Académique Documents
Professionnel Documents
Culture Documents
vremena i ljudi, kao taka gledita koja se nadnosi nad svim opisanim
dogaajima. Na kraju pripovetke tri uzastopna dnevnika odlomka imaju
epiloku funkciju, dok se narativni deo zavrava pojedinanom sudbinom
("Mladi sa slomljenim kukom naglo zauta. Lice mu postade znojavo i pokri
se do brade..."), Dnevniki deo se zavrava optom situacijom ("Odlazimo...
Izmeu ovih bukava neto ostavljamo..."). Dok u narativnom delu
pojedinane sudbine ostaju otvorene, u dnevnikom su one definisane:
Nemci odlaze iz sela, pola sam kod Radoa. Zatekla sam ga mrtvog.
Mladi kome je slomoljen kuk traio je da sednem pored njega. Drao me je
za ruku i posmatrao me.
Okrenula sam glavu kad se njegova ruka trznula.
Dnevnik bolniarke Branke javlja se kao objedinjujua svest: niz pojedinanih
slika i niz pojedinanih svesti natkriljuju svest, misao i oseanja bolniarke
Branke, koja u sebi sjedinjuje patnje, strepnje i bojazni svih ranjenika. Ovaj
dnevnik, nadometajui redukovano kazivanje narativnog subjekta,
osvetljava situacije i linosti sa jedinstvene take gledita.
Stania Velikovi
Interpretacije iz knjievnosti IV