Doc. dr. sc.

Milijan Sesar

PRAVNI FAKULTET SPLIT

Katedra graanskog procesnog prava

PRAKTIKUM ARBITRANOG PRAVA

DIO I. UVODNI POJMOVI

1. ta je arbitraa?
Arbitraa je tijelo nedravnog karaktera sastavljeno od (jedne ili vie) osoba o ijem su se
izboru stranke sporazumjele, komu stranke sporazumno i dragovoljno povjeravaju donoenje
meritorne odluke u sporu, a Zakon tu odluku izjednaava s pravomonom sudskom
presudom.1
Kada govorimo o definiciji arbitrae prema stranim autorima, onda su uoljivi elementi iz
naprijed navedene definicije, ali se u tim definicijama posebno inzistira na terminu privatni
sud koji se odnosi na narav arbitranog suda.2
1

Lojze Ude: Civilni pravni postopek, Ljubljana, 1988., str. 301., Milijan Sesar: Arbitrani postupak
(doktorska disertacija), Pravni fakultet Ljubljana, 1991, str. 7., eljko Bori: O arbitrai, arbitrabilnost, ugovor
o arbitrai, stranke, arbitrani sud i postupak, Pravo i porezi, Zagreb, 1/2009, str. 94.
S. Triva, Mihajlo Dika: Graansko parnino procesno pravo, Zagreb, 2004., str. 851.
S. Triva: Izbrani sud ili arbitraa, Zagreb, 1985., str. 3.
2
Tako u njemakom pravu G. Henn, Schiedsverfahrensrecht, Ein Handbuch, Heidelberg, 1986, str. 1., A.
Baumbach-K. H. Schwab, Schiedsgerichtsbarkeit, Mnchen und Berlin 1960, str. 49, K. H. Schwab,
Schiedsgerichtsbarkeit, Mnchen 1979, str. 1, P. Schlosser, Das Reicht der internationalen privaten
Schiedsgerichtsbarkeit, Tbingen, 1975, str. 7, u austrijskom pravu: H. Fasching, Schiedsgericht und
Schiedsverfahren im stereichischen und im internationalen Recht, Mainz-Wien, 1973, str. 1-2, u vicarskom
pravu: M. Glldener, Schveizerisches Zivilprozessrecht, Zrich, 1979, str. 594-595, T. Rede-R. Hadenfeldt,
Schwizerisches Schiedsgerichtsrecht, Zrich, 1980, str. 3., H.U. Walder-Bohner, Zivilprozessrecht, Zrich,

Moje je miljenje da se termin privatni sud moe rabiti uvjetno, jer taj sud proizvodi
pravne uinke koji imaju iste posljedice kao to je to i dravni sud.
Kada se govori o povijesnom arbitranom sudovanju, poznato je da se arbitrano
rjeavanje sporova koristilo u povijesti i prije nego to su nastali pisani zakoni ili to su
ustanovljeni formalni sudovi. Jedan od razloga je i taj to arbitraa jami tajnost postupka i
prilagodljivost arbitranog postupka pravilima koja odreuju stranke.3
2. Vrste arbitrae
a) po nainu organiziranja:
-

institucionalne

ad hoc

Institucionalne arbitrae su oni arbitrani sudovi koje u okviru ve postojee organizacije

koja ih je utemeljila rjeavaju sporove meu strankama.4 Te arbitrae imaju svoje organe, kao
to je u pravilu lista arbitara, tajnitvo, tajnik arbitrae, administrativni aparat. Posebice je
bitno istaknuti da se pri tim arbitraama formira i nastaje odreena arbitrana praksa i to od
odluka koje je donio taj sud, tako da budue stranke u arbitranom postupku mogu na neki
nain ve biti upoznate s praksom toga suda u odnosu na spor koji se rjeava pred arbitraom.
Ad hoc arbitrae su oni arbitrani sudovi koji ih neki autori nazivaju prigodnima.5
Potrebno je napomenuti da takvi arbitrani sudovi prestaju funkcionirati onog momenta kada
odlue o sporu koji je pred njih izneen. Kako bi se ipak i pred tim arbitranim sudovima, na
neki nain, unificirala pravila po kojima se vode ti arbitrani postupci, Generalna skuptina
UN na 31. redovitom zasjedanju, 15. prosinca 1986. godine, donijela je rezoluciju o
arbitranim pravilima pod nazivom Arbitrana pravila Komisije Ujedinjenih Naroda za
meunarodno trgovako pravo A. P. UNCITRAL. Istom rezolucijom je preporuila

1983, str. 501.

3
Stojan Cigoj: Znailnosti in viri mednarodne trgovinske arbitrae, u: Zdrueno delo, Ljubljana, 1987, broj
1, str. 21.
4
A. Goldtajn-S. Triva, Meunarodna trgovaka arbitraa, Zagreb, 1987, str. 13, D. Babi: Arbitraa u
inozemstvu u sporovima bez meunarodnog obiljeja, Pravo i porezi, 11/2006, str. 51, L. Ude, o.c. str. 301.
Triva-Dika, o. c., str. 857, K. Sajko: Mjerodavno materijalno pravo za arbitrane sporove s meunarodnim
obiljejem, Privreda i pravo, 3-4/1994, Zagreb, str. 335, Milijan Sesar: Verfahrensordnung des stndigen
Schiedsgerichts bei der kroatischen Handelskammer fr Rechtsstreitigkeiten mit internationalem Bezug
(Zagreber Vorschrirten), Recht in a 67-72 Ost und West, Zeitschrirt fr Ostrecht und Rechtsvergleichung, Heft 2,
15, Februar, 41 Jahrgang, Freie Universitt, Berlin.
5
H. Fasching, o. c. str. 4, K. H. Schwab, o.c. str. 5, M. Sesar: Pravilnik o rjeavanju sporova s meunarodnim
elementom pred Stalnim izbranim suditem pri Hrvatskoj gospodarskoj komori, Zagrebaka pravila, Zbornik
radova Pravnog fakulteta u Splitu, 1999, br. 1-2 (53-54), str. 175-178.

upotrebu tih arbitranih pravila te naredila Generalnom tajniku da se zaloi za to ire

prihvaanje ovih pravila.
b) po vrsti sporova:
-

ope

Ope arbitrae rjeavaju sve vrste sporova. Kako se opim arbitraama nema potrebe
navoditi njihove karakteristike, dovoljno je samo kazati da se pred tim arbitranim sudovima
mogu voditi sve vrste sporova bez obzira na specifinost i predmete spora.6
-

specijalizirane

Specijalizirane arbitrae rjeavaju sporove iz odreenog trgovakog podruja. One su

razvijene u pojedinim trgovakim strukama, najee su organizirane kao institucionalne
arbitrae pri razliitim trgovakim udruenjima.7 Prednost je specijaliziranih arbitraa to u
njima sudjeluju kao suci specijalisti za odreene sporove. Neke od specijaliziranih arbitraa se
npr. bave sporovima iz prometa itaricama, prehrambenim artiklima, montau, gradnju i
zavrne radove kua, npr. njemako udruenje za proizvodnju i preradu jaja, njemako
udruenje za trgovinu na veliko uljem, mau i proizvodima od ulja, trgovako udruenje za
promet vlaknima i vlasima, arbitrani sud pri gospodarskoj komori Hamburg, udruenje za
klima ureaje, grijanje i sanitarije, udruenje u trgovini kavom, udruenje hamburkih
uvoznika kave, agenti i menaderi, udruenje za trgovinu kauukom, udruenje u prometu
nepreraenog kakaoa, udruenje za uvoznika na veliko smola i proizvoda od laka, njemako
udruenje za promet drva za gradnju kua, itd. Sve prije navedene djelatnosti rjeavaju
sporove u prvom redu pred specijaliziranim arbitraama za tu djelatnost.
Kao to sam istaknuo, prednost im je u izriitoj specijalizaciji u svakom pogledu u odnosu
na druge arbitrane sudove.
c) po tomu ije sporove rjeavaju dijele se na:
-

meunarodne

Meunarodne arbitrae su oni meunarodni sporovi pred kojima u postupku sudjeluju

stranke koje imaju sjedite u razliitim dravama u momentu zakljuivanja ugovora o
arbitranom sudovanju. Dakle, elemenat sjedita stranaka s odreenim varijacijama, jer to
moe biti i mjesto u kojem treba biti izvren neki od bitnih poslova iz arbitranog ugovora, ili
ako su se stranke izriito sporazumjele da se predmet arbitranog ugovora odnosi na vie

A. Goldtajn, Meunarodna trgovaka arbitraa, Zagreb, 1976, str. 9

Stojan Cigoj, Mednarodna arbitrana razmerja, Ljubljana, 1974, str. 41. i 52.
7
A. Goldtajn, o.c., str. 9.

zemalja, to su sve elementi na temelju kojih se odreuje je li odreeni arbitrani postupak s

meunarodnim elementom.8
Potrebito je istaknuti da se u meunarodnim arbitraama ne radi o organizacijskom
pristupu, nego samo o funkcionalnom pristupu.9
Kako bi koliko-toliko unificirala pravila po kojima se vodi, u prvom redu pred
institucionalnom meunarodnom arbitraom arbitrani postupak, Komisija UN meunarodno
trgovako pravo dana 21. lipnja 1985. je donijela model Model-Zakon UNCITRAL o
Meunarodnoj trgovakoj arbitrai (MZ UNCITRAL).
-

nacionalne

Nacionalne arbitrae su one arbitrae koje vode arbitrane postupke izmeu stranaka koje
pripadaju istoj dravi, odnosno imaju sjedite u dravi u kojoj se vodi arbitraa. U pravilu se
osnivaju pred nadlenim gospodarskim komorama pojedine drave, imaju domae arbitrane
suce, primjenjuje se domae materijalno i procesno pravo.
3. Osnovne karakteristike arbitrae
-

arbitre biraju same stranke

Dakle, jedna od najvanijih karakteristika arbitrae je da same stranke biraju arbitre, ili
direktno, ili na nain da imenuju ovlatenika za imenovanje arbitara, to znai da u svakom
sluaju imaju vaan i odluujui utjecaj na to tko su arbitrani suci. To su sigurno osobe od
njihovog povjerenja, i osobe izrazito specijalizirane za predmet spora koji je nastao. Oni
arbitrani sudovi koji imaju liste arbitara tu listu imaju u pravilu samo kao sugestiju izbora, ali
uz napomenu da to nije obveza imenovati suca sa te liste.
-

primjenjuje se materijalno pravo koje one odrede

Arbitrane stranke mogu odrediti i odreuju koje e se materijalno pravo primijeniti u

njihovom sporu, jer je i to jedan od razloga upuivanja na arbitrau a ne na dravni sud.
-

primjenjuje se procesno pravo koje stranke odrede

Izuzetno je vano istaknuti da stranke mogu odluivati i o tomu koje e se procesno pravo
upotrijebiti u arbitranom postupku. To znai da su i tome autonomne, jer je i postupak jedan
od razloga za odluivanje stranaka za arbitrau. To npr. mogu biti odreeni pravilnici koji su
8

Poblie o nainu utvrivanja kada je arbitraa meunarodna vidi u lanku 1/3 MZ UNCITRAL. Prema
odreenim miljenjima, nain na koji MZ UNCITRAL odreuje meunarodnost arbitraa je dosta irok. Tako A.
Goldtajn-S. Triva, o.c., str. 498-499, D. Babi: Ogranienje izbora stranog mjesta arbitrae prema Zakonu o
arbitrai i sloboda pruanja usluga u pravu EZ i asocijacijskom pravu, u: Zbornik Pravnog fakulteta Zagreb, br.
56 (1) 49-84/2006, str. 49-83, K. Sajko: Meunarodno pravni aspekti hrvatskog meunarodnog arbitranog
prava, Pravo i porezi, 4/2004, str. 31-39.
9
A. Goldtajn-S. Triva, o.c., str. 499.

vaei u postupcima pred odreenim arbitraama i to u prvom redu pred institucionalnim

arbitraama ili, npr., odgovarajui zakonski propisi graanskog procesnog prava u odreenim
dravama, ili za institucionalne arbitrae, a posebice za ad hoc arbitrae koje, kao to je
poznato, nemaju svoje organe pa tako niti svoje pravilnike. Potrebito je istaknuti da se
pojedini instituti iz odreenih zakona procesnog prava takoer mogu koristiti u arbitranom
postupku.
-

postupak je jednostupanjski

Jedna od vanih karakteristika arbitrae je da je u pravilu postupak jednostupanjski i da su

izuzeci izuzetaka kada se u arbitranom postupku predvia dvostupanjsko sudovanje. Stranke
se i odluuju za arbitrau da bi to prije okonali spor izmeu njih, u pravilu prihvaajui
prvostupanjsku arbitranu odluku izjednaujui je s pravomonom sudskom presudom.
-

nejavnost suenja

Jedan od vanih, ili najvanijih razloga za odluivanje stranaka da im se rijei arbitraom

njihov spor je i taj to u arbitranom postupku nema javnosti. Naime, polazi se od
pretpostavke kako bi javnost u arbitranom postupku mogla ugroziti poslovni i svaki drugi
ugled stranaka koje se spore u arbitranom postupku.
ak samo objavljivanje odluka arbitranog suda, u prvom redu kada se radi o
institucionalnim arbitraama, moe biti realizirano uz izriiti pristanak stranaka i uz
doputenje predsjednika toga arbitranog suda.
-

suenje se odvija izvan dravnog ili drugog aparata

U arbitranom postupku nema sudjelovanja, ili je to svedeno na najmanju moguu mjeru,

uplitanja dravnih organa i dravnog suda. I to je jedan od razloga odluivanja stranaka za
arbitrano sudovanje. Naime, stranke su upravo eljele izbjei intervenciju dravnih organa ili
dravnog suda odluujui se za arbitrau. Postoje odreene mogunosti uplitanja suda u
arbitrani postupak koje su minimalne, a oituju se na primjeru zamolnicama, presluavanju
svjedoka, pobijanja arbitrane odluke, vrlo rijetko imenovanje suca dravnog suda za arbitra,
itd.
-

meu stranka postoji odnos kooperacije

Nema arbitrae ako se o tomu nisu sporazumjele obje stranke u sporu. Taj sporazum mora
biti pisan. Jedna od poznatih reenica za arbitrau je ta po kojoj se stranke uputajui se u
arbitrau otprilike slau s onom reenicom da se odluuju za arbitrau kad su sigurne da
svaka stranka nee sve izgubiti, ali niti sve dobiti.

Odluuju se za arbitrau stoga to su sigurne da e u rjeavanju njihovog spora sudjelovati

specijalizirani suci, suci njihovoga povjerenja, da e odluka biti doneena brzo, u pravilu na tu
odluku nema albe, da je postupak tajan, itd.
-

brzina postupanja

Kao to je prije istaknuto, jedan od najvanijih razloga za arbitrau je brzina postupanja.

Naime, sporost u parninom sudovanju nije karakteristika pojedine drave, nego je to u biti
zajedniko za puno svjetskih pravnih sustava. Idealno mjesto za brzo rjeenje spora je
arbitraa. U njoj nema puno formalnosti, kao to je prije istaknuto, postoji kooperacija
stranaka, ak se moe odluka donijeti i bez odravanja glavne rasprave, samo na temelju
spisa. Nema duge procedure u otpremanju pismena, itd.
-

vea strunost u odluivanju, jer se arbitri biraju iz podruja o kojima odluuje

arbitraa

Kao to je prije istaknuto, u arbitranom postupku sudjeluju suci koji imaju vie znanja za
rjeavanje odreenih sporova nego to to imaju suci dravnog suda. Ta specijalizacija ide do
razine, kao to je prije istaknuto, da postoje specijalizirani suci, npr. za sporove koji nastaju iz
prometa vlaknima i vlasima, prometa klima ureaja, grijanja i sanitarija, itd. Ta specijalizacija
sudaca daje jamstvo da e odluka biti pravina i pravedna, pa i to proizvodi posljedice koje
kau da stranke unaprijed prihvaaju da takva odluka bude kao pravomona sudska presuda.
4. Arbitrani ugovor
Nadlenost arbitrae za rjeavanje spora moe se ugovoriti odmah kod zakljuivanja
odreenog poslovnog odnosa, dakle, prije nastanka spora, ili naknadno kada spor nastane.
Arbitrani ugovor predstavlja sporazum meu strankama da e eventualni nastali spor ili
spor koji je ve nastao, rijeiti pred institucionalnom ili ad hoc arbitraom. Spor je nastao ili
e nastati ali se uvijek radi o buduem postupku pred arbitraom.
Kod pravnih autora postavljaju se dileme o pravnoj prirodi i pravnom uinku arbitranog
ugovora. Prema jednima prevladava miljenje da arbitrani ugovor ima graansko-pravni
uinak, te da se moe pobijati kao i svaki drugi graansko-pravni ugovor.10
Meutim u vicarskom i austrijskom pravu dri se da arbitrani sporazum ima
procesnopravni uinak, a prema njemakom pravu ima autora koji tvrde da arbitrani

10

Tako A. Goldtajn, MTA, 1975, str. 28-29, tako i . Bori, o.c., str. 95,. S. Triva-M. Dika, o.c., str. 868., L.
Ude, o.c., str. 304.

sporazum ima iskljuivo materijalni uinak, a postoje miljenja da imaju iskljuivo

procesnopravni uinak i miljenja da imaju i procesnopravni i materijalni uinak.11
Dakle, ugovorom o arbitranom sudovanju iskljuuje se nadlenost za suenje dravnog
suda, a eventualno spor koji moe nastati ili je ve nastao daje se na rjeavanje sucu pojedincu
ili vie arbitara ili ak (prema njemakom pravu) i odreenoj pravnoj osobi koja donosi
odluku u arbitranom postupku.
Postoje dva naina zakljuenja arbitranog ugovora i to: arbitrani ugovor i
kompromisorna klauzula.
Arbitrani ugovor se zakljuuje nakon nastanka spora i to je samostalni ugovor o
arbitranom sudovanju, a moe se odnositi i prije nastanka spora.12 Postoji ipak odreena
prednost kompromisa, dakle, arbitranog ugovora koji se zakljuuje nakon nastanka spora
kada se radi o ad hoc arbitrai. Tada je porebito unijeti niz odrednica koje se odnose na ad hoc
arbitrau, za razliku od institucionalne arbitrae u kojoj su mnoge stvari poznate, jer
institucionalna arbitraa ima svoje organe.
Moje je miljenje kada se nakon nastanka spora ugovara ad hoc arbitraa da je u taj
sporazum potrebito unijeti imena sudaca, tono odrediti ad hoc arbitrau, sjedite vijea itd.
Kompromisorna klauzula, kao arbitrani ugovor, zakljuuje se prije nego to je spor
nastao, bilo kao samostalni ugovor ili kao sastavni dio temeljnog graanskopravnog
ugovora.13
Kompromisorna klauzula na koji god nain da je zakljuena u glavnom ugovoru ili izvan
glavnog ugovora uvijek ima poseban status u odnosu na temeljni graanskopravni ugovor koji
regulira pravni odnos iji se spor rjeava pred arbitraom. U tom se sluaju radi o potpuno
odvojena dva ugovora pa se u tom smislu kompromisornoj klauzuli prizanaje potpuno
autonoman status.14 Ovdje je potrebito napomenuti da se kompromisorna klauzula mora
odnositi na poznati pravni odnos i na eventualno naknadno nastali pravni spor. U suprotnom,
arbitrani ugovor nema pravni uinak.15 Arbitrani ugovor i kompromisorna klauzula moraju
biti zakljueni u pisanom obliku gdje su jasno vidljivi potpisi stranaka.16
11

U vicarskom pravu: H. U. Walder-Bohner, o.c., str. 502, H. Struli-G. Messmer-F. Wiget, Kommentar zur
Zrcherischen Zivilprozessordnung, Zrich, 1976, str. 445, M. Guldener, o. c., str. 601, u austrijskom pravu: H.
Fasching, o.c., str. 9. Kako sam rekao, u njemakom pravu postoje razliita miljenja o naravi arbitranog
sporazuma. Tako G. Henn, o.c., str. 4-5, A. Baumbach-K.H. Schwab, o.c., str. 54. Stoga mislim da nije potpuno
ispravno miljenje u K. Sajko-M. Dika, o. c., str. 15, po kojemu se iskljuivo misli da arbitrani ugovor ima
samo materijalno-pravni uinak o procesnim pitanjima.
12
A. Goldtajn-S. Triva, o.c., str. 138.
13
T. Rede-R. Hadenfeldt, o.c., str. 33.
14
K. Sajko-M. Dika, o. c., str. 19, lan 178/3 ZMPP, H. Struli-G. Messmer-G. Wiget, o.c., str. 446.
15
Vidi lanak 1026. DZPO, lanak 577/2 ZPO.
16
Tako A. Goldtajn, MTA, 1976, str. 17.
S. Triva-M. Dika, o.c., str. 868-869.

Meutim, postoje odreena rjeenja koja prihvaaju dogovor o arbitranom sudovanju i

kada nije potpisan ugovor u pisanom obliku. To se odnosi na situaciju kada uputanje u
glavnu raspravu presumira da postoji obostrana volja stranaka da se rijei spor arbitraom.17
Postoji i drugo miljenje da se u arbitranom postupku izmeu odreenih kategorija i
zanimanja stranaka ne trai pisani sporazum.18
Postoje i odreena miljenja po kojima dobijanje tube za arbitrani postupak, ako se u
odgovoru na tubu ne porekne nadlenost arbitranog suda da se dri da su obje stranke
prihvatile arbitrano sudovanje.
Postoje dva dijela arbitranog sporazuma i to:
-

obvezatni i

fakultativni.

U obvezatni sadraj arbitranog sporazuma svakako ulazi jasno izraena volja stranaka da
kroz odreeni arbitrani sud rijei jednu ili vie parnica u sporu koji mogu nastati ili su ve
nastali iz tono odreenog pravnog odnosa.19
Po nekim autorima u obvezne sastojke arbitranog ugovora ulaze i precizne odredbe kao
to je to oznaka stranaka, toan naziv sudaca.20
Kada govorimo o fakultativnim elementima arbitranog ugovora, onda se tu ubrajaju
odredbe o pogledu na arbitrani postupak, posebno o primjeni inozemnog materijalnog prava,
odredbe s obzirom na sjedite arbitranog vijea, odredbe o nainu imenovanja arbitranih
sudaca, odredbe o polaganju predujma za trokove, u nekim sluajevima odredbe o
angairanju dravnog suda u postupku u kojemu se procjenjuje nadlenost dravnog suda s
obzirom na sjedite arbitranog vijea.21
Dosta elemenata koji se uzimaju kao fakultativni sastojci arbitranog ugovora kada se
govori o institucionalnim arbitraama postaju obvezatni sastojci arbitranog ugovora kada se
govori o ad hoc arbitraama (kao npr. za sluaj kada se odreuje sjedite arbitranog vijea).
Naime, ne moemo zaboraviti da institucionalna arbitraa ima ve niz elemenata koji su
odreeni samim formiranjem institucionalne arbitrae.
L. Ude, o.c., str. 304.
U njemakom pravu K. H. Schwab, o.c., str. 29-30, G. Henn, o.c., str. 20-21, A. Baumbach-K. H. Schwab, o.c.,
str. 67, lanak 1/1 AP UNCITRAL i l. 7/2 MZ UNCITRAL.
17
Vidi lanak 1027/1 DZPO.
18
Tako npr. po miljenju T. Groosa, o.c., str. 344. U njemakoj pravu je zauzeta praksa ako su npr. obje stranke
trgovci da nije niti potreban pisani sporazum o arbitranom sudovanju.
19
Neki vicarski kantoni izriito trae da u arbitranom sporazumu mora biti tono zanaen odreeni postupak,
dakle, ne uzima se kao generalna odrednica isti pravni posao, nego sa svim karakteristikama odreeni spor,
dakle, poblie oznaenje, M. Guldener, o.c., str. 602.
20
T. Rede-R. Hadenfeldt, o.c., str. 58.
21
Tako G. Henn, o.c,, str. 16-17., T. Rede-R. Hadenfeldt, o.c., str. 59-60, A. Goldtajn, MTA, 1976, str. 16-17.

Institucionalni arbitrani sudovi u pravilu imaju odgovarajue arbitrane klauzule ije

unoenje u ugovor na jasan nain odreuju nadlenost toga arbitranog suda i pomae
strankama da na nedvojben nain utvrde nadlenost upravo toga suda.
-

prestanak vaenja ugovora o arbitranom sudovanju

Razlozi prestanka ugovora o arbitranom sudovanju mogu se svrstati u tri grupe.

Prva grupa je kada se stranke mogu u svakom momentu sporazumjeti da prestaje vaiti
ugovor o arbitranom sudovanju i to prije postupka, u arbitranom postupku, po traenju
ponitenja arbitrane odluke, sve dok arbitrana odluka ne stupi na pravnu snagu.22
Druga grupa razloga kada arbitrani ugovor prestaje postojati je kada se ispuni ugovorna
svrha. Dakle, kada se donese presuda, meupresuda, djelomina itd. ili da se u postupku
zakljui nagodba.
Trea grupa razloga za prestanak arbitranog ugovora je odreeni nedostatak u
arbitranom postupku bilo da se oituje tako da se na vrijeme ne imenuju arbitrani suci,
nastajanju okolnosti kod sudaca u arbitranom postupku da ne mogu voditi postupak ili
nastajanje odreenih okolnosti u postupku kao npr. ako se o predmetu spora u arbitranom
postupku za vrijeme toga postupka donese odluka o istoj stvari pred dravnim sudom.
5. Arbitrana odluka
Arbitrana odluka meu strankama ima snagu pravomone sudske presude, ako ugovorom
nije predviena mogunost pobijanja.
U veini sluajeva arbitrani postupak zavrava donoenjem arbitrane odluke. Ta
arbitrana odluka ima meu strankama snagu pravomone sudske odluke, pa u pravilu, protiv
te odluke nije doputena alba. Na kraju arbitranog postupka moe se donijeti i djelomina
odluka, meuodluka, privremena i naravno konana odluka.
Ta odluka mora biti u pisanom obliku. Odluku mora potpisati veina arbitara koji su
sudjelovali u glasovanju, obino se donosi veinom, a ponekad i kvalificiranom veinom. Ta
rjeidba moe ali i ne mora sadravati pojanjenje.
Arbitrana odluka se deponira ili u arbitranom sudu, ako se radi o institucionalnoj
arbitrai ili kod dravnog suda koji je stvarno i mjesno nadlean prema sjeditu arbitranog
vijea, ako se radi o ad hoc arbitrai.
22

U vicarskom pravu H. Strulli-G. Mesmer-F. Wiget, o.c., str. 449, T. Rede-R. Hadenfeldt, o.c., str.83, H. U.
Walder-Bohner, o.c., str. 503, u austrijskom pravu H. Fasching, o.c., str. 36-37, u njemakom pravu A.
Baumbach-K.H. Schwab, o.c., str. 83, K.H. Schwab, o.c.,str. 51, G.Henn, o.c., str. 43, uz napomenu da ugovor
pod odreenim uvjetima moe prestati i jednostranom izjavom volje.

Te se odluke ne objavljuju, ako se to ini, onda je to obino bez oznake stranaka u

postupku, uz doputenje stranaka u postupku.
Ovrha se provodi pred dravnim sudom, na te odluke klauzulu pravomonosti ili ovrnosti
stavlja ili sud koji je tu odluku donio ili, to je ei sluaj, dravni sud.
Pod odreenim uvjetima arbitrana odluka doneena u stranoj dravi moe se ovriti u
drugoj dravi.

DIO II. ARBITRANI POSTUPAK

1. Mjesto odluivanja arbitrae
Mjesto odluivanja usmene rasprave pred arbitraom je u pravilu sjedite arbitrae, ali se
dozvoljava mogunost da se rasprava odri i u drugom mjestu ako je to svrsishodno i ako to
zatrae stranke ili arbitri.
Kada se govori o sjeditu arbitrae misli se na mjesto gdje arbitri trebaju donijeti odluku.
Odreivanje toga mjesta u meunarodnom trgovakom pravu treba posvetiti najveu panju.23
To je posebice bitno ako se uzme u obzir da arbitraa nigdje nije locirana, nema svoga lex
fori i nema svoga centra prava.24
Potrebno je istaknuti da se pod sjeditem arbitrae u smislu donoenja odluke
podrazumijeva sjedite arbitranog vijea u konkretnom sporu u kojemu se vodi arbitrani
postupak, za razliku od sjedita arbitrae u irem smislu pod kojim se podrazumijeva mjesto
stalnih organa institucionalnih arbitraa.
Mjesto arbitrae odreuju ili stranke, ako toga sporazuma nema, sam arbitrani sud.
Mjesto arbitrae se moe ali ne mora poklapati sa mjestom sjedita institucionalne arbitrae.
Kad same stranke odreuju sjedite arbitranog vijea i prema vicarskom i prema
njemakom pravu su u tomu potpuno autonomne.25
Po nekim rjeenjima kada nije poznato sjedite arbitranog suda i ako se ono ne moe
utvrditi, nadlean je onaj arbitrani sud koji ima sjedite u mjestu u kojemu se nalazi sjedite

23

A. Goldtajn-S. Triva, o.c., str. 22, A. Goldtajn, o.c.,str. 15.

Stojan Cigoj, o.c., str. 21.
25
H. Struli-G. Messmer-F. Wiget, o.c., str. 440., Hans Ulrich Walder-Bohner, o.c., str. 501-502., Maks
Guldener, o.c., str. 596-599, Peter Schlosser, Das Recht der internationalen privaten Schiedsgerichtsbarkeit,
Tbingen, 1975, str. 221-222.
24

10

dravnoga suda koji bi bio nadlean za rjeavanje spora da nije zakljuen ugovor o
arbitranom sudovanju.26
Razlikuju se tri naina sjedita arbitranog vijea i to jedan od naina je kad sam
pravilnik pojedinog stalnog arbitranog suda odreuje i sjedite arbitranog vijea koje se
podudara sa sjeditem stalnih organa toga stalnoga arbitranoga suda, i tada stranke ne mogu
mijenjati sjedite arbitranoga vijea.
Drugi nain je odreivanje sjedita arbitranoga vijea ili u sjeditu same arbitrae ili
izvan sjedita arbitrae, pa ak i u inozemstvu.
Trei i najliberalniji nain odreivanja sjedita arbitranoga vijea je da se strankama
odreuje da one same odrede sjedite arbitranoga vijea za svaki sluaj ili to ini sam
arbitrani sud.
Posljedice odreivanja sjedita arbitranog vijea mogu se podijeliti u dvije grupe.
Jedna grupa posljedica odnosi se na odreene radnje koje provodi dravni sud u arbitranom
postupku, a taj se sud mjesto odreuje prema mjestu sjedita dravnog suda koji bi bio
nadlean da nije zakljuen ugovor o arbitrai.
Druga grupa posljedica su one koje se takoer odnose na odreeni arbitrani postupak, a
proizvod su pravnih posljedica koje se takoer odreuju prema sjeditu arbitranog vijea.
2. Jezik na kojemu se vodi postupak
Ako nije drugaije ugovoreno, jezik na kojemu se vodi postupak je slubeni jezik u
sjeditu arbitrae, jezik na kojemu se vodi postupak utjee na izbor arbitara, zastupnika
stranaka itd.
Pravilo je da se u arbitranom postupku upotrebljava jezik kojim se govori u sjeditu
arbitrae. Drugaija varijanta dovodi do poveavanja trokova postupka.
Koritenje jezika u arbitrai se odreuje na dva naina.
Jedan je nain kada same stranke odreuju koji e se jezik koristiti u arbitranom
postupku, a drugi je nain kada nema sporazuma stranaka da o jeziku koji se koristi pred
arbitranim sudom odluuje taj arbitrani sud.
U praksi jezik najee odreuju stranke. Takvo je rjeenje prihvaeno u vicarskom,
austrijskom i njemakom arbitranom pravu.27
26

Tako rjeenje preuzima i lanak 2. KKZ, sline odredbe ne sadri ZPP, DZPO, OZPO, to znai da
odgovarajui zakoni ne predviaju utvrivanje sjedita arbitrae izvan sporazuma stranaka ili arbitranog suda ili
moda treih.
27
Hans Fasching, Schiedsgericht und Schiedsverfahren in sterreichischen und im internationalen Recht,
Wien, 1973, str. 105., Adolf Baumbach-Karl Heinz Schwab, Schiedsgerichtsbarkeit, Mnchen und Berlin,

11

Ako se stranke ne mogu sporazumjeti o jeziku mogue je da ugovore koritenje dva jezika
u arbitranom postupku i to jedan jezik za arbitranu odluku, a drugi jezik za voenje
postupka i obavijesti strankama.28
Jezik koji se koristi u arbitranom postupku odreuju ili stranke ili sam arbitrani sud
prema okolnostima spora i prema slobodnom uvjerenju arbitranog suda.
Jedno od osnovih naela koji se koristi u arbitranom postupku da ni jedna stranka ne
moe biti oteena radi neznanja jezika na kojemu se vodi taj postupak. Arbitrani sudovi
dozvoljavaju dostavu dokumenta s prijevodom, angairanju prevoditelja itd.
3. Pokretanje postupka podnoenje tube
Prema odredbi l. 21. MZ UNCITRAL arbitrani postupak poinje onog dana kad tuenik
primi zahtjev da se taj spor iznese pred arbitrau, ako se stranke nisu drugaije sporazumjele.
Arbitrani postupak se pokree na najmanje tri mogua naina.
To je podnoenje tube, to je i najee, dostavljanje izvjea tueniku i prijedlogom ili
zahtjevom za pokretanje arbitranog postupka.
Podnoenje tube odmah pri pokretanju arbitranog postupka je najei nain, pa je zato i
najbitnije pojasniti sadraj tube u arbitranom postupku.
Odgovarajui nacionalni zakoni koji reguliraju materiju arbitranog sudovanja nemaju, u
pravilu, odredbe o sadraju arbitrane tube, nego upuuju na odgovarajue propise koji
reguliraju podnoenje tube pred dravnim sudom.29
U veini sluajeva pravilnici pojedinih arbitranih sudova propisuju to tuba treba
sadravati.
To svakako mora biti jasan tubeni zahtjev, jasno istaknut, te da se bez problema moe
ovriti. To znai da arbitrana tuba mora sadravati oznake stranaka, dokaze o zakljuenom
arbitranom sporazumu, dokaze o utemeljenosti tubenog zahtjeva, prijedlog kako tuitelj
trai da se spor rijei i odreivanje vrijednosti spora. U tom dijelu imamo gotovo identina
rjeenja u hrvatskom, njemakom, austrijskom i vicarskom pravu.

1960, str. 142.

Vidi lanak 17/1 AP UNCITRAL, lanak 22/1 MZ UNCITRAL, lanak 1034/2 DZPO.
28
J. Sekolec, o.c., str. 51.
29
Tako DZPO, ZPO, ZZPO, H. Sikiri: Prisilna pravila neposredne primjene i mjerodavno materijalno pravo
u meunarodnoj arbitrai, Pravo u gospodarstvu, Zagreb, 1/1999, str. 85-91.

12

U odnosu na formu tube, u pravilu, ne postoji nikakva vezanost. Tuba se moe podnijeti
pisanim putem, ali i usmeno na protokol arbitranog suda, ako se radi o institucionalnim
arbitraama. Najvanije je da tubeni zahtjev bude na jasan nain istaknut.30
Takvo rjeenje prihvaa u potpunosti njemako i austrijsko pravo.
Meutim, ipak se mora istaknuti da veina pravilnika predvia pisano podnoenje tube.
Mogunost pokretanja arbitranog postupka obavijeu o arbitrai tueniku predviena je
u lanku 3/1 AP UNCITRAL.
Trei nain je obavijest. Sadraj te obavijesti moe biti obvezatan i fakultativan.
Obvezatan sadraj je izneen jasan zahtjev da se spor iznese pred arbitrau, imena i adrese
stranaka, upuivanje na arbitranu klauzulu ili poseban ugovor o arbitrai na koji se stranka
poziva, naznaku ugovora iz kojega je i u vezi s kojim je spor nastao, opu prirodu tube, ili
naznaku novanog iznosa koja se trai.
Trei nain pokretanja arbitranog postupka je prijedlog za pokretanje toga postupka.
Razlika je u tomu to se prijedlog dostavlja organima instiucionalnih arbitraa i od dana
prijema toga prijedloga teku sve pravne posljedice.
Zapravo, temeljna razlika izmeu prijedloga za pokretanje arbitranog postupka i
obavijesti za pokretanje arbitranog postupka je ta da se prijedlog dostavlja direktno arbitrai,
a obavijest o pokretanju arbitranog postupka dostavlja se direktno tueniku.
Postoje tri momenta kad poinje arbitrani postupak.
To je momenat kada tuenik primi obavijest od tuitelja o pokretanju arbitranog
postupka, momenat primitak obavijesti ili poziva tueniku za imenovanje svoga arbitranog
suca, te najei momenat, kada tuba ili prijedlog za pokretanje arbitranog postupka doe
pred arbitrau.
Moe se rei da podnoenje arbitrane tube arbitrai proizvodi iste pravne uinke kao i
podnoenje tube dravnom sudu. To je uobiajena praksa u hrvatskom, austrijskom i
vicarskom pravu.
Tu su u prvom redu materijalnopravne posljedice kao to su prekidanje rokova zastare,
izbor alternativnih obveza, isplata kamata itd.

30

P. Schlosser, o.c., str. 517-518, A. Baumbach-K. H. Schwab, o.c., str. 131.

13

4. Protutuba
Tuenik moe podnijeti protutubu odmah po odgovoru na tubu, ili kasnije tijekom
arbitranog postupka ako protutuba proistjee iz istog ugovora ili na temelju zahtjeva za
prebijanje koji proistjee iz istog ugovora.
To je samostalni zahtjev koji tuenik podnosi u istom arbitranom postupku i o tom
zahtjevu sud odluuje arbitranom odlukom. U veini pravnih sustava i u arbitranom
postupku doputeno je podnoenje protutube.
Za to se trae dva uvjeta i to da je predmet protutube obuhvaen arbitranim
sporazumom, te da se radi o istom pravnom odnosu. Ovdje je potrebito takoer istaknuti da
podnoenje protutube ne znai negiranje tube, nego je to samostalni zahtjev koji se iznosi
pred arbitrani sud.
Protutuba se moe podnijeti u tri vremenska perioda i to najkasnije u ostavljenom roku
za odgovor na tubu, druga mogunost je podnoenje protutube do zakljuenja rasprave i
trei koji kombinira prva dva i to tako da se predvia da se protutuba podnosi najkasnije s
odgovorom na tubu, ali se taj rok moe produiti i ako arbitraa procjeni da za to postoje
valjani razlozi.
Najprihvatljivije rjeenje je da se protutuba moe podnijeti odmah s odgovorom na
tubu, radi breg i efikasnijeg rjeavanja arbitranog spora.

5. Odgovor na tubu
Po primitku tube arbitraa je alje tueniku na odgovor pozivajui ga da u odreenom
roku dostavi odgovor s pozivom da se posebno oituje na injenice na kojima se zasniva
slubeni zahtjev, sporna pitanja i tubeni zahtjev. Pitanje odgovora na tubu u arbitranom
postupku uglavnom se propisuje pravilnicima odgovarajuih arbitranih sudova. U pravilu ti
pravilnici predviaju mogunost podnoenja odgovora na tubu i obvezu dostavljanja tube
tueniku na odgovor.31
Dostava tube na odgovor, u postupku pred institucionalnim arbitraama, vri se preko
organa tih arbitraa, dok se u postupku pred ad hoc arbitraama tuba dostavlja direktno
tueniku, i ta se dostava tube moe tumaiti kao poziv za podnoenje odgovora na tubu, ali
31

Vidi lanak 4/3 i lanak 15/1 PDASCHD, lanak 31. PA Zrich, lanak 23. MZ UNCITRAL, lanak 19. AP
UNCITRAL, lanak 22. PVTA, 42 PASL, itd.

14

postoji i druga mogunost kada ve formirano arbitrano vijee pred ad hoc arbitraom
dostavlja tubu tueniku s pozivom da na tubu odgovori.
Ako se pogleda rok za odgovor na tubu tu postoje razliita rjeenja od tri dana, jednoga
ili dva tjedna, 15 dana, 30 dana itd.32
One odgovore na tubu koji dou i izvan zadanoga roka takoer treba uzeti u postupak.
lanak 19/1 AP UNCITRAL sadri efikasno rjeenje koje regulira dostavljanje odgovora
na tubu namijenjena u prvom redu ad hoc arbitraama. Prema tim rjeenjima arbitraa
odreuje rok u kojemu tuenik treba odgovoriti na tubu. Ovdje je posebice potrebito
istaknuti kako se radi o pravilima koja su u prvom redu namijenjena ad hoc arbitraama pa je
jasno da se arbitraa formira u postupku poslije dostave obavijesti tueniku o pokretanju
arbitranog postupka, ili direktno dostave tube tueniku. Tuitelj tueniku direktno dostavlja
obavijest o arbitrai ili i obavijest i tubu zajedno.
Nakon toga postupka formira se arbitrano vijee koje bi tek nakon formiranja, na temelju
odredbe lanka 19/1 AP UNCITRAL trebalo odrediti rok u kojemu se tuenik treba oitovati
na tubu.
Zato mislim da bi bilo dobro da se u sluaju kada tuitelj s obavijesti o arbitrai dostavi
tueniku i tubu da u odreenom roku tuenik dostavi odgovor na tubu i prije formiranja
arbitranog vijea tako da arbitrano vijee ve u momentu formiranja ima ispred sebe
odgovor na tubu. Ovakvo bi rjeenje doprinjelo brem i efikasnijem voenju postupka, a i
to boljem odabiru lanova arbitranog vijea, posebno predsjednika arbitranog vijea koji
moe imati odluujui utjecaj pri donoenju odluke.
Za tuenika je u svakom sluaju dobro da odgovori na tubu. Veina pravilnika ostavlja
na volju tueniku hoe li ili nee odgovoriti na tubu. Rijetki su oni pravilnici koji obvezuju
tuenika odgovoriti na tubu.33
Pravovremeni odgovor na tubu pomae da arbitrano vijee ili arbitar pojedinac u vrlo
ranoj fazi postupka ima toan pregled stanja u spisu, na poetku postupka i moe bre donijeti
arbitranu odluku.
Druga posljedica koja nastaje podnoenjem odgovora na tubu je ta da se ve po primitku
odgovora na tubu moe rijeiti arbitrani spor.34
Takvi pravilnici ili predviaju da se presuda moe donijeti na temelju spisa u predmetu,
ako stranke izriito ne trae odravanje usmene rasprave, ili u odredbama o voenju postupka

32

Vidi lanak 30. PA Zrich, lanak 5/1 PDASCHD.

AP UNCITRAL u lanku 19/1 reguliraju da je tuenik duan odgovoriti na tubu.
34
Vidi lanak 22/1 PAB, lanak 14/1 PDASCHD, lanak 24/1 MZ UNCITRAL, lanak 25/1 AB UNCITRAL.
33

15

utvruju da se moe odluiti nakon usmene rasprave, ili u sluaju kad nije bilo usmene
rasprave onda je potpuno oekivano da se u arbitranom spisu nalazi i odgovor na tubu.
Jedna od posljedica odgovora na tubu u arbitranom postupku je da se na taj nain
eliminira mogunost donoenja presude zbog izostanka.
Ako tuenik ne odgovori na tubu, pa to ne uini i u naknadno ostavljenom roku, neki
pravilnici imaju odredbu po kojoj se tada zakljuuje da tuenik priznaje tubeni zahtjev i da se
odrie prigovora.
Najvanija posljedica koja nastaje u situaciji kada tuenik ne odgovori na tubu je ta da je
tada ispunjen jedan od uvjeta za donoenje presude zbog izostanka, uz napomenu da moraju
biti ispunjeni i ostali kumulativni uvjeti.
Ipak veina arbitranih sustava nema neki rigorozan stav prema tomu je li tuenik
odgovorio na tubu, pa se postupak nastavlja i dalje bez obzira na odgovor na tubu.35
Ovdje je takoer potrebito jo jedanput napomenuti kako je dobro imati odgovor na tubu
u to ranijoj fazi postupka, ak i prije formiranja arbitranog vijea, jer je nesporno da s
odgovorom na tubu arbitrani suci ili sudac raspolau potpunijim stanjem stvari u spisu pa to
moe i utjecati na sastav arbitranog vijea ili imenovanje suca pojedinca.
Za tuenike je u svakom sluaju dobro odgovoriti na tubu u arbitranom postupku, jer to
doprinosi njegovoj pravnoj sigurnosti, ali i utjee na najbolje formiranje arbitranog vijea,
brzinu postupka, smanjenja trokova, poveava efikasnost postupka itd.
6. Izmjene i dopune i povlaenje tube ili odgovora na tubu
Prema l. 20. AP UNCITRAL tijekom arbitranog postupka moe se izmijeniti ili
dopuniti tuba ili odgovor na tubu, uz ogranienje da tako izmijenjena tuba mora ostati u
okviru arbitrane klauzule ili arbitranog ugovora.
Pod izmjenom tube podrazumijeva se poveanje tubenog zahtjeva, izmjenu stvarne ili
pravne podloge zahtjeva, ili se navode nova sporna pitanja.
Izmjena tube je u arbitranom postupku doputena u razliitim pravnim sustavima.
Najvaniji i zapravo jedini uvjet je taj da tako izmijenjena tuba u arbitranom postupku mora
biti pokrivena arbitranim sporazumom.36
35

Vidi lanak 28/1 AP UNCITRAL, lanak 25/2 MZ UNCITRAL, lanak 15/1 PDASCHD, lanak 22/1 PAB
itd.
36
U njemakom pravu A. Baumbach-K. H. Schwab, o.c., str. 132, P. Schlosser, o.c., str. 556-557, G. Henn, o.c.,
str. 129, K. H. Schwab, o.c., str. 120-121, u austrijskom pravu K. Fasching, o.c., str. 101, A. Goldtajn
Meunarodna trgovaka arbitraa, o.c., str. 84.

16

Pored toga tu se postavljaju jo dva problema i to do kojega se momenta moe izmijeniti

tuba, i drugo pitanje odnos tako promijenjene tube i vijea koje je formirano prije promjene
tube.
Ve prije je istaknuto da ne moe biti promjene tube ako takvu promjenu ne obuhvaa
arbitrani sporazum.
S druge strane, arbitranu tubu je potrebito promijeniti u to ranijoj fazi toga postupka,
odnosno odmah nakon to su nastali razlozi za izmjenu tube ili odmah nakon to je za te
razloge doznao tuitelj. Ipak moe se kazati da se izmjena arbitrane tube doputa do
okonanja glavne rasprave u tom postupku.37
Tako npr. AP UNCITRAL u lanku 20. i MZ UNCITRAL u lanku 23/2 predviaju
rjeenje prema kojemu arbitrano vijee odluuje o svrsishodnosti i opravdanosti izmjene
tube u arbitranom postupku, posebno stoga da se izmjena tube ne bi koristila za
neopravdano odugovlaenje postupka.
I izmjena tube se moe reflektirati na sastav arbitranog vijea, pa je stoga vrlo vano u
to ranijoj fazi postupka mijenjati tubeni zahtjev. S druge strane, izmjena tube je mnogo
lake realizirati pred institucionalnom arbitraom, pa je u sluaju potrebe relativno lake
promijeniti ak i arbitrano vijee. Ako bi to bilo potrebito uiniti kod zakljuenja glavne
rasprave, tada to stvara dodatne probleme jer je arbitrani postupak zapravo okonan.
Izmjena tube ima posljedice i na arbitrane trokove, osiguranje dokaza itd.
Stranke u arbitranom postupku takoer mogu povui tubeni zahtjev ili odgovor na
tubu. U tom sluaju e arbitrano vijee ili arbitar pojedinac postupiti sukladno
odgovarajuim pravilnicima po kojima se vodi arbitrani postupak.
7. Izbor arbitra pojedinca ili arbitranog vijea
AP UNCITRAL predvia da se imenovanje arbitra pojedinca vri na prijedlog stranaka
sporazumno. Ako stranke ne mogu izvriti izbor sporazumno, stranke imenuju ovlatenika za
imenovanje arbitara, a ovlatenik je duan u roku od 60 dana imenovati arbitra.
Arbitraa je toliko dobra koliko su dobri arbitri,38 zato je potrebito prigodom imenovanja
arbitranih sudaca, postupiti s posebnom panjom o izboru pojedinaca, kako bi se spor mogao
rijeiti na najbolji nain.
37

Tako lanak 43. PASL, izriito utvruje momenat za izmjenu tube do okonanja glavne rasprave, a lanak 20.
AP UNCITRAL i lanak 23/2 i lanak 16. MTK, isto tijek arbitranog postupka uz obvezno odobrenje suda za tu
dopunu.
38
A. Goldtajn MTA, Zagreb, 1976, str. 16., a prema G. Henn, o.c., str. 101 imenovanje arbitranog suca je
najvaniji in koji se dogaa u arbitranom postupku.

17

Veina autora je prihvatila miljenje prema kojemu samo fizika osoba moe biti
arbitrani sudac. Zastupam, takoer, miljenje da za to postoji niz razloga, kao to su brzina
postupanja, efikasnost, laka organizacija postupka posebice u meudravnim arbitranim
postupcima itd. S druge strane, u arbitranom postupku se moe osigurati strunost sudaca
kakva se eli, pa nema potrebe angairanja posebnih instituta ili njihovih organa koji bi bili
sudac u arbitranom postupku.
Kada govorimo o arbitranom postupku stranke sasvim samostalno odreuju arbitrane
suce, ako se radi o ad hoc arbitraama, a ako se radi o institucionalnim arbitraama ta je
suverenost ograniena na listu arbitara koju u pravilu formiraju institucionalne arbitrae, ali
uz napomenu da ta lista arbitara nije iskljuiva.
Stranke se odluuju za arbitrau dobrim dijelom i radi toga koje arbitre mogu angairati za
rjeenje njihovoga spora. Ti razlozi su u prvom redu osobna svojstva arbitranih sudaca kao
to je dravljanstvo, kao to je strunost, osobno povjerenje itd.
U prvom redu suci moraju imati poslovnu sposobnost, a neki autori upotrebljavaju termin
potpune poslovne sposobnosti.39 Neki zakoni i izriito propisuju poslovnu sposobnost,40 a u
veini zakona se trae isti uvjeti kao i za suca dravnog suda. O pitanju poslovne sposobnosti
arbitranih sudaca imamo dosta razliitih miljenja. Poznato je npr. da prema lanku 1032/3
DZPO, maloljetnost, gluhoa ili nijemost, te lienost obavljanja sudake dunosti koja je
utvrena sudskom presudom, moe biti samo razlogom za traenje izuzea arbitranog suca,
ali to opet znai da takve osobe mogu biti suci u arbitranom postupku.
To nije sporno ako se takve osobe nalaze na listi arbitranih sudaca pojedinih
institucionalnih arbitraa. Naime vidjeli smo da se stranke mogu sporazumjeti o tomu da se
spor rijei i bez odravanja glavne rasprave. To znai da osoba koja je gluha ili nijema sasvim
normalno moe proitati spis i glasovati po svojoj savjesti.
Osim uvjeta o poslovnoj sposobnosti suca u arbitranom postupku u razliitim pravnim
sustavima postoje i ostala ogranienja koja se odnose na sudovanje u arbitranom postupku.
Jedno je kada stranke ele iskljuivo tono odreenu osobu po imenu iz odreenog kruga
osoba, i time eliminiraju sve okolnosti moe li ta osoba biti arbitrani sudac ili ne, ili to
preputaju ovlateniku za imenovanje.
Kada govorimo o kvalifikacijama arbitranih sudaca postoje dvije oprene tendencije. To
je u prvom redu injenica da se osim rijetkih izuzetaka ne propisuje struna sprema te da se
zastupa stav da arbitrani suci ne moraju imati odreene kvalifikacije nego samo poslovnu
39
40

A. Goldtajn-S. Triva, o.c., str. 146.

Vidi lanak 244/c ZZPO.

18

sposobnost, i druga tendencija je da su u stvarnosti arbitrani suci u pravilu strunjaci

visokoga ranga, profesori pravnih fakulteta, strunjaci s podruja financija, bankarstva,
proizvodnje i prometa odreenih proizvoda itd.
Ako npr. pogledamo arbitranu listu sudaca arbitara arbitranog suda Meunarodne
trgovake komore u Parizu koja sadri 25 imena, vidjet emo da su njih est profesori pravnih
fakulteta u svojim zemljama, ostali su uglavnom predsjednici odreenih nacionalnih
arbitranih sudova.
Kada govorimo o dravljanstvu arbitranih sudaca, dravljanstvo nije smetnja za stjecanje
svojstva suca u arbitranom postupku. Uobiajeno je da u meunarodnim arbitraama svaka
stranka imenuje suca svoga dravljanstva, a oni zajedniki neutralnog predsjednika arbitrae.
Kako smo vidjeli prema austrijskom, njemakom kao i vicarskom pravu, u principu nema
ogranienja da strani dravljani mogu biti suci u arbitranom postupku koji se vodi u tim
zemljama.41
Kada se govori o broju arbitranih sudaca, arbitraa odluuje ili po sucu pojedincu ili u
arbitranom vijeu. Sudac pojedinac najee odluuje u sporovima male vrijednosti, te
ukoliko stranke pripadaju istoj dravi. Kada se govori o arbitranom vijeu potrebito je istai
da ono u pravilu ima tri lana, a rjee pet lanova, uz dodatak da postoje odreeni sustavi koji
doputaju da arbitrano vijee moe imati i paran broj lanova.
Sudac pojedinac u arbitranom postupku se u pravilu angaira kada se radi o sporu do
odreene vrijednosti, ili kada se radi o sporu izmeu stranaka iste drave.
Kada se govori o arbitranom vijeu moe se kazati da je arbitrano vijee danas pravilo u
meunarodnim arbitranim sporovima. U arbitranom postupku s meunarodnim elementom
arbitrano vijee omoguava komunikaciju i potpunu mogunost koordinacije izmeu
razliitih pravnih reima drava ije su stranke u sporu uz sve ostale prednosti.42
Arbitrano vijee se moe sastojati od parnoga i neparnoga broja lanova.43
Kod parnog broja lanova arbitranog vijea ostavlja se pravo strankama da same
odluuju koliko e biti sudaca u arbitranom postupku, a ako stranke to ne uinu predvia se
formiranje arbitranog vijea od neparnog broja lanova.
Temeljno pitanje koje se postavlja kod parnog broja lanova arbitranog vijea je kako
donijeti odluku kada se pri glasovanju postigne isti broj glasova.
U tom sluaju se imenuje naknadno arbitar (umpire) karakteristian za englesko pravo, pa
sam taj sudac donosi odluku o arbitranom sporu.
41

H. Glatfelder, o.c., str. 12.

A. Goldtajn, MTA, Zagreb, 1976, str. 38.
43
P. Schlosser, o.c., str. 438.
42

19

Drugi nain je da se imenuje trei arbitar (tiers arbitre) i za njega je karakteristino da se

on priklanja stavu jednoga ili drugoga suca.
Sljedee rjeenje da se u sluaju istog broja glasova imenuje trei sudac, ali on sudjeluje
samo u glasovanju.
etvrti i najtei nain razrjeenja situacije koja nastaje kada se u arbitranom vijeu
sastavljenom od parnoga broja glasova u glasovanju postigne isti broj je taj da se tada ugovor
o arbitranom sudovanju stavlja izvan snage, kao to je to npr. u lanku 1033/2 DZPO.44
To znai da su sve radnje koje su do tada poduzete i realizirane u arbitranom postupku
uinjene bez bilo kakve svrhe.
Kada se govori o arbitranom vijeu od neparnog broja lanova, moe se kazati da je to
pravilo arbitranog sudovanja. Najea situacija je da svaka stranka imenuje po jednoga
suca, a tako imenovani suci zajedno imenuju predsjednika suda. Odredba o neparnom broju
lanova u arbitranom vijeu je vrlo esta u pravilnicima odgovarajuih insticionalnih
arbitraa. Neki zakoni to izriito propisuju.45
Postoji nekoliko prednosti arbitranog vijea sastavljenog od neparnog broja lanova. U
prvom redu predsjednik arbitrae u najveoj mjeri upravlja postupkom. On je u veini
sluajeva osoba iz zemlje u kojoj se vodi arbitrani postupak, to opet znai da najbolje
poznaje pravo te zemlje u kojoj se vodi postupak.
Vijee od neparnog broja lanova eliminira sve negativnosti koje mogu nastati
imenovanjem vijea od parnog broja lanova. Stoga treba biti vrlo oprezan kada se
primjenjuju odredbe MZ UNCITRAL, jer je prema lanku 10. toga model zakona mogue da
se stranke sporazume o formiranju arbitranog vijea od parnog broja lanova.
Najuobiajeniji nain imenovanja sudaca i formiranja arbitranog vijea je da svaka
stranka imenuje po jednoga suca, a tako imenovani suci imenuju treega predsjednika
arbitranog vijea. Sam nain imenovanja arbitranih sudaca moe se gledati kroz tri naina
imenovanja, i to imenovanje ve u arbitranom ugovoru, zatim imenovanje na prijedlog
stranaka, te imenovanje arbitranih sudaca od treih osoba koje ne sudjeluju u arbitranom
postupku.
Manjkavost prvog naina imenovanja je ta to ne prua najbolju mogunost izbora sudaca,
jer se u trenutku zakljuivanja arbitranog ugovora i ne zna o emu e se voditi arbitrani
postupak, ne zna se kakva je potrebita specijalnost sudaca, pa ak se i ne zna hoe li uope
biti arbitranog postupka.
44
45

Vidi A. Baumbach-K.H. Schwab, o.c., str. 87, K. H. Schwab, o.c., str. 55, G. Henn, o.c., str. 109.
Vidi lanak 580. OZPO.

20

Po momu miljenju puno je jednostavnije i bolje imenovati arbitrane suce onda kada spor
nastane.
Kod institucionalnih arbitraa koje u pravilu imaju svoje liste, imenovanje arbitranih
sudaca je jednostavno i brzo.
Liste arbitranih sudaca donosi nadleni organ one istitucije pri kojoj se nalazi arbitrani
sud. Ti suci se nalaze na listi u pravilu etiri godine.
Liste su na neki nain jamstvo strankama da su suci ija se imena nalaze na tim listama
kvalificirani za donoenje odluke u arbitranom postupku.
Meutim postoje negativne karakteristike liste arbitara kao to je suavanje autonomije
stranaka pri izboru arbitranog suca.
Najbolje rjeenje imaju oni pravilnici koji doputaju i imenovanje sudaca koji nisu na listi
arbitara odreene institucionalne arbitrae.
Tako i stalni arbitrani sud konstituiran pri Hrvatskoj gospodarskoj komori ima svoje liste
arbitara i to za sporove s meunarodnim i bez meunarodnog elementa.
Neovisnost i nepristranost arbitranih sudaca je jedan od uvjeta koji mora biti ispunjen
kako bi se arbitrani postupak koji se vodi ili koji je okonan drao valjanim. S jedne strane
neovisnost i nepristranost sudaca u arbitranom postupku je specifina jer suce imenuju
stranke.
S druge strane, odluka koju donose suci u tom postupku ima snagu odluke donesene pred
dravnim sudom. Tu neovisnost i nepristranost nije mogue precizno navesti bilo gdje, ali se
navode pojedini sluajevi kada njihovo postojanje dovodi u pitanje neovisnost i
nepristranost.46
Tako npr. prema nekim autorima neovisnost i nepristranost arbitranih sudaca moe
ugroziti pripadnost suca nekoj stranci ili nekoj religiji koja je suprotna jednoj od stranaka
moe biti razlogom za izuzee.47
Neki autori razlikuju osobnu, stvarnu i pravnu neovisnost. Osobna se ogleda u osobnim
karakteristikama sudaca, a stvarna se gleda s aspekta odnosa injenica da se ipak radi o
privatnom sudu ili arbitrai a da posljedice takve odluke proizvode uinke kao i odluka
dravnog suda.
Ugovor izmeu stranaka i arbitranih sudaca je ugovor kojim se arbitrani suci obvezuju
da e sudjelovati u arbitranom postupku u svojstvu suca u postupku koji tee izmeu
stranaka i da e za taj svoj rad u veini sluajeva dobiti i honorar. Po nekim autorima u
46

Pavle Pensa vicarska nova pravila u meunarodnoj arbitrai, u Meunarodno poslovno pravo, br. 3-4,
sijeanj-veljaa, 1989, Ljubljana, str. 7.
47
Poblie o tomu T. Fasching, o.c., str. 65.

21

postupku pred institucionalnim arbitraama govorimo o trostranom pavnom odnosu i to

pravnom odnosu izmeu stranaka, organizacije pri kojoj je formirana arbitraa i s tree strane
obveze da se arbitrani suci imenuju s ve formirane liste.48 Ovdje je takoer potrebito
istaknuti da postoji mogunost da arbitrani sudac s liste arbitara ne eli preuzeti funkciju
arbitranog suca. S druge strane samo pristajanje biti na listi institucionalne arbitrae znai da
pristajete sudjelovati u svim arbitranim postupcima, ako ne postoje valjani razlozi za to da se
moete osloboditi te dunosti, uz napomenu da je arbitrani ugovor s arbitranim sucem
strogo osoban te da on ne moe umjesto sebe imenovati zamjenika.
Naime, ne smijemo zaboraviti da se u arbitranom postupku od stranaka odreuju suci
koji uivaju najvee povjerenje stranaka te da svako odustajanje od odreenih sudaca moe
dovesti do nedostatka povjerenja i u arbitrau i u ponaanju stranaka u arbitranom postupku.
Kada se govori o izuzeu suca openit je stav da se sudac moe ponovno imenovati nakon
to prestanu razlozi za izuzee. Takva zamjena arbitranog suca moe biti realizirana tijekom
postupka sve dok arbitrani suci ne potpiu arbitranu odluku.
Ako sudac ne obavlja svoju funkciju, ili je stvarno ili pravno sprijeen obavljati tu
funkciju, primjenjuju se odredbe o postupku za izuzee ili zamjenu arbitara, jer funkciju suca
sudac jo ima ali je na zahtjev stranke moe izgubiti.49
Prema odredbama MZ UNCITRAL zamjenik arbitra se imenuje na isti nain kako se
imenovao sudac kojega zamjenjuje zamjenik.50

8. Prigovori u pogledu nadlenosti arbitrae

Prigovor nadlenosti arbitrae mora se podnijeti najdalje u odgovoru na tubu ili
protutubu.
Sama arbitraa odluuje o svojoj nadlenosti. Pitanje nadlenosti moe rijeiti ili kao
prethodno pitanje, ili skupa sa konanom odlukom.
Pitanje nadlenosti arbitranog suda je jedno od najbitnijih pitanja u arbitranom
postupku. Temeljno pitanje odluuje o tomu je li arbitrani sud nadlean donijeti odluku. Za
razliku od dravnog suda, koji na svoju nadlenost pazi po slubenoj dunosti, arbitrani sud,
u pravilu, i to po prijedlogu stranke, pazi na svoju nadlenost nakon to postupak zapome
tei. Jedno od najvanijih pitanja koje se postavlja kada se utvruje nadlenost arbitrae, je
48

P. Schloser, o.c., str. 448.

Vidi lanak 13/1/2 i lanke 6. i 9. AP UNCITRAL.
50
Vidi lanak 15 MZ UNCITRAL
49

22

pitanje u kojem momentu se moe postaviti prigovor nenadlenosti, te drugo pitanje je pitanje
organa koji odluuje o nadlenosti arbitranog suda.
Onaj tko odluuje o nadlenosti arbitranog suda raspravlja o tomu postoji li ugovor o
arbitranom sudovanju, pa ako postoji takav ugovor, odluuje je li odreeni arbitrani sud
ovlaten odluivati u postupku.
U sluajevima u kojima je sporno i jedno i drugo, svrsishodno je prije utvrivati postoji li
arbitrani ugovor, pa ako se npr. utvrdi da taj ugovor ne postoji, onda je bezpredmetno
utvrivati nadlenost bilo kojeg arbitranog suda.
Ta dva organa koji odluuju o nadlenosti arbitranog suda su ili arbitrani sud koji vodi
taj postupak (kompetenz-kompetenz problem) i dravni sud.
Kada o nadlenosti arbitranog suda odluuje sam arbitrani sud, on to rjeava u vijeu
koje bi i rjeavalo meritum spora ali postoje neka druga rjeenja po kojima o nadlenosti
arbitrae odluuje proireno vijee, posebno vijee itd.51
Jedan od naina za ocjenjivanje nadlenosti arbitranog suda je onaj nain koji ne doputa
arbitranom sudu da sam rjeava o svojoj nadlenosti, nego se to pitanje ostavlja dravnog
sudu da to rijei, ili tijekom arbitranog postupka ili u momentu pobijanja arbitrane odluke,
kako je to npr. predvieno u DZPO i ZPO.52
Temeljno pitanje koje se o ovoj problematici postavlja je pitanje moe li u svakom sluaju
dravni sud donositi konanu odluku o nadlenosti arbitrae.
Potpuno je jasna situacija kada se arbitrani sud proglasi nadlenim, pa nezadovoljna
stranka podnosi albu dravnom sudu. Razliita je situacija kada se arbitrani sud proglasi
nenadlenim, pa u tom sluaju nema ni daljnih radnji u postupku, to opet znai da ne postoji
mogunost intervencije dravnog suda.
To dalje znai kada arbitrani sud u postupku donese zakljuak da on nije nadlean za
rjeavanje odreenog spora da se postupak obustavlja, ne donosi se arbitrana odluka, to opet
znai da dravni sud u tom stadiju postupka ne moe rjeavati o nadlenosti, jer arbitrana
odluka nije niti donesena.
Postoji situacija kada se arbitraa proglasi nadlenom postupak o meritumu spora se
nadalje nastavlja, ali onoj stranci koja istie da arbitraa nije nadlena ostaje mogunost da za
zatitu u drugom stupnju pred dravnim sudom tek u momentu traenja ponitenja arbitrane
odluke zbog nenadlenosti arbitranog suda i to, naravno, nakon to je donesena odluka o
meritumu spora.
51

Vidi lanak 57 PASL

A. Baumbach-K.H. Schwab, o.c., str. 73, K.H. Schwab, o.c., str. 39-40, G. Henn, o.c., str. 41-42, P. Schlosser,
o.c., str. 491-492, vidi lanak 1041/1 DZPO, lanak 595/1/2 ZPO.
52

23

Nije sporno da je pitanje nadlenosti arbitranog suda vrlo vano pitanje koje se mora
rijeiti na adekvatan nain, pa e stranke, jer za to imaju interes, postupati s velikom panjom
i u postupku utvrivanja nadlenosti arbitranog suda kao i u postupku o glavnoj stvari.
Odluka o nadlenosti arbitranog suda mora biti samostalna odluka koja nije ni na koji
nain vezana s odlukom o glavnoj stvari.53
Prijedlog za utvrivanje nadlenosti arbitranog suda moe se podnijeti ve u samom
momentu formiranja toga arbitranog suda, poslije u svakom stadiju arbitranog postupka, pa
i nakon donoenja arbitrane odluke.54
Najispravniji momenat u kojem se moe postaviti pitanje nadlenosti arbitranog suda je
momenat do podnoenja odgovora na tubu ili najdalje do uputanja stranke u predmet spora,
u raspravu o glavnoj stvari.55
Nema nikakvih razloga koji bi sprjeavali da arbitani sud odmah nakon isticanja
prigovora o nenadlenosti ne odluuje o tom prigovoru, barem u prvom stupnju, bez obzira
to je prigovor nenadlenosti istaknut na glavnoj raspravi. Ne mora se ekati zakljuenje
glavne rasprave o predmetu spora. Moe se dogoditi da se arbitraa proglasi nenadlenom, da
se na tu odluku nitko ne ali, dakle da se konano utvrdi nenadlenost, tuba se odbaci i ne
ine se nepotrebni trokovi provoenja postupka da bi se tek na kraju utvrdilo da taj arbitrani
sud nije bio nadlean voditi arbitrani postupak.
Ovo posebice treba istaknuti s obzirom na mogunost tuenika da na glavnoj raspravi, na
zadnjem roitu istakne da ugovor o arbitranom sudovanju nije niti sklopljen, nije
pravovaljan, a da radi toga ne trpi nikakve tetne posljedice, nego da o tomu arbitraa mora
odluiti.
Iz navedenih razloga zastupam miljenje da se prigovor o nenadlenosti arbitae mora
uloiti najdalje do uputanje stranaka u glavnu raspravu. Ne postoje valjani razlozi koji bi
opravdali da se pitanje pravovaljanosti o arbitranom sudovanju postavi tek na posljednjem
roitu prije zakljuenja glavne rasprave o toj stvari. Ako se npr. prigovor o nenadlenosti
arbitrae uloi ve u odgovoru na tubu, o tom prigovoru se odlui odmah, pa se npr. prigovor
prihvati, i nitko se na takvu odluku ne ali, znai da je rijeeno vano pitanje, pitanje
nadlenosti, a da se sa postupkom u glavnoj stvari nije niti poelo, pa tako nije nepotrebno
uloen nikakav ni rad, a ni sredstva.
53

H., Strauli-G.Messmer-F. Wiget, o.c., str. 453.

H. U. Walder-Bohner, Zivilprozessrecht, Zrich, 1983, str. 508.
55
Takvo rjeenje imamo u PASL, i ne doputa se isticanje prigovora nenadlenosti ako se stranka upustila u
raspravu o glavnoj stvari, a prije toga nije istaknula prigovore nadlenosti. U tomu su jo stroi lanak 16/2 MZ
UNCITRAL i lanak 21/3 AP UNCITRAL koji ne doputaju podnoenje prigovora o nadlenosti izvan roka na
tubu ili protutubu. Isto tako i lanak 8/2 KKZ.
54

24

Dakle, kada govorimo o institutu prigovora na nadlenost arbitranog suda temeljno

pitanje je u kojem momentu se taj prigovor moe istaknuti. To svakako treba biti onaj
momenat u arbitranom postupku koji za posljedicu ima to manje uzaludno poduzetnih bilo
kakvih radnji, to manje potroenih sredstava i vremena. Ako bi bilo suprotno, to znai da je
uloen odreeni napor, vrijeme i sredstva, pa se tek nakon toga utvrdilo da arbitraa nije
nadlena za rjeenje odreenoga spora.
9. Rokovi u kojima se poduzimaju odreene radnje
U naoj arbitranoj praksi postoje dvije vrste rokova i to rokovi predvieni pravilnicima
arbitrae i rokovi koje ostavljaju arbitri u vijeima ili arbitar pojedinac.
Ovdje je potrebno istaknuti da su dosta rijetke situacije u kojima se zakonom reguliraju
rokovi koji se odnose na arbitrani postupak.56
Stranke su u arbitranom postupku koje odreuju rokove u arbitrai, ili odlukom o
primjeni odgovarajuih procesnih pravila, ili na neki drugi nain.57
To znai da u arbitranom postupku postoje dvije vrste rokova, i to rokovi koji su
odreeni u pojedinim pravilnicima o arbitrai, i rokova koje strankama u arbitrai ostavlja
sam arbitrani sud.
Kao i kod svih rokova i u arbitrai se postavlja dva pitanja, i to pitanje poetka i zavretka
roka, te drugo pitanje je pitanje tetnih posljedica koje bi stranka trebala trpjeti zato to u
ostavljenom roku nije poduzela odreene radnje.
Kada se govori o poetku roka, to se uglavnom odnosi na prvi sljedei dan od dana kad je
primljena odreena obavijest.58
Neki pravilnici predviaju supsidijarnu primjenu zakonskih propisa za rokove u arbitrai
ako ti rokovi nisu na odgovarajui nain propisani u arbitrai.
U njemakom pravu postoji jedna novota koja poetak roka pomie na onaj dan kada
uredno funkcionira potanski promet.59
Kada se govori o zavretku roka, onda neki pravilnici kao npr. AP UNCITRAL na izriiti
nain kae koji se dan dri posljednim danom roka. To je dan kada istjee rok koji je ostavljen
strankama, ako taj dan pada u nedjelju, slubeni praznik, ili na neradni dan u boravitu ili
sjeditu adresata, onda je to prvi sljedei radni dan.60
56

P. Schlosser, o.c., str. 544.

A. Baumbach-K. T. Schwab, o.c., str. 130.
58
Vidi lanak 2/2 AP UNCITRAL.
59
P. Schlosser, o.c., str. 545.
60
Vidi lanak 2/2 AP UNCITRAL.
57

25

Kada se govori o dostavi, dostavu je mogue izvriti, u sluaju bezuspjenog pokuaja na

adresu prebivalita ili boravita, i na adresu poslovnog sjedita ili na potansku adresu, i na
posljedno poznato boravite ili poslovno sjedite adresata.
Ovo pitanje nije do kraja precizirano, posebno zato to se ne kae i koji organ ili druga
osoba adresata moe primiti pismeno, te posebice kada bi se u tom sluaju primjenjivala AP
UNCITRAL.61
Kada se govori o rokovima, onda se u prvom redu raspravlja i o posljedicama ako se
propusti taj rok, pa tako i u arbitranom postupku. Meutim, u arbitranom postupku, u
pravilu nema prekluzivnih rokova, dakle onih rokova ijim protekom stranka gubi pravo na
poduzimanje pojedinih radnji.62
Neki pravilnici odreuju i rokove u kojima je potrebito donijeti arbitranu odluku. To se
odreuje ili na nain da se odredi ukupan vremenski period u okviru kojega se mora provesti
kompletan arbitrani postupak, pa u okviru toga roka i donijeti arbitrana odluka.63
Drugi nain je da se orijentacijski odreuje rok u kojemu se mora donijeti odluka, nakon
to je proveden arbitrani postupak.Dakle, rauna se samo sa rokom za donoenje arbitrane
odluke.64
10. Dokazi i raspravno roite
Ako se odrava usmena rasprava arbitraa je duna na vrijeme pozvati stranke da
sudjeluju u radu (l. 26. AP UNCITRAL). Arbitraa trai od stranaka sve dokaze koji
potvruju navode tube ili protutube.
Kako bi rijeio odreeni spor arbitrani sud s najveom panjom mora odrediti koje e
dokaze izvesti u postupku. Po jednima je arbitrani postupak kopija postupka pred dravnim
sudom sa razliitim nijansama o tomu hoe li se veina dokaza prikupiti prije rasprave
kontinentalni sustav ili je praksa da se meritum spora meu strankama rjeava na usmenoj
raspravi (angloameriki sustav).65 Openito je prihvaen stav o potpunoj autonomiji

61

Poblie o tomu A. Goldtajn-S. Tvira, o.c., str. 462.

Izuzetak je npr. lanak 21/3 AP UNCITRAL koji kae da se prigovor o nenadlenosti arbitrae moe podnijeti
najkasnije u odgovoru na tubu ili protutubu i taj je rok prekluzivan. Tako i lanak 31. PAZ izriito kae, da
ako stranka ni u naknadno ostavljenom roku ne podnese odgovor na tubu da se dri da priznaje navode u tubi i
da se odrie od prigovora.
63
Tako na temelju lanka 13. i 18. Pravilnika MTK, Paris, kompletan arbitrani postupak i doneena arbitrana
odluka mora biti proveden u roku od 6 mjeseci.
64
Tako u lanku 20. PDASCHD, postoji obveza da arbitrani sud u jednom primjerenom roku ispusti arbitranu
odluku po okonanju toga postupka.
65
P. Schlosser, o.c., str. 535-536, N. Guldener, o.c., str. 608.
62

26

arbitranog suda pri izvoenju dokaza, ali je potrebito i respektirati prijedloge stranaka za
izvoenje pojedinih dokaza.66
Bitno pitanje je i bitno naelo da obje stranke u arbitranom postupku pri izvoenju
dokaza moraju imati ravnopravni poloaj. Kako bi doao do tih potrebitih dokaza, arbitrani
sud moe traiti pomo dravnih sudova ili po pitanju razliitih odluka ili po pitanju samog
izvoenja dokaza dravnog suda (oevid) kada to nije mogue izvesti od arbitranog suda.
Neki pravilnici kao npr. PASL ima odredbu po kojoj se tek po presluanju stranaka izvode
pojedini dokazi. Ovakvo rjeenje doprinosi brzini i efikasnosti postupka jer je ipak presluanje
svjedoka dokaz nakon kojega se ak moe i donijeti arbitrana odluka ili uputiti na druge
dokaze koje treba izvesti kako bi se rijeio arbitrani spor.
Ponekad se u arbitranom postupku inzistira na neovisnosti i neposrednosti pri izvoenju
dokaza. Danas se prakticira primjena oba ova naela.
Bitno je istaknuti da arbitrani sud mora omoguiti jednak tretman stranaka u tom
postupku pri izvoenju dokaza.
11. Svjedoci
U l. 25., st. 2., AP UNCITRAL predvieno je da je stranka koja predlae svjedoke duna
najmanje 15 dana prije rasprave dostaviti podatke o svjedocima, te jezik na kojem e
svjedoiti.
Svjedoci se presluavaju bez prisege, i nema prisilnog dovoenja.
I u arbitranom postupku se svjedoenje uzima kao jedno od najvanijih naina izvoenja
dokaza, kako bi se najoptimalnije rijeio spor.
Postoje dvije vrste injenica koje svjedok iznosi pred arbitranim sudom i to injenice
koje iznosi na temelju neega o emu je uo od drugih i injenica koje je sam osobno opazio.
I kada se govori o svjedoku u arbitranom postupku, jednako kao i u odreenim parninim
postupcima, postavljaju se tri pitanja i to pitanje osoba koje mogu biti svjedoci, nain na koji
se uzima iskaz svjedoka, te pitanje prisilnih mjera pri osiguranju svjedoenja.
Kada se govori o sposobnosti biti svjedokom razlikujemo situaciju koja zabranjuje
odreenim osobama svjedoenje kao npr. u nekim sluajevima gdje stranka ne moe biti
66

Postoje i druga miljenja koja dre da je u izvoenju dokaza u prvom redu inicijativa stranaka, te da bi se sud
trebao zadrati na onim dokazima koje stranke predlau. Tako T. Ruede-R. Hadenfeldt, o.c., str. 254.
Isto tako i Sekolec, o.c., str. 66, analizirajui odredbu lanka 24/1 AP UNCITRAL dri da arbitrani sud nije
duan samoinicijativno utvrivati materijalnu istinu mimo volje stranaka. Tako i A. Baumbach-K.H. Schwab,
o.c., str. 138, P. Schlosser, o.c., str. 537.

27

svjedok, pa i u sluajevima kada se radi odreenog svojstva izmeu stranke i svjedoka mora
uskratiti svjedoenje.
Tako npr. prema vicarskom i njemakom pravu stranka ne moe biti presluana kao
svjedok u arbitranom postupku.67
U pravilu je lano svjedoenje i u arbitranom postupku kazneno djelo, ali uz dodatak ako
je takvo lano svjedoenje bilo temelj na kojemu je sud donio odluku.
Postoje razlozi koji uskrauju svjedoenje iz odreenih razloga, kao npr. u vicarskom
pravu slini razlozi koji dovode do izuzea arbitranog suca.68
U austrijskom pravu ak postoje razlozi koji zabranjuju svjedoenje u arbitranom
postupku.69
Potrebito je istaknuti da nema nikakve prisile u arbitranom postupku u odnosu na bilo
koga, pa tako i u odnosu na presluanje svjedoka.
Za razliku od nekih parninih postupaka, potrebito je istaknuti da nema mogunosti
polaganja prisege prije svjedoenja
Pri uzimanju iskaza svjedoka postavljaju se daljnja dva pitanja, a to je pitanje organa koji
uzima svjedoenje i naina na koji se to svjedoenje uzima.
Nesporno je da arbitrani sud uzima svjedoenje, ali se pri svjedoenju moe obratiti i
dravnom sudu.70
Kada se govori o nainu uzimanja iskaza svjedoka, onda se primjenjuje usmeni i pisani
nain iskaza. Razumije se da pri svjedoenju prednost ima usmeni nain iskaza, jer se u tom
sluaju omoguuje svim sudionicima u postupku postavljati pitanja za koja se misli da e
pomoi rijeiti pitanje spora. Tada se moe u potpunosti ostvariti naelo kontradiktornosti.
Ostavlja se mogunost da stranke od svjedoka dobiju odgovor na pitanja koja su bitna za
rjeenje spora.
U arbitranom postupku nije doputeno postavljanje kapcioznih pitanja (pitanja koja
sugeriraju odgovor), osim ako se na drugaiji nain ne moe doi do potrebitih spoznaja.71

67

Kada govorimo o njemakom pravu onda autori nisu jedinstveni. Tako P. Schlosser, o.c., str. 531 izriito istie
da prema njemakom pravu nije mogue presluavati stranke kao svjedoke, dok suprotno istie K. H. Schwab,
o.c., str. 106-107.
Prema vicarskom pravu nije mogue stranku presluati kao svjedoka u postupku pred arbitraom. Tako H. U.
Walder-Bohner Zivilprozessrecht, o.c., str. 354.
68
Vidi lanak 158, 159. ZZPO.
69
Vidi lanak 320. i 321. OZPO.
70
Vidi lanak 589. OZPO, lanak 1045/1 DZPO, 251/2 ZZPO.
71
A. Goldtajn, o.c., str. 52.

28

Kada se radi o usmenom presluavanju svjedoka, nije obvezatno voenje zapisnika ali se
to preporua i praktino je.72
Postoje i situacije kada nije mogue koristiti samo usmenu izjavu svjedoka, nego takva
izjava mora biti upisana u zapisnik kao npr. u sluaju kada dravni sud presluava svjedoka za
potrebe arbitranog postupka pa izjavu svjedoka jedino moe prezentirati u pisanom obliku
arbitranom sudu.
Zato je u potpunosti ispravno rjeenje u vicarskom pravu gdje se obvezatno u raspravi u
arbitranom postupku pred sudom vodi zapisnik, pa se to odnosi i na presluanje svjedoka, i
to pod prijetnjom apsolutnog razloga za ponitenjem arbitrane odluke.73
Nesporno je da je najoptimalnije izjanjavanje svjedoka usmeni nain. Pisane izjave
svjedoka bi se mogle koristiti samo ako se radi o kratkom izjanjavaju o tono odreenoj
stvari i to pod uvjetom da se o pisanom izjanjavanju svjedoka oituje ona stranka koja nije
predloila toga svjedoka.
12. Vjetaci
Stranke su dune staviti vjetacima na uvid sve dokumente kako bi mogli napraviti
ekspertizu dokaza.
Svaka stranka moe dovesti svoje vjetake kako bi postavljali pitanja arbitraom
odreenom vjetaku.
To su osobe fizike ili pravne koje daju svoje miljenje o proteklim i sadanjim uincima,
a imaju za cilj pomoi sucu utvrditi i objasniti pravo-relevantne injenice.74 Na vjetvo u
arbitranom postupku primjenjuju se odredbe odgovarajuih nacionalnih zakona kojima se
regulira pitanje vjetaka u postupku pred dravnim sudom, pa ih stoga pojedini arbitrani
pravilnici dosta rijetko spominju.
U momentu imenovanja vjetaka posebice je vano odrediti to se od vjetaka tono trai.
I u arbitranom postupku stranke su dune vjetaku dati na uvid sve predmete i dokumente
koji su od znaenja za taj arbitrani postupak.
Razlozi za izuzee vjetaka su isti oni kao i za izuzee suca dravnog suda, te je to i
propisano odgovarajuim zakonima za postupke koji se vode pred dravnim sudom.75
72

Tako u njemakom pravu A. Baumbach-K. H. Schwab, o.c., str. 140., K. H. Schwab, o.c., str. 105-106, G.
Henn, o.c., str. 143. Tako i A. Goldtajn-S. Triva, o.c., str. 175.
73
Vidi lanak 250. ZZPO, lanak 67. PASL, T. Rede, R. Hadenfeldt, o.c., str. 244.
74
L. Ude, o.c., str. 212, M. M. Guldener, o.c., str. 347.
75
U njemakom pravu lanak 406/1/1 DZPO, G. Kalhe, o.c., str. 57, u austrijskom pravu lanak 355 OZPO, u
vicarskom pravu lanak 173/2 ZZPO.

29

Ovdje je potrebito istaknuti da se od iste osobe moe zatraiti vjetvo, ali i da bude kao
svjedok.
Temeljna razlika izmeu svjedoka i vjetaka je ta to je svjedok nezamjenjiv, a vjetak
zamjenjiv.
Ako je angairano vie vjetaka, a oni se ne mogu sloiti o vjetvu, onda svatko od
imenovanih vjetaka daje svoje miljenje.76
13. Suparniari
Suparniarstvo u arbitranom postupku je mogue samo ako su svi suparniari zakljuili
ugovor o arbitranom sudu sa suprotnom strankom i ako su svi suparniari suglasni o
arbitrima koje oni imenuju.
Ovdje je potrebito napomenuti da je suparniarstvo i u arbitranom postupku doputeno,
osim u sluajevima kada je to odgovarajuim pravilnicima izriito zabranjeno.
Kada je u pitanju obino suparniarstvo, onda ne postoje nikakvi problemi za sudjelovanje
svih suparniara u arbitranom postupku, a ako se radi o nunom suparniarstvu, onda nema
arbitranog postupka ako se sve strane dragovoljno ne izjasne o arbitranom sudovanju, u
suprotnom se dri da u arbitranoj tubi postoji pomanjkanje aktivne ili pasivne legitimacije.77
Bitno je da svi suparniari moraju biti predvieni arbitranim ugovorom, ili da poslije
pristanu na arbitrani postupak.
Uvijek mora postojati jasno izraena volja da suparniari ele da se spor rijei pred
arbitraom.
Pitanje imenovanja sudaca u arbitranom postupku u situaciji kada postoje suparniari je
vrlo bitno.
Temeljno naelo je da nitko od suparniara ne moe biti zakinut u odnosu na drugoga u
bilo emu, a posebno u imenovanju arbitranih sudaca. Ovo pitanje posebice dobiva na
vanosti kada se radi o ad hoc arbitrai, za koje znamo da nemaju svoje organe, nemaju svoje
liste arbitara pa je i izbor sudaca kada postoje suparniari zamreniji. Naravno da ne postoji
problem kada su se suparniari i na strani tuenika i tuitelja sporazumno dogovorili o
imenovanju svoga suca. To posebice predstavlja problem kada su pravilnici pojedinih
arbitraa odredili maksimalni broj lanova arbitranog vijea, i u to u pravilu na tri, ili kao u

76

Vidi lanak 178/2 ZZPO.

U njemakom pravu A. Baumbach-K. H. Schwab, o.c., str. 126-127, K. H. Schwab, o.c., str. 117, G. Henn,
o.c., str. 128.
77

30

Sloveniji, na pet lanova. U situaciji kada imamo niz suparniara na jednoj ili na drugoj
strani, sasvim je jasno da svi suparniari ne mogu u vijeu imati svoga suca.
Postoje dva naina rjeavanja problema kada se suparniari ne mogu dogovoriti o
imenovanju sudaca. Jedan nain je da se strane sporazume o tomu tko trei treba imenovati
suca u njihovo ime, je li to nadleni dravni sud, sama arbitraa koja vodi postupak,
ovlatenik za imenovanje itd.
Ovdje je potrebito posebno napomenuti da je broj sudaca u arbitranom vijeu ogranien,
te da to predstavlja problem.
Druga mogunost je kada se stranke ne mogu sporazumjeti oko suca, da u tom sluaju
prestaje vaiti ugovor o arbitranom sudovanju, i to na jednak nain kao u situaciji kada se
kod glasovanja o arbitranoj odluci postigne isti broj glasova.
Vano je napomenuti da nema nikakvog prisilnog imenovanja arbitranih sudaca i da svi
suci moraju biti imenovani na nain da to odgovara svakom od suparniara. Razumije se da
veu mogunost udovoljavanju tih elja predstavljaju vijea sa veim brojem arbitranih
sudaca. Dakle, generalno se moe kazati da bez obzira na broj suparniara u arbitranom
postupku, svakom od njih mora biti omogueno sudjelovanje pri izboru sudaca, jer u
drugaijoj situaciji nema niti arbitranog postupka.
14. Umjeai
Prema stanovitu znanosti, mijeanje u parnicu zainteresirane stranke doputeno je ako ga
izriito predvia arbitrani ugovor ili ako se s tim obje stranke ili arbitri sloe.
Kada govorimo o obinom umjeau u postupku pred dravnim sudom, misli se na
intervencijski efekt koji nastaje u odnosu stranke i umjeaa koji se mijeao na strani te
stranke to znai da umjea ne moe poricati ni injenini ni pravni temelj stvari u doneenoj
presudi pri reguliranju svojih odnosa sa strankom kojoj se prikljuio.78
Temeljno pitanje umjeaa u arbitranom postupku je pitanje kada se moe umjea
umijeati u arbitrani postupak. Nesporno je da izmeu stranki i umjeaa koji se mijea na
strani te stranke mora postojati pravni interes umjeaa u mijeanje u postupak.
Drugo pitanje koje se postavlja je pitanje tko odobrava i iji je sporazum potrebit kako bi
se netko umijeao u arbitrani postupak.
Prema veini miljenja potrebita je suglasnost svih stranaka i arbitranog suda kako bi se
netko mogao pojaviti kao umjea u arbitranom postupku.
78

L. Ude, o.c., str. 189-190.

31

Tako npr. u austrijskom pravu mijeanje u arbitrani postupak moe postojati ako to nije
izriito iskljueno arbitranim sporazumom, ili ako to nije iskljueno odredbom lanka 587/1
OZPO.79
Umjea se moe umijeati i u albenom postupku.
Kada govorimo o suglasnosti arbitranog vijea o tomu hoe li se dopustiti ili ne
mijeanje u tom postupku, mislim da o tomu nije potrebita suglasnost arbitranog suda, ako je
to obuhvaeno arbitranim sporazumom, jer su stranke one koje ipak u arbitranom postupku
imaju glavnu rije.
Po momu miljenju mijeanje bi trebalo dopustiti u svim stadijima arbitranog postupka,
pa i u postupku po albi na arbitranu odluku ili u postupku za ponitenje te odluke.
Opravdanost uvoenja instituta umjeaa u arbitrani postupak, pod to jednostavnijim
uvjetima, opravdano je i izriitom zainteresiranou meunarodne trgovake arbitae, gdje
institut umjeaa u razliitim meunarodnim sporovima ima svoje mjesto i u arbitranom
postupku.
Dakle, vano je i bitno da se o umjeau suglasi ona stranka na iju se stranu on mijea, te
da je nesporno da se pravne posljedice budue arbitrane odluke proteu i na toga umjeaa.
15. Proputanje stranaka
Prema l. 28., st. 1., AP UNCITRAL utvruje se da proputanje tuitelja da u roku
podnese tubu ima za posljedicu okonanje arbitranog postupka, a neopravdano
nepodnoenje odgovora na tubu u zadanom roku nastavak arbitranog postupka.
To proputanje stranaka u arbitranom postupku moemo promatrati sa dva stanovita.
Jedno je proputanje onda kada se stranka uope ne odaziva u postupak i ne poduzima
nikakve radnje u arbitranom postupku, pa to moe biti jedan od naina da se donese presuda
zbog izostanka.
Druga situacija je kada stranka propusti podnoenje pojedinih radnji u arbitranom
postupku koje moemo podijeliti na dvije grupe i to na proputanje pojedinih arbitranih
radnji prije poetka postupka i proputanje odreenih radnji u postupku.
Proputanje prije postupka se moe manifestirati kroz proutanje imenovanja suca,
neodgovaranje na tubu i protutubu, proputanje roka za odgovor na tubu ili protutubu.

79

H. Fasching, o.c., str. 100.

32

Najtee posljedice proputanja odgovora na tubu i u naknadno ostavljenom roku predvia

lanak 19. PAZ koji izriito kae da se u tom sluaju dri da tuenik priznaje injenine
osnove iz tube i da se dri da se odrie od prigovora.
Ako stranka iz opravdanih razloga propusti podnijeti odreene radnje, onda joj stoje na
raspolaganju odredbe instituta povrata u prijanje stanje.80
Ovaj institut je dosta vaan u situaciji kada se u arbitrai pojavljuje strani dravljanin koji
eli znati kakav stav i o ovom pitanju ima arbitraa koja se vodi u dravi drugog
dravljanstva.
Miljenja sam da o povratu u prijanje stanje, odnosno proputanju stranaka ne treba biti
rigorozan u arbitranom postupku, jer su se stranke ipak odluile za arbitrau nakon to meu
njima postoji visok stupanj suglasnosti.
16. Presuda zbog izostanka
U pravilu se doputa donoenje presude zbog izostanka i propisuju se uvjeti za to.
Institut presude zbog izostanka u arbitranom postupku razliito se poima u pojedinim
pravnim sustavima. U austrijskom pravu je presuda zbog izostanka u arbitranom postupku
iskljuena, isto tako i u njemakom. U vicarskom pravu se pravi razlika izmeu presude
zbog izostanka prema usmenom i prema pisanom postupku ili podnescima.81
Presuda zbog izostanka u arbitranom postupku je neto sasvim drugo nego takva presuda
pred dravnim sudom.
Stranke se o tomu moraju sporazumjeti pa ak i onda ako je ona po zakonskim propisima
odreene drave i iskljuena.
Stranke u arbitranom postupku ne moraju trpjeti nikakve tetne posljedice ako se o bilo
emu ne oituju prije poetka glavne rasprave.
Neki pravni sustavi predviaju i vremensko razdoblje u kojemu se moe donijeti presuda
zbog izostanka.

80

U njemakom pravu A. Baumbach-K. H. Schwab, o.c., str. 130, K. H. Schwab, o.c., str. 123, G. Henn, o.c., str.
131.
81
U njemakom pravu K. H. Schwab, o.c., str. 139, G. Henn, o.c., str. 154, P. Schlosser, o.c., str. 550, posebice
je vaan lanak 10/40 DZPO, kao i lanak 1034/1 DZPO koji nalae obvezatno presluanje stranaka u
arbitranom postupku. U austrijskom pravu je mogunost donoenja presude zbog izostanka potpuno eliminirana
odredbom lanka 587/2 OZPO koji izriito odreuje da ako se jedna od stranaka ne uputa u arbitrani postupak
da se u tom sluaju arbitrani sud uputa u raspravljanje s drugom strankom. Dakle, ne moe donijeti presudu
zbog izostanka.Tako i H. Fasching, o.c., str. 104. Isto tako i AP UNCITRAL ne predvia mogunost donoenja
presude zbog izostanka. U vicarskom pravu vidi lanak 129. i 130. ZZPO.

33

Ovdje je potrebito istaknuti da arbitrani postupak nije postupak pred dravnim sudom te
da i institut presude zbog izostanka nije tako strog institut kao to je to u postupku pred
dravnim sudom.
17. Zakljuenje rasprave
U lanku 32. AP UNCITRAL regulirano je pitanje donoenja arbitrane odluke pa se u
stavku 1. istie da postoje privremene, meuodluke i djelomine odluke.
Postoji nekoliko naina zakljuenja rasprave u arbitranom postupku. To je ili, kao to
smo malo prije rekli, presuda zbog izostanka, ili, na temelju tube i odgovora na tubu, te
trei nain nakon provedene rasprave pred arbitranim sudom, po izvoenju svih potrebitih
dokaza uz uvjet da su stranke na jednak nain mogle sudjelovati u tom postupku. To
zakljuenje rasprave ima dosta slinosti sa zakljuenjem rasprave u postupku pred dravnim
sudom te se temelji na stavu i miljenju arbitranog suca ili arbitranog vijea je li spor
dovoljno raspravljen da se o njemu moe donijeti arbitrana odluka.

18. Potpisivanje odluke

Prema lanku 32., st. 4. AP UNCITRAL arbitri su duni potpisati odluku. Ako jedan od
arbitara odbije potpisati odluku, to se mora konstatirati u odluci.
Nakon to suci donesu odluku vano pitanje je potpisivanje takve odluke. Pitanje
potpisivanja arbitrane odluke ide u grupu kogentnih propisa pa se krenje odredbi o
potpisivanju arbitrane odluke uzima kao valjani razlog za ponitenje arbitrane odluke.82
Temeljno pitanje koje se pri potpisivanju postavlja je pitanje broja potpisa arbitranih sudaca
koji su sudjelovali u postupku. Razumije se da nita nije sporno u situaciji kada svi suci koji
su sudjelovali u arbitranom postupku ele potpisati arbitranu odluku. Problem nastaje kad
neki od sudaca koji su sudjelovali u tom postupku ne eli potpisati tu odluku, posebice kada
se istakne da potpis suca ne znai i njegovu suglasnost s takvom odlukom.83
82

83

U austrijskom pravu vidi lanak 595/1/3 OZPO.

Tako i T. R. Rede-R. Hadenfeldt, o.c., str. 300. To je samo dokaz da je sudac glasovao pri
donoenju odluke. Tako i J. Sekolec, o.c., str. 88.
34

Tako npr. u vicarskom sustavu predvia se da se na odluku treba potpisati veina sudaca
koji su sudjelovali u donoenju arbitrane odluke, ali ide se i korak dalje pa se kae da je pri
potpisu arbitrane odluke dovoljan potpis predsjednika arbitranog vijea. U njemakom
pravu je za potpis arbitrane odluke dovoljna veina potpisa sudaca koji su sudjelovali u
glasovanju uz obvezu da predsjednik arbitae utvrdi da je netko od sudaca koji su sudjelovali
u glasovanju odbio potpisati arbitranu odluku.84
Novelom austrijskog OZPO regulirano je pitanje potpisivanja arbitrane odluke, pa se
doputa da veina sudaca potpie tu odluku, a da se svako odbijanje potpisa na toj odluci
konstatira.85
Po austrijskom pravu svaka nepravilnost pri potpisu arbitrane odluke u arbitranom
postupku predstavlja razlog zbog kojega se moe zatraiti ponitenje te odluke.
Kada analiziramo neke sustave vidimo da je ipak prihvaen stav po kojemu je dovoljan
potpis veine sudaca koji su sudjelovali pri glasovanju.86 To je ispravno rjeenje, jer suprotno
bi bilo nerazumljivo da arbitrani sudac koji je pristao biti sucem u tom postupku ne eli
potpisati odluku, a taj potpis ne znai da se slae s odlukom nego samo znai da je sudjelovao
u glasovanju.
19. Nain donoenja odluke
Odluke se u pravilu donose veinom glasova, negdje je potrebita kvalificirana veina.
Odluke se donose na nejavnoj sjednici.
Openito je prihvaeno naelo da se odluke donose veinom glasova.87
Navedena rjeenja se sastoje od odredbi da se odluka donosi veinom glasova, pod
uvjetom da se stranke u arbitranom postupku nisu drugaije sporazumjele. Drugaiji
sporazum moe biti samo sporazum o jednoglasnosti pri donoenju arbitrane odluke.
Razumije se da se radi o postupku kada je arbitrano vijee vodilo arbitrau. U vicarskom
pravu postoje neke specifinosti kao to je npr. za sluaj da sam predsjednik donosi odluku
ako je arbitrano vijee sastavljeno od tri lana, kada se ne moe postii veina ili kada je
arbitrano vijee sastavljeno od neparnog broja lanova. U vicarskom pravu postoji takoer
institut kvalificirane veine.88 To je situacija kada se od apsolutne veine trai vie glasova
kako bi odluka mogla biti donesena. To je karakteristino za situacije kada se arbitrano
84

Vidi lanak 1039/1/2 DZPO, lanak 23/2 DASCHD.

Vidi lanak 592/2 OZPO, W. Melis, o.c., str. 24.
86
Tako i lanak 32/4 AP UNCITRAL, lanak 31/1 MZ UNCITRAL.
87
A. Goldtajn-S. Triva, o.c., str. 517.
88
Vidi lanak 31/2 KKZ.
85

35

vijee sastoji od parnog broja lanova i to u pravilu od veeg broja lanova npr. est za
valjanost odluke prema kvalificiranoj veini trai pet glasova.89
U raspravi o nainu donoenja arbitrane odluke posebice je potrebno obratiti tri pitanja.
To je pitanje kako rijeiti situaciju kada se kod vijea od neparnog broja lanova pojavi isti
broj glasova pri odluivanju, posebno pitanje izdvojenog miljenja arbitra. Kada se vijee
sastoji od parnog broja lanova, pa se pri glasovanju postigne isti broj glasova, postoji
nekoliko naina rjeavanja tog problema. Najdrastiniji nain rjeavanja tog problema je u
njemakom pravu, pa u tom sluaju odmah prestaje vaiti ugovor o arbitranom sudovanju, u
austrijskom pravu je to razlog za sudsko traenje ponitenja ugovora o arbitranom
sudovanju, a u vicarskom pravu se naknadno imenuje sudac koji postaje predsjednik
arbitrae i on zajedno s ostalim sucima donosi odluku.
Kada se radi o vijeu sastavljenom od neparnog broja lanova, onda samo rijetki sustavi
predviaju da se moe postii isti broj glasova. U tom sluaju postoje dva naina rjeavanja
toga problema i to tako da odluku donosi predsjednik arbitrae, te drugo rjeenje da se
pristupi razdvajanju pitanja o kojima se glasuje pa da se ponovno glasuje o svim pitanjima
pojedinano. Predsjednik arbitae je potpuno kompetentan donijeti odluku ako postoji isti broj
glasova kod drugih lanova, jer je sudjelovao u radu arbitrae.
Niz arbitraa predvia izdvojeno miljenje arbitara u arbitranom postupku. To odvojeno
miljenje se moe prezentirati i u tijeku arbitranog postupka i u tijeku glasovanja za
donoenje arbitrane odluke. Postoje neka miljenja da u situaciji kada arbitar ima odvojeno
miljenje u momentu donoenja arbitrane odluke da taj sudac nije duan potpisati arbitranu
odluku, nego da moe pisano dati svoje miljenje a da ne potpisuje odluku.
Izdvojeno pisano miljenje ima svoju vanost u pravnoj teoriji, ali isto tako moe imati i
svoju vanost kao dokument u eventualnom postupku za ponitenje te arbitrane odluke na
izgradnji sudske prakse itd. Prema nekim se miljenjima ak odvojeno miljenje arbitra dri
sastavim dijelom arbitrane odluke.
20. Sastavni dijelovi odluke
Odluka mora sadravati datum i mjesto donoenja, imena arbitara ili arbitra pojedinca,
imena ili nazive stranaka, predmet spora, injenino stanje spora i pojanjenje, izreku i rok u
kojem se odluka mora izvriti. Odluka takoer mora odluiti o trokovima.
89

O tomu poblie u K. U. Walder-Bohner, Das schweizerische Konkordat, str. 22-23, T. Rede-R. Hadenfeldt,
o.c. str. 294.

36

U biti, arbitrana odluka uglavnom sadri sve one dijelove kao i slina odluka dravnog
suda. Odluka mora biti precizno i jasno napisana kako ne bi bilo nikakvih nejasnoa u daljnjoj
eksploataciji takve odluke koja se ogleda u prvom redu kroz eventualnu ovrhu pred dravnim
sudom, eventualno ponitenje takve odluke, te sve druge postupke kojima moe biti podlona
arbitrana odluka.
Vano je i obrazloenje takve odluke, i radi stranaka, a i radi sudske prakse koja se moe
u arbitranim postupcima konstituirati pred institucionalnim arbitraama.
Posebice je bitno odluiti i o trokovima u arbitranom postupku sukladno odgovarajuim
pravilnicima i svemu onomu to propisuje trokove u arbitranom postupku. U to su ukljueni
i honorari arbitranim sucima i svi ostali trokovi kako bi se donijela arbitrana odluka.
21. Ispravak odluke
U roku od 30 dana svaka stranka moe obavjetavati o tome drugu stranku od arbitrae
traiti da ispravi raunske, pisarske i druge pogreke u pisanju ili bilo koje druge sline
pogreke.
Openito je prihvaeno miljenje i kod pisaca i u pojedinim pravilnicima kako se
tiskarske, raunalne ili pogrene oznake stranaka mogu otkloniti nakon to stranka zatrai
njihovo ispravljanje.90
Ovdje je potrebito odmah istaknuti kao je osnovno pitanje koje se postavlja je
razgranienje onih razloga ije postojanje moe dovesti do ponitenja arbitrane odluke. S
jedne strane to su one pogreke koje se mogu uoiti obinim itanjem pravorijeka, kao to je
to npr. oznaka stranaka, oite tiskarske pogreke, pogreno zbrojeni raunski pokazatelji itd.
Kada se govori o ovoj problematici posebnu je panju potrebito usmjeriti na dva vana
pitanja, i to pitanje u kojemu se roku moe zatraiti ispravak tiskarskih i ostalih greaka, i
drugo je pitanje tko otklanja te greke.
Kada se govori o roku u kojemu se moe traiti ispravak navedenih greaka, postoje dva
rjeenja. Po jednom rjeenju, koje je uobiajeno, u svako vrijeme se moe traiti ispravak
tiskarskih i slinih greaka, ali postoje i pravilnici koji predviaju rok u kojemu se moe
traiti ispravak tih greaka, a to je obino rok od 30 dana od dana dostave odluke.91
90

U vicarskom pravu H. Struli-G.Messmer-F. Wiget, o.c., str. 488, T. R. Rede-R. Hadenfeldt, o. c., str. 304305, lanak 39. KKZ, u austrijskom pravu H. Fasching, o.c., str. 130, u njemakom pravu K. H. Schwab, o.c.,
str. 154-155, A. Baumbach-K. H. Schwab, o.c., str. 157-158, H. Engelhardt, neki autori ove greke definiraju
kao greke iz nehata. Tako i J. Sekolec, o.c., str. 99.
91
Vidi lanak 36/1 AP UNCITRAL, lanak 33/1 MZ UNCITRAL, uz dodatak da se stranke o roku mogu i
drugaije dogovoriti. Zatim lanak 39. KKZ koji utvruje taj rok kao i rok za ponitenje arbitrane odluke, a to

37

Po momu miljenju najbolje rjeenje koje imamo, je recimo, u Sloveniciji, a to je da se ne

odreuje rok u kojem stranka moe traiti ispravak tiskarskih i slinih greaka. Ovdje se
postavlja pitanje pravne prirode roka u kojemu se moe podnijeti zahtjev za ispravak
tiskarskih i slinih pogreaka.
Ovi rokovi ne bi trebali biti prekluzivni, jer ipak se radi o arbitrai.
U svim sluajevima tiskarske i sline pogreke ispravlja ili sudac pojedinac iz arbitranog
vijea ili kompletno arbitrano vijee koje je donijelo odluku. Obveza je da stranka koja
namjerava traiti ispravak o tomu izvijesti drugu stranku. Po nekim sustavima ispravak takvih
pogreaka realizira kompletno arbitrano vijee.
Druga mogunost se ostavlja arbitranom sucu, lanu arbitranog vijea, da odlui o
zahtjevu za ispravak tiskarskih i slinih pogreaka.
Neki pravilnici, kao npr., AP UNCITRAL predviaju isti nain ispravka tiskarskih
pogreaka, kao to se i donosi arbitrana odluka.
Ipak, najbolje je rjeenje i najjednostavnije je da takve pogreke otklanja brzo i uinkovito
predsjednik arbitranog vijea.
22. Dopunska odluka
U roku od 30 dana od dana primitka svaka stranka moe obavjetavajui o tomu drugu
stranku zatraiti od arbitrae da donese dopunsku odluku o zahtjevima izneenim u tijeku
arbitranog postupka o kojima je arbitraa propustila donijeti odluku.
Dopunska odluka je samostalna odluka koja se donosi nakon provedenog arbitranog
postupka i to o pitanjima koja nisu rijeena u ve donesenoj arbitranoj odluci. To je sasvim
samostalna i posebna odluka sa pravnom snagom kakvu ima i odluka koja je doneena i prije
u postupku.92
Razumije se da predmet dopunske odluke mora biti obuhvaen arbitranim sporazumom,
te da se o tom zahtjevu raspravljalo tijekom glavne rasprave u arbitranom postupku.
Inicijativu za donoenje dopunske odluke podnosi jedna od stranaka, koja u odreenom roku,
nakon to je dobila arbitranu odluku, uz obavijest drugoj stranci, podnosi tu inicijativu za
donoenje dopunske odluke. To je rok obino od 30 ili 15 dana.

je 30 dana od dana dostavljanja odluke.

92
G. Henn, o.c., str. 156, K. H. Schwab, o.c., str. 155-156, A. Baumbach-K. H. Schwab, o.c., str. 158, u
austrijskom pravu H. Fasching, o.c., str. 126, u vicarskom pravu T. Rede-R. Hadenfeldt, o. c., 305.

38

Dopunska se odluka donosi na nain kao to se donijela i prethodna odluka. Ako se

dopunska odluka odnosi samo na trokove postupka, u tom sluaju takvu odluku donosi
predsjednik arbitranog vijea.
Ako govorimo o opravdanosti donoenja dopunske odluke u arbitranom postupku,
mislim da o tomu treba odluivati kompletno arbitrano vijee koje je sudjelovalo u postupku.
Logina je pretpostavka da to arbitrano vijee najbolje moe donijeti odluku o meritumu
stvari.
23. Trokovi postupka
Trokove arbitranog postupka obuhvaa nagrada lanovima arbitranog suda, putne i
ostale izdatke arbitra, trokove vjetaenja i svjedoenja, trokove zastupanja i pomoi stranci
koja je dobila spor, nagrade i trokove ovlatenika za imenovanje.
Kada se govori o arbitranim trokovima, onda je meu autorima prijeporno uglavnom to
to ulazi u arbitrane trokove, te na koji nain se oni odreuju.
Prema nekim stavovima se arbitrani trokovi esto dre sekundarnim problemom u
arbitranom postupku.
Tu se postavljaju dva pitanja i to pitanje kada sami arbitrani suci odluuju o trokovima u
arbitranom postupku, donose odluke i na taj nain direktno odluuju i o svojim honorarima.
Drugo pitanje koje se ovdje postavlja je li uope arbitrani sud nadlean odluivati o
arbitranim trokovima.93
Ako se pogleda arbitrana praksa razvidno je da je openito miljenje da o trokovima u
arbitranom postupku sud odluuje i o arbitranim trokovima. Jednu grupu ine trokovi
suda i tu pripadaju naknade arbitranim sucima, stvarni i osobni trokovi arbitranog suda,
trokovi za izvoenje dokaza i drugi trokovi suda. Drugu grupu ine trokovi stranaka i
njihovih punomonika, a tu posebno ulaze trokovi prijevoza stranaka na usmeno roite za
izvoenje dokaza, posebice ako nisu opunomoile drugu osobu, trokovi telefona, tiskanje
brzojava, fotokopiranja, putovanja stranaka i njihovih punomonika, angairanje posebnih
strunjaka itd.94
Ovdje je potrebito istaknuti temeljnu razliku izmeu odluke o trokovima u arbitranom
postupku i odluke o trokovima u postupku pred dravnim sudom. Prva razlika je u tomu to
sudac u postupku pred dravnim sudom nema mogunosti odluivanja o trokovima za
93

Tako P. Schlosser, o.c., str. 571, M. Sesar: Trokovi o arbitranom postupku, Zbornik Pravnog fakulteta u
Splitu, 1998, 1-2 (49-50), str. 197-209.
94
G. Henn, o.c., str. 204-205.

39

podmirenje svoga osobnog angamana u postupku, jer su suci u postupku pred dravnim
sudom plaeni na sasvim drugi nain.
Druga je bitna razlika to su u postupku pred dravnim sudom trokovi propisani
odreenim tarifama, kao to su to npr. trokovi odvjetnika, vjetaka, svjedoka itd.
Drugaija je situacija kod arbitrae gdje se stranke mogu sporazumjeti o trokovima za
svaki arbitrani postupak.
U oba postupka postoji jedna slinost, a to je da arbitrani sud kao i dravni sud ima pravo
prosuivati opravdanost pojedinih trokova.
U arbitranom postupku se pri odreivanju trokova postavljaju dva pitanja, i to pitanje
naina odreivanja naknade za arbitrane suce u arbitranom postupku, i drugo pitanje kako
arbitrani sud rasporeuje visinu trokova meu strankama.
Kako sam prije naveo, postoje miljenja prema kojima nije opravdano da sudac sam sebi
odreuje honorar u arbitranom postupku. To je donekle lake kada postoji propisana tarifa o
tim trokovima.
Drugo pitanje rasporeivanje trokova na stranke. Moe se kazati kako je i u arbitranom
postupku zastupljeno naelo da stranke plaaju trokove postupka razmjerno uspjehu na
poslu,95 ali se moe i odustati od toga naela.96
Razumije se da se stranke mogu i drugaije sporazumjeti i to tako da npr. svaka plaa
svoje trokove, a zajedniki plaaju honorar sucima. AP UNCITRAL predviaju i mogunost
odustajanja od naela uspjeha u arbitranom postupku i to na nain da se strankama mogu
odrediti trokovi koji nisu sukladni tomu naelu.
Ovakva praksa, po mojemu miljenju, moe dovesti u pitanje osnovne postulate trokova
u arbitranom postupku.
Ipak, mislim, kako je najbolje rjeenje o srazmjernom odreivanju trokova prema
uspjehu spora.
24. Polaganje predujma za trokove
lanak 41. AP UNCITRAL predvia da arbitraa moe traiti od stranaka polaganje
predujma za trokove, a u tijeku postupka moe traiti polaganje dodatnih iznosa.
U pravilu je doputeno traiti polaganje predujma za trokove prije poetka arbitranog
postupka. Tada se odreuju u cijelom obujmu trokovi, a predujam bi trebao poloiti tuitelj.
95
96

Tako lanak 22/2 PDASCHD, lanak 40/1 AP UNCITRAL.

Vidi lanak 40/1 AP UNCITRAL.

40

S druge strane, ostavlja se mogunost da sud procjenjuje, od sluaja do sluaja, je li potrebito

polagati predujam za trokove.
Predujam za trokove moe biti ili za cijeli postupak, ili za pojedinu arbitranu radnju.
Kako smo vidjeli, obveza polaganja predujma za trokove uglavnom se odnosi na tuitelja, ali
se moe odrediti da predujam poloi i tuenik.
Neki pisci misle da i sudac koji sudjeluje u arbitranom postupku ima pravo na predujam
trokova za svoj honorar.97
Nije dobro rjeenje da se arbitranom sucu ve pri primanju funkcije dade predujam za
njegov honorar. To moe dovesti do neravnopravnosti stranaka, ako je jedna poloila
predujam, pa se taj predujam koristi za davanje predujma za honorar arbitranom sucu.
Ovdje se postavlja i pitanje posljedica u situaciji kada stranka koja je odreena ne poloi
predujam u odreenom roku. Tada se u pravilu, trai od druge stranke u postupku da poloi
predujam, a ako ni ta stranka ne poloi predujam za trokove, tada se ili s postupkom zastaje
ili se postupak okonava,98 ili se dri da tuba niti nije bila podneena.
Svakako da se ve prije poloeni predujam za trokove konano obraunava u trokove
arbitranog postupka, kada se odreuju svi trokovi arbitranog postupka.
Polaganje predujma je sasvim opravdana odredba lanka 41/1 AP UNCITRAL, prema
kojemu arbitraa moe od svake stranke traiti polaganje predujma za trokove. Kako
znademo da su AP UNCITRAL namijenjena najprije ad hoc arbitraama, to znai da te
arbitrae nemaju svoje organe, suce, pa i formiranje suda i sve ostale procesne radnje su
kompliciranije i skuplje nego radnje pred institucionalnim arbitraama. Stoga je u tom sluaju
opravdano prebaciti teret predujma na obje stranke. Samo formiranje takve arbitrae nastaje
nakon to je dolo do spora, te nakon to su stranke dogovorile suglasno ad hoc arbitrau.
Sigurno je da ve tada meu stranka postoji visok stupanj dogovora, pa je i u toliko
opravdanije da se predujam za trokove raspodjeljuje na obje stranke.

ARBITRAA U HRVATSKOJ
U Republici Hrvatskoj je doneen Zakon o arbitrai objavljen u N.N. 88/01, a stupio je na
snagu danom objave, 19. listopada 2001. godine.
Hrvatska je jedna od ne tako mnogo drava koja je zakonom uredila arbitrano sudovanje.
97
98

Tako H. Fasching, o.c., str. 76.

Tako lanak 41/4 AP UNCITRAL.

41

Zakon ima nekoliko bitnih djelova:

-

ope odredbe o arbitrai

ope odredbe o arbitrai u Republici Hrvatskoj

ugovor o arbitrai

arbitrani sud

arbitrani postupak

pravorijek i zavretak postupka

pravna sredstva protiv pravorijeka

priznanje i ovrha pravorijeka

sudski postupak

postupak priznavanja i ovrhe pravorijeka

1. Ope odredbe o arbitrai

Zakon definira osnove pojmove o arbitrai i to na tragu opeprihvaenih termina
meunarodne arbitrae.
Tako u smislu ovog Zakona arbitraa je suenje pred arbitranim sudom bez obzira
organizira li ga ili njegovo djelovanje osigurava arbitrana ustanova ili ne.99
Domaa arbitraa je arbitraa ije je mjesto na podruju Republike Hrvatske.100
Arbitrani sud je nedravni sud koji svoje ovlatenje za arbitrau crpi iz sporazuma
stranaka.101
Arbitrana ustanova je pravna osoba ili tijelo pravne osobe koje organizira i osigurava
djelovanje arbitranih sudova.102 Arbitar je arbitar pojedinac ili lan, odnosno predsjednik
vijea arbitranog suda.103
Spor bez meunarodnog obiljeja je spor u kojemu su stranke fizike osobe s
prebivalitem ili uobiajenim boravitem u tuzemstvu, odnosno pravne osobe koje su
osnovane po pravu Republike Hrvatske osim ako spor ispunjava uvjete iz toke 7. ovoga
stavka.104

99

Vidi lanak 2/1/1 ZOA RH.

Vidi lanak 2/1/2 ZOA RH
101
Vidi lanak 2/1/3 ZOA RH
102
Vidi lanak 2/1/4 ZOA RH
103
Vidi lanak 2/1/5 ZOA RH
104
Vidi lanak 2/1/6 ZOA TH
100

42

Spor s meunarodnim obiljejem je spor u kojemu je barem jedna od stranaka fizika

osoba s prebivalitem ili uobiajenim boravitem u inozemstvu, odnosno pravna osoba koja je
osnovana po stranom pravu.105
Pravorijek je odluka arbitranog suda o biti spora.106
Konani pravorijek je odluka kojom je odlueno o osnovi i visini pojedinog zahtjeva107.
Sud je tijelo dravne sudbene vlasti.108
Posrednik (izmiritelj) je osoba koja na temelju pisanog sporazuma stranaka provodi
poseban postupak mirenja.109
Kada zakon o arbitrai upuuje na sporazum stranaka ili na mogunost njihovog
sporazuma o nekom pitanju, ili kad na bilo koji nain upuuje na sporazum stranaka, takav
sporazum obuhvaa i sva pravila o arbitrai koja se u sporazumu navode i na koja se u
sporazumu upuuje.110
Kao to je razvidno, ZOA RH (Zakon o arbitrai RH), prihvaa openite odrednice
karakteeristine za arbitrano sudovanje u meunarodnom pravu. Precizirano je to je
osnovno i bitno za funkcioniranje i institucionalnih i ad hoc arbitraa.
2. Ope odredbe o arbitrai u Republici Hrvatskoj
Stranke mogu ugovoriti domau arbitrau za rjeavanje sporova o pravima kojima mogu
slobodno raspolagati111.
Dakle, sasvim je ispravno i precizno navedeno, sukladno openitom shvaanju arbitrae,
da stranke ne mogu ugovarati arbitrau u postupcima za koje je drava osigurala svoju
iskljuivu nadlenost (npr. brani i paternitetski sporovi).
Ako se radi o meunarodnom sporazumu stranke mogu ugovarati arbitrau ije je mjesto
izvan podruja Republike Hrvatske, osim ako je zakonom propisano da takav spor moe
rjeavati samo sud u Republici Hrvatskoj.112
I ovdje na isti nain treba konstatirati da se pred arbitrau moe iznijeti samo onaj spor
kada zakonom nije propisano da se radi o iskljuivoj nadlenosti Republike Hrvatske (npr.
sporovi o nekretninama).
105

Vidi lanak 2/1/7 ZOA RH

Vidi lanak 2/1/8 ZOA RH
107
Vidi lanak 2/1/9 ZOA RH
108
Vidi lanak 2/1/10 ZOA RH
109
Vidi lanak 2/1/11 ZOA RH
110
Vidi lanak 2/2 ZOA RH
111
Vidi lanak 3/1 ZOA RH
112
Vidi lanak 3/2 ZOA RH
106

43

Ovdje je zastupljeno temeljno naelo po kojemu predmet arbitranog sudovanja mogu biti
samo oni sporazumi u dispoziciji stranaka, za koje drava za sebe nije rezervirala iskljuivu
nadlenost (npr. sporovi iz obiteljskih odnosa ne mogu biti predmet arbitranog sudovanja).
3. Ugovor o arbitrai
Ugovor o arbitrai je ugovor kojim stranke arbitrai podvrgavaju sve ili odreene sporove
koji su meu njima nastali ili bi mogli nastati iz odreenog pravnog odnosa ugovornog ili
izvanugovornog. Taj se ugovor moe sklopiti u obliku arbitrane klauzule nekog ugovora ili u
obliku posebnog ugovora.113
Ugovor o arbitrai mora ispuniti nekoliko uvjeta kao npr. mora biti sastavljen u pisanom
obliku.
Dakle, i ovdje je prihvaeno stajalite i nain koji je uobiajen u meunarodnoj arbitranoj
praksi da se arbitrani sporazum zakljuuje ili posebnim ugovorom ili kompromisornom
klauzulom.
Razumije se da zakon izjednaava i jedan i drugi nain.
4. Arbitrani sud
- Imenovanje arbitara
Ukoliko nema sporazuma stranaka o imenovanju arbitra, onda se imenuju tri arbitra.114
Suci sudova Republike Hrvatske mogu biti arbitri samo u svojstvu predsjednika
arbitranog vijea ili za arbitra pojedinca, ali je to u praksi vrlo rijetko.115
Kod arbitrae od tri suca svaka stranka imenuje po jednoga, a ta dvojica imenuju treega
koji e biti predsjednik arbitranog vijea.116
Kada arbitrau provodi arbitar pojedinac, ako se stranke o tome ne sporazume, onda
pojedinca imenuje ovlatenik za imenovanje.117
Arbitri moraju voditi arbitrau primjerenom brzinom,118 imaju pravo na naknadu
trokova.119 Arbitri mogu biti izuzeti.120

113

Vidi lanak 6/1 ZOA RH

Vidi lanak 9 ZOA RH
115
Vidi lanak 10/2 ZOA RH
116
Vidi lanak 10/4/1 ZOA RH
117
Vidi lanak 10/4/2 ZOA RH
118
Vidi lanak 11/2 ZOA RH
119
Vidi lanak 11/4 ZOA RH
120
Vidi lanak 12/1 ZOA RH
114

44

Zakon predvia imenovanje zamjenika arbitara.121

Za imenovanje arbitra prihvaena su uobiajena stajalita, uz, ipak, napomenu izuzetka
koji predvia mogunost imenovanja suca dravnog suda u arbitranom postupku. To, ipak,
nije u praksi est sluaj, pae, radi se o izuzetcima izuzetaka.
Arbitri moraju voditi arbitrau primjerenom brzinom,122 te imaju pravo na naknadu
trokova.123
Arbitri mogu biti izuzeti.124
Zakon predvia i imenovanje zamjenika arbitara.125

5. Arbitrani postupak
To je centralni stadij instituta arbitrae kao cjeline. Stranke su u postupku pred arbitraom
ravnopravne.126
Pravila postupka stranke odreuju same ako to nije u suprotnosti sa odredbama zakona.127
Ako sporazuma o pravilima postupka nema, arbitrani sud provodi postupak onako kako
je to svrsishodno.128
Stranke se mogu sporazumjeti o mjestu arbitrae,129 a ako takvog sporazuma nema, onda
mjesto arbitrae odreuje sud.130
Arbitrani postupak poinje ili kada arbitrana ustanova primi tubu 131, a u sluajevima ad
hoc arbitrae onoga dana kada tuenik primi obavijest o tomu da je protivna stranka
imenovala arbitra ili predstavnika arbitra pojedinca, ili na njen poziv da imenuje drugog
arbitra, ili da se izjasni da prihvaa arbitra pojedinca, te tubu kojom se spor iznosi pred
arbitrani sud.132

121

Vidi lanak 14 ZOA RH

Vidi lanak 11/2 ZOA RH
123
Vidi lanak 11/4 ZOA RH
124
Vidi lanak 12/1 ZOA RH
125
Vidi lanak 14 ZOA RH
126
Vidi lanak 17/1 ZOA RH, M. Sesar: Naelo javnosti u arbitranom postupku, Zbornik radova Pravnog
fakulteta u Splitu, godina 2000, br. 3-4 (59-60), str. 355-367, H. Sikiri: Povjerljivost u arbitranom postupku,
13. Hrvatski dani arbitrae i mirenja, Zagreb, prosinac 2005, M. Sesar: Naelo javnosti u arbitranom postupku
(dopunjen i izmijenjen rad radi promjene zakonskih propisa), MOSTARIENSIA, Mostar, 2006, str. 87-102.
127
Vidi lanak 18/1 ZOA RH
128
Vidi lanak 18/2 ZOA RH
129
Vidi lanak 19/1 ZOA RH
130
Vidi lanak 19/2 ZOA RH
131
Vidi lanak 20/1 ZOA RH
132
Vidi lanak 20/2 ZOA RH
122

45

Stranke se mogu sporazumjeti o jeziku ili jezicima na kojima e se voditi arbitraa. Ako
takvog sporazuma nema, arbitrani sud e odabrati na kojem e se jeziku ili jezicima
provoditi postupak.133
6. Tuba i odgovor na tubu
Sud e, ako se stranke nisu drugaije dogovorile, odluiti hoe li zakazati i odravati
raspravu radi provoenja dokaza radi usmenog raspravljanja ili e se postupak provoditi na
temelju isprava.134
Stranke moraju biti pravovremeno obavijetene o svakom roitu.135
Svjedoci se u pravilu presluavaju na glavnoj raspravi, i to bez polaganja prisege.136
Svjedoci se mogu presluavati izvan glavne rasprave,137 a arbitrani sud moe zatraiti da
se u odreenom roku stranke pisano oituju na postavljena pitanja.138
Arbitrani sud moe angairati vjetake. Vjetaci su duni, ako to treba, sudjelovati i na
roitu u arbitranom postupku.139
7. Pravorijek i zavretak postupka
Arbitrani postupak zavrava donoenjem pravorijeka ili nagodbom.140 Pravorijek se
izrauje u pisanom obliku, te on mora biti obrazloen, osim ako su se stranke sporazumjele da
obrazloenje nije potrebito.141 Obrazloenje pravorijeka je vano i iz razloga sudske prakse
odreenog institucionalnog arbitranog suda, i iz niza drugih razloga, jer odreena rjeenja
institucionalnog suda mogu biti razlog odluivanja nekih drugih stranaka u slinim
postupcima za povjeravanje rjeavanja njihova spora upravo toj arbitrai.
Pravorijek prema strankama ima snagu pravomone sudske presude, osim ako su se
stranke izriito sporazumjele da se pravorijek moe pobijati pred arbitranim sudom vieg
ranga.142

133

Vidi lanak 21/1 ZOA RH

Vidi lanak 23/1 ZOA RH
135
Vidi lanak 23/3 ZOA RH
136
Vidi lanak 25 ZOA RH
137
Vidi lanak 25/1 ZOA RH
138
Vidi lanak 25/2 ZOA RH
139
Vidi lanak 26 ZOA RH
140
Vidi lanak 30/1 ZOA RH
141
Vidi lanak 30/3 ZOA RH
142
Vidi lanak 31 ZOA RH
134

46

8. Pravna sredstva protiv pravorijeka

To je tuba za ponitaj pravorijeka.143
Sud moe ponititi pravorijek ako dokae da ugovor o arbitrai uope nije sklopljen144, da
stranka u postupku nije bila sposobna zakljuiti valjani ugovor o arbitrai145, da stranka koja je
podnijela tubu za ponitaj pravorijeka nije bila uredno obavijetena o pokretanju arbitranog
postupka146, ako se pravorijek odnosi na spor koji nije obuhvaen arbitranim ugovorom 147,
ako sastav arbitranog suda ili arbitrani postupak nisu bili u skladu sa Zakonom148, ako
pravorijek nije obrazloen ili potpisan kako to trai Zakon149, ako predmet spora nije
arbitrabilan prema zakonima Republike Hrvatske150, ako je pravorijek u suprotnosti s javnim
poretkom Republike Hrvatske.151
9. Priznanje i ovrha pravorijeka
Pravorijek arbitranog suda ima pripadnost drave u kojoj se nalazi mjesto arbitrae. 152
Dravni sud provodi domai pravorijek osim u sluaju kada postoje razlozi za ponitaj
pravorijeka.153
Sud takoer provodi i strani pravorijek osim ako sud u provoenju stranog pravorijeka
utvrdi da postoje razlozi za ponitenje pravorijeka predvieni u lanku 36., st. 2., Zakona o
arbitrai Republike Hrvatske.154
Sud odbija priznanje i ovrhu stranog pravorijeka posebice u sluajevima kad se radi o
sporu koji nije arbitrabilan prema zakonu Republike Hrvatske155 ili bi priznanje i ovrha
pravorijeka bila u suprotnosti s javnim poretkom Republike Hrvatske.156

143

Vidi lanak 36/1 ZOA RH, K. Sajko: Moe li se protiv strane drave provesti ovrha na osnovi arbitranog
pravorijeka-rjeena i otvorena pitanja, Pravo i porezi, 4/2006, str. 25-30, K. Sajko: Dilema o priznanju i ovrsi
stranih ponitenih pravorijeka, Pravo i porezi, 2/2000, str. 3-7.
144
Vidi lanak 36/2/a ZOA RH
145
Vidi lanak 36/2/b ZOA RH
146
Vidi lanak 36/2/c ZOA RH
147
Vidi lanak 36/2/d ZOA RH
148
Vidi lanak 36/2/e ZOA RH
149
Vidi lanak 36/2/f ZOA RH
150
Vidi lanak 36/2/2/a ZOA RH
151
Vidi lanak 36/2/2/b ZOA RH
152
Vidi lanak 38 ZOA RH
153
Vidi lanak 39/1 ZOA RH
154
Vidi lanak 40/1 ZOA RH
155
Vidi lanak 40/2/a ZOA RH
156
Vidi lanak 40/2/b ZOA RH

47

10. Sudski postupak

U odreenim pitanjima iz Zakona o arbitrai sud moe poduzimati odreene radnje samo
kada je to zakonom predvieno.157 Kada sud odluuje o tubi za ponitaj pravorijeka, onda
postupa po pravilima parninog postupka, a u svim drugim sluajevima postupa po pravilima
izvanparninog postupka.158
Ukoliko bi se radilo o ugovorenoj arbitrai, a stranka podnese tubu sudu, na prijedlog
tuenika, sud e se oglasiti nenadlenim, osim ako utvrdi da ugovor o arbitrai nije valjan, da
je prestao vaiti ili da se ne moe ispuniti.159
11. Nadlenost suda
Za odluivanje o nadlenosti arbitranog suda, polaganju pravorijeka, odluivanju o tubi
za ponitaj pravorijeka arbitranog suda i o zahtjevu za priznanje i prijedlogu za odreivanje
ovrhe u predmetima iz stvarne nadlenosti trgovakih sudova, nadlean je Trgovaki sud u
Zagrebu, a u ostalim predmetima upanijski sud u Zagrebu.160
Za provedbu ovrhe nadlean je stvarno nadleni sud odreen posebnim zakonom.161
Pravnu pomo o izvoenju dokaza i dostavi pravorijeka obavlja stvarno nadleni sud za
pruanje pravne pomoi mjesno nadlean prema mjestu na kojem treba poduzeti odreenu
radnju.162
12. Privremene mjere u arbitranom postupku
U arbitranom postupku stranka moe zatraiti odreivanje privremene mjere osiguranja
trabine i takav zahtjev nije u nesuglasju s ugovorom o arbitrai.163
Stranke takoer mogu zatraiti jednako kao i arbitrani sud i pravnu pomo od nadlenog
suda i to onako kako se radi po zamolnicama.164

157

Vidi lanak 41/1 ZOA RH, M. Sesar: Privremene mjere i mjere radi osiguranja u arbitranom postupku,
Hrvatska pravna revija, Zagreb, 2003, br. 3, str. 109-115, M. Sesar: Privremena mjera dravnog suda kao
intervencija u arbitrani postupak, Hrvatska pravna revija, Zagreb, 2003, br. 5.
158
Vidi lanak 41/2 ZOA RH
159
Vidi lanak 42/1 ZOA RH
160
Vidi lanak 43/1 ZOA RH
161
Vidi lanak 43/2 ZOA RH
162
Vidi lanak 43/5 ZOA RH
163
Vidi lanak 43/6 ZOA RH
164
Vidi lanak 45 ZOA RH

48

13. Postupak priznanja i ovrhe pravorijeka

Stranka koja trai priznanje ili ovrhu pravorijeka mora u originalu priloiti pravorijek ili
njegov ovjerovljeni prijepis.165 Ako se radi o stranom pravorijeku, duna je priloiti izvornik
ugovora o arbitrai ili propisno ovjereni prijepis tog ugovora.166
Ako se radi o stranom jeziku, stranke su dune podnijeti ovjerovljeni prijevod tih isprava
na hrvatskom jeziku.167
U tijeku postupka priznanja i ovrhe pravorijeka, sud je duan omoguiti protivnoj stranci
da se o prijedlozima izjasni.168
Rjeenja o priznanju i ovrsi moraju biti obrazloena.169
Protiv rjeenja doneenog u postupku priznanja kao o glavnoj stvari, moe se izjaviti alba
Vrhovnom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dostave rjeenja o priznanju.170

165

Vidi lanak 47/1 ZOA RH

Vidi lanak 47/2 ZOA RH
167
Vidi lanak 47/3 ZOA RH
168
Vidi lanak 49/2 ZOA RH
169
Vidi lanak 49/4 ZOA RH
170
Vidi lanak 49/5 ZOA RH
166

49

POPIS LITERATURE
1. S. Triva-M. Dika: Graansko parnino procesno pravo, Zagreb, 2004.
2. S. Triva: Izbrani sud ili arbitraa, Zagreb, 1985.
3. Lojze, Ude: Civilni pravdni postopek, Ljubljana, 1988.
4. H. Thomas, H. Putzo, K. Reichold: Zivilprozessordnung (ZPO), Mnchen,
2001.
5. G. Schmidt-Rntsch-J. Schmidt-Rntsch, Beck, Mnchen, 2008.
6. W. Frst-O. Mhl-H. Arndt, Richtergesetz, Berlin, 1997.
7. L. Rosenberg-K. H. Schwab- P. Gottwald, Zivilprozessrecht, Mnchen, 2004.
8. Arbitraa i alternativno rjeavanje sporova, Meunarodni centar za trgovinu,
2003.
9. K.H. Schwab-G. Walter-A. Baumbach: Schiedsgerichtsbarkeit, Mnchen,
2000.
10. K.H. Schwab-G. Walter-A. Baumbach: Schiedsgerichtsbarkeit, Mnchen,
2005.
11. G. Henn: Schiedsverfahrensrecht, Ein Handbuch, Heidelberg, 1986.
12. G. Henn- G. Walter: Schiedsgerichtsbarkeit, Mnchen, 2005.
13. R. A. Schtze, Schiedsgericht und Schiedsverfahren, Mnchen, 2008.
14. R. H. Kreindler, Schiedsgerichtsbarkeit, Mnchen, 2006.
15. R. Stolle, Das Recht der nationalen Schiedsgerichtsbarkeit in Schweden und
Deutschland, Mnchen, 2004.
16. P. Schlosser: Das Recht der internationalen privaten Schiedsgerichtsbarkeit,
Tbingen, 1975.
17. H. Fasching: Schiedsgericht und Schiedsverfahren im stereichischen und im
internationalen Recht, Mainz-Wien, 1973.
18. M. Guldener: Schweizerisches Zivilprozessrecht, Zrich, 1979.
19. H. U. Walder-Bohner: Zivilprozessrecht, Zrich, 1983.
20. A. Goldtajn-S. Triva: Meunarodna trgovaka arbitraa, Zagreb, 1987.
21. H.

Struli-G.

Messmer-F.

Wiget:

Kommentar

zur

Zrcherischen

Zivilprozessordnung, Zrich, 1976.

22. Milijan Sesar: Arbitrani postupak (doktorska disertacija obranjena na
Pravnom fakultetu u Ljubljani 1991. godine).

50

23.

Milijan Sesar: Verfahrensordnung des stndigen Schiedsgerichts bei der

kroatischen Handelskammer fr Rechtsstreitigkeiten mit internationalem
Bezug (Zagreber Vorschrirten), Recht in a 67-72 Ost und West, Zeitschrirt fr
Ostrecht und Rechtsvergleichung, Heft 2, 15, Februar, 41 Jahrgang, Freie
Universitt, Berlin.

24. Kreimir Sajko: Meunarodno pravni aspekti hrvatskog meunarodnog

arbitranog prava, Pravo i porezi, Zagreb, 4/2004, str. 31-39.
25. Kreimir Sajko: Moe li se protiv strane drave provesti odluka na osnovi
arbitranog pravorijeka-rjeena i otvorena pitanja, Pravo i porezi, Zagreb,
4/2006, str. 25-30.
26. K. Sajko: Dubioze o priznanju i ovrsi stranih ponitenih pravorijeka, Pravo i
porezi, Zagreb, 2/2000, str. 3-7.
27. K. Sajko: Mjerodavno materijalno pravo za arbitrane sporove s
meunarodnim obiljejem, Privreda i pravo, Zagreb, 3-4/1994, str. 332-342.
28. Hrvoje Sikiri: Prisilna pravila neposredne primjene i mjerodavno materijalno
pravo u meunarodnoj arbitrai, Pravo u gospodarstvu, Zagreb, 1/1999, str.
83-109.
29. H. Sikiri: Povjerljivost u arbitranom postupku, 13. hrvatski dani arbitrae i
mirenja, Zagreb, prosinac, 2005.
30. Davor Babi: Arbitraa u inozemstvu u sporovima bez meunarodnog
obiljeja, Pravo i porezi, Zagreb, 11/2006, str. 48-61.
31. D. Babi: Ogranienje izbora stranog mjesta arbitrae prema Zakonu o
arbitrai i sloboda pruanja usluga u pravu EZ i asocijacijskom pravu,
Zbornik Pravnog fakulteta Zagreb, br. 56 (1), 49-84/2006.
32. eljko Bori: O arbitrai-arbitrabilnost, ugovor o arbitrai, stranke, arbitrani
sud i postupak, Pravo i porezi, Zagreb, 1/2009, str. 92-99.
33. M. Sesar: Einige Charakteristika des Arbitrageverfahrens in Internationalen
Rechtsstreitigkeiten vor dem Stndigen Arbitragegericht der Kroatischen
Wirtschaftskammer,

VIII

Internationales

Osteuropa-Symposium,

Rechtsberatung und Rechtsschutz in Osteuropa, Grundlagen, Probleme,

Praxiserfahrungen, Berlin, 1997.
34. M. Sesar: Trokovi u arbitranom postupku, Zbornik Pravnog fakulteta u
Splitu, 1998, br. 1-2 (49-50), str. 197-209.

51

35. M. Sesar: Prailnik o rjeavanju sporova s meunarodnim elementom pred

Stalnim izbranim suditem pri Hrvatskoj gospodarskoj komori, Zagrebaka
pravila, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, 1999, br. 1-2 (53-54), str.
175-191.
36. M. Sesar: Naelo javnosti u arbitranom postupku, Zbornik radova Pravnog
fakulteta u Splitu, god. 2000, br. 3-4 (59-60), str. 355-367.
37. M. Sesar: Privremene mjere i mjere radi osiguranja u arbitranom postupku,
Hrvatska pravna revija, Zagreb, oujak 2003, br. 3, str. 109-115.
38. M. Sesar: Privremena mjera dravnog suda kao intervencija u arbitrani
postupak, Hrvatska pravna revija, Zagreb, svibanj 2003, br. 5, str. 121-126.
39. M. Sesar: Naelo javnosti u arbitranom postupku (dopunjen i izmijenjen rad
radi promjene zakonskih propisa), MOSTARIENSIA, Mostar, 2006, str. 87102.

52

KONTROLNA PITANJA
1. ta je arbitraa?
2. Vrste arbitrae?
3. Ugovor o arbitrai i kompromisorna klauzula?
4. Osnove karakteristike arbitrae?
5. Arbitrana odluka?
6. Mjesto odluivanja arbitrae?
7. Institucionalna i ad hoc arbitraa?
8. Pokretanje arbitranog postupka?
9. Jezik na kojem se vodi arbitrani postupak?
10. Protutuba i odgovor na tubu?
11. Izmjena i dopuna i povlaenje tube ili odgovora na tubu?
12. Nain izbora arbitara i lista arbitara?
13. Arbitrano vijee?
14. Prigovor u pogledu nadlenosti arbitrae?
15. Rokovi za poduzimanje pojedinih radnji u arbitranom postupku?
16. Dokazi i raspravno roite?
17. Svjedoci i vjetaci?
18. Suparniari u arbitranom postupku?
19. Umjeai u arbitranom postupku?
20. Proputanje stranaka i presuda zbog izostanka?
21. Potpisivanje odluka?
22. Nain donoenja odluke i sastavi dijelovi odluke?
23. Dopunska odluka?
24. Trokovi predujam za trokove?
25. Pravna snaga arbitrane odluke?
26. Arbitraa u Hrvatskoj?
27. Ugovor o arbitrai u Hrvatskoj?
28. Arbitraa i arbitrani sud u Hrvatskoj?
29. Arbitrani postupak u Hrvatskoj?
30. Pravorijek u arbitranom postupku u Hrvatskoj?
31. Privremena mjera u arbitranom postupku u Hrvatskoj?
32. Pravna snaga arbitrane odluke u Republici Hrvatskoj?

53