Platon vs.

Aristotel
Mimesis
.
Mimesis se prevodi uglavnom preko latinske imitatio s oponaanje,
podraavanje, nasljedovanje.
Platon rije mimesis koristi u svojoj kritici upuenoj umjetnostima.
Umjetnost valja odbaciti zato to je za vie od jedne dimenzije
udaljena od istine. Jer umjetnost samo oponaa ono to stvari jesu. Ali
i same stvari tek su sluajna oponaanje svojih vjenih oblika, svoje
biti, svoje ideje. Umjetnost je dakle dvostruko odmaknuta od istine,
ona je oponaanje oponaanja.
Aristotel pojam mimesis koristi s obzirom na tragediju, ali se
podrazumijeva bit poetikog uope, dakle po analogiji i likovne
umjetnosti. to misli kad kae da je umjetnost oponaanje, mimesis?
Aristotel kae da je uitak u oponaanju uitak u prepoznavanju.
Poziva se na to da djeca rado ine takvo neto recimo preoblae se.
Djeca e se najvie uvrijediti ako ih ne smatramo onima u koje su se
preobukli. U oponaanju dakle nikako ne valja prepoznati onog tko se
preobukao, nego onog tko je prikazan. Time Aristotel ispravlja
Platonovo uenje jer nema sumnje da u umjetnosti ne prepoznajemo
'oponaanje oponaanja', ve upravo ono to je prikazano
Platonovim jezikom, prepoznajemo upravo ideju, bit. Prepoznati
zapravo znai neto prepoznati kao to to to jest. To to neto jest, to je
njegova bit, njegova idea. Kad prepoznam nekoga ili neto onda to
prepoznato vidim osloboeno od nekadanje kao i sadanje
sluajnosti. Na primjer, kad prepoznamo neku osobu, ne prepoznamo
ono to je na njoj razliito, ve upravo ono to je na njoj isto kao i
prije. U prepoznavanju vidimo to to vidimo s obzirom na ono trajno,
bitno. U oponaanju dakle postaje vidljivom bit stvari.
Ali ne samo to pri tome u nekom smislu spoznajemo i sami sebe.
Prepoznavanje je iskustvo rastue prisnosti, i sva naa iskustva svijeta
su forme u kojima gradimo prisnost s tim svijetom. Umjetnost je nain
prepoznavanja u kojem se s prepoznavanjem produbljuje
samospoznaja, a time i prisnost sa svijetom.

Aristotel kae da je Platon svojim naukom da stvari sudjeluju u

idejama samo promijenio rije za ono to su pitagorovci ve
nauavali, naime da su stvari oponaanja, mimesis. to je to to se
prema pitagorovskom uenju oponaa? Brojevi i odnosi brojeva. Ali
to je broj i to je odnos brojeva? Nesumnjivo da nije nita vidljivo,
nego relacionalnost koja se moe shvatiti samo duhovno, koja lei u
biti broja. Radi se o nekom redu, nevidljivom redu, koji se manifestira
kao red svijeta (kosmos) u pravilnim gibanjima planeta, muziki red u
harmoniji zvukova, i red due.
Zar ne doivljavamo red i u svekolikoj umjetnosti ak i u njezinim
krajnjim ekstravagancijama? Svako umjetniko djelo je neto u ijem
opstojanju zasvijetli i posvjedoi se red u cjelini. Usred raspadajueg
svijeta onog uobiajenog i prisnog ono stoji kao zalog reda i moda
sve sile odranja i ouvanja koje nose ljudsku kulturu poivaju na
onome to susreemo u umjetnikovu inu i u iskustvu umjetnosti: na
tome da uvijek iznova ureujemo ono to nam se raspada.