ISUS PATNIK

Motivacija:
- kako se odnosi prema trpljenju? (bjei od njega, preobraava
ga, nastoji ga ublaiti, zanemaruje ga...)
- kako postupa prema ljudima koji su iskusili trpljenje?
- itajui jedno od evanelja pogledaj kako se Isus odnosio prema
trpljenju (odbacuje li ga, prihvaa li u njemu, uiva...)
Patnja u Starom zavjetu
Biblija ozbiljno shvaa patnju; ne minimalizira je, ve s njom
duboko suosjea i vidi u njoj zlo koga ne bi smjelo biti. Nesree
koje dovode do boli i patnje izvode silan koncert boli i jadikovki.
Jadanje u bibliji je tako esto da je potaklo nastanak posebnog
knjievnog roda tualjke. Tualjka nad propau Jeruzalema
587. god. prije Krista: No provodi gorko palaui, suzama
pokriva obraze. Nikoga nema da je utjei, od svih koji su je ljubili.
Svi je prijatelji iznevjerie i postae neprijatelji.
Stari zavjet gleda ne patnju kako zlo kojega ne bi trebalo
biti, ali je ona u ivotu neizbjena. Job govori: ovjek kojega
ena rodi kratka je vijeka i pun nevolja.
Sva javna i privatna zla: sua, gubitak dobara, tuga za
umrlima, ratovi, robovanja, izgnanstva, sve se to osjea kao zlo
od kojeg e ovjek oekuje se biti izbavljen u dane Mesijine.
Stari zavjet ne zna za dobrovoljnu patnju, u asketskom i
pavlovskom smislu.
Duboko osjetljiva na patnju, Biblija, da bi je protumaila, ne
moe, poput tako mnogih religija oko sebe, pomiljati na svae
meu raznim bogovima ili na neka dualistika rjeenja (borba
izmeu duha i tijela). Patnja se vie shvaa kao odsutnost Bojeg
blagoslova koji ipak ne moe trajati u nedogled.
Unato najteim nesreama, pesimizam nije u Izraelu nikada
prevladao; vrlo je znaajno to pisac Jobove knijge ne moe
zavriti svoju knjigu s prizvukom oaja, ba kao i tugaljivi
Propovjednik koji, unato svemu, preporuuje radovati se ivotu,
pa ak i ni najmraniji proroci, kod kojih se uvijek otkriva neki
razlog nade i sree. ini se kao da sva Biblija odie jo nejasnim
predosjeajem pobjednikog uskrsnua.

Kriva tumaenja patnje

TRPLJENJE SE PROSLAVLJA postoje mnogi ljudi koji su pogoeni
krivim tumaenjem trpljenja. Postoje u nekim kranskim
krugovima neko mazohistiko shvaanje trpljena. Trpljenje se
proslavlja. Ne bori se protiv njega, nego se iz njega odmah stvara
ideologija. Trpljenje se mora prihvatiti i podnijeti. Takoer se moli
Boga za nove krieve. Neki opet sami izabiru put trpljenja jer ih,
prema njihovom miljenju, on vodi prema Bogu. Ovakvo
proslavljanje trpljenja ranilo je mnoge ljude.
ISKLJUIVANJE TRPLJENJA IZ IVOTA proslavljanje trpljenja
kao to smo rekli ranilo je mnoge ljude, ali isto je tako ranjavajue
ako se trpljenje potisne i izbjegava. Danas kao da je postalo
moderno one koji trpe iskljuiti (udaljiti) iz drutva. Njih se
iskljuuje iz kluba zdravih i potiskuje na rub. Ma koliko se borili za
dostojanstvo svakog ovjeka ne moemo ne vidjeti primjere gdje
se oni koji trpe iskljuuju iz kluba zdravih (zdravi gosti ne
borave u istom odmaralitu s hendikepiranim gostima, djeca koja
boluju od side ne smiju ii u kolu sa zdravom djecom). Dobiva
se dojam izbjegavanja patnje i stvaranje jedne lane stvarnosti
koja ne bi eljela misliti niti vidjeti patnju u svojoj blizini.
Isus i ljudska patnja
ISUS KRIST POBJEDNIK PATNJE evanelja nam pokazuju da je
Isus osjetljiv za svaku ljudsku bol. On ne moe biti oevicem neke
patnje, a da ga ona duboko ne potrese, da ga ne obuzme
boansko milosre (primjer Lazara, slijepca od roenja, ene koja
je bolovala od krvarenja). Ovo boansko milosre tjera ga na
ozdravljenja, iscjeljenja, egzorcizme, uskrsenja koja su znak
njegovog Mesijanskog poslanja. Uenicima takoer daje vlas da
ozdravljaju u njegovo ime. Isus se dakle ne miri sa patnjom, ona
za njega nije prilika da se ovjek priblii Bogu, ali i da se Bog
preko nje proslavi.
ISUS KRIST NAZIVA PATNJU BLAENOM iako je Isus pobjednik
patnje on patnju i smrt ne dokida. Ne dokida patnje ve je tjei
blago onima koji tuguju oni e se utjeiti), ne uklanja suze, ve
ih brie (ozdravljenje sina jedinca u gradu Nainu-Lk 7,13). Patnja
moe biti i blaenstvo jer ona pripravlja ovjeka da prihvati
Kraljevstvo Boje, ona omoguuje da se oituju silna djela Boja.

Svjedoci smo kako se Bog u povijesti kranstva uvijek proslavljao

kroz one malene, one koji su bili skreni patnjama i bolima.
ISUSOVA PATNJA Isus je proivio trpljenje. On nije odbijao
ljudsku patnju nego je prihvaao bolest i nevolje. Nije bjeao od
vlastitog trpljenja, ali nije ga ni traio. Trpljenje ga je zadesilo
kad su ga ljudi odbili, kad su se saduceji pobrinuli za njegovo
smaknue, kad ga je izdao Juda i ostavili ga uenici. Tada je
proao sva situacije ljudskog trpljenja: samou, uvrede,
osamljenost, osuenost, razgolienost, ismijavanje, prikovanost,
razapinjanje. Isusovo trpljenje prilika je da se on jo tjenje
povee s Bogom, ali ono se ne moe gledati bez uskrsnua.
Snaga koja pokree Isusa u asu trpljenja jest ljubav prema
ovjeku i Bogu.
Isusovo trpljenje bijae za prve krane neto utjeno i
ohrabrujue. Ono ih se sauvalo od toga da potiskuju trpljenje.
Znajui da je Krist pobijedio patnju i oni patnju prihvatiti i unato
njezinoj prisutnosti mogu se radovati u Bogu: Zato uivam u
slabostima, uvredama, u nevoljama, u progonstvima, u
tjeskobama koje podnosim za Krista. Jer kad god sam slab, onda
sam jak. Kranin dakle svaku patnju gleda kroz Isusa Krista i jer
samo u njemu ona dobiva smisao.
STAV Carla Gustava Junga o trpljenju
C. G. Jung usporedio je Budu i Krista u njihovu stavu prema
trpljenju. Za Junga je Isus kao patnik ovjeniji i stvarniji od
Bude. Buda odbija trpljenje, ali time i radost. On je prekinuo
vezu s osjeajima i zato nije bio stvarno ovjean (Sjeanja). U
jednom
razgovoru
s
evangelikim
teologom
Uhsadelom
pripovijeda Jung o svojem posjetu Indiji. Ondje mu je, kae,
postalo jasno da je stav prema trpljenju jedno od temeljnih
pitanja o kojem ovisi uspjeh poovjeenja. Zapad pokuava
potisnuti trpljenje lijekovima i drogom. Istok pokuava umanjiti
trpljenje kidajui veze sa svijetom. Jer uzrok je trpljenja za Budu
dodir sa svijetom. Ipak pravi bi put bio proi kroz trpljenje:
Trpljenje treba nadvladati, a nadvladava ga se jedino
prihvaanjem (Pisma 1). Jung je pritom pokazao na kri koji je
visio u njegovoj radnoj sobi. Samo od Raspetoga, tako on misli,
moemo nauiti pravilno se odnositi prema trpljenju.

Primjer male sestre Magdalena

elio bih zavriti ovaj vjeronauk s primjerom jedne krhke ene
koja je unato mnogim patnjama u ivotu uspjela ostvariti svoje
ivotno poslanje. Ovih dana itam knjigu Prijeene granice, koja
govori o Maloj Isusovoj sestri Magdaleni osnivaici Isusovih malih
sestara. Ona je bila nadahnuta ivotom brata Karla koji e ove
godina na blagdan Duhova u Rimu biti proglaen blaenim (1858.1916.).
Mala sestra Magdalena rodila se 1898. u Parizu. Njezini
roditelji imaju estero djece, a za njezin daljnji ivot osobito vana
biti e nesrea njezinog oca. On je kao vojni ljenik u sjevernoj
Africi, zauzimajui se za ivot jednog muslimanskog djeteta,
postao ve s trideset godina invalidom. U nezgodi pri jahanju
slomio je naime nogu i nije smio jahati est mjeseci. No jednog
dana donose mu muslimanskog djeaka, starog pet ili est godina,
oboljelog od difterije. Jasno je da e umrijeti bez potrebnog lijeka,
a taj se mora nabaviti u ezdeset kilometara udaljenom Tunisu. Za
taj se put ne prijavljuje nijedan dobrovoljac. Joseph odlazi na
konju sam, usprkos zabrani jahanja, stavljajui svoj ivot na
kocku. Djeak je spaen, no Magdalenin otac dobiva teki recidiv i
ne moe vie raditi kao lijenik. Zbog ljubavi prema malom
muslimanu unitio je svoju karijeru. Teko je nakon toga mogao
nai stalan posao. No Magdalena nije nikada ula da je otac
poalio taj in in kojega su njegovi pretpostavljeni naravno
drali ludim. Ljubav prema arapskim zemljama i muslimanima
usadio je u svoju ker.
Nesree Magdaleninog djetinjstva nisu zavrile samo sa time.
Zbog siromatva brigu za njezino kolovanje preuzimaju sestre
Presvetog Srca. Ide u kolu gdje se uglavnom obrazuju djeca
imunijih roditelja. Ve je kao dijete nauila kako se osjea
siromaan ovjek meu bogatima. Dodatno ju optereuje njezino
krhko zdravlje i udaljenost od obitelji.
Ali pravu patnju Magdalena e doivjeti 1916 godine kad joj
za vrijeme rata stradavaju dva starija brata, a baka je takoer
streljana u jednome selu. No tu nije kraj njezinim mukama dvije
godine kasnije umire Magdalenina sestra Marie od posljedice
panjolske groznice. Nakon toga ostaje sama sa roditeljima jer je
preostalo dvoje djece umrlo jo u ranoj mladosti. esto se ljudi
slome u tako estokom susretu sa smru i odbijaju svoj daljnji
ivot. Ili naprotiv otkrivaju na dnu tmine iskru svjetlosti koja im
daje vjeru da je ivot jai od smrti. Izgleda da se Magldalena uz

sestrinu samrtniku postelju odluila za ivot i to je posve

promijenilo.
Nakon oeve smrti ostaje sama s majkom, a njezina elje da
krene u pustinju i provede ostatak ivota meu nomadima, irei
Kristovu ljubav, sve vie raste. Ta elja se i ostvaruje kad joj
doktori zbog bolesti kostiju savjetuju da se preseli u kraj u kojem
rijetko pada kia. Ima li boljeg mjesta bez kie od Sahare. Bolest
doivljava kao Boji znak da krene u avanturu. Ova Avantura
zavrit e 1989 godine smru male sestre koja e do tada uspjeti
po itavom svijetu osnovati mala bratstva i to na onim mjestima
gdje kranska noga nikada prije nije kroila.
Svaki dogaaj njezinog patnikog ivota postaje tako
kameniem mozaika povijesti spasa, ne samo zato to je u
sjeanju na prolo vrijeme ostalo sve pozitivno nego zato to
pogledom na itavu povijest i tamna iskustva postaju vanim
dijelovima njezina puta. to je bolno ne gubi bolnost, ali zadobiva
smisao.
Pripremio: vl. Domagoj Matoevi