Volumen 10 3 - Kopija

Mario Veloso: Boji zakon - Biblijski pogledi, 10 (1-2), 81-116 (2002.
UDK: 231.7:241.6
Pregledni lanak
Pripremljen u srpnju 2001.
BOJI ZAKON
Mario Veloso
SAETAK
Boji zakon
Zakon kao osnova za pravilno ponaanje u svakom je drutvu bitan za dobrobit ljudi. Gledano iz teolokog kuta, zakon postaje jo vaniji kad se ima u vidu Boji zakon koji obuhvaa boanske zahtjeve prema ljudskim biima.
S biblijskog gledita, pod zakonom se esto razumije Tora ili Knjiga Zakona, Petoknjije, za
koje se tradicionalno misli da sadri 613 zapovijedi. No Mojsijeve knjige nemaju monopol
na ovaj predmet. Od Postanka pa sve do Otkrivenja Zakon je integralni dio povijesti Izraela,
Isusova nauka i Pavlovih poslanica.
Premda u Bibliji nalazimo razliite vrste zakona obredne, graanske, zdravstvene, drutvene Boji zakon nalazi se u sreditu koncepta. Dekalog, moralni Zakon, duhovan je i
prikazuje Boji karakter. On nadilazi vrijeme i mjesto te tako dijeli trajnost svojeg Autora.
Boji zakon treba prouavati vezano uz druge predmete. Dekalog je dio Bojeg Saveza s
Njegovim narodom. Za Pavla je Zakon tijesno povezan s milou. Na kraju, Zakon moramo
gledati u svjetlu kria koji je za krane sredinji dogaaj u povijesti.
Ovaj lanak o Zakonu istrauje znaenje, jedinstvenost i trajnost Bojeg zakona. Takoer
razmatra primjenu ove doktrine na svakidanji kranski ivot i ivot Crkve adventista sedmoga dana.
Kljune rijei: Boji-zakon; Tora; Dekalog; Deset-zapovijedi
81
Mario Veloso: Boji zakon - Biblijski pogledi, 10 (1-2), 81-116 (2002.)
SADRAJ
I. Boji zakon u Svetome pismu
A. Definicija
1. Rijei za zakon
2. Vrste zakona
B. Narav moralnog Zakona
1. Dekalog
2. Zakon je izraz Bojeg karaktera
3. Zakon kao temeljno naelo
C. Duhovna narav moralnog Zakona
D. Cilj moralnog Zakona
1. Davanje definicija
2. Davanje usmjerenja
E. Moralni Zakon i posljednji sud
II. Vjenost Bojeg moralnog Zakona
A. Boji zakon prije Sinaja
1. Deset zapovijedi u Postanku
2. Grijeh prije Sinaja
3. etvrta zapovijed prije Sinaja
B. Deset zapovijedi na Sinaju
1. Jedinstvenost Deset zapovijedi
2. Vanost Deset zapovijedi
3. Obredni zakon
C. Deset zapovijedi i Isusov nauk
1. Jednakost deset zapovijedi
2. Trajnost Deset zapovijedi
3. Zapovijed o suboti
D. Zakon kod Pavla
1. Pavlovo svetkovanje subote
2. Pavlovo nauavanje o Zakonu
E. Zakon u Ivanovim spisima
1. Zakon u Evanelju po Ivanu
2. Zakon u Ivanovim poslanicama
3. Zakon u Otkrivenju
III. Zakon i spasenje
A. Zakon i Savez
1. Stari Savez
2. Novi Savez
3. Zakon i novi Savez
B. Moralni Zakon i milost
1. Nepravilna funkcija Zakona: legalizam
2. Svjedoanstvo prave poslunosti
82
C. Zakon i kri
1. Kraj obrednog sustava
2. Kri potvrda moralnog Zakona
IV. Praktine posljedice po kranski ivot
V. Povijesni pregled
A. Apostolski oci i apologeti
B. Srednjovjekovna kretanja
C. Reformacija
D. Suvremeni svijet
VI. Literatura
I. Boji zakon u Svetome pismu

A. Definicija
Prije analize znaenja izraza Boji zakon koji nalazimo u Svetome pismu, potrebno je razmotriti uporabu odreenih rijei u ovom konceptu i vrste boanskih zakona.
1. Rijei za zakon
Najuobiajenija rije u Starome zavjetu za zakon jest hebrejska rije trh, u znaenju smjernica, uputa ili zakon. Premda rije trh ima jasno znaenje, esto se odnosi na sve upute koje
je Bog dao svojem narodu (Post 26,5; Izl 16,4; Iz 1,10; 8,20). U Psalmu 119 nalazimo vie rijei
kojima je opisan Boji zakon (propisi [r. 2], naredbe [r. 4], pravila [r. 5], zapovijedi [r. 6])
i sve potpadaju pod jedan koncept: trh, ukupnost otkrivene Boje volje. U rije trh bili su
ukljueni moralni, obredni i graanski zakoni Izraela. Budui da je Boji zakon bio itav plan
spasenja, Izaija je mogao potvrditi da otoci ude za njegovom naukom (Iz 42,4). Petoknjije,
glavni izvor ovih uputa, nazvan je Tora ili Boji zakon (Neh 8,18; 9,3).
Novi zavjet rabi grku rije nomos za trh. Razliita znaenja rijei nomos odraavaju bogato
znaenje njezinog hebrejskog izvornika. Tako moe ukazivati na Sveto pismo kao otkrivenje Boje volje (Iv 15,25), Petoknjije openito (Mt 7,12), a ponekad na Dekalog (Jak 2,10-12) ili obredni
zakon (Dj 15,1).
2. Vrste zakona
Opseni pravni materijal u Bibliji obuhvaa sve strane ivota zdravlje, prehranu, spolnost,
rad, drutvo, obrede, vlast i ak odnose s okoliem. Neki od ovih zakona su univerzalni u primjeni, dok su drugi bili primjenjivi samo u odreeno vrijeme i na odreenim mjestima. Meutim, svi
su oni trh: boanske upute za Boji narod.
a. Zakoni koji nisu univerzalni. Izraelu su dani neuniverzalni zakoni da ih se dre graani i
tuinci koji ive s njima. Ovi se obredni i graanski zakoni nisu odnosili na one koji nisu pripadali
Bojem narodu.
Obredni zakoni bili su propisi kojima se Bog posluio da pomou simbola i obredne prakse
poduava o planu spasenja. Stari zavjet jasno pokazuje da su ovi zakoni stupili na snagu ubrzo
nakon pada u grijeh, kako se to vidi iz izvjetaja o Abelu i Kajinu (Post 4,3-7). Nakon izlaska
83
iz Egipta, obredni su propisi proireni i zapisani u Levitskom zakoniku u kojem je opisan itav
obredni sustav izraelskog Svetita i poslije idovskog hrama.
Uspostavljeni obredni sustav ukazivao je na Kristovu savrenu rtvu na kriu. Krist je bio
njegov temelj, njegova vijest i njegovo oekivanje, a bio je i izraz vjere u Krista. No taj sustav nije
bio savren jer je bio samo sjena ili simbol stvarne rtve za grijeh. On nije mogao oistiti grenike
od grijeha. Bio je samo obeanje da e spasenje doi prinosom rtve Bojeg Janjeta i izraz vjere u
to obeanje (Heb 10,1-10).
Graanske zakone Bog je dao izraelskom narodu preko Mojsija da upravljaju ivotom drutvene zajednice. Ovi su zakoni veinom bili primjena univerzalnih naela sadranih na drugoj
ploi Deset zapovijedi, koja su ureivala odnose meu ljudima. Temeljno naelo graanskih zakona bilo je pravda u javnoj slubi vladara i sudaca kao i pravednost u svim poslovima naroda
Saveza (Izl 23,1-9; Pnz 16,18-20; Lev 19,9-18).
b. Univerzalni zakoni. Boje zanimanje za ljude oitovalo se u zakonima koje je dao za sve
ljude i koji se mogu primijeniti na sve ljude, a vrijede za sva vremena i u svim prilikama. Primjeri
ovih univerzalnih zakona jesu prirodni i zdravstveni zakoni, zakoni o hrani, seksualni zakoni i
moralni Zakon Deset zapovijedi. Svi oni imaju znaajno mjesto u pravnoj grai Biblije, ali u Deset zapovijedi nalazimo jedinstveni zakon upravljanja moralnim ivotom svih ljudskih bia u sva
vremena i na svim mjestima.
B. Narav moralnog Zakona

Tora je bila sredite hebrejskog razmiljanja i naina ivota. Izraelci nisu mogli razumjeti svoj
ivot ni sebe bez Zakona. Za njih je povijest dosegla vrhunac u Bojem inu davanja Zakona.
Nita nije bilo vee od Zakona jer im nita drugo nije Boga toliko pribliilo kao Njegova velianstvena prisutnost na Sinaju. Osim toga, ovaj Zakon je unaprijed oblikovao povijest Izraela. Dva
su imbenika dovela do toga da je Izrael postao Boji narod: jedan je bio Boji nezaslueni izbor
Izraela (Pnz 4,37; 7,7; 10,15), a drugi Njegovo neusporedivo samootkrivenje itavom narodu (Izl
20). Sadraj ovog otkrivenja bio je Zakon. Zato je on istodobno bio boanski dar milosti i izraz
Boje volje, pokazatelj Njegovom narodu kako treba ivjeti.
Zakon je pokazao da se sam Bog ponudio Izraelu da bude njegov Bog, a njih je izabrao da
budu Njegova svojina (Izl 19,4-6). To je bio moralni, etiki, drutveni i kultni spomenik. No Zakon nije trebao biti spomenik postavljen na nekom vidljivom mjestu; umjesto toga bio je ivi
spomenik. Premda napisan na kamenu, Bog ga je elio smjestiti u srce svojeg naroda (Ps 37,30.31;
Jr 31,33) da bi mogao upravljati ivotom pojedinca, cijelog naroda i ak cijelog ovjeanstva.
Zakon nije bio samo otkrivenje Boje volje i milosti, ve i otkrivenje Njegove svetosti. Bog je
svoj narod mogao nazvati svetim zato to je sam bio svet (Lev 19,2). Zakon je prikazivao Boji
karakter, Njegovu pravednosti i savrenstvo, Njegovu dobrotu i istinu (Ps 19,8.9; 119,142.172). Pavao ga je nazvao duhovnim (Rim 7,14) i potvrdio: Stoga, Zakon je bez sumnje svet, a zapovijed
i sveta, i pravedna, i dobra. (r. 12) Svako krenje Zakona bilo je odvajanje od Boga (Iz 59,2), od
Izraela (Izl 12,15.19; Lev 7,20.21.25.27) i od samog ivota (Izl 28,43; Pnz 18,20). Krenje je znailo
pobunu, otpad i smrt.
Nain ivota koji je Bog prikazao svojim sinovima i kerima, u stara vremena kao i danas, isti
je: istinski moralni ivot. itanje cijelog sadraja Boje objave Staroga i Novoga zavjeta podjed-
84
nako daje jasniju sliku o tome na koji nain Bog eli da ivi sveti narod i kranska Crkva: ivot
koji opisuju rijei kao to su pravednost, pravda, posveenje, poslunost, svetost i vjera, ivot koji
slijedi Boja naela iznesena u moralnom Zakonu. Njegov narod treba u svojem ivotu izgraditi
moralni karakter slian Bojem.
1. Dekalog
Zbog jasnoe i odreenosti, Deset zapovijedi je objavljeno u nijenom obliku. Takva je preciznost bila potrebna u ono vrijeme, kao i uvijek, zbog ovjekove sklonosti da krivo tumaei jasne
Boje upute izbjegava svoju obvezu i odgovornost. Kad se radi o Bojoj volji u moralnom pogledu, ne smije biti pogrenog razumijevanja jer On jedini odreuje to je pravo.
Kad je Izraelcima objavio Deset zapovijedi, Bog je ukazao na dvije osnovne pobude: (1) Ja
sam Jahve, Bog tvoj i (2) Ja sam vas izveo iz ropstva (Izl 20,2; Pnz 5,6). Zatim je objavio Zakon
koji je zapisan u Izlasku 20,2-17.
Dekalog (Izl 20,2-17; Pnz 5,6-21) je podijeljen na dva glavna dijela i obuhvaa pet podruja.
Dva glavna dijela obuhvaaju sve odnose: s Bogom (prve etiri zapovijedi) i s blinjima (posljednjih est). Pet podruja zaokupljeno je Bogom, svetou, obitelji, ovjeanstvom i ovjekovim
blinjim.
Prvo podruje, dvije prve zapovijedi (Izl 20,3-6), potvruje da postoji samo jedan Bog. Odnos
s Njim mora biti poseban i izravan. On ne trpi nevjeru i odanost drugim nepostojeim bogovima
niti doputa neki posredniki simbol u bogotovlju, ak ni lik samoga Boga stvoren ljudskom
rukom.
Drugo podruje, trea i etvrta zapovijed (rr. 7-11), pokazuje da su Boje ime i subota sveti.
Boje se ime mora potovati i oboavati. Ne moe ga se izgovarati uzalud jer ime zamjenjuje samoga Boga, Jedinoga koji zasluuje klanjanje. Svetost subote potuje se svetkovanjem dana koji
znai svetost u vremenu, ponavljanje svetosti koja sjedinjuje Stvoritelja svemira s upraviteljima
stvaranja u inu prihvaanja i zajednitva. Svetkovanje subote ukljuuje poivanje od uobiajenih
svakidanjih aktivnosti, klanjanje pravom Stvoritelju-Bogu, potivanje nepovredivosti stvaranja,
obnovu okolia i zatitu prava onih koji rade pod naom odgovornou.
Tree podruje, peta i sedma zapovijed (rr. 12.14), potvruje svetost obitelji. Treba potovati
oca i majku. Bog isto tako zabranjuje nevjeru vlastitom braku i oskvrnjenje tueg braka.
U etvrtom podruju, estoj i osmoj zapovijedi (rr. 13.15), ovjek je nepovrediv. Nitko nema
pravo uzeti drugome ivot ili vlasnitvo. Ovo obuhvaa lano svjedoenje na sudu protiv neijeg
ivota te otimanje ili odgaanje zaraene isplate (vidi Lev 19,13).
U petom podruju moraju biti zatieni pojedinci i drutvo jer ih zle rijei i grene elje mogu
unititi. Bog zabranjuje lano svjedoenje (Izl 20,16): krivokletstvo, uvrede, tajenje istine ili ak
utnju kad netko neistinito govori o drugome. Bog zabranjuje poeljeti kuu, branog druga, sluge, ivotinje i bilo to drugo to pripada blinjemu (rr. 16.17).
U moralnom Zakonu od samo deset zapovijedi Bog obuhvaa sve elje i djela ljudske obitelji.
Razmiljajui o Bojem zakonu, David je rekao: Zapovijed tvoja nema granica. (Ps 119,96) On
je jednak Bojoj rijei koja ostaje dovijeka. Boja svjedoanstva, zakoni, naredbe i propisi su
vjeni. Psalmist u njima uiva i preko njih mu je Bog dao ivot (rr. 89-96).
85
2. Zakon je izraz Bojeg karaktera

Boji zakon, a posebno Deset zapovijedi, odraz su Bojeg karaktera. Dekalog je postojao i
postojat e dokle god traje Boji nepromjenjivi karakter. Kao to se Bog ne mijenja (Ps 102,26-28),
tako je i Krist isti juer i danas i zauvijek e biti isti (Heb 13,8). Biblijski pisac u Bojem zakonu
vidi Boje karakteristike. Poput Boga, savren je Zakon Jahvin i ista je zapovijed Jahvina (Ps
19,8.9). Pavao objanjava: Zakon je bez sumnje svet, a zapovijed i sveta, i pravedna, i dobra.
(Rim 7,12) Zapovijedi su tvoje sve pravedne, uzvikuje pjesnik (Ps 119,172). Ivan saima: Bog
je ljubav. (1 Iv 4,8)
Ivan svoju definiciju iznosi u sklopu objanjenja suprotnih duhovnih karakteristika antikrista
(rr. 1-3). Oni koji su od Boga, razlikovat e istinu od zablude (r. 6). Antikristova zabluda je
u tome to ne priznaje Kristovu misiju (r. 3). On nijee da je Isus Krist (1 Iv 2,22) i time nijee
Oca, jer su Sin i Otac jedno (1 Iv 1,2.3). To je nijekanje zajednitva i poznavanja, ukljuujui i poznavanje Boga i zajednice Sina. Dok duh zablude prikazuje sotonske sile na djelu, duh istine (1 Iv
4,6) je djelo Svetoga Duha koji vjerom uspostavlja prisnu zajednicu sa Sinom i putem otkrivenja
daje pravu spoznaju Boga (r. 13). Oni koji ljube Boga, vrit e Njegovu volju (1 Iv 2,17) i drati
Njegove zapovijedi (rr. 3-6).
Poznavanje Boga kao ljubav nije ni teorija ni nagaanje. Ne radi se o ontolokom poznavanju
Boga poznavanju Njegova bia, ve spoznaji odnosa poznavanju Njegovog karaktera. Ova
snana spoznaja odreuje nain ivota i moralno ponaanje onoga tko ljubi Boga on mora tako
ivjeti kako je on ivio (r. 6). Ona dovodi do ivota u skladu s Bojim zapovijedima, stvarima koje
su postale nove jer su utemeljene na ljubavi kao stvarnosti (rr. 7.8).
Kad je zapovijed utemeljena na Bojoj ljubavi, ona ne izaziva strah, pa ak ni strah od suda,
ve sigurnost ili pouzdanje (parrsia). Ovo pouzdanje na Sudnji dan (1 Iv 4,17 JB) ukljuuje mir u svakidanjem osuivanju vlastite savjesti (1 Iv 3,21) i sigurnost na posljednjem sudu
pri Kristovom dolasku (1 Iv 2,28). Moralni Zakon odreuje nain ivota pravog kranina zato
to je izraz Bojeg karaktera ljubavi, jer kakav je on, takvi smo i mi u ovome svijetu (1 Iv 4,17).
Kad nije bilo grijeha, svemirom je vladalo naelo ljubavi. Svako je stvorenje ljubilo Boga kao
Stvoritelja i druge kao sebe samog. Zato je Gospodin na pitanje zakonika: Uitelju, koja je najvea zapovijed u Zakonu? odgovorio: Ljubi Gospodina Boga svim srcem svojim, svom duom
svojom i svom pameti svojom! To je najvea i prva zapovijed. Druga je toj jednaka: Ljubi blinjega
svoga kao samoga sebe! (Mt 22,37-40)
3. Zakon kao temeljno naelo

Ljubav je temeljno naelo moralnog Zakona. Ovo je jasno prikazano u Starome kao i u Novome zavjetu. Da bismo ovo pokazali, bit e dovoljno navesti Isusove i Pavlove rijei.
Nakon Isusova odgovora na vana pitanja o odnosu Izraela prema Rimskom Carstvu i istinitosti Pisma i Boje sile da uskrisuje mrtve, jedan od knjievnika, priznajui da je Isus dobro
odgovorio, zanimao se za temeljno naelo Zakona. Njegovo je pitanje glasilo: Koja je prva od
svih zapovijedi? (Mk 12,28)
Za temeljno naelo Zakona Isus ga je uputio na Ponovljeni zakon 6,4 ulomak u kojem se
nalazi Izraelova lozinka tijekom cijele njegove povijesti. Naglasio je jasnu razliku izmeu pravoga Boga i mnotva bogova u drugih naroda. Prva zapovijed o jedinome Bogu bila je zapovijed
86
ljubavi. Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, svom duom svojom, svom pameti
svojom i svom snagom svojom! (Mk 12,30) Zatim je objavio da je druga zapovijed, koju je citirao
iz Levitskog zakonika 19,18, u kategoriji prve: Ljubi blinjega svoga kao samoga sebe! Temeljno
naelo Zakona nije u ovjeku, ve izvan njega. To je jedinstvena narav Boga ljubavi koji istu vrstu
ljubavi trai od svih svojih stvorenja. To je ona prava ljubav koja ljubi Boga iznad svega, a blinjega
kao sebe samog. Ljubav proima i prvu i drugu zapovijed Zakona; ona je temeljno naelo obiju
ploa Deset zapovijedi.
Knjievnik je reagirao emocionalno i razumno. Dobro, uitelju, oduevljeno je odgovorio.
A onda je Isusov nauk ocijenio razumom: Rekao si prema istini. (r. 32) Kad se ovjekovi osjeaji
i razum sloe s Bojim moralnim naelima, posljedica je mudrost i duhovno iskustvo sukladno
Bojem kraljevstvu. Marko ovaj dogaaj zavrava rijeima: Videi da pametno odgovori, ree
mu Isus: Nisi daleko od kraljevstva Bojeg. (r. 34)
Imajui jasno razumijevanje moralnog Zakona kao zapovijedi ljubavi, sada dolazimo do naina na koji se Zakon ispunjava: Nikomu nita ne budite duni, osim da ljubite jedan drugoga, jer
tko ljubi blinjega, ispunio je Zakon. (Rim 13,8) Ljubiti blinjega trajno je stanje, stalna moralna
obveza. Ovo vrijedi za sve Boje zapovijedi budui da je svaka sadrana u ovoj rijei: Ljubi blinjega svoga kao samoga sebe! (r. 9).
Misao da kranin koji ljubi ispunjava Zakon ljubav je ispunjeni Zakon (r. 10) ne ukida
nijednu od Deset zapovijedi. Naprotiv, to je sveobuhvatni koncept. Boja nakana i cilj svake pojedine zapovijedi jest ljubav. itav je Zakon neuskladiv sa sebinou, stoga ga je nemogue savreno vriti samo vanjskim pristankom. Prava poslunost mora putem ljubavi proistei iz srca i duha.
D. Cilj moralnog Zakona

Cilj moralnog Zakona nije rjeavanje problema grijeha. To moe uiniti samo Kristova rtva
pomirnica koju svaki kranin mora prihvatiti vjerom. Bog je svoj Zakon dao zbog definicija da
pokae kakvo je stvarno stanje u vezi sa ivotom, Bogom i grijehom. Ostvarujui drugi cilj, Zakon
daje smjer u kranskom ivotu i pokazuje nain na koji Bog eli da Njegov narod ivi u zahvalnosti, vjeri i poslunosti.
1. Davanje definicija
U Starome zavjetu Zakon je odreivao zdravlje svakog pojedinca i cijelog naroda. Deset zapovijedi, kao saetak Tore, odreivale su kakvou posveenog ivota pred Bogom. Subotnja zapovijed, zauzvrat, znak je ispravne svijesti o posveenju. Sveti Bog posveuje ovjeka; djela Zakona
to ne mogu. Subote moje morate odravati, jer subota je znak izmeu mene i vas od narataja do
narataja, da budete svjesni da vas ja, Jahve, posveujem. (Izl 31,13; usp. Ez 20,12)
Ovo je naelo preneseno i u Novi zavjet. Kao boansko samootkrivenje, moralni Zakon odreuje Boji karakter. U sreditu tog otkrivenja je Kristov kri. Na prvom mjestu je Boja volja. Bog
je nepromjenjivi vladar cijelog svemira. Njegov se Zakon ne moe mijenjati zato to je Njegova
volja savrena. No ona je istodobno dobra i prihvatljiva (Rim 12,2), a On je Bog ljubavi. On nas je
toliko volio da je dao svojeg jedinoroenog Sina (Iv 3,16), oivio je naa smrtna tjelesa (Rim 8,11)
i dao nam Svetoga Duha da bismo mi, koji se nismo pokoravali Bojem zakonu, snagom Duha
mogli ispuniti njegove zahtjeve (rr. 4-8).
87
Povran nain uklanjanja grijeha bio bi ukidanje moralnog Zakona. U tom sluaju ne bi bila
potrebna Kristova smrt na kriu. No stvarnost raspea potvruje da Bog nije ukinuo moralni
Zakon. On i dalje definira grijeh: Je li Zakon grijeh? Daleko od toga! Ipak, ja sam grijeh upoznao
samo po Zakonu. (Rim 7,7) Zakon definira grijeh kao neposlunost Bogu, oznaava ga kao uvredu, a stanje ljudskih bia kao svjesnu pobunu protiv Boga.
Grijeh je bio na svijetu i prije nego to je Boga dao moralni Zakon u pisanom obliku. Adam
i Eva bili su neposluni zapovijedi koju je Bog dao (Rim 5,13.14). Grijeh je ve bio definiran jer
su poznavali Zakon. Grijeh je neposlunost Bogu jer spoznaja o grijehu dolazi po zakonu (Rim
3,20 JB).
Zakon je grijeh uinio jo grenijim Zakon naknadno doe da se povea prekraj (Rim
5,20). Grijeh je postao svjestan in neposlunosti odreenim zapovijedima, i tako su tjelesne sklonosti postale vidljivije (Gal 5,17-19). ak se i koliina grijeha poveala. Dolazak zapovijedi izazvao je grijeh koji je reagirao poveanom aktivnou (Rim 7,9) proizvodei vie zlih elja (r. 8) i
uzrokujui da i dobronamjerne osobe budu zavedene (r. 11). Kao to je uinio kod Eve, Sotona se
slui zapovijeu da navede na grijeh dok kua i kao oruem osude (Post 3,3).
Snaga je grijeha u Zakonu. (1 Kor 15,56) Zakon ini grijeh samovoljnom pobunom protiv
Boga. Budui da prua informaciju o grijehu, svaki grijeh postaje jasan in grene volje protiv
Boga, in pobune. Grijeh je pobuna bezakonje ili krenje Zakona (1 Iv 3,4 JB) i duhovna
pobuna in nevjere Bogu odricanjem od Njega (Rim 14,23; Tit 1,15.16).
S obzirom na svojstvo da definira grijeh, Zakon moe i osvjedoiti o grijehu. Premda ne osigurava opravdanje (Rim 3,20), ve samo srdbu (Rim 4,15) i osudu, Zakon nas svojom ulogom
uvara (nadziratelja, JB) dovodi Kristu (Gal 3,22-24). Svrha/svretak Zakona je Isus Krist da
se opravda svatko tko vjeruje (Rim 10,4).
Glavna je svrha Zakona potvrditi da Bog, apsolutni vladar ovjeanstva, ima pravo na svakoga i vlast da zahtijeva poslunost ne samo povremenu, ve takvu koja vodi pravednom i
svetom ivotu. Istina je da ljudski rod zbog grijeha vie ne moe ivjeti takvim ivotom. No Bog je
sposoban osigurati i duhovnu snagu potrebnu za opravdanje i posveenje. Moralni Zakon iznosi
mjerila ponaanja prema kojima vjernik treba ivjeti u skladu s Bogom i svojim blinjima.
2. Davanje usmjerenja
Boji zakon prua upute za ivot Njegove djece. Nain ivota koji je Bog namijenio ljudskim
biima, zasnovan je na Njegovim namjerama i naelima. Neije elje ili ideje, ili odreeni skup
obiaja i naina ivljenja to ga odreuje neko drutvo, ne mogu biti temelj na kojem e ljudi
graditi svoj ivot. Bog je iznio svoja naela i apsolutna mjerila za ivot i napisao ih nepogreivim
rijeima u Deset zapovijedi. Ovim zapovijedima Bog je naumio donijeti ivot (Rim 7,10) koji e
biti svet, pravedan i dobar (r. 12).
Svet. Budui da je izraz Boje volje, Zakon moe biti samo istinit, pravedan i svet. U Rimljanima 7,7-13 Pavao raspravlja o cjelokupnom Zakonu i istie desetu zapovijed: Ne poeli! (Izl
20,17) Ovim citatom Pavao potvruje da naela i apsolutna mjerila Zakona upravljaju cijelim
ovjekovim ivotom, ukljuujui i postupke i elje.
Pravedan. Budui da je izraz Boje pravednosti, Zakon je mjerilo pravednog ivota. Kristov ivot poslunosti Bojem zakonu pokazuje da nema drugog pravednog puta osim po-
88
slunosti Zakonu. Poslunou Zakonu Isus je pokazao da je Zakon pravedan i da ga se moe

vriti.
Dobar. Postoji samo jedna vrsta moralnog dobra, onog koje dolazi od Boga. Samo On moe
razlikovati to je dobro, a to nije, razlikovati izmeu dobra i zla. A On to ini pomou Deset
zapovijedi. Poslunost Zakonu vodi blagoslovu i srei. Savren je Zakon Jahvin duu krijepi;
pouzdano je Svjedoanstvo Jahvino neuka ui; prava je naredba Jahvina srce sladi; ista je
zapovijed Jahvina oi prosvjetljuje; neukaljan je strah Jahvin ostaje svagda; istiniti su sudovi
Jahvini svi jednako pravedni, dragocjeniji od zlata, od zlata istoga, slai od meda, meda samotoka. Sluga tvoj pomno na njih pazi, vrlo brino on ih uva. (Ps 19,8-12; r. 12 u prijevodu Ljudevita Rupia: I sluga se tvoj proima njima, u vrenju njihovu velika je dobit.)
E. Moralni Zakon i posljednji sud
Sveto pismo nauava o stvarnosti posljednjeg suda (Mt 12,36.37; Rim 14,10-12; 2 Kor 5,10).
Dok se spasenje dobiva vjerom u Kristovu smrt na kriu, sud je zasnovan na Zakonu: Govorite i
radite kao ljudi koji imaju biti sueni po zakonu slobode! (Jak 2,12) (Vidi Sud.)
Zakon sudi u dvije faze. Onoga koji ini zlo, danas osuuje za prijestup (r. 9); u budunosti
e ga osuditi kao grenika (rr. 11.12). Dan suda bit e vrijeme kazni (2 Pt 2,9) i propasti bezbonika (2 Pt 3,7). S druge strane, to e biti trenutak izbavljenja i opravdanja onih koji ostaju u
Bogu (1 Iv 4,17).
ovjek moe izgubiti slobodu krenjem Zakona ili uvjerenjem da djela Zakona daju pravednost; tako se ne moemo opravdati (Gal 2,16). Meutim, ropstvo ne dolazi od Zakona; ono je
posljedica pokoravanja grijehu (Rim 6,16-19). Jakov prikazuje Dekalog kao kraljevski Zakon i
zakon slobode, mjerilo Bojeg posljednjeg suda (Jak 2,8-12). Opravdanje na sudu ne dolazi od
dobrih djela, ve zahvaljujui milosru, jer milosre likuje na sudu (r. 13 JB). Mi moemo biti
spaeni samo zahvaljujui ljubavi Kristovog milosra, ako ga prihvaamo s vjerom i zahvalnou.
II. Vjenost Bojeg moralnog Zakona

Budui da je odraz Bojeg karaktera, Zakon je vjean kao i Bog. Stoga njegov autoritet meu
ljudima nadilazi vrijeme i mjesto. Od Postanka do Otkrivenja Boji je zakon prikazan kao vjean.
A. Boji zakon prije Sinaja

Deset zapovijedi potjee od univerzalnog naela ljubavi koje je vladalo u svemiru prije pojave
grijeha. Svih deset zapovijedi, ukljuujui i etvrtu, moemo nai u razdoblju patrijarha izmeu
Adama i Mojsija.
1. Deset zapovijedi u Postanku

Postojanje Zakona podrazumijeva se kao preduvjet za pojavu grijeha. Premda Deset zapovijedi kako ih nalazimo u Izlasku nisu izrijekom spomenute u Postanku, ova naela su temelj
ovjekove odgovornosti.
Prva ploa Zakona, koja ureuje odnose izmeu ljudi i Boga, javlja se u vie izvjetaja. Upute
to ih je Jakov dao svojem domu u vezi s pripremom za tovanje Boga u Betelu, pokazuju razumijevanje prve i druge zapovijedi. Jakov ih je pozvao: Odbacite tue kumire koji se nalaze u vaoj
sredini; oistite se i preobucite. Idemo gore u Betel; ondje u nainiti rtvenik Bogu. (Post 35,2.3)
89
Trea je zapovijed, koja zabranjuje uzimanje uzalud Bojeg imena, nagovijetena u prilici kad
je Abraham traio da mu se sluga zakune Jahvom, Bogom neba i Bogom zemlje da Izaku nee
pribaviti enu izmeu keri Kanaanaca (Post 24,3). Eliezerova odluka da ne uzme uzalud Gospodnje ime bilo je dokaz da se Abraham mogao potpuno pouzdati u njega.
etvrta zapovijed, kojom se trai svetkovanje sedmog dana subote, jasno ukazuje na ono to
se dogodilo na kraju tjedna stvaranja. I sedmoga dana Bog dovri svoje djelo koje uini. I poinu
u sedmi dan od svega djela koje uini. I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti, jer u taj dan poinu
od svega djela svoga koje uini. (Post 2,2.3)
Zapovijedi na drugoj ploi Zakona koje ureuju meuljudske odnose takoer nalazimo
u pozadini dogaaja zapisanih u Postanku. Na petu zapovijed, da djeca trebaju potovati oca i
majku, aludira se u razgovoru to ga je Gospodin vodio s Abrahamom o unitenju Sodome i
Gomore. Tu je Abrahamov postupak da poui svoju djecu i svoju buduu obitelj kako e hoditi
putem Jahvinim, radei to je dobro i pravedno pokazao da e Jahve ostvariti to je Abrahamu
obeao (Post 18,19).
U izvjetaju iz Postanka o Kajinovu umorstvu brata Abela ne moemo zanemariti aluziju na
estu zapovijed: Ne ubij! (Post 4,8-11) Sedmu zapovijed prepoznajemo u Josipovoj nepopustljivosti prema zavoenju Potifarove ene. Pa kako bih ja mogao uiniti tako veliku opainu i
sagrijeiti protiv Boga? (Post 39,9). Krenje ove zapovijedi jasno je osueno u izvjetaju o nemoralnom ponaanju stanovnika Sodome (Post 19,1-10).
Osma je zapovijed bila dobro poznata Josipovoj brai kad se na njihovom drugom putovanju
u Egipat u Benjaminovoj vrei nala srebrna aa i novac za ito. Josipova su braa rekla: ak i
novac koji smo nali u svojim vreama donijeli smo ti natrag iz zemlje kanaanske. Kako bismo
onda mogli ukrasti srebra ili zlata iz kue tvoga gospodara! (Post 44,8) Deveta zapovijed, kojom
se osuuje lano svjedoenje i la, nalazimo u dogaaju kad je Jakov laju i prijevarom uzeo Ezavov blagoslov. Jakov je to razumio kad je majci rekao: Moda me se moj otac dotakne, te u u
njegovim oima ispasti varalicom i na se svaliti prokletstvo, a ne blagoslov. (Post 27,12) Deseta je
zapovijed, koja zabranjuje poeljeti enu ili imetak blinjega, nagovjetena u dogaaju s Abrahamom i faraonom (Post 12,13-20) i Abimelekom i Abrahamom (Post 20,1-10). Kralj je namjeravao
uzeti Abrahamovu enu, a Bog je to sprijeio jer je bila udana. Zlo koje sadri elja vidljivo je i u
Jakovljevom lukavom planu da bratu otme pravo prvorodstva i blagoslova (Post 27).
Kao to vidimo, Zakon je bio dobro poznat na poetku povijesti ovjeanstva. Premda u Postanku ne nalazimo napisanu knjigu Zakona, mnogi dogaaji ukazuju na primjenu Deset zapovijedi pa stoga moramo prihvatiti injenicu o njihovom postojanju i univerzalnoj primjeni. Postoji
i jasna Boja izjava upuena Abrahamu: Tvoje u potomstvo umnoiti kao zvijezde na nebesima
i tvome u potomstvu predati sve ove krajeve, tako da e se tvojim potomstvom blagoslivljati svi
narodi zemlje; a to zato to je Abraham sluao moj glas i pokoravao se mojim zapovijedima, mojim zakonima i odredbama! (Post 26,4.5)
2. Grijeh prije Sinaja

Jasno je da je grijeh postojao i prije davanja Zakona na Sinaju. Apostol Pavao govori o postojanju i djelovanju Bojeg zakona u to vrijeme: Naime: jo prije zakona bijae grijeh u svijetu. A
grijeh se ne uraunava kad nema zakona. (Rim 5,13) Time je pokazao da je grijeh postojao prije
90
nego to je Bog na Sinaju napisao Deset zapovijedi na kamene ploe i dao ih Mojsiju. Po svemu
sudei, Zakon je postojao u usmenom obliku.
Pavao iznosi jo jedan snaan dokaz u prilog postojanju Zakona prije Sinaja: prisutnost smrti
kao posljedice grijeha. Pavao pokazuje da je smrt vladala od Adama do Mojsija (r. 14). Grijeh
je proistekao od suda, koji je doveo k osuenju zbog grijeha (r. 16). Da nije bilo Zakona, ne
bi bilo ni grijeha, odnosno osude. Upravo se zbog toga ne moe nijekati postojanja Zakona od
Edena do Sinaja.
3. etvrta zapovijed prije Sinaja

Izlazak 16 jasno spominje subotnji poinak prije Sinaja, povezan s udom davanja mane. Bog
je objavio: Uinit u da vam dadi kruh s neba. Neka narod ide i skuplja svaki dan koliko mu
za dan treba. Tako u ih kuati i vidjeti hoe li se drati mog zakona ili nee. (r. 4) estog dana
Izraelci su sakupili mane za dva dana jer je u subotu nee nai u polju (r. 25). Kad su neki uporno
odlazili sakupljati manu u subotu, Bog im je rekao: Dokle ete odbijati da se pokorite mojim
zapovijedima i mojim zakonima? Zavretak izvjetaja o ovom dogaaju je jednostavan: Tako se
sedmoga dana narod odmarao. (Izl 16,27-30)
B. Deset zapovijedi na Sinaju

Ako je Deset zapovijedi postojalo prije Sinaja, zato su bile dane iskljuivo izraelskom narodu? Deset zapovijedi bile su od Boga dan univerzalni Zakon. One su izraavale moralne vrijednosti koje je Bog oekivao od svake osobe na svijetu. Meutim, izborom Izraela kao svojeg posebnog
naroda i uspostavljanjem Saveza s njime, On je ponovio Zakon u obliku Deset zapovijedi kao
vodi njihova ivota, ali sada u pismenom obliku.
Bog je Izraelu dao i druge zakone, graanske i vjerske; meutim, Deset zapovijedi trebale su
biti temelj moralnog ivota Izraelaca. One su bile i jesu izraz Bojeg karaktera i temelj Njegove
sveope vladavine.
1. Jedinstvenost Deset zapovijedi

Jedinstvenost Deset zapovijedi, moralnog sinajskog Zakona, nije u posebnosti njihova sadraja, ve u injenici da je Dekalog ili Deset rijei (ime dano Dekalogu na hebrejskom [Izl 34,28])
sam Bog napisao na kamene ploe i dao Mojsiju.
Zbog jedinstvenih okolnosti u kojima su nastale, Deset zapovijedi imale su u Tori poloaj
iznad svih drugih izraelskih zakona. Bog ih je dao u najspektakularnijoj boanskoj samoobjavi
u cijeloj izraelskoj povijesti. U Deset zapovijedi Bog je proglasio temelj svojeg Saveza s Izraelom.
Deset zapovijedi bile su jedini dio Tore objavljen uz munje i gromove s vrha gore (Izl 20,18-20),
da bi ih Bog poslije svojim prstom napisao na dvije kamene ploe (Izl 31,18; 34,28; Pnz 4,13; 10,4).
Deset zapovijedi, koje je izgovorio Bog, svaki je Izraelac trebao potovati u svim prilikama.
Na Sinaju je moralni Zakon svemira postao odreeni Zakon za Izrael, bez mijenjanja svoje ope
naravi. Njegova je univerzalnost ostala netaknuta. Za Izrael je postao temelj svih drugih zakona,
od kojih su neki bili ogranieni na posebne prilike i vrijedili za odreeno vrijeme. Na primjer,
neki su rtveni zakoni zahtijevali odreenu rtvu samo u vezi s posebnim grijehom, ali su vrijedili
samo do dolaska Mesije na kojega su te rtve ukazivale.
91
Deset je zapovijedi bilo neto posebno. Imale su posebno mjesto u Petoknjiju. Bog ih je izgovorio pred narodom. Sam Bog ih je urezao u kamene ploe. Bile su temelj svih drugih zakona.
Imale su posebno ime i bile su stavljene u Koveg saveza (Izl 40,20; Pnz 10,2-5).
2. Vanost Deset zapovijedi

Vanost Deset zapovijedi nije u njihovom obliku, ve boanskom autoritetu od kojeg potjeu:
Bojoj transcedentnosti, suverenosti i volji. Sr Zakona bila je njegova kolektivna primjena na itav Izrael, Boji narod, i na svakog pojedinog vjernika, Njegovog sina i ker. Ovaj poseban odnos
davao je Zakonu jedinstvenu zadau da taj odnos sauva i odri.
Vanost objave Zakona na Sinaju nije u nabrajanju pravnih normi, ve u velianstvenoj Bojoj
prisutnosti i djelovanju (Izl 19,16-25), blizini Stvoritelja i bliskosti blinjega. Deset zapovijedi naglaavale su ljubav prema Bogu i prema blinjemu (Pnz 6,5; 30,15.16). To nije bila samo vanjska
ljubav, a niti samo unutarnja. Bila je to stvarna, iva naklonost, ljubav koja je obuhvaala itavu
osobnost i cjelokupno ivotno iskustvo.
Zakon trai osobnu odanost, ne nekoj pravnoj instituciji, ve samome Bogu. To je najsadrajnija zajednica u kojoj ljudska bia mogu uope ivjeti. Ona se oslanja na Gospodnje milosre i ljudskom biu donosi ivot, radost, oduevljenje, pravdu, pravednost i spasenje (Ps
119,142.156.162.174; Iz 51,4-8).
Prisjeajui se dogaaja na Sinaju, Mojsije je podsjetio Izrael da je Bog na Horebu s njima
sklopio Savez (Pnz 5,1-5). Ovaj je Savez imao Zakon (Pnz 4,44), Deset zapovijedi. Zakon u Ponovljenom zakonu 5,6-21 isti je onaj Zakon iz Izlaska 20. Male razlike u pojedinostima to ih
nalazimo u etvrtoj zapovijedi osloboenje umjesto stvaranja kao razlog za svetkovanje sedmog
dana nisu bile zamiljene kao proturjenosti, ve kao nadopune.
Deset zapovijedi bile su srce Tore. Dane su cijelom ovjeanstvu, a posebno Izraelu u posebnom okviru Saveza; odvojene od njega ne bi bile razumljive. Kad bi im se pristupalo kao odvojenom sadraju, njihova vanost i znaenje, kao i Boji cilj s njima, ne bi bili shvaeni.
Savez je ureivao uzajamne obveze. Narod se obvezao da e sluati Gospodnji glas, uvati
Savez, biti posluan Gospodnjim zapovijedima. Istodobno se Gospodin obvezao da e narod smatrati svojim posebnom svojinom izmeu svih naroda na svijetu. To e ih uiniti: (1) kraljevstvom
sveenika pripremljenih da ostvare Boju slubu ili misiju usred ljudskog roda i budu na blagoslov
ovjeanstvu; i (2) svetim narodom, posveenim zajednicom s Bogom i potpuno posveenim
Njemu poslunou (Izl 19,5.6).
Nakon to su odluili biti Boji narod pod Njegovim svemonim djelovanjem, Bog im je dao
moralna naela na kojima je uspostavljen Savez. Ona su izraena u naelima koja su zapisana u
Ponovljenom zakonu 5,22-33. Dekalog je odredio odnos izabranog naroda prema Bogu i blinjima, kao pripadnika Bojeg naroda i lanova ljudske obitelji.
Osim Deset zapovijedi, namijenjenih cjelokupnom ovjeanstvu, Bog je Izraelu dao i druge
zakone s ciljem da ureuju njihovu posebnu zajednicu s Bogom. U njih ubrajamo graanske i
zdravstvene zakone. Obredni zakon ili rtveni sustav bio je posebno odreen kao duhovni blagoslov za Izrael.
92
3. Obredni zakon
Obredni sustav stupio je na snagu odmah nakon to su Adam i Eva pali u grijeh (Post 3,21) i
trajao je u doba patrijarha, kad se Melkisedek javlja kao sveenik Boga Svevinjega (Post 14,18).
Svrha mu je bila da svakom vjerniku ukae na dolazak Mesije i Spasitelja, pravu rtvu za njegov
grijeh. Prije Mojsija nije nam poznat nijedan pisani zakon o rtvama. Na Sinaju je praksa rtvovanja proirena, protumaena i ozakonjena.
Obredni zakon, dan zbog prijestupa moralnog Zakona, sastojao se od rtava i prinosa simbola ili tipova koji su ukazivali na budue otkupljenje. Njegova je svrha bila uiti grenike kako
da unaprijed zamijete i prihvate buduu rtvu na kriu za grijeh. Bio je iskustveno pomagalo za
razumijevanje i prihvaanje Kristova spasenja, u simbolima i tipovima, prije nego to se ostvari
rtva za to spasenje.
Ponekad ljudi prikazuju obredni sustav kao suprotnost Kristu. Meutim, on je bio uspostavljen da ukae na Njegovu savrenu rtvu na kriu (Heb 10,1). Njegova je poruka bila Krist. Njegovo je oekivanje bilo Krist. I njegovo izraavanje vjere bilo je vjera u Krista. Meutim, obredni
sustav je bio nesavren. Bio je samo tip, simbol, sjena budue stvarnosti. Nije mogao oistiti grenike od grijeha (rr. 1-4). Mogao je samo obeati da e spasenje doi prinoenjem i rtvom Bojeg
Janjeta.
Zakon o rtvama i obredima bio je boanski uveden sustav bogosluja. Bio je kultna primjena univerzalnih naela sadranih na prvoj ploi moralnog Zakona. Njegov je cilj bio iskazivanje
poslunosti Bogu i prihvaanje Njegovih odredbi za grijeh putem obreda, dok ne doe stvarnost
simbolizirana u obredima i rtvama. Dok dijelove obrednog zakona nalazimo u Izlasku, Levitskom zakoniku i Ponovljenom zakonu, glavnina obrednih zakona nalazi se u Levitskom zakoniku, posebno u poglavljima 19. (Vidi BP v. 10. 2002 - Svetite.)
Obredni zakon bio je obiljeen trima glavnim elementima: (1) didaktikom naravi, (2) zahtjevom za poslunou i (3) privremenom naravi. Boja je namjera bila iznositi plan spasenja po
Isusu Kristu i vjernicima omoguiti da svoju vjeru u Njega i Njegovu buduu rtvu izraze ispunjavanjem propisa obrednog zakona. On e vrijediti samo dok na kriu Golgote ne bude prinesena
prava rtva (Heb 9,10).
C. Deset zapovijedi i Isusov nauk

Isus nije tajio svoj odnos prema tradicionalnom idovskom zakonu i Deset zapovijedi. Premda je predaju starih (Mk 7,1-13) smatrao upitnom, pa je ak nije ni odobravao, Isus je uzvisio
Deset zapovijedi jasno potvrujui vjenost Dekaloga.
1. Jednakost Deset zapovijedi

Postavljajui pitanje o jednakosti Deset zapovijedi (Mt 22,35-40), jedan je uitelj Zakona postavio Isusu pitanje s namjerom da Ga kua: Uitelju, koja je najvea zapovijed u Zakonu? (r. 36)
Uitelj Zakona je mislio na redoslijed njihove vanosti. Rabinska tradicija smatrala je da poslunost veoj zapovijedi oslobaa ovjeka od poslunosti manjoj kad god bi dolo do sukoba izmeu
dviju zapovijedi. Za farizeje je prva ploa Zakona po vanosti nadilazila drugu, tako da se ovjek
lako mogao osloboditi sluenja drugima.
93
Isusov odgovor zasniva se na dva temelja: na sadraju Pisma i nijekanju hijerarhije. Iz Pisma
se pozvao na dva dijela iz Petoknjija: (1) na Ponovljeni zakon 6,5, gdje nalazimo zapovijed da ljubimo Gospodina i (2) na Levitski zakonik 19,18, gdje je zapovjeeno da ljubimo svoga blinjega.
to se tie hijerarhije ovih zapovijedi, Isus je spomenuo jednu i drugu. Dok je prva bila najvea
(Mt 22,38), druga nije bila nita manja. Bila je toj jednaka (r. 39, homoios) po vanosti i vrijednosti. Redoslijed nije doputao nikakav izuzetak: obje zapovijedi trebalo je jednako vriti.
Naelo koje stoji iza moralnog Zakona prve ploe s etiri zapovijedi koje se odnose na Boga,
i druge ploe sa est zapovijedi vezanih uz blinjega jest ljubav. Ova ljubav zahtijeva srce, duh
i um: nas cijele. Iz Boje ljubavi proistjee moralni Zakon, a odraz Njegove ljubavi u ovjekovu
ivotu ukazuje na cilj cijelog Zakona.
2. Trajnost Deset zapovijedi

Najizravnije Kristovo uenje o Bojem zakonu nalazimo u Propovijedi na gori: Nemojte misliti da sam doao ukinuti Zakon i Proroke! Ne dooh da ih ukinem, ve da ih ostvarim. Jer, zaista,
kaem vam, dok opstoji nebo i zemlja, ni jedna jota, ni jedna kovrica slova iz Zakona sigurno
nee nestati, a da se sve ne ostvari. (Mt 5,17.18)
Isus nije namjeravao ponititi ili ukinuti Zakon. Dok se izraz Zakon i Proroci odnosi na
cjelokupnu Boju objavu u Starome zavjetu, Zakon se odnosi na Toru ili Petoknjije, u ijem se
sreditu nalazi Zakon Deset zapovijedi.
U Mateju 5 Krist vieput spominje moralni Zakon. Govorio je o zapovijedima (r. 19), o pravednosti (r. 20) i od duhovnom znaenju zapovijedi kao to su Ne ubij! (rr. 21-16) i Ne ini
preljuba! (rr.27-30). Sve ovo jasno ukazuje na Dekalog. Isus nije uinio nita da ga ukine; On ga
je ispunio. Krist je i sluatelje pozivao da ga ue i vre (r. 19). Pravi ukidatelji Zakona bili su knjievnici sa svojim tradicionalnim tumaenjima. U Mateju 15,1-6 Isus je to pokazao u vezi s petom
zapovijedi Dekaloga.
Isus je jasno naglasio trajnost Deset zapovijedi. Dok opstoji nebo i zemlja, ni jedna jota, ni
jedna kovrica slova iz Zakona sigurno nee nestati. (Mt 5,18) Zatim je rekao to oekuje od
svojih sljedbenika: poslunost Zakonu. S obzirom na to (stoga, r. 19), onaj tko prekri i jednu od
ovih i najmanjih zapovijedi i naui druge da tako rade, bit e najmanji u kraljevstvu nebeskom;
dok e onaj koji ih bude vrio i nauavao biti velik u kraljevstvu nebeskom (r. 19).
Isus je zatim nastavio s objanjenjem onog dijela Zakona koji zabranjuje ubojstvo i preljub.
Potovanje samo slova Zakona ne ostvaruje Boja oekivanja. Zakon se odnosi na vanjsko ponaanje kao i na unutarnje pobude. Ovdje je Isus jasno rekao da moralna definicija Zakona ne
zavrava s Njegovim naukom, ve prelazi u Njegovo novo kraljevstvo vjenog ivota.
Neto slino nalazimo u Isusovom razgovoru s bogatim mladim knezom (Mt 19,16-26). Mladi je upitao Isusa to bi trebao initi da batini vjeni ivot. Isus je odgovorio: Vri zapovijedi,
a zatim je nabrojio: Ne ubij! Ne ini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoi lano! a to su zapovijedi
Dekaloga. Ovdje je uporabljena rije zapovijedi (entol), dok su u Mateju 5,18.19 uporabljene
zapovijedi (entol) i zakon (nomos). Obje se odnose na isto: na Deset zapovijedi.
Iz ovog se razgovora vidi da je bila rije o odreenom zakonu. Mladi knez je vrio Deset
zapovijedi, ali na legalistiki nain kao neovisan, moralni, pravni kodeks. Nedostajalo mu je
najvanije u Zakonu: Zakonodavac. Slijedi me, rekao je Isus (Mk 10,21). No bogati mladi nije
94
poao za Isusom; ostao je sa Zakonom i tako se zadrao u prijanjoj izolaciji i nesigurnosti. Spasenje ne dolazi od zakonskih propisa, ve od Zakonodavca, Spasitelja. Izraelu je to bilo poznato od
davnine, ali je na to zaboravio. Budui da su izgubili pravo znaenje Deset zapovijedi, zaboravili
su da su one otkrivenje Boje volje, poziv na prisnu zajednicu s Njim.
S Bojim autoritetom Isus je nauavao da je poslunost istovjetna potrebi da ovjek slijedi
Krista. To dvoje je tako povezano da jedno bez drugoga postaje samo gluma kranskog ivljenja.
Legalistika poslunost odvaja ovjeka od Krista; prava duhovna poslunost Zakonu nain je ivota kranina koji slijedi Isusa.
Isus je zahtijevao poslunost Zakonu iz cijelog srca. Kad su farizeji doveli Isusu enu uhvaenu
u preljubu, On je nije osudio, ve joj je rekao: Idi i od sada ne grijei vie. (Iv 8,11) Ovaj dogaaj
imao je veze sa Zakonom. Knjievnici i farizeji pokuali su sukobiti Mojsija i Krista (r. 5). Podsjetili su Isusa da bi prema Mojsiju ena trebala umrijeti. Isus im je, ispisujui njihove grijehe u praini,
rekao: Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci kamen na nju! (r. 7) Da je Isus imao na umu ukidanje Deset zapovijedi, ovo bi bila savrena prilika da to objavi. Umjesto toga On je opratanjem
potvrdio autoritet Zakona. Rekao je: Ne grijei vie. (r. 11) To je bila Njegova poruka kad god bi
oprostio greniku. Deset zapovijedi Bojeg moralnog Zakona imale su isti autoritet koji im je Bog
dao na poetku i poslunost svakoj od njih bila je jo uvijek potrebna.
3. Zapovijed o suboti
Isus nije ukinuo subotu. Njegov sukob s izraelskim starjeinama oko subote pokazuje da je
nastavio s reformacijom, odbacujui idovsku tradiciju u nainu svetkovanja subote, ali nikada
je ne ukidajui. Ovo je vidljivo iz rasprava o radu subotom (Mt 12,1-8; Mk 2,23-28; Lk 6,1-5),
lijeenja subotom (Mt 112,9-13; Lk 13,10-17; Iv 5,2-18; 9,1-34) i istjerivanja demona subotom (Mt
1,21-27; Lk 4,31-37). Ovom reformacijom Isus je pokazao da je On, a ne farizeji, Gospodar subote
(Mt 12,8). On je smatrao da je subota blagoslov za ljudsku obitelj (Mk 2,27), kao to je bila od poetka (Post 2,1-3). On je potovao i svetkovao subotu tako to je prisustvovao vjerskim sastancima
i pouavao na njima (Lk 4,16). Njegovi najblii sljedbenici nastavili su svetkovati subotu i nakon
Njegove smrti. Pripremili su miomiris i pomast, a u subotu se [ene] nisu micale prema propisu
(Zakona) (Lk 23,56). (Vidi Subota.)
D. Zakon kod Pavla

Pavlov pogled na Zakon vidljiv je u njegovu vrenju Zakona, posebno u svetkovanju subote, kao i u njegovom nauavanju. O njegovoj osobnoj poslunosti Zakonu itamo u Djelima apostolskim. Njegov nauk o Zakonu nalazimo u njegovim poslanicama mladim crkvama
koje je osnovao. Neki od ovih tekstova o Zakonu pogreno su shvaeni; stoga im posveujemo posebnu pozornost.
1. Pavlovo svetkovanje subote

Djela apostolska obuhvaaju razdoblje od Kristova uskrsnua do Pavlovog utamnienja oko
trideset godina kasnije. Unato tome to su neki govorili da je Zakon na kriu proglaen nevaeim, Pavao je vrio Deset zapovijedi. Luka biljei nekoliko sluajeva kad je Pavao prisustvovao
bogosluju u subotu.
95
U Antiohiji u Pizidiji, na svojem prvom misionarskom putovanju, apostol (sa suradnicima)

u subotu uoe u sinagogu te sjedoe (Dj 13,14). Pavao u sinagogu nije uao kao propovjednik,
ve kao vjernik, to je za prve krane bilo u redu. Pavla su pozvali da govori i njegova je vijest bila
toliko snana da se sljedee subote skupi gotovo sav grad da uje rije Boju (r. 44).
U Filipima, na svojem drugom misionarskom putovanju, Pavao je u subotu otiao do mjesta
molitve izvan grada, pokraj rijeke (Dj 16,13). I ovdje, premda nije postojala sinagoga, Pavao je
doao na bogosluje, ne samo zato da govori idovskim sluateljima. On je bio svetkovatelj subote.
Luka je zapisao da je u Solunu u sinagogu dolazio tri subote zaredom (Dj 17,1.2).
2. Pavlovo nauavanje o Zakonu

Pavao se slui rijeju zakon na razliite naine. Moe se odnositi na Mojsijev zakon (Gal
4,21), na cijeli Stari zavjet (1 Kor 14,21), na Deset zapovijedi (Rim 2,17-23; 7,7; 13,8-10) ili na neki
poseban zakon, kao onaj koji vezuje mua i enu (Rim 7,2). On uzima rije zakon (nomos) i u
slikovitom smislu, kao kad govori o zakonu zla (r. 21) ili zakonu grijeha (r. 25; vidi i Rim 8,2;
Gal 6,2). Premda Pavao ne daje preciznu definiciju svaki put kad rabi ovaj izraz, obino je njegovo
znaenje vidljivo iz konteksta.
Pavao nikad o zakonu ne govori u mnoini; Zakon je uvijek jedan, otkrivenje Boje volje.
Zakon, jo odreenije Dekalog, boanski je propis. On je iva Boja volja. Ova znaajka Zakona
vodi Pavla do jasnog zakljuka da se Zakon se ne moe ukinuti. Ukidamo li tako vjerom Zakon?
Daleko od toga! Naprotiv, tim Zakon utvrujemo. (Rim 3,31) Vjernik je po zakonu vjere posluan Zakonu (r. 28).
Premda je Zakon prikazan dobrim i pravednim (Rim 7,12), on ne opravdava niti spaava.
Ako se opravdavamo vjerom, ne moemo Zakonom. Opravdanje obnova grenikova raskinutog odnosa s Bogom vodi ovjeka iz neovisne, buntovne i grene odvojenosti u smirenu prisnu
zajednicu s Bogom. Ona se postie samo po Isusu Kristu, jedinom sredstvu opravdanja. ovjek
Ga prima samo vjerom (Rim 5,1-10).
Tko god se pokuava opravdati djelima, ivi pod Zakonom, a ne pod milou (Rim 6,14).
Da bi bio pravedan, ovjek mora biti savreno posluan Zakonu. No grenik je pred Zakonom
nesavren i ne moe se opravdati djelima. Da bi to izbjegao, grenik mora vjerom prihvatiti Isusa
Krista. To to Pavao odbacuje Zakon kao sredstvo opravdanja, ne znai da odbacuje poslunost
Zakonu od strane opravdanog grenika, koji je sada pomiren s Bogom i hodi po Duhu. I to zato
to se po Isusu Kristu pravedni zahtjev Zakona moe ostvariti u nama, koji ne ivimo po tijelu,
nego po Duhu (Rim 8,4). Ovakva vrsta poslunosti mogua je samo ako je grenik u Kristu i s
Njim vjerom ivi po Duhu.
a. Svrha Zakona. U Rimljanima 7,5-12 Pavao raspravlja o uinku Zakona. Zakon nikoga ne
ini grenikom; to ini grijeh. Zakon donosi spoznaju o grijehu i uzrokuje da grenik postane
svjestan da ivi u grijehu. Zakon (nomos) je izazvao grene strasti (r. 5 JB). Protivno tomu to
grenik stalno umanjuje znaenje i posljedice grijeha, Zakon ini da grenik vidi njegovu stvarnu
veliinu. Pavao ovdje pokazuje o kojem zakonu govori: o onome koji kae Ne poeli! (r. 7).
Deset zapovijedi nisu grene. Piui tri desetljea nakon kria, Pavao u njima ne nalazi nita loe.
Zahvaljujui njima, Pavao je spoznao grijeh. Bio je prisni poznanik grijeha i grenog iskustva.
Problem grijeha nije u Zakonu, ve u pojedincu. Kad ne bi bilo Zakona, grijeh bi i dalje postojao,
96
ali pojedinac ne bi imao osjeaj krivnje. Zakon je donio krivnju; zlo nije u Zakonu, nego u greniku. Grijeh stvara osjeaj krivnje; Zakon je stvara u ovjekovu umu. Stoga: Zakon je bez sumnje
svet, a zapovijed i sveta, i pravedna, i dobra. (r. 12)
Pavao ovdje oito govori o zakonu Deset zapovijedi. Grenik nije svet ni pravedan ni dobar, i
Zakon to pokazuje. Zakon osuuje grijeh, ali Isus svojom smru oslobaa grenika od Zakona;
tako grenik moe sluiti Bogu, biti posluan Njegovom Zakonu u novosti Duha (r. 6, JB).
U Galaanima 3,19-29 Pavao ponovno raspravlja o svrsi Zakona. Od Abrahama nadalje sredite povijesti Izraela bio je Savez, Boja obeanja. Sr Abrahamova odgovora bila je vjera. Poslije
je Bog Izraelu dao Zakon, opsean ivotni sustav koji mu je pomogao u razumijevanju naravi,
doivljaju i dosegu vjere (rr. 15-18). Zakon, taj ivotni sustav, nije trebao nadomjestiti obeanje
niti ga je trebao ukinuti. Njegov cilj nije bio stvoriti pravednost ili ivot. A ivot je mogao doi
samo preko obeanja, vjerom u Krista.
idovski sustav trebao je biti uvar ili nadziratelj (JB), pedagog (paidaggos, r. 24).
Paidaggos nije bio uitelj (didaskalos), ve rob koji je pratio djeaka u kolu da ga zatiti, da mu
nosi opremu i da ga ui pristojnom vladanju. Zakon cjeloviti idovski ivotni sustav nije bio
protiv obeanja niti ga je ikada nadvisio (r. 21). Kakva bi to bila ironija da pedagog, rob obeanja,
postane djetetov gospodar.
Kad je Krist doao, obeani ivot vie nije bio obeanje, ve potpuna stvarnost (rr. 27.29). Stoga idovski ivotni sustav vie nije bio potreban (r. 25). Vie nee biti idovskog i neznaboakog
naina ivota. Bit e samo sinova i keri, Abrahamovih potomaka i batinika vjerom. Bit e
samo jedan nain ivota, ne vie usredotoen u Zakonu, ve u obeanju, kranski nain ivota,
potpuno usredotoen u Kristu.
Zakon dan 430 godina nakon obeanja Abrahamu, nadziratelj za idove, ali ne vie za
krane, nije bio moralni Zakon posebice, ve cjelokupni idovski ivotni sustav. Kranstvo
bez Zakona bilo bi amoralno ili nemoralno, a ono to nije. Kranstvo je udoredan nain
ivota, ivot obuen u Krista. Glagol endu (staviti na se ili obui) znai preuzeti karakteristike, vrline i/ili namjere od drugoga i postati kao osoba koju oblaimo. Postati slian Kristu
nikada ne moe izvesti ivot koji bi bio suprotan zakonu Deset zapovijedi, kojemu je Krist u
cjelini bio posluan.
b. Zakon i sloboda u Poslanici Galaanima. Glavna je tema Poslanice Galaanima sloboda
u Kristu. Krist je sebe predao na kri kako bi nama osigurao slobodu (Gal 1,4). Stoga je osnova
kranske etike i ponaanja sloboda (5,1), a idovima i neznabocima upuuje se kranski poziv
na slobodu (5,13). Premda sloboda u kranstvu nema iscrpnu definiciju, potrebno je odreeno
objanjenje.
Sloboda kranskog naina ivota u suprotnosti je s tradicionalnim idovskim nainom ivota robovanja Zakonu (Gal 3,13; 4,3.5.9), poganskom nainu ivota i robovanju ljudskim poudama (Gal 1,4; 5,13.24). U Galaanima Pavao rabi etiri grke rijei da oslika slobodu iz razliitih
kutova gledanja. Svaka pomae razumijevanju slobode i Zakona.
(1) Exaire. Gledano iz perspektive Boje volje (Gal 1,3-5), sloboda znai osloboenje, izbavljenje od zle sile koja vlada u sadanjem svijetu. Ovo spasenje zahtijeva zajedniko djelovanje
Boga Oca i naega Gospodina Isusa Krista, koji je sam sebe predao za nae grijehe (r. 3; usp. Gal
2,20; Ef 5,2.25; 1 Tim 2,6; Tit 2,14), kojega je i Bog dao da nas spasi (Rim 4,25; 8,32; usp. Iv 3,16).
97
Isus Krist je rekao da je ovo izbavljenje pravi cilj Njegove misije: Doao je da dadne ivot svoj kao
otkup mjesto svih (Mk 10,45; usp. Iz 53,5.6.12).
Osloboenje kao spasenje ljudskog roda, zajedno s Kristovim djelom u njegovu ostvarenju,
bilo je u skladu s voljom Boga, Oca naega (Gal 1,4). To je u skladu sa starozavjetnim naukom da
su i spasenje u Psalmu 119 takoer definirano kao osloboenje i Zakon (Tora) doli Bojom
voljom.
Meutim, u Isusovo vrijeme poslunost Tori vie nije znaila pokoravanje Bojoj volji jer su
idovski starjeine kultne i moralne propise Zakona pretvorili u tegoban teret, koji je sada postao
kontrolno naelo za naciju i svakog pojedinca. Kao takav on vie nije spaavao, ve drao u ropstvu. idovima je bilo potrebno osloboenje od takvog koncepta. Takvo osloboenje nije moglo
doi od Zakona koji su pretvorili u silu koja zarobljava, ve od Krista, po vjeri, tog naela zajednitva koje nas povezuje sa Spasiteljem (Gal 2,16-21).
(2) Eleutheria. Gledano iz perspektive poslunosti istini, sloboda znai istinsku slobodu (r. 4;
Gal 5,1-13; usp. Rim 8,21; 1 Kor 10,29; 2 Kor 3,17). Pavlova misao poinje biografskom biljekom
o Galaanima. On izvjeuje o lanoj brai koja su ga uhodila da vide je li u obrezanju posluan
Zakonu. Budui da je ve imao slobodu u Kristu, odbio je vratiti se u ropstvo. Nije se pokorio
Zakonu, ve istini Evanelja (Gal 2,3-5.14; usp. 2. Kor 11,10; Kol 1,5).
U sukobu koji je izbio u Antiohiji, Pavao je prekorio Petra to nije iao ravno, po istini Evanelja (Gal 2,14 JB). Prema grkom tekstu Petar i njegovo drutvo ne hode ravno u istini
Evanelja. Njihovo ponaanje nije bilo postojano, iskreno; bili su licemjeri govorei jedno, a radei drugo. Osim prihvaanja i poznavanja istine, uz istinu Evanelja ide pravilno ponaanje. U 2.
Korinanima 11,10 Pavao govori o Kristovoj istini. U Koloanima 1,5.6 rabi slian izraz: Rije
istine evanelje. Istina Evanelja je Krist, Njegova volja, Njegova rije: volja koja donosi slobodu, rije koja donosi plod. U ovom kontekstu plod se odnosi na kraninovo vladanje i misiju.
Evanelje zahtijeva pokornost Kristu. Ono ini da je Krist odluujua snaga u ivotu kranina.
Za idove je ova snaga bila u Zakonu; za neznaboce su to bile njihove poude; za krane je bila
sam Isus Krist. Zakoni i poude rezultiraju ropstvom; Krist daje slobodu.
Kranska sloboda nije razuzdanost. Naprotiv, ona je postojana, to je istinski predan i pravedan nain ivota. Razlog tome je to kranin ne donosi moralne odluke kao rob pouda ili
pravila, ve kao slobodna osoba u Kristu. Budui da je kraninova volja sjedinjena s Kristovom
(Gal 2,20) i osnaena Svetim Duhom, kranin moe odluivati i djelovati u skladu s plodom
Duha (Gal 5,22.23). Svi vanjski postupci krana rezultat su novog odnosa s Kristom u slobodi.
Zbog tog je razloga sloboda veoma vana i kranin u njoj treba biti nepokolebljiv (r. 1).
Ovaj se koncept ponovno javlja u etikom dijelu Poslanice, gdje Pavao govori o slobodi u kontekstu poslunosti istini (rr. 1-15). On objanjava da su svi koji su se vratili u ropstvo idovi pod
Toru, neznaboci pod poude prekinuli s Kristom (r. 4). Jer u Kristu vrijedi samo jedno,
vjera ljubavlju djelotvorna (r. 6 JB), koja je isto to i pokoravati se istini (r. 7). Zahvaljujui
vjeri, kranin je slobodan da voli.
Meutim, toj slobodi prijeti jedna opasnost: tijelo (r. 13). Kad je Izraelcima dao svoj Zakon,
Bog je elio da se ujedine s Njim pod Njegovom voljom. No u Zakonu je postojala opasnost
od legalizma koji bi Zakon, a ne Boga, uinio odluujuom moralnom snagom u ivotu. Kad je
Krist doao osloboditi sva ljudska bia, pojavila se opasnost od razuzdanosti, koritenja slobode
98
kao prilike za tijelo (r. 13). Ova se opasnost javlja zato to zlo koristi svako mogue sredstvo da
ovjeanstvo podvrgne svojoj vlasti. Na sreu, zlo je ogranieno; ono se ne moe posluiti Bogom
Ocem, Sinom i Svetim Duhom da ovjeanstvo uini robovima zlih sila. Zbog toga, dok s jedne
strane eliminira Toru i strasti kao vladajue sile u ivotu kranina, Pavao nije mogao niti htio
eliminirati Kristovu snagu. Postoji moralan kranski ivot, ivot kojim po vjeri ljubav vlada u
slobodi. To je Boja ljubav koja poziva k slobodi (r. 13), Kristova ljubav koja osigurava slobodu (r.
1) i ljubav Svetoga Duha koja donosi plod (rr. 22.23) poslunosti istini. Kranin je posluan istini
(r. 7), ravna se po Duhu (r. 25 JB) i ispunjava Kristov Zakon (r. 14).
(3) Exagoraz. Ova rije u Galaanima 3,13 i 4,5 znai slobodu iz perspektive Kristova djela
i ukazuje na otkupljenje. Ovom je rijeju sloboda definirana mnogo preciznije i obuhvaa stanje
iz kojega je kranin osloboen, prokletstvo Zakona, i novo stanje postignuto takvom slobodom,
odnosno posvojenjem u Boju obitelj.
Biti slobodan od Zakona znai biti otkupljen od njegova prokletstva (Gal 3,13). Pavao kae
da su oni koji pripadaju djelima Zakona pod prokletstvom (r. 10). Ovaj izraz Pavao rabi samo
ovdje; njime eli rei da je otkupljenje sloboda od robovanja prirodnim silama svijeta (Gal 4,19.21-25; 5,1; usp. 2,4.5). S druge strane, idovi su bili pod prokletstvom Zakona. Ovo prokletstvo nije moglo biti ni Zakon ni neposlunost Zakonu, jer je sam Krist postao za nas prokletstvom (Gal 3,13), to jest On je na sebe uzeo boansku osudu za grijeh da bi vjernik mogao primiti
Abrahamov blagoslov i obeanje Duha (r. 14).
Pavao navodi etiri starozavjetna teksta da pokae u emu je prokletstvo Zakona (Pnz 27,26;
Hab 2,4; Lev 18,5; Pnz 21,23). On ne govori o radikalnom razdvajanju vjere i Zakona, ve o radikalnom razdvajanju prokletstva i opravdanja. Prokletstvo je posljedica za onoga koji ne bude drao rijei ovoga Zakona i vrio ih (Pnz 27,26). Za zloinca se prokletstvo sastojalo u tome to ga je
ekala smrt vjeanjem o stablo (Pnz 21,22.23). Prokletstvo nije bilo Zakon ni sama neposlunost,
ve posljedica neposlunosti, smrt. Svrha je Zakona bila da zatiti ivot; onaj koji ga vri, ivjet e
(Lev 18,1-5). No ljudski je rod bio neposluan Zakonu i neposlunost je donijela smrt. U takvim
je uvjetima postojao samo jedan nain da se dobije ivot: vjera (Hab 2,4). Meutim, ovjeanstvo
nije moglo ivjeti po vjeri jer se nalazilo pod prokletstvom Zakona. Ono je prvo moralo biti osloboeno tako to e Krist postati prokletstvo za nas. Krist nije bio zloinac, ali se s Njim postupalo
kao sa zloincem da bi se s nama moglo postupati kao da nismo bili zloinci. Svojom smru Krist
nije ukinuo Zakon ili poslunost Zakonu. Krist je oslobodio one koji su bili pod prokletstvom
Zakona, uzimajui na sebe njegovo prokletstvo. Umro je umjesto prokletih.
Onaj tko je osloboen prokletstva Zakona, vie nije rob, ve Boji sin. Posljedica slobode je
novi odnos posinjenja koje je sam Bog izvrio; u tom odnosu dijete Zakonodavca uiva u poslunosti Bojoj volji izraenoj u Deset zapovijedi. Time vjernici dobivaju sve to pripada Bogu;
oni postaju Boji batinici (Gal 4,5-7), nisu vie robovi pod Zakonom, ve gospodari (kyrios)
svega (r. 1), i sinovi i keri pod Duhom (r. 6). Oni se s neiskazanom zahvalnou raduju ovom
novom stanju i, zahvaljujui Kristu koji prebiva u njima, vre Boje zapovijedi.
(4) Stauro. U Galaanima 5,24 i 6,14 sloboda je definirana rijeju razapeti. Ovdje nalazimo
znaenje slobode i Zakona u kontekstu kraninova naina ivota ivota novog stvorenja. Onaj
tko pripada Kristu, razapeo je tijelo (Gal 5,24) i svijet je njemu razapet (Gal 6,14). Pojam
raspee znai etiku slobode koju uva volja. Dragovoljna smrt tijelu, ukljuujui poude i elje,
99
odluka je volje. Ovaj tekst tijesno je povezan s Galaanima 2,19.20, gdje je osobno duhovno raspee iskustvo zajednitva s Kristom. U toj zajednici smrt nije unitenje volje, ve poetak novog
ivota. Radi se o nainu ivota kojim upravlja Boji Sin i dragovoljna vjera. U tom je kontekstu
Zakon definiran kao ivot i hod po Duhu (r. 25). Citirajui Stari zavjet, Pavao definira Zakon
kao ljubav ( r. 14). Zatim objanjava da to znai ivjeti po Duhu (r. 16). A ivjeti pod Duhu znai
biti slobodan od Zakona (r. 18) i od pouda (r. 24). To znai odbaciti i idovske i neznaboake
sustave. Legalizam i rasputenost protive se Bogu jer Njegovo mjesto zauzima odluujua snaga
volje. Bog nije dao Zakon kao skup pravila koja treba potovati, ve kao otkrivenje svoje volje. Bog
je dao slobodu ne za rasputenost, ve da omogui djelovanje ovjekove slobodne volje. Pavao ne
otklanja Boju volju ili djelovanje ljudske volje. On objanjava da je jedini nain za usklaivanje
ovih dviju volja ivot u Duhu. Takav ivot zahtijeva da drimo korak s Duhom, da nas Duh zauzdava (stoikhe, Gal 5,25). Ovdje se istie Duh. On vodi volju. Zbog toga Pavao potvruje da
je razapeti se svijetu i imati svijet razapet sebi, ili hoditi u Duhu, mjerilo kranstva (Gal 6,16).
Mjerilo novog stvorenja (r. 15) zakon ljubavi (Gal 5,14), zakon Kristov (Gal 6,2), istina (Gal 5,7)
ima jasnu etiku zadau.
Starozavjetni Zakon i zakon Kristov vezani su uz rije ispunjen . Deset zapovijedi trebaju
biti ispunjene pod moralnom obvezom ljubavi (Gal 5,14; 6,2). Zakon se definira kao ljubav u
Levitskom zakoniku 19,18 gdje se govori o ljubavi prema blinjemu. Stoga se ovaj Zakon moe
odnositi samo na Deset zapovijedi. I vie od toga, Pavao govori o tome da ga treba ispuniti cijeli,
a ne samo jedan njegov dio (Gal 5,14).
Spominjanje Zakona u Galaanima 5,3 razlikuje se od Zakona u 5,14. Usmjerenje je drugaije:
prvi je usmjeren na kultne zakone; drugi na moralni Zakon. U oba teksta govori se o cijelom Zakonu, ali razliitim rijeima. Izraz sav Zakon u retku 3 (holon ton nomon) odnosi se na sve propise Tore, ak i one najbeznaajnije. Pavao kae da oni koji odobravaju obrezanje trebaju potovati
cijelu Toru, ukljuujui kultne zakone. U retku 14 grki izraz je (pas nomos), koji ukazuje na potpunost u kakvoi a ne koliini, ime pozornost usmjerava na stvarnu kvalitetu moralnih naela.
Jo jedna zamjetna razlika izmeu ova dva teksta o Zakonu vezana je uz ono to se treba uiniti sa Zakonom. Izraz koji se odnosi na obredni zakonu jest izvriti (poie); on je usmjeren na ovjekova djela. Izraz vezan uz moralni Zakon i zakon Kristov (Gal 6,2) jest ispuniti (anaplro);
on je usmjeren na djelo Svetoga Duha. Kontekst potvruje ovu Pavlovu razliku. Vrenje Zakona
ukazuje na ljudsku inicijativu i djelovanje; ispunjenje Zakona inicijativa je i djelo Duha. Pavao u
biti kae da ispunjenje Deset zapovijedi moe biti potpuno samo zahvaljujui djelovanju Svetoga
Duha. Poslunost je plod Duha.
U Galaanima nas Pavao vraa na poetak, u vrijeme prije objave Tore. On istie da je u kranskom moralnom ivotu vana spoznaja i ispunjenje Boje volje po Duhu. To je istina izraena
moralnom terminologijom. Tu je Kristov zakon. Jedina razlika izmeu moralnog zakona Tore i
Bojeg zakona nalazi se u nainu na koji su ga idovi drali ilivrili legalistiki i naina na
koji su krani bili ueni da ga ispune bez legalizma, samo vjerom u djelovanje Svetoga Duha,
kao zahvalno pokoravanje volji samoga Boga.
c. Sporni ulomci. Premda je jasno da Pavao podupire Zakon, posebno Deset zapovijedi, neke
od njegovih izjava kao da podupiru miljenje da je Zakon nakon raspea prestao vrijediti. Tri
takva ulomka zasluuju pomnjivo prouavanje.
100
(1) Rimljanima 10,4. Ovdje Pavao tvrdi: Jer dovretak je Zakona Krist na opravdanje svakomu tko vjeruje. (JB) Izraz dovretak Zakona mogao bi se razumjeti kao kraj Zakona, sugestija
da Zakon vie ne vrijedi. Meutim, trebamo voditi rauna o dvije stvari: o kontekstu izraza i
grkoj rijei za dovretak, kraj.
U ovom ulomku Pavao govori o svojim sunarodnjacima koji su u velikoj mjeri propustili spasenje. Oni slijede Mojsijev zakon, ali ne u vjeri, i nisu uspjeli postii pravednost. Spotakli su se o
kamen spoticanja. Pokuavajui se opravdati pomou Zakona, oni ne vide da je Mojsijev zakon
sa svojim obredima i rtvama ukazivao na Krista (Rim 9,3010,4).
Rije telos je bogata znaenjem: od dovretka do ispunjenja i obveze dostizanja nekog cilja.
U Novome zavjetu osnovno je znaenje vezano za ispunjenje; meutim, telos se moe prevesti
i kao namjera ili cilj, svrha ili rezultat, kraj ili dovretak. Svakako trebamo drati na umu da su
svrha i rezultat, namjera i cilj dvije strane iste kovanice. U 1. Timoteju 1,5 rije telos uporabljena
je u reenici svrha je spomenutog naloga: ljubav. Dakle, ljubav je namjeravana posljedica naeg
propovijedanja. Stoga moemo smatrati da se dovretak (telos) u Rimljanima 10,4 odnosi na
Krista kao Onoga na koga je ukazivao cjelokupni idovski ritual ili Zakon. Krist je bio ispunjenje
starozavjetnih slika i simbola, vrhunac Tore, a ne Onaj koji e ukinuti Zakon i uiniti kraj vaenju
Bojih zahtjeva za ljudska bia.
(2) Efeanima 2,14.15. U vrlo osjeajnom opisu naina na koji je Krist sruio pregrade koje
su spreavale neznaboce da postanu Boji narod, Pavao potvruje da Krist pregradu koja ih
je rastavljala neprijateljstvo srui u svome tijelu, tim to uniti Zakon zapovijedi s njegovim
odredbama, da od dvaju naroda stvori, u sebi, jednoga novoga ovjeka, tvorei mir. Kranin vie
ne mora biti otuen i bez obeanja i nade (r. 12). Svojom smru Krist je idove i neznaboce
povezao u jednu kransku Crkvu. Da bi to postigao, On je ukinuo Zakon zapovijedi s njegovim
odredbama (Prema izvorniku: Zakon zapovijedi koji se sastojao od odredaba).
U Djelima apostolskim itamo o tekoama koje su imali neznaboci i idovi kad su postajali
jedan narod. Petar je samo zahvaljujui Bojem nalogu u vienju bio spreman odnijeti Evanelje
neznabocu Korneliju (Dj 10,9-20). Na Jeruzalemskom saboru glavno pitanje bilo je trebaju li
neznaboci postati idovi prije nego to e biti prihvaeni u kransku zajednicu (Dj 15,1-29).
Neki su vjernici ili tako daleko da su rekli: Treba pokrtene pogane obrezati i narediti im da
vre zakon Mojsijev. (r. 5) Nakon mnogo raspravljanja, voe Crkve i Sveti Duh sloili su se da
obrezanje nije potrebno; krani iz neznabotva trebaju se suzdravati od mesa rtvovanog idolima, od krvi i od bluda (r. 29). Time to od njih nisu traili da slijede idovske obrede, voe su
nesumnjivo otvorili vrata neznabocima. Oni svoje zajednitvo ne bi mogli proiriti na one koji
nisu vrili kultni ritual da Krist nije otvorio novi i bolji put uklanjanjem obreda i ceremonija kao
to su obrezanje, obredna pranja i rtve.
(3) Koloanima 2,13.14. U Koloanima 2 Pavao opisuje udo spasenja koje je Krist osigurao vjernicima u tome gradu. Zajedno s Njim ukopani u krtenju, oni su u Kristu i obrezani (rr.
11.12). Bili su mrtvi zbog prijestup i neobrezanosti, ali ih je Bog oivio. On im je oprostio grijehe i izbrisao zadunicu koja propisima bijae protiv njih. To je uinio slikovito pribivi je na
kri (rr. 13.14 JB). Zahvaljujui Kristovoj pobjedi nad silama zla, Koloani su sada mogli uivati
blagoslove spasenja (r. 15).
Kljuna rije u ovom ulomku je zadunica, prijevod grke rijei kheirografon, koju u Novo-
101
me zavjetu nalazimo samo na ovome mjestu. Iz nebiblijske literature znamo da je kheirografon

bio svojeruno napisani dokument kao dokaz obveze, dakle zadunica ili obveznica. Prema tome,
ono to je Isus slikovito razapeo na kri bila je osuda koju su ljudska bia zasluila grijehom.
Ovaj dug ili osuda prikazan je i kao pravni zahtjev upuen na na raun. Ne samo to nam
je bio prijetnja, ve se taj dug sastojao od propisa koji su bili protiv nas. Zanimljivo je to u
ovome izrazu, koji znai obveznicu, Pavao rabi grku rije dogma, miljenje ili dekret;
drugi i posljednji put nalazimo ga u Efeanima 2,15. U oba teksta oito se misli na sustav
propisa. U Efeanima se ovi propisi odnose na ritual koji je idove odvajao od neznaboaca, posebno na obrezanje. Kontekst u Koloanima 2,14 pokazuje da se propisi odnose na
obredne blagdane i hranu (r. 16; vidi: Subota). U oba sluaja dogma je povezana sa idovskim
obrednim zakonom. Kristovom smru obredni zakon, koji je ukazivao na Krista kao vrhunac
cjelokupnog pravnog sustava, doao je kraju. Vie nije bio potreban. No to se ne moe rei
za moralni Zakon, ukljuujui Deset zapovijedi, u kojem se izraava Boji vjeni karakter.
S potpunom sigurnou moemo zakljuiti da u ovim tekstovima nije spomenuto, ak ni
nagovijeteno, ukidanje moralnog Zakona.
E. Zakon u Ivanovim spisima

Ivan, posljednji od preivjelih apostola Isusa Krista, bio je posljednji novozavjetni pisac. Svoje
evanelje, poslanice i Otkrivenje vjerojatno je napisao u posljednjem desetljeu prvog stoljea.
Tako su njegovi spisi nastali oko trideset godina nakon sinoptikih evanelja. No u odnosu na
ostala evanelja, Evanelje po Ivanu ne pokazuje neku bitnu razliku u nainu na koji iznosi Isusov
nauk o Zakonu.
1. Zakon u Evanelju po Ivanu

Ve smo govorili o Evanelju po Ivanu u dijelu o Kristovom nauku o Zakonu (II. C). U ovome
dijelu cilj nam je razmotriti Ivanovo razumijevanje Zakona. Nain na koji Ivan prenosi Isusov
ivot i nauk mogao bi osvijetliti njegovo razumijevanje Deset zapovijedi. On bi takoer mogao
ukazati na promjene u kranskoj spoznaji Zakona i stajalita prema njemu.
Ivan se slui rijeju zakon ee od Mateja. Kod Ivana se javlja etrnaest, a kod Mateja osam
puta, no unato tome pitanje Zakona ne zauzima toliko sredinje mjesto u Ivanu koliko u Mateju. Ivan je uporabio rije zakon (nomos) kao oznaku za Petoknjije (Iv 1,45), cijeli Stari zavjet
(10,34), Mojsijev zakon (7,23), pravne propise (18,31) i Deset zapovijedi (1,17; 7,19). S druge
strane, izmeu desetog i petnaestog poglavlja Ivan rabi rije entol, zapovijed, deset puta. Izmeu ostaloga tu je nova zapovijed u Ivanu 13,34 i dva teksta o vrenju Kristovih zapovijedi (Iv
14,15; 15,10). Ovaj je dio evanelja u izvjesnom smislu produetak uporabe entol u Ivanovim
poslanicama.
Ivanovi spisi ne odraavaju takvu raspravu kranske zajednice o Zakonu kako je to vidljivo iz
Pavlovih spisa. Nema sumnje u vjerodostojnost Zakona. S obzirom na ovu spoznaju za oekivati
je da spominjanje Zakona u Ivanu ne bude kontroverzno i ne tako izravno kao to je Matej zapisao Isusove rijei, na primjer one u Propovijedi na gori o vjenosti Zakona (Mt 5,18). Ivan nema
potrebe rei kranskoj zajednici da su vjernici obvezni ispuniti Zakon jer je to injenica.
Ivan u svojem Evanelju biljei dva sluaja kad su idovski starjeine optuili Isusa za krenje
102
subote. Prvi je bio ozdravljenje uzetoga u Bethesdi (Iv 5,1-16), a drugi ozdravljenje slijepca kod
ribnjaka Siloe (Iv 9.1-41).
U prvom dogaaju Isus odgovara na optube rijeima: Otac moj neprestano radi, zato i ja
radim. (Iv 5,17) Glagolski oblik ukazuje na javnu ili slubenu obranu. Isus se branio nijeui
optubu da je prestupio etvrtu zapovijed. On je te subote jednostavno obavljao Oev rad, djelo
stvaranja i spaavanja. U opisu rada Oca i Sina Ivan se slui glagolom ergazomai, kojim Ivan ukazuje na Kristovo spasiteljsko djelo (r. 17; 6,32.35; 9,4), a na drugim mjestima odnosi se na ljudska
bia kad je rije o djelima koja su uinjena u Bogu (Iv 3,21; usp. 6,28) ili pribavljanju hrane
koja ima trajnost za vjeni ivot (6,27). Boje djelo nije bilo pribavljanje svakidanjeg kruha, ve
obavljanje zadae. Otac i Sin rade da se nita ne izgubi (rr. 38.39); oni rade na spaavanju svijeta
(Iv 4,34; 9,4; 12.49.50). Budui da misionarska djela subotom nisu bila zabranjena, Isus je bio u
savrenom skladu s etvrtom zapovijedi moralnog Zakona.
U Ivanu 9 Isusa osuuju to je kod ribnjaka Siloe subotom izlijeio slijepca. Njegovi su neprijatelji rekli: Ovaj ovjek ne dolazi od Boga: ne svetkuje subote. (r. 16) Takoer su potvrdili: Mi
znamo da je taj ovjek grenik. (r. 24) Ali Isus nije mogao prihvatiti da Mu Njegovi neprijatelji
sude. Stoga je objavio: Radi suda dooh na ovaj svijet, da progledaju koji ne vide, a koji vide, da
oslijepe! (r. 39 JB) Isus je bio jedini sudac jer je ivio u poslunosti Zakonu; nije bio grenik i
Otac je sav sud prepustio Njemu (Iv 5,22.30). Izvrenje presude doi e u posljednji dan za one
koji ne vjeruju i ne prihvate Kristovu rije, Boju zapovijed (Iv 12,48).
U oba sluaja Isus nije prihvatio optubu da kri subotnji zakon. Iscjeljenje uzetoga i
slijepca bilo je samo dio Njegove boanske aktivnosti. On je imao pravo spaavati i suditi
ljudima.
2. Zakon u Ivanovim poslanicama

U poslanicama Ivan nikad ne rabi rije nomos, zakon, u jednini, koja se tako esto rabi u
ostatku Novoga zavjeta. Namjesto nje posluio se rijeju entol, zapovijed. Od osamnaest puta,
koliko je rije entol rabljena, deset puta je u jednini, a osam puta u mnoini. Boja zapovijed je
tijesno povezana s vjerovanjem u Krista, Njegovu misiju, Njegovu ljubav i Njegovu mo da dade
vjeni ivot: A njegova zapovijed je ovo: vjerovati u Sina njegova Isusa Krista i ljubiti jedan drugoga kako nam je naredio. (1 Iv 3,23)
Vraajui se u Ivanu 13,34 na novu zapovijed, ostarjeli apostol saima sadraj ove posebne
zapovijedi u ljubav (1 Iv 2,7.8). Ova nova zapovijed, koja je bila nova samo u smislu obnove i
stvarnosti njezina ispunjenja, poziva krane da ljube jedan drugoga i Boga (1 Iv 4,21; 2 Iv 5). I
spominjanje ljubavi u novoj zapovijedi nije novo jer se spominje u uputama koje je Bog dao preko
Mojsija (Lev 19,18). Zato Ivan moe rei da ne pie novu zapovijed, nego staru zapovijed koju
ste primili od poetka. No ona je nova u smislu to sada djeluje u preobraavanju vjernika da
postanu slini Kristu (1 Iv 2,7.8).
Premda je Boja zapovijed jedna, ona je i u mnoini, u obliku Deset zapovijedi Njegovog
moralnog Zakona. Ivan naglaava njihovo vrenje. On pet puta rabi rije tre koja znai vriti,
prakticirati, striktno drati. Ova rije izraava misao o pokoravanju unutarnjih ciljeva, ljudskih
elja i postupaka Bojoj volji kako je objavljena u zapovijedima. Zbog toga Ivan opisuje Boje
zapovijedi i kao put ivota, Isusov put ivota. Ivan poziva izabrane da ive prema njegovim
103
zapovijedima (2 Iv 6). Osim toga, vrenje zapovijedi dokaz je da krani poznaju Boga (1 Iv 2,3.4)
i da Ga ljube (Iv 14,15).
Zapovijed o ljubavi ne odnosi se samo na nekakav ugodan osjeaj; ona zahtijeva konkretno
vrenje Deset zapovijedi u duhu ljubavi prema Bogu i blinjima. Tekst o apsolutnoj vrijednosti
Bojih zapovijedi sa svojim etikim propisima koji odreuju poseban nain ivota, ukljuuje i
Kristov nauk (2 Iv 9), a to nije nauk o Kristu, ve nauk to ga Krist iznosi. Ivan zakljuuje: Tko
god ide dalje i ne ostaje u Kristovoj nauci, nema Boga. Onaj tko ostaje u toj nauci ima i Oca i
Sina. (r. 9)
3. Zakon u Otkrivenju
Ivan u Otkrivenju rabi entol u istom znaenju kakvo smo vidjeli u Ivanu 1015 i Ivanovim
poslanicama. Osim toga naglaava istu prisnu zajednicu izmeu Zakona i vjere zapovijedi uvijek idu zajedno s Isusom Kristom te nunost vrenja zapovijedi.
Otkrivenje ne samo to svjedoi o prihvaanju Bojih zapovijedi od strane krana krajem
prvog stoljea, ve ukazuje i na to da za kransku Crkvu vrijede do svretka vremena. Tako Deset
zapovijedi vrijedi za kransku Crkvu kroz cijelu povijest do Kristovog drugog dolaska.
Kada opisuje ostatak, vjerne krane posljednjeg vremena, Ivan posebno istie njihovo
vrenje Bojih zapovijedi u mnoini. Tada, obuzet gnjevom protiv ene, Zmaj ode da vodi
rat protiv ostalih iz njezina potomstva, protiv onih koji vre Boje zapovijedi i uvaju Isusovo svjedoanstvo. (Otk 12,17) Zmaj je Sotona (r. 9), a ena prikazuje Boji narod (usp. Iz
54,5.6; Jr 6,2).
Sotona je od poetka ratovao protiv Crkve; on e se protiv nje boriti do kraja. No ostatak
nee popustiti Sotoninim kunjama. Vjerni krani drat e Boje zapovijedi do samog svretka
vremena; to e uspjeti vjerom u Isusa. Ivan opisuje ostatak kao one koji uvaju Boje zapovijedi
i vjeru u Isusa (Otk 14,12). Kontekst govori o klanjanju Stvoritelju neba i zemlje, mora i izvora
voda (r. 7). Ovo se moe odnositi na etvrtu zapovijed budui da se jedino u njoj u Zakonu zahtijeva klanjanje Stvoritelju. (Vidi Svetite; Ostatak/Trojica anela.)
U Bibliji je jasno naglaeno vjeno trajanje Deset zapovijedi. Boji zakon nalazimo u cijeloj
povijesti: od Adama i Eve do obnove ovog planeta. Samo oni koji pobijede s Kristom, batinit e
novu Zemlju na kojoj nee biti mjesta za prijestupnike. Pobjednik e batiniti ovo: Ja u mu biti
Bog, a on e mi biti sin. to se tie kukavica, otpadnika, odurnih stvorenja, ubojica, bludnika,
vraara, idolopoklonika i svih laaca, njihova je sudbina u jezeru koje gori ognjem i sumporom.
To je druga smrt! (Otk 21,6-8)
Zakon je uvijek bio vaan dio Boje vladavine u svemiru. Njegova je vjerodostojnost jasno
potvrena i oni koji slijede Boga nikada nee porei njegov autoritet. Boji su se neprijatelji u
prolosti usprotivili Njegovom Zakonu; oni e to nastaviti initi do Gospodnjeg dolaska. A onda
e biti uniteni i tada e zavriti sukob izmeu dobra i zla. No Bog e se i dalje sluiti svojim Zakonom kao apsolutnim mjerilom moralnog ivota.
III. Zakon i spasenje

Boji je zakon na mnogo naina povezan sa spasenjem. Izmeu ovih uzajamnih odnosa jedan
od najvanijih je odnos Zakona prema Savezu. Osim toga, esto se prikazuje kako su Zakon i
104
milost suprotstavljeni; meutim, i jedno i drugo je bitno za spasenje. U srcu spasenja je kri od
kojega ne moemo razdvojiti Zakon.
A. Zakon i Savez
Prvi biblijski tekst koji spominje trh nalazimo u otkrivenju Boje volje Izaku u Geraru (Post
26,5), kad je Bog rekao patrijarhu da ostane u zemlji koju je Gospodin dao Abrahamu i njegovim
potomcima na dar (Post 12,1-3). U ovaj dar bilo je uraunato posjedovanje zemlje, umnoavanje
Izakovih potomaka i blagoslov za njega i sve zemaljske narode (Post 26,1-4). Ova su obeanja bila
ukljuena u Savez koji je Bog uinio s Abrahamom i svim naratajima njegova potomstva (Post
15,18; 17,7). Sa svoje strane Abraham je bio posluan Bogu pokoravao se Njegovom nalogu,
Njegovim zapovijedima, Njegovim zakonima i Njegovim odredbama.
U ovom kontekstu vrenje Zakona znailo je biti privren Jahvi, Njegovoj Osobi, Njegovim
uputama i Njegovoj volji. Za Abrahama su Boji savez i Zakon bili jedno i u skladu sa Savezom
(Post 12,1-3). Abraham nije vrio Boja otkrivenja i upute sluajno i povremeno, ve voljno i
stalno. Boju zakletvu Izaku ustanovio je kao zakon Jakovu, Izraelu vjeni Savez (1 Ljet 16,17;
usp. rr. 14-18). A kad je doao obeani Mesija, Savez i Zakon povezani su u Kristu za svu vjenost
(Gal 3,17).
Vanost Zakona kao i njegova trajnost bili su plod Boje volje. Savez je zahtijevao poslunost
Bogu, jer je Boji zakon bio izraz Njegove volje i temelj Saveza. Kad je narod zaboravio jedinog
Boga ija je volja bila izraena u Zakonu i pristupio Zakonu kao skupu propisa o ponaanju ili
kultnih odredaba, Bog je poslao svojeg proroka da kae: Oni moj Savez prestupie, otpadoe od
moga Zakona. (Ho 8,1) Poslunost bez potovanja Boga bila je pobuna. Jedino mogue rjeenje
za takvo stanje bilo je sklapanje novog Saveza. Bog je rekao: Evo dolaze dani kad u s domom
Izraelovim i s domom Judinim sklopiti novi Savez. (Jr 31,31) I ponovno je Boja volja bila jasno
izraena u Savezu i Zakonu: Zakon u svoj staviti u duu njihovu i upisati ga u njihovo srce. (r.
33)
Savez i Zakon otkrivali su Boju volju narodu Saveza, Bojem narodu. Oni su tvorili duhovno
jedinstvo koje je daleko nadilazilo formalnosti kulta ili ispravnog ponaanja. Oni su otkrili jedini
nain kako On moe biti njihov Bog, a oni Njegov narod (r. 33).
Da bismo razumjeli odnos izmeu izraelskog sustava Zakona i Saveza, moramo shvatiti da
rije savez u Bibliji oznaava posebnu spasiteljsku zajednicu izmeu Boga i Izraela. Bog je zaetnik Saveza koji je Izrael dragovoljno prihvatio i potvrdio rtvom. Zavjetni odnos ukljuivao
je Boja obeanja i Izraelove obveze, definirane moralnim Zakonom koji je odreivao poseban
nain ivota unutar Saveza. Graanski zakoni utvrivali su identitet nacije, obredni zakon naciji je
pomogao da ispuni moralni Zakon i razumije plan spasenja, a zdravstveni zakoni su omoguavali
zdrav i dug ivot u zavjetnoj zajednici.
Biblija spominje dva Saveza stari i novi. Premda oba izraavaju Boju volju ljubavi, oite su
i odreene razlike. Oba se odnose na Boji zakon.
1. Stari Savez
O starom Savezu prvi put se govori u Izlasku 19, kad Bog objanjava Mojsiju to je ve uinio
za Izrael. Oslobodio ih je iz Egipta i uinio svojim narodom (r. 4). S obzirom na Njegova silna
105
djela, Bog je od naroda oekivao (1) da budu posluni Njegovim zapovijedima i (2) dre Njegov
Savez (r. 5). Ako to Izrael uini, Bog e uiniti svoj dio: Stoga, budete li mi se vjerno pokoravali
i drali moj Savez, vi ete mi biti predraga svojina mimo sve narode ta moj je sav svijet! vi
ete mi biti kraljevstvo sveenik, narod svet. (rr. 5.6) Sav je narod prihvatio uvjete Saveza: Vrit
emo sve to je Jahve naredio. (r. 8) Tada je pripremljen nacrt Saveza i Bog im je dao Deset zapovijedi (Izl 20) da pokae kako narod Saveza treba stvarno ivjeti.
Spasenje/osloboenje i nain ivota sukladan Savezu bili su povezani u jedno kao izraz Boje
volje za Njegov narod. On je to pojasnio silnim djelima oslobaanja Izraela iz Egipta i davanjem
Deset zapovijedi na Sinaju. U preambuli Dekaloga Bog je rekao: Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam
te izveo iz zemlje egipatske, iz kue ropstva. (Izl 20,2)
Spasenje i Zakon u prisnoj su vezi u kojoj nema traga legalizmu. ivot sukladan Savezu, odnosno poslunosti Bojim zapovijedima, posljedica je slobodne volje i neuvjetovanog spasenja.
Izrael nije trebao ivjeti kao Egipani ili Kanaanci. Trebali su ivjeti kako ih je Bog nauio i Njemu
na slavu: Nemojte raditi kako se radi u zemlji egipatskoj, gdje ste boravili; niti radite kako se radi
u zemlji kanaanskoj, kamo vas vodim; ne povodite se za njihovim obiajima! Vrite moje naredbe;
vrite moje zakone; prema njima hodite. Ja sam Jahve, Bog va. (Lev 18,3.4)
Prema Poslanici Hebrejima, stari Savez je bio manjkav (Heb 8,7) i blizu ieznua (r. 13).
No Savez sam po sebi nije bio manjkav niti je manjkavosti bilo s Boje strane. Bio je nainjen na
Boji poticaj, zasnovan na onome to je Bog ve uinio za Izrael. Narod je prihvatio uvjete Saveza
i njegov nain ivota, a potvrda rtvom bila je izvrena kako treba (Izl 24,1-8). Manjkavost starog
Saveza bila je u odnosu Izraela prema njemu, nainu na koji ga je pokuao drati u duhu legalizma. Pavao objanjava: to emo dakle zakljuiti? Pogani, koji nisu teili za pravednou, postigli
su pravednost, i to pravednost koja dolazi od vjere; dok Izrael, idui za nekim zakonom koji bi
inio pravednost, nije stigao k ispunjenju Zakona. Zato? Jer je htio postii pravednost ne po vjeri,
ve kao da bi bilo mogue po djelima. (Rim 9,30-32) Pravednost po vjeri osnova je Mojsijeva
nauka o Zakonu i temelj itavog Starog zavjeta (vidi Pnz 30,11-14), kao i osnova Pavlova nauka u
Novome zavjetu. Objanjavajui pravednost po vjeri u Rimljanima 9 i 10, Pavao citira ono to je
Mojsije napisao u Ponovljenom zakonu 30,11-14. Obojica, i Pavao i Mojsije, govore o istoj istini:
pravednost, spasenje, ivot i ak poslunost mogui su samo vjerom.
Meutim, Izrael u svojem zavjetnom odnosu s Bogom nije bio posluan Zakonu. Narod je
zaboravio na Boga, ali je i dalje odravao vezu sa Zakonom. Vrenje Zakona, injenje djela Zakona isti je legalizam. To nije bila Boja namjera za Izrael kad je sklopio Savez s tim narodom i na
Sinaju mu dao svojih Deset zapovijedi.
Zakon i Savez bili su samo jedan dio Boje volje. Bog je bio sredite i Saveza i Zakona. Zato je
Mojsije rekao Izraelu: Bog vam je objavio svoj Savez i naloio vam da ga vrite Deset zapovijedi,
to ih ispisa na dvije kamene ploe (Pnz 4,13). Ali Izrael je prekrio ovaj stari Savez.
2. Novi Savez
Obeskrepljenje starog Saveza potaknulo je potrebu za novim. A kad veli: novi, time je prvi
proglasio zastarjelim (Heb 8,13), ali to nije znailo da se Bog promijenio. Razliku izmeu dva
Saveza moramo potraiti u ponaanju Bojeg naroda. Kad je uspostavio Savez, Bog se pribliio
narodu s nakanom da ga sjedini sa sobom: Vi ete mi biti narod svet. (Izl 19,6) Bog je izgo-
106
vorio Savez, a narod je odgovorio: Vrit emo sve to je Jahve naredio. (r. 8) Naalost, mnogi su
Izraelci Savez milosti pretvorili u sustav spaavanja djelima. Ne poznavajui Boje pravednosti
i nastojei ustanoviti svoju vlastitu, nisu se podvrgli Bojoj pravednosti. U nakani da postignu
pravednost koja dolazi od Zakona, nisu htjeli postii pravednost po vjeri, ve kao da bi bilo
mogue po djelima (Rim 9,3010,3), i time je izopaili.
Svrha novog Saveza bila je stvoriti spasonosni zavjetni odnos bez kojega je poslunost Zakonu
nemogua. Poslunost po vjeri Boja je volja koja preko Duha djeluje na slobodnu ovjekovu volju da ispuni Zakon u okviru zajednice vjere. Kao dio novog Saveza Bog je obeao: Zakon u svoj
staviti u duu njihovu i upisati ga u njihovo srce. (r. 33) Preko proroka Ezekiela Bog je obeao:
Dat u vam novo srce, nov duh udahnut u u vas! Izvadit u iz tijela vaega srce kameno i dat u
vam srce od mesa. Duh svoj udahnut u u vas da hodite po mojim zakonima i da uvate i vrite
moje naredbe. (Ez 36,26.27) Zato je put novog Saveza pun radosti. Tako ga je David razumio:
Tvoju volju initi, Boe moj, meni je radost, nalog tvoj nosim u srcu svojem. (Ps 40,9 Ru) Tako
i kranin razumije put novog Saveza (Heb 8,7-13; 9,15).
Narav Saveza odreuju dva elementa: vrijeme njegove potvrde rtvom i prisutnost Duha. rtva kojom je potvren stari Savez bila je prvi put prinesena pod Sinajem. rtva kojom je potvren
novi Savez bila je prinesena na Golgoti. Stari Savez uspostavljen je pod Sinajem i odmah potvren krvlju rtvovane ivotinje (Izl 24,5-8; Heb 9,18-20). Novi Savez bio je prvi put sklopljen s
Adamom i Evom nakon to su sagrijeili (Post 3,15), ponovljen Abrahamu i potvren Kristovom
rtvom na kriu (Heb 9,15).
Prema apostolu Pavlu novi je Savez po Duhu, a ne samo skup pisanih pravila kao stari (2 Kor
3,6). Stari je bio napisan na kamene ploe, dok je novi trebao biti Duhom upisan u srce; njihov
sadraj nije se promijenio. Prvi je bio izvan ovjeka, a drugi u njemu. Nema sumnje, Zakon donosi osudu ako ga Duh ne unese u ovjeka i ne daje ivot. Savez postaje bespredmetan u trenutku
kad se nae izvan ovjeka (Heb 8,6). On postaje novim samo kad obraen ovjek slui u novosti
Duha, a ne u starei slova (Rim 7,6 JB). Za oba Saveza postojao je samo jedan Zakon: Deset
zapovijedi; razlika je bila u vrsti poslunosti. Jedna je bila legalistika, a druga vjerom po Duhu.
Svrha obaju Saveza bila je spasenje ljudskog roda. Pod starim Savezom Izrael je pokuavao
spasiti sebe svojom vlastitom poslunou Zakonu. Pod novim Savezom Bog je obeao da e stvoriti duhovno jedinstvo izmeu sebe i svakog ljudskog bia. To e uiniti Svetim Duhom da bi proizveo pravu poslunost Zakonu po vjeri. Abraham je odgovorio Bogu vjerom i on mu to urauna
u pravednost (Post 15,6). Pavao je rekao da svi krani trebaju sluiti ivome Bogu (Heb 9,14).
3. Zakon i novi Savez

Poslunost moralnom Zakonu rezultat je novog Saveza uzakonjenog na boljim obeanjima
od onih u starome (Heb 8,6). Obeanje ne ukida Zakon na nain da ga krani ne moraju sluati.
Naprotiv, umjesto da bude napisan na kamenim ploama, Zakon je urezan u misli i srce Bojeg
naroda. Tako je zauvijek utvrena njegova vjena narav i ostvarena mogunost istinske poslunosti moralnom Zakonu. Poslunost postaje potpunom stvarnou u srcu, umu i djelima.
Budui da je pod novim Savezom Bog napisao Zakon u srce i misli, poslunost je duhovna i
in slobodne volje. Tako su moralni karakter Zakona i moralnost kranskog ponaanja sigurni
od upadanja u legalizam.
107
B. Moralni Zakon i milost

Kao to je pokazano u Abrahamovom sluaju (Post 15,6; Rim 4,1-5.22. Gal 3,6), odnos izmeu Zakona i milosti isti je u oba Saveza; uvijek je ukljuena i vjera. Cijelo Sveto pismo potvruje
da ljudska bia, budui da su sagrijeila, prema Zakonu moraju umrijeti. Meutim, Boja milost
otvara mogunost spasenja vjerom u rtvu Isusa Krista.
Milost sama ne moe rijeiti problem grijeha. Kri, to sredite djelovanja Boje milosti, potvrda je Zakona upravo po smrti i poslunosti. Krist nije ukinuo Zakon; On je podnio njegovu osudu
i bio posluan njegovim odredbama. Krist je umro smru koju je Zakon zahtijevao od grenika.
Da bi grenicima omoguio spasenje, Krist je postao prokletstvo Zakona, bio je objeen na stablo
(Pnz 21,22.23). Bio je uinjen mjesto nas grijehom (2 Kor 5,21), i umro na kriu pod prokletstvom Zakona za nas da Obeanje, Duha, primimo (Gal 3,13.14). Na kriu je Krist podnio
kaznu Zakona, a Bog je pokazao svoju ljubav prema nama (Rim 5,8).
Ono to je Boja i Kristova milost uklonila na kriu nije bio Zakon, ve osuda. Zakon naknadno doe da se povea prekraj. Ali gdje grijeh postade veim, tu se milost izli u preizobilju da
bi, kao to je grijeh vladao smru, tako i milost po pravednosti vladala za vjeni ivot po naem
Gospodinu Isusu Kristu! (Rim 5,20.21)
Kad krani vjerom u Krista prihvate Boju milost, onda s ljubavlju i zahvalnou postaju
posluni. Oni ive novim ivotom (Rim 6,4) i vjerom primaju Boji milostivi oprost.
1. Nepravilna funkcija Zakona: legalizam

Ako moralni Zakon nije ukinut na kriu, onda ga treba vriti. Ali ga ne treba vriti da bi se
dobilo opravdanje ili posveenje. Legalizam smatra da nas Bog prima ili da moemo ostati u Njemu samo zbog poslunosti. To je bezuman grijeh samopravednosti i velika pogreka u primanju
pravednosti, koju Boja milost u Kristu daje besplatno.
Pavao zakljuuje da je nezavisnost legalizma navela njegove protivnike da se hvale pouzdanjem u tijelo, traei pravnu nevinost i nastojei postii svoju pravednost djelima Zakona (Fil
3,1-11). Oni koji su tako prihvatili legalizam i postali neprijatelji kria Kristova, nee postii
spasenje, ve propast (rr. 18.19).
Legalizam navodi ljude da misle kako se mogu spasiti poslunou Zakonu. Time se odvraaju od milosti, od vjere i izvru Evanelje (Gal 1,6.7). Izopaeno Evanelje vie uope nije Evanelje. Grka rije za izvrtanje znai naglavce postaviti stvari. Uporaba politikog izraza metastref
koji aludira na revolucionarne aktivnosti, ukazuje na to da je Pavao legalizam smatrao pobunom
protiv Boje milosti i samoga Boga. Legalizam pogreno prikazuje spasenje i odvodi ljude od
njega.
2. Svjedoanstvo prave poslunosti

U Svetome pismu nema proturjenosti izmeu Zakona i milosti, kao da su se ljudi u starozavjetna vremena spaavali poslunou Zakonu (pravednost koja dolazi od Zakona), a u novozavjetna milou (pravednost po Kristu). Zapravo je rije samo o prijelazu s obeanja na ispunjenje
(Gal 3,4).
Prema Rimljanima 9,3010.13, Izrael je bio posluan Zakonu kao sredstvu samoopravdanja,
ali opravdanje nije postigao. Meutim, nije uvijek bilo tako. Najmanje je za dvije osobe zapisano
108
da su se opravdale vjerom: Abraham i David. Citirajui Stari zavjet, Pavao je rekao da vjerova
Abraham Bogu, i to mu se urauna u pravednost (Rim 4,3). U jednom autobiografskom psalmu
David kae: Blaen onaj kome je grijeh otputen, kome je zloin pokriven! (Ps 32,1). Pavao to
objanjava kao pravednost uraunatu bez djel (Rim 4,6-8).
Poslunost nije sredstvo postizanja spasenja. Naprotiv, ona je dokaz djelovanja Boje milosti
vjerom u ovjekovu ivotu, izraz zahvalnosti za ve primljeno spasenje. Poslunost je jedini nain
na koji moemo pokazati da je u nama na djelu Boja sila. Svjedoiti sm za se ne rauna se; pravo
svjedoanstvo dolazi od Svetoga Duha. Mi moemo pokazati poslunost samo kad Sveti Duh
djeluje i proizvodi djela poslunosti moralnom Zakonu. Ova djela kranin vri vjerom samo zato
to Duh djeluje u obraenom ivotu punom milosti.
Prema Efeanima 2,4-10 spasenje je, kao dar od Boga, u potpunosti milou po vjeri.
Dobra djela, djela poslunosti Zakonu, ne pokreu Boju milost da opravda ili posveti. Spasenje,
ukljuujui opravdanje i posveenje, dar je Boje milosti. Dobra djela su samo posljedica novoroenja. Njegovo smo djelo, stvoreni u Kristu Isusu za dobra djela, koja Bog unaprijed pripravi
da u njima ivimo. (r. 10 JB) Zato je poslunost kao rezultat milosti vidljiv dokaz da u ivotu
kranina milost djeluje vjerom. (Vidi Spasenje.)
C. Zakon i kri
Na Golgoti su se zbila dva vana dogaaja povezana sa Zakonom. Prvi je bio kraj obrednog
sustava, a drugi potvrda moralnog Zakona.
1. Kraj obrednog sustava

Ritualni sustav sa svim svojim obrednim zakonima imao je jedan glavni cilj: najaviti Kristovu rtvu i uiti o njezinom znaenju. Kad je Isus umro na kriu, simboli su prerasli u
stvarnost; zato vie nisu bili potrebni. Sva sinoptika evanelja biljee da se nakon Kristove
smrti hramski zastor, koji je razdvajao Svetinju od Svetinje nad svetinjama, razderao na
dvoje (Mt 27,51; Mk 15,38; Lk 23,45). Krist je umro u vrijeme veernje rtve, kad je sveenik
prikazao krv prineenog janjeta pred zastorom. On nije smio ui u Svetinju nad svetinjama
jer je tamo mogao ui samo veliki sveenik jednom godinje na Dan pomirenja. Kidanje
zastora, to je sveeniku omoguilo da vidi Svetinju nad svetinjama, znailo je kraj cijelog
obrednog sustava.
Daniel je ve prorekao da e Mesija svojom smru sklopiti savez s mnogima i da e prestati
rtva i prinos (Dn 8,27). Ista se misao javlja u Novome zavjetu. Budui da je obredni sustav bio
samo sjena buduih dobara (Heb 10,1), on je bio na snazi samo do asa uvoenja pravog reda
(9,10) ili dok ne doe Potomak (Gal 3,19).
Kad je Krist umro, prestao je obredni sustav sa svojim sloenim rtvama i ceremonijama. Prinesena je prava rtva za grijeh. Budui da je oprost ponuen besplatno, kri je izbrisao zadunicu
koja je svojim odredbama bila nama protivna; uklonio je prikovavi je na kri (Kol 2,14). Krani
se vie ne moraju brinuti za obrednu hranu ili pie, obredne blagdane, mlaake ili godinje subote,
jer je cijeli obredni sustav bio sjena stvarnosti koja je imala doi. Stvarnost te sjene, sr, bila je
Kristova rtva (rr. 16.17). To je bila jedina rtva koja je mogla oistiti savjest i uzeti grijeh (Heb
9,12-14; 10,4).
109
Kao to je na kriu Isus ukinuo rtveni sustav, tako je sruio pregradu koja je rastavljala
idove i neznaboce. idovski obredni sustav, koji je Bog dao u odgojne svrhe da sve ljude dovede
Kristovom kriu, postao je neprijateljstvo i udaljio neznaboce otuivi ih od izraelskoga graanstva. Svojom rtvom Isus je pomirio idove i neznaboce s Bogom i uinio ih jednim tijelom
(Ef 2,11-18).
2. Kri potvrda moralnog Zakona

Kri je najvei dokaz da se Deset zapovijedi ne mogu ukinuti ili proglasiti nevaeima. Ako
je Bog naumio ukinuti moralni Zakon, to je mogao lako uiniti prije kria. Rei da nije potrebno
ispuniti Zakon prije nego to se ukine, znailo bi da se Bog potrudio poslati svojeg Sina na kri
samo zato da grenike opravda u njihovoj grenosti. Spasenje bi se postizalo samo pravnom formalnou, oslobaanjem od suda, a ne i od grijeha.
Ukidanje Zakona umjesto rjeavanja problema grijeha produilo bi opstanak grijeha i znailo
bi njegovo prihvaanje kao stvarnosti od strane samoga Boga. Na kriu je Krist platio zahtjeve
Zakona, u stvari Boje zahtjeve, Zakonodavca. Krist je doao unititi grijeh, a ne ukinuti moralni
Zakon. Kristova smrt ne oslobaa ljude od vlasti Zakona; naprotiv, ona pokazuje da je Zakon vjean kao i Boja pravda. Zbog toga je Isus Krist rekao da nije doao ukinuti Zakon, ve ga ispuniti
(Mt 5,17).
Ispunjenje Zakona na kriu njegova je apsolutna potvrda: potvrda njegove presude, izvrene
kazne za grijehe (Rim 5,6-21); potvrda njegove pravde, plaene cijene grijeha u potpunosti (Rim
6,23); potvrda njegove svrhe, potpunog postizanja poslunosti Bogu (Fil 2,5-16) sa savrenom
Bojom ljubavi prema cijelom ovjeanstvu (Rim 8,31-39); i potvrda njegove zapovijedi, zahtjeva
Zakona utvrenog vjerom na kriu (Rim 3,19-31).
Krist potvruje moralni Zakon. Ukidamo li tako vjerom Zakon? Daleko od toga! Naprotiv,
tim Zakon utvrujemo. (r. 31)
IV. Praktine posljedice po kranski ivot

Budui da je moralan, duhovan i sveobuhvatan, Zakon u obliku Deset zapovijedi prijepis je
Bojeg karaktera. On prenosi Boji uzorak ponaanja na sva ljudska bia, po cijelome svijetu i u
svim vremenima. On je jedini dio boanske objave upisan prstom samoga Boga na kamene ploe,
to ukazuje na njegovu trajnu vrijednost i vjenost.
Njegova podjela na dva dijela proistjee iz dva temeljna naela ljubavi na kojima funkcionira
Boje kraljevstvo: Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom duom svojom, svom
snagom svojom i svom pameu svojom, a svoga blinjega kao samoga sebe. (Lk 10,27; usp. Pnz
6,4.5; Lev 19,18)
Ovaj je Zakon jedno od orua u rukama Duha, kojim nas osvjedouje o grijehu. Njegova je
svrha da definira grijeh i osvjedoi nas o naoj grenosti. Nas grenike Duh okuplja u podnoju
gore Zakona da ujemo boanska naela pravednosti, da u nama izazove osvjedoenje o grijehu
i osudi na vjenu smrt. U ovom beznadnom stanju On nas vodi do brijega Golgote i otkriva put
osloboenja. Pod dubokim osvjedoenjem o grijehu mi smo spremni uti Radosnu vijest o spasenju vjerom u pomirbeni ivot i smrt Isusa Krista.
Zbog toga Zakon i Evanelje rade ruku pod ruku na otkupljenju grenih ljudskih bia. Oni
110
ne mogu biti neprijatelji. Zakon ne moe uzeti grijeh niti je Isus doao ukinuti Zakon, ve osudu
Zakona. Mi spasenje ne moemo stei svojim dobrim djelima ili strogom poslunou Zakonu.
Poslunost je plod naeg spasenja u Kristu. Ona je vanjskih izraz nae duboke zahvalnosti za
Boju nedokuivu ljubav. Vjernici koji shvate koliko je na Gospodin cijenio Zakon i uveliao ga
u svojem ivotu, vjerno e ii Njegovim stopama.
injenica je da Kristovoj poslunosti dugujemo sve. Upravo to Pismo kae: Kao to su neposluhom jednoga ovjeka mnogi postali grenici, tako e posluhom Jednoga mnogi postati pravednici. (Rim 5,19 JB) itavo Kristovo otkupljenje sastoji se u osiguravanju mjesta poslunosti
koje joj pripada. Ono nas vraa u ivot poslunosti, zahvalne poslunosti, poslunosti iz ljubavi. Ili
smo moda zaboravili, kako to pita Pavao, da smo robovi bilo grijeha na smrt, bilo poslunosti
na pravednost (Rim 6,16 JB)? Opravdani poslunou Kristu, mi smo slini Njemu i u Njemu
smo robovi poslunosti za pravednost. Upravo zbog poslunosti iz ljubavi Jednoga, poslunost iz
ljubavi mnogih ima svoje korijene i ivot.
Neka Krist bude Onaj koga primamo i ljubimo i komu elimo biti slini. Dokaimo iskrenost
i snagu svoje vjere u Njega i nadnaravnu snagu Duha prihvaanjem poslunog Krista koji prebiva
u nama.
V. Povijesni pregled
Kratak pregled o tome kako se gledalo na Boji zakon prikazuje glavne trendove u kranskoj
povijesti.
A. Apostolski oci i apologeti

Spisi apostolskih otaca i apologeta, ovih najranijih kranskih pisaca nakon novozavjetnog
razdoblja, uglavnom se sastoje od pisama, propovijedi, rasprava i slinih djela. Oni ne pruaju
sustavno teoloko razmatranje Deset zapovijedi niti u njima nalazimo izlaganje ove doktrine teolokim rjenikom. Time ne mislimo rei da ovi rani kranski pisci nisu teoloki razmiljali ili
da su odbacivali doktrine kojima su posveivali minimalnu pozornost. Oni su uglavnom izlagali
svoje razumijevanje posebnih predmeta u Svetome pismu; esto su to bili predmeti o kojima se
raspravljalo u crkvama.
Neke od ovih potreba nastale su zbog pojave krivovjernih pokreta u crkvama. Jedan takav bio
je ebionizam, tako nazvan po nauavanju o Zakonu. Nae razumijevanje ove vrlo rane skupine
ogranieno je injenicom da njihovi spisi nisu preivjeli, pa veinu informacija o njima crpimo iz
izvjetaja njihovih neprijatelja.
Ebioniti su pogreno vjerovali da Kristova zadaa nije bila toliko spasenje ljudskog roda, koliko pozivanje ljudi na poslunost Zakonu. Premda je Zakon bio jezgra njihove duhovnosti, oni su
starozavjetne zakone o rtvama smatrali vanjskim dodatkom Zakonu koji je dao Bog; zbog toga
su odbacivali odreene dijelove Petoknjija, premda je njihovo razumijevanje Isusova ispunjenja
Zakona bilo u skladu s naukom Novoga zavjeta. Kristova tvrdnja da je doao ispuniti Zakon,
govorili su, ne znai da je On time ukinuo njegovu obvezatnost, ve da ga je postavio primjerom
koji svi trebaju slijediti.
Irenej (oko 130.200.) postao je jedan od najvanijih branitelja kranske vjere, ukljuivi
u svoje djelo i raspravu o Zakonu. U svojem djelu Protiv krivovjerja objasnio je da Kristov nauk
111
o Zakonu u Mateju 5 ne znai protivljenje Zakonu, ve da ga je On ispunio u smislu proirenja

njegova znaenja i domaaja. Zakon je dan da uputi ljude kako sluiti Bogu, kloniti se zlih djela i
oduprijeti se sklonosti k njihovom injenju.
Klement Aleksandrijski (oko 150.215.) branio je grku filozofiju smatrajui je od Boga danom uputom koja ljudski um priprema za primanje pune spoznaje istine koju je nauavao Isus. U
svojem djelu Stromata tvrdi da je Zakon dao Dobri Pastir kao propis znanja. Oni koji su posluni
Zakonu ne mogu ne vjerovati istini ili ne mariti za nju. Zakon nas ui pobonosti, propisuje to
trebamo initi i obuzdava nas da ne grijeimo. Vrenje zapovijedi donosi siguran ivot za cijeli
ljudski rod zato to je Boji zakon temelj svekolike etike i izvor iz kojega su Grci uzeli svoje zakone.
Origen (oko 185.254.), koji je takoer potjecao iz aleksandrijske kole, napisao je nekoliko
teolokih djela, ukljuujui i djelo O poelima. U njemu je objasnio svoje alegorino duhovno
tumaenje Biblije. Prema njemu, pravi smisao Biblije esto nije vidljiv u onome to tekst kae, to
on smatra doslovnim ili tjelesnim, ve u onome to iz njega mogu izvui duh ili dua, naime vie
moralni i duevni smisao, koji otkriva sakriveni intelektualni ili duhovni smisao Pisma. Prema
ovoj neobinoj hermeneutici, starozavjetne i novozavjetne dogaaje ne treba promatrati kao istu
povijest, pa ak ni zakon i zapovijedi ne prenose u potpunosti ono to je prihvatljivo razumu (4.
1. 16). Za Origena Zakon zapisan u Ponovljenom zakonu kao drugi zakon uzima oblik alegorije pa se odnosi na Kristov prvi i drugi dolazak. Takvo razumijevanje Zakona eliminira njegovu
vanost za kranski ivot i ponaanje, i u njega unosi kranski teoloki nain razmiljanja stran
biblijskom nauku.
Augustin (345.430.) se smatra posljednjim od ranih otaca i preteom srednjovjekovne teologije. Kad se sukobio s idejama Pelagija, britanskog redovnika, Augustin je nainio saetak
Pelagijeva nauka, koji izmeu ostalog raspravlja i o Zakonu. Augustin izvjetava da je Pelagije
nauavao kako Zakon zajedno s Evaneljem pridonosi kraljevstvu. Milou Bojom svakom je
ovjeku dana sloboda da bude posluan ili neposluan Zakonu. tovie, sam Zakon je sredstvo
milosti. U drugoj raspravi protiv Pelagija, Protiv dva pisma Pelagijevih sljedbenika, Augustin je
kritizirao sljedbenike Pelagija to smatraju da se milost ovjeanstvu pojavila u tri faze prvo
prirodnim stvaranjem, zatim Zakonom i na kraju po Kristu. Augustin je nijekao da Zakon moe
donijeti milost tvrdei da se milost daje da bi ljudska bia postala vritelji Zakona, a da spasenje
dolazi samo po Kristovoj krvi.
B. Srednjovjekovna kretanja
Augustinova teologija dominirala je Crkvom u Srednjem vijeku, no pri kraju sredine tog
razdoblja spisi Tome Akvinskog (1224.1274.) dali su kranskoj teologiji novi smjer. Njegova
Rasprava o Zakonu razvila je ideju da se vjeni Zakon nalazi u sri svakog zakona, ukljuujui
prirodni zakon koji potjee od univerzalne moralnosti. No prirodni je zakon nepotpun pa stoga
mora biti usavren boanskim Zakonom, posebice Deset zapovijedi. U njima je Bog prikazao
jasno i detaljno ispravan nain ivota. Prema Akvinskome zakon Evanelja je vrhunac boanskog
Zakona jer su Boje zapovijedi pune ljubavi i ukljuuju ire savjete o savrenstvu. Ovi savjeti nemaju istu obvezatnost kao Deset zapovijedi, ali je njihov cilj olakati stjecanje vjene sree onima
koji trae vee savrenstvo.
112
C. Reformacija
Reformatori su uveli novo tumaenje Evanelja iz Svetoga pisma; meutim, pristup Zakonu
zadrao je dosta antropolokoga, to je bilo karakteristino za Srednji vijek. Premda je prihvaao
Zakon kao izraz Boje volje, Martin Luther (1483.1546.) je smatrao da se dobar dio Boje volje
moe vidjeti u prirodnom zakonu koji do nae svijesti dolazi putem graanskih institucija kao to
su obitelj i drava. Iza toga je slijedila teoloka funkcija Zakona. Za Luthera je funkcija Zakona
osuda ovjeanstva s ljudske strane, a s Boje buenje Njegove srdbe.
Luther je vidio izuzetno snanu suprotnost izmeu Zakona i Evanelja. Suprotnost lei u
jednostavnom razumijevanju da je Zakon Boje ne grenom ovjeanstvu, dok je Evanelje
Njegovo da grenicima koji se kaju. No iz ovog dijalektikog odnosa izmeu Zakona i Evanelja
Luther je razvio itavu teologiju opravdanja, predestinacije i etike. Time ne elimo rei da je odbacio Zakon, jer u njegovim oima Zakon opravdanog grenika jo uvijek dri grenikom i navodi
ga da prizna svoje oajno stanje. Milost daje odgovor.
U svojem Komentaru Poslanice Galaanima Luther je ustvrdio da je sav Zakon, obredni i
moralni, potpuno uklonjen za kranina koji je mrtav Zakonu. Meutim, gledano iz druge perspektive, Zakon ostaje i tijelo mu se mora pokoriti. Glavna Lutherova tema bila je kranska sloboda. Krani su osloboeni od Zakona u savjesti, ali ne i u puti, gdje ima pravu snagu djelovanja.
Zakon, kako je nauavao Luther, ima svrhu za nepravedne kao i za krane. On obuzdava
grenike jer ograniava njihova zla djela. A i kranin moe imati koristi od njega jer nitko nije po
naravi poboan. Osim toga, Zakon ui kako da prepoznamo grijeh i kako da se odupremo zlu, a
oboje je bitno za kranski ivot.
U reformaciji je bilo i drugih tokova razmiljanja. Ulricha Zwinglija (1484.1531.) pamtimo
po njegovim poneto socijalnim stavovima, a Jeana Calvina (1509.1564.) kao istaknutog pionira
dananjeg evangelikog pokreta.
Zwingli je Zakon vidio kao oitovanje Boje volje i kao vjenu Boju volju. Boji Zakon je
cijeli ljudski rod osudio na smrt, ali oni koji se pouzdaju u Krista ne mogu biti sueni Zakonom.
Stoga vjerniku, mrtvom za Zakon a ivom u Kristu, Zakon vie nije potreban, jer to god je
ugodno Bogu, ugodno je i drago njemu. Kranin je istodobno slobodan od zakona koji odreuju oblike bogosluja. Budui da je Isus ispunio Zakon, on vie nikoga ne moe osuditi. Kod
obraenja vjernik je osloboen i postao je Boje dijete; time je ukinut strah od Zakona i smrti.
Calvin je Zakonu pristupio iz dva smjera: kao prirodnom zakonu upisanom u ovjekovu savjest i pisanom Zakonu. Pisani Zakon daje upute o savrenoj pravdi i savrenom ivotu. On je
zrcalo u kojem vidimo svoje grijehe jer otkriva Boju volju i pokazuje da ne ostvarujemo Njegove
ideale. Spasenje ne dolazi od ispunjenja Zakona, jer u naem djelu nema pravde. Ono dolazi od
oprosta naih grijeha. Istodobno Zakon ima vie funkcija: on optuuje grenike, upozorava vjernike, otkriva ljudsku grenost, vodi k milosti, vodi Kristu, titi drutvenu zajednicu od nepravde
pojedinaca, pokazuje Boju pravednost, ui da je Bog Otac svih ljudi i potie vjernike da ine
dobro. Stoga je Zakon vaan zato to (1) ukazuje na Boju pravdu i osvjedouje sve o nepravdi i
grijehu, (2) uklanja ljudsku arogantnost pa e ljudi prihvatiti Boje milosre i pouzdati se samo u
Njegovu milost, (3) objavljuje Boju kaznu za grijeh, smrt. Openito uzevi, Zakon je koristan za
krane jer ih podsjea na ono to je prihvatljivo Bogu i pokazuje kako mogu biti pravedni pred
Gospodinom.
113
Svako razmatranje reformacije mora voditi rauna o pokretu nazvanom radikalna reformacija, pa su i njegovi voe nazvani radikalnim reformatorima. Oni tvore krilo reformacije koje je
veina reformatora odbacila, ali iji se utjecaj ipak jako proirio. Jedan od voa ovog pokreta bio
je Konrad Grebel, vicarski reformator, vrlo kritian prema nedostatnoj luteranskoj reformi. Prema njemu treba naglasiti vanost Zakona, ne onog uklesanog na kamene ploe, ve onog koji je
upisan na ploe srca. Balthasar Hubmaier, moda najsposobniji meu radikalnim reformatorima,
spominje razlikovne ciljeve Zakona, a to su prijetnja propasti tijela, pomagalo i svjedoanstvo
protiv grijeha i uitelj puta pobonosti.
D. Suvremeni svijet
Sve doktrine, ukljuujui i doktrinu o Zakonu, razvile su se u osamnaestom i dvadesetom
stoljeu u izrazitoj napetosti izmeu tradicije i sumnje, dogme i relativizma. Religija je zadrala
tradicionalne oblike, ali s mjerom nemirnog nezadovoljstva, posebice meu batinicima reformacije. Posljedica je raireno nejedinstvo. John Bunyan (1628.1688.), puritanski batinik radikalnih
reformatora i kalvinista, zastupao je integraciju Zakona i milosti. Poslije e sljedbenici Wesleyja
zastupati njihovu najtjenju povezanost u praktinom kranskom ivotu.
Ortodoksni luterani nastavili su nauavati otru odvojenost Zakona i milosti. Iz svog kuta
gledanja optuivali su pijetistiko krilo u svojoj crkvi za mijeanje Evanelja sa Zakonom. Kao
odgovor, pijetisti su tvrdili da doktrina o milosti zahtijeva ivot u skladu s Bojim zakonom. Stoga
ne bi trebalo suprotstavljati jedno drugome kao paradoks.
U devetnaestom stoljeu formiranje Crkve adventista sedmoga dana unijelo je u kransku
raspravu svje pogled na Zakon u cijeloj Bibliji, Starome i Novome zavjetu. Prvi adventisti nisu
mnogo marili za vezu izmeu Zakona i Evanelja, ili pitanje poslunosti koja bi se raunala kao
dobra djela. Za njih je spasenje bilo dar od Boga po Kristovoj rtvi, prihvaenoj samo vjerom.
Premda su branili naelo reformacije sola Scriptura, njihovo ozbiljno ustrajavanje na poslunosti Bojem zakonu, posebno Deset zapovijedi sa zapovijedi o suboti, izazvalo je snanu reakciju
kritiara o ulozi Zakona. Mnogi su tvrdili da je Zakon ukinut Kristovom slubom i rtvom, pa
tako ni subota vie nije dio kranske teologije. Adventisti su razvili snane odgovore na takav
antinomijanizam i njihov je broj brzo rastao, s tim to je jedan od kljunih elemenata njihovog
nauka bio vjenost Bojeg zakona.
Pod utjecajem socijalnog evanelja krajem devetnaestog stoljea s njegovom politikom teologijom, rasprava o Bojem zakonu izgubila je odreenu svrhu; grijeh je poistovjeen sa sebinou. Tako gledano ljudi grijee protiv svojeg vieg ja, protiv dobrih osoba ili opeg dobra, a ne
izravno protiv Boga u klasinom smislu. Uz takav razvoj svjetovnog mentaliteta i opadanja tradicionalnog protestantizma krajem dvadesetog stoljea, grijeh se esto definira kao stanje drutvene nepravde, generalizirana drutvena bolest, ukratko, redefinira se u politikom, ekonomskom,
kulturalnom i psiholokom kontekstu. Takav je razvoj doveo do smanjenja zanimanja, osim u
ogranienim krugovima, za ulogu Bojeg zakona.
114
VI. Literatura
Andreasen, M. L. The Faith of Jesus and the Commandments of God. Washington, D.C., Review and Herald, 1939.
Bible Readings for the Home Circle. Washington, D.C., Review and Herald, 1914.
Bunch, Taylor. The Ten Commandments. Washington, D.C., Review and Herald, 1944.
Facts for the Times. 4. izdanje. Battle Creek, Mich., Review and Herald, 1893.
Hastings, H. L. Will the Old Book Stand? Washington, D.C., Review and Herald, 1923.
Heppenstall, Edward. The Covenants and the Law. U Our Firm Foundation. Washington,
D.C., Review and Herald, 1953.
Moore, Marvin. The Gospel vs. Legalism. Hagerstown, Md., Review and Herald, 1994.
Nichol, Francis D. Answers to Objections. Washington, D.C., Review and Herald, 1932.
Pelikav, Jaroslav. The Christian Tradition. 5 svezaka. Chicago, University of Chicago Press,
1971.1989.
Pierson, Robert H. The Secret of Happiness. Nashville, Southern Pub. Assn., 1958.
Richards, H. M. S. What Jesus Said. Nashville, Southern Pub. Assn., 1957.
Schaff, Philip. The Creeds of Christendom. 4. izdanje. New York, Harper, 1919.
Seventh-day Adventist Bible Students Source Book. Urednici Don F. Neufeld i Julia Neuffer.
Washington, D.C., Review and Herald, 1962. lanak Law.
Seventh-day Adventist Believe A Biblical Exposition of 27 Fundamental Doctrines. Washington, D.C., Ministerial Association, General Conference of Seventh-day Adventists, 1988.
Source Book for Bible Students. Washington, D.C., Review and Herald, 1922.
Van Wyk, William. My Sermon Notes on the Ten Commandments. Grand Rapids, Baker, 1948.
Vaucher, Alfred F. Lhistoire du salut. Dammarie-les-Lys, Francuska, Signes des Temps, 1951.
Wilcox, Milton C. Questions and Answers. 2 sveska. Mountain View, Calif., Pacific Press, 1919.
115
SUMMARY
The Law of God
In all societies, law as the basis of right conduct is vital to the well-being of people. From a
theological point of view, law becomes even more important because it includes the law of
God, in which divine requirements are made of human beings.
From a biblical standpoint, law often points to the Torah or Book of the Law, the Pentateuch, which is traditionally considered to contain 613 commandments. Yet the books of
Moses have no monopoly on the topic. From Genesis through Revelation, the law is integral
to the history of Israel, to the teaching of Jesus, and to the Epistles of Paul.
While different kinds of law are evident throughout the Bibleceremonial laws, civil laws,
health laws, community lawsthe law of God is at the heart of the concept. The Decalogue,
the moral law, is spiritual and shows the character of God. It transcends time and place,
sharing the permanence of its Author.
Gods law must be studied in relation to other topics. The Decalogue is part of Gods covenant with His people. For Paul, law is closely related to grace. Ultimately law must be viewed
in the light of the cross, for Christians the central event of history.
This article on the law explores the meaning, purpose, uniqueness, and permanence of the
law of God. It also considers the application of the doctrine in everyday Christian life and in
the life of the Seventh-day Adventist Church.
Key words: Gods-law; Torah; Decalogue; Ten-Commandments
Izvornik: Mario Veloso. The Law of God. U Handbook of Seventh-day Adventist Theology.
Urednik, Raoul Dederen. Hagerstown, MD.: Review and Herald, 2000. Str. 457-492.
Prijevod: Milan ulji
116

Volumen 10 3 - Kopija

Transféré par

Informations du document

Copyright

Formats disponibles

Partager ce document

Partager ou intégrer le document

Options de partage

Avez-vous trouvé ce document utile ?

Ce contenu est-il inapproprié ?

Droits d'auteur :

Formats disponibles

Volumen 10 3 - Kopija

Transféré par

Droits d'auteur :

Formats disponibles

Mario Veloso: Boji zakon - Biblijski pogledi, 10 (1-2), 81-116 (2002.

Mario Veloso: Boji zakon - Biblijski pogledi, 10 (1-2), 81-116 (2002.)

Mario Veloso: Boji zakon - Biblijski pogledi, 10 (1-2), 81-116 (2002.)

I. Boji zakon u Svetome pismu

Mario Veloso: Boji zakon - Biblijski pogledi, 10 (1-2), 81-116 (2002.)

B. Narav moralnog Zakona

Mario Veloso: Boji zakon - Biblijski pogledi, 10 (1-2), 81-116 (2002.)

Mario Veloso: Boji zakon - Biblijski pogledi, 10 (1-2), 81-116 (2002.)

2. Zakon je izraz Bojeg karaktera

3. Zakon kao temeljno naelo

Mario Veloso: Boji zakon - Biblijski pogledi, 10 (1-2), 81-116 (2002.)

D. Cilj moralnog Zakona

Mario Veloso: Boji zakon - Biblijski pogledi, 10 (1-2), 81-116 (2002.)

Mario Veloso: Boji zakon - Biblijski pogledi, 10 (1-2), 81-116 (2002.)

slunosti Zakonu. Poslunou Zakonu Isus je pokazao da je Zakon pravedan i da ga se moe

II. Vjenost Bojeg moralnog Zakona

A. Boji zakon prije Sinaja

1. Deset zapovijedi u Postanku

Mario Veloso: Boji zakon - Biblijski pogledi, 10 (1-2), 81-116 (2002.)

2. Grijeh prije Sinaja

Mario Veloso: Boji zakon - Biblijski pogledi, 10 (1-2), 81-116 (2002.)

3. etvrta zapovijed prije Sinaja

B. Deset zapovijedi na Sinaju

1. Jedinstvenost Deset zapovijedi

Mario Veloso: Boji zakon - Biblijski pogledi, 10 (1-2), 81-116 (2002.)

2. Vanost Deset zapovijedi

Mario Veloso: Boji zakon - Biblijski pogledi, 10 (1-2), 81-116 (2002.)

C. Deset zapovijedi i Isusov nauk

1. Jednakost Deset zapovijedi

Mario Veloso: Boji zakon - Biblijski pogledi, 10 (1-2), 81-116 (2002.)

2. Trajnost Deset zapovijedi

Mario Veloso: Boji zakon - Biblijski pogledi, 10 (1-2), 81-116 (2002.)

D. Zakon kod Pavla

1. Pavlovo svetkovanje subote

U Antiohiji u Pizidiji, na svojem prvom misionarskom putovanju, apostol (sa suradnicima)

2. Pavlovo nauavanje o Zakonu

Mario Veloso: Boji zakon - Biblijski pogledi, 10 (1-2), 81-116 (2002.)

Mario Veloso: Boji zakon - Biblijski pogledi, 10 (1-2), 81-116 (2002.)

Mario Veloso: Boji zakon - Biblijski pogledi, 10 (1-2), 81-116 (2002.)

Mario Veloso: Boji zakon - Biblijski pogledi, 10 (1-2), 81-116 (2002.)

Mario Veloso: Boji zakon - Biblijski pogledi, 10 (1-2), 81-116 (2002.)

me zavjetu nalazimo samo na ovome mjestu. Iz nebiblijske literature znamo da je kheirografon

E. Zakon u Ivanovim spisima

1. Zakon u Evanelju po Ivanu

Mario Veloso: Boji zakon - Biblijski pogledi, 10 (1-2), 81-116 (2002.)

2. Zakon u Ivanovim poslanicama

Mario Veloso: Boji zakon - Biblijski pogledi, 10 (1-2), 81-116 (2002.)

III. Zakon i spasenje

Mario Veloso: Boji zakon - Biblijski pogledi, 10 (1-2), 81-116 (2002.)

Mario Veloso: Boji zakon - Biblijski pogledi, 10 (1-2), 81-116 (2002.)

Mario Veloso: Boji zakon - Biblijski pogledi, 10 (1-2), 81-116 (2002.)

3. Zakon i novi Savez

Mario Veloso: Boji zakon - Biblijski pogledi, 10 (1-2), 81-116 (2002.)

B. Moralni Zakon i milost

1. Nepravilna funkcija Zakona: legalizam

2. Svjedoanstvo prave poslunosti

Mario Veloso: Boji zakon - Biblijski pogledi, 10 (1-2), 81-116 (2002.)

1. Kraj obrednog sustava

Mario Veloso: Boji zakon - Biblijski pogledi, 10 (1-2), 81-116 (2002.)

2. Kri potvrda moralnog Zakona

IV. Praktine posljedice po kranski ivot

Mario Veloso: Boji zakon - Biblijski pogledi, 10 (1-2), 81-116 (2002.)

A. Apostolski oci i apologeti

Mario Veloso: Boji zakon - Biblijski pogledi, 10 (1-2), 81-116 (2002.)