FOLIA ONOMASTICA CROATICA 19 (2010)

UDK 811.163.42373.21

BRANIMIR BRGLES

Izvorni znanstveni lanak

Rukopis primljen 9. III. 2011.
Prihvaen za tisak 11. IV. 2011.

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje

Republike Austrije 16, HR-10000 Zagreb

bbrgles@ihjj.hr

TOPONIMIJA NA PODRUJU SUSEDGRADSKOG

VLASTELINSTVA U SREDNJOVJEKOVNIM I
RANONOVOVJEKOVNIM PISANIM IZVORIMA
U sreditu je autorova interesa Susedgradsko vlastelinstvo, a posebice
njegov zapadni dio Brdoveko prigorje kraj izmeu Sutle, Save i Krapine.
Rije je o podruju koje ini izdvojenu cjelinu sa zasebnim povijesnim,
dijalektolokim i drugim karakteristikama. Autor se u istraivanju koristio
srednjovjekovnim i ranonovovjekovnim izvorima urbarima, popisima
kmetova, popisima crkvene desetine...

1.

Uvod

Na samome poetku uvodnoga dijela potrebno je objasniti odabir navedene

teme i poblie ocrtati granice prostora i vremena. Prostor koji je u sreditu
interesa ovoga rada s dvije je strane, zapadne i june, omeen rijekama Sutlom
i Savom. Na istoku dopire do zagrebakoga potoka Vrapaka, a na sjeveru
do granica zagrebake upanije i rijeke Krapine. Vremenske odrednice ograniene su na srednjovjekovno i ranonovovjekovno, posebice na takozvano
predmigracijsko i migracijsko1 razdoblje. S obzirom na vremenske i prostorne
mee, u sreditu interesa ovoga rada je tzv. Susedgradsko vlastelinstvo. Ovaj e
rad pokuati dati odgovor na pitanje je li mogue obradbom onimijske grae
potvrditi dosadanje pretpostavke dijalektologa i povjesniara o navedenome
podruju. Pisane onimijske potvrde najstariji su podatci koji nam mogu
pomoi u razjanjavanju jezinih i dijalektolokih pitanja u povijesti, premda
kod takvih izvora postoje dobro poznata ogranienja (pismo i jezik nisu
standardizirani, nego uvelike ovise o zapisivau).
1 Naziv, koji se upotrebljava u raznim granama humanistikih znanosti, odnosi se na
migraciju izazvanu osmanlijskim napredovanjima u istonim hrvatskim zemljama. Rije je o
najvanijoj migraciji stanovnitva u hrvatskoj povijesti.

Branimir Brgles: Toponimija na podruju Susedgradskog vlastelinstva ...

FOC 19 (2010), 936

Utvrda Sused spominje se ve u XIII. stoljeu kao sredite vlastelinstva

koje se prostiralo od zapadnih obronaka Zagrebake gore prema poplavnoj
dolini rijeke Save. Susedgradska tvra podignuta je na idealnom poloaju za
nadzor vanoga trgovakoga puta koji je povezivao predalpski i alpski prostor s
Posavinom i Slavonijom. Istodobno, taj je put predstavljao i jedan od moguih
pravaca osmanlijskih upada prema slovenskim zemljama, stoga je utvrda
tijekom svoje povijesti vie puta utvrivana i modernizirana te je bila vana
vojno-strateka toka. U geostratekom je pogledu vanosti srednjovjekovnog
Susedgrada pridonosila i blizina granice sa Svetim Rimskim Carstvom, koja
se bila nalazila na rijeci Sutli.
Susedgradsko je vlastelinstvo2 u XIII. stoljeu ukljueno u feudalnu strukturu srednjovjekovnoga ugarsko-hrvatskoga kraljevstva, a kao prvi gospodari Suseda i Stubice u povijesnim se vrelima javljaju lanovi obitelj Acha. U
XIV. i XV. stoljeu vlastelinstvo se nastavilo razvijati oko tih dvaju centara
susedgradske tvre i donjostubikoga katela. Najveu teritorijalnu rasprostranjenost i napuenost vlastelinstvo je dostiglo u XVI. stoljeu, kada je preraslo
u jedno od tri najvea u Slavoniji i Hrvatskoj, uz Moslavako i Cesargradsko.
Velik porast broja itelja Susedgradskog vlastelinstva posljedica je sve veih
osmanlijskih osvajanja u Slavoniji. U XVI. stoljeu Osmanlije su osvojili golemo
podruje naseljeno Hrvatima. Njihovo napredovanje usporeno je tek sredinom
stoljea. Do tada su prodrli u obrambeni sustav oko Une, odakle su poeli
pustoiti Pokuplje, Pounje i Podravinu. Osmanlijska osvajanja i pustoenja
prouzroila su migracije stanovnitva iz ugroenih krajeva u zatieni sjeverozapad tadanjega hrvatskoga kraljevstva (Zagorje, okolica Zagreba, zapadni
dio Varadinske upanije i Pokuplje) te u Italiju, donjoaustrijske pokrajine i
Ugarsku. Vlastelinstva u zatienim podrujima tako su postala gusto naseljena ime je povean njihov ekonomski potencijal.3
U kasnome srednjem i ranome novom vijeku Susedgradsko je vlastelinstvo
samostalna cjelina, povrine vee od 200 etvornih kilometara, na kojoj se nalazilo vie desetaka sela raspodijeljenih na sedam seoskih suija.4 Najvea suija
Susedgradskog vlastelinstva bila je suija Brdovec s 27 sela (vidjeti 1. kartu).
2 U historiografiji se najee upotrebljava ime Susedgradsko-stubiko vlastelinstvo jer
je obitelj Toth, a poslije Henningh, spojila ta dva vlastelinstva. Prostorno je susedgradski dio
vlastelinstva mnogo vei, prostire se na 200 etvornih kilometara, dok je povrina stubikog
dijela tek 20-ak etvornih kilometara. Podrujem oko Donje Stubice ne bavim se u ovom radu,
stoga se koristim imenom Susedgradsko vlastelinstvo. O Susedgradsko-stubikom vlastelinstvu
vidjeti: Ivanan 1904., Adamek 1984., Prister 1998., iko 2005.
3 U drugoj polovici 16. stoljea na tim podrujima ivi 80% zavisnog stanovnitva
(kmetova, inkvilina...).
4 Suija ili seoska opina administrativna je jedinica unutar vlastelinstva na elu koje je
bio seoski sudac (iudex, villicus). Broj suija u Susedgradskom vlastelinstvu esto se mijenjao,
ali najee se sastojao od sljedeih: Brdovec (ponekad i s. Zaprei), Novaki, Podgorje, Stupnik
i Stenjevec.

10

Branimir Brgles: Toponimija na podruju Susedgradskog vlastelinstva ...

FOC 19 (2010), 936

ZEMLJOVID 1. Susedgradsko vlastelinstvo u 16. st.5

Prema dosadanjim istraivanjima moemo pretpostaviti da su novi doseljenici, koji su bjeei pred Osmanlijama dospjeli u Susedgradsko vlastelinstvo,
naseljeni upravo na podruju povijesne suije Brdovec, odnosno dananjega
Brdovekoga prigorja. Stoga je upravo to podruje u povijesno-onomastikom
kontekstu najzanimljiviji dio vlastelinstva Sused i u istraivakom je sreditu
ovoga rada.
5

Zemljovide je izradio autor lanka.

11

Branimir Brgles: Toponimija na podruju Susedgradskog vlastelinstva ...

FOC 19 (2010), 936

Prema dijalektolokim studijama brdoveki kraj ini prilino zatvorenu

cjelinu koja se, u jezinomu smislu, nije odve mijeala sa svojom okolinom.
Moe se oekivati stoga da mnogi toponimi zapisani u vrelima i katastarskim
planovima potjeu iz vremena neposredno nakon migracije, odnosno da su
novi doseljenici imenovali, preimenovali ili barem prilagodili svomu govoru imena polja, livada, oranica i vinograda, a moda ak i naselja. Zbog svoje povezanosti sa Zagrebom danas to podruje nije dovoljno prepoznato
kao posebna regija sa zasebnim znaajkama, kao to su specifina govorna
obiljeja stanovnitva, obiaji, narodne nonje, glazba, tradicijska gradnja i
povijesni spomenici. U srednjem i ranome novom vijeku taj je prostor bio
prilino zatvoren i izoliran zbog geografskih znaajki (omeenost trima
rijekama) i zbog povijesnih okolnosti (granica sa Svetim Rimskim Carstvom
i habsburkim zemljama na zapadu te Varadinskom upanijom, odnosno
Cesargradskim vlastelinstvom na sjeveru).
U XV. i XVI. stoljeu brdovekoj su suiji pripadala sljedea sela: Brdovec,
Dolc, Drinje, Harmica, Hrastina, Javorje, Klju, Kraj, Ladu, Lunica, Makovac, Marija Gorica, Marof, Oplaznik, Otoac, Otok, Prigorje, Prudnice,
Rogoznica, Samoborak, Sv. Kri, enkovac, Trstenik, Vukovo Selo, Zaprei, Zdenci i libac. Krajem XVI. stoljea zapoinje dezintegracija cijelog vlastelinstva diobom posjeda meu lanovima obitelji Henningh te usitnjavanjem na manje samostalne posjede i vlastelinstva nekadanjih vazala i
nieg plemstva (dravine Vojkovia, Marinka, Ljubenka i Miloa). Istodobno,
kao dio spomenutoga procesa, prestaje postojati brdoveka suija kao upravna
i gospodarska cjelina. Tijekom sljedeih stotinu godina nastajala su feudalna
imanja srednje veliine (Hrastina, Klju, Kraj, Ladu, Mickovo, Prigorje,
Vrbina). U XVIII. stoljeu na podruju Brdovekog prigorja ivjelo je ak
tridesetak plemikih obitelji. U to doba svaka je od njih imala svoju kuriju,
premda su se mnoge borile sa siromatvom. Prema nekim izvorima, u to doba
spomenuti prostor postaje plemenitako ladanjsko sredite. U 19. stoljeu
izgraeni su dvorci Novi dvori, Januevec, Ladu te kurije u Kraju Doljnjem,
Prigorju i Vrbini.

2. Kajkavci ikavci suvremeno dijalektno stanje u brdovekom kraju

Gotovo svi istraivai govora kajkavaca ikavaca uglavnom se slau u tvrdnji da su doseljenici govorili akavski te da su se nakon doseljenja nali
okrueni kajkavskim govorima.6 Nadalje, svi se istraivai slau da je govor
kajkavskih ikavaca po fonolokim i morfolokim osobinama te leksikom
6

O opisima govora kajkavskih ikavaca: ojat 1973: 3744., Zeevi 1988: 217231., Zeevi
19971998: 357371., Kapovi 2009. Poneto drukije zakljuke donose Jozi, Vir 2009.

12

Branimir Brgles: Toponimija na podruju Susedgradskog vlastelinstva ...

FOC 19 (2010), 936

drugaijeg tipa od drugih akavsko-kajkavskih govora, ali da je ipak rije o

genetskom, pokajkavljenom akavskom govoru. V. Zeevi pie o kajkavskoikavskome govoru kao o kontaktnome dijalektolokom fenomenu. Uzimajui
za primjer govore dvaju mjesta (Brdovca i Marije Gorice), uoava razliku na
razini kajkavskih osobina koje su ti govori poprimili. Zeevi potvruje nalaze
A. ojata te zakljuuje da su istonija naselja bogatija dubletama i kajkavskim
osobinama (uz ikavski refleks jata javlja se e kao refleks poluglasa), to
objanjava injenicom da su ta naselja blia kajkavskim prostorima. S druge
strane, zapadnija su naselja bila vie usmjerena prema slovenskim susjedima.
Ti itelji zapadnijih sela brdovekoga kraja, koji su se nali u bliskijem kontaktu
s drugim jezikom, bolje su uvali primarne dijaltektne crte (ikavski refleks i a
kao odraz staroga poluglasa).

ZEMLJOVID 2. Odrazi poluglasa i jata u selima Brdovekoga prigorja7

Lingvistiki gledano, da bi dolo do utjecaja jednoga govora na drugi,

potreban je direktni kontakt meu govornicima. Kada je rije o konkretnom
sluaju, sve do poetka industrijskoga razdoblja (u drugoj polovici 19. stoljea) komunikacija stanovnitva iz razliitih dijelova vlastelinstva bila je
ograniena brzinom njihova kretanja. Naime, seljak je mogao otii na sajam
u nedaleko selo, ali se morao vratiti kui do mraka. To je takozvani dnevni
radijus kretanja8, koji ovisi o tome prelazi li se odreeni put pjeke, gurajui
taljige ili na zapregi koju vue konj, magarac ili vol, o konfiguraciji terena,
prijelazima preko rijeka i movarnoga podruja... Ukratko, radijus kretanja
prosjenoga srednjovjekovnog i ranonovovjekovnog kmeta bio je ogranien
7

Prema zemljovidu u: Zeevi 2000: 156.

Rije je o poznatom fenomenu u kulturalnoj povijesti kojime su se bavili vani europski
povjesniari (primjerice Fernand Braudel).
8

13

Branimir Brgles: Toponimija na podruju Susedgradskog vlastelinstva ...

FOC 19 (2010), 936

na samo nekoliko desetaka kilometara, koliko je mogao prei a da se vrati

kui do sumraka istoga dana.9 Dodatne prepreke iroj komunikaciji bile su
mitnice, esto postavljene na mostovima i prometnijim raskrima, koje su i u
financijskom pogledu optereivale srednjovjekovnoga putnika. Sa slovenskim
stanovnitvom zapadno od rijeke Sutle, na kojoj se nalazila granica kraljevstva,
ili stanovnicima Cesargradskoga vlastelinstva na sjeveru10 komunikacija je
takoer bila smanjena. Meu stanovnicima neto udaljenijih sela unutar istoga
vlastelinstva komunikacija je bila ograniena na susrete na protenjima, zatim
pri obraivanju vinograda (gorice su esto obraivali kmetovi iz udaljenijih
sela), pri odraivanju tlake te dunosti na fortifikacijama ili odravanju cesta.
Najveim je dijelom govor sutlanskih ikavaca opisan, ali i dalje nam nisu
poznati odgovori na neka pitanja vezana uz povijest njihova doseljenja.
Primjerice, nije nam poznato njihovo polazino podruje niti tone vremenske
granice spomenute migracije. Do tako velikoga demografskoga pomaka posve
sigurno nije moglo doi prije druge polovice XV. stoljea (pad Bosne 1463.) a
vrlo vjerojatno ni do prvog desetljea XVI. stoljea.

ZEMLJOVID 3. Turska osvajanja u XVI. st.

9

Primjerice, pjeaku s laganim teretom ili natovarenom tegleom ivotinjom trebala su

dva sata da prevali desetak kilometara od mitnice kod Susedgrada do trga pred crkvom sv.
Margarete (dananji Cvjetni trg u Zagrebu) (Herkov 1987: 53).
10 Stanovnici brdovekoga kraja i danas stanovnitvo na podruju nekadanjega Cesargradskog vlastelinstva podrugljivo zovu Cesarci.

14

Branimir Brgles: Toponimija na podruju Susedgradskog vlastelinstva ...

FOC 19 (2010), 936

Najstariji pisani dokaz o migraciji na podruje vlastelinstva Sused jest pismo

kojim ugarsko-hrvatski kralj Ferdinand I. potvruje ispravu susedgradskoga
vlastelina Stjepana Silaja iz 1527. godine, koji je traio dozvolu da osnuje i
dobrima obdari franjevaki samostan u Svetoj Gorici (Sancta Gorycza) kod
Brdovca.11 U pismu koje je Silaj poslao svojemu vladaru spominju se porueni
franjevaki samostani u Bosni i bijeg stanovnitva u sigurnije krajeve. Kako je
pismo poslano 1527. godine, pretpostavljamo da su se franjevci mogli pojaviti
nekoliko godina ranije. U nekim se vrelima ak javlja 1517. kao godina njihova
dolaska,12 ali moe se pretpostaviti da su se na promatranom podruju pojavili
u prvoj polovici 20-ih godina XVI. stoljea. Polazino podruje treba traiti
meu onim prostorima koje su Osmanlije osvojili u tom razdoblju, ali treba
imati na umu da su Osmanlije najvjerojatnije potjerali stanovnitvo nekoliko
godina prije samog vojnog osvajanja.13 Dvadesetih godina XVI. stoljea u
osmanlijske su ruke poela padati podruja oko Vrbasa, Une i istone Like
(2. karta).
Kada ovim saznanjima dodamo podatke poznate iz dijalektologije i usporedimo podatke s 3. i 4. zemljovida, kao najvjerojatnije polazino podruje
moemo prepoznati gornje i donje Pounje.

ZEMLJOVID 4. Pribline granice dijalekata u predmigracijskom

razdoblju14

11

U dokumentu je izneseno svjedoanstvo o bijegu bosanskih franjevaca pred turskom

opasnou. Stjepan Silaj navodi da je rije o brai franjevcima bosanske provincije fratribus
provincie Bozne, ordinis Minorum sancti Francisci koji su bili prisiljeni pobjei iz Bosne zbog
neprestanih turskih upada continua Turcarum incursione, zbog kojih je, na podruju Bosne,
ve uniten vei broj samostana. (Habsburki spomenici II 1916: 256257)
12 Gonzaga 1587: 444., Greiderer 1777: 128.
13 Jedan od najvanijih elemenata taktike osmanlijskog ratovanja bili su tzv. akindijski
napadi, odnosno pljakaki pohodi koji su prethodili glavnom vojnom udaru, a iji je cilj bio
potjerati stanovnitvo i branitelje u pozadinu kako bi se lake zauzele strateke toke.
14 Zemljovid je napravljen prema: Brozovi 1963.

15

Branimir Brgles: Toponimija na podruju Susedgradskog vlastelinstva ...

FOC 19 (2010), 936

3.

Geografske znaajke prostora

Brdoveko prigorje kraj je kroz koji su ve u antici prolazili vani putovi

to i danas spajaju predalpske austrijske pokrajine te tajersku i Kranjsku
sa slavonskom ravnicom. U antici je preko rijeke Save na irem podruju
dananjeg Zagreba i zagrebakoga prstena postojalo nekoliko prijelaza. Na
podruju Susedgradskog vlastelinstva u srednjem vijeku odrala su se tri
prijelaza: kod Savske Opatovine, Podsuseda i kod Drenja.
Poloaj Susedgrada na zapadnim obroncima Medvednice uz samu rijeku
Savu predstavlja strateki vanu toku na kojoj su se od najstarijih vremena
sastajali putovi iz Slavonije, Zagorja i slovenskih pokrajina. Glavna transverzala
istok zapad, via publica koja se na istoku sjekla s cestom Poetovia Siscia
(transverzala sjever jug) pratila je obronke Medvednice, a kod Podsuseda
prelazila rijeku Krapinu, nastavljajui prema zapadu gdje je pratila kontaktnu
zonu posavske poplavne nizine i marijagorikoga pobra. 15
Za geoloku sliku Brdovekoga prigorja karakteristian je rebrasti reljef s
izmjeninim uzvienjima i potonim dolinama.16 Ta karakteristika te juna
ekspozicija pobra veoma su povoljne za vinogradarstvo. Stoga su u srednjem
vijeku na tom podruju podignuti brojni vinogradi (imena mnogih sauvana
su do danas), a Susedgradsko-stubiko vlastelinstvo je u XVI. stoljeu proizvodilo vie vina od bilo kojega drugog slavonskog veleposjeda.
Juni je dio promatranog podruja, sve do regulacije rijeke Save, pripadao
poplavnoj ravnici te je izrazito nizinskih karakteristika. Rijeka Sava u prolosti
je meandrirala i redovito plavila itavu svoju nizinu, esto mijenjajui
tok svoga korita. Na podruju Podsuseda i Stenjevca u srednjem je vijeku
rijeka Sava bila mnogo blia Medvednici.17 Najpogodnijim za razvoj naselja
pokazao se kontaktni prostor izmeu pobra i savske nizine. Upravo je tim,
blago povienim predjelom, prolazila vana prometnica (koja i danas spaja
Zagreb sa tajerskom i Kranjskom). U toj su se kontaktnoj zoni, uz prometnu
transverzalu razvila najstarija naselja brdovekog kraja: Brdovec, Prigorje,
Ladu, enkovec i Harmica.

15

Gregl 1984: 715.

Gorjanovi Kramberger 1893: 2937.
17 Jo u 19. stoljeu granina linija poplavne zone prolazila je blizu stenjeveke crkve gdje
se nalazi i zatrpani rijeni meandar (egota 1986: 305307).
16

16

Branimir Brgles: Toponimija na podruju Susedgradskog vlastelinstva ...

FOC 19 (2010), 936

ZEMLJOVID 5. Staro korito (korita) i

meandri Save, Sutle, Save i

Krapine te poplavna ravnica18

KARTA 6. Dananji tokovi

Sutle i Krapine

4. Vrela za toponimiju Susedgradskog vlastelinstva

U najstarijemu poznatom dokumentu vezanom uz susedgradsku utvrdu
i vlastelinstvo, onome iz 1209. godine, spominju se mnogobrojni, meu
kojima i danas nepoznati toponimi.19 Iz tog vrela mogue je utvrditi da je
vlastelinstvo Sused dopiralo do rijeke Krapine. Toponimi izmeu Krapine i
Sutle ne spominju se, kao ni u drugim vrelima XIII. i XIV. stoljea.
U Statutu zagrebakoga kaptola iz 1334. godine nabrojene su crkve, odnosno upe katedralnog arhiakonata. Meu njima nalazimo zapis o sljedeim
dvjema crkvama: ecclesia sancti Viti de Crapina i ecclesia sancti Petri de Crapina.20
Najvjerojatnije se radi upravo o crkvi svetoga Vida u dananjem Brdovcu
(odnosno neto junije u selu Javorje), i kapeli svetoga Petra u Zapreiu.
Premda moemo iznijeti i protuargumente, naime crkve su ponekad mijenjale
titulare, pa i samu lokaciju, ipak moemo s prilinom sigurnou zakljuiti da
je rije o najstarijemu spomenu dviju upa u Brdovcu i Zapreiu. Dodatak
de Crapina koji je zapisan u imenu obiju upa oito se odnosi na itav kraj
izmeu Sutle i Krapine.
18

Prema kartama u: egota 1986: 233.

Zaua (Sava), Lomka (vjerojatno luka na Savi), Rabuch (Vrape), Zauische (Savie),
Struga, Berniche, Oborou (Oborovo), Kalische, Beztou, Zeryauinch, Ciglenak, Gozaray, Zuharakouischa, Konisfa, Zothla, terra de Zagoria (Zagorje), Crapina (Krapina), Belabochouia, Gremla
(Grmoica), Goli Werh, Pantelouch ... (NAZ, Acta capituli Antiqua, sv. 24, br. 32., Diplomatiki
zbornik III 1903: 91.)
20 Tkali 18731874: 7689., Buturac 1984: 67.
19

17

Branimir Brgles: Toponimija na podruju Susedgradskog vlastelinstva ...

FOC 19 (2010), 936

Uz navedene izvore za potrebe ovog rada osobito su vani dosad

neobjavljeni srednjevjekovni i ranonovovjekovni urbari i popisi crkvene desetine koji su transkribirani te je od njih sastavljena baza s iznimno velikom
koliinom podataka korisnih za istraivanje povijesti i onomastike Susedgradskog vlastelinstva.21 U najstarijem transkribiranom cjelovitom popisu
crkvene desetine najvjerojatnije iz 1408. godine prvi se put spominje suija
Brdovec (iudicatus Berdowcz) te niz naselja u toj suiji (Berdowcz, Drenewo,
Drenye, Klwch, Kray, Ladwchy, Ottok, Prigorye, Zobotha, Senkowcz, Terztenik,
Zaprezechye, Zaprodye, Zdenczy).22 Prema ovom izvoru moemo zakljuiti
da su gotovo sva vea naselja na podruju Brdovekoga prigorja, odnosno
povijesne brdoveke suije Susedgradskoga vlastelinstva, postojala prije dolaska ikavaca iz istonih krajeva. Obraeni su jo i kaptolski popisi crkvene
desetine iz 1419., 1420., 1446., 1487., 1496., 1559,23 zatim dva specijalna popisa
susedgradskih kmetova iz 1565.24 i 1567.25 godine, popis gornice iz 1574.26 te
popis kmetova i alodijalnih posjeda iz iste godine27. Na koncu tu su jo dva
izvora iz XVII. stoljea, registar kmetova Susedgradskog vlastelinstva iz 1609.
godine28 i matina knjiga krtenih u razdoblju izmeu 1672. i 1690. godine.
Navedeni povijesni izvori okosnica su povijesno-onomastikoga istraivanja
Susedgradskoga vlastelinstva s posebnim naglaskom na brdovekome kraju.

5.

Ojkonimija

5.1. Ojkonimija brdoveke suije (Brdovec i Zakrapinje)

Vrela nas upuuju na zakljuak da poetkom XIV. stoljea kraj izmeu Sutle
i Krapine jo nije dobio ime Brdovec. Sredinom XIV. stoljea uspjeli su vladari
Susedgrada (rod Acha, kasnije Toth) proiriti vlastelinstvo na podruje izmeu
Sutle i Krapine. To je podruje u jednome dokumentu iz 1346. godine nazvano
21 Transkripciju je obavio autor ovog rada, a baza postoji u digitalnom obliku, ali nije
objavljena. U bazu je upisano vie od 5500 jedinica (jedinicu sainjavaju sljedei podatci: ime,
priimak, naselje, vrsta feudalnog davanja...).
22 NAZ, Acta capituli antiqua, sv. 38, br. 6.
23 Popisi crkvene desetine. NAZ, Acta capituli Antiqua, sv. 21, i sv. 38.
24 Tuba Petra Erddyja zagrebakom Kaptolu u kojoj daje popis slubenika i kmetova
susjedgradsko-stubikog vlastelinstva. (HR HDA 749, Arhiv obitelji Ori, sv. 44, br. 4.)
25 Popis svjedoka u tubi protiv. F. Tahija. (NAZ, Locus credibilis I, sv. I, br. 258.)
26 Popis gornice susjedgradsko-stubikog vlastelinstva 1574. (HR HDA 706, Arhiv obitelji
ikulin Sermage, sv. I, br. 35.)
27 Popis kmetova i alodijalnih posjeda susjedgradsko-stubikog vlastelinstva 1574.(HR
HDA706, Arhiv obitelji ikulin Sermage, sv. I, br. 35.)
28 Urbar Susedgradskog vlastelinstva iz 1609. (HR HDA, 706, Arhiv obitelji ikulin
Sermage, sv. II, br. 114.)

18

Branimir Brgles: Toponimija na podruju Susedgradskog vlastelinstva ...

FOC 19 (2010), 936

Zakrapinje.29 Spomenuto ime ipak se nije zadralo u vrelima. Tako je prilikom

podjele obiteljskih posjeda roda Acha 1361. godine podruje izmeu triju rijeka30
nazvano kotarom etiriju upa31 (sv. Kria, sv. Jurja, sv. Petra i sv. Vida). Konano,
1408. godine navedeno se podruje prvi put spominje pod imenom Berdowcz. U
sljedeim je stoljeima toponim Brdovec u povijesnim dokumentima zapisivan
kao Berdowcz (1408.), Berdowecz (1419.), Berdowecz (1487.), Berdouecz (1496.),
Berdowcz (1560.), Berdowcz (1565.), Berdowcz (1567.), Berdocz (1574.), Berdocz
(1609.) i uporabljivan na razliite naine: kao oznaka naselja (villa Brdovec),
vlastelinski posjed (possesio Brdovec), suija (judicatiis Brdovec), plemika kurija
(curia nobilitaris Brdovec) ak i spanatus Berdowcz. Najee se ipak pojavljuje bez
dodatne oznake. U tom sluaju ime se ponovno moe odnositi na vie referenata:
imanje, naselje, seosku opinu, suiju, kotar ili pak na itav kraj izmeu Sutle i
Krapine. Etimoloki i motivacijski rije je o sasvim prozirnom toponimu koji se
dovodi u vezu s oronimskim apelativom brdo.
Prema pisanim izvorima i legendi, sa stanovnitvom su iz svoje prvotne
postojbine, najvjerojatnije na podruju istone Like ili pak izmeu porijeja
Vrbasa i Une (gdje su u srednjem vijeku zabiljeeni brojni franjevaki
samostani), na podruje Susedgradskog vlastelinstva prebjegli i franjevci.
32 Dokaze o tome nalazimo u ve spomenutom pismu Stjepana Silaja iz
1527. godine, kojime je od kralja Ferdinanda I. zatraio dozvolu da podigne
franjevaki samostan u Svetoj Gorici (sancta Gorycza) kod Brdovca.33 Poslije
se ti podatci navode u dvjema franjevakim kronikama.34 Stariji toponomijski
lik Sveta Gorica,35 koji se javlja u vrelima iz XVI. i XVII. stoljea vezanima
uz franjevaki samostan, upuuje na mogunost da je na istome mjestu
29

Rije je o ugovoru meu pripadnicima obitelji Toth, dokumentu iz 1348. godine.

Iz vrela se jasno vidi da su Ache eljeli proiriti svoj posjed prema zapadu, a ovaj dokument
pokazuje da su u tome najvjerojatnije i uspjeli sredinom XIV. stoljea. (Codex Diplomaticus XI
1913: 448.)
30 possessionibus seu villis inter fluvios Toplica et Szutla situatis (Ivanan 1904: 156).
31 in quarum districtu quator ecclesiae parochiales, una Stae Crucis, altera Sti Georgi, tertia
Sti Petri quarta Sti Viti, existunt, cum universis eo ab antiqua spectantibus appertinenciis (Ivanan
1904: 156).
32 Rije je o legendi koja se u brdovekom kraju kazuje sve do dananjih dana. Legenda je
potvrena 80-ih godina 20. stoljea kada su povjesniari umjetnosti odredili starost udotvornoga
kipa Djevice Marije. Kip su navodno franjevci donijeli sa sobom iz svoje prvotne postojbine u
novu crkvu, u ijem se glavnom oltaru i danas nalazi. Kazivanje legende o udotvorstvu kipa
poslije je pomoglo crkvi da, uz podrku biskupije, na trgu ispred svetita zapone protenite.
(Cvitanovi 1984: 125142.)
33 Habsburki spomenici II 1916: 256257.
34 Gonzaga 1587: 444., Greiderer 1777: 128.
35 appelatur vero vulgo Sancta Goricza id est Sanctus Monticulus, 1628. (HR HDA, 667,
kut. 1, fol. 52, 79)

19

Branimir Brgles: Toponimija na podruju Susedgradskog vlastelinstva ...

FOC 19 (2010), 936

na kojemu je izgraena crkva i prije nalazilo kakvo svetite. U urbarima i

popisima crkvene desetine, kao i drugim dokumentima koji bi mogli upuivati
na postojanje naselja, nema spomena Svete Gorice. Stanovnici se javljaju tek u
drugoj polovici XVII. stoljea, kada je dolo i do promjene imena. Nakon to je
crkva posveena Marijinu pohoenju 1682. godine, starije ime promijenjeno je
u Marija Gorica. U drugoj polovici XVII. stoljea, u matinoj knjizi krtenih
vie je puta koritena dvorjena toponimijska sintagma propre Gorizam,
odnosno na Goricam. Nain je to na koji i danas Goriani odgovaraju na
pitanje gdje ive.
Ojkonim Kraj (< kraj, confinium, u geografskom smislu granica, mea, ili
predio izmeu korita rijeke i planinskoga vijenca) nalazi se uz samu rijeku
Sutlu koja je u srednjem vijeku predstavljala granicu sa tajerskom, odnosno
sa Svetim Rimskim Carstvom. Svi zapisi povijesnih potvrda dolaze u gotovo
istom grafijskom liku: Kray (1408.), Kray (1419.), Cray (1496.), Kray (1544.).
Ojkonim Harmica javlja se u vrelima tek u drugoj polovici XVII. stoljea
(Harmich), premda se sama tridesetnica36 na Sutli, odnosno granici sa tajerskom, spominje ve krajem XV. stoljea. Stoga s velikom sigurnou moemo zakljuiti da se i naselje oko te tridesetnice (ma. harminc trideset) razvilo
najkasnije u XVI. stoljeu.
Ojkonim Ladu motiviran je glagolom ladati (od starijeg vladati)37 koji
se esto javlja u srednjovjekovnim i ranonovovjekovnim vrelima (napose fasijama, oporukama i drugim privatno pravnim dokumentima), a odnosi se na
uivanje u vlastelinskomu posjedu. Prema Krivoiu (2002.) ladanje se posebno
odnosi na vlastelinsko gospodarenje svojim alodijalnim posjedom. U vremenu
feudalnih drutvenih odnosa postojala je razlika izmeu selinih dobara na
veleposjedu, koja su obraivali kmetovi dajui dio prihoda veleposjedniku, i
alodijalnog dobra koje je u cijelosti pripadalo veleposjedniku. Za obraivanje
alodijalnoga posjeda odreena je u srednjevjekovnim urbarima tlaka, jedan
od najvanijih oblika kmetskih obaveza prema svom vlastelinu. Za razliku od
mnogih drugih veleposjeda u Slavoniji, alodijalni posjedi na Susedgradskostubikom vlastelinstvu bili su rascjepkani po razliitim suijama. Posljedica je to
specifinih gospodarskih odnosa na tom vlastelinstvu. Moemo stoga zakljuiti
da toponim Ladu oznaava vlastelinski alod. Povijesne potvrde pokazuju
manje razlike u zapisivanju toga ojkonima te postoji nekoliko oblika: Ladwch,
Ladwchy (1408.), Laduch (1419.), Laducz (1496.), Ladwcz (1565.), Ladwch (1574.).
36

Tridesetnica je kraljevski porez na robu koju su trgovci uvozili u kraljevstvo. Od

procijenjene ukupne vrijednosti robe, trideseti se dio davao tridesetniaru. Tridesetnice su
se nalazile u blizini granica kraljevstva i na vanim trgovakim putovima, stoga nam njihov
razmjetaj daje sliku o glavnim putevima u kraljevstvu.
37 Hrvatski enciklopedijski rjenik 2002: 654.

20

Branimir Brgles: Toponimija na podruju Susedgradskog vlastelinstva ...

FOC 19 (2010), 936

Slinu motivaciju, koja je takoer odraz feudalnih drutvenih odnosa u

srednjem i ranome novom vijeku, nalazimo i kod ojkonima Farof. Taj se oblik
javlja tek u XVII. stoljeu (Farou, 1672.), a na suvremenim zemljovidima ime
tog mjesta zapisano je kao Savski Marof (< njem. Meierhof alod, gospotija).
Apelativ fara oznauje upu, a u irem smislu posjed upe. U ovom sluaju
najvjerojatnije je rije o oranicama i sjenokoama koje se u starijim vrelima
spominju kao posjed koji obrauju kmetovi upnika crkve svetog Vida (coloni
plebani sancti Viti).38 S druge strane marof se odnosi na vlastelinski alod ili
plemiki dvor (curia nobilitatis).39 Kako i kada je Farof preimenovan u, samo
na prvi pogled slian lik, Marof za sad ne znamo.
Naselje Prigorje razvilo se pri gori, odnosno na granici izmeu pobra i
rijene nizine. Povijesne potvrde ne pokazuju znatnih razlika u grafiji: Prigorye
(1487.), Prygoria (1565.), Prygoria (1574.).
Na podruju sela Drinja otkriveni su arheoloki ostatci iz kasnoantikoga
razdoblja koji upuuju na injenicu da je u blizini samoga mjesta postojao
prijelaz preko Save. Dren je est apelativ u hrvatskoj toponimiji (osobito pridjevski i izvedenice poput Drenova, Drenovac, Drenica i slino).40 U slubenim dokumentima i zemljovidima spominje se iskljuivo Drenje (s ekavskim
refleksom jata), premda bi s obzirom na opis govora (u: ojat 1973. Zeevi 1997
1998. Kapovi 2009.) te s obzirom na to da svoje naselje lokalno stanovnitvo
naziva Drinje, upravo Drinje bilo tonije. Potrebno je ipak naglasiti nekoliko
injenica vezanih uz povijesne potvrde. Ekavski refleks jata ne nalazimo samo
u najstarijoj potvrdi ovoga toponima, koja potjee iz XV. stoljea odnosno
vremena prije doseljenja ikavaca, nego i u svim kasnijima izvorima, pa i onima
nakon dolaska ikavskoga stanovnitva. Premda su novodoseljeni stanovnici
izgovor ojkonima prilagodili svome govoru, u dokumentima Susedgradskog
vlastelinstva, urbarima i popisima crkvene desetine ime tog naselja ostalo je
nepromijenjeno. Povijesne potvrde su: Drenewo, Drenye (1408.), Deryen (1419.),
Drenye (1487.), Drenye (1496.), Irenye (1565.), Drenye (1574.), Drenie (1672.). Meu
navedenim povijesnim potvrdama uoavamo elemente maarske grafije,
osobito u likovima Deryen i Irenye. To su uobiajeni primjeri prilagodbe imena
maarskom izgovoru rastereenjem suglasnikih skupina umetanjem vokala
te stavljanjem samoglasnika umjesto suglasnika na poetak imena.
Uz Drinje biljem su motivirani i ojkonimi Javorje, ibice i Trstenik.
Kod povijesnih potvrda ojkonima Trstenik (< trs, loza), koje su zapisivane
38
39
40

NAZ, Acta capituli antiqua, sv. 21, br. 8/3., NAZ, Acta capituli antiqua, sv. 38, br. 11.
Adamek 1971: 77.
Skok 1971: 435.

21

Branimir Brgles: Toponimija na podruju Susedgradskog vlastelinstva ...

FOC 19 (2010), 936

svaki put u gotovo istom obliku (najstariji: Terztenik, 1408.), nije jasno je li
rije o slogotvornom r koji je dobio pratei vokal e ili o prilagodbi maarskom
izgovoru. U selu Javorje (< javor), smjetenom malo junije od Brdovca, nalazi
se crkva sv. Vida. Ne moemo rei sa sigurnou da se crkva nalazi na istome
mjestu od prvoga povijesnog zapisa o njoj, 1334. godine. Meu povijesnim potvrdama Zaworye (1565.), Jaworye (1574.), Jauorie (1672.) nahodimo razliite
naine zapisivanja, a istie se najstariji oblik u kojem je poetno j zamijenjeno
slovom z. Ojkonim ibice (< iba, iblje) u vrelima se javlja tek krajem XVII.
stoljea (Sibiche, 1672.) kao i Lunica (Lusnicza, 1672.). Ime Lunica (< lug
uma, movarno tlo, movarna dolina) nosi i potok u blizini kojega se naselje
nalazi.
Ojkonim Vukovo Selo javlja se sredinom XVI. stoljea (Wokowo Szelo). U
toj najstarijoj povijesnoj potvrdi nalazimo slogotvorno koje se reflektiralo kao
o. U sljedeoj povijesnoj potvrdi (Wkouo szelo) uoavamo da se slogotvorno
reflektiralo kao u.
Ojkonim enkovac javlja se na suvremenim zemljovidima u kajkaviziranom
obliku enkovec. Premda se u najstarijim povijesnim potvrdama ovaj toponim
javlja u toponimijskom obliku Senkowecz (1408.) u kojem se stari poluglas
odrazio kao e (to je karakteristino za kajkavske govore), u svim kasnijim
potvrdama oit je odraz poluglasa kao a (to je karakteristino za akavske
govore): Senkowacz (1574.), Senkouacz (1672.) Prema Rjeniku JAZU taj
ojkonim motiviran je osobnim imenom ili nadimkom enko.41
Slian je primjer i s povijesnim potvrdama za ojkonim Dolc (< dolac).
Najstarija potvrda ovoga toponima glasi Dolecz, u kojemu se stari poluglas
odrazio kao e. Taj je tipino kajkavski oblik promijenjen nakon dolaska novog
stanovnitva najprije u Dolac a zatim u dananji oblik Dolc: Dolecz, Dolcz
(1419.), Dolacz (1565.), Dolacz (1574.), Dolc (1672.)
Toponimi brdovekoga podruja ija se motivacija moe dovesti u vezu s
vodom i djelovanjem rijeke ine najbrojniju skupinu. Velik je i broj ojkonima
koje moemo svrstati u tu skupinu: selo Zdenci (< zdenac) nalazi se tik uz
granicu poplavnoga podruja, Klju se nalazi u blizini staroga ua Sutle u
Savu, na mjestu gdje voda kljua.42 libac (< lijeb) se nalazi uz vododerinu.
U starijim potvrdama nalazimo e kao refleks jata (Slebek, 1565.), a poslije se
refleks mijenja u i (Sliebecz, 1574.). Premda smo toponime Prudnice (< prud),
Otoac, Otok (otok u rijenom koritu rijeke Save) i Zaprue (< za prudom)
u podjeli svrstali u drugu skupinu, i njih zapravo dovodimo u vezu s rijekom
i djelovanjem rijeke. Zajedniko svojstvo svih tih toponima jest da se nalaze u
41
42

22

Rjenik JAZU 1959 1962: 693.

Brozovi Ronevi 1997: 15.

Branimir Brgles: Toponimija na podruju Susedgradskog vlastelinstva ...

FOC 19 (2010), 936

blizini rijeke Save ili Sutle. Otok i Zaprue naselja su koja su bila odve blizu
rijeci Savi i njezinu promjenjivom toku pa danas vie ne postoje, ba kao i
Samoborak (naselje na rijenom otoku nasuprot Samoboru).
Ojkonim Sobota (< subota) vjerojatno je motiviran nazivom dana u tjednu
kad se u tome mjestu odravao trg ili sajam.43 Treba ipak dodati da su naselja
u kojima su se odravali trgovi ili sajmovi najee imala crkvu a to ovdje nije
sluaj. Sobota je takoer jedno od naselja koje je nestalo. Nemamo nikakvih
saznanja o tonoj lokaciji, ali moemo pretpostaviti da se Sobota, poput ostalih
brdovekih naselja koja su nestala, nalazila u blizini staroga korita rijeke Save.
Meu nestale ojkonime ubrajamo i Opanik (< opat), seoce ili zaselak koji se
nalazio u blizini potoka irovnice.
Zaprei se nalazi na rubu nekadanje brdoveke suije, danas je najvee
naselje brdovekoga kraja. Motiviran je najvjerojatnije apelativom preseka
(< presijecati).44 Zaprei (< za presekom) je dakle naselje koje se nalazi za
podrujem na kojem se presijecaju putovi i rijeke. Naime, u blizini je ue
Krapine u Savu, stara via publica na tome mjestu prelazi Krapinu i presijeca
transverzalu sjever-jug (koja prati Krapinu). Povijesne su potvrde: Zaprezechye
(1408.), Zaprezeche (1419.), Zapressege (1496.), Zaprezethye, Zapresieche (1672.). U
potvrdi s kraja XVII. stoljea (Zapresieche) vidimo da je dolo do promjene
refleksa jata, a u suvremenom obliku (Zaprei) i otpadanje sufiksa -je. Mogua
je pak i motivacija apelativom prelo (geografski termin, praslav., *prtslo,
breuljak izmeu dva brda, ili mea na kakvom brdu).45

5.2. Ojkonimija ostalih suija Susedgradskog vlastelinstva

Pretpostavlja se da je toponim Susedgrad motiviran specifinim
poloajem referenta prema susjednim utvrdama. Naime, utvrda Sused nalazi
se na susjednom brdu zapadno od najvee zagrebake utvrde Medvedgrada.
Takoer, Susedgrad se za lijepa vremena mogao vidjeti i iz samoborske utvrde
i trgovita pod njom.
Pua je sredite srednjovjekovne puanske suije. Ojkonim je motiviran
pridjevom pust (koji je bez ljudi)46. Meu povijesnim potvrdama ne mogu se
uoiti vee razlike u grafiji: Puschya, Pwschya.
Bistra je ojkonim ija je motivacija vezana uz vodu tekuicu ili potok (<
pridjev bistar, bistrica, gorski potok, bistra voda), naime naselje se nalazi u
blizini rijeke Krapine, na mjestu gdje se brojni potoci i potoii slijevaju s
43
44
45
46

imunovi 2002: 29.

Bezlaj 2003: 38.
Skok 1973: 35.
Hrvatski enciklopedijski rjenik 2002: 1080. Rjenik JAZU 1898 1903: 693.

23

Branimir Brgles: Toponimija na podruju Susedgradskog vlastelinstva ...

FOC 19 (2010), 936

Medvednice prema rijeci. Nalazimo sljedee povijesne potvrde: Bysztra,

Byzthra, Bizthra.
Naselje Oborovo (< bor, movarite, kaljuasto zemljite)47 nalazi se u
blizini Bistre, okrueno potocima, rijekom Krapinom i Medvednicom.
Ojkonim Borec motiviran je antroponimom Borch koji se javlja se ve
krajem XIII. stoljea. Rije je o prezimenu povezanome s najstarijim vlasnicima
Susedgradskog vlastelinstva, obitelji Acha. U povijesnim potvrdama ojkonim
Borec zapisivan je gotovo bez ikakvih razlika (Borchecz, 1408.) U kategoriju
antroponima pripadaju i ojkonimi Ivanec, Jakovlje i Kupljenovo (< Kuplen,
osobno ime potvreno u XIII. stoljeu)48.
Ojkonim Stupnik motiviran je apelativom stupa koji se odnosi na
stepeniasti izgled povrine tla. U istu klasifikacijsku kategoriju toponima
(imenovanih prema morfologiji i sastavu tla) spadaju: Strmec (< strm, strmo
mjesto) te Stenjevec (< stijena) naselje juno od mjesta na kojemu se jo od
antikih vremena nalazio kamenolom. U povijesnim potvrdama ojkonima
Stenjevec (Ztenewecz, Zthenoyowcz, Zthoneuecz, Stanowcz, Ztaniewecz) stari
poluglas nije dosljedno zapisivan. Znatan je i broj ojkonima ije je imenovanje
motivirano biljem: Cerina (< cer), Hruevec (< kruka), Jablanovec (<
jablan), Oreje i Rakitje (< rakita). Kao i kod najstarijih zapisa ojkonima
Stenjevec, i kod povijesnih potvrda ojkonima Jablanovec (Jablanowcz) stari
poluglas nije zapisan. Ime irovnica (< ir), koje je neko nosilo naselje negdje
izmeu Pue i Trstenika, danas se zadralo kao ime potoia koji se ulijeva
u potok Puu.
Na mjestu na kojemu je stara via publica prelazila preko rijeke Krapine
nalazio se gaz ili skela. Oko te toke u srednjem se vijeku razvilo i naselje
Krapinski Brod (< brod, gaz, skela): Krapynzky Brod (1408.), Crapinzky
Brod (1496.), Vadum Krapine (1565.), Vadum Krapinae (1574.). Pojatno (< pojata,
tala, tagalj) je naselje koje se u vrelima javlja poetkom 15. stoljea. Meu
povijesnim potvrdama nema veih razlika u nainu zapisivanja: Poyathno
(1408.), Poyatno (1574.).
Naselje Novaki ime je dobilo po novakima, novim doseljenicima na podruje Susedgradskog vlastelinstva. Prvi put se spominje ve poetkom XV.
stoljea (Nowak, 1408.).

47
48

24

Brozovi Ronevi 1999: 7.

Rjenik JAZU 1898 1903: 804.

Branimir Brgles: Toponimija na podruju Susedgradskog vlastelinstva ...

FOC 19 (2010), 936

6.

Podjela povijesnih toponima vlastelinstva Susedgrad prema

motivaciji

6. 1. Imena uvjetovana morfologijom i sastavom tla

a) izravno imenovanje
a.1. zemljopisni nazivi:
Suija Brdovec: Brdovec, Dolc, Otoac49, Otok, Prigorje, Prudnice,
Zaprei, Zaprue, Zbel (< zbeliti, izbijeliti)
Ostale suije: Belinec(?), Dolec, Otok, Perjavica (< perjast), Podgorje,
Prudnjak (< prud)
a.2. toponimijske metafore
Ostale suije: Dolje, Ponikve
b) povrinska svojstva tla te sastav i osobitosti tla
Suija Brdovec: Peenica (< pjeskovita zemlja), Oplaznik (< oplaziti,
obnaiti, ogoliti)
Ostale suije: Duica (< duga, duguljasta), Goljak, Stenjevec, Pua,
Pustodol (< pusti dol), Strmec, Stupnik
c) imena tvorena odnosima prema drugim objektima i od drugih toponima
Suija Brdovec: Samoborak
Ostale suije: Brestovno, Podsused, Posavje, Susedgrad
d) imena motivirana nazivima biljaka:
Suija Brdovec: Bazaljica (< bazga), Bukovak, Drenje, Gromano
(< grm)50, Hrastina, Javorje, Rogoznica, ibice, Trstenik,
Vrbovak, Zahrastnica
Ostale suije: Cerina, Hruevec, Jablanovec, Oreje, Poarina
(< poarina, trava usahla od sunane ege),51 Rakitje,
Raenovica (< ra), irovnica
e) imena motivirana nazivima ivotinja:
Suija Brdovec: Makovac (moe biti od antroponima), Vukovo
selo (moe biti od antroponima)
Ostale suije: Lisiina, Vuak
49
50
51

Ukoeno su zapisani toponimi koji danas vie ne postoje.

Kao i Grmoica ija je najstarija potvrda Gremla (Laszowski 1903: 91).
Rjenik hrvatskog ili srpskog jezika 1935: 335.

25

Branimir Brgles: Toponimija na podruju Susedgradskog vlastelinstva ...

FOC 19 (2010), 936

6.2. Zemljina imena motivirana vodom

a) hidronimski nazivi:
Suija Brdovec: Zdenci
b) hidronimijske metafore:
Suija Brdovec: libec
b) svojstva vode:
Suija Brdovec: Klju, Lunica
Ostale suije: Bistra, Oborovo

6.3. Imena uvjetovana ljudskom djelatnou

a) odraz drutvenih prilika:
Suija Brdovec: Farof, Ladu, Opaica, Kraj, Sobota
Ostale suije: Novaki
b) kultura tla i njegovo iskoritavanje:
Suija Brdovec: enkovec, Veliki tranik
Ostale suije: Lazine (< laz)
b) gospodarski i drugi objekti po kojima su imenovani predjeli:
Suija Brdovec: Harmica, Marija Gorica (Sveta Gorica), Sveti Kri
Ostale suije: Krapinski Brod, Pojatno

6.4. Imena motivirana antroponimima

Suija Brdovec: Gorupev brig (< prezime Gorwpach, potvrda u
popisu iz 1420. godine), Kalamiri (< prezime Kalamir,
potvreno u XVII. st.), Makovac (< prezime Machkowych,
povijesnu potvrdu nahodimo u popisu crkvene desetine iz
1420. godine), Tomaevac
Ostale suije: Borec, Ivanec, Jakovlje, Matijaevec, Pukarevo
(< prezime Pwxar nahodimo u vrelu s kraja XVI. st.),
Kupljenovo (< povijesnu potvrdu za prezime Kuplen
nalazimo u vrelu iz XIII. st.)

26

Branimir Brgles: Toponimija na podruju Susedgradskog vlastelinstva ...

FOC 19 (2010), 936

7. Podjela povijesnih toponima prema referentima

Referent
brijeg, brdo
naselje

Toponim
Bazaljica, Bukovak
Belinec, Bistra, Borec, Brdovec, Cerina, Dolc, Dolec, Dolje,
Drenje, Farof, Harmica, Hruevec, Ivanec, Jablanovec,
Jakovlje, Javorje, Klju, Kraj Krapinski brod, Kupljenovo,
Ladu, Lunica, Novaki, Oborovo, Oplaznik, Oreje,
Otoak, Otok (Brd.), Otok (Sused.), Podsused, Pojatno,
Ponikve, Posavje, Prigorje, Prudnice, Prudnjak, Pustodol,
Pua, Rogoznica, Samoborak, Sobota, Stenjevec, Strmec,
Susedgrad, Sv. Kri, enkovac, ibice, Trstenik, Vuak,
Vukovo Selo, Zaprei, Zaprue, Zdenci, irovnica, libec

polje, livada

Brestovno, Duica, Lazine, Lisiina, Peenica, Prudnjak,

Pua, Poarine, Pukarevo, Raenovica, Veliki tranik, Vuak,
Zahrastnica
Bazaljica, Bijela gorica, Bukovak, Lunica
Novaki, Podgorje, Stenjevec, Zaprei

potok
suija
(seoska opina)
uma
vinograd

Dolc, Makovac, Vuak

Bazaljica, Bukovak, Dolc, Dolec, Goljak, Gromano,
Hruevec, Kraj, Lendovak, Matijaevec, Oplaznik, Perjavica,
Ponikve, Pukarevo, Sv. Kri, Tomaevac, Trstenik,
Vrbovak, Zbel

8. Graa
8.1. Toponimi u vrelima XV. stoljea
Toponim

Referent

Bazaljica

vinograd

Belinec
Bistra
Borec
Brdovec
Bukovak
Dolc
Dolec
Dolje

naselje
naselje
naselje
su./nas.
vinograd
vin./nas.
vin./nas.
nas./vin./
um
naselje

Drenje

1408.

Belsinczy
Bysztra
Borchecz
Berdowcz

Dolecz
Dolye
Drenewo,
Drenye

1419., 1420.,
1446.
Bazalycza,
Bazalicza
Belsincz
Byztra
Berdowecz
Bwkowstyakh
Dolecz, Dolcz

1487.

1496.

Belsinez
Bistra
Borchecz
Berdowecz

Belsinczy

Dolye
Deryen

Borchecz
Berdouecz

Dolye
Drenye

Drenye

27

Branimir Brgles: Toponimija na podruju Susedgradskog vlastelinstva ...

FOC 19 (2010), 936
Gromano
Hruevec
Ivanec
Jablanovec
Jakovlje
Klju
Kraj
Krapinski
Brod
Kupljenovo
Ladu
Matijeevec
Novaki
Oborovo
Oplaznik
Oreje
Otok (Brd.)
Otok (Sused.)
Podsused

vinograd
naselje
naselje
naselje
naselje
naselje
vin./nas.
nas./rij.
prijelaz
naselje
naselje
nas./vin.
nas./vin.
naselje
nas./vin.
naselje
naselje
naselje
naselje

Pojatno
Ponikve
Posavje
Prigorje
Pua

naselje
vin./nas.
naselje
naselje
nas./su.

Samoborak
Sobota
Stenjevec
Strmec
Susedgrad
enkovac

naselje
naselje
nas./su.
naselje
utvrda/nas.
naselje

Tomaevac
Trstenik
Vrbovak
Vuak
Vukovo Selo
Zaprei
Zaprue
Zdenci
Zbel
irovnica

28

vinograd
naselje
vinograd
nas./uma
naselje
su./nas.
naselje
naselje
vinograd
naselje

Gromacnykh
Hrusewecz
Iwanczy
Jablanowcz
Jakowlye
Klwch
Kray
Krapynzky
Brod
Kwplenowo
Ladwch
Matheasewczy

Iwanczy
Jakowle
Klwch
Kray

Laduch
Mathyawcza

Jablanowczy
Jacowlye
Klyuch

Laduch

Clucz
Cray
Crapinzky
Brod
Kwplenowo
Laducz

Matheasewecz

Nowak
Oborowo

Nouachy
Oplaznyk

Oresye
Ottok
Ottok
oppidum sub
Zwmzedwara
Poyathno
Poniqui
Pozawye
Prigorye
Puschya,
Pwsthya

Othok
Ottok

Poniqui
Pozawye
Prigorye

Othok

Poyathno
Poniqui
Posawye
Prigorye

Poniqui
Pozawye
Prigorye
Puscha

Zamoborschyak
Zobotha
Ztenewecz
Ztermecz
Zomzedwara
Senkowecz,
Senkowczy
Therztenyk

Zobotha
Zthoneuecz

Zthenoyowcz
Ztermecz
Zwmzedwara

Senkowzy
Thomasewcz
Therzthenyk
Werbowstyakh
Wothyak

Therzthenyk

Terztenyk

Wokowozelo
Zaprezechye
Zaprodye
Zdenczy
Syrownycza

Zaprezeche
Zaprodye
Zdenecz
Bzely

Zapressege
Zaprodye
Zdenczy

Branimir Brgles: Toponimija na podruju Susedgradskog vlastelinstva ...

FOC 19 (2010), 936

8.2. Toponimi u vrelima XVI. stoljea

Toponim

Referent

Bazaljica
vinograd
naselje
Belinec
Bijela gorica naselje
Bistra
naselje
Borec
naselje
Brdovec
su./nas.
Brestovno
polje
Bukovak
vinograd
naselje
Cerina
Dolc
vin./nas.
vin./nas.
Dolec
Dolje
naselje
Drenje
naselje
polje
Duica
Farof
naselje
Goljak
vinograd
Gromano
vinograd
Hruevec
nas./vin.
Harmica
naselje
Ivanec
naselje
Jablanovec
naselje
Jakovlje
naselje
Javorje
naselje
Klju
naselje
Kraj
vin./nas.
naselje
Krapinski
brod
Kupljenovo nas./vin.
Ladu
naselje
Lazine
polje
Lendovak vinograd
polje
Lisiina
Lunica
nas./pot.
Marija Gorica naselje
Matijaevec
Novaki
Oborovo
Opaica,
Opanik

nas./vin.
su./nas
naselje
naselje

1544.

1565., 1567.

Bazalycza
Belsyncz
Byzthra
Borchyech
Berdowcz
Bwkowschyak
Dolcz

Czeryna
Dolacz
Dolecz
Dwolye
Irenye

1574.
Bazalycza
Belsyncz
Belagoricza
Bizthra
Borchecz
Berdocz
Breztowno
Bwkowschyak
Cerina
Dolacz
Dollye
Drenye
Dwsycza

1672.

Berdouec

Dolc

Drenie
Farou

Golyak
Gramasno
Hrwssewacz

Gromachnyk

Gromachno

Harmich
Iwanczy
Jablanowcz

Kray

Zaworye
Klywcz
Kray
Vadum
Krapine
Kroplenowo
Ladwcz

Iwanczy
Jablanowcz
Jakowlya
Jaworye
Klywch
Kray
Vadum
Krapinae
Kuplenowo
Ladwch
Lazyna
Lendowschyak
Liszichina

Opachnyk

Laduch

Lusnicza
Goricz

Sancta
Gorycza
Nowak

Jauorie
Kluch
Kray

Mateassewacz
Nowaky
Obrow
Opachnik

29

Branimir Brgles: Toponimija na podruju Susedgradskog vlastelinstva ...

FOC 19 (2010), 936

Oplaznik
Otoac
Otok (Brd.)
Otok (Sused.)
Oreje
Perjavica
Peenica
Podgorje
Podsused
Pojatno
Ponikve
Prudnjak
Posavje
Poarina
Prigorje
Prudnice
Pustodol
Pua
Rakitje
Raenovica
Pukarevo
Rogoznica
Samoborak
Stenjevec
Strmec
Susedgrad
Sv. Kri
enkovac
ibice
Tomaevac
Trstenik
Veliki tranik
Vrbovak
Vukovo Selo
Vuak
Zahrastnica
Zaprei
Zaprue
Zdenci
Zbel
irovnica
libec

30

vin./nas.
naselje
naselje
naselje
naselje
vinograd
livada
su./nas
naselje
naselje
vinograd
polje
naselje
polje
naselje
naselje
naselje
su./nas.
naselje
polje
polj./vin.
naselje
naselje
su./nas
nas./vin.
tvr./nas.
nas./vin.
naselje
naselje
vinograd
nas./vin.
ledina
vinograd
naselje
polje
polje
naselje
naselje
naselje
vinograd
naselje
naselje

Oplaznik

Oplaznik
Othochyak
Ottok
Otthok

Podgorya
Poyathno

Pozawye
Prygoria
Prwdnycza
Pwschya
Rakythye

Rogoznycha

Oplaznik
Ottochyacz
Othok
Otthok
Oressye
Perowycza
Peschenyk
Podgorya
Sub Zumzed
Poyatno
Ponykwae
Prudnycza
Pozawye
Posaryna
Prigorye
Prwdnycza
Pwztodoll
Pwschya
Rakittye
Rasenowicz
Pwxar
Rogoznycza

Prigorie
Prudnicza

Zamoborschyak Zamoborschyak

Stanowcz

Sancte Crucis
Synkowcz
Thomasewcz
Therzthenyk

Ztaniewecz
Ztermecz
Zomzed
Sanctae Crucis
Senkowcz

S. Crucis
Senkouacz
Sibiche

Tomasseuecz
Tomassewacz
Therzthenyk Terztenyk
foenile magnum
Werbowschyak
Werbowschyak
Wokowo Szelo
Wkouo szelo
Wochyak
Zahraztnycza
Zaprezethye Zaprezechye
Zapresichie
Zaprwdye
Zaprwdye
Izdencz
Zdenczy
Zdenczy
Zbeel
Sbeel
Syrownycha Sirownycza
Slebek
Sliebecz

Branimir Brgles: Toponimija na podruju Susedgradskog vlastelinstva ...

FOC 19 (2010), 936

9.

Zakljuak

Podruje brdoveke suije, ije se povijesne granice uglavnom poklapaju

s dananjim prostiranjem kajkavsko-ikavskoga donjosutlanskoga govora, u
povijesno-onomastikome smislu pokazuje komparativne razlike u odnosu
na prostor preostalih suija Susedgradskoga vlastelinstva. U prvome redu to
se odnosi na promjene do kojih je dolo nakon doseljenja ikavskoga akavskog
stanovnitva u prvoj polovici XVI. stoljea.
Obraeni prostor omeen Sutlom na zapadu, Savom na jugu i Krapinom
na istoku te pobrem na sjeveru dobio je ime Brdovec u prvoj polovici XV.
stoljea. Zahvaljujui povijesnim vrelima moemo zakljuiti da su gotovo
sva naselja na podruju Brdovekoga prigorja, odnosno povijesne brdoveke
suije Susedgradsko-stubikoga vlastelinstva, postojala prije dolaska ikavaca
iz istonih krajeva. Za razliku od ojkonima koje nahodimo u vrelima iz XV.
stoljea, za znatan broj mikrotoponima moemo zakljuiti da su nastali u
drugoj polovici XVI. stoljea, u vremenu znatne ekspanzije vlastelinstva,
krenja uma, sadnje vinograda i privoenja zemlje poljodjelstvu.
U povijesnoj je perspektivi upotreba imena Brdovec bila dvojaka. U izvorima se to ime upotrebljava za imenovanje najzapadnijega dijela Zagrebake
upanije, omeenog trima rijekama: Savom, Krapinom i Sutlom. U najstarijim
dokumentima iz XIV. stoljea spominju se imena Krapina i Zakrapinje, a od
prve polovice XV. stoljea poinje se upotrebljavati ime Brdovec. Istodobno
Brdovec je i ime naselja s kojim se usko vezuje crkva i upa svetoga Vida.
Prvi spomen sela Brdovca naen je u dokumentu s poetka XV. stoljea, a
istodobno se odnosi na naselje i na itav kraj.
Gotovo sva naselja Brdovekoga prigorja koja nalazimo u izvorima i urbarima Susedgradskog vlastelinstva postoje i danas. Samo tri naselja nisu se nalazila dovoljno daleko od rijeke Save, u sigurnosti kontaktne zone izmeu nizine
i pobra, i zbog toga su nestala.
Usporedimo li podatke o granicama brdoveke suije u XVI. stoljeu, s
rasprostranjenou kajkavsko-ikavskoga govora prikazanom na 2. karti, moemo zakljuiti da se te granice gotovo u potpunosti podudaraju. Zakljuujemo
stoga da je novo akavsko stanovnitvo planski naseljavano na podruju suije
Brdovec, na krajnjem zapadu Susedgradskog vlastelinstva. To vlastelinstvo
u predmigracijskom razdoblju nije bilo osobito naseljeno, a poetkom XVI.
stoljea uoavamo demografske i gospodarske promjene. Naime, ne samo da
su sela brdoveke suije sve naseljenija, nego se uz ta sela javljaju novostvorena
polja i vinogradi.
Usporedbom toponima u brdovekoj suiji s onima iz drugih suija
Susedgradskog vlastelinstva, uoavamo da je samo na podruju na kojem je
31

Branimir Brgles: Toponimija na podruju Susedgradskog vlastelinstva ...

FOC 19 (2010), 936

dolo do znatnijih demografskih promjena, migracijom ikavskoga stanovnitva,

vidljiva znatnija promjena u zapisivanju imena naselja, vinograda i oranica.
Osnovne su razlike izmeu akavskih i kajkavskih govora, vidljive u povijesnim
potvrdama, refleks jata i stari poluglasa va.52 Ikavski refleks jata kod ojkonima
je vidljiv samo u jednome primjeru. Prije dolaska ikavaca ojkonoim libec
(koji je na suvremenim zemljovidima zabiljeen u pokajkavljenomu obliku
lebec) javlja se u najstarijim povijesnim potvrdama u obliku Slebek, u kojemu
je oit e kao refleks jata. Nakon doseljenja akavskoga stanovnitva poinje se
javljati u obliku Sliebecz. Drugi je primjer ojkonim Drinje, koje se u povijesnim
potvrdama, ali i na dananjim slubenim zemljovidima javlja kao Drenje, dakle
s ekavskim refleksom jata. Neto je vie primjera za refleks a prema starom
poluglasu va kao u akavskom. Prije dolaska ikavaca nahodimo toponimijske
likove: Dolecz, Senkowecz, Thomasewecz a u postmigracijskom razdoblju:
Dolacz, Dolcz, Dolc, Otochak, Senkouacz, Tomassewacz.
U ostalim suijama, dominantno kajkavskim, prevladava refleks staroga
poluglasa va u skladu s kajkavskim: (Belsynecz, Jablanowecz).
Slogotvorno od poetka XVI. st. reflektira se u suiji Brdovec prije dolaska
ikavaca kao o: Wokowo Szelo (Vukovo selo), a nakon dolaska ikavaca kao u:
Wkovo selo. U suiji Podgorje reflektira se kao o: Wochyak (danas Vuak).
Niz donesenih zakljuaka utemeljen je na radu sa svim dostupnim podatcima iz razliitih grana znanosti. Velika graa dobivena transkripcijom
povijesnih vrela omoguila nam je da potvrdimo pretpostavke povjesniara i
dijalektologa vezane uz prostor Susedgradskog vlastelinstva.

Literatura:
ADAMEK, JOSIP. 1964. Graa o susjedgradsko-stubikom vlastelinstvu. Arhivski vjesnik 78, Zagreb, 107113.
ADAMEK, JOSIP. 1966.1967. Susjedgradsko-stubiko vlastelinstvo uoi seljake bune 1573. Historijski zbornik, 1920, Zagreb, 141194.
ADAMEK, JOSIP. 1971. Stari Brdovec. Kaj, 34, Zagreb, 714.
BEZLAJ, FRANCE. 2003. Zbrani jezikoslovni spisi I i II. Ljubljana: Zaloba ZRC.
BOJNII, IVAN. 1910. Presluavanje svjedoka protiv susjedgradskom silniku
Franji Tahyju god. 1567. Vjesnik zemaljskoga arkiva, 12, Zagreb, 1647.
BROZOVI RONEVI, DUNJA. 1997. Hidronimi s motivacijom vrelita na povijesnom hrvatskom jezinom podruju. Folia onomastica Croatica, 6,
Zagreb, 140.
52 Ovdje je ipak potrebno naglasiti da, iako nam je u povijesnim potvrdama najee
teko pratiti vane morfoloke, leksike i dijalektne elemente, ipak je mogue uoiti odreene
trendove.

32

Branimir Brgles: Toponimija na podruju Susedgradskog vlastelinstva ...

FOC 19 (2010), 936

BROZOVI RONEVI, DUNJA. 1999. Nazivi blatita i njihovi toponimijski odrazi u hrvatskome jeziku. Folia onomastica Croatica, 8, Zagreb, 144.
BROZOVI, DALIBOR. 1963. O rekonstrukciji predmigracionog mozaika hrvatskosrpskih dijalekata. Filologija, 4, Zagreb, 4555.
BUTURAC, JOSIP. 1984. Popis upa zagrebake biskupije 1334. i 1501. godine.
Starine JAZU, 59, Zagreb, 43108.
CVITANOVI, URICA. 1984. Zagrebaki graditelji grade u Marija Gorici. Iz
starog i novog Zagreba 6, 125142.
CVITANOVI, URICA. 1992. upna crkva Sv. Marije od Pohoda u Mariji
Gorici. Nekad franjevaki samostan i Gospino protenite. Kaj XXV (3),
7588.
IKO, BRANKO. 2005. Susedgradsko-stubiko vlastelinstvo nakon seljake bune
(1574.1650.) Magistarski rad. Zagreb.
GONZAGA, FRANCISCUS. 1587. De Origine Seraphicae Religionis Franciscan
eiusque progressibus, de Regularis Observantiae institutione, forma administrationis ac legibus, admirabilique eius propagatione, Rim.
GORJANOVI KRAMBERGER, DRAGUTIN. 1893. Geologijski i hidrografijski odnoaji Marija-Gorikih brdina. Rad JAZU, 113, Zagreb, 2937.
GREGL, ZORAN. 1984. Pokuaj rekonstrukcije antike cestovne mree na podruju Zagreba. Iz starog i novog Zagreba, 6, Zagreb, 715.
GREIDERER, VIGILIUS. 1777. Germania Franciscana, seu chronicon geographo
historicum Ordinis S. P. Francisci in Germania: tractans primario de provinciis
et domiciliis dicti ordinis sub stemmate observantium militantibus, secundario
etiam de aliis sub iurisdictione aliorum superioru. Innsbruck.
HERKOV, ZLATKO. 1987. Povijest zagrebake trgovine. Zagreb: JAZU.
HODIMIR SIROTKOVI, JOSIP KOLANOVI (ur.). 1998. Diplomatiki zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije. Dodaci I i II. Zagreb: HAZU, HDA.
Hrvatski enciklopledijski rijenik. 2002. Zagreb: Novi liber.
IVANAN, LJUDEVIT. 1904. Vratislav i pleme Acha. Vjesnik zemaljskog arhiva,
6, Zagreb, 10163.
KRIVOI, STJEPAN. 2002. Brdovec, Ladu, enkovec i Drenje (postanak i
znaenje naziva). Brdoveki zbornik, 3, Zaprei, 2140.
KUKULJEVI-SAKINSKI, IVAN 1869. Susedgrad. Njeke gradine i gradovi u kraljevini Hrvatskoj I. Zagreb.
LASZOWSKI, EMILIJE (ur.). 1916. Habsburki spomenici Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije. Svezak II. Zagreb: JAZU.
LIPLJIN, TOMISLAV. 2002. Rjenik varadinskoga kajkavskog govora. Varadin:
Garestin.
LONARI, MIJO. 2005. Kajkaviana & alia. Ogledi o kajkavskim i drugim hrvatskim govorima. akovec: IHJJ, Zrinski d.o.o.
33

Branimir Brgles: Toponimija na podruju Susedgradskog vlastelinstva ...

FOC 19 (2010), 936

LJUBLJANOVI, SREKO. 1998. Zagrebaka vinogorja u 15. i 16. stoljeu. Kaj, 5

6, Zagreb, 97116.
PREMERL, TOMISLAV. 1998. Zagrebako prigorje. Kaj, 34, Zagreb, 5965.
PRISTER, LADA 1998. Susedgrad ili nedovrena pria o jednom gradu: katalog
izlobe. Zagreb: Hrvatski povijesni muzej.
RAKI, FRANJO. 1875. Gradja za poviest hrvatsko-slovenske seljake bune god.
1573. Starine, 7, Zagreb, 164322.
Rjenik hrvatskog ili srpskog jezika. 1898. 1903. Zagreb: JAZU.
SKOK, PETAR. 1973. Etimologijski rijenik hrvatskoga ili srpskoga jezika. Zagreb:
JAZU.
SMIIKLAS, TADIJA (ur.). 1903. Diplomatiki zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonij. Svezak III. Zagreb: JAZU.
SMIIKLAS, TADIJA (ur.). 1911. Diplomatiki zbornik Kraljevine Hrvatske,
Dalmacije i Slavonije. Svezak XI. Zagreb: JAZU.
EGOTA, TOMISLAV. 1986. Neke kvartoloke i arheoloke implikacije fluktuacije
vodostaja Save u Zagrebu. Rad, 20, Zagreb, 305307.
IMUNOVI, PETAR. 2002. Ojkonimija srednjovjekovne Vukovske upe. Folia
onomastica Croatica, 11, Zagreb, 141.
OJAT, ANTUN. 1973. Kajkavski ikavci kraj Sutle, Rasprave Instituta za jezik
2, 3744.
ULEK, BOGOSLAV. 1879. Jugoslavenski imenik bilja. Zagreb: JAZU.
TKALI, IVAN KRSTITELJ. 1873.1874. Povjestni spomenici zagrebake biskupije:
XII. i XIII. stoljea. Zagreb.
VIR, INES, JOZI, ELJKO. 2009. Kajkavski ikavski govor Hrebine i kajkavski
ekavski govor Kupljenova, fonoloke usporednice. Filologija, 53, Zagreb,
5592.
ZEEVI, VESNA. 1988. Kajkavski ikavci s gledita dijalekatskoga kontakta. Rasprave Instituta za jezik, 14, Zagreb, 217231.
ZEEVI, VESNA. 1997.1998. Kajkavci ikavci u Lijevom Sredikom (fonoloki
aspekt). Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 2324, Zagreb,
357371.
ZEEVI, VESNA. 2000. Hrvatski dijalekti u kontaktu. Zahreb: IHJJ.

Vrela
1. Hrvatski dravni arhiv, fond 641, Neoregistrata acta.
2. Hrvatski dravni arhiv, fond 667, Franjevaki samostan Marija Gorica
Brdovec.
3. Hrvatski dravni arhiv, fond 706, Arhivski fond obitelji ikulin Sermage.
34

Branimir Brgles: Toponimija na podruju Susedgradskog vlastelinstva ...

FOC 19 (2010), 936

4. Hrvatski dravni arhiv, fond 726, Arhivski fond obitelji Josipovi

Vojkovi.
5. Hrvatski dravni arhiv, fond 749, Arhiv obitelji Ori Cludius Slaveti.
6. Nadbiskupijski arhiv Zagreb, Acta capituli antiqua, sv. 21
7. Nadbiskupijski arhiv Zagreb, Acta capituli antiqua, sv. 24, br. 32
8. Nadbiskupijski arhiv Zagreb, Acta capituli antiqua, sv. 38, br. 1-10.
9. Nadbiskupijski arhiv Zagreb, Locus credibilis I, sv. 1, br. 258.

35

Branimir Brgles: Toponimija na podruju Susedgradskog vlastelinstva ...

FOC 19 (2010), 936

Toponymy of the Susedgrad manor

in historical sources
Abstract
The work is focused on a specific geographical region and research questions
concerning Susedgrad feudal possession and the demographic change caused
by Ottoman attacks on eastern borders of Croatian medieval kingdom. These
attacks, recorded in medieval and early modern written historical sources in
15th and 16th century, caused the greatest demographic change in Croatian
history. In fact, its consequences were so great that we often hear, in the
humanities scientific field, about the before- and after- migratory period. For
the Susedgrad medieval and early modern manor the migrations meant great
economical advancement, because a well inhabitated feudal possession meant
more workers, crop and money for the landlord. The second, much more far
reaching consequence, concerns the dialect used by the immigrants. These
immigrants spoke the ikavian-akavian dialect. During time, they assumed
kaykavian elements, but kept the ikavian reflex of jat. This paper analyses
earliest recorded place names, which are the only evidence of linguistic
and dialectical development in 15th and 16th centuries. Using the research
of Croatian linguists, historical written sources together with onomastic
and historical methodology, this paper tries to give the answers concerning
spatial and temporal boundaries of pre- and post-migration situation in the
Susedgrad feudal possession. The author is especially interested in the western
part of the estate, the so-called Brdoveko prigorje, the home of kaykavianikavian speakers.
The author has analised and transcribed the written sources, obtaining a
data-base of several thousand personal names, surrnames and place names.
These written sources are landlord and church documents with lists of srefs
and their obligations. These obligations were: tithe in wine and grain, taxes,
and the tlaka or tenant-peasants corve labour.
Kljune rijei: onomastika, toponimija, kajkavci ikavci, srednjovjekovni i
ranonovovjekovni povijesni izvori, srednjovjekovne i ranonovovjekovne
migracije
Key words: onomastics, place-names, kaykavian-ikavian speakers, medieval
and early modern historical sources, medieval and early modern
migrations

36