Vous êtes sur la page 1sur 1

Nakon sedam dana iz Sarajeva su dole mama i baka. Obje su bile u crnini od glave do pete.

Ja sam se pravio kao da je to normalno. One su se isto pravile kao da je to normalno. Plaio
sam se da mama ne otvori temu i zato sam je izbjegavao po kui. Za baku sam znao da nee
nita rei. Ona nikad nije zapoinjala priu, nego je putala mene da kaem neto, a onda bi
nastavljala. ini mi se da je uvijek utjela o onome o emu nisam elio uti ni rijei. O
djedovoj smrti moglo se samo utjeti, kao to se moe utjeti o svakoj drugoj smrti. Nisam bio
svjestan koliko je smrt rasprostranjena stvar i koliko se o njoj meu odraslima govori.
(Miljenko Jergovi, Mama Leone, str. 7.)