leksikon ikonografije

liturgike i simbolike
zapailnog krsanstv

LEKSIKON IKONOGRAFIJE, LITURGIKE I SIMBOLIKE

ZAPADNOG KRSCANSTVA

Prireeno

u Institutu za povijest umjetnosti

Sveuilita u Zagrebu

LEKSIKON
ikonografije, liturgike i simbolike
zapadnog kranstva

Uredio
Anelko

Badurina

SVEUILINA

NAKLADA LIBER
SADANJOST
INSTITUT ZA POVIJEST
UMJETNOSTI

KRANSKA

ZAGREB
1979

Glavni urednik:
Milan Miri
Urednik:
Vera Ciin Sain
Crtei:
Draen Cukrov
Suradnici na redakciji teksta:
Marinka Berkovi i Zrinka imi
Lektor:
Roman Turinovi
Korektor:
Danica Rai
Tehniki

Zeljko

urednik:

Ivani

Vanjska oprema:
Mihajlo Arsovski

AUTORI
dr Anelko Badurina, Zagreb, (AB)
(liturgika, simbolika, sveci)

dr Branko Fui, Rij"eka, (BF)

(Krist, Bogorodica, Bib ija, sveci)
dr Marijan Grgi, Zadar, (MG)
(liturgika, simbolika, sveci)
dr Radovan Ivanevi, Zagreb, (Rl)
(Uvod u ikonologiju)

dr Emili;an Cevc, Ljubljana, (EC)

(slovenski sveci)
Mitar Dragutinac, Strizivojna, (MD)
(slavonski sveci)
dr Dragutin
dr Doris

Nei, Pore,

(DN)
(istarski sveci)

Barievi,

Zagreb, (DB)
(ugarski sveci)

SADR~AJ

Milan Prelog: Popratna

Predgovor
Radovan

rije

uredni~tva
Ivanevi:

Anelko

11

Uvod u ikonologiju

Badurina: Najvaniji izvori za

Struktura Biblije
Apokrifne knjige
Najvanija bibliografija

kransku

Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike

Indeks atributa

13
ikonologiju

83
85
88
90
97
599

POPRATNA

Rl/E~

Pojavu ovog djela u kojem se obrauju ikonografski problemi,

prvog takve vrste na naem jeziku, treba najtoplije pozdraviti.
U nastavi i znanstvenom radu na podruju povijesti umjetnosti
ve se odavno osjeala potreba za tekstom u kojem bi na leksikografski nain bili obraeni osnovni pojmovi ikonografije, liturgike i kranske simbolike uope. Nije potrebno posebno naglaavati da je tematika umjetnikih ostvarenja preko esnaest
stoljea bila vezana uz kransku predaju, i da se proces istinskog itanja umjetnikih poruka pronosti ne mo~e zamisliti
bez poznavanja odreenih ,.tema" kao i umjetnikih odnosa
prema tim temama.
Konano, posebno znaenje ove publikacije jest i u tome ho su u
njoj obraene teme i pojmovi koji se javljaju na naem podruju
a koji u stranoj strunoj literaturi nisu jo nikada bili temeljitije
obraeni. Razne regionalne varijante ope kranske ikonografije esto su znaajni pokazatelji kulturno-povijesnih situacija na odreenim podrujima, pa je njihova obrada va~an prilog ne samo povijesti umjetnosti nego i kulturnoj povijesti
uope.

Ova knjiga, prema tome, spada u red onih djela koja su bila
zaista neophodna i koja e sigurno nai irok krug korisnika.
Zagreb, srpanj 1978.
MILAN PRELOG

PREDGOVOR
Cilj je ove knjige <la bude nevjeama prva informacija, a znalcima podsjetnik o kdanskoj ikonografiji, liturgici i simbolici.
Sastavljena je s namjerom da se u jednom priruniku obuhvate
razliite ali srodne discipline koje se inae obrauju u vi~e razliitih knjiga te da se priblie itatelju na hrvatskom jeziku problemi i rezultati znanstvenih istraivanja koje je do sada mogao
nai samo u stranim publikacijama.
Graa u ovoj knjizi ograniava se na ikonografiju, liturgiku i
simboliku kdanskog Zapada, jer bi ukljuivanje kdanskog Istoka gotovo udvostruilo opseg knjige i zahtijevalo najmanje dva
sveska. Kao ~to itatelj zna, u prvim je stoljeima kdanstvo bilo
jedinstveno, a raskol Crkava do~ao je tek kasnije (u XI. st.),
tako da su i temelji i izvori u povijesnom smislu zajedniki, i
stoga uvoenje u jedan krug olakbva pristup drugome. Ipak e,
radi usporedbe, esto biti navedene i istone varijante iste ikonografske teme, neki specifini simboli ili liturgijske razlike.
Sluei se ovom knjigom itatelj e osjetiti da se u njoj odraava
kultura dugih kdanskih stoljeca, kao veliko zdanje koje se gradilo i dograivalo generacijama; ona obuhvaa razmi~ljanja i
domi~ljanja, spoznavanja, redigiranja i sistematiziranja predodaba u sustav mi~ljenja. To su intelektualne panorame i riznice
postupno sabiranog i sreivanog znanja ~to su se stoljeima odraavale i izraavale u organizaciji slika, znakova, asocijacija koje
pobuuju. Iz tog kr~anskog knjievnog i likovnog blaga zapadne
Evrope mnogo je elemenata .prelo u inventar univerzalne i ope
kulture, u misaonu sferu nae svagdanjice i frazeologiju dananjice a da toga esto nismo ni svjesni. Stoga ova knjiga, uz svoju
uu praktinu namjenu, dopunja i spoznaju o podrijetlu i nastajanju nae suvremene civilizacije. Iako su primarni tekstualni
izvori kranstva tijekom gOtovo dva tisuljea isti: to je Biblija,
njihova vizualna interpretacija neprestano se mijenja i razvija,
usporedo s mijenama drutveno-povijesnih uvjeta i kulturnih stanja. Stoga je povijest razvoja kranske slike ujedno slika povijesnog razvoja Evrope.

Za puno razumijevanje ikonografije potrebno je poznavanje temeljnih tekstualnih izvora, a to je u prvom redu Biblija. Upozoravamo na posljednje hrvatsko izdanje Biblije u nakladi izdava
kog poduzea Stvarnost, Zagreb, 1969. (nakladnik kasnijih
izdanja, istovjetnih ovome, postaje zatim Kranska sadanjost
iz Zagreba). Radi lakeg snalaenja, u pojedinim lancima i obraenim jedinicama ovog leksikona citirana su odgovarajua mjesta
Biblije: njih je potrebno proitati da bi se potpuno shvatila
idejna i sadrajna potka ikonografskih tema i likovnih prikaza.
U suvremenom prijevodu Biblije itatelj e naii na terminologiju,
numeraciju i podjelu starozavjetnih knjiga razliitu od nazivlja
i numeracije upotrijebljenih u ovoj knjizi. Redakcija je, naime,
odluila da se pridrava terminoloki zastarjelog teksta Vulgate,
i to zato to se upravo na osnovi tog teksta Biblije i asocijacija
koje on izaziva stvarala zapadnoevropska ikonografija od ranog
srednjeg vijeka do jueranjice. Radi usklaivanja stare, Vulgatine,
i nove terminologije, koja je rezultat najnovijih lingvistikih i
biblicistikih istraivanja, donosimo usporednu tablicu na str. 85
a usporedna tablica starih i novih osobnih biblijskih imena
nalazi se u dodacima novih izdanja Biblije.
Moramo posebno naglasiti da itatelj pri konzultiranju ove knjige
mora svladati najprije temeljne pojmove i probleme obraene u
uvodnim 'poglavljima knjige: Rije i slika, Ikonografske metode,
Ikonogratska topografija itd., a tako i kljune pojmove obraene
u leksikonskom dijelu knjige kao to su simbol, alegorija, prototip, prefiguracija, konkordancija itd. Vjerujemo da e svoje
znanje proiriti i produbiti prouavanjem i onih pojmova koji su
mu ve poznati, kao to su Krist, Bogorodica, Stari zavjet ili
Biblia pauperum i slino.
O pojedinim svecima, uz najvanije datume, navedeni su samo
oni podaci o njihovu ivotu koji su najvie utjecali na ikonografiju i na nain njihova likovnog prikazivanja. Od inaica imena
svetaca navedene su samo one koje se javljaju u literaturi.
Sto se tie izvorA i bibliografije, naveden je samo kritiki izbor
temeljne literature koja sadri opsene i cjelovite popise specifine
literature i izvora, za one koje posebno zanima neki problem ili
detalj.
U Zagrebu, svibnja 1978.

Radovan

[vanevif

UVOD U IKONOLOGIJU

DEFINICIJA -

ODREENJE

Utvruju~i .tko je tkoc i .~to je hoc u

jui u obzir .kakoc ikonografija
komponente likovnog djela. Odriu~i se

POJMA

likovnom smislu, a ne uzimazapravo razmatra nelikovne

likovne analize, interpretacije
i vrednovanja, ikonografska je analiza blia tzv. literarnom pristupu
likovnoj umjetnosti, narativnoj, tematskoj pa i idejnoj interpretaciji,
toliko osporavanoj u razdoblju moderne umjetnosti, u vrijeme borbe
za afirmaciju samostalnosti likovnog .govornog podruja, nezavisnosti likovnog jezika.
Kao znanost, nju je potakao i apologetski interes teolo~ki formiranih
istraivaa - kao uostalom i kdansku arheologiju da se utvrde
sadraji, da se uspostavi veza izmeu postoje~ih .slikac u crkvenim
prostorima i na predmetima i poznatih tekstova koje one .i1ustrirajuc.
GOtovO sva fundamentalna istraivanja i sinteze dugujemo francuskoj
znanosti (Male, Millet, Brehier, Reau ...), a razvitak ikonografije
doprinio je, meutim, mnogo vi~e teoriji umjetnosti i l'0znavanju ivOta i povijesti ovjeka negoli teologiji. Na~ suvremeni znanstveni
interes za srednjovjekovnu kdansku ikonografiju nadilazi okvire i
kranstva i srednjeg vijeka. On se temelji podjednako na suvremenim teorijskim stanovi~tima semantike i semiologije prema problemima
likovnog govora, kao i jezika uope, i nalazi se u samom aritu
kljunih pitanja znanosti: odnosa znaka i znaenja, medija i komunikacije.
Prije svega, dopunimo uvodnu reenicu: iako nije cilj ikonografske
analize sud O likovnoj kvaliteti djela, poznavanje ikonografskih normi
koje su obvezivale stvaraoca djela, a tako i poznavanje predloaka
kojima se mogao sluiti, nuna je pretpostavka svakoj likovno-kritikoj
interpretaciji odnosno vrednovanju. Ikonografska komponenta nuno
mora biti ukljuena u svaku interpretaciju likovnog djela koje pripada
kr~anskom tematskom krugu, jer .Iiterarnic sadraj (tekstualni u
doslovnom smislu) odreuje: a) osnovnu kompozicijsku shemu i odnos

14
likova (aneo uvijek navijeta Mariji slijeva udesno, u smjeru itanja,
to potvruju rijetke iznimke u najstarijim rukopisima pisanim pismima koja se itaju u obrnutom smjeru), bJ ambijent (Prikazanje u
h r a m u, Ulazak u J e r u z a l e m), ej tipologiju likova (robustni sv.
Petar i produhovljeni sv. Pavao), dj njihovu odjeu (Ivan Krstitelj,
pustinjak, ogrnut je koom ili kostrijeti; tri maga, tri mudraca s
Istoka u orijentalnoj nonji; arkaneli u plaJtevima vojnih starjeina
itd.), ej atribute (sv. Katarina s kotaem, sv. Lovro s rotiljem, sv.
Grgur papa s golubicom itd.), a konano i jj same boje (tunika Bogorodiina uvijek je crvena, a plat modar).
Ikonografija obuhvaa induktivno sve propise, pravila i norme komponiranja i oblikovanja pojedinih tema. Na temelju tih propisa, a tako
i tekstualnih izvora uz koje je slika vezana, kao i deduktivno-komparativnom analizom postojeih djela, ikonografija definira temu i znaenje pojedinih prikaza, zakone pojedinih epoha i krajeva, evoluciju.
Ikonografska analiza polazi od tekstualne podloge prikaza (verbalno
izrecivi sadraj) ili od ustaljene kompozicijske i oblikovne likovne
sheme te definira djelo u tim koordinatama. Pri tome utvrivanje
stroeg pridravanja ili veeg udaljavanja pojedinog djela od te
kompozicijske ili oblikovne okosnice ne tei kvalitativnom sudu, nego
mu je cilj tipoloka definicija: drugaija kompozicija, neka ikonografska inaicac poznate teme moe znaiti kreativnu preradu i slobodu
stvaraoca, ali i nesporazum primitivnog, naivnog majstora.

Imitacija ili inovacija

Nesumnjivo, odnos pojedinog autora prema uobiajenoj ili zadanoj
ikonografskoj shemi takoer je jedno od kvalitativnih odreenja njegova djela: od pasivnog kopiranja do kreativne prerade. Tek u relaciji prema tomu to je bio .ilustrativnic zadatak ili kakva je bila
tradicionalna norma prikazivanja neke scene u odreenoj epohi, moe
se razluiti to je tipina, a to individualna oznaka djela ili eventualna
invencija autora, te potpunije ocijeniti i .suvremenost. i vrijednost
pojedinog ostvarenja. Smjehanje Bogorodice ravnopravno uz Krista
na isto prijestolje u sceni Posljednjeg suda u XIV. st. (kao to radi
Orcagna u S. M. Novella) jedna je od takvih revolucionarnih inovacija s obzirom na tradicionalnu ulogu Bogorodice kao ponizne
zagovornice koja se klanja uz tron stranog Suca s jedne strane, a sv.
Ivan s druge strane (Deisis). To je dodue pripremljeno scenom Krunjenja Bogorodicec, uestalom od XIII. st., u kojoj Bogorodica sjedi
zajedno s Kristom na tronu, ali ipak u podreenoj ulozi one koja
prima krunu. Ova gOtovo bogohulna emancipacija Bogorodice i
njeno sudjelovanje u najviim i najodlunijim mukim. funkcijama,
kao to je suenje, svjedoi _ paralelno s trubadurskom poezijom i
Danteovim Vitae novae - o novom odnosu prema eni, gospi.
uope, pa tako i Naoj Gospic (~Notre Dame, ~MadonnaJ u visokom srednjem vijeku. Ili, na primjer, strahotnost. (terribilitd,'

15
Michelangelova Posljednjeg suda u Sikstini doivljava se neposredno,
jednostavno na bazi ljudskog mjerila: poznavajui svoju mjeru i
snagu svojih miia, svaki gledalac moe i bez likovnog iskustva
.odmjeriti. umnoenu masu naslikanih tijela i umnogostruenu snagu
njihova pokreta. Ali uz taj opi dojam, ovdje je prisutna u dvostrukom
smislu Michelangelova ruilako-stvaralaka strast i osobnost koja je
suvremenicima bila oitija nego nama danas. Uz to to svece slika
bez aureole a anele bez krila (dokidajui posljednje tragove atributivne. metode koji se vuku kroza svu renesansu), Michelangelo preokree dotadanji zakon ikonografske topografije po kojem se scena Posljednjeg suda nalazi uvijek na zidu nasuprot oltaru i postavlja je nesumnjivo u simbolikom znaenju za svu .prevratniku epohu
manirizma - nad sam oltar. Drugu smionost njegove inovacije moemo >vidjeti tek onda kad preko sikstinske freske projieiramo u
svijesti sve prethodne prikaze iste teme. Od najranijeg prikaza u
rukopisu Cosme Indicopleusta iz VII. st., gdje je prvi put definirana,
pa kroz bezbroj primjera tokom itavog tisuljea vlada kompozicijska
shema nizanja sceni u horizontalnim pojasevima, koju Michelangelo
razbija povezujui sve u eliptino kretanje oko Krista, odnosno u vertikalni uzgon i pad masi u tipino maniristikom zatrpanom prostoru.
Sve ovo, naravno, mnogo je vanije od toliko puta prepriavane prie
o golotinji sikstinskih likova, naknadno pokrivenih krpicama.
Podloga za ikonografsku analizu u prvom su redu pisani tekstovi
koje slike razjanjavaju i .osvjetljavaju. (tO rije ilustracija doslovno
i znai), ali i sva starija likovna djela koja su za svaku iduu epohu
ili djelo mogla posluiti kao predloci ili uzori. A kako je upravo
ovo bila .ikonografska., tj. slikopisna. praksa, jer se slikar ili kipar pri obradi zadane teme redovito sluio nekim slikama ili reljefnim predlokom, a tek iznimno neposredno i sasvim samostalno
transponirao tekstualni sadraj u vizualni oblik, to je komparativna
metoda i traenje najstarijeg uzorka (prototipa) temelj ikonografske
analize. Budui da su se ikonografska isftustva prenosila u krugu
majstorske radionice, unutar pojedinog obrta i zvanja, a ne na
teoretskoj i idejnoj razini, to izvori nekih oblika i kompozicija seu
u daleku prolost i proteu se kroz vie povijesnih slojeva, pa ak i
meusobno idejno nesnoljivih ili suprotnih kulturnih krugova. Tako
korijeni kranske ikonografije obilno crpe iz tla poganske ikonografije, i to ne samo neposredno rimske nego i grke (npr. Dobri pastir s
janjetom preko ramena nalik je arhajskoj grkoj skulpturi, a krilata
boica pobjede Nike oituje se kao prototip anela), pa ak i egipatske
(vaganje dua) i babilonske (tetramorf).
Znaenje

ikonografije danas

Ali, uza znanstvenu i teorijsku vanost ikonografije i neophodnost

ove znanosti za povijest umjetnosti i likovnu kritiku, praktina potreba usmjerafJa nas danas na iru difuziju njenih postavki i rezultata.

16
U C!asu nastanka likovnih djela s kdanskom tematikom nije bilo
potrebno dodatno identificiranje tema i likova jer su sadraji bili
svima jasni, tO su bila zajedniC!ka opa mjesta. Pa i uza sve to, oni
su ipak bili uvijek nanovo rijeC!ju tumaC!eni: sveenik i propovjednik
u crkvi uvijek se nanovo pozivao na ilustracije (freske, vitroe, portale, skulptirane kapitele, oltare, tapiserije, mozaikaine podove) koje
su sa svih strana okruivale slu~aoca, te ih je navodio da postanu
istodobno i gledaoci. Slike su potvrivale verbalno kazivanje o dogaajima stvaranja svijeta, starozavjetnim zbivanjima ili ivotu Krista,
svetaca i mu~enika. Koliko se slika na zidu shvaala kao .nastavnO
pomagalo, dokazuje primjer na razmeu profanoga i religioznoga:
Danteova Boanska komedijac, iako nominalno pripada kdanskoj
tematici, sadrajno - od motiva Beatrice do subjektivnosti vizije
pakla, (!istimta i raja - ne moe se pribrojiti slubenoj religioznoj
literaturi. Pa ipak, ne samo da se velika freska s prikazom Danteova
.Pakla i njegovih devet krugova nalazila u crkvi S. M. Novella,
Jto je takoer djelo Orcagne, ve je postojala i jedna velika slika
u firentinskoj katedrali S. M. del Fiore koja je sluila tome da se
publici na njoj tumai i ilustrira Danteovo djelo!
U ono vrijeme, rekosmo, sadraji Biblije koji su bili podlogom slikarskoj
i kiparskoj tematici bili su opepoznati, iako viJe usmenom predajom
nego pismom, a jednako su tako bile od gledalaca prihvaene i konfJencije njihova vizualnog predoavanja, tj. ikonografske norme. Suvremeni gledalac, naprotiv, usmjeren umjetnikoj baJtini u prvom redu
ili iskljuivo s likovnim interesom, esto uope ne poznaje tekstualnu
potku religiozne umjetnosti, pa informacijama ~to mu ih prua ikonografija moe produbiti svoj ainos prema umjetnosti prolosti. Ona
tako nadomjeha neko obavezni vjeronauk, te omoguuje pristup
kdanskom svijetu ideja i predodbi i pripadnicima drugih religija i
ateistima. Time dokida njegovu iskljuivost i demokratizira potro~nju kulturne ba~tine. Jer, golem postotak likovnih djela nastalih u
Evropi u toku posljednjih dvaju tisuljea obrauje kdanske teme,
u tom je idejnom krugu i tradiciji. Detaljnije izuavanje pokazat e
koliko je u samom poetku za kransku ikonografiju bila vana jo~
starija, poganska, antikna tradicija, pa se tako i ovo poglavlje vee
u dugu liniju kontinuiteta povijesti likovnih umjetnosti.
Dominacija srednjovjekovne ikonografije
No, postoje unutra~nji, ne samo praktini razlozi, zaJto je u prvom
redu potrebno poznavati ba srednjovjekovnu ikonografiju. Iako svako
razdoblje povijesti umjetnosti ima svoju ikonografiju, nikada ikonografija nije bila tako vaan faktor oblikovanja kao u srednjem
vijeku, kad je slika imala posebnu funkciju kao sredstvo komuniciranja s masom. U vezi s razvojem odnosa prema svijetu, u ranijim ili
kasnijim razdobljima opada i znaenje ikonografije kao propisa ili
usvojenog naina programa prikaza, strogost kojom se provodi, dosljc-

17
unost i sveobuhvatnost ikonografskog sustava. U antici ili baroku kvantiteta izvanreligioznih tema, kvantiteta svjetovnih sadraja .slobodnih
tema, jednostavno je proporcionalno tako velika i likovno tako znaajna u odnosu na religiozne teme, da ak i kad bi ikonografija bila
najstroe odreena, ona bi se odnosila samo na manje podruje i ne
bi imala ono znaenje za profil umjetnike produkcije u cjelini kao
to ima u srednjem vijeku, kad su u tipizaciji likova i shematizaciji
kompozicija upravo ikonografske norme bile odluujui faktor.
Srednjovjekovno razdoblje na neki je nain i omeeno raspravom o
slici: od kratke ali burne avanture ikonoklazma u VIII. st. do reformatorskog odricanja od kranske .slikovnice. i njenog protu reformatorskog ponovnog ustolienja na Tridentskom koncilu u XVI. stoljeu.
Suvremeni razvoj tehnike reproduciranja i industrije difuzije slike:
fotografija, tisak, film, televizija - nije samo specifina oznaka vizualne kulture naeg vremena, nego je prouzroio i bitnije, unutranje,
promjene u odnosu ovjeka prema slici uope, a osobito prema slici iz
prolih povijesnih razdoblja. Neke od tih promjena fundamentalnog
su 2na~enja.

Slika izvan konteksta

Reprodukcijom likovno je djelo izdvojeno iz cjeline svog izvornog
prostornog ambijenta, vizualnog konteksta u kojem i za koji je stvarano i gdje je, dosljedno, imalo svoj puni smisao. Suvremeni gledalac
suoava se S djelima otrgnutima iz njihova prvobitnog sustava. s djelima koja se uz to povezuju ili konfrontiraju (na izlobi, u knjizi, u
filmu ili na TV) s djelima iskorijenjenima iz drugih likovnih cjelina,
kulturnih sredina i razliitih vremena. Tako nastaje u naoj svijesti
onaj .musee imaginaire. , po definiciji A. Malrauxa, snepreglednim
inventarom slika svih epoha i prostora, ali bez organske povezanosti.
Cak se iz samog 'prostora slike, iz cjeline jednog djela, suvremenim
reproduktivnim tehnikama esto i veoma sitni detalji izdvajaju kao
,"mostaIne slike te se time kida i ona veza koja u likovnom ali i
saddajnom smislu definira kompoziciju, korespondiranje likova akcijama i emocijama. Kao rezultat (ili povod), s obzirom na prestanak
ili nepostojanje idejnog identiteta ili nerazumijevanje .scene., slika
biva .osloboena. sadraja: ona slobodno luta izvan prvobitnog sadrhjnog konteksta. Tipian fenomen suvremene civilizacije .specijalizacija. ne oituje se samo u orijentaciji umjetnika, kritike i publike na
specifine likovne probleme i komponente u djelima suvremene umjetnosti nego i u relaciji prema kulturnoj bahini prolih razdoblja i
interpretaciji djela.
Reintegracija slike u prostor

potrebi vraanja djela u njegov izvorni ambijent, pa makar i bilo

potrebno da se taj prostor imaginarno rekonstruira, govorio je uvjer-

LEKSIKON IKONOGRAFIJE

18
ljivo H. Sedlmayr. Tako, na prtmJer, reintegracija gotike pozlaene
oltarne slike u prostoru obojenog svjetla katedrale, kako kae
Jantzen, uspostavlja ponovno organsku cjclinu jednog cjclovito projektiranog sustava (Gesamtkunstwerk), oivljavajui istodobno j njegovu likovnu kvalitetu j sadrajnu povezanost.
Kao znanstveno-povijesna disciplina, ikonografija tei prije svega
upravo tome da uspostavi Onu ravnoteu u odnosu sadraja i forme
koju imamo a priori prema suvremennj umjetnosti, jer su nam njeni
(ivotni) sadraji jasni, uvijek prisutni, upijeni svakidanjim iskustvom,
te ih prepoznajemo ak i onda kad njihovu likovnu transpoziciju odbijamo, to se u razvoju umjetnosti naeg stoljda esto dogaalo.
Jer, ma koliko specijalizacija bila nuna i ma koliko bio opravdan
otpor apsolutizaciji literarnog sadraja u slici (u doslovnom
smislu), a tako i otpor litcrarizirajuem pristupu i verbalnom tretmanu likovnog djela (ne specifino likovnom) - svaki sc oblik kompleksnije doivljava i odreenije spoznaje, ak i formalno, ukoliko je
osvijehen i ukljuen sadrajni momenat.
Zna~enje promjene znaka

Kao primjer navedimo dugu formalnu evoluciju i karakteristine transformacije aureole (svetokruga), jednog apstraktnog likovnog elementa i njegove sadrajne implikacije. U kasnoantiknoj umjetnosti,
odnosno na ranobizantskim mozaicima (VI. st.), ovaj zlatni krug
oko glave jo je uvijek odraz helenistikog iluzionizma, te u sklopu
jo uvijek realistiki obojene slike u cjelini sugerira ,sjaj., svjetlost,
emanacijuc (zraenje u duhovnom smislu), jer zaista najintenzivnije
reflektira .zrake svjetlosti. Aureola na romanikim freskama jest
ploha na plohi; raznoliko obojen krug postaje znakom ocrtavanja
glavnih (svetih) likova; prilagoujui Se vladajuem zakonu plonosti,
diktatu plohe, on istodobno, osobito u isokefainim kompozicijama,
pridonosi ostvarivanju tipino romanikog ritmikog komponiranja
pomou repeticije i adidje. U gotikom fresko-slikarstvu, a tako i u
djelima umjctnikog obrta, aureola dobiva volumen, izdie se (modelirana u buci) nad plohu i postaje predmetom: reljefno obrubljena, s
ispupenim kuglicama, radijalnim uIjebinama ili konkavna u sredini.
Tako i gotika aureola slijedi zadatak svog vremena _ svladavanje
volumena - i to na razmjerno naivan i naturalistiki nain: gubei
potpuno vezu s kasnoantiknim .emanacijskim prototipom, slikar
eStO dovodi motiv na rub groteskne nespretnosti, kako duhovito, kao
.naivnic promatra, konstatira J. Prevert opisujui prikaz Posljednje
veere: ... Ils sont a table, IIs ne mangent pas, Ils ne sont pas dans
leur assiette, Et leur assiete se tient toute droite, Verticalement derrii!re
leur tle. (La Cime).> Renesansnom e slikaru i aureola (kao i slib
Sjede :za stolom, Ne jedu, Nisu zadubljeni u svoje tanjure, Tanjuri
im stoje sasvim uspravno, Okomito iza njihovih glavac (Veera)

19

Oblikovanje aureola kao izraz stilskih mijena: l. kasnoantiki iluzionizam, 2. romanika plonost, 3. gotika relje/nost, 4. renesansna
perspektiva (elipsa).
u cjelini) biti manje znakom identificiranja boanskih likova, koliko
e idealno posluiti prikazivanju geometrijske perspektive: aureola
po prvi put U povijesti prestaje biti krugom i postaje elipsa koja se
perspektivno uklapa u sustav prostorne iluzije slike i prati poloaj i
pokret glave; istodobno Ona se od kruga reducira na krunicu (liniju),
na svinutu zlatnu svjetlosnu zraku, da bi omoguila prozranost i
vidljivost u (tek osvojenu) dubinu prostora.
Konano, barokno e slikarstvo aureoli vratiti prvobitno znaenje, i
to jo uvjerljivije i dosljednije no to je to moglo kasnoantikno slikarstvo svojim ve ukoenim i ukruenim nainom. Razbivi krug i
krunicu, planimetrijski obris oslobodit e je u neomeeni sjaj, u svjetlucanje, te doarati zaista zraenje svjetlosti same i izraziti neizmjernost svjetla: aureola, kao i sva barokna umjetnost, postaje simbolom
pokreta, energije koja Se iri, sukoba sila - svjetla i tmine.

20
Time je zatvoren evolutivni krug i potvreno kako su sve te mijene
ak i jednog formalnog elementa par excellence - kao to je to aureola
- uvijek duboko ukorijenjene u .stilske. koordinate epohe, te su,
kao i ove, proizale iz opih ivotnih konstelacija svog vremena.

RIJEC I SLIKA

Kad bismo u nazivu ikonografija razluili rijei od kojih se ta sloenica sastoji i preveli je s grkoga, kao to je uinjeno s nizom slinih
sloenica (usp. geografija, biografija: zemlj-o-pis, ivot-o-pis,), dobili
bismo slik-o-pis, odnosno opis slike. Kao znanstvena disciplina ikonografija se, naravno, ne iscrpljuje u opisivanju slika rijeima, te da
bismo odredili probleme istraivanja i iri interes njenih rezultata,
nije dovoljno razdvojiti pojmove .pismo i slika. uspostavljajui jednosmjeran odnos, ve ih treba suprotstaviti, jer se ikonografija suoava
s veoma sloenim odnosom slike i rijei, s dihotomijom likovnog i
verbalnog jezika.
Verhalno i vizualno milijenje

Sintagma .u pol!etku bijae Rije. iz Ivanova evanelja mogla bi

se na temelju svjedoanstva paleolitskog slikarstva parafrazirati: u
poetku bijae lik. (ob-lik). Likovni spomenici nalaze se na samom
poetku povijesti ovjeanstva i ne samo da su neusporedivo .stariji.
od pisanih, ve pismu genetski prethode, jer se i samO pismo razvilo
od slike. Meutim, razgovor O prioritetu nema smisla jer se, kao i u
nizu slinih polarizacija, problem razrjeava u poimanju (dijalektikog)
jedinstva konkretnog i apstraktnog miljenja, pa time i likovnog i
verbalnog izraavanja i komuniciranja. U svom zametku verbalni
i vizualni znak, rijel! i slika, neodvojivi su kao to je verbalno i
vizualno miljenje sjedinjeno u ljudskoj svijesti.
Zakljuimo pomirljivim iskustvom jezika u kojem rije .pisati. znacI
arati, crtati, slikati: od obojenog uskdnjeg jajeta, zagorske .pisanice,
do arene, .prepisane ptice meimurske. Crtajui piemo, piui
crtamo.

Tekstualni izvori
Za kransku ikonografiju rije, temeljni tekstualni izvor, jest Sveto
pismo ili Biblija, to naprostO znai: knjiga. Po sudu srednjovjekovnog

21
ovjeka jedna jedina, sveobuhvatna i dostatna, jer je zbir svih znanja,

ona pripovijeda povijest svijeta, daje upute za ovozemaljski ivot,

opisuje (i obeava) ivot vjeni. Biblija je takoer bila prirunik i
oslon glavnog naruioca umjetnosti, Crkve. Ali su se i izvan tog oficijelnog izvora umjetnici esto sluili i drugim tekstovima koji su
pruali vee mogunosti ilustracije, poticali matu ili ih emocionalno
angairali, te konano predstavljali zanimljivije likovne zadatke. Tu
su u prvom redu tzv. apokrifi, apokrifna Evanelja - razni dodaci
i prerade kojima su popunjavani izvorni tekstovi. Veinom su to
djela koja izviru iz puke mate ili se njoj obraaju, razraujui jednostavnOm narativnou dalju sudbinu pojedinih svetih likova, te
dopunjuju s jedne strane komentarima ono to bi moglo biti nejasno
ili matovito razrauju ono to je tek naznaeno. U toku srednjeg
vijeka sve su brojnije i opirnije hagiografije, legende o svecima, a najbogatija zbirka svih (dotad postojeih) legendi i temeljni tekstualni
uzor i izvor za kasnija razdoblja jest .Legenda aurea_ koju je u XIII.
st. sastavio Jacobus de Voragine. Tipino djelo tog velikog enciklopedistikog stoljea, i ona je .summac na svom podruju. Iz kasnijih
razdoblja sauvali su se i kodeksi propisa i uputa za prikazivanje
scena i likova, a sigurno je takvih pismenih uputa bilo i ranije.
Likovni predloci
No najei uzor bila su sama ranija likovna ostvarenja na koja su se
umjetnici neposredno ugledali: freske i mozaici, ikone, skulpture, re
ljefi u drvu, metalu i bjelokosti, djela malog formata, lako prenosiva
i dostupna, a osobito i prije svega knjige s minijaturama, gdje su ve
egzistirale usporedo rije i slika, a samim time se na sliku prenosila
ona autentinost koju je imao tekst. Konano, svaki vei majstor
imao je biljenice sa skicama likova i kompozicija, a u kasnom srednjem vijeku irili su se ikonografski obrasci jeftinim i lako umnoivim
drvorezima. Najreprezentativnije djelo koje svojim bogatstvom i raz
vijenou svjedoi o prethodn:>m razvitku starijih, izgubljenih majstorskih biljenica jest biljenica Villarda de Honnecourt, francuskog arhitekta i skulptora iz XIII. st., a meu brojnim primjerima preuzimanja
ikonografskih rjeenja iz drvoreznih otisaka za izradu fresaka spomenimo iz nae umjetnike batine kompozicije Vincenta iz Kastva u crkvi
Svete Marije na kriljinah kod Berma (1474.) oblikovane prema listovima drvoreza Majstora M. S.c.
Prikaz kazalinog prizora
Daljnji izvor bila su crkvena prikazanja, srednjovjekovni teatar, koji
je uivo scenski razraivao pojedine vanije teme i cikluse, kao to
su muka i uskrsnue Kristovo. Pozornica je najeJe bila smjetena
uza sam zid crkve, u kojoj su se mogli vidjeti reljefni ili slikani prikazi

22

Roenje

Kristovo. Trogir, Radovanov portal katedrale, t240.

iste teme, a ova je puka kazalina predstava po zakonu dramaturgije

i zahtjevima scenske efikasnosti dopunjavala i razraivala radnju u
smjeru .oiglednije razumljivosti i spektakularnosti. I kao to su
likovni prikazi tih tema sluili reiseru i scenografu kao predloak,
za inscenaciju, kostim i masku, bilo je i znatnog obrnutog smjera utjecaja: teatarska predstava postajala je predloak likovnom majstoru u
prikazu iste scene. Jedan od najljepih primjera jest prikaz Roenja
Kristova na luneti portala trogirske katedrale majstora Radovana iz
XIII. St. Odgrnuta zavjesa otkriva nam pozornicu na kat, gdje se u
gornjoj zoni odvija scena roenja, s Bogorodicom u krevetu i Djetetom
u jaslicama, a u donjoj zoni pranje Djeteta i Josip s pastirom.
Slikanje fivota
Konal!no, no ne uvijek i na posljednjem mjestu, i sam livo t, promatranje ovjeka u slinim situacijama kao to su one opisane u svetim
izvorima, ivotno iskustvo - sve se to odrazilo u nainu kako e
likovni umjetnik oblikovati temu. Stoga nam i posreduje srednjovjekovna umjetnost toliko dragocjenih podataka o suvremenom ivotu i
stvarnosti iako je njena tematika ograniena najee na prostorno i
vremenski udaljena ili sasvim nerealna zbivanja.

23
Tekst prema slici
Odnos rije~i i slike u srednjovjekovnoj umjetnosti vi~estruko je
no-posljcdi~no isprepleten. Prije svega postoje tekstovi koje

uzroslikar
ili kipar ilustrira: Biblija, legende i drugo tO smo netom spomenuli.
Ali sauvani su i pisani ugovori O djelu gdje naruitelj izriito ob'llezuje
majstora da radi prema nekom starijem likovnom djelu kao uzoru i
predloku. Konano, za neke starije tekstove, komentare i propovijedi
u kojima su .slikovito opisani neki prizori iz kranske .svete povijesti moemo pretpostaviti da nisu sluili kao uzor slikarima, ve da
zapravo .prepriavaju i opisuju freske i mozaike na kojima su bile
oblikovane te scene. Utjecaj se dakle prenosio i obratno, od slike k
tekstu.
Analiza postojeeg inventara slikane Rijei., religiozne slikovnice ili
.Biblije siromanih najuvjerljivije dokazuje da bi bilo pogreno slikarske formulacije uvijek izvoditi iz adekvatnih verbalnih izvora.
Neusporedivo vei broj slika oblikovan je prema slikama, skulptura
prema skulpturama. U stvaranju novog likovnog djela majstor se
nije obraao uvijek iznova i neposredno tekstu koji obraduje istu temu,
ve likovnim djelima koja su je ve vizualizirala. Samo izuzetno
k~eativni majstori ili epohe u kojima se lome stara i stvaraju nova
poimanja i otvara novi .pogled na svijet, poniru do samog izvora i
nanovo oblikuju Rije.
Nazivajui srednjovjekovnu slikarsku i skulpturaInu crkvenu dekoraciju .Biblia pauperum., izjednauje se nepismenost i siromatvo, potvruje klasni karakter naobrazbe i podjela kulture na .elitistiku koja
komunicira pismom i puku koja komunicira samo slikom. Ne treba
zaboraviti da je likovni stvaralac esto pripadao upravo ovoj pauperskoj. klasi i dosljedno tome bio nepismen, te je .prepisivao slikovnicu,
umjesto da .oslikava knjigu. Veoma sugestivan primjer za tO jest
fragment kotorskog ciborija iz VIIL/IX. st. s dva lava. Na desnom
liku lava uklesan je natpis LEO, ali kako je majstor isti crtani predloak prekopirao simetrino (jednostavno okrenuo papir) i na lijevu
stranu luka, tamo je ispao i natpis naopako, kao u ogledalu, tO jasno
svjedoi o njegovoj nepismenosti.
Poganski motivi
Kontinuitet unutar vizualnih medija i znaenje tradicije unutar pojedinog obrta (klesarstvo, drvorezbarstvo, minijatura, zidno slikarstvo
itd.), gdje je zajedno s tehnikom rada majstor nuno prenosio ueniku
i ikonografiju i oblikovna rjeenja, najoitije se iskazuje u brojnim
primjerima preuzimanja antiknih .poganskih. motiva u ranokranskoj
umjetnosti. Spomenimo samo najpoznatije: aureola, krilati aneli, psihopompos i simbol dua u liku malog djeteta, personifikacije rijeka
ili vjetrova itd. Ovi poganski motivi dobivaju u verbalnim komentarima ideoloko opravdanje i time se uklapaju u kransku simboliku.

Ali treba oprezno razluiti kasnija retroaktivna tumaenja istraivaa i teologa od prvobitnog koegzistiranja ovih starih, u svijesti duboko ukorijenjenih poganskih simbola u religioznoj slici svijeta mladoga kranstva. Zar se ne ini, na primjer, da Justinijan, kranski
vladar par excellence, uz ije se ime vee niz ponajvanijih spomenika
kranskog graditeljstva i slikarstva od Hagije Sofije u Konstantinopolisu do San Vitalea u Ravenni, jo uvijek misli i osjea u duhu
poganskog gesla .ja, car i bog, kad ga tako .vidi i portretira
majstor ravenskih mozaika te mu glavu okruuje zlatnom aureolom
(kao uostalom i carici Teodori)?

Sukladna, doslovna i slobodna interpretacija

Vraajui se pitanju odnosa rijei i slike i usporeujui obradu istih
kranskih tema u tekstovima i na slikama, moemo definirati tri
karakteristina odnosa: 1. sukladna interpretacija, kad slikar ili kipar

u karakteru svog medija izraava adekvatan sadraj i smisao kao i

pisac teksta, 2. slikar se katkad suvae ropski dri teksta i .doslovno<
vizualizira svaku rije, tako da odstupajui od imanentnih zakona
likovnog kazivanja moe i nehotice izdati smisao napisanoga (slino
kao i kod doslovnog prevoenja sa stranog jezika) i, konano, 3. likovnom interpretacijom moe se ostvariti drugaije i novo znaenje
teme, bitno razliito od tekstualnoga. O sukladnom odnosu nije nuno
raspravljati, ali moramo obratiti panju na druga dva odnosa: na doslovnu i slobodnu interpretaciju.

Doslovni prijevod
Ilustrativni primjeri promaaja zbog primjene metode doslovne ilustrativnosti jesu neki Diirerovi drvorezi s temama iz Apokalipse. Ovaj
matoviti tekst nije predstavljao toliko problema majstorima romanike,
i tO ne samo zato to su svijet poimali slino fantastino, donekle podudarno apokaliptikoj viziji, ve i zato to je u likovnoj umjetnosti
dominiralo pojmovno izraavanje, a ne inlitativno nasljedovanjc
kao u Diirerovo vrijeme. Tako u kodeksu Beatus .etiri vjetra
ho puu .s etiri ugla svijeta, kako pie u Apokalipsi (Otk, gl. 7),
slikar minijature logino uklapa u prikaz Zemlje zamiljene kao pio e
to pluta na Oceanu (viene iz ptije perspektive), a iz etiri ugla
te plohe .puu etiri (antikne) personifikacije vjetrova (= glave
nadutih obraza). Meutim, Diirer se naturalistiki odnosi prema stvarnosti i strogo objektivistiki pristupa tekstu pa pojedine pjesnike metafore u njegovoj obradi postaju groteskne. U desetoj glavi Apokalipse
javlja se aneo ogrnut oblakom i s dugom nad glavom; lice mu bilo
kao sunce a noge kao ognjeni stupovi; u ruci je drao otvorenu knjiicu, koju daje Ivanu govorei: .Uzmi je i progutaj! Ivan dalje
pie: Uzeh knjiicu anelu iz ruke i 'progutah je' ... Ilustrirajui

25

Aneo

iz Sunca i etiri vjetra. Apokalipsa iz Beatusa, 10. st. (New

York, Bibi. Morgan, Ms, 644, f l1~v)

ovaj pasus Diirer prikazuje lik anela odjevenog u ko~ulju s dugim

rukavima, ali stilizirano nabranih rubova kako se crtaju oblaci, a umjestO nogu su mu dva (arhitektonska!) stupa s propisnom jonskom bazom(!) koji se pri vrhu kite s nekoliko ~plamenih. jezi~aca; siroti pak
Ivan poinje gristi s jednog kraja tvrdo ukori~enu golemu knjigu.

26

A.

urer:

Apokalipsa -

Sveti Ivan guta knjigu

Osim nesporazuma u .prevoenju - zbog kojeg se .ognjeni stup

(dakle plamen ho suklja nalik stupu) prikazuje dvjema slikama:
>stupom i .ognjem, a izraz .ogrnut oblakom predouje se kao
haljina salivena od oblaka (pravo je znaenje zapravo .oblak umjesto
haljine) - osim tog nesporazuma, dakle, bitno je tu nerazumijevanje

27
prenesenog znaenja progutati knjigu. Sto bi bilo s djecom da je
zaista doslovno istina ono ho esto govore majke: .Moj mali samO
guta knjige! U citiranoj reenici iz Apokalipse misli se, naravno, na
usvajanje duhovnog, pojmovnog sadraja knjige. Situacija je za Diirerova Ivana utoliko tea to mu aneo nudi tvrdo ukorieni kodeks
XV. stoljea (drvenih ili ak metalnih korica!), a pisac izvornog
teksta misli po svojoj prilici na svitak odnosno rotulus, to bi u tOm
Diirerovom doslovnom poimanju gutanja. bio relativno laki zadatak. Da bismo zaokruili ovu temu kulturnopovijesno, dodajmo da
sintagma gutati pismo ipak vue podrijetlo iz doslovnog znaenja.
U primitivnim religijama i raznim vraanjima sve do danas vjeruje
se, naime, da gutanjem komadia papira na kojem je ispisana neka
rije ili tekst prebiva u nama. i ono to oznaava ta rije ili tekst,
pa time poprimamo svojstva onoga to je napisano (participiramo) ili
stjeemo mo nad nekim koga smo time zarobili. (Babe-vraare daju
takve papirie nesretno zaljubljenima.) Sva kultna blagovanja temelje
se na istom naelu doslovnog znaenja radnje.
Promjena

znaenja

Primjeri promjene znaenja tekstualnog izvora vizualnom interpretacijom veoma su esti, a obino i toliko uvrijeeni te i ne primjeujemo
da slika ne pokriva tekst, ve mu prikriva prvobitni smisao. Analiza i deifriranje ovih razlika u verbalnoj i likovnoj poruci sloeni
su i zahtijevaju paljivo odvajanje triju razina: sadraja pojma u vrijeme nastanka teksta, znaenja slike u trenutku njene pojave i naeg
dananjeg .itanja., tj. razumijevanja jednoga i drugoga, teksta i
slike.
Anakronizmi
Zapravo, svi anakronizmi i osuvremenjavanja u oblikovanju likova,
njihove odjee, arhitekture, namjetaja i predmeta, kao izmjene ambijentalnih i lokalnih znaajki, mogu se svrstati u ovu kategoriju samovoljnih odnosno povijesno odreenih .deformacija. teksta u slici.
Uvijek iznova treba podsjetiti da se scene opisane u Evaneljima odvijaju u sasvim odreenom arhitektonskom i pejzanom ambijentu i u
kulturno-povijesno definiranom okviru. Budui da dobro poznajemo
arhitekturu, odjeu i inventar Bliskog istoka ili poblie Palestine i
Egipta poetkom nae ere, i tO po suvremenim tekstualnim i likovnim
prikazima, po bezbrojnim ostacima, arheolokim nalazima itd., moemo
sasvim objektivno pretpostaviti kako je mogla izgledati pojedina scena
opisana u Bibliji odnosno Evaneljima, a to znai da moemo jasno
utvrditi u emu sve pojedini naslikani prikaz nedvojbeno odstupa
od opisanoga. Stoga ikonografija ne moe zastati na opisu, ve intervenira znanstvenokritikom analizom i interpretacijom otkriva razlike
znaenja: ikonografija nuno postaje ikonologija.

28
Mnogoznanost rijei, jednoznanost

slike

Sad moramo razluiti imanentnu mnogoznanost rijei i jednoznanost

slike.
Ponimo s primjerom jednog predmeta, odnosno imenice koja ga
oznaava i slike koja ga prikazuje. Rije .knjiga obuhvaa u irem
smislu svaki dui pisani tekst ili sabrane tekstove, bez obzira na tO
je li pisana na pergameni, papiru(su) ili glinenim ploicama, i je li
u obliku kodeksa ili rotulusa. Iako rije knjiga obuhvaa pojam u
punoj irini, bez obzira na materijal i oblik, ipak e suvremeni itatelj
kad proita rije .knjiga, na temelju svog iskustva zamisliti uvijek
isto: knjigu (kodeks, svezak) papirnatih listova uvezanih u tvre ili
meke kartonske korice. Meutim, pitanje oblika nije uvijek sporedno,
pa zato katkad ne moemo adekvatno zamisliti ni razumjeti opisanu
radnju. To se dogaa, na primjer, ako knjigu sa sedam peata
zamislimo kao suvremenu knjigu, kako je esto i slikana, a ne u
obliku rotulusa, svitka, na to je mislio pisac i kako ju je .vidio u
duhu ita onog vremena, na temelju svog iskustva. Ova se .knjiga.
u Apokalipsi ne lista, nego .odvija., odmotava, a omeena je vrpcama
i zapeaena tako da se rotulus mOe odvijati samo do odreene duine, te je daljnje odvijanje odnosno itanje nemogue bez razbijanja
peata. Apokalipsa sadri zapis o budunosti, pa je ona, srodno oporuci, i oblikom odgovarala testamentu, koji je po rimskim pravnim
nOrmama morao biti ovjeren od sedam svjedoka i zapeaen sa sedam
peata.

Jo je zanimljivija posredna slika svijeta prema knjizi. Po drevnoj

babilonskoj tradiciji nebo je razvijeni rotulus ~ knjiga), a zvijezde su
znakovi, svijetlea .slova. kojima je Bog ispisao svoju poruku: otuda
onda i .itanje (sudbine i budunosti) iz zvijezda. U jednoj epizodi
Apokalipse govori se da se nebo zavilo, smotalo i da su zvijezde popadale na zemlju to je ovjeku antike bila mogua predodba. Ta
e se .slika, meutim, vrlo tdko oblikovati u svijesti suvremenog
itaoca, kojemu je nebo beskrajni svemirski prostor.
Odjea

Pratei proces mijena i odstupanja slika od izvornog teksta ili starIjeg

likovnog predloka, moemo konstatirati primjenu odreenog naela
vrednovanja: to je .svetost lika vea, to se on konzervativnije prikazuje, odnosno manje i sporije se njegov prikaz mijenja. Ovaj se
zakon moda najizrazitije oituje u odjei likova, odjei kao jednom
od atributa. Glavni protagonisti kranskog neba: Krist, Bogorodica,
apostoli, zadravaju na slikama svoju, antiknu odjeu najdue, sve
do naih dana, a manje vani likovi - iako se javljaju simultano uz
njih, dakle u istom povijesnom vremenu - putuju kroz povijest pratei odjeom promjene mode. Tako su vojnici koji hapse Krista ili
uvaju grob, na reljefima ranokr,'nskih sarkofaga IV. stoljea odje-

29

Cudesni ribolov (poziv Petra i Andrije). Ravenna, S. Apollinare

Nuovo, 6. st.

veni kao Jto su mogli biti odjeveni i vojnici tridesetih godina n. e. u

Palestini, jer je to joJ uvijek ista, rimska vojska, s legionarskom uniformom ili orujem. Ali uskoro emo vidjeti kako Krista hapse ili
~uvaju straari odjeveni kao vitezovi XII. st. ili vojska gotikih feudalaca XIV. st. ili kao najamnici firentinskih plemia XV. st. u svojim
larenim i slikovitim renesansnim odorama i naoruani suvremenim
orujem (kojega prije XV. st. nije bilo). Sveta tri kralja., magi,
mudraci Jto dolaze s Istoka pokloniti se novoroenom Kristu, na

Poklonstvo kraljeva (u sirijskoj nonji). Ravenna, S. Vitale, sarkofag

biskupa Isaacija, 5. st.

30
najstarijim prikazima u katakombnom slikarstvu (III. st.) i na reljefima sarkofaga do VI. st. jo su .sinkrono. orijentalno odjeveni:
s ukraenim i izvezenim kratkim plahevima, dugim hlaama (brages)
i frigijskim kapama, ali e se tijekom vremena prilagoditi novoj predodbi o .ljudima s Orijentac i tadanjoj orijentalnoj modi, pa e
ak nositi turbane kao muslimani, dakle pripadnici one vjere koja se
pojavila tek est stoljea poslije kranstva. Ukoliko se uope ne zanemari i tO orijentalno podrijetlo i ne postanu, kao na Poklonstvu B.
Gozzolija, jednostavno suvremeni firentinski plemii iz druge polovice
XV. st., Medicejci sa svojom brojnom dvorskom pratnjom.

Arhitektura
Scena Navjetenja moe se po opisu u Evaneljima locirati pred
kuom ili u kui. Na mozaiku iz VI. st. u Poreu aneo Gabrijel
zatjee Mariju pred kuom koja je nalik trobrodnoj bazilici(!). Ovo
je prije svega takoer primjer naivnog i doslovnog prijevoda rijei
u sliku: ako je crkva kua Bojac (domus Dei), onda takav oblik
odgovara svakako i Bogorodiinoj kuic. Mogli bismo ii i dalje,
jer je to zapravo slika u slicic: poreka je bazilika, naime, posveena
ba~ Bogorodici, dakle, to je doslovno njena kuac. Ali u svakom
sluaju, prikazana arhitektura jest antikna, kronoloki je .suvremena_
prikazanom dogaaju. Svojim arkadama, zavjesom na vratima, tipom
crijepa na krovu (tegulae) itd., iako nije profana graevina, stilski
odgovara arhitekturi tog vremena. Fra Angelico se meutim nee ni
asa kolebati da, ako je rije o kui, treba prikazati scenu pod laganim
ranorenesansnim trijemom, brunelleschijevske prozranosti, otvorenim
prema nekom firentinskom vrtu, kao to e Lorenzo di Credi smjestiti
istu scenu u prizemlje neke otmjene i kiene renesansne kue na uglu
gradske ulice, a Rogier van der Weyden u tipino sjevernjaki, holandski
enterijer s pedantno opisanim namjdtajem i popisanimc inventarom
XV. stoljea. I dok rije obuhvaa pojam, sve kuee (sigurno je da
mali Eskim na tu rije misionara zaminja Bogorodicu kako sjedi pred
ledenim igluom, a australski domorodac kako sjedi pred kolibom od
prua; pa i svaki novi itatelj vidie u duhu drugaiju kuu), dotle
je, naprotiv, likovni prikaz jednoznaan i nezamjenjiv i nije podloan
daljnjim mutacijama, iako moe biti razlika u itanjuc iste slike s
obzirom na temeljitost promatranja i iskustvo promatraa.

Likovi
U kasnom srednjem vijeku na likovnim prizorima Kristove muke Juda
se izrazito diferencira od ostalih apostola kao Zidov, esto s karikaturalno naglaenim rasnim oznakama (svinuti nos), s odjeom kakvu su
nosili srednjovjekovni Zidovi, pa ak i bojom kose (crvenokos). Na
njemakom govornom podruju ime Juda Iskariot protumaeno je pukom etimologijom kao .ist gar rot. (= sasvim je crven). Groteskno
prikazivanje Zidova u duhu kasnogotikog naturalizma bilo je osobito

31
razvijeno u

sjevernjakom

slikarstvu i

grafikim li~tovima

ne samo

pukih ve i vodeih majstora (npr. Grlinewaid). Pri tome je, meu

tim, rasno izdvajanje Jude meu apostolima ne samo iskrivljavanje

znaenja teksta ve i sasvim besmisleno, jer ne samo da su i svi ostali
Kristovi uenici bili :Zidovi, ve i genealogija samoga Krista potjee
iz .plemena Davidova. Prikazivanje Jude kao Zidova meu krani
ma (arijeveima) povijesno je potpuno pogreno, a zapravo znai projiciranje jednog kasnijeg animoziteta i nesnolIjivosti srednjovjekovnih
krana prema Zidovima, tO jest suvremenog antisemitizma. Izdajui
Krista, Juda izdaje .svog. sunarodnjaka, Zidova od majke Zidovke,
a ne .naeg Krista, kojega smo mi barbari (.arijevei; Germani, Slaveni) naknadno posvojili preuzevi kranstvo od Rimljana. Zapravo,
velik dio kranskog neba napuen je Zidovima, i taj je kulturno-povijesni aspekt u ikonografskoj interpretaciji prilino vaan, jer
slika je stoljeima .oigledan. tuma teksta, ali je - kao i tolike
druge .oite injenice - povijesno ograniena i subjektivno pristrana
j stoga esto neadekvatna. Suvremeni gledalac ne moe vie naivno
.vjerovati. slici, ve mora kritikim pristupom razluiti razliite slojeve ovog stoljeima zapletenog tkiva, ako eli stei potpuniju spoznaju.

Realnost slike
I tako, umjesto u Palestinu poetkom I. stoljea n. e. - gdje su se i
kada su se odigrale - scene Novog zavjeta smjetaju se na likovnim
prikazima u razliite srednjovjekovne i renesansne gradove zapadne
Evrope, a Kristovi suvremenici postaju francuski vitezovi ili talijanski
plemii, nizozemski trgovci ili njemaki obrtnici itd. Evoluciju i mijenu primjeujemo i na samom Kristovu liku, iako mnogo suzdranije :
drugaije je oblikovan u Bizantu nego na Zapadu, drugaije u XII.
negoli u XIV. stoljeu, pa ak i istodobni prikaz Krista iz firentinskog
ili sienskog kruga znatno se razlikuju. Upravo zbog duine svog trajanja i velike likovne produkcije nita ne dokazuje tako oito kao
kranska ikonografija kako se u ovjeku raala i razvijala likovna
predodba o Bogu, a ona je esto bila stvarana .na ovjekovu sliku i
priliku., da parafraziramo biblijski tekst.
Ali, treba naglasiti da i to promijenjeno .mjesto i vrijeme otjelovljeno u slici, iako drugo i drugaije od onoga na kojem se temelji tekst
izvornik, jest ipak realitet. Ikonografska analiza ne otkriva samO koliko se slikar ili kipar .dri. teksta, nego nam - to je za suvremenog promatraa moda jo vanije - omoguuje da spoznamo koliko,
odstupajui od drevnih izvora, prati suvremeni ivot. Ikonografska
je analiza prijeko potrebna podloga ne samo svakoj sadrajnoj nego i
kvalitativnoj interpretaciji slike: tek poznavajui verbalne i likovne
predloke moe se suditi koliko se umjetnik .doslovno dri teksta
ili pak >topski precrtava predloke; kada nespretno i neznalaki mijenja detalje ne odgonetajui im smisao, a kada kreativno interpretira
temu na nov nain; te konano, projicirajui prolost u sadanjost,

32
svjesno slika sVIJet
losti. O tome e

ZiVot oko sebe umjesto da ilustrira legende projo~ sustavno biti rijei u poglavlju o metodama.
I

Omeenost rijei

i slike

Kao to je tokom itave povijesti, od sumerske do superrealistike,

skulptura omeena uglavnom na jednu jedinu temu: ljudski lik, ali se
ta tematska uskoa uope ne pokazuje kao ogranienost, jer su otjelovijenja tog jedinstvenog pojma, pa ak i metamorfoze zadanog pr"dloka mogue u neiscrpnom mnotvu ostvarenja - tako ni omee
nost zapadnoevropske umjetnosti posljednjih gOtovo dvije tisue godina odreenom i ogranienom kranskom tematikom nije mogla biti
niti je znaila osiromaenje ne samo likovnog izraza ve ni tematskog
kruga, jer se uvijek mijenjala .tema u temie ili se pod istim naslovom
razvijala sasvim nova stvarnost slike.
Usporeujui rije i sliku, otkrivamo dijalektiku suprotnost mnogoznanosti, kao ogranienosti. Iako je naime opseg, obujam rijei golem
te obuhvaa i mOe obuhvatiti sve to jest, sadraj nekog pojma (na
primjer .ovjek) bio je i bit e njen oblik, a on ostaje nepromijenjen,
i stoga je znaenje u komuniciranju neizvjesno. Naprotiv, iako je svaki
put u svakoj slici .inkarnirane samo jedan i odreen ovjek, u ukupnosti likovnih prikaza njegov je lik beskrajno mnogolik. Konkretnost
likovnog prikaza daje mu vei stupanj >Tealnosti. od rijei i jau
snagu argumenta i uvjerljivosti. Dok .rijei letee (verba volant) i
tdko se je na njih pozivati (nepismenima, naravno, ali oni su uvijek
bili veina), slika materijalno postoji i stoji na istom mjestu, pa se
neposrednije doivljava kao otisak neke stvarnosti. Stoga je ve
odavno, jo u IV. st., govorio Grgur iz Nise da .slika bolje privodi
vjeri nego rije e - argument koji je nesumnjivo svojom snagom prevladao i sve kasnije ikonoklastike i reformatorske krize kranstva.

IKONOGRAFSKA TOPOGRAFIJA I TOPOLOGIJA

Mjesto slike u prostoru
U smislu citiranih napomena o potrebi integracije likovnog djela u
cjelovit sustav znakova, kojem je prvobitno pripadao i arhitektonski
ambijent i bio njegov sastavni dio, ikonografska je topografija smatram - jedan od temeljnih pojmova povijesti umjetnosti: neophodan u tumaenju i razumijevanju slojevitog znaenja slike, kao vizualne
poruke i njezine komunikacijske efikasnosti. Stoga, iako se pojedini
elementi topografije nalaze gotovO tl svakoj ikonografskoj analizi i

33
raspravi, izdvajamo je ovdje kao poseban pojam
poglavlje.

posveujemo itavo

Odnos prema arhitekturi, obredu i gledaocu

Ikonografska topografija razmatra:
l. poloaj koji je likovno djelo zauzimalo u prostoru, u prvom redu

odnos >slike. i arhitekture uz koju je tvarno bila vezana (kao zidna

freska ili apsidaini mozaik, reljef na ponalu ili skulptura u nii
fasade itd.) i znaenje tog odnosa;
2. slijed i raspored prikazanih sadraja s obzirom na odvijanje obreda,
liturgijsku, dakle u irem smislu scenografsku, funkciju slike;
3. prostorni odnos likovnog prikaza prema gledaocu, komunikacijski.
razlog takvog smjetaja i njegov psiholoki uinak.

Temeljni principi
Analiza spomenika i podaci iz drugih izvora dokazuju da je poloaj,
mjesto pojedinog lika ili scene na fasadi ili u unutranjosti sakralne
graevine jasno odreen, uvjetovan znaenjem teme i tO znaenje
ujedno iskazuje.
Iz ukupnosti moguih tema reducira se ikonografski program u svakom sakralnom objektu na omeeni broj prikaza. Ovaj izbor nije
sluajan i esto se ponavlja, a temelji se na teolokom i dogmatskom
znaenju tema. Meutim, ni vanost svih odabranih tema nije jednaka,
ve meu njima postoji odreeno stupnjevanje, hijerarhijski odnos.
Kao m srednjovjekovni umjetnik nije mogao slobodno birati teme,
tako nije ovisio o njegovu htijenju ni izbor mjesta na kojem e zadanu temu naslikati ili prikazati reljefom: pojedini prikazi i likovi
morali su se nalaziti. uvijek na istom mjestu u crkvi ili na proelju.
Nikada se, na primjer, na kupoli nije mogao nai Posljednji sud. ili
u narteksu Uzaae .
Ti strogi propisi ikonografske topografije, posveeni tradicijom, nisu
nastali sluajno, ve u svojoj ukupnosti predstavljaju jasno strukturirani sustav, temeljen na paralelizmu znaenja mjesta. U duhovnom
smislu i stvarnom prostoru. Deducirajui principe na temelju postojeih i opisanih primjera, mogla bi se metoda odreivanja mjesta
pojedinoj temi u graevini opisati ovako: najprije se provodi kvalitativna diferencijacija meu odabranim temama, tako da se odredi
.mjesto. koje pojedina tema zauzima na ljestvici sadrajnih vrijednosti,
potom se za nju trai odgovarajue .mjesto. unutar isto tako hijerarhijski valoriziranog arhitektonskog prostora. Tako se vanija tema
smjeta na istaknutije mjesto u prostoru, uzvieniji motiv locira se
povie svakidanjijeg, itd. Pri tome vrijedi zakon podudarnosti prilokih oznaka mjesta gore., dolje., (iz)nad., (is)pod, u sreditu. u njihovu konkretnom znaenju (za arhitekturu) i izvedenom
'misiu (za vrednovanje ikonografskih tema).
J

LEKSIKON IKONOGRAFIJE

34
Verbalno i vizualno .mjestoc
To bismo zapravo mogli oznal!iti kao povratni proces, jer su ova
apstraktna znaenja u .jezikuc izvedena iz stvarnih prostornih odnosa: od injenice da je beskrajno i nestvarno nebo .gore, a tvarna
zemlja .dolje, iz ega se izvodi analogija s uzvienom duom (uvijek
zamiljenom kao zrak, dah, duh) i niskom materijom, pa do odgovarajueg antropomorfnog rasporeda duha .gore u glavi (i .due i
.srca u gornjem dijelu tijela) i .niskih, .tje1esnih funkcija (genitalnih, sekretnih) u donjem dijelu.
Tako je i u religioznoj slici svijeta na .vrhu apsolutni stvaralaki
i pokretaki duh, na .dnu beivotna materija, a razmak stupnjevito
podijeljen na putu .silaenja prema tvari, zemlji ili .uspinjanja.
prema duhu, nebu, Bogu. U toj ljestvici nai e svoje mjesto svaki
svetaki lik i biblijska scena prema tome koliko .participira. u duhu
odnosno tvari, koliko je sadrajem i znaenjem blizu odnosno daleko
od najvieg, to jest od .Sve-vinjeg.

Platinova vizija svijeta

Ovako strukturirana slika svijeta poklapa se s kasnoantiknom VIZIjom neoplatonista mistiara Plotina (III. st. n. e.). Po njemu, boanski
se prauzrok postepeno .sputa emanacijama preko boanskog uma i
boanske due do prirode. Jo je Za nas vanija Plotinova usporedba
tog prauzroka sa svjetlou, a materije s tamom. Svijet postaje od
materije u koju prodire svjetlost, isijavanjem itd. Plotinova shema
dvaju suprotnih naela: duha i tvari, svjetla i tame, a osobito jedinstvenog duha koji se emanacijama (isijavanjem) sputa prema
mnotvu, pojedinanom, potpuno odgovara razmjetaju scena u crkvi:
od najuzvienijih do .zemaljskih, a u doslovnom se smislu poklapa
sa stupnjevitim smanjivanjem intenziteta svjetla od jarko osvijetljene
kupole ili svodova do polumranih podnoja zidova. Ali, kao to
proces u Platina nije jednosmjeran, nego povratan, silazno-uzlazan, tako
je i u kranskoj dogmatici: Bog Sin se .sputa do ovjeka, a Marija
se .uzdie do Majke Boje. Ova se ideja likovno (ikonografski) izraava tako da lik Krista s vrha kupole ili svoda, gdje je smjeten u
funkciji Svevinjega, silazi na potkupaine plohe zidova, gdje se javlja
u scenama svog ivota. na zemlji, a. nakon uskrsnua. opet .uzlazi
na svod ili kupolu u sceni .Uza.aUa. Lik Marije s donjih zona zidova - ili I!ak izva.n crkvenog prostora. unarteksu - gdje je prikazana njena. zemaljska povijest, .uzlazi na konhu apside ili na plohu
kupole u scena.ma apoteoze.
Arhitektura -

model kozmosa

Crkvena. graevina i jest model, ma.keta. svijeta, te se omeena vizija

kasnoantiknog modela kozmosa mOe protuma.iti u omeenom proStoru kranske crkve, a osobito u kupolnoj graevini. Ovo, naravno,

35
Ilije sluajno jer je i kdanska teologija i kozmogonija nastala u istom
krugu antiknog svjetonazora.
Linija horizonta - ona u stvarnosti nepostojea, a ipak vidljiva
.granicae izmeu zemlje i neba (koja odvaja nebo od zemlje ili,
svejedno, .granicae gdje se oni spajaju) - ta granina linija povuena
je u graevini otprilike nad kapitelnom zonom. Konstruktivno, arhitektonskim rjenikom reeno, to je razmee izmeu nosaa i tereta.
Ali ono to je noeno ujedno lebdi nad tlom, kao .nebeski svod (l)
nad zemljom. Zapravo je dovoljno rijeima opisati funkciju pojedinih arhitektonskih dijelova pa da u apstraktnom 'prostorue rijei
pomislimo na adekvatan teoloki ili filozofski pojam. Tako svod u
crkvenom prostoru postaje .nebeski svode.
Sakralna je arhitektura prostorni model svijeta, a oslikani ikonografski program - u potpunosti podudaran s graevinom - jest model svijeta udvojen u .slici. SfJijeta, na slikanoj oplati kao naljepnici.
Nije sluajno da je ovakvo koncipiran program kranske ikonografije
kompletno i sustavno formiran u IX. st. upravo nakon ikonoklazma
kad je najozbiljnije bilo postavljeno pitanje koritenja slike u kranstvu Bizanta uope. Strogo teoloki motivirana struktura primijenjena je na tada usvojen novi tip petokupolne crkve na upisani kri,
tzv. Nea moni.
Ali je centralni tip graevine s kupolom kao model svijeta i .neba
na zemljic, .nebeskog Jeruzalemae, i na Zapadu najreprezentativnije
i normativno otjelovIjen istodobno: u aachenskoj dvorskoj kapeli
Karla Velikog, na samom poetku IX. stoljea.
Filozofska slika svijeta
U drugoj polovici tog stoljea Duns Scott, Eriugena (810-877.), predava na dvorskoj koli Karla Celavog, pokuao je pomiriti neoplatonovsku filozofiju o .sputanju od apsolutnog jedinstva duha do
mnotva pojavnog i o uzdizanju od nebia k biu - s ortodoksnim
crkvenim dogmama. Osuda njegova djela od papinske kurije 855.
g. i proglaavanje njegova uenja heretikim, poetkom XIII. st., dokazuje da ono nije bilo u skladu s teolokim pristupom kozmologiji
i kozmogoniji. No, kasnoantikna filozofija neoplatonizma ipak je
ostala stvarno blia i srodnija .slici. kranskog kozmosa, kako je
vidimo na zidovima crkava, negoli veina ortodoksnih i spekulativnih
teolokih tumaenja.
Slika svijeta srednjovjekovnog ovjeka
Ona nesumnjivo vjernije prikazuje .vjerovanje, konkretnu sliku S"ijeta i sila koje njime vladaju, sliku kakfJa se st'!Jorila u mati sredn:nvjekovnog umjetnika i publike. Ova .slikac ne poklapa se u svemu s
>rijeju. Biblije, iako je pokuava ilustrirati. Religija koju .vidimo. i
.itamo iz bogatog ikonografskog programa razvijenog po zi,1ovima

36

l\C'l4 0 il,O(lI"....
-~-~-~

),.Nt)El.,t
APOSTOL'

IlO~OIllJDIC\---

CUVl:NI OCI - - -

lkonografska topografija. Shema rasporeda ikonografskih tema u

unutraJnjosti srediJnje kupolne graevine (presjek)
i fasadama crkava u biti je politeistika, a ne monoteistika, samo to
se antikni (i poganski) niic bogovi sada zovu sveci, arkaneli ili
evanelisti. Ali svaki od njih ipak zasluuje da mu se kao titularu
posveti .hramc, tj. crkva. Blia i srodnija poganstvu no to se obino
smatra, ova slikac dosljednije prikazuje stvarni sadraj i predodbe
religioznosti ire publikec, pukog vjerovanja, koje je uvijek na rubu
praznovjerja, mitova i poganstva, ho odgovara niem stupnju intelektualnog i kulturnog razvoja. Kao i na drugim podrujima kulture
- nii stupanj razvoja svijesti pojedinca ili grupe odgovara nekoj
ranijoj fazi povijesnog razvoja drutva u cjelini. Ova, u odreenom
smislu naivnac slika s vremenom se sve vie udaljavala od prvobitnog krans;va i zapravo je svojim oslonjavanjem (na legende svetaca i muenika, na udesa i misterije) izgubila ak i istou Plotinova
sustava i pribliila se kompliciranom ali i vulgariziranom sustavu, kakav razrauju Plotinovi sljedbenici. Tako ]amblih (IV. st.), osniva
sirijske kole neoplatoniara, umnaa Plotinova etiri stupnja emanacije na glomazan broj (oko pet stotina) boanstava, podijeljenih na
nebeske i podnebeskec, na bogove prirode, zatim na anele, demone, heroje i konano ljude.

Likovna transkripcija

rijei

U kupainoj graevini sve silnice noenja sabiru se u najvioj toki, u

zenitu kupole: tu je vor u kojem se sve zavrava, a moe se rei

37
da odatle sve i poinje spu~tajui se prema tlu. To je, dakle, ona toka
arhitektonskog objekta .iz koje sve izvire i u koju sve .utjee ...
Ve time je dovoljno reeno da u predodbi ne samo svakog krUanina
ve i svakog tko monoteistiki religiozno misli to .mjesto zauzima
vrhunski boanski princip, Svevinji Bog, Svevladar (Pantokrator).

Polukugla kupole -

nebeska hemisfera

Traei za simboliku sintagmu praktino

ljau ikonografskog programa bilo je jasno

rjeJenje u prostoru, sastavda bi se .oko to sve vidie

moralo upravo tu smjestiti i zato na freskama i mozaicima Bog sjedi
tu, na vrhu kupole, polukugle, .hemisfere., to jest ~nebeskog svoda.,
na svom tronu od duge. U prvom krugu oko Boga stoji Bogorodica
s arkanelima i dvanaest apostola, a u drugom, .niem., proroci.
Kao ~to se postupno smanjuje intenzitet svjetla u arhitektonskom
prostoru, tako se .spuhanjem stupnjevito smanjuje i .participacija
prikazanih likova u duhovnome, boanskome, na raun zemaljskoga
(materije, tame), te e idealni ikonografski program u slijedeoj, nioj zoni obuhvatiti evaneliste, glavne posrednike vjere, zatim tzv.
svete ratnike, njezine branioce i muenike; na mei neba i zemlje bit
e prikazan ivot Kristov, dakle boanske osobe na zemlji, a u najnioj zoni ivoti i legende svetaca.

Analogno postaje adekvatno

Koliko je simbolika ~mjesta. doslovna, kako se pojmovi ~analogno.
i .adekvatno. ovdje poistovjeluju, najbolje dokazuje topografija
evanelista: smje~teni su na pandativima, jer kao ~to ova etiri materijalna uporita konstruktivno nose kupolu, tako su evanelisti etiri temeljna duhovna potpornja vjere kranskog neba. Muenici pak
na lukovima i potkupolnim stupovima - nose na .Ieima teret za
nebesku vjeru na zemlji.
Ali ovdje treba takoer istaknuti nagla~enu prisutnost .rije;. danih
u slici: na vrhu je sam Bog koji je .Rije. (Logos), zatim arkaneli
kao glasnici te Rijei, proroci kao najavljivai, apostoli kao njezini
~irioci, i evanelisti kao tumai i opet vjesnici .blage vijesti, to
doslovno i znai rije evangelion.

Ap,ida -

arite horizontalnih kretanja

Slijedee najistaknutije .mjesto u arhitektonskom prostoru jest etvrt

kugla, konha (~koljka) a p s i d e: ona je utok (i izvor) horizontalnih
kretanja koja vode k oltaru, prostorno zaogrnutom polukrunim apsidalnim zidom. Oblikom je ona dio kugle, etvrtkugla, dakle kao presjek hemisfere ili polovica kupole. Tu, nad oltarom, funkcionalnim aritem liturgije, a u zoni gdje se ukrtavaju .nebeska Crkva (tj. netom opisano nebo) i ,zemaljska Crkva (ilustrirana U apsidi) - tu,
u konhi apside, odreeno je mjesto Bogorodici. Najstariji sauvani

38
primjer prikaza Bogorodice u apsidi jest mozaik u porekoj bazilici iz
VI. st.; u San Vitaleu u Ravenni na tom je mjestu jo uvijek Krist.
Ovo mjesto priznato je Bogorodici tek kada je nakon burnih polemika i raspri oko boanske i ljudske naravi Kristove, u kojoj se osporavala i svetost Marijina, prevladala dogma o Majci Bojoj Bogorodici,
te je time i njena participacijae u svetosti postala izuzetno velika, a
ona je zauzela najistaknutije mjesto. uza Sina.
PsiholoIka funkcija slike u prostoru
Treba, meutim, taj poloaje Bogorodiina lika definirati ne samo
spekulativno ve i u prostorno-scenografskom smislu, s obzirom na
publiku. Ulazei u crkvu, ve s vrata vjernik ili posjetilac biva doekane od Bogorodice, najveeg lika, postavljenog tono nasuprot
ulazu, na najvie i dominantno mjesto iz te vizure. U sadrajnom
smislu, atributi majinstva i enstvenosti (ljubav, strpljenje i pratanje,
razumijevanje za praktine tegobe ivota) toliko su opi da je, nedvojbeno, i psiholoki sraunat ovaj prvi dojam, a tako i trajni vizualni kontakt za vrijeme obreda: Bogorodiina je funkcija majinska
i u prvom redu enski ~posrednika. izmeu malog ovjeka i .strogog~ nebeskog Oca. Tek kad je duboko uao u prostor crkve, gledalac
otkriva nad glavom otvoreno nebo i lik Svevinjega na svodu kupole. SmjeItaj lika Boga na vrhu kupole ne samo to je arhitektonski
podudaran, ve i psiholoki djeluje na gledaoca neposrednom .istinom.
(sliku doslovno itamo: iznad svega lebdi Bog) i sugestivno doarava
udaljenost nebae od zemlje.
Na tragu ove psiholoke motivacije lociranja pojedine scene treba
spomenuti i ovo: nakon obreda, u asu kad se okrene od oltara i
ponovno krene u .vanjski svijet, ovjek e, izlazei, na zap"dnom
zidu ugledati scenu ~Posljednjeg suda~ kao opomenu i prijetnju kaznom, kao memento za pridravanje religioznih normi, koje su uvjet
za obeani zagrobni ivot u blaenstvu raja. Ova tri mjesta.: kupola kao najvia toka, apsida kao arite u ulaznom kretanju i
zapadni zid, nasuprot apsidi, u smjeru izlaenja - najimpresivniji su
dio ikonografskog programa i ujedno su, u doslovnom smislu, .najoitiji. dokaz apstraktnih teoloko-dogmatskih ali i praktiko-psiho
lokih razloga topografskih normi.
Scenografija Iiturgijske drame
Ovi nam primjeri nameu nunost da sav slikani program, sveden
na ljudsku mjeru, analiziramo sa stanovita i principa scenografije.
Zaista, crkvena graevina i jest teatar s pozornicom i gledalitem, s
glumcima i publikom, samo to se u tom kazalitu kazuje i prikazuje
uvijek jedna te ista drama, pa zbog nepromjenljivosti mizanscene
mogu i kulise i dekoracija biti stalne.
Po istom principu stupnjevitog sputanja po svetosti, u apsidi e se
tematski nai sadrhji vezani uz oltar. U citiranoj bizantskoj shemi

39

..

f.T ...."E

lkonografska topografija. Shema rasporeda tema u sredinjoj kupolnoj

graevini (tlocrt)

ikonografske topografije Bogorodica s arkanelima i svecima nalazi

se u konhi kao predstavnica zemaljske Crkve. (kao Ito Krist u
kupoli predstavlja nebesku Crkvu), u pojasu ispod nje prikazan je
Krist kao Bogoovjek u svojoj zemaljskoj misiji, s apostolima, utvrujui euharistiju (Priest apostola), a u treoj, najnioj zoni
.svjetovnjaci., simboliki portreti stvarnih, povijesnih osoba, tzv.
crkvenih otaca, biskupa iz ranijih stoljea krUanstva, koji su branili dogme vjere i formirali crkvenu organizaciju. Uz oltar kao

40
rtvenik nai e se i starozavjetni prizori: rtva Abrahamova i
Melkizedekova, te rtvovanje Kainovo i Abelovo kao prefiguracije Kristove rtve i kasnije misti~ne pretvorbe tijela u kruh i krvi
u vino to ih vjernici primaju u pri~esti.
Transformacija modela prijenosom na drugo mjesto
Utemeljenost, dosljednost i univerzalna vanost analiziranog principa: likovno projiciranje idejne plotinske strukture na zid tako
da se optimalno poklapa s arhitektonskom strukturom i tektonikom,
zanimljivo se iskazuje u drugim i druga~ijim prostornim situacijama
no tO je kupolna crkva centralnog tipa. Tako npr. kada isti ikonografski program treba prilagoditi longitudinalnoj trobrodnoj bazilici
bez kupole, svi se prikazi pomiu za .jedno mjesto. U crkvama Sicilije, na stjecitu Bizanta i Zapada, lik Krista Pantokratora premjeta se (s nepostojee kupole) na ovdje najdostojnije mjesto, tj. na
konhu apside. Zato se lik Bogorodice s arkaneli ma mora spustiti
na gornju zonu apside, a apostoli - kojima je ina~e tu mjesto - jo
nie, itd. O~ito je apsidaini prostor tretiran kao polovica (vertikalni presjek) centralnog hemisferinog prostora S kupolom: konha je
polovica kupole, a donji dio apside polovica je (valjak) sredinjeg
prostornog potkupolnog tijela.
Planimetrijska shema
Ali i na sasvim drugom mjestu: izvana, a ne u samoj graevini, pa i
mediju: na reljefima i skulpturainoj dekoraciji glavnih
fasada na portalima i oko portala zapadnoevropskih romanikih i
gotikih katedrala i crkava, otjelovljen je isti sustav, dakako uz nune izmjene, mutatis mutandis. Dovoljno je zamisliti da <e prostorni
model svijeta, prije opisana maketa kranskog kozmosa, pritisne
na plohu, spljoti, te ostane reljefni otisak. Stereometrijski model izraen je na fasadi dosljedno planimetrijski: umjesto polukugle kupole ili
etvrtkugle apside, ovdje je polukruna luneta nad portalom .mjesto
gdje je nebo. Zanimljivo je da kar..kteristi~ni obrat od slikarstva ka
skulpturi, odnosno prijenos teita ikonografskog programa iz enterijera na eksterijer dovodi i do kontaminacije sadraja: u sliku neba
na luneti glavnog portala projicira se tema Posljednjeg suda, kao da
je .probila kroz unutranju stranu zapadne fasade van. I ovo je mizanscenski i psiholoki domiljeno, jer program koji je sada pristupa~an i namijenjen svim prolaznicima (a ne samo intrantibus, tj. onima koji ulaze, kako je neko pisalo nad ulaznim vratima crkve) mora obuhvatiti i prijetnju i opomenu, a uz to e se program dopuniti
temom grijeha i otkupljenja.

drugaijem

Primier kada Pantokrator iz kupole (jer crkva nema kupole) silazi~ u

konhu apside; tada se Bogorodica pomie za stepenicu nie, a tako i
apostoli. (Cefalu, katedrala, 12. st.)

Bogorodica u konhi apside: Navjetenje na .trijumfalnom luku,

Torcello, 12113. st.

43
Citanje

romanike

prostorne sheme

Meutim,

ovakvo interpretiranje lunete namee nam i odreeno c\tanje. prikazanih prostornih odnosa: vrh. prikaza nije najvia
toka vanjskog luka okvira portala, dakle topografski, fiziki najvia
kota, ve je vrh s likom Krista-suca u tjemenu lunete! Ovo je dosljedno romanikom zakonu diktata plohe, vertikalne perspektive i plone
koncepcije prostornog prikazivanja, te lukovi okvira portala, koji su
stvarno koncentrini pojasevi uokolo lunete, prikazuju prostor ispod
lunete. Ako je luneta spljotena polukugla (njen bivi volumen oi
tava se u najdubljem otisku, kao u negativu.), tada su i okvirni
lukovi oko nje zapravo prstenaste ovojnice valjka pod kupolom,
rastvorene i priljubljene na plohu. Da je najblii pojas luneti zapravo
najvii, a prema van postepeno sve nii. pojasevi, dokazuje est
smjetaj anela u tom prvom pojasu.
Naravno, postoje i drugaiji tipovi komponiranja u luneti, kao to
je npr. radijalna shema rasporeda likova na portalima crkava u PoitOuu
i Saimongeu, ali su oni temeljeni i na sasvim drugim formalnim principima i nisu slika kozmosa..
Vertikalna perspektiva
Raspored tema i likova ne samo u luneti ve i ispod nje odreen je
po istom principu. Najvm vrh, dakle vrh lunete, rezerviran je za
lik Krista okruenog simbolima etvorice evanelista: i ovu sliku treba itati romaniki, jer iako se na plohi reljefa gornja dva lika evanelista nalaze objektivno u ravnini Kristove glave ili katkad iznad
njega, sva su etiri zapravo pod njim podravajui prsten (mandorlu)
kao podnoje, zrani jastuk. okruen dugom nad kojom lebdi Bog na
svom prijestolju. Dovoljno je Ove tipine kompozicije usporediti s
prikazom prostora na minijaturi Apokalipse S. Severa (Oznaavanje
pravednika) gdje su svi uspravno stojei likovi zapravo prislonjeni
uz plou zemlje (paralelni) iako u stvarnosti stoje okomito na njoj;
redovi su jedan iznad drugog, iako se razumije da su jedan iza
drugog, a personifikacije vjetrova, koji puu sa svih etiriju strana,
nale su se iznad odnosno ispod scene. Kao to .itamo. poziciju
svih etiriju vjetro"", .sa strane. iako su dva iznad, adekvatno treba
itati i poloaj etiriju simbola evanelista.

Teme iz iivota
U samom polju lunete, u zoni uz Krista, nalaze se arkaneli i aneli,
pa Bogorodica i evanelisti, zatim proroci i sveci, koji se sputaju sve
do donjeg reda stupovlja uz portal. Postupnim razvojem i obogaiva
njem ikonografskog programa nee rasti samo broj prikazanih anela,
proroka i svetaca ve e se i dalje usitnjavati stupnjevito sputanje
prema zemlji. te e u najdonjim zonama, pa i na samom podnoju
gotikih katedrala, nai mjesta oni profani ciklusi enciklopedijskog.

44

Posljednji sud. Krist-sudac u mandorli koju podravaju simboli eti

riju evanelista (~ tetramorf) tipian je za romaniku umjetnost
(ll. - 12. st.).
programa koji svjedoce O ovjeku i vHe nemaju udjela u svetosti
osim u najirem smislu: po tome to je sve to postoji Boja tvorba
i sve se po njegovoj volji dogaa. Nakon ~ogledala. (speculum) vjere
i morala mnoe se prizori ~ogledala prirode, kao to se nakon
ciklusa vrlina i mana., ~sedam slobodnih umjetnosti (zapravo znanosti i muzike), prizora iz ivota seljaka i plemia u okviru ~kalen
dara (12 mjeseci), pojavljuju jednostavno prizori iz svakidanjeg ivota i scene rada, razliitih obrta i zanata.
Nekdanske

teme

Zasebno treba obuhvatiti dvije kategorije tema koje se nalaze u

prostornom kontekstu kranske ikonografije, ali joj slubeno ne

45

U razdohiju gotike (13. - 14. st.) na prizoru Posljednjeg suda, u

luneti portala, Krist je gol do pojasa i pokazuje svoje rane (kao
ovjek), a uz sama vrata javlja se Krist - uitelj (sa svog prijestolja
.spu~ta se< do prolaznika). Katedrala u Amiensu, lJ. st.
A. Krist s anelima koji nose znakove muke (-') arma Christi). - B.
Sveci, -') nebeska .porota<. - C. Arkaneo Mihovil .vae< due;
desno od njega blaeni (s -') krilom Abrahamovim), lijevo prokleti
(odlaze u ralje paklene). - D. Mrtvi ustaju iz grobova. - E. Apostoli. - F. Moralno-didaktike scene: mjeseci; kreposti i mane; sedam
slobodnih umjetnosti itd.
pripadaju. Jedno su poganski sadraji, likovi antikne mitologije, helepersonifikacije i simhati, a drugo su novonastali mitovi na
bazi srednjovjekovnog poimanja svijeta i praznovjerja, takoer bez
temelja u kranskoj dogmatici, kao to je npr. bestijarij. U vezi s
topografijom ovih tema navedimo karakteristian primjer portala u
nistike

46
Vezelayu gdje je fantastian svijet nepoznatih i dalekih krajeva, narodl i nemani situiran na lukovima oko lunete, pa dijelom i iznad
Krista. ali je oito da ih umjetnik i suvremena publika .vide. u nekoj
rubnoj, prstenastoj zoni ispod njega, u krugu koji obrubljuje ovaj na
poznati svijet, tj. zemaljsku .ploue nad kojom je nebosklon.
Tradicija poganske ikonografske topografije
Sredinja tema lunete glavnog portala crkve u zapadnoevropskoj
umjetnosti jest Krist .u slavic (izraz Majestas Domini, koji se tako
uobiajeno prevodi i tumai, zapravo je tehniki termin i oznaava
jednostavno .frontalnie lik u .punoj irinie, za razliku od postranog
prikaza) okruen mandorlom i noen od etiriju ivotinja - .tetramorfae - simbola etvorice evanelista. Primjer tetramorfa prikladan
je za poimanje sloenosti ikonografske analize i slojevitosti svakog
motiva. Pokuhli smo najprije prostorno interpretirati ovu scenu, a
kad bismo utvrdili sve primjere i varijante u razdoblju romanike,
mogli bismo u jednom smjeru slijediti trag do najudaljenijih verbalnih
iZfJora: do Ivanove Apokalipse, gdje se javljaju u prvoj .epifanijie;
njemu je pak pretea starozavjetni prorok Ezekiel koji takoer opisuje etiri ivotinje. Na drugom kolosijeku mOemo slijediti tok najdrevnijih likovnih prototipova: tako bismo dom do perzijske palae
u Korsabatu koju uvaju skulpture .etveroivotinjae u doslovnom
smislu rijei, tj. sloene od etiriju razliitih ivotinja: monstrumi s
glavom ovjeka, prsima lava, trupom vola i krilima orla. A zatim
moemo ii jo dalje u pronost, ak do sumerske umjetnosti, gdje je
u Uru prikazana borba ovjeka i bika protiv lava i orla. Podsjetimo
da je Ezekiel otprilike .suvremenike ovih najstarijih likovnih prikaza
iste teme.
Trijumfalni luk; .NafJjeJtenje.
Meutim,
su vrUe

veze kranske ikonografije s poganskom antikom mnogo

i neposrednije, a jedan od najzanimljivijih primjera, u kojem
se uz ikonografski model prenosi i njegova topografija, jest primjer
trijumfalnog luka, odnosno Navjetenja. Ujedno emo pokazati kako
u odreivanju mjesta i ustrajnosti kojom se tema na tom mjestu zadrava djeluju, uz dosad spomenute, i isti likovni zakoni.
Od reprezentativnih djela ranokranske umjetnosti i predromanike
pa do rustine renesanse i kasnije nalazi se na eonoj strani apside,
bono od .trijumfalnoge luka pred apsidom, sa svake strane po jedan uspravni lik. U S. Paolu fuori le mura u Rimu nalazi se tu u
uskom prostoru par apostolskih prvaka, sv. Petar i Pavao, ali redovito
e, stoljeima, na trijumfalnom luku biti prikazana scena Navjetenja,
Blagovijesti: aneo s lijeve, a Marija s desne strane. Nesumnjivo da
je blaga vijest, najava zaea i utjelovljenja Sina, Krista, jedna od
kljunih dogmi kranstva pa joj po znaenju pripada tako istaknuto

47

Krilate boice, vjesnice

trokutnim poljima iznad
(.trijumfalni luk apside)
Navjetenja.

Pobjede (Nike, Viktorije), smjetene su u

luka. Na tom mjestu u kranskoj trkvi
redovito te biti aneo Gabriel i Bogorodica
Luk Sergijevaca, Pula (1. st.)

mjesto u smjeru gledanja, mjesto gdje uokviruje otvor apside odnosno

sam oltar. Ali uz sadrajne djeluju i praktil!ni, likovno-kompozicijski
razlozi u postavljanju tih dvaju likova ba~ na ovo mjesto, a zatim
i na njihovo uporno odravanje: veoma je, naime, teko smjestiti
neku scenu ili lik u zadani okvir (kadarc) koji ovdje rezultira iz
arhitektonske konstrukcije kao trokutno polje postavljeno najuim vrhom nadalje, a hipotenuza mu je jcl i konkavno svinuta. Spomenuti
apostolski likovi u S. Paolu fuori le mura pruaju ruke prema sredini,
tj. u pro~ireni dio polja, kako bi ga logil!nije popunili.

48
Prikladnost lik,ova zadanom okviru
No, tema Navjetenja idealno je prikladna za ovo ~mjestoc i sadrajno i formalno. Iako prostorno razdvojeni, likovi predstavljaju tematsku cjelinu, a razmak meu njima opravdan je viestruko: ne
samo to aneo tek .dolazi, a Marija .eka, ve oni pripadaju i
razliitim svjetovima: aneo Gabriel nadzemaljskom, a Marija je do
toga asa obina ena .medu enama. Moda je jo vanije upozoriti
da je trokutno proireni gornji dio polja idealan prostor za ukomponiranje krila anela, a uz Mariju taj se prostor moe ispuniti gestom ruke i simbolinom arhitekturom ili drvetom koji oznaavaju mjesto radnje. Slijedei oba zakona: zakon sadrajnog lociranja uz oltar i zakon
formalne prikladnosti kadru, u Poreu e se scena Navjetenja .spustiti. s trijumfalnog luka na ciborij (XIII. st.), koji jo neposrednije
uokviruje oltar, a eona strana identinog je oblika kao trijumfalni
luk (luk upisan u pravokutnik).

Trijumfalni luk -

carski i crkveni

Sam naziv trijumfalni luk neposredno ukazuje na podrijetlo ovog likovnog rjeenja u dvostrukom smislu: topografski su zaista na analognim mjestima rimskih trijumfalnih lukova, to jest slavoluka kroz
koji je prolazila trijumfalna povorka pobjednika, simetrino postavljena dva (krilata) lika jedan naprama drugome, a ikonografski je
oito da su antikne krilate boice pobjede: Nike (gr.), odnosno Viktorije (lat.), u identinom obliku i znaenju prele na kransko nebo
pokrstivic se samo u anele. ak i u sadrajnom smislu zadrali
su aneli istu funkciju kao vjesnici trijumfa i pobjede. Kad smo spomenuli poreki ciborij za kransku temu Navjetenja, moemo i kao
poganski antikni primjer trijumfalnog luka navesti takoer jedan iz
Istre: na luku Sergijevaca u Puli (I. st. n. e.) oito je kako je postavom tijela boid Pobjede, poloajem njihovih krila i odjee majstor
nastojao logino popuniti trokutni kadar. Likove krilatih Viktorija sa
znakovima rimskih legija u rukama vidimo takoer na poznatom
Konstantinovu slavoluku u Rimu (IV. st.). Kao prijelazni spomenik,
u kojem se vre odrava nit tradicije a sluti budue rjeenje, mogu
posluiti mozaici San Apollinarea in Classe (VI. st.) kod Ravenne. Na
bonim stranama trijumfalnog luka (neto nie) jo uvijek u neposrednoj antiknoj tradiciji - prikazana su simetrino dva anela,
ak s legionarskim zastavama u ruci (!). To to na zastavama pie
tri puta Hagios (gr. ~svet), samo dokazuje da su legionarc zemaljskog rimskog imperatora zamijenile aneoske vojske nebeskog 'Vladara, meu kojima su arkaneli vojskovoe. Slijedei je korak da
ostane samo jedan aneo, da vojno znamenje zamijeni glasnikoIll
palicom i da se umjesto drugoga, nasuprot, pojavi Bogorodica.

49

Razmjernost formata i

znaenja

Uz zakonitosti vrednovanja mjesta - o kojima smo govorili - djeluju jo i zakoni likovnog jezika, koji odreuju konani znaaj prikaza. Jedan od njih jest razmjer veliina: iako postavljen na 11.ljviem
.mjestu., ime zadovoljava ideoloki zahtjev, prikaz moe likovnom
interpretacijom postati sekundaran ako se neki drugi lik ili prizor
nametne izrazito veim formatom. Tu jednostavno djeluje zakon
upravne razmjernosti veliine i znaenja. Tako je u porekoj bni!ici
na najvioj zoni eonog (trijumfalnog zida) apside prikazan Krist na
sferi meu apostolima: time je doslovno zadovoljen hijerarhijski
princip da najvaniji lik zauzima najvie mjesto u prostoru. ali je
zbog malog formata itav ovaj niz sitnih likova neznatan i podreen u odnosu na monumentalni lik Bogorodice i njene p.un jc u
konhi apside. Zato je ova druga, iako 'niee situirana tema, postala
dominantnom. Slino je s poprsjem Krista meu simbolima evane
Jista na trijumfalnom luku u San Apollinareu in Classe ili sa stojeim likom Krista u sceni Preobraenja (transfiguracije koja je
nespretno i asimetrino smjetena), takoer nad lukom apside, u Sv.
Nereju i Ahileju (VIII. st.) u Rimu, jer je u oba ova primjera lokacijom ispunjen samo uvjet .najvieg. mjesta u crkvi, ali reducirana u
formatu na uskom pojasu zida pod samim stropom, tema je zapravo
degradirana i postaje sekundarna u usporedbi s djelovanjem i znaenjem iroko razvijene kompozicije na mnogo veoj povrini u
konhi apside. Gledalac neposredno >oitava likovnim jezikom izraeno vrednovanje: iako vii po ljestvici (to mu je s dunim potovanjem po mjestu priznato), Krist je u kontekstu cjeline i u tom
asu manje u sreditu panje no Majka Boja (ili neki drugi prizor),
vanost koje je iskazana veliinom povrine to je pokriva.

Promjena mjesta -

promjena

znaenja

Ne treba, meutim, previdjeti da <e unutranjom pretvorbom samog

prikaza, novom likovnom interpretacijom, moe bitno izmijeniti smisao
neke teme iako ona ostaje .na svom mjestu. u prostoru. Gotiki
.trpei_ Krist ovjek (patiens) koji je smijenio romanikog .pobjednikog. nebeskog Kralja (triumphans), olienje je novog duha humanizacije religije u XIII. i XIV. stoljeu. Istodobno, u iznimno
vanoj temi Posljednjeg suda, unato upornom zadravanju kompozicijske sheme i tradicionalnom ponavijanju svih sadrajnih inilaea,
ipak je potpuno drugaiji karakter i znaenje glavnog lika. Kao strogi sudac .stranog_ suda, romaniki Krist zaogrnut je platem tc
sudi odmjerenom vladarskom gestom; gotiki je Krist gol do pasa, da
bi mu se vidjela rana na grudima, i rairenih ruku pokazuje rane
na otvorenim dlanovima, da bi podsjetio na svoju muku. Idejna
promjena je nedvojbena: onaj tko je i sam patio kao ovjek, sudit
4 LEKSIKON IKONOGRAFIJE

50
e,

vjerojatno, s vi~e samilosti (i pravednosti) no to je mogao suditi

nadzemaljski i neranjivi Bog.
Ali u okviru tog procesa humanizacije, intimnijeg i prisnijeg odnosa
ovjeka s Bogom karakteristina je i jedna ikonografsko-topografska
inovacija: na stupu izmeu dvojnih vrata glavnog ulaza u crkvu
(trumeau) postavlja se skulptura Krista uitelja. Evolutivno gledano,
Kristov lik, osim ~to se preobrazio i humanizirao u luneti, kao da se
udvojio i siavi s visokog sudakog i vladarskog prijestolja >spustio. se blie zemlji i doho u neposredni prostorni i vizualni kontakt
s ovjekom, prolaznikom. Bog se doslovno (prostorno i konkretno)
.pribliio< ovjeku. Konano, idejna i emotivna tendencija visokog
srednjeg vijeka, osim topografskom promjenom, izraena je i likovnom preobrazbom: poovjeenjem Kristova lika, blago~u izraza
!ica, pa e ga i nazvati lijepi Bog (le beau Dieu d'Amiens, na
primjer, za skulpturu na portalu katedrale u Amiensu).

IKONOGRAFSKE METODE
Tijekom povijesti

kdanske

umjetnosti razabiremo nekoliko temeljno

metoda ikonografske transpozicije teksta u sliku.
Iako bi se mogle analizirati statiki, svaka za se, primjeujemo da j.
pojava ovih metoda i njihov slijed paralelan tokovima razvoja likovnog govora pojedinih epoha, razvoju ili smjeni stilova kojima
strukturalno odgovaraju. Naravno, kao ni stil, ni ikonografske se
metode ne javljaju idealno iste. Egzaktnije bi bilo govoriti O dominaciji pojedine metode, ali esto se mije~aju dvije (time to se starija nastavlja u slijedeu epohu ili se u vladajuoj javljaju zameci
budue), pa i tri. Namee nam se bar negativno odreenje: u eri
preteno simbolikog izraavanja ranog kranstva nema razvijenih
narativnih ciklusa tipinih za gotiku, kao to je u razdoblju reduciranog romanikog naina, na primjer, iskljuena metoda simulacije,
razliitih

tipino

naina,

renesansnat itd.

PET IKONOGRAFSKIH METODA

Sumirajui naine prevoenja verbalnog u vidljivi svijet likovnoga,
razluujemo pet sustavno razraenih naina, ikonografskih metoda

koje se sukcesivno javljaju u zapadnoevropskoj umjetnosti:

1. Govor simbola -

koji odgovara kripto-jeziku, argonu urotnika:

dominira u ranokr~anskom razdoblju, osobito u katakombnom slikarstvu i reljefima sarkofaga od II. do VI. stoljea.

51
2. Simbolike scene -

javljaju se paralelno sa simbolima. ali prevladavaju progresivno prema kraju razdoblja, a obje metode nastavljaju se upredromanici.
3. Metoda redukcije (reducirane scene) utemeljena takoer ve
II ranokdanskoj umjernosti, dominantna je i tipina za romaniku
sumarno~u i tektonikom.
4. Narativna metoda - razvija se u gotici XIII. i osobito XIV. It.
kao izraz gotikog humanizma i okretanja k stvarnosti.
5. Metoda simulacije izraava renesansni otklon od religioznog
poimanja svijeta k .svjetovnomee.
Ovaj ciklus predstavlja zapravo jedan krug ne samo formalno, po
tome ~to je iz antike potekao i njoj se, u renesansi, Opet vraa, ve
to polazei od apsolutne dominacije znaenja nad znakom u likovnom simbolu ranog kdanstva, dovodi u renesansi do ..osamostaljenjac znaka, koji prerasta i potpuno istiskuje (prvobitno) znaenje.
Uz minimalni .formate znaka, u ranom su se kdanstvu krajnje reduciranim likovnim rjenikom - simbolima i ideogramima - saopa
vale temeljne i sloene poruke nastupajue religije; naprotiv, uz bogatu scenografiju i brojnu statisteriju razvijenih kompozicija rane
renesanse gotovo se sasvim gui ne samo sd religiozne poruke ve
se zamee trag i samoj temi.
Paralelno s ovim metodama razvijaju se ili. tonije. Imjenjuju se i
sadraji, izbor tema, tako da u svakom razdoblju prevladava neki
od ukupnog broja tematskih podruja. ciklusa i krugova. Tako u
kristolokom ciklusu, koji se javlja u svim epohama i ima uvijek
isti zajedniki izvor (Evanelja), no u ranokranskoj umjetnosti odabiru se gotovO iskljuivo scene brojnih Kristovih .. udesa, a .. muka
i smrt jednostavno se preskau; dotle se u razdoblju gotike najeJe
i najcjelovitije interpretira upravo muka (passio). Motivacija je 11 oba
sluaja jasna. I s obzirom na mjesto gdje se javljaju (grobovi) i I
obzirom na vrijeme kad nastupa nova religija, Kristova su udesa
argumenti njegove moi i jamstvo da e se obistiniti i ono udo
za koje su rodbina i prijatelji pokojnikovi (i sami potencijalni pokojnici) najneposrednije zainteresirani: uskrsnue na ivot vjeni.
Muka je pak krajnja etapa u poavjeenju Kristovu, i tek patei
kao (i svaki) ovjek, Krist izaziva ono suosjeanje, compaHio, suparnitvo koje moe uzbuditi probuenu osjeajnost ovjeka XIII.
i XIV. stoljea; u doba gOtike humanizacije ivota i umjetnosti u
sredihu panje je ovjekova sudbina, a ak i najspektakularnija u
desa thal<matl<rga, Iscjelitelja, manje uzbuuju gledaoca.
1. GOVOR SIMBOLA
Govor simbola blizak je metodi slikovnog pisma, ideogramima koii
prenose ifrirane poruke onome koji poznaje znaenje znaka, jer
bi .doslovno itanje odvelo na krivi put, otprilike: Gle biskupa

52
u punom ornatu kako pase ovce! (pred slikom Krista kao Dobrog
pastira). Svaki znak u tom sustavu predstavlja rije, a meu rijeima
probrane su one koje oznaavaju apstraktne pojmove, temeljne postulate nastupajue vjere, a ne priaju pripovijest o njenoj povijesti.
Umjesto ivota Kristova saopuje se slikovnim pismom sr njegova
uenja. Jol je ivo prisutna konkurencija helenistike poganske idolatrije i idolopoklonstva, i nova religija, orijentalno spekulativna,
izbjegava bilo kakav prikaz Bojeg lika, a i lik samog Bogoovjeka
Krista nastoji supstituirati znakom. Ranokdanski simboli preteno
su i vezani uz Krista, a tipololki ih dijelimo u tri grupe: grafiki
simboli, zoomorfni i antropomorfni simboli.
a) Grafil!ki simboli
G raf i k i s i m b O 1i mogli bi se zvati i predmetni jer potjecu od
slike nekog predmeta, iz materijalnog svijeta. Klasificirajui ih kao grafike iskazujemo zapravo stupanj njihove redukcije od slike i prilike do saetog znaka. Temeljni grafiki simbol kranstva jest
kri. Moglo bi se rei i da je temeljni simbol kranstva grafiki.
On irna snagu trenutnog prepoznavanja i diferenciranja meu nosiocima znakova, kao lto to ima do danas znaka. Pripada u grupu
kategorijalnih oznaitelja, kao tO je lestokraka zvijezda simbol idovstva, polumjesec islama, svastika faizma, srp i eki komunizma itd.
Znak kria simbolizira predmet iz kojeg je izveden: podsjea na
drvene ukrhene grede na kojima je bio razapet Krist. Ovaj nain
muenja i pogubljenja nije bio izniman u antici, ve tipian: predvien za odbjegle ili pobunjene robove. Stotine robova bilo je tako
pogubljeno nakon Spartakove pobune 72. g. prije n. e., dakle samo
stoljee prije Kristove Golgote.
Znak kria
Meutim, za upuene i posveene II tajnu, kao znak kri! ne
naava bilo koji kri, ve upravo onaj kri na kojem je Krist
poniavajue razapet, osuen kao pobunjenik koji se izdavao

ozbio
za

Kralja idovskog (rex Iudaeorum) i Boga.

Ali i tako definiran znak kria ne podsjea na dogaaj, ve na znaenje dogaaja: rtvom i smru Krist postaje Spasitelj otkupljuj ui
nas od praroditeljskog grijeha i osigura vajui nam ivot vjeni. Sve
temeljne dogme: o Bogu koji uzima ljudski lik, koji se rtvuje da
bi izbavio ovjeanstvo i sve one koji vjeruju - sabrane su tako II
znaku kria.
Ali sam znak postoji i prije kranstva i vue podrijetlo iz daleke
prolosti. Od egipatskog T (crux ansata) do samog latinikog slova T. Vjerojatno nije sluajno ho je znak tau u praalfabetu iz kojeg
se razvio grki, a od ovoga i latinska abeceda, imao isto simboliko

53
znaenje:

smrti. Trideset znakova kretsko-sinajskog slikovnog pisma,

koje se razvilo u fonetsko, nie se odreenim slijedom koji se odrao
i u grkom alfabetu i u latinskoj abecedi. Ali je u sinajskom izvorniku, gdje je jo bila jasna veza izmeu znaka i slike od koje potjee,
ovaj slijed imao znaenje podsjetnika na slijed prie i sadravao je
legendu o bogu-biku. Strukturirana na nain tipian za poljoprivredne
kulture i ispriana znakovima, legenda govori O bogu koji stvara,
vlada, zatim se bori protiv zla, umire, ali ponovno uskrsava -

to je

antropomorfizirana slika godinjeg toka prirode, koja umire zimi i

uvijek se nanovo obnavlja u proljee. Bog-bik (semitsko slovo Ale/)
stanuje u svojoj kui (Beth), vrhovni je vladar s vladarskom palicom
(Gimmel), graditelj i stvoritelj svijeta s trokutom (Daleth). I tako
dalje od znaka do znaka. To je grko alfa, beta, gama, delta, ili
saeto alfabet. A kada se od rijei odvoje poetna slova kao glasovi, nastaje slijed A, B, G, D. I kao to je A postalo od crtea bikovske glave, G od nacrta kue kao labirintac (to znai kue nalik
dvosjekloj sjekiri, labry" kakve viamo na krctskim freskama i vazama), tako svako slovo predstavlja reduciranu sliku; tako je i T
odnosno tau kretko-sinajskog pisma znak suhog stabla, znak smrti.
No, i unutar samog grafikog medija, u duktusu crtanja, postoji razlog da taj znak bude znakom smrti: da bismo nacrtali kri, potrebno je najprije vui trag jednim smjerom, a zatim popreno presjeic tok (ivota), prerezati tu nit (ivota). U presjecitu dviju
linija nastaje toka, zaustavljeno kretanje, kraj, smrt. Ali se, naravno, isti znak moe i naopakoc itati: iz te toke Sve izvire, na
sve etiri strane, te se smrt i ivot povezuju u dijalektiko jedinstvo mprocnosti, a tako su povezani i u kranskoj dogmi o ivotu vjenom. Upozoravajui ovdje samo na brojne varijante oblika
kria, koji moemo povezati i s motivom sunanog kolac i sa
.svastikomc (= kukastim kriem, simbolom dobrog principa ako se
pokree tupom stranom, odnosno zlog principa ako zahvaa zupcima),
oba poznata od prethistorije, ili na razne kranske varijante kao
to je npr. dijagonaini Andrijinc kri - izdvajamo nekoliko, za
povijest umjetnosti osobito vanih tipova: latinskic i grkic kri
(prvi s duom vertikalnom hastom, drugi s istokranom hastom i
poprenom trabiculom, a obadva su crux immisa), zatim crux commisa, tj. T-kra (trahicula .nataknutac na hascu) i konano Y-kri,
koji se javlja u gotici u duhu naturalizma, kada se umjesto na
drvodjeini kri Krist razapinje na raljasto stablo s batrijeima podrezanih grana.

Oblik istokranog i raznokrakog kria, a tako i T-kri, materijalizirani su u predmetima, relikvijarima, oltarnim i procesijskim krievima, no tu najee oni postaju opet raspelo, dakle prikaz scene
raspea, a ne vie znak. Taj oblik otjelovljen je i u tlocrtima bezbrojnih bazilika s transeptom i centralnih graevina krinog oblika.
Uz kri kao simbol vjere, javljaju se i druga dva simbola kran
skih vrlina: simbol nade - s i d r o, i simbol ljubavi - s ree. Simbolina veza srca i ljubavi pradavna je, i psiholoki ukorijenjena, a

54

sidro je, kao i kri, znak za predmet: kao ~to se pomorac u oluji
nada sretno usidriti U mirnoj i za~tienoj luci, tako se i vjernik nada
spasu u vjeri iz nevremena ivota i spokoju nakon smrti u raju.
Kristov monogram
Drugi tip grafikih simbola zapravo su izdvojena slova, a najvazU1Jl
od sviju jest Kristov monogram, krizmon, ili abrevijature njegova
imena. Javljaju se veoma esto na katakombnim slikama i sarkofazima. Dijagonalno ukdtene duine mogu se itatic kao dijagonalno
postavljen kri, ali je to ujedno i grko slovo hic (X), a time i moX (?cO'T6<;;),
tj. H(ristos).
nogram Kristova imena na grkom:
Kada taj znak dobije na desnom gornjem kraju repi (cauda), to je
reducirano malo grko slovo rOc te se ita Xp,
postaje dakle
abrevijatura imena Hr(istos), a ako je X dopunjeno jednom vertikalnom linijom, onda je to slovo 1, dakle nastaje monogram obaju
imena I(1)<>Ou<;;) X(pccr..6<;;) Iesus Christus. De~ifriranje pretpostavlj'l,
naravno, poznavanje grkog, odnosno primjenu tog znanja u itanju,
poznavanje koda. Postoji, naime, mogunost razliitog itanja istih
znakova; npr. tako da se grka slova itaju latiniki. Paradigmati~n je primjer za to znak od triju slova: IHS. Izvorno je to abrevijatura per suspensionem pa se, adekvatno primjeru HR(istos),
ovo italo IES(us), jer je srednje slovo etac, tj. majuskularno grko
E. Gubei vezu s grkim, koji se jo mnogo govorio u kasnoantiknom
Rimu, ovaj se sklop poeo itati latiniki kao abrevijatura (per contractionem), tako da je svako slovo inicijalno slovo rijei, pa tako
nastaje: I(esus) H(ominum) S(alvator), odnosno Isus, ljud! SpasiteIj,
tO se odralo do danas.
Kako se od grafikih simbola kao rijei slau ideogramske reenice,
najboJji je primjer kria o koji su obje~enac slova alfa i omega
(A i 11): kri je Krist, alfa i omega poetno i zavdno slovo grkog
alfabeta, ita se dakle: Krist je alfa i omegac, poetak i kraj
svega.
Aureola
Meu grafike simbole ubraja se i a u r e o l a. Oznaavanje pojedinih

likova u prizoru aureolom adekvatno je zaokruivanjuc pojedinih

rijei olovkom radi isticanja, kao ~to obiavaju initi brojni pomnjivi
itai, ili pak oznaavanju glave sretnog dobitnikac kojega na fotografiji odabire olovka urednika ilustriranog asopisa. To je uvijek
nain da se lik izdvoji, istakne i ukaec gledaocu njegova izuzetnost
i vanost.
Budui da je aureola opi znak svetosti, meu tako oznaenima
opet se posebno izdvaja Kristov lik dodatnom diferencijalnom
oznakom kria upisanog unutar aureole.
Taj znak, koji se u ikonografiji esto definira i samo statiki kao
svetokrugc, krug oko glave svetog lika, a redovito se javlja od
IV. st., ne samo da se izvanredno mijenja tokom vremena ve mu'

55
tacijama praU 1 sugestivno izraava likovne tendencije, duhovna
usmjerenja i ivotnu orijentaciju pojedinih epoha, kao to smo
naveli u poglavlju _Definicijae.

b) Zoomorfni simboli

z o o m orf n i

s i m b o l i razliitog su podrijetla, ali im je zajedniko

da slika ivotinje predstavlja, oznaava neto drugo. Najei lik i,
to je inae rijetko, lik s vie raznih znaenja jest lik j a n j e t a ili
ovce.

ViJeznanost

simbola janjeta

Kao to je janje rtvena ivotinja idovske Pashe, ono je u prenesenom

smislu prije svega slika Kristove rtve, samog Krista. To postaje
nedvoumno kad se dopuni grafikim simbolom Kristove aureole s
upisanim kriem oko glave janjeta. Jo odreenije se vee uza rtvu,
tj. smrt, kad je ujedno i _uskrsno janjee, janje Uskrsnua: krv mu curi
iz grudi u kale (aludirajui na euharistiju), a meu prednjim nogama dri stijeg, zastavu s kriem.
Kada se janje - Krist nae meu druga dva janjeta, onda to mogu
biti samo Petar i Pavao, a po toj istoj metodi identifikacije u vrsti
(ako je Krist janje i apostoli jaganjci) i diferencijacije na numerikoj

Krist i sv. Apolinar s ovcama (uenicima). Ravenna, S. Apollinare in

Classe, apsida i trijumfalni luk (6.-11. st.)

56
osnOVI, Janje - Krist sa ~est jaganjaca s jedne i ~est s druge strane
predstavlja Krista s dvanaest apostola.
Najrazvijeniji i najsloeniji primjer zoomorfnog simbolikog kazinn;a
istim simbolom janjeta razvijen je na mozaiku apside San Apollinarea
in Cbsse: nad trijumfainim lukom est po est jaganjaca, izlazei iz nebeskog Jeruzalema s jedne i Betlehema s druge strane prema Kristu,
predstavljaju dvanaest apostola; u donjem dijelu konhe apside ljudski lik
sv. Arolinara okruen je takoer sa po ~est jaganjaca sa svake strane,
~to zapravo znai da se nalazi meu apostolima u raju (jer je sav
idilini krajolik iza njegovih lea nesumnjivo slika raja); trei put,
u gornjem dijelu apsidaIne konhe uz zlatni kri optoen draguljima
(crux gemmata) povrh brijega, okruena mandorlom, nalaze sc tri
janjeta. Kako sc .ita. OH scena? Budui da iz oblaka jo~ vire dva
poprsja: proroka Izaije i Mojsija, nema sumnje da je ovo preobraenje (transfiguracija), tj. oitovanje Kristove boanske naravi na brdu
'fabor kad su se uza nj, po tekstu Evanelja, u oblaku ukazali likovi
dvaju proroka koji su ga najavili, a pratila su ga tri uenika: Petar,
Jakov i Ivan. Tri janjeta su dakle Petar, Jakov i Ivan. itanje
i s t o g zoomorfnog simbola mijenja se, dakle, zavisno od broja: jedno
janje = Krist, dva janjeta = Petar i Pavao, tri janjeta = Petar,
Jakov. Ivan. Ali, naravno, odreuje ih i .kontekst, odnosno su-slika
uz koju se javljaju.
Mijeanje metoda

Transfiguracija iz Sv. Apolinara ujedno je prImjer mjeovitosti govora, mijehnja .narjejac: u istoj sceni Krist je prikazan grafikim
simbolom, apostoli zoomorfnim, a samo proroci likovima ljudi. Mogli
bisITlo u tome vidjeti i postupno .apstrahiranje, tako da se .realistino. prikazuju jo~ samo starozavjetni likovi, a ~to je lik vaniji,
dosie vei stupanj apstrakcije: apostoli zoomorfni, Krist grafiki.
Tipian primjer mije~anja simbolikoga i "realistikoga jest i reljef
Uskrsnua na jednom sarkofagu, gdje likovi rimskih straara uvaju
Kristov grob, ali iz njega ne uskrsa va Krist u ljudskom obliju, ve
kri! Meutim, ni dosad navedenim primjerima nije iscrpljena izuzetna
polivalentnost janjeta kao simbola, jer Ono jo~ znai i ljudsku
du~u. U tom znaenju javljaju se jaganjci (ovce), tj. stado ovaca uz
Krista, .pastira ljudskih dua e, ili u simbolikoj sceni Posljednjeg
suda u crkvi San Apollinare Nuovo, gdje Krist-Pastir - sudac odvaja dobre od zlih ovaca, odnosno ovce od koza, kao to e odvajati
sudei due grdnika i blaenika na posljednjem sudu.

Poruka u liku ribe

Drugi veoma vaan zoomorfni simbol ranokranske umjetnosti Jest
r i b a, i ona u dvostrukom smislu: osim to znai duu _ izvedeno iz
metafore .Krist - ribar du~a. i znaenja Kristovog .udesnog ribolova.

57

Simbolina

scena: Krist odvaja dobre od zlih ovaca, kao to e na

posljednjem sudu odvojiti pravednike od grenika. Ravenna, S. Apo!linare Nuovo (6. st.)

s apo5tolima - njen lik je ujedno rebus, kao kriptogram. Riba je

IX0Y:I:, a to se moe itati kao poetna slova sintagme
'11)"0::;::; Xwr'r~::; {'}sou 'l'L~::; ~o)':-'I;p (tj.Isus Krist, Boji Sin, Spasitelj),
sintagme u kojoj je prisutno ne samo ime Boga ve i temeljne
dogme kranstva (Boji Sin, Spasitelj). Tako se znak ribe javlja
razmjerno esto. Klasian primjer kako se time .oznaava kultno
mjesto jest lik ribe umetnut u mozaikaini pod sobe u asu kad ova
postaje ranokranski oratorij u IV. st., u Poreu, ali prije edikta.
to jest kao tajni znak. Treba upozoriti kako je ovdje likovni nain
(naturalistiki prikaz zubaca sa svim karakteristikama) bitno suprotan
apstraktnom, kripto-znaenju te ribe kao Hnaka. Meutim, cjelokupnom interpretacijom porekog arheolokog kompleksa nedvojbeno
je da je posrijedi spomenuto tumaenje. No, postoji opasnost, kojoj
katkad podlijeu istraivai, da se sve tumai simboliki. Klju
itanja sakriven je u sustavu prikaza i odatle ga treba izvoditi. U istom
tom stoljeu, u jednom drugom podnom mozaiku, ovaj pUt ak i ne
II ta inom sastajalitu, ve u bazilici u Akvileji, mnotvo riba, mekuaca i koljki jednostavno su kasnoantikni genre bez ikakva .prenesen0b' znaenja, tipian za kasnoantikni naturalizam IV. st.: oni su
jednostavno jedna stranica pomorske enciklopedije ovog ribarskog mjesta. U nju su umetnuti tek siuni starozavjetni prizori vezani uz morc,
ilustracije legende o Joni i morskoj nemani.
grki

58
Jelen, paun i golub
Zoomorfni simbol duJe jest, nadalje, i j e I e n - po Psalmu 42: .Kan
Jto jelen ea za izvor-vodom, tako i duJa moja, Gospodine, ezne
za tobom.e Na jednom mozaiku u Saloni prikazano je to .u rijei i
slicie usporedo, gdje je slika u funkciji ilustracije.

Simboline

ivotinje (ovca, paun, jelen, golubica, guska, riba). Ravennf,

katedrala, ambon biskupa Agnela, 6. st.

59
P a u n o v i su .rajskee ptice, pa po tom i njihova prisutnost odreuje prostor u kojem se nalaze kao raj.
G o I u b (bijeli) takoer je slika bla~ene dule, kao Ito se vidi na
mozaiku u memoriji Galle Placidije u Ravenm gdje su dva goluba
na rubu kantharosa, posude s vodom, adekvatno kao jeleni uz izvor.
Ali je bijela golubica i zoomorfni simbol Duha Svetoga, koji se u
tom obliku javlja u prikazima. Trojstva, u prizoru Navjetenja,
krtenja Kristova itd.
Zoomorfni su, naravno, i simboli e van e I i s t a (tetramorf), koje smo
ranije spomenuli, a jedan od najstarijih prikaza jest mozaik nad
trijumfainim lukom San Paola fuori le mura.
Jedinstven je primjer ornamentaInog nizanja svih tih ranokrIanskih
zoomorfnih simbola, Ito mo~e posluiti kao mnemotehnika tablica, a s
tom funkcijom vjerojatno je i bio isklesan u plitkom reljefu na zaobljenoj stranici mramornog ambona (propovjedaonice) u Ravenni
u VI. st. Tu se jedan ispod drugoga ni~e red jaganjaca, paunova,
jelena, golubova, gusaka i riba.
e) Antropomorfni simboli
Pastir i ribar
A n t r o p o m orf n i s i m b o I i uglavnom su dva: Krist kao .Dobri
pastir. i kao >ribar. Odmah vidimo vezu s dva glavna zoomorfna
simbola: janjetom i ribom. Izvor prikazivanju Krista kako nosi ovcu
na ramenu ili Krista okruena ovcama jest u paraboli o .izgubljenoj
ovci, odnosno pastiru koji ostavlja itavo stado da bi nabo jednu
.zalutalu ovcu i spasio je. Slika ne simbolizira samo Krista nego
i Crkvu, koja prata i koja se bori za svaku .duu, to je pospjeilo

Dobri pastir. Ravenna, Galla Placidia, 5. st.

60

Dobri pastir.
u~estalost

RanokrJanski

relikvijar iz Novalje, 4. st.

teme, a osobito na sarkofazima, gdje vidimo motiv .Dobrog

pastira i po tri puta ponovljen na istom reljefu. Jedna od rijetkih
ranokranskih punih skulptura prikazuje upravo Dobrog pastira, a
posljednji put i najreprezentativnije, kao pastira-imperatora, vidimo
ga na mozaiku u spomenutoj memoriji Galle Placidije. Krist - ribar
prikazan je II asu kad povlai mreu punu ribe ili kako ribu lovi
udicom. Kao i kod pastirske idile prethodne teme, i ovdje je katkad
tdko odrediti granicu izmeu vedre tenre-scene i simbolikog prizora ozbiljnog teolokog smisla.

61
2. SIMBOLICNE SCENE
Ako je neki dogaaj samo manifestacija boanske moi ili volje, onJa
je dovoljna .samo naznaka prizora da nas na to podsjeti. To je otprilike na~elo na kojem se temelji metoda oblikovanja scena u ranokranskoj umjetnosti. Moemo razlikovati dva tipa: scene koje simboliziraju neku postavku, dakle dogmu .prevedenu~ u prizor, i simboliki prikaz scena opisanih u Bibliji.
a) Pojmovni sadraj preveden u prizor
Za prvu kategoriju tipi~na je, recimo, tema T r a d i t i o l e g i s.
Zadatak apostola nakon Kristova uzaaa jest da tuma~e i ire
njegovo uenje i vjeru, zadatak koji se vie puta spominje u Evane
ljima, a proizlazi iz cjelokupnog kazivanja; sadraj se saimlje i
.prikazujee jednom scenom koja, takva, nije nigdje opisana. Krist
sjedi na prijestolju kao U~itelj, antikni .pedagoge, i predaje roWlus
(svitak = Sveto pismo) prvacima apostoli Petru i Pavlu koji stoje
slijeva i zdesna. Prizor se odvija u raju jer je prijestolje postavljeno
na stijeni iz koje izviru ~etiri vode, .~etiri rajske rijekee; vjerovalo
se, naime, da etiri velike rijeke antiknog svijeta, Ganges, Nil, Eufrat
i Tigris, izviru u zemaljskom raju. Tu su i palme, .rajskoe drvee.
U~estalost ove teme u ranoj fazi kranstva nesumnjivo je potaknuta
nastojanjem da se utvrdi vanOst uloge posrednika izmeu Boga i
vjernika, vanost apostoli, a time i .Petrova nasljednikae, pape i
crkvene organizacije.
spomenuto razdvajanje dobrih i loih
Takva je simboli~ka scena
ovaca u Ravenni umjesto prikaza Posljednjeg suda, na kojem se
odvajaju pravednici od grenika.
Groe

i tijesak

Ali ee su i tipi~nije scene b e r b e g r o et a, koje imaju simbolizna~enje u vezi s ulogom vina u Evanelju (.Ovo je krv mo-

&0

Traditio legis (Predaja vlasti Petru). Ravenna, katedrala, sarkofag

nadbiskupa Rinalda, 5. st.

Dobri pastir

berba groa. Rim, sarkofag u Lateranskom muzeju,

4. st.

ja c - govori Krist na Posljednjoj ve~eri daju~i u~enicima da PlJU

vino) i U liturgiji (vino koje sveenik pije iz kalea u toku mise),
a u vezi s pretvorbom vina U krv Boju. Tako tije~tenje groMa postaje >slikac Kristove muke, a iscijeeni sok od kojeg e postati vino
>slikac njegove krvi. Protagonisti Ove scene u ranokr~anskoj umjetnosti jesu mali putti, anelii, i ona u cjelini ima bukoliki karakter
nalik ~bezidejnojc veseloj genre-sceni od koje ju je (kao i spomenutu
ribarsku. scenu) teko uvijek razluiti. Osim raznih reljefa na sarkofazima, to najbolje pokazuje mozaikaIno polje svoda u crkvi S. Costanza u Rimu (IV. st.). Naprotiv, kasni srednji vijek istu e temu razviti do nadrealistike okrutnosti, kao .Mistini tijesakc (pre~u), gdje e
se Kristovo tijelo nai umjesto groa u tijesku, a njegovu e krv (kao
vino!) kupiti u kalee ... I jedna i druga scena primjer su dvostrukog
i vi~estrukog .obratac realnoga i simbolikoga, .zamjenec vina s
krvlju i obratno.
b) Simbolil!ki pn'kaz l!uesa

Drugu, mnogo brojniju skupinu tvore scene Starog i Novog zavjeta.

Ve sam izbor tema karakteristian je i uvjetovan .mjestomc gdje se
javljaju: u katakombnim grobnicama i na rimskim sarkofazima.
Dominantna tematika jesu biblijska u d e s a, udesna spasenja,
ozdravljenja, oivljenja iz Starog i Novog zavjeta.

63
Meu

Kristovim udesima postoji gradacija po vanosti, a iz teo!okih razloga i psiholokih motiva publike (o emu smo ranije govorili) najvanije i najimpresivnije udo jest nesumnjivo Uskrienje
Lazarovo. Stoga na ovoj temi moemo demonstrirati metodu oblikovanja simbolike scene. To je nain kojim se od ukupnog broja
informacija to ih daje tekstualni izvor reducira sve osim najnunijeg
za sam in; itav pasus ili poglavlje saimlje se i prevodi likovno
)prostorairenom reenieom. Umjesto svih imenovanih sudionika scene,

opisa mjesta i toka radnje, ostaje samo: Krist, osoba nad kojom je
izvdeno udo (s .atributom koji ga odreuje) i - jedan svjedok.
Proitajte opise uskrienja Lazarova u Evaneljima: uz Krista tu su
uenici, zatim rodbina Lazarova i brojni gledaoci, narod koji je
doho prisustvovati inu. Citava ta gomila, meu kojom se izrijekom
spominju, dakle individualno diferenciraju pojedini likovi, a iz opisa
se mogn takoer deducirati i njihovi pokreti, stavovi i geste - sve
to reducira se na reljefu sarkofaga u jedan jedini uspravni i nepomini lik svjedokac, kojega treba .itatic: netko je tamo bio i vidio,
postoji vjerodostojno svjedoanstvo oevidaca. Pars pro tota, jedan za sve. Sam Lazar, umotan kao pokojnik, stoji pred edikulicom svog groba, a Krist mu rukom ili palicom nareuje da ustane,
i tO je sve.
,
U tim prizorima bJda nema nikakve naznake mjesta, a sva radnja
svodi se na Kristov .iscjeliteljskic, taumatudki dodir prstom (recimo, dodir oka kod .Ozdravljenja slijepogc) ili palicom (dodir upo
va prilikom pretvaranja vode u vino u .udu u Kani).
Tek poznavanje ove metode omoguuje meusobno razluivanje
scena koje se bez ikakve prostorne cezure niu jedna do druge u
neprekinuti friz na proeljima sarkofaga. U vizualno jedinstvenom
prostoru, dakle i .mjestuc, Kristov lik javlja se uzastopno i po desetak puta. Formalno jedinstvena kompozicija itave proeljne strane
sarkofaga (ili jedne zone ako je posrijedi .dvorednic tip sarkofaga)
oblikovana je zapravo .1 i m u l t a n o m. metodom povezivanja prostorno i vremenski odvojenih zbivanja. Meu starozavjetnim temama

uda

Kristova u nizu. Sarkofag, 4. f~., Rim, Lateranski mllzej

64
probrano je samo nekoliko, ali te se uporno ponavljaju. To su u
desna spasenja od sigurne smrti, kao ~to je spas onih Triju mladia
u pei i .Danijela meu lavovima ili uskrsnua od mrtvih, kao
to je .Legenda o Joni, koji nakon tri dana provedena u utrobi
morske nemani koja ga progutala (tj. u podzemlju) biva izbaen na
morski al i odmara se bezbrino pod sjenicom vinove loze (raj).
Sve ove scene podsjeaju istodobno i na uskrsnue i na .drugi.
ivot nakon smrti, a pria o Joni uz to je i prefiguracija same
Kristove smrti, silaska u pred-pakao i uskrsnua nakon tri dana.
Petar i pijetao
Simbolika scena .Petrova odricanja zanimljiva je i kao primjer
transpozicije tekstualne naracije u likovnu simboliku, a i zbog svoje
uestalosti. Razmjerno dug tekst u Matejevu evanelju obrauje temu Petrova nijekanja da je Kristov uenik, u tri epizode, opisujui
svaki put iscrpno i sudionike, koji se smjenjuju, i mjesto zbivanja.
Sve to reducirano je u ranokr~anskim reljefima na dva lika: na
Petra i pijetla, koji naje~e stoji na stupu. Metoda ,.podsjeanja
ovdje jc duplicirana: kao ho trei pjev pijetla (ovaj ikonografski
motiv e se i zvati .Gallicantu: gallus ,.pijetaoc, cantus .pjev) pod.

Jona. Gore: Mornari bacaju Jonu u more. Dolje: Kit izbacuje Jonu
poslije tri dana. Skrinjica od bjelokosti iz 2. polovine 4. st., Brescia,
Museo Civico

65

Petrovo trostruko odricanje Krista, prikazano u slijedu. Duccio,

Siena, katedrala, oko 1310.

sJeca Petra na Kristovo upozorenje da u ga se tri puta odrei prije

no Jto pijetao zakukurikne (.1 Petar gorko zaplakac - kae Matej),
tako i gledaoca samo to avezanjec pijetla uz Petrov lik asocira na
itavu priu.

Izdvajanje ove teme iz tako raznolikog i dramatinog tkiva Muke i

uestalost prikazivanja moe se objasniti samo psiholo~k.im razlozima,
odnosno uinkom aporukec koju sadri. Ako je, naime, onome koji se
iz slabosti i sebinosti odrekao Krista i u najteem asu ga izdao

Petar se

odrie Krista (desno); Krist u Getsemanskom vrtu (lijevo).

Brescia, Museo Civico, poklopac lipsanoteke, 4. st.

LEKSIKON IKONOGRAFIJE

66
ne samo bilo oproteno ve je postavljen i za stlJenUe na kojoj
e se izgraditi Crkva, onda su zaista postojali izgledi za obinog
vjernika da mu se njegovi, najee mnogo manji grijesi bar oproste i
da stekne ivot vjeni.
Po samoj prirodi medija, neto su iree opisane scene u ranokran
skim mozaikainim kompozicijama nego na reljefima sarkofaga, ali
to se najee ograniava tek na simboliku naznaku tlae, malo
.valova, ako je u pitanju voda itd.
-

3. METODA REDUKCIJE
Kratki sadnaj umjesto

prie

Ovako bismo mogli imenovati nain vizualizacije biblijskih prizora u

doba romanike. Ranokranska simbolika scena obuhvaa samo
elemente pojmovno neophodne za prijenos poruke, koja je prethodno
izwdf1Ja iz teksta; li romanici se pak sveukupan sadraj teksta
~r e d u ci r a. na minimum likova, ambijentalnih oznaka jakcesorija
potrebnih da se saeto ali cjelovito ispria sadraj prie. Simbolika

Svadba u Kani. Split, Buvinine vratnice (lj. st.)

67
ranokdanska scena ne ilustrira tekst, nego izvedeno znaenje, stoga
se u njoj ne javljaju fragmenti verbalno opisanog zbivanja, vef. novi
likovi i situacije koji .i1ustriraju onaj drugi, vili plan smisla opisane
scene. Na primjer: u 'udu u Kani nije prikazan sjedei lik Krista
izdvojen od bogatog svadbenog stola i gomile uzvanika, nije odabran
detalj scene, ve je to stojei lik u potpuno novoj situaciji, kao Ito
ni lik .svjedoka nije jedan od prisutnih, nego novi lik koji zamjenjuje sve .prisutne.Taj osobno nije bio meu ostalima!
U reduciranoj romanikoj sceni uvijek e biti prikazan stol; nee
biti dodule gomile svatova, ali e za stolom sjediti vjenani par i
uz njih nekoliko uzvanika; nee biti mnoltvo posluge, ali jedan ili
dva momka nosit e ili dodavati vreve za vino nad kojima e Krist
izvrliti udo, itd. Metoda redukcije mogla bi se plastinije usporediti sa slijedeom, .narativnom metodom, s kojom se vie slae
u principu, a razlikuje se samo kvantitativno - (vidi dalje).

Naznake ambijenta
Metodom redukcije sve ono to je imenovano u tekstu bit f.e pmutno
i na slici, ali saeto, naznaeno najmanjim moguim znakom. Ako je
tematski nudan .krajolik, nee izostati s prikaza, ali e biti reduciran po naelu .pars pro tOto: umjesto pejzaa, .prirode jedna biljka, jedno drvo; umjesto .grada - zid s kulom; umjesto
.unutranjosti hrama - oltar s ciborijem. U .Prikazanju u Hramu interieur Hrama redovito je oznaen upravo tako, ciborijem,
pri emu se podrazumijeva da su oltar i ciborij uvijek u zatvorenom
prostoru, ali sam arhitektonski prostor najeUe nije naznaen. U
.Ulasku u Jeruzalem grad e biti samo jedan dio zida s kulom i
vratima, .mnotvo. naroda koje izlazi Kristu i apostolima u susret
bit e na prikazu .zastupano. pomou predstavnika vrsti (starci,
muevi, ene, djeca), zatim e tu biti djeak koji sijee i baca
granje i onaj ho prostire koluiju pred magarca na kojem Krist jae.
Ali nee biti .gomile. Ovdje nam upravo sjeanje na poznatu ZenOnovu aporiju pomae da jasnije odredimo metodu: odabirui iz
ukupnosti pripovjednog tkiva samo funkcionalno potrebne, djelotvorne inioce, ovim se nainom nikad ne dolazi do stvarno ivog prizora, prizora koji bi bio nalik ivotu, jer su sile kohezije, koje dre
na okupu lik - predstavnika grupe - jae od adhezivnih koje bi
ih stapale u jedno, ak i kad ih brojano ima dovoljno da formiraju
.gomilu (ili barem .gomilicu.). Scenografija raja u trenutku .Pno~
grijeha. reducira se na ono jedno jedino drvo .spoznaje. oko kojg
se oplee zmija, iako je u prethodnim poglavljima Geneze netom opisana bogata flora i fauna, jol .svjea.. od stvaranja.

68

Prikazanje Krista u Hramu. Giotto, 1304., Padova, Arena-kapela

Predmet u funkeiji
U skulpturi odnosno reljefu redukcija je jo~ rigoroznija nego u slikarstvu, samo Iro e se nizovi likova - koji na prvi pogled izgledaju
kao frizovi sarkofaga - umjesto simultanog zbrajanja scena, povezati u veliku, jedinstvenu scenu Posljednjeg suda ili Apokalipse. Ali
i kada se scene niu na isti nain kao na sarkofazima, broj sudionika
obino je vei. Ako scenografija ak i nije bogatija, najbitnije je ~to
ona proizlazi izravno iz opisa u tekstu, a ne od izvedenog simbolikog znaenja. U prizoru .Rodenja Bogorodiinac na portalu u
Chartresu krevet .imac onu ulogu koja logino proizlazi iz teksta,
ak ako on i nije izrijekom imenovan: rodilja lei u krevetu. Krevet, pak, ~to ga na leima nosi ovjek u prizoru .Ozdravljenje uzetogac na ranokrlanskim sarkofazima, nije dio opisanog prizora, jer

69

Ozdravljenje uzetoga. RAvenna, S. Apollinare Nuovo, 6. st.

bolesnik nije nakon ozdravljenja uprtio krevet na lea, vec! je to
samo znak. da je Krist ozdravio uzetoga i da ovaj vie ne mora
leati u krevetu.: (bolesni~ki) krevet mu nije vie potreban. U
primarnoj funkciji .
Noina laa. na fresci u St. Savinu ima dovoljno prozora da se
pokae kako su u njemu spaeni parovi raznih. ivotinja, iako se
nee ii u enciklopedijsku iscrpnost da se opiu sve. vrste. U reljefu e ista tema biti znatno reduciranija, pa nam kapitel u Autunu
dospijeva rei samo to da se laa, nalik kui s nekoliko otvora, nasukala na vrh brda. Ararat. Uope .historizirani., povijesni. ili
.pri-povjedni. kapiteli reduciraju pripovijest do krajnje krtog saetka, to je nuno zbog tijesnog prostora i istodobnog zahtjeva
da likovi budu razmjerno veliki kako bi se mogli razabrati iz perspektive gledaoca.

Predmet bo atribut
Uz metodu redukcije vezana je i atribut;vna metoda, podjednako
vana kao ikonografski pojam i likovna kategorija. Atribut. u likovnoj sceni ima istu funkciju kao i II reenici: njime se poblie
odreuje. subjekt. Samo to u likovnom djelu, naravno, to nije

70

Noina

laa

na Araratu. Autun, katedrala, kapitel desnog broda, 12. st.

rije~ nego predmet, vizualni znak koji se dodaje liku-subjektu. Diferencijacija, hovHe individualizacija likova, u epohi kad je oblikovanje ljudskog lika na razini .tipa., a ne prelazi u ,portretnu karakterizaciju., postie se dodavanjem, .pridijevanjem. znakova raspoznavanja. Jednakih glava, jednako odjeveni, dvanaest apostola nee se
meusobno razlikovati, ali to nije ni potrebno ako predstavljaju cjelinu, .kolegij apostola, pa je indikativan samo njihov broj. Meutim,
kad je potrebno utvrditi .identitete pojedinca, onda e Petar drati
klju~ u ruci, Pavao ma~, Andrija kri, Ivan kale itd.
Atribut pojedinog lika - predmet koji .pobliee oznaava identitet
prikazanog, njegov osobni znak. raspoznavanja - najee je instrument muke, oruae kojim je dotini svetac-muenik (je, to su ,edovito svi kranski sveci) bio muen ili pogubljen. Ma ~to ga dri
sv. Pavao nije njegovo oruje, ve .predstavlja onaj ma kojim
mu je bila odrubljena glava, kao ~to sv. Andrija dri dijagonalui
kri na kojem je bio razapet, a sv. Ivan kale s otrovom koji je
morao ispiti, itd. Tako sv. Lovro dri uza se ro;tilj na kojem je

71
bio iv peen, sv. Katarina kota na kojem je bila muena, sv. Stjepan ima na glavi i ramenima uredno sloeno kamenje kojim je bio
kamenovan, a sv. Sta ima oko vrata kao privjesak mlinski kamen
kojim je bio utopljen u rijeci Jadro.
Protuslovlja ItvarDoga i znaka
Kad ovi atributi nisu dovoljno transponirani u .znak, ve uklopljeni
u funkciji, onda moe nastati nadrealistika vizija, kao to je prizor sv. Petra muenika koji smireno stoji iako mu je iroki no zasjeen do polovice u lubanju iz koje curi krv. Takve su i kombin~cije
u kojima sveci i svetice dre dijelove tijela koji su im u mukama
amputirani, a koji se .dupliciraju: muenica blaeno gleda iako na
pladnju nosi svoje iskopane oi, druga pak dri odrezane dojke, a sv.
Bartolomej nosi svoju oderanu kou nehajno prebaenu preko ruke
itd.
Drugo naelo pretvaranja predmeta II atribut jest izdvajanje ollog
predmeta koji je ~k[ju. razumijeva.ju legende o svecu. Biskup
Nikola iz Barija pokazao je istodobno svoje vrline milosra i skromnosti time to je, uvi sluajno tri siromane djevojke kako se jadaju da se ne mogu udati jer nemaju miraza, ubacio kroz prozor
tri vreice zlatnika. Stoga e se meu brojnim svetim biskupima sv.
Nikola identificirati time to na Evanelju koje dri u ljevici nosi
tri vree zlatnika. Meutim, tokom vremena, krivim ,.itanjem pojednostavnjeno prikazanih vreica mutirat e ovaj atribut u tri zlatne kugle, kako traje do danas.
Atribut moe, konano, postati i obrnutim procesom, materijalizacijom simbola u predmet, kao to je to ,.klju sv. Petra, koji ga
predstavlja kao nebeskog vratara. U irem smislu, atribut je i aureola
i odjea i Healni predmet u ruci lika na prizoru.
Arkaneli, kao vojskovoe nebeske vojske, razlikuju se meu ane
lima upravo po tome to su odjeveni u hlamide, plateve to Su ih
nosili u antici vojni dostojanstvenici (prebaene preko lijevog ramena, a kopane fibulom na desnom tako da omoguuju slobodan pokret
naoruane desnice).
Broj atributa odnosno time ,.individualiziranih. tipova progresivno
rane i u gotici je gotovo nepregledan, pokazujui tako onaj porasr
interesa za individuum koji e u renesansi prerasti u portret. Ali,
iako se pun cvat atributivne metode dogaa u gotici, njen sustav je
ne samo utemeljen u romanici ve je s njom i strukturalno vezan.
Sam oblikavni princip romanike jest atributivan: jedan ovaidni
volumen postaje ,.glava. time to mu se dodaju (uvijek iste) oi,
nos, usta, ui, a zatim se na drugom stupnju ova jedinstvena glava
diferencira time to joj se dodaje duga ili kratka brada, Ova ili ona
kapa itd. Sasvim jednak lik bradatog starca postaje s mitrom biskup,
s tijarom papa, s plitkom (idovskom) kapom starozavjetni prorok,
a s krunom kralj.

72
4. NARATIVNA METODA
Kao to je metoda redukcije u samoj sdi romanika svojom sumarno~u, tektoninoJu, aditivno~u, tako je narativna metoda samo
jedan oblik onog opeg zaokreta prema ivotu j stvarnosti u razdoblju gotike.

Opirno

prianje

slikom

~Priajuc!ie opirno, opisujuc!i u slici sve to je u tekstu navedeno ili

samo natuknuta, pa i dodaju~i ono to se moe pretpostaviti iako nije
reeno, ovim se nainom mnogo vie kazuje o samom dogaaju, ali
se istodobno i nerazmjerno pove~ava ono to ga okruhje. U kv,mtitativnom omjeru poinje gubitak ravnotee izmeu sadrajno bitnoga i sporednoga, izmeu protagonista i statista, glavne radnje i
sporednih epizoda.
Od detalja do kompozicije u cjelini naglo raste broj informacija.
Povec!ava se broj likova, oslonjuje scenografija, ali se i nekadanja
pojedina scena razvija u niz sukcesivnih prizora, po principu ~stripae.
Usporeujui Ducciov Ulazak u Jeruzaleme s romanikom ikonografskom shemom, konstatiramo da je tema razraena u niz prizora
koji u tekstu prethode: .epskome opirno~~u opisuje se kako ueni
ci trae bijelu magaricu, zatim nalaze magaricu i malo magare, itd.
Sam Ulazake razvijen je u veliku scenu: u Gradu (naravno srednjovjekovnom) vidimo niz kua, a izvana je on opasan dvostrukim
zidinama; broj djeaka se povec!ao i zatiemo ih u svim fazama
akcije (penjanje na drvo, trganje, bacanje, itd.): pejzaf; je takoer
iscrpnije opisan, a tako i arolika grupa pred gradskim vratima,
koju sad mirno moemo nazvati .gomilae.

Teite na Muci
U gotici se osobito razrauje ciklus muke Kristove umetanjem brojnih meu scena, gomilanjem likova u prizoru i razradom zbivanja u
niz akcija. Romaniki ciklus muke redovito je sadravao posljednju
veeru kao uvod, zatim je odmah slijedilo raspee, pa skidanje s kria, sve to dopunjeno tek neredovito nekom scenom suenja ili mue
nja; gotiki ~e ciklus, naprotiv, ukljuivati molitvu na Maslinskoj
gori, hapenje, tri suenja (Herod, Pilat, Ana), dva izrugivanja, bievanje, pa noenje kria, raspinjanje i smrt na kriu. Ali e Se i
svaka od ovih .postajae krinog puta razraditi u nekoliko prizora.
Ako opet uzmemo Duce;a za svjedoanstvo, vidjet emo da je ~Mo
litva na gorie razvijena u tri faze simultano prikazane u jednoj kompoziciji: Krist dolazi s uenicima i moli, vra~a se uenicima i nalazi
ih gdje spavaju, ponovno odlazi na razgovor s Bogom Ocem. (Cak

73

Molitva na Maslinsko; gori (s vie uenika). Duccio, Siena, katedrala,

oko 1310.
iako su u tekstu izrijekom spomenuta samo tri apostola: Petar, Jakov i Ivan - ona ista trojica iz Preobraenja - Duccio slika ita vu
grupu!) Prizor .hapenja bit e oslonjen epizodom s Malkom
kome Petar odsijeca uho (a Krist nanovo .lijepi), zatim bijegom
Petra i uenika, itd.
Najsugestivnija je ~poredba iste scene u romanikoj i gotikoj verziji. Raspee, koje je katkad u romanici prikazano samo Kristovim
likom na kriU, najee pak simetrino dopunjeno likovima Bogorodice i Ivana sa strane, a maksimalno proireno 5tcfatonom (koji prua
Kristu spuvu s ocrom) i Longinom (koji ga probada kopljem), u gotici e imati ne pet, nego pedesetak likova: uz Krista tu su i
dva raspeta razbojnika, zatim se Kristu zdesna, uz Mariju i Ivana,
nalaze druge dvije Marije, .svete enec i vjernici; slijeva nalazi se
vojska i neprijatelji Kristovi; pod kriem grupa kocka za Kristovu
odjeu; aneli kupe u kalee krv iz Kristovih rana; jedan aneo odnosi duu pravednog razbojnika, a demon dulu zloga, itd. itava
Apokalipsa bila je u romanikim ciklusima zastupljena najde samo jcdnom scenom: .teofanijom, gdje se Krist javlja noen od .eti
riju ivotinja, a dvadeset "etiri okrunjena starca klanjaju mu se s
lirama i peharima. Tapiserija Apokalipse iz Angersa (14. stoljee)
razvija na 140 m duine u .stripu ilustraciju itavog teksta u devedeset prizora! Romanika tapiserija iz Bayeuxa, koja nam se na
spomen tapiserije namee po sebi, asocijativno, takoer je epski narativna, ali moramo razlikovati iznimku od primjera koji iskazuje
dominantan princip umjetnosti nekog razdoblja.

74

Maksimalno proiren prikaz

raspea.

Rim, S. Sabina, J. st.

Ptipovjedaki duh preobrazit ~e i ambijent u kojem se prizori zbivaju,

pa e nekadaJnje sumarne oznake ~m jesta u romanici, koje po metodi podsjeaju na natpisne naznake scenskog prostora u shakespearskom teatru, postati sloena inaturalistiki doreena scenografija.
Flora i fauna nabuja! e u prizorima ~pod vedrim nebom., a unutranjost e se ne samo vizualno sugestivnije doarati kao om.tlmi
prostor ve e se opremiti pokustvom i inventarom. Giottovo ~Na
vjetenje u interieuru mea je revolucionarnog obrata u prikazu
i kompoziciji ove scene, jer je Giotto, uostalom, preobrazio gotovo
sve teme kojih se prihvatio, a kreirao je i seriju potpuno novih

Svadba u Kani. Giusto dei Menabuoi, 1375., Padova, krstionica katedrale

rjeJenja za dotad nepostojee ikonografske zadatke, kakav je npr.

bio ilustriranje ivota nedavno preminulog sv. Franje: Francesco iz
Assisija umro je 1226., a Giotto je slikao prizore iz njegova ivota
na freskama u crkvi posveenoj mu u istom gradu ve 1297., dakle
svega sedamdeset godina kasnije.
Paralelno s ~rasprianim. prikazivanjem dotad obraivanih tema iz
Biblije razvijala se i sporedna ikonografska grana ivotopisa svetac., i
muenika. I slino OnOme kako se u pojedinoj sceni teite pomie od
sredita prema perifernom, od jezgre zbivanja prema epizodinom, od
protagonista prema statistima, tako - u cjelini gledajui - nerazmjerno buja ova svetaka filijacija, a ono Jto se stoljeima nakupilo u pukom i umjetnikom verbalnom kreiranju i Homansiranju.
tih (u krajnjoj liniji ljudskih) sudbina sabrano je u tom istom XIII.
st. u zbornik ~Zlatna legenda. (Legenda aurea), koja je formatom i
brojem informacija za ilustriranje zapravo literarni izvor adekvatan
Bibliji.
Ovaj paralelizam odrazit e se i u ikonografskom programu pojedinog objekta, gdje e uz maksimalno razvijen kristolo~ki i marijanski
ciklus, te najrazliitiju biblijsku tematiku od Geneze do Djela apostolskih osvojiti svoje mjesto jednako tako kontinuirano i iscrpno
ilustrirani ivot svetaca - titulara crkve, pa i drugih.
Zanimljivo je kako, mimo stilskih razlika, iSta tendencija strU)1 I
zapadnim i bizantskim slikarstvom tog razdoblja, Ito nesumnjivo

76
svjedoci o dubljim drutveno-povijesnim zajednikim korijenima ovog
razdoblja koji se izrahvaju u strukturalnoj sferi umjetnosti, dubljoj
od razine stila u formalnom znaenju rijei. Paleoloku rene5ansu
bizantskog slikarstva simultanu .narativnoje obnovi zapadnoevropskog
gotikog slikarstva pokree ista motivacija: usmjerenost ovozemaljskom ivotu i ovjeku. Samo e svaki kultni i umjetniki krug izrei
to otkrie .. svojim rijeimac.
U vezi sa specifinou umjetnosti pojedinih evropskih kulturnih
sredina, razliitou tradicija, a time i karakterom arhitekture, ista
ce se narativnost u Ilaliji oitovati u slikarstvu, a u Francuskoj u
skulpturi. Slijedei zakone medija, umjesto da razvija naraciju unutar
pojedine scene, obogaujui ambijentaciju, arhitektonski i pejzani
okvir - to je reljefu, a osobito skulpturi strano - gotiki e
skulpturaini program zapadne fasade francuskih katedrala neizmjerno
nabujati brojem figura i proiriti se tematski u enciklopediju vjerovanja svekolikog znanja svog vremena - Summa.
Podijeljeno u tri velika ciklusa: materijalni ivot, moralni ivot
i .intelektualni ivot, na fasadi kao na otvorenoj stranici goleme
enciklopedije bit e ne samo izloeno sve tO je ovjek dotad sabrao
u duhu ve i strukturirano u duhu ondanje znanosti i teologije.
Odozdo prema gore izgraena je slika svijeta koji se od materije
uzdie k duhu, od prolaznoga k vjenom, od ovjeka k Bogu. Kako
se analizira u .Ikonografskoj topografiji (v. prije), tu e se - dodue na dnu., ali najblie gledaocu i najuoljivije - prikazati materijalni svijet i sudbina ovjeka. Ta slika poinje s etirma elementima (vatra, voda, zemlja, zrak), batinjenima jo od grke
miletske kole, poelima od kojih je po miljenju srednjovjekovnog
ovjeka izgraen sav materijalni svijet. Prikazi etiriju .godinjih
doba i dvanaest mjeseci, koji su i saetak mjerenja vremena i
krunog toka prirode, sadrajem prizora ilustriraju ivot onovremenog ovjeka: seljaka vezana uza zemlju u sociolokom i sezonskom
smislu (ponavljanjem uvijek istih poljoprivrednih radova u isto dotl
ba godine), i .nevezani, dakle slobodni, ivot plemstva lovu i zabavi. Tu je zatim intelektualni ivot prikazan personifikacijama sedam slobodnih umjetnosti (umijeH: septem artes liberales J, od kojih po naoj suvremenoj klasifikaciji est zapravo pripada znanosti, a samo .muzika umjetnosti, podijeljenih u trivium
(gramatika, retorika, dijalektika) i quadrivium (aritmetika, geometrija,
Mtronomija, muzika), kako su se predavale na kolama i upravo u to
vrijeme, u XIII. i XIV. stoljeu, otvaranim uni vcrzitetima. Uza
svaku umjetnost bio je idealni portret njenog najvanijeg predstavnika: uz geometriju Euklid, uz astronomiju Ptolomej, uz dijalektiku
Aristotel itd. Ova znanja i umijea obilato su proirena i dopunjena
prikazima razliitih .obrta. i zanata. Za Italiju je specifino javljanje
ove tematike osloboene od religiozne i teoloke vezanosti i izvan
uobiajena mjesta, tj. crkvene fasade: tako e, opet Giotto, razviti
ovaj ciklus na campanilu (zvoniku) firentinske katedrale, a enciklopedijski profani ciklus, obogaen brojnim temama kao to je prikaz

77
plemia od rodenja do smrti u osam
razliitih nacija, razvit e se u XIV. st. na
palae u Veneciji kruno, kao na vrtuljku.

.ivota

epizoda ili .tipovi

kapitelima Dudeve

Moralni ivot jo je u romanici bio predstavljen .psihomahijom,

borbom vrlina i mana u du~i ovjeka: vrline, personificirane u liku
vitezova, kopljima probadaju mane, nalik nemanima (osobito est
motiv na portalima crkava u francuskoj pokrajini Poitou). Ista tema
postat e u gotici pretekst za brojne reljefne genre - scene koje ilustriraju narativno pojedinu manu, esto i s primjesom humora: na
primjer, lovac baca oruje i bjei pred zecom (pla~ljivost), ena tue
redovnika (bijes) ...
U tradicionalnom tematskom biblijskom krugu viestruko e se umnoiti broj scena i broj sudionika: umjesto dva andela uz Krista,
.kruit e deseci i deseci andela oko nebeskog tribunala u .Posljednjem sudu, a lebdjet e i u gornjim zonama fasade i nad
apsidarna; u nizovima e defilirati starozavjetni proroci, a povorke
svetaca sezat e unedogled.
Kao dokaz da sve ovo nije samo kvantitativni rast, mehaniko
.linearno poveanje broja scena i likova prouzrokovano postupnom
vremenskom akumulacijom, moe izmedu oStalog posluiti i ono
umnaanje aktova, nagih ljudskih likova u svim poloajima i pokretima, koji podiui poklopce sarkofaga ustaju .od mrtvih na
zvuk truba Posljednjeg suda. Njihova ogoljelost i sama pojava na
lunetama gotikih portala simbolina je: ona oznaava iskorak ovje
ka iz transcendentalnog sflijeta kojim je bio zaokupljen u ranom
srednjem vijeku u ovozemaljski svijet, koji promatra naivnim okom
novorodenog djeteta.
Anakronizam o kojem je ranije bilo rijei postaje u gotici pravilo:
sve se biblijske .povijesne teme osuvremenjuju u svim komponentama,
od odjee do arhitekture. Ali posebnu grupu tvore i suvremenim
nainom prikazani i zaista suvremeni prizori kao to je spomenuti
ciklus iz ivota sv. Franje Asi~kog ili drugih suvremenih svetaca,
koji istodobno s ulaskom u teoloki krug i u !iteraturu nastupaju i u
likovnoj umjetnosti: sv. Klara ili sv. Toma Akvinski (+1274.), najvei skolastiki filozof, iji su nadimak Doctor universalis i djelo
Summa theologica tipini za kulturu ovog razdoblja.
5. METODA SIMULACIJE
Zaetak

je ove metode u .prebacivanju teita s religiozno vdnog

sadraja prizora na okvirno, rubno, kao to smo definirali u narativnoj metodi gotike umjetnosti. Slijedila je promjena znaenja. Dogmatski, teoloki gledajui, razlog prikazivanja nekog prizora nije
dogaanje samo, ve znaenje koje se time iskazu je. Pripremljen postupno u gotici, u renesansi e upravo taj dogaaj u svojoj ivotnoj
istinitosti i ljudskoj fljerodostojnosti postati dominantan, a religiozni
sadraj teme sporedan. U tom asu moemo govoriti o .simulaciji:
ier se pod izlikom religiozne teme, udovoljavajui naruitelju i tra-

78

Bievanje

Krista. Piero della Francesca, 1450., Urbino, Palazzo Ducale

diciji samo naslovom, iznevjeruje i njen .povijesni sadraj i religiozno znaenje. Tako umjesto scene u dvoritu Pilatove kue iz 1. st.
n.e. u Jeruzalemu, na slici Piera della Francesca Krista biuju u
renesansnom trijemu iz XV. st. neke kue u Urbinu.

Zamjena mjesta -

promjena

znaenja

Ali nije toliko bitna promjena .mjesta i vremena, koja se uostalom

provlai jo od romanike a prevladava u gotici, ve je kategorijaIna
promjena u .mjestu. glavne scene unutar slike. Kao sasvim sporedna
epizoda, .Bievanje. je smjeteno u dnu perspektive renesansnog
prostora, a u prednjem su planu drugi likovi, i tO ne bilo koji
(koji bi mogli predstavljati indiferentne suvremenike Kristove muke),
ve portreti urbinskog vojvode Federica Montefeltra i njegovih prijatelja. .Bievanje iz Urbina paradigmatian je primjer metode
simulacije, potpune .zamjene. mjesta glavne i sporedne teme odnosno
radnje unutar slike. A time je zamijenjena i njihova vanost i znaenje: statisti postaju protagonisti. Etape razvoja u tom procesu
moemo pratiti u tri faze: od pojave siunog lika suvremenog .donatora na religioznoj slici u XIV. st., preko njegova izjednaenja
sa svetim likovima u prvoj etvrtini XV. st., do prevladavanja
.don~tora. nad religioznom temom (veliinom prikazanog lika i
mjestom u kompoziciji), pa ak kad je u pitanju i tako vaan prizor
kao to je scena iz KrisllOve muke. Taj proces usporedan je s odumiranjem zakona .ikonografske perspektive, a ona nam ujedno pomae
da ga kao evolutivni proces posvjetovnjenja kranske ikonografije
tako i itamo.

Bogorodica s Djetetom i donatorom. Marco di Martino (f). 2. pol.

15. st., RAb, katedrala

._~

80
Ikonografska perspektiva:

veliina

prema

znaenju

lkonografska perspektiva jest specifian nain proporcioniranja likova

u nekoj kompoziciji: veliina lika ne ovisi o njegovu mjestu u prostoru
(blii lik izgleda vei, udaljeniji manji), ve je ta veliina funkcija
ocjene njegova znaenja - Jto je lik vaniji, to e biti i prikazan
veim. Tako se u sklopu zakona kadrac luneta romanikih pa i
gotikih portala javlja i ovaj zakon: najizdueniji je lik Kristov,
zatim ne~to su manji likovi arkanela, jo~ manji likovi apostola,
proroka i ostalih svetaca i konano sasvim mali ljudski likovi. Ovaj
nain izraavanja inae je u likovnom jeziku prastar i javlja se u
svim hijeratski organiziranim drultvima: od babilonskih i egipatskih
reljefa do kasnoantiknih sarkofaga. Primjer ranokdanskog sarkofaga
iz Salone pokazuje ga na poetku kdanske umjetnosti: siu~ni likovi uz velik lik pokojnika i pokojnice ni po broju (ima ih tridesetak
uza svakog) ni po tipu (stari i bradati) nisu njihova djeca, nego
lanovi .domainstvac. dakle podreeni, .niic i u socijalnom smislu

Bogorodica s donatorom (kancelar Rolin). Jan van Eyck, 15. st., Pariz,
Louvre

81
i u smislu podredenOl6ti s obzirom na to tko je .glavni lik prizora i stoga su prikazani patuljasto sitnima. Ovakav nain prikazivanja
zadrat e se do baroka u tipu Madone zaltitnice, koja pod
svojim pla~tem za~tiuje veliku skupinu siu~nih lanova bratovtine,
no u glavnoj struji umjetnosti ova e metoda biti preratena i
naputena

II

renesansi.

Kleei

lik malog donatora to se na slikama .Bogorodice javlja

tokom XIV. st. sve de, a ne dosele joj ni do koljena (iako je prostorno blie gledaocu, pa bi morao biti vei), odjednom e se u XV.
st. s njom izjednaiti po formatu i postati >ravnopravan u likovnom
smislu. Kancelar Rolin na glasovitoj van Eye kovoj slici (1436.) ne
samo da je veliinom izjednaen s Madonom ve on, iako pobono
klei iskazujui vjersko potovanje Bogorodici, nije ukljuen u njezin
prostor, uz njeno prijestolje (kao to je bilo na slici XIV. st.), ve
ona pohaa njega u njegovoj sobi. Nije sasvim sluajno ~to se ova
slika tradicionalno naziva posvojnim genitivom .Madona kancelara
Rolina. Van Eyckova je slika epohalna ne samo u okviru kranske
ikonografije nego za .ikonografsku perspektivu uope. Od same
pojave ovog naina likovnog izraavanja vladar se veliinom izjednaavao s bogom, na primjer Hamurabi kad prima zakone od bog:l, a
viekratno je veliinom nadilazio podanike, kao tO se vidi na brojnim
egipatskim reljefima gdje robovi nose darove fauonu. U renesansi
se prvi put lik (obinog) ovjeka izjednauje s boanskim likom u
istom prizoru.
Omjer i odnos glavnih i sporednih likova
Slijedei

je korak spomenuto .Bievanje iz Urbina, gdje se ini

kao da je glavna tema izrijekom spomenuta samo stoga to bi rovrnom promatrau mogla uope izmaknuti koliko je gurnuta U pozadinu.
Kada nije posrijedi potpuna zamjena mjesta, tj. premjetanje religiozne teme iz .prvog plana slike u .pozadinu, u doslovnom topOgrafskom smislu, kao u navedenom primjeru, tada se renes.tnsna simulacija iskazuje u kvantitativnom omjeru i kvalitativnoj interpretaciji .glavnih i sporednih. likova.
Muka sv. Sebastijana. G. Genge oito je - ak drsko oito. rekli
bismo - samo izlika slikaru za temu koja njega zanima, a to je
studija pokreta strijelaca. U svim fazama akcije, u svim pokretima i
okretima nanizana je grupa muitelja u slikovitoj renesansnoj odjei,
tako da bi se sukcesivnim nizanjem tih likova mogla postii kompletna filmska unimacija, kontinuirani pokret: od vaenja strijele iz
tobolca, napinjanja, nianjenja, odapinjanja . " Signorellijev:l .Djela
Antikristova ve su antologijski primjer studije akta, nagog ljudskog
tijela, ali to je, uz spomenute likove uskrslih na francuskim btedralama, bila na samom poetku rane renesanse i grupa kupaa uz
Masolinovo .K~tenje Kristovo.
Gotovo svaka religiozna tema postaje samo izlika, od nje ostaje
6 LEKSIKON IKONOGRAFIJE

82

Poklonst'llo kraljtva. Fra Angdico, JJ. st., Firenza, Museo Marco

samo naslov, izlika za suvremeni prizor na slici, za sve vei prodor
samosvjesnog renesansnog individualizma u prostor nekad rezerviran
za k.r!ansku tematiku. To najsugestivnije pokazuje pravo gomilanje
portreta suvremenika u svakom prostoru i vremenu slike. Citav rod
Medici sa svim bliim i daljim pratiocima i poslugom smatrao se
dostojnim zamijeniti mudrace s Istoka te igra povorku svetih
triju kraljeva koja dolazi na poklon novoroenom Kristu, smje!tenom i zbijenom u sam kut slike Benozza Gozzolija. I danas moemo
jasno prepoznati sve suvremenike po njihovim portretima na Ghirlandaiovom Roenju Bogorodiinom, uz to, naravno, tO je II tanine
tono naslikana moda odijevanja, unutranjost jedne otmjene firenrinske plemike kue tog vremena i svi obiaji oko poroda. Na Ghirlandaiovom udesnom ribolovu, u itavoj golemoj kompoziciji s
razvijenom perspektivom pejzaa i stotinjak likova, samo neznatan
(sredinji dodue) dio zauzima tema po kojoj se slika naziva, a svi
su ostali likovi portreti. I tako bismo mogli nizati unedogled: npr.
Botticellijevo Roenje., s autoportrerom samog slikara, i dr. Pa
ak i religiozni i navodno tradicionalni gotiar fra Angelico naslikat e uza sv. Stjepana svoje prijatelje, brau franjevce.
Time se zatvara prvi krug kranske ikonografije, koja se, polazei
od sasvim apstraktnog simbola vjerskih dogmi, vraa stvarnosri tako
rei apstrahirajui. religiozni sadraj i gotovo sasvim guei nominalnu temu. Ali time nije zavrena evolucija, jer e nova religioznost
paoavno .ispuniti likove oa slici i postati sadrajem prizora ve od
manirizma, pa zatim u baroku. No to je tema koja "'elazi okvire
naeg promatraoja.

AniJtlko Badurina

ZA

NAJVA2NI]I IZVORI
IKONOGRAFIJU

KRANSKU

Ikonografija O kojoj je ovdje rije nastala je s jedne suane na bazi literarnih izvora, u prvom redu Biblije, i to njezinih kanonskih
kanon),
a tako i apokrifnih knjiga (_ apokrifi), kasnije i na bazi kdanske
teoloJke i popularne literature. S druge strane nastala je na bazi likovnih predloaka mediteranske antike i starog Orijenta. Ovdje donosimo
kratak opis samo najvanijih djela, a detaljnije e O njima itatelj nai
u navedenoj literaturi.

<_

A. LITERARNI IZVORI
1. Biblija

Sve o Bibliji nalazi se u tekstovima pridodanim na kraju najnovijeg

hrvatskog prijevoda Biblije u izdanju .Stvarnosti., Zagreb 1969., i
kasnijim izdanjima .KrJanske sadaJnjosti.
Strukturu Biblije, popis i redoslijed svih knjiga Starog i Novog zavjeta,
vidi ovdje u slijedeem poglavlju.
2. A P o k rif n e b i b I i j s k e k n j i g e (~a p o k rif i)
Premda ove knjige nisu od Crkve bile odobrene i nisu bile u javnoj
upotrebi, one su se ipak privatno itale, a zbog svog romansiranog
sadrhja imale su velik utjecaj na ikonografiju. Popis apokrifnih knjiga
Starog i :'-<ovog zavjeta vidi ovdje nakon poglavlja .Struktura Biblije.
3. L i t u r g i k a (_ I i t u r g i j s k e k n j i g e)
Koreografija i scenografija _liturgije esto je utjecala na formiranje
pojedinih figuralnih prikaza kranskih misterija.

84
4. P r o p o v i j e d i
U zrelom srednjem vijeku javlja se niz priru~nika za propovjednike,
pod raznim naslovima: Sermones, Summa (theologiae, de casibus, praedicantium itd.), Exempla, Promptuarium exemplorum, Speculum, Kvarezimali itd. Sugestivnost pojedinih propovjednika, njihove poetske metafore i zornost primjera takoer su esto utjecale na stvaranje ikonografskih shema.
5. A e t a m a r t y r u m i l e g e n d e, osobito -+ Legenda aurea,
veoma su vaan izvor za ikonografiju svetaca.
6. B i b l i a p a u p e r u m (~). Premda ona sama ima svoje izvore,
posluila je pri prijenosu jednom ustaljenih formi i njihovu ~irenju.
7. Razni r o m a n i , e n c i k lop e d i j e i b e s t i j a r i j i
jak su izvor osobito za kamenu plastiku na srednjovjekovnoj arhitekturi.
8. H o d o a J a e esto utjecati na prijenos i ~irenje pojedinih tema
pa i itavih ciklusa, jer hodoasnici ele u svojoj crkvi imati upravo
onakvu sliku kakvu su vidjeli npr. u Santiagu da Compostela, u Padovi
itd.
9. R e l i k v i j e, njihov kult, legende koje se oko njih stvaraju
udesa koja se u vezi s njima zbivaju i prenose, a tako i kult svetih
slika i udesa u vezi s njima - takoer su vaan ikonografski izvor.
10. V i e n j a (~) pojedinih mistika i vizionara (-+ ukazanja) bit
e takoer izvor ikonografskih tema (npr. -+ Gospa od ruarija, -+ Go.pa Lurdska itd.).

B. LIKOVNI IZVORI
U likovne izvore i uzore krJanske ikonografije spadaju u prvom redu
antike i orijentalne kompozicije kojih je mitoloki sadraj likovno
slian krUanskim parabolama ili evaneoskim zbivanjima te ih kran

stvo preuzima u njihovu likovnom obliku, ali im pridaje potpuno drugi

sadraj. Ti su izvori bili osobito jaki u prva tri stoljea krJanstva, kad
su krani morali prikrivati svoje manifestacije (-+ Krist, simbolini
prikazi), a imat e vrlo jak utjecaj i u doba renesanse, kada se antike
kompozicije preuzimaju jednostavno iz estetskih. razloga. Na ikonografiju ranijih razdoblja i bizantskog razdoblja vrlo e jak utjecaj imati
i orijentalna ikonografija, te e se esto dvorska koreografija i protokol
preuzimati za prikaze Bojeg velianstva. U kasnom srednjem vijeku na
ikonografiju e utjecati i prizori iz svakidanjeg ivota, tako da e npr.
-+ roenje Kristovo esto biti prikazivano kao suvremen dogaaj, sa
suvremenom odjeom, praksom i obiajima prigodom roenja djeteta.
Op~irnije o izvorima vidi u gotovo svim uvodima navedene literature
koji se tiu ikonografije.

85

STRUKTURA BIBLIJE
Ovaj poredak, podjelu i nomenklaturu donosimo prema Vulgati, jer je
na njoj nastala sva ikonografija. Hrvatske nazive pojedinih knjiga
kako ih donosi najnoviji prijevod Biblije u izdanju .Stvarnosti. (i zatim Kdanske sada~njostic), tamo gdje se razlikuju od Vulgate, navodimo ovdje u uglatim zagradama; tako i njihove kratice, a i nove latinske nazive i njihove kratice.
STARI ZAVJET
Petoknjije Mojsijevo
Pentateuchus
1. Postanak (Post)
Liber Genesis (Gen)
2. Izlazak (Izl)
Libe r Exodus (Ex)
3. Levitski zakonik (Lev)
Liber Leviticus (Lev)
4. Knjiga Brojeva (Br)
Liber Numeri (Num)
5. Ponovljeni zakon (Pnz)
Liber Deuteronomii (Deut)

Povijesne knjige
Knjiga Jozuina [Jolua] (Joz)
(J]
Liber ]osuae (los)
Knjiga sudaca (Suci)
Liber ]udicum (lud)
Knjiga o Ruti (Rut)
Liber Ruth (Ruth)
Prva knjiga o kraljevima [Prva
Samuelova] (1 Kr) [1 Sam]
Liber primus Regum [Liber primus Samuelis] (1 Reg) [1
Sam]
Druga knjiga o kraljevima [Druga Samuelova] (2 Kr) [2 Sam]
Liber secundus Regum [Liber secundus Samuelis] (2 Reg) [2
Sam]
Trea knjiga o kraljevima [Prva
knjiga o kraljevima] (3 Kr)
[1 Kr]

Liber tertius Regum [Liber primus Regum] (3 Reg) [1 Reg]

':etvrta
knjiga o kraljevima
[Druga knjiga o kraljevima]
(4 Kr) [2 Kr]
Liber quartus Regum [Liber secundus Regum] (4 Reg) [2
Reg]
Prva knjiga Dnevnika [Ljetopisa] (1 Dnev) [1 Ljet]
Liber primus Paralipomenon (1
Par)
Druga knjiga Dnevnika [Ljetopisa] (2 Dnev) [2 Ljet]
Liber secundus Paralipomenon (2
Par)
Knjiga Ezdrina [Ezra] (Ezd)
[Ezr]
Liber Esdrae (Esdr)
Knjiga Nehemijina [Nehemija]
(Neh)
Liber Nehemiae (Neh)
Knjiga o Tobiji (Tob)
Liber Tobiae (Tob)
Knjiga o Juditi (Jdt)
Liber Judith (Iudith)
Knjiga o Esteri (Est)
Liber Esther (Esth)
Poune

knjige

Knjiga o Jobu (Job)

Liber Job (lob)
Psalmi (Ps)
Liber Psalmorum (Ps)
Poslovice [Mudre izreke} (Posl)
[Izr]

86
Liber proverbiorum (Prov)
Propovjednik (Prop)
Liber Ecclesiastes (Eccl)
Pjesma nad pjesmama (Pi)
Canticum Canticorum (Cant)
Knjiga Mudrosti (Mudr)
Liber Sapientiae (Sap)
Knjiga crkvenica [Knjiga Sirahova] (Crkve) [Sir]
Liber Ecclesiasticus (Eccli)
Proroke

knjige

Prophetia Aggaei (Ag)

Prorok Zahar;ja (Zah)
Prophetia Zachariae (Zach)
Prorok Malahija (Mal)
Prophetia Malachiae (Mal)
Novije povijesne knjige
Prva knjiga Makabejaca (1 Mak)
Liber primus Machabaeorum (1
Mac)
Druga knjiga Makabejaca (2
Mak)
Liber secundus Machabaeorum (2
Mac)

Prorok Izaija (Iz)

Prophetia lsaiae (Is)
Prorok Jeremija (Jr)
Prophetia Jeremiae (Ier)
NOVI ZAVJET
Tualjke Jeremijine (Tu)
Lamentationes Jeremiae (Tren)
Evanelja
[Lm]
Prorok Baruh (Bar)
Evanelje po Mateju (Mt)
Prophetia Baruch (Bar)
Evangelium secundum Matthaeum
Prorok Ezekijel [Ezekiel] (Ez)
(Mt)
Prophetia Ezechielis (Ez)
Evanelje po Marku (Mk)
Prorok Danijel [Daniel] (Dn)
Evangelium secundum Marcum
Prophetia Danielis (Dan)
(Mc)
Prorok Ozej [Hoea] (Oz) [Ho]
Evanelje po Luki (Lk)
Prophetia Osse (Os)
Evangelium
secundum
Lucam
Prorok Joel (JI)
(Lc)
Prophetia Joel (Ioel)
Evanelje po Ivanu (Iv)
Prorok Amos (Am)
Evangelium secundum Joannem
Prophetia Amos (Am)
(Ioh)
Prorok Abdija [Obadija] (Ab)
Povijesna knjiga
[Ob]
Prophetia Abdiae (Abd)
Djela apostolska (Djela) [Dj(ap)]
Prorok Jona (Jon)
Prophetia Jonae (Ion)
. Actus Apostolorum (Act)
Prorok Mihej (Mih)
Prophetia Micheae (Mich)
Poune knjige
Prorok Naum [Nahum] (Na)
[Nah]
Poslanica sv. Pavla apostola
Prophetia Nahum (Nah)
Rimljanima (Rim)
Prorok Habakuk (Hab)
Beati Pauli apostoli epistula ad
Prophetia Habacuc (Hab)
Romanos (Rom)
Prorok Sofonija [Sefonija] (Sof) Prva poslanica sv. Pavla apos[Sef]
tola Korinanima (1 Kor)
Prophetia Sophoniae (Soph)
Beati Pauli apostoli epistula
Prorok Agej [Hagaj] (Ag) [Hag]
prima ad Corinthios (l Cor)

87
Druga poslanica sv. Pavla apostola Korinanima (2 Kor)
Beati Pauli apostoli epistula secunda ad Corintbios (2 Cor)
Poslanica sv. Pavla aposrola Galatanima (Gal)
Beati Pauli apostoli epistula ad
Galatas (Gal)
Poslanica sv. Pavla apostola
Efehnima (Ef)
Beati Pauli apostoli epistula ad
Epbesios (Eph)
Poslanica sv. Pavla apostola Filipljanima (Fil)
Beati Pauli apostoli epistula ad
Pbilippenses (Phil)
Poslanica sv. Pavla apostola Koloanima (Kol)
Beati Pauli apostoli epistula ad
Co'ossenses (Col)
Prva poslanica sv. Pavla apostola Solunjanima (1 Sol)
Beati Pauli apostoli epistula prima ad Tbessalonicenses (1
Thess)
Druga poslanica sv. Pavla apostola Solunjanima (2 Sol)
Beati Pauli apostoli epistula secunda ad Tbessalonicenses (2
Thess)
Prva poslanica sv. Pavla apostola Timoteju (1 Tim)
Beati Pauli apostoli epistula prima ad Timotbeum (1 Tim)
Druga poslanica sv. Pavla apostola Timoteju (2 Tim)
Beati Pauli apostoli epistula secunda ad Timotbeum (2 Tim)
Poslanica sv. Pavla apostola Titu
(Tit)
Beati Pauli apostoli epistula ad
Titum (Tit)

Poslanica sv. Pavla apostola Filemonu (Flm)

Beati Pauli apostoli epistula ad
Pbilemonem (Phm)
Poslanica sv. Pavla apostola Hebrejima (Hebr)
Beati Pauli apostoli epistula ad
Hebraeos (Hebr)
Poslanica sv. Jakova apostola
(Jak)
Beati Jacobi apostoli epistula
catbalica (lac)
Prva poslanica sv. Petra apostola (1 Petr)
Beati Petri apostoli epistula prima (1 Petr)
Druga poslanica sv. Petra apostola (2 Petr)
Beati Petri apostoli epistula secunda (2 Petr)
Prva poslanica sv. Ivana apostola. (1 Iv)
Beati Joannis apostoli epistula
prima (lloh)
Druga poslanica sv. Ivana apostola (2 Iv)
Beati Joannis apostoli epistula
secunda (2 loh)
Trea poslanica sv. Ivana apostola (3 Iv)
Beati Joannis apostoli epistula
tertia (3 loh)
Poslanica sv. Jude Tadeja apostola (Tad)
Beati Judae apostoli epistula (Judas)
Proroka knjiga
Otkrivenje sv. Ivana apostola
(Otkr)
Apocalypsis beati Joannis apostoli (Apoc)

88

APOKRIFNE KNJIGE
A. STARI ZAVJET
Knjiga H enohova: glavni izvor ~i
dovske teologije, podijeljena od
samog pisca u pet dijelova: 1.
Posljednji sud i pad anela, 2.
Parabole, sudbina pravednih i
nepravednih, 3. Opis opeg potopa, 4. Traktat o astronomiji,
5. Ohrabrenje pravednicima
Knjiga Henohovih tajni: opisuje
Henohova putovanje kroz sedam nebesa
Knjiga jubileja (Letpogenesis): opisuje stvaranje u 49 dana, a od
stvaranja svijeta do saveza na
Sinaju praHa je 49 ~ jubileja
Oporuka Levijeva: propisi O obredima i slubama u Hramu
Oporuka dvanaest patrijarha: morajne zasade Starog zavjeta
Psalmi Salamunovi: 18 psalama
Uzne!enje Mojsijevo: povijest Mojsijeve smrti; Mojsije prorokuje
Jozui sudbinu izraelskog naroda
Uzaae Izaijino: muenitva proroka Izaije
Zivoti proroka: kratki ivotopisi
pojedinih proroka
Pseudo-Filonove .Biblijske starine- (Antiquitates): saetak sveukupne biblijske povijesti
Trea knjiga Ezdrina: razgovori
izmeu straara na dvoru cara
Darija I.
Cetvrta knjiga Ezdrina: poetska
razmiljanja o posljednjem sudu
i buduoj slavi Jeruzalema
Druga knjiga Baruhova: apokaliptike vizije proroka Baruha
Trea knjiga Makabejaea: romansirana povijest progona Zidova
Cetvrta knjiga Makabejaea: postojanost Zidova u progonstvu

Poslanica Aristejeva: obrana judaizma

Sibilinska prorotva: 12 sibilinskih prorotava o Kristu
Molitva Manasejeva
Apokalipsa Abrahamova
Abrahamova oporuka
Izak i Jakov
Apokalipsa Ilijina
Apokalipsa Sofonijina
Apokalipsa Sedrahova
Apokalipsa Ezekijelova
Povijest Josipa i Aseneta

B. NOVI ZAVJET
1.

Evanelja

Evanelja

djetinjstva Isusova:
Jakovljevo
Pseudo-Tomino evanelje
Arabo-sirsko evanelje djetinjstva
Kristova
Knjiga o roenju Marijinu
Povijest Josipa tesara
Evanelja propovijedanja Kristova:
Ebionitsko evanelje
Nazirejsko evanelje
Hebrejsko evanelje i niz fragmenata raznih drugih spisa
Evanelja muke i uskrsnua:
Petrovo evanelje
Nikodemovo evanelje
Pilatov ciklus:
Pilatova presuda
Pilatova anafora
Pilatova paradosis (predaja)
Pilatova smrt
Pismo Pilatovo Herodu
Pismo Herodovo Pilatu
Pismo Pilatovo caru Tiberij..
Pismo Tiberijevo Pilatu
Izjava Josipa iz Arimateje
Protoevanelje

89
Osvet Spasiteljeva
Bartolomejeva evanelje
Uznesenje Marijino:
Preminu e Marije, Majke Boje
Prijelaz (transitus) djevice Marije
Gnostika evanelja:
Tomino evanelje
Filipovo evanelje
Evanelje Istine
Dualistiko evanelje:
Knjiga Ivana Evanelista

2. Djela apostolska
Djela Petrova
Ebionitska Djela apostolska
Djela Petra i Pavla
Djela Ivanova
Djela Andrijina

Djela Tomina
3. Poslanice
Poslanica K rista i Abdara, kralja
Edesse
Poslanica dvanaestorice apostola
Poslanica Pavlova Laodianima
Poslanica Pavla Korinanima
Korinana Pavlu
Poslanica Pavla Seneki i Seneke
Pavlu
4. Apokalipse
Apokalipsa Petrova
Apokalipsa Pavlova
Apokalipsa Bogorodiina
Apokalipsa Tomina
Apokalipsa S~epanova
Tri apokalipse Ivanove

90

V AZNIJ A BIBLIOGRAFIJ A

IKONOGRAFIJA
Ren AIGRAIN,
Hans AURENHAMER,

E. BALDWIN SMITH,

Stephan BEISSEL,

Stephan BEISSEL,

L'Hagiographie, Paris 1953.

Lexicon der christlichen Ikonographie, Verlag Bruder Hollinek,
Wien 1959.
Early Christian Iconography, Princeton 1918.
Geschichte der Verehrung Marias
in Deutschland wiihrend des Mittelalters, Freiburg 1909.
Geschichte der Verehrung Marias
in XVI und XVIl Jahrhundert,
Freiburg 1910.
Biblijski leksikon, KrUanska sadaJnjost, Zagreb 1972.
Bibliotheca sanetorum (kritiki ~i
votopisi svetaca u 12 svezaka).
Istituto Giovanni XXIII nella
Pontificia Universira Lateranense,
Roma 1961-1970.

Joseph BRAUN,

Tracht und Attribute der Heiligen in der deutschen Kunst, Stutt-

Louis BREHlER.

L'art chrerien. Son developpement

iconographique des origines jusq'a
nos jours, Paris 1918', 1928'.
The Bible in Art: Miniatures,
Paintings, Drawnings and Seulpture Inspired by the Old Testament, Phaidion, New York 1956.
Le jugement dernier dans l'art,
Cerf, Paris 1955.
I Vangeli apocri!i, Torino 1969.
Le Symbolisme dans l'art religieux, Paris 1943.
Ikonographische Studien zum Hortus deliciarum der Herrad von
Landsberg, Berlin 1931.
Christian Iconography. - A Stu-

gart 1943.

H. BRION -

H. HElMANN,

A. M. COCAGNAC,
Marcello CRAVERI,
Rene GILLES,
Otto GILLEN,

Andre GRABAR,

91

E. HENNECl:1l,
George KAFTAL,
Adolf KATZENELLENBOGEN,

E. KAUTZSCH,

Engelbert KIRSCHBAUM,
Karl KtiNSTLE,
Emile MALE,
Emile MALE,
Emile MALE,
Emile MALE,
C. MICHEL -

P. PEETERS,

Gabriel MILLET,
Jean MOLANUS,

dy of Its Origins. Princeton University Press, 1968.

Neutestamentliche
Apokryphen,
II. sv., Tubingen 1959-1964.
Saints in Italian Art, Sansoni, Firenze 1952.
Die Psychomachie in der Kunst
des Mittelalters von den Anfiingen bis zum XIII Jahrhundert.
Hamburg 1933.
Die Apokryphen und Pseudoepigraphen des alten Testaments, II.
sv., Tubingen 1899-1900.
Lexikon der christlichen lconographie, Herder Verlag, 1968.
lkonographie
der
christlich.,.
Kunst, Freiburg 1928.
L'Art religieux du XII- siecle en
France, Paris 1947.
L'Art religieux du XIlIe siecle en
France, Paris 1931.
L'Art religieux de la fin de moyen
age en France, Paris 1908.
L'Art religieux apres le Concile
de Trente, Paris 1932.
tvangiles Apocryphes, II. sv., Paris 1924.
Recherches sur l'iconographie de
l'Evangile, Paris 1916.
De historia ss. Imaginum et picturaTum pio vero usu earum contra

H. P. L'ORANGE.

Erwin PANOFSKY,

abusum . , Paris 1771.

Studies in the leonography of
Cosmic Kingship in the Ancient
World, Oslo 1952.
lkonoloke studije, Nolit, Beograd
1975.

R. PFLEIDERER,

N. POKROVSKI,

Die Attribute der Heiligen: Ein

alphabetisehes
Naehschlagebuch
zum
Verstandnis
kirchlicher
Kunstwerke, DIm 1920.
Evangelie v pam;atnikah ikonografii, Petersburg (Lenjingrad)
1892.

92
N. POKllOVSKI,

Oerki pam;atnikov kristianskoi

ikonogra/ii, Petersburg (Lenjin-

Louis Rhu,

Iconographie de l'Art chrhien,

grad) 1900.

Eli,a RICCI,
PIorid us RORIG,
P. SAINTYVES,
E. SANOBERG-VAVALA,

III. sv., Paris 1955-1959.

Mille Santi neil'arte, Hoepli, Mi1ano 1931.
Der Verduner Altar, Wien 1955.

Les relieus et les images legendaires, Paris 1912.

La croce dipinta italiana e l'iconogra/ia della Passione, Verona
1929.

Gertrud SCHlLLEll,

Ikonographie
der
christlichen
Kunst, 1.-111. sv., Verlaghaus
Gerd Mohn,
-1971.

Hubert SCHRADE,
W. SCHREIBER,

C. TISCHENDORF,

Giitersloh

1966-

Ikonographie der
christlichen
Kunst, Berlin 1932.
Entstehung und Entwicklung der
Biblia Pauperum, Strassburg 1903.
Evangelia apocrypha, Leipzig
1876.

Adolfo VENTURI,
Maurice VLOBERG,

La Madonna, Milano 1900.

La Vierge et l'En/ant dans l'art
/ranfaise, II. sv., Grenoble 1933,
1945.

Maurice VLOBERG,

La Vierge notre Mediatrice, Grenoble 1938.

Jacobus de VORAGINl!.
G. A. WELLEN,

Legenda aurea (razna izdanja)

Theotokos, - eine ikonographische Abhandlung uber das Gottesmutterbild in /riihchristlicher Zeit,
Spectrum, Utrecht 1960.

Joseph WILPEllT,
Joseph WILPEllT,

Antwerpen

Die Malereien der Katakomben

Roms, Freiburg 1903.
Sarco/agi cristiani antichi, Roma
1929.

LITURGIKA
Josef BIlAUN,

Der christliche Altar in uiner

gescbicbtlichen Entwicklung. Freiburg 1940.

93
Josef BRAUN,

Josef BRAUN,
Josef BRAUN,
CABROL -

LECLERCQ -

Louis DUCHESNE,
Gulielmus DURANDUS,
J. JUNGMANN,

MARROU

Die liturgische GewandultK im

accident und Orient nach Ursprung und Entwicklung, Verwendung und Symbolik, Darmstadt
1964.
Handbuch der Paramentik, Freiburg 1912.
Liturgisches Handlexicon, Regensburg 1924.
'JiCtionnaire d'archeologie chretienne et dc liturgie (15 svezaka), Paris 1908-1953.
Origine. du cult chretien, Paris
1881-1921.
Rationale divinorum officiorum,
Napoli 1839.
Missarum solemnia, I-II, Wien
1940.

Th. KLAUSER,
Dragutin KNIEWALD,
Robert LESAGE,

Juraj

PAVI,

Mario RIGHETTl,

E. Rm'STON PIKE,
I1defons SCHUSTER,
Leon SPRINH,

Jeronim ETKA,

Ciro TRUHELKA,
Franc

UENINIII:,

Reallexikon fur Antike und Christentum, I-IV, 1950.

Liturgika, Zagreb 1937.
Dictiormaire pratique de liturgic
romaine, Bonne Presse, Paris
1952.
Liturgika grko-slavenskog obreda (skripta Teolokog fakulteta u
Zagrebu), Zagreb 1961.
Storia liturgica, I-IV, Ancora,
Milano 1950-1956.
Dictionnaire des religions, Paris
1954.
Liber sacramentorum, Torino
1919-1923.
L'Art sacre en Orient et en accident, Ed. X. Mappus, Le Puy
1962.
Hrvatska kranska terminologija
(grka, latinska, slavenska), 1-III, ibenik 1940., Makarska
1964., 1965.
Starokranska arheologija, Zagreb 1931.
Katolika liturgika, Ljubljana
1945.

94
SIMBOLIKA
Jurgis BALTR.USAITIS,

Le Moyen age fantastique, Paris

1955.

J.

E. CIR.LOT,

A Dictionary of Symbols, New

York 1962.

F. CUMONT,
V. H. DEBIDOUR,

Recherches sur le symbolisme funeraire des Romains. Paris 1942.

Le Bestiaire sculpte en France,
Arthaud, Paris 1961.

Dictionnaire des symboles. Mythes,

re'tJes, coutumes, gestes, figures,
couleurs, nombres, LaHont, Paris
1969.

Oscar DOERING,

Christliche Symbole, Freiburg

Georges FBRGUSSON.

Signe and Symbols in Christian

Art, New York 1954.
Die Welt der Symbole, Tyrolia,

1940.

Dorothea FORSTNER;

Innsbruck 1960.
Herbert FR.IBDMANN,

The symbolic Goldfinch. Its history a significanee in European

devotional arts, Pantheon books,
New York 1946.

E. R. GOUDENOUGH,
Pierre GanuL,

Jewish Symbols in the Greco~J(o

man Period, New York 1953.
Dietjonnaire de la mythologie
grecque et romaine, Presse Universitaire, Paris 1951.

G. HAUPT,

Norman LALIBERTE,
Gerd Heinz MOHR,

W. MOLSDORF,
Josef SAUER,

Richard SEEWALD,

Die Farbensymbolik in der sakralen Kunst des abendliindischen

Mittelalters, Leipzig 1944.
The History of the Cross, Macmillan, New York 1960.
Lexikon der Symbole, Eugen Diederich Verlag, Diisseldorf-Koln
1972.

Christliche Symbolik der mitte/alterlichen Kunst, Leipzig 1924.

Symbolik des Kirchengebiiudes
und seiner AusstattunK des Mittelalters, MUnster 1964.
Symbole, Rex Verlag, LUzern
1948.

95

'
Lehrbuch de' Symbolik, Leipzig
1924.
Die Farbensymbolik in de' sak,alen Kunst des abendliindischen
Mittelalte,s, Leipzig 1944.

W. WALTER,

Max WELLMANN,

ETIMOLOKA OBJANJENJA
]. ETKA,

Hrvatska kranska terminologija, ibenik-Makarska, 1940-1965,

P. SKOK,

Etimologijski rjenik hrvatskoga

ili srpskoga jezik", Zagreb 1971,

L KLUGE,

Etymologisehes vl orterbueh der

deutschen Sprache, Berlin 1967.
Dietionnaire encyclopedique de la
Bible, Ed Brepo!s, Turnhout -

svezo I-III.

svezo I-IV.

A. van den BORN

dr.

Paris 1960. (prijevod s nizozemskoga: Bijbels woo,.denboek,

1954-1957.

...

Rjenik h,.vatskoga ili srpskoga

jezika, izd. JAZU, Z~~reb 1880.

id.
B.

KLAI,

Rjenik

stranih

rijei,

Zagreb

1978.
P. ROBERT,

Dictionnaire alphabetique et analogique de la langue Iranraise,

RIGUTlNI i FANFANI,

Voeabolario italiano della lingua

par/ata, Firenze 1903.
Deutsches Vlo,.tabueh, Giitersloh

Paris 1968.

G. WAHRIG,

1968.

Dictionnaire latin-Iral/rais des auteu,.s chretiens, Turnhout 1954.

VALJAVEC-PETRAI-DIVKOVI-EPI, Latinsko-hrvatski rjenik, Zagreb
A. BLAISE,

1881.
\1.

EPI-V.

GORTAN,

Latinsko-hrvat.<kosrpski

rjenik,

Zagreb 1967.
S. SENC,

Grko-hrvatski

rjenik,

Zagreb

rjenik,

Zagreb

1910.
GORSKI-MAJNARI"

Grko-hrvatski

Mega leksikon tes hell1inikes gMttes, Atena 190 l.

Leksik"n tes hellenikes gli5ttes,
hypo Skarlltii tu Byzantiii, Atena,

1960.

1852.

96
Napomena uz etimoloka objanjenja
Etimoloka objanjenja uz natuknice u Leksikonu upotpunili su R.
lurinovi i M. Kriman.
Grke rijei u tim objanjenjima pisane su latinskim slovima tako
da za grko slovo fi (cp) stoji latinino ph, za hi (X) kh, za psi ('1') ps,
za ksi (l;) ks, za zeta (1;) Jz; samoglasnik eta ('lJ) pisan je kao e,
omega kao 6; udvojeni suglasnik kappa (xx) transliteriran je kao kk
(it. nk), a udvojeno gama (rr) kao gg (it. ng).
Popis kratica za jezike u etimolokim podacima
ar.
asir.
crkvenoslav.

armenski
asirski
crkvenoslavenski

frana.

franaki

franc.
furI.
germ.
got.

francuski
furlansk;
germanski
gotski

gr.

grki

hebr.
hlv.
ie.
kasnol.
kat.
lat.

hebrejski
hrvatski
indoevropski
kasnolatinski
katalanski
latinski, klasini

ngr.

novogrki

nlat.
novoz. gr.
nvnj.
praslav.
sgr.

skr.
slat.
slov.
stfr.

novolatinski
novozavjetni grki
novovisokonjemaki

praslavenski
srednjovjekovni grki
sanskrt
srednjovjekovni latinski
slovenski
starofrancuski

stgr.

starogrki

stperz.
stsl.
stvnj.
panj.
tal.
tur.
vulgo lat.

staroperzijski
staroslavenski
starovisokonjemaki

panjolski
talijanski
turski
vulgarni latinski

LEKSIKON IKONOGRAFIJE,
LITURGIKE I SIMBOLIKE

A
Abak (lat. abacus ( gr~. abaks,
usp. i abakion >daJ~ica za ra~u
nanje ili crtanje)
1. Anti~ko ru~no ra~unalo. Atribut aritmetike u ciklusu artes liberales.
2. Pomi~i stol~i6 (credentia)
smjdten nedaleko od oltara, prekriven bijelom tkaninom do poda, na koji se odlau (povjeravaju mu se: usp. credentia od
credere >vjerovati) predmeti pouebni u toku liturgijskih ~ina.

AB

Abdija (hebr. 'obadjah >sluitelj

Jahvin, izvorniji oblik Obadija).
Jedan od dvanaest starozavjetnih
>malih -+ proroka. Atribut vr~
s vodom i hljeb
BF
Abigaila (hebr. 'abigaiil, 'abigal,
'iibugal; zna~enje nepoznato): -+
David
Abigailini darovi -+ David

iz Rubenova plemena; sa svoJim

bratom Datanom i jol dvjesta pedeset Koreovih pristala pobunio
se protiv Mojsija i brata mu Arona. Po biblijskom kazivanju (Br
16,1-35), svi su oni kanjeni:
voe pobune i rod im proguta
zemlja, a pristale prodrije oganj.

AB
Abisag (izvornije Abilag[a], hebr.
'iibiag: znaenje neizvjesno): -+
David i Abisag
Abilaga -+ Abisag
Ablucija (lat. ablutio pranje, ah-luere >o-prati). Obredno pranje tijela, dijelova tijela (ruke,
noge, usta) ili predmeta (kale),
a moe postati i simbolikom o~il
6enja. Nalazimo ga u Grka i Rimljana i u svih orijentalnih religija. Kd6anstvo ga je preuzelo iz
mediteranske antike.
AB

Abiram -+ Abiron

Abner (hebr. 'abner ili 'abiner

>otac [Bog] je svjetlost): -+ David

Abiron (hebr. 'abiram >Otac

[Bog] je uzvilen). Eliabov sin

Abnerovi glasnici klanjaju se Davidu -+ David

ABNER.

100

Abnerovo umorstvo -+ David

Abraham
(hebr. 'abraham ili
'abram, dijalekt. oblik; znaenje
sporno, po nekima isto ~to i 'abiram .Otac [Bog] je uzvi~en).
(Post, gl. 12-23). Po Bibliji,
Abraham je praotac idovskog
naroda. On je i praotac na~e
vjere, tj. monoteizma.
I k O n o g raf i j a: Abraham je
sijedi starac, velike kose i brade.
Abrahamova
povijest:
Bog se objavljuje Abrahamu, te
on napu~ta domovinu (Ur u Kaldeji) i kree kao nomad, kao pastir, sa svojim stadima, svojim
klanom, sa slugama i slu~kinja
ma na dugo putovanje prema zemlji od Boga obeanoj, Kanaanu
(Palestini). Glavna lica u Abrahamovoj povijesti jesu njegova
ena nerotkinja Sara, njezina sluIkinja Egipanka -+ Hagara i
Abrahamov brati -+ Lot. StigavIi u Kanaan, Abraham je zbog
gladi i nerodice prisiljen zaputiti
se u Egipat, gdje iz opreza pred
faraonom zatajuje da je ljepotica
Sara njegova ena, izjaviv~i da
mu je ona sestra. Faraon je uzima u svoj harem, a Abrahama
bogato obdari. Kad se otkrije istina, faraon Saru vraa Abrahamu.
Abraham se vraa u Kanaan (Palestinu), gdje se radi ispa~e odvaja od svoga bratia Lota. Lot sa
svojim stadima kree prema dolini Jordana, prema gradovima
Sodomi i Gomori. Bog pokazuje
Abrahamu panoramu obeane zemlje i sklapa s njime savez (-+
Boje obeanje Abrahamu). U ratu kanaanskih kraljeva Lot poItaje ratnim zarobljenikom (kao
obitavalac podruja Sodome), ali
ga Abraham sa svojim momcima

oslobaa.

ABRAHAM

Tada Abrahamu, kao

pobjedniku nad kraljevima, izlazi
u susret hlemski (jeruzalemski)
kralj Melkisedek, te mu prinosi
vino i hljebove i blagoslivlje ga
(-+ Melkisedekova htva). Kako
je Abrahamova ena Sara nerotkinja, ona mu daje svoju slu~ki
nju -+ Hagaru da s njome poku~a roditi potomstvo. Kada Hagara zae, ona se uzoholi i uvrijedi Saru, a uvrijeena Sara dade
je protjerati u pustinju, u smrt,
ali Hagaru od smrti spasi aneo.
Bog ponovno sklapa savez s Abrahamom, obeava mu brojno potomstvo, a kao vidljivi znak saveza ustanovljuje obred obrezanja svih mu~kih Abrahamovih potomaka (Post 17,10-14). Abrahama pos jeu ju U ~atoru tri neznanca (anela), koje on sveano
prima (pere im noge i ugo~uje
ih), a jedan mu od njih prorie
da e mu Sara, iako u starosti,
roditi sina -+ Izaka (-+ Abrahamovo gostoprimstvo). Abraham
pokuhva u Boga izmoliti po~te
enje gradova Sodome i Gomore,
koje e Bog zbog njihovih opaina uni~titi (-+ Sodoma i Gomora). Kada Abraham radi ispa~e svojih stada seli u podruje
Gerara, on ponovno iz opreza zataji vlastitu enu Saru pred gerarskim kraljem Abimelekom, izjavljujui da mu je to sestra, a
Abimelek je uzima za enu. Kada Abimeleka u snu upozori Bog
da je Sara udata Abrahamova
ena, on se upla~i zbog svetogrda, ne dirnu Sare, nego bogata
obdari Abrahama, vrati mu enu
i dopusti mu da pase po njegovoj
zemlji te sklopi s njime savez.
Kada Sara konano rodi sina Izaka, nagovori Abrahama da njenu
suparnicu Hagaru sa sinom Jil-

ABRAHAM

101

ABRAHAM

maelom protjera u pustInJu (-+

Hagara u pustinji). U pustinji ponovno posred uje aneo: Hagara
pronae vrelo, napoji dijete i
odgoji ga kao lovca. Bog kub
Abrahama, traei da mu kao
rtvu prinese sina Izaka. Abraham slu!a, ali ga u rtvovan ju
sprije~i aneo (_ Abrahamova
rtva), koji Abrahama i po trei
put blagoslovi, obeav!i mu brojno potomstvo. Biblijski izvjehaj
o Abrahamu zavdava Sarinom
smru, kupnjom groba, slanjem
Abrahamova sluge Eliezera, koji
putuje u Abrahamovu domovinu
da isprosi za Abrahamova sina
Izaka zarunicu Rebeku (_ Izak),
te smru i pokopom Abrahama,
koji je umro .star i sit ivota

HF
..... Abrahamovo krilo

Abrahamova htva (post 22,1-19). _ Abraham, iako bolna

srca, pokorava se Bogu koji ga
iskuhva traei da mu, po obiaju starih naroda, rtvuje kao
paljenicu dugo o~ekivanoga, zakonitog potomka, sina _ Izaka.
Sa sinom i s dvojicom slugu putuje na ozna~eno brdo, a magarac nosi teret nasje~enih drva. Prije samog mjesta ostavlja sluge,
uzima u ruke kremen za vatru i
no za rtvovanje, a drva tovari na
Izakova lea. Putem ga Izak pita
gdje mu je rtva, a Abraham odgovara da e Bog providjeti rtveno janje. Abraham na peini podie rtvenik, nalae drva na
rtvenik, na njih stavlja Izaka,
koji klei, ruku svezanih na leima i ~esto zavezanih o~iju, ali
u asu kad Abraham zamahuje
noem, spre~ava ga u rtvovanju
sina -+ aneo (ili rjee _ Boja

ruka). Umjesto sina rtvuje -+

ovna (katkada ikonografija zamjenjuje ovna _ janjetom), kojega zapaa kako se rogovima zapleo u trnovito grmlje. Bog Abrahama ponovno blagoslivlje uz velika obeanja glede njegova potomstva.
poznaje sve
I k o n o g raf i j a
faze ovog dramatskog dogaaja,
punog slikovitih pojedinosti, ali
je najuestaliji prizor sam pokubj rtvovanja sina Izaka.
Abrahamova rtva ima izvanredno vano mjesto u kdanskoj ikonografiji zbog svojih vi!estrukih
tipolo!kih veza i simbolikih zna~enja: Abrahamova rtva prefiguracija je Kristove rtve na kri!ll, i dosljedno tome, ona je i
prefiguracija _ euharistije. Stoga
ona, esto udruena s _ Abelovom rtvom, jest redovito motiv
iznad oltara na trijumfalnom luku. Izak, koji na svojim leima
nosi drva za rtvu, prefiguracija
je Krista koji nosi na leima kril
na kome e biti rtvovan. Ovan
(ili janje), rtvovan kao zamjena
za Izaka, prefiguracija je Krista,
ttvovanog za na!e grijehe. Grm
u koji je ovan bio zapleten prefiguracija je kria na koji je Krist
bio pribijen. Trnje grma jest trnje
na _ trnovoj kruni Kristovoj.
Magarac koji nosi teret za rtvu
jest _ sinagoga, koja prenosi Boju rije a da je pravo i ne shva-

HF

~.

Abrahamovo gostoprimstvo (Post

18,1-15). Abraham ugo!uje tri
neznanca (anela), od kojih jedan prori~e da e mu ena Sara,
iako stara i nerotkinja, roditi
eljkovanog sina -+ Izaka.
I k o n o g raf i j a: Abraham doI!ekuje tri gosta, pere im noge,
:~(.

>,

ABRAHAM

102

ADAM

poslu!uje ih za stolom. U bizantskoj ikonografiji tri anela

u tom gostoprimstvu (filoksenija) alegorija su Svetog .... Trojstva; u ikonografiji mona~kog slikarstva na Atosu i u kasnoj ikonografiji Zapada alegorija su gostoljublja kao -+ djela milosra
(primiti na stan putnika, nahraniti gladne, napojiti edne). Motiv proricanja sina Abrahamovoj
eni Sari u zapadnoj je ikonografiji prefiguracija .... Navje~tenja.
BF

Abrahamovo krilo. Jedna od biblijskih alegorija rajskog blaenstva jest krilo praoca Abrahama,
u kome poivaju pokojnici. Ta se
alegorija pojavljuje i u Evanelju,
u prispodobi o siroma~nom -+ Lazaru (Lk 16,22), i provlai se
ve u najstarijim kdanskim tekstovima pogrebne liturgije. U
srednjovjekovnu ikonografiju Zapada motiv Abrahamova krila
kao alegorija .... raja dolazi iz
monastike umjetnosti Istoka. Bradati Abraham sjedi (rjee stoji)
sim, ili pak - ~to je na Zapadu
vrlo rijetko - sjede sva tri patrijarha (Abraham, Izak, Jakov)
i rukama dre u krilu rubac u
kome su du~e pokojnika kao mali
aktovi. Sva tri patrijarha (s dulama u krilu) redovita su oznaka raja u bizantskoj ikonografiji
.... Posljednjeg suda, odakle ih
katkada u tome prizoru preuzima i zapadna, romanika ikonografija.
BF

Adam (hebr. 'adam ~ovjek.): ....

stvaranje svijeta, .... prvi grijeh,
-+ izgon iz zemaljskog raja, ....
rad Adama i Eve, .... Adamova
smrt, .... raspee

Adam j Eva u raju zemaljskom.

Masolino, 15. st., Firenza, Kapela Brancacci

Adam i Eva -+ Posljednji sud

Adamova luba,nja: -+ Adamova
smrt, -+ raspece
Adamova smrt (Post 5,5). Adam
umire u velikoj starosti. Sijed i
gol sjedi ili lei. Uz Adamovu
smrt vezana je srednjovjekovna
legenda da mu je sin Set stavio
u usta tri sjemenke ili usadio mladicu sa .... stabla spoznaje dobra
i zla. Iz sjemenke ili iz mladice
izrast e stablo od koga e ko-

ADALBERT

103

nano

biti nainjen Kristov kri.

Po drugoj legendi, nad Adamovim grobom bio je usaen Kristov golgotski kri, pa je otkupiteljska Kristova krv kapala na
Adamovu lubanju, koja se esto
i slika ispod krib.
BF
Adalbert Vojtjeh, sveti, biskup,
muenik (lat.
Adalbertus Voitechus; polj. Wojciech; et Vojtech; njem. Adalbert; ma. Bela).
Biskup praki. Roen u Libicama
oko 956., poginuo 23. IV. 997. u
Pruskoj. Kneevskoga, Slavnikova roda; odgajan u katedralnoj koli u Magdeburgu (Devin,
972-981.), gdje je na krizmi zamijenio svoje slavensko ime njemakim, po magdeburkom biskupu Adalbertu. God. 983. postaje
drugi biskup u Pragu. Zbog politikih borba izmeu roda Slavnikova i Pfemyslova ne uspijeva
kao biskup u svom djelovanju, pa
odlazi u Rim, odrie se biskupske
slube i 989. postaje benediktinac
u rimskom samostanu sv. Bonifacija i Aleksija. God. 992. vraa
se u Prag i tu slijedee godine
osniva samostan Bfevnov, ali zbog
oporbe ponovno naputa biskupsku slubu; misionira Ugarsku, a
996. opet ide u Rim, gdje se sprijateljuje s carem Otonom III. U
zimi 996/997. misionira poganske
Pruse oko ua Visle, koji ga ubijaju (proboden kopljem i isjeen
na komade). Poljski kralj Boleslav Chrobry otkupio je njegove
tjelesne ostatke u Gnjeznu. Silvestar II. proglasio ga je 999. svetim, a car Oton III. hodoastio
je 1000. god. na njegov grob. Relikvije su mu god. 1039. prenesene u Prag, u crkvu sv. Vida.
Blagdan 23. travnja. Zato se u
Ugarskoj i sjev. Hrvatskoj godi-

ADVENAT

nama blagdan sv. Jurja slavio 24.

travnja. Kult mu se odmah nakon
smrti poeo iriti po Poljskoj, e
koj, Slovakoj, Ugarskoj i Hrvatskoj. U ekoj i Slovakoj djeluje Drutvo sv. Vojtjeha. Prikazuje se kao biskup s mitrom i
tapom; esto i s orlom koji mu
upa tijelo; ili se prikazuje kako
nosi toljagu ili sulicu; ili pak kako moli za kiu.
MD
Adoracija (lat. adoratio klanjanje,
ad-orare .klanjati se).
Vanjski znak potovanja prema
Bogu. Najredovitije, to je klea
nje na objema koljenima pred
kriem na Veliki petak ili pred
euharistijom izloenom u pokaznici (-+ ostenzorij) odreenih dana u godini. Najpoznatije je -+
etrdesetsatno klanjanje koje se
obavlja u doba Muke.
AB
Adorant (lat. adorans nonaj koji se klanja, adorare moliti se).
Na slikama lik u stavu -+ adoracije ili -+ prostracije, kraj nogu
Krista ili Bogorodice. To je obi
no -+ donator ili naruitelj umjetnine na kojoj je prikazan.

AH
Advenat (lat. adventus dolazak,
doae, ad-venire do-Iaziti, doi). Dio -+ liturgijske godine koji se sastoji od etiriju nedjelja
koje neposredno prethode blagdanu Boia, na spomen etiriju
tisuljea koliko je, po Bibliji,
prolo od stvaranja svijeta do dolaska Kristova. Takva priprava
na blagdan Boia javlja se u IV.
stoljeu na Istoku, a od VII. stoljea ustaljena je i na Zapadu.
Prva nedjelja adventa, a to je
ujedno i poetak nove liturgijske
godine, jest ona koja je najblia

AGAPE

Agar

Bogorodica s Djetetom i donatorom. Marco di Martino (f), 2. pol.

15. st., Rab, katedrala
blagdanu sv. Andrije apostola, 30.
studenoga.
AB
Agape (gr. agape .ljubav, osobito novozavjetna .kdanska ljubav). Bratski obrok prvih krUana koji se blagovao kao uvod u
slavljenje ~ euharistije, a na spomen i po ugledu na Kristovu posljednju pashalnu veeru na kojoj je ustanovio sakramenat euharistije. U IV. stoljeu koncili u
Kartagi i Laodiceji zabranili su
agape u crkvama zbog zloporaba
koje su se pri tome dogaale. Nakon toga se taj obiaj prenio na
groblja; kasnije je na Zapadu
potpuno naputen, a na Istoku se
u izmijenjenu obliku sauvao sve
do danas kao obiaj na groblju.
AB

AGATA

104
~

Hagara

Agata, sveta (grAat. Agatha).

Rodom sa Sicilije (III. st.). Kranska djevojka velike ljepote,
posvetila je svoje tijelo i duu
Spasitelju. Tadanji upravitelj Sicilije Kvintijan dozna za njezinu
ljepotu i dade je dovesti u svoju
palau. No unato svim ponudama, Agata ne htjede zanijekati
Krista, ve izjavi da pripada svome nebeskom Zaruniku. Razjaren njezinim odbijanjem, Kvintijan odlui kazniti je najokrumijim mukama. Dade joj karama
odrezati grudi i naredi da se baci
u vatru. Spaena je Bojom pomoi. Nou joj kae pobono
staro kazivanje - sv. Petar u
pratnji anela iscijeli ozlijeene
grudi, a velik potres spasi je od
vatre. Naposljetku izmuena svetica stade moliti da je smrt oslobodi daljnjih muka, i molitva joj
bi usmana.
Godinu dana nakon njezine smrti
bujica uarene lave tO je provalila iz vulkana Etne zaprijeti unitenjem gradu Kataniji. Narod
pohrli iz grada na grob sv. Agate,
uzmu njezinu svilenu koprenu,
nataknu je na koplje i pou prema vatrenoj rijeei koja se pribliavala. Kad je bujica lave stigla do svetih moi, skrenula je u
stranu, i grad je ostao poteen.
Mnogi se na to udo obratie na
kranstvo.
Obino

se sv. Agata prikazuje s

palminom granom - znakom pobjede - u jednoj ruci, a u drugoj nosi zdjelu ili posluavnik s
dvije enske sise, ho podsjea na
njezino muenitva. Katkad se
u njezinoj ruci ili do nje vide i
kare ili klijeta. Redovito nosi
dugaku koprenu, tO podsjea na

AGATON

105

udo koje je grad Kataniju spasilo od provale vulkana Etne.

MG

AgatOD, sveti, papa (lat. Agatha

od gr~. Agathiin). Papa od 678.
do 681., kad je umro (10. sije~
nja). Rodom iz Sicilije, Grk, monah. Liber pomificalis isti~e njegovu dareljivost i pobonost prema blaenoj Djevici i apostolima,
~ije je bazilike ukrasio svijenja
cima. Oko Uskrsa 680. odrao u
Rimu sinodu protiv monoteleta i
poslao na 6. opi, a 3. carigradski sabor svoju poslanicu u tom
smislu. Podrao biskupa Wilfritha
iz Yorka, koji je prvi od engleskih biskupa apelirao u Rim protiv svojeg metropolita. Izmirio
Rim s Ravennom. Oko g. 679. sklopio ugovor s Hrvatima protiv navalnog rata.
Prikazu je se u papinskoj odori.
MD
Blagdan 10. sije~nja.
Agej (hebr. haggai blagdanski;
onaj tko je roen na blagdan.).
Jedan od dvanaest starozavjetnih
.malih. -+ proroka. Atribut: sjekira i daska, rorba sa zlatnicima.

BF
Agneza, sveta (lat. Agnes; hrv.
slov. Nea). Sveta djeSalema i Rima (III. st.);
imala je tek trinaest godina kad
je svoj ivot stavila u slubu
krJanstva. Proglasila se Kristovom zaru~nicom, te se ne htjede
udati za sina rimskog prefekta,
koji se silno u nju zaljubio. Mladiev otac poku~a uzdrmati njezinu odluku, najprije nagovaranjem, a potom sramoenjem. Dade je odvesti u zloglasnu kuu,
gdje joj svuko~e odjeu. No ona
stade moliti da njezino tijelo, pojo~ Janja;
voj~ica iz

AGNUS DEI

sveeno Kristu, ostane ~isto i netaknuto za nebeskog Zaru~nika.

Dok je molila - kae pobona
legenda - naraste joj duga kosa
i prekrije sve tijelo, a s neba joj
stie sjajna i blistava haljina. Nato prefekt naredi da bude spaljena na loma~i, no ona usred plamena osta neozlijeena. Naposljetku joj jedan od nazo~nih vojnika ma~em odrubi glavu. Nakon
pogreba mnogi su krani dolazili na njezin grob, te se jednom
zgodom tako ukazala sama sveta
Agneza sjajui nebeskom slavom,
a do njenih nogu bilo je janje,
znak ~istoe.
Sv. Agneza prepoznaje se na slikama po svojoj glavnoj oznaci:
janjetu. Katkad joj je do nogu
ma~ ili plamen kao znak mu~e
nitva, a pokatkad se slika s dugom kosom ili odjevena u dugu
haljinu.
MG

Agnus Dei (lat.

ji.)

Jaganjac Bo-

1. Litanijska aklamacija u mlS1,

sastavljena na temelju Ivanova
pozdrava Kristu prije nego to ga
je Ivan krstio (Iv 1,29), a sadri
vapaje za Bojim milosrem nad
gre~nicima, da ih o~isti i tako pripravi za primanje pri~esti. Pjeva
se ili moli za vrijeme lomljenja
kruha. U misu je taj zaziv uveo
papa Sergije I. godine 687., a
oko 1000. godine po~inje se pjevati tri puta.
2. Janje kao veoma ~est simbol
Krista, naj~ee uskrsloga. Taj
simbol zasniva se na istoj izjavi
Ivana Krstitelja (v. gore 1.). Obi~
no je to janje to stoji ili lei, s
krinom aureolom oko glave, a
desnom nogom pridrava tanak
kri sa zastavicom na vrhu. Uz

106

AGRAFA

janje se esto javlja i knjiga (na

temelju teksta Apokalipse, v. Otk
5,1.7), na kojoj janje lei ili je
pak pridrava nogama. Knjiga
redovito ima sedam peata, ali
moe biti i bez njih. est je sluaj u ikonografiji da se Ivan
Krstitelj prikazuje s medaljonom
koji sadri taj motiv. Poetak
tog motiva datira iz IV. stol jea,
kada je papa Zosim dao izrai
vati Agnus Dei u votanom medaljonu da bi time istisnuo poganske amulete. Isprva je takve
medaljone blagoslivljao arhiakon
Sv. Ivana Lateranskog, a do XVI.
stoljea blagoslivlja ih sam papa,
i tO na blagdan sv. Agneze. Od
X. stoljea poinje se likovni prikaz Agnus Dei javljati u knjinom slikarstvu, a neto kasnije i
u metalu i kamenu. Najuestaliji
je u razdoblju gotike, a najvie
ga propagiraju cisterciti i franjevci.
AB
Agrafa (gr. agraphos ~nezapi
san od a .ne + graphein pisati, urezivati). Nezapisane Kristove rijei. Nema ih u Evane
lju, ali su nam se sauvale u preAB
daji i kasnijim izvorima.
Ahasver

Estera

Ahazja --. Ohozija

Aheiropoietos (gr. akheiropo!etos
.nenapravljen rukom, ( a - ~ne
+ poiein .initi). U istonoj
Crkvi tako se zovu slike, ~ ikone, za koje se vjeruje da nisu
naslikane rukom obina umjetnika, nego su navodno udesnim
nainom nastale kao pravi portreti (npr. lik Kristov na Veronikinu rupcu ili slika Bogorodiina
koju je navodno slikao sv. Luka),

AKCIJE

ili su pak na
nesene s neba.

udesan nain

do-

AB

Akacij(e), sveti. SVETI AKACIJE I

DESET

TISUA MUENIKA (VOJNI-

KA). (lat. Achatius; slov. Ahacij,

Akacij, Ahac). Povijesna je jezgra
potpuno zamagljena legendom koja je nastala najvjerojatnije u doba kriarskih ratova. U Rimski
je martirologij Akacija i drugove
muenike prihvatio ve Grgur
XIII., potkraj XVI. stoljea. Prema legendi, jedna rimska legija,
u kojoj je kao satnik sluio i Akacije, pred jednu odlunu bitku S
mnogo jaim neprijateljem sva je
prela na kranstvo. Skupila se
na brdu Ararat, te je i usprkos
vjernosti rimskom vladaru bila
od cara Hadrijana osuena na
smrt zbog kranstva. Akacija i
deset tisua njegovih drugova izbievali su, okrunili trnovom krunom, proboli kopljima i na kraju
raspeli na kri, ili - po drugoj
verziji - pobacali u provaliju
punu trnja. Blagdan im je 22.
lipnja. Kult im se je u srednjem
vijeku rairio po svoj Evropi.
Kult sv. Akacija uvrstio se je u
Hrvatskoj i Sloveniji nakon bitke kod Siska 1593. godine, koja
se razvila upravo na njegov blagdan, pa su kransku pobjedu nad
Turcima pripisivali Akacijevu zagovoru.
Akacije se prikazuje kao vojnik
s trnovom granicom ili kriem u
ruci; esto ima na glavi trnovu
krunu, a u ruci ma i palmu.
Prikazuju ih takoer kao skupinu vojnika koje gole bacaju u
provaliju punu trnja na koje se
nabadaju, a Akacija i kao sveca
na nebu a ispod njega prikazana
je pobjeda nad Turcima kod Siska. Akacije je nekada bio pa-

AKATIST

ALBERT

107

tron Austrije, II od 1593. i Kranjske. Zagovornik je u tjeskobama

i tekim bolestima, u smrtnom
strahu i dvojbama. Jedan je od
-'> etrnaest svetih pomonika. U
Idriji je patron rudara, jer su tu
na njegov dan otkrili ivu.
EC

lizira istou, nevinost i vjenu

radost onih koji su otkupljeni
Spasiteljevom krvlju. U srednjem

Akatin (sgr/!. akathistos < a.ne. + kathistos .posjednut.).

Akrostihni -'> himan u ast Bogorodice spjevan 626. godine u
doba cara Heraklija prigodom
osloboenja Carigrada. Ima 24
dvostruka stiha (dva puta po 12
litanijskih zaziva) s temom -'>
Navjetenja, a svaki zavrava
versom .Zdravo, Zarunice neosAB
kvrnjena..
Akolit (1at. acolythus < gr. ak6louthos, ak6lythos .jednoga puta,
pratilac < a- .skupa, s + keleuthos .put, staza). Pomonik
viih slubenika u liturgiji. Pali
svijee i nosi ih za vrijeme liturgijskih ina, te donosi vino i vodu na oltar.
AB
Akolit, sveti:

-'>

istarski sveci

Akolitat (1at. acolytatus, v. AKOLIT). Cetvrti od etiriju niih redova sveenitv~.; red kojim se
uvodi -'> akolit u slubu. Poeci
mu datiraju oko polovine III. stotjea, a u V. stoljeu ve je redovit u svoj zapadnoj Crkvi.
AB
Alati

teaki: -'>

Nedjelja, sveta

Alba (lat. = .bijela.). Alba je

bijela donja lanena tunika koja
dopire do peta. Ona predstavlja
haljinu koju je Herod dao obui
Kristu da mu se naruga, a simbo-

Romanika

alba. 11. st.

vijeku bila je ukraena vezivom

na krajevima rukava, na prsima
i na donjem rubu, a to je oznaavalo pet rana Kristovih.

MG
Albert Veliki (lat. Albertus Magnus), biskup, crkveni nauitelj.
Nazivaju ga i Albertus de Colonia (Koln) ili Albertus Teutonicus (teutonski). Zbog univerzalne
naobrazbe i uenosti nazvan doctor universalis. Roen je oko 1193.
u Lauingenu na Dunavu (Schwaben) iz vitekog roda von Bollstatt. U Padovi je 1223. stupio u
red sv. Dominika. Kao uitelj djelovao u Hildesheimu, Freiburgu
i. B., Regensburgu, Strassburgu i
Parizu. U Kolnu mu je od 1248.
do 1252. bio uenik i sv. Toma
Akvinski.
Provincijal njemakih dominikanaca (1254-1257); biskup Re-

108

ALEGORIJA

gensburga (1260-1262); papinski

propovjednik kriarskih ratova u
Njemakoj i CeJkoj 1263/64; od
1269. pomoni biskup i uitelj u
Kolnu i konano 1274. vodei
teolog na II. lionskom saboru.
Bio je veoma naobraen na podruju teologije, filozofije i prirodnih znanosti. Umro je u Kolnu
15. XI. 1280.
Kanoniziran je 1931., svetkovina
mu uvedena u Rimski kalendar
1932., uiteljem Crkve proglaJen
1931., a nebeskim zahitnikom
svih prirodoznanstvenika 1942.
Blagdan 15. studenoga. - Kult
mu je zapoeo u XV. stoljeu.
Relikvije mu se uvaju u sada
dominikanskoj crkvi sv. Andrije
u Kolnu.
Prikazuje se kao redovnik dominikanac s knjigom i perom, odnosno kao biskup s istim uiteljskim oznakama.
MD
Alegorija (gr. allegor[a < allos
.drugi. + agoreuein .govoriti.,
usp. allegoT/?o .drukije, slikovito
govoriti.). Prikazivanje apstraktnih i duhovnih pojmova u konkretnim i materijalnim oblicima.
U tu se svrhu u umjetnosti najee upotrebljavaju ljudski likovi i situacije (personifikacija i
antropomorfizam), npr. prikazivanje ~ kreposti i mana u liku
ena s posebnim ~ atributima
koji ih poblie definiraju.

AH
Aleksandar (gr. Aleksandros, lat.
Alexander), sveti, papa muenik.
Aleksandar L, papa (oko 107-116). Nita sigurno nije poznato o njegovu ivotu. Do 1960.
slavio se u liturgiji sa sveenici
ma i muenicima Evencijem i

ALEKSIJ

Teodulom i biskupom Juvenalom,

kao spomen u misi i oficiju Naaa sv. kria, 3. svibnja. Tada
je ispravljen elogij Rimskog martirologija, te mu je ostalo samo
ime bez oznake papinstva. Utvrdeno je naime da je rije o nekom drugom rimskom mueniku
Aleksandru, muenom na Nomentanskoj cesti. Od god. 1969. slavljenje njegova spomena preputeno je pojedinanim crkvama.
Aleksandar muenik koji se spominje u I. kanonu mise nije papa
Aleksandar l. (jer bi bio spomenut prije pretvorbe izmeu Lina
i Kleta; ovdje je rije o biskupu
iz mjesta Ficulea u blizini Rima).
Prikazan je kao papa u crkvi sv.
Pavla izvan zidina i u crkvi S.
Maria Antiqua u Rimu.
Po legendi izlijeio sv. Balbinu,
ker sv. Kvirina, od bolesti skrofula.
MD
A1eksij(e) (gr. Aleksios), asketa.
Rimski kalendar (Calendarium
Romanum) 1969. izbrisao jc spomen sv. Aleksija iz liturgije, .jer
je ivot sv. Aleksija fabulozan .
Njegov spomen bio je uveden u
rimsku liturgiju u XII. stoljeu.
U poetku V. stoljea u Edessi, u
Siriji, uvelike se tovao neki dragovoljni prosjak pod imenom 'o
vjek Boji. Kasnija grka legenda dala mu je ime Aleksije i ui
nila ga senatorskim sinom Eufemijana i Aglaje iz Rima. On se,
po legendi, u prvoj svadbenoj noi iskrao iz brane lonice i ne...
stao, napustivi roditelje, enu i
sve imanje, te je ivio nepoznat,
najprije sedamnaest godina II
Edessi, a zatim - potO je tu
otkriven - u Rimu, pod stubitem u roditeljskoj kui, opet sedamnaest godina neprepoznat od

ALEM

109

svojih najbliih. Poslije smrti Otkrilo se tko je on, pa je sa sveanostima sahranjen u crkvi sv.
Bonifacija u Rimu (od XII. ili X.
stoljea crkva sv. Aleksija i sv.
Bonifacija). Kult sv. Aleksija u
srednjem se vijeku veoma rairio
po svoj Evropi. Zbog zgodne fabule ta je legenda doivjela mnogo prerada u svim slavenskim
knjievnostima.
Sv. Aleksija prikazuju kao hodoasnika asketu (slino sv. Roku) S putnikim tapom i tikvicom, s hodoasnikom koljkom
na prsima, kako dijeli milostinju,
ili pak kao bolesnika pod stubitem roditeljske kue.
Blagdan nekada 17. srpnja. U istonoj Crkvi 17. oujka.
MD
Alem (ar. 'alam znak; zastava;
neto to se istie.). Tamno, .krvavo. crvenilo alema oznaava
krv i trpljenje. Stoga se taj dragulj smatra znakom Kristove muke i muenitva openito. Pet alemova ponekad se nalazi na kriu;
to oznauje pet rana tO ih je
Krist zadobio prilikom razapinjanja. U tom znaenju javlja se
i pet ukri sloenih alemova na
odjei Krista ili Bogorodice.
MG
Alfa i omega (gr. alpha + .; mega, prvo i posljednje slovo gr.
alfabeta)
Alfonz Liguorski (tal. Alfonso
Maria de' Liguori), sveti, biskup,
crkveni nauitelj. Roen u Napulju 1696. u plemikoj obitelji;
doktor prava, odvjetnik, od 1726.
sveenik, osniva redemptorista,
pukih misionara; plodni pisac
asketskih, moralnih. pastoralnih

ALOJZIJE

i dogmatskih djela; nazvan doctor zelantissimus. Papa Leon XIII.

nazvao ga najistaknutijim i najblaim meu moralistima. Od
1762. do 1775. bio je biskup u
S. Agati de' Goti, sjeverno od
Napulja. - Umro 1. kolovoza
1787. u redemptoristikom samostanu Pagani dei Nocera (istono
od Napulja). Sahranjen u samostanskoj crkvi. Kanoniziran 1839.,
otada blagdan 2. kolovoza (nakon reforme 1969. blagdan 1. kolovoza). Crkvenim nauiteljem
proglaen 1871.
Postoji njegova originalna slika
iz god. 1768. u generalatu u Rimu. Prikazuju ga kao biskupa esto
pogurenog s perom,
knjigom, kriem, krunicom, kako upozorava na molitvu prigodom provale Vezuva; osim toga
prikazuju ga i kao plemia kako
pohaa bolesnike.
MD
Aleluja (hebr. hallelu-jiih .hvalite Jahvu.: od halliil, hilliil hvaliti + jah, krat. od Jahve .Gospod). Poklik radosti i zahvalnosti Bogu, ko ji su Zidovi esto
ubacivali u psalme. Od Zidova
taj je poklik preuzelo i kran
stvo. Isprva se upotrebljavao Samo na velike blagdane. Potkraj
VI. stoljea papa Grgur Veliki
odreuje da se upotrebljava u sve
dane, a od XI. stoljea iskljuen
je iz misa za mrtve i u korizmi.
Posebno sveano pjeva se na
Uskrs, i uope je u uskrsno vrijeme vrlo esto u uporabi.

AB

Alojzije Gonzaga (lat. Aloisius,

tal. Luigi Gonzaga), redovnik.
Roen 1568. u Castiglioneu, kod
Mantove, kao najstariji sin markiza Ferrantea. Poznat kao dje-

AMBON

110

vil!anski mladi, jer je kao pai

na dvoru u Firenci 1578. po!oiio
zavjet djevianstva. I na dvoru
cara Filipa II. panjolskog (1581-1583.) isticao se velikom ozbiljno~u ivota, pobono~u i
istoom. Nakon dvogodinje borbe s ocem, 1585. stupa u Rimu u
Drubu Isusovu odrekavi se
markgrofovstva u korist mlaeg
brata Ridolfa. Ondje je 21. lipnja 1591. i umro, kao rtva ljubavi prema blinjemu, dvorei
okuene. U ivotopisima i ikonografiji estO nerealno prikazan. U
novije se doba o njemu razboritije i realnije pie, te njegov lik
postaje sve simpatinijim, kakav
je uostalom u stvarnosti i bio.
Redovito se prikazuje kao isusovaki klerik s kriem u ruci, te s
ljiljanom - simbolom djevianske
istoe, a tako i s mrtvakom glavom, knjigom, biem i kndevskom krunom na stolu. Postoji i
njegov portret u Bekom muzeju
na kojem je prikazan u odjei
paa. Zatitnik mlade!i, napose
studenata, od 1729.; zato njegovi
kipovi i slike po sjemenitima, ne
samo isusovakima. Zazivaju ga
protiv onih bolesti, za izbor zvanja, protiv kunih bolesti. BlagMD
dan 21. lipnja.
Ambon (gr/!. ambOn .trbu!asta
ploha, tit.). Povieno mjesto (govornica) smjeteno na spoju svetita i broda crkve, namijenjeno
u prvom redu itanju biblijskih
tekstova u liturgiji. Sastoji se od
ovalne, kvadratne ili poligonalne
ograde, s jedne strane otvorene,
zatim noge ili postolja na kome
poiva i malog stubita kojim mu
se prilazi. U bazilikama se nalaze dva takva mjesta. U ranokranskim bazilikama amboni se

ALOJZIJE

nalaze na bonim stranama -4

scholae cantorum, a u romani
kim crkvama na dnu scholae canprema glavnom brodu
torum
crkve. Sa sjevernog se ita -4
evanelje, a s junog -4 poslanica i starozavjetni tekstovi. Ta-

Ambon epistole. Rim, S. Clemente, J. st.

mo gdje je bio samo jedan ambon
(kao npr. onaj u S. Clementeu II
Rimu) redovito je bio trostepen:
s najvieg mjesta akon ita evanelje, sa srednjeg subakon ita
poslanicu, a s najnieg -4 lektor
ita tekstove Starog zavjeta i
ostale poruke. (Etimoloki ta rije moe vui svoj korijen od
anaboo .glasno govoriti, dakle
.govornica., ili od anaba'no 'popeti se).
AB
Ambrozije (lat. Ambrosius; hrv.
jo~ i Ambroz; slov. Ambro), biskup, sveti. Jedan od etvorice
latinskih crkvenih otaca (IV. stOljee). Roen je u Trevesu, u Galiji, kao sin rimskog prefekta.
Sam je takoer postao prefektom
dviju rimskih pokrajina i u tom
svojstvu doputovao u Milano da
uspostavi mir u prepirci s arijancima, do koje je doJio prilikom

AMBROZIJE

izbora novog biskupa. Legenda

pria kako je jednog dana drao
govor narodu u Milanu, kadli neko dijete poe vikati: Ambrozija
za biskupa! To je primljeno kao
znak s neba, i tako Ambrozija
smjesta izabrae za biskupa, premda tada jo nije bio ni krten. On
se, meutim, sav posvetio novoj
slubi i pokazao se velikim dravnikom, teologom i duhovnim pjesnikom. Uzdigao je crkveno bogosluje na visoku razinu dostojanstvenosti i dojmljivosti, i pokrenuo ambrozijansko pjevanje,
poznati oblik glazbe u bogosluju.
Sv. Ambrozije slika se u biskupskoj odori s mitrom i tapom, a
u ruci dri knjigu. Ponekad ima
u ruci bi, a to se odnosi na njegovu ulogu u iskorjenjivanju arijanstva u Italiji. Jo se prikazuje
i s konicom, na temelju legende
koja kae da mu se, dok je jo
bio nejako dijete, roj pela ovjesio o usta nagovjeujui tako
njegovu buduu rjeitost.
MG
Ambrozije (lat. Ambrosius), a
kon, sveti. Prema legendi, pratilac i akon sv. Anzelma (Asela),
jednog od sedamdesetorice Kristovih uenika. S njime je poao
najprije propovijedati evanelje u
Galiju, a odatle u Hrvatsku, gdje
je sv. Anzelmo u Ninu osnovao
crkvu (biskupiju) i bio prvi ninski biskup. Sv. Ambroziju je posveena crkva kraj koje je kasnije osnovan benediktinski samostan u Ninu. Jedan je od triju
glavnih zatitnika Nina.
Obino se sv. Ambrozije prikazuje u dalmatici, a u ruci dri
kadionicu. Ponekad je prikazan
, opatskom mitrom i tapom, a

111

AMPULICE

nekad dri u ruci kale ili laicu

s tamjanom.
MG
Amen (hebr. 'amen neka bude
tako). U Starom zavjetu formula
kojom narod izrie svoju suglasnost s izriajima vjere ili zahvale,
koje predvodi sveenik. U istoj je
ulozi preuzeta i u kranstvu, te
je postala jedna od najuobiajenijib
i najvanijih aklamacija puka u
AB
liturgiji.
Amikt (lat. amictus
naglavnik

ogrta)

-+

Amos (hebr. 'amos, skraeno od

'amasjah Jahve je zatitio, donio). Jedan od dvanaest starozavjetnih malih -+ proroka.
Prikazuje se kao pastir sa stadom.
Atributi su mu: pastirski tap,
ovca, sikomora (stablo), koara
BF
smokava.
Ampula -+ ampulice
Ampulice (lat. ampulla posudica, amphora posuda < gr.
amphilphoJreus krag dvou
njak). Posudice od stakla ili metala raznovrsnih oblika i dimen-

Metalne ampulict. Neogotik". 19.

st.

ANA

ZIJa, s poklopcem ili bez njega,

za uvanje dragocjenih tekuina
i praha. Tako se u njima uvaju
sveta ulja (-4 krizmarij), dragocjene pomasti, voda i vino za
misu (-4 kostarice), zemlja sa
AB
svetih mjesta.
~ ]anju~; ~

ANASTAZIJA

112

pomazanje

Ana (hebr. hanniih .milosre.,

skra. od hiinanjiih Jahve se smilovao), majka proroka Samuela:
-4 Samuel
Ana, sveta (etim. -+ ANA, majka
Samuelova). Prema predaji, majka
blaene Djevice Marije. esto se
prikazuje u umjetnosti, osobito u
vrijeme renesanse. Pojavljuje se u
prizorima iz ivota Djevice Marije, kao tO su Susret kod zlatnih
'Vrata, Pouka u itanju, Prikazanje Marijino u hramu. Takoer
se javlja i na slikama Svete obitelji s djeakom Isusom na koljenima.
MG
-+loakim i Ana;

neu. Ana Trajna

Ana Trojna -+ sveta Ana Trojna

Ana (sveta), pouava Bogorodicu.
To je kasna srednjovjekovna ikonografska tema (nalazimo je pod
kraj XV. stoljea i u XVI. stoljeu) koja izvire iz porasta pu
ke pobonosti prema sv. Ani.
I k o n O g raf i j a: Sv. Ana sjedi i pouava u itanju iz knjige
mladu Bogorodicu, koja stoji. Katkada pouava sve svoje tri apokrifne keri.
BF
Anafora (gr. anaphora podizanje, prinos). Rije i pojam koji
u istonoj Crkvi oznauju ono
lto je u zapadnoj -4 kanon mise.

To je uobiajena oznaka za sveanu euharistijsku molitvu. Sve

istonjake liturgije, S izuzetkom
dananje armenske, imaju vie
anafora (najbrojnije su u sirijskoj
liturgiji), no one nisu sadrajno
vezane za odreene blagdane (kao
to tO na Zapadu biva pomou
promjenljivog -4 predslovija), ve
se rasporeuju prema izboru sveenika, prema obiaju ili propisu
kalendara. Anafore esto imaju
odreeno ime koje dobivaju po
sadraju koji u njima prevladava
ili po osobi koja ih je sastavila,
npr. Anafora Serapiona iz Thmuisa, Anafora sv. Bazilija, sv. KriAB
zostoma itd.
Analogium
legile

(gr.

anategein): -+

Anamneza (gr. anamnem sjeanje). Molitva u -4 kanonu mise koja se moli nakon rijei pretvorbe, a sadri, uz sjeanje na
Kristovu rtvu, izriaje zahvale
Bogu i molbu da mu ova rtva
bude ugodna, te zavrava -4 doksologijom Trojstvu Honor et gloria . .. (ast i slava . cl.
AB

Anastazija (grJlat. Anastasia;

hrv. jo: Stoija, Staija, Staa,
Stajka, Stana, Stoja, Nasta), muenica. Srijemska muenica (u legendama djevica, odnosno udovica), muena za Dioklecijanova
progonstva 25. prosinca 304. Sahranjena u Sirmiju u vlastitoj bazilici, uz baziliku sv. Dimitrija.
Relikvije su joj u V. stoljeu prenesene u Carigrad, u vrijeme patrijarha Genadija (458-471.), i
postavljene u crkvu Svetog uskrsnua (Anastasis), u kojoj je
nekada patrijarh sv. Grgur Na-

ANASTAZIJA

zijanski zapoeo svoje djelovanje;

ta je crkva tada postala crkvom
sv. Anastazije. Oko god. 804. dobio je te relikvije zadarski biskup
sv. Donat od cara Nicefora I.,
u znak izmirenja Bizanta sa Zadrom; prenio ih je u Zadar i pohranio u crkvi sv. Petra, koja se
od tada naziva Sv. Anastazija
(Stoija). Kult sv. Anastazije dospio je rano u Rim, osobito u
crkvu na podnoju Palatina, te
uskoro, u VI. stoljeu, i ta crkva
postaje crkvom sv. Anastazije, u
kojoj papa na Boi (dan sirmijskog muenitva svetiina) sIdi
drugu misu, u zoru. Od tog vremena ostao je obiaj u Crkvi sve
do 1969. da se sv. Anastazija
spominje u drugoj boinoj misi, a
tako i u prvom misnom kanonu.
Legenda ju je uinila Rimljankom, enom patricija Publija, koji ju je poradi njezine elje za
djevianstvom zatvorio u kunu
tamnicu. U njoj ju je tjeio svojim pismima muenik sv. Krizogon (hrv. Krevan - i njegova
crkva u Zadru). Nakon smrti Publijeve ona prati Krevana u
Akvileju, prisustvuje njegovu muenitvu i slijedi ostale svete muenike (tri sestre Solunjanke: Irenu, Agapu i Kioniju, i Nikomedanku Teodotu s djecom) u Sirmij, zatim u Solun i ponovno u
Sinnij, gdje pohada zatvorene
krane, te konano i sama podnosi muenitvo pod ilirikim
prefektom Florom, tonije Proborn, na otoku Palmariji kod Rima. Spaljena je na lomai. Tako
se Anastazija redovito i prikazuje
u ikonografiji.
"Na starijim umjetninama prikazuju je u carskoj odori s krunom
na glavi i opatskim kriem u ruci. Ponekad je odjevena u re8 LEKSIKON IKONOGRAFIJE

113

ANASTAZIJE

dovniko odijelo. U znak

muenihva prikazuju je s

njezina
palmovom granom, ili privezanu uz lomau, ili drei plamenu buktinju
u lijevoj ruci. Od vremena renesanse redovito se prikazuje kao
sveta muenica-udovica (Grgi).
Prikazuju je i s posudom u ruci
u kojoj je nosila pomasti za balzamiranje muenikih tjelesa. Grci
je nazivaju pharmakolytria, a
Slaveni uzoreiteljnica, ve prema
vjerovanju oslobaa li od otrova
ili od uza, okova. U Njemakoj
je prikazuju i sa karama u ruci
(puka ju je mata uinila primaljom pri Isusovu roenju, jer joj
dan muenitva pada na Boi);
tako je kasnije postala i zatitnicom cenzure tiska. Osim toga zazivaju je i protiv glavobolje i
grudnih bolesti.
U zapadnoj Crkvi spomen na Boi, a u istonoj 22. prosinca, da
bi izbjegli na boinu svetkovinu.

U zadarskoj i srijemskoj Crkvi

MD
spomen 15. sijenja.
Anastazije (lat. Anastasius; hrv.
jo: Sta), sveti, muenik. Po zanimanju tkalac i stupar (Julio J,
podrijetlom iz Akvileje. Za vrijeme Dioklecijanova progonstva
boravi u Saloni gdje ima tkalaku
i stuparsku rad ionicu. Zbog kranstva baen u tamnicu i nakon
muenja, s mlinskim kamenom
oko vrata, baen u more 308. g.
Matrona Asklepija izvadila je
njegovo tijelo iz mora i sahranila ga u posebnom mauzoleju u
dananjem Marusincu. Papa Ivan
IV. prenio je g. 642. njegovo tijelo, s relikvijama ostalih salonitanskih muenika, u Rim i pohranio ih u kapeli sv. Venancija
u lateranskoj bazilici. Zatitnik je
grada Splita, te tkalaca i stupara,

ANDRIJA

114

ANDRIJA

je svakome od njih odreen jedan

dio svijeta gdje e propovijedati
evanelje, Andriji dopadnu sjeverni krajevi sve do danalnje
Ukrajine. On je svojim propovijedanjem obratio toliko ljudi na
kransku vjeru da se rimski
upravitelj Patrasa u Grkoj pobojao narodnog ustanka. Zato je
dao Andriju uhvatiti, te ga podvrgao svim moguim mukama, a
na kraju ga privezao na kri kako bi mu produio muke. Vjeruje se da je kri na koji je bio
privezan imao oblik slova .iks.
(X), premda se na starim slikama javlja obian kri ili kri u
obliku slova ipsilon. (Y).
Svetaka je oznaka sv. Andrije
Andrijin kri (X), sredstvo njegova muenitva. Glavni je zaMG
titnik kotske.
Andrija i Benedikt (lat. Andreas
slovaki Svorad i
Stojislav - Blahoslav; polj. Zurawek i Benedikt), sveti redovnici. Zoerard (Swierard, Seohard)
doao je u doba svetog ugarskog
kralja Stjepana iz Poljske u Ugarsku (Slovaku) i postao benediktinac u Zoboru, primivi ime Andrija. Kasnije se povukao u peinu kod Skalke blizu Trenina
(bisk. Njitra) i sa svojim ueni
kom Benediktom vodio pustinja
ko-cenobitski ivot u velikom
mrtvljenju i pokori. Bl. Mavro,
peujski biskup, pie da ih je kao
djeak poznavao. Zoerard je umro
1009. nakon veoma stroga ivota
(lanci mu urasli u tijelo), a Benedikta, koji je nastavio ivjeti
u peini, nakon tri godine (1012.)
ubie razbojnici i bacie ga u rijeku Vah (Waag). U doba sv.
Ladislava 1085. obojica kanonizirani. Relikvije u katedrali u

et Benedictus;

S'l/. Anastazije (StaJ). Split, katedrala, 13. st.

a zazivaju ga protiv glavobolje.

Atribut mu je mlinski kamen.
Blagdan mu je u splitsko j biskupiji 26. kolovoza, a inae 7. rujAB
na.
Andrija apostol (lat. Andreas;
slov. Andrej), sveti. Brat imuna
Petra, ribar iz Betsaide u Galileji, bio je jedan od prvih Kristovih uenika. Prema predaji,
kad su se apostoli razilazili i kad

ANELI

ANf>ELI

115

Njitri. Prema Bedekoviu, sv. Benedikt bio je rodom iz Dalmacije.

Blagdan u Poljskoj, Slovakoj i
Ugarskoj 17. srpnja. Nekada su
se hovali i u Hrvatskoj. Oko
1760. g. naslikao ih Gabrijel Taller na vratnicama sakristijskih
vrata u Kamenskom (pavlinski
samostan). Obojica su prikazana
u redovnikom odijelu; Benedikt
dri u desnoj ruci palmu, a u liMD
jevoj ma.
Aneli (gr. aggelos vjesnikc).
Aneli su nevidljiva bia, Bo~ji

klanjatelji i sluitelji, njegovi glasnici, prenositelji ili izvditelji njegove volje na zemlji, meu ljudima. Tada se pojavljuju u vidljivome, ljudskom liku kao nepoznati stranci, gosti, mladii.
Oni nekoga obavje!uju, opominju, svjetuju, pouavaju (neIto
mu tumae i objaInjavaju); nekoga prate, ltite, uvaju, spa~a
vaju, spreavaju, kanjavaju, pa
ak i ubijaju. Biblijska angelologija razlikuje anele po funkcijama i hijerarhiji, a predouje ih
kao .nebesku vojsku, ali im ne
utvruje broj. Tek od VI. stoljea, s Dionizijem Areopagit<im
(De coelesti hierarchia), angelologija postaje sistem, a broj se an
eoskih vrsta fiksira na devet
korova, podijeljenih na tri reda
(hijerarhije) :
I. red: 1. Serafmi (Seraphim), 2.
Kerubini (Cherubim), 3. Prijestolja (Throni);
II. red: 4. Gospodstva (Dominationes), 5. Sile (Virtutes), 6. Vlasti
(Potestates);
III. red: 7. Poglavarstva (Principatus), 8. Arkaneli (Archanglli),
9. Aneli (Angeli).

Kerubini (nose Bogorodicu).

Zagreb, SfJ. Katarina, F. RobbIJ,
1728.

Ikonografija:
1. Serafini su plamenocrvene boje
i imaju lestora krila s mnogo
oiju na njima: dvama krilima
lete, dvama zakriljuju lice, a
dvama pokrivaju noge.
2. Kerubini su nebeskomodre boje
i imaju etvora krila (rjee lestora).
3. Prijestolja (Throni) nemaju antropomorfnog oblika, prikazuju
se kao ognjeni, krilati kotai s
mnogo oiju. Na njima poiva
Boje prijestolje.
4. Gospodstva
(Dominationes)
nose ezlo i krunu ili ma u ruci
i oklop na tijelu.
5. Moi (Virtutes) dde obino
knjigu u ruci.
6. Vlasti (Potestates).

ANELI

116

ANELI

kimu i sv. Ani. Osim glasnikog

tapa (ezla ili ljiljana) u prizoru -+ Navjetenja, atributi su
mu: upaljena svjetiljka ili zrcalo
od zelenog jaspisa na kome su
napisane Boje odredbe.
RAFAEL (Bog je ozdravio), pratilac na putu mladoga Tobije i
izljeitelj sljepoe staroga Tobije
(-+ Tobija). Kao atribut nosi posudu s lijekom u ruci i vodi za
ruku malog Tobiju.
URIJEL (.Svjetlo Boje), savjetnik Ezdrin. Ima plameni ma i
plamen pod nogama. On je arkaneo na ulazu u Eden, zemaljski raj.
BARAHIJEL ili MALTIJEL (Boji
blagoslov), pomaga, koji se je
javio Mojsiju iz ognja (-+ gorui
grm). Oznaka su mu bijele rue.
JEHUDIJEL ili JOFIJEL, kanjavatelj. Ima zlatnu krunu i trostruki
bi u ruci.
Serafin (II sti&matizaciji Stl. Franje). Zadar, kor Sv. Frane, /.
de Borgosansepolcro, 1394.
(Principatlls)
bilo
u liturgijsko ruho (dalmatiku) i
nose ljiljan u ruci.
8. Arkaneli (Archangeli) individualizirani su vlastitim imenima,
a ta imena tumae njihove funkcije. Ima ih sedam:

7.

Poglavarstva

od jeveni su bilo u

ratniko,

MIHOVIL (Mihael: Tho je kao

Bog?), vojskovoa vojske nebeske, pobjednik nad Sotonom. -+
Mihovil, sveti.
GABRIJEL (Junak Boji), Boji
glasnik. -+ Navjetenje, -+ Navjetaj roenja Bogorodice sv. Joa-

SEALTIJEL ili ZEADXIJEL, glasnik.

je rtvovanje Izakovo
(-+ rtva Abrahamova). On dri
ruke sklopljene na molitvu.
9. Aneli (Angeli). Oni su zatitnici pojedinih ljudi, njihovi andeli uvari.
Aneli u prizorima teofanija (bogojavljenja: kad se oituje Bog
Otac ili Krist) i u proslavama
Bogorodice pjevaju, sviraju u instrument, klanjaju se naklonom
glave, poklekom, kleanjem, sklapanjem ruku, ukrtanjem ruku na
prsima, pokrivanjem ruku -+ mapulom; oni kade kadionicama,
nose upaljene svijee u ruci i
obavljaju druge liturgijske ine,
pa su esto (poevi od IV. stoljea) odjeveni u liturgijsko ruho
Sprijeio

ANELI

117

akona

(alba, stola, dalmatika).

U borbama i u obranama oni su
i vojnici. Od XV. stol jea dal je,
a posebno u baroku, nose suvremenu, blistavu opremu (oklop,
kaciga).
Aneli prisustvuju smrti te odnose u raj du~e muenika i pravednika. Oni se klanjaju -+ Euharistiji i Kristovim simbolima.
U najranijim prikazima, u slikarstvu katakornba i na reljefima
starokranskih sarkofaga, aneli
nemaju krila. Oni su lijepi mladii, obueni u bijele haljine. Prvi
put se javljaju s krilima u IV.
stoljeu. Krila su im isprva bijela;
u kasnom srednjem vijeku krila
im postaju zlatna ili hrena. Uz
velianstvene oblike anela uvode
se u ikonografiju - poev~i od
talijanske renesanse XV. stoljea
- i mali, ljupki, goli~avi, krilati
anelii, takozvani .putti. (tal.
putto .djeai.).
Aneo je atribut proroka -+ Hababuka i proroka -+ Malahije.
BF
Pojava anela karakteristina je u ikonografskim temama koje su II ovoj knjizi obraene pod ovim naslovima:
-+ Stvaranje svijeta (drugi i sedmi dan);
... Sedmi dan; -+ Izgon iz zemaljskog
raja i -Jo. Abrahamovo gostoprimstvo; -+
Abrahamova irtva; ..... Hagara II pustinji; Lorovo gostoprimstvo: Sodoma j
Gomora; Lacov bijeg: -+ Sodoma i Gomora; -to Jakovljeve ljestve; -+ Borba
I andelom (Jakov) j -+ Gorui grm; Po~
mor egipatskih prvoroenaca: -+ Pasha;
-+ Stup od ognja; -+ Mojsije gleda
obeanu zemlju; -+
Mojsijeva smrt;
-+ Koveg Zavjeta (Saveza); --. Ba]aami
-+ Ukazanje arkanela Mihovila Jozui;
00+ Gedeonova pozvanje; Navjetaj Samsonova roenja: -+ Samson; Aneo hra
ni i tje~1 Iliju u pustinji: -+ Ilija moli
od Boga smrt (-+ Ilija); -+ Tobija;
-+ Kalnjavan;e Heliodora; Izaijino via

ANELI

enje: ... Izaija prorok; Oi~enje

u.a.

.aa proroka Izaije: -+ Izaija prorok;

Ezekijelovo vienje Bolje slave: ... Eua
kijel prorok; Aneo tumai Danijelv
njegova vienja: -+ Danijel prorok I
Tri mladi~a u u!arenoj peei: -+ Danijel prorok; Danijel u lavljoj jami: ....
Danijel prorok; -+ Pobuna andela; -..
Mihovil, sveti; -+ NavjeJtaj rodenja Bogorodice sv. Joakimu: -+ Joakim i Ana;
Navjetaj roenja Bogorodice IV. Ani: -to
Joakim i Ana; -+ Bogorodicu hrani aneo;
Andeoski pozdrav na bunaru: -+ Navjetenje; -+ Lov na jednoroga; -+ Navjetai roenja sv. Ivana Krstitelja Zahariji; -+ R~
enje Kristovo; -+ Poklonstvo triju kral;eva (NavjeJtaj kraljevima, San triiu kraljeva); Navjetenje pastirima: -+ PO""
klonstvo pastira; -+ Bijeg u Egipat (Josipov san, Poinak na bijegu u Egipat);
-+ Kristovo djetinjstvo; -+ Odlazak
sv. Ivana Krstitelja u pustinju; -+ Krh:enje Kristovo; -+ Pokop sv. Ivana Krstitelja: -+ Aneli posluiuju Krista; ...
Izljeenje uzetoga (Aneo tapom pokree vrutak vode); -+ Molitva na M.dinskoj gori; -+ Raspee (andeli skupljaju u kale!e Kristovu krv; aneli
klanjaju raspetom Kristu; andeo odnosi dulu dobrog razbojnika); -+ U,
krsnue Kristovo (nete ene na praz
Dom Kristovu grobu); -+ Uza~a~e; ...
Apokalipsa (aneli nastupaju u pon.jvile apokaliptikih tema); -+ Posljednji
.ud; -+ Raj; -+ Bogorodiina smrti
-+ Uznesenje Bogorodiino; -+ Krunidba Bogorodice; -+ Sv. Marija od
Snijega (Snjelna); -+ Bogorodica za
ItitnicI; -Ii> Bugrelno zaee.
B'

Aneli posluuju Krista. U slijedu

evaneoskih izvje~taja, nakon pri-

zora -+ napastovanja Krista, a

na temelju Matejeva evanelja:
Tada ga ostavi avao, a pristupi~e aneli te su mu sluili. (Mt
4,11), ve se od razdoblja romanike oblikovao uvijek vrlo slobodno interpretirani motiv gdje
nekoliko anela donose Kristu
hranu i pie, posluuju ga i klanjaju mu se.
BF

ANDELI

118

Aneli skupljaju
raspee

Kristovu krv:

-+

Aneo: -+ Josipov san; -+ Bijeg

u Egipat; -+ legenda o Teofilu
Aneo koji stoji jednom nogom
na moru a drugom na kopnu:
-+ Apokalipsa
Aneo

s kljuem
Apokalipsa

verigama:-+

Aneo

smrti, Aneo zatornik:

-+Pasha
Aneo tumai Danijelu
vienja: -+ Danijel

Aneoske

njegova

ljestve: -+ Jakovljeve

ljestve
Aneoski

pozdrav na bunaru:
-+ Navjdtenje

Angelar -+ Klement Ohridski

Anina molitva: -+ Samuel

<

Antependij (lat. anupmaium

.nte pred + pendere visjeti).
Antependij je ukrasni komad, redovito pomian, koji prekriva
prednju stranu -+ stipesa oltara.
To je duguljasta etverokutna ploa, esto bogato umjetniki obraena slikarijama ili reljefima, katkad od plemenitih kovina.
Od vremena kasne gotike antependij je esto od svile ili brokata, bogato izvezen zlatovezom
ili vezenim slikama (akupikturama), a katkad slijedi boju crkvene
MG
godine.
Antifona (gr. antE "premac +
phonl glas, antiphoneo odgo-

ANTUN

varati, lat. antiphona). Pripjev

koji od pjevaa preuzima kor i
pjeva izmeu pojedinih stihova
psalma (antifonalni psalmi) ili samo na poetku i na kraju psalma
(alterirani psalmi). U glazbenom
pogledu svrha joj je da dade ton
psalmu, a u misaonom da naglasi
sadraj psalma ili njegov odnos
prema danu u koji se pjeva.
AB

Antifonar (lat. antiphonarium, -+

ANTIFONA). Nekada je taj pojam
oznaavao generiki sve zbirke
pjevanih liturgijskih tekstova. Od
XIV. stoljea dalje, u uem smislu tako se naziva zbirka pjevanih dijelova -+ brevijara, -+ antiAB
fona i -+ responzorija.
Antikrist i dva Boja svjedoka:
-+ Apokalipsa
Antikrist -+ Sotona
Antitip (gr. antitjpos koji odgovara uzoru <antE protu +
tjpos .lik, slika). Osoba, zbivanje, rije ili predmet u Novom
zavjetu koji su ispunjenje ili suprotnost neke osobe, zbivanja, rijei ili predmeta u Starom zavjetu. (~Tipologija)
Antun Opat (lat. Antonius). Lik
sv. Antuna Opata (pustinjaka)
vrlo se esto javlja na renesansnim slikama. Roen je u Egiptu
(IV. st.) od bogatih kdanskih
roditelja. Nakon njihove smrti,
kad je Antunu bilo osamnaest gedina, njegov se duh odjednom
promijenio, te porazdijeli svoje
imanje siromasima, uze Jtap u
ruke i pridrui se skupini samotnika u pustinji. Sav je njegov
daljnji ivot bio posveen odrica-

ANTUN

119

nju i duhovnom rastu. Dvadeset

je godina ~ivio u nekoj ru~evini
pokraj Nila i ondje se trsio da
svlada sve tjelesne slabosti i ~ivi
samo za Boga. Njegova borba
protiv napast!, koje je on nazivao
demonima, predmet je mnogih
umjetnikih djela. Kad Se vratio
iz svoje samoe, bio je ve stekao
veliku duhovnu snagu, tako te su
mnogi dolazili k njemu da ~ive
pod njegovim vodstvom.
U dobi od devedeset godina pomisli kako nijedan ovjek nije
proveo tolike godine u samoi i
odricanju. Nato zauje glas gdje
mu govori: .Ima jedan svetiji od
tebe, jer Pavao pustinjak slu~i
Bogu u samoi i odricanju ve
devedeset godina. e Stoga se Antun zaputi tra~iti Pavla Pustinjaka. Na svom putu naide na mnoga udovi~ta i mnoge ku~nje. Kentaur i satir pokaza~e mu put k
svecu, ali mu avao podmetnu
zlatnu ~ipku kako bi ga odvratio
od putovanja. No Antun znakom
kria otjera sve napasti, te napokon stigne do peine gdje je Pavao ivio. Kad su se susreli, ispria mu Pavao kako mu ve
ezdeset godina neki gavran svaki dan donosi polovinu kruha.
Dva starca poee zajedniki ivjeti u pustinji, a odsad je gavran
svaki dan donosio po cio kruh.
Nakon Pavlove smrti Antun se
vrati u svoje ranije boravi!te, gdje
osta jo etrnaest godina, kad ga
zatee smrt, u dobi od stotinu i
pet godina.
Sv. Antun smatra se Ocem mona~tva. Stoga se obino prikazuje
s kukuljicom i mon~kim habitom. Na lijevom mu je ramenu
modro slovo Tc, izvorno theta (8), poetno slovo grke rijei The6s, to znai Bog. Po-

ANtuN

dupire se o taku, koja oznaava

njegovu duboku starost, i nosi
zvonce u ruci ili objdeno o haku. Znaenje se zvonca razliito
tumai, no prete~e milIjenje da se
time oznaava sveeva sposobnost
istjerivanja zlih duhova. Svinja,
koja predouje demone pdude i
pro~drljivosti, esto prati sv. Antuna i znak je njegove pobjede
nad grijehom. Ta oznaka pribavila mu je glas monog zatitnika
kod uzgoja svinja i ostale stoke.
Sv. Antun esto u rukama dri
ili nogama gazi snop plamenova,
to podsjea na njegovo videnje
paklene vatre koja je u njemu
ubila svaku tjelesnu poudu. Zbog
te oznake ponekad se zaziva kao
zatitnik vatrogasaca.
MG
Antun Padovanski (lat. Antonius
Patavinus), sveti. Roden je u lisabonu u XIII. stoljeu i odgojen
u kaptolskoj koli u tom gradu.
Ispoetka je stupio u red sv. Augustina, no uv~i o velikoj svetosti sv. Franje, potrai osnivaa
franjevaca u Assisiju. Svetom se
Franji uinilo da je Antun priprost, srednje darovit mladi, no
potO se Antunu ukazala prilika
za propovijedanje, sv. Franjo se
oduevio mladievim govornikim
darom te mu povjerio odgojni rad
u franjevakom redu. Izvanredno
je razvio svoj propovjedniki dar,
a narod ga je veoma volio. Predavao je bogoslovne nauke u Bologni, MOntpellieru, Toulous; i Padovi, gdje je umro jo mlad, u
dobi od trideset i est godina.
Postoji nekoliko legendi o ivotu
toga sveca. Medu ostalim tu je i
pria o nekom krivovjercu iz Toulouse koji nije htio vjerovati u
prisutnost Kristovu u euharistiji
ako njegov magarac ne ode iz

ANZAN

staje 1 ne klekne pred svetim sakramentom. Nekoliko dana kasnije, kad je sv. Antun izlazio iz
crkve nosei euharistiju umiruemu, kod stubita susretne magarca koji klekne pred svetim sakramentom. Zbog te legende sv.
Antun se esto prikazuje s magarcem koji klei. Obino je na
slikama odjeven u franjevaki habit. U rukama dri svoje ostale
svetake oznake: ljiljan, procvjetali kri, ribu, knjigu i plamen.
Osobito od vremena renesanse poee ga prikazivati s djetetom Isusom na rukama. Sv. Antun je
glavni zatimik grada Padove.
MG
Anzan (lat. .Ansanus), sveti. Roen u Rimu u plemikoj obitelji,
u III. stoljeu. Potajno ga je dala
krstiti njegova dojilja Maksima
dok je jo bio dijete i odgojila ga
kao kranina. U devemaestoj godini, unato progonu krana za
cara Dioklecijana, Anzan javno
priznaje svoju vjeru. Zato dadoe
njega i Maksimu bievati. Maksima je podlegla muenju, a Anzan se oporavi i dospije u tamnicu u gradu Sieni. Ondje stade
propovijedati evanelje i obrati
mnoge na kranstvo. Zbog toga
mu je, po carevu nalogu, odrubijena glava.
Anzan je uven kao apostol Siene
i kao glavni zatitnik toga grada.
Njegove obine oznake jesu zastava sa znakom kria i krsni
MG
zdenac ili krsna aa.
Anzelma (Asel) Ninski (lat. .Anselmus), sveti. Prema stoljetnoj
predaji, jedan od sedamdesetorice
Kristovih uenika, osniva i prvi
biskup ninske Crkve. Nakon Kristova uskrsnua uputio se propo-

120

APOKALIPSA

vijedati evanelje u Galiju. Odatle je sa svojim pratiocem i a

konom Ambrozijem iMarcelom
(zvanom Marija Nerga), pratilicom sv. Lazara i sv. Marte, krenuo u dananju Hrvatsku te mnoge obratio na kranstvo. Njemu
je posveena biva ninska stolna
crkva, u kojoj se uvaju njegovi
posmrtni ostaci u monicima od
srebra i zlata.
Sv. Anzelma pojavljuje se u najstarijim prikazima kao >orans. u
misnici, s izrazitim postrigom na
glavi, zatim kao .benedicens. s
knjigom u lijevoj ruci, a u kasnijim djelima s mitrom na glavi,
knjigom u ruci i desnicom podignutom na blagoslov. Glavni je
zatitnik Nina i nekadanje ninske biskupije.
MG
Apokalipsa (gr. Apokalypsis <
ap6 >od. + kalyptein .pokrivati). Apokalipsa (hrv. Otkrivenje) jest posljednja knjiga Biblije
kojom zavrava Novi zavjet. Po
kdanskoj tradiciji njeno se autorstvo pripisivalo sv. Ivanu, apostolu i evanelistu, koji bi Apokalipsu bio sastavio za vrijeme
svog progonstva na otoku Patmosu u Dodekanezu. Kao stil i
knjievna vrsta Apokalipsa ima
prije sebe dugu tradiciju u idovskoj literaturi (vienja proroka
-4 Ezekijela i proroka -4 Danijela). U svome uvodu ona je
upuena
kao pismo sedmorim
Crkvama u Maloj Aziji, ali se
pod >puninom. simbolinog broja 7 podrazumijeva cijelo kran
stvo, koje trpi kunje i progone
(potkraj prvog stoljea kran
stva) te oekuje konac ovoga svijeta i konanicu u ivotu vje
nom. Sadraj Apokalipse je orijentalnom slikovitou zamdena i

APOKALIPSA

121

izvanredno dinamina vIzIJa Ivanova, vi~e nalik na dana~nji film

negoli na statiku sliku. U Apokalipsi blije~ti Ivanovo vienje
Bojeg velianstva usred neke
vjene nebeske liturgije. U alegorijski i zamr~eni rjenik zaodijeva
se u Ivanovu vienju poruka o posljednjim kunjama to e ih podnijeti Crkva i o teini koja e
opteretiti postojanost vjernika
potkraj povijesti ovoga svijeta.
Apokalipsa je, nadalje, tajanstvena slika o posljednjoj Kristovoj
bici sa silama zla, sa Sotonom,
s Antikristom, koja e zavr~iti
pobjedonosno pred sam konac
svijeta, prije --+ posljednjeg suda,
i kojoj e epilog biti nebeski Jeruzalem., divno i vjeno prebivalite i blaenstvo pravednika.
Kako je Apokalipsa u zapadnoj
Crkvi bila priznata kanonskom
knjigom ve od III. stoljea, a u
istonoj Crkvi tek od XIV. stoljea, to su poetak i bitni razvoj
i primjena njene ikonografije bili
par excellence kreacije Zapada.
Stoga apokaliptikih motiva u
umjetnosti katakornba jo~ nema;
na starokrUanskim sarkofazima
oblikuje se jedino --+ Kristov ideogram (alfa i omega) na temelju
apokaliptikog teksta (usp. Otk
22,13). Naslikani apokaliptiki
motivi poinju s V. stoljeem
(mozaici u Ravenni i u Rimu); od
X. stoljea razrauju se i kompletiraju apokaliptiki ciklusi u
minijaturama kodeksa (panjolska, Beatusovi komentari Apokalipse; engleski kodeksi), od XI.
stoljea apokaliptiki motivi pojavljuju se na portalnoj plastici i
u programima romanikih fresaka (Francuska); opsean ciklus
Apokalipse na tapiseriji (izvorno

APOKALIPSA

dugoj 150 metara) bio je 1375-1380. izvezen i darovan katedrali u Angersu (Francuska). Godine 1498. izrauje A. Durer poznati ciklus drvoreza s temama
iz Apokalipse.
U ikonografiji su najvaniji i najuestaliji ovi apokaliptiki motivi:
l. KRIST MEU
SVIJENJAKA .1

SEDAM ZLATNIH
kako se okrenuh,
opazih sedam zlatnih svijenjaka,
a meu svijenjacima nekoga sli
na Sinu ovjejemu, obuena u
dugu haljinu i opasana zlatnim
pasom po prsima. Njegova glava
s kosom bija~e bijela poput bijele
vune, poput snijega; njegove su
oi bile kao ognjeni plamen; njegove su noge sliile mjedi kad se
uari u pei; njegov glas kao ~um
velikih voda. U svojoj je desnici
drao sedam zvijezda, iz njegovih je usta izlazio otri dvosjekli
ma, a njegovo je lice bilo kao
sunce kad sja u svoj svojoj silie
(Otk 1,12-16). Na temelju ove
vizije nastaje tip apokaliptikog
Krista, kao suca posljednjeg suda
koji sjedi a iz usta mu izlazi ma
(u XV. stoljeu: ma i ljiljan).
--+ Posljednji sud.
2. MAJESTAS DOMINI. KRIST U
SLAVI, TETRAMORF I 24 STARCA
ApOKALIPSE. 1 gle: u nebu je
stajalo prijestolje, i na prijestolju
je sjedio Netko. Onaj koji je sjedio bija~e na pogled kao kamen
jaspis i sard. A oko prijestolja
bio je sjajan krug, slian dugi,
na pogled kao smaragd. Oko prijestolja jo~ vidjeh dvadeset i e
tiri prijestolja na kojima su sjedila dvadeset i etiri Starca, obuena u bijele haljine, sa zlatnim
krunama na svojim glavama. Iz
prijestolja izlaze munje, grmlja-

APOKALIPSA

122

vine i gromovi. Pred prijestoljem

gori sedam zubalja, to jest sedam
Duhova Bojih. Ispred prijestolja
se prua nelto kao stakleno more
slino kristalu. Izmeu prijestolja i onih oko prijestolja etiri
Bia, sprijeda i straga puna oiju.
Prvo je Bie slino lavu; drugo je
Bie sli~no juncu; tree Bie ima
liee kao u ovjeka, a etvrto Bie
slii orlu u letu. etiri Bia, sva-

ko od njih sa po est krila, puna

su oiju okolo i iznutra. Bia bez
prestanka - dan i no - ponavIjaju: 'Svet, svet, svet Bog,
Gospodar, Svemogui, koji bijae,
koji jest i koji e doi!' Svaki
put kad bi Bia priznala slavu,
ast i zahvalu onomu koji sjedi
na prijestolju, onomu koji ivi u
vijeke vjekova, padala bi dvadeset i etiri Starca pred onim koji
sjedi na prijestolju, i poklanjali
bi se onome koji ivi u vijeke
vjekova, i odlagali bi svoje krune
pred prijestoljem govorei: 'Dostojan si, naJ Gospodine i naJ
Boe, da primiJ slavu, ast i mo,
jer ti si stvorio sve: sve tvojoj
volji duguje postojanje i stvaranje' (Otk 4,2-11). Na temelju
ove vizije stvara se u XI. stoljeu ikonografija jednog od dominantnih prikaza Kristove slave,
koja je vladala u visokom srednjem vijeku: ~ Majestas Domini.
To je Krist koji sjedi na prijestolju (ili na dugi) i okruen je
mandarlom duginih boja, a oko
njega, u etiri kuta izvan mandorle, nalaze se etiri lika: ~ tetramorf. Modifieirajui ovaj opis
iz Apokalipse, likovima se smanjuje broj krila od Jest na dva
krila, te se oblikuju kao ovjek
ili aneo (gore lijevo), kao orao
(gore desno), kao lav (dolje lijevo) i kao tele (dolje desno).

APOKALIPSA

3. STARCI ApOKALIPSI!. Oni su u

ikonografiji prikazani bilo sjedei, bilo stojei, hodajui u povorci
ili klanjajui se, odjeveni u bijele
haljine, s krunama na glavi ili
s aureolama oko glave (ili kako
Kristu u ast skidaju krune), a
uvijek su u zanosu, uzdiui i
nauznak zabacujui glave i gledajui uvis. Oni sviraju u harfe ili
viole i u ruci nose posude s miomirisima ili s kadom (posude su
u obliku kalea, roga ili boce).
Majestas Domini i tetramorf sa
24 apokaliptika starca (ili bez
njih) kljuni su prikaz srednjovjekovnih ikonografskih programa na zidovima oslikanih crkava,
a u XII. i XIII. stoljeu taj prikaz zauzima istaknuto mjesto u
skulpturi zabata na portalima katedrala u Francuskoj i Njema
koj. U naoj zemlji, na freskama
u Istri, Majestas Domini ima gotovo redovito sredinje mjesto u
apsidi sve do prve polovice XV.
stoljea.

4. JANJI! I KNJIGA SA SI!DAM PI!ATA. Ivan u vienju gleda kako

Onaj koji je sjedio na prijestolju
ima u ruci knjigu zapeaenu sa
sedam peata, te se rahlosti (Ivan)
to tu knjigu na gromki aneoski
poziv nitko ne moe otvoriti i
proitati. Utjei ga jedan od dvadeset i etiri starca rekavi da e
to uiniti .lav iz plemena Jude,
.Davidov izdanak. Tada se primakne Janje, ranjeno od klanja,
i ono uze knjigu. Janjetu se tada
poklone etiri Bia (tetramorf) i
dvadeset etiri apokaliptika starca, dok bezbroj anela i sva zemaljska stvorenja pjevaju slavu
.Onome koji sjedi na prijestolju
i Janjetu (usp. Otk 5,1-14). Zapeaena knjiga prikazana je kao

APOKALIPSA

123

svitak sa sedam pe~ata ili kao

knjiga, a Janje pola!e na nju
jednu nogu.
5. OTVARANJE PEATA. Janje postepeno, jedan po jedan, raskida
sedam pe~ata. Kako otkida pe~ate, pojavljuju se apokaliptika
zla, a tO su ~etiri jaha~a Apokalipse (v. nae).
6. CETIRI JAHAA ApOKALIPSE (Otk
6,1-8). Prvi jaha~ ja~e na bijelom konju; on je Pobjednik, te
ddi u ruci Hik. Drugi ja~e na
crvenu konju; on ima ma~ i izazivlje meusobni pokolj ljudi: to
je Rat. Trei ja~e na vrancu i
nosi u ruci vagu (za vaganje hrane): to je Glad. Cetvrti jaha~
j~e na blijedu, zelenkastu konju:
to je Smrt ili Kuga. Jaha~i apokalipse imaju vlast nad ~etvrti
nom zemlje da ubijaju ma~em,
glau, kugom i zemaljskom zvjeradi. U ikonografiji apokaliptiki
jaha~ Smrt oboruhna je kosom
ili trozubom. Starija ikonografija
prikazuje apokaliptike jaha~e
kao odvojene slike ili kao niz
konjanika. Njema~ka kasna gotika (Kolnska biblija 1479.) i Albrecht Diirer prikazuju ih u skupini.
7. DUE MUENIKA U BIJELIM HALJINAMA (Otk 6,9-11). Pri otvaranju petog pe~ata Ivan vidi pod
htvenikom du~e mu~enika koje
zazivaju Bo!ju osvetu za prolie
nevine krvi. Njima se podjeljuju
bijele haljine.1 re~eno im je da
se strpe dok se ne ispuni broj njihovih sudrugova u slu!bi i njihove brae koji imaju biti ubijeni
kao i ooLc
I k o n o g raf i j a: Aneo im
pred oltarom dijeli bijele haljine
ili bijele stole. Pod utjecajem Ii-

APOKALIPSA

turgije (zbog ~itanja ovog odlomka Otkrivenja na dan Nevine

djece) katkada su du~e mu~enika
prikazane kao mala djeca. Na oltaru je kale! ili prijestolje: ~
(h)etimasija.
8. PADANJE ZVIJEZDA (Otk 6,12-17). Kod kidanja ~estog pe~ata,
nebo se savija kao svitak (ovaj je
motiv iz Apokalipse preuzela bizantska ikonografija ~ posljednjeg suda), zvijezde padaju na
zemlju, koja se trese, sunce pomra~uje, mjesec se zakrvavljuje,
a svi se ljudi pred Bo!jom
srd!bom skrivaju u strahu u gorske peine.

9. OBILJEAVANJE ODABRANIH PEATOM BOGA iVOGA (Otk 7,2-9).

Cetiri anela zadravaju ~etiri razorna vjetra, dok peti aneo, uzlazei od istoka, nosi .peat Boga Evogac i tim pe~atom obiljeuje ~e1a odabranika iz dvanaest
izraelskih plemena i veliko mno~
tvo .iz svakog naroda i plemena,
puka ijezikac.
10. KLANJANJE JANJETU (Otk 7,
9-17). Bo!jim pe~atom obiljeeni
odabranici s palmama u rukama,
koji su oprali svoje haljine u krvi
Janjetovoj, te aneli i dvadeset
~etiri Starca i ~etiri Bia iz tetramorfa klanjaju se ni~ice pred
prijestoljem i Janjetom, a Ivan
slua iz usta jednoga od Staraca
komentar, poetski tekst o nagradi onih koji dolaze iz .velike
nevoljec, iz progona i mu~enitva.
Najmonumentalniji primjer ovog
ikonografskog motiva jest Misti
no janje J. van Eycka iz 1432.
u Gandu.
11. SEDAM TamA (Otk 8,1-10,
11). Kod otvaranja sedmog pe~a-

APOKALIPSA

ta sedam anela redom trube u

sedam truba. Na prvu trubu pada na zemlju tua, oganj i krv,
od ega izgori treina zemlje. Na
drugu trubu pada uhrena gora
u more, pa se treina mora pretvara u krv te propadaju ribe i
lae. N a treu trubu pada s neba
velika zvijezda od koje treina
rijeka postade gorka pOput pelina. N a etvrtu trubu sunce, mjesec i zvijezde pomraju za jednu
treinu svoga sjaja. Na petu trubu pada zvijezda koja na zemlji
otvara bezdan. Iz bezdana suklja
dim koji donosi skakavce nalik
na konje (s lavljom glavom i ~kor
pionskim repovima), i oni pet
mjeseci mue one ljude ~to nemaju na sebi Bojeg peata. Na
~estu trubu uje se glas sa rtvenika ~tO zapovijeda ~estom anelu
trubau da odvee etiri anela
koji pu!taju oklopljene konjanike.
Treina ljudi izgiba od ognja, dima i sumpora ~to su izlazili iz
njihovih usta, ali preivjeli ljudi
ne popravljaju se u svojim zlima.
Zatim se pojavljuje aneo koji
jednom nogom stoji na moru, a
drugom na kopnu. On navije!ta
kraj zbivanjima i daje Ivanu da
proguta knjigu ho je taj aneo
nosi u ruci. Ona je slatka u ustima, a gorka u utrobi.

12. MJERENJE HRAMA (Otk 11,1-2). Zatim Ivan dobiva ~tap kao

mjeru kojom mjeri Hram, rtvenik i klanjatelje u Hramu.

13. ANTIKRIST l DVA BOJA sVJEDOKA (Otk, gl. 11). Iz podzemlja
izlazi Antikrist. On daje maem i
sjekirom odrubiti glave dvojici
Bojih svjedoka i ostavlja nepokopana njihova tjelesa, no oni nakon tri i pol dana uskrsnu, uziu
na nebo, a njihove progonitelje

124
proguta zemlja,

APOKALIPSA
zahvaena

potre-

som.

Na trubu sedmog anela dvadeset i etiri Starca padaju niice

i klanjaju se Bogu. Otvara se
hram Boji u nebu i pokazuje se
Koveg zavjeta uz grmljavinu,
potrese i tuu.
14. ZENA ODJEVENA U SUNCB l
SEDMOGLAVI ZMAJ (Otk 12,1-9).
Vizija ene odjevene u sunce, s
mjesecom pod nogama, s vijencem
od dvanaest zvijezda oko glave.
Viui u bolovima i mukama raanja, rodila je sina .koji e vladati svim narodima eljeznim ezlom.. Njezino Dijete nastoji
prodrijeti veliki zmaj, plamene
boje, sa sedam okrunjenih glava
i s deset rogova, koji repom pomete treinu nebeskih zvijezda i
surva ih na zemlju. Dijete spa~avaju aneli, donose ga Bogu i
njegovu prijestolju, a Zena bjei
i sklanja se u pustinju.
15. Sv. MIHOVIL POBJEUJE SOTONU (Otk 12,7-9). Sv. Mihovil (Mihael arkaneo) sa svojim
anelima bori se sa Zmajem (.starom Zmijom., .Sotonom, .Zavodnikom cijeloga svijeta) i sa
Zmajevim anelima i pobjeuje
ih, zbaciv~i ih na zemlju. Zmaj,
strovaljen na zemlju, proganja
Zenu. No njoj su dana orlova
krila da odleti u pustinju, na ~to
Zmaj (Zmija) izbljuje za njom rijeku vode. Zemlja pomae Zeni:
rastvori .usta. i proguta vodu.
Zmaj, gnjevan, nastavi rat protiv njena potomstva, protiv onih
koji vr~e Boje zapovijedi.
16. ApOKALlPTIKB ZVIJERI (Otk,
gl. 13). Prva, sedmoglava zvijer,
s deset rogova i deset kruna na
njima, izlazi iz mora i ima kou

APOKALIPSA

125

nalik na leoparda. Ona huli na

Boga i vodi rat protiv svetih i
zavodi mnohvo ljudi. Druga, s
ovnujskim rogovima, izlazi iz zemlje, izvodi udesa i navodi ljude
da se klanjaju prvoj zvijeri, te
daje da se ljudi igou na rukama
i na elu znakom zvijeri i da
nitko .ne moe ni kupiti ni prodati ako nema ig Zvijeri.
17. KRIST SA SRPOM. ApOKALIPETVA I BERBA. TIJESAK BoJEG GNJEVA (Otk 14,14-20). U
Ivanovoj viziji pojavljuje se Krist,
okrunjen zlatnom krunom, sjedei
na bijelu oblaku i drei otar
srp u ruci. Jedan aneo, izlazei
iz hrama, dovikuje mu da poalje svoj srp, jer da je dozrela
etva na zC'lllji, a Krist dobacuje
srp i zemlja bi pohjevena. Drugi
aneo, sa srpom u ruci, izlazi iz
hrama dok mu aneo, nadglednik
vatre na rtveniku, dovikuje da
poalje svoj srp na zemlju kako
bi se njime odrezalo dozrelo groe. Obravi groe, aneo ga sasu
u velik tijesak Bojeg gnjeva, a
iz tijeska se razli visoko po zemlji krv .konjima do uzda .

TIKA

18. SEDAM AA BOJEG GNJEVA

(Otk 15,5 - 16,21). Sedam anela u bijelim haljinama, opasani
zlatnim pojasom, izlaze iz hrama,
a etiri Bia (tetramorf) uruuju
im .sedam zlatnih aa napunjenih gnjevom Bojim, koje oni
redom, jedan po jedan, izlijevaju
na zemlju. Izlijevanjem prve ae
stradavaju od ireva oni koji su
dali da im se na elo udari ig
Zvijeri. Izlijevanjem druge ae u
more, more se pretvori u krv
mrtvaca. te u njemu uginu sva
bia. Izlijevanjem tree ae u rijeke, sve rijeke i izvori postaju
krv. Sve su te rijeke krvi osveta

APOKALIPSA

za prolivenu pravednu krv muenika. Izlijevanjem etvrte ae

na sunce, ono poe paliti ljude
ognjem, ali ljudi i u ognju psuju
ime Boje i ne obraaju se. Izlijevanjem pete ae na prijestolje
Zvijeri, njenim kraljevstvom zavlada tama. No ljudi i tada proklinju ime .nebeskog Boga i ne
obraaju se. Izlijevanjem este a
e na rijeku Eufrat, presahnu njena voda. Iz usta Zmaja, iz usta
Zvijeri i iz usta lanog proroka
izlaze tri neista duha kao abe.
Izlijevanjem sedme ae u zrak,
iz hrama, povie jaki glas od prijestolja: .Svreno je!. Nato udare munje, potresi uzdrma ju zemlju, rue se gradovi, rue se
gore, tonu otoci, prolamaju se tue, ali ljudi i dalje psuju Boga
zbog svih zala.
19. VELIKA BABILONSKA BLUDNICA
(Otk 17,1-18). Ivanova vizija
velike babilonske Bludnice, obuene u grimiz i skrlet i nakiene
zlatom i dragim kamenjem s biserima, koja u pustinji sjedi na
skrletnoj
sedmoglavoj
zvijeri.
Bludnica u ruci dri zlatnu au
.punu odurnosti i neistoe svoga
bluda. Ivan je vidi .pijanu od
krvi svetih i od krvi Isusovih
svjedoka. Aneo objanjava Ivanu tajnu (kao tajanstvenu viziju
povijesnih dogaaja) da e Zvijer
na kraju unititi veliku Bludnicu.
Pod bludnicom krije se carski
Rim.
20. PROPAST APOKALIPTIKOG BABILONA (Otk 18,21-24). Aneo
silazi s neba, baca veliku stijenu
nalik na mlinski kamen u more
uz rijei: Tako e jednim zamahom biti strmoglavljen 'Babilon'
(misli se na carski Rim), veliki
grad, i nee se vie nai!. Na

APOKALIPSA

126

APOKRIP

zija Apokalipse. N akon svrletka

ovoga svijeta ostvaruje se .novo
nebo i nova zemlja., a .sveti
grad, novi Jeruzalem. silazi od
Boga s neba. To je .stan Boji
21. JAHA VJERNI I ISTINITI (Otk
meu ljudima! On e stanovati
19,11-16). Vizija otvorenog neba
S njima: oni e biti njegov narod,
na kome se pojavljuje jaha na
i On sam, Bog, bit e s njima. On
bijelu konju. Jaha je plamenih
e otrti svaku suzu s njihovih
oiju s maem u ustima i s mnooiju. Smrti vie nee biti; nee
go kruna na glavi i sa eljeznim , biti ni tuge, ni jauka, ni boli, jer
ezlom u ruci. Ogrnut je (crvestari svijet proe.
nim) platem, umoen im u krv, a
Tekst Otkrivenja dao je ikonona ogrtau mu je zapisano ime:
grafiji podroban opis blistave ar.Kralj kraljeva. i .Gospodar gohitekture nebeskog Jeruzalema: tO
spodara. Prate ga .nebeske vojje grad etvrtasta tlocrta, s dvaske., u bijelo odjeveni jahai na
naestorim vratima u svojim zidibijelim konjima. Vjerni i istiniti
nama (po tri na svakoj stranici
jaha. na bijelu konju jest Krist,
bedema), a na svakim vratima
a jahai u njegovoj pratnji jesu
bdije po jedan aneo. Grad je
Crkva.
sjajan i blistav, sagr? '!en sav od
zlata i draga kamenja razliitih
22. KRISTOVA POBJEDA NAD APOvrsta i boja (jaspis, safir, kalceKALIPTIKOM ZVIJERI (Otk 19,17don, smaragd, sardoniks, sard,
-21). Vizija pobjedonosne bitke
hrizolit, beril, topaz, hrizopraz,
Jahaa (Krista) protiv Zvijeri, krahijacint, ametist). Vrata su od
ljeva zemlje i njihove vojske. Zvibisera, gradski trg je od istog
jer i lani prorok uhvaeni su i
zlata. No grad nema hrama,
baeni u ognjeno sumporno jezero.
jer mu je hram sam Gospodin,
Ostali su ubijeni maem koji izlazi
Bog, Svemogui i Janje. Grad
Jahau iz usta. Aneo poziva sve
nema ni rasvjete, jer ga rasvjeptice na gozbu .mesa od kraljetljuje sjaj Boji i Janje mu je
va, vojskovoa, od mogunika, svjetiljka. Iz Bojeg i Janjetova
od konja, jahaa., itd. U ikonoprijestolja tee rijeka kroz grad,
grafiji obino gavranovi kljuju lea u gradu rastu stabla ivota, tO
inama oi.
raaju plodovima svakog mjeseca,
BP
neprestance.
23. SOTONA BAEN U BEZDAN (Otk
20,1-3). Aneo silazi s neba drApokaliptika etva
berba:-+
ei klju od Bezdana i velike
Apokalipsa
verige, kojima okiva Zmaja, .stakoncu se ponavlja prizor klanjanja dvadeset etvorice Staraca i
etiriju Bia (tetramorf) Bogu koji
sjedi na prijestolju.

ru zmiju - a to je avao, sotona. - i baca ga u Bezdan te

zapeauje poklopac Bezdana .da
vie (dok se ne navri tisuu godina) ne zavodi naroda..
24. NEBESKI JERUZALEM (Otk 21,1
- 22,5). Zavrna, trijumfalna vi-

Apokaliptike

Zvijeri: -+ Apoka-

lipsa
Apokrif (gr. ap6kryphos .tajan,
sakriven. <apo .od, so. + kryptein .kriti.). Spisi pisani stilom
bliskim Bibliji i biblijskim pisci-

APOLINAR

127

ma. To su uglavnom romansirano

pro~ireni, katkad pak skraeni ili
iskrivljeni biblijski kanonski tekstovi. Radi ouvanja istoe -+ kanonskih knjiga Biblije Crkva ih
je zabranjivala, ali oni su se ipak
~irili, i zbog svoje romansiranosti
bili su omiljeli kod puka te su
prerastali u legende, koje su postajale vrlo est motiv umjetni
kog stvarala~tva jer su veoma pogodne za narativne scene. Iz njih
su osobito esto uzimani motivi
koji su se odnosili na ivot Joakima i Ane, djetinjstvo Marijino,
djetinjstvo Isusovo, Kristov silazak u podzemlje, Marijino uznesenje, ivotopise apostola i dr.
(Op~irnije u Izvorima za ikonoAB
grafiju).
Apolinar (lat. Apollinaris Ravennatus) sveti, biskup muenik. Biskup i muenik prvih stoljea
kdanstva. Malo je poznat u ranom razdoblju, ali mu se zato
kult veoma ra~irio u VI. stoljeu.
Prema nepotvrenoj legendi, bio
je uenik sv. Petra i prvi biskup
Ravenne. Po jednoj tradiciji rodom je iz Sirije, a po drugoj iz
sjeverne Evrope. Njegovo apostOlsko podrijetlo Ravenna naglaava radi afirmacije svoje jurisdikcije nad susjednim biskupijama. Legende iz VII. stoljea
pridaju mu brojna udesa: znakom kria ozdravlja slijepca; istjeruje avle iz opsjednutih; uskrisio je ker jednog rimskog as
nika; kad su ga prisilili da ue u
Apolonov hram da tamo rtvuje,
hram se sam od sebe sru~io; u
tamnici ga je hranio aneo. Nakon mnogovrsnih muenja ubijen
je toljagom oko 75. godine. Kult
mu se ~iri iz dva ariha: Ravenne, koja preko njega ~iri i svoj

APOLONIJA

politiki utjecaj na Jadranu, i

s Rajne, kamo su mu kult prenijeli .Otoni.. U nae je krajeve
(Istru i Kvarner) taj kult dospio
iz Ravenne. Blagdan mu je 23.
srpnja. U ikonografiji sv. Apolinar se prikazuje kao biskup u
orijentalnoj odori s palijem i
crnim kriem bez mitre, a este
su i scene s udesima iz njegova
ivota. Atribut mu je toljaga, gavran i ma. Za~titnik je grada
Ravenne i Liegea, a tako i proizvoaa svrdla (jer su ga svrdlima muili).
AB

Apolonija (lat. Apolonia), sveta.

Dakanisa crkve u Aleksandriji
(III. stoljee). Navodno je u Aleksandriji bio u to vrijeme neki
vra, veoma cijenjen kod poganskog stanovni~tva. On pokrenu
sveope progonstvo kr~ana, jer
oni prezirahu i unitavahu bogove
koje je on ~tovao. Mnogi krani
pobjego~e iz grada da izbjegnu
smrti, no Apolonija ostade u gradu da bude pri ruci onima koji
nisu mogli pobjei. S rado~u je
i~ekivala muenitvo propovijeda jui kdansku vjeru i obraa
jui mnoge. Stoga je vlasti dado~e uhititi i naredi~e da rtvuje gradskim boanstvima. No svetica uini znak kria prema kumirima koje su joj naredili tovati, i kipovi se smjesta raspadoe u tisue komadia. Za kaznu
bila je privezana uza stup, dok
joj krvnici klijehima upahu zube. Tada je izvedo~e izvan grada,
gdje je ve bila pripravljena velika vatra, da je usmrte. No Apolonija se nipoto ne upla~i vatre,
ve se sama baci na lomau prinosei tako svoje tijelo Kristu.
Njezine su oznake palmina grana

10

11

12

Apostoli .. atributima (stilizirano): l. Juda Tadej, 2. Matej, 3. Simun

Kananej, 4. Ivan 5. Filip, 6. Pavao, 7. Toma, 8. Petar, 9. Andrija, 10.
Bartolomej, 11. Jakov Stariji 12. Jakov Mlai.

APOSTATA

129

i klijeIta s iJ~upanim zubom.

sti se kao zaltitnica zubara.

MG
Apostata (gr~. apostads odmetnik, otpadnik.). U krUanskoj terminologiji tako se naziva ~ovjek
koji svojevoljno i javno odbaci
kransku vjeru. Najpoznatiji takav jest car Julijan Apostata, koji
je g. 360. ponovno preao na pogansku religiju i htio je iznova
uspostaviti u svemu Rimskom
Carstvu. U srednjem vijeku otpadnike, apostate kanjavali su
smru. (Apostazija se i u islamu
kanjava smru).
AB
Apostol (gr ap6stolos poslanike < ap6 od. + stetlein slati.). Tako se zovu dvanaestorica
Kristovih u~enika koje je on izabrao i poslao da nastave njegovu
misiju propovijedajui evanelje i
inei .znakove. u njegovo ime.
Po redu izbora (-+ zvanje apostola), .ovo su imena dvanaestorice: imun, zvani Petar, i njegov
brat Andrija; Jakov Zebedejev
(stariji) i brat mu Ivan; Filip i
Bartolomej; Toma i Matej, carinik; Jakov (mlai) Alfejev i (Juda) Tadej; imun Kanaanac (Kananej) i Juda Iskariotski (Ikariotski), koji ga izdade. (Mt 10,
2-4). Kako se Juda Ikariotski
nakon izdaje objesio, apostoli su
kockom u svoj zbor pribrojili Matiju. Pavao kasnije za sebe tvrdi
da je i njega Krist izabrao i pozvao za apostola (1 Kor 15,8-9).
Od ove dvanaestorice samo su
dvojica -+ evanelisti: Matej i
Ivan, a ostala dva evanelista
nisu bili apostoli, nego obini Kristovi uenici: Marko i Luka.
AB
LEKSIKON IKONOGRAFIJE

APSOLUCIJA

Apostoli putuju na oblacima (Dolazak apostola): -+ Bogorodiina

smrt
Apsalon (izvornije Abalom; hebr.
'absiilom otac[Bog] je mir, blagostanje.): -+ David
Apsida (gr~. hapsis spoj, svod,
prigradnja.). Polukruni zavretak antike bazilike gdje je sjedio
predsjednik suda sa svojim prisjednicima. Od IV. stoljea taj
arhitektonski oblik preuzima i
kranska bazilika i u tom dijelu
smjetena je biskupova -+ katedra, a njoj sa svake strane -+ subselia za zbor sveenika. U kasnijim razdobljima poprima druk~ije oblike (poligon, kvadrat, segment), a i drukije funkcije (od
XI. stoljea u njoj se smjeta oltar
i sarkofag s moima).
AB
Apsolucija (lat. absolutio odrjelenje. <ab .od. + solvere osloboditi, razrijeiti.). Odrjeenje,
oslobaanje od krivnje kao posljedice grijeha.
1. S a k r a m e n t a I n o.
Formula i in kojim sveenik u ispovijedi odrjeuje pokajnika od
krivnje grijeha. Najkrai oblik:
Ego te absolvo apeccatis tuis in
nomine Patris et Filii et Spiritus
Sancti. (Ja te odrjeujem od tvojih grijeha u ime Oca i Sina i
Duha Svetoga).

2. Ope, generalno. Na
odreene dane u godini ~lanovi
redovnikih zajednica i bratovItina imaju pravo od odreeno!:
sveenika dobiti ope odrjelenje
od vremenitih kazni za grijeh.
3. U b r e v i j aru. Tako se zovu formule koje prethode trima

ARBOR VITAE

grupama od devet ~itanja na -+

matutinu.
4. N a d p o k o j n i k o m. Posljednja molitva vjernike zajednice za pokojnika prije nego njegovo tijelo iznesu iz crkve na
AB
putu za groblje.

stoljeu,

Arcosolium -+ katakombe
Arhaneli (arkaneli): -+ aneli
Arhiakon

(prema gr. arkhidiakonos .onaj koji je nad poslunicima, akonima; glavni akon.;
u hrvatskom katkad i arciakon).
Najvia kaptolska sluba i ast,
izuzev prepota. Prvotno je to
bio poglavar zbora -+ akona,
upravljao je crkvenim dobrima i
bio odgovoran za odgoj mlaih
klerika te ih privodio biskupu
na reenje. Kasnije pomae bi~
skupu u upravljanju biskupijom,
osobito njenim materijalnim dobrima, i brine se za jednu teritorijalnu jedinicu biskupije (-+ arhiakonat).
AB
Arhiakonat (lat. archidiaconatus, -+ ARHiAKON). Teritorijalna
jedinica biskupije kojom, zavisan
od biskupa, upravlja arhiakon.
Podjela biskupije na takve teritorijalne jedinice javlja se u IX.

a traje ponegdje sve do

danas.

AB

Arhiprezbiter (gr. = .onaj koji

je nad prezbiterima, sveenici
ma; usp. gr. arkhein biti nad,
vladati. + presbyteros izv. stariji,

Arbor vitae (lat.

stablo, drvo
ivota). U mitologijama mnogih
naroda stablo je nosilac i simbol
ivotne borbe. U kranstvu to je
-+ kri, koji zamjenjuje starozavjetno stablo spoznanja dobra i
zla iz raja zemaljskog. U srednjem vijeku kri ponekad preuzima oblik stabla, a njegovu je
ideologiju posebno razradio sv.
AB
Bonaventura.

ARI]AN1ZAM

130

starjeina) kasnije

,.svee

nik.). Isprva ta sluba znai isto

to i arhiakon, a dunost mu je
bila da bdije nad vrenjem sveenikih dunosti, a u odsutnosti
biskupa da ga zamjenjuje u vrenju liturgijskih ina. Kada se nakon VI. stoljea u vanijim sreditima izvan biskupskog sjedita
formiraju skupine klerika, na e
lo im se stavlja arhiprezbiter, koji
postaje odgovoran za to podruje,
za teritorij koji okuplja vie upa
oko tog sredita, te ima pravo
podjeljivati -+ krst i -+ krizmu.
U kasnijim vremenima, kao i arhiakon, postaje vie-manje kaptolska ast bez osobite vlasti. U
Dalmaciji taj naslov, a donekle i
vlast, imaju upnici gradova u
kojima je nekada bilo sijelo biskupije, a puki se nazivaju ancipret ili nadpop.
AB
Arijanizam. Kranska -+ hereza
nazvana tako po svom zaetniku
-+ Ariju, a odnosi se na Kristovu
boansku narav. Arije je uio da
Krist, druga osoba Trojstva, jest
boanski u nekom smislu, ali ne
potpuno. Budui da je .roen.
od Oca, nije s njim suvjean, jer
prije nego je roen nije postojao.
Sin ima poetak, a Otac ga nema. Pravovjerni krani, naprotiv, vjeruju da je Sin suvjean
Ocu. Po pravovjernoj kranskoj
nauci Sin je istobitan s Ocem (homoousiosJ, dok Arije tvrdi da mu
je samo slian (homoiousios J.
Premda je arijanizam osuen na

ARIJE

131

koncilu u Niceji 325. godine, ipak

se i dalje irio, te je ponovno
osuen na koncilu u Carigradu
381. godine. (Zato se Vjerovanje
pravovjernih krana naziva nicejsko-carigradskim). Od tada
egzistira dijasporaino u pojedinim
dijelovima Crkve. Osobito su ga
prihvaali obraeni barbari (Ostrogoti i Vizigoti) jer im je po
njemu bilo prihvatljivije Trojstvo.
Nakon VII. stoljea slu~beno ga
nestaje, premda se u raznim obliAB
cima i kasnije javlja.
(256?-336).
Kdanski
iz Cirenaike, po kom je
dobila ime prva jaa ~ hereza
u kranstvu (~ arijanizam). Potkraj III. i poetkom IV. stoljea
upravljao je Crkvom u Aleksandriji. Oko 318. godine njegove
ideje o Trojstvu izazivaju kritike,
a 325. godine bile su osuene na
koncilu u Niceji, dok je sam Arije
prognan u Ilirik. Budui da je
imao mnogo prijatelja koji su bili
vrlo utjecajni, do smrti je sudjelovao u otrim teolokim raspraAB
vama.
Arije

sveenik

Arijevstvo

arijanizam

Aritmetika -+ artes liberales

Arka Noina-+ korablja
Arkandeli -+ andeli
Arkaneo Rafael rastaje se s Tobijinom obitelju: ~ Tobija

Arma Christi (lat. = oruda Kristova). Sprave i predmeti kojima je Krist bio muen ili koji
simboliziraju njegovu muku. Naj-

AllNIl.

ei ikonografski prikaz

tih mujest sam kri~ na kojem sn

pojedini predmeti, koji se pojavljuju rasporeeni bez nekog osobitog reda: pijetao, bievi, trnova
kruna, vr, spu~va, Veronikin rubac, eki, avli, klijeta, koplje,
ljestve. Tako okienim kri~em
od baroka dalje predvode se procesije ~ kri~nog puta.
U baroku se - kao pretkazanje
Kristove muke uvodi motiv
djeteta Isusa koji usnuvi na tlu,
na dvjema ukri postavljenim daskama (znak kria), vidi u snu
znakove svoje budue muke, koje
mu donose aneli: stup bievanja,
trnovu krunu, avle, koplje, trskn
sa spu~vom. Katkad se dijete Isus
igra tim znakovima muke.
AB
ila

Amir (lat. Rainerius) , sveti, biskup i muenik. Roen oko 1100.

n Romagni. Najprije je bio monah u Fonte Avellana, a zatim
godine 1156. postaje biskup u
Cagliju. Godine 1175. imenovan
je biskupom u Splitu. Tu je 1177/
/78. odrao biskupsku sinodu radi
sreivanja crkvenih prilika. U istu
svrhu putuje u Ravennu, Zadar
i Carigrad. Doao je u sukob s
Poljianima zbog biskupskih imanja u Poljicima, i kad je jednom
osobno iao u Poljica da sredi tO
pitanje, u Dubravama ga je doekalo pleme Kaia i kamenovanjem usmrtila, 4. kolovoza
1180. Pokopan je uz muenike
poasti u crkvi sv. Benedikta izvan Splita, koja potom dobiva
njegov naslov. U XVII. stoljeu
tijelo mu je odatle preneseno u
grad, u crkvu sv. Marije de Taurelis, a 1676. opet vraeno u ranije poivalite, a odatle je u

132

ARON

XIX. stoljeu preneseno u ~upnu

crkvu u Katel Lukiu. Odmah
nakon smrti bio je u Splitu a
en kao muenik, a 1690. Aleksandar VIII. odobrava njegov
oficij i imenuje ga supatronom
splitske biskupije. Blagdan mu je
4. i 11. kolovoza. U ivotopisu
se spominju brojna udesa, kao
ono da je na mjestu gdje je bio
kamenovan potekla ljekovita voda; da je te~kom boleu bio udaren sveenik Miha koji se radovao njegovoj smrti, i niz drugih.
Atribut mu je kamenje, a prikazuje se u biskupskoj odori kako
klei dok ga Poljiani kamenuju.

AB
Aron (hebr. 'abaron,

znaenje

poznato; moda povezano

ne-

'aron

koveg). Stariji brat i pomo

nik ~ Mojsijev, prvi starozavjetni -+ veliki sveenik.
Ikonografija: Odjeven je
u ritualnu odjeu starozavjetnog
velikog sveenika kako je podrobno opisuje i propisuje Biblija
(Izl, gl. 28 i 29,4-9; Lev, gl. 8),
a u rukama dri svoje atribute procvjetali ~ Aronov ~tap i -+
kadionicu.
Aron je prefiguracija -+ Krista
kao velikog sveenika Novog zavjeta i prefiguracija ~ pape kao
vrhovnog sveenika Crkve (summus pontifex, pontifex maximus).
Aron nastupa u prikazima: -+
Gorui grm (kao promatra dogaa ja); ~ Pasha
(gdje Aron
krvlju rtvenog janjeta upisuje
slovo T, grko tau, na nadvratnike idovskih kua i na ela
Izraelaca); ~ kanjavanje Kore
i osobito u prizoru procvjetalog
-+ Aronova Itapa.
BP

ARON

Aronov Itap
1. (Izl 7,8-13). ~tap koji se kao
udesno znamenje Bo~jeg poslanja pretvara u zmiju pred faraonom, kada ~ Mojsije i ~ Aron
trae da faraon pusti Izraelce.
Kada zatim faraonovi vraevi takoer pretvore svoje ~tapove u
zmije, Aronov ih ~tap-zmija proguta.
Ikonografija poznaje ovo biblijsko kazivanje kao prizor. Motiv
Aronova tapa-zmije odrazio se
od XIII. stoljea takoer i na
oblikovanju ~ biskupskih tapova
i ~ opatskih tapova, gdje kovra
zavrava zmijskom glavom, koja
katkad prodire drugu zmiju. Na
tapovima istonih episkopa prikazane su dvije zmije u simetri
nom savijanju glava.
2. Procvjetali Aronov tap. (Br
17,16-26). Od dvanaest hapova,
koji predstavljaju dvanaest izraelskih plemena, hapova ho ih ~
Mojsije polae u ~ ator sastanka, procvjeta, propupa i donese
bademov plod samo Aronov hap,
tj. ltap plemena Levijeva. Tim
udesnim znakom ~ Aron biva
odabran za ~ velikog sveenika,
a Itap mu je od tada pohranjen
u ~ Kovegu Saveza (Zavjeta).
Aronovi potomci postaju od tada
starozavjetni ~ sveenici, a ostali
muki pripadnici iz Levijeva plemena postaju njihovi kultni pomonici, takozvani ~ leviti.
Cudesno procvjetali Aronov ~tap
u ikonografiji jest osobito naglaIena prefiguracija ~ Bogorodice
kao Djevice i majke, tj. prefiguracija njenog -+ djevianskog materinstva. (Aronov tap, 'virga
Aaronis', donio je rod a da nije
bio posaen. -+ Djevica Marija,
'virgo Maria', rodila je sina bez

ARS MORIENDI

ASTRONOMIJA

133

tjelesne veze. U bademovoj ljusci

skriva se slatki plod, tj. Marija
je rodila Sina kao na~ spasonosni
Iijek.) Kao Bogorodiin simbol,
procvjetali ~tap (na koga se katkad spu~ta ~ golubica, simbol
~ Duha Svetoga, po kome je Bogorodica zaela) asocijativno prelazi i u simbol svetoga ~ Josipa,
njenog zarunika (~ zaruke Bogorodiine).
BF
Ars moriendi (lat. = umijee,
umiranja). Srednji vijek
je izrazito umjetnika kultura.
Umjetnost i uope umijee, vje~
tina jest ono ~to je u Evotu najvanije i ~to se najvi~e cijeni.
Potkraj XIII. stoljea javlja se
niz prirunika o umijeu sveta
ivljenja (De arte bene beateque
vivendi), ali isto tako i o umijeu
umiranja, De arte moriendi, hrvatski Metrija od dobra umrtja (tiskana u Senju 1507.). Ti priru
nici osobito cvjetaju u XIV. i XV.
stoljeu, a cilj im je da ovjeku
olakhju tjeskobu smrti. Tu je literarno i likovno opisana dramatika umiranja i smrtne borbe, borba anela i avola za ovjekovu
du~u, kako izbjei avolske zamke i kako tu stra~nu smrt, koja
je u to vrijeme kuga i ratova tako
prisutna, okrutna i stravina, ui
niti ~to Ijep~om i ovjeka dostojnijom. (~ Smrt)
AB

gramatika: lijeniki skalpel (jer

lijei od jezinih mana); dijalektika: zmiju i udicu (sofistiko lukavstvo i snaga argumenta); retorika: djevojka odjevena u ratnu opremu kako koraa uZ zvuke
trube; aritmetika: iz ela joj izlazi zraka koja se dijeli u mnogo
manjih zraka; geometrija: kompas i globus; astronomija: dalekozor ili koju drugu spravu za
promatranje zvijezda; glazba: raznovrsne glazbene instrumente.
AB

vje~tina

Artes liberales (lat.

slobodne

vje~tine,

umijea). Sedam slobodnih umijea srednjovjekovnog

~kolstva, podijeljenih u dvije sku-

pine ili stupnja: nii ili trivium:

gramatika, dijalektika i retorika;
vi~i stupanj ili quadrivium: aritmetika,

geometrija>

astronomija,

glazba. U likovnim prikazima

svaka od njih ima vlastiti atribut:

Asel

Anzelmo

Asistencija (lat. assistentia pratnja, pripomo). Povlastica -+

prelata, a u nekim sluajevima i
sveenika, da im za vrijeme liturgijskih ina pomau sveenik i
akon. Biskup u vlastitoj biskupiji irna pravo na asistenciju triju
kanonika, jednog sveenika i dvaju akona. Asistencija ostalih prelata tOno je propisima odreena.
AB

Asmodej. Zloduh koji davi Sarine zarunike (~ Tobija).

Aspergi1

(prema

lat.

asperger.

~kropiti): ~ ~kropilo

Aspis (lat. < gr. aspls Ijutica).

Zmijoliki demon pod Kristovim
nogama, simbol zla i grijeha koje
Krist uni~tava; taj se prikaz zasniva na 13. stihu 90. psalma:
.Super aspidem et basiliscum ambulabis, conculcabis leonem et
draconem - Nogama e~ gaziti po ljutici i poskoku, zgazit
e~ lava i zmaja.
AB
Astronomija

artes liberales

ATALIJA

134

Atalija (hebr. 'atalja/hu] Jahve

je pokazao svoju uzvienost). (2
Ljet 22,10-12). Ki grenice, poudne kraljice -+ Jezabel, Atalija
daje poklati svu kraljevsku djecu
da bi se odrala na prijestolju.
Spasio se samo Joas, budui kralj.
Prefiguracija -+ pokolja nevine
djece.
Kada su kasnije djeaka Joasa
okrunili i pomazali u hramu za
kralja, Ataliju su smakli maum.

BF
Atanazije Veliki (gr. Athanasios),
biskup, crkveni nauitelj. Roen
oko 295. u Aleksandriji; naobrazba i odgej bili su mu grki,
ali je govorio i pisao i koptski.
Neko vrijeme proveo je u pustinji uz sv. Antuna, kojemu je kasnije napisao i ivotopis. Glavni
protivnik Arija i njegova krivovjerja, napose kad je postao aleksandrijskim patrijarhom g. 328.
Jako napadan od arijevaca, morao se braniti od kleveta na saboru u Tiru 335., gdje SU ga istoni biskupi osudili nevina, a
onda otili na posvetu Konstantinove bazilike Bojeg groba u
Jeruzalem. Glavni njegovi protivnici bili su biskupi Ilirika Valens
mursanski (Osijek) iUrzacije singidunumski (Beograd). Osuivan
na razliitim saborima, skupa s
Nicejskim vjerovanjem, i pet puta proganjan sa svoje biskupske
stolice; najvei dio ivota proveo
je u progonstvu. Umro je 2. svibnja 373. u Aleksandriji.
Potivan u grkoj i koptskoj liturgiji, uao je u Rimski kalendar god. 1550. Blagdan 2. svibnja; na Istoku 18. sijenja i 2.
svibnja. Prikazuju ga kao grkog
biskupa elave glave i duge brade, s knjigom u ruci.
MD

AUGUSfIN

Atribut (lat. attributum .ono to

je dodijeljeno, doznaeno, oznaka ( attribuere odrediti, doznaiti-). U ikonografiji: znak ili
oznaka uzeti iz ive i neive prirode koje sveci nose u ruci ili
imaju u svojoj neposrednoj blizini, a po tim oznakama prepoznaje se njihovo ime, status, zanimanje, zgode iz njihova ivota
i nain smrti. Drugim rijeima, u
ikonografiji atribut je element
identifikacije pojedinih svetaca u
likovnim prikazima, njihova legitimacija. (Popis pojedinih atributa s obzirom na njihove nosioce vidi na kraju knjige.)
AB
Atrij (lat. atrium trijem; usp.
ater .crn [od dima].). Trijem
zatvorenog dvorita u ranokran
skim -+ bazilikama, usred kojeg
se nalazi zdenac -+ kantharos. U
njemu se isprva zadravaju katekumeni za vrijeme euharistijske
liturgije, kojoj prije krtenja ne
smiju prisustvovati; neto kasnije
njima e se pridruiti i javni grenici koji ine pokoru. U kasnijim vremenima u atriju borave i
noe hodoasnici.

Auditorium (lat.
-+ krtenje

AB

sluaonica) :

Augustin (lat. Augustinus; slov.

Augutin), sveti, biskup, crkveni
nauitelj. Jedan od etiriju latinskih crkvenih otaca (V. stoljee).
Roen je u Numidiji, a odgojen
u Kartagi. Nakon toga poe u
Rim na pravne nauke i doe na
glas zbog svoga znanja. Njegova
majka Monika bila je krUanka;
ona je nastojala sklonuti ga da
prihvati nauku Crkve. No Augu-

AUGUSTIN

135

stin, kako je ve bio prigrlio manihejsko uenje, ne posluJa majku, premda sve vema osjeae
teinu udoredne borbe u samome sebi. Njegov je razlog za odbijanje kranstva bilo uvjerenje
da je krJanstvo previJe jednostavno, prihvatljivo samo za priproste duJe. Tek poto je kao
uitelj govornitva stigao u Milano, privuklo ga je krJanstvo.
Utjecaj sv. Ambrozija, milanskog
biskupa, bio je presudan da i
Augustin prihvati krJansku vjeru. Uinio je javnu ispovijed i
dao se krstiti. Tom se zgodom
prvi put zauo pjev uvenog himna .Tebe Boga hvalimo. (Te
Deum).
Kasnije Augustin postade biskupom u Hiponu, u Africi, i tu
ostade do kraja ivota. Tu je i
umro od groznice u dobi od sedamdeset i Jest godina, upravo
dok su grad opsjedali Vandali.
Imao je silan utjecaj na razvoj
kranstva, kako svojim spisima,
tako i svojim duhovnim primjerom. U svom uvenom knjievnom djelu Ispovijesti ispriao je
povijest svoga duhovnog ivota.
Obino se sv. Augustin slika u
biskupskoj odori s knjigom i perom, Jto podsjea na njegovo
knjievno stvaranje. Osobita mu
je oznaka plameno srce, ponekad
probodeno strelicom, znak arke
pobonosti i ljubavi prema Bogu.
Jedna se zgoda iz njegova ivota
veoma esto prikazuje. Pria se
da je sv. Augustin, Jetajui morskom obalom, naiJao na nekog
djeaia koji je oito nastojao
pretoiti more u malu jamicu to
ju je bio iskopao u pijesku. Svetac je djeaka upozorio da, bez
sumnje, pokuJava neto nemogue. Nato djeak odgovori: .Isto

AUREOLA

je tako tebi nemogue razjasnm

otajstva o kojima razminjaJ
MG
Augustin Kaloti (u lat. i drugim spisima: Augustinus Gazotti),
blaeni, biskup. Trogiranin, roden oko g. 1260. Mlad stupio u
dominikanski red, studira u Parizu. Zagrebaki biskup od 1303.
do 1318., kad odlazi kao delegat
ugarsko-hrvatskog episkopata u
Avignon. (Bio je i na saboru u
Vienni 1311-1312.) Na zahtjev
ugar.-hrv. kralja Karla Roberta,
Anuinca, ne vraa se natrag u
Zagreb, nego ga papa Ivan XXII.
zadrava kod sebe, te 1322. premjdta u Luceru, grad napuljskog
kraljevstva. Ondje je i umro 3.
kolovoza 1323. Tamo mu poi
vaju moi u stolnoj crkvi, u srebrnom kovegu. Kult mu je zapoeo u Luceri odmah nakon
smrti, a potvrdio ga je papa Klement XI. god. 1702. za dominikanski red i gradove Luceru, Trogir i Zagreb. (U zagrebakom
tiskanom propriju g. 1764. spomen mu se slavio 4. kolovoza, a
kasnije 3. kolovoza.) Obino se
prikazuje u biskupskom ornatu s
knjigom u ruci ili u krilu i pastirskim tapom u desnici.

MD

Aureola (lat. = .mala zlatna

kruna, svetokrug.). Aureola, nimbus ili svetokrug izrazi su za pojas svjetla oko glave najee u
obliku kruga, trokuta ili etvero
kuta. Aureola se stavlja oko glave boanskih ili svetih osoba istiui njihovo veliko dostojanstvo.
Aureola poprima razliite oblike
zavisno od osoba koje se slikaju.
Na slikama Boga Oca, Krista i
Duha Svetoga, Trojstvo se esto

136

AUREOLA

BADEM

Vrste aureole. (Ravenski i solunski mozaici)

predo~ava trima zrakama svjetla
koje tvore neke vrste zrakastu
aureolu. Kri unutar (iznad) kruga ili kriolika aureola podsjea
na spasenje po kriu i stoga se
upotrebljava iskljuivo za predoivanje Krista. Trokutasta aureola
upotrebljava se katkad na slikama
Boga Oca, a smjera na Trojstvo.
Boanske osobe ponekad imaju i
krunu aureolu s malim kriiem
na vrhu. Aureola blaene Djevice
Marije uvijek je kruna, ali e
sto bogato ukraJena. Aureola os-

talih svetaca kruna je oblika, ali

bez velikih ukrasa. Cetverokutna
aureola upotrebljava se da bi se
ive osobe, kao to su npr. darovatelji, razlikovale od sveta
kih likova. Cetverokut se smatrao
openito nesavrenijim oblikom od
kruga, pa je sluio za oznaku
zemaljskoga, za razliku od kruga
koji oznauje nebo i vjeno postojanje.
Mnogokutna aureola
(najee ~esterokutna) slui u prikazivanju personifikacija kreposti
MG
ili alegorijskih likova.

B
Babilonska kula (Post 11,1-9).
Dovd~nje gradnje visoke kule
(simbola ljudske oholosti), kojom
ljudi ele dosei nebo, osujeuje
Bog, brkajui im do tada jedinstven jezik na mnoge meusobno
nerazumljive govore.
Babilonska pomctnja jezika ima
svoj antitetiki par u propovijedi
apostola nakon ~ silaska Duha

Svetoga, kada su im govor razumjeli sluhoei razliitih jezika.

Glavni motiv u ikonografiji jest
uvijek sama arhitektura kule,
obino egzoti~nih oblika, i genre-scene radova na gradnji.

HF
Badem (Prunus communis). Badem je znak boanskog odobra-

BAGREM

vanja ili naklonosti. To se znatemelji na Knjizi Brojeva

(17,16-23) u kojoj se govori kako je Aron izabran za sveenika
Jahvina udesnim pupanjem svoga Itapa: .Gle, Itap Arona iz
doma Levijeva propupao! Potjerala mladica, procvjetao cvijet i
sazreli bademi. Na temelju tog
istog odlomka badem je postao
simbolom blaene Djevice Marije.
(-+ Aureola; _ Jeremija.)
MG
enje

Bagrem (Robinia pseudacacia).

Bagrem je znak besmrtnosti du~e.
Bakho _ Sergije i Bakho
Baklja. Baklja (zublja) jedan je
od znakova Judine izdaje i muke
Kristove. To se znaenje temelji
na izvje~taju koji opisuje Judinu
izdaju (Iv 18,3): .Tada Juda uze
etu i straare koje su mu dali
glavari sveeniki i farizeji te stie onamo sa svjetiljkama, zubljama i orujem.
U prizorima roenja Krist kao
.svjetlo svijeta ponekad je obiljeen bakljom.
Baklja je, uz to, i oznaka nekih
svetaca. Primjerice, sv. Doroteja
prikazuje se s bakljom jer je ona
bila spal jena na lomai. Pas s goruom zubljom u ustima znak je
sv. Dominika.
MG
Bievi. Bievi (korba)

jedan su
od znakova Kristove muke. Ponegdje se prikazuju zajedno sa
stupom uz koji je Krist bio privezan. Openito, bievi u ruci nekog sveca ili do njegovih nogu
govore o pokori koju je on sebi
zadavao. Kad su bievi u rukama sv. Ambrozija, podsjeaju ka-

137

BALDAHIN

ko je on iskorijenio arijevstvo u
MG
Italiji.
Balaam (hebr. bU'am). (Br 22,5-35; Br, gl. 23 i gl. 24). Moapski kralj Balak, bojei se premoi
Izraelaca koji napreduju prema
obeanoj zemlji, zove vraa Balaama (Bileama) i nudi mu bogatu nagradu da ih prokune. -+
Aneo s isukanim maem stane
na put, a magarica, ugledavi
anela prije negoli se aneo ukazao Balaarnu, legne pod BaIaamom na zemlju i progovori mu
ljudskim glasom, spoitavajui mu
Ito je bije. Balaam, nakon kraljevih rtvi, ne prokune, ve tri
puta blagoslovi Izraelce i u treem blagoslovu prorekne njihovu
pobjedu: ... od Jakova zvijezda izlazi, od Izraela ezlo se
die ... Objava anela Balaarnu
prefiguracija je Krista koji se pokazuje -+ nevjernome Tomi. U
proroanstvu .zvijezde koja izlazi
od Jakova krije se nagovjdtaj
-+ roenja Kristova. Pri tome
e, opet, zvijezda biti putokazom
trojici maga da se dou Kristu
pokloniti (_ poklonstvo triju kraljeva). Zbog nagovjetaja Jakovljeve zvijezde srednjovjekovna
drama i srednjovjekovna ikonografija pridruile su Balaama -+
prorocima koji su navijestili KriBF
sta.
Baldahin (tal. baldacchino, od
Baldacco, tal. oblika za Bagdad:
izvorno .svilena, zlatom protkana tkanina iz Bagdada; hrv.
nebnica).
1. Raskona tkanina razapeta iznad oltara, biskupskog trona i
slinih asnih mjesta; ili se pak
razapeta na etiri motke, s ukrasnim prevjesom, nosi iznad svee-

BALTAZAR

138

nika koji nosi ostenzarij (pokaznicu) u --+ procesiji. Namjena baldahinu bila je prvotno praktina,
tj. zatita od praine i ki!e, a
kasnije postaje samo poasna.
2. Kvadratina ili poligonaIna kamena streha iznad groba mue
nika ili iznad oltara, podravana
s onoliko stupova koliko ima
uglova (--+ ciborij).
3. Kamena, skulptorski obraena
streha iznad kipova u gotikoj arhitekturi, na portalima, pregraAB
dama i stupovima.
Baltazarova gozba --+ Danijel
Baptisterij --+ krstionica
Barbara, sveta. Roena je u Heliopolisu u Egiptu, ili u Nikomediji u Maloj Aziji (III. stOljee). Odgojena kod svoga oca,
bogatog poganina, koji ju je jako
volio i plaio se da je netko ne
bi oenio i odveo od njega. Prema legendi, on je dao podii za
nju bogato opremljenu kulu, gdje
su je budno uvali da joj se tko
ne priblii. Douvi za kran
stvo, poe se Barbara zanimati
za tu nauku, te uredi da k njoj
doe kranski uitelj, preruen
kao lijenik. Obrati se na kran
stvo i dade se krstiti. Dok je njezin otac bio odsutan, opazi ona
jednog dana da njezina kula ima
samo dva prozora, pa naredi radnicima da otvore i trei. Kad se
otac vratio, ispovjedi ona pred
njim svoju vjeru. Izjavi mu kako
dua prima svoje svjetlo kroz tri
prozora: Oca, Sina i Duha Svetoga. Razjaren zbog njezina obraenja na kranstvo, otac je izrui vlastima, koje narede da se
djevojka udari na muke. Napokon, na njegov zahtjev, odobre
vlasti ocu da joj sam odrubi gla-

BARNABA

vu. Vraajui se kui poslije tog

stravinog djela, okrutni otac pade pogoen udarcem munje usred
strahovite grmljavine. - Zbog te
kazne koja je zadesila njenog oca,
sv. Barbara postade zaJtitnicom
topnihva, zatim openito vojnika, ljevaa tOpova i vatrogasaca.
Ona se zaziva u pogibelji od nesretnog sluaja ili od nagle smrti.
Njezina neizostavna oznaka jest
kula (toranj), obino s tri prozora. Katkad nosi kale i hosti ju,
i jedina je svetica koja ima takve
oznake. Ta oznaka smjera na njezinu posljednju elju: u trenutku
svoje smrti ona je molila da milost popudbine ne bude uskraena
nikome tko bude tovao njezino
muenitva. Paunova pero, koje
je takoer njezina oznaka, odnosi
se na Heliopolis, njezin zaviaj.
Govorilo se da je to grad u kojem se pomlaUje bajoslovna ptica feniks. Kako na Zapadu nisu
poznavali feniksa, uzet je kao znaMG
men toga grada paun.
Barnaba, sveti, .apostol. (znae
nje tog imena Dj 4,36 tumae kao
.sin utjehe.; zapravo je vjerojatnije bar nebii'iih .sin prorotva; grU1ae. Barnabas). Josip,
koga su apostoli nazvali Barnaba, vrlo je naobraen helenist
s Cipra. On prihvaa kranstvo
odmah po Kristovoj smrti i stalan
je lan prve kranske zajednice.
U nju prihvaa i Pavla poha se
ovaj obratio, dok su drugi apostoli sumnjali u Savlove (Pavlove)
dobre namjere. Stalan je suradnik
sv. Pavla, pa je dobio naziv apostol, premda to nije u pravom
smislu rijei. Jedan je od glavnih
nosilaca univerzalizma kranstva,
te je prvi poeo probijati granice
judaizma zajedno sa sv. Pavlom.

BARTOL

139

Kasnije se s Pavlom razibo i nastavio samostalno propovijedati

evanelje u helenistikim krugovima, a navodno je propovijedao
i u Milanu i Bergamu. Pripisuje
mu se Poslanica Hebrejima. Ne
zna se tono godina njegove smrti,
a navodno je bio kamenovan potkraj 1. stoljea. Tijelo mu je kasnije pronaeno na Salamini godine 488., s autografom Matejeva evanelja na prsima, od kojega se prema legendi nikada nije
odvajao. Blagdan mu je 11. lipnja. Bio je impozantna stasa, zbog
ega su ga u Listri, nakon u
desa, proglasili Jupitrom i htjeli
mu rtvovati. Slikaju ga kako
propovijeda u Listri i kako mu
se klanjaju kao Jupitru, ili kako
pomou knjige Evanelja ozdravlja bolesnike. Atributi su mu kamen, koplje, bradva i Matejevo
evanelje.

.AB

Bartol, apostol, sveti (puni oblik

Bartolomej; lat. Barth%maeus,
gr. Bartholomaios; usp. aram.
bar = .sin Tolmajev ili Talmajevi slov. Jernej). Jedan od Kristovih uenika, o kome znademo
vrlo malo. Predaja kae da je putovao na istok sve do Indije. Dok
je propovijedao u Armeniji, na
svom povratku, uhvatie ga pogani, ivoga oderae i potom razapee na kri. Stoga je njegova
neizostavna oznaka velik no posebna oblika, orue njegova muenihva. Ponekad se prikazuje s
ljudskom koom prebaenom preko ruke, to podsjea na deranje
MG
koe koje je podnio.
Bartolomej -+ Bartol
Basilica discoperta (srednj. lat. =
.otkrivena bazilika). Bazilika
kojoj sredinji, povieni dio ne-

BAZILA

ma krova. Vrlo rairen oblik na

Bliskom istoku (Sirija i Palestina),
a nalazimo ga i u Dalmaciji (Solin).
AB
Basilica gemina (lat. = .dvostruka bazilika, bazilike blizankinje). Pojava uranokranskom
graditeljstvu da se dvije -+ bazilike nalaze neposredno i usporedo jedna do druge. O njihovu
podrijetlu i namjeni ima nekoliko
teorija (martyrium, memaria itd.).
Na temelju njihove uestalosti na
istonoj obali Jadrana, u sjevernoj Italiji i u kontinentalnom dijelu Evrope, dakle u krajevima
s relativno otrom zimom, a tako
i na temelju injenica da takve
bazilike nemaju atrija, moemo
pretpostaviti da je jedna od tih
bazilika sluila za redovite liturgijske ine, a druga, koja je obi
no manje razvijena, za potrebe
-+ katekumenata; bila je istodobno i -+ auditorium i -+ katekumeneion i -+ atrij.
AB
Bat-eba -+ Betsabeja
Bazila, djevica i muenica (lat.
Basi/;a, srp. Vasilija). Sirmijska
djevica i muenica iz ranog kr!anskog doba, vjerojatno muena
29. kolovoza 304. Spominju je i
Sirski i Jeronimov martirologij.
Pojedinosti iz ivota ostale su
nam nepoznate. Spomenuta i u
Kaievu Razgovoru ugodnom.
Arbor Sanctorum ac Beatorum
Syrmiensium iz 1777. fra Bone
Mihaljevia i J. F. Bindera (u vukovarskom franjevakom samostanu) prikazuje ju kao djevojku
s ljiljanom u naruju. Osim nje,
na jednom drugom medaljonu u
istom stablu, prikazano je na slian nain i sedam svetih srijemskih djevica i muenica.

BAZILIKA

Spomen sv. Bazile 29. kolovoza,

a sedam svetih srijemskih djevica
9. travnja.
MD
Bazilije, sveti: -+ istarski sveci
Bazilije Veliki, sveti, crkveni nauitelj (lat. Basilius). Jedan od e
tiriju velikih nauitelja istone
Crkve, zvan Veliki ili Kapadocijski. Roen je u Cezareji Kapadocijskoj oko 330. godine. Velik
prijatelj Grgura iz Nysse, takoer crkvenog nauitelja. Osniva
je i organizator redovnihva na
Istoku i reformator istone liturgije. Mnogo je pisao protiv svih
onodobnih hereza i protiv cara
Valensa, koji je titio arijance.
Postaje biskup u rodnom gradu
Cezareji, gd je i umire 379. godine. - Prikazuje se u nadbiskupskoj odori s palijem i knjigom u ruci. Atributi su mu knjiga, golubica, vuk, plitica i crkva
u ruci. (Na Zapadu mu je kult
slabo rairen.)
AB
Bazilika
(gr.
basi/iH [stoa
oiklal, lat. basilica kraljevska
[dvorana], sudnica, tr~nica).
1. U antici javna zgrada pravokutnog oblika s trijemom na jednom, a polukrunom -+ apsidom
na drugom kraju.
2. Iz te se graevine dodavanjem
elemenata rimske kue i jo nekih
drugih gradevina, da bi postala
pogodna za obavljanje mnogovrsnih liturgijskih ina, u IV. stoljeu razvila kranska bazilika.
Razlikujemo dva tipa kranske
bazilike: zapadnu (ili latinsku) i
istonu, ali je bazilika u pravom
smislu samo zapadna.
Glavni elementi zapadne bazilike
jesu: longitudinalna trobrodna ili

140

BAZILIKA

peterobrodna dvorana, kojoj je

srednji brod vii od bonih da bi
kroz Otvore na njegovu zidu iznad krovova bonih brodova dolazilo svjetlo, zatim transept s
polukrunom apsidom na isto
nom dijelu i atrij na zapadnom.
(Detaljan popis dijelova bazilike
i njenog namjehaja vidi na priloenoj idealnoj skici.)
Istona bazilika centralna je graevina s tlocrtom u obliku -+
grkog kria (jednakih krakova)
nad ijim se kriitem nalazi kupola; na istonoj joj je strani relativno mala, iznutra polukruna,
a izvana poligonaina apsida, a na
zapadnoj strani narteks i atrij
(kasnije je ta -+ orijentacija izmijenjena).
3. U kranskoj arhitekturi iz kasnijih vremena bazilikom se nazivaju crkve koje imaju povilen dio
iznad srednjeg broda.
4. U pravnom smislu bazilikom
se poasno nazivaju crkve koje su
posebno vane bilo zbog svoje
drevnosti, bilo zbog veliine ili
koje druge izuzetnosti, a njih su
dvije vrste: basilicae majores i
basilicae minores (vee i manje
bazilike). Basilicae majores, koje
su ujedno i sjedita patrijarha.
jesu etiri: Sv. Ivan Lateranski,
-mater et caput omnium ecclesiarum (majka i glava svih crkava), sjedite zapadnog patrijarha,
pape; Sv. Petar u Vatikanu, koji
se po jednoj /ictio [iturgica smatra sjeditem carigradskog patrijarha; Sv. Pavao izvan zidina,
koji se smatra sjeditem aleksandrijskog patrijarha, i S. Maria
Maggiore, koja se smatra sjeditem antiohijskog patrijarha. Ovima se katkada pribraja j bazilika
sv. Lovre, kao sjedate jeruzalem-

BAZILIKA

BAZILIKA

141

"Ln
o o o

0
o
S

10

l. Ugaon~ klll~. - 2. Propileje. - 3. Egzonart~ks. - 4. Atr;;. 5. Trijemovi atrija. - 6. Kantaras. - 7. Narteks. - 8. Srednji
brod. - 9. Boni brodovi. - 10. Bema. - 11. Amboni. - 12. Ograda (septIIm). - 13. Ciborij. - 14. Oltar. - lJ. Katedra. - 16. Subselia. - 17. Apsida. - 18. Tramept. - 19. Prothesis 20. Diakonikon (pasto/aria). - 21. Baptisteri;, - 22. Piscina. - 23. Katekumeneion. - 24. Prostorija II kojoj se katekumeni wlae prije krtenja. - 2J. Prostorija u kojoj novokrtenici oblae bijele haljine. 26. Prozori za owjetljenje srednjeg broda (bazilikaino osvjetljenje)
skog patrijarha. U basilicae mj
nores ubraja se Osam rimskih
crkava: Sv. Kri jeruzalemski,
Sv. Sebastijan, S. Maria in Trastevere, Sv. Lovro in Damaso, S.
Maria in Cosmedin, Sv. Apostoli,
Sv. Petar in vinculis, S. Maria
in Montesanto.
Ponekad se naslov bazilike dodjeljuje i vanim crkvama izvan
Rima, a kao znak te asti dobivaju povlasticu noenja u proce-

siji zvoni~a, sinikija (poluzatvorenog kiobrana, zvanog katkad

papilio, zbog slinosti s leptirom)
i -+ cappae magna~.
AH
Bazilisk (lat. basiliscus [prema
gr. basileus -kralj] -kraljevski
gmaz - nazvan tako po bijeloj
mrlji na glavi nalik na krunu).
Bazilisk je mitoloka ivotin ja,
napola pijetao, napola zmija. Prema legendi, to je opasna ivoti-

DEAT1FlKACIJA

nja koja ubija samim svojim pogledom. U najstarijoj simbolici

bazilisk se openito shvaa kao
slika avla ili Antikrista. Takvo
se tumaenje zasniva na odlomku
Psalma 91,13: .Nogom e gaziti
lava i ljuticu (doslovno .baziliska.), zgazit e lavia i zmiju.
Nabrojene etiri ivotinje sv.
Augustin opisuje kao etiri avol
ska oblija koja je zgazio Krist
slavodobitnik. Premda je rije o
poznatom i prihvaenom simbolu
koji se mnogo primjenjivao u
srednjem vijeku, bazilisk se rijetko javlja na slikama talijanske
renesanse. (-+ Sotona)
MG
Beatifikacija (lat. = .progbenje
blaenim.). Sveani in kojim papa proglaava i odobrava javno
tovanje (ali manje sveano i ne
univerzalno kao u svetaca) za
osobe koje su .umrle na glasu
svetosti. (~ blaenik).
AB
Beeaebub

Sotona

Beelzebul -+ Beelzebub
Belijal -+ Sotona
(gr. Mima korak; za kopodignuto mjesto, govornica). UranokrUanskim bazilikama podignuto i ograeno mjesto
u kome je smjdten oltar, a na
stranicama prema bonim brodovima nalaze mu se -+ amboni.
Kasnije se produuje prema glavnom brodu i u sebe prima -+
<cholu cantorum. U kasnom srednjem i novom vijeku iz nje e se
razviti svetite.
AB

Bema
raaj

Benedictionale (lat. < benedictio

.blagoslov.). Knjiga u kojoj su
sadrani tekstovi blagoslova tO

142

BENEDIKT

ih obavlja biskup. U kasnom srednjem vijeku u njima su bili sadrani i tekstovi zaklinjanja.

AB
Benedikt, sveti (lat. Benedictus
blagoslovljen.). Osniva benediktinskog reda (VI. stoljee). Roden je u Nursiji blizu Spoleta, u
kraju koji se danas zove Umbrija. Jo kao mladi poe u pustinjake te svetoUu svoga ivota privue mnoge uenike. Da svojim
sljedbenicima dade pravilo zajednikog ivota, razdijeli ih u dvanaest samostana s nadstojnikom
(opatom) na elu svakog samostana. U Monte Cassinu napie
temeljno pravilo (Regulu) koje
postade vodi za preteni dio zapadnog monatva. Njegova sestra
Skolastika postade glavaricom
prve zajednice benediktinskib redovnica.
Sv. Benedikt se obino prikazuje
s bujnom bradom, esto bijelom,
odjeven u benediktinski habit
crne, izvorne boje benediktinskog
reda, ili bijele boje reformiranog
benediktinskog ogranka. Kao opat
ima tap i opatsku mitru. Nekoliko mu se oznaka pridaje, od
kojih je svaka povezana s nekom
uvenom zgodom iz njegova iVOta. Golubica predstavlja duu
njegove sestre Skolastike, koju je
on vidio u tom obliju kako leti
u nebo. Kristalna ab sa zmijom, ili razbita aa iz koje se
prolijeva vino, podsjea na otrovano vino kojim su ga pokuhli
usmrtiti. Gavran podsjea na pticu koju je on hranio dok je kao
pustinjak ivio u peini. Kaiprst
stavljen na usta odnosi se na pravilo o utnji koje je on dao svome redu. Razbijena posuda pridaje mu se na temelju legende o

BENEDIKTINCI

143

udu !tO
komadie

ga je uinio spajajui
razbitog lonca koji je
nehotice razbila njegova njegovateljica. Sjajne ljestve odnose se
na one ljestve po kojima se, ka!u,
uspeo na nebo. Prikazuje se katkad i kao mladi tO se gol valja
u trnju da kazni svoje tijelo za
grijeh poude. esto se javlja i
kos, znak avolskog napastovanja. Isto se tako estO slika u
drutvu dvojice mladia, Maura i
Placida, koji su mu bili bliski
prijatelji i vani sveci to ih asti
benediktinski red.
Poznata legenda pria kako je
Placid poao jednom iz samostana u kojem su !ivjeli da donese
kabao vode s oblinjeg jezera.
Pri tome se okliznuo i pao u
vodu, te se poeo utapati. Opazivi opasnost, Benedikt zovne
Maura da priskoi u pomo bratu
monahu. Mauro potri prema Placidu, zgrabi ga za kosu i izvue
na sigurno. Tek po!to se vratio
na obalu jezera, primijeti Mauro
da je zapravo hodao po vodi.
MG

Benediktinci (lat. Ordo sancti

Benedicti, krat. OSB, red svetog
Benedikta). Najstariji samostanski red (~ redovnici) u zapadnoj
Crkvi, koji je OsnOvao sv. Benedikt 528. godine u Monte Cassinu, odakle se ubrzo rairio po
svo; Evropi. Uz tri uobiajena redovnika zavjeta imaju i etvrti,
stahi/itas loci, stalnost mjesta,
tj. da e sav ivot ivjeti u jednom samostanu. Geslo im je:
.Ora et labora, Moli i radi.,
ime je Benedikt htio od lutajuih pustinjaka stvoriti aktivne
lanove drutva. Njihovi se samostani zovu opatije, na elu kojih stoji opat, a svaka je opatija

BERNARD

samostalna. U nae su krajeve

dom vrlo rano, a njihov najstariji samostan u Hrvatskoj bile su
Riinice iznad Solina, koji je osnovao knez Trpimir 852. godine.
Sve do XIV. stoljea imaju vrlo
vanu kulturnu, drutvenu i politiku ulogu u Hrvatskoj. Od
XV. stoljea poinju propadati, a
zadralo se samo nekoliko njihovih samostana u Dubrovakoj Republici, no i oni propadaju s propa!u Republike. Odijelo im je
crne boje, a sastoji se od ~ habita, ~ kapulara, kukuljice i
AB
plata.
Bernard, sveti (lat. Bernardus (
germ. Bernhard). Opat u Clairvauxu u Francuskoj. 2:ivio od
1091. do 1153. Potomak je jedne
od najodlinijih obitelji u Burgundiji. Zavrio je nauke u Parizu i u dobi od dvadeset i tri
godine stupio u roditeljski samostan cistercitskog reda u Citeauxu.
Njegov dar za vodstvo bio je
tolik da je ve dvije godine nakon ulaska u samostan bio s dvanaest uenika poslan da osnuje
novi samOstan. Odabrao je mjesto
Clairvaux, po kome je i postao
poznat kao Bernard iz Clairvauxa. Tu je Bernard postao velikim duhovnim voom cijele
Evrope. ak su i engleski i francuski kralj posluali njegove savjete i nagovore. Imao je odluan utjecaj na Ljudevita VI. francuskog da pokrene drugu kriarsku vojnu.
Bernard se obino slika u bijelom
habitu cistercitskog reda s knjigom ili perom u ruci, to oznauje njegov poloaj poglavara reda i njegov naslov nauitelj
Crkvc. Ponekad se prikazuje s
demonom u lancima, to pred-

144

BERNARDIN

stavlja njegovu pobjedu nad krivovjerjem. Prikazuje sc i s tri

mitre do nogu, zbog njegova neprihvaanja triju biskupskih naslova, a tako i s konicom kao
znakom njegove rjeitosti (naziv
mu je Doctor mellifluus, naui
telj slatki., .blagi., .tean kao
med.). Kapljice Bogorodiina mlijeka kaplju mu u usta. Kri i znakovi muke Kristove odnose se na
njegov mistini spis Meditationes.

MG
Bernardin Sijenski, sveti (lat. Bernardinus Senensis). Roen je u
plemikoj obitelji u Sieni (XV.
stoljee). Kao mladi sagradio je
sebi kapelicu izvan grada i tu se
posvetio ivotu stroge askeze. Kasnije je studirao pravo u Sieni,
koju g. 1400. zahvati strahovita
poast kuge. Mjesecima je Bernardin pomagao oboljelu stanovni~
tvu. Tada odlui razdati sav svoj
imetak i stupiti u franjevaki red.
Poto je zareen za sveenika, putovao je po Italiji. Velik je bio
njegov utjecaj na vjerski i graanski ivot. Ponuene su mu tri
biskupske stolice, ali ih je on sve
redom odbio i nastavio djelovati
kao misionar. Jednom ga je papa
Martin V. optuio za krivovjerje,
i to zbog ploice sa slovima IHS,
grkim pismenima to oznauju
imc .Isus., koju je on upotrebljavao pri propovijedanju. Na suenju u Rimu bio je pobjedonosno osloboen, i tako doao na
glas kao osniva pobonosti svetom imenu Isusovu koja se sastoji u javnom izlaganju na tovanje svetoga imena.
Bernardin se redovito slika u franjevakom habitu i nosi ploicu
ili sunce s upisanim IHS, ili sa
srcem. Na nekim slikama javljaju

BEZGRESNO

se tri mitre, znak odbijene biMG

skupske asti.
Bestijarij (franc. bestiaire ( nlat.
bestiarium, .zbirka o ivotinjama). Bestijarij se odnosi na razliite vrste Physiologus-a, knjige
koja je nastala u kasnoj antici, a
u srednjem je vijeku bila poslije
Biblije najrairenija knjiga, jer joj
je tada pridodan alegorijski i moralizatorski karakter. U njoj su
obraene ivotinje i kamenje na
alegorijski nain, i to u odnosu
prema ljudima, Kristu i avlu.
Bez poznavanja tih knjiga nemogue je shvatiti srednjovjekovne
prikaze raznih ivotinja i fantastinih bia u skulpruri i slikarstvu. U prenesenom smislu bestijarijem se nazivaju i prikazi tih
ivotinja na kapitelima i frizovima predromanike i romanike
arhitekture.
AB
Betsabeja u kupanju -+ David
Bezgreno zaee. Nauk o izuzeu Bogorodice od istonoga grijeha, i to od asa kada je bila
zaeta (lat. immaculata conceptio
.neokaljano [bezgreno] zaee.).
To izuzee smatra se povlasticom
i zahtjevom asti budue majke
Kristove. Kult Marijina bezgrenog zaea raste u doba gotike,
pa 1477. dobiva i punu papinsku
potvrdu. Zapovijedanim blagdanom postaje god. 1644. u Spanjolskoj, a god. 1708. i u opoj
Crkvi. Godine 1854. postaje i
dogmom.
Ikonografija istone Crkve (isprva
i zapadne) izraava bezgreno zaee poljupcem Bogorodiinih roditelja, Ane i Zaharije, u susretu
na Zlatnim vratima (ciklus o -+
Joakimu i Ani). Katkada je po-

BEZGRENO

145

jam bezgreInog zal!ea izra~en

golim likom Marije u blistavoj
mandorli, to je poput medaljona
naslikana na trbuhu sv. Ane. Potkraj XV. stoljea, a na temelju
opisa ene iz Apokalipse (.2:ena
obu~cna u sunce, mjesec pod nogama njezinim, a na glavi joj vijenac od dvanaest zvijezda: Otk
12,1), oblikuje se ikonografski tip
koji e od tada postati mjerodavnim. To je Bogorodica oborena
pogleda, okrunjena vijencem zvijezda, stojei na polumjesecu, koja se isprva spulta s neba (kao
Boja odabranica), a kasnije, od
vremena baroka, lebdi. Na ovu
ikonografiju djelovala je i ~ Pjesma nad pjesmama stihom: Tota
pulchra ... (.Sva si lijepa, prijateljice moja, i na tebi nema Ijage: Pj 4,7). Isprva i esto je
Bogorodiin lik okruen nizom
simbola njenog bezgreInog za~ea,
a to su: sunce, mjesec, zvijezda,
ograeni vrt, zdenac u vrtu, zape~aeno vrelo, izvor ive vode,
cedar libanonski, maslina, ljiljan
u trnju, grm rue, zrcalo bez
ljage, toranj Davidov, Boji grad,
vrata nebeska. Sve su to metafore koje se nalaze u Pjesmi nad
pjesmama i u drugim biblijskim
tekstovima, a kojima je pobonost zapadne Crkve dala definitivnu redakciju godine 1576. u
Litanijama lauretanskim (~ Loreto). U baroku se ovi simboli
napuItaju, a Bogorodicu okruuju
aneli. Sada ona uz polumjesec
ima ~esto pod nogama i zemaljsku kuglu i edensku zmiju koju
gazi. Zmija u I!eljustima dri jabuku. Motiv polumjeseca pod nogama Bezgrdne postao je nakon
bitke kod Lcpanta (god. 1571.)
simbolom pobjede nad Turcima.
pobjede krlanstva nad islamom.
10 LEKSIKON IKONOGR/lFIJE

BIBLIA PAUPERUM

U zrelom baroku ikonografiji

Bezgrene, nastaloj na temelju
apokaliptikog opisa, pridodaje
se i element koji se inspirira na
Genezi (Post 1,5), te se Bogorodici
u ruke stavlja Dijete, pa sada ona
i Dijete zajedno, ili samo Dijete,
kopljem probadaju zmaja koji je
pod njenim nogama.
Nakon ukazanja u Lurdu god.
1858. (Lourdes, Francuska) ikonografija BezgreInog Za~ea (.Ja
sam Bezgrelno Za~ee) svodi se
redovito na lik Gospe Lurdske
kako ju je opisala Bernardette
Soubirous. To je stojei lik Djevice na blistavu oblaku, ruku
sklopljenih na prsima, u bijeloj
haljini s modrim pojasom i s
krunicom za pojasom.

BF
Biblia pauperum (lat. = .Biblija
siromalnih). Biblia pauperum jesu, prvotno, crteima ilustrirani
rukopisi
teolokih
komentara
XIII.-XIV. stoljea, a zatim, u
XV. stoljeu, drvorezima ilustrirana i Itampana takozvana
.Blockbuch.-izdanja. Imenom .Bib1ija siromaha nazvana su ta djela stoga Ito su bila u prvom redu
namijenjena siromaInom seoskom
i ladanjskom kleru i redovnicima
kao propovjedni~ki priru~nik, kao
homiletski podsjetnik i udbenik,
koji je slikama i jezgrovitim tekstovima nadomjeltao opsenu biblioteku traktata koji su tumaili
kako se Stari i Novi zavjet podudaraju, kako je Stari zavjet zapravo .predigra, predslika i nagovjeltaj onoga Ito e se definitivno i jasno ostvariti u Novom
zavjetu. U vezi s ovim vidi lan
ke o pojmovima: ~ konkordancija, ~ prefiguracija, ~ tip.
Usporedbe i idejne asocijacije sta-

BIBLIA PAUPEll.UM

146

BIBLIA PAUPEll.UM

List Blockbuch-izdanja Bibliae pauperum s Poklonstvom kraljeva

rozavjetnih dogaaja s novozavjetnim dogaajima ve se nalaze
u Kristovim didaktikim govorima, u Evaneljima, u propovijedima apostola i u poslanicama sv.
Pavla. One se tokom dugih kr~
anskih stoljea razvijaju i obo-

gauju. Njih razvijaju komentari

velikih ranosrednjovjekovnih crkvenih nauitelja, a zatim nauavanja i domi~ljanja skolastikih
mislilaca i mistika visokog srednjeg vijeka. U kasnosrednjovjekovnoj redakciji Bibliae paupe-

BIBLIA PAUPERUM

147

BIBLIA PAUPERUM

Kompozicija slika i tekstof1a lista Blockbuch-izdanja Bibliae pauperum.

1. Antitypus (nof1ozaf1jetni prizor), 2. Typus (starozavjetni prizor),
3. Auctoritates (proroci), 4. Lectiones (tekstof1i), 5. Tituli, 6. Citati.
rum one su dobile svoju najsaetiju i definitivno razraenu likovnu i tekstualnu kodifikaciju.
Umnoena ~tampom II velikom
broju primjeraka, Biblia paupe-

rum, rdiriv~i se po svoj Evropi,

postala je dostupna Jirokom krugu itatelja i gledalaca, te je u
velikoj mjeri bila mjerodavna i
za kasnosrednjovjekovnu ikono-

BIBLIA PAUPERUM

148

grafiju; ~esto je sidila umjetnicima i kao izravni predlohk slika.

Grafika u ~tampanim izdanjima
Bibliae pauperum stoji pod utjecajem kasnogoti~kog realistikog
flamanskog slikarstva brae van
Eyck i Rogera van der Weyden.
Prva ~tampana izdanja - prema
posljednjim rezultatima istraivanja (Musper) - datiraju oko godine 1440., a izlaze iz intelektualnih, u prvom redu redovni~kih
ambijenata Holandije i Flandrije,
zatim i Njemake, te se nastavljaju do kraja XV. stoljea.
Do sada je utvreno barem deset
izdanja takozvane 40-listovne B.
pauperum, od kojih sva ponavljaju isti prototip, te jedno izdanje SO-listovne B. pauperum.
Svaki drvorezom odhampani list
B. pauperum zaokruena je idejna i likovno komponirana cjelina. Ta je cjelina sastavljena od
nekoliko slika, koje su uvr~tene u
zajedniki
arhitektonski okvir.
Nosilac glavne teme jest slika u
sredini, a ona ilustrira jedan novozavjetni dogoaj, npr. Poklonstvo Triju kraljeva. Lijevo i desnO od te sredi~nje slike jest po
jedan starozavjetni prizor, koji je
prefiguracija onog sredi~njega prizora. Na primjer, starozavjetna
prefiguracija Poklonstvu triju
kraljeva jest prizor Poklonstvo
Abnerovih poslanika Davidu (slika lijevo) i prizor Poklonstvo

BIBLIA PAUPERUM

kraljice od Sabe kralju Salamonu

(slika desno). Iznad ove tri slike
i ispod njih nalaze se po dva lika
(poprsja) proroka ili drugih starozavjetnih linosti s citatima ili
oznakama citata njihovih rijei,
koje aludiraju na sadraj srediJnjeg prizora. Tako je na spomenutom listu s Poklonstvom triju
kraljeva prikazan gore lijevo lik
Davida s citatom Psalma 71,10:
Kraljevi Tadia i otoka nosit e
dare ... (Reges Tharsis et insulae munera offerent). Gore desno je lik proroka Izaije i citat
iz njegova proro~tva (Iz 60,14),
Tebi e se sagnuti, dolaziti sinovi tvojih t1a~itelja, pred noge ti
padati koji te prezirahu (Et adorabunt vestigia pedum tuorum).
Dolje lijevo je prorok Izaija s citatom (Iz 2,2-3), K njoj e se
stjecati svi narodi, nagrnut e
mnoga plemena ... (Et fluent
ad eum omnes gentes et ibunt populi multi). Dolje desno je Mojsije (smatran za autora IV. knjige
Pentateuha, tj. Brojeva) s citatom (Br 24,17): .Od Jakova zvijezda izlazi, od Izraela ezlo se
die- (Orietur stella ex Jacob, et
surget virga ex Israel). Pod slikama i u praznim poljima oko
slika nalaze se komentari na latinskom jeziku u leoninskim stihovima.
Ovdje donosimo u pregledu ikonografski sadraj svih listova 40-listovne Bibliae pauperum,

I.
Da.vid, p, 7t,6

Izaija 7.14

Napastovanje Eve
(POIt 3.15)

E.ekijel ,2

NAvJdTENJB

GedeOllovo runo
(Suci 6,36-38)
Jeremija 31,32

BIBLIA PAUPERUM

149

BIBLIA PAUPERUM

2.
Izaija 9,6

Danijel 2,45
Goru~i

grm
(Post gl. 3)

ROENJE K!uSTOVO

Procvjetali Arono?
l,ap (Br 17,16-26)

Miheja 5,2

Habakuk 3,2

J.
Da"'id, P, 71,10

Poslanici AbneroTi
(2 Sam 2,12 d.)

baija 60,14
POKLONSTVO
TRIJU KRALJEVA

Izaija 2,10

Kraljica od Sabe
(1 Kr 10,1-3)

Moj.ije (Br 24,17)

4.

Da.,.id, Ps 10,5
Obredno oienje
2:idovke poslije
poroda (Lev, gl. 12)

Malahija 3,1
PRIKAZANJE
U HR.AMU

Zaharija 2,10

Samuela dovode
IVceniku Heliju
(1 Sam 1,24 ,L)

Sofanija 3,15

5.
baija 19,1

Rebeka lalje Jakova

k Labanu
(Post 27,42-45)

DaTid, P, 54,8

BIJEG U EGIPAT

Jeremija 12,7

David bjei pred

S.ulom
(1 Sam 19,11-12)
Ozej 5,6

6.
Nahum 1,14

Ozej 10,2

Zlatno tele. Mojsije

razbija ploe Zakona
(Izl 32,19)

PAD EGIPATSKIH
IDOLA

Pad filistejskog
idola Dationa
(1 Sam 5,2-7)

Sofanija 2,11

Zaharija 13,2

7.
DaTid, P, 78,11-12
Doeg na Saulov nalog
ubija sveenike
(1 Sam 22,17-18)

Salamon (br 28,15)

POKOLJ NEVINB
DJECE

Atalija daje poklati

kraljevu djecu
(2 Kr 11,1-2)

Oze; 8,4

BIBLIA PAUPERUM

150

BIBLIA PAUPERUM

l.

D...id, P. 105,.
Da",ioT

pOTra tak
D Hebron
(2 Sam 2,1-2)

Otej ili 1zaijat

POVllATAl: IZ
EGIPTA

o.ej 11,1

JakOT bjeli od Labana

(POlt 32,22-23)

Zaharija 1,16
9.

Izaija 12,3

I
I

David, Ps 67,27

Prijelaz preko
Crvenoga mora

KRTBNJB KB.ISTOVO

(Izl ",22-28)

ltanaal1lki erozd
(Br 13,23)

Zaharija 13,1

Ezekijel 36,2S

10.
D...id, P.3.,16

EUT prodaje JakaTU

prTorocbtTo za zdjelu
lee (POlt 25,29-34)

Izaija 29,16
NAPASTOVANJE
KB.ISTA

Bradad It.rac
(2 Sam 7,9)

Prvi grijeh (Po 3,6)

I
Job 16,10

11.
DaT!d, pt 29,4

Moj.ije (pnz 32,29)

Prorok Ilija oi...lju;e
.ina. udovice iz
Sarepte
(1 Kr 17,17-23)

USl:llSNUa
LAZAIlOVO

Prorok Elizej
o!i...ljaje .iu
Sunamilkinj,
(2 Kr 4,32-36)
Bradati .tarac
(1 Sam 2,6)

Job ",14
12.

DaT!d, P. . .,)
Abrabamo"lo
coltOprimltTO

Izai;a 6O,t
PUOBIlAENJB

(PO.. 18,2)

Tri mladia "

uiarenoj peli
(Dn 3,21-25)

Habakuk 3,4

Malahija .,2

U.
Ezekijel 18,22

D.Tid

i.po't'ijea

NabILa ...oje erijeh.

(2 Sam 12,13-16)
Zaharija l,)

D...id, P. 50,19
Mojsije moli za
MAIlIIA MAGDALBNA
PilU K1lISro NOGa

ozraTljcnje

ogub .,.lje1e Mir;am

(Br l2,lG-16)
DaTid, p, IS,'

BIBLIA PAUPERUM

151

BIBLIA PAUPERUM

14.

D.,.id. P. 149,2

SalamoIl (P; 3,11)

Proroka Elizeja

Davida, pobj.dllika

Ilad Golij_tom, slave

izraelske ene

ULAZAlt V
JERUZALEM

(1 Sam 18,6)

I poa~u doekuju

na Jerihon.kim
...ratima (2 Kr 2,15)

Zaharija 9,9

Zaharija ','

15.
DaTid, P. 6I,tO

Ozej 9,t5
Itralj Darije dopulta
ponOTnu gradnju
jeruzalem.kog hrama

(E.r 6,7)

Isus TJEP.A
TRGOVCE IZ
HRAMA

Amo. 5,10

Juda Makabeja.

ilti

jeruzalemski hram

(2 Mak 10,1-3)
Zaharija 14,21

16.
Patrijarha Jo.ip
(Pon 49,6)

DaTid, P. 30,14'

JuoTa, paujjarbu.
obmanjuju
oknaTl;enom
]o.ipoTom haljinom

JUDA SB NUDt
KAIPI DA B IZDATI
K1ISTA

Ap.aloll bUlli Ilarod

protiT kralja Davida
(2 Sam 15,2-6)

(Pon 37,32)

I
I
I

SalamoIl (Izr 21,30)

Jeremija tU9

t7.

DaTicI, P. 108,8

Brata prodaju Jo.ipa

(Po 37,28)

SalamoIl (Izr t6,30)

JUDA PRIMA 30
SREBRNlU

Acj 1,6

Jo.ipa prodaju

Putifaru (POIt 39,1)

I
I

Zabarija 11,12

tl.
DoTle!. P.

n,25

Melbideltou ireu
(POIt 14,18-20)
Izaija !5,2

SalamoIl (Izr 9,5)

POSLJEDNJA VBEllA

Mana u pustinji

(Izl 16,14-15)
SalamoIl (Mudr 16,20)

BIBLIA PAUPERUM

152

Mih.j.2,10

Mihe;a nagoTijeJta
Imrt kralja Ahaba

(1 Kr 22,15-18)

BIBLIA PAUPERUM

Baruh 4,25

KRIST OSTAVLJA
UENIKE POVLAEI

SE NA MOLITVU NA
MASLINSKOJ GORI

Iz.raelski kralj
nareuje

da ubiju
proroka Elizeja
(2 Kr 6,31-33)

Tobija 12,20

Jona .,8

20.

Izaija 53.2-3

J oremija (Tu! 2,16)

Lude dj'Tice (Mt 25,3)

PAD NA TLO
VOJNIKA KOJI
DOLAZE UHITITI
KRISTA NA
MASLINSKOJ GORI

Pad Lucifera i
pobunjenih anela
(Otk 12,7-13 i
Iz 14,9-13)
Baruh 6,26

Jeremija 14.3

21.
Dnid, p, 40,10

Salamon (Izr 17,20)

Trifon
Joab ubija Abnua

(2 Sam 3,27)

POLJUBAC JUDIN

zaklju~uje

prijevarni ugovor
Jonatanom

(1 Mak 12,39-49)

Jeremija 9,8

haij. J.tt

22.
haija 5,20
Kraljica Jezabel
prijeti proroku

Iliji smru
(1 Kr 19,1-3)

S.lamon (Izr 18,5)

B.bilonci ude .mn

PILAT PEllE IIUU

Job 36,17

proroka Danijel.
(Dao 14,27-28)
Amo. 5,7

23.
Sal.mon (Izr 19,29)

Dnid. p, 21.'

Ham izruguje golol

Nou (POIt 9,20-23)

Jeremija (TU! 3.14)

TRNOVA KRUNA
IZRUGIVANJE
KRISTA

Djeca. izruguju prorok.

Elizeja:

medTjei

prodiru djecu

(2 Kr 2,23-24)
haija l,.

BmUA PAUPERUM

BIBLIA PAUPERUM

t53
24.

Jeremija 11,19

Izaija 53,7

Iz.k nosi dna :tl

InTu (Pan 22,6)

KJuST NOSI KRi

Dnid (p'alam)

Ilija kod UdOTice iz

Sarepte
(I Kr 17,[0-12)
Jeremija 11,19

25.
Dnid, P, 21,17

baija 53,7

l
Abrahamo",. lit....
(Pan 22,10-12)

RASPE.

Mjedena zmija
(Br 21,8-9)

I
Job 40,20

Hababuk 3,4
26.
Zaharija 13,6

Dnid, P, 68,27
Sn.ranje ETe
(Pan 2,21-22)

KRISTU NA KRIU
KOPL]EM PROB[]A]U
BOK

Jeremija (Tui 1,12) ,

Mojtije izbija Todu

iz peine
(Izl 17,5-6)
Amos 8,9

27.

Salamon (Pj 5,2)

DaTid, P, 77,65
l]o,iPa Ipultaju u bunar
(Post 37,23-24)

POLAGANIl U GROB

Jonu bacaju u more

(Jon 1,15 i 2,1)
Patrijarha JakoT
(Post 49,9)

baija 11.10

21.
Ozej 13,14

Dnid. P, 106,16

D....id ubija Golijata

(1 Sam 17,50-51)

SILAZAK U

LuOl

Samson raletvoruje
lan (Suci 14,5-6)
Patrijarha JakoT
(Post 49,9)

Zab"ija 9,11

2'.
Patrijarha JakoT
(Post 49,9)

DaTid, P, 77,65

Sam.on odno. i grad.ka

vrata u Gazi
(Suci 16,2-3)
O j 6,3

USKRSNUO

Riba. izbacuje JOBU aa

obalu (Jon 2,11)
Sofanija J.8

BIBLIA PAUPEI.UM

154

BIBLJA PAUPERUM

JO.
Izaija 55,6

D.Yid, P. 103
Zarunica

Rub. n trai Josipa u

bun aru (Post 37.29)

Miheja '1,7

SVETE ENE NA
PRAZNOM KRISTOVU
GROBU

iz P;e.me

nad pjesmama u
potrazi za Zaruooilr.om
(Pj 3,2-3)

p.trijarh. ]UOT
(POIt 49,18)

31.
DU'id, P, 9,11

Danij.1 u Inljoj jami

(D.n 14,39-40)

Bnd.,i .tarac (I Sam 2,1)

.NOLI MB
TANGERE:
KRIST SB Ur;AZUJlI
MARI]I MAGDALENI

Zaru!nica iz Pjesme
Dad pjetmama nalazi
Zaru~nika (Pj 3,4)

Izaij. 61,10

Oz.j 2,14
JZ.

Dnid, P. 15,U
Jo.ip le otkriTa brai
(PUlt 45,3)

Salamon (Mudr I,Z)

KRIST SE Ur;AZUJlI
EDANAESTOaICI

P01'ratak izgubljenoga
.in. (Lk 15,20-21)

Izaija 51,1

Ez.kij.1 34.,U
JJ.

haija 57,11

Gedeonu le ukazuje
(Suci 6,11-12)

aneo

Jeremija 31,11
Juo..lj.... borba
NIVJEKN1 TOKA

&Ilelom

(POIt 32,25-30)

Da.,.id. P. 85,4

Solomja 3,7
J4.

D.",id, p, 46,6

HcnohoT uzJazak na
n.bo (POIt 5,24)

Izaija 63,1
UzAlAlII

Moj.ij. (pua 32,11)

Uzlazak na. nebo

proroka Ilije
(2 Kr 2,11-13)

Mih.;a 2,13

35.

Dnid, P. 103,30

Mojsije prima pIo&:

Z.kona na Sinaju
(ld 31,18)

Ezekij.1 36,27

Salamon (Mudr V)
SILAZAr; DUKA
SVETOGA

2nva proroka Ilij_

(1 Kr 18,38)
]0.1 Z,29

BIBLIA PAUPERUM

na,.id.

Salamon

P.

155

BICEVANJE

".13

poal~uj.

Beuabeju
(I !tr 2,19)

SalamoIl (Pj 8,5)

KRUNJlINJII
BOGOJ.ODlCB

Izaij. 35,2

Enera poueduje za
Izra.lc. kod kralj.
Ah.,nr. (Est 2,17)

S.lamon (Mudr 4.1)

37.

I S.... 2,10

Prol' 3,17
Salamonoy ,ud
(I !tr 3,27)
Izaija

POSL1llDNl1 SUD

2,.

DaTid daje od.jei

slavu g1aaonoJi
o smrti kraJ;a Saula
(2 S.... I,IS)

Ezekijel 7.3
JI.
naTi.

Salamon (Mudr 18.11)

Zator Datu. i
Abirama (Pu 11,6)

PAllO

Jeremij. 25,10

p, 74,9

Propast Sodome i
Gomore (POIt 19,24)

Job 16,11
J9.

Tobij. 11,11

DOTid, P, 64,11
KRIST S DUJ.uu

Gozb. Jobeno. djece

Gob 1,4)

BLAENIH

(u ikonoar.fiji
Abrabamon kril.)

JekoTljen Ije"...
(POlt 28 12)

Izaij_ 66,10

Jozue 1,3

40.

DOTid, p, 11,6

Krunjenje Ueri liauk.

(Pj 4,7)

Izaij. 61,10
KRUNJlINJII
BLAENE DUJE

Ezekijel 24,17

Bezumnik -+ Psalmi
Bievanje: -+ bievanje Krista;
-+ Gervazije i Protazije; -+ flagelanti

Bimanje KrISta (Mt 27,26; Mk

15,15; Lk 23,16; Iv 19,1). Neo-

ADeo

i h ...

Evanelista.

(Otk 21,9)
Oz.j 2,19

bi&o

.,

kratki izvjeltaji &tiriju

Evanelja o prizoru bievanja Krista, koje se dogodilo u toku policijsko-sudskog postupka pred
rimskim namjesnikom Poncijem
Pilatom, nisu mogli dati literarnu
podlogu za ikonografiju ovoga
vanoga motiva, koji je nakon

BICEVANJE

BIJEG

156

Bievanje

K rista. Majstor Dutuitske Maslinske gore, 11. st.

svojih prvih pojava, u x. stoljeu,

kasnije tako snano odjeknuo u
kranskim predodbama. Ikonografiju bievanja Krista oblikovali su kultovi relikvija i meditacije srednjovjekovnih mistika.
Na najstarijim Bievanjima iz X.
stoljea Krist je odjeven te stoji
uz visok stup. Od XII. stoljea
on je gol, a bokove mu pokriva
perizorna. Isprva (sve do XII. stoljea u Italiji i do XIII. stoljea
u ostalim zemljama Zapada) Krist
je uza stup vezan bono, to jest
stojei u profilu, a u XII. stOljeu (najprije sporadino u Italiji) te u XIII. stoljeu (redovito
posvuda na Zapadu) mijenja se
poloaj Krista, pa je on sada vezan tako da stoji frontalno, bilo
ispred stupa, bilo iza stupa. Sam
stup je sve do XII. stoljea uglavnom visok i debeo. Od XII. stoljea ikonografija se orijentira na
dva prototipa stupova koji su se
astili kao relikvije u Jeruzalemu

i u Rimu, i koji u to vrijeme postaju predmetom hodoasnikih

predodbi i uspomena. U poetku
se na Zapadu (od XII. do XVI.
stoljea) reproducira vitki i visoki jeruzalemski stup, a od XVII.
stoljea (od protureformacije) niski i masivni rimski stup.
Krista biju krvnici: redovito dva,
katkad i tri. Jedan ima bi (kandiju), drugi snop iba. Krvnici
su uvijek prikazani brutalnih, runih, karikiranih lica. Od XIV.
stoljea javlja se puki humoristiki motiv da jednome od njih
padaju hlanice niz nogu. Sjeverna gotika ide u tim prizorima
u veristiko-burleskni prizor, talijanska renesansa i barok u studij pokreta, skraenja, anatomiju.
Pod utjecajem vienja sv. Brigite
vedske, od XIII. stoljea umnoava se broj krvavih rana na
Kristovu tijelu.
U bizantskoj ikonografiji tema bievanja isprva je vrlo rijetka.
Krist stoji frontalno, rairenih
ruku, te nema stupa uz koji bi
bio vezan, nego ga dre dva
krvnika. Motiv Krista, vezanog
uza stup, preuzima bizantska ikonografija tek u XIV.-XV. stoljeu od zapadne ikonografije. Od
XI. stoljea u bizantskoj, a od
XIV. stoljea u zapadnoj ikonografiji esto prisustvuju bievanju
i druga lica, kao Pilat, katkad
Bogorodica, sv. Ivan, sv. Petar.
Starozavjetne prefiguracije za bievanje Kristovo jesu prizori: Lameka zlostavljaju njegove dvije
ene (-4 Lamek) i Joba tUe vilama njegova ena (-4 Job).
BF
Bijeg Izraelaca i progon Egipa
na: -4 prijelaz preko Crvenog
mora

BIJEG

Bijeg sv. Elizabete. U strahu od

Herodova ~ pokolja nevine djece, prema jednom apokrifu, sv.
Elizabeta bjei s malim sv. ~
Ivanom Krstiteljem. Bjei u goru,
a gora se rascjepIjuje da joj dade
zaklon u peini. Slijede je Herodovi progonitelji, strijelci. Herod
od bijesa daje ubiti Ivanova oca,
~ Zahariju, u hramu.
Prizor je paralela ~ pokolju nevine djece i -+ bijegu u Egipat.
BF

Bijeg u Egipat. Ikonografija crpi

osnovni motiv iz Matejeva evanelja (Mt 2,13-15), a mnogo slikovitih pojedinosti crpi i iz apokrifa i legendi.
-+ Josipu se u snu ukazuje aneo
preporuujui mu da s malim Kristom i Bogorodicom bjei u Egipat, kako bi izbjegao Herodov
-+ pokolj nevine djece. Oni bjee
i iz Egipta se vraaju tek poslije
Herodove smrti. Ikonografija poznaje ove prizore:
JOSIPOV SAN.
Josipu.

BIJEG

157

Aneo

se ukazuje

BIJEG u EGIPAT. Bogorodica SDjetetom u naruju sjedi bono (s

objema nogama na jednoj strani)
na bijeloj magarici koju za konopac vodi Josip (katkada aneo). Josip u hodu okree glavu
da pogleda Bogorodicu i Di jete.
U prikazima iz kasnog srednjeg
vijeka Josipu o ~tapu na ramenu
vise bavica S vinom i haljine,
katkad i nanizani .ba~koti, a
ponekad i bisage s alatom. N a
nekim prikazima iza magarice
stupa Jakov mlai, Kristov
.brat (= roak) i budui Kristov apostol, gdjekad i primalja
Salome, a katkad i tri Josipova
sina (motivi iz apokrifa).

UDO

SA ITOM. Herodovi vojnici

proganjaju Svetu obitelj na bijegu. Bogorodica moli teaka na
itnoj njivi da kae progoniteljima kako je ovuda pro~la u vrijeme kada je on ito sijao. Kada
su progonitelji stigli, ito je u
desno naraslo i dozrelo za etvu.
Oni, vidjev~i i uv~i, odustaju od
proganjanja. Motiv je preuzet iz
jedne srednjovjekovne legende, a
u ikonografiji se javlja od XIII.
do XVI. stoljea.

LEGENDA RAZBOJNICIMA. Na putu kroz umu dva razbojnika napadaju Svetu obitelj koja bjei u
Egipat. Jedan od razbojnika se
gane, a to je ~ Dobri razbojnik,
-+ Dizma, koji e biti razapet uz
Krista (-+ raspee). On ih za~titi
i prati na putu. Razbojnici su
oboruani maem, halebardom ili
pikom. Motiv je preuzet iz apokrifnog Arapskog evanelja o
djetinjstvu Kristovu, gl. 23.
PRIPITOMLJENI ZMAJEVI I ZVIJERI.
Dijete Krist pripitomljuje zmajeve, koji izlaze iz peine te mu
se klanjaju, i divlje zvijeri (lavove, leoparde, vukove), koji mu
se klanjaju i prate povorku na
putu. Motiv je preuzet iz apokrifnog Pseudornatejeva evane
lja, gl. 18. i gl. 19.
POINAK NA BIJEGU U EGIPAT.
Izmorena sunanom egom, Bogorodica sja~i s magarice i sjede u
sjenu palme, kojoj je vrh bio
krcat plodova. Kada ih se ona
zaelje, dijete Isus naredi palmi
da se savije i da ponudi plodove
Bogorodici. Zatim naredi da iz
palmina korijena izbije izvor vode. Naredi da doe i jedan aneo, da odsijee jednu palminu
granu, te je odnese u raj i tamo

BIJEG

BIK

158

zasadi na radost svih bla:fenika.

Ovaj je motiv nastao na temelju
apokrifnog Pseudomatejeva evanelja, gl. 20-21. U ikonografiji
se javlja iznimno prije XVI. stoljea, a tada, s kasnom talijanskom i kontinentalnom renesansom i dalje u baroku, postaje
omiljela tema idiline sijeste u
pejza:fu, obogaene s mnogo poetinih i narativnih detalja. U baroku prizor se obogauje ane
lima koji sviraju, pjevaju, prate i
pomau Svetoj obitelji. Bogorodica najee ide pjeke, nosei
Dijete u naruju ili vodei ga za
ruku. Prizor se smjetava i u
noni krajolik, a katkada i u rijeni krajolik (prijelaz amcem
preko vode i sL).
PAD EGIPATSKIH !DOLA. Kada Sveta obitelj na bijegu ulazi u Egipat, u Hermopolisu se pred Kristom rui 365 idola, pa se na taj
udesni znak obrati Afrodizije,
upravitelj grada. Ovaj motiv je
preuzet iz apokrifnog Pseudomatejeva evanelja, gl. 23, i u vezi
je s prorotvom proroka Izaije
(Iz 19,1). U ikonografiji Bogorodica ddi Dijete u naruju, a
pred njom se lomi i rui stup s
idolom na vrhu.
POVRATAK IZ EGIPTA. Prizor slian bijegu u Egipat. Ako se nalazi u ciklusu slika, tada je smjer
kretanja osoba, naravno, suprotan
smjeru bijega u Egipat. Na povratku iz Egipta Bogorodica vie
ne nosi Isusa u naruju, nego on
sjedi s Bogorodicom na sedlu na
magarici ili ga sv. josip nosi na
ramenu ili pak kao djeak hoda,
a sv. josip ga vodi za ruku. Cesto se Sveta obitelj vraa pjeke,
bez magarice.

Starozavjetne prefiguracije bijega

u Egipat jesu: jakovljev bijeg
pred Ezavom (~ jakov, patrijarha) i Davidov bijeg pred Saulom (~ David bjeH pred Saulom).
BP
Bijeg

uenika: ~

poljubac Judin

Bijelo. Oduvijek se bijelo smatra

znakom nevinosti due, istoe i
svetosti ivota. U Bibliji nalazimo
nekoliko odlomaka koji govore o
bijelom kao boji istoe i nevinosti. Na primjer: .Operi me, i bit
u bjelji od snijega (Ps 51,9). Krist
je kod preobra:fenja obuen u haljine koje su .bijele kao svjetlo
(Mt 17,2). Opisujui anela koji
je odmaknuo kamen s vrata Kristova groba, sv. Matej pie: .Lice
mu je sjalo kao munja, a odijelo
mu bijae bijelo kao snijeg (Mt
28,3). Krist je uvijek obuen u bijelo kad se prikazuju prizori nakon njegova uskrsnua. Tako je
i Djevica Marija obuena u bijelo
u prikazivanju njezina bezgrenog zaea, u prizorima prikazanja Marijina u hramu i u sviin
prizorima iz njezina ivota koji
prethode navjetenju. Rimske su
djevice vestalke nosile bijelo kao
simbol svoga djevianstva, a taj
se obiaj produio kod zarunike
haljine, odjee onih koji polaze
na prvu priest, krsne haljine. U
rana kranska vremena sveen
stvo je nosilo bijelu odjeu. To se
zadralo jo u liturgijskom ruhu
bijele boje za Uskrs, Uzaae i
Boi. Bijelo je svijetla boja, pa
se gdjekad zamjenjuje svjetlucavim srebrom.
MG
Bik (lat. zn. Taurus). Bik oznaeUJe puku surovu snagu. Ponekad se prikazuje kako klei do

BILEAM

nogu sv. Silvestra, za koga se

kae da je udesno oivio mrtva
bika. Mjedeni bik oznaka je sv.
Eustahija, koji je sa svom svojom obitelji podnio mueniltvo
strpan u utrobu mjedenog bika
pod kojim je zapaljena vatra.
(~ vol)
MG
Bileam
Biret

BITKA

159

Balaam

kriatica

Biser, najvredniji od dragulja,

primjenjuje se kao znak spasa,
koji vrijedi vile od svega zemaljskoga blaga. Prema Matejevu
evanelju, Krist je rekao: .S kraljevstvom je nebeskim kao s trgovcem koji trai skupocjeno biserje
i kad se namjeri na dragocjen
biser, ode da proda sve ho ima i
kupi ga. (Mt 13,45). Drugdje kod
Mateja biser predstavlja Boju rije: .Ne dajte svetinje psima! Ne
bacajte svoga biserja pred svinje
da ... ga pogaze ... (Mt 7,6).
MG
Biskup (gr. epfskopos .nadzornik, nadglednik; lat. episcopus,
ali i rimski izraz pontifex). Najvili stupanj sveenikog reda. Dubovni poglavar Crkve na odree
nom teritoriju koji se zove biskupija ili dijeceza. Vi~e biskupija
zajedno tvore crkvenu pokrajinu,
a njome upravlja nadbiskup (metropolita); njemu podreeni biskupi nazivaju se sufraganima.
U ranom srednjem vijeku biskupe
bira lokalna crkvena zajednica,
a papa ih potvruje, a od XII.
stoljea (nakon borbe za investituru) biskupe imenuje papa osobno na temelju (tajno) prikupljenog miljenja lokalne Crkve. Biskupi su u vlasti potpuno ovisni
o papi (~ hijerarhija).
AB

Bitka s Amaleanima. (Izl 17,8-16). Na putovanju kroz pustinju Izraelci se sukobe s Amaleanima. Dok ~Jozua vodi izraelske ratnike, ~ Mojsije moli navrh
brda kao ~ orans, uzdignutih
ruku, drei svoj ~ ltap. Kada
Mojsiju od umora ruke klonu,
nadjaaju Amaleani; kada opet
digne ruke, nadjaaju Izraelci.
Izmorenog Mojsija konano posjednu na kamen, a ~ Aron i
Hur sa svake strane podravaju
mu uzdignute ruke do veeri, do
pobjede.
I k O n o g raf i j a: Mojsije liri
ruke .u obliku krih, stoga je
njegova molitva prefiguracija raspetog Krista, ~ raspea.
Isto tako, ikonografskom paralelom izmeu Mojsijeve molitve ra!irenih ruku (u obliku kria) kojom su bili pobijeeni neprijatelji,
Amaleani, sa rtvom Kristovom,
ruku ra~irenih na kriu, bio je
pobijeen
neprijatelj (inimicus,
vrag) ~ Sotona. Stoga je ~ kri
ili ~ znak kria postao orujem
zaltite protiv zloduha.
BF
Bitka s Amoreanima (Amorejci10,1-27). Kazneni poma).
hod saveza petorice amorejskih
kraljeva protiv Gibeonaca (koji
su se izdvojili i sporazumjeli s
Izraelcima-osvajaima obeane zemlje) Izraelci odvraaju i pobjeuju uz pomo tue kamenja koja
s neba udara Amorejce; na molitveni pak zaziv izraelskog voe
~ Jozue (Jolue) dolo je do u
desnog zaustavljanja sunca i mjeseca, da bi se tako produilo vrijeme potrebno za pobjedonosnu
izraelsku bitku. Pet pobijeenih
amorejskih kraljeva sakriva se u
peinu; kad su ih uhvatili, u znak
ponienja izraelski im vojskovoe

BJELOKOST

160

gaze po vratovima (prizor: Ponienje amorejskih kraljeva), zatim ih objese, a naveer ih skinu
s vjeala (prizor: Skidanje amorejskih kraljeva s vjeala), sasijeku im tijela i bace ih u peinu,
kojoj ulaz zatvore kamenjem.
Jozua koji zaustavlja sunce alegorija je Krista, koji - prema
srednjovjekovnim komentarima odgaa dan -+ posljednjeg suda,
da bi se grenici mogli spasiti.
Pet kraljeva, sakrivenih u peini,
simbol je pet ljudskih osjetila, zarobljenih u ljudskom tijelu, a vjeala na koja je pet kraljeva objeeno alegorija su Kristova kria,
ijom se pomoi gase nae tjeBF
lesne poude.
Bjelokost (slonova kost, krizelefantina). Dvije izrazite odlike
posjeduje bjelokost: bijele je boje
i vrste grae. Iz tih odlika izvode se simboli istoe i udoredne
postojanosti. Ponekad je bjelokost simbol samoga Krista, s obzirom na neraspadljivost njegova
tijela u grobu. Tu je vjerojatno
izvor obiaja da se u bjelokosti
MG
rezbare raspela.
Blagoslov (lat. benedictio)
1. Ta rije i pojam ima u Starom
zavjetu vieznanu vrijednost.
Najredovitije, to je zazivanje nad
nekim (obino oca na samrti nad
djecom) za mo plodnosti i ivota, za brojno potomstvo (=
radnu snagu), za snagu da pobijedi neprijatelje, da nae zemlju gdje e se nastaniti, da odr~i
svoje ime, dakle manje-vie za
materijalno obilje i drutveni poloaj, koji su istodobno znak Boje naklonosti. Rijei i elje uvijek su popraene i vanjskim znakovima i gestama, npr. polaga-

BLAGOSLOV

njem ruku, a nerijetko pojedini

blagoslovi imaju i odreene, ustaljene izraajne obrasce.
2. Iz Starog zavjeta blagoslov je
preuzelo i kranstvo, ali u izrazito duhovnom smislu: kao zazivanje Boje moi i obilja njegove
milosti nad nekoga ili podjeljivanje tih vrednota nekome u Boje
ime. Vanjski znak kojim se blagoslov u kdanstvu podjeljuje redovito je znak kria nainjen rukom po zraku prema osobi ili
stvari nad kojom se zaziva ili
udjeljuje Boja mo, ili pak
znak kria uin jen palcem neposredno na objektu koji se blagoslivlja. Katkad se blagoslov podjeljuje kropljenjem blagoslovljenom vodom, ili pak zajedno: znakom kria i kropljenjem blagoslovljenom vodom. Jedan i drugi
znak popraen je redovito i propisanom verbalnom formulom,
koja sadri opseg i podruje blagoslova. Visoki -+ prelati u prolazu blagoslivljaju nazoan puk
samo znakom kria po zraku, bez
ikakvih izrinih obrazaca.
Kada se ini znak kria rukom
po zraku, na Zapadu je uobiajen poloaj ruke s ispruenim i
stisnutim svim prstima, tako da
je vanjski brid upravljen prema
onome tko se blagoslivlja, a ~
prelati blagoslivljaju tako da su
tri prva prsta (palac, kaiprst i
srednjak) isprueni i neznatno
rastavlje.ni, do~. su ostala .dva
prsta stisnuta, cIme se oznacava
Trojstvo. Na Istoku je uobiajen
drukiji poloaj prstiju: prstenjak
i palac se vrcima dodiruju, a
ostala tri su ispruena i rastavljena, to takoer oznauje Trojstvo, ali sa specifinim tumae
njem: da su u Trojstvu sadrane
tri osobe (Otac, Sin i Duh Sveti)

BLAGOSLOVINA

BOG

161

i dvije naravi (boanska i ljudska).

AB

Blaena djevica Marija: -+ Bogorodica

Blagoslovina -+ sakramental

Blaenik (lat. beatus). Osoba koja

se za ivota istakla kranskim
krepostima (vjera, ufanje, ljubav,
pravednost, velikodu~nost, itd.) u
herojskom stupnju i umrla 'na
glasu svetosti, te kao takva od
Crkve slubeno progla~ena (-+
beatifikacija).
AB

Blanja -+ strugalica

Bid (Vlaho), sveti (lat. Blasius).

Biskup Sebaste u Armeniji (III.
stoljee). Po zanimanju je bio lijenik. Potaknut boanskim nadahnuem povukao se u planine
u neku peinu te ondje ivio u
razmiljanju, okruen divljim ivotinjama. Divlje ga zvijeri nisu
napadale, ve su ga ljubazno susretale, mazile se uza nj i dolazile k njemu za pomo kad bi se
razboljele ili izranile. Neki kraljevi lovci otkri~e ga jednog dana. Mislili su da je vra, pa su ga
zarobili. Kad je doveden pred
Licinija, osudi ga on na muke:
da mu se tijelo raskida eljeznim
eljem (grebenom) i potom baci
u jezero. Legenda nastavlja kako
su mu Bojom pomou, zacijelile
rane i kako je hodao po vod!
propovijedajui mnotvu. Napokon mu je odrubljena glava.
U renesansnom slikarstvu sv. Bla
se prikazuje kao starac sa sijedom
bradom, odjeven kao biskup. DrU
eljezni eblj, znak muenihva,
i upaljenu svijeu, na spomen svoje posljednje elje da lijei bolesnike. Smatra se za~titnikom
divljih ivotinja. Zaziva se protiv bolesti grla jer je, prema legendi, jednom spasio neko dijete
od guenja poto je ono bilo progutalo riblju kost koja mu je zapela u grlu. asti se kao glavni
zatitnik (. Parac) grada Dubrovnika (Sv. Vlaho). Kao zatitnik Dubrovnika dri u ruci
model grada.
MG
11 LEKSIKON IKONOGRAFIJE

Bludnica: -+ Rahaba; -+ Salamon (Salamonov sud); -+ Ozej

prorok
Bludnice tjeraju rasipnog sina:
-+ rasipni sin
Boaz -+ Booz
Bodel. Bode je jedna od sveta
kih oznaka sv. Lucije, koja je
podnijela muenitvo tako da su
joj noem proboli vrat.
MG
Bog (prasI. i sul. bog"b, moda
iranska uzajmljenica, usp. stperz.
baga bog, skr. bhagah 1. .udio,
obilje, 2. .onaj koji dijeli bogatstvo; lat. deus i gr. theos
.bog u vezi su sa stsl. div"b
.udo, usp. hrv. .diviti se).
Bog je po svojoj biti, kao apsolutni duh, nevidljiv. Zato je i u
starozavjetnoj, hebrejskoj predodbi, a tako i u poimanju prvih
kranskih stoljea bio potpuno
iskljuen njegov prikaz u bilo
kakvom antropomorfnom liku.
Dok je prikaz Krista u realnom
ljudskom obliju bio opravdan
(jer je Krist kao Bogo-ovjek utjelovljena druga boanska osoba) i
dok je prikaz Duha Svetoga, kao
tree boanske osobe, bio mogu
u vidljivom obliku plamenih je-

BOG

162

zika ili u obliku golubice (jer

takvi oblici teofanije imaju podlogu u izvjdtajima Evanelja:
-+ silazak Duha Svetoga, -+ krtenje KristOvo), prikazivanje Boga
Oca u ljudskome liku nije bilo
mogue u ranim stoljeima kran
ske umjetnosti.Nije mogua nikakva slika Boga, koji je bestjelesan i nevidljiv, pie sv. Ivan
Damascen. Stoga se rigorozna
ikonografija starokranskog razdoblja u prikazivanju Boga Oca
utjee simbolima koji opisuju njegova svojstva ili tumae njegove
uinke. Bo~ju svemogunost, njegov stvaralaki akt, njegov blagoslov i njegove intervencije u
ljudskom ~ivotu i u povijesnim
zbivanjima esto predouje -+ Bo~ja ruka. Od kasnog srednjeg vijeka (u XIV. i XV. stoljeu)
umjetnost se priklanja antropomorfizmu, pa prikazuje Boga Oca
kao sijedog, bradatog, asnog
starca, oslanjajui se pri tome na
apokaliptiku viziju proroka Danijela (-+ Starac dana: Antiquus
Dierum, -+ Danijel), ili pak pojam Bo~jeg velianstva i svevlasti oznauje atributima najvie
zemaljske svjetovne ili crkvene
vlasti. StOga kasni srednji vijek
prikazuje Boga Oca kao sijedog,
bradatog, nebeskog cara s platem, krunom, ~ezlom i globusom
(u globus je uvijek usaen kri).
Rjee ga prikazuje kao papu s
tijarom na glavi. Boja tijara je
tada peteroreda, da bi se time
razlikovala od papinske tijare koja je troreda.
S renesansom (Michelangelo) koja oivljuje antikne predod~be
heroja i olimpskih bogova, a istodobno rjeava probleme perspektive i skraenja tijela u prostoru
(scorcio) - poinju herojski pri-

BOGORODICA

kazi Boga Oca koji lebdi u zraku

BF
ili na oblacima.
Bog kara Kaina. (Post 4,9). Bog
kara i proklinje Kaina nakon
bratoubojstva. (-+ Zrtva Abelova
i Kainova). Scena je prikazana
kao dijalog izmeu Boga i Kaina.
BF

Bog nareuje Joni da propovijeda

u Ninivi: ~ Jona
Bog Otac: -+ krunidba Bogorodice

Bog se javlja Joni pod osuenim

brljanom: -+ Jona
Bogojavljenje: -+ teofanija; -+
krtenje Kristovo; -+ preobraenje; -+ Abrahamovo gostoprimstvo
Bogorodica. (Sveta) Marija, Gospa (franc. Notre-Dame -naa
Gospa ( lat. nostra domina -nah gospodarica; njem. Unsere
Liebe Frau "naa draga Gospa),
blaena Djevica Marija (lat. beata
Virgo Maria), Madona (tal. Madonna ( lat. mea domina -moja
gospodarica), Bogorodica (gr.
Theot6kos ( theos _bog + tiktein -roditi; lat. Deipara ( deus
bog + parere roditi), Majka
Boja (lat. Mater Dei).
A. I z vor i: Evanelja pruaju o Bogorodiinu ivotu relativno malo podataka, ali je zato
iva pobonost prema njoj stimulirala traganja, razmiljanja i
teoloka zakljuivanja, tako da je
neprestani rast legendi, poezije,
liturgije i doktrinarnih zasada o
Bogorodici obogaivao i njenu
ikonografiju obiljem motiva. Svi

BOGORODICA

163

ti motivi potje~u iz ovih izvora:

etiriju
a) Kanonski
tekstovi
Evanelja i Djela apostolska, koji
izvjeuju: o njenim zarukama s
Josipom, o za~eu po Duhu Svetomu (Mt 1,18; Lk 1,26-38), o
objavi anela Josipu u snu (Mt
1,18-25), o susretu Marije i Elizabete (Lk 1,39-45), o hvalospjevu Marijinu (Lk 1,45-56), o
Kristovu roenju u Betlehemu
(Mt 2,1; Lk 2,1-7), o poklonstvu pastira i o hvalospjevu anela (Lk 2,8-20), o poklonstvu
maga s Istoka koji su bili voeni zvijezdom (Mt 2,1-12), o
njenom oienju u hramu, o
obrezanju Kristovu i prorotvu
starca imuna Mariji (Lk 2,34-35), o bijegu u Egipat (Mt
2,13-15), o povratku iz Egipta
i nastanjenju u Nazaretu (Mt
1,18-2,23; Lk 1,2), o ivotu u
Nazaretu (Lk 2,39), o putu u
Jeruzalem za vrijeme Pashe, kad
je izgubila dvanaestogodinjeg
Krista i nala ga gdje raspravlja
u hramu (Lk 2,41-52), o njoj i
o Kristovoj rodbini koja je htjela
s njim govoriti dok je propovijedao (Mt 12,46-50; Mk 3,31-35;
Lk 8,19-21), o njoj i o rodbinstvu Kristovu (Mt 13,54-56; Mk
6,3), o njenoj prisutnosti na svadbi u Kani Galilejskoj i o razgovoru s Kristom (Iv 2,1-5), o tOme da je s Kristom i njegovim
u~enicima nakon svadbe u Kani
pola na krae vrijeme u Kafarnaum (Iv 2,12), o njoj pod kriem raspetoga Krista i kako ju
je Krist povjerio sv. Ivanu (Iv
19,25-27), o njoj poslije Uskrsnua kako moli s apostolima (Dj
1,12-14).
b) Apokrifi: Jakovljevo protoevanelje iz II. stoljea i njegova
preradba Pseudomatejevo tvan-

BOGORODICA

elje iz V.-VI. stoljea; Knjiga

o preminuu Bogorodice iz III.
stoljea; Arapsko evanelje o djetinjstvu Kristovu iz VI. stoljea;
Evanelje o roenju Bl. Djevice
iz IX. stoljea. Na temelju apo-

krifa nastaje ikonografski ciklus

o Bogorodi~inim roditeljima, Joakimu i Ani, zatim ikonografija
svih prizora iz njena djetinjstva
i mladosti sve do navjetenja, a
tako i ikonografija njene smrti i
uzaaa.

e) Patristika i srednjovjekovna
egzegeza koja je protum~ila da
se pojedina mjesta u knjigama
Starog zavjeta odnose kao navjetaji ili pror~tva na Bogorodicu.
Uz ostalo, na taj se na~in oblikovala ikonografija simbola i prefiguracija Bogorodice.

d) Doktrine i dogmatske definicije o Bogorodici.

e) Duhovna poezija i primjene
biblijskih tekstova u liturgiji na
Bogorodiine blagdane.
f) Srednjovjekovne legende o Bogorodici.
g) Privatna objava mistiU i vizionara, posebno prilikom Bogorodiinih ukazanja.
B. K r a n s k a i k o n o g r af i j a prikazuje Bogorodicu u
grupama motiva:
I. Ciklus o Bogorodici; II. Ilustracije dogmi o Bogorodici; III.
Ilustracije doktrina o Bogorodici;
IV. Motivi pobonosti prema Bogorodici; V. uvstveni prikazi
Bogorodice; VI. Simboli~ki, alegori~ki i genealoki prikazi o Bogorodici.

I. CIKLUS o BOGORODICI
Potpuni ciklus o Bogorodici po~inje povijeu njenih roditelja,
koja je prikazana pod natukni-

BOGORODICA

164

com: -+ Joakim i Ana. Nastao

je na temelju apokrifa i sastoji se
od prizora: Joakim protjeran iz
hrama; Joakim meu pastirima;
Nagovjdtaj roenja Bogorodice
Joakimu; Nagovjdtaj roenja Bogorodice Ani, ili: Sveta Ana u
perivoju; Susret na Zlatnim vratima.
Za njim slijedi ciklus koji prikazuje Bogorodiino djetinjstvo i
mladost. Nastao je na temelju
apokrifa i obuhvaa teme: -+ Roenje Bogorodiino; -+ Prikazanje Bogorodice u Hramu; -+ Bogorodiin ivot u Hramu; -+ Bogorodicu hrani aneo; -+ Bogorodica tka purpurni zastor; -+
Ana pouava Bogorodicu; -+ Zaruke Bogorodiine.
Zatim se Bogorodiin ~ivot slijeva u ciklus o Kristovu ivotu,
najprije u ciklus o Kristovu djetinjstvu i mladosti, i to u prizorima gdje ona aktivno nastupa:
-+ Navjdtenje; -+ Pohoenje.
U lanku pod naslovom -+ Djeviansko materinstvo prikazani
su apokrifni motivi: -+ Josipovi
prijekori; -+ Josipov san; -+ Kmnja gorkom vodom; -+ Josipovo
kajanje.
Na temelju kanonskih Evanelja,
ali s apokrifnim i legendarnim
dodacima, nastaje ikonografija
ovih prizora: -+ Roenje Kristovo; -+ Poklonstvo pastira; -+
PoklonstvO kraljeva; -+ Bijeg u
Egipat - s nusprizorima: udo
sa itom; Legenda o razbojnicima; Poinak na bijegu u Egipat;
P.r1 er:ipatskih idola; Povratak iz
Egipta.
Bogorodica nastupa i u apokrifnim i legendarnim motivima koji
obrauju -+ Kristovo djetinjstvo
i u motivu iz kanonskog evan<Selja i apokrifa: -+ Disputa u

BOGORODICA

Hramu, gdje je prikazana ~alost

Bogorodice kad je opazila da joj
se dvanaestogodinji Krist izgubio
i njena radost kad ga je trei dan
nala II Hramu gdje raspravlja
s pismoznancima.
Bogorodica, nadalje, nastupa u ciklusu o Kristovu javnom ivotu,
u prizoru: -+ Svadba u Kani, a
zatim u ciklusu o Kristovoj muci, i to u prizorima: -+ Raspee.
-+ Skidanje s kria, -+ Polaganje
u grob, i u cikIusu Kristove slave' u prizoru -+ Uzaae.
Bogorodiin ciklus zavdava prizorima njezine smrti i proslave:
-+ Bogorodiina smrt, -+ Uznesenje Bogorodice, -+ Krunidba
Bogorodice.
ll. DOGMS o BOGORODICI
1. Bogorodica,
Majka
Boja.
Premda se lik sv. Marije javlja
ve od ll. stoljea u slikarstvu
katakomba, temelj za sav kasniji
cvat njenog kulta i njene ikonografije bio je poloen godine 431.
na ekumenskom koncilu u Efezu.
kada je dogmatskom definicijom
bila proglaena Bogorodicom (gr.
Theot6kos).

Pod tim aspektom oblikovali su

se na Istoku i na Zapadu temeljni ikonografski tipovi Bogorodice s Djetetom: -+ Nikopoia
ili Kyriotissa, -+ Platytera ili
Blacherniotissa,
-+ Hodegitria,
-+ Eleousa ili Glykophilousa, -+
Galaktotrophousa, -+ Prijestolje
Mudrosti.
2. Djevianstvo. Drugi bitni peat dalo je Bogorodiinu liku jo
od ranih stoljea, u liturgiji, u
pisanim djelima i u ikonografiji
- njeno djevianstvo. Na I. lateranskom koncilu godine 649.
dogmatski je definirano da je ona

BOGORODICA

BOGORODICA

165

Krista zaela djelom Duha Svetoga, te da je bila i ostala uvijek

djevicom: prije poroda, u samom
porodu i poslije poroda. Glavne
ikonografske teme koje se odnose
na Bogorodiino djevianstvo obraene su u ovoj knjizi u lan
cima: -+ Djeviansko materinstvo.
-+ Navje~tenje, _ Lov na jednoroga, -+ Roenje Kristovo, -+
Bogorodica u ru~injaku, -+ Bogorodica s klasjem, -+ Gorui
grm.
3. Bezgreno zalee. Nakon dugih doktrinarnih sukoba teolo~kib
grupacija .makulista i .imakulista (macu/isti i immaculisti:
prema lat. macu/a, .ljaga), sukoba koji su zapoeli jo~ u srednjem vijeku i zao~travali se tokom XVL-XVIII. stoljea, papa
Pio IX. proglasio je 8. XII. 1854.
dogmom uenje da je Bogorodica,
kao budua majka Spasiteljeva,
bila izuzeta od ljage istonoga
grijeha od prvog asa kada je
ona bila zaeta. N a temel ju ove
doktrine oblikovao se u Bogorodiinoj ikonografiji tip -+ Bezgrdno zaee.
4. Uznesenje. Posljednja dogma
katolike Crkve, koju je 1. XI.
1950. proglasio papa Pio XII.
definira da je Bogorodica po
zavretku toka zemaljskog !ivota
bila uznesena u nebesku slavu duom i tijelom. Dok ova recentna
dogmatska
definicija
ostavlja
otvorenim pitanje o nainu kako
je Bogorodica prije samog uznesenja zavr~i1a svoj zemaljski !iVOt,
apokrifna su evanelja, uz srednjovjekovne teoloke komentare,
uz liturgijske formule Istoka i
Zapada, te uz poeziju i legende,
pruaja stoljeima grau za ikonografske teme: _ Smrt Bogo-

rodiina, -+ Uznesenje Bogorodice, -+ Krunidba Bogorodice.

III. DOKTRINB o BOGORODICI

Doktrinaina poimanja o ulozi Bogorodice (uz ve navedene u prethodnim tokama I. i IL) formulirala su stoljeima vrlo nijansiranu
terminologiju, a njihov saetak je
misao da je Bogorodica, kao majka Kristova, zagovarateljica, odvjetnica, pomonica i za~titnica
ljudi pred Bogom, da je posrednica milosti. Ikonografski izrazi
ove misli nalaze se u temama:
-+Deisis, -+ Bogorodica Oram,
-+ Episkepsis, -+ Bogorodica za~titnica, -+ Posljednji sud. Doktrine o Bogorodici odrazuju se
i u mnogim motivima pobonosti
prema njoj.
IV.

POBONOSTI PRBMA BOGoJto-

DICI

Ikonografija posebnih pobonosti

prema Bogorodici, kojima su e
sto bila povod ukazanja ili 'lienja, obraena je u ovoj knjizi
u izboru ovih tema: -+ Bogorodica od sv. ruarija, -+ Gospa
Karmeiska, -+ Gospa Snjena,
-+ Crna Bogorodica, -+ Gospa
Loretska (-+ Loreto), -+ Gospa
Lurdska, -+ Gospa Fatimska.
V. UVSTVBNI

PRIXAZI

BOGORO-

DICB

U ikonografiju ulaze i teme o

Bogorodiinim radostima, njenostima, alostima isuosjeanjima:
~ Galaktotrophousa. -+ Bogorodica u ruinjaku, ~ Bogorodica
suutna, ~ Bogorodica od sedam
alosti.

VI. LEGENDE O BOGORODICI

Bujna srednjovjekovna knjievnost o Bogorodici (legende, skazanja i uda - mirakuli) odra-

BOGORODICA

166

zila se i u ikonografiji. U izboru

ove knjige prikazana je najpopularnija srednjovjekovna tema:
~ Legenda o Teofilu.
VII. GENEALOKI MOTIVI
Bogorodica se pojavljuje i u ikonogratiji Kristova rodoslovlja, i
to u motivima: ~ Jeseovo stablo,
~ Ana Trojna, ~ Rodbinstvo,
sveto, -. Obitdj sveta.
C. Povijesno-analitiki
s a e t a k. Isprva Bogorodica
ulazi u starokdansku umjetnost
kao majka s djetetom na krilu
(II. st., Prisciline katakombe) i
kao ~ orans. Ova dva pratip~
Bogorodice postat e temeljnim
predodbama i za kasniju njenu
ikonografiju. U slikarstvu katakomba i na reljefima sarkofaga
ona sudjeluje i u rijetkim prizorim" iz evanelja (~ Navje~te
nje; ~ poklonstvo kraljeva). U
toj poetnoj periodi naglasak je
Bogorodiine ikonografije na njenom materinstvu i na njenoj molitvi.
U vremenu V.-VI. stoljea prisutan je njezin lik i u drugim prizorima kristolo~kog ciklusa koji
se tada poinje kompletirati. Poslije Efe~kog koncila (godine 431.),
koji je Mariju dogmatski definirao kao osvetu i Bogorodicu.
(gr. hagEa kaj Theot6kos), njezin kult postaje sve intenzivniji,
a usporedo s liturgijom i ~tova
njem razvija se, preoblikuje i obogauje Bogorodiina ikonografija.
Do XIII. stoljea i na Istoku i
na Zapadu prevladavaju ikonografski tipovi strogih, dostojanstvenih Bogorodica koje su u
prvom redu u slubi kristolo~kih
definicija (~ Kyriotissa; -. Sedes
Sapientiae), ali se ve rano javljaju i novi tipovi koji izraavaju

BOGORODICA

doktrinu o njenoj ulozi zagovornice i pomonice ljudi (-. Deisis;

~ Episkepsis) ili koji veliaju
zavdetak njenog zemaljskog ivota (~ Bogorodiina smrt: Koimesis, Dormitio, usnu~e) i -)JJ
uznesenje Bogorodice na nebo. U
visokom srednjem vijeku na Zapadu se glorifikacija izraava pojavom krune na glavama Bogorodici kraljici, i nadasve, od
XIII. stoljea, temom ~ krunidbe
Bogorodice.
Nadahnuem puke i mona!ke
pobonosti ve se U visokom srednjem vijeku pojavljuju prvi tipovi
Bogorodici s osjeajnim naglaskom njenosti, draganja i dojenja
(~ Eleousa; -. Galaktotrophousa), ali e tek nova pobonost

franjevaca i srednjovjekovna mistika uroditi na Zapadu u XIV.

i XV. stoljeu gotikim emocionalnim Bogorodicama u velikom
rasponu od lirskih Madona, lijepih Djevica i milih Roditeljica
do dramatski bolnih, rasplabnih
Majki koje se kre ili onesvjduju pod kriem ili koje sjede
s mrtvim sinom na krilu.
Narativni ciklusi Bogorodiina ivota poinju rano, osobito na Istoku, ali oni svoj puni cvat doivljuju na Zapadu u kasnom
srednjem vijeku (XIV.-XV. stoljee).

Renesansa u duhu antike humanizira, ali istodobno i sekularizira

lik Bogorodice. Stroi, ali patetiniji znaaj vraa joj nakon
o~tre reakcije protestantskog ikonoklazma - katolika protureformacija u provedbama smjernica Tridentskog koncila, istei
nemilosrdno Bogorodiinu ikonografiju od apokrifnih motiva i od
doktrinainih nejasnoa i zastranjivanja.

BOGORODICA

167

Doktrinaine teolo~ke rasprave

urouju od kasnog srednjeg vijeka novim tipom Bogorodice ~
bezgre~nog zaea, koji e u baroku posvuda, a osobito pod pogodnom duhovnom i politikom
klimom panjolske, uroditi ikonografskim modelom to e biti
dominantan gotovo do na~ih dana, slijevajui se nakon ukazanja
u Lurdu i u tip ... Gospe Lurdske.
Od kasnog srednjeg vijeka tijekom XVI.-XVIII. st. ikonografski se formuliraju specijalizirane
pobonosti prema Bogorodici, tO
su ih favorizirali i unapreivali
'edini samostanski redovi a
ravao puk (~ Bogorodica od
ruarija; ~ Srce Marijino i
[ . Ipak, nakon baroka nije stvoren ni jedan nov, opeprihvaen
i normativan tip u ikonografiji
Bogorodice, osim Gospe Lurdske
i salezijanske Marije Pomonice
(XIX. st.), te Gospe Fatimske
(XX. st.). Njihova strogo fiksirana ikonografija nije urodila likovno vrijednim ostvarenjima
osim pojedinanih primjera puke, naivne umjetnosti.
BF
Bogorodica od sedam alosti. Tip
alosne Bogorodice, ruku prekrienih na prsima, koja plae i toi
krupne suze niz obraze te osamljena proivljava materinsku bol
zbog muke i smrti Kristove. Na
temelju proroanstva starca imuna u prizoru ~ prikazanja u
Hramu: .Tvoju dwu probost e
ma boli. (Lk 2,35), u ikonografiju se uvode maevi koji probadaju Bogorodiino srce. U XIV.
stoljeu (kao pandan pet rana
Kristovih) ikonografija poznaje
samo pet maeva. Oko godine
1500., kao pandan sedam padova

BOGORODICA

Kristovih pod kriem. u ikonografiju se uvodi sedam maeva.

Izvorite ikonografije .sedam maeva jest Flandrija, odakle se
ovaj motiv iri u Francusku i u
rajnsko podruje. Tokom XVI.
stol jea maevi zabodeni u Bogorodiino srce nestaju, a oko lika
alosne Bogorodice poinje se
komponirati sedam medaljona u
kojima je prikazano sedam Bogorodiinih alosti, a tO su: 1. Obrezanje Kristovo (ili proroanstvo
starca imuna u Hramu); 2. bijeg
u Egipat; 3. alost za dvanaestogodinjim djeakom Isusom kada
se Bogorodici izgubio jer je
ostao raspravljati s pismoznancima u jeruzalemskom hramu; 4.
noenje kria; 5. raspee: 6. skidanje s kria; 7. polaganje u grob.
BF
Bogorodica od svetog ruan/a.
Ikonografski tip Bogorodice kojoj je posveena pobonost svetog
ruarija ili krunice. Jezgra te pobonosti sastoji se u kontinuiranom moljenju pet nizova od po
jednog Oenaa i deset Zdravomarija (ili od petnaest takvih nizova). Kontrola nad brojem izgovorenih molitava vri se na ruariju (krunici, islu, brojanici),
tj. na sistematski nanizanim veim
zrncima (za Oenae) i manjim
zrncima (za Zdravomarije) to su
nadjeveni na vrpci ili ulanani na
metalnom laniu, koje onaj to
moli dri u ruci i prebire prstima.
U principu prastari nain nizanja
napamet znanih molitava, ruarij
je u samostanskim sredinama Istoka i Zapada nadoknaivao koliinom ponavljanih istih molitvenih formula u ustima nepismenog
redovnika (brata, laika, profesa)
onu koliinu svaki dan proitanih

BOGORODICA

molitvenih tekstova koje je i

tajui molio pismeni redovnik-sveenik. Stoga se npr. broj od
sto pedeset Zdravomarija simboliki poklapa s brojem od sto
pedeset psalama iz psalterija.
Sistem moljenja u pobonosti ruarija razvijao se stoljeima. U
buli iz godine 1479. papa Siksto
IV. ve spominje da se umee
OenM nakon svakih deset Zdravomarija, ali jo ne spominje da
se mole otajstva sv. ruarija, ni
Vjerovanje, a ni molitva Slava
Ocu. Razmiljanje o otajstvima sv. ruarija (za vrijeme moljenja svake desetice Zdravomarija) zapoinje pojedinano poetkom XV., a uvodi se u opu
praksu poetkom XVI. stol jea,
pa se u ikonografiji sv. ruarija
poinju prikazivati otajstva tek
od konca XV. stoljea. Otajst\'a
se dijele na tri grupe:
I. Radosna otajstva: 1. ~ Navjetenje, 2. ~ pohodenje, 3. ~ rodenje Kristovo, 4. ~ prikazanje
u Hramu, 5. naae dvanaestogodinjeg Krista u Hramu (~ disputa u Hramu).
II. :2:a/osna otajstva: 1. ~Molitva
na Maslinskoj gori, 2. ~ bieva
nje Kristovo, 3. ~ Krista krune
tr~~vom krunom: 4. ~ noenje
krIza, 5. -+ raspece.
III. Slavna otajstva: 1. -+ Uskrsnue, 2. -+ uzahUe, 3. -+ silazak Duha Svetoga, 4. -+ uznesenje
Bogorodice, 5. -+ krunidba Bogorodice (proslava Bogorodice na
nebu).
Naziv ruarij (lat. rosarium,
franc. chape/et, njem. RosenkTanz)
nastao je u srednjem vijeku asocijacijom na oblik modnog, prigodnog sveanog vijenca od rua
nanizanih na konac to su ga mla-

168

BOGORODICA

da gospoda i dame u galantnim

gotikim stoljeima stavljala sebi
oko glave. Stoga se u srednjovjekovnoj ikonografiji od konca XV.
stoljea simbol svetog ruarija redovito prikazuje vijencem od pedeset bijelih rua (Zdravomarije),
u koji su interpolirane vee crvene rue (Oenai) ili pak medaljoni s pet rana Kristovih ili s
prikazom otajstava sv. ruarija.
Prvi prikazi Bogorodice od svetog ruarija datiraju iz konca XV.
stoljea. Na njima je veinom
stojei, a rjede sjedei lik (ili polulik) Bogorodice s Djetetom u
naruju, koja stoji na polumjesecu i iz koje izbijaju zlatne zrake (apokaliptika vizija ene
odjevene II sunce_, Otk 12,1: ~
Apokalipsa, pod br. 14) i koja je
okruena vijencem rua kao ~
mandorlom.
U XVI. stoljeu javlja se nova
ikonografija gdje Bogorodica, najee sjedei, dijeli ruarij sama
(ili ga dijeli Krist na njenom
krilu) sv. Dominiku koji klei ili
drugim svecima dominikanskog
reda ili pak vjernicima, a pozadina Bogorodiina lika optoena
je medaljonima u kojima su prikazana otajstva sv. ruarija.
Prema tradiciji koju je podravao
i irio red dominikanaca, pobonost sv. ruarija pokrenuo je utemeljitelj ovoga reda sv. Dominik,
u XIII. stoljeu, u vrijeme borbe
protiv heretika albingenza. Poevi od XVII. stol jea pobonost sv. ruarija je u rukama dominikanaca; oni je usmjeruju, i
dosljedno tome, oni djeluju i na
ikonografiju ove teme.
BF
Bogorodica oranl. Kao Maria
orans- (lat. orans onaj koji moli ( oraTe, moliti), na freska-

BOGORODICA

169

BOGORODICA

ma katakomba i na reljefima relikvijara pojavljuje se u starokdansko doba jedan od najstarijih ikonografskih tipova Bogorodice. Taj e se tip u svojim bitnim crtama (frontalni lik Bogorodice koja stoji ruku uzdignutih
u molitvi) zadrati stoljeima, pa
e u bizantskoj ikonografiji uroditi temeljnim tipovima .Bogo-rodid. (Th.ot6kos), .Najsvetije. (Panagfa) - u nizu ikonografski karakteristinih varijanata
stojeih Bogorodica (-+ Blacherniotissa; -'> Platytera -+ Episkepsis), koje e snano utjecati i na
srednjovjekovnu marijansku ikoBF
nografiju.
Bogorodica ponizna: -+ Galaktotrophousa
Bogorodica prelja: -+
nje

Navje~te

Bogorodica sa licom: -+ Galaktotrophousa

Bogorodica s klasjem. Njem. (Die)
ifhrenmadonna. Gotil!ki tip Bogorodice u trudnoi (tip podrijetlom iz Milana, Italija). Bogorodica stoji i ima ruke prekriene
na prsima (rjee u rukama nosi
Dijete), a obuena je uha! jinu
ukra~enu motivom itnih klasova.
Rub haljine na vratu i na rukavima ukra~en je plamenim jezicima. Klasovi su ovdje simbol
-. djevianskog materinstva, jer
je Bogorodica ve u patristil!koj
literaturi bila usporeena s .poljem Gospodnjim koje bez sjemenja rodi itom..
BF
Bogorodica suutna (Vesperbild).
Sjedei lik Bogorodice koja na
svom krilu dri mrtvo Kristovo

Bogorodica s klasjem. Njema

ka grafika, 15. st.

tijelo nakon -+ skidanja s krih.

Ovaj ikonografski tip poinje oko
1320. godine u rajnskom podruju, odakle se iri po ostalim njemakim, ekim, francuskim i poalpskim krajevima (Slovenija, Istra, Venecija, Furlanija, gornja
Italija) i traje do u XVI. stoljee. U Njemakoj dobiva naziv
Vesperbild (od lat. Vespera., >veernje.
[molitve u brevijaru],
jer je Kristovo tijelo bilo skinuto
s kria podveer). Isprva, II XIV.
stoljeu, mrtvi Krist sjedi okomito II Bogorodiinu krilu, nagnute glave, a Bogorodica ne plae; ona, zapravo, pokazuje pobonom gledaocu mrtvog Sina i
time istie misao da je njegovom
smru izvdeno i dovdeno djelo
otkupljenja. Sredinom XIV. stoljea mrtvo Kristovo tijelo po-

BOGORODICA

sjednuto je u njenom krilu dijagonalno, a poetkom XV. stoljea

Kristov trup lei joj u krilu vodoravno. Potkraj XV. i u XVI.
stoljeu Krist klizi iz njenog krila
na tlo, gdje sjedi ili lei, a Bogorodica pridrava samo Kristovu
glavu ili ramena. Ovaj prvobitno
simboliki tip bio je u svom daljnjem razvoju prevladan sve izrazitijim humanim, emotivnim, dramatinim ili lirskim sadrajem u
kome suze, mimika i nagibi tijela
opisuju bol, pla ili tihu suut
majke nad sinom.
BF
Bogorodica tka purpurni zastor.
Po apokrifima, veliki sveenik daje Bogorodici, dok je joJ bila
djevica u Hramu (_ Bogorodiin
ivot u Hramu), purpurnu preu
da od nje izatka zastor za Hram.
To je onaj zastor koji e se razdijeliti na dvoje u asu Kristove
smrti na kriu.
BF
Bogorodica u ruiDjaku. Bogorodica s Djetetom u krilu sjedi
na tlu pod sjenicom od rua ili
unutar ograenog vrta (1at. hortus conclusus: _ Pjesma nad pjesmama i -+ djeviansko materinstvo). U ograenom vrtu je nasad rua i cvijee. Bogorodica
ita iz molitvenika, ili prua Djetetu cvijet, ili sluh glazbu anela.
Ovaj idilini, poetski ikonografski motiv nastupa oko godine
1400. s osjeajnim nadahnuem
internacionalnog gotikog stila i
traje sve do poetka XVI. stoljea.

BOGORODICA

170

Mater omnium .Majka sviju;

njem. Schutzmantdmadonna, .Bogorodica s platem kojim zatiuje, zakriljuje.
Veliki, stojei (iznimno sjedei),
uvijek frontalni lik Bogorodice-zatitnice

rairenim

platem

pod koji se, kleei i sklopljenih

ruku, sklanjaju pojedinci, obitelji, korporacije, bratovtine, crkveni redovi ili cijelo ovjeanstvo.
Kad platem zakriljuje cijelo o
vjeanstvo,

ona je MateT omnium

(Majka sviju). Obino Bogorodica

sama, vlastitim rukama, iri plat,
ali ako su joj ruke sklopljene na
molitvu ili ako u rukama dri
Dijete, plat joj ire aneli ili sveci. U zavjetnim slikama protiv
kuge, na njenom platu se zaustavljaju i lome strelice Boje
srdbe. Pod njenim platem klee
mukarci s desne, a ene s lijeve

strane. Niu se hijerarhijskim redom: klerici (papa, kardinal, biskup, opat, itd.), laici (car, kralj,
plemi, graanin, itd.). Za mletako podruje karakteristina je
hibridna ikonografija u kojoj se
sjevernjaki, kontinentalni motiv
Bogorodice-zatitnice s platem
spa ja s bizantskim tipom Bogorodice -+ P[atytere, koja na prsima ima medaljon s likom Krista-Emanuela.
BF
Bogorodicu hrani aneo: -+ Bogorodiin ivot u Hramu
BogorodiHn pogreb: -+ Bogorodiina smrt

BF

Bogorodica usUlava Teofilova

molbu: -+ legenda o Teofilu
Bogorodica zahitnica. Lat. Mater
miuricordiae .Majka milosra,

Bogorodiin
Bogorodiino

pojas: -+ uznesenje

Bogorodiin ivot U Hramu. Prema prastaroj legendi, Bogorodica

provodi djetinjstvo (sve do za-

BOGOllODICA

171

ruka) kao posveena djevica u

Hramu, gdje slui, moli i radi.
Ve u V. stol jeu prikazuje ju
kao --l' oransa jedna gravirana
ploca iz St. Maximina (Provenee,
Francuska) s natpisom: Maria
flirgo minester de tempulo Jerosale(m), .Marija Djevica, slubenica u hramu u Jeruzalemu. Imaginacija srednjega vijeka prikazuje ju kao tkalju ili vezilju u
hramu, nalik na redovniku pripravnicu u srednjovjekovnom samostanu. Kako je ~ Koveg Saveza (Zavjeta) Bogorodiin simbol, srednjovjekovna ikonografija
prikazuje ju kako, kao djevica
u Hramu, moli pred Kovegom
Saveza. Po apokrifima, ona svoje
obroke hrane dijeli siromasima, a
nju svaki dan hrani aneo donosei joj nebeski kruh.
BF
Bogorodiin3

smrt

l. Tradicionalna terminologija za
Bogorodiinu smrt
(gr. kolmesis, lat.

jest usnue
dormitio ili
transitus .prijelaz.; crkvenoslav.
.spenije). Kanonski tekstovi o
tom dogaaju ne govore. Opisuje
ga predaja, zabiljeena u legendama i apokrifima (Usnue SfI.
Bogorodice sv. Ivana Teologa i
Tranzit B. D. Marije Pseud~Jo
sipa iz Arimateje).
Iz legendi su uni u ikonografiju
ovi motivi, koji se prikazuju ili
odvojeno ili se pridruuju osnovnim
prikazima
Bogorodiine
smni:
PALMA SMRTI. Arkaneo --l' Mihovil (Mihael) ukazuje se Bogorodici te joj tri dana unaprijed pretkazuje smrt. Predaje joj .palmu
smrti., a to je palmina grana odsjeena u raju, koja e je braniti
od demonskih zasjeda.

BOGORODICA

DOLAZAJ( APOSTOLA. Duh Sveti

sakuplja apostole rasprene PO svijetu, i oni pUtuju (u Betlehem)
na oblacima da bi prisustvovali
Bogorodiinoj smrti.
BOGORODIiNA

SMRT. Okupljene
apostole Bogorodica pred smrt
blagoslivlja, a .palmu smrti. predaje sv. Ivanu apostolu da je
nosi pred njenom mrtvakom krinjom. Umiruoj Bogorodici sv.
Ivan stavlja svijeu u ruke i
prieuje ju (ili je prieuje
Krist).
BOGORODIiN

POGREB. MrtVu Bogorodicu nose apostoli na nosiljci; na elu povorke sv. Ivan
nosi .palmu smrti. u ruci. Jefonija, idovski sveenik, svetogrdno navaljuje na mrtvaku krinju, ali mu arkaneo --l' Mihovil
plamenim maem odsijeca obje
ruke. Jefonija se obraa i zaziva
Bogorodicu, pa mu ruke na Zagovor sv. Petra opet zacjeljuju.
2. U ikonografiji postoje d va osnovna tipa za Bogorodiinu smrt:
bizantski tip, koji je sve do kasnog srednjeg vijeka bio mjerodavan i za ikonografiju Zapada, i
zapadnjaki tip, koji se oblikuje
tek u kasnom srednjem vijeku.
Bizantski tip je velika, sveano
intonirana, simetrina kompozicija. U sredini lei na odru mrtva
Bogorodica. Iza nje stoji Krist,
drei u rukama njenu duu u
obliku djeteta povijenog u pelene.
Lijevo i desno stoje apostoli. Sv.
Ivan, bradati starac, saginje se
do prsiju Bogorodice i oslukuje
posljednje kucaje njena srca. Sv.
Pavao ljubi joj noge. Sv. Petar
liturgijski je kadi kadionicom. Uz
apostole su esto i tri sveta biskupa (Dionizije Areopagita, Hijerotej i Timotej). U zraku su

BOGORODICA

172

BOLESNICKO

sve viJe realistiki odrazuje umiranje ugledne graanke kasnoga

srednjeg vijeka, Krist izostaje iz
prikaza. Katkada se prizoru dodaju i dvije udovice, koje su po
legendi naslijedile Bogorodiinu
odjeu.
BF

Bogorodiina

smrt. Engelberg, kodeks, 14. st.

andeli, a katkada je u zraku

prikazan i motiv dolaska apostola na oblacima. esto se u pri
zor ubacuje i motiv svetogrdne
ruke :Iidovskog sveenika Jefonije.
Zapadnjaki
tip.
Bogorodica,
okruena apostolima, umire le:Iei u krevetu, ili sjedei u krevetu (d dei svijeu u ruci), ili
pak kleei uz krevet. Do XV.
stoljea ona uvijek lei. U XV.
stoljeu ona u njemakoj ikonografiji umire i kleei. Od poetka XVI. stol jea ona redovito
sjedi, ime se :Ieli naglasiti da
umire bezbolno. Apostoli oko nje
asistiraju : mole iz rituala, ~krope
je iz aspergila - pretvaraju njenu smrt u liturgiju. U starijim
prikazima po njenu duJu dolazi
Krist lebdei nad njom u vijencu
kerubina. Krist odnosi Bogorodiinu du~u u nebo u obliku djeteta, u rupcu ili u medaljonu. U
mlaim prikazima, u kojima se

Bogorodiino djetinjstvo. Kako

kanonska Evanelja ne izvjeJuju
o Bogorodiinu djetinjstvu, sva
se ikonografija Bogorodiina :Iivota od njena roenja do zaruka
(-4 zaruke Bogorodiine) temelji
na apokrifnoj literaturi. U ciklus
Bogorodiina djetinjstva ulaze ovi
ikonografski motivi, -4 Roenje
Bogorodiino, -4 prikazanje Bogorodice u Hramu, ~ Bogorodiin !ivot u Hramu, ~ Bogorodicu hrani aneo, -4 Bogorodica
tka purpurni Zastor, ~ Ana pouava Bogorodicu.
BF
Bogorodiino mlijeko: -+ Galaktotrophousa; -+ istili~te; -+ Bernard sveti.

Bolesniko pomazanje. -+ Sakrament namijenjen krJanima koji

su zbog bolesti u smrtnoj opasnosti. Sveenik uljem (oleum in/irmorum .ulje nemonih, bolesnih.:
-+ pomazanje) ma:Ie bolesniku
elo, nos, usta, uJi, prsa, ruke i
noge (sveenicima se ruke mau
s vanjske strane, a ostalima dlanove, jer se sveeniku dlanovi mau na reenju). Pritom 'e izgovaraju odreeni izriajni obrasci,
npr.: .Ovim svetim pomazanjem
i svojim preblagim milosrem
oprostio ti Bog Ito god si sagrije~io mirisanjem. Cilj je tog pomazanja da se bolesnik oslobodi
kazne za poinjene grijehe, te da
mu se olakla smrtna borba. Praksa datira jol iz apostolskog doba

BONAVENTURA

173

(Jak 5,14-15). Sam obred i formule nisu se kroz povijest mnogo

mijenjali, no popratni tekstovi mijenjali su se vrlo estO, a najbogatiji su bili u kasnom srednjem
vijeku i u doba baroka.
AD
Bonaventura, sveti, kardinal. Roen 1221. u toskanskom mjestu
Bagnoregio kraj Viterba. Prema
legendi bio je u djetinjstvu teko bolestan. Majka ga je odnijela i stavila do nogu sv. Franje
i molila da spasi djetetu Hvat.
Dijete se oporavilo, a sv. Franjo
je zato uskliknuo: .0 buona venturale (.0, dobre Ii sree). Majka ga je tada pod tim imenom
zavjetovala Bogu. God. 1238.
ulazi u franjevaki red. Studira
u Parizu kod Aleksandra Haldkog, te postaje tu i profesor
(1248-1255). Godine 1256. izabran za generala franjeva~kog reda, a iste ga je godine papa imenovao i kardinalom. Umro je
1274. godine u Lyonu, kao tajnik
pape Grgura X., za vrijeme Lyonskog koncila. Kanoniziran je
1482. Jedan od najveih franjevakih ideologa, dubok uenjak,
mistik i teolog koji je svom redu
dao intelektualnu komponentu, a
smatraju ga i .drugim osnivaeme
franjevakog reda. Napisao je
brojne teolaJke rasprave i ivotopis sv. Franje u dvije redakcije,
kratku i opIirnu, pod naslovom
Vita sancti Francisci.
Pria se da su ga papini izaslanici, koji su mu donijeli kardinalski Idir, naJli kako u dvoriIro pere sue, a on ih je zamolio
da Idir objese na stablo dok ne
zavri posao. Jednom drugom
zgodom kad mu je u posjet doba sv. Toma Akvinski i pitao
ga odakle mu toliko znanje, on

BONO

je odgrnuo na sVOJOJ biblioteci

zastor ispod kojega se nalazilo
raspelo i rekao: Ovo je moja
mudrost (.Haec est sapientia
mea). Obje te zgode vrlo su
est njegov ikonografski motiv.
Uz njih se esto javlja i Arbor
!Jitac (.Stablo ivota-l, na temelju njegova djela istog naslova,
a prikazuje krif s mem, tako da
svaki list predstavlja jednu zgodu
iz Kristova ivota i odgovarajuu
krepost u duhovnom ivotu o
vjeka. Blagdan mu je 14. srpnja.
Obi~no se prikazuje u kardinalskoj ili franjevakoj odjei, ili
kombinirano, sa Idirom ili mitrom pokraj njega ili na stablu.
Gdjekad se prikazuje kako mu
aneo nosi posveenu hostiju (jer
kae legenda da se iz poniznosti
nije usudio prisrupiti oltaru). Atributi su mu .Arbor vitae, s pelikanom na vrhu, raspelo, Idir ili
mitra, kardinalski Jtap, rjee kale. Budui da irna naslov Doctor seraphicus, .serafski naui
telj_, kraj njega se katkada slikaju i serafini.
AD
Bono, muenik (lat. Bonus; takoer kratica za Bonaventura). Tijelo sv. Bone preneseno je 1754:
iz Rima u Vukovar, u franjevaku samostansku i upnu crkvu
sv. apostola Filipa i Jakova. NaIli su ga u grobnici sv. Hermeta.
Po legendi (opisanoj u aktima sv.
pape Stjepana L) bio je vojnik
koga je krstio isti papa. Pogubljen
je 1. kolovoza 260. sa sveeni
cima Faustom i Mavrom i jedanaest drugih. Rimski matriologij
nazivlje ga sveenikom.
Na vlastitom oltaru u crkvi u
Vukovaru prikazan je kako kle.!i
u talaru, roketi i holi. U oltarnoj Ikrinji nalaze se njegove re-

BOZJE

174

BOOZ

likvije - maleni vojnik. Sa strane oltara dva SU reljefa koji prikazuju krhenje i smaknue sv.
Bone. - Njegovo se tovanje rairilo itavim zapadnim Srijemom.
Nazivaju ga sv. Bono iz Vukovara. Blagdan 1. kolovoza.

MD

Misao laicizirane ikonografije

XIX. stoljea (Delacroix) vidi u
Jakovljevoj borbi bitku prometejskog ovjeka u svladavanju prirode i svoje vlastite slijepe sudbine.
BF
Boja

ruka.

.Boja

desnica,

.dextera Dei., .manus Domini.

Booz -+ Ruu
Borba s anelom (Post 32,23-33). Na prijelazu preko gaza
starozavjetni patrijarha -+ Jakov
svu se no rve s nepoznatim o
vjekom, koji mu iUai kuk i
koji - jer se Jakov .hrabro borio i s Bogom i s Ijudima, nadvladavi - blagoslivlja Jakova i
mijenja mu ime -+ Jakov u novo
ime -+ Izrael (hebr. jisra'l, vjerojatno znaenje: .Bog vojuje,
.Bog je jak). Tajanstveni suparnik nee odati svoje ime, a Jakov
je uvjeren da se susreo s Bogom.
Jakovljevo rvanje s nonim neznancem jedno je od najdiskutabilnijih mjesta u kranskim komentarima Biblije. Bilo da je tO
rvanje shvaeno kao realna borba. bilo kao Jakovljev san, ono
ima uvijek simbolino, alegorino
znaenje. Po najstarijim komentarima i u najstarijoj ikonografiji Jakov se bori s anelom, pod
kojim se figurativno podrazumijeva (nevidljivi) Bog, koji - u
obliku fizike borbe - iskuava
svog izabranika Jakova. Sv. Grgur
Nazijanski smatra da je to slika
neprestane unutarnje, duevne
borbe kranina, borbe u njegovoj savjesti. Sv. Augustin vidi u
toj borbi alegoriju borbe -+ Crkve
i -+ Sinagoge, a sv. Jeronim vidi
u njoj borbu sa zlim duhom, bitku dobra i zla, sukob -+ kreposti
i ~ mana.

Ideogram, simbol nevidljivog Boga, njegove snage, njegove svemogunosti, njegovih izravnih intervencija u dogaajima povijesti
i u ivotu pojedinaca. Boja ruka
obino izlazi iz oblaka i esto je
okruena krinom -+ aureolom.
Ona blagoslivlja, zapovijeda, prijeti, pokazuje, prihvaa ili odbija; izraava Boju volju iJi
naum.

Boja se ruka na karakteristian

nain pojavljuje u mnogim biblijskim prizorima (rtva Abelova, rtva Abrahamova, krtenje
Kristovo, molitva na Maslinskoj
gori, uzahe, itd.), u prizorima
smrti muenika i krunjenja srednjovjekovnih vladara.
BF
Boje obeanje Abrahamu. Bog
sklapa savez s Abrahamom i u
tri mu navrata obeava potomstvo .poput praha na zemlji
(Post 13,14-17) ili .zvijezda na
nebu i pijeska na obali morskoj
(Post 22,15-18), tako da e
Abraham postati -ocem mnogim
narodima; nadalje mu obeava
Palestinu kao novu domovinu
(.obeana zemlja) i blagoslov
(Post, gl. 17).
I k o n o g raf i j a: Bog ili -+
Boja ruka pokazuje Abrahamu
nebeski svod, Abraham broji zvijezde. Aluzija na brojno duhovno
potomstvo Abrahamovo, u konanici aluzija na Crkvu.
BF

175

BOZJI

Boiji grob (tal. San Sepolcro;

njem. Idas] heilige Grab). Budui
da je razvitkom liturgije na Veliki petak bila izostavljena ~ misa (jer je Krist taj dan umro), ali
se za potrebe umiruih morala
uvati ~ euharistija, ona se
isprva uvala na sasvim jednostavan nain, u ~ sakristiji. To
uvanje

s vremenom poprima sve-

aniji
ljeu
anoj

karakter, a ve u XI. stonosi se u sakristiju u sveprocesiji, i taj e obiaj trajati nekoliko stoljea. Nakon reformacije, kada protestanti nijeu
euharistiju, katolika je Crkva nastoji tO vie naglaavati, pa se
tako poinje ona sveanije uvati
i na Veliki petak, i tO u samoj
crkvi. U tu se svrhu grade posebno dekorirane kulise (zvane
epitaphios < gr. cp[ .nad +
taphas grob), osobito u Italiji
i sjevernim krajevima Evrope. U
XVII. i XVIII. stoljeu razvija
se prava umjetnost gradnje posebne dekorativne arhitekture od
drva i izvezenog tekstila u koju
se na Veliki petak i Veliku subotu pohranjuje euharistija, u vrijeme koje je Krist proveo u grobu,
i kroz to vrijeme tu se odravaju
posebne paraliturgijske pobonosti. Praksa se sauvala do danas,
premda u manje raskonom obliku. (~ etrdesetsatno klanjanje.)
AB

Brabijarij (lat. brachiarium, prema brachium .ruka). Relikvijar

u obliku ljudske ruke, u kojem
se uva ili cijela ruka nekog sveAB
ca ili samo njen dio.
Breskva (Prunus persica). Breskva
simbolizira nenametljivost kreposti, a uz to i kreposno srce i krepostan jezik. Katkad se javlja na

BREVIJAR

slikama Bogorodice s Djetetom

umjesto jabuke, i tako oznauje
plodove spasa.
MG
Brevijar (lat. brefJiarium .kratak
popis). Slubena crkvena knjiga
u kojoj se nalaze SUStavno poredani molitveni tekstovi i itanja
za sve dane u godini i za sve
sate u danu. Dunost pak moljenja tog sadraja zove se officium divinum, boanska sluba
(~ oficij).
S obzirom na ~ liturgijsku godinu, podijeljen je brevijar na Ove
dijelove: ~ Ordinarij: sitni dijelovi koji se mole svaki dan;
~ Psalterij: psalmi rasporeeni
po danima u tjednu; ~ Temporal: ono to se ita na pojedine
nedjelje i Gospodnje blagdane
kroz godinu; ~ Sanktoral: ono
tO se moli na blagdane pojedinih
svetaca; ~ Komunal: zajednika
itanja i molitve za skup svetaca.
Za svaki pojedini dan brevijar je
podijeljen na osam dijelova, koji
svoja imena imaju prema onom
doba dana kada se mole. To su:
~ matutinum (jutarnja): moli se
u drugom dijelu noi, pred zoru;
~ laudes (pohvale): mole se u
zoru; -+- prima, ~ tertia, -+
sexta i ~ nona mole se u 6, 9,
12 i 15 sati (zovu se horae minores mali asovi); ~ vEsperae
(veernja): moli se u sumrak; ~
completorium (poveerje) : moli se
neposredno prije poinka.
R a z voj
b r e v i j ara.
Poetke brevijara kao sustava ita
nja biblijskih tekstova i molitava
nalazimo ve u IV. stoljeu (a
nesustavno postoji i ranije). Od
tada pa do X. stoljea ima taj
sustav u raznim pokrajinama i vremenima vrlo raznolike oblike. U
XI. i XII. stoljeu poinje se ra-

BRIGITA

diti na ujednaavanju brevijara

za svu zapadnu Crkvu i skupljati
u jednu knjigu. U Rimu je u
XIII. stoljeu sastavljen prvi brevijar u dananjem smislu rijei:
u njemu su sve molitve i biblijska
itanja, koji su ranije bili rasporeeni u nekoliko razliitih knjiga,
skupljeni u jedan svezak pod nazivom Brcviarium secundum consuetudinem Romanae curiae (.Brevijar po obiaju rimskog dvora).
Budui da su taj brevijar prihvatili franjevci, ubrzo se prdirio po
svemu zapadnom svijetu, a nakon
Tridentskog koncila, potkraj XVI.
stoljea, postaje i slubeno obvezan za svu zapadnu Crkvu, s iznimkom nekih redovnikih zajednica. Naziv mu je jednostavno
Breviarium Romanum (.Rimski
brevijar.). Od tada do danas doivio je nekoliko nebitnih promjena, a tek II. vatikanski koncil, 1964., donekle je izmijenio
AB
strukturu brevijara.
Brigita vedska, redovnica (lat.
Brigitta). Roena 130213. u Finstadu kod Uppsale u vedskoj, a
umrla u Rimu 23. srpnja 1373.
Veoma mlada udana, god. 1316.,
za U1fa Gudmarssona, kojemu je
rodila osmero djece, meu njima
i sv. Katarinu vedsku. Osnovala
red Presvetog Otkupitelja sa sredi~tem u Wadsteni. Mu joj se
povukao u cistercitski samostan u
Alvastri, gdje je 1344. i umro.
Pona je na hodoae u Rim
(1349.) i ostala u Italiji posljednje 24 godine svoga ivota, zajedno s keri Katarinom. Hodoastila je u Svetu zemlju 1372.
Na vedskom jeziku napisala je
svoja vienja, koja su njezini ispovjednici, prior Petar od Alvastre i magister Matija od Linka-

176

BRIKCIJ

pinga, preveli na latinski. Kanonizirana 7. listopada 1391., zato

se njezin blagdan do 1628. slavio
toga dana, kasnije pak 8. listopada, a nakon najnovije reforme 23.
srpnja, na dan smrti.
Prikazuju je u odijelu njezina reda (crna odjea s bijelim velom
koji je opiven crveno). Minijatura u samostanu Nonnberg kod
Salzburga prikazuje ju u sjedeem stavu s otvorenom knjigom
na pultu i s perom u ruci, a pred
njom klee (umanjene veliine)
papa i kralj. Cesto prikazivana s
hodoasnikim tapom i eirom
ili s hodoasnikim kriem u rukama.
Atributi: Krist na kriu, kri,
pero za pisanje, tintarnica, hodoasnik.

Zatitnica vedske, posebno Wadstene, hodoasnika i smrtnog asa

(po legendi, Isus joj je objavio
MD
njezin zadnji as).
Brijest (Ulmus). Brijest simbolizira dostojanstvo ivota. Svojim
sveobuhvatnim rastom i pruanjem grana u svim pravcima oznaava onu snagu to prema
Svetom pismu - zrai iz poboMG
nih zbog njihove vjere.
Brikcij (lat. Brictius; slov. Brikcij, Brie, usp. Brianci, zaselak u
Istri s kapelicom sv. Brikcija),
sveti, biskup. 2ivio od 397. do
444. godine. Bio je biskup u
Toursu (Francuska), gdje je naslijedio sv. Martina.
Prema legendi, optuili su ga
zbog nezakonita oinstva. Da bi
dokazao nedunost, u svojoj je
odjei odnio na grob sv. Martina
ivo ugljevlje a da ono ipak nije
pregorjelo odjee. U Sloveniji su
ga zamijenili s bla:lenim Brike;-

BRUNO

jem, po rodu Dancem, koji da je

bio u slubi bizantskog cara Bazilija i njegova sina Leona. On
se elio vratiti II domovinu, Dansku, te je na odlasku od cara isprosio - kako kae legenda moi krvi Kristove, koje je sakrio
u ranu na nozi. Na putu ga je
pod GroBglocknerom zasula snjena lavina, a njegovo su tijelo
pokrila tri itna klasa koja su
izrasla iz snijega. Na mjestu njegove smrti sazidali su crkvu Svete
krvi, u Heiligenblutu (sveta
krv) u Koru~koj. Kult mu sc u
Sloveniji (i sjevernoj Hrvatskoj)
rairio preko hodoasnika u Heiligenb;ut, a povijesni Btikcij iz
Toursa obogatio se i atributima
danskog Brikcija. Svetkovina sv.
Brikcija jest 3. studenoga. Atributi su mu: goree ugljevlje; u
Sloveniji tri itna klasa. U Sloveniji je patron ita, a u Korukoj zatitnik od snjenih lavina.

EC
Brojanice -+ krunica
Bruno Kverfurtski, sveti, biskup,
muenik (njem. Bruno von Querfurt). Kao i sv. Adalbert Vojtjeh
praki, i Bruno je apostol Prusa
i muenik u njihovoj zemlji. Veliki po~tovalac i pisac ivota sv.
Adalberta i petorice muenika
zvanih Poljska braa (Benedikt,
Ivan, Matej, Izak i Kristijan).
Bruno je dobio i ime Bonifacije,
i pod tim je imenom poznat kao
bosanski biskup (tvrdnja sv. Romualda opata), no to nije vjerodostojno. Do brkanja u imenima
(bissensis - bosniensis bisenski bosanski) dolo je zacijelo zbog
Brunova misionarenja meu Peenezima, koji se nazivaju i Bisseni.
12 LEKSIKON IKONOGRAFIJE

Bruno je rodom iz plemike kue

von Quertfurt. Godine 996. pratio je cara Otona III. u Rim, gd je
je postao monah, a zatim se pridruio sv. RomuaIdu uPereumu
kod Ravenne. Godine 1104. postao
je nadbiskup za slavensku misiju,
ali k Slavenima nije mogao otputovati, pa je propovijedao ~crnim
Ugrima u Erdelju, kasnije u
Ukrajini (Kijev), dok nije podnio mueni~tvo meu poganskim
Prusima, 14. veljae 1109., istono
od Gdanska, zajedno s osamnaest svojih drugova. Nazvan je
.drugim apostolom Prusa: prvi
je sv. Vojtjeh. Poljaci ga tuju
pod imenom Bruno 16. listopada,
a Litvanci s Poljacima pod imenom sv. Bonifacija 19. lipnja.

MD
Bruno, prezbiter. Osniva kartuzijanaca. Roen oko 1032. u Kolnu iz obiteIji von Hartefaust.
Kanonik sv. Kuniberta u Kolnu,
rektor kole u Reimsu i nadbiskupski kancelar. Godine 1076.
bjei iz Reimsa, postaje benediktinac i povlai se sa estoricom
redovnika istomiljenika u pustoJ
kod Grenoblea zvanu la Chartreuse (Kartuzija). Tu osniva
1084. novi red. Papa Urban !I.,
njegov nekadanji uenik, poziva
ga u Italiju za savjetnika. U Italiji osniva novu kartuziju La Torre. Tu je i umro 6. listopada
1101. (U Sloveniji je poznata kartuzija Pleterje, kraj Novog Mesta.)
Premda Bruno nije nikada formalno kanoniziran, ime mu je
upisano u Rimski kalendar 1623.
i ondje je ostalo unato svim reformama. Prikazuju ga kao redovnika, u odjei njegova reda.
Atributi su mu: zemaljska kugla,

178

BRLJAN

zvijezda, vijenac zvijezda, mrtva~

ka glava. Zatitnik je protiv kuge. Spomendan 6. listopada.

MD
Brljan (Hedera helix). ~rljan
se uvijek tijesno poveZUje sa
smru i besmrtnou. Kao zimzelena biljka, on je znak vjernosti
i vjenoga ivota.
Brljan vrsto prianja uza svoju
podlogu, pa je tako simbol privrenosti i neprolaznog osjeaja.
Kao ikonografski motiv igra uloMG
gu i u ciklusu o -+ Joni.
Bugla (tal. = ~svijenjak s drkom). Svijea koja se i usred
bijela dana nosi kraj liturgijskih
knjiga na -+ pontifikalnoj misi.
Svoj naziv vue od grada Bougie
u Aliru, gdje su se proizvodile
svijee posebne kvalitete. Biskupi
su kao posebnu povlasticu imali
pravo da im jedan nii posluitelj, -+ akolit, za vrijeme liturgijskih ina dri kraj knjige zapaljenu svijeu u ruci (ruka,
dlan = lat. palma; zato se kat-

CECILIJA

kad ta sVIJeca zove i palmatorij).

Ostalima je pak pri liturgijskim
inima bila dovoljna danja svjetlost ili svjetlost svijea na stOjeim svijenjacima.
Bugia ima
oblik tanjuria promjera oko 10
cm, s isto toliko duga~kom ru
kom, a na sredini je nizak stalak
za svijeu. Redovito je od sreAB
bra.
Bunar: -+ Josip patrijarha; -+ Jeremija prorok; -+ Mojsije zatiuje Jetrove keri; -+ Krist i Samaritanka; -+ Navjehenje (aneoski pozdrav na bunaru)
Bursa (lat. = vreica). Spremnica za -+ korporal izvezena u
materijalu i boji ostalog liturgijskog ruha (redovito od svile).
Kvadrati~nog je oblika, sastavljena od dviju ploha koje su na
jednoj stranici nsto povezane, a
na dvjema susjednim labavo; e
tvrta pak stranica ima Otvor kroz
koji se u bursu smjeta korpara!.
Nastanak joj datira iz XIV. stoljea.

AB

e
Cappa magna (lat. = oveliki
plat). Plat s velikom kukuljicom i dugakom povlakom (eauda rep), koju iza prelata nosi
poseban nii poslunik. Slui kao
korsko odijelo kardinala, nadbi.
skupa, biskupa i jo nekih prelata. Kao poseban privilegij, neki

prelati na njoj preko ramena nose

krzno hermelina.
AB
Casula (lat. = hrv. lik kazula,
usp. i hrv. koulja) -+ misnica
Cecilija, Iveta (lat. Caecilia). Prema pukoj legendi, Cecilija je bila

CECILIJA
ki

CEREMONIJAL

179

rimskog patricija (III. St.) koji

ju je odgajao kao kranku. Zaruena za plemia po imenu Valerijana, no nakon vjenanja ree
Ona svome mu~u da je polo~ila
zavjet djevianstva, molei ga da
taj njezin zavjet potuje. Valerijan
pristade, uz uvjet da uzmogne vidjeti anela Za kojega ona ka~e
da nad njom bdije. Cecilija poalje svoga mu~a k papi Urbanu
koji se s kranima krio u katakombama. Ondje se i Valerijan
obrati na kranstvo. Vraajui se
k Ceciliji, opazi anela kako stoji
do nje dr~ei dvije cvjetne krune.
Aneo polo~i krunu od ljiljana
na glavu Ceciliji, a krunu od
ru~a na glavu Valerijanu. Uz pomo anelovu obrati se na krUanstvO i Valerijanov brat Tiburcije,
i braa poee propovijedati Kristovo evanelje. Doznavi za to
rimski upravitelj, zapovjedi im
da prestanu, no kad oni to ne
htjedoe, dade ih pogubiti. Isprva
Ceciliju pohedi, nadajui se zadobiti njezino veliko bogatstvo.
Naredi joj da ~rtvuje bogovima.
Kad ona tO odbije, pokuJa je udaviti. udom ostade ona neozlijeena, pa upravitelj poalje po
krvnika da joj odrubi glavu.
Krvnik triput pokua, ali joj svaki put samo izrani vrat. Cecilija
ostade na ~ivotu jo tri dana,
i za to vrijeme razdijeli sve svoje
imanje siromasima.
Smatralo se da je Cecilija za svog
~ivota bila tako bliska nebu te je
mogla uti aneosko pjevanje. Govorilo se da ona mo~e svirati na
svakom glazbalu. No taj osobiti
dar nije joj bio dostatan da izrazi svu bujicu nebeskih napjeva
koja je kljuala u njezinoj dui.
Stoga ona izumi orgulje i posveti
ih za bogosluje. Zato se asti

kao zatitnica glazbe i glazbenika.

Na slikama se obino pojavljuje
sluajui glazbu, pjevajui ili svira jui na kakvu glazbalu. Posebna su joj oznaka orgulje. Gdjekad se prikazuje s tri o~iljka na
zatiljku. Na glavi ili u njenoj
blizini esto joj je kruna bijelih
MG
i crvenih ruho
Cedar

(gr.

kUros, lat. cedrus,

hebr. katar kaditi.;
hrv. i .smr.; zn. nazo Cedrus).
Cedrovina openito, a osobito libanski cedar, znak je Krista:
Stas mu je kao Liban, vitak poput cedra. (Pj 5,15). Uznosit izgled cedra uzrokom je to Se s
njime poistovjeuju pojmovi ljePOte i dostojanstva. Prorok Ezekijel spominje cedar kao sliku
Mesije i njegova kraljevstva: 5
vrha cedra velikoga, s vrka mladih grana njegovih, odlomit u
granicu i posadit je na gori visokoj, najvioj. (Ez 17,22).
MG
mo~da

<

Cenobiti (prema gr. koin6s .zajedniki. + bios ,,~ivot). ~ Redovnici koji ~ive zajednikim ~i
votom u za tO posebno organiziranoj zgradi, ~ samostanu, i
prisutni su u religioznom i drutvenom ~ivotu sredine u kojoj
~ive.

AB

Ceremonijal (lat. caeremoniale

caeremonla

,.~tovanje,

<

poboni

obred.). Knjiga proizala iz prastare knjige Ordines Romani

(.Rimske uredbe.) u kojoj se
propisuje na koji se nain obavljaju liturgijski ini viih ~ prelata. Danas imamo dvije takve
knjige, i to: Caeremoniale episcoporum (.Biskupski ceremonijal.),

CEREMONljAR

180

propisi O na~inu odvijanja liturgijskih ina kojima predsjeda biskup, i Caeremoniale romanum
(obinije zvan Liber caeremoniarum Knjiga obreda.), koji sadrE
propise na koji se na~in odvijaju
liturgijski ini kojima predsjeda
papa i uope obrede Rimske kuAH
rije.

CIBORIJ

Ceremonije (lat. carimonia ili

caeremonia lt~tovanje, svetost, poboni obred.). Pojedini dijelovi
od kojih je sastavljen neki obred,
skup propisanih obrednih postupaka kao ~to su dranje tijela,
pokreti ruku i ostalih dijelova tijela, ime se prati izgovaranje rijei u liturgijskim inima.
AH

Ceremonijar (lat. caeremoniarius

< caeremonia .~tovanje) poboni
obred). Osoba koja je zaduena
da se brine kako bi se liturgijski
ini obavljali prema propisanim
uputama (neka vrsta reisera liturgijskih ina). Zove se i ceremonist.
AH

Chrismon -+ Kristov monogram

Ciborij iznad glavnog oltara trogirske katedrale. Rad majstora

Mavra, 14. st.

Ciborij .Turris eucharistica. Milano, S. Nazaro, 12. st.

Ceremonist -+ ceremonijar

Ciborij (lat. ciborium .sud, posuda < gr~. kib6rion .lupina

vrste graha; kovani up). Rije
ciborij ima dvostruko znaenje:

CIBORIJ

CIK.LAME

181

1. Nebnica (-. baldahin) podignuta iznad oltara, izraena od

kamena i poduprta s etiri stupa,

Neogotiki

ciborij, 19. st.

Ito podsjea na koveg Saveza u

starozavjetnom Hramu. 2. U drugom znaenju ciborij je drugo
ime za piksidu (estinjak), posudu u kojoj se uvaju posveene
hostije. U tom drugom znaenju
simbolizira euharistiju ili -+ PoMG
sljednju veeru.

Gotiki ciborij. Split, Riznica ka-

tedrale, 15. st.

Ciklame (slat. cyclamen < gr.

kyklaminos; zn. nazo Cyclamen).
To je cvijee od davnine posveeno
blaenoj Djevici Mariji.
Crvena mrlja u srediltu cvijeta
simbolizira krvarenje Marijina
srca od alosti. U nekim jezicima
ciklame nazivaju .krvava sestrica., a kod nas u pjesmama pojednostavnjeno .krvave ciklame.
MG

CINGULUM

182

~)

4;-~

(
// i

-"',

.....
"'\"

'

\\
,.

..........

Ciborij s poklopcem. Neogotika,

kraj 19. st.
Cingulum -+ p~s
Ciprijan, biskup, mu~enik (lat.
Caeeilius Cyprianus Thascius; srp.
Kiprijan; stsl. ubrijan). Afrikanac, Kartaanin, roen izmeu
god. 200. i 210. Poznati poganski retor koga je obratio na kr~
anstvo sveenik Cecilije. Ubrzo
nakon kdtenja postaje sveenik,
pa biskup (248-249). Za Decijeva se progonstva sakrio. U Novacijanovu raskolu stoji na strani
pape sv. Kornelija, ali se s papom sv. Stjepanom I. razilazi u
pitanju krivovjerni~kog krltenja.
Tertulijana naziva svojim magistrom i stoji pod njegovim knjievnim utjecajem. Stil mu je lagan, pa su ga mnogo prepisivali
i ~itali. Plodan je crkveni pisac.
Za Valerijanova progonstva po-

CIR

sje~en je maem u Karcagi, 14.

rujna 258. Spomendan, zajedno
s papom Kornelijem, slavi mu se
u zapadnoj Crkvi 16. rujna, a u
isto~noj 31. kolovoza.
Slikaju ga kao biskupa u~enjaka
u biskupskom ornatu s knjigom.
esto se prikazuje skupa s papom Kornelijem. Stavljaju mu u
ruku i ma~, jer je posje~en maem.
Zatitnik je protiv kuge, jer je u
kunim godinama 252-254. dvoMD
rio oboljele.

Cir i Ivan, sveti mu~enici (lat.

Cyrus, Joannes; gr~. Kjiros [o4nnes; hrv. jo~: Kir). Moi sv. Cira
i Ivana prenio je sv. iril Aleksandrijski, patrijarh, iz bazilike
sv. Marka u Menuthis (Canopus,
od Abakir).
danas Abukir Razlog prijenosa: zamjena kulta
Isis medieae kultom muenika, takoer lijenika. Cir je po legendi
bio najprije lijenik, a onda monah; s njim se sprijateljio vojnik
Ivan, pa su zajedniki ivjeli u
pustinji, a kasnije su mueni u
Aleksandriji pod Dioklecijanom.
Sv. iril je odrao tri kratka
govora njima u ast. Ti govori,
koji su se sauvali, postali su izvorom kasnije legende. tovani su
kao besplatni lijenici (.Bezmitni
vrai.J. Na grobu im se razvilo
protenate. Na njihovu je grobu
izlijeio svoje oi i Sofronije Jeruzalemski, koji je nakon toga
~irio njihovo tovanje i nadopunio irilove govore jednim izvjetajem od preko sedamdeset u
desa. Relikvije su im prenesene u
Rim (S. Passera in Via Portuensi).
Abba Kyros (otac Kir) ostavlja svoje ime gradu Menuthisu
Abukir. Pro~tenite i svetite nestalo je arapskim osvojenjem grada. Uglavnom slikaju Kira sa-

CIRIJAK

183

mog kao monaha s dugom bradom, a u lijevoj mu ruci raspelo

s ljiljanom i palmom. Za~titnici
su lije~nika. Spomendan u Rimskom martirologiju 31. sije~nja;
tog dana i u istonoj Crkvi.

MD
Cirijak, sveti, muenik, akon (lat.
Cyriacus, slov. Cirijak). Bio je
akon pape Marcela te je pomagao kdanima koji su morali prisilno raditi na zidanju Dioklecijanovih termi u Rimu. Dioklecijan ga zato baci u tamnicu, a
njegov suviadar Maksimijan dao
ga je umoriti na Via Slaria, 309.
godine. Pokopan je na Ostijskoj
cesti, a na njegovu grobu je papa
Honorije I. dao sagraditi baziliku. Po legendi, u tamnici je iz
Dioklecijanove keri izagnao zloduha. Svetkovina mu je 6. o~ujka
(prijenos tijela 8. kolovoza). Kult
mu se posebno r~irio uz Rajnu,
jer se od 847. godine njegove relikvije ~uvaju u samostanskoj
crkvi u Wormsu. Budui da spada
meu ~etrnaest pomonika u nevolji, njegovo se ~tovanje ra~irilo
nadaleko, pa tako i do n~ih
strana. Atributi su mu: akon
sko odijelo, palma i ma; esto
se kraj njega nalazi Artemija ili
svezani vrag. esto se slika kako
izgoni avla iz Arternije ili kako
mu odsijecaju glavu. Patron je
-+ egzorcista i za~timik protiv
avoljih napadaja.
EC

CREDO

Hrvatsku, gdje kr~e Jurne, ue

puk gospodarstvu i podiu brojne
crkve u ast Bogorodici. Grade
jaki samostan u Topuskom 1206.,
zatim na Savskom otoku kod
Podsuseda, odakle 1315. sele u
Zagreb kraj crkve sv. Marije.
Vrlo su snani u XIII. i XIV.
stoljeu, a u XV. stoljeu ih gotOvO nestaje u naim stranama.
Odijelo im je bijele boje, a sastoji
se od -+ habita, dugakog -+ ~ka
pulara, kukuljice i pla~ta.

AB
Colobium: -+ kolobij: -+

raspee

Communio (lat. = priest, zajednitvo.). 1. Obred kojim se

dijeli pri~est (-+ misa). 2. Stih
psalma ili cijeli psalam koji se
pjeva ili moli za vrijeme dijeljenja pri~esti vjernicima (-+ misa).

AB

Completorium -+ kompletorij
Computatio digitorum (lat.
brojenje na prste < computare
brojiti, raunati + digitus
prst). Ikonografski prikaz dvanaestogodinjeg Isusa u hramu
kako idovskim u~ite1jima nabraja na prste dokaze da su u zabludi, te da se na njemu ispunilo
Pismo. (-+ Disputa u Hramu).

AB
Consignatorium -+ konsignatorij

Cisterciti (lat. ordo cisterciensis).

Red (-+ redovnici) JtO ga je reformiranjem benediktinaca osnovao 1098. godine sv. Robert u
mjestu C1teaux u Francuskoj, a
kasnije reorganizirao sv. Bernard
iz Clairvauxa. Ve pOtkraj XII.
st. dolaze cisterciti u sjevernu

Credo (lat. = vjerujem). Vjerovan;e. Kratka formula koja sadri bitne elemente i glavne istine
kdanskog vjerovanja. Zove se
takoer i Simboli (gr. sjmbolon
.dogovoreni znak.). Najkrae i
najsaetije je, a ujedno i najsta-

CRKVA

184

CRKVA

~tina;

jima vremena, te O dru~tveno

-politikom
statusu Crkve. U
prvim stoljeima kdani se okupljaju na bogosluje u privatnim
kuama (u hyperionu, na katu),
te na grobljima, nadzemnim i podzemnim (--. katakombe), jer su
bila zakonom zaltiena i nepovrediva. Posebne prostorije za
kransko bogosluje poinju se
graditi tek potkraj III. stoljea,
i to u zabaenim provincijama,
ali nemaju neki definirani oblik.
Kad je kr~anstvo 313. godine
dobilo slobodu, poinju se graditi
i posebni prostori za bogosluje
i oni dobivaju definiran i specifian oblik (--. bazilika), a taj e
oblik uz nebitne izmjene potrajati
tijekom stoljea u razliitim varijantama. Sastoji sc, zavisno o
sastavu i iniocima liturgije, od
tri glavna dijela: prostor za vjernike (brod ili brodovi), prostor
za kler (pT'sbyterium) i prostor
za ~ oltar i .... moi muenika

2. U prostornom smislu tO je
zgrada ili prostorija u kojoj se
kr~ani okupljaju radi obavljanja
zajednikog
javnog bogosluja
(--. liturgija). Taj je prostor tijekom stoljea doivljavao brojne
oblikovne promjene ovisno o razvoju i oblicima liturgije (i njene
dramaturgije), o stilskim kriteri-

sporednih prostorija. Ova e se tri

prostora zadrati u crkvi kroz
itavu povijest, premda e sc oblikovno i arhitektonski mijenjati,
pa e u pojedinim povijesnim
razdobljima pojedini dijelovi biti
vie nagla~avani, a drugi manje.
Nekad e se sveti~te i prezbiterij
kontrahirati u jedno (renesansa i
barok), a drugi e put sveti~te
biti jako nagla~eno (bazilika), nekad e pak biti naglaen prezbiterij (romanika i gotika). Brodovi
e u nekim razdobljima biti bogato tlocrtno i prostorno raUlanjeni (romanika i gotika), a u
drugima e biti jedinstveni (barok). U nekim povijesnim razdobljima prevladavat e longitudinalni tip prostora (bazilika, romanika, gotika), u drugim pak

rije, tzv. Apostolsko vjerovanje,

koje saddi vjerovanje onako kako su ga izlagali apostoli. Kako
su s vremenom pojedine istine,
osobito Trojstvo, bivale predmet
rasprava, tako su se na --. konciIima pro~irivale formulacije Vjerovanja. Gotovo svi koncili donosili su formule vjerovanja, prema aktualnosti spornih istina.
Najpoznatije, a poslije Apostolskoga ujedno i najra~irenije, jest
Nicejsko-carigradsko
vjerovanje
(doneseno na koncilima u Niceji
325. i Carigradu 381. g.), a upereno je protiv --. arijanizma, te
detaljno razrauje istinu o Trojstvu. Ovo se Vjerovanje moli ili
pjeva na --. misi. Najop~irnije
od starijih Vjerovanja jest Atanazijevo, koje na poseban nain
razrauje istinu o Trojstvu.

AB
Crkva (gr.-lat. ecclesia >skuphrv. crkva < gr. kyriaki
oikla Gospodnja kua; usp.
njem. Kirche >crkva).
1. U dru~tvenom smislu to je organizirana zajednica kr~ana. Oznaava i cjelovito kranstvo u
prvim stoljeima, a tako i pojedine njegove dijelove nakon otcjepljivanja koja su nastala tijekom stol jea, npr. katolika (ili
zapadna) Crkva, pravoslavne (ili
istone) Crkve, engleska Crkva,
itd.

(sanctuarium svetite)J te niza

CRKVA

185

centralni (predromanika i Bizant);

longitudinalni e tip nekad biti
pravokutan (bazilika, romanika,
gotika), a drugi put ovalan (barok); centralni e tip katkad biti
kvadratian, a katkad opet kruni ili krini. Oko tih osnovnih
prostora javljaju se u raznim razdobljima razliiti .pomoni. prostori.

(Mnoge zasebno obradene jedinice u ovoj knjizi zapravo su sastavni dio jedinice Crkva: -'> bazilika, -'> oltar, -'> orijentacija,
~ moi, -+- berna, ~ kor, -+
krstionica, -'> pastoforija, -'> atrij,
---+- narteks, -...+ matronej, -+ sena-

torij, -'> emporij, -'> konsignatorij, -'> katekumeneion; Ecclesia;

Crkva vojujua. -'> muenitva
brae Makabejaea, -'> ivi kri).
AB

3. U kdanskoj simbolici Crkva

ima vie znaenja. Temeljno joj
je znaenje zajednica onih koji
vjeruju, povezanih u ivi organizam koji se naziva Kristovim tijelom. Mjesto gdje se ta zajednica
sastaje zove se takoder crkvom.
U tom smislu crkva je dom Boji.
Crkva se ponekad usporeuje s
Noinom korabljom; tada oznaa
va spasenje svih svojih lanova.
Kad je na slici crkva stavljena u
ruke nekog sveca ili bilo koje
osobe, to prvotno znai da je ta
osoba njen utemeljitelj ili prvi
biskup. No, u rukama sv. Jeronima ili sv. Grgura crkva ne
oznaava
nijednu pojedinanu
zgradu, ve Crkvu openito, jer
se ti sveci smatraju istaknutim
potpornjima Crkve i njenim prvotnim ocima.
MG
Crkvena godina
dina

-'>

liturgijsko. go-

CRNA

Crkveni oci (lat. patres Ecclesiae). Ime pridano pojedinim starijim kranskim nauiteljima i
teolozima koji su mnogo pridonijeli unapreenju teoloke misli,
te su od Crkve i slubeno dobili
naslov doctor Ecclesiae .crkveni
nauitelj.. Oni istaknuti uitelji
koji su poznavali apostole, tj. koji
su ivjeli potkraj I. i poetkom
II. stoljea, nazivaju se apostolski
oci. Crkvenih otaca ima ukupno
pedesetak, a najpoznatiji su meu njima i za ikonografiju najzanimljiviji tzv. veliki nauitelji
(ima ih osam), od kojih etiri
pripadaju zapadnoj, a etiri isto
noj Crkvi. Svi su oni ivjeli od
IV. do VI. stoljea. Zapadni su:
-'> Ambrozije, -'> Augustin, -'> Jeronim i -'> Grgur Veliki, (katkad
i -'> Leon Veliki), a istoni: -'>
Atanazije, -'> Bazilije, -'> Grgur
Nisenski i -'> Ivan Krizostom (Zlatousti), (katkad i -'> iril Jeruzalemski). U doba Kotike, etiri
zapadna oca slikaju se na zidovima ili na svodu svetita kao
paralela etirma evanelistima.
Spise svih crkvenih uitelja sakupio je i u 306 svezaka izdao
polovinom XIX. stoljea Migne
pod naslovom Patrologia latina
(221 svezak) i Patrologia graeca
(85 svezaka).
AB
Crna Bogorodica. Imenom crnih
Bogorodica ili crnih Madona nazivaju se kipovi ili slike sjedeih
Bogorodica (-'> Prijestolje mudrosti) ili stojeih Bogorodica, ili
njihova poprsja na ikonama, a karakterizira ih crna ili zagasita
boja lica, tO je nastala bilo sluajno
(kemijskim promjenama
srebra ili drugih boja. aom od
svijea i sl.), bilo namjerice, da
bi se crnom puti Bogorodice ilus-

CRNIKA

trirao stih iz ~ Pjesme nad pjesmama (koji su egzegeti primijenili na Bogorodicu): .Crna sam,
ali lijepa..
BF
Crnika (Quercus ilex; hrv. joJ:
~esmina). Biljka iz porodice hrasta ernika ili ~esmina; zimzelena
je, a zbog svojih bodljikavih listova smatra se slikom Kristove
trnove krune. Vjeruje se takoer
da je Kristov kri bio izraen
od crnike, pa je stoga ona simbol
i Kristove muke. Legenda kazuje
da nijedno od stabala, kad se
pro~u1o da e Krist biti razapet,
nije dopustilo da se okalja takvim
zlodjelom. im bi ih sjekira dotaknula, raspala bi se sva u tisue tre~ica. Jedino je ernika
ostala ita va i tako dopustila da
postane Kristovim muilom.
Susreemo je esto na slikama sv.
Jeronima koji razmilja o Kristovoj muci, odnosno slikama sv.
Ivana Krstitelja koji proglaujui
Krista Bojim Jaganjcem pretkazuje njegovu muku.
MG
Crno. Crno kao simbol smrti
podzemnog svi jeta bilo je poznato davno prije kranstva. Poganski je obiaj bio prinositi crnu
ivotinju da bi se umilostivila
boanstva podzemlja.
U kranskoj simbolici crno je
boja Kneza tame, a u srednjem
vijeku ono se povezuje s ~ara
njem, crnom magijom, vjelticama. Openito, crno podsjea na
alovanje, bolest, neuspjeh i smrt.
No, kad se crno nae zajedno s

186

COCEPTIO

bijelim, simbol su poniznostI I

ivota. U tom se smislu
crno, odnosno crno i bijelo, upotrebljava kao boja habita nekih
redovnikih zajednica, kao augustini janaea, prvotnih benediktinaca
i dominikanaca. Crno, kao uobiajena boja alosti, liturgijska je
boja kod slube Velikog petka,
dana Kristove smrti na kriu, a
(donedavno) i kod misa za pokojne.
MG
istoe

Crveno. Crveno je boja krvi, koja je izvor uvstava, pa je tako

ono postalo simbolom ljubavi i
mrnje. Kao boja vrhovnike vlasti u Rimljana, crveno (grimizno)
uzeto je za boju kardinaiske odjee. Kad je sv. Ivan Evanelist
obuen u crveno, to oznauje njegovu spremnost na djelovanje.
Crveno je i liturgijska boja svetih
muenika, onih koji su u vrijeme
progonstva rimskih careva ili barbarskih vladara radije prolili svoju krv negoli zanijekali vjeru u
Krista. Crveno je takoer i boja
vatre. Stoga se ono upotrebljava
kao boja liturgijskog ruha u vrijeme Pedesetnice (Duhova), to
podsjea na dolazak Duha Svetoga u prilici plamenih jezika.
MG
Cubiculum (lat. =
ea.): -'> katakombe

spavaoni-

Conceptio per aurem (lat.

zaee na uho. < lat. conceptio
zaee, per po, auris uho~):
~ Navjetenje

asoslov (-+ brevijar). Rije a

soslov uvedena je u hrvatski jezik
prijevodom francuskog termina
livre d'heures i njemakog Stundenbuch, oboje _knjiga asova
(ud).
asovi (lat: horat .sati, ure):
-+ brevijar
aJa. aJa je znak Kristove smrtne borbe u Getsemanskom vrtu.
To se temelji na Kristovim rijeima: .Oe moj! Ako nije mogue da me mine ova aJa a da
je ne pijem, neka bude volja tvoja (Mt 26,42). Znajui da ga je
Juda, ve :zdao i da j~, njegova
konaena zrtva na knzu pred
njim, Krist je na taj nain prihvatio muku koju mu je namijenio njegov Otac. (-+ Kald).

MG
avli. av1i

su znamen muke jer

je njima Krist bio prikovan na
kri. Starija raspela prikazuju
etiri avla, po jedan u svakoj
ruci i nozi. No, vei broj ima
samo tri avla jer su s jednim
prikovane obje noge. Kad se avli
slikaju odvojeno kao orue muke,
ee se pojavljuju upravo tri
avla, vjerojatno zbog simbolike
primisli na Trojstvo.
MG
cki. ekiem je Krist prikovan
na kri, pa je on tako jedno od
orua muke i simbol razapinjaMG
nja.

eki

i klin: -+ Jahela, atribut

empres

(prema lat. cupressus/

/cypressus, tal. cipresso < gr. ky-

parissos; lat. cupressus funebris).

Jo! se u helenistikoj mitologiji
empres povezuje sa smru. Nalazimo ga na mnogim grobljima,
i poganskima i kranskima. Rezbarije i reljefi s obrisima empre
sa nalaze se na mnogim kr!6nskim grobovima. Ima nekoliko
razloga zbog kojih empres predouje smrt; na primjer, on ima
veoma tamno lie i kad se jednom usijee, vie nikad ne potjera mladice iz svoga korijena.
MG
esmina

-+ ernika

estinjak:
esvina

-+ piksida; -+ ciborij

-+ ernika

e!alj.

Zeljezni Malj (.eljagi

ja) jedna je od svetakih oznaka
sv. Blaa, jer je on, po naree
nju cara Licinija, bio muen eljeznim eljem (slinim .grebenu kojim se elja vuna ili lan),
dok mu nije raskidano sve tijelo.
MG
eJljika (Scandix).
dljika je
simbol zemaljske bijede i grijeha
zbog prokletstva koje je Bog izrekao nad Adamom, kako itamo
u Knjizi Postanka (3,17-18):
.Zemlja neka je zbog tebe prokleta: s trudom e se od nje
hraniti svega vijeka svog! Raat
e ti trnjem i korovom ('elji
kom'), a hranit e se poljskim
raslinjem.
eljika je bodljikava biljka. Kako se ona u navedenom odlomku
spominje zajedno s trnjem, postala je slikom Kristove muke, a

188

CESLJUGAR

osobito njegova krunjenja _ trnjem.

MG
Celjugar (Carduelis c"rduelis).
Celjugar rado jede plodove ~e
Ijike i ~i~ka. Budui da se sve
bodljikavo raslinje smatra slikom
Kristove trnove krune, i sam je
~eljugar postao omiljelim simbolom Kristove muke. U tom se
smislu ~esto slika pokraj Djeteta
Isusa pokazujui tako najuu povezanost utjelovljenja i otkupljeMG
nja.
Cetiri. Predstavlja zemlju i njezine ~tiri strane svijeta, ali i
sveopost boanske objave koju
predo~uju ~etiri Evanelja.

MG

Cetiri elementa. Ikonografski motiv u srednjem vijeku, koji se zasniva na Empedoklovoj teoriji O
sastavu svemira (makrokozmosa), a zatim se prenosi i na o
vjeka (mikrokozmos). To su zrak,
zemlja, vatra i voda. Svaki je od
njih personificiran nekim ljudskim
likom, stranom svijeta ili kontinemom, a svaki osim svoje elementarne osobitosti ima i niz
drugih psiholokih osobina u ljudskom ivotu. Tako:

Zrak: aktivni princip, muko, topao i vlaan, djetinjstvo, dje~a

tvo, proljee, tekue stanje, crve-

na boja,

sangviniki

karakter.

Zemlja: pasivni princip, ensko,

hladna i suha, starost, jesen, kruto
stanje, crna boja, koleriki karakter.

Vatra: aktivni princip, uglavnom

muko, suha i topla, mladost, ljeto, plinovito stanje, zlatna boja,
melankoliki karakter.

ETRDESET

Voda: pasivni princip, uglavnom

ensko, vlana i hladna, kruto
stanje. bijela boja, flegmatiki karakter.
AB
Cetiri nemani _

Danijel

Cetrdeset. Broj 40 jest simbol vremena iskuenja i usavravanja.

Izraelci su lutali pustinjom etr
deset godina. Isto toliko vremena
robovali su Filistejcima. Mojsije
je na gori Sinaju ostao etrdeset
dana. Kia je za vrijeme potopa
padala ~etrdeset dana i etrdeset
noi. Nakon krtenja Krist je proboravio u pustinji etrdeset dana
i ondje ga je avao kuao. Na tu
zgodu podsjea etrdesetnica ili
korizma. Cetrdeset je k tome simbol vojujue Crkve, tj. Crkve na
MG
putu zemaljskih kunji.
Cetrdesetsatno klanjanje (tal. quarantore .etrdeset sati.). Klanjanje _ euharistiji izloenoj na svean nain u _
ostenzoriju na
spomen etrdeset sati, koliko je
- prema Evanelju - Kristovo
tijelo proboravilo u grobu od
smrti na kriu do uskrsnua (petak u 15 sati do nedjelje u zoru).
Raireno je u Italiji i Dalmaciji.
Nastalo je u Milanu 1527., a pravilima fiksirano od pape Klementa VIII. god. 1592. (Instructio
Clementina). Obavlja sc obino u
vrijeme muke, prije Cvjetnice ili
prva dva dana Velikog tjedna.
U tu Se svrhu pravi na glavnom
oltaru posebna, vrlo dekorirana
skela< s tranom na koji se stavIja ostenzorij (pokaznica), te brojne svijee i vaze s cvijeem. U
sjevernim krajevima to e biti
_ Boji grob.
AB

CETRNAEST

189

etrnaest svetih pomonika (lat.

[Quattuordecim]
auxiliator.s;
slov. Stirinajst svetih pripronjikov; njem. [die] Vierzehn heiligen Nothelfer). Grupa svetaca koji su se osobito zazivali u pojedinim ivotnim nevoljama i bolestima. Ve u IX. stoljeu nalazimo zametke posebnih pobonosti skupini svetaca, pomonika u
nevoljama i bolestima due i tijela. No, sauvani likovni spoPlenici takve pobonosti potjeu
tek iz XIV. stoljea. Katalog i
broj tih svetaca varira prema pokrajinama i razdobljima. Iako se
prikazuju i pojedinano, u ikonografskom motivu .etrnaest svetih pomonika. prikazani su uvijek zajedno, u nizovima od dva
registra. Broj 14 ustalio se u XVI.
stoljeu (jedanaest mukih i tri
enske), a tako i njihov katalog.
tovanje im je osobito razvijeno
u alpskim zemljama i u srednjoj
Evropi. Najuobiajeniji katalog
tih pomonika jest ovaj (s naznakom podruja zatite):
~ Akacij smrtna tjeskoba i

sumnja,
~ Barbara pomo u smrtnom
asu i zatita od groma,
~ Bla bolesti grla,
~ Cirijak smrtna borba,
~ Dionizije glavobolja,
~ Egidije milost dobre ispo-

vijedi,
~ Erazmo tjelesne boli,
~ Eustahije ivotne tekoe,
~ Juraj bolesti domae stoke,
~ Katarina bolesti jezika i

tdkog govora,
Kristofor - protiv iznenadne
smrti,
~ Margareta
zatitnica rodilja,
~ Pantaleon
lijenika,
~ Vid zatita od padavice.
~

CETVORICA

Ponegdje se uz ove ili umjesto nekog od njih javljaju jo i: -+ Doroteja, -+ Marta, --+ Kristina, ---+o

Osvald, ~ Nikola, ~ Hubert.

Na sredinjem dijelu poliptiha na
kojem se prikazuju uvijek se nalazi Bogorodica. (Atribute i opirnije podruje zatite vidi pod
AB
njihovim imenima.)
etvorica

okrunjenih, sveti, mu(lat. Quattuor coronati).

To su panonski muenici: Claudius, Nicostratus, Symphorianus,
Castorius i Simplicius - uz rimske muenike: Severus, Severianus, Carpophorus i Victorinus
(hrv.: Klaudije, Nikostrat, Simforijan, Kastorije i Simplicije; Sever,
Severijan, Karpofor iViktorin).
Po Rimskom martirologiju samo
se etvorica rimskih muenika nazivaju etvorica okrunjenih, a
njima su pridruena spomenuta
petorica panonskih muenika. Kronograf iz 354. donosi 9. studenog:
Clementis,
Semproniani,
Claudi, Nicostrati in Comitatum.
Zbilja zamreno pitanje rimske
hagiografije! Prouavatelji uzimaju u obzir posljednja imena, pa
jedni zastupaju miljenje da je
rije o panonskim muenicima za
Dioklecijanova progona u Frukoj
gori u Srijemu, te smatraju njihovu passio (_muenitvo) dobro zasvjedoenom (Delehaye,
Franchi de' Cavalieri, Duchesne).
Prema tome, radilo bi se O muenicima koji su u Rim preneseni u IV. stoljeu i ondje postigli tovanje u bazilici in Mome
Caelio. Po drugima (Dufourcq,
Amore, Kirsch), tu je rije o
autentinim rimskim muenicima,
a panonska passio je fantastina
i legendarna, oznaka pak iz 354.
in comitatum ne odnosi se na

enici

CETVE1l0KUT

t90

Sirmij, nego na jedno mjesto na

Labikanskoj cesti.
Bazilika na Celiju u VI. stoljeu
prestaje se zvati titulus .Aemilianae i prima naslov Quattuor coronatorum.

Po reformi Rimskog kalendara iz

1969. isputen je spomen ovih muenika u opoj Crkvi, premda je
bio drevan, a ostavljen je lokalnim Crkvama, sve to ba poradi
tolikih historijskih potekoa u
vezi s njima. Od 1975. odobren
liturgijski spomen za grad Srijemsku Mitrovicu 8. XI.
Zatitnici su kipara i klesara. jer
ih tako prikazuje panonska legenda, po kojoj su u Frukoj gori
sjeverno od Sirmija klesali kipove, a zbog ustrajnosti u vjeri bili
potopljeni u olovnim krinjama
u rijeku Savu. (Uzeli su ih za zatitnike i slobodni zidari.) U kiparstvu i slikarstvu prikazani su
pojedini prizori iz njihova ivota, pa tako i zakivanje u krinje, ali redovito je rije o etvo
rici, a ne petorici muenika.
MD
etverokut (kvadrat). Suprotno
krugu, etverokut je znak zemlje
i zemaljskog ivota. U tom se
znaenju upotrebljava na slikama
kao oznaka ivih osoba.
MG

etvora

kola ~ Zaharija

irevi (siromani Lazar): -+ parabola o bogatau i siromanom

Lazaru; ~ Job
islo

-+ krunica

ista Suzana -+ Danijel

istilite (lat. purgatorium). Prema katolikoj teologiji, mjesto

eoVJEK

gdje se duJe ~Ste od lakih grijeha (jer je za teke grijehe kazna

pakao, odakle nema povratka),
da bi nakon oienja prele u
raj. istiline kazne u puku i
umjetnosti najee se prikazuju
u obliku vatre, a oslobaanje dua prikazuje se pomou aneU
koji ih vade iz vatre i prenose u
bijelim haljinama u raj. Posebnu
ulogu u njihovu oslobaanju od
XIII. stoljea ima i Bogorodica
kao Gospa Karmelska. ili je prikazana kako svojim mlijekom
ublaava vatru. (~ Gospa Karmelska; -+ Juda Makabejac moli
za mrtve.)
.AB
.ovjek
muenog

boli. Prikaz Krista, izi izranjenog, kako sjedi

kraj stupa sa svim muilima koja
su bila upotrijebljena za vrijeme
njegove muke (-+ arma Christi).
Taj se motiv u njemakim krajevima, gdje je najei, naziva
Martersiiule .stup muenja. ili
Christus im Rast .Kristov odah.
Obino se postavlja na raskrijima ili odmoritima na putovima,
a poinje se javljati u XV. stoljeu. Nastao je na temelju stiha
iz sekvencije Dies irae koji glasi:
Qaerens me sdisti lassus - Utui me trudan hoda. (ttadicionalni
prijevod; zapravo doslovnije: .Itui me, umoran si sjeo.). Takve
motive susreemo vrlo esto na
krianjima u Sloveniji i sjevernoj
Hrvatskoj, a gotovo svi su nastali u doba baroka ili u XIX.
stoljeu. U sjevernoj Hrvatskoj
ponegdje taj motiv zovu Predomiljati Isus ili Zubobolni Krist.
Ponekad, vie u slikarstvu nego
u skulpturi, i to opet de u junim krajevima, isti je motiv prikazan tako da Krist sjedi u grobu ili na rubu groba, ali je pri-

CUDESNI

CIRIL

191

kazan samo gornji dio Kristova

tijela i samo rub groba: ~ lmago
AB
pietatis.
udesni ribolov. Po
elju (Lk 5,1-11),

Lukinu evanKrist, poJto

je sakupljenom narodu na obali
Genezaretskog jezera propovijedao iz lae, nalae Petru, Jakovu i Ivanu da zaveslaju prema
sredini jezera i da bace mree.
Ulov je bio izvanredan.
I k o n o g raf i j a: Krist sjedi u
lai, Petar i drugi izvlae punu
mreu.

Po Ivanovu evanelju (Iv 2,1-18), Krist se ukazuje Petru i

drugim uenicima na obali Galilejskog jezera kada im ne uspijeva ribolov. On im nalae da
bace mree s desne strane lae.
Tada ulove mno~tvo riba. Kada
na to Ivan prepozna Krista, Petar se s lae baca u vodu da bi
doao do Krista.
Ikonografija:
Krist na
obali, Petar u vodi.
BF
udo

sa itom:

Bijeg u Egi-

pat

Ciril i Metod, sveti (lat. Cyrilu5

et Methodius; slov. Ciril in Metod). Apostol slavenskih naroda
(X. stoljee). Konstantin i brat
mu Metod(ije) roeni su u Solunu. U Carigradu steko~e naobrazbu. Konstantin se osobito isticao
ueno~u, pa je dobio nadimak
.Filozof. S bratom poe u Moravsku propovijedati evanelje.
Preveli su na slavenski jezik bogoslune knjige pisane glagoljskim
pismom. Optueni od njemakih
misionara morado~e poi u Rim
da se opravdaju. Poneso~e sa sobom moi sv. Klementa pape, koje jc Konstantin pronaho na Krimu. Papa ih srdano primi i odobri njihovo misionarsko djelovanje. Konstantin ue u samostan
i uze mona~ko ime Ciril. Umre
u Rimu g. 869. i bude pokopan
u crkvi sv. Klementa. Zidne sli-

karije u toj crkvi prikazuju dolazak svete brae u Rim i prijenos kostiju sv. Klementa. Metodija papa zaredi za biskupa i
pohlje ga u Panoniju imenovav~i
ga prvostolnikom srijemskim. Propovijedao je evanelje, kako se
moe zakljuiti, u krajevima dana~nje Ugarske i Slavonije. Mnogo je pretrpio od branitelja .trojezinog krivovjerja., koji su napadali uporabu slavenskog jezika
u bogosluju. Umro je u Velehradu g. 885.
Obino se sveta braa prikazuju
zajedno. Sv. Ciril je odjeven u
mona~ki habit s kukuljicom, a u
ruci dri svitak (ili knjigu) s glagoljskim natpisom. Sv. Metodije
nosi biskupsku odoru i palij, a u
ruci dri prvostolniki kri. Ponekad mu je glava pokrivena karMG
dinalskim ~e~irom.

D
Dagon. filistejski idol: -+ Samuel
Dalila -+ Samson
Dalmatika (lat. dalma tica, nazvana prema odjei dalmatinskih pastira). Od starine dalmatika je liturgijsko ruho dakona. To je vanjska tunika ukraena vezivom, s

muku. Simbol je spasenja, radosti i pravednosti. Dalmatika je

jedna od oznaka sv. Stjepana, sv.
Lovre i sv. Ambrozija ninskog.

MG
Damjan -+ Kuzma

Damjan

Daniel -+ Danijel
Danijel (hebr. danijj'el .EI [=
Bog] je [moj] sudac ili .El je
dao pravdu.). Jedan od etiriju
velikih starozavjetnih proroka.
Njegova knjiga napisana je s namjerom da podri vjeru i nadu
Zidova u babilonskom suanjstvu,
da die moral i otpor ugnjetenih,
da na primjerima velia heroizam
muenika i postojanost u vjeri i
da na njima pokae primjere Boje zatite i Boje intervencije u
spaavanju ovjeka iz sudbonosnih situacija, iz opasnosti due i
tijela. Za ikonografiju su osim
toga vana i Danijelova apokaliptika vienja.

Dalmatika, Itola imanipul. Neogotika, 19. st.

dugim rukavima, koju akon nosi povrh albe. Biskup ili opat
mogu je nositi ispod misnice za
vrijeme pontifikalne slube, to
se na renesansnim slikama redovito i prikazuje. Po svome obliku (kad se razvue, ima oblik
kria) ona podsjea na Kristovu

Snano intonirana vjerom nade,

pouzdanja i spasa, knjiga proroka
Danijela posebno je inspirirala liturgiju i umjetnost starokran
skog doba, a eshatolokim nagovjdtajima o posljednjim danima,
o dolasku .Sina ovjejeg, o konanom ostvarenju Bojeg nauma
u povijesti, Danijelov je tekst uz
Apokalipsu snano djelovao na
krUansku umjetnost.
U i k o n o g raf i j i Danijel je
prikazan: mlad, bezbrad, esto s
frigijskom (stoastom) kapom na
glavi. Njegovi su atributi: lavovi,
ovan. Iz njegova ivota i iz nje-

govih vienja za ikonografiju su

vani ovi motivi:
SAN (Dn 2,
31-45). Za vrijeme babilonskog
suanjstva mladi Danijel i njegova tri druga odvedeni su u
slubu babilonskog kralja Nabukodonozora. Danijel tumai kralju njegov san o kipu koji je sastavljen od razliita materijala.
Glava mu je od zlata, prsa i ruke
od srebra, trbuh i bedra od mjedi, gnjati od eljeza, a stopala
od eljeza i gline. Iznenada odvalit e se kamen od brda, sam
od sebe, bez djela ljudske ruke
i udarit e u kip, i kip e se
smrviti. Sam taj kamen prerast
e u planinu koja e napuniti svu
zemlju. Danijel tumai da glava
od zlata znai kralja. Nakon njega doi e slabije kraljevstvo (od
srebra), pa tree (od mjedi), zatim etvrto (od eljeza) i na kraju e se kraljevstvo razdijeliti
(eljezo i glina). Kamen koji ru~i
ova kraljevstva, to je kraljevstvo
Boje koje nikada nee propasti.. Motiv kamena koji se od
brda odvaljuje bez ljudske ruke
(.Abscissus est lapis de monte
sine manibus, Dn 2,34) jest, stoga, slika Krista koji je (na nekarnalni nain) zaet po Duhu
Svetom u tijelu Bogorodice. To
vienje je prefiguracija ~ Bogorodice, prefiguracija njenog ~ djevianskog materinstva.

NABUKODONOZOROV

TRI

MLADIA U

DANIJEL

193

DANIJEL

UARENOJ

PEI

(Dn, gl. 3), Tri idovska mladia,

drugovi proroka Danijela, odbijaju da se uz zvukove glazbala
klanjaju s ostalim podanicima
zlatnome idolu babilonskoga kralja Nabukodonozora. Za kaznu,
Nabukodonozor ih baca u uarenu pe. Od vatre izgorje sedam
lJ LEKSIKON IKONOGRAFIJE

slugu koji su mladie bacili u

pe, a tri mladia neozlijeena
.hodahu posred plamena hvalei
Boga, slavei Gospoda. Aneo
silazi u pe, razagna plamen pa
u pei .puha~e kao rosni lahor,
a tri mladia zapjeva~e: .Blagoslovljen budi Gospodine ...
(Kantik triju mladia), vaan
tekst za liturgiju i inspiracija
Pjesme stvorenja ~ sv. Franje
Asi~koga. Kralj Nabukodonozor,
znajui da je u pe bacio tri mladia, ostaje zauen kada u njoj
vidi etvoricu: etvrti je slian
Sinu Bojemu.
I k o n o g raf i j a: Ovaj se motiv pojavljuje ve na freskama
katakomba, gdje su tri mladia
prikazana obino gola, molitveno
uzdignutih ruku kao ~ oransi.
Katkada nad njima aneo ~iri
rubac kao za~titu od plamena.
Kad su mladii obueni, obino
nose na glavi frigijske kape. U
starokdanskoj ikonografiji ovim
se prizorom naglahva vjera u
Boga koji spa~ava du~e pravednika od paklenog ognja. U srednjem vijeku ovaj prizor slui kao
prefiguracija za -+ silazak u Limb
i kao prefiguracija za Bogorodiino ~ djeviansko materinstvo:
(.Kako oganj nije na~kodio mladiima, tako ni porod nije povrijedio djevianstvo.).
STABLO (Dn 4,1-24).
Nabukodonozor sanja stablo visoko do neba: u njegovu sjenu
sklanjaju se poljske ivotinje, a
u njegovoj kro~nji gnijezde se
ptice. Aneo zapovijeda da se
stablo posijee. Time je slikovito
dan znak kako je Bog gospodar
i najmonijih kraljevstava. Danijel tumai da stablo predstavlja
Nabukodonozora, koji e biti
OBORENO

194

DANIJEL

oboren dok ne spozna da sva

vlast pripada Bogu. U srednjovjekovnoj tipologiji stablo je prefiguraci ja Kristove smrti na kriu
(-+ raspee) i njegova -+ uskrsnuta. Stoga se u srednjovjekovnoj
ikonografiji u stablu gnijezdi -+
pelikan, koji je simbol Kristov.
NABUKODONOZOR PRETVOREN U IVOTINjU (Dn 4,30). Kada se ispunilo Danijelovo tumaenje Nabukodonozorova sna o -+ oborenu
stablu, Nabukodonozor bi izagnan iz dru!tva ljudi, jea~e travu
kao goveda, prala ga rosa nebeska; vlasi mu narasto!e poput orlova perja, a njegovi nokti kao
ptije pande. Ovu kaznu za
Nabukodonozorovu
oholost
i
okrutnost prikazuje srednjovjekovna ikonografija s mnogo ma,te: on s govedima pase travu,
hodajuti etverono!ke, gol, obrastao dlakom, duge razbaru!ene
kose, s pandama na prstima, itd.
BALTAZAROVA GOZBA (Dn, gl. 5).
Kralj Baltazar, nasljednik Nabukodonozorov, profanira posveteno
zlatno i srebrno sue koje je Nabukodonozor zaplijenio u jeruzalemskom hramu, pijuti iz njega u
slavu svojih idola, u gozbama i
?rgijama ~ .tisuu. svojih. --:elikasa,

sa

zenama

su}oznlcama.

Usred toga svetogrdnog ina pOjavi se ruka koja na zidu pi~e

tajanstvene rijei: Mane, Tekel,
Fares (u transkripciji novog prijevoda: Mene, Mene, Tekel, Parsin). Rijei protumai prorok Danijel: Mane znai da je Bog izmjerio tvoje kraljevstvo i uinio
mu kraj (tumai hebr. mene' sa
mena' .izmjerio je). Rije Tbekel
znai da si bio izvagan na tezulji
i da si naen prelagan (t'gel po-

DANIJEL

vezuje s korijenom hebr. tegal

.vagati i korijenom qelal .biti
lagan). Rije Phare s znai da je
razdijeljeno tvoje kraljevstvo i
predano Medijcima i Perzijancima. (rije peres povezuje se u
tom tumaenju u isti mah s korijenom peras (raz)dijeliti. i s
vlastitom imenicom paras .Perzijac). .A mogle bi se (rijei
mene - tekel - parsin) shvatiti
kao nazivi novca: mina - !ekel - pola mine. Tada se tim
hoe nagovijestiti sve manja vrijednost i slabljenje susIjednih kraljevstava.
Baltazar je u srednjovjekovnoj
ikonografiji slika -+ Antikrista.
DANIJEL U LAVLJOJ JAMI (Dn 6,
17-29 i 14,1-42). Babilonci,
ozlojeeni Danijelovom borbom
protiv njihovih idola (Danijelovim razobliavanjem Belovih svetenika i Danijelovim zatorom
zmaja-zmije posveene Belu), bacaju Danijela ~est dana u jamu
u kojoj je sedam gladnih lavova.
Na otvor jame stavljaju kameni
poklopac i zapeate ga kraljevim
peatom. Lavovi, meutim, ne
uine Danijelu niha na ao. Aneo, zgrabivIi za kosu proroka
-+ Habakuka, koji je upravo bio
dogotovio lonac kale za svoje
eteoce, prenese proroka iz Judeje
u Babiloniju nad lavlju jamu.
Habakuk (po legendi) kroz zapeaeni poklopac doe do Danijela
u jami i preda mu hranu, i tada
aneo vrati Habakuka kui u
Judeju. Kada babilonski kralj vidje sedmoga dana da Danijel iv
sjedi meu lavovima u jami, dade
ga, hvalei pravoga Boga, osloboditi, a njegove optuiteIje baciti
u jamu, gdje ih lavovi odmah
prodru.

195

DANIJEL

I k o n o g raf i j a: U najstarijim prikazima (od IV. st.) Danijel obino stoji kao --' orans (rjee sjedi), isprva je prikazan gol
(kasnije je obuen), a okruuju
ga simetrino lavovi (dva, etiri
ili est lavova). Cesto je iznad
njega --' Boja ruka, kao znak
zatite. Ako je u lavljoj jami prikazan i prorok Hababuk, on (ili
rjee aneo) obino donosi Danijelu za hranu koaru kruha i
vr vode.

DANIJEL

eni kamen. (poklopac) lavlje jame jest prefiguracija --' uskrsnua, to jest Krista koji izlazi iz
zapeaena groba, a tako i prefiguracija Bogorodice, njezinog
-+ d jevianskog materinstva.

DANIJELOVA APOKALIPTIKA VIE

NJA. Meu njima su u ikonografskom pogledu najvaniji ovi motivi:
CETIRI NEMANI (Dn 7,1-28 i 8,
14-28). Iz uzburkanog mora izlaze etiri nemani (lav, medvjed,
leopard i neman s deset rogova),
kao slike moi i zla velikih vladavina u svijetu; one e konano
biti svladane, a sva vlast bit e
predana Sinu l!ovjel!jemu., te e
se uspostaviti kraljevstvo svetaca
Svevinjega.
STARAC DANA. Pradavni., .Antiquus dieTum< (Dn 7,9-10) jest
jedna od antropomorfnih i za
ikonografiju vanih predodbi
Boga.
OGNJENA lUJEItA (Dn 7,10). U Danijclovu vienju ona izvire pred
Bojim prijestoljem. U bizantskoj
ikonografiji --' posljednjeg suda
ona tee u --' pakao.

Danijel

metlu

lavovima. Rano-

kranski TelikvijaT iz Novalje, 4.

st.

Mnogostruka su tipoloka znae

nja motiva Danijela u lavljoj jami. lama je npr. simbol --' pakla,
a sedam lavova simboli su sedam
smrtnih grijeha. No jama je i
simbol --' istilita i simbol vrijednosti molitve za due u isti
litu. Habakukova koara s kruhom simbol je --' euharistije, a
Habakukov prolaz kroz .zapea-

DOLAZAK SINA OVJEJEGA (Dn

7,13-14). Vienje ponovnog dolaska Kristova na svretku svijeta.
ANEO TUMAI DANIJELU NJEGOVA VIENJA (Dn 7,15 i s!'; 8,15 i
s!'; 9,20 i s!'; 10,25 i s!.). Cetiri
puta pojavljuje se aneo i tumai
proroku Danijelu njegova vie
nja. Aneo stoji, Danijel klei ili,
onesvijeten, lei na tlu.

CISTA SUZANA (Dn 13,1-64). Cistoj Suzani (hebr. uan .ljiljan.),

DANIJEL

196

ljepotici, eni bogataa Joakima,

dok se kupa u svome vrtu, prikradaju se dva poudna starca.
Kad ona odbije njihovo napastovanje, oni joj se prijete. Povrijeeni, oni jo; se osveuju te je
optuuju da su je zatekli u preljubu s nekim mladiem pod stablom u njenom vrtu. Preljub dokazan svjedo~anstvom dvojice
svjedoka kanjavao se kod
:idova smru kamenovanjem. Slu~aj optuene Suzane konano presuuje mladi Danijel tako da
odvojeno ispituje svakoga od dva
starca da kau pod kojim su je
stablom zatekli u preljubu. Jedan
odgovori ~pod umjome (sub
scbino J, drugi pod jasikom (sub
prinoJ. Kao lani svjedoci, bila
su ta dva starca kamenovana, a
Suzana opravdana.
Motiv Suzane ~iste javlja se ve
od II. stoljea u slikarstvu katakomba. U starokdanskoj umjetnosti taj se motiv ~esto prikazuje
i na simboliki nain: kao janje
izmeu dva vuka.
U prvim kdanskim stoljeima
Suzana ista ima vrijednost spa~ene du~e, u srednjem vijeku ona
predstavlja pobjedu pravde i istine, a od renesanse ona je genre-scena i studija lijepog enskog
akta.
BF
Danijel u lavljoj jami:

Danijel

Danijelova apokalipti~ka vienja:

-+ Danijel
David. (1 Sam 19-3t; 2 Sam
1-24; 1 Kr t,l - 2,11). Izraelski
kralj, predak Kristov, prorok, junak, svira, gr~nik i pokajnik.
On se u ikonografiji pojavljuje:
1. kao mladi s prakom; 2. kao
kralj; 3. kao bradati starac s har-

DAVID

fom; 4. kao prorok sa svitkom.

Tradicija je smatrala Davida za
autora psalama (~ Psalmi). David spada meu najuestalije likove u kr~anskoj ikonografiji. Iz
dramati~ne povijesti o Davidovu
ivotu u ikonografiji su najei
ovi prizori:
DAVID SVLADAVA LAVA. David je
isprva mlad ali hrabar pastir koji
spaava ovce iz ralja divljih zvijeri. On na pai ubija medvjede i
lavove. Ikonografski motiv Davida koji golim rukama svladava
lava postao je simbol kdanskog
moralnog nadvladavanja avol
skih napasti, te simbol Kristove
pobjede nad ~ Sotonom i prefiguraeija Kristova ~ silaska u
Limb, to jest Kristova otkupljenja du~a starozavjetnih pravednika.
SAMUEL POMAZUJE DAVIDA ZA KRALJA. Prorok ~ Samuel je, po nadahnuu, pomazao Davida za kralja, izabrav~i ga, najmlaega, meu osam sinova Jesea (Jiaja) iz
~ Betlehema. U prizoru pomazanja Samuel Davidu izlijeva na
glavu ulje iz ~ roga.
DAVID SVIRA U HARFU. Stupivli u
slubu prvoga izraelskog kralja
~ Saula (Saula), David glazbom
smiruje d~evno poremeenog
Saula.
DAVID UBIJA GOLIJATA. U borbi
Izraelaca protiv ugnjetava~a Filistejaca David ubija filistejskog
diva Golijata, odjevenog u oklop
i kacigu, gaajui ga iz prake
potonim oblutkom u ~elo. Zatim
uzima Golijatov ma pa mu odsijeca glavu. David je ~esto prikazan kako dri za kosu trofej:
ogromnu odsjeenu Golijatovu
glavu.

DAVID

SAUL BACA KOPLJE NA DAVIDA.

Jonatan, sin kralja Saula, zavolje
i sprijatelji se s Davidom, koga
u borbi s Filistejcima stalno prati
rama srea. Sve to izazivlje ljubomoru u kralja Saula, pa on baci
koplje na Davida da bi ga usmrtio dok je svirao u harfu. David
se izmaknu, a koplje se zabode
u zid.
DAVID BJEI PRED SAULOM. Mihola (Mikala), Saulova ki, ena
Davidova, spa~ava Davida od
smrtne opasnosti pred bijesnim
Saulom, spu~tajui ga na konopu
kroz prozor. U Davidov krevet
- da bi zavarala Saulove ljude
- stavlja pod pokriva/! velik
idol, kome glavu oblae kozjom
dlakom. Davidov bijeg kroz prozor prefiguracija je -+ bijega sv.
Pavla, a tako i prefiguracija -+
bijega u Egipat i prefiguracija
-+ uskrsnua. Gest Miholine za~tite Davida prefiguracija je -+
Bogorodice milosra (Mater misericordiae J.
SAUL MEU PROROCIMA. Bjeei
pred Saulovim progonom, David
se najprije skloni k proroku -+
Samuelu, ali Saul alje za njim
tri puta glasnike da ga ubiju, no
svaki put glasnici usred zbora zanesenih proroka i sami padaju u
proroki zanos, trans te ne ubiju
Davida. Tada konano i sam Saul
poe do Samuela, ali i on meu
prorocima pada u zanos i ostade
gol leati dan i no.
DAVID HINI LUDILO. Pobjegav~i
pred Saulovim proganjanjem k
neprijateljima, Filistejcima, David
hini da je lud, bubnjajui prstima
po vratima i cijedei slinu niz
bradu. To ini iz opreza da ga
Filistejci ne pogube. (Luak je na

197

DAVID

Istoku bio za~tien, jer nije >svoj,

nego je u rukama viJih sila!)
DAVID POTEUJE SAULA. David,
bjegunac, odmee se sa svojim
pristalicama u gorska skloni~ta.
Kralj Saul ga trai i proganja.
Jednom prilikom, i ne znajui,
ue u peinu gdje se skrivao David, te unu da bi obavio nudu.
David, odbivi nagovor svojih
pristalica da u tom asu zaskoi
i ubije svog progonitelja Saula,
tiho mu se prikrade i odree
okrajak njegova pla~ta da bi mu
na taj nain dokazao svoje dobre
namjere. Kad Saul izie iz peine, David mu se javi, a Saul
u ganuu zaplae, zahvali mu i
proree Davidu da e biti izraelski kralj. I drugom zgodom David je pohedio Saulu ivot. Dok
su svi spavali, do~uljao se s Abisajem nou kroz tabor uSaulov
btor. Sprijeio je Abisaja (Abi~aja) da kopljem probode usnulog
Saula, a ponio je sa sobom Saulovo koplje i njegov vr za vodu.
Izdaleka, s brda, oglasio se Saulu, a Saul ga, ganut, blagoslovi.
ABIGAILINI DAROVI, Kada bogati
i siloviti Nabal odbija dati hranu
odmetniku Davidu i njegovoj
momadi, David odluuje da ga
pogubi, ali Nabalova ena, mudra itaktina Abigaila (Abigajila), da bi sprijeila pokolj, polazi na svoju ruku, ja~ei na magarcu, Davidu u susret s obilatim
darovima, da mu se pokloni i da
ga umilostivi. Ovim diplomatskim
gestom posredovanja, molbe i stiavanja Davidove srdbe Abigaila
je postala prefiguracija -+ Bogorodice ~ zatitnice, Pomonice i
Posrednice milosti (Auxiliatrix,
ImediatrixJ. U srednjovjekovnoj
literaturi i umjetnosti Abigaila

DAVID

198

estO

nastupa u takvoj ulozi usporedo s ~ kraljicom od Sabe,

koja je donijela poklonstvene darove kralju -+ Salamonu, i s -+
Esterom, koja je posredovala pomilovanje Izraelaca pred asirskim
kraljem Ahasverom.
Poslije Nabalove smrti David uzima Abigailu za enu.
DAVID TUGUJE ZA SAULOM. Nakon poraza Izraelaca u bici s Filistejcima, glasnik javlja Davidu
smrt kralja Saula i njegova sina
Jonatana, Davidova prijatelja,
govorei da je dokrajio maem
muke kraljeve. David tuguje, ali
daje smaknuti glasnika, jer se
usudio ubiti kralja, .pomazanika
Gospodnjega.
ABNEROVI GLASNICI KLANJAJU SB
DAVIDU. Nakon smrti kralja Saula njegov vojskovoa Abner postavi za kralja Saulova sina Isboseta (Hbaala), a Judejci izabiru
i pomau Davida. U borbama za
prijestolje David pobjeuje pa
Abner sklapa mir s Davidom, ~a
ljui mu svoje glasnike. Ovaj prizor je prefiguracija za ~ poklonstvo triju kraljeva.
ABNEROVO

UMORSTVO. Davidov
Joab, bez Davidova
zn~nja, na prijevaru ubija Abnera,
vOjskovou kralja Saula. Fingirajui povjerljiv razgovor, odvodi
ga u stranu i probada maem. Taj
prizor je prefiguracija ~ Judina
poljupca.

vojskovoa

DAVID OPLAKUJE ABNERA. David,

nevin u umorstvu Abnera, plae
na Abnerovu sprovodu. Prefiguracija Bogorodiina bola u prizoru ~ oplakivanje Krista.
DAVIDOVA KRUNIDBA. StarjeJine
izraelskih plemena pomazuju Da-

DAVID

vida za kralja. Prefiguracija sakramenta -+ posljednje pomasti.

PRIJENOS KOVEGA SAVEZA U JERUZALEM. ZauzevJi grad Jeruzalem i nastanivJi se u Sionskoj
tvravi, David prenosi u Jeruzalem ~ Koveg Saveza (Zavjeta). Koveg voze na kolima,
svirai sviraju, a kralj David ple~e u slavlju.
IZRUGIVANJE DAVIDOVIH POSLANIKA. David Jalje poslanike da izraze suut amonskome kralju. kome je umro otac. No amonski
kralj, smatrajui ih uhodama, izruga ih, obrijavJi im pola brade
i odrezav~i im haljine do stranjice. Prefiguracija ~ izrugivanja Krista.

BETSABEJA u KUPANJU. S krova

palae zapazi David lijepu BetsabeJu (Bat-Sebu) kako se kupa.
Pohotno je zaeli, pa da bi se
rijdio njena mua Urije, asnika.
blje ga u bitku (i uruuje mu
pismo s tajnim nalogom zapovjedniku da Uriji odredi najopasnije mjesto), gdje Urija pogine.
David potom uzima Betsabeju za
enu. Prorok Natan ga kara, David Se kaje.
ApSALON (hebr. 'ab~liim >otac
[= Bog] je mir, blagostanje.).
Trei sin kralja ~ Davida. Prvoroeni sin Davidov, Amnon, hini
da je bolestan i trai da mu sprema jelo i da ga dvori u lonici
njegova polusestra Tamara. On u
lonici Tamaru siluje, a onda je
iz lonice izbacuje. Apsalon (AbJalom) pravi je brat Tamarin. On
osveuje Tamarinu sramotu tako
da inscenira gozbu na kojoj daje
ubiti svog polubrata Amnona.
Zbog bratoubojstva Apsalon bjei
pred Davidom, ali se posredova-

DAVID

199

njem jedne mudre ene iz Tekoe

izmiruje s Davidom. Potom se
Apsalon odmetne i digne ustanak
protiv Davida. David je prisiljen
pobjei iz Jeruzalema, a na bijegu ga proklinje Simej (Simej).
Apsalon, ja~ui na mazgi, zaplete
se svojom dugom i lijepom kosom
za hrastove grane i ostane visei
na stablu, gdje ga Davidov vojskovoa Joab nae i probode trima sulicama.
DAVID OPLAKUJE ApSALONA kada
mu glasnici dojave njegovu smrt.
DAVIDOVA JUNAKA. Kad se je
kralj David u ratu zaelio vode
iz betlehemskog studenca, tri Davidova junaka (Abisaj, Sabotaj i
Benaja) probila su se kroz tabor
Filistejaca i donijela mu vode. Ali
David je ne htjede piti, nego je
proli u ast Bogu: .Zar da pijem krv ovih ljudi? Ta izlaui
ivot pogibli, donijeli su vode.

TRI

DAVID I ABISAG. Davidu, oronulom starcu, koji se vi~e ne moe

ugrijati u postelji pod pokrivaima, izaberu sluge djevojku Abisag, (Abibg), lijepu Sulamitkinju
(unamku), da bi ga zagrijala
svojim mladim tijelom, .ali je on
ne upozna. U ovom prizoru
David lei zamotan u plaIt, a
Abisag sjedi i rukama mu grije
noge. David i Abisag prefiguracija su djevianskog braka -+ Bogorodice i -+ sv. Josipa.

HF
David bjei pred Saulom: -+ David
David bini ludilo: -+ David
David i Abisag: -+ David

DEDIKACIJA

David oplakuje Abnera: -+ David

David oplakuje Apsalona: -+ David
David polteifuje Saula: -+ David; -+ Saul
David svira u harfu: -+ David;
-+ Saul
David svladava Java: -+ David
David tuguje za Saulom: -+ David
David ubija Golijata:

David

Davidova krunidba: -+ David

Deambulatorij (lat. d~tlmbulato
rium, prema deambulare .ii u
ophodu, ~etati se). Ophodni prolaz, katkad s perifernim vijencem
kapela, koji krui oko sveti!ta ili
apside, a slui za liturgijske -+
procesije. Redovit je u arhitekturi romanike i gotike.
AH
Dedikacija (lat. dedicatio .posveta, namjena). I. Kod Zidova
to je ienje i posveta Salamonova hrama poha ga je Antioh
oskvrnuo. 2. Kod Rimljana to je
sveano predavan je novosazidanog hrama kultu popraeno nizom sveanosti, a voda i kae
nje imali su pritom veoma vanu
ulogu. 3. U kranstvu je obred
posvete crkava uveden odmah
poslije Milanskog edikta (313.) i
poprima vrlo svean oblik, u kojem sudjeluje mno!tvo liturgijskih
osoba na elu s biskupom. Obred
je dugotrajan, s nizom -+ ceremonija kojima je cilj da se od

DEISIS

tog mjesta udalji sve profano i

svaki zao duh i neiste sile. Najvaniji in kod posvete crkve
jest polaganje svetakih -+ moi
u oltar, a zatim kropljenje vodom, posipanje poda pepelom u
koji se upisuju svete rijei, te
mazanje zidova svetim uljem na
dvanaest mjesta, na spomen dvanaest apostola. Na mjestima na
kojima se mazalo uljem ucrraju
se ili uklelu krievi, koji se nazivaju posvetni krievi. Obred
zavrbva -+ pontifikalnom misom. Obljetnica tog dana svea
no se slavi svake godine. (Staroslavenski se posveta crkve naziva
krenje, ime se hoe naglasiti
pretvaranje profanog prostora u
kranski.) Blagoslov pak crkve
mnogo je jednostavniji obred: sastoji se od kropljenja vodom i
od mise, moe ga obaviti i obini
sveenik. 4. U srednjem vijeku
dedikacijom se naziva i posveta
knjige naruiocu ili svetom zatitniku, a redovito je bila i likovno prikazana u prvom ili
zadnjem -+ inicijalu: pisar u hijerarhijskoj perspektivi, stojei ili
kleei, prua knjigu onome kome je posveena.
AB
Deisis (gr. deisis molitva; posredovanje., usp. deornai .trebam, molim.). Tipino bizantski
ikonografski motiv koji je prihvaala i ikonografija Zapada,
osobito u krajevima gdje su dodiri s Bizantom bili jaki (Italija,
Venecija, Istra). Deisis je izraz
teolokog uenja o Bogorodiinu
posrednitvu milosti i o zagovoru svetih kod Boga. To je simetrina kompozicija: u sredini je
Krist na prijestolju, desno njemu
stoji Bogorodica, a lijevo sv. Ivan
Krstitelj; oni se priklonjene glave

DEKALOG

200

i uzdignutih ruku obraaju molitvom Kristu. Lik Ivana Krstitelja esto je u Deisisu pravoslavnih zemalja (Rusija, Rumunjska) zamijenjen likom sv. Nikole, a na Zapadu zamjenjuje ga
lik sv. Ivana Evanelista ili nekog lokalnog sveca (npr. sv. Marko u Veneciji, sv. Flor na freski
XV. stoljea u Pomeru u Istri).
Deisis je samostalan motiv na
ikoni ili na arhitekturi: nad ulazom u crkvu, na zidu apside (kod
nas na freskama u Istri od XII.
do XV. stoljea), ali je i dio
kompozicije u bizantskoj ikonografiji -+ Posljednjeg suda. Od
XII. do XVI. stoljea motiv Deisisa javlja se i u zapadnoj ikonografiji Posljednjeg suda, gdje
od XIII. stoljea Bogorodica i
sv. Ivan ne stoje, nego klee oko
Krista suca i sklopljenih ruku
mole.
BF

Dekalog
gr. deka .deset +
logos rije, govor, zapovijed).
Ustaljeni termin za Deset zapovijedi Bojih koje je Bog dao
Mojsiju na brdu Sinaju (Izl 20).
Zapovijedi u skraenom obliku
glase: .Ja sam Gospod, Bog tvoj,
i zato: 1. Nemoj imati drugih
bogova osim mene, 2. Ne pravi
sebi idola lijevanih ili klesanih,
3. Ne uzimaj uzalud imena Jahve,
tvog Boga. 4. Potuj oca svoga i
mater svoju da dugo ivi i dobro ti bude na zemlji. 5. Ne
ubij, 6. Ne ini preljuba, 7. Ne
ukradi, 8. Ne svjedoi lano na
blinjega svoga, 9. Ne poeli ene blinjega svoga, 10. Ne poeli
nikakve stvari blinjega svoga.
Dekalog je od Zidova preuzelo
i kranstvo, te na njemu izgradilo svoje moralne postavke i odredbe. Dekalog se u ikonografiji

DEKAN

201

prikazuje kao dvije kamene ploe, od kojih na jednoj stoje ispisani brojevi I-III, a na drugoj
IV-X, jer prve tri zapovijedi
.reguliraju ovjekov odnos prema Bogu, a ostalih sedam odnose
meu ljudima. Dvije ploe se u
Bibliji spominju zapravo zato to
je to dvostrani ugovor (savez, zavjet), izmeu Boga i izraelskog
naroda (ljudi), pa svakoj od
strana koje ugovaraju ide po jedan primjerak. -+ Ploe zakona.
Kao atribut te ploe se odnose na
-+ Mojsija, -+ Sinagogu.

DEVA

Siricija s kraja IV. stoljea. S

vremenom ih se "akupilo mnogo,
pa su skupljene u zasebnu knjigu
i umnaane. Skraeno se takva
knjiga nazvala Decretales. Redovito su dekretali bili iluminirani.
Najpoznatija takva zbirka jesu
Dekretali pape Grgura IX. iz
1235. godine. Nakon Tridentskog
koncila svi su dekretali dokinuti,
a odluke su prerasle u Corpus
juris canonici (Zbornik kanonskog
AB
prava).
Delila -+ Dalila

AB

Demon -+ Sotona
Dekan (lat. decanus .zapovjednik skupine od deset vojnika).
U ranom srednjem vijeku to je
glavar nad deset redovnika u benediktinskom redu. Kasnije, to je
upnik koji uz vlastitu upu vodi
i nadzor nad upama jednog manjeg dijela -+ biskupije: -+ dekaAB
nata.
Dekanat (lat. decanat"s; -+ DEKAN). Teritorijalna jedinica u sastavu biskupije. Obino se sastoji
od deset upa, ali taj broj nije
obavezan. Dekanat nema nikakve samostalnosti, a svrha njegova postojanja jest vie administrativne prirode, da se olaka
nadzor nad vrenjem crkvene disAB
cipline.
Dekretal (lat. decretale, prema
decretum naredba, odluka, usp.
dece mere odrediti < de .od
+ cemere luiti; epistolae deeretales ili litterae deere tales pisrna koja sadre odluke.). U
srednjem vijeku tako se nazivaju
papina pisma koja sadre samostalne papine ili koncilske odredbe. Najstarije potjeu od pape

KNJINiCi'-, , .

Demonologija (prema gr. daimOn

1. .boanstvo., 2. zao duh. +
16gos .govor.). Grana teologije
koja govori o demonima i njihovu utjecaju u svijetu. (-+ Sotona).
Deset egipatskih zala (Izl 7,13
- 11,10; 12,12-13 i 12,29-30).
Zla koja su zadesila Egipat kao
kazna to na Mojsijevo traenje
faraon nije htio pustiti Izraelce.
To su: 1. Nil i sve vode pretvorene u krv; 2. najezda aba; 3.
najezda komaraca; 4. najezda
obada; 5. pomor stoke; 6. poast
ireva; 7. prolom tue; 8. najezda skakavaca; 9. tama; 10. -+
pomor egipatske novoroenadi.
I k o n o g raf i j a : Mojsije obi
no pokretom -+ tapa izaziva
prvih devet egipatskih zala. Za
deseto zlo (pomor): -+ Pasha.

BP
Deset Bojih zapovijedi: -+ Dekalog
Deva (Camelus). Ta je ivotinja
postala slikom umjerenosti vjero-

202

DEVET

jatno zbog toga !to mole vrlo

dugo hodati a da ne pije vode.
Kao glavno prometno sredstvo na
Istoku, deva nije samo ivotinja
za prenoenje tereta ve i znak
kraljevske asti i dostojanstva.
Njezina oprema bila je veoma
raskona i skupocjena. Stoga se
lik deve u umjetnosti renesanse
najee upotrebljava kao sredstvo za stvaranje istonjakog
ugoaja u biblijskim prizorima.
To se osobito odnosi na posjet
mudraca s istoka betlehemskoj
talici.
Devina dlaka stalna je oznaka
sv. Ivana Krstitelja, i to na temeIju biblijskog opisa njegove
odjee: .Ivan bijae obuen u
odijelo od devine dlake, o bokovima imae koni p3s (Mk 1,6).

DIJECEZA

Nakon nekoliko godina pustinja

kog ivota stupio u franjevaki
red, gdje se strogo mrtvio i razmatrao. Karizmatik. Misionar na
Kanarskim otocima 1441.; od
1445. gvardijan u Fuerteventura;
1450. hodoastio u Rim i ondje
dvorio bolesnike u Aracoeli. Umro
u Alcali 12. XI. 1463. Kanoniziran 1588.
Prikazuju ga kao franjevakog
brata laika kako moli sa siromasima, kako lijei bolesne, slijepe;
esto s kriem u ruci ili na pleima, te s vrem ili s kuhinjskom
zdjelom iz koje hrani bolesnike.
Zazivaju ga bolesnici, napose oni
koji trpe od straha. Do 1969.
blagdan u opoj Crkvi 13. studenoga, a sada samo u franjevakom redu, istog dana.

MD

MG

Devet. llroj .devet aneoski je

broj, jer Biblija govori o devet
aneoskih korova.
MG
Devetnica. Pobonosti koje se
obavljaju devet dana prije velikih
blagdana kao priprava na njih.
Najpoznatija je devetnica za blagdan Duhova.
AH
Devocionalija (slat. defJotionalis
.koji se odnosi na pobonost
devotio pobonost, klas. lat.
zavjetovanje.). Predmeti koji
potiu ili proiruju pobonost, ili
pak imaju svrhu podsjetnika na
neke religiozne misterije. Obino
su to krievi, krunice, medaljice,
privjesci, sliice malog formata,
itd.
AB

<

Didak, redovnik (lat. Didacus;

panj. Diego). Franjevaki brat
laik, roen u S. Nicolas del Puerto u Andaluziji oko god. 1400.

Dijakonikon (gr. diakonikos .koji se odnosi na akone, posluitelje.). Juna od dviju prigrae
nih prostorija uz ~ apsidu ~
baziIik3. (~ Pastoforija). U toj
su se prostoriji uvale liturgijske
knjige i spisi, crkveno posue i
odijelo, tako da je to bila svojevrsna riznica, arhiv i biblioteka
istodobno, a bila je povjerena
brizi akona, odakle joj i ime.
AB

Dijalektika (lat. dialectica < gr .

dialektik~ [tekhne l vjetina raspravljanja.): ~ artes liberales

<

Dijeceza (lat. dioecesis gr. diofkesis uprava, gospodarstvo<,).

Latinski i pohrvaeni naziv za
biskupiju kao podruje na koje
se protee biskupova vlast. U
rimskoj upravi tako su se nazivali dijelovi istonih provincija.
Kad Crkva uspostavlja svoju ad-

DIM

203

ministraciju i upravu, nastoji da

se ona poklopi s civilnom upravom pa ~esto uz granice preuzima
i nazive za takve upravne jedinice. (--+ Metropolija.)
AB
Dim. Dim zbog svojih osobina
podsjea na ispraznost i na sve
~tO je prolazno, jer se die uvis
i jednostavno ne.taje. Kao simbol
on opominje kako je ivot kratak
i kako je bezuspje~no traenje Zemaljske slave. Nerijetko se dimom nazna~uju estina i srdba
Boja. Za~to si, Boe, posve zabacio, za~to dimi~ gnjevom na
MG
ovce pa~e svoje?
Dimitrije, sveti, muenik (gr.
Di!mitrios, lat. Demetrius; hrv.
jo~: Dmitar, Mitar, Dometar, Demetrije). Dimitrije, akon sirmijskog biskupa muenika Ireneja, i
sam je osuen na smrt i pogubljen tri dana poslije njega, 9.
travnja 304., zbog uvanja svetih
knjiga. Imao je i drugove u mueni~tvu, Donata i Fortunata, te
sedam kanonskih djevica. Nain
smrti nije pouzdano potvren
(ma, koplje). Pogubljen je jednu
milju izvan zidina Sirmija prema
istoku, na cesti prema Basijani.
Ondje mu je bila podignuta i
cemeterijalna bazilika, od koje
vi~e nema ni traga. Kasnije su mu
relikvije prenesene u Solun, gdje
je postao domai svetac, najprije
nepoznatog stalea, a kasnije vojnik i prokonzul Grke. Prefekt
Ilirika Leoncije poetkom V. stoljea gradi dvije bazilike u ast
sv. Dimitrija, jednu u Sirmiju,
drugu u Solunu. Ova jo~ uvijek
postoji i sredihe je hovanja sv.
Dimitrija za sav Istok. Vrlo dragocjen izvor za bizantsku povijest jesu dvije knjige Mirakula sv.

DIMITRIJE

Dimitrija, u kojima je svetac prikazan kao vjeno budni uvar i

za~titnik Soluna u svim opasnostima i potrebama grada igraana.

Kult sv. Dimitrija rasmo se iz

Soluna po svemu Istoku, napose
meu pravoslavnim Slavenima:
Rusima, Bugarima, Srbima i Makedoncima, a ni kod katolikih
Hrvata nije u pronosti bio neznatan: juni Jadran, Zadar, Zagreb, poe~ki kraj, Srijemska Mitrovica (koja je po njemu dobila
i ime), Burgenland-Gradi~e. I
hrvatski kralj Zvonimir nosi njegovo ime. Zagrebaki brevijar iz
g. 1290. (MR 67) sauvao nam
je i najstariji sveev oficij - vjerojatno podrijetlom iz Srijemske
Mitrovice, starog Sirmija. Taj oficij i sekvencija iz zagrebakog
misala (g. 1500.) svjedoci su preobraavanja sveeve povijesti iz
sirmijske u solunsku: Dimitrije,
rodom iz Sirmija, propovijeda
vjeru u Solunu, ondje je kopljima
proboden; Leoncije, ozdravljen,
prenosi sveeve relikvije iz Soluna u Sirmij. - Kroz sav srednji vijek pa sve do danas sv. Dimitrije je za~titnik upe i grada
Srijemske Mitrovice i sriiemske
biskupije. Blagdan kao na istoku:
26. listopada.
Ikonografski, SV. Demetrije prikazuje se po dvjema tradicijama: solunskoj i sirmijskoj
(srijemskoj).
a) Solunska tradicija: mozaici u
Solunu (VI-IX. st.); sve starije
i novije slike pravoslavnog Istoka
(i Deani); vitraji u Strasbourgu i
Zagrebu, oltarna slika u Srijemskoj Mitrovici (Arsa Teodorovi),
sada u Dijecezanskom muzeju u
akovu; kip u akovu, katedrala.

DIMITRIJE

204

b) Sirmijska tradicija: S. Maria

Antiqua u Rimu; S. Apollinare
Nuovo u Ravenni; triptih Harbaville u Louvreu (dva Teodora,
Georgije i Eustahije prikazani u
vojnikom ruhu, a Prokopije i
Dimitrije - legendarni vojnici, a
zapravo lektor i akon u
crkvenom ruhu s krievima u rukama). U najnovije doba, nakon
obnove sveeva tovanja kao a
kona, L. Ulman prikazuje sveca
u Vinkovcima i Strizivojni u odijelu akona. U inicijalu zagreba
ke sekvencije iz 1500. Dimitrije
je akon. - U istonoj Crkvi
katkad se sv. Dimitrije slika na
konju kako kopljem probada
uglednog ratnika (kralja Kalojana).
Patronati: Solun udesa sv.
Dimitrija; Srijemska Mitrovica: u
gradskom grbu prikazan sv. Dimitrije po solunskoj tradiciji kao vojnik s kopljem u ruci. Grb
je iz 1388., kad se grad nazivao
Civitas Demetrii.
Atributi:
koplje, tit, kri u ruci, korpion
(po legendi ga svetac ubio u
tamnici znakom kria).

MD
Dimitrije i Julijan, sveti: -+ istarski sveci
Dionizije, sveti, biskup muenik
(gr. Dionysios, lat. Dionysius;
franc. Denis). Prvi biskup Pariza.
Kako nas izvjeuje sv. Grgur iz
Toursa, njega je sa estoricom
drugih biskupa poslao papa sv.
Fabijan oko 250. u Galiju, da je
misionira. U slijedeem progonstvu muen je s dvojicom drugova: sveenikom Rustikom i ako
nom Eleuterijem (lat. Rusticus et
Eleutherius; franc. Rustique et
f:leuthere). Legende XI. stoljea

DISPUTA

pobrkale su sv. Dionizija s Dionizijem Areopagitom, uenikom

sv. Pavla, o kojemu govore Djela
apostolska. Nain njegova mue
nitva je legendaran. Spomendan
9. listopada.
Zatitnik u ratu (crkvena zastava
opatije St. Denis postala je ratna
zastava francuskih kraljeva); zatitnik protiv bjesnila, jer je bio
baen pred divlje zvijeri; protiv
glavobolje, jer je - kae legenda svoju glavu nosio (gr.
kephaloph6ros .glavonoa.) u rukama do mjesta gdje je kasnije
nainjena opatija St. Denis.
Prikazuju ga kao biskupa koji u
rukama nosi svoju glavu.

MD
Diptih (gr. diptykhos .dvostruko sloen, dvogub.). Dvije ploice od drva ili slonove kosti na
jednom bridu povezane arkama
tako da se mogu preklopiti jedna
uz drugu. U ranokranskom razdoblju preuzeti su od profanih
konzularnih diptiha, a na njima
su s nutarnje strane bila napisana
imena osoba kojih se spomen
vdio u misi - s jedne strane ivih, a s druge preminulih; na
vanjskim pak stranama bili su u
reljefu prikazi sakralnih motiva:
uglavnom Krist, Bogorodica ili
koja druga evaneoska tema. U
kasnom srednjem vijeku tako se
naziva dvodjeIni preklopni -+ retabl.
AB
Disputa u HramuDvanaestogodinji Krist u Hramu. (Lk 2,
41-51 i apokrifi). Prvi put prisustvujui s roacima blagdanima -+ Pashe u jeruzalemskom
hramu, dvanaestogodinji Krist se
izgubio Bogorodici i sv. Josipu.

DISPUTA

205

Nakon tri dana oni ga .nau u

hramu gdje sjedi meu uitelji
ma, slua ih i postavlja im pitanja. Svi koji su ga sMali, divili su se njegovu umu i odgovorima.
Ikonografija: Krist redovito sjedi na povienom mjestu,
ddi knjigu u ruci ili govorniki
die ruku ili broji na prste dokaze svojih tvrdnji (-+ computatio digitorum), a idovski uitelji
(doctores) sjede oko njega, sluaju ga, razmiljaju podlakenih
glava ili, pobijeeni u raspravi,
raskidaju svitke s ispisanim tekstovima.

Motiv ponovnog nalaska dvanaestogodinjeg Krista u hramu prikazuje se ili posebnim prizorom
ili se on epizodno ukljuuje u
sam prizor dispute.
BF

MILOSRA

Diurnal lat. diurnalis .dnevni). Knjiga koja sadri dijelove

-+ brevijara koji se mole danju,
a nazivaju se horae diurnae (dnevni asovi). To su zapravo svi
dijelovi brevijara osim matutina
(jutarnje), koji se moli nou.

AB
Dizma -+
nik)

raspee

(Dobri razboj-

Djeca: -+ Pustite k meni malene

Djela milosra (opera misericordiae) jesu: 1. nahraniti gladne,
2. napojiti edne, 3. odjenuti gole
i bose, 4. ugostiti putnika, 5. pohoditi bolesnike i utamnienike,
6. otkupiti robove i 7. pokopati
mrtve. Ona se ilustriraju narativnim prizorima u kojima bilo mukarac, bilo ena (personifikacija
Milosra ili Ljubavi), bilo neki
svetac (osobito sv. Stjepan) ili
neka svetica (Elizabeta, Hedviga i dr.) vde pojedino od nabrojenih djela. Milosrdna djela ilustriraju se i odabranim prizorima
iz Starog i Novog zavjeta.
Budui

Dvanaestogodinji Isus u Hramu.

Majstor Dutuitske Maslinske gore,
15. st.

DJELA

da je djela milosra formulirao sam Krist kada je navijestio -+ sudnji dan (Mt 25,35-36), ona se u XII. i XIII. stoljeu esto (a sve do XVI. stoljea sporadino) prikazuju i kao
popratni prizori -+ posljednjeg
suda. U XVI. stoljeu, osobito u
Italiji, prikazuju se na zidovima
bolnica, ubonica i sirotita.
Pandan ovim djelima milosra
jesu .duhovna djela milosra:
1. savjetovati dvoumna, 2. pouiti neuka, 3. pokarati grenika,
4. utjeiti alosna i nevoljna, 5.
oprostiti uvredu, 6. strpljivo pod-

DJETl!LINA

nositi nepravdu
ve i mrtve.

206

7. moliti za iBF

Djetelina (Trifolium). Sa svoja

tri lista djetelina je prirodna slika
-+ Trojstva. Pria kazuje kako
je sv. Patrik propovijedajui evanelje u Irskoj primjerom djeteline dokazivao postojanje Trojstva. Po tome je djetelina (shamrock) postala znamenjem Irske.
Djetelina se ponekad naziva i
.trolistak..
MG
Djevica -+ Bogorodica
Djeviansko materinstvo jest doktrina da je Bogorodica bila djevica prije poroda, u porodu i
poslije poroda. Teolozi su se oslanjali na izvjdtaj evanelja (-+
Navje!tenje), na proro~tvo proroka Izaije: .Evo djevica e zaeti i roditi sina (Iz 7,14), i na
proro!tvo proroka Ezekijela o zatvorenim vratima, koja su zatvorena za sve ljude, jer to su vrata
kroz koja je proho Jahve, Bog
(Ez 44,2-3).
Zbir teolokih zakljuivanja, starozavjetnih proro!tava i usporedbi odrazio se u ikonografiji, gdje
su najva~nijim simbolima i prefiguracijama Bogorodiina djevianskog materinstva postali ovi
motivi: -+ Gorui grm; -+ Aronov tap: -+ Gedeonovo runo;
-+ Zatvorena vrata: -+ Ezekijel
prorok; -+ Zapeaeni kamen:
-+ Danijel (Danijel u lavljoj jami); -+ Kamen koji se odvaljuje
sam od peine: -+ Danijel (Nabukodonozorov san); -+ Tri mladia u uarenoj pei: -+ Danijel:
simboli iz -+ Pjesme nad pjesmama: ljiljan, toranj Davidov, ograeni vrt, zapeaeno vrelo, zdenac ive vode, kula bjelokosna.

DJEVIl:ANSKO

Usporedba o djevianskom materinstvu iz Novog zavjeta jest -+

uskrsnue Kristovo, a to po ovoj
~sovcija~iji idej.;", kako je Krist
Izasao IZ zapecacena groba, tako
se on i rodio iz neoskvrnjena
d jevianskog tijela. Kao potvrda
djevianskom materinstvu sluio
je u ikonografiji i apokrifni motiv
primalje -+ Salome koja je kod
-+ roenja Kristova pokuala rukom provjeriti Bogorodiino djevianstvo, pa joj je ruka usahnula.
Nadalje, kao usporedbe djevian
skog materinstva sluile su i srednjovjekovne predodbe iz ~ivo
tinjskOl: svijeta (-+ bestijarij) i iz
fizike, pa su u ikonografiju uli
i ovi simboli: -+ pela (jer ona
- po srednjovjekovnoj prirodoraa bez
pisnoj predod~bi oplodnje): ~ karista (ptica iz
bestijarija, koja leti nad vatrom,
a ne mo~e izgorjeti): ~ medvjedica (jer raa mladunce koji su
isprva bezlini te im ona li~ui ih,
sama daje pravi oblik); ~ nojevo jaje (jer se iz njega izvali
pile od topline sunanih zraka);
~ staklena posuda (jer zrake
svjetla prolaze kroz nju ne o!teujui je i ne pomu ujui njenu
istou): ~ lav (jer lavica raa
mrtvu mladunad, a lav je trei
dan oivljuje samo svojim rikanjem); ~ feniks (ptica koja izgara i ponovno se raa u vatri).
Puka je imaginacija inscenirala
u apokrifnoj literaturi niz anegdota u kojima se uveristikoj
dramatizaciji nalaze potvrde Bogorodiina djevianskog materinstva. Meu njima su i Josipove
sumn je i prijekori, kada je nakon
povratka Bogorodice od njene roakinje Elizabete (-+ pohoenje)
zapazio da je ona trudna. Apokrifna literatura (npr. Jakovljevo

DOBRI PASTIR

207

DOKSOLOGIJA

protoevanelje

13,1 - 16,3) pripovijeda kako je Josip bio uasnut

kada je zapazio njenu trudnou
(-+ Josipovi prijekori), kako ju
je karaa, kako ju je htio napustiti, ali kako ga je u snu od tog
nauma odvratio aneo (-+ Josipov san), kako je - nadalje osumnjiena Bogorodica bila podvrgnuta staroj idovskoj proceduri magijskog dokazivanja enine nevinosti u sluaju muevljeve
ljubomorne optube. To se je
obavljalo pomou jedne vrste
Bojeg suda: ena bi morala
popiti gorku vodu (vodu gorine i prokletstva) da bi joj se
- ako je kriva - pod zazivom
obrednog prokletstva trbuh naduo a rodnica uvenula (postupak je opisan u Knjizi Brojeva
5,11-31). U interpretaciji apokrifa i srednjovjekovnog teatra
gorku vodu pije i Josip kao optuitelj (-+ kuJnja gorkom vodom), oboje obilaze oltar itd., a
Josip, uvjerivi se u Bogorodiinu
nevinost, pada na koljena i moli
oprotenje (-+ Josipovo kajanje).
Svi se navedeni apokrifni motivi
javljaju ve od V!VI. stoljea u
ikonografiji; rjei su na Zapadu,
BP
a esti na Istoku.

Dobri pastir (lat. Pastor bonus).

Ikonografski prikaz Krista kao
pastira, zasnovan na tekstovima
Evanelja, koji prikazuje Krista
kako na ramenima nosi ovcu ili
janje (prema Lk 15,4-5 ili se
pak nalazi usred stada ovaca
(prema Iv 10,2-16). Motiv je
posuen
iz antike mitologije
(Hermes krioph6ros) u doba kada
su krJani svoje simbole morali
prikrivati. Nalazimo ga na slikama katakornba i reljefima sarkofaga ve u III. stoljeu, te e biti

Dobri pastir. Ranokranski relikvijar iz Novalje, 4. st.

vrlo est sve do VII. stoljea,

kada se polako gubi (premda e
i kasnije biti prikazivan) ustupajui mjesto razraenim i izrii
tim prikazima Krista. Simbol je
Kristove ljubavi prema ljudima.
Neki strunjaci smatraju da je to
prikaz ljubavi prema ljudima openito (philanthropia, humanitas).
(-+ Izgubljena ovca.)
AB
Doek

mladog Tobije: -+ Tobija

Dojenje: -+ Bogorodica (-+ Galaktotrophousa); -+ Eva

Doksologija (gr. doksologfa s1avoslovIje. < d6ksa ~slava +
16gos rije, govor). Rijei pohvale ili molitva koja proklamira slavu Trojstva u saetim i
ustaljenim formulama. Najobini
ja je: .Slava Ocu i Sinu i Duhu
Svetomu"" zatim: Laus, honor et
gloria per omnia saecula saeculorum. Amen. (.Slava ast i hvala

DOLAZAK

208

u sve vijeke vjekova. Amen).

Postoje i proirene doksologije:
.Gloria in excelsis Deo< (Slava
Bogu na visini), -+ Credo. Tekst
doksologije pjeva sveenik, -+ a
kon ili -+ schola cantorum, a
skup vjernika na kraju izrie poklik -+ Amen.
AR
Dolazak apostola: -+ Bogorodiina

smrt

Dolazak Sina
nijel

ovjejega: -+

Da-

Dominik, sveti (lat. Dominicus).

Osniva
dominikanskog
reda
(XnI. stoljee). Roen je u Calahorri u Spanjolskoj. Potjee iz
plemike obitelji Guzman, a odgojen je na sveuilitu u Valenciji. Ve je u mladosti stupio u
crkvenu slubu, a g. 1215. poe
u Rim da ishodi papinsko odobrenje za svoj Red propovjednika. To mu je udijeljeno, i za
nekoliko godina njegova crno-bijelo odjevena braa preplavie cijelu Evropu. God. 1220. red propovjednika prihvati zavjet siromatva i postade prosjakim redom. Sam je Dominik neprestano
putovao i svugdje propovijedao
kamo bi god stigao. Umro je u
Bologni 1221.
Openito se prikazuje u habitu
svoga reda. Posebna mu je oznaka krunica (ruarij) koju prima
od Bogorodice, jer se smatra da
je on ustanovio tu pobonost. N a
slikama je esto do njega pas s
upaljenom bakljom u gubici. Naime, prije njegova roenja njegova
je majka, kae legenda, usnila san
da je rodila psa koji nosi upaljenu zublju. Taj je san postao
simbolom djelatnosti sv. Dominika i dominikanskog reda u i-

DOMINUS

renju evanelja. Zvijezda na elu,

ili zvijezda u aureoli, podsjea na
zvijezdu koja mu se pojavila na
elu prilikom krtenja. Hljepi
kruha odnosi se na zgodu koja
se zbila jednog dana kad mu rekoe da u samostanu nema nita
za jelo. On je naredio da se
zvoni na objed i brai kazao da
posjedaju za stol. Poto su svi
redovnici posjedali i izmolili molitve, ukazae se dva anela koji
dadoe svakom redovniku po
kruh. Ljiljan je takoer oznaka
sv. Dominika kao znak njegove
istoe.
MG
Dominikanci (lat. Ordo praedicatarum, krat. OP., red propovjednika). Red (-+ redovnici)
to ga je 1215. osnovao sv. Dominik (prije toga panjolski kanonik Dominik de Guzman) sa
svrhom suzbijanja gnostiko-ma
nihejskih hereza, a na temelju regule sv. Augustina. Ubrzo se rairio po svoj Evropi. U hrvatskoj
prvi samostan osnivaju u Dubrovniku 1225. godine, a nedugo zatim u Cazmi; rairili su se po
svoj Hrvatskoj. Sjevernu Hrvatsku naputaju u XVI. stoljeu, iz
nepoznatih razloga, a zadrali su
se u Dalmaciji. Odijelo im je bijele boje, a sastoji se od -+ habita, dugakog -+ kapulara i
kukuljice, te plata preko svega.

AB
Dominus vobiscum (lat. = Gospodin s vama). Liturgijski pozdrav kojim (biskup) sveenik i
akon
pozdravljaju skupljene
vjernike, a izraava istodobno i
elju i tvrdnju. Vjernici na njega odgovaraju: .Et cum spiritu
tuo< (1 s duhom tvojim). U liturgiji se upotrebljava vrlo esto,

DONAT

209

kao uvod u sve vaZnl)e dijelove

obreda. Svoje podrijetlo vue iz
Starog zavjeta (Rut 11,4; 1 Suci
6,12; itd.), a kr~anstvo ga preuzima iz anelova pozdrava Mariji prilikom ~ Navje~tenja (Lk
1,28). Dana~nji engleski pozdrav
.Good Bye. doslovni je prijevod
tog pozdrava. Biskup u misi umjestO s ~Dominus vobiscum. pozdravlja vjernike s .Pax vobis.
(.Mir vama-J, po uzoru na Kristov pozdrav apostolima nakon
uskrsnua i to zato da se istakne
njegova punina sveenikog reda.

AB

Donat, biskup aretinski, sveti (lat.

Donatus). Donat (IV. stoljee)
bija~e plemenita roda, odgojen u
kr~anskoj vjeri zajedno sa svojim polubratom Julijanom, koji
kasnije postade carem. Julijan je,
meutim, zanijekao svoju vjeru
(Julijan Apostata) i progonio kdane, pa tako i Donata i njegove
roditelje, koji prebjego;e u Arezzoo Ondje je Donat obdaren u
desnim moima, pa je kasnije izabran za biskupa u Arezzu. Mnogo razliitih legendi krui o njemu i o udesima koja je uinio.
Neki gradski poreznik, odlazei na
put, povjeri porezni novac svojoj
eni. Radi sigurnosti ena zakopa
nov~~ u .~eml ju, vali na nes;eu
umtl)e ptl)e no sto se vratlO s
puta njezin mu, te skrovi~te osta
nepoznato. Poreznik, optuen da
je ukrao taj novac, utee se Donatu. Ovaj poe na grob njegove
ene i zatrai od nje da otkrije
skrovi~te s novcem. uo se glas
iz groba i novac se pronae. Drugom zgodom, dok je Donat sluio misu, gradski nasilnici provale u crkvu i razbiju misni kale. Donat udesno sastavi koH LEKSIKON IKONOGRAFIJE

DONAT

madie kalea te se ni jedna kap

posveena vina ne proli. Nato se
lupei obrate na kr~anstvo.
Obino se sv. Donat slika u bi-

skupskoj odori. Oznaka mu je

razbijen kale. Zgoda s poreznikom takoer se esto prikazuje.

MG
Donat, biskup zadarski, sveti (lat.
Donatus). Donat (IX. stoljee),
sin ugledne zadarske obitelji, bija~e zadarski biskup u vrijeme
careva Karla Velikoga na Zapadu
i Nicefora na Istoku. Da sprijei
sukob izmeu dva carstva, krene
s mletakim dudem Benenatorn
u Carigrad kao poslanik dalmatinskih gradova. Ondje otkrije
posmrtne ostatke sv. Sto~ije (Anastazije), muenice sirmijske, i po
zavdenom poslanstvu krene natrag u Zadar. Kud god su prolazili, svete moi koje su sa sobom nosili uzrokovale su najrazliitija ozdravljenja kod svih
bolesnika ~tO su im se pribliili.
I zli su duhovi bjeali gdje bi se
moi pojavile. Silna oluja sprijei
duda Benenata da svete moi
ponese sa sobom u Mletke. Stoga
Donat uprilii svean prijenos
kostiju sv. Sto~ije u biskupsku
crkvu sv. Petra, dade izraditi kameni sarkofag i oltar, te biskupsku crkvu posveti sv. Sto~iji.
U XII. stoljeu, kad je kralj Koloman opsjedao Zadar s namjerom da ga posve poru;i, javi mu
se u snu sv. Donat i odvrati ga
od opake nakane. Za uzvrat Koloman dade izraditi ruku od zlata i dragulja i u nju pohrani dio
Donatovih moi.
Sv. Donat zadarski prikazuje se
u biskupskoj odori s mitrom, a u
ruci dri knjigu ili biskupski tap.

MG

DONATOB.

DUGA

210

Bogorodica s Djetetom i donatomm. Marco di Martino (f), 2. pol.

15. st., Rab, katedrala

<

Donator (lat. = .darovateljc

donare dati, darovatie). Utemeljitelj ili naruilac umjetnikog
djela, koji je na tom djelu i likovno prikazan kao -+ adorant,
obino u hijerarhijskoj perspektivi, a od renesanse dalje i geometrijskoj.
AB
Doroteja, sveta (gr.llat. Dorothea Boidarkac). Muenica iz
Kapadocije (III. stoljee). Bila je
kranka, na glasu zbog svoje ljepote i pobonosti. Glas o njenoj
svetosti dopre do Sapricija, upravitelja te pokrajine, te on naredi
dvjema sestrama koje su se odrekle kdanstva da preuzmu brigu
za Doroteju i sklone je da ostavi
svoju vjeru. No, Doroteja je bila
ustrajna i naposljetku nagovori
dvije sestre da se vrate Crkvi.

Sapricije tada naredi da se sestre

spale na lomai, a Doroteju prisili promatrati pogubljenje. Ona
je hrabrila muenice u njihovu
trpljenju, a tada je i sama bila
osuena na muke i smrt. Legenda
pria da je na gubilite doho
neki mladi pravnik, Teofil, koji
joj se rugao i traio da mu pohlje cvijea i voa iz nebeskog
vrta kamo upravo ide. Uto se
uka~e aneo, prerulen u djeaka,
nosei tri rue i tri jabuke zamotane u platno. Doroteja zaiska
od anela da to preda Teofilu.
Bila je veljaa, i sva su stabla
bila prekrita injem. Teofil, okru~en prijateljima, osta preneraen
kad vidje djeaka s voem i cvijeem. VidjevIi to udo, mladi
se obrati na krlansku vjeru, a
zatim podnese mueniku smrt.
Redovite su oznake sv. Doroteje
rue u ruci ili u kosi, ili koarica
s tri ru~e i tri jabuke koju pridrava aneo. Ponekad se prikazuje kako koaricu s cvijeem
i voem prinosi Bogorodici ili
Djetetu Isusu. Ponekad se slika
privezana uz lomau, a do nje
je upaljena baklja. Blagdan 6. veljae.

MG

DoaJe

-+ Adven(a)t

Dragoljub (cvijet) -+ uric

Drama liturgijska: -+ liturgijska
drama
Druba Isusova: -+ isusovci
Drvo

~ivota:

-+ arbor vitae

Duga. Duga je znak jedinstva i

saveza, a kako se pojavila nakon -+ opeg potopa, takoer je
znak oprotenja i pomirenja ljudskog roda s Bogom (Post 9,1217). U umjetnikim prikazima

DUH SVETI

211

duga se upotrebljava kao Bo~je

prijestolje, a u prizorima ~ Posljednjeg suda esto na njoj sjedi
Krist. .U nebu je stajalo prijestolje, i na prijestolju je sjedio
Netko ... oko prijestolja bio sjajan krug slian dugi (Otk 4.
2-3). (-+ Noina ~rtva; ~ Noa).
MG

Duh Sveti. Po kiUanskoj dogmi

Duh Sveti je trea bohnska Osoba (~ Trojstvo). Njegovim je
uinkom Bogorodica na djevian
ski nain Krista zaela; on je
nad Krista silao kad se Krist u
Jordanu krstio; on je od Krista
obeani Duh Utjelitelj (ParakIetas) koji je nakon Kristova uzabIa silao nad apostole. Kao
.Duh Istine. on pro~ima i vodi
Crkvu, on nadahnjuje ljude udjeljujui im .sedam darova Duha
Svetoga: duh mudrosti. razuma,
savjeta, jakosti, znanja. pobo~no
sti i straha Bo~ jega.
Ikonografija:
1. Duh Sveti prikazuje se (ve
od II. stoljea. Lucinine katakombe u Rimu) u liku bijele golubice (naje!e s kri~nom aureolom oko glave ili golubice okruene aurom svjetla). U tom obliku dolazi u prizorima ~ zaruka
Bogorodiinih, ~ Navje!tenja, ~
kdtenja Kristova, u prikazima
svetog ~ Grgura (pape i crkvenog nauitelja) i katkada u prizoru ~ silaska Duha Svetoga
(bilo kao jedna ili kao vi!e malih
l';olubica koje se okomito spu~taju
na apostole, ili pak kao golubica
koja sjeda na legil na kome je
poloena knjiga Evanelja).
2. U obliku plamenih jezika pojavljuje se u prizoru ~ silaska
Duha Svetoga.

DUJAM

3. U obliku aure (blistavog oblaka, svjetla, iradijacije) pojavljuje

se u ikonografiji -+ preobraenja
(oko Kristova lika), a u obliku
zrake ili snopa svjetlosnih zraka
esto i u prizorima -+ Navje!tenja i ~ kr~tenja Kristova, gdje
je ta predodba esto spojena i s
predodbom golubice.
4. U ljudskom liku pojavljuje se
Duh Sveti u nekim ikonografskim
formulama ~ Trojstva.
Sedam darova Duha Svetoga predouje se kao sedam golubica koje
okruuju Kristovu glavu (-+ Jeseovo stablo) ili rjee kao sedam
goruilt uljanica.
BF
-+ Tro;stvo. sveto i -+ krunidba Bogorodice

Dujam, sveti (lat. Domnius, Doimus; hrv. i: Duje). Solinski biskup i muenik (III. stoljee). Predaja ga stavlja u I. stoljee i
smatra apostolskim uenikom. Po
splitskoj legendi on je podrijetlom iz Sirije. Obratio se na
kr!anstvo propovijedanjem sv.
Petra i krstio u Antiohiji. Zajedno s Pankracijem i Apolinarom poe kao pratilac sv. Petra
u Rim, odakle ih on uputi propovijedati u ostale krajeve; Pankracija na Siciliju, Apolinara u Ravennu, a Dujma preko Jadranskog mora u Salonu, glavni grad
Dalmacije. Poho je ondje osnovao crkvenu zajednicu i mnoge
obratio na kr!ansku vjeru. podnese mueniku smrt. Po nalogu
Maurilija, upravitelja gradskog,
polto je prije njega pogubljeno
jo~ etrdeset i pet dalmatinskih
muenika. bude mu odrubljena
glava. Tijelo mu je iz Solina preneseno u Split, i on se !tuje kao
glavni :za~titnik toga grada.

DUPIN

212

AKON

Prikazuje se u biskupskoj odori,

s palmom i prvostolnikim kri~em.
MG

Dva. Broj dva predoava dvije

naravi u Kristu, ljudsku i boansku.
MG

Dupin -+ pliskavica

Dvadeset i tiri. Broj 24 predstavlja jedinstvo Starog i Novog

zavjeta (dvadeset i etiri starca u
Ivanovu Otkrivenju: -+ ApokaMG
lipsa).

Dub (lat. anima; gr. pneuma!

!psykh~). Po vjerovanju gOtovO
svih religija, besmrtno poelo i
boanska iskra u ovjeku. Grci
ga nazivaju pneuma .dah, duh,
ali imaju i drugi izraz: psykh~,
koji oznaava .vitalni princip
Ito se nalazi u biljkama, ~ivoti
njama i u ovjeku. U kdanskoj
misli dua je duhovni sadr~aj, nematerijalni i besmrrni dio ovjeka,
koji ga ujedno karakterizira kao
individualnost. U umjetnosti se
dua redovito prikazuje u personifikaciji malog golog djeteta (-+
Imrt Bogorodiina, -+ Mihovil,
-+ krilo Abrahamovo) ili pak likom golubice (-+ Skolastika sveAB
ta).
Dule muenika u bijelim haljinama: -+ Apokalipsa
DuIe u isti1i!tu: -+ Gospa Karmelska

Dvanaest. Broj 12 je omiljeli broj

u srarozavjernoj ~idovskoj i u
kranskoj simbolici. On predstavlja savren sklad izmedu zemaljskog i nebeskog (etiri puta ui).
Odatle i simbolika dvanaest plemena Izraelovih kao cjelovitosti
Bo~jeg naroda, a tako i dvanaest
apostola (.dvanaestorica.) kao
predstavnika cijele Crkve. Broj
dvanaest ima znaajnu ulogu u
opisivanju nebeskog Jeruzalema
(dvanaest temelja
dragulja,
MG
dvanaestora vrata).
Dvanaest kamenova: -+ prijelaz
Izraelaca preko Jordana
Dvanaestorica -+ dvanaest

akon (gr. di4konos sluga, poslu~itelj, podvornik). Prvi od viih sveenikih redova. Ustanovljen je ve u apostolsko doba,
kada je akon imao du~nost dijeliti milostinju. Prvi akon bio
je sveti -+ Stjepan prvomuenik.
U prvim stoljeima kranstva
akoni upravljaju materijalnim

dobrima Crkve, u prvom redu

uvaju sveto posue i svete knjige. Najpoznatiji akon tog doba
jest sveti -+ Lovro. U kasnijim
stoljeima opseg njihovih du~no
sti se proiruje: tako oni itaju
-+ evanelje na -+ misi, propovijedaju (uz dozvolu biskupa), dijele -+ priest, a u nekim slua-

AKON

213

ECCE HOMO

(preko jednog ramena) i -+ dalmatika. U ikonografiji se akoni,

uz ovu navedenu odje~u, ~esto
prikazuju i s -+ kadionicom u
AB
ruci.
akonat (lat. diaconat.s, prema
gr. ditikonos -+ akon.). Stu-

panj i sluba koji se podjeljuju

pojedincu reenjem za sve~eniki
red -+ akona.
avao

-+ Sotona

1ToLA---f-1II1\

'N""

akon

" oaori. Prumski tropar,

10. st.

jevima i -+ kdtenje. Odje~a im

je: -+ amikt, -+ alba, -+ Itala

uric (Tropaeol.m; hrv. jO!:

dragoljub). Kao jedan od ranih
cvjetova po~etkom godine uric
nagovjd~uje povratak prolje~a.
Zbog toga je postao slikom Kristova dolaska. Zbog bjeline svojih cvjetova i svoga miomirisa on
je simbol blaene Djevice Marije,
osobito njezina bezgreInog za~e
~a. Kako se u nekim jezicima
uric naziva .dolinskim ljiljanom., navedeno se znaenje povezuje s rijeima Pjesme nad pjesmama (2,1): .Ja sam cvijet laronski, ljiljan u dolu.
MG

E
Ecce homo (lat. = -evo ~ovje
ka).Evo Covjeka! (Iv 19,4-7). Hibanog, izmuenog i izruganog Krista Pilat pokazuje tim
rijeima svjetini, a ona vi~e: _Raspni ga!. Pilat odgovara: .Uzmite ga vi i razapnite ga. Ja na
njemu ne nalazim krivnje.

I k o n o g raf i j a: Krist stoji

na povienom mjestu, ogrnut crvenim platem (purpur), okrunjen
unovom krunom, a u svezanim
rukama dri ustiku. Ecce homo
je vrlo kasna ikonografska tema,
koja (uz vrlo rijetke srednjovjekovne iznimke) ne nastupa prije

ECCLESIA

EDUARD

2104

Crkva

Sinagoga.
tika

Njemaka

go-

od XII. stoljea javlja se kao

zasebna figura na portalima crkava i u minijaturama, odnosno
inicijalima (.... Kanaanski grozd).

AB
Ecce homo. Jezerska, St/.
bolt, 15. st.

O-

Ecclesia milit.n. (lat. = vojucrkva. < ecclesia crkva +

militare vojevati.): .... mueni!
tvO brae Makabejaca
jua

XV. stoljea. Ikonografski i sadrajno srodne su teme: Covjek

boli i .... Imago pietatis.

Eden .... zemaljski raj

BF
Edikt milanski: .... Milanski edikt
Ecclesia

(gr~.

i lat. = .sabor,
skup~tina, crkt/a < gr~. ekkaleo
pozivam, sazivam, tkkletos pozvan, sazvan). Alegorijska personifikacija Crkve (nasuprot ....
Sinagogi) u liku ene. Atributi su
joj kruna, kale i pobjedni~ka
zastava na kriu. Od IX. stoljea
pojavljuje se uz prikaz .... raspea, zajedno sa .... Sinagagom, a

Eduard, sveti, kralj (lat. Eduardus; slov. Edvard). Rodio se kao

engleski kraljevi 1003. godine.
Kako su tada Englesku zauzeli
Danci, bio je odgojen u Normandiji. Godine 1042. postao je kralj
Engleske i pripremao put za normansko osvajanje. Posebno se brinuo za poboljJanje poloaja

EFOD

215

Crkve; sagradio je brojne crkve

i samostane koje su Danci bili
porolili, a meu ostalima i westminstersku opatiju. Takoer se
predano zauzimao za bolesnike.
Umro je 1066., a kanoniziran je
1166. godine. Po legendi, jednom
lektoru koji je odlazio u Svetu
zemlju darovao je prsten, a dvije
godine kasnije sv. Ivan Evanelist
vratio je taj prsten engleskim hodo~asnicima s upozorenjem na
skoranju smrt kralja Eduarda.
Po jednoj drugoj legendi, za vrijeme podizanja na misi vidio je u
hostiji Krista kao dijete. Svetkovina mu je 13. listopada. Caen
je bio najprije u Engleskoj, a
papa Inocent XI. proirio je njegov kult na svu Crkvu. Kod nas
nije bio osobito poznat. Atribut
mu je prsten, a slikaju ga kao
kralja s prstenom i u prizorima
s ~udesima iz ivota. Zagovornik
protiv skrupuloznosti.
EC
Efod (hebr. 'efod). Viebojni, vuneni ili laneni, zlatom izvezeni
dio odjee velikog sveenika u
Starom zavjetu koji se nosio na
prsima, a bio je ukraen sa 12
dragih kamenova, pravilno rasporeenih, na priliku 12 plemena Izraelovih. U jednom avu
nalazila su se dva kamena za
proricanje: -+
i tumim. U
kranskoj ikon~afiji nose ga
na prsima Zaharija i starac Simun.
AB

u.

Egidije, sveti, opat. (lat. A~gi

dius; slov. Egidij, Tilen, Ilj; franc.
Gilles; flam. Till). Premda je povijesna osoba, ivotopis mu je legendaran. Bio bi iz atenskog kraljevskog roda. Preko Rima hodoastio je u Arles, gdje je ivio
kao pustinjak, a hranila ga je

EGZORCISTAT

mlijekom kouta. Lovci vizigotskog kralja Vamba jednom su u

lovu gonili koutu, koja je pobjegla u Egidijevu peinu, tako
da su lovci strelicom ranili sveca.
Zato je kralj Vamba izdano podupirao samostan St. Gilles koji
je ustanovio Egidije. Po legendi,
Karlo Martel (ili Karlo Veliki)
zvao ga je k sebi da bi mu Bog
po njegovu zagovoru oprostio veliko zlodjelo koje se nije usudio
ispovjediti. Za vrijeme mise aneo mu je poloio na oltar list
na kome je bio napisan grijeh i
oprotenje, ako se kralj upokori.
Blagdan mu je 1. rujna. Od XI.
stoljea hodoaenje u St. Gilles
jako cvjeta, a kult mu se prolirio po svoj Evropi, posebno 11
XV. i XVI. stoljeu, kad se i sv.
Egidije pridruio etrnaestorici
svetih pomonika u nevolji. Kult
mu je vrlo rairen i u Sloveniji.
Atribut mu je kOuta, a slikaju
ga - u misnoj odjei - kako
mu se aneo prikazuje u misi, ili
pak kako mu se kouta pred lovcima sklanja pod noge. Zatitnik
je majki dojilja, streliara i trgovaca konjima i zagovornik u zlim
du!evnim tjeskobama, a zazivaju
ga kod neplodnosti i epilepsije.
EC
gr.
>zaklinja, baja (

Egzorcist (lat. exorcista (

eks-orkist~s

'ks >iz + horkfdzo >zaklinjem). Osoba koja je primila

trei po redu od etiriju niih
sveenikih redova, a daje joj
vlast vriti -+ egzorcizam.
AB

Egzorcistat (lat. exorcistatus, prema -+ exorcista >zaklinja). Stupanj i sluba II koje se neka oso-

EGZORCIZAM
reenjem

216

ELEOUSA

u red -+ egzorAH

nesansi upotrebljavan za crkvenu

-+ apsidu.
AH

Egzorcizam (lat. exorcismus, prema gr. eks-horkidzi5 zaklinjati). Istjerivanje demona odnosno
zlih duhova iz osoba ili mjesta
uz pomo odreenih izriajnih
obrazaca ili upotrebom posvee
nih predmeta ili imena. (Zli duhovi se zapravo zaklinju da
odu.) Toj pradavnoj praksi, koja
se javlja u gotovo svim religijama
i koju u raznim krajevima i vre-

Ekspedit, sveti, muenik (lat.

Expeditus; armen. Emmenas). Muenik iz Melitine u Armeniji (19.
travnja) iz starih kr~anskih vremena. Donosi ga Jeronimov martirologij uz neka druga imena.
O njima nije niha poznato, ali
zbog sveeva zanimljivog latinskog imena (expeditus nesprea
van, brz, lak, spreman) u XVIII.
stoljeu poeli su ga zazivati u
hitnim i nerjdivim sluajevima,
najprije na Siciliji, zatim u Italiji, Francuskoj i Njemakoj. Nekad je tO ;tovanje dobilo i nezdrave oblike, pa je i Sv. Stolica
morala nastupati.
Prikazuju ga kao rimskog vojnika s muenikom palmom u lijevoj ruci; desnu ruku dri podignutu uvis s kriem na kojem pi~e: hodie .danas ; desnom nogom gazi gavrana iz ijih usta
izlazi onomatopejski slog: cra'
.sutra. Simbolika je posve jasna:
Uini danas, ne ostavljaj za su-

ba uvodi
cista.

menima nalazimo

II

raznovrsnim

oblicima, krUanstvo je dalo oblik

liturgijskog obreda. avle je istjerivao Krist i apostoli. Tom je
praksom nastavila i Crkva, a za
to su bile odreene posebne osobe, -+ egzorcisti, koji su se u tu
slubu uvodili posebnim obredom.
Egzorcizam se redovito obavlja
prije -+ kdtenja jer se vjeruje da
je prije kr~tenja, zbog istonog
grijeha, ovjek u vlasti sotone.
Danas je od te prakse i slube
ostala vi~e samo simbolika u obredu kr~tenja i blagoslova vode.
Egzorcizam kao istjerivanje zlih
duhova iz ljudi postoji u Crkvi i
danas, premda rijetko, ali se ne
povjerava kao nekada niim klericima, nego samo vrsnim teolozima ili prokuhnim sveenicima,
jer se u veini sluajeva radi o
histerinim napadima.
AH
Eksedra (gr. eksUra dru;tvena
soba, dvorana, dosl. vanjsko
sjedalo < eks van, izvan +
bedra stolica, sjedalo). 1. Soba
za zabavu u antikoj kui. 2. Polukruno ili pravokutno pro~ire
nje trijema u antikim gimnasiumima i bazilikama opremljeno
sjedalima. 3. Odatle je taj naziv
ponekad u srednjem vijeku i u re-

tra. e

Spomendan 19. travnja u Rimskom martirologiju, ali ne i II

liturgiji. Navodno identian s armenskim muenikom Elpidijem,
koji takoer ima za sudruga u
muenihvu ~mogena, kao i
Ekspedit, a spomen mu je 18.
travnja.
MD
Elementi -+ etiri elementa
Eleousa ili Glykophilousa (gr.
.leousa koja saaljeva, milostivo
pomae; glyko- umilno, ljupko
+ philei5 .ljubim). - Panagfa
Eleousa (gr. biz. panagfa srgr.
pan .sve + hagfa sveta) ili
Panagfa Glykophilousa (Najsve-

<

ELEUTERJJE

217

Bogorodica Eleousa. Split, Gospa od 2njana, 13. st.

tija, Umilna, rus. Umilenie) jest
bizantski tip Bogorodice s Kristom u naruju, obino na njenoj
desnoj ruci. On u njenosti priljubljuje svoj obraz njezinome i
rukom je grli ili je miluje po
obrazu ili podbratku. Ovaj tip
(koptskoga podrijetla) pojavljuje
se u Bizantu u XI. stoljeu; od
XII. stoljea vrlo je obljubljen na
ikonama (npr. slavna ruska ikona
Vladimirof)ska;a od 1125-1130.
bila je u Sv. Sofiji u Kijevu, zatim u Uspeniju u Moskvi, danas
BF
u Galeriji Tretjakov).
Eleuterije, sveti: -+ istarski sveci
Eli -+ Heli
Eligije, sveti, biskup (lat. Eligius;
slov. Eligij, Aloj). Roen je u
Cadillacu kraj Lomogesa. Zivot
mu je isprepleten legendama. Izu-

ELIZABETA

io je zlatarski zanat. Budui da

je od iste koliine zlata umjesto
jednog napravio dva stola, zadobio je povjerenje franakog kralja
Klotara II. i zatim Dagoberta 1.,
koji su mu povjerili voenje kovnice novca. Nakon Dagobertove
smrti postaje sveenik i potom
biskup u Noyonu i Tournaiu. Posvetio Se misionarenju po Flandriji, te sagradio vie crkava i
samostana. Umro je 659. Po legendi, jednom je, da bi lake potkivao, odsjekao konju nogu, a
potkovavi je opet je namjestio
konju i ona je zarasla kao da i
nije bila odrezana. Jednom drugom zgodom ukazao mu se avao
u obliku lijepe ene, a Eligije ju
je uhvatio kovakim klijetima za
nos, pri emu su joj iz glave
izbili rogovi. Svetkovina mu je 1.
prosinca. Kult mu se irio u karolinJko doba najprije u Flandriji,
a zatim u zapadnoj Italiji i Skandinaviji. aen je bio i u Sloveniji. Atribut su mu kovaka
klijeta. Slika se kako potkiva odsjeenu konjsku nogu ili kako eoi-avolu klijetima stie nos, ili
su pak oba prizora zdruena u jedno. Zatitnik je zlatara, kovaa,
koijaa i veterinara.
EC

Elizabeta, svera (hebr. 'elieba'

.Bog je punina, savrenstvo?;
lat. Elisabeth). Majka sv. Ivana
Krstitelja. (-+ Ivan Krstitelj).
Elizabeta Portugalska, sveta, kraljica (lar. Elisabeth; panj. Isabella). Praneakinja sv. Elizabete,
ugarske kraljevne. grofice tirinke
(Thiiringen), po kojoj je dobila i
ime, a s kojom je dosta esto ikonografski i zamjenjuju jer ima
sline ikonografske atribute: kru-

218

ELIZABETA

nu, kraljevsku odnosno kneievsku odjeu, dijeljenje milostinje

siromasima, ruie u koJarici, odnosno u pregai (kod Elizabete
Ugarske pretvorila se hrana za
siromahe u ruie pred zabezeknutim muem; kod Elizabete Portugalske rue u zimsko vrijeme bile
su dokaz nevinosti i brane vjernosti pred nevjernim a ljubomornim muem, kraljem portugalskim
Dionizijem).
Roena je u Spanjolskoj kao ki
aragonskog kralja Petra III., a
udana za Dionizija Portugalskog
1271. s dvanaest godina. Rodila
je dvoje djece. Kasnije je morala
biti izmirite!jica izmeu svoga
sina i oca mu - kralja Dionizija; zato je i zaJtirnica u ratnim
nevoljama. Poslije mueve smrti
povukla se u samostan klarisa koji
je sagradila u Coimbri. Umrla je
kao franjevaka treoredica u
Estremozu 4. srpnja 1336., a sahranjena je u Coimbri. Kanonizirana 1625. Blagdan joj se od
1694. slavio 8. srpnja, a od 1969.
na smrtni dan, 4. srpnja.

MD
Elizabeta Ugarska (ThUrinJka),
sveta, kraljica. Ki Andrije II., ugarskog kralja (XIII. stoljee).
Roena je u Pressburgu (Brdova). Jo kao dijete bila je zarue
na za Ludwiga, sina landgrafa od
ThUringije, te je bila dovedena da
ivi kod obitelji svoga buduega
mua. Dvorske su dame, zavidne
zbog njezine ljepote, loJe s njome
postupale. U osamljenosti ona se
odala pobohosti troei svoje vrijeme i svoj imetak na siromahe.
Ubrzo nakon vjenanja njezin se
mu razboli i umrije dok je bio
na kriarskoj vojni. Njezin je djever otjera iz dvorca elei osigu-

ELIZEJ

rati nasljedstvo svome sinu, te je

preda na uvanje nekom strogom
sveeniku. Oduzele joj i njezinu
djecu, i ona umrije u dobi od dvadeset i etiri godine od posljedica
velikih poscova i napora u brizi
za siromahe.
Njezin ivot pun odricanja postao je predmetom udivljenja u
svemu svijetu. Mnoge su se legende o njoj prepriavale. Pria se
da je jednom zgodom usred zime
izlazila iz svoga dvorca s pregaom punom hrane za sirotinju.
Sluajno je susretne mu i zapita
Jto to nosi. Kad je razgrnula pregau, on opazi da je puna rua,
a kad se sagnuo da je poljubi.
ugleda njezino lice preobraeno
nebeskim sjajem. Druga legenda
pria kako je susrela gubavca.
odve!a ga kui i polegla na svoj
lehj. Kad joj se mui vratio kui, njegova je majka optuii da je
dijelila krevet s pokvarenim strancem. No Bog otvori oi Ludwigu
te on, umjesto gubavca, spazi lik
raspetoga Krista.
Sv. Elizabeta je primljena u franjevaki red god. 1228. i smatra
se jednom od glavnih svetica tOga reda. Cesto se slika kao redovnica franjevka. Redovita joj je
oznaka pregaa puna rua, no
gdjekad se javlja s trostrukom
krunom koja oznauje njezino
kraljevsko podrijetlo, njezinu kraljevsku udaju i njezinu proslavu
na nebu.
MG
Elizej (hebr. 'llia' -Bog je pomogao). (1 Kr 19,19-21; 2 Kr
2,1-25 i 3,11-17). Starozavjetni
prorok, uenik i nasljednik proroka -+ Ilije. udotvorac, tradicijom smatran suosnovaceljem reda
-+ karmeliana, svetac istoe!ne i
zapadne Crkve.

ELIZEJ

219

Ikonografske karakteristike: Elizej je elav, bradat, odjeven u

habit karmeliana. Atributi su
mu: posuda s uljem, sjekira. Katkada mu na ramenu sjedi dvoglava golubica kao simbol obilja,
.dvostrukog proro~kog duha, ho
ga je zatraio kao nasljee od
proroka Ilije:
.Obsecro, ut fiat in me duplex
spiritus tuus (2 Kr 2,9).
U ciklusu iz njegova ivota mnogi prizori ponavljaju motive iz ivota njegova u~itelja, proroka
~ Ilije, a neki prizori su prefiguracija Kristova ivota i djelovanja:
POZVANJE ELIZEJA. Prorok -+ Ilija
poziva Elizeja dok ovaj ore; baca
na nj svoj bijeli plak ~ime ga
investira, uvodi u prorocku slubu, a Elizej ga odmah slijedi.
Prefiguracija za prizor -+ Poziv
apostola.
ELIZEJ PIlEUZIMA ILIJIN PLAn. Prorok Ilija uzlazi u vihoru na nebo
na ognjenim kolima koje vuku
ognjeni konji. Elizej uzima plaIt,
koji je pao s Ilije i tim ~inom
postaje Ilijinim opunomoenim nasljednikom. Prefiguracija za -+
Traditio legis (.predaja zakona,
vlasti), tj. za prizor gdje Krist
simboli~ki predaje klju~eve vlasti
apostolu Petru, i uope prefiguracija za predaju vlasti apostolima.
ELIZEJ RAZDVAJA VODE JORDANA.
Elizej (poput proroka Ilije), udariv~i plaltem vode Jordana, razdvaja ih i po suhu koritu prelazi
rijeku.
ELIZEJA S POAU DOEKUJU NA
JERIHONSKIM VRATIMA. Prefiguracija za -+ Ulazak u Jeruzalem.

EMA

ELIZEJ OZDRAVLJA JBRIHONSItB voDE. Nezdravu, nepitku i neplodnu vodu Jerihona Elizej ozdravlja bacajui u njen izvor sol.
ELIZEJA IZRUGUJU DJECA. Rugaju
se njegovoj elavosti, !to je kod
Zidova bila kategorija velikih
uvreda. Elizej ih proklinje. Pojavljuju se dva medvjeda i rastrgaju djecu. Prefiguracija za priZor -+ Izrugivanje Krista.
ELIZEJ UMNAA UDOVIINO ULJE.
Ikonografija: Iz jedne posude Elizej preta~e 13 mlazova ulja u
13 posuda. Prefiguracija ~ silaska Duha Svetoga na dvanaest
apostola i na Bogorodicu.
ELIZEJ OIVLJUJE SINA SUNAM1TItIN]E. Elizej lei potrbulke na
mrtvom tijelu sina Sunamitkinje
zagrijavajui ga i dilui mu u
usta. Prefiguracija -+ uskrisenja
Lazareva.
ELIZEJ OZDRAVLJUJE GUEAVOG NAAMANA, i to sedmokratnim uronjavanjem u vode Jordana. Prefiguracija za prizor ~ Kdtenja
Kristova.
ELIZE] ODBIJA NAGRADU NAAMANOVU za ozdravljenje od gube.
Prefiguracija -+ napastavanja Krista.
ELIZEJEVO UDO SA SJEKIROM. Potonulo sje~ivo sjekire u Jordanu
ispliva na povdinu kada Elizej
baci u vodu komadi drva. Prefiguracija -+ ustajanja Kristova
iz groba (-+ Uskrsnue).

BF
Ema. sveta, kneginja (lat. Hemtl;
slov. Erna). Korulka kneginja koja
je po nepotvrenoj tradiciji roena 983. godine u PiUtaknu u

EMERIK

220

Sloveniji, gdje su nJeO! roditelji

imali feudalni posjed, no nije dokazano da bi u njoj bilo slovenske krvi. Po predaji imala je dva
starija brata, grofa Engelberta i
Tuta. Odgajana je na dvoru cara
(sv.) Henrika II., gdje se je uz
caricu Kunigundu jo vie uvrsti
la u kranskim krepostima. Udala se za susjednog grofa savinjske
marke Vilijema (Wilhelm), koji je
imao velike posjede u Korukoj,
Stajerskoj i Kranjskoj. Po muevoj smrti sagradila je vie crkava
i samostan u Krki u Korukoj, u
kojem je 1045.(?) i umrla i tu
bila pokopana.
Prema legendi, pobunjeni su joj
rudari ubili sina Hartwiga. Pri
zidanju kdke crkve jednom zidaru, koji nije bio zadovoljan plaom, dopustila je da sam zagrabi
novac iz kese, i zagrabio je upravo onoliko koliko mu je pripadalo po ugovoru. Na njenom su
grobu, po predaji, ozdravili mnogi bolesnici. Blagdan joj je 27.
lipnja. Godine 1070. dobiva novi
grob u Krki, a 1287. preneseno
joj je tijelo u novu kriptu. Kanonizirana je tek 1938., i to na
temelju dugogodinjeg a~enja.
Kult joj se uvelike ra~irio po
Sloveniji. Atributi su joj redovnika ili kneevska odjea i crkva
u ruci. Slika se kako se pozdravlja s muem Vilimom pred njegov
odlazak u Rim; zatim kako joj
ubijaju sina Hartwiga; nadalje
zidanje crkve u Krki; plaanje
radnika; udesa na grobu. Zagovornica je bolesnika (udotvorni
prsten!) i rodilja.
EC
Emerik, sveti (lat. Emericus; hrv.
jo: Mirko, Imbro, Imre). Sv.
Emerik bio je maarski kraljevi,
sin kralja Stjepana I. svetog i

EPIFANIJA

kraljice Gizele. Roen je na prijelazu X. u XI. st. u Maarskoj.

Umro je uoi svoje krunidbe god.
1031. Mjesto smrti nije poznato.
Kanoniziran je 1083. Prema legendi, bio je blag mladi koji je
ivot proveo u molitvi i pokori.
Svetkovina mu je 4. studenog.
Stuje se u prvom redu u Maar
skoj i sjevernoj Hrvatskoj do Kupe i u Slavoniji, ali i u Austriji.
Znatnije mu se relikvije uvaju u
Esztergomu, Passauu, Melku i Beu. Kult sv. Emerika postoji od
srednjeg vijeka do danas, a osobito je bio rairen u XVII. i
XVIII. st., kada se lik mladog
kraljevia esto javlja na oltarima uz kraljeve Stjepana i Ladislava.
Sv. Emerik se prikazuje kao mladi, golobradi vitez, okrunjen kraljevskom ili, ee, jabuastom
kneevskom krunom. U rukama
dri jabuku i ezlo, rjee ma.
Katkada se prikazuje s ljiljanom u
ruci, kao znakom d jevianskog
braka.
DB
Enkolpion (sgr. egk6lpion, naprsnik < en .u, na + k6lpos
.njedra, grudi). Kri to su ga
na prsima nosili crkveni dostojanstvenici i istonjaki carevi, odnosno medaljon s likom Bogorodice koji se upotrebljava u istonoj liturgiji.
AB
Epifanija (gr. epiphaneia .pojava, oitovanje < ep! .nad. +
phainein .pojaviti se). Na Istoku se taj izraz upotrebljavao za
pojavu danjeg svjetla ujutro, kao
pomo koju boanstva donose ljudima. U helenistikom svijetu taj
se izraz upotrebljavao za dolazak
imperatora u provinciju. U kranstvu se tako naziva blagdan

EPIKLEZA

221

koji se slavi 6. sijenja (Bogojavljenje), a posveen je (na Zapadu)

oitovanju Kristova boanstva pomou triju evaneoskih dogaaja:
time ~to mu se klanjaju kraljevi
(~ poklonstvo kraljeva); Ito se
kod -+ kr~tenja u Jordanu javlja ~ Duh Sveti; ~to svojim prvim
~ udom u Kani Krist pokazuje
svoju boansku mo. Na Istoku
se tog dana slavilo Kristovo roen je, i to zato da bi se potisnulo pogansko tovanje Adiona,
Ozirisa, Dioniza i drugih boanstva koja su poistovjeivana s
Istokom, analogno slinim svetkovinama na Zapadu koje su se
odvijale 25. prosinca, kada se slavilo Natalis Solis invicti (.dan
roenja nepobjedivog Sunca nakon zimskog solsticija). Da bi
i na Zapadu bio oznaen dan
kada se na Istoku slavi roenje
Kristovo (Boi), poetkom V.
stoljea tog je dana uveden blagdan oitovanja Kristova boanstva. Puki se taj blagdan zove
.Blagdan triju kraljeva.
AB

Epikleza

(gr.

ep!klesis .zaziv,

priziv na viJu instancu e

<ep;' na,

pri. + kaMo .zovem, pozivam).

Zaziv Duha Svetoga u -+ kanonu
mise nad posveene darove i osobito nad prisutne vjernike. Ponekad se u ranom razdoblju krJan
stva taj naziv upotrebljava i kao
sinonim za -+ anaforu.
AB
Episkepsis (gr. ep!skepsis .nadgledanje. < ep! .nad + skeptesthai .motriti, gledati.). Ikonografski, Panagla Epfskepsis (.Najsvetija zaltimica, Nadglednica;
ruski Pokrov) jest bizantski tip
Bogorodice nastao na temelju kulta njenog maforija (orijentalnog

ERAZMO

enskog tekstilnog oglavlja koje

pokriva glavu i ramena, ruski pokrov), relikvije kojega su se u
vale i astile u crkvi u predgrau
Blachernes u Carigradu. .Pokrij
nas, kraljice, maforijem (oglavIjem, 'pokrovom') tvoga milosra.
(liturgijski zaziv istone Crkve).
I k o n o g raf i j a: rairen Bogorodiin maforij nose dva anela
koji lebde nad njenom glavom, ili
ga u rukama dri i iri sama
Bogorodica. U idejnom pogledu
ovaj bizantski ikonografski tip
srodan je zapadnom tipu ~ Bogorodice zatitnice s platem.

BF
Epistolar (lat. epistolaritIm, < epistola, epistula < gr. epistol~ .nalog, pismena poruka, pismo). Liturgijska knjiga u kojoj su skupljeni dijelovi apostolskih poslanica (pisama) koji se itaju u pojedine dane u liturgijskoj godini.
-+ Lekcionar.
AB
Erazmo, sveti, biskup i muenik
(lat. Erasmtls; tal. Erasmo, Elmo).
Muenik Formija u Campagni
(juna Italija), vjerojatno u vrijeme Dioklecijanova progonstva
god. 303. Po legendi biskup u
Antiohiji Sirijskoj, odakle ga je
aneo odveo na Zapad. Muen u
Sirmiju (prema istonim piscima u
Ohridu) i konano odveden u Italiju. Ubrajaju ga meu etrnaest
pomonika u nevolji (14 Nothelfer J. Relikvije su mu u Gaeti, izmeu Rima i Napulja.
Kult mu je u rimsku liturgiju
(spomen 2. lipnja) uho u XI.IXII.
stoljeu. Od 1969. ostavljen tovanju samo lokalnih Crkvi.
I k o n O g raf i j a :
Prikazivali
su ga mnogi slikari: Griinewald
ga prikazuje kao biskupa u or-

ESHATOLOGIJA

natu, zajedno sa sv. Mauricijem

vojnikom; N. Poussin (Pinakoteka u Vatikanu) predstavlja nam
njegovo muenje - vaenje crijeva. Cesto ga slikaju s crijevima
namotanim na motovilo. - Zbog
tog matovila zaJtitnik je tokara,
a zbog crijeva namotanih na motovilo, !tO se doima poput namotaja brodskog ueta, zaJtitnik je
mornara. Po njemu je nazvana i
vatra sv. Eima (snopii elektri
nih iskrica koji se pojavljuju na
jarbolima za vrijeme nevremena).
Zahitnik je i protiv bolova u
trbuhu i kod poroda.
MD
Esbatologija (gr. tskhatos .krajnji, posljednji + logos rije,
govor.). Grka rije koja se upotrebljava za oznaavanje .posljednjih stvari, odnosno dio teologije koji se bavi posljednjim stvarima Jto ovjeka ekaju: smrt,
sud, ra j il i pakao. U umjetnosti
su te etiri .posljednje stvari osobito esto bile uzirnane za motiv
u vremenima kada je smrt bila
prisutnija nego inae: kuga, ratovi, kataklizme, a inspiracija se
naje!e crpila iz Apokalipse. Od
XI. do XV. stoljea osobit prikaz
tog motiva predstavlja -+ mrtvaki ples.
AB
Estera (hebr. 'eJter: ime po babilonskoj boici Utar?). (Knjiga o
Esteri). Starozavjetna izraelska junakinja iz vremena babilonskog
suanjstva. Postala je haremska
miljenica babilonskog kralja Ahasvera a zatim promaknuta i u
kraljicu. Na nagovor svoga skrbnika Mardoheja (Mardokaja) uspijeva umilostiviti kralja da po~tedi Zidove, koji su trebali biti
istrijebljeni.

222

EUHARISTIJA

Estera je tim gestom prefiguracija -+ Bogorodice - posrednice

milosti (Mediatrile).
BF
Etimasija (gr. hetoimasla .priprava, spremnost., usp. Ef 6,15).
Motiv u bizantskoj ikonografiji
koji predstavlja prijestolje prekriveno grimiznim plaJtem na kojem ne sjedi nitko, nego je na
njemu poloena .Knjiga ivota.
iz Apokalipse (Otk 22,1-4) i
znakovi Kristove muke (-+ arma
Christi), a iznad svega toga kri.
Sve su to znakovi dolaska -+ Sina
ovjejeg kao Posljednjeg suca
(-+ Posljednji sud). Prototip mu
je u -+Salomonovu prijestolju.
AB

Eufemija (Fuma), sveta. Glasovita

svetica grke Crkve (III. stoljee). Prema legendi, bila je progonjena zbog vjere, no vatra je nije
mogla spaliti, lavovi je nisu htjeli
prodrijeti. Naposljetku joj je odrubljena glava. (-+ Istarski sveci,
Rovinj)
Prikazuje se s lavom ili medvjedom, s palminom granom i maem, oruem svoga mueni~tva.

MG

Euharistija (gr. eukharist{a .priznanje, zahvalnost., u Jirem smislu i .rtva zahvalnica < eukharistein .zahvaljivati. ( tu .dobro + kharis .naklonost, zahvala). Najsveaniji in krJan
skog kulta i jedan od glavnih-+
sakramenata, ustanovljen od samog Krista za vrijeme njegove
posljednje pashalne veere s -+
apostolima (Mt 16, Mk 14, Lk 22)
kao spomen-in njegova otkupiteljskog djela, znak njegove trajne prisutnosti meu ljudima i fak-

EUHARISTIJA

223

tor zajedniltva njegovih sljedbenika, krlana.

Ona je takoer i element Novog
saveza izmeu Boga i ljudi, sklopljenog na brdu Kalvariji i .zapeaenog Kristovom krvlju, nasuprot Starom savezu sklopljenom
preko Mojsija na brdu Sinaju i
.zapeaenom krvlju obrednih
jaraca i junaca (Heb 9,13-14).
Nain i obred kojim se taj spomen~in u povijesti ponavlja i
svetkuje zove se -+ misa. Bimi i
sastavni dijelovi euharistije jesu
blagoslov i pretvorba kruha i vina u Ti jelo i Krv Kristovu (transsuhstanriatio), te lomljenje kruha
(Iractio panis) i dijeljenje estica
(= hostija) priesnicima (-+ priest).

Praksa svetkovanja euharistije (-+

misa) stalna je od prvih dana
krlanstva do danas. Oblik sporednih dijelova u raznim se vremenima i u raznim krlanskim
zajednicama mijenjao, ali glavni
dio, pretvorba, koji se sastoji od
Kristovih rijei ustanovljenja:
.Uzmite i jedite ovo je tijelo moje, Uzmite i pijte ovo je krv
moja ... , .Ovo inite meni na
spomen - uvijek je ostao isti.
Euharistijom se nazivaju i vidljive
prilike kruha i vina u kojima se
aktualizira Kristova rije. Euharistijski kruh se uva i Ituje i
izvan mise. U prvim se vjekovima krlanstva euharistija slavila
samo u noi od subote na nedjelju i to tako da bi se sav kruh
i vino u esticama podijelili meu
prisutnima u priesti. Ve u III.
stoljeu poinje se priest nositi i
izvan dvorane gdje se slavila
euharistija, osobito utamnienim
krlanima, a nakon Milanskog
edikta i bolesnicima. Odsutnima
se priest nosila pod prilikom kru-

EUHARISTIJA

ha u posebnoj kutijici koja se

zvala arca ili arcula (lat. .kovei). Isprva je to obina kutijica od metala, a kasnije e postati bogato ukralena. Do V. stoljea priest se odsutnima nosila
neposredno nakon -+ mise, a od
V. stoljea poinje se uvoditi
praksa uvanja euharistijskog kruha u crkvi za sluaj potrebe dijeljenja bolesnicima, a uvala se u
posebnim ukralenim kutijicama,
tekarna (gr. th~ke .posuda, koveg, spremnica). One su se sau
vale u ~ prothesisu (od starijeg
gr. pr6sthesis .stavljanje, ostava), u posebnoj nili koja se zvala sakrarij (lat. sacrarium .spremnica za svete stvari). Kada u
doba romanike nestaju -+ pastoforiji, sakrarij se prenosi u svetiIte, gdje se za tu svrhu gradi u
zidu ormari kamenog okvira
zvan -+ kustodija (lat. custodia
.uvanje, pohrana) i u njemu se
euharistijski kruh uva u -+ piksidi ili -+ ciboriju. Kustodija ostaje u zidu svetilta sve do polovine XVI. stoljea. Kada u XVI.
stoljeu protestanti poinju nijekati Kristovu prisutnost u euharistiji, katolika je Crkva poinje
to jae naglalavati, a time i sveanije uvati, pa jz zida svetiIta
kustodija s ciborijem biva smjeItena na sredinu glavnog oltara
iznad menze, u posebnom ormariu zvanom -+ tabernakul. On
e malo-pomalo poprimiti arhitektonske oblike monumentalnih
razmjera, kakve susreemo u baroku. U to se doba (od XV. st.)
razvija i poseban kult euharistije
izvan mise, pa se euharistijski
kruh u obliku -+ hostije javno
izlae u posebnoj prozirnoj prenosivoj spremnici: -+ ostenzorij.
Euharistijski kruh javno se izlae

EUHARISTIJA

EVANELIST

224

na Itovanje vjermclma u samoj

crkvi, npr. -+ etrdesetsatno klanjanje, ili se u ostenzoriju nosi
u sveanoj -+ procesiji naseljem
(npr. na Tijelovo).
I nolenje priesti bolesnicima (-+
viaticum) dobiva sveaniji oblik,
pa se nosi uz upaljene svijee i
pratnju zvonia, a ljudi koji susretnU to nolenje odaju mu poast kleanjem. (-+ Posljednja veera: -+ hljebovi i riba; -+ Melkisedekova rtva).
AB
Euharistijski Krist. U sklopu alegorijskih prikaza patnikog Krista (-+ Misa sv. Grgura, -+ Imago
pietatis) razvija se u kasnom srednjem vijeku tip razgoljenog, izranjenog Krista kome iz rana izrastaju simboli -+ euharistije: klasovi penice i vinova loza s grozBF
dovima.
Eustahije, sveti (gr. EusttIkbios,
lat. Eustachius). Pravo mu je ime
Placid (II. stoljee). Bio je zapovjednik tjelesne strae cara Trajana. Legenda tvrdi kako je jednog dana za vrijeme lova ugledao
ispred sebe bijela jelena. Izmeu
njegovih rogova pokaza se jasno
svjetlo u obliku kria. Na kriu
je bio lik Kristov. Placid padne
na koljena pred prikazom, a lik
na kriu progovori: Placide, ja
sam Krist kome si dosad sluio
a da me nisi ni poznavao; vjerujel li? Vjerujem, Gospodine.,
odvrati Placid. Prikaza mu nato
ree da e trpjeti mnoge muke,
ali ga Gospodin nee napustiti.
Nakon toga krsti se Placid, njegova ena i njegova dva sina. Placid je na krltenju uzeo ime Eustahije.
Kao Ito je Krist bio prorekao,
Eustahije je morao mnogo trpjeti.

Njegovu su enu odvukli gusari,

a sinove divlje zvijeri. Eustahije
pobjee u pustinju da moli i tek
nakon petnaest godina njegova se
obitelj nae ponovno na okupu.
Kad nitko od njih nije htio rtvovati rimskim bogovima, car ih
osudi na smrt. Sve etvoro zatvorie u utrobu golema mjedenoga bika, a ispod njega zapalie
vatru dok muenici ne izdahnue.
Sv. Eustahije se obino prikazuje
kao vojnik ili vitez na konju.
Najobinija mu je oznaka bijeli
jelen s raspelom meu rogovima.
Cesto se pojavljuje u pratnji pasa, a ponekad je do njega mjedeni bik, znak mueniltva. On je
zaltitnik lovaca.
MG
Euzebije cibalski, biskup, mue
nik (gr. Euslbios, lat. Eusebius).
Prvi poznati biskup panonskog
meurjeja, muenik u Cibalama
(Vinkovci) za Valerijanova progonstva, 27. travnja vjerojatno
258. godine. Spomen mu je sauvan u Aktima w. Poliona Cibalskog i uJeronimovu martiralogiju. Kult odobren 1966. za biskupiju akovaku i srijemsku. Titular upne crkve Vinkovci I. od
1972. zajedno sa sv. Polionam
(do tada crkva sv. Ivana N epomuka). Blagdan 29. svibnja od
1975.

MD

Evanelist (gr. euaggelist~s,

evangelista: -+ EVANELJE).

lat.

1. Osoba koja navjeIuje -+ evanelje.

2. Tako se nazivaju etiri Kristova uenika koji su napisali e

tiri -+ evanelja. To su: Matej,
Marko, Luka i Ivan. Dvojica od
njih, Matej i Ivan, bili su -+ apostoli, a Marko i Luka bili su vjerojatno uenici Kristovi, a zasi-

EVANELISTAl.

225

gumo apostolski ul!enici: Marko

Petrov, a Luka Pavlov. Svaki od
njih ima svoj simbol: ... tetramorf, koji se temelji na vienju
proroka Ezekijela (Ez 1) i Apokalipsi (Otk 5,7-8), a to su l!etiri krilata bia, dodijeljena svakome po jedno: Mateju l!ovjek,
Marku lav, Luki vol, Ivanu orao.
.AS
Evanelistar
(lat. nJa"gelistari.m). Knjiga koja sadr!i odlomke evanelja rasporeene za l!itanje u pojedine dane ~ liturgijske godine. (-+ Kanonske tablice.)
.AB
Evanelje (grl!. e.aggilio1S _radosna, dobra vijest: prema eu
.dobro. + aggelos _vjesnik, glasnik.).
1. NavijeItanje otkupljenja svijeta
po Kristu.
2. U literarnom pogledu, to je
knjiga u kojoj su zapisane prve
apostolske -+ kateheze i interpretacija Kristova ivota i djelovanja. Djelomil!no se temelje na povijesnom opisu Kristova ivota, a
djelomil!no na promatranju poslijeuskrsne vjere. Imamo l!etiri od
Crkve priznata evanelja (-+ kanon): ona koja su napisali Matej,
Marko, Luka i Ivan, te viJe -+
apokrifnih evanelja. Prva tri se
nazivaju sinoptil!kim evaneljima,
jer su slil!na po obliku i sadrhju
te se lako mogu meusobno usporeivati i od sva tri napraviti
zaokruenu cjelinu (-+ sy1Sopsis),
za razliku od l!etvrtoga, Ivanova
evanelja, koje se odlikuje specifil!nim izborom grae i suptilnijom teologil!noJu.
3. U liturgiji, to je odlomak uzet
iz jednog od l!etiriju evanelja
koji se l!ita ili pjeva na -+ misi.

15 LEKSIKON IKONOGRAFIJE

EZEKIJEL

Exultet (lat.
_neka klil!e, Deka
se raduje!.). Svel!ana pjesma koju pjeva akon na Veliku subotu
u pohvalu uskrsnoj svijei. Slubeni joj je naziv Praeco1Sium
pascale, _Uskrsni proglas.. Nastao je u V. stoljeu, a kasnije je
neznatno mijenjan. Svoj konal!ni
oblik, i apogej, doivljava u IX.
stoljeu, kada je pisan u posebno
sveanoj formi: ~ rotoli. Po ocjeni mnogih strunjaka njegova melodija jedna je od najsnanijih
.AH
korainih melodija.
Ex voto (lat. = _za zavjet, iz
zavjeta.). Metalne, najl!e~e srebrne ploice s prikazima pojedinih dijelova ljudskog tijela (ruke,
noge, oi, grudi, itd.), ivotinja
(domaih) ili imovine (brodova),
ili pak s pisanim tekstom, Jto ih
vjernici darivaju Bogu ili svecima u crkvi kao molbu 7.a pomo
ili kao zahvalu za pruenu pomo, s l!ime je bio vezan i zavjet.
Kr~anstvo je taj obiaj preuzelo
od Rimljana, ali on nije u svim
razdobljima bio jednako rdiren u
praksi. NajraJireniji je bio u doba kasne renesanse, kroz sav baAH
rok, a traje joJ i danas.
Ezekijel (hebr. jehezq'il _neka
Bog uini [dijete] jakim.). Jedan
od etiriju velikih starozavjetnih
-+ proroka, suvremenik proroka
... Jeremije, plameni i slikoviti
vizionar, bodritelj Zidova II babilonskom suanjstvu (597. pr.
Kr.). Kao prorok djelovao od
593. do 571. pr. Kr.
I k o n o g raf i j a ga predouje
kao krupna i bradata l!ovjeka, e
sto s uzvijorenim planem, a iz
njegova ivota i njegovih vizija
prikazuje ove momente:

226

EZEKIJEL

me: ... tetramorf i

Domini

EZEKIJELOV SVIToU. Ezekijel jede

ispisani svitak, koji mu u vienju
daje Bog, te osjea slatkou meda.

Maiestas

OIVJELE KOSTI. Ezekijelova vizija sasu~enih kostiju usred jedne

doline. Na Boji dah kosti se spajaju, pune se mesom i oivljuju.
Ova staroidovska alegorija obnove izraelskog naroda postala je
kr~anskom alegorijom i prefiguracijom ~ uskrsnua mrtvih. U
ikonografiji kosti oivljuju na
pokret ~ Boje ruke ili na duhanje etiriju vjetrova, koji su
prikazani kao alegorije.

EZEKIJELOVA BRADA. Ezekijel simboliki reie kosu i bradu, vae ih

na vagi; treinu spaljuje, treinu
baca uvjetar, a treinu pobranjuje u naborima svoje haljine.
Slika sudbine izraelskog naroda.
EZEKIJELOVA VIZIJA BOJE SLAVE.
Ezekijelova dramatiki uzgibana,
zasljepljujui blistava, ognjena vizija etiriju ovjekolikih etvero
kriInih bia koja imaju etvero
struke obraze (ovjeji, lavlji, vOlujski i orlovski). Pod njima se
giblju kotai -na sve strane puni
oiju. Nad biima je prozirni
nebeski svod, pod svodom lijeu
i ~ume etverokrilni ~ kerubini
iznad prijestolja od safira na kome stoluje _kao neki ovjek
usred blijeska i ognja duginih boja. _To bija~e neto kao slava
Boija. Vidjeh, padoh niice ...
S tom vizijom poinje Ezekijelovo proroko poslanje. Ova Ezekijelova vizija, uz viziju u Apokalipsi (Otk, gl. 4), sluila je
kao tekstualna podloga za vane
srednjovjekovne ikonografske te-

FABIJAN

ZATVORENA VRATA (Porta clausa,

Porta coeli). Ezekijelova vizija o
zatvorenim vratima na Boijem
hramu. -Ova e vrata biti zatvorena. Neka se ne otvaraju, i
nitko neka ne ulazi na njih, jer
ja, Gospod, Bog Izraelov, kroz
njih prooh, zato neka budu zatvorena. Samo knez, jer je knez,
... neka ue kroz trijem vrata i
istim putem neka izie (Porta
haec clausa erit et non aperietur).
Zatvorena vrata su prefiguracija
za ~ Bogorodicu (njen epitet
_Vrata nebeska, .Porta coeli.)
i za njeno djeviansko materinstvo: iz njena uvijek djevianskog
tijela izi~ao je (rodio se) ~ Krist.
(Blagdan mu je 10. travnja.) BF

F
Fabijan, sveti, papa, muenik (lat.
Fabianus). Papa od 236. do 250.,
kad je (20. sijenja) poginuo kao
prva rtva Decijeva progonstva.

Nakon Hipolitova raskola uspjeno upravljao rimskom Crkvom.

U opoj Crkvi uiivao velik ugled
(Ciprijan, Novacijan, Origen). Po-

FERIJA

227

FALDISTORIJ

dijelio Rim na sedam crkvenih

okruga, koje je povjerio sedmorici dakona.
Blagdan sa sv. Sebastijanom 20.
sijenja, s kojim ga vrlo esto i
ikonografski predstavljaju: u papinskom odijelu s tijarom i papinskim ~tapom, odnosno s maem u ruci. Znak mu je i golubica, koja se navodno pojavila
prigodom papinskog izbora. Patron lonara i ljevaa kositra.

MD

Faldistorij (slat. faldistorium (

*faldistol stolica na sklapanje; lenska, priprosta stolica).
Pomina, preklopna stolica u obliku slova X kojom se biskup slui
kad nema katedre ili u prisutnosti dostojanstvenika vi~ih od sebe.
Konstrukcija faldistorija je eljezna ili drvena s bronanim ukrasnim zavr~ecima, s konim sjedalom presvuenim plemenitim tkaninama.
AB

frana.

Fanon (prema lat. fanum posve~eno mjesto, hram ( fari govoriti, re~i [tj. ovdje izrei posvetu]).
1. Dvije vrpce na stranjoj strani
biskupske -+ mitre koje padaju
na leda i od istog su materijala
kao i mitra.
2. Papinski fanon je dio odjee po
obliku slian -+ ~toli, ali mnogo
ve~i i bogato ukra~en. Papa ga
nosi preko svega papinskog omata. Neki u njemu vide imitaciju
pokrivala za glavu istonih biskupa.
3. U VIII. stoljeu tako se zove
veo u kome vjernici prinose zamotane darove na oltar za vrijeme prikazanja na -+ misi.
AB

Fatima -+ Gospa Fatimska

Felicijan -+ Primo i Felicijan
Feniks (lat. phoenix ( gr. phoinix - udesna ptica iz egipatske
mitologije, astila se i kao dua
Ozirisova). Mitolo~ka ptica izvanredne ljepote koja navodno ivi
u Arapskoj pustinji. Feniksov ivotni vijek, govorilo se, traje izmedu tri stotine i pet stotina godina. Povremeno on bi se spalio
na pogrebnoj lomai, a nakon toga ponovno ustao iz svoga pepela
iv i pun mladenake svjeine te
zapoeo nov ivotni krug. U kr!ansku simboliku feniks je u~ao
ve u prvom stoljeu kad je tu
priu sv. Klement ispriao u svojoj Prvoj poslanici Korinanima.
U ranoj krJanskoj umjetnosti feniks se neprestano javlja na nadgrobnim spomenicima. Tu on podsjea na uskrsnue mrtvih i pobjedu vjenog ivota nad smru.
Kasnije feniks postaje simbolom
Kristova uskrsnua i redovito se
javlja u vezi s razapinjanjem. U
drugom svom znaenju feniks
predstavlja vjeru i postojanost.
Vrlo est i omiljeli simbol u srednjovjekovnoj umjetnosti, feniks se
ipak rijetko pojavljuje na slikama talijanske renesanse. (-+ Djeviansko materinstvo).
MG
Ferija (lat. feriae praznici). Kod
Rimljana to su bili dani kada je
bilo zabranjeno raditi. U kr!an
stvu je papa Silvestar poetkom
IV. stoljea imenovao subotu i
nedjelju (sabbatum et dies dominica), a ostale je dane nazvao
feria, da bi sveenici, napustiv~i
svaki drugi posao, posvetili se

FESTUM

228

jedino slu~bi Bo~joj. Tako je

tjedan dobio nov raspored: prvi
je dan postao nedjelja (dies dominica), drugi dan bio je f e l' i II
secunda, pa zatim j. ur/ia, qlla,ta, quintIl, sexla, tj. ferija druga,
trea, ... lesta, i zadnji dan subota. U danaInjem kalendaru tako se nazivaju dani liturgijske
godine kad nema blagdana ni
jednoga sveca, nego se moli samo
~ ordinarij slu~be tog dana u
tjednu.
AH
Festum (lat. = _blagdan, svetkovina, praznik). Dan koji nije
kao ostali, nego je po neem izdvojen i posveen. Ta posveenost
svodi se na praznovanje, odravanje posebnih kultnih sveanosti
i zabava inspiriranih objektom
blagdana. Takve dane poznaju
sve religije. U kr!anstvu je takve blagdane uveo papa Silvestar poetkom IV. stoljea, a
objekti su im misteriji iz Kristova
ivota i pojedini sveci.
AH
Filakterion
(grl!. phy/aktlrion
_straarsko mjesto, u prenes. _zalota, zapis, phy/Jttein _uvati).
Predmeti ili zapisi za koje se
smatra da donose zaJtitu ili sreu
(amuleti), te se zato brino /!uvaju i nose kraj sebe. U Starom
zavjetu to su bili sitni ~ rotuli
s ispisanim tekstovima iz Biblije
koje su revni Zidovi nosili objeJene na elu, da poka!u kako im
je >zakon Boji neprestano pred
oima (Ps 118). U srednjem vijeku tako se ponekad nazivaju
mali -+ relikvijari koji se nose
obje~eni oko vrata. (-+ Pektoral,
~ stauroteka.)
AH

Filip Apostol, IVeo (grl!. PhiUpI'0s, lat. Philippus). Rijetko se

FILIP

pojavljuje u evaneoskim izvjeItajima. Uglavnom se povezuje s

izvjdtajem o udesnom umndanju kruha (Iv 6,5), a spominje
se kao nazoan i kod okupljanja
Kristovih uenika nakon uzaIala
(Dj 1,13). Kasniji Filipov ivot
je nepoznat. Predaja kae da je
propovijedao evanelje meu Skioma i ondje ostao mnogo godina.
Prema legendi, opazi on kako u
Hierapolisu narod Ituje neku golemu zmiju. S pomou krila Filip uini da zmije nestane, no
ona za sobom ostavi tako uasan
smrad da su mnogi umirali, meu
njima i kraljev sin. Opet uz pomo krila Filip vrati mladiu
ivot. Sveenici koji su promicali
Itovanje zmije razjare se zbog
nestanka njihova bolanstva. Oni
pograbe Filipa i smaknu ga.
Obino se sv. Filip prikazuje kako nosi kri laonskog oblika (t)
privr!en na vrhu !tapa ili trstike. Ponekad je to kri oblika
tau ("t). Zmaj se javlja do njega
kao spomen na udo koje je sv.
Filip uinio u Hierapolisu.

MG

Filip Neri, sveti, prezbiter (tal.

Fi/ippa Ne,i). Firentinac, roen
1515., umro u Rimu 1595. Osniva reda oratorijanaca (i muzi
kog oratorija). Svojom iskrenom
pobono!u, vedrom naravi i karitativnom djelatnoUu provodio
pravu reformu u papinskom Rimu. Prijateljevao je , mnogim
svetim ljudima, kardinalima, papama. Rimski puk ga je veoma
cijenio i jo~ za ivota nazivao
svecem. Sahranjen je u crkvi St.
Maria in Vallicela.
Prikazuju ga kao oratorijanca ,a
Itapom i krunicom, u misnoj
odjei (Reni) i s plamenim srcem.

PIL01tSENIJA

229

- Smatraju ga zaJtitnikom protiv potresa (nadbiskup Beneventa, kasniji papa Benedikt XIII.,
spasio se 1688. pod njegovom
krinjom); protiv uloga, kostobo(ja (papa Klement VIII. ozdravio
njegovim zagovorom); protiv neplodnosti ena (oivio sina kneza
Massirnija u Rimu). Kanoniziran
1622. Blagdan od 1625. godine
26. svibnja.
MD
Filoksenija (gr/!. philoksenza .gostoljublje. ( pbZlos .prijatelj. +
ksenos .tuinac.): ~ Abraham,
-+ Trojstvo.
Filomena, sveta. djevica i mul!enica (gr/!. Philomene, lat. Philumena). Svetica. pronaena u
Rimu 1802. u katakombama sv.
Priscile. Kult joj se najprije proirio u Mugnanu (biskupija Nola),
a odade po svemu svijetu. Posebno joj je Jirio slavu upnik
adki sv. Ivan M. Vianney. PO
legendi, bila je djevica i mul!enica prvih krJanskih vremena
utopljena u Tibru. Kult joj je
bio najprije odobren 1838., a
kasnije - kad su uenjaci istraili da nije rije o muenici, nego
o nekoj kranki iji su nadgrobni natpis i ondje narisane simbole: palmu, bdIjan i strijelu. a tako i boicu s .krvlju., krivo
protumaili kult je 1961. dokinut.
Slikaju je kao mladu djevicu uz
rijeku s ljiljanom, sidrom i tri
strelice u rukama. Blagdan joj je
bio 11. kolovoza.
MD
Fina, sveta. Svetica potjee iz
grada San Giminiano u Toskani
(XIII. stoljee). Razbolila se kao
mala djevojica od deset godina
i proivjela pet godina u straJ-

PLAGELANTI

nom trpljenju. Radila je, koliko

je mogla, izraujui odjeu za siromahe, ali je na kraju ostala nepomina od ukoenosti. Tada uze
tvrdu drvenu plou za svoj Idaj
elei poveati time svoje trpljenje, da bi bila Jto slinija Kristu.
JoJ su vee bile njezine muke
kad bi ostala sama Idei na svojoj dasci. Napadali su je Jtakori,
a ona, nepokretna, nije ih mogla
otjerati. Zbog toga je Itakor najea oznaka sv. Fine u umjetnikom prikazivanju. Kae se da
je nakon njezine smrti, kad su
joj tijelo podigli s ploe, drvo bilo
prekriveno miomirisnim bijelim
ljubicama. Tako je i to cvijee
jedna od njezinih svetakih oznaMG
ka.
F1abel1um (lat. .Iepeza, hladilo
umanjenica od flabrum ( flare
.duhati, piriti). Velika lepeza
od paunova perja na dugakoj
dddo koja je danas simbol papinog dostojanstva (nose se dvije
kraj papina trona); nekad je imala i praktinu primjenu za rashlaivanje i tjeranje insekata.
Orijentalnog je podrijetla, a u
crkvi se upotrebljava od davnina.
AB

Flagelanti (lat. flagellans, glag.

pridj. sad. od flagellare .bieva
ti. ( flagellum .bi). Bievanje
je veoma esto prisutno (u simbolike ili magijske svrhe) u mnOgim starim religijama. Preuzelo
ga je i kdanstvo kao znak pokore i ispatanja za grijehe. Posebno je bilo razvijeno u XI. i
XII. stoljeu. Tada se osnivaju
posebne bratovhine bievalaca
(flagelanata), koji su hodali u
procesijama i bievali jedni druge ili sami sebe, Ito je esto pre-

FLOR

FONS VITAE

230

lazilo U mazohisti~ masovne

delirije, poprimajui razmjer poasti. Zbog toga su od Crkve bile
zabranjene, ali se sporadino zadravaju sve do XVI. stoljea,
pa i kasnije. Simboliko bievanje
u nekim redovnikim zajednicama
zadralo se sve do XX. stoljea.

AS

Flor, sveti: -+ istarski sveci

Flor i Lauro, sveti, muenici (lat.
Florus, Laurus). Muenici u Iliriku u doba cara Hadrijana (II.
st.), kako kae legenda, koja
inae ima zajednikih crta s legendom o etvorici okrunjenih
(Quattuor coronati). Kad se Floru i Lauru pribroje njihovi ui
telji, klesari Prokul i Maksim,
dobivamo upravo broj etiri. Oni
su gradili u U1piani (danas Lipljan na Kosovu) poganski hram,
na koji su po zavr~etku radova
stavili kri, pa su zbog toga pod
upraviteljem Licionom bili baeni
u bunar, koji je zatim bio zasut
zemljom. Relikvije su kasnije prenesene u Carigrad, gdje im je
podignuta crkva.
Na Istoku se ~tuju kao za~titnici
konja. (.Svako kljuse ima u godini svoj dan, dan Flora i Lavra,
kad vreba zgodu da ubije o
vjeka, da se osveti za svoje ropstvo kod njega, Ivan Bunjin,
tivot Arsenjeva). Njihov dan je
18. kolovoza. U akovakoj i
srijemskoj biskupiji istoga dana
do godine 1932. - Prikazuju ih
kao svjetovnjake s krievima u
rukama. Na jednoj ruskoj ikoni iz
XIV. st. prikazani s mnogim konjima.
MD
Florijan, sveti, muenik (lat. Florianus). Muenik vjerojatno za

Dioklecijanova progonstva, 4.
svibnja 304. godine, u Noriku
(Laureacum - Lorch) u dana~
njoj Austriji, pod upraviteljem
Akvilinom. Veteran vojnik, prijavio se sam sucu kad su trebali
biti osueni neki kr~ani (njih
etrdeset na broju). Baen je u
rijeku Anisus (Enns) s mlinskim
kamenom o vratu. Tijelo mu je
po legendi sauvao orao, a matrona Valerija sahranila ga je na
mjestu na kojem je kasnije izgraen glasoviti samostan sv. Florijana.
Prikazuju ga kao starijeg vojnika
s vjedrom u ruci kako trne poar
neke kue. Njegove su figurice
vrlo este u niama starinskih kua,

napose pivara

II

sjevernim

krajevima, pa i kod nas. Kult

mu se pro~irio po svemu teritoriju
nekada~nje Austro-Ugarske i Njemake. Od 1183. dio relikvija u
Krakovu, da bude .narodu i gradu za~tita protiv Prusa. U Zagrebakom propriju od 1938. naznaen kao drugomi patron nadbiskupije.
Prikazuju ga i kao vojnika s
mlinskim kamenom o vratu ili
kao ratr,;ik:. s maem, ratnom zastavom IstItOm.
Za~titnik: pivari protiv opasnosti od poara; bava d - zbog
vjedra, kabla koji trne kuu; dimnjaara i vatrogasaca; vojnik!, ratniH - jer je bio vojnik: sapunara - protiv opasnosti od poara; zatitnik u opasnostima od
oluje: protiv neplodnosti polja i
u opasnostima od poplava.
MD

FOD' vitae (lat. = .izvor ivotac). Ikonografski motiv koji prikazuje ivotinje (najde jelene
ili paunove) kako piju iz izvora,

fRANCISKA

231

FRANJEVCI

zirana je 1608., odonda njezin

blagdan 9. oujka. - Za~titnica
je ena; od 1925. i vozaa automobila, vjerojatno oslanjajui se
na legendu da joj je svjetiljka u
noi bio aneo uvar, pa je tako
mogla i u nonim satima itati.

MD

Golubict na kantarosu. R4,fJenna, Galla PlaciJia, 5. st.

~

kantharosa, ili arhitektonski

prikazanog zdenca. To je zapravo
ilustracija Psalma 42: _Kao lto
ezne jelen za izvorima vode, tako ezne du~a moja za tobom,
Boe! Simbol je Krista kao izvora vjenog ivota. (~ Jelen, ~
paun.)
AB
Franciska rimska, redovnica (lat.
Francisca Romana). Iz rimske plemike obitelji de Bussi, udana za
Lorenza de' Ponziani. Roena
1384., vjenana 1395., udovica i
zatim redovnica oblatkinja benediktinska od 1436. Uzorna u svakom staleu, majka ~estero djece,
odlikovala se ljubavlju prema
blinjemu, strogo~u ivota i povjerljivo~u i prisnolu prema
anelu uvaru, ~to ima odjeka u
ikonografiji. Umrla je 9. oujka
1440. u Rimu i sahranjena u
crkvi Santa Maria Nuova na rimskom Forumu.
Prikazuju je u crnoj benediktinskoj haljini s bijelim pojasom i
velom; vrlo esto u drultvu andela uvara; zatim kako klei
pred oltarom u adoraciji ili kako nosi u ruci monstrancu iz
koje zrae zrake u njezino srce;
s andelom uvarom i biem, odnosno s knjigom u ruci. Kanoni-

Franjevci (lat. Ordo fratrum mi.

norum; kratica OFM, _Red male
brae). Red (~ redovnici) lto
ga je 1208. godine osnovao sv.
Franjo Asilki, sa svrhom evangelizacije staDovniltva koje je
osiromaWo u zrelom feudalizmu.
Nasuprot zloupotrebi bogatstva
naglabva siromMtvo i bratstvo.
Red se ubrzo ralirio po svoj
Evropi. U Hrvatsku su franjevci
do~li ve potkraj drugog desetljea XIII. stoljea i ubrzo se
ralirili po svoj Hrvatskoj i Bosni.
Osobit procvat doivljavaju potkraj XIII. stoljea i ponovni procvat u XV. stol jeu.
Franjevci se dijele u tri reda, a
neki od ovih u vile ogranaka.
PRVI RED namijenjen je mulkarcima koji ele ivjeti samostanskim ivotom. Ovaj se u toku
povijesti dijelio na vi~e ogranaka,
a konano se ustalio na trima:
1. M a l a b r a a (zvani jo~ i
opservanti, minoriti ili jednostavno franjevci: kratica OFM): nose
smede odijelo koje se sastoji od
~ habita, bijelog pojasa o kojem
visi krunica i malog opleka s
kukuljicom. 2. K o n ven t u a lc i (kratica OFM Conv.): nose
odijelo crne boje, sastavljeno od
dijelova kao i kod male brae, samo lto je opleak uelto vei.
3. K a p u e i n i (kratica OFM
Cap.), red nastao 1528.: nose
smee odijelo, koje se sastoji od
~ habita opasana bijelim poja-

FRANJEVCI

232

som i kukuljice koja je pri!iveDa

uz habit.
DRUGI IlBO: Damijenjen je ienama koje hoe Hvjeti usamostaDu,
nazvan k I a r i s e po prvoj redovnici tog reda. Zive u strogoj
klauzuri. Nose odijelo smee boje.
TREI RED namijenjeD je svim zrelim ljudima obaju spolova, i onima u braku, koji ostaju u svom
zvanju i obitelji, s tim da provode u ivot bitna naela Franjine Regule (pravila), tj. socijalnu pravdu. Od tih su se neki
(neoenjeni ili udovci) poeli udruivati i !ivjeti zajednikim iivotom, ddei se striktnih Franjinih
pravila i polagajui tri bitna zavjeta, a nazvani su samostanski
treoreci (kratica TOR = Tertitn ordo regularis). Kod nas su
se pojavili ve potkraj XIII. stoljea, a organizirani su u sjevernoj Dalmaciji, na Kvarneru i u
Istri polovinom XV. stoljea. Specifinost im je bila starocrkvenoslavenski jezik i glagoljica u liturgiji, zbog ega se esto kod
nas nazivaju i glagolja~i. Odijelo
im je crne boje, slino onome ~to
ga nose konventualci, samo ~to
ne nose krunicu, a i kukuljica je
AB
sasvim simbolina.

Franjo AsiIki, sveti {lat. Franciscus AssisiemisJ. Roden je kao

Giovanni Bemardone u Assisiju g.
1182. Pria se da je dobio ime
Francesco kad je jol u mladosti
nauio francuski, jer je volio pjevati provansaIske pjesme, koje su
u to vrijeme bile vrlo popularne.
Njegovu ivahnu narav dobro poznajemo zaslugom izvrsnog ivotopisea, sv. Bonaventure. Taj ivotopis. zapoet g. 1260., sluiio
je kao izvor za uveni niz fra-

FRANJO

njevakih fresaka u gomjoj crkvi

D Assisiju, koje je potkraj XIII.
stoljea naslikao Giotto.
Franjo je bio viteJki borac i mladi vesele udi. No, prema legeDdi, njegove duhovne odlike
bile su O<"ite i prije no ~tO e se
sasvim posvetiti Bogu. N eki o
vjek iz Assisija, oito Bogom nadahnut, prostirao bi ispred Franje .svoj ogrta kad bi se god susrelt, predoznaujui tako njegovu
buduu veliinu.

Pravu odluku da se posveti Bogu

donio je Franjo kad su mu bile
dvadeset i etiri godine. Jednog
dana na putu prema gradu sus~etne on ne~og. siromdnog vojnIka. Iz samilosti dade mu svoju
bogatu odjeu. Te noi imao je
Franjo vienje. Ukazao mu se
Krist i, pokazujui mu prekrasnu
zgradu s mnogo oruja i zastava,
obeao mu da e sve to pripasti
njemu i njegovim vojnicima. Franjo je to vienje shvatio tako da
~u je i dalje nastaviti vojnikim
Ivotom. No glas Boji promijeni
njegov naum. Prolazei pokraj
zapu~tene crkve sv. Damjana u
Assisiju, navrati unutra da se pemoli za prosvjetljenje pred raspelom. Glas mu s raspela ree:
Franjo, popravi moju kuu koju
vidi! svu u ru!evinama!. Zanesen
tim poslanjem, nagli mladi Franjo potajno proda nekoliko bala
svile iz trgovine svoga oca da
prikupi sredstva za gradnju. No
otac ga rasren optui za krau.
Na sudu kod biskupa Franjo svue sa sebe skupocjenu odjeu i
zajedno sa svim novcem ~to ga
je imao dobaci razljuenom roditelju, odriui se zauvijek bogata ivljenja. Biskup ga nato
ogrne svojim ogrtaem.

FRANJO

233

Sam skupljaju6i kamenje i proseti ostalu potrebnu grau, Franjo poe popravljati crkvu IV.
Damjana. Nakon toga nastavi popravljati naputenu benediktinsku
crkvicu, Porcijunkulu, poznatu
kao sv. Marija od Anela. Ova
postade prvom ku60m franjeva
kog reda, kao to i Sv. Damjan
postade ku60m maticom !enskog
ogranka franjevakih redovnica
zvanih .siromalne klarise., reda
ho ga pokrenu sv. Klara.
Rijei iz Evanelja po Luki (9,3):
I ree im: Nita ne uzimajte na
put: ni Itapa, ni torbe. ni kruha,
ni novca! Niti imajte po dvije
haljine. - nadahnue sv. Franju
da sastavi jednostavna pravila za
svoj red. To su: istoca, poniznost i poslunost, a k tome posvemanje siromaltvo. gospoa
Siromatina, kako bi on govorio.
Sv. Franjo poe u Ilim da isposluje odobrenje za svoj red. Ispoetka naide na protivljenje Inocenta III., jer su njegovi kardinali smatrali pravila reda prestrogim za slabaIne ljudske snage. Pria se da je papa imao vienje u kojem je gledao Franju
kako podupire nakrivljenu lateransku baziliku svojim ramenima.
Ubrzo nakon toga izdano je odobrenje franjevakog reda i dopuItenje za propovijedanje.
Sv. Franjo nazva lanove svoga
reda fratri minori. Ito znai manja brata. Zbog svoje poniznosti
postadoe veoma obljubljeni. Uskoro ih se svugdje moglo vidjeti,
a njihovo propovijedanje i zauzeto ivljenje pokrenu meu narodom velik vjerski zanos. U nemogutnosti da osobno obie sve
svoje stado, povremeno se - kau legende pojavljivao kao
duh. Tako se tvrdi da se ukazao

FRANJO

na pokrajinskom kapitulu reda u

Arlesu, I ispru!enim rukama u
obliku kria, za vrijeme propovijedi sv. Antuna Padovanskog.
Drugom se zgodom ukazao bta6i
u Assisiju u obliku zasljepljuju6eg svjetla Ito je lebdilo povrh
vatrene koije, koja se triput provezla kutom.
Jedan od njegovih drugova ispriao je svoje vienje. Vidio je na
nebu mnogo prijestolja, a jedno
izmeu njih bijaJe mnogo krasnije
od ostalih. Tada zau glas koji je
govorio kako to prijestolje, koje
je neko pripalo palom anelu,
sada eka sv. Franju, .da bi se
ponizni uzvisio do te izvrsne slave s koje je bio zbaen oholica.,
kako kae sv. Bonaventura.
Sv. Franjo je putovao u Spanjolsku i sjevernu Afriku, i napokon
u Siriju, gdje su se kriari borili
protiv Saracena. Uspio je netaknut prodrijeti i u palau samog
sultana. Ondje je IV. Franjo ponudio da se okub snaga kd6anske vjere i islama hodanjem po
vatri. Sultanovi vjerski slubenici
ne prihvatile takvo natjecanje, a
sam sultan, premda je bio odulevIjen svecem, otkloni obratenje
bojei se pobune medu narodom.
Svoje bi propovijedi sv. Franjo
uvijek zapoinjao ovim rijeima:
.Bog nek vam udijeli mir!. Glas
o njemu kruio je nadaleko, pa
je morao jednom propovijedati i
pred papom Honorijem III. U papinoj nazonosti Franjo zaboravi
rijei svoje pripremljene propovijedi, no nadahnut Duhom Svetim
odri drukiju propovijed.
Privlanost franjevakog duha ne
oituje se toliko u ozdravljenjima
i ostalim udesima koja se pripisuju sv. Franji, kao to je istjerivanje avla iz Arezza, udo na

FRANJO

FRANJO

234

boinoj misi u Grecciju, gdje se

dijete Isus ukazalo u njegovu naruju, izbijanje izvora nakon Franjine molitve, proricanje smrti
viteza iz Celana. Ta se privla
nost vema temelji na Franjinoj
ljubavi prema divljim ivotinjama i siu~nim biima i njegovoj
sposobnosti sporazumijevanja s
njima, ~to dostie vrhunac u njegovoj propovijedi pticama.
Cecrdesetodnevni post i molitva
sv. Franje u planinskoj osami
vrhunac je legende O njegovu ivotu. Dok je tako ivio povuen
od svijeta, ukazao mu se seraf
prekrivajui svod nebeski svojim
krilima. Usred prikaze stajao je
lik Krista raspetoga, od kojega
sv. Franjo primi oiljke njegovih
rana. Nosio ih je do kraja ivota,
upriliujui se duhovno svome
Uitelju, koga je nasljedovao sa
svom poniznou. Jednostavna,
plemenita i iskreno radosna o
vjenost Franjina ivota trebala
je svijetu dozvati u pamet istinsku Spasiteljevu ovjenost, na
koju se gOtovO bilo zaboravilo.
Dvije godine nakon primanja stigma (gr. stEgma >upeeni znake,
ovdje -rana - biljeg [Kristovih
ranaje), crpei od sljepoe i drugih bolesti, sv. Franjo zatrai da
ga prenesu u crkvu Sv. Marije od
Anela. Ondje on umrije, 4. listopada 1226. Kae se da je jedan
brat vidio kako bijeli oblak nosi
Franjinu du~u u nebo. Neki kolebljivac, po imenu Jeronim, obrati se na kranstvo dodirujui svete rane na sveevu tijelu. Papa
Grgur IX. proglasio je Franju
svecem g. 1228.
Sv. Franjo se openito prikazuje
u tamnosmeem habitu svoga reda. Uz stigme njegove su glavne
oznake: lubanja, ljiljan, raspelo,

vuk

sveeva

Simboliki prizori
vjenanja sa Siroma~ti

Janje.

nom i primanje djeteta Isusa iz

Marijinih ruku vane su pojedinosti toga likovnog ciklusa.
MG
Franjo Borgia, sveti, prezbiter
(lat. Franciscus Borgia, u novije
doba Franciscus de Borja). Roen
1510. kao vojvoda od Gandije iz
katalonskog plemstva de Borja.
Odgojen na dvoru cara Karla V.
Otac osmero djece. Nakon smrti
ene Eleonore de Castro 1546.,
postaje isusovac, sveenik i trei
general Drube Isusove, veoma
zasluan za formaciju i duhovni
ivot redovnika, za novopodignute kolegije i misije. Umro u
Rimu 30. rujna 1572., kanoniziran 1671., u Rimski kalendar unesen 1688., a 1969. iz njega brisan
za opu Crkvu, ostavljen na slavljenje isusovcima i lokalnim Crkvama.
Blagdan do 1969. godine 10. listopada, a od tada (isusovci) 3.
listopada. Prikazuju ga kao isusovakog generala uredovnikoj
odjei: pred kriem s krunom,
odnosno s mrtvakom glavom
ispred kria, kako meditira drei u ruci okrunjenu lubanju; kako
promacra iznakaeno lice ~panjol
ske kraljice Izabele ; kako u red
prima sv. Stanislava Kostku.
Zazivaju ga protiv potresa i protiv bikova.
MD
Franjo Ksaverski, sveci, prezbiter
(lat. Franciscus Xaverius, sada
Xavier; ~panj. Francisco de Jasu
y Javier). Bask po narodnosti,
roen u Navarri na sjeveru dan~nje panjolske 1506. godine.
Kao student u Parizu sprijateljio
se s Ignacijem Lojolskim, osniva-

FRANJO

235

em

Drube Isusove, djelovao kao

papinski legat od 1542. u Indiji
(Goa), Malaki, Molukim otocima, a od 1549. u Japanu. Umro
3. prosinca 1552. na otoku San
Tchao (Sancian) na vratima Kine.
Jedan od najveih misionara svih
vremena. Tijelo mu se nalazi u
Goi (juno od Bombaya). Kanoniziran 1622. Blagdan od 1663.
u rimskom kalendaru 3. prosinca.
Prikazuju ga kao isusovca misionara u roketi i ltoli s kriem u
ruci kako krsti pogane; kako dijeli milostinju, lijei bolesne, budi
mrtve, odnosno kako sam umire
u nekoj kolibici na pustom otoku.
Patron Istoka i Drultva za lirenje vjere, glavni zaltitnik misija
i misionara, turizma, brodara.
Osim toga zazivaju ga protiv
kunih bolesti (na Malaki dvorio
okuene) i protiv oluje (na putu
iz Indije u Japan utiJao oluju).

MD
Franjo Paulski, sveti, pustinjak
(lat. Franciscus de Paula). Talijan
iz Kalabrije (Paola), roen 1416.
Sa etrnaest godina poeo provoditi strog pustinjaki ivot. Godine 1435. osnovao samostan za
svoje sljedbenike, koje je prozvao
minimi (.najmanji.). Unato vrlo
strogu ivotu ralirio se taj red
ubrzo po Italiji, Francuskoj, panjolskoj i Njemakoj. Danas broji
oko 250 redovnika i 3.500 redovnica. Postigao je glas udotvorca,
pa ga je francuski kralj Luj XI.
pozvao k svome bolesnikom krevetu. Franjo nije kralja izlijeio,
ali mu je pomogao da lakle umre.
Novi kralj Karlo VIII. nije mu
dopustio da se udalji od njega, pa
je Franjo osnovao samostan u
Plessis-Les-Tours, gdje je i umro
2. travnja 1507. Toga mu je dana

FRANJO

i spomendan. Kanoniziran je 1519.

U liturgiji se slavi od 1585. do
danas.
Slikaju ga kao starog redovnika
s bradom, krunicom o pasu, a na
lice mu s neba pada svjetlo u kojem pile: Charitas (.ljubav.). Zaltitnik je protiv kuge, jer je u
Napulju i Frejusu izlijeio mnoge
kune bolesnike. Zazivaju ga kao
pomonika u elji za potomstvom,
protiv neplodnosti u braku, kod
dulevnih i tjelesnih boli.

MD
Franjo SalelIti, sveti, biskup,
crkveni uitelj (lat. Franciscus Salesius; franc. Frans:ois de Sales).
Roen 1567. u dvorcu Sales. Veliki enevski biskup (od 1602.) s
rezidencijom u Annecyju, misionar kalvinistikih pokrajina, zbog
ega je vrlo mnogo pretrpio, ak
je nekoliko puta na njega bio pokolan i atentat. Covjek izvanredne blagosti i dulevne uravnoteenosti, izvrstan knjievnik i
duhovni voa. Kao prijatelj sv.
Ivane Franjke Fremiot de Chantal suosniva Reda od pohoenja
B. D. Marije (1610.) Glavno mu
je djelo Philotea, uvod u duhovni
ivot. Ostvarivao je zakljuke
Tridentskog koncila. Umro na
jednom putovanju u Lyonu 28.
prosinca 1622., sahranjen u Annecyju 24. sijenja 1623. godine.
Zato od 1969. njegov blagdan i
pada toga dana. Kanoniziran
1665., u Rimski kalendar upisan
slijedee godine s danom svetkovanja 29. sijenja.
U samostanu Pohoenja u Torinu
postoji kopija njegova portreta iz
1618. Prikazuju ga kao biskupa
u moceti (tal. mozzetta .kratki
prelatski ogrta s kukuljicom.) s
perom u ruci ili kako sjedi za

FRATRI

236

stolom piJui. Cesto je nad njim

u nebeskoj slavi trnjem okrunjeno
probodeno srce i kri!, simbol njegove ljubavi prema Isusu; on je
naime svojim spisima pripravio
temelje pobonosti Srcu Isusovu.
Patron je katoli~kog tiska i crkvenih pisaca od 1923. i redovni~kih
zajednica pod njegovim imenom
(-. saIezijanci, salezijanke itd.).

MD
Fratri (lat. fratres .braa). Kolektivno puko ime za propovjednike redovnike (franjevce i
dominikanee) nastale u XIII. stoljeu; oni se meusobno nazivaju
braom, za razliku od drugib klerika, koji se oslovljavaju s dominus, ili skraeno don .gospodine.

AB
Frigijska kapa (prema staroj maloazijskoj pokrajini Frigiji, gr.

GALAKTOTROPHOUSA

Pbryg!a). Mekana unj asta kapa

s naprijed previjenim vrkom. Na
ikonografskim prikazima u ranom
srednjem vijeku oznauje ljude I
Istoka (Perzijanee, Babilonce,
Asirce, itd.). (~ Poklonstvo triju
kraljeva, -+ Danijel prorok).

AB
Fumija, sveta: -. Eufemija
Fuska, sveta, djevica i mueniQ
(lat. Fusca). Po legendi, krUanka
podrijetlom iz Afrike, muena u
Ravenni oko 250. godine zajedno
sa svojom sloJkinjom Maurom.
Relikvije su joj kasnije prenesene
u Torcello. Kult joj se iz Ravenne
i iz Torcella proirio i na nae
krajeve Istru i Kvarner. Atribut
joj je palma, ma i avoli u bijegu. Blagdan joj je 13. veljae.

AB

G
Gabrijel arkaneo: -. aneli; -.
NavjeJtenje, ~ Posljednji sud
Galaktotrophousa (sgr. = .koja
dojie, upravo .koja mlijekom hranie < ga/aktotFophein .dojiti.:
gala, galaktos .mlijeko. + tTOphein .hraniti.). Panag!a GalaktotFophousa (.Najsvetija Dojiteljica; ruski: Mlekopitateinica
.mIjekohraniteljica., tal. Madonna del Latu .Gospa od mlijeka.).
Bizantski tip Bogorodice koja doji Krista. Davnoga podrijetla (motiv se javlja ve u II. stoljeu u
Priscilinim katakombama u Ri-

mu), bizantski tip Galaktotrofuze

ustaljuje se kao polulik Bogorodice. U ikonografiji Zapada motiv dojenja ima mnogo varijanata
s obzirom na poloaj Bogorodice
(stojei i sjedei lik) i s obzirom
na sam nain dojenja ili hranjenja djeteta Isusa. U slikarstvu
Sienne (Italija) nastaje u XIV.
stoljeu tip ~ Bogorodice ponizne (Madonna dell'umi/ta), koja
doji sjedei na tlu, obi~no na jastuku. U kasnogoti~kom slikarstvu Flandrije javlja se motiv ~
Bogorodice sa licom, koja licom hrani Dijete. Mistini i me-

GALE1UJA

237
obreda u ..im aluamentima, neke .u pokrajine ipak uspjele zadrati neke nebitne .pecifinosti.
Tako je i Francuska (upravo Franaka) do Karla Velikog uspjela
sauvati svoj .pecifini obred.
Taj je obred bio raliren i u su.jednim pokrajinama u Spanjol.koj i Lombardiji (Milano). a h.nije je nazvan galihnskim. I zagrebaka je nadbiskupija dugo
imala specifian obred. koji je takoer vukao .voje podrijetlo od
galikanskoga, jer su, ini se, prve
liturgijske knjige u Zagreb dolle
iz Francuske.
.IlB

Bogorodica GalaktotrophoHsa. Venecija. S. Marco. Majstor zaJilrske

Bogorodice, po. 15. st.
taforiki

motiv Bogorodiina mlijeka - kao lijeka ili kao milosne

hrane - dolazi u ikonografiji
svetog -+ Bernarda i u ponekim
kasnogotikim
prikazima. gdje
mlijeko iz Bogorodiinih dojki
tee i spaJava dule u plamenu
... istililta.
BF
Galerija kraljeva. Rodoslovlje
Kristovo. Niz kipova, koji predstavljaju Kristove pretke kao
kraljeve. na portalima ili na proeljima francuskih gotikih kateBF
drala.
Galikanska liturgija (prema lat.
< Gallia .Galija [dandnja Francuska];-+ LITU1GIJA).
Premda je Crkva na Zapadu nastojala .auvati
jedinstvenost
gilllicanu5

Gaudencije OsorskI, IVeti. biskup

(lat. GaHdentiH5 .IlH%ere.uis). Navodni uenik sv. Romualda opata. roen u Osoru na otoku Cre.u. ili potomak .tare hrvaake
obitelji iz Trzia na otoku Lolinju (po nekima podrijetlom iz
Bugarske, a rooen u Splitu). Bi.kup u Osoru od 1018. do 1042.
Zbog protivljenja plemstva, nastalog poradi incestuoznog braka
jednog plemia, povlai .e u Anconu u Italiju u novoosnovani
kamaldolski samostan S. Maria in
Porto Novo, gdje umire kao monah 31. svibnja 1044.
Blagdan ukrkoj (osorskoj i rap.koj) biskupiji 1. lipnja. Patron
O.ora i .upatron itan krke biskupije. Veoma ga je Itovao sv.
Petar Damiani. kardinal i ostijski
biskup. istiui da je njime
ugodno drugovao.
Slikaju ga kao biskupa I plaltem,
mitrom i biskupskim !tapom, u
pozadini grad Osor, a po tlu
gmilu zmije (posrijedi je aluzija
na njegovo pustiojakovanje na
Osorlici. ili pak zmije predstavljaju neprijatelje u gradu Osoru).

MD

GAVllAN

238

Gavran (lat. Corvus). Po idovskoj legendi gavran Je izvorno

bio bijel, no njegovo je perje
pocrnjelo jer se nije htio vratiti
u Noinu korablju kad ga je Noa
poslao izvidjeti da li je okopnjelo,
tO jest da li se voda potopa ve
povukla. Zbog svoga crnog perja,
zbog navodne navike da dere
oi i mozak pokojniku, zbog hranjenja strvinama, gavran je kao
stvoren da bude slika avla koji
odvodi dule u tamu, oduzima razum i uiva u pokvarenosti.
U povoljnijem svjetlu gavran se
pojavljuje u vezi s nekim svecima. On je oznaka sv. Vinka,
jer je prema legendi Bog poslao
gavrana da uva posmrtne ostatke
tOga sveca. Gavran se slika i uz
sv. Iliju proroka, uz sv. Antuna
Opata i sv. Pavla Pustinjaka, jer
im je svaki dan donosio po jedan
kruh dok su ivjeli u pustinji.
Kao simbol samotnikog ivota
gavran se redovito povezuje s navedenim svetim pustinjacima.
MG

(post 8,6-7). U ~ opem potopu, nakon prestanka kila, ~

Noa pulta iz ~ korablje najprije
gavrana (zatim ~ golubicu), da
bi ispitao da li se ve pojavilo
suho tlo. Gavran se - po Vulgati - ne vraa (jer komentatori pretpostavljaju da slijee na
strvine i da se njima hrani). U
toj predodbi gavran postaje simbol Zidova koji nee da uu u
.korablju, tj. u ~ Crkvu Kristovu.
U prikazima opeg potopa gavran obino slijee i kljuje plutajuu konjsku strvinu.
BF
Gedeon (hebr. gid'in ozlijeen u
ruku?). (Suci, gl. 6-8). Jedan

GEDEON

od starozavjetnih sudaca, vojniki

voa, narodni junak.
I k o n o g raf i j a : Obino je
prikazan kao srednjovjekovni ratnik ili konjanik u oklopu. Katkad mu je u ruci atribut: razbijeni vr. (~ Gedeonovo pozvanje, ~ Gedeonovo runo).
BF

Gedeonovo pozvanje. (Suci, 6, 11

-24). Aneo se pod hrastom ukazuje ~ Gedeonu dok vrle itO
i poziva ga da oslobodi Izraelce
od ugnjetavanja Midjanaca. Aneo, da bi mu potvrdio Boje
odabranje (Boji poziv), dotil!e
Itapom Gedeonovu rtvu, a to su
meso od jetara i beskvasni hljebovi, koji na peini planu i izgore.
Aneo koji se ukazuje Gedeonu
prefiguracija je anela koji se
ukazuje Bogorodici (~ Navjeltenje) i anela koji se ukazuje Kristu u ~ molitvi na Maslinskoj gori,
a Gedeon u nevjerici jest prefiguracija -+ nevjernog Tome.
I k o n o g raf i j a: Prizor etve;
aneo l!estO stoji u stablu ili na
stablu.
BF
Gedeonovo runo. (Suci 6,36-40).
Gedeon, kao punu potvrdu da
je od Boga odabran za vou borbe Izraelaca protiv ugnjetavatelja
Midjanaca (~ Gedeonovo pozvanje), moli da bi se ispunio I!udesni znak: prvu no neka rosa
padne samo na ovl!je runo Ito ga
je razastro na gumno, a drugu
no neka rosa pokrije svu zemlju
osim tuna.
Gedeonovo runo imalo je simbolil!no znal!enje u srednjovjekovnoj
literaturi i ikonografiji. Ono je
simbol izabranog naroda (Izraelaca) na koji pada nebeska rosa,
~

GEMINIJAN

239

dok nju ostali narodi ne dobivaju, a zatim je to isto runo simbol

u obrnutom smislu: svi narodi
prihvaaju spasonosnu rosu s nebesa, priznavajui Mesiju, Krista,
osim idovskog naroda, koji ga
ne prihvaa.
No mnogo je ra~irenije znaenje
Gedeonova runa kao simbola Bogorodiina, kao simbola njezina
~ djevianskog materinstva. Runo, oro~eno nebeskom rosom, predstavlja Djevicu Mariju, koja je
na netjelesni nain zaela, osjenjena Duhom Svetim. Rosa u
runu jest utjelovljeni Krist u Marijinoj utrobi. .Runo predstavlja
djevianstvo, rosa Rije (Krista),
suho tlo je djeviansko tijelo.
Stoga je motiv -+ Gedeonova pozvanja i motiv Gedeonova runa
prefiguracija -+ Navje~tenja.
U tematici najveeg srednjovjekovnog odlikovanja, .Zlatnog
runa, biblijski motiv Gedeonova
runa istisnuo je prvobitni antikni,
mitolo~ki motiv Jasonova zlatnog
runa.
BF
Geminijan, sveti (lat. Geminianus). Prijatelj sv. Ambrozija (V.
stoljee). Bio je na glasu zbog
svoje moi ozdravljivanja. Jednom ga je zgodom bizantski car
pozvao u Carigrad da istjera a
vla koji je muio carevu ker. K
tome, pria se da se sv. Geminijan, dok su Atila i njegovi H uni
navaljivali na grad Modenu, ukazao u vienju Atili i otjerao divlje horde napadaa. Nakon smrti,
kau, spasio je Modenu od uni~tenja zbog poplave.
Sv. Geminijan se ponekad slika
s demonom kojega je istjerao iz
careve keri. Vrlo se esto pri-

GERVAZIJE

kazuje kako dri zrcalo u kojem

se ogleda lik Djevice Marije.
MG

Genufleksija (slat. genuflexio .poklon, poklek: od genu .koljeno

+ flectere .prignuti, savijati).
Prigibanje jednog ili obaju koljena u znak pohovanja ili ovisnosti o nekom (-+ adoracija, -+
kleanje).

Kdani
ali ve

su isprva molili stojei,

u III. stoljeu Tertulijan
navodi da su se jutarnje molitve
molile kleei. Danas o kleanju
postoje vrlo opirni propisi.

AH
Geometrija -+ artes liberales
German, sveti: -7 istarski sveci
Gertruda, sveta, redovnica (lat.
Gertrudis; slov. Jedert, Jera, Gendra). Ki Pipina Starijeg, roena
626. godine. Bila je redovnica u
samostanu Nivellesu, koji je osnovala njena mati Itta. Umrla je
659. godine. Po jednoj legendi
koja govori o njenoj stcpljivosti,
mievi su joj pojeli svu preu, a
ona se nije rasrdila. Kult joj je
veoma rairen u Francuskoj. U
Sloveniji je takoer r~iren, ali je
stigao tek u XIII. stoljeu. Svetkovina joj je 17. oujka. Obino
se prikazuje kao redovnica s preslicom u ruci i miom na njoj.
Za~titnica je bolnica, putnika i
vrtlara, pomonica protiv mieva,
a zazivaju je za sretnu smrt.

EC
Gerv:azije i Prouzije, sveti muenici (lat. Gervasius, Protasius;
slov. Gervazij, Protazij). Linosti
su povijesne, ali o njima nedostaju
autentini podaci. Prema legendi,
bili su sinovi blizanci sv. Vitalisa

GESTAS

240

i Valerije iz Milana. Po smrti

roditelja razdijelili su imanje, postali dakoni i kao kdani za vrijeme Neronova progonstva podnijeli mueniku smrt: Gervaziju
su odrubili glavu, a Protazija su
do smrti bievali. Njihove je relikvije nalao sv. Ambrozije i prenio ih u svoju novu baziliku, u
kojoj je 397. godine i sam bio
kraj njih pokopan. Svetkovina im
je 5. lipnja. Kult im se ralirio
po gornjoj Italiji, a sv. Martin iz
Toursa prenio ga je u Galiju. Preko njemakih krajeva do~ao je
njihov kult i u Sloveniju. Atributi su im ma i bi. Gervazija
obino slikaju kao starca, a Protazija kao mladia. Patroni su
Milana. Zazivaju ih protiv lopova
i teenja krvi.
EC
Gestas -+

raspee

(zli razbojnik)

Gideon -+ Gedeon
Ginaikon -+ ginecej

GLAVA

pismo nadopunjeno specifinim

slavenskim znakovima, uvedeno
potkraj IX. stoljea u graninim
predjelima Bizantskog Carstva;
na prijelaznom podruju razvio
se u XIII. st. poseban tip irilice
s osobinama glagoljice, zvan bo'anica. Glagoljica je i,prva bila
obla, ali je, postupno se razvijajui, u XIII. stoljeu definitivno poprimila uglati oblik. Glagoljica se u IX. i X. st. upotrebljavala u Makedoniji, Bugarskoj
i Moravskoj, poetkom X. Itoljea
dolazi u Hrvatsku, a od XI. ItOljea nadalje sauvala se samo u
Hrvatskoj, i to u njenim jugozapadnim dijelovima. irilica se
zadrala u svim slavenskim zemljama istonog obreda, a bosanica se upotrebljavala do XVIII.
st. u Bosni i junim dijelovima
Hrvatske. U sva tri pisma slova
se upotrebljavaju i za oznaava
nje brojeva, tako da se posebno
oznae tokom ili crticom.

AB

<

Ginecej (lat. gynaeceum gr. gynaikeion _prostor za lene. : od

gynl, gen. gynaik6s .ena-). Dio
lidovske -+ sinagoge, a kasnije i
kr!anske bazilike, koji je natnijenjen enama. (-+ Matronej).

AB
Glagoljica (stsl. glagoleti .govoriti.). Naziv nastao potkraj
XVIII. stoljea za zateeno staroslavensko pismo koje se do tada nazivalo .pismo hrvatsko.,
littera croatica, littera illyrica,
littera slafJa. - Staroslavenski se
jezik (-+ liturgijski jezik) sidio
trima vrstama pisma: glagoljicom,
irilicom i bosanicom. Glagoljicu
je kao prvo slavensko pismo izumio sv. iril sredinom IX. stOljea; irilica je modificirano grko

Glava. Kao najvaniji dio tijela,

glava ponekad predstavlja svega
ovjeka. Budui da je ona .glavni. od udova, iz kojega se nadzire djelovanje svih ostalih udova, glava se smatra sjedi~tem ivota. Tako je Krist duhovna glava svoje Crkve, i to ne samo
svojom alu i utjecajem, ve po
tome ~to priopava ivot i snago
svakom pojedinom vjerniku.
U ikonografiji glava sidi kao
znak raspoznavanja mnogih biblijskih osoba. Odrubljena glava
u rukama ili do nogo m~karca
oznaka je Davida koji je Filistejcu Golijatu, PO~to ga je najprije kamenom iz prake oborio
na zemlju, njegovim maem odrubio glavu. Judita se takoder slika

241

GLAVOSIJEK

s odrubljenom glavom Holoferna,

kojega je na prijevaru pogubila.
Cesto se i Saloma prikazuje kako
nosi glavu Ivana Krstitelja (ponekad obasjanu svetokrugom) na
srebrnom pladnju. Sama glava na
pladnju ponekad se javlja kao
svetaka oznaka sv. Ivana Krstitelja.
MG
Glavosijek sv. Ivana Krstitelja.
Ivan klei ili je sagnut, katkada
zavezanih ruku i oiju. Krvnik
zamahuje maem. Katkada je odsjeena glava ve u zraku, a katkada odsjeenu glavu Ivan dri u
svojim vlastitim rukama.

BF
Glazba ~ artes liberales

GOLUBICA

tatis (Slava Bogu na visini, a na

zemlji mir ljudima dobre volje.).
Na te rijei, ve u II. stoljeu
pridodane su nove aklamacije
Trojstvu, a sada~nji joj oblik datira iz VI. stoljea. Isprva se pjevala samo na Boi. Godine 500.
proirena je na nedjelje i blagdane
muenika, ali samo su biskupi
imali taj privilegij, a ostali su je
sveenici mogli pjevati samo na
Uskrs. Tek 1084. svi su sveenici
dobili pravo pjevati na misi Gloriju u odreene dane.
AB
Glykophilousa

Eleousa

Gola ena zatvorena u Efi: -.

Zaharija
Golotinja -. nagost

Glazbala. Sv. Cecilija ima kao oznaku kakvo glazbalo, ali se glazbala pojavljuju i u rukama anela u
prizorima Bogorodice s Djetetom.
Aneoski se korovi prikazuju kako sviraju na razliitim glazbalima, ~to oznauje njihovo vjeno
slavljenje Boga.
MG
Globus (lat. globus kugla). Globus, kugla zemaljska, openito je
simbol vlasti. Kao takav esto se
upotrebljava kao oznaka za Boga Oca. U Kristovim rukama
oznaava njegovo vrhovnitvo. U
rukama ljudskog lika simbol je
carskog ili kraljevskog dostojanstva.
MG
Gloria (lat.
slava). 1. Naziv
za -+ aureolu. 2. Sveani himan,
koji je ujedno i -+ doksologija,
a pjeva se na ~ misi; zapoinje
rijeima kojima su aneli obznanili roenje Kristovo (Lk 2, 14
Vg): Gloria in excelsis Deo, et in
terra pax hominibus bonae volun16 LEKSIKON IKONOGRAFIJE

Golubica (Columba). U ranoj

krUanskoj umjetnosti golubica je
simbol istoe i mira. U izvje~taju
o pOtopu, p~to ju je Noa pustio
iz korablje, golubica je donijela
maslinovu granicu i time najavila da su se vode povukle i da
se Bog izmirio s ljudima (Post 8).
U Mojsijevu zakonu golubica se
proglahva istom ivotinjom.
Stoga se ona prinosi u obredu
oi~enja nakon roenja djeteta.
U ikonografiji, sv. Josip esto
nosi u kavezu dvije bijele golubice u prizorima prikazanja u
hramu.Kad je proUo i vrijeme
njihova menja, prema Mojsijevu
zakonu, doneso~e ga [Isusa] u
Jeruzalem da ga prikau Gospodinu ... , i dadnu za rtvu, kako
je reeno u zakonu Gospodnjem,
par grlica ili dva golubia. (Lk 2,
22-24). Kao znamen udoredne
istoe, golubica se gdjekad slika
na vrhu Josipova ~tapa i tako
istie da je on odabran za zaru-

242

GOLUBICA

nika Djevice Marije. Kad bi se

sv. Katarina Sijenska zanijela u
molitvi, njezin bi otac vidio golubicu nad njezinom glavom.
No, najvanija je primjena golubice u krJanskoj umjetnosti u vezi s prikazivanjem Duha Svetoga.
Ta se simbolika najprije javlja u
izvjdtaju o Isusovu krJtenju.
Ivan je svjedoio jo~: Vidio sam
Duha gdje sie s neba kao golub
i ostade na !tjemu. (Iv 1,32). Kao
simbol Duha Svetoga, golubica se
javlja u prikazivanju Trojstva,
kdtenja Isusova i navjetenja Marijina. Sedam golubica predstavljaju sed am Bojih duhova ili sedmerostruki milosni dar Duha Svetoga. To se temelji na rijeima
Izaije (11,1-2): .Isklijat e mladica iz panja Jiajeva, izdanak
e izbit iz njegova korijena. Na
njemu e duh Jahvin poivat, duh
mudrosti i umnosti, duh savjeta
i jakosti, duh znanja i straha
Gospodnjeg.
Golubica se takoer dovodi u vezu sa ivotom nekih svetaca. Ona
je oznaka sv. Benedikta, jer je on
vidio duu svoje umrle sestre Skolastike kako leci prema nebu u
obliku golubice. Golubica se upotrebljava i kao oznaka sv. Grgura pape, jer je prema legendi Duh
Sveti u obliku golubice slijetao
na njegovo rame dok bi on pisao.

MG
(post 8,8-12). -+ Noa u -+ oppotopu ispituje iz -+ korablje da li se nakon prestanka kiU
ve pojavilo suho tlo, pa poto je
pustio -+ gavrana, p~ta golubicu,
koja se nakon drugog leta vraa s
listom ili granicom -+ masline u
kljunu, to je znailo da su se
vode potopa povukle.
em

GORUI

GRM

Povratak golubice je prefiguracija

-+ silaska Duha Svetoga, a lik
golubice s maslinovom granicom
u kljunu simbol je mira (pomirenja s Bogom). (-+ Duh Sveti;
-+ Jesejevo stablo).
BF
Golubiica

-+ pakujac

Gorazd -+ Klement Ohridski

Gorka voda (kunja gorkom vodom): -+ djeviansko materinstvo
Gorke vode Mare (usp. hebr. mii
rah .gorak.). (Izl 15,22-25).
Oednjeli Izraelci na putovanju
kroz pustinju ne mogu piti gorku
vodu rijeke Mare (Mara). Kad je
Mojsije bacio u rijeku neko drvo
tO mu ga je pokazao Bog, voda
je postala slatkom.
Malo neobinom asocijacijom slika, ova je biblijska anegdota postala jednom od prefiguracija -+
raspea. Kako je, naime, drvo baeno u rijeku Maru obratilo gorinu vode u slatkou, tako je i
drvo kria, Kristovim otkupijenjem, naknadila gorinu otrova
edenske -+ Zmije, to jest -+ isto
ni grijeh. Stoga se ovaj biblijski
motiv udruuje s motivom -+
mjedene zmije u vezi s prikazom
-+ raspea.
BF
Gorui grm. (Izl 3). Iz grma
koji na udesan nain gori a ne
izgara, bjeguncu Mojsiju, dok
pase stada svoga tasta na brdu
Horebu, objavljuje se nevidljivi
Bog, onaj u koga su vjerovali
praoci Abraham, Izak i Jakov, i
sam sebe definira kao Ja sam
koji jesam. Kako je zbog bogojavljenja to mjesto postalo sveto,
Bog trai od Mojsija da iz powvanja skine s nogu obuu. Bog

GORUI

GRM

da u spaSItI IZ egipatskog ropstva Izraelce i uvesti ih

II obeanu zemlju. Mojsiju daje
poslanje i u znak toga predaje mu
-+ ~tap, kojim e, da doka!e
svoje poslanje, izvoditi znamenja
(tap se pretvara u zmiju), a kao
pomonika odreduje mu brata
-+Arona.
U teolo~kim komentarima i u
i k o n o g raf i j i motiv gorueg
grma ima kao simbol i prefiguracija izvanredno vanu ulogu:
Gorui grm je slika Izraelaca koji
iz patnja egipatskog ropstva izlaze itavi, sp~eni i jaki. On je
prefiguracija Krista, koji pati kao
ovjek a ostaje neozlijeden u svojoj boanskoj priro<li. On je, nadasve, prefiguracija Bogorodice,
koja je rodiv~i Krista postala
majkom a ostala nepovrijeenom
djevicom. Gorui grm je i prefiguracija Crkve, koja tokom svoje
povijesti izlazi neozlijeena iz
progonstava.
U ikonografiji gorueg grma nevidljivi Bog je prikazan likom
andela, rjee u ljudskom liku (s
krinom aureolom oko glave)
usred grma, ili je prikazan ~ Bajom rukom koja se protee iz
oblaka iznad grma. U najstarijim
prikazima umjesto grma gori cijelo brdo Horeb, a poslanje simbolizira svitak koji Bog uruuje
Mojsiju. Gotovo redovito vide se
na zemlji odloene sandale, a
Mojsije iz po~tovanja ima mapulom prekrivene ruke. Na prikazima kasnog srednjeg vijeka Mojsijev tap se na tlu pretvara u zmiju, Mojsijev pas laje na grm, a
ovce pasu.
Smisao gorueg grma kao prefiguracija Bogorodiina djevian
stva dovodi i u bizamskoj umjetnosti, a tako i u umjetnosti Za-

odluuje

GOSPA

243

pada (na Zapadu poevi od

XIII. st.) do motiva Bogorodice
nad goruim grmom, koji je osabito est u XV. st. (~ Djeviansko materinstvo)
BF
Gospa

Bogorodica

Gospa Fatimska (Fatima, grad u

Portugalu, ime mu arapskog postanja). Lik Bogorodice u bijeloj
haljini i u bijelu platu, obrubljenom zlatom, koja u sklopljenim
rukama pred prsima ddi bijelu
krunicu (ruarij) i stoji na oblaiu nad stabalcem crnike (esmi
ne, zimzelenog hrasta); nastao na
temelju ukazanja godine 1917. u
Fatimi (Portugal).
BF
Gospa KarmeIska (naziv karmelska po brdu Karmel u Izraelu;
hebr. karmel .vonjak). (Bogorodica od ~kapulara.) Pobonost
koju je osobito irio red karmeliana, na temelju vizije o. imuna Stocka, generala karmelianskog reda, kome se prema
njihovoj tradiciji - ukazala godine 1251. Bogorodica izruujui
mu ~ kapular, uz obeanje da
e svatko tko ga bude pobono
nosio i s njime umro biti poteen od muka u paklu. Privilegij
to ga je izdao papa Ivan XXII.
u XIV. stoljeu (Bulla Sabbatina)
obeava nosiocima ~kapulara da
e ubrzo biti osloboeni istili~nih
muka: prve subote po njihovoj
smrti. Na temelju ovih momenata nastaje ikonografija Gospe
Karmelske. Njen procvat uvjetuje
protureformacija, kada se - u
suprotnosti s protestantskom doktrinom naglahva katolika
doktrina o isti1i~tu, a posebno
progla~enje Gospe KarmeIske opim blagdanom Crkve godine

GOTSALK

244

GOSPA

1726. Ikonografija, stoga, prikazuje u periodu baroka Bogorodicu, s Djetetom na krilu, koja
lebdi nad istili~tem. Du~e u i
stilitu prikazane su kao goli likovi usred ognja; oni diu sklopljene ruke ili rukama posiu za
~kapularom koji visi s ruku Bogorodice ili Krista ~ Djeteta, a
esto aneli pomau duhma da
iziu iz istili~ne vatre. Zbog motiva ognja u istili~tu, a i zbog
uestalih oluja s gromovima u
vrijeme oko njena blagdana (16.
VII.) u nekim hrvatskim krajevima nastao je naziv za Gospu
Karmelsku: Ognjena Marija.

Snijeg pokrije komad tla u obliku

etvorine na rimskom brdu Eskvilinu. Papa sam motikom izvlai
oko snijega granice unutar kojih
te se sagraditi crkva.
Ikonografija: Bogorodica
je okruena anelima koji u rukama ili na pladnjevima nose
grude snijega. Vienje pape Liberija u snu. Poklon patricija Ivana i njegove ene pred papom,
kome kleeti kazuju svoje nono
vienje.

Najstariji prikaz sv. Marije Snjene jest mozaik iz godine 1308. u

crkvi S. Maria Maggiore.

BE

BE
Gospodstva
Gospa Lurdska (Lourdes, grad u
jugozap. Francuskoj, blizu ~panj.
granice). Stojeti lik Bogorodice
u bijeloj haljini s modrim pojasom i u svijetloplavom pla~tu,
kojoj o sklopljenim rukama pred
prsima visi krunica (ruhrij), a na
nogama ima rascvale rue. Kraj
nje je obino i rascvali grm rue, a oko glave joj je esto natpis: Ja sam Bezgrdno Zaee.
Tip je nastao na temelju ukazanja Bernardici (Bernardette) Soubirous u spilji kraj mjesta Lourdes, u Francuskoj, godine 1858.

BE

Gospa Snjena (takoer Gospa od

Snijega; lat. S. Maria ad Nives).
Ikonografija legendarnog motiva
oko postanka rimske bazilike Sv.
Marije Velike (Santa Maria Maggiore). Po legendi, koja je nastala u XIII. stoljetu, Bogorodica
se je ukazala u n06 3. VIII. 352.
papi Liberiju i rimskom patriciju
Ivanu nareujui da njoj u ast
podignu crkvu na onome mjestu
gdje preko noi bude pao snijeg.

~ aneli

GotJalk, sveti, muenik (lat. Godescalcus; njem. Gottschaik; hrv.

moda Godeslav, Godeav). Knez
polapskih Slavena Bodria, sin
Pribignjeva, koga su Nijemci zvali Udo ili Uto. Odgajan u samostanu sv. Mihovila u LUneburgu (Glin), odmetnuo se od
kr~anstva nakon ~to je neki Sas
ubio njegova oca. Neko vrijeme
ivio kao hajduk proganjajui Sase; zatim zarobljen od njih i po~teen, odlazi u Dansku, vrata
se kdtanstvu i zadobiva kneevstvo nad Bodriima, Vagrijcima i
Polabljanima, ak i Ljutitima. Pomae njemakim misionarima u ~i
renju kdanstva (njihove propovijedi prevodi na slavenski jezik,
da bi puku bile bliskije). Gradi
samostane, osniva biskupije u OI
denburgu (Stargardu), Mecklenburgu (Ljubovu) i Ratzeburgu
(Ratiboru). Prigodom poganske
reakcije 1066. pogiba u ustanku
7. lipnja, zajedno sa svetenikom
Eponom, u Lenzenu (Leninu) na
Labi.

245

GOZllA

Prikazan u medaljonu na koricama jednog zagrebakog rukopisnog misala, uz domae svece:

Augustina Ka!otia, Kvirina Sisakog, biskupa; .Budimira, hrvatskog i slavonskog kralja i apostola. i dr. Treba ga razlikovati
od Gotlalka, kancelara hrvatskog
kneza Trpimira. Javno ~tovanje
iskazuju mu mnoge crkve sjeverne
Evrope.
MD
~ parabola o bogatalu i
siroma~nom Lazaru; ~ svadba u
Kani; ~ parabola o uzvanicima
na gozbu; ~ rasipni sin.

Gozba:

Gnadenstuhl (njem. = ~ .prijestolje milosti): ~ Trojstvo.

Graal, sveti (njem. Gral < stfranc.
graal .sveta posuda, kale!c. vjerojatno prema lat. cratalis .zdjela. < cratis pleter, ili prema
slat. grada/is .stepeniast kaleh,
usp. gradus korak, stupanj.).
Prema predaji to je ah koju je
upotrijebio Krist na svojoj zadnjoj pashaInoj veeri (~ euharistija), a zatim ju je darovao Josipu iz Arimateje, te je ona godine 64. konano donesena u Britaniju. Od davnina se oko nje
pletu brojne legende (osobito kod
Kelta) i esto postaje tema dvorskih romana u srednjem vijeku,
a i kasnije. (Meu ostalim, postaje motiv i Wagnerove opere
Parsifal.) Na kale! posljednje veere inae pretendira vi~e crkava,
npr. Valencia, Zeneva, Monuerat, itd.
AB
Grablje

Nedjelja, sveta

Gradja Kotorski, bla!eni, redovnik (lat. Gratia). Redovnik augustinac, raden u Boki Kotorskoj

GREGOPJJANSKA

(Muo/Mul) 1438. od roditelja Benedikta i Dobre. Kao ribar plovio

Jadranskim i Jonskim morem, dok
nije u svojoj tridesetoj godini doplovio u Mletke, 1468. Ondje stupa u red potaknut propovijedima
bl. Simuna Kamerinskog, te mijenja svoje krsno ime Pavao u
Gracija. Umro je na otoku sv.
Kristofora u Veneciji 9. studenog
1508. Isticao se pokornikim ivotom i ljubavlju prema euharistiji. Ikonografski prikazan kao
redovnik koji radi u vrtu i koji
se na glas zvonca hoe pokloniti
prigodom pretvorbe, pa se pred
njim otvorio crkveni zid. Blagdan
u Hrvatskoj 8. studenoga.
MD
Graual (slat. gradualis .stupnjevit; koji se odnosi na stube, lat.
gradus .korak, stupanj, stuba).
1. Psalam (ili njegov dio) koji se
pjeva dok akon uzlazi po stubama na ambon itati evanelje.
U skraenom obliku postoji i danas. 2. Knjiga koja sadri zbirku svih pjevanih dijelova mise.

AB

Gramatika ~ artes liberales

Grki kri. Kri koji ima sva
etiri kraka jednaka u okomitom
poloiaju. (~ Kri!)
AB

Gregorijanska misa (lat. gregorianus .grgurovski < Gregorius

.Grgur). 1. Misa koja je nekad
imala, na temelju pravnog ili
osobnog privilegija, posebnu djelotvornost u oslobaanju du~a iz
~ istili~ta, poput mise koja se
sIdi na oltaru sv. Grgura u Monte CoeHo. Svoj osnov ima u vienju koje je imao papa Grgur
Veliki. - 2. Isti naziv i djelo-

GREMIJAL

246

tvornost ima i ciklus od 30 misa,

s istim privilegijem. (~ Misa sv.
Grgura)
AB
Gremijal (prema lat. gremi"m
.krilo). Pravokutni komad tkanine veliine 1OO X 80 cm, lanen
ili svilen (zavisno od sveanosti
blagdana), koji se stavlja biskupu
preko koljena dok sjedi na tronu
da bi na njega poloio ruke, ali i
zato da ne bi uprljao kazulu dok
pere ruke, dijeli svijee, granice
i sl.
AB
Grgur I., sveti, papa (lat. Gregarius). Papa Grgur 1. (Vl. .toljee) jedan je od etiriju crkvenih otaca latinske Crkve. Poznat
je kao Grgur Veliki, a potjee iz
plemenite rimske obitelji. Neko
je vrijeme bio i rimski prefekt.
Nakon smrti svoga oca, pod utjecajem benediktinaca, napusti politiki poloaj i stupi u slubu
Crkve. Svoju je palau pretvorio
u samostan i sedam godina ivio
ondje kao monah. Papa Benedikt
I. zaredi ga za akona rimske
Crkve. Nakon smrti pape Pelagija Il. (g. 590.) bude sv. Grgur
izabran za papu. Imao je silan
utjecaj na crkvene poslove i na
obia je svoga vremena. Izuzetna
je ~irina njegove djelatnosti i njegova zanimanja. Nastojao je oko
ukidanja ropstva i oko spreava
nja ratova. Ustanovio je zakon
<:elibata za sveenstvo i crkvenu
glazbu obnovio u obliku koji nam
je poznat kao gregorijansko pjevanje. Bio je plodan duhovni pi~ac.

Sv. Grgur se u umjetnosti prikazuje s mitrom, a kasnije s papinskom tijarom na glavi i Jtapom koji ima pri vrhu dvostruki
kri. Posebna mu je oznaka go-

GIlGUR

lubica. Postoji, naime, legenda da

bi za vrijeme pisanja Duh Sveti
silazio nad Grgura u obliku golubice i nadahnjivao mu rijei na
kojima se temelje njegovi spisi.
Ponekad nosi u ruci model crkve,
Ito oznaava vanost njegova
djela u izgradnji temelja Crkve.

MG
Grgur Cudotvorac, sveti, biskup
(gr. Gregorios Thaumatourgos
.udotvorac
thauma, thaumatas udo + ptc. od ergadzesthai
initi, tvoriti.; lat. Gregorius
Tha"maturgus [latiniz. gr.] ili
G. miraculosus [= .udesan, pun
ude.a] ( lat. miraculum .u
do).
Biskup Neocezareje (dana. Niksar) u Pontu, u Maloj Aziji.
Rodom iz domae poganske obitelji, oko 213.; uenik Origenov
u Cezareji Palestinskoj, obratio
se na kranstvo i postao biskup
svog rodnog grada, koji je u toku
svog biskupovanja do smrti (270.)
pokrstio. Poznat po svojim izvanrednim udesima; odatle mu i nadimak. Sauvali su se od njega
mnogi spisi, meu njima i prva
kr~anska autobiografija. Cudesa
koja mu se pripisuju utjecala su i
na njegovu ikonografiju. Slikaju
ga 'a ~tapom koji je zabio u
zemlju da ne bi rijeka Lykos
pre~la svoje obale.
Patron bosanske vladalake kue
Kotromania. Na novcu kralja
Stjepana Ostoje
(1398-1404;
1409-1418.) prikazan kao biskup
s dugom kosom, bez mitre, i s
perom ili s palmom u desnoj ruci
(Cirkovi). Na molbu posljednjeg
kralja Stjepana Toma~evia, 7.
studenog 1462. papa Pijo II.
proglasio ga patronom Bosne. Bosanski vladari na ispravama piu

<

GRGUR

GROZDE

247

.,ab SfJ. G,gu,a (Vladislav i

njegov sin Tvrtko 1.). Osim ovoga
sv. Grgura, na bosanskom novcu
pojavljuju se joJ i sv. Grgur Nazijanski i sv. Grgur L, papa.
Spomen u zapadnoj Crkvi 17.
studenog od 1568. do 1969. Sada
prepuhen slavljenju lokalnih Crkava.
MD
Grgur Nazijanski, sveti, biskup,
crkveni uitelj. (lat. G,ego,ius
Nazianzenus; na bosanskom novcu oblik Nazazenus). Iz kdan
ske obitelji iz Nazijanza (danas
Nenizi) u srediJnjoj Maloj Aziji,
roden oko 330. Suuenik na studiju u Ateni i velik prijatelj sv.
Bazilija Velikog, s kojim se od
1969. zajedno i slavi: 2. sijenja.
Od 372. biskup u Sasimi, jugoistono od Nazijanza. Dubok teolog (istona ga Crkva jedinoga
i naziva tim imenom: Grigorije
Bogoslov), njdna pjesnika narav, povuen u sebe. NapuJta
carigradsku patrijadku stolicu
(na kojoj je od 379. do 381.) zbog
protivljenja nekih biskupa legalista na drugom opem saboru u
Carigradu. Kasnije se u Nazijanzu
bavi samo svojim teoloJkim i
knjievnim radom.
Prikazuju ga kao istonjakog
biskupa bez mitre, s knjigom u
ruci. Tako prikazan i u sarajevskoj katedrali. Na novcu bosanskih kraljeva Tvrtka II. (1404-1409; 1414-1415.) i Stjepana
TomaJa (1443-1461.) prikazan
kao biskup bez mitre, s aureolom
i pastirskim hapom. Na novcu
Stjep~a II. Tomaevia (1461-63.) on ustupa svoje mjesto sv.
Grguru lo papi, na ijoj se glavi
nalazi niska mitra. Patron pjesnika. Zazivaju ga za dobru etvu.
MD

Grifon (franc. g,iffon vrsta psa.,

usp. slat. g,yphus
gr. g,yps,
gen. g,yp6s orlo-Iav, grif.
asir. k',ub divovska ptica s ljudskom glavom i lavljim apama.;
srodno s ke,ub[in]).
Izmiljeno udovite. Obino se
prikazuje s glavom i krilima orla
i s tijelom lava. Upotrebljava se
u nekoliko razliitih znaenja. S
jedne strane grifon predstavlja
Spasitelja (zbog svoje mogunosti
da se vine put visina), s druge
pak strane, zbog spoja orlujske
prodrljivosti i lavlje okrutnosti,
predstavlja one koji tlae i progone krane.
MG

<

<

Grimiz (tur. ki,m;z sirski insekt

tog imena; lijepa zagasita crvena
boja [koja se vadi iz tog insekta]. < peTZ. kirm crv.: sanskr.
krmi crv.). Grimiz (skrlet) uvijek se povezivao s kraljevskim
dostojanstvom i prihvaao kao
simbol carske vlasti. Stoga se grimiz kadto upotrebljava kao simbol Boga Oca. Krist obuen u
skrletnu ili grimiznu kabanicu
upuuje na evaneoski izvjeJtaj o
muci (Iv 19,4-6) i pojavljuje se
u prizorima .Ecce hommo (Evo
ovjeka.) s trnovom krunom na
glavi i trskom u ruci. Grimizno,
kao znak vrhovnitva, boja je
odjee kardinala rimske Crkve.
MG

Grob Boji: -+ Boji grob

Groe (UfJaJ. Grozdovi sloeni
s vlatima ita ponekad se upotrebljavaju da oznae kruh i vino
u svetoj priesti. Openito groe,
pOput euharistijskog vina, predstavlja krv Kristovu. Prizori rada
u vinogradu ponegdje oznauju
napore dobrih krana u vinogra-

GRUDI

RABIT

248

du Gospodnjem. Vmova loza ili

njen list upotrebljava se kao znak
Spasitelja, koji se naziva pravim
trsom. (-. Vinova loza) MG
Grudi. 2enske grudi simbol su
materinstva i njegovih odlika kao
Ito su ljubav, njegovanje i za!tita. Djevica Marija slika se ponekad s djetetom Isusom kako ga
doji na grudima. Odsje<!ene sise
na tanjuru oznaka su mueni~tva
sv. Agate, kojoj su klije!tima ili
!karama istrgnute grudi. MG

Guska (Anse,). Jal od rimskih

vremena guska je simbol budnosti i providnosti. Poznata je legenda o kapitolijskim guskama
koje su spasile Rim od provale
Gala.
U krUanskoj umjetnosti guska se
kad~to pridaje kao svetaka oznaka sv. Martinu biskupu, jer se
pria kako je guska otkrila nje
govo skrovihe u kojem se skrivao
pred stanovnicima Toursa, koji
su ga traili da ga izaberu za
svog biskupa.
MG

H
Habakuk (bebr. hibaqqiiq vjeroj.
bosiljak)
1. Jedan od dvanaest starozavjernih malih -. proroka. Prikazuje se kao pognuti, bradati
starac. Na temelju njegova proro~tva da ~e se Krist roditi izmedu dvije ivotinje (Hab 3,2)
i stiha proroka Izaije: Vol poznaje svoga vlasnika i magarac
jasle svoga gospodara (Iz 1,3),
u!li su vol i magarac u ikonografiju -. rodenja Kristova.
2. U povijesti proroka -. Danijela (Dn 14,33-39) opisuje se
kako je judejski prorok Habakuk
kod kue (u Judeji) kuhao u loncu ka~u i u nju drobio kruh da
to odnese za ruak eteocima, ali
ga je -. andeo zgrabio za kosu
i odnio s loncem kale u Babilon,
da bi tamo nahranio proroka
~ Danijela kada je ovaj bio
ba<!en u lavlju jamu.

Atributi su proroka Habakuka: andeo, ko~arica kruha, vr<!, lonac s

kalom.
BF
Habit (lat. habitus izvanjsko i
nutarnje dranje, vanjItina, oblik;
odijelo). Opi naziv za -. redovni<!ko odijelo, koje se sastoji
od vi~e dijelova: liroka haljina
do glenja s rukavima (habit u
uem smislu), u struku vezana
konim ili od konopca pletenim
pojasom. Samo franjevci imaju
od konopca pleteni pojas s tri
uzla, koji ozna<!avaju tri redovni<!ka zavjeta: <!isto~e, poslu!nosti
i siroma~tva, a svi ostali imaju
koni pojas, premda ova tri zavjeta imaju svi redovnici. Drugi
dio odjee jest opleak (-. Ikapular), koji u nekih pokriva samo
ramena, a u nekih je u obliku
~irokog traka koji preko prsa i
leda see do ispod koljena (npr.

HAD

249

kod dominikanaca, benediktinaca,

karmeHana itd.) Na vrhu opleka
priivena je kukuljica za pokrivanje glave. Redovi se meusob
no razlikuju po obliku detalja
opleka i kukuljice, a osobito po
boji itavog habita. Bijelu boju
npr. nose kartuzijanci, cistereiti,
dominikanci; crnu benediktinci,
konventualci, danas i samostanski
treoreci, isusovci (oni nose samo
talar s pojasom od tkanine); smeu boju nose franjevci, opservanti
i kapucini, karmeliani; sivu pavlini, a nekad su nosili i samostanski treoreci. (Oblik odijela
pojedinih va!nijih redovnikih
zajednica vidi na prilo!enoj skici, str. 506).
Kod !enskih redova habit se naelno sastoji od istih dijelova kao
i muki, samo Kto umjesto kukuljice redovnice nose veo, a ispod
njega, uz glavu, bijelu .kapicu
koja se u donjem dijelu Kiri na
prsa. Kod !enskih redova, raznovrsnost detalja vela i opleka
po kojima se meusobno razlikuju a tako i kombinacije bijele
i crne boje u dijelovima habita,
toliko su zamr!ene te je gotOvo
nemogue dati sa!et a iscrpan
pregled meusobnog razlikovanja.
Redovi, u doba kada nastaju, gotovo naelno uzimaju za svoje
slubeno odijelo najjednostavniju
no!nju tog vremena, a ona se
kasnije stilizira i postaje oznakom stalea. Danas je redovniko
odijelo izjednaeno s -+ liturgijskom odjeom.
AB
Had: -+ Sotona, -+ pakao, -+ Posljednji sud
Hadrijan,

muenik

(lat. Hadria-

jan). Muenik iz Nikomedije (sada Izmir), istono od Carigrada

u Maloj Aziji. Mueni!tvo podnio pod Dioklecijanom, god. 303.
zajedno s dvadeset tri druga muenika. Po legendi, sin cara Valerija Proba, roenog Sirmijca
(zato Hadrijana i predstavljaju
kao Sirmijca na!i pisci XVIII.
stoljea: Bedekovi, Kai-Mio!i
Mihaljevi, Szorenyi). Na Mihaljevievu stablu srijemskih svetaca

1777. prikazan je kao mladi kraljevi s palmom, a u drugom medaljonu sv. Natalija, njegova ena, kao otmjena gospoa. Papa
Honorije I. u VII. st. posvetio
mu je crkvu u nekada!njoj palai
rimskog Senata, odakle su od vremena pape Sergija I. - takoer
u VII. st. - vodili procesije sa
svijeama na etiri najvanija Marijina blagdana: Svijenicu, Blagovijest, Veliku i Malu Gospu.
Zato 8. rujna njegov spomen u
misi Male Gospe (od 1969. dokinut).
Slikaju ga kao vojnikog asnika
s maem i nakovnjem u ruci (prema legendi, na nakovnju su mu
razmrskaH udove). Natalija je navodno sahranila njegovo tijelo u
Carigradu; tu je veoma !tovan,
Sa spomendanom 26. kolovoza.
Smrtni dan mu je inae 4. oujka.
Na temelju pojedinih zgoda prilikom muenja, Hadrijan je za!titnik mesara, kovaa, pivara,
glasnika, krvnika, tamniara, vojnika. Njega inae treba razlikovati od palestinskog muenika
Hadrijana, koga Euzebije Cezarejski u knjizi o palestinskim muenicima spominje zajedno s Eubulom. Njihov je blagdan 5. oujMD
ka.

nus, ime nastalo prema gradu Ha-

driji na Jadranu; hrv. jo i Adri-

HAGAJ

Hagaj -+ Agej

HALJINA

250

Hagara u pustinji (hebr. biigiir).

(Post, gl. 16 i 21,9-21). Hagara
je Egipanka, slukinja Sare, ene
~ Abrahamove. Po nagovoru Sare, nerotkinje, Abraham rodi s
Hagarom sina Izmaela (Jamaela).
Takoer po Sarinu nagovoru Hagara je dva puta bila otjerana u
pustinju, u smrt od ei i gladi:
prvi put jo kad je bila zanijela,
pa je, uzoholivi se, uvrijedila Saru, a ova joj se, povrijeena, osvetila, a drugi put kad je ve bila
rodila Izmaela pa se Sara (koja
je u meuvremenu takoer rodila
sina Izaka) pobojala da e se nasljedstvo dijeliti izmeu njena sina Izaka i Hagarina sina Izmaela.
Oba puta se u pustinji pojavljuje
aneo, koji spaava Hagaru: prvi
put samu (kada je nagovara da
se vrati Sari), a drugi put kad
je protjerana s djetetom Izmaelom pa je aneo tjei i obeava
joj da e od Izmaela potei veliko potomstvo; on joj tada otkriva zdenac vode u pustinji. Hagara je odgojila Izmaela u pustinji i on je postao lovac.
Dramatinost sadraja u Hagarinoj povijesti renesansa i barok
pretvorili su u genre-scenu s vedutama pustinje. U tipolokom
pogledu Hagara je predstavnik
Starog zavjeta, a Sara Novog
BF
zavjeta.
Haljina. Skrletna lli grimizna haljina jedno je od znamenja Kristova
trpljenja to ga je podnio u sudnici,
i stoga je simbol muke.Onda vojnici upraviteljevi uvedoe Isusa u
upraviteljev dvor i skupie oko
njega cijelu etu. Zatim ga svukoe i ogrnue skrletnom kabanicom. .. Poto mu se izrugae,
skinue s njega kabanicu i obukoe mu njegove haljine te ga

HEDVIGA

odvedoe da ga razapnu (Mt 27,

27-31). Neivena koulja takoer je jedan od znakova muke.
.A vojnici, poto su razapeli Isusa, uzee njegove haljine ... Uzee i njegovu koulju. Ali kako
nije bila ivana, ve sva otkana
od vrha do dna, rekoe ... : Ne
parajmo je, ve bacimo za nju
kocku komu e pripasti! (Iv 19,
MG
23, 24).
Harfa (njem. Harfe < ie. *korba).
Harfa je poznata oznaka kralja
Davida.David i sav Izrael igrali su pred Bogom iz sve snage
pjevajui uza zvuke citara, harfa,
bubnjeva, cimbala i truba (1 Ljet
13,8). Harfa je postala i simbol
Knjige psalama i napjeva u ast
Boju.
O harfi se kao o glazbalu boanske glazbe govori i u Otkrivenju
(5, 8), gdje se opisuju dvadeset i
etiri Starca koji sjede oko Bojeg prijestolja, .od kojih je svaki
drao harfu. Sv. Augustin u svojim propovijedima tumai deset
zapovijedi Bojih usporeujui ih
s deset ica Davidove harfe.
MG
Hebdomadar (lat. bebdomadarius
.sedmiar <gr. bebdomas, -ados
.sedmica, sedmoro, bebdomos
.sedmi, hepttl .sedam). ~ Kanonik ili ~ redovnik u koru koji
u trajanju od jednog tjedna (sedrnice) predvodi moljenje ~ oficija ili vrli neku drugu korsku
ili liturgijsku slubu. Ta se dunost mijenja svakog tjedna, dok se
svi ne izredaju.
AB
Hedviga, sveta, redovnica (lat.
Hedvigis; polj. ]adwiga). leska
vojvotkinja, ena Henrika I. Bra-

HEDVIGA

HENRIK

251

datog (1228-1238.), a kS Bertolda IV., grofa meranskog (Hrvatsko primorje i Istra), roena
na dvorcu Andechs u Bavarskoj
oko 1174. Odgojena u benediktinskom samostanu u Kitzingenu.
Sestra ugarsko-hrvatske kraljice
Gertrude, ene Andrije II. i majke
sv. Elizabete Thiirin~ke. U lesku
naseljavala Nijemce, osnivala samostane, lirila kulturu, ali i germanizirala te krajeve. Majka sedmero djece, koju je svu nadivjela, ak i sina Henrika Pobonoga,
koji je poginuo u borbi s Tatarima 1241. Osnovala samostan cistercitkinja u Trzebnici, sjeverno
od Breslaua (Wroclawa), u koji se
i sama povukla nakon smrti mua
i sina. Umrla u samostanu 15. listopada 1243. i ondje pokopana.
Kanonizirana 1267. Od 1680. do
1929. blagdan 17. listopada, a
. od tada od 16. listopada.
Slikaju je kao cistercitkinju s knelevskim platem i krunom do nje,
kako dijeli milostinju ili kako u
ruci dri model crkve (kip u
Schweidnitzu [vidniea] iz 1492.).
Zatimica leske i branih drugova.
Treba razlikovati od nje Hedvigu - jadvigu, poljsku kraljicu,
kerku ugarsko-hrvatskog kralja
Ljudevita Anujskog i Jelisavete
Kotromanike, bosanske kraljevne. Ona je roena 1374.; 1380.
okrunjena je za kraljicu Poljske,
a 1386. vjenana iz politikih razloga s Jagje1om, knezom litavskim. Tim je vjenanjem provedeno kristijaniziranje Litve i njezino ujedinjenje s Poljskom. Zauzimala se za mirno rjeenje razmirica s njemakim krihrskim
redom. Umrla je na glasu svetosti u Krakovu 17. srpnja 1399.
Radi se na njezinu progla~enju
blaenom.
MD

Helebarda (njem. Hellebarde od

heim drak, njem + barte
bradva, tesla, sjekira). Helebarda je oznaka sv. Jude Tadeja,
za kojega se ddi da je, putujui
zajedno sa sv. imunom Zelotom,
bio sasjeen helebardom.
MG
Heli, starozavjetni sveenik: -+
Samuel
Helijev. hUrt: -+ Samuel
Henoh (hebr. hanok, znaenje nepoznato; u kananejskom hanaku
znai privdeni, pristab). (Post
5,18-24; Sir 44,16 i 49,13; Heb
11,5). Starozavjetni patrijarha,
uzet na nebo pOpUt proroka -+
Ilije. Prefiguracija -+ Uzah~a,
-+ uznesenja Bogorodiina i uskrsnua
mrtvih (-+ Posljednji
sud). Prikazan je kako se die
sa zemlje, uzdignutih ruku, ili
kako s prorokom Ilijom prihvaa
u raju dobrog razbojnika (-+
Dizma).
BF
Henok -+ Henoh
Henrik, sveti, car (lat. Henricus;
slov. Henrik, Areh). Njemaki
(rimsko-njemaki) car Henrik II.
rodio se 975., a vladao od 1002.
do 1024. (okrunjen u Rimu 1021.).
Uspjdnim ratovima ouvao je njemaku granicu prema Istoku i Zapadu, zadobio Burgundiju i uvr
stio njemako gospodstvo u Italiji. Posebno se brinuo za dobro
Crkve. Bio je uenik sv. Wolfganga. Budui da sa enom Kunigundom (takoer sveticom) nije imao djece, svoj imetak .ostavio je Kristu. (Tvrdnja o djevianskom braku je neosnovana.)
Dao je sagraditi katedralu u Bambergu, bogato je obdario bri!msku

HEREZA

HEROD

252

(Freising) i briksensku biskupiju

(s posjedima i u Sloveniji: okolica Straia kod Kranja, Bledski kut). Umro je 13. srpnja 1024.
u Gronauu kraj Gottingena, a
pokopan je u Bambergu. God.
1146. bio je kanoniziran kao jedini od njemakih careva. Blagdan mu je 13. srpnja. Kult mu
se iz Bavarske rairio po njema
kim krajevima. U Sloveniji su ga
osobito irili samostani (npr. benediktinci iz St. Pavla u Labotskoj dolini) i biskupije Bamberg,
Freising i Briksen na svojim zemljinim posjedima. Atribut mu
je model Iiamberke katedrale u
ruci. Obil!no se prikazuje na umoru ili pri kunji (ordalia) sv. KuEC
nigunde.
Hereza (gr. hatresis .izbor, [vlastito] miljenje). Rije i pojam
hereza imaju u povijesti razna
znaenja, no najopenitije se ta
rije upotrebljava za nauku koja
je suprotna slubenoj nauci Crkve,
ili opeprihvaenim postavkama
nekog sustava miljenja ili vjeroAB
vanja.
Hermagora, biskup, i Fortunat,
akon muenici (lat.
gr.
Hermagoras [Hermogenes], Fortunatus; hrv. jo: Mohor; slov.
Mohor, Smohor). Sirmijska je biskupija 23. kolovoza imala spomen muenika Hermogenesa j
Fortunata, muenih pod Dioklecijanom 303. ili 304. godine. Njihove su relikvije 408. ili 409. godine prenesene u Akvileju, gdje
su ve imali svog muenika Fortunata iz III. ili poetka IV. stoljea. Tada je dolo do identifikacije i zamjene legendarnog akvilejskog .biskupa Hermagore sa
sirmijskim muenikom, a sirmij-

<

ski se Fortunat stopio s akvilejskim. Hermagora je zapravo bio

lektor biskupa u Singidunumu
(dananji Beograd), odakle je prebjegao u Sirmium. Fortunat pak
bio je akon sirmijske crkve. Po
legendi bi Hermagora bio uenik
sv. Marka evanelista, prvog propovjednika kranstva u Akvileji.
Poto je Hermagoru u Rimu posvetio za biskupa sam sv. Petar
apostol, Marko ga je postavio za
akvilejskog biskupa. Mul!eniku
je smrt, po toj legendi, podnio
pod Neronom oko 67. godine (u
to doba, meutim, u Akvileji
uope nije bilo progona). Akvilejska je biskupija tim legendama
htjela sebi pribaviti ugled apostolskim podrijetlom svojih prvih
predstojnika. Svetkovina im je 23.
kolovoza, a prijenos relikvija 2.
srpnja. Kult se najprije razvio po
akvilejskom i venetskom kraju, a
zatim i u Sloveniji i Istri. Od
1031. patroni su akvilejskog patrijarhata, a od 1461. i ljubljanske biskupije. Hermagoru su smatrali prvim navjestiteljem kran
stva u Sloveniji, zbog ega mu je
1852. godine bilo posveeno tada
osnovano knjievno drutvo (.Mohorjeva druba). Hermagoru slikaju kao biskupa s maem, palmom (i knjigom), a Fortunata
kao akona s palmom i maem.
EC
Hermelin

zerdav

Herodova gozba (gr/!. Heri5des).

Herod Antipa bio je .I!etverovlasnik (u pukom govoru
.kralj) Galileje i Pereje od 4.
pr. Kr. do 39. posl. Kr. Protjerao je svoju enu da bi uzeo Herodijadu, te je dao uhvatiti Ivana
Krstitelja jer mu je tO spoitavao.

HEnMASIJA

253

Prizor Herodove gozbe redovito

je vezan s prizorom Salominog
plesa. Kralj Herod obino je
okrunjen i sjedi uz Herodijadu
ili uz uzvanike. Herodijadina ki
Saloma plde; od XII. stoljea
do renesanse redovito je u akrobatskim pozama (hoda na rukama, savija se kao zmija). U prizoru nastupaju i svirai.
BF
Hetimasija -+ etimasija
Hijerarhija (gr. = svetovlae,
< gr. hier6s svet + arkhein
.vladati). Sustav upravljanja
Crkvom za koji se smatra da potjee od Boga. Postoje dvije vrste
hijerarhija: pravna i sakramentaina.
p r a v n a hijerarhija jest upravna vlast nad svom Crkvom ili
njenim teritorijalnim dijelom, a
preuzeta je iz kasnorimskog i bizantskog sustava upravljanja carstvom. Vrhovni poglavar Crkve
jest papa sa sjeditem u Rimu.
Njegovi neposredni suradnici u
upravljanju svom Crkvom jesu
kardinalski zbor i Rimska kurija
(kongregacije, oficiji itribunali),
koje imenuje on sam. Osim pape
kao pojedinanog glavara, postoji
i kolektivni upravni organ: -+
koncil (= sabor svih biskupa
Crkve na elu s papom) i -+ sinoda (= sabor predstavnika pojedinih crkvenih pokrajina na
elu s papom).
Pojedinim teritorijalnim jedinicama Crkve, -+ biskupijama, upravljaju biskupi imenovani od pape,
i o njemu su ovisni, a pojedinim
dijelovima biskupije, -+ upama,
upravljaju sveenici -+ upnici,
imenovani od biskupa i o njemu
u vlasti ovisni.

HlLARIJE

U hijerarhiju spadaju i akoni

kao pomonici navedenih nosilaca vlasti, i to uglavnom u upravljanju materijalnim dobrima. Papa je nosilac suvereniteta Vatikanske Drave (zapravo je to
vie simbolini suverenitet), to je
ostatak papinske svjetovne vlasti,
koja je u prolim vremenima bila
mnogo ira.
S a k r a m e n t a l n a hijerarhija
ima svoj izvor u -+ sakramentu
sveenikog reda i njegovim stupnjevima. Sveeniki naime red
ima sedam stupnjeva - etiri nia: -+ vratar, -+ lektor, -+ egzorcist i -+ akolit, i tri via: -+ a
kon, -+ sveenik i -+ biskup. U
dugom povijesnom razdoblju od
VI. stoljea do II. vatikanskog
koncila (1962-1965) izmeu viih i niih redova postojala je
institucija subakonata, kao priprava na vie redove, koja se ponekad smatrala dijelom sakramentaine hijerarhije.
Osim ovih dviju stvarnih hijerarhija, postoji i poasna hijerarhija,
koju sainjavaju -+ prelati, -+ kanonici i jo neki poasni kleriki
naslovi.
AB
Hilarije, sveti, biskup, crkveni ui
telj (lat. Hilarius). Biskup Poitiersa u Francuskoj (Pictavium in
Gallia). Tu je i roen oko god.
315. Oenjen. Izabran za biskupa
oko 350.; postaje veliki borae
protivarijevaca (Valens Mursanski iUrzacije Singidunumski).
Car Konstancije ga je 356. prognao u Malu Aziju, ali ga je Julijan ve 360. vratio u Poitiers.
Glasovito mu je djelo O Trojstvu u dvanaest knjiga. Njegov
ivot u zajednici s klerom postaje
zaetak mOruUtva u Galiji. Po-

HILARI]E

254

zvao je tamo i sv. Martina, kasnijeg biskupa od Toursa. Umro

je 13. sije~nja oko 367. u Poitiersu. Grob mu je u Parmi (Italija).
Od XIII. st. blagdan mu se slavi
14. sije~nja sve do 1969. kad je
vraen na njegov smrtni dan.
Crkvenim u~iteljem proglaen
1851. Prikazuju ga kako gazi
zmije ili ih probada svojim biskupskim !tapom (= potjerao
zmije s otoka Gallinaria, juno
od Genove; progonitelj Arijeva
krivovjerja).
Za!titnik od zmija; pomonik male i slabane djece koja ne mogu
hodati.
MD
Hilarije, biskup, i Tacijan, akon
- sveti mu~enici (lat. Hilarius,
Tacianus). Po legendarnoj tradiciji, Hilarije bi bio nasljednik
akvilejskog patrijarha Hermagore.
Zajedno s akonom Tacijanom
mu~en na loma~i, a zatim im je
odrubljena glava. Blagdan im je
16. oujka. Kult im je ra!iren
osobito na akvilejskom podru~ju.
Hilarije je patron katedrale u Staroj Gorici. Prikazuju se kao biskup i akon s palmama.
EC
Hilarion, sveti pustinjak, opat
(lat. Hilarion). :Zivot mu je opisao sv. Jeronim s mnogo legendarnih crta. Rodom je iz Gaze u
Palestini (Thabata juno od Gaze). Roen 291. god. U~enik sv.
Antuna opata; presadio je egipatsko anahoretstvo u Palestinu.
Svoj dugi ivot proveo u pustinjama Egipta, Sicilije, Dalmacije
i Cipra. Poznat po svojim ~ude
sima. U Epidauru (danas Cavtat
kod Dubrovnika), kae legenda,
oslobodio stanovni!tvo od neke
velike zmije i morskih valova za

HJ1'OGEJ

vrijeme potresa ~65. god. Ovo se

pripovijedalo jo u Jeronimovo
doba (V. st.) u svemu dalmatinskom kraju do Salone (Solina).
Umro je na Cipru 21. listopada
371. Toga dana spomen u rimskoj liturgiji do 1969. (od XIV.
st.). U dubrova~koj biskupiji i danas slavljen.
Predstavljaju ga kao pustinjaka
u odjei od koe, s knjigom u
ruci kako nastupa protiv zmaja.
Titul upne crkve Mlini, izmeu
Dubrovnika i Cavtata.
MD
Himan (gr~. hymnos .hvalospjev). Meui~ki i ritmi~ki tekstovi koji se recitiraju ili pjevaju
u liturgijskim ~inima. Svoje podrijetlo vuku od grkih popijevaka u ast bogova. Prve tragove
kdanskih himana nalazimo ve
u _ Evaneljima, opseniji su u
Apokalipsi, a kao literarna vrsta
svoj procvat doivljavaju od IV.
do VIII. stoljea. Najpoznatiji
pjesnici himana jesu: Ambrozije
(milanski, t 397.), Prudencije (t
405.), Sedulije (t oko 450.), Venancije Fortunat (t 600.), Pavao a
kon (t 799.), Hraban Maurus (t
856.); u XIII. stoljeu Toma
Akvinski, Albert Veliki, Jaccopone da Todi i niz drugih.
AB
Himnarij (lat. hymnarium < gr~.
hymnos .hvalospjev, himan, izvorno .vez, sastavak). Knjiga
koja sadri zbirku himana. Prve
takve zbirke javljaju se kod benediktinaca u VIII. stoljeu, a
uskoro su prevladale u svoj Evropi. U XI. stoljeu ve je dovden
himnarij za blagdane Gospodnje,
a veoma je bogat i za pojedine
sve~.

Hipogej -+ katakombe

AB

255

HLJEB

HODEGITRIJA

Hljeb: -+ hljebovi i ribe; -+ beskvasni hljebovi, -+ Pasha

Hljebovi i ribe. (Mt 14,13-21 i
15,32-39; Mk 6,34-44 i 8,1-9;
Lk 9,10-17; Iv 6,1-15). U dva
navrata, kada je mno~tvo naroda
~to je slu~alo Kristovo propovijedanje ogladnjelo, Krist je blagoslovio hljebove i ribe (u prvoj
zgodi pet hljebova i dvije ribe, u
drugoj zgodi sedam hljebova i
nekoliko riba), umnoio ih i njima nahranio mnotvo. Od kruha
to je pretekao skupilo se prvi put
dvanaest kohra, a drugi put sedam koara ulomaka. Od najstarijih kdanskih vremena motiv
umnoenja hljebova i riba jest
par excellence simbol -+ euharistije. Ikonografija prikazuje umnoenje hljebova i riba ili kao dogaaj ili kao simbol. Dogaaj
prikazuje ili u jedinstvenom prizoru ili u tri prizora: 1. kako
Krist blagoslivlja koarice, 2. kako apostoli dijele hljebove, i 3.
kako ljudi skupljaju ostatke hljebova. No ve od fresaka na zidovima katakomba, poev~i od
II. stoljea, ikonografija prikazuje koaricu s hljebovima (na
hljebovima, .panes decussati. ,
urezani su kosi kriii) i ribu uz
koaricu.
U starijim prikazima tog dogaaja
Krist dodiruje kohricu ~tapom ili
stoji u sredini izmeu dva apostola
i polae jednu ruku na hljebove a
drugu ruku na ribe ~to ih apostoli
dre pred sobom u koJaricama.

BF
Hodegitria (grl!. = voditeljica
na putu. < hod6s put. + hegeisthai voditi.). (Panagia Hodegitria, Najsvetija pokazateljica puta., Voditeljica na putu.)

Bogorodica Hodegitria - Eleousa.

Split, Gospa od Sustjepana, 13.
st.

jest bizantski tip poprsja ili cijelog lika stojee frontaIne Bogorodice koja na svojoj lijevoj ruci
nosi Krista, a svojom desnom rukom, polaui je na prsa, pokazuje Krista. Krist desnicom blagoslivlja, a ljevicom dri svitak.
Naziv Hodegitria dobila je po
izvornoj ikoni (koja se pripisivala sv. Luki), a nalazila se u
carigradskoj crkvi na Hodegonu,
na .Cesti vodia. (profesionalnih
pratilaca putnika i karavana).
Kasnije se razvila legenda da je
slijepima vratila vid i tako postala njihova voditeljica na putu.
Original su unitili Turci kad su
osvojili Carigrad. U ikonografiji
Zapada ovaj je bizantski ikonografskl tip sluio kao prauzor ci-

HOLOFERNO

256
Homunculus -+

HRAST

Navje~tenje

Hore (lat. horae satovi, asovi,

ure.). Dijelovi brevijara koji se
mole u odreeni sat dana. Oni su
esto bili pisani u posebnim knjigama zvanima horarium (franc.
Livre d'heures; njem. Stundenbuch, oboje .knjiga asova [sati].). Zato je brevijar u hrvatskom jeziku i dobio naziv asoslov. (-+ Brevijar).
AB
Hortus conclusus:
vrt

-+ ograeni

Hostija (lat. hostia .rtvena ivotinja, rtva prinosnica starog

oblika hostio udaram, sijeem,
koljem.). Hostija je tanak, okrugao komadi beskvasnog kruha
koji misnik posveuje kod euharistije ili mise. Ime joj potjee od
latinske rijei hostia, lto znai
.nva, rtveni prinos. Kao takva, a osobito kad se prikazuje
zajedno s kaleom, hostija oznauje Kristovu hrvu na kriu.

<

Bogorodica Hodegitria. Katedrala

/I H'fJaru. 13. st.

jelom nizu
Djetetom.

gotikih

Bogorodica
BF

MG

Holoferno -+ Judita
Homilija (gr. homiUa .obilazak,
sastanak, razgovor.). Za razliku
od sveanih govora i panegirika,
pojam homilija, koja izvorno gr,
oznaava .sastanak, prijateljski
razgovor i pouku uitelja., predstavlja
jednostavno
izlaganje
(vjerskih) istina namijenjeno pouci (vjernika). U -+ misi joj je
mjesto uz itanja -+ evanelja,
kao njegovo tumaenje. Tumae
nje evanelja preuzeto je iz idovske prakse tumaenja Zakona
(Tore, hebr. toriih), a u katolikoj
Crkvi postalo je obvezno u IV.
stoljeu. Najstariju zbirku homilija sastavio je Pavao akon u
IX. stoljeu.
AB

Holea -+ Ozej
Hrast (Quercus). JoJ davno prije
pojave kdanstva drevni su narodi ltovali hrast kao sveto drvo.
Tako se on javlja jol u keltskom
kultu Druida. Kao Jto to obino
biva, kr~anstvo je poganska vjerovanja u vezi sa ltovanjem hrasta uklopilo u svoju simboliku, te
je hrast postao slikom Krista ili
Djevice Marije. Hrast je jedno od
onih stabala za koje se vjerovalo
da je od njegova debla bio izraen Kristov kri (-+ ernika, -+
jasika).
Zbog svoje vrstoe i trajnosti
hrast takoer oznauje jakost vje-

HUBERT

257

IGNACIJE

njegov blagdan) i sahranjeno u

samostanu St. Hubert u Ardenima. Od X. stoljea pripisuju mu
obraenje prema legendi o sv.
Eustahiju: dok je lovio u umi
ukazao mu se jelen sa sjajnim
kriem izmeu rogova. I Diirer
je napravio jedan bakrorez s tim
motivom (nekima on predstavlja
sv. Eustahija, a nekim sv. Huberta, usp. KUnstle).
Prikazuje ga kao biskupa s palijem i knjigom na kojoj lei jelen
s kriem meu rogovima. Patron
umara, lovaca, pasa, krznara,
metalaca, mesara, optiara; zaMD
titnik protiv bjesnila.

re ili kreposti, a uz to i ustrajnost kdanina u ivotnim tegobama.

MG
Hubert, sveti biskup (lat. HIllurtus). Biskup Tongern [Belgija]-Maastrichta [juna Nizozemska],
godine 703. ili 705. Nasljednik
sv. Lamberta. Sjeditem svoje biskupije uinio Liege - LUttich,
kamo je prenio i moi sv. Lamberta. Nazvan je apostolom Ardena, u jugoistonoj Belgiji. Umro
u Tervuerenu kod Bruxellesa 30.
svibnja 727. Tijelo mu je podignuto (elevatio) iz groba 3.
studenog 743. (zato toga dana

I
Idol (gr. eldolon lik, slika).
Predmet, kip ili slika kojima se
u religijama primitivnih i srednjih civilizacija, a nerijetko i visokih, pridaju bo!anska svojstva
i mo, te ih kao takve aste pravim bogotovIjem, prinose im
rtve i zazivlju za pomo. (U
hrvatskom jeziku postoji jo i naziv kumir, iz rus.). -+ Idolatrija;
.... bijeg u Egipat (pad idola);
.... Samuel (pad idola Dagona);
.... Salomon).
.AB
Idolatrija (gr. eldolon .slika, lik.
+ latrela .sluba, tovanje., usp.
latreuein .sluiti [bogovima].).
Kult koji Se pridaje kipu ili slici
nekog boanstva kao da je taj lik
samo osobno boanstvo, s tenjom da se od tog lika dobije
nadnaravna pomo. (-+ Ikono.AH
klasti, -+ ikonoduli).
17 LEKSIKON IKONOGRAFIJE

Idololatrija -+ idolatrija
Ignacije Loyola, sveti, prezbiter
(lat. 19natius). Roen god. 1491.
u srcu baskijske zemlje, u dvorcu
Loyola, na sjeveru panjolske.
Kao vitez i vojnik provodi slobodan svjetovnjaki ivot dok ne
bude ranjen kod Pamplone 1521.
Tada, bolujui u dvorcu, ita ivote Isusa Krista i svetaca i doivljava obraenje. U osamljenosti Manrese pie svoje glasovite
Duhovne vjebe; za geslo si uzima: .Sve na veu slavu Boju.
(.Omnia ad majorem Dei gloriam. OAMDG). Zapoinje
studij u Parizu, gdje mijenja svoje
krsno ime Inigo Lopez u latinsko Ignatius. S drugovima na studiju (Faber, Xaver itd.) osniva
1534. Drubu Isusovu (isusovce,
jezuite), koju Pavao III. god.

IGRA

258

potvruje. NapuJta uobi~ajenu korsku molitvu i posebnu

redovni~ku odjeu i predaje se s

1540.

drugovima sasvim apostolatu. Odgoj mladei, temeljit studij i misijska djelatnost u novootkrivenim prekomorskim zemljama za
njega dobiva veliko zna~enje. Kao
prvi general reda umire u Rimu
31. srpnja 1556. Grob u crkvi
Al Gesu. Kanoniziran 1622., a
slijedee godine upisan u Rimski
kalendar. Blagdan mu i danas 31.
srpnja.
Slikaju ga kao sve~enika u redovni~koj ili misnoj odjei s Isusovim monogramom (IHS) na prsima ili na knjizi; zatim sa slovima OAMDG; s redovni~kim biretom ili obrijane glave; kako
gleda kri u suncu odnosno Isusov monogram u plamenu; kako
oivljuje mrtvaca; kako istjeruje
avla (tj. krivovjerje). - ZaJtitnik
isusovaca, duhovnih vjebi, domova za duhovne vjcibe, djece
i ratnika. Zazivaju ga protiv vukova, grizoduJja, ~arobnja~tva,
groznice.
MD
Igra (igre djeteta Isusa):
stovo djetinjstvo

Kri-

(gr~. eiMn slika, lik.). U

isto~noj Crkvi tako se naziva sli-

Ikona

ka, reljef ili mozaik koji predstavljaju Krista, Bogorodicu ili

kojeg sveca, te u neku ruku participiraju u moi onoga koga
predstavljaju. (u isto~noj su Crkvi
kipovi zabranjeni.) Ikone u isto
noj Crkvi uivaju odreeno kultno hovanje (zbog ~ega je nekad dolazilo do otrih ikonoklasti~kih borbi: -'> ikonoklazam).
Zbog toga se u oblicima izbjegava
svaki naturalizam, ali se zato bojom nastoji predo~iti stanovit irea-

IKONOKLAZAM

lizam, dapa~e nadnaravnost, koja

vjernicima treba pruiti predosjeaj nebeske slave. Stoga su boje
ikona kanonom odreene. Od
osobite su vanosti i osobito cijenjene one ikone koje se smatraju
vjernim odrazom Krista ili Bogorodice, ikone za koje se ponekad
ddi da su boanskog podrijetla,
a ne uinjene rukom (-'> aheiropoietos).
AB
Ikonoduli (gr~. = .Jtovatelji slika, gr~. eiMn .slika, lik +
doulos .Jtovatelj; rob.). -'> PristaJe ~ ikonodulije.
Ikonodu1ija (gr~. eiMn .slika,
lik. + doulela .podlonost; hovanje.). Struja koja je u borbi
oko tovanja odnosno neJtovanja
slika (-'> ikonoklazam) u VII. i
VIII. stoljeu u Carigradu zastupala minjenje da se slike smiju
hovati, ali ne zapravo one same,
nego preko njih onaj koga predAB
stavljaju.
Ikonoklasti (gr~. eiMn .Iik, slika.
+ klaein .lomiti, kidati.). -'>
Prista~e -'> ikonoklazma; hrv. i
.kipoborci.
Ikonoklazam (gr~. eiMn slika,
lik. + klaein .lomiti, kidati, ruJiti.). Struja u Carigradu i joJ
nekim dijelovima isto~ne Crkve
u VII. i VIII. stoljeu koja je
htjela uniJtiti sve svete slike (ikone), jer su se pristaJe te struje
bojali da bi Jtovanje sliH moglo
odvesti u -'> idolatriju. Godine
726. car Leon III. Izaurijski zabranio je postavljanje u crkvi bilo kakvih slika osim slike Krista.
Jednim drugim ediktom 730. godine zabranio je svako javno i
privatno Jtovanje slika pod prijetnjom smrtne kazne i naredio

IKONOSTAS

259

da se unite sve slike koje se pronau. Te su edikte podravali i

slijedei carevi, premda je postojala jaka opozicija (~ ikonoduli).
Nakon otrih prepirki, pa ak i
borbi, konano su pobijedili ikonoduli, te je na ~ koncilu u Niceji 787. sveano dopuheno tovanje slika i njihovo postavljanje
u crkvama. Borba se opet rasplamsala 814. godine za cara Leona IV. Armenca i njegovih nasljednika. Do konanog smirenja
tih borbi dolazi tek za carice Teodore 842. godine na koncilu u Carigradu, kada je definitivno odobreno tovanje slika, javno i privatno, ali su u crkvi iskljueni kipovi.
Na Zapadu nije bilo otrijih borbi, osim teoretskih. Tek su neki
fanatini protestanti u vrijeme
reformacije unitavali i sakatili
kipove (osobito u Vestfaliji). Sli
no se ponovilo i za vrijeme francuske revolucije, ali ne iz teolokih razloga.
AB
Ikonostas (gr. eiMn slika, like
+ stasis .stajanje, stajalite, poloaj). Pregrada izmeu svetita i brodova crkve, u ranom
srednjem vijeku u svoj Crkvi, a
danas samo u istonoj. N a toj su
pregradi u odreenom redu postavljene slike Krista, Bogorodice
i svetaca. Na Zapadu se u doba
gotike iz ikonostasa u nekim krajevima razvio -+ letner. Ikonostas svoje podrijetlo vue iz kanceU. (lat. cancelli ograda), ~
beme u ranokrbnskim bazilikama. Ima jedna ili troja vrata, koja
prema namjeni imaju i svoja imena. Po visini je razdijeljen u vie
slojeva (do sedam), u kojima su
poredani sveci po njihovoj ulozi
u misteriju otkupljenja.

ILIJA

U starije doba umjesto ikonostasa

postojale su samo uzdune i poprene grede, drvene ili kamene,
a na njima su bili objeeni zastori koji su zakrivali svetite, po
uzoru na jeruzalemski hram.
(Dijelove ikonostasa i njihove nazive, a tako i razmjetaj ikonografskih prikaza na ikonostasu
vidi na priloenoj skici).
AB

Ilija, sveti, prorok (hebr. 'elijja/hu]

.Jahve je Bog; odatle preko gr
kog lat. Elia; i slov. Elija). Starozavjetni prorok, borac protiv
idolopoklonstva, isposnik, pustinjak, udotvorac, jedan od rijetkih starozavjetnih pravednika koje istona i zapadna Crkva slave
kao svoje svece. Osobito je a
en kod Slavena, pa tako i U
naim zemljama, gdje je asocijacijom na motiv uzlaska na nebo
u vatrenim kolima zamijenio starija, pretkranska vjerovanja
(Ilija gromovnik). Stara tradicija smatra ga utemeljiteljem reda
karmeliana, koji su mu irili kult
i u svojim crkvama razvili velike
ikonografske cikluse iz njegova
ivota,
Ikonografija prikazuje Iliju kao
mravog, elavog a bradatog mukarca odjevenog u kostrijet ili
uhabit karmeliana. Atributi su
mu: gavran, plameni ma, plameni kota, kola.
Biblijski opis njegova ivota pruio je mnogo ikonografskih tema:
ILIJA U PUSTINJI. (1 Kr 17,1-6).
Ilija isprva ivi dugo pustinjakim
ivotom; gavrani mu donose sva-

ko jutro kruh, a na veer meso.

ILIJA UMNAA HRANU UDOVICE IZ
SAREPTE. (1 Kr 17,7-16). Ilija iz
pustinje odlazi u Sareptu, gdje ga

ILIJA

ILIJA

260

;1:12

oooooonftJli

OOOOOO

OOOOOOlOLfEt' OOOOOO
DDDDDDDDDDDDDDDD

16

IS
14

[IDD[IDD1fM10'0 DD DD

13

p~

L DlJdD D D
c--

I~

D
40 04

c--

-I
3

Shematski prikaz ikonostasa

1. Carske dveri (Prikaz Navjetenja. Dolje etiri evanelista). - 2.
Posljednja veera. - 3. Sjeverne i june dveri (akonska ili ane
oska vrata s prikazima arkanela i sv. Stjepana). - 4. Stupovi carskih
dveri s likovima otaca liturga. - 5. Krist. - 6. Bogorodica 7.
5v. Ivan Krstitelj. - 8. Patron crkve (ili sv. Nikola). - 9. Deisis. 10. Bogorodica. - 11. Bogorodiina smrt (Sveti pokrov). - 12. Golgota (Raspee). - 13. Niz apostola. - 14. Blagdani (desno Kristovi,
lijevo Bogorodiini). - 15. Niz proroka. - 16. Niz patrijarha.
ugouje

jedna udovica. Ilija umnaa njenu hranu: brano i ulje.

LLIJA USKRISUJE SINA

UDOVICB IZ

(1 Kr 17,17-24). Uskrisuje udovici mrtvog sina jedinca, koji e kasnije postati prorok
-+ Jona.
SAREPTE.

Svjedoei vjeru u pravoga Boga,

Ilija upuuje izazov sveenicima
'UJINA RTVA. (1 Kr 18,20-40).

boga Baala pa na brdu Karmelu

podie dva rtvenika: jedan Jahvi (pravom Bogu), drugi Baalu.
Kada udesni oganj s neba uee
rtvu na rtveniku pravoga Boga)
a na Baalovu rtveniku - uza
sve pronje i viku njegovih sveenika ognja ne bude, Ilija izvri pokolj osam stotina pedeset
lanih proroka Baalovih.

ILIJA

261

(1 Kr
17,1 i 18,41-46). Kralju Ahabu
kao kaznu za njegovu nevjeru
(jer se oenio pogankom Jezabelom [Izebelom]) prorekao je Ilija
dugotrajnu su~u u kraljevstvu.
Tek nakon tri godine i nakon
istrebljenja Baalovih sveenika
pala je, na Ilijinu molitvu, ki~a.
(Kod Rusa, u Novgorodu, bile
su sv. Iliji posveene dvije crkve:
mokrom Iliji i suhom Iliji.)
ILIJINA SUA I ILIJINA KIA.

(1 Kr
19,3-8). Proganjan od kraljice
]ezabel, poganke, nakon pokolja
Baalovih sveenika, sklanja se Ilija ponovno u pustinju, gdje pod
smrekom oajava i moli Boga da
mu dadne umrijeti. Ukazuje mu
se aneo, tjdi ga i hrani. Prefiguracija za -+ molitvu na Maslinskoj gori.
ILIJA MOLI OD BOGA SMRT.

(1 Kr 19,19-21). Na brdu Horeb Bog u ukazanju nalae Iliji da za svog nasijednika izabere -+ Elizeja, koga
zatee kako ore. Ilija baca na
Elizeja svoj proroki pla~t (u znak
investiture za proroku slubu), a
Elizej ga odmah slijedi, prinosei
rtvu od para svojih oraih volova.
POZVANJE ELIZEJA.

ILIJA

RAZDVAJA

VODE

JORDANA.

(2 Kr 2,8). Ilija smota svoj plah,

.udari njime po vodi, a voda se

razdijeli na dvije strane. Ilija i
njegov uenik, prorok Elizej, prijeo~e po suhu.
ILIJA PRORIE SMRT KRALJU AHABU

i kraljici -+ Jezabel (1 Kr 21,17-24) kao kaznu za lanu optubu i podmetnuto smaknue Nabota, samo zato da bi se Ahab
domogao Nabotova vinograda.
ILIJIN UZLAZAK NA
TRENIM KOLIMA. (2

NEBO

VA-

Kr 2,9-13).

IME

Ilija ne umire prirodnom smru,

nego biva iv uzet na nebo u
ognjenim kolima, u koja su zapregnuti ognjeni konji. Elizej koji
gleda taj prizor razdire na prsima
svoje haljine i uzima Ilijin proroki plat koji je Iliji kod uzlaska na nebo pao.
Mnogi prizori iz ivota proroka
Ilije imaju znaenje prefiguracija.
Tako njegovo oajavanje u pustinji, gdje zazivlje smrt a aneo
ga tjei, prefiguracija je Kristove
-+ molitve na Maslinskoj gori.
Cudesno Ilijino umnoenje hrane
(bra~na i ulja) udovici iz Sarepte
prefiguracija je Kristova -+ umnoenja hljebova. Oivljavanje sina
udovice iz Sarepte prefiguracija
je -+ uskrisenja Lazara. Uzlazak
Ilijin na nebo prefiguracija je
-+ uza~aa. Cudesni oganj s neba koji saie rtvU to je Ilija
prinosi na brdu Karmelu prefiguracija je -+ silaska Duha Svetoga.
Ilijin lik pojavljuje se i u ikonografiji prizora -+ Preobraenja i
u -+ Apokalipsi.
Najuestaliji ikonografski motiva
proroku Iliji jest njegov uzlazak
na nebo u ognjenim kolima, i on
se pojavljuje ve od III.IIV. stoljea u slikarstvu katakornba i na
plastici starokranskih sarkofaga.
Taj je motiv posebno omiljen u
bizamskoj ikonografiji, a osobito
u pravoslavnih Slavena. Atribut
mu je gavran S kruhom u kljunu.
Za ikonografiju je posebno vana
usporedba proroka Ilije sa svetim
-+ Ivanom Krstiteljem. Zatitnik
je protiv groma. Patron Bosne i
akovake biskupije.
HF
Ime (lat. nomen; gr. onoma). U
kulturama Istoka, ukljuiv~i i biblijsku, ime nije samo dodatna,

IMERZI]A

IMAGO

262

vanjska oznaka za osobu ili predmet, njihov znak raspoznavanja

ili puka numeracija, nego je ime
izraz same njihove biti. Iz te je
perspektive kod Zidova zabranjeno izgovarati ime Bo~je uzalud. Kad se u tim kulturama mijenja ime, time se eli oznaiti
da se promijenilo zvanje, status,
ili sama bit osobe. Zato Bog mijenja ime Jakovu u Izrael (Post
32,28), a Krist mijenja imunu to
ime u ime Keffa, Petar, tj. Stijena
(Mt 16,18). Na temelju takva
shvaanja vlada u krUanstvu
praksa da ~ redovnik, stupajui
iz svjetovnog ~ivota u samostanski, napu~ta staro i uzima novo
osobno ime. Ovaj obiaj prakticiraju do danas i pape, a esto se
prakticirao i jo~ je prakticiran pri
kr~tenju osoba koje ve imaju
svoje .svjetovno graansko ime.

stoljea infuzija je postala

iskljuiva praksa na Zapadu. (~
Kr~tenje, ~ infuzija).
AB

XVI.

Imago

mortis

(lat.

.slika

smrti e ): -+ smrt

Imago pietatis (lat.

suutna
slika < imago .slika; pietas
.ljubav, suosjeanje, pobo~nost,
pravednost). [maga pietatis opi
je naziv za vi~e tipova ahistorijskih, a!egorijskih i devocionalnih
tipova slika ili kipova Krista koji
svojim dranjem i svojim atributima izaziva u gledaoca pobonost, vjeru, skru~enost.

AB

Imerzija (lat. immersio .potapanje, uranjanje < in .u + mergere .uroniti, potopiti). Praksa
da se ~ katekumen prilikom ~
kdtenja sav uranja u vodu. U
prvo doba kr~anstva to je bila
redovita praksa. Kandidat za
kr~tenje stajao je u vodi sav ili
bar do pojasa, praen kumom ili
akonom, a krstitelj (redovito biskup) tri bi ga puta potpuno
uronio u vodu, govorei formulu
kdtenja: .Ja te krstim u ime Oca
(prvo uranjanje) i Sina (drugo
uranjanje) i Duha Svetoga (tree
uranjanje). Po nekim izvorima
ini se da je potpuno uranjanje
bilo u praksi samo na Istoku, a
na Zapadu samo djelomino uranjanje. U XII. stoljeu taj se nain kdtenja polako napu~ta; od
XIII. stoljea sve se vi~e prakti<:ira ~ infuzija (polijevanje), a od

[maga pietatis. Dragu, Sv. Rok,

Anton iz Padove, 1529.

1. Polulik golog, mrtvog Krista,

zatvorenih oiju, okrunjenog trnovom krunom, katkada s ranama
od bievanja, koji izranja iz sarkofaga i okree dlanove s ranama
prema gledaocu i ima proboden
bok. Redovito su u njegovoj pozadini golgotski kri i instrumenti
Kristove muke (~ arma Christi),
a to su obino trstika sa spuvom
i kopljem, sulicom. Katkad i sam
Krist dri trstiku kao ~ezlo (~
Misa sv. Grgura). Krist je prikazan bilo sam, bilo simetrino okruen anelima, Bogorodicom i sv.
Ivanom Evanelistom, koji mu

INDULEGANCIJA

263

podravaju tijelo i ruke. Ovaj

ikonografski tip pojavljuje se od
sredine XIII. stoljea. Najuesta
liji je u Italiji i Francuskoj.
2. Bolni Krist (njem. Schmerunsmann ovjek boli). Stojei lik
ivog Krista s ~ perizomom oko
pasa, s pet rana od a vala na
rukama i nogama i s ranom na
boku. Krist je prikazan ili skrtenih ruku, ili kako pokazuje ranu
na boku, ili pak kako skuplja
svoju krv u kale.
Vidi srodne ikonografske teme:
~ euharistijski Krist, ~ Covjek
boli, ~ Sveta Nedjelja.
BF
Indulgencija (lat. indulgentia otputanje, oprost, dobrostivost).
Po katolikoj doktrini, indul gencija je otputanje vremenitih kazni za grijehe koje bi grenik morao ispatati u ~ istilitu, premda je u ispovijedi dobio odrjeenje
od smrtnog grijeha. Ta se kazna
moe ispatati i na ovom svijetu
posebnim pokorama. Teolozi su
tvrdili da postoji posebna riznica zasluga Kristovih i svetaca iz
koje papa vlau kljueva mofe dijeliti grdnicima oproste tih
kazni uz uvjet da ih na neki nain (pokorom, mrtvenjem, dobrim
djelima itd.) zaslue. Pri tome je
katkad dolazilo i do zloporaba
te su se oprosti davali i za novac
(npr. u svrhu gradnje crkve sv.
Petra u Rimu), to je bilo povod
(ne uzrok) i Lutherovu protestu.
(~ Apsolucija).
AB
Infuzija (lat. in/usio polijevanje,
usp. in-fundere lijevati u, na).
Praksa da se prilikom krten ja
kandidat triput polijeva vodom
po glavi, pri emu se izgovara
formula kdtenja. (~Kdtenje [infuzijom]).
AB

INVITATORIJ

Inicijal (lat. inittalis poetni (

initium poetak). Orijentacijski
znak u liturgijskim knjigama. To
su poetna slova pojedinih vafnijih odlomaka liturgijskih tekstova; tako npr. na poetku ~ kanona mise slovo T (Te igitur
Tebe dakle molimo ... ).
Slovo T polako se pretvara u
kri, iz kojeg e se kasnije razviti
slika raspea ispred kanona u
misalu. Isprva su inicijali jednostavna majuskuina slova pisana
minijem (crvenom bojom), za razliku od ostalog teksta, koji je
pisan crnilom. Po tome e kasnije
i sve ostalo ukrahvanje rukopisnih knjiga dobiti naziv minijatura.
AB
Inklinacija (lat. inelinatio prigibanje ( in-elinare nagnuti,
prignuti). Sagibanje glave ili tijela prema naprijed pred osobom,
likom ili na spomen imena neke
osobe, u znak potovanja. Razlikuju se tri inklinacije: inklinacija
glave (na spomen Bojeg imena);
srednja inklinacija, u kojoj se sagibaju glava i ramena (pred crkvenim dostojanstvenicima i predsjednicima liturgijskih sastanaka)
i duboka inklinacija, u kojoj se
sagiblje sav gornji dio tijela (pred
kriem na Veliki petak).
AB
Insipiens (lat. = Ilid a) : -+ Psalmi
Introit (lat. introitus ulazak,
intro-ire un-ii, u-Iaziti). Psalam ili dio psalma koji se pjeva
za vrijeme dok liturgi jska povorka iz sakristije ulazi u crkvu na
poetku -+ mise. Propisao ju je
papa Celestin oko 420. godine.

AH
Invitatori; (lat. inf)itatoriHm poziv ( invitare .pozivati). Psa-

IRENE]

264

lam 94: Venite, adoremus ..

(.Doite, poklonimo se ..), koji se ~ antifonaIno pjeva ili recitira na poetku ~ matutina.
To je zapravo sveani poziv na
davanje hvale Bogu. Nalazimo
ga joJ u Starom zavjetu, a u
kranski ~ brevijar uveli su ga
benediktinci u VI. stoljeu.

AH
Irenej Srijemski, sveti biskup, mu(gr. Eirenaios, lat. Irenaeus). Mladi biskup Sirmija (danas Srijemska Mitrovica), voditelj crkvene opine u doba prezesa Panonije Srijemske Proba i
careva Dioklecijana i Maksimijana, koja je dala znatan broj
muenika: Dimitrija, Anastaziju,
Sinerota, Bazilu itd. Oenjen,
otac obitelji, nakon muenja i
napastovanja posjeen maem i
baen u Savu 6. travnja 304. Saenik

uvana

autentina

muenika

akta. U srijemskoj biskupiji 6.

svibnja. Istona Crkva spominje
ga 26. oujka i 23. kolovoza, zajedno s istoimenim lionskim biskupom i muenikom, crkvenim
piscem iz III. st. U srednjem vijeku postoji prepozitura i mjesto
Sv. Irenej, na desnoj obali Save,
gdje su iskopani i ostaci vjerojatno njegove bazilike. Prikazuje
se kao biskup metropolita s knjigom i perom ili kao mladi, gol
do pojasa, kako klei uzdignutih
ruku u molitvi pred smaknue.
MD
Istarski sveci ibldenici
Istra je imala od davnih vremena
nekoliko obalnih gradia kojima
je danas ime: Pore, Pula, Rovinj, Umag, Novigrad i dr. U
njih je kranstvo dolazilo iz Rima, glavnog grada Rimskog Carstva, ve u II. stoljeu, i to preko

ISTARSKI SVECI

trgovaca, inovnika, vojnika, a i

preko izriitih vjerovjesnika. Kad
se u nekom gradiu umnoio broj
krana, oblikovala se kranska
opina, kojoj je u veim mjestima predsjedao biskup, u manjima
arhiakon. Uz biskupa bio je i
ostali kler: sveenici, akoni, lektori i ostali. PoevJi od Nerona
pa do Dioklecijana, rimski su carevi progonili po svemu Rimskom
Carstvu krane, a u prvom redu
slubenike crkve, kler. Oni koji
su pritom izgubili ivot, dobili
su naslov muenici. Stoga iskaz
O istarskim svecima poinje opisivanjem muenika prvih kdan
skih stoljea.
t. U POREU, koji se u vrijeme
rimskog vladanja zvao Parentium,
postojala je ve u zadnjim desetljeima II. stoljea crkvena zajednica kojoj je predsjedao biskup
Mavro (Maurus). Uz njega su u
Poreu bili i ostali slubenici
crkve: akoni, lektori, akoliti. Ne
znamo tono koje godine, no svakako u doba najteih progona,
dakle prije 305. godine, bio je
pogubljen sav poreki kler s biskupom Mavrom na elu, a i neki
laici. U tu skupinu porekih muenika moemo uz biskupa Mavra
ubrojiti lanove porekog klera:
sv. Eleuterija, sv. Projekta, s'V.
Akolita, a za sv. Dimitrija i Julijana ne znamo jesu li bili laici
ili klerici.
Povijesne isprave svjedoe da se
tijelo sv. Mavra nalazi u pore
koj katedrali-bazilici otkako je
negdje u IV. stoljeu preneseno
u grad iz starokrUanskog groblja
koje bijae izvan gradskih zidina.
Mons. Pavao Deperis otkopao je
potkraj prologa stoljea na ledini
nekadanjeg groblja temelje pet
tzv. baziliiea, to jest nadgrobnih

ISTARSKI SVECI

265

spomen-kapelica, ~to svjedo~i o

broju pore~kih mu~enika.
Starinski dokumenti jednu od kapela oznauju izri~itim imenom
sv. Eleuterija, a o prijenosu mueni~kih kostiju u gradsku crkvu
svjedo~i zapis jedne kamene ploe iz IV. stoljea, koji u prijevodu
glasi: .Ovo sveto pocivalihe sadri sjajno tijelo mu~enika Mavra.
Ova prvotna crkva njegovim je
molitvama obnovljena. Dostojno
je prenesen ovamo, gdje je postao
biskupom i muenikom. Stoga se
podvostru~ila ~ast ovog mjesta.
Ta je plo~a pronaena istom godine 1847. Ne znajui za njezin
saddaj, kao ni za mu~enike spomen-kapele na ranokr~anskom
groblju, u srednjem vijeku do~lo
se do toga te se zaboravilo da
su sv. Mavro i ostali - mu~enici
domae Crkve, pa su sv. Mavra
slavili kao svetog monaha, mu~e
nika iz Afrike, iji je spomendan
22. studenoga, dok je gOd porekoga sv. Mavra uvijek 21. studenoga, kako to donosi i kalendar misala ho ga je papa Hadrijan I. darovao caru Karlu Velikom. No zbog spomenutog neznanja u porekoj su se crkvi na
taj aan (21. XI.) ~itale u brevijaru lekcije Mavra, afrikog monaha (opata). Te su lekcije i u
staroslavenskom Novljanskom misalu.
Godine 1354. vodio se rat izmeu
Mleana i enovljana. Budui da
su Pore~ani bili uz Mleane, e
novljani su porobili i popalili Pore, a zapovjednik enovskog brodovlja Paganino D'Oria odnio je
sa sobom u Genovu kosti sv. Mavra i Eleuterija, koje je godine
1247. poreki biskup Pagano stavio u zajedniki mramorni sarkofag. Te su relikvije ~uvane u Geveem

ISTARSKI SVECI

novi u opatskoj crkvi sv. Mateja

sve dok ih nije 1934. godine obitelj D'Oria vratila porekoj bazilici, te se sada nalaze tu u glavnom oltaru.
U staroj rimskoj kronici o papama, Liber ponti/icalis, ~itamo da
je papa Ivan IV. dao po opatu
Martinu god. 641. donijeti u Rim
relikvije muenika iz Dalmacije i
Istre, a meu njima i relikvije sv.
Mavra. Postojala je rasprava o
tome kako su mogle kosti sv.
Mavra biti u Rimu i u Pore~u.
Pitanje se razjasnilo god. 1962.
kad je papa Ivan XXIII. dopustio da se otvori sarkofag s moima dalmatinskih i istarskih mu~enika koji se nalazio u oltaru
kapele sv. Venancija kod krstionice Lateranske bazilike u Rimu.
Po kratkoi dijelova svetih moi
moglo se zakljuiti da su 641. godine u Rim prenesene samo manje relikvije. Stoga je tijelo sv.
Mavra moglo postojati u Poreu
i nakon toga !to su Poreani god.
641. uputili po opatu Martinu
neto relikvija za papu Ivana IV.
U apsidi spomenutog oratorija sv.
Venancija u Rimu sv. Mavro je
obu~en u biskupsko ruho, dok je
u apsidi Eufrazijeve bazilike u
Poreu ogrnut rimskim palijem.
Sveti Mavro, prvi pore~ki biskup
i mu~enik, za~titnik je grada Pore~a i biskupije. Slavi se 21. studenoga.
Kao ~to su u porekoj crkvi za
sv. Mavra, domaeg muenika,
dugo vremena ~itali ivotopis
afrikog sv. Mavra, tako su, ne
znajui ni~ta o domaem mue
niku sv. Eleuteriju, uzeli u srednjem vijeku za njegov god lekcije jednog drugog Eleuterija Eleuterija .Ilirskog.. Na spo-

ISTARSKI SVECI

266

mendan toga sveca istog imena,

18. travnja, uveden je i spomen
domaeg Eleuterija. Stovi~e, budui da je Eleuterije .Ilir bio
biskup, dodano je biskupstvo i
porekom Eleuteriju ; na primjer
na baldahinu biskupa Otona iz
1277. godine.
Na tom istom baldahinu iz god.
1277. nalazi se i lik sv. Projekta
u biskupskom ornatu, premda nije vjerojatno da je domai muenik Projekt bio biskup. Do~lo
se do toga zato Ito su domaeg
Projekta poistovjetili s francuskim biskupom istog imena, muenikom iz VII. stoljea, premda
su relikvije francuskog Projekta
uvijek ostale u Francuskoj (Volvic), a porekoga u Poreu. Takoer su u Poreu uvijek bile relikvije sv. Akolita (kasnije nazvanog Elidijem i Elpidijem), a
relikvije
pratioca
francuskog
Projekta (zvanog Amarin, kasnije Elpidije) i sada su u Francuskoj. Nisu dakle relikvije donesene u Pore odrugud. Ipak su
i u Poreu svoga Projekta zajedno s Akolitom slavili 25. sijenja, ali s lekcijama opeg oficija za muenike.
Likovi muenika Dimitrija i Julijana prikazani su u medaljonima Otonova baldahina iz godine
1277. u laikom odijelu, ali s
kriem u ruci, ~to oznauje vjernika, a moda i nieg klerika.
Relikvije tih dvaju muenika otkrivene su u vrijeme biskupa porekog Fulkerija (1200-1216.) u
crkvi biskupskoga dvorca, u isto
vrijeme kad su se ispod buke
pokazale njihove slike mozaike
izvedbe. Vjerojatno je biskup
Eufrazije u isto vrijeme s gradnjom bazilike podigao i tu crkvu
(u prvoj polovici VI. stoljea),

ISTARSltI SVECI

te je relikvije nekih muenika

pohranio u baziliku, a nekih opet
u tu crkvu biskupske zgrade. Kad
ih je pronabo, biskup Fulkerije
prenio ih je u glavni oltar bazilike. U propriju svetaca poreke crkve iz god. 1902. navedeni su sv. Dimitrije i sv. Julijan
na dan 22. studenoga.
Do sada opisane poreke mue
nike nalazimo, dakle, poimence
navedene uz njihove mozaike
slike na baldahinu biskupa Otona
iz god. 1277. Ali i na mozaicima
graditelja poreke bazilike, biskupa Eufrazija, u prvoj polovici VI.
stoljea, nalazimo takoer likove
muenika, no bez oznake imena,
osim za sv. Mavra. U apsidi bazilike dao je Eufrazije oko lika
blaene Djevice Marije mozai
kom tehnikom izraditi najprije
dva anela, zatim sv. Mavra,
onda sebe s modelom crkve u
ruci, potom svoga arhiakona
Klaudija i njegova sina Eufrazija. S druge strane stoje uz anela tri muenika, od kojih dvojica dre u ruci vijenac pobjede,
a obuena su u rimske palije;
srednji pak muenik qgrnut je bogoslunim pla~tem i dri u ruci
knjigu evanelja. Po aureolama
oko glave i vijencima pobjede u
rukama razabiremo da su to muenici. No ni uz jedan od tih
likova nema napisanog imena
osim uz sv. Mavra i spomenute
predstavnike crkve. Osim te e
tvorice muenika u apsidi, Eufrazije je i na proelju bazilike dao
postaviti etiri muenika lika.
Ako se uza sve njih pribroje jo~
i Demetrije i Julijan iz crkve
biskupskog dvorca ili krstionice,
vidimo da je rije o prikazu desetorice muenika prvokdanske
crkve u Poreu.

ISTARSKI SVECI

267

tu rije o
domaim mu~enicima, a ne o tjelesima muenika donesenih odrugud, svjedoi i povijesna injeni

U prilog tvrdnji da je

ca da u prvoj polovici VI. stozapadnoj Crkvi

kosti muenika,
darivati ih ili krasti iz pobonosti, nego su se u tO vrijeme kao
relikvije ~tovali predmeti kojima
se dotako~e muenikih tjelesnih
ostataka. To su tzv. brandea (slat.
brandeum veo, duga haljina,
platno
gr. prandion?) : te su
se svete tkanine ulagale i u oltare umjesto relikvija. U desnoj
apsidi poreke bazilike nalazi se
jo~ i sada oltari, ~to ga je dao
izraditi biskup Eufrazije, i on u
donjem dijelu ima prozori (finestrella) kroz koji su se spuhali
predmeti do muenikovih kostiju.
Istina, papa Ivan IV. dao je g.
641. prenijeti kosti muenika
iz Dalmacije i Istre, ali to je bio
jedan od prvih sluajeva na Zapadu, i to u sferi bizantske vladavine, to jest pod utjecajem obiaja istone Crkve, a osim toga
Ivan IV. elio je prenijeti mue
nike ostatke zbog bojazni da tjelesa svetaca ne padnu u ruke novonadonih poganskih naroda, odnosno zbog bojazni da ih oni ne
profaniraju ostanu li kod njih.
2. U PULI takoer postoji od davnine biskupija (od konca V. stoljea), ali nema spomena o crkvenoj zajednici s biskupom na elu
u doba progona. Predaja (spis
Passio iz kasnijih stoljea) govori
o mueniku Germanu, koji da je
bio laik, pulski graanin. On je,
kae Passio, prigovarao gradskom
upravitelju zbog nesno~ljivosti
prema kr~anima te je izveden na
suenje pred opinstvo u pulskom amfiteatru (areni) i osuen
ljea nije jo~ u
bio obiaj dijeliti

<

ISTARSKI SVECI

na smrt oko godine 290. Rimski

su ga vojnici izveli iz Pule cestom koja je vodila prema Nesakciju (blizu dananje Valture)
i nedaleko od dananje Kostanjevice odrubili mu glavu. Ne zna
se za relikvije Germanova tijela,
a svetkovina mu je 30. svibnja.
Statut grada Pule iz XIV. stoljea nalae da se dan sv. Germana svetkuje.
Postoji jedna crkva sv. Germana
na Brijunima.
Ispod glavnog oltara pulske katedrale nalazi se pet krinja, od
kojih su neke izraene prije 250
godina i ukusno izrezbarene, a
u njima se nalaze svete kosti slijedeih svetaca: sv. Jurja i Teodora, . mueniH, sv. Dimitrija
muenika, sv. Bazilija priznavaoca, sv. Flora biskupa i priznavaoca te bl. Salamona, ugarskog
biv~eg kralja. Prona~ao ih je u
mramornom sarkofagu u katedralnoj kapeli biskupa Ursinija pulski biskup Alojzije Marcello kad
je god. 1657. htio u taj sarkofag
uloiti moi sv. Purpurina, muenika iz katakombi, ije je svete
kosti upravo bio dobio iz Rima.
Uz navedene relikvije naao je
biskup Marcello zapis biskupa
Ursinija kojim svjedoi da je on
g. 1487. posvetio oltar u ast
spomenutim svecima.
Sv. Juraj, o ijim je relikvijama
ovdje rije, slavio se u Puli 23.
travnja, to jest na dan sv. Jurja,
muenika iz Lydde u Palestini.,
Ali povjesniar Danijel Farlatti u
prvoj knjizi svoga djela Illyricum
sacrum (Sveti Ilirik) razlae vrlo
op~irno da bi tO mogle biti kosti
Jurja, solinskog biskupa (Salona
kraj Splita), koji da je usmren
god. 298., a Teodor, brat Jurjev
i njegov nasljednik na solinskoj

ISTARSKI SVECI

268

biskupskoj stolici, da je pogubljen

za vjeru takoer 298. godine.
Kad su g. 314. trajale borbe izmedu Konstantina Velikog i njegovog suparnika za carstvo, Licinija, solinski su kdani, po Farlattijevu miljenju, prebjegli na
Konstantinovo podruje u Pulu
i donijeli sveta tjelesa svojih muenika Jurja i Teodora. Toj se
Farlattijevoj hipotezi usprotivio
arheolog don Frane Buli tvrdei
da Juraj i Teodor nisu bili biskupi Salone u III. stoljeu, nego
neposredno pred njezino poru~e
nje, koje se zbilo oko 615. g. Karakteristino je da Adonov martirologij, kako kae Farlatti, na
dan 19. veljae spominje sv. Teodora kao brata sv. Jurja, solinskog muenika. Ipak, u pulskoj
katedrali slave svoga Teodora 9.
studenoga, i to kao Teodora vojnika, po svem svijetu tovanog
prvokdanskog muenika iz Euhaite (danas Aukhat u Turskoj),
malog mjesta kraj Amasee. Pulski statut iz XIV. stoljea nalae da se u gradu ~tuje dan sv.
Teodora.
U Puli su pod glavnim oltarom
katedrale i kosti sv. Dimitrija
muenika i sv. Bazilija priznavaoea. Budui da u Crkvi postoji mnogo svetaca tih imena, ne
moemo ustvrditi da je na~ Dimitrije ba~ sv. Dimitrije solunski
(Thessaionica) odnosno srijemski
(Sirmium), kao ni da je taj Bazilije u Puli ba~ onaj Bazilije
Veliki, monah, crkveni otac i
biskup u kapadocijskoj Cezareji
od 370. godine. Pulski statut u
srednjem vijeku nalae svetkovanje i dana sv. Dimitrija i sv.
Bazilija. Pulski crkveni kalendar
donosi sv. Dimitrija 8. listopada,
~to je dan i solunskog odnosno

ISTARSKI SVECI

srijemskog sv. Dimitrija; a kao

dan sv. Bazilija uzima se 14. lipnja, tO je dan biskupske posvete
sv. Bazilija Velikog.
Meu svecima ije se moi nalaze
u glavnom oltaru pulske katedrale jest i sv. Flor, biskup i priznavalac (nije muenik). Jedan napis na kamenu iz 1415. spominje
njegov ve od prije postojei oltar. Pulski statut iz XIV. stOljea navodi svetkovanje bl. Flora. Predaja o njemu uvrhena je
U pjesmu uz njegov blagdan u
jednom pulskom antifonaru iz
druge polovice XII. stoljea. Tu
su i za nas vani reci koje donosimo u prijevodu: .Dani pastir
pase ovce trevizanske ...Sklonate si izgradio kao stanovnik
Faane. Mnoge je tu on poua
vao kao dobri uitelj. Prema
tome bi sv. Flor bio najprije
biskup u krajevima venecijanskog
gradia Treviso. Drugi ga odreuju kao biskupa Novigrada u
Istri. Kako se pak Novigrad u
Istri nazivao i Emonia, a na
mjestu dana~nje Ljubljane neko
je postojala Emona, to su - slijedei Valvasora postavili u
ljubljansku katedralu kip sv. Flora smatrajui ga biskupom Emone. No, osim istarskog Novigrada
(Cittanova) jedan se gradi i na
venetskoj strani zvao Cittanova
(Eraclea), pa su i tamo prisvajali
sebi sv. Flora. Dobar putokaz k
rje~enju tog pitanja bit e podatak spomenutog himna da je sv.
Flor bio biskup s tervianskih
strana. U gradiu Opitergium
(Oderzo) bio je u prvom desetljeu VII. stoljea biskup svetac
.Florianus. Za njega je u Akvilejskim uspomenama zapisao Pavao akon da je 610. godine
predao biskupiju Opitergiuma

ISTARSKI SVECI

269

svome akonu i otilao propovijedati evanelje u poganske krajeve, eljan mu~enatva. Istarski
proprium iz 1903. godine na dan
17. velja~e donosi ~itanja o sv.
Ticijanu, najprije akonu a potom nasljedniku sv. Florijana biskupa u Opitergiju. I tu se govori kako je Florijan, eljan mu~enihva, otiho iz svoje biskupije.
Mora da je taj oficij dospio u
pore~ko-pulski proprij iz akvilejske patrijadije ili iz Trevisa, jer
su te dvije dijeceze naslijedile
podru~je biskupije Opitergiuma, i
tO 638. godine kad je osnovana
biskupija Eraclea (Cittanova na
venecijanskoj strani). Bio je dakle sv. Florijan doista biskup podru~ja koje je naknadno potpalo
pod Treviso. StO godina kasnije
pripalo je to podru~je biskupiji
Ceneda. Sve to govori da je taj
sv. Florijan ovaj nal sv. Flor
(Fiore) ~ije su relikvije u Puli.
Zna~ajno je da se u sadaInja]
biskupiji Ceneda, a to je u provinciji Treviso, i sada nalaze mjesta Sveti Flor (San Fior) Gornji
i Donji.
Himan o sv. Floru govori da si
je kod Fahne u~inio kolibicu i
ondje ivio pOto se vratio iz
Svete zemlje. To bi bio znak da
je u gradu Puli bio drugi biskup.
Ipak neki pisci smatraju sv. Flora
pulskim biskupom, no za to nemaju nekih dokaza. Tada je
(610. g.) bio pulskim biskupom
Petar. Ali je ~udno kako se u
pulskoj biskupiji jako rairilo i
odralo sveta~ko Jtovanje jednog
stranog biskupa. Poznato je da je
nad glavnim gradskim vratima u
Labinu bila kapela sv. Flora, a
tako i crkvica iznad sela Kranjci.
Stara crkva na groblju uPomeru
i upna crkva uLoboriki posve-

ISTARSKI SVECI

ene su sv. Floru biskupu, kojega

slave 27. listopada. Srednjovjekovni pulski statut nalagao je
takoer svetkovanje dana sv. FIora (sancti Floris confessoris).
Ve spomenuti zapisi o relikvijama pulske katedrale govore da
se meu njima nalaze i kosti Salamuna, ugarskog kralja. i to pomijeane s relikvijama sv. Flora.
Kako je ovamo dospio jedan
ugarski kralj? Tko je taj Salamun? Salamun, sin Andrije L,
bio je doista ugarski kralj od
1063. do 1074. godine, dok ga
nije njegov bratued Gejza L zbacio s prijestolja. Tada je Salamun nestao iz Maarske. Povjesnici joJ i sada tvrde da je
poginuo u ratu. No on je otiJao
k njema~kome caru Henriku IV.,
jer je bio oenjen Henrikovom
sestrom Juditom. Budui da je
njemaki car Henrik IV. bio gospodar Istre, koju je dao u leno
istarskom markgrofu Uldariku
(U1riku) L. nije nikakvo ~udo da
se Salamun nakon domae tragedije uputio u Istru, tO viJe to
je za istarskog markgrofa U1darika bila udata ugarska princeza
imenom Sofija, ki Bele L Predaja govori da se Salamun u
Istri dao na pokorniki pustinjaki ivot, najprije u okolici
Sv. Petra u umi, a zatim da je
preJao k benediktincima u Pulu.
koji su ondje imali svoju opatiju
na brijegu sv. Mihovila, iznad
sadaJnje bolnice. Ondje je Salamun umro 1087. godine i pokopan u crkvi sv. Klementa, koja
se drala uz opatijsku crkvu sv.
Mihovila, a bila je mauzolej za
pokapanje istarskih markiza. U
pulskom Arheolokom muzeju joJ
se uva natpis koji je stajao nad
Salamunovim grobom, a glasi:

IsTARSKI SVECI

270

Hic requiescit illustrissimus Salamon Rex Pannoniae (Ovdje

poiva presvijetli Salamon, panonski kralj).
Opatija sv. Mihovila u Puli propala je 1458., a tijelo Salamunovo nalazimo u pulskoj katedrali
ve 1400. godine. Zato su ga
nosili u grad prije propasti opatije? Vjerojatno zato da se sigurnije ouva u ono vrijeme nepre$tanih ratova izmeu enovljana
i Mleana, izmeu Mleana i
oglejskog patrijarhe, koji je bio
tada zemaljski gospodar Istre.
Nema dokaza da je Salamun ikada bio proglaen blaenim ili da
se svetkovao njegov dan. Dok je
bio ugarskim kraljem, pismeno ga
je prekoravao papa Bonifacije
VIII. to je ugarsko kraljevstvo
primio od njemakog cara a ne
od pape, jer da je ugarski kralj
Stjepan ugarsko kraljevstvo predao Svetoj Stolici. Kao to je
njegov roak njemaki car Henrik IV. iao na pokorniko poklonstvo u Canossu, moda je
tako i Salamun, izgubivi kraljevsku vlast u Maarskoj, u Istri
doista pokorniki ivio, te mu je
valjda stoga vrijeme pridalo naslov blaenika.
U samostanskoj crkvi sv. Franje
u Puli, koja pripada franjevcima
konventualcima, tuje se tijelo
blaenoga Otona priznavaoea.
Oton, roen u Puli, stupio je
tu meu franjevce, koji su u
Puli imali samostan ve od 1235.
godine. Njegov je smrtni dan 14.
prosinca 1241. Umro je na glasu
svetosti, te je tovan po svoj pulskoj biskupiji, a u popisu ozdravljenih po njegovu zagovoru nalaze se osobe ak iz Vrsara i
Dvograda. Samo nekoliko godina
po njegovoj smrti ve se nabra-

ISTARSKI SVECI

jaju ta ozdravljenja u knjizi jednog franjevca. Po brojnim knjigama i martirologijima franjevakog reda jasno izlazi da je
pulski blaeni Oton bio ispovijedalac, a ne muenik. Samo neki
pisac oko godine 1715. poistovjeuje pulskog bl. Otona s Otonom
koji je dao ivot za vjeru u Maroku 16. I. 1216. S jo etiri
druga franjevca. No tome se protivi injenica to se njihove relikvije nalaze pohranjene u crkvi
samostana regularnih kanonika u
Coimbri u Portugalu, a tijelo pulskog Otona uvijek je bilo u Puli.
Kad su godine 1805. Francuzi
ukinuli u Puli samostan i crkvu
sv. Franje, prenesene su moi blaenog Otona u pulsku katedralu,
a 1938. opet su vraene u crkvu
sv. Franje i tovale se na oltaru
Majke Boje, koji je uz lijevi zid
crkve. Od g. 1972. moi bl. Otona nalaze se u novom kovegu, i
to podno oltara u pokrajnjoj apsidi, sa strane sakristije. tovanje
bl. Otona jo i sada traje, te se
sabiru dokumenti za postupak
odobrenja kulta od strane Svete
Stolice.
3. Nakon prikaza bla!enika i
svetaca biskupijskih sredita Porea i Pule, spomenuti nam je i
svece iz sjedita drugih dviju starodrevnih istarskih biskupija: pianske i novigradske. One dodue
ve ne postoje: pianska je ukinuta ve 1788. godine i njezino
je podruje pridrueno najprije
(1788. g.) biskupiji Gradika, a
potom (od 1791.) u transku biskupiju. Podruje pak novigradske biskupije (Cittanova) sjedinilo
se s transkom biskupijom 1831.
godine. Podruja pianske i novigradske biskupije danas se na-

ISTARSKI SVECI

271

laze u sklopu pore~ko-pulske biskupije.

U PINU (nekada Petina) ~uva
ju se relikvije sv. Nicefora (Niefora), muenika i zatitnika
mjesta i nekadanje biskupije; sama pak crkva posveena je Marijinu navjdtenju. Svetkovina toga sv. Nicefora slavila se u Pianu i po pianskoj biskupiji 28.
svibnja, i to s oficijem sv. Nicefora, prvokrUanskog mu~enika iz
Antiohije, iji je dan 9. velja~e.
Predaja govori da su relikvije sv.
Nicefora muenika dopremljene
iz Grke kad su Bizantinci osnovali piansku biskupiju. Prerano
je pridijevati osnivanje te biskupije caru Konstantinu.
Tijelo drugog sv. Nicefora, koji
nije bio muenik nego pianski
biskup na poetku VII. stoljea,
nalazi se u upnoj crkvi u Umagu, u prvom oltaru odozgo zdesna. Predaja kae da je taj pianski biskup svetac umro u Umagu vraajui se iz Akvileje od patrijarha. No nije isklju~eno da se
sv. Nicefor uklonio iz Pina kad
su po~etkom VII. stoljea Hrvati,
tada pogani, udarali na isto~nu
Istru. Toga Nicefora biskupa ~tu
ju u Pinu 30. prosinca, premda
je natpis na biskupskoj kui u
Pinu u XVIII. stoljeu kazivao
da je to dan dono!enja relikvija
drugog sv. Nicefora - mu~enika
- u Pian.
U NOVIGRADU istarskom, u nekadanjoj biskupskoj, a sada upnoj crkvi, !tuje se kao za!titnik
sv. Pelagije, mu~enik iz vremena
prvokr~anskih progona. Cinjenica
da je on patron neko biskupske
crkve u Novigradu, svjedo~i da
je osoba toga sveca - muenika
sv. Pelagija vezana uz poetke
kr~anstva u tom mjestu. Povijest

ISTARSKI SVECI

govori o vrlo ra!irenom ~tovanju

sv. Pe1agija u Istri. Njemu posveena crkva s fresko-slikama
nalazi se iznad ceste koja se iz
Zavrllja spu!ta do Mirne, a crkava
posveenih sv. Pelagiju bilo je i
nie na Mirni i u Poreu. Svetkovina sv. Pelagija novigradskog
odrava se 1. rujna.
Jednog sv. Pelagija muenika ~tu
je (28. kolovoza) i njemaki grad
Konstanz, te imaju i njegove relikvije, no one su dobivene u IX.
stoljeu iz Rima, a ne iz Novigrada. Kasniji ivotopisi povezuju sv. Pe1agija s Emonom (Ljubljana), odnosno s Emonijom (Novigrad). Relikvije sv. Pe1agija zajedno s relikvijama sv. Maksima
muenika dao je biskup Adam
g. 1146. uzidati u oltar kripte novigradske crkve i postaviti natpis
o tome.
Neispravno je govoriti da je sv.
Maksim bio biskup. On je prvokranski muenik iz krajeva na
mei Panonije i Norika (moda
iz Emone, dana~nje Ljubljane), a
nije bio biskup Emonije (Novigrada), ni uope biskup po zvanju. Biskup Adam u natpisu iz
1146. g. najprije navodi sv. Pelagija, onda sv. Maksima, ne spominjui da je Maksim bio biskup
ni Pelagije njegov akon. Neki
su naime Maksima, prvokdan
skog muenika, pogre~no poistovjetili s novigradskim (emoniensis) biskupom Maksimom, koji je
bio 381. g. na sinodi u Akvileji
i 390. u Milanu, a nije svetac. Sv.
Maksim muenik slavi se 29. svibnja u Novigradu i nekadanjem
akvilejskom patrijarhatu, kae se
u poreko-pulskom propriju iz g.
1902.
4. Osim navedenih katedrainih
crkvi spomenut emo jo~ dvije

272

ISTARSKI SVECI

koje se ne nalaze na podru~ju

Hrvatske, ali su sveta~ki oficiji
tih biskupija bili u porabi i na
podru~ju dana~nje pazinske administrature. To su katedraine crkve
Trsta i Kopra. Podruje sada~nje
pazinske apostolske administrature dio je transko-koparske biskupije. To su: Umag, Buje, Oprtalj, Buzet, Pazin, Zminj, a tako
i podru~je nekadanje pianske biskupije.
Katedrali u TRSTU patron je sv.
Just, prvokranski muenik, podrijetlom iz Akvileje, kojega utopie u moru. U srednjem su vijeku
~tovali sv. Justa po svoj Istri, i
izvan podruja uUanske biskupije. Tako je stara upna crkva u
Labinu bila posveena sv. Justu.
I na podruju Poretine bila je
crkva sv. Justa. I mnogi Istrani
donedavna su nosili njegovo ime.
Crkvu sv. Justa (kasnije spojenu
s katedralom) u Trstu sagradio
je 524. g. biskup Frugifer. Sv.
Justa svetkuju 3. studenoga.
Zeljni posjedovati relikvije, Labinjani su preko pulskog biskupa
Bernardina Cornianija (1664-1689.) dobili iz Rima mo.!i drugog sv. Justa, muenika iz katakomba.
Sv. Servul, takoer svetac tr!an
ske Crkve, bio je, prema glasovima starine, muenik prvih
krlanskih vremena. Taj je sveti
mladi ivio u samoi jedne spilje
kod Doline, nedaleko od Trsta,
te je doao u Trst prosvjedovati
zbog progona krana i zato bio
ubijen. Zupna crkva u Bujama
una kao z~titnika sv. Servula i
slavi ga 16. svibnja; u Trstu pak
slave ga 28. svibnja.
Meu

transke

prvomuenike

ubrajaju i sv. Lazara.

ISTARSKI SVECI

U katedralnoj crkvi u KOPRU (od

1978. katedrala samostalne koparske biskupije, unutar ljubljanske
metropolije) aste se relikvije sv.
Nazarija, kojega smatraju prvim
biskupom u Kopru. On nije mue
nik, jer je ivio u kasnijim vremenima, nakon progona (umro 557.
g.). Sv. Nazarija, koparskog biskupa, slave 19. lipnja. Njegove
relikvije nalaze se kod glavnog oltara koparske katedrale.
5. Predaja kae da se u upnoj
crkvi u UMAGU (na prvom desnom oltaru odozgo) meu kostima sv. Nicefora, pianskog biskupa, nalaze i moi akona
Maksima (Maksimijana). Ako je
Maksim prvokr!anski muenik,
on nije mogao biti akon Niceforov, jer su oni ivjeli u vremenskom razmaku od tri stoljea.
Za Umag je vaniji sv. Pelegrin,
prvokranski muenik, koji je tu
i pogubljen. Postojanje vrlo stare
crkve sv. Pelegrina izvan grada
dobar je dokaz da je rije o domaem mueniku. Rimljani su,
naime, na smrt osuene izvodili
izvan grada, gdje bi im najee
odsjekli glavu. Znaajno je u tom
pogledu i tO ~to je ba sv. Pelegrin
patron upne crkve u Umagu. Relikvije sv. Pelegrina ne postoje, a
svetkovina mu je 23. svibnja.
Izvan Umaga nema spomena o
sv. Pelegrinu.
U ROVINJU, u upnoj crkvi sv.
Jurja i sv. Eufemije slavi se prvokranska muenica sv. Eu/emija,
te se ondje asti i njezino tijelo,
koje se uva u impozantnom kamenom sarkofagu. Openito se
dri da je to tijelo ba sv. Eufemije, djevice i muenice iz Kalcedona kod Carigrada, gdje je u
njezinoj crkvi pred njezinim ti-

ISTARSKI SVECI

273

jelom odran godine 451. sabor

ka1cedonski. Sredovjekovni zapis
govori da je tijelo sv. Eufemije
udesno doplovilo u kamenom
sarkofagu morem do Rovinja. Taj
prizor je naslikan u rovinjskoj
crkvi na zidu kraj sarkofaga. Tu
je i slika muenitva sv. Eufemije
u amfiteatru. Povijesno, rauna
se da je tijelo sv. Eufemije u Rovinju nekako od g. 800. Tada se
u Carigradu razmahao pokret tzv.
ikonoklasta, koji su unitavali slike i relikvije svetaca, te je i car
to isto inio. Moda su ba tada
vjerni krani Carigrada otpremili tijelo sv. Eufemije u istarske
strane da ga ouvaju od unitenja.
Svake godine 16. rujna dolazi u
Rovinj mnotvo naroda na proslavu sv. Eufemije. Mnoge ene
u Istri nose i sada ime Eufemija,
Fuma, Fumija, Fumica.
Sredovjekovni gradi u Limskoj
drazi DVOGRAD (Dvigrade, Duo
castella), danas posve u ruevinama, imao je u bazilici sv. Sofije
relikvije egipatskih muenika sv.
Viktora i Korone. Viktor je bio
rimski vojnik i dok je muen za
vjeru, tjeila ga je ena drugog
vojnika zvana Korona (Stephania), pa je zato i ona pogubljena,
i to tako da joj tijelo razdvojie
otputanjem
savinutih vrhova
dvaju drveta. Kad su u XIV. stoljeu voeni ratovi izmeu Venecije i Genove, Dvograd (Duo
castella) bio je uz Veneciju, a
njegov susjed, gradi Sveti Lovre
Pazenatski kod Porea, pristao je
uz enovljane, pa su ovi zajedniki oplijenili svladani gradi
Dvograd. Po obiaju, uzeli su im
i relikvije sv. Viktora i Korone
i ponijeli ih u svoju svetlovreku
crkvu, gdje se jo i sada uvaju
u sarkofagu na lijevom oltaru
18 LEKSIKON IKONOGRAFIJE

ISTARSKI SVECI

upne crkve, vane bazilike iz

IX. st. Rimski martirologij donosi kao dan muenitva Viktora
i Korone 14. svibnja. tuje ih osobito i biskupija Feltre.
Usput moemo ovdje spomenuti i
tO da je biva, sada ve propala
upno-kaptolska crkva u starom
Dvogradu bila posveena svetoj
udovici prvo kranskih vremena
5V. Sofiji, koju su tovali 30. rujna, a Rimski martirologij na dan
1. kolovoza spominje i njezine tri
keri u prijevodu - Vjeru,
Nadu i Ljubav kao prvokranske
muenice. Lik sv. Sofije, zatitnice starog Dvograda, bio je isklesan na klasinoj dvogradskoj propovjedaonici, koja se sada nalazi u
upnoj crkvi u Kanfanaru.
Sv. Maksimijan, od 546. do 556.
nadbiskup Ravenne u Italiji, bio je
rodom iz Vistra, dananjeg Vetra, izmeu Rovinja i rta Gutrine, a slubovao je u Puli kao
akon tamonje Crkve. Bizantski
car Justinijan imenovao ga je g.
546. nadbiskupom Ravenne. Ravenna je tada bila sijelo bizantskog egzarha za Dalmaciju, Istru
i za bizantske dijelove u Italiji.
Ravenjani nisu isprva htjeli primiti Maksimijana za nadbiskupa,
jer je car mimoiao njihova kandidata. Maksimijan se meutim
nastanio izvan gradskih zidina.
Kad su Ravenjani uvidjeli da je
to svet i sposoban biskup, uveli
su ga u grad. Maksimijanovo
upravljanje donijelo je ravenskoj
nadbiskupiji pravi cvat u vjerskom i kulturnom pogledu. Podigao je vie lijepih crkvi u Ravenni, a u Puli je dao sagraditi
prekrasnu marijansku crkvu u bizantskom stilu zvanu .Maria formosa_ - Carobna crkva Majke
Boje, zvanu i U trstici. - de

ISTARSKI SVECI

274

ISTARSKI SVECI

u pronom ratu, nedaleko od zidina brodogradili!nog kompleksa.

Sveti Maksimijan umro je uRavenni 21. veljae 556. i taj mu
je dan crkveni spomen. Sredovjekovni pulski statut nalae da se,
meu ostalima, svetkuje i dan sv.
Maksimijana. Postoji legenda po
kojoj je Maksimijan u mladosti
naho na svom imanju u Vistru
mnogo zlatnog novca, a i druge
legende.

Sv.

Maksimijan. Ravenna, San

Vitale, 6. st.

cannetto. Ta je crkva imala i

svoje posjede, kojima su upravljali benediktinci. Jo! i danas stoji
jedno krilo te crkve, a ono je
izbilo na vidjelo kad su se uklonile rwevine kua bombardiranih

U PAZINU se prve nedjelje po sv.

Jurju Iruju relikvije sv. Liberata,
muenika. Kao Ito je Pula dobila relikvije sv. Purpurina, a Labin sv. Justa, tako je i Pazin preko pulskog biskupa dobio oveu
relikviju sv. Liberata, i to g. 1685.
To su prvokrUanska tjelesa iz
katakombi za koje se dralo da
su muenici, zbog toga to su se
uz njih u grobu na!le boice s
ostacima crvene tekuine smatrane krvlju.
I pri upnoj crkvi sv. Blaa u
VODNJANU postoje takozvana
sveta tjelesa (corpi santi), koje
je drao u privatnom posjedu
mletaki slikar G. Grezler, a potom ih je ostavio vodnjanskom
kaptolu kad je ondje oslikao
crkvu. Slikar je doao do tih relikvija nakon to su Francuzi
1806. ukinuli mletake samostane
i podravnili njihove kue i
crkve. Meu tim vodnjanskim svecima spominje se kao najvaniji
sv. Pavao, carigradski biskup kojega su arijevci prognali u Armeniju i ondje ga udavili 350. godine. Po nekim udesnim ozdravljenjima dona je na glas u Vodnjanu i opatica Nikoloza (Nicolasa), koja je umrla u Veneciji
1512. g., a bila je navodno rodom
iz Kopra, Istranka.

ISTARSKI SVECI

275

6. Sveti Jeronim, znameniti crkveni otac i prevodilac Sv. pisma

Starog zavjeta na latinski jezik,
ostavio nam je zapisano da je
roen na nekadanjoj granici izmeu Dalmacije i Panonije, u gradiu Stridonu. Budui da su neki
zastupali miljenje da je Stridon
dananji Zrenj kod Buzeta odnosno kod Oprtlja u Istri, na tlu
nekadaJnje novigradske biskupije,
nazivali su sv. Jeronima Istraninom. No da je on bio iz danaJnjeg Zrenja, morao bi rei (i rado
bi rekao) da je iz Istre ili iz pokrajine Venetia-Histria. Ipak, sv.
Jeronim po roenju nije daleko
od Istre: negdje je s podru~ja oko
Sv. Petra na Krasu (Pivka). U
njegovo je doba ak tu gore bila
granica izmedu Dalmacije i Panonije. Produetak podru~ja Hrvatskog primorja i Gorskog kotara i dalje preko Snenika, Cabra,
Ko~evja do Postojne, Sv. Petra i
Nanosa - to je bio gornji dio
rimske Dalmacije u Jeronimovo
vrijeme, a Farlatti to podru~je
naziva Dalmatia supra mare .Dalmacija povrh mora. Tu je
negdje bilo rodno mjesto sv. Jeronima, Stridon. Tome u prilog
govore i njegove ive veze s
crkvenim ljudima u Akvileji i u
Emoni (Ljubljana). Salonu (Solin
kod dananjeg Splita) ni njezinog
nadbiskupa sv. Jeronim nikad ne
spominje, to bi bilo neprotumaivo da je bio rodom iz dananjeg
Bosanskog Grahova. Dakako da
time ne nijee mo da je i dananje
Bosansko Grahova tada bilo na
granici Dalmacije i Panonije.
7. Za povijest Istre vrlo je vana
zgoda o nekom kreposnom ~o
vjeku Martinu koji je doao iz
Istre u hrvatsku dravu. O njemu imamo vijest u djelu Kon-

ISTARSKI SVECI

stantina VII. Porfirogeneta iz

949. godine De administrando
imperio. U tom djelu, pisanom
grki, car pripovijeda: .U dane
vladara Trpimira, oca vladara
KreJimira, doao je iz Frana~ke,
koja je izmeu Hrvatske i Venecije, neki mu po imenu Martin,
veoma poboan ali u graanskom
odijelu. O njemu i Hrvati govore
da je ~inio mnoga ~udesa. Taj je
poboni ovjek bio nemoan i
osakaenih nogu, tako da su ga
~etvorica nosili kuda je htio ii.
I on je istim Hrvatima govorio
neka do kraja ivota odravaju
ono naredenje pape, a i sam se
pomolio onom molitvom kao i
oni. Zato ni velike ni male lae
Hrvata ne odilaze ni protiv koga
u rat, nego samo onda kad netkOo
na njih navali.
Rije~ je o mirovnom ugovoru koji
su, prema istom piscu, Hrvati
svojedobno sklopili s papom Agatonom (678-681.) o tome da nee
nikoga napadati, osim ako netko
na njih navali. Prema navodu'
Porfirogenetovu da je poboni
~ovjek Martin doho u Hrvatsku
u vrijeme kneza Trpimira, oca
Kreimirova (935-945.), mora da
se dolazak Martinov zbio u vrijeme Trpimira II. (928-935.), ac
ne u vrijeme Trpimira 1. (845-864.). Kako je tada granica
hrvatske drave prema Francima
bila na rijeci Rai, pisac kae da
je pustinjak daha iz Frana~ke,
ali iz dijela franakog podruja
koje je izmeu Hrvatske i Venecije, a to je Istra.
Narodna predaja u Hrvatskoj govori O nekom pustinjaku Martinu
koji da je imao kolibicu kraj
Podsuseda nedaleko od Zagreba
te da su po njegovoj smrti ondje

ISTARSKI SVECI

276

njemu na spomen sagradili kapelicu. Neki dre da je Martin pustinjak o kojem govori ta predaja
istovjetan Martinu iz Istre.
8. Sveti Romuald (973-1027.)
utemeljitelj je pustinjakog reda
kamaldoljana, ogranka benediktinaca. Zovu se tako po samostanu
CamaIdoli koji je osnovao sv. Romuald u Apeninskom gorju u Italiji. Benediktinci nose crnu haljinu, a kamaldoljani bijelu.
Sveti RomuaId doao je i u Istru
te je godine 11 01. osnovao samostan kraj Limskog zaljeva. Ondje
je jo i danas mala, prvotna crkvica sv. Mihovila i druga, vea s
netO fresko-slika. S jedne i druge strane Lima nalazi se po jedna
velika spilja o kojima se kae da
je u jednoj od njih ivio sv. Romuald. On je bio prijatelj s koruko-kranjskim vojvodom te je
pribavio po Kranjskoj i Istri vei
broj monaha, koji su ivjeli u
istarskim samostanima, a polazili
su i u Maarsku kao misionari,
te su ondje neki i ivot poloili
za vjeru.
Protiv volje porekog biskupa,
RomuaId se nakon nekog vremena
vratio u Italiju da ui tamonje
monahe kako se pustinjaki ivi.
Umro je na jugu Italije u opatiji
Val di Castro, a sada mu se tijelo uva u mjestu San Biaggio in
Fabriano. Svetkovina sv. Romualda po svoj je Crkvi 7. veljae.

9. B I a e n i ci s istarskog podruja, koje nam je takoer spomenuti, listom pripadaju franjevakom redu.
O blaenom Otonu iz Pule ve je
bilo govora. On je ivio u I. polovici XIII. stoljea. Sto godina
kasnije ivio je i djelovao u Ko-

ISTARSKI SVECI

pru blaeni Monald, poboni i

franjevac. Poznato je njegovo teoloko djelo Summa Monaldina i drugi spisi. Nakon ukinua franjevakog samostana u
Kopru, 1806. godine, tijelo blaenog Monaida prolazilo je kroz
vie crkvi i mjesta, a od 1953. g.
nalazi se u Trstu u crkvi sv. Marije Velike, gdje mu se moe
iskazivati tovanje kakvo mu se
iskazivalo i u Kopru. Kao ni za
bl. Otona, tako ni za bl. Monalda nisu jo uinjeni koraci za postignue dekreta Svete Stolice o
potvrdi starodrevnog tovanja.
Istarski gradi BALE (u rimsko
doba Castrum Vallis) koji se nalazi uz cestu Trst-Pula neto
prije Vodnjana, uva u svojoj
upnoj crkvi Marijina pohoenja
tijelo blaenoga Julijana, franjevca sveenika. Na brdacu Sv. Mihovila povrh Bala bila je u ranom
srednjem vijeku benediktinska
opatija kamaldoljana, a od poetka XIV. st. franjevaki samostan. U taj je samostan franjevaca
stupio i mladi iz balskog gradia, iz staroromanske ili furlanske obitelji Cusaril ili Cesarel,
kasnije pisano CesarelIo. On postade pobonim redovnikom j
revnim sveenikom po imenu Julijan. Iz postupka za postignue
potvrde o kultu, postupka koji je
voen kod biskupskog ordinarijata u Poreu g. 1909., vidi se
kako su snani utisci o njegovoj
svetoj djelatnosti ostali usjeeni u
vjernog puka u Balama. Preminuo je Julijan na glasu svetosti
u samostanu na brdu sv. Mihovila u drugoj polovici XIV. stoljea, te mu se tijelo tovalo u toj
samostanskoj crkvi sve do ukinua toga samostana oko 1418. godine. Od tada se ono nalazi II
ueni

ISTARSKI SVECI

ISUSOVCI

277

gradiu Bale, u upnoj crkvi, sada na desnom gornjem oltaru

Majke Boje od Monperina. Oduvijek je glavna svetkovina blaenog Julijana u Balama t. svibnja.
Statut Bala iz XV. st. odreuje
tri dana svetkovanja: dan prije
glavne svetkovine, na sam blagdan (1. V) i dan nakon blagdana. U nedjelju nakon 4. srpnja
odravali su svetkovinu prijenosa
relikvija, a 29. rujna bio je najvjerojatnije spomendan na nekadanju crkvu sv. Mihovila na brdu,
koja se pretvorila u ruevinu. Na
njenom je mjestu dao sagraditi
kapelu sv. Mihovila rovinjski prepozit, bivi upnik Bala, mons.
Medelin (umro 1899.). Papa Pio
X. izdao je preko Kongregacije
obreda 15. II. 1910. dekret kojim
je odobreno tovanje blaenoga
Julijana Cesarello iz Bala.
Blaeni Jakov Ilir (Hrvat?), franjeva~ki brat laik, umro je na
glasu svetosti g. 1485. u Bitettu
u Italiji, gdje se tuje i njegovo
tijelo, a svetkovina mu je 27.
travnja. 2ivio je najprije u Zadru
kao ~Ian Dalmatinske (skIavonske, hrvatske) franjeva~ke provincije. God. 1438. pratio je svog
zadarskog poglavara u Italiju te
je ostao u provinciji Barija. Djelovao je po raznim samostanima,
a napokon u Bitettu. Obavljao je
dunost proenja milostinje za samostan, ~inio dobra djela, napose
u vrijeme opasne kuge 1482. O
njemu se pripovijedaju mnoge ~u
desne zgode. Dvadeset godina nakon smrti nam su njegovo tijelo
~itavo. Papa Klement XI. izdao
je 29. XII. 1700. dekret kojim se
potvruje tovanje bl. Jakova od
pamtivijeka.
Za bl. Jakova se znade da je
ivio u zadarskom samostanu, ali

se ne zna gdje je roen. Neki

pisci spominju Zrenj (Stridone)
u Istri kao njegovo rodno mjesto.
To je mjesto nastanjeno Hrvatima i nije daleko od Pirana, gdje
je postojao franjeva~ki samostan
zadarske provincije. U tom slu~aju bi naziv Ilir doista bio istovjetan imenu Hrvat. Ne znamo
zato je bl. Jakov zaelio ostaviti
Zadar i ostati u Italiji. Neki
pisci navode njegove roditelje, i
to S prezimenom Varinguer. Popis stanovnitva iz 1945. godine
nalazi u istarskom Novigradu 20
osoba s prezimenom Varin. Varinger bi moglo biti u vezi s imenom Varin, pa bi Varinger zna~io ~ovjeka jz mjesta ili iz obitelji
Varin. I Novigrad (Cittanova)
bio je prilino blizu franjeva~kog
samostana u Piranu.
DN
Istoni

grijeh (lat. peccatum originale). Grijeh u kojem se, po

tradicionalnoj teologiji, raaju svi
ljudi jer, potje~ui od Adama,
participiraju u njegovu grijehu
neposluha prema Bogu (Post
2-3). Tek Krist donosi osloboenje, otkupljenje od tog grijeha
(usp. Rim 5-6) za sve ~ovje~an
stvo openito, a pojedinci se isto~
nog grijeha oslobaaju po sakramentu ~ krsta.
AB
Istok. Kako je istok strana svijeta na kojoj izlazi sunce, oznaava Krista, koji je Sunce svega
MG
svijeta.
Isusovci (lat. Societas Jesu Druba Isusovac; krat. SJ; DI). Red
(~ redovnici) to ga je 1540. u
panjolskoj osnovao Ignacije Loyola. Osim tri uobi~ajena zavjeta
polau i etvrti: da e, ako ih
crkveni poglavari poalju, ii u

IVAN

278

IVAN

misije. Odigrali su veliku ulogu u

protureformaciji. U Hrvatsku su
doli ve 1560. godine, u Dubrovnik, a u Zagreb 1606., gdje ve
slijedee godine osnivaju gimnaziju, prvu u Hrvatskoj. Godine
1773., na brojne pritiske, papa ih
Klement XIV. ukida, a 1858. red
je opet obnovljen. Odijelo im je
crne boje, a sastoji se od talara
i ~iroka tkanog pojasa kome
sprijeda vise dvije jednako ~iroke
vrpce.
AB

lim domaim svecima kao ~lvanHs

GostHmili, Croata Er~mita .
U kapelici sv. Ivana Krstitelja
od Gorice povrh Lepoglave prikazan na freski oko glavnog oltara: ovjek u lumi klei pred
raspelom, a za njim na du ezlo
i kruna; ispod lika napisano je:
Sv. Ivan, sin kralja Hrvatske i
Dalmacije, pustinjak. Freske je
radio pavlin Ivan Ranger. Spominju ga u XVIII. It. Bedekovi
i Kai.
MD

Ivan, sveti, pustinjak (lat. Joanneslo Pustinjak iz IX. stoljea u

dkoj. Po legendi sin hrvatskog
kralja Gosturnila, ivio u spiljama u blizini rijeke Lodenice nedaleko od Borivojeva i Ljudmilina
kneevskog dvora u Tetinu. Pronabo ga Borivoj, kad je lovei
u dubokoj ~umi, ranio jednu kolutu. Ova ga je dovela do pustinjaka Ivana od kojega je saznao
tko je i odakle je. Nakon posjeta kneevskom dvoru u Tetinu, provien sakramentima umiruih, umro je na Ivanje 24. lipnja 910. ili moda 904. Nad njegovim grobom podignuta je crkva
u ast sv. Ivana Krstitelja. Tu u
XI. st. nastaje benediktinska prepozitura Svatf Jan pod Skalou.
Na njegov grob hodoaste, uz
ostali svijet, i austrijski kraljevi
Ferdinand II. i III., Leopold I.
Meutim, car Josip II. raspuIta
1785. i ovaj samostan, ali u bivlu
samostansku crkvu, u kojoj se
uva tijelo sveevo, puk i dalje

Ivan de Matha, sveti redovnik

(lat. Joannes d~ Matha; hrv. na
Krku: Ivan Matahar). Osniva
reda Presvetog Trojstva za otkup
sunjeva (red trinitaraca; lat. Trinitas Trojstvo). Roen u Faueonu (Provence) 1160., a umro u
Rimu 17. prosinca 1213. Studirao
je u Parizu i ondje osnovao red
trinitaraca, po tradiciji zajedno
sa sv. Feliksom de Valais, za koga noviji povjesniari sumnjaju da
je uope i postojao, premda mu
je 1679. bio unesen spomen u
Rimski kalendar unato tome Ito
nije nikada kanoniziran.
Spomen sv. Ivana uveden je u
Rimski kalendar iste, 1679. godine. Ekvipolentno kanoniziran
1655., odnosno 1694. Spomen
obojice svetaca brisan je 1969. iz
rimskih liturgijskih knjiga i ostavljen na slavljenje pojedinim
Crkvama.
Obojicu slikaju u redovnikom
odijelu: bijeli habit s crveno-plavim kriem na prsima (tri boje
oznaka su presv. Trojstva). Atributi su im: suanj, jelen s kriem
meu rogovima, okovi, kri. Po
legendi, neki bijeli jelen s crveno-plavim kriem meu rogovima
potakao je obojicu na osnivanje

hodoasti.

Slika mu se nalazi (s ostalim e

Ikim zatitnicima) U crkvi sv. Vida u Pragu (iz 1552). Prikazan
je i na koricama jednog zagrebakog rukopisnog misala s osta-

IVAN

279

reda. M:ati~na ku~a reda jest u

mjestu Cerfroid (CervI<s frigidl<s
.hladni jelen) kod Pariza. Za~titnici su trinitaraca i sunjeva.
Blagdan sv. Ivana de Matha bio
je 8. velja~e, a sv. Feliksa Valois
20. studenoga.
MD
Ivan Dominici. biskup, kardinal,
blaeni (lat. ]oannes Dominici).
Biskup dubrova~ki
(1408. do
1419), kardinal, dominikanac. Roen u Firenzi 1357., umro u Budimu 10. lipnja 1419. Njegov
traktat o odgoju djece osigurava
mu mjesto u povi jesti pedagogike.
Savjetnik i povjerljiv ~ovjek pape Grgura XII. Uglavnom je njegovo djelo da se isti papa na
saboru u Konstanzu zahvalio i
time pridonio prestanku zapadnog
raskola. Novi papa Martin V.
blje 1418. Ivana u Ce~ku da
dokraj~i husitske nemire. No tu
nije mnogo postigao. Kult mu je
1832. priznat za dominikanski
red. Dubrovnik mu slavi blagdan
10. lipnja.
MD
Ivan

Evanelist,

sveti (hebr.

;0.-

hanan Jahve je milosrdan; lat.

]oannes

Evangelista).

Najmlai

od dvanaestorice Kristovih apostola i brat sv. Jakova Starijega.

On se naziva uenikom .kojega
je Isus Ijubio, a evanelje koje
je dono do nas pod njegovim
imenom govori kako se on na
Posljednjoj veeri .naslonio Isusu
na grudi. Zajedno s trima Marijama Ivan je bio nazocan kod
razapinjanja. Isus je tada rekao
svojoj majci: .2eno, evo ti sinaJ,
a u~eniku: .Evo ti majkel (Iv
19,26-27). Predaja govori da je
od toga trena Djevica Marija ivjela u Ivana, u skladu s Isusovim rije~ima. Nakon Marijine

IVAN

smrti Ivan je sa sv. Petrom putovao Judejom propovijedaju~i

evanelje. Kae se da je potom
otputovao u Malu Aziju i ondje
osnovao sedam Crkava koje se
spominju u Otkrivenju. Kasnije
se Ivan nastanio u Efezu, gdje je
izdrao progonstvo za cara Domicijana. On je, navodno, dvaput pokuho pogubiti Ivana. Jednom je car naredio Ivanu da popije otrovano vino. Kad se Ivan
pokorio i uzeo a~u u ruke, otrov
je iza~ao iz vina u obli~ju zmije.
Drugom je zgodom Ivan bio baen u kotao vrelog ulja, ali je
ostao neozlijeen. Tada je bio
protjeran na otok Patmos, gdje
je napisao Otkrivenje. Vjeruje se
da je umro prirodnom smru u
Efezu, u vrlo odmakloj dobi. Postoji i legenda da mu je tijelo
nakon smrti uzneseno na nebo.
Naravno, najpoznatiji je sv. Ivan
po evanelju koje je napisao, po
trima poslanicama i po Otkrivenju.
Nekad se on slika kao apostol. a
nekad kao evanelist. Glavna mu
je oznaka orao, znak uzvi~ena
nadahnua, i knjiga. Pojavljuje se
i uronjen u kotao vrela ulja ili
s ~a~om iz koje izlazi zmija, ~to
podsjea na dva pokuhja njegova pogubljenja.
MG
Ivan Gvalberto, sveti (tal. Giovanni Gualberto). Rodom iz Firenze (XI. stoljee). Imao je mlaega brata, koji je umoren uve~er Velikoga petka. Ivan se dao
u potjeru za ubojicom i bio bi ga
smaknuo, ali nesretnik zaiska
opro!tenje u ime Isusa Krista koji
je oprostio razbojniku na kriu.
Sjetiv~i se Kristova trpljenja Ivan
po~tedi ~ovjeka i zagrli ga kao
brata. Tada ue u oblinju crkvu

IVAN

280

da zahvali Bogu Ito se mogao

oduprijeti osvetnikom pozivu, a
dok je molio, uini mu se da se
Kristov lik na kriu priklonio
prema njemu. To udo navede
Ivana da ostavi svijet i ue u
benediktinski samostan. Kasnije
poe u Vallombrosu gdje je ivio
kao samotni pustinjak. Glas o njegovoj svetosti okupio mu je mnogo sljedbenika. Da bi unio reda
u zajednicu svojih sljedbenika,
Ivan osnuje red valombrozaca g.
1038. prema pravilima slinima
benediktinskoj reguli. Kad je
umirao, g. 1073., ve je bilo osnovano dvanaest samostana i red je
ve bio odobren od pape.
Sv. Ivan Gvalberto slika se u
sivom habitu reda valombrozaca.
Nekad dri u ruci ma, a nekad
raspelo. Ima slika na kojima se
Krist s raspela sagiblje k njemu.
MG
Ivan i Pavao, sveti. muenici (lat.
Joannes et Paulus; slov. Janez
in Pavel). Braa iz odline rimske obitelji. Bili su dvorski asni
ci Konstantinove keri Konstancije. Po njenoj smrti otkazali su
slubu. Julijan Apostata dao im
je odrubiti glave. Povijesna jezgra
njihova ivota veoma je zamagljena. U Rimu su ih astili ve
od poetka VI. stoljea. Blagdan
im je 26. lipnja. Iz Rima se njihov kult ralirio po svoj zapadnoj Evropi. Atributi su im ma i
munja. esto se slikaju u vojni
koj odori (osobito u baroku) ili
kako im odsijecaju glave. Zanitnici su vremena, osobito od groma i tue. U Sloveniji ih posebno
aste u krajevima gdje mnogo
udaraju munje i gromovi.

EC

IVAN

Ivan Kapistran. sveti, prezbiter

(lat. Joannes de Capistrano). Roen u Capestranu (Abruzzi, Italija) god. 1386. Studirao rimsko
i kanonsko pravo u Perugii; ondje i sudac 1412., zatim ratni zarobljenik. God. 1415. stupa u
franjevaki red. Sa sv. Bernardinom Sienskim liritelj pobonosti
prema imenu Isusovu; velik i
neumoran puki misionar u Italiji.
Njemakoj,
Austriji, Nizozemskoj, Poljskoj, Ugarskoj i Hrvatskoj. Propovijedajui kriarski
rat protiv Turaka i pomaui u
istom ratu Sibinjanin Janku (Janolu Hunjadiju), mnogo pridonio
osloboenju Beograda od turskih
navala 1456. Time je odgodio pad
Srijema i Slavonije pod Turke za
itavih sedamdeset godina. Umro
u franjevakom samostanu u Iloku, u Srijemu, 23. listopada 1456.
Ondje i sahranjen, ali mu je tijelo
ilezlo nakon nove najezde Turaka 1526. Kanoniziran 1690.
Blagdan mu u rimskoj liturgiji
od 1890. na dan 28. oujka (u
akovakoj i srijemskoj biskupiji
od 1807. na dan 23. listopada).
Godine 1969. blagdan mu je za
svu Crkvu premjdten na smrtni
dan, 23. listopada. U ilokoj,
njemu posveenoj crkvi, na glavnom je oltaru njegova slika kako
u franjevakom habitu, s razvijenom kriarskom zastavom, predvodi branitelje Beograda. Prikazuje se i inae u franjevakom
habitu s razvijenom kriarskom
zastavom i knjigom u ruci. Kao
posebnu oznaku stavljaju mu nad
glavu i lestokraku zvijezdu. U
franjevakom samostanu u Nalicama slika iz XVIII. st. (nepoznati franjevaki slikar).

MD

IVAN

281

Ivan Krizostom, sveti, biskup,

crkveni nau~itelj (gr~. [oannes
Khrys6stomos, Ivan Zlatousti, lat.
Joannes Chrysostomus). Jedan od
najproduktivnijih isto~nih otaca
(spada u ~etiri velika isto~na
crkvena oca), zvan .euharistijski
doktor, jer je ve u ono doba
posve jasno osvijetlio pravovjernu nauku o euharistiji. Antiohijac, roen oko 354., monah i pustinjak, glasoviti patrijar~ijski propovjednik, od 398. do 404. carigradski patrijarh. Ondje u propovijedima ~ibao mane carskog grada i time upao u nemilost dvora
i klera. 403. svrgnut i poslan u
progonstvo, ali odmah vraen natrag u Carigrad poradi potresa,
koji je narod shvatio kao kaznu
Boju; slijedee godine poslan u
Kukuz (G6ksun) u Malu Armeniju; premje~ten u Pitij (Picunda,
danas Abhazska ASSR), ali je
umro na putu u Komani u Pontu
(Tokat) 14. rujna 407. Relikvije
su mu prenesene u Carigrad 27.
sije~nja 438. u crkvu Sv. apostola; sada se nalaze u Sv. Petru
u Rimu. U zapadnoj liturgiji od
XIII. st. slavio se blagdan sv.
Ivana Z. na dan prijenosa relikvija u Carigrad (27. sije~nja), a
od 1969., zbog blagdana UzviJenja sv. kria, dan prije smrtnog
dana (13. rujna); u ist. Crkvi 13.
studenog. Jedno od najboljih njegovih djela, O sveenitvu, ima
~est knjiga. Posebni ~tovatelj i poznavatelj poslanica sv. Pavla.
Slikaju ga kao isto~nja~kog biskupa s E vane! jem. Simboli su
mu ko~nica (zbog govorljivosti),
aneo, golub (kao kod
pape
Grgura Velikog znak nadahnua
Duha Svetog). Patron propovjednika (1908.). Zazivaju ga protiv
MD
epilepsije.

IVAN

Ivan Krstitelj, sveti (hebr. johanan .Jahve je milosrdan; lat.

Joannes Baptista). Velika li~nost
na razmeu Starog i Novog zavjeta, asketa i propovjednik, prorok. Da bi se razlikovao od sv.
~ Ivana apostola i evaneliste,
nosi naslov Krstitelj, jer je krstio
Krista u rijeci Jordanu, ili pak po stalnoj praksi isto~ne Crkve nosi naslov Prete~a (Pr6dromos)
jer je svojim nastupom, uenjem
i navije~tanjem prethodio Kristu.
Zbog toga je klasificiran i kao
posljednji starozavjetni prorok
(sam Krist O njemu govori: .On
je prorok i vHe nego prorok)
i kao prvi svetac u Crkvi.
Ivan je sin starozavjetnog svee
nika ~ Zaharije i majke ~ Elizabete, roakinje Bogorodiine.
POput Izaka, Samsona i Samuela,
i Ivan Krstitelj roen je u starosti svojih roditelja. Za~ee Ivanovo navijestio je starcu Zahariji arkaneo ~ Gabrijel, a kad
je Zaharija, s obzirom na odmaklu dob svoju i svoje ene, o
tome dvoumio, ostao je - zbog
nevjerice - nijem sve do roenja
sv. Ivana (~ navje~taj Zahariji
roenja sv. Ivana Krstitelja). U
susretu dviju trudnih ena, Bogorodice i sv. Elizabete (~ pohoenje), zaigra dijete (Ivan) u maj~inoj utrobi od radosti pred Kristom, koga pod srcem nosi Bogorodica. Kad se Ivan rodio i kad
je nijemi Zaharije zapisao na tablici djetetovo ime, on - po anelovu pretkazanju opet progovori, zahvali Bogu i prorokuje
(~ roenje sv. Ivana Krstitelja i
nadijevanje imena). Ivan se povukao u pustinju kao pokornik i
isposnik: hrani se divljim medom
i skakavcima, obla~i se u kostri-

IVAN

IVAN

282

jet od devine dlake. Kao propovjednik sakuplja uenike i trai

od sluhtelja unutarnji preporod
(metanoju), pokajanje i pokoru, a
u znak du~evnog preporoda pere
ih (krtava) vodom u Jordanu.
Ivan pretkazuje dolazak -+ Mesije, -+ Krista, koga prepoznaje u
osobi Isusa, te ga oituje mnotvu
u asu kada je Isus doao na
Jordan i podvrgao se Ivanovu
krtenju (-+ krtenje Kristovo).
Prekorava jui tetrarha Heroda
Agripu zbog svetogrdnog braka
s roakinjom Herodijadom (incest), biva baen u tamnicu. Kada Saloma, ki Herodijadina, plee na Herodovoj gozbi, a Herod
joj za nagradu obeava to god
zaeli, Saloma na nagovor
svoje majke Herodijade - zatrai glavu sv. Ivana Krstitelja.
Po Herodovu nalogu krvnik u
zatvoru odsijee Ivanovu glavu,
koju doneso~e Salomi na pladnju.
Posmrtne ostatke sv. Ivana Krstitelja dao je (prema jednom apokrifnom spisu) spaliti car Julijan
Apostata.
Sv. Ivan Krstitelj - kao krUanski svetac - ima poslije Bogorodice najvi~e blagdana u liturgiji
istone i zapadne Crkve. Uz blagdan njegova roenja (24. VI) vezuju se kod nas pretkdanski
kultni obiaji, krijesovi. Pod njegovim su imenom i pod njegovom
za~titom mnoge bratovhine, mnoge crkve (npr. Sv. Ivan Lateranski u Rimu, .mater et caput
omnium ecc1esiarum), mnoge
krstionice (npr. krstionice u Firenzi, Pisi, Parmi) i znameniti
redovi (johaniti, ivanovci - rodski vitezovi, maltdki red).
Zbog mnogolikih asocijacija (ikonografskih i hagiografskih) sv.

Ivan Krstitelj postao je zMtitnikom: krojaa, koara, krznara,

vunara, remenara, gostioniara,
noara i brusa a, utamnienika,
osuenih na smrt, pjevaa i glazbenika. On je - u pukoj pobonosti - veliki za~titnik izvora voda.
Sv. Ivan Krstitelj pojavljuje se
u ikonografiji:
1. Kao dijete (San Gio'Vannino),
kovraste kose, s janjetom, u igri
s malim Isusom pod okriljem Bogorodice. To je tipino renesansni
ikonografski motiv.
2. Kao isposnik, mrbv, opaljene
koe, razbaru~ene brade i kose,
odjeven u haljinu od devine koe, opasan remenom, bos. U ikonografiji Zapada odjeven je redovito u ovje ili kozje runo koje
mu see do lakata i do koljena.
Iznimno, na mozaiku u Poreu
u Istri (VI. st.) odjeven je u tigrova krzno.
3. Na prikazima -+ Posljednjeg
suda pojavljuje se sv. Ivan Krstitelj odjeven u grimiznu haljinu.
Grimiz je simbolina boja njegova muenitva.
6. U bizantskim prikazima sv.
Ivan Krstitelj ima krila kao aneo.

Atributi sv. Ivana Krstitelja jesu:

pladanj s odsjeenom glavom;
kale s malom figurom golog
Krista; sae meda; Janje Boje
(Agnus Dei) s kriem (na ruci:
u medaljonu ili u naboru haljine,
ili pak polegnuta na knjizi); kri
od trstike sa svitkom na kome
pi~e: .Ecce Agnus Dei (Evo Jaganjca Bojeg). esta je poza Ivana Krstitelja uzdignuti kaiprst
kao poza onoga koji navijdta.

IVAN

U ikonografiji pojavljuje se sv.

Ivan Krstitelj: a) kao izdvojeni
lik sveca; b) kao sudionik u kompozicijama: -. raspee; -. silazak u Limb; -. Deisis i ~ Posljednji sud; e) kao protagonist
u ciklusima iz njegova ivota.
Ciklusi iz ivota sv. Ivana Krstitelja obuhvaaju ove prizore: ~
Navjdtaj Zahariji rodenja sv.
Ivana Krstitelja; -. Pohodenje;
~ Roenje sv. Ivana Krstitelja
j nadijevanje imena; Obrezanje
sv. Ivana Krstitelja; -. Bijeg sv.
Elizabete; -. Odlazak sv. Ivana
Krstitelja u pustinju; ~ Propovijed sv. Ivana Krstitelja; -. Sjekira na korijenu stabla; -. Krltenje mnotva u Jordanu; ~ Sv.
Ivan Krstitelj objavljuje Krista;
~ Krtenje Kristovo; Ivan Krstitelj kara Heroda; ~ Ivan Krstitelj u tamnici; Ivan Krstitelj Jalje
dva uenika k Isusu; -. Herodova gozba; Herodijada nagovara Salomu da zatrai glavu Ivana Krstitelja; -. Glavosijek sv.
Ivana Krstitelja; Krvnik predaje
Salomi glavu sv. Ivana Krstitelja
(redovito na Illadnju); -. Saloma
nosi glavu sv. Ivana Krstitelja;
-+ Pokop sv. Ivana Krstitelja.
BF
Ivan Krstitelj objavljuje Krista.
(Iv 1,29). Dok se Isus pribliavao
~ Ivanu Krstitelju, koji je krstio
u Jordanu, Ivan ga je pokazao
narodu i objavio: .Evo Jaganjca
Bojeg, koji oduzima grijehe svijeta.
Uz realistiki prikaz ovog dogaaja, ikonografija poznaje i simboliku verziju ovoga motiva: tada sv. Ivan Krstitelj dri u jednoj
ruci na okrajku svog pldta jaganjca (ili njegovu sliku u krugu,

283

IVAN

u medaljonu), a prstom druge ruke pokazuje na nj.

BF
Ivan Krstitelj u tamnici. Prikaz
svezanog sv. Ivana
Krstitelja ili prikaz razgovora
utamnienog sv. Ivana Krstitelja
s kraljem Herodom ili sa svojim
uenicima.
BF

odvoenja

Ivan Nepomuk, sveti, muenik

(lat. Joannes Nepomucenus; slov.
Janez Nepomuk). Roen je izmeu 1340. i 1350. godine u Pomuku (kasnije Nepomuk) kao upanov sin. Godine 1370. postaje
klerik prake nadbiskupije j javni
biljenik, a 1380. sveenik. Postaje upnik i biskupov savjetnik.
U Padovi Se znanstveno usavdava, te postaje pra~ki kanonik i
arhiakon u Zateu, a 1389. godine generalni vikar prake nadbiskupije. Budui da je kralj Vaclav snano posegao u crkvene
poslove, doao je u spor s nadbiskupom Janom Jentejnom; nadbiskup bjei iz Praga, a pred kraljem ga zastupa Jan Nepomuk.
Kralj je dao Nepomuka zatvoriti
i muiti, te napokon naredio da
ga nou bace s Karlova mosta u
Vltavu, 1393. godine. Pokopan je
u katedrali sv. Vida u Pragu.
Kult mu se po Cdkoj rairio odmah po smrti, a osobito je porastao u XVII. stoljeu. Godine
1729. slubeno je priznat mue
nikom kao branilac Crkve i (pogrdno) kao uvar ispovjedne tajne. Legenda tvrdi da ga je kralj
dao umoriti jer mu nije izdao
grijehe koje mu je ispovijedala
kraljica. Kad su ga bacili u Vltavu, oko njegove glave, kae dalje
legenda, ukazala se aureola s pet
zvijezda. Blagdan mu je 17. travnja (prije 16. svibnja). Kult mu

IVAN

284

je osobito raJiren po CeJkoj i nekadaJnjim austrijskim pokrajinama, kao i u Njemakoj, te u Sloveniji i sjevernoj Hrvatskoj. Atributi su mu ispovjednika roketa,
aureola s pet zvijezda oko glave
i prst na ustima (ispovjedna tajna). ZaJtitnik je mostova, zagovornik protiv poplava, zaJtitnik
ispovjedne tajne.
EC
Ivan Trogirski, sveti (lat. Joannes Traguriensis). Potjee iz plemike rimske obitelji Orsini (XI.
stoljee). Kao papin poslanik u
vrijeme kralja KreJimira IV. doho u Trogir i ondje izabran za
biskupa. Nerado prihvativJi biskupsku ast, Ivan je provodio
strog pokorniki ivot. Isticao se
miroljubivoJ u i blagoJu te doJao na glas zbog svoga dara pomiritelja u svadama i sukobima.
Tako je posredovao izmeu kralja Kolomana i Zadrana i uspio
da se spor mirno rijei. Legenda
pria o nekim udesima sv. Ivana
Trogirskog. Kae se da mu je
jednom kod mise sletjela na glavu
golubica s neba kao znak Duha
Svetoga i njegova mirotvorstva.
Kad je jednom tua otukla sve
vinograde, naredi Ivan da se ono
malo preostaloga groa stavi u
tijesak, kadli iz tijeska potee golema koliina izvrsna molta. Kad
je jednom na putu prema ibeniku doivio brodolom kod rta
Planke, sveti je biskup hodao posred valova, a mornari i sav njihov teret bili su po njegovu zagovoru spaeni. Poslije njegove
smrti Mleani htjedoe odnijeti u
Mletke sveevu ruku, no uoi
obljetnice njegove smrti ruka je
zrakom doputovala iz Mletaka u
Trogir i zaustavila se nad grobom
sv. Ivana.

IVAN

Prikazuje se sv. Ivan Trogirski

odjeven biskupskom odorom, a
njegove su osobite oznake groe
i tijesak, golubica i odvojena ruka. Slika se ponekad i kako hoda
po vodi.
MG
Ivan Vladimir, sveti, muenik (lat.
[oannes Vladimirus; srp. Jovan
Vladimir; alb. in Gjon). Knez
dukIjanski, Crvene Hrvatske popa Dukljanina, kasnije Zete, dananje Crne Gore, vladao je potkraj X. i poetkom XI. stoljea.
Prijestolnica mu je bila u Krajini kod crkve Preiste Krajinske,
na zapadnoj obali Skadarskog jezera. Makedonski car Samuilo je
oko 998. provalio u Duklju, potukao kneza Vladimira, odveo ga
u ropstvo u Prespu, svoju prijestolnicu, ali ga je uskoro oenio
svojom keri Kosarom i vratio
ponovo u Zetu kao kneza. Vladimir se tada vratio u Krajinu i
ondje vladao do 1016. Nakon
Samuilove smrti novi ga je vladar Ivan Vladislav namamio u
Prespu i na prijevaru ga ubio
22. svibnja 1016. Najkasnije u
proljee 1018. njegovo je tijelo
bilo preneseno u crkvu sv. Marije u Krajini. Narod je poeo
astiti Vladimira kao sveca i muenika odmah nakon njegova prijenosa u crkvu sv. Marije. Tada
je morao biti napisan i Vladimirov ivot na hrvatskom jeziku,
koji je pop Dukljanin u skrae
nom obliku unio u svoj Ljetopis
(36. poglavlje). Ljetopis je napisan g. 1150. Tijelo je sv. Vladimira preneseno iz katolikog barskog kraja u manastirsku crkvu
kod Elbasana u Albaniji, u kraj
koji je pravoslavni (1215.). Od
katolike Crkve nije nikada ka-

IVANOVCI

IZAIJA

285

nOnIZlran, a u pravoslavnoj je
njegovo slubeno tovanje po~elo,
prema Ruvareu, god. 1861.
Njegovih ikona ima po pravoslavnim crkvama Srbije i Makedonije, a prema onoj u manastiru
sv. Jovana Bigorskog kod Debra
prikazuju ga kao vladara .s carskom krunom i nimbom, u carskoj porfiri, u desnoj ruci dri
skiptar sa malim krstom na vrhu,
u levoj dri glavu bez krune
(Marjanovi 1925.)
Meu Hrvatima slavu su mu irili osobito pavlin Josip Bedekovi (1752.) i franjevac Andrija
Ka~i-Mioi (1759.) koji mu je
opisao ivot i donio pjesmu o
njemu; usp. Litanije svetaca Dalmacije, Zadar 1882.
MD
Ivanovci (lat. ]ohannites). Viteki red (-+ redovnici) nastao u
Jeruzalemu 1120. godine, a svrha
mu je bila dvoriti bolesnike. Ime
je dobio po prvom samostanu u
Jeruzalemu kraj crkve sv. Ivana
Krstitelja. Imao je tri vrste ~Ia
nova: oruane borce, bolni~are i
sveenike. U Hrvatskoj su osnovali prvi samostan potkraj XII.
stoljea u Mar~i. Godine 1312.
preuzimaju i templarske samostane i imanja (nakon ukidanja
templara) i sjedite iz Mar~e prenose u Vranu, te su se ubrzo ralirili po svoj Hrvatskoj. Odjea
im je bila oklop ili redovnika
halja, a preko nje crni plat s
bijelim kriem na leima.

AB

Ivanovski kril -+ kri

Ivanjsko cvijee (Galium verum;
hrv. jo: Gospina posteljica). Ta
skromna biljka iz porodice bro~a
u nekim se jezicima naziva .Go-

spinom posteljicom. To je ime

dobila prema legendi koja kazuje
da je meu slamom u jaslama
kamo je poloeno dijete Isus bilo
i ivanjskog cvijea.
MG
Izabela -+ Jezabel
Izaija (hehr. jea'ja[hUl .Jahve je
izbavljenje). Jedan od ~etiriju
velikih starozavjetnih -+ proroka.
Ikonografija poznaje ove prizore
iz njegova ivota:
IZAIJINO VIENJE (Iz 6,1-4). Bog
na prijestolju, okruen -+ serafinima koji uzvikuju pohvalu: Svet,
svet, svet Gospod Bog nad Vojskama. Puna je sva zemlja Slave
njegove.
OIENJE

USANA PROROKA IZAIJE

(Iz 6,5-7). Jedan od serafina
koji lete nad Bojim prijestoljem
silazi, klijehima uzima eravicu
sa rtvenika i dotie Izaijine usne
da ih oisti od grijeha i pripravi
za ~isto navijetanje rije~i Boje.
IZAIJA PRODULJUJE IVOT KRALJU
EZEKIJI (II Kr 20,1-11). Kralj
Ezekija moli u krevetu na smrt
bolestan. Izaija mu Iije~i ranu
oblogom od smokava i prorie
da e mu ivot biti produljen, a
u znak nebeske potvrde ovog
obeanja, pomi~e se sjena na sunanoj uri.
IZAIJINA MUENiKA SMRT (legenda). Progonjen, prorok Izaija sakriva se u uplje drvo. Otkriven,
bio je sa stablom pilom prepiljen.
Presudnu ulogu odigrale su u liturgiji, teolokoj literaturi i u
ikonografiji Izaijina prorotva
koja se odnose na -+ Bogorodicu,
na njeno -+ djevi~ansko materinstvo, na roenje -+ Krista i na

IZAK

286

Kristovu otkupiteljsku patnju. To

su ovi tekstovi:
Iz 7,14: ~Djevica e zaeti i roditi sina i nadjenuti e mu ime
Emanuele (Ecce virgo concipiet " .).
Iz 9,5: .Dijete nam se rodiloe
(Puer natus est nobis).
Iz 11,1: ~Izbit e mladica iz korijena Jeseova ... (Egredietur
virga de radice Jesse ...). Na temelju ovog proro~tva oblikovala
se vana ikonografska tema ~ Jeseovo stablo.
Iz 25,6-8: .Gospod nad vojskama spremit e svim narodima na
ovoj gori gozbu ... Na ovoj gori
on e raskinuti zastor ~to zastirMe sve narode... i uni~tit e
smrt zasvagda: i suzu e sa svakog lica Gospod Bog otrti ... _
Iz 40,3: .Glas vapijueg u pustinji: Pripravite putove Gospodnje, izravnajte u pustinji staze
Bogu na~emu (Vox c1amantis in
deserto: Parate viam Domini ...).
Iz, gl. 53: opisuje Mesiju (Krista)
kao ovjeka boli.
Mjestimice, govorei o Bogu koji
dolazi na sud- (Iz 3,14) i o .danu
osvetee (Iz 63,4), i prorok Izaija
inspirirao je ikonografiju ~ posljednjeg suda.
Izaija, uz ope proroke atribute
(~ proroci) ima kao vlastite atribute: rascvalu granicu (~ Jeseovo stablo), posudu s uarenim
ugljevljem, pilu.
BF
Izak (hehr. ji!hiiq ili jiJhiiq, hipok. kome nedostaje teoforini
element; znaenje: neka se Boanstvo smjeka ili .Boanstvo
se nasmijdilo). (Post, gl. 24, 25,
26, 27). Starozavjetni patrijarha,
sin ~ Abrahama i Sare. Kao
djeak bio je Bo!jom intervenci-

IZGUBLJENA

jom spa~en od !rtvovanja (~

Abrahamova rtva). Oenio se
Rebekom, koju je za njega isprosio Abrahamov sluga Eliezer po!tO ju je pod posebnim znakom
sreo na zdencu. S Rebekom ima
Izak dva sina: prvenca ~ Ezava
i ~ Jakova, pastira, od kojih,
prijevarom Rebekinom, slijepi
Izak pred smrt podjeljuje blagoslov i prvenstvo Rebekinu ljubimcu Jakovu. Od mnogih epizoda Izakova !ivota, meu kojima su i pojava gladi, savez Izakov s kraljem Abimelekom, Bo!je
ukazanje i blagoslov Izaku, najee se povijest Izakova pojavljuje, osim prizora ~ Abrahamova rtva, u prizoru susreta

Abrahamova sluge Eliezera s Rebekom na zdencu (~ Rebeka na

zdencu), u prizoru ~ Izak blagoslivlja Jakova i u prizoru ~
posljednji sud, gdje katkada sva
tri patrijarhe (Abraham, Izak i
Jakov) dre u raju blaene du~e
u svojim krilima ili u kohricama
umjesto samog Abrahama (~
Abrahamovo krilo).
BF
Izakovo rtvovanje:

Abraha-

mova rtva

Izgon iz zemaljskog raja. (POst

3,23-24). Adam i Eva, goli, pokrivajui rukom stid a drugom
briui katkad suze, izlaze kroz
vrata zemaljskog raja. U starijim
prikazima izgoni ih Bog, a u prikazima od XIII. st. dalje izgoni
ih aneo. Pred vratima zemaljskog raja esto je prikazan aneo
s plamenim maem, kao straar
koji brani povratak u zemaljski
raj.
BF
Izgubljena OVal. (Lk 15,1-7).
Kristova parabola o Bojoj brizi

IZIDOR

287

Izgon iz raja. Hrastovlje, l'Van

iz Kastf1a, 1490.

za grenika i o radosti nad njegovim obraenjem. Tko od vas,

ako ima sto ovaca pa izgubi jednu, ne ostavi u pustinji devedeset i devet i ne ide za izgubljenom dok je ne nae? A kad je
nae, stavi je, pun veselja, na
svoja ramena, te im doe kui,
pozove prijatelje i susjede pa im
rekne: 'Radujte se sa mnom, jer
sam naao svoju izgubljenu ovcu:
Kaem vam, tako e biti vee
veselje na nebu zbog jednog grelnika koji se obrati nego zbog
devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraenia.
Ikonografija poznaje ovu temu
kao prizor, ali ve od starokrJan
skog doba stvorio se prema ovoj
paraboli jedan od temeljnih ti\lova Krista, a to je -+ Dobri
pastir, koji nosi ovcu oko vrata,
na ramenima.
BF
Izidor, sveti (lat. l. Agricola).
Sin seljakih nadniara, roen

IZLIJECENjE

oko 1070. godine u panjolskoj.

Sluio je kraj Madrida u plemia de Verga; dobio je nelto zemlje u najam, na njoj je uporno
radio i pomagao siromasima veima od sebe. Umro je 15. svibnja
1150. Pokopan je u madridskoj
crkvi sv. Andrije. God. 1618. proglMen je blaenim, a kanoniziran
je 1622. godine. Prema legendi,
dok bi on ujutro ilao u crkvu na
misu, volove na njivi vodio mu
je pred plugom aneo. Blagdan
mu je 10. svibnja (ili ee 15.
svibnja). Iz panjolske mu se kult
rMirio posebno meu alpskim seoskim stanovniltvom, pa tako i u
Sloveniji i sjevernoj Hrvatskoj.
Atributi su mu snop ita, kosa
ili mlatilo. Cesto se prikazuje kako moli dok aneo ore. Zatitnik
je ratarskih poslova i dobre eEC
tve.
Izljeenje gluhonijemoga. (Mk 7,
31-37). Krist izvede gluhonijemoga _izmeu naroda nasamo tP
stavi svoje prste u njegove uli i
svojom se pljuvakom dotae njegova jezika. Zatim pogleda u nebo, uzdahnu te mu ree: 'Effatha'
- to jest: 'Otvori se l' Otvore mu
se ui i razrijdi mu se sapeti
jezik, te je pravilno govorio ...
I k o \l o g raf i j a: Krist ostvaruje udo pokretom ruke (prema
opisu evanelja), ili iz usta gluhonijemoga iz\ijee mali demon,
ili je pak gluhonijemi na simboliki nain sapet lancima.
Starozavjetna prefiguracija izljeenja gluhonijemoga jest oie
nje usana proroka Izaije (-+ IzaiBF
ia prorok).
Izljeenje slijepoga. (Iv 9.1-35).
Krist, .da bi se oitovala Boja
djela, vraa vid slijepcu od ro-

IZLIJECENJE

IZRUGIVANJE

288

enja mau~i mu oi (.pljunu na

zemlju i pljuvakom naini blato
kojim premaza slijepcu oi.), a
zatim ga ~alje da se umije u rib-

njaku Siloe.
Ovaj motiv, vaan i zbog samog
Kristova uda, a tako i zbog polemike i Kristovih pouka, uho je
u sastav kr~~anske ikonografije
ve~ od IV. stoljea. Tema je
obino rastavljena na dva prizora: 1. Krist mae slijepcu oi;
slijepac pred Kristom stoji ili klei; 2. Kraj ribnjaka ili kraj posude s vodom (u obliku kria)
slijepac odbacuje svoj sljepaki
~tap.

Starozavjetna prefiguracija za
ovaj dogaaj jest prizor mladi
Tobija izljeuje slijepog oca (~
Tobija).
BF
Izljeenje uzetoga. Posrijedi su
dva izvje~taja o izljeenju uzetoga. U prvome (Mt 9,1-8; Mk
2,1-12; Lk 5,17-26), etvorica
nose uzetoga, koji nepomian lei
na nosiljci (odar, leaj, grabatllm)
i ne mogu ga kroz svjetinu unijeti kroz vrata u kuu gdje je
Krist. Stoga ga diu na krov i
kroz otvor na krovu spuha ju pred
Krista. Zadivljen njihovom vjerom, Krist ga izljeuje (.Ustani,
uzmi odar svoj i idi).
Ikonografija (od III. i IV. stoljea) ponaje~e prikazuje izlijeenoga kako nosi leaj na le-

prvi u~ao po~tO je voda izbila,

ozdravio bi, makar bi bolovao od
bilo kakve bolesti. Krist nailazi
na uzetoga, koji tu uzalud eka
jer nema ovjeka da ga u pravi
as spusti u ribnjak,
pa ga
ozdravlja.
Ikonografija: Aneo ~tapom pokree vrutak vode.
BF
Izop (hehr. 'ez5b, Hyssopus officinalis; hrv. izrazi: miloduh, sipan). Ta biljka raste na pustim
mjestima meu kamenjem pa stoga oznaava pokoru i poniznost.
Zbog svojih ljekovitih svojstava
kao istilo smatra se znakom ponovno zadobivene nevinosti, pa
stoga i krsta. U Psalmu 51 ita
mo: .Po~kropi me izopom da se
oistim, operi me, i bit u bjelji
MG
od snijega! (Ps 51,9).
Izrael hebr. jiira'el: puka etim.
.jak prema Bogu; vjeroj. znaenje: .neka Bog vlada ili .Bog
osvjetljuje). Ime koje je Bog dao
patrijarhi ~ Jakovu po~to se cij,elu no}orio s, ~epozn~tim bicem. VIse se neces zvat! Jakov,
nego Izrael, jer si se hrabro borio
i s Bogom i s ljudima, i nadvladao si (Post 32,29). Po Jakovu
i sav narod koji je od njega potekao dobiva ime Izrael (ili izraelski narod).
AB

ima.

Izrugivanje Davidovih poslanika:

U drugom izvje~taju (Iv 5,1-15)

prizor se odigrava pod trijemom
ribnjaka kraj .Ovjih vrata u
Jeruzalemu, gdje je .Iealo mnogo bolesnih, slijepih, hromih i
uzetih: ekali su da izbije voda.
Aneo bi Gospodnji, naime, silazio od vremena do vremena u
ribnjak i pokrenuo vodu: tko bi

Izrugivanje Krista. (Mt 26,67-68; Mk 14,65; Lk 22,63-65).

Krist sjedi svezanih ruku, povezanih oiju ili glave prekrite koprenom. Zidovski ga sluge pljuskaju, pljuju mu u lice, udaraju
ga ~akama, hapom, biem. Me-

~David

JABUKA

289

IZVOR

u rugateljima katkada su i svirai. Beato Angelica pretvorio je

rugatelje u niz abrevijatura, u

ideograme nalik na -+ arma Christi, a kasna gotika sjevernjakih
krajeva prizor ruganja pretvorila
je u veristiku karikaturalnost.

BF

Izvor. Izvor je jedan od pridjevaka blaene Djevice Marije, koja

se smatra izvorom ive vode,

-------_

..

Ruganje Kristu. Majstor Dutuitske Maslinske gore, 15. st.

To se tumaenje temelji na poznatom odlomku Pjesme nad pjesmama (4, 12 sl) i na Psalmu 36~10
koji glasi: .U tebi je izvor ivotni, tvojom svjetloUu mi svjetlost
vidimo. Izvor je takoer oznaka
sv. Klementa, koji je udesno pronaho vodu svojim pratiocima u
pustinji.
MG

J
Jabuka (Malus). U latinskom jeziku ista rije, malum, oznauje
.jabuku i .zlo. Iz te se okolnosti razvila legenda da je stablo
spoznaje dobra i zla nasred edenskog vrta, s kojega je Adamu i
Evi bilo zabranjeno uivati plodove, bila upravo jabuka (Post
3,3). Na slikama koje prikazuju
kako zmija napastuje Evu u zemaljskom raju Eva se redovito
pojavljuje s jabukom u ruci, pruajui je Adamu.
No, jabuka takoer oznaava
Krista, novog Adama, koji je na
se preuzeo teret ljudskih grijeha.
Zato jabuka, kad se javlja u Ada19 LEKSIKON IKONOGRAFIj]l

movoj ruci predstavlja grijeh, a u

Kristovim rukama predstavlja
plodove spasa. Taj se smisao temelji na rijeima Pjesme nad pjesmama (2, 3): .Sto je jabuka
meu ~umskim stablima, to je
dragi moj meu mladiima; bila
sam eljna hlada njezina i sjedoh, plodovi njeni slatki su grlu
mome. Taj se odlomak tumai
kao nagovje~taj samoga Krista.
Kao ~to je Krist novi Adam, tako
je i Djevica Marija nova Eva.
Zato jabuka u Marijinim rukama upuuje na plodove spasa.
Tri jabuke svetaka su oznaka
MG
sv. Doroteje.

290

JAHAC
Jaha

(na bijelu konju): -. Apokalipsa; Cetiri jaha61: -. Apokalipsa; Jaha vjerni i istiniti:
-+ Apokalipsa.
Jagoda (Fragaria 'lJesea). Jagoda
je slika savdene pravednosti i
oznaka pravednika koji raa plodovima dobrih djela. Kad se prikazuje zajedno s drugim voem,
ona oznaava pravednikova dobra djela ili plodove duha. U
skladu s tim shvaanjem Djevica
se Marija ponekad prikazuje odjevena u haljinu koja je urdena kiticama jagoda. Jagoda se k tome
slika i zajedno s ljubicom. Time
se hoe rei kako je sve ono ~to
je doista duhovno uvijek istinski
MG
ponizno.
Jahe1a (hebr. ;a'il .kozorog).
(Suci 4,17-22). Starozavjetna
junakinja koja je usmrtila neprijatelja svoga naroda, kanaanskog
vojskovou Siseru. Cekiem mu
je zabila klin u glavu kada je on
tvrdo zaspao zatraiv~i gostoprimstvo pod njenim ~atorom.
Simbol kreposti i -. jakosti. Prefiguracija -. Bogorodice koja pobjeuje SOtonu. Atribut: eki i
klin u ruci i obino turban na
~a~.

BF

Jaje. Jaje je simbol nade i uskrsnua. To znaenje proizlazi iz

slikovitog probijanja ljuske priliMG
kom leenja pileta.
Jakost -. kreposti
Jakov, patrijarha (hebr. ;a'aqoh:
puka etim. u Post povezuje to
ime s rijeima 'aqeh .peta ili
'aqab .prevariti; vjeroj. hipok.
kome je otpao teoforiki element,
a znai .neka boanstvo za~titi).
(Post 25,26-34; 27,1-45; 28,

JAKOV

35-37; 42,1-4; 42,29 - 43,14;

45,25 - 50,14). Starozavjetni patrijarha, .ovjek krotak koji je
boravio u !atorima (Post 25,27),
pastir, ljubimac svoje majke Rebeke, lukavstvom koje na prijevarni nain prima -. blagoslov od
slijepoga oca, patrijarhe -. Izaka,
poJto mu je brat prvenac, rii i
rutavi Ezav, .lovac, ovjek pusrare (Post 25,27), doJavJi iz lova gladan prepustio prvenstvo za
zdjelu kuhane lee. Dok je Ezav,
ljubimac oev, bio u lovu da ulovi i priredi ocu divlja, majka je
Rebeka zaodjela Jakova u Ezavljevo ruho a ruke mu obloila
dlakavim jareim koicama. Tako
je zavarala slijepog Izaka te je
on podijelio Jakovu onaj pravni
i kuItni jednokratni blagoslov Jto
je bio namijenjen Ezavu.
Bjeei pred gnjevom izigranog
brata Ezava, Jakov se sklanja u
daljinu, k ujaku Labanu, kome
- uz viJestruke meusobne prijevare - dugo slui kao pastir
da bi radom otkupio njegovu
mlau ker Rahelu za enu, ali
mu Laban podvaljuje za enu i
stariju ker Liu (Leu). PobjegavJi
konano sa enama i steenim
velikim stoarskim blagom od Labana, Jakov se vraa i pomiruje
s bratom.
Jakovu Bog (u prizoru -+ borba
s anelom) mijenja ime Jakov u
novo ime -. Izrael (nesigurna
etimologija: .borac s Bogom,
.Bog vojuje, .Bog je jak i dr.),
ime koje e postati imenom idovskog naroda. Jakov ima dvanaest sinova (najmlai je Benjamin), koji su postali rodonael
nici dvanaest izraelskih plemena.
U biblijskoj povijesti i u ikonografiji najvaniju ulogu odigrao
je Jakovljev sin -. Josip, patri-

291

JAKOV

jarha, koji nakon mnogih zapleta

svoje povijesti omoguuje ulazak
svome ocu Jakovu i svojoj brai
u Egipat. U Egiptu Jakov umire,
a pred smrt blagoslivlja najprije
svoje unuke Manaea i Efrajima
(djecu svoga sina ~ Josipa), a
zatim i sve svoje sinove. U Egiptu su se njegovi potomci, Izraelci,
namnoili kao velik narod te konano, pod Mojsijem, krenuli u
>obeanu zemlju, Palestinu, ponijevi sa sobom i Jakovljeve
posmrtne ostatke, jer je Jakov
pred smrt obvezao potomke da
ga prenesu i ukopaju u domovini (~ prijelaz preko Crvenog
mora). Od mnogobrojnih prizora
burnog Jakovljeva ivota najee se prikazuju, zbog vrijednosti njihova simbolikog i tipolokog znaenja: ~ Jakovljeve
ljestve, ~ borba s anelom i
-+ Jakovljev blagoslov.
Patrijarha Jakov pojavljuje se i
u motivu -+ Abrahamovo krilo
(alegorija raja) u kompozicijama
kada nastupaju sva tri patrijarha
BF
(Abraham, Izak, Jakov).
Jakov .Ilir, sveti:
sveci

JAKOV

Dubrovaki

senat 1435. u vezi s

postupcima u Konavlima. Djeluje
takoer u Slavoniji i Srijemu
(Morovi,
Kamenica, Beoin).
Umro je u Napulju 28. studenoga
1476. Relikvije su mu u crkvi
S. Maria Nuova. Kanoniziran
1726. Spomen u franjevakom
redu i akovako-srijemskoj biskupiji 28. studenoga.
Prikazuju ga kao franjevca s a
om u ruci; pokraj njega obino
slikaju zmiju (vie puta mu otrov
nije nakodio).
MD
Jakov Mlai, sveti, apostol (etim.
JAKOV patrij.; lat. ]acobus).
Nije lako odgovoriti na pitanje
tko je bio sv. Jakov Mlai. Prema predaji, on je bio Isusov roak i prvi biskup u Jeruzalemu.
POto je preivio kad su ga strmoglavili s hramskoga krova, razjarena svjetina navalila je na njega
i dotukla ga toljagama ili mlatom.
Na spomen toga muenitva sv.
Jakov Mlai prikazuje se s toljagom, odnosno mlatom, oruem
muenitva.
MG

istarski
Jakov Stariji, sveti, apostol (etim.
JAKOV patrij.; lat. ]acobus).
Apostal, brat sv. Ivana, a smatra se da je bio u bliskom srodstvu i s Isusom. Evanelja esto
spominju kako je Krist pozivao
nasamo Petra, Jakova i Ivana,
Ito oituje njegov prisniji odnos
s tom trojicom. Oni su svjedoci
Kristova preobraenja, a bijahu
nasamo s njime i za vrijeme
smrtne borbe u Getsemaniju.
Jedna se od nov07,avjemih poslanica pripisuje sv. Jakovu. Nita
nije zabiljeeno o njegovu ivotu
poslije Isusova uzaaa osim i
njenice da ga je Herod dao po~

Jakov Markijski, prezbiter, sveti

(lat. ]acobus de Marchia). Roen 1394. u Monteprandoneu u
Markama (Picenum) u ankonskom kraju. Franjevac, uenik sv.
Bernardina Sienskog i suradnik
sv. Ivana Kapistrana u propovijedanju i propagiranju imena Isusova. Od 1426. nastupa protiv
krivovjeraca u okoj i Ugarskoj. Djeluje u Hrvatskoj (Dubrovnik) i Bosni. Tvrtko II. pie
mu 1433. pismo u kojem mu
sravlja neke prigovore u vezi s
njegovim postupcima; slino i

JAKOV

gubiti ma!!em. No, legenda o sv.

Jakovu veoma je bogata zgodama. Kao vojniki zahitnik panjolske, on je postao jednim od
najuvenijih svetaca u kranstvu
pod panjolskim imenom Santiago. Kae se da je on na jednom
od svojih mnogobrojnih putovanja stigao u Compostelu u panjolskoj i ondje udario temelje
kranskoj vjeri. Nakon povratka
u Judeju bila mu je odrubljena
glava. No njegovo je tijelo kasnije preneseno u panjolsku, ali se
izgubilo za vrijeme provale Saracena u tu zemlju. Ponovno je
pronaeno g. 800. i prenijeto u
Compostelu. Bezbrojna su se u
desa dogodila na njegovu grobu,
i sv. Jakov je postao zatitnikom
panjolske.
Kako se vjeruje da je sv. Jakov
oslobodio panjolsku od Maura,
u panjolskoj se umjetnosti prikazuje na konju sa zastavom u
rukama. U Italiji se obi!!no slika
s hodoasnikim tapom, s plosnatom koljkom (.jakovska kapica)
i tikvicom, to podsjea na njegov put u panjolsku, osobito u
Compostelu, poznatu metu hodoasnika u srednjem vijeku. Kao
jedan od apostola gdjekad nosi u
jednoj ruci svitak a na njemu je
lanak vjerovanja koji svjedo!!i o
Kristovu utjelovljenju.
MG
Jakovljev blagoslov. (Post gl. 48
i gl. 49). -+ Jakov, patrijarha,
pred smrt dijeli blagoslov djeci
svoga sina -+ Josipa: prvoroen
cu Manaeu i mlaemu Efrajimu.
Neoekivano Jakov polae ruke
ukra, tako da blagoslov desnicom
dijeli mlaemu unuku Efrajimu,
dajui mu na taj na!!in prednost
pred starijim Manaeom.

292

JAKOV

Jakovljev blagoslov odigrao je

vanu ulogu u ikonografiji: -+
blagoslov unakrtenim rukama
(.in modum crucis) simbol je i
prefiguracija Kristova kria; supstituiranje starijeg unuka mlaim
predstavlja zamjenu Staroga zavjeta Novim zavjetom, supstituciju idovske -+ Sinagoge kran
skom -+ Crkvom, izabranog idovskog naroda novim Bojim
narodom. Pod tim vidom Manae je tip Zidova a Efrajim tip
pokrtenih pogana (gentiles).
BF

Jakovljeve ljestve. (post 28,10-22). .Aneoske Ijestve, Jakovljev san . Starozavjetni patrijarha -+ Jakov, podloivi pod
glavu kamen, usnu na putu. U
snu ima vienje: ljestve koje se
proteu od zemlje do neba, ane
le koji po ljestvama silaze i uzlaze, i Boga koji mu obeava blagoslov, savez, posjed .obeane
zemlje i brojno potomstvo. Probudivi se, osovljuje kamen i posveuje ga izlijevanjem ulja.
Zbog teofanikog motiva, Jakovljeve se ljestve u ikonografiji povezuju s prizorom Jakovljeve -+
borbe s anelom i s Mojsijevim
-+ goruim grmom.
Broj preaka na ljestvama srednjovjekovna ikonografija fiksira
na petnaest, te one simboliziraju
-+ kreposti (vinutes) kojima se
stie u nebo, aneli pak koji silaze simboliziraju aktivni ivot,
a oni koji uzlaze simboliziraju
kontemplativni ivot. Kamen simbolizira Krista kao -+ Pomazanika.
BF
Jakovljev san -+ Jakovljeve ljestve

]ANUARIJE

293

Jakovljeva zvijezda -+ Balaam

Januarij(e), sveti, biskup i mul!enik (lat. Januarius; tal. Gennaro).
Po tradiciji biskup Beneventa
(sjeveroistol!no od Napulja), mul!en pod Dioklecijanom u mjestu
Puteoli (Pozzuoli, zapadno od
Napulja) 304. godine zajedno s
drugovima: njegovim akonom
Festom, lektorom Deziderijem,
misenskim akonom Sosijem, Prokulom, akonom puteolskim, te
Eutihijem i Akucijem (lat. Festus,
Desiderius, Sosius, Proculus, Eutychius, Acutius). Postoje neslaganja u vezi s linou sv. Januarija; misle da bi on mogao biti ne
muenik, nego potpisnik sardi
kog (Sardica - Sofija, danas u
Bugarskoj) protuarijevskog sabora g. 342. Blagdan mu je upisan
u Rimski kalendar 1586. Od 1969.
slavi se u liturgiji sAm, bez drugova (jer oni nisu upisani toga
dana ni u Martirologiju Jeronimovom, ni u Kalendaru kartakom.
Mnogo se raspravlja o l!udu s
njegovom krvlju, koju triput u
godini prinose glavi sv. Januarija, a Ona tada postaje tekua. (To
l!udo s krvlju zasvjedol!eno je od
XV. stoljea.) Predstavljaju ga
kao biskupa s mal!em okruena
divljim zvijerima koje mu nisu
naudile; ili kako stoji i moli usred
ognja; zatim s biskupskim tapom
i boicom s krvlju na evanelju
(u pozadini Vezuv). Zatitnik
Napulja i Beneventa; zlatara (jer
je baen u goruu pe); protiv
erupcija Vezuva.
U istonoj Crkvi spomen 21. travnja, u zapadnoj i dalje 19. rujna.

MD

]ANJE

Janje. Kao simbol Krista janje je

najomiljeliji i najee upotrebljavan simbol svih razdoblja kranske umjetnosti. Mnogi biblijski odlomci potkrepljuju takvu
simboliku. Uvjerljiv je primjer
Ivan 1,29: Sutradan Ivan vidje
Isusa gdje dolazi k njemu te rel!e: Evo Jaganjca Bojeg koji uzima grijeh svijeta! - Slikovitost
je jo pojaana semitskim izrazom
'ebed .janje, koji uz to u Bibliji
znai svako mladune, pa i mladia, to bismo mi rekli .deko,
.djeti u smislu .sluga. Tako
se simbOlika janjeta protee na
mnoge starozavjetne odlomke, pa
i na Izaijine glasovite pjesme o
.Sluzi (=djeaku) Jahvinu.
Janje Boje esto se prikazuje sa
svetokrugom oko glave ili svijetlim oblakom (nimbusom) gdje
stoji na breuljku podno kojega
izviru potoci vode (Otk 14,1).
Breuljak predstavlja Kristovu
Crkvu, uzvisinu Bojeg doma.
Potoci oznal!uju etiri evanelja,
etiri edenske rijeke, koje neprestance teku i osvjeavaju panjake Crkve na zemlji. (Rjee se
simbolika odnosi na sedam sakramenata; u tom slul!aju prikazano je sedam vrutaka).
Na slikama gdje je Krist prikazan kao pastir izbavitelj (.Dobri
pastir) janje oznaava grenika.
Taj motiv Dobrog pastira, koji
je likovno posuen iz helenistike
ikonografije ali prilagoen evaneoskim opisima (Lk 15,5), vrlo
je rairen u ranoj kranskoj
umjetnosti, ali se rijetko javlja u
um jetnosti renesanse.

Za vrijeme renesanse janje se l!esto prikazuje na slikama Svete

obitelji, kojoj se prikljuuje i lik
djeaka Ivana Krstitelja. Tu janje nagovjeuje poslanje sv. Iva-

JARAC

294

na kao Kristova prete~e, a tako

i njegovu izjavu prilikom kdtenja: da je Isus Janje Bo!je. To
je zna~enje naglaleno kretnjom
sv. Ivana Krstitelja: on redovito
u lijevoj ruci ddi janje a desnim
ka!iprstom u nj upire. (~ Agnus
Dei).
Latinski izraz agnus za janje povodom je Ito je ono postalo sveta~kom oznakom sv. Agneze (Janje). Ona je mu~ena jer se nazvala Kristovom zaru~nicom i
nije pristala da se uda. Janje se
prida je kao oznaka i sv. Klementu, jer ga je ono dovelo na
mjesto gdje se nalazila voda.
MG
Janje i knjiga sa sedam
_ Apokalipsa

peata:

Janjul (od lat. ~ Agnus Dei .Jaganjac Bo!ji). Tako se u Bosni

i danas zove metalna, naje~e
srebrna, okrugla ili ovalna kutijica s poklopcem i privjescima
medaljid sa strane; nosi se na
laniu oko vrata kao amajlija,
a u njoj se nalazi zemlja sa svetih mjesta, _ relikvije svetaca
ili vosak od _ Agnus Dei.

AB
Jarac. (Koza). U ranoj kdanskoj
umjetnosti jarac se uzima kao
znak prokletnika na Posljednjem
sudu. To se tuma~enje potkrepljuje duim odlomkom Matejeva
evanelja (Mt 25,31-46) koji
govori kako e Krist o svom ponovnom dolasku razlu~iti vjerne
od nevjernika kao Ito pastir lu~i
ovce od jaraca. U renesansnoj se
umjetnosti jarac obi~no upotrebljava da se ozna~i razlika izmedu grdnika i pravednika.
MG

JASLICE

Jasika. (Topola; Populus tremula). Postoje dvije starinske legende o stablu jasikinu. Jedna
kazuje kako je od jasike bio
izdjelan kri, i kad je stablo
shvatilo svrhu u koju je bilo upotrijebljeno, njegovo je lile od
Uasa zadrhtalo te vile nikad ne
prestaje treperiti. Druga legenda
pri~a kako su se sva stabla za vrijeme Kristove smrti na kriu
sagnula u duboku bolu, samo nije
jasika. Zbog svoje oholosti i gre~ne drskosti 1ile je jasikino osueno na vje~no treperenje.
MG
Jaslice. Jaslice su pobo!na inscenacija motiva Kristova roenja u
crkvama za vrijeme boinih blagdana pomou pejzanih kulisa,
betlehemske Italice i plasti~nih
figura u naravnoj ili smanjenoj
veliini.

Jezgra scene jest betlehemska ~ta

lica s Djetetom, Marijom i Josipom, a proirivana je nizom susljednih scena i figura: najprije
vol i magarac, zatim pastiri, pa
poklonstvo mudraca. Tim evaneoskim figurama ~esto e biti
pridodan niz anegdota uzetih iz
pastoralnih igara renesanse i baroka.
Povod za takvu inscenaciju dao
je sv. Franjo AsiIki u Grecciu
god. 1223. kada je u jednoj spilji
inscenirao betlehemsku Italu s volom i magarcem idjetetom Isusom.
Od tada se taj obiaj skromno
liri u franjeva~kom redu, a od
XVI. stoljea postaje opa praksa, koja je svoju kulminaciju do!ivjela u baroku s izvanredno
mahovitim inscenacijama. Osobito
su poznate napuljske i sicilijanske jaslice. Ponegdje se u junoj

JASMIN

295

Italiji jaslice inscemraju i sa iivim figurama; u Njemakoj pak

posebni efekti postizat e se pomou mehanikih figura i naAB
prava.
Jasmin (perz. jiisemin, preko ar.
i tur. posredovanja; Yasminum
officinale, Philadelphus coronarius). Bjelina i miomiris jasminova cvijea razlogom su Jto se
on pridijeva kao oznaka blaene
Djevice Marije. Udrugotnom
znaenju on predstavlja milost,
otmjenost i privlanost neke osobe.
MG
Jedan. Broj jedan jest znak savrknog jedinstva i jedne naravi
MG
u Bogu.
Jednorog. Prema prii, jednorog
je mala ivotinja veliine kozlia, no neoekivano okrutna i vjeJta. Na sredini ela ima jedan
jedini, ali vrlo ohar rog. Navodno nijedan lovac nije mogao
silom uhvatiti jednoroga, no mogao je to postii lukavstvom. Lovac bi morao na mjesto gdje se
jednorog zadrava dovesti neku
djevicu i ostaviti je ondje samu.
Osjeajui

privlanost

istoe,

jednorog bi dotrao do djevice,

poloio joj glavu u krilo i zaspao. Tada bi ga lovac bez te~koe zarobio. S tih razloga jednorog se od davnine smatra simbolom istoe openito, a ienskoga
djevianstva napose.
Kdanski
pisci razlau tu priu kao alegoriju Navje~tenja i utjelovljenja
Krista, roena od Djevice.
Tako je jednorog redovito oznaka blaene Djevice Marije, ali i
sv. Justine iz Padove i sv. Justine
Antiohijske, jer su one ouvale

JELA

svoje djevianstvo usred velikih

MG
napasti.
Jefta (hebr. jiftah -neka Jahve
otvori, oslobodi; izvorniji oblik
Jiftah). (Suci 10,6 - 12,7). Jedan od starozavjetnih sudaca,
vojniki voa, narodni junak. Iz
njegova ivota prikazuju se ovi
prizori:
POSLANICI GILEAANA KOD JEPTII.
Oni mu nude vodstvo u borbi
protiv Amoniana. Ikonografija:
predaju mu krunu i ezlo.
JEFTIN (JIFTAHOV) ZAVJET. Jefta
se zavjetuje da e, ako pobijedi
Amoniane, prinijeti Bogu kao
rtvu prvog lana obitelji koga
sretne nakon pobjede.
JEFTINA (JIFTAHOVA) Ul DOEKU
JE OCA nakon pobjede. Ikonografi ja: Ki izlazi ple~ui uza zvuk
bubnjeva, a Jefta okree glavu i
od tuge razdire haljine na prsima,
jer po vlastitom zavjetu mora
rtvovati ker jedinicu.
JEFTINA (JIFTAHOVA) POBJEDA NAD
AMONIANIMA.

TUALJKA JEFTINE (JIFTAHOVE)

KERI. Ona oplakuje svoju sudbinu jer mora poginuti kao djevica, tj. bez potomstva. Ikonografija: Ki klei pred ocem i otkriva mu svoje djevojake grudi.
Jefta, rtvujui jedinicu ker, prefiguracija je -+ Krista i njegove
irtve na kriiu, a irtvovana Jeftina (Jiftahova) ki prefiguracija
-+ Bogorodice i njenog posveenja u Hramu.
BF
Jela, drvo (Abies alba). Jelovo
stablo slika je odabranih u nebu
koji su za ivota na zemlji pre-

296

.JELEN

mali niske poude. Ono takoer

predstavlja ljude koji se osobito
odlikuju krepou strpljivosti.

MG

Jeleni na izvoru. Salona, mozaik

iz 4. stoljea

Jelen (Cervus). Svoje simboli&o

znaenje jelen poprima od poet
nih rijei Psalma 42: .Kao to
kouta udi za izvor-vodom, tako
dua moja ezne, Boe, za tobom. Po tome je jelen primjer i
slika pobonosti i redovnikog
poziva. Slino tome, jelen se navodi kao simbol samoe i ista
ivota jer trai slobodu i zaklonite u visokim planinama.
Kao simbol sv. Eustahija i sv.
Huberta jelen se prikazuje s raspelom meu rogovima. Jelen bez
takva raspela oznaka je sv. JuliMG
jana Bolniara.

Jelena Kriarica, sveta (lat. Helena Imperatrix). Majka rimskog

cara Konstantina Velikoga (IV.
stoljee). Obratila se na kdan
stvo nakon Konstantinove pobjede nad suparnikom Maksencijem.
Pria se da je on za vrijeme te
bitke imao vienje u kojem je
vidio Krista sa zastavom i natpisom na latinskom jeziku: .In
hoc signo vinces (. U ovom e
znaku pobijediti.). Tu je poruku
Konstantin uzeo kao svoje geslo
i postao kraninom. U znak svoje

.JEREMIJA

pobonosti sv. Jelena je dala sagraditi mnogo crkava, a u osamdesetoj godini zaputi se na hodoae u sveti grad Jeruzalem. Veliko je zanimanje pokazala za
brdo Kalvariju na kojem je Krist
bio razapet, te je ondje izvela
mnoga iskapanja. Naposljetku je,
kau, pronana tri kria i odvojeno natpis: .Isus Nazareanin,
kralj idovski to ga je Pilat
dao pribiti na Kristov kri. Da
bi utvrdila na kojem je od tih
triju krieva bio razapet Spasitelj, dovela je nekog tekog bolesnika i dala ga poloiti na svaki od tri ju krieva. Kad je bolesnik dodirnuo pravi Kristov
kri, smjesta je ozdravio. Pri iskapanjima to ih je kasnije poduzela
pronaeni su, kae se, i avli kojima je Krist bio prikovan na
kri. Kad ih otkopae, zasjae oni
poput zlata. Dva avla dade svome sinu Konstantinu. Od jednoga
uini on znamen na opremi svoga
konja, a drugi stavi na svoju kacigu.
Obino se sv. Jelena prikazuje s
kraljevskom krunom na glavi, a
u ruci pridrava Isusov kri. Odatle joj i nadimak .Kriarica. Uz
to nosi avle i eki. Katkad
dri u ruci model Svetog groba,
no esto kri pridravaju aneli
koji joj se ukazuju u vienju.

MG
Jeremija (hebr. jirmejiihu, moda:
Jahve uzdie ili Jahve je uzvien). Jedan od etiriju velikih
starozavjetnih -+ proroka, nagovjestitelj politike propasti idovske drave i razorenja Jeruzalema, kao kazne za idolopoklonstvo i otpad od prave vjere. Jeremiji se pripisuju i Tualjke (Lamentationes), elegijske pjesme o

JEREMIJA

297

razorenju Jeruzalema i O jadima

izabranog naroda. Jeremijine Tu!aljke vani su tekstovi u liturgiji -+ Velikog tjedna.
Ikonografija:
RASCVALA
BADEMOVA
GRANA.
Igrom rijeI .badem i .bdjeti
(koje na hebrejskom jeziku glase: aqed) Jeremijino vienje rascvale bademove grane, koja jo~
u zimi naglo procvjeta, alegorija
je Bojeg bdjenja nad izvr~ava
njem njegove rijei i alegorija pozvanja proroka da tu rije budno
sluh i iri. Zato rascvala bademova grana postaje i prefiguracija -+ Crkve.
JEREMIJIN PLA nad rmevinama
Jeruzalema. Po Bojem pretkazanju, uni~tenje Jeruzalema jest
kazna za otpad izraelskog naroda od vjere.
JEREMIJIN LANENI POJAS. Po Bojoj naredbi Jeremija kupuje pojas, opasuje se njime, a zatim ga
odlae u pukotinu peine gdje ga
kasnije nalazi isrrunula i neupotrebljiva. To je alegorija uni~te
nja idolopoklonika, otpadnika od
vjere.
JEREMIJIN JARAM. Kao slikovitu
proroku prijetnju Jeremija nosi
jaram oko vrata. Time eli oznaiti budue idovsko ropstvo Nabukodonozoru, babilonskom kralju, osvajau. Prorok mu Hananija, koji vjeruje Jeremijinim prijemjama, skida taj jaram s vrata
i razbija ga.
JEREMIJA BAEN U BUNAR. Za kaznu zbog prijetnji (koje djeluju
defetistiki na politiku i borbenu
svijest Zidova), izraelski vojskovoe spu~taju Jeremiju na konopu u blato na dnu zatvorskog

JERONIM

bunara, ali ga, pomilovana, Opet

izvlae iz bunara.
JEREMIJA PRORiE PROPAST EGtpATSItIH HRAMOVA I IDOLA. Njih e,
po Jeremijinu proroanstvu, uni~titi osvaja, babilonski kralj Nabukodonozor. Prefiguracija za -+
pad egipatskih idola na -+ bijegu
u Egipat.
KAMENOVANJE JEREMIJE. Njegova
muenika smrt.
Uz ope proroke atribute (-+
proroci), Jeremijin atribut jest
kri (Jeremija ga dri u ruci ili
naslikana u krugu) kao simbol
patnje i mu~enitva, i :.mantihora (izmiUjena ivotinja srednjovjekovnih -+ Bestijarija, stanovnik mraka i Zemljinih dubina,
aluzija na sputanje Jeremije u
BF
bunar).
Jerihon (hebr. j'riho i j'reM, znaenje neizvjesno, najee se dovodi u vezi s rijeju jareah Mjesec, dakle .Mjeseev grad).
Grad na rijeci Jordanu u Palestini
osvajanjem kojega su Izraelci uli
u Obeanu zemlju po izlasku
iz Egipta. (-+ Ruenje jerihonskib
AB
zidina; -+ Rahaba).
Jeroboam (hebr. jerob'am .neka
se narod mnoi?). (1 Kr 11,26
sl.). Jedan od dvaju protukraljeva razdvojenog idovskog kraljevstva; on se priklanja idolopoklonstvu da bi odvratio podanike
od kulta u hramu u Jeruzalemu,
sijelu svog suparnika Roboama.
Ikonografija: Jeroboam prinosi
rtvu dvama zlatnim teocima.
BF
Jeronim, sveti (lat. Hieronymlls,
slov. Hieronim). Jedan od etvo-

JEl\ONIM

298

rice latinskih crkvenih otaca (IV.

stoljee). Roen je u rimskoj Dalmaciji u Stridonu (lokalitet neidentificiran). Kao mladi doe
u Rim na nauke i ondje se krsti.
Njegov veliki doprinos Crkvi bio
je nov prijevod Biblije na latinski
jezik (Vulgata). NjegoY je ivot
podijeljen izmeu znanosti i asketskih vjdbi. U Rimu je zareen za sveenika, no ohar mu
jezik pribavi mnogo neprijatelja
i on morade napustiti Rim. Preko Antiohije i Aleksandrije stigao
u Betlehem i ondje ostade do kraja iYota.
Po dolasku u Betlehem, veliku
pomo sv. Jeronimu pruale su
sv. Paula i njezina ki sv. Eustokija. Nakon smrti svoga mua
sveta se Paula povue iz Rima.
Traei tiho mjesto za s""oj redovniki ivot, doputova u Betlehem i nastani se u blizini sv.
Jeronima, koji je bio njezin ispovjednik i duhovni voa. Darujui svoj imetak Crkvi, ona podignu samostan za Jcronima i
njegove sljedbenike, a tako i kuu za ene koje trae povuen
redovniki ivot. N akon smrti
njezino je djelo nastavila ki joj
Eustokija. Pria se kako su one
neumorno hrabrile sv. Jeronima
kad se dao na teak posao prevoenja cijele Biblije na latinski
jezik. Kako je latinski tada bio
go""orni jezik obinoga puka (vulgus .puk.), njegov je prijevod
dobio ime Vulgata.
Postoji zanimljiva pria kako se
neki lav, dok je sv. Jeronim boravio u samostanu u Betlehemu,
iznenada pojavio u samostanu te~ko ~epajui. Redovnici se od
straha razbjea~e, a sv. Jeronim
odvano pregleda lavu Japu i
izvadi iz nje duboko zaboden

JERONIM

trn. U znak zahvalnosti lav postade nerazdruiv pratilac Jeronimov. No, nevolje s lavom nisu
time prestale. Redovnici u samostanu zahtijevahu od sv. Jeronima da i lav mora sebi zaraditi
svagdanju hranu kao i svi ostali u
samostanu. Sv. Jeronim pristade i
naredi lavu da bude pratilac samostanskome magarcu kad bude
donosio iz ume drva. Neko je
vrijeme sve bilo u redu. No jednog dana lav odluta u svoju rodnu pustinju ostavivi magarca nezatienim. Tako naioe razbojnici, otee magarca i prodadoe
ga trgovakoj karavani koja ga
odvede sa sobom. Vraajui se iz
pustinje lav nije mogao pronai
magarca, pa se vrati u samostan
sam, pokunjen. Redovnici, videi
na lavovu obrazu osjeaj krivnje,
pomislie da je on proderao magarca. Sada je, za pokoru, morao
sam lav nositi drva umjesto nestalog magarca. On je to radio s
najveom poniznoUu, no jednog
dana spazi magarca u karavani,
i pobjedonosno dogna cijelu karavanu u samostan kako bi dokazao svoju nevinost.
Na slikama je sv. Jeronim gotovO uvijek u pratnji lava. Svetac se prikazuje kao starac, katkad s crvenim eirom i grimiznim haljinama, to se moe tumaiti kao znak njegove sveenike
slube u Rimu, gdje su sveenici
u ranija vremena imali dunosti
kasnijih kardinala. Mnogo ee
prikazuje se sv. Jeronim kao pokornik u pustinji ili peini, kako
se udara o prsa kamenom (govorei, navodno: .Parce mihi, Domine, quia Dalmata sum!. Oprosti mi, Gospodine, jer sam
Dalmatinac), kako moli ili pi~e,

JERUZALEM

299

a u blizini se nazire raspelo, luMG

banja i sova.
Jeruzalem. Religiozno, kulturno
i politiko sredi~te Zidova. (-+
Apokalipsa (nebeski Jeruzalem);
-+ Zivi kri).
Jeruzalemski kril -+ kri:!
Jeseovo stablo (hebr. jiaj ili 'iaj,
hipok. oblik imena 'i-jahweh .o
vjek Jahvin). Kristovo rodoslovlje u obliku razgranata stabla,
kome je u korijenu Jese (Ji~aj)
(otac kralja -+ Davida), u bonim
granama su izraelski kraljevi i
proroci, a u cvijetu na vrhu stabla -+ Bogorodica i -+ Krist.
Jese (Jibj), bradati starac, katkad okrunjen, rjee stoji ili sjedi,
a ponajee lei, tj. spava ili
razmiJIja, te u snu ili vienju promatra svoje slavno potomstvo. Iz
njegova srca, utrobe ili boka (rjede iz usta) izvija se genealo~ko
stablo s granama u obliku loze,
voke, ruina stabla ili granatog
ljiljana, u ijim se.cvjetn~m pu:
povima nalaze (oblcno pnkazam
kao polulikovi) izraelski kraljevi
(katkad i kraljice) koji su Kristovi preci i starozavjetni proroci koji su bili navjestitelji Kristova dolaska na svijet.
U najstarijim prikazima (XII.
stoljee), isprva je oko Kristove
glave poredano sedam golubica
(simboli sedam darova Duha Svetoga). Od XIII. stoljea Krist se
prikazuje kao dijete u Bogorodiinu naruju, a od XVI. stoljea,
usporedo s porastom kulta -+ bezgre~nog zaea Marijina, u zavr~nom cvijetu Jeseova stabla redovito je prikazana Bogorodica
sama.

JEZICI

Ovaj ikonografski motiv na~ao

je svoju najpotpuniju formulaciju
u XII. stoljeu u Francuskoj, a
zatim je postao openito primjenjivan u ikonografiji Zapada. Nastao je na temelju stiha proroka
-+ Izaije (Egredietur virga de radice Jesse... .Izbit e mladica
iz korijena Jeseova ... , Iz ll,
1-5) i na temelju rodoslovlja
Kristova u Matejevu evanelju
(Mt 1,1-17). U XI. stoljeu pojavio se najprije u minijaturi (te
je bio estim motivom na poetku Matejeva evanelja), zauzimao je vano mjesto u lukovima
portala i podlujima trijumfalnih
lukova, ispunjavao je oslikane
prozore, irio se u velikim kompozicijama fresaka na zidovima
crkava i meu razgranatim gotikim rebrima svoda, na oslikanim drvenim stropovima, u rezbarijama korskih klupa i u zlatarskim radovima. Od konca XVI.
stoljea postaje vrlo rijetkom pojavom. Tematski, ali ne i kompozicijski, srodne su ikonografske
formule Kristove genealogije:
-+ Galerija kraljeva; -+ Sv. Ana
Trojna (Die heilige Anna Setbdritt); -+ Sveto rodbinstvo (Die
heilige Sippe); -+ Sveta Obitelj.
BF

Jetra -+ Mojsije
Jezahel (hebr. 'i-zehel, znaenje
nepoznato). (2 Kr 9,30-37). Razbludnu kraljicu Jezabel (Izabelu)
izbacuju kroz prozor na cestu,
gdje joj tijelo gaze konji a psi
deru njeno meso i liu njenu
krv. U srednjovjekovnoj tipologiji Jezabel je predstavnik poroka -+ poude (luxuria). BF
Jezici plameni: -+ Duh Sveti

JIFTAH

300

Jiftah -. J efta
Jibj -. Jese
Jiimael -. Izmael
Jitro

Jetro

Joakim i Ana (hehr. ji5jiiqim ili

jehojiiqim Jahve podie.; hebr.
hanniih .Jahve se smilovao.). Sv.
Joakim i sv. Ana roditelji su (po
apokrifima) Bogorodice Marije. I
svi ostali literarni izvori za ovaj
ciklus nalaze se u apokrifima.
Ciklus obuhvaa prizore:
JOAKIM PROTJERAN IZ HRAMA. Budui da starozavjetni sveenik
Joakim i njegova ena Ana nemaju poroda (a neplodnost u braku bila je za Zidove sramota i
Boja kazna), veliki sveenik odbija Joakimov rtveni prinos i
tjera ga iz Hrama. Ikonografija:
Joakim odlazi, a prati ga sluga
koji nosi janje. Katkad veliki sveenik tjera Joakima gestom ruke
ili ga gura niz stepenice. Joakim,
postien, odlazi.
JOAKIM MEU PASTIRIMA. Osramoeni Joakim povlai se u samou,
sklanja se k pastirima svojih stada. Katkad je umjesto pa~njaka
s ovcama prikazana uma kao
krajolik Joakimova povlaenja i
samotovanja.
NAVJETAJ ROENJA BOGO!lODlI
NA JOAKIMU. Joakimu, samome
meu ovcama, javlja se aneo
koji mu navije~ta da e mu ena
roditi ker od koje e potei Mesija. Joakim klei pred anelom.
NAVJETAJ !lOENJA BOGORODlI
NA ANI ili sv. ANA U PERIVOJU.
SV. Ana, napuhena od mua, za-

JOB

pazi u svom vrtu, u kroJnji lovora, plodno gnijezdo dvoje vrabaca i to je pobudi da zamoli od
Boga porod u njenoj starosti. Javlja joj se aneo i navije~ta porod
keri, kojoj e dati ime Marija.
Ona obeava da e je posvetiti
Bogu. U svom perivoju sv. Ana
je redovito u druhvu slu~kinje.
Aneo se javlja pod gnijezdom.
Katkad Ana klei pred anelom.
SUSRET NA ZLATNIM VRATIMA. Joakim se nakon aneoskog navje~taja vraa kui. Susree se s
Anom na jeruzalemskim Zlatnim
vratima te se radostan s njome
grli i ljubi. Susret i zagrljaj zbivaju se na ikonografskim prikazima redovito pred arhitekturom
srednjovjekovnih gradskih vrata.
Ana katkada pred Joakimom klei, a Joakima gdjekad dovodi
aneo. Nekada aneo lebdi nad
Joakimom i Anom, pribliavajui
im lica. Ta gesta znai njihov
poljubac ustima, u kome (i po
kome) su srednjovjekovni komentari Istoka i Zapada vidjeli trenutak zaea sv. Marije (Bogorodice), tj. simbol njezina ~ bezgrdnog zaea. Zbog tog eksplicitnog ili implicitnog momenta,
susret na Zlatnim vratima ima
izvanrednu ulogu u srednjovjekovnoj ikonografiji.
Joakim je uvijek prikazan kao
sijedi starac. Njegovi su atributi:
svitak ili knjiga u ruci, dvije golubice na knjizi ili rtveno janje.

BF
Job (hebr. 'jjji5b; to ime i lik nisu
zapravo hebrejski, te je nepoznato
i znaenje imena). Knjiga o Jobu
poema je o starozavjetnom liku
pravednika koji strpljivo podnosi
svoje patnje. Job je simhol po-

JOB

JOEL

301

stojanosti u ku~njama, on je moralni uzor strpljivosti i predanja u Boju volju.

U ikonografiji, na koju utjeu i
komentari knjige o Jobu i srednjovjekovna skazanja o Jobu, niu
se prizori: najprije kako sretni
Job ivi u blagostanju (Job na
prijestolju i njegova ena sa ezlom u ruci), zatim kako ga stiu
nesree i konano kako je njegova strpljivost nagraena, pa
Job ozdravlja a blagostanje mu
se umnoi.
U temama Jobovih nesrea prikazuju se tri glasnika koji mu javljaju da su mu neprijatelji (Sabejci) oteli stada, da su mu pobili sluge, da mu je izgorjela kua, koja mu je, sruivi se, pobila
svu djecu. Zatim Joba .od tabana do tjemena napada guba,
gnojni irevi, pa Job naputen i
izrugan od sviju, pa i od vlastite
ene, strpljivo sjedi na gnojitu i
krhotinom crijepa strue gnojne
kraste. Katkad je Job prikazan
kako sjedi na tijesku, simbolu
muka. U srednjovjekovnoj ikonografiji naputenog Joba mui
avao (eljeznim kukama ili biem od zmija), bije ga i ena
(ibom, vilama) i rugaju mu se
tri prijatelja (podrugljivo sviraju
u frule i udaraju u bubanj).
Jobu, bilo onda kad je prikazan
kao izdvojeni lik (kao svetac) ili
u ovim prizorima, tijelo je posuto
ranama.
Kao pravednik koji pati, Job je
na openit nain prefiguracija
Krista, a posebno je u prizorima
izrugivanja prefiguracija -+ bie
vanja Kristova. Jobove su patnje
takoer i prefiguracija progona
Crkve. Povijest o Jobu jest alegorija duevnih kunji vjernika i
odgojni model kranskih vrlina

st.rPljivosti, ustrajnosti
~a.

preda-

BF

Osim dogaaja utemeljenih na biblijskom tekstu, oko njega je nastalo niz legendi koje se oslanjaju
na grki apokrif O Jobu, odakle
je preuzeta i njegova ljubav prema glazbi. Joba je preuzeo i Rimski martirologij, a kasnije ga se
htio osloboditi; danas je toleriran, ali bez liturgije. Na Zapad
mu je kult doao pod grkim
utjecajem u vrijeme kriarskih
vojni, te mu je u Italiji sagraeno vie crkava, od kojih ak
dvije u Veneciji. U granicama
akvilejske patrijarije, njegov se
kult udomaio i u Sloveniji. Blagdan mu je na Zapadu 10. svibnja,
a na Istoku 6. svibnja. U zapadnoj Evropi, osobito u Belgiji, zatitnik je glazbenika; u Sloveniji
zatitnik pelara. Nekad je bio
zagovornik protiv potresa, poara, gube, sifi1isa, melankolije i iEC
votne tjeskobe.
Joakim meu pastirima: -+ Joakim i Ana
Joakim protjeran iz Hrama: -+
Joakim i Ana
Joel (hebr. jO'el Jahve je Bog).
Jedan od dvanaest starozavjetnih
.malih -+ proroka. On je pretkazatelj -+ silaska Duha Svetoga
(. Izlit u od mog Duha na sva
stvorenja). Na mozaiku u Sv.
Marku u Veneciji prikazan je sa
dvanaest svitaka (jer je na Duhove dvanaest apostola propovijedalo na dvanaest jezika). Pretkazatelj je i -+ Posljednjeg suda
(.Onaj dan sakupit u sve narode
u dolini Jozafatskoj. Tamo u ih
pozvati na sud, Joel 3,1-17).
Na temelju ovog proro~tva Joel

302

JONA

se gdjekad prikazuje kako duJe

u trublju Posljednjeg suda. Katkada mu je atribut -+ rog obilja.

BF
Jona, prorok (hebr. jonah .golub.). (Knjiga o Joni). Starozavjetni prorok koga Bog hlje propovijedati pokajanje i pokoru u
Zidovima neprijateljski i omraeni grad Ninivu. Jona, da bi
izbjegao dunosti, potajno se
ukrca na brod. Kad nastane oluja, mornari kockom izlue meu
putnicima Jonu i bacaju ga u more, smatrajui ga uzrokom oluje,
srdbe Boje. Jonu zatim proguta
riba, i nakon tri dana i tri noi
ho ih je proboravio u utrobi ribe, Jona se kaje i obeava Bogu
posiuJnost. Riba ga izbaci na suho i on odlazi propovijedati u
Ninivu. Ninivljani sc kaju i vde
pokoru, te ih Bog poJteuje od
uniJtenja. Jona je neraspoloen
zbog Bojeg milosra nad greJnom Ninivom pa sjeda i izdaleka
promatra grad. Preko noi izraste
brljan, koji poput sjenice Jtiti
Jonu od ege, no drugi dan crv
podgrize bdIjan i sunce ga osui.
Jona se alosti, a Bog ga poua
va: Tebi je ao bdijana, a meni
da ne bude ao Ninive!
Knjiga o Joni je starozavjetna
moralizatorska pripovijest koja je
ve iz Kristovih usta postala slikom i pretkazanjem Kristove
smrti i uskrsnua (Mt 12,39-41):
.Kao to je JODa bio u utrobi
morske nemani tri dana i tri noi,
tako e i Sin Covjeji proboraviti
u krilu zemlje tri dana i tri noi.. Stoga je motiv Jone postao
prefiguracija za -+ polaganje u
grob i za -+ uskrsnue.
Jona je jedan od najstarijih motiva kranske ikonografije, pa je

JOSIP

prikazan, obino kao polulik, molitveno uzdignutih ruku (.... orans)

u ustima kita (katkad i u ustima
antiknog mitolokog hipokampa)
u starokdanskom slikarstvu katakornba ili na reljefima sarkofaga, i to uvijek u znaenju
uskrsnua tijela i vjenoga ivota.
U srednjovjekovnoj umjetnosti
prikazan je potpuno elav (u ribu
ulazi odjeven i vlasat, iz ribe
izlazi gol i elav). Atribut mu je
kit.

Jona. Bjelokost iz 2. polovine 4.

st., Brescia, Museo Civico
StarokrJanska

umjetnost prikazuje Jonu samo kao simbol i

alegoriju, srednjovjekovna pak
umjetnost stvara opirne cikluse
o Joni, koji obuhvaaju prizore:
Bog nareuje Joni da propovijeda
u Ninivi; Jona bjei i potajno se
ukrcava na brod; Jonu bacaju u
more: Jona u utrobi ribe; Riba
izbacuje Jonu na obalu; Jona propovijeda u Ninivi; Jona poiva u
sjeni brljana; Bog se javlja Joni
BF
pod osnJenim bdijanom.
Josip (hebr. josef .neka Jahve
pridoda [djetetu koje e se ro'
diti] jo djece.; u Post 30,23
ime josef objanjeno je i pukom
etimol. od 'asaf ukloniti, uzeti.).
(Post, gl. 37 - gl. 50). Josip,

JOSIP

303

starozavjetni patrijarha, sin ... Jakova i ... Rahele. Jedan od dvanaestoro bra~e koja ga iz ljubomore (jer je bio oev ljubimac)
i iz osvete (jer ih ponizuje tumaenjem svoga sna o jedanaest
snopova koji se klanjaju njegovu
snopu i sna o suncu, mjesecu i
jedanaest zvijezda koje mu se takoer klanjaju) bace najprije u
bunar, svukav~i mu haljinu, a zatim ga prodaju za dvadeset srebrnika putuju~im trgovcima. Njegovom haljinom, natopljenom
krvlju kozleta, fingiraju pred
ocem da su ga rastrgale zvijeri.
U Egiptu ga trgovci prodaju Putifaru (izvornije Poti-Feri; usp.
hebr. transkripciju potifar za egip.
oblik p',-dj-p',-,' .onaj koga je
dao bog Sunce_), zapovjedniku
faraonove strae. Josip postaje
upraviteljem njegova dvora. Zatim baen u tamnicu zbog lanih
optubi Putifarke, koja mu se
osve~uje ~to je odbio njeno napastovanje. U zatvoru tumai zatvorenom faraonovu peharniku i
pekaru zagonetne vladareve sne,
koje nitko nije znao protumaiti.
O tom tumaenju osloboeni peharnik izvjeUuje faraona, a sni
se kasnije i obistinHe. Faraon je
u snu vidio kako iz Nila izlazi
najprije sedam debelih, a zatim
sedam mravih krava koje prodru tih sedam debelih krava. Zatim faraon sanja sedam debelih
klasova koje je kasnije prodrlo
sedam mravih klasova. Kako ovi
snovi - po Josipovu tumaenju
pretkazuju dolazak sedam
plodnih a za njima sedam gladnih godina, Josip nagovori faraona da svake plodne godine
odvoji i uskladi~ti jednu petinu
ita kao zalihu za razdoblje nerodnih godina. Faraon postavlja

JOSIP

Josipa za upravitelja zemlje. Kad

nasta vrijeme gladi i kada sva
Josipova braa (izuzev najmlaeg Benjamina) dolaze u Egipat
nabaviti ito, Josip se utaji brai,
koja su mu se kao upravitelju do!la pokloniti. Optui ih da su
uhode, baci ih tri dana u tamnicu, a zatim ih otpusti s teretom
ita, zadravajui kao taoca jednoga od njih dok mu ostali ne
dovedu najmlaega brata Benjamina. U drugom susretu, s Benjaminom i svom braom, nakon
ku~nji i dramatskih obrata (Josip
daje u Benjaminovu vreu sakriti
srebrnu a~u a onda ga optuuje
za krau), Josip se konano otkriva brai i zatim poziva svog
oca Jakova i svu brau da se
nastane u Egiptu. U Egiptu Jakov umire, a prije smrti blagoslivlja najprije Josipove sinove a
zatim i sve svoje sinove (... Jakovljev blagoslov). Umrijevi, bio
je balzamiran, prenesen i pokopan u domovini. Njegovi potomci, Izraelci, namnoit e se kao
velik narod, koji e konano ...
Mojsije izvesti iz Egipta prema
obeanoj zemlji. Izlazei iz Egipta, Izraelci e sa sobom ponijeti
i posmrtne ostatke Josipove.
Povijest biblijskog Josipa, koju
smo ovdje saeli u bitni niz prizora, JtO su se pojavljivali u ikonografiji poev~i od V. stoljea
(mozaici u S. Maria Maggiore u
Rimu) i od VI. stoljea (Beka
Geneza), vjekovima je privlaila
umjetnike zbog bogatstva narativnog sadraja, zbog snage dramatskih obrata, emotivnih napetosti, moralnih dilema, potresnih
ispovijesti, ali i zbog svojih
efektnih inscenacijskih ambijenata. Povijest Josipova omiljeli je
srednjovjekovni roman u rijei i

JOSIP

304

slici i u skazanjima, koji je svojim temama pogodovao i teatralnosti baroka (osobito u nizozemskom slikarstvu XVII. stoljea) i
romantizmu XIX. stoljea (nazarenei). No ikonografska vanost
biblijskog Josipa proistjee i iz
srednjovjekovnih teolokih razrada njegova tipolokog i simboli
kog znaaja. Josip .isti. je naime tip i prefiguracija nevinog
Krista, i to u mnogobrojnim paralelama, na primjer: braa su
svukla Josipa - Zidovi su svukli
Krista; Josipa su spustili u bunar - Krist je siao u Limb; Josip u bunaru - Krist u grobu;
Josip je prodan, i Krist je bio
prodan; djeak Josip spaen je
od smrti odlaskom u Egipat, i
dijete Krist je spaeno bijegom u
Egipat; Josip u zatvoru s peharnikom i pekarom - Krist na
kriu izmeu dobrog i zlog razbojnika; Josip dijeli ito - Krist
umnaa hljebove; Josip se kao
upravitelj vozi na faraonovim
kolima - Krist ulazi slavno na
magarici u Jeruzalem; Josip se
otkriva brai - Krist se ukazuje
BF
apostolima, itd.

ljea

JoT

bio bi kraljevski sin iz Bretanje. Odrekao se krune, postao

sveenik i hodoasti u Rim, a
zatim ivi kao eremita na posjedu grofa Haima de Ponthieu.
Umro je oko 669. godine. Grof
Haimo sagradio mu je crkvu u
Ruinacu (kasniji samostan St.-Josse-sur-Mer). Oko njega je
ispleteno mnogo legendi. Tako je,
pria legenda, jednom ueniku
naredio da tri puta dijeli jedini
hljepi kruha nekom prosjaku
koji je tri puta dolazio, a za kojeg se ustanovilo da je bio sam
Krist; zbog toga su im doplovila
etiri amca bez vesala puna kruha. Jedan monah koji se utopio,
na Jotovu je molitvu oivio. J ednom hovatelju sv. Jota izgorjela
je kua, a dijete u kolijevci ostalo
je ipak neozlijeena na zgaritu.
Ispod tapa zabodena u tlo ednima je potekla voda. Jedna d jevojica slijepa od roenja progledala je kada je smoila oi vodom u kojoj je Jot oprao ruke.
Blagdan mu je 13. prosinca. Kult
su mu osobito irili engleski misionari, benediktinci i premonstrati. Ve u ranom srednjem vijeku rairio se njegov kult po
Josipovi prijekori: -+ djevian Francuskoj, Nizozemskoj, Njemakoj, vicarskoj, Austriji, a u
sko materinstvo
XV. stoljeu dabo je i u nae
krajeve, u Sloveniju i sjevernu
Josipov procvjetali ltap: -+ zaHrvatsku, premda je u Hrvatruke Bogoradiine
skoj veoma rijedak. Obino se
slika u hodoasnikoj odjei sa
Josipov san: -+ djeviansko matapom u ruci, a kraj njega su
terinstvo; -+ bijeg u Egipat
odloeni kruna i ezlo, s kruhom
Josipovo klanjanje: -+ djevian razdijeljenim na etiri dijela i ribom na knjizi. Slikaju se, zatim,
sko materinstvo
i prizori njegovih udesa, a najee kako mu aneo skida kruJot, sveti, pustinjak (lat. Judonu i daje hodoasniko odijelo.
cus; slov. Jot, ho je preuzeto i
Zagovornik je protiv poara, iu hrv. u sjev. Hrvatskoj). Prema
votinjske kuge, bure i nevremena
ivotopisima iz IX. i XI. sto-

JOSUA

na moru, oluje i ~e. Zazivaju

ga slijepci, a zaziva se i za dobru ljetinu.
EC
Joua -+ Jozua
JOZDa

(izvornije Jolua; hebr.

jehoua' Jahve je spasenje ili
Jahve daje spasenje; mlai, disimilirani oblik jeua' gr. je preuzeo u liku !esoRs, Isus). (Izl
24,13 i 33,11; Br 13,6. 16 i 27,18;
JI, gl. 1 - gl. 24). Pomonik i
zatim nasljednik -+ Mojsijev. Narodni junak; Jozuu, uz Davida i
Judu Makabejca, ubrajaju meu
tri najvea starozavjetna heroja.
Jozua je politiki i vojni voa
Izraelaca u njihovu osvajanju Palestine.
Najprije je S Kalebom uhodio
.obeanu zemlju, donijevIi golem .kanaanski grozd. Zatim je
poslao uhode u Jerihon, i oni su
se sporazumjeli s bludnicom Rahabom. Prelao je s Izraelcima
rijeku Jordan, udesno zaustaviv;i tok rijeke. Dao je prenijeti
koveg Zavjeta preko Jordana u
obeanu zemlju. U koritu rijeke
Jordana i na tlu obeane zemlje
postavio je dvanaest kamenova,
znakove dvanaest izraelskih plemena. Dao je obrezati sve mulkaree roene tokom putovanja
kroz pustinju. Osvojio je Jerihon
(.trublje Jerihonske). Osvojio je
grad Aj i objesio njihova kralja.
Potukao je Amoreane (Amorejce), zaustavivIi u toku bitke zalazak sunca.
Jozuin ivot ima usporedbi s
Mojsijevim ivotom: kako je Mojsije preveo Izraelce preko Crvenoga mora, tako ih je Jozua preveo preko Jordana. I Mojsijev
prijelaz preko Crvenog mora i
Jozuin prijelaz preko Jordana
20 LEKSIKON IKONOGRAFIJE

305

JUBILEJ

prefiguracije su sakramenta -+
krltenja.
Jozua je i prefiguracija -+ Mesije, -+ Krista. Kako Jozua uvodi Izraelce u obeanu zemlju, tako Krist otvara svim ljudima
-+ raj.
Prizori iz Jozuina ivota pojavljuju se ve od IV.-V. stoljea
(S. Maria Maggiore u Rimu, mozaici), ali najpotpuniji ikonografski ciklus o Jozui sadri znameniti Jozuin svitak, iluminirani
rukopis VII. stoljea (Vatikan),
kopija originala iz V. stoljea.
Najvaniji prizori u ikonografiji
iz Jozuina ivota jesu:
Kanaanski grozd; Rahaba; Prijelaz Izraelaca preko Jordana;
Dvanaest kamenova; Ukazanje
arkanela Mihovila Jozui; Ruknje jerihonskih zidina; Kamenovanje Akana; Skidanje s vjeala
kralja iz Aja; Bitka s Amoreanima.
BF
Jubal (hebr. jubal, zna~enje nepoznato). (Post 4,21). Potomak
-+ Kainov, sin -+ Lamekov, brat
-+ Tubalkaina, prvoga kovaa.
Izumitelj je glazbe i glazbenih
instrumenata, .praotac svih koji
sviraju na liru i sviralu. Prikazan je kako svira u trublju, na
orgulje, u gusle. Uz sv. Ceciliju
zatitnik je glazbenika.
BF
Jubilej (lat. jubilaeum .sveano
slavljenje, jubilej < hebr. jobel
.rog za uzbunu i sazivanje naroda). U Levitskoj knjizi tako
se naziva razdoblje od pedeset
godina, a pedeseta je godina u
svemu Izraelu bila proglalena
(navijeltena uz zvuke rogova)
kao .milosna godina ili godina
odmora za zemlju, stoku i ljude.
Te su se godine opra;tali svi du-

]UDA

306

govi,

oslobadali robovi, vrila

izmirenja. Praksu jubilarnih godina, ali u izrazito duhovnom smislu, preuzela je i katolika Crkva, proglaavajui ih
svake 25. godine ili u nekim
posebnim zgodama, a nazivaju se
i _sveta godina.
AB

meusobna

Juda prima trideset srebrnika:

-+ poljubac Judin

Juda Makabejac (hebr. jehiidiih,

znaenje nepoznato). (1 Mak, gl.
3 sl.). Jedan od herojske brae,
!idovski narodni junak, protagonist nacionalnog i vjerskog otpora protiv nasilne helenizacije koju
meu Zidovima provode sirski
kraljevi, osvajai Palestine. U
predod!bama
srednjovjekovnim
Juda Makabejac jedan je od _devet junaka.
U ikonografiji se najee pojavljuje u prizorima:
-+ Juda Makabejac isti jeruzalemski Hram; -+ Juda Makabejac
BF
moli za mrtve.

Juda Makabejac isti jeruzalemski Hram. (1 Mak 4,36-58). Juda Makabejac u jeruzalemskom
Hramu rui stari !rtvenik to su
ga obdastili sirski osvajai Palestine i podie novi. isti Hram
obrastao ikarom. Unosi novi
kultni pribor. Prefiguracija za
novozavjetni prizor: -+ Isus tjera
BF
trgovce iz hrama.
Juda Makabejac moli za mrtve.
(2 Mak 12,38-45). Juda Makabejac, vjerujui u -+ uskrsnue
mrtvih, moli za borce otpora koji
su pali borei se protiv sirskog
osvajaa. Po tumaenju u samom
biblijskom tekstu, ti su borci poginuli zato tO su pod odjeom

JUDA

nosili amulete, -predmete posveene jamnijskim idolima, to Zakon Zidova zabranjuje. Tako je
svima postalo jasno da je tO
uzrok njihove smrti. Juda s vojskom moli za njih: _Zatim se pomolie da bi se poinjeni grijeh
sasvim oprostio, a u daljnjem
tekstu izriito je obrazloena J udina koncepcija molitve za mrtve:
_Jer da nije vjerovao da e pali
vojnici uskrsnuti, bilo bi suvino
i ludo moliti za mrtve... Zato
je za pokojne prinio rtvu nako
nadnicu, da im se oproste grijesi.
I k o n O g raf i j a, posebno na
Zapadu, upotrijebila je ovaj starozavjetni prizor kao potvrdni
primjer teze o korisnosti molitve
ivih za pokojnike, afirmirajui
(osobito u XVI. i XVII. stoljeu
u kontroverzi s protestantskim
teolokim stajalitem) doktrinu o
-+ istilitu.
BF
Juda Tadej, sveti, apostol (lat.
Judas Thaddaeus; za etim. imena
Juda -+ JUDA MAKABEJAC). Apostol, brat Jakova Mlaeg, nazvan
Tadej (aram. taddaj -odvahn)
da bi se razlikovao od Jude Ikariota, izdajice. Propovijedao je
evanelje zajedno sa sv. imunom
apostolom u Siriji i Mezopotamiji, gd je je muen i ubijen toljagom. Napisao je jednu poslanicu. Relikvije (?) mu se uvaju
u Reimsu i Toulousi. Prema legendi (sv. Brigita) Krist mu se jadao pred svoju muku, zbog ega
je postao zatitnikom dobre smrti
i oajnika. Kult mu je rairen po
sjevernoj Evropi, osobito u Poljskoj. Blagdan mu je, zajedno sa
sv. imunom, 28. listopada. Slika
se u nizu apostola ili sa sv. Simunom, ali i sam, a atributi su
mu toljaga, helebarda i medaljon

JUDA

307

s Kristovim likom (koju je navodno dao kralju u Edessi), kutomjer, a katkada i kri na dugoj motki.
AB

JuJina

priest.

Beram, Vincent iz
Kastva, 1474.

Judina priest: -+ Posljednja veera

Judino samoubojstvo. (Mt 27,

3-5). Tada se njegov izdajnik
Juda, videi da je Isus osuen,
pokaja te vrati trideset srebrnika
velikim sveenicima i starjdinama: 'Sagrije~ih - ree jer
izdadoh nevinu krv.' 'Sto se to
nas tie? odgovore mu. - To je
tvoja stvar.' Tada baci srebrnike
u Hram te se povue, ode i objesi
se.c

JULIJAN

I k o n o g raf i j a rjee prikazuje kako Juda (obino kleei)

vraa novac velikom sveeniku
Kaifi (koji pokretom ruke odbija
primiti novac), a naje~e prikazuje Judu objeenog o granu stabla. Ta se tema pojavljuje od V.
stoljea do kraja srednjeg vijeka.
Cesto objeenom Judi ispadaju
crijeva, iz stranjice mu izlijee
dua u obliku crne male ptice, iz
kese mu ispada na tlo trideset
BF
srebrnika, itd.
Judita. (Knjiga o Juditi). Starozavjetna junakinja, udovica Judita, nakon pokornike molitve
polazi osloboditi svoj grad Betuliju od asirske opsade. Odijeva
najljepe haljine, stavlja na se
ukrase, uzima sa sobom sluavku
koja nosi jelo i pie te se upuuje u ator asirskog vojskovoe
Holoferna pod izlikom da e mu
pokazati najlaki put osvojenja
grada. Opivi Holoferna u njegovoj lonici u atoru, vlastitim
mu maem odrubi glavu i donese je u Betuliju kao trofej.
Judita je prefiguracija -+ Bogorodice koja satire Sotonu. Juditini su atributi: ma, odsjeena,
Holofernova glava.
BF
Jug. Kao jedna od stoernih toaka jug se smatra sjedi~tem
svjetla i topline. Stoga se povezuje s Novim zavjetom, osobito
MG
s poslanicama.
.Bolniarc,

sveti (lat. JuLegendarni

lik o kojemu se malo zna (navodno X. st). Po legendi, bio je
plemi koji je najvie vremena.
provodio u lovu. Jednoga je dana progonio jelena i stjerao ga
u neku kotlinu. J eien se okrenu
Julijan

lianus

HospitatoT).

JULIJAN

prema njemu i re~e: Ti, koji

mene tjera u smrt, nanijet e
smrt svome ocu i majci! U strahu da se to prorotvo ne bi ispunilo Julijan napusti rodni dom i
krene u daleke zemlje. Ondje susretne prekrasnu djevojku po imi:nu Bazilisu i uze je za enu. Julijanovi roditelji, srvani od blosti zbog gubitka sina, dadoe
se u potragu za njim. Nekako
pronau mjesto gdje je ivio,
ali njega nije bilo kod kue. No
Bazilisa ih radosno primi i dade
im svoj krevet da prenoe. Vrativi se iznenada rano ujutro, Julijan nae dvoje ljudi u krevetu
svoje ene i u bijesu ih oboje
ubije.
Kad je shvatio to je u~inio, od
grinje savjesti Julijan se zakune
da nee mirovati sve dok mu
Krist ne oprosti njegov zloin.
U potrazi za opro~tenjem krene
sa enom na hodoaUe. Dou do
neke opasne rijeke, i Julijan ondje sagradi bolnicu za siromahe
i pokorniku izbicu za sebe. Prevozio bi putnike preko rijeke.
Jedne noi usred stra~ne oluje Julijan spazi na drugoj obali rijeke
nekog gubavca kako umire od
stuaeni. Stavljajui svoj ivot na
kocku, Julijan se preveze preko
rijeke, preveze bolesnika i poloi ga u svoju postelju da se
oporavi. Ujutro se gubavac preobrazi u anela koji re~e Julijanu
kako ga je Bog poslao kao glasnika s porukom da je Julijanova
pokora prihvaena. Nedugo poslije toga Julijan i njegova ena
naoe smirenje u blaenoj smrti.
Julijan se openito prikazuje kao
lovac s jelenom pokraj sebe. Katkad se u pozadini vidi rijeka i
~amac, ~to podsjea na njegov
skelarski posao. Sv. Julijan je za-

308

JURAJ

titnik putnika, skelara

Julijan, sveti:

putuju-

MG

ih pjeva~a.
~

istarski sveci

<

Juraj, sveti (lat. Georgius

gr~.
Georgios). Po tradiciji, rimski
vojni ~asnik, muenik godine 303.
u Kapadociji (Mala Azija) za
Dioklecijanova progonstva kda
na. Svetkovina 23. travnja. Kult
mu je isprva vezan za Palestinu
(Lidija) i Egipat, zatim se iri
po Bizantu. U VII. stoljeu podie mu Se crkva u Rimu (S.
Giorgio in Velabro). Prije XII.
stoljea pro~iruje se na srednju
Evropu. Najveu ekspanziju doivljuje s kriarskim ratovima,
kada Juraj postaje prototip idealnog kdanskog viteza i od kada
se mnogi gradovi (npr. Barcelona, Genova ili kod nas Senj, Lovran, Hreljin, Brse, Boljun i dr.),
pokrajine (Armenija, Ligurija,
Katalonija) i drave (Engleska,
Portugal) stavljaju pod njegovu
za~titu. Zastava stare Engleske
(crveni kri na bijelom polju)
zastava je sv. Jurja.
Legende, poev~i od VI. stoljea,
pripovijedaju i proiruju teme o
njegovu muenju i smrti, od XI.
stoljea i o njegovim udesima,
a tek u XII. stoljeu uvodi se i
motiv njegove borbe sa zmajem.
Juraj je bio jedan od najpopularnijih svetaca srednjega vijeka
(~ etrnaest svetih pomonika),
a podruje njegove za~tite bilo
je vrlo veliko: u kunim bolestima, u pogibeljima na moru, u
ratu, pred sudom, u svim ivotnim opasnostima. U agrarnim i
stoarskim sredinama, kakva je
bila i kod nas, Juraj je postao
par excellence zatitnik zemlje,
usjeva, zelenila i stoke pa je u toj

JURAJ

funkciji (posebno kod Slavena)

supstituirao starije, predkdanske
agrarne i stoarske kultove. Zatitnik je kriara, vitezova, vojnika i svih obna koji su u vezi
s ratovanjem; zahitnik konja;
za~titnik ratara i pastira.
Ikonografija
U bizantskom kulturnom krugu
Juraj je prikazan kao: a) mladi
golobradi ratnik odjeven u hlamidu i oklop, s kopljem i Ititam
u rukama; b) u dvorskoj ili liturgijskoj no~nji s kriem u ruci
(kao vjerovjesnik).
Na Zapadu on se isprva prikazuje u navedenim bizantskim
oblicima ili - rjee - e) U nevojnikoj no~nji, drei u ruci
palmu kao atribut muenika.
Poev~i od XII. stoljea prikazuje se u zapadnoj ikonografiji
kao: d) vitez - rjee stojei,
ele i redovito kao konjanik
odjeven u suvremenu no~nju ratnika, opremljen ~titom i kopljem
kojim ubija zmaja.
Uz izvanredno rijetke iznimke,
on je u zapadnoj ikonografiji
uvijek mlad i bezbrad, duge valovite kose. Atributi su mu kopije ili isukani ma, tit (na bijelom titu je crveni kri), bijela
zastava s naslikanim crvenim kriem, zmaj. Kao konjanik uvijek
jale na bijelom konju. Katkada
je prikazan i kao kriar s crvenim kriem na haljini (Sv. Juraj
nad Igom, Slovenija, freske XV.
stoljea). Na srednjovjekovnim
freskama kod nas ima sluajeva
gdje je sv. Juraj kontaminiran s
predodbom folklornog .Zelenog
Jurja pa kao atribut nosi u ruci
proljetno zelenilo, grane (freske
XII.-XIII. stoljea kod Vrbnika
na otoku Krku i u Turjaku u
Sloveniji iz XV. stoljea).

309

JURAJ

Legende
Legenda o sv. Jurju, u obliku
kako ju je u XIII. stoljeu proirila -+ Legenda aurea (a ona
je bila mjerodavna za srednjovjekovnu ikonografiju Zapada), spojila je motive starije legende o
Jurjevom mueniltvu s mlaom
legendom o njegovoj borbi sa
zmajem. Tako kompletirana legenda pripovijeda: 1. Zmaju u
movari kraj grada Silene graani daju za hranu svaki dan
po dvije ovce. Kada ponestanu
ovce, svaki mu dan rtvuju kockom odabranog mladia ili djevojku. Kocka padne i na kraljevu ker. Na putu u smrt kraljevna susretne Jurja, a Juraj
udarcem koplja onesposobi zmaja, vezuje mu oko vrata pojas
kraljeve keri te ga dovodi u
grad, gdje ga ubija po~to se na
Jurjev nagovor kralj i sav puk
pokrste. etiri vola odvlae
mrtvog zmaja iz grada. 2. Puk
grada Silene napuIta kdansku
vjeru i vraa se pod pritiskom
Dioklecijanova progona na poganstvo. Gradski sudac Dacijan
daje uhititi Jurja te ga stavlja
na muke: 3. Jurja svega grebu
oltrim grebenima (dalice s a
vlima za elljanje vune) i rane
mu posiplju solju. 4. Jurju se u
tamnici ukazuje Krist, koji ga
bodri. 5. Vra daje Jurju da popije pehar zmijskog otrova, ali
Juraj, prekriivi pehar, ispija
otrov i ostaje iv. Vra se, ganut ovim udom, obraa na
kdanstvo, a zatim pogiba kao
muenik. Odrubili su mu glavu.
6. Jurja mue na kotau, ali aneli lome noeve na kotau pa
Juraj ostaje iv. 7. Jurja bacaju
u kotao s rastopljenim olovom,

JURAJ

310

no Juraj ostaje neozlijeen. 8.

Sudac s pukom dovodi Jurja u
Apolonov hram. Juraj se kleei
utjee
molitvom Bogu. Nato
oganj s neba saie hram, idole i
poganske sveenike, a zemlja se
rastvara i proguta pogane. 9. Na
nalog suca konji vuku Jurja po
gradu ili ga ra~etvoruju. 10.
Krvnik odsijeca Jurjevu glavu,
komada mu tijelo i baca mu udove u duboki bunar. 11. Iz bunara
aneo vadi i odnosi Jurjevu glavu.
Od XIII. stoljea najuestaliji
prikaz sv. Jurja jest njegova borba sa zmajem. Juraj na konju
kopljem probada rastvorene ralje zmaja, koji lei na tlu i repom
oplie konju stranje noge. Cesto
se koplje od udarca prelama pa
Juraj zamahom maa dokrajuje
borbu. U pozadini klei i moli
okrunjena kraljevna, a na gradskim zidinama promatraju bitku
kralj, kraljica i puk. Prikaz Jurjeve borbe sa zmajem traje u ikonografiji sve do kraja XIX. stoljea (Fernkorn, Zagreb).
BF
muenik (lat. Justus).
je smrt pretrpio vjerojatno za Dioklecijana, najvjerojatnije 303. godine, a ivio bi
prema predaji u Akvileji. U Trstu
ga aste ve u VI. stoljeu. Predaja kae da su ga u Akvileji
osudili kao kdanina, koji je bio
poznat po milosru i ljubavi prema siromasima, i bacili ga u more optereenog olovom. No more

Just, sveti,

Mueniku

JUSTINA

ga je izbacilo u Trstu, gdje su

mu posvetili crkvu koja je kasnije
bila graevinski spojena s katedralom. Blagdan mu je 2. studenog (u Trstu 3. studenog). Atributi su mu palmina granica i
model grada Trsta. Zahitnik je
grada Trsta. Kult mu je rairen
po Slovenskom primorju i Istri.

EC
Justina, sveta (lat. Justina). Podrijetlom iz Padove (IV. stoljee).
Ki plemenitih kdanskih roditelja, ostade siroe u svojoj !esnaestoj godini. Kad je jednog
dana putovala u Padovu, zaustavie je na mostu preko rijeke Po
neki vojnici cara Maksimijana.
Naredie joj da sie s koije i
poe s njima u sudnicu. Bojei
se za svoju nevinost, Justina kleknu na most i upravi Bogu vrUe
molitve da je ouva netaknutu.
Pria se da se otisci njezinih koljena jo vide u kamenu na mostu. Nakon suenja car naredi da
joj bodeom probodu grkljan.
Justina se prikazuje s palmom
muenihva u ruci. Do nogu joj
ui jednorog, simbol d jevian
stva. Ponekad se javlja s bodeom u grlu, to podsjea na njezino muenitvo. Vrlo esto je
slikaju umjetnici padovanske i
mletake kole, jer je ona za!titnica Padove i Venecije. Teko je
razlikovati sv. Justinu Padovansku od sv. Justine Antiohijske,
jer obje imaju posve iste oznake.
(-+ Ciprijan).
MG

K
Kadionica (lat. incensorium prema
incendere paliti, incensum zapaljeno; lat. jo~: thuribulum.
prema thus, thuris tamjan, usp.
gr. thyos kad, rtva paljenica).
Metalna posuda uvr~ena na podu ili zidu, ili pak ovjdena o tri
lanca: u nju se stavlja eravica

Barokna kadionica iz Gomirja,

sada u Muzeju Srba u Hroatskoj.
Genova, 1741.
na kojoj se pali --+ tamjan ili
druge miriUjive tvari u poast
nekoj osobi ili boanstvu ili pak
radi uklanjanja neugodnih mirisa.
Paljenje mirmjivih tvari snsree
mo u prapovijesti i u svoj orijentalnoj i mediteranskoj antici, a te
se tvari pale radi uklanjanja neu-

Ranosrednjovjekovna kadionica.
Klapavica kod Klisa. 7. st.
godnih mirisa u prostorijama, a
tako i u poast osobama (opis
kadionice u Bibliji v. u Izl 37,
25-28). Budui da je u mediteranskoj kasnoj antici paljenje mi-

KADIONICA

Barokna kadionica. Zagreb,

["an, 17. st.

KADIONICA

312

s".

riljivih tvari bilo raireno osobito kao poast bogovima, kra

ni su u prvo doba zazirali od te
prakse. Praksa kaenja prodrla
je u ivot Crkve najprije na Istoku, i to u poast caru, a kasnije
i u liturgiji. Na Zapadu se kaenje u liturgiji kao openita
praksa uvodi tek u VII. stoljeu,
a svoj procvat doEvljava od XIV.
stoljea dalje.
Sama kadionica doiivljava svoj
razvoj tokom stilskih razdoblja,
a paralelan je razvoju ostalog
crkvenog posua. U antici je to
bila ovalna posuda na prenosivu
tronocu. U kdanskoj uporabi,
to je prenosiva posudica s probuenim poklopcem, objeena o
tri lanca koji zavravaju zajednikim hvatitem. Sam poklopac
takoer je posebnim lancem ovjeen o tO hvatite, a po ostalim
trima lancima moe kliziti zbog
odmjereno probuenih rupica kroz
koje su ti lanci provueni. U liturgiji kadionicu nosi u ruci i
maui njome pojaava dimljenje
posebni slubenik, -+ turifer. Od
XI. do XIX. stoljea njen se

N~gotika

kadionica, kraj 19. st.

razvoj moe usporeivati s razvojem kalea; na vanjskoj plohi

KAIN

KALEZ

313

nosi ukrasne deta!je (floralne ili

arhitektonske) onog stilskog razdoblja u kome nastaje. U XIX. i
xx. stoljeu oponaJa oblike pronib razdoblja, ali bez duha.
U prvim stoljeima izrauje se
od eljeza, zatim od bronce, a u
kasnom srednjem i novom vijeku
od srebra.
AR
Kain ubija Abela (hebr. kajin,
nepozn., moda .kortva Abelova i Kainova

znaenje
va.): -4

Kalendar (slat. calendarium, prema lat. calendae >prvi dan u

mjesecu., u koji su rimski pontifeksi [sveenici] obiavali sazivati narod [usp. lat. calare >sazivati.] i objavljivati mu koji
blagdani [-4 ferija] i sajmovi dolaze tog mjeseca). U kdanstvu
tO je popis mjeseci, tjedana i dana liturgijske godine s naznakom
blagdana ili svetaca koji se u pojedine dane slave. Posebno je razraen sustav izraunavanja parninih blagdana. (-4 Liturgijska
AB
godina).
Kale (miet. taJ. i furJ. k"leze
< vulgo lat. calice < lat. calix,
gen. ealicis .aJa, kupa.; kajk. i
slov. kelih < stvnj. kelieh < lat.
ea/ix). Sveana aJa u kojoj sveenik na -4 misi prinosi rtveni
dar vina, koji se po rijeima Kristovim pretvara u njegovu krv, a
zatim se sveenik, a gdjekad i
vjernici, iz nje prieJuju.
O b l i k k a l e a sastoji se od
tri glavna dijela: ae (cuppa),
podnoja i vora (nodus) izmeu
njih. U nekim povijesnim razdobljima umee se izmeu podnoja i vora noga s nizom prste-

Romaniki kale

(emajl-zlato). Venecija, S. Marco, 11. st.

Gotilki kale. Split, Riznica katedrale, 15. st.

KALE%

314

Barokni kald. Zagreb, Sv. [van,

Augsburki majstor, 18. st.
nova izmeu noge i I!vora, te
I!vora i l!a3e, a sama se l!a3a katkad smjeJta u ukrasnu koJaricu
ili l!a3ku. U starijim razdobljima
aJa katkad ima po jednu ili dvije
ruke (ansa). Ruke imaju uglavnom kalei za pril!eJivanje vjernika. Redovito je kale izraen
od srebra, a unutraJnja mu je
strana aJe pozlaena, ali nisu
rijetkost ni potpuno pozlaeni kalei, pa I!ak ni posve zlatni.
R a z voj: Krist je na svojoj
posljednjoj pashaInoj vel!eri upotrijebio zacijelo obil!nu l!a3u kakva je tada bila u uporabi. Evanelje je naziva poterion (~Gral).
U prvim vjekovima krJanstva
kao kale se upotrebljavaju svi
oblici kunih aJa od raznog ma-

Srebrn; kasnorenesansni kale. Venecijanski rati. s kraja 16. st.

terijala: stakla, drva, bronce, bakra, srebra. Drveni i stakleni kalei i kalej od ivotinjskih rogova bili su ve u IV. stoljeu
zabranjeni, a Grgur Veliki oko
600. godine odreuje da kalei
moraju biti od plemenite kovine,
ali ne govori niha o njihovu
obliku. Razvoj kalea moemo
jasnije pratiti od VIII. stoljea
dalje. U doba predromanike to jc
vrlo Jiroka i relativno plitka aa
u obliku kalote, na prilil!no nisku
i Jiroku postolju, s masivnim I!vorom izmeu podnoja i l!aJe, tako

KALl!Z

315

KALEZ

stoljeu katkad ak i 3 : t. a tenja za visinom nagl~ena je i

arbitekturnom obradom svega donjeg dijela kalea time ~to se
izmeu podnoja i vora umee
noga, ~a se umee u kolaricu
od lisnatih elemenata, a sam vor
postaje prava mala katedrala s
brojnim Jia/ama i ediculama u
koje se umee sitna figuraIna plastika. U doba renesanse visina se
kalea opet smanjuje na omjer
2 : l, a povrina obradom postaje
glatka s diskretno ugraviranim
ornamentom ili vrlo plitkim reljefom geometrijskog ili florainog
sadraja. Cvor postaje gotovo
pravilna kugla, a koarica esto
nestaje. U baroku visina se opet
poveava tako da omjer visine i

Srebrni ranobarokni kale. Venecijanski rad s kraja 17. st.

da mu je ~irina gdjekad vea nego visina. Vanj~tina mu je redovito vrlo bogato ukr~ena reljefnim prikazima ili emajlnim ploicama u zlatnom okviru, ili mu
je pak sva vanjska povrina obraena u emajlnoj chamleve-tehnici. U doba romanike oblik i obrada vanjhine ne mijenjaju se mnogo, ali ah postaje ua i dublja
poprimajui oblik polukugle, a
podnoje ne~to vi~e, tako da se
dobiva omjer visine i lirine 3 : 2U gotikom razdoblju razlika vi.ine i irine postaje jo~ vea, u
XIII. i XIV. stoljeu 2 : 1, u XV.

Barokni kale. Osijek, fIIIma erk'lJa, Kassler. 1771.

Kald s priborom (neogotika): kale, purifikatorii, patena, pala, bursa, korporal, f)elum, komplet.

KALU

KANAAN

317

Jirine biva 3: t, u kasnom baroku ~ak i 4: t, a vanjJtina je

opet skulptorski raskoJna ukraJena, te se uvodi ponovno koJarica. Noga je vrlo visoka, sastavljena od brojnih prstenova;
~vor postaje kruJkolik i dobiva
sitnu plastiku (aneoske i sveta~ke glave) ili emajine plo~ice
s likovima svetaca. I podnoje
je stupnjevito raWanjeno i prekrito brojnom figuraInom plastikom. Rub ~aJe se u blagom luku
izvija prema van.
U XIX. stoljeu u obliku kalea
javljaju se svi neohistorijski stilovi, a naj~eJi je oblik reducirane gotike.
Uz kale su usko vezani u liturgijskoj upotrebi joJ: -+ patena,
~ pala, -+ purifikatorij, -+ velum i -+ bursa.
AB
Kalota -+ kapica
Kalvarija (lat. Calvaria, prema
ealva .pljeJiva, elava, gola lubanja, usp. naJe oronime PljeJivica, Gologorica; lat. Calvaria
je prijevod aram. naziva -+ Golgota < golgota', disimilacijom <
golgolta' ili gulgulta' .lubanja.).
t. Breuljak izvan jeruzalemskih
zidina, koji se hebrejski zvao Golgota, !to zna~i .lubanja., na kojem je bio razapet Krist. Naziv
.Lubanja. vjerojatno dolazi odatle Jto je to mjesto bilo odreeno
za stratiJte zloinaca, koji su tu
i pokapani, pa se ~esto nailazilo
na lubanje, ili pak zato to je
svojim oblikom sli~an ljudskoj lubanji. Jedna idovska predaja (u
zrelom srednjem vijeku prihva~ena i od kranstva) kazuje da
je na tom mjestu bio pokopan
Adam, zbog ~ega e se ve u doba romanike ispod prizora raspe-

slikati i Adamova lubanja.

(-+ Raspee).

2. Kalvarijama Se od ranog baroka dalje nazivaju i mjesta u

prirodi gdje je smjeJteno ~etrnaest
postaja -+ krinog puta. Obino
se nalaze na niskim breuljcima
kraj crkava, tako da je prva postaja smjetena na podnoju, na
vrhu t2. postaja S raspeem i tri
kria, a nedaleko od vrha, pri
spustu ili u samoj crkvi, 13. i 14.
postaja. Sve zajedno ~esto je
uklopljeno u planirani park. (U
Zagrebu se npr. jedna takva kalvarija nalazi uz crkvu sv. Franje
Ksaverskog.)
AB
Kamen koji se odvaljuje sam od
-+ Danijel prorok (Nabukodonozorov san); -+ djevi~an
sko materinstvo

peine:

Kamenovanje Akana. (JJ, gl. 7).

Izraelci, na nalog -+ Jozue, kamenuju Akana s njegovom obitelju, njegovom stokom i svim atorom, jer je zbog krae ukletog
ratnog plijena navodno kriv za
vojni neuspjeh kod grada Aja.

BF
Kamen sa sedam otvorenih
-+Zaharija

oiju:

Kamenje. Kamenje je znak postojanosti. Upotrebljava se kao

sveta~ka oznaka
sv. Stjepana,
koji je umoren kamenovanjem. Sv.
Jeronim se esto prikazuje u molitvi kako se kamenom udara u
prsa.
MG
Kanaanski grozd. (Br 13). Na
-+ putovanju kroz pustinju, pri-

bliivi se obeanoj zemlji, Kanaanu (Palestini), -+ Mojsije alje uhode koji, kao znak bogat-

UNaLI

stVa i plodnosti kanaanske zemlje

donose na motki ovjden golem
grozd.
Kanaanski grozd je prefiguracija
Krista na kriu (.... raspee), njegovih patnji i njegove prolivene
krvi, dosljedno i njegove krvi pod
prilikama vina u .... euharistiji.
Kako se iz groa tijeti vino,
tako iz Kristovih rana tee krv
u kale .... Crkve (.... Ecclesia).
Od dvaju nosaa kanaanskog
grozda, prvi nosa (tj. prednji,
koji ne vidi grozd na motki iza
svojih lea) simbol je .... Sinagoge ili idovskog naroda, koji
nije uvidio istinu, to jest Krista,
a drugi nosa, koji vidi to pred
sobom na motki nosi, simbol je
Crkve ili pokrtenih pogana (gentiles), koji su Kristovu istinu prihvatili. Po drugom komentaru,
prvi nosa predstavljao bi .... proroke (koji Kristu prethode), a
drugi nOsa predstavlja .... apostole, koji ga slijede.
Kanaanski grozd jest i prefiguracija .... noenja kria.
BF

318

UNDILO

toga bili pozvani pred suca Sisinija. U meuvremenu, dok su

ekali da car potvrdi osudu, otili su u Grado. Sisinij ih je uhvatio na putu i dao im odrubiti glavu, kod dananjeg Skocjana ob
Soi. Kult im se vrlo rano rairio po zemljama akvilejskog patrijarhata. Linosti su povijesne,
ali su zamagljene brojnim legendama. Blagdan im je 31. svibnja.
Caeni su bili ve polovinom V.
stoljea. God. 579. relikvije su
im prenesene, a ima ih u Milanu,
Torinu, u Sensu u Francuskoj i
Hildesheimu u Njemakoj. Nosilac patrocinija je navodno sv.
Kancijan. Njihove crkve stoje
obino kraj tekuih voda, u gorskim tjesnacima i krakim ponikvama. U Sloveniji je njihovo
tovanje bilo raireno juno od
Drave. Atribut im je ma, a slikaju se u prizorima muenitva.
EC
Kandjan -+ Kandj
Kancijanila -+ Kancij

Kanceli: .... bema, .... septum, ....

sehala cantorum
Kancij, Kandjan, Kandjanila l
Prot, sveti, muenici (lat. Cantius, Cantianus, Cantianila, Protus; slov. kao gore, a k tome i
Skocjan, to jest sv. Kancijan).
Kaneij i Kancijan bili su braa
Kancijanile, a Prot je bio njihov
odgojitelj. Prvo troje pripadali su
rimskoj patricijskoj obitelji i bili
su krteni jo od roen ja. Za Dioklecijanovih progona razdijelili su
svoje imanje siromasima, oslobodili svoje robove i odselili u Akvileju, gdje su vjerojarno imali neki
posjed. U Akvileji su pomagali
progonjenim kranima te su zbog

KandiIka (Aquilegia vulgaris): -+

pakujac
Kandilo (lat. candela .svijea, votanica, usp. candere .sjati, bijelo se ariti; hrv. i kandel; za
lik kandil usp. sgr. kandi!los .posudica u kojoj gori iak u ulju,
ngr. mno. kanti!la, it. kandila).
Visea metalna posuda u kojoj
gori ulje pred svetim slikama ili
-+ svetohranitem. Cesto je predmet reljefne dekoracije koja slijedi stilske karakteristike ostalih
metalnih predmeta crkvenog inventara. Posebno velika i bogato
dekorirana kandila raena su u
doba baroka.
AB

KANON

319

KanoD (grl!. kandn ,.palica od

trske, tesarsko mjerilo., pren.
opravilo, propis.).
1. Zbirka tekstova koje Crkva
svojim autoritetom proglaJava jedino vaeima na nekom podruju. Tako biblijski kanoD sadri popis biblijskih knjiga koje
Crkva priznaje kao nadahnute i
autentine; Kanonsko prafJO je zakonik koji je na snazi u Crkvi,
itd.
2. Misni kanon jest stalni i nepromjenljivi dio ~ mise (od Predslovlja do Oenah) koji sadri
bitni rtveni obred mise (pretvorbu), a sama pretvorba sastoji se od ponavljanja Kristovih
rijei ustanovljenja ~ euharistije
na njegovoj posljednjoj pashainoj
veeri: oUzmite i jedite, ovo je
tijelo moje. . Tim rijeima
prethode zazivi Duhu Bojem da
sada uini ono isto ho se zbilo
na posljednjoj veeri, a nakon
njih slijede molitve zahvale, ~
anamneza. Osim njih kanon sadri i nekoliko drugih molitava:
-+ epikleza, ~ memento, ~ doksologija. Poinje rijeima .Te igitur
(oTebe dakle ...), a zavrlava doksologijom .Honor et
gloria. .. (.Cast i slava ...).
Kanon je nastao vrlo rano, s nekim posebnostima po pojedinim
pokrajinama. U IV. stoljeu poprima svoj definitivni oblik i u
svoj zapadnoj Crkvi prevMdava
Rimski kanon, iako su u nekim
pokrajinama ostali u uporabi i
drugi kanoni. Ono to je u zapadnoj Crkvi kanon, u istonoj
se zove ~ anafora.
AB
o o.

Kanonik (lat. canonicus ,.kanonski). Dolazi od rijei ~ kanon,

a isprva oznaava svakog klerika
koji je reenjem uvdten u popis

KANONIZACIJA

crkvenih osoba. Neki od njih sainjavali sn biskupsko vijee. Kasnije se tim imenom nazivaju oni
klerici koji uz pojedine katedrale
ili upne crkve ive zajedno po
pravilima slinima mona~kim. U
X. stoljeu poprimaju potpuno samostanski oblik ivota, te se zovu
canonici regulares (samostanski,
regularni kanonici). Od XII. stoljea katedralni kanonici tvore
kaptol (lat. capitulum) kao posebno upravno tijelo koje upravlja katedralom, pomae biskupu
u upravljanju biskupijom, te ima
iskljuivo pravo birati novog biskupa, a u odsutnosti biskupovoj
ima svu upravnu vlast. Nakon
Tridentskog koncila njihova vlast
slabi i postaje vae-manje samo
ast, osim u upravljanju katedralom. Na elu kanonikog zbora
stoji praepositus (prepoh) ili dekan, zatim slijede dostojanstvenici (dignitates), a nakon njih titularni (naslovni) i poasni kanonici. Titularni kanonici imaju i
posebne dunosti, kao kantor, ceAB
remonist, lektor itd.
Kanonizacija

(slat.

canonisatio,
kojim
papa snagom vrhovnog uitelj
stva Crkve javno proglaJava
.istinsku svetost i slavu. neke
preminule osobe koja se za ivota
odlikovala kdanskim krepostima
u herojskom stupnju i inila u
desa (~ svetac). Sam proces utvrdivanja svetosti vrlo je dugotrajan, a ne moe se izvditi prije
nego proe pedeset godina od
smrti dotine osobe. Proces ispitivanja kvalifikacije vrli se najprije u biskupiji kandidata, a zatim i u Rimu. U procesu glavnu
ulogu imaju: promotor lidei
(.promicatelj vjere.), popularno

KANON).

Sveani in

KANONSKE

320

zvan advocaUls diaboli (.avlov

odvjetnike), koji rigorozno ispituje ima li dotina osoba traena
svojstva; protivnu ulogu ima promotor causae (.promicatelj raspre), popularno zvan advocatus
Dei (.Boji odvjetnik), koji dokazuje da je dotina osoba ta
svojstva imala. Sam in proglaenja svetim obavlja se u bazilici
sv. Petra u Rimu, nad konfesijom
sv. Petra, a po obliku je vrlo svem.
AB
Kanonske tablice
1. Tablice na poetku srednjovjekovnih ~ evanelistara koje sadde brojeve poglavlja i redaka
pojedinih evaneoskih odlomaka,
radi lakeg pronalaenja srodnih
mjesta u Evaneljima. Katkad se
nalaze i naznake kada se koji
odlomak ita. To su etiri okomita niza brojeva, meusobno
odijeljena stupiima koji su na
vrhu povezani lukovima, a iznad
tih triju manjih lukova stoji jol
jedan koji ih sve nadsvouje.
2. Tako se nazivaju i tri tablice,
obino u ukraenim metalnim ili
drvenim okvirima, koje stoje naslonjene na predelu oltara, a sadre neke molitve misnog ~ ordinarija te slue kao podsjetnik
sveeniku za vrijeme mise. Sredinja tablica sadri Slavu, Vjerovanje, molitve za prikazanje i
rijei pretvorbe, a na sredini joj
je redovito slika posljednje veere ili koji drugi euharistijski
motiv. Lijeva tablica sadri posljednje evanelje na misi (Iv 1),
a desna molitve pri mijehnju vode i vina i molitve pri pranju
ruku. Sredinja tablica prvi se
put javlja sredinom XVI. stoljea; oko 1600. g. javlja se lijeva,
AB
a ndto kasnije i desna.

KARAMFIL

Kantharos (lat. cantharus

< gr.

kantharas .trbuasta posuda za

pie s rukama, hrv. i: kondir).
1. U Grkoj to je posuda stoasta oblika s postoljem i dvjema
rukama. 2. U kranskim bazilikama bazen na sredini ~
atrija s tekuom ili stajaom vodom koji je sluio za obino i za
obredno pranje, za osvjeenje, ali
i kao dekorativni motiv. Kasnije
simbolino
znaenje
poprima
.izvora ivota (~ fans vitae),
a njegovu praktinu namjenu zaAB
mjenjuje ~ lavabo.
Kantik (lat. canticum jednoglasna pjesma, popijevka). Lirski
tekst s izraajem zahvalnosti Bogu to ga zanosno izriu neke
slavne osobe Staroga i Novog Zavjeta. Najpoznatiji su kantik Zaharijin Benedictus (.BlagoslovIjen) i Marijin Magnificat (. Velia).
AB
Kapica (hrv. ikalota < tal. calotta). Kapica priljubljena uz glavu i bez oboda. S obzirom na
boju, ona poput ostale (neliturgijske) odjee odgovara hijerarhijskom stupnju onoga koji je
nosi.
MG

Kapitul (prema lat.

capitulum
glavica, poglavlje). Dvorana u
samostanima, smje~tena obino
blizu svetita crkve, odmah do
sakristije, u kojoj se u odreeno
doba dana italo po jedno poglavlje iz Pravil.i ili kojeg liturgijskog teksta. U njoj se odravaju i samostanski zborovi i svi
sveaniji neliturgijski skupovi.
AB
Karamfil (Dianthus). Crveni je
karamfil znak iste i nesebine

KARAMFJL

KARAMFIL

321

ljubavi. Po flamanskom obiaju

nevjesta bi na dan vjenanja ponijela jedan cvijet ruiastog karamfila (.klinia-). a mladoe-

nja bi je morao pretraiti i nai

taj cvijet. Iz tog obiaja nastala
je simbolika po kojoj je ruiasti
karamfil slika vjenanja. Mladen-

~~,,~-----------"BOLI DEO"

4-.~-4--

BIRET

ROKETA

REVERENDA

Kardinal
21 LEKSIKON IKONOGRAFIJE

/I

ornatu

KARDINAL

322

ci se stoga esto prikazuju s ruiiastim karamfilom u ruci.

MG
Kardinal (lat. carJinalis stoierni, glavni, prema carda ~stoer,

pren. .glavna stvar, glavno.).

Kardinali su velikodostojnici katolike Crkve koji tvore papin
senat i njegovi prvi savjetnici u
upravljanju Crkvom. Naziv se
javlja prvi put u VIII. stolje~u;
tada su to bili upravitelji dvadeset i pet rimskih crkava. Od
XII. stoljea jedino kardinali biraju novog papu. Redovito ih je
sedamdeset, po uzoru na sedamdeset uenika ho ih je Krist poslao propovijedati (Lk 10,1). Od
njih su sedmorica kardinali a
koni., upravitelji sedam glavnih
rimskih crkava. Odijelo im je kao
u biskupa, samo to je purpurne
(ljubiastocrvene) boje, a preko
odje~e nose kardinalski plaJt i na
glavi ~ JeJir. Oslovljavaju ih
izrazima: Uzoriti. (lat. emmi
nens) ili .Njihova Uzoritosti.
(tal. Sua Eminenza).
AB
Kardinalski kri:

kril

Karista. Ptica iz srednjovjekovnog

bestijarija koja leti nad vatrom a ne moe izgorjeti. (~ Djeviansko materinstvo).
MG
~

Karlo Boromejski, sveti, biskup

(lat. Carolus Borromaeus). Roen
1538. u Aroni (Lago Maggiore).
Studira pravo u Paviji. Njegov
stric papa Pio IV. pozvao ga je
u Rim te ga imenovao kardinalom i nadbiskupom U Milanu.
Veoma se zauzeo za sreivanje
prilika u biskupiji, a osobito se
istakao brigom za bolesnike za
rrijeme velike kuge u Milanu

KARMELICANI

1575. Umro je 1583. godine. Kanoniziran je 1610. Blagdan mu

je 11. studenog. Prikazuje ga se u
kardinalskoj i nadbiskupskoj odori ili u prizorima kako dvori
okuene. Atributi su mu raspelo,
mrtvaka glava, ara, pokorniki konopac oko vrata (s kojim
je vodio procesiju u vrijeme kuge). Kult mu je rairen gotovo
po svoj Evropi, a posebno u Italiji i Austriji. Zatitnik je Milana
i brojnih gradova u Italiji; zagovornik protiv zaraznih bolesti.
AB

Karmel (hebr. karmel vo~njak.).

Brdo u Palestini. Vidi: ~ Ilija
prorok, -'> Gospa KarmeIska, ~
karmeliani. Karrnelom se pone~~d nazivaju i samostani karmehcana.
Karmeliani

(lat. Ordo carmelilarum

discalceatorum
[krat.
OCD], red bosonogih karmeliana.). Red (-'> redovnici) koji,
prema tradiciji, vue podrijetlo
od ~ Ilije proroka (--+ Elizej).
Prvi samostan karmeliana osnovao je kriar Bertold iz Kalabrije na brdu Karmelu u Palestini 1150. godine, po emu su i
dobili ime. Pravilo im je od Crkve
odobreno 1210. i 1226. Pred Saracenima bjee na Zapad, gdje se
osobito ire u Francuskoj i Engleskoj. N akon krize u XVI. stoljeu sv. Ivan od Kria i sv. Terezija Avilska provode veliku reformu koja je urodila novim procvatom reda. U naim ih krajevima nije bilo do XX. stoljea.
Postoji muki i enski ogranak.
Odijelo im je smee boje, a sastoji se od ~ habita, ~ kapulara i kukuljice te bijelog plata
preko svega.
AB

KARPOFOR

KATAKOMBE

323

Karpofor, sveti:
okrunjenih

-+

Cetvorica

Kartuzijanci (lat. ardo CartHsimsis [krat. AC] kartuzijski

red). Red (-+ redovnici) ~to ga
je na temelju regule sv. Benedikta
u tihim alpskim predjelima sjeverno od Grenoblea osnovao sv.
Bruno 1084. godine, a svrha mu
je bila da se povlaenjem iz vreve drutva u samou redovnici
posvete kontemplaciji i duhovnom savrenstvu. Red se osobito
r~irio po Francuskoj, Njemakoj
i sjevernoj Italiji. Kod nas se
udomaio samo u Sloveniji, gdje
je ve 1165. godine osnovana
ika kartuzija i jo nekoliko
drugih, od kojih ona u Pleterju
postoji jo~ i danas. Zive u odijeljenim kuicama povezanima dugakim hodnicima, a sastaju se
samo na molitvu. Odijelo im je
bijele boje, a sastoji se od -+ habita, -+ kapulara i kukuljice.

AB

Kastorije, sveti:
okrunjenih

-+

Cetvorica

Katafalk (tal. cata/alco sveani

mrtvaki odar). Postolje presvueno crnom tkaninom na koje se
u crkvi postavlja lijes s pokojnikom za vrijeme zadu~nice. U doba baroka esto se u misama za
ve pokopane mrtve postavlja u
crkvama na to postolje prazan
lijes; nerijetko se gradi i itava
arhitektura, ak i do sedam katova, koji se prema gore suzuju i
zavravaju kriem, ukupne visine
i preko pet metara, a stranice su
im oslikane -+ eshatolokim moAH
tivima.
Katakombe (tal. catacombe < kasnolat. catacumbae, ~to se izvodi
iz gr. kata .dolje, niz + kymbe
.posuda; udubljenje ili tymbos
.grob. Ad catacumbas je prvotno bio naziv za uleknue na cesti
Via Appia blizu Rima gdje je bilo
groblje, a kasnije naziv za svako
podzemno groblje).

muenik

(lat. CasRimljanin, koji

slovi (prema ivotopisu iz XII.
stoljea) kao osniva biskupije u
Siibenu u junom Tirolu (kasnije
Briksen). Oko 300. godine protjeran iz Rima, a zatim je ivio
u Imoli kao uitelj brzopisa, i tu
su ga uenici izboli pisaljkama.
Pokopan je u Imoli. Bio je alen
ve u IV. stoljeu. Blagdan mu
je 13. kolovoza. Nakon prijenosa
relikvije (ruke) u katedralu u
Briksenu postaje patron pokrajine
Tirol. Zagovornik je dobre etve
i u te~kim tjeskobama, a od 1952.
godine zaJtitnik stenografa.
Kasijan, sveti,

sianus). Odlini

EC

Katakombe (arkosolij)

KATAKOMRE

324

Rimljani nisu bili skloni kolektivnim grobljima, nego su eljeli

da u svom vjenom poinku budu
sami ili u krugu svojih obitelji i
istommjenika. Zato su se itave
obitelji pokapale u izdvojenim
hypogeima (krunim prostorijama) u kojima su bili poredani
sarkofazi i urne s pepelom, a kraj
njih se nalazila jo jedna prostorija za pogrebne gozbe (zvana
triclinium). Kako je esto broj
lanova obitelji i istomiljenika
b~? velik a prostor. grob.lja S.a:ea)
nIJe se mogao povecavati u Sinnu,
to se mo u dubinu, pod zemlju,
pa su tako nastali i tavi udesni
podzemni gradovi mrtvih, ne samo u Rimu nego i kraj svih veih
gradova u Rimskom Carstvu. Redovito se katakombe nalaze u
~umarcima, kraj cesta ili na prilazima gradu. Svoje vlastite katakombe gradile su i pojedine vjerske i idejne grupacije, pa su tako
i krani imali svoje katakombe.
To su relativno uski i visoki hodnici koji se kriaju pod pravim
kutem, a na pojedinim mjestima
imaju mala pro~irenja (cubicuZum) gdje su se pokapali odli
niji pokojnici, ili su ta pro~irenja
sluila Za pogrebne sveanosti.
Ostali pokojnici pokapani su u
dugoljastim niama u zidu (loculus) poredanima u nekoliko katova jedna iznad druge. Te niJe
sprijeda su bile zatvorene kamenim ploama ili ciglom. Neke
ni~e su pravokutne, a neke nadsvedene segmentnim lukom (arcosolium). Na ploama kojima bi
se nie s pokojnicima zatvorile
upisala bi se imena pokojnika.
CubicuZa su esto bila ukraena
zidnim slikarijama; u kranskim
katakombama, u prvim vremenima to su bili simbolini prikazi

1tATA1INA

Krista i kr!anski ideogrami, a

kasnije i figuraini prikazi scena
iz Kristova ivota, u prvom redu
onih koje govore o uskrsnuu, i
drugi eshatoloki prizori.
AB
Katarina Aleksandrijska, sveta
(lat. Catharina). Roena je u
Aleksandriji u Egiptu (III. stoljee). Potjee iz ugledne plemike
obitelji, navodno kraljevske krvi.
Matovita legenda o ivotu te
nadaleko poznate svetice pria
kako je ona prije svoga kr!tenja
usnula znaajan san. Vidjela je
Djevicu Mariju gdje dri na rukama dijete Isusa. Djevica zamoli
Isusa da uzme Katarinu za svoju
slubenicu. No Dijete okrenu glavu i ree da ona nije dosta lijepa. Kad se probudila, Katarina,
koja je nadaleko bila uvena zbog
svoje ljepote i uenosti, poe se
pitati kako bi se svidjela boanskome Djetetu. Nije se smirila sve
do krrenja. Nakon krtenja Krist
joj se opet ukae u snu i uzme
je za svoju nebesku zarunicu.
Stavi joj prsten na ruku, i ona
ga nae na ruci kad se probudila. Nv~sila je taj prsten do kraja
svoga Zivota.
U to vrijeme Maksimin II., koji
je carsku krunu dijelio s Konstantinom Velikim iLicinijem,
izabere Aleksandriju za glavni
grad svoga dijela carstva. On
odlui iskorijeniti sve krane i
naredi da se pobiju svi koji ne
bi htjeli rtvovati bogovima.
Katarina, koja se posvetila propovijedanju kranske vjere, odlui posjetiti cara i uvjeriti ga u
okrutnost njegove odluke. Odra
sjajan govor. Car je ostao osupnut, te pozove najuvenije filozofe svoga carstva da pokuhju
pobiti njezinu nauku. Katarina

KATARINA

325

KATARINA

prihvati izazov i svojom rjec!itoUu i razumnoJu obrati filozofe na kransku vjeru. Rasreni
car dade filozofe smaknuti, a Katarinu supa u mranu tamnicu
elei je glau natjerati na pokornost. N o, aneli joj donoJahu
hranu, a Katarina ak uspije
obratiti carevu enu i njezinu
pratnju. U zaslijepljenosti i bijesu
car donese smrtnu presudu za sve
kdane osim Katarine. Zanesen
njezinom ljepotom, ponudi Katarini da mu bude enom i caricom, no ona ga sa zgraanjem
odbije. U krajnjem izljevu oaj
nikog bijesa Maksim tada naredi
da je sveu izmeu etiri kotaa
optoen a oJtricama, te da se razdere na komade. Dok se presuda
izvdavala, snaan plamen s neba
uniti kotae. Tada Katarini odrubie glavu.
Kao Kristova zarunica i zatitnica djevojaka, Katarina je jedan
od omiljelih motiva umjetnikog
stvaran ja
renesansnih
slikara.
Mnogo se slikaju zaruke sv. Katarine s Kristom. Osobita je oznaka sv. Katarine kota s oJtricama. Obino ona nosi krunu na
glavi kao znak kraljevskog podrijetla, palminu granu kao simbol pobjede i ma kao orue muenitva. Zbog velike uenosti
katkad je slikaju s knjigom u
MG
ruci.

So. Katarina. Matej Juni, 1452.,

Lopud, Gospa od Sunja

Katarina Sijenska, sveta (lat. Catharina Siennensis). JoJ kao djevojica (ivjela je u XIV. stoljeu) posveti se Katarina redovnikom ivotu. Zarko je molila
da i njoj, kao i Katarini Aleksandrijskoj, Krist bude nebeski zarunik. Njezina se obitelj najprije
usprotivi toj njezinoj pobonosti,
sve dok je jednoga dana otac ne

KATARINA

326

zate~e s golubicom koja joj je

lebdjela nad glavom. Nakon toga dopusti joj da stupi u dominikanski red. Tu ostade tri godine
u samoi i molitvi, a dua joj
posta zaljubljena u Boju istinu. Smatra se da je do njezinih
misti~nih zaruka s Kristom dolo
nakon tog razdoblja povu~enog
ivota. Ona tada napusti samostan i posveti se brizi za siromdne i bolesne. Stekla je takav
ugled da su graani Firenze, kad
ih je Grgur XI. udario izope
njem, zamolili Katarinu da se za
njih zauzme. Ona ode u Avignon,
gdje je papa tada boravio, i svojom oltroumnou i razborito~u
ostavi na papu takav dojam te
joj on dopusti da sama postavi
uvjete pod kojima bi se Firentinei
mogli ponovno vratiti Crkvi. Ona
kae Grguru kako je jedan od
poglavitih razloga za neposlunost
Firentinaca upravo papin trajan
boravak u Avignonu, a ne u Rimu. Na njezino nagovaranje
Grgur se vrati u Rim. Za svega
je ivota bila osoba velika utjecaja, i neprestance je nastojala
oko ja~anja i pro~ienja papinske slube.
O sv. Katarini postoje mnoge legende. Meu ostalima tu je i njezin duhovni doivljaj to se zbio
u Pisi. Za vrijeme molitve jednog
jutra padne u zanos ponesena
Bojom ljubavi. Kad se osvijestila i pribrala, vidje na svojim rukama, nogama i boku stigme, tO
jest oiljke rana kakve je Krist
zadobio na kriu.
Prikazuje se sv. Katarina u habitu dominikanskog reda, koji je
dri i asti kao jednu od najveih
svojih svetica; obi~no pokazuje
stigme koje je primila u Pisi. Cesto dri u ruci kri povrh kojega

KATARINA

je ljiljan, ili pak srce. Katkad

ima u ruci krunicu (ruarij) i
na glavi trnovu krunu. Njezine
mistine zaruke uvijek su bile
omiljeli predmet slikanja, posebice kao sporedna zgoda pri slikanju Bogorodice s Djetetom.
MG

Katedra (gr~. kathedra .sjedalo,

stolac, uiteljska stolica). Slubeno biskupovo prijestolje ili stolica, ili kako se obino naziva:
katedra, simbol je biskupskog dostojanstva. Pojavljuje se jo u
prva vremena kranstva. Smjeteno je danas na lijevoj strani
svetita, no do XI. st. ono se
nalazilo iza oltara u dnu apside
(~ subselia). To mjesto biskupsko prijestolje jo uvijek ima u
starim bazilikama (kod nas u Pore~u i Zadru). U starini katedrom
se naziva u~iteljska stolica (slino
kao na dananjim sveuilitima).
Biskupska crkva, kao glavna
crkva na podru~ju biskupije, zove
se katedrala ili stolna crkva jer
se u njoj nalazi katedra (biskupov prijestol) kao znak njegove
~asti nadlctva.
MG
Katedrala

stolna crkva

<

sgr~.
Kateheza (lat. catechesis
katlkhesis .pouka < gr~. katekhern nasuprot jeati, [glasno]
pouavatic < kata prema, niz
+ ekhi5 .jeka). Sustavno usmeno
AB
izlaganje vjerskih istina.

Katekizam (slat. catechismus, ~

KATEHEZA). Prirunik koji sadri
vjerske pouke u obliku pitanja
i odgovora. Prvi se katekizam
javlja u VIII. stoljeu, ali e
svoj procvat doivjeti tek u XVI.
stoljeu, u doba protureformacije,
radi pobijanja reformistikih stru-

KATEKUMEN

KAZULA

327

ja. Katekizam su izdavali i reformatori (npr. Luther i Kalvin).

Najpoznatiji pisac katolikih katekizama jest Robert Belarmin
(t 1621).
AD
Katekumen (gr~. katekboumenos
.koji biva pouavan, uenik. <
katekhoumai .bivam pouavan,
~ KATEHEZA). Pripravnik za ~
kdtenje. (~ Katekumenat).
Katekumenat (lat. catechumenatus, ~ KATEHEZA) Didaktiko
-moralna pouka kao priprava na
~ krtenje u prvim stoljeima
kranstva. Trajao je od jedne
do tri godine, a gdjekad i samo
nekoliko mjeseci. Na Sredozemlju
svoj apogej doivljava od IV. do
VI. stoljea, a u .barbarskim
zemljama (tamo gdje se krste
odrasli) traje do kraja IX. stoljea. U IV. i V. stoljeu katekumenat i svi njegovi dijelovi razvili
su se u vrlo bogat i gotovo teatralan obred; katekumenat je u tri susljedna stupnja - trajao
tti godine tvorei dinaminu i
dramatinu kransku inicijaciju
s poukama, uvoenjem u kran
ske misterije, egzorcizmima itd.,
inicijaciju kakvu, sudei po brojnim i sadrajem bogatim tekstovima, ne nalazimo ni u jednoj
drugoj religiji. Kad bi se pribliio dan krtenja, pred Uskrs, katekumeni su podvrgavani zadnjim
ispitima (~ skrutinij) da se ispita
jesu li zaista zavrijedili primiti
~ krst. Oni koji bi proli sve
skrutinije bivali su u uskrsnoj
noi krteni. (~ Krtenje).

AD

Katekumeneion (gr~. katekboum~neion .prostorija za katekumena, uionica). Prostorija (od

IV. do VI. stoljea) u sklopu ba-

zilikalnog kompleksa, neposredno

povezana s ~ krstionicom; u
njoj su ~ katekumeni dobivali
pouku, vrili posljednje pripreme
i skidali odijelo prije ulaska u
krstionicu radi ~ krhenja.

AD

Kazimir, sveti (lat. CasimirllS;

polj. Kazimierz; lit. Kazimieras).
Sin poljsko-litvanskog kralja Kazimira IV. Jagjelovia, roen u
Krakovu 1458. Urotnici protiv
kralja Matije Korvina izabrae ga
1471. za ugarsko-hrvatskog kralja i on je kao trinaestogodinji
djeak bio poslan u Ugarsku na
elu vojske, ali ga je kralj Matija
opkolio na Badnjak u Njitri (Slovaka), odakle mu je uspjelo pobjei. Za vrijeme oeva boravka
u Litvi, kratko vrijeme vlada u
Poljskoj. God. 1481. otklanja enidbu, predaje se samo pobonosti i umire na glasu svetosti 4.
oujka 1484. uGrodnu (Bjeloruska). Krivo mu pripisuju himan
Omni die - .Majku Boga velikoga. Kanoniziran 1521.
Prikazuju ga u poljskoj kraljevskoj nonji, s krunom, ezlom i
ljiljanom (znakom djevianstva).
Tijelo mu po~iva u katedrali u
Vilnu (Vilnius, Litva); u njoj je
iKazimirova asna ikona iz
XVI. st. - Patron Poljske i Litve
(nazivaju ga Kazimir Poljski i
Kazimir Litvanski), mladei, djevianstva i istoe. Zazivaju ga
u ratovima i kunim bolestima;
protiv neprijatelja vjere i domovine.
Spomendan u Rimskom kalendaru od 1621. na dan 4. oujka.
Ostao i nakon 1969.
MD
Kazula

misnica

KAZNJAVANJE

KIMERNISA

328

Kanjavanje Heliodora. (2 Mak

3,7-39). Heliodor, vojskovoa
sirskog okupatora Palestine, unato opomenama velikog sveeni
ka, prodire u svetite jeruzalemskoga hrama da mu opljaka
srebro i zlato, ali u djelu biva
sprijeen nebeskom intervencijom.
Pojavljuje se nebeski konjanik u
zlatnome oklopu jaui na bijelcu; bijelac se propinje i udara
Heliodora prednjim kopitima. Pojavljuju se i dva anela svaki sa
svoje strane Heliodora, te ga stanu bievati dok nije pao na tlo
onesvijeten.

Prefiguracija za prizor -+ Isus

tjera trgovce iz hrama.
BE

ma kao simbol divljakih nasrtaja

opakih.
Nerijetko se kentaur susree na
slikama o ivotu sv. Antuna Opata, ier mu je, po legendi, to udo
vino bie u pustinji pokazalo
put kojim e stii k sv. Pavlu
Pustinjaku.
MG
Kerubini -+

aneli

Kesten (Castanea sativa). Ljuska

u kojoj se nalazi kesten puna je
bodljika, ali mu one ne mogu
nauditi. Po tome je kesten simbol
istoe, jer ta krepost oituje pobjedu nad tjelesnim poudama,
koje su predstavljene bodljikama.
MG

Kanjavanje Kore. (Br, gl. 16).

Leviti pobunjeni protiv Mojsija:
Kore, Datan i Abiron, poduprti
od dvjesta pedeset izraelskih poglavara, a pretendirajui na sveenitvo tako da bi bili u tome
izjednaeni s -+ Aronom, starozavjetnim -+ velikim sveenikom,
bili su udesnom intervencijom
kanjeni zbog svog svetogrdnog
zahtjeva, te ih je pred njihovim
htorima progutala zemlja, a dvjesta pedeset izraelskih poglavara
sagao je oganj iz njihovih -+ kaBE
dionica.
Kentaur (gr. pl. Kentauroi). To
mitoloJko udoviJte imalo je
konjsko tijelo, a prsa i glavu
ljudskog bia. Taj se lik u kdan
skoj umjetnosti primjenjuje da se
njime oznae divlje strasti i ispadi, osobito grijeh preljubnitva.
Katkad taj stvor oslikava grubu
silu i osvetu; zatim, simbolizira
krivovjerca, ovjeka u sebi podijeljena, koji se propinje izmeu
dobra i zla. Katkad se kentaur
slika s lakom i strijelom u ruka-

Kimernisa, legendarna mucemca

(slat. Wilgefortis, Liberatrix; slov.
Kimemis). Legenda, kojoj korijenje see u rani srednji vijek,
svoj vdi obris dobila je u XIV.
stoljeu, a kasnije se proJirila po
svoj Evropi sve do XIX. stoljea.
Kimernisa bi po legendi bila lijepa ki portugalskog kralja koja
se zaljubila u Krista. Kad ju je
zaprosio jedan poganski kraljevi,
molila je Krista da je unakazi,
na to joj je narasla brada. Otac,
bijesan, dao ju je pribiti na kri.
Dok je visjela na kriu, prolazio
je mimo neki putujui gusla i
umiruoj

Kirnernisi

zasvirao,

ona mu je s noge spustila zlatnu

cipelicu. Kad su tog guslaa optuili zbog krae i htjeli ga smaknuti, ona mu je dobacila i drugu
cipelicu. - Na ikonografski motiv utjecala je i slinost Krista
na kriu u dugoj haljini (tip Volta
santo >sveto lice u Lucei). Pri
hvaena je ak i u Rimski martirologij. Blagdan joj je bio 20.
srpnja. Preko Nizozemske njen se

329

KIP

kult ra~irio po Njemakoj, Francuskoj, ~panjolskoj i Austriji; ve

u kasnom XIV. stoljeu bila je
poznata i u Sloveniji, a u baroku
i u Hrvatskoj. U XX. stoljeu
njen je kult utrnuo. Atribut joj
je gusla s cipelicom. Prikazuje
se visei na kriu u dugoj enskoj
haljini i s dugakom bradom, a
kraj njenih nogu je gusla.

EC
Kip sastavljen od razliita materijala: _ Danijel (Nabukodonozorov san)
Kia: _

Ilija prorok

Kir._ Cir
Kit (Balama). . Prema starodrevnoj prii, neki su mornari za golemo kitova tijelo mislili da je
otok pa su usidrili svoje lae na
njegovim krajevima. Kad je divovsko stvorenje iznenada zaronilo, bili su povueni u bezdan.
Tako je do~lo do toga da je kit
postao slikom avla i njegova lukavstva. Razjapljene kitove ralje
esto se prikazuju kao otvorena
vrata pakla.
Kit se takoer javlja u biblijskom
kazivanju o Joni. Jonu je kit najprije progutao, a nakon tri dana
iva ga izbacio na kopno. Jonin
je doivljaj u alegorijskom smislu
protumaen kao Kristov boravak
u grobu i kao alegorija njegova
uskrsnua poslije tri dana. Nepoznavanje kitova izgleda i ponahnja, a k tome i neizvjesnost o
samoj naravi biblijskog morskog
udovita, sprijeila je slikare talijanske renesanse da stvore djela
s prikazima kita prirodna izgleda. Njima je Janino udovite

KLAUSTAR

esto nalik na zmaja, na nespretnu golemu ribu ili na dupina.

MG

Klara, sveta (lat. Clara). Rodom

iz Assisija (XIII. stoljee). Rano
je stupila u redovniki ivot kao
uenica sv. Franje Asikoga. Godine 1212. potajno ode u matinu crkvu franjevakog reda i
ondje poloi franjevake zavjete.
Kasnije je dobila odobrenje da
osnuje svoj red, koji se prozvao
redom siroma~nih klarisa. Glavno
podruje djelovanja toga reda jest
zbrinjavanje i odgoj siroma~nih
djevojaka. Postoji legenda koja
pria kako je ona jednom zgodom, dok su njezin samostan opsjedali Saraceni, ustala iz kreveta,
otma u crkvu i piksidu s posveenim hostijama stavila na prag
samostana. Tu je kleknula i poela moliti i pjevati. Kad nevjernici spazi~e hostiju, baci~e oruje
i pobjegoe.
N a temelju te legende svetaka
je oznaka sv. Klare piksida s hostijama; obino je odjevena u sivu
haljinu s crnim velom i franjevakim pojasom. Jo~ se, gdjekad,
slika s ljiljanom istoe, s palmom pobjede i esticom pravoga
MG
kria u moniku.
Klarise _

franjevci

Klaustar (lat. clustrum kljua

nica, zagraena mjestoc). etve
rokutno dvorite u unutra~n josti
_ samostana koje je na sredini
potpuno otvoreno, a na stranicama se nalaze nadsvoeni trijemovi kojih se svod jednom stranom oslanja na zidove zgrade, a
drugom, prema otvorenom dijelu,
na stupove. Svodovi i stupovi
slijede stilske karakteristike vre-

KLAUDIJE

mena u kome nastaju. Usred otvorenog dijela nalazi se grlo bunara, a ostali je dio poploen. Ponegdje je u otvorenom dijelu,
oko bunara, zasaeno ljekovito i
aromatino bilje (tzv. viridarij)
koje slui za potrebe ljekarne.
Na rubu trijemova u prizemlju
niu se druJtveni prostori: crkva,
sakristija, kapitularna dvorana,
refektorij, ljekarna, sobe za goste i sl., U koje se ulazi izravno
iz klaustra. Iznad trijemova nalazi se obino terasa na koju se
prilazi s prvog kata samostana.
Klaustar svoje podrijetlo vue iz
antikog atrija i peristiIne gradnje uope, a u krJanskoj e se
arhitekturi poeti javljati u V.
st. U 13. stoljeu postao je redovit i sastavni dio samostana,
osobito u gradovima, te u tO doba poprima u neku ruku funkciju
intelektualnog trga. Oblik mu je
kvadratan u doba romanike, gotike i renesanse, a u doba baroka
poprima oblik pravokutnika.
AB

Klaudije, sveti: ~
okrunjenih
Klanjanje janjetu:

KLEMENT

330

etvorica

Apokalipsa

Klas ~ Bogorodica s klasjem

Klecalo. Prenosna klupica s naslonom za ruke, namijenjena za
individualno klean;e. U stilskim
karakteristikama slijedi ostali namjeJtaj.
AB
Klement Ohridski, sveti, biskup
(lat. Clemens; srp. i maked. Kliment). tovan u istonim slavenskim Crkvama: srpskoj, bugarsko;, makedonskoj, od najstarijih
vremena zajedno s ostalim ueni-

cima sv. irila i Metoda, slavenskih apostola: Gorazdom, Naumom, Angelarom i Savom. U najnovije doba (od 1960) dobiva liturgijsko Jtovanje i u slavenskim
Crkvama katolikog Zapada:
ukrajinskoj, slovenskoj, hrvatskoj
(akovo, Beograd), od 1975. takoer zajedno s drugovima. Isto
na ih Crkva naziva petoislenici
ma,
ve

odnosno

sedmoislenicimaJ

prema tome pribraja li im i

sv. irila i Metoda (stsl. islo
_broje).
Nakon smrti sv. Metoda, 6. travnja 885., njegovi uenici, prognani iz Moravske, raspdili su se po
junoslavenskim krajevima, osobito po Bugarskoj i Makedoniji.
Iz Srijema su preJli Dunav kod
Zemuna i Beograda. Gorazd, imenovan od Metoda nasljednikom
na biskupskoj stolici panonsko-srijemskoj, dospijeva protjeran
navodno do Berata u Albaniji.
Klement i Naum nastanjuju se u
blizini Ohridskog jezera, gdje
razvijaju veliku djelatnost: Klement kao biskup veliki i osniva kole, a Naum kao monah.
U Makedoniji se aste kao narodni prosvjetitelji. Angelaru i
Savi se nakon prelaska u Bugarsku posve gubi trag. Klement
je umro u Ohridu 27. srpnja 916.,
a Naum u samostanu koji je sam
podigao, na jugu Ohridskog jezera, 23. prosinca 910.
U istonoj Crkvi slave se na dane
svoje smrti, a u Hrvata i Slovenaca zajedniki 27. srpnja.
Klementa slikaju kao istonjakog
episkopa s knjigom u ruci, a
Nauma kao monaha. Hrvatski
glagol jski misal izdan u Rimu
1927. donosi svu petoricu na naslovnoj slici za Misi vlae (vlastite mise): Gorazd u redovni-

KLEMENT

koj odjei klei pred papom Hadrijanom, kojemu pod nogama

stoji latinska mitra; Klement stoji
iza sv. irila u odjei istonja
kog episkopa; Naum naklonjen
klei pred papom odjeven kao
monah; Angelar i Sava u desnom kutu zajedniki dre knjigu
ispisanu glagoljskim pismenima,
odjeveni kao monasi. Pred imenom svakoga od njih stoji oznaka
.sveti. (sv.).
MD
Klement papa, sveti (lat. Clemens Alexandrinus). Rimljanin
(II. stoljee), apostolski otac. Jedan je od prvih rimskih biskupa.
Bio je uenik sv. Petra i sv. Pavla, ~to navodi neke povjesniare
da ga smatraju neposrednim nasljednikom sv. Petra. Jedan je od
najistaknutijih ranokr~anskih pisaca, i o njemu postoje mnoge
legende. Kae se da je za vladavine rimskog cara Trajana Klement bio prognan na rad u kamenolome mramora na Krim jer
se nije htio odrei kdanstva.
Mnogi od njegovih obraenika
poo~e s njim u progonstvo. Mnogo su trpjeli zbog nestaice pitke
vode. Klement se obrati Bogu za
pomo i, gle, neko janje se pojavi
i povede ih na odreeno mjesto.
Tu Klement svojim trnokopom
udari o zemlju i smjesta se pojavi
izvor vode. Razjareni zbog tog
uda, progonitelji mu svezae sidro oko vrata i sunovratie ga u
more. No njegovi sljedbenici poe~e usrdno moliti, i voda se povue te otkrije mali hram u kojem
se nae sveevo tijelo. S Krima
je posmrtne ostatke sv. Klementa
u Rim prenio Konstantin, poznat
pod imenom sv. iril, jedan od
dvojice apostola slavenskih naroda.

331

KLJUC

Zbog spomenute legende sv. Klement se obino prikazuje sa sidrom oko vrata ili pokraj sebe.
esto se javlja s janjetom koje
ga je dovelo do vode, ili s izvorom koji je izbio iz zemlje. Ope
nito je odjeven u papinsku odjeu.
MG

Klerik (kasnolat. eleneus ( gr.

kLerik6s, prema kleros .rijeb, rijebom ba~tinjeni imutake i kleroun .tijebom birati [na primjer
suce i arhonte u staroj Ateni] e).
1. Osoba koja je odreena, .kojoj je palo u dioe (Ps 15) da u
ime zajednice ljudi (puk = gr.
laos) slui boanstvu i da se brine da u komuniciranju izmeu
ljudi i boanstva budu potivane
drutvene i boanske norme.
2. U kdanstvu, osoba koja je
primila jedan od sedam stupnjeva
~ sveenikog reenja i tako na
sebe preuzela neku slubu u crkvenoj ~ hijerarhiji. Stupanje u stale klerika i pojedine njegove
stupnjeve oznaeno je posebnim
obredima, a svaki stupanj obvezuje na no~enje posebnih oznaka
stupnja kojem klerik pripada.

AB
KlijeJta. (Skare). KlijeJta su oznaka muenitva sv. Agate, kojoj
su klijehima ili ~karama kidali
grudi. Ona su takoer i znak
raspoznavanja
sv.
Apolonije
Aleksandrijske, za koju se kae
da su joj za vrijeme muenja klijeJtima upali zube.
MG
Klju.

Prema Matejevu evanelju

(16, 19), Isus je rekao Petru:
Tebi u dati kljueve kraljevstva nebeskog, pa to god sveeJ
na zemlji, bit e svezano i na

332

KLJUCEVI

nebesima ... Stoga se sv. Petar

smatra nebeskim vratarom, a
njegova je oznaka klju ili sveanj kljueva (esto dva, jedan
zlatni, a jedan eljezni).
Sv. Marta kao zatitnica enskih
poslova i urednog domainstva
slika se esto s velikim svenjem
kljueva koji joj vise O pojasu.

MG

Kljuevi:
-+ T raditio clavium
(izruenje kljueva sv. Petru).
Kljuevi su atribut sv. Petra.
Ukrtena dva kljua simbol su

papinstva. -+ Traditio legis (izruenje vlasti).

Knjiga. Kad se knjiga upotrebljava kao simbol u umjetnosti renesanse, ona ima vei broj zna~e
nja, ~to najvie zavisi o prikazanoj osobi.
Knjiga u rukama evanelista ili
apostola predstavlja Novi zavjet.
U rukama sv. Stjepana predouje
Stari zavjet. U rukama kojeg
drugog sveca znak je da se on
odlikovao svojom ueno!u ili
svojim spisima. U tom se smislu
upotrebljava kao oznaka sv. Katarine Sijenske, crkvenih naui
telja, sv. Tome Akvinskog i sv.
Bernarda iz Clairvauxa. Na slikama koje se odnose na monake
redove knjiga s perom i tintarnicom oznauje da je prikazana
osoba bila pisac, a na to katkad
upuuju i slova s naslovom djela.
Otvorena knjiga u rukama osnivaa nekog reda simbol je praviJa toga reda, a na njoj je obino
ispisana poetna reenica iz pravila.
Knjiga sa slovima alfa i omega
(A i .n) oznaka je za Krista. Zapeaena knjiga esto se stavlja
u ruke Djevice Marije u vezi s

KOLO SRECE

rijeima Psalma 139,

tvoje ve tada gledahu

16 : Oi
djela moja ... ' Knjiga sa .sedam peata
(Otk 5, 1-10), na kojoj katkad
sjedi Jaganjac Boji (-+ janje),
znamen je Posljednjega suda.
Sv. Augustin se esto prikazuje,
poput evanelista, s knjigom i
perom u ruci, a sv. Antun Padovanski s knjigom koja je probodena maem.
MG

Kocke. Ponekad se kocke uzimaju

kao simbol Kristove muke, u vezi
sa zgodom s vojnicima koji su
nakon razapinjanja bacali kocke
za Kristovu neivenu koulju. A
koulja nije bila ~ivana, ve sva
otkana od vrha do dna. Rekoe
meusobno: Ne parajmo je, ve
bacimo za nju kocku komu e
pripasti! (Iv 19,23-24).

MG
Kolo. (Kota). Kolo koje se okree znak je boanske moi, osobito ako je prikazano kao uareno. Ono Se javlja u prikazu
izgona Adama i Eve iz raja zemaljskoga. Boji se prijestol e
stO slika na goruim kolima koja
imaju oi i krila, oito na temelju
Ezekijelova vienja (Ez 1, 27).
Kolo s otricama posebna je oznaka sv. Katarine Aleksandrijske,
koja je muena tim muilom.

MG
Kolo sree. Prastara pred~db~
kola koje se neprestano vrtl vec
je u antiki imala literarnu i ikonografsku primjenu u opisivanju
nestalnosti i promjenljivosti ljudske sree (Lukijan, Boetius). Na
srednjovjekovne predodbe kola
sree odluno je utjecao Boetius
'djelom De comolatione philosophiae (oko god. 500. n. e.), koje

KOLO SRECE

Kolo

333

sree.

KOLO SRECE

Amiens, katedrala, juna rozeta, 12. st.

je tokom svega srednjeg vijeka

bilo mnogo itano i citirano. Dok
antika vidi u nestalnosti igru slijepog usuda (boica Fortuna),
kdanski srednji vijek vidi u toj
nestalnosti jednu od posljedica
ljudskog pada nakon istonog
grijeha i izvlai iz promjenljivosti ivota moralnu pouku o prolaznosti vlasti, bogatstva, slave,
mladosti i zdravlja da bi itaoca
ili gledaoca impresionirala i uputila ga prema jedinoj stalnosti,
Bogu. Iz srednjovjekovnih vrela
doznajemo da su se u teatru i u
propovijedima sluili spravom,
modelom kotaa to se okretao
pomou ruke; na obodu kotac.i

bile su obino privdene figure

kralja koji se nada da e zavladati, koji sada vlada, kome izmie vlast i koji je izgubio vlast
- ve prema poloaju koji zauzimlje u pojedinom trenutku vrtnje kola (u uzlaenju, na vrhu,
u silaenju i na dnu kola). U
ikonografiji pojavljuje se motiv
kola sree od XII. do XVI. stoljea u minijaturama (najee u
ilustracijama Boecijeva djela), u
grafici, u monumentalnom slikarstvu na oslikanim prozorima, na
freskama crkava i profanih prostora te u skulpturi na prozornim
ruama usred proelja katedrala.

KOLOBI]

334

BoHca Fonuna (zavezanih o~iju)

prikazana je kao pokreta~ vrtnje,
bilo u sredihu kola, bilo pokraj
kola (!tO je ~e!e), pokreui ga
rukom. Na Kolu sree iz godine
1474. na freski majstora Vincenta
iz Kastva u Bermu u Istri (freska
je nastala prema grafikom predlo!ku Majstora sa svicima)
iznad Fortune stoji Bog. On u
ruci dri konop kojim je vezana
ru~ka; na taj nain je antikni
slijepi usud zamijenjen idejom
Boje providnosti.
BF
Kolobij (sgr~. kolabion halja bez
rukava). Tunika koja see do
gleanja, opasana pojasom, a ima
kratke rukave. Na Istoku su,
zbog sramotnosti golotinje, prikazivali Krista raspeta na kriu
odjevena u takvu tuniku. (-+ Raspee, -+ raspelo, -+ perisoma).

KONFIRMATORIJ

2. Pokrajinski koncil jest skup

-+ biskupa, -+ arhiakona, -+

dekana i jo! nekih uglednih klerika neke crkvene pokrajine, s

metropolitom na elu, a ima vlast
donositi pokrajinske odredbe O
crkvenoj disciplini.
AH
Konfesija (lat. con/essio priznavanje, ispovijedanje). U ranokr!anskim i ranosrednjovjekovnim crkvama grob muenika ili
sveca ispod -+ oltara. Isprva je
to zatvoreni sarkofag zazidan u
oltaru ili ispod njega. Kasnije (VI.
stoljee i dalje) u zidu oltara pravi se prozori ili jednostavna
rupa kroz koju se moe vidjeti
sarkofag (fenestella con/essionis

AB

Kompletonj
zavr~ni

(lat.

completorium

dio, prema lat. com-

plere napuniti, dovr!iti; hrv.

izraz poveerje). Posljednji dio
(hora as, sat) -+ brevijara
koji se moli neposredno prije spavanja, a sastoji se od tri psalma
s jednom antifonom, jednog himna, responzorija i molitve.

AB
Komunal -+ misa
Koncil (lat. concilium sastanak,
sabor). Kolektivni organ upravIjanja Crkvom. (-+ Hijerarhija).
1. Ekumenski (sveopi) koncil jest
skup svih biskupa katolike Crkve
s papom na elu, a ima vlast
odreivati i ureivati crkvenu
doktrinu, liturgiju i disciplinu.

Oltar s konfesijom. Rim, S. Alessandro, J. st.

-prozori

ispovijedanja); iz toga se s vremenom razvija komora

za sarkofag ispod oltara koja postaje pristupna ljudima, a zatim
u romanici i ovei oblikovani
prostor sa svodovima i stupovima (-+ kripta).
AH
Konfirmatorij (lat. con/irmatorium ( con/irmare potvrditi).
Prostorije u sklopu bazilikaInog
kompleksa u ranom srednjem vijeku u kojoj se dijelio -+ sakra-

KONKORDANCIJE

KOR

335

menat ~ krizme. Zapravo, to je

isto ~tO i ~ konsignatorij, jer ih
izvori alternativno upotrebljavaju.
AB
Konkordaneije (slat. pl. concordantiae .podudarnosti, slaganja.,
prema concordare slagati se.).
l. Konkordancije su sistemi sukladnosti, podudarnosti dogaaja
Starog zavjeta s dogaajima iz
Novog zavjeta (~ prefiguracija,
-+ tipologija). 2. Konkordancije
'u struni nazivi za pregledan
popis, abecednim redom, vanijih rijei iz Sv. pisma s naznakom mjesra u tekstovima gdje se
nalaze.
BF

Konji ognjeni: -+ Ilija prorok;

-+ Elizej, prorok
Kopa. Pla~t ili pluvijal sprijeda
se zakopava bogato urdenom
kopom, koja je katkad izraena

od dragocjene kovine.

MG

Koplje. Kao orue kojim je Kristu na kriu proboden bok, koplje je znak muke. Sv. Juraj iz
Kapadocije prikazuje se s kopljem
u jednoj ruci. Ono je gdjekad
slomljeno, jer mu se, po legendi,
u borbi sa zmajem koplje slomilo,
pa je zmaja usmrtio maem. Jedna vrsta koplja oznaka je sv.
Tome apostola kao sredstvo njeMG
gova muenHtva.

Konsignatorij (lat. consignatorium,

_peatiti, po"
Uranokranskom
razdoblju (V.-VI. stoljee) prostorija neposredno kraj ~ krstio-

prema consignare

KopljonoJa (Longin): -+ raspe&

tvrivati).

nice u kojoj su novokrtenici odmah poslije krtenja primali sakramenat ~ krizme (potvrde).
U njima se ponekad vrila i
pouka ~ katekumena prije krtenja. Cesto se alternira s ~ konAB
firmatorijem.
Konstantin, Konstantinov edikt:

-+ Milanski edikt
Konstantinov kril: -+ krii
Konventualei -+ franjevci
Konj (Equus). U drevnoj mitologiji konj je znamen Sunca, kao
to je vol znak Mjeseca. U um jetnosti renesanse konj se, meutim,
prikazuje najde kao simbol poude. To se znaenje oslanja na
rijei Jeremijine (5,8): .Oni su
ko ugojeni, sileni konji: ru za
enom blinjega svoga..
MG

Koprena. Koprena je lanen omota (katkad se naziva i veo) koji

prekriva glavu, vrat i dio lica
MG
kod redovnice.
Kor (gr.: khoros ples, kolo,
zbor koji plesom i pjesmom slavi
boanstvo). U helenskoj antiki
to je zbor koji izvodi obredni
ples i pjevanje na sveanostima
u ast bogova. U kranstvu tu
ulogu, ali samo u pjevanju, preuzima _ schola cantorum, koja je
svoje mjesto imala na ~ bemi izmeu oltara i crkvenih brodova.
U srednjem vijeku, kada oltar
prelazi u dno apside, na stranicama apside postavljaju se sjedala
za biskupsku _ asistenciju i _
kanonike; ona dobivaju naziv
korska sjedala ili jednostavno kor.
U tom razdoblju pjevaki zbor
(schola cantorum) dobiva mjesto
tik iza sjedala (~ korske klupe).
U doba baroka - schola cantorum seli se k orguljama na gale-

KORABLJA

riju sagraenu ili iznad ulazne

stijene ili u srednjem dijelu broda, ~to se pokatkad naziva kor,
ali je ispravniji naziv pjevalite.

AB
Korablja. (post 6,11-16). Plutajui objekt u kome se ~ Noa
s obitelju spasio za ~ opeg potopa. Prefiguracija je Kristove
~ Crkve, Petrove lae, koja plovi na uzburkanim vodama svijeta, a sredstvo je ljudskog spasa.
U najranijoj ikonografiji prikazana je u abrevijaturi, i to u
obliku ko~are koja pluta, a iz nje
viri polulik Noe. Zatim se javlja
i u obliku kue na vodi ili kao
bazilika (s o~itom aluzijom na
Kristovu Crkvu), ali i kao realisti~ki prikaz broda.
BF
Korah

KOSA

336

Kore

Koralji. Koralji su se upotrebljavali kao za~tita od .uroka i kao

takvi redovito su se vje~ali djeci
oko vrata. Na slikama koje prikazuju dijete Isusa koralji zna~e
za~titu od zla.
MG
Korbinijan, sveti, biskup (lat.
Corbinianus). Bio je plemikog
galsko-frana~kog roda, roen oko
680. godine, vjerojatno U Castrusu (Arpajon) kraj Meluna. Godine
714. postaje biskup u Freisingu
u Bavarskoj, a umro je izmeu
720. i 730. i bio pokopan u Zenoburgu kraj Merana. Izmeu
765. i 768. tijelo mu je preneseno
u Freising. Po legendi, jednom
kad je hodo~astio u Rim, medvjed mu je rastrgao mazgu koja
mu je nosila teret, pa je na sveev nalog dalje medvjed morao
nositi teret. Blagdan mu je 8.
rujna. Bio je ~aen u Bavarskoj

i u krajevima gdje je Freising

imao svoje posjede, pa tako i II
Sloveniji. Atribut mu je medvjed
s teretom na leima. Obi~no se
slika kako putuje u Rim, kako
mu medvjed razdire mazgu, ili
pak prizor njegove smrti. Patron
je Freisinga.
EC
Kore

kanjavanje Kore

Korizma (lat. quadragesima .e

trdeseti [dan]; etrdesetnica, razdoblje od etrdeset dana). Vrijeme od etrdeset dana prije
Uskrsa (poinje na istu srijedu)
koje slui kao priprava za Uskrs.
U ranokranska doba u to su
vrijeme ~ katekumeni primali
posebne, zadnje pouke i bili podvrgavani ~ skrutinijima, da se
ispita jesu li .prikladni za krte~~

AS

Korporal (slat. corporale, prema

lat. corpus tijelo): ~ tjelesnik.
Kos (Turdus meru/a). Crno perje
i milozvuno pjevanje kosa razlogom su to se on smatra simbolom
tame grijeha i zavodljiva napastavanja tijela. U tom se smislu
esto pojavljuje u prizorima iz
ivota sv. Benedikta, koji je vodio estoku borbu protiv tjelesnih
napasti. Legenda pria kako se
avao, dok je sv. Benedikt bio
zadubljen u molitvu, pojavio u
liku kosa nastojei odvratiti njegovu pozornost od pobonosti.
No svetac je u ptici prepoznao
avla i otjerao ga znakom kria.
MG

Kosa. (Srp). Kosa, a tako i srp,

simbolizira presijecanje ivotne
niti. Dosljedno tome, upotrebljava
se kao znak smrti. Smrt se najee prikazuje kao kostur koji

KOSA

337

dri kosu u ruci. (-+ Nedjelja

sveta; -+ ples mrtvaca).
MG
Kosa (vlasi). Raspletena i razbaru~ena kosa znak su pokore. Podrijetlo toga znaka izvodi se iz
zgode koju biljei Luka (7,
37-38): Najedanput se pojavi
neka ena koja bija~e javna gre~
nica. Ona, kad saznade da je
Isus za stolom u Farizejevoj kui ... , stade iza njega do njegovih nogu te plaui poe mu suzama prati noge, otirati ih svojom
kosom . Ta je biblijska zgoda
ponukala pustinjake i sve pokornike da svoju kosu pu~taju rasti
ne brinui se za njen izgled. (-+
Marija Magdalena).
U starodrevna vremena neudata
je ena nosila dugu i raspletenu
kosu. Zato se esto svete djevice
prikazuju s dugom kosom koja
im pada preko ramena. Kad se
m~karci prikazuju s dugom kosom, to je znak snage, kako tO
proizlazi iz prie o Samsonu (Suci 16, 17).
MG
Kostarice (vrii). Kostarica je
mala staklena ili kovana posudica
s pipcem u kojoj se uva voda i
vino namijenjeni euharistijskom
inu. Kao simbol oznaava spasenje. (-+ Ampulice).

Staklene ampulice, 20. st.

22 LEKSIKON IKONOGRAFIJE

KOTA

Kosti -+ Ezekijel (oivjele kosti)

Kostur. Oiti su razlozi zbog kojih se kostur smatra znakom smrti.
esto se kostur prikazuje s kosom
(ili srpom) u jednoj ruci, ~to oznauje presijecanje ivotne niti, i s
pje~anom UrOm u drugoj ruci,
~to znai urno odmicanje vremena. Katkad je kostur takoer prilika odreene zarazne bolesti (npr.
kuge).
MG
Kosturnica (lat. ossaTium ( os,

ossis kost, ili carnarium < caro)

carnis .tijelo; njem. KarneT). Iz
po~tovanja prema ostacima ljudskog tijela i na temelju dogmatskog lanka o uskrsnuu tijela,
ljudske kosti iskopane na grobljima prigodom novih ukopa ili
sluajno, pohranjuju se u zajedniku grobnicu, kosturnicu. Ona
je u srednjem vijeku, (od XII. do
XV. stoljea) bila posebna grae
vina na grobljima, blizu upne
crkve. Redovito je krunog tlocrta s malom apsidom ; u prizemlju je spremnica za kosti, a na
katu kapela s oltarom namijenjena liturgiji za pokojnike. Zidovi
su redovito ukra~eni freskama s
temom smrti i eshatologije. AB
Ko~nica.

Velika rjeitost esto je

predstavljena ko~nicom, prema
uzreici: .Medene rijei! Tako
se ona pridaje kao oznaka sv.
Bernardu iz Clairvauxa i sv. Ambroziju, jer je .njihov govor bio
sladak pOput meda. (-+ Pela).
MG
Kota (ko~uljica, superpelicej). Kota je bijela lanena ko~ulja koja
see do koljena. Njeni ~iroki i
nabrani rukavi kao i rubovi esto
su ukra~eni ipkama. Ona je svoj-

KOTA

338

stvena niiim redovima, a osobe

sa svetim redom nose je kod razlic!itih obreda izvan mise i to povrh
talara. Simbol je ovjeka koji se
obnovio u pravednosti i pravoj
svetosti.
MG
Kota

-+ kolo

Kotai,

ognjeni: -+ Ezekijel pro-

rok
Kotao s uljem. Kotao je znak
raspoznavanja sv. Ivana Evane
lista koji je, prema legendi, bio
baen u kotao vrelog ulja, ali je
udom spalen od smrti.
MG
Kovani novac. Trideset srebrnika
predstavljaju jedan od znakova
muke Kristove, jer podsjeaju na
Judinu izdaju. Juda Iskariotski
ode glavarima sveenikim te im
ree: to ete mi dati, pa da vam
ga izdam? Oni mu poloe trideset srebrnika (Mt 26,14-15).
Sv. Lovro esto se prikazuje kako
nosi u ruci zdjelicu sa srebrnim
i zlatnim novcima. Time se podsjea kako je svetac po naredbi
pape Siksta II. crkveno blago podijelio sirotinji.
MG
Koveg Zavjeta (Saveza). (Izl 37,
1-9). Drvena krinja, okovana
zlatom, koju je dao izraditi -+
Mojsije i u kojoj su bile pohranjene dvije ploe Zakona, procvjetali -+ Aronov tap i -+ zlatna posuda s -+ m~nom. Na Kovegu je lealo Pomirilite, zlatna
ploa s dva simetrina lika -+
kerubina u pozi klanjanja. Sredinja starozavjetna svetinja, koveg Zavjeta (Saveza) bio je simbol Bojeg saveza s Izraelcima, a
Pomirilite je bila vidljiva toka
trajne Boje prisutnosti usred svo-

KREPOSTI

ga izabranog naroda. Koveg Zavjeta s Pomirilitem bio je najprije smjeten u najsakralnijem

kultnom prostoru -+ atoru sastanka, a kasnije u istoznanom
prostoru jeruzalemskoga -+ Hrama, u takozvanom -+ svetitu nad
svetitima, koje je bilo pristupa
no jedino -+ velikom sveeniku,
i to samo jedanput u godini, kada bi prinosio kad.
U kranskoj tipologiji koveg
Zavjeta jest simbol -+ Bogorodice, koja je u svome tijelu nosila
zaetog -+ Krista, utjelovljenu
BE
Boju -+ Rije.
Kraljica od Sabe. (1 Kr 10,1-3).
Donijevi bogate darove, kraljica
od Sabe dola se pokloniti kralju
-+ Salamonu i uvjeriti se u njegovu razglaenu mudrost.
I k o n o g raf i j a : Redovito Salamon sjedi na prijestolju, a kraljica se klanja stojei; rjee i ona
sjedi uz Salamona na njegovu prijestolju. Motivom klanjanja ova
je tema postala prefiguracijom -+
poklonstva triju kraljeva. U srednjovjekovnoj tipologiji Salamon
je slika Krista, a kraljica od Sabe
slika Crkve, nastale pokrtavanjem pogana (Ecclesia gentium).

BE
Kreposti i mane (lat. virtutes et
vitia, -+ Psychomachia). Personifikacija kreposti i mana koja se
temelji na djelu Psychomachia
panjolskog pjesnika Prudencija
(348-405.) u kojem opisuje borbu kreposti i mana za ovjeju
duu. Njihova teorija i ikonografija osobito je matovito razraena u kasnom srednjem vijeku.
Broj kreposti varira od sedam do
etrnaest, a broj mana prelazi broj

KREPOSTI

KREPOSTI

339

Septem artes liberales. Sedam slobodnih umjetnosti i odgovarajui zanati.

Nicold di Bologna. Decretali, Milano, BibI. Ambrosiana, ms. B. 42, / 1 r
Fides
(vjera)
Spes
(ufanje)
Caritas
(ljubav)
Prudentia
(razboritost)
Justitia
(pravednost)
Fortitudo
(jakost)
Temperantia
(umjerenost)

trideset. Javljaju se u nizu parova, samo kreposti u nizu i samo

mane u nizu, te pojedinane kreposti i pojedinane mane. U doba
gotike redovito se javljaju na
bonim portalima i na vitroima
(obino na sjeveru kreposti a na
jugu mane), ali to nije pravilo.
Kombinacije parova i korelati takoer variraju prema razdobljima i pokrajinama. Njihov klasian broj ustalio se na sedam parova, od kojih se tri prve nazivaju teolokima, a etiri ostale
kardinalnim (stoernim) krepostima. To su, u parovima:

Idolatrija
(idolopoklonDesperatio
(oaj)

Avaritia
(pohlepa)
Stultitia
(ludost)
Injustitia
(nepravednost)
Inconstantia
(nepostojanost)
Luxuria
(bludnost)

Kreposti (stilizirano): 1. Vjera, 2. Ljubaf1, 3. U/anje, 4. Razboritost.

5. Jakost, 6. Praf1ednost, 7. Umjerenost.

KREPOSTI

340

KREPOST!

Vjera i Idololatrija (Psihomahija).

Amiens, katedrala, 13. st.

Nada i Oaj (Psihomahija). Amiens, katedrala, 13. st.

Kao ho varira njihov broj i korelati, tako im variraju i atributi

prema pokrajinama i autorima.
Najredovitiji su atributi:
Fides - kri, kale, upaljena svijea, na glavi crkva;
Spes - sidro, golubica, rog obilja,
na glavi laa;
Caritas - srce, dijete na grudima, janje, na glavi pelikan;
Prudentia - zmija, ogledalo, na
glavi krug;
Justitia - vaga, ma, liktorski
snop Jiba;

Fortitudo - slomljeni stup, lavlja

koa;
Temperantia - pjeana ura, vino

pomijeano s vodom, plitka aa;

Idolatria - starica koju poganski idol vodi na uzici;
Desperatio - elava starica koja
se vjea o svoj pojas ili se probada maem;
Avaritia - kesa s novcem, lisica
broji novac;
Stultitia - starica raupane kose s kamenom u ustima i tapom
u ruci luta poljem;

KREPOST!

341

KRIST

za sv. Ivana - takoer se prikazuju kao krilata stvorenja.

MG
Krilni oltari: -+ oltar
Kripta (gr. krypt~ .skriveno mjesto, podzemni nadsvedeni hodnik
( kryptein .(s)kriti). U romanikim crkvama polupodzemna
prostorija ispod svetita namijenjena uglavnom kultu muenika i
svetaca. Svoje podrijetlo vue od
-+ konfesije. Premda se javlja i
u ranijim razdobljima, od X. stoljea dalje ona e biti gotovo redovita pojava. Obino je jednobrodna, ali nerijetko i trobrodna,
nadsvedena polubavastim svodovima. U njenom istonom dijelu
obino je smjeten sarkofag, slobodan ili uzidan u oltaru. Ima
obino dva prilaza, sa strane zapadnog dijela svetita.
AB

Ljubav prema blinjemu i Pohlepa (Psihomanija). Amiens, katedrala, 13. st.

ln;ustitia - podivljala starica u
umskoj tvravi;
lnconstantia - lik Nepostojanost
uzalud pokubva odrati ravnoteu na kotau;
Luxuria - svinja, majmun, zmije
joj ispijaju grudi, aba na trbuhu.
AB

Krila. Krila su znak boanskog

poslanja. Zato se aneli, arkaneli, serafi i kerubi slikaju s krilima. Znamenje etiriju evane
lja: lav za sv. Marka, vol za sv.
Luku, ovjek za sv. Mateja i oraO

Krist (gr. Kbristos pomazanik

( khr'ein .(po)mazati; odgovara
aram. meJihii', s istim znaenjem).
Sredinja linost kranske ikonografije, uz koju je vezano ovo
povijesno i teoloko nazivlje: Isus
iz Nazareta (hebr. jiiua', lat. fesus), Krist (prema grkom prijevodu Khrist6s hebrejskog pojma
hammaiah, aram. meihii', Mesija, to znai pomazanik), Emanuel (hebr. 'immanu-'iil .Bog s
nama), Sin Boji, Rije (lat.
Verbum, gr. L6gos), Mudrost
Boja (lat. Sapientia Dei, gr.
Soph'a Theou), Jaganjac Boji,
Sin ovjeji, Otkupitelj, Spasitelj,
Gospodin (lat. Dominus, gr. Kyrios), Uitelj, Kralj (lat. Rex, gr.
BasUeus), Pastir, Sudac.
Za ikonografiju Krista od temeljne su vanosti tekstualni izvori O

KRIST

342

njegovu podrijetlu, iivotu i djelovanju: a) etiri kanonska Evandelja; b) Djela apostolska; e) poslanice sv. Pavla i drugih apostola; d) Apokalipsa; e) apokrifna
evanelja; f) izvaci iz Sv. pisma
Starog zavjeta (osobito citati iz
knjiga proroka i iz psalama) koje
je kdanska egzegeza protumaila
kao pretkazanja ho se odnose na
Krista
(takozvana
testimonia
.svjedoanstva.).

Nadalje, na oblikovanje Kristove

ikonografije utjecali su spisi crkvenih nauitelja iz prvih stoljea
kdanstva (patristika), spekulativni traktati visokog srednjeg vijeka (skolastika), meditacije svetaca (mistika), dogme crkvenog
vjerovanja, izravne intervencije
Crkve u podruje ikonografije
(naredbe i zabrane), puka pobonost i poezija, te vienja vizionara (tzv. privatne objave).
Bitni elementi kranskog vjerovanja i uenja, bez kojih nije
uope mogu orijentacijski pristup
ikonografiji Krista, mogu se saeti u ove toke:
1. Krist je druga boianska osoba
presvetog Trojstva; on je Sin
Oev, Rije, njegova Mudrost
(Verbum, Logos, Sapientia, Sophia): -+ Trojstvo. sveto.
2. On se kao Sin Boji utjelovio
djelom -+ Duha Svetoga u krilu
Djevice Marije. -+ Bogorodica.
-+ Navjetenje.
3. Postao je ovjekom da ljudski
rod poui, tj. da mu u punini
objavi Boji naum i iivot, i da,
prinijevi dragovoljno samoga sebe kao nevinu rtvu, otkupi ljude
od grijeha. tj. od istonoga grijeha i od svakoga moralnog zla.
te ih uvede u slavu i .ivot buduega vijeka

KRIST

4. Uskrsnuo je od mrtvih i uzaao na nebo.

5. Osnovao je Crkvu. u kojoj je
trajno prisutan i djelotvoran po
svome Duhu.
6. Predao je vlast apostolima i
njihovim nasljednicima.
7. Ustanovio je -+ sakramente,
od kojih je od posebnog znaenja
-+ euharistija.
8. N a svretku povijesti ovje
anstva ponovno e doi u slavi
da sudi svim ljudima te da plati
svakome po djelima njegovim':
-+ Sudnji dan.
Clanci o ikonografiji Kristovoj
rasporeeni su u ovoj knjizi po
slijedeim skupinama:

1. KRISTOVI SIMBOLI: -+ Krii;

-+ Kristov monogram; -+ Vinova
loza; -+ Groe; -+ Penica; -+
Riba; -+ Janje; -+ Agnus Dei.
2. TIPOVI KRISTA: -+ Dobri pastir; -+ Krist Emanuel; -+ Krist
Pantokrator; Krist sudac -+ Posljednji sud; -+ Krist veliki sveenik; -+ Krist Kralj.
3. GENEALOKI PRIKAZI KRISTA:
-+ Jeseovo stablo; -+ Galerija
kraljeva; -+ Sveto rodbinstvo;
-+ Sveta Ana Trojna; -+ Sveta
obitelj.
4. CIKLUS KRiSTOVA DJETINJSTVA.
Obuhvaa zbivanja od njegova
zaea do njegova javnog nastupa. U ovoj knjizi obraene su
teme: -+ Navjeltenje; -+ Pohoenje; -+ Roenje Kristovo; -+
Poklonstvo pastira; -+ Poklonstvo
kraljeva; -+ Prikazanje u Hramu; -+ Obrezanje Kristovo; -+
Bijeg u Egipat; -+ Pokolj nevine
djece; -+ Kristovo djetinjstvo;
-+ Disputa u Hramu.

KRIST

343

KRIST

5. CIKLUS KRISTOVA JAVNOG IVOTA. Obuhvaa zbivanja od Kristova kdtenja u Jordanu do njegova ulaska u Jeruzalem pred
blagdan Pashe i uoi njegove muke. U ovoj knjizi odabrane su i
obraene teme: -+ Ivan Krstitelj
objavljuje Krista; -+ Kr!tenje
Kristovo; --. Napastovanje Krista; -+ Aneli posluuju Krista;
~ Poziv apostola Petra i Andrije; ~ Preobraenje; -+ Porezni
nov~i; -+ Pustite k meni ma..
lene; -+ Krist i Samaritanka; -+
Krist i preljubnica.

trnovom krunom; ..... Ecce homo;

--. Krist pred Herodom; ..... Judino samoubojstvo; --. Veronikin
rubac; ..... Raspee; --. Skidanje
s kria; -+ Silazak u Limb; -+
Oplakivanje Krista; ..... Polaganje
u grob; --. Uskrsnue KristOvo;
-+ Putnici u Emaus; --. Noli me
tangere; ..... Krist se ukazuje Jedanaestorici; -+ Nevjerni Toma;
..... Uza!a~e.

6. KRISTOVE PARABOLE. Kristova

pouavanja u obliku pria i prispodoba: -+ Izgubljena ovca; -+
Milosrdni Samaritanac; -+ Parabola o bogata~u i siroma!nom Lazaru; --. Parabola o trsu i lozi;
--. Parabola o mudrim i ludim
djevicama; --. Parabola o sijau;
--. Parabola o slijepcima; -+ Parabola o trunu i brvnu u oku;
~ Parabola o uzvanicima na
gozbu; --. Rasipni sin.

-+ Traditio c1avium; --. Traditio

legis; -+ Zivi kri.

7. KRISTOVA UDA: -+ Krist hoda

po vodi; -+ Cudesni ribolov;
--. Hljebovi i ribe; --. Izljeenje
gluhonijemoga; --. Izljeenje slijepoga; -+ Izljeenje uzetoga; -+
Svadba u Kani; --. Stihvanje oluje; --. Uskrisenje Lazarovo.
8. CIKLUS KRISTOVE MUKE I PROSLAVE; --. Marija Magdalena pere
suzama Kristove noge; -+ Ulazak
u Jeruzalem; -+ Krist tjera trgovce iz Hrama; --. Pranje nogu;
--. Posljednja veera; --. Molitva
na Maslinskoj gori; -+ Poljubac
Judin; --. Krist pred Anom; -+
Krist pred Kaifom; --. Petar se
odrie Krista; -+ Izrugivanje Krista; --. Krist pred Pilatom; -+
Bievanje Krista; ..... Krista krune

9. ESHATOLOKI PRIKAZI KRISTA:

-+ Apokalipsa; ..... Posljednji sud;
-+ Deisis.

10. ALEGORIJSKI PRIKAZI KRISTA:

11. CUVSTVENI I DIDAKTIKI PIlIKAZI KRISTA: -+ Zivi kri; --. Misa sv. Grgura; --. Imago pietatis;
-+ Covjek boli; -+ Nedjelja sveta; -+ Prijestolje milosti.
12. POBONOSTI PREMA KRISTU:
~ Srce Isusovo.
Polazi~te prvim kr!anskim likovnim prikazima, koje pratimo na
freskama katakomba i na reljefima sarkofaga, bio je figuraini i
dekorativni repertorij helenizma,
iz koga su preuzete i prve ikonografske crte Kristova lika. U naslijeenom rjeniku starih oblika
bila je nova samo kdanska interpretacija. Kako ve stari crkveni oci izriito kau da _Kristovo
oblije ne poznajemo, ni u najstarijim spomenicima III. stoljea
nije prikazivanje Krista teilo nekoj portretnoj karakterizaciji i
individualizaciji, ve je uvijek
odraavalo idealnu predodbu o
Kristu u duJama vjernika. Stoga
prve generacije krUana, Rimljana
i helenista, s lakoom pretvaraju
mitolo!ki motiv Orfeja ili Her-

Kristov ivot saet u 12 scena prema 12 velikih crkvenih blagdana

varijanta): Navjetenje, Roenje, Prikazanje u Hramu, Krtenje,
Preobraenje, Uskrsnue Lazarovo

(istona

Ulazak u Jeruzalem, Raspee, Uskrsnue, Uzaae, Duhovi, Smrt Bogorodice. (Firenza, Opera del Dumo, mozaik s po. 14. st.)

KRIST

346

mesa Kriofora u alegoriju Krista - Dobrog pastira, ili lik Krista, Uitelja iz Evanelja, bez
problema ga kostimiraju kao antiknog filozofa, oratora ili pedagoga. Od tada se Krist redovito
prikazuje u antiknoj nonji.
U doba progona nove vjere, sve
do Konstantinova edikta O toleranciji godine 314., primjenjuju
se i simbolika znamenja (i to:
g raf i k i simboli: ~ Kristov
monogram, ~ kri; f i t o m o r fni
simboli: vinova loza, ~
grozd, ~ klas; zoomorfni
simboli: ~ riba, ~ janje,
~ Agnus
Dei;
a n t r o p om orf n i: ~ ribar, ~ Dobri
pastir), pod kojima se - upue
nima u ovaj simboliki rjenik krije ideja o Kristu. Ta e znamenja postati tradicijom, koja e
trajati i u kasnijim stoljeima. Na
zidnim slikama katakornba i na
reljefima sarkofaga Kristov se lik
javlja i u pojedinim scenama iz
Evanelja, ali one se tada jo ne
vezuju u narativne cikluse, nego
predstavljaju samo izbor tema
koji je orijentiran na tekstove i
obrede prvotne pogrebne liturgije a inspirira ga iva vjera i
nada u izbavljenje i u ivot vje
ni (~ uskrisenje Lazara; ~ izljeenje bolesnih; ~ umnoenje hljebova i riba; ~ stiavanje oluje
na moru; Krist i Samaritanka).
Znatna prekretnica u ikonografiji
Krista nastaje u IV. stoljeu, u
Konstantinovo doba, kada ekumenski crkveni sabor u Niceji godine 325. proglahva dogmu da je
Krist istobitan (gr. homoiousios,
lat. consubstantialis) s Ocem, a
tolerirana vjera konano postaje
i slubenom dravnom religijom.
Sada starokransku umjetnost
zaokupljaju dogmatske definicije

KRIST

i inspirira je osjeaj pobjede. Prizor poklonstva maga novoroeno

me Kristu, utjelovljenome Bogu i
Kralju (~ Poklonstvo kraljeva)
zaodijeva se sveanou dvorskog
ceremonijala. Oblikuje se tip veliajnog, autoritativnog Krista, iji
lik zauzima sredinje mjesto u
apsidi ili na trijumfalnom luku
bazilika i koji zasjeda meu apostolima poput vladara meu dvorjanicima ili poput antiknog filozofa meu uenicima. Kao onaj
kome je predana sva vlast,
Krist se sada pojavljuje i u novom alegorijskom ikonografskom
motivu izruivanja vlasti apostolima (~ Traditio legis). Taj proces e se tokom V. stoljea intenzivirati u sve reprezentativnije alegorijske prikaze. Krist e
zasjesti na carsko prijestolje, a i
njegova ikonografija uskladit e
se s onom carskom (purpurne
haljine, aureola, gestikulacija). Od
sada e motive proslave Kristova
velianstva ikonografija Zapada
crpiti i iz vizija Apokalipse. U
skladu s novom inspiracijom sve
je ei bradati Krist, koji od VI.
stoljea postaje na Istoku iskljuiv ikonografski tip (na Zapadu,
pak, traje sve do XII. stoljea
uza nj i helenistiki golobradi tip
Krista, osobito est u karolinkoj
umjetnosti). U VI. stoljeu pridruuju se reprezentativnim prikazima Kristova lika uz apostole
takoer i sveci i ivi donatori
(Rim, Ravenna, Pore), a u Kristovim rukama mnoe se njegovi
vladarski atributi. Od VI. stoljea postaje aureola s upisanim
znakom kria stalnim Kristovim
atributom. Nakon ekumenskog
koncila u Efezu godine 431., gdje
je Marija bila dogmatski definirana kao ~ Bogorodica (gr.

KRIST

347

Theot6kos, lat. Deipara oboje

.bogorodica-, Mater Dei majka
Boja-), razvijaju se - poglavito
na Istoku - reprezentativni cipovi stojee ili sjedee Bogorodice
s odjevenim KristOm u krilu, koji
u ruci dri svitak Zakona i koji
blagoslivlja. Ti e tipovi (~
Eleousa ili Glykophilousa, ~ Galaktotrophousa, ~ Hodegitria,
~ Nikopoia ili Kyriotissa i dr.)
dugo kroz srednji vijek opIoi
vati ikonografiju Zapada. Bogorodica s Kristom u krilu zauzimlje u VI. stoljeu i sredi~nje mjesto u glavnoj apsidi (mozaik u
Poreu).

Poev~i od V. stoljea i tokom

VI. stoljea poinju se u ikonografiji razvijati ciklusi koji obuhvaaju prizore iz Kristova djetinjstva, njegova javnog djelovanja i muke. Oni se temelje na
tekstovima kanonskih Evanelja,
ali crpe motive i iz apokrifa. Ikonografska su novost prizori iz
muke Kristove, na kojima - u
borbi s monofizitskim uenjem inzistira ortodoksno uenje o realnoj muci i smrti Krista, Bogoo
vjeka, ali se ipak u tim prizorima
izbjegava naturalistiko prikazivanje patnje, a zadugo se izostavlja i sama scena raspea.
Izvan ciklusa, prikaz raspea pojavio se najprije na simboliki
nain: s kriem bez tijela (crux
nuda .goli kri-), s janjetom na
kriu ili samo s Kristovom glavom ili poprsjem u medaljonu na
kriu. Najraniji prikazi raspea
kao povijesne scene s Kristom in
figura sporadiki se javljaju tek
od VI. stOljea: vrata crkve sv.
Sabine u Rimu, gdje je Krist prikazan gol, s uskim pojasom o slabinama (helenistiki tip). Istok,
zazirui od golotinje klasinog

grko-rimskog

KRiST

akta, odijeva raspetoga Krista u dugu ko~ulju (kolobij), Bizant, pokrivajui KristovO cijelo od bokova do iznad
koljena perizomom, stvara ikonografski kompromis, koji e biti
konano openito prihvaen u prikazivanju raspetog Krista.
Dok se na Istoku u razdoblju
ikonoklazma (726-843.) osjea u
razvoju ikonografije znatna cezura, Zapad u to vrijeme proivljava period sreivanja i kulturne reorganizacije nakon velike
seobe naroda i faze pokr~tavanja
novih barbarskih plemena. U
gradskim centrima S neprekinutom tradicijom traje starokr~an
sko naslijee Kristove ikonografije, a u prostranim podrujima
koja su zauzeli dolljaci dominiraju apstraktni Kristovi simboli i
znamenja, zaodjenuti u dekorativnu ornamentiku.
U karolin~ko i otonsko doba istie se ikonografija Kristove proslave i velianstva, nastala ili na
temelju Novog zavjeta (~ Uzaa~e), ili kao alegorija nastala
na temelju starozavjetnih tekstova: tO su prikazi Krista na prijestolju, Krista s kraljevskom krunom na glavi i nadasve motiv
~ Majestas Domini, te alegorija
Kristove pobjede nad snagama
Sotone - psaimistika predodba
O Kristu koji pod nogama gazi
lava i zmaja, aspika i baziliska
(Ps 90,13). Pojavljuju se i prvi
monumentalno koncipirani prikazi
~ Posljednjeg suda, sa sredi~njim
likom Krista - suca, a u skulpturi nastaju u XI. stoljeu prva
monumentalna raspela. Ve od karolin~kog doba pojavljuju se narativni ciklusi iz Kristova ivota
ne samo u minijaturi i u sitnoj
plastici (bjelokost) ve i u mo-

KRIST

numentalnom zidnom slikarstvu

(Mustair u vicarskoj, oko god.
800.); oni se na zidovima crkava
mnoe u otonsko doba (X-XL
stoljee), a nastavljaju se, mnogobrojni i kompletirani, u romanici. U romanici se uz narativne
cikluse, pod utjecajem spekulativne skolastike misli, redigiraju
i tipoloki ciklusi, gdje se novozavjetni prizori iz Kristova ivota sistematski vezuju kao sukladna, simetrina zbivanja s pojedinim starozavjetnim zbivanjima koja su Kristovu ivotu i djelima na simboliki nain ve bila
prethodila, tj. koja su ih kao
njihove .prefiguracije. navijestila
(Verdunski oltar iz Klostemeuburga, Austrija, god. 1181.) Ovaj
sistem e se razvijati i u gotici.
U gotici e dosei svoj najpotpuniji izraz u takozvanoj ~ Biblia
pauperum, i to u grafici i u slikarstvu na staklu prozora velikih
gotikih katedrala.
U romanikoj i zatim u gotikoj
skulpturi ostvaruje Kristova ikonografija monumentalna djela na
portalnoj plastici katedrala s masovnim i strahotnim prizorima
~ Posljednjeg suda ili s veliaj
nim prikazima ~ Majestas Domini. Ovim temama portalne plastike pridruuju se u francuskoj
gotici novi ikonografski tipovi
Krista - Spasitelja, oblikovanog
kao stojei lik .lijepog Boga
(Beau Dieu), Krista kao okrunjenog kralja koji kruni Bogorodicu
(~ krunidba Bogorodice) ili bolnog Krista, okrunjenog trnovom
krunom, koji u prizoru Posljednjeg suda pokazuje gledaocu svoje
rane.

U gotici se akcenti sve vie pomiu od spekulativnoga na emotivno. Nasuprot skolastikoj mi-

348

KRIST

saonosti, misticizam gotikih stoljea, noen novim duhom puke

franjevake pobonosti, preobrazit e poevi od XIII. stoljea
umjetnost Zapada traei od nje
da djeluje neposredno na osjeaje
gledaoca. Oblikuje se tip Krista
koji pobuuje ganue u prizorima
muke i koji doivljava vrhunac
gotikim ekspresivnim, izranjepatnikim likovima umirueg Krista na kriu. (O ikono-

II

nim,

grafskom razvoju raspetog Krista

vidi pod ~ raspee). Stvaraju se
ikonografski modeli suutnog, bolnog, izranjenog i mrtvog Krista,
esto vezani uz pobonost prema
Kristovoj krvi i - u idejnoj vezi
s njome - s euharistijom (~
Imago pietatis i srodni prikazi,
~ euharistijski Krist, ~ Bogorodica suutna, ~ Veronikin rubac.
~ Prijestolje milosti, ~ arma
Christi i sL). Veinom su to motivi koje podrava kolektivna pobonost puka, osobito ona organizirana u bratovtinama. U takvoj emotivnoj atmosferi mnoe
se u XV. stoljeu, u ciklusima iz
Kristova ivota, dramatini pri-

zori Kristove muke i ponienja

(~ izrugivanje Krista, ~ bieva
nje Krista, ~ Ecce homo). Na
gotiku ikonografiju sada snano
utjee i sakralna drama (skazanja, misteriji).
U renesansi, dok se umjetnike
prinove kreu u podruju novih
formalnih rjeenja, nove estetike,
anatomskih studija, novih prostornih i kompozicijskih konstrukcija, na podruju ikonografije
uglavnom prosljeuju ivot ve
naslijeene formule, ali se u duhu novih ideala Kristovo boanstvo ili njegova proslava prevodi
oblicima savrene ljepote tijela,
koja se katkada prikazuje antik-

KRIST

nim konceptom potpuno golog

tijela (Michelangelov Posljednji
sud~. "U pri.zo.rima uskrsnu~ i
uzasasca InzIstIra se na motlVU

besteinskog lebdenja Kristova

lika, ili na novim svjetlosnim
efektima.
Prizori
blagovanja
(svadba u Kani; posljednja veera) pretvaraju se u sveanosti
s velikim perspektivnim prostornim aparatom. Vrednovanje ikonografskog motiva -7 T raditio
clavium afirmira ideju vlasti renesansnih papa.
Snanije su na ikonografiju Krista djelovala duhovna kretanja
protestantske reformacije i katolike protureformacije. U protestantskim crkvama zadravaju se
u kultu samo teme raspea i po.ljednje veere, a u didaktikim
!tampanim izdanjima prikazi iz
Kristova ivota shvaeni su kao
zorna pouka vjernika, kao vjerne
ilustracije evaneoskog teksta.
Znatan naglasak protestantske
ikonografije Krista poiva na prizorima Kristova nauavanja, i u
tom smislu brojne su ilustracije
Kristovih -7 parabola i -7 d jela
milosra. Na katolikoj strani
odluni su bili zakljuci Tridentskog koncila o ikonografiji (1563.
godine) i njihove provedbene naredbe, koje su iz srednjovjekovnog ikonografskog naslijea oi
stile sve ho nije bilo u skladu s
dogmatskim osnovama. Na poslijetridentske katolike ikonografske prinove djeluju isusovci
(~ Srce Isusovo, ime Isusovo,
~ obrezanje Kristovo) i drugi
redovi, pobornici marijanskih pobonosti, koji djeluju na razvoj
ikonografskih tipova Bogorodice
Jto dri Krista na krilu (-7 Bogorodica od sv. ruarija, -7 Gospa Karmelska).

349

KRIST

Ve od visoke renesanse (Correggio) poinju na plafonima i u

kupolama crkava iluzionistiki,
teatralni prizori, toliko karakteristini za
barokno XVII. i
XVIII. stoljee, gdje Krist lebdi
II prizorima uzaaa, sv. Trojstva, Posljednjeg suda, raja, apokaliptike vizije ili u alegori jama. U najboljim ostvarenjima
grafike i slika na platnu, Krist
se u evaneoskim prizorima smjetava u realistike ambijente
(genre) u kojima barokni slikarski efekti rasvjete i psiholoke
obrade, vie od sredstava ikonografskih oznaka, izraavaju i zrae njegovo nadnaravno poslanje
(Rembrandt).
Ikonografija Krista u XIX. stoljeu nije stvorila ni jednu novu,
opeprihvaenu i mjerodavnu formulu. Djela nastaju na temelju
predodbi koje vie ne vodi iva
teoloka misao, nego ponajvie
pobona os jea jnost, a ona se u
dominantnoj temi XIX. stoljea
i do naih dana (Srce Isusovo)
sve vie degradira u banalni sentimentalizam i uefeminizaciju
estetskog ideala. U prizorima iz
Kristova ivota u ikonografiji
XIX. stoljea provijava idealizacija u programatskim pokuajima
povijesnih retrospektiva, to se
najvie oituje u slikarstvu prerafaelita i nazarenaea, ili hijeratska i simbolika stilizacija koja
vodi pokuaje beuronaca, ili pak
pokuaji predoivanja Krista u
suvremenom ljudskom ambijentu
(Uhde). Bolne rane, pobune i traenja ovjeanstva II vremenu
oko I. i II. svjetskog rata projicirale su se i na Kristov lik u
nizu izraajnih, slobodno i individualno zasnovanih djela, od
kojih se neka u na!e dane sve

KRIST

350

vi~e

angairaju u uem, kultnom

i liturgijskom smislu. Ako u njihovu odjeku budu u budunosti
uoeni opi, tipini i u odreenom
smislu normativni sadraji nae
epohe, oni e postati predmetom
BF
ikonografske discipline.
Krist Emanuel (gr. Khrist6s .pomazanik i hebr. 'immanu-'el .s
nama Bog, tj. Bog je prisutan).
Bizantski ikonografski tip Krista
koji je prikazan kao poprsje golog djeteta ~to ga Bogorodica nosi u medaljonu na prsima (~
P!atytera, Blacherniotissa) ili poloenog kao hostiju na patenu
(XII. stoljee, Sv. Marko u VeBF
neciji).
Krist hoda po vodi.
(Mt 14,
22-33; Mk 6,47-51; Iv 6,16-21). Hodajui po vodi Krist se
nou priblihva apostolima koji
usred Genezaretskog jezera, u lai na valovima, love ribu. Oni
se prestra~e, mislei da je sablast,
a on ih umiri: .Ja sam, ne bojte
se. .Petar mu na to odgovori:
'Gospodine, ako si ti, naredi mi
da doem k tebi po vodi!' 'Doi l' ree mu. Tada se Petar spusti s laice i poe po vodi da
doe k Isusu. Ali se uplai kad
vidje snagu vjetra te poe tonuti
i vikati: 'Spasavaj, Gospodine!'
Odmah Isus prui ruku, prihvati
ga pa mu ree: 'Malovjerni, za!to si posumnjao?' Kad uoe u
laicu, prestade vjetar. A oni ~to
bijahu u laici padoe preda nj
niice, govorei: 'Ti si uistinu
Sin Boji!'
Na ovom prizoru, i na prizorima
-+ udesnog ribolova i -+ stiavanja oluje, temelje se znaajne
ikonografske alegorije Crkve kao
.Petrove lae. Ta alegorija upu-

KRIST

uje na Krista, koji tu lau stalno

nadzire, vodi je i spasava iz valova ivota i povijesti.
BF

Krist i preljubnica. (Iv 8,1-11).

Preljubnicu, uhvaenu u inu, koju po Mojsijevu zakonu treba
kamenovati, dovode farizeji pred
Krista da bi ga iskuhli u presudi.
Krist se saginje, pie prstom po
praini na tlu i odgovara: Tko
je meu vama bez grijeha, neka
baci prvi kamen na nju. Kada
se optuitel ii raziu, Krist otpu!ta preljubnicu: .Idi i ne grijei
vie.
I k o n o g raf i j a poznaje ovaj
motiv poevi od VI. stoljea.
Prikazuje se Krist kako sagnut
pie, ili preljubnica kako klei
pred Kristom.
BF
Krist i Samaritanka. (Iv 4,1-30).
Ovaj evaneoski prizor, koji se
odvija na bunaru, razgovor je
Kristov sa enom Samaritankom
(Samarijankom) pun je ljudskog
otvaranja, simbola i velikih nagovjetaja. Zbog tih vrijednosti postao je ikonografskom temom ve
od II. stoljea (slikarstvo kacakomba).
I k o n o g raf i j a: Najee
jedne strane bunara sjedi Krist, a
s druge stoii Samaritanka (redovito s posudom za vodu).
BF

Krist Kralj. Predodba Krista kao

okrunjenog kralja provlai se u
raznim srednjovjekovnim ikonografskim formulama (~ raspee,
~ krunidba Bogorodice, ~ Posljednji sud), a nakon ustanovljenja blagdana Krista Kralja, godine 1925., ostvaruje vlastiti tip,
iako ne potpuno ikonografski de-

351

KRIST

finiran: Krist SlI prikazuje s atributima zemaljskih kraljeva, tj. s

plaJtem, ezlom i krunom.
BF

Krist Pantokrator (gr~. Pantokrator svevladar, svemogui).

Krist Pantokrator jest bizantski
ikonografski tip Krista u kome
se stapaju predodbe o Bogu Ocu
i Sinu (Kristu), stvoritelju i spasitelju. Za razliku od Krista u
slavi zapadne ikonografije (-+
Majestas Domini), gdje je Krist
prikazan na prijestolju u svemu
svom liku, bizantski tip Pamokratora uvijek je poprsje (obi~no
u vrhu kupole ili u vrhu apside,

KRIST

dri knjigu, a desnicom blagoslivlja (s tri skupljena prsta, po

istonom obredu).
BF
Krist pred Anom. (Iv 18,12-13).
Krist je vezan i stoji pred tastom
velikog sveenika, Anom, koji
sjedi. Katkad je ovaj prizor spojen s prizorom -+ Krist pred
Kaifom, pa Ana i Kaifa sjede
zajedno.
BF

Krist pred Rerodom. Majstor Dutuitske Maslinske gore, 15. st.

Krist pred Anom. Majstor Dutuitske Maslinske gore, 15. st.

Krist pred Herodom. (Lk 23,

6-11). Krist stoji u bijelu pla~tu,
u koji ga je zaodjeo Herod. Herod sjedi s krunom na glavi i
ezlom u ruci. U periodi gotike
Herod je odjeven u suvremeni
pomodni kostim gizdelina.

gdje dominira iznad svih drugih

naslikanih likova). Krist Pantokrator nema na sebi znakove muke (rane na ruci); ima krinu
aureolu i karakteristian uperak
kose na elu. On lijevom rukom

Krist pred Kaifom. (Mt 26,57-66; Mk 14,53-64; Lk 22,66-71). Krist stoji vezanih ruku
pred velikim sveenikom Kaifom,
koji sjedi okruen lanovima sveenikog vijea. Srednjovjekovna

KRIST

KRIST

352

ikonografija daje Kaifi biskupsku

mitru na glavu. Kaifa razdire
svoje haljine (objema rukama rastvara haljinu na prsima).
BF

.!,

I
i

ii

_ _ _ _ _ _ _. _ ._--1'

Krist pred Pilatom. Majstor Dutuitske Maslinske gore, 15. st.

Krist pred Pilatom. Pilat pere

ruke (Mt 27,11-26; Mk 15,2-15; Lk 23,1-5 i 23,13-25).
POto je na traenje idovskih
poglavara i svjetine osudio Krista
na -+ bievanje i na smrt, Pilat
simboliki pere ruke uz rijei:
.Nevin sam u krvi ovoga pravednika, a svjetina vie: "Krv
njegova na nas i na djecu nau!.
Krist stoji, dovode ga rimski vojnici. Pilat sjedi i pere ruke u
zdjeli to stoji na stupu ili mu
je pridrava sluga koji izlijeva
vodu iz vra, a preko ramena
BF
ima prebaen ubrus.
Krist se ukazuje Jedanaestorici.
(Mt 28,18-20; Mk 16,14-18;

Lk 24,36-49; Iz 20,19-23). Nakon raspea i uskrsnua, jedanaest je apostola okupljeno za

stolom u kui, gdje su se zakljuali od straha pred progonom
Zidova. Meu njima se pojavi
Krist, pozdravi ih, pokaza im ranjene ruke i bok, i zatrai jelo.
Ovlasti ih da propovijedaju evanelje svim narodima i da otputaju grijehe (-+ sakrament poBF
kore, ispovijed).
Krist tjera trgovce iz Hrama.
(Mt 21,12-14; Mk 4,15-18; Lk
19,45-47; Iv 2,13-17). Smatrajui trgovinu u Hramu (mjenjae
novca, prodavae rtvenih ivotinja) profanacijom jeruzalemskoga hrama, Krist biem u ruci
tjera trgovce i meetare.
Prizor se
I k o n o g raf i j a :
javlja od VI. stoljea. Krist rui
stolove

mjenjaa,

biem

zama-

huje na trgovce. U XIV. stoljeu

Hram je prikazan poput baldahina na stupovima, ispod koga je
Krist. Od XVI. stoljea prizor
se pretvara u bogati genre-motiv
BF
trnice.
Krist u kui Marije i Marte. (Lk
10,38-42). Razgovor i moralne
pouke, koje su sr i smisao ove
evaneoske epizode, bilo je teko
prevesti u zornost slike. Ova je
epizoda stoga od visokog srednjeg vijeka postala omiljeli genre-prizor s bogatom opremom unutranjosti kue, kuhinje i spremita, s obiljem malih nuzradnji
i osobito s mnogo biranih mrtvih
BF
priroda.
Krist - Veliki sveenik. Bizantski ikonografski tip Krista koji
(pod objema prilikama kruha i
vina) dijeli priest apostolima ili

KRIST

KRISTOFOR

353

koji u sveenikom ruhu istone

Crkve slui liturgiju (misu) uz
pratnju anela. (~ Posljednja

Kristov ideogram (alfa i omega):

~ Apokalipsa

veera).

Kristov monogram:
Kristov

BF

Krista krune trnovom krunom.

(Mt 27,27-31; Mk 15,16-20;
Iv"19,2-3). Nakon Pilatove osude i ~ bievan ja, rimski vojnici
izruguju Krista kao .kralja idovskog.

Krunjenje tmovom krunom. Majstor Dutuitske Maslinske gore, 15.

st.
I k o n o g raf i j a: Krist sjedi
odjeven u crveni pla~t (= kraljevski grimiz), u ruci dri trstiku
kao ezlo. Dva vojnika mu ukdtenim tapovima utiskuju spletenu
trnovu krunu na glavu. Drugi ga
izruguju, pljuju mu u lice; u kasnom srednjem vijeku jedan od
vojnika mu obino pokazuje prstima .figu.
BF
23 LEKSIKON IKONOGRAFIJE

monogram

Kristovo djetinjstvo. turi su i

neslikoviti izvje~taji kanonskog
Evanelja o djetinjstvu Kristovu
i o ivotu Svete obitelji: .Dijete
je raslo i jaalo, napunjujui se
mudro~u. I milost je Boja poivala na njemu (Lk 2,39-40).
_Tada sie s njima, doe u Nazaret i bija~e im posluan (Lk 2,51).
Stoga su te praznine popunili i
iskitili apokrifi i legende mnogim
novelistikim pojedinostima, koje
su ule u ikonografiju.
I k o n o g raf i j a poznaje anegdote kako sv. Josip strue daske,
a Bogorodica radi na tkalakom
stanu i uva Dijete u zipci; kako
se mali Isus i aneli igraju .skrivaa ili kako skupljaju drvene
strugotine po podu ili kako metu
Josipovu radionicu. Ikonografija,
nadalje, prikazuje Bogorodicu kako uz pomo anela ui hodati
dijete Isusa i kako ga pouava u
itanju; kako ga sv. Josip ui tesarskom zanimanju ili jedan majstor bojenju tkanina, a rabin Gamalijel pisanju - i kako ih mladi
Isus kao pripravnik nadmauje u
znanju i umijeu. Ilustriraju se i
motivi iz apokrifnih evanelja
kako mali Isus modelira iz gline
ivotinje, osobito ptice, pa ih
oivljuje te one lete. Na temelju
tog apokrifnog motiva, dijete
Isus u naruju gotikih Bogorodica esto dri ptiicu u ruci.

BF
Kristofor, sveti (lat. Christophorus < gr. Khristoph6ros .Kristo-

KRISTOFOR
Muenik iz Palestine (III.
stoljee). Vjerojatno je njegova

noJa).

.povijestc satkana od zgoda u

vezi s grkim imenom Khristoph6ros, JtO znai .Kristonob.
Kristofor je bio na glasu kao
ovjek visoka rasta i velike snage,
a stanovao je u kanaanskoj zemlji.
Zelio je pronai najmonije g vladara na svijetu kojemu bi sluio
i pokoravao se. Najprije se pridrui nekom velikom kralju, no
kad jednog dana dvorski pjeva
zapjeva o sotoni, kralj se u strahu
prekrii. Stoga se on zaputi da
pronae sotonu i nae ga na nekom pustom proplanku. Putovahu
zajedno dok ne stigo~e do krianja na kojem je stajao kri.
Sotona se bojao poi dalje, a Kristofor opet uvidje da ne slui
najmonijemu od svih vladara, pa
ostavi sotonu i dade se u potragu
za Kristom.
Na svojim lutanjima Kristofor se
namjeri na sveta pustinjaka koji
ga pokub pouiti u kdanstvu.
No Kristofor nije htio postiti, da
ne bi izgubio svoju snagu, a ni
moliti mu se nije dalo. Pustinjak
ga napokon poJaije do rijeke, nabujale od kiJe, i ondje je Kristofor, pomou palmina debla koje
je usput iJupao da mu slui kao
Itap, prenosio ljude preko bujice.
Jedne noi, dok je Kristofor spavao, zovnu ga neko malo dijete i
zamoli da ga prenese preko rijeke. Kristofor stavi dijete na
svoja ramena, uze Jtap i zagazi
u vodu. Kako je kroio naprijed,
bujica je bivala sve eJa, a dijete na ramenima sve tee i tee.
S najveim naporom Kristofor
stie na drugu obalu. Kad je svoga putnika poloio na tlo, Kristofor duboko uzdahnu i ree:
Tko si ti, dijete, kad si me sta-

354

KRIZMA

vilo u takvu pogibelj? Da sam

cijeli svijet nosio na ramenu, breme ne bi bilo tee 1 Dijete nato
odgovori: .Ne udi se, Kristofore! Nisi ti samo cijeli svijet nosio na sebi, ve i samog Stvoritelja svijeta. Ja sam Isus Krist,
kralj. Tada Krist ree Kristoforu
neka svoj Jtap zabode u zemlju
i on e do jutra procvjetati i donijeti plod. Kristofor to i uini
i udo se dogodi. Tako se on
obrati na kdanstvo.
Kasnije, na otoku Samosu, bude
on pozvan pred kralja koji ga
zapita tko je on.Nekad sam se
zvao Oforos, nosa-, odgovori on,
.a sad se zovem Kristoforos, KristonoJa, jer sam nosio Krista.c
Kralj pokuJa slomiti njegovu vjeru, no Kristofor ustraje. Nato ga
udare na muke i naposljetku mu
odrube glavu. Dok su Kristofora
vodili na stratHte, on je molio za
one koji su ga vid jeli i pouzdali
se u Boga, da bi uvijek bili sigurni
od poara, oluje i potresa. Zato
su njemu u ast podignuti mnogi
kipovi kako bi oni koji ga vide
bili zaJtieni.
Obino se Kristofor prikazuje
kako gazi vodu s djetetom Isusom
na ramenima. Neizostavno u ruci
dri Jtap od palmina debla. On
je zaJtitnik svih putnika.

MG
Krizma (gr. khrisma [po)mazanje, pomast < khrEein .[po)mazati; usp. ~ KRIST).
1. MjeJavina maslinova ulja i
balzama ~to je biskup posveuje
na Veliki etvrtak, a slui za
mazanje krizmanika prigodom
~ sakramenta ~ potvrde.
2. Sakramenat potvrde (lat. con!irmatio .uvdivanje, potvriva-

KRIZMARl]

355

UIZOGON

nje), pri kojem krizmanici obnavljaju (.potvruju) svoja obeanja koja su dali na krhenju (ili
su ta obeanja umjesto njih dali
kumovi). Pritom biskup potvre
nika maie uljem krizme, koje u
simbolikom smislu ima isto znaenje koje je obino ulje imalo za
klasine grko-rimske atiete. U
prvim vjekovima kdanstva, dok
su se krstili odrasli, taj se sakramenat dijelio neposredno nakon
.... krhen ja, a otkako se krste
djeca, dijeli se oko 15. godine EvOta, kada odrastu.
AH

K rizma,ij. Neogotika

K,izmanj, s k,aja 19. st.

Krizmarij (lat. cb,isma,ium ili
cb,ismato,ium, prema gr. kb,;
sma [po]mazanje). Posuda u
kojoj se uva ulje ~ krizme. Nekada su to bile srebrne posude
izvana ukra!ene reljefima, a u
vale su se na poasnim mjestima
i nosile u procesijama. Od XVII.
stoljea to su tri cilindrine posudice s poklopcem, obino od
srebra, umetnute zajedno u kvadratinu drvenu kutiju, koja je
takoer izvana ukraJena. Svaka
posudica na sebi (na poklopcu i
na trupu) ima ugravirano po jed-

no slovo, koje oznauje sadrhj

ulja. To su: O, I i C.
O = oleum sanctum (.sveto
ulje), ulje kojim se maiu kdtenici i sveenici u sakramentima
~ kdtenja, odnosno ~ reenja;
I = oleum in!i,morum (bolesniko ulje), ulje kojim se maiu
bolesnici u sakramentu ~ bolesnikog pomazanja;
e = sanctum cb,isma (.sveta
krizma), ulje kojim se maiu krizmanici u sakramentu ~ krizme
(potvrde).
AH
Krizogon (Kdevan), sveti (lat.
Ch,ysogonus ( gr. Kb,ys6gonos).
Prema predaji, rimski vitez (III.
stoljee) plemikog podrijetla, odgojen kao krJanin. Pridobio je
za Krista namjesnika Rufa i njegovu obitelj. Zbog propovijedanja
evanelja baen je u tamnicu za
cara Dioklecijana. Iz tamnice je

KRI2

356

svojim utjeJnim pismima hrabrio

sv. Anastaziju (Stoiju), koju je
nekad sam pouavao u kranskoj
vjeri, a koju je mu poganin
drao u kunom zatvoru. Iz Rima
je Krizogon priveden pred carski
sud u Akvileju. Car mu ponudi
visok poloaj ako se odree kranske vjere. Kad on to odbi, naredi da mu se sjekirom odsijee
glava a tijelo baci u more. Pobonom sveeniku Zoilu, koji je
ivio u Gradu kraj Akvileje, ukae se u snu sv. Krizogon te mu
otkri gdje se nalazi njegovo tijelo. Zoilo ga izvue iz mora i
sahrani u svojoj kui, zajedno s
glavom, koja se spojila s mrtvim
tijelom. U vienju sv. Krevan
upozori sv. Anastaziju da tri sestre - Kioniju, Agape i Irenu
(Ljubu, Dragu i Miru) - povjeri brizi sv. Zoila. Iz Akvileje
je tijelo sv. Krizogona preneseno
u Zadar, gdje se na njegov zagovor dogodilo mnogo velikih
udesa, a on je postao glavnim
zatitnikom grada Zadra.
Najee se sv. Krizogon prikazuje kao vitez u oklopu, pokatkad i s krunom na glavi, a u
ruci dri kri. Rjee se slika obuen u redovniko odijelo s opatskim kriem. Kad se prikazuje
kao zatitnik Zadra, obino je
prikazan na konju s kopljem i zastavom, obilje~enom kriem, i s
maem o pojasu.
MG
Kril (lat. crux; gr. staur6s .kolac, stup, kri.). Najraireniji i
najizrazitiji simbol kranstva.
Zapravo je to sprava za mue
nje na kojoj je Krist bio muen
i umro i tako postao Spasiteljem
ovjeanstva, a time je kri od
znaka ponienja i sramote postao
znakom i simbolom slave. Kri~

Dn

Krist na kriu (Raspee). Majstor Dutuitske Maslinske gore,

lS. st.
kao .ikonografski. lik bio je poznat mnogo prije Krista (svastika,
ankh, itd.). Raspinjanje kao muenje izmislili su Feniani. Kao
muilo bila je to isprva jedna
uspravna greda (patibulum), a
kasnije joj je pri vrhu ili na vrhu
pridodana poprena vodoravna
greda (tzv. antenna). Na dnu
uspravne grede nalazio se mali
oslonac za noge (suppedaneum),
a na vrhu bi se pribila ploica
s imenom i krivicom osuenoga
(titulus .natpis.). Veliinom, poloajem i meusobnim odnosom
tih dviju greda dobivamo brojne
varijante kria, koje u raznim
razdobljima povijesti imaju posebna dodatna znaenja i simboliku.
(Vidi priloenu tablu krieva s
nazivima za svaki pojedini oblik).
U prva tri stoljea kranstva
kri kao simbol javlja se prikriven u drugim formama (sidro,

1 - - - - PATI BULUM

<c
Q
w

ll.

:::>

(/)

MARIJA

IVAN
DijelofJi kri.. i

raspe..

j
'j

j
'j

.l,
I

.~

t+TY+X
1

'5

TT-$t/Xt
7

II

14

15

10

11

12

++++++
13

16

17

18

~+++*+
lli

20

21

22

23

24

~~EB(~'f
26

28

z1

28

29

:lO

~F*tt-t:t

~31

32

33

34

36

38

t:t:T;t.11
37

38

40

41

42

VRSTE KRI2EVA
1. Latinski kril (cr"x. capitata,
cr"X. ordinaria,)
2. PttrOf/ kri (crux. inf/ersa)
3. Kril $fl. Antuna (cr." commissa, .T~-kri)
4. Ravasti kri
kri, .Y~-kri)

(razbojniki

J. Grki kri (crux immissil,

crux quadrata)

6. Andrijin kri (crux dtcussata)

24. Rimski .Sf/tti

25. Kukasti kri (crux dissimuIata, svastika)

26. Rotirajui kukasti kri

27.

9.-10.

Ruski kri

Sunani

kri

28. Posf/ttni kri

29. Udvostrumi kukasti kri

30.

7. Nadbiskupski kri (crux gtmina, dvostruki kri)

8. Papinski kri (crux papaUs)

kri!~

N;tmaki

gimnastiki
krt
Ilova F: frisch.
= Sf//ez, fromm = pobozan,
froUch = veseo, frti = slobodan)

(etiri.

31. Gamadia (crux gammata, sastaf/ljen od 4 slof/a r)

32. Koptski kri (kri s

avlima)

11. Slomljeni kri

33. Biumi kri (crux gtmmata)

12. Klinasti kri

34. Egipatski kri (crux ansata)

13. Plosnati kri

3.1. Kombinacija e~ipatskog, Antunovog i suncanog kria

14. Malteki kri

lj. Jabuasti kri

16. Trolisni kri (Lazarov kri,

brabantski kri)
17.-18. Stakasti kri (crux pati-

bulata)
19.-21.

Sidrasti kri (crux ancorata)

22. Ponof/ljeni kri

23. feruzalemski kri (kri Sf/ttog groba)

36. Kombinacija sidrastog i egipatskog kria (crux ansata

ancorata)
37. Kri uzdignut iznad zemljt
38. Varijanta uzdignutog kria sa
est zrna pijeska
3!J. .Arbor f/itae~ (crux virtscensi
40.

Arkaneoski

41. Varijanta
d2. Kri!

kril

arkaneoskog

kria

etiriju ef/anelista

KRI2ANJE

360

svastika, krug i s\.), koje se nazivaju crux dissimuiata (prikriveni, .kamuflirani kri). Od IV.
stoljea vrlo je uestao tzv. Konstantinov kri (--+ krizmon) i
kri urden dragim kamenjem
(crux gemmata). Od VI. stoljea
njegov oblik poprima bezbroj
oblika i funkcija, s posebnim
simbolil!nim znaenjima. (--+ Raspee, --+ raspelo; uvodna poglavlja: ~ Ikonografske metode; --+ ivi kri). Materijal od
kojega se kri izrauje vrlo je
razliit (praktiki svi materijali),
a estetski izraz slijedi likovne
tokove vremena u kojem nastaje.

AB
Krianje (znak kria). Krianje
znai initi znak kria pomIcanjem desne ruke po zraku prema
nekoj osobi ili predmetu, ili pak
palcem desne ruke initi taj znak
na osobi ili predmetu. U zapadnom kdanslVu imamo nekoliko
vrsta krianja, zavisno od prigod, i svrhe.
1. K r i a t i s e b e. Znak kria koji se pravi na sebi na poetku i na kraju molitve i u jo~
nekim prigodama. Vdi se tako
da se lijeva ruka s ispruenim
prstima dri dlanom priljubljena
ispod prsa, a desna se ruka, s
ispruenim i meusobno priljubljenim svim prstima, dlanom
okrenutim prema sebi, prinese
najprije elu, zatim nie od prsa,

pa na lijevo rame i konano na

desno, nakon ega se obje ruke
priljube dlanovima, s ispruenim
prstima, a palci se meusobno
prekrie. (To je inae stav vjernika u molitvi.) U nekim krajevima sjeverne Evrope znak kria
na sebi pravi se tako da se palcem desne ruke ini mali znak

KRIZANJE

kria na elu, usnama i prsima.

Takav znak kria u svoj zapadnoj Crkvi ini se na sebi uvijek
na poetku itanja ili slu~anja
--+ evanelja na -+ misi, a simbolil!no mu je znal!enje da se
evanelje pameu shvaa, ustima
propovijeda i u .srcu uva.
2. K r i a n j e d r u g i h. a)
Prigodom mazanja uljem u -+
sakramentima: palcem desne ruke
ini se mali znak kria na mjestu
koje se mae; b) prigodom blagoslova vjernika sveenik otvorenom podlanicom, prstiju ispruenih i sljubljenih, vanjskim bridom okrenutim prema vjernicima, ini po zraku prema njima
znak kria istih dimenzija kao
kad kria sebe; e) blagoslov stvari: rukom u poloaju kao pod
2b pravi se znak kria po zraku
nad predmetom koji se blagoslivlja, s duinom pojedine kretnje
oko 30 cm. Pri krianju redovito
se izgovara formula: .U ime Oca
i Sina i Duha Svetoga. Amen.
U istonoj Crkvi, a tako je do
XII. stoljea bilo i na Zapadu,
znak kria na sebi ini se tako
da se palac, kaiprst i srednjak
desne ruke sastave u jedno, a
prstenjak i mali prst privinu na
dlanu; tako sloenom desnicom
pojedinac se dotil!e l!e1a i govori:
Vo imja Otca, zatim je prenosi na prsa uz rijei: .i Sina,
potom na desno rame uz rijei:
.i Svjatago, i konal!no na lijevo
~~~: uz rije.: .Duha, zakljuCIVSl sa: ,.Amln-.
Simbolika krianja u razna je
vremena bila razliito bogata sadrajem, a uglavnom se njime
ini spomen Trojstva, utjelovljenja i otkupljenja.
Monofiziti su se kriali jednim
prstom, da bi oznaili jednu na-

KRIZATICA

361

KRIZNI PUT

rav Kristovu, koju su nauavali,

a diofiziti s dva prsta, da bi
naglasili dvostruku narav Kristovu
(u Rusiji kod .starovjeraca. tako
je joJ i danas).
AB
Kriatica.

(Biret).

Kriatica je
JeJir s tri
gornjem dijelu. Katkad ima na sredini kitu
(ili mali iljak). Nose ga svjetovni'
sveenici i pripadnici hijerarhije.
Boja kriatice oznaava neke
crkvene stupnjeve asti onoga
koji je nosi. Openito, crnu kriaticu nose sveenici, ljubiastu
biskupi, a grimiznu kardinali. Od
kriatice se razlikuje kardinalski
eir, koji ima irok obod, nisko
krunite i dvije uzice sa po petnaest resa na svakoj. On je uvijek
crvene boje.
Na renesansnim slikama sv. Jeronim estO se prikazuje nosei kardinalski eir i odoru, premda
ast kardinala nije bila poznata u
vrijeme kad je on ivio. Prigodice se sv. Bonaventura prikazuje s kardinalskim eirom objeenim na stablu ili poloenim do
nogu.
MG
ukruen, etverokutni
ili etiri izboine na

Krini put (lat. Via crucis). Obida se oznae, naslikaju ili sagrade mjesta (postaje) U spomen
na pojedine dijelove Kristove muke, pa se - po redu postaja ide od jednog do drugog takvog
mjesta uz meditaciju i molitve.
Tu je praksu u Evropi uveo u
XV. stoljeu dominikanac Alvaro
u Cordobi prenijevi je iz Jeruzalema, gdje je postojala ve
ranije. Ubrzo se rairila po Evropi. Opom i od pape priznatom
praksom postaje krini put u
XVII. stoljeu, a glavni su joj
nosioci franjevci, koji jedini imaaj

Kri 'Za voenje krinog puta.

Zagreb, Sv. Ksaver, poetak 20.
st.
ju povlasticu blagoslivljati postaje krinog puta. Broj postaja
je varirao (u poetku ih je samo
sedam), ali se ve u XVII. stoljeu ustalio na etrnaest, a to su:
1. Pilat osuuje Isusa na smrt,
2. Isus prima na se kri, 3. Isus
pada prvi put pod kriem, 4.
Isus susree svoju majku, 5. i-

KRONOGRAM

mun Cirenac pomae Isusu nOSIti

kri, 6. Veronika prua Isusu rubac, a on joj u nj utiskuje sliku
svog lica (legendarna scena), 7.
Isus pada drugi put pod kriem,
8. Isus tjei jeruzalemske ene,
9. Isus pada trei put pod kriem (tri Isusova pada su legendarna), 10. Isusa svlae i napajaju uju, 11. Isusa pribijaju na
kri, 12. Isus umire na kriu,
13. Isusa skidaju s kria i polau
Mariji u krilo (pieta), 14. Isusa
polau u grob. (--+ Kalvarija).
AB
Kronogram (lat. chronogramma
.zapls vremena,
prema gr.
khr6nos .vrijeme i gramma slovo). Praksa da se u zapisima
posvete pojedina slova pi~u vea
nego ostala (obino verzalom) ili
i drugom bojom (obino crvenom), a ta slova, kad ih itamo
kao rimske brojke i zbrojimo pojedinano, daju godinu nastanka
predmeta, knjiga ili zgrade na
kojoj se nalaze. Primjer: o Magne
franCIsCe XaVerI eXaVDI nos
('0 veliki Franjo Ksaverski, usli!i
nas - zapis na jednoj grafici u
Povijesnom muzeju Hrvatske koji
prikazuje sv. Franju Ksaverskog).
Ako velika slova itamo kao
brojke, dobivamo:

M = 1000
e = 100

1=

e=

X =
V=
1=
X =
V=
D =

1=

KRSTIONICA

362

1
100
10

5
1
10

5
500

Kod preraunavanja rimske se

brojke ne smiju logino spajati,
nego svaku preraunavati odvojeno, tako npr. I X nije devet,
nego jedanaest.
Kada je takav zapis vremena napisan u stihu, zove se kronostih.
Poinju se javljati u XVII. stoljeu, a osobito su esti u XVIII.
i poetkom XIX. stoljea. AB
Kronostih --+ kronogram
Krst (lat. baptisma i baptismus
.namakanje, kupanje, krJtenje <
gr. baptisma < bapddzein .smoiti, uranjati, prati.). Gotovo sve
jezine grupe zapadnog krJan
stva preuzimaju grki izraz bapddzein, potpuno mu izmijeniv~i
znaenje. Slavenski pak termin
krstiti izbjegava taj ideolo~ko
-etimolo~ki zaplet, te sama formula Ja te krstim ... izravno
kae ono ~tO i znai: Ja te pokriu;em, tj. ukljuujem te u
sljedbenike Kristove - u krUanStvo.
Krst je prvi i temeljni -+ sakramenat u svim kr~anskim Crkvama, kojim se bri~u posljedice --+
istonog grijeha. Sastoji se u bitnom preokretu ivotnog usmjerenja (gr. metanola .promjena
miljenja) i ukljuenja u Kristovu zajednicu, --+ Crkvu, preko
obredne kupke kao vidljivog i
javnog ina. M a t e r i j a krsta
jest polijevanje vodom ili uranjanje u vodu, a forma: .Ja
te krstim u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Izraz .u --+ i m e
oznauje milosno ukljuivanje o
vjeka u sam ivot Trojstva. (--+
Krtenje).
AB
Krstionica

(lat.

baptisterium

<

gr. baptist~rion --+ KRST). Mje-

1733.

sto gdje se podjeljuje -+ sakra-

-----

KRSTIONICA

363

menat -+ krsta: -+ krtenje. U

prva tri stoljea kranstva krtenje se obavljalo svagdje gdje je
bilo vode, najee na potocima
ili u termama. Teilo se za tim
da voda bude tekua. Kad se u
IV. stoljeu poinju graditi posebni prostori za liturgijsko okupljanje krana (-+ bazilike), grade se u njima ili kraj njih i posebne male prostorije za krtenje.
Najee su to centralne grae
vine, krdnog ili poligonaInog tlocrta. Vrlo im je uestao oblik
oktogon (osmerokut), koji prema
tumaenju Ambrozija Milanskog
simbolizira osmi dan (prvi po
suboti, koja je sedmi dan u tjednu), dan u koji je Krist uskrsnuem obnovio svijet, koji je stvoren u est dana. Usred te prostorije nalazi se mali bazen, -+
piscina ribnjak, kapnica., u kom
se obavlja samo uranjanje u vodu. U ranokranskom razdoblju
i ranom srednjem vijeku krstionica se nalazi uz crkvu (baziliku), ali s njom usko povezana
posrednim prostorima koji su sluili za kransku inicijaciju: -+
katekumeneion, -+ konsignatorij,
-+ konfirmatorij. U IX. stoljeu,
i to najprije u alpskim krajevima, poinju se krstionice, zbog
otre zime, graditi u samim crkvama, a krtenje se vdi -+ imerzijam. Od XII. stoljea dalje poin ju se i u junim krajevima,
osobito izvan biskupskih sjedita,
javljati manji kameni bazeni u
crkvama, jer krtenje polijevanjem (-+ infuzija) hvata sve vie
maha. U biskupskim e sjeditima krstionica ostati odvojena od
crkve sve do kraja XV. stoljea.
Sama arhitektura krstionice slijedi stilska obiljeja ostale arhitekture svog razdoblja. Od XVI.

KRSTEN]E

stoljea, budui da se krtenje

vrli iskljuivo infuzijom, ne grade se posebne krstionice, nego se
u crkvama postavljaju plitki kameni bazeni na kamenom postolju ili nozi (a sve je zajedno bogato skulptorski obraeno); u njima se krste djeca, i to polijevanjem vodom po glavi. Ti bazeni
redovito imaju drveni ili metalni
poklopac, koji je esto bogato
ukraen, a nerijetko prerasta u
AB
minijaturnu arhitekturu.

Krstitelj (lat. Baptista < gr. baptist~s): -+ Ivan Krstitelj

Krltenje. Obred kojim se podjeljuje -+ sakramenat -+ krsta. Kroz
povijest, osobito u prvim vjekovima kranstva, doivjelo je
krtenje niz promjena. U prvim
se stoljeima krtenje vri -+
imerzijom (uranjanjem, lat. per
immersionem; na Istoku taj nain ostaje do danas). Kasnije, od
XII. do XVI. stoljea ponegdje,
a od XVI. stoljea stalno i posvuda, krtenje se vri -+ infuzijom (polijevanjem, lat. per infusionem). Jednako tako, u prvom
razdoblju kranstva krstili su se
uglavnom odrasli, a od VI. stoljea dalje krste se ve i djeca
(= paidobaptisma). U III. i poetkom IV. stoljea, kako nam
donosi Hipolit Rimski u Traditio
apostoliea, obred krtenja vri se
tako da se -+ katekumeni u jednoj prostoriji ispred -+ krstionice
(-+ katekumeneion) svuku, goli
ulaze u krstionicu, gdje ih biskup
najprije mae uljem -+ egzorcizma, koje ddi jedan akon njemu s lijeva, i trai od katekumena da se odree Sotone (gr.
apotassomat). Zatim katekumen
zajedno s akonom ulazi u vodu

KRSTENJE

364

i po njegovim uputama ispovijeda pravu vjeru (gr. syntassomail u tri navrata (Otac, Sin i
Duh Sveti), a biskup ga istodobno trostrukim uranjanjem krsti.
Nakon toga kr~tenik izlazi iz vode, a biskup ga ma~e drugim
uljem (uljem euharistije), koje dr~i
drugi akon ~to stoji biskupu s
desna. Nakon toga kr~tenik (-+
neofit, novokdtenik) prelazi iz
krstionice u susjednu prostoriju
gdje oblai bijelu haljinu i ulazi
u crkvu. Tu su haljinu novokdtenici nosili punih osam dana, od
Uskrsa, kada se krhenje redovito
obavljalo, do slijede~e nedjelje,
zbog ega se taj tjedan zvao .in
albis u bijelim haljinama).
Do VII. stoljea kr~tenje se obavlja samo na Uskrs, a Za one koji
su taj dan bili sprijeeni dodaje
se jo jedan termin, na Duhove.
U kasnijim razdobljima teoretski
se vri u svako doba, ali praktiki ipak u nedjelje.
Od IV. do VI. stoljea obred
krtenja do~ivljava svoj apogej,
zajedno sa svom kdanskom inicijacijom, i na njemu e se napajati sva kasnija razdoblja. Posebno je razraena priprava na
krtenje, -+ katekumenat. Katekumeni su, prema stupnju priprave, podijeljeni u dvije skupine:
1. auditores ili audientes, oni koji
tek sfuaju pouku o kranskoj
vjeri, i 2. competentes, oni koji
su dali svoje ime i prijavili se
(petitio) za krtenje. U Rimu se
takvi zovu electi (.izabrani), a
ponegdje i fotizomenoi (gr. =
prosvijetljeni). Pouka se odravala u posebnoj prostoriji u sklopu bazilikainog kompleksa koja
se zvala auditorium (.sluaoniea.). Competentes prolaze kroz
nekoliko faza bli~e priprave za

XRmNJE

krJtenje kojima se polako uvode

u kranske misterije. To su: a)
-+ egzorcizmi i otvaranje uiju;
b) -+ polaganje ruku (gr. heirotonia) i zazivanje Bo~je moi
nad katekumene; e) znak kri~a
na elu; d) kuanje blagoslovljene
soli. Usput su se vdili i -+ skrutiniji, da se provjeri njihova iskrenost, jesu li zaista slobodni od
avla i jesu li spremni za kdtenje. Konano im se predaje -+
simbol (Vjerovanje) i molitva
Gospodnja -+ Oe na!. Oni koji
su prom sve skrutinije krste se
u noi pred Uskrsom, onako kako
donosi Traditio apostolica (v. gore).
Nakon kr~tenja, neko vrijeme
(obino osam dana, ali i due)
oni koji su primili kdtenje zovu
se neofiti (.novoroeni, novozasaeni), a kasnije jednostavno
baptizati (.kr~teni) ili fideles
(.vjerni, vjernici.).
Poslije VIII. stoljea, kada je
pokr~teno gotovo sve odraslo stanovni~tvo Evrope, potpuno nestaje
katekumenata. Tada se ve krste
djeca, a obred se ustalio kakav jc
bio u VI. stoljeu i nije do~ivIja
vao bitnijih promjena. Od katekumenata su dodue ostali svi dijelovi, ali u simbolinom i sa~e
tom obliku (duhanje u lice, davanje soli, otvaranje u~iju, egzorcizmi, Vjerovanje, Oe na). Samo krtenje bitno se ne mijenja,
a vri se per infusionem (-+ infuzija). Umjesto djeteta odgovore
daju roditelji ili kum (kao svjedok), a dijete krsna obe~anja samo obnavlja kada odraste, u sakramentu -+ potvrde.
U prvim stoljeima krst podjeljuje iskljuivo biskup, kasnije, u
V. stoljeu, tu vlast dobivaju u
vanijim naseljima izvan biskup-

KRSTENJE

365

skog sjedi~ta ~ arhiprezbiteri, a

od X. stoljea i upnici.
Obred kr~tenja uvijek se obavlja
u -+ krstionici.
AB
Krtenje

Kristovo. Ikonografija
Kristova nastaje na temelju lapidarnih izvjdtaja kanonskih Evanelja (Mt 3,13-17;
Mk 1,9-11; Lk 3,21-22, Iv 1,
19-34), npr. kod Marka: .U
ono vrijeme doe Isus iz Nazareta u Galileji, te ga Ivan krsti
u Jordanu. I odmah, dok je izlazio iz vode, vidje gdje se otvaraju nebesa i Duha gdje pOput
goluba silazi na njega. Doe glas
s neba: 'Ti si Sin moj, Ljubljeni
moj, koga sam odabrao!' Ikonografija spaja dva motiva: in
krtenja i objavu Boju s nebesa
(-+ teofanija, -+ bogojavljenje),
pri emu se oituje Sveto -+ Trojstvo, tj. Bog Otac u glasu s nebesa, Duh Sveti u vidljivu znaku
goluba, a Sin (druga boanska
osoba) u Kristu. Tema Kr~tenja
Kristova zapravo je nosilac dogmatske ideje Trojstva (Triniteta)
i stoga ima izvanredno vanu
ulogu i u liturgiji i u kdanskoj
umjetnosti, pa se javlja rano, ve
na zidnim slikama u katakombama (II. st., Kalikstove katakombe, Rim), na sarkofazima IV.-V.
stoljea i na mozaicima baptisterija V.-VI. stoljea.
I k o n o g raf i j a: U najranijim prikazima Ivan stoji na obali
i desnicu polae na Kristovu glavu. Krist stoji u vodi Jordana te
je (sve do XII. stoljea) potpuno
gol. Na bizantskim i romanikim
prikazima (sve do XIV. stoljea)
Jordan pokriva Kristovu golotinju najmanje do pasa, do prsa ili
do ramena stvara jui zvonoliku
veliku masu vode u kojoj se nakr~tenja

KRSTENJE

zire Kristovo tijelo. Vodu oznauju nizovi valovitih linija i e

sto ribe u njoj.
U starokdanskoj umjetnosti Krist
je na kdtenju prikazan kao dijete; sa VI. stoljeem on postaje
muevnim, bradatim likom. Simetrino, s druge strane, sjedi
personifikacija Jordana, muki,
bradati lik u vodi ili na obali
koji u ruci dri trsku (mozaici
u baptisterijima u Ravenni). U
daljnjem ikonografskom razvoju
(od VI. stoljea dalje) otpast e
antikna personifikacija rijeke, a
zamijenit e je u istom simetri
nom postavu kranski motiv
anela.

Aneli

(isprva jedan ili dvojica)

odjeveni su u bijele haljine ili u
liturgijsko ruho akona. Isprva se
klanjaju Kristovu boanstvu, a
ruke su im iz po~tovanja pokrivene ~ mapulom; kasnije u rukama dre Kristove haljine (dok
je Krist u vodi). Nad Kristovom
glavom okomito se sputa golubica Duha Svetoga. Od VI. stoljea Boga Oca u otvorenim nebesima predouje motiv -+ Boje
ruke a kasnije i njegov antropomorfni polulik. Broj anela poveava se od XIII. stoljea na
trojicu, pa to izaziva i na drugoj
strani
kompozicije
simetrino
umnoavanje likova: to su isprva
uenici Ivana Krstitelja, a u kasnom srednjem vijeku zamjenjuju
ih lokalni sveci ili donatori. Ikonografski detalj o tome kako
Ivan Krstitelj krsti Krista: da li
uranjanjem u vodu, kupkom (.per
immersionem.), ili polijevanjem
po glavi (.per in/usionem.), ovisan je o liturgijskoj praksi krtenja u Crkvi u odreenom vremenu i kraju. Na svim starijim prikazima Ivan krsti Krista uranja-

KRSTEN]E

366

KRSTEN]E

Krtenje Kristovo. Piero della Francesca, 1442., London, Nacionalna

galerija
njem, a polijevanjem po glavi
poinje ga krstiti najprije u Francuskoj, i to spora diki u XII. stoljeu; no tokom XIII. stoljea
taj je nain postao posvuda redovit. Pri tome Ivan u talijanskoj ikonografiji izlijeva vodu iz
lalice ili Ikoljke, u njemakoj iz
vra, a u nizozemskoj iz dlana.

S novim nainom kr!tenja (polijevanjem, per in/usionem<) postaju nepotrebne visoke vode Jordana (koje su prije bile opravdane
za krtenje uronjavanjem), te one
sada seu Kristu samo do koljena. Stoga u XIII.-XIV. stOljeu Krist vie nije gol, nego mu
oko bokova i stegana golotinju

KRTENJE

367

~ perizorna. Od XV.
(s kasnom gotikom i renesansom) u prizoru krtenja sve
vaniju ulogu ima krajolik.

pokriva

stoljea

BF

Krtenje mnotva u Jordanu. Sv.

Ivan Krstitelj krsti mnotvo u
Jordanu. Genre-scena. Krtenici
se svla~e, ska~u u vodu, briu se
i obla~e.
BF
Krug. Krdnica, krug ili prsten
se prihvaa kao simbol
i neprekidna postojanja.
Kao Boji monogram, ne predstavlja samo Boju savrenost ve
i vje~nost Onoga ~koji bijae u
po~etku, i sada, i vazda, i u
vijeke vjekova. (~ Prsten; Krugovi koncentri~ni: ~ Trojstvo).
MG
openito
vjenosti

Kruh. Uvijek je kruh bio sveopi

simbol uzdravanja ivota. Odatle uzreica: ~Kruh je oslonac
ivota. U Starom zavjetu kruh
je bio znak Boje providnosti,
brige i podrke izraelskom narodu. Bog je pustio manu svome
narodu u pustinji: .Kad su Izraelci to vidjeli, pitali su jedan
drugoga: to je to? Jer nisu znali
to je. Onda im Mojsije re~e: To
je kruh koji nam je Jahve pribavio za hranu (Izl 16,15). Krist
je toj simbolici dao novo zna~enje: .Ree Isus: Ja sam kruh
ivota. Tko dolazi k meni, sigurno nee ogladnjeti ... (Iv 6,
35). Na posljednjoj ve~eri Krist
je kruh upotrijebio kao znak svoje rtve na kriu. .Zatim uze
kruh, zahvali i razlomi ga pa im
ga dade govorei: Ovo je tijelo
moje koje se za vas daje. Ovo
inite u spomen na me (Lk 22,
19).

nUNA

Koarica s kruhom i pladanj s

ribama znak su ~udesnog umnaanja kruha i riba, prema Ivan
6,5-14, ali posredno i znak euharistije. Kruh i vino na oltaru nekad oznauju i rtvu Melkisedeka, kralja hlemskog (Post 14,
18-19). Tri kru~ia sveta~ka su
oznaka sv. Marije Egipatske jer
se ona zaputila u pustinju da
ondje zapo~ne ivot u samoi i
molitvi nosei sa sobom tri hl jep~ia kruha. Gavran s kruhom
oznaka je sv. Pavla Pustinjaka,
jer mu je gavran donosio kruh u
pustinju dugi niz godina. Katkad
se hljeb kruha upotrebljava kao
oznaka sv. Dominika, na temelju
legende koja kae da je na ~u
desan na~in pribavio kruh za svoj
MG
samostan.
Kruna. Od davnine kruna je bila
znak pobjede i odli~ja, pa je stoga prihvaena kao znak kraljevskog dostojanstva. Kad se u kdanskoj umjetnosti kruna pojavi
na glavi Bogorodice, oznauje da
je ona Kraljica neba. Kao oznaka
kojeg muenika, simbolizira njegovu pobjedu nad grijehom i
smru, ali nikad i njegovo kraljevsko podrijetlo. Kruna ima nekad jednostavan oblik obru~a, nekad je to vijenac rua i ostalog
cvijea, a nekad bogato izraen
zlatan krug opto~en draguljima
i biserima.
Trnova kruna jedan je od znakova Kristove muke i razapinj~
njao Vojnici ga
ogrnuse
skrlernom kabanicom, pa opletoe
trnovu krunu i njome ga okrunie. Tada ga po~ee pozdravljati: Zdravo, kralju idovski l.
(Mk 15,16-18). Od toga dogaaja u svim prizorima muke koji
slijede Krist je prikazan s kru-

KRUNA

368

KRUNIDBA

Veliki) nose trostruku krunu, tijaru, u znak svoga trostrukog vladarskog dostojanstva. (~ Tijara;
kraljevska i trnova kruna: ~ raspee, ~ Krista krune trnovom
krunom, ~ Ecce homo). MG

Vrste kruna: carska, kraljevska,

grofovska, kneevska
nom sve do skidanja s kria. MonaJki postrig (tonzura), izvorno
znak ulaska u boansku slubu,
smatra se poasnim znakom oponabnja Kristove rtvene trnove
krune.
U razliitim oblicima kruna se
upotrebljava kao oznaka pojedinih svetaca. Trostruka kruna, na
primjer, oznaka je sv. Elizabete
Ugarske. Sv. Katarina Aleksandrijska ima kraljevsku krunu zbog
svojega podrijetla. Sv. Krizogon i
sv. Anastazija (samo u starijim
prikazima) imaju krunu zbog svoga mueniJtva, ali i zbog patricijskog podrijetla. Sv. Katarina
Sijenska nosi trnovu krunu zbog
svojih stigma. Sv. Ljudevit kralj
nosi kraljevsku krunu, ali i trnovu krunu, na spomen njegova
pronalaska trnove krune u Svetoj zemlji. Sv. Ljudevit biskup
slika se s kraljevskom krunom i
ezlom do svojih nogu u znak
neprihvaanja kraljevskog nasljedstva. Sv. Cecilija nosi na slikama krunu od rua, a sv. Veronika
i sv. Marija Magdalena ponekad
dobivaju trnovu krunu. Pape (od
svetaca sv. Silvestar i sv. Grgur

Krunica. (Ruarij). Krunica je

oblik pobonosti blaenoj Djevici
Mariji. 1a se pobonost sastoji
od razminjanja i molitava koje
su usredotoene na ivot Kristov
i Djevice Marije. Razminjanja se
joJ nazivaju otajstvima, a dijele
se u tri niza: radosna, alosna i
slavna. Molitve se krunice broje
pomou niza zrnaca (.brojanice.).
Prigodice susreemo krunice koje
su izraene pOput vijenca rua,
u kojima boja cvjetova: bijela,
crvena i zlatna, daje prepoznati
pojedine nizove otajstava.
Krunica je svetaka oznaka sv.
Dominika, za koga se dri da je
osniva pobonosti krunice. Ponekad se upotrebljava i kao oznaka sv. Katarine Sijenske, velike
dominikanske svetice (~ Bogorodica od svetog ruarija).
MG
Krunidba Bogorodice (lat. coronatio B. Mariae Virginis). Literarni izvor ove proslave Bogorodiine jest legenda koja kola ve
od VI. stoljea, a u XII. stoljeu
(najprije u Francuskoj) oblikovala je ikonografski motiv. Predoena je Bogorodica kako nakon uznesenja ivi u nebeskoj
slavi, a ta je slava izraena simbolinim aktom krunidbe.
U i k o n o g raf i j i je Bogorodica prikazana: 1. kako - s krunom JtO je ve ima na glavi sjedi zdesna Kristu, koji je blagoslivlja (Seniis, Francuska, XII.
stoljee); 2. kako je kruni aneo

KRUNIDBA

369

KUGLE

slika ili kip krunidbe Bogorodice

bili izraeni.
Starozavjetne prefiguracije krunidbe Bogorodice jesu prizori.
~ Salamon po~auje Betsabeju,
i ~ Estera (Ahasver postavlja
Esteru za kraljicu).
BF
Kruka (Pyrus). Cesto se kruka
pojavljuje u vezi s Kristovim
utjelovljenjem i oznauje njegovu
ljubav prema ljudskome rodu.
MG

Krunjenje Bogorodice. Sljedbenik

Paola Veneziana, lJ. st.
(Notre-Dame, Pariz, XIII. sto3. kako je kruni Krist; pri
tome ona u XIII. i XIV. stoljeu sjedi, a od po~etka XV. stoljea i klei; 4. kako je kruni
Bog Otac (ta je ikonografska varijanta karakteristina za talijansku ikonografiju XV. stoljea);
5. kako je kruni Sv. Trojstvo.
Taj se ikonografski tip pojavljuje
od poetka XV. stoljea u italiji, Francuskoj i panjolskoj, a
zatim ostaje mjerodavan za svu
zapadnu ikonografiju do XVII.
stoljea. Bogorodica klei izmeu
Boga Oca i Krista, a Duh Sveti
lebdi kao golubica nad njom.
Kao pratnja glavnome motivu
krunidbe, u prizoru sudjeluju aneli-svirai, korovi anela koji se
klanjaju, katkada sveci ~to su na
osobit nain astili Bogorodicu,
ili sveci zatitnici crkve ili
mjesta, ili pak sveci onog samostanskog reda za iju crkvu su
ljee);

24 LEKSIKON IKONOGRAFIJE

Krv. Po samoj svojoj naravi krv

je znak ivota i ~ovjeje due.
Krist, Sin Boji, prolio je svoju
krv na kriu (tj. rtvovao vlastiti ivot) da spasi ljude od grijeha. Zatim uze au te zahvali i
dade im je l!;ovorei: Pijte iz nje
svi, jer ovo je moja krv, krv
Saveza, koja se prolijeva za mnoge za otputenje grijeha (Mt 26.
27-28). - Crvena boja krvi openit je znak svih onih muenika
koji su rtvovali ivot da bi
ostali vjerni Kristu.
MG
Ktitor (gr. klltiir .imalac, utemeljitelj, usp. ktesis stjecanje).
Osoba koja osniva ili daje sagraditi crkvu ili samostan (kod nas
se udomaila za takvu zgradu
rije zadubina). Lik ktitora obi
no je prikazan u zidnom slikarstvu tog objekta ili u apsidi (kao
npr. Eufrazije u Poreu), ili pak
do ulaznih vrata ili u narteksu.

AB
Kugle. Tri kugle, ali gdjekad i
kese, jedna su od oznaka sv. Nikole, biskupa iz Mire. One predstavljaju tri nov~ana dara koja
je prema legendi svetac ubacio
kroz prozor nekog siromaka da

K.UHINJA

370

bi tako osigurao miraz za udaju

MG
njegovih triju keri.
Kuhinja:
i Marte

Krist u

kui

Marije

Kukolj (AgTostemma githago).

Ljulj (Lolium). Kukolj je rasprostranjen korov koji esto napada
obraene njive i mijeh se s posijanim itom. On oslikava opainu koja se uvlai na plemenitu
njivu Crkve. Temelj je tome Kristova prispodoba o ljulju (Mt 13,
24-30).

Kula

MG

toranj

Kula bjelokosna: ~ djeviansko

materinstvo
Kumir

idol

Kunigunda, sveta, carica (slat. Kunigunda; slov. Kunigunda, Kungota). Ki grofa Siegfrieda od
Luxemburga i ena rimsko-njemakog cara Henrika II. i njegova vjerna suradnica, osobito kad
je rije o vjerskom podruju. Po
muevljevoj smrti, 1025. godine,
povukla se u opatiju Kaufungen,
koju je sama ustanovila. Brak joj
je ostao bez djece, na temelju ega
je nastalo uvjerenje o njihovu djevianskom braku. Umrla je u Kaufungenu 1033. godine. Kanonizirana je 1200., a godinu dana kasnije
njene su ostatke prenijeli u Bamberg i pokopali ih kraj mua Henrika. Oko nje su ispletene brojne
legende i udesa, od kojih je
najpoznatije ono kako su je zlobnici optuili kod mua zbog nevjernosti, te se ona podvrgla .Bojem sudu i bosa prela preko
uarenih lemea a da se nije ni
najmanje opekla. Blagdan joj je 3.

KUZMA

oujka. Casti se osobito po njemakim krajevima. Zajedno s

Henrikovim kultom i preko istih
posrednika, njen je kult doho i
u Sloveniju. Atribut joj je crkva
u ruci i leme, a slikaju se prizori
iz njene kunje. Prikazuje se kao
carica ili redovnica s krunom na
glavi. Zatitnica je kontemplativnog ivota, te zagovornica djece i trudnica.
EC
Kupanje (prizor kupanja):
vid (Betsabeja u kupanju);
nijel (Suzana ista)

~
~

DaDa-

Kupina (Rubus). Vjerovalo se da

je gorui grm u kojem se Mojsiju
ukazao aneo Jahvin bio kupina:
grm sav u plamenu, a ipak
ne izgara (Izl 3,2). Kupina je
tako postala slikom istoe blaene Djevice Marije, koja je izgarala plamenom boanske ljubavi a
nije pritom opaljena vatrom poude.
MG
Kustodija (lat. custodia .straa
custodiTe .uvati). Kutija ili
ormari za uvanje ~ euharistijskog kruha ili ~ relikvija.
l. Od XII. do XVI. stoljea to
je ormari kamena okvira i drvenih ili metalnih vrata, smjeten u
zidu svetita.
2. Tako se zove i metalna (redovito srebrna) kutija u kojoj se
nosi ~ priest bolesnicima.
3. Ovalna metalna kutija, dimenzija oko 5 X 10 cm, zasebna ili na
podnoju slinom kao kod kalea, u koju se (od XVI. stoljea)
pohranjuje ~ lunula s hostijom
kad nije u ~ ostenzoriju, a uva
se u _ tabernakulu.
AB

<

Kuzma i Damjan, sveti (lat. Cusma et Damianus). Krani arap-

KUSNJA

371

skog podrijetla (III. stolje~e). Prema legendi bili su blizanci, odgojeni u kdanskoj vjeri. Svoj ivot
posvetie lijeenju i ranarnihvu
pomaui bolesnicima. Zbog toga
su zatitnici lijenika. Dom su na
glas po mnogim udesnim iscjeljenjima. Jednom su zgodom lijeili bolesnika s bolesnom nogom. OdsjekoJe mu njegovu nogu i na njeno mjesto presadiJe
nogu netom preminuloga crnca.
Kad se bolesnik probudio iz duboka sna, opazi da ima jednu
nogu bi jelu, a drugu crne puti.
Uz ostale umjetnike renesanse, tu
je dramatsku operaciju oslikao i
Fra Angelico. Za vrijeme progonstva za cara Dioklecijana uhvatiJe brau lijenike Kuzmu i Damjana i osudile ih na smrt. Najprije ih bacie u more, ali ih
aneo izbavi. Bacile ih tada u
vatru, ali im ona ne naudi. Nato
ih privezale na kri i kamenovale,
ali se kamenje odbi i usmrti one
koji su ga bacali. Naposljetku
dvojici bra~e bude odrubljena
glava.
Uvijek se prikazuju zajedno, obueni u lijeniku odoru - s dugim
crvenim pregaama i kapama. U
jednoj ruci dre posudu s pomaJu, a u drugoj neku lijeniku
spravu ili muar i tuak. Bili su
aJeni kao zaltitnici glasovite
obitelji Medici u Italiji.
MG
Kulnja gorkom vodom: ... djeviansko materinstvo
Kvirin Sisaki, biskup, muenik
(lat. Quirinus; hrv. jol Kirin;
slov. iKavirin, Krn). Akta, pisana po autentinim spisima o mueniJtvu sv. Kvirina, svjedoe da
je bio poetkom IV. stoljea biskup u Sisku (Siscia), u tadaJnjoj

KYRIALE

panonskoj pokrajini Savia. Uhvaod prezesa Maksima, nakon

presluavanja poslan je uSabariju
(ma. Szombathely, njem. Steinamanger: hrv. Subotilte - u Maarskoj blizu austrijske granice),
tada u Panoniji Prvoj, namjesniku
Amanciju, koji ga je osudio na
smrt utapljanjem u rjeici Sibaris
(ma. Gyongyos, njem. Giins). O
vrat mu je privezan mlinski kamen, koji je kasnije u ikonografiji
uvijek prisutan. Po aktima bio je
sahranjen u Sabariji prema Skarbancijskim vratima (Scarbantia,
danas Sopron, Oedenburg, oproni), a po Prudencijevu Peristephanonu - sedmi himan - u
zaviajnom Sisku. Poetkom V.
stoljea tijelo mu je preneseno u
Rim (Platonia, uz katakombe sv.
Sebastijana). Zaltitnik krke biskupije i beke metropolije. Osim
toga slavi se u zagrebakoj nadbiskupiji, nasljednici sisake, te U
akovakoj i srijemskoj biskupiji
(uvijek 4. lipnja).
Prikazuje se kao akon muenik
s palmom i mlinskim kamenom.
Kult mu se u Rimu stopio (12.
lipnja) s legendarnim rimskim
vojnikom Cirinom, drugom sv.
Bazilida, Nabora i Nazarija.
en

MD
Kyriale (prema gr. Kyrie, eleison
Gospodine, smiluj sec). Knjiga
koja sadri pjevane dijelove ... ordinarija mise (Kyrie, Gloria, Credo, Sanctus, Benedictus i Agnus
Dei). Budui da poinje s Kyrie
eleison, dobila je naziv kyriale.
Kao sustavna zbirka svih tonova
misnog ordinarija poinje se javljati potkraj XV. stoljea. Danas
sadri devetnaest razliitih tonova misnog ordinarija (za Credo
etiri tona).
AB

KYRIOTISSA

372

Kyriotissa (sgrl!. i ngr.

.Roditeljka Gospodina, < gr. kyrios
Gospod[inJ + tekein >foditi?).

LADISLAV

Prikaz -+ Bogorodice u stojecem

stavu kako privija Dijete Isusa na
grudi. (-+ Nikopoia).
AB

L
Labar (lat. labarum < gr. labaron stijeg). Ratna oznaka rimske vojske: zastavica na horizontalnoj preki objelena o koplje.
Na dnu joj vise rese, sa strane
dva crvena traka, a na njoj natpis SPQR (Senatus popu/usque
Romanus = Senat i narod rimski) ili oznaka i ime legije koja
ga nosi. Konstantin je na nju u
borbi protiv Maksencija stavio
Kristov -+ monogram, na temelju sna Ito ga je, prema tradiciji,
imao uoi bitke. a u kojem mu se
ukazao taj znak te je uo rijei:
In hoc signo vinces (= U ovom
el znaku pobijediti).
AB
Ladislav,

sveti (lat. Ladislaus).

kralj, roen oko g.
1040. u Poljskoj kao sin maar
skog kralja Bele I. i poljske kneginje Rikize. Poslije smrti svog
brata Gejze okrunjen je za kralja, g. 1077. Ul!vrstio je kr!an
stvo u Maarskoj i nakon sjedinjenja Hrvatske s maarskom
krunom osnovao je u Zagrebu biskupiju god. 1091. Umro je g.
1095. i pokopan u Velikom Varadinu (Nagyvarad) u katedrali
Maria Sziisz, koju je sam i osnovao. Kanoniziran je g. 1192.
Sv. Ladislav je utjelovljenje srednjovjekovnog ideala vite~tva. Le-

Maarski

gende govore o njegovoj poniznosti, pobonosti i mnogim dobroinstvima. Svetkovina mu je 27.

lipnja. Kult mu je osim u Maarskoj rasprostranjen i po Austriji i Italiji. Posebno Itovanje
uEvao je sv. Ladislav od srednjeg vijeka dalje u sjevernoj Hrvatskoj, sve do Kupe, i u Slavoniji - kao utemeljitelj zagreba
ke biskupije i apostol Slavonije.
Sudei po pisanju P. Rittera Vitezovia, smatralo se u Hrvatskoj da Ladislav (Vladislav) nije
potekao od maarskih Arpadovia, nego da je podrijetlom iz
hrvatske kneevske ili kraljevske
porodice, a sam da se rodio u
Hrvatskoj na jugu Kupe, u upaniji gorikoj, i to ba! u gradu
Gorici ili Steninjaku. Za tu svoju tvrdnju Ritter Vitezovi navodi devetnaest dokaza.
Kralj Ladislav prikazuje se kao
snaan vitez odjeven u oklop i
zaogrnut kraljevskim pla~tem, s
krunom na glavi. U ruci dri
bojnu sjekiru, katkada i ma ili
koplje. U Hrvatskoj gotovo redovito pridrava rukom velik ~tit
s kriem s dva poprena kraka,
koji se javlja u maarskom grbu.
Kult kralja Ladislava i njegovo
prikazivanje esto je vezano uz
njegovog prethodnika, sv. Stjepa-

LAA

na kralja, a kao trei sveta~ki lik

pridruuje im se sv. Emerik. Najznamenitije relikvije nalaze se u
Gyom, Zagrebu i Dubrovniku.
DB
Laa.

Zbog mnogostruke i raznolike znakovitosti laa je poprimila osobito znaenje kao znamen Kristove Crkve. Noina korablja, koja je sigurno plovila
povrh voda potopa dok je sve
ostalo uniteno, oigledan je simbol Crkve. Sv. Ambrozije u svojim spisima usporeuje Crkvu s
laom, a kri s jarbolom. eudo
na Galileiskom jezeru gdje je Krist
utiao valove i spasio lau s apostolima od potapanja takoer je
bilo povod da laa poprimi religioznu simboliku.
Laa je i znak nekih svetaca.
Najpoznatiji od njih su sv. Nikola biskup i sv. Vinko. Na slikama sv. Julijana laa se pojavljuje u pozadini, to smjera na
njegovu dobrovoljno prihvaenu
slubu laara.
-Jo KriH hoda po vodi;
-+ stiavanje oluje
-+ ~udemi ribolov;
-+ stibvanje oluje;

... pozivanje apostola Petra

se javlja od XI. do XVI. stoljea:

Kaina nehotice, strelicom, u lovu
na divlja~ ubija poluslijepi prapraunuk Lamek.
BF
Lamentacije (lat. lamentationes
>tualjke.): -+ Jeremija
Lastavica (Hirundo rustica). Za
vrijeme renesanse lastavica je simbol utjelovljenja Kristova. Zbog
toga se pojavljuje u prizorima
Navjetenja i roenja Kristova
kako se gnijezdi ispod strehe ili
u pukotinama zidova. Vjerovalo
se da lastavica prezimi sakrivena
negdje u blatu, pa se njen povratak u proljee shvaao kao novo
roenje nakon zimskog samrmog
drijemea. Stoga je ona postala
i simbolom uskrsnua.
MG
Latinski kri -+ kri
Laudes (lat. = [po]hvale.). 1.
Dio brevijara koji se moli u zoru
(-+ brevijar).
2. Niz poklika
(aklamacija) u poast Bogu, Bogorodici i svecima, ili pak crkvenim i politi~kim dostojanstvenicima. Osobito su ~este bile u doba
romanike.
AB

Andrije .

MG
Laica -+

LAV

373

navicula

Lamek (hebr. lamek, zna~enje nepoznato). (Post 4,18-19). POtomak -+ Kainov. Ima dvije ene,
Adu i Silu, koje ga - prema jednoj legendi - tuku i mue, pa je
u srednjovjekovnim predodbama,
uz Jakova i Joba, postao prefiguracijom -+ bievanja Kristova.
BF

Lamek ubija Kaina. (Post 4,23).

Legendarno obogaeni motiv koji

Lav (Felis leo). U razli5tim se

zna~enjima lav upotrebljavao u
umjetnosti renesanse, to je ovisilo o okolnostima. Openito lav
je znamen snage, velianstva,
sranosti i hrabrosti. Legendarno
prirodoslovlje tvrdilo je da se
mladi lavii raaju mrtvi, ali
oivljuju nakon tri dana, pOto
ih mujak zagrije svojim dahom.
Tako se lav po~eo povezivati s
uskrsnuem i postao simbol Krista koji je gospodar ivota.
Lav je jedno od etiriju bia koja
se opisuju II Ezekijelovu proro-

LAVABO

LEGENDA

37-4

evu. On je simbol Markova evandelja jer to Evanelje potanko

opisuje Kristovo uskrsnue i s velikim zanosom proglaava Kristovo kraljevsko dostojanstvo. Krilati lav je trajna oznaka sv. Marka, ali i grb Venecije, jer je sv.
Marko Evanelist zatitnik toga
grada. I sv. Jeronim se lako prepoznaje po lavu. Pri~a govori kako je svetac ozlijeenom lavu
izvukao trn iz ~ape, te je lav nakon toga postao svecu blizak i
vjeran prijatelj.
Srednjovjekovno je vjerovanje da
lav spava otvorenih o~iju. Zbog
toga je on postao i simbolom budnosti. Rjei su primjeri u kojima
se lav, zbog svoje uznositosti i
okrutnosti, prikazuje kao simbol
Kneza tame. Takvo se tuma~enje
oslanja na Psalam 91,13: .Nogom e! gaziti lava i ljuticu, zgazit e! lavia i zmiju. Ima primjera u ranoj kranskoj umjetnosti gdje je mladolik Krist prikazan kako nogama gazi lava i
baziliska (= ljuticu), to aznaroje
njegovu pobjedu nad avlom. Dodatno, lav je oznaka sv. Marije
Egipatske, sv. Onufrija i sv. Pavla pustinjaka. (~ David svladava lava, ~ djevi~ansko materinstvo, _ Sotona, _ Danijel
[Danijel u lavljoj jami]).
MG
Lavabo (lat. !avare .pratie; prva
rije~ u psalmu: .Lavabo manus
meas ...). Kameni bazen, pravakutan ili polukruhn, uzidan u
zid, a iznad njega posuda (kamena ili metalna) s vodom koja
kroz slavinu curi u bazen. Sluli
za pranje ruku prije liturgijskih
~ina. Naj~eUe su obje posude povezane arhitektonskim okvirom u
jedinstvenu cjelinu. Obi~no se na-

lazi u sakristiji i u samostanskim

_ refektorijima. Svoj naziv dobio je po prvim rijeima Psalma
25, koji se moli za vrijeme pranja ruku: Lavabo inter innoctntes manus meas - .S pravednicima u oprati ruke svoje). Javlja se od XV. stoljea dalje, a
zamjenjuje dotadanju piscinu
(_ piscina 2). U nekim dijelovima Dalmacije zove se pUo.

AB

Lectorue (lat.): _
Lectorinum _

legile

legile

Ledeni sveci: _ Pankracije

Legenda (lat. ger. mno~. legenda
.ono tO treba proitatie < legere
.~itati ).
1. Kratak ~ivotopis sveca ili mu~enika koji treba ~itati u _ brevijaru na drugom _ nokturnu
_ matutina. Najstarije legende
potjeu iz VIII. stoljea; redigirane su poslije Tridentskog koncila u XVI. stoljeu. U kasnom
srednjem vijeku taj je naziv ope
nit za ~ivotopise svetaca, koji su
bili skupljani u posebne zbirke, a
najpoznatija od njih jest _ Legenda aurea.
2. Budui da je u tim !ivotopisima (osobito u onima iz kasnog
srednjeg vijeka) bilo mnogo neargumentiranih detalja iz ~ivota
svetaca, u kasnijim se stol jeima
naziv legenda upotrebljava za
ono to nije mOgue dokazati ili
je ak izmiJIjeno, ali ima jak korijen u usmenoj tradiciji.
J. Tako se zove i natpis koji
objanjava likovni sadraj nekog
djda (npr. legenda grba, novca,

LEGENDA

LEKCIONAll

375

medalje, enea), a napisan je na

samom djelu.
AB
Legenda aurea (lat. - .Zlatna
legenda.). Zbirka legendi o ivotima i mueni!tvima svetaca te o
Kristovim i Bogorodiinim svetkovinama (s mnogo apokrifnih
motiva); kompilacija biskupa Jakova iz Genove (Jacobus de Voragine, tj. Jakov iz Varrazze, u
Liguriji, nastala izmeu 1245. i
1273. godine; najitanije hagiografsko Itivo i glavni izvor za
zapadnu srednjovjekovnu ikonografiju.
BF
Legenda o razbojnicima: -+ bijeg
u Egipat
Legenda o Teofilu. Teofil, akon
iz Adane u Ciliciji (Mala Azija),
u pohlepi za viJom crkvenom
aJu, potpisuje svojom krvlju
ugovor s avlom, da bi tu ast
postigao avolskom pomoi. Muen grinjom savjesti, kaje se i molitvama se utjee Bogorodici, koja
ga napokon uspijeva osloboditi od
avolskih veza. Teofil zatim provodi pokorniki ivot i sveto
umire. Ova legenda, kojoj tradici ja see na krJanski Istok u VI.
stoljee, postala je jedan od najpopularnijih primjera Bogorodii
nih udesa u srednjovjekovnoj literaturi te je poevJi od XII. stoljea, osobito u Francuskoj, utjecala na ikonografiju (minijature,
oslikani prozori i skulpture francuskih katedrala). Ciklus oTeofilu katkada je veoma detaljno
razraen, pa obasie i do dvadeset i pet prizora. Glavni su mu
momenti:
TEOFIL ZAPISU]l! DUU AVLU. Teofil potpisuje avlu ugovor ili,

prema feudalnoj koncepciji, postaje avlov vazal pa u pokleku

stavlja svoje sklopljene ruke u
avlove ruke. U pukoj verziji,
inspiriranoj crkvenom dramom,
avao vodi Teofila vezana konopcem.
BOGORODICA USLIU]l! TEOFILOVU
MOLBU. Teofil klei i moli pred
Bogorodiinim kipom. Bogorodica, s kriem u ruci, oduzima a
vlu svitak s Teofilovim ugovorom. Biskup pokazuje puku svitak s otetim ugovorom.
TEOFILOVA SMRT. U asu smrti
avli se bore za njegovu du!u,
koju konano aneo odnosi u raj.
BF

Legendarij
(slat.
legendarium
-knjiga legendi. < ger. mno. legenda legere -itati. -+ LEGENDA). Knjiga koja je u srednjem
vijeku sadravala zbirku ivotopisa svetaca (-+ legenda) a itala
se na drugom -+ nokturnu -+ matutina, prije nego je ustanovljen
-+ brevijar, kada je postala njegov sastavni dio.
AB

<

Legile (slat. legi/e, tal. legglo

_hionik, stalak za knjigu., prema
lat. legere _itati.). Pomini stalak ili govornica koja Se stavlja
na sredinu svetita a sluH tome
da dri knjigu u liturgijskim i
nima. Isti stalak bez noge stavlja
se na oltar i na njemu stoji -+ misal za vrijeme mise. Zove se jO! i
lectorile, lectOTinum, analogium.
AB

Lekcionar
(slat.
lectionarium
_knjiga itanja., lectio .itanje.).
Liturgijska knjiga namijenjena -+
lektoru koja je sadravala isprva

LEKTOR

376

LEONARD

Lektorat (slat. lectoratus .sluba

lektora < lat. lector .ita).
Obred kojim se podjeljuje red
~ lektora. Tim se nazivom oznauje i status, sluba koji se dobivaju reenjem za lektora.

AB
Lektorile -+ legile

Lektorile. Francuski rukopis, 11.

st.
atanja iz Starog zavjeta (a kasnije i iz poslanica) ~to su se ~i
tala u liturgijskim inima, poglaAD
vito na ~ misi.
Lektor (lat. leetor .~itatelj, ~i
ta~). Drugi po redu od etiriju
niih -i> redova sveenitva: njegovo je pravo i dunost ~itati ~i
tanja iz Starog zavjeta i apostolskih poslanica (ali ne i Evane
Ijti) u liturgijskim inima.
Taj je stupanj sveenikog reda
osnovan ve u II. stoljeu. U IV.
stoljeu lektori su veoma brojni,
jer su taj red mogli primati i djeaci, a ostale redove mogli su
primati samo odrasli mu~karci,
uglavnom ne prije dvadesete godine. Budui da ih je bilo mnogo,
od njih se organizirala sehala
lectorum (.zbor lektora) koja u
VII. stoljeu, kada poslanicu ~ita
~ subakon, prerasta uscholu
cantoTum (.pjevaki zbor.).

AB

Leon Veliki, sveti, papa (lat. Leo

Magnus).
Papa koji je vladao
Crkvom od 440. do 461. godine.
Osobitu je brigu posveivao uvrJ
enju Crkve na drutvenom planu
na podruju Rimskog Carstva.
Dva puta je spasio Rim od barbara. (Najprije je, da ne porue
Rim, odvratio Hune, koje je vodio Atila, a zatim Vandale, koje
je vodio Genzerih. Atila je, po
legendi, kraj pape vidio u zraku
sv. Petra s isukanim maem.) Reformirao je zapadnu liturgiju i
napravio jedan od prvih -+ sakramentara (Sacramentarium Leonianum J. Blagdan mu je 11. travnja. Slika se u papinskom ornatu
s tijarom na glavi i knjigom u
ruci (nauitelj). Atribut mu je,
osim toga, jo~ i zmaj. Zatitnik je
grada Rima i glazbenika. AB
Leonard, sveti, opat (lat. Leonardus; slov. Lenart). Premda je
povijesna linost, ivotopis mu je
isprepleten legendama. Mladost je
proveo na dvoru kralja Klodviga
te zajedno S njim primio krJtenje
od sv. Remigija, a malo zatim
povukao se u samou. Po~to je
jednom za vrijeme lova kraljicu
Klotildu molitvom oslobodio poroajnih muka, kralj mu je darovao jednu umu u Noblacu,
gdje je sagradio samostan za sebe
i svoje drugove. Iako je ivio u
pustinji, kralj ga je esto pitao za

LEOPARD

377

savjet, te mu dao punomo da

moe
oslobaati
zatvorenike.
Umro je oko 560. godine. Blagdan mu je 6. studenog. Kult mu se
ubrzo raJirio po svoj Evropi. Prikazuje se u opatskoj odjei, s
mitrom i opatskim Jtapom. Atribut su mu okovi, lanci, a do
nogu uznik JtO klei. ZaJtitnik je
zatvorenika, kovaa i porodilja,
a zazivaju ga i protiv mrazeva i
bolesti konja (ex vota: konjska
AB
potkova).
Leopard (Felis pardus). Leopard
je slika grijeha, okrutnosti, avla
i Antikrista. Katkad se javlja u
prizorima -+ Poklona mudraca.
Time se hoe naglasiti kako je
Kristovo utjelovljenje bilo neophodno radi osloboenja od grijeha.
MG
Leptir (lat. Papillo comm.) Na
slikama Bogorodice s Djetetom
esto se pojavljuje leptir, obino
Djetetu u rukama. On je simbol
Kristova uskrsnua. U Jirem smislu leptir oznauje i uskrsnue
svih ljudi. To se znaenje izvodi
iz triju razliitih stanja leptirova
ivota: gusjenica, ahura i leptir,
Jto zorno predouje ivot, smrt i
uskrsnue.
MG
Lettner (njem. Lettner > Letter (
lat. leetorium .[mjesto] odakle se
ita-l. U srednjovjekovnim katedralama i redovnikim crkvama
(uglavnom
u
sjeverozapadnoj
Evropi) zidana i esto vrlo visoka
pregrada izmeu svetiJta i brodova na kojoj se nalaze govornice
sline -+ambonima, s kojih se ita
poslanica i evanelje. Razvila se
iz ranosrednjovjekovnog -+ septuma. (-+ Oltarna pregrada.)
AB

LIBERAL

Levijatan (hebr. liw;iitan 'mitsko

folklorno udoviJte', usp. opis
morske nemani [zmije-zmaja] lotan u mitoloJkim tekstovima iz
Ugarita, XIV/xV. st. pr. Kr.).
Staroidovska predodba nemani
goleme snage. Njen detaljan opis
(u hiperbolikom obliku krokodila) nalazi se u Knjizi o Jobu
(40,25 41,26). U kdanskoj
ikonografiji Levijatan postaje jedna od predodbi -+ Sotone, a
golemo razjapljeno Levijatanovo
drijelo jedna od ikonografskih
predodbi -+ pakla (-+ Posljednji
sud). U tom sklopu ideja nastaje
i srednjovjekovni motiv Krista
koji na udicu lovi Levijatana (tj.
motiv Krista koji pobjeuje Sotonu) kao aluzija na stih iz knjige
o Jobu (40,25): .Zar moid Levijatana uloviti udicom?

BF

Leviti (hebr. lewl ili s lanom

hallewl ( liiwah .pratiti, pridruiti se komu [?]). U Starom zavjetu sraleJka skupina koja je
vdila slubu u Hramu. Po predanju, to su bili samo potomci
Levija, jednoga od dvanaestorice
-+ Jakovljevih sinova, ali ih je
bilo i iz drugih rodova. Obavljali
su prinose nekih manjih rtava,
pomagali -+ velikom sveeniku
pri dnevnoj rtvi, uvali i istili
Hram, itd.
AB
Liberal, sveti (lat. Liberalis). Poznat je uglavnom kao jedan od
zaJtitnika grada Trevisa (IV. stoljee). Isticao se svojom revnoUu
oko obraanja stanovnika toga
grada na kdanstvo. (_ Istarski
sveci).
U umjetnosti se prikazuje kao vitez, obuen u oklop, oslanjajui
se na koplje ili drei zastavu.

LIJECNICKE

378

Lijenike sprave. Te su sprave

oznaka brae lijenika, sv. Kuzme
i Damjana, koji se obino prikazuju kako u ruci dre kirurki
noi ili koje slino orue. (.....
Posuda s pomau, ..... muar).

MG
Limb (lat. limbus rub, granica).
U srednjovjekovnoj teologiji tim
se imenom naziva granino
mjesto izmeu raja i pakla, gdje
se nalaze osobe koje nisu poinile
osobnog grijeha, ali nisu ni .....
krtenjem osloboene od ..... isto
nog grijeha (pravednici prije dolaska Kristova, te djeca i imbecili). Krist je, prema teologiji, u
vrijeme od svoje smrti na kriu
do uskrsnua siao u limb (nad
pakao, carstvo mrtvih.) i odatle oslobodio due pravednih, a
po svom uzaau i njih poveo
sa sobom u nebo. (..... Kristov silazak u limb; ..... uskrsnue KriAB
stovo; ..... ivi kri).

LimuD (Citrus medica). Kao znak

vjernosti u ljubavi, limun se esto
dovodi u vezu s blaenom DjeMG
vicom Marijom.
Lipsanoteka (gr. leipsanothike
spremnica za ostatke [relikvije
kria]) < ptc. mno. leipsana
zemni ostaci [pokojnika] +
thike spremnica.). Vrsta relikvijara kvadratinog oblika. To ime
nije uobiajeno, a na Zapadu ga
nosi jedino relikvijar s komadiem Kristova kria koji se nalazi
u Bresciji. Nastao je oko 370. godine.
AB
Lisica (Vulpis). Uz redovitu simboliku lukavstva i prepredenosti,
lisica takoer predstavlja simbol

LITU1I.GIJA

avla. U srednjem vijeku esto

se pojavljuje u kiparskim djelima,
no u vrijeme renesanse njeno se
prikazivanje ograniava na sitnoslikarske ilustracije knjiga.

MG
Litanije (gr. litaneuein moliti,
prositi, usp. litanos koji moli).
Puki, ali i liturgijski, oblik molitve koji se sastoji od niza zaziva i pronji to ih izgovara jedna osoba, a svi ostali nakon svakog zaziva ponavljaju kratku
prozbenu formulu. Prve litanije
javljaju se na Istoku u IV. stoljeu, a sve zapoinju zazivom
Kyrie eleison (Gospodine, smiluj
se). Ubrzo su prenesene i na Zapad, gdje se zadrava i osnovni
grki zaziv Kyrie eleison. Od IV.
do VI. stoljea susreemo brojne
kratke litanije lokalnog karaktera. Mnoge su tokom vremena
iezle, a u liturgiji se zadrao
samo kratak litanijski zaziv na
poetku ~ mise, te Litanije svih
svetih, koje se mole na Veliku
subotu. Kasnije je nastao niz pu
kih litanija razliita sadraja, a
od njih su najpoznatije Bogorodiine litanije, nazvane Lauretanskim, jer je za svu katoliku
Crkvu odobren oblik koji se upotrebljavao u ~ Loretu.
AB
Liturgija (gr- leitorgfa .trokovi
u korist naroda; sluba < Wton
.narodno + ergon djelo). U
openitom smislu, to je u antici
javna sluba koju netko obavlja
u interesu i za dobro itava grada. U tom je smislu preuzeta i u
kranstvu, a oznaava slubu koju netko obavlja u ime zajednice
i za njeno dobro prema Bogu. Na
Zapadu se pod tim imenom ra-

LITURGIJA

379

zumijevaju svi kdanski javni i

od Crkve slubeno odobreni bogoItovni ~ini; na Istoku pak tim
se imenom oznaava samo
-+
euharistijska rtva, ~ misa.
AB

Liturgijske boje. Boje pojedinih dijelova liturgijske odjee; imaju simboli~no zna~enje. Donji dijelovi liturgijske odjee svi su bijele boje, a
gornji se dijelovi prema prigodi
upotrebljavaju u razli~itim bojama.
U prvim vjekovima kdanstva liturgijska je boja bila samo bijela, a
tek u IX. stoljeu po~inju se upotrebljavati razli~ite boje. Kanon boja ustalio je tek papa Inocent III.
na po~etku XIII. stoljea, a to
su: ~ bijela, ~ crna, ~ crvena,
~ zelena, ~ Ijubi~asta, ~ pur?urna i ~ zlatna. Po svom psiholoIkom i simboli~kom zna~enju
upotrebljavaju se u ovim prigodama: bijela i zlatna (radost) na
blagdane Gospodnje i Bogorodi~ine te na blagdane svetaca koji
nisu mu~enici; crna (alost) u misama za mrtve i na Veliki petak;
croena (vatra i krv) na Duhove
i na blagdane mu~enika; ljubia
sta (pokora) u ~ adventu, ~ korizmi i na ~ vigilije; purpurna
(izmeu Ijubi~aste i crvene) u 3.
nedjelji adventa i 4. nedjelji korizme; zelena (nada) u obi~ne nedjelje i dane u tjednu kada se
ne slavi ni jedan sveta~ki blagAB
dan.
Liturgijska drama. Iskonska lovje~ja potreba za dramatikom,
igrom ikazaliltem nalla je svoje
mjesto u svim religijama, pa tako
i u kdanstvu. Isprva je ta potreba u religioznom kontekstu
bila donekle zadovoljena liturgij-

LITURGIJA

skim obredima sakramenata. Kada je liturgija postala uniformirana i kodificirana, po~ele su se

stvarati nove igre u crkvi, ne-

posredno prije ili poslije liturgije,

uz pomo kojih su se ljudima tuma~ili osnovni pojmovi kdan
skog nauka i moralnih zasada ili
su se pak ti pojmovi produbijivali. Tu su scenski bili prikazivani pojedini sadraji krJanskog
vjerovanja, a Ikrti biblijski tekstovi nadopunjali su se narativnim detaljima i maltovitim dijalozima, preuzetim ve~inom iz
apokrifnih knjiga. Njihove za~etke nalazimo u antifonainim
-+ sekvencijama i -+ laudama X.
stoljea, koje u sebi ve sadde
osnovne elemente teatra: scenu,
rije~, pokret, a ~esto i glazbu, sve
smjelteno u vrlo sugestivan prostor crkve.
Svoj procvat liturgijska drama
doivljava posebno u XII. i XIII.
stoljeu, a odvijala se u glavnom
brodu crkve. U kasnijim stoljeima liturgijske drame postaju toliko kazaliIne (nazivaju ih ludi
srholares .Ikolni~ke igre, ier ih
izvode studenti), s vrlo razrae
nim dijalozima, scenarijem i kostimografijom, te polako bivaju
istisnute iz crkve na crkvene trgove ili u samostanske klaustre. Sadraji su im bili razli~iti, a po
saddaju dobivale su i svoja imena. Kad se u njima obrauju
vjerske zasade, nazivaju se misteriji (gr~. mysterion .tajna [sluba]) ili mirakuli (lat. mirarlllum .~udo); ako im je predmet
Kristova muka, zovu se pasioni
ili pasionske igre (lat. passio .patnja, trpljenje, muka); ako se pak
obrauju moralne zasade, nazivaju se moraliteti (lat. moralilas,

LITURGIJA

380

prema moralis .udoredan). Vrlo

se esto na repertoriju tog kaza1ita nalaze i svetake ~ legende
s moralnom porukom. U hrvatskom se jeziku uvrijeio naziv
skazan;a ili prikazanja. Takve su
se crkvene drame sauvale u mnogim krajevima Evrope sve do
XVIII. stoljea, a ponegdje i kasnije. Sugestivno~u scenskih prikaza te su drame uvelike utjecale i na formiranje ikonografskih shema.
AB
Liturgijska godina. Liturgijska ili
crkvena godina, za razliku od
graanske godine, poinje prvom
nedjeljom ~ adventa (doh~a),
a zavdava zadnjom nedjeljom
mjeseca studenog, odnosno nedjeljom pred blagdanom sv. Andrije.
Sastoji se od nekoliko ciklusa
koji su komemorativno posveeni
pojedinim vanijim dogaajima iz
Kristova ivota i vanijim doktrinarnim sadrajima kr~anstva.
Okosnica joj je Uskrs, a osim njega postoje jo dva manja sredi~ta,
Boi i Duhovi, tako da sva
crkvena godina ima tri ciklika
sredita: boini, koji komemorira Kristovo djetinjstvo; uskrsni,
koji komemorira Kristovu smrt,
uskrsnue i ivot s apostolima poslije uskrsnua, i duhovski, koji
komemorira silazak Duha Svetoga
na apostole i njegovo proddeno
djelovanje u Crkvi kroz povijest
do sudnjega dana, ~to je predstavljeno u nedjeljama od Duhova
do kraja crkvene godine.
1. B o i n i c i k l u s poinje
~ adventom (doaem) a sredite mu je blagdan Boia (~ roenja Kristova), koji se slavi 25.
prosinca (blagdan Boia zamijenio je antiki blagdan Mladog

LITURGIJA

sunca nakon zimskog solsticija).

U dane poslije Boia stavljeni
su blagdani nekih svetaca koji su
usko povezani s Kristom i poe
cima kranstva. Osmi dan nakon Boia bio je odreen kao
blagdan obrezanja Kristova, a
zatim slijede blagdani ~ poklonstva mudraca (.kraljeva: 6. sijenja) i kr~tenja Kristova (t3.
sijenja). Nakon toga slijedi nekoliko slobodnih nedjelja pa poinje uskrsni ciklus.
2. U s k r s n i i I i p a s h a l n i
c i k I u s. 2idovska Pasha (spomen-dan -.. izlaska iz Egipta) slavila se t4. dana mjeseca nisana,
koji je bio prvi mjesec u idovskoj godini. Godine kada je Krist
raspet taj je dan pao u subotu.
Krist je bio raspet u petak, 13.
nisana, a uskrsnuo je u prvi dan
po suboti, t5. nisana. Kranski
blagdan Uskrsa, koji zamjenjuje
idovsku Pashu, isprva se slavio
14. nisana, ali se ubrzo ta praksa
naputa te se Uskrs poinje slaviti
u nedjelju. To se odredilo po lunarnom sistemu tako da Uskrs
pada u prvu ned jelju iza utapa
nakon proljetnog ekvinocija, a to
moe varirati izmeu 22. oujka
i 25. travnja. Odredio je to sabor
u Niceji 325. godine. Uskrsu prethodi priprava, koja je u raznim
vremenima i raznim krajevima
trajala 70, 60, 50 ili 40 dana.
Priprava od 40 dana (lat. quadragesima .etrdeseti [dan]) ipak
je najopenitija, te je i u hrvatskom dobila po tom lat. obliku
naziv korizma. Poinje u srijedu
(ista srijeda) pred estom nedjeljom prije Uskrsa. Zadnji tjedan pred Uskrsom ZOve se Tjedan muke i u njemu se komemorativno slave zadnji dani Kristo-

LITURGIJA

381

va ivota i dan smrti, od -+ ulaska u Jeruzalem (Cvjetnica, lat.

Dominica in palmis) do -+ Uskrsnua. Nakon Uskrsa etrdeset dana posveeno je dogaajima koji
su se zbili do -+ uzaJaJa Kristova; taj se blagdan, na temelju
biblijskog .opisa., slavi 40. dan
poslije Uskrsa i uvijek pada u
etvrtak nakon 7. nedjelje po
Uskrsu. Deset dana nakon toga
slavi se blagdan Duhova, -+ silazak Duha Svetoga.
3. Duhovski ciklus. Vrijeme od Duhova do kraja liturgijske godine, u nedjelju, posveeno je sustavnom izlaganju krIanske nauke i krIanskih zasada
- izborom odlomaka iz svih knjiga Biblije. U dane odreenog kalendarskog rasporeda slave se
blagdani posveeni nekim dogaajima iz Kristova ivota koji
nisu ukljueni u pomini ciklus,
a tako i blagdani Bogorodice i
svetaca. (-+ Kalendar).
AR
Liturgijske geste. Kretnje i dranje tijela za vrijeme razliitih dijelova liturgijskih ina i obreda
koji odaju ili konvencionalno izraavaju osjeaje lto ih pri tom
inu treba imati, npr. strahopotovanje, divljenje, prolnju itd.
Katkad su te geste vrsta govora
sa svim obiljejima izraavanja,

a gdjekad samo koreografija ina.

Katkad su posve prirodne i praktine, a ponekad samo simboline.
Neke su jedno bile praktine, a
kasnije su svoju praktinost izgubile i postale simboline ili poprimile sasvim drugo znaenje.
Uglavnom ih moemo razvrstati
u dvije vrste: po sadraju i po
dijelovima tijela.

LITURGIJA

I. Po sadraju:
1. Sakramentaine : -+ polaganje
ruku, -+ krianje; 2. molitvene:
raJirene ruke (-+ orans), uzdizanje oiju, -+ kleanje, sklopljene
ruke; 3. prinosne : podizanje predmeta U zrak; 4. pokornike: -+
genufleksija, -+ prostracija, udaranje u prsa, -+ inklinacija; 5.
pozdravne: -+ poljubac mira; 6.
poasne: -+ inklinacija, kaenje
(-+ tamjan); 7. konvencionalne:
sjedenje, pranje ruku, -+ porekeija, -+ procesija.
II. P o d i j e lov i m a t i j e l a :
1. itavo tijelo: stajanje, sjedenje, -+ prostracija, -+ procesija;
2. glava: -+ inklinacija, uzdizanje oiju, -+ poljubac mira: 3. ruke: -+ orans, sklopljene ruke, prekriene ruke na prsima, -+ polaganje ruku, udaranje u prsa, -+
krianje, -+ porekcija; 4. noge:
kleanje, -+ genufleksija.
AR
Liturgijski jezik. U prvim se vjekovima krJanstva u liturgiji upotrebljavao govorni ili slubeni jezik pojedinih krajeva i vremena.
U Palestini i Siriji bio je to sirsko-aramejski, u Africi (Etiopiji)
koptski. U istonim dijelovima
Rimskog Carstva i u nekim gradovima Zapada u upotrebi je bio
grki jezik, a u provincijama Zapada latinski. Od IV. stoljea
granica jezika poklapa se vie-manje s granicom Carstva. PokrItenim barbarima nametnut je u liturgiji, a tako i u ostalim podrujima ivota, latinski jezik, i
to zato lto je to bio jedini nain
sporazumijevanja u tako mnogojezinoj politikoj zajednici, a i
zato Jto je to bio jedini jezik u
tom dijelu koji je imao i pismo

LI11JRGlJA.

382

te je kao takav jedini mogao biti

zajedniki

nazivnik za taj dio

Evrope. Jedino Slaveni, zaslugom
i upornoUu svete brae Cirila i
Metoda, uvode potkraj IX. stoljea u liturgiju slavenski jezik.
(~ Glagoljica).
Tako se liturgija do X. stoljea
praktiki obavljala na slubenom
jeziku pojedinog podruja. Kad
se potkraj XI. stoljea u Evropi
poinju jae diferencirati nacionalni jezici i postajati knjievnim
jezicima pojedinih podruja, u liturgiji ipak i dalje ostaju slubenim jezicima grki i latinski, te
slavenski. Bilo je tO stoga ~tO je
postojala jaka tradicija s tekstovima odnosno gotovim knjigama
na tim jezicima, a s druge strane
time se htjelo, osobitO na Zapadu,
naglasiti i braniti jedinstvo Crkve
i njenog izraza u liturgiji. Na
Istoku je, nakon raskola u XI.
stoljeu, ubrzo dono do osnivanja
nacionalnih, autokefainih Crkvi,
a paralelno s time i do uvoenja
novih, nacionalnih jezika u liturgiju. No ipak, sve slavenske isto
ne Crkve zadrale su u liturgiji
jedinstveni, tzv. crkvenoslavenski
jezik, s izraenim nacionalnim
varijantama (redakcijama). U zapadnoj Crkvi nacionalni se jezik
uspio odrati samo u Hrvatskoj,
i to samo u njenom junom dijelu, ali ne govorni jezik, nego
onaj koji se zatekao negdje u
XIII. stoljeu a danas se naziva
staroslavenski. Uz brojne peripetije i borbe taj se jezik uspio
odrati sve do II. vatikanskog
koncila (1965.), kada je - davi
i sam izrazitog poticaja za uvoenje narodnog jezika u liturgiju
- zamijenjen suvremenim knji-

LITURGIJA

evnim nacionalnim jezikom, kao

katolikoj Crkvi.

i u ostaloj

AH
Liturgijske knjige. Slubene zbirke tekstOva koji se itaju ili pjevaju u ~ liturgiji, zbirke obreda
koje treba vr~iti i pravila kojih
se treba drati u obavljanju liturgijskih ina. Od prvih vjekova
kranstva tO je U isti mah i scenarij i reijska knjiga za pojedine liturgijske ine u cijelosti ili
po dijelovima, odnosno za pojedine uloge to ih osobe imaju u
liturgiji. U starije doba te su knjige bile razvrstane po dijelovima
liturgije, a to je ujedno znailo i
po osobama koje su obavljale taj
dio liturgije. To su bile:
1. Sakramentar (ili ~ ardo, lat.,
red namijenjen sveeniku, a sadravao je molitve i ~ kanone
mise, tj. bitne inepromjenljive
dijelove mise. (Rije sacramentarium izvedena je prema slat. sacramentum obavl janje slube Boje u kojoj se vjernicima dijele
otajstveni milosni znaci: voda,
kruh, vino, ul je; znai i samo
milosno sredstvo; vjerska tajna;
otajstvo; usp. oltarski sakramenat ~ euharistija.)
2. Evanelistar, namijenjen a
konu, a sadravao je odlomke
~ evanelja za pojedine dane u
godini.
3. Epistolar (ili Apostol), namijenjen subakonu, a sadravao je
odlomke apostolskih pnslanica
(lat. ~ epistola) koje se itaju na
misi.
4. Lekcionar, namijenjen lektoru,
a sadravao je itanja (lat. leetio) iz Starog zavjeta i suvremene
tekstove za kapituI.

UTI!RO]A

5. Gradual, anti/onar iversikular

(uvezani zajedno ili odvojeno),

bili su namijenjeni ~ sehali cantorum, a sadravali su tekstove
psalama, ~ antifona i drugih sitnih tekstova koji se pjevaju u
liturgijskim inima.
6. Kyriale i himnarij (ili tropar),
namijenjen takoer sehali camorum, a sadravao je ritmizirane
tekstove koji se pjevaju u liturgijskim inima i ~ ordinarij mise.
Od X. stoljea tekstovi razbacani
u toliko razliitih knjiga poinju
se grupirati u zbirke po pojedinim obredima tako da se u jednoj
knjizi nalaze svi tekstovi koji su
potrebni za neki obred, bez obzira
na to da li taj obred obavlja
jedna osoba ili vi~e njih. Takve
knjige-zbirke zovu se plenarium
(slat. = .ne~to potpuno; zbirka
s potpunim tekstom.), a takvi
misni tekstovi missale plenum
.(pot)puni misal.. U XV. stoljeu
to postaje pravilom, a u svoj zapadnoj Crkvi prevladale su one
knjige koje su bile uobiajene u
Rimu (secundum consuetudinem
Romanae curae = .po obiaju
Rimskoga dvora). Od tada imamo ove liturgijske knjige: 1. Missale Romanum: ~ misal; 2. Breviarium Romanum: ~ brevijar;
3. Rituale Romanum: ~ ritual;
4. Pontificale Romanum: ~ pontifikal; 5. Martyrologium Romanum: ~ martirologij: 6. CaeremoniaI. episcoporum: ~ ceremonija!' A k tome i niz manjih specifinih knjiga.
AB
Liturgijsko roho. Kad predvode
ili sudjeluju u izvoenju nekog
obreda, pripadnici klera osim svoje redovite od jee oblae i posebno liturgijsko ruho - vlastito pojedinim svetim redovima. akon

LONGIN

383

povrh wara ili habita stavlja

nagIavnik, ~ albu, ~ ~tolu
(preko lijevog ramena), ~ pojas
(pas), ~ manipul i ~ dalmatiku.
Sveenik, kad slui misu, ima gotovo isto ruho kao i akon, samo
Ito ltolu prebacuje preko obaju
ramena, a mjesto dalmatike nosi
misnicu
(~kazulu). Biskup i
ostali pripadnici hijerarhije nose
~ roketu ispod albe, liturgijske
... sandale i arape, pontifikalne
~ rukavice s ~ prstenom, kri
na prsima (~ pektoral) i ~ mitro, a u ruci dre pastirski ~tap
(~ pastoral, bakulum).
MG
~

Liturgika (lat. liturgica, ~ LITURZnanost koja sustavno

postanak i razvoj crkvenih obreda kojima se vde liturgijski ini. (~ Liturgija). 2. Disciplina koja propisuje na koji se
nain pojedini obredi imaju vditi.
GIJA). 1.
prouava

AH
Loculus (lat. loculus -mjestance;
lijes
locus .mjesto.): ~ katakombe

<

Lomaa. Kao muilo onih svetaca

koji su pogubljeni spaljivanjem,
lomaa se upotrebljava kao oznaka mnogih muenika, meu ostalima sv. Doroteje, sv. Anastazije,
ali i sv. Agneze, koja je udom
spa~ena od takve smrti.
MG

Longin, sveti (lat. Longinus). Pod

tim imenom asti se rimski stotnik koji je bio nazoan pri razapinjanju na Kalvariji. Predaja
kae da je on probo Kristov bok
kopljem, a nakon Kristove smrti
povikao je: .Zaista je ovaj ovjek
bio Sin Boji. (Mk 15,39). Legenda dal je kae da je primio
kdtenje od apostola, nastanio se

LORETO

LOV

384

u Cezareji, ivio ondje mnogo

godina i mnoge obratio na kr~an
stvo. Podnio je smrt jer nije htio
rtvovati krivim bogovima. Zudei za mueni~tvom, obea slijepom upravitelju koji ga je osudio
da e mu se vratiti vid im ga
dadne pogubiti. Kad je Longinu
odrubljena glava, upravitelj smjesta progleda i obrati se. N avodni
Longinovi posmrtni ostaci preneseni su u Mantovu, i on postade
za~titnikom toga grada.
Na dva se naina sv. Longin prikazuje u prizorima razapinjanja:
stoji podno kria s kopljem u rukama i oiju uprtih prema Kristu
u stavu klanjanja - ili, de,
sjedi u sedlu obuen kao rimski
vojnik, gledajui uvis, a u ruci
dri skinutu kacigu. (~ Raspee).
MG

kulta i

Loreto. Prve vijesti iz XIV. stoljea govore samo o ~tovanju neke Bogorodiine ikone u Loretu
kod Ancone, u Italiji. U drugoj
polovici XV. stoljea literarno se
fiksira lokalna legenda po kojoj
su aneli zbog opasnosti od muslimana prenijeli Svetu kuu (u
kojoj se zbilo ~ Navjdtenje i u
kojoj je ivjela Sveta ~ obitelj)
iz Nazareta u Loreto. Poetkom
XVI. stoljea fiksira se taj dogaaj danom 10. XII. 1294., pri
emu bi Trsat kod Rijeke u
Hrvatskoj bio godine 1291. meustanica
tog prijenosa. Kult
.Svete kue (Santa casa) u XV.
je stoljeu lokalan, zatim talijanski, a u XVI. stoljeu postaje
opim. Najstarija ikonografija iz
XV. stoljea prikazuje anele koji
nose ili baldahinsku arhitekturu
pod kojom je Bogorodica s Djetetom ili crkvu nad kojom je Bogorodiin lik. Snanim Jirenjelll

Lourdes

hodoaJa

(nakon godine

1632., kad je papinskim odobre-

njem Prijenos svete kue postao

blagdanom) nastaju u baroku ciklusi s ilustracijama prijenosa,
grade se kapele po uzoru na 10retsku Svetu kuu i reproducira
se kip loretske Bogorodice, koji
je odjeven u plaJt, stoastog obrisa i optoen zavjetnim darovima.

BF

Lopata:

Nedjelja sveta

Lotov bijeg:
mora

Sodoma i Go-

Lotova gostoprimstvo:
ma i Gomora

Sodo-

Lotova pijanstvo: -+ Sodoma

Gomora
~

Gospa Lurdska

Lov (aneo u lovu sa psima):

~ lov na jednoroga; -+ Hubert
sveti; ~ Eustahije sveti
Lov na jednoroga. Kasnosrednjovjekovna alegorija teme ~ NavjeJtenja, raJirena u XV. i poetkom XVI. stoljea uglavnom
u njemakim zemljama. Arkaneo ~ Gabrijel kao lovac, trubei II rog i gonei etiri lovaka
psa, progoni jednoroga koji se
spaJava od hajke zaklanjajui se
u krilo Djevice, koja sjedi u ograenu vrtu.
I n t e r p r e t a c i j a: Cetiri lovaka psa simboli su onih kreposti (pravde, milosra, mira i
istine) koje su bile razlogom da
se Krist utjelovi. Jednorog (simbol istoe), koga - prema srednjovjekovnom bestijariju - moe

LOVOR

385

ukrotiti i uhvatiti samo ista djevica u svome krilu, u ovom je

sluaju simbol Krista, koji se utjelovljuje u tijelu Bogorodice-Djevice. Bogorodica sjedi u ograenu
vrtu (hortus conclusus), koji je
simbol njezina djevianskog materinstva, okru~ena drugim simbolima istoga znaenja, a to su zapeaeno vrelo, toranj Davidov,
toranj bjelokosni, itd.
BF
Lovor (Laurus nobilis). Lovor je
simbol pobjede, vjenosti i isto
e. Pobjednik u natiecanjima i
bitkama u staro vrijeme bio je
okrunjen lovorovim vijencem. Sv.
Pavao takav vijenac usporeuje
s neraspadljivim vijencem kojim
e biti ovjenana kraninova pobjeda (1 Kor 9,24-27). Ta okolnost - uz injenicu da lovorovo
lie nikad ne vene, ve zadrfava
trajno svoje zelenilo - razlogom
su njegove simbolike po kojoj on
oznaava vjenost ineprolaznost.
Povezivanje lovora s istoom i
djevianstvom vjerojatno proizlazi iz poganske simbolike po kojoj
je lovor posveen djevicama vestalkama, koje su zavjetovale
vjeno djevianstvo.
MG

LUBANJA

kroz tO vrijeme razdijeli siromasima crkveno blago. Nakon Sikstova pogubljenja rimski prefekt
zaiska od Lovre da mu preda
crkveno blago. Lovro odgovori
da e mu to blago pokazati za
tri dana. Kroz tO je vrijeme,
dr~ei se Sikstovih uputa, okupio
oko sebe veliko mnotvo siromaha
i bolesnika. Pokazujui na njih,
ree prefektu kako su ovi istinsko
blago Kristove Crkve. Bijesan !to
je tako nadmudren, prefekt naredi da se Lovro polagano prfi
na ~aru i tako pogubi. Ne marei
za muke Lovro je pr~ei se povikao prefektu: Peen sam ve s
jedne strane, sad me ispeci s druge i pojedi!
Sv. Lovro se prikazuje u akon
skoj odjei s palmom u rukama,
simbolom muenitva. Posebna mu
je oznaka ~ar (rotilj) na kojemu
je bio pogubljen. Ponekad se, pak,
isputa rotilj, a mjesto toga sv.
Lovro nosi zd jelu ili vreicu sa
zlatnim i srebrnim novcem, to
podsjea na dijeljenje crkvenoga
blaga. Rjee nosi kadionicu ili
kri~, a gdjekad mu je dalmatika
MG
sva u plamenu.
Loza -+ vinova loza

Lovro, sveti (lat. Laurentius, slov.

Lovrene). Roen je u panjolskoj
u mjestu Huesca (III. stoljee).
Zavdio je nauke u Zaragozi i
ondje susreo papu Siksta II. SikstO je bio toliko oduevljen tim
mladiem da ga je poveo sa sobom u Rim i ondje zaredio za
arhiakona rimske Crkve. Na toj
du~nosti Lovro je bio odgovoran
za sve crkvene riznice. Kad je
prefekt Rima dao uhvatiti Siksta
i osudio ga na smrt, Lovro je za~elio umrijeti s njime. No Siksto
mu naredi da prieka tri dana

zs

LEKSIKON IKONOGRAFIJE

Lonica (spavaonica, postelja

sL): -+ Tobija
Lubanja. Kao simbol prolaznosti
zemaljskog ~ivota lubanja podsjea na ispraznost zemaljskih
stvari. Katkad se uzima kao svetaka oznaka pojedinih pokornika, kao to su sv. Marija Magdalena, sv. Pavao, sv. Jeronim i sv.
Franjo Asiki. I pustinjaci se prikazuju s lubanjom, to oznauje
njihovo razmiljanje o smrti. Kad
se Mu ~ajedno lubanja i raspelo,

LUCIJA

386

to je znak razminjanja o vje~

nom ivotu nakon smrti.
Na nekim slikama raspea, a osobito esto na ophodnim krievima, pojavljuje se lubanja s prekrienim kostima u samom podnoju kria. Time se oznauje
smisao imena Golgota, to po
Ivanovu Evanelju (19,17) znai
.Lubanja. Postoji legenda da je
Kristov kri bio podignut na mjestu gdje poivaju kosti Adamove, to znai da je svim ljudima
omoguen pristup u vjeni ivot
po Kristovu kriu. >Tako stoji
pisano: Prvi ovjek, Adam, postade iva dua, a novi Adam
Evotvorni duh (1 Kor 15,45).

LUKA

nim oima da se nikako nije mogao smiriti. U strahu da njezine

oi ne bi mladia navele na zlo,
Lucija sama iskopa sebi oi i poalje ih mladiu. Svladan grinjom
savjesti i oaran hrabrou kojom
je Lucija zasvjedoila svoju vjeru, i on postade kraninom.
Sv. Lucija se prikazuje s oima
na pladnju ili ih dri u ruci na
drugi koji nain. Ostale su oznake sv. Lucije bode i rana na
vratu, zatim svjetiljka, koja oznaava boansku mudrost. Kako
ime Lucia dolazi od rijei lux,
~to znai })svjetlo, to moe

biti

razlogom da joj se kao oznaka

MG
pridaju i oi i svjetlo.

MG

Luda -+ Psalmi
Lucija, sveta (lat. Lucia). Potjee
iz Sirakuze na Siciliji (III. stoljee). Po legendi, bila je ki neke
plemenite gospoe Eutihije, koja
je trpjela od teke bolesti to se
smatrala neizljeivom. Lucija nagovori svoju majku da poe na
hodoae na grob sv. Agate u
Kataniju. Ondje se Luciji ukaza
sv. Agata uvjeravajui je da e
joj majka ozdraviti, no da e ona
sama podnijeti muenitvo. Lucija
sve svoje imanje podijeli siromasima. To razbjesni mladia s kime
je bila zaruena i on je prijavi
vlastima da je kranka. Kad ona
ustraja u svojoj vjeri, nareeno
je vojnicima da je odvedu. Ali
nisu je mogli pomaknuti s mjesta,
premda je bila svezana uetima i
upregnuta u jaram volova. Upravitelj tada naredi da se spali, ali
je vatra i ne dirnu. Naposljetku
jedan od vojnika izbode joj vrat
bodeom, i ona umre. Legenda
pria kako je jedan od njezinih
prosaca bio toliko oaran njezi-

Ludost -+ kreposti

mane

Luak: -+ David (David hini ludilo); -+ Psalmi (Psalam 13)

Lucifer -+ Sotona

Ldk. Ldk je simbol rata ili zemaljske vlasti: >Lomim, evo, luk
Elamov, sr snage njegove (Jr
49,35).

MG

Luka. Po nekim piscima luka je

znak vjenog ivota. Brodovi koji
plove prema luci slika su due
MG
koja tei za rajem.
Luka Evanelist, sveti (grUlat.
Lucas). Rodom je iz Antiohije u
Siriji. Svima koji znaju Bibliju
poznat je po svome Evanelju i
Djelima apostolskim. Ne zna se
gdje se Luka susreo s apostolom
Pavlom, no Luka mu je postao
stalan pratilac na njegovim veli-

kim misijskim putovanjima, vjerno biljeei djela toga velikog

apostola naroda. Vjeruje se da je
nakon Pavlove smrti nastavio sam
propovijedati evanelje te da je
bio razapet u Grkoj. Meutim,
grka predaja smatra da je umro
prirodnom smru.
On se naziva .Ijubljenim lijeni
kom, zbog lijenikog zvanja
kojim se bavio. Postoji legenda
da je bio i slikar te da je naslikao nekoliko slika Djevice Marije
s Isusom. Pokazujui svojim sluhteljima te slike, uspio je mnoge
obratiti na kdanstvo.
Najpoznatija mu je oznaka krilati vol, vjerojatno stoga ho njegovo Evanelje naglahva Kristovo sveeni~tvo, a vol je simhol
rtvovanja. Daljnje su mu oznake: knjiga Evanelja, slika Bogorodice koju dri u ruci ili je izrauje. tuje se kao zatitnik sliMG
kara.

Lunula (lat. lunula .mjesei,

umanjenica <luna .mjesec). Dvije ploice u obliku srpa mladog
mjeseca, spojene po sredini vanjskog ruba kopom ili arkom;
izmeu njih se umee ~ hostija
kad se stavlja u ~ ostenzarij ili
-+ kustodiju.
AB
Lurdska Gospa -+ Gospa Lurd-

ska
Lustracija (lat. lustratio 'ie
nje < lustrare .istiti rtvom pomirbe). Obred kojim se u doslovnom ili simbolinom smislu
iste oneiena osoba ili mjesto.
Susree se u svim religijama. Tako su Rimljani istili grad Rim i
sav kraj svake pete godine (po
emu je period od 5 godina ope
nito dobio naziv lustrum). Najredovitije se taj obred obavlja
pomou vode ili vatre, uz odgovarajue molitvene izriaje.
AB

LJ
Ljestve. Ljestve su jedan od znakova muke Kristove i esto se
vide na prizorima ~ skidanja s
kria. One sc pojavljuju i u prizoru Jakovljeva vienja: .1 usni
san: ljestve stoje na zemlji, a
vrhom do neba dopiru, i aneli
Boji po njima se penju i silaze
(Post 28,12). U nizovima patrijarha ljestve su znak sv. Benedikta, koji je u vienju gledao

brau

svoga reda kako se ljestvaMG

ma uspinju na nebo.

Ljiljan (Lilium candidum). Ljiljan

je znak istoe, i stoga je postao
cvijetom blaene Djevice Marije.
Izvorno, u ranoj kdanskoj
umjetnosti, ljiljan se pojavljuje
kao oznaka svetih djevica. Ljiljan
meu trnjem osobit je znak bezgrdnog zaea blaene Djevice

LJUBAV

388

Marije koja je ol!uvala svoju neusred grenog svijeta.

Jedan se dogaaj iz ivota blaene Djevice posebno povezuje s
ljiljanom, a to je ~ Navjetenje.
Na mnogim prikazima Navjetenja iz doba renesanse arkaneo
Gabrijel dri u ruci ljiljan, ili je
ljiljan stavljen u vazu na prostoru izmeu Marije i anela. Zbog
toga je ljiljan takoer simbol arkanela Gabrijela.
Ponegdje se dijete Isus prikazuje
s kiticom ljiljana koju prua nekom svecu. Ljiljan, kao simbol
kreposti i istoe, svetaka je
oznaka veeg broja svetaca, meu ostalima sv. Dominika, sv.
Franje, sv. Antuna Padovanskog,
sv. Klare i sv. Josipa.
Vrsta ljiljana zvana .lijer (fleur-de-lis) znamenje je kraljevskog
dostojanstva. Kralj Klodvig izabrao je taj cvijet kao znak svoga
ienja u sakramentu krsta, pa
je tako fleur-d e-lis od toga vremena grb francuskih kraljeva. ZatO je taj cvijet svetaka oznaka i
sv. Ljudevita kralja i sv. Ljudevita biskupa, jer obojica potjeu
iz francuske kraljevske kue. To
je ujedno i grb grada Firenze.
Kao oznaka kraljevske asti lijer
se pojavljuje na krunama i ezlima svetaca kraljevskog podrijetla, a pridaje se i Djevici Mariji
kao Kraliici neba. (~ Pjesma
nad pjesmama;
~ djeviansko
materinstvo; ~ Posljednji sud).
MG
poronost

Ljubav

kreposti

Ljubica (ljubiica, Viola). Ljubica

je znak poniznosti. Sv. Bernard
ocrtava D;evicu Mariju kao .Poniznu I iubiicu. Ljubica takoer
oznaava poniznost Sina Bojega,

LJUDEVIT

koji se nije ustezao uzeti ljudsko

Bijele su ljubice svetaka
oznaka sv. Fine, na ijem se leaju nakon njezine smrti nalo
mnogo toga cvijea. (~ Jagoda).
MG

oblije.

Ljubiasto.

Ljubil!asto oznaava
ljubav i istinu, ali i alost i pokoru, odnosno trpljenje openito.
Kao pokornika boja upotrebljava
se za liturgijsko ruho u pokornika vremena II doau i korizmi. Pokorni ci, pOput sv. Marije Magdalene, nose ljubiastu
odjeu, a kod razapinjanja i Djevica Marija.
MG
Ljudevit, biskup, sveti (lat. Ludoviws Tolosanus). Biskup u Toulousi (XIII. stoljee). Potjee iz
svetake obitelji.
Sv. Ljudevit
kralj bio mu je prastric, a sv.
Elizabeta Ugarska bila mu je tetka. Kad mu je bilo etrnaest godina, poslan je kao taJac kralju
aragonskom tl zamjenu za svog
oca. Osloboen ie nakon sedam
godina zatoenihva. Tada mu ponudie priiestolje napuliskoga kralievstva. On ne prihvati, ve se
odree
svih svoiih kraljevskih
prava i poJo~i zaviete kao Jan
fran ievakog reda. Imenovan je
biskuoom u TouIous;. Svi <u ga u
njegovoj biskupiji volie!i zbog
revnosti, dobrotvornosti i sveta
ivota. Umro ie 1297.. kad su mu
bile tek dvadeset i etiri godine.
Na renesansnim slikama prikazan
je kao golobradi mladi plemenita izgleda, obino u biskupskoj
odori slijerom (f/eur-de-lis) izvezenim na pluvijalu ili kojem drugom di jelu od jee. Kruna i ezlo,
kojih se odrekao, lee mu do
nogu.
MG

LJUDEVIT

MADONA

389

Ljudevit, kralj, sveti (lat. Ludovicus rex). Francuski kralj (XIII.

stoljee). Kafe se da je znao
.zdrufiti velianstvo prijestolja
sa svetou Evanelja . Roen je
1215. S velikom ga je pahjom
odgajala mati mu Blanka KastiIjska. Za vrijeme svoje bolesti, god.
1244., Ljudevit se zavjetova da
e poi na krihrsku vojnu. Na

povratku u Francusku donio je sa

sobom trnovu krunu, o kojoj se
vjerovalo da je Kristova, i esticu
Isusova kria. Kad je drugi put
bio na krihrskoj vojni, razbolje
se od kuge i umrije.
Njegove su oznake trnova kruna,
krif, kraljevska kruna, ma i lijer
(fleur-de-lis).
MG

M
Ma. Ma se upotrebljava kao
oznaka mnogih svetaca koji su,
po predaji, podnijeli muenihvo
od njegove otrice. Meu njima
je i sv. Pavao apostol, kojemu je
bila odsjeena glava, zatim sv.
Eufemija, koja je takoer pogubljena maem poto je lavovi nisu
htjeli razderati, pa sv. Agneza,
koja je dofivjela istu sudbinu. Sv.
Petar muenik slika se s nekom
vrstom maa zasjeenog u glavu.
Sv. Justina prikazuje se s maem
koji joj probada grudi. Arkaneo
Mihael nosi ma pOput ratnika,
a tako i sv. Juraj iz Kapadocije.
Sv. Ivan Gualbert pojavljuje se
gdjekad s maem u ruci u potjeri
za ubojicom svoga brata. Sv. Martin biskup maem sijee napola
svoj ogrta da ga podi jeli s nekim prozeblim siromahom.
Ma~ II Kristovim ustima: -+ Apokalipsa, -+- Posljednji sud
Ma i ljiljan II Kristovim ustima: -+
P05liednii sud
Ma boli: ~ Bogorodica od sedam

!alosti,

~ raspee.

MG

Maka (Felis).
anja maka se

Zbog svoga ponauzima kao simbol

lijenosti i pofude. Postoji i legenda o .Gospinoj maki. (gauo
della Madonna) koja kazuje kako je u vrijeme Kristova roenja
u betlehemskoj talici neka maka
omacila maie. Takva se maka
redovito slika sa znakom krib
preko lea.
MG
Mauhica

(Viola tricolor). Premda se rijetko pojavljuje u umjetnikim djelima renesanse,

hica se smatra simbolom

i razmiljanja.

mau
sjeanja

MG

.gospoa.). RiMadonna (tal.

je koja je iz profane kurtoazije
u doba renesanse prenesena na
~Bogorodicu, a u umjetnosti se
obino primjenjuje za slike koje
prikazuju Bogorodicu s Djetetom.

AB
Madonna del Iatte:
trophousa

Galakto-

MADONA

Madonna deU'umilta:
totrophousa

390
~

Galak-

Magarac/magarica (AsinusJ. Cesto

se magarac pojavljuje na renesansnim slikama, osobito u prizorima ~ Abrahamove rtve, ~ Rodenja, ~ bijega u Egipat, Kristova ~ ulaska u Jeruzalem. Najpoznatiji je prikaz u prizorima
Rodenja, gdje sc magarac gotovo
uvijek javlja. Magarac i vol kraj
jaslica oznauju kako su Kristovu
rodenju bila nazona dva najlIcuglednija stvora ivotinjskog
svijeta i kako su u njemu prepoznala Sina Bojega. Njihova nazonost u betlehemskoj ~taIici
oslanja se na proroke rijei Izaijine (1,3): ye, poznaje svog vlasnika, a magarac jasle gospodareve.. Jedna legenda o sv.
Antunu Padovanskom takoer je
povezana s tim tumaenjem. Svetac je uzalud pokuavao obratiti
na kdanstvo nekog Zidova. Naposljetku je izgubio strpljenje i
povikao kako bi mu lake bilo
postii da magarac poklekne pred
svetim sakramentom negoli da 2idov shvati istinitost njegova dokaza. Zidov ga tada izazove da
uini pokus. Na silno divljenje
okupljena svijeta magarac je doista pokleknuo, a veliki broj Zidova i nevjernika prihvatio je
krUanstvo. (~ Bijeg u Egipat;
~ povratak iz Egipta; ~ roe
nje Kristovo; ~ milosrdni Samaritanac; ~ ulazak u Jeruzalem.)
Kao domaa ivotinja magarac se
javlja i u drugim svetakim iima. Pria koju moemo nai u
iu sv. Jeronima govori kako je
magarac sam donosio drva u samostan. (~ Salamonova krunidba; ~ Balaam.)
MG

MAJESTAS

Magdalena pere suzama Kristove

noge. (Mt 26,6-13: Mk 14,3-9:
Lk 7,36-50; Iv 12,1-8). U varijantama izvjetaja etiriju Evanelja o epizodi za vrijeme veere
u kui farizeja imuna (.imuna
gubavca) ikonografija se redovito
opredjeljuje za ovaj motiv: grenica Marija iz Magdale (Magdalena), kajui se, pere Kristove noge svojim suzama, otire ih svojom kosom i mae mirisavim
uljem.
U bizantskoj ikonografiji, gdje
Krist i apostoli veeraju leei na
~ sigmi, Marija Magdalena pere
Kristove noge stojei, a u zapadnoj ikonografiji, gdje uzvanici
sjede za stolom, ona klei ili lei
na tlu. (~ Marija Magdalena).
BF
Magnificat (lat. = .vellli. <
magni/icare .veliati.). Tako Se
zove evaneoski ~ kantik koji
je ispjevala Marija nakon Gabrijelova ~ navjetenja, a poinje
rijeima: Magnificat anima mea
Dominum ("Yelia dua moja
Gospoda). Pjeva se ili moli svaki
dan u ~ brevijaru na ~ vesperama.
AB
Majestas Domini (lat. = .velianstvo Gospodnje). Ikonografski prikaz Krista kako sjedi na
prijestolju unutar ~ mandorIe, u
lijevoj ruci dri ~ Knjigu ivota.
a desnicom blagoslivlje na istoni
nain (~ blagoslov). Oko mandorle redovito sc nalaze simboli
etiriju evanelista (~ tetramorf),
a ispod nje katkad dvadeset i e
tiri starca Apokalipse. (~ Apokalipsa: ~ Posljednji sud).
AB

MANA

391

MAJESTAS

Majestas Virginis (lat.

veliDjevice): -+ Prijestolje
Mudrosti

Mala

braa: -+

franjevci

anstvo

Majka Bolja -+ Bogorodica

Majmun (opi znan. nazo za majmune: Primates; Simia). U kdan
skoj umjetnosti lik majmuna upotrebljava se za oznaku grijeha,
zlobe, lukavstva i poude. Katkad on oznaava i opaku o
vjeju duJu, zaslijepljenu, pohlepnu, grdnu. I -+ SOlOna se nerijetko slika u obliju majmuna.
Kad je prikazan kao majmun u
okovima, misli se na grijeh koji
je nadvladan vjerom, a tako i na
steenu krepost. U prizorima -+
Poklona mudraca majmun se prikazuje zajedno s ostalim neobi
nim ivotinjama koje doaravaju
istonjaki ugoaj.
MG
Mak (Papaver rhoeas). Raznolika
se simbolika pripisuje maku: oznaava plodnost, san, neznanje, u
da~tvo i ravnodu~nost. Gdjekad
se slika u vezi s Kristovom mukom zbog svoje krvavocrvene boje i zbog toga ~to podsjea na
san i smrt.
MG
Makabejci (gr. oblik Makkabaios
.Makabejac. pretpostavlja hebr.
ime maqqiibi ili maqqiibaj < maqqiibiih .malj, eki. [?]): -+ Juda
Makabejac
isti
jeruzalemski
hram; -+ Juda Makebajac moli za
mrtve; -+ muenihvo brae Makabejaca
Maksim, sveti: -+ istarski sveci
Maksimijan,
sveci

sveti:

-?

istarski

Malahija (hebr. mal'aki .moj glasnik.). Jedan od dvanaest starozavjetnih .malih. -+ proroka.
Zbog njegova proro~tva da e
Bog poslati svoga izaslanika (anela) koji e proistiti izabrani
narod (.Ecce ego mittam angelum meurn., Mal 3,1-4), MalaBF
hijin atribut je aneo.
Mali Isus: -+ Kristovo djetinjstvo
Mana (hebr. man; sinajski beduini
jo~ i danas prozirnu izluevinu
biljke tamariske, koja se zatim
zrnasto zgru~njuje, zovu takoer
man). (Izl 16,14-35). Tokom putovanja kroz pustinju Izraelci sakupljaju i hrane se manom ~to bi
napala kroz no. Da bi se potomstvu sauvala uspomena na
taj Boji dar, -+ Aron, na nalog
Mojsijev, napuni jednu posudu
manom i pohrani je u -+ Koveg
Zavjeta (Saveza).
Biblijski izvje~taj o mani pojavljuje se u ikonografiji u ovim
prizorima: 1. padanje mane s neba; 2. sabiranje mane; 3. mana u
zlatnoj posudi.
Mana je est motiv krJanske ikonografije, jer je prefiguracija -+
umnaanja hljebova i riba, a nadasve -+ euharistije. Kao euharistijski simbol, mana pada s neba
u obliku hostija, premda Biblija
tono opisuje njen oblik: .Bija~e
kao zrno korijandra; bijela, a
imala je ukus medenog kolaia
(Izl 16,31). U prikazu sabiranja
mane Izraelci su prikazani s -+
mapulom preko ruku, zbog po~to
vanja prema tom velikom simbolu euharistije.
Posuda u koju Aron pohranjuje
manu prikazuje se u obliku -+

MANDORLA

zlatne posude (fJas alIreum), a ona

je simbol Kristovih dviju naravi,
boanske i ljudske. Mana oznaI!uje boansku, a posuda ljudsku
BP
narav.
Mandorla (tal. mandorla .badem,
bajam.; hrv. izraz: bademak).
Taj je svjetlosni simbol dobio talijanski naziv mandorla (.badem.) zbog svoje slil!nosti s bademovim plodom. Kod mandorle
produene zrake svjetla ~to okruuju tijelo zatvaraju se u bademolik okvir oko lika koji je prikazan. Gdjekad se susree i dvostruki bademak (mandorla). Vrlo
rijetko bademak se sastoji od sedam golubica, koje predstavljaju
sedam darova Duha Svetoga. Jo~
rjee se susree skupina anela u
okviru mandorle.
Najde se mandorla stavlja oko
Kristova lika u prizorima -+ Posljednjega suda (-+ Majestas Domini); a u odreenim okolnostima i oko lika blaene Djevice
Marije, kao na primjer u prizorima uznesenja Marijina. MG

MAPPA

392

religija. Temeljna joj je zasada:

dva su glavna izvora svega zbivanja u svijetu: Svjetlo i Tama
(Dobro i Zlo), koji su realni i
opipljivi, i u neprestanoj su meusobnoj o~troj borbi. Ta je nauka izraena u teoriji .triju momenata.: 1. pro~lost (izvor i poI!etak) sadanjeg svijeta, 2. sadanjost (sada~nji svijet) i 3. budunost (krajnji svdetak ovjeka
i svemira). Sa sjevera dolazi Svjetlo (duh), a s juga Tama (materija). Ta se dva pola dodiruju
samo zajednikom granicom, i neprestano tee da jedno drugo nadvlada.
AB

Manipul .....

narunik

Mantelet (slat. mantelletum <

mantel[l]um
.ogrta,
plat.).
Mantelet je gornja odjea bez rukava koja dopire do koljena, sprijeda otvorena, a nose je kardinali, nadbiskupi i biskupi. Kardinali nose grimizni, a biskupi ljubiasti mantelet. Ta od jea znak
je ograniene jurisdikcije ili vlaMG
sti.

Mane -+ kreposti i mane

Mane, Thekel, Phares: -+ Daniiel (Baltazarova gozba)
Maniheizam. -+ Hereza u kdan
stvu koja je nauavala dualizam,
a ime je dobila po perzijskom
sveeniku Maniju (Mani) iz sredine III. stoljea. Bila je zahvatila gotovo sav onda~nji kr~anski
svijet, a trajala je u raznim oblicima gotovo tisuu godina. Zapravo je to bila mjehvina teozofije i metafizike koja je u kr~an
stvO pokuhla unijeti zasade babilonskih, perzijskih i budistikih

Manutergij (slat. manutergium <

manus .ruka. + tergere .brisati.). Laneni rubac kojim se sveenik kod oltara slui za brisanje
ruku. Manutergij za ..... prelate
ukra~en je vezom iii ipkom.
AB

Mappa (lat. mappa, rije punskoga podrijetla, .ubrus, rubac;

zastavica.). Platneni svitak (poput vreice) koji konzul u prikazima na ..... diptisima ddi u desnoj ruci. Na igrama u cirkusu
konzul bi tu mappu bacio u arenu, a to je bio znak da igre mo-

MAPPULA

393

gu poeti; zato se ta mappa zvala

mappa circensis.
AB

MARIJA

Mardohej (hebr. mordekaj vlastito ime, usp. Marduk): -+ 'Estera

Margareta, sveta (lat. Margarita ;

slov. Marjeta). Antiohijska muenica (III. stolje~e). K~i pogan~kog sve~enika; na kr~~anstvo ju
Je. ob~atila dadilja. Jednog dana
djeVOjku Margaretu spazi carski
upravitelj Antiohije koji se, zanesen njezinom ljepotom, htjede njome oeniti. No Margareta otkloni
enidbenu ponudu izjavljuju~i da
Marcela (Marija Nerga),
sveta
je zaruena za Isusa Krista. Upra(l~t. Marcela). Za~titnica grada
vitelj htjede uzdrmati njezinu odNina. Prema ninskoj predaji, Marlunost mukama, ali ona ostade
c~la je pratilica sv. Marte i njepostojana. Tada je baena u tamZina brata Lazara, koji su se nanicu i tu joj se prikaza avao u
kon Isusova uskrsnu~a otisnuli na
obliju zmaja te je, rigaju~i vatru,
otvoreno more u amcu i udesno
htjede zastra~iti. Margareta pade
:tigli u Marseilles. Po pred aji, ona
na koljena, pomoli se i uini znak
Je, takoer, ena iz naroda koja
kria na prsima. Zmaj je nato
je, prema Evanelju sv. Luke, poproguta, no kri Jto ga je Margavikala Isusu: .Blago utrobi koja
reta stavila na prsa poe sve vie
te nosila i prsima koja si sisaol
rasti te prepalovi tijelo nemani,
(Lk 11,27). Naziva se i Marija
a Margareta umaknu neozlijeena.
Nerga, ho je skra~en naziv od
Hrabrost i postojanost Margaretil.fari;a Energumena (gr. = .opna u vjeri koju zasvjedoi na musJednuta), a tO je zapravo ista
kama tako zadivi stanovni~tvo te
osoba kao i Marija Magdalena
se tisute i tisue obrate na kdan
(Lk 8,6 i Mk 16,9) .iz koje bisku vjeru. Da to dokraji, uprajaJe iziJIo sedam zlih duhova.
vite!j naredi da se Margareta poLegenda pria kako je Marcela
gubi.. ~~. putu prema stratiJtu,
zajedno sa sv. Martom propovije~pomlnJucl se svog sretnog bijega
dala evanelje najprije u Galiji.
utrobe zmaja, Margareta je moP? :m~i sv. Marte napisala je I~
ItIa Boga da bi spomen na niu bio
nJeZlfi ZIvOtOpIS, a potom krenula
od pomo~i u porodiljskim boloviu Hrvatsku te zajedno s Anzelma. Tako je ona postala zaJtitnimom, jednim od sedamdesetorice
com porodil ja. Blagdan 20. srpnja.
Isusovih uenika, osnovala ninsku
Redovito se sv. Margareta prikaCrkvu. Krai crkve njoj naslovzuje sa zmajem, kojega gazi noljene postojao je neko~ u Ninu
gama ili stoji neozlijeena kraj
samostan redovnicA.
njegovih otvorenih ralja. Cesto
U likovnom prikazivanju nema. dri kri u ruci i nosi krunu
pos~bnih oznaka, ali se prepomueniku palmu.
MG
zn~!e po stavu adorans (.klanjatelJlca - ruke raJirene na prsiMarija, sveta (lat. Maria ( gr.
Mariam ili Maria ( hebr. mirjam,
MG
ma).

Mappula (lat. mappula .ubrusi~,

( -+ MAPPA ubrus, rubac).
Platneno pokrivalo kojim nii hijerarhijski slubenik mora uvijek
imati pokrivene ruke kad ndto
prua ili prima od vi~eg hijerarhijskog slubenika. (-+ PorekciAB
ja).

MARIJA

394

MAalJA

znaenje

prijeporno: .jaka; uzviena; vidjelica; gospodarica, usp.

i MIRJAM [-+ Mirjamina pjesma]):
-+ Bogorodica

dugom kosom koja joj see do

gleanja, a u ruci dri tri kruha.
Gdjekad je do njezinih nogu priMG
kazan lav.

Marija Egipatska, sveta (lat. Maria Aegyptiaca). Djevojka iz Aleksandrije (V. stoljee). Prema legendi, ivjela je veoma grenim
ivotom. Pola je na hodoae,
ali ne iz pobonosti, ve da bi
mogla zavoditi hod~asnike na
grijeh. U Jeruzalemu ona ipak
osjeti potrebu da ue u crkvu s
ostalima koji su pom na molitvu.
Tajnovita je sila zaustavi i ona ne
uzmogne prestupiti crkvenoga praga. Opazi kako stoji pred likom
Bogorodice. Odjednom je ispuni
grinja savjesti te se zakune da
vie nee grijeiti. Kupivi tri
kruha, kao jedinu okrepu, poe u
pustinju s onu stranu rijeke Jordana, gdje osta mnogo godina u
samoti i molitvi. Jednog dana
naie tuda sveenik po imenu Zosim. Ona ga zamoli da joj podijeli svetu priest, no sveenik ne
mogae do nje jer je rijeka Jordan bila vrlo iroka. Nato Marija, uZ pomo vrhunaravnih sila,
ne smoivi noge, prijee preko
rijeke i primi priest. Marija zamoli sveenika da se vrati u isto
vrijeme sli iedee godine i opet joj
donese priest. Kad se on vratio,
nae je ve mrtvu, a u pijesku
ugleda ispisane rijei: .Oe Zosime, sahrani ti jelo jadne grenice
Marije Egipatske. Vrati zemlji zemlju i prah prahu, Kristu za ljubav! Zosim pokua pokopati je,
ali ga izdade snaga. Uto naie
lav i svojim hpama pomogne iskopati grob. esto se zamjenjuje
s Marijom Magdalenom.
Sv. Marija Egipatska obino se
prikazuje kao iscrpljena starica s

Marija Magdalena, sveta (lat. Maria Magdalena). Katkad se poistovjeuje sa sestrom Marte i Lazara
iz Betanije, Isusovih prijatelja.
Prihvaena je kao velik primjer
obraena grenika koji se oslobaa od grijeha vjerom u Krista.
Ona je s ostalim enama koje
spominje Evanelje pratila Isusa
na njegovu posljednjem putu prema Kalvariji i stajala je pod kriem plaui. S onom drugom Marijom, majkom Jakova Mlaega,
bila je svjedokom Isusova polaganja u grob. Trei dan nakon
Isusove smrti dola je s jo dvjema Marijama nosei mirodije i
pomast da pomae tijelo svoga
Spasitelja. Kad stigoe do groba,
opazie da je kamen s grobnih
vrata odvaljen a tijelo Kristovo
nestalo. Marija Magdalena je tako
prva dojavila vijest o Kristovu
uskrsnuu
njegovim uenicima.
Malo kasnije, dok je stajala i plakala pokraj groba, ukaza joj se
Isus i utjei je.
Prema jednom izvjetaju, koji je
poistovjeuje s Marijom iz Betanije, sestrom Martinom i Lazarovom, otisnu se Marija Magdalena
nakon Kristova uskrsnua s bratom i sestrom i s jo nekoliko
krana u otvorenu amcu na more. Bjeei kao rtve progonstva,
spasie se zbog povoljna vjetra
koji ih udom dovede u luku danan jeg MarseiI1esa u Francuskoj.
Ondje Marija obrati mnoge na
kransku vjeru. Kasnije se povue u pustin ju i ostade u samoi
i molitvi preko trideset godina.
Nita nije imala ni za hranu ni

MARIJA

395

MARKO

za pie, ali - ka~e legenda dolazio je aneo i krijepio je nebeskom hranom.

Marija Magdalena vrlo je omiljeli predmet umjetnikog prikazivanja u vrijeme renesanse. Sauvan nam je velik broj njezinih
slika. Neke su od tih slika namijenjene Jtovanju, a neke je prikazuju u okviru evaneoskih prizora ili prizora iz njena legendarnog Ha. Najizrazitija njezina
oznaka jest alabastrena posuda s
pomaJ u, kao spomen kako je
ona pomazala Isusu noge (~
Magdalena pere suzama Kristove
noge). Ponekad se prikazuje kako
dr~i posudu u ruci; drugi put je
posuda do njezinih nogu ili je
pridrava aneo koji joj poma~e. Cesto se iavlja s dugom kosom koja prekriva cijelo tijelo, a
gdjekad je aneli nose prema nebu da ondje primi okrepu. Ostale
su njezine oznake raspelo i lubanja kao znakovi pokorniko?;
~ivota.
MG
Marija Nerga: -+ Marcela

Sv. Marija Magdalena. Matej Juni, 1452., Lopud, Gospa od unja

Marko Evanelist, sveti (lat. Marcus Evangelista). Poznati lik pisca

jednog od etiriju Evanelja. Ne
znamo mnogo o njegovu ~ivotu,
ali se zna da je putovao kao pratilac Pavla i Barnabe na Pavlovu
prvom misijskom putovanju. Predaja kae da je, napustivJi Pavla,
otputovao u Rim sa sv. Petrom i,
kao Petrov .tajnik., napisao svoje Evanelje prema Petrovu kazivanju. Danas biblijski strunjaci
smatraju da je Markovo evane
lje napisano vjerojatno prvo od
svih.
Prema legendi, dok je propovijedao evanelje du~ obala Jadrana,
zahvati mu lau snana oluja i
natjera je meu otoie i spru-

MARKO

396

dove. Tu mu se ukaza aneo i

ree: .Na ovim lagunama izrast
e velik grad tebi na ast!. Cetiri
stotine godina nakon toga ljudi
s kopna, bjeei pred hunskim voom Atilom, sklonie se na te
otoke i utemeljie grad Veneciju.
Sv. Marko je nakon misionarenja
du Jadrana, navodno, poao u
Libiju, gdje je dvanaest godina
propovijedao evanelje. Doputovao je u Aleksandriju i ondje
osnovao kransku Crkvu. U tom
je gradu podnio i muenitva. Nekoliko stoljea nakon njegove
smrti mletaki pomorci prenesoe
tijelo u Veneciju. Sv. Marko tako
posude zatitnikom Venecije, a
grad usvoji njegov simbol za svoj
grb. Tako se krilati lav s knjigom
(Evanelja) i natpisom .Pax tibi,
Marce, evangelista meus!. (.Mir
tebi, Marko, moj evanelistu!),
a i sam lik sv. Marka, esto susree u mletakoj umjetnosti.
Gotovo redovito uza sv. Marka
prikazuje se i krilati lav, i to zato ho njegovo Evanelje - po
tumaenju
nekih
naglaava
kraljevsko dostojanstvo Isusa Krista, .Lava iz koljena Judina .
Zbog svoje uloge evanelista i
tajnika sv. Petra, on se prikazuje
i s perom i knjigom Evanelja.
MG
Marko Krievanin, blaeni, prezbiter, muenik (lat. MarCUl Supbanus Crisinus). Na sveuilitu
u Grazu, a tako i u Germanicumu u Rimu, potpisao se kao M arcus Crisinus Croata Crisiensis i
tako jasno posvjedoio svoju narodnost. Po povratku iz Rima
pozvan u Ugarsku 1616. od biskupa ostrogonskog Petra P~zm~
nya, koji ga najprije alje za profesora i rektora sjemenita u

MARONITI

Trnavu (Slovaka). Iste godine

postaje ostrogonskim kanonikom
i vikarom komoranskog arhia
konata, te upraviteljem bive benediktinske opatije Sz~plak nedaleko od Koica. U Koicama
se upoznao s dvojicom isusovaea:
Stjepanom Pongd.czom, Maa
rom, i Melhiorom Grodeczorn,
Poljakom iz Sleske. S njima je i
podnio muenitva u Koicama,
7. rujna 1616., pod kalvinom G.
Rak6czyjem, vojvodom Gabora
Bethlena. Relikvije su im bile sahranjene u udulinskom samostanu u Trnavi. Blaenima su proglaeni 1905.
Marko Krievanin prikazan je
kao kanonik srednjih godina, s
brkovima, u roketi i moceti, s
kriem na prsima i palmom u lijevoj ruci.
Slika sve trojice muenika prikazuje Melhiora polugola, objeenog za ruke, kako ga pale bakljama; njemu zdesna je Marko, odjeven, konopcem stegnute glave i s
bodeom u prsima, a s lijeve strane Stjepan u isusovakom talaru
s bradvom zabijenom u glavu.
Stuju se osobito u isusovakom
redu, u Maarskoj, Slovakoj i
Hrvatskoj (zagrebaka i ako
vaka biskupija). U Hrvatskoj
samo Marko Krievanin. BlagMD
dan 7. rujna.
Maroniti. Krani istonog obreda, uglavnom raireni u Siri ji i
Libanonu. (Od 1736. godine povezani s papom, -+ unijati). Ime
su dobili po svom osnivau Maronu, monahu iz V. stoljea. Sauvali su staru sirijsku (sirsku)
liturgiju, a Bibliju imaju na
arapskom. Njihovi se sveenici
smiju eniti, ali su ipak veinom
neoenjeni. Poglavar im je antio-

MARTA

397

mjslti patrijarh, koga biraju sami,

a potvruje ga papa.
.AB
Marta, sveta (lat. Martha). Sestra
Marije (koja se gdjekad poistovjeuje s Marijom Magdalenom) i
i Lazara. Evaneoski izvje~taj
prikazu je Martu kao domaicu
koja je zauzeta kunim poslovima, dok je njezina sestra vi~e
naklonjena druhvenosti. Kad se
njihov brat razbolio, sestre poruli~e to Isusu molei ga da doe
i da mu pomogne. Kad je Isus
dospio u Betaniju, Marta mu poe u susret. Izgleda da je ona ve
bila Kristova ulenica, jer mu je
rekla: .Gospodine, da si bio ovdje, ne bi bio umro moj brat. Ali
i sada znam da e ti Bog dati
sve ~to god zatrai~ od njega.
Nato je Isus Marti rekao svoje
uvene rijei: Ja sam uskrsnue
i ivot ... Tko vjeruje II mene,
ako i umre, ivjet e (Iv 11,2125). Neho kasnije, uoi blagdana
Pashe, Marta je spremila objed
Isusu u svojoj kui u Betaniji.
Tom ie prilikom Marija pomazala
noge Isusu. Tada Marija uze libru prave dragocjene nardove pomasti, pomae Isusu noge i otare
ih svojom kosom. I sva se kua
napuni mirisom pomasti. (Iv 12,
3). Smatra se da jc Marta svojim
utjecajem navela Mariju Magdalenu da se obrati. Prema legendi,
nakon Kristova uskrsnua ~tisnu
se Marta s Marijom Magdalenom
i Lazarom amcem na more te
udesno prispjce do MarseiI1esa
u Francuskoj. Ondje obrati~e stanovnike Aixa u Provenei i izbavie ih od uasna zmaja koji je
pustoio onim krajem.
Sv. Marta se obino prikazuje s
kuhaom ili licom II ruci, ili ima
za pojasom velik sveanj kljueva

MARTIN

u znak njezina poziva domaice.

No, gdjekad se prikazuje i sa
zmajem do nogu i sa ~kropilom
svete vode kojom je svladala tu
neman.
MG
Martin, biskup, sveti (lat. Martinus). Roen je u Panoniji (IV.
stoljee) za cara Konstantina Velikoga. Jo~ kao dijete obratio se
na krUanstvo i odbjegao od kue
u samostan, no otac mu bija~e
vojniki tribun pa zahtijeva~e da
se djeak posveti vojnikom zvanju. Martin moradne stupiti u
carsko konjanitvo, te ostade u
slubi u Francuskoj. Jednog hladnog zimskog dana u Amiensu
naie on na nekog prosjaka, odjevena u prnje i prozebla od ljute
studeni. Martin skinu sa sebe svoj
plat, maem ga rasijee napola i
polovinu dade siromahu. Te noi
u snu mu se ukaza Isus i ree mu:
.Sto si uinio onome siromahu,
meni si uinio'. Martin tada odlui svoj ivot posvetiti redovnitvu
te zatrai da ga otpuste iz vojne
slube. Kad mu car na to prigovori da se plai sukoba s neprijateljem, Martin izjavi kako je voljan suoiti se s neprijateljem naoruan jedino kriem. Pri je no ~to
se njegova sranost mogla isku~ati, doe glas da neprijatelj trai
mir. Stvori se uvjerenje da je sam
Bog po Martinovoj vjeri naveo
neprijatelja na predaju. Stoga mu
dopuste da se povue iz vojske,
a on nato poe u samou. :ivio
je najprije na nekom otoku u Tirenskom moru, zatim II Ligugeu
kraj Poitiersa u Francuskoj. Dok
je boravio u Ligugeu, sazna da su
ga imenovali za biskupa u Toursu. :eljan nastaviti svoj ivot u
redovnikoj samoi, sakri se pred

MARTIN

398

poslanicima koji dooe da ga

odvedu u Tours. Prema legendi,
neka guska svojim gakanjem otkri
mu skrovite, i on moradne prihvatiti novu dunost. Druga predaja tvrdi kako su graani Toursa, da bi svladali njegov otpor,
doli k njemu s vijeu da mu je
ena na umoru te ga moli da joj
donese sveti sakramenat umiruih.

Martin pouri u grad i ondje, na

uporno traenje naroda, bude zareen za biskupa. Kao biskup
ostade u Toursu oko trideset godina.
Na renesansnim slikama obino
se prikazuje u biskupskoj odori,
katkad s guskom kraj sebe ili u
rukama. Na ostalim slikama prikazan je na konju u vojnikoj
odori kako maem sijee svoj plat
da njime ogrne prosjaka. MG
Martin Pustinjak, sveti: ---+ istarski sveci
Martyrium (lat. martyrium .muenitvo; svjedoenje < gr. martyrion svjedoenje, martys, gen.
martyros svjedok, novozavj. muenik). (---+ Titular). U XI. stol jeu tako se naziva koveg s
moima smjeten iza ---+ oltara.
AB

Martirologij (lat. martyrologium

.muenikoslovlje,
---+ MARTYRIU/.l). Knjiga koja sadri slubeni popis muenika, svetaca iblaenika i kratak opis (mjesto, vrijeme i nain) njihova muenitva
odnosno smrti. Svaki se dan u
---+ brevijaru, na ---+ primi, itaju
iz njega svi sveci koji tog dana
imaju spomen-dan, koji se slubeno latinski zove dies natali, ili
nativita' .roendan (za nebo).
Praksa voenja sluibenog popisa

MASLINA

muenika potjee iz
kranstva, kad je

prvih stoljea
svaka mjesna
Crkva vodila svoj popis. Prvi
opi popis (slubeni martirologij)
sastavio je sv. Jeronim u IV. stoljeu, a pojedini su gradovi i dalje vodili svoje vlastite martiralogije. Sve partikularne martirologije definitivno je kompletirao i
ujedinio s Rimskim te tiskom izdao Baronius 1586. godine, a polazite mu je bio Uzuardov martirologij iz Saint Germain-des-Pres u Parizu, nastao 875. goAB
dine.
Maslaak (Taraxacum officinale).
Kao jedna od .gorkih trava maslaak esto oznaava muku Kristavu te se pojavljuje meu ostalim cvijeem na slikama Bogorodice s Djetetom i na slikama
raspea.
MG

Maslina (Olea europaea). Maslina

je prava biblijska biljka .puna
mrsa koja ljudima prua ulja
izobila. Njen bogat urod oslikava
Boju providnost i brigu za Boju
djecu.Jednom se zaputila stabla
da pomau kralja koji e vladati
nad njima. Pa rekoe maslini:
Budi nam kraljem! Odgovori im
maslina: Zar da se svog ul ja
odreknem to je na ast bozima
i ljudima ... (Suci 9,8-9).
Uvijek se maslinova grana smatrala znakom mira. Stoga se ona
pojavljuje u alegorijskim prikazima Mira. Val ja Se prisjetiti kako
je ---+ Noa dok je bio u korablji
za vrijeme potopa ispustio golubicu da vidi jesu li se vode povukle sa zemlje. .Prema veer;
golubica se vrati k njemu, i gle!
u kljunu joj svje maslinov list;
tako je Noa doznao da su opale
vode sa zemlje (Post 8,11). U

~IATEJ

399

MATUTIN

tom je odlomku maslinova granica znak mira lto ga Bog uspostavlja s ovjekom. Golubica s
maslinovom granicom u kljunu
esto oznaava du~u pokojnika
koja je preminula izmirena s Bogom. U prizorima -+ navjetenja
ponekad arkaneo Gabrijel dri
u rukama maslinovu granu kao
znak mira. Takvu simboliku osobito gaje slikari sijenske ~kole.
Oni su izbjegavali prikazivanje
ljiljana, koji se inae smatrao
simbolom navjeltenja, jer je ljiljan
bio ujedno i grb grada Firence,
zakletog neprijatelja njihova grada Siene.
MG

hebr. mattitjiih .dar Jahvin.).

Kockom izabran meu dvanaestoricu apostola nakon Judina otpada (Dj 1,20). Prema predaji, propovijedao je evanelje u Etiopiji
i Judeji. Umro je muenikom
smru tako da su ga najprije kamenovali, a zatim mu bradvom
odrubili glavu. Blagdan mu je 24.
(25.) veljae. Relikvije mu se nalaze u Trieru i Padovi, a odatle
mu se ~irio i kult. Slika se kao
apostol, ili u prizoru njegova izbora kockom. Atributi su mu bradva (ponekad helebarda), koplje
ili ma. Zahitnik je stolara i tesara (zbog bradve).
AB

Matej, apostol i evanelist, sveti

(lat. Matthaeus, preko gr. <hebr.
imena Mattai, hipok. < Mattenai,
skra. od Mattania). Poznat je po
svome Evanelju. Prije no ~to e
postati Kristovim uenikom, bio
je carinik u slubi Rimljana. Dogaaji iz njegova ivota poslije
Kristova uskrsnua neizvjesni su.
Vjeruje se da je svoje Evanelje
napisao u Judeji (hebrejskim jezikom), a kasnije po~ao propovijedati u Etiopiju, gdje je i umro.
Matej se slika na vie naina.
Pojavljuje se s kerubom u ljudskom obliju kako zapisuje Kristove ljudske pretke. Javlja se i
s krilatim ovjekom, zbog podrobna izvje~taja o Kristovu utjelovljenju. Prikazuje se i s kesom ili
vreom novca, to podsjea na
njegovo prijanje zvanje, ali i s
knjigom i perom kao pisac Evanelja. Gdjekad mu aneo pridrava tintarnicu. Oznaka mu je jo
i sjekira kao orue muenitva.

Matronej (lat. matroneum < matrona .gospoa.). U ranokdan

skim bazilikama posebno ograen
prostor u lijevom brodu gdje su
stajale odline gospoe, nasuprot
isto takvoj ogradi u desnom brodu, gdje su stajali rimski odlinici,
a zvala se senatorium. U romanikim crkvama ulogu matroneja
preuzeo je -+ emporij. (-+ GineAB
cej).

MG

Matija, sveti, apostol (lat. Matthias, hipok. oblik od Mattathias,

Matulin (lat. matutinum .jutarnja [molitva].). Dio -+ brevijara

koji se moli u jutro. Praktiki bi
se poeo moliti nou a pred zoru
bi se zavrio. Sastoji se od -+ invitatorija i himna na poetku, zatim od tri nokturna (= nonice),
od kojih je svaki sastavljen od
tri psalma s tri antifone, i konano od triju itanja s tri -+ responzorija. U prvom nokturnu
itaju se itanja iz Starog zavjeta
ili apostolskih poslanica. U drugom nokturnu itaju se na blagdane Kristove i Bogorodiine spisi
crkvenih otaca, a na blagdane
muenika i svetaca njihovi ivo-

MAVRO

400

COpISI, -+ legende. U treem nokturnu ita se najprije kratak odlomak iz Evanelja, a zatim slijede tri itanja iz -+ homilija
crkvenih otaca. Matutin zavrbva
himnom Te Deum laudamus (.Tebe Boga hvalimo), koji su ispjevali naizmjence sv. Ambrozije i
sv. Augustin prigodom Augustinova obraenja.
AB
Poreki, sveti, biskup, mu(lat. Maurus; hrv. jo~ Mavar; slov. Maver). Biskup grada
Porea u Istri. Muenik za vrijeme Dioklecijanova progonstva
[?]. Njegovo je tijelo najprije poivalo na jednom prigradskom
groblju (Cimare), ali je u VI. stoljeu preneseno u
Eufrazijanu
(Euphrasiana), baziliku koju je
podigao biskup poreki Eufrazije.
U VII. stoljeu prenio je opat
Martin i Mavrove relikvije skupa
s relikvijama solinskih muenika
Venancija i drugova u Rim, u Venancijevu kapelu krstionice Lateranske bazilike. Kasnije su mu
moi prenesene u Genovu, a iz
nje 1934., zajedno s relikvijama
sv. Eleuterija, istarskog muenika,
opet u Pore. (-+ Istarski sveci).
Na mozaiku u Eufrazijani prikazan u bijeloj odiei (poput ravenskog niza muenika), s krunom u
ruci. Na mozaiku u Venancijevoj
kapeli prikazan u biskupskom
ornatu s paliiem, POput sv. Venanciia i Dujma. Blagdan 21. stuMD
denoga.

Mavro
enik

Med. Zbog svoje istoe i slasti

med je postao znak Bojeg djela
i Kristove slube. Raj, kao nagrada vjernima za njihove napore podnesene radi Krista, opisuje
se kao .zemlja kojom tee mliMG
jeko i med.

MELKISEDEK

Medvjed (Ursus). Kao divlja ivotinja, medvjed simbolizira okrutnost i zao utjecaj. U starozavjetnim knjigama on esto predstavlja perzijsko kraljevstvo koje je
donijelo na svijet pokvarenost i
propast, a koje je Bog napokon
unihio (Dan 7,5). Prema Drugoj
knjizi O kraljevima (2,24), dva su
medvjeda izi~la iz ~ume i rastrgala djecu koja su se narugala proroku Elizeju zbog njegove ela
vosti.
Vjerovalo se da se medvjedii raaju bez ikakva oblija. Izgled bi
im naknadno davala medvjedica.
Taj legendarni postupak postao je
simbolom kr~anstva koje oblikuje
i obnavlja poganske narode. U
smislu navedene legende treba
shvatiti brojne zgode uiima
svetaca gdje oni krote medvjede.
S obzirom na to istie se ie sv.
Eufemije koiu je medvjed, kad je
bila baena zvjerima u areni, uzeo
u zahitu i nije ju htio proderati.
-+ Elizej prorok (Djeca se rugaju njegovoj elavosti, on ih proklinje te
medvjedi ubijaju i trgaju djecu)
M e cl v j e d i e a -Jo djeviansko
terinstvo.

ma

MG

Melkisedekova irtva (hebr. malkisedeq .[bog] Salem je kralj ili

[bog] Melek je pravedan, lat.
Melchisedech). (Post 14,17-24).
Melkisedek, biblijski kralj i _sveenik Boga Svevgnjega u alemu (predidovski Jeruzalem), blagoslivlja -+ Abrahama nakon njegove pobjede nad kraljevima te
prinosi hljebove i vino, a Abraham mu uzvraa desetinom bogatog ratnog plijena.
Melkisedekov prinos hljebova i
vina prefiguracija je -+ Posljed-

MEMENTO

401

nje veere i u konsekvenci -+

euharistije; Abrahamov poklon
prefiguracija je -+ poklonstva triju kraljeva. Melkisedek je starozavjetni tip -+ velikog sveenika,
u konsekvenci -+ Krista, kralja i
sveenika. Stoga su Melkisedekovi
ikonografski atributi: -+ kruna ili
.... mitra ili -+ tijara na glavi, a
.... kale ili -+ kadionica u ruci.
U duhu ovih veza, na hljebovima
se pojavljuje znak kria, a ima
primjera da Melkisedek u svee
nikom ornatu prieJuje Abrahama odjevena kao ratnika. BF

<

Memento (lat. = sJetl se. meminisse sjetiti se, sjeati se.l.

Dvije molitve u -+ kanonu mise
od kojih se u prvoj na poseban
nain preporuuju ive osobe prema hijerarhijskom redu (papa,
biskup, vladar, itd.) - koje prinose ili za koje se prinosi rtva
(memento 'f)i'f)orum spomen iivih); u drugoj se pak moli za
preminule lanove zajednice (memento mortuorum .spomen umrlih.). U Rimskom kanonu spomen ivih dolazi prije -+ pretvorbe, a spomen mrtvih poslije;
u ostalim kanonima oba spomena
dolaze poslije pretvorbe, na kraju kanona. U doba od V. do IX.
stoljea popis osoba kojih se spomen vrJio bio je napisan na -+
diptihu, a itao ga je akon.
AB

Memorija (lat. memaria spomen.): -+ titular

Mene, Mene, Tekel, Parsin (Mane, Thekel, Phares): -+ Danijel
(Baltazarova gozba)
Metod -+ iril i Metod
26 LEKSIKON IKONOGRAFIJE

MIHOVIL

Metropolit(a) (gr. miitropolitiis,

prema metropolis djedovski grad,
glavni grad. < meter mati. +
polis grad.). Isto ho i -+ nadbiskup. Biskup koji upravlja biskupijom glavnog grada neke pokrajine, a istodobno je po asti
nadreen ostalim biskupima biskupiji te pokrajine.
AB
Mihej(al. (Hebr. mikah, skraeni
ca od mika-iah[u] .tko je kao
Jahve?). Jedan od dvanaest starozavjetnih .malih. -+ proroka.
Navjestitelj mira umesijanskom
kraljevstvu (.Maevi e biti prekovani u plugove i koplja u srpove ... Svatko e na miru ivjeti
pod svojom lozom i pod svojom
smokvom, i nitko ga nee plaJiti ... , Mih 4,3-4). Prorok
Kristova roenja u gradu Betlehemu: .1 ti Betleheme, ... iz tebe
e mi izai onaj koji e vladati
Izraelom. - Ex te egredietur
qui sit dominator in Israelc. Lik
proroka Miheje katkad je prisutan u prizoru -+ Navjetenja. Njegov je atribut betlehemsko -+ Dijete.
BF
Mihael -+ Mihovil
Mihovil, sveti, arkaneo (izvornije Mihael, lat. Michael < hebr.
mika'iil .tko je kao Bog?). -+
Aneli. PoJtuje ga kao sveca i
istona i zapadna Crkva; blagdan
29. IX. Arkaneo, vojskovoa
vojske nebeske., voa i pobjednik u borbi protiv pobunjenih
anela (-+ pad anela). Branitelj
apokaliptike ene i pobjednik
sedmoglavog apokaliptikog Zmaja (Otk 12,1-9; -+ Apokalipsa,
pod br. 14 i 15); prema liturgijskim tekstovima voditelj blaenih
dula u raj, po starim ikonograf-

402

MIHOVIL

skim predodbama vagatelj du~a

na -+ Posljednjem sudu. Literarni
izvori za njegovu ikonografiju jesu: 1. pojedina mjesta u Starom
zavjetu, gdje je stara egzegetska
tradicija pripisivala aneoske intervencije arkanelu Mihovilu,
npr.: -+ ukazanje arkanela Mihovila ]ozui
5,13-15); sv.
Mihovil odbija Sotonu koji nastoji oteti mrtvo Mojsijevo tijelo:
-+ Mojsijeva smrt; 2. Apokalipsa;
3. apokrifi (-+ Bogorodi~ina smrt
i -+ pogreb Bogorodiin); 4. legende o njegovim ukazanjima: u
spilji na Monte Garganu u Italiji,
na Aneoskoj tvravi u Rimu i
na Mont Saint-Michelu u Francuskoj.
Kult mu poinje na Istoku u IV.
stoljeu, a na Zapadu potkraj V.
stoljea, i tO sa spiljom ukazanja
i hodoasnikim sveti~tem na Monte Garganu. Kult mu raste u Rimu nakon vienja pape Grgura
Velikog, koji je za vrijeme epidemije kuge ugledao arkancla Mihovila nad Hadrijanovim mauzolejem (od tada prozvanim .Castel Sant'Angelo, tj. Aneoska
tvrava). Na ~irenje kulta utjecalo je i drugo mjesto ukazanja:
u spilji na Mont Saint-Michelu u
Normandiji, u Francuskoj, po~et
kom VIII. stoljea, gdje mu je
sagraeno i sveti~te.
I k On o g raf i j a: Na Zapadu
se od IX. stoljea pojavljuje kao
krilati aneo, odjeven u tuniku,
s plamenim maem ili s kopljem
u ruci. Od visokog srednjeg vijeka prikazuje se u suvremenoj
vojnikoj opremi: u oklopu, kacigi, sa ~titom i kopljem.
Naj~di ikonografski motivi o sv.
Mihovilu jesu:

MIHOVIL

MIHOVIL SVEn POBJEUJE SOTONU.

On na elu svojih anela oslobaa od opasnosti ugroenu .2enu odjevenu u sunce i njeno Dijete te nadvladava apokaliptikog
Zmaja (Sotonu) i njegove anele.
(Potanje O tom motivu -+ Apokalipsa, pod br. 14 i 15.) Pobjeda
nad Sotonom postaje i Mihovilovim atributom, pa se u srednjovjekovnoj zapadnoj ikonografiji,
po~ev~i od XII. stoljea i kasnije
(vrlo uestalo u baroku), obino
prikazuje njegov oklopljeni lik
kako nogama gazi zmaja ili nakaznoga, dlakavoga avla i probada ga kopljem. Vidi ikonografski srodnu temu -+ pad anela.
MIHOVIL SVETI VAE DUE. Srednjovjekovna ikonografija dala je
sv. Mihovilu ulogu nadziratelja
ili izvditelja .vaganja dub na
prikazima -+ posljednjeg suda.
Stoga i vaga postaje njegovim
atributom, pa se od XIV. stoljea
pojavljuje ikonografski tip sv.
Mihovila koji jednom rukom dri
koplje i njime probada avla ~to
pregaen lei pod njegovim nogama, a drugom rukom dri vagu. U pliticama vage su du~e;
one su prikazane kao mali, goli
ljudski likovi.
Sveti je Mihovil esto supstitut
pretkrUanskih boanstava, pa mu
se velik broj crkava nalazi na
vrhovima bregova, koji su nekada bili posveeni poganskim kultovima. Njegov lik ili kapela postavljeni su pred gradskim vratima ili nad njima, radi obrane od
zlih sila i zbog asocijacije na gradsku vagu i druge javne mjere.
Radi z~tite grada lik mu je e
sto postavljen i na vrh zvonika.
Uestale crkve sv. Mihovila na
grobljima u vezi su s njegovom

MILANSKI

funkcijom vagatelja dub na posljednjem sudu i s funkcijom voBF

ditelja dub u raj.
Milanski edikt (lat. edictum .proglas). Proglas kojim car Konstantin 313. godine, nakon pobjede nad svojim suparnikom
Maksencijem na Milvijskom mostu (-+ labarum), priznaje kran
stvu ravnopravnost s ostalim religijama u Rimskom Carstvu, vraa kr~anima imanja a kranske
opine priznaje juridi~kim osobama. S vremenom je i~ao i dalje
(djelomi~no pod utjecajem svoje
majke Helene, koja je bila kran
ka) te kranstvu daje prednost
pred ostalim religijama. Prema
tradiciji, ostao je do kraja ivota
poganin i krstio se tek pred samu
AB
smrt.
Milosrdni Samaritanac. (Lk 10,
30-37). Kristova parabola o milosru i ljubavi prema blinjemu,
tj. prema svakome tko je u potrebi. Krist pripovijeda o putniku
koga su napali i izranili razbojnici
na putu, te uz ranjenika prolaze,
ne osvrui se na nj, sveenik i
zatim levita, dok se na nj ne sa!ali obi~an mali ~ovjek i k tome
Samaritanac (Samarijanac: za Zidove su ljudi iz Samarije bili nii
i prezreni soj); on mu povije rane, prenese ga u gostionicu i pobrine se za niegov smjeJtaj i lije~enie, plativ~i za njega sve Ito
je trebalo.
I k o n Og raf i j a poznaje tri
prizora: napadaj razbojnika; prolazak sveenika i levita koji se
ne osvru na izranjenog putnika;
intervenciju milosrdnog Samaritanca, koji mu ili zavija rane, ili
ga posjeda na magare, ili ga

403

MISA

dovodi Da magarcu u gostionicu

i isplauje gostioni~ara. U najstarijim prikazima (VI-IX. stoljee) milosrdni Samaritanac je -+
krinom -+ aureolom poistovjeen s Kristom.
BF
Minoriti -+ franjevci
Mirakuli -+ liturgijska drama

Mirjamina pjesma (hebr. mirjam,

prijeporno: jaka, korpulentna [< hebr. mara']; uzvi~ena; .gospodarica [ < aram.
mara' .gospodar] -+ MARIJA):
-+ prijelaz preko Crvenoga mora
zna~enje

Mirta (Myrtus communis; hrv.

jol: mra). Zimzelena mirta smatra se od davnine simbolom ljubavi. U rimskoj mitologiji mirta
je posveena Veneri, boici ljubavi. U kranskoj se simbolici
mirta odnosi na pogane koji su
se obratili Kristu. To se tuma~enje
zasniva na proroku Zahariji (1,8):
.Imao sam nou vienje. Gle, na
rianu ovjek jae meu mirtama
koje imaju duboko korijenje, a
iza njega konji rii, smei i bijeli. - Tumai se da taj odlomak ocrtava Krista koji ja~e na
rianu meu poganima a Za njim
slijede ete muenika, priznavalaca i djevica.
MG
Misa (prema lat. mitteTe .s1ati,
otputati; obredi su se u staro
doba zavrhvali formulom lte
missa est = .Idite, Otpust je, zavreno je, po emu je kasnije
dobio naziv i sam obred mise).
Misa je obred kojim se aktualizira -+ sakramenat -+ euharistije,
u kojem se po Kristovim rijeima
kruh i vino pretvaraju u njegovo
tijelo i krv, te se dijele vjernici-

MISA

404

ma. Samo slavljenje obreda mise

ima niz stupnjeva, zavisno od
prigode i broja prisutnih. Misa se
redovito prakticirala od prvih
dana kdanstva, a njen se oblik
definitivno formirao u IV. i V.
stoljeu. Kasnije su kroz povijest
sporedni dijelovi doivljavali niz
promjena, ali njen bitni dio, a to
je pretvorba, uvijek je ostajao

isti.
Po sadraju misu moemo podijeliti u dva dijela: na liturgiju
rijei i na liturgiju euharistije ili
misu u uem smislu. Liturgija rijei traje od poetka do uk! juivo
Vjerovanja, a od Vjerovanja dalje liturgija euharistije.
Pojedinani dijelovi mise:

- Introit (lat. introitus .ulaz.):

psalam koji pieva -+ schola cantorum dok liturgijska povorka
ulazi u crkvu;
- Pristupne molitve: poziv sveenika vjernicima da se saberu i
pokaju za grijehe;
- Kyrie (puniji naziv Kyrie,
eleison, gr. = .Gospodine, smiluj se.): zaziv Boga za milost i
pomo (-+ kyriale);
- Gloria (lat. = .slava.): himan
u ast Bojeg velianstva;
- Molitva (lat. collecta): molitva koju govori sveenik, a u
sebi sadri glavne misli liturgijskog slavlja tog dana;
- Poslanica (lat. epistola .poslanica., leetio .itanje.): itanja iz
Starog zavjeta ili iz apostolskih
poslanica, koje je neko itao subakon (-+ lekcionar) ;
- Gradual (lat. -+ graduale) ili
..... tractus (lat. = .potez, pomak.): psalam koji se pjeva dok
se akon penje na ambon, a nastavlja se s -+ Aleluja;

MISA

Sekvencija (lat. = .posljednica.): himnika pjesma u pohvalu blagdana;

- Evanelje: itanje odlomka iz
jednog od etiriju Evanelja koje
upotpunjuje glavnu misao liturgije toga dana;
- Homi/ija (gr. = [duhovnoj
druenje, nagovor, pouavanje.):
tumaenje
evaneoskog (biblijskog) itanja;
- Vjerovanje (lat. Credo .vjerujem): izricanje nicejsko-carigradskog obrasca Vjerovanja (-+ Credo);
- Molitva vjernika: zaziv Boje
pomoi za aktualne potrebe;
- Prikazanje (lat. o /fertorium) :
prino~enje kruha i vina, poprae
no odgovarajuim molitvama, a
dotle schola cantorum pjeva prikazni psalam;
- Pranje ruku: -+ lustracija;
- Molitva nad darovima (lat.
oratio super oblata) ;
Predslovije (lat. prae/atio):
hvalospjev Bogu, kao uvod u samu euharistijsku rtvu i ..... kanon;

- Svu i Blagoslovljen (lat. Sanctus i Benedictus): poklici Bogu

koje pjeva schola cantorum;
- Kanon (~ gr. = pravilo,
red.; takoer ..... anafora): euharistijska molitva koja sadri glavni dio mise, a to je pretvorba
(lat. transsubstantiatio), u kojoj
se - ponavljanjem Kristovih rijei: .Ovo je tijelo moje ...,
.Ovo je krv moja ... ', .Ovo i
nite meni na spomen. - kruh i
vino pretvaraju u njegovo tijelo i
krv. Nakon toga slijedi -+ anamneza (od gr. = .sjedinjenje.),
-+ memento (lat.sjeti se.) i za-

MISA

405

vretak kanona s -+ doksologijom (gr. = izricanje slave);

- Oe na (lat. Pater noster):
tom .Molitvom Gospodnjom zapoinje priesni dio mise. Nakon
toga slijede molitve Bogu za oslobaanje od grijeha i podarenje
mira, te izmirenje svih prisutnih
~ poljupcem mira.
- Jaganje Boji (lat. Agnus
Dei): trokratni zaziv Bojeg milosra nad priesnike; u meu
vremenu se lomi kruh u komadie koji e biti podijeljeni prisutnima (lat. fractio panis .lomljenje kruha);
- Priest: blagovanje euharistijskog kruha i vina; prieuje se
sveenik i svi prisutni koji su u
milosti Bojoj, tj. koji nemaju
smrtnog grijeha; dotle schola cantorum pjeva -+ communio (priesni

psalam; lat. = .. priest, za-

jednitvo). N akon
iUenje posua: -+

priesti

vri se
ablucija (lat.

= .ispiranje);
- Popriesna molitva, -+ postcommunio.
Na kraju sli jedi otpusni pozdrav
i -+ blagoslov prisutnih i samo
otputanje, s formulom: .Idite,
misa jest, odnosno u prvo vrijeme, to je obnovljeno i u najnovije doba: .Idite u miru. (Sve
dijelove potanko opisane vidi na
njihovu abecednom mjestu.)
Neki su dijelovi stalni: -+ ordinarij, a drugi se mijenjaju prema
sadraju blagdana: Stalni su: pozdrav, Kyrie, Gloria, Credo, prikazanje (kao in), kanon, priest
i otpust. Promjenljivi su: introit,
molitva (collecta), poslanica, gradual (tractus), sekvencija, evanelje, ofertorij, predslovije, communio i postcommunio. Sav se
obred obavlja u svetitu, a sama

MISAL

euharistijska !rtva na -+ oltaru.

M i s n o r u h o: Sveenik je za
vrijeme mise odjeven u -+ amikt,
-+ albu, opasanu pojasom, -+ tolu, -+ manipul i -+ kazulu.
P r i b o r koji se upotrebljava za
vrijeme mise: -+ korporal, -+ kale, patena, -+ pala, -+ vellum,
-+ bursa, -+ purifikatorij, -+ ampulice, -+ manutergij; katkad, u
sveanim prigodama: -+ kadioniea i ~ navikula ; uvijek -+ liturgijske knjige, u prvom redu -+
misal.
AB

Misa sv. Grgura. Ilustracija legende o sv. Grguru papi, kome

se, dok je misio, prikazao na oltaru izrugani i ponieni lik razodjenutog i izranjenog Krista,
okrunjenog tmovom krunom, drei trstiku kao vladarsko ezlo
u ruci (-+ Ecce homo). U ikonografiji, poevi od sredine XIII.
stoljea, a najuestalije potkraj
srednjeg vijeka, Krist se na oltaru
pred sv. Grgurom prikazuje bilo
kao puni, stojei lik, bilo kao polulik koji izranja iz sarkofaga.
Izdvajanjem Kristova lika iz ovog
anegdotainog prizora razvio se
ikonografski tip -+ Imago pieBF
tatis.
Misal (slat. missale .misna knjiga < slat. missa .misa, iz obrasca .[te, missa est [completaJ., tj.
idite, zavreno je [zborovanje,
misa], -+ MISA).
Knjiga u kojoj su skupljeni u jedno svi tekstovi (molitve, psalmi i
itanja) to se upotrebljavaju kod
-+ mise, s naznaenim uputama
za obavljanje pojedinih obrednih
dijelova (-+ rubrike), za svu -+
liturgijsku godinu. Formira se od
X. do xn. stoljea od niza knjiga, koje su do tada bile razdije-

MISAL

406

Misa sv. Grgura. [sabel van

ljene prema ulogama pojedinih
osoba u liturgiji, njihovim sastavljanjem u jednu jedinstvenu knjigu nazvanu missale plenum (lat.
= .potpuni misal).
U pojedinim krajevima javljali su
se posebni, specifini misali. Ipak,
tO svojim autoritetom, ~to zbog
toga tO su ga prihvatili i ~irili
-+ franjevci, Rimski misal (Mis-

M~ckenem,

MISAL

drvorez, kraj 15. st.

sale secundum consu~tudinem Romanae curiae = .Misal po zakonu rimskog dvora, kako su
prevodili nai stari), ubrzo se ra~irio po svemu katolikom svijetu,
a od 1570. g. odlukom pape Pija
V. postaje i obvezan za svu katoliku Crkvu, s iznimkama nekih veoma starih liturgija (milanska, galikanska, zagrebaka).

MISAL

407

MISNIeA

Shema sastava misala od XIV.

stoljea dalje izgleda ovako: -+
kalendar; -+ temporal (.sveta
vremena, dijelovi liturgijske godine) do zaklju~no Velike subote;
-lo ordinarij mise (predslovlja i
kanon); nastavak temporala od
Uskrsa do kraja liturgijske godine; -lo sanktoral (blagdani i spomen-dani svetaca i blaenika);
komunal (zajedni~ki misni dijelovi
pojedinih svetaca i blaenika, npr.
mu~enika, ispovjedalaca, BDM i
sl); mise za posebne prilike (=
lat. in aliquibus locis).
AH
Mimica (kazula)
Misnica je posljednji komad liturgijskog ruha koji misnik obla~i.
Ona je izvanjsko odijelo koje pokriva ostale odjevne predmete,
Ito zgodno ocrtava njezino latinsko ime casula (= .kuica).
O b I i k i r a z voj: Izvorno
je tO zvonolik ogrta~ bez rukava

Mimica - .easula claf]ata~. ZUm,

Kalistove katakombe, 243.

RazfJoj kazule (stilizirano): 1) 11.

st., 2) 14. st., 3) 17. st.
koji see od vrata do glenja, s
otvorom na vrhu za glavu. U kasnom srednjem vijeku prave se na
bokovima izrezi za ruke. U barokno doba, kada se na nju stavIja bogat ornament od zlatnih niti
i stakla pa postaje te~ka, bo~ni
dio potpuno nestaje, a ostatak od
dviju ploha sprijeda i straga skrauje se do koljena, te se zaobljuje.
Mimica moe biti bijela, crvena,
rui~asta, zelena, Ijubi~asta, crna,
zlatna ili srebrna, ho ovisi o razdoblju crkvene godine ili o vrsti
blagdana koji se slavi. Obino
ima kri izvezen na stranjem
dijelu, ~to podsjea na Kristovu
muku. Kao simbol, misnica se povezuje s grimiznom haljinom koju
je Pilat dao obui Kristu kao 'idovskom kralju. Ona k tome
podsjea na Kristovu ne~ivenu
haljinu za koju su vojnici na Kalvariji bacali kocke. Kako misnica
prekriva svu ostalu odjeu, njezino je simboli~ko zna~enje kdanska ljubav i 2a~tita. Ljubav

MISTERIJ

Romanika

MITRA

408

misnica. Zagreb, katedrala, misnica

je, naime, ona krepost koja mora

proimati sve ostale kreposti.
MG

Misteriji ~Iiturgijska drama

<

gr. mItra
s trakovima
niz obraze). U svom novijem
obliku mitra je visoko pokrivalo
za glavu, kapa, privdena ukri
na vrhu, a obris joj je poput iljata luka. To je liturgijska kapa
koju nose papa, kardinali, nadbiskupi i biskupi, a po posebnoj
povlastici i neki opati. To je simbol njihove vlasti.
Mitra moe biti optoena dragim
kamenjem, izvezena zlatovezom,
ili pak posve neukraena i izraena od bijela platna ili svile.
Opati nose samo takve jednostavne mitre, osim po posebnoj povlastici.
Mitra podsjea na iljati eir ho
su ga nosili idovski veliki sve-

Mitra (lat. mitra

-povezaa, ubrada

S'lJ.

Stjepana Ugarskog

enici kao oznaku svoje vlasti, ali

ona ne potjee neposredno iz te
no~nje. Dva roga mitre podsjeaju
na dvije zrake svjetla ~to su izbile
iz Mojsijeva ela dok je primao
Deset zapovijedi. Simbol su i dvaju zavjeta, Staroga i Novoga. Na
zadnjoj strani mitre privrene
su dvije vrpce koje visei padaju
preko ramena (~ fanon), a oznauju duh i slovo Starog i Novog
zavjeta. - Tri mitre pridaju se
kao oznaka sv. Bernardu i sv.
Bernardinu kao znak triju biskuMG
pija koje su odbili.

p o st a n a k i r a z voj : U antici mitra ili infula oznaavala je

pokrivalo za glavu, slino turbanu, koje su nosili rimski sveenici
i vestalke. U prvim vjekovima
kdanstva nose ga u crkvi ene,
a sveenik je gologlav. Mitra kao
dio liturgijske odjee spominje se
tek u VII. stoljeu, a od VIII. do
X. stoljea imamo ve vi~e likov-

MITRA

409

00
~wmmr

MJESEC

od zlatnih nm, a gdjekad i od

dragog kamenja.
AB
Mjedena zmija. (Br 21,4-9). Na
-+ putovanju kroz pustinju Izra-

elce napadaju zmije otrovnice kao

kazna Za njihovo svetogrdno ponahnje. Mojsije postavlja mjedenu zmiju na motki. Pogledom na
nju Izraelci ozdravljaju od ujeda
otrovnica.

I k On o g raf i j a: -+ Mojsije i
-+ Aron simetrino su postavljeni
prema motki ili e~e prema stupu
ili pak (od XII. st. dalje) prema
-+ kriu u obliku slova l (grko
.tau), na kojima je mjedena
zmija.
Motiv mjedene zmije prefiguracija
je -+ raspea, tj. Krista Otkupitelja, pribijenog i podignutog na
drvo kria. (Usporedi tekst Evanelja: Iv 3,4.) esto je mjedena
zmija antitetiki usporeena s
edenskom -+ Zmijom, opletenom
oko stabla spoznanja dobra i zla
(-+ prvi grijeh).
BF

Razvoj mitre od 10. do 18. st.

nih prikaza mitre. To je unjasta
kapa s obodom u obliku krune.
Od XI. stoljea moemo jasnije
pratiti njezin razvoj. U XII. stoljeu tO je jo~ uvijek unjasta kapa, ali bez krune. Kad~to ima dva
tupa unja. Uskoro, u XIV. stoljeu, postaje sve vi~a i sve ~ilja
stija, a dva roga pretvaraju se u
dva sferna trokuta. Umjesto nekada~nje krune, na donji rub se
privrUuje
obojena ili zlatna
vrpca (mitra auri/risiata), a kadto ima mitra i jednu vertikalnu
vrpcu (mitra intitulata). U XVII.
i XVIII. stoljeu postaje veoma
visoka, i dobiva bogat ornament

Mjedeno more. (1 Kr 7,23-26).

Veliki mjedeni okrugli bazen za
vodu, koji je poivao na dvanaest
volovskih kipova. Stajao je pred
ulazom u jeruzalemski hram, gdje
ie sluio sveenicima Hrama za
kultno i~enje (-+ ablucija). Prefiguracija -+ krtenja Kristova i
-+ pranja nogu apostolima. Likovi
dvanaest volova simboli su dvanaest izraelskih plemena i dvanaest apostola.
BF
Mjerenje Hrama: -+ Apokalipsa
Mjesec: -+ raspee; p o I u m j es ec: -+ bezgreno zaee; -+
Sunce i Mjesec
Mladi lobija izljeuje slijepog oca:
-+ lobija

MLIJEKO

410

MIl!kopitatelnica: -+ Galaktotrophousa
Mlijeko (mlijeko Bogorodi~ino,
dojenje i sL): -+ Galaktotrophousa; -+ Bernard, sveti; -+ istililte;
-+ Bogorodi~ino mlijeko
Mlinski kamen. Mlinski se kamen
upotrebljava kao oznaka sv. Florijana i sv. Vinka, jer su obojica
baena u Todu s mlinskim kamenom oko vrata. On je i oznaka
sv. Kvirina, sisa~kog biskupa, za
koga legenda tvrdi da nije potonuo jer da je kamen plivao na
MG
vodi.
Mnemotehni~ka

ikonografija: -+
Nedjelja sveta; -+ krini put; -+
djela milosra
Moceta (tal. mozzetta). Moceta je
koji see do lakata a ima
ukrasnu kukuljicu. To je izvanliturgijska odjea i ne nosi se kad
se podjeljuju sakramenti. Nose je
papa i kardinali kad su izvan
Rima, a nadbiskupi, biskupi i opati u granicama svoje jurisdikcije.
MG
ogrta~

Moi

-+ relikvije

Monik

-+ relikvijar

Modro. Kao boja nebeskog svoda,

modro je simbol neba i nebeske
ljubavi. Ono je i boja istine. Kad
se oblaci raspr~e, ukazuje se modrina: tako modro predouje razotkrivanje istine. Na slikama
Krist i Djevica Marija nose plave
ogrtae, i tO Krist za vri jeme svoga djelovanja na zemlji, a Djevica Marija dok dri dijete Isusa
ili kad je prikazana zajedno s
njime. U Crkvi je modro uobia-

MOLITVA

jena boja u vezi s Djevicom Marijom, pa se njome ukraava crkva

prigodom njenih spomen-dana.
MG
Mogranj. (ipak, Punica granatum). Redovito se u kranskoj
simbolici mogranj odnosi na
Crkvu, i to zbog nutarnjeg jedinstva bezbrojnih sjemenki u jednom te istom plodu.
U poganskoj mitologiji mogranj
je bio oznaka Prozerpine i njenog
povremenog vraanja na zemlju u
proljee. Iz te poganske simbolike vraanja proljea i pomlai
vanja zemlje nastalo je i drugo
znaenje mogranja u kranskoj
umjetnosti: to je nada u besmrtnost i i~ekivan je uskrsnua. Zbog
svojih pak mnogobrojnih sjemenki
mogranj se smatra i simbolom
MG
plodnosti.
Mojsije (hebr. march, zapravo je
to egip. ime, postanjem vjerojatno
od ms;' .donijeti na svijet, roditi, usp. Tutmosis, Ramses; lat.
vulg. Moyses). (Izl, Lev, Br, Pnz).
Prvi vjerski. kultni, pravni, drutveni, politiki i vojni organizator i voa Izraelaca, od njihova
bijega iz Egipta, pa tijekom putovanja kroz pustinju, do pred
'arn njihov ulazak u obeanu zemlju, Palestinu (Kanaan), koju e
Izraelci osvojiti pod drugim TOom, -+ ]ozuom (Jouom). Posrednik izmeu Boga i izabranog
naroda. livio je u XIII. st. pr.
Kr. Zidovska, a tako i srednjovjekovna kranska tradicija pripisivale sU mu autorstvO Pentateuha
(Petoknjija = prvih pet knjiga
Starog zavjeta; -+ Biblija).
U starokdanskoj i u karolin~koj
umjetnosti Mojsije se prikazuje

MOJSIJE

411

mlad, bezbrad, sa !tapom u fUci.

Od XII. do XVI. stoljea prikazuje se s velikom dvodijelnom
bradom i s dva roga na ~elu, a
njegov stalni atribut su dvije kamene ~ ploe Zakona. Od XVI.
st. rogove na njegovoj glavi sve
vile zamjenjuju blistave zrake.
Kao lik on je prefiguracija Krista
i prefiguracija sv. Petra, prvaka
apostola. Zbog paralela koje srednjovjekovni komentari Biblije postavljaju izmeu Mojsijeva i Kristova ivota, literatura i ikonografija pridruuju ga meu starozavjetne ~ proroke, navjestiteIje ~ Mesije, tj. -4 Krista.
Dok isprva starokrUanska umjetnost na freskama katakomba i u
reljefima sarkofaga, inspirirana
idejom spasa (kojom odiu tekstovi prvotne liturgije), izabire
malo motiva iz Mojsijeva ivota,
i to najee: -4 Mojsije izbija
vodu iz peine i -+ Mojsije prima
ploe Zakona, ikonografija e, poevi od V. stoJ jea, pro!irivati
povijesni ciklus o Mojsiju izborom ovih prizora:
-+ Mojsije u koarici, -+ Mojsije
spaen iz vode, -+ Mojsije i faraonova kruna, -4 Mojsije ubija
Egipanina, -+ Mo;sije zahiuje
Jmove keri, -+ Mojsijeva enidba, -+ Gorui grm, -+ Mojsijev
povratak u Egipat, -+ Mojsijev
Itap, ~ Deset egipatskih zala, -4
Prijelaz preko Crvenog mora, -+
Stup od ognja, -+ Stup od oblaka, -+ Utapanje faraonove vojske,
-+ Mirjamina pjesma, -+ Izraelci
u pustinji, -+ Prepelice u pustinji, -+ Mlna, -+ Gorke vode Mare, ~ Mojsije izbija vodu iz peine, -+ Bitka s Amaleanima,
-+ Mojsije prima ploe Zakona na
Sinaju, -+ Zlatno tele, -4 Mojsije
razbija ploe Zakona, -+ Mojsijev

MOJSIJE

povratak sa Sinaja, -+ Kovreg

Zavjeta, -4 Mjedena zmija, -+
Kanaanski grozd, -4 Pobuna Izraelaca, -+ Mojsije gleda Obeanu
zemlju, -+ Mojsijeva smrt.
Mojsijev lik javlja se i u novozavjetnom prizoru -+ Preobraenja.
BF
Mojsije gleda Obeanu zemlj1l.
(Pnz 34,1-4). Ikonografija: S
vrha brda (brdo Nebo) Bog ili
aneo pokazuju Mojsiju obeanu
zemlju u koju nee iv ui.
BF
Mojsije i faraonova kruna. Mojsije, kao posvojeno dijete faraonove keri (-+ Mojsije spalen iz
vode), igra se na dvoru i (prema
jednoj legendi) baca na tlo faraonovu krunu ili (prema drugoj
legendi) stavlja faraonovu krunu
sebi na glavu. Jedan dvorjanin,
usnivi da e Mojsije naslijediti
faraona, savjetuje mu da ubije
malog Mojsija. Drugi dvorjanin
predlae da o tome odlu~i .boji
sud. Stoga pruaju djetetu dvije
~a!e: jednu s faraonovim prstenom, drugu sa eravicom. Kako
je Mojsije posegao za ~alom sa
eravicom, OstaO je po!teen. No
on je eravicu - prema legendi
- ipak prinio ustima, te je spalio jezik i od tada ostao mucav.
Ovaj legendarni motiv dolazi u
ikonografiji kasnog srednjeg vijeBF
ka i u baroku.
Mojsije izbija vodu iz peine.
(Izl 17,1-7). Na putu Izraelaca
kroz pustinju Mojsije udari -+ Itapom po peini, iz koje izbije voda. Paralele i simboli: peina
predstavlja Krista. U toj usporedbi ima ikonografskih primjera

MOJSIJE

412

gdje sam Krist sjedi i blagoslivlja

na vrhu peine. Voda iz peine
jest ona .krv i voda to je potekla iz probodena boka razapetog Krista (~ raspee). Voda je,
nadalje, i prefiguracija sakramenta ~ krhenja. Voda je, kao osvjeenje ednih Izraelaca, takoer i
slika uinka Boje milosti (gratia
u teolokom smislu) u ljudskim
duhrna. Ovaj motiv bio je izvanredno mnogo prikazivan u starokranskoj umjetnosti. Od IV. st.
on se prikazuje kroz sva stoljea,
bilo kao izolirani prizor, bilo u
ciklusima. Bio je funkcionalno
primjenjivan i u likovnom oblikovanju fontana.
BF
Mojsije ponovno donosi
Zakona: ~ Zlatno tele

ploe

Mojsije prima ploe Zakona na

Sinaju. Savez na Sinaju. (Izl 19;
20; 24). Na brdu Sinaju nevidljivi
Bog u olujnom oblaku govori
Mojsiju i predaje mu dvije ~ ploe Zakona, na kojima je upisano
~ Deset zapovijedi Bojih, Dekalog. Bog sklapa savez s Izraelcima kao svojim izabranim narodom.
Ovaj izvjetaj ikonografija prikazuje na vie naina, npr. kako
se Mojsije bosonog uspinje na Sinaj; kako od ~ Boje ruke prima
ploe Zakona u svoje ruke, pokrivene iz potovanja ~ mapulom; kako narod stoji u podnoju brda zatvorenog ogradom,
ier samo Mojsije pristupa k svetome mjestu sastanka s Bogom.
Ovaj je prizor prefiguracija za
-+ Noli me tangere, za ~ Preobraenje, za ~ Traditio legis i
nadasve za ~ silazak Duha SveBF
toga.

MOJSIJE

Mojsije razbija
Zlatno tele

ploe

Zakona:

Mojsije razbija Zlatno tele: -+

Zlatno tele
Mojsije spden iz vode. (Izl 2,
1-10). Potomci starozavjetnog
patrijarhe ~ Jakova, njegova sina ~ Josipa i njegove brae, -+
Izraelci, prenaglo se mnoe u
Egiptu, pa faraon nalae da se
sva muka izraelska novoroenad
utaplja u Nilu. Da bi spasila malog Mojsija, majka ga polae u
kohricu i odlae u trstik uz obalu Nila, a Mojsijeva sestra podalje promatra tO e se dogoditi.
I k o n o g raf i j a : Mojsije u koarici. Dijete u pelenama lei u
koarici od papirusa oblijepljenoj
smolom (koarica kadto i pluta
na vodi). Prefiguracija malog Isusa u jaslama, ~ roenje Kristovo.
U trstiku ga otkrije i prigrli faraonova ki koja je s pratnjom
sma k Nilu na kupanje, a Mojsijeva joj sestra ponudi Mojsijevu
majku za dojilju spaenog djeteta.
Faraonova ki, posinivi dijete,
nadjenu mu ime Mojsije, to jest
.izvaen iz vode, kako tumai
to ime Post 2,10 (Mojsije, hebr.
moeh, zapravo je egipatsko ime
koje najvjerojatnije dolazi od msi',
a znai :t-roditi; donijeti na svi-

jet, usp. Tutmos;s, Ramses).

U umjetnosti ovaj je prizor obino
genre-motiv. Prefiguracija malog
Isusa spaenog za vrijeme ~ pokolja nevine djece.
BF
Mojsije u koarici:
~en iz vode

Mojsije spa-

Mojsije ubija Egipanina: .-. Mojsije zatiuje Jetrove keri

MOJSIJE

413

Mojsije zatiuje Jetrove keri.

(Izl 2,11-22). Egipani zlostavljaju Izraelce, i kada Mojsije vidje
kako jedan Egipanin tue Izraelca, on ubija Egipanina i zakapa
ga u pijesak. Kada se za ubojstvo
proulo, Mojsije bjei u midjansku zemlju, odmara se na zdencu,
gdje zatiuje Jetrove (Jitrove)
keri od pastira koji su ih protjerali kada su htjele napojiti svoja stada. Jetro (izvornije Jitro,
zvan i Raguel, izvornije Reuel),
midjanski sveenik, daje mu ker
Seforu (Siporu) za enu (~ Mojsijeva enidba sa Seforom), a Mojsije postaje pastir Jetrovih stada.
Ova tri motiva ikonografija prikazuje: tunjavom, pojenjem Ovaca na zdencu, zarukama.
BF
Mojsijev povratak u Egipat. (Izl
4,18-23). Nakon Boje objave
(--. gorui grm) kojom prima poslanje da izbavi svoj narod od
egipatskog ugnjetavanja, Mojsije
se vraa sa enom i sinom iz
midjanske zemlje (-+ Mojsije zatiuje Jetrove keri) u Egipat.
Ik o n o g raf i j a: Mojsije jae
na magarcu, u ruci dri -+ tap,
a Sefora (Sipora) pjeai, nosei
povijenog sina u naruju.
Mojsijev povratak u Egipat prefiguracija je Kristova -+ ulaska u
BF
Jeruzalem.
Mojsijev tap. (Izl 4,2-5; 7,1518; 9,23; 10,13; 14,16; 17,5-6;
17,9). Stap koji se pretvara u zmiju, da bi udesno potvrdio Mojsijevo poslanje (-+ gorui grm);
kojim -+ Mojsije izaziva kazne
nad Egiptom (-+ deset egipatskih
zala); ijim udarcem rastavlja vode na -+ prijelazu preko Crvenoga mora i ijim udarcem -+ Moj-

MOLITVA

sije izbija vodu iz peine. S tim

.tapom Bojim (Izl 17,9) Mojsije moli za vrijeme ~ bitke s
Amaleanima. Atribut Mojsijev.
BF

Mojsijeva smrt. (Pnz 34,5-8).

Ikonografija: Mojsija, koji je umro
na brdu Nebo, zakapa u dolini na
tajnom mjestu Bog, ili ga zakapaju aneli, obino u sarkofag, a
arkaneo Mihovil, prema legendi,
odbija Sotonu, koji nastoji doepati se mrtvog Mojsija.
BF
Mojsijeva enidba: -+ Mojsije zahiuje Jetrove keri
Molitva na Maslinskoj gori. (Mt
26,36-46; Mk 14,32-42; Lk 22,
39-46). Nakon -+ posljednje veere Krist se s apostolima povlai
na molitvu, u Getsemanski vrt,
na Maslinsku goru. Od ostalih
apostola izdvaja i vodi sa sobom
Petra, Jakova i Ivana. Oni usnu
dok on, sim, u tjeskobi pred predstojeom mukom i smru na kriu, oznojen krvavim znojem, kleei (prema Lukinu evanelju) ili
u prosternaciji (prema Matejevu i
Markovu evanelju) moli: .Oe,
ako je mogue, neka me mimoie
Ova aa. Ali neka ne bude moja,
nego tvoja volja!
I k o n o g raf i j a se redovito
pridrava Lukina evanelja, pa
Krist u molitvi klei. Iznad njega
pojavljuje se aneo s kriem ili sa
simbolinom aom (kaleom) gorine. Od XIV. stoljea obino je
kale (s hostijom) poloen na vrh
hridine ili brda (Maslinska gora!).
Kadto se pojavljuje i -+ Boja
ruka, a u kasnom srednjem vijeku
i polulik -+ Boga Oca, koji Krista blagoslivlja. Sprijeda (u prvom

MONAH

MONIKA

414

planu kompozicije) redovito su tri

apostola koji spavaju, i to ele
sjedei, a rjee leei.
Od XIV. stoljea Getsemanski je
vrt obino ograen plotom od
pletera; apostoli spavaju pred plotom, a u pozadini se obino pribliava grupa vojnika i slug{j s
Judom izdajnikom na elu. (~Po
ljubac Judin, koji u ciklusima slijedi poslije molitve na Maslinskoj
gori).
BF

<

Monah (lat. monachus gr. monakh6s .osamljenik, pustinjak.,

usp. m6nos .sam.): ~ monasi
Monald, sveti:

istarski sveci

Monasi (mno., ~ MONAH). ~

Redovnici koji se povlae iz druItva u samou i tu Hve odvojeni
(npr. u odvojenim elijama), a

tek se povremeno sastaju zajedno,

i to uglavnom samo na liturgijAR
skim inima.
Monika, sveta (lat. Monica). Majka sv. Augustina (IV. stoljee).
Poznata po svetosti svoga znaa
ja; sav svoj ivot posvetila je svome sinu nastojei ga skloniti na
istinsko obraenje. U svojoj znamenitoj knjizi 1spofJijesti sv. Augustin se na sjajan nain pokubo oduiti za majine rtve koje
je ona za njega podnijela. Pola
je s njime u Italiju. Kad se on
obratio i kad je od sv. Ambrozija bio kr!ten u Milanu, ona se
odlui vratiti u Afriku, ali na povratku umrije u Ostiji.
Prikazuje se u crnom ili sivom
habitu kao redovnica ili udovica,
i esto se pojavljuje na slikama
sa svojim sinom.
MG

o
4

Monogrami ranog srednjeg flijeka: l. Paulus 2. Arkadius 3. Vivas in

Deo (:livi u Bogu) 4. Bene flalete (Zdravi bili) 5. Theodosius (Teodozije ll) 6. Karolus (Karlo Veliki)

MONOGRAM

MUCENIK

415

Monogram (gr~. mon6grammos

<monos .sam, jedini. + gramma
.slovo, rknja.). Ime nekog ov
jeka ili kratka formula napisana
tako da su sva slova meu sobom povezana u jedinstven znak,
bez loginog poretka, tako da vile slova koristi istu crtu. Neka su
slova manja, druga vea, neka su
napisana ispravno, neka naopako,
neka su jedva prepoznatljiva. Za
temelj monograma obino se uzima slovo iz imena koje ima najvile vertikalnih Iinija: M, N, H
itd. Monogrami se vrlo rado koriste u ranom srednjem vijeku, a
nalazimo ih uklesane u kamenu
ili urezane u drvu. Kasnije prelaze i u rukopise, gdje se zadravaju sve do kasnog srednjeg vijeka. Monogrami u kamenu i tukaturama esti su i u doba renesanse i baroka.
AB

mijski muenici Dioklecijanova

progonstva 26. oiujka 304. godine (protomartyres .prvomue
nici). Montan je bio sveenik u
Singidunumu, oienjen Maksimom.
U poetku progona sklonio se sa
ienom u Sirmij, da bi izbjegao
mu~eniltvo, ali je uhvaen, osuen i kao prva irtva baen u
Savu. Vjerojatno je i Maksima
dijelila njegovu sudbinu; svakako
je od poetka uivala tovanje
kao i on. Nije nemogue da se
pod sijenskim muenikim parom
Ansanom i Maksimom krije njih
dvoje. U srijemskoj biskupiji obnovljen im je kult 1807.
Spomen u opoj Crkvi 26. oiujka, a u akova~koj i srijemskoj
biskupiji iz liturgijskih razloga 26.
travnja.
MD

Monogram Kristov. Kristovo se

imc i funkcija poelo ve u prvim soljeima krUanstva upotrebljavati u obliku monograma sastavljenog od jednog, dva ili vie
slova, ili od rijei kojih svako
slovo predstavlja inicijal nekog
drugog Kristovog imena ili funkcije, ili pak u kombinaciji slova
i simbola. Isprva je to bilo
iz razloga konspiracije pred poganima, a kasnije iz praktinih razloga, skraivanja ili likovne mOnumentalizacije ope poznatog
imena ili znaenja.

Morska neman: -+ Jona, prorok;

-+ Posljednji sud

AH
Monstranca (kasnolat. monstrantia <lat. monstrare .pokazivati.,
tal. monstranza) : -+ pokaznica
Montan i Maksima, sveti, mue
nici (lat. Montanus, Maxima). Sir-

Monte Gargmo: -+ Mihovil, sveti

Motika -+ Nedjelja,

SYeta

Mrda: -+ udesni ribolov; -+ poziv apostola Petra i Andrije

Mrtvac: -+ Posljednji sud (uskrsnue mrtvih). Mrtvac umotan u
povoje ili plahtu: -+ uskrisenje
Lazarovo, -+ polaganje u grob.
- Pokapanje mrtvih: -+ Tobija
Mrtvaki

ples: -+ smrt

Muenik (gr. martys gen. martyros svjedok, novozavj. mue

nik). U krlanstvu je to osoba
koja je izgubila ivot svjedoei
svoju pripadnost kdanstvu pred
kdanstvu neprijateljskim osoba-

'1

.'!

416

****
*.J~S ~

t ~+.,.
Ir
Rm4fb iii
-V

IC

NI KA

Kristovi monogrami

1. Gnostiki Sunev monogram.

2. Kri u kombinaciji sa slovom

X.

3. Krizmon sastavljen od slova

l i X (Ieso;;s Khrist6s).
4. Poganski simbol Sunca interpretiran kao krizmon.
S. Kri i slovo X u suncu.
6. Udvostruen prethodni kri,
znak vjenosti.
7. Kristov monogram sv. Bernardina (Jesus Hominum Salvator).
8. Konstantinov monogram (X

+ P).

9. Varijanta Konstantinova monograma.

10. Kri + Alfa i Omega (= Krist,

poetak i svretak).
11. Usoiis Khristas Sot~r (Isus
Krist, Spasitelj).
12. Kombinacija krizmona i egipatskog kria.
13. Khrist6s, Alfa i Omega (Krist,
poetak i svretak).
14. Antunov kra s alfa i omega.
15. IX8YL (ikbtbys .riba., od
po, slova Usous Kbristos
Theoii Hyias Sot~r = Isus
Krist Boji Sin Spasitelj).
16. Uso;;s Kbristos Nika = Isus
Krist Pobjednik.

MUCENISTVA

-417

ma ili institucijama.
logij).

(~

MartiroAB

Mueniltvo brae Makabejaca. (2

Mak, gl. 7). Herojska braa Makabejci, ostajui pod sirskom okupacijom postojani u vjeri i uvjereni u ~ uskrsnue tijela, radije
umiru muenikom smru (krvnici
ih biuju, deru im kou, reu jezik, pre u kotlu vrelog ulja) nego da jedu vjerom zabranjeno
svinjsko meso, na Ito ih prisiljava
okupator. Mueniltvo se odigrava pred oima majke, koja nagovara sedmog, najmlaega sina
da slijedi primjer svoje starije
brae.

I k o n o g raf i j a : Sedmero braodrezanih ruku, u kotlu vrela

ulja. Uz majku Makabejaca esto
je prikazana ~ Bogorodica od
sedam alosti (sa sedam maeva
e,

NABUKODONOZOR

zabodenih u srce). Sedmero brae

Makabejaca kao borci, svjedoci i
muenici za vjeru simboli su ~
vojujue Crkve (Ecclesia militans).

BF
Muha (lat. Musea). Muha se odavna smatra nosiocem zla i zaraze.
U kdanskoj simbolici ona je slika grijeha. Kadlto se javlja na
slikama Bogorodice s Djetetom,
u smislu poruke o osloboenju od
grijeha. Muha kao prenosnica bolesti prikazuje se katkad zajedno
s el1jugarom, .iscjeliteljem, pticom koja uva od svake bolesti.
MG
Muar i tuak. Kao sprave kojima se slue ljekarnici kod pripremanja lijekova, muar i tuak
oznaka su svete brae lijenika
~ Kuzme i Damjana.
MG

N
Nabukodonozor (lat. Nabuchodo< akad. N abu-kudurri-u~ur neka Nabu [za]ltiti sina), babilonski kralj: ~ Danijel (Nabukodonozorov san, Tri
mladia u uarenoj pei, Oboreno
stablo, Nabukodonozor pretvoren
u ivotinju)
nosar, preko gr.

Nadbiskup
~

(gr.

arkhiepfskopos,

Nadbiskup ili
metropolita jest biskup koji upravlja jednom crkvenom pokrajinom
uz pomo ostalih biskupa te pokrajine kao svojih sufragana (=
ARHIEPISKOP).

'I! LEKSIKON IKONOGRAFIJE

savjetnika, suupravljaa). a osim

toga samostalno upravlja svojom
biskupijom.
Sluba nadbiskupa
uvedena je na Istoku u IV. stoljeu, a na Zapadu nelta kasnije,
u VI. stoljeu. U IX. stoljeu
poistovjeuju se nazivi nadbiskup
i metropolita. Danas je to vile
simbolina nego realna titula, pa
se katkad podjeljuje biskupima
kao osobna ast ili biskupijama
zbog njihove drevnosti, iako nemaju sufragana ni sebi podlonih
biskupija. Nadbiskup kao znak
svoje vlasti preko uobiajenog bi-

NAGLAVNIK

418

.kupskog ornata nosi joJ i ~ palij.

AB
Naglavnik (~ AMIKT). Dio odjekoji sveenik najprije stavlja
kad se oblai za misu. To je dugoljast komad bijela platna na
kojem je izvezen mali krii. Simbolizira .kacigu spasa, ali i platno kojim je bilo prekriveno KristovO lice dok su mu se vojnici
MG
rugali.
e

Nagost. (Golotinja). Postojale su

rasprave u prilog razliitih
oblika prikazivanja golog ljudskog tijela. U vrijeme renesanse
etiri su jasno razluene vrste
simbolikog prikazivanja nagosti:
Nuditas naturalis: naravno ovje
kovo stan je kako se rada na svijet. Niha, naime, nismo donijeli na ovaj svijet, tako da niha
ne moemo iz njega iznijeti (1
Tim 6,7). Priznavanje te inje
nice trebalo bi ovjeka navesti da
... tei svim silama za pravednoUu, pobonoUu, vjerom, ljubavlju, postojano~u, blagoUu
(1 Tim 6,11).
Nuditas temporalis: privremeno
neposjedovanje zemaljskih dobara
i posjeda. Kao ~to je nagost naravno ovjekovo stanje kod roenja, tako ona moe biti posljedica nevolja i ivotnih telkoa
koje ovjeka prisiljavaju da ivi
u siroma~tvu. Takva neimahina
moe biti i hotimina, prihvaena
.na slavu Boju, kao Ito je to
kod onih koji su svojevoljno napunili vremenita dobra da bi sasvim sluili Bogu.
Nuditas tJirtualil: nagost kao znak
istoe i nevinosti. Takva nagost
predstavlja one koji, premda su
zaokupljeni ivotnim djelamostiuene

NAHUM

ma, nipo~to ne popu~taju zloi i

napastima koje ih okruuju. Ona
predstavlja uzvilene i poeljne
odlike kreposnog ivota.
Nuditas criminalis: to je krajnja
.uprotnost navedenoj nuditas tJirtila/is, jer predstavlja poudu, taIrinu i nedostatak svih kreposti.
Razlika izmedu ovih dviju posljednjih vrsta nagosti moe se
usporediti s razlikom koja postoji izmedu traenja .vjene krasote i njoj oprene .prolazne
krasote. N eki tvrde da Tizianova slika .Sveta i zemaljska Ijubav jasno istie tu oprenost.
Vjena krasota, nuditas virtualis, predstavljena je enom ija
golotinja oituje prezir prema
prolaznim, zemaljskim stvarima.
Plamen u njezinoj desnoj ruci
znak je Boje ljubavi.Prolazna
krasota, nuditas criminalis, ocrtana je enom koja je okruena
bogatim haljinama i nakiena
svjetlucavim draguljima. U rukama joj je zlatna posuda i mno~
tvo dragog kamenja, ~to oznauje ta~tinu i ljubav prema bogatstvu i uicima ovoga svi jeta.
Kad se slika personifikacija Istine
kao kreposti, upotrebljava se lik
MG
gole ene.
Nahum (hebr. nahum, skraenica
od nohemjlih Jahve tjeli, usp.
Nehemija). Jedan od dvanaest
starozavjetnih .malih ~ proroka. Prorokovao je razorenje Ninive: .Njeni e zidovi pasti kao
zrele smokve. Prorokovao je dolazak Mesije, ~ Krista, navjestitelja mira: .Evo na brdima noge
onoga koji navijeha mir (.Ecce
super montes pedes annuntiantis
pacem). Nema posebnog atributa.
BF

NAPASNIK

Napasnik -+ Sotona
Napastovanje Krista. (Mt 4,1-11;
Lk 4,1-13). Nakon -+ kdtenja
Kristova u Jordanu, Krist se povla~i ~etrdeset dana u pustinju da
moli i posti, i tada ga tri puta
isku~ava avao. Prvo napastovanje zbiva se u pustinji, gdje je
Krist ogladnio: Tada mu pristupi napasnik i re~e : 'Ako si zaista
Sin Boji, naredi da ovo kamenje
postane kruh'. Isus odvrati: 'Pisano je: Ne ivi ~ovjek samo O
kruhu, nego i o svakoj rije~i koja
izlazi jz usta Bojih'. Drugo napastovanje zbiva se na vrhu jeruzalemskog hrama, a tree napastovanje na visokoj gori.
U i k o n o g raf i j i se naj~de
prikazuje prvo napastovanje s kamenjem u pustinji. avao je predoen kao runi demon (ivotinjski hibrid) ili kao preru~eni redovnik u habitu i kukuljici, s
brojanicama za pojasom. Odaju
ga

rogovi,

NAVICULA

419

ivotinjski

pad u grijeh i na njegovo otkupljenje. Naran~in bijeli cvijet takoer podsjea na istou, pa su
zbog toga ti cvjetovi uobiajeni
ukras zarunika.
MG
Narunik.

(Manipul, -+ slat. manipHIHs .traka oko ruke, tal.

manipolo). Naru~nik je uzak komad svilene tkanine koji se nosi
ponh albe na lijevoj ruci za nijeme mise. (Nose ga podakon,
akon, sveenik i biskup). Iste je
boje i slino ukraen kao i misnica i naramenica. On podsjea na
ue kojim je Krist bio vezan i
potezan na putu prema Kalvariji.
Simbol je dobrih djela, budnosti
MG
i pokore.
Nauitelji

crkveni: -+ crkveni oci

Naum -+ Klement Ohridski

onjaci,

pande, kozji papci, rep i sl. (-+

Sotona). Tema napastovanja Krista ne javlja se prije X. stoljea.
(-+ Aneli posluuju Krista).

HF

Naprsnik -+ Jkapular
Naramenica -+ Itola
Narana

(CirrHs aHranriHm). Nasmatra slikom

velikodulnosti.
Tako se nerijetko javlja na slikama Djevice Marije. KadJto narana zamjenjuje jabuku ili smokvu u prizorima koji prikazuju
pad prvih liudi. Kad se ona pojavljuje na prikazima zemaljskoga
raja, uvijek upuuje na ovjekov
ranino se stablo
istoe, ~ednosti i

Neogorika

navikHla, 19. st.

Navicula (lat. = .Iaica <na'lJis

Posudica u obliku laice
I poklopcem koji se na sredini
preklapa i s podnojem sli~nim
onome ~to ga ima -+ kale, a
slui za dranje tamjana, koji se
iz nje vadi li~icom i stavlja u
-+ kadionicu da bi na eravici
izgorio u poast Bogu. Njen likovni razvoj, izuzev same laice,
.Iaa).

NAVJESTAJ

420

gotovo je identil!an razvoju kalea. (-+ Kadionica, -+ tamjan).

.AB
Navjeltaj andela pastirima: -+ poklonstvo pastira
Navjehaj rodenja sv. Ivana Krstitelja Zahariji. Zaharija, starozayjetni .ve~enik, ma~e kadionicom
u Hramu i sluh arkanela -+ Gabrijela koji mu navijeta zal!e~e i
roenje sina (Ivana Krstitelja).
Katkada Zaharija dri prst na
ustima u znak da je tog I!asa zanijemio. (-+ Ivan Krstitelj, sveti).

BP

Navjetaj kraljevima: -+ poklonstvo kraljeva

Navjetaj rodenja Bogorodiin.
Joakimu: -+ Joakim i Ana
Navjetaj rodenja Bogorodiin.
Ani: -+ Joakim i Ana
Navjetaj Samsonova
Samson

roenja:

-+

Navjdtenje. NavjeItenje je izvanredno vana tema u kr~anskoj

ikonografiji, jer ono nije samo
jedan od prizora u ciklusu o Bogorodiinu ivotu, ve~ je to ujedno i prvi prizor u ciklusu O ivOtu Kristovu. Navjetenje je po
teolokom shva~an ju as zae~a
Isusova, to je kljuni momenat
utjelovljenja Krista kao druge boianske osobe, kao Sina Bojega,
j prema tome je to sam pol!etak
njegova otkupiteljskog poslanja _exordium nOstrae Salvationis<
(Beda Venerabilis, VIII. stolje~e).
To je razlog to se prikaz Navjetenja javlja ve u starokranskoj

NAVjESTENJE

umjetnosti katakornba i ~to u

uednjovjekovnim ikonografskim
programima zauzima istaknuto
mjesto u crkvenom prostoru; u
istonoj Crkvi mjesto mu je na
trijumfalnom luku. GOtovo redovito i na freskama u Istri NavjeItenje je naslikano na trijumfalnom luku.
I k O n O g raf i j a Navjetenja oblikovala se na temelju teksta
kanonskog Lukina evanelja, a
proirivala se motivima apokrifnog Jakovljeva protoevanelja i
apokrifnog Pseudornatejeva evanelja iz ranih kr~anskih vjekova,
a k tome i motivima propovjednil!ke i mistike knjievnosti iz
visokog srednjeg vijeka.
Lukino e'Vanelje (Lk 1,26-38)
opisuje Navjeltenje ovim rijel!ima:
.Posla Bog anela Gabrijela u
galilejski grad Nazaret, k djevici
zaruenoj s muem iz Davidove
ku~e, komu je bilo ime Josip. A
djevici bija!e ime Marija. Kad
aneo ue k njoj, ree joj: 'Raduj se, milosti puna! Gospodin je
s tobom!' Na te rijei ona se prepade i poe razmiljati to znai
taj pozdrav. Aneo joj ree: 'Ne
boj se, Marijo, jer si nala milost
kod Boga. Evo, 'ti e zaeti i
roditi Sina' komu e nadjenuti
ime Isus. On e biti velik i zvat
e se Sin Previn jega. Gospodin
Bog dat ~e mu prijestolje Davida,
oca njegova. On ~e vladati kuom Jakovljevom dovijeka. I kraljevstvo njegovo ne~e imati svretka.' 'Kako ~e to hiti' - ree
Marija andelu - 'jer se ja ne
sastajem s muem?' 'Duh Sveti
si~i ~e na te' - odgovori joj aneo 'sila Previnjega zasjenit
e te; zato ~e se dijete koje ~el
roditi zvati svetim, Sinom Bo-

NAVJETENJE

421

ijim. Gle! I tvoja rodica Elizabeta zae sina u svojoj starosti. Vet
je u lestom mjesecu, ona koju
zovu nerotkinjom, jer Bogu nita
nije nemogue.' Marija mu ree:
'Evo slubenice Gospodnje, neka
mi bude po rijei tvojoj!' Tada
je aneo ostavi.Apokrifna evandelja uz ovaj opis
unose jo! dva ikonografska motiva u temu Navjetenja: Aneoski pozdrav na bunaru, koji
neposredno prethodi Navjetenju,
i motiv Bogorodice prelje.
ANEOSItI

POZDRAV

NA

BUNARU.

D apokrifnom Jakovljevu protoevanelju (gl. XI, 1) pie: .Jednog dana UZe Marija vr i izie
da zagrabi vode i, gle, zau glas
koji joj ree: 'Zdravo, milosti puna! Gospodin je s tobom, blagoslovljena si meu enama.' Ona
se obazre uokolo, desno i lijevo,
da vidi odakle dolazi glas. I zadrhtavi od bojazni, vrati se u
kuu, odloi vr, lati se purpurne
pree, sjedne na svoje sjedalo i
stade presti.. Zatim, dok je prela,
pojavi se aneo u vidljivu liku,
te se prizor Navjetenja odvija
kao u Lukinu evanelju. Aneo
ski pozdrav na bunaru karakteristian je motiv bizantske ikonografije.
PRELJA. Taj motiv
uao je u ikonografiju Navjetenja vet u V. stoljeu (mozaik II
Santa Maria Maggiore U Rimu).
Od VI. stoljea postaje rijedak u
ikonografiji Zapada i Bizanta, ali
ga sve do XII. stoljea podrava
ivim puka i monaka sredina
kranskog Istoka (ikonografija
Palestine, Sirije). U XII. stoljeu
motiv Bogorodice prelje opet oivljava u ikonografiji Bizanta i u

NAVJETENJE

tom stoljeu prodire i u ikonografiju Zapada, pa je Bogorodica

prikazana, stojei ili sjedei, s vretenom ili s preslicom u ruci.
Stavovi Bogorodice. Bogorodica na Navjetenjima starokdanskog doba sjedi (npr. mozaik iz VI. stoljea u Poreu). U
bizantskoj ikonografiji od VI. do
XI. stoljea Bogorodica stoji i prelazi s prvobitne lijeve strane na
desnu stranu slike, gdje e redovito dalje i ostati. Pokretima ruke
izraava jedno od triju raspoloenja: 1. strah pred pojavom ane
la, 2. razmiljanje o njegovim rijeima (Bogorodica okree dlanove
ruku prema van pred svojim prsima, jer isprva odbija veliku ast
koju joj Bog nua; to je motiv
tipian za bizantska Navjetenja
IX-XI. stoljea.), 3. prihvaanje
i podvrgavanje Bojoj volji (Bogorodica polae dlanove na prsa.
Taj motiv nije est u bizantskoj
ikonografiji, a est je i obljubljen
, ' 0 ' - '0. - - - . - .-"

'.

I
~1--<l1I.1(

BOGORODICA

Navjetenje Marijino. Majstor Dutuitske Maslinske gore, 15. st.

NAVJESTENJE

u ikonografiji pu~kih sredina Istoka i u ikonografiji Zapada.).

BOGORODICA NAVJETENJA S KNJI-

U XIII. stoljeu ikonografija Zapada uvodi motiv knjige,

pa aneo u ~asu Navje~tenja nalazi Bogorodicu kako sjedi i razmi~lja s knjigom u ruci. Taj se
motiv razvio na temelju podataka
iz apokrifnog Pseudomatejeva
evanelja: "Uvijek je molila i
razmi~ljala o Zakonu (gl. VI, 3)
i na temelju srednjovjekovnih komentara da je ona u asu Navje~tenja razmatrala upravo ono mjesto u Bibliji gdje prorok Izaija
prori~e: Evo, Djevica e za~eti
i roditi sina (Iz 7,14). Od tada
motiv knjige postaje gotovO redovit rekvizit u zapadnoj ikonografiji Navje~tenja, a u bizantskoj
ikonografiji taj motiv ostaje nepoznat; tek u XVI. stoljeu javGOM.

422

NAVJESTENJE

Ija se u monakom slikarstvu

Atosa).
Po~etkom XIV. stoljea (Giotto u
Padovi, 1305.) uvodi se novi stav
Bogorodice, potpuno nepoznat bizantskoj ikonografiji: ona kle~i,
bilo na tlu, bilo na klecalu za
molitvu. Od tada se njeni stavovi
(stajanje, sjedenje, kle~anje) i njene gestikulacije nijansiraju u mnogo varijanata.
S t a v o v i a n e I a. U starokr~anskoj umjetnosti, u ikonografiji Bizanta i Istoka te II ikonografiji Zapada sve do konca
romani~ke tradicije (do XIV. stoljea) aneo je redovito uvijek na
nogama. U najstarijim prikazima
on stoji, a od XII. stoljea u bizantskoj i u romani~koj ikonografiji iskora~uje, hoda ili gOtovo
tr~i. Potkraj XIII. i poetkom
XIV. stoljea aneo se spu~ta na
koljena (u skladu s goti~kom

NafJjeJtenje. Nikola BoidarefJi, 1513., Dubrovnik, dominikanci

NAVJESTENJE

423

dvorskom etiketom i s porastom

pobonosti prema Bogorodici), a
s kasnom renesansom (od XVI.
stoljea) on lebdi, dolijee u zraku ili se spuJta na oblaku. Gotovo
uvijek gestom antiknih govornika,
tj. pokretom ispruene desnice i
kaiprsta, on navije~ta Bogorodici,
a u ljevici nosi atribut, koji je
isprva glasniki hap, zatim ezlo
ili ~ procesionaini kri, a od
XIV. stoljea to je ljiljan. Od
xv. stoljea javlja se i nova gesta: aneo prekriuje ruke na
prsima. Od XIV. stoljea rijei
aneoskog pozdrava ispisane su
na svitku koji anelu izlazi iz
usta, ili dri svitak u ruci, ili mu
se svitak s natpisom spiralno ovija oko Jtapa.
Aneo je uvijek odjeven u bijelu
antikizirajuu haljinu, a katkada
je u kasnom srednjem vijeku odjeven u liturgijsko ruho: u albu i u
vezenu dalmatiku.

NAVJESTENJE

Ako golubica lebdi u aureoli iznad

Bogorodiine glave, ona ilustrira
rijei iz Evanelja da e Duh
Sveti sii na nju i sila je Previ~
njega zasjeniti.

Navjetenje. Ber.m, Vincent iz

Kastva, 1474.
U kasnom srednjem vijeku Bog Otac, blagoslivljajui s neba, upuuje na zrakama prema Bogorodici ne samo
golubicu Duha Svetoga ve i maIo, golo dijete Krista u ~ mandorli koje nosi kri na ramenu
(takozvani homuneulus, mali o
vjek, ovjeuljak.). Taj je motiv
iz teolo~kih razloga bio o~tro suzbijen nakon Tridentskog koncila
u XVI. stoljeu.
U ikonografiji Navjdtenja jo~ su
znaajni ovi motivi:

HOMUNCULUS.

U ikonografiji NavjeJtenja uvijek je prisutna misao o utjelovljenju KristOvu: bilo implicitno, bilo eksplicitno. Eksplicitno ona moe biti izraena na viJe naina. N a temeiju latinskog izraza verbum
(rije) za obuhvatniji grki izraz Mgos, tj. vjenu Misao Oevu
- Krista, koji se utjelovljuje, zapadni je (latinski) kulturni krug
stvorio u srednjem vijeku predodbu da je Rije u~la u Bogorodicu preko sluha. U predodbi
takozvane conceptio per aurem
(.zaee preko uha) nastaje ikonografski motiv svjetlonosnih zraka, koje su s neba dijagonalno
usm jerene prema Bogorodiinu
uhu. Na zrakama se s neba katkad spu~ta i golubica Duha Svetoga prema Bogorodiinoj glavi.
CONCEPTIO PER AUREM.

CVIJET. U XIII. stoljeu uvodi

se na Zapadu motiv cvijeta koji
je stavljen u posudu ili, rjee,
koji raste izravno iz tla, izmeu
Bogorodice i anela. Taj cvijet
ima vi~estruko znaenje, prema filolo~koj i metaforikoj igri rijei
sv. Bernarda: .Cvijet (tj. Krist)

NAZARIJ

424

htio je da bude roen od cvijeta

(tj. od Djevice) u cvijetu (tj. u
Nazaretu, jer da to ime na hebrejskom znai .cvijet), u vrijeme cvijeta (tj. u proljee, jer
blagdan Navjetenja pada na 25.
III).
Arhitektura u pozadini
prizora Navjetenja predstavlja
od vremena kriarskih ratova Bogorodiinu baziliku u Nazaretu.
U prizoru Navjdtenja nastupa
katkad u XVII. stoljeu i vie
anela
kao pratnja arkanelu
Gabrijelu.
(-+ Lov na jednoroga).
BF
BAZILIKA.

Nazarij, sveti, muenik (lat. N azarius). Poznati mUenik iz Milana iji je grob poslije godine 395.
otkrio sv. Ambrozije te dio relikvija darovao biskupima u Carigradu, Africi, Spanjolskoj i Galiji i brojnim talijanskim biskupima. Legenda tvrdi da je bio
prvi koparski biskup; navodno bi
bio roen u Elpidiumu izmeu
470. i 480. godine, a umro prije
557. godine. Meutim, tada Kopar uope jo nije postojao. Najvjerojatnije je da je akvilejski patrijarha Vitalijan pri posveti
prvog koparskog biskupa Ivana,
oko 755. godine, ovome za njegovu novu crkvu darovao i relikvije sv. Nazarija. Tako se njegov kult udomaio u Istri. Blagdan mu je 19. lipnja. Prikazuje
se kao biskup s modelom grada
(Kopra) u ruci, ili kako ozdravlja bolesnike. Patron je Kopra.
(-+ Istarski sveci).
EC
Nazirej (hebr. nazir odijeljen,
posveen.). U
Starom zavjetu
osoba koja se na odreeno vrijeme posvetila Bogu obeavi da

NEDJELJA

e mu na poseban nain sluiti.

Morali su se odricati vina, octa
i svega to rodi s trsa; nisu strigli
kosu, niti su se smjeli doticati
mrtvaca (usp. Br 6,1-21). Kad
bi prolo vrijeme na koje su se
zavjetovali, opet bi ivjeli ivotom svoje okoline. (-+ Samson,
-+ Samuel).
AB

Nebeski Jeruzalem: -+ Apokalipsa

Nedjelja, sveta. (slovenski Sveta
Nedelja, njem. Feiertagschristus).
Kasnosrednjovjekovni ikonografski motiv, vjerojatno pukog propovjednikog podrijetla i didaktikog znaaja, koji pomou alegorija naglaava kransku dunost svetkovanja nedjelje kao dana Gospodnjeg. Niz mnemotehnikih znakova, simbola ili malih
genre-prizora ilustrira kojim se
sve tekim radovima moe sagrijeiti ako se prekri zapovijed poinka u nedjelje izapovijedane
blagdane. Kao sredinji motiv prikazan je: 1. stojei lik izranjenog,
golog Krista, s perizomom oko
bokova ili, rjee, s rastvorenim
crvenim platem, lik koji die
obje ruke i pokazuje gledaocu
probodene dlanove ili koji jednom
rukom opominje ili blagoslivlja, a
drugom pokazuje ranu na svom
boku; 2. sjedei lik djevice kao
personifikacije nedjelje, koju krune aneli, ili njen stojei lik.
Na pozadini slike, uokolo Krista
ili .Svete Nedjelje, naslikano je
orue i naprave kao znakovi onih
tekih radova koji su u nedjelju
zabranjeni, npr. srp, kosa, vile,
grablje, bat, nakovanj, pila, dlijeto, svrdlo, motika, lopata, leme, kolo, iaram, lovaki rog,
kare za strig, zidarska lica,

NEOFIT

NICETA

425

trgovaka vaga itd.; ili su oko

glavnog lika Krista ili Nedjelje
prikazani (u malim sliicama)
ljudi kako vre zabranjene tdke
poslove, npr.: tkalja tka, seljak
ore, kova kuje ili potkiva konja, trgovac vae i prodaje robu
i slino. Otrice orua najeUe
su okrenute prema Kristovu tijelu,
ili se zabadaju u nj, ili su pak
mlazovima krvi povezane s Kri-

stovim ranama; time se izraava

misao da prekraji nedjeljnog (i

blagdanskog) poinka obnavljaju
Kristove muke.
Motiv .Svete Nedjelje pojavljuje
se oko sredine XIV. stoljea u
Engleskoj, Njemakoj, ekoj,
Svicarskoj, Austriji (Koruka),
Italiji (juni Tirol, Trento, Toskana, Umbrija), kod nas u Sloveniji (Bodee, Crngrob, Gostee,
Monje, Ptuj, Trebeino) i u Istri
(Bava, Zanigrad), a nestaje u
drugoj polovici XVI. stoljea s
provedbama smjernica Tridentskog koncila. Treba razlikovati
znakove teakih radova (orue,
alate) u ikonografiji Svete Nedjelje od znakova Kristove muke:
-+ arma Christi oko lika patni
kog Krista u ikonografiji -+ Imago pietatis.
BF
Neofit (lat. neophytus < gr. neophyto, .netom roen, novoroen,
neo, .nov + phye'thai .postati,
roditi se): -+ krtenje

legende nesit je postao simbolom

Kristove rtve na kriu, koju je
prinio iz ljubavi prema ljudskome
rodu. U tom je smislu nesir (pelikan) i slika euharistijskog sakramenta. To se potkrepljuje rijeima Psalma 102, 7: .Slian
sam pelikanu u pustinji, koje se
po opem shvaanju odnose na
Krista. Nesit se esto prikazuje
kako gradi gnijezdo na vrhu kria, a est je i kao ures ophodnih
MG
krieva.
Nevjerni Toma. (Iv 20,24-29).
Apostol Toma ne vjeruje da se
uskrsli Krist ukazao apostolima
(-+ Krist se ukazuje jedanaestorici), jer tada nije bio meu njima
prisutan. Nakon osam dana Krist
se opet ukazuje apostolima, a prisutan je i Toma. Tada Krist nalae Tomi da stavi svoj prst u
njegove rane, kako bi se sam
uvjerio. Starija ikonografija stvorila je motiv gdje Krist (ogrnut
crvenim platem) pokazuje Tomi
rane na svojim rukama i na boku,
a mlaa ikonografija (XIV-XV.
st.) razvija motiv Tome koji se
rukom dotie Kristovih rana. Pri
tome Toma stoji ili klei.
Prefiguracija za motiv nevjernog
Tome jest starozavjetni prizor
objavljenja anela vrau Balaamu
(-+ Balaam).
BF
Nicefor
ski sveci

(Niefor),

sveti: -+ istar-

Nerga -+ Marcela
Nesit (Pelecanus; hrv. i: pelikan).
Prema legendi, nesit (pelikan) koji meu svim ivim stvorovima
oituje najveu ljubav prema svome potomstvu - probija svoje
grudi da bi nahranila svoje mlade
vlastitom krvlju. Na temelju te

Niceta Remezijanski, sveti, biskup (lat. Nicetas; hrv. iNiketa).

Biskup Remesiane u Meziji (Dacia Mediterranea), danas Bela Palanka kod Nia u Srbiji. Djelovao
na prijelomu IV. i V. stoljea (od
oko 370. do poslije 414). Prema
himnu njegova prijatelja sv.

NIKOLA

NIKOLA

426

Paulina, biskupa II Noli, kojim je

ovaj popratio Nicetin povratak
iz Rima u Daciju, Niceta je bio
biskup misionar Balkana (Dacija,
Dardanija, Skitska, Podunavlje,
crnomorska primorje), osniva samostana, crkveni pisac, pjesnik
(Te Deuma ?). Uinke njegova
djelovanja unitila je uskoro seoba naroda.
Relikvije su mu navodno prenesene u Veneciju u doba seobe naroda. U crkvi San Nicalo dei
Mendieali nalazi se slika iz XVI.
stoljea koja prikazuje tu translaciju. U sveevu se grobu naao
enkolpion iz IX. stoljea.
Rimski ga martirologij spominje
dvaput: 7. sijenja i 22. lipnja.
aen je na itavom teritoriju
Ugarske do konca I. svjetskog
rata. Za beogradsku nadbiskupiju
tovanje odobreno 1975., na dan
22. lipnja.
Istona ga Crkva ne slavi, ali ga
spominju u svojim itijima svetih
episkop Velimirovi (Beograd
1961) i Justin Popovi (Beograd
1975) na dan 24. lipnja.
MD
Nikola, sveti, biskup (lat. Nicolaus, slov. Nikolaj, Miklav). Biskup u Miri; zovu ga i sv. Nikola
Barijski (IV. stoljee). Povjesniari ga smatraju legendarnom osobom. Rasprostranjeni obiaj "Nikolinja, koji djeca toliko vole,
potjee iz legende o tom svecu.
Roen je u Maloj Aziji od kran
skih roditelja te se zarana posvetio slubi Bojoj. Bio je neak
nadbiskupa u Miri, koji ga, zapaa jui Nikolin poziv, zaredi za
sveenika. Kad mu roditelji umrijee, Nikola razdijeli svoj imetak
sirotinji.

S. Nikola biskup. LOro Dobriev, 1448., Dubrovnik, domi-

nikanci

Postoji nekoliko pria o njegovu

ivotu. Najpoznatija je ona prema
kojoj je svetac, uvi za nekog
plemia u gradu koji je ostao bez
novca, pribavio miraz za njegove
tri keri. Tri noi zaredom ubacivao je kroz plemiev prozor po
jednu vreicu zlatnika. Otkrili su
ga kad je ubaciyao treu vreicu,

NIKOLA

427

no on zamoli plemia da to nikome ne ka~e.

Druga pria govori kako je svetac krenuo na hodoae u Svetu
zemlju. Za putovanja nasta oluja
i laa, udarana velikim valovima,
gotovO potonu. Sv. Nikola zaprijeti valovima i oni se smire.
Tako sv. Nikola postade zatitnikom mornara i putnika, a njegova
se slika susree u gOtovo svakoj
luci na svijetu.
Vrativi se iz Palestine, Nikola
stigne u Miru. Nadbiskup toga
lukog grada, koji je bio naslijedio Nikolina strica, upravo je
preminuo. Sveenstvo odlui da
e za biskupa izabrati onoga tko
od sveenika prvi slijedeeg jutra
ue u crkvu. Rano ujutro poe
Nikola u crkvu na molitvu, i tako
ga izaberu za biskupa.
Jedna od najuzbudljivijih legendi
o sv. Nikoli kazuje kako je On
doao u neku gostionicu i otkrio
da opaki gostioniar krade malu
djecu, ubija ih i gostima poslu~uje njihovo meso. Pregledavi
prostorije, sv. Nikola pronae tjelesa troje djeice sakrivena u posudi za rasol. Tada uini znak
kri~a, i djeca se vrate u ~ivot.
Na temelju toga uda sveti je
Nikola postao i zatitnikom male
djece.
Kako svcev blagdan, 6. prosinca,
pada blizu Bo~ia, i kako se poklon triju vreica zlatnika poeo
usporeivati s darovima to su ih
mudraci s istoka donijeli Kristu,
postupno se legenda o sv. Nikoli
stopila s bo~inim izvjetajem te
je Nikolinje u nekim krajevima
postalo bo~inim obiajem.
Obino se sv. Nikola prikazuje
kao biskup. Njegova najpoznatija
oznaka jesu tri kese sa zlatnicima

NIKOLA

ili tri zlatne kugle, kao spomen

na njegovo dobroinstvo. Katkad
se prikazuje sa sidrom ili s laom
u pozadini, kao zatitnik mornara. Kao zatitnik male djcce, gdjekad se pojavljuje u prizoru kako
mu malo dijete ljubi ruke, ili u
prizoru s troje djeice u kablu.
Glavni je zatitnik Rusije.

MG
Nikola Taveli, sveti (lat. Nicolaus Tavile;). Franjevaki mue
nik (XIV. stoljee). Potjee iz plemike hrvatske obitelji iz ibenika. Zarana je stupio u franjevaki
red. Neko je vrijeme djelovao kao
propovjednik u Bosni meu bogumilima. Zatim je poho kao misionar u Svetu zemlju. Zajedno
sa svojom redovnikom subraom
Deodatom iz Rutieinija, Petrom
iz Narbone i Stjepanom iz eunea
odlui poi do kadije, islamskog
vjerskog slu~benika, u Omarovu
d~amiju u Jeruzalemu, nastojei
ga uvjeriti u ispravnost kranske
vjere. Nato se kadija rasrdi i zaprijeti da e svu etvoricu, ako se

odmah ne odreknu kranstva, dati pogubiti. Kad su braa ostala

postojana u vjeri, kadija ih osudi
na smrt. Nazoni muslimani navalie na Nikolu i njegove drugove. Tri su dana podnosili muke,
a trei dan, kad je osuda potvrena od graanskog suda, mnotvo navali na njih maevima, sasijee ih i baci na lomau. Sv. Nikola tuje se kao zatitnik hrvatskog naroda.
Na slikama prikazan je sv. Nikola Tavcli u franjevakom habitu crne boje (konventualskom)
s izrazitim postrigom i dugom sijedom bradom. Na elu i po tijelu
vide se o~i1 jci od muenitva. Do
njega je lomaa, sredstvo njegova

NIKOLA

428

NOA

pogubljenja. Katkad ddi u ruci

raspelo, osobito kad se prikazuje
kako propovijeda.
MG
Nikola Tolentinski, sveti (lat. Nicolaus Tolentinus). Roen je u
mjestu St. Angelo in Pontara
(XIII. stoljee). Bio je lan reda
sv. Augustina. Kako su se njegovi roditelji utekli zagovoru sv.
Nikole biskupa da bi dobili sina,
nadjenue mu ime Nikola. Bio je
ovjek velikog govornikog dara
i svetakog znaaja. Pripisuju mu
se mnoga udesa.
Legenda pria da je prilikom njegova roenja zvijezda preletjela
nebom od rodnog mjesta prema
Tolentinu, gdje je on :mao kasnije provesti najvei dio svoga
ivota. Zato se on esto slika sa
zvijezdom na prsima. Kao znak
nevinosti i istoe ~ivota, katkad
nosi raspelo isprepleteno ljiljanima. Obino se slika u crnom haMG
bitu augustinskog reda.
Nikolou, sveta: -+ istarski sveci
Nikopoia (ili Kyriotissa). (Sgr.
nikopoia ,ona koja stvara, donosi pobjedu. ( gr. nike .pobjeda. + poiein .tvoriti.; -+ KyRlOTISSA).
Panagia
Nikopoia,
.Najsvetija koja donosi pobjedu.,
ili Panagia Kyriotissa, .Najsvetija Gospoa. - jest bizantski tip
frontalne, hijeratske Bogorodice,
koja redovito sjedi te objema rukama dri na svojim koljenima
ili objema rukama pokazuje pred
svojim prsima frontal ni lik Krista. Krist desnicom blagoslivlja, a
ljevicom dri svitak. Ime Nikopoia dobila je po tome tO je njena ikona pratila bizantske careve
i njihove vojskovoe u ratovima.
Original su opljakali Mleani pri-

Bogorodica Nikopoia na tronu.

Sveta Sofija, Ohrid, 11. st.
likom osvojenja Carigrada i odnijeli ga u crkvu sv. Marka u Veneciji.
BF
Nikostrat, sveti: -+ Cetvorica
okrunjenih
Nilski krajolik. Bogata i plodna
nilska dolina sa svojim bujnim
raslinjem i vodenim ivotinjama
esto je predmet simbolikog prikazivanja u ranoj kdanskoj
umjetnosti. Na nadgrobnim spomenicima nilski krajolik najee
oznaava blaenstvo prekogrobnog ivota, a u vezi s kr~tenjem
bogatstvo i plodnost milosti Boje.

MG
Niniva -+ Jona, prorok
Noa (hebr. noah .odmor, poinak
ili .tjeitelj. ako je to ime u vezi

NOA

s glago naham .tje~iti). (POst 6,8

- 9,29). Meu ljudima koje Bog
zbog pokvarenosti namjerava opim potopom .izbrisati s lica zemlje - od ovjeka do zvijeri, puZavce i ptice u zraku samo je
Noa .pravedan i neporoan. Da
bi ga po~tedio od unitenja, nareuje mu da sagradi -+ korablju,
da bi u njoj sa enom i sinovima
i s njihovim enama, a tako i s
parovima od svih ivotinja, preivio -+ opi potop. Sam Bog zatvara korablju, koja pluta etrde
set dana na vodama, dok se ne
zaustavi na brdu Araratu. Noa iz
korablje ispituje da li se pojavilo
suho tlo pu~tajui najprije ~ gavrana, zatim -+ golubicu, koja
mu donosi u kljunu list -+ masline. Izihv~i iz korablje, Noa
podae -+ rtvenik, prinosi Bogu
zahvalnu rtvu (-+ Noina rtva),
a Bog sklapa savez s Noom i u
znak saveza stavlja u oblak -+ dugu. Noa zasadi vinograd, priredi
vino, napije se, u pijanstvu se razgoliti (~ Noino pijanstvo). Golomu Noi naruga se sin Kam
(Ham), a pokriju ga sinovi Sem
(Sem) i Jafet. Noa prokune Kama, a blagoslovi Sema i Jafeta.
Biblijski izvjehaj o Noi u ikonografiji je vaan zbog tipolo~kih
znaenja i vez:\. pojedinih prizora. Najstariji pojedinani prizori
javljaju se ve u III. stoljeu u
slikarstvu katakomba, a ciklusi o
Noi poinju sa VI. stoljeem.

e i k l u s i o N o i svrstavaju se
oko motiva potopa i oko motiva
vina. Prizori u vezi s potopom
jesu: Bog nalae Noi gradnju korablje. Gradnja korablje (obogaena apokrifnim motivima). Ulazak ivotinja u korablju (ivotinje ulaze par po par pod Noinim

NOA

429

nadzorom). Ulazak Noine obitelji u korablju (osmero ljudi).

Plovljenje korablje na vodama potopa. ~ Noina rtva zahvalnica.
-7 Duga.
Prizori u vni s temom vina:
Noa sadi vinograd. Noina berba
groa. Noino pijanstvo. Ruganje pijanom Noi. Noa proklinje
Kama.
Noa je zahitnik brodograditelja,
bavara, vinogradara, podrumara.
BF
Nonica ~

matutin

(takoer -+

brevijar)
Noina arka:

korablja

Noina rtva. (Post 8,20-22). Nakon ~ opeg potopa i izlaska iz

~ korablje, ~ Noa podie -+
rtvenik i prinosi Bogu ~ rtvu
paljenicu od svih obredno istih
ivotinja.
BF
Noino pijanstvo. (Post 9,20-27).
Nakon -+ opeg potopa ~ Noa
zasadi vinograd, obere groe, naini vino i - opije se. Leei pijan, u snu se otkrije. Njegov sin
Kam (Ham), spazivi oca gola,
htjede ga za porugu pokazati brai Semu (Semu) i Jafetu, no oni
ga, naprotiv, pokriju, i to idui
natrake, da ga ne ugledaju gola.
Kako golotinja predstavlja za
istonjake sramotu i ponienje,
Noa, otrijeznivi se, prokune Kama da bi on i njegovo potomstvo
(-+ Kanaanci) bili sluge Semu i
Jafetu, a ovu dvojicu blagoslivlja.
I k o n o g raf i j a poznaje prizore sadnje vinograda, berbe, ispijanja vina, sna i golotinje u pijanstvu, Kamove poruge te Semova i Jafetova diskretnog pokrivanja razgoljenog oca, prolili-

NOJ

430

njanja Kama i blagoslivljanja Sema i Jafeta. Od razdoblja gotike

ti motivi postaju genre-scene. U
Noinom razgoliavanju tipoloka
je aluzija na ~ svla~enje Krista
u ciklusu Kristove muke.
BF
Noj (Struthio). (Nojevo jaje): -+
materinstvo

NOTBURGA

pred Kristom i prua prema njemu ruke. Krist stoji, ogrnut platem, i dri na motki svoju
uskrsnu zastavicu s kriem. U
XIV. stoljeu Krist je u ovom
prizoru predo~en kao vrtlar sa
irokim slamnatim eirom i s loBF
patom.

djevi~ansko

Noli me tangere (lat. = .Nemoj

me doticati). (Iv 20,14-18). Nakon uskrsnua Krist se najprije
ukazuje Mariji Magdaleni, koja ga
u prvi ~as ne prepoznaje te ga
zamjenjuje s vrtlarom. U razgovoru Krist se obraa Magdaleni
jednom re~enicom koja je u Vulgati bila prevedena izrazom:
.Noli me tangere. (.Nemoj me
se dotaknuti). Po tome je izrazu
nazvan ovaj ikonografski motiv.
I k O n O g raf i j a : Magdalena,
nosei posudu s pomau, kle~i

.Nqli me tangere. Majstor Dutuitske Maslinske gore, 15. st.

Nona (lat. = deveta [tj. ura]).

Dio ~ brevijara koji se molio o
devetoj uri, to jest o dananjih
15 sati.
Notburga, sveta. djevica (lat.
Notburga). 2:ivotopis joj je isprepleten legendama. Roena je najvjerojatnije 1265. godine u Rattenbergu, u Tirolu, u seoskoj obitelji. Sluila je kao sluavka u
oblinjem gradu, odakle su je zbog
njenog zauzimanja za siromahe
otjerali. Zatim je sluila kod jednog seljaka u selu Eben, dok je
nisu pozvali natrag u grad i povjerili joj njeno nekadanje odgovorno mjesto. Odlikovala se poniznom pobono!u, odvanou i
savjesnou u slubi. Prema legendi, jednom, kad je njen gospodar - seljak - zahtijevao od
nje da ide eti i u vrijeme subotnjeg odmora, i to u vrijeme dok
je upravo molila u oblinjoj kapeli, dignula je srp u zrak i ispustila ga, a srp je ostao udesno
lebdjeti u zraku. To je bio ~ude
san znak da za vrijeme subotnjeg
odmora treba ostaviti posao.
Blagdan joj je 13. rujna. Budui
da je patron 'firola, njen se kult
rairio po svim alpskim krajevima, a vrlo je rairen i u Sloveniji. Atributi su joj srp u zraku
ili u ruci i posuda s mlijekom, a
prikazuje se ili u vezi s udom o
srpu ili kako dijeli kruh siroma-

NOTBURGA

431

.ima. Za~titnica je seljakih poslova i sluavki, a tako i odmora. Zazivaju je i za sretan porod.
EC
Novac. Pregr!t novca esto je
simbol Kristove muke, a podsjea
na Judinu izdaju. Vrea s novcem
oznaka je sv. Mateja apostola i
evaneliste, koji je bio carinik
(poreznik) prije nego je po~ao za
Kristom. Tri kese s novcem jedna
je od oznaka sv. Nikole biskupa.
Po zdjeli punoj zlatnika i srebrnika ili po kesama s novcem prepoznaje se sv. Lovro, koji je sirotinji podijelio crkveno blago. I
drugi sveci koji su na glasu po
svojoj dobrotvornosti katkad se

OBRI!ZANJE

prikazuju kako dijele novac siromasima; tako, meu ostalim, sv.

Elizabeta Ugarska.
-+ Porezni novi j -+ poljubac: Judin auda. prima trideset srebrnika);
-+ Judino samoubojItvo.

MG

No. Najee je no prikazan kao

sredstvo muenitva. Sv. Bartol
apostol uvijek se prikazuje s velikim noem osobita oblika ili s
komadom ljudske koe prebae
nim preko ruke, ho pokazuje kako je on bio iv oderan. Sv. Petar muenik ima no II ruci ili
zasijee n u glavu, jer je tako podnio

muenitvn.

MG

o
Obadija (hebr. 'obadjiih sluga Jahvin): -+ Abdija
Obiljeavanje odabranih peatom
Boga ivoga -+ Apokalipsa
Obitelj, sveta: -+ Sveta obitelj
Objava. Boanska spoznaja obznanjena ljudima ili pomou Bojeg
glasa u svijesti ili - to je ope
nitije - pomou nadahnute knjige kao to je npr. Biblija, Kur'an,
Veda itd.
AB
Oblaci. Oblaci na nebu prirodni
su zaslon nebeskog plavetnila, te
se zbog toga upotrebljavaju kao
znak nevidljivog Boga. Ruka koja
proviruje iz oblaka najobiniji je
simbol boanske svemoi. MG

Oboreno stablo: -+ Danijel

Obrezanje Kristovo. (Lk 2,21).
Po propisima Mojsijeva zakona
Krist je osmi dan po roenju bio
obrezan, te mu je - kao svakom 2idovu, mukarcu - prilikom obrezanja bilo nadjeveno
ime. Kad proe osam dana, i
kad je Dijete trebalo obrezati,
nadjenue mu ime Isus, kako ga
je nazvao aneo jo~ prije nego se
zae.'

Zbog tih dvaju momenata, to jest

zbog obrezanja (a to znai i zbog
prvog prolijevanja Kristove krvi,
zbog prve njegove patnje i zbog
prve alosti njegove majke [-+ sedam alosti Bogorodiinih]) i zbog
nadijevanja imena (-+ ime Isu-

OCI

432

sovo), obrezanje Kristovo ima

znatnu ulogu u kranskoj ikonografiji i u kultu. (Blagdan koji
se slavio 1. sijenja ukinut je
1969. godine.)
I k o n o g raf i j a :
Prizor se
zbiva u hramu, katkada i na
rtveniku. Obino Bogorodica
dri Dijete, a veliki sveenik dri
no u ruci ili (stojei ili sjedei)
presijeca Djetetu praeputium. S
kasnogotikim realizmom XV. stoljea prizor dobiva realistiki prizvuk kirurke operacije. Istodobno raste i broj sudionika tog prizora. U XVI. stoljeu obrezanju
asistiraju i aneli. U XVIII. stoljeu motiv obrezanja postaje sve
rjeim.

BF

Observanti (lat. observans koji

se dri [pravila]., observare .obdravati.) : -+ franjevci
Oci, crkveni: -+ crkveni oci
Oe

naJ (lat. Pater noster, gr.

Pater hemon). Jedina verbalna
molitva koju je sastavio Krist, a
sauvala nam se zapisana u Mt 6,
9-13 i Lk 11,2-4. U praksi je
veoma esta u svim kranskim
Crkvama u raznim ivotnim i liturgijskim situacijama, a najsveanije i najeminentnije u -+ misi,
kao uvod u ~ priest. U prvim se
vjekovima kranstva, uz -+ Credo, sveano predavala -+ katekumenima u pripravi na krtenje.

AB
Oienje
~

usana proroka Izaije:

Izaija

Odjea, klerika.

Tri reda slubenika u srednjovjekovnoj Crkvi:

biskupi, sveenici i akoni, raspoznavaju se po odjei koju nose.

ODJEA

Osobe sa svetim redovima koje ne

pripadaju ni jednoj redovnikoj
zajednici pripadaju svjetovnom
kleru. U umjetnosti renesanse najee se slikaju pripadnici hijerarhije, to jest biskupi, kardinali i
pape.
Svi svjetovni sveenici, bez obzira
na njihov in, nose talar (reverendu), uzanu mantiju s dugim
rukavima koja see do gleanja
(lat. talus .gleanj., odatle naziv
talar). Po obiaju, talar ima trideset i tri dugmeta, to oznaava
trideset i tri godine Kristova zemaljskog ivota.
Redovniki kler, za razliku od
svjetovnoga, sainjavaju oni pojedinci sa svetim redovima koji
ive prema zajednikom pravilu
neke redovnike zajednice kojoj
pripadaju. Oni se razlikuju na
dva naina: po obliku i boji -+
habita, koja je vlastita redu kome
pripadaju; zatim, po postrigu ili
tonzuri, to jest po izrezu kose na
glavi (on je u vrijeme renesanse
bio obvezan za sve pripadnike
redovnikih zajednica). Oblik postriga bio je znak raspoznavanja
za pojedine monake redove.
Od jea redovnika ZOve se habit.
Redovito je to duga i iroka halja, stegnuta oko pojasa konim
opasaem il i uetom, irokih rukava i s kukuljicom. Kukuljica je
jedno od najuoljivijih obiljeja i
redovito se moe prebaciti preko
glave. Neki habiti imaju jo i
naprsnik (~ kapular) i pelerinu
(ogrta bez rukava).
Poput mukaraca, i ene ive u
redovnikim zajednicama zavjetujui siromatvo, istou i poslunost. I njihov se red raspoznaje
po habitu koii nose. Premda i one
imaju redovnike zavjete, ipak se

OOLAZAK

433

OKTAVA

one ne pripu~taju svetim redovima (akonatu, sveenitvu i biMG

skupstvu).

usred zime svoju odjeu podijelio

s prozeblim siromahom. (~ Haljina).
MG

Odlazak sv. Ivana Krstitelja u

pustinju. Sv. Ivan Krstitelj opra~ta se s roditeljima, te ga prati
(ili ga nosi) aneo. Umjesto pustinje esto je prikazan krajolik
sa ~umom.
BF

Oklop. Oklop je znak vItestva.

Sveci ratnici, meu kojima se
istie sv. Juraj, esto se prikazuju
u oklopu, a tako i sv. Mihovil
(Mihael) arkaneo. Sv. Krizogon
uz oklop ima esto i pla~t kakav
su nosili vitezovi kriari. Oklop
takoer oznauje kr~ansku vjeru
kao ~tit protiv zla. .Obucite se
u bojnu opremu Boju, pile u
Poslanici Efeanima, .da se mognete suprotstaviti avolskim napadima! ... Obucite oklop - pravednost '" uzmite veliki Jtit vjeru ... Nataknite kacigu ono im se spaava - i ma Duha, to jest rije Boju!. (Ef 6,
11. 15-17).
MG

Odlazak mladog Tobije:

bija

To-

Ofertorij (slat. offertorium .prikazivanje., prema offerre .nuditi, iznositi pred koga.). 1. Prikazanje kruha i vina na ~ misi.
2. Psalam koji ~schola cantorum
pjeva dok se na misi prikazuju
AB
darovi kruha i vina.
Ofidj (lat. officium .sluba, duinost. )
t. Dunost ~ klerika da mole
~ brevijar. Ta se dunost esto
brka s njenim predmetom pa se
esto i brevijar ZOve oficij, a
naje~e se tim nazivom imenuje
sam in moljenja brevijara.
2. U prenesenom smislu, tako se
naziva dio brevijara koji se mora
AB
izmoliti u jednom danu.
Ognjena kola: ~ Ilija prorok;
~ Elizej prorok
Ognjena rijeka:
Posljednji sud

Danijel;

Ograeni vrt: ~ Pjesma

~ djeviansko

smama;
stvo

nacl pjematerin-

Ogrta.
maem

Ogrta (plaJt) presjeen

na dvije polovine oznaka
je sv. Martina biskupa, koji je

28 LEKSIKON IKONOGRAFIJE

Oko Boje. Ikonografski prikaz

Boga Oca. Prikazan je u obliku
ljudskog oka u trokutu, a oko
njega se na sve strane, ili samo
na tri, granaju zrake. Simbol je
Boije sveprisutnosti i svevidljivosti. Puk ga, na temelju baroknih propovijedi, definira stihom:
.Boje oko svuda gleda, sakrit
mu se niJta ne da.. Poinje se
javljati u XVII. stoljeu. AB
Okovi. Podsjeajui kako su vojnici bievali Krista, okovi (lanci)
jedan su od znakova muke. Sv
Leonard esto se prikazuje sa
slomljenim negvama u rukama,
to oznauje njegovo zalaganje za
utamnienike kralja Klodviga, na
ijem je dvoru svetac boravio.
MG
Oktava (slat. octafJ4 (dies] .osmi
dan, osmina.). Obiaj da se po-

OLTAR

OLTAR

434

jedini veliki blagdani slave i tijekom osam dana koji slijede nakon blagdana. Ta je praksa postojala ve kod Zidova (za blagdan posveenja jeruzalemskog hrama), a -+ apostoli su je prenijeli
i u kdanstvo. Broj blagdana koji
imaju oktavu kroz povijest je u
krUanstvu varirao, a stalno je
imaju Boi i Uskrs.
AB
Romaniki

Oltar (lat. altare .rtvenik.). Povi~eno mjesto sazdano od kamena,

drva ili zemlje na kome se prinosi -+ rtva bogovima ili Bogu.
U hrvatskom se jeziku ustalila
rije rtvenik. Poznaju ga sve religije koje u svom kultu imaju
rtvu.

tiri

oltar s jezgrom i e
Regensburg, 11. st.

stupia.

zilike, a natkriva se -+ ciborijem.

Na Istoku je oltar, kao pravilo,
zadrao kubian oblik i naziv
stol, trpeza (gr. trapeza Kyr[oH
.stol Gospodnji.); na Zapadu pak
doivio je niz promjena. U IV. i
V. stoljeu to je kva'dratina ploa, zvana mensa (= .stol.), na
jednoj ili na etiri noge, ili pak
na ~upljem zidanom postolju s reletkastim otvorom kroz koji se

Oltar na jednom stupiu. Aurioi,

5. st.
U kr~anstvu, to je mjesto na kojem se prinosi -+ euharistijska
rtva, -+ misa. Tijekom povijesti
doivio je oltar niz razvojnih
promjena. U najstarije doba kr~
anstva to je obian kuni stol,
pokretan i uglavnom drven. N a
freskama u katakombama esto
susreemo tronogi stoli s okruglom ploom (tribadion). Poet
kom IV. stoljea, za pape Silvestra, oltar postaje fiksan i od kamena, te se smje~ta nad grob
muenika u apsidainom dijelu ba-

Podnoje oltara, 6. st. Pore, Eufrazijeva bazilika

OLTAR

OLTAR

435

mogao vidjeti sarkofag muenika

to se nalazio ispod oltara (= jenestella conjessionis: ~ konfesija),
a mjesto mu je bilo izmeu ~ apside i broda crkve. (~ Orijentacija). Taj oblik, s neznatnim varijacijama, sauvao je oltar do X.
stoljea. Od XI. stoljea oltar se
sve vie pomie prema dnu apside, a izmeu njega i dna apside
postavljaju se moi (~ retable),
te sveenik uglavnom slui misu
okrenut leima puku i brodu
crkve. U doba romanike (zbog
estih hodoaa i kriarskih pohoda) veoma su esti prijenosni
oltarii u obliku krinjice, vrlo
bogato ukraene emajlom i zlatom, u kojoj su bile pohranjene
-. relikvije kojeg muenika.
Od XIII. stoljea poinju se iznad
menze stavljati slike ili reljefi,
koji e bivati sve bujniji i bogatiji, sastavljeni od vie dijelova
(triptih, poliptih), iz ega e se u
XIV. i XV. stoljeu razviti tzv.
krilni oltar, s nekoliko slojeva
preklopnih ploa oslikanih s jedne

Oltar s relikvijama podignutima

uvis. Romanika, 12. st.
i druge strane. Na njima su se,
zavisno od liturgijske sveanosti i
doba godine, mogli vidjeti razli-

Romaniki

.blok-oltar.

Prijenosni oltari. Rab, katedrala, 12. st. (rekonstrukcija)

OLTAR

436

iti prikazi, a sve je to bilo uokvireno bogato rezbarenim okvirom.

Renesansa naputa krilni a gradi
arhitektonski oltar, sastavljen od
vie arhitektonskih elemenata; on
se moe usporediti s portalom,
trijumfaInim lukom i zabatom antikih hramova, sve ujedno, a u
njegovoj sredini smjeta se kip ili
slika sveca ko jem je oltar posveen. U kasnoj renesansi i baroku
na sredini menze, a ispod slike,
smjeta se _tabernakul (_euharistija). Barok zadrava arhitektonski oblik oltara, samo mu mijenja morfologiju i bogato ga
ukraava skulpturama na periferiji i u gornjem dijelu, atici. U
XIX. i XX. stoljeu prevladava
imitacija prolih, uglavnom romanikih i gotikih formi, sa savrenstvom izrade ali bez duha. Industrijska produkcija tih oltara u
junoj Austriji napunila je i nae
crkve u XIX. stoljeu tzv. tirolskim oltarima. Poslije II. vatikanskog koncila Crkva se opet
vraa oltaru okrenutu prema pu-

ku,

tO

izaziva mnoge prostorne,

stilske i osobito konzervatorske

nesporazume.

Uz oltar su uvijek bile usko vezane moi muenika i svetaca.

(_ Relikvije).
AB
Oltama pregrada. (Letner). Prostor svetita u crkvi odavna se
odjeljuje od crkvene lae posebnom pregradom. Ona je ispoetka
od kamena i sastoji se od stupova,
velikih kamenih ploa (.pluteja)
i slavoluka (tegurij). (_ Septum). esto je takva pregrada
bogato ukraena reljefima, a katkad i svetakim likovima ili prizorima iz Kristova ivota. Kasnije
se takva pregrada izrauje od
drva i spaja s korskim sjedalima

OLTAR

za kanonike (u stolnim crkvama)

ili redovnike (u samostanskim
crkvama). Ta drvena pregrada
ukraena je prije svega raspelom,
zatim likovima apostola, proroka
ili patrijarha, odnosno likovima iz
Otkrivenja sv. Ivana (.starcima.).
Oltarna pregrada omeuje prostor koji je pridran iskljuivo Z.l
k~er ili druge posveene osobe
(viadare). U istonim crkvama
slinu ulogu imaju
ikonostasi,
ukraeni brojnim slikama. Poslije
Tridentskog koncila (1545-1562)
ne grade se vie korske pregrade.
MG
Oltama slika. (Retabl). Oltarna
slika ili _ retabI naziv je za plou ili ploe tO su privrene za
oltar ili smjetene iza oltara. Ima
ih razliitih oblika: jednostruka
pala (samo jedan komad), zatim
ee triptih (tri ploe) ili poliptih
(vie od triju ploa). Kadto su
ploe sa slikama ugraene u bogato izrezbaren i pozlaen okvir.
Sredinja ploa najee prikazuje
raspee, no moe prikazivati i
koji drugi vaan dogaaj iz Kristova ivota. Katkad se na tom
mjestu nalazi lik Bogorodice s
Djetetom. Pobone ploe prikazuju dogaaje iz ivota Krista ili
Bogorodice, ali i likove svetaca
kojima je dotina crkva ili kapela posveena. Te pobone ploe
esto su proviene hrkama za
preklapanje. pa se oltarna slika
moe sklopiti u pokorniko vrijeme, ili rasklopiti u posebnim
prilikama. U podnoju glavnog
niza ploa ponekad stoje manje
ploice, a nazivaju se _ predela.
MG
Oltama zavjesa. Bogato izvezena
zavjesa to se u nekim krajevima

RETABL

-KRILA

DIDID

PREDELA

MENZA
j~STlPES'

~~~g5==SUPEDANEJ

C=

-STUBE

Krilni oltar. Idealna skica

Arhitektumi barokni oltar. Zagreb, Sv. Ksaver, 1754.

OLTARNIK

439

stavlja iza oltara zove se oltarna

zavjesa. Ona je obino od brokata ili umjetnikog veziva na
zlatnoj podlozi. Kadto je tako
ureena da se dade razvui kako
bi prekrila bone strane oltara. Ti
produeci zovu se zastori. (-+
Septum; -+ pala).
MG
Oltarnik. Komad bijeloga lanenog
platna koji prekriva gornji dio
oltara i visi s obiju bonih strana
zove se oltarnik. Gdjekad je obrubljen skromnim ipkama. On je
simbol platna (sindona) kojim je
u grobu bilo umotano Kristovo
MG
tijelo.
Onufrije, sveti (lat. Onuphrius).
Monah iz Tebe u Egiptu (IV. stoljee). ezdeset je godina ivio
posve sam u pustinji. Prema legendi, svake mu je nedjelje aneo
donosio svetu priest. Njega je
kasnije otkrio Pafnucije, biskup
gornje Tebe, i ostao kod njega
dok nije umro. Pafnucije ga je zatekao posve naga; pokrivala ga
je jedino njegova duga kosa i vijenac od lia oko bokova. Nakon
Onufrijeve smrti pojavie se dva
lava i iskopae mu grob.
Onufrije se prikazuje kao divlji i
zaputen lik s dugom, neoeIja
nom kosom i s pojasom od lia.
esto do njega stoje dva lava
koja su, po legendi, pomogla koMG
pati Onufrijev grob.
Opat (lat. abbas, gen. abbatis <
gr. abbas < aram. abba otac).
Naziv za poglavara monake zajednice. Imaju ga benediktinci i
svi ogranci koji su se od njih razAB
vili.
Opatica (-+OPAT). Isto to i -+
opat, samo za enske monake re-

OPLAKIVANJE

dove, a to su danas samo benediktinke. U puku, u nekim krajevima, taj se naziv upotrebljava
za redovnice (.asne sestre) openito.

AB

Opi potop. (post, gl. 6 - gl. 9).

Zbog pokvarenosti ljudskog roda
Bog odluuje unititi svijet opim
potopom, a od toga se od ljudi,
po Bojoj odredbi, spaava samo
pravednik -+ Noa i njegova obitelj te po jedan par od svih ivotin ja radi ouvanja vrsta. Ova
velika biblijska povijest - kao
ciklus i kao niz pojedinanih ikonografskih tema ima vanu
ulogu u sistemu tipologija, jer je
opi potop idejom temeljitog oi
enja pokvarenog svijeta postao
prefiguracijom sakramenta -+ krtenja, a idejom osude i temeljitog unitavanja postao je prefiguracijom -+ Posljednjeg suda.
(-+ Noa; -+ korablja; ~ gavran;
-+ golubica; ~ duga; -+ Noina
rtva; -+ Noino pijanstvo).

BF
Oplakivanje Krista. Oplakivanje
Kristovo tema je koja nema podloge u Evaneljima, nego je tokom XII. stoljea izrasla u Bizantu iz religioznih meditacija i
iz religiozne poezije, a iz Bizanta
se preko Italije u XIV. stoljeu
proirila na Zapad.
Krist lei obino na kamenoj ploi. Ploa je uspomena hodoas
nika na relikviju kamena pomazanja Kristova, koja se uva u
crkvi Svetog groba u Jeruzalemu.
Mrtvog Krista oplakuju Bogorodica (ona stoji uz njegovo uzglavlje), sv. Ivan, Marija Magdalena,
Josip iz Arimateje, Nikodem. Prizor je dramatiziran velikom ska-

OPROSTI

...,..

440

ORAO

_---

Oplakivanje Krista (Pieta). Majstor Dutuitske Maslinske gore, 15.

st.
lom pokreta i mimike, kojom se
izraava tuga. esto se mOtiv
oplakivanja stapa s ikonografijom
~ polaganja u grob, a gdjekad
djeluje i na kompoziciju -+ Imago
pietatis.
BF
Oprosti

Opservanti

indulgencija
~

franjevci

Orans, gen. oranta (lat. orans

>onaj koji moli. < orare >moliti.). Naziv za molitveni stav u
religijama mediteranske antike,
ukljuivi i kdanstvo prvih stoljea. Ikonografski se prikazuje
kao enski lik u stojeem stavu
rairenih ruku i dlanova okrenutih prema gore. Smisao te geste
jest otvorenost dlanova (a to znai i svega ovjeka) prema gore,
to jest prema Bogu, sa eljom da
on te prazne dlanove ispuni svojim darovima. Katkad se orans

Maria orans. Ranokranski relikvijar iz Novalje, 4. st.

shvaa kao personifikacija pobonosti (lat. pietas) u nekdanskoj
antikoj ikonografiji. U kdan
skoj ikonografiji tO je uvijek prikaz ~ Bogorodice. Kao molitveni stav, u praksi je u prvim
stoljeima kranstva bio openit
za sve krane, a kasnije se zadrao samo II misi, i to samo za
sveenika. U nekim krajevima,
kao kod nas u Bosni, i vjernici u
nekim prigodama i danas mole u
tom stavu.
AH

Orant -+ orans
Oranje -+ Elizej, sveti, prorok
Orao (Aquila). Openito valja
orla smatrati simbolom uskrsnua. To se temelji na drevnom vjerovanju da orao, za razliku od
ostalih ptica, povremeno obnavlja
svoje perje i svoju mladost time
tO najprije leti prema suncu, a
potom naglo zaroni u vodu. Takvo je uvjerenje izraeno i u Psal-

ORAO

441

ORGULJE

mi~ljanje. Rjee, kad je prikazan

kao ptica grabljivica, orao predstavlja demona koji otima dme
ili pak grijehe oholosti i zemaljskog vlastohleplja.
Orao uz to simbolizira i velikodu~nost. Vjerovalo se, naime, da
orao, kako god bio gladan, uvijek
prepu~ta polovinu svoga plijena
drugim pticama.
U osobitom smislu orao je oznaka
sv. Ivana Evanelista. Vienje
proroka Ezekijela uvijek se primjenjuje na etiri evanelista (Ez
1,5-10): -Usred toga neho kao
etiri bia, oblijem slina ovje

Bogorodica orans
mu 103, 5: - ... ko orlu ti se
mladost obnavlja.
Orao nadalje oznauje novi ivot
koji je zapoeo u krsnom zdencu,
a tako i kdansku du~u ojaanu
mi1o~u .AI onima ~to se u Jahvu
uzdaju snaga se obnavlja, krila im
rastu kao orlovima ... (Iz 40,
31). Postojalo je uvjerenje da orao
ima sposobnost uzlijetanja uvis sve
dok se ne izgubi s vida te da pri
tome moe izravno gledati u arko podnevno sunce. Stoga se smatra simbolom Krista. U ~irem pak
smislu on oznauje pravednike, ili
ak zamjenjuje pojedine kreposti
kao sranost, vjeru, sabrano raz-

ku ... I u sva etiri bija~e lice

ovjeje
lice lavlje ... lice volujsko
lice orlovsko ... Kako se sv. Ivan u svome Evanelju
vinuo uvis u promatranju boanske naravi Krista Spasitelja, orao
je postao njegovim simbolom.
U ~irem smislu orao kadJto oznauje evaneosko nadahnue. Zbog
te simbolike ~tionik s kojega se
ita evanelje kod bogosluja nerijetko ima oblik orla ra~irenih
krila.
MG
Ordinarij mise (slat. ordinarium,
ordinarius .redovit.). Dijelovi
mise koji se nikad ne mijenjaju.
(-+ Misa).
Orgulje (njem. Orgel < stvnj. organa <lat. organum, mno. organa

<

gr. organon, mnoi.. organa

orue, sprava., usp. tal. organa).
Glazbeni instrument poznat jo~ u

na

starom vijeku. Crkva u prvim vjekovima izbjegava sve instrumente,

smatrajui ih sredstvima poganske
zabave i rastresenosti. U crkvi Se
ipak javljaju u VIII. stoljeu, i to
na Istoku (gdje su kasnije i~ezle
iz upotrebe). Na Zapadu se jav-

ORIJENTACIJA

442

ljaju u IX. stoljeu, a svoj procvat doivljavaju nakon XIII.

stoljea kad je izumljen con/latorium (regulator zraka, od con/lare .duhati, raspiriti). Svoj apogej savdenstva, ne samo tehni
koga i glazbenoga nego i u likovnoj obradi kuita svirall, dostiu
orgulje u XVIII. stoljeu. Najstarije orgulje u Hrvatskoj spominju
se 1363. godine u crkvi sv. Marka
u Zagrebu, a zatim 1384. u dubrovakoj katedrali.
AB
Orijentacija (prema lat. oriens
[sol] .izlazee sunce, istok).
Praksa da se moli licem okrenutim prema istoku. Nalazimo je u
veini starih religija, jer se s
istoka, nakon nonog nestanka,
ponovno raa sunce, koie je davalac ivota. I Vitruvije nalae
da se proelja hramova okreu
prema istoku, ho je moda ostatak kulta Sunca.
Taj obiaj prihvaa ikrUanstvo,
jer je Krist, metaforiki, davalac
novog Evota, ,Oriens ex alto.
(Istok s visine, Mlado sunce s visine, Lk 1,78), a prema Matejevu
evanelju (Mt 24,27). Krist e se
i na sudnji dan pojaviti s istoka.
Kr~ani se u prvo vri jeme okreu
prema istoku samo za vrijeme
~ anafore. U asu kad pone taj
najvaniji dio liturgijskog sastanka (mise) svi. i sveenik i vjernici,
okreu se licem prema istoku, bez
obzi ra na orijentaci ju prostora u
kom se nalaze. Najstarije rimske
crkve, Sv. Ivan Lateranski i Sv.
Petar, proeljem su okrenute prema istoku, a we ostale stare rimske crkve poloene su u raznim
smjerovima ne vodei rauna o
sakralnoj orijentaciji, nego se pokoravaju pravcima izgradnje, tj.
urbano sU .orijentirane. Apo-

OSAM

stolske konstitucije redigirane pOtkraj IV. st. (Funk 1,159) odreuju da crkva bude proeljem
okrenuta prema istoku. U isto
nom obredu ta e se praksa sauvati sve do danas. Na Zapadu
jako varira orijentacija i crkava
i vjernika u molitvi. Od V. stoljea dalje na Zapadu se crkve
poinju orijentirati apsidom prema istoku, a proeljem prema zapadu, a od tada datira i praksa
da sveenik za vrijeme molitve
stoji licem okrenut prema istoku,
a leima okrenut vjernicima. Od
IX. stoljea ta e praksa biti gotovo redovita. Sve do XIV. stoljea, kako navodi Durandus (Rat.
I 1.5.c.2,n.57), sveenik e za vrijeme ~ kanona biti okrenut prema istoku, bez obzira na orijentaciju same crkve, tako da e u
neorijentiranim crkvama na poetku kanona mijenjati svoj poloa;. Od XV. stoljea dalje sveenik je tokom itave mise okrenut leima prema vjernicima, a
licem prema oltaru i zidu apside,
~to u orijentiranim crkvama znai
prema istoku; licem se okree prema vjernicima samo u asovima
kada ih liturgijski apostrofira (Gospodin s vama. Molite brao, Blagoslov itd.). Od baroka dalje izgubi ien je svaki smisao za orijentaciju, a usmjerenje crkve vi~e
-manje diktirano je terenom ili
poloajem u gradskom tkivu.
U starijim razdobljima, i na grobljima izvan katakornba mrtvaci
se pokapaju tako da gledaju prema istoku, odakle dolazi izlazee
sunce (Krist).
AB
Osam. Broj osam oznaava uskrsnue, jer je Krist ustao iz groba
osmi dan nakon sveanog ulaska
u Jeruzalem. Osam je takoer broj

OSLJEPLJENJE

443

blaenstava. Mnogi krsni zdenci,

zbog povezivanja krsne simbolike
s uskrsnuem i s blaenstvima,
imaju oblik osmerokuta.
MG
Osljepljenje Sodomita: -+ Sodoma i Gomora
Ostenzorij (prema lat. ostendere
pokaz[iv]ati, ostensus .pokazan): -+ pokaznica
Ostijarij (lat. ostiarius .vratar- <
ostium ue; vrata.). Nosilac
prvog od etiriju stupnjeva sveenikog -+ reda, a dunost mu
je da bdije nad crkvenim vratima
da u crkvu ne bi uli pogani ili
nedostojni krani. Osim toga brinuo se i za red u crkvi. Taj stupanj uveden je u III. stoljeu; od
X. stoljea dalje njegovu ulogu
preuzimaju -+ sakristani, a podjeljivanje tog reda - kao dio
sakramenta - ostaje samo simbolian in.

AB

Ostijarijat (1at. ostiariatu5, -+

ostijarij). Prvi od etiriju stupnjeva sveenikog 4
reda; i sam
obred kojim se podjeljuje red -+
ostijarija.
Osvald, kralj, muenik (lat. Osvaldus; slov. Ozvald, Obolt). Rodio se oko 605. godine kao sin
engleskog kralja Eta1frida, II
Nortumbriji. Otac mu je bio poganin. Kad je otac poginuo u
boju s Britima i Nortumbriju zaposjeo Edvin, Osvald je s braom
pobjegao u kotsku. Monasi na
otoku Iona obratili su ga na
kranstvo. Godine 634. ponovno
je oslobodio svoju zemlju, a zatim
razborito vladao i zauzimao se i
za irenje kranstva, sagradivi

OTON

mnogo samostana, crkava i bolnica. Poginuo je 642. godine u

bitki kod MaserfieIda protiv poganskih Mercijaca. Njihov kralj
Penda dao mu je odsjei glavu i
ruke te ga nataknuti na kolac.
Kranski su ga vojnici pokopali
u samostanskoj crkvi u Bardneyju.
Na njegovu se grobu dogodilo
mnogo udesa .
Prema legendi, jednom, dok je u
gostima imao biskupa Aidana,
razdijelio je meu siromahe sve
jelo i srebrno posue. Jednom drugom zgodom, prije nego to su ga
izabrali za kralja, gavran je u
kljunu donio posudicu s uljem i
pismo s porukom da ga izaberu.
Gavran mu je u Boje ime bio
posrednik i kod enidbe: odnio
je njegov prsten zarunici, a njezin vratio Osvaldu. Blagdan mu
je 5. kolovoza. Kult mu se iz
Engleske rairio najprije II kotskoj, a preko monaha i po svoj
Evropi. U Sloveniji se asti posebno u Korukoj, a kult mu se
preko Sutle proirio i II Hrvatskom zagorju. Atributi su mu gavran i prsten, a prikazuje se osobito zgoda s gavranom. Zazivaju
ga za dobru \jetinu, lijepo vrijeme
EC
i zdravlje ivotinja.
Otac

isplauje

sinu dio batine:

-+ Rasipni sin

Otajstva sv. ruarija (sv. krunica; otajstva radosna, alosna i

slavna): -+ Bogorodica od sv.
ruarija
Otkrivenje -+ Apokalipsa
Oton BamberJki, sveti, biskup misionar (1at. Otho, gen. Othonis;
njem. Otto). Iz plemike obitelji

OTON

444

von Mistelbach (u blizini Niirnberga). Roen 1062/63. Kao ueni

duhovnik dospio je na dvor poljskog vojvode Vladislava l. Hermana, a zatim postao kancelar
njemakog cara Henrika IV. i
1102. biskup Bamberga. Reformirao je regularne kanonike i podupirao novoosnovane cistercite i
premonstrate. Osnovao preko dvadeset samostana u raznim biskupijama. Obnovio katedralnu ~ko
lu. Misionirao Slavene uPomorju
(Pommem) kao odaslanik poljskog vojvode Boleslava III. Svojim sjajnim nastupom i propovijedanjem osvojio einskog kneza
Vratislava i njegov narod, 1124.
Obratio na kdanstvo Pyrzyce,
Kamien (Pomorski), Szcecin, Wolin. Dopro do Kolobrzega i Bialogarda. Nakon poganske reakcije
1128. ponovno dolazi u Pomorje
pod zaJtitom Lotara III. i na
saboru u Usedomu priveo kdan
stvu mnoge plemie, pomogao
osnivanje biskupije Wolin. Umro
je 30. lipnja 1139. u Bambergu.
Nazvan je .apostolom Pomorja.
Kanoniziran 1189. Blagdan u Rimskom martirologiju 2. srpnja.
Prikazuju ga kao biskupa na katedri kako propovijeda, s lavom
uz noge i s crkvom u ruci. Osim
toga prikazuje se kako propovijeda Slavenima s kriem u ruci,
a oni ga sluhju kleei, odnosno
kako ih u biskupskom ornatu polijeva krsnom vodom u gustim
~umama.

ZaJritnik protiv groznice i bjesniMD

la.
Oton Pulski, sveti: -+ istarski
sveci

Otvaranje

peata:

-+ Apokalipsa

Ovan. Kako je ovan predvodnik

OZANA

stada, on se ponekad upotrebljava

kao simbol Krista. Kao ~to se
ovan sukobljava s vukom i pobjeuje ga, tako i Krist vodi borbu protiv Sotone i ostaje pobjednikom. Onaj pak ovan to se po
Bojoj odredbi sapleo u trnje, kako bi ga Abraham mogao rtvovati umjesto svoga sina Izaka,
predstavlja Krista okrunjena trnjem
i rtvovana za spas ljudskog roda. U Jirem smislu ovan oznaava snagu. Atribut proroka Danijela. (-+ Abrahamova rtva).
MG
Ovca (Ovis): -+ izgubljena ovca;
-+ Dobri pastir; -+ navjetaj ane
a pastirima; -+ poklonstvo pastira
Ozana Kotorka, blaena, djevica
(lat. Hosanna). Roena u crnogorskoj pravoslavnoj obitelji Kosi u Relezima 1493; krsno ime
Katarina. D jetinjstvo provela kao
pastirica. Zatim je sedam godina
sluila u jednoj katolikoj kui u
Kororu, te stupila u trei red sv.
Dominika i provela dvadeset godina kao rekluza (svojevoljna zatvorenica) uz jednu crkvu. Vodila je pobone d jevojke i ene
u duhovnom, asketskom ivotu
molitve i odricanja i preko njih
djelovala na karitativnom podruju. Mnogo puta su je pitali
za savjet i pomo. Imala je dar
proricanja i vienja. Umrla 27.
travnja 1565. u Kotoru. Moi su
joj u staroj Gospinoj crkvi. Kult
joj je potvren 1927. tuju je na
itavom hrvatskom katolikom podruju, osobito kao zaltitnicu svetog sjedinjenja.
Prikazuje se kao dominikanka s
kriem u ruci i bievima po strani. Spomen-dan 27. travnja. MD

OZE]

PAD

445

Ozej (izvornije HoJea, usp. hebr.

hiiii'a .Bog spasio.). Jedan od
starozavjetnih .malih. --. proroka. Oenio se bludnicom, koju je
kupio za 15 sikala srebra i koju
je ljubio, iako ga je ona varala.
Prefiguracija ljubavi Kristove prema Crkvi, prema grdnom ovje
~anstvu, koje Krist unato ljud-

skih grijeha ne prestaje ljubiti.

Atributi: bludnica (Ozej joj na
jednu ruku stavlja prsten, a u
drugu ruku daje joj novac) i lubanja (jer je prorokovao Kristovu
BF
pobjedu nad smru).
Oivjele kosti: -+ Ezekijel

p
Pacifikal (slat. paci/icatis .mirotvorac, onaj koji donosi mir.). Kri
na nisku stalku koji biskup ili sveenik u odreenim prigodama nosi u ruci (npr. kod blagoslova kua) i njime blagoslivlja vjernike.
(-+ Kri).
AB

redoslijedu zbivanja dogaa se

prije stvaranja ivih bia na zemlji.
U ikonografiji to su prikazi niza
dvoboja ili masovne bitke, koja
se od XVI. stoljea redovito odvija u zraku.
BF

anela. Iako prikazi pada

anela poinju ve od XII. stoljea, oni su u srednjem vijeku
relativno rijetki; uestali su od
XVI. stol jea. Literarna vrela za

Pad egipatskih idola: --. bijeg u

Egipat

Pad

ovu temu jesu Apokalipsa (12,7)

i apokrifna Knjiga Henoho'IJa.
Dok apokaliptika vizija konanu
pobjedu -+ Mihovila arkanela
nad Sotonom i zlim duhovima
vidi na koncu povijesti svijeta
(--. Apokalipsa, br. 15), dotle pad
pobunjenih anela krUanska misao smjdtava u po~etke Bojeg
stvaranja. Ikonografija prikazuje
stvaranje anela redovito uz drugi dan -+ stvaranja svijeta, a pobuna oholih anela pod vodstvom
-+ Lucifera (-+ Sotona) protiv
Bojeg autoriteta nadovezuje se
na njihovo stvaranje, to jest u

Pad idola Dagona: -+ Samuel;

--. Posl jednji sud
Pad vojnika: -+ poljubac Judin
Padanje zvijezda: -+ Apokalipsa
Pakao. Pakao je po kr~anskoj
klasinoj doktrini stanje i mjesto
vjenih muka za grdnike.
U i k o n o g raf i j i pakao se
prikazuje kao: 1. Vjeni oganj i
tjelesne muke, odabrane prema
predodbama odreenog povijesnog razdoblja. U srednjem vijeku
pakao se predouje i velikim kotlom na vatri u kome se mue
gre~nici. Grdnike mue avli, -->
Sotona. - 2. Levijatanovo dri-

PAKUJAC

PAtlJ

kandiIke na jednoj stabljici ozna~uje sedam darova Duha Svetoga,

prema rije~ima Izaijina prorotva:
.Na njemu e duh Jahvin po~i
vat, duh mudrosti i umnosti, duh
savjeta i jakosti, duh znanja i
straha Gospodnjeg (Iz 11, 2).
MG
.ogrta~, gornja
haljina, pokriva~). (Pokrovac).
Valja razlikovati bijeli laneni,
krobom ukrueni pokrovac kojim
se pokriva kald, a naziva se pala,
od jednostruke oltarne slike koja
se takoer naziva pala. Simboli~ki se pala dovodi u vezu $
Kristovim polaganjem u grob i
omota~ima kojima je bilo pokriMG
veno njegovo tijelo.

Pala (lat. palla

Pacifikal
jelo koje guta osuene. (-+ Levijatan). Pakao se prikazuje kao
samostalna tema i kao dio -+ Posljednjeg suda.
BF
Pakujac (Aquilegia vulgaris; u
hrv. rjee kandiika; .golubi~ica).
Cvijet te biljke nalikuje bijelu
golubu, stoga u nekim jezicima
ima naziv .golubi~ica. To je i
temelj njene simbolike, kojom se
ozna~uje nazo~nost i djelovanje
Duha Svetoga. Sedam cvjetova

Pali;
PaHj (lat. pallium [gr~ka] kabanica, plat). Pali j je uska vrpca
od bijele vune koja se nosi oko
vrata. Ima i dvije objeene vrpce
iste irine od kojih jedna visi na
prsima, a druga na leima. Ukraen je sa est crnih kriia, a
privruje se povrh liturgijskog
ruha skupocjenom pribadaom s
draguljima. Palij je simbol papinske vlasti, a papa ga daje nad-

PALMA

447

biskupima i metropolitima da tako obiljei njihovo udioni~tvo u

svojoj vlasti. Kad se stavi oko
vrata, palij ima oblik grkog slova Y, ~to podsjea na raspee.

MG

Palma (Chamaerops). Kod Rimljana palma od davnine slovi kao

znak pobjede. To je znaenje prenesenO i u kr~ansku simboliku
gdje palmina grana podsjea na
pobjedu muenika nad mukama i
smru. Muenici se ~esto prika-

zuju s palmom uz sredstvo kojim

su bili mueni, ili imaju samo
palmu um jesto takva sredstva. I
Krist se esto prikazu je s palmom
u ruci kao slavodobitnik nad grijehom i smru. Jo se e~e palma
susree na prizorima sveanog
Kristova ulaska u Jeruzalem.Sutradan veliko mnotvo naroda
koje bija~e dono na blagdan, kad
u da dolazi Isus u Jeruzalem,
uze grane od palma te mu izie
u susret kliui: Hosana! BIago,lovijen koji dolazi u ime Gospodnje, Kralj Izraelov! (Iv 11,
12-13).
tap od palmina debla oznaka je
sv. Kristofora, na temelju legende
prema kojoj je on i~upao palmu
da mu poslui kao oslonac na
njegovim putovanjima. Poto je
Krista prenio preko rijeke, zabode taj suhi ~tap u zemlju, kad
gle, on pusti korijenje i donese
plod. - Odjea izraena od palmina li~a svetaka je oznaka sv.
Pavla pustinjaka.
~

Raj; -. Posljednji lud; .... Bogosmrt j -+ bijeg u Egipat:

-+ Antun (opat. pustinjak): .... Pa...
Yao Pustinjak; -+ ulazak uJeruza..
rodi~ina

lem.

MG

PANTOKRATOR

Pankracije, sveti, muenik (lat.

Pancratius; slov. Pankracij, Pongrac). Muen je po svoj prilici u
ranoj mladosti za vrijeme cara
Dioklecijana i pokopan u Rimu
u crkvi na Janikulu. Prema legendi bio je rodom iz Frigije.
Roditelji su mu rano umrli, a on
je do~ao u Rim i zajedno s bratom Dionizijem tu upoznao kranstvo, dao se krstiti, razdijelio
imanje siromasima; konano je bio
uhvaen te mu maem odrubi~e
glavu. Blagdan mu je 12. svibnja.
Ve 500. g. u Rimu je bila sagraena crkva njemu u ast, a
kult mu se ubrzo ra~irio po svoj
Evropi. Slika se kao mladi s muenikom palmom, ili u prizoru
odsijecanja glave. Za~titnik je mladei i zagovornik protiv glavobolje, greva i protiv krivog svjedoenja.

EC

U sjevernim krajevima Hrvatske

zazivaJu ga protiv svibanjskih
promjena vremena, koje ~tete usjevima. On je, naime, prvi od ledenih svetaca. Osim njega tu
ulogu imaju i sveci slijedeih dana: sv. Servacije, biskup iz Tongerna, sv. Bonifacije, muenik iz
Tarza, i sv. Sofija, muenica iz
Rima (.Sofija vino popija - narodna izreka - odnosi se na mrazeve koji uni~tavaju vinograde).

MD

Pantokrator (biz. gr. Pantokri1tor svevladar). Ikonografski

prikaz Krista kako u nebu sjedi
na prijestolju kao gospodar svijeta. Poinje se javljati u IV. stOljeu u konhi apside, a u V. i VI.
stoljeu je redovit. Na Istoku se
prikaz Krista Pantokratora u VII.
stoljeu premje~ta na tjeme kuAB
pole. (~ Krist).

PAPRAT

448

PARABOLA

Parabola (lat. parabola < gr. paraboU .zastranjivanje [u pripovijedanju], poredba, pria. < para
.uz, pokraj. + boU .bacanje, hitac.)

Pantokrator (Krist - slIdac). jlltta-codex, Zwettl, 1220.

Pantokrator. Ikona, 16. st.

Paprat (Nephrodillm). Paprat sakriva svoju njenost, profinjenost
i ljepotu u sjenovitim umskim
udolinarna. Budui da njezinu ljepotu zapaa samo onaj koji je
iskreno trai, paprat simbolizira
neprimjetnu poniznost, potenje i
MG
iskrenost.

Parabola o bogatau i siromaJnom Lazaru. (Lk 16,19-26). Parabola o bogatau (Epulonu), koji
je ivio u sjaju i izobilju, u gozbama i zabavama, i o siromanome Lazaru, koji leei pred njegovim vratima - sav u irevima
to mu ih liu psi - ezne za
mrvicama to padaju s bogataeva
stola. Kad obojica umru, aneli
odnesu Lazara u raj, to jest u
-+ Abrahamovo krilo, a bogata
zavri u paklu, gdje .usred stranih muka, podie oi te izdaleka
opazi Abrahama i Lazara u njegovu krilu pa povika: 'Oe Abrahame, smiluj mi se, te poalji Lazara neka namoi vrh prsta vodom da mi rashladi jezik, jer se
strano muim u ovom plamenu!'.
Itd. Viestruka pounost ove parabole (o potrebi milosrdnosti, o
konanoj nag-radi za dobro i kazni za zlo u vjenosti, O kompenzaciji zemaljskih muka vjenom
sreom) pridonijela je njenoj popularnosti u ikonografiji tijekom
srednjeg vijeka, te se ona - as
razloena na niz epizoda (gozba,
smrt i paklene muke bogataa u
ognju, prizor s Lazarom u krilu
Abrahamovu), a as u sintetskom
prikazu (raj: pakao) - javlja od
minijatura u kodeksima do monumentalne skulpture na portalima katedrala, esto u vezi s drugim eshatolokim temama. BF
Parabola o trsu j lozi. (Iv 15,
1-10). Parabola o duhovnoj plodovitosti onih koji Eve u povezanosti s Kristom. Krist je trs, a

PARABOLA

449

Bog je vinogradar koji odsijeca

svaku neplodnu lozu s trsa i isti
svaku plodnu, da bi raala jo
vie. Loza ne moe raati ploda
ako ne ostane na trsu.
I k o n o g raf i j a poznaje ilustraciju ove parabole, a jo~ od
starokranskog razdoblja primjenjivala je lozu kao jedan od Kristovih simbola.
HF
Parabola o mudrim i ludim djevicama. (Mt 25,1-13). Eshatoloka tema o potrebi pripravnosti
due za nenadani susret s Bogom
u asu smrti i prefiguracija -. Posljednjeg suda.
Deset djevica doekuje zarunika.
Meu njima pet mudrih uzima
sa svjetiljkama i zalihu ulja, a pet
ludih ne uzima ulje sa svojim
svjetiljkama. U pono iznenada
dolazi zarunik. Mudre djevice
pale svoje svjetiljke i polaze mu u
susret. Lude djevice trae od njih
da im poza ime ulja, a kad ih ove
odbiju, polaze u posljednji as
traiti ulje u trgovaca. Vrativi
se, naoe vrata svadbene gozbe
ve zatvorena.
Zbog didaktinosti

svoje poruke i
zbog svog eshatolokog znaenja,
tema o mudrim i ludim djevicama uestala ie u ikonografiji ve
od prvih keJanskih stoljea. U
XII. i XIII. stoljeu, uportalnoj
skulpturi francuskih, a zatim i
njemakih katedrala, ona postaje
gotovO redovitim prateim motivom -. Posljednjeg suda, pri e
mu se mudre djevice u povorci
diu, a lude silaze u podluju portala. U romanikom i gotikom
zidnom slikarstvu one se niu u
zaeljima ili u podlujima trijumfalnog luka.
Mudre d jevice prikazane su s upaljenim svjetiljkama, s velom ili s
19 LEKSIKON IKONOGRAFIJE

PARABOLA

krunom na glavi; u decentnom su

ruhu i uglaenih pokreta. Lude
djevice prikazane su s ugaenim
ili s izvrnutim svjetiljkama; u
mondenom su arenom ruhu, ras-

putenih kosa, s krunom to im

pada s glave. Zamiljene su, s
rukom pod podbratkom ili tuno
nagnute glave. Mudre djevice se
redaju ili se stepenicama penju
prema otvorenim vratima. Lude
djevice uzalud kucaju na zatvorena vrata ili odlaze od zatvoreHF
nih vrata.
Parabola o sijau. (Mt 13,1; Mk
4,1; Lk 8,4). Parabola o sijau
usporedba je o plodovitosti prihvaanja Boje rijei. Sija sije:
-. sjeme koje pada kraj puta, pozoblju ptice; koje padne na kamen ili u plitku zemlju, brzo iznikne i brzo se osui; koje padne
u trnje, trnje uzraste pa ga ugui;
koje padne u duboku zemlju, urodi stostruko, ezdeseterostruko ili
HF
tridesetorostruko.
Parabola o slijepcima. (Mt 15,14;
Lk 6,39) .Kada slijepac slijepca
vodi, obojica u jamu padnu.
Parabola uperena protiv farizeja
kao voa naroda, jer su slijepi
voe slijepcima.
Ikonografi ja doslovce ilustrira ovu
parabolu (npr. P. Brueghel).
HF
Parabola o trunu i brvnu u oku.
(Mt. 7,1-5; Lk 6,41). Parabola
o licemjerstvu. to gleda trun
u oku brata svojega, a brvna u
oku svome ne opaa!.
I k o n o g raf i j a: Dvojica prstom pokazuju jedan drugome II
oko: jednome iz oka izlazi greda,
brvno.
BF

PARAC

Parabola o uzvamclma na gozbu.

(Mt 22,1-14; Lk 14,15). Kralj
poziva uzvanike na gozbu, ali
oni s raznim izlikama odbijaju
doi. Zatim kralj nalae slugama
da s trgova i ulica pozovu .siromane, sakate, slijepe, hrome.
Meu uzvanicima jedan dolazi
bez svadbenog ruha (koje je na
starom Orijentu poziva slao pozvanicima u znak poziva!), pa
uvrijeeni kralj zapovjedi: .Sveite mu noge i ruke te ga bacite
van, u tamu, gd je e biti pla i
krgut zubi! Jer, mnogo je zvanih a malo izabranih. U kdan
skoj egzegezi pod slugama se kriju
proroci (osobito se mislilo na Ivana Krstitelja), a pod uzvanicima
se kriju 2idovi, koji odbijaju Boji
poziv. Stoga su na gozbu pozvani
pogani (gentiles), tj. svi ljudi, a
ne samo izabrani narod. Gozba
je, nadalje, slika Kristove ~ euharistije, priesti, a takoer i slika
vjenog ivota blaenih.
Uzvanik koji je doao bez (primljenog) svadbenog ruha jest
tvrdokorni grenik, koji je odbaen i osuen na pakao.
BF
Parac

PASHA

450

titular

Parakletos

Duh Sveti

Paramenta (slat. paramentum,

mno. paramenta, prema parare
.spremati.). U uem smislu to su
ipke
na rubovima liturgijske
odjee. U irem smislu to su stolnjaci kojima se prekriva oltar, a
esto se taj termin upotrebljava i
za sve tekstilne predmete koji sluAB
e u Iiturgiji.
Parusija (gr. I'lI'ItJ14s!a .naz~
nost, prisutnost; dolazak: usp.

pareimi .tu sam):

sud

Posljednji

Pas (Canis). Zbog svoje budnosti

i vjernosti pas se smatra slikom
tih kreposti. Ima u Bibliji mnogo
primjera vjernih pasa, tako ~ Tobijin pas; zatim II svetakim iima, kao to je pas svetog -+ Roka, koji je svecu donosio kruh, a
potom ostajao kraj njega i njegovao ga. Kao simbol vjernosti U
braku, pas se esto prikazuje do
nogu ili na krilu udate ene. Pas
s upaljenom buktinjom u ustima
oznaka je svetog -+ Dominika.
Crno-bijeli psi esto su se prikazivali kao simbol dominikanskog
reda (Domini eanes, .Gospodnji
psi.: pukom etimologijom prema
dominicani .dominikanci < Dominicus, Dominik, osniva reda).
Prikazivali su se tako zato ho su
lanovi tog reda nosili crno-bijelu
MG
odoru.
Pis (lat. cingulum .pojas, opaPis ili cingulum jest laneno
ue (kadto je izraeno od vune
ili svile) a vee se oko struka
povrh albe, te se njime uvruju
krajevi tole (kod sveenika ukri).
On je slika ueta kojim je Krist
bio privezan za stup prilikom bievanja. Simboliko mu je tumaenje istoa, umjerenost i samoodricanje.
MG
sa).

Pasha (aram. pasha', hebr. pesah

.skakati, plesati [?]; prolazake).
2idovski blagdan zahvalnosti Bogu, koji je izraelski narod izbavio
iz egipatskog ropstva. Blagdan
komemorira rtveno klanje jaganjca (ili kozleta) i njegovo
obredno blagovanje u noi prije
~ izlaska iz Egipta. Sispeenim
mesom janjeta (kome se ne smije

PASHA

slomiti ni jedna kost) u noi se

uz beskvasne hljebove i gorko zelje blaguje obiteljska obredna ve~era: pasha.
U i k o n o g raf i j i, koja reproducira obredne propise Pashe,
prikazani su oko stola Zidovi
spremni za izlazak iz Egipta kako blaguju: stojei, urno, opasanih bokova, s obuom na nogama i sa tapom u ruci. (Izl
12,11), a jedan od njih rasijeca
janje na obroke. Pasha je prefiguracija Kristove -+ posljednje
ve~ere i dosljedno tome -+ euharistije. Zrtveno janje (pashalno janje) jest simbol Krista, simbol
Kristove otkupiteljske rtve.
U biblijskom tekstu i u ikonografskim ciklusima -+ izlaska iz
Egipta, uz Pashu je neposredno
vezan prikaz desetoga od -+ deset egipatskih zala, a to je -+ pomor egipatskih prvoroenaca. Da
bi od nonog pomora, koji u ikonografiji izvrhva Aneo smrti,
bila poteena izraelska d jeca, u
suton se kolie rtveno janje (pashalno janje) c!ijom se krvlju kao znakom raspoznavanja idovskih kua i kao znakom zatite
- krope dovratnici i nadvratnici kunih vrata. Te u naime
noi ja krenuti egipatskom zemljom
i pobiti sve prvoroence u zemlji
egipatskoj, i c!ovjeka i Hvotinju ... Krv neka oznac!uje kue
u kojima vi budete. Gdje god
spazim krv, proi u vas; tako
ete vi izbjei bi~u zatornomu
kada se oborim na zemlju egipatsku. (Izl 12,12-13). Najei ikonografski izrazi ovog biblijskog
izvjetaja jesu ovi prizori:
1. Zidovi (katkada penjui se po
ljestvama) upisuju krvlju na ku
ne nadvratnike apotropejski znak

451

PASTOFORIJA

T (grko tau.), to je simbol

kria, tj. znaka -+ otkupljenja
(-+ kri).
2. Pomor egipatskih prvoroena
ca, obi~no prikazan faraonovim
sinom koga usmruje Aneo smrti
(Aneo zatornik).
BF
Pasional (slat. passionale knjiga
o mu~enitvima. < lat. passio
muka.). Knjiga koja sadri opis
muenitva i smrti pojedinih muc!enika ili vie mu~enika zajedno.
AB

Paskal, sveti (lat. Paschalis BayIon). Roen u pastirskoj obitelji

kraj Valencije, u panjolskoj,
1540. godine. Godine 1564. ulazi
u franjeva~ki red kao brat pomonik, te je gotovo ~itav ivot
obavljao dunost vratara i vrtlara. Umro je 1592. Kanoniziran
1690. godine. Posebno se isticao
pobonou prema euharistiji, pa
se pria da mu je jednom, kad
nije mogao ii u crkvu, aneo
donio ostenzorij s hostijom u sobu
da joj se moe pokloniti, a dok
je mrtav leao u crkvi za vrijeme
zadunica, dvaput je - kae legenda - otvorio oci za vrijeme
podizanja. Kult mu se s franjevcima rairio gotovO po svoj Evropi. Prikazuje se u franjeva~kom
odijelu kako klei pred ostenzorijem ili ciboriiem koji dri aneo.
Atributi su mu ostenzorij, kale,
pastirski tap, stado ovaca i
vrtlarska lopata.
AB
Pastir dobri: -+ Dobri pastir
Pastirski tap: -+ pastoral
Pastoforija (sgr. pastoph6rion,
mn. pastoph6ria < pastas trijem;
lonica. + phorein nositi.). Is-

PASTORAL

PATRON

452

prva se tako nazivaju bo~ni brodovi ..... bazilike (po uzoru na

spavaonice mornara na

antikim

brodovima, koje su se nalazile uz

bokove broda). Apostolske konstitucije potkraj IV. stoljea (II,
37) nazivaju tako dvije prostorije
prizidane na zavrecima bonih
brodova sa svake strane apside, a
u njima se uvalo liturgijsko posue i posveeni kruh. Njima se
pridavala simbolinost zaruni
kove lonice na temelju Psalma
44, a odnosila se na Krista. Najprije se javljaju na Istoku, u Siriji, odakle su se ubrzo proirile
po svoj Crkvi. Na Istoku su se
sauvale do danas, a na Zapadu
ih od X. stoljea zamjenjuje .....
sakristija. Sjeverna se zove .....
prothesis, a juna ..... dijakonikon.
AB

Pastor bonus (lat.): ..... Dobri pastir

Pastoral (lat. pastoralis pastirski). tap tO ga nosi biskup kao
znak svog dostojanstva i vlasti i
pastirske slube nad vjernicima.
Prvi se put spominje u V. stoljeu, a u VIII. je ve redovita
pojava. Isprva ima oblik obinog
pastirskog tapa, od kojega i vue svoje porijeklo. Napravljen je
od drva, na vrhu malo zavinut i
prekriven metalnim ukrasima. U
VIII. stol jeu na vrhu dobiva
vor (nadus), a u X. stoljeu na
vrhu mu je crux decussata (.....
kri). U XI. stoljeu znatno se
povisuje i na vrhu dobiva volutu ukraenu alegorijskim figurama. Od XIII. stoljea oblik

Gotiki

ptlStoral, 14. st.

Nadbiskup (metropolita) na vrhu

tapa umjesto volute nosi dvostruki ..... nadbiskupski kri. U
nekim prigodama tap s volutom
nose i opati i opatice monakih
AB
redova.

mu se ne mijenja, a ornamentaIni

Patena (prema lat. patina zdjela

[iroka]; izvodi se iz gr. patane plitica; hrv.: plitica). Patena ili plitiea posve je plitak
pladnji od plemenite kovine na
kojem stoji euharistijski kruh kod
mise. Ona je slika zdjele na -+
posljednjoj veeri.
MG

detalji slijede sti'ske karakteristike svog razdobi ja, te su osobito

bujni u doba gotike i baroka.

Patron (lat. patronus >zatitnik,

pokrovitelj): ..... titular

PATER NOSTl!ll

PAVAO

453

Pater noster: -+ Oe "nal

Pauk. Slikovito, pauk ponajprije
oznaava gulikou. On ispija krv
muhama kao to krtac pije krv
sirotinji. Nadalje, on predstavlja
avla, jer avao postavlja zamke
dubma kao ho pauk plete svoje
mree. Napokon on ocrtava zlobu zloinca, ije e se mree raspasti poput paukovih. Pauina
se pak smatra simbolom ovjeje
prolaznosti i krhkosti.
MG

Pauni. Sarkofag, 5. st.

Paun (Pavo). U kranskoj umjetnosti paun se upotrebljava kao

slika besmrtnosti. Ta se simbolika
razvila iz pukog vjerovanja da
paunovo mesO ne trune. U tom
se smislu on pojavljuje u prizorima ~ roenja Kristova. .Stotinu oiju na paunovu repu gdjekad oznaava Crkvu svevid jelicu. Paunovo lepurenje i navika
da pokazuje ljepotu svoga perja
razlogom su lto je on postao takoder slika oholosti i svjetske taltine. Paunovo pero simbol je sv.
Barbare, i tO U vezi s njezinim
rodnim gradom Heliopolom.
MG
Pavao Apostol, sveti (lat. Paulus
Apostolus; najprije se zvao Savao,

Zahvaljujui Djelima
apostolskim sv. Luke i brojnim
novozavjetnim poslanicama koje
je sam napisao, lik sv. Pavla zasigurno je najpoznatiji od svih likova Kristovih sljedbenika iz
prvog stoljea. Roen je u Tarzu,
a zvao se Savao (aul). Premda
2idovi, nje!(ovi su roditelji bili
rimski graani. Savao je stekao
solidnu naobrazbu u Tarzu, a zatim je svoje poznavanje idovskog Zakona upotpunio u Jeruzalemu kod uitelja Gamalijela, u
vrijeme kad poee prvi progoni
krana. Savao je bio nazoan
kao slubeni svjedok prigodom
kamenovanja sv. Stjepana, prvog
akona u Crkvi, a zatim je krenuo prema Damasku s ovIaltenjem da rasprli malu krUansku
zajednicu u tom gradu. Na putu
ga zablijeti veliko svjetlo s neba
i on pritom oslijepi. Padne na
zemlju i zauje glas: .Savle, Savle, zaho me progonil? Savao
odvrati: Tko si ti, Gospodine?
a glas odgovori: Ja sam Isus
koga ti pro!(oni. (Dj 9,3-5).
Savla njegovi pratioci odvedu u
Damask. Ondje pohodi Ananiju,
koji mu polaganjem ruku vrati
vid. Savao ustane i dade se krstiti, i tada me ime Pavao. Nakon
povuena ivota u pustinji Pavao
se pridrui ostalim Kristovim ue
nicima te postade na jveim liriteliem krlanstva svih vremena.
Poduze tri velika misionarska putovanja Malom Azijom i Grkom.
Kako je on krlansku poruku

-+ SAUL).

prenosio ne7,;dovskom svijetu, ste-

kao je naslov .Apostol naroda

(po!(ana). Kasnije !(a uhitile u Palestini, a on, kao rimski !(Taanin,
uini priziv na sud cara Nerona.
Poslan je u Rim kao zatvorenik.
Za vrijeme njegova suanjstva na-

PAVAO

454

stao je izvjestan broj njegovih poslanica. Predaja tvrdi da je mueni~tvo podnio u Rimu, gdje je
kao rimski graanin pogubljen
maem. Sv. Petar i sv. Pavao smatraju se pravim utemeljiteljima
krUanske Crkve i kao takvi predmet su bezbrojnih umjetnikih
prikaza. Napisao je niz poslanica
prvim krUanskim opinama i pojedincima.
U umjetnosti sveti se Pavao prepoznaje po mau kojim mu je
odrubijena glava, zatim po knjizi
ili svitku svojih poslanica.

PECAT

red (-+ redovnici) koji je osnovao sv. Pavao Pustinjak u IV.

stoljeu u Tebaidi u Egiptu. U
srednjem vijeku bili su ra~ireni po
Francuskoj, Portugalu, Maarskoj
i Hrvatskoj. U Hrvatskoj su najstariji samostan osnovali u Dubici,
1244. godine, a najjai je bio onaj
u Lepoglavi (osnovan 1400.), koji
je odigrao veoma vanu kulturnu
i gospodarsku ulogu u Hrvatskoj,
te dao niz umjetnika i knjievnika, meu kojima i Ivana Rangera. Nosili su odijelo bijelo-sive
AB
boje.

MG

Pavao Pustinjak, sveti (lat. Paulus, primus eremita). Smatra se

najstarijim kdanskim pustinjakom (IV. stoljee). Kao mladi
~ivio je u gradu Tebi u Egiptu.
Za Decijeva progonstva kr~al1a
potrai zaklon u pustom kraju.
Zivei u peini pokraj nekog izvora sa stablom datulje, on ostade
u pustinji devedeset i osam godina. Legenda pria kako mu je
sve to vrijeme gavran dolazio i
svaki dan donosio pola kruha.
Njega je napokon u pusto~i pronaho sv. Antun opat i ostao s
njime sve do Pavlove smrti. Tada
su dva lava pritekla Antunu u
pomo da mu iskopa grob.
U renesansnom slikarstvu sv. Pavao pustinjak pojavljuje se kao
vrlo star oviek, s dugom sijedom
kosom i bradom, odjeven u palmino me. Osobita oznaka po
kojoj se prepoznaje jest gavran s
hljebom kruha, zatim palmino stablo i dva lava koia su sv. Antunu
pomogla ukopati tijelo Pavla puMG
stinjaka.
Pavlini (lat. paulini). Isprva pustinjaki, a kasnije samostanski

Pela (Apis). Zbog svoje marljivosti pela je postala simbolom

djelovanja, radi~nosti, rada i reda.
Nadalje, kako ona proizvodi med,
smatra se slikom slasti i rjeitosti.
Tako je ko~nica prihvaena kao
oznaka sv. Ambrozija i sv. Bernarda iz Clairvauxa, za iju se
rjeitOst govorilo da je slatka poput meda. Ko~nica je takoer slika pobone i slo~ne zajednice.
Sv. Ambrozije usporeuje Crkvu
s ko~nicom, a krUane s pelama
koje rade neumorno i uvi jek ostaju vjerne svome domu. Kao proizvoa meda, koji oznauje Krista, a i zbog pukog vjerovan ja
da pela svoj porod raa kroz
usta, ona je postala simbol Marijina plodna djevianstva.
Kako, prema drevnoj legendi, pe
la nikad ne spava, naknadno je
Ona postala slikom krUanske budnosti i revnosti u stjecanju kreposti. (-+ Djeviansko materinMG
stvo; -+ ko~nica).

Peat. Peat oznauje

Boji biljeg ili potpis.Zatim opazih jednoga drugog anela gdje uzlazi od
istoka, nosei peat ivoga Boga,
i poe vikati jakim glasom etir-

PE

PEPEO

455

ma anelima kojima je bilo dopulteno da opustoe zemlju i more: Ne pustoite ni zemlje, ni

mora, ni stabala, dok ne obiljdimo
pe~atom sluge naega Boga na
njihovim ~elima (Otk 7,2-3).
Pe~at je kadto i znak nekih sakramenata.
-+ Apokalipsa. (Knjiga sa f~dam pe~ata; obiljeavanje odabranih pea
tom Boga ivoga).

MG
Pe (ubrena pe): -+ Danijel
mladia u uarenoj pei)

(Tri

Peina. (Spilja). Prizori u peini,

u spilji: -+ David poteuje Saula;
-+ Gospa Lurdska

Pektoral (lat. pectoralis prsni,

koji se nosi na prsima<, prema
pectus, peetoris prsa). Kri to
ga na vrpci oko vrata nose pojedini crkveni dostojanstvenici, od
kanonika navie. Prije nego je
postao znakom dostojanstva bio
je objekt pobonosti, osobito na
Istoku od V. do X. stoljea, a u
njemu su se nosile relikvije Kristova kria. (-+ Stauroteka; -+ filakterij). Na Zapadu ga je isprva
slubeno nosio samo papa. Od
XII. stoljea dalje nose ga i biskupi, a od XVI. stoljea i ostali
prelati. Dostojanstvo onoga koji
ga nosi vidi jivo je po vrpci na
kojoj visi kri: papa ga nosi na
zlatnoj vrpci, kardinali na crveno-zlatnoj, biskupi na zelenoj,
apostolski protonotari na ljubi~a
stoj, vrhovni opati na zeleno-zlatnoj, opati na crno-zlatnoj, a kanonici na crvenoj.
AB
Pelegrin, sveti: -+ istarski sveci
Pelikan -+ nesit

Pektoral

Pentagram (gr/!. pente pete +

gramma slovo): -+ peterokut
Pepeo. U kranskoj simbolici pepeo je znak pokore i obraenja.
Na istu srijedu ili Pepelnicu, kojom zapoinje korizma, pepeo se
stavlja na ~elo i tako oznaava
pokornika narav korizmenog vremena. Za tu se prigodu uzima pepeo spaljenih palmi od prethodne
Cvjetnice. Pepeo osim toga pred-

456

PEPEO

stavlja smrt ovjejeg tijela i podsjea na kratkotrajnost zemaljskog

MG
ivota.
Pero. Samo pero ili zajedno s
tintarnicom oznaka je evaneli
sd. i crkvenih uitelja. Meu onima kojima se pridaje takva oznaka istiu se: sv. Augustin, sv. Bernard, sv. Marko i sv. Matej.
MG
Perikopa (gr. peTikop~ obrezivanje; odsjeak, odlomak. peri-k6ptein .ob-rezivati.). Naziv za
odlomak ~ Evanelja koji se ita
u pojedine dane u liturgijskoj godini. Termin su prvi upotrijebili
njemaki liturgiari, pa u njema
kom jeziku rije Perikopenbuch
esto zamjenjuje rije ~ evanelistar.
AB

<

Perisoma gr. per! 0, oko i soma

.tijelo. = omota, pojas). Tkanina kojom su u prikazu ~ raspea pokrivene Kristove slabine.
Krist je bio raspet potpuno gol,
ali ljudski pijetet i istonjako
poimanje sramotnosti golotinje nikad nisu doputali da se raspeti
Krist tako prikazuje. Na prvim
prikazima u helenistikom svi jetu
Krist je prikazan gotovo gol, s
uskim pojasom oko slabina (S.
Sabina u Rimu). Na Istoku, gdje
je golotinja krajnje ponienje. prikazivan ie odjeven u dugaku haljinu kratkih rukava: ~ kolobij.
Bizant je naho srednje rjeenje,
stavivi mu omota koji see od
bokova do koljena, nazvan perisoma. Od XI. stoljea neho skraena perisoma ostaje trajan tip
pokrivala Kristovih slabina na
Istoku i na Zapadu, a oblik i
bogatstvo nabora slijede stilske ka-

PETAR

rakteristike
nastaju.

razdoblja

II

kojem
AB

Perunika (Iris). Kao cvijet Djevice Marije, perunika se natjee s

ljiljanom. Kao kdanski simhol
prvi se put javlja II djelima starih flamanskih slikara, i to najprije zajedno s ljiljanom, a kasnije
bez njega. Ta simbolika potjee
od oblika tog .sabljastog ljiljana.
(zbog oblika listova). a to kao
da podsjea na Gospine hlosti
zbog Kristove smrti. Spanjolski su
slikari prihvatili peruniku kao
oznaku Kral iice neba, a takoer i
bezgrenog zaea. (Ljiljan).
MG
Pet. Brojka pet jest simbol pet
MG
Kristovih rana.
Petar Apostol, sveti (lat. Petrus
Apostolus). Bio je galilejski ribar,
brat Andrijin. Zajedno s Jakovom
i Ivanom bio je s Kristom u prisnijem odnosu od ostalih uenika.
Cini se da je Petar meu apostolima imao poloaj predstavnika
koji govori u njihovo ime. Sv.
Matej u svom Evanelju biljei
kako su Petar i Andrija pozvani
u apostolsku slubu: .Kad je Isus
prolazio pokraj Galilejskog mora,
opazi dvojicu brae, imuna, zvanog Petar, i brata mu Andriju.
kako bacaju mreu u more - bili
su, naime, ribari - pa im ree:
Poite za mnom~ i uinit u vas
ribarima ljudi! Oni istog asa ostave mree i pou za njim. (Mt 4,
18-20). Od trenutka svoga poziva Petar se esto spominje u Evaneljima. U Cezareji je Petar odgovorio na Kristovo pitanje: .A
vi, to vi kaete, tko sam ja? izriui svoju veliku ispovijest:

PETAR

PETAR

457

Ti si KriSt - Pomazanik, Sin

Boga ivoga!. Isus mu nato odgovori: Ti si Petar - Stijena i na
toj stijeni sagradit u Crkvu svoju, i vrata paklena nee je nadvladati. Tebi u dati kljueve
kraljevstva nebeskoga ... ' (Mt
16,15-19). U biblijskim izvjdtajima o Kristovoj muci svima je
poznato Petrovo obeanje vjernosti, njegovo nijekanje Krista i njegovo iskreno kajanje (~ Petar se
odrie Krista). Petrov ivot poslije Isusova uza~a~a opisuje se
u Djelima apostolskim. Pronio je
Spasiteljevu rije Jirom Male Azije usredotoujui svoju djelatnost
oko Antiohije. Kasnije je poJao u
Rim, gdje je, kako se vjeruje, utemeljio prvu kransku zajednicu.
Predaja tvrdi da je nastavio svoje
djelovanje u Rimu oko dvadeset i
pet godina, dok nije bio optuen
da je bacio uroke na jednu od
carevih liubazniea. Na traenje
svojih krUanskih pristah Petar
odlui pobjei iz grada, no na
putu mu se ukaza Isus. Petar ga
upita: Kamo eJ, Gospodine?
(Quo vadis, Domine?). Isus mu
odvrati: U Rim, da me opet razapnu!. Petar je to shvatio kao
znak Boje volje, vratio se u Rim
i bio uhien i baen u tamnicu.
Naposljetku je bio i~iban bievima
i raspet naglavce na kri. To je
uinjeno na njegovo traenje, jer
nije sebe smatrao dostojnim da
umre jednako kao Krist.
Na veini slika Petar je prikazan
kako dri kljueve neba. Nekad
su to dva razliita kljua: jedan
zlatni za nebo i jedan eljezni za
pakao. KadJto dri u ruci ribu,
kao ribar ljudskih dua. Povremeno se kraj njega javlja pijetao,
to je u vezi s njegovim niiekanjem Krista. P!aJt mu je redovito

jasne ute boje koja oznauje

objavljenu istinu. (~ Raj; ~ Posljednji sud; ~ poljubac Judin).

MG

SfJ. Petar
brievi,

muenik.

Lovro Do-

1448., DubrofJnik, domi-

nikanci
Petar, muenik, sveti (lat. Petrus
Martyr). (Trinaesto stoljee). Nakon sv. Dominika, smatra se najistaknutijim svecem dominikanskog reda. Roen je u Veroni.
Stupio je u dominikanski red nakon propovijedi sv. Dominika.
Postao je snaan propovjednik, a
papa Grgur IX. imenovao ga je
genera'nim inkvizitorom. Na toj
je dunosti poduzeo najotrije
mjere da iskorijeni krivovjerje.
Tako je strogo postupao da se
protiv njega stvorila velika
mrnja meu narodom. Umorili
su ga na putu od Coma prema
Milanu.
Slike ga openito prikazuju u habitu dominikanskog reda. Na
glavi mu je rana koja krvari. Pojavljuje se s palmom u ruci, esto
S noem ili maem, sredstvima

PETAR

458

muenitva, zasjeenim

PETRA

u glavu ili
MG

Petar sijee Malku uho: -+ poljubac Judin

Petar se odrie Krista. (Mt 26,

69-75; Mk 16,66-72; Lk 22,
55-61). Krist je prorekao Petru
da e ga se oprije nego pijetao
zapjeva tri puta odrei. Nakon
uhienja Kristova (-+ poljubac
Judin) i presluavanja Kristova
pred velikim sveenikom (-+ Krist
pred Kaifom), apostola Petra nou u Kaifinu dvoritu otkriva kao
Kristovog pristau najprije slukinja, pa sluga i konano jedan roak Malka, sluge velikog svee
nika kome je Petar odsjekao uho
(-+ poljubac Judin). Petar se do
tri puta odrie Krista: Ne poznajem toga ovjeka.. Kad pijetao nato zapjeva, Petar se sjeti
Kristovih rijei, izie van i gorko
zaplae, raskajavi se zbog svog

Peterokut. (Pentagram). Pentagram je zvjezdolik geometrijski

lik koji nastaje spajanjem kutova
pravilnog peterokuta pomou dijagonala. Takav lik od davnine
ima veliko simboliko znaenje.
Prvi su ga poeli primjenjivati
sljedbenici Pitagore, grkog filozofa, matematiara i religioznog
obnovitelja. Kasnije, u srednjem
vijeku, njime su se sluili u magijske svrhe, ali su ga upotrebljavali i graditelji i umjetnici. Priprost svijet upotrebljavao ga je
kao ustuk protiv zla i uroka.
U kranskoj simbolici pentagram
(.petokraka zvijezda) podsjea na
pet rana to ih je Krist zadobio
na kriu.
MG

u rukama.

odreknua.

I k O n O g raf i j a : Motiv se javIja rano, ve u starokransko doba (sarkofazi IV-V. stoljea).

Od tri faze radnje: 1. pretkazivanje odreknua, 2. odreknue i
3. kajanje, najee se prikazuje
sam trenutak odreknua, gdje su
prisutni: Petar, slukinja i pijetao
(redovito na vrhu stupa). Prizor
se redovito zbiva u dvoritu oko
vatre koju pali nona straa.

BF

Petar se

odrie

Petra sacra (lat. = .sveti kamen). Kamena ploa s moima

muenika, koja se od XVI. stoljea dalje ugrauje u menzu -+
oltara. Veliina joj je oko 25 X
X 25 X 5 cm, a na sredini ima malo kvadratino udubljenje u koje
se stavljaju moi muenika i pokrivaju malom kamenom ploi
com koja se zacementira u razini
same ploe. Te se kamene ploe
s moima proizvode u Rimu, a
zatim se s .autentikom alju po

Krista. Bjelokost, Brescia, Museo civico, 4. st.

PETRONIJE

PILA

459

svemu svijetu. Danas se ve izraduju i u drugim veim sredihima.

-+ Relikvijar; -+ moi.
AB
Petronije, sveti (lat. P~tronius).
Jedan od svetaca za~titnika grada
Bologne (V. stoljee). Roden u
rimskoj plemikoj obitelji. Obratio se na kranstvo i postao sveenikom. Kasnije je izabran za biskupa u Bologni. On je sagradio
znamenitu crkvu Santo Stefano u
tom gradu.
Obino se prikazuje u biskupskoj
odori kako nosi u ruci model
grada Bologne.
MG

Pijetao (Gallus). Zbog svoga kukurijekanja u ranu zoru pijetao je

znak budnosti ipripravnosti. U
prizorima gdje stoji do lika sv.
Petra pijetao podsjea na njegovu
izdaju i njegovo kajanje. U tom
sklopu pijetao je takoder znak
muke Kristove. To znaenje ima
oslonac u Kristovu odgovoru Petru na njegovo uvjeravanje da e
ostati vjeran: Zaista, zaista, kay

zem tl, sigurno pijetao nece zapjevati dok me triput ne zanijee. (Iv 13, 38). Kao simbol pokajanja u vezi je s istom zgodom,
a prikazan je kraj sv. Petra koji
plae. Taj je prizor naao mjesta
i u jednom himnu sv. Ambrozija:
... On (pijetao) glavu Crkve
opominje / da grijeh opere suzama. (_ Petar se odrie Krista).
MG
oo

Petronila, sveta, muenica (lat.

Petronilla). Duhovna, a vjerojatno i prava ki sv. Petra apostola.
Prema legendi, bila je veoma lijepa, pa je sv. Petar izmolio od
Boga da je svaki put kad k njemu
dodu njegovi uenici uhvati groznica, da uenici ne bi dolazili u
napast. U n iu se zaljubio jedan
rimski patricij, a kad je odbila da
se uda za njega, dao ju je na
muke i konano smaknuo u Rimu
potkraj prvog stoljea. Sahranjena
je u Priscilinim katakombama, a
odatle je u IX. stoljeu prenesena
u baziliku sv. Petra. Blagdan joj
je 31. svibnja. Franaki su je kraljevi uzeli za svoju zahitnicu, a
preko njih joj se kult ra~irio po
svemu franakom carstvu, osobito
sjeverno od Alpa, odakle stie i
u nae kraieve. Atributi su joj
metla i palma. Zahitnica je alpinista i opasnih putovanja, a zazivaju je i protiv groznice.
AH

Piksida (lat. pyxis, -dis

gr.
pyksis, -,dos .kutijica.). (esti
njak). Ponekad se za isti predmet
upotrebljava rije -+ ciborij, a
kod nas se sve vie ustaljuje naziv estinjak. Ranije se pod tim
izrazom razumijevala svaka posuda za uvanje posveenih hostija ili estica, a u obinom govoru misli se na posudu u kojoj
se nosi priest bolesniku. Po stilskim karakteristikama piksida slijedi kale. U krUanskoj umjetnosti piksida je oznaka sv. Klare,
koja je - prema legendi - stavila piksidu s posveenim hostijama na prag svoga samostana.
Nevjernici, koji su opsjedali taj
samostan, baci~e nato oruje i dado~e se u bijeg.
MG

Petrov kri. Obian -+ kri (latinski) okrenut naopake, jer je

sv. P~tvar apostol bio tako raspet
na krlZ.
AH

Pila. Tesarska pila sa strugalicom

(blanjom) i bradvom redovito slui kao oznaka sv. Josipa, koji je
bio tesarski obrtnik. Pila se po-

<

PISCINA

javljuje i kao oznaka sv. imuna

Zelota koji je, prema legendi, bio
prepiljen napola i tako podnio
muenitva. Ona je oznaka jo
nekih svetih osoba, napose sv.
Eufemije i proroka Izaije. (-+ Nedjelja sveta).
MG
Piscina (lat. = -ribnjak, udubina
za kupanje)
1. Udubljen je na sredini -+ baptisterija u kojem se vrilo -+ krtenje. Dubina mu je oko 1 m, a nisu
rijetki sluajevi da dosegne dubinu
i do 1,5 m. Promjer mu je takoer oko 1 m. Tlocrt mu je u obliku kvadrata ili kria, a na jednoj
mu se strani nalaze stube (obino
tri, radi trostrukog uronjavanja i
zbog simbolike Trojstva). U njemu se nalazila po mogunosti tekua voda, a u nedostatku nje i
stajaa.

2. Udubljenie u zidu ili u podu

crkve, ne"d ie u blizini oltara, u
koje se izlijeva voda kojom su
prani predmeti to su bili upotrijebljeni pri dijeljenju sakramenata.
Od XII. stoljea obino se grade
dvije piscine: u prvu se baca voda od pran ja ruku, a u drugu
voda u kojoj se prao kale nakon
priesti. U XV. stoljeu e se od
toga razviti -+ lavabo u sakristiji.
AB

PLANITA

460

Pjesme. Onako kako je ve stara

idovska egzegeza gledala u Pjesmi alegoriju ljubavi izmeu Boga
i izabranog izraelskog naroda, tako je i kranska misao tumaila
Pjesmu ljubavlju Krista i Crkve.
No, za kransku umjetnost bila
je jo znaajnija misao da se pod
likom Zarunice .Sulamitkinje
krije -+ Bogorodica, pa je tekst
Pjesme nad pjesmama postao i
pravom riznicom poetskih predodaba za marijansku tropologiju, za simbole njena djevian
stva. Ti Bogorodiini simboli iz
Pjesme nad pjesmama jesu:
LJILJAN, .poljski ljiljan (lilium
campis, 2,1), .ljiljan meu trnjem,
(lilium inter spinas, 2,2);
TORANJ DAVIDOV, turris Davidica
cum propugnaculis, 4,4;
OGRAENI

VRT, hortus conclusus,

4,12;
ZAPEAENO

VRELO, fons signatus,

4,12;
ZDENAC IVE VODE, puteus aquarum viventium, 4,15;
KULA BJELOKOSNA, turris ebumea,
7,5.
Ovi simboli odnose se i na Marijino -+ bezgreno zaee i na
njeno -+ djeviansko materinstvo.

BF
Pjesma nad pjesmama. U ikonografiji treba ovoj biblijskoj lirskoj
ljubavnoj pjesmi Zarunika i Zarunice pristupiti onako kako ju
je interpretirala i koristila srednjovjekovna egzegeza, literatura i
likovna umjetnost. Pretpostavljalo
se, naime, da se pod zarunikom
krije izraelski kralj -+ Salamon,
a njega su smatrali i autorom

Pjevamte -+ kor
Plamen: -+ oganj, ognjeni; -+ vatra; ~ gorui

Plameni jezici: -+ silazak Duha

Svetoga; -+ Duh Sveti
Planita -+ misnica

PLATANA

461

Platana (grl!. platanos [istol!niJ

javor, usp. platys .~irok, plosnat; Platanus ). (Javor). Stablo
platane koje svoje grane prua u
visinu i ~irinu postalo je slikom
dobrotvornosti, vrstoe znaaja i
udoredne nadmonosti. Ono je
osobito simbol Kristove I!ovjekoljubivasti.
MG

molitvi dae ruke a u okruglom

medaljonu na prsima nosi polulik
Krista ~ Emanuela. Na maforiju (orijentalnom enskom oglavIju) ima tri zvijezde: jednu na
elu, dvije na prsima. U ikonama
se javlja i kao poprsje (polulik).
Originalna slika se pripisivala sv.
Luki, a nalazila se u carigradskoj
crkvi Blachernes (otuda naziv
Blacherniotissa). Naziv Platytera
(ira od neba) nastao je na temelju liturgijske antifone: .Ti si
nosila u svome krilu onoga koga
nebesa ne mogu obuhvatiti. Na
mletakom podruju u XIV. stoljeu i kod nas u Istri (freske u
Bermu, oko 1430) nastaje hibridni
ikonografski tip bizantske Platytere sa zapadnjakom Bogorodicom za~titnicom s pla~tem. (~
Bogorodica za~titnica).
BF
(Pluvijal < slat. pluviale
kani ogrtal!, usp. pluvia .kih).
Pla~t je najbogatije ure~eno i najsveanije liturgijsko ruho. To je
prostran ogrtal! sa~iven u obliku
polukruga. Neobil!no dug ukrasni
ovratnik (.kukuljica) ~to pada s
ramena resi mu lea, po rubu
prednjeg otvora tee izvezena
rubna vrpca, a uvduje se rasko~no izraenom kopom. Boja
plaha slijedi promjene crkvene
godine (~ misnica). Nosi se u
ophodima i vrlo sveanim bogoslunim inima. Razvio se od neke
vrste ki~ne kabanice koja se nosila preko misnog ruha, odatle
mu latinsko ime pluviale (lat.
pluvia .dad, kih). Simboliki
oznaava nevinost, istou i dostojanstvo.
p l a ~ t b i j e I i: ~ Krist pred
Herodom; ~ preobraenje. e rveni plah: ~ Krista krune

Pla~t.

Bogorodica

Platytera-Blachemiotissa

<

Platytera (grl!. platyteros .~iri

platys .~irok). Blacherniotissa.
Panagia Platytera .Najsvetija, ira od neba ili Panagia Blacherniotissa .Najsvetija Blahernska.
U ruskoj terminologiji: Znamenije. Bizantski tip frontalne, stojee Bogorodice ~ orans koja u

PLAST

PLES

trnovom krunom; -+ Krist pred

Herodom; -+ Ecce homo; -+ Nevjerni Toma; -+ Ilija prorok (udaranje platem po vodi); -+ Elizej
prorok; -+ Bogorodica zatitnica
(Schutzrnantelmadonna, koja platem zakriljuje vjernike). MG
Ples mrtvaca: -+ smrt

462

POHODENJE

torom sastanka. Nagovaratelji pobune izgibaju. Bog obeava vjernom -+ Jozui i Kalebu da e ui
u obeanu zemlju, a od pobunjenih Izraelaca nitko nee doivjeti
ulazak u nju kad izabrani narod
- kolektivno kanjen zbog nevjerice - bude jo daljnjih etrde
set godina lutao pustinjom.
BF

Pliskavica (Delphinus delphis; hrv.

jo: dupin). U kranskoj umjetnosti pliskavica (dupin) pojavljuje
se ee negoli bilo koja druga
morska ivotinja ili riba. Ope
nito on je postao slika uskrsnua
i spasenja. Smatralo se da je on
najjaa i najbra od svih riba, a
esto se prikazivao kako prenosi
due pokojnika preko voda na
drugi svijet. Naslikan zajedno sa
sidrom i laom on predstavlja
kransku duu, ili pak Crkvu,
koju Krist vodi prema spasenju.
Vrlo esto zamjenjuje kita u prizorima s prorokom Jonom. Ta je
okolnost bila presudna da dupin
postane simbolom uskrsnua, a
isto tako, premda rjee, simbolom
MG
i samoga Krista.
Plitica -+ patena
Plutej: -+ septum; -+ bema
Pluvijal -+ plat
Pobuna Izraelaca. Pokuaj kamenovanja Mojsija. (Br 14). Izraelci
na -+ putovanju kroz pustinju,
prestraeni izvjetajem uhoda (usp.
-+ kanaanski grozd) o snazi Kanaanaca, htjedoe -+ Mojsija i
-+ Arona smijeniti s vodstva i
kamenovati ih, ali ih od smrti
spaava intervencija Boja, oblakom koji ih zakriljuje pred -+ a-

Poinak

na bijegu u Egipat: -+
bijeg u Egipat

Podizanje. U sluajevima kada je

sveenik
za vrijeme pretvorbe
(-+ misa) zbog -+ orijentacije leima okrenut puku tako da ovaj
ne moe pratiti zbivanje na oltaru, sveenik neposredno nakon
pretvorbe podie kruh (hostiju) i
kald s vinom u zrak iznad svoje
glave da bi ih vjernici mogli vidjeti i odati im tovanje. Ponegdje u kasnom srednjem vijeku
podizanje se zamjenjuje za prikaAB
zanje i obratno.
Pohoenje

(lat. Visitatio). (Lk 1,

39-56). Nakon -+ Navjetenja
Bogorodica - u ijem se tijelu
zaeo Krist putuje u planinski
kraj k roakinji Elizabeti, eni
sveenika Zaharije, koja takoer
nosi dijete: svetog -+ Ivana Krstitelja. Kad ue u kuu i pozdravi
Elizabetu, na pozdrav zaigra dijete u Elizabetinoj utrobi, a .Elizabeta se napuni Duhom Svetim.
Zatim klikne jakim glasom: 'Blagoslovljena si ti meu enama i
blagoslovljen plod utrobe tvoje!' ... Bogorodica na to odgovori hvalospjevom, slavei Boga
(Magnificat).
Ikonografija: Prizor se redovito odvija na otvorenu, pred

POHOENJE

463
Ve

POJAS

rani prikazi (npr. mozaik iz

stoljea u Poreu) istiu fiziku trudnou obiju ena. Puka

realistika inspiracija kamog srednjeg vijeka esto dovodi do mo-

VI.

Pohod Marije Elizabeti. Majstor

Dutuitske Maslinske gore, 15. st.

Elizabetinom kuom, a susret je

izraen bilo naklonom, bito rukovanjem, bilo zagrljajem Bogorodice i sv. Elizabete, bilo poklekom Elizabete pred Bogorodicom.
U starokranskoj ikonografiji Palestine (ampule iz Monze) i u
srednjovjekovnoj ikonografiji krlanskog Istoka (Sirija) karakteristian je puki, vrst zagrljaj Bogorodice i sv. Elizabete. Taj motiv
prodire u XII. stoljeu na Zapad
u romaniku ikonografiju, a od
Giotta, poetkom XIV. stoljea,
uvodi se i u ikonografiju Italije.
Za francusku ikonografiju XII. i
XIII. stoljea (portalna plastika)
karakteristian je uzajamni kurtoazni naklon dviju stojeih ena.
Od poetka XV. stoljea u Francuskoj, od kraja pak XV. stoljea
u Italiji i od sredine XVI. stoljea openito u ikonografiji Zapada Elizabeta daje ast Bogorodici poklekom.

tiva da obje trudne ene polau

jedna drugoj ruku na trbuh. U
XV. stoljeu nastaje niz prikaza
gdje Se mali Isus i mali Ivan
Krstitelj, naslikani kao gola djeca,
vide unutar naslikanih mandorla
na trbusima svojih majki. U istovremenoj skulpturi njihovi likovi
su u niama na trbusima. esto
mali Isus u utrobi blagoslivlja
malog sv. Ivana, koji klei. Prizor Pohoenja proiruje se i drugim sudionicima ve od VI. stoljea: Zaharijom ili slukinjom
koja prislukuje razgovor (mozaik u Poreu), a u kasnom srednjem vijeku i roakinjama Bogorodiinim (Marija, Kleofa i Marija Saloma) i ostalom pratnjom.

BF
Poglavarstva .....

aneli

Pojas. (Opasa). U starinskoj nolnji pojas ili opasa nosio se povrh

odjee; sluio je kao kesa, zatita
i ukras. Pripisuje mu se mnogostruka simbolika. Krist ga je upotrebljavao kao znak spremnosti
Boje djece na svaku slubu za
koju ih Bog pozove. Nek vam
bokovi budu opasani a svjetiljke
zapaljene!. (Lk 12,35). Sv. Pavao
nazvao je pojas znakom istine u
kdaninovoj bojnoj opremi: .Dakle, stojte vrsto! Opaite svoje
bokove istinom!. (Ef 6,14). Kad
ga nose proroci, onda je pojas
znak poniznosti i preziranja svijeta, a izraen je od koe. Redovniki pojas, koji oznaava zavjete siromatva, poslunosti i i
stoe, vjerojatno je razvio svoju

POJAS

464

POKAZNICA

simboliku od prorokog pojasa.

Pojas je osobito znak istoe. Biblijsko podrijetlo toga znaenja
valja traiti u drevnom obiaju
kreposnih ena koje su nosile lijepo izraene pojaseve, to je postalo znakom njihove istoe (Izr
31).
Kao oznaka Djevice Marije pojas
je takoer znak istoe (--+ Bogorodiin pojas; --+ Uznesenje). On
takoer podsjea na legendarnu
zgodu u kojoj Marija dobacuje
svoj pojas da bi uvjerila nevjernog Tomu apostola kako je ona
doista uznesena na nebo. MG

Pokaznica.
(Ostenzorij,
monstranca). Izvorno se pokaznicom
smatra svaka posuda u kojoj se
izlau svete moi. Kasnije je to
ime ogranieno na prozirnu spremnicu u kojoj se pogledima vjernika izlae posveena hostija.
Upotrebljava se kod euharistijskih
blagoslova i ophoda. Naziv monstranca dolazi od latinske rijei
monstrare .pokazivati., a tako i

Kasnorenesansna pokaznica. Split,

Riznica katedrale, 16./17. st.

Pokaznica. Barok, Varadin, upna crkva, Torok, 1773.

POKLONSTVO

465

POKLONSTVO

ostenzorij od lat. osundere. takoer .pokazivati.

MG

Pokaznica. Renesansa. Split. Riznica katedrale. V. de Angelis, Venecija 1532.

Neogotika

pokaznica. kraj 19. st.

Poldonltvo kraljeva. Osnovni literarni izvor za ikonografiju Poklonstva kraljeva jest Matejevo
evanelje (Mt 2,1-12). koje izvjetava kako su magi s Istoka
doli u Jeruzalem pitati: .Gdje
je novoroeni kralj idovski? Vidjesmo, naime. gdje izlazi njegova zvijezda, i doosmo mu se
pokloniti. Kralj Herod se uplai
budueg. nepoznatog suparnika
Ivoga prijestolja. 2:idovski pismoznanci mu rastumae da se MeJO LEKSIKON IKONOGRAFIjB

sija - prema prorotvima - ima

roditi u Betlehemu. Herod alje
mage u Betlehem da nau Dijete.
pa da mu sve dojave, kako bi se i
on poao pokloniti. U Betlehem
mage vodi zvijezda, .dok se ne
zaustavi nad mjestom gdje bijae
dijete. Uoe u kuu i naoe dijete S Marijom. majkom njegovom; padoe niice i poklonie
mu se. Zatim otvorie riznice svoje te ga obdarie zlatom, tamjanom i smirnom. Poslije toga u
snu primie uputu od Boga da se
ne vraa ju k Herodu, i vratie se
drugim putem u svoju zemlju.
I k o n o g raf i j a je opirno razradila ovaj izvjetaj, pa je uz
glavni prizor poklonstva kraljeva
stvorila i cijeli ciklus, u koji ulaze i ovi prizori:
KRALJEVIMA. Svakome
od triju kraljeva navijeta roe
nje Kristovo udesna zvijezda.
koja je esto antropomorfna
(usred zvijezde je lik anela, kerubina), ili aneo. koji leti i u

NAVJdTAJ

POKLONSTVO

POKLONSTVO

466

prikaz
najprije u Francuskoj
u drugoj polovici XII. stoljea, a
drugdje u XIII. stoljeu - ivahni scenski elementi, pa prvi
kralj (stari, elavi i sjedobradi
Melhior.), isprva sagibajui koljeno, a poslije godine 1300. kleei, predaje Kristu dar (u talijanskoj i ~panjolskoj ikonografiji
pri tome ljubi Kristu nogu); drugi kralj (srednji, muevne dobi,
Baltazar.) pokazuje prstom zvijezdu obraajui se treem kralju
(mladome i bezbradome Ga~pa
ru.), koji je gleda. To je takozvani skazanjski tip. (Schauspieltypus) Poklonstva triju kraljeva.
Dijete, koje je do tada liturgijskim
gestom blagoslivljalo darove, poinje posizati rukama za njima i
igrati se s njima. Oko godine
1400., u atmosferi aristokratske
internacionalne gotike., naglo se
mnoi broj lica koja sudjeluju u

rukama nosi zvijezdu, a katkada

se pojavljuje i Krist kao dijete
unutar zraka blistave zvijezde.
SUSRBT I PUT TRIJU KRALJEVA. Ne
znajui jedan za drugoga, kra-

ljevi putuju (na devama ili redovitije na konjima), dolazei

svaki iz drugog smjera, te se sastaju pred Jeruzalemom.
TRI KRALJA PRED HERODOM.
POKLONSTVO T1lIJU KRALJEVA. Po-

klonstvo kraljeva, zbog svog simznaenja, jedan je od najstarijih motiva kdanske umjetnosti.
Taj prizor
predstavlja klanjanje Kristu kao
kralju kraljeva., klanjanje njegovoj boanskoj naravi. Prvi prikazi javljaju se u slikarstvu katakomba (II. stoljee, Prisciline
katakombe) i na starokrUanskim
sarkofazima IV. i V. stoljea, gdje
Bogorodica s Djetetom sjedi na
prijestolju, a orijentalni magi s
frigijskom kapom na glavi prilaze
u brzom hodu i nose darove. S
umjetnoUu trijumfalnog razdoblja. (od IV. stoljea dalje) prizor sve viJe raste u hijeratskom,
reprezentativnom dojmu, pa prijestolje esto okruuju aneli (mozaik u Santa Maria Maggiore u
Rimu iz V. stoljea; mozaik u
S. Apollinare Nuovo u Ravenni
iz VI. stoljea), a Krist je prikazan na majinom krilu odjeven i
kako blagoslivlja. Sporadiki od
konca X. stoljea orijentalne mage poinju zamjenjivati kraljevi s
krunama na glavi, a od XII. stoljea predodba orijentalnih maga
kao kraljeva na Zapadu je redovita, te kraljevi ujedno personificiraju i tri doba ljudskog Hvota: mladia, mua i starca. Pod
utjecajem crkvene drame ulaze u

bolino-dogmatskog

- -

PoklonstflO mudraca. Majstor Dutuitske Maslinske gore, 15. st.

POKLONSTVO

sastavu Poklonstva triju kraljeva.

Prizor se sada poinje odvijati u
krajoliku. U prizor se uvodi sveana i rasko~na .kavalkada kraljeva, paradna konjanika povorka kraljeva i njihovih dvorjanika, brojna svita suvremenih
evropskih dvorova, s rasko~nom
kostimerijom, s mnogo anegdotalnih, poetskih, prialakih i humoristikih detalja (Gentile da Fabriana, Benozzo Gozzoli, Vincent
iz Kastva, Ivan iz Kastva i drugi).
Religiozni prizor Bogojavljenja
postaje potkraj srednjeg vijeka
pretekst za veliajnu smotru svjetovnoga sjaja. Vincent i Ivan iz
Kastva unijeli su u kaval kadu
kraljeva popratne prizore iz lova,
Ezopovu basnu o lisici i rodi,
kvoku s pili~ima, pijetlove koji
osuuju lisicu na smrt vjehnjem,
.divljeg ovjeka itd.
SAN TRIJU KRALJEVA. Tri kralja
lee u istom krevetu. NajeUe je
kraj njih aneo; on je personificirana opomena ~to su je kraljevi
primili u snu, da se vi~e ne svra~aju k Herodu. Motiv sna triju
kraljeva pojavljuje se u X. stoljeu i nestaje nakon XV. stolje~a.
Starozavjetna prefiguracija tog
motiva jest --+ Lotov bijeg (pri
emu Lota upozorava andeo neka
bjei: --+ Sodoma i Gomora).

467

POKLONSTVO

Davidovu gradu (tj. Betlehemu)

rodio Spasitelj, --+ Krist, Gospodin. I neka vam ovo slui kao
znak: N a~i ete DjeteJce, povijeno u pelenice gdje lei u jaslama. Odjedanput se andelu pridrui mno~tvo vojske nebeske koja je hvalila Boga: Slava Bogu na
visini i na zemlji mir ljudima
dobre volje. Kad aneli odu,
pastiri pou u Betlehem .i nadu
Mariju i Josipa s Djete~cem gdje
lei u jaslama.

. ..

~,,--_

..-

---~.

__ .-

Obrezanje KristofJo. Majstor Dutuitske Maslinske gore, 15. st.

POVRATAK TRIJU KRALJEVA. Tri

kralja se ukrcavaju na brod. Herodovi sluge od bijesa spaljuju
brod.
BF

I k o n o g raf i j a razlikuje dva

prizora: Navjdtaj andela pastirima i Poklonstvo pastira.

Poklonstvo pastira. (Lk 2,8-20).

Pastirima ~to nou uvaju stado
javlja se andeo u sjaju, a oni se
uplak Andeo ih umiruje i javlja
im .radosnu vijest o velikom veselju za sav narod. Danas vam se u

1. NAVJETAJ ANELA PASTIRIMA.

Bizantska ikonografija poznaje samo taj prizor, a Zapad uz NavjeJtaj pastirima (koji se javlja
ve~ u X. stolje~u) uvodi u XV.
stolje~u i Poklonstvo pastira (uz

POKOLJ

iznimno rijetke ranije prikaze).

Aneo se javlja s povi!ena mjesta
ili lebdei s neba. Pastiri, redovito trojica, u karakteristinim
no!njama, zateeni su u radu. Jedan obino zaklanja rukom oi,
jer je zabljesnut sjajem anela,
drugi strie ovcu, trei svira u
frulu ili u gajde. Pas skae i laje.
Katkada jedan pastir pokazuje
rukom na nebo, a drugi, zaklanjajui rukom oi, gleda.
2. POKLONSTVO PASTIRA. Ikonografija redovito prikazuje tri pastira kao pandan trima kraljevima. Kleei, oni Djetetu u jaslama prinose darove: janje, !tap,
plodove. Pastiri su esto prikazani
kao svirai. Od XVI. stol jea poklonstvo pastira razvija se u
genre-scenu. U XVII. stoljeu nastupaju i pastirice. Poklonstvo pastira na poseban nain obogauje
sastav -+ jaslica.
BF
Pokolj nevine djece. (Mt 2, 16-18). Kralj Herod daje pobiti u
Betlehemu i okolici svu mu!ku
djecu od dvije godine nanie, da
bi tako bio siguran da je ubio i
dijete Krista, kome su se magi s
Istoka don; pokloniti kao novoroenome kralju (-+ Poklonstvo
triju kraljeva).
I k o n o g raf i j a: Kralj Herod
sjedi na prijestolju i nalae pokolj. Krvnici otimaju djecu majkama i ubijaju ih maem i kopljima. U prizorima s malobrojnim
likovima, krvnik redovito dri
golo dijete za nogu, naglavce, pa
zamahuje maem da ga raspolovi.
Majke tuguju, upaju kosu, gestiBF
kuliraju.
Pokop sv. Ivana Krstitelja. Ue
nici pokapaju njegovo tijelo, a

468

POLAGANJE

dva anela na bijeloj tkanini nose njegovu du!u (u obliku malog

golog djeteta).
BF
Pokrov (Bogorodica zutitnica):
-+ Episkepsis
Pokrovac -+ pala
Pokubj kamenovanja
-+ pobuna Izraelaca

Mojsija:

Polaganje ruku (lat. manumIssIo

oslobaanje neslobodna rukopolaganjem., u otakim spisima
oslobaanje od obdravanja idovskih propisa < manus >fuka;
mo, vlast + mittere slati, otpuhati; manus impositio polaganje ruke na; potvrda, reenje.,
usp. gr. 1 Tim 4,14 epith~sis ton
kheiron; gr. takoer kheirotonia
glasovanje pruanjem ruke, izbor,
potvrda; stsl. rukopoloenije).
Polaganje jedne ili obiju ruku na
glavu ili rame druge osobe kao
znak preno!enja ili predavanja
moi, vlasti ili blagoslova. Poznato je u gotovo svim religijama.
Kdanstvo ga uvelo u praksu od
svog poetka i nalazimo ga u gotovo svim -+ sakramentima, a
njegovo je znaenje posebno nagla!eno u sveenikom -+ reenju,
koje se na Istoku i zove >fukopoloenje. (-+ Liturgijske geste).

AB
Polaganje u grob. (Mt 27,57-61;
Mk 15,42-47; Lk 25,50-55; Iv
19,:38-42). Josip iz Arimateje
ishodi u Pilata dozvolu da smije
ukopati mrtvo Kristovo tijelo.
Nakon -+ skidanja s kria Josip
uze tijelo, zavi ga u isto platno
te ga poloi u svoj novi grob,
koji bija!e izdubao za se u peini.

POLAGANJE

469

Zatim na vrata navali velik kamen i ode.. Polaganje u grob,

kao ikonografska tema, poinje s
IX. stoljeem. Isprva u inu polaganja u grob sudjeluju samo tri
lica: Josip iz Arimateje, mrtvi
Krist i Nikodem, a kasnije stalno
raste broj sudionika, pa meu njih
ulaze joJ Josipov i Nikodemov
pomonik, Bogorodica, sv. Ivan
Evanelist, Marija Magdalena i
svete ~ene. Bogorodici, kojoj su
gestikulacija i stavovi u ranijim
stoljeima suzddani, u kasnijim
se stoljeima sve viJe dramatiziraju; raste intenzitet njenog osjeajnog stanja; ona postaje sve
aktivnija u samome inu polaganja
u grob. Tako se ona najprije saginje da u svoje ruke prihvati
mrtvu Kristovu glavu, potom je
i privija uza svoje lice i na kraju
se baca na mrtvo tijelo da bi ga
o?~jmila, ili fak s d.r~gim sudi~niCIma pomaze Spustiti mrtvo tijelo u sarkofag.
Bizantska
ikonograf~
j a.
Budui da su na Istoku
mrtvaca pokapali u grobnice Jto
su bile izdubene u peinama, bizantska i maloazijska ikonografija od IX. do XII. stoljea prikazuju Josipa i Nikodema kako
nose Krista (zavijenog u platno
pOput mumije) u grob u peini.
Zapadna
ikonografija.
Razliito od Istoka, gdje je dominantan motiv bio noenje u
grob, na Zapadu se od XI. stoljea stvara nova ikonografija,
gdje je dominantan motiv bio
polaganje u grob. Jednako tako
razlikujui se od Istoka (gdje je
grob izduben u peini), na Zapadu je grob prikazan kao sarkofag. Stoga u zapadnoj ikonografiji Josip i Nikodem polau

POLAGANJE

Polaganje u grob. Majstor Dutuitske Maslinske gore, 15. st.

mrtvog Krista, umotanoga poput

mumije, u sarkofag. Sarkofag se
esto nalazi pod kupolom koja
stoji na etiri stupa. U XII. stoljeu zapadnu ikonografiju preuzima i Italija.
U zapadnoj ikonografiji uvodi se
ve u XI. stoljeu motiv pomazanja mrtvog Kristova tijela aromatskim pomastima. Taj in interpretira obino trei lik, koji u
ruci nosi posude s pomastima ili
koji ve pomazano Kristovo tijelo (odjeveno u perizornu) zavija
ponjavom. Taj motiv preuzima
Italija u XIII. stoljeu. Na naJim
prikazima (Buvina, freske u Savienti u Istri) utjee na ikonografiju obred sprovoda, pa aneli
kade mrtvo tijelo kadionicama.
U XV. i XVI. stoljeu polaganje
u grob postaje (pod utjecajem
crkvene drame) patetian prizor
s mnogo likova u pokretu. Tali-

POLION

470

janska renesansa uvodi opet motiv noJenja mrtvog tijela (na ponjavi ili na nosilu). Protureformacija daje prizoru sakralni ton,
pa Krista polau u grob aneli,
obino tako da ga podupiru u
sjedeem stavu u grobu.
BF
Polion, sveti, primicerius leetorum,
slat. primieerius prvi u popisu na vohanoj tablici [= cera],
glavni + leetor ita-), mue
nik (lat. Pollio, Pullio, Pellio).
Prema povijesno vrijednim aktima bio je primicerij -+ lektora u
Cibalama, biskupskom gradu Panonije Srijemske, u doba cara Dioklecijana, pod prezesom Probam.
Voditelj lektorske Jkole - rjeiti
Polion - nakon obrambenog govora u kojem je iznio ljepotu
krJanskog nauka osuen je na
smrt na lomai i spaljen 27. travnja 304. Kako se to dogodilo na
obljetnicu smrti sv. Euzebija, biskupa cibalskog, takoer mue
nika u jednom ranijem progonstvu, godiJnja svetkovina njima u
ast slavila im se zajedno, 28.
travnja. Za tu zgodu nainjena su
im i zajednika akta koja su se
itala kod bogosluja. Kult sv. Poliona ubrzo se proJirio sve do
Ravenne, gdje je pod njegovim
imenom postojao jedan samostan.
U akovakoj i srijemskoj biskupiji kult mu je odobren 1807., a
sv. Euzebiju 1966. Crkva sv. Ivana Nepomuka u Vinkovcima 1972.
mijenja svoj naslov u crkvu sv.
Euzebija i Poliona. Prikazuje se
kao muenik u lektorskoj odjei.
Za!titnik je bogoslova i lektora.
Svetkovina iz Iiturgijskih razloga
29. svibnja.
MD
Poljubac Judin. Judina izda ja.
Kristovo. (Mt 26,14-16

Uhienje

POLJUBAC

i 26,47-56; Mk 14,43-52; Iv
18,1-12). Juda nkariotski, apostol, izdajnik, nua se idovskim
glavarima sveenikim da e im
izdati Krista uZ cijenu od trideset srebrnika. Izdaju je izvrJia u
noi nakon Kristove -+ molitve
na Maslinskoj gori: ... doe Juda, jedan od Dvanaestorice, s brojnom svjetinom, naoruanom maevima i toljagama, koju su poslali glavari sveeniki i starjeJine
narodne. Njegov im izdajnik bijaJe dao znak: 'Koga ja poljubim
- rekao im je - taj je, njega
drite!' I smjesta pristupi k Isusu
te mu ree: 'Zdravo, Rabbi I' pa ga poljubi. A Isus mu ree:
'Prijatelju, zaJto si dabo?' Tada
pristupiJe, digoJe ruke na Isusa i
uhvatiJe ga. Najedanput se jedan
od onih Jto bijahu s Isusom maJi
rukom, trgnu ma te udari slugu
veliko~ sveenika i odsijee mu
uho. Isus mu ree: 'Vrati ma
svoj u korice, jer svi koji se maa
hvataiu od maa ginu .... Tada
~a svi njegovi uenici ostave i pobjegnu.e
Uz glavni prizor poljupca, koji je
u ikono~rafiji najuestaliji, u velikim se ciklusima Kristove muke
svrstavaju i ovi prizori: Juda prima trideset srebrnika (isplauje
mu ih veliki sveenik); Poljubac
.Tudin; Pad voinih; Petar sijee
Malku uho; Bijeg uenika; -+ Judino samoubojstvo.
U poetnom ikono~rafskom razvoju glavne teme - poliupca Judinog - oblikuiu se dva tipa,
helenistiki i orijentalni.
H e I e n i s t i k i ti p (mozaik
u Ravenni). Krist stoji desno, a
slijede ga apostoli, meu kojima
Petar vadi ma; Juda prilazi slijeva, a slijede ga vojnici i Zidovi.

POLJUBAC

o r i j e n ta I n i ti p. U njemu
ne nastupaju apostoli, a Krista
okruuju Zidovi; Juda prilazi
zdesna.
Bi z a n t s k i t i p. U daljnjem
razvoju Bizant stvara svoj ikonografski tip, u kome redovito ne
sudjeluju apostoli i u kome se
udruuju tri momenta radnje: izdajni~ki poljubac, uhienje i epizoda u kojoj Petar sije~e uho
sveeni~kom sluzi Malku. Pri tome se u uglu kompozicije Petar
rve s Malkom na tlu. Na bizantskom tipu vojnici su odjeveni u
antiknu ratnu odjeu (njemovi,
hiton, oklop, nazuvci).

POMAZANIK

(ie!ana koJulja, kitovi, kasnije

oklopi). Na Zapadu Malko isprva
stoji, od XIV. stoljea ru~i se od
udarca na zemlju. Malku je uho
ve odrezano, jer ga Krist dri u
ruci, da bi mu ga zacijelio. Od
XIV. stoljea mnoe se i obogauju detalji, oprema i rekviziti
sudionika (koplja, baklje, lanterne). U XIV. i XV. stoljeu nastupa u sastavu i vojnik koji napinje samostrijel (Armbrust). U
to vrijeme Zidovi u grupi Poljupca Judinog (sluge velikog sveenika) ozna~eni su zastavicom na
koplju, a na zastavici je znak
~ ~korpiona. Juda dri kesu sa
srebrnicima u ruci. Na talijanskim prikazima Juda ljubi Krista
u usta ili ga obujm1juje rukama.
Krist pu~ta da mu vojnik vee
ruke.
Starozavjetne prefiguracije poljupca i izdaje Judine jesu: Braa
prodaju Josipa (~ Josip patrijarha); Dalila izdaje Samsona (-+
Samson); Saul baca koplje na Davida (~ Saul); Joab na prijevaru
ubija Abnera (-+ Abnerovo umorBP
stvo; -+ David).
Poljubac mira (lat. osculum pacis). Obredni (ritualni) poljubac

Uhienje

Krista. Majstor Dutuitske Maslinske gore, 15. st.

Z a p a d n j a ~ k i ti p. Zapad u
srednjem vijeku oblikuje kompoziciju s Kristom u sredini. U zapadnoj ikonografiji vojnici su, po~ev~i od XII. stoljea, odjeveni u
suvremenu evropsku ratnu no~nju

koji vjernici meusobno izmjenjuju pri je -+ pri~esti kao znak pomirenja, prijateljstva i bratstva.
U prvim vjekovima bio je ope
nit, a kasnije su ga davali muJkarci mu~karcima, a ene enama.
Od XIII. stoljea izmjenjuju ga
samo -+ klerici meu sobom. Daje
se tako da se ruke uzajamno poloe na ramena i dotaknu se naizmjenee oba obraza s obrazom druge osobe.
AB
Pomazanik {hebr. maJiah; aram.
me~ikii'; gre!. khrist6s < khrlein

POMAZANJE

PONTIPI1tAL

472

[po] mazati; lat. unetus < unguere .isto). Osoba koja je ~ pomazanjem postala na neki na~in
izdvojena iz mase i posveena boanstvu, odnosno slubi za zajednicu. Redovito su to samo sveenici i kraljevi. Te se osobe, zato
Ito su rijetke, gotovo i ne nazivaju svojim imenom ili slubom,
nego jednostavno Pomazanik. Zato
se u Starom zavjetu i Isus navijelta kao Pomazanik (Mesija), jer
mu je bila namijenjena zadaa
spasitelja i osloboditelja idovskog
naroda, a u Novom se zavjetu on
redovito tako i zove, ali u gr~koj
varijanti: Khrist6s - imenom koje su preuzeli svi jezici svijeta
AB
(usp. npr. hrv. Krist).
Pomazanje (lat. unctio; gr~. khr(sis). Obred kojim se neka osoba
ili stvar mae uljem da bi se posvetila. Sve stare religije Sredozemlja i Istoka poznaju mazanje
maslinovim uljem, pomijebnim s
mirmjivim tvarima, da bi se time
posvetile boanstvu odabrane osobe ili stvari. U Starom zavjetu
susreemo niz pomazanj:l. i stvari
i osob:\.. Tako patrijarh ~ Jakov
izlijeva ulje na kamen koji mu je
sluio umjesto jastuka kad mu se
u snu javio Jahve (Post 28,18-22); Mojsije mae Arona kad
ga imenuje sveenikom (Izl 30,30);
~ Samuel mae ~ Davida za
kralja (2 Kr 12,7). Nakon Davida
u Starom su zavjetu pomazivani
svi kraljevi i sve osobe kojima je
bila namijenjena neka vana dru!tvena uloga. Tako je i Isus navije!tan kao Pomazanik.
Praksu pomazanja preuzelo je i
kdanstvo, a u svrhu pomazanja
upotrebljava tri ulja: oleum sanctum (ili oleum catheeumenorum
.katekumensko ulje.), oleum chrl-

smae (.k.rizmeno ulje) i oleum

in/irmorum (.bolesni~ko ulje.).
Katekumenskim uljem mau se svi
kdani prigodom ~ kdtenja.
Uljem krizme mau se krizmanici u sakramentu ~ krizme, sveenici i biskupi prigodom ~ reenja, kraljevi prigodom krunjenja, te crkva i oltar prilikom posveenja. Bolesni~kim uljem mau
se bolesnici: ~ bolesni~ko pomazanje. Kdtenicima i krizmanicima mae se ~elo, sveenicima se
mau dlanovi, biskupima tjeme i
ruke, bolesnicima se mau svi
udovi i osjetilni organi, a kraljevima se mau ruke izvana i ramena. Sakramentaina pomazanja
uvedena su ve u prvom stoljeu,
a pomazanje kraljeva uvedeno je
najprije na Istoku, 450. godine,
kada nakon Teodozija na prijestolje stupa Marcion. Na Zapadu
ga najprije uvode Kelti u VI. stoljeu, zatim Vizigoti u VII., a u
VIII. stoljeu Franci, kada je 751.
pomazan Pipin Mali. Od tada ga
prakticiraju svi evropski kraljevi
AB
i carevi.
Pomirililte: ~ Kov~eg Zavjeta
(Saveza)
Pomor egipatskih p"oroenaca:
Pasha

Pontifikal (lat. ponti/icalis .biskupski, koji se odnosi na biskupa, pontifeksa, jer se u liturgiji
biskup gotovo redovito naziva
ponti/ex, prema rimskom nazivu
za sli~nu slubu)
t. Misa koju slui ~ biskup s
kompletnom ~ asistencijom.
2. Knjiga koja sadri zbirku obreda i odgovarajuih tekstova koji
su pridrani biskupu. Najstariju

pop

POSLANICA

473

takvu zbirku sastavio je Egbert

iz Yorka u VIII. stoljeu. Od tada
se prakticira u svoj Evropi, ali
takve zbirke nastaju pojedinano,
've dok u XIII. stoljeu nije Wilhelm Durandus sastavio Ponti/ikal koji je uskoro bio prihvaen
u ,voj katolikoj Crkvi. Sastoji se
od tri dijela: Osobe, Predmeti,
Slube.
AB

<

Pop (ngr ptlpas ,.sveenike

pappas 'otac, tatac; izvodi
se i iz lat. popa .htveni sluga,
rec; P. Skok ipak daje prednost gr. podrijetlu, izvodei iz
gr. pappas takoer njem. P/affe
[preko gotskog S Balkana] i lat.
papa .biskup, rimski biskup; papa). Prilino raJiren slavenski
naziv za sveenika. U nekim dijelovima Hrvatske (Dalmaei ja,
Kvarner) to je i ,Iuibeni puki
naziv za sveenika; u drugim pak
krajevima ima viJe ili manje podrugljivo znaenje. (~ Sveenik).
AB
'tgr.

Porekeija {lat. porrectio ,.prulanje ( porrigere .prulatie). Cin

kojim viJi hijerarhijski slubenik
prua niemu neki predmet da ga
ovaj dotakne ili uzme, ili in kojim nii slulbenik viJemu dodaje
neki predmet. Nalazimo ga u svim
stupnjevima sveenikog reenja.
Nastao je u ~ galikanskoj liturgiji, odakle je preho u itavu
Crkvu. Kada niii slu!benik, izvan
,akramenata, neJto prima ili dodaje viJemu sluibeniku, mora
imati ruke pokrivene platnom, koje
se u ranokrJanskom razdoblju i
ranom srednjem vijeku zvalo
mappula (. komad platna, ubruse).
a ka,nije vel1um (.veoe). Svoje
podrijetlo vue iz istonjake
dvorske kurtoazije.
AB

Porelrcija. Mozaik liNea Moni,

11. st.
Porezni nov~i~. Dvije razliite
epizode iz Evanelja: U prvoj
(Mt 17,24-27) rije je o dai
koju su Zidovi duni uplaivati
Hramu. Na Kristov nalog Petar
baci udicu u Genezaretsko jezero
te u ulovljenoj ribi nae novi
koji preda hramskim poreznicima. U drugoj epizodi (Mt 22,15-22;
Mk 12; Lk 20,21-26) farizeji
provociraju Krista pitan jem treba
li plaati porez ddavi, to jest
tadaJnjem omraenom rimskom
okupatoru. Krist izbjegava izravan odgovor, ve farizeje (koji
mu postavljaju stupicu) pita, iji
je lik i natpis na novcu. Kad mu
odgovoriJe da je carev, on im
ree: .Podajte caru carevo, a Bogu Boje!
Obje epizode pojavljuju se u
umjetnosti relativno kasno (od
BF
XV. stoljea dalje).
Poslanici
Jefta

Gileaana

kod Jefte:

POSLJEDNJA VECERA

474

Posljednja veera. (Mt 26,17-26;

Mk 14,12-22; Lk 22,7-14; Iv
13,21-30). Prizor se odvija u
kui, za vrijeme idovske obredne
pashalne veere (~ Pasha) koju
slave Krist i dvanaestorica apostola. Evanelja izvjeuju da su
se u toku veere zbila dva dogaaja: 1. Krist je nagovijestio da
e ga jedan od apostola izdati (tO
je Juda), a izdajnik e - prema
izvjehaju sv. Mateja - umoiti
s njime ruku u zdjelu, odnosno prema izvjetaju sv. Ivana - to
je onaj kome e Krist dati umoeni zalogaj. 2. Krist je priestio apostole, to jest utemeljio
sakramenat ~ euharistije: .Dok
su blagovali, uze Isus kruh, zahvali i razlomi ga, pa ga davae
uenicima govorei: 'Uzmite i jedite! Ovo je tijelo moje.' Zatim
uze au te zahvali i dade im je
govorei: 'Pijte iz nje svi, jer ovo
je moja krv, krv Saveza, koja se
prolijeva za sve za oprotenje grijeha. Ovo inite meni na spomen

Posljednja veera javlja se u ikonografiji relativno kasno, i to od

VI. stoljea kao samostalna tema,
a od XI. stoljea kao dio ciklusa
o Kristovu ivotu. Na najstarijim
prikazima iz VI. stoljea euharistija je prikazana samo simboli
ki: ribom na stolu Posljednje veere. Motiv simbolike ribe zadrat e se dugo kroz srednji vijek
u bizantskoj ikonografiji Posl jednje veere; euharistiju pak bizantska e ikonografija prikazivati
pod prilikama kruha i vina u posebnoj, sveanoj, liturgijskoj kompoziciji, a tO je Priest apostola,
gdje Krist, dva puta naslikan, na
jednu stranu prieUuje estoricu
apostola kruhom, a na drugu stra-

POSLJEDNJA VECERA

."-:-~:'::===-=-~-f
I

Posljednja 'CIeera. Majstor Dutuitske Maslinske gore, 15. st.

nu estoricu apostola prieuje
vinom.
Zapadna ikonografija isprva prikazuje u Posljednjoj veeri samo
motiv navjetaja izdaje i otkrivanja Jude kao izdajnika. Pri tome je karakteristino da se u opisivanju tog motiva Zapad pridrava verzije izvjetaja sv. Ivana (Krist prinosi zalogaj Judinim
ustima ili mu ga daje u ruku),
nasuprot bizantskoj ikonografiji,
koja se pridrava verzije izvjetaja sv. Mateja (Juda umae ruku u zdjelu).
U najstarijim prikazima ranog
srednjeg vijeka (VI. stoljee), i
kasnije u bizantskoj ikonografiji,
Krist i apostoli lee nalakeni
(prema nainu antiknih gozbi)
uokolo takozvane sigme, potkovaSTog niskog stola (tricIinium). U
sredini je simbolika riba na pladnju, koju Krist blagoslivlja le!ei

POSLJEDNJA VECERA

POSLJEDNJI SUD

475

u zaelju stola, tj. na lijevoj strani kompozicije, ili je pak u sredini stola zdjela u koju Juda izdajnik umae ruku. U mlaim
prikazima zadrava se sigma
kao oblik stola, ali Krist i apostoli ne lee, nego sjede - prema
obiajima vremena kada slika nastaje. Dok bizantska ikonografija
ostaje vjerna tradicionalnom obliku >sigme, zapadna ikonografija
uvodi u XI. stolje~u novi oblik
stola. To je dugi, etverokutasti
stol iza koga sjede apostoli s Kristom u sredini. Ivan sjedi uz Krita i polae glavu na Kristova
prsa, a Juda sada sjedi redovito
odvojeno, s prednje strane stola.
Juda, za razliku od ostalih apostola, nema aureole (ili mu je
crna l). On obino dri u ruci
kesu s novcem, a Krist mu preko
stola daje zalogaj u usta. Taj zalogaj od XIII. stolje~a dobiva
oblik hostije. Sada ikonografija
vidi u tom zalogaju svetogrdnu
Judinu priest, pa Judi iz usta
izlije~e mali demon u obliku crne
ili crvene lastavice. Od XIV. stoljea dalje dugi stol omogu~uje
obilate prikaze mrtvih priroda

na njemu (tanjuri, pribor, jelo), a

sam se prizor smjdtava u arhitektonske prostore. Renesansne
tendencije da se Posljednja veera
pretvori u gozbu s poslugom stihva protureformacija, koja glavni
akcenat u ikonografiji Posljednje
veere polae na ustanovljenje sakramenta euharistije, pa Krist blagoslivlja kruh i vino ili die kale, slijede~i pri tome liturgijske
geste sve~enika u misi. Tintoretto
(god. 1544) prvi uvodi dijagonaIan smjehaj stola, ~to omogu~uje
nove konstelacije likova.
BF
Posljednji sud. (Sudnji dan). Po
krlanskom nauku posljednji sud
je zavr~ni in povijesti svijeta, u
kome ~e Krist, svojim drugim do-

laskom u slavi (-+ parusija), nastupiti kao sudac, a sav ljudski

rod, uskrsnuv~i od mrtvih, biti po
zaslugama definitivno razluen da
du~om i tijelom uliva vjeno blaenstvo -+ raja ili vjenu kaznu
-+ pakla. Glavna literarna vrela
na temelju kojih se oblikuje ikonografija Posljednjeg suda jesu
Matejevo evanelje (Mt 24,27-31
i 25,31-46) i -+ Apokalipsa.
Prizor Posljednjeg suda, koji u
sebi ukljuuje vi~e razliitih radnji, sloena je kompozicija koja
se sastoji od nekoliko superponiranih registara; on je poput pozornice gdje se istodobno predstavlja na nekoliko katova.
U ikonografiji se nizom karakteristika razluuju dva tipa Posljednjeg suda: bizantski i zapadnjaki.

Posljednja veera. Beram, Vincent iz Kastva, 1474.

B i z a n t s k i ti p. Poinje se
formirati ve od VII. stol jea, a
konano je formuliran u XI. stoIje~u, kada ima etiri registra (vidi na shemi A, B, C, D), a u

POSLJEDNJI SUD

njima dijelove od kojih je svaki

zaokruena ikonografska cjelina
(na shemi brojevi 1-11).

9
Shema Posljednjeg suda

Registay A: 1. Glavni lik Krista

suca, koji je okruen Bogorodicom i sv. Ivanom Krstiteljem; oni
mole i posreduju za spas ljudskog
roda (~ Deisis). 2. Lijevo i desno
Kristu, Bogorodici i sv. Ivanu
(grupi Deisis) sjede apostoli kao
prisjednici suda.
Registar B: 3. U sredini je takozvana ~ hetimas(a, .pripremanje
prijestolja., a na praznom prijestolju, koje je pripravljeno Kristu,
postavljeni su kri i knjiga (Sveto
pismo). Prijestolje sa svake strane
uvaju arkaneli ~ Mihovil i Gabrijel, a pod prijestoljem klee
Adam i Eva, praroditelji ljudskog
roda, klanjaju~i se kriiu, znaku
svoga i uop~e ljudskog otkupljenja. Lijevo i desno od hetimasije
prikazano je uskrsnue mrtvih. U
tom prizoru: 4. dva anela trube
u rog, iz zemlje izlaze tjelesa pokopanih (povijena pOput mumija),
a divlje zvijeri izbacuju iz svojih

476

POSLJEDNJI SUD

ralja ljudske udove koje su nekada bile rastrgale. 5. S druge

strane jedan aneo zamotava
zvjezdani svod poput ispisana
svitka (rotulus; ~ Apokalipsa),
jer dan posljednjeg suda predstavlja konac ovoga svijeta. Dva anela trube u rog, a more (personificirano enskim likom) i morske nemani izbacuju utopljenike.
Registar C: 6. Vaganje dub. Sv.
Mihovil arkaneo vae du~e na
vagi, a avli poku~avaju pomou
kuka da vaga pretegne u njihovu
korist. 7. Raj. Blaenici su odjeveni i stoje u grupama. 8. Pakao.
Osueni su goli. Dva anela ih
kopljima guraju u oganj. U paklu
sjedi Had (kao personifikacija
starca s du~om u krilu).
Registar D: 9. Raj, prikazan alegorijom ~ Abrahamova krila ili
trima patrijarhama (Abraham, Jakov, Izak) koji u kobricama ili
u rupcima na svom krilu nose
du~e blaenika. U raju rastu rajske palme, a blaenike doekuju
Bogorodica stojei kao orans, Dobri razbojnik koji dri svoj kri
u ruci, sv. Petar pred rajskim vratima i aneo kao straa rajskih
vrata. 10. Pakao, prikazan u
odjeljcima s razliitim vrstama
muka.
11. Ispod nogu Krista suca izvire
Ognjena rijeka, koja se slijeva u
pakao (br. 8 i br. 10) odnose~i sa
sobom osuene.
Zapadnja
i t i p. U odmaklom XI. stolje~u (freska u
Sant'Angelo in Formis iz 1071.
godine, juna Italija) i u prvoj
polovici XII. stol je~a (portalna
plastika francuskih katedrala)
oblikuje se ikonografija Posljednjeg suda koja se po sastavnim
elementima razlikuje od bizant-

POSLJEDNJI SUD

POSLJllDNjl SUD

477

Posljednji sud. Torcello, 11.

skog tipa, i koja e - mutatis
mutandis - trajati na Zapadu
sve do pojave Michelangelovog
Posljednjeg suda u Sikstinskoj kapeli (1534-1541. godine). Redoviti smjeJtaj Posljednjeg suda u
srednjovjekovnom zidnom slikarstvu jest unutraJnja ploha zapad-

It.

nog crkvenog zida. U Posljednjem sudu Zapada nema hetimasije, nema Ognjene rijeke, nema
svitka s nebeskim svodom, nema
ni zvijeri ni mora koji izbacuju
ljudske udove i utopljenike, nema
diobe pakla na odjeljke s razliitim vrstama muka. Glavni ele-

POSLJEDNJI StID

478

Krist - apokaliptiki sudac. Majstor Dutuitske Maslinske gore, 15.

st.

menti zapadnjakog tipa jesu: 1.

Krist sudac s prateim likovima,
2. uskrsnue mrtvih, 3. vaganje
dub i odvajanje blaenih od osuenih, te 4. raj i 5. pakao.
1. Krist sudac sjedi u sredini kompozicije na oblaku, na dugi ili na
prijestolju. Optoen je mandorlom
i tetramorfom. Simetrino se uza
nj ili ispod njega reda dvanaest
apostola ili dvadeset etiri starca
Apokalipse (kao prisjednici), a e
stO kao odvjetnici stoje, ili redovitije klee, posredujui za ovje
anstvo, Bogorodica i sv. Ivan
Krstitelj, preuzeti iz grupe ~ Deisis bizantskog tipa Posljednjeg suda. Na Zapadu sv. Ivana Krstitelja zamjenjuje lik sv. Ivana
Evanelista. Kristu, kao sucu koji
donosi presudu, izlazi iz usta dvostruki ma (prema opisu u Apokalipsi) ili on pokretom uzdignute
desnice poziva blaene: .Doite.

POSLJEDNJI StID

blagoslovljeni . e, a pokretom
spuhene lijeve ruke odbija osuene:
Odlazite, prokleti ... e
(Mt 25,34 i 25,41), ili pak u ruci
dri apokaliptiku knjigu sa sedam peata. Gotovo su uvijek prisutni znakovi Kristove muke: tO
je u prvom redu kri, koji e se
kao znak Sina ovjejega pojaviti
na nebu (Mt 24,30). Kri dri Krist
pred sobom u krilu ili je postavljen
iza njegovih lea, ili pak kri, uz
druge znakove muke (~ arma
Christi), nose uz Krista aneli.
Znakove svoje muke poinje na
svome tijelu u drugoj polovici
XII. stoljea (od XIII. stoljea
redovito) pokazivati sam Keise,
tako da ruke dri u visini ramena i gledaocu okree rane na
dlanovima a kroz razgaljeni pla~t
vide mu se i rane na boku. U XV.
stoljeu iz usta mu izlazi ma
prema strani osuenih, a ljiljan
prema strani blaenih.
2. Mrtvi izlaze goli iz otvorenih
grobnih raka ili iz sarkofaga.
3. Arkaneo Mihovil vae duJe, a
avao nastoji da kukom pretegne
vagu na svoju stranu. Katkad su
aneo i avao u ivoj raspravi
oko du~e koja se vae.
4. Raj. Aneo na jednu stranu
odvodi blaene, koji su odjeveni i
obino rasporeeni po kategorijama (crkveni prelati, redovnici,
kraljevi, djevice itd.) i koji se u
procesiji zapuuju prema ~ nebeskom Jeruzalemu gdje ih na
vratima doekuje sv. Petar. Usred
raja esto je prikazana Bogorodica kako sjedi pod rajskim drveem izmeu dva anela i Dobrog
razbojnika.
5. Pakao. Na drugu stranu avli
guraju proklete, koji su goli i vezani lancima, u pakao. Pakao je

479

POSTCOMMUNIO

najele

prikazan golemim rastvorenim drijelom Levijatana, a katkada i kotlom nad vatrom.

U grandioznu viziju Suda puka
je inspiracija, pod utjecajem crkvene drame, unosila ivopisne anegdote O avlima i osuenima: karikaturalne i humoristike .vragolije. Ve od XIII. stoljea poinje SP. pojednostavnjivati veliki
sastav Posljednjeg suda, a u kasnom srednjem vijeku na malim
zidnim plohama ladanjskih crkava on se esto reducira samo na
prikaz raja i pakla.
Cesto velike programe Posljednjeg suda prate alegorijske teme:
-jo parabola o bogataJu i siromaJnom Lazaru, -jo parabola o mudrim i ludim djevicama, prikazi
-jo djela
milosra i prikazi -jo
Crkve i Sinagoge. Sve nabrojene
teme potcrtavaju osnovnu misao
posljednjeg suda: konanu diobu
na blaene i osuene, na odabrane i odbaene, na raj i pakao.
BF

<

Postcommunio (slat.
post communionem .poslije priesti, popriesna [molitva] < post .poslije
+ communio .zajednitvo; priest). Molitva koju govori sveenik kad zavrJi obred -lo priesti
i kad oisti sveto posue. (-lo Misa).
AB

<

Postrig. (Tonzura
lat. tonsur4
.strig, tonJere 'strii, brijati).
Oznaka pripadnosti staleu i hijerarhiji. Obiaj strienja kose na
vrhu glave uveden je veoma davno, uglavnom pod utjecajem monakih redova. (Tonsurae ecelesjasticae usus a N azaraeis, nisi
fallor, exortus est [Isid. Ecc!. off.
2,4,1].) Pojedini redovi imaju

POVRATAlC

svoje osobite oblike postriga, a

svjetovni kler, opet, svoj oblik.
Obred tonzure od srednjeg vijeka
smatra se prvim korakom u kleriki stale. Ima trostruku simboliku: podsjea na Kristovu trnovu krunu, oznaava odricanje od
svjetovnih stvari i oslikava ivot
savrenstva.
MG
Posuda s pomau. U umjetnosti
renesanse posuda s pomaJu najee se upotrebljava kao oznaka
sv. Marije Magdalene. To se poglavito odnosi na zgodu u kui
Lazarovoj, nakon Marijina obraenja: .Tada Marija uzme libru
prave dragocjene nardove pomasti, pomae Isusu noge i otare ih
svojom kosom (Iv 12,3).
Takoer se posuda s pomaJu odnosi na prizor kod groba nakon
smrti i pokopa Kristova: .Kad
proe subota, Marija Magdalena,
Marija Jakovljeva i Saloma kupiJe miomiris! da odu pomazati
Isusa (Mk 16,1).
Posuda s pomau slui i kao
oznaka brae sv. Kuzme i Damjana, koji se, kao lijenici, slikaju s posudicom pomasti u jednoj ruci, a s kirurlkim noiem
ili kojom drugom lijenikom
spravom u drugoj.
MG
Posveta crkve:
Posvetni kri:
kacija

-jo

dedikacija

-lo

kri;

-lo

dedi-

Potifar -jo Putifar

Potvrda
Povratak
muel

-jo

krizma

kovega

Zavjeta:

-jo

Sa-

480

POZIV

Povratak rasipnog sina: -+ Rasipni sin

Poziv apostola Petra i Andrije.
(Mt 4,18; Mk 16,19; Iv 1,50).
Krist stoji na obali i poziva ribare, brau Petra i Andriju, koji
iz lae na Genezaretskom jezeru
bacaju mreie. Oni putaju mree
i odmah ga slijede. Motiv ulazi u
ikonografiju od Vl. stoljea.
BF

Poziv Elizeja: -+ Ilija; -+ Elizej

Praka:

-+ David (David ubija

Golijata)
Pranje nogu. (Iv 13,1-20). Prije
gozbe kod idova gospodareve bi
sluge oprale noge uzvanicima.
Prije -+ posljednje ve~ere Krist
je skinuo plat, opasao se ubrusom i po~eo prati noge apostolima i otirati ih ubrusom. Petar se
opirao da mu Krist pere noge,
ali mu je Krist odvratio: Ako
te ne operem, nee imati dijela
sa mnom. Onda mi ne peri samo noge i ruke nego i glavu!.
U zapadnoj ikonografiji, po~evi
od XII. stoljea, a redovito od
XIV. stoljea, Krist kle~i opasan
ubrusom (u bizantskoj ikonografiji on stoji) i pere noge Petru,
a Petar u ivoj kretnji pokazuje
rukom glavu. Kristov gest pranja
nogu jest ~in vlastitog ponienja;
po tome on postaje simbol sakramenta pokore (ispovijedi). Po
pranju, kao ~ienju vodom, on
asocijacijom postaje i simbol sakramenta krtenja. Od XVI. stoljea Kristu asistiraju i aneli.
BF

Pravednost -+ kreposti

<

Predella (tal.
podnoje
novovnj. Brett/e]l otpiljena da-

PJU!LAT

ska). U -+ krilnom oltaru (a i

kod nekih arhitektonskih oltara)
pojas ili stuba koja se nalazi izmeu -+ menze i -+ retabla. U
njima su se kadto ~uvale relikvije; prednja im je suana oslikana figurainim prikazima ili
apstrak.tnom dekoracijom. Po~inje
se javljati u XV. stoljeu. AB
Predslovije (lat. praefatio uvodne rije~i [prije vjerskog ~ina],
pristup < prae prije. + fatio
govorenje < fari govoriti, sloviti.). Sve~ana pjesma koja tvori
uvod u -+ kanon mise; njome se
slavi Bog poradi onog kranskog
misterija ili sveca koji se tog dana
slave. (-+ Misa).
AB
Prefiguracija (otaki lat. praefiguratio .pralikovanje; pjesni~ka
slika koja unaprijed najavljuje.
< praefigurare slikovito najavljivati.; usp. novozavj. gr~. typos
.uzor, primjer, pralik.). Teoloki
izraz za odnos izmeu pojedinih
dogaaja Starog zavjeta s pojedinim dogaajima Novog zavjeta,
pri emu starozavjetni dogaaji
nagovjeuju novozavjetne
kao
njihove predslike (-+ Biblia
pauperom). Tako je, na primjer,
-+ mjedena zmija prefiguracija
-+ raspeu.
BF
Prelat (slat. praelatus vojni zapovjednik; vii crkveni dostojanstvenik. < lat. praeferre [prae
.naprijed, pred + ferre .nositi.]
naprijed iznijeti, dati prednost,
za ugled postaviti.). Pripadnik
vieg klera koji ima upravnu
vlast nad odreenim teritorijem
ili zajednicom (kardinali, biskupi,
vrhovni poglavari redova itd.).
Osim stvamih prelata, postoji i

PREMONSTRATI

niz

poasnih

481

prelatskih naslova.
AB

Premonstrati franc. imena mjesta Premon[sJtre < franc. pre .livada + montre < lat. pratum
monstratum pokazana livada, tO
jest livada koju je prema legendi
Bog pokazao sv. Norbertu kao
mjesto za osnutak reda). Red (-+
redovnici) to ga je 1121. godine
osnovao sv. Norbert u mjestu Premonstre (u sjevernoj Francuskoj).
Svrha im je bila pouavati puk
u kranskoj vjeri i kulturi. U
Hrvatsku su doli poetkom XIII.
stoljea, imali samostane u azmi
i Ivaniu, ali je njihovo djelovanje bilo vrlo kratko i oskudno
AB
podacima.
Prenos, prenosni -+ prijenos, prijenosni
Preobraenje (lat. Transfiguratio).
(Mt 17,1-13; Mk 9,1-2; Lk 9,
28-36). Isus odlazi da se pomoli
na brdu Taboru i uzima sa sobom apostole Petra, Jakova i Ivana. Dok je molio, ukazali su se
uza nj Mojsije i prorok Ilija, a
Ktistovo lice postalo je blistavo
kao sunce, haljine pak bijele kao
snijeg. Petar predlae da podignu
tri sjenice (za Krista, za Mojsiju
i za Iliju), jer .dobro nam je
ovdje biti. Iz oblaka s neba uo
se glas: Ovo je Sin moj ljubljeni, koga sam odabrao. Njega sluajte!
Tematska vanost Preobraenja
jest u motivu ispunjenja starozavjetnih priprava u Kristu -+ Mesiji (stoga on stoji u sredini izmedu Mojsija, predstavnika .Zakona i Ilije, predstavnika .Proroka) i u motivu teofanije (-+ bogojavljenje), jer se Krist u preobraenoj slici svog proslavljenog
JI LEKSIKON IKONOGRAFIJE

PREPELICA

tijela oituje kao Bog, i tO u jedinstvu Svetog -+ Trojstva. (Na

slian se nain u Trojstvu oito
vao i na -+ kdtenju u Jordanu.)
U izvjetaju o preobraenju Bog
Due je prisutan u glasu s neba,
a Duh Sveti u nadnaravnome blijesku svjetla (aura).
Preobraenje je (od VI. stoljea)
postalo jedan od dvanaest velikih
blagdana istone Crkve, koja mu
je rano obradila ikonografiju. U
zapadnoj Crkvi Preobraenje je
proglaeno opim blagdanom u
povodu oslobodenja Beograda pod
J. Hunjadijem od turske opsade
(godinu dana kasnije, tj. 1456).
I k o n o g raf i j a: Jedinstven je
i izniman sluaj simbolinog prikaza Preobraenja u VI. stoljeu
na mozaiku u S. Apollinareu in
Classe u Ravenni, gdje je Krist
(u sredini, izmeu realistikih
poprsja Mojsija i Ilije) prikazan
simbolikim kriem (crux gemmata) to lebdi na zvjezdanom
nebu okruenom vijencem od zlata i dragog kamenja, a tri su
apostola pod njim simboliki predoena trima ovcama.
Srednjovjekovna ikonografija Zapada prikazuie Krista u preobraenju u bijeloj haljini, a katkad
mu u preobraenju pozlauje lice
i ruke. Krist je okruen svi jetlom
mandor!om. U zapadnoj ikonografiji Krist do XIV. stoljea redovito (a kasnije iznimno) stoji
na vrhu brijega. U bizantskoj
ikonografiji on nad brdom lebdi.
Lebdjeti poinje i u zapadnoj ikonografi ji, rairenih ruku, poevi
od XIV. stoljea. Tri apostola
klee ili lee na tlu, zaklanjajui
oi pred bljdtavilom preobraeBF
nja.

PREPELICE

482

Prepelica (Coturnix coturnix). U

pozitivnom smislu prepelica se
uzima kao simbol Crkve i istine.
No, redovito ona simbolizira prijevaru i krau, a u irem smislu
i samog avla.Prepelica to lei
na jajima a ne lee jest onaj to
nepravdom stjee bogatstvo: usred
dana svojih ostavit ga mora i na
kraju ostaje luda (Jer 17,11).
MG
Prepelice u pustinji. (Izl 16,13).
Na prikazima vjetar (katkada
personificiran) donosi u pustinju
jata prepelica, .koje prekriju tabor. Izraelci ih sabiru, peku ili
se njima hrane.
BF
Preslica (predenje): -+ rad Adama i Eve; -+ Navjetenje
Prezbiter (gr. presbfteros .stariji i starac < presbfs .star, a
stan; u novoz. gr. presbfteroi
:st~rjeine, predstojnici): -+ sveceOlk.

Prezbiterat
lat. presbyteratus
< lat. presbyter < gr. presbfteros, -+ PREZBITER). Obred kojim
se podjeljuje red sveenitva, i
sam taj stupanj. (-+ Red, sveti;
-+ sveenik). Bitni dio obreda jest
polaganje ruku koje biskup vri
nad reenikom, ime mu predaje
vlast sveenitva. Taj obred datira
jo iz apostolskog doba, a sama
vanjska forma i sporedni dijelovi
u povijesti su doivljavali niz
promjena. (-+ Hijerarhija).

AD
Prezbiterij (lat. presbyterium <
presbyterion .vijee staraca,
starjeina; usp. lat. senatus < senex star; -+ PREZBITER)
1. U nekim dijelovima helenisti
kog svijeta naziv za vijee stagr.

PRICEST

raca. U tom se smislu kadto

uzima i u kranstvU.
2. U kranskim crkvama naziv
za svetite, tj. dio crkve namijenjen -+ klericima. Obino je za
nekoliko stuba povieno od ostalog dijela crkve i ograeno posebnom ogradom. (-+ Berna; -+
kanceli ; -+ septum; -+ ikonostas ;
-+ priesna klupa).
AB
Priesna klupa. Od XIII. stoljea
niska pregrada izmeu svetita
(apside) i broda crkve, na mjestu
nekadanje oltarne pregrade, a
pred njom klecalo na kome klee
vjernici dok primaju -+ priest.

AB

<

(stsl. prirst'b
pri +
to jest .pristup esti, e
stici, dijelu, usp. lat. communio
zajednitvo < con s, skupa +
munus .usluga, ljubav, dar; U
Dubrovniku i u Istri govori se
branovanje, brnovanje < brano
.hrana, popudbina, usp. Braanevo .Tijelovo). Dio -+ mise u
kojem sveenik i vjernici blaguju
-+ euharistijski kruh i vino. (2rtvu
Bogu prinesenu i od njega prihvaenu htvovatelj i sudionici
rtvovanja blaguju da bi se tako
sjediniIi s Bogom i primili njegovu milost, naklonost: -+ rtva).
Blagovanje rtve est je element
bogotovlja u mnogim religijama,
ali u kranstvu s prieu poprima novu dimenziju.
Sam je obred kroz povijest doivio niz promjena, ali ne bitnih;
uglavnom se mijenjao oblik komadia kruha koji se blaguje. U
prvim vjekovima kranstva priest se vrma tako da bi nakon
-+ pretvorbe najprije sveenik
blagovao komadi kruha i otpio
gutljaj vina; zatim meu prisutne
Priest
rst'b,

PRICEST

PRIJELAZ

483

razdijelio komadie kruha, a zatim bi svatko otpio gutljaj vina

iz velikog kalea. Obred se vae-manje odvijao spontano, bez posebnih ~ ceremonija, a kruh su
vjernici donosili od kue. Kruh
je po uzoru na ~ posljednju veeru bio beskvasan, a takav je
ostao i do danas. U prva tri stoljea priest se blagovala pod
objema prilikama (sub utraque
specie): pod prilikama kruha i
vina. Kad se u IV. stoljeu Crkva
sustavno organizira, i priest dobiva sustavni obred. Kruh viJe ne
donose vjernici, nego ga ~ a
koni unapriied pripremaju u obliku malih hljepia, koji bi se nakon pretvorbe, neposredno prije
priesti, umakali u vino (= commixtio .mijeanje.) i dijelili vjernicima. Priest su dijelili biskup
odnosno sveenik i akoni. Biskup
klericima i odlinijim vjernicima,
a akoni puku. Prilikom davanja
komadia kruha sveenik izgovara
rijei .Corpus Christi. (.TIjelo
Kristovo), a vjernik bi uz odgovor .Amm. (ho znai isto Jto i
Vjerujem.) uzeo kruh i pojeo ga.
S vremenom se obred sve vi!e
pojednostavnjuje, tako da se prave tanke okrugle ploice od beskvasnog kruha nazvane -+ hostija. i vjernici se prieuju samo
njima. Posveenim vinom prie!
uje se samo sveenik, a kao spomen na nekadanje mijeanje kruha i vina (commixtio ) ostala je
ceremonija kojom sveenik ubacuje u kale komadi hostije i
ispija zajedno s vinom. Pojedini
dijelovi i oblici priesti imali su
u raznim vremenima razna simbolika tumaenja. U ranijim razdobljima vjernici su pristupali jedan po jedan k oltaru i tu stOjei primali u ruke hosti ju, ili su

pak akoni raznosili kruh po cijeloj crkvi. Od XIII. stolj.a dalje vjernici klee u nizu pred oltarom uz posebnu klupu, zbog
ega se oltarna pregrada snizuje
i konano nestaje, a ostaje samo
~ priesna klupa. Vjernici otad
primaju hostiju na jezik, a ne u
ruku kao do tada. (Primanje na
ruku I.lvodi se ponovno nakon liturgijske obnove II. vatikanskog
AB
koncila, 1962-1965.).
Priest

apostola:

~ Posijednja

veera

Prijelaz Izraelaca preko Jordana.

(JJ, gl. 3 i 4). Izraelci pod vodstvom ~ Jozue poinju osvajati
obeanu zemlju, Palestinu, prelazei rijeku Jordan. Rijeka se u
desno razdvaja, kao i more pri
njihovu ~ prijelazu preko Crvenoga mora (pod vodstvom -+
Mojsija), pa Izraelci prelaze po
suhu koritu. -+ Leviti nose -+ koveg Zavjeta na elu povorke. Na
mjestu gdje su leviti s kovegom
Zavjeta stajali u koritu Jordana
- dok su Izraelci prelazili - Jozua dadne postaviti dvanaest kamenova kao znak dvanaest izraelskih plemena i kao trajni spomen
na udesno ostvaren prijelaz. Drugih dvanaest kamenova, izvaenih
iz korita Jordana, daje Jozua usaditi u zemlju na mjestu prvog
izraelskog tabora u obeanoj zemlji (u Gilgalu).
Prijelaz preko Jordana prefiguracija je -+ krtenja Kristova II Jordanu i uope sakramenta ~ krJtenjao Ovaj prizor slui i za ilustraciju Psalma 113,5. Motiv dvanaest kamenova jest simbol d vanaest apostola.
BF

PRIJELAZ

Prijelaz preko Crvenog mora.

(Izl 13,17 - 15,21). Izraelci, pod
Mojsijevim vodstvom, izlazei iz
Egipta, prelaze preko Crvenoga
mora, koje se rastvara i propuha
povorku Izraelaca, a zatim se
sklapa da potopi progonitelje:
egipatskog faraona i njegovu vojsku. Prehv~i more, Mojsije zapjeva pjesmu zahvalnicu, a zatim
je zapjeva i Mojsijeva sestra Mirjam sa svim izraelskim enama.
Biblijski izvjetaj o prijelazu preko Crvenoga mora ostvaruje se u
ovim prizorima:
1. Bijeg Izraelaca i progon Egipana. Izraelci odlaze pjeice u povorci pod Mojsijevim vodstvom.
Na c!elu povorke obic!no nose
otvoreni mrtvaki koveg s tijelom patrijarhe ~ Josipa, koji je,
umirui, izrazio elju da bude pokopan u obeanoj zemlji. Na leima nose smotane plaJteve, beskvasno tijesto i egipatsko zlato.
Izraelskoj povorci prethodi danju
~ stup od oblaka, a nou ~ stup
od ognja. Progone ih faraon i egipatska voiska (konjanici, ratna
kola, titonoe).
2. Pri;elaz preko Crvenoga mora.
Mojsije die svoj ~ tap i prua
ruku nad morem te ga razdvaja
nadvoje, pa Izraelci prolaze po
suhu, a .vode stajahu kao bedem
niima nadesno i nalijevo. ~ Aneo i ~ stup od ognja nalaze se
iza Izraelaca i odvajaju ih od
progonitelja, Egipana. Nad Izraelcima je svijetlo, a nad Egipa
nima mrak. Vjetar valja more.
3. Utapljanje Egipana. Mojsije
prua ruku nad morem pa se vode
Crvenog mora sklapaju i .slijevajui se natrag, potope kola, konjanike i svu vojsku faraonovu.
Pomoreni Egipani lee na mor-

484

PRIJELAZ

skom alu. Katkada zapadna ikonografija preuzima iz bizantske

ikonografije personifikaciju Crvenog mora u liku starca koji israe
vodu iz amfore, personifikaciju
morskog bezdana u liku gole ene
koja svojom kosom zaplee i povlai faraona u morske dubine,
personifikaciju pustinje u liku ene to sjedi i personifikaciju noi
u liku ene koja vije crni veo.
4. Mirjamina pjesma (Kantik Mirjamin). Nakon Mojsijeve zahvalne
pjesme, zapjeva zahvalnu pjesmu
.Aronova sestra, proroica Mirjam, uze bubanj u ruke, a sve
ene pridrue joj se s bubnjem u
ruci i ple~ui (Izl 15,20).
Prijelaz preko Crvenog mora prefiguracija je sakramenta ~ kr~te
njao Pri tome igra asocijativnu
ulogu ve sama materija vode,
koja je kod kdtenja materija sakramenta, a tako i smisao spasonosnog pri ielaza Zidova preko
mora usporeen s milosnim uin
kom sakramenta kr~tenja, koiim
se krtenik oslobaa od griieha.
Vanu ulogu ima ovdje i vizualna
asociiaciia boje .crvenog mora
s crvenilom krvi, tj. Kristove krvi,
ko ja je bila prolivena u n;egovoj
otkuoiteljskoj rtvi na kriu. Na
temelju ovih asocijacija, prijelaz
preko Crvenog mora bio ie est
ikonografski motiv na ~ krstionicama.

Miriam ie prefiguraciia -+ Bogorodice zbog slic!nosti niihovih imena (Miriam - Mariam; tovie,
etimoloki ie to zanravo jedno
ime, USD. hehr. miriam) i zbog
paralele izmeu Mirjamine pjesme
zahvalnice i Bogorodiine pjesme
zahvalnice (-+ Magnificat, Velic!a duh moja Gospoda). (-+
Pohodenje).
BF

PRIJENOS

485

Prijenos kovega Zavjeta

zalem: ~ David
Prijenosni oltar

II

Jeru-

oltar

Prijesto, biskupski:

katedra

Prijestolje: ~ Sedmi dan (stvaranje, svijeta, sedmi dan, poinak,

Bog sjedi na prijestolju); ~ Abnerovi glasnici klanjaju se Davidu; ~ Kraljica od Sabe (klanja
se Salamonu koji sjedi na prijestolju); ~ Job (u blagostanju sjedi sa svojom enom na prijestolju); ~ Salamonov sud; ~ Salamonovo prijestolje; ~ Prijestolje
Mudrosti.
Prijestolje, sjediti na prijestolju:
-+ Krist pred Herodom; ~ Krist

pred Kaifom;
tom.

Krist pred Pila-

PRIJESTOLJE

stva, tako da Bog Otac sjedi na

prijestolju i u rukama dri kri
s raspetim Kristom, a izmeu njegovih usta i vrha kria stoji golubica, koja oznaava Duha Svetog. Kadho je sve to umandorli,
a gdjekad Bog Otac sjedi na dugi.

AB
Prijestolje Mudrosti (lat. Sedes
Sapientiae). Sjedea, frontalna,
hijeratska Bogorodica na prijestolju. Na njenom krilu frontalno
sjedi Krist, ljevicom dri svitak,
a desnicom blagoslivlja. Naziv
.Prijestolje Mudrosti- tumai tematski sadraj, jer .in gremio
Matris sedet Sapientia Patris, U
krilu Majke sjedi Mudrost Oe
vac, to jest u krilu Bogorodice,
kao na svome prijestolju, sjedi
Krist, a Krist je utjelovljena Ri-

Prijestolje milosti. Njemaki majstor, 14. st.

Prijestolje milosti (lat. thronus
pietatis, gr. thronos .sjedalo, (poasna) stolica; njem. Gnadenstuh!). Ikonografski prikaz Troj-

Majestas Virginis. Biskupija kod

Knina, oltama ograda, 1078.

PRIJESTOLJE

486

je, L6gos, Sophia, -+ Mudrost

Boga Oca.
Ikonografski tip Prijestolja Mudrosti razvija se izdvajanje lika
Bogorodice s Djetetom iz starokranske kompozicije ~ Poklonstva triju kraljeva (freske u katakombama IV. stoljea), te se
kao osamostaljena tema javlja ve
u VI. stoljeu na dominantnom
mjestu u crkvi (Pore, mozaik
glavne apside). U X. i XI. stOljeu pojavljuje se u Francuskoj,
u drvenoj plastici auvergnatskih
Madona ~ relikvijarija, a u romanici i gotici esta je tema na
freskama, u tabularnom slikarstvu, u drvenoj plastici i u kamenoj plastici (francuske katedrale). U Francuskoj i Italiji Prijestolje Mudrosti dolazi i pod imenom Majestas Virginis (. Velian
stvo Djevice), franc. Majeste,
tal. Maesta.
Prijestolje Mudrosti katkada se
ikonografski stapa sa Salamonovim prijestoljem. (~ Salamonovo
BF
prijestolje).

PRIKAZANJE

u IV. stoljeu. Isprva se sastojao

u tom da svaki vjernik donese
svoj komad kruha na oltar, a sveenik ga prihvaa i die u zrak;
kasnije se kruh prireuje u crkvenim prostorijama i prikazuje u
AB
misi.
Prikazanje Bogorodice u Hramu.
Prizor je nastao na temelju apokrifa (Jakovljevo protoevanelje,
gl. 7 i 8; Pseudomatejevo evanelje, gl. 4). Bogorodicu kao malu
djevojicu vode njeni roditelji, sv.
Joakim i sv. Ana, u Hram da je
posvete Bogu. Po jednoj ikonografskoj formuli mala se Marija
sama penje po petnaest stepenica
u jeruzalemsko svetite, gdje je na
vrhu stepenica doekuje veliki sveenik. Po drugoj ikonografskoj
formuli prizor se zbiva u unutranjosti Hrama. Malu Mariju prate
djevice sa svijeama u rukama,
postavljaju je na oltar, gdje Mariju prihvaa veliki sveenik.
BF

Prikazanje Samuela u Hramu:

Prijestolja -+

aneli

Prikazanja -+ liturgijska drama

-+ Samuel

u Hramu. Lukino
(Lk 2,22-40) opisuje:
1. kako su Krista (kao prvoroeno dijete) po propisima Mojsijeva zakona (Izl 13,2) prikazali
u Hramu i prinijeli za nj propisanu otkupnu rtvu siromaha:
par grlica; 2. kako je Bogorodica
izvrila nakon poroda obred takozvanog oienja (lat. puri/icatio), kako je to propisivao Mojsijev zakon (Lev 12,1-8); 3. kako je starac Simun uzeo tom prilikom dijete Krista na ruke te u nadahnuu - prepoznao u njemu obeanog i oekivanog Mesiju, kako je zahvalio Bogu
Prikazanje
evanelje

Prikazanje (slat. offertorium, prema lat. offertum prineseno, prinos). Obred i rijei kojima se u
~ misi pripremaju kruh i vino za
~

euharistijsku rtvu, a sastoji se

od podizanja u zrak kruha i vina,

ime se hoe naznaiti njihovo
prinoenje Bogu, to je popraeno
i rijeima. U zrak se podie zato
to Bog, po opem shvaanju,
.stoluje na nebesima. Taj obred
poznaju sve religije koje u svom
kultu imaju ~ rtvu. Kranstvo
ga kao obred prihvaa u II. stoljeu, a definitivni oblik poprima

'I

PRIMA

487

PROCESIJA

sastojao se od -+ himna, tri psalma s jednom antifonom, -+ responzorija i molitve. Nakon toga
se itao -+ martirologij s pridodanim molitvama. U srednjem vijeku nakon molitve odlazilo se iz
-+ kora u -+ kapitui
tamo se
itao martirologij.
AB

Prikazanje l susa u Hramu. 15. st.

(>Nunc dimittis servum tuum,

Sada otpuha~
Domine ... ' slugu svoga, Gospodine ..) i
kako je Bogorodici prorekao da
e joj >ma boli probosti du~u.
(~ Bogorodica od sedam alosti).
I k o n o g raf i j a : Bogorodica
stavlja na rtvenik Dijete (koje
stoji ili lei), a starac imun ga
prihvaa, ili pak imun vraa dijete Bogorodici, koja ga prima
kleei. Josip ili jedna od ena
pratilica nOse par grlica. Na ikonografiju Prikazanja u Hramu
djelovao je i obiaj da su se na
Bogorodice
blagdan Oi~enja
(Puri!icatio, Svije nica, 2. II) u
crkvi blagoslivljale svijee; stoga
u prizoru prikazanja u Hramu
dde u rukama upaljene svijee
Bogorodica, sv. Josip ili ene praBF
tilice.
Prima (lat. = "prva [ura]). Dio
~ brevijara koji se molio na poetku dana, u ~est sati ujutro, a

Primo i Felicijan, sveci, muenici

(lat. Primus et Felicianus; slov.
Primo, Felicijan). Rodom su bili
iz sabinskih brda, a mueni~tvo
su podnijeli u Rimu za vrijeme
Dioklecijana, i to tako da su im
odrubljene glave. aste se u Rimu
u bazilici na Via Nomentana. Legenda nabraja itav niz njihovih
muka: bacili su ih pred lavove i
medvjede, privezali na kri, palili
ih vatrom, bievali i konano im
odrubili glave. Blagdan im je 9.
lipnja. Kult im se brzo ~irio. U
Sloveniji se njihov kult posebno
udomaio otkako su relikvije (vjerojatno nekog nepoznatog mue
nika iz katakomba) pod njihovim
imenom donesene na Otok na
Vrbskom jezeru i bila im posveena crkva nad Kamnikom. Atributi su im lavovi i ma, a slikaju
se u prizorima mueni~tva. Zagovornici su dobrog vremena i zaItitnici uroda heljde i protiv groEC
mova.
Pripitomljeni zmajevi
~ bijeg u Egipat

zvijeri:

Procesija (lat. processio >napredovanje [vojske], povorka, ophod. < pro- >naprijed. + cedere
>stupati, koraati.). Vjerska povorka koja ide s jednog mjesta
na drugo, ili se obilazei vraa na
mjesto polaska. Pritom se uvijek
nosi neka sveta stvar ili znak.

488

PROCESIONALE

PROKOP

Poznaju je gotovo sve religije. U

kranstvu se procesije javljaju u
IV. stoljeu kad se u Rimu vjernici skupljaju svaki dan u drugoj
crkvi, a zatim kreu prema crkvi
gdje e se odrati -+ euharistijska
liturgija (= statio .postaja). U
XI. i XII. stoljeu poinju se
odvijati u crkvama, zbog ega se
grade posebni prostori: -+ deambulatorij. U srednjem su vijeku
posebno razvijene procesije s -+
relikvijama muenika. U XVI.
stoljeu posebno e uzeti maha
euharistijske procesije s -+ hostijom u -+ pokaznici. U procesiji
najprije ide kri, zatim djeca, pa
mukarci, onda kler po asti, nii
sprijeda, vii otraga i konano
najasniji, koji nosi predmet kulta, a na kraju povorke ene. Ima
i druga vrsta procesije, tzv. kortej, gdje se ne nosi nikakav predmet kulta; tada na elu ide najasniji, a ostali po rangu idu iza
AB
njega.
Processionale. (Procesional < processionalis .koji se odnosi na ophod, povorku < lat. processio
.ophod, povorka, -+ PROCESIJA).
1. Kri, metalni ili drveni, na
dugakoj tankoj motki (hasti), koji se nosi na elu procesije. 2. Knjiga u kojoj su sadrani tekstovi
koji se mole ili pjevaju u proceAB
sijama. (-+ Procesija).
Profanacija (lat. profanatio .oskvrnue < pro/anare .uiniti
profanim, nesvetim < pro/anus
.koji je pred posveenim mje-

stom, izvan njega; neposveen c <

pro- .pred + Janum .posvee-

no mjesto, hram). Upotreba posveenih stvari u praktine i banalne svrhe, ali ne sa zlobnom i
pogrdnom svrhom. (-+ Sakrilegij).

AB

Procesional

Projekt, sveti: -+ istarski sveci

Prokop Sazavski, sveti, opat (lat.
Procopius). Jedan od patrona Ce-

PROPAST

PROPOVJEDAONICA

489

Jke. Roen u Hotaunu oko 1004.

Najprije oenjen, a zatim pustinjak u Sazavskoj kotlini. Iz nekog manastira Kijevskog Carstva
donio liturgijske knjige pisane i
rilicom i jako se zauzimao za
slavensku liturgiju u CeJkoj, zbog
ega je doao u sukob sa samostanom Brevnovom u Pragu, kojemu je i sam neko vrijeme pripadao. U Sazavi osnovao samostan sa slavenskom liturgijom. Povezan sa ekim knezovima 01dEkom i Bretislavom I. ProglaJen
je svetim 1204. Relikvije prenesene u XVI. stoljeu u crkvu Svih
svetih u Prag. Zahitnik rudara.
U Hrvatskoj mu je podignut oltar
u franjevakoj crkvi u Krapini
g. 1765. Oltarna slika prenesena
u samostan 1904. Sauvan je i
antependij sa slikama udesa sv.
Prokopa, a tako i kald sv. Prokopa sa Jest medaljona. Slika se
u opatskoj odjei s mitrom i hapom.
MD

propovjednikim redovima (dominikanci i franjevci) od XIII.

do XV. stoljea. U tom se razdoblju gdjekad javljaju dvije propovjedaonice na istom mjestu,
jedna prema unutranjosti crkve,
a druga prema van. U doba baroka doivljava vrhunac likovne
ekspresije, kada se na njenom
vanjskom dijelu u reljefu izrauju itave poune prie s biblijskom tematikom, a redovito ih
prate likovi etiriju evanelista.

Propast apokalipt~ikog Babilona:

Apokalipsa

Propovijed sv. Ivana Krstitelja.

Sv. Ivan Krstitelj propovijeda
mnotvu s poviena mjesta. On
na prste broji argumente svog
izlaganja (~ computatio digitorum). Dri svitak s natpisom
Vox clamantis in deserto< (Glas
onoga koji vapije u pustinji<).
Sluaju ga i ivotinje, koje pred
BP
njim Ide.
Propovjedaonica. Govornica odignuta od 1 do 4 metra - a katkad i viJe - iznad poda crkve,
s koje sveenik propovijeda vjernicima. Poinje se javljati u XI.
stoljeu, polako istiskujui ~ ambone. Svoj procvat doivljava s

Romanika

propovjedaonica.
Split, katedrala

N a rub joj je esto privrJena

ruka koja dri ~ raspelo, kojim
propovjednik na kraju propovijedi

PROPRIUM

490

blagoslivlja vjernike. Iznad propovjedaonice se esto stavlja ~

baldahin, koji ima u prvom redu
akustiku, ali i simboliku (Duh
Sveti) i dekorativnu funkciju.
U XVII. i XVIII. stoljeu katkad se u velikim crkvama javljaju dvije propovjedaonice, svaka na svojoj strani broda, s kojih
disputaino propovijedaju dva proAB
povjednika.
Proprium (lat. proprius vlastit.).
Dio ~ brevijara ili ~ misala koji
sadri tekstove za pojedine blagdane Krista, Bogorodice i svetaca,
uz dijelove ~ ordinarija koji se
mole svakog dana.
AB
Proskineza (gr. proskynesis oboavanje, tovanje, klanjanjeproskynein [pros prema, nasuprot. + kyneo cjelivam] .poljubiti zemlju pred boanstvom ili
kraljem). Akt kojim se kod Perzijanaca pred kraljem, a kod Grka
pred boanstvom ili pred neim
svetim lijee licem prema zemlji
i ljubi noge onome kome se to
tovanje iskazuje. (~ Prostracija).

<

AB

Proroci (lat. prophetae). Snane

starozavjetne linosti, od rijei i
djela, koje - inspirirane - govore i opominju u ime Boga, koje
~ire njegovu poruku i navijdtaju
~ Mesiju. U ~irem smislu meu
proroke se ubraja niz protagonista starozavjetnog vjerskog ivota, poev~i od ~ Mojsija, ali u
uem smislu tu se podrazumijeva
~esnaest autora prorokih knjiga
u Bibliji. Srednjovjekovna kdan
ska misao vidjela je u ~esnaesto
rici starozavjetnih proroka prefiguracije ~ evanelista i ~ apostola.

PROROCI

Takozvana etiri .velika proroka (.velika. samo stoga to su

njihovi tekstovi relativno dugi):
~ Danijel, ~ Ezekijel, ~ Izaija
i ~ Jeremija, odgovaraju etvo
rici evanelista (~ Marko, ~
Matej, ~ Luka i ~ Ivan), a
dvanaest takozvanih malih. proroka (mali su stoga ~to su njihovi tekstovi relativno kratki):
~ Abdija, ~ Agej, ~ Amos,
~ Habakuk, ~ Joel, ~ Jona,
~ Malahija, ~ Miheja, ~ Nahum, ~ azej, ~ Sofonija i ~
Zaharija, odgovaraju dvanaestorici apostola. U ikonografiji srednjeg vijeka etiri .velika. proroka simboliki su se povezivala
uz etiri velika crkvena oca (sv.
~ Ambroz[ije], sv. ~ Augustin,
sv. ~ Grgur Veliki, papa, i sv.
~ Jeronim), uz etiri rijeke ~ zemaljskog raja, uz etiri glavne ~
kreposti (vjera, ufanje, ljubav i
nada) i uz etiri godi~nja doba
(proljee, ljeto, jesen i zima).
Ikonografske veze etiriju velikih
proroka s etiri evanelista i e
tiri crkvena oca uspostavljaju se
ve u minijaturama IX. stoljea,
a od XIII. stoljea i u monumentalnom zidnom slikarstvu, u
monumentalnom staklu i na portalnoj plastici. U duhu tih tipolo~kih veza etiri velika proroka
nose na svojim leima etvoricu
evanelista, a dvanaest malih proroka nosi na leima dvanaest apostola.
Ikonografske oznake proroka jesu: dugi p1a~tevi, sandale, svici
u rukama. Od XII. stoljea razluuje ih od apostola ~iljasta kapa, a u kasnom srednjem vijeku
njihovu odjeu karakteriziraju ~i
roke kape uzdignutih oboda, pojasevi sa zlatnom kopom, torbe
s privjescima i karakteristini ci-

PROSPEKT

tati njihovih
cima.

491
proro~tava

na sviBF

Prospekt (lat. prospectus .pogled

naprijed, vidike ( prospicio [pro.naprijede + specere .gledati]
.preda se, u daljinu gledatie). Piastiki ukra~en okvir ormara (kuita) -+ orgulja u kojem su smjehene svirale. Osobito je bogato
ornamentiran u doba baroka.
AS
Prostradj. (lat. prostratio ( prosternere .prostrijeti [se]; pasti,
baciti se nice na zemljue ( pro.naprijed + sternere .oboritie).
Ispruenje potrbu~ke itavim tijelom po zemlji u znak strahopoItovanja pred boanstvom, a na
Istoku i pred vladarom kada mu
se pridaje boanska ast. U krIanskoj liturgiji prakticira se u
odreenim rijetkim zgodama, odnosno sudbonosnim trenucima (na
Veliki petak prije poetka liturgije, u obredu sveenikog i biskupskog -+ reenja i redovni
kog zavjetovanja). (-+ Liturgijske geste).
AB
Prot -+ Kaneij
Protazije -+ Kancij
Prothesis (gr. prothesis .izlaganje, predstavljanje ( pro- .pred
+ thesis stavljanjee). Sjeverna
od dviju uz apsidu ranokrIanskih
bazilika prigraenih prostorija -+
pastoforija, u kojoj se vrila priprema rtvenih darova kruha i
AS
vina za -+ misu.
Prozor (bi jeg kroz prozor): -+
David bjei pred Saulom; sveti
-+ Pavao (bijeg sv. Pavla)

PRVI GRIJEH

Prsten. Prsten koji nose pripadnici hijerarhije ne oznaava samo

njihove duhovne zaruke s Crkvom
ve i stupanj njihove crkvene slube.
Papinski prsten poznat je pod
imenom 'prsten ribarae, jer ima
na sebi urezan lik sv. Petra gdje
lovi ribu. On je od samog zlata.
Stavlja se papi na prst prilikom
njegova izbora. Kako taj prsten
nosi njegovo ime, mora se slomiti
prilikom papine smrti. Papa uvijek nosi kameju; njemu je pridrana povlastica da nosi taj
prsten s izrezbarenim draguljem.
Kardinalski prsten ukra~en je safirom, a daje ga papa prilikom
kardinalova promaknua. S nutarnje strane prstena urezan je grb
pape koji ga je podijelio.
Biskup takoer nosi prsten s kamenom. Moe izabrati bilo koju
vrstu dragulja osim safira, koji je
pridran iskljuivo za kardinale.
Opati i opatice smiju nositi vrlo
jednostavan i skroman prsten s
kamenom. Redovnica nosi obinu
zlatnu ili srebrnu viticu ili prsten
u obliku kria, ~to oznaava njezine zaruke s Kristom. Slikovito
je to prikazano na mnogim slikama mistinih zaruka sv. Katarine Aleksandrijske.
Prsten se upotrebljava i kod liturgijskih ina, a tada se naziva
pontifikalnim prstenom. Takav je
prsten ukr~en krasnim velikim
draguljem, a njegova je vitica neIto vea od obine, da moe pristati povrh pontifikainih rukaviMG
ca.
Prvi grijeh. (Post 3). Ve od najstarijih spomenika (freska II. st.
u katakombama sv. Januarija u
Napulju) to je redovito simetrina

492

PSALMI

kompozicija sa -+ stablom spoznanja dobra i zla u sredini i sa

stojeim, golim likovima Adama i
Eve lijevo i desno. Oko debla se
oplee _ Zmija, prikazana obino
s ljudskom glavom, katkada okrunjenom, i enskim prsima. Zmija
Evi prua jabuku drei je ustima. Katkad zmija prua Evi i
zrcalo (kao simbol zavoenja).
Posebna tema poslije prvog grijeha jest stid Adama i Eve. Nakon pada .obadvoma se otvore
oi i upoznaju da su goli (Post
3,7). Stid se prikazuje pokrivanjem spolovila gestom ruke, ili driei se biblijskog kazivanja smokvinim liem, ili pak zaklanjanjem nagog Adama i Eve za
vegetaciju. (_ Stvaranje svijeta).
BF

<

Psalmi
lat. psaimru
novozavj. gr. psalmos .hvalospjev,
psalam < ps!tlli; .upam, prstima
udaram [u ice]). Starozavjetni
psalmi imaju veliku ulogu u kr!anskoj li turgiji, osobito u _ misi
i u _ brevijaru. Budui da je
krJanska tradicija smatrala autOrom psalama kralja _ Davida, to
se upravo Davidov lik najee
susree u likovnoj opremi psalama: u minijaturama iluminiranih
Biblija, psalterija i brevijara.
Kod psalama, gdje se govori o
pjesmi i glazbi u ast Bogu (Ps
80; 97; 150 i drugi), David je,
obino s krunom na glavi, prikazan kako svira na harfi ili na nekom drugom instrumentu, ili kako obredno plee. Kod nekih psalama David gestikulacijom tumai
smisao njihovih rijei. Tako, na
primjer, u Psalmu 26 (.Bog mi je
svjetlost i spasenje.) pokazuje
prstom svoje oi; u Psalmu 38
(.Odluio sam: Cuvat u put svoj

PSIHOMAHIJA

da ne zgrijeim jezikom) jednom

rukom pokazuje na svoj jezik, a
drugom na put pred sobom; u
Psalmu 68 (.Spasi me Boe: Vode mi dooe do grla!) David,
gol, pliva u valovima, ili iz vode
- vapijui - die ruke prema
nebu, ili ga Krist spaava diui
ga za kosu kao utopljenika. Za
Psalam 113 (redak 5) slui katkad ilustracija prizora _ prijelaz
Izraelaca preko Jordana. U grupi
od sedam takozvanih .pokorni
kih psalama prikazuje se katkad David i tri zla (_ Tri zla).
Cesto Se u obliku groteske ilustrira Psalam 52 (.Ree bezumnik u srcu svome: Nema Boga!),
gdje je bezumnik (lat. insipiens)
prikazan kao luak iznakaena
obraza, raupan, poderan, s batinom u ruci, kako grize kamen ili
psa za rep ili kako sljepaki luta.
Katkad je insipiens prikazan i kao
dvorska luda.
BF
Psalterij (gr. psaltMon .glazbalo sa icama; -+ PSALAM)
1. Glazbeni instrument sa !icama
(obino s deset ica) uz koji su
se pjevale pjesme, koje su po tome
dobile i ime.
2. Zbirka od 150 pjesnikih tekstova Starog zavjeta koji su po
tom glazbenom instrumentu dobili svoje ime: -+ psalmi.
3. Knjiga u kojoj su u -+ brevijaru psalmi rasporeeni na pojedine dane u tjednu i .asove u
danu. (Isto i: psaltir.)
Psihomalija (prema gr. psykh'
.dua. i makhii .bojc; doslovce
.duhovni boj.). Likovni prikaz
borbe -+ kreposti i mana koji
svoje ime vue od istoimene poeme kranskog pjesnika Pruden-

493

PSIHOMAHIJA

PSIHOMAHIJA

cija, spjevane oko 405. godine. U

zrelom srednjem vijeku to je vrlo
est moralno-didaktiki motiv koji prikazuje kreposti i mane kako
se meu sobom bore, a u toj borbi redovito pobjeuju kreposti.
Zapravo to je prikaz neprestane
borbe koja se zbiva u ljudskoj duli izmeu duha i tijela, izmeu
dobra i zla, to je posljedica dvojnosti ljudske naravi (duplex natura).
Ta je borba uvijek prikazana u
nizu oprenih parova, a ne u
grupnoj borbi kreposti i mana. U
doba romanike to je izravna borba (.prsa o prsa) - psihomahija u najstroem smislu. U doba
gotike prikazuje se nadmonost
kreposti nad manama, i to tako
da kreposti .jau ili sjede na
manama, ili tako da su kreposti

Mudrost

Psihomahija.

Chartres,
la, 13. st.

katedra-

prikazane u ljudskom, enskom

liku koji probada kopljem manu
u ivotinjskom ili udovinom li-

Ludost (Psihomahija).

ku koji stoji pod njenim nogama,

ili pak prikazane u zasebnim medaljonima (kvadrilobima) tako da
su u gornjem nizu samosvjesne i
ponosne kreposti, a u donjem poraene i oajne mane. U kasnom
srednjem vijeku kadto emo nai samo njihove simbole meu
sobno sukobljene, ali i tu su kreposti iznad mana.
Gdjekad se u kasnom srednjem
vijeku psihomanija prikazuje tzv.
nebeskim ljestvama, gdje se o
vjeanstvo
predstavljeno u
raznim zvanjima - ljestvama pe-

PSIHOMAHIJA

494

PSIHOMAHIJA

Ljestvica kreposti. Hortus deliciarum, 12. st., Paris, Bibl. nationale

nje na stablo, a mane, koje su ostale na zemlji, zovu ih da se
vrate. Neki se uspijevaju popeti
~obino slijepa i gluha redovnica),
mnogi pak poputaju zovu mana

i strovaljuju se s ljestava, dok

neki kompromisno hoe i mane
povesti sa sobom. U zraku se pak
za ljude bore aneli i avli.

AB

PSENICA

495

Plenica (Triticum). Plenica podsjea na blagostanje i zemaljsko

izobilje, no u vezi s euharistijom
ona oznaava euharistijski kruh.
(~ Zito).
MG
Ptice (At/ts). Na samom poetku
umjetnosti ptice se upotrebljavaju kao simboli .krilatog
bia-, dule. Davno prije no Ito
su umjetnici uope pokulali prikazati ptice prema njihovoj vrsti,
oblik ptice iskoriltava se za ocrtavanje duhovnoga, za razliku od
tvarnoga svijeta. To prikazivanje dule pomou ptice ima svoje
podrijetlo u umjetnosti drevnog
Egipta. Ta se simbolika primjenjuje i kod slikanja djeteta Isusa
koji dri pticu u ruci ili privezanu na konopcu. Sv. Franjo Asiki esto se prikazuje kako propovijeda pticama.
MG
krlanske

Purifikacija (lat. puri/icatio 0]ienje ( puri/icare ( purus

.ist + farere .initi_)
1. U -+ misi, nakon -+ priesti,
pranje posua (kalea, patene i
ciboriia) i njihovo brisanje lanenim platnom (-+ purifikatorij).
2. Blagdan Oilenja Marijina,
koji se slavi 2. veljae, etrdeseti
dan nakon Boia. Svoje podrijetlo taj blagdan ima u idovskom
zakonu, po koiem se raanje smatralo .neistoom, a trajala je
etrdeset dana poslije poroda; nakon te periode ena je morala ii
u Hram i priniieti dar (dvije
grlice ili d:a, g~lubia) ~~o zahvalu za oCIJeenle. Ukrscanstvu
se spomen-dan Marijina oienja
poeo slaviti u IV. stoljeu u Jeruzalemu, a uskoro nakon toga i
na svemu Zapadu. U Rimu se
slavio tako da su se u ranu zoru

PUTNICI

sveenici i vjernici iz svih rimskih

crkava skupljali u Santa Maria
Maggiore, gdje se tog dana odravala liturgija. Skupljali su se sa
svijeama u ruci, po emu je taj
blagdan dobio i ime Svijenica
(Candelora). Svijee su se nosile
i iz praktinih razloga, jer je bio
mrak, i iz simbolikih, jer je pri
Marijinu oienju i ujedno Kristovu -+ prikazanju u Hramu starac imun izrekao za Krista da
je on .svjetlo koje e prosvijetliti
neznaboce (Lk 2,32). Zato u
kasnijoj ikonografiji nalazimo uz
tu temu djevice koje nose svijee.
Uzajamni odnosi tih liturgijsko-folklornih, biblijskih i apokrifnih
izraaja nisu potpuno razjaInjeni.

AB
Purifikatorij (slat. puri/icatorium,
-+ PURIFIKACIJA). Bijeli laneni
rupi kojim se isti kale poslije
euharistijskog slavlja.
MG
Pustite k meni malene. (Mt 19,
13-15; Mk 10,13-15; Lk 18,
15-18). Motiv, gotovo izniman
u srednjem vijeku. vrlo je raJiren poevi od XVI. stoljea, posebno u protestantskim sredinama.
Ikonografija: Krist sjedi, rjee
stoji, i polae ruku djeci na glavu.

BF
Putnici u Emaus. (Lk 24, 13-35).
Dvojici uenika koji se podveer
na dan uskrsnua Kristova vraaju u zaselak Emaus pridruuje
se na putu neznanac. Budui da
se mrai, pozivaju ga kao gosta
u kuu. U njemu prepoznaju uskrsloga Krista, i tO po nainu kako je lomio kruh za stolom, za
vrijeme veere u njihovoj kui.

PUTIO

Na to

RADEGUNDA

496
OD il~ezne

pred njihovim

oima.

I k o n o g raf i j a: U prizoru
Puta u Emaus Krist i oba ue
nika odjeveni su kao hodoasnici
(imaju plat, putniki tap, torbu).
U prizoru Veere u Emausu bitan
je euharistijski motiv lomljenja
kruha (iractio panis); stoga na
sredini stola, izmeu dvaju ue
nika, Krist lomi kruh. Od konca
srednjeg vijeka Veera u Emausu

sve se vile pretvara u genre-motiv veere.

BF
Putto (tal. putto .djeai < lat.
putus .djeak): -. aneli
Pu. Vjerovalo se da se pu raa
iz blata i da se blatom hrani.
Stoga se uzimao kao simbol grenika i lijenosti, jer se navodno ne
trudi da potrai hrane, ve jede
MG
sve ega se dohvati.

Q
Quasimodo (lat. quasi .kao, poput + modo .ba sada, nedavno). U liturgijskom kalendaru
ponekad se tako zove prva nedjelja poslije Uskrsa (koja se inaYe zove Bijela nedjelja, lat. Do-

m,mca in albis, jer su do tog

dana -. neofiti nosili bijele haljine). Nazvana je tako po prvim
rijeima -. introita te nedjelje:
.Quasi modo geniti infantes...
(.Kao novoroena djeca ... ).

R
Rad Adama i Eve. (Post 3,16-19). Nakon pada prvih ljudi

Kaina i Abela, ili ih ziba u zipci.

BF

(-. prvi grijeh) rad, kao kazna,

postaje muka, vezana uz umor i
znoj. Adam je prikazan kako kopa, kako ore ili kako kuje. Katkada mu Bog stavlja motiku u
ruku. Ima prizora gdje Adam i
Eva kopaju zajedno, no esta je
ikonografija gdje Adam kopa, a
Eva prede na preslicu, doji djecu,

Radegunda, sveta, kraljica (lat.

Radegundis). Roena je oko 518.
godine kao ki turinlkog kralja
Bertehara. N akon jednog razdora
u obitelji i nakon oeve nasilne
smrti, s bratom je kao talac pala
u ruke franakog kralja KIotara
I., surovoga i pohotnoga, koji ju

RAFAEL

497

RAJNERIJE

izruenja

RaJ prvih ljudi. Hrastovlje, Ivan

iz Kastva, 1490.
je prisilio na enidbu. Strpljivo je
podnosila mueve grubosti, brinula
se za crkve i siromahe, a kad je
Klotar ubio njenog brata, pobjegla je da ne bi morala osvetiti
bratovu smrt. Sklonila se u samostan u Poitiersu. Poslije mueve smrti ivjela je jo~ jae pokorniki i umrla 587. godine u
Poitiersu i tu pokopana. Blagdan
joj je 13. kolovoza. Kult joj se
rairio jo u franako doba, a irili su ga osobito enski samostani, pa tako i u Sloveniji. Prikazuje se kao redovnica s krunom
i dva vuka kraj sebe. Zatitnica
je lonara, tkalaca, a zazivaju je
protiv oteklina i djeje groznice.

EC
Rafael,
Tobija

arkaneo: -+ aneli;

-+

Rahaba (hebr. rahab, znaenje nepoznato). (l 2,1-21). Rahaba,

bludnica u Jerihonu, spaava od
32 LEKSIKON IKONOGRAFIJE

i pogubljenja dvojicu
izraelskih uhoda koje je poslao
-+ Jozua i koji su u nje prenoili. Ona ih je sakrila na krovu
pod razastrti lan, a nou ih spustila po konopcu niz prozor preko gradskih zidina. Uhode su joj
obeali da e Izraelci, kada osvoje Jerihon, potedjeti nju i njenu
rodbinu, a znak raspoznavanja
bit e crvena vrpca (rubac) na
prozoru njene kue.
Crveni (purpurni) Rahabin rubac,
kao sredstvo poteenja, kao spas
od unihenja, simbol je -+ krvi
-+ pashalnog janjeta i, dosljedno
tome, simbol otkupiteljske krvi
Kristove. Rahaba u takvoj pojmovnoj vezi postala je prefiguBF
racija -+ Crkve.
Raj. Raj je u ikonografiji prikazan alegorijama :
1. kao vrt s hladovinom i vodom tekuicom (.mjesto osvjeenja i mira). Od starokdan
skog doba alegorijsku vegetaciju
predstavljaju palme. Od gotike
vrt se esto pretvara u cvjetne
pejzae;
2. kao -+ Abrahamovo krilo;
3. kao -+ nebeski Jeruzalem (-+
Apokalipsa). To je sjajni grad s
etirma ugaonim kulama i dvanaestorim vratima, prikazan sa
suvremenim karakteristikama srednjovjekovne monumentalne arhitekture;
4. kao Danteova vizija koncentrinih krugova s korovima anela (Tintoretto, Dudeva palaa
u Veneciji).
Raj je i dio prikaza -+ Posljednjeg suda. (-+ Zemaljski raj).
BF
Rajnerije -+ Arnir

RANJENIK

Ranjenik: _
nac

498
milosrdni Samarita-

Rascvala bademova grana: _ Jeremija

Rasipni sin. (Lk 15,11-32). Kristova parabola o Bojem pra~ta
nju i ljubavi i o njegovoj radosti
nad obraenjem gre~nika. Krist
pripovijeda o sinu koji od oca
trai svoj dio nasljedstva, i dobiv~i ga, rasipa ga u pijankama
s bludnicama sve dok ne padne
na prosjaki ~tap, tako da postane svinjar (~to je za Zidove
znailo najnie ponienje, jer je
svinja za :2:idove .neista ivotinja). Raskajav~i se, vrati se ocu,
koji ga doeka gozbom.
Ikonografija poznaje krae ili due cikluse ili izdvojene prizore,
gdje su obuhvaene ove teme:
OTAC ISPLAUJE SINU DIO BATINE;
RASIPNI SIN ODLAZI IZ RODITELJSKE
KUE (obino jaJe, na ruci nosi
sokola); RASIPNI SIN I BLUDNICE;
BLUDNICE TJERAJU RASIPNOG SINA;
RASIPNI SIN KAO SVINJAR; POVRATAK RASIPNOG SINA. To je najue
staliji prizor. Sin obino klei
pred ocem, koji ga prihvaa. GOZBA. Otac gozbom proslavljuje
BF
povratak rasipnog sina.
Raspee. Jedna od najvanijih
kr!anskih tema, raspee, koje
znai Kristovu otkupiteljsku rtvu,

dugo vremena nije bila prikazivana II umjetnosti ranog kdan

stva, i to iz socijalno-psiholo~kih
razloga. U antiknom dru~tvu
smru na kriu bili su osuivani
samo najtee klasificirani zloinci
i izdajice i pripadnici najniih
dru~tvenih slojeva, pobunjeni i
odbjegli robovi. Stoga se do VI.
stoljea Kristova rtva na kriu

RASPECE

prikazuje samo na simboliki naPri tome je osnovni motiv

_ janje. Janje se prikazuje samo
ili se lik janjeta stavlja na ukrsnicu kria i tada aluzija na raspee
postaje potpuno jasna. Prvi poeci prikazivanja Krista na kriu
veoma su diskretni: najprije se
pojavljuje na kriu umjesto janjeta medaljon u kome je prikazana samo Kristova glava. Da bi
kriu, kao znaku sramotnog smaknua, oduzeo odbojni dojam, car
Konstantin oblae veliki kri u
zlato, drago kamenje i biserje i
vje!a ga pod kupolu crkve na
Golgoti. Vjekovima e se u umjetnosti oponaati ovaj blistavi i proslavljeni Konstantinov kri iz Jeruzalema (_ crux gemmata).
Kako su odmicala stoljea od antike u srednji vijek, mijenjao se
i mentalitet, pa npr. u VII. stoljeu (692. godine) Trulanski koncil izriito zabranjuje da se Krist
na kriu prikazuje u obliku janjeta. Sa VI. stoljeem, u kratko
vrijeme, naglo se pojavljuju krievi s Kristovim tijelom. Na vratnicama crkve S. Sabina u Rimu
iz VI. stoljea Krist je u pozi
_ oransa, prislonjenog na kri
(jo! nije zabijen avlima), prikazan (sasvim jo u duhu klasine
antike, kojoj golotinja nije bila
zazorna) gotovo potpuno gol. Tek
mu ne~irok pojas oko slabina pokriva stid. Iz jednog djela Grgura
iz Toursa (oko godine 590.) doznajemo da je jedna freska s golim Kristom na kriu u njegovo
vrijeme skandalizirala vjernike. U
isto vrijeme, u VI. stoljeu, II
drugu skrajnost ide kranski
Istok (gdje je golotinja oduvijek
bila odbojna i znaila je uvijek
sramotu i ponienje). Tako minijatura na sirskom kodeksu moin.

RASPECE

499

naha Rabule (iz 586. godine) prikazuje Krista, zabijena na kri,

odjevena u dugu ko~ulju, kolobij,
dugu tuniku bez rukava koja see
do ispod koljena. U VI. stoljeu,
prema tome, oblikuju se dvije tradicije koje e kroz nekoliko slijedeih stoljea (VI-X. st.) trajati
i meusobno se prepletati: 1. h el e n i s t i k i t i p raspetog Krista, koji je gol (oko pojasa ima
tkaninu, takozvanu ~ perizornu),
koji je mlad i bez brade, i 2.
orijentalni
tip
Krista,
odjevena ukolobij (colobium),
tip muevna i bradata Krista.
Oba tipa prikazuju Krista na
kriu uspravna, vodoravno ra~i
renih ruku, ivog, otvorenih oiju.
U XI. stoljeu bizantska ikonografija uvodi novi tip umirueg,
agonikog Krista, savijena tijela,
golog, s perizornom oko bokova.
Zapad isprva odbija ovu ikonografsku novinu (poslanici pape
Leona IX. spoitavaju je godine
1054. u Carigradu grkoj Crkvi).
Zapadna ikonografija nastavit e
- negdje due, negdje krae \eroz razdoblje romanike tip ivog

RASPEE

nije (poev!i oko godine 1160.), a

u Italiji kasnije (posljednji talijanski datirani .ivi. Krist je iz
godine 1238., a prvi talijanski datirani mrtvi Krist je iz godine
1236.). Promjena se zbiva u nizu
prijelaznih oblika: Krist zatvara
oi, sputa glavu na desno rame,
ruke mu se svijaju u laktu, tijelo
u boku, a noge se preklapaju, pa
se poetkom XIII. stoljea poinju zabijati samo jednim av
lom.Jedan avao je u Njema
koj oko godine 1230. pravilo; u
Italiji tek oko 1275. U Italiji e
jo dugo kroz XIII. stoljee ustrajati i bizantska morfologija na
kriu savijenog Kristova tijela
(tzv. bizantska krivulja). U podruju upornih bizantinizama, a
to je Venecija, sjeverni Jadran,
Istra, oblikovat e se oko godine
1300. karakteristian hibridni ik~
nografski tip: raspeti Krist s bizantskom krivuljom tijela, ali s

Krista, otvorenih oi ju, usprav-

nog, vodoravnih ruku, redovito

golog, ali sa ~irokom perizornom
oko pasa (sve rjee e se pojavljivati Krist na kriu odjeven u kolobij), a tom dostojanstvenom
Kristu, pobjedniku smrti (Christus triumphans), stavit e Zapad
u XI. stoljeu i kraljevsku krunu
na glavu. U raznim krajevima e
'e postepeno napultati kraljevska
kruna, koju e u XIII. stoljeu
definitivno zamijeniti patnika,
trnova kruna. Bitna se prom iena
na Zapadu zbiva oko godine 1200.,
kada se uvodi motiv mrtvog Krista na kriu. Ta promjena poinje u kontinentalnoj Evropi ra-

Raspinjanje. Majstor Dutuitske

Maslinske gore, 15. st.

RASPECE

soo

kontinentalnim novim nal!inom

pribijanja nogu jednim I!avlom.
Misticizam i emocionalnost u religioznom doivljavanju visokog
srednjeg vijeka (franjevaka literatura, Pseudobonaventurine Meditacije, Brigita vedska itd.) stvaraju atmosferu iz koje, osobito u
kontinentalnoj Evropi, nastaju tipovi bolnog razapetog Krista. Karakteriziraju ga svijanje tijela u
grevitim izlomljenim linijama,
verizmi II opisu muke, umiranja i
smrti, bolne krvave rane, ekspresivna oblil!ja. Vehementnu izraajnost Sjevera smirivat e na Jugu, u Italiji, najprije estetika trecenta, a zatim renesansa sa svo
jim antiknim idealima ljepote
ljudskog tijela i s anatomskim
studijem oblika, a ti e momenti
biti prisutni kada protureformacija i barok unesu u ovu temu
patetil!ku notu.
Osim Krista na kriu ulazi u ikonografiju Raspea i vaan niz povijesnih i alegoril!nih sudionika i
simbolil!nih znakova, a to su Bogorodica i sv. Ivan, Dobri i Zli
razbojnik, spuvonoh i kopljonola, satnik (centurion), Crkva i
Sinagoga, Sunce i Mjesec, Marija
Magdalena, Adamova lubanja,
vojnici, svete ene, idovi.
Uz razapetog Krista, koji je bitni
dio prikaza, s ovim se dodacima
oblikuje historijskic tip Raspea
(kada su to osobe koje su prema
izvje~taju iz Evanelja stvarno
sud jelovale prilikom raspea, npr.
dobri i zli razbojnik, Bogorodica
i sv. Ivan) ili se oblikuje .alegorijskic tip Raspea, koji interpretira smisao raspea (kada su uz
raspetog Krista prikazane personifikacije ili simboli, npr. Crkva
i Sinagoga, aneli koji skupljaju
Kristovu krv, Adamova lubanja).

RASPECE

BOGORODICA r sV. IVAN. Gotovo

redovito od VI. do XIV. stoljea
pod kriem se nalaze Bogorodica
(kriu s desne strane) i sv. Ivan
(kriu s lijeve strane). U najstarijoj teolo~koj interpretaciji Kristove smrti na kriu dominira misao da on umire ne samo dobrovoljno, nego da i sama njegova
smrt nastupa u trenutku koji je
htio, i da je Bogorodica pod kriem bila svjesna suradnica njegova poslanja. Stoga ona isprva
stoji uspravna, bez suza i znakova boli, ltovile, ona je aktivna
te moli i zagovara za spas ljudi.
No puka inspiracija, a po njoj
i poezija koja je una u liturgiju,
inzistira na njenoj ljudskoj, materinskoj boli. Zbog toga nastaje
niz ikonografskih nijansi njenih
stavova, gestikulacije i mimike
koji odrazuju njene misli i njeno
osjeajno stanje. U .sirskom tipu,
koji u ikonografiji Istoka traje od
VI. do XII. stoljea, a na Zapadu
se protee do XV. stoljea, Bo-

Maksimalna proiren prikaz raspea. Rim, S. Sabina. 5. st.

RASPEE

501

gorodica die pod svojim platem

obje ruke prema razapetome Kristu i moli (posreduje, zagovara)
za spas ovjeanstva. Sv. Ivan,
kao s-vjedok i komentator Kristove smrti, u jednoj ruci dri knjigu, a drugu ruku die u pozi govora, polae je na svoja prsa ili
na knjigu.
Od IX. stolje~a poinje prevladavati bolni tip Bogorodice i sv.
Ivana. Oni izraavaju tugu tako
da Bogorodica pod platem prinosi ruku s-vojim ustima, a !-van
na svoju ruku, obavijenu platem,
naslanja obraz ili podbradak. U
.kapadocijskom tipu njihove su
kretnje simetrine: oboje u tuzi
prislanja lice na jednu ruku; drugom rukom Bogorodica zazivlje
Krista, a Ivan drugom rukom
dri knjigu svjedoenja.

Od XIV. stolje~a u ikonografiji

Zapada poinje se razbijati simetrija njihova smjetaja, pa se oboje (Bogorodica i sv. Ivan) prikazuju samo na jednoj strani kria.
Od sada se Bogorodica, obuzeta
tugom, oslanja na sv. Ivana koji je pridrava - ili pak Bogorodicu pridravaju svete ene.
U XV. stolje~u u ikonografiju
Zapada ulazi novi motiv: Bogorodica se od boli onesvje~uje. U
rukama onih koji je pridravaju
ona klizi ili pada na tlo ili pak
sjeda na tlo. Pod konac XV. stoIje~a njeno srce probada simboliki ma boli. U kasnijim stoljeima motiv simbolikog maa
boli podravat ~e u ikonografiji
raspe~a pobonost i ikonografija
~ Bogorodice od sedam !alosti.
ZLI RAZBOJNlJt. (Mt 27,
44; Mk 15,27; Lk 23,39-43; Iv
19,18). Od dva razbojnika koja
su istodobno s Kristom bila osuena na smrt, jedan se pokajao i
Krist mu je obe~ao da ~e .jo danas biti s njime u raju. Drugi,
nepokajani razbojnik se Kristu
izruguje. Legenda je Dobrom razbojniku pridala ime Dizma (Dysmas), a ikonografija ga prikazuje
Kristu s desne strane; Zlog razbojnika nazivlje Gestas, a ikonografija ga prikazuje Kristu s lijeve strane. Aneo uzima i odnosi
u raj duu Dobrog razbojnika
(ona izlazi iz njegovih usta u
obliku malog, golog djeteta); Zlom
razbojniku uzima duu avao.
Bizantska ikonografija redovito
prikazuje razbojnike zabijene na
kri koji je oblikom jednak Kristovu kriu (to isto ini i talijanska ikonografija), a ikonografija
prekoalpske Evrope esto razlikuje egzekuciju razbojnika od saDOBRI I

Raspee

na .Y - kriu. Perugia,

Gal. nazionale, 13. st.

RASPEE

IlASPECE

502

mog Kristova raspe~a. i to obil!no: a) oblikom krih (poput slova T: -+ kri, crux commissa);
b) time Jto su za kri vezani konopima, a ne pribijeni I!avlima;
e) to gdjekad imaju zavezane ol!i,
i d) to su im ruke savite iza
prel!ke kria. Dobri se razbojnik
razlikuje od Zloga time to je
najl!e~e lijep, mlad i bezbrad, JtO
okre~e glavu prema Kristu i Jto
se na kriu ne mui, dok je Zli
razbojnik ruan, star, bradat, to
okre~e glavu od Krista i to se
sav grl!i u mukama.
Prikaz Dobrog i Zlog razbojnika
ulazi u ikonografiju s prvim pojavama Raspe~a (vratnice u S.
Sabina u Rimu, V. stolje~e).
SPUVONOA I KOPLJONOA. (Mt
27,34; Mk 15,36; Lk 23,36; Iv
19,29-30). Evanelje izvjetava
da su ustima Kristovim, koji je
zbog gubitka krvi patio od ei,
prinijeli na motki nataknutu spuvu
koja je bila natopljena octom i
ui. Na temelju ovog izvjetaja
stvara se u ikonografiji raspea
lik spuvonoe. Legenda mu pridaje ime Stefaton (Stephaton). a
tipologija u njemu vidi predstavnika :Zidova. Ikonografija ga,
stoga, postavlja s lijeve strane
kria. Kod antiknih izvrenja kazne smr~u bio je obiaj da se
osuenima na kri skrate muke
razbijajui im maljem kosti, kako
bi im se ubrzala smrt. Rimski
vojnici su dvoma razbojnicima
slomili kosti, ali Kristu, budui da
je ve bio izdahnuo, jedan je vojnik kopljem probio bok, pa je iz
rane potekla krv i voda. Na temelju ovog izvjetaja stvara se u
ikonografiji lik kopljonoe, koga
legenda nazivlje imenom Longin
(Longinos), a tipologija ga smatra
predstavnikom pokrtenih pogana.

RASPECE

Ikonografija ga, stoga, stavlja s

desne strane kria. Spuvonoa i
kopljonob pojavljuju se u ikonografiji raspea ve od VI. stoljea.
SATNIK (cemurion). (Mt 27,54;
Mk 15,39; Lk 23,47; Iv 19,24).
Kopljonou, nazvanog Longin, nadalje, srednjovjekovna legenda
poistovjeuje s onim rimskim satnikom koji se je u asu Kristove
smrti obratio, uskliknuvi: .Zaista, ovo je sin Bojil No legenda
opisuje satnika Longina kao slijepca kome u asu probadanja
Kristova boka kapi Kristove
krvi padaju u oi i vraaju mu
vid. U ikonografiji as obraenja
objanjava svitak s natpisom:
.Vere Filius Dei erat iste< (.Zaista, ovaj bijae Sin Boji) to
ga satnik dri u ruci, a as u
desnog povratka vida tumai gestikulacija njegove ruke. U ikonografiji se kadto Longin kopljonoa poklapa s Longinom satnikom, a katkad su to dva odvojena lica.
CRKVA (ECCLESIA) I SINAGOGA. Od
IX. do XV. stoljea pojavljuju se
pod kriem i dva enska lika, simetrino, kao antitetiki par. To
su personifikacije Novog i Starog
zavjeta: Crkva (Ecclesia), koja
nastaje i stoji Kristu s desne strane, i Sinagoga, koja odumire i
stoji Kristu s lijeve strane. Crkva,
esto okrunjena, u jednoj ruci dri
motku sa zastavicom (na zastavici je znak kria), a drugom rukom dri kale u koji tee krv iz
Kristova boka. Sinagoga ima oi
pokrivene povezom, koji je simbol njene sljepoe za Kristovu
istinu, a u ruci dri slomljeno
koplje i druge atribute.
SUNCE I MJESEC. Prikazu ju se poevi od VI. stoljea lijevo i de-

RASPEE

503

sno iznad kria; ~esto su antropomorfno oblikovani - kao ljudski obrazi ili kao alegorijski likovi.
MARIJA MAGDALENA, pokajana
grenica (~ Magdalena suzama
pere Kristove noge), prikazuje se
pod kriem kako kle~ei i plaui
grli ili ljubi kri, a katkada i kako svojom kosom brie Kristovu
krv koja kaplje niz kri.
ADAMOVA LUBANJA. Po srednjovjekovnoj legendi Kristov kri na
Golgoti bio bi usaen na mjestu
gdje je Adam bio pokopan. Misao da je grijeh, kome je zaetni
kom bio Adam, otkupljen Kristovom rtvom na kriu predoe
na je u ikonografiji tako da Kristova krv pada na Adamovu lubanju pod kriem ili na Adamov
kostur u grobu, ili pak tako da
Adam u grobu klei i die sklopljene ruke prema Kristu, ili da u
kale skuplja Kristovu krv.
ANELI.

N a starijim prikazima
(prije XIV. stoljea) dva se ane
la simetrino iznad vodoravne
grede kria klanjaju Kristu. Ruke
su im pokrivene ~ mapulom. Na
prikazima XIV. stoljea, osobito
u talijanskoj ikonografiji, dva ili
tri anela lebdei skupljaju u kalee krv iz Kristovih rana. Katkada drugi aneli letei iskazuju
tugu plaem i gestikulacijom. Na
velikim prikazima raspea jedan
"neo odnosi u nebo duu dobrog razbojnika, a avao odnosi
duu drugog, nepokajanog, zlog
razbojnika.
VOJNICI (Mt 27,35; Mk 15,24; Lk
23,34; Iv 19,23-24; Ps 22,19).

Cetiri rimska vojnika noem rdu

Kristove haljine da ih meu so-

RASPELO

bam razdijele ili - to je ee

- sjede na tlu i bacaju kocku da
ona odlui kome e pripasti Kristova _neivena haljina. Ovaj detalj s vojnicima poinje ve od
VI. stol jea (Rabulin kodeks). U
kasnom srednjem vijeku, pod utjecajem crkvene drame, vojnici-kockari karikirani su kao odrpanci, runih, glupih ili zloina
kih obraza i kominih gesta. U
velikim prikazima raspea kao
masovnog prizora (osobito u XV.
i XVI. stoljeu) rimski vojnici
na~;upaju i kao konjanici oko
kriza.
SVETE ENE. (Mt 27,55-56; Mk
15,40-41; Lk 23,49). One stoje
uz kri, tuguju ili pomau pridravati Bogorodicu u njenoj boli.
ZIDOVI. U kasnom srednjem vijeku (XV. stoljee) u velikim, masovnim prizorima raspea nastu-

paju Zidovi kao predstavnici farizeja i vijea velikog sveenika,

koji raspravljaju pod kriem. Karakteriziraju ih semitske fizionomije, kape, gestikulacija, a katkad ih oznauje i zastavica sa
znakom korpiona.
BF
Raspelo (lat. immago CruciJixi
.slika, lik Raspetoga, o kri pribodenoga [( crux .kri + Jigere pribosti, zabiti]). Liturgijski i devociona!ni predmet (kip
ili slika) koji prikazuje kri s
pribijenim Kristovim tijelom (za
razliku od ~ kria = kri bez
Krista, i ~ raspea = ikonografski prikaz raspinjanja Krista na
kri).
Krist prikazan raspet na kriu
javlja sc relativno kasno u kranskoj umjetnosti. Prve, vrlo rijetke prikaze nalazimo u V. stoljeu, ali ne samostalne, nego apli-

RAVNALO

504

cirane u ikonografskom nizu ili S

drugim prikazima (vratnice crkve
sv. Sabine u Rimu i ponegd je na
relikvijarima). Od VIII. do X.
stol jea vrlo je est slobod an kri
s prikazom raspea u obliku preklopnog kria-relikvijara, koji se
nosi obje~en oko vrata (-+ pektoral), a tako i na emajlnim oblogama relikvijara, knjinih poveza
i drugog sitnog inventara. Krist
na kriu slobodan i vi~e-manje
monumentalan poinje se javljati
tek u doba romanike (od X. stoljea), i to u zidnom slikarstvu
i u skulpturi iznad trijumfalnog
luka (-+ raspeinica), a vrlo su
este i kombinacije tzv. slikanog
raspela. Od XIII. stoljea dalje
poinje se stavljati na oltar i nositi u procesijama malo raspelo od
metala. (Kri bez Krista nosio se
inae u procesijama jo~ od V. stoljea.) Od XIV. do XVI. stoljea
redovito mu je mjesto na oltaru,
ispred -+ retabla, a od XVII. stoljea na -+ tabernakulu. Kao devocionalni predmet esto se javlja
u privatnim kuama na zidu ili
AB
kao privjesak.
Ravnalo. Tesarsko kutno ravnalo
jedna je od redovitih oznaka sv.
Tome Apostola, graditelja nebeske
palae za Gondofora.
MG
Razbojnik: -+ bijeg u Egipat (legenda o razbojnicima); -+ raspee
(Dobri i Zli razbojnik); -+ Posljednji sud.
Razboritost -+ kreposti
Razdvajanje voda: -+ prijelaz preko Crvenog mora; -+ Jozua, prijelaz Izraelaca preko Jordana;
-+ Ilija, prorok (razdvaja udarcem pla~ta vode Jordana); -+ Eli-

REDOVNICI

zej, prorok (razdvaja

plaha vode Jordana).

udarcem

Raanj -+ ro~tilj
Rebeka na zdencu (hebr. ribqiih
metatezom od birqiih krava l?]).
(Post, gl. 2). Abrahamov sluga
Eliezer polazi u pro~n ju vjerenice
Abrahamovu sinu Izaku. Pod u
desnim znakom nae je na zdencu. Susret s Rebekom prefiguracija je -+ Navje~tenja. U ikonografiji renesanse i baroka ovaj je
prizor esto bio pretekst za pastoralne motive sa stadima ovaca,
deva, domaih ivotinja. (-+
Abraham; -+ Izak).
BF
Red, sveti (lat. ardo sacerdotalis,
-+ presbyteratus sveeniki red,

prezbiterat). -+ Sakrament kojim se -+ akonu podjeljuje vlast

i sluba -+ sveenika. Vanjski
znak (forma) kojim se taj sakrament podjeljuje jest -+ polaganje
biskupovih ruku na glavu reeni
ka. (-+ Hijerarhija, sakramentaIAR
na).
Redovnika odjea: -+

habit

Redovnici (slat. regulares [( regula .pravilo] koji ive po pravilu ireligiosi poboni, Bogu
odani). Kolektivno ime za klerike osobe (mu~ke i enske) koje
su poloile tri zavjeta: siroma~
tva, poslu~nosti i ~istoe, te ive
zajednikim ivotom u -+ samostanu. Redovito nose naziv po
svom osnivau, o kojem ovisi
svrha, red i stil ivljenja. Institucija redovnitva veoma je stara,
a u raznim oblicima poznaju je
sve religije visokih civilizacija.
Kdansko redovni~tvo javlja se u
III. stoljeu, a veoma je razvi-

REDOVNICI

REFEKTORIJ

505

jeno u IV. stoljeu. Redovnici tog

razdoblja ive u pustinjama, individualno ili kolektivno, ali bez
neke jae organizacije, a osnivai
su im sveti _ Pavao Pustinjak,
sveti _ Antun Opat i sveti Atanazije. Prvo sustavno pravilo
na Istoku napisao je sv. Bazilije
u IV. stoljeu (bazilijan.i), a na
Zapadu sveti _ Benedikt u V.
stoljeu (benediktinci). Na Istoku
je to pravilo ostalo jedinim redovnikim pravilom sve do danas. Na Zapadu se pak javlja niz
novih redovnikih pokreta (redova), a javljaju se uvijek na raspadu jednog drutvenog ili kulturnog sustava kao reakcija na postojee stanje u samom redovni~
tvu ili drutvu i kao traenje novih rjdenja. Tako u XI. stoljeu
nastaju reformatorski pokreti unutar benediktinskog reda: _ kartuzijanci (1084., osniva sv. Bruno), _ cisterciti (1098., osniva
sv. Robert, reorganizator sv. Bernard iz Clairvauxa, a 1663. jo~
jednom reformirani kao trapisti).
U XII. stoljeu nastaje nekoliko
redova na temelju pravila (regulae) svetog _ Augustina (_ premonstrati, ~ enzi, 1120.; gilbertinci, 1148.) i niz kriarskih redova
kojima je bio cilj osloboen je Svete
zemlje od Arapa: _ hospitalci
(ivanovci), 1104.; -Hemplari (bojaci), 1119.; _ Teutonski vitezovi, 1190., koji su kasnije sumirani vie u simboliki Malteki
red. U XIII. stoljeu nastaje nekoliko tzv. prosjakih redova
(ispravniji im je naziv propovjedniki, jer im je to bila prvotna
namjena), koji Se ukljuuju ui
vot novoformiranih gradova u
Evropi i tako tvore prekretnicu od
pustinjakog na drutveni ivot
redovnika: _ franjevci, 1208.;

dominikanci, 1215.; _ karme1210.; augustinski ererniti,

1256. U XVI. stoljeu nastaje nekoliko redova, koji e biti nosioci
protureformacije: teatinci, 1524.;
barnabiti, 1530., i najjai od njih
_ isusovci, 1540. (osniva Ignacije Loyola). U XVIII. stoljeu
nastaje nekoliko karitativno-prosvjetnih redova: pasionisti, 1741.;
redemptoristi, 1732.; oratorijanei,
lazaristi, sulpicijanci. U XIX. stOljeu nastaju salezijanei (osniva
Don Bosco).
Sve redovnike moemo uglavnom
podijeliti u dvije skupine: monasi, (erernite, pustinjaci), koji ive odvojeni jedni od drugih i od
drutva, icenobiti (samostanei),
koji ive zajedno i prisutni su u
drutvu. No granice izmeu jednih i drugih teko je povui.
Svrha i nain ivota pojedinih
redova imali su kroz povijest jak
utjecaj na prostornu organizaciju
njihovih mjesta stanovanja, a posredno i na iru prostornu organizaciju.
Vanjski znak njihova prepoznavanja i razlikovanja jest odjea.
(_ Habit; i str. 506)
AB
liani,

Reenje (lat. ordinatio .redanje,

reenje, naredba; otaki lat. =
ureenje
[crkve], postavljanje.
[sveenika, biskupa]). Obred (geste i rijei) kojim se podjeljuju
stupnjevi sveenikog _ reda.

AB

Refektorij (slat. refectorium mjesto za okrepu, blagovaonica < reficere >opet uiniti; okrijepiti).
U samostanima, prostorija neposredno uz kuhinju za zajedniko
blagovanje. Stolovi i klupe redovito su nanizani uza sve zidove.
Na elu je obino sveaniji stol

CJSTERCIT

TRECi".EDf\;':

tWEDIKTI:,:,!\

Vrste

redovnikog

odijela

REGut.A

507

za starjeine i goste, a uz uzdu!ne zidove po asti i starosti sjede

ostali redovnici. U zidu koji refektorij dijeli od kuhinje nalazi se
prozor, esto s okretnim bubnjem,
kroz koji se dodaje hrana. Na
akustiki najpogodnijem mjestu
obino se nalazi mala propovjedaonica s koje za vrijeme jela jedan redovnik, ili vi~e njih na
smjene, ita pravilo reda i druge
poune tekstove i odredbe. AB
Regula (lat. Tegula .letva; mjerilo, ravnalo, pravilo). Propisi i
pravila !ivota koje donosi osniva nekog reda (-+ redovnici), a
potvruje ih papa, te su obvezni
za sve lanove odnosnog reda.
AB

Rekoncilijacija (lat. Teconciliatio

.pomirenje < TeconciliaTe [< Teopet

concUiare

sastaviti,

ujediniti] .opet sloiti). Obred

kojim se oskvrnjeno (-+ sakrilegij) ili -+ profanirano sveto mjesto ponovno vraa u crkvenu upoAB
trebu.
Relikvijar (slat. TeliquiaTium, prema Teliquiae .ostaci; moi). Mo
nik, spremnica u kojoj se uvaju
ili izlau ostaci kostiju, od jee ili
predmeta vezanih za pojedine
svece ili kakve druge svete moi
(~ relikvije). Izrauje se od raznih materijala, naje~e od plemenitih: srebra, zlata, kristala,
bjelokosti, ali i drva. Obino su
monici bogato umjetniki ukra~eni, a poprimaju oblik dijela tijela ije ostatke uvaju (oblik
poprsja za kosti glave, oblik ruke, stopala, prsta; ili oblik kria
kad je rije o ostacima Kristova
kria), arhitektonskih oblika kue
ili crkve, oblik pokaznice i sl.

RELIKVIJB

u rukama neke osobe ili

ophodu redovito oznauje
prijenos moiju ili posvetu neke
MG
crkve.

Monik
no~en u

Relikvije (lat. Teliquiae [posmrtni] ostaci; moi). itavo tijelo,

jedan njegov dio ili pak samo
estica nekog sveca ili blaenika
iji je kult od Crkve odobren. U
~irem smislu to su i predmeti koji
su s tom osobom bili u uskoj vezi
(odjea) ili pak sredstva kojima
su mueni. Budui da se tim ostacima pridaje udotvorna mo, u
slavenskim su jezicima dobili naziv moi. uvanje .ostataka. muenika datira jo u doba katakomba, kada su muenika tjelesa
pohranjivali u arkosalije ili sarkofage. Praksa se ubrzo prenijela
i izvan Rima. Kad su zavrili progoni krJana, u nedostatku itavih
tjelesa, stavljali su se pojedini njegovi dijelovi u posebne kutije
(-+ monik) i bili aeni kao da
je tu itavo tijelo. Kad je u vrijeme barbarskih provala bio otean pristup muenikim tjelesima
u sarkofazima izvan gradskih zidina (gdje su se naje~e nalazila
groblja), poeli su - najprije u
Rimu, a zatim i drugdje - tjelesa muenika iz groblja extra
mUTOS (.izvan zidina) prenositi
"intra muros (unutar zidina,

tj. u grad) i u njihovu ast graditi posebne crkve. Takav sc prijenos naziva -+ translacija. Ta
je praksa nastavljena u svim krajevima Evrope, a iz podruja gdje
nije bilo gradova relikvije su se
prenosile u Rim. (Tako i Ivan
Ravenjanin prenosi iz Ilirika pred
dolaskom Slavena relikvije u Rim.)
Kako je od najranijih vremena u
kr~anstvu uvedena praksa da se
-+ misa slui nad grobom mue-

REMIGI]E

50S

nika, u doba kada .svjeih. muenika vie nije bilo a crkve se

sve vie gradile, iz Rima su se u
svaku novu crkvu slala isprva
tjelesa, a zatim dijelovi, pa kasnije
i samo estice pojedinih muenika
koje bi se ugradile ispod oltara
ili u oltar. Grob s moima u ranom srednjem vijeku nalazio se
redovito ispod podnoja oltara.
Iz toga e nastati ~ konfesija, a
kasnije ~ kripta. Potkraj XI.
stol jea sanduci s moima poin ju
se smjetati iza oltara, i to u
zraku izmeu oltara i zida apside, a nazivaju ih martyrium. Neto kasnije moi prelaze u sklop
stupia koji nose ~ menzu, od
XV. stoljea u sam oltar, pod ~
supedanej ili u ~ stipes; od Tridentskog pak koncila, potkraj
XVI. stoljea, prelaze u malu kamenu plou na sredini ~ menze
(~ petra sacra). tovanje moi
osobito je cvjetalo u XII. i XIII.
stol jeu (na njima se esto temeljilo ak i osnivanje gradova), to
je izazvalo veliku potranju, a
time i produkciju moi, pa su
se u nedostatku autentinih esto
proizvodile lane moi, a nerijetko i vrlo bizarne .moi., kao
npr. pero s krila anela Gabrijela ili ljestve koje je u snu vidio
patrijarh Jakov. U to su doba
moi bile vrijedan predmet trgovine i kraa, pa ak i malih ratova gradova izmeu sebe za pojedine vanije moi. Od Tridentskog koncila nadalje svaka relikvija mora imati tzv. autentiku,
to jest potvrdu izdanu od viih
crkvenih vlasti da je relikvija
autentina.

AB

Remigije, sveti (lat. Remigius).

Biskup u Reimsu (V. stoljee).
Postao je biskupom u dobi od

RESPONZORI]

dvadeset i dvije godine. Nije bio

samo ovjek velika znanja i ugleda ve uven i zbog svoje velike
svetosti ivota. Franaki kralj
K10dvig iskazivao mu je veliko
potovanje i pruao mu trajnu
zatitu u njegovu radu za Crkvu.
God. 496. za vrijeme bitke, suoen s tekim porazom, Klodvig se
utee za pomo u Boga svoje
kranske supruge, kraljice Klotilde. Ratna se srea okrenu, i on
pobijedi. Da ispuni svoje obea
nje, zaiska od Klotilde da ga
odvede Remigiju. Ovaj ga pripremi za krtenje i u noi Velike
subote 496. g. sveano obavi obred
krtenja. Kraljevo obraenje uvelike pomoe djelu sv. Remigija.
Glavninu svoga djelovanja usmjeri on na borbu protivarijanstva.
Plemenit njegov znaaj i razloitost dokazivanja obrati mnoge
s toga krivovjerja. Sv. Remigije
stee naslov otac Boje Crkve u
Francuskoj.. Poto je sluio kao
biskup u Reimsu sedamdeset i
dvije godine, preminu u GospoMG
dinu.
Reparata, sveta (lat. Reparata).
Muenica, zatitnica Firenze (III.
stoljee). Dijete plemike obitelji,

podrijetlom iz Cezareje u Palestini. Muena je kao kdanka

kad joj je bilo tek dvanaest godina, za Deci jeva progonstva. Legenda pria kako je pogubljena
maem nakon dugotrajnih i raznovrsnih muka. Kad je umirala,
kae legenda, vidjelo se kako joj
dua u obliju golubice leti prema
nebu. Uvijek se prikazuje kako
joj dula u liku golubice izlazi iz
MG
usta.
Responzarij (otaki lat. responsorium .stih psalma [koji pjeva

1U!TABL

509

pojedinac] ( respondere .odgovarati). Sitan dio _ brevijara

sastavljen od dijelova psalama
koje naizmjence pjevaju ili itaju
dva pjevaa, tako da jedan pjeva
stihove psalma, a drugi (kao odgovor) ponavlja jedan stih koji
je nosilac teme responzorija i dana. Pjevaju se nakon itanja (lekcija) u _ matutinu i u malim
_ horama nakon psalama. AB
Reubl (franc. retable ( Ipanj. retablo ( kata!' retaule ( stkata!'
reataule <slat. retrotabulum <retro .straga + tabula .daska,
ploa). Nadgradnja postavljena
iza i iznad menze oltara, koja
istodobno tvori i okvir i postolje
za oltarnu sliku; _ pala.
Poeci mu datiraju u vrijeme pOtkraj XI. stoljea u nosau koji
je imao svrhu da podrava - relikvije, koje su se tada poele
smjetati u zraku izmeu oltara i
zida apside. Kasnije se taj nos~
ukraava slikama (diptih, triptih,
poliptih), iz ega e se u doba
gotike razviti _ krilni oltar, a u
renesansi i baroku arhitektonski
oltar sastavljen od arhitektonskih
elemenata (stupova, vijenaca, valuta itd.) unutar kojih je na sredini smjetena glavna slika (=
pala) ili kip, a u perifernom dijelu kipovi svetaca u donjem dijelu te anela i kerubina u gornjem dijelu; na samom pak vrhu
obino je prikazan Bog u slavi ili
neki simbol Trojstva. (_ OItar).
AB
(lat. rhe/orica < gr.
[tekhne] govornika
vjetina, govornitvo): _ artes
liberales
Retorika

rhiitorik~

llmJAL

Reverenda (slat. 'nJerenda ['Vestis] [odjea] koja se ima a

stiti, potivati), prema lat. re'Vereri .potivati, astiti): _ talar
Riba. Najde je riba simbol Krista. To je zbog toga tO pet slova
od kojih je sastavljena grka rije ikhthys .riba tvore monogram od poetnih slova grkih rijei: Usous Kristos Theou Hyios
Sadr, to znai: .Isus Krist, Sin
Boji, Spasitelj. U tom smislu
simbol ribe esto se upotrebljava
u ranoj kranskoj umjetnosti i
knjievnosti. No, riba se upotrebljava i kao simbol krtenja, jer
kao to riba ne moe ivjeti izvan
vode, tako i kranin moe biti
spaen samo preko krsne vode.
U renesansnom slikarstvu riba se
pridijeva kao oznaka Tobije, jer
je pomou ribI je ui vraen vid
njegovu ocu. Ona se kao simbol
pridaje i sv. Petru, jer je bio ribar, a i sv. Antunu Padovanskom,
jer je on propovijedao ribama.
Riba objeena na biskupski hap
atribut je sv. Zenona.
-:-t' Hljebovi i ribe; -Jo poziv apostola
Petra i Andrije (ribolov); -. Tohija; -+
Jona prorok (simbolina. riba) j .... Po
sljednja veera.

MG
Rijeka. Prema drevnim predajama, postojale su etiri svete rijeke: Pion, Gihon, Tigris i Eufrat.
Vjerovalo se da su tO etiri rijeke
raja zemaljskoga te da izviru iz
jedne stijene. U tom smislu upotrebljavaju se simboliki za etiri
Evanelja Ito proistjeu od KriMG
sta. (_ Zemaljski raj.)
Ritual (slat. rituale .ono Ito pri.
pada obredu, obredno, prema
lat. ritus .obred). Liturgijska
knjiga koja sadri upute i obrede

RODA

ROENJE

510

za dijeljenje sakramenata, blagoslovina i egzorcizama, koje ima

pravo dijeliti sveenik. Hrvatski
se ta knjiga naziva obrednik. Prvi
ritual tiskan je u Rimu 1614., a
sastavljen je od dijelova nekada~njih -+ sakramentara, -+ benedikcionala i -+ procesionala, te
je postao obvezatan za svu zapadnu Crkvu. U pojedinim krajevima rituali su se javljali i ranije, jo~ potkraj XIV. stoljea, a
osobito se brzo ~ire u XV. stoljeu.
AB

(Mt 1,25 i 2,1; Lk 2,1-7). Evangovore kako se je sveti -+

Josip s -+ Bogorodicom, koja je
bila trudna, zaputio iz Nazareta u
svoj zaviajni grad Betlehem, radi
popisa puanstva ~to ga je naredio car August. Kako nisu nam
mjesta u konai~tima, prenoili su
u jednoj tali kraj grada, gdje je
Bogorodica rodila Isusa, povila ga
i poloila u jasle.
elja

Roda (Ciconia). Roda je simbol

razboritosti i budnosti, pobonosti i istoe. Ona se povezuje s
Navjdtenjem, jer kao ~to roda
navije~ta dolazak proljea, tako i
Navje~tenje pretkazuje dolazak
Krista. Moda suvremena evropska predaja po kojoj rode donose
novoroenad njihovim majkama
potjee od povezivanja rode s Navjehenjem.
MG
Roenje Bogorodiino. Sv. Ana,
ena sveenika Zaharije, Bogorodiina majka, lei ili sjedi u po-

stelji. Poslu~.uju je sluavke, dodaju joj vr s vodom, primalje

kupaju novoroene, ene donose
darove. esto sv. Ana sjedi u postelji i moli itajui iz molitvenika, a golo dijete joj lei u krilu.
Od XVI. stoljea u prizoru rodenja Bogorodiina pojavljuju se
iandeli.
BF
Roenje Kristovo. Isprva svetkovina 6. L, pod papom Liberijem
(godine 534.) premje~tena na dan
25. XII., na zimski solsticij, da
bi se potisnulo svetkovanje poganskih Saturnalija i kult boga
Mitre.

Roenje

Kristovo. Majstor Dutuitske Maslinske gore, 15. st.

I k o n o g raf i j a roen ja Kristova osim motiva iz kratkih tekstova kanonskih Evanelja, crpila
je i motive iz apokrifa: tako su
iz Jakovljeva protoevanelja (gl.
XVIII-XX) i iz Pseudornatejeva
evanelja (gl. XIII) preuzeti ovi
motivi: 1. spilja u kojoj se zbiva
roenje; 2. svjetlost u spilji; 3.
primalja Zelomi, koju Josip dovodi iz Betlehema i koja vjeruje
u Bogorodiino djevianstvo, i
primalja Salome, koja ne vjeruje

ROENJE

u Bogorodiino djevianstvo pa
ga provjerava, a ruka joj usahne.
Ruka joj ozdravi kada, na savjet
anela, dotakne pelene Djetetove.
Iz Pseudomatejeva evanelja (gl.
XIV) preuzet je motiv tale, u
koju trei dan prelazi Bogorodica
iz spilje, a tako i motiv vola i
magarca koji se klanjaju Djetetu
po
u jaslama. Time su se Pseudomateju ispunile rijei
proroka Izaije: Vol poznaje svoga vlasnika i magarac jasle svoga
gospodara ... (Iz 1,3). Srednjovjekovna simbolika vidjela je pod
likom vola neznaboce, a pod likom magarca Zidove. Iz legende
Simona Metafrasta (X. st.) preuzet je motiv kupanja Djeteta nakon poroda.
Na ikonografiju roenja Kristova
djelovale su i teoloke rasprave,
npr. da li je Bogorodica rodila
na prirodan nain, tj. u bolovima
(pa se stoga nakon poroda mora
odmarati, leati na slamnjai) ili
je ona kao .djevica prije poroda,
u porodu i poslije poroda rodila
bezbolno, pa moe sjediti ili kleati i klanjati se novoroenome
Kristu. Na ikonografiju je utjecala i knjievnost mistika, osobito u visokom srednjem vijeku.
U ikonografskim ciklusima, kao
uvod u glavni prikaz roenja Kristova, pojavljuje se ve od V.
stoljea prizor:
PUTOVANJE U BETLEHEM. Bogorodica jai na magarcu, koga vodi
Josip ili jedan od apokrifnih Josipovih sinova, ili aneo (Jakovljevo protoevanelje XVII, 2).
U kasnom srednjem vijeku, pod
utjecajem crkvenih drama, nastaje
prizor:

BOGORODICA I SV. JOSIP TRAE

1I:0NAln. U pukoj, veristikoj

511

ROENJE

interpretaciji tog motiva gostioniarka grubo odbija Bogorodicu

i sv. Josipa.
Ikonografiju roenja Kristova mogli bismo svrstati u etiri tipa:
1. StarokrSanski tip IV-V. stoljea, koji se nalazi na sarkofazima i na freskama katakomba.
Krist lei u koari ili na postolju
pod nadstrenicom u kolibi. Vol i
magarac griju ga svojim dahom.
Bogorodica sjedi.
2. Bizantski tip, od VI. stoljea
nadalje. To je zapravo puki tip
kranskog Istoka (Sirije) koji je
preuzela bizantska ikonografija.
Prizor se zbiva u spilji, gdje Krist
lei na postolju. Klanjaju mu se
vol, magarac, aneli i gotovO redovito pastiri. Bogorodica se nakon poroda odmara na ovalnoj
slamnjai ili na krevetu. Sv. Josip sjedi. Dvije ene kupaju Dijete. Nad spiljom je velika zvijezda, koja mlazom svjetla obasjava Dijete.
3. Bizantski tip " preradbama Zapada. Bizantski tip iri se u VII-VIII. stoljeu preko Ravenne i
june Italije na Zapad, gdje u
ikonografiji roenja Kristova ostaje mjerodavnim sve do XIV.
stoljea. Zapad prerauje bizantsku formulu, pa na Zapadu npr.
esto izostaje motiv kupanja Djeteta. Taj se motiv tokom XIII.
stoljea poinje openito naputati
u prekoalpskoj Evropi, a u XIV.
stoljeu opet ga prihvaa talijansko slikarstvo i kiparstvo (Giotto
i Pisanei). Nakon VIII. stoljea
motiv usahlih Salominih ruku
javlja se samo iznimno. Bogorodiinu slamnjau zamjenjuje od
XII. stoljea najee postelja.
Dijete lei u jaslama, koje katkada dobivaju oblik sarkofaga,

ROENJE

512

pletene ko~are (Andrija Buvina,

vratnice u Splitu) ili se - prema
spekulativnoj koncepciji koja ve
u novoroenom Kristu vidi rtvu
- jaslice u XII. stoljeu pretvaraju i u oltar na kome lei Dijete (Francuska), a pretvaraju se
ak i u kale s patenom na koju
je poloen novoroeni Krist (XIII.
stoljee, freske u Vrzdcncu, Slovenija). Isti duh simbolizma pretvorio je i posude u kojoj se kupa
Dijete u oblike krstionica. Od
XIII. stoljea Bogorodiine stavove i geste motivira sve nijansiranija osjeajnost pa ona vi~e ne
lei, nego sjedi na leaju te najprije poinje promatrati Dijete,
zatim pruati ruku za njim, potom ga milovati i konano ga
uzimati II naruaj.
4. Zapadnjaki tip klanjanja (adoracije). Nastaje u drugoj polovici
XIV. stoljea. Bogorodica klei
sklopljenih ili prekr~tenih ruku i
adorira golo Dijete, koje lei. Dijete lei na okrajku njena plata,
na pregdti slame ili u jaslicama.
Djetetu se klanjaju aneli, pastiri,
vjernici ili portretirani naruitelji
slike. Sv. Josip sjedi i podupire se
o hap, ili moli, ili se kleei klanja. Od poetka XV. stoljea sv.
Josip ne~to radi: on npr. kuha
juhu, pri jaia, daje maki da polie licu, dri svjetiljku. Prizor
se zbiva u planinskom krajoliku,
u ru~evini zgrade, u trijemu, pod
nadstre~nicom zapuhene ~tale. Vol
i magarac lee. U zraku su korovi anela, koji pjevaju. U pozadini se katkad vidi prizor: ~
Navje~tenje pastirima, ili u prizor
roenja Kristova ulaze u XV-XVI. stoljeu pastiri, koji donose darove.
Na novu ikonografiju rodenja
Kristova djelovale su nova po-

ROK

bonost vremena, vienja sv. Brigite vedske iMeditacije PseudoBP

bonaventure.
Roenje sv. Ivana Krstitelja i nadijevanje imena. Otac sv. Ivana
Krstitelja, sveenik Zaharija, nijem, pie ime djeteta na tablici ili
na svitku (Johannes erit nomen
eius, .Ivan e biti njegovo ime)
i pokretom ruke odaje da mu se
toga asa vratio dar govora. Elizabeta, njegova ena, majka sv.
Ivana Krstitelja, lei, rjee sjedi.
Katkada joi (prema jednoj vrlo
staroj legendi) pomae ~ Bogorodica i preuzima iz Elizabetinih
ruku malog Ivana. Slukinja kupa
dijete u kadi, a ta je obino nalik
na krstionicu (jer se u njoj kupa
.Krstitelj. l).
BF

Rogoz (Typha). (a!). Rogoz je

neugledna, gusto zbijena priprosta
biljka ~tO raste pokraj vode. Zbog
tih svojih odlika postala je slikom
mnotva vjernika to provode
skroman ivot prihvaajui uenje
Crkve, koja je izvor ive vode.
To se tumaenje oslanja na rijei
knjige o Jobu (8,11): .Izvan movare zar e rogoz nii? Zar e
bez vode trstika narasti? Kako
je djetece Mojsije nadeno u koarici od rogoza (a Mojsije se smatra pralikom Kristovim), rogoz se
tumai kao simbol mjesta odakle
dolazi spasenje.
MG
Rok, sveti (lat. Rochus). Zatitnik
oboljelih od kuge (XIV. stoljee).
Rodio se u Montpellieru u Francuskoj. Kako je na tijelu imao
mrlju II obliku kria, smatrali su
da je predodreen za redovniki
ivot. Nakon smrti svojih roditelja razdijelio je sav svoj imetak
i zaputio se na hodoae u Rim.

ROK

513

ROKETA

gradiu zvanom Aquapendente

zatee stanovnihvo pogoeno ku-

gom. Sv. Rok Se smjesta prihvati

njegovanja bolesnika, a ta je briga
bila tako uspjena te su se mnogi
oporavili. Posljedica toga bila je
da je sv. Rok poeo vjerovati kako mu je posebno ivotno poslanje pomagati oboljelima od kuge.
Iao je od grada do grada gdje
bi god harala kuga i pomagao
rtvama. Nakon mnogo godina
takve slube bude i sam zaraen
kugom u gradu Piacenzi. Povukao
se u umu sam da ondje umre. No
njegov ga vjerni pas nije htio napustiti. Donosio bi mu svaki dan
po jedan kruh. Naposljetku se tOliko oporavio da je mogao krenuti natrag u svoj rodni Montpellier. Bolest ga je bila izmijenila
toliko te ga nitko nije prepoznao.
Uhien je kao uhoda i doveden
pred suca, a taj je, sluajno, bio
sam njegov ujak. Ne vjerujui njegovoj pripovijesti, ujak ga osudi
na tamnicu. Poslije pet godina,
jednog jutra nau ga mrtva u e
liji. Prostorija je bila preplavljena
nebeskim sv jedom. Pokraj n jega
nalazio se natpis: .Svi koji obole
od kuge i zaihu pomo po zagovoru sv. Roka, sluge Bojega,
bit e iscijeljeni! Nekoliko godina nakon toga Mleani uspiju
ukrasti sveevo tijelo i prenijeti
ga u svoi grad. Redovnici franjevci podig~~e crkvu :San Ro~
co kao svetIhe Za sveceve mOel.
U renesansnoj umjetnosti sv. Rok
se redovito prikazuje u hodoas
nikoj odjei, s nazupanom koljkom (jakovskom kapicom), torbom, tapom i tikvicom, podiui
svoju haljinu i pokazujui kunu
ranu na svom bedru. Obino se
vidi II druhvu svog vjernog psa.
MG
II LEKSIKON IKONOGRAFIJE

Sv. Rok. Dvigrad, Sv. Marija,

oko 1470.

Roketa (tal. rocchetto < franc.

rochet .haljetak malih rukava <
stfranc. roc < slat. roccus < germ.
roc, gen. rockes, usp. nvnjem.
Rock .haljetak). Roketa je naboran haljetak od bijelog lana s
dugim uskim rukavima, a see do
koljena. Donji dio rakete, naramenice i krajevi rukava ukraeni
su ipkom koja je podstavljena
svilom u boji, u skladu s hijerarhijskim stupnjem onoga koji je
nosi.
MG

ROMUAJD

514

Romuaid, sveti (lat. Romuaidus).

Graanin Ravenne (XI. stoljee).
Stupio je u red sv. Benedikta u
znak zadovoljtine za ubojstvo
koje je njegov otac poinio nad
bliskim roakom. Dok je boravio
u samostanu, imao je vienje u
kojem mu se ukaza sv. Apolinar
i kaza mu da osnuje novi red za
Bolju slubu. Romualda, kao o
vjeka stroga ivota, zbunjivala
je popustljivost mnogih koji su za
sebe tvrdili da ive redovnikim
ivotom. Ni jedan od tadanjih
redova nije htio prihvatiti pravilo
koje je RomuaId kanio propisati;
stoga g. 975. on osnuje red kamaldoljana, lanovi kojega se obvezuju zavjetom na trajnu utnju
i samou. Prema legendi, dok je
RomuaId traio mjesto gdje e podii svoj samostan, u snu vidje
ljestve to se pruaju od zemlje
do neba a po njima se uspinju
ljudi u bijeloj odjei.
Shvativi to kao znak s neba, on
odlui da e redovnici novog reda
nositi bijeli habit. Romualdov
uenik, sv. Gaudencije, djelovao
je u Istri i kasnije postao osorskim
biskupom.
Najizrazitija njegova oznaka na
slikama jesu ljestve do neba. Katkad se slika kako gazi avla.
Obino se prikazu je kao starac
s dugom bradom obuen u bijeli
habit kamaIdoljskog reda. (-+
Istarski sveci).
MG

<

Rotilj ma. rost~l"

njem.
dij. roschtl .raanj). Cesto se
rohilj upotrebljava kao oznaka
sv. Lovre, za koga se kae da je
bio pren na rotilju i tako podMG
nio muenitvo.
Rotulus (lat. rotulus .svitak,
usp. rotula, umanjenica < Tota
.kota)

RUBAC

1. Dugaak (po nekoliko metara)

a relativno uzak (30-40 cm) komad pergamene, na oba kraja
privcen za tanak tap (valjak)
na koji se namata. Poznavala ga
je antika, a i Biblija je u Starom
zavjetu bila napisana na rotulima. U srednjem vijeku na njima
su se obino pisali -+ Exultet i
-+ Laudes. Exultet se na rotulu
pisao tako da se unosio naizmjence jedan redak teksta, a zatim
jedan friz figuralnog prikaza koji
ilustrira tekst, ali tako da se likovni sadraj uvctavao nekoliko
redaka ispred odgovarajueg literarnog sadraja, i to naslikan naopake (obrnuto od teksta), a to za
to da bi se ispod ruba ambona s
kojeg je akon pjevao Exultet
pojavio figuraIni sadraj upravo
onog retka koji je akon taj as
imao pred sobom na ambonu i
pjevao ga (svojevrsna masovna
audio-vizualna komunikacija t).
2. Polumjeseasta rebra vertikalno i koncentrino poloena na
nodusu -+ kalea. Imaju oblik
kriki jabuka, malo razmaknutih,
zbog ega se taj dio kalea katkada i zove jabuka.
AB
Rubac. Rubac ili veo oznaava
ednost i istou, jer skriva onoga
tko ga nosi. Rubac s obrisima
Kristove glave znak je sv. Veronike. To se odnosi na apokrifno
Nikodemovo evanelje koje opisuje kako je Veronika svojim rupcem otrla znoj s Kristova lica dok
je iao na Kalvariju i kako se
otisak njegova lica utisnuo u rubac. Rubac je i oznaka sv. Agatc,
na temelju legende po kojoj je
njezin veo zaustavio lavinu s vulkana Etne koja je bila zaprijetila
gradu Cataniji.
MG

RUB1lIKA

515

Rubrika (od lat. ~ub~ica ,.crvenkasta zemlja za bojenje < ruber

crven ). Dijelovi teksta u liturgijskim knjigama ispisani crvenom
bojom, a sadre upute o gestama
koje sveenik mora raditi istodobno dok ita tekst, koji je ispisan
AB
crnom bojom.
Ruka. U prvim poecima krIan
ske umjetnosti krlani su nerado
prikazivali Boje lice, pa bi nazonost Svevinjega najee obiljeavali rukom koja proviruje iza
oblaka tO skriva najveeg potovanja i slave dostojno Boje velianstvo, koje nijedan .ovjek ne
moe vidjeti i na !ivotu ostati
(Izl 33,20). Podrijetlo toga simbola valja traiti u mnogobrojnim
biblijskim navodima koji spominju
Boju ruku i Boju miicu kao
znakove njegove svemone snage i
volje. Ta se ruka katkad prikazuje stisnutom ili kako dri neki
predmet, no esto i s tri ispruena prsta, to oznauje Trojstvo,
okruena zrakama svjetla. Boju
ruku esto okruuju takve zrake
svjetla (nimbus J. Ako je ruka uzgidnuta i dlan okrenut prema van,
oznauje Boji blagoslov.
Ruka ima vanu ulogu u prikazivanju muke Kristove. Otvorena
pesnica podsjea na pogrde koje
je Krist doivio u Velikom vijeu,
gdje su ga ukali i udarali !akama. Ruka stisnuta nad slamom
doziva u pamet predaju po kojoj
su se izvlaile slamke da se vidi
tko e biti puten na slobodu,
Krist ili Baraba.
Ruka koja istresa novac u drugu
ruku, odnosno ruka koja dri kesu s novcem, znak je J udine izdaje. Napokon, ruke povrh umivaonika govore o zgodi u kojoj
Pilat pere ruke elei sprati sa

RUTA

liebe odgcmmtosc

ft Kristovu
ruke, kao kod
obreda enidbe, imaju simboliko
znaenje jedinstva. (-+ Boja runnrt. Prihvaene

ka).

MG

Rukavice (lat. cbirotbecae prema

gr. betr >ruka + tbike >spremnica). Rukavice u nekim dijelovima liturgijskih ina smije upotrebljavati biskup i od njega vii
prelati. Uvedene su u crkvenu
upotrebu u VI. stoljeu. Redovito
su od svile, ukraene zlatnim nitima, a ponekad i dragim kamenjem, a boja im je u skladu s bojom ostalog ruha koje biskup tog
dana nosi. Osobito su bogato bile
ukraivane u doba baroka. AB
Runo: -+ Gedeon;
runo

Gedeonovo

Ruenje jerihonskih zidina. (J,

gl. 6). Nosei na elu povorke
-+ koveg Zavjeta, dok sedam
sveenika trubi u trubije, izraelski ratnici obilaze grad Jerihon,
kome se na zvuk trublji i na
ratnu viku uruhvaju gradske zidine. Upadajui u grad, Izraelci
pobijaju sve ljude i stoku u Jerihonu, poteujui samo -+ Rahabu i njenu rodbinu.
Ruen je jerihonskih zidina na zvuk
trublji (>trublje Jerihonske) prefiguracija je -+ ruenja egipatskih
idola (-+ bijeg u Egipat), a nadasve je to prefiguracija -+ Posljednjeg suda.
BF
Ruta (hebr. ~;;t, kontrakcijom od
,.e<;;t >prijateljstvo?). (Knjiga o
Ruti). Idilina pria ostranjkinji,
Moapanki, mladoj udovici Ruti,
koja hrani svoju svekrvu, pabiri
na njivi bogatoga Boza, postaje

RU2A

516

njegovom enom te s njime raa

potomstvo iz koga proizlazi kralj
-+ David i u konanici -+ Krist.
Prizori: Ruta pabiri ito na njivi
iza etelaca. Ruta na gumnu lei
u noi uz Bozove noge. Boz se
eni Rutom (prikazuju se razliiti
momenti dogoaja: Boz na gradskim vratima pred starjeinama
prima sandalu Elimelekovu u znak
njegova odricanja od prava prvokupa zemlje, ili se prikazuje sam
in vjenanja, npr. Rembrandtova
Zidovska svadba).
BF
Rua (Rosa). Od davnine se u
Rimljana rua smatra slikom pobjede, ponosa i slavodobitne ljubavi. To je cvijet Venere, boice
ljubavi.
U krUanskoj simbolici crvena je
rua znak muenitva, a bijela
znak udoredne istoe. Takvo se
tumaenje provlai od najranijih
dana kranstva. Sv. Ambrozije

SAKRAMENT

izlae kako je rua dobila trnje.

Prije nego je postala obian zemaljski cvijet, rua je rasla u zemaljskom raju bez trnja. Tek nakon pada prvih ljudi rua je dobila trnje, da podsjea ovjeka na
grijehe koje je poinio i na gubitak milosti Boje. No njen miomiris i ljepota neprestance ovje
ka sjeaju rajskih slasti. Vjerojatno se na temelju te prie Djevica
Marija katkad naziva .ruom bez
trnja, jer je ona po drevnoj tradiciji bila izuzeta od svih posljedica iskonskoga grijeha.
U umjetnosti renesanse vijenac rua predstavlja najee krunicu
(.ruarij) blaene Djevice Marije
(-+ krunica).
MG
Ruarij (tal. rosario < slat. rosarium vijenac od ruac, hrv. i
rozarij, roarij, rusar, ruarij):
-+ Bogorodica od sv. ruarija;
-+ krunica

s
Sacra conversazione (tal. = sveti
razgovor). Talijanski naziv za
ikonografski prikaz Bogorodice s
Djetetom meu svecima: njihovi
meusobni odnosi takvi su kao da
razgovaraju.
AB
Sakramen(a)t (lat. sacramentum
>zakletva, ugovorna obveza; u
otakom lat. >otajstvo, sveti znak,
posvetni in, obred. i sl.).Vidljivi
znak nevidljive milosti, ustanovljen od Krista. Vanjski i vidljivi

znak ili in proizvodi nevidljivi

uinak, milost, po kojoj ovjek postaje omiljen Bogu. Katolika Crkva ima sedam sakramenata. To
su: 1. -+ krst; 2. potvrda; 3. -+
euharistija; 4. -+ ispovijed; 5. -+
bolesniko pomazanje; 6. -+ sveeniki red; 7. enidba. U isto
nim Crkvama sustav sakramenata
gotovo je isti kao i u katolikoj
Crkvi; naprotiv, protestanti zadravaju samo krst, a poneki jo
i euharistiju. Svaki sakramenat

SAKRAMENTAL

517

sastoji se od dvaju sastavnih i

bitnih dijelova: od materije (ini i
stvari, ili oboje) i forme (rijei
koje se pritom izgovaraju). Svaki
sakramenat ima specifian duhovni efekt u ovjejem odnosu s
Bogom u raznim ivotnim situacijama, obino na ivotnim prekretnicama. Sama rije sakramenat u
prvim je stoljeima imala razliita znaenja, a sadanjih sedam
sakramenata imalo je drugaije i
generike i specifine nazive. Od
XI. stoljea pojam i rije sakramenat upotrebljava se u gore navedenom smislu.
AB
Sakramental (lat. sacramentalis,
-ale koji se odnosi na otajstvo,
na sakramenat; ono to je poput
sakramenta.; hrv. blagoslovina;
~ SAKRAMENAT). Obred koji je
ustanovljen od Crkve (za razliku
od sakramenata, koje je ustanovio
Krist) i koji po vjerovanju Crkve
proizvodi odreene duhovne uin
ke u onima nad kojima se obavIja. To su u prvom redu razni
~ blagoslovi koji se vre pomou
~ znaka kria, kropljenja vodom
i izgovaranja sakralnih formula.
U puku im se preesto pridaje
vee znaenje nego tO je nakana
Crkve, a mnogi su od njih samo
.pokranjenie pradavni magiiski
obiaji.
AS
Sakramentar
rium

(slat.

sacramenta-

< sacramentum, --+ SAKRAME-

NAT). U ranom srednjem vijeku

knjiga koja je sadravala tekstove
to ih je na
misi itao ili pjevao sveenik. ( Liturgijske knjige).
AS
Sakrarij (lat. sacrarium .spremnica za svete stvari., prema lat.
sacer .svet.). Mjesto gdje su se u

SALAMON

ranokranska

doba uvali sveti

predmeti namijenjeni kultu. Iz
toga su se razvila .... pastoforija,
a kasnije .... sakristija. U novije
doba tako se nazivaju slivnici u
sakristiji ili u blizini oltara u koje
se izlijeva voda u kojoj se pere
posveeno posue.

AB

Sakrilegij (lat. sacrilegium .svetokraa,

oskvrnue,

obeaJenjee

( sace' .svet. + legere .[po]birati.). Hotimian in koji prema

drutvenom mnijenju ili objektivnim normama obeauje neku
osobu, predmet ili mjesto. Po
kranskim normama, crkva se
npr. obeauje ubojstvom ili
znatnijim proliem krvi, bogohulnim i besramnim inima (blud,
pijanevanje i sL), pokopom nevjernika itd. Nakon sakrilegija
odmah je zabran jena upotreba tog
mjesta u liturgijske svrhe dok se
ponovno obredno ne posveti ....
rekoncilijacijom.
AB

Sakristija (slat. sacristia .nusprostorija uz crkvue ; prema lat. saCer .svete). U kasnom srednjem
i u novom vijeku prostorija blizu
svetiha crkve u kojoj se uvaju
predmeti i odjea namijenjena liturgiji i u kojoj se klerici oblae
za vrenje liturgijskih ina. Razvila se iz nekadanjih .... pastoforija, ujedinivi .... pr6thesis i
.... diakonik6n u jednu prostoriju.
AB

Salamon (izvorniji oblik Salomon;

usp. hebr. elomo: od imena za
boanstvo iilem?, ili od iilom
.blagostanje.?). (2 Sam 12,24; l Kr
2,1 11,43). Drugi izraelski
kralj, deseti sin kralja .... Davida,
predak Kristov, prorok, mudrac i
sveznadar, pravedni sudac, graditelj jeruzalemskog hrama, grenik,

SALAMON

otpadnik i pokajnik. Tradicija ga

smatra autorom vae biblijskih
knjiga: Pjesme nad pjesmama,
Knjige Mudrosti, Poslovica.
U ikonografiji su najvaniji ovi
prizori iz njegova ivota, u vezi
sa samim Salamonom ili iz tekstova knjiga koji se pripisuju Salamonu: ~ Salamonova krunidba;
... Salamon poa~uje Betsabeju;
~ Salamonov san; ~ Salamonov
sud; ~ Salamonovo idolopoklonstvo; ~ Kraljica od Sabe; ~ Sa!amonov hram; ... Salamonovo
BF
prijestolje.
Salamon poaIuje Betsabeju (1
Kr 2,19-21). Kad je Betsabeja
(Bat-Seba) dona svome sinu, kralju Salamonu, s molbom i zagovorom, Salamon je svoju majku
iz poasti posadio sa svoje desne
strane na prijestolju. Prefiguracija
... krunjenja Bogorodice.
BF
Salamonov hram. Iako u Bibliji
(1 Kr, gl. 6) postoji podroban opis
jeruzalemskog Hrama, koji je sagradio kralj Salamon, kranska
je ikonografija prikazivala posve
drugi tip graevine, crpei pri tome podatke iz opisa i slika srednjovjekovnih hodoasnika u Svetu zemlju. To je centralna grae
vina (krunog ili osmerokutnog
clocrta), nadsvoena velikom kupolom, nalik na dananju Omerovu damiju u Jeruzalemu, koja
je na tlu razorenog Hrama naslijedila oblike starije kr~anske
crkve ~to se nalazila na njenom
mjestu.
BF
Salamonov san. (1 Kr 3,4-15).
Salamon u snu ima vienje Boga,
te od njega moli da mu udijeli
dar rasuivanja dobra i zla, kako
bi mogao pravedno vladati. BF

518

SALAMON

SalamoDOv sud. (1 Kr 3,16-28).

o dvjema bludnicama, od
kojih jedna, nehotice uguiv~i u
postelji u snu svoje dijete, potajno
uze drugoj ivo dijete a podmetne
joj svoje mrtvo. Nakon njihove
prepirke pred sudom Salamon
odlui da krvnik ivo dijete raspolovi maem i da svakoj eni
dadne po polovicu. Nato se odmah jedna od bludnica tre te se
odrie djeteta (da bi mu spasila
ivot), pa Salamon po takvom
njenom gestu zakljui da je ona
prava djetetova majka. U prizoru presude krvnik dri u jednoj
ruci ma, a u drugoj dri dijete
za nogu, te ono visi naglavce. U
prizoru vraanja djeteta pravoj
majci, dijete za majkom prua
ruke. Salamonov sud bila je vrlo
obljubljena srednjovjekovna tema,
kako zbog svog prefigurativnog
znaenja za ~ posljednji sud, tako i zbog svoje simbolike pravednog sudovanja, pa se stoga prikazuje i na srednjovjekovnim crkvenim i civilnim suditima i sijelima vlasti (Dudeva palaa u Veneciji; Kneev dvor u DubrovniBF
ku).
Pria

Salamonova krunidba. (1 Kr 1,
28-40). U nizu epizoda o dolasku desetog sina kralja ~ Davida
na prijestolje (Betsabeja zagovara
Salamona; Sveenik Sadok pomazuje Salamona), ikonografija je
najee izabirala prizor gdje Salamon, polazei na pomazanje,
jae na Davidovoj kraljevskoj
mazgi, a puk mu klie; taj je prizor, naime, prefiguracija Kristovog ~ ulaska u Jeruzalem. BF
Salamonovo idolopoklonstvo. (1
Kr 11,1-13). Uzevi za ene
mnoge poganke tuinke, Salamon

SALAMON

519

u svojoj starosti gradi hramove

njihovim idolima. Bog Salamonu
objavljuje diobu izraelskog kraljevstva, koja e se ostvariti po
njegovoj smrti, kao kazna za njegov otpad od vjere.
Ikonografija: Salamon klei pred idolom, a jedna od njegovih ena tuinki (oznaena obino
orijentalnim turbanom) hrabri ga,
pokazujui prstom na idola.
BF
Salamonovo prijestolje. (1 Kr 10,
18-20). Prijestolje od bjelokosti
i zlata, podignuto nad est stepenica. S obje strane sjedita bile
su ruice, a kraj ruica stajala
dva lava. Dvanaest lavia stajalo
je s obje strane onih est stepenica.. Kako na tome prijestolju
sjedi .mudri Salamon, to je
upravo -+ prijestolje mudrosti
(lat. _ sedes sapientiae). U sistemu srednjovjekovnih simbola
Salamonovo prijestolje kao .PrijestoIje Mudrosti jedan je od epiteta Bogorodice. Ono je i naziv
za ikonografski tip sjedee Bogorodice s Djetetom u krilu, jer Bogorodiino krilo slui kao prijestolje na kome sjedi -+ Krist, a
Krist je druga boanska osoba,
L6gos (.Rije.), Sophfa, tj. Mudrost (Oeva).
U srednjovjekovnom simbolizmu,
dvanaest lavova predstavlja dvanaest izraelskih plemena, dvije
ruice na prijestolju predstavljaju
dvije vlasti, .imperium (.carstvo), i sacerdotium~ sveeni
!rvo.), est stepenica znai est
kreposti pridanih Bogorodici, koje
vode ka Kristu, Mudrosti. Katkada se Salamonovo prijestolje i
Prijestolje Mudrosti doslovce stapaju u jedinstvenu sliku, pa Bogorodica s Djetetom sjedi na Sa-

SALOME

lamonovu prijestolju okruena lavovima i onim krepostima koje se

pridaju Bogorodici, tako da te
kreposti kao alegoriki,. okrunjeni enski likovi stoje na stepenicama prijestolja. To su: Samoa
(Solitudo), Skromnost (Verecundia), Mudrost (Prudentia), Djevianstvo (Virginitas),
Poniznost
(Humilitas), Poslunost (Oboediemia).
BF
Salamun Ugarski, sveti: _
ski sveci

istar-

Saloma nosi glavu sv. Ivana Krstitelja (ime Saloma izvodi se prema hebr. Jlem .zdrav, itav).
Odsjeenu glavu nosi za vrijeme
gozbe na pladnju Herodijadi ili
rjee Herodu. (-+ Ivan Krstitelj;
- Herodova gozba; -+ glavosijek sv. Ivana Krstitelja). Na francuskim prikazima Herodijada katkada probada velikom iglom ili
noem Ivanovu odsjeenu glavu.
Herod i Herodijada katkad rukama pokrivaju oi.
BF
Salome, primalja, (_ SALOMA):
- roenje Kristovo; _ djevian
sko materinstvo
Salomeja, blaena, redovnica (lat.
Salomea). Roena g. 1211. u Krakovu u Poljskoj kao ki kneza
Leka V. Bijeloga i ruske kneginje Grimislave. S tri godine udana za Kolomana, sina ugarsko-hrvatskoga kralja Andrije II. Ovo
oboje djece okrunjeno za halike
kraljeve; zarobljeni su od Mstislava, rusinskog kneza, god. 1217.
i protjerani u Ugarsku 1219. Kad
je Salomeja navrila esnaest godina, obavljeno je sldbeno vjenanje, i ve 1226. dolazi s muem
u Hrvatsku, gdje Koloman vlada

520

SAMOSTAN

Hrvatskom, Dalmacijom i Slavonijom kao herceg i vicekralj. Na

Salomejinu grobu u Krakovu (franjevaka crkva) pie .da je svom
muu aktivno pomagala u upravljanju Hrvatskom, Slavonijom i
Dalmacijom. Hrvatski povjesniari iznose njegovu aktivnost u
Splitu, Vukovaru, Virovitici, Na~icama, azmi, Bosni, akovu. U
Brdu gradi 1238. crkvu sv. Petra kao katedralu bosanskom biskupu; 1239. god. papa Grgur IX.
potvruje darovnicu Kolomanavu,
kojom bosanski biskup dobiva u
posjed akovo i okolicu; tako
posredno postaje osniva kasnije
akovake biskupije. Namjerava
u tO vrijeme sjediniti splitsku i
zagrebaku biskupiju, ali ga pretee smrt. Pogiba u boju s Tatarima na aju 1241. PoJto je mua
pokopala u azmi, povlai se Salomeja u Poljsku, gdje postaje klarisa u Zavihostu, a zatim 1259.
osniva samostan u Skali, gdje
umire na glasu svetosti, 17. studenoga 1268. Progla~ena blaenom 1672. 2ivotopisci se slau da
je s muem ivjela u braku djevi~anski.

Prikazuju je kao klarisu

kriem u desnoj, a ljiljanom u
lijevoj ruci. tuju je u Poljskoj,
Ugarskoj, u franjevakom redu (i
nakon reforme kalendara), te u
akovakoj biskupiji (od 1966).

MD

<

Samostan (lat. coenobium

srednjegr. koin6bion < gr. koin6s
zajedniki + b[os .ivot; drugi je izraz slat. conventus .skup,
skupni ivot < con .skupa, s +
venire .doi).
1. U dru~tvenom smislu to je zajedni~tvo ivota, jedinstvo stanovanja, rada i slobodnog vremena

SAMSON

odreenog skupa ljudi (-. redovnici) po jedinstvenom i zajedni

kom pravilu ivota (-. regula).
2. U arhitektonskom smislu to je
zgrada ili jo~ ee skup zgrada
u kojima ive -. redovnici. U
starijim razdobljima (do XIII.
stoljea) to e biti jedna vea jezgra punog volumena (crkva) oko
koje se grupiraju manje arhitektonske jedinice (namijenjene stanovanju i radu), a od XIII. stoljea, kada s franjevcima i dominikancima samostan ulazi u grad,
prevladava tzv. klaustarski tip
samostana, u kojem se oko prazne
jezgre (klaustra) grupiraju ostale
arhitektonske jedinice, namijenjene kultu, kulturi, radu, stanOvanju i razonodi. U oba sluaja to
je niz relativno samostalnih arhitektonskih jedinica, meusobno
ovisnih i povezanih zatvorenim
(hodnici) ili poluotvorenim prometnicama (trijemovi), koje kao
takve tvore grad u malom, miAB
kropolis.

Samson (hebr. im1i5n, umanjenica

od eme .sunce). (Suci 13, 1 16, 31). Jedan od starozavjetnih
sudaca, narodni junak u borbi
Izraelaca protiv ugnjetavaa, Filistejaca. ovjek divovske fizike
snage, koji golim rukama ubija
lava, skida gradska vrata i odnosi ih na leima u goru, a magareom eljusti ubija tisue Filistejaca. Samsonova majka, nerotkinja, kada je nakon aneoskog
navjetaja zaela, ve ga je u
utrobi zavjetovala Bogu za tzv.
-. nazireja. Stoga Samson u znak
zavjeta ne strie vlasi na glavi,
pa mu je ogromna kosa osobiti
atribut u ikonografiji. U toj (zavjetovanoj) kosi lei tajna njel(ove
nadljudske snage. Kada tu tajnu

SAMUEL

521

izmami iz njega Dalila, Filistejko.,

Samsonova ljubavnica, Filistejci
mu u snu odreu kosu, svladaju
ga i oslijepe ga. Na filistejskoj
veselici, slijep, prisiljen da ih zabavlja plesom, drma potpornim
stupovima kue, koja se sru~i i
pokopa i njega i mnogo Filistejaca.
Zbog spektakularnih prizora divlje snage, Samson je popularan
lik u ikonografiji srednjeg vijeka,
renesanse i baroka. On je i alegoriki lik -+ Snage. U Samson~
su srednjovjekovni komentatori
prepoznali viestruke prefiguracije
-+ Krista. Tako je Navjetaj Samsonova roenja prefiguracija -+
navjetenja Kristova roenja. Z~og
te usporedbe, i Samsonova majka
prede u asu kad~ joj. se uka~u;:
aneo (u onim ciklusima gdje I
Bogorodica prede u prizoru N~
vjeten;a). Samsonovo
roenJe
prefiguracija je -+ roenja Kristova. Obrezanje Samsonovo prefiguracija je -+ obrezanja Kristova. Prizor Samson razdire lava
omiljela je prefiguracija Krista
koji pobjeuje avla. Prizor Samson nosi gradska vrata iz Gaze
prefiguracija je Kristova -+ noenja kria i ujedno prefiguracija
-+ uskrsnua (silaska u Limb).

EF

Samuel (hebr. 1e mu'el, znaenje

nesigurno) (L knjiga Samuelova).
Samuel je prorok, starozavjetni
slubenik Hrama. Po nadahnuu
odabrao je i pomazao prva dva
izraelska kralja, -+ Saula i -+ Davida, pa se njegova povijest spIe e
s njihovom povije !u. Iz njegova
ivota (i uope iz knjige Samuelove) u ikonografiji se najee
pojavljuju ovi prizori:

SAMUEL

ANINA MOLITVA. Kad nerotkinja

Ana usrdno moli u Hramu da bi
zanijela i rodila sina, sveenik
Heli, mislei da to ona u pijanstvu mie usnicama, htjede je potjerati iz Hrama. Prefiguracija za
prizor -+ Joakim protjeran iz
Hrama.
PRIKAZANJE SAMUELA U HRAMU.
Ana, rodivi sina Samuela, zavjetova djeaka Bogu za -+ nazireja.
Ana s muem Elkanom izruuje
Samuela sveeniku Heliju za slubu u hramu. Prefiguracija za prizor -+ Prikazanje u Hramu.
SAMUELovo POZVANJE. Djeak Samuel, sluei II Hramu, uje II snu
trostruki Boji poziv.
HELIJEVA SMRT. Helijevi sinovi,
pokvareni sveenici, pogibaju u
ratu s Filistejcima. Filistejci otimaju Izraelcima kao ratni plijen
najveu svetinju -+ koveg Zavjeta. Na glas o tom porazu, Heli,
sjedei, rui se nauznak i umire.
PAD IDOLA DAGONA. Pred zaplijenjenim -+ kovegom Zavjeta,
smjetenim u hramu Filistejaca,
pada idol Dagon, odsjeenih ruku
i glave. Prefiguracija za prizor
-+ pad egipatskih idola.
POVRATAK KOVEGA ZAVJETA. Filistejci, koje zbog svetogrdnog postupka s -+ kovegom Zavjeta napadaju irevi, vraaju Izraelcima
koveg Zavjeta.
SAMUELOVA RTVA. Pred pobjedonosnu bitku protiv Filistejaca Samuel prinosi janje na rtveniku.
SAMUEL POMAZUJE SAULA ZA KRALJA. Kad Izraelci zatrae od Samuela da im postavi kralja, on
najprije pomazuje -+ Saula obrednim izlijevanjem ulja iz uljanice

522

SAMUEL

(u ikonografiji iz .... roga) na

Saulavu glavu.
SAMUEL POMAZUJE DAVIDA ZA KRA-

Nakon Saulova otpada od

prave vjere Samuel pomazuje za
kralja mladog ~ Davida.

LJA.

U likovnim prikazima figura Samuela pojavljuje sc u prizoru pomazanja Saula za kralja ve od

IV-V. stoljea. Kao prorok (u
nizu proroka u portalnoj plastici
XIII. stoljea) prikazuje se s atributima: s ~ rogom (u kome nosi
ulje pomazanja) ili sa ~ rtvenim
janjetom. Od XIV. stoljea nastupa i u tipololkim prikazima
kao prefiguracija ~ prikazanja
BF
Krista u Hramu.
Samuel pomazuje Saula za kralja:
Saul

San: -'> Jakovljev san;

ljeve ljestve

Jakov-

San triju kraljeva: -'> poklonstvo

kraljeva
Sanctus (lat. sanctus .posveen,
svet < sancire .uiniti nepovredivim, posvetiti). Sveana pohvalna pjesma koju pjeva zbor
(nekada schola cantorum) na misi
polto sveenik otpjeva predslavlje
(~ misa), a temelji se na Izaijinom vienju serafina kako pjevaju u ast Bogu (Iz 6,2-6).
AB
Sanktoral (slat. sanctorale svojstveno svecima, lto pripada svecima; prema lat. sanctus .svet).
Dio ~ misala i -'> brevijara koji
sadri misne obrasce i slube za
blagdane pojedinih svetaca i muenika kroz liturgijsku godinu.
Katkada se taj dio naziva i De
sanctis.
AB

SARKOPAG

Sandale (lat. sandalia; od gr.

sandalion, izvorno .obua [lidijskog boga] Sandala; ostali izrazi: campagi, caligae .izmice).
Sveana obua biskupa kod ~
pontifikaine mise. Posebna obua
pape i njegovih akona (campagi)
spominje se u VI. stoljeu, a preuzeta je od rimskih senatora. U
IX. stoljeu spominju se sandalia,
koje nose svi klerici. To su isprva
otvorene, a od XI-XIII. stoljea
zatvorene cipele raznovrsna oblika. Od XIV. stoljea posebne cipele u liturgijskim inima postale
su privilegij biskupa, a nazivaju
se caligae. Izrauju se od svile i
konog potplata, a iste su boje
kao i ostalo liturgijsko ruho tog
AB
dana.
Sara (hebr. sariih ili Post 17,15
siiraj .vladarica), ensko ime.
Zena Abrahamova: -'> Abraham;
ena Tobijina: -'> Tobija
Sarkofag (lat. sarcophagus < gr.
sarkoph,.fgos [Uthos] [kamen]
koji jede, troli meso; [kameni] lijes < sarks mesO i phagein pojesti). Kameni sanduk u koji su
se u antici pokapali mrtvaci. Poklopac mu je ili ravan, ili u obliku krova na dvije vode s .rogovima na uglovima. Stranice su
mu gotovo redovito bogato ukralene figurainim prikazima portreta pokojnika i scena iz njegova
ivota, ili pak mitololkim scenama. Od antike upotrebu sarkofaga preuzelo je i kranstvo, ali
mu mijenja ikonografski sadraj
reljefne dekoracije. Isprva sredilnje mjesto zauzima kri, a kasnije biblijske scene koje simboliziraju ili neposredno govore o uskrsnuu i zagrobnom ivotu. Na-

SATNIK

523

lazi se u prikazima -+ polaganja

u grob, -+ uskrsnua, -+ Imago
AB
pietatis.
Satnik (Longin): -+

raspee

Saul (izvorniji oblik aul; hebr.

ii',,1 .koji je molitvama isproJen).
(1 Sam 9,2 - 11,5: 13,1 - 24,23;
26,1-25; 28,3-25; 31,1-13; 2
Sam, gl. 1 i 2,4-7). Prvi izraelski kralj, pobjeduje Amonce, ratuje s Filistejcima, istrebljuje Amaleane.

Saul nastupa u prizorima iz i

vota proroka -+ Samuela i u prizorima iz ivota kralja -+ Davida.
U ikonografiji dolaze ovi prizori
iz Saulova ivota:
SAMUEL POMAZUJl! SAULA ZA KIlALJA obrednim izlijevanjem ulja iz
uljanice (u ikonografiji iz -+ roga) na Saulovu glavu. Saul je
potraio proroka Samuela kada
je sa slugom poho traiti izgubljene magarice svoga oca, te se
za njih raspitao u Samuela kao
.vidioca, a Samuel ga je po nadahnuu pomazao za kralja.
DAVID SVIRA U HARFU pred kraljem Saulom (-+ David).
SAUL BACA KOPLJE NA DAVIDA.
Saula obuzima ljubomora zbog
ratnih uspjeha Davidovih pa pokuava Davida ubiti kopljem dok
David svira harfu, ali se David
izmie te se koplje zabada u zid
(-+ David).
SAUL MEU PROROCIMA. Kad David konano pobjegne od Saula k
Samuelu i prorocima, Saul tri puta alje svoje ljude da Davida
ubiju, ali oni svaki put padnu u
zanos (trans) i ne izvde naloeno umorstvo. Konano polazi i

SCHOLA CANTOIlUM

sam Saul da ubije Davida, pa i

on pada u proroki zanos. U tom
prizoru (Saul medu prorocima ili
Saul u zanosu) Saul, okrunjen, lei
gol, okruen polugolim prorocima.
DAVID POTEUJB SAULA. Bjeei
pred Saulom, koji ga proganja,
David, okruen nezadovoljnicima,
ivi kao lutalac te se skriva u
peini. U tu peinu zade sluajno
Saul da uei obavi nudu. David se prikrade, poJtedi ga, ali mu
u znak svoje velikodunosti odsijee okrajak plata. U drugom
prizoru, gdje David opet poJteuje ivot Saulu, David se prikrada nou u Saulov !ator usred
bojnog tabora pa mu, dok Saul
spava, uzima kraj uzglavlja kopije i vr s vodom.
SAULOVA SMRT. Poraen i ranjen
u borbi s Filistejcima, Saul se ubija bacajui se na ma.
BF
Saul medu prorocima: -+ David
Saul baca koplje na Davida: -+
David
Sava -+ Kliment Ohridski
Savez na Sinaju: ~ Mojsije prima ploe zakona na Sinaju
Scabellum (lat.
.klupica,
umanjenica < scamnum .klupa).
Mala prijenosna stolica bez naslona u obliku krnje piramide na
kojoj u crkvi sjede nii slubenici
-+ asistencije (-+ akolit, -+ turifer itd.). (-+ Pontifikal; -+ sjeAB
dala).
Schola cantorum (lat. = >pjevaki zbor)
1. Zbor, redovito djeaka, koji u
liturgijskim inima pjeva psalme,

SEBASTIJAN

antifone, responzorije, doksologije

itd.
2. Uranokranskim bazilikama
tako se zvalo i mjesto na kojem
je taj zbor stajao za vrijeme liturgijskih ina. Nalazilo se izmeu svetita (~ berna) i broda, a
bilo je ograeno kamenom ogradicom zvanom cancelli (lat. =
reetka, pregrada).
AB
Sebastijan, sveti (lat. Sebastianus;
ak. i Batijan; slov. i Botjan).
Mladi plemi iz Narbonne u Galiji
(III. stoljee). Bio je zapovjednik
pretorijanaca, posebne tjelesne strae rimskih careva. Tajna njegova
vjere u Krista otkrila se dok je hrabrio dvojicu svojih asnika, koji
su bili podvrgnuti muenju zbog
vjere, a hrabrio ih je da radije
prihvate smrt negoli da se odreknu Krista. uvi to car Dioklecijan, postavi zahtjev Sebastijanu
da se vrati tovanju rimskih bogova. Kad tO Sebastijan ne htjede, Dioklecijan naredi da se privee uza stup i usmrti strelicama.
Naredba je izvrena, i Sebastijana
ostavie uza stup kao da je mrtav.
No, majka jednoga od njegovih
prijatelja u muenitvu otkrije da
je on jo iv. Ona mu previje
rane, i kad se donekle oporavio,
savjetova mu da pobjegne iz Rima. Ne prihvativi njezin savjet,
Sebastijan odlui javno istupiti i
priznati svoju vjeru. Stade na stubite carske palae i poe se zauzimati za one koji su bili osudeni
zbog vjere, te prekoravati cara
zbog nesnoljivosti. Kad ga Dioklecijan spazi, silno se zaudi i
upita ga: .Nisi li ti Sebastijan?
Na to mu mladi odvrati: .Ja
sam zaista Sebastijan, koga je Bog
izbavio iz tvojih ruku da uzmognem svjedoiti za vjeru u Isusa

524

SUASTIJAN

Krista i zauzimati se za njegove

sluge 1 Dioklecijan nato naredi da
ga uhvate i odvuku u arenu te
dotuku toljagama. Da njegovi prijatelji ne bi uzeli njegovo tijelo,
bacie ga u veliki odvodni rimski
kanal. No tijelo je ipak pronadeno i sahranjeno u katakombama do nogu apostola sv. Petra i
Pavla.

Sf/. Sebastijan. Df/igraJ, Sv. Marija, oko 1470.

Uvijek se Sebastijan prikazuje
mladi naga tijela, privezan
stup i sav izboden strelicama.
nekad je svezan za stablo. U
rini se vjerovalo da se kuga

kao
uza
Postairi

SEDMI DAN

525

SECRETA

pomou

Apolonove strel.ice..Stoga
je sv. Sebastijan pos~~o Jedn~ ~d
glavnih svet~ca kOJI .se zazivlJu
MG
protiv te strasne bolem.
tajne
Secreta (lat., pl.n.
[stvari], tajne. < secretus.:~k.ro
vit, tajan. < secernere ,o~l!ehtl')'
Molitva kojom na -+ mlSl zavrava -+ prikazanje darova kruha
i vina. To je jedan od najstarijih
tekstova prikazanja. Zove se i
oratio super oblata molitva nad
AB
prinesenim darovima..
Secretarium (lat. = .skrovito mjesto. -+ SECRETA). Prostorija (ili
kap;la) U kojoj biskup prije -+
pontifikala oblai a poslije pont~
fikala svlai liturgijsko ruho, kOJe
se tu ili uz to prigraenoj proAB
storiji i uva.
Sedam. Sedam je broj ljubavi, milosti i Duha Svetoga. Stariji pisci
prida ju mu jo i znae nje potpune
dovrenosti i savrenstva. To potkrepljuju mnogim pri~jeri~a i:;
Biblije. Kad su JobovI priJatelJ!
stigli da ga utjee, .sjedoe kraj
njega na zemlju i ostadoe tako
sedam dana i sedam noi. (Job
2,13). U znak potpune podlonosti Jakov se pred svojim bratom
naklonio sedam puta. Ima i odlomaka koji se odnose na sedam
darova Duha Svetoga, sedam glavnih grijeha, sedam svetih sakramenata, sedam radosti i sedam
alosti blaene Djevice Marije.

MG
Sedam aa Bofjeg gnjeva: -+
Apokalipsa
Sedam darova Duba Svetoga: -+
Duh Sveti

Sedia gestatoria (tal. sedia, sella

gestatoria < lat. sella gestat0.ria
.nosiljka, noeno sjedalo, nOSIva
stolica.). Prenosiva stolica s naslonom u kojoj nose papu u nekim posebnim prigodama. To je
zapravo katedra u obliku fotelje,
prekrivena barunom i ukraena
znakovima papinske asti, postavljena na vodoravno postolje s jakim gredama, koju nose lanovi
papinske garde. Svoje podrijetlo
vue iz dogaaja iz 752. godine,
kada je rimski puk, oduevljen
izborom pape Stjepana II., na ramenima odnio novoizabranog papu u Lateransku baziliku. Kasnije
je to dobilo poseban obred. AB
Sedes Sapientiae:
Mudrosti

-+ Prijestolje

Sedmerokraki svijenjak. (Izl 37,

17-24.) Sedmerokraki svijenjak
(hebr. menoriih) jedan je od bitnih kultnih predmeta u starozavjetnom kultu. U srednjovjekovnoj tipologiji simbol je -+ sedam
darova Duha Svetoga.
U srednjovjekovnoj liturgijskoj
opremi monumentalni su sedmerokraki svijenjaci simbolizirali u
crkvama ideju kontinuiteta i konanog usavcenja starozavjetnog
bogosluja u novozavjetnom, kranskom kultu.
Sedmerokraki svijenjak atribut je
BF
proroka -+ Zaharije.
Sedmi dan. (Post 2,2-3). Nakon
est dana -+ stvaranja svijPta, Bog
je sedmi dan poinjao od svoga
djela i posvetio taj dan: to je
idovska subota, odnosno kran
ska nedjelja.
U ikonografiji Boji je odmor
prikazan antropomorfno-realisti
ki, to jest kako Bog umoran sjedi

SECRETA

SEDMI DAN

525

pomou

Apolonove strel.ice..Stoga
je sv. Sebastijan pos~.ao JednlI~ ~d
glavnih svetaca kOJI se zazivlJu
MG
protiv te strane bolesti.

Secreta (lat., pl.n.

_tajne
[stvari], tajne. < secretus... ~k:o
vit, tajan. < secernere .o?,}elm.).
Molitva kojom na ~ mISl zavrhva ~ prikazanje darova kruha
i vina. To je jedan od najstarijih
tekstova prikazanja. Zove se i
oratio super oblata .molitva nad
AB
prinesenim darovima..
Secretarium (lat. = .skrovito mjesto. ~ SECRETA). Prostorija (ili
kap;la) U kojoj biskup prije ~
pontifikala oblai a poslije pontifikala svlai liturgijsko ruho, koje
se tu ili uz to prigraaenoj proAB
storiji i uva.
Sedam. Sedam je broj ljubavi, milosti i Duha Svetoga. Stariji pisci
pridaju mu jo i znaenje potpune
dovrenosti i savrenstva. To potkrepljuju mnogim primjeri~a i~
Biblije. Kad su Jobovi prijatelji
stigli da ga utjee, .sjedoe kraj
njega na zemlju i ostadoe tako
sedam dana i sedam noi. (Job
2,13). U znak potpune podlonosti Jakov se pred svojim bratom
naklonio sedam puta. Ima i odlomaka koji se odnose na sedam
darova Duha Svetoga, sedam glavnih grijeha, sedam svetih sakramenata, sedam radosti i sedam
alosti blaene Djevice Mari je.
MG
Sedam l!ala Bojeg gnjeva: ~
Apokalipsa
Sedam darova Duha Svetoga: ~
Duh Sveti

Sedia gestatoria (tal. sedia, sella

gestatoria < lat. sella gestatoria
.nosiljka, noeno sjedalo, nosiva
stolica.). Prenosiva stolica s naslonom u kojoj nose papu u nekim posebnim prigodama. To je
zapravo katedra u obliku fotelje,
prekrivena barunom i ukraena
znakovima papinske asti, postavljena na vodorav~o postolje s ja~
kim gredama, kOJu nose lanOVI
papinske garde.. S:oje podrij:tlo
vue iz dogaaja IZ 752. godme,
kada je rimski puk, oduevljen
izborom pape Stjepana II., na ramenima odnio novoizabranog papu u Lateransku baziliku. Kasnije
je to dobilo poseban obred. AB
Sedes Sapientiae:
Mudrosti

Prijestolje

Sedmerokraki svijenjak. (Izl 37,

17-24.) Sedmerokraki svijenjak
(hehr. menorii.h) jedan je od bitnih kultnih predmeta u starozavjetnom kultu. U srednjovjekovnoj tipologiji simbol je ~ sedam
darova Duha Svetoga.
U srednjovjekovnoj liturgijskoj
opremi monumentalni su sedmerokraki svijenjaci simbolizirali u
crkvama ideju kontinuiteta i konanog usavrenja starozavjetnog
bogosluja u novozavjetnom, kranskom kultu.
Sedmerokraki svijenjak atribut je
BF
proroka ~ Zaharije.
Sedmi dan. (Post 2,2-3). Nakon
est dana ~ stvaranja svijeta, Bog
je sedmi dan poinjao od svoga
djela i posvetio taj dan: to je
idovska subota, odnosno kran
ska nedjelja.
U ikonografiji Boji je odmor
prikazan antropomorfno-realisti
ki, tO jest kako Bog umoran sjedi

SEFANIJA

na zemaljskoj kugli, katkada ~ak

kako je od umora usnuo, no naj~de je sedmi dan u umjetnosti
Zapada prikazan bizantskom ikonografskom formulom, koja je
sveano liturgijski intonirana: Bog,
sjedei na prijestolju, okruen estorim anelima (koji oznauju
est dana stvaranja), blagoslivlja
sedmog anela, koji oznauje sedmi, posveeni dan.
BF
Sefanija

SERGIJE

526

Sofonija

Sekvencija (kasnolat. sequentia

.ono to slijedi; posljednica <sequi .slijediti.). Ritmiziran i rimovan tekst koji se u ~ misi velikih blagdana nastavlja na ~ gradual ili tractus. Prve se sekvencije javljaju u IX. stoljeu, kada
se na poklik Aleluja nadovezuju
aklamacije u prozi, a nakon svake
aklamacije opet se ponavljao poklik Aleluja. Ubrzo su to postale
ritmizirane i rimovane pjesme I
posebnim napjevom. Osobito su
bile brojne u XIII. i XIV. stoljeu, kada su ih imali gotovo svi
blagdani. Danas ih se sauvalo
samo nekoliko na najvee blagdane, a najpoznatija od njih jest sekvencija za mrtve Dies irae (.Dan
gnjeva.) koju je u XIII. st. ispjeAB
vao ]acoppone da Todi.
Senatorium (slat. = .mjesto za
starjeine, ~asne graane., prema
senator .lan senata; starjeina.).
Mjesto uranokranskim bazilikama nasuprot ~ matroneju; bio
je namijenjen za asne graane.
AB

Septum (lat. saeptum .ograen

prostor, obor; pl. n. saepta .ograda, obore < saep,re .ograditi).
Pregrada (drvena ili kamena) ko-

ja dijeli prostor uz oltar namijenjen kleru, od broda, namijenjenog

vjernicima. Sastoji se od vrata u
sredini i pregradnih ploa (= pluteil koje stoje lijevo i desno izmeu vrata i zida. Iznad vrata
obino je trokutasti zabat (= tegurij). Zavisno od irine crkve,
moe imati vie vertikalnih stupova i razdjelnih ploa, a zavisno
od liturgijske prakse - i vie vrata. Na Zapadu u XII. stoljeu
saeptum u mnogim crkvama nestaje, a u drugima se pretvara u
~ Letmer; u istonoj pak Crkvi
razvija se u ~ ikonostas. (~ 01tama pregrada).
AB
Serafini ~

aneli

Sergije i Bakho, sveti, muenici

(lat. Sergius et Bacchus; hrv. jo
Sr i Bak; slov. Sergij in Bak).
Sirski muenici poetkom IV. stoljea. Prema legendi, ugledni a
snici na dvoru cara Maksimijana,
poradi kranstva obe~aeni,
preobueni u enske haljine i voeni gradskim ulicama. Iz Rima
poslani u Siriju, gdje je Bakho
bijen volovskim ilama i pretuen umro u Barbalisu, a Sergije,
obuven u cipele s avlima, otjeran sve do Resafa (oba grada na
Eufratu), na kraju posjeen maem. Izgleda da su oba muenika
sahranjena u Resafu, koji se kasnije nazvao Sergiopolis i postao
veliko hodoasniko mjesto ita
vog Istoka, osobito u VI. st. Spomen svetaca Sergija i Bakha unesen u Rimski kalendar tek u XII.
st., ali je reformom 1969. dokinut
jer ne spada na rimsku tradiciju.
tovanje sv. Sra i Baka dospjelo
je preko Dardanije i u jadransko
juno primorje. Tu se u doba dukljanskih vladara Bodina (t 1101.)

SERVUL

527

i srpske kraljice Jelene i nJezma

sina UroJa II. Milutina (1290. i
1318.) spominje benediktinski samostan sv. Sra i sv. Baka na
Bojani u blizini Skadra, u Albaniji. Rwevine samostana joJ se
vide na otoku Bojane, ali natpisa
kraljice Jelene i kralja Milutina
viJe nema. Zanimljivo je da se
grad nad Skadrom i danas naziva
Rosaf, prema sirskom gradu sv.
Sra, kao i u doba Stefana N emanje. Kult tih svetaca joJ je iv
u dubrovakom i barskom kraju.
Prikazuju ih kao rimske ratnike s
palmom i maem.
Spomen-dan 7. listopada ondje
gdje se Jtuje i poslije reforme kaMD
lendara.
Servul

istarski sveci

Sever, sveti:
njenih

Severijan, sveti:
runjenih

etvorica

okru-

~ etvorica

ok-

Sexta (lat. = .Jesta [ura, 'as'] ).

Dio ~ brevijara koji se molio o
estoj uri (u podne), a sastoji se
od himna, tri psalma s jednom
antifonom, responzorija i molitve.
AB

Shizma (gr. skhizma .pukotina,

razdor, raskol. < skhldzein cijepati, rasjei, dijeliti; hrv. i skizrna). Razdor unutar kranstva
koji u sebi ne sadri doktrinarne
~ hereze, nego vie-manje organizacijske i doktrinarne razlike.
Taj se naziv u katolicizmu donedavno upotrebljavao u prvom redu
za istone Crkve (pravoslavlje),
koje su sauvale uglavnom svu bitnu kransku nauku, ali ne priznaju papu za vrhovnog pogla-

vara i u liturgiji imaju

obred.

SlBILE
drugaiji

AB

Sibila.-Sibylla Tiburtina i car August (etimol. ~ SIBILE). Legenda o postanku crkve Ara Coeli u
Rimu. Car August obratio se na
dan Kristova roenja Sibylli Tiburtini na Kapitolu pitanjem, da
li e se roditi ovjek vei od njega. UtO se u podne pojavi oko
sunca blistav zlatni krug, a u sredini kruga Djevica s Djetetom u
naruju. Zauo se glas: Ona je
nebeski oltar. - .Heac est ara
Coeli. Sibila odgovori Augustu:
.Danas se je rodio kralj vei od
tebe. August kleknu i pokloni se
Djetetu.
I k o n o g raf i j a ilustrira ovu
legendu tako da katkada Augustu, koji klei, stavlja kadionicu
u ruku. Prikazi poinju u Italiji
u XIII. stoljeu; u XV. stoljeu
Jire se na zapad i sjever, a nestaju s protureformacijom. Ovaj
legendarni prikaz sluio je u srednjem vijeku kao prefiguracija za
~ Navjetenje i za ~ poklonstvo triju kraljeva.
BF
Sibile (lat. Sibyl/a, pl. -ae, od gr.
Szbylla, postanjem prema: Sids
[= eolski oblik umj. Dids] bouU
.Boji savjet, misao, naum). Proroice i vidjelice poganske antike,
koje su navijestile ~ Krista, njegovo roenje, muku, raspee i
uskrsnue, te su stoga ule u kransku literaturu i ikonografiju.
Do XIII. stoljea govori se samo
o jednoj Sibili (Eritrejskoj). U
XIII. stoljeu ve je rije o dvjema Sibilama, jer se javlja i rimska Sibylla Tiburtina (~ Sibyll a
Tibunina i car August). U XV.
stoljeu broj Sibila penje se na
deset, a pod konac stoljea, nakon

Si~~L

_____ Ime

Sibylla Persica

'I!

j
I
,I

$_t_o_~~:orekla

_L

A_t_r_ib_u_ti

Prorekla je Spasitelja SVi-I

jeta >sub nubila < , tj. nejasnim, tajanstvenim rije~i-

velo na glavi
(zbog tajanstvenosti proro!tva)

ma.

nogama gazi

Prorekla je Bogorodicu:
Evo pogazit e zvijer
rodit e~ Gospodina.

edensku zmiju

_=:~::[]t:~~~!~f~~::~]~~~~
Sibylla Erythrea j

--------------------

L.

ma~

Posljednji sud

~~::!_~~_~~~!:

~!~~!~~

__

Sibylla Erythrea smatrana je proro~icom Posljednjeg suda u XIII.

stoljeu, pa joj je tada atribut ma~. U XV. stoljeu njeno se proro!tvo vezuje uz Navjetenje, pa joj tada atributom postaje ljiljan,
-~--~-------_

..... ------_ .. __ .. -._------------------ -------------_ .._..

Sibylla Cumana

-._----~-----------_.------_

hemu

-__---------------1---------------__----------:
Sibylla Samia!
;

.. ---------_.----------------_.-

roenje Kristovo u Betle- i

jasle u koje e biti poloen!
Krist kada se bude rodio,

~koljka

-.--.---- - - --..--

-.

jasle ili zipka

--j.----------------------------{--------_..._---_.._---....-..---_.._..
P.roroko.v.a.la .j.e da e Dje-I,
dje~ja duda u
obliku roga
j
VIca dOjlt1 dIjete.
;
b'l'
i
:
o 1 Ja _---_ _-..-..----------._-----------: ------------------------------.- !-_
_._
Sibylla Cimmera '

Sibylla Europa [
,

Prorokovala je bijeg Dje-!

isukani ma~,
teta u Egipat.
,simbol pokolja
nevine djece

-----;;ib;ii~-T;b:;~~~~-\---P~~~k~~::i:j-;;~;:giv:~~i-------~~k::-~:~~~~:;!
i

(pljuskanje) Krista.

dlana, kao
simbol pljuskanja

!.__

kan~_~i!~

i
--------------Sib;iia--A~~i~~r----------p~~~~k~~~l~----j~----b~~~~-:j~r---------~ib:iii--b;-:---------

____________________..

~~!~~~:

(Sibilu Agripu prikazuju

obino

kao Crnkinju.)

Sib;IiaHelles~~ntin~li-------p~-~-;okov;i~-;~-~~;~~t-e Kri-!
stovo.

------k-ri-~-us-k-r-sn-u--a-

:,

BF

SIBILE

SILAZAK

529

1481. godine, i na dvanaest. Svakoj je Sibili pridano ime po kraju

njena podrijetla (Sibila Libijska,
Perzijska itd.). Budui da su Sibile bile djevice, to ih srednjovjekovna ikonografija prikazuje kao
mlade djevojke, izuzev Sibilu Frigijsku, koja je starica. Literatura i
ikonografija poku!ale su da dvanaest antiknih Sibila bude pandan
dvanaestorici .malih. starozavjetnih proroka i da svakoj od njih
pripiu proroanstvo o jednom
vanom dogaaju iz Kristova ivota. Iako ikonografija Sibila nema stroge ustaljenosti, te postoje
velike razlike u odabiranju njihovih atributa (osobito u individualnim interpretacijama umjetnika visoke renesanse i baroka), ipak se
veina proro!tava i atributa Sibila svodi na elemente kako su
prikazani na tablici lijevo, str.
528.
BF
Sibylla (Tibunina i dr.): -+ Sibila,
Sibile
Sidro. Sidro je znamen kranske
nade i postojanosti. Ta se simbolika temelji na Poslanici Hebrejima, koja vjenu silu Bojeg promisia opisuje ovim rijeima: .Ovu
nadu imamo kao pouzdano i
vrsto sidro dme ... (Heb 6,19).
Cesto se taj simbol javlja naslikan u katakombama drevnoga Rima, a urezan je i u neke ranokranske dragulje.
Sidro je oznaka sv. Klementa,
koji je osuen da bude baen u
more privezan uz sidro, i sv. Nikole biskupa, koji je zatitnik pomoraca.
MG
Sigma (gr. slovo 1: = sigma).
Oblik potkovastog antiknog stola
u obliku grkog slova sigma (t;
triclinium). (-+ Posljednja veera).
34 LEKSIKON IKONOGRAFIJE

Sibila

Eritrejska. Katedrala
Laonl., 13. st.

(otaki lat.
.oznaavanje.
signiire
signum
iti, oznaiti.

Signacija

<

<

signatio
.obilje.znak.).

Obred kojim biskup ili sveenik

neku osobu ili stvar obiljeuje
znakom kria. Katkada se zove i
konsignacija. Pojam i ime uzeto
je iz antike prakse udaranja imperatorskog iga na novac, ho je
bio znak pripadnosti tog novca
ili druge oznaene, signirane stvari imperatoru. U kranstvu sig-

SILAZAK

530

naciju nalazimo u gotovo svim

sakramentima, a na poseban je
nain istaknuta u ~ krstu i ~
potvrdi. (~ Konsignatorij).

AB

Sija,
jau

.-

sijanje:

parabola o si-

__._-----

- ..

Silazak Duha Svetoga. Majstor

Dutuitske Maslinske gore, 15. st.

Silazak Duha Svetoga. (Dj 2,1-41). Pedeseti dan nakon Kristova ~ uskrsnua, a deseti dan
nakon njegova ~ uzaaa apostoli su sakupljeni u kui na molitvi. Tada iznenada doe neka
huka s neba, kao kad pue silan
vjetar, pa ispuni svu kuu u kojoj su boravili. I ukazae im se
jezici kao od plamena i razdijelie se, te nad svakog od njih sie
po jedan. Svi se oni napunie
Duha Svetoga te poee govoriti
tuim jezicima, kako ih je Duh
nadahnjivao da govore.

SILAZAK

I k o n o g r a fi j a: Apostoli se
redaju ili zatvaraju krug u simetrinoj kompoziciji oko Bogoro
dice, koja sjedi i koja simbolizira
~ Crkvu. Nad njima lebdi ~ golubica ~ Duha Svetoga, a na njih
silaze plameni jezici. Apostoli, dobivi ~ darove Duha Svetoga,
dobili su i dar govora razliitih
jezika. Stoga u ikonografiji oni
govorniki meusobno gestikuliraju.
Rjei su prikazi u kojima meu
apostolima nema Bogorodice. Rjee su i ikonografske varijante da
golubica sjeda na legil s knjigom
Evanelja ili na prijestolje s knjigom (~ hetimasija), ili da lik golubice zamijeni ~ Boja ruka.
Izlijevanje Duha Svetoga prikazuje bizantska ikonografija i ognjenim kotaem usred zbora apostola, a univerzalnost apostolske
misije nakon silaska Duha Svetoga oznauie bizantska ikonografija personifikacijom Svijeta (Kosmos) u liku okrunjena kralja koji
nosi dvanaest svitaka i eka pred
vratima.
Prefiguracije za silazak Duha Svetoga jesu: povratak golubice Noi
(~ golubica; ~ opi POtOp) i izruivanje ploa Zakona Mojsiju
(~ Mojsije prima ploe Zakona
BF
na Sinaju).
Silazak u Limb. Ikonografski
motiv koji nema podloge u
kanonskim tekstovima Evane
lja, nego se nalazi u apokrifnom Nikodemovu evanelju.
Uskrsli Krist razbija vrata pakla,
nogama gazi avla, katkada drkom svog pobjednikog kria probada ralje ~ Levijatana, a drugu
ruku prua Adamu da bi izveo
iz Limba i poveo u raj njega, Evu
i sve starozavjetne patrijarhe i

SILE

531

iI

I
l
l

Ir------::~~..u~.

._~----......;:;.;

Silazak u Limb. Majstor Dutuitske Maslinske gore, 15. st.

pravednike, koji su u Limbu e
kali as Kristova otkupljenja. U
bizantskoj ikonografiji oni su
odjeveni i individualizirani, a u
zapadnoj ikonografiji oni su potpuno goli.
Otpor avoli prikazan je u kasnom srednjem vijeku (pod utjecajem crkvene drame) pOput obrane neke tvrave, iz koje avli
odapinju strelice ili pucaju iz topova.
Dok u Bizantu (i cijelom krUanskom Istoku) ikonografija silaska
u Limb (anastasis >ustajanje) zamjenjuje prikaz uskrsnua, u zapadnoj ikonografiji to su dva posve razliita i odvojena ikonografska motiva. Prefiguracije za
silazak u Limb jesu: Lotov bijeg
(-+ Sodoma i Gomora) i Samson
nosi gradska vrata iz Gaze (-+
Samson).
BF
Sile -+

aneli

SIMBOL

Si~vest~r, sveti (lat. Silvesur).

RImskI papa (IV. stoljee). Rimskim biskupom postao g. 314. za
vladavine cara Konstantina. Mnoge legende krue o Silvestru. a
meu najistaknutijima je ona o
obraenju Konstantina na kran
stvo. Kae se da je Konstantin
?ok je. leao bolestan od gube:
1JIlao vIen je. Ukazae mu se sv.
Petar i Pavao i rekoe mu da poZOve k sebi Silvestra. Prepoznavi
n.. slici to mu je Silvestar pokaza Svece koje je bio vidio, Konst.antin prihvati Silvestrovu njegu.
SJ1vestar ga odvede do nekog ribnjaka i krsti ga, a car se smjesta
oisti od gube. Nato on izda odredbu da se u cijelom Rimskom
Carstvu ima tovati Isus Krist kao
jedini pravi Bog.
Drugi izdanak te legende tvrdi
da je Silvestar krstio Konstantina
potkraj njegova ivota. Muen
grinjom savjesti zbog mnogih
svojih okrutnosti, Konstantin zatrai od Silvestra krtenje, i tako
se oisti od gube svojih grijeha
krsnom vodom.
U raspravi sa skupinom uenih
ljudi i vraeva Silvestar je, kau,
uginulog bika vratio u ivot i
time dokazao da je Krist Bog i-

vih
Obino se sv. Silvestar prikazuje
u papinskoj odori, s mitrom ili tijarom, nosei biskupski tap i
knjigu. Posebna mu je oznaka bik
koji mu lei do nogu. Kadto se
slika sa zmajem, to podsjea da
je u vrijeme njegova pontifikata
slomljena mo poganstva u cijelom Rimskom Carstvu.
MG

Simbol (gr. symbolon lO [dogovoreni] znak prepoznavanja; ope

nje; ugovor ( symballein >sastavljati, usporeivati ( syn lOS,

532

SIMFORljAN

skupa + b,Ulein .bacati). Prirodan i konvencionalan (ili stvaran) znak neke nevidljive realnosti. U veini sluajeva postoji vizualna ili sadrajna povezanost
izmeu znaka i sadraja, ali moe
postojati i isto dogovorna povezanOst na temelju nekog dogaaja
(npr. golubica mira i maslinova granica: ~ opi potop). Upotreba simbola um jesto jasno prepoznatljive realnosti karakteristi
na je za ezoterijske kultove. Upotreba simbola prisutna je u svim
religijama. U kranstvu je osobito bila razvijena u prvim stoljeima, kada su se kr~ani morali sastajati potajno, i kada je
simbol prenosio za pogane nerazumljivu, ali za kr~ane potpuno
jasnu poruku. U tom se razdoblju
esto upotrebljavaju antiki poganski simboli ali im se pridaje
<irugo, kransko znaenje. AB
Sirnforijan, sveti:
okrunjenih

-to

etvorica

Sinagoga (gr. synagog~ skupljanje, zborite ( sy..agein [syn +

agein] .zajedno voditi, sastajati
se)
l. Zgrada ili prostorija u kojoj
te Zidovi izvan Jeruzalema skupljaju radi obavljanja bogotovnih
ina, u prvom redu itanja Tore
(Zakona). Ima svoj poseban arhitektonski oblik, a glavni su mu
elementi stupovi na bonim stranama i u dnu koji nOse trostranu
galeriju (emporu) namijenjenu enama. Pravokutnog je tlocrta, a
uzduna joj je os okrenuta prema
Jeruzalemu (= .orijent; idovska ~ orijentacija). Na jednoj
mani te uzdune osi, do ulaza,
nalazi se povieno mjesto na kojem stoji .sveti koveg (hebr.

SINODA

'aron haqqode'J), tj. Jkrinja u kojoj su pohranjeni svitci (~ rotulus) Tore, a sa svake strane tog
kovega po jedan sedmerokraki
svijenjak. Ispred njega gori vje
nO svjetlo. U sredini prostorije
nalazi se a/menar, stol s kojeg se
ita Tora (Zakon, hebr. toriih).
2. U srednjovjekovnoj kranskoj
ikonografiji: alegorijska figura kao
antinom Crkve (~ Ecclesia) koja
personificira idovstvo. To je enska figura, povezanih oiju, a u
rukama nosi razbijene ploe Zakona i slomljeno koplje sa zastavicom na vrhu, na kojoj je ~kor
pion. (~ Kanaanski grozd; ~ ivi kri; ~ raspee).
AB

Sinerot, sveti, muenik (lat. Serenus, Syneros; hrv. jo Siren).

Vrtlar iz Sirmija, podrijetlom Grk,
moda monah, muenik oko 307.
godine. Prema aktima (jedni ih
smatraju vjerodostojnima, a drugi
romanom), otjerao neku uglednu
gospou iz svojeg vrta kad se u
njemu htjela u nevrijeme ~etati i
eventualno sastati sa svojim ljubavnikom. Sudac je po njegovu
ponaanju prosudio da je kra
nin koji se sakrivao u doba progonstva. Postavio mu je otvoreno
pitanje o vjeri, na to je Sinerot
priznao da je kranin. Pogubljen
je 23. veljae. Jedini sirmijski muenik za kojega svjedoe epitafi s
njegova groblja, naeni u Srijemskoj Mitrovici potkraj XIX. stoljea. (Aurelia Aminia prenosi
svoga mua iz Akvileje da poiva uz bl. Sinerota u Sirmiju;
Artemidora Sirmijska podie sama sebi memoriju na groblju ad
Domnum Synerotem.) Kult mu je
dospio sve do Billoma u Francuskoj. U srijemskoj biskupiji odobreno tovanje g. 1807. Blagdan

SIVO

533

od 1975. godine 24. veljae, ranije 23. veljae.

Prikazuju ga kao vrtlara kako
goni ensku iz vrta. Zahitnik
vrtova, vrtlara i vedrog vremena
(poradi imena Serenus >vedar.).
Takoder zaJtitnik edne enske
mode.
MD
(gr.
skup~tina.

Sinoda

sjnodos >sastanak,
>s, skupa. +
hodos >hod, put.). Skup~tina klera jedne biskupije ili crkvene pokrajine koju saziva i predsjeda
joj biskup ili metropolita. Na njoj
se mogu donositi disciplinarne
odluke (ne dogmatske), a njeni
su zakljuci lokalnog karaktera,
za razliku od -+ koncila, koji ima
univerzalni karakter.
AB

< sjn

Sivo.

Sivo je boja pepela, pa

alovan je i poniznost.
Kadho se upotrebljava i kao korizmena boja. Podsjeajui na tjelesnu smrt i besmrtnost du~e, sivo
se upotrebljava kao boja Kristove
odjee na prizorima -+ Posljednjeg suda. Benediktinci iz Val[ombrose nose habit sive boje.
MG
oznaava

Sjaj. (Zrake svjetla). Sjaj ili zrake svjetlosti simbol su boanstva,

prema tome vrhovne vlasti. Stoga
je taj znak pridran iskljuivo za
prikazivanje boanskih osoba, Oca.
Sina i Duha Svetoga. Samo u nekim sluajevima on se protee i
na prikazivanje Bogorodice.
Sjaj se sastoji od itava polja zraka i blijeska Ito okruuje cijeli
lik i kao da izvire iz prikazanog
tijela. U nekim primjerima sjaj
vjerno slijedi obrise lika te izgleda poput nekog svjetlog ruba. U
drugim primjerima on se udaljuje
od tijela i sastoji od snopova sjajnih zraka koje kao da izviru iz

SJEKIilA

jednog ari~ta. Ponekad se ini da

se sjaj sastoji ili da zavdava malim mjastim plamieima. Susree
se i sjaj koji se prelijeva u duginim bojama. Srednjovjekovni primjeri sjaja izvedeni su bijelom bojom, a u vri jeme renesanse za
stvaranje dojma svjetlosnih zraka upotrebljava se zlato. Prigodice se susree i modri sjaj, oznaujui rajsko slavlje.
MG
Sjedala (lat. sedilia, pl. n. od sedile sjedalo, nolac.. prema sedire .sjediti.). Dok su se kdani.
u prvo doba, okupljali na liturgijske ine u privatnim stanovima
i na grobljima, liturgija se vdila
na brzinu, a pritom su svi stajali, ili su sjedili na onome Ito se
naJlo pri ruci. Kad se u IV. i V.
stoljeu razvila sustavna liturgija.
ona je postala mnogo dua (esto
je trajala i po cijelu no), pa je
bilo nemogue, osobito starijima,
sve vrijeme prostajati. Zato je u
praksu uvedeno niz sjedala, koja
prema svojoj namjeni imaju i posebne oblike. To su: -+ katedra
za biskupa; -+ subsellia za kler;
-+ faldistorij kao pomina katedra; -+ tron, zamjena za katedru;
sella gestatoria, nolena katedra;
-+ korske klupe, koje su zamijenile subsellium; -+ scabellum.
prenosivi stoli za nie slubenike; klupe za vjernike u brodu.
AB
Sjekira. (Bradva). Openito je
sjekira ili bradva znak unitenja.
Ona je k tome oznaka nekih biblijskih likova. Znak je i sv. Ivana Krstitelja. On je u propovijedi
Zidovima kazao: Ve je poloena sjekira na korijen stablima:
svako e stablo koje ne daje dobroga roda biti posjeeno i baeno u oganj. (Mt 3,10).

534

SJEVER

SItIDANJE

Sjekira je i znak sv. Josipa, I

obzirom na njegov tesarski obrt.
Budui da su sv. Matej i sv. Matija podnijeli muenitva tako da
im je sjekirom odsjeena glava, i
njih dvojica imaju sjekiru kao
MG
svoju svetaku oznaku.
Sjekira na korijenu stabla. Sv.
Ivan Krstitelj pokazuje farizejima
sjekiru na korijenu stabla .koje
ne donosi dobar plod pa e biti
.posjeeno i baeno u vatru (Mt
3,7-10 i Lk 3,7-9). Aluzija na
~ Posljednji sud.
BF
Sjever. Uvijek se smatralo da je
sjever podruje studeni i mraka.
U prvim stoljeima djelovanja
Crkve na sjeveru su ivjeli barbarski narodi. Citanjem evanelja
sa sjeveme strane oltara, Crkva
je oitovala svoju elju da barMG
bare obrati Kristu.
Skakavac. Skakavci se spominju
kao jedno od zala koje se sruila
na Egipat zato !to je faraonovo
srce bilo otvrdnulo prema rijei
Bojoj. Zato, kad Dijete Isus dri
u ruci skakavca, to oznauje obraenje pogana na kranstvo. To
se znaenje izvodi i iz Knjige
izreka (30,27): .Skakavci nemaju
svoga kralja, a svi idu u poretku.
Ta se izreka prema prihvaenom
tumaenju odnosi na poganske narode dok jo! nisu priznavali Krista za Kralja. Prema evaneoskim
izvjetajima, sv. Ivan Krstitelj
MG
hranio se skakavcima.
Skazanja

Iiturgijska drama

Skidanje s kria. (Mt 27,57-59;

Mk 15,42-46; Lk 23,50-53; Iv
19,38). Josip iz Arimateje moli
Pilata da mu dopusti skinuti s

Skidanje s kria. Majstor DUII<itske Maslinske gore, 15. st.

kria Kristovo tijelo i ukopati ga.

U skidanju mu pomae Nikodem.
I k o n o g raf i j a: Motiv skidanja s krih javlja se kasno, u IX.
stoljeu, a postaje est od romanike. Isprva je sastavljen od tri
lica (Krist, Josip, Nikodem). Uskoro pridolaze Bogorodica i sv.
Ivan, a pod konac srednjeg vijeka u prizoru se pojavljuju i
svete ene. Pod konac srednjeg
vijeka Marija Magdalena grli Kristove noge.
U bizantskoj i u talijanskoj ikonografiji redovito su na kri
pristan jene Ijestve. Taj motiv u
zapadnoj ikonografiji ni je est.
Josip uvijek pridrava Kristovo
tijelo, a Nikodem uvijek klije!!irna vadi a vie iz Kristovih ruku
i nogu. U romanici esto Nikodema nazivlju .kovaem (faber).
U prikazima s Bogorodicorn i sv.
Ivanom, Bogorodica dri i pri-

SKIDANJE

535

nosi k svojim usnama ve~ osloboenu Kristovu desnu ruku, katkada prihva~a i obje Kristove
ruke, a pod konac srednjeg vijeka prihvaa i Kristovo tijelo.
Ivan isprva stoji i pla~e (pla je
izraen gestom ake podvijene
pod podbradak), a tek s vremenom prihvaa i on drugu Kristovu ruku.
Od mnogobrojnih istovremenih
najstarijih srednjovjekovnih varijanata skidanja s kria, bizantska
ikonografija prikazuje ponaje~e
poetak radnje (tj. vaenje ~avla
iz desne ruke), i to u kompoziciji
u koju su ukljueni Bogorodica i
sv. Ivan, a ikonografija Sirije i
Kapadocije i ikonografija Zapada
prikazuju u najstarijim spomenicima ponajeUe zavretak radnje
(tj. vaenje avala iz nogu), i tO
bez nazonosti Bogorodice i sv.
Ivana. Kasnije II srednjem vijeku
vlada veliko bogatstvo i isprepletanje ikonografskih motiva, pri
emu se moe utvrditi da se od
XIII. stoljea poveava broj sudionika; da dramatinost radnje
s vremenom neprestano raste; da
sc kompozicija ujedinjuje i da Bogorodica preuzima sve aktivniju
ulogu. S barokom (Rubens, 1614.)
uvodi se nov motiv: mrtvo KristovO tijelo, osloboeno avala,
sputa sc s kria na zemlju tako
da ono klizi po bijelom pokrivau.

BF

Skidanje s vjdala kralja iz Aja.

(J 8,1-29). Hinei bijeg, Izraelci namame vojsku grada Aja da
nagne za njima u potjeru, pa je
u polju sasijeku. Njihovog kralja
objese, a pred no~ ga skidaju s
vjeala. Dok se vri pokoljA janaca, ~ Jozua dri u uzdignutoj
ruci koplje.

SLAVA

Motiv skidanja s vje~ala postao

je prefiguracija ~ skidanja s kria.
BF
Skizma ~ shizma
Skolastika, sveta (lat. Scholastica).
Sestra blizankinja sv. Benedikta
(VI. stoljee). POput svoga brata,
i ona se posvetila redovnikom
pozivu te osnovala zajednicu benediktinki. Pria se da je u asu
njezine smrti brat joj Benedikt
molio u svojoj eliji. U vienju
ugleda dulu svoje sestre kako II
obliju golubice leti prema nebu.
Nato on objavi njezinu smrt redovnicima i naredi im da joj tijelo prenesu u opatiju, pa je pokopa II grob koji je bio pripravio
za sebe.
Sv. Skolastika je glavna svetica
benediktinskog reda. Obino se
prikazuje odievena u crni benediktinski habit, u ruci dri ljiljan
ili opatiki kri, a golubica iz legende joj je do nogu, utisnuta II
grudi ili leti prema nebu.
MG
Skrutinij

(otaki

lat. scrutinium

< sCTutari

~pretresati, istraivati.). U ranokr~anskom razdoblju (IV-V. stoljee) obredni

sklop umetnut u liturgiju rijei na

ispit

misi II kojem se na treu nedjelju korizme pomou molitava,

~ egzorcizama, mazanja uljem i
odrica"ja od Sotone ~istilo tijelo
i dula ~ katekumena od eventualnih demonskih utjecaja, da bi
se u~inili sposobnima za primanje
~ krsta. U kasnijim se razdobljima to pretvorilo u ispit na kojem
se provjeravalo katekumenovo poAB
znavanje vjerskih istina.

Slava. Bljdtav sjaj koji spaja aureolu to okruuje glavu i sjaj ~to

SLIKA

536

okruuje tijelo. Izraava najuzvi!eniji oblik boanstvenosti, pa je

stoga oznaka Boga, vrhovnog nebeskog Gospodina, i Krista kao
MG
suca ivih i mrtvih.
Slika. Sv. Luka se I!esto prikazuje
kako slika blaenu Djevicu Mariju, pa je njezina slika jedna od
njegovih svetakih oznaka. MG
Slijepac: _ parabola o slijepcima;
_ Tobija; _ izljeenje slijepoga
Slova. Od prvih kdanskih vremena razliita se slova upotrebljavaju za raspoznavanje Krista ili
isticanje nekog predmeta koji je
s njime povezan.
A i .n: alfa i omega, prvo i posljednje slovo grkog alfabeta, e
sto se pojavljuju na ploici, hitu,
knjizi ili drugdje kao simbol Boga
Sina. To se temelji na rijeima
Otkrivenja (1,8): Ja sam Alfa i
Omega, poetak i svretak, veli
Gospodin ...
T: grko slovo tau tumai se kao
poetno slovo rijei Theos, .Bog.
Samo slovo T (.egipatski kri.)
oznaka je sv. Antuna Opata i
obino se slika na njegovu lijevom ramenu.
I H S, I HC: jota, eta, sigma
tri su grka slova koja se nalaze
u imenu Isusovu (sigma ima dvije
inaice u pisanju). Ona se kadto
uzimlju i kao kratica za izriaj:
ln Hoc Signo (.u ovom znaku).
To je u vezi s legendom o caru
Konstantinu, koji je u predveI!erje bitke i prije svoga obraenja
imao vienje; u tom vienju on
je na nebu vidio kri i uza nj
ispisane rijei ln hoc signo vinces
(.U ovom znaku e pobijediti.).
Zato je stavio znak kria na svoje
zastave, a nakon pobjede, kae

SMOLA

legenda, prigrlio je kdanstvo. Ta

se slova uz to (pogrdno) tumae
kao kratica za Iesus Hominum
Salvator, latinski izriaj koji znai: .Isus, spasitelj ljudi.
Sv. Bernardinu Sijenskome prikazao se taj znak upisan u sunce.
Stoga se taj svetac slika drei u
rukama sunce s tim znakom.
INRI: etiri poetna slova latinskih rijei Iesus Nazarenus Rex
ludaeorum (. Isus Nazareanin,
kralj idovski.). Prema Evane
lju po Ivanu (19,19), .Pilat je
napisao natpis i stavio ga na kri.
Bilo je pisano: Isus Nazareanin,
kral j idovski.. Prema sv. Ivanu,
taj je natpis ispisan hebrejski, latinski i grki. (_ Monogram; _
kriptogram).
MG
Sluba -+ oficij
Smee.

Smee je boja duhovne

smrti i sramote, ali i odricanja od
svjetovnih uitaka. Stoga je ta
boja prihvaena kao boja habita
Male brae sv. Franje (franjevaMG
ca) i kapucina.

Smokva (Ficus carica). Smokvino

stablo, umjesto jabuke smatra se
kadto stablom spoznanja U edenskom vrtu. Smokvin se list pojavljuje u kazivanju o padu ovje
kovu, Postanak 3,7: .Tada se obadvoma Otvore oi, i upoznaju da
su goli. Spletu smokova lia i
naprave sebi pregae. Zbog takve primjene njena lia smokva
je postala simbolom poude. Mnogobrojne sjemenke u smokvinu
plodu razlog su tO se smatra
MG
simbolom plodnosti.
Smola. Zbog svoje tamne boje i
ljepljivosti smola je znak zla.Crn
poput smole uzreica je kojom

SMRT

kad~to
zloa.

se

537
opisuje

gre~no

stanje ili
MG

Smrt. U kr~anskoj eshatologiji

smrt je prva od .etiriju posljednjih stvari. (smrt, sud, raj, pakao).
Misao na smrt neprestano je prisutna u kdanskoj liturgiji i literaturi, jer je ona vjeba duha da
bi vjernik doekao as smrti u
moralnoj pripravnosti, bez smrtnoga grijeha na du~i. Prizori muenja i umiranja svetih muenika
postali su zarana ikonografskim
temama, ali likovne predodbe sam~ smrti i umiranja svakida~njeg,
obInog ovjeka nisu se javljale
kao ikonografske teme prije kasnog srednjeg vijeka. Te teme poinju u XIV. stoljeu, a od XV.
do XVIII. stoljea imaju u raznim oblicima vrlo vaan udio u
ikonografskom repertoriju Zapada. Njihov nastup u XIV. stoljeu
koincidira s velikim epidemijama,
koje su desetkovale evropsko stanovnitvo i kada su prizori masovnih umiranja postali uestala,
gotovo svakida~nja stvarnost. Na
brzo ~irenje nove ikonografije smrti djelovale su i didaktike metode propovjednika (osobito redovnika), koji su nagla~avanjem
teme O nenadanosti i neumitnosti
smrti nastojali da ~to impresivnije djeluju na odgoj vjernika.
U ikonografiji smrti treba razlikovati tri skupine: U prvoj se
pojavljuje ideja smrti kao didaktika anegdota o mrtvacima u grobu. Zastupnik prve skupine jest
pria o Tri iva i tri mrtva. U
drugoj skupini smrt se pojavljuje
kao personifikaci ja, i to u obliku
animiranog, aktivnog mrtvaca,
bilo da je on prikazan kao kostur
(katkada s opnenim krilima poput JiJmih), bilo kao leina u

SMRT

raspadanju. Ovoj skupini pripadaju ikonografski prikazi koji ele

naglasiti da je smrt nenadana, univerzalna i sverazorna, a to su
prikazi: Smrt-kosac, Smrt-strijelac, Ples mrtvaca, [maga mortis i
Trijumf smrti. - U treoj skupini
prikazuju se momenti oko ovje
jeg umiranja. Predstavnik te skupine jesu ilustracije djela Ars moriendi.

I. TRI IVA I TRI MKTVA

Ikonografski motiv o tri iva i
tri mrtva vue svoj sadraj iz
istonjake pripovijesti, koja je u
XIII. stoljeu una u literaturu Zapada i postala impresionantnom
propovjednikom temom o prolaznosti ljudske moi, slave i ljepote. Mladi plemii (u ikonografiji oni su katkada i okrunjeni
kraljevi), kojima se broj od XIV.
stoljea ustaljuje na trojicu, vraaju se na konjima iz lova (dvojica obino na ruci nose sokola,
a prate ih redovito i lovaki psi)
te nailaze na otvorene grobove iz
kojih im leei, sjedei, diui se
ili koraajui progovaraju tri
mrtvaca. To su tri le~ine ogrnute
mrtvakim omotaem i esto okrunjene. One su prikazane u razliitim
stupnjevima raspadanja.
Mrtvaci su njihovi dvojnici, jer
im govore: Ono ~to ste vi sada,
to smo mi nekada bili, a ono ~to
smo mi sada, to ete vi postati..

Prizor se odvija u Otvorenom krajoliku, esto pod kriem na raskr~u, a u talijanskoj ikonografiji
prisutan je i redovnik pustinjak,
nazvan Makarije, koji mladiima
komentira prizor.
Ikonografski motiv triju ivih i
triju mrtvih prvi put se javlja
jo~ u XIII. stoljeu, ali vrijeme
njegova cvata jest kasni srednji

SMRT

538

vijek (XIV, XV. stoljee) i XVI.

stoljee, a zatim potpuno nestaje.
II. SMRT-KOSAC
Kostur, stojei ili hodajui, dri u
ruci srp ili kosu kao svoj atribut.
ili zamahuje kosom kao da kosi,
ili pak zaista njome kosi predstavnike ljudskih stalea.
Ovaj ikonografski motiv treba razlikovati od apokaliptikog motiva Smrti-jahaa (etiri jahaa
Apokalipse), jahaa koji je oboruan kosom ili trozubom (~
Apokalipsa).
Smrt-strijelac. Kostur odapinje
strelice iz luka i gaa pojedince
ili predstavnike ljudskih staleh.

Ples mrtvaca (franc. Danu macabre, njem. Totentanz). Puka

kasnosrednjovjekovna didaktika
predodba univerzalnog zakona
smrti, pred kojom su svi ljudi izjednaeni)

izraena

povorkom

predstavnika dru~tvenih stalea u

kojoj su naizmjence poredani po
jedan ivi ovjek i po jedan
mrtvac; mrtvac je dvojnik ivoga,
on je zorna predodba onoga ~tO
e

ivi smru postati. Mrtvac je

prikazan ili kao leina u raspadanju ili kao kostur. Zivi se redovito niu hijerarhijskim redom:
na elu povorke su predstavnici
Crkve, zatim slijede predstavnici
carstva, kraljevstva, plemstva,
graanstva i niih stalea. Cesto
je u povorci prikazano i malo dijete. Mrtvaci su oboruani kopljima, strelicama i lukovima, kosama. Oni katkada nose grobarski
alat: motiku, lopatu, lijes. Mrtvaci sviraju u muzike instrumente
(rog, trublja, mijeh, tambura), te
dok ivi koraaju, oni poskakuju
u plesnom koraku, hvataju ive
za ruke ili odijelo, krevelje se i

SMRT

izruguju se ivima. Na nekim Plesovima mrtvaca prva figura je

propovjednik (koji tumai prizor);
na nekima se prizor zbiva u blizini raspela (na raskr~u); negdje
se (npr. Pinzolo, Italija) motiv
Plesa mrtvaca ukdtava s motivom
Smrti-strijelca i s motivom triju
ivih i triju mrtvih.
PO miljenjima dosadanjih istraivaa (koja nisu suglasna), na
ikonografsko oblikovanje Plesa
mrtvaca utjecale su: srednjovjekovna didaktika poezija o neumitnosti smrti, zorne propovijedi
franjevaca i dominikanaca, crkvene drame i predodbe prastarih
pukih praznovjerja o mrtvacima
koji se nou diu iz grobova. irenju motiva Plesa mrtvaca uveo
like je pridonijela grafika (drvorezi) poevi od posljednje etvr
tine XV. stol jea.
Najraniji prikaz Plesa mrtvaca zabiljeen je godine 1424. u Parizu.
Motiv se II XV. i XVI. stoljeu
~irio po Fr:\ncuskoj, Njemakoj,
vicarskoj, sjevernoj Italiji, Ko
rukoj i kod nas u Istri (godine
1474. na freskama u Bermu i godine 1490. u Hrastovlju).
imago mOTtis. imago ili imagines
ili icones mortis i sl. (= oslika
ili podobe smrti.) opi je n:\ziv
za serije dn'oreza XVI. stoljea
(ili bakroreza u iduim stoljei
ma), od kojih je na svakom listu
prikazana dramatizirana anegdota
kako smrt u liku kostura ili leine iznenauje i hvata pojedinog
predstavnika ljudskih stalea i zanimanjti u asu dok on obavlja
svoje zvanje (npr. sijaa dok sije,
putujueg trgovca dok nosi robu).

Trijumf smrti. Talijanski ikonografski motiv nastao analogijom

na literarnu humanistiku koncep-

SNIJEG

539

ciju talijanskih trijumfa (trion/i)

ljubavi, vrlina i umijea (pjesnik
Petrarca i dr.). Prvi prikazi poinju ve u XIV. stoljeu, no cvat
tog motiva u slikarstvu i u knji~
koj grafici pada u XV. stoljee.
Pobjednica smrt, obino s kosom
u ruci, stoji na trijumfainim kolima koja vuku etiri vola i koja
prelaze preko ljudskih tjelesa.
III. ARS MORIENDI
Ars bene moriendi (.Umijee dobrog umiranja., u starom hrvatskom prijevodu Mdtrija dobrog
umrtija) jest puko pobudno, meditativno ~tivo kasnog srednjeg
vijeka, redovito bogato ilustrirano
drvorezima ili bakrorezima. Od
prvih tiskanih izdanja poetkom
XV. stoljea, ono se je sve do
XIX. stoljea likovno i sadrajno
modifieiralo i pre~tampavalo. Uz
ilustracije porijekla smrti (prvi
grijeh), vjene nagrade i kazne,
akcenat je ilustracija na pripravi
vjernika za odluan trenutak samoga asa njegova umiranja. U
nizu slika umirui je prikazan kako ga, gola na postelji, ku~a a
vao a bodre aneli. Glavne ku~
nje kojima je podvrgnut jesu:
sumnja, oaianje, nestrpljivost u
bolesti, oholost i pohlepa za bogatstvom. U zavr~noj sceni, kad
umirui ohrabren aneoskim
rijeima odbije sve napasti,
avli se povlae, a aneli nose
BF
njegovu du~u u nebo.
Snijeg: ~ Gospa Snjena (Gospa
od snijega)
Sodoma i Gomora (bebr. Jedom,
'amarah, znaenja nepoznata).
(Post, gl. 19). Dva grada iz Biblije uni~tena vatrom s neba kao
kaznom za grijehe protuprirodne
seksualnosti (.sodomija).

SODOMA

Sodoma i Gomora paralela su uniIten ju pokvarenog ljudskog roda

u ~ opem pOtopu. Kako se iz
potopa spa~ava jedini pravednik
~ Noa sa svojom obitelji, tako se
iz uni~tenja Sodome i Gomore
spahva jedini pravednik Lot (brati ~ Abrahamov) sa svojom porodicom.
Aneli, napustivJi Abrabama (-.
Abrahamovo gostoprimstvo), polaze da ispitaju opaine Sodome i
Gomore. Lot ih ugosti i ukonai,
ali ljudi iz Sodome (Sodomiti)
trae da im ih Lot urui za uivanje, a Lot, PO~tujui svetost zakona gostoprimstva, nua im radije u zamjenu svoje keri, samo
da bi potedio goste. Aneli, meutim, interveniraju i blijeskom
zasljepljuju Sodomite, te se s Lotom zatvaraju u kuu. U zoru aneli izvode Lota s njegovom enom i s dvije njegove keeri iz grada, nareujui im da bjee i da
se ne obaziru za sobom, a zatim
uni~tavaju Sodomu
i Gomoru
.sumpornim ognjem. Lotova se
ena, unato zabrani, obazre pa
se pretvori u stup soli. Lot se I
kerima nastani u peini, gd je
keri opiju oca i u pijanstvu
njime zanu, da bi makar i na taj
nain izbjegle staroidovskom ponienju jalovosti i da bi podigle
.ebi potomstvo.
Ikonografija:
LOTOVa GOSTOPRIMSTVO. Lot doekuje tri anela pred vratima
Sodome. Paralela s ~ Abrahamovim gostoprimstvom.
OSLJEPLjENjE SODOMITA. Zaslijepljeni blijeskom, Sodomiti tapkaju
pred Lotovim vratima.
LOTOV BIJEG. Aneo vodi Lota za
ruku, keri nose koare na glavi,

540

SOFIJA

vode natovarena magarca, Sodoma i Gomora gore u pozadini ili

se kue i bedemi ruJe na ljude,
Lotova ena se pretvara u stup
soli. Sodoma i Gomora prikazane
su katkada abrevijaturom: kuom
na koju pada oganj, a poginule
Sodomite simboliziraju lubanje na
tlu. Na stupu soli stoji poprsje
Lotove ene poput kapitela; katkada koza lie sol sa stupa, simbolizirajui, prema jednom srednjovjekovnom komentaru, demone
lto .liu. grelnika, a grenik je
(u milosnom pogledu) .mrtavc:
pOput kamena, pOput stupa soli.
Lotov bijeg, predvoen anelom,
prefiguracija je -+ povratka triju
kraljeva (-+ poklonstvo kraljeva),
koje aneo nagovara da se ne vrate kralju Herodu. On je takoer
i prefiguracija -+ silaska u Limb,
iz koga Krist izvodi due starozavjetnih pravednika.
PIJANSTVO. Starija ki
oevu krilu ili ga grli,
mlaa natae Lotu vino. Ili: Lot
lei s kerima. Katkada su keri
predoene enskim aktovima. GenLOTOva
sjedi u

re-scena pijanstva. Paralela s pijanstvom -+ Noe.

Unitenje Sodome i Gomore, asocijacijom na motiv razarajueg
ognja, jest prefiguracija -+ pakla.
BF

Sofija, sveta: -+ istarski sveci

Sofonija (izvornije Sefonija; hebr.
!e!anjlih .Bog uzdrava.). Jedan
od dvanaest starozavjetnih .malih. -+ proroka. Atribut: svjeBF
tiljka.
Sokol (Falco). Dvije Se vrste sokola razlikuju u kranskoj simbolici: divlji i pripitomljeni soko!.
Divlji je sokol znak zlih namisli

SOTONA

oznaava sveta
ili poganina koji se obratio na kranstvo. Kao omiljela
lovna ptica sokol se esto prikazuje u renesansnoj umjetnosti u
prizorima sveanosti i dvorskih
zabava, a ponekad se slika u rukama paa koji se nalazi u pratMG
nji Mudraca s istoka.

ili djela, a pitomi

ovjeka

Sol. Sol je simbol snage i nadmonosti. U govoru na gori (Mt

5,13) Krist je svoje uenike nazvao .Vi ste sol zemlji!. Kako
sol titi hranu od trulenja, ona se
ponekad upotrebljava kao znak
ohrane od zla. U tom se smislu
neko stavljala u usta djeci kod
krtenja. (-+ Elizej prorok).
MG
Sotona (lat. satanas ( gr. satan,
gen. satanas ( hebr. siit4n .protivnik.). Izvori krUanske demonalogije nalaze se u nasljeu starozavjetnih vjerovanja, nastavljaju se u rijeima i postupcima Kristovim, u izvjetajima Evanelja,
u mislima apostolskih poslanica i
II
vienjima Apokalipse.
Iako
predodbe u svim tim izvorima
nisu ujednaene, ipak su Sotona i
zli dusi shvaeni kao osobe s inteligencijom, s inicijativom, moi i
mogunostima djelovanja koje idu
dotle da mogu i opsjednuti ljude,
muiti ih duevno i tjelesno i ak
upravljati djelovanjem opsjednutih. U ikonografiji oni su i muitelji prokletnika II -+ paklu.
Njih uvijek karakterizira otpor i
pobuna u odnosu prema Bojem
autoritetu i uloga varke, zlobe,
spletaka i zavoenja u odnosu
prema ljudima. Ta se misaona linija provlai ve od prve knjige
Biblije, od Knjige Postanka s motivom Zmije - zavodnice na -+

SOTONA

SOVA

541

prvi grijeh, do posljednje knjige,

do Apokalipse, gdje je vizionarno
uoen konani poraz Sotone i zlih
duhova. (~ Apokalipsa). Prema
kranskoj demonologiji, Sotona i
zli dusi zapravo su svojim podrijetlom i biem aneli koji su se iz
oholosti pobunili protiv Boga te
su bili poraeni i od Boga zauvijek odbaeni, iako im je do svretka vremena doputena mogunost
zlog djelovanja. Transformaciju
pobunjenih anela u demone ikonografija prikazuje borbom dobrih i zlih anela, pobjedom Bogu vjernih anela pod vodstvom
.vojskovoe vojske nebeske, ~
Mihovila arkanela, u prizoru:
-7 Pad pobunjenih anela. Biblijski demonoloki nazivi (osim imena Sotona) jesu: avao (grko
-latinski: diabolus), Napasnik, Lucifer, Belzebub, Neprijatelj (crkvenoslavenski: vrag), demon, Levijatan, Belial, Antikrist.
U kranskoj ikonografiji Sotona
i zli dusi prikazuju se u mnogo
oblika, i tO kao: 1. zmija: ~ prvi
grijeh; 2. zmaj: ~ Apokalipsa;
3. nakazni ivotinjski hibrid, koji
su srednjovjekovni teatar i srednjovjekovna ikonografija sveli na
burleskno i karikaturalno, na .vragolije. Srednjovjekovni avli ovoga tipa neodjeveni su, dlakavi,
kose raskutrane u upercima i piamieima, usta SU im prorezana od
uha do uha, stde im iljaste ui,
imaju kozje noge s papcima poput antiknih satira, na glavi im
rastu rogovi, na rukama i nogama esto imaju aporke umjesto
nokata, rep im je pOput majmunova a krila poput imievih. Oni
boda ju i lete. Obino su crne boje,
ali ih ima i crvenib poput vatre
ili z';lenih poput gmazova ili (simboline boje) otrova. Oruje su

im kuke, osti, vile; 4. prerueni,

maskirani varalica koji obino
hini da je monah s ruarijem o
pojasu. Zrna na ruariju obino
su praporci. Lice mu je sakriveno
ispod kukuljice, ali ga odaju kljove, aporci, papci; 5. ~ lav, jer
avao obilazi svijetom poput riueg lava koji trai koga da
prodre (1 Pt 5,8); 6. -+ bazilisk (Ps 90,13); 7. ~ Had; 8. mala crna ili crvena ptica ko ja izlijee iz usta grenika, posebno kad
poinja svetogrdni in: -+ Posljednja veera (Judina priest).
Demonoloka ikonografija javlja
se u kranskoj umjetnosti od IX.
stoljea. Sotona i zli dusi pojavljuju se na karakteristian nain
u ikonografskim motivima, obraenima u ovoj knjizi u ovim jedinicama: ~ napastovanje Eve;
~ Job; ~ Tobija; ~ napastovanje Krista; -+ Mojsijeva smrt;
-+ silazak u Limb; -+ Posljednji
sud (vaganje dua, muenje prokletih); -+ pakao; -+ napastovanje sv. Antuna pustinjaka; -+ legenda oTemilu; -+ ars moriendi;
~ Apokalipsa (Sotona baen u
bezdan); -+ Mihovil sveti; ~ ivi
BP
kri.
Budui da se sova
krije u tami i bjei od svjetla,
postala je simbolom Sotone, Kneza
tame. Kao to Sotona zavodi ljude, tako i sova navodno vara ptice i navlai ih u lovake zamke.
Sova k tome oznauje samou i
javlja se na slikama pustinjaka
dok mole. No, zbog dara koji joj
se od davnine pripisuje, sova je
znak mudrosti i kao takva kadto se prikazuje na slikama sv.
Jeronima.
U povoljnom smislu sova je oznaka Krista koji se rtvovao da spa-

Sova (Stri,,).

SPIRIDON

542

si svijet, da obasja one koji prebivaju u tami i sjeni smrtnoj ...

(Lk 1,79). To tumai njezinu nazonost na prizorima ~ raspea.

MG
Spiridon, sveti, biskup. Biskup u
Trimitontu na Cipru. Zivotopis
mu je okruen brojnim legendama. U mladosti je bio pastir, te je
nabov~i se na trn ostao bez jednog oka. Legenda mu pripisuje
brojna udesa: uinio je da se
mlaz vode pretvori II vatru; zmiju je pretvorio u zlato, da bi seljaci smogli sredstva za kupnju
sjemenja; jednom je smirio veliku
oluju, da bi brodovi mogli pristati
u luku. Tijelo mu je bilo preneseno u Carigrad, a odatle pred
Turcima na Krf, odakle mu se
kult ~iri osobito po Dalmaciji,
Istri IVenetu (osobito u Chioggi).
S Krfa dolaze u Dalmaciju brojne
njegove ikone. Prikazuju ga kao
mladog pastira ili kao biskupa u
istonoj odori. Atributi su mu
zmija i trn. Blagdan mu je 14.
prosinca. Za~titnik je pomoraca
AB
(uz sv. Nikolu).
Spuva. Spuva je jedan od znakova Kristove muke (~ raspee).
To se znaenje izvodi iz evaneo
skog izvje~taja orazapinjanju:
Smjesta otr~ jedan od njih, uze
spuvu, nakvasi je octom te je
nataknu na trsku pa mu je prui.
da pije (Mt 27,48). (~ StefaMG
ton).
Srce. Smatralo se da je srce sredite razumijevanja, ljubavi, hrabrosti, pobonosti, alosti i radosti. Duboko religiozno znaenje
srca opisano je u Prvoj knjizi Samuelovoj (16,7): Jahve ree Samuelu: Ne gledaj na njegovu

SRCE

vanjItinu ni na njegov visok

stas . Bog ne gleda kao ~to
gleda ovjek; ovjek gleda na oi,
a Jahve gleda to je u srcu.
Ljudsko srce u rukama nekog sveca simbol je ljubavi i pobonosti.
Srce koje bukti oznaava krajnji
religiozni ar. Srce probodeno
strelicom slika je skruenja, duboka kajanja i pobonosti u uvjetima krajnje nevolje. Srce u plamenu, a gdjekad i probodeno
srce, upotrebljava se kao oznaka
sv. Augustina, a slika je Bojeg
vodstva u njegovoj revnosti. Srce
s kriem oznaka je sv. Katarine
Sijenske, po legendi koja opisuje
kako joj se jednog dana ukazao
Spasitelj i na njezinu molbu usadio joj svoje srce u grudi umjesto
njezina. Srce je jo i svetaka
oznaka sv. Bernardina Sijenskog.

MG
Srce Isusovo. Pobonost prema
Srcu Isusovu, kao simbolu Kristove ljubavi i rtve, razvija se
pojedinano ve kod srednjovjekovnih mistika u njihovim razmatranjima o Kristovim ranama,
a u XVII. stoljeu s I. Eudesom
i M. Alacoque postalo je ope
prihvaeno i dobilo ono usmjerenje koje e zatim, osobito propagandom isusovakog reda, djelovati i na konanu ikonografiju
tog motiva. U katolikoj Crkvi
Srce Isusovo ima misu i oficij od
godinc 1765., a opim blagdanom
postaje godine 1856. Dok se u
kasnosrednjovjekovnoj ikonografiji motiv Srca Isusova pojavljuje
sporadino, i tada je vezano uz
prikaze ranjenog Krista, ~ arma
Christi, kria, trnove krune ili
euharistije, od XVI. stoljea poinje se nad simbolikim znakom
srca javljati karakteristian pla-

SRCE

543

men kao ikonografska oznaka

pojma ljubavi. Takvo srce vidjet
e (u svojoj viziji) godine 1673.
redovnica Margareta Alacaque i
ona e prva nacrtati srce Isusovo
s tri avla, s trnovom krunom,

s plamenom i kriem i s natpisom: Charitas. Taj e se motiv,

kao samostalni simbol ili kao istaknuti dio na prsima Kristova lika,
snano razmahati u ikonografiji
poevi od druge etvrtine XVIII.
stoljea, otkad e se na motivu
srca pridodati i rana iz koje kaplje
krv, a esto i bljetavi krug zlatnih zraka oko srca. Od tada pa
do naih dana Krist esto pokazuje rukom na svoje srce. EF
Srce Marijino. Motiv pobonosti
prema Bogorodici, koja sudjeluje
u Kristovim mukama, postaje od
XVIII. stoljea ikonografskim
pandanom motivu -+ Srca Isusova. Iz simbolinog srca - bilo
kao samostalnog motiva, bilo kao
motiva na grudima Bogoradiina
lika - izbijaju simboliki znako;i: plar;"len ,ljubavi, ljiljan djevicanske clstOCe, a u srce se zabada
ma boli. (-+ Sedam alosti BoEF
gorodice).
Srebro. Zbog svoje bjeline i zbog
toga to je dragocjena kovina koja
se kub u vatri, srebro je postalo
znakom ednosti i istoe. Srebro
je jo i znak rjeitosti evane!i
sd.. Takvo se shvaanje temelji
na rijeima Psalma 12, koje tvrde:
.Rijei su Jahvine rijei iskrene,
srebro prokuano, od zemlje odvojeno, sedam puta oieno.. (-+
Novac [kovani novac]).
MG
Srp -+ Nedjelja, sveta
Stablo. Stablo ima vrlo istaknuto
mjesto u kranskoj simbolici. Op-

STAKLO

enito, stablo je znak ivota ili

smrti, zavisno od toga je li zdravo
i vrsto ili zakrljala i uvelo. Postanak 2,9 opisuje kako je Bog zasadio edenski vrt: Tada Jahve,
Bog, uini te iz zemlje nikoe svapogledu zakovrsna stabla mamljiva a dobra za hranu - i
stablo ivota nasred vrta, i stablo
spoznaje dobra i zla.. Izvjetaj
nastavlja opisom pada koji je uslijedio nakon Adamova uivanja
ploda sa stabla spoznaje dobra i
zla. Postoji legenda koja kazuje
kako je nakon Adamove smrti
arkaneo Mihovil (Mihael) pouio
Evu kako e na njegovu grobu
zasaditi granicu sa stabla spoznaje. Iz te granice izraslo je
stablo koje je Salamon presadio
u hramski vrt. Kasnije je ono posjeeno i baeno u ribnjak Bethezdu. Ondje je ostalo sve dok
nije izvueno da bi se od njega
izdjelao Kristov kri. (-+ Salamon i kraljica od Sabe).
Procvalo stablo oznaka je sv. Zenobija, na temelju legende koja
govori kako je suho drvo prolistala na dodir sveeve mrtve ruke.
Stablo spoznanja dobra
i z l a: -+ stvaranje svijeta; -+
prvi grijeh; -+ zemaljski raj. S t ab l o i v o t a: -+ stvaranje
svijeta; -+ zemaljski raj. O b or e n o s t a b I o : -+ Danijel prorok. S t a b los l j u d s k i m l ik o v i m a: -+ Jesejevo stablo;
-+ Apokalipsa (nebeski JeruzaMG
lem).

Staklo. Budui da je bistro i prozirno, staklo je simhol istoe. U

tom se smislu esto slika u prizorima iz ivota blaene Djevice
Marije. Na slikama -+ navjetenja ljiljan se esto stavlja u vazu

544

STARAC

od prozirna stakla. Ono je takoer osobit znak bezgrenog zaea. U prizorima stvaranja Bog
se kadto prikazuje sa staklenom
kuglom u ruci, koja je simbol
Bojeg svijeta svjetlosti to je postojao prije stvaranja zemlje.
Kristalna staklena aa sa zmijom
ili slomljena kristalna aa slui
katkad kao oznaka sv. Benedikta,
to podsjea kako je udesnim
nainom izbjegao smrt trovanjem.
(~ Djeviansko materinstvo).
MG
Starac Dana (kasnolat. Antiquus
die rum -Pradavni.). Ikonografska
antropomorfna predodba Boga,
nastala na temelju vienja proroka Danijela (Dn 7,9): ~ Danijel; ~ Bog. Bog je prikazan
kao starac duge bijele kose i brade, u bijeloj haljini, kako sjedi
na prijestolju od oblaka.
BF
Starci Apokalipse:

Apokalipsa.

Stari zavjet. Zidovska je tradicija

s Biblijom predala kranstvu literaturu iz koje e nova, kdan..
.ka umjetnost poeti crpsti pojedine starozavjetne motive. No idovska tradicija nije mogla istodobno predati mladome kran
stvu i ve gotove slike starozavjetnih dogaaja, to jest ve razraenu ikonografiju, jer je pravovjernim Zidovima, da bi se pod
svaku cijenu izbjegla mogunost
skretanja od monoteizma k ~ idolopoklonstvu, bilo najstroe zabranjeno da u likovnu umjetnost
uvode bilo kakav ljudski ili ivotinjski lik. U ~ Deset zapovijedi, danih na Sinaju, Bog nalae
u treoj zapovijedi: .Ne pravi sebi urezana lika niti kakve slike
onoga to je gore na nebu, ili do-

STARI ZAVJET

Ije na zemlji, ili u vodama pod

zemljom. Ne klanjaj im se niti im
slui. (Izl 20,4-5). A Mojsije
govori Izraelcima: 'Pazite dobro!
Onoga dana kad vam je Jahve,
Bog va, govorio ispred ognja na
Horebu, niste vidjeli nikakva lika,
da se ne biste pokvarili te da ne
biste pravili sebi kakva klesana
lika, kipa mukoga ili enskoga
oblija, ni oblija kakve ivotinje
to je na zemlji, ni oblija kakve
ptice to pod nebom lijeta, ni
oblija bilo ega to po zemlji
gmie, ni oblija kakve ribe to je
u vodi pod zemljom, i da se ne
bi, kad digne svoje oi prema
nebu te vidi sunce, mjesec i zvijezde - svu nebesku vojsku dao zavesti da im se klanja i da
im iskazuje tovanje. (Pnz 4,
15-19). Zato pazite da ne zaboravljate Saveza tO ga je Jahve,
Bog va, sklopio s vama, te sebi
ne pravite klesanih likova bilo
ega tO je Jahve, Bog tvoj, zabranio. Jer Jahve, Bog tvoj, oganj
je to prodire; on je Bog ljubomoran- (Pnz 4,23-24). Zidovska
likovna umjetnost je stoga u principu anikonina; ona - uz izvanredno rijetke iznimke - poznaje
samo ornamenat. Meu iznimkama su likovi ~ kerubina nad
~ kovegom Zavjeta. Tek u vrlo
kasno doba, u III. stoljeu n. e.,
pod snanim utjecajem helenisti
ke kulture, poznajemo freske koje
prikazuju starozavjetne scene na
zidovima idovske sinagoge u iskopinama Dura-Europos u Siriji.
Stoga je, imajui sve ovo u
vidu, razumljivo da se najstarija
kranska ikonografija, kada je
prikazivala starozavjetne sadraje,
morala u mnogim oblicima oslanjati na neidovsko figuraino na-

STARI ZAVJET
sljee antike, helenizma, umjetnosti Istoka.
Stari zavjet se ocrtava kao povijest Bojeg stvaranja svijeta, kao
roman o Bojoj promisli u svijetu,
o njegovim intervencijama u povijesti ljudskog roda, u povijesti
izabranog naroda i u povijesti pojedinog ovjeka. Umjetnost prvih
kranskih vjekova na zidovima
katakornba i na reljefima starokranskih sarkofaga sva je nadahnuta vjerom nadanja, vjerom
pouzdanja i predanja u Boga, vjerom u spasenje. Stoga, kada ta
umjernost posie za starozavjetnim motivima, ona meu njima
izabire samo one koji neto govore o spasonosnim Bojim intervencijama. To su npr.: ~ Boje
obeanje Abrahamu ili prizor kako ~ Mojsije izbija vodu iz peine; ~ prijelaz Izraelaca preko
Crvenoga mora; ~ mana u pustinji; ~ Tri mladia u uarenoj
pei, ~ Danijel u lavljoj jami;
Noina ~ korablja itd. Tek e
visoki srednji vijek, kada bude

ostvario opsene narativne romanike cikluse, proiriti izbor starozavjetnih motiva, pa e pripovijedati gledaocima dugu kroniku
dogaaja, koji su vodili od stvaranja svijeta i ~ prvog grijeha
do .punine vremena, do pojave
i nastupa Isusa Krista. Budui da
je u kranskoj misli sredinja pojava svih zbivanja Isus Krist, Stari zavjet je za krane samo dugotrajna i smiljena priprema Kristova dolaska, njegove pouke j
njegove otkupiteljske rtve na
kriu. Stari zavjet je stoga samo
uvod, samo .sjena (Heb 8,5-6),
samo neki nagovjetaj i predslika
(~ prefiguracija) onoga to ce se
dogoditi u Novom zavjetu, u kome se ispunjuju sva prorotva i

35 LEKSIKON IKONOGRAFIJE

STARI ZAVJET

545

svi nagovjetaji Staroga zavjeta.

Ve se u rijeima samoga Krista
povlae usporedbe izmeu dogaaja Staroga i Novoga zavjeta,
pa na primjer dok on nagovjeuje
svoju smrt i uskrsnue, govori:
.Kako je Jona bio u utrobi ribe
tri dana i tri noi, tako e i Sin
ovjeji proboraviti u krilu zemlje
tri dana i tri noi. (Mt 12,40), a
evanelisti esto potkrepljuju izvjetaje o dogaajima iz Kristova
ivota rijeima da se to zbilo kako bi se ispunila Pisma, tj. da bi
se ostvarilo ono to je ve bilo
nagovijeteno

starozavjetnim

tekstovima. Ove paralelizme Starog i Novog zavjeta razrauje

srednjovjekovna teologija, koja
stvara sistem ~ konkordancija,
tj. slaganja, podudaranja pojedinih dogaaja ili stvari iz Starog zavjeta s onima u Novom
zavjetu, tako da su starozavjetni
dogaaii, likovi ili stvari ~ prefiguracije ili tipovi novozavjetnih (~ tipologija). Na temelju
tako zasnovanih sukladnosti, na
temelju idealno zamiljene i izgraene simetrije izmeu Starog i
Novog zavjeta, oblikuju se u likovnoj umjetnosti stalne ikonografske veze i sklopovi izmeu
odreenih prizora Starog i Novog
zavjeta, koje su nale svoj kodificirani poredak u ilustracijama
takozvanih ~ Biblia pauperum i
Concordantia Caritatis i odrazile
se u minijaturama kodeksa, ciklusima fresaka na zidovima crkava
i u drugim oblicima likovne umjetnosti od visokog srednjeg vijeka
nadalje.
Dok je katoliki vjernik stoljeima katehetskom poukom i
sluanjem liturgijskih itanja svoje predodbe o Starom zavjetu
stvarao uglavnom iz odabranih

STARI ZAVJET

546

poglavlja, protestantski je vjernik

sistematski itao Stari zavjet, pa
se je to odrazilo i u ikonografiji
protestantskih zemalja. Renesansa
je u Starom zavjetu nalazila motive idealnih heroja, slinih onima
iz klasine antike, a XIX. stoljee povijesnu romantiku i dramatiku zbivanja, kojoj su arheolo~ki i povijesno-istraivalaki interesi i spoznaje nastojali upea
titi ~to egzaktniju predodbu o
kostimeriji i o biblijskim ambijentima.
BF
Stai _ Anastazije
Stauroteka (slat. s/auro/blca < sr.
gr. staurotheke < gr. staur6s
~)kolac, kri i theke posuda,
koveg, spremnica). Relikvijar
koji sadri estice Kristova kria.
Javljaju se u VII. stoljeu kao
mali preklopni krievi na laniu
(_ pektoral), koji se otvaraju
longitudinalno pomou hrki na
vrhu kria. U X. stoljeu se na
Istoku javljaju stauroteke u obliku pravokutnih ploa s kriem
na sredini i email nim ukrasima
oko kria. U XII. stoljeu, za
vrijeme kriarskih vojni, umnaaju se, uglavnom lane, relikvije
Kristova kria u vrlo raskoinim
relikvijarima koji imaju oblik kria s dvije horizontalne grede (patibulum), od kojih je gornja kraa i koso poloena, ito je zapravo
samo preinaen _ titulus, a dobiva naziv .kri Svetog groba.
(_ Kri; _ filakterij).
AB
Stefaton, vojnik koji na spuvi
prua Kristu ocat: _ raspee
Stid Adama i Eve: _ prvi grijeh
Stigme (gr. stfgma .biljeg; OZlljak, rane < stfdzo .bosti). Ra-

STISAVANjE

ne Isusove. Stigme su oiljci za

koje se misli da su na vrhunaravan nain utisnuti nekim osobama velike duhovnosti, a izgledom podsjeaju na pet rana ~tO
ih je Isus zadobio kod razapinjanja na kriu. U kdanskoj umjetnosti stigme se pojavljuju kao
oznaka sv. Katarine Sijenske i sv.
Franje Asi~kog, jer postoje izvje~taji prema kojima je njih oboje
imalo stigme.
MGStijena. Stijena oznauje samoga
Boga. Taj smisao potjee iz povijesti o Mojsiju koji je udario po
stijeni a iz nje je izbila voda za
okrepu njegova naroda. O Kristu
se esto govori kao o stijeni iz
koje izviru iste rijeke Evanelja.
I sv. Petar se takoer naziva stijenom, kamenom temeljcem Crkve,
zbog Kristove rijei: Ti si Petar - Stijena, i na toj stijeni sagradit u Crkvu svoju. (M t 16,
18).
MG
Stipes (lat. = .deblo, klada).
Dio -+ oltara na kojem poiva
_ menza. U ranijim razdobljima
to je jedna do etiriju noga, a
od predromanike nadalje stipes
se gradi od kamena klesanca ili
lomljenca sa bukom. Od XIV.
stoljea ispred njega se stavlja
_ antependij.
AB
Sti~avanie oluje. (Mt 28,18-20;
Mk 16,14-18; Lk 24,36-49; Iv
20,19-23). Kada se digla oluja
na Genezaretskom jezeru, apostoli, prepla~eni da e se potopiti,
bude Krista koji je zaspao u laici. On, prekoriv~i ih s malovjernosti, utih oluju i more.
I k o n o g raf i j a: Dva razliita momenta radnje prikazuju se
kao dva odvojena prizora ili se

STJEPAN

sjedinjuju u jedan, pa je u istoj

ladici prikazan Krist kako spava
i kako budan stiava oluju.
Starozavjetne prefiguracije za stiavanje oluje jesu: ~ prijelaz preko Crvenoga mora; ~ prijelaz
Izraelaca (s kovegom Zavjeta)
preko Jordana; Ilija razdvaja vode Jordana (~ Ilija prorok).
BF
Stjepan, sveti, kralj (lat. Stephanus; slov. Stefan). Ugarski kralj.
Roen je oko 975. g. u Esztergomu (Gran Strigonium) kao sin
vojvode Geze, praunuk Arpadov.
Pogansko ime bilo mu je Wajk, a
na krtenju, koje je izmeu g.
985-990. obavio vjerojatno praki biskup Adalbert (on je uvelike nastojao oko pokrhenja Maara), dobio je ime Stjepan. Bio
je oenjen bavarskom kneginjom
Gizelom, s kojom je imao sina
Emerika. Pokrstio je Madare, osnovao g. 1001. nadbiskupiju u
Esztergomu, desetak biskupija i
nekoliko samostana. Proglasio se
kraljem i dao se u mjesecu kolovozu (15. ili 17.) god. 1001. okruniti tzv. Stjepanovom krunom,
koju mu je poslao papa Silvestar
II. Po toj kruni nazivale su se
Ugarska, Hrvatska, Slavonija i
Dalmacija >zemljama krune sv.
Stjepana. Organizirao je komitate, izdavao zakone i kovao svoj
novac, te vodio uspjene ratove
s carom Konradom II. i BoleslaVOm Poljskim. Umro je 20. kolovoza 1038. u Esztergomu. Pokopan je u Szekesfehrvau (Alba
Regia), u bazilici koju je sam
utemeljio. Kanoniziran je g. 1087.
Svetkovina mu je 20. kolovoza.
Preko Ugarske kult sv. Stjepana
kralja prodro je u Hrvatsku, gdje
je bio jako rairen od srednjeg

547

STJEPAN

Tijeka dalje u itavoj sjevernoj

Hrvatskoj do rijeke Kupe, a tako
i u Slavoniji. Meu brojnim relikvijama istiu se one iz g. 1635.
u zagrebakoj katedrali, u riznici,
u relikvijaru u obliku poprsja.
Stjepan kralj prikazuje se kao
stariji, bradati vitez ogrnut kraljevskim platem, okrunjen, s kraljevskom jabukom i ezlom. Najee se uz njega javljaju sv. LaDB
dislav i Emerik.
Stjepan Prvomuenik, sveti (lat.
Stephanus Protomartyr). Bio je
prvi kranski akon i prvi muenik za vjeru (I. stoljee). Izvjetaj o njemu zabiljeen je u Djelima apostolskim (gl. 6 i 7). Ondje
se kae: .Stjepan, pun milosti i
snage, inio je velike udesne znakove u narodu (Dj 6,8). No,
pripadnici stare vjere u Jeruzalemu razjare se zbog Stjepanovih
rijei i zbog njegova utjecaja u
narodu. Oni ga dadoe uhititi i
dovui pred Veliko vijee, pod
lanom optubom da je govorio
bogohulne rijei protiv Mojsija i
protiv Boga. Tu je Stjepan odrao
svoj uveni govor (Dj 7,2-52),
koji je toliko uzbudio idovske
starjeine te ga oni izvedoe izvan
grada i pogubie kamenovanjem.
Savao, kasniji apostol Pavao, bio
je nazoan kao slubeni svjedok
i odobravao Stjepanovo pogubljenje. Dok je umirao, Stjepan je
kleknuo i povikao: Gospodine,
ne uzmi im ovo za grijeh! Prema
legendi, etiri stotine godina poslije njegove smrti neki sveenik
u Palestini, po imenu Lucijan, u
vienju dozna za skrovite gdje
je ukopano Stjepanovo tijelo. Tijelo je otkopano i preneseno u
Rim i kasnije pokopano kraj ostataka sv. Lovre. Kad su otvorili

STJEPAN

548

STRIJELA

Sv. Stjepan se prikazuje kao mladi odjeven akonskom dalmatikom, te dri palmu muenihva.
Posebna su mu oznaka komadi
kamenja, orue. njegova pogubljenja. Zbog legende o njegovu
nahu i pokopu u Rimu, esto
se sv. Stjepan i sv. Lovro slikaju
MG
zajedno.
Stolna crkva (katedrala: slat. cathedralis [ecclesia] .stolna crkva,
stolnica, prema gr. kathedra
sjedalo s naslonom, stolica.).
Katedrala. Stolna crkva je slubeno sjedite biskupa i stoga glavna
crkva na podruju biskupije (dijeceze). Ime joj dolazi od .stolice. ili katedre., biskupova prijestolja koje je smjeteno u njeMG
zinu svetitu.
Stopalo. (Noga). Budui da dotie zemaljski prah, ljudsko stopalo esto simbolizira poniznost
i dobrovoljno sluenje. Zena koja
je u farizejevoj kui oprala Kristu noge svojim suzama, izrazila
je svoju poniznost i svoje kajanje
te su joj oproteni grijesi (Lk 7,
38). Sam je Krist prao noge svojim uenicima na -+ posljednjoj
veeri (Iv 13,5). Na temelju toga
ina uveden je obiaj da biskupi
(u srednjem vijeku i vladari) obavIjaju obred pranja nogu na Veliki
etvrtak.
MG

Sv. Stjepan
brievi,

muenik.

Lovro Do-

1448., Dubrovnik, dominikanci

grob sv. Lovre da u nj polo!e

tijelo sv. Stjepana, sv. Lovro se,
kae legenda, okrenuo na jedan
bok i pruio ruku sv. Stjepanu.
Odade podrijetlo naslova otmjeni panjolac. (Spagnuolo cortese) to se pridaje sv. Lovri.

Stoija -+ Anastazija
Stotina. Stotina (sto) jest brojka
MG
koja oznaava puninu.
Strijela. Openito strijela oznaava duhovno oruje namijenjeno
slubi Bogu. No, strijela kao znak
rata i smrti slui u prikazivanju
mnogih svetakih likova. Sv. Se-

STUP

549

bastijan se obino prikazuje sa

strelicama zabodenim u tijelo. Za
sv. Urulu se kae da je preivjela muenje strelicama. Strijela
je uz to i znak kuge. Kako je sv.
Sebastijan preivio muenje strelicama, on je postao jedan od
glavnih zatitnika svih rtava
MG
kuge.
Stup. Srup uz koji je Krist bio
privezan za vrijeme bievanja
upotrebljava se kao jedan od znakova muke. Stup je i oznaka za
Samsona, koji je poginuo ruei
stupovlje filistejske palae. Sv.
Sebastijan se redovito prikazuje
privezan uza stup dok ga vojnici
gaaju strelicama. (-+ Bievanje
Krista).
MG
Srup od oblaka. (Izl 13,20-22;
14,19-20 i 40,34-38; Br 14,14).
Vidljivi znak Boje prisutnosti i
vodstva izabranog naroda: pri
~ izlasku Izraelaca iz Egipta,
pri njihovu ~ prijelazu preko
Crvenoga mora i na njihovu -+
putovanju kroz pustinju stup od
oblaka ide pred njima danju i
vodi ih.
U ikonografiji ima oblik okomitog vrtloga oblaka ili praine. Vidi i -+ stup od ognja.
EF
Stup od ognja. (Izl 13,20-22 i
40,38; Br 14,14). Vidljivi je znak
Boje prisutnosti i vodstva izabranog naroda. Pri -+ izlasku
Izraelaca iz Egipta, pri njihovu
~ prijelazu preko Crvenog mora
i na njihovu -+ putovanju kroz
pustinju stup od ognja ide pred
njima nou i vodi ih.
U ikonografiji ima najee oblik
tordiranog stupa kome iz kapitela
suklja oganj, a rjee je prikazan

STVARANJE

personifikacijom u obliku

leteeg

anela.

Stup od ognja prefiguracija je

zvijezde koja vodi mage (-+ Poklonstvo triju kraljeva), a motivom ognja ujedno je i jedan od
simbola -+ Duha Svetoga. (-+
Stup od oblaka).
EF
Stvaranje Eve. (Post 2,21-24).
Bog puta san na Adama, vadi
mu rebro iz boka i od njeg stvara
Evu. U ovom prizoru Adam je
uvijek prikazan u dubokom snu,
redovito leei na zemlji, esto
nalaken e glave, a Eva kao polulik izlazi iz njegova boka, te
je Bog prihvaa za ruku.
Od XIII. stoljea stvaranje Eve
esto se tipoloki vezuje s raa
njem Crkve: kao to je Eva izma
iz Adamova boka, tako je i Crkva
proistekla iz probodenog boka razapetog Krista. (-+ Raspee).
BF

Stvaranje svijeta. Prva knjiga Biblije, Knjiga Postanka (Geneza),

donosi dva razliita izvjetaja o
stvaranju svijeta. Prema prvom
izvjetaju (Post 1,1 - 2,4), Bog
stvara svijet u est dana. Prvi
dan stvara svjetlost. Drugi dan
stvara nebeski svod. Trei dan
stvara kopno i more i raslinstvo.
eetvrti dan stvara Sunce, Mjesec
i zvijezde. Peti dan stvara ribe i
ptice. Sesti dan stvara stoku, gmizavce i zvjerad i na kraju o
vjeka. Sedmi dan Bog posveuje
odmoru.
U drugom izvjetaju (Post 2,4 3,24) sadran je opiran opis
stvaranja ovjeka (Adam) iz gliba zemaljskoga, njegovo uvoenje
u zemaljski raj, stvaranje ivotinja i Adamovo nadijevanje imena
ivotinjama te stvaranje Eve iz

STVARANJE

Luenje

kopna i mora. Hrastovlje,

Ivan iz Kastva, 1490.

Adamova rebra. Usred zemaljskog

raja (Edena) zasaena su dva stabla: -+ stablo ivota i -+ stablo
spoznanja dobra i zla. Od stabla
spoznanja dobra i zla prvim je
ljudima zabranjeno jesti plodove,
uz prijetnju smrei. Ovaj drugi bi-

Stvaranje biljki. Hrastovlje, Ivan

iz Kastva, 1490.

550

STVARANJE

Stvaranje Sunca, Mjeseca i zvijeztU. HrastofJ!je. IfJan iz Kaswa,

1490.
blijski izvjehaj opisuje napastovanje Eve, gdje -+ Zmija nagovara Evu na uivanje plodova,
ime e se navodno ljudima otvoriti oi, pa e biti kao bogovi,
koji razluuju dobro i zloc. Opisan je -+ prvi grijeh, u kome
Eva uiva plodove i daje ih na
uivanje Adamu, pa zbog prekr~aja Boje zabrane ljudi spoznaju
da su goli te se, u osjeaju stida,
odijevaju u pregae od smokvina
liUa. Kao kazna slijedi njihov
-+ izgon iz zemaljskog raja, a
Bog nad stazom koja vodi k stablu ivota stavlja kao strau -+
kerubine i plameni ma. Zmija
kao napasnik biva prokleta, a
izmeu nje i ljudskog roda uspostavlja se neprijateljstvo. Navedene su i posljedice grijeha: enine muke pri raanju, njena podlonost muu, prokletstvo neplodne zemlje, napor ljudskog rada i njegova smrtnost.

STVARANJE

SwaTanje Tiba, ptica i ivotinja.

HTasto'IJlje, ['lJan iz Kaswa, 1490.

Kako redoslijed opisa postupnog

stvaranja nije u oba izvjetaja
istovjetan i sinhroniziran, ikonografija se nuno nala pred zadatkom da podatke iz oba izvjetaja kompilira i stopi u jedinstven redoslijed pripovijedanja, tj.
da stvori jedinstven ciklus stvaranja svijeta.
U ikonografskoj redakciji Swaranja svije/a esto se u prikazu
prvoga dana stapa stvaranje svjetla sa stvaran jem ~ ane la, a
prikaz estoga dana redovito se
rastavlja na dva posebna prizora:
na stvaranje ivotinja (stoke, gmizavaca i zvjeradi) i na stvaranje
Adama.
Mnogo uestaliji od kompletnih,
narativnih ciklusa O stvaranju svijeta jesu ciklusi usredotoeni samo
na stvaranje ovjeka, na prikaz
~ prvoga grijeha praroditelja i
na posljedice toga grijeha, koji
se po teo' okom uenju prenosi
na sve njihove potomke (istoni,
~ iskonski grijeh), a koji je ko-

STVARANJE

551

St'IJaTanje ivotinja i ovjeka.

HrastO'lJlje, ['lJan iz Kastva, 1490.
nano naknaen

Kristovom htvom
na kriu. U velikoj viziji Bojeg
n~crta stvaranja svijeta srednjoVJekovna teoloka spekulacija zamislila je nakon .sedmoga dana
i osmi dan, a to je dan otkupljenja Kristovom rtvom na kriu. Po tom poimanju (sv. Ambrozije) ~ krstionice su dobivale
simboliki osmerostranu osnovicu.
Katkada je u prikazu stvaranja
svijeta lik ~ Boga Oca zamijenj~n likom Kristovim; Krist je,
naime, druga boanska Osoba
Logos, Verbum, tj. Rije, on je:
prema dogmatskoj definiciji, onaj
.po kome je sve stvoreno, pa ga

u tom sluaju oznauje ...... krina

aureola. Adam i Eva (osim u pu
koj umjetnosti) nemaju pupka, jer
nisu roeni nego stvoreni.
U duhu podudarnosti izmeu Starog i Novog zavjeta esto se praocu Adamu, po kome je doao grijeh, suprotstavlja .drugi Adam,
tj. Isus Krist, po kome je dolo
otkupljenje (Rim 5,12-20), aEvi,

SUBf>AKON

552

koja je Bogu odrekla poslu~nost

i bila uzrok grijehu, suprotstavlja
se nova Eva, tj. Bogorodica,
koja je iskazala Bogu poslunost
i po kojoj je na svijet doao Krist,
Spasitelj. Edenskom se drvu, tj.
stablu spoznanja dobra i zla, koje
je bilo instrumenat grijeha, suprotstavlja drvo Kristova kria,
koje je postalo instrumenat otkupljenja, itd. Iz tih su razloga u
srednjem vijeku ovi prizori esti,
te se pojavljuju zajedno, meu
sobno povezani, kao antitetiki
parovi.
BF
Subakon

(lat. subdiaconus podsub pod + gr.

diakonos posluitelj). U razdoblju od V. do XX. stoljea
smatran prvim od viih -+ redova
sveenitva, a zapravo je to priprava na -+ akonat. Drugi vatikanski koncil ga je dokinuo.
Subakon je imao dunost i slubu itanja apostolskih poslanica
(-+ epistolar) i pranje svetog posua, a odijelo mu je bila -+ alba,
-+ tunicella i -+ manipu!. AB
akon

< lat.

Subakonat (slat. subdiaconatus,

-+ SUBDAKON). Obred kojim se
neka osoba uvodi u slubu -+ subakona ; i sama ta sluba.

Subsellium (lat. = klupa, sjeda10 < sub pod + sella stolica). U ranokranski m bazilikama dugaka, uza zid apside zaobljena kamena klupa s naslonom,
koja se nalazi sa svake strane -+
katedre, a na njoj sjedi biskupova
-+ asistencija i kler uope. U novije doba tako se zovu klupe
ispred korskih sjedala, prekrivene
zelenom ili ljubiastom tkaninom,

SUZANA

na kojima za vrIjeme -+ pontifikala sjede nii -+ prelati i -+

klerici.
AB
Sunce j mjesec. Sunce oznauje
Krista. To se tumaenje temelji na
prorotvu Malahijinu (3,20): A
vama koji se Imena moga bojite
sunce pravde e ogranuti sa zdravljem u zrakama. Sunce i mjesec
spominju se u vezi s blaenom
Djevicom Marijom, na koju se primjenjuju rijei: Zena obuena u
sunce, mjesec pod njezinim nogama (Otk 12,1). Sunce i mjesec
esto se pojavljuju u prizorima
razapinjanja, gdje oznauju alost
svega stvorenja prilikom smni
Kristove. Sv. Toma Akvinski kadIto se slika sa suncem na svojim
prsima.
MG
Sunce (zaustavljanje sunca): -+
bitka sAmoreanima
Sunana

ura: -+ Izaija

Sunovrat (Narcissus; hrv. joJ: narcis). Taj cvijet u nekim jezicima

nosi ime narcis prema liku iz
grke mitologije, a po tome imenu
predstavlja sebinost, sebeljublje,
hladnou i ravnodunost. Prema
grkoj prii, naime, mladi Narcis zaljubio se u vlastitu sliku koju
je vidio u vodi, te se utopio sunovrativi se u duboku vodu kad
ju je pokuao zagrliti. Nakon
smrti on se pretvorio u cvijet, sunavrat.
MG
Susret i put Triju kraljeva: -+ poklonstvo kraljeva
Susret na Zlatnim vratima: -+
Joakim i Ana

SVADBA

Suzana: -+ Danijel (Suzana

553
ista)

Sveta Marija: -+ Bogorodica

Svadba u Kani. (Iv 2,1-12). Na
svadbi u Kani Galilejskoj Bogorodica upozorava Krista da je gostima ponestalo vina. Krist nalae
da se ~est velikih posuda napuni
vodom. On vodu pretvara u vino.
To je prvo Kristovo javno udo.
I k o n o g raf i j a : Svadba u
Kani prikazuje se u tri odvojene
ili povezane radnje: 1. kao gozba
za stolom (u ranim prikazima
uzvanici sjede za antiknom -+ sigmom); 2. kao pretvaranje vode u
vino (voda je obino u ~est trbu~astih ara ~to su ih sluge napunile vodom, a Krist ih u starijim

SVEENISTVO

u Kani postaje pretekst za velike

genre-scene gozbi.
Zbog velike simbolike vrijednosti
motiv svadbe u Kani u;ao je u
izbor kr~anske umjetnosti jo~.u
slikarstvu katakomba i na reljefima sarkofaga (IV. i V. stoljee).
Ona je - zbog uda pretvorbe postala simbol -+ euharistije i simbol Kristova jedinstva sa zaru
nicom, Crkvom. Ona, nadalje,
promjenom vode u vino simbolizira promjenu zakcna (lex) Staroga zavjeta u milost (gratia) Novoga zavjeta. est ara predstavlja
i ~est epoha biblijske povijesti svijeta do pojave Krista i ujedno
~est dobi ljudskog ivota (in/antia, pueritia, adoleseentia, jUf/entllS, viri/itas, seneetus).
BF
Svadbena povorka: -+ zaruke Bogorodiine
Sveenik

(lat. saeerdos)
u svim religijama,
ovjek zaduen da u ime zajednice prinosi rtve boanstvu i da
bude posrednik izmeu ljudi i boanstva. U tu se slubu uvodi
posebnim obredom te dobiva poseban status i odjeu. (-+ Veliki
1. Openito

sveenik).

Cllao

Kani. Ranokranski relikf/ijar iz NOf/alje

II

prikazima dodiruje ~tapom; 3. kao

as kada stoloravnatelj k~a novo
vino. Od renesanse motiv svadbe

2. U kr~anstvu, osoba koja je

primila red -+ prezbiterata ( =
sveenikog reenja), ime dobiva
i preuzima dunost i slubu posredovanja izmeu Boga i ljudi po
uzoru na Krista. Samim reenjem
dobiva mo prino~enja .rtve Novoga zavjeta (-+ euharistija) i
dijeljenja ostalih -+ sakramenata,
ali ovisno o biskupu i papi. S obzirom na juridiku -+ hijerarhiju

SVETA

554

postoji niz stupnjeva sveenike

vlasti, ali sakramentaino oni su
svi jednaki.
AB
Sveeniko reenje:
Sveenitvo

-+ red, sveti

-+ prezbiterat

Sveta Ana Trojna (njem. Die heilige Anna Selbdritt; slov. sv. Ana
Samotretja).
Gcnealoka grupa
triju likova: sv. Ana (majka Bogorodiina), Bogorodica i mali
Isus. Kada su ta tri lika komponirana okomito, tada u krilu velike sv. Ane sjedi manji lik Bogorodice, a u Bogorodiinu krilu
sjedi mali Isus, ili pak sv. Ana
stoji pa u jednoj ruci nosi manji
lik Bogorodice, a u drugoj ruci
malog Isusa. Kada su ta tri lika
komponirana vodoravno, Isus sjedi na klupi izmeu sv. Ane i Bogorodice.
Prve pojave ovog ikonografskog
motiva poznate su u XIV. stOljeu, no njegov puni cvat pada
u XV. i XVI. stoljee.
BF
Sveta Nedjelja: -+ Nedjelja, sveta
Sveta obitelj. Grupa od tri lika:
Bogorodica, Isus (najee kao
djeak) i sv. Josip, esto povezana s prikazom sv. Trojstva tako da nad Isusom lebdi golubica
Duha Svetoga, a nad njom se s
neba javlja lik Boga Oca koji
blagoslivlja.
Ikonografski motiv Svete obitelji
osamostaljuje se u XVI. stoljeu.
U XIX. stoljeu veinom se svodi
na genre-prizor u kui ili u tesarskoj radionici sv. Josipa.
BF

SVETOHRANISTE

Svetac (usp. lat. sanctNs; gr. h4g'os). Osoba koja se za ivota

istakla kdanskim krepostima
(vjera, ufanje, ljubav, pravednost,
velikodunost i dr.) u herojskom
stupnju, te je osim toga za ivota
ili poslije smrti inila udesa i kao
takva je od Crkve slubeno proglaena svetom (-+ kanonizacija).
Bolandisti su redigirali ivotopise
oko 20.000 svetaca.
AB
Sveto rodbinstvo (njem. Die heilige Sippe). Potomstvo sv. Ane,
majke Bogorodiine, koja je prema
srednjovjekovnoj, apokrifnoj legendi bila tri puta udana. Na temelju te legende nastaju u XIII.
stoljeu prvi prikazi, a nakon vizije jedne redovnice (1406. godine) razvija se poetkom XV. stoljea bogata ikonografska kompozicija, koja obuhvaa sedamnaest
do dvadeset i tri lika. S porastom kulta sv. Ane, tema se tokom XV. i XVI. stoljea iri iz
Holandije i sjeverne Njemake,
dok je provedbe odluka Tridentskog koncila nisu kao osuenu
apokrifnu temu suzbile u likovnoj
umjetnosti.
U sreditu kompozicije su ili sv.
Ana ili Bogorodica. Oko sv. Ane
su njena (apokrifna) tri mua i
njene tri keri sa svojim muevima i svojim potomstvom, a katkada se dodaju i preci Anini. Izdvojena tri glavna lika iz Svetog
rodbinstva: sv. Ana, Bogorodica
i Isus oblikuju poseban ikonografski motiv, -+ Sveta Ana TrojBF
na.
Svetohranite. (Tabernakul). Na
a rije svetohranite odstupa od
izvornog znaenja latinskog izraza

SVIJECNJAK

556

namentima. U doba renesanse gube ornamentiku, ali ostaju brojni

vorovi i prstenovi, koji su esto
trokutastog oblika. U doba baroka ponovno se javlja bogata ornamentika, a svijenjaci postaju

Barokni

svijenjak

SVIJECNJAK

znatno vei, dose!ui katkad na

velikim oltarima visinu i do 1,5
m.
M a t e r i j a l: do XIII. stoljea
najee bronca, a od XIII. stoljea bronca. srebro i drvo. Drvo
je bilo osobito esto u doba baroka, kad je i broj svijenjaka
veoma velik (najmanje deset na
svakom oltaru); drvo bi se prekrilo hukom i obojilo zlatnom i
bijelom bojom. (Drveni su svije
njaci bili vjerojatno i ranije u
upotrebi, ali nam se nisu sau
vali.)
D i j e lov i. odozdo prema gore: noge, postolje, vor (ili vo
rovi), prstenovi, koarica, tanjuri, iljak.
Uz svijenjak se, pogotovo onda
kad je visok, javlja i naprava za
paljenje i gaenje svijea. To je
podui drveni tap koji ima na
vrhu s jedne strane privrenu
malu svijeu kojom se pale svijee na svijenjaku, a s druge
strane, takoer na vrhu, mali stoac bez dna kojim se svijea poklopi i tako ugasi. I ta je naprava katkada ukraena reljefnim
ornamentom.
Svijenjak za uskrsn" svijeu. Vrlo
velik (i preko 2 m) i skulptorski
bogato ukraen svijenjak, najee od bronce ili drva, na kojem
od Uskrsa do Duhova (-+ liturgijska godina) kraj oltara stoji
uskrsna svijea. (-+ Exultet). U
njegovu reljefu najei su ikonografski prikazi s temama uskrsnua i ostalim temama koje su povezane s uskrsnuem. Najstariji
sauvani uskrsni svijenjaci potjeu iz karolinkog doba (-+ ApoAB
kalipsa).

SVINJA

SYNOPSIS

557

Svinja (S,IS). Obil!no svinja oznal!ava zloduha putenosti i prodrljivosti. Cesto se pridaje kao oznaka sv. Antuna Pustinjaka, jer je
on na glasu zbog svoje pobjede
nad tim zloduhom. (-+ Rasipni
MG
sin).
Svitak. Svitak ili smotak rukopisa upotrebljava se katkad umjesto knjige, a podsjea na darovitost pojedinih pisaca. To se osobito odnosi na sv. Jakova Starijeg, apostola, koji se esto slika
sa svitkom u jednoj ruci. Kao stariji oblik knjige, svitci se najvi;e
stavljaju u ruke starozavjetnim
MG
piscima. (-+ Rotulus).
Svjetlo. U skladu s Kristovim rijeima kod Iv 8,12, svjetlo oznaava samoga Krista: .Isus im ponovno progovori: 'Ja sam svjetlo
svijeta. Tko mene slijedi, sigurno
nee ii po tami, nego e imati
svjetlo koje vodi u ivot'.
MG
Svjetiljka. Zbog svjetla koje Jiri,
svjetiljka se smatra simbolom mudrosti i pobonosti. Biblija opisuje Boju rije kao svjetiljku onima koji vjeruju. U prispodobi o
mudrim i ludim djevicama (Mt
25,1-12) upaljena svjetiljka oznaava mudre djevice. U tom se
smislu svjetiljka pridaje kao jedna od oznaka nekim svecima,
osobito sv. Luciji. Pojava svjetiljke kod sv. Lucije odnosi se na
njezino vienje sv. Agate, koja
joj se ukazala i rekla: .Lucijo, ti
MG
li doista svjetlo!

Visea

svjetiljka. Rim, 5. st.

Svrdla -+ Nedjelja, sveta

Synaxis (otaki lat. synaxis < sr.
gr. synaksis .skup, okupljanje
<synagein .skupiti syn .s +
agein voditi). Naziv za zborove prvih kdana na molitvu. U
prvim danima krUanstva tako se
nazivaju u Jeruzalemu skupovi
kdana koje su apostoli sazivali
iz idovskih veernjih rtava u
Hramu, a pretee su svih kasnijih
AH
liturgijskih skupova.

<

Synopsis (gr. synopsis [skupni]

pogled; pregled, usp. syn6psomai
.zajedno [istodobno] u vidjeti).
Vi;e stvari koje se mogu obuhvatiti jednim pogledom. Naziv za
tri prva -+ Evanelja (Matejevo,
Markovo i Lukino), koja ine
zaokruenu cjelinu, jer opisuju
iste dogaaje iz Kristova ivota,
te su slina po obliku i sadraju
i lako se mogu meusobno usporeivati.
AH


ator (prizori u latoru): -+ Judita i Holoferno; -+ David polteuje Saula

28. listopada (negdje 18. veljae).

Atribut mu je pila, a gdjekad
AB
klupko zmija.

aul -+ Saul

imun Bogoprimac, sveti (lat. Si

meon; slov. Simon). ovjek iz
Lukina evanelja (Lk 2,25) koji je
u jeruzalemskom hramu doekao
Josipa i Mariju te u djetetu Isusu
prepoznao Mesiju. Pojavljuje se u
prizorima -+ prikazanja u hramu.
(Takoer -+ Isus Krist).
Postoji legenda o prijenosu njegova tijela u Zadar. Neki trgovac
se u XIII. stoljeu vraao iz Svete zemlje prema Mlecima. Kod
Zadra ga oluja prisili da se brodom skloni u luku. Sa sobom je
nosio neoteen o tijelo sv. imuna
Bogoprimca, ali ga je skrivao i
govorio da je to tijelo njegova
brata koji je umro u Palestini.
Gostoprimstvo je potraio u samostanu redovnika izvan zadarskih zidina, te zakopao koveg s
tijelom u zemlju mislei ga kasnije uzeti sa sobom. No prve
noi boravka u samostanu umre
trgovac, a redovnici nau isprave
iz kojih se vidjelo da je tijelo
koje je zakopano u njihovu vrtu
zapravo tijelo sv. imuna. Poele
odmah otkopavati, kako bi svete
moi zadrali za sebe, ali tri gradska rektora u snu doznaju za namjere redovnika i odmah se zapute k samostanu te nau redovnike gdje otkapaju tijelo sv. imuna. Pozovu i biskupa, te u sveanom ophodu prenesu tijelo u
grad i pohrane ga u crkvi Velike
Gospe. Kasnije je kraljica Elizabeta Kotromanika naruila sre-

est. Broj est jest simbol stvaranja (est dana), a takoer i savrenosti, jer predstavlja boansku

mo, velianstvo, mudrost,

milosre i pravednost.

ljubav,

MG

eir, kardinalski
eir purpurne boje, polukuglaste
kape i iroka oboda, kome sa
strane na pletenu konopiu vise
bogate rese, takoer purpurne
AB
boje.
eva (Galerida, Alauda). Budui
da eva leti visoko i pjeva samo
za uzlijetanja prema nebu, smatra se simbolom poniznosti i sveenitva.
MG
imun, sveti, apostol (hebr. im'on: demin. od emu"l .Bog je
uo, usliao; lat. Simon Zela res
ili Canaanaeus). Jedan od dvanaestorice apostola. Propovijedao
je evanelje zajedno sa sv. Judom
Tadejem u Edessi, u Perziji, i tamonjem kralju navodno donio
Kristovo pismo i sliku. Kralj je
upriliio disputu izmeu svojih
vraeva i njih dvojice. Nakon
svog neuspjeha vraevi su, kae
legenda, na njih pustili zmije, ali
su se ove okrenule protiv vraeva. Kralj je nakon toga dao
apostole pogubiti, tako da su sv.
imuna prepilili. Blagdan mu je

SKAPULAR

SKRINJA

559

brnu raku i u nju pohranila sve~evo tijelo. Sv. imun je tako postao jedan od glavnih zadarskih
zatitnika, a zazivaju ga majke
koje ele munti porod; openito
je zatitnik svih porodilja.
Kao zadarski zatitnik, sv. imun
Bogoprimac prikazuje se obi~no
u sveenikoj (kranskoj) odori,
ogrnut pluvijalom. Oznaka mu je
aneo s kadionicom. Kadto se
slika u proroko j odori sa svitkom u ruci. Rjee se pojavljuje
odjeven u velikosveeniko idovsko odijelo, a jo rjee odjeven
u istonjaku hlamidu s turbanom
MG
na glavi.

< slat.
scapulare .napleak, kapuljaa.,
prema lat. scapulae .Iopatice, plea). Uzak i dugoljast komad tkanine koji se prebacuje preko ramena i prs& te see do ruba odjee (habita) sprijeda i otraga. On
je sastavni dio mnogih monakih
habita. Vjerojatno se razvio od
neke vrste pregae koja se nosila
da zatiti od jeu. kapular oznaava jaram Kristov. (~ Gospa
Karmeiska).
MG

kapular (tal. scapolare

odjeven u hodoasni~u odjeu,

te ima koljku na eiru ili na
ogrtau.
MG
korpion (lat. scorpio, scorpionis <
skorpios .tipavac). korpion ili tipavac jedan je od simbola zla. Bodlja na repu korpiona otrovna je i zadaje velike
muke osobi koja je ubodena. Cesto se spominje u Bibliji. .Bol
koju nanose slina je boli kad hipavac ubode ovjeka. (Otk 9,5).
Zbog svoga neoekivanog, izdajnikog uboda korpion je postao
simbolom Jude Ikariotskoga. Kao
simbol izdajstva korpion se pojavljuje na zastavama i titovima
to ih nose vojnici koji sudjeluju
u razapinjanju Krista. (~ Poljubac Judin; ~ raspee; ~ ivi
kri).
MG
gr.

krinja zavjetna (lat. scrinium

valjkasta spremnica za knjige i
sl., moda preko stvnj. skrini
spremnica za dragocjenosti ili
tal. scrigno .krinja): -. koveg
Zavjeta

kare (stvnj. skari [nvoj. Schere]

< ie. korijena *sker-/skor- >rezati., srodno s hrv [s]kora): ~ Nedjelja, sveta
koljka. koljka, a osobito vrsta
zvana .jakovska kapica, ukrianskoj umjetnosti redovito oznaava hodoae. Ta vrsta koljke
posebna je oznaka sv. Jakova Starijeg. Nju su nosili kao poseban
znak i bezbrojni hodoasnici u
svetite sv. Jakova u Composteli
(panjolska). I sv. Rok se slika

Skropionica

kropilo, kraj 19.

st.

SKROPIONICA

STAKA

560

kropionica. Metalna ili kamena

posuda za ~uvanje blagoslovljene
vode u crkvama, nadohvat vjernicima, redovito kraj ulaza, da
bi njome ~kropili sebe ili stvari
(~ lustracija). U ranijim je razdobljima bila vi~e-manje od plemenitih metala i prenosiva. Od
XIII. st. prevladava prilino velika i plitka kamena posuda na
kamenoj nozi (stupu), smjehena
slobodno u prostoru kraj ulaza,
te je predmet nagla~ene skulptorske obrade. U manjim crkvama to
je omanja okrugla ili ovalna kamena posuda usaena u zid kraj
ulaza s nutarnje strane; s vanjske
strane nalazi se u onim crkvama
koje su preteno zatvorene (zavjetne crkve bratovtina i poljske crkve). Voda za ~kropljenje
uzima se iz njih rukom (za kropljenje sebe i za ~ krianje), a
granicom ili ~ kropilom za
AB
kropljenje stvari i polja.
kropljenje (lat. aspersio < aspergere .po~kropiti. < ad .k +
spergere .prskati). Obred kojim
se blagoslovljenom vodom prskaju osobe, stvari ili zgrade u elji
da se o~iste. Obred je veoma star,
a nalazimo ga u mnogim religijama (~ lustracija). U katoli~koj
Crkvi, osim u sakramentu ~
krsta, gdje postoji od prvih poetaka, taj je obred uveden preko
galikanske Crkve tek u XV. stoljeu. Za ~kropljenje se na ulazu u
crkvu ugrauju posebne kamene
posude iz kojih vjernici rukom
dohvaaju vodu i njome se kriajui ~krope. U drugim prilikama
(na poetku mise ili za raznih
blagoslova) sveenik ili biskup
umau ~ kropilo u blagoslovljenu vodu u nosivoj posudi (~

~kropionici)

i njime prskaju vjernike ili predmete vodom. AB

<

kropilo. (Aspergil
slat. aspergile, prema aspergere, ~ KROPLJENJE). Latinski naziv za kropilo, aspergile, vezan je uz rijei
Psalma 51: Asperges me, Domine, hyssopo Pokropi me,
Gospodine, izopom, pa se i sav
obred kropljenja oltara, klera i
puka blagoslovljenom vodom naziva asperges. To kropljenje simbolizira ienje od grijeha i zla:
.Pokropi me izopom da se o~i.
stim, operi me, i bit u bjelji od
snijega! (Ps 51,9). Samo kropilo je pOput etkice, ili je u
obliku kuglice s otvorima u kojoj
se nalazi spuva, a nataknuta na
kraem drku. kropilo se umae
u blagoslovljenu vodu koja se nosi u ~kropionici (zdjelica s preklopnom rukom).
Zbog svoje upotrebe kropilo je
poprimilo posebno znaenje pri
istjerivanju zlih duhova. Stoga je
ono jedna od oznaka sv. Antuna
opata, sv. Benedikta, sv. Marte i
ostalih svetaca koji su doli na
glas zbog svoje moi nad zlim
MG
duhovima.
ljiva (Pr"""s domestica). ljiva
je simbol vjernosti i neovisnosti.
U renesansnom slikarstvu najee
se ipak slika samo kao ukras.
MG
taka. esto se take upotrebijavaju kao oznaka sv. Antuna Pustinjaka i oznauju njegovu odmaklu dob i nemo nakon mnogih godina provedenih u pustinji.
Kadto je o njegovu haku objeeno zvono, i to kao znak njegove moi istjerivanja zlih duMG
hova.

STAKOR

takor (Epimys). Zbog svoje tetnosti takor ili mi smatraju se

simbolom zla. Rijetko se prikazuje

umjetnosti renesanse, osim

kao oznaka sv. Fine.
MG
II

tap_ Hodoasniki Jtap upotrebljava se iskljuivo u vezi s razliitim drugim predmetima, svetakim oznakama svetaca koji su
poznati po svojim putovanjima i
hodoaima. Hodoasniki tap
sa svitkom i koljkom uobiajen
je znak sv. Jakova Starijeg.
tap od palmina stabla uvijek je
oznaka sv. Kristofora, ovjeka
silne snage, koji je iupao palmu
s korijenom za svoju palicu. Poto je preko rijeke prenio Krista
u obliju malena djeteta, reeno
mu je: .Zabodi svoj tap u zemlju, i on e prolistati i donijeti
plod! Kad se to udo dogodilo,
Kristofor se obratio na kranstvo.
Jo se nekim svecima tap pridaje
kao oznaka, na primjer sv. Ivanu
Krstitelju i sv. Jeronimu. Sv. Filip
apostol ima tap s kriem pri
vrhu. Sv. Urula esto nosi tap
sa zastavom obiljeenom znakom
kria. Sv. Rok kadto nosi tap,
MG
koljku i torbu.
tap, biskupski: ~ pastoral
tionik ~ legile

tola
lat. stola gornja haljina < gr. stoU haljina; hrv.
naramenica). tola je uzak, izve-

36 LEKSIKON IKONOGRAFIJE

SUMARICA

561

zen dio odjee koji se nosi preko

ramena. Kad se upotrebljava kao
misna odjea, nosi se prekriena

na prsima (biskup je nosi neprekrienu), a uvruje se pasom.

Po boji se slae s misnicom i narunikom (-'> misnica). Redovito
je ukraena s tri kria: jedan na
vratu, a po jedan na svakom kraju. Kad se upotrebljava izvan mise, ni je prekriena na prsima.
akon nosi iroku tolu (tolon)
preko lijevog ramena i preko prsa,
a uvruje ju II struku.
tola je znak sveenikog dostojanstva i vlasti. Ona je slika Kristova jarma i oznaava kr~ansku
dunost odanosti i vjernosti Kristovome kraljevstvu, a takoer i
nadu u vjeni ivot.
MG
umarica (Anemone nemorosa). U
helenistikoj mitologiji umarica je
simbol boli i smrti. Takvo se uvjerenje temelji na prii O Adonisu
koji je, navodno, umro na lije hi
umariea, a one su pritom od bi-

jelih dobile crvene cvjetove. Krsimbolika takoer pridaje

Jumarici znaenje bolesti i smrti.
Redovito se pojavljuje u prizorima razapinjanja ili u vezi s Djevicom Marijom, izraavajui njezinu bol zbog muke Kristove.
Crvene mrljice na njenim laticama oznaavaju krv Kristovu, jer
se govori da je umarica ponikla
na Kalvariji na dan Kristove
smrti. U prvim vjekovima kran
anska

stva trolist umarice uzimao se

kao znak Trojstva.
MG

T
Tabernakul

(lat.

tabernacJlIJlm

.~ator.): ~ svetohrani~te

Tacijan

Hilarije i Tacijan

Tadej, sveti, apostol: ~ Juda Tadej

lara je bijela za papu, gnmlzna

ili crvena za kardinala, ljubiasta
za biskupa, a crna za sveenika.
No, k tome pridolaze i neke manje promjene u bojama u nekim
sluajevima. Kad lan neke redovnike zajednice biva promaknut u redove hijerarhije, on odlae svoj habit i uzima talar. Meutim, talar je tada boje habita
njegova reda.
MG
Tama. Fizika tama simbol je duhovnog mraka. avao je Knez tame. U njegovu kraljevstvu tama
je posvuda~nja, a u Bojem kraljevstvu sve je samo svjetlo. MG

<

Sveenik

u talaru

Talar (lat. talaris .haljina dotalus .gleanj.). Taglenjica.

lar je svagdanja odjea svih klerika, a oznaava njihovu odanost
Kristu i Crkvi. Openito, boja ta-

<

Tamjan (stsl. tbmijan"b gr. th"miama kad < thy-mitio kadim.; lat. thJls, usp. gr. thyos
.kadovi, ili lat. incensum .ono
!to se pali). Aromatine smole
nekih stabala ~to rastu u suptropskim krajevima, a smole iz njih
cure same po sebi ili zarezivanjem kore tih stabala. Sasu~ene
daju diskretan miris, a kad se stave na eravicu, intenzivan miris.
U Starom zavjetu esto se spominje tamjan iz Arabije, a Sabejci
su drali pravi monopol tamjana.
Paljenje tamjana u raskune
svrhe veoma je staro, gotovo u
svim religijama, a tako ipaljen je
u ast neke osobe ili boanstva i
u kultu mrtvih. Zbog njegove rijetkosti i ugodna mirisa pridaje
mu se ivotvorno svojstvO, a njegovo rtveno paljenje predstavlja
posebnu poast onome kome se
prinosi. Kdanstvo ga u raskune

i kultne svrhe upotrebljava od IV.

stoljea nadalje. (~ Kadionica).
AB
Tau (slovo T = tau grkog alfabeta): ~ kri; -~ Pasha; sveti
~ Antun, opat i pustinjak
Tegurij

TEREZIJA

563

TAU

septum

Tekla, sveta (lat. Teda). (prvo

stoljee). Prema legendi, mlada
djevojka iz Ikonija koja je stanovala u kui nasuprot boraviha
sv. Pavla apostola. Sjedei do
otvorena prozora, ula je kako
Pavao propovijeda o Kristu i tako se obratila na kranstvo. Postala je gorljivom krankom i
Pavlovom sljedbenicom, pa je njezin odbijeni udvara Tamir optui kod gradskog upravitelja. Poto su Pavla otjerali iz grada, Tekla poe za njim.
Preivjela je neozlijeena mnogovrsna muc'!enja, ukljuujui paljenje vatrom i divlje zvijeri u
areni. Kasnije se povukla u samou na brdo kraj Ikonija i dalla na glas sa svoje moi iscjeljivanja. Gradski joj lijenici bijahu
zavidni. Vjerovahu da njezine
iscjeliteljske moi potjeu od njezina djevianstva, stoga se dogovorie da je epa ju i oskvrnu.
Dok je sv. Tekla pred njima bjeala, otvori se peina i zakloni
je, a progoniteljima osta u ruci
jedino komad njezina vela.
U umjetnosti se sv. Tekla redovito prikazuje u prostranu ogrtau tamnosmee ili sive boje, a u
ruci dri palmu. Ponekad se uz
nju pojavljuju divlje zvijeri.
MG
Tele (Zlatno tele): ... Zlatno tele; ~ Jeroboam

Templari (lat. fratres militia~

templi, njem. Tempelritt~r). Viteki kriarski red (~ redovnici)
osnovan 1119. u Jeruzalemu sa
svrhom uvanja svetih mjesta u
Palestini, a ime je dobio po prvom
samostanu kraj Salamonova hrama (templum). Nosili su bijelo
odijelo s crvenim kriem na raAB
menu.
Temporal (lat. temporale to se
odnosi na vrijeme, vremensko.).
Dio ~ misala i ~ brevijara koji
sadri misne obrasce i vlastite dijelove brevijara za pojedine nedjelje i Gospodnje blagdane u liturgijskoj godini. Naziva se jo i
Proprium de tempore.
AB
Teodor, sveti:

istarski sveci

<

Teofanija (lat. theophania

gr~.
theoph!mia < gr. The6s Bog. +
pha!nein .javljati se.). Boja pojava u svijetu i njegovo oitova
nje ljudima. U Starom se zavjetu
vjerovalo da vidjeti Boga licem
u lice. znai umrijeti. Zato se
Bog uvijek javlja na odreenoj
materijalnoj ili psiholokoj udaljenosti (gorui grm, dim, potres,
grmljavina), ili pak u obliku zagonetnih ljudi ili anela. AB
Teofil (Teofilova smrt; Teofil zapisuje duu avlu): ~ legenda o
Teofilu
Terezija Avilska, sveta, redovnica
(lat. Theresia Magna). Roena je
1515. godine u Avilli, u idovskoj
obitelji. Obrativi se na kran
stvo, ulazi u karmelski red te zajedno sa svetim Ivanom od Kria
reformira i muki i enski ogranak tog reda. Napisala je brojna
djela mistikog sadraja u kojima

TEREZIJA

564

opisuje stanja du~e na putu sjedinjenja s Bogom (Nutarnji grad,

Stan due itd.). Umrla je 1582.
godine, kanonizirana 1622. Blagdan joj je 15. listopada. U najnovije doba progla~ena je crkvenim nauiteljem. Prikazuje se u
karmelianskoj
odjei,
esto u
ekstazi. Atributi su joj plamena
strelica u srcu, golubica (nadahnua), aneo, zastavica. Zatitnica je panjolske (i ~panjolske vojske, zbog reformatorsko-prakti
nog duha), a zazivaju je kod bolesti srca te za pomo du~ama u
istilihu.

AR

Terezija od Djeteta Isusa, sveta,

redovnica (lat. Theresia a Jesu
Infante). Roena 1873. u Alen~onu, u Normandiji. Rano ulazi
u karmelski red. Umrla je mlada
u Lisieuxu od tuberkuloze, 1897.
godine. Beatificirana 1923., a kanonizirana 1925. godine. Napisala
je autobiografiju pod naslovom
Povijest jedne due. Blagdan joj
je 3. listopada. Obino se slika
kao mlada karmelianka kako u
rukama dri raspelo i rukovet
rua. Gipsani kipovi s tim motivom nalaze se u gotovo svim
crkvama. Katkad se prikazuje i
kih rua s neba. Od 1945. zatitnica Francuske (uz Jeanne
d'Arc) i misionara.
AR
Tertia (lat. = trea [tj. hora
ura, 'as']). Dio ~ brevijara
koji se moli u treu uru dana
(naih devet sati), a sastoji se od
himna, tri psalma s jednom antifonom, te od responzorija i molitve. Himan je posveen Duhu
Svetom, jer je Duh Sveti na apostole siao oko devete ure (D j 2,
1-13). (~ Duhovi).
AR

TIJARA

Tetramorf (sgr. tetramorphos .s

etiri lica, etverolik < tetra e
tvoro + morpM lik, oblik).
Simboli etiriju ~ evanelista nastali na temelju vienja proroka
Ezekijela, proroka Izaije i ~ Apokalipse. Bie s etiri lica ~to ga
je u vienju gledao Izaija poinje
se u VIII. stoljeu, na temelju
Apokalipse, dijeliti, te se pojedini
likovi poinju dodjeljivati evanelistima, s ideolokim tumaenji
ma i opravdanjima. Matej ima
simbol krilatog ovjeka, jer svoje
Evanelje poinje s Kristovom
ljudskom genealogijom; Marko
ima simbol krilatog lava, jer svoje
Evanelje poinje s Ivanom Krstiteljem, koji je glas to rie u
pustinji; Luka ima simbol krilatog vola, jer potanko opisuje Kristovo roenje u tali-spilji; Ivan
ima simbol orla, jer u svom Evanelju ne donosi toliko jednostavne
opise dogaaja, nego se uputa u
njihovu vi~u interpretaciju. Uz
ovu realnu pripadnost, postoji u
srednjem vijeku i niz drugih simbolikih interpretacija. (~ Majestas Domini; ~ ivi kri). AB
Tijara (lat. tiara < gr. tiara pokrivalo za glavu [u perzijskih kraljeva] ). Jedino papa nosi tijaru,
koja se sastoji od tri krune poloene jedna povrh druge, a na samom joj je vrhu kri. Ona ima
dugu povijest, a u svom dana~
njem obliku pojavljuje se tek g.
1315. Tri njezine krune tumae
se na razliite naine: oznauju
Trojstvo; ili trostruku papinsku
vlast (zakonodavnu, izvr~nu i sudsku); ili su znak triju slojeva kraljevstva Bojega (vjernici na zemlji, due II istilitu i blaeni na
nebu). U umjetnosti tijara je sve-

TIJESAK

565

taka oznaka sv. Grgura Velikog

MG
i sv. Silvestra.

Tijesak. Tijesak je simbol Boje

srdbe. To znaenje ima na temelju odlomka Izaija 63,3: U
kaci sam siim gazio, od naroda
nikog ne bijae. U gnjevu ih svom
izgazih i zgnjeih u svojoj jarosti...' (~Apokalipsa). MG
TIkvica (lat. Lagenaria vulgaris).
U Knjizi O Joni (prema nekim
prijevodima) tikvica ima istaknutu ulogu. Zbog te veze s Jonom
(Jon 4) tikvica je postala slikom
uskrsnua. Kad se slika zajedno
s jabukom, tikvica se kao simbol
uskrsnua, shvaa kao protuustuk
jabuci, koja je slika zla i smrti.
Hodoasnici su upotrebljavali osuene tikvice kao posude za noenje vode, a redovito bi ih nosili privrene za pojasom. Zbog
toga je tikvica posebna svetaka
oznaka sv. Jakova Starijeg (svetite II Santiago de Compostela velika meta hodoasnika u srednjem vijeku), zatim arkancla
Rafaela, a kadto se pridaje i
Kristu, koji odjeven poput hodoasnika (tikvica i koljka) prilazi
dvojici uenika na putu u Emaus.
esto na pojedinim umjetninama
tikvica nalikuje krastavcu. MG
Tip (gr. typos .(pra)lik, uzor).
Naziv za starozavjetnu osobu.
zbivanje, rije ili predmet koji
nagovjeuje ili pretkazuje novOzavjetnu osobu zbiv<1cnic, rije ili
l

predmet.

(~

Tipologija.)

AR

Tipologija (prema gr. typos lik,

slika + 16gos rije, govor.)
Teoloko umijee uoavanja zakonitosti kojom u Bibliji osobe,

TITIJLAR

zbivanja, rijei i predmeti Starog

zavjeta kao pralikovi nagovjeuju i osvjetljavaju osobe, zbivanja, rijei i predmete Novoga Zavjeta. Starozavjetna osoba naziva
sc tipJ a novozavjetna antitip. Ta-

ko je sav Stari zavjet na neki

nain nagovjetaj Novog zavjeta
po naelu obeanje - ispunjenje,
odnosno po naelu pretkazivanja.
Neki su tipovi takvima oznaeni
ve u Evanelju. Tako Krist sam

izjavljuje da je Jonin trodnevni

boravak u utrobi kita bio slika
(tip) Kristova trodnevnog leanja
II grobu (Mt 12, 29). Neka druga zbivanja Starog zavjeta oznaili su apostoli kao pralikove
zbivanja u Novom zavjetu. Tako
je, prema apostolu Pavlu, Adam
pralik (tip) Krista (Rim 5, 14).
Ranokranski su teolozi oznai
li i razradili mnoge druge tipove. Tako je npr. Eva tip Marije,
O emu sv. Jeronim II jednoj homiliji domiljato razvija tipologiju ovih dviju osoba na temelju
igre rijei Eva - Ave (prve rijei an delova pozdrava Mariji):
ako se jedna od ovih rijei ita
unatrag, dobiva se druga. Tipologija kao praksa i zasada svoj je
vrhunac dosegla u kasnom srednjem vijeku, a svoj poseban iskaz
nala je II slikovitoj ~ Biblia
AH
pauperum.
Tisua. Tisua se neko smatrala
brojem koji znai vjenost, jer svi
nazivi brojeva koji prelaze tisuu

samo su zbroj ili umnoak izveMG

den iz tisue.
Titular (slat. titularis ( titulus
.natpis, naslov; naslovnik.). Titular nekog mjesta ili crkve jest
boanska osoba, misterij ili svetac ije ime to mjesto ili crkva

TJELESNIK

566

nosi, a smisao je toga da ta osoba

na poseban nain titi to mjesto.
U tom se smislu esto upotrebljava
i izraz patron (zatitnik, ili ponegdje kod nas paro"c). Odnos
prema titularu znai davanje posebne poasti toj osobi od strane ljudi (to je titular i u naem smislu te rijei). Praksu titulara poznaje ve i mediteranska
antika (npr. D. M. = diis manibus duama pokojnika.), a od
nje je tu praksu preuzelo i kranstvo. Kad se u IV. stoljeu poinju masovno graditi sakralni
prostori, oni se posveuju pojedinim misterijima iz ivota Kristova i Bogorodice, ili pak uspomeni
pojedinih muenika. Ove posljednje graevine zvat e se esto
memoria .spomen, sjeanje. ili
martyrium

.svjedoanstvo [mue

nitvo] . U crkvama se lik titulara (slika ili kip) stavlja u ranom razdoblju na dno apside, a
kasnije na glavni oltar, u kom se
nalaze i njegove relikvije. Lik titulara grada stavlja se iznad svih
gradskih vrata da bude znak zatite stanovnicima, a istodobno i
prijetnja neprijatelju. Blagdan titulara redovito je popraen posebno naglaenim liturgijskim sveanostima, a uz njih i bogatim
paraliturgijskim i folklornim sveanostima, od kojih je najopeniti
ja puko-liturgijska manifestacija
u procesiji s likom ili relikvijama
titulara kroz grad, ime se hoe
posebno naglasiti pripadnost grada
titularu i titularova zatita nad
AB
gradom.
Tjelesnik. (Korporal). Tjelesnik ili
korporal jest komad bijelog lanenog platna na koje se kod mise na
oltaru stavljaju estice kruha i
kale s vinom za euharistijsku po-

TOBIJA

svetu. Upotrebljava se uvijek kad

se vre bilo kakvi obredi u vezi
s euharistijom. Simboliki se tumai kao znak platna u koje je
kod ukopa bilo umotano tijelo
MG
Kristovo.
Tobija (hebr. ti'ibijjiih[ii] Jahve je
dobar.). (Knjiga o Tobiji). Dva
Tobije, otac i sin, starozavjetni
pravednici. Stari Tobija, vjeran idovskom kultu, kriomice pokapa
ubijene Zidove. Osljepljuje kada
mu padne ptiji izmet u oi dok
je spavao pod strehom. alje na
put sina, mladog Tobiju, da preuzme posueni novac u tuini.
S njime kree na put kuni pas,
a prati ga neznanac, koji se na
povratku oituje kao arkaneo
~ Rafael. Tobija na rijeci, uz pomo anela, ulovi ribu koja ga je
htjela prodrijeti. Uzima njeno
srce, jetra i u. Prenoe kod Tobijina roaka Raguela. Dimom
spaljenog ribljeg srca onemogue
demona Asmodeja, koga Rafael
svlada i protjera. Asmodej je (kao
demon poude) redom davio u
prvoj branoj noi sedam zaru
nika Sare, Raguelove keri, koju
mladi Tobija uzima za enu. Tobija se prve tri noi uzdrava u
lonici i bdije molei sa Sarom.
S velikim blagom odvodi Saru
svojoj kui. Na povratku kui,
trljajui ribljom ui slijepe oi
starog Tobije, vraa mu vid. Zahvaljuju Bogu, a arkaneo Rafael ieznu.
Ikonografija: Djeak Tobija prikazan je s ribom u ruci
kao svojim atributom. Prikaz djeaka Tobije na putu s arkanelom
Rafaelom jedna je od epizoda o
Tobiji, ali je i prikaz ~ anela
uvara. Ciklus o Tobiji obuhvaa
ove prizore:

TOLJAGA

567

Tobija pokapa mrtve; Tobija

osljepljuje; Odlazak mladoga Tobije. Stari Tobija ga blagoslivlja;
Tobija na putu. Tobija sa ~tapom
u ruci, arkaneo Rafael, pas; Tobija lovi ribu; Doek mladog Tobije. Na doeku ga grli Raguel,
Sarin otac: :lenidba mladog Tobije. Tobija i Sara mole u lonici:
Tobijin povratak; Mladi Tobija
izljeuje slijepog oca; Arkaneo
RAfael rastaje se s Tobijinom obitelju.
Prefiguracije: Put mladog
Tobije u pratnji arkanela Rafaela (koga Tobija isprva ne prepoznaje) prefiguracija je prizora
~ putnici u Emaus.
Zenidba Tobijina (motivom spolne suzdranosti i molitve) prefiguracija je ~ zaruka Bogorodiinih.

Prizor kako mladi Tobija izIjeuje slijepog oca prefiguracija je

~ ozdravljenja slijepoga.
BF
Toljaga. (Mlat). Toljaga je jedan
od simbola Judine izdaje. Ona je takoer i oznaka sv. Jakova Mlaeg,
kao sredstvo njegova muenitva.
Prema predaji, on je s vrha Hrama baen na zemlju, a kad je preivio pad, bio je dotuen toljagom ili mlatom im se digao na
MG
koljena da moli.
Toma Akvinski, sveti (lat. Thomas de Aquino; slov. Toma). Roak Friedricha II. (XIII. stoljee):
najistaknutiji nauitelj dominikanskog reda. Poslan je u samostansku benediktinsku ~kolu u Monte
Cassino, a kasnije u Napulj. Ondje, uz veliko protivljenje svoje
obitelji, stupi u dominikanski red.
Nastavi nauke u Kolnu, gdje mu
njegovi drugovi zbog povuena i
nespretna ponaanja dadoe nadi-

TOMA

mak .Nijemi vol. No, njegov ui

telj sv. Albert otroumno na to
primijeti: .Samo ga zovite nijemim volom, no taj e vol svojom
rikom uenosti zadiviti sav svijet!.
Toma je doista uskoro postao izvrstan teolog i uitelj. Predavao je
najprije na sveuilitu u Napulju,
a zatim kao profesor u Parizu.
Svoje je tumaenje kranske nauke zasnovao na Aristotelovoj filozofiji.
Zivot je proveo u predavanju, pisanju i rje~avanju crkvenih poslova. Glavno njegovo djelo Summa
theologiae jo se i sad smatra uzornim djelom katolike bogoslovne
nauke. Toma Akvinski se esto naziva .najsvetijim od uenjaka i
najuenijim od svetaca.
Njegova najobinija oznaka na
slikama jest vol, prema nadimku
koji je dobio kao student; zatim,
sunce na prsima, kale, to podsjea na njegove uvene spise o
euharistiji. Obino se prikazuje u
dominikanskom habitu, a dri
knjigu ili vie knjiga, kao znak
MG
velike uenosti.
Toma Apostol, sveti (aram. tiimii'
.blizanac.: lat. Thomas Apostolus). Jedan od Kristovih uenika
koji se esto naziva .nevjerni Tomac, jer nije htio vjerovati u Kristovo uskrsnue dok se ne uvjeri
svojim oima i rukama.Dok ne
vidim na rukama njegovim znak
od avala i ne stavim prst svoj
u mjesto od avala i ne stavim
ruke svoje u njegov bok, neu vjerovati. (Iv 20,25). Prema predaji,
on se slino ponio sumnjajui u
Marijino uznesenje na nebo. Kao
to je Krist uvjerio Tomu pozivajui ga da stavi svoju ruku u
njegov bok, tako ga je i Marija

TOMA

568

uvjerila bacivi mu s neba svoj

pojas.
Ta Tomina sumnjiavost ni najmanje ne umanjuje njegovu veliku
sranost. Kad se Krist svakako
htio vratiti u Judeju, unato prijetnjama idova da e ga ubiti,
Toma je rekao ostalim uenicima:
.Hajdemo da i mi umremo s
njim!~ Kae se da je Toma, irei
Kristovo evanelje pOput ostalih
apostola, poao ak do Indije i
ondje utemeljio kransku Crkvu.
Legenda pria kako mu je Gondofor, indijski kralj, dao novaca
da sagradi velianstvenu palau,
no on je sav taj novac potroio
dijelei ga siromasima. Kralj se
razbjesnio i odluio da mu se osveti. No dogodi se te ubrzo umrije
kraljev brat Gad. Kad je Gad doao u nebo, aneli ga upitaju gdje
bi htio ivjeti. On pokaza prstom
na velianstvenu palau koja je

TRADITIO

ondje stajala. Aneli mu odvrate

da je to nemogue, jer je tu palau podigao neki kranin za njegova brata Gondofora. Kad se
Gad u vienju ukazao svome bratu Gondoforu i to mu rekao, kralj
pusti Tomu na slobodu. Tada apostol protumai kralju kako se vjerom i ljubavlju na ovom svijetu
skuplja veliko blago na nebesima.
Zbog te legende obina je svetaka
oznaka sv. Tome Apostola zidarsko ravnalo ili kutnik.
MG
Tonzura -+ postrig
Toranj. (Kula). Toranj, redovito
s tri prozora, obino je znak sv.
Barbare. On podsjea na legendu
koja pria kako je ona, kad su joj
gradili kulu, upozorila graditelje
da ona mora imati tri, a ne dva
prozora, jer tri prozora oznauju
Trojstvo.
MG
Toranj Davidov: -+ Pjesma nad
pjesmama; -+ djeviansko materinstYo

Tractus (lat. tractus .zavlaka.).

Psalam koji se u neke dane, kada
se ne pjeva Aleluja, pjeva nakon
-+ graduala, a pjeva ga samo jedan kor i to otegnuto, a ne oba
kora, kao tO pjevaju -+ introit
AS
i -+ gradual.

Nevjerni Toma. Majstor sv. Erazma, 15. st.

Traditio c1avium (lat. = .izrue

nje kljueva). Predavajui vlast
apostolima, Krist postavlja imuna za prvaka apostola, podjeljuje
mu takozvani -+ primat, pa mu
novu kvalifikaciju oznauje time
to mu daje i novo osobno ime:
-+ Petar (Kefa, Stijena), i to mu
novo ovlatenje izruuje ovim metaforama: "Ti si Petar (Stijena) i
na toj stijeni sagradit u Crkvu

TRADITIO

569

svoju, i vrata pakla nee je nadvladati. Tebi u dati kljueve kraljevstva nebeskog, pa !to god svee na zemlji, bit e svezano i na
nebesima, a to god razrije~i na
zemlji, bit e razrijeeno i na nebesima.41
I k o n o g raf i j a: Krist predaje simboline kljueve na ruke Petru, koji ih u starijim prikazima
prima stojei; ruke Petrove iz po!tovanja su pokrivene ~ mapulom. Od XVI. stoljea Petar dok
prima kljueve klei. Izruenje
kljueva sv. Petru imalo je idejnu
pozadinu u tome ~to je ono predstavljalo simbol primata pape (rimskog biskupa), nasljednika sv. Petra, nad Crkvom. Kljuevi, stoga,
postaju atributom sv. Petra, a dva
ukrtena kljua simbol papinstva.
BF
Traditio legis (lat. = .izruenje
zakona; predaja zakona). Simetrina kompozicija, simboliki prikaz predaje vlasti to je Krist izruuje sv. Petru (koji stoji zdesna), i to u obliku svitka (na kome je ispisan Novi zavjet) ili u
obliku kljueva; sv. Pavlu pak
(koji stoji slijeva) izruuje knjigu,
ili se Pavao klanja (ruku pokrivenih ~ mapulom), ili pak uzdignutih ruku aklamira predaju
vlasti sv. Petru.
To je uestala tema starokran
skog doba (na sarkofazima IV. i
V. stoljea, na rimskim mozaicima V. i VI. stoljea), a protee
se i do romanike.
BF
Transfiguratio

---->

preobraenje

Translacija (lat. translatio .prijenos). 1. Prijenos relikvija mue

nika s jednog mjesta na drugo.
(----> Relikvije). 2. Prijenos svetko-

TRIDENTSKI KONCIL

vine nekog sveca s jednog datuma na drugi.

AB
Tratinica (Bellis perennis). POtkraj XV. stoljea tratinica se POmalo poela slikati u prizorima
poklona pastira ili mudraca kao
simbol nevinosti Djeteta Isusa.
Oito se slikarima inilo da je
draesna jednostavnost tratinice
bolja slika Isusove nevinosti od visokog i uznosito g ljiljana. MG
Treoredac, treoreci: ~

franjev-

ci
Trenodousa (gr., ptc. ( threnodeln
tuiti za nekim). Prikaz Bogorodice koja je alosna zato ho predvia buduu muku svog sina, Krista. Na istoku se prikazuje od
pojasa navie S Djetetom ti naruju koje se kao u strahu privija
uza nju, a gore sa strane lebde
aneli koji u rukama nose znakove muke (~signa passionis) :
kri, koplje, posudu ui itd. Na zapadu se u doba gotike razvio osebujan tip ovog prikaza:
Bogorodica stoji uspravno, proeta bolom, a pred sobom u rukama dri kri na kojem je raspet Krisr kao dijere. Kadto je
to smanjeno raspee odraslog Krisra. Katkad se kraj Bogorodice
javljaju aneli i sveci; gdjekad,
oper, Krisr lei do njenih nogu
neraspet, a kri stoji pokraj nje.
Kod nas se takvi prikazi nalaze
AB
u Puli i Kotoru.
Trenja (Prunus avium). Crven,
sladak plod trenje oznaava slast
znaaja koja proizlazi iz plemenitih djela. Ona se ponekad naziva rajskim voem. Trenja
koju na nekim slikama u ruci dri
dijete Isus nagovjeuje radosti
blaenika u nebu.
MG

TRIDENTSKI KONCIL

570

TRIFORIJ

od 1545. do 1563. godine. Glavni

mu je cilj bio odrediti smjernice
katolike obnove (protureformacija). Crkvena nauka i pobonost
oi~eni su od srednjovjekovnih
natruha, legendi i praznovjerja utvrena je disciplina sakramenata,
crkvena stega i uprava. Taj je
koncil imao velik utjecaj i na
umjetnost, osobito na ikonografiju, oistiv~i je od brojnih tema
koje su se temeljile na legendama
i apokrifima, a mnoge su interpretacije modificirane. Tako su
npr. zabranjene teme Conceptio
per aurem (-:> Navje~tenje), ~
Sveta Ana Trojna, ~ Sveto rodbinstvo i mnoge druge. Smjernice
tog koncila za umjernost tiskao
je J. Molanus u djelu De Picturis
et Imaginibus sacris (Louvain,

Bogorodica Trenodousa (zapadni

tip). Holandski drvorez, 15. st.
Tridentski koncil. Opi crkveni
sabor odran u junotirolskom
gradu Tridentu (danas Trento),

1570.).

AB

Tri. Broj tri Pitagora je nazvao

brojem dovr~nosti koja je izraena poetkom, sredinom i zavr~etkom. U kdanskoj simbolici
tri je postao boanski broj koji
govori o trojstvu boanskih osoba, ali i o Kristovu uskrsnuu, jer
je on tri dana proveo u grobu.

MG
Tri Davidova junaka: -+ David
Tri kralja pred Herodom: -+ poklonstvo kraljeva
Tri mladia u uarenoj pei: -+
Danijel; -+ djeviansko materinstvo
Triceps -+ Trojstvo, sveto

Bogorodica Trenodousa (istoni

tip). Ston, Bla, A. Rizzo, 15. st.

Triforij (slat. triforius <tri- tro-.

+ fores .ulaz, otvo.rc). U romanikim i gotikim crkvama prolazni hodnik ispod prozora srednjeg broda, bonih brodova i kora.

TRIFUN

571

Vee mu je zna~enje likovno (ralanjivanje plohe) negoli prakti

no. Poinje se javljati u XI. stoljeu u obliku slijepih arkada, iz
kojih e se kasnije razviti komuni-

kacijski hodnici i galerije.

AB

Trifun, sveti, mu~enik (lat. Tryphon; hrv. jo i: Tripun, Trifon).

Zatitnik Kotora i naslovnik kotorske katedrale. Njegove su relikvije dobili Kotorani 809. g. od
mleta~kih trgovaca. Katedrala je
posveena 1166., ali je mnogo pura
prepravljana, dok nije dobila dananji oblik.
Trifun (Tryphon) frigijski je muenik iz nepoznata vremena; prema aktima, koja je Ruinart smatrao vjerodostojnima, bilo je to
za Decijeva progonstva, a mu~en
je s Respicijem u Niceji. Akta,
meutim, nisu autentil!na. Prikazuju ga uvijek kao mladia s kamenom i palmom; tako kadto i u
istonoj Crkvi, a i u Kotoru na 01tarnoj pali iz 1440. N a Istoku ga
slikaju kao mladog vojnika s kopljem.
Blagdan mu je u Rimskom kalendaru od XI. stoljea bio 10. stUdenog (sve do reforme 1969.). U
isto~noj Crkvi blagdan 1. veljae,
a u Kotoru 3. veljal!e. Zatitnik
vrtlara, jer mu je po legendi za
vrijeme muenja aneo donio krunu od dragoga kamenja okienu
cvijeem.
MD
Trijumf smrti: -+ smrt
Trinaest. Trinaest je broj nevjernosti i izdaje. Na Posljednjoj veI!eri bilo je kod stola trinaest osoba: Isus i dvanaest apostola, zajedno s Judom, koji je ve bio
nakanio izdati svoga U~itelja.
MG

TROJSTVO

Trinitet (lat. tTlnltas ( trini .po

tri, trostruki): -+ Trojstvo, sveto
Trnje (lat. izrazi: spina, spinetum, vepretum). Trnje i bodljikavo granje znai tekoe, nevolje i grijeh. Prema sv. Tomi Akvinskom, sitnije bodljikavo grmlje
predstavlja male grijehe, a ipkov
trnjak ili kupinjak velike grijehe.
Trnova kruna kojom su vojnici
okrunili Krista prije razapinjanja
znaila je izrugivanje, po slinosti
sa sveanim ruinim vijencem to
su ga nosili rimski carevi. Kleri~ki
postrig predol!ava Kristovu trnovu krunu.
Kad se trnova kruna slika u vezi
s odreenim svecima, ona je znak
njihova muenitva. Sv. Katarina
Sijenska ~esto se prikazuje sa stigmama i trnovom krunom koju je
primila od Krista.
MG
Trojstvo, (pre)sveto (lat. Trinitas;
hrv. prema lat. joJ: Trinitet).
Kdanska dogma koja definira
da je Bog u svojoj naravi jedan,
ali da su u njemu sadrane tri
Osobe (Otac, Sin i Duh Sveti),
bila je proglaena godine 325. na
Nicejskom ekumenskom saboru
(na njemu je bilo osueno -+ arijevstvo [arijanizam] kao hereza).
Tekstualni izvori ove dogme nalaze se u Kristovim rije~ima, kada je poslao apostole da pou~a
vaju i krste sve narode .u ime
Oca i Sina i Duha Svetoga (Mt
28,19) i u prizoru opisanom prilikom -+ krtenja Kristova, kada
se iz otvorenih nebesa I!uo glas
Boga Oca: .Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, koga sam odabrao i
kada je na Krista siao Duh Sveti
u vidljivu liku golubice (Mt 3,17;
Mk 1,11; Lk 3,22; Iv 1,34).

TROJSTVO

572

I k o n o g raf i j a
je vizualni
znak Trojstva (Triniteta) rjeavala: 1. simboliki, 2. alegorijski,
i 3. antropomorfno.
1. Za simbole sv. Trojstva srednjovjekovna spekulativna misao
primjenjivala je npr. tri koncentrina i razliito obojena kruga ili
u krug upisan istostranini trokut. Od XVI. stoljea primjenjuje
se kao simbol trokut u kome je
ucrtano Boje oko. Za simbole
sv. Trojstva uzeti su, nadalje, i
oblici iz prirode: list djeteline
(trolist); tri ribe, poredane u obliku slova Y, tako da im Sve tri
preklopljene glave imaju zajedni
ko oko (npr. kapitel na Ugljanu);
tako i tri zeca ili tri lava, spojena na isti nain.
2. Kao alegorija sv. Trojstva (tipino za bizantsku ikonografiju)
slui jo od V. stoljea (mozaik u
S. Maria Maggiore u Rimu) motiv -+ Abrahamova gostoprimstva.

3. Sv. Trojstvo pokualo se oznaiti i antropomorfnim predodbama triju glava koje izlaze iz jednog tijela, ili pak jednom glavom
u kojoj se stapaju tri poloaja
obraza, tj. lijevi profil, elomice
(en face) i desni profil. Taj motiv (-+ triceps) pojavljuje se od
romanike do u XVI. stoljee. Bio
je otro osuen na Tridentskom
koncilu i kao hereza izrijekom zabranjen papinskom bulom godine
1628.
Od XII. do XV. stoljea pojavljuje se prikaz Trojstva u obliku
triju jcdnakih sjedeih likova (to
odgovara dogmatskoj definiciji da
su sve tri boanske osobe consubstantiales, istobitne) ili dvaju
jednakih likova (Otac i Sin) nad
kojima lebdi golubica -+ Duha

TRSKA

Svetoga. No najuesta1iji antropomorfni prikaz sv. Trojstva u

zapadnoj ikonografiji formalno je
razlikovao i individualizirao tri
Osobe, tako da je Otac prikazan
kao starac (-+ Bog), Sin u muevnoj dobi, a -+ Duh Sveti kao
-+ golubica.
Od XII. stoljea prikazuje se
Trojstvo i sjedeim likom Boga
Oca, koji meu koljenima objema rukama dri Krista razapeta
na kriu. Nad razapetim Kristom
lebdi golubica Duha Svetoga. To
je tzv. -+ Prijestolje milosti (njem.
Gnadenstuhl).
U jednoj od ikonografskih varijanata teme -+ krunidba Bogorodice, sv. Trojstvo kruni na nebu
BF
proslavljenu Bogorodicu.
Trokut. Istostranini trokut simbol je Trojstva jer predoava tri
jednaka dijela povezana u jedno.
Trokutna aureola upotrebljava sc
kod prikazivanja Boga Oca ili
presvetog Trojstva. (-+ Trojstvo).
Trokut s tri kruga predoava tri
boanske osobe Oca, Sina i
Duha Svetoga u jednoj boMG
anskoj naravi.

Trolist: -+ Trojstvo, sveto

Tron, biskupski (lat. thronus <
gr. thr6nos povieno sjedite,
prijestol): -+ katedra
Trputac (Plantago). esto vien
na slikama iz vremena renesanse,
trputac je priprosta i skromna
biljka koja ivotari pokraj cesta
i puteljaka. Kao putna biljka
simbol je utrta puta kojim kroe mnogi tO trae Kristov put.
MG

TRSTIKA

UDALRIK

573

Trska (Phragmites communis).

Trstika (Arundo). Trska je jedan
od znakova Kristove muke, i to
stoga to je spuva koju je, namoenu II octu, vojnik pruio razapetom Kristu bila nataknuta na
trsku. Tako ona oznaava ponienje veliine. Uz to ona oznaava
i pravednike. koji poput trske rastu na obalama milosnih voda.
Mali krii tO ga obino nosi sv.
Ivan Krstitelj redovito je izraen
od trske.
MG
Trstika (Arundo). (Trstika u ruci) : ~ Krista krune trnovom
krunom; ~ Ecce homo
Trublja: ~ pad jerihonskih zidina
(trublje jerihonske); ~ Posl jednji sud. S e ci a m t r u b l j a :
~ Apokalipsa. T r u b l j e n j e :
~ Posljednji sud (aneli trube u
trublje, rogove); ~ lov na jednoroga
TubaJkain (izvornije Tubal-kajin;
hebr. tI,bal-qajin: Tubal (= ime)
+ qajin kova?) (Post 4,22).
Potomak ~ Kainov, sin ~ Lamekov, brat ~ Jubala, prvog sviraa. Prvi kova, izumitelj obrad-

be metala, .praotac onih koji kuju

bakar i eljezo. Prikazan je pri
radu u kovanici.
BF
Tua kamenja: ~
rea nima

bitka s Amo-

Tunicela (lat. tuniceIla, umanjenica < tunica .prtena koulja).

Podakon nosi krau dalmatiku
kod sveane mise, a zove se tu-

nicela. Ona je simbol radosti

MG
zadovoljstva srca.
Turifer (lat. t[h]urifer onaj koji
nosi kadionicu [upravo tamjan,
thus] < thus, tus .kad. + feTTe
nositi)
1. Nii poslunik u liturgijskim
inima koji dri kadionicu i u
njoj potpiruje ar dok ona nije u
upotrebi kod viih slubenika.
2. Aneli turiferi: u doba gotike
aneli naslikani s kadionicama u
rukama uz krieve na trijumfalnom luku ili kraj Bogorodice, kojima kaenjem daju poast. AB
Tualjka Jeftine (Jiftahove)
ri: ~ Jefta

ke

Tualjke ~ Jeremija

u
Ubrus. Ubrus bez mrlje simbol je
i kadto se upotrebljava
kao oznaka Djevice Marije. Ubrus
s vrem nerijetko se upotrebljava
kao znak muke, s obzirom na
Pi!atovo pranje ruku. (~ Vr i
MG
umivaonik).
istoe,

Udalrik (Ulrik), sveti, biskup (lat.

Udalricus; slov. Ulrih, Urh). Roen je 890. u rodu kasnijih grofova Dillingen. Godine 923. postaje biskup u Augsburgu, gdje je
obnovio izgorjelu katedralu i jako
se zauzeo za crkvenu organiza-

UFANJE

574

ciju. Branio je grad od Maara,

pa i pobjedu nad njima na Lechfeldu pripisuju biskupovoj molitvi. Umro je 973., a ve 993. bio
kanoniziran. Pokopan je u crkvi
sv. Udalrika i sv. Afre u Augsburgu. Oko njega su se isplele
brojne legende. Tako, kad se jedne noi od etvrtka na petak zadrao u razgovoru s biskupom iz
Konstanza, sv. Konradom, doao
je vojvodin glasnik s pismom.
Udalrik ga je pogostio kokojim
batkom koji je ostao na stolu od
veere, a nije ni opazio da je ve
bio petak. Glasnik je kod vojvode
htio optu~iti biskupa da kri
nemrs u petak, i kad je kao dokaz iz torbe izvadio batak, on se
pretvorio u ribu. Blagdan mu je
4. lipnja. Kult mu se ubrzo nakon
smrti rairio po njemakim zemljama. Atribut mu je riba. Prikazuje se u scenama s batkom i
ribom. Zatitnik je tkalaca.
EC
Ufanje -+ kreposti
Uho. Ljudsko je uho jedan od
simbola Judine izdaje i Kristove
muke. O tome postoji zgoda zabiljeena u Ivanovu evanelju
(: 8,1O) u vezi s Isus?vim. uhie~
njem: .Tada Petar izvuce mac
koji je imao sa sobom te udari
slugu velikoga sveenika i odsijee
mu desno uho.
MG
Ukazanje (lat. apparitio). Iskustvo
po kojem neka osoba doivljava
realnu prisutnost neke nadnaravne
realnosti ili osobe, s kojom najee komunicira govorom ili od
nje samo prima poruke koje dri
vanima za usmjerenje svog vlastitog vladanja i djelovanja, ili

ULAZAK

pak te poruke mora prenijeti drutvu. U Bibliji su esta ukazanja

anell u Starom zavjetu, a tako
i u Novome, a u kasnijim razdobljima kranstva ea su ukazanja Bogorodice. (-+ Bogorodica).

AB
Ukazanje arkandela Mihovila Jozui. (J 5,13-15). Prije osvajanja
Jerihona -+ Jozui se ukazuje o
vjek s isukanim maem, voa
vojske Jahvine, koga ikonografija prikazuje kao arkanela Mihovila u ratnikoj odjei. Zbog
teofanije, Jozua pada niice i skida obuu s nogu.
BF
Ulazak u Jeruzalem. (Mt 21,1-11; Mk 11,1-10; Lk 19,29-40;
Iv 12,12-19). Ulazei u Jeruzalem da proslavi -+ Pashu, Krist
jae na magarici. Mnogi ljudi
razastrijee svoje haljine po putu,
a drugi su trgali grane sa stabala
te ih prostirali po putu. A narod
to je iao i pred njim i za njim
klicae: Hosana sinu Davidovu!
Blagoslovljen koji dolazi u ime
Gospodnje! Hosana u visini!
I k o n o g raf i j a: Krist jae na
bijeloj magarici pred gradskim
vratima, za njim hodaju apostoli,
djeaci pak prostiru pred njim haljine ili tkanine po puro, nose
palmine grane u ruci, a neki u
kronjama stabala trgaju i bacaju
na put cvijee. U orijentalnim
prikazima Krist sjedi bono na
magarici.
Prefiguracija za ulazak u Jeruzalem jest starozavjetni prizor: -+
Davida, pobjednika nad Golijatom, slave izraelske ene (-+ David), i prizor: -+ Elizeja s poau doekuju na jerihonskim
vratima (-+ Elizej). Na ulazak u

ULJANICA

URSULA

575

grkokatolici, a imaju svoju eparhiju

(biskupiju) sa sjedatem u Kriev-

cima.

AB

Umjerenost

kreposti

Urim i Tumim (hebr. 'urim tummim; etim. neizvjesna; po masoretskoj vokalizaciji: 'urim >svjetlostcJ

tummim

.. savrenstvo).

Dva draga kamena istog oblika

ali razliite boje to ih je ~ veliki sveenik nosio u efodu, a sluiiii su za konzultiranje Jahve u
neizvjesnim situacijama. Jedan je
kamen znaio .da, a drugi .nec.
AB

Ulazak _ J~ruzal~m. Majstor Dutuitske Maslinske gore. 15. st.

Jeruzalem odnosi se i proroJtvo
proroka ~ Zaharije (Zah 9,9).

BF

Uljanica (sedam goru~ih -l' ~

Duh Sveti (sedam darova Duha
Svetoga)
Ulje. Zbog svoje mnogostrane korisnosti i svojstva potpunog proiimanja, ulje je znak milosti Boije. Upotrebljava se kod sakramenata krsta, potvrde, reenja i
bolesnikog pomazanja. (~ Elizej
MG
prorok).
Unijati (lat. novotvorina uniati
>sjedinjeni, prema lat. unus >jedan). Istone Crkve koje su zadrale istoni obred u liturgiji i
organizacijske specifinosti, ali priznaju rimskog papu i sve katolike dogme (Ruteni, Kopti, maroniti itd.). Kod nas se nazivaju

Unuta, sveta (lat. Um,la). Roe

na je u Bretanji (V. stoljee) kao
ki krlanskog kralja Teonesta.
Prema legendi, bila je obdarena
velikom ljepotom i umnol~u. Imala je mnogo prosaca, no sve je
odbijala, dok nije Agripa, kralj
Engleske, poslao svoje poklisare
da zaprose njezinu ruku za enidbu s njegovim sinom Kononom. Udula ree poklisarima da
e se udati za Kanona ako se
ispune tri uvjeta. Prvo, zatraila
je da joj se polaije deset plemenitih djevica za pratilice, a svaka od njih neka ima tisuu djevojaka kao svoje pomonice. Njoj
samoj treba poslati tisu~u djevojaka za slubenice. Drugo, prije
no lto se uda treba joj dati tri
godine da obie velika sveti!ta
kdanskih svetaca. Tree, kraljevi~ Konon i sav dvor imaju se
obratiti na kdanstvo, jer se ona
nee udati za poganina.
To su bili tako tdki uvjeti te je
Udula mislila da ih kralj nee
prihvatiti. No, ljepota i mudrost
Urulina toliko oarae poklisare

USKRSNUCE

576

te Konon i njegov otac prihvati~e sve uvjete. Skupi~e jedanaest

tisua cl jevica za Urulinu pratnju, a SJ.m Konon od lui poi s
njom na hodoae u Rim. Na
pO\'ratku iz Rima zateko~e Hune

kako opsjedaju Koln. Ti poganski

divljaci navalie na Urulinu pratnju i sve r0ubijae. Voa Huna
ponudi Uruli da e je po~tedjeti
ako pristane da mu bude enom.
Kad ona to odbi, on uze svoj luk
i odapne tri strelice u njezino
tijelo.
Ur~ula se prikazuje kao okrunjena
kraljevna sa strelicom kao sveta
kom oznakom, a u ruci dri hodoasniki hap s bijelom zastavom,

obiljeenom

crvenim

USKRISENJE

Patron lijenika, jer ga legendarna ravenska passio prikazuje kao

lijenika. Iz istoga razloga i zatitnik protiv bolesti vrata. Patron basclske biskupije iRavenne.

MD
Uskrisenje (mrtve djece, djeaka,
mladia, djevojaka itd.): -+ Ilija
prorok; -+ Elizej prorok; -+ Krist
Uskrisenje Lazarovo. (Iv 11,1-44). Krist u prisutnosti apostola
te Marije i Manc, sestara Lazarovih, daje otvoriti grob u peini
gdje ve etiri dan:< lei pokopan
Lazar. Krist ga uskrisuje pozivom: Lazare, ustani!

kri-

em. esto se pojavljuje u pratnji

.jedanaest tisua (= mnotva)
dje;ic~v koje su s njome podnijele
mucemstvo.
MG
Urzicin, sveti, muenik (lat. Ursicinus, Ursicius; hrv. jo~ i: Urzicije). Muenik iz Ilirika, veoma
tovan u Ravenni i Carigradu,
kamo mu je g. 470. sv. Marcel
acemita (gr. akoimetos .koji ne
spava; acoemiti su redovnici koji
su bez prekida molili asoslov)
prenio relikvije da njima obogati
svoj manastir. U Ravenni ga tuju

kao druga sv. Vitalu u muenitvu.

Zapravo je Urzicin bio vojnik iz
Ilirika, a posjeen je maem pod
prezesom Aristidom u doba cara
Maksimijana, kojemu je po legendi spasio ivot u boju. Za mjesto Sibentum koje se spominje u
aktima ne znamo gdje se nalazi]o. Srijemska Crkva slavi ga kao
svog muenika od 1807. Spomen-dan 14. kolovoza. U Ravenni
prikazan u procesiji muenika u
crkvi S. Apollinare Nuovo. Ondje
spomen-dan 19. lipnja.

Uskrisenje Lazarovo. Ranokrrelikvijar jz Novalje, 4. st.

anski

I k o n o g raf i j a
upotrebljava
ovaj motiv od starokranskog
doba (IV. stoljee). U bizantskoj
ikonografiji grob je otvor u peini (rjee je to aedicula) u kome
se Lazar pojavljuje uspravan, obavijen platnom poput mumije. U
zapadnoj ikonografiji Lazar se

ZDENAC

die iz sarkofaga. Katkada sv.

Petar odrjeuje poveze na Lazaru. Marija i Marta na koljenima
mole ili zahvaljuju Kristu, katkada (XV. stoljee) za~epljuju rukom nos da se za!!ite od mrtvaeva smrada. U baroku (Rembrandt i dr.) prizor je pun veliBF
kih teatralnih efekata.

577

USKRSNUE

vjekovnih teologa u silasku u

Limb podrazumijevalo uskrsnue
Kristovo kao in koji se ve bio
dogodio.
Osim bizantske, i zapadna se ikonografija isprva sluila drugim
motivom koji je pokazivao da se
je uskrsnue ve dogodilo; to su
~ SVETE ENE NA PRAZNOM KRI-

(Visitatio sepulchri).
Kristov grob se pri tome prikazuje kao graevina otvorenih vrata u kojoj se vidi prazan sarkofag i odloeni povoji u koje je
mrtvi Krist bio umotan. U h el e n i st i k O m t i p u graevi
na je prikazana kao rotunda na
stupovima, sagraena nad etvrta
stom bazom. Pred njom sjedi aneo, prikazan kao mladi bez
krila u bijeloj haljini, a na graevinu se naslanjaju straari. Pristupaju dvije ili tri ene, nosei u
rukama posude s dragocjenim pomastima. Aneo im rukom pokazuje prazan grob. U s i r s k O m
t i p u Kristov je grob predstavljen ciborijem (tugurium) iz crkve
Kristova groba u Jeruzalemu. Tu
je aneo prikazan s krilima; On
rukom pokazuje enama da je
STOvU GROBU

Uskrsnue

Kristovo. (Mt 28,1-6;

Mk 16,1-8; Lk 24,1-12; Iv 20,
1-3). Uskrsnue Kristovo - ovu
u dogmatskom i u liturgijskom
smislu najvaniju kransku temu
- nisu ni bizantska ni zapadna
ikonografija u po~etku prikazivale
samim trenutkom Kristova ustajanja od mrtvih iz groba, ve su
ideju uskrsnua predoivale na
druge na~ine. Bizantska ikonografija utjecala se u tu svrhu ikonografskom motivu ~ silaska u
Limb. Mnogo je, naime, srednjo-

grob prazan; strae nema.

Uskrsnute Kristovo. Majstor Dutuitske Maslinske gore, 15. st.

37 LEKSIKON IKONOGRAFIJE

U XII. stoljeu zapadna ikonografija naputa motiv rotunde i

motiv ciborija i uvodi mjesto njih
sarkofag, na kome sjedi aneo.
Tek u XII. stoljeu u kontinentalnoj Evropi, a u XIV. stoljeu
i u Italiji poet e Zapad ostvarivati ikonografski motiv Kristova ustajanja iz groba. Grob je
sada prikazan sarkofagom u kome Krist stoji, ili stavlja nogu
na rub sarkofaga, ili ga prekorauje, ili pak stoji pred sarkofagom, iza njega ili na njemu, ili
(od poetka XIV. stoljea u Italiji, a od poetka XVI. stoljea

USKRSNUE

578

u prekoalpskoj Evropi) Krist lebdi nad grobom a u ruci na motki

dri zastavicu s kriem. Pred sarkofagom spavaju straari. U ikonografiji njemakih krajeva sarkofag je esto zapeaen. (Za
simboliku tog motiva -+ djeviansko materinstvo). Od kraja
XIV. stoljea prizor se obogauje
likovima (pridolazi esto aneo i
svete ene, u talijanskoj ikonografiji XVI. stoljea umeu se i
sveci), pokreti prestra~enih straara dramatiziraju se i karikiraju,
prizor se smje~tava u pejza.
Od mnogih starozavjetnih prizora
u kojima su se uoa vale prefiguracije Uskrsnua, ikonografija se
sluila najvi~e ovim dvjema: Jona
u utrobi ribe (-+ Jona) i Samson
odnosi grrt1ska vrata iz Gaze
(-+ Samson). Iz srednjovjekovnih
bestijarija preuzeti su kao simboli
Uskrsnua ovi motivi: lavica koja
raa mrtve mlade pa oni oivljuju tek trei dan na lavlju riku,
te feniks-ptica, koja izgara i ponovno iz svog pepela uskrsava.
BF
Uskrsnue

mrtvih: -+ Posljednji

sud
Utapljanje Egipana: -+ prijelaz
preko Crvenog mora
Uza~a~e

(lat. Ascemio). (Lk 24,

Kada to
ree, bi na njihove oi uzdignut
u zrak, i oblak ga ote oima njihovim. Dok su oiju uprtih u
nebo gledali kako odlazi, oajednom stado~e kraj njih dva ovje
ka u bijelu i reko~e im: 'Ljudi
Galilejci, zaha stojite i gledate u
nebo? Ovaj isti Isus koji je uznesen na nebo izmeu vas, opet e
se vratiti isto onako kako ste ga
5-53; Dj 1,9-12).

UZASASE

vidjeli da odlazi na nebo.'_ Na

temelju ovog izvje~taja, jo~ u starokransko doba (prema modelu
antiknih apoteoza heroja, koji uzlaze na Olimp) nastaje:
1. H e l e n i s t i k i t i P koji
prikazuje Krista kako se penje uz
brdo. Prate ga dva apostola, koji
gestikuliraju u uenju, ili mu
pomau aneli, a prihvaa ga -+
Boja ruka, koja izviruje iz oblaka. Taj tip se javlja prvi put u
IV. stoljeu; u slikarstvu katakomba ga nema, a postaje redovit
od VI. stoljea i traje na Zapadu
(modificiran) sve do XII. stoljea. Pri tome Krist (u karolin~kom
i otonskom razdoblju) poinje nositi u ruci -+ procesionaini kri
i poinje blagoslivljati apostole na
zemlji. Aneli katkada okruuju
Krista -+ mandarlom, klanjaju
mu se ili lete nizbrdo prema apostolima. Od XI. stoljea Boja
ruka vi~e ne prihvaa Krista, nego ga blagoslivlja.
Oko VI. stoljea nastaju na Istoku
jo~ dvije formule. Obje prikazuju
Krista u -+ mandorli koju nose
aneli, a na zemlji stoje dvije simetrino komponirane grupe apostola s Bogorodicom, koja kao
-+ orans stoji u sredini i koja na
UzabUu predstavlja -+ Crkvu
koju Krist ostavlja na zemlji. Pri
tome:
2. S i r s k i t i p prikazuje Krista uspravnog (stojeeg) u mandorli. Mandariu nose dva anela,
a druga dva anela u zraku, ruku
pokrivenih -+ mapulom, klanjaju
se Kristu. Na zemlji stoje dva
anela (lijevo i desno od Bogorodice) te se obraaju apostolima
(.Ljudi Galilejci ... -, itd.).
3. B i z a n t s k i t i p prikazuje
Krista kako unutar mandorle sje-

UZASASCJl

579

di na prijestolju ili kako (poevi

od IX. stoljea, ali redovito od
XI. stoljea) sjedi na dugi. U bizantskim prikazima, a tako i u
talijanskima, koji se do XIV. stoljea vjerno pridravaju bizantske formule, Bogorodica, odmjerenih gesta (molitveno uzdignutih ruku) kao -+ orans ili izraavajui udivljenje i strahopoitanje
(okreui dlanove prema van),
ostaje uvijek u sredini kompozicije. Na Zapadu (izvan Italije)
Bogorodica poinje ivo gestikulirati, poput zauenih apostola;
ona se okree u profil, pomie se
iz sredine kompozicije i uklapa
se u jednu od bonih grupa apostola, ili uope izostaje iz sastava.
U bizantskom tipu Uzaha nema dvaju anela koji se na zemlji
obraaju apostolima. Na Zapadu
postoji mnogo hibridnih rjeenja
izmeu spomenutih ikonografskih
tipova. Na orijentalnim prikazima
(~

._._.

UzaIaJe

-_._----_....-

./

Kristovo. Majstor Dutuitske Maslinske gore, 15. st.

UZNESENJE

(Palestina, Sirija) pojavljuju se na

znamenja
sunca i mjeseca. Tog motiva nema
na bizantskim i talijanskim prikazima, a inae ga ikonografija
Zapada esto preuzima.
4. Zapadnjaai tip. Novi
motiv, gdje Krist uzlazi na nebo
pa mu iz oblaka proviruju samo
bose noge i okrajci haljine. Prvi
put se javlja u XI. stoljeu u Engleskoj, odakle ga kao redovitu
formulu u XII-XIII. stoljeu
preuzima francuska gotika i od
nje talijanski trecenta (XIV. stoljee); u Njemakoj, naprotiv, ta
se formula rijetko javlja prije
XIV-XV. stoljea. Bogorodica i
apostoli redovito klee, rjee stOje, a na humku u sredini vide se
(poev~i od XIV. stoljea) otisnute Kristove stope (koje su se hodoasnicima pokazivale na jednom kamenu na Maslinskoj gori).
U Italiji se potkraj XIII. stoljea,
s CavaJlinijem i Giottom, ponovno vrednuje motiv helenistikog
tipa Uzaaa, ali sada Krist uzlazi u profilu i bez mandorle, lebdei, a prate ga korovi anela
sviraa; dotle grupa na zeml ji,
obogaena novim i sve brojnijim
sudionicima, klei. U XIV. stoljeu oblikuje se u Italiji i kompozicija s apostolima i Bogorodicom (a katkada i s anelima)
koji zatvaraju krug, okreui gledaocu slike lea.
BF

Uzaau apokaliptika

Uznesenje Bogorodiino (lat. Assumptio B. M. Virginis). Kanonski tekstovi ne biljee ovaj dogaaj. Usmena predaja nalazi se u
liturgiji, u apokrifnim spisima i u
legendama. Uznesenje blaene Djevice Marije blagdan je i istone
i zapadne Crkve Co Velika Go-

UZNESENJE

580

spa). No, dok bizantska ikonografija pretpostavlja Bogorodiino

uznesenje u ikonografiji Koimesis
(dormitio, transitus, uspenije ~
Bogorodiina smrt), gdje Krist
odnosi u nebo Bogorodiinu du~u,
dotle je zapadna ikonografija,
poev~i ve od ranog srednjeg
vijeka (Sens, VII-VIII. stoljee), poela oblikovati svoju formulu, koja naglaava uznesenje
Bogorodice i du~om i tijelom u
nebo, kako ie to u katolikoj
Crkvi i dogmatski fiksirano godine 1950.
I k o n o g r a fi j a: Oko praznog groba (ili oko groba ispunjena
cvijeem) stoje apostoli, a nad
njima je u zraku Bogorodica kao
~ orans uzdignutih ruku. U nebo je nose aneli, koji je okruuju poput ive mandor1e. Katkada Bogorodica uznesenja ima
kao pratnju s lijeve i s desne
strane arkanele Gabrijela i Mihovila. Od XV. stoljea pod njenim nogama je polumjesec, a oko
glave joj je vijenac od dvanaest
zvijezda. Od XVI. se stoljea (Tizian 1518., Frari, Venecija) uvodi
ikonografski tip Uznesenja gdje

VALENTIN

Bogorodica nije noena, ve sama

uzlazi u slavu. Poslije XII. stoljea, na temelju apokrifnog izvje!taja i tovanja relikvija Bogorodiinog pojasa (Sacra cintola), U
Pratu (Toscana, Italija), nastaje
toskanska varijanta u kojoj Bogorodica s neba dobacuje svoj
pojas da bi apostola Tomu u njegovoj nevjerici uvjerila u svoje
uznesenje. U tom prikazu Toma
stoji na Maslinskoj gori, ili sam,
ili stoji s ostalim apostolima oko
Bogorodiina praznog groba.

BF
Ue. Ue je jedan od znakova
Judine izdaje, jer prema Ivanovu
evanelju (18,12) eta, zapovjednik i straari idovski uhvate
Isusa i sveu te ga odvedu najprije k Ani, jer bijae tast velikom sveeniku one godine, Kaifi .
Da je Isus Sio svezan tom prilikom, govori samo sv. Ivan, a Matej i Marko spominju da je svezan kad su ga vodili k Pilatu slijedeeg jutra. Prema predaji, Juda
se nakon izdaje objesio uetom u
oajanju zbog svog stra~noga ina.
MG

v
Vaga. Arkaneo Mihovil (Mihael)
I:esto se slika s vagom u ruci, na
temelju vjerovanja da je jedna od
njegovih dunosti izvagati due
pokojnika. Openito, vaga oznaava jednakost i pravednost. (~

Mihovil, sveti; ~ Posljednji sud;

~ Nedjelja, sveta).
MG
Valentin, sveti, muenik (lat. Valentinus). Povijesna je linost o
kojoj ne znamo nita potanje. Bazilika u njegovu ast podignuta

VATRA

VELIKI TJEDAN

581

je u Rimu na Via Plaminia ve

u IV. stoljeu. Ne zna se kada
je Valentin bio mu~en. Moda je
zaista bio rimski prezbiter i kasnije biskup u Terniju, gdje na
isti dan slave sv. Valentina biskupa. Po legendi je bio sveenik,
muen pod carem Klaudijem II.
(269-70). Slijepoj poganskoj djevojici vratio je vid. Sveti pak
Valentin Ternijski ozdravio je
padaviavu djecu. Blagdan mu je
14. veljae. Kult mu je rairen po
svem svijetu, a posebno u Sloveniji i sjeverozapadnoj Hrvatskoj.
Atribut mu je padaviar. Slika se
kao sveenik ili biskup, te kako
ozdravlja padaviare. Zagovornik
protiv padavice i zatitnik oiju.
Prvi proljetni svetac.
EC

apostola oznauju nazonOst Duha

Svetoga. No plamen takoder oznauje muke u paklu. (-. Pakao:
~ istilite: -. Posljednji sud:
-. parabola o bogatau i Lazaru).

Vatra: -. oganj, ognjeni; -. plamen, plameni: -. gorui

Velika babilonska Bludnica:

Apokalipsa

Vatra i plamen. Dvojako je znaenje vatre i plamena: njima se

oznauje mueni!tvo i vjerski ar.
Razbuktali plamen oznaka je sv.
Antuna Padovanskog, koji je zatitnik protiv poara. Sv. Lovro
nosi katkad zapaljenu dalmatiku,
to podsjea na njegovo muenje
na rotilju. Sv. Anastazija (Stoija) redovito se prikazuje usred
plamena, a katkad u ruci dri
plamenu buktinju, to podsjea na
njezino muenitvo. Vatra i plamen pojavljuju se i kao znakovi
vjerskog ara nekih svetaca: tako
sv. Antuna opata (u nekim je krajevima zatitnik vatrogasaca) i sv.
Agneze (Janje). Vatra se jo prikazuje poosobljeno kao udovihe
koje riga plamen ili kao salamander koji, po legendi, moe ivjeti
u vatri a da ne izgori. U prikazivanju dogaaja Pedesetnice (Duhovi) plameni jezici nad glavama

Veliki sveenik. U Starom zavjeveliki je sveenik vrhovni sveenika u Zidova (usp. 2 Kr 25,18).
Dunosti i ovlasti su mu: prinositi dnevnu rtvu~ smije ui u
Svetinju nad svetinjama Hrama,
posrednik je izmedu Boga i ljudi.
(Opis odjee v. Izl 39,1-39; -.
efod: -. urim i tumim). Kao
predstojnik Velikog vijea (sinedrij) imao je i jak politiki utjecaj. Isprva je ta sluba nasljedna,
a kasnije izborna, a na izbor nerijetko utje~u politi~ki momenti.
U Kristovo doba birao se na godinu dana. (-. Krist, Veliki sve-

MG

Vaza (lat. vasum .posuda). Na

slikama Navjdtenja vaza s ljiljanom jedan je od predmeta to se
najeJe prikazuju. Ta je vaza
~esto od prozirna stakla, a staklo
koje je bistro i prozirno ocrtava
savrenu istou blaene Djevice.
U irem smislu prazna vaza (ili
posuda) oznaava tijelo odvojeno
od due. U ranoj kranskoj
umjetnosti vaza s pticama koje
piju vodu s njenog grla slika je
vje~nog blaenstva.
MG
~

tu

enik).

AB

Veliki tjedan (lat. Hebdomada

sancta, prema gr. hebdomas .sedam rdanaJ). Tjedan neposredno
prije Uskrsa, kada se u liturgiji
slavi spomen posljednjih dana
Kristova ivota na zemlji, nje-

VELUM

gove smrti i uskrsnua.

turgijska godina).

VEllONIXA

582
(~

Li-

AB

Velum calicis (lat.

pokrivalo
za kale). Tkanina od svile vel.
oko 50 X 65 cm kojom se pokrivaju kale i patena od poetka
mise do prikazanja i od priesti
do kraja mise. esto je vrlo bogato ukra~en zlatnim nitima, a na
prednjoj strani po pravilu ima
izvezen kri.
AB

Anastazija, Septimija, Asterija,

Telija, Antiohijana, Gajana i Pavlinijana. Splitska ga Crkva slavi
29. travnja, a Rimski mu martirologij donosi spomen 1. travnja.
Vjerojatno je i kamerinski sveti
djeak Venancije identian s ovim
na~im. Kult mu je prijenosom relikvija u Rim prenesen i u Camerino. Spomen 18. svibnja.

MD
Veo

Velum humerale (lat. velum jedro, zastor, pokriva., humeralis

koji se tie ramena.). Dvije razliite vrste odjee dolaze pod tim
imenom. Prvo, veo zvan humerale: upotrebljava ga sveenik (a
tako i akon i podakon) u nekim
euharistijskim
ophodima.
Ukra~en je vezivom te se po boji
slae s ostalim misnim ruhom (-4
misnica). Drugo, velom se naziva
vanjski pokriva glave kod redovnica. Takav veo znak je ednosti
i odricanja od svijeta.
MG
Venancije, sveti, biskup muenik
(lat. Venantius). Muenik za Aurelijanova progonstva uDelminiju,
u Dalmaciji (danas Duvno u Bosni). Bio je duvanjski biskup, te
je misionario okolne krajeve: neretljanski kraj i Panoniju. Tijelo
mu je opat Martin g. 641. prenio
u Rim po nalogu Dalmatinca Solinjanina pape Ivana IV,
sina Venancija Skolastika, zbog
nesigurnosti uDalmaciji koja je
nastala dolaskom hrvatskih plemena. S njime su prenesene i moi
ostalih dalmatinskih i istarskih
muenika, koje su pohranjene u
kapeli sv. Venanei ja, uz krstionicu Lateranske bazilike. Svi su prikazani na mozaiku: osim Venancija, tu su i likovi Dujma, Mavra,

koprena

Veronika, sveta (lat. Veronica

kontaminacijom
na temelju
puke etimologije s lat.-gr.
sintagmom vera icon(a) prava
slika., tj. Kristova). Apokrifno
Nikodemovo evanelje donosi legendu O sv. Veronici. Kad je Isus
i~ao prema Kalvariji da ga razapnu, ona se saali na njegove
muke i prui mu rubac da otare
svoje krvavo lice. udom se na
rupcu pojavi vjeran otisak Spasiteljeva lica.
U umjetnosti neizostavna oznaka
sv. Veronike jest Veronikin rubac. ili Veronikin ubrus. s Kristovom glavom ovjenanom trnovom krunom. Ona se javlja na
bezbrojnim slikama Krinoga pu~

MG

Veronikin rubac. Veronikin rubac. je naziv za onu pravu sliku. Kristova lica koja je - po
legendi - ostala utisnuta u rubac
~to ga je ena iz Evanelja, koju
je Krist izlijeio od krvarenja, dala Kristu dok je nosio kri na
Kalvariju, da bi njime obrisao
znoj s lica. Kao relikvija pod
imenom Volto santo (tal. = sveto lice.) bila je u crkvi sv. Petra
u Rimu predmet velike pobonosti hodoasnika, osobito nakon go-

VERS

583

dine 1216., kad su uz njeno Itovanje bili podijeljeni oprosti. HodoaUa su pridonijela da se je U
XIV. i XV. stoljeu popu!arizirao
ikonografski tip ove rimske relikvije, koja je nestala prilikom
pljake Rima godine 1527. U ikonografiji bitan je elemenat Kristovo frontalno, znojno i okrvavljeno lice, okrunjeno trnovom krunom, otvorenih oiju i valovito
spu~tenih pramenova kose, naslikano na kvadratnom ili paetvor
nom rupcu. esto rubac dri objema rukama pred sobom Veronika
ili ga nose dva anela ili sv. Petar i Pavao.
HF
Vers ili verzikul (lat. 'V~rsus .stih,
versiculus mali stih). Kratak
usklik ili izreka sastavljena od
dva dijela od kojih prvi dio pjeva
solist, a drugi zbor; upotrebljava
se u raznim pjevanim dijelovima
mise i brevijara.
AH
Vesperbild (njem.):
ca suutna

-4

Bogorodi-

(otaki lat.
.veernja). Dio -4

Vespere

vesperae, pl,
brevijara koji
se moli u sumrak, a sastoji se od
pet psalama s pet antifona, zatim
od himna, kantika -4 Magnificat
i molitve.
AH

Viaticum (lat.
.popudbina; ~to
se daje za put, po putu, prema
via .put). Posljednja priest ~tO
se udjeljuje kdaninu pred smrt,
pred -put u vjenost. (Svoj naziv vue od antikog plaanja Haronu za prijevoz preko rijeke Stiks
u Podzemlju). Budui da se ta priest obavlja izvan crkve, do umirueg se nosi u posebnoj maloj
-4 kustodiji, u bogato izvezenoj

vreici
~.

VID
koju sveenik nosi oko vraAH

Vid, sveti, muenik (lat. Vitus).

O ivotu i mueni~tvu sv. Vida
izvje~uje nas tek legenda nastala
oko 600. godine. Dvojba o njegovoj povijesnosti nije utemeljena,
jer je ve potkraj VI. stoljea u
Rimu postojala njegova crkva.
Rodom bi bio sa Sicilije, a muen je navodno pod carem Dioklecijanom u Lukaniji, u Salernskom zaljevu. Po legendi, sv. Vid
je iz opsjednutog Dioklecijanova
sina izagnao zloduha. Po istoj legendi, nakon osude bacili su ga
pred lavove i medvjede, koji ga
nisu htjeli rastrgati. Nato ga je
car dao baciti u kotao vrele smole
i rastopljenog olova, ~to mu takoer nije naudilo. Konano su
ga usmrtili na rastezaljki. Blagdan mu je 15. lipnja. Poznaju ga
najstariji crkveni kalendari na
Istoku i Zapadu. Na Zapadu se
njegov kult osobito ra~irio nakon
prijenosa njegovih relikvija u St.
Denis u Parizu, 775. godine. Odatle su g. 836. dio relikvija prenijeli u samostan u Corvey u
Vestfaliji, a car Henrik je jednu
ruku poklonio e~kom knezu Vaclavu (Sv. Vid u Pragu). Tvrdnja
da je sv. Vid u slavenskim krajevima nadomjestio pogansko boanstvo Svantevida nije utemeljena. U svim na~im krajevima postoje brojne crkve podignute njemu u ast, a samo u Sloveniji ima
ih 76. Atributi su mu kotao, palma, kadto gavran i lav. U Njemakom Rimskom Carstvu imao
je i kraljevska insignia. Najee
se prikazuje prizor mueni~tva u
kotlu. Za~titnik je ljekarnika, kotlara, pivovara, plesaa, glumaca,
gluhonijemih, te pomonik protiv

VIENJE

584

>Vidova plesa

(grenja

miia).

Vienje ~

trzanja
EC

vizija

Vigilia (lat. = >bdjenje; hrv.

vigilija). Nona liturgijska sluba
uoi velikih blagdana. U ranokransko doba vigiliju su imali
svi blagdani. U novije doba liturgijska se sluba vigilije prenosi
na cijeli prethodni dan, a nona
se vigilija sauvala samo na Boi
i Uskrs.
AS
Viktor i Korona, sveti:
ski sveci
Viktorin,
okrunjenih

sveti:

istar-

etvorica

Vinko, sveti (lat. Vineentius Laevita Caesaraugustanus). akon u

Zaragozi u panjolskoj (IV. stoljee). Za vladavine cara Dioklecijana progonio je Vinka prokonzul Dacijan i podvrgao ga strahovitim mukama. Poto je uzalud
pokuao uzdrmati njegovu vjeru
muenjem, Dacijan kae legenda - pokua ga napastovati
ljubaznou i raskoima. Naredi
da se spremi mekana postelja,
prostrta samim ruama, i da se
Vinko poloi na nju. im je Vinko stavljen u postelju, preporui
svoju duu Bogu i umre. Dacijan
naredi da se tijelo baci divljim
zvijerima da ga prodru, ali doletje gavran i obrani sveevo tijelo. Tada povezoe tijelo laom
na puinu i bace ga u more s
mlinskim kamenom o vratu. More
ga na udesni nain izbaci na
suho, a valovi iskopae grobnicu
za sv. Vinka. Mnogo kasnije pronaoe sveevo tijelo i pokopae
ga u Valenciji.

VINKO

Na slikama se sv. Vinko prikazuje kao prekrasan mladi obuen

u dalmatiku. Nosi palmu mue
nitva, a posebna su mu oznaka
dvije vrane koje su pratile lau
to je prevozila sveeve moi od
rta San Vincente do Lisabona,
gdje se i sad uvaju.
S obzirom na njegovo muenitvo,
katkad se kao oznake javljaju:
bi, lanac, reetke sa eljeznim kuMG
kama iJi mlinski kamen.
Vinko Ferrerski, sveti (lat. Vineentius Ferreri). Roen 1350. godine
u Valenciji, u panjolskoj. Postaje dominikanac i posveuje se
propovijedanju i obraanju herctika. Zbog izvanredne propovjednike sposobnosti i uvjerljivosti
imao je i vrlo velikih uspjeha.
Pripisuju mu se brojna udesa:
ozdravljenja i uskrisenja mrtvaca,
osobito djece. Umro je 1419. u
Bretanji. Kanoniziran 1455. godine. Blagdan mu je 5. svibnja.
Obino se prikazuje kao dominikanac, esto u ekstazi, s plamenom iznad glave, a esto i s krilima i golubicom nadahnua. Atributi su mu, osim navedenih, jo i
zastava, dijete, Kristov monogram
i ljiljan. Zatitnik je Valencije, a
zazivaju ga protiv epilepsije i glaAB
vobolje.
Vinko Paulski, sveti (lat. Vineentius a Paulo). Roen u Landesu,
u Francuskoj, 1581. godine. God.
1605. zarobili su ga gusari, a kad
se oslobodio, svim se silama zalagao za poboljanje ivota zatvorenika na galijama. Kralj Louis
XIII. imenovao ga je vrhovnim
duhovnikom svih francuskih zatvora. God. 1625. osniva misionarski red lazarista, a malo zatim
i enske redove Pohoenja Mari-

VINO

VOCE

585

jina i Keri ljubavi (kod nas su

poznate pod nazivom vinkovke).
Umro je 1660. Kanoniziran 1737.
Zahitnik je nahoadi i galijota.
Blagdan mu je 19. srpnja. Obino
se slika kao sveenik s malim djetetom na rukama. Atributi su mu
dijete, plameni globus i galijoti.

dri stvarnom, u sliku odjevenom

porukom Bojom koju je duan
obznaniti ljudima. U Starom zavjetu to je jedan od glavnih dijelova prorokog poziva i jedan
od glavnih elemenata proroke
spoznaje budunosti. Vrlo je e
sta u apokaliptikoj knjievnosti.

AB

AB
Vino .... vinova loza
Vinova loza (Vitis vinifera). Vinova loza jedan je od najivljih
biblijskih simbola, a oznaava odnos izmeu Boga i njegova naroda. Loza se naje~e spominje
u vezi s vinogradom, koji je zahieno mjesto gdje Boja djeca
(loze) napreduju i gdje ih Bog
(vinogradar) prati svojom njenom brigom. Vinograd Jahve
nad Vojskama dom je Izraelov,
izabrani nasad njegov ljudi Judejci. (Iz 5,7). Vinova je loza,
stoga, i slika Crkve, u kojoj jedinoj postoje takvi odnosi. (-,>
Parabola o trsu i lozi).
Vinova loza kao simbol Krista
dobiva znaenje iz njegovih rijei kojima izraava nov odnos izmeu Boga i ljudi ho je po njemu
uspostavljen: Ja sam pravi trs,
i moj je Otac vinogradar .. Ja
sam trS, vi ste mladice. Tko ostaje
u meni i ja u njemu, rodi mnogo
roda. J er bez mene ne moete nita uiniti ... Otac moj proslavit
e se time to ete roditi mnogo
roda i pokazati se moji uenici.
(Iv 15,1.5.8). Loza s ljudskim likovima: .... Jesejevo stablo.

MG
Vizija (lat. visio vienje.). Vanjski ili unutarnji osjet (percepcija) slike, lica, predmeta ili
dogaaja to ih onaj koji vidi

Vizitacija, pastirska (lat. visitatio

.posjet, pohod.). Praksa uvedena
nakon Tridentskog koncila po kojoj biskup ili njegov opunomoe
nik u odreenim vremenskim razmacima posjeuje sve upe u svojoj biskupiji radi dijeljenja -,> krizme i provjeravanja kako se odrava disciplina. Budui da se na
tim pohodima sastavljaju zapisnici
u posebnim knjigama, u koje se
unosi sve o moralnom i materijalnom stanju upe, te su knjige
veoma vane za datiranje pojedinih dijelova crkve ili inventara.
AS
Visitatio sepu1chri (lat.
pohod grobu.): -4 uskrsnue Kristovo
Vjera

-,>

kreposti

Vjeala, vjeanje (i sl.): -,> skidanje s vjeala kralja iz Aja; -,>

bitka sAmoreanima; -,> Judino
samoubojstvo
Vlaho .... Bla
Vlasti .... aneli
Voe. Voe se esto
da naznai dvanaest

upotrebljava
plodova Duha: ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrotu, vjernost,

VODA

586

krotkost,

uzdrljivost,

umjerenost i istou.

ednost,

MG

Voda. Voda je znak pranja i ~il

enja. U tom se znaenju upotrebljava kod sakramenta krsta,
koji predstavlja ispiranje grenosti
i ulazak u novi ivot. Ona, k tOme, ozna~uje nevinost. Tako Pilat, dok javno pere ruke, govori:
Nevin sam od krvi ovog pravednika (Mt 27,24). Rjee voda
simbolizira muke i nevolje: .Spasi me, Boe. vode mi dooe do
grla ... u duboku tonem vodu,
pokrivaju me valovi (Ps 69,1-2).
Kod euharistije voda, koja se ulijeva

II

vino, obino oznaava Kri-

stovu ljudsku narav, a vino njeMG

govo boanstvo.
Vol. Kao rtvena ivotinja kod
Zidova, vol je ~esto na slikama iz
doba renesanse, prikazan kao simbol idovskog naroda. Upotrebljava se i kao znak strpljivosti i snage. Redovito se pojavljuje u prizorima -+ roenja Kristova (takoer -+ magarac). U spisima
prvih crkvenih otaca vol se katkad usporeuje s Kristom, istinskim rtvenim prinosom. Ta se
simbolika primjenjuje i na one
koji strpljivo nose svoj jaram trudei se u tiini za dobro drugih.
Krilati vol znak je Lukina evanelja, jer sv. Luka stavlja naglasak na rtveni zna~aj Kristova
pomirenja i na njegovo boansko
sveenitvo.
MG
Volfgang, sveti, biskup (lat. Volfgangus; njem. Wolfgang; slov.
Volbenk, Bolfenk). Rodio se oko
924. godine u vapskoj; uio je
u samostanskoj koli u .Reichenauu, a zatim

II

Wi.irzburgu, a

srce ga je vuklo u monaku sa-

VOTIVNA SLIKA

mou.

Uprkos torne, preuzeo je

mjesto dekana i predava~a u katedralnoj koli u Trieru, te je
snano utjecao na jaanje duhovnog ivota. Godine 970. augsburki biskup Ulrich zaredio ga je
za sveenika u samostanu Einsiedeln. Kao misionar odlazi u
eku i Maarsku, a na kraju je
preuzeo biskupiju u Regensburgu.
Zivo je nastojao oko obnove monatva u Bavarskoj. Pomogao je,
takoer, da se osnuje praka biskupija. Pod kraj ivota ipak
odlazi u samostan Mondsee, na
jezero koje je po njemu dobilo
ime Wolfgangsee. No ljudi su ga
ipak nagovorili da se vrati u Regensburg. Umro je 994. godine na
putu u Pupping, kod Eferdingena. Tijelo mu je preneseno u regensburki samostan sv. Emerana.
Kanoniziran je ve u XI. stoljeu.
Oko njegova ivota ispletene su
brojne legende. Kad je htio graditi crkve, bacio bi sjekiru i gdje
bi ona pala, tu bi poeo graditi.
Drugom zgodom, kae legenda,
prisilio je vraga da mu nosi kamenje za gradnju crkve. Ozdravio je mnoge bolesnike na oima
i padaviare. Blagdan mu je 31.
listopada. Kult mu se irio po njemakim krajevima, a takoer i po
Maarskoj i Sloveniji, odakle je
preao i u sjevernu Hrvatsku.
Atributi su mu model crkve, sjekira i bolesnik. Prikazuje se u
scenama zidanja crkve, pobjede
nad vragom, ozdravljenja bolesnika. Zatitnik je protiv bolesti
oiju i nogu te kostobolje. EC
Votivna slika (lat. votivus .zavjetan < votum zavjet, elja). Slika ili kip koji se podiu u ast
Bogorodice ili nekog sveca sa eljom i molbom za pomo ili u

VRABAC

587

znak zahvalnosti za pruenu pomo. Zelja ili zahvala obi~no je

izraena tekstom, ali moe biti i
bez teksta. To mogu biti i plasti~ki izvedeni - naj~ee od srebra - dijelovi tijela (ruke, noge,
grudi, o~i i dr.) ili stvari (brod,
ivotinje, kua i sl.) za koje se
moli pomo ili izraava zahvalnost, a nazivaju se ex '{Joto _iz
zavjeta.
AB
Vrabac (Passer). Kao najneuglednija meu pticama, vrabac se po~eo smatrati simbolom priprostih
i zapostavljenih ljudi, nad kojima
ipak neprestano bdije nebeski Otac
svojom zatitom. Ni vrapci ne padaju na zemlju bez Boje volje;
Bog i njima pribavlja sredstva za
ivot (usp. Mt 6,25-34; Lk 12,
22-31).
MG
Vrag -+ Sotona
Vrata. U kranskoj umjetnosti
vrata imaju mnogostruku simboliku. Ona mogu ozna~avati smrt
i odlazak s ovoga svijeta: .Pogledaj nevolju u koju me vrgoe
neprijatelji moji, od vrata smrti
izbavi me (Ps 9,14). No ona nekad zna~e i ulaz u nebeski raj:
.Podignite, vrata, nadvratnike
svoje, diite se, dveri vje~ne, da
unie K~alj.sl~ve!~ (Ps 24,9). Ob.a
ova znaeenja Imaju vrata na pnzorima Posljednjega suda. Vrata
edenskog vrta. Ona se takoer
pojavljuju kao razdjelnica izmeu
pravednika i prokletnika na prizorima posljednjega suda. Vrata
su uvijek glavni predmet prikazivanja silaska u Limb (silaska
nad pakao). Krist ih provaljuje,
i njihove krhotine rasute su mu
do nogu. Djevica Marija ponekad

VRIJEME

se ocrtava kao .zatvorena vrata,

zbog njezina netaknutog djevi~anstva.
MG

Vrba (Salix). Odlika je vrbe da

napreduje i ostaje itava bez obzira na to koliko se njezinih grana odsjee. Stoga je ona postupno
prihvaena kao slika Kristova
evanelja, koje ostaje neoteeno
premda se obilno dariva svim narodima svijeta.
MG
Vr i umivaonik. Vr~ i umivaonik upotrebljavaju se za pranje
ruku kod euharistije i nekih drugih crkvenih obreda. To pranje
ruku simboli~ki je in nevinosti i
istoe. Ta se simbolika izvodi iz
brojnih starozavjetnih pranja, a
neposredno podsjea i na in Pilatov kad je mnotvo od njega
trailo da Isusa osudi na smrt.
-Kako Pilat vidje da tim nita ne
postie i da buka biva samo jo
vea, uze vodu te opra ruke pred
svjetinom, govorei: Nevin sam
od krvi ovog pravednika ...
(Mt 27,24).
Na slikama blaene Djevice Marije vr je znak njezine istoe.
MG

Vreteno -+ Navjetenje (Bogorodica-prelja)

Vrijeme. U umjetnosti renesanse
personificirani lik Vremena obino
se prikazuje kao nag, krilat starac. Redovite su mu oznake kosa
i srp, no ponegdje i pjeana ura,
zmaj ili zmija koji sebe ujedaju
za rep, ili se to sve zamjenjuje
znakovima zodijaka i mjesenim
radovima. U mnogim sluajevima
lik Vremena hoda pomou taka,

VRT

588

Ito daje naslutiti duboku oronulost.

MG
Vrt. Ograeni vrt simbol je bezgrdnog zaea blaene Djevice
Marije (-+ djeviansko materinstvo). Taj je simbol pozajmljen iz
-+ Pjesme nad pjesmama (4,12):
Ti si vrt zatvoren, sestro moja,
nevjesto, vrt zatvoren i zdenac
zapeaen. (-+ Ograeni vrt).
MG

ZAPECACENO

Vuk (Lupus). Vuk se gdjekad

pridaje kao svetaka oznaka sv.
Franje Asikoga. O tome postoji
uvena pria o vuku iz Gubbija.
Neki je vuk naveliko harao u
okolici Gubbija, i lovci su mu bili
na tragu kad ga je susreo sv. Franjo. On ga je nazvao .bratom
vukom i zauzeo se Za nj kao Za
Boje stvorenje koje ne zna bolje,
te se dao na posao da ga pripiMG
tomi.

z
Zagrljaj: -+ Pohoenje; Susret na
Zlatnim vratima (-+ Joakim i
Ana)
Zaharija (hebr. zekarjah .Jahve
se sjea). Jedan od dvanaest starozavjetnih .malih -+ proroka.
Zagovornik obnove jeruzalemskog
hrama i moralne obnove. Navjestitelj stiavanja Boje srdbe ako
se Izrael obrati pravom Bogu. Prorok sveanog Kristova -+ ulaska
uJeruzalem : Klikni iz svega grla,
Keri sionska! Vii od radosti, Ke
ri jeruzalemska! Tvoj kralj se, evo,
tebi vraa: pravedan je i pobjedonosan, ponizan jae na magarcu,

na magaretu, mladome magariinu

(Zah 9,9). Zaharija je i prorok
Judine izdaje za 30 srebrnika (Zah
11,12-13). U ikonografiji proroka Zaharije javljaju se i motivi
njegovih vienja:
Kamen sa sedam otvorenih oiju
(Zah 3,9); Zlatni sedmerokraki
svijenjak (Zah 4,2); Gola ena
zatvorena u efi (posudi, mjeri),

koju po zraku odnose aneli (Zah

5,8) - kao alegorija zla koje e
se ukloniti iz Judeje i prenijeti
u Babilon; Cetvora kola (Zah 6)
- kao alegorija etiriju vjetrova.
Zaharija je bio kamenovan, .ubijen meu rtvenikom i svetitem
(Lk 11,51). Zaharijin atribut je
-+ sedmerokraki svijenjak.
BF

Zapad. Kao jedna od etiriju strana svijeta, zapad oznauje sjedite tame i boravite zloduha. Kae
se kako prozorska .rua, visoko
smjetena na zapadnom proelju
crkve, omoguuje onima to sjede
vani u tami da vide svjetlo evanelja.

MG

Zapeaeni

kamen: -+ Danijel
(Danijel u lavljoj jami); -+ djeviansko materinstvo
Zapeaeno

vrelo: -+ Pjesma nad

pjesmama; ... djeviansko materinstvo

ZARUKE

Zaruke Bogorodiine. Za ovu temu ikonografija crpi tri motiva iz

apokrifa (procvjetali Josipov tap,
zaruke, svadbena povorka), te ih
prikazuje ili odvojeno ili ih sintetizira u jedan jedini prizor.
1. JOSIPOV PROCVJETALI TAP. Veliki sveenik, trubei u rog, saziva sve mladie i udovce, potomke Davidove, da svatko od
njih prinese svoj tap na oltar u
Hramu. Kome tap bude procvjetao, postat e zarunik Djevice
Marije. Kao znak Bojeg odabranja, udesno procvjeta Josipov
tap, a nad cvatom ili nad Josipovom glavom zalepra golubica
Duha Svetoga. Odbaeni kandidati lome o koljena svoje neprocvjetale tapove.
2. ZARUKE. Zaruke su prikazane
srednjovjekovnim obredom enidbe, karakteristinim za pojedine
krajeve Zapada, pa u talijanskoj
ikonografiji sv. Josip dri procvjetali tap (nad kojim lebdi golubica) i stavlja Bogorodici prsten
na prst ruke, a u francuskoj ikonografiji Bogorodica i sv. Josip,
stojei ili kleei, pruaju jedan
drugome ruku. Veliki sveenik ih
blagoslivlja. Prizor se zbiva na
otvorenu, esto pred Hramom. U
prizoru nastupaju kao pratnja djevice iz Hrama i Bogorodiini roditelji, sv. Ana i Joakim.
Apokrifni motiv Josipova procvjetala tapa preuzet je iz starozavjetnog opisa o izboru Arona
za velikog sveenika (~ Aranov
tap). Provedbom odluka Tridentskog koncila taj je motiv bio
u XVI. stoljeu zabranjen.
3. SVADBENA POVORKA. U povorci
pred Bogorodicom i sv. Josipom

ZDENAC

589

idu svirai (trubai i guslari) i

sedam djevica, koje bakljama rasBF
vjetljuju put.
Zastava. (Stijeg). Zastava, obino
obil jeena kriem, simbol je pobjede. To podsjea na vienje cara Konstantina koji je, videi kri
u oblacima i rijei: U ovome
d znaku pobijediti!, stavio kti
na svoju zastavu. U kranskoj
umjetnosti Janje Boje esto nosi
zastavu, koja oznauje pobjedu
to ju je Krist izvojevao nad
smru svojom rtvom. Sam Krist
nosi zastavu dok izlazi iz groba
na prizoru uskrsnua, zatim kod
silaska u Limb, kod ukazanja nakon uskrsnua a prije uzaaa na
nebo. Ponekad se i sv. Ivan Krstitelj prikazuje sa zastavom koja je
obiljeena kriem ili latinskim rijeima Ecce agnus Dei (Evo Jaganjca Bojeg). Zastava je oznaka i onih svetaca koji su bili vojnici ili su kranstvo donijeli udaljenim krajevima. Zastava s crvenim kriem znak je sv. Jurja, sv.
Krizogona i sv. Ansana. Sv. Urula, sv. Reparata i sv. Ivana
Orleanska (od novijeg vremena)
jedine su svetice koje se prikazuju
sa zastavom u ruci.
MG
Zatitnik

titular

Zatvorena vrata: ~ Ezekijel prorok; ~ djeviansko materinstvo;

~ mudre i lude djevice
Zdenac. Zdenac ili izvor znak je
krtenja, ivota i ponovnog roenja. Zivo vrelo oznauje vode
vjenog ivota. Zapeaen zdenac
iii izvor oznauje Marijino djevianstvo. (~ Izvor).
MG

ZDENAC

590

Zdenac ive vode: -+ Pjesma nad

pjesmama; -+ djeviansko materinstvo

Zdjela. (Pladanj). Ako izuzmemo

pliticu, zdjela sama za sebe nije
simbol koji bi se primjenjivao u
kdanskoj umjetnosti, no ona se
javlja kao sastavni dio nekih simbola ili oznaka. (-+ Plitica).
Zdjela s glavom: jedna od oznaka
Ivana Krstitelja, a podsjea na
njegovo pogubljenje na zahtjev
Salomin.
Pladanj s oima: Prema legendi,
udvara sv. Lucije bio je toliko
zanesen ljepotom njezinih oiju i
nije joj dao mira izjavljujui kako
su njezine prekrasne oi prava
muka za nj. Kad je to ula, sv.
Lucija je sebi iskopala oi i na
pladnju ih poslala svome udvarau. Stoga je pladanj s oima simbol sv. Lucije.
Zdjela ili koara s ruama: oznaka sv. Doroteje, koja je na gubili~tu od aneoskog glasnika primila dar rua i jabuka.
Zdjela s novcem: svetaka oznaka sv. Lovre, koji je po nareenju
rimskog biskupa Siksta sirotinji
podijelio crkveno blago.
Zdjela sa enskim grudima: Oznaka sv. Agate, kojoj su za njena
muenitva klijetima ili karama
MG
otkinute grudi.
Zec (Lepus europaeus). Po sebi
bespomoan, zec je simbol ovjeka
koji svoje spasenje oekuje od Krista i njegove muke. No, u nepovoljnom smislu zec je slika plodnosti i poude. Prikazan u orlujskim pandama simbol je pobijeene strasti. Kadto se bijeli zec
stavlja do nogu Djevice Marije i
oznauje njezinu pobjedu nad poudom.
MG

ZEMALJSKI RAD

Zeleno. Zeleno je boja raslinja i

proljea. Stoga oznaava pobjedu
proljea nad zimom, ivota nad
smru. Ona je, prema tome, boja
nadanja. Kao smjesa modrog i
utog, ona predoava obnovu du~e dobrim djelima i dobrotvornu
ljubav. U poganskim obredima
inicijacije zeleno je boja vode. Na
temelju te simbolike sv. Ivan
Krstitelj ponekad nosi zeleni ogrta, to podsjea na duhovnu inicijaciju krtenja na Jordanu.
Kao boja nade, zelena se boja upotrebljava za liturgijsko ruho nedjelja kroz godinu, jer tada bogosluje naglaava nadanje i ie
kivanje kraljevstva Bojega.
MG
Zemaljski raj. (Post 2,8-17). Prema biblijskom opisu, Jahve, Bog,
zasadi vrt na Istoku, u Edenu pa je ve u staroidovskoj predodbi zemaljski raj nalikovao
zelenoj oazi u pustinji ili, jo~ vie,
njegovanom istonjakom vrtu,
punom vode i hladovine za vrijeme ega, te se i Bog po njemu,
u antropomorfnoj predodbi, 'etao za dnevnog povjetarca (Post
3,8). U zemaljskom je raju vrelo
iz koga se ravaju etiri rijeke:
Pi~on, Gihon, Tigris i Eufrat. U
tipolokom pogledu one e simbolizirati etiri evanelja i njihova
etiri znaka (-+ tetramorf), .vodu ivu Kristove nauke. U sredini zemaljskog raja dva su osobita stabla: -+ stablo ivota i -+
stablo spoznanja dobra i zla, a uZ
ovo potonje vezana je zabrana
uivanja plodova.
Srednjovjekovna ikonografija prikazuje zemaljski raj kao vrt pun
stabala, cvijea i rascvalih grmova, pun ivotinja, koje su sve pi-

ZEMLJA

ZLATNO TELE

591

tome i miroljubive. Vrt je ograen zidinom s prsabranima i kulama, nalik na vrtove u plemikim burgovima.
BF
Zemlja. Zemlja iz koje rastu biljke i drvee, koja prua boravi~te
ovjeku, esto je simbol Crkve
koja ovjeka hrani duhovnom
hranom vjere i prua mu zaklon.
Zemlja s usaenim kriem prenosi
upravo takvo znaenje.
U nekim sitnoslikarijama, ilustracijama vazmenih Pohvala, zemlja
je prikazana kao djevojka s bujnim pletenicama ili raspletene kose, okiena cvijeem i okruena
ivotinjama, poput mitolo~ke Fiore, to se oslanja na rijei: Nek
usklikne i zemlja obasjana bl jeskom tolikoga sjaja ... Tu je lik
zemlje znak uskrsne radosti.
MG
Zenobije, sveti (lat. Zenobius Florentinus). Rodom iz Firenze (IV.
stoljee). Potjee iz plemike obitelji, a na kranstvo ga je obratio jedan od njegovih skrbnika.
Postade sveenikom i prijateljem
sv. Ambrozija iz Milana, koji ga
s preporukom posla papi Damazu
I. Nakon papine smrti Zenobije
se vrati u Firenzu, i ondje ga izaberu za biskupa. Mnoge legende
priaju o Zenobijevoj moi uskrisavanja mrtvaca.
Zbog toga se esto prikazuje s
mrtvim djetetom ili mladiem u
naruju. Legenda tvrdi i to da je
njegovo mrtvo tijelo, dok se nosilo u stolnu crkvu na pogreb,
sluajno dodirnula osueni jasen
to je stajao kraj puta. Osueno
stablo smjesta prolista. Tako je
cvjetno stablo jedna od njegovih
svetakih oznaka.
MG

Zenon, sveti (lat. Zeno Veronensis). Prema legendi, Zenon je bio

ribar u Veroni (IV. stoljee), a
kasnije je postao biskupom. Bio
je na glasu zbog mudrosti i dobrote. Kae se da je spasio grad
Pistoju od unitenja poplave stvarajui prokop, zvan Gonfolina,
kojim otjeu vode iz Arna i Ombronea.
Sv. Zenon se obino slika odjeven
kao biskup, a o tap mu je objeena riba. On je zatitnik grada
MG
Verone.
Zerdav (Mustella -vrsta kune, zlatice, hermelin). Zbog bjeline svoga krzna i prie koja kae da e
ta mala ivotinjica radije umrijeti negoli se uprljati, zerdav se
smatra simbolom istoe. MG
~

Legenda aurea

Zlatni sedmakraki
Zaharija

svijenjak: ~

Zlatna legenda:

Zlatno tele. (Izl 32; 34). Dok

Mojsije boravi etrdeset dana na
Sinaju, ~ Aron, nagovoren od
Izraelaca, salije ~ zlatno tele,
idola, oko koga Izraelci pleu i
sviraju. Kad se Mojsije vrati, nosei dvije ~ ploe Zakona, razbjesni se zbog idolopoklonstva i
razbije ploe, raskidajui tako savez Boga s izabranim narodom,
spaljuje zlatno tele i ubija idolopoklonike. Zatim (Izl 34) ponovno sklapa Savez, silazi sa Sinaja
i donosi nove ploe Zakona, a
lice mu se preobraeno sjaji. Zbog
pogreke u prijevodu Vulgate na
tome mjestu (cornuta jacies _lice
s rogovima, a treba: _lice iz .koga izbija, usp. Izl 34,29), Mojsije se od XII. do XVI. stoljea
prikazuje s rogovima na elu.

ZLATO

592

ZOILO

Ikonografija poznaje ove prizore:

1. Ples oko zlatnog teleta; 2. Mojsije razbija ploe Zakona; 3. Mojsije razbija zlatno tele; 4. Mojsije
ponovno donosi ploe Zakona.
BF

sv. Silvestra i arkanela Mihovila, koji se najee prikazuje sa

zmajem pod nogama, u znak svoje
pobjede nad mranim silama.

Zlato. Dragocjena kovina, zlato,

uzima se kao simbol istog svjetla,
nebeskog poela u kojem ivi sam
Bog. No ono se tumai i kao znak
zemaljskog bogatstva i idolopoklonstva. To se temelji na izvjetaju o Aronu (Izl 32) koji je,
dok Mojsije nije bio nazoan, salio
zlatno tele da mu se narod klanja
MG
umjesto pravome Bogu.

jevi i zvijeri).

Zli dusi:

-+ Sotona; -+ Apokalipsa (Zmaj koga

pobjeuje sv. Mihovil, sedmoJ;lavi Zmaj);
-+ bijeg u Egipat (pripitomljeni zma-

MG

Zmija (Vipera). U mnogim primitivnim religijama zmija je predmet kulta, jer se ona esto smatra
zlim poelom u svijetu, kao nekim zlim biem koje je donijelo
zlo na svijet pa ga kao takvog
treba umilostiviti. U Bibliji Zmija
je identificirana sa Sotonom.

Sotona
Stablo spoznanja dobra i zJa; -.
Mjedena zmija; -+ edenska Zmija; -+ prvi grijeh; -+ sotona j -+ bezgreno zaee.

-+

Zmaj. Slikari renesanse najradije

su upotrebljavali zmaja kao simbol avla. Kao Boji neprijatelj
zmaj je ivo ocrtan u knjizi Otkrivenja (12,7-9): Uto se zametnu rat u nebu koji je Mihael
sa svojim anelima morao voditi
protiv Zmaja. Zmaj i njegovi aneli prihvati~e borbu, ali je ne
mogo~e izdrati. I mjesta za njih
vi~e nije bilo u nebu. Bijae zbaen veliki Zmaj, stara Zmija koja
se zove avao - sotona, zavodnik cijeloga svijeta - bijae zbaen na zemlju i bijahu zbaeni s
njime njegovi aneli. No Zmaj,
protjeran s neba, nastavlja svoj
rat protiv Boga. Stoga je on prikazan kao prodrljiva neman koja
bijesno unitava svoje rtve.

Zmaj je znak sv. Margarete i sv.

Marte, za koje se kae da su pobijedile zmaja. On je oznaka i
mnogih drugih svetaca, meu ostalim i sv. Jurja iz Kapadocije, koji
je navodno pogubio zmaja snagom Isusa Krista. Zmaj se javlja
u nazonosti sv. Filipa apostola,

AD

Znak kria

krianje

Zoilo, sveti (lat. Zoilus; slov. Zoil).

Sveenik u Gradu kraj Akvileje
(III. stoljee). Nakon muenike
smrti sv. Krizogona izvukao je
iz mora sveevo mrtvo tijelo, koje
se udesno spojilo s odsjeenom
glavom, i pokopao ga kod svoje
kue. Uzeo je u za~titu tri sestre,
kasnije muenice, Kioniju, Agape i
Irenu (Ljubu, Dragu i Miru),
koje mu je preporuila sv. Anastazija. Tijelo mu je nakon smrti
preneseno u Zadar, i on se tuje
kao jedan od zadarskih za~titnika.
Na slikama iz starijeg razdoblja
prikazan je u biskupskoj odori, a
kasni je u misnici, odjeven kao
sveenik, s postrigom na glavi j
s knjigom u ruci. Katkad u jednoj ruci dri kale, znak sveenike slube.
MG

ZRAKA

593

Zraka svjetla: ~ Duh Sveti; -+

Navjetenje; ~ krtenje Kristovo
Zrcalo. Zrcalo s likom blaene
Djevice Marije jedna je od oznaka sv. Geminijana. Zrcalo bez ljage simbol je Djevice Marije.

MG
Zora. Zora je simbol Kristove
krvi. Prolijevanjem njegove krvi
nadvladana je tama grijeha, te je
zora vjenog spasa obasjala svijet. Na temelju toga znaenja kod
prikazivanja uskrsnua Kristova
neki slikaju Krista u odjei ruiaste boje, boje zore. Zora je ujedno i znak Kristova dolaska.

MG
Zubobolni Krist: ~ ovjek boli
Zumbul tur. sumbul ( perz.
sunbul .zumbul; Hyacinthus
orientalis L.; hrv. jo: jacint). Ponekad se zumbul opisuje kao simbol kranske razboritosti, duevnog mira i elje za nebom. Njegova se simbolika oslanja na helenistiku mitologiju. Postoji, naime,
pria o krasnom mladiu Hijacintu (odakle i drugo ime za zumbul - jacint) koga je nesretnim
sluajem ubio Apolon dok se poigravao s diskom. Apolon je tada
uinio da iz mladieve krvi nikne
zumbul.
MG
Zvijezda. Rasvjetljujui tamu no
nog neba, zvijezda je simbol boanskog vodstva ili boanske naklonosti. Zvijezda na Istoku, e
sto prikazana na slikama Poklona
mudraca, dovela je mudrace u
Betlehem i zaustavila se na nebu
nad jaslama gdje se Krist rodio.
Dvanaest zvijezda oznauje dva38 LEKSIKON IKONOGRAFIJE

ZVONA

naest izraelskih plemena ili dvanaest apostola. Bezgreno zaeta

Djevica ili Kraljica nebeska okrunjena je krunom od dvanaest zvijezda (Otk 12,1). Samo jedna zvijezda znak je Djevice Marije zbog
njezina naslova ,Maris stella.,
.Zvijezda morska (ili Zvijezda
Jakovljeva). Zvijezda na elu jedna je od oznaka sv. Dominika, a
zvijezda na prsima oznaka sv. Nikole Tolentinskog.
-+ Balaam; -+ roenje Krino'Yo; -+ po.
klonstvo kraljeva; -+ Apokalipsa (sedam
zvijezda II ruci; padanje zvijezda)

MG
Zvona (tal. campana, izvodi se iz
imena pokrajine Campania, jer SU
po predaji prva zvona izraena
u Noli, u Campaniji). Upotreba
zvona u kranstvu spominje se
potkraj VI. stoljea, a uveo ju je
Grgur iz Toursa radi sazivanja
monaha na molitvu. Od VII. stoljea nadalje u Italiji je upotreba
zvona gotovo redovita praksa radi sazivanja vjernika na liturgijske ine, a potkraj VII. stoljea
poinju se graditi i posebni tornjevi u koje se smjetaju Zvona
da bi se dalje ula. Oblik samih
zvona moemo pratiti tek od XIII.
stoljea; tada su jo relativno
uska i visoka, a kasnije e postajati sve ira i nia. Od XV. stoljea nadalje zvona se posveuju
posebnim zatitnicima (-+ titular), te se na njih utiskuju natpisi s poukama ili porukama. Uz
praktinu namjenu (sazivanja vjernika) zvonima se esto pridaje i
niz drugih, simbolikih, pa i magijskih funkcija (tjeranje zloduha
AR
i sl.).


:laba (Rana). Zbog svog neprekidnog kreketanja i okolnosti da
je poast aba jedno od egipatskih zala, aba je zadobila a
volsko zna~en je i bila usporei
vana s krivovjercima. Na slikama
ona obino naglaava odvratnost
grijeha.
Neto slobodnije taj se simbol tumai kao znak onih koji tre za
prolaznim uicima svijeta i zatim
svjetovnih stvari openito. MG
Zabe koje izlaze iz usta zmaja,
zvijeri, lanog proroka: -+ Apokalipsa
:lara (posuda): -+ svadba u Kani
(est posuda); -+ Elizej
:ldral (Grus). Zdral je simbol budnosti, odanosti, dobra ivota i
dobrih djela ipravog reda u monakom ivotu. Sva ta povoljna
svojstva izvode se iz legendarnih
navika i postupaka te ptice. Pu~
ko je vjerovanje da se svake noi
dralovi poredaju u krug oko svoga kralja. Neki su dralovi odreeni da ~uvaju strah te moraju
pod svaku cijenu ostati budni. Da
bi tO postigli, svaki straar stane
na jednu nogu, a drugu podigne
uvis. U podignutoj nozi dri kamen. Ako bi zaspao, kamen bi
pao na drugu nogu i probudio
MG
straare.
:lena odjevena u sunce i sedmoglavi zmaj: -+ Apokalipsa
Zena (ene; ena, nosea ili trudnica): -+ Pohoenje; -+ Bogorodica s klasjem

:lene na Kristovu grobu: -+ uskrsnue Kristovo

:lene, svete: -+ raspee; -+ polaganje u grob
:lenidba mladog Tobije: -+ Tobija
:lezlo. Zezlo u rukama simbol je
vlasti. Nose ga knezovi ovoga
svijeta, ali i arkaneli, osobito
Gabrijel, i kerubi u poasnoj strai oko Krista Svevladara. MG
2irafa (Giraffa camdopardalis).
U renesansnom slikarstvu irafa
se prikazuje zbog svoga neobinog
izgleda i svoje rijetkosti na podru~ju Evrope, a ne zbog nekog
posebnog simbolinog zna~enja.
MG

:lito. (:litarice, Cerealia). Zrnje

ita, kao poznati euharistijski simbol, u svojoj simbolici oituje Kristovu ljudsku narav. To se tumaenje temelji na Ivanovu evane
lju (12,24): .Zaista, zaista, kaem
vam, ako penino zrno ne padne
u zemlju i ne umre, ostaje samo.
Ako li umre, rodi velik rod.
Klasovi penice sloeni s grozdovima oznauju kruh i vino u -+
priesti. (-+ Bijeg u Egipat [udo
sa itom]; -+ Bogorodica s klasjem).
MG
:livi kri. .Zivi kri. ili kri s
rukama (crux brachialis) jest kasnosrednjovjekovni simboliki prikaz raspea Kristova, koji tumai
kransku doktrinu o uincima

ZIVI KRIZ

595

n'1'VA

elista (--. tetramorf), ili pak klei na leima svih etiriju simbola
evanelista: na anelu, lavu, volu

tivi kri. Lindar, Sv. Katarina,

1409.

Kristove otkupiteljske irrve na

kriu. .2ivim je prozvan zato
to se sva etiri kraka krih na
kome je Krist razapet produljuju
u pokretnu, .ivu ljudsku ruku.
Svaka od tih dodanih ruka izvodi
odreenu radnju. Donja ruka e
kiem razbija vrata _
Limba.
Limb je prikazan kulom II kojoj
je okovan _ Sotona ili koju brane avli, a u njoj se nalaze starozavjetni pravednici: goli likovi,
sklopljenih ruku, koji su u asu
Kristove htve doekali osloboe
nje, izlazak iz Limba (--. silazak
u Limb) i ulazak u rajsko blaenstvo. Gornja ruka kljuem otvara
vrata --. raja, koji se Kristovom
rtvom otvara svim pravednicima. Raj je prikazan kao --. nebeski Jeruzalem (--. Apokalipsa),
kao grad sa zidinama u kome su
aneli i rajska stabla. Lik Boga
Oca blagoslivlja iz raja Krista na
kriu. Lijeva ruka (gledaocu lijeva) blagoslivlja ili kruni --.
Crkvu, koja se toga asa raa.
Crkva je prikazana kao alegorijski lik Djevice II bijeloj haljini
koja obino skuplja u kale krv
iz rane na Kristovu boku, a drugom rukom dri motku s bijelom
zastavicom; na zastavici je crveni
znak kria. Crkva esto jae na
lavu, okruena simbolima evan-

i orlu (Zivi kri u Lindaru, II

Istri, iz god. 1409). Desna ruka
probada maem --. Sinagogu, koja
je slijepa, zavezanih oiju. Ona
jale na magarcu (simbolu otpora
i tvrdoglavosti). U jednoj ruci
dri slomljenu motku sa zastavicom (na zastavici je crni lik _
korpiona), a u drugoj dri znakove Starog zavjeta: dvije ploe
Saveza ili rtvenog jarca. Katkada je pod kriem Adamov kostur, a oko kria opletena edenska _ Zmija, ili je pak kraj kria
prikazan --. prvi grijeh (kome je
raspee naknada). U nekim ikonografskim varijantama (Lindar)
nad kriem je s jedne strane aneo, koji svira u orguljice, a s
druge avao, koji trubi u dvije
trube i puta vjetrove! Motiv tivog kria pojavljuje se koncem
XIV. stoljea i traje do u XVI.
stoljee, kada je u provedbama
odluka Tridentskog koncila bio
izbaen iz ikonografskog reperBF
torija.

<

2rtva (lat. sacrificium

sacer
svetc + jacere .~initit(). Prinos
koji znai potpuno ili djelomino
unitenje neke stvari ili bia II
ast boanstva da bi se zadobila
njegova naklonost (milost) ili prinos u ime nekog vieg dobra ili
ideje. Redovito je rtva povezana
s posebnim obredima (_ liturgija), vre je posebne osobe (_ sveenik) i na posebnim mjestima
(- oltar). 2rtvu poznaju sve religije primitivnih i srednjih civilizacija i gotovo sve religije visokih civilizacija. 2rtvuju se !ivotinje ili plodovi zemlje, i to
ponajbolji, poizbor primjerci (po-

negdje i ljudi). U islamu je :rtva

u pravom smislu gOtovo nepoznata; u hinduizmu naprotiv)
ima veoma vanu ulogu; u budizmu joj je vrlo srodan prinos
J

cvijea.

U kdanstvu rtvu predstavlja

-+ euharistija. Po namjeni i obliku rtvu kao in moemo podijeliti u vie vrsta. Po n a m j e n i
odnosno e i l j u koji se eli postii rtva je: 1. prozbena rtva
(od prositi): da bi se zadobila neka milost ili dar; 2. zahvalnica:
zahvala za primljenu milost; 3.
priesnica (est = dio): dijeljenje
dobara s boanstvom; 4. okajnica:
u znak pokajanja za poinjeni
grijeh; 5. naknadnica: naknada
za .tetu, moralnu ili materijalnu, koja je grijehom poinjena;
6. oisnica: oienje od moralne
neistoe kao posljedice grijeha.
S obzirom na o b l i k rtve se
mogu podijeliti na: 1. priesnice:
.blagovanje rtve zajedno s boanstvom; 2. prinosnice (ili prikaznice): osoba ili stvar na poseban se nain posveuje Bogu,
ali se ne unitava; 3. paljenice:
potpuno spaljivanje ivotinje ili
hrane; 4. klanice: krv i utroba
ivotinje se spali, a ostalo pojede
(to je zapravo vrsta priesnice);
5. ljevanice: izlijevanje dragocjene tekuine u ast boanstvu; 6.
kaenice: paljenje dragocjenih miAH
risa kao znak pomirenja.
1;rtva Abelova i Kainova. (Post
4,1-16). Kain i Abel, sinovi Adama i Eve, prikazani su u kran
skoj umjetnosti ili u narativnom
ciklusu Starog zavjeta, i to u prizorima -+ rtva Abelova i Kainova, -+ Kain ubija Abela, -+ Bog
kara Kaina, ili u prikazu njihove
rtve kao izdvojene teme, koja

ima posebno vano tipoloko i

simbolino znaenje. Stoga je ta
tema esto povezana i s drugim
temama srodnog tipolokog znaenja, kao to je npr. -+ rtva
Abrahamova i -+ rtva Melkisedekova.
Kain je predstavnik teaka, a
Abel stoara. Kain stoga prinosi
Bogu kao rtvu snop ita, a Abel
janje. Njihove rtve su paljenice.
Od XIII. stoljea one su poloene
na rtvenik-oltar, ega u starijim
prikazima nema. Bog prihvaa
Abelovu rtvu, a odbija Kainovu.
Abelovu rtvu esto zapaljuje
munja, a dim joj se die uvis, u
znak prihv~anja. Dim Kainove
rtve povija se k zemlji ili prema
Kainovu licu. Abel, u znak potovanja prema Bogu, ima ruke
pokrivene mapulom (ubrusom), a
Kain je goloruk. Kain iz bijesa i
zavisti ubija nevinog brata Abela,
jer Bog prihvaa Abelovu rtvu
a njegovu odbija. Kain ga baca
na tlo i ubija udarcem tapa, toljage, sjekire ili nekog drugog teakog alata ili udarcem magaree eljusti. U tipolokom pogledu Kain je predstavnik starog
idovstva (stoga esto nosi na glavi iljastu srednjovjekovnu idovsku kapu), a Abel je predstavnik
poganskih naroda (gentiles), meu
kojima e se razviti Crkva. Abel
je gologlav, a oko glave mu je
esto -+ aureola, kao znak svetosti i odabranja. U Kainovu snopu
ita slikari prikazuju kukolj, on
O pojasu nosi zataknut ubojiti
no; u kasnom srednjem vijeku
esto je odjeven kao gizdelin. Katkada iz neba proviruje -+ Boja
ruka i blagoslivlje Abela.
Abelova rtva i njegova nevina
smrt prefiguracije su Kristove
rtve na kriu, a dosljedno tome

2RTVENlX

597

i --+ euharistije. Stoga se prizor

Abelove rtve esto pojavljuje u
crkvama na trijumfalnom luku,
iznad oltara, katkada povezan i
s Abrahamovom rtvom. (--+ Bog
kara Kaina; --+ Lamek ubija KaiBF
na).
rtvenik: --+ oltar; --+ Abraham;
--+ Ilija prorok; --+ Abelova rtva;
--+ opi potop
rtvovanje Izakovo: --+ Abrahamova rtva
Zuna (Picus J. Zuna redovito predstavlja avla, a katkad i krivovjerstvo koje podriva ljudsku narav i vodi ovjeka u propast i
MG
osudu.
uto.

(Zlatno).

Dva suprotna
pridaju se u-

simbolika znaenja

toj boji, ovimo o nal!inu na koji

se ona primjenjuje. Zlatno-uta
boja znamen je sunca i boanstva openito. Pozadina mnogih
slikarija blijdti zlatom kao znak
svetosti onoga Jto se prikazuje.
Tako se sv. Josip i sv. Petar gdjekad pojavljuju u utoj odjei. Sv.
Petar redovito nosi uti ogrta,
jer uto je simbol boanske, objavljene istine.
Suprotno tome znaenju, uto je
katkad znak paklenog ara, sramote, zavisti, izdaje i prijevare.
Izdajnik Juda esto se slika u
odjei prljave ute boje. U srednjem vijeku oni koji su bili osueni kao krivovjerci morali su
nositi uto odijelo. U vrijeme kuge upotrebljavali su se uti krievi kao obiljeje zaraenih podruja. Tako se stvorio obiaj da
uto oznaava poJast.
MG

INDEKS ATRIBUTA
Strelica ... u ovom indeksu zna~i: pogledaj u leksikonskom dijelu
Ikonografije.

Abak: Aritmetika (u ciklusu Artes liberales)

Aneo: Habakuk (aneo, drei
za kosu Habakuka, podie ga
iznad lavlje jame); prorok Malahija (prijevod imena idovski je
sinonim za anela, Bojeg glasnika); sv. Ambrozije; sv. Bonaventura; sv. Stanislav; sv. Matej
Evanelist; sv. Rok (aneo ga
je lijeio od kuge);
tri anela: Abraham;
uvar: Tobija; sv. Franciska
Rimska;

s hostijom: sv. Onufrije;

prikazuje ostensorij: sv. Paskal;
svira u trubu suda: sv. Jeronim; sv. Vinko Ferrerski;
svira violinu: sv. Franjo AsiJki;
previja rane: sv. Rok;
s natpisom Charitas; sv.
Fra'!jo Pa~lski; .
vraca mac u korice: sv. Grgur
Veliki (jer se aneo pojavio
na tvravi Svetog arkanela
Mihaela da najavi kraj kugi);
pali svijeu koju je ugasio
avao:

sv. Genoveva;

s munjom: sv. Terezija u zanosu;

vodi volove: sv. Izidor Agrikola;

iba grenika: sv. Heliodor;

uznosi sveca na nebo: sv. Bruno; sv. Pavao (koji je podignut
na tree nebo.); sv. Magdalena; sv. Katarina Aleksandrijska
Ampula:
s krvi: sv. Jakov Markijski;
- dvije ampule s krvi: sv. Januarij iz Napulja
Arka Saveza: simbol Djevice (odnosi se na utjelovljenje Krista u
Novom zavjetu); Aron; Noa
Aureola:
- kvadratna: ive osobe;
- plamena: sv. Antonin;
- krina: oznauje Krista

Bal!vica: sv. Ormar; sv. Remigije;

sv. Josip; sv. Ljudevit Tulu~ki;

Baklja: simbol pohote (Concupiscentia);
u ustima psa: sv. Dominik
(igra rijei Domini canis .Gospodnji pas.);
Barjak: v. zastava
Bat:
kovaki: sv. Adrijan;
kamenarski: etiri okrunjena;
sv. Marin

602
Bazilisk: Isus Krist - pobjednik;
sv. Siro iz Genove;
- pripitomljeni: sv. Trifun
Biblija:
s natpisom .VULGATA.: sv.
Jeronim (prevodilac Biblije na
latinski); sv. Damas;
probodena maem: sv. Bonifacije
Bi: sv. Ljudevit (kralj francuski);
sv. Alojzije GonzaF;a; sv. Petar
Damiani; sv. Franjo Paulski; sv.
Julijana; Sibylla AF;rippina (koja
je prorekla bievanje); Gramatika;
- s olovom: sv. Gervazije i Prot3zije;
- s tri remena: sv. Ambrozije;
arkaneo J ehudiel
Bik: sv. Saturnin Tulu!ki; sv. Silvestar; sv. Blandina;
- mjedeni u vatri: sv. Eustahije;
sv. Hipolit; sv. Pelagija
Bisage: sv. Makarije
Blanja: v. strugalica
Bludnica: Ozej prorok
Boica (v. i ampula): sv. Remigije; sv. Valburga;
- ljekarnika: sv. Kuzma i Damjan; sv. Pantaleon
Bode: sv. Kasijan (uenici su ga
u ~koli izboJi)
Boje - simbolika:
bijelo: nevinost, istoa (bijela
odjea posluga, sluinad);
zeleno: nada (sv. Ana nosila
je zeleni ogrta dok je u sebi
nosila Nadu svijeta);
crveno: muenihvo za Krista
i vjeru; kardinaiska boja (jer
su i oni prolili krv za Krista);
- uto: izdajstvo (Juda, Sinagoga, Zidovi)
Bolesnici (njegovani ili ozdravljeni): sv. Katarina Sijenska; sv.
Elizabeta Ugarska
Bose noge: Krist; aneli; apostoli
na propovijedanju; sv. Hedviga
leska; sv. Kunigunda;
odsjeene: sv. Jakov Intercisus
(lat. intercisus .sasjeen.)

Bradva (v. i helebarda): sv. Anastazije (Sta~) Solinski; sv. Barnaba; sv. Matej;
- stolarska: sv. Josip;
na korijenu stabla: sv. Ivan
Krstitelj;
pliva na vodi: Elizej prorok;
zasjeena u krov crkve: sv.
VoIfgang (simbol primanja
feudalnog posjeda)
Brevijar (asoslov): sv. LUdger
(nije htio prekinuti molitvu kad
ga je zvao Karlo Veliki)
Brod (laa): sv. Nikola; sv. UrJula
Bubanj: Mirijam (sestra Mojsijeva)
Bunar: v. zdenac

Ciborij: sv. Hijacint (prelazei

Dnjepar nosio je ciborij);
- s hostijom: sv. Barbara (zagovornica protiv smrti bez euharistije); sv. Onufrije (kojem
je aneo svake nedjelje donosio hostiju)
Cipele (sandale) odloene: Mojsije (na Sinaju u znak poJtovanja);
sv. Hedviga (koja ih dri u ruci,
jer je u crkvu i~la bosa); sv.
Krispin (za~titnik postolara)
Citra: kralj David;
Crkva:
na glavi: Vjera;
koja se rui: sv. Dominik; sv.
Franjo Asi~ki (na leima ili
na ramenu);
minijaturna u rukama: etiri
velika crkvena nauitelja : Augustin, Jeronim, Leon, Grgur;
sv. Toma Akvinski; atribut
osnivaa pojedinih crkava;
- sa sjekirom u sljemenu: sv.
Volfgang;
- s dva tornja: sv. Sebald;
- s tri tornja: sv. Tripun; sv.
Matern
Cvijee: sv. Didak; sv. Doroteja
(cvijee u koarici); sv. Elizabeta
Ugarska (u pregai); sv. Fina Ger
je njen bolesniki krevet bio po-

603
kriven proljetnim cvijeem): sv.
'Terezija iz Lisieuxa (dri kitu
cvijea u rukama)

amac: sv. Antun Pamijerski; sv.

Atanazije Veliki (koji je u I!amcu
pobjegao Nilom od svojih progonitelja): sv. BertuJf; sv. Kastor:
sv. Juda; sv. Julijan Hospitator:
sv. Nikola (zatitnik mornara);
sv. Urula: sv. Vinko; sv. Adelaida;
koji vozi avao: sv. Florijan:
sv. Nektarij;
koji vozi aneo: Bijeg u Egipat;
u plamenu: sv. Restituita Napuljska;
na glavi: Nada;
bez jarbola: sv. Bertin; Lazar
(sa sestrama Martom i Magdalenom vozi prema Marseilleu):
skelara: sv. Julijan Hospitator
asoslov: v. brevijar
avao: v. klin
avli s raspela: Isus Krist: sv.
Josip iz Arimateje; Nikodem (koji je Krista skinuo s kria): sv.
Ljudevit: sv. Helena (koja je ila
na Golgotu); sv. Vjenceslav (jer
je kupio relikvije za pariku crkvu
Sainte Chape!!e);
eki: v. bat, drveni eki
eki: zlatarski: Sv. Bernvard
Hildesheimski, sv. Eligij
ekrk (vitlo): sv. Erazmo
eljust magarea: Kain (jer je
magareom eljusti ubio Abela);
Samson (jer je njame pobio Filistejce)
ealj za vunu: sv. Bla; sv. Genezij; sv. Vinko
irevi: Job; siromani Lazar; sv.
Rok

Celavost: proroci Ilija, Elizej, Jona (izlazei iz utrobe kita); sv.

Pavao; sv. Benedikt; sv. Bruno

Dalmatika: sveti akoni: sv. Cirijak; sv. Stjepan; sv. Lovro; sv.
Vinko
Demon:
svezani: sv. Bartolomej (u
panjolskoj umjetnosti); sv.
Haralampije; sv. Bernard iz
Aoste; sv. Bernard iz Clairvauxa; bl. Anela iz Foligna;
vesla u amcu: sv. Nektarije:
horde demona smuuju sveca
na zemlji ili u zraku: sv. Antun Pustinjak:
koji se trudi da ugasi svijeu:
sv. Genoveva;
pod nogama: sv. Mihovil arkaneo; Immaculata (Bezgrena BDM); sv. Vilim de Verceli; bl. Ozana iz Mantove:
upregnut u plug: sv. Prokopije eki
Demonica (avolica koja napastuje): sv. Andrija; sv. Antun Pustinjak; sv. Eligij iz Noyona
Deva: simbol rasuivanja, jer nikada ne prihvaa suvian teret;
simbol poslunosti, jer uvijek poklekne da bi je lake natovarili:
Azija (u ciklusu personifikacija
kontinenata); sv. Afrodizije Bezijerski (poistovjeen s Afrodizijem,
vladarom Heliopolisa u Egiptu);
sv. Kuzma i Damjan (jer je deva
progovorila da bi ih pitala za
zajedniku grobnicu);
karavana deva: Rahela; Rebeka; Sveta tri kralja; sv. Jeronim u pustinji;
dvije deve klee: sv. Menas
(dvije deve nosile su truplo
sveca pokraj Memfisa)
Dijamant: sv. Damas
Dijete Isus:
na rukama:
1. u stvarnosti: Bogorodica;
sv. Josip; sv. Ana: starac
Simun (-') Prikazanje u
Hramu);
2. u snu: sv. Ante Padovanski;
sv. Didak: sv. Feliks Kantalicijski: sv. Kajetan; sv.
Franjo Asiki; sv. Stanislav
Kostka; sv. Katarina Si-

604
jenska; sv. Franciska Rimska; sv. Rua Limska;
na ramenima: sv. Kristofor;
u kaleu: sv. Andrija AveIinski; sv. Hugo
Dijete (Mihej prorok):
u kolijevci: sv. Ambrozije (pri
njegovu izboru za biskupa odluujue je bilo dijete u kolijevci koje je poviknulo: .Ambrozije neka bude biskup!);
sv. Matej (aluzija na njej\ovo
Evanelje koje poinje s Kristovom j\enealogijom);
na rukama: sv. Vinko Paulski;
sv. Marina;
dri bro: sv. Vinko Ferrerski;
na obali sa koljkom II ruci:
sv. Augustin;

tri djeteta u kablu: sv. Nikola

Djetelina: sv. Patrik (jer je pomou nje Ircima tumaio Presveto Trojstvo)
Djevica: sv. Bernard; sv. IIdefons; sv. Ivan Damascenski; sv.
Norbert; sv. Bernardica Lurdska;
sv. Brigita vedska; akon Teofil
Drveni eki: sv. Ahilej
Duda (djeja u obliku roga): Sibila Simerijanska (zbog prorohva
o Bogorodici koja doji dijete)
Dupin: sv. Kalistrat (kad ga je
Dioklecijan bacio u more, dva su
ga dupina iznijela na obalu); sv.
Lucijan Antiohijski (jer je jedan
dupin donio njegovo tijelo); sv.
Martinijan (jer je na dupinu pobjegao da se izbavi od bludnih
napasti)
avao:

v. Demon

Efod: Aron, svi veliki sveenici

Staroga zavjeta

Fenjer: Sofonija prorok; Sibila

Perzijska; sv. Josip (u noi Roenja); sv. Klara; Mudre djevice

Gavran: sv. Apolinar; sv. Benedikt; sv. Bonifacije;

nosi kruh u kljunu: prorok Ilija; sv. Antun Pustinjak; sv.
Pavao Pustinjak;
kljuje leinama oi: ~ Apokalipsa;
nosi otrovani kruh u kljunu:
sv. Benedikt;
nosi prsten u kljunu: sv. Ida
Toggenburka; sv. Osvald;
dva gavrana: sv. Vinko (gavrani brane le sveca od ptica
l';rabljivica);
dere konjsku leinu: ~ Opi
POtOP
Glava ovjeja:
odrezana, u rukama: openiti
atribut svih svetaca kefalofora,
npr.: sv. Dionizije; sv. Fortunat iz Montefalca; sv. Minijat;
na tanjMu: sv. Ivan Krstitelj;
Saloma;
u torbi: Judita (Holofernova
glava);
nabodena na ma: David (Golijatova glava)
Glava psea: sv. Kristofor .Psoglav (Kinokefalos)
Glava svinjska: sv. Bla (rtveni
poklon uinjen svecu u zatvoru)
Glava volovska: sv. Bavon; sv.
Eugenija; sv. Herbot (zatitnik
stada goveda)
Glazbala: sv. Cecilija (razna glazbala)
Globus: v. kugla zemaljska
Golubica: Duh Sveti; Silazak Duha Svetoga; ~ Noa; Opi potop;
sv. Agapit; sv. Ambrozije; sv.
Augustin; sv. Bazilije Veliki; sv.
Benedikt; sv. Grgur Veliki; sv.
Skolastika; sv. Ivan Krizostom;
sv. Petar Alkantarski;
na ruci: Marija (u prikazu ~
Navjetenja) ;
na rascvjetalu tapu: sv. Josip;
~ zaruke Bogorodiine;
dvije golubice u koari: sv. .Josip (Prikazanje u Hramu); sv.

605
Joakim (aluzija na neprihvae
nu rtvu);

s redovnikim velom u kljunu:

sv. Aldegunda;
nad glavom: sv. Ambrozije;
sv. Dunstan; sv. Hilarije iz
Ariesa; sv. Petar Celestin; sv.
Terezija;
nosi svetu ampulu: sv. Remigij;
dri krunu: sv. Foy; sv. Regina;

nadahnua: sv. Katarina Aleksandrijska (u raspravi s filozofima); sv. Bazilije Veliki; sv.
Ciril Aleksandrijski; sv. Grgur
Veliki; sv. Vinko Ferrerski;
sv. Petar Alkantarski; sva ~eti
ri evanelista;
dvoglava: Elizej prorok
Grablje: sv. Bla; sv. Notburga
Grana rascvjetala: Izaija prorok
Grifon: simbol Mudrosti (jer ~uva
skriveno blago);
Grm gorui: Mojsije (kad mu se
prikazao Bog); Djevica Marija simbol djevi~anskog materinstva
Groe: dvojica Mojsijevih uhoda u Kanaan: Kaleb i Jozua; sv.
Bonifacije; sv. Urban; sv. Vjenceslav
Grudi, odsje~ene (~csto na taniuruj: sv. Agata; sv. Anastazija;
sv. Barbara
Guska: sv. Martin (jer se njegov
blagdan poklapa sa seobom divljih
gusaka)
Guter: Logika (u ciklusu Artes
liberales)

Habit kanoniki: sv. Ivan Nepomuk

Harfa: David; sv. Cecilija
Helebarda (v. i bradva): sv. Juda
Tadej; sv. Matej
Hijena: sv. Makarije Aleksandrijski (jer je vratio vid mladun~etu
hijene)
Hljeb: Kruh; -+ Hljebovi i ribe

Hodo~asniko odijelo: arkaneo

Rafael; sv. Aleksije; sv. Jakov; sv.
Julijan Hospitator; sv. Rok
Hostija:
u pokaznici: sv. Klara
- u ciboriju: sv. Barbara;
- na pauni: sv. Kristina
Hrast, oboreni: sv. Bonifacije
Igla (iljak): sv. Spiridon Krfski
(koji je u mladosti bio oslijepljen iglom)

Indijanci: sv. Franjo Ksaverski;

sv. Petar Klaver
Instrumenti muke Kristove: v.
Signa Passionis
Isus Krist: sv. Martin; sv. Petar
(Quo vadis?); sv. Magdalena
(Nali me tangere!);
dijete: sv. Antun Padovanski;
sv. Franciska Rimska; sv. Gaetan; sv. Katarina

Jabuka: Adam i Eva; sv. Dorate:;]. .

- /r/i.abuke: sv. Nikola;

-+ Raspee, ~ Pasha, ~ Apokalipsa
Janje: simbol poniznosti, pokornosti, ednosti i nevinosti; Abel
(jer je kao rtvu prikazao janje);
nevina Suzana; prorok Samuel
(sveenik, prikazatel j rtve Staroga zavjeta); Ivan Krstitelj (jer
je navjestitelj Jaganjca Bojeg,
Agnus Dei);
Isus Krist (jer ga sv. Ivan pozdravlja imenom Agnus Dei,
]aganjac Boji.); sv. Klement; sv.
Franjo Asiki; sv. Vendelin (pastir); sv. Agneza Rimska i sv.
Agneza od Montepulciana (zbog
slinosti imena i rijei agnus);
sv. Koleta (jer ie nau~ila janje
da je prati u crkvu, a za vrijeme podizanja bi klekla);
- ucrtano na ploIt: sv. Ivan
Krstitelj;
- na knjizi: sv. Ivan Krstitelj

606
Jarac: Sinagoga; pohota; blud
Jaram: Poslu~nost (Oboedientia)
u ciklusu Kreposti; Jeremija prorok
Jednorog (Likarn, Unikarn): simbol djevianstva i Kristove inkarnacije u krilu Djevice Marije; sv.
Agata i (po asimilaciji) sv. Justina iz Padove; ~ Lov na jednoroga
Jelen: sv. Abondio iz Coma; sv.
Donat; sv. Osvald; sv. Konrad;
sv. Lambert; sv. Prokopije cki;
s kriem: sv. Eustahije; sv.
Hubert;
bijeli s crvenim i plavim kriem: sv. Feliks Valais; sv.
Ivan de Matha (osniva reda
Svetog Trojstva);
u rasvijetljenoj kronji: sv. Ida
Toggenbur~ka;
dva jelena zapregnuta u kola:
sv. Kunigunda
Jezik (odrezan ili i~upan): sv.
Ivan Nepomuk; sv. Roman Antiohijski; sv. Paulina

Kabao, .kaca: v. vjedro

Kadionica (kandilo): aneli turiferi; veliki sveenici Starog zavjeta: Melkisedek, Aron, Samuel i
Zaharija; sveti akoni: Stjepan,
Lovro i Vinko; sv. Asel (Ambrozije) Ninski;
- za mirise: Azija (u ciklusu
personifikacija kontinenata);
Kale: Crkva; Posljednja veera;
Sv. Ivan Krstitelj; aneo koji
tjei Krista u molitvi na Maslinskoj gori; Melkisedek (sveenik);
Dvadeset etiri starca Apokalipse;
sv. Barbacijan; sv. Domnin; sv.
Eligij (zlatar); sv. Goars; sv. Honorije; sv. Juvenal; sv. Zosim
(koji je priestIO svetu Mariju
Egipatsku); sv. Odila (aluzija na
priest koju joj je podijelio aneo); sv. Urban
iz kojeg izlazi dijete Isus: sv.
Hugo Linkainski (dijete Isus

mu se prikazalo dok je sluio

misu);
s hostijom: sv. Onufrije (andeo mu je nedjeljom donosio
priest);

razbijeni: sv. Donat iz Arezza

(zbog udnovatog popravka
kalea koji je pao za vrijeme
mise);
iz kojeg se izvlai zmija: sv.
Benedikt; sv. Ivan Evanelist;
sv. Jakov;
izvrnuti: SinagoKa;
stakleni: sv. Egzuperije TuluJki
(koji je zlatni kale dao siromasima, pa se sluio staklenim)
Kamen: sv. Jeronim (udarao se
kamenom o prsa);
pod glavom: patrijarh Jakov;
- kamenovanje: prorok Jeremija;
sv. Barnaba; sv. Stjepan;
mlinski: sv. Anastazije (Sta~);
sv. Kalist papa; sv. Kvirin;
sv. Kristofor; sv. Florijan; sv.
Vinko; sv. Kristina; sv. Verena

Kandilo: kadionica
Kanta: v. vjedrica
Kapa:
objeena o sunanu zraku: sv.
Godard;
lijenika: sv. Kuzma i Damjan;

frizerska: proroci Amos i Danijel; tri mladia u pei; Sveta tri kralja; sv. Zaharija;
openito atribut Zidova i proroka te starozavjetnih patrijarha;
kanonika: sv. Ivan Nepomuk
(kanonik pra~ke katedrale)
Kapa, izborna: sv. Vjenceslav
(e~ki izborni knez)
Kesa: Juda; sv. Antun; sv. Antun Firentinski; sv. Matej; sv.
Siksto (papa, koji je akonu Lovri
predao crkveno blago); sv. Toma
iz Villanove (traio je milostinju);
tri kese ili zlatne kugle: sv.
Nikola Barski;

607
o vratu: krtost (Avaritia);
lihva; imun (arobnjak koji
je od sv. Petra htio kupiti
mo raspravljanja s Duhom
Svetim, i odatle Simonija trgovina svetim stvarima)
Kirurki instrumenti (v. i skalpel): sv. Kuzma i Damjan
Kist: sv. Luka Evanelist
Kit: Jona; sv. Malo (sluio je
misu na leima kita)
Klin (avao):
u ruci: sv. Agrikola Bolonjski;
u sljepooici: Sisara (kojega je
izdajniki ubila njegova domaica Jaela; po drugoj verziji
.T aela se posluila atorskim
koliem);

zabijen u lubanju: sv. Sir; sv.

Pantaleon (obje ruke pribijene uz lubanju); sv. Severin;
zaboden u lea: sv. Aura (muena na stolici kojoj je naslon
bio naikan avlima)
Klijeta: Sv. Dunstan i Sv. Eligij
(njima su upali avolu nos). sv.
Agata; sv. Apolonija; sv. Kristina;
- za vaenje avala iz kria:
Josip iz Arimateje; Nikodem
Klju: sv. Ferdinand (aluzija na
opsadu Cordobe); sv. Hubert; sv.
Petar; sv. Rajmond Penyaford;
sv. Servacije (kojemu je sv. Petar dao zlatni klju); sv. Petronila (kao ki sv. Petra); sv. Hipolit (tamniar sv. Lovre);
- kl;u samostanskih vrata: sv.
Alfons Rodriguez
- dva kljua: sv. Petar; sv. Rikarije (Riquier - koji je od
sv. Petra primio mo opratanja grijeha);
svean; kljueva: sv. Marta;
sv. Notburga i sv. Zita (zagovornice sluavki i domaica)
Knjiga: Krist uitelj; evanelisti;
apostoli koji su pisali poslanice;
crkveni nauitelji; sveti akoni
(zadueni za uvanje svetih knjiga); sv. Lovro, sv. Stjepan, sv.
Vinko; sv. Antun Padovanski;

sv. Bernard; sv. Dominik; sv.

Toma Akvinski; sv. Ana (kako
pouava Mariju); sv. Brigita; sv.
Katarina Aleksandrijska;
- baena u vatru a ne gori: sv.
Dominik;
zatvorena sedmorim peatima:
Vazmeno janje; Religija (u ciklusu Kreposti);
probodena maem: sv. Bonifacije;

s trima krunama: sv. Elizabeta Ugarska;

- pokrivena kamenjem: sv. Stjepan
Kola nebeska: Ilija (ognjena kola);
Ezekijel; Elizej; Aleksandar Veliki (u uzaau); sv. Franjo Asiki
Kolai: tri kolaa: Sara (pripravila je tri kolaa za tri anela)
Kolijevka: Sibila Samijenska; sv.
Ambrozije (dok je jo bio u
kolijevci, pele su mu u ustima
nainile sae); sv. Marcel papa;
sv. Paula
Kometa (zvijezda repatica) : Krist
(roenje); sv. Nikola Talentinski
Konopac:
jranjevako

ue s

voro'f)ima.~

sv. Franjo Asiki; sv. Ljudevit

Tuluki; sv. Elizabeta Portugalska;
kapucinsko ue: sv. Fidelis od
Sigmaringena; sv. Josip iz Leonisse;
- o vratu pokornika: sv. Anastazije iz Salone; sv. Karlo Boromejski (pokora za vrijeme
kuge u Milanu); sv. Ivan od
Boga (ier je izbjegao smrt vjeanjem);
objeenoga: sv. Koloman (ije
je tijelo objeeno o osueno
stablo);
zadavljene ene: sv. Beatrica;
sv. Ludmila Praka
Konj: smrt (pod utjecajem vizije
o etiri jahaa Apokalipse); sveti
lovci i ratnici; Evropa (u ciklusu
kontinenata); sv. Krizogon; sv.
Konstantin; sv. Eligij (zatitnik

608
potkiva~a);

sv. Eustahije (u lovu);

sv. Juraj (u borbi sa zm"jem ili
Saracenima); sv. Hubert (zatitnik lov "Cl) ; sv. Longin (na koljenim" prej kriem); sv. Martin
(udjeljuje ogrta siromahu); sv.
J..fauricije; sv. Teodor; sv. VenJelin; sv. Pavao (izblen iz sedla
na putu u Damask); sv. Merkur
(porazivi Julijana Apostatu); sv.
Irena (konj koji spava);
bijeli: sv. Juraj; sv. .Takov od
Campostele;
raetvoruju tijelo muenika:
sv. .Juraj; sv. Hipolit (zbo!';
grke etituologije njegova inlena, gr. bjppos konj);
igraka (za ljuljanje): sv . .Takov Stariji (aluzija na konja
koji !';a je u Klavijevoj bici
zbacio sa sedla)
Konji ognjeni: Ilija prorok; Elizej prorok
Koplje: sv. Adalbert; sv. Ivan
Krizostol11; sv. Demetrije; sv. Juda Tadej; sv. Juraj; sv. Toma
apostol; sv. Vjenceslav; sv. Vital;
~vi sveci koji su bili ratnici;
uz raspee: sv. Longin;
- slomljeno: Sina!';oga;
- tri koplja: Apsalom
Koprena (v. i veo): preko OC!JU:
simbol vjere (za vjerovanje nije
potrebno vidjeti ono u to se vjeruje); Krist (u -> Izru!';ivanju
Kristu); Sim!';o!';a (simbol dobrovoljnog sljepila idovskog naroda
za vjeru)
Kosa: Vrijeme (Khr6nos); Smrt;
sv. Izidor A!';rikola
Kosa rasputena: sv. Magdalena
(koja je kosom suila Kristove
noge smoene suzama pokajnice)
Kosti sasuene: Ezekijel prorok;
sv. Ambrozije (jer je u Milanu
pronaao moi sv. Gervazija i
Protazija)
Koara:
hljebovi i ribe (~ Krist umnaa kruh);
s kruhom: Habakuk (hrani
Danijela u lavljoj jami); sv.

Nikola Talentinski; sv. Franjo;

sa smokvama: Amos prorok
s voem ili cvijeem: sv. DoroteJa; sv. Elizabeta U!';arska
Konica: Job; sv. Ambrozije, sv.
Bernard, sv. Ivan Krizostom (jer
nose nlziv Doctores meli]lui "nauitelji slatkorjeivi kao med.); sv.
Rita
Koulja (iana): sv. Vilim Akvitanski; sv. RomuaId
Kouta: sv. Izidor; sv. Fruktuoz;
tri koute: sv. Goar; sv. Ma-

mert;

doji dijete: sv. Stjepan; sv.

Genoveva Brabantska
Kota: sv. Katarina; sv. Iluminata; sv. Eufemija;
s maevima: sv. Juraj;
plameni: Ilija prorok;
- s krilima: Prijestolja (Th roni)
u hijerarhiji anela
Kotao s uljem: sv. Ivan Evane
list; sv. Erazmo; sv. Sir; sv. Julita (majka sv. Sira, koja je sudjelovala V njegovu muenju)
Koa, ljudska: sv. Bartolomej
apostol (jer su ga iva oderali)
Krava: sv. Efrem; sv. Leonard;
sv. Patri k ; sv. Perpetua
Krila: aneli glasnici Boji (krila
su postala njihov atribut u IV.
stoljeu, a prije to!';a aneli su
prikazivani bez krila); sv. Ivan
Krstitelj (po bizantskoj ikonografiji poput arkanela Gabrijela - navjestitelja Mesije); sv.
Toma Akvinski (j cr je dobio nadimak ,Aneoski doktor); s,".
Vinko Ferrerski (jer ga papa
usporeuje s anelom poslanim da
obrati ribare);
etvora arena krila: kerubini;
- estora arena krila: serafini :
- imia: demoni, sotona, Smrt
Krist skinut s raspela (vizija): sv.
Bernard; sv. Franjo Asiki; sv.
Ivan od Kria
Kri: Sibila Helespontska (proroanstvo orazapinjanju); Dizma(s);
Krist; Vjera; Crkva (nasuprot Sinagogi, koja dri ploe zakona);

609
sv. Juda Tadej; sv. Filip; sv.
Cirijak Jeruzalemski; sv. Helena
(koja je nala pravo drvo kria);
sv. Mar~areta (koja je kriem
nadvladala zmaja); sv. Paraskeva
(simbol Velikog petka);
od trstike: sv. Ivan Krstitelj;
okrenut naopako; sv. Petar;
sv. Filip apostol (razapet);
na samrti: sv. Ivan od Boga;
okien girlandama rua: sv.
Terezija od Lisieuxa;
papinski: sv. Petar; sv. Klement papa;
s dvjema trabikulama (kri patrijarha): sv. Bonaventura; sv.
Klaudije; sv. Paraskeva; sv.
Jakov Stariji (prvi nadbiskup
Spanjolske); sv. Lovro Justiniani (prvi patrijarh Venecije) ;
s golubicom: sv. Margareta;
ucrtan na plou: prorok Jeremija;
simbol djeteta Isusa: sv. Al(neza iz Montepulciana;
grki: sv. Minijat (armenski
princ);
u obliku X (Andrijin kri):
sv. Andrija; sv. Eulalija;
u obliku T: sv. Antun Pustinjak;
ureZan u palmu: sv. Pafnucije;
Muke: Krist; imun Cirenac
koji je pomol(ao Kristu nositi
kri);
uskrsnua (s dUl(im kopljem i
zastavicom): Sibila Fril(ijska
(prorokovala Uskrsnue); Krist
(na silasku u limb ili nakon
uskrsnua u prikazan ju Ma~da
leni)
Krokodil: sv. Teodor Egipatski
Krletka (ili koara) s golubicama:
sv. Josip (~ Prikazanje Isusa u
Hramu)
Krug s kriem: Jeremija prorok
Kruh:
- dva hljeba na tanjuru: sv. Nikola Talentinski; sv. Eugenija;
tri kruha: sv. Honorije; sv.
Marija Egipatska;
3~

LEKSIKON IKONOGRAFIJE

komadi u rukama: Juda (UA

Posljednjoj veeri);
u ruci: sv. Sir Pavijski; sv.
Adelaida; sv. Elizabeta;
u kljunu gavrana: Ilija prorok;
sv. Antun Pustinjak; sv. Pavao
Pustinjak;
na pekarskoj lopati: sv. Adalbert; sv. Onufrije;
pretvoren u rue: sv. Elizabeta
Ugarska; sv. Elizabeta Portugalska; sv. Notburga
Kruna (vijenac): muenici; Nada
(Spes u talijanskoj umjetnosti);
Sveta etiri okrunjena; sv. Korona;
- biserna: sv. Margareta;
- dudeva: sv. Hedviga; sv. Leopold Austrijski;
kraljevska: kraljevi mudraci
(Sveta tri kralja); kralj Juda;
Salamon; sv. Abdon i Sennen;
sv. Kazimir Poljski; sv. Karlo
Veliki; sv. Stjepan Ul(arski;
sv. Henrik II. (njemaki vladar); sv. Hermenel(ildo; sv.
Ljudevit (francuski kralj); sv.
Osvald; sv. Olaf Norveki;
sv. Onufrije; sv. Urula; sv.
Vjenceslav (eki kralj); sv.
Katarina Aleksandrijska; sv.
Elizabeta Portugalska; sv. Margareta Ugarska;
- odloena na tlo: atribut svetaca koji su napustili kraljevstvo
ili su abdicirali; sv. Ljudevit
Tuluki; sv. Vilibald; sv. Valburga;
tri krune: sv. Elizabeta Ugarska; sv. Sofija i njene tri ke
ri: Pistis (Vjera), Elpis (Nada)
i Agape (Milosre);
trnova: Krist (Ecce Homo);
sv. Franjo Asiki; sv. Ivan od
Boga; sv. Magdalena de Pazzi;
sv. Terezija; sv. Rua Limska;
sv. Katarina Sijenska; sv. Katarina de Ricci;
trnova, na jastuku: Sinagoga;
Sibila De1fijska; sv. Josip iz
Arimateje; sv. Ljudevit (koji
je kupio trnovu krunu - relikvije - za Sainte Chapelle)

610
Krunica (ruariil: Bogorodica od
svetog ruarija; sv. Alfons Liguori; sv. Alojzije Gonzaga; sv. Katarina Sijenska; sv. Dominik
Krznena tunika: Ilija prorok; sv.
Ivan Krstitelj
Kua u plamenu: sv. Florijan
Kugla, plamena, u zraku: sv. Benedikt; sv. Franjo Saleki; sv.
Martin; sv. Vinko Paulski; sv.
Tekla
Kugla zemaljska (globus): u ruci
- znak kraljevske ili carske vlasti: Konstantin Veliki; Karlo Veliki; sv. Ljudevit: svi sveci koji
su bili kraljevi: sv. Stjepan; sv.
Ladislav
Kuhaa: sv. Marta (zagovornica
domaica)

Kutomjer: Geometrija (u ciklusu

Artes liberales); sv. Juda Tadej;
sv. Toma (graditelj nebeske palae za indijskog kralja): sv. Josip
(stolarski kutomjer): Sveta etiri
okrunjena muenika

Labarum: car Konstantin

Labud: sv. Kutbert; sv. Hugo od
Grenoblea
Laa: v. brod, amac
Laica za tamjan (navikula) : Zaharija (veliki sveenik): sv. Lovro
akon

Lanac:
- oko vrata: sv. Balbina Rimsh:
na ustima: sv. Ivan Nepomuk
(jer je odbio izdati ispovjednu
tajnu): sv. Rajmond Non.nat
(jer su mu barbarski gusari
zatvorili usta da bi ga sprijeili propovijedati Evanelje):
na rukama: sv. Babila Antiohijska: sv. Klaudije: sv. Dionizije; sv. German Pariki; sv.

Maturin: sv. Petar Nolaseo;

sv. Rajmond Nonnat: sv. Brigita Svedska; sv. Radegonda:
popucali: sv. Epifan Pavi jski
(zatitnik ratnih zarobljenika):
sv. Vinko Paulski (okovan u

lance umjesto jednog galiou) ;

sv. Feliks Valois; sv. Ivan de
Matha; sv. Leonard (zatitnik
sunjeva)
Lasica: sv. Jordan Saksonski (dominikanac)
Lav: Snaga (Fortitudo) u ciklusu
Kreposti; Joel prorok:
- krilati: sv. Marko Evane
lista;
- pripitomljeni: sv. Gerasim; sv.
Jeronim:
- oboren na zemlju: David, Samson;

- zaspali: sv. Adrijan

Lavor: v. umivaonik
Lavovi:
- kojima su baeni muenzcl:
Danijel prorok; sv. Ignacije
Antiohijski: sv. Eufemija Kaleedonska: sv. Tekla: sv. Martina;

kopaju grob pustinjaku: sv.

Makarije; sv. Pavao Pustinjak;
sv. Antun Pustinjak; sv. Marija Egipatska
Leopard: sv. Makarije; sv. Rajnerije Pizanski
Le: sv. Klaudije; sv. Fridolin;
sv. Lazar
Lice (sveto) utisnuto na rubac
(VoIto santo): sv. Veronika
Lijes:
- na glafJi: Providnost (Providentia u ciklusu Kreposti);
- u rukama: sv. Lazar (zatitnik
grobara
Likom: v. jednorog
Lira: David
Lisica: sv. Bonifacije
Lomaa: sv. Agneza; sv. Aristej;
sv. Polikarp; sv. Anastazije; sv.
Ivana Arka; sv. Tekla
Lonac s kaom: Habakuk prorok
Lopata: Adam (osuen na rad
nakon istjerivanja iz raja); prorok Ilija; stari Tobija (sam se
sahranio): Krist vrtlar (u susretu
s Magdalenom nakon uskrsnua);
sv. Izidor Agrikola: sv. Maur

611
Lopo: sv. Ivan Nepomuk
Lubanja: simbol pokajanja i pokore (-'> Adamova lubanja);
prorok Ozej; sv. Bruno: sv. Karlo Boromejski: sv. Franjo Asiki:
sv. Franjo Ksaverski: sv. Jeronim; sv. Franjo Paulski: sv. Romuald; sv. Petar Damiani; sv.
Katarina Sijenska; sv. Justina: sv.
Magdalena:
- okrunjena lubanja: sv. Franjo
Borgia
s tijarom: sv. Gerhard od
Konstanze (donio je u svoju
biskupiju lubanju pape Grgura
Velikog):
- raskoljena: sv. Petar muenik:
pet franjevakih muenika iz
Maroka;
- raspiljena: sv. Dionizije
Luk: sv. Sebastijan; sv. Udula;
Ismail (odapinje luk)

Ljestve nebeske: Jakov, patrijarh:

sv. Ivan Klimak: sv. Romuald; sv. Olaf:
- na trbuhu: Filozofija (u ciklusu Artes liberales);
- poloene na zemlju: sv. Emeran iz Regensbur!1;a
Ljiljan: simbol istoe (Castitas
u ciklusu Kreposti); Sibila Eritre iska (prorekla Navjetenje):
arkaneo Gabrijel i Marija; sv.
Antun Padovanski: sv. Kazimir
Poljski; sv. josip; sv. joakim; sv.
Alojzije Gonza!1;a: sv. Filip Neri;
sv. Toma Akvinski; sv. Petar muenik; sv. Stanislav Kostka; sv.
Vinko Ferrerski; sv. Katarina Si
jenska: sv. Eufemija; sv. Filomena;

bijeli: amblem bur!1;Undske dinastije i francuskih kraljeva

uope; sv. Ljudevit kralj; sv.
Ljudevit Tuluki: sv. Klotilda;
sv. Rade!1;unda;
crveni (/irentinski): sv. Zenobije

Ma:

Judita: Pravda (Justitia) u

ciklusu Kreposti; -'> Bogorodica od sedam alosti:
1. znak vlasti: Karlo Veliki; sv.
Stjepan Ugarski;
2. sredstvo muenja: sv. Pavao
apostol: sv. jakov Stariji; sv.
Katarina; sv. Lucija; svi muenici

kojima je odsjeena
glava;
ma i ljiljan u Kristovim ust;ma -'> Posljednji sud;
ma zasjeen u glavu: sv. Petar

muenik;

koji probada tflan4elistar: sv.

Bonifacije;
- isukan;: David; judita: sv. Julijan Hospitator;
- ognjeni: Mihael arkaneo; Ilija
prorok; -'> Izgon iz raja;
dva maa: u u s t i m a: Krist
u Apokalipsi i na Posljednjem
sudu; u r u c i: sv. Matej (simbol dvostruke vlasti);
- sedam maeva zabodenih u
srce: Gospa od sedam alosti
Magarac: Balaarn, Salamonova
krunidba; Sinagoga; -'> Bijeg u
Egipat; -'> roenje Kristovo; -+
ulazak u jeruzalem; sv. Franjo
Paulski; sv. Hi1arion (jai magarca); sv. Filibert; sv. Ivan Krizostom; sv. Antun Padovanski (magarac pokleknuo pred hostijom)
Maketa (grada ili crkve): zatitnici gradova ili crkava
Maska, kazaliJna: sv. Genezije;
sv. Pelagija
Mazga (na koljenima pred hostijorn): sv. Antun Padovanski
Medvjed: Elizej prorok; sv. Kolumban; sv. Gal; sv. U rsin (igra
rijei, lat. ursus = medvjed); sv.
Eufemija (medvjedica);
- pripitomljeni: sv. Lambert; sv.
Hubert; sv. Maksim Trierski;
- vue kola zajedno s volom: sv.
Vincencijan
Misnica (koju mu daje Djevica):
sv. Ildefons

612
Mistrija: Sveta etiri okrunjena
(zatitnici zidara); sv. Marin
Mitra: openit atribut biskupa
na Zapadu, ali i na Istoku;
- odloena, na zemlji: sv. Bonaventura ; sv. Bruno (odrekao
se biskupstva);
tri mitre na zemlji: sv. Bernardin Sijenski (koji se triput
odrekao biskupstva)
Mjesec: raspee; polumjesec: Bezgreno zaee
Mlatilo (za ito): sv. Franjo Paulski; sv. Izidor Agrikola
Monogram Kristov (IHS): sv.
Bernardin Sijenski; sv. Ignacije
Loyola; sv. Jakov Markijski; sv.
Ivan Kapistran
Monstranea: v. pokaznica
Mrtvac: Tobija (pokapa mrtvace);
- uskrsnuli: sv. Klaudije; sv. Stanislav
Mrea ribarska: sv. Andrija; sv.
Petar;
gladijatorska: sv. Blandina (gola u mrei baena pred divljeg bika)
Muhe: sv. Makarije

Nakovanj: sv. Eligije; sv. Bernardin Hildesheimski

Naoale: sv. Jeronim (za~titnik
uenjaka; anakronizam, jer su
naoale otkrivene tek 1280. god.);
sv. Jeremija (od Klausa Slutera);
sv. Servacije Maastrichtski
Naramak iblja: Izak (nosi drva
za svoje rtvovanje)
Navikula: v. laica za tamjan
Negve: v. okovi
Noj: Sinagoga (dobrovoljno ivi
u tami, neznanju, kao noj s glavom u pijesku)
Novac: Levi (sv. Matej) i Juda;
carinici
No: sv. Bartolomej; sv. Jakov;
Abraham (rtvuje Izaka);
sredstvo muenja: sv. Lucija;
sv. Bibijana; sv. Justina; sv.

Vjenceslav;
za obrezanje: Sinagoga: sv.
imun prorok;
zaboden u lubanju: sv. Petar
muenik; sv. Toma Becket;
zaboden u sir: sv. Lucijan
Oi:

na tanjuru: sv. Lucija;

na knjizi: sv. Erhard; sv. Odila;
zavezane: Krist (izrugivanje);
Nevjera (Incredulitas); Srea
(Fortuna); Pravda (Justitia, u
ciklusu Kreposti); Sinagoga
Ogledalo: Razboritost (Prudensimbol spoznaje samoga
tia sebe) u ciklusu Kreposti; Blud~ost (Luxuria - u ciklusu Mana);
SIrene (simbol koketerije);
Ogrta: v. pla~t
Ogrta s kapuljaom: benediktinci - crni; cisterciti, kartuzijanei
- bijeli;
- krzneni: sv. Agneza; sv. Marija Egipatska (u pustinji)
Oklop: sveti ratnici: sv. Juraj;
sv. Gereon; sv. Vilim Akvitanski;
sv. Teodor; sv. Mauricije; sv.
Liberal; sv. Adrijan; sv. Mihovil;
sv. Viktor; sv. Merkur; sv. Longin; sv. Demetrije
Okovi (negve): sv. Feliks de
Valais i sv. Ivan de Matha (osnivai Reda za otkup robova); sv.
Leonard; sv. Vinko Paulski;
- z~ kroenje luaka: sv. Maturm
Oltar: sv. Andrija Avelinski (umro
pred oltarom); sv. Grgur Veliki (u
Misi sv. Grgura); sv. Toma Becket
(ubijen na prilazu glavnom oltaru
katedrale u Canterbury ju);
porueni: sv. Aleksandar; sv.
Marcijal; sv. Viktor (sru~io
Jupiterov rtvenik)
Orao: simbol dugovjenosti, genija; prorok Ilija (uznesen na
nebo); sv. Adalbert; sv. Medardo;
sv. Ivan Evanelist; sv. Stanislav;
sv. Priska;

613
..ad

leinom: sv. Adalbert

?ra~ki; sv. Florijan; sv. Vid;
sv. Stanislav Krakovski; sv.
Martina;

rairenih krila: sv. Medardo

(za~tita od ki~e); sv. Servacije
(za~tita od sunanih zraka);
dvoglavi: Elizej prorok (simbol dvostruko~ Duha Boje~,
kojega je naslijedio od Ilije)
Orgulje (portativ): Glazba (u ciklusu Artes liberales); sv. Cecilija
Ovan: Abraham (ovan rtvovan
umjesto Izaka); Danijel prorok
Ovca: Milosre; Dobri pastir
(Krist); Ames prorok
stado: sv. Vendelin; svete pastirice: sv. Genoveva, sv. Mar~areta

Padaviar: sv. Valentin

Paleta slikarska: sv. Luka Evanelist (navodno slikar Djevice
Marije)
Palij: dio odjee svih nadbiskupa
Palma: openit atribut svih muenika (simbol pobjede Kristovih
.atleta); atribut apostola u sceni
Ulazak u Jeruzalem;
stablo: simbol uskrsnua; sv.
Jakov Stariji; sv. Kristofor;
- odjea od palmina lia: Sv.
Pavao Pustinjak
Pas: vjernost, Tobija (dok je bio
mlad); Kananejka; sv. Petar Kanizije (slinost s imenom: lat.
canis = pas);
lie kune rane: Lazar na pra~u bo~ataeve kue; sv. Rok;
- nosi hljepi u gubici: sv. Rok;
- bijeli i crni (u gubici nose
lu): sv. Dominik (osniva Reda propovjednika, popularno
dominikanci, lat. dominicanes,
ho je pukom etimolo~ijom
protumaeno kao domini eanes
.Gospodnji psi., a odjeveni su
u bijelu odjeu s crnim o~rta
em);

s tikvicom za pie o vratu:

sv. Bernard od Aoste (osniva
siroti~ta i zdtitnik alpinista);
bijeli: sv. Bernard iz Clairvauxa (reformator cistercitskog
reda - bijela odjea);
na uzici: sv. Vid;
lovaki: sv. Eustahije; sv. Julijan Hospitator; sv. Hubert;
pastirski: sv. Vendelin
Pauina: sv. Feliks Noletanski;
- u kaleu: sv. Norbert; sv.
Konrad od Konstanze
Paun: simbol besmrtnosti
Pela: Job; djeviansko materinstvo; sv. Ambroz; sv. Bernard
Pelikan: simbol Ljubavi (Caritas
u ciklusu Kreposti) ; simbol oin
ske ljubavi; simbol Krista koji
vlastitom krvlju hrani ljude
Pijetao: budnost; sv. Gal; sv.
Petar (aluzija na zatajivanje Krista); sv. Odila (zahitnica slijepih)
Pila:
instrument muenja: Izaija
prorok; sv. Juda Tadej; sv.
imun apostol; sv. Eufemija;
kao alat: sv. .Josip
Pilii (peeni ali oivljeni): sv.
Jakov Stariji
Plamen (vatra): sv. Antun Pustinjak;
- istilita: Gospa Karmelska; sv.
Grgur Veliki; sv. .Juda Tadej;
plameni stup: Mojsije;
plameni grm: Mojsije;
kua u plamenu: sv. Florijan;
sv. Antun Pustinjak;
iznad glave: apostoli na Duhove; sv. Vinko Ferrerski;
u ruci: sv. Vinko Ferrerski;
pod nogama: arkaneo Urijel;
sv. Polikarp; sv. Antun Pustinjak;
lomaa; sv. A~apit; sv. Blandina;
- poar: sv. Andrija; sv. Konrad; sv. German; sv. Volfgang;
iz Vezuva: sv. Januarije
Plat (ukra~en ljiljanima): francuske kraljevske obitelji; sv. Ljudevit Tulu~ki;

614
zaJtitniki:

Marija ZaJtitnica
Schutzmantel - Madonna, Madonna deUa Misericordia); sv.
Angela Medici (osnivaica ur~ulinki); sv. Brigita; sv. Katarina Sijenska; sv. Terezija
Avilska; sv. Udula;
baen s nebeske koije: sv.
Ilija;
darovan siromahu: sv. Franjo
Asi~ki; sv. Martin;
koji slui umjesto lae: sv.
Hijacint (preko Dnjepra); sv.
Franjo Paulski (preko Messinskog tjesnaca);
- kao jedro: sv. Ivan de Matha
Plitica: v. umivaonik
Ploe Zakona: Mojsije;
razbijena ploa: Sinagoga (pobiieena od Crkve); Mojsije
(kad je vidio nevjeru naroda)
Plug: sv. Eksuperij ;
- vuku aneli: sv. Izidor Agrikola
Pojas, Gospin: sv. Toma apostol,
.Nevjerni (Djevica Marija
dobacila mu je, po legendi,
svoj pojas da bi ga uvjerila II
svoje uznesenje);
- djevianstva: sv. Toma Akvinski (postavila su mu ga dva
anela da bi ga zahitili od
tjelesnih napasti):
od lia: Adam i Eva (nakon
izgona iz raja zemaljskog); sv.
Onufrije Pustinjak
Pokaznica (monstranea) : sv. Alfons Liguori; sv. Antun Padovanski; sv. Bonaventura; sv. Hi-

jacint; sv. Toma Akvinski: sv.

Norbert: sv. Paskal Bayion; sv.
Franciska Rimska: sv. Klara
Polumjesec (pod nogama): Bezgre!no zaee: ~ena Apokalipse
Portativ: v. orgulje
Portret Bogorodiin: sv. Luka
Evanelist

Posuda: Dvadeset etiri starca u

Apokalipsi;
pomazanja: Samuel (pomazao
Saula i Davida); sv. Remigije;

za pomasti: arkaneo Rafael;

sv. Kuzma i Damjan; sv. r lnteleon; sv. Anastazija; sv. Irena (previja sv. Sebastijana);
sv. Prakseda;
s uarenim ugljevljem: Izaija
prorok;
za ulje: Elizej prorok:
za mirise: Josip iz Arimateje
i Nikodem; myrophorae nositeljice

pomasti,

mire:

tri

Marije na grobu Kristovu)

Potkova: sv. Eligije: sv. Leonard
Praka: David
Pregaa od Ii~a: Adam i Eva
(poslije grijeha); sv. Onufrije (u
pustinji)
Preslica: Eva; Marija (u Navjetenju); svete pastirice: sv. Genoveva, sv. Gertruda, sv. Ivana
Ar~ka
.
Prosjak: sv. Juda; sv. Martin;
sv. Toma de ViUanova: sv. Elizabeta Ugarska
Prsten: Djevica Marija - Josipova zarunica; sv. Katarina
Aleksandrijska (mistina zaru
nica Kristova); sv. Katarina Sijenska;
- u kljunu ptice: sv. Osvald
Prst na ustima (znak ~utnje): sv.
Benedikt; sv. Bruno; sv. Hugo;
sv. Dominik; sv. Ivan Silentiarius
(lat. silentium = ~utnja); sv. Ivan
Nepomuk (muenik ispovjedne
tajne); sv. Petar muenik; sv. Romuald
Ptice: sv. Josip Kupertinski; sv.
Franjo Asi!ki (propovijedao pticama)
Pu~ka: sv. Hubert (anakronizam)

Rak: sv. Franjo Ksaverski

Rana:
na nozi: sv. Rok;
na elu: sv. Rita;
pet Kristovih rana (stigme):
sv. Franjo Asi~ki; sv. Brigita
Svedska ; sv. Katarina Sijenska

615
Raspelo: sv. Bonaventura (aluzija na njegovu raspravu o drvu
kria - lat. Arbor vitae = stablo
ivota);
- izmeu dva ljiljana: sv. Magdalena de Pazzi;
- pitolj: sv. Ljudevit Bertrand
(oruje vojske njegovih protivnika pretvorilo se u raspela);
- prolistala: sv. Albert Mesinski;
sv. Antun Padovanski; sv. Bonaventura; sv. Angela Merici;
sv. Bruno
RaJpa: v. turpija
Reeto: providnost (odvaja zrno
od pljeve); sv. Benedikt (popravlja rdeco koje je njegova dadilja
razbila)
Riba: simbol Krista (anagram za
Krista IX8Y 2: ujedno gr. znai
riba), ~ Hljebovi i ribe; ~ Posljednja veera;
- u ruci: arkandeo Rafael i mladi Tobija; sv. Andrija; sv. Petar; sv. Elizabeta Ugarska;
- ribe sluaju propovijed: sv.
Antun Padovanski
Rob u lancima: sv. Petar Nolasea
Roda: djetinje tovanje (ljubav,
pobonost); sv. Farailda Gandska;
- s ulovljenom zmijom: sv. Agrikola Avinjonski
Rog: andeli trubai Posljednjeg
suda; sv. Bla; sv. Kornelije; sv.
Eustahije; sv. Hubert; sv. Osvald;
- obilja: simbol plodnosti, gastol iubivosti, mira, nade, slobode,
Evrope, Afrike; prorok Joel;
Sibila Delfiiska;
- pomazanja: prorok Samuel
(pomazao Saula i Davida)
Rogovi (na elu): Mojsije (nakon
silaska sa Sinaja)
Rohilj: sv. Lovro; sv. Vinko; sv.
Blandina
Rubin: sv. Marta (zatitnica domaiea); sv. Petronila
Ruka: odrezana: Sibila Tiburtinska (prorekla ukanje Krista); sv.
Adrijan; sv. Ivan Damaanski;
sv. N atalija

Ruka Boja: simbol Boga Oca;

sv. Siro iz Genove
Ruke: odrezane: sedmero brae
Makabejaea; sv. Jakov Intercisus
(lat. intereedere = odsjei, zasjei); sv. Marije; sv. Anastazija (nevjerna babica)
Rukavice: sv. Magdalena (prije
obraenja)

Runo Gedeonova: znak Boje naklonosti prema Gedeonu; simbol

djevianskog materinstva Marijina
Ruarij: v. krunica
Rue: arkandeo Barahijel; sv. Doroteja; sv. Elizabeta Ugarska; sv.
Elizabeta Portugalska; sv. Rua
Limska; sv. Rua iz Viterba; sv.
Terezija iz Lisieuxa

Sae (meda):

Samson; sv. Ivan

Krstitelj
Samar: sv. Bla; sv. Martin
Rimski
Sandale: v. cipele
Sat: (v. i ura): Umjerenost (Temperantia u ciklusu Kreposti);
- pjeani: Vrijeme (Khronos);
Smrt; sv. Jeronim; sv. Marija
Magdalena
Serafin: izvezen na platu: sv.
Bonaventura (Doctor seraphieus)
Signa passianis (instrumenti, znakovi muke Kristove): Krist; andeli na Posljednjem sudu; sv. Petka (Paraskeva) - personifikacija
Velikog petka
Sjekira: Elizej prorok;
- zasjeena u hrastov panj: sv.
Ivan Krstitelj; sv. Bonifacije
(koji je oborio hrast posveen
pagu Thoru);
- dvosjekla: sv. Olaf;
- i daska: Agej prorok
Sidro: Nada (Spes u ciklusu Kreposti); sv. Klement papa (baen
u more); sv. Ivan Nepomuk (zatitnik utopljenika); sv. Nikol2(zatitnik laara i mornara); sv.

616
Filomena (na njenom je grobu
bilo urezano sidro, jer se pretpostavlja da ju je Dioklecijan
bacio u Tibar sa sidrom vezanim
o vrat); sv. Rua Limska (zatitnica [imske luke)
SkaIpel (kirurki noi): sv. Kuzma i Damjan
Smokva divlja: Amns prorok
Smokve: sv. Rita (koja ih je brala zimi)
Snop:
liktorski: pravda (Justitia u
ciklusu Kreposti); sv. A!?;apit;
sv. Martina (bila je ki rimskog konzula);
ita: Ruta; sv. ApoEnar; sv.
Izidor A!?;rikola; sv. Bri!?;ita;
sv. Notburl'!;a;
tri snopa: sv. Valburga
Sokol: u ruci: znak visoko!?; podrijetla i svjetOvne raskoi; sv.
Bavon iz Genta; sv. Eduard; sv.
Julijan Hospitator; sv. Cecilija;
sv. Magdalena (prije obraenja)
Sova: ;Zidovi (usporedba s no
nom pticom koja izbjegava svjetlo)
Spuva:
1. na trstici: znak Kristove muke; Stefaton;
2. natopljena krvlju muenika:
sv. Prakseda; sv. Pudeneijana
Srce: sv. Antun Padovanski; sv.
Brigita; sv. Franjo Saleki; sv.
Klara od MontefaIca; sv. Gaetan
(srce lebdi);
ranjeno: sv. Brigita; sv. Katarina Sijenska; sv. Ozana od
Mantove (Krist je zamijenio
svoje srce za njeno);
u plamenu: Presveto srce Isusovo; sv. Augustin; sv. Antun

Padovanski; sv. Skolastika; sv.

Terezija; sv. Margareta Alacocque;

usred kojega je Isus kao dijete

ili pak na raspelu: sv. Gertruda Velika;
u trnovoj kruni: sv. Franjo
Saleki; sv. Katarina Sijenska;

upisano u instrumente muke:

sv. Klara od MontefaIca;
i plua: sv. Ansijan Sijenski;
probodeno maem: Djevica alosna (Pathousa) ; Djevica od
sedam alosti (sa sedam maeva);

probodeno trima avlima: sv.

Makarije
Srp: Krist - etelac u Apokalipsi; aneo u Apokalipsi; Zakarija prorok; sv. Izidor Agrikola;
sv. Notburga (srp objeen u zraku)
Stablo: Amos prorok;
palme koje slui umjesto tapa:
sv. Kristofor;
oguljeno: sv. Jakov Stariji; sv.
Sebastijan (privezan uza stablo)
Stalak:
u obliku kria sv. Andrije (instrumenti muenja); sv. Panteleon; sv. Vinko akon;
slikarski: sv. Luka (portretist
Djevice Marije)
Stigme: v. rana (pet Kristovih
rana)
Stijeg: uskrsli Krist; mistino
Janje
Stolica: okovana: sv. Kventin
(sredstvo muenja); sv. Aurea
Strijela:
u ruci: sv. Urula;
zabodena u ruke: sv. Egidije
(zatitio je koutu pred lovcima);
plamena: sv. Augustin; sv. Terezija Velika (probada srce)
Strijele: sv. Kuzma i Damjan; sv.
Sebastijan; sv. Vilibald; sv. Urula; sv. Filomena
Stubihe: sv. Aleksije; sv. Martin
Stup, kameni:
kao oznaka kamenorezaca: sv.
Simplieije;
razbiieni: Samson, simbol snage; Snaga (Fortitudo u ciklusu
Kreposti);
nastao zranom pijavicom ili
ognjeni stup: Mojsije;

617
za bievanje: Krist: sv. Bibijana
Strugalica (bbnja): sv. Josip
Sunce: simbol Istine (Veritas u
ciklusu Kreposti); arkaneo Urijel; Jozua;
sa zrakama, na prsima: sv.
Toma Akvinski; sv. Vinko
Ferrerski; sv. Nikola Talentinski;
sunana: Izaija prorok
Sulica: Smrt
- zapaljena: sv. Terezija Avilska
Suze:
- alosnice: Marija;
- pokajnice: sv. Petar; sv. Marija Magdalena
Svijea (votanica):
upaljena: vjera (fides - svijea koja osvjetljuje tminu);
Sibila Libijska; sv. Bla; sv.
Agata (zatitnica od poara;
zbog pokore je kapala rastaljeni vosak na ruku); sv. Katarina Sijenska; sv. Lucija
(zbog imena, usp. lat. lux
= svjetlo); sv. Genoveva (aneo joj je ponovno uegao
svi jeu koju joj je avao
ugasio);
- dvije svijee postavljene ukri:
sv. Bla (pri izljeenju grla
djeteta koje je progutalo riblju
kost);
koja gori: sv. Josip (-+ Roenje Kristovo); sv. Genoveva;
sv. Eligije; sv. Bla;
- pet svijea zapaljenih na poloenom kotau: sv. Donat
Svijenjak: sa sedam svijea: Sinagoga; Zaharija prorok (obnovio
jeruzalemski Hram)
Svjetiljka:
upaljena: Sofonija prorok;
Budnost (Vigilitantia u ciklusu
Kreposti); Mudre djevice; sv.
Klara;
ugaena i prevrnuta: Lude djevice
-

Svinja: Rasipni sin; sv. Valentin; sv. Antun (na u~ima ili ()
vratu svinje vise zvonii)
Svod nebeski: Astronomija
u
ciklusu Artes liberales

Sestar: Geometrija - u ciklusu

Artes liberales; Euklid; Razboritost; Sveta etiri okrunjena mu-

enika (zatitnici kamenorezaca)

Sdir:
kardinalski: sv. Bonaventura;
sv. Jeronim (neopravdano steeni atribut, jer nikada nije
bio kardinal); sv. Franjo Bor-

gia; sv. Petar Damiani;

idovski: starozavjetni proroci;

kardinalski, na zemlji: sv.
Franjo Borgia; sv. Vinko Ferrerski;

kardinalski, objeen na stablo:

sv. Bonaventura;
hodoasniki,

posut koljkicama: sv. Jakov Stariji; sv. Sebald; sv. Rok

Seva: sv. Koleta iz Corbija
Siba: Gramatika (u ciklusu Artes
lik~rales); Mojsije; prorok JeremIla;

procvala: Aron; sv. Josip;

snop: Sibila Agripina (prorekla
bievanje Kristovo); sv. Benedikt; sv. Bibijana
Silo: zabodeno pod nokte prstiju:
sv. Benigna; sv. Kasijan; sv. Krispin
Skapular: sv. Franjo Paulski; sv.
Ivan de Macha; sv. Simun Stock
Skare: sv. Atanazija (odsjekli su
joj grudi); sv. Homobonus Kremonski
Skoljka:
hodoasnika: sv. Aleksije; sv.
Jakov Stariji; sv. Mihael (hodoasnik na Mont Saint Michel); sv. Sebald; sv. Rok;
u ruci djeteta, na obali: sv.
Augustin

Skorpion: simbol Afrike (u ciklusu personifikacija kontinenta);

618
Dijalektika i Logika (u ciklusu
Artes liberales); Sinagoga idovskog naroda (jer korpion sam
sebe ubija)
kropilo: sv. Petar (u sceni Marijine smrti); sv. Margareta; sv.
Marta
kropionica: sv. Marta (kropi
se posveenom vodom)
take u obliku T: sv. Antun (anroniti Sn zamijenili redovniki
kri takom u obliku kria); sv.
Lambert (zatitnik paraliziranih);
sv. Manr (zatitnik reumatiara,
hromih)
tap:
alpinistiki: sv. Bernard (zatitnik planinara);
biskupski:
vrh
zavojnice
(volute)
okrenut van: biskupi;
vrh volute okrenut unutra:
opati, koji imaju pravo
nositi mitru, a vlast im se

protee samo unutar samostana;

sv. Ambroz (dri tap u ruci);

sv. Leandcr; sv. Ljudevit biskup; sv. Teodulf;
biskupski, na nozi: sv. Bruno
(koji je odbio biskupsku ast);
opatski: sv. Benedikt; sv.
Maur; sv. Bernard; sv. Skolastika;
objeen o nogu sotone: sv.
Ranon;

procvjetali: Aron; sv. Josip;

koji se pretvara U zmiju:
Aron, Mojsije;
koji uskrisuje mrtve: sv. Petar;
sv. Marcijal; sv. Matern; sv.
Patrick;
putniki: arkaneo Rafael prijatelj malog Tobije; sv. Josip (na bijegu u Egiptu);
glasniki: arkaneo Gabrijel;
pastirski: Abel; Amos prorok;
Krist Dobri pastir; sv.
Joakim;
u obliku slova T: sV. Antun;
sv. Matem Kolnski; sv. Marcijal; sv. Petar (udotvorni
tap);

slomljeni: protjerani prosci

Djevice Marije, koji su slomili
tapove iz srdbe to im nisu
procvjetali kao Josipov;
za ribolov: sv. Zenobije Veronski (zatitnik ribia)
tipavac: v. korpion
tit: sv. Adrijan; sv. Florijan; sv.
Juraj; sv. Longin; sv. Teodor
tola: sv. Hubert; sv. Cirijak

T (tau): ~ Pasha;
tap u obliku T: sV. Antun
Pustinjak; sv. Pavao Pustinjak; sv. Romuaid;
sa zvoncem: sv. Antun;

bijeli, utisnut na desnom ramenu: sv. Antun Pustinjak i njegovi redovnici

Tane, topovsko: sv. Barbara (zatitnica artiljeraca)
Tele, zlatno: klanjanje Zidova teletu
Tetramorf: Krist u slavi (M ajestas Domini); Crkva; evanelisti
Tijara: zajedniki atribut za sve
svece koji su bili pape;
baena pod noge: sv. Filip Benicije, sv. Petar Celestin (odbili su papinsku ast);
s pet kruna: Bog Otac
Tijesak, za ulje ili vino: sv. Sergije i Bah
Tikva, osuena: Jona
Tikvica, hodoasnika: sv. Aleksije; sv. Jakov Stariji; sv. Rok;
sv. Josip (na bijegu u Egipat)
Tintarnica: atribut evanelista i
crkvenih uitelja; sv. Jeronim;
sv. Bonaventura

Toljaga: simbol snage: Herkul,

Samson;
sredstvo muenja: sv. Apolinar;
sv. Bonifacije; Dizma; sv. Jakov Mlai; sv. Juda Tadej; sv.
Toma Becket; sv. Vital
Top: sv. Barbara (zatitnica artiljeraca)

619
Toranj (kula):
- s jednim prozorom: sv. Bernard iz Aoste; sv. Leokadije;
s tri prozora: sv. Barbara;
snazubljenim krunitem: simbol istoe (Castitas u ciklusu
Kreposti);
raspucan, iz kojel(a izlazi
zmaj: simbol Snal';e (Fortitudo
u ciklusu Kreposti);
.Davidov<: jedan od epiteta
Bogorodice Marije
Torba: Judita
- hodoasnika: arkaneo Rafael (voa malol'; Tobije); sv.
Aleksije; sv. Jakov Stariji; sv.
Rok:
- prosjaka: sv. Aleksije; sv.
Feliks Cantalicce; sv. Makarije Aleksandrijski;
sa zlatnicima: Agej prorok
TreJnja: grana: sv. Gerard iz
Monze (umro od tre~anja usred
zime)
Trnje (vijenac, v. i kruna): sv.
Rita; sv. Franjo (bacio se u trnje
da pobijedi napast);
Trokut: simbol Trojstva; sv.
Atanazije;
- oko u trokutu: Bolje oko
Truba, posljednjeg suda: aneli
trubai; -;. Apokalipsa; sv. Jeronim; sv. Vinko Ferrerski (aluzija na njegove propovijedi o
velikom sudu)
Turban:
na glavi: Aron; Salamon;
Joel; Sibile; Josip iz Arimateje i Nikodem; sv. Marko
Evanelist (kao spomen na
propovijedanje u Aleksandriji);
sv. Magdalena; Samarijanka na
zdencu; sv. Veronika;
- pogaen nogama: sv. Ivan Kapistran
Turpija (ra~pa): Retorika (u ciklusu Artes liberales)

mjmica, koju golubica uzdile

na nebo: sv. Remo iz Reimsa

Umivaonik (plitiea, lavor): sv.

Pudencijana, sv. Prakseda (cijedile su spuvu natopljenu krvlju
muenika)

Unikorn: v. jednorog
Ura: sunana: Izaija (da bi produio ivot kralja Ezekijela, nacrtao je sunanu uru u sjeni)
Utroba: izvaena: sv. Erazmo;
sv. Mamerto; Juda Hkariotski
Uzde: Fortuna; Umjerenost (Temperantia u ciklusu Kreposti)

Vaga: sv. Mihovil (Mihael) arkaneo (vae due); prorok Ezekijel (vae svoju kosu i bradu);
sv. Matej (zatitnik mjenjaa,
novara); sv. Maur;
optereena trima kameniima:
simbol sv. Trojstva; sv. Klara
iz MontefaIca
Vatra: v. plamen
Vjedrica (kanta): puna vode: sv.
Florijan (zatitnik od polara)
Vjedro (kabao kaca); za sol: sv.
Rupert Salzburki (Grad od soli); sv. Nikola (tri djeaka u
posudi sa salamurom);
- puno vode: sv. Florijan
Veo:
na licu: atribut Stidljivosti
(Pudor u ciklusu Kreposti);
na glavi: Marija, kao sponsa
Christi (zarunica Kristova);
bijeli: Sibila Perzijska;
s licem Kristovim: sv. Veronika;
flelom povezane oi: Pravda
(Justitia u ciklusu Krepom);
Sinagol';a
Vesla: sv. Julijan Hospitator
Vijenac: v. kruna
Vijenac od rula: sv. Josip; sv.
Cecilija; sv. Rozalija Palermska;
sv. Doroteja; sv. Rula Limska
Vile: demoni, avao
Visak: olovni: Geometrija (u ciklusu Artes liberales)
Vitlo: v. ekrk

620
Vjetrenjaa: sv. Jakov Mlai; sv.
Viktor Marsejski
Vjeala: Juda Ikariotski
Vol: sv. Kornelije (zatitnik rogate stoke); sv. Luka Evanelist;
sv. Sebald; sv. Guido; sv. Leonard; sv. Silvestar; sv. Vendelin ;
sv. Toma Akvinski; ~ tetramorf
Vol i vuk zajedno upregnuti: sv.
Gens
Volovi: - uprezanje: sv. Lucija;
sv. Izidor Agrikola
Votanica: v. svijea
Vrata:
zatvorena: Ezekijel prorok;
Lude djevice; ~ djeviansko

materinstvo;

- otvorena: Mudre djevice

Vrat (proboden ili zasjeen): sv.
Cecilija; sv. Lucija
Vr: Habakuk prorok; sv. Zita
(zahitnica domaica); sv. Notburga;
apotekarski: sv. Kuzma
Damjan;
razbijeni: sv. Agaton Silentiarius (kad mu se prevrnuo vr
s vodom, razbio ga je u napadu bijesa); prorok Abdija;
sv. Florijan; sv. Notburga; sv.
Elizabeta Ugarska; sv. Verena
fi jenom se vru vino pretvorilo u luinu); sv. Zita
(voda u vru kojim je napajala siromahe pretvorila se u
vino)
Vreteno: Marija u -. Navjete-

(ll

nju; sv. Genoveva.;

Vuica

SVa

Margareta

rimska: sv. Katarina Sijenska (privoljela papu da se iz

Avignona vrati u Rim)
Vuk: sv. Franjo Asiki; sv. Volfgang (asocijacija uz ime, usp.
njem. Wolf vuk);
prisiljen da vrati prase siromanoj udovici: sv. Bla;
vuk i vol, zajedno upregnuti:
sv. Gens

Zastava (barjak): sv. Stjepan

Ugarski; sv. Gereon; sv. Jakov
Stariji; sv. Viktor: Konstantin
Veliki; sv. Eleuterije; sv. Florijan; sv. Feliks de Valois; sv. Ivan
Kapistran; sv. Ladislav; sv. Leopold; sv. Lovro iz Brindisija; sv.
Patroklo; sv. Petar Nolasco; sv.
Remigije; sv. Venancije; sv. Fortunat; sv. Urula; sv. Ivana Arka;

barjak s kriem imaju gotovo

svi sveti ratnici (vojnici);
bijela s crvenim kriem: sv.
Juraj
Zatvorenik, osloboeni: sv. Feliks
iz Valoisa; sv. Ivan de Matha
(osniva Reda sv. Trojstva za
oslobaanje zatoenika); sv. Leonard; sv. Vinko Paulski (dao se
u sunje umjesto jednog galiota)
Zdenac: sv. Kalist papa; sv. Sebastijan; sv. Zigismund - (svi
oni bili su baeni u zdenac)
Zdjelica:
s ljiljanovim cvijetom: sv. Elizabeta Ugarska; sv. Gerard iz
Monze;

apotekarska: sv. Kuzma

Damjan
Zmaj: simbol demona ili pobijeenog poganstva; -. Apokalipsa; sv. Juraj; sv. Hilarije; sv.
Leon Veliki; sv. Marcel Pariki;
sv. Mihovil (Mihael) arkaneo;
sv. Margareta; sv. Marta iz Taraseana;

- sa brnjicom; sv. Silvestar;

- svezan: sv. Bartolomej
Zmija: simbol Dijalektike; Lukavstva i Razboritosti (Prudentia);
omotana oko stabla ivota:
Adam i Eva;
omotana oko pojasa: Dijalektika;
omotana oko ruke: sv. Pavao
(na Malti);
mjedena, omotana oko tapa
ili stupa: Mojsije;
pod nogama: Bezgrena (Immacuiata);
izlazi iz kalea ili ae: sv.
Benedikt; sv. Ivan Evanelist

621
Zmije:
kojima su baeni sveci: sv.
Tekla; sv. Kristina;
prepletene, stojei na repu: sv.
Teodor;
klupko zmija: sv. imun apostol; sv. Viridijana
Zrake na elu: Mojsije
Zub (meu klije~tima): sv. Apolonija
Zumbul: sv. Hijacint Krakovski
Zvijezda: Balaam; Tri mudraca;
na prsima: sv. Bruno; sv. Toma Akvinski; sv. Vinko Ferrerski;
- na elu: sv. Dominik
Zvjezdana kruna: ena iz Apokalipse; Bezgre~na (lmmacuiata); sv.
Ivan Nepomuk
Zveka gubavaca: sv. Rok; bijedni Lazar; sv. Eberhard
Zvono: sv. Pavao Noletanski; sv.
Petar Nolasco;
koje je razbio sotona: sv. Benedikt;
koje nosi sotona: sv. Teodor;
objeeno o mjesec ili srp: sv.
Vilim;
hodoasnika: sv. Aleksije; sv.
Benedikt Labre; sv. Koloman
iz Melka; sv. Jakov Stariji
(hodoasnik u Compostelu) ; sv.
Morand; sv. Filip; sv. Rok;
sv. Severin; sv. Sebald Number~ki; sv. Brigita vedska; sv.
Sabina Troyska

Zvoni: sv. Antun i njegovo prase; svinje redovnika antonid.

(koje se prepoznaju po zvonii
ma, a imaju povlasticu da se mogu slobodno kretati naseljem i
opinskim pa~njacima);
uz rub odjee: Aron
sveenik)

(veliki

aba krastaa: Pohota (Luxuria

abe joj nagrizaju grudi ili
spolne organe); Princ (zavodnik
Ludih djevica, kojemu abe grizu noge ili gmiu uokolo); Juda
(na Posljednjoj veeri avao mu
izlazi na usta u obliku abe); sv.
Maturin
abe: jedno od deset egipatskih
zala
dral: Budnost (Vigilantia u ciklusu Kreposti)
eravica: Ila skutu haliine: Izaija
(serafin je stavlja na usne); sv.
Gotard; sv. Lambert; sv. Tiburcije
ezlo (carsko ili kraljevsko): svi
sveci koji su bili carevi ili kraljevi, npr. sv. Kazimir; sv. Henrik; sv. Ljudevit; sv. Ladislav;
sv. Stjepan Ugarski
lica, u loncu: sv. Marta (zatitnica domaica)
lica, zidarska: v. mistrija

AB

LEKSIKON
ikonografije, liturgike i simbolike
zapadnog krUanstva

Izdavai

SVEUILINA

NAKLADA LIBER
SADANJOST
INSTITUT ZA POVIJEST UMJETNOSTI
KRANSKA

Za

izdavae

SLAVKO GOLDSTEIN
JOSIP TURINOVI
MILAN PRELOG

Tisak
GRAFIKI

ZAVOD HRVATSKE ZAGREB