UDK 624.042+624.025:699.

64

Primljeno 30. 3. 2000.

Proraun seizmikog odziva

zgrada bez krutih stropova
Dragan Mori
Kljune rijei

D. Mori

zgrada bez krutih stropova,

modeliranje,
zid od kamena,
stropna konstrukcija,
mehanizam sloma

Proraun seizmikog odziva zgrada bez krutih stropova

Izvorni znanstveni rad

U radu se opisuje za inenjersku praksu prihvatljiv nain modeliranja spoja dvaju meusobno okomitih
zidova od kamena. Osim toga prikazan je prijedlog postelastinoga, nelinearnog ponaanja zida
optereenog u ravnini i okomito na svoju ravninu te elementa koji odreuje njihovu prostornu vezu. Na
taj nain mogue je prostorno modelirati stare kamene zgrade spomenike batine i na tom modelu
provesti seizmiki proraun u nelinearnom podruju te interpretirati mehanizam sloma.

Key words

D. Mori

building without
rigid floors,
modeling,
stone wall,
floor structure,
failure mechanism

Designing seismic response of buildings without rigid floors

Mots cls

D. Mori

btiment sans
assemblages rigides,
modlisation,
mur en pierre,
plafond,
mcanisme de rupture

Calcul de la rponse sismique des btiments sans plafonds rigides

Schlsselworte:

D. Mori

Gebude ohne starrer

Decken,
Modelieren,
Steinmauer,
Deckenkonstruktion,
Bruchmechanismus

Berechnung der seismischen Reaktion von Gebuden ohne starrer Decken

Autor:

Original scientific paper

A practical and technically acceptable method for modeling connection between two stone walls
perpendicular to one another is described in the paper. In addition, a proposal is given for the postelastic non-linear behavior of the wall subjected to load in its own plane and perpendicular to it, and
for the element that defines their relationship in space. This enables spatial modeling of old stone
buildings belonging to national monument heritage. The obtained model can then be used to conduct a
seismic analysis in the non-linear area, which is followed by interpretation of the failure mechanism.
Ouvrage scientifique original

Cet article dcrit une mthode acceptable pour la pratique de lingnieur de la modlisation de
lassemblage de deux murs en pierre perpendiculaires lun par rapport lautre. De plus, on fournit un
proposition de comportement post-lastique, non linaire dun mur charg sur son plan et
perpendiculairement son plan, ainsi que de llment qui en dtermine la liaison spatiale. Ceci permet
de modliser dans lespace les vieux btiments classs en pierre, deffectuer sur ce modle le calcul
sismique dans la zone non linaire et dinterprter le mcanisme de rupture.

Wissenschaftlicher Originalbeitrag

Im Artikel beschreibt man ein fr die Ingenieurspraxis annehmbares Verfahren fr das Modelieren der
Verbindung zweier gegenseitig senkrechter Steinwnde. Ausserdem ist ein Vorschlag des
postelastischen, nichtlinearen Betragens einer Wand, belastet in ihrer Ebene und senkrecht dazu
dargestellt, sowie des Elements welches deren rumliche Verbindung bestimmt. Auf diese Weise ist es
mglich alte Steingebude der geschichtlichen Erbschaft rumlich zu modelieren, an diesem Modell die
seismische Berechnung im nichtlinearen Bereich durchzufhren und den Bruchmechanismus zu
interpretieren.

Doc. dr. sc. Dragan Mori, dipl. ing. gra. Graevinski fakultet Sveuilita Josipa Jurja Strossmayera u
Osijeku, Drinska 16a

GRAEVINAR 52 (2000) 11, 673-681

673

Seizmiki odziv zgrada

1 Uvod
Dananje metode prorauna seizmikog odziva zgrada temelje se na aksiomu apsolutno krutih stropnih ploa. Ako
zbog konzervatorskih uvjeta nije doputeno viekatne zidane graevine spomenike vrijednosti sanirati ugradbom
krutih armiranobetonskih stropnih konstrukcija, konstruktor mora odrediti seizmiku otpornost graevine na
nain koji propisima nije precizno odreen.
U ovom radu prikazan je prijedlog postupka prorauna na
temelju kojega je mogue analizirati seizmiki odziv takvih graevina, s inenjersko-aplikativnim zakljucima.

D. Mori
Zbog navedenih razloga predlae se nainiti prostorni
model konstrukcije koji sadri sljedee konane elemente:
stropa, i to bilo ploe realne debljine povezane sa zidovima, bilo drvenoga grednika ije su grede modelirane kao poluzglobno povezani tapovi sa zidovima
na koje se oslanjaju
zidova u smjeru djelovanja potresa (in plane) s otvorima, modeliranih kao posmini (shear) elementi,
zidova okomitih na smjer djelovanja potresa (out of
plane) s otvorima, modeliranih kao elementi ljuske
(shell elements).

Ovaj prijedlog prorauna temelji se na obrazloenom izboru modela konstrukcije, potresnog optereenja, karakteristika gradiva i priguenja te na numerikoj analizi usklaenoj s izabranim modelima. Prijedlog prorauna je valoriziran usporedbom s rezultatima objavljenog eksperimenta.
2 Model konstrukcije graevine
Model konstrukcije mora to realnije interpretirati vlastita
dinamika svojstva konstrukcije: periode i oblike, budui
da odnos izmeu vlastitih perioda i predominantnih perioda potresa odreuje dinamiku amplifikaciju potresnog
optereenja. Kamene graevine spomenike batine uglavnom su nekoaksijalne konstrukcije na ija dinamika svojstva bitno utjee krutost stropnih konstrukcija u vlastitoj
ravnini. Optimalna interpretacija vlastitih dinamikih svojstava takvih konstrukcija moe se postignuti prostornim
modelom. To mora biti model koji realno interpretira krutosti i vertikalnih i horizontalnih konstrukcijskih elemenata te njihovu meusobnu vezu, raspored i veliinu masa.
Karakteristina su oteenja kamenom zidanih graevina
(slika 1.):
oteenje zidova ija se ravnina poklapa sa smjerom
potresa (in plane zidovi)
oteenja (ispadanje, prevrtanje) zidova okomitih na
smjer potresa (out of plane zidovi)
oteenje uglova odnosno spoja tih dvaju okomitih
zidova.

Slika 1. Karakteristina oteenja kamenom zidanih zgrada u

potresu

Zbog toga u prostornom modelu konstrukcije upravo ti

elementi moraju biti obvezatno modelirani budui da se
njihovim oteivanjem mijenjaju dinamike karakteristike
graevine. Osim njih obvezatno je u model ukljuiti i
stropne konstrukcije i njihovu vezu sa zidovima jer i o
tome uvelike ovisi odziv konstrukcije i mehanizam sloma.
674

Posebna panja posveena je modeliranju "veze" meusobno okomitih zidova. Realno je stanje u konstrukciji
uglovni spoj meusobno okomitih nosivih zidova. Veza
nije apsolutno kruta, tj ne radi se o potpuno upetom leaju
out of plane zidova, budui da postoji rotacija oko vertikalne osi graevine ija veliina ovisi o krutosti spoja zidova.
Krutost spoja ovisi o debljini zidova i osnom optereenju.
Kako se radi o nosivim zidovima, oni su gotovo uvijek u
pojedinim katovima jednake debljine. Analizirajui mehanizam sloma starih kamenih zgrada, prvenstveno pojavu
sloma, tj. ispadanja zidova okomitih na smjer potresa (out
of plane), uoeno je da do njega dolazi nakon pojave degradacije uglovne veze. Ovaj mehanizam zapoinje od vrha
zgrade prema podnoju. Da bi se moglo interpretirati slom
veze ugla, koji je neduktilan, potrebno je modelirati to
jednostavniju verziju te veze. Zbog toga je odabran model
pojednostavljene veze grednim elementom u ravnini stropne konstrukcije. Duljina "grede" (l) jednaka je polovici debljine zida okomitog na smjer grede (in plane), irine t koja je jednaka debljini zida u ravnini grede (out of plane), a
visine (h) jednake je ukupnoj visini kata na ijem se vrhu
GRAEVINAR 52 (2000) 11, 673-681

D. Mori

Seizmiki odziv zgrada

nalazi. Na taj nain greda svojom geometrijom interpretira stvarni volumen uglovnog spoja dvaju zidova, a svojim
poloajem (u ravnini stropne konstrukcije) i nainom zadavanja (beam element), u prostornom modelu konstrukcije, jest zapravo element koji prenosi reakcije asinkronog
osciliranja out of plane zida te je ujedno dio mehanizma
povezanosti zidova koji, manje ili vie kruto ostvaruje,
stropna konstrukcija (slika 2.)
Opisani nain modeliranja spoja zidova u obliku gredne
veze verificiran je nizom prorauna u kojima je numeriki provedena usporedba rezultata tako koncipiranog modela veze dvaju zidova s rezultatima prorauna modela
gdje je veza ostvarena stvarnom kontinuiranom vezom
(slika 3.).

Slika 3. Usporedba odziva zida duljine L = 15m i visine 9m (N = 3), za

oba tipa uglovne veze

U tim proraunima variran je odnos duljine (L) out of plane zida, koji se povezuje s dva kruta in plane zida prema
konstantnoj katnoj visini h = 3m (odnosi L/h = 15/3; 10/3 i
5/3), te broj katova N od 1 do 5. Oba modela imaju slobodne horizontalne pomake okomito na zid te rotacije oko horizontalne i vertikalne osi. Prorauni su provedeni modalnom (CQC) analizom, a kao input optereenje uporabljen
je spektar potresa Petrovac (Crna Gora) iz 1979. godine.
Usporedni rezultati prikazani su grafiki na slici 4.
Usporeeni su rezultati prorauna vlastitih oscilacija (period i oblik prvog tona na slici 3.), kao i veliine horizontalnog pomaka, rotacije oko horizontalne osi i rotacije oko
vertikalne osi, u horizontalnim ravninama svih katova po
cijeloj duljini out of plane zida (slika 4.).
Podudarnost rezultata prorauna moe se ocijeniti vrlo
dobrom i prihvatljivom za inenjersku praksu. Manje su
izraene razlike u rezultatima prorauna za dui zid L =15
m (u prosjeku 2%), nego za krai zid (L = 5 m), gdje se
razlike kreu u prosjeku do 10%.
Budui da je bitno lake interpretirati postelastino stanje
grede kao uglovne veze nego kontinuirane veze po izvod
nici, a usporedba rezultata provedenih dinamikih prora
GRAEVINAR 52 (2000) 11, 673-681

kontinuirana veza

fiktivna veza gredom

Slika 4. Usporedba deformacija zida duljine L = 15m i visine 9m

(N = 3), za oba tipa uglovne veze

una je prihvatljiva, logino je prihvatiti i testirati takav

nain modeliranja spoja dvaju zidova u prostornom modelu realne graevine.
3 Model potresnog optereenja
Usvojeni model potresnog optereenja u ovoj analizi jest
vremenski zapis ubrzanja tla budui da sadri tri najbitnija
dinamika parametra gibanja podloge: maksimalno ubrzanje, predominantne periode i realno vrijeme trajanja, a i
kompatibilan je nivou sloenosti modela konstrukcije.
Osim tog argumentiranog razloga jo je zbog jednog razloga vremenski zapis odabran da bi se mogla provesti valorizacija rezultata prorauna usporedbom s rezultatima
eksperimenta kojega su zapisi poznati i numeriki odreeni.
4 Modeliranje nelinearnosti gradiva

4.1 Ideja i pristup problemu

Uza sve aproksimacije i nesigurnost to ih donosi seizmiki proraun, inenjerski je dopustivo "tonu" nelinearnu
analizu na prostornom modelu pojednostaviti pseudoneli675

Seizmiki odziv zgrada

nearnim postupkom koji je u biti niz linearnih analiza. Nelinearnost se u takvom sluaju formulira tako da je gradivo u svakoj proraunskoj fazi linearno izotropno, ali s razliitim vrijednostima elastinih karakteristika. Dakle, kada
gradivo dosegne svoje nelinearno podruje pod optereenjem pretpostavlja se da ono postaje opet linearno izotropno gradivo s novim, niim vrijednostima elastinih karakteristika. Pri tome treba korektno opisati nelinearnost
gradiva i promjenu priguenja, na nain da se slijedi obvojnica odnosa promjene odabrane elastine karakteristike
gradiva i mjerodavnog parametra odgovora konstrukcije.
Korektan unaprijed zadani odnos u funkciji je dobrog poznavanja ponaanja konstruktivnih elemenata zidane graevine. Zbog toga je potrebno pomno promotriti i analizirati
mehanizme i ponaanje zidova paralelnih smjeru potresa
(in plane zidova), zidova okomitih na smjer potresa (out of
plane zidova) i njihovih uglovnih veza. Pravila nelinearnosti odrediti e se za svaki od njih odvojeno.

D. Mori
modula posmika (G), kao karakteristikom gradiva i relativnoga meukatnog pomaka zida (), kao karakteristinim parametrom odziva konstrukcije.
Nelinearni odnos relativnoga meukatnog pomaka i modula posmika treba biti preslikani odnos nekoga idealiziranoga radnog dijagrama zida koji sadri idealizirane promjene sekantne krutosti zida.
Analizom niza histereznih krivulja zia [1] utvreno je da
realne histerezne krivulje najbolje oslikava idealizirani
trilinearni radni dijagram (slika 5.). U skladu s pretpostavkom da je promjena modula posmika linearna funkcija
promjene sekantne krutosti zida, idealizirani model neelastinog ponaanja, koji je nainjen u funkciji usvojenog trilinernog radnog dijagrama, prikazan je na slici 6.

4.2 Zidovi optereeni u svojoj ravnini (in plane

zidovi)
Ovaj konstrukcijski element je jedini istraeni konstrukcijski element zidanih zgrada pri potresnom optereenju. Poznato je da se karakteristina deformacija in plane zida sastoji od rotacijske i posmine komponente. S obzirom na
odnos duljine i katne visine zida njihov se udio u ukupnoj
deformaciji mijenja, pa razrada teorijskog modela tu injenicu obvezatno mora uzeti u obzir. Rotacijska komponenta u funkciji je krutosti (EI), a posmina komponenta u
funkciji je posmine krutosti (GA).
Parametri odgovora zida u dinamikoj analizi su apsolutni
horizontalni pomak (u) i rotacija u ravnini zida (). Takoer je, istraivanjem mehanizma sloma (posmik, savijanje
i posmik) s pomou interaktivnih dijagrama, utvreno da je
za dimenzije i osno optereenje realnih konstrukcija mjerodavan posmini slom zida.
Zbog toga je modul posmika (G) odabran kao parametar
ija e promjena interpretirati ponaanje zida u nelinearnom podruju. Utjecaji rotacijskih deformacija i promjena
rotacijske krutosti nee biti eliminirani. Naime Poissonov
koeficijent () zadrat e se tijekom cijele analize konstantnim, pa e i modul elastinosti (E) slijediti linearno
pad vrijednosti modula posmika (G) ovisno o unaprijed
odreenom, obvojnicom zadanom, radnom dijagramu.
Posmina deformacija () ovisi o vrijednosti modula posmika (G), a ujedno je funkcija pomaka (u) po visini zida.
Kako se nelinearnost za svaki zid po katovima modelira
razliito zbog promjene osnog optereenja, najloginije je
odabrati relativni meukatni pomak zida ( = u/h), kao
karakteristian parametar odziva konstrukcije.
Dakle, nelinearno ponaanje zida optereenog u svojoj
ravnini (in plane zid) odredit e se obvojnicom odnosa
676

Slika 5. Idealizirani radni dijagram in-plane zida

Slika 6. Idealizirani model nelinearnog ponaanja in-plane zida

4.3 Zidovi optereeni okomito na svoju ravninu

(out of plane zidovi)
Graevine spomenike batine esto imaju seizmiki vrlo
nepovoljnu dispoziciju. Nepridrani fasadni zidovi duljine
i do 20 metara, visine priblino 4 metra, s "mekanom"
stropnom konstrukcijom drvenog grednika, primjeri su
dispozicija pri kojima analiza seizmike otpornosti graevine mora uzeti u obzir i zidove okomite na smjer djelovanja potresa.
Svaki zid odreen je geometrijskim i mehanikim karakteristikama. Dva relativna meupomaka na vrhu zida u sredini njegove duljine (L) na vrhu katne visine (h) odreuju
deformacijsko stanje zida: l je relativni katni meupomak
u horizontalnoj ravnini stropa, a h relativni meukatni pomak u vertikalnoj ravnini po visini zgrade (slika 7.).
GRAEVINAR 52 (2000) 11, 673-681

D. Mori

Seizmiki odziv zgrada

Veliine pomaka (hy i ly) pri kojima prestaje "elastinost",
odnosno pri kojima e se dosegnuti navedene vrstoe zia na savijanje (fsp i fso) su:

hy = 0,050 h [(fc/Ee) (L/t)]

ly = 0,075 L [(fc/Ee) (h/t)]

(8)

gdje su:

h y - relativni meukatni pomak u vertikalnoj ravnini koji

dovodi do dosezanja vrstoe zida na savijanje paralelno sa sljubnicama (0,025 fc)
ly - relativni katni meupomak u horizontalnoj ravnini
koji dovodi do dosezanja vrstoe zida na savijanje
paralelno s rekama (0,075 fc).

Slika 7. Deformacija out-of-plane zida

Izrazi za momente savijanja oko vertikalne (ml) i horizontalne osi (mh) mogu se napisati kao:

Izlazak iz tako zamiljenog "podruja elastinosti" rijeen

je linearnom promjenom modula elastinosti Ee. Usvojen
je elastoplastini radni dijagram odnosa m-h, pa se smanjenje krutosti out of plane zida u katu odreuje promjenom modula elastinosti zida E. Promjena se odreuje
linearnim odnosom, ovisno o dosegnutom meukatnom
pomaku dh i njegovu odnosu prema unaprijed odreenom
pomaku pri pojavi oteenja dhy, (slika 8.):
E = Eel (dhy / dh)

(9)

ml = Ke [2u / x2 + (2u / z2)]

(1)
mh = Ke [ u / z + ( u / x )])
2

gdje je:
Ke = (Ee t3)/12 krutost zida, a t debljina zida.
Uz grubu aproksimaciju x = L/2 i z = h i uz zanemarivanje poprene deformacije, usvajaju se priblini izrazi za
momente savijanja:
mh = (Ke h )/h

(2)

(3)
ml = (Ke h)/(L/2)
Vrijednosti momenata savijanja na "kraju podruja elastinosti" mhy i mly ovise o karakteristinim vrstoama zia
na savijanje i to onoj paralelno sa sljubnicama i onoj okomitoj na sljubnice. U [2] se navode vrijednosti karakteristinih vrstoa zidova na savijanje:
vrstoa na savijanje paralelno sa sljubnicama
fsp = 0,1 MPa

(4)

vrstoa na savijanje okomito na sljubnice

fso = 0,3 MPa

(5)

Ako usporedimo te iznose sa srednjom vrijednou tlane

vrstoe kamenih zidova fc = 4 MPa, odreene nizom ispitivanja in situ, analiziranih u [1] onda se, u funkciji tlane
vrstoe, dobije:
(6)
fsp = 0,025 fc
(7)
fso = 0,075 fc
GRAEVINAR 52 (2000) 11, 673-681

Slika 8. Idealizirani model nelinearnosti out-of-plane zidova

4.4 Greda koja povezuje zidove

Numerikom usporedbom kontinuirane katne uglovne veze s pojednostavnjenom "grednom" vezom, pokazano je
da usvojeno pojednostavnjenje, u elastinom podruju,
inenjerski dosta dobro oponaa stvarnu vezu. Greda svojom krutou oponaa itavu katnu visinu i povrinu po
kojoj se zidovi meusobno spajaju. Uglovni je spoj leajna linija out of plane zida. Taj kontinuirani leaj po izvodnici svojom rotacijskom krutou preuzima torzijski moment oko vertikalne osi, a svojom posminom krutou
horizontalnu poprenu silu po katnoj visini.
Slom ugla po visini dogaa se zbog torzijskog momenta,
prekoraenjem posminog naprezanja po horizontalnoj
povrini ugla, ili posminim slomom vertikalne katne povrine (th) spoja, zbog reakcije poprenih sila. Oba tipa
sloma su funkcija osnog optereenja o ugla, pa se to mora
uzeti u obzir. Evidentno je da se radi o sloenom stanju
naprezanja u uglovnoj vezi po katnoj visini.
677

Seizmiki odziv zgrada

D. Mori

Model veze koncipiran je tako da vezu izmeu in plane i

out of plane zidova ine vezne grede dimenzija: irina grede (t) jednaka je debljini out of plane zida, visina grede (h)
jednaka je katnoj visini i duljina grede (t/2) je polovica debljine in plane zida. Na slici 9. prikazana je deformacija
toga grednog elementa u modelu konstrukcije preko kojeg
se prenosi reakcija asinkronog osciliranja out of plane zida
na in plane zid.

U modelu pretpostavljamo potpuni krhki slom, tj. krutost

nakon sloma pada na nulu. Uglovna greda ne eliminira se
iz modela nego joj se modul posmika reducira na vrijednost koja fizikalno znai zaostalo trenje u uglu. Dakle, vrijedi sljedei model neelastinosti (krhki slom):
(18)
za u > uu, slijedi G = 0,01 Gel.
5 Model priguenja
Smatra se da je priguenje oscilacija konstrukcije konstantna veliina do pojave pukotina u nosivom ziu, a nakon
pojave pukotina postaje vee jer raste apsorpcija energije.
Priguenje kao ulazni parametar obvezan je kod vremenske analize prostornog modela, a zadaje se kao bezdimenzijska veliina u obliku koeficijenta priguenja ().
Ako raspolaemo rezultatima eksperimenta, mogue ga je
izraunati iz histereznih petlja pojedinih ciklusa izrazom

= (ED / Ep) (1/(4 ) )

Slika 9. Deformacija uglovne gredne veze

gdje su:

Budui da je horizontalni pomak u smjeru djelovanja potresa odabran kao parametar odziva konstrukcije, evidentno je da greda svojom velikom posminom krutou predstavlja "kratki stup". Naime rotacijske deformacije i moment savijanja ne mogu se razviti budui da je dominantan
posmini slom.
U skladu s navedenim odabran je sljedei model nelinearnosti:
Posmina krutost tapa je openito
K = (GA)/(1,2h)

(10)

Za uglovnu gredu to znai

Kg = (G t h)/(1,2 0,5 t) = 1,67 G h

(11)

Razlika u pomacima rubnih toaka jest

u = Tg/Kg

(12)

(13)

Ako je sila sloma ugla

Tu = u t h

(14)

onda je relativni meupomak krajeva grede pri kojem nastaje slom

uu = (u t)/(1,67 G)

(15)

Kako u ovisi o ft i o prema izrazu

u = (ft/1,5) (1 + (o/ft))1/2
(16)
to je konani izraz za relativni meupomak krajeva grede
pri kojem nastaje slom vezne grede
uu = [ft t (1 + (o/ft))1/2 ] / [2,50 G]
678

ED - povrina histerezne petlje ciklusa

Ep - potencijalna energija tog ciklusa .
U inenjerskoj e praksi ta mogunost biti rijetka pa je
potrebno pronai praktiniji nain interpretacije promjene
priguenja u neelastinom podruju. Kako je koeficijent
priguenja omjer priguenja i kritinog priguenja, a priguenje se izraava umnokom koeficijenta priguenja i
kutne frekvencije ovisne o drugom korijenu odnosa krutosti i mase, uz konstantnu masu poveanje koeficijenta
priguenja proporcionalno je drugom korijenu pada sekantne krutosti u nelinearnom podruju.
Zbog toga je usvojen nain da se promjena koeficijenta
priguenja teorijski izrazi odnos:

= e (Ke/K)1/2

pa je poprena sila vezne grede modela

Tg = 1,67 u G h

(19)

(17)

(20)

Kako je usvojeni radni dijagram in plane zidova, koji su

uglavnom jedini apsorberi energije razvojem oteenja,
trilinearan s odnosima Ky = (1/3)Ke i Ku = (1/18)Ke, to su
karakteristine vrijednosti priguenja u ovisnosti o dosegnutim relativnim meukatnim pomacima:

e = 5,0%

do granice elastinosti ( poetak oteenja)

y = 8,5%

do granine nosivosti

u =21,2%

neposredno pred slom

(21)

Navedene brojane vrijednosti slue samo za proraun i

ne treba ih povezati sa stvarnim vrijednostima.
6 Izbor numerike analize
Izbor numerike analize mora biti u funkciji cilja koji se
proraunom eli postii. Postavljeni cilj jest odrediti odziv
zgrade za potresno optereenje.
GRAEVINAR 52 (2000) 11, 673-681

D. Mori
Analizirati seizmiku otpornost znai interpretirati ponaanje konstrukcije u neelastinom podruju. Neelastino podruje odreuju postelastine deformacije konstrukcije.
Dakle, osim krutosti, potrebno je odrediti jo i nosivost i
duktilnost njezinih konstruktivnih elemenata te postelastinu promjenu priguenja.

Seizmiki odziv zgrada

Dobivene su sljedee vrijednosti mehanikih karakteristika zia:
fc = 1,235 MPa,

ft = 0,0395 MPa,

ft/fc = 0,032,

Eo = 826 MPa,

Go = 122 MPa,

Eo/Go = 6,77,

o = 0,41 MPa,

o/fc = 0,33,

Eo/fc = 669.

(22)

Budui da se do sloma geometrija ne mijenja (zanemaren

P-delta efekt), znai da se u postelastinoj fazi mijenjaju
upravo karakteristike gradiva u nekom odnosu prema postignutim deformacijama.
Ako je taj odnos unaprijed poznat ili pretpostavljen na temelju argumenata, moe se pokuati nelinearna analiza
pojednostaviti nizom linearnih. U svakoj novoj linearnoj
analizi mijenjat e se vrijednosti karakteristika gradiva u
odnosu na dosegnute deformacije iz prethodne elastine
analize prema odreenom pravilu. Dakle pokuano je pravu nelinearnu analizu zamijeniti nizom linearnih analiza s
promijenjenim elastinim konstantama u funkciji dosegnutih deformacija iz prethodne analize. Numerika analiza
odabrana je, dakle, u duhu modela nelinearnosti gradiva.
7 Valorizacija numerikog modela eksperimentom
Prijedlog prorauna testiran je numerikom simulacijom
pokusa nainjenog u Zavodu za raziskavo materiala in
konstrukcij (ZRMK), Ljubljana, Slovenija 1990. i 1992.
godine.

7.1 Eksperiment ZRMK 1990.-1992.

Program ispitivanja temelji se na namjeri da se utvrdi utjecaj postojeih stropnih konstrukcija (nesidreni drveni
grednik) i usporedi s tri uobiajena tehnika rjeenja ojaanja (sanacije) stropnih konstrukcija: armiranobetonska
ploa i povezivanje zidova elinim zategama u varijantama: a) strop - drveni grednik i b) strop - svodna konstrukcija. Modeli na kojima je provedeno ispitivanje nisu modeli itave prototipne graevine, ve samo njezina tipinog dijela, kojim se idealizira tlocrtna dispozicija, ali i
pokuavaju zadrati glavne znaajke: meusobne razmake
okomitih zidova, raspone stropnih konstrukcija te poloaj
otvora na fasadnim zidovima. Izraeno je ukupno etiri
modela prototipskog segmenta graevine u mjerilu 1:4.
Ono po emu su se modeli razlikovali jesu stropovi i veze
meu zidovima. Za valorizaciju numerikog modela bitan
je model kod kojega su oba stropa drveni grednici oslonjeni na in plane zidove, oznaen kao Model A. Njegova
suprotnost je Model B kod kojega su oba stropa armiranobetonske pune ploe. Na slici 10. prikazani su tlocrti
ispitanih modeli.
Mehanike karakteristike gradiva zia modela utvrene su
prethodnim ispitivanjima standardiziranim postupcima.
GRAEVINAR 52 (2000) 11, 673-681

Slika 10. Pokus ZRMK. Tlocrti ispitanih modela

Kao prototipno potresno optereenje odabrana je N-S komponenta akcelerograma Petrovac (agmax.= 0,43g) s vremenom trajanja td = 6 s, u est faza. Faze su oznaene s R025,
R050, R075, R100, R150 i R200. Brojevi uz R su postoci
s kojima je pomnoeno ubrzanje prototipskog akcelerograma i iz njega dvostrukom integracijom odreeni pomaci
vibro-platforme. Ispitivanje s rastuim intenzitetom optereenja po fazama odabrano je da bi se mogao pratiti razvoj oteenja i utvrditi toan mehanizam sloma.
Modeli su sazidani na vibroplatformi i instrumentirani
mjernim instrumentima.

7.2 Proraun seizmikog odziva prema

predloenom numerikom modelu
Za ispitane modele segmenta prototipa nainjen je prostorni model, unaprijed odreeni modeli nelinearnog ponaanja gradiva i priguenja te u skladu s teorijskim algoritmom provedeni svi koraci prorauna za est faza optereenja (R025 do R200). Rezultati provedenih prorauna su
ubrzanja i pomaci karakteristinih toaka konstrukcije modela koje odgovaraju tokama na kojima je provedeno mjerenje tijekom eksperimenta.
Prostorni model konstrukcije osim svih konstrukcijskih
elemenata modela zgrade (zidovi, gredna veza meu njima i stropovi) sadravao je i model vibroplatforme.

Slika 11. Pokus ZRMK. Prethodno ispitivanje zia

679

Seizmiki odziv zgrada

Nelinearnost zabatnih (in plane) zidova odreena je na
osnovi histerezne krivulje (slika 11.), dobivene eksperimentalnim ispitivanjem karakteristinog zida sazidanog
od istog materijala kao i model, optereenog kombiniranim optereenjem. Proraunom ciklusa histerezne krivulje
utvrene su karakteristine vrijednosti ispitanog zida.
Transformacija vrijednosti pomaka koje dovode do identine degradacije modula posmika (G) i porasta priguenja (,) za zidove modela, provedena je izjednaivanjem
vrijednosti posmine i relativne deformacije. Na taj nain
odreena degradacija modula posmika (G) i porasta priguenja () ini usvojeni "nelinearni model" za in plane
zidove (G). Nelinearnost fasadnih (out of plane) zidova
odreena je kao degradacija modula elastinosti fasadnih
zidova po elastoplastinom dijagramu. Oba dijagrama
prikazana su na slici 12.

D. Mori
elastini modul posmika Go = 122000 kN/m2.
Proraun graninog relativnog meupomaka rubnih toaka vezne grede:
u ravnini stropa I. kata:

u = (39,5/1.5) = 26,33 kN/m2

Tu = 26,33 0,12 0,75 = 2,37 kN
u = (39,5 0,12) : 2,5 122000 = 0,016 mm

(23)

u ravnini stropa prizemlja:

u = (39,5/1,5) [1+(16/39,5)] 0,5 = 31,33 kN/m2

Tu = 31,33 0,12 0,75 = 2,82 kN

u =

39,5 0,12 [1 + (16 / 39,5)]0,5

= 0,018 mm
2,5 122000

(24)

7.3 Komentar rezultata provedenog prorauna

Komentar usporedbe rezultata eksperimenta i prorauna
proveden je radi valorizacije prijedloga prorauna. Komentar se daje u saetom obliku.
7.3.1 Vremenski zapisi odziva konstrukcije
Usporedba je provedena u obliku vremenskog zapisa za
sve faze optereenja (od R025 do R200) za model s nepovezanim zidovima (Model A).

Slika 12. Numeriki modeli nelinearnosti zidova modela A i B iz

pokusa ZRMK

Nelinearnost veznih uglovnih greda odreena je prema izrazima (10) do (18) kao granina vrijednost izmeu pomaka vorova grede u pri kojem nastaje krhki slom uglovne
veze, a ovisi o graninom glavnom vlanom naponu zia
ft, osnom optereenju o, debljini zida t i posminom modulu Go, kako slijedi:
vlana vrstoa zia ft = 39,5 kN/m2,
osni napon zia o = 0 na vrhu I. kata i o = 16 kN/m2
na vrhu prizemnog kata
debljina zida t = 0,12 m
680

Slika 13. Usporedba eksperimentalnih i proraunanih spektara

odziva modela bez krutih stropova za sve faze optereenja

GRAEVINAR 52 (2000) 11, 673-681

D. Mori

Radi kvalitetnije i preglednije usporedbe, ti su isti vremenski zapisi podvrgnuti postupku izrade elastinih spektara
apsolutnih pomaka SDOF sustava te su za svaki usporeeni vremenski zapis dobiveni karakteristini spektri pomaka
(slika 13.).
Na temelju usporednih vrijednosti odziva konstrukcije za
vie toaka (detaljno u [1] ) uoava se da je podudaranje
izmjerenih i proraunskih vremenskih zapisa karakteristinih pomaka izuzetno dobro do optereenja R100, vrlo dobro za zapise faze R150, dok se vee razlike uoavaju za
fazu R200 u kojoj je dolo do sloma modela.
Utvreno je da se grednom vezom spoja zidova i njezinim
nelinearnim modelom korektno interpretira faza i intenzitet optereenja pri kojem nastaje oteenje ugla na vrhu
modela, nakon ega veza zidova prestaje funkcionirati.
7.3.2 Parametri koji odreuju postelastino stanje
konstrukcijskih elemenata
Ovdje se navode samo odnosi i skraeni komentar.
Relativni meukatni pomaci () zabatnih in plane zidova
podudaraju se gotovo 100%-tno za faze R025 do R100.
Za fazu R150 10%, dok je odstupanje u fazi R200 bitno
(40%) za model koji ima stropnu konstrukciju drveni
grednik. Za model B (armiranobetonske stropne ploe) u
prizemlju (posmini slom prizemlja) podudaranje je 100%tno za fazu R200, to pokazuje korektnu interpretaciju mehanizma sloma.
Relativni meukatni pomaci (h) fasadnih out of plane zidova podudaraju se gotovo 100%-tno faze R025-R150 u
prizemlju, odnosno faze R025 do R100 u prvome katu. Za
fazu R200 u prizemlju odstupanje je oko 15%, dok su najvea odstupanja u predslomnoj fazi R200 za vrijednosti u
prvome katu i do 50%.
Relativni katni pomaci (l 2) fasadnih out of plane zidova u
prvome katu zapravo odreuju "trbuh" ili ispupenje fasadnog out of plane zida. Za prvih pet faza R025 do R150,
ni u eksperimentu ni u proraunu vrijednosti ne prekorauju graninu vrijednost 6,03mm koja odreuje slom savijanjem okomito na sljubnice. Odstupanje u zavrnoj fazi
najvee je kod Modela A i iznosi 30%.

Seizmiki odziv zgrada

Granini pomaci uglovnih greda u, dobiveni proraunom,

vrlo su precizno interpretirali fazu sloma ugla kod svih
modela. Ova je injenica vrlo bitna jer je slom uglovne
veze kljuan u razliitosti globalnih mehanizama sloma.
7.3.3 Histerezne krivulje
Histereze dobivene proraunom ne pokazuju "utinua"
oko ishodita karakteristina za posmine sustave, to znai da ne mogu slijediti stvarnu opadajuu krutost. Oblik
proraunskih histereza zapravo proizlazi iz faznih razlika
vremenskih zapisa pomaka i ubrzanja kada su usrednjene.
Meutim vrlo dobro prate razvoj akumulacije katnih oteenja. Takoer vrlo je dobra podudarnost kada su u pitanju
najvee sile i pomaci u odreenoj fazi. Naroito to dolazi
do izraaja kada se histereze pretvore u idealizirane anvelopne histereze iz kojih se dobivaju idealizirani radni dijagrami. Ono u emu se ti idealizirani radni dijagrami razlikuju jest opadajua krutost nakon ulaska u postelastino
stanje.
8 Zakljuak

Nakon provedene usporedbe rezultata dobivenih predloenim numerikim postupkom s rezultatima dobivenim eksperimentom ZRMK, moe se zakljuiti:
1.

Rezultati odziva konstrukcije koji se dobiju proraunom prema predloenom numerikom postupku pokazuju vrlo dobru korelaciju i u linearnom i u nelinearnom podruju.

2.

Predloeni numeriki postupak korektno interpretira

razvoj oteenja i mehanizam sloma.

3.

Pokazalo se da je, vodei rauna o nesigurnostima koje openito sadre seizmiki prorauni realne graevine, predloenim numerikim postupkom mogue i
inenjerski dovoljno pouzdano, analizirati seizmiku
otpornost realnih graevina koje imaju krute, ali i fleksibilne stropne konstrukcije koje ne povezuju zidove, to je jo vanije za stare kamene zgrade koje su
spomenika batina.

LITERATURA
[1] Mori, D.: Seizmika otpornost kamenih zgrada s obzirom na
dopustive sanacijske zahvate na meukatnim konstrukcijama,
Disertacija, Sveuilite u Zagrebu Graevinski fakultet, Zagreb,
1998.
[2] Anii, D.; Tomaevi, M.: Konstruiranje i proraun zidanih
zgrada, dio 2., Graevinski kalendar 1991., Savez graevinskih
inenjera i tehniara Jugoslavije, Beograd 1989., str.9.-109.
[3] Tomaevi, M.; Weiss, P.; Velechovsky, T.: Vpliv togosti stropnih
konstrukcij na potresno odpornost starih zidanih zgradb: Preiskave
modelov A in B, Elaborat ZRMK/PI- 90/01, Ljubljana 1990.

GRAEVINAR 52 (2000) 11, 673-681

[4] Tomaevi, M.; Lutman, M.; Velechovsky, T.; Klemenc, I.: Vpliv
togosti stropnih konstrukcij na potresno odpornost starih zidanih
zgradb: Preiskave modelov kamenitih zgradb: Preiskave Modelov C
in D, Elaborat ZRMK/PI- 92/01, Ljubljana 1992.
[5] Tomaevi, M.; Lutman, M.; Weiss, P.; Velechovsky, T: Vpliv
togosti stropnih konstrukcij na potresno odpornost starih zidanih
zgradb: Preiskave modelov kamenitih hi - Konano poroilo,
Elaborat ZRMK/PI- 92/03, Ljubljana 1992.

681