Académique Documents
Professionnel Documents
Culture Documents
Tekstovi 1977-2002
Uredile:
Adriana Zaharijevi, Zorica Ivanovi i Daa Duhaek
Beograd 2012
Naslov:
arana Papi. Tekstovi 1977-2002
Uredile:
Adriana Zaharijevi, Zorica Ivanovi i Daa Duhaek
Izdavai:
Centar za studije roda i politike, Fakultet politikih nauka, Jove Ilia 165, Beograd
Rekonstrukcija enski fond, Vlajkovieva 15, Beograd
ene u crnom, Jug Bogdanova 18, Beograd
Za izdavaa:
Slavica Stojanovi i Daa Duhaek
Recenzentkinje:
Prof dr Dragana Popovi
Doc dr Marina Simi
Lektura:
Tatjana Jankovi
Korektura:
Jasmina Alibegovi
Dizajn i grafika obrada:
Nikola Stevanovi
tampa:
Artprint
Novi Sad
Tira:
1000
ISBN 978-86-84031-54-1
Sadraj
9
31
Urednika beleka
Feminstika kritika misao arane Papi
Drutveni poloaj ene specifinosti i tekoe utemeljenja problema
51
67
73
K antropologiji ene
101
107
113
141
149
179
195
203
233
279
287
303
329
343
Europa nakon 1989: etniki ratovi, faizacija ivota i politika tijela u Srbiji
375
391
413
Urednika beleka
arana Papi je umrla prerano, 2002. godine, u pedeset i treoj godini.
Njen rad kao sociolokinje i antropolokinje je disciplinarno omeen,
ali samo u onoj meri u kojoj je to uopte mogue za bilo koga ko se bavi
interdisciplinarnom oblau enskih studija. Objavila je nekoliko knjiga,
veliki broj lanaka u asopisima i poglavlja u knjigama. Njeni tekstovi su se
pojavljivali, osim na naim jezicima, i na engleskom, nemakom, francuskom,
albanskom, slovakom, norvekom.
Ovaj zbornik njenih odabranih tekstova sainjen je tako to je od sedamdeset
i tri bibliografske jedinice odabrano osamnaest za koje smatramo da su
reprezentativne za njen rad. Osnovni kriterijum za odabir je bio da treba
najpotpunije predstaviti rad arane Papi od samih poetaka do kraja njene
istraivake delatnosti. Nastojale smo da ukljuimo irok raspon pitanja
kojima se ona bavila, kao i to kako su se ta pitanja i menjala s obzirom na
vreme u kome je radila. Iz tog razloga je uz svaki tekst koji je odabran ukratko
izloen i kontekst u kome se pojavio. Ovi kratki uvodi koji prethode svakom
tekstu arane Papi u ovom zborniku se otuda mogu itati i kao saet pregled
njenog rada.
Osim njenih tekstova zbornik sadri potpunu bibliografiju njenih radova, gde
se pojedini tekstovi sadrinski ponavljaju jer su usled interesovanja razliitih
izdavaa prevoeni i objavljivani na vie stranih jezika. I najzad objavljujemo
i dva intervjua sa aranom.
Napomena: na svim fotografijama je arana Papi; na strani 71 pored nje je
i Lydia Sklevicky i na strani 285 s njom su Rada Bori i Lepa Mlaenovi.
Posebno se zahvaljujemo Milici Mirai, Lepi Mlaenovi, Biljani Kai,
Vandi Perovi i Borisu Postnikovu na pomoi u pripremanju ovog zbornika.
Adriana Zaharijevi, Zorica Ivanovi i Daa Duhaek
1 Adriana Zaharijevi i Daa Duhaek su ovaj tekst radile u okviru projekta Rodna ravnopravnost i kultura graanskog statusa: istorijska i teorijska utemeljenja u Srbiji (47021) koji
finansira Ministarstvo za prosvetu i nauku Republike Srbije u okviru programa Integrisanih
i interdisciplinarnih istraivanja za period 2011-2014. godine. Zorica Ivanovi je ovaj tekst
je radila u okviru projekta Antropoloko prouavanje Srbije: od kulturnog naslea do
modernog drutva (177035) koji finansira Ministarstvo za prosvetu i nauku Republike Srbije.
[ arana Papi ]
10
[ Tekstovi 1977-2002 ]
3 Videti Chiara Bonfiglioli, Remembering the conference Drugarica Zena. Zensko Pitanje
Novi Pristup?/ Comrade Woman.The Womens Question: A New Approach? thirty years
after, (master teza, odbranjena 2008), str. 54-55, dostupna na http://igitur-archive.library.
uu.nl/student-theses/2008-1031-202100/UUindex.html
4 Ibid., str. 86.
11
[ arana Papi ]
12
[ Tekstovi 1977-2002 ]
13
[ arana Papi ]
14
[ Tekstovi 1977-2002 ]
7 Videti u ovoj knjizi Biva mukost i biva enskost bivih graana bive Jugoslavije.
8 arana Papi, Sociologija i feminizam Savremeni pokret i misao o osloboenju ena i njegov
uticaj na sociologiju, Istraivako-izdavaki centar SSO Srbije, Beograd, 1989.
9 Ibid., str. 7.
10 Ibid., str. 10.
15
[ arana Papi ]
16
[ Tekstovi 1977-2002 ]
17
[ arana Papi ]
18
[ Tekstovi 1977-2002 ]
19
[ arana Papi ]
26 Neboja Popov (prir.), Srpska strana rata, Beograd: Republika & Graanska itaonica
Zrenjanin, 1996; Obrad Savi, isti rat u Beogradski krug, br 1-2, 1995.
27 From State Socialism to State Nationalism: The Case of Serbia in Gender Perspective,
u What Can We Do For Ourselves, Belgrade: Center for Womens Studies, Research
and Communication, 1995. Videti u ovoj knjizi Od dravnog socijalizma do dravnog
nacionalizma: sluaj Srbije iz rodne perspektive.
20
[ Tekstovi 1977-2002 ]
21
[ arana Papi ]
22
[ Tekstovi 1977-2002 ]
23
[ arana Papi ]
24
[ Tekstovi 1977-2002 ]
25
[ arana Papi ]
26
[ Tekstovi 1977-2002 ]
27
[ arana Papi ]
[ Tekstovi 1977-2002 ]
29
Drutveni poloaj ene specifinosti i tekoe utemeljenja problema, ena, br. 3, 1977:
106-116.
31
[ arana Papi ]
U Dubrovniku je u okviru Interuniverzitetskog centra za postdiplomski studij odran seminar, prvi ove vrste, pod naslovom
Women Studies, od 1. do 17. decembra 1976. godine.Seminar je, kako
se to iz naslova vidi, bio posveen razmatranju problema poloaja
ene. Specifinosti i tekoe pri razjanjavanju ovog irokog i jo
nedovoljno utemeljenog problema mogu se nazreti ve u samom
naslovu, a i u raspoloenju koje je vladalo tokom ovog susreta.
Za razliku od ve ustaljenih kurseva u kojima postoji ona barem
poetna olakica u komunikaciji, jer je mogue naslov prevesti
na srpskohrvatski, i na druge jezike, uz uzajamno razumevanje i
uverenost da je posredi isto znaenje na ovom seminaru je bila
prisutna i takva, polazna potekoa. ta je to Women Studies? Kako
se smisao i irina znaenja tog naslova moe prevesti? Da li je to
samo prouavanje poloaja ene, ili je znaenje ire?
U raspoloenju na seminaru, u dijalozima, u ljudskim odnosima
koji su se razvijali, postalo je jasno da se ovaj naslov ne moe prevesti
ima li se u vidu samo teorijska strana problema. Teorijsko pristupanje
razmatranju poloaja ene, naslovna formulacija kojom se ovaj
problem postavlja u red ostalih, mirujuih naunih problema predstavljalo bi samo suavanje, neadekvatnu interpretaciju i ponovnu
frustraciju ene putem teorije. Ma koliko teorija bila kritina i
napredna analizirajui sloenost i nevidljivost oblika dominacije
nad enom, traei uzroke i puteve razreenja, ipak, uprkos toj
nameri, problem ene e (ukoliko ostane samo predmet teorijskog
uvida) deliti sudbinu svih teorijskih, naunih problema. Zadrae
32
[ Tekstovi 1977-2002 ]
33
[ arana Papi ]
34
[ Tekstovi 1977-2002 ]
35
[ arana Papi ]
36
[ Tekstovi 1977-2002 ]
37
[ arana Papi ]
38
[ Tekstovi 1977-2002 ]
39
[ arana Papi ]
40
[ Tekstovi 1977-2002 ]
41
[ arana Papi ]
42
[ Tekstovi 1977-2002 ]
43
[ arana Papi ]
44
[ Tekstovi 1977-2002 ]
45
[ arana Papi ]
46
[ Tekstovi 1977-2002 ]
47
[ arana Papi ]
48
[ Tekstovi 1977-2002 ]
49
[ arana Papi ]
50
51
[ arana Papi ]
52
[ Tekstovi 1977-2002 ]
53
[ arana Papi ]
1 Simone de Beauvoir, Memories of a Dutiful Daughter (Mmoires dune jeune fille ranchoses),
Penguin, 1968; All Said and Done (Tout compte faite), Penguin, 1974 (koliko mi je poznato
samo su prve dve knjige njene autobiografije prevedene na na jezik), The Prime of Life (La
Force de l'Age), Penguin, 1974, The Force of Circumstance(La Force de choses), Penguin 1974.
2 The Prime of Life, str. 8.
54
[ Tekstovi 1977-2002 ]
55
[ arana Papi ]
56
[ Tekstovi 1977-2002 ]
57
[ arana Papi ]
58
[ Tekstovi 1977-2002 ]
59
[ arana Papi ]
60
[ Tekstovi 1977-2002 ]
61
[ arana Papi ]
Kada, puna simpatije, tvrdi kako je Sartr platio dobru cenu Dobu
razuma, onda pritom ne primeuje da ne govori o tome koliko i ta
je ona tom istom dobu prinela kao svoju cenu. U trenutku Sartrove
ozbiljne depresije zbog monotonije njihovog budueg ivota, u kome
mu je skoro sve ve bilo trasirano i ostavljalo samo jednu avanturu
pisanje knjiga, Simon odbija da prihvati sve implikacije takvog
oseanja, odbija da deli njegovu anksioznost i racionalizacijom
pokuava da se udalji od tog razarajueg iskustva. Problem suavanja
vlastitih mogunosti u drutvenoj podeli rada ona sebi nikada nije
otvoreno postavila, smatrajui da je za nju profesija bila neto to je
ona izabrala, i da je karijera u koju se zaglibljavala Sartrova sloboda
za nju znaila osloboenje. Ovde se jasno moe uoiti istorijska razlika
u njihovom doivljavanju sopstvenih mogunosti i granica koje im
drutvo postavlja, jer Simon nije mogla tako lako da se otrgne arima
svoje tek osvojene slobode koja je drugim enama bila nedostupna od
svoje profesija. Zato i nije mogla u potpunosti da oseti sva ogranienja
koja je i njoj nametalo Doba razuma. Meutim, u samoposmatranju
joj izmie injenica da je skoro u isto vreme kada je Sartr proivljavao
krizu, odbijajui socijalni ritam koji se namee i suava njegovu
egzistenciju, i ona, takoe, imala problem koji samo na prvi pogled
izgleda drutveno autonoman nametao joj se problem starosti, oseala
je da njena radoznalost vie nema onih sveih i zaslepljujuih otkria.
Ono to je kod Sartra bio problem socijalnog ritma, kod Simon se
iskazuje u vidu suoavanja sa biolokim ritmom. Ostajui mnogo vie
u biolokom, kao odrednici svoje sudbine, Simon dalje jo vie suava
spektar svojih sumnji jednom klasinom enskom formulacijom,
tvrdei da je za nju samo Sartrovo postojanje opravdavalo svet27,
dok njemu, kako kae, nita nije moglo dati takvo jedno opravdanje,
ve je morao da se suoava sa svetom bez oslonca. I kod Simon de
Bovoar se dogodilo ono tradicionalno identifikovanje sveta sa svojim
mukarcem, koje je onda donosilo i onu nepomuenu sigurnost.
27 Ibid., str. 212.
62
[ Tekstovi 1977-2002 ]
63
[ arana Papi ]
64
[ Tekstovi 1977-2002 ]
65
[ arana Papi ]
66
Emancipacija u granicama
tradicionalne svijesti
67
[ arana Papi ]
68
[ Tekstovi 1977-2002 ]
69
[ arana Papi ]
svih podruja ivota, ovo nam podruje lako i brzo izmie, pa nam
se ini da tu i nema ta revolucionisati.
Na kraju, jo jedna opaska. Ne bih se sloila sa olako izreenom
tezom da se feminizam zalae za rat polova koju je Stipe uvar
izneo u svom uvodnom izlaganju. Mislim da je re o jednostranoj
interpretaciji koja zanemaruje da feminizam kao teorijski i praktini
pokuaj aktivnog doprinosa preobraaju poloaja ene nije
jedinstveni, homogeni skup stavova koji bi se mogao jednostavno
protumaiti i oceniti. Postoji neto to se kod feminizma preesto
zapostavlja a to je da on svojim velikim delom doprinosi razumevanju i rasvetljavanju drutvenog karaktera svih, esto zanemarenih,
aspekata enskog pitanja. Stoga, kada se govori o feminizmu,
potrebno je pristupiti sa malo vie sloenosti i uvaavajui prisutne
pravce i tendencije koji nisu nimalo identini, a naroito one
pokuaje unutar feminizma koji upravljaju panju upravo na one
oblasti koje su ostale teorijski nejasne u marksistikoj teoriji (ila
Roubotam/Sheila Rowbotham/). To je, izmeu ostalog, vrlo korisna
literatura koja u prvi plan istie razradu onoga to je skoro celokupna
dosadanja socijalna misao dobrano zanemarivala problem
drutvenog odnosa polova. Ona razara predrasude i to je, mislim,
ono to ljude navodi da je jednostrano i olako odbacuju.
70
[ Tekstovi 1977-2002 ]
K antropologiji ene
Sa Lidijom Sklevicky, K antropologiji ene, Revija za sociologiju, br. 1/2, 1980: 9-46.
73
[ arana Papi ]
74
[ Tekstovi 1977-2002 ]
75
[ arana Papi ]
76
[ Tekstovi 1977-2002 ]
Postupno razobliavanje predodbe o antropologiji kao nepristrasnoj i nezavisnoj znanstvenoj disciplini i kritika njenog kolonijalnog saveznitva dovela je do spoznaje da znanstvena djelatnost,
eli li djelovati u skladu s istinskim potrebama i interesima ljudi
koje prouava, a ne samo promicati osobne i profesionalne interese
discipline i njenih poslenika, nuno mora postati eksplicitno aktivistika i angairana disciplina koja e doprinijeti radikalnoj preobrazbi drutva.
Meutim, kritika antropoloke paradigme i njenog podravanja
nejednakosti izmeu razvijenih i nerazvijenih ne ostaje samo na
tim opim, nacionalnim relacijama. Ve u jeku najeih rasprava
o granicama antropolokog pristupa javlja se svijest o tome da tradicija prouavanja nekih drutvenih grupa (obino marginalnih,
kao to su ene, omladina, tamnoputi, manjine) u industrijskim
zemljama i u zemljama u razvoju (donedavna privilegiranom terenu
antropolokih istraivanja), sadri sve elemente kolonijalistikog
pristupa. Specifina problematizacija statusa ene i njene djelatnosti
u okviru antropologije, izlazak iz posebne vrste nevidljivosti ene u
znanosti, pa i u antropologiji, dobila je svoj najjai poticaj s pokretima
za osloboenje ene koji su pristupili pomnom preispitivanju i
raskrinkavanju tradicionalnih predodbi o eni i njenom poloaju,
odnosu spolova, njihovoj podjeli rada i karakteru enskosti i
mukosti u pojedinim drutvima. Taj je pokret, koji u akademskom
svijetu doivljava svoj puni procvat poetkom sedamdesetih
godina, senzibilizirao znanstvenike (prije svega ene) da na novi,
dekolonizirani nain pristupe prouavanju ena kao marginalne
drutvene grupe, koja ini polovicu ovjeanstva. Kritika neadekvatnog pristupa eni u okviru antropologije zapravo je dio ire kritike
postojeeg seksizma u znanostima, kako prirodnim tako i drutvenim,
koji oznaava, prepoznaje, smatra valjanima, interpretira interese i
77
[ arana Papi ]
78
[ Tekstovi 1977-2002 ]
79
[ arana Papi ]
80
[ Tekstovi 1977-2002 ]
81
[ arana Papi ]
82
[ Tekstovi 1977-2002 ]
83
[ arana Papi ]
84
[ Tekstovi 1977-2002 ]
Engelsovu postavku da ugnjetavanje enskog spola u monogamnom obliku braka nastaje paralelno s nastankom privatne
svojine i klasnih suprotnosti podvrgava kritici En Lejn /Anne Lane/,8
smatrajui da teza o organskoj povezanosti potlaenosti s klasnom
eksploatacijom, da bi bila odriva, nuno zahtijeva i dokazanu
tvrdnju da su ene u pretklasnim drutvima bile jednake. Ona,
naprotiv, smatra da Engels ak ni svojim primjerima jednakosti ene
nije uspio argumentirati svoju tvrdnju, jer oni zapravo impliciraju
njen nejednak status i nedovoljnu mo i time i sami opovrgavaju
Engelsovu predodbu o njenom nedvosmisleno slobodnom i
asnom poloaju.
Sklonou prema olakim i neproturjenim generalizacijama
Engels, po miljenju En Lejn, nije uspio razrijeiti fundamentalno
pitanje vezu podreenosti ene i eksploatatorskih klasnih odnosa.
Njegova odredba podjele rada po spolu kao prirodne i najranije
diferencijacije u drutvu ostaje zapravo analitiki nepovezana
i neintegrirana u kasniju sloenu i raznovrsnu podjelu rada i
nastanak klasa jer je izuzev tvrdnje o njenom temeljnom znaaju,
fundamentalnoj podjeli rada izmeu mukaraca i ena posveena
minimalna panja.9 tovie, Engels je spolnu diferencijaciju smatrao
sasvim neproblematinom i u njoj je vidio tek puki rad prirode
a ne i mogue elemente dominacije. Po njemu, spolne uloge su u
primitivnim drutvima bile razliito podijeljene ali su u biti bile
ravnopravne ne uoavajui ve na tom stupnju subordinaciju ene,
njeno nesudjelovanje u javnim i svetim ritualima i u distribuciji
moi. Osim toga, u tom Engelsovom radu esto se brkaju dva
nepomirljiva nivoa razmatranja. Stroga historijska analiza koja tei
objektivnom uvidu u prolo stanje mijea se s njoj neprimjerenim
8 Ann J. Lane. Woman in Society: A Critique of Engels, u Berenice A. Caroll (ed.), Liberating
Womens History, Urbana, Chicago, London: University of Illinois Press, 1976.
9 Ibid., str. 21.
85
[ arana Papi ]
sentimentalizmom i proiciranjem puritanske predodbe o seksualnosti na, recimo, fazu prelaska na sindijazmiki brak kada su ene
utoliko (...) morale usrdnije eljeti kao neko spasenje, pravo na
ednost, na privremen ili trajan brak samo s jednim mukarcem10
(podvukla . P.).
Iako se na Engelsovim zakljucima i argumentima moe,
naravno, prigovoriti da pate od antropoloke kratkovidnosti, vrijednost njegovog djela, istie se, lei u pionirstvu njegovog pokuaja
da odgovori na bitna pitanja drutvenog poloaja ene (koja su
marksisti kasnije skoro zaboravili) kakav je utjecaj imala pojava
vika vrijednosti na odnos spolova i zato su ene nakon iskljuenja iz
proizvodnog procesa ostale u ranjivijem drutvenom, ekonomskom
i seksualnom poloaju, imajui iskljuiv zadatak reprodukcije u
ogranienom drutveno i kulturno manje vrijednom privatnom
domenu?
Klod Levi-Stros, jedan od najutjecajnijih antropologa dananjice
svojom dijadom priroda-kultura tei da prodre do ishodita ljudske
drutvenosti pa tako u kulturne uvjetovanosti spolnih uloga, oblika
porodice i korijena podjele rada. ena je tu shvaena kao jedan od
temeljnih medijatora ustanovljavanja prvih drutvenih odnosa.
Struktura srodstva je za Levi-Strosa osnovni kulturni prostor gdje
mukarac i ena nalaze svoje mjesto, dunosti i uloge. Srodstvo je,
takoer, sistem komunikacije gdje se proizvode znaenja i oznaava
svaka kategorija u sistemu. U njegovoj interpretaciji srodstva,
ena ima razliitu ulogu ulogu znaka koji se razmjenjuje u
sistemu egzogamije. Za njega je princip razmjene ena (zajedno
sa zabranom incesta) prvobitni oblik ili struktura koja nastanak
drutvenosti (egzogamiju) ini moguim. Pravila srodstva jesu
10 Fridrih Engels, Poreklo porodice, privatne svojine i drave, u K. MarksF. Engels, Izabrana
dela, tom II. Beograd: Kultura, 1950, str. 206.
86
[ Tekstovi 1977-2002 ]
87
[ arana Papi ]
88
[ Tekstovi 1977-2002 ]
89
[ arana Papi ]
[ Tekstovi 1977-2002 ]
91
[ arana Papi ]
19 S. Ardener, Sexual Insult and Female Militancy, u S. Ardener (ed.), Perceiving Women,
London: J. M. Dent & Sons Ltd., 1977; C. F. Hofer, Madam Yoko: Ruler of the Kpa Mende
Confederacy, u Woman, Culture and Society, str. 173188; C. Ifeka-Moller, Female Militancy
and Colonial Revolt: The Womens War of 1929, Eastern Nigeria, u Perceiving Women, str.
127158.
20 M. Z. Rozaldo, Women, Culture and Society: A Theoretical Overview, u Women, Culture
and Society, str. 3541.
92
[ Tekstovi 1977-2002 ]
93
[ arana Papi ]
94
[ Tekstovi 1977-2002 ]
linost
vlast (authority)
95
[ arana Papi ]
c)
d)
e)
f)
96
[ Tekstovi 1977-2002 ]
97
[ arana Papi ]
98
[ Tekstovi 1977-2002 ]
Zakljuak
Prezentacija nekih osnovnih tema i stavova iz sve obimnije
literature antropologije ene tek je uvod u ozbiljnije rasprave u ovoj
tematici u nas. Otvaranje novih horizonata koje nudi antropologija
ene, znai u stvari otkrivanje onog nijemog i korigiranje
jednog iskljuivog naina interpretacije koji je dominirao tokom
itave historije razvoja antropoloke znanosti. Podjela po spolu i
pripisivanje biolokih uvjetovanosti u odnosu spolova nije uostalom
samo obiljeje antropoloke znanosti, ve je prisutno i u ostalim
disciplinama drutvenih znanosti. Rije je, da parafraziramo Kristin
Delfi /Christine Delphy/, ne toliko o nepriznavanju uzroka spolne
podjele, koliko o neproblematiziranju ovog problema. (...) Teorija je
prema tom problemu indiferentna zato to spolnu podjelu uzima kao
zadanu, uvia je, integrira je i na njoj se temelji.24 Bez obzira na neke
prisutne jednostranosti pojednostavljivanja, znaajno je istaknuti
da antropologija ene otkriva jedno novo, dosad neistraeno polje
analize i usmjerava se na razaranje jednog oigledno ideologiziranog
poretka. U ovom smo pokuaju prikaza raznovrsnih struja miljenja
o problematici antropologije ene nastojale dati elemente za uvid u
cjelinu pokuaja koji obiljeavaju nae doba i sastavni su dio opih
napora koji tee redefiniranju ljudske historije i otvaranju novih
obrisa ljudske jednakosti.
24 Christine Delphy, A Materialist Feminism is Possible, Feminist Review, No. 2, 1979, str.
87.
99
[ arana Papi ]
100
Socijalizam i tradicionalno
stanovite
o odnosu polova
(teze)
Socijalizam i tradicionalno stanovite o odnosu polova, Marksistika misao, br. 4, 1981: 29-32.
101
[ arana Papi ]
102
[ Tekstovi 1977-2002 ]
103
[ arana Papi ]
104
[ Tekstovi 1977-2002 ]
105
[ arana Papi ]
106
Pol i rod kategorije socijalne organizacije polnosti, Revija za sociologiju, br. 3/4, 1984:
327-331.
107
[ arana Papi ]
108
[ Tekstovi 1977-2002 ]
109
[ arana Papi ]
4 Ernestine Friedl, Women and Men: An Anthropologist's View, New York: Holt, Rinehart &
Winston, 1975, str. 4.
5 Vera St. Erlich, op. cit., str. 198.
110
[ Tekstovi 1977-2002 ]
111
[ arana Papi ]
9
10
11
12
13
Vera St. Erlich, Jugoslavenska porodica u transformaciji, Zagreb: Liber, 1971, str. 206.
Vera St. Erlich, U drutvu s ovjekom, str. 154.
Vera St. Erlich, Jugoslavenska porodica u transformaciji, str. 76.
Vera St. Erlich, U drutvu s ovjekom, str. 268.
Vera St. Erlich, Ibid., str. 275.
112
Seksizam kao instrument u analizi ideologije polnih uloga, Kultura, br. 80/81, 1988: 40-58.
113
[ arana Papi ]
114
[ Tekstovi 1977-2002 ]
115
[ arana Papi ]
116
[ Tekstovi 1977-2002 ]
117
[ arana Papi ]
118
[ Tekstovi 1977-2002 ]
119
[ arana Papi ]
Ibid., str. 58
Ibid., str. 64.
Ibid., str. 64.
bid., str. 63.
120
[ Tekstovi 1977-2002 ]
tvrdi da mitologizacija, dakle najprije prekriva, a zatim obre porijeklo muke dimenzije u ovjeku. Taj spol postaje proizvod ovjeka,
tj. radnih i kulturnih okolnosti, a ne obrnuto.16
Koreni ove mitoloke operacije su, naravno, jo uvek prisutni u
sociologiji jer je u njoj mukarac opti pojam, a ena nevidljivo bie, tek
komentar ili fusnota toj optosti u kojoj su konvencionalne vrednosti
prema mukarcu duboko ukorenjene u samim osnovama sociologije.
Primeri seksizma u sociologiji
Osim ovih naelnih stavova mnoge autorke (i autori) konkretno
su ispitivali pojedina socioloka podruja i u njima nalazili elemente
seksizma. Za potrebe ovoga rada pozabaviemo se primerima
seksizma u dvema vanim sociolokim oblastima: u teoriji socijalne
stratifikacije i u sociologiji rada.
U teoriji socijalne stratifikacije i njenoj primeni u istraivanju
postoji, smatra En Oukli, izvestan broj pretpostavki o ulozi ena
koje slue tome da njihova nevidljivost bude zagarantovana.17 Ovaj
skup meusobno povezanih pretpostavki odnosi se na proces i
kriterije klasne pripadnosti ... po kojima je:
1. porodica jedinica stratifikacije,
2. drutveni poloaj porodice odreen statusom mukarca u
njoj,
3. samo u retkim prilikama drutveni poloaj ene nije
determinisan poloajem mukarca s kojim je u vezi putem
braka ili porodinim poreklom.18
16 Vjeran Katunari, op. cit., str. 6.
17 Ann Oakley, op. cit., str. 8
18 Ibid., str. 9
121
[ arana Papi ]
122
[ Tekstovi 1977-2002 ]
123
[ arana Papi ]
25 Ibid.,str. 35.
26 Ibid.,str. 37.
27 Ibid.,str.37.
124
[ Tekstovi 1977-2002 ]
125
[ arana Papi ]
126
[ Tekstovi 1977-2002 ]
127
[ arana Papi ]
128
[ Tekstovi 1977-2002 ]
129
[ arana Papi ]
130
[ Tekstovi 1977-2002 ]
131
[ arana Papi ]
132
[ Tekstovi 1977-2002 ]
133
[ arana Papi ]
134
[ Tekstovi 1977-2002 ]
135
[ arana Papi ]
136
[ Tekstovi 1977-2002 ]
137
[ arana Papi ]
138
[ Tekstovi 1977-2002 ]
masovnim medijima
Dvostruka prisutnost ena snaga i slabost ena u masovnim medijima, Gledita, br. 1-2,
1990: 143-147.
141
[ arana Papi ]
142
[ Tekstovi 1977-2002 ]
143
[ arana Papi ]
144
[ Tekstovi 1977-2002 ]
nije pasivna, slaba, niti je objekat). Iza sve ipke, raskonog donjeg
vea i seksualnog poziva slabe ene, zapravo vidimo aktivno ensko
telo, sa neprilinim miiima i samosvojnom energijom koja se ne
podreuje fetiima kojima se koristi, ve (uprkos tome) pokazuje
zavidnu snagu kako u svojom kretnjama tako i u samostalnom
voenju vlastite karijere.
3. Lepa Brena je najznaajnija predstavnica specifinog
jugoslovenskog fenomena enske zvezde tzv. novokomponovane
muzike u kojoj se mea tradicionalni/modifikovani narodni melos s
uticajima moderne pop-muzike i imidom savremene, urbanizovane
enstvenosti. Lepa Brena se, takoe, poigrava s dvostrukom enskom
prisutnou ona je meu prvima poela da koristi sve atribute
enske seksualnosti i sve slojeve klasine enske izazovnosti kao
svoj vizuelni projekat, ali u svemu drugome ona se zapravo ponaa
i dela kao nezavisna osoba, slobodna u izraavanju svojih politikih,
profesionalnih i linih stavova. Posebno znaajna strana fenomena
kraljica novokomponovane muzike jeste injenica da su one
(za raziliku od veine ena u Jugoslaviji) slobodni preduzimai,
finansijski nezavisne ili ak bogate, s ekipom ljudi (veinom mukaraca)
koji se brinu da one uveaju svoju popularnost i finansijsku dobit. U
ovom smislu re je o postignutoj enskoj ekonomskoj nezavisnosti
u kojoj se prepliu simboli tradicionalne enstvenosti i stvarne
enske prodornosti i snage opstajanja u biznisu. Lepa Brena sasvim
namerno zadrava i podgreva kult enstvenosti u stereotipnom
obliku seksipilne plavue, ali zapravo svoj erotizam skree s puta
samosvesnim humorom, ne postajui pri tome njegova rtva. Njenu
stilizaciju imida Milena Dragievi-ei1 oznaava i kao ludiku
parodiju, parafrazirajui ila Lipoveckog /Giles Lipovetski/, koji ovaj
izraz koristi u analizi mode u postmodernom drutvu.
1 Milena Dragievi-ei, Nokomponovana narodna muzika u postmodernom kontekstu;
Lepa Brena kao prethodno stvoreni model, Quorum, br. 3 (26) Zagreb, 1989.
145
[ arana Papi ]
146
[ Tekstovi 1977-2002 ]
147
[ arana Papi ]
148
149
[ arana Papi ]
150
[ Tekstovi 1977-2002 ]
151
[ arana Papi ]
152
[ Tekstovi 1977-2002 ]
153
[ arana Papi ]
154
[ Tekstovi 1977-2002 ]
155
[ arana Papi ]
156
[ Tekstovi 1977-2002 ]
157
[ arana Papi ]
158
[ Tekstovi 1977-2002 ]
telesnih tehnika kojima se iznutra vrlo suptilno odrava i reprodukuje postojei drutveni poredak. U tom smislu, na primer, ona
nije skoro uopte problematizovala postojanje razliitog, najee
opozicijski postavljenog, a kulturno jasno konstruisanog mukog
i enskog telesnog izraavanja polnosti, ispoljenog u razliitim
kulturnim obrascima mukosti/muevnosti, odnosno enskosti/
enstvenosti. Odsustvo tela u sociologiji je posebno velik nedostatak
u analizi savremenih postindustrijskih drutava masovne kulture
u kojima se ne moe zaobii, a kamoli zanemariti, preovlaujua
sveprisutnost tela i telesnosti u masovnoj, popularnoj kulturi, kao i
u novim stilovima ivota u kojima opsednutost telom i njegovim
ulepavanjem, usavravanjem i doslovnim oblikovanjem nije samo
znak otuenosti oveka od prirode, pa i od svog tela, ve je izraz
jedne vanije, ali za sociologiju nevidljive tendencije, to jest svesti
ljudi da je telo integralni, sastavni deo totaliteta naeg postojanja,
izuzetno osetljivo i fleksibilno ogledalo due naeg istorijskog,
drutvenog, kulturnog, javnog, privatnog, somatskog prostora.
Drutvena teorija je i dalje bestelesna u shvatanju svog predmeta i tema koje mu pripadaju, i pored izvesnih specijalizovanih ali
fragmentiranih disciplina u kojima se telo ne moe zaobii (kao to
je sociologija sporta, na primer). Ona se i dalje prevashodno bavi
duom, to jest drutvom kao nadtelesnom kategorijom. Time je
sebe ograniila na dihotomiju izmeu tela i due i tako jo uvek
predstavlja dosta ilav ostatak hrianskog naslea.
Tarnerova kritika odsustva tela u sociologiji i njegov pokuaj da
razvije autentinu sociologiju tela predstavlja znaajan doprinos
razumevanju i afirmaciji tela i telesnosti, kao bitnih svojstava drutvenosti i istorinosti. Meutim, ni njegov pokuaj nije bez izvesnih
unutranjih protivurenosti, koje su, naravno, razumljive za svaki
poetni poduhvat, ali ih ne treba blagonaklono zaobii upravo zbog
159
[ arana Papi ]
160
[ Tekstovi 1977-2002 ]
161
[ arana Papi ]
162
[ Tekstovi 1977-2002 ]
163
[ arana Papi ]
164
[ Tekstovi 1977-2002 ]
165
[ arana Papi ]
166
[ Tekstovi 1977-2002 ]
167
[ arana Papi ]
168
[ Tekstovi 1977-2002 ]
169
[ arana Papi ]
170
[ Tekstovi 1977-2002 ]
171
[ arana Papi ]
172
[ Tekstovi 1977-2002 ]
173
[ arana Papi ]
174
[ Tekstovi 1977-2002 ]
175
[ arana Papi ]
LITERATURA
Berthelot, M., et al. (1985), Les Sociologies et le Corps, Current
Sociology, Vol. 33, No. 2.
Feher, M., et al., (eds.) (1989),Introduction, Fragments for a History of the
Human Body, Vol. I, II i III, ZONE, New York: Urzone Inc.
Fraser, Nancy & Linda J. Nicholson (1990), Social Criticism without
Philosophy: An Encounter between Feminism and Postmodernism, u
Nicholson, Linda J., (ed.), Feminism/Postmodernism, London and New
York: Routledge.
Gilmore, David (1990), Manhood in the Making, New Haven & London:
Yale University Press.
Goldstein, Laurence (1990 & 1991), Introduction, u Goldstein. L., (ed.),
The Female Body, Michigan Quarterly Review, Vol. XXIX, No 4, & Vol.
XXX, No. 1.
Horigan Stephen (1988), Nature and Culture in Western Discourses,
London and New York: Routledge.
176
[ Tekstovi 1977-2002 ]
177
Biva mukost i enskost bivih graana bive Jugoslavije, Socioloki pregled, br. 1-4, 1992:
79-88. Ovaj tekst preveden je na francuski (Ex-citoyennes dans le ex-Yugoslavie) i engleski
jezik (Women as Ex-Citizens in Ex-Yugoslavia).
179
[ arana Papi ]
180
[ Tekstovi 1977-2002 ]
181
[ arana Papi ]
182
[ Tekstovi 1977-2002 ]
183
[ arana Papi ]
184
[ Tekstovi 1977-2002 ]
185
[ arana Papi ]
186
[ Tekstovi 1977-2002 ]
187
[ arana Papi ]
188
[ Tekstovi 1977-2002 ]
189
[ arana Papi ]
190
[ Tekstovi 1977-2002 ]
191
[ arana Papi ]
192
[ Tekstovi 1977-2002 ]
193
Mogunost socijalistikog
feminizma u Istonoj Evropi
odine 1991, Evropski forum socijalistikih feministkinja organizuje skup na temu graanskog statusa
(Citizenship). Prilog arane Papi knjizi koja je proizvod
susreta na kojem se raspravljalo o tome ta znai biti ena
i dravljanka/graanka, bio je dvostruk. Ona je autorka
izvetaja o Jugoslaviji (jednoj od 16 predstavljenih zemalja),
koja je tada ve uveliko drava pod znakom pitanja. Sam tekst
The Possibility of Socialist Feminism in Eastern Europe,
sa svoje strane, predstavlja odraz rasprave o odnosu levice i
feminizma. U njemu se preispituju znaenja realsocijalizma,
koji arana Papi smeta izmeu totalitarizma i retrogradnog
nacionalistikog pluralizma, to e posebno razvijati u kasnijim
tekstovima o raznim mutacijama koje je (nekada zajednika)
drava doivela. Preispituju se, meutim, i znaenja feminizma
kao mogunosti u zemlji u kojoj su slobode date, a ne osvojene.
Iako ova teza danas ne izgleda samorazumljivo, ona je za
aranu Papi imala veliku eksplanatornu vrednost, budui
da joj je koristila kao validno objanjenje kako su se ene iz
ravnopravnih graanki s raspadom Jugoslavije pretvarale u
neme rtve novih poredaka. Konano, ovaj tekst je osobito
vaan i zanimljiv danas, jer se zalae za formiranje specifino
istone verzije feminizma koja odgovara vlastitom kontekstu
i nedavnoj istoriji, i koja e, u spoju sa zapadnim feminizmom,
moi da oplemeni zajedniku borbu.
The Possibility of Socialist Feminism in Eastern Europe, u A. Ward, J. Gregory i N. YuvalDavis (eds.), Women and Citizenship in Europe. Borders, Rights and Duties, Oakhill: Trentham
Books and EFSF, 1992, pp. 101-103.
195
[ arana Papi ]
Ovaj naslov pred nas odmah postavlja dva problema ili dva pitanja.
Socijalizam i feminizam su, iz razliitih razloga, na Istoku (sada
bivem Istoku) problematini koncepti i projekti. Pozabavimo se
prvo socijalizmom. Socijalizam je na Istoku gotovo u potpunosti
izgubio kredibilitet drutvenog projekta koji se bori za pravedno
drutvo. U Istonoj i Centralnoj Evropi je, kao posledica nesrenog
iskustva socijalizma kao totalitarizma, sada prisutan zaokret ka
jo jednom ekstremu: konceptu demokratije koji je konzervativan,
tradicionalan, nacionalistiki i pojednostavljen. Zemlje Istone
Evrope prolaze kroz bolan (a kao to se na primeru Jugoslavije
pokazuje, opasan) proces oslobaanja mnogobrojnih aspekata
koji su bili potisnuti tokom pet decenija socijalizma. Ti potisnuti
aspekti su kompleksni i esto se manifestuju kako u normalnim
tako i u ekstremnim formama: kao nacionalizam/agresivni
nacionalizam, religija/fundamentalizam, liberalizam/anti-komunizam, demokratija/antisocijalizam. Dominantne totalitarne prakse
su do te mere zloupotrebljavale re socijalizam da trenutno ne
vidim prostor da se u bivim socijalistikim zemljama razmilja o
socijalistikim opcijama. Te zemlje sada prolaze kroz deju fazu
demokratije gde se demokratija shvata, pre svega, kao neto to je
u suprotnosti sa socijalizmom. Zbog toga mislim da bismo morali
da priekamo nekoliko godina (nadam se ne i nekoliko decenija) da
bismo posvedoili rehabilitaciji socijalistikih ideja na Istoku.
Zatim, feminizam. Tokom pedeset godina socijalizma, ene su
bile uutkane time to su dobile prava na rad, obrazovanje, razvod
i abortus. To ih je uvuklo u zamku socijalistike ideologije u okviru
koje se tvrdilo da je pronaeno konano reenje takozvanog
enskog pitanja. Meutim, ovo ih nije stvarno oslobodilo
dominatne patrijarhalne strukture na kojoj se temeljila sama
socijalistika ideologija. Socijalistiki patrijarhat je uvrstio svoju
stabilnost kao rezultat kombinacije zakonskih prava i propagande
196
[ Tekstovi 1977-2002 ]
197
[ arana Papi ]
198
[ Tekstovi 1977-2002 ]
199
[ Tekstovi 1977-2002 ]
203
[ arana Papi ]
Pojam patrijarhata je od sutinskog znaaja za savremenu feministiku teoriju (i praksu). Njegov znaaj nije samo u tome to je do sada
bio zanemareni, isputeni (a fundamentalni) element skoro svakog
oblika drutvenog ustrojstva. On je, pre svega, onaj osnovni, polazni
(i povratni) pojam, neophodan savremenom feminizmu kako bi se
izrazio totalitet tlaiteljskih i eksploatatorskih odnosa koji pogaa
ene (Humm, 1989: 159). Ovaj pojam se u savremenom feminizmu
najee (univerzalistiki) tumai kao sistem mukog autoriteta
koji tlai ene preko svojih drutvenih, politikih i ekonomskih
204
[ Tekstovi 1977-2002 ]
institucija. U svakom od istorijskih oblika koje patrijarhat preuzima, bio on feudalni, kapitalistiki ili socijalistiki, sistem polrod1 deluje istovremeno sa sistemom ekonomske diskriminacije.
Mo patrijarhata proistie iz toga to su mukarcima dostupnija
(i olakano im je raspolaganje) sredstva i preimustva strukture
autoriteta unutar i izvan doma (Humm, 1989: 159, podvukla . P.).
U svom izvornom i ogranienijem smislu, pojam patrijarhata
se odnosi na tip drutvenog sistema u kojem dominira princip
oinskog prava i iskljuiva kontrola starijih mukaraca unutar grupe
nad privatnim i javnim (politikim) domenom. Ovaj tip sistema
karakterie dominacija mukaraca nad enama, srodstvo po mukoj
liniji kao osnov prenoenja svojine, autoriteta, moi i privilegija meu
mukim srodnicima. Najizraeniji oblik patrijarhalnog drutva bio
je u starom Rimu. ene su, kao i robovi, bile deo imanja/poseda,
sasvim podreene osnovnom autoritetu, pater familiasu, koji je nad
enom i decom imao pravo ivota i smrti.
1 Sistem pol-rod (sex-gender system) skovala je 1975. godine amerika antropolokinja Gejl /
Gayle/ Rubin, traei objanjenje onih drutvenih procesa u kojima ene u razliitim drutvima
poprimaju slian, podreeni rodni (gender) identitet. Ona daje preliminarnu definiciju sistema
pol-rod kao sklop aranmana kojim jedno drutvo pretvara bioloku polnost u proizvode
ljudske delatnosti, u kojem se ove preobraene polne potrebe zadovoljavaju (Rubin, 1983:93).
Distinkcija izmeu pojma pol (sex), kao bioloki determinisanih karakteristika polova, i
pojma rod (gender), kao drutvenog procesa konstituisanja najee asimetrinih, ali uvek
kulturno specifinih osobina, uloga i odvojenih svetova (i sudbina) mukog i enskog pola,
ima svoj znaaj kao feministika inovacija od opteg teorijskog znaaja. Pojam rod
(gender), dakle, ne moe se vie posmatrati, a ni tretirati kao usko feministiki pojam,
ve kao metafeministika kategorija koja ukazuje na polnost kao jednu od fundamentalnih
odrednica ljudske istorinosti i drutvenosti teorijska inovacija relevantna za itav korpus
socijalne misli.
Ova distinkcija izmeu pola i roda se u drugim jezicima, pa i u naem, ne moe bukvalno
prevoditi. U naem jeziku postoji posebna terminoloka tekoa. Pojam rod isuvie je
optereen drugim znaenjima tako da je skoro neprobojan za ovo novo znaenje pola kao
kulturnog proizvoda. Stoga, i pored znatnih ogranienja, pojam gender bie ovde prevoen
pojmom pol, jer je u ovom kontekstu drutveni, a ne bioloki karakter ljudske polnosti
dovoljno jasan i precizan.
205
[ arana Papi ]
206
[ Tekstovi 1977-2002 ]
207
[ arana Papi ]
208
[ Tekstovi 1977-2002 ]
209
[ arana Papi ]
210
[ Tekstovi 1977-2002 ]
211
[ arana Papi ]
212
[ Tekstovi 1977-2002 ]
213
[ arana Papi ]
214
[ Tekstovi 1977-2002 ]
215
[ arana Papi ]
nog) odnosa, ve pre svega sama razlika forme (pa ak i one izvrnute
u vidu najgrublje dominacije i subordinacije) suprotstavljenosti i
komplementarnosti dva pola koji tvore jedan ljudski rod. Ta razlika
je u razliitim periodima i kulturnim kontekstima dobijala svoju
specifinu istorijsku i kulturnu formu, svoj senzibilitet, svoju auru,
svoj miris i ukus.
2. Takoe, neophodno je problematizovati i prevazii svojevrstan feministiki dogmatizam po kojem se drutveni odnos
nejednakosti meu polovima bezupitno tumaio kao iskljuivi
odnos dominacije i subordinacije, ne otkrivajui niti razlikujui
nijanse i specifian, varijabilni istorijski raspored snaga u tom
odnosu. U tome lei i sva manjkavost univerzalistikih tendencija u
feministikim objanjenjima. Istorijski ogranien tip tradicionalnog
patrijarhalnog ustrojstva meu polovima, u kojem mukarac
raspolae ivotom i smru ene, promovie se u univerzalan odnos,
vaei za sva biva i sadanja drutva. Jo problematinije, ovakve
argumentacije i tumaenja smatraju se prikladnim i prevodivim
instrumentima, tumaenja starijih, primitivnih, zapadnom duhu
dalekih drutava i civilizacija. U svemu tome zapostavlja se, ili ak u
potpunosti negira, istorijski i kulturni kontekst, drutveno polje sila u
kojem se konstituie i formira ovaj odnos i u kojem ak i one forme
koje se naizgled ine identinim Zapadnom modelu dominacije/
subordinacije zapravo nisu takve, jer imaju drugaije kontekstualno
znaenje u simbolikom poretku svog drutva ili zajednice.
Evropocentriki univerzalizam u feministikoj teoriji poiva na
ishitrenoj premisi i predubeenju zasnovanom na zapadnjakom,
i to jo pojednostavljenom, asimetrinom dualizmu polova. Kao
ni pojam ene, tako ni pojmovi dominacije i subordinacije nisu
jednoznane, aistorijske, od kulture nezavisne i homogene kategorije
sa nepromenljivom sutinom. Iako duboko nepravedan, odnos
216
[ Tekstovi 1977-2002 ]
217
[ arana Papi ]
Osnovni nedostatak svakog traganja za jednouzronim objanjenjem polne neravnopravnosti je to to zapostavlja istorijske
specifinosti drutvenih oblika i raznovrsnost odnosa meu
polovima, njihovu razliitu teinu, odnosno (manju ili veu)
rigoroznost dominacije. Takoe, ovakvoj sklonosti ka neproblematizovanom i jednosmernom tumaenju muke dominacije
nad enama izmie neto jo vanije, a to je neizbena dinamika
i meuodnos podreujueg i podreenog, u kojem se razvijaju
specifine strategije kako monih tako i onih slabijih. U tom
meuodnosu ima mnogo izvrnute komplementarnosti, jer je ak
i u najpatrijarhalnijim drutvima, u sistemu apsolutne dominacije
mukaraca, bilo neosporno zatieno (ma koliko podreeno) mesto
ena, potovanje i jasna svest o njihovom vitalnom znaaju za
drutveni poredak i njegov opstanak.
Razliiti, tvri ili meki, oblici patrijarhata ukazuju na bitnu
antropoloku injenicu da su mogue razliite varijante i
meuodnosi meu polovima. U razliitim ljudskim drutvima se,
uvek na specifian nain, shvatao i kulturom konstruisao odnos meu
polovima, te se tako realizovao sistem polne komplementarnosti, u
kojem je odnos polnih svetova mogao biti (manje ili vie) blizak
ili udaljen, skladan ili suprotstavljen, ravnopravan ili tlaiteljski.
U skoro svim dosadanjim tumaenjima odnosa meu polovima,
zbog jednostrane i dualistike optike, zanemarena je upravo ova
univerzalna karakteristika ljudske drutvenosti, komplementarnost
meu polovima. Antropoloki primeri drutava u kojima postoji
(ili je postojao) visok stepen enske autonomnosti i slobode,
kao i savremene tendencije (pod uticajem feminizma, ali i novih
drutvenih, istorijskih, kulturnih okolnosti), jasno ukazuju na to da
odnos meu polovima ne mora biti iskljuivo odnos dominacije,
kakav je do sada najee bio. Savremena drutva meavina su svih
ovih procesa, ali se patrijarhalno ustrojstvo, naalost, najee u tim
218
[ Tekstovi 1977-2002 ]
219
[ arana Papi ]
220
[ Tekstovi 1977-2002 ]
221
[ arana Papi ]
belu sliku, prema kojoj bi jedan pol (muki) bio iskljuivi tiranin iz
zadovoljstva, a drugi (enski) pol teknevina i nemona rtva, bez
imalo prostora za disanje. U tom smislu, uvoenje polnosti u sistem
dominacije i subordinacije otklanja jednu, ak i doskoranjim
feministikim strujanjima, neprozirnu iluziju kako je potlaenost
kao takva gnezdo vrline, autentinosti, nevinosti, dobrote i svih
ostalih iskljuivo pozitivnih ljudskih potencijala, dok je dominacija,
opet, kao takva, samo bunar zla, surovosti, neovenosti i svekolike
zloudnosti ljudske prirode.
Svaki od ova dva pola, u svojoj strukturom predestiniranoj
sudbini, ima svoju tamnu i svetlu stranu, bez obzira na to koliko
se raspored ljudskosti unutar dominacije i subordinacije inio
oiglednom, jednolikom u oprenosti, statinom i univerzalnom
pojavom. Stoga je tek kada se ukljui polnost kao integralna drutvena
dimenzija mogue zaviriti s onu stranu ove otro suprotstavljene i
crno-belo rasporeene podele ljudskih osobina. Razlog je oigledan:
kada je re o polnoj dominaciji i subordinaciji, nije vie mogue
jedan pol (muki) svesti na zlog tiranina, a drugi (enski) na nevinu
i nemonu rtvu koja nita ne poznaje osim patnje. To je nemogue
iz jednostavnog razloga to se jedna polovina ljudskosti, bez obzira
na njen drutveni poloaj, ne moe tako olako okarakterisati kao
iskljuivo zla, a druga kao sutastveno dobra. Ljudsko bie nije
samo ensko i muko, ve je takoe, istovremeno ili povremeno i
zlo i dobro. Ni zlo a ni dobro ne pripadaju iskljuivo jednoj strani.
Dominacija mukarca nad enom nije samo uitak u moi, bez
obzira na to koliko nam se to svojom pojavnou nametalo, ve je,
takoe, i drutveno stanje stvari u kojem je mukarcu poverena
uloga vladara, izgraena elja za dominacijom, ali mu je isto tako
presuena i uloga apsolutnog krivca. Iza te drutveno konstruisane
dominantne mukosti lei skriveni deo kojeg se i sami mukarci srame
ili ga prikrivaju. To je onaj otvoren, ranjiv, slab, esto bespomoan,
222
[ Tekstovi 1977-2002 ]
223
[ arana Papi ]
224
[ Tekstovi 1977-2002 ]
225
[ arana Papi ]
226
[ Tekstovi 1977-2002 ]
227
[ arana Papi ]
228
[ Tekstovi 1977-2002 ]
LITERATURA:
Bachofen, Johan Jakob (1990), Matrijarhat, Sremski Karlovci: Izdavaka
knjinica Zorana Stojanovia.
Benston, Margaret (1969), The political economy of women, Monthly
Review, Vol. 21, No. 4.
Bordo, Susan (1990), Feminism, Postmodernism, and Gender-Scepticism,
u Nicholson (1990).
Borneman, Ernest (1975), Das patiriarchat, Frankfurt: S. Fischer Verlag.
Cowie, Elizabeth (1978), Woman as Sign, M/F, No. 1, London.
Dalla Costa, Mariarosa and Selma James (1972), The Power of Women and
the Subversion of the Community, Bristol: Falling Wall Press.
Engels, Fridrih (1950), Poreklo porodice, privatne svojine i drave, u Karl
Marks i Fridrih Engles, Izabrana dela, tom II, Beograd: Kultura.
Erlich, Vera St. (1971), Porodica u transformaciji, Zagreb: Liber.
Flax, Jane (1990), Postmodernism and Gender Relations in Feminist
Theory, u Nicholson (1990).
Hartmann, Heidi (1976), Capitalism, partiarchy and job segregation
by sex, u Blaxall and B. Reagan (eds.), Women and the Workplace: The
Implications of Occupational Segregation, Chicago: University of Chicago
Press.
Horigan, Stephen (1988), Culture and Nature in Western Discourses, London
& New York: Routledge.
Humm, Maggie (1989), The Dictionary of Feminist Theory, New York &
London: Harvester Wheatsheaf, Simon & Schuster International Group.
Leacock, Eleanor Burke (1972), Introduction, u Friedrich Engels, The
Origin of the Family, Private Property and the State, London: Lawrence
229
[ arana Papi ]
and Wishart.
Lerner, Gerda (1986), The Creation of Patriarchy, Oxford: Oxford University
Press.
Maine, Henry James Sumner (1961), Ancient Law, London.
McClennan, John F. (1865), Primitive Marriage, London.
Morgan, Luis H. (1981), Drevno drutvo, Beograd: Prosveta.
Nicholson. Linda J. (ed.) (1990), Feminism/Postmodemism, New York and
London: Routledge.
Ortner, Sherry (1983), ena spram mukarca kao priroda spram kulture,
u Papi & Sklevicky (1983).
Papi, arana & Lydia Sklevicky (ur.) (1983), Antropologija ene, Beograd:
Prosveta.
Papi, arana (1989), Sociologija i feminizam, Beograd: Istraivakoizdavaki centar SSO Srbije.
Rich, Adrienne (1976), Of Woman Born: Motherhood as Experience and
Institution, New York: W. W. Norton.
Rubin, Gayle (1983), Trgovina enama: beleke o politikoj ekonomiji
polnosti, u Papi & Sklevicky (1983).
Schneider, David (1972), What is Kinship About?, u Reining P. (ed.),
Kinship Studies on the Morgan Centennial Year, Anthropological Society
of Washington, Chicago: University of Chicago Press.
Secombe, Wally (1973), Housework Under Capitalism, New Left Review,
No. 83.
Seymour-Smith, Charlotte (1986), Macmillan Dictionary Of Anthropology,
London & Basingstoke: Macmillan Reference Books, Macmillan Press
Ltd.
Sontag, Susan (1981), ene, umetnost, politika, Kultura, br. 54.
230
[ Tekstovi 1977-2002 ]
Updike, John (1990), Venus and Others, Michigan Quarterly Review, Vol.
29, No. 4.
Vezel, Uve (1983), Mit o matrijarhatu, Prosveta, Beograd.
Westermarck, Edward (1914), Marriage Ceremonies in Morocco, London.
231
prolosti
[ arana Papi ]
234
[ Tekstovi 1977-2002 ]
235
[ arana Papi ]
236
[ Tekstovi 1977-2002 ]
1. istoriografski jer nam osvetljavanje genealogije ove opozicije u antropologiji omoguava praenje istorije same discipline,
rekonstrukciju njenog kretanja i razvoja;
2. hermeneutiki jer savremeno preispitavanje antropologije
u svetlu novijih kretanja koja nisu zasnovana na principu rigidne
opozicije priroda/kultura nuno nameu pitanje: ta je antropologija
danas, i ta ona moe biti u novoj perspektivi ako joj oduzmemo
ono na emu je izrasla i stasala kao nauna disciplina opoziciju
priroda/kultura? Da li je i dalje nuno zadravati opoziciju priroda/
kultura kao nuan preduslov i modus (sine qua non?) potvrivanja
autonomije antropologije kao nauke? Zar se nije otilo dalje od
poetnih motiva iz doba stvaranja i izgraivanja njenog predmeta i
digniteta kao akademske discipline? Da li je, takoe, nuno zadrati
ovu opoziciju i zbog toga to nam ona, pomaui da definiemo
kulturu kao ljudsku sutastvenost kojoj nema nieg slinog,
istovremeno daje osnovu za potvrivanje i ak nauno dokazivanje
ljudske sutine jedinstvenosti koja se razlikuje od svega u svetu
prirode? Da li to onda znai da je temelj definisanja ljudskosti i
njene nesvodive svojstvenosti bio, i jo uvek je zasnovan na rigidnoj,
problematinoj i prevazienoj opoziciji priroda/kultura? Da li jo
uvek vai sledei vid ubedljivog zakljuivanja:
1. sutina antropologije je ljudsko;
2. sutina ljudskog je kultura;
3. sutina kulture jeste opozicija spram prirode. Ljudsko, dakle,
jeste i mora biti u opoziciji s prirodom?
Da li je ova koncepcija ljudskog koja je oigledno istorijski
proizvod takvog koncepta kulture koji podrazumeva njenu rigidnu
opoziciju spram prirode, ali time i negaciju same prirode ljudskog i
danas dovoljna i zadovoljavajua?
237
[ arana Papi ]
238
[ Tekstovi 1977-2002 ]
239
[ arana Papi ]
240
[ Tekstovi 1977-2002 ]
241
[ arana Papi ]
242
[ Tekstovi 1977-2002 ]
243
[ arana Papi ]
[ Tekstovi 1977-2002 ]
[ arana Papi ]
246
[ Tekstovi 1977-2002 ]
247
[ arana Papi ]
248
[ Tekstovi 1977-2002 ]
[ arana Papi ]
250
[ Tekstovi 1977-2002 ]
251
[ arana Papi ]
7 Ovde, dakako, spada i Fukoova arheologija znanja, ali ju je, ini se, Brinton, piui 1968.
godine odrednicu Intelektualna istorija za International Encyclopedia of the Social
Sciences, ili smetnuo s uma, ili je Fukoovo delo jo uvek bilo nedovoljno poznato amerikim
naunicima.
252
[ Tekstovi 1977-2002 ]
253
[ arana Papi ]
254
[ Tekstovi 1977-2002 ]
255
[ arana Papi ]
256
[ Tekstovi 1977-2002 ]
257
[ arana Papi ]
258
[ Tekstovi 1977-2002 ]
259
[ arana Papi ]
260
[ Tekstovi 1977-2002 ]
261
[ arana Papi ]
262
[ Tekstovi 1977-2002 ]
263
[ arana Papi ]
264
[ Tekstovi 1977-2002 ]
265
[ arana Papi ]
266
[ Tekstovi 1977-2002 ]
267
[ arana Papi ]
268
[ Tekstovi 1977-2002 ]
269
[ arana Papi ]
270
[ Tekstovi 1977-2002 ]
271
[ arana Papi ]
272
[ Tekstovi 1977-2002 ]
273
[ arana Papi ]
274
[ Tekstovi 1977-2002 ]
275
[ arana Papi ]
276
[ Tekstovi 1977-2002 ]
LITERATURA
Bloch, Ernst (1977), Prirodno pravo i ljudsko dostojanstvo, Beograd: Izdavaki
centar Komunist.
Bloch, Maurice & Jean H. Bloch (1980), Women and the Dialectics of Nature
in Eighteenth-Century Thought, u MacCormack, Carol P. & Marilyn
Strathern (eds.), Nature, Culture and Gender, Cambridge: Cambridge
University Press.
Boas, George & Arthur O. Lovejoy (1935), Primitivism and Related Ideas in
the Middle Ages, Baltimore: The John Hopkins University Press.
277
[ arana Papi ]
278
Womens Movement in Former Yugoslavia: 1970s and 1980s, u What Can We Do For Ourselves?, Beograd: Centar za enske studije, istraivanje i komunikaciju, 1995, pp. 19-22.
279
[ arana Papi ]
280
[ Tekstovi 1977-2002 ]
281
[ arana Papi ]
282
[ Tekstovi 1977-2002 ]
283
Od dravnog socijalizma do
dravnog nacionalizma: sluaj
Srbije iz rodne perspektive
From State Socialism to State Nationalism: The Case of Serbia in Gender Perspective,
What Can We Do For Ourselves, Belgrade: Center for Womens Studies, Research and
Communication, 1995, pp. 53-65.
287
[ arana Papi ]
288
[ Tekstovi 1977-2002 ]
289
[ arana Papi ]
ta imamo u dravnom
nacionalizmu?
Vou nacije.
Ko je bio subjekt?
Ko je subjekt?
Masa pravihSrba.
Ko je ideoloki ispravan/na?
290
[ Tekstovi 1977-2002 ]
Prave graane/ke: g. i ga
Komunist.
291
[ arana Papi ]
292
[ Tekstovi 1977-2002 ]
293
[ arana Papi ]
294
[ Tekstovi 1977-2002 ]
295
[ arana Papi ]
296
[ Tekstovi 1977-2002 ]
297
[ arana Papi ]
298
[ Tekstovi 1977-2002 ]
299
[ arana Papi ]
300
[ Tekstovi 1977-2002 ]
301
303
[ arana Papi ]
304
[ Tekstovi 1977-2002 ]
305
[ arana Papi ]
306
[ Tekstovi 1977-2002 ]
307
[ arana Papi ]
4 Mladen Lazi, Razaranje dutva, Beograd: Filip Vinji, 1994, str. 1; Silvano Boli, Tegobe
prelaza u preduzetniko drutvo: Sociologija tranzicije poetkom 90-ih, Beograd: Institut
za socioloka istraivanja Filozofskog fakulteta, 1994, str. 141; i Anelka Mili, Social
Disintegration and Families under Stress: Serbia, 1991-1995, Sociologija (engl. izd.), 37, br.
4, 1995, str. 455-472.
5 Videti arana Papi, Nationalismus, Patriarchie, und Krieg, u Olga Uremovi and Gundula
Oerter (eds.), Frauen zwischen Grenzen: Rassismus und Nationalismus in der feministischen
Diskussion, Frankfurt: Campus Verlag, 1994.
6 Situacija, ak i svojim fluidnim demokratskim mogunostima, radikalno se izmenila u
novembru 1996. godine usled masovnog nenasilnog protesta koji je trajao nekoliko meseci
u Beogradu i drugim gradovima Srbije. Protest je bio odgovor na Miloevievo ponitavanje
izborne pobede na lokalnim izborima koalicije Zajedno. Teko je, meutim, s izvesnou
tvrditi u kom e se pravcu srpska politika dalje razvijati.
308
[ Tekstovi 1977-2002 ]
koji su shvaeni kao prava stvar.7 Sin moga prijatelja ali samo
zato to ovaj rat nije bio dovoljno viteki; inae bi sve drugo bilo
u redu. Mirjana Markovi, supruga predsednika Miloevia i
uticajna kolumnistkinja, u tampi se snano zalagala za to da Srbi
nemaju nikakvu odgovornost za nasilje koje se dogaalo u Bosni
i Hercegovini.8 Najvie to je Mirjana Markovi bila spremna da
dopusti, saeto je u ovoj misli: Oblaci iznad Sahare prole su noi
doneli kiu iznad Beograda. Moda su isti oblaci nacionalizma,
mrnje, nasilja i rata prekrili nae nebo jedne noi, pre etiri, pet
godina, dolazei izdaleka.9 Jedan faistiki autor se upustio u
avanturu konstruisanja metafizike srpske due izjavljujui da e
ak i pas kad je meu Srbima nauiti da voli slobodu i bie duboko
povreen kada mu se ona ak i privremeno uskrati.10
Moda bi bilo mogue usvojiti perspektive Ernesta Gelnera
(Ernest Gellner) i Morisa Godelijea (Maurice Godelier) i promiljati
nau situaciju kao proces tranzicije, istorijski trenutak kada
su naini miljenja, sagledavanja i oseanja koji su pripadali
prethodnim sistemima demontirani u uslovima rasprostranjenog
drutvenog nemira.11 Ili bi se to, na tragu Viktora Tarnera (Victor
Turner), moglo definisati kao napeta drutvena drama, liminalna
faza haotine polisemije, inverzije, konfliktnosti i paradoksa kada
309
[ arana Papi ]
310
[ Tekstovi 1977-2002 ]
311
[ arana Papi ]
312
[ Tekstovi 1977-2002 ]
313
[ arana Papi ]
314
[ Tekstovi 1977-2002 ]
315
[ arana Papi ]
316
[ Tekstovi 1977-2002 ]
317
[ arana Papi ]
318
[ Tekstovi 1977-2002 ]
20 Ibid.
319
[ arana Papi ]
320
[ Tekstovi 1977-2002 ]
321
[ arana Papi ]
322
[ Tekstovi 1977-2002 ]
323
[ arana Papi ]
324
[ Tekstovi 1977-2002 ]
325
[ arana Papi ]
326
[ Tekstovi 1977-2002 ]
Andrei Simi Machismo and Cryptomatriarchy: Power, Affect, and Authority in the
Traditional Yugoslav Family, u Sabrina Ramet (ed.), Gender Politics in the Western Balkans,
Pennsylvania: Pennsylvania State University Press, 1999: 11-30. (Prim. ur.)
327
[ arana Papi ]
328
Rat na Kosovu, feministika politika i faizam u Srbiji, ene za mir, Beograd, 1999, str. 341348. Ovaj tekst je objavljen u prevodu na albanski (Lufta ne Kosove, politikat feministe dhe
fashizmi ne Serbi), engleski (Kosovo War, Feminists and Fascism in Serbia) i islandski jezik
(Kososvostr, femnistar og fasisimi Serbu).
329
[ arana Papi ]
330
[ Tekstovi 1977-2002 ]
331
[ arana Papi ]
332
[ Tekstovi 1977-2002 ]
333
[ arana Papi ]
334
[ Tekstovi 1977-2002 ]
- ene kao nereprezentativni Drugi u sopstvenoj naciji, i reprezentativni Drugi i meta nasilja neprijateljske nacije (hiperseksualizacija druge nacije; demaskulinizacija ratnikog mukog tela
kao poslunog sluge, itd.).
Do koje mere je profaistika kulturna, politika i psiholoka
(javna i privatna) tat desprit dominirala u politikom ivotu Srbije
tokom vie od jedne decenije, pokazuje jedan kratki dokument
naslovljen Priznajem, koji su zajedniki sastavile aktivistkinje
Centra za kulturnu dekontaminaciju i ena u Crnom iz Beograda,
u oktobru 1998. godine, povodom sedme godine antiratne aktivnosti
ena u crnom.
ene u crnom protiv rata, Beograd
Sedam godina ena u crnom i dalje smo na ulicama
9. oktobar 1991. 9. oktobar 1998. Trg Republike (18:30-19:30)
PRIZNAJEM
- svoju dugogodinju antiratnu aktivnost
- da se nisam sloila sa viestrukim mlaenjem ljudi drugih naroda
i nacionalnosti, politikih uverenja, veroispovesti, rasa, seksualne
orijentacije
- da sam izostala sa sveanog ina bacanja cvea na tenkove za
Vukovar 1991. godine, i za Pritinu 1998.
- da sam se suprotstavila politici represije, aparthejda i rata srpskog
reima protiv albanskog stanovnitva na Kosovu
- da sam hranila ene i decu u izbeglikim kampovima, kolama,
crkvama, damijama...
335
[ arana Papi ]
336
[ Tekstovi 1977-2002 ]
337
[ arana Papi ]
338
[ Tekstovi 1977-2002 ]
339
[ arana Papi ]
340
[ Tekstovi 1977-2002 ]
341
[ arana Papi ]
342
Europa nakon 1989: etniki ratovi, faizacija ivota i politika tijela u Srbiji, Trea, br. 1-2,
vol. III, 2001, str. 30-46.
343
[ arana Papi ]
344
[ Tekstovi 1977-2002 ]
345
[ arana Papi ]
346
[ Tekstovi 1977-2002 ]
347
[ arana Papi ]
348
[ Tekstovi 1977-2002 ]
349
[ arana Papi ]
oba navedena plana. Pripada im tek manifestna ideologija nacionalistikog diskurza, prema kojoj su mukarci vladajui, militantni
herojski spol. Meutim, Miloevieva despotska des-trukcija i
nestanak drutveno-graanske institucionalno-politike grae na
planu javne prakse mukarce su praktino uinili nemonima gotovo
koliko i ene. Mukarci su uloili, delegirali i prenijeli sve aspekte
svoje javne moi u misterioznu, nepredvidivu i nekontroliranu mo
Jednog Mukarca.
Ovo sloeno strukturalno slabljenje muke moi na javnom planu
gradi spolnu nemo mukaraca na privatnom planu. Muka javna
nemo ini ih i privatno nemonijima no ikad prije. Distribucija
moi na privatnom svakodnevnom planu izgubila je dihotomijski karakter, zato to se muka struktura moi u svakodnevnom
ivotu pogorala, oduzevi im gotovo svu privatnu mo nad enama;
izuzev dominantnog ideolokog diskurza. Poveanje mukog nasilja
nad enama svakako je upozoravajui znak kako se mukarci nose,
ili ne uspijevaju nositi, s ovom iznenadnom i oigledno neeljenom
spolnom jednakou. Nova spolna solidarnost u stvari je rezultat jedne druge jednakosti jednakosti ivljenja pod despotskom
nemoi.
Ako bismo usporedili slian fenomen enskog bijega u privatnost, fenomen svih postkomunistikih zemalja, ne bih mogla
rei kako se u sluaju Srbije enski bijeg uope dogodio, niti
bih govorila o nostalgiji za jednostavnim privatnim povlaenjem
nakon socijalistike javne preoptereenosti. Sluaj ena u Srbiji je
drukiji. U vrijeme krajnje egzistencijalne nesigurnosti, njima je bio
ponuen samo jedan izbor: tradicionalna enska snana strategija
sudionitvom s najdubljim, najprirodnijim patrijarhalnim oekivanjima od ena njihova samoidentifikacija s ponovnim vraanjem na tradiciju postala je teite patrijarhalne strukture moi. Kao
350
[ Tekstovi 1977-2002 ]
351
[ arana Papi ]
352
[ Tekstovi 1977-2002 ]
353
[ arana Papi ]
354
[ Tekstovi 1977-2002 ]
355
[ arana Papi ]
356
[ Tekstovi 1977-2002 ]
357
[ arana Papi ]
358
[ Tekstovi 1977-2002 ]
359
[ arana Papi ]
360
[ Tekstovi 1977-2002 ]
361
[ arana Papi ]
362
[ Tekstovi 1977-2002 ]
363
[ arana Papi ]
Stvaranje/predstavljanje
364
[ Tekstovi 1977-2002 ]
365
[ arana Papi ]
366
[ Tekstovi 1977-2002 ]
367
[ arana Papi ]
368
[ Tekstovi 1977-2002 ]
369
[ arana Papi ]
370
[ Tekstovi 1977-2002 ]
371
[ arana Papi ]
LITERATURA
Boli, Silvano (ur.), (1995), Drutvene promene i svakodnevni ivot: Srbija
poetkom devedesetih, Beograd: ISIFF.
Eisenstein, Zillah, (1996), Hatreds: Sexualized and Racialized Conflicts in
21st Century, New York: Routledge.
Erlich, Vera Stein, (1971), Jugoslovenska porodica u transformaciji, Zagreb:
Liber.
Enloe, Cynthia, (1993), The Morning After: Sexual Politics at the End of the
Cold War, Berkeley: University of California Press.
Mili, Anelka, (1995), Social Disintegration and Families under Stress:
Serbia 1991-1995, Sociologija, Vol. 37, no. 4.
Monroe, Alexei, (2000),Balkan Hardcore: Pop Culture and Paramilitarism,
Central Europe Review, Vol. 2, No. 24.
Muel-Dreyfuss, Francine, (1996),Vichy et leternel feminin. Contribution a
une sociologie politique de lordre des corps, Paris: Ed. Du Seuil,.
Papi, arana, (1994a), Nationalismus, Patriarcat und Krieg, u Uremovic,
Olga and Gundula Oerter (eds.), Frauen zwischen Grenzen: Rassismus
und Nationalismus in der feministichen Diskussion, Frankfurt: Campus
Verlag.
Papi, arana, (1994b), From State Socialism to State Nationalism: the
Case of Serbia in Gender Perspective, Refuge: Canadas Periodical on
Refugees, Vol. 14, No. 3.
Papi, arana, (2000), Kako se kalila shizofrenija?, intervju koji je vodila
Nataa Govedi, Zarez, No. 31, 11. svibanj.
372
Kako se kalila shizofrenija? , Zarez, II/31, 11. svibnja 2000, str. 2425.
375
[ arana Papi ]
disidenata zapravo nije ni u neinformisanosti o nezavisnim medijima izvan Srbije ni u stidljivosti kontaktiranja nepoznatih nam
redakcija; problem je u samozatvaranju i samoizolaciji srbijanske
nezavisne scene. ak i meu nezavisnim intelektualcima Srbije
postoji itav niz slojeva rezervisanosti i podozrivosti. Imate
protivnike reima koji su gori faisti od onih na vlasti. Na alost,
prihvaanje genocida sve se vie proiruje i na one intelektualce koji
su dugo odolevali napasti da postanu nacionalisti.
Biti disident Miloevieva reima oito nije laka pozicija. Zato ste
odabrali ostati u Srbiji i podnijeti njezinu cijenu: izolaciju?
Srbijanski teror i represija bili su pomno planirani, ali nikada
nisu bili sistematizovani (izuzev u medijima), zbog ega su
praktino postojali socijalni prostori u kojima vas naprosto nitko
nije ni primeivao kao protivnika reima. Grozno je to rei, ali
ja sam vlastima bila kameleonski nevidljiva: imam korektno
prezime (ono zvui srpski) pa me eeljevci nisu pronali preko
telefonskog imenika i nisu mi pretili, samo zato jer nosim hrvatsko ili
muslimansko prezime. Odgovorit u vam najosobnije: moji razlozi
za ostanak u prvom su redu bili obiteljski. Osim toga, kao aktivistica
feminizma i pacifizma nisam im delovala opasno: nitko nije sluao
moju kritiku nacionalizma, dakle mogla sam govoriti to god sam
elela. Morate shvatiti da su graanske inicijative u Srbiji zbilja
vrlo slabe pa ih se vlast nema zato bojati ili ih guiti. I pre ratova
sam bila vrlo osamljena i pre ratova sam pripadala alternativnoj
beogradskoj sceni; tako je ostalo i za vreme devedesetih. Ostanak
u Beogradu za mene je znaio da moram svakodnevno potroiti
ogromnu koliinu energije da uopte preivim kolektivnu presiju
homogenizacije; da ne interiorizujem psiholoke elemente faizma i
da ak ni na najosobnijoj razini ne preem na stigmatiziranje ili ak
mrnju prema brojnim drugostima reima.
376
[ Tekstovi 1977-2002 ]
Integriranje faizma
Mnogi su moji kolege opozicionari malo po malo u sebe ipak
integrisali po neki od elemenata faizma: ili srpstvo teritorija ili
herojsku kosovsku prolost ili crkvene svetinje ili stav uenja oko
toga zato nas sad odjednom NATO ni zbog ega bombarduje. Ako
me pitate kako sam se nosila sa shizofrenijom jednog drutva, mogu
vam odgovoriti kako je to izuzetno iscrpljujua stvar, koja s vremenom
postaje sve tea, a ne sve laka, jer u ovom je trenutku NGO-scena u
Srbiji gotovo nepostojea. Osim toga, srbijanska nezavisna scena u
poslednje vreme nastupa pod maskom umorne uvreenosti. Kao,
mi smo toliko mnogo protestirali protiv Miloevia, a nitko to izvana
ne prepoznaje, ak nas i bombarduju. Dakle i nezavisna scena je
zadnjih godina prela na narcisoidnu retoriku koju je nauila od
nepogreivog reima. Za vreme bombardovanja graanski su
aktivisti u Beogradu traili jo malo vremena da srue Miloevia
iznutra, bez vanjske intervencije, ali to je samo jedan od dokaza da
uopte nisu svesni kako su odavno potroili sve kredite historije.
Kako ste reagirali na slike rata koje su stizale iz Vukovara, Sarajeva...
Znala sam to se sprema mnogo pre no to su poele stizati TV
slike. Slike su bile realizacija srpske hegemonistike politike koja je
formulirana sredinom osamdesetih. Znala sam da e JNA stati na
stranu genocidne ideologije Miloevia. Ono to se dogaalo mogu
opisati kao najmunije uestvovanje u kolektivnom zloinu. U prvom
redu zloinu prema Slovencima, Hrvatima, Bosancima i Albancima,
ali i zloinu prema srpskom narodu koji nije imao nikakve anse da
se na demokratski nain razie od ostalih republika bive Jugoslavije.
Rat nam je prikazivan kao jedina opcija jo od 1989. godine kada
je Miloevi otiao na Gazimestan i onde obnovio kosovski mit pred
milion Srba i Srpkinja. Poput Hitlera na sletu SS jedinica Miloevi
je na sveto tlo Gazimestana siao s nebesa (skeptici bi rekli: sletio iz
377
[ arana Papi ]
378
[ Tekstovi 1977-2002 ]
379
[ arana Papi ]
380
[ Tekstovi 1977-2002 ]
381
[ arana Papi ]
382
[ Tekstovi 1977-2002 ]
383
[ arana Papi ]
civili koji su donosili ratne poruke; oni nisu ni klali ni ubijali davali
su uputstva za klanje i ubijanje. Svi su mukarci Srbije proli kroz
medijsko pranje mozga tijekom kojega su se morali identifikovati s
Voom, dakle muka populacija je prola kroz fascinaciju Voom jo
jae od enske fascinacije. Miloeviev je ratni reim insceniran za
patrijarhalne mukarce koji jedino mukarce smatraju subjektima;
ene su objekti (ukrasi ili trofeji).
Muka ljubav
U tome ima i podosta homoerotinosti...
Kao i u svakom patrijarhatu. Setite se studije Vere Erlich o
dinarskom patrijarhatu, gde najstarija ena ima ritualnu dunost
ljubiti i prati noge najmlaeg mukarca u zadrugama. A to se tie
homoerotinosti Miloevieva vremena, seam se scene koju je
prenela televizija poetkom devedesetih, kada je Vod otputovao
u preliminarni poset Kosovu. U prvom selu koje je posetio, iz
redova sveano postrojenih ljudi izaao je najstariji seljanin (dakle
simboliki mudrac itave zajednice i osoba u kojoj tradicionalno
opstajava muki autoritet itave zajednice) da bi Miloeviu poljubio
ruku. Osim to je to homoerotino, to je jo i infantilno, jer se
itava zajednica simboliki investira u oinski autoritet. to je
ponovno nain izbegavanja bilo kakve osobne odgovornosti: kriv je
otac nacije; mi deica nismo znali ta radimo, mi smo sluali
tatu. Identifikacija mukaraca sa Velikim Voom otvara i prostor
iivljavanja nad enama: vano je ta o vama misle mukarci iz
kafane; ene uopte nisu bitne. Ali pazite paradoks: srpski ratnici
toliko pokorno sluaju Velikog Oca Miloevia, toliko su mu
posluni, da u stvari preuzimaju femininu ulogu kako je definira
klasini patrijarhat: pasivni su, nemaju pravo glasa, plae se Oeve
srdbe, podastiru se njegovim eljama. Ratnici su de facto igrali
ulogu frustriranih patrijarhalnih supruga politikih ideologa.
384
[ Tekstovi 1977-2002 ]
Kako biste opisali tijelo ratnika, dakle tijelo koje nije samo promatralo,
nego i vrilo etnika nasilja?
Radi se uglavnom o siromanim slojevima, o lumpenproletarijatu
ili ruralnoj sirotinji, iz kojih potjeu i Bokan i Arkan, kao i mnogi
pripadnici Orlova. Oni su jedini koji su stvarno otputovali preko
Drine da brane srpstvo. Velika veina, koja nikada nee biti
okrivljena za poinjene zloine, sedela je doma i uivala u Arkanovim
putovanjima i kinu Balkan. Jedan poseban sloj sadista odlazio je na
haraenje, pljakanje i ubijanje, samo vikendom: kao nekakav mali
oduak. Trei su se pridruivali raznim paravojnim jedinicama;
postajali bi deo velikog tela armije. Telo koje je ubijalo je, dakle, telo
koje se posve stopilo s kolektivitetom; telo koje je do kraja ukinulo
svoju pojedinanost. Njegova je nagrada bila javna afirmacija kroz
poinjeno nasilje (Bokan je dao najvie intervjua pa ga se moe
najbolje analizovati; Arkan je bio utljiviji). Ne sme se zaboraviti
uloga mistifikacijskog pravoslavlja i rusofilstva, koja je ratnicima
poklanjala misije, koja je dakle i posveivala telo koje ubija. Za
razliku od vlasti, koja nije smela legalizirati herojstvo svojih ubica,
Crkva ih je nagradila simbolikim kapitalom. Od drave legitimisani
heroji bili su jedino politiari ili intelektualci u slubi politike.
Arkanovci i slini dobrovoljci odreda za ubijanje nisu donedavno s
dravne razine dobivali nikakve pare ni privilegije; zakonski im je
pripala pozicija autsajdera. A ipak su, opet shizofrenom diobom,
bili centar velikosrpske fantazije. I zato su mnogi ljudi u Srbiji
i mogli da izmiljaju opravdanja o tome kako nisu uestvovali u
ratu: em slubeno nije bilo priznavanja zasluga etnikih istaa,
em su ubice bili malobrojniji u odnosu na Srbe koji su rat promatrali
i podravali iz naslonjaa.
ensko tijelo
A ensko tijelo?
385
[ arana Papi ]
386
[ Tekstovi 1977-2002 ]
387
[ arana Papi ]
[ Tekstovi 1977-2002 ]
389
PORTRET GOSTA
Postoje ljudi koji veoma retko, gotovo nikako, ne govore o sebi.
Ljudi koji svoje, najee veliko obrazovanje usmeravaju na misli o
drugim ljudima, o pojavama, o drutvenim zbivanjima. To su ljudi
koji oslukuju, tumae, to su ljudi koji tragaju za uzrocima, bave
se sutinom i zato tuguju kad je zlo oko njih, i s radou doekuju
svaki traak dobra. Takav ovek je naa goa, doktorka arana
Papi, sociolokinja, feministkinja. ena koja je svojom teorijom
feminizma hrabro zakoraila u politiku kao otra kritiarka aktuelnih
drutvenih devijacija, naroito nacionalizma.
arana je roena u Sarajevu u porodici poznatih revolucionara.
Njen otac Radovan, rodom iz Bilee, bio je pokreta ustanka u
Hercegovini 1941. godine, posle rata predsednik Oblasnog odbora
Mostara i regije, a majka Milena partizanska ilegalka. arana ima
est godina kada sa porodicom dolazi u Beograd, zavrava osnovnu
kolu, gimnaziju i 1968. godine, neposredno posle studentskih
gibanja, upisuje Filozofski fakultet, na grupi za sociologiju. Nije imala
elju da se odmah posle studija zaposli za stalno. Nije joj odgovarala
nijedna vrsta institucionalizacije, a dodaje jo i ovo: Moj otac je bio
391
[ arana Papi ]
392
[ Tekstovi 1977-2002 ]
393
[ arana Papi ]
394
[ Tekstovi 1977-2002 ]
395
[ arana Papi ]
396
[ Tekstovi 1977-2002 ]
PAPI
Tetovo je napeto. Tu ima napetosti ak i izmeu makedonskih
i albanskih aktivistkinja. Meutim, to je ipak neto to se moe
smatrati mirnijim nego Kosovska Mitrovica.
RFE
A kakav efekat mogu imati ovakve akcije, moram rei, marginalnih
enskih grupa?
PAPI
Prvi efekat je to da su nai domaini i domaice bili prosto ozareni
injenicom da je dolo toliko ena iz toliko razliitih perioda. I svaka
dobrodolica je, zapravo, bila malo iznenaenje ta im je to dolo.
Onda su bili zadovoljni to im je dolo 45 ena, da ih poseti. Ali kad
bi poele diskusiju, tih 45 ena je postavljalo jako ozbiljna pitanja
i mnogi su se znojili. Znai, to je istovremeno bio jedan politiki
kolektiv, kao i jedan individualni projekat.
RFE
Gde je bilo najuzbudljivije?
PAPI
Moram da priznam da je meni bilo najuzbudljivije u Vukovaru,
zato to je to bila prva stanica i zato to se videla ta gomila unitenja,
video se taj prazni grad, tu posle osam sati nema ive due. Nas tri smo
se proetale malo po gradu i odmah su poela da nas prate policijska
kola, jer nisu znali hoemo li praviti neki eksces ili neemo, ili ak
da nas uvaju. I to je za mene bilo zaista suoenje sa poetkom svih
ovih ratova. Mostar je za mene bio posebno emotivan, videla sam
maminu gimnaziju, videla sam bakinu kuu, rodbina me je doekala
kao da sam kraljica, svi su me saekali na stanici kad je stigao autobus,
jer tu imam roake i mamine i bakine, i ujake i strieve i, to ovde
kau, brau od tetke. To je bilo jako dirljivo. I videlo se da se leva
strana, znai ta dominantno muslimanska strana, ipak reorganizuje i
397
[ arana Papi ]
398
[ Tekstovi 1977-2002 ]
RFE
Da li je negde bilo iznenaenja?
PAPI
Iznenaenja su, zapravo, sve te nevladine organizacije koje
zaista neto rade. Iznenaenje je, takoe, Knin u kome vie nema te
neprijateljske atmosfere. Iznenaenje je bilo jedno malo mesto, selo,
koje se zove Biskupija, nedaleko od Knina, u kome je predsednik
Hrvat, a dopredsednik Srbin i gde se videlo da se moe zajedno iveti,
ak i po biografijama koje su ta dvojica imali. Jedan je uestvovao
u srpskoj vojsci Krajine, a drugi je bio prilino veliki hrvatski
nacionalista u poetku. Meutim, obojica su jednostavno rasistili
sa tom prolou i odluili da rade zajedno. I to je najlepe iskustvo.
To je bilo iznenaenje da usred Kninske Krajine vidimo jedno selo
u kojem su oni odluili da ne zavise ni od kakve meunarodne
organizacije i donacija, nego da zajedniki grade ivot.
RFE
Sve u svemu, kakva je dijagnoza? Dakle, sem ove lepe prie iz
Kninske Krajine, gde se otilo najdalje od rata i najdalje od mrnje, a
gde je to jo uvek svee?
PAPI
Za mene je, u stvari, Mostar najbolji znak da je mogue neto
uraditi. I ini mi se da je krug zatvoren i da u Makedoniji nee biti
rata. ini mi se da su i svi politiki akteri prestali da se ponaaju
ratno. Iznenaenje je bila i Pritina u kojoj smo bili u Grand hotelu
i reeno nam je da ne govorimo srpski, ali se meni omaklo kad sam
kupovala vakae gume i nita se nije desilo. Vidi se da ovaj region
izlazi iz tog zaaranog kruga pakla. Vidi se da su se ljudi okrenuli
prema drugoj strani i da se sami trude da se bolje ponaaju. A kaem,
iako je sve to jo malo, nije dovoljno, za mene je to da ti ljudi prelaze
sa leve na desnu stranu Mostara bez ikakvih vojnika i policajaca,
najbolji znak.
399
[ arana Papi ]
RFE
Da se malo vratimo u te sedamdesete i osamdesete godine kada si
ti radila u Studentskom kulturnom centru i kada je u Beogradu zaista
cvetala alternativa. Beograd je tada vaio za najnapredniju sredinu.
PAPI
Jeste. On je meni liio na Berlin tih godina, zato to je jako
mnogo razliitih uticaja prolazilo kroz njega. Ja nikad nisam radila
u Studentskom kulturnom centru, nego sam uvek bila volonterka,
prevodila, organizovala konferencije To je zapravo bila moja dobra
volja i moja zahvalnost, jer sam imala prilike da vidim sve mogue
umetnike i intelektualce od Latinske Amerike do Bona i Berlina. To je
bio razlog to se nas 200-300 ljudi na neki nain lino vezalo za SKC.
To je bila jedna kulturna institucija koja nam je jako mnogo dala. To je
bio nain ivota. Umesto da se ide uvee u kafanu, ilo se u SKC zato
to je bila neka zanimljiva diskusija.
RFE
A izdavaka delatnost?
PAPI
Izdavaka delatnost je vezana za Studentski izdavaki centar koji
nije pripadao SKC-u, nego Univerzitetskoj konferenciji Omladine
Beograda. On je bio tamo gde je bila redakcija Studenta i redakcija
Vidika. Znai, mi smo postali mala izdavaka kua, pored lista,
novina i asopisa. To je bilo 1979. godine. Tada je atmosfera bila
ideoloki dosta olabavljena i mi smo imali potpunu slobodu, pre svega
Karel Turza kao glavni urednik, ja kao urednica i Gordana Lonar kao
sekretarica. Mi smo imali odreene ruke, to se tie kulturne politike.
RFE
Koji su autori tada bili zanimljivi?
PAPI
Objavljivali smo, pre svega, da bismo na neki nain i zaradili pare,
400
[ Tekstovi 1977-2002 ]
401
[ arana Papi ]
402
[ Tekstovi 1977-2002 ]
403
[ arana Papi ]
404
[ Tekstovi 1977-2002 ]
405
[ arana Papi ]
406
[ Tekstovi 1977-2002 ]
407
[ arana Papi ]
PAPI
Bilo je jako teko, pogotovo enama u crnom, jer su one svake
srede stajale na Trgu republike i primale su sve mogue agresivne
ispade. ene su organizovale Centar za antiratnu akciju, Centar za
kulturnu dekontaminaciju, kod ena postoji veliki deo politike
energije koji je alternativan. Recimo Crni flor su organizovali
Graanski savez i Centar za antiratnu akciju, ako se ne varam. I tu
su oduvek bile ene, aktivistkinje koje su na to uticale. Objanjenje
ne treba da bude tradicionalno, da su ene tradicionalno fine, da
su tradicionalno neagresivne i tako dalje, nego injenica da nisu
dovoljno bile prisutne u javnoj politikoj sferi, tako da im su osetile
da postoji mogunost, one su se organizovale u toj marginalnoj
sferi. I to je vezano za neki istorijski mentalitet ena, da zapravo
ak ni to marginalno nije loe. Teko bi se u marginalnoj poziciji
oseao, recimo, Dobrica osi, ali ene se nisu oseale toliko teko
u marginalnoj poziciji, zato to zapravo nisu ni znale da mogu da
uzmu jo. Neke su uzimale jo, ali je to prosto istorijski problem, da
ene treba to vie da rade za sebe.
RFE
Koliko su ratovi uticali na to da se promene koncepcije tih enskih
grupa?
PAPI
Nisu mnogo, zato to se u Srbiji radilo na proirenju mrea. Sada
skoro svaki grad ima neke enske organizacije, postoje organizacije
psiholoki orijentisane, organizacije za edukaciju ena, postoje
enske studije u Niu, Novom Sadu, Kraljevu i tako dalje. I tu se
nije mnogo promenilo, nego se nastavljala ta feministika akcija,
jer je nezavisno od svih politikih dogaaja, ona dobra. Znai nije
zavisila od toga. I s druge strane te nevladine organizacije, ak i mi
kao feministkinje, nismo doivljavale veliki otpor od reima, zato to
je reim smatrao da su ene neozbiljne i nije nas dirao. Tako da smo
408
[ Tekstovi 1977-2002 ]
409
[ arana Papi ]
410
[ Tekstovi 1977-2002 ]
Gde ta muzika govori da smo svi sreni, gde ceo Balkan gori, a mi
pevamo pesme, Ceca se razvija u mega zvezdu. To je zapravo jedan
od znakova faizma, zato to sebi dozvoljava zadovoljstvo. Znai,
da bi se ponitila mogua svest o tome koji su zloini napravljeni i
da bi se pokazalo da su Srbijanci i dalje seksualno potentni, poela
je masovna produkcija pornografskih enskih figura bez ikakvog
sadraja, ali je poruka bila sve je u redu, mukarci, vi ste na mestu,
evo nas da vas zabavimo. I to je u stvari bio jedan straan udarac za
sve ene koje nisu htele da se pretvore u pornografske zvezde.
RFE
Ceca Ranatovi danas ponovo osvaja Srbiju. ta ona danas
oliava?
PAPI
Ona se vratila svojoj ulozi da bude mega zvezda narodne muzike.
RFE
Da li je sad ta muzika scena odvojena od politike?
PAPI
Odvaja se sve vie. A sada pod politikim razlozima zapravo
dobijamo povratak rokenrola, jer ova nova RTS daje prostor rokerima
i ostalim muziarima koji se mogu nazvati kvalitetnim, a mnogo
manje prostora toj folk tradiciji, za razliku od svih godina ranije,
kad su Ceca, Dragana i tako dalje imale pristup na glavni dravni
program i takoe na satelitskim TV Pink koji je jedna zanimljiva
institucija, a koju su mogli da gledaju od Australije do Sarajeva.
RFE
Da li to znai da rok generacija ponovo osvaja Srbiju?
PAPI
Dogaa se to da ponovo oivljava neka individualna graanska
svest, a kad postoji individualna graanska svest, onda imamo i
411
[ arana Papi ]
412
Knjige
413
[ arana Papi ]
414
[ Tekstovi 1977-2002 ]
415
[ arana Papi ]
26. Violence: Eastern Europe, u Cheris Kramarae and Dale Spender (eds.),
Routledge International Encyclopedia of Womens Studies, New York &
London: Routledge, 2000.
lanci:
27. Klasna teorija i pokuaj konstituisanja nove teorije sukoba, Ideje, br.
1/2, god. 3, 1972: 42-52.
28. Individualna i klasna svest, Vidici, br. 162, 1974.
29. ena je ovek (Uvodni tekst u tematski blok posveen poloaju ene),
Student, br. 9, 24. mart 1976.
30. Drutveni poloaj ene specifinosti i tekoe utemeljenja problema,
ena, br. 3, 1977: 106-116.
31. Odnos polova zanemarena protivurenost, Pitanja, br. 7/8, 1978: 5-10.
32. Iskustvo Simone de Beauvoir, Vidici, br. 5/6, 1978.
33. Ogled o ponaanju mladih, Pitanja, br. 8/9, 1979: 4-18.
34. Aleksandra Kolontaj, Knjievna re, br. 124, 1979.
35. Svet deteta plav ili ruiast (o drutvenim mehanizmima socijalizacije
polova), Vidici, br. 6, 1979.
36. Emancipacija ene u granicama tradicionalne svesti, ena, br. 4/5,
1980.
37. (s L. Sklevicky), K antropologiji ene, Revija za sociologiju, br. 1/2,
1980: 9-46.
38. Socijalizam i tradicionalno stanovite o odnosu polova, Marksistika
misao, br. 4, 1981: 29-32.
39. ena u savremenom drutvu novija inostrana literatura, Marksistika
misao, br. 4, 1981: 267-274.
416
[ Tekstovi 1977-2002 ]
417
[ arana Papi ]
418
[ Tekstovi 1977-2002 ]
419
CIP -
,
316.7 .
141.72
305-055.2(497.11)
, , 1949-2002
arana Papi : tekstovi 1977-2002 /
arana Papi ; [uredile Adriana Zaharijevi,
Zorica Ivanovi i Daa Duhaek]. - Beograd :
Fakultet politikih nauka, Centar za studije
roda i politike : Rekonstrukcija enski fond
: ene u crnom, 2012 (Novi Sad : Artprint). 419 str. : slike . Papi ; 20 cm
Tira 1.000. - Str. 9-28: Feministika
kritika misao arane Papi / Adriana
Zaharijevi, Daa Duhaek i Zorica Ivanovi.
- Napomene i bibliografske reference uz
tekst. - Bibliografija arane Papi: str.
413-419.
ISBN 978-86-84031-54-1
a) , (1949-2002) b)
c) -
COBISS.SR-ID 193034252