Académique Documents
Professionnel Documents
Culture Documents
PRIRODNO-MATEMATIKI FAKULTET
ODSJEK ZA GEOGRAFIJU
SMJER: REGIONALNO I PROSTORNO PLANIRANJE
Mentor:
Student:
Elma Mehmedi
Sadraj
UVOD..................................................................................................................... 3
UVOD
U ovom seminarskom radu priloit e se pedoloke karte kako podruja Bosne i Hercegovine,
tako i susjednih zemalja, zemalja regiona, ali i pedoloke karte kontinenata.
Pri kartiranju pedolokih karata koriste se posebne metode, rafure i boje kako bi se prostor
jasno diferencirao u smislu razliitosti pedolokog sastava tla.
Kartiranje tla je nauno-struna inventarizacija tala sa ciljem razvrstavanja sistematskih
jedinica tla ili zemljita na karte razliitog mjerila.
U poljoprivredi ono predstavlja grupiranje tala u odreene razrede prema kriterijima koje
predstavlja cilj istraivanja. Osnova kartiranja je utvrivanje mogunosti poveanja prinosa
proizvodnih kultura ili naznaivanje drugih proizvodnih mogunosti za vee, a time i
rentabilnije prinose. Svrha je da se izvri optimalna katergorizacija terena u svrhu biljne
proizvodnje.
Kartiranje tla i zemljita moemo razvrstati u nekoliko grupa:
1. Kartiranje tala na temelju pedogenetskih svojstava
Ukljuuje zakone geneze, evolucije i sistematike tala. To je temeljno grupiranje tala iz
kojeg se crpe podaci i parametri za sva druga primijenjena grupiranja tala (OPK u M
1:50.000).
2. Kartiranje i klasifikacija kvalitete tla u tehnike svrhe
Ocjenjuje kvalitetu tla, npr. propusnost tla, obradivost, rizik erozije, pojavu
nepropusnog sloja, indikacije: o Hard pan sloju, drenai, salinizaciji i drugim
ogranienjima.
Grupiranje tala sa melioracijskim parametrima za izvoenje hidromelioracijskih mjera
(odvodnja).
3. Kartiranje i klasifikacija zemljita prema upotrebnoj vrijednosti
Registrira sadanju upotrebu zemljita
Procjena sadanje i potencijalne povrine za budua koritenja u melioracijama
(odvodnja i navodnjavanje, poumljavanje). Bitno kod prostornog planiranja.
Na ovoj karti Bosne i Hercegovine koja datira iz vremena postojanja SR Jugoslavije, moemo
primijetiti da je najzastupljenija vrsta tala zapravo distrini kambisol i regosol koji pokriva
28,70% povrine i na karti je oznaen ruiastom bojom, sa smjerom od sjevera ka
jugoistoku.
Crvenica ili terra rosa pokriva oko 15% povrine, a zastupljena je parcijalno na sjeverozapadu
i jugoistoku. Oznaena je crvenom bojom.
Na sjeveru zemlje, u dolinama rijeke Save i njenih pritoka, zelenom bojom su oznaena tla
fluvisoli, koji se dalje nastavljaju na pseudoglejna i glejna tla.
Na podruju krkog reljefa Popovog polja u okolici Mostara rasprostranjena su tla regosoli, a
to su slabo razvijena tla na rastresitim dolomitinim i krenjakim stijenama.
Ova karta je veoma dobar kvalitativni pokazatelj za vrenje usporedbe sadanjeg i prijanjeg
stanja tla na podruju Bosne i Hercegovine.
Slika 5 Pedoloka karta dijela slivova Krke i Cetine na prostoru Bosne i Hercegovine
Na ovoj karti izvreno je kartiranje bosanskohercegovakog prostora koji zahvata dijelove
slivova rijeka Krke i Cetine. Kartu su izradili Agencija za vodno podruje Jadranskog mora
Mostar u suradnji sa Institutom za hidrotehniku Graevinskog fakulteta u Sarajevu.
10
Na prvi pogled moemo primjetiti veliki broj smeih nijansi u legendi, iz koje ne moemo
tano zakljuiti o kojoj vrsti tla se radi gledajui u kartirano podruje. Moramo se osloniti na
prethodna znanja i s ozirom na to izvriti podjelu pedolokog supstrata.
Veinski dio pokrivaju formacije kalkokambisol-kalkomelanosol.-regosol u centralnom
dijelu.
Humiglejna tla se nalaze u okolini jezerskog podruja.
Kalkomelanosol zauzima prostor od sjeverozapada prema centralnom dijelu.
11
12
Najzastupljenija tla na podruju Brko Distrikta jesu pseudoglejna tla koja sun a karti
kvalitativnom metodom boja oznaena svijetloutom bojom.
Rendzine su oznaene tamno-zelenoutom bojom na karti, a nalaze se na samom jugu.
U paralelnim linijama smjera jugozapad-sjeveroistok vidimo rasprostranjenja tala distrinih
kambisola, smeih tala koji su i oznaeni smeom bojom.
Kvalitativna metoda boja uspjeno je diferencirala povrinu ovog prostora prema
zastupljenosti vrste zemljita.
13
sjeverozapadnoj regiji neto vie dominiraju glejna tla, randzine, a neto manje je zastupljeno
aluvijalno livadno tlo.
Gorska regija se dijeli na predplaninsku i planinsku. Predplaninska obuhvata podruja od
Like, preko karlovake upanije, dio Sisako-moslavake upanije i juno od crte Kostajnica
Glina Draganii Ozalj. Najvie je zastupljeno lesivirano tlo na krenjaku i dolomitu,
kiselo smee tlo na crvenici. Zatim pseudoglej, rendzina na fliu, ali i hidromeliorirano tlo
koje je najmanje zastupljeno. Planinska podregija prostire se od junog Gorskog Kotara
preko Velebita do Dinarskog gorja.
Podruje je pedoloki jako heterogeno. Najzastupljenije je tlo smee tlo na krenjaku (22%),
rendzine, krenjako-dolomitna crnica, lesivirano tlo i lesivirana crvenica. Cijela gorska
regija je pod rizikom od pojaanih oteenja erozijom.
Sjeverna jadranska podregija obuhvata cijelu Istru i protee se do Zadra obuhvaajui
dijelove Primorsko-goranske i Liko-senjske upanije. Crvenica pokriva 26% tla ove
podregije, zatim smee tlo na krenjaku, rendzine i antropogena tla flinih i krkih sinklinala
i koluvija.
Sredinja jadranska podregija obuhvata iroko priobalje, cijeli dio ibenske upanije, ali i
masiv Dinare. Preovladava smee tlo na krenjaku (23%), rendzina i antropogena tla na kru.
Juna jadranska podregija obuhvata ostatak priobalnog dijela do Dubrovnika-Konavala,
odnosno dravne granice sa cijelim otojem. Sastav tla je gotovo identian, s tim da su pored
ostalih tipova tla na ovom podruju zastupljene i crnica i crvenica u neto manjim omjerima.
15
Na ovoj karti moemo primijetiti dominantnost smeeg tla nastalog na krenjaku koje je
plitko i srednje duboko. To su crnice i renzine.U priobalnom pojasu prostiru se razliiti tipovi
crvenice.Plavom bojom naznaeno je koluvijalno tlo, a utom formacije regosoli i rendzina
na smeem tlu.
16
18
19
20
Na pedolokoj karti Vojvodine R 1:50 000, (Nejgebauer et.al., 1971), koja predstavlja
pravu pedoloku zbirku, izdvojeno je ak 87 razliitih sistematskih jedinica zemljita na
nivou tipa podtipa varijeteta i forme od kojih svaka posjeduje odreena morfoloka,
hemijska, vodno-fizika a s tim u vezi i proizvodna svojstva. Veina od njih su olienje
prirodno plodnog zemljita, koje prua optimalne uslove za postizanje visokih stabilnih
i ekonomski opravdanih prinosa odgovarajueg kvaliteta (npr. ernozem karbonatni na lesu),
a neka imaju takve karakteristike da na njima ak i prirodna vegetacija, koja podnosi takve
uslove, u odreenim periodima u toku godine potpuno propada, te se
stvaraju tzv. elava mesta (npr. solonaci i solonjeci).
U skladu sa Klasifikacijom zemljita Jugoslavije (kori et.al., 1985) u AP Vojvodini
su zastupljena:
Automorfna zemljita na 1 107 167 ha, Hidromorfna zemljita na 935 997 ha, Halomorfna
zemljita na 100 198 ha, i Subakvalna zemljita 8564 ha (Hadi et.al., 1993).
21
Na pedolokoj karti Slovenije moemo izdvojiti cjeline tamnoute boje koja predstavlja tla
rendzine i rasprostranjene su od sjeverozapada ka jugoistoku.
Rankeri i distrini kambisoli su oznaeni smeom bojom, a primjeujemo i
hucentralnom,junom dijelu.
Rozom bojom oznaene su povrine na sjeveru zemlje koje pokrivaju distrina tla i
pseudogleji.
Tlo Slovenije je veoma raznoliko kada je u pitanju tlo i njegova klasifikacija.
U primorju nalazimo neto veu rasprostranjenost crvenice.
Upravo iz razloga to na karti vidimo mnotvo boja i nijansi, kartiranje ovog podruja je dalo
odlian prikaz trenutnog stanja zemljita i njegove klasifikacije.
22
Na lesnim podlogama razvila su se tla plodni ernozemi, a u vlanim ravnicama fluvijalna tla.
Veinski dio pokrivaju smea eutrina tla koja su podloga umskoj vegetaciji. U Alfoldu je
prirodna vegetacija stepa koja je naknadno melioracijama pretvorena u tlo povoljno za
poljoprivredne kulture i to su tehnogena tla. Ova karta je posebno zanimljiva jer je pored
metoda boja i simbola, prisutna i metoda rafura.
Karta je neto starijeg datuma izrade, to nam pokazuje da je ak i za vrijeme srednjih godina
prolog stoljea, kartiranje pedolokih karakteristika zemljita uspjeno obavljeno i dovoljno
jasno za itanje i analizu.
23
Tlo se klasificira u razliite narudbe kao su biljke razvrstane u razliite vrste. Dvanaest
razliitih narudbe tla postoje, a unutar tih naloga razliite granice. Tlo se sastoji od razliitih
postotaka od gline, pijeska i ilovae. Svaka vrsta ima razliite koliine vlage, minerala i
organskih sadraja. Okruenje u kojem se nalazi zemlja ima jako u sastavu tla.
Histosoli su organska tla koji sadre velike koliine organskog materijala. Ovo tlo se obino
nalazi u movarama gdje se raspadnuti materijal moe akumulirati. Oko 1,6 posto tla u
Sjedinjenim Amerikim Dravama je histosol.
Ultisoli nalaze se u umi i kiselim tlima. Oni se nalaze u tropskim klimama gdje je vlano.
Boja tla je obino crvena, zbog visoke razine eljeza. Vie od 9,2 posto zemljita u
Sjedinjenim Amerikim Dravama se sastoji od ultisoli. Niska razina magnezija, kalcija i
kalija u tlu ne podravaju poljoprivredne kuture, ali su veoma povoljni za stabla i rast uma.
Pseudogleji, semigleji i eugleji su najdominantnija tla. Crnice se nalaze u prerijskoj regiji
SAD-a u srednjim geografskim irinama. To je najrasprostranjenija tla u Sjedinjenim
Amerikim Dravama, koji obuhvaa 21,5 posto zemljita.
Podzoli su rasprostranjeni u hudsonskom i laurentijskom umskom pojasu. Svjetlje i man je
plodno tlo se nalazi na zapadu u niskoj stepi.
Degradirana crnica i manje plodni podzoli na istoku se nalaz u travno-umskom pojasu.
24
22 vrste tla koje se dalje razvrstavaju u svoje podskupine. Boje su jasno diferencirale
povrinu ovog kontinenta na pedoloke kategorije
26
Raznolikost klimatskih tipova uslovila su raznovrsnost tala Afrike. Skoro polovina kontinenta
prekrivena je skeletnim tlima i grubim materijalima. Ova tla rasprostranjena posebno u
pustinjskim i polupustinjskim predjelima zbog jaeg su mehanikog raspadanja uglavnom
neplodna.
Sjeverno i juno od pustinja javljaju se svijetlosiva zemljita sa 1-1,5 % humusa, male
plodnosti, pogodna za stoarstvo. Svijetlosiva zemljita rasprostranjena su na podruju
Sahare, priobalju Somalijskog poluostrva, pustinjama Kalahari i Namib. Svijetlosiva tla
prema jugu prelaze u razliite vrste tamnijih zemljita, a ova u tropske i subtropske crnice
(ernozem) sa velikim udjelom humusa.
Pedoloki sastav tla je veoma raznolik. Najvie zastupljene vrste stijena su metamorfne,
sedimentne i magmatske. Ove vrste stijena se proteu kroz itavo podruje Afrike. Ostale
vrste su manje zastupljene i uglavnom karakteriu samo odreena podruja. Karbonatnih i
krkih stijena ima veoma malo. Kr se nalazi na sjeveroistonom dijelu, dok su karbonati
najzastupljeniji na samom istoku. Kroz ve spomenute analize na podruju Afrike postoje
vulkanska podruja u kojima su zastupljene intruzivne vulkanske stijene. Najvei prostor koji
zahvataju vulkanske stijene nalazi se u istonom dijelu, ne strogo uz obalu. Jo neke vrste
koje se pojavljuju na tlu Afrike su: silikatne stijene, nekarbonatne, fluvijalne naslage, i ostale
naslage
27
29
U najsjevernijim dijelovima nalazimo sva tri tipa tropskih kinih klima (praumsku, savansku
i monsunsku), iako dominira savanska klima koju karakteriziraju visoke temperature i izrazita
sezonalnost u koliini padalina. Uslijed toga se ondje razvila vegetacija visokih trava i
tropskih uma koje doprinose nastanku slabije razvijenih tala, tzv. kandosola i tenosola
Najvei dio Australije obiljeavaju suhe klime. Naime, du zapadne australske obale tee
hladna zapadnoaustralska struja zbog koje zrak koji struji sa zapada prema kopnu nije vlaan
i ne donosi mnogo padalina.
Koliini padalina ne doprinosi ni poloaj u suptropskom pojasu visokog tlaka zraka gdje
dominira sputanje zraka ime se on termiki udaljava od rosita i smanjuje se vjerojatnost
padalina. Iz tog razloga u najveem dijelu Australije (zapadnom i sredinjem) vlada vrua
pustinjska klima (s malim pojasevima hladne pustinjske klime u junoj Australiji). U takvim
su se uvjetima tamo razvila slabo razvijena tla tenosoli i rudosoli.
Zbog razvoja australskog minimuma u sjevernoj Australiji tijekom ljetnog dijela godine
koliina padalina u pojasu od sjeverne Australije prema Velikom razvodnom gorju na istoku
je neto vea zbog ega tu imamo vruu stepsku klimu uslijed koje su se razvili vertosoli.
U suhoj junoj Australiji pak prevladava hladna stepska klima koja je u kombinaciji s
karbonatnom podlogom omoguila razvoj siromanih calcarosola.
Jugozapad Australije obiljeava mediteranska klima s izmjenom vlanog i sunog razdoblja
pa su se tu razvili neto razvijeniji chromosoli. Konano, istoni obalni pojas Australije
zaklonjen od pustinjskih utjecaja Velikim razvodnim gorjem razvio je umjereno tople vlane
klime s vrlo heterogenim tlima meu kojima se mogu izdvojiti dermosoli, sodosoli,
chromosoli, kurosoli i ferrosoli.
30
Na ovoj karti su predstavljena tla Evrope, na osnovu legende moe se vidjeti koja su tla
zastupljena u kojem dijelu kontinenta. Na Balkanskom, Apeninskom i Pirinejskom poluotoku
uglavnom su zastupljen litosol, rankeri i terra rosa, a sredinji dio kontinenta je pokriven
sivo-smeim podzolastim tlima, dok je sjeverna Evropa pod podzolastim i organskim tlima.
31
32
Na karti svijeta moemo uoiti podruja oznaena smeom bojom na prostorima sjeverne
Afrike I to su Andisoli, suha pustinjska tla siromana organskim materijama.
U priobalju okeana, zapadna obala June Amerike I centralna Afrrika tla su tzv entisoli
transportirana vjetrom bez odreenih horizonata.
U Evropi I centralnoj Africi, oznaena svijetlosmeom bojom, su tla pod nazivom Alfisoli
koja su srednje do visoko bogata nutritijentima.
33
ZAKLJUAK
U ovom seminarskom radu u uvodnom dijelu je predstavljena klasifikacija tala tabelarnim
prikazom, zati opa obiljeja pedolokih karata poput mjerila u kojem se izrauju i u koje
svrhe se upotrebljavaju.
U nastavku su priloene pedoloke karte Bosne i Hercegovine uz detaljno objanjenje
pedolokih odlika ovog prostora, ali i pojedine teritorijalne jedinice poput Bosanskopodrinjskog Kantona. I Brko Distrikta, a uz pedoloku kartu Hrvatske priloena je i karta
Istre. Uz ojanjenje tla Srbije i odgovarajuu kartu, priloena je karta tala Vojvodine. Pored
susjednih zemalja, objanjene su i karta Slovenije, te pedoloka karta Maarske neto starijeg
izdanja kako bi nam dala uvid u prijanje metode kartiranja pedolokih jedinica. Zatim,
priloene su pedoloke karte kontinenata svakog pojedinano.
Uz sve kvantitativne i kvalitativne metode, itanje pedolokih jedinica sa karte je bilo veoma
jednostavno, ali uz osnovno predznanje iz pedogeografije i kartografije.
Pri analiziranju karata u mnogome je pomogla i dodatna literatura te izvori za interneta koji
su glavni mediji za prenos digitalnih informacija.
34
LITERATURA I IZVORI
1. kori, A., Filipovski, G., iri, M. (1985): Klasifikacija zemljita Jugoslavije,
Posebno izdanje knjiga Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine
- odjela prirodnih i matematikih nauka, Sarajevo
2. kori, Tla Istre, u: Liburnijske teme, 1981, 4.
3. kori, A. (1986): Postanak, razvoj i sistematika tla,Zagreb
4. Bai, F. (1981): Pedologija,Krievci
5. Resulovi, H., ustovi, H. (2002): Pedologija Opi dio, Univerzitet u
Sarajevu
6. Resulovi, H., ustovi, H., engi, I. (2008): Sistematika tla/zemljita,
Univerzitet u Sarajevu
www.pedologija.hr
www.britannica.com
eusoils.jrc.ec.europa.eu/awareness/SoilTypes
www.bpkgo.ba
www.FAO.com
35