Sakoman Skolski Programi Prevencije Ovisnosti PDF

2
KOLSKI PROGRAMI PREVENCIJE OVISNOSTI
NAKLADNIK
Agencija za odgoj i obrazovanje
Donje Svetice 38, 10000 Zagreb
www.azoo.hr
ZA NAKLADNIKA
Vinko Filipovi, prof.
KNJIGU PRIREDIO
Darko Tot, dipl. socijalni pedagog
NASLOVNICA I GRAFIKA PRIPREMA
Bodema d.o.o., Zagreb
Pripremljeno u Agenciji za odgoj i obrazovanje

Tiskano u Hrvatskoj 2009.
ISBN 953-7290-12-3
ISBN 978-953-7290-12-2
CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Nacionalne i sveuiline knjinice

u Zagrebu pod brojem 687530.
prof. dr. sc. Slavko Sakoman
KOLSKI PROGRAMI
PREVENCIJE OVISNOSTI

Zagreb, 2009.
SADRAJ
UVOD
Zlouporaba sredstava ovisnosti (droga) drutveno je uvjetovan
fenomen 9
Stanje zlouporabe droga u Hrvatskoj 12
Osnove suvremene strategije suzbijanja zlouporabe droga 15
Ovisnost kronina recidivirajua bolest mozga 18
Etiologija i razvoj ovisnosti 20
Modaliteti disfunkcionalnosti obitelji koji poveavaju rizik
skretanja 21
to se dogaa nakon poetnog uzimanja droge? 22
Ovisnost o drogama kronina recidivirajua bolest mozga 23
Uzroci recidivizma. Mehanizmi koji dovode do relapsa 26
TO SU ZAPRAVO DROGE?
OSNOVNI POJMOVI S PODRUJA OVISNOSTI
Psihodepresori 31
Halucinogeni 35
Marihuana i hai, droge tipa kanabis 35
Marihuana lijek? 37
Ecstasy 37
Snifanje (otapala) 38
Tabletomanija 39
Anabolici (doping) 39
Je li vano da roditelji znaju kako izgledaju pojedine vrste droga? 40
Ovisnost o igrama na sreu 40
SADRAJ
OPA NAELA U SUZBIJANJU ZLOUPORABE

DROGA
to znai uravnoteena (balansna) strategija 44
to bi dakle u praktinom smislu trebalo initi? 45
STRATEGIJA SMANJENJA PONUDE DROGA

(REPRESIJA)
Strategija smanjenja ponude droga (REPRESIJA) 47
Potrebno je osigurati da represija bude kvalitetna 49
Droga je prikriveni oblik kriminala 50
Kako mjeriti djelotvornost represivnog aparata?
Represija je jako skupa 51
STRATEGIJA SMANJENJA POTRANJE

SREDSTAVA OVISNOSTI
Uloga zdravstva u smanjenju dostupnosti psihoaktivnih sredstava 54
Glavni ciljevi programa smanjenja potranje i tetnih posljedica 55
O emu voditi rauna u kreiranju uinkovite prevencije? 58
Sportom protiv droge? 61
Uloga medija 63
Uloga socijalne skrbi u primarnoj, sekundarnoj itercijarnoj prevenciji
ovisnosti 63
Vanost ranog otkrivanja i osiguravanja pomoi konzumentima i
ovisnicima 65
Vano je otkrivati i lijeiti roditelje koji su ovisnici 67
Harm-reduction pristup kao dio strategije 67
Obitelj, temeljni stup zatite djece od zlouporabe sredstava ovisnosti 69
SADRAJ
Rizini i zatitni imbenici zlouporabe droga 70
Autoritarni roditelji, previe kontrole, oekivanja, kanjavanja 79
Liberalne ili prezaposlene obitelji, preveliko povjerenje, slab nadzor 79
Prezatitnike obitelji (patoloka simbioza) u kojima djeca nemaju
kontrolu 80
Neke karakteristike ponaanja i osobnosti djece koju je teko odgajati 82
Ukratko o putu tinejdera iz disfunkcionalne obitelji prema ovisnosti o
drogama 84
Neposredni povodi za poetno uzimanje droga 84
KOLSKI PROGRAM PREVENCIJE ZLOUPORABE

SREDSTAVA OVISNOSTI I DRUGIH OBLIKA
OVISNIKOG PONAANJA
Uvod 89
Osnovni modeli preventivnog djelovanja 89
O emu treba voditi rauna u kreiranju kolske prevencije 91
Dobar kolski odgoj najbolja prevencija. A informiranje i uloga
znanja? 92
Temeljne komponente PPO-a 95
DOKTRINARNA OSNOVA POJEDINIH

ELEMENATA PPO-a
Kakva bi kola poboljavala kvalitetu ivljenja uenika? 99
U prevenciji je vano znati razloge i ponuditi alternativu za poetno
uzimanje droga 102
Afirmacija karijere uspjenog roditeljstva 104
Organizacija slobodnog vremena uenika.
Sport, slobodne aktivnosti 106
SADRAJ
Razvijanje samopotovanja kod uenika i uenje socijalnih vjetina 107
Uloga znanja u prevenciji ovisnosti. Osnove metodolokog pristupa
u provedbi specifine izobrazbe u svezi s drogom i drugim ovisnikim
ponaanjem 108
Kako ugraditi znanja te koja je temeljna pretpostavka da usvojena
znanja utjeu na donoenje odluka, a time i na izbor ponaanja? 108
Diskretni osobni zatitni programi 112
Rano otkrivanje djeje depresije i neuroza zbog spreavanja
samolijeenja drogom 114
Pomo u rjeavanju kriznih situacija (neuspjeha) 115
Zaustavljanje procesa izdvajanja problematine djece 115
Razred kao terapijska zajednica 117
Uloga kole u ranom otkrivanju konzumenata droga i njihovoj
terapiji 123
Testiranje djece na droge (urina na prisutnost metabolita droge) 124
Zatita kole i njezina okruenja od preprodaje droga 124
to initi s onima koji su napustili kolu? 125
Organizacija, provoenje i evaluacija kolskih preventivnih
programa 125
Umjesto zakljuka 126
Literatura 129
Biljeka o autoru 141
UVOD
Od svih institucija drutvene zajednice kolski sustav ima najvie mogunosti da primarnom
prevencijom unaprijedi nacionalni standard zatite djece i mladei od svih oblika rizinog
ponaanja, pa tako i od onih koja mogu dovesti do stanja ovisnosti (Sakoman, S. 2005).
Da bi prevencija bila uspjena, potrebno je kontinuirano, integrirano u odgojno-obrazovni
proces (kao dio plana i programa svake kole), provoditi mjere koje su temeljem znanstvenih istraivanja potvrene kao uinkovite (E.M.C.D.D.A., 1998). Evidence-based pristup
utemeljen je na dobrom poznavanju uzroka fenomena koji preveniramo (etiology-based).
Istovremeno upuuje na pedagoki pristup kojim je mogue pridonijeti kvalitetnom strukturiranju osobnosti djece (radu i funkciji mozga prije svega) te utjecati na njihove stavove,
usvajanje sustava vrednota (zdravlje prije svega), a time i konkretno samozatitno ponaanje.
S obzirom na to da je PPO vrlo vaan, neodvojiv, ali ipak samo dio Nacionalnog programa
suzbijanja ovisnosti, strunjaci kolskog sustava trebaju to bolje poznavati i sve ostale mjere (represivne, terapijske itd.), koje su u odgovornosti drugih institucija drave.
To je vano stoga da bi lake odredili svoj udio u odgovornosti (kola se vrlo esto i nepravedno proziva), ali i da bi svoje aktivnosti kola to bolje povezala i uklopila u cjelinu koja
predstavlja Nacionalni program. Znanja su im potrebna da bi bili kompetentni komunicirati
s djecom (i njihovim roditeljima) i odgovarati im na brojna pitanja u svezi s ovisnosti i nainom kako se pojedinac i drutvena zajednica tite od zlouporabe droga. S obzirom na to
da se iz godine u godinu poveava broj rizinih ponaanja (ovisnosti, kockanje, seksualna
ponaanja, buling, prehrana, promet...), na koja bi trebalo preventivno djelovati, poveava
se i broj preventivnih programa, a time i optereenje kole.
Moda bi sve te programe trebalo povezati, objediniti u jedinstveni odgojno-obrazovni
program koji se tie zatite zdravlja i provoditi ga u okviru posebnog predmeta.
Zlouporaba sredstava ovisnosti (droga) drutveno je uvjetovan

fenomen
Prema pojavnosti i posljedicama koje uzrokuju pojedincima, obitelji i zajednici, zlouporabu
sredstava ovisnosti treba smatrati najozbiljnijom javnozdravstvenim i sociopatolokim problemom suvremenog svijeta.
Moralna kriza suvremene civilizacije, odbacivanje tradicionalnih vrijednosti, kriza institucije
braka i obitelji, sve vie djece i mladih ini nesretnim i izgubljenim. U adolescentnoj dobi
skrauje se, ubrzava ili ometa separacijski proces. U disfunkcionalnim, bolesnim ili raspadnutim obiteljima, ne samo da je taj proces poremeen, ve u njima djeca teko mogu graditi samopotovanje, sustav vrijednosti i viziju svoje budue ivotne organizacije. Nezdrave
i neugodne obitelji i njihov sustav kontrole djeca nastoje to prije napustiti. Iz istih motiva
mnoga djeca prekidaju i kolovanje, a to se uglavnom dogaa prije no to uspiju sazreti i
razviti samokontrolu svog ponaanja.
U VO D
Na ubrzanje separacijskih procesa utjee i sve liberalniji odgojni pristup karakteriziran prevelikom slobodom a slabim nadzorom i nejasnim postavljanjem granica izmeu ponaanja
koja su prihvatljiva i nedopustiva (EMCDDA, 2008).
Problem odrastanja imaju i djeca u obiteljima u kojima je otean separacijski proces radi
prejake emocionalne vezanosti (posesivna i hiperprotektivna ljubav) kojom roditelji pokuavaju odrati kontrolu. Nezrela, frustrirana, nezadovoljna i na svijet slobode nepripremljena mlade, lako i brzo potpada pod utjecaj i kontrolu skupina neto starijih vrnjaka sa
slinim ivotnim problemima.
U Hrvatskoj je danas prevelik broj mladih koji zbog elje da si na neki nain osmisle svakodnevicu ivi od danas do sutra, preputa se stihiji zabave i izlae se pritom brojnim nepotrebnim rizicima. Tu visokorizinu kategoriju koriste kao potroae organizatori zabave i uitka,
koji su esto povezani s drognim kriminalom.
Brojni su razlozi, motivi, potrebe i ivotne situacije zbog kojih pojedinac moe zapoeti, a
kasnije i nastaviti s uzimanjem sredstava ovisnosti do stanja potpunog gubitka kontrole.
Ono to podrava takvo ponaanje ovjeka i vodi prema bolesti ovisnosti, prije svega je narav (ugodnost) upamenog doivljaja, iskustva drogiranosti, te jednostavnost, efikasnost i
brzina kojom osoba, uzimajui psihoaktivnu tvar, moe promijeniti stanje svijesti i doivljavanje stvarnosti.
Zlouporabu droga moemo definirati kao neprirodan, visokorizian, pa i drutveno
neprihvatljiv nain uklanjanja osjeaja patnje ili zadovoljavanja prirodne ljudske potrebe
za ugodom i zadovoljstvom.
Taj se osjeaj stvara, doivljava i istovremeno memorira zahvaljujui vrlo sloenim mehanizmima i utjecajima na neurobiokemijski ustroj naeg mozga. Koliko god uzimanje droga
i ovisnost moemo promatrati i kao osobni izbor i individualno ponaanje ovjeka, taj je
fenomen u zajednici prije svega drutveno uvjetovan.
Njegova pojavnost ovisi o stavovima prema uporabi pojedinih sredstava, o njihovoj ponudi
i dostupnosti na tritu kao i imbenicima koji utjeu na potranju i distribuciju potronje
pojedinih droga.
Napredak znanosti i rast standarda u suvremenom konzumentskom, potroakom i nepravedno globaliziranom drutvu, pretjerana kompeticija, opadanje interesa za duhovnost,
poremeen sustav vrijednosti u kojem sve vie dominira tenja k hedonizmu i materijalizmu, uz spomenutu moralnu i krizu institucije braka i obitelji, sve vie ugroavaju mentalno
zdravlje ljudi s prateim rastom pojavnosti depresije i anksioznosti.
Dok samo 1% najbogatijih ljudi svijeta raspolae s 40% ukupnog bogatstva planeta, 50%
najsiromanijih raspolae sa samo 1%, to je velika nepravda. Sveukupnost opisanog konteksta utjee i na rast potranje i potronje psihoaktivnih lijekova (Saal D. 2003, Sakoman S.
2002).
To govori u prilog tezi da smjer razvoja suvremene civilizacije nije prilagoen izvornoj pri-
10
U VO D
rodi ovjeka, njegovim kapacitetima i zadovoljavanju najvanijih potreba. Omoguena
kvaliteta ivota sa svakodnevnicom punom stresova i neispunjenih oekivanja, neizbjeno suoavanje s pitanjima o prolaznosti i smrti, oigledno, sve veem broju pojedinaca
ne osigurava kvalitetu podraaja mozga na koje bi taj organ na prirodan nain proizveo
doivljavanje osjeaja radosti i sree. A ako toga nema, ivot ovjeka poinje gubiti dubinu
svog smisla i sve se tee odrava motivacija za uvanje zdravlja i izbjegavanja rizika kao
pretpostavke to dueg ivota, a sve vie trae brza, alternativna rjeenja. Neka od njih nudi
farmaceutska industrija (psihoaktivni lijekovi), a neka organizirani kriminal.
Pripadnici svjetskog politikog establimenta, gospodari novca i materijalnih resursa (kako
legalnih tako i organiziranih kriminalnih sustava), bore se za to vie pozicije na ljestvici
moi, utjecaja i popularnosti, jer im to u mozgu stvara ugodan osjeaj uspjenosti i vanosti.
No i mnogi drugi se pokuavaju izboriti za bolju poziciju i ugurati se u vrhove piramida
stalno zaposjednutim pripadnicima elita, no tamo je vrlo malo mjesta. Zato je veina, koja
smisao ivota i izvor ugode pokuava nai u borbi za presti toga tipa kao nametnutom i
javno afirmiranom modelu osmiljenog ivljenja, osuena na osjeaj neuspjenosti.
tovie, taj model apostrofiran globalizacijom kompeticije na mnogim podrujima (npr.
sport), dosegao je svjetsku razinu, pa je sve tee i sve su manje anse postati uspjean,
jer je pojedinac izvrgnut nadmetanju (na odreenom podruju) sa svim osobama na planetu (svjetske rang-liste sportaa, bogataa, slavnih...). A kod onih koji se osjeaju neuspjenim, i mentalno stanje je loije, a time i rizik uzimanja droga povean. Istovremeno
i brojnim pripadnicima svijeta uspjenih, da bi izdrali napornu trku za presti, ouvanje
steenih pozicija ili zbog hedonistikih motiva, esto trebaju psihoaktivna sredstva (kokain, alkohol, sedativi, hipnotici).
Konano i snaga starenjem opada, kapacitet tijela se smanjuje, ljepota u koju se toliko ulae
nestaje, a frustracije i depresivnost poveavaju se zbog nemoi ovjeka da se odupre tom
procesu. Koliko je slavnih glazbenika ili glumica zbog tih razloga postalo ovisno o psihoaktivnim sredstvima?
Moni pripadnici svjetskoga organiziranog kriminala, zahvaljujui golemim novcem kojim
raspolau povezani su korupcijom s politikim establimentom i medijima, na razliite naine utjeu i pridonose kreiranju takva sustava vrijednosti i kvalitete ivota, odnosno upravo
takva smjera razvoja civilizacije koji poveava potranju za drogama. Represivni aparati
mnogih drava, kadrovski kontrolirani od vrhova piramida politikih sustava, nisu uinkoviti
upravo zbog korumpiranosti.
Prodaja ilegalnih droga sa zaradom veom od 600 milijardi dolara godinje jedan je od
najprofitabilnijih poslova uope. Da bi se odrala razina profita koji se ostvaruju trgovinom
sredstvima ugode, svijet kao da mora upravo tako izgledati (Jordan, D. C. 2001). U navedenu smislu posebno je teka situacija u tranzicijskim zemljama optereenim gospodarskom
krizom, visokom nezaposlenosti, loim moralnim stanjem, korupcijom, nefunkcioniranjem
pravnog sustava, u kojima je politikim elitama apsolutni prioritet ostanak na vlasti.
11
U VO D
Podupiranje procesa koji bi ubrzano vodio prema istinskoj demokratizaciji i pravednijem
drutvu na margini je njihovih prioriteta. Umjesto da se zauzimanjem za stvari od opeg
dobra bori za pridobivanje potpore birakog tijela, taj sustav moi, koristei politiki inenjering i manipulirajui narodom uz pomo medija (kreatorima virtualne stvarnosti u kojoj
je istina najmanje vana), uspijeva ostati u svojoj areni radi osobnih interesa i povlatenog
statusa, a na tetu graana. U naoj zemlji, uz tranziciju na hrvatski nain (praenu organiziranom pljakom znatnih materijalnih resursa), rat je silno pogodovao irenju zlouporabe
droga.
Premda su dobro upueni strunjaci svjesni globalnih uzroka drogiranja mladih, oni rjeenje ne vide u lijeenju bolesti drutva i ove civilizacije, jer bi za takav (utopistiki) pristup
trebalo imati mo i utjecaj koji bi bio snaniji od onog to ga imaju politiki, ekonomski i
drugi sustavi moi koji upravljaju svijetom. Oni su svjesni da je u tom i takvom svijetu sve
tee sauvati stabilnost i zdravlje obitelji i da je sve sloenije i tee roditeljima zatititi djecu
od negativnih izvanobiteljskih utjecaja i pogubnih skretanja.
Premda sredstva ovisnosti nije mogue ukloniti, kao ni sklonost ovjeka da se zbog tenje
za osjeajem zadovoljstva izlae ozbiljnim rizicima i uzimajui u obzir da moraju djelovati
unutar opisanog drutvenog konteksta, strunjaci su uvjereni da je ipak isplativo kreirati i
organizirati provoenje niza specifinih mjera kojima se moe utjecati na smanjenje ukupne potronje kako legalnih tako i ilegalnih droga, a time i pojavnost i teinu svih posljedica
koje njihova (zlo)uporaba izaziva (Sakoman, S. 2005).
Stanje zlouporabe droga u Hrvatskoj

S incidencijom od oko 1.800 novih heroinskih ovisnika, koja se prati posljednjih desetak
godina, ako bi se nastavio takav epidemioloki trend, u naoj bi zemlji i u perspektivi svaka
dvadeset peta osoba od generacije roenih postala (u prosjeku u 22. godini ivota) teak,
kronian i u veliku broju sluajeva neizljeiv heroinski ovisnik, u 50% sluajeva izravno involviran u kriminal i zaraen hepatitisom B i/ili C. Daljnjih tisuu-dvije mladih postaje svake
godine ovisno o drugim vrstama droga, psihoaktivnim lijekovima ili njihovim kombinacijama s alkoholom (Katalini, D. 2007).
Svaki petnaesti adolescent pokazuje znakove ozbiljne socijalne disfunkcije bez razvijene
ovisnosti (poremeaj ponaanja, kolski neuspjeh, psihike smetnje, sukob sa zakonom...)
zbog ometene socijalizacije i sazrijevanja te oteenja funkcija mozga zlouporabom droga,
alkohola i/ili tableta.
Budui da tijekom ivota o alkoholu postaje ovisna svaka dvanaesta osoba (8-9%), svaka
trea o puenju duhana (30-35%), oko 1,5% (procjena) o psihoaktivnim lijekovima, zlouporabu sredstava ovisnosti radi ranog zapoimanja s konzumacijom veine navedenih sredstava, treba smatrati najteim javnozdravstvenim problemom mladei suvremenog svijeta
a (Hibell, B. i sur. 2000, Hibel, B., 2003. ESPAD 99, 02, 05, Sakoman i sur. 2002).
12
U VO D
Tablica. 1.
PODACI O SVIM DO SADA REGISTRIRANIM OSOBAMA, ZAKLJUNO S 2006. GODINOM
(REGISTAR, HZJZ), LIJEENIM ZBOG ZLOUPORABE DROGA (MKB F11.-F19.-) PREMA UPANIJI
PREBIVALITA, STOPAMA NA 100.000 STANOVNIKA
upanija
Zagrebaka
Svi tipovi
ovisnosti
(F11.-F19.-)
Stopa na
100.000
(F11.-F19.-)
Od toga opijati
(F11.-)
Stopa na
100.000
1150
371,33
487
157,25
Krapinsko-zagorska
289
202,903
54
37,91
Sisako-moslavaka
340
183,40
128
69,04
Karlovaka
427
301,16
66
46,55
Varadinska
704
381,02
305
165,07
Koprivniko-krievaka
232
186,39
58
46,60
Bjelovarsko-bilogorska
124
93,17
21
15,78
1798
588,53
1202
393,45
53
98,74
31
57,75
147
157,41
65
69,60
Poeko-slavonska
99
115,34
42
48,93
Brodsko-posavska
448
253,44
171
96,74
Zadarska
1159
715,23
1053
649,82
Osjeko-baranjska
1162
351,58
381
115,28
ibensko-kninska
831
736,11
577
511,11
Vukovarsko-srijemska
504
246,13
262
127,95
Splitsko-dalmatinska
2932
632,34
2271
489,78
Istarska
1776
860,70
1348
653,28
Dubrovako-neretvanska
766
623,42
396
322,29
Meimurska
361
304,83
177
149,46
Grad Zagreb
8388
1.076,56
4195
538,41
23690
533,86
13290
299,49
Primorsko-goranska
Liko-senjska
Virovitiko-podravska
Ukupno
* Stope prema Popisu stanovnitva 2001. godine, Dravni zavod za statistiku. Podaci o
lijeenim ovisnicima HZJZ.
13
U VO D
S podacima za 2007. (koji jo nisu aurirani) za pretpostaviti je da je ukupan broj do sada
lijeenih osoba zbog zlouporabe ilegalnih droga oko 25.000, od ega je heroinskih ovisnika
oko 14.000. Dok se samo vrlo mali dio od ukupnog broja konzumenata prijavi sustavu za
tretman (najee nakon policijske intervencije zbog posjedovanja droge), u Hrvatskoj je
omjer ikad i nikad lijeenih ovisnika o opijatima (procjena) 1 : 1. To bi znailo da je oko
26.000 osoba tijekom ivota, praenih u istom razdoblju (od poetka rata na ovamo), bilo
ovisno o heroinu.
U pokuaju da se procijeni koliko je od tog broja trenutno (danas, 2008. godine) aktivno u
smislu uzimanja heroina, trebalo bi taj broj umanjiti za pretpostavljeno umrle (oko 2000),
apstinente od bilo kakvih opijata (oko 3000), one koji borave po komunama (oko 1500), u
zatvorima (oko 1000), apstinente uz metadon ili buprenorfin (4000), one koji su u tretmanu
opioidima (koji moe biti prekidan), ali i dalje povremeno recidiviraju heroinom ili uzimaju
jo neka druga psihoaktivna sredstva ili lijekove (oko 3000), ostao bi broj od 10.000 do
14.000 osoba koje stalno ili povremeno uzimaju heroin, izmeu kojih se godinje regrutira
i onih 700 do 800 osoba koje se po prvi registriraju nakon to zaponu svoje prvo lijeenje
u nekom od centara dravnog sustava za tretman ovisnika.
Nevjerojatne razlike u broju registriranih lijeenih ovisnika u pojedinim upanijama prvenstveno su uzrokovane razlikama u pojavnosti tog tipa ovisnosti u ukupnoj populaciji. Glavni
imbenik zbog kojeg postoje tolike razlike u pojavnosti na lokalnog razini jest razlika u
ponudi (dostupnosti) droga. Ponuda pak ovisi o kvaliteti i kontinuitetu rada represivnog
aparata (prvenstveno policije) na lokalnoj razini.
injenica je da je temeljna mrea organiziranog kriminala aktivnija u upanijama koje ekonomski bolje stoje i iz kojih se prodajom droga moe izvui vei novac. U tim je sredinama
i korupcija na viim razinama isplativija.
Broj lijeenih ovisnika sigurno ovisi i o kvaliteti (privlanosti) lokalnih programa lijeenja
ovisnika tako da su i razlike u omjeru izmeu ikad i nikad lijeenih ovisnika prema upanijama znatne.
Grad Zagreb ima u kontinuitetu najdostupnije i najkvalitetnije programe, zatim Istarska
upanija. Znatno je slabije npr. organiziran program u ibensko-kninskoj, Splitsko-dalmatinskoj (do unazad godinu dana), Vukovarsko-srijemskoj i jo nekim upanijama, pa je za
pretpostaviti da je stvarna prevalencija heroinskih ovisnika na tim podrujima zemlje iznad
dvostrukog broja u odnosu na broj registriranih lijeenih osoba. Uzimajui u obzir te injenice, strunjaci, svjesni da ne mogu utjecati na bolje funkcioniranje pravne drave, moraju
pojaati svoje napore da programima kolske i izvankolske primarne i sekundarne prevencije, kao i programima otkrivanja i lijeenja ovisnika, moraju pridonijeti zatiti mladei od
pogubnih posljedica zlouporabe droga.
Heroinski ovisnici u Hrvatskoj svoj put prema toj najteoj drogi u 85% sluajeva zapoinju
u prosjeku u 16. godini ivota s kanabisom. Znatan ih broj u 17. i 19. godini ivota uzima
MDMA (ecstasy) i amfetamin (speed), a izmeu 19. i 20. po prvi put proba heroin. Veina tu
drogu u poetku uzima umrkavanjem na nos.
14
U VO D
Redovito uzimanje praeno gubitkom kontrole u prosjeku se javlja u 22. godini ivota kada
oko 70% sluajeva ve ima iskustvo s intravenoznim uzimanjem sredstva. Posljednjih godina u porastu je uporaba kokaina, u porastu je i politoksikomanija (uzimanje vie droga).
Osnove suvremene strategije suzbijanja zlouporabe droga

Strunjaci u svom nastojanju da temeljem suvremene strategije, koja bi rezultirala dobro
osmiljenom, provedivom i kontinuiranom drutvenom akcijom (Nacionalni program suzbijanja zlouporabe droga), moraju traiti prostor i naine djelovanja, svjesni svih ogranienja i zadanih okvira koje odreuje opisani politiki, ekonomski i socio-kulturni kontekst.
Njima je jasno da samo vrlo sloen, na znanstvenim injenicama potvren, dobro koordiniran intersektorski program, kreiran od najkompetentnijih eksperata, koji je u svim najvanijim elementima utemeljen na kontinuiranom radu dobro motiviranih i specijaliziranih
profesionalaca i strunjaka (prije svega dravnih institucija), moe utjecati na smanjenje
potranje, ponude i svih tetnih posljedica uzimanja droga (Sakoman, S. 2000, 2001, 2005,
The White House, 2000).
Analizirajui sveukupnost konteksta unutar kojeg EU, kojoj tei i Hrvatska, pokuava harmonizirati i standardizirati programe suzbijanja droga, vidljiva je sve naglaenija potreba
da se pritom potuju ljudska prava, osobne slobode graana te visoki etiki i profesionalni
standardi. To pak otvara prostor za sve vei pritisak dijela liberalno orijetiranih graana, da
sa to manje rizika i zakonskih posljedica mogu ostvarivati svoju slobodu izbora o nainu
na koji e ivjeti i umirati.
Posebno je aktualno pitanje dekriminalizacije posjedovanje kanabisa za osobnu uporabu.
Granine crte postaju sve vie geografski pojam, a radi sve liberalnijeg reima kontrole
graninih crta, sve je sloenije koristiti represiju da bi se ograniila dostupnost droga. EU
zagovara potrebu prekogranine i to bolje meunarodne suradnje osobito kada je rije o
organiziranom kriminalu, to je posebno vano na podruju Balkana, na kojem kriminalne
organizacije, neovisno iz koje drave dolaze nakon raspada bive Jugoslavije, kontinuirano
i izvrsno surauju.
Ako se sagleda globalno funkcioniranje sustava moi (osobito elementi obavjetajnih zajednica i dijelovi krova politike elite) na svjetskoj razini i injenicu da su ponajvie usmjereni na kontrolu materijalnih resursa i gomilanje novca), tada se s pravom moe pretpostaviti
da su involvirani uz poslove s orujem i naftom (energijom) i u poslove s drogom. Posve
suprotno oekivanjima, nakon to su SAD vojnom intervencijom preuzele kontrolu nad
Avganistanom, ne samo da se nije smanjila, ve se proizvodnja opijuma a time i heroina
znaajno poveala (EMCDDA, 2008).
To je razlogom da e i u perspektivi programi smanjenja potranje droga, ako se budu kvalitetno provodili, davati vei doprinos zatiti zdravlja ljudi nego programi smanjenja ponude
droga (represija). Balansirajui izmeu represivnih i edukativnih mjera, Europska unija vrlo
uspjeno smanjuje puenje duhana.
15
U VO D
Smanjuje se donekle i pojavnost zlouporabe nekih ilegalnih droga (ecstasy npr) ali i svih
tetnih posljedica koje se javljaju zbog konzumacije droga (virusne bolesti, oteenje zdravlja i smrtnost, te rizici stradanja u prometu). Da bi se to postiglo, afirmira se vanost drutveno-medicinskog modela u okviru kojeg se ovisnost definira kao kronina, recidivirajua
bolest. U lijeenju te bolesti angairaju se sve vei struni resursi.
U sve vie europskih drava uspjeno se suava prostor za instrumentalizaciju programa
suzbijanja droga u politike ili komercijalne svrhe, a njihove politike elite u procesu donoenja odluka sve vie prihvaaju i podravaju sugestije strunjaka i njihovih kompetentnih
institucija (E.M.C.D.D.A., 2003, WHO, Council of Europe 1997, tijela UN).
U pristupu tretmanu ovisnika iz godine u godinu sve je manji utjecaj moralne paradigme
kojom se zlouporaba droga kao i ovisnost smatra osobnim problemom i posljedicom
osobnog izbora neodgovornih pojedinaca koji moraju plaati raun zbog naina na koji
su odluili uivati u ivotu. Meu 14 kategorija graana Europe, koji su najvie izloeni
stigmatizaciji i netoleranciji, na prvom su mjestu ovisnici o drogama a na drugom (u RH na
treem), ovisnici o alkoholu (Sakoman, M. 2008).
Moralisti ni danas ne uzimaju u obzir injenicu da je skretanje jednog 14-godinjeg tinejdera prema zlouporabi droga, koje najee nije pravovremeno otkriveno i praeno kvalitetnom strunom, zatitnom intervencijom, prije svega posljedica neodgovornosti obitelji
i institucija drutvene zajednice. Njima ni danas nije bitna spoznaja znanstvenika koji su
dokazali na koji nain droge pogubno djeluju na organizaciju i strukturiranje rada mozga
mladei, na razvoj osobnosti i psihosocijalno sazrijevanje.
Ako pojedinac otkriven zbog drogiranja mora podnositi drutvenu osudu i brojne posljedice, od kojih su svakako najtee, stigmatizacija, kriminalizacija, marginalizacija, a zbog
preferiranja represivnih intervencija i punjenje zatvora rtvama narkokriminala, tada nije ni
udno da ovisnici i njihove obitelji prikrivaju problem. I umjesto da ga rjeavaju koristei
pravovremenu strunu pomo, oni ostaju u prostoru nametnute im stigme i pod kontrolom narkokriminala. Upravo zbog toga i danas su najei pobornici moralistikog pristupa upravo oni sustavi koji ostvaruju profit trgovinom drogama i tobonjom brigom kako
za zdravu mlade (komercijalizacija prevencije) tako i za ovisnike (sluaj mnogih komuna).
Loa kontrola narkokriminala s posljedinom snanom ponudom droga oteava provoenje uinkovite prevencije odgojno-obrazovnog tipa, a dovodi i do slabijih rezultata terapije
ovisnika (zbog veeg rizika recidivizma).
Svakako bi bilo bolje sprijeiti ovisnost uinkovitim programima primarne prevencije. No i
u tome se u Hrvatskoj u neijem interesu previe luta i ide u irinu pretvarajui prevenciju u
beskraj pristupa, komercijalnih projekata i medijskih kampanja od Rata protiv droge i Svi
za protiv do Plivanjem, maevanjem, borilakim vjetinama... protiv droge... Gotovo da
se sve to se i inae normalno radi u interesu djece, poinje svoditi pod nazivnik prevencije.
Time se zapravo samo udaljavamo od cilja rasipajui nepotrebno velike resurse. Uinkovita
prevencija specifino je osmiljen odgoj i informiranje. To je proces koji traje godinama i
koji prvenstveno mogu i moraju provoditi obitelj i kola (Farrer, S. 2004, Hanson G. R. 2002,
Sakoman, S. 2005).
16
U VO D
Naa bi drava uinila veliku stvar za svoju djecu kada bi konkretnije podrala koncepciju
(Nacionalna strategija, 1996) prema kojoj je PPO sa svojih 10 toaka integralni dio odgojno-obrazovnog procesa. Tu se radi o zasebnom i vrlo sloenom i specifinom spektru aktivnosti koje bi trebale biti sastavni dio plana i programa svake kolske i predkolske ustanove
(Sakoman S. 2001, 2005).
Afirmacija uspjenog roditeljstva, uenje ivotnih vjetina, specifina edukacija o tetnim
posljedicama uzimanja sredstava ovisnosti i pravovremeni diskretni personalni zatitni programi (za rizinu djecu), glavne su toke koje se odnose na primarno-preventivnu aktivnost
kola. Ostale toke vie se odnose na sekundarnu prevenciju te poboljanje standarda pedagokog rada s djecom openito. Umjesto toga od 2001. prevencija se sve vie svodila
na komercijalne projekte kojima izvankolski sustavi slue koli kao servis za prevenciju.
Takvom orijentacijom teko je osigurati potrebnu utjecajnost, ispravnost pristupa, obuhvat
ciljne populacije, kontinuitet i uinkovitost potvrenu znanstveno utemeljenim programima evaluacije.
Uspjean (pozitivno utjecajan) odgoj nezamisliv je bez kvalitetnog interaktivnog odnosa
koji se uspostavlja i odrava izmeu odgajatelja i onih koje odgajamo. Uz ljubav i potovanje i istinsko zauzimanje za interese i potrebe djece, koja se u toj interakciji moraju
dobro osjeati, da bi bili uspjeni u njihov mentalni prostor treba ugraditi mehanizme
(strategiju) kojim e se (sami) tititi od iskuenja dokazujui ujedno time da su spremna
potivati postavljena im ogranienja, odgajatelji moraju biti dobri modeli za identifikaciju i za taj posao moraju imati posebna znanja, vjetine i iskustvo.
Da bi prevencija bila uinkovita, posebna se pozornost i mjere zatite na vrlo lokalnoj razini
moraju provoditi kroz programe izvankolske prevencije u okviru kojih se posebna pozornost mora posvetiti zatiti visokorizine populacije djece i mladei (out reach programi) i
njihovih obitelji, u emu i kolske ustanove prema izvornom konceptu PPO-a zacrtanu u
Nacionalnoj strategiji imaju vanu ulogu (Sakoman S. i sur. 2002, Griffin, K. W. 2003, EMCDDA, 2008, Brown, G. 2007., Dillon, L. 2007).
Znanstvena su istraivanja potvrdila u kojoj mjeri mogu genetska dispozicija kao i individualno neprilagoeni tipovi odgoja djece silno poveati rizik razvoja ovisnosti (Rabotegari, Z. i sur. 2002). Danas se zna da npr. intenzivni, sportski trening u klubovima, ciljan na
dostizanje vrhunskih rezultata, u koji se ukljuuju djeca prije adolescencije, poveava rizik
kasnijeg skretanja prema uzimanju droga i razvoju ovisnosti (Deglon J. J. 2001).
Rezultati istraivanja na uzorku dananjih zagrebakih heroinskih ovisnika pokazali su da ih
je vie od 70% u djetinjstvu bilo ukljueno u intenzivni klupski, sportski trening (urkovi
S. 2005).
Dravna strategija mora voditi rauna o injenici da velik doprinos zatiti jo zdrave djece i
mladei daju programi ranog otkrivanja i osiguranja strune intervencije (tretmana) ovisnika i konzumenata droga, koji, ako su nelijeeni, negativno utjeu i prenose drogu na zdravu
mlade. Nelijeeni ovisnici i drogirana mlade most su koji povezuje jo zdravu mlade s
jedne i kriminalni sustav koji organizira ponudu droga s druge strane.
17
U VO D
Dvosmjerno kretanje tim mostom (u jednom smjeru droga putuje prema djeci, a u drugom novac koji se preko djece otima od obitelji i odnosi dilerima) mogue je reducirati
samo dobro ureenim sustavom za tretman. Zbog toga valja naglasiti da dobra sekundarna prevencija silno pridonosi zatiti zdravih i time osnauje uinke u primarno preventivnom smislu.
Lokalne zajednice osiguravanjem sadraja i uvjeta za kvalitetno, zdravo i nerizino druenje
i zabavu mladih u slobodno vrijeme, pridonose smanjuju potranje za drogama. Nema toga
programa primarne prevencije koji e u jednom gradu uinkovito zatititi novu generaciju
tinejdera od zlouporabe droga, ako oko njih, nakon to ponu izlaziti, sve bude vrvjelo od
konzumenata, drogiranih nelijeenih ovisnika i dilera koji im nude drogu. Oni e se u tom
sluaju u veliku broju jednostavno utopiti u tu supkulturu koju kontrolira narkokriminal.
To samo govori da sve komponente programa suzbijanja ovisnosti u zajednici moraju biti
povezane i meusobno se osnaivati.
Ovisnost kronina recidivirajua bolest mozga

Strunjaci koji se bave prevencijom moraju dosta znati o fenomenu koji ele prevenirati. U
ovom sluaju radi se o jednoj posebnoj bolesti koja ima kao i sve druge bolesti svoju definiciju, etiologiju, razvoj, kliniku sliku, terapiju. Definicija:
Prema DSM-IV kriterijima (slino opisu u Meunarodnoj klasifikaciji bolesti X. revizija, ICD-10) ovisnost o psihoaktivnoj tvari postavlja se kao dijagnoza ukoliko se radi o
neprilagoenom ponaanju vezanom uz uporabu psihoaktivnih tvari koje vodi znatnom oteenju organizma ili subjektivnom problemima, a prepoznaje se na temelju
triju ili vie sljedeih kriterija ako se pojave u istom jednogodinjem razdoblju:
tolerancija, odreena na temelju jednog od sljedeeg: (a) potreba za znatno
uveanim koliinama psihoaktivne tvari kako bi se postigla opijenost ili eljeni
uinak (b) znatno smanjenje uinka ako se i dalje uzima ista koliina psihoaktivne tvari
karakteristini simptomi sustezanja izazvani prestankom (ili smanjenjem) prethodno znatnog i trajnog uzimanja psihoaktivne tvari. Tvar se esto uzima da bi
se ti simptomi olakali ili izbjegli ili se zbog istog razloga uzimaju druge sline
tvari. Moe se raditi i o kliniki znatnom stanju uznemirenosti i naruene djelotvornosti na drutvenom, poslovnom i drugim podrujima, ukoliko se smanji
ili prekine uzimanje tvari.
psihoaktivna tvar esto se uzima u veim koliinama ili tijekom dueg razdoblja no to je bilo planirano
prisutna je trajna tenja ili neuspjeno nastojanje da se smanji, prekine ili kontrolira uzimanje psihoaktivne tvari
najvei dio vremena provodi se u aktivnostima vezanim uz nabavljanje, uporabu ili oporavak od uinaka psihoaktivne tvari
18
U VO D
prekidaju se ili reduciraju vane drutvene, poslovne ili rekreacijske aktivnosti
zbog uporabe psihoaktivne tvari
psihoaktivna tvar nastavlja se uzimati usprkos znanju o postojanju trajnog i
ponavljanog fizikog i psihikog problema koji je vjerojatno izazvan ili pogoran njezinom uporabom.
Za razliku od DSM-IV uz navedeno i opisano, ali saeto u pet kriterija, u ICD-10 dodaje se
esti, a odnosi se na prisutnost udnje za uzimanjem psihoaktivne tvari. Ako klinika slika
ovisnosti nije razvijena, ako se radi o tetnim posljedicama vezanim uz viekratno uzimanje
tvari, a nije prisutan ni razvijen obrazac prisilnog uzimanja tvari i nema tolerancije niti simptoma sustezanja, tada se radi o posebnoj dijagnostikoj kategoriji zlouporaba psihoaktivne
tvari. Definicija stanja ovisnosti i zlouporabe zajednika je za sve psihoaktivne tvari, ukljuujui alkohol i psihoaktivne lijekove, premda postoje znatne razlike u klinikim slikama u
odnosu na pojedina sredstva ovisnosti. Svjetska zdravstvena organizacija, uzimajui u obzir
kriterije DSM-IV i ICD-10, preporuila je cjelovitu definiciju ovisnosti kao bolesti. U poneto
prilagoenoj verziji:
Ovisnost kao bolest definira se kao psihiko, a katkad i fiziko stanje koje nastaje zbog
meuodnosa ivog organizma i (viekratnog uzimanja) psihoaktivne tvari, a karakterizirano je ponaanjem i drugim duevnim procesima koji uvijek ukljuuju unutarnju prinudu (znak gubitka kontrole zbog neodoljive udnje) da se unato svjesnosti o prisutnim
tetnim posljedicama (zdravstvenim, socijalnim i drugim), nastavi s povremenim ili redovitim uzimanjem tvari da bi se doivjeli ugodni uinci ili izbjegla patnja zbog sustezanja.
Tolerancija moe, ali ne mora biti prisutna. Osoba moe biti ovisna o vie psihoaktivnih
tvari istovremeno.
Psihika ovisnost je stanje unutarnje prisile (znak gubitka kontrole) za povremeno ili redovito uzimanje sredstava ovisnosti radi stvaranja osjeaja ugode ili izbjegavanja nelagode,
znakovi apstinencije su psihikog karaktera. Ponekad je teko odrediti granicu izmeu takve ovisnosti i ivotnih navika.
Fizika ovisnost je stanje prilagodbe organizma (staninih procesa na sredstvo ovisnosti)
koje se manifestira karakteristinim (u odnosu na vrstu tvari) poremeajima fizike i psihike prirode pri obustavljanju ili znatnom smanjenju u tijelo unesene koliine psihoaktivne
tvari. S neuroznanstvenog stajalita teko je prihvatiti postojanje samo psihike ovisnosti,
jer bi to znailo da psihike funkcije nemaju svoju molekularnu osnovu u zbivanjima u
naem mozgu.
Dok opijati (heroin najizraenije) uzrokuju teku kliniku sliku fizike i psihike ovisnosti, i to
e se stanje razviti kod oko 90% osoba nakon svega mjesec dana redovitog uzimanja, alkohol, jer je znatno manje adiktivan, uzrokovat e blau ovisnost i to kod desetak posto konzumenata nakon pet do deset godina prekomjernog pijenja. Kokainski tip je obiljeen prije
svega snanom psihikom ovisnosti. Ecstasy (MDMA) stvara umjereno snanu ovisnost.
Droga s vremenom ima sve slabije uinke na mozak (zbog oteenja serotoninskih neurona), konzumenti sami spontano prekidaju uzimanje te droge pa rijetko trae lijeenje.
19
U VO D
Kanabis (THC) i halucinogeni poput LSD-a najee uzrokuju samo blagu psihiku ovisnost,
umjerenu do teku psihiku i fiziku stvaraju stimulansi amfetamniskog tipa, BZD, barbiturati, nikotin.
Etiologija i razvoj ovisnosti

Poznavanje etiologije zlouporabe droga, ovisnosti i klinikog tijeka bolesti, bitno je za razumijevanje ispravnog pristupa u provoenju prevencije (Sakoman, 2008).
Zlouporabu opojnih droga treba promatrati kao neprirodan, rizian, tetan, pa i drutveno neprihvatljiv nain zadovoljavanja prirodne ljudske potrebe za doivljavanjem ugode ili
uklanjanjem osjeaja boli, stresa i patnje. Ljudsko je bie (osobito djeca i mladi) znatieljno,
tei novim doivljajima i iskustvima, a najtee se kontrolira u ponaanjima koja rezultiraju
neposrednim doivljavanjem uitka. Ukoliko se zadovoljavanje te potrebe ne osigura na
prirodan nain (za to bi pojedincu trebalo osigurati sasvim odreenu kvalitetu ivota), i/
ili dijete pravovremeno ne bude upueno u sve opasnosti kojima se izlae drogiranjem,
u sredinama u kojima su droge lako dostupne, poveat e se interes, a i rizik inicijalnog
uzimanja droge. Istraivanja upuuju na zakljuak da uskraivanje djeci doivljavanja ivotne radosti zbog nepovoljnih imbenika okoline dovodi do pada razine dopaminskih D2
receptora.
Reducirana dopaminska funkcija kasnije moe biti uzrokom smanjenog osjeaja uitka
i nagrade kroz prirodne aktivnosti, to poveava rizik traenja euforije uzimanjem droge
(Morgan, D. 2002).
Kod svakog djeteta taj je rizik odreen specifinim suodnosom nekoliko imbenika: funkcionalnost obitelji (kvaliteta odgoja), bio-psiholoka dispozicija (genetika) te karakteristike
i utjecaji okruenja u kojem dijete odrasta (dostupnost droga, utjecaj i pritisak supkulture
konzumenata u vrnjakim skupinama, trendovi zabave, negativni utjecaji medija, kvaliteta
i organiziranost kolskih i drugih programa prevencije) (Volkow, N. D. 2004, Andrews, J. A.
et al. 2002, Guo, J. et al. 2002, Van den Bree, M. 1998, Wagner, F. A. 2001, Wilcox, H. C. 2002,
DiClemente, C. C. 2003., Pearson, M. 2006.).
Utjecaj odgoja od presudne je vanosti u formiranju osobnosti i stvaranju mentalnog konstrukta u kojem su temeljne funkcije mozga dobro razvijene i organizirane (Siegel, D. J.
1999).
Djeca, koja su jo u predadolescentnom razdoblju odgojem nauena razboritosti,

dakle i upuena u proces donoenja kvalitetnih odluka, pa je kod njih ponaanje
samosvjesno upravljano razmiljanjem i uzrono-posljedinim prosuivanjem stvari (to je znak uspostavljene funkcionalnosti prefrontalnog korteksa), jo ako imaju
dobro izgraenu savjest (usaeni unutarnji osjeaj za razlikovanje izmeu dobra i
zla), znatno lake i uspjenije kontroliraju ponaanja usmjerena na neposredno doivljavanje ugode i otpornija su na tetne vanjske utjecaje. Za takvu djecu moemo
rei da su mudra.
20
U VO D
Osobe opisanih karakteristika, ako poslije u ivotu stjecajem okolnosti ipak zaponu s uzimanjem droge, u stanju su dugo, a ponekad i trajno to ponaanje drati pod kontrolom. No
postoje i djeca kod koje se, unato ispravnom pristupu odgajatelja, vrlo teko ili nikako ne
uspijeva izgraditi zrela, odgovorna, samokontrolirana i dobro strukturiranu osobnost. Zato
se danas sve vie ukazuje na potrebu ranog prepoznavanja nekoliko kategorija rizine djece, iji je odgoj sloeniji, esto i vrlo teak, pa je potreban poseban odgojni pristup i struna
pomo da bi se smanjio rizik da postanu ovisnici i to one tee kategorije s dvije dijagnoze
(Griffin, K. W. 2003).
Psihijatrijski komorbiditet (poremeaj osobnosti, depresija, anksiozni poremeaj i drugo)
prisutan je kod 3060% ovisnika (Leshner, A. I. 1999, Volkow, N. D. 2007, Brook, D. V. et al.
2002). Kod dijela tih sluajeva uzimanje droga sekundarno je povealo rizik kasnijeg razvoja
mentalnih poremeaja (Brook, D. V. 2002).
Promatrajui izvanjsko ponaanje, visokorizinim za razvoj ovisnosti mogli bismo smatrati one adolescente koji spontano razvijaju pozitivan stav prema drogama i njihovoj
uporabi (prvenstveno radi ugode i zabave ili kao nain rjeavanja ivotnih problema), pa
ta sredstva aktivno sami trae, ili, ako se nau u prilici, olako i bez otpora ih prihvaaju.
Tu moemo svrstati i one koji nakon konzumacije doivljavaju i memoriraju djelovanje
droge kao izrazito ugodno iskustvo, a u svezi s tim osjeaju i unutarnji nagon da isto
ponovo doive.
Modaliteti disfunkcionalnosti obitelji koji poveavaju rizik skretanja

U pozadini ivotne povijesti ovisnika vrlo esto postoji neki od modaliteta disfunkcionalnosti obitelji (Sakoman, 2002, Petrie, J. 2007):
a) Razorene ili obitelji s tekim poremeajem unutar obiteljskih odnosa (lo brak ili patologija ponaanja roditelja), slaba kohezija, nedostatak ljubavi ili hladnoa, indiferentnost,
zlostavljanje ili zanemarivanje djece, izloenost frustracijama, stresu i ukupno uzevi vrlo
neugodnoj klimi iz koje dijete (anksioznije, depresivnije, ugroenog samopotovanja i
niskog samopouzdanja) to ranije eli pobjei (Fendrich, M. 1997, Kreek, M. J. 1998, Stoker, S. 1999).
b) Odgoj moe biti disfunkcionalan zbog neprilagoenog pristupa prema djeci rizinoj
zbog teke naravi. Postoji vie podtipova rizine djece; motoriki hiperaktivni i neobuzdano znatieljni s poremeajem ophoenja (velik postotak tih se u djetinjstvu aktivno
bavi sportom), djeca s naznakama indikativnim za razvoj depresivnog i/ili anksioznog
poremeaja (uzimanje droga kod njih je oblik samolijeenja), djeca kod koje posebnost
ekspresije ponaanja moe ukazivati na razvoj poremeaja osobnosti (osobito graninog, antisocijalnog i narcisoidnog tipa) ili su kandidati za neki od psihotinih poremeaja (udna djeca, nespretna u socijalnim kontaktima).
c) Radi se o neadekvatnoj prilagodbi u odnosu na vrlo razliitost individualnih potreba
normalne djece ili krivom odgojnom pristupu generalno. Najbolji se rezultati postiu
21
U VO D
autoritativnim odgojnim pristupom (jasno odreivanje granica kroz odnos prema djetetu koji je utemeljen na bezuvjetnoj ljubavi). Vei je rizik za neuspjeh ako se radi: 1. o
suvie zatitnikom, posesivnom pristupu s intencijom da se kroz pretjeranu (nezrelu)
ljubav i stalno sluenje djetetu i ispunjavanje elja, bez pravog roditeljskog autoriteta
i odreivanje granica, dijete odri u simbiotskom odnosu (otean separacijski proces u
adolescenciji, slaba autonomija, nerazvijen identitet, a time i slabija otpornost na vanjske
utjecaje), 2. o autoritarnom (suen prostor za samostalno donoenje odluka, via razina
stresa, nema prostora za autonomiju, usmjeravanje na poeljno ponaanje postie se
preteito prijetnjom i strahom od kazne) to moe rezultirati u tinejderskoj dobi sukobom s roditeljima te prkosnim i buntovnim ponaanjem), 3. o preliberalnim; previe
slobode, nema jasnih granica, sve je doputeno (pa je separacija prerana, prenagla, a
odrastanje i osamostaljenje nije praeno potrebnim nadzorom).
d) Odgojni pristup je potrebno prilagoavati potrebama djeteta u odnosu na njegovu dob i
fazu odrastanja tijekom kojeg procesa treba na dinamian nain mijenjati balans izmeu
mehanizama kontrole kojim dijete zadravamo unutar postavljanih granica i intencijama
roditelja koji dijete potiu na osamostaljenje. Mnoge obitelji postanu disfunkcionalne jer
se nisu u stanju nositi s problemima koji se javljaju u tinejderskoj dobi vlastite djece.
to se dogaa nakon poetnog uzimanja droge?

Kada osoba uzme drogu, doivljeni intenzitet ugodnosti zbog njezina (psihoaktivnog) djelovanja (podraivanje centara ugode u mozgu dopaminom ili se doivljaj stvarnosti iskrivljuje uz povieno raspoloenje zbog pojaane serotoninske aktivnosti) umnogome ovisi o
genetici (biologija mozga), vrsti droge, dozi, ali i ukupnom prethodnom psihikom stanju
vezanom uz kvalitetu ivota i imbenike okruenja.
Ugodnost moe biti tako snana da, zabiljeena u prostoru memorije, osvaja velik prostor
i nakon kognitivne obrade tog iskustva i usporeivanja s ranije doivljenim i memoriranim
iskustvima koja su takoer upamena kao ugodna, dobiva tako veliko znaenje, da pojedinac osjea snaan unutarnji nagon da uzimanjem sredstva ovisnosti takvo stanje ponovo
doivi (Di Chiara, G. 1999. Drevets, W. C. et al. 2001, Miller, C. A. et al. 2005, Milekic, M. H. et al.
2006). Hoe li to biti i uinjeno ili ne ovisi prije svega o sloenim mentalnim procesima posebice u strukturama forntoorbitalnog korteksa koje moraju imati snagu takva ponaanja
obuzdavati (Capote, H. A. 2001).
to se ranije, dakle u razvojnoj fazi u kojoj jo nije uspostavljena krovna (samo)kontrolna
funkcija tog dijela mozga, bit e tee posljedice a struktura osobnosti (nezrelost) dublje
poremeena. Ako se dogodi ponavljano uzimanje droga, utjecajem na ekspresiju gena i
sloene biokemijske procese i promjene u neuronskim sinapsama, a i zbog neurotoksinih
uinaka, dolazi do funkcionalnih promjena rada mozga, poglavito limbikog sustava s dopaminskim centrima za ugodu; nucleus acumbens, VTA i njihovih veza (Childress, A. R. 1999,
Garavan, R. 2000, Nestler, E. J. 2005, Chang, L. et al. 2002, Volkow, N. D. 2001, Ernst, T. et al.
2000, Volkow, N. D. et al. 2004, McClung, C. A. and Nestler, E. J. 2003).
22
U VO D
S vremenom uzimanje droge dolazi na prvo mjesto liste vanosti eljenih ponaanja, a istovremeno se gubi interes za drugim aktivnostima (posebno obvezama) koje ne rezultiraju
trenutanom i tako intenzivnom ugodom, pa ih osoba zanemaruje. Tako se konzument i
distancira od prirodnih, zdravih i prihvatljivih izvorita podraaja koji bi rezultirali zasluenom nagradom (osjeajem zadovoljstva), a izlae (uz ugodu izazvanu drogom) i neugodnim reakcijama okruenja (obitelj, kola, zajednica) koje ga kanjava zbog poremeenog
ponaanja i sve slabijeg socijalnog funkcioniranja. Da bi se takve reakcije izbjegle, konzumenti uzimanje droga vjeto prikrivaju.
S obzirom na to da se ne zna prava istina, intervencije okruenja su neprimjerene, praene
konfliktima, to rezultira udaljavanjem konzumenta od blinjih i njegovim sve jaim vezanjem za vrnjaku skupinu u kojoj se droga konzumira. To u konanici ima za posljedicu i
socijalnu izolaciju ovisnika. Pokuaji prekida u sluaju stanja zlouporabe bez ovisnosti praeni su osjeajem nezadovoljstva, praznine i neugode, a nastavak uzimanja najefikasniji je
nain da se stanje pobolja. To je znak da je bolest vrlo blizu ili je ve nastala. Kada na
koncu mozak postane ovisan, javljaju se brojne i u odnosu na vrstu i nain uzimanja droga
specifine promjene mentalnog funkcioniranja te zdravstvene i socijalne posljedice (karakteristine za pojedine klinike slike bolesti).
Ovisnost o drogama kronina recidivirajua bolest mozga

Rezultati neuroznanstvenih istraivanja provedenih posljednjih 25 godina potvrdili su da
je ovisnost o drogama kronina bolest mozga (Koob, G. F. 1998, OBrien, C. P. 2003, Nestler,
E. J. 2001). Premda bivi direktor najvee znanstvene institucije iz podruja ovisnosti (NIDA,
SAD, Leshner, A. I. 1997) ne spori mogunost da se droge mogu uzimati i pod kontrolom
volje, to ponaanje moe biti praeno takvim promjenama strukture i funkcije mozga da
postaje manifestacija bolesti mozga. Tako i zlouporabu droga i ovisnost treba promatrati
kao dinamian proces u kojem u svakom trenutku postoji odreeni odnos izmeu elemenata dragovoljnosti i prisile da se sredstvo uzima.
Gubitak kontrole odnosno unutarnja prisila da se to ponaanje nastavi unato vidljivim
tetnim posljedicama, potvruju da je nastala bolest mozga (Leshner, A. I. 2001). Kljune
dokaze u tom smislu osigurale su najnovije tehnike pretraivanja funkcioniranja mozga
(MRI, fMRI, MRS, PET, SPECT), (Fowler, J. S. 2007).
Ovisnost o drogama jedna je od rijetkih (mentalnih) bolesti mozga koja je istraivana i potvrivana eksperimentalno na ivotinjama (Stansfield, K. H. 2005, Saal, D. 2003). Inicijalno
uzimanje droga, koje kasnije dovodi do ovisnosti, u najveem broju sluajeva zapoinje u
ranom adolescentnom razdoblju, dakle u razvojnoj fazi djece ija sposobnost rasuivanja i
donoenja odluka jo nije razvijena (zato je i odgovornost za njihovo ponaanje u najveoj
mjeri na obitelji, koli i drugim institucijama drutva). to se ranije zapone s konzumacijom, posljedice su tee i rizik ovisnosti vei (Broening, H. W. et al. 2001). Brojni su imbenici u interakciji koji pridonose nastavku uzimanja sredstava, a istraivanja su pokazala da
psihoaktivne tvari ometaju razvoj, organizaciju i strukturiranje rada mozga (Volkow, N. D.
23
U VO D
2004). Osobito dolazi do funkcionalnih oteenja struktura mozga (frontoorbitalni korteks)
odgovornih za donoenje odluka, kontrolu ponaanja usmjerenih na doivljavanje ugode,
planiranje i strateko razmiljanje (Schlaepfer, T. E. et al. 2006, McCann, U. D. 1998). Generacije dananjih heroinskih ovisnika koji su tijekom adolescencije uz kanabis (inicijalna droga
u 80% sluajeva), jedno vrijeme (najee izmeu 16. i 18. godine) uzimali MDMA (ecstasy),
zbog neurotoksinosti te droge imaju vie kognitivnih problema (McCann, U. D. 1999, Hatzidimitriou, G. 1999). Kada se jednom bolest razvije, pokuaji neuzimanja praeni su simptomima sustezanja (apstinencijska kriza) koje ovisnik nije u stanju podnositi pa je prisiljen
nastaviti. Kada se jednom pokrene, opisani samopodravajui proces, ako se i otkrije, vrlo
je teko prekinuti.
S obzirom na to da ovisnici dugo vremena zbog straha od drutvene osude, stigmatizacije
i socijalne izolacije vrlo vjeto prikrivaju svoj problem, vie od 50% sluajeva uope se ne
lijei, a kod otkrivenih tretman vrlo esto zapoinje kasno.
Sam prekid uzimanja sredstva i razrjeenje sindroma sustezanja treba gledati samo kao
poetnu intervenciju u dugotrajnom procesu tretmana. U kratko vrijeme nije mogue psihoterapijom provesti kognitivnu rekonstrukciju i korekciju poremeenog ponaanja, a niti
utjecati na mehanizme koji podravaju stalnu udnju (engl. craving, desire) da se ponovo
doivi osjeaj koji je davala droga. Zbog toga kod najveeg broja ovisnika umjesto stabilizacije apstinencije (ako nema primjerenog terapijskog odgovora), brzo dolazi do recidive
(relaps). To govori da je ovisnost stanje trajne funkcionalne poremeenosti mozga (Hyman,
S. E. 2001, Kalivas, P. W. 2003, Nestler, E. J. 2004). Zbog toga ne moemo govoriti o izljeenju
ovisnosti ak i kod onih dvadesetak posto ovisnika koji su uspostavili i doivotno odravali
potpunu apstinenciju. Ispravnije je rei da se i kod vrlo stabilnih apstinenata radi o remisiji.
Kod veine tih bolesnika mogua su razdoblja apstinencije od glavnog sredstva ovisnosti
(uz lijekove ili bez njih) prekidani relapsom. ivotni je vijek ovisnika znatno skraen, a kvaliteta ivota slabija. Kod oko 15% sluajeva nezaustavljiva progresija bolesti dovodi do vrlo
ranog umiranja.
Kliniari koji lijee ovisnike lako uoavaju u kojoj je mjeri oteeno kognitivno funkcioniranje ovisnika i koliko su im mali kapaciteti u samokontroli udnje, a time i ponaanja usmjerenih na nabavljanje i uzimanje sredstava o kojima su ovisni (Risinger, R. C. 2005).
Neovisno o teini i trajnosti tetnih posljedica i patnji kojoj e zbog toga biti izloeni, prednost e dati oekivanom, premda vrlo kratkotrajnom, a poslije gotovo nikakvu uinku droge. A upravo veina teih ovisnika, kod kojih je ugoda, a time i isplativost uzimanja droge
najmanja, imaju i najslabiju mogunost kontrole tog ponaanja i nisu u stanju uiti iz iskustva. Kada ih se tijekom tretmana konfrontira s posljedicama ovisnikog ponaanja, oni se i
sami tome ude kao im da im je to netko drugi uinio.
Oko 90% ovisnika nakon uspostave razdoblja apstinencije, ponavljano recidiviraju, to
govori da bez farmakoterapije (za heroinske ovisnike buprenorfin, metadon, morfin) i/ili
psihosocioterapije, u situacijama kada mogu birati (uzeti ili ne uzeti), vrlo teko ili nikako
24
U VO D
nisu u stanju kontrolirati udnju za ponovnim uzimanjem sredstva. To je potvrda ozbiljnih
oteenja kognitivnih i drugih funkcija mozga (Hanson, G. R. 2002, Kosten, T. R. et al. 2006,
Paulus, M. P. et al. 2005, Kosten, T. 2006, Sinha, R. 2006). Zato je u fokusu neuroznanstvenika
istraivanje frontoorbitalnog korteksa koji je odgovoran za planiranje, razlonost ponaanja,
uzrono-posljedino procjenjivanje, donoenje odluka, kontrolu (Kolb, B. 2003, Mann, A.
2003, Bechara, A. et al. 2001, Bolla, K. I. 2003, Liu, X. et al. 1998, Matochik, J. A. et al. 2003).
Od svih oblika ovisnosti o drogama heroinski je oblik najtei i u Hrvatskoj najraireniji. Zbog
toga je vrijedno posvetiti vie prostora tom tipu i ujedno primjera radi protumaiti kojim
mehanizmima jedna od droga stvara svoje uinke, zato je lijeenje toliko teko i neizvjesno a recidive gotovo pravilo i zbog ega su vani lijekovi poput buprenorfina ili metadona
tijekom terapijskog postupka.
Primjer: Kako heroin djeluje na mozak i zato je potpuna apstinencija tako

neizvjesna?
Od svih oblika ovisnosti heroinski je tip u naoj zemlji najtei problem. Upravo zbog toga
e se tom problemu posvetiti neto vie panje. To e ujedno pomoi darazumijemo zbog
ega je u lijeenju opijatskih ovisnika vana primjena opijatskih lijekova poput buprenorfina i metadona. Kao prvo potrebno je poznavati osnove djelovanja heroina na mozak te
funkcionalne i druge promjene i oteenja mozga koja se javljaju zbog uzimanja te droge.
Opijati djeluju na mjesta na modanim stanicama koja nazivamo opioidni receptori, na koje
inae prirodno djeluju prijenosnici podraaja meu neuronima neorotransmitori endorfinskog tipa. Ti su receptori difuzno rasporeeni u mozgu i ovisno o lokaciji preko njih se pokreu vrlo razliite cerebralne aktivnosti. Postoje tri vrste op. receptora (mu, kapa i delta).
Za razvoj ovisnosti najvei utjecaj ima podraivanje mu receptora u neuronskim putovima
za nagradu (ugodu) koja se doivljava tek nakon to endorfini veui se za opioidne receptore uklone inhibiciju oslobaanja dopamina kojim se pobuuju centri ugode u limbikom sustavu (osobito nucleus accumbens i VTA podruje). Unosom heroina u tijelo i njegovim vezivanjem na opioidne receptore, kroz nekoliko sati, zbog uklanjanja inhibicije, traje
nesmetana dopaminska stimulacija centara ugode (dakle posve neprirodno), to ovisnik
doivljava kao stanje ugodne smirenosti, usporenosti, pospanosti, ravnodunosti, euforije,
topline, odsutnosti osjeaja stresa i bola.
Istovremeno zbog generalnog utjecaja opijata i na neke druge neuronske sustave (vezano uz distribuciju opioidnih receptora), doivljavaju se i neka druga djelovanja: stimulacija
parasimpatikog sustava (uske zjenice, osjeaj topline, opstipacija, usporeno disanje i rad
srca...). Zbog inhibicije transmisije osjeta boli (opijati su najsnaniji analgetici), osoba ne
osjea nikakve bolne signale iz tijela. Ovisnika moe priti zapaljena cigareta, on osjea
miris spaljene koe, ali ne osjea bol opekline.
Zbog opeg deprimirajueg djelovanja na sustav za reguliranje budnosti, osoba je pospana, a ako uzme malo jau dozu, zapada u komu. Koma moe biti praena teom blokadom
centara za disanje to moe zavriti smru predoziranjem. Ukoliko osoba odri budnost,
ukupno doivljeni ugodan osjeaj drogiranosti memorira se i mozak nakon sloene ko-
25
U VO D
gnitivne obrade tog iskustva, nakon usporeivanja s drugim ponaanjima koja su takoer
doivljavana kao izvor osjeaja ugode i zadovoljstva, donosi zakljuak da je ugoda doivljena uzimanjem heroina zbog svoga intenziteta i kvalitete neto neusporedivo, superiorno (prvo na rang-listi uitaka) i kao takvo, unato eventualnim posljedicama, isplativo i
treba se ponovo doivjeti. Vrlo e se brzo prisjeanje na to stanje i spontano pojavljivati u
prostoru svijesti uz nagon da se to iskustvo ponovo i ponovo doivi. U poetku e unutarnji
otpori zbog straha od tetnih posljedica obuzdavati konzumenta da se prepusti, no s
vremenom e intervali izmeu uzimanja biti sve krai, a snaga i kapaciteti samokontrole
sve slabiji, unato sve teim tetnim posljedicama, rastu tolerancije i opadanju intenziteta
ugode.
Nakon to se razvije ovisnost i dalje je prisutan neodoljiv unutarnji pritisak i snana elja
za ponovnim uzimanjem da bi se ponovo doivjelo to stanje, a istovremeno sprijeio nastanak apstinencijske krize, iji se simptomi poinju osjeati samo nekoliko sati od prekida
unosa droge u tijelo. Nakon to se zatvori opisani samopodravajui krug ovisnosti, a ugodni uinci droge postanu minorni i vrlo kratkotrajni, ovisnik nastavlja s uzimanjem droge
prvenstveno radi izbjegavanja patnje krize sustezanja.
Uzroci recidivizma. Mehanizmi koji dovode do relapsa

Nakon detoksifikacije i stabilizacije apstinencije ovisnici vrlo brzo recidiviraju, jer se ne mogu
adaptirati na kvalitetu doivljavanja ukupne stvarnosti (koja je uglavnom vrlo frustrirajua
i neugodna), a udnja za uzimanjem barem jedne doze, da se barem malo opuste, da
samo... permanentno je prisutna i samo je pitanje kada e popustiti. Nakon jednog uzimanja male su anse da se nee dogoditi i drugo, a za 34 dana ponovo su fiziki ovisni.
Razliiti su mehanizmi koji pokreu ovisnika na radnje koje rezultiraju relapsom (ponovnim
uzimanjem droge). To moe biti naprosto reakcija na iznenadno nastale izvanjske okolnosti
i utjecaje koji rezultiraju buenjem elje (susret s ponuenom drogom ili s osobom pod
djelovanjem heroina, telefonski poziv prijatelja iz kruga ovisnika i dilera, nalaenje na mjestu na kojem se ranije nabavljalo ili uzimalo drogu kao i niz drugih situacija koje se asocijativno veu s ranijim uzimanjem.
Ponekad se odluka za ponovnim uzimanjem dogodi kada osoba kroz spontani psiholoki
proces (najee u situaciji osame, dosade ili nakane da bi se trebalo zabaviti i opustiti),
prvo prisjeti kako bi joj je bilo dobro uzeti jednu dozu. Ako takva misao samo proleti,
a panja uz stav ne dolazi u obzir usmjeri u neto sasvim drugo, sve moe biti u redu ili
odgoeno, no ako se nastavi mentalni proces praen prisjeanjem stanja pod djelovanjem
heroina, poinje se javljati nemir, elja se budi, postaje sve jaa, a ansa da se obuzda realizacija, sve je manja. Dakako da se rizik recidive poveava u svim psihiki neugodnim stanjima (osjeaj stresa, depresija, nesanica, visoka anksioznost...), ali i u sluaju doivljavanja vrlo
neugodnih signala iz tijela (bolovi, osjeaj hladnoe, jaka napetost miia...).
Primjenom lijekova poput metadona i buprenorfina, koji veui se na opioidne receptore spreavaju pojavu simptoma apstinencijske krize i znatno smanjuju udnju za drogom,
26
U VO D
ovisniku se moe pomoi da prekine s uzimanjem heroina i da stabilizira rad mozga. Dio
ovisnika lijekove e morati, povremeno ili stalno, uzimati doivotno (Sakoman, 2008).
Nastavnici zadueni za informiranje djece o svim tetnim posljedicama i utjecaju drogiranja na poremeaj razvoja i organizacije rada mozga, a time i na proces formiranja i
sazrijevanja osobnosti, trebali bi o svemu ovome mnogo znati. Potrebna su im znanja i
o suvremenim, nekemijskim oblicima ovisnosti koja takoer treba zahvatiti preventivnim
djelovanjem.
27
Prvo poglavlje
28
TO SU ZAPRAVO DROGE? OSNOVNI POJMOVI S PODRUJA OVISNOSTI
TO SU ZAPRAVO DROGE?
OSNOVNI POJMOVI S PODRUJA OVISNOSTI
Prvo poglavlje
Droge su vrlo razliite kemijske tvari prirodnog ili umjetnog podrijetla, zapravo vrste otrova
psihoaktivnog djelovanja, koje ako se uzimaju odreeno vrijeme mogu dovesti do stanja
ovisnosti. Takvo se psihiko, a katkada i fiziko stanje javlja kao posljedica meudjelovanja
izmeu ivog organizma i sredstva, a karakterizirano je ponaajnim i mnogim drugim promjenama, koje uvijek ukljuuju neodoljivu unutarnju prisilu da se droga unato spoznaji
o tetnim posljedicama i dalje uzima, bilo radi izazivanja njenih poeljnih uinaka ili da se
izbjegnu patnje koje e se javiti ako se s uzimanjem sredstva prekine.
Biti ovisnik znai ne biti vie zdrav, ne moi vie bez droge normalno funkcionirati. Dok je
ranije mogao raditi, razmiljati, osjeati, spavati, pa i odluivati hoe li uzeti ili ne uzeti sredstvo, nakon to se navue, odnosno postane ovisan, on/ona osjea neodoljivu unutarnju
udnju da stalno bude pod djelovanjem te tvari da bi samo naizgled normalno funkcionirao.
im djelovanje droge poinje poputati, ovisniku postaje loe, ponekad i neizdrivo, to je
znak apstinencijske krize. Da bi se izbjeglo to neugodno stanje, osoba e pod svaku cijenu
nastojati nabaviti jo jednu dozu, samo jo jednu dozu. I tako unedogled. Pogledajmo oko
sebe brojne puae cigareta duhana.
Gotovo su svi oni ovisni o nikotinu, drogi zbog koje ustraju u toj tetnoj navici. ak i kada
imaju ozbiljne zdravstvene potekoe i unato lijenikovoj zabrani puenja, oni nastavljaju
dalje jer nisu u stanju nadvladati tu ovisnost.
Sjeam se jednog od nekoliko mojih susjeda, tekih puaa, koji su umrli od raka. V. je u jednoj prilici zavirio u kantu za smee ispred kue u kojoj ivim i otkrio u njoj dvije teke nekih
skupih cigareta koje mi je netko, oigledno ne znajui moj stav prema puenju, poklonio, a
ja ih zbog svoje savjesti i posla koji radim nisam mogao nikome pokloniti, ve sam ih bacio.
V. me pozvao i pitao moe li ih uzeti. I ranije sam tog dragog susjeda savjetovao da prekine
s puenjem jer je stalno kaljao pa sam mu i u toj prilici ponovio savjet. Dakako, cigarete je
uzeo i popuio. Nije bio u stanju prekinuti. Nekoliko mjeseci nakon toga na klupi u parku
Vinogradske susretnem svog V. kako sjedi u bolnikoj pidami. Nisam znao da je bio na
lijeenju na Odjelu za plune bolesti. Obrati mi se ponosno: Znate, susjed, kaj je novo!? Prekinuo sam s puenjem. ak mi se gadi cigareta. Pohvalio sam ga i ohrabrio da ustraje. Pitao
sam kolegu s plunog o emu se radi. V. je imao karcinom bronha s metastazama posvuda.
Brzo je i u velikim mukama umro. Bilo mu je 65, vrlo inteligentan, sposoban ovjek, silno je
volio ivot. S puenjem je oigledno prekinuo prekasno. Da ga je doista bilo mogue uvjeriti koliko je to rizino, vjerojatno bi naao snage i nadvladao bi tu ovisnost. Vi nastavnici,
roditelji, puai, razmislite o tome. Budite dobar primjer svojoj djeci, uenicima, uvajte
zdravlje da bi oni koji nas trebaju ivjeli uz osjeaj sigurnosti da nee (prerano) ostati bez
njima vanih osoba.
Biti ovisan znai biti zarobljen kemijskom tvari u vlastitom mozgu, to znai izgubiti slobodu u sebi. Manji broj osoba postaje fiziki ovisno. Kod toga dolazi do navike staninog
metabolizma na prisutnost neke psihoaktivne tvari i u sluaju uskraenja te tvari javljaju
se fizike smetnje koje su i vrlo specifine u odnosu na vrstu droge o kojoj je pojedinac
ovisan. Vei broj konzumenata psihiki su ovisnici, to znai da se jedino pod djelovanjem
29
Prvo poglavlje

psihoaktivne tvari mogu psihiki ugodno osjeati. Psihiki ovisne osobe moe se podijeliti
u dvije potkategorije:
Osobe (veinom odrasle) koje e uvijek i u svakoj prilici kad im je psihiki loe, kad su nemirni, razdraljivi, kad ne mogu spavati, kada ih neto boli, sami posegnuti za nekom psihoaktivnom tvari. Najee se radi o uzimanju tableta za spavanje, smirenje ili protiv bolova,
mimo savjeta lijenika i u dozama koje su sebi samima odredili. Kada osoba uzima iste
lijekove pod nadzorom lijenika, potujui pritom preporuke u svezi s dozom, radi se o
lijeenju.
Mlade osobe koje e preferirati uzimanje ilegalnih tvari ili ilegalno nabavljenih tableta da bi
se drogirale u drutvu svojih vrnjaka u vrijeme kad se drue i zabavljaju. Samo ponekad
uzimat e ilegalne droge ili tablete zbog istih motiva kao i gore spomenuti tabletomani.
Ovdje se radi o osobama kod kojih je izraena psihika potreba za osjeajem stanja opijenosti i boljeg raspoloenja.
Drogiranje je jednostavan, ali i vrlo primitivan mehanizam: uzme kemiju i eka nekoliko
minuta ili sekundi da pone djelovati u mozgu. Fine modane strukture zloupotrebljavaju
se za neprirodnu proizvodnju osjeanja ugode. Ovisnost poinje onda kada osoba bez
uzimanja psihoaktivne tvari vie nije u stanju osjetiti oputenost, ugodu, raspoloenje, sreu. S vremenom im vie ni s drogom nije dobro, a ako nita ne uzmu, psihiko stanje se
pogorava do stanja neizdrivosti zbog simptoma krize sustezanja.
Dok su strukture u mozgu putem kojih droge djeluju neoteene, male koliine droge imaju znatan psihiki uinak.
Uinak kao i trajanje djelovanja u tijelo unesenog sredstva ovisnosti takoer ovisi i o brzini
odnosno kapacitetima eliminacije tog sredstva iz tijela (koji se mogu vremenom i smanjivati). Tako se npr. kod pijenja alkohola u poetku javlja potreba za sve veom koliinom, a
kasnije, zbog oteenja jetre, a time i sve sporije eliminacije, alkoholiaru treba sve manje
alkohola da bi se napio.
Ovisnici o veini ilegalnih droga vremenom primjeuju da im droga sve slabije djeluje, odnosno da moraju uzimati sve veu i veu koliinu sredstva da bi se postigao eljeni uinak.
Ta se pojava naziva tolerancijom. Porast tolerancije uzrokom je financijskih tekoa ovisnika. U poetku im treba malo droge, ne moraju uzimati svaki dan pa to stoji manje novca. S
vremenom treba sve vie i vie droge, u danu poneki uzimaju i po nekoliko doza to znai
da moraju nabaviti i po nekoliko stotina kuna dnevno ako su na heroinu ili kokainu. Ako
svakodnevno uzimaju marihuanu, pa postanu psihiki ovisni, trebat e im od 50100 kuna
dnevno. Ako su psihiki ovisni o ecstasyu, troit e do 100 kuna.
U svakom sluaju, ovisnik e zapasti u financijske tekoe zbog kojih poinje ciklus otuivanja stvari i novca u obitelji, kasnije krae vani, preprodaja droga ili drugi oblici kriminala.
Stanje koje se javlja u prekidu uzimanja sredstva o kojemu je pojedinac ovisan naziva se
apstinencijskom krizom. Ako je rije o psihikoj ovisnosti, psihika kriza e se oitovati nizom psihikih smetnji poput pojaane napetosti, umora, nemira, razdraljivosti, osjeaja
praznine, dosade, nesanice, depresije itd.
30
Prvo poglavlje
U stanjima fizike ovisnosti nakon prekida unosa droge u tijelo fizika kriza oitovat e se
nizom vrlo specifinih fizikih smetnji poput bolova, greva, drhtanja, proljeva, jeenja i sl.
Strah i tekoe podnoenja apstinencijske krize i psihika ovisnost, koja je u mnogih ovisnika nerjeiv problem, glavni su poticatelji nastavljanja uzimanja droga unato sve veim,
tekim tetnim posljedicama.
Prema djelovanju na sredinji ivani sustav, odnosno mozak, droge se obino dijele u tri
potkategorije:
psihodepresore ili sredstva umirujueg, uspavljujueg djelovanja (opijati heroin, morfin,
kodein, metadon, alkohol, razliite tablete za umirenje poput benzodiazepina)
psihostimulatore, sredstva koja pobuuju (stimuliraju) mozak (amfetamin, kokain, nikotin...)
halucinogene, sredstva koja iskrivljuju opaanja i doivljavanje stvarnosti (LSD, meskalin,
psilocibin, sjemenke bunike...)
postoje i droge koje imaju mijeana djelovanja (kanabinoidi marihuana i hai, ecstasy,
PCP...)
Psihodepresori
Ovu kategoriju moemo podijeliti u dvije potkategorije: a) brojne tablete za ivce sedativi (sredstva za umirenje, najee benzodijazepini poput lijekova Apaurina, Praxitena, Tavora, Xanaxa Lexaurina), hipnotici (sredstva za spavanje kao npr. Cerson, Fluzepam, Sanval,
barbiturati...), neopijatski analgetici (sredstva protiv bolova), neki antiepileptici; b) Alkohol
(etilni) je jedna od naj(zlo)upotrebljavanijih legalnih droga. U manjim dozama (do 0.5 gram
promila) poetno stvara euforiju, u viim dozama sve je izraenije pijanstvo praeno gubitkom kontrole, inhibicija i tekim poremeajem ponaanja i smetnjama koordinacije, a u
visokim dozama dolazi do pospanosti i mogue alkoholne kome. c) Opijatske droge.
Opijati su prirodnog podrijetla i izvorite im je u soku maka, u opijumu. U njemu ima mnogo alkaloida od kojih su dva narkotici, mona sredstva ovisnosti morfin i kodein. I jedan
i drugi spomenuti alkaloid koristi se u medicini: morfij kao lijek protiv boli, a kodein kao
sredstvo za ublaenje kalja i boli. Iz morfija se dobiva najjaa, najmonija droga, kad je rije
o fizikoj ovisnosti, a to je heroin (diacetilmorfin).
Opioidi su sintetike droge vrlo slinog djelovanja kao prirodni opijati. Od njih je najpoznatiji moan lijek protiv boli koji ujedno slui u lijeenju heroinskih ovisnika, narkotik metadon
(Heptanon, Pliva). Toj kategoriji pripadaju i drugi narkotski analgetici poput buprenorfina
(Subutex, lijek za lijeenje ovisnika), petidina (Dolantin), pentazocin (Fortral), lijek Valoron.
Djelomino tu spada i tramadol (lijek Lumidol ili Tramal), zatim anestetici kao to je fentanil,
GHB, ketamin i mnogi drugi lijekovi koji se koriste u kirurgiji za umirenje pacijenata pri operaciji ili za ublaenje boli nakon operativnog zahvata.
Opijati su droge koje karakterizira stalni rast tolerancije i to se droga due uzima, djeluje
31
Prvo poglavlje

sve slabije unato uzimanju sve veih i veih koliina. ak tovie, nakon nekog vremena
ugodni efekti droge postaju sve slabiji i kratkotrajniji, a osoba je zbog stalnog rasta tolerancije prisiljena uzimati sve veu koliinu da bi kako-tako normalno funkcionirala i izbjegavala
stanje krize.
Heroin je najtea, ali i najrairenija ilegalna opijatska droga na naim prostorima. To je sredstvo koje uzrokuje stanje ovisnosti kod najveeg broja nae mladei. Heroin se obino pojavljuje na tritu u obliku smeeg ili smee-ukastoga grudastoga praka vrlo gorkog
okusa koji preprodavai droge (dileri) najee pakiraju u paketie od staniola ili u male
paketie od najlonske folije. U argonu obino govore o horseu ili dopu. Jednu dozu nazivaju ut ili piz koji stoji izmeu 70 i 150 kuna na ilegalnom ulinom tritu. Ponekad govore
o utome da bi time u komunikaciji napravili razliku prema bijelom, to je izraz koji koriste
za drogu kokain. Ima neto utoga?, Moe mi isfurati (srediti, nabaviti) jedan ut? ime
asociraju na taj smei, ukastosmei praak. Na naem ilegalnom tritu pojavljuje se i
heroin u kamenu, tzv. rocks. Kao isti, bijeli praak rijetko je dostupan.
Heroin se u poetku obino uzima umrkavanjem, moe i puenjem, a nakon nekoliko
mjeseci, kada doe do porasta tolerancije, poinje se ubrizgavati u venu jer im treba manja koliina (manje novca), a postie se bri i jai uinak. Opijati (opijum osobito) mogu se
uzimati i gutanjem. U poetku navikavanja, kada su potrebne vrlo male koliine droge, ako
se iznenada uzme vea doza ili se nabavi mjeavina u kojoj je vea koncentracija samog heroina, moe doi do trenutnog uspavljivanja, odnosno kome i smrti zbog prekida disanja.
Injekcija naloxona (Narcan) moe u tom sluaju spasiti ivot.
Pod djelovanjem heroina osoba je neobino smirena, oputena, ravnoduna. S vremenom
ovisnik o heroinu poinje djelovati bezosjeajno jer ta droga zatupljuje emocionalne reakcije. Samo u jednoj fazi ovisnosti, kada roditelji o tome jo nita ne znaju, pod neposrednim djelovanjem te droge neki su konzumenti neobino dobri, ljubazni, priljivi. Ali ako
im samo neto prigovorimo ili u sluajevima kada ne uspiju nabaviti drogu, nemogui su,
razdraljivi, bezobrazni, agresivni. Neposredno nakon uzimanja ili ako su uzeli jau dozu,
opaa se pospanost pri emu se neobjanjivo zatvaraju oi, a glava pada, odnosno oni kau
da kljucaju ili da su stoned, da stondiraju. Oi su im staklastog izgleda, nekako svjetlije, a
zjenice vrlo uske, tokaste. Glas je malo promukao, dubljeg tonaliteta, uglavnom izdiui.
Fizike su reakcije veinom usporene, stolica zatvorena.
Osoba sreena potrebnom dozom heroina moe se u obitelji jedno vrijeme ponaati
gotovo normalno, a kao to sam spomenuo, moe biti ak vrlo ugodna i dobra. Takvim
ponaanjem konzumenti pokuavaju pred osobama izvan svoga kruga prikriti pravo stanje
u kojem se nalaze.
Ako je meutim djelovanje droge neto izraenije, tada e se osoba nastojati povui u svoj
kut, na svoju fotelju, u svoju sobu, lei u krevet, uzeti cigaretu i puiti. Pritom opuci ili ar
padaju na posteljinu, pa se ona spali i ima mnogo rupica od toga ara. Tako se moe spaliti i
odjea, osobito na prsima. Cigareta moe potpuno izgorjeti, a opuak ostati izmeu prstiju
uzrokujui ak i opekotine na koi. S obzirom na to da heroin djeluje analgetski, odnosno
potpuno uklanja osjeaj boli, ovisnik nee ni primijetiti da mu se pri koa, jer njega napro-
32
Prvo poglavlje
sto nita ne boli. Ujutro dugo ne ustaje iz kreveta.

Ako se droga uzima injekcijom, za taj e obred trebati pribor: igle, price, lice, limunska
kiselina i metalni epovi ili lica. Nestanak lica (ili nalaz zaaenih lica savijene drke) kao
i nalaz limunske kiseline u prahu ili kristalima moe biti zloslutan znak. Limunskom kiselinom razblauju otopinu droge za fiksanje. epovi i lice u kojima se kuha droga obino su
zaaeni. lice su specifino savinute, a odozdo zaaene dimom svijee (upaljaa), jer se
na taj nain iskuhava droga prije venoznog injiciranja. Tu mogu biti i male vatice kojima se
dezinficira koa, filteri od opuaka cigareta kroz koje se sama droga filtrira prije venoznog
ubrizgavanja, neke vrpce kojim se ruka podvezuje. Roditelj moe primijetiti kako mu dijete
uporno, ak i ljeti nosi duge rukave, na rukavima majica mogu se nai tragovi krvi. Boljim
promatranjem mogue je opaziti tragove sitnih uboda u predjelu podlaktice sve do zapea (ako su gornje vene ve potroene i zaepljene), zapea mogu oticati, a na rukama,
rjee nogama mogu se opaziti upaljene rane. Igle i price mogu biti sakrivene posvuda u
stanu.
U sluaju kada osobe ovisne o heroinu ne uspiju nabaviti drogu, dolaze kui vrlo nervozne
i razdraljive. Prvi znaci apstinencijske krize javljaju se kod teih ovisnika ve nakon desetak
sati od posljednjeg uzimanja, a kulminacija je krize nakon 2436 sati: zjenice su proirene,
pa oi izgledaju tamnije, curi im iz nosa kao da su prehlaeni, zijevaju, a ne mogu spavati,
jei im se koa, drhte, hladno im je. Mogu se aliti na bolove u itavome tijelu, nogama
nekontrolirano cupkaju, a moe doi i do proljeva i povraanja.
To su tipini znaci fizike apstinencijske krize opijatskih ovisnika. Ponekad kau (lau) da
imaju gripu. Meutim, ako odu u grad ili telefonom ipak uspiju dogovoriti nabavku doze
droge, vraaju se kui sreeni, gripa je odjednom nestala, sve je ponovo potpuno u redu,
oni su smireni i dobri, kao da se nita nije dogodilo. Ne uspiju li nabaviti opijat da bi ublaili
psihike simptome, skloni su nagutati se razliitih tableta, esto u kombinaciji s alkoholom.
Psihostimulansi
Posve suprotno od opijatskih droga djeluju psihostimulansi. Tipini je predstavnik ovih droga amfetamin, koji mladi obino nazivaju speed. Na tritu se nalazi u obliku praka bijele ili
bjeloukaste boje, a esto je i u obliku tableta.
Uz amfetamin treba spomenuti jo njegove derivate (MDMA), zatim kemijske tvari metilfenidat (lijek Ritalin), fenmetrazin, pemolat koji imaju medicinsku primjenu. Te se droge
uzimaju i umrkavanjem, intravenozno, a i gutanjem.
Osoba pod djelovanjem psihostimulansa neuobiajeno je energina, uzbuena, nemirna,
ne trai hranu, nema nikakvih znakova pospanosti, pa makar je ponekad budna i 24 sata,
pokazuje znakove velike izdrljivosti i pretjerane aktivnosti. Zato ta droga slui i kao doping
u sportu.
Droga ubrzava puls, podie krvni tlak i tjelesnu temperaturu, iri zjenice. Amfetamin djeluje
68 sati, euforija nije toliko izraena, a osoba, ako ne uzme veliku dozu, ne mora djelovati
poremeeno. Konzumenti kau da ih speed vie udara u tijelo za razliku od stimulativne
33
Prvo poglavlje

droge ecstasy koja ih vie udara u mozak.
Derivat amfetamina, metamfetamin (MA), koju u Americi zovu ice (led ili kristal) jo je opasnija, monija droga koja izraenije mijenja ponaanje (prema agresivnosti) i iskrivljava doivljavanje stvarnosti. U ekoj i Slovakoj nazivaju je pervitin, a jedno vrijeme u medijima
se spominjala kao neka nova droga pod nazivom jaba ili flash.
Kokain je stimulativna droga koja uzrokuje najsnaniju psihiku ovisnost... Na ilegalnom
tritu pojavljuje se kao bijeli, svjetlucavi praak koji ako se stavi na jezik, uzrokuje utrnulost
i potpuni gubitak osjeta. Zbog te karakteristike kokain se koristi u medicini kao lokalni anestetik. Uglavnom ne stvara stanje fizike ovisnosti, ali zato moe ve nakon prvog uzimanja,
zbog izazivanja intenzivne euforije, uzrokovati neodoljivu udnju za ponovnim uzimanjem,
dakle psihiku ovisnost. Ta droga u centrima za ugodu znatno poveava razinu (prijenosnika podraaja) dopamina (blokadom reuptake mehanizma, ponovne ugradnje), podie
razinu i serotonina i noradrenalina. Droga se najee umrkava. Zato osobe koje to ine
stalno dodiruju nos kao da ih svrbi ili kao da su prehlaene.
Droga kratko djeluje i zbog toga kokainski ovisnik tijekom boravka u nekom drutvu iznenadno po vie puta nakratko nestane vraajui se vrlo razdragan, drueljubiv, stimuliran,
raspoloen, pun ideja, neto proirenih zjenica. Kokain je skupa droga. Zato je obiavaju
nazivati drogom elite koja ima novca da bi je financirala. S vremenom ovisnici o kokainu zaputaju svoj posao, obveze, nisu kritini prema onom to se s njima dogaa, karakter im se
upadljivo mijenja. U konanici bankrotiraju pa se ak odaju kriminalu da bi mogli nastaviti
s kupovanjem i konzumacijom.
Kokain pripravljen na nain da se moe puiti naziva se crack. U naoj zemlji rijedak je na
ulinom ilegalnom tritu. Manji dio kokainskih ovisnika drogu uzima intravenozno. Na taj
nain u stanju su drogu ubrizgati i desetak puta na dan, to na venama ostavlja trag niza
uboda iste starosti.
Najrairenija stimulativna droga je nikotin, aktivna tvar u dimu duhana koja se vee za nikotinske receptore, odgovorna za razvoj podosta teke ovisnosti, koja se smatra jednim od
najutjecajnim rizinim imbenikom ugroavanja javlnog zdravlja i ranijeg umiranja ogromnog broja ljudi. Godinje od zdravstvenih posljedica puenja duhana umre desetak godina ranije vie od 10.000 osoba.
Stimulativne droge znatno izraenije izazivaju psihiku, a ne fiziku ovisnost. Od fizikih
promjena kod dugotrajnog uzimanja najupadljivije je mravljenje i gubitak apetita. Te droge mijenjaju karakter osobe, mogu dovesti do tekih psihikih oteenja, ak i simptoma
slinih psihozi (strah, ludilo proganjanja), koji se mogu javiti u stanju krize, ali i pod neposrednim djelovanjem droge.
Za razliku od heroina i ostalih opijata, kokain i druge stimulativne droge proiruju zjenice,
ubrzavaju rad srca i povisuju krvni tlak, to ukazuje na uzbuenje sredinjeg i perifernog
(simpatikog) ivanog sustava. Zato u stanjima teeg otrovanja tim sredstvima moe doi
do smrti zbog prsnua krvnih ila u mozgu ili pak zbog prekida rada srca.
34
Prvo poglavlje
Halucinogeni
Halucinogeni su droge koje nakon to se unesu u organizam, djelujui na sredinji ivani
sustav, uzrokuju poremeaj veine psihikih funkcija, osobito opaanja. Pod njihovim djelovanjem osoba moe imati privienja (iluzije i halucinacije), dakle vidjeti ono to drugi ne
vide, odnosno iskrivljeno doivljavati (percipirati) sebe, svijet oko sebe, vrijeme. esta je
dezorijentacija u vremenu i prostoru. Drogirana osoba djeluje uzbueno, uznemireno, ima
proirene zjenice, na svaki podraaj djeluje pretjerano, normalna komunikacija nije mogua.
Tipian je predstavnik tih droga, esto dostupan na ilegalnom tritu u nas, LSD. U argonu ga nazivaju trip, acid, kiselina. Pojedinana doza najee je papiri natopljen takvom
kiselinom, povrine oko pola kvadratnog centimetra, na kojemu je ponekad utisnut neki
specifian znak (sliica) po kojemu tu drogu mladi i nazivaju.
Droga se uzima gutanjem, a efekt joj, jednostavno reeno, najee nalikuje stanju ludila.
Osoba pod djelovanjem LSD-a moe biti opasna za sebe samu. Tako se nerijetko moe
uti da je neki mladi ovjek iz neobjanjivih razloga skoio kroz prozor, a u stvari je bio pod
utjecajem tog halucinogena. Osobe koje u sebi nose sklonost shizofreniji pod visokim su
rizikom da e razviti tu bolest ukoliko konzumiraju tu vrstu droge. Osim spomenutog LSD
u halucinogene ubrajamo meskalin (dobiva se iz jedne vrste kaktusa) i psilocibin (iz vrste
gljiva).
U nas se posljednje vrijeme dogaalo da su mladi konzumirali sjemenke biljke bunike ili
kunjaka, poneki nabavljaju ili uzimaju halucinogene gljive. Iznenada nastalo abnormalno
ponaanje s tekim poremeajem psihikih funkcija (uznemirenost do stanja panike, konfuzija i poremeaj svijesti) najee je uzrokovano uzimanjem halucinogenih droga. Opisanu
kliniku sliku moe uzrokovati i otrovanje tabletama kojima se lijei Parkinsonova bolest
(Akineton, Parkopan, Artane).
Marihuana i hai, droge tipa kanabis

Najrasprostranjenije i mladima najlake dostupne ilegalne droge, koje se esto razvrstavaju
u kategoriju lakih droga, jesu marihuana i hai (u slengu se naziva trava, ia, it, grass).
U nas je daleko ea marihuana, sredstvo koje se dobiva suenjem cvjetnih vrhova indijske konoplje, vrlo esto ilegalno uzgojene i na naim prostorima. Iz tih istih cvjetnih vraka
posebnim se postupkom pripravlja hai, koji je na tritu najee u obliku malih smeih
ploica specifinog biljnog mirisa. Marihuana se uglavnom prodaje u malim paketiima od
najlona u kojima roditelj moe vidjeti zelenkastu biljnu tvar relativno ugodnoga mirisa. Mijeajui neto te biljne tvari s duhanom, mladi pripravljaju posebne cigarete koje nazivaju
joint. Takva cigareta najee se sastoji od malog drka od kartona i papiria, tzv. rizle. Da bi
se pripravila, u papiri se umota odreena koliina duhana i marihuane, a pui se slino kao
cigarete obinoga duhana. Aktivna je tvar u marihuani odnosno haiu THC odnosno tetrahidrokanabinol. To sredstvo uneseno u mozak uzrokuje vrlo razliita djelovanja: umirujua,
oputajua i relaksirajua, pomalo i stimulirajua.
35
Prvo poglavlje

Kod nekih osjetljivijih pojedinaca moe doi i do iskrivljenog doivljavanja okoline pa se
zato ubraja i u halucinogene. Kod osoba koje u sebi nose sklonost psihozi (npr. shizofreniji) puenje te droge znatno, ak do 6 puta poveava rizik da e se pojaviti stanje ludila.
Droga ne stvara fiziku ovisnost ili mogli bismo rei da samo postoje naznake tog stanja
kod vrlo intenzivnih i tekih konzumenata nakon dueg vremena. ee uzrokuje naviku,
odnosno blau do umjereno jaku psihiku ovisnost. Najvei broj konzumenata marihuane
nisu ovisnici. Radi se o rekreativnoj konzumaciji vikendom, prigodno pokoju cigaretu marihuane ili haia. Ta je droga relativno jeftina, tako da jedna cigareta kota 10 do 15 kuna.
Obiava se kupiti jedan panj za 50 kn i od njega smotaju 45 cigareta. Mnogi mladi kau
da im je jeftinije nabaviti jedan joint marihuane za oputanje i zabavu, nego popiti i pritom
platiti nekoliko boca piva. Roditelji koji ele otkriti konzumiraju li njihovi sinovi ili keri tu
drogu, vrlo rijetko imaju priliku vidjeti ih neposredno nakon konzumacije. Jer, oni e obino
doi kui kasnije, u vrijeme kada djelovanje droge popusti. Ako i dou kui, a roditelji primijete neto udno, rei e da su popili koje pivo previe. U jutro su vrlo teki za ustajanje i
aktivnosti, djeluju mamurno, prazno.
Pomnijim promatranjem mogue je uoiti razliku izmeu djelovanja alkohola i marihuane
ili haia. Marihuana uzrokuje neto drukiji poremeaj ponaanja. Kod osobe se ne osjea
miris na alkohol (ukoliko se uz travu nije konzumiralo i pie). Jasno da roditelj, ukoliko mu
sin ili ki pue drogu u stanu, moe osjetiti neki udan miris dima koji je drukiji od mirisa
duhanskoga dima.
Napuena osoba djeluje malo udnije promijenjeno. Za razliku od alkohola marihuana ne
izaziva tei poremeaj koordinacije kretnji, tekoe u govoru (frfljanje) i pospanost (u prvoj
fazi djelovanja). Meutim, zjenice su proirene, oi mogu biti zacrvenjene, osoba je prvi sat
od konzumacija neuobiajeno oputena, brbljava, esto se nekontrolirano smije i vrlo brzo
asocira. Neto kasnije moe djelovati i zatupljeno. Ako napueni tinejder nou doe kui,
obino nije buan, ali trai hranu (osobito slatko) i nakon toga mirno spava.
Marihuana i hai najee su poetne (inicijalne) droge. Za one koji ih konzumiraju to su
moda prva stepenica u razvoju budue ovisnosti. Oko 80% dananjih heroinskih ovisnika
u Hrvatskoj svoj put prema toj tekoj ovisnosti zapoelo je oko 15. godine ivota upravo
puenjem marihuane.
Nedvojbeno je dokazano da kanabis ometa proces upamivanja, pa mlade sklona toj drogi pokazuje slabije rezultate u uenju. Dim marihuane sadri jo vie otrova od dima cigareta, a s obzirom na to da se due zadrava u pluima, jedan joint e uzrokovati oteenja
kao 45 cigareta duhana. Trudnice koje uestalo konzumiraju kanabis mogu roditi dijete sa
znakovima oteenja. Osoba napuena marihuanom ugroava sigurnost u prometu. Konzumacija te droge na vie naina poveava rizik skretanja na tee droge. Dijelom je tome
uzrok to se konzumenti trave s vremenom manje plae iskuavanja ostalih droga, a kreu
se u drutvu u kojem lake dolaze u doticaj s ovisnicima, dilerima, a time i svim ostalim
sredstvima. Oni e ih odbiti moda i stotinu puta, ali dovoljno je da samo jednom popuste
i probaju npr. heroin. Puai marihuane s vremenom postaju sve neodgovorniji u izvravanju obveza, pa su i kasnije u ivotu skloniji svoje obveze prebacivati na druge.
36
Prvo poglavlje
Marihuana lijek?
Mladi pod utjecajem informacija dobivenih iz medija ili usmenom predajom (esto iz izvora
sustava koji tu drogu preprodaje) sve su glasniji u tumaenju kako je marihuana zapravo
ljekovito sredstvo. to je istina u svezi s tim i kako polemizirati u svezi s tim pitanjem? U
prirodi je nebrojeno puno biljaka koje u sebi sadre tvari koje istovremeno mogu biti teki
otrovi, droge, ali i ljekovita ili pomona ljekovita sredstva.
Ve spomenuti morfij, kodein, kokain, neke amfetaminu sline tvari (efedrin, Ritalin), imaju
svoju medicinsku primjenu. U tom sluaju govorimo o korisnoj uporabi droga i nitko razuman ne bi se protiv toga borio. Sjetimo se samo olakanja koje umirui od raka ili moda
teko ranjene osobe osjeaju kada im lijenik dade lijek protiv bolova, morfin. No istovremeno, kada zdrava osoba radi drogiranja odlui uzimati to sredstvo, izlae se golemom
riziku razvoja ovisnosti i svega to se vee uz tu bolest. Nema nikakva razloga da se iz biljke
cannabis sativa (indijska konoplja), iji sasueni listovi i cvjetni vrhovi enske biljke predstavljaju drogu marihuanu, ne proizvedu pripravci koji e imati korisnu medicinsku primjenu. Danas ve postoje i koriste se neki od njih.
U tijeku su istraivanja kojima e se za neko vrijeme nedvojbeno potvrditi za koja stanja i
bolesti marihuana moe posluiti kao bolji lijek od postojeih sredstava koje danas koristimo. Tako se dosta pouzdano tvrdi da marihuana smanjuje muninu i poboljava apetit
kod osoba koje u postupku lijeenja zloudnih bolesti (npr. leukemije) uzimaju citostatike.
Postoje tvrdnje da je korisna kod nekih oblika glaukoma (povien oni tlak), da smanjuje
bolove, da ublaava napetost miia kod nekih tekih degenerativnih bolesti ivanog sustava (npr. multipla skleroza), da ublaava astmatine napadaje kod nekih oblika te bolesti,
da pomae kod nekih stanja neuroza i depresija, i da ne nabrajam.
Ako medicina definira podruje primjene, tada e i ta droga imati svoje mjesto da slui i pomae ovjeku, ali na nain kako bi u tom sluaju preporuio lijenik. Sve je ostalo
zlouporaba marihuane, jednostavno reeno, drogiranje. Svako drogiranje je tetan, pa i
poguban nain ponaanja, osobito za djecu i mlade u procesu odrastanja u adolescenciji
(tinejderske godine).
Ecstasy
U Zagrebu se esnaestogodinjaci i sedamnaestogodinjaci, posebno oni skloni izlascima
na rave i techno partye, osobito zanimaju za iskuavanje droge tipa ecstasy (MDMA). Danas
se uglavnom proizvodi u tajnim laboratorijima. U samoj tableti ecstasya konzument nikada
ne zna kakav je stvaran sastav droge. Tu se najee radi o derivatima amfetamina kao npr.
MA, MDA, MDEA, PMA, PMMA, drogama koje su uglavnom mijeanog djelovanja. S obzirom na to da uz stimulativne efekte ecstasy na odreen nain ipak mijenja percepciju i stanje svijesti, ubraja se djelomino i u halucinogene. Za razliku od speeda (amfetamina) koji
uz pojaanu agresivnost, gubitak potrebe za hranom i snom, stvara osjeaj energije, snage i
izdrljivosti, ecstasy stvara izraeniju euforiju, senzualnost te potie osobu na komunikaciju
s drugima, a pritom nema znakova agresivnosti.
37
Prvo poglavlje

Droga se nekada u SAD-u koristila kao sredstvo za poboljanje komunikacije i smanjenje
agresivnosti meu branim partnerima tijekom provoenja brane terapije. Mala koliina
te droge nalazi se u zainu, mukatnim oraiima, dakle nije samo sintetika.
Promotri li se ope ponaanje osobe koja je progutala tabletu ecstasya (ili kako ga konzumenti zovu bombon ili bonkas), uoit e se da je osoba puna energije, ritma, kretanja,
pomalo luckaste euforije i drueljubivosti. Ako tinejder nou doe kui, a jo je pod djelovanjem te droge, nekritino e rondati po stanu, sluati glazbu, nee moi zaspati, nee
uzimati hranu. Od fizikih simptoma vide se iroke zjenice, stezanje muskulature eljusti,
ruku, nogu; dakle, osoba je pretjerano motoriki aktivna, a zbog velike aktivnosti i neuzimanja tekuine, tijelo je isueno (usnice i jezik suhi). Jedna doza ecstasya, koji se pojavljuje
u obliku tableta raznih oblika i na njima ucrtanih znakova, koje se dakako gutaju, kota
negdje oko 40 kuna na ilegalnom tritu.
Droga moe stvoriti psihiku ovisnost. U poetku manje koliine droge imaju snaan uinak
na sredinji ivani sustav. Meutim, oteenje odreenih struktura u mozgu i iscrpljivanje,
a s vremenom i trajno oteivanje, propadanje (serotonerginih) neurona preko kojih ta
droga podie razinu serotonina (ali i dopamina), poslije dovodi do stanja iscrpljenosti i apatije. Osoba to pokuava kompenzirati uzimanjem veih koliina ecstasya, ime se ubrzava
razaranje mozga. Dio konzumenata kasnije prelazi na uzimanje amfetamina (speeda) jer
ta droga djeluje na strukture u mozgu koje jo nisu oteene. Mnogi dananji ovisnici o
heroinu na tu teku drogu odluili su se upravo na nagovor dilera koji su im sugerirali da
prije odlaska kui radi lakeg spavanja povuku (umru) liniju horsa (heroina). Poremeeni
misaoni procesi i nekritinost pod djelovanjem ecstasya kod mnogih su bili razlogom da
su takvu kobnu ponudu prihvatili.
Oni koji nisu zavrili na heroinu ili kokainu, trebaju vie mjeseci da im se mozak eventualno
oporavi. Mnogi osjeaju trajne posljedice (depresija, tekoe koncentracije za uenje, pojaana razdraljivost, pa i agresivnost). Oteenja tijela koja nastaju zbog gubitka tekuine
i razgradnje miinih stanica mogu uzrokovati smrt (zatajivanja bubrega ili drugih vanih
organa). Takoer su mogue psihotine reakcije (ludilo).
Snifanje (otapala)
Oko 10% vrlo mladih tinejdera svoja prva iskustva drogiranja zapoinju inhaliranjem, tj.
udisanjem ili snifanjem otapala. Pritom se najee radi o raznim ljepilima koja razmazuju
u najlonsku vreice koje stavljaju na nos i usta, izdiu zrak iz svojih plua i udiu taj zrak pun
ugljinog dioksida, a zajedno s njim i pare otapala, da bi se doveli u stanje omamljenosti.
Uinci su droge s jedne strane uzrokovani intoksikacijom mozga otapalom koje se udie, a s
druge strane nedostatkom kisika, odnosno hipoksijom mozga koja nastupa zbog udisanja
izdahnutog zraka u kojem ima malo kisika, a puno dioksida. Upravo to jest razlogom da je
uestalo konzumiranje tih sredstava vrlo opasno po zdravlje i po funkcije sredinjeg ivanog sustava. Uestalo uzimanje otapala uzrokuje propadanje (atrofiju) mozga. Roditelji na
osobi mogu primijetiti ak i tragove ljepila na odjei, a u zraku izdahnutom iz plua moe
se osjetiti miris otapala.
38
Prvo poglavlje
Tabletomanija
Zlouporaba razliitih tableta, lijekova s psihoaktivnim djelovanjem, obiava se nazvati tabletomanija. Zbog lake dostupnosti (ima ih gotovo u svakoj kui), to moe biti prvo sredstvo nakon alkohola kojim tinejder eksperimentira da bi izazvao stanje opijenosti ili drogiranosti. Dakako da i mnogi odrasli nekontroliranim uzimanjem razliitih tableta oteuju
svoje zdravlje (bubrege, jetru, eludac) i mogu postati ovisni.
Od tableta najee se zloupotrebljavaju one protiv bolova (npr. Cafetin, Plivadon, koji
sadre opijatsku komponentu kodein, Saridon, Voltaren, Brufen, Lumidol i sl.) i tablete za
umirenje i spavanje (Apaurin, Praxiten, Tavor ili Lorsilan, Xanax, Lexaurin, Cerson i sl.). Od
spomenutih vrsta tableta bre i snanije od ostalih ovisnost izaziva Lorsilan (Tavor), Lumidol
i Xanax (ili Helex).
Uz pobrojene vrste lijekova mladi pokazuju sklonost drogirati se i nekim drugim lijekovima, osobito antiparkinsonicima (Akineton, Artane i sl.). Da bi pojaali djelovanje, tablete
se esto uzimaju u kombinaciji s alkoholom, to ee ine djevojke od mladia. Pod djelovanjem sredstva za umirenje izgledat e pospani, usporeni, frfljat e, imat e poremeaj
ravnotee. Uzimanje spomenutih antiparkinsonika ini ih uznemirenim, razdraljivim, nekritinim, imaju proirene zjenice, pokazuju znakove dezorijentacije, haluciniraju i, jednom
rijei, mogu izgledati kao da su izgubili razum.
Anabolici (doping)
Dio mladih zanesenih eljom da budu snani, da dobro izgledaju ili da postignu bolje rezultate u natjecateljskom sportu, odluuju se za naporne programe vjebanja. U teretanama
i sportskim klubovima mogu se nai treneri koji e sugerirati uporabu sredstava kojima
se moe u kraem vremenu postii bolji rezultat. Tako se moe dogoditi da vam djetetu netko preporui uzimanje nekih lijekova koji poveavaju miinu masu. Obiavamo ih
zvati anabolici i anaboliki steroidi. Ta su sredstva najee zloupotrebljavana u vrhunskom
sportu kao doping. Na ilegalnom tritu njima se trguje kao i s drogama, esto su neprovjerenog izvora. Premda postoje medicinske indikacije za primjenu nekih od njih, ako ih
koriste mladi na svoju ruku ili na preporuku tih trenera, uvijek se radi o zlouporabi uz velik
rizik da e se dogoditi tetne posljedice.
Roditelj, ije dijete odlazi na vjebanje, moe primijetiti promjene i u izgledu i u ponaanju. Kod djevojaka izgled postaje mukobanjast (rast dlaica, smanjenje grudi, dublji glas),
grublje ponaanje, kod mladia pojaana i bezrazlona agresivnost, pokazivanje snage, a
da pritom nisu svjesni da su se promijenili i da su za blinje sve udniji.
Uzimanje tih sredstava injekcijama poveava rizik zaraze virusom hepatitisa B i C te HIVinfekcijom jer se ta sredstva mogu ilegalno uzimati i injekcijama. Zdravstvene posljedice
nekontroliranog uzimanja tih hormona mogu biti vie nego ozbiljne. Tako se kod mukaraca moe javiti propadanje testisa, oteenje jetra i poveanje rizika za obolijevanje od
nekih vrsta raka.
39
Prvo poglavlje
Je li vano da roditelji znaju kako izgledaju pojedine vrste droga?

U ovom priruniku nee se prikazivati sliice droga. To moe izgledati zanimljivo, ali je od
vee tete nego koristi. Jer svi oni koji su izloeni riziku da se ponu drogirati, a osobito oni
koji ve uzimaju droge (a to moe biti i vae dijete, uenik u koli), kada vide takve sliice,
poveava im se interes, pa i udnja za uzimanjem droga.
Za odgajatelje nije bitno da znaju (precizno) prepoznati o kojoj se drogi radi, ali je vrlo
vano znati to vie elemenata po kojima se moe na vrijeme i razlono posumnjati. Ako se
neto sluti, pa se krene u pretraivanje stana i osobito sobe sumnjivca te se pronae neto
sumnjive materije (neki smotuljak sasuene trave, neki praak u foliji od staniola ili u nekoj
maloj plastinoj vreici, neke obine ili udne tablete, pribor kao npr. igle, price, vatice,
limunska kiselina u prahu, zaaene lice ili metalni epovi od boca, rizle itd.).
Bitno je nauiti razlono posumnjati da je to droga ili da ima veze s drogiranjem. To to se
pronae treba odnijeti u prvi Centar za ovisnosti ili svom lijeniku. Oni e pomoi odgovoriti na pitanje o emu se sigurno radi i to dalje initi. O tome po emu prepoznavati pojedine vrste droga i kako ih otkrivati, mora znati prvenstveno policija, carina, strunjaci.
Ovisnost o igrama na sreu

S obzirom na slinost posljedica, ali i promjena u funkciji mozga, danas se sve vie govori o
jo nekoliko oblika ovisnosti koje ne ukljuuju uzimanje psihoaktivnih tvari, poput patolokog kockanja, ovisnosti o hrani, kompjutorskim igrama, internetu, seksu, radu. Igre na sreu
po posljedicama su najslinije zlouporabi droga, a s obzirom na nepovoljan epidemioloki
trend i nevjerojatnu nebrigu drave da se odreenim mjerama zatiti mlade, o njima e
biti neto vie reeno.
Sustav vrijednosti u kojem je imati novac, na brzinu zaraditi novac gotovo na samom
vrhu liste najvanijih stvari suvremenoga potroakog drutva. Samo mali postotak obitelji
(uglavnom onih koji su se naglo obogatili kroz tranziciju na hrvatski nain) mogu tako
to priutiti svojoj djeci. Za ostale je to posve nedostian cilj. Istovremeno nekoliko sustava
koristi opisani kontekst da bi, obeavajui laku zaradu, iz naroda preko igara na sreu izvukao novac.
To su: 1. Hrvatska lutrija, podravana od drave, koja ima novca da snanim, marketinkim
TV-porukama uspjeno uvjerava graane da je isplativo igrati (dobro je to dijelom tako
zaraenog novca drava ipak financira neke korisne aktivnosti, pa tako i programe prevencije ovisnosti o drogama); 2. Legalne kockarnice (Hrvatska ima nekoliko puta vie kazina od
Nizozemske); 3. Sportske kladionice (ima ih oko 2500, kontrola ulaza i igranja za malodobne
vrlo slaba); 4. Brojne igraonice s automatima za igre na sreu (jedno vrijeme automati su bili
u gotovo u svakoj gostionici i nije bilo nikakve kontrole kojom bi se malodobnim osobama
onemoguilo da igraju); 5. Prigodne igre na sreu koje pokreu mediji i trgovaki lanci; 6.
Ilegalne igraonice (od kartanja do ruleta) u kojima igru organiziraju kriminalci, njihovi vlasnici.
40
Prvo poglavlje
Dok zemlje EU, osobito one koje vode socijalno osjetljivu politiku (poput Danske, Finske,
Norveke, Nizozemske) ulau znatne napore da bi reducirale broj kockarnica (jer je bilo
gotovo nemogue kontrolirati pranje novca i kriminal koji se vezao uz njihov posao), u Hrvatskoj se i dalje mnoe (ekonomski i u ratu osiromaeni Vinkovci imaju nekoliko igraonica
toga tipa). Ta su mjesta prirodni okoli mnogih kriminalaca (kamatara, utjerivaa dugova),
ali nerijetko su kriminalci (su)vlasnici takvih lokala.
Laka dostupnost i raznolikost naina kojima se djeca i mladi izlau riziku tog naina zabave
(ili dobivanja novca), regrutira sve vie onih koji su kandidati (disponirani) za budue ovisnike. Put prema kompulzivnom igranju obino je pokrenut prvim ozbiljnijim dobitkom.
Silno uzbuenje i euforija posljedica je snane dopaminske stimulacije centara za ugodu
limbikog sustava mozga. Dok se gubitak novca brzo potiskuje, mozak je preplavljen memoriranim osjeajem sree povremenog veeg dobitka, ali i ugodnog uzbuenja u vrijeme
same igre i oekivanja dobitka, pa se s vremenom sve tee odolijeva unutarnjem pritisku
ponovnih pokuaja. Dakako, gubici novca viestruko su ei ishod praen sve veim zaduivanjem i obiteljskim problemima.
Kognitivne promjene prate razvoj poremeaja, pa igra, koji je gotovo sve izgubio, ponovo i
ponovo, posve nerazumno, zakljuuje da e upravo igrom povratiti novac i vratiti dugove.
ak i kada je izloen nemjerljivim posljedicama, ovisnik kockar (ukoliko na bilo koji nain
uspije nabaviti novac), nastavlja igrati. Zaduivanje kod kamatara i metode koje koriste utjerivai dugova uzrok su neopisivih tragedija. Teko je i opisati zlostavljanje koje proivljavaju
roditelji djece uvaljenih u taj problem.
41
42
Opa naela u suzbijanju zlouporabe droga
Prvo poglavlje
Nacionalna strategija pretpostavlja stalnost u provedbi organiziranih mjera kojima se u

ravnotei nastoji smanjivati i ponudu (dostupnost) droga na ilegalnom tritu i potranju
(interes za uzimanjem) droga, osobito od strane posebno osjetljive, a time i ugroene
populacije (djeca, mlade). Istodobnim provoenjem posebnih mjera u okviru harmreduction pristupa (programi smanjenja tete) usmjerenim prema uzimateljima droga i
ovisnicima koji su izvan tretmana, nastoje se umanjiti tetne posljedice i rizici (vezani uz
samo uzimanje droga) i za same konzumente i za njihovo okruenje.
Represivnim pristupom, kojim su brojne zemlje pokuavale uspostaviti kontrolu nad ilegalnim tritem droga, nastojei ta sredstva uiniti nedostupnima, najee nisu postizani
oekivani rezultati. Umjesto da droge nestanu, dolo je do hipertrofije policijskog i pravosudnog aparata, zatvori su bili preoptereeni velikim brojem uglavnom rtava toga kriminala (ovisnicima), a narkokriminal je i dalje stjecao ekstra profit.
Velikim novcem u rukama organiziranog narkokriminala ne samo da su se nositelji toga
posla u mnogim dravama mogli dobro zatiti od represije ve su, potkupljujui politiare
i dravnu birokraciju, s vremenom osvajali sve veu politiku mo i utjecaj. Rezultat svega
bio je da su snage koje su trebale suzbijati narkokriminal zapravo podupirale problem da
bi i dalje stjecale golem materijalni dobitak te politiku mo koja im je jamila nastavljanje
posla.
ak ni krajnje drastinim represivnim mjerama, ako one preteito pogaaju donje slojeve
piramide (organiziranoga) kriminala, ne moe se postii oekivani uinak. Takvim se pristupom pridonosi kriminalizaciji ponaanja uzimatelja droge i ovisnika te njihovu jo veem
priklanjanju i povezivanju s kriminalnom strukturom (Sakoman, S. 2005).
Stoga danas brojne drave sve veu vanost pridaju programima prevencije, lijeenja i rehabilitacije kojima je svrha smanjenje zanimanja mladih za uzimanje droga. Jaaju i liberalni
pokreti koji rjeenje vide u postupnoj legalizaciji nekih droga. Izraunato je da se kvalitetnom represijom na ulinoj razini moe reducirati ponuda droga do 15%, dok se kvalitetnom terapijom (koja je istovremeno jeftinija od represije) potronja droga kod konzumenata moe smanjiti do 70%.
Snaenje ireg represivnog pristupa nema budunosti u Europi i zbog injenice da bi to
moglo ugroziti temeljna ljudska prava i slobodu graana, slobodu kretanja, promet roba,
trgovine, a sve bi to stajalo i mnogo novca.
Postoje intencije da se snaenjem meunarodnih mehanizama, temeljem posebne zakonske regulative o suradnji, povea uinkovitost suzbijanja organiziranog kriminala i korupcije
na visokim razinama. Stoga ni u naoj zemlji nema perspektivu borba protiv droga, ve
borba protiv kriminala i borba za kvalitetniji i smislen ivot mladih u kojem bi im droge bile
posve sporedna stvar u ivotu.
43
Drugo poglavlje
O PA NAELA U SUZBIJANJU ZLOUPORABE DROGA
to znai uravnoteena (balansna) strategija

Pojam balansne strategije u posljednja se tri desetljea postupno sve vie afirmira kao odgovor na kritike kako se naglaeno represivnim pristupom (ciljanim na smanjenje ponude
droga) ne moe kontrolirati zloporaba droga i zaustaviti epidemija. Ako je taj sociopatoloki
fenomen determiniran zakonom ponude i potranje (psihoaktivnih sredstava), bilo je logino osigurati i provoenje drutveno organiziranih mjera kojima e se paralelno sa smanjenjem ponude pridonositi i smanjenju potranje kako legalnih tako i ilegalnih droga.
Represivne mjere kojima je zabranjeno puenje duhana na veini mjesta gdje ljudi borave i
rade, znaajno se posljednjih godina smanjio broj puaa i ovisnika o nikotinu.
S alkoholom stojimo loije i po mlade je poguban utjecaj osobito pivske industrije koja
koristi blagodat otvorenog reklamiranja svojih proizvoda pa nije udno da povremeno alkoholna pia pije vie od 80% tinejdera.
Znanstvenici, istraivai fenomena ovisnosti trebali su odgovoriti na pitanje koji imbenici,
od individualno bio-psiho-socijalnih do makrosocijalnih, utjeu na rast interesa i potranje
za drogama da bi temeljem tih spoznaja preporuili provoenje primarno-preventivnih
mjera odgojno-obrazovnog i socijalno-zdravstvenog tipa kojima bi mlade odvraala od
uzimanja ponuene im droge. Oni su takoer trebali odgovoriti na pitanje kojim je pristupom mogue u to ranijoj fazi navikavanja i to vei broj ovisnika privui u programe tretmana i uspjeno ih lijeiti (kako ne bi sluili interesima kriminala) e da bi se time dokazalo
da je za zajednicu itekako isplativo investirati novac u te programe, barem u iznosu koji se
izdvaja za represiju.
Od poetka suvremene svjetske epidemije ovisnosti svima je bilo jasno da se potranja
droga ponajprije podrava od strane najveih potroaa droga, a to su nelijeeni ovisnici.
Njihov je poremeaj takve naravi da oni ne mogu ivjeti bez svakodnevne opskrbljenosti
potrebnom koliinom droge i kao takvi svojom bolesnom potrebom privlae one koji drogu nude odnosno tom robom trguju.
S obzirom na to da se shvatilo kako su nelijeeni ovisnici najbolji i stalni skupljai novca za
organizirani kriminal, a mo tog sustava upravo ovisi o koliini novca (kojim se preko korupcije osigurava zatita od represije), suvremeni stratezi suzbijanja ovisnosti shvatili su da
bez dobro osmiljenih programa pomoi toj kategoriji graana, kojom ih treba zatititi od
potrebe da na ulici kupuju drogu, nije mogue zaustaviti ili barem smanjiti odljev novca u
sustav organiziranog kriminala, a time i smanjiti njegovu profitabilnost.
Jednostavno reeno, u okviru Nacionalnog programa moemo govoriti o provoenju balansne strategije ako drava s jedne strane osigura priblino jednake uvjete za rad (sredstva
i broj angairanih profesionalaca u institucijama) represivnog aparata (policija, carina, dravna odvjetnitva, sudovi, sustav za izvrenje kaznenih sankcija), a s druge strane za rad institucija koje provode mjere primarne, sekundarne i tercijarne prevencije ovisnosti (kolski
preventivni programi, terapijski programi sustava zdravstva, rehabilitacijski i drugi programi
sustava socijalne skrbi).
44
Drugo poglavlje
Premda je i 2008. pri kraju, u Hrvatskoj smo dosta daleko od uspostave takvog balansa. Ne
samo da tota treba uiniti da se pobolja efikasnost inae preskupog i korumpiranog
represivnog aparata, ve treba otvoreno rei da bi nam trebalo nekoliko godina (uz uvjet
da to politika podri) za razvijanje kvalitetnog sustava za provoenje mjera smanjenja potranje droga.
to bi dakle u praktinom smislu trebalo initi?

1. Represivni sustav snagom bi svoga djelovanja morao smanjiti ponudu i dostupnost
droga. U gradovima u kojima je aktivnost i snaga organiziranog kriminala posebno
izraena (Zadar, Pula, Zagreb, Split, ibenik, Rijeka, Dubrovnik, Varadin...), najvea je
ponuda i dostupnost droga, ali i broj ovisnika. Tako su razlike u pojavnosti heroinskih
ovisnika od upanije do upanije gotovo neshvatljive. Bjelovarsko podruje ima
ak etrdeset puta manje registriranih ovisnika (u odnosu na broj stanovnika) nego
Istarska ili Zadarska upanija. Zato bi dodatnim akcijama i pojaanom aktivnosti u tim
sredinama trebalo smanjiti mo narkokriminalnog sustava, a time i ponudu droga.
S obzirom na to da bi bilo posve nerealno postaviti za cilj potpuno iskorjenjivanje
ilegalne trgovine drogom, zajednica bi bila zadovoljna ako bi u svim naim gradovima
droge postale teko dostupne (vrlo skupe), a posao s njima visokorizian, time i slabo
isplativ. Drugim rijeima, da bi investicija zajednice u represivni sustav bila isplativa, taj
bi sustav morao svojom snagom nadjaati snagu i organiziranost kriminalnog sustava i
njegovih koruptivnih sprega, iji bi profiti time bili znatno limitirani.
Poseban je problem kako i kojim represivnim mjerama ograniiti djeci i mladei dostupnost alkohola i duhanskih proizvoda. Glede cigareta, mjere koje je poduzela Vlada RH i
podupro Zakonom Hrvatski sabor sigurno e se pozitivno odraziti na smanjenje puenja
kod svih kategorija graana. No kako obuzdati agresivne reklame pivske industrije (osobito povezane u nas s nogometom) i ekstremnu dostupnost alkoholnih pia? Zakonska
ogranienja o zabrani prodaje alkoholnih pia i duhanskih proizvoda malodobnim osobama vrlo se slabo potuju.
2. to god mi inili, u takvu svijetu u kojem je nesrea velikog broja djece determinirana
injenicom da je 3050% brakova teko disfunkcionalno ili se raspada (a da o drugim
drutvenim uzrocima njihovih nevolja i kvaliteti ivota djece i ne govorim), jedan e dio
mladih zapoeti uzimati droge i krenuti prema ovisnosti. Kako bi sprijeili rast pojavnosti ovisnika u zajednici, zdravstvo i sustav socijalne skrbi moraju osigurati programe
za lijeenje te bolesti u kojima e se najveem broju tih svojih sugraana pomoi da ili
nadvladaju taj problem, ili da ive s njim, ali na nain da tete po njih i zajednicu budu
to manje. Poveanje kapaciteta terapijskih programa osiguralo bi svim ovisnicima, koje
je mogue motivirati i privui, mogunost kvalitetnog lijeenja te trajnu pomo i zatitu.
Sustav za provoenje mjera sekundarne prevencije trebao bi u to ranijoj fazi zahvaati
adekvatnom intervencijom sve one nove koji tek upadaju u problem kao i one koji su
zapoeli lijeenje da bi ih se to kvalitetnije rehabilitiralo. Samo tako moe se sprijeiti
45
Drugo poglavlje

nekontroliran rast broja ovisnika aktivnih na ilegalnom tritu droga i povezanih s kriminalom, od kojih oko 30% pridonosi irenju problema neposrednom preprodajom droge.
U Hrvatskoj se na ulicama pojavljuje godinje oko 500 novih ulinih dilera samo iz redova heroinskih ovisnika.
Ako u Hrvatskoj trenutano terapijsku pomo treba i trai zbog zloporabe heroina 10.000
osoba, a imamo na raspolaganju jedva tridesetak kompetentnih i motiviranih strunjaka za taj vrlo specifian i teak posao koji su u stanju godinje drati pod kvalitetnom
kontrolom samo 5.000 tekih ovisnika, logino je da e ostalih 5.000 ostati preteno
na ulici, aktivno u traenju, kupovanju i preprodavanju droga (to dodatno poveava
posao policije i drugih pravosudnih institucija koje moraju sankcionirati tzv. sekundarni
kriminal ovisnika). A onda se tijekom idue godine na ulicama pojavi jo 1.700 novih
tekih ovisnika i jo oko 2.000 redovitih, problematinih konzumenata, a broj terapeuta
ostaje isti, jer drava ne razvija kapacitete za tretman i ne osigurava upoljavanje novih
djelatnika. Jedan je od glavnih uzroka nekontroliranog irenja pojavnosti ovisnika u nekoliko naih gradova viegodinje kanjenje sustava zdravstva da na lokalnoj razini osigura adekvatne programe i kapacitete za tretman ovisnika. Balans izmeu broja ovisnika
koji imaju potrebu i potranju za tretmanom i ponuenih programa i kapaciteta jo nije
uspostavljen.
3. Kvaliteta i perspektiva ivljenja i odrastanja djece u takvu svijetu i iduih e godina podravati manji ili vei interes za uzimanje sredstava ovisnosti. Unato tome nikako se ne bi
smjelo dogoditi da se taj interes, odnosno potranja za sredstvima ovisnosti u drutvu iz
godine u godinu poveava.
kolski je sustav prema Nacionalnoj strategiji preuzeo najvei dio odgovornosti za organizaciju i provoenje (kolskih) programa prevencije ovisnosti, kojima je osnovni cilj
smanjiti zanimanje mladei za iskuavanjem psihoaktivnih tvari. Preko kolskog sustava
mora se djelovati na roditelje, odnosno na obitelj, ali i na sve druge institucije lokalne
zajednice koje moraju preuzeti svoj dio odgovornosti za zatitu djece i mladei (Farrer,
S. 2003, Roe, S. 2005., Springer, J. 2004). To znai da se snagom pozitivnog utjecaja provoenjem primarno-preventivnih programa odgojno-obrazovnog tipa mora uspostaviti
balans prema svim imbenicima u zajednici koji utjeu na rast potranje i interesa za
drogama.
Cilj je da se tijekom nekoliko godina ustrajnog provoenja PPO-a (i svih drugih drutveno organiziranih mjera) znatnije smanji interes jo zdrave djece i mladei za bilo koje
sredstvo ovisnosti (alkohol, duhan, droga). Visokom kriminalu je u interesu da se odri
kontinuitet posla na razini koja e zadovoljiti planirane profite, a time i njegove drutvene moi. Pitanje je koji sustav u konanici ima vie utjecaja na djecu i mlade. Onaj
pozitivni, koji ih istinski eli zatititi i koji plaaju porezni obveznici, ili onaj drugi kojemu
je novac sve i kojemu nita nije sveto.
46
Drugo poglavlje
Strategija smanjenja ponude droga (REPRESIJA)

Na osnovi zakona drave brojni subjekti represivnog aparata provode mjere kojima je cilj
uiniti alkohol, duhan, mjesta za igre na sreu i ilegalne droge to nedostupnijima djeci i
mladei ali i ostalim kategorijama moguih kupaca (potroaa). Epidemioloka i druga istraivanja pokazala su da je vrlo teko provedbom odgojno-obrazovnih preventivnih programa
odrati nisku pojavnost ovisnika ako su na lokalnoj razini sredstva ovisnosti lako dostupna.
Velika razlika u pojavnosti ovisnika o drogama u gradovima neke zemlje (pa tako i Hrvatske,
vidi tab. 1) nije u prvom redu uzrokovana razlikom u kvaliteti ivota i kvaliteti programa prevencije i lijeenja ovisnika, nego razlikom u dostupnosti droga i razlikom u vremenu kada je
zapoelo organizirano i kvalitetno suzbijanje problema. ak je za 40 puta vii (u odnosu na
broj stanovnika) kumulativni broj ukupno do sada registriranih lijeenih heroinskih ovisnika
u Istarskoj, Zadarskoj nego u Bjelovarskoj upaniji. Danas vie ima heroinskih ovisnika u
Varadinu, nego u nekoliko oblinjih upanija zajedno (Krapinsko-zagorskoj, Koprivnikokrievakoj, Bjelovarsko-bilogorskoj).
Droge su to dostupnije to je bolje organizirana mrea kriminalaca dilera, a to je posljedica nedovoljno kvalitetnog rada represivnog aparata, odnosno slabog funkcioniranja pravne
drave na lokalnoj razini. Kada se govori o represivnom aparatu i njegovu djelovanju na
podruju suzbijanja nedoputene trgovine drogom, javnost najee i najprije proziva policiju. Pritom se zaboravlja na ostale sustave koji u dravi moraju pridonositi smanjenju dostupnosti psihoaktivnih tvari. U svijetu je poznato da najvee koliine droga na granicama
plijeni carinska sluba jer je znatno lake i jednostavnije, prekinuti neki ilegalni krijumarski
lanac i odjednom na granici zaplijeniti veliku koliinu, nego po ulicama gradova spreavati
maloprodaju, hvatati brojne vee ili manje dilere i tisue kriminaliziranih ovisnika.
Prva prepreka za ulaz droge u zemlju, naravno, mora biti dobro organizirana carinska sluba
koja taj posao radi u suradnji s meunarodnim sustavima za razmjenu obavijesti i s vlastitom policijom.
Policijske, carinske i inspekcijske slube nadlene za suzbijanje droga i prekursora (tvari potrebnih za proizvodnju droga) prva su linija represivnog djelovanja. Djelotvornost represije,
pak, nezamisliva je bez kvalitetnog i usklaenog rada svih pravosudnih tijela, ponajprije
dravnih odvjetnitava. Oni su duni prikupiti to kvalitetnije dokaze (oplemeniti ono to
je policija prikupila) da bi sudbena vlast sukladno zakonu i dogovorenoj represivnoj politici
mogla kanjavanjem poinitelja dati oekivani i mogui doprinos smanjenju kriminala i
interesa kriminalaca za bavljenje drogom.
Naalost u naoj zemlji postoji i djeluje dobro organizirana temeljna mrea matice organiziranog kriminala (neki su od nositelja u javnosti esto spominjani, raspolau znatnim
materijalnim vrijednostima) i dojam je bolje upuene javnosti da su zahvaljujui koruptivnim spregama dobro zatieni i represija ih tek na pritisak javnosti dotie marginalno, tek
da se stvori dojam kako nisu zatieni od vlasti. Ima i sluajeva da policija odradi inicijalno
svoj dio posla, a nakon toga ti predmeti, umjesto daljnjeg postupka, zavravaju u ladicama
dravnog odvjetnitva ili se tijekom eventualno nastavljenog istranog postupka dokaze
47
Drugo poglavlje

za poinjeno djelo razvodnjava i dovodi u pitanje, proces se razvlai. Kada se na koncu vidi
presuda (ako do nje uope doe), poteni elementi u policiji postavljaju si pitanje je li u pozadini svega koruptivna sprega elemenata vlasti, branitelja okrivljenih, dravnih odvjetnika
i sudbene vlasti. Zato ne udi da se i pojedinci i organizirane kriminalne skupine desetak pa
i vie godina gotovo nesmetano bave preprodajom droga i drugim oblicima kriminala, da
naoigled gomilaju i reinvestiraju prljavi novac (osobito u nekretnine) poveavajui svoju
imovinu i da je njihova kriminalna aktivnost bila poznata golemom broju graana, a policija
nita ozbiljno nije poduzimala da ih se u tome na vrijeme sprijei. Zato nema podnesenih
kvalitetnih kaznenih prijava nakon to je prikupljeno dovoljno neoborivih dokaza temeljem
kojih bi tijekom sudskog postupka poinitelji biti primjereno kanjeni?
Koliko god se inilo da je glavni cilj represije (smanjenje ponude i dostupnosti droga) mogue postii poveanjem broja zapljena i koliine zaplijenjenih droga, u praksi valja imati
na umu da je droga samo roba, dokazno sredstvo u sudskom postupku protiv kriminalaca. I
najdjelotvornije policije svijeta teko uspijevaju zaplijeniti vie od 15% procijenjene koliine
droge stavljene u promet na ilegalnom tritu. Meta policijskog rada trebaju prije svega biti
osobe, kriminalci. Zaplijenjena droga slui samo kao dokaz u postupku da bi ih se kaznilo.
Djelotvorna pravna drava i njezin represivni aparat duni su djelovati tako da se najveem broju osoba sklonih kriminalu kao i postojeim, teim kriminalacima, koji se u
javnosti prepoznaju kao vrlo uspjeni biznismeni, ne isplati baviti drogom.
Preko pitanja odakle nekom imovina za koju ne moe dokazati da je steena radom na koji
je plaen porez, lako je doi do tekih prekritelja Zakona. Oduzimanje tako steene imovine silno pridonosi odvraanju ljudi da se bave kriminalom. U pravno dobro ureenoj dravi
(poput Finske), u kojoj u samoj strukturi vlasti vjerojatno rijetka pojavnost inkorporiranja
elementa organiziranog kriminalaa raznina korupcije vrlo mala, mogue je znatno limitirati
profite i smanjiti mo i utjecaj kako lokalnog tako i meunarodno organiziranog kriminala.
Ako je procjena kriminalaca u nekoj dravi da je (nakon izrauna odnosa izmeu rizika i profita) bavljenje drogom najisplativiji kriminal, to e biti znak da represivni aparat ne djeluje
kako treba, a motiv kriminalcima da se usmjere upravo prema tom po mlade najpogubnijem obliku kriminala.
Narkokriminal je prikriveni oblik kriminala u kojem rtva (konzument, ovisnik) i poinitelj
zloina surauju i ak stvaraju komplementaran odnos. rtva, uvijek u podinjenom poloaju, ovisna, daje novac i uzima drogu, kriminalac donosi drogu i uzima novac, sve se
to dogaa u tajnosti. Premda veina ovisnika mrze dilere koji sami ne uzimaju drogu i na
njima zarauju, rijetko se odluuju okrenuti protiv njih jer ih trae i trebaju, a esto ih se i
plae. Zato nije jednostavno ui u tu mreu i trgati te veze rtava i kriminalaca. Ako se sve
prepusti spontanosti dogaanja, unato stvarnom uasu, za javnost gotovo nita ne mora
biti vidljivo.
Tek dobro osmiljenim, organiziranim, ustrajnim i prije svega aktivnim pristupom dobro osposobljenih, kreativnih i visoko motiviranih policijskih djelatnika, mogue je taj kriminal drati
pod kontrolom i uiniti ga vidljivim za javnost.
48
Drugo poglavlje
Potrebno je osigurati da represija bude kvalitetna

Dobro osmiljenom, uinkovitom, kvalitetnom represijom silno se doprinosi zatiti interesa
djece i mladei te smanjenju rizika njihova stradanja (ne samo od droga, ve u prometu, u
ulinom ili obiteljskom nasilju itd.). Od takvog represivnog djelovanja drutvo moe imati
nekoliko koristi:
1. Kriminalce se kaznenom politikom i provoenjem zakona demotivira i djelotvorno onemoguuje u djelovanju. To se postie usmjeravanjem otrice represije prema gornjim
slojevima izuzetno prikrivenog organiziranoga kriminala (osobito onog sloja koji se bavi
heroinom i drugim tekim drogama) te prema korupciji i pranju novca, koji se uz taj
kriminal obino veu. To rezultira prekidom glavnih lanaca stalnog ulaza droga u zemlju
ili na odreeno podruje s posljedinim opim smanjenjem ponude droga kao znakom
pada moi i utjecaja organiziranog kriminala. Ovako opisanu aktivnost nije mogue provoditi bez ozbiljne politike volje strukture vlasti.
2. Nakon to droga prijee graninu crtu, obino se mijea s kojekakvim dodacima da se
dobije vea masa (to poveava profit kriminalaca). Zatim se distribuira prema (manje
vie stalnim) nositeljima narkokriminala na odreenom podruju (u nekom gradu ili dijelu velikog grada). Tamo se droga dodatno razblauje i stavlja u promet preko organizirane mree manje vie stalnih lokalnih dilera.
Opisanu mreu potrebno je otkrivati i kidati da bi na koncu ostalo za odraivati i onu
najvidljiviju, ulinu razinu distribucije droga (u kojoj sudjeluju uglavnom uzimatelji i ovisnici kao produene ruke narkokriminala). Posao na toj razini u prvome redu mora biti
u funkciji otkrivanja organiziranih oblika kriminala (posredstvom obavijesti i suradnje s
ovisnicima), ali i lijeenja samih ovisnika koje se u sluaju pokretanja kaznenog postupka obvezujuim odlukama suda usmjeruje u programe tretmana. S obzirom na to da
najvei broj ovisnika treba smatrati rtvama tog prikrivenog kriminala u kojem naalost rtva i kriminalac surauju i stvaraju suodnos, provoenje represije, koliko god je
to mogue, mora biti u funkciji zatite rtve. To znai da bi represivno djelovanje prema
ovisnicima trebalo prije svega biti u funkciji njihova to breg otkrivanja i pritiska drutva
da prihvate lijeenje i rehabilitaciju kao zamjenu za provedbu kaznenog postupka. Takvim se pristupom izbjegava kriminalizacija mladei koja uzima drogu. Humani pristup
prema rtvama narkokriminala moe mnoge ovisnike pretvoriti u suradnike drutva u
borbi protiv kriminala. Valja znati da je kazneni postupak i izvrenje penalne sankcije
za drutvo znatno skuplje i da daje slabije rezultate nego provoenje mjere prevencije,
otkrivanja i tretmana u sustavu zdravstva ili socijalne skrbi.
3. Kvalitetan rad represivnog sustava trebao bi rezultirati tekom dostupnosti droga za potencijalne potroae, to bi znailo da su droge vrlo skupe, a slabe kvalitete, da treba
mnogo vremena da se nabave, da je rizik pri nabavljanju visok. Sve bi to odvraalo tinejdere da ih aktivno trae, oni jo zdravi rjee bi sluajno s njima bivali ponueni,
a za one koji su tek probali neku drogu bio bi manji rizik da e s tim nastaviti. Lake se i
uspjenije lijei ovisnike ukoliko dileri na njih ne vre pritisak stalnim nuenjem droge.
49
Drugo poglavlje
Droga je prikriveni oblik kriminala

Suzbijanje svih oblika prikrivenog kriminala koji je po zajednicu znatno pogubniji od njegovih klasinih modaliteta, nije jednostavno i od drave zahtijeva da bude osobito djelatna.
Otkrivanje i sankcioniranje organiziranog kriminala, koji upravo trgovinom droge ostvaruje
najvee i najsigurnije prihode, nije mogue ako to nije politiki prioritet vlasti. To osobito
vrijedi za zemlje u kojima represivni aparat jo nije dostigao potrebnu razinu autonomije i
neovisnosti o neposredno vladajuoj politikoj strukturi.
Posebno je vano osigurati dobru tehniku opremljenost, visoku profesionalnost i autonomiju kriminalistike policije, unutar koje, za poslove u svezi s drogom, mora biti angairan
dovoljan broj estitih, visoko motiviranih, kreativnih i za taj specifian posao posebno educiranih profesionalaca.
Ilegalna trgovina drogom toliko je rairen oblik kriminala da je iluzorno oekivati da e se
poveati djelotvornost suzbijanja ako se na tom podruju ne osigura ukljuenost znatno
veih resursa ukupnog represivnog aparata i ukoliko se iz operativnih aktivnosti ne iskljui
selektivni pristup (kako u odnosu prema poiniteljima, da neki ne ostanu u poziciji zatienosti, tako i u odnosu na modalitete prikrivenog kriminala).
Narkokriminal nije mogue suzbijati izdvojeno od drugih oblika prikrivenog i osobito organiziranog kriminala (korupcija, kriminal u pretvorbi, trgovina orujem, kamatarenje, reket,
trgovina ljudima, prostitucija, naplaivanje neijih dugova itd.). Upravo zbog zatite pripadnika upravljakih elita koji su se obogatili korupcijom i kriminalom u pretvorbi, do sada nije
bilo ozbiljne politike volje ni snage potenih elemenata vladajue strukture da organizira
uinkovit represivni sustav koji bi sukladno zakonu zahvatio u strukture i pojedince koji su
se obogatili pljakajui na ovaj ili onaj nain vlastiti narod. Zato nije bilo realno oekivati da
e se izdvojenim akcijama protiv narkokriminala znatnije reducirati ponuda droga. Selektivni pristup prema samo nekim modalitetima ozbiljnijeg kriminala unaprijed je osuen
na neuspjeh.
Djelotvorno suzbijanje drognog kriminala nije mogue bez dobro organiziranog sustava
za prikupljanje informacija na terenu. Zato je potrebno znatno unaprijediti rad s informatorima. Ako policija s ovisnicima odrava dobar kontakt, gledajui ih prvenstveno kao na
rtve kriminala, mnogi od njih, osobito nakon to im je omogueno lijeenje ovisnosti, bit
e izvor dragocjenih informacija i bit e voljni suraivati u akcijama protiv dilera.
Mnogi roditelji ovisnika u razgovoru s djecom dobivaju vrijedna saznanja iz podruja kriminala i to bi trebalo koristiti. Jasno je da ima i drugih mogunosti (angaman tajnih slubi)
dobivanja dragocjenih saznanja za tee oblike organiziranog kriminala, ali mora postojati
politika volja da bi sustav bio usmjeren na takav tip djelovanja.
Zadaa je politikog sustava da ustroji djelotvornu pravnu dravu koja bi se istinski suprotstavljala korupciji na svim razinama i koja bi u interesu svih graana, jednakih pred
zakonom, posredstvom svojih nadlenih ustanova kontrolirala novane transakcije i
imovno stanje ljudi.
50
Drugo poglavlje
Pritom nije dovoljno imati Zakon o spreavanju pranja novca i druge zakone. Bitno je kako
ih se provodi u praksi. To spominjem zato to je u dobro organiziranim dravama Zapada
postalo oito da je mnogim poslovnim ljudima, za koje samo postoji sumnja da se bave
mutnim poslovima, vrlo teko dokazati da se uistinu bave ilegalnom trgovinom drogama.
Polazei od pretpostavke da je imovina i novac to ga posjeduju i troe steen na nezakonit nain, angamanom financijskih inspekcija i institucija koje nadziru novane transakcije
mogue je protiv mnogih takvih osoba pokrenuti kazneni postupak zbog utaje poreza ili
privrednoga kriminala. Zajednici je naposljetku svejedno hoe li neki diler sjediti u zatvoru
zbog dokazanog kaznenog djela u svezi s drogom ili zbog nezakonito steene imovine.
Gotovo je nevjerojatno da i danas naim gradovima jure skupocjenim automobilima mladi
ljudi koji nikada nigdje nisu radili, a da ih nitko ozbiljno nije upitao odakle im novac za ono
to posjeduju. A da o nainu na koji su se mnogi obogatili, korupciji i uzimanju provizija
dravnih namjetenika i ne govorim.
Bez suzbijanja korupcije i financijskog kriminala na svim razinama nije mogue izolirano
suzbijati korupciju povezanu s drognim kriminalom. Dobro ureeni sustavi kontrole kretanja novanih transakcija i naina stjecanja imovine daju velik doprinos u prevenciji visokog,
organiziranog kriminala. Zbog ega? Osobe sklone i vjete u kriminalu, koje tee velikom
bogatstvu i raskonom ivotu, gubile bi s vremenom motivaciju da ilegalno gomilaju velik
novac ako bi im sustavi kontrole onemoguavali da ga javno pokau i troe. Najvei kriminalci i njihove koruptivne sprege ele u javnosti kotirati kao ugledni graani i osobe poeljne za drutvo i prijateljstvo. Njihova je psiholoka karakteristika da ele biti javni, moni,
utjecajni i socijalno prihvaeni.
U dravama Zapada u kojima porezni slubenici i financijska kontrola dolaze pred vrata da
bi pitali odakle nova, lijepa kvaka teko je graditi vile, kupovati skupe automobile i slino
na raun opljakanog srednjeg sloja i sirotinje, a da ih nitko ozbiljno ne pita odakle? I
dokle god je tako u Hrvatskoj (ili bilo kojoj drugoj zemlji), organizirani kriminal i korupcija
e cvasti, a narod e biti frustriran nepravdom i nepotrebno siromaiti. Kada se uspostavi
kvalitetan sustav kontrole i kada e postati opasno troiti i pokazivati novac ili druge oblike
nezakonito steenog bogatstva, tada e nastojanja kriminalaca da gomilaju pokradeno (to
moraju skrivati) postupno gubiti osnovni smisao. I to e djelovati preventivno.
Kako mjeriti djelotvornost represivnog aparata? Represija je jako skupa

Usporedo s ustrojem djelotvorne pravne drave valja razvijati i sustave za kvalitetno
vrednovanje represivnih programa, osobito kad je rije o suzbijanju prikrivenog kriminala. U sluaju narkokriminala stvar je donekle jednostavnija jer je praenjem pojavnosti broja uzimatelja i ovisnika o drogama mogue pratiti i izraunati teinu poinjenog
kriminala.
Broj otkrivenih djela bilo kojega oblika prikrivenoga kriminala (pa tako i onog u svezi s
drogom) uglavnom ovisi o tome kako su ureeni zakoni te o nainu, intenzitetu djelovanja, pristupu u radu, sposobnostima i motivaciji profesionalaca i organizaciji rada
51
Drugo poglavlje

represivnog aparata. Zbog toga se ocjena uspjenosti rada drave na tom podruju
mora temeljiti na posebnim izraunima kako bi javnost na kraju bila obavijetena o
relativnom udjelu otkrivenog kriminala u odnosu na onaj stvarno poinjeni. Tako npr.
koliinu zaplijenjene droge treba prikazati u odnosu na procijenjenu koliinu rasprodane i utroene, ali nezaplijenjene droge.
Broj kaznenih, otkrivenih djela sitne uline prodaje droga treba izraunati u odnosu na
ukupan procijenjeni broj poinjenih djela te teine (to je relativno laka raunica). Tako
se npr. u Hrvatskoj u godinu dana dogodi barem tri milijuna kaznenih djela prodaje
jedne ili dvije male doze heroina (lanak 173, stavak 2. KZ). Ako se eli otkriti samo 10%
takvih sitnih ulinih transakcija, policija i pravosudni aparat trebali bi godinje rjeavati
oko 300.000 predmeta, to je doslovce neprovedivo.
Pitanje je koliki onda uinak na smanjenje ponude droge moe imati otkrivanje 34
tisue sitnih preprodaja godinje, to je manje od polovice jednodnevnih transakcija?
Ako se svemu tome doda jo i broj sitnih kaznenih djela prodaje marihuane, ecstasya
i ostalih droga, to se broji u milijunima, vie je nego oito da valja provoditi racionalizaciju ogranienih kapaciteta represivnog aparata, sukladno dogovorenoj politici
suzbijanja prikrivenoga kriminala.
U protivnom se moe dogoditi da se cijeli kapacitet pravosudnog sustava zatrpa i blokira rjeavanjem nebrojenih predmeta male teine, a da se ipak ne postigne temeljni
cilj stvarno smanjenje ponude droga, pa uslijed toga i smanjenje ukupne potronje i
broja uzimatelja. Takva kaznena politika i represija usmjerena uglavnom prema ulinoj
razini (kakva posve odgovara kriminalcima na viim poloajima i organiziranom kriminalu), ima tetnu posljedicu u smislu kriminalizacije mladei koja uzima droge. Takvim
radom stvara se samo privid o djelotvornosti represije, unato stvarnosti u kojoj pravi i
najopasniji nositelji i organizatori narkokriminala, njihova imovina i korupcijske sprege
ostaju posve izvan domaaja represije. Tako mjeriti djelotvornost rada policije u nekom
gradu samo brojem zapljena (pogotovo ako se tu rauna i joint marihuane) gotovo da
i nema smisla, jer taj indikator ionako ovisi o intenzitetu i kvaliteti rada i epidemiolokoj
situaciji (broju ovisnika i konzumenata droga). U promatranom razdoblju mogli bismo
daleko uspjenijom ocijeniti policiju u onom gradu u kojem je broj konzumenata i ovisnika vrlo nizak, a zapljena i droge gotovo i da nema.
Premda se u veini drava jo uvijek ulae znatno vie sredstava za provoenje represije
(nego za programe smanjenja potranje droga), nema niti jedne drave u kojoj represivni
aparat moe sankcionirati neto vie od desetine vrijednosti stvarno poinjenog kriminala u
vezi s drogom. Kao to je ve spomenuto danas se u svijetu smatra uspjenom policija koja
uspije zaplijeniti 1015% od procijenjene koliine potroene droge u nekoj dravi. Kako u
odnosu na taj kriterij stoji Hrvatska? Izraunajmo to u odnosu na potronju i zapljene heroina. Ako pretpostavimo da je od ukupnog procijenjenog broja od oko 24.000 heroinskih
ovisnika (od kojih je u sredinjem registru evidentirano 13.000 lijeenih sluajeva) dnevno
aktivno oko 10.000 ovisnika te svaki uzme po 3 doze dnevno, a svi ostali zajedno (koji drogu
uzimaju povremeno) neka jo kupe ukupno 10.000 doza dnevno, to je ukupno 40.000 doza.
52
Drugo poglavlje
Prosjena teina tih doza je 0,2 grama, to je ukupno 8 kg heroina na dan (puta 365 dana
ukupno je 2.920 kg) ili skoro 3 tone te droge godinje (uline istoe 1020%). to dakle
znai i to nam govori podatak o zapljeni 15 ili 20 kg te droge namijenjene domaem tritu? Preko nae zemlje tradicionalnom se Balkanskom rutom za nae trite i za zemlje EU
preveze nekoliko tona znatno ieg heroina. Bugari na granicama zaplijene vie od jednu
tonu godinje, a mi nekoliko desetaka kilograma. Kada se to dogodi, mediji su puni uspjenog rada policije i carine. Neto vea zapljena dogodila se poetkom 2008. (vie od 60 kg).
A to je sa stotinama kilograma kokaina, tonama kanabisa, amfetaminom, ecstasyem?
Jedno su zakoni, a drugo politika njihove provedbe. Ta politika mora voditi rauna ponajprije o tome da se to racionalnije koriste ogranieni resursi represivnog aparata te da se u
organizaciji i provedbi suzbijanja narkokriminala d prednost onim metodama rada kojima
e se u to kraem roku suzbiti djelatnost pojedinaca, organiziranih skupina i njihovih sprega o kojima uistinu ovisi stalnost opskrbe nekog prostora drogom.
U primjeni takve metodologije zapljene droga prvenstveno su sredstvo za dokazivanje
djela kriminalaca, ijim uhienjem i odgovarajuim kanjavanjem postiemo onaj vani
javno-preventivni uinak odvraanje osoba sklonih kriminalu i novcu da se bave tim, po
zajednicu osobito pogubnim oblikom kriminala. Tako bi trebalo poboljati i zakonsku podlogu za provoenje Nacionalnog programa i politiku provoenja zakona uiniti suvislom,
to danas nije sluaj.
Osobito bi trebalo izmjenama zakona prekinuti praksu dvostrukog kanjavanja osoba, najee mladih, zbog neovlatenog posjedovanja neznatne koliine droge za osobnu uporabu. Danas ih se kanjava s po nekoliko tisua kuna na prekrajnim sudovima, temeljem
Zakona o suzbijanju zlouporabe opojnih droga, a nakon toga se pokree kazneni postupak
temeljem lanka 173, st. 1. KZ. Temeljem stavka 2. istog Zakona, nakon posljednjih izmjena,
minimalna zaprijeena kazna za davanje ili prodaju droge (neovisno o vrsti i koliini droge) pootrena je na 3 godine zatvora (to onemoguuje izricanje uvjetne kazne). Tako ve
imamo sluajeve da je neka mlada osoba za davanje jedne cigarete marihuane zavrila u
zatvoru na 2 godine, to je posve neprimjereno. Istovremeno se po poznatim lokalima dila
i mre na stotine kilograma kokaina i nikome nita. Za 15 tona zaplijenjene marihuane u
Zagrebu osuena je samo jedna osoba na nekoliko godina zatvora.
U provedbi kaznene politike vrlo je vano da se stalnom izobrazbom strunjaka u dravnim
odvjetnitvima i sudovima (od prekrajnih sudova do Vrhovnog suda) postigne ujednaenost u pristupu i provedbi dogovorene politike u suzbijanju narkokriminala. Time bi se
izbjeglo da se u isto vrijeme, u istoj (maloj) zemlji, za istovjetna kaznena djela izriu posve
neopravdano vrlo razliite sankcije i ,to je jo gore, da za manja krivina djela neki sud
izrekne neuobiajeno visoke kazne, a da neki drugi sud za vrlo teko djelo organiziranoga
kriminala jedva dovri proces u kojem su kriminalci jedva i kanjeni.
Stalnom analizom provoenja postupka i izreenih kazni, traenjem obrazloenja za pojedine presude, ne dovodei u pitanje autonomnost sudbene vlasti ni individualni pristup,
mogue je postii i viu razinu pravednosti i djelotvornosti represije.
53
Drugo poglavlje
Uloga zdravstva u smanjenju dostupnosti psihoaktivnih sredstava

Zdravstveni sustav na tri naina pridonosi smanjenju dostupnosti droga. S obzirom na to
da se kvalitetnim lijeenjem ovisnika smanjuje njihova kriminalna aktivnost (ulina preprodaja droga) za vie od 50%, dobro organiziran i koncepcijski primjeren sustav tretmana koji pravovremeno ukljuuje i lijeenjem dri pod nadzorom velik broj ovisnika, daje
velik doprinos u smanjenju dostupnosti droga na ulinoj razini.
Na smanjenje dostupnosti psihoaktivnih tvari koje mogu izazvati ovisnost (lijekovi koji
se primjenjuju u medicini) znatan utjecaj ima zdravstvena i farmaceutska sluba i sami
proizvoai lijekova. Naalost danas se u mnogim ljekarnama, mimo vaeih propisa, relativno lako moe doi do mnogih psihoaktivnih lijekova. Proizvodnja, uvanje i stavljanje
u promet psihoaktivnih tvari i njihovih prekursora ureeno je posebnim propisima koji su
osobito strogi kada su posrijedi narkotici.
Zdravstvene djelatnike treba poticati da u lijeenju vrlo racionalno primjenjuju ona sredstva koja mogu izazvati ovisnost (osobito metadon i druge narkotike) te da poduzimaju
mjere protiv otuivanja i stavljanja u promet tih sredstava na ilegalno trite. Konano,
od Ministarstva zdravstva kao i od svih zdravstvenih institucije (osobito onih zaduenih za
prevenciju (ustanove javnog zdravstva) moraju poduzimati ozbiljne napore da se donesu
zakoni i osigura njihova provedba kako bi se smanjila dostupnost alkohola i duhana.
Bez kvalitetnih mjera koje moraju rezultirati smanjenjem dostupnosti alkohola, duhana i
ilegalnih droga nije mogue uz dananji stupanj potranje tih sredstava odravati pojavnost ovisnika na razini podnoljivoj za drutvenu zajednicu.
54
STRATEGIJA SMANJENJA
POTRANJE SREDSTAVA OVISNOSTI
Tree poglavlje
Potujui rezultate mnogih istraivanja koja su pomogla odgovoriti na pitanje koji sve imbenici utjeu na interes ljudi, napose mladih, za uzimanjem droga (ilegalna sredstva, alkohol, duhan, lijekovi) dobiva se i odgovor na pitanje to bi valjalo initi da se potronju sredstava svede u to ue granice. Ako ve ne moemo ukloniti droge, jer su one svugdje u
naoj blizini, u biljkama koje nije mogue ukloniti ili u brojnim proizvodima bez kojih nije
mogue ivjeti (lijekovi, otapala), potrebno je od malena educirati ljude kako ivjeti uz njih
i kako prema svemu to nas okruuje stvarati razborit odnos.
Valja uiti ljude o rizicima kojima mogu biti izloeni ponu li iskuavati sredstva koja mogu
izazvati ovisnost. Ako se na uzimanje droga gleda kao na izvor zadovoljstva, drutvo se
mora organizirati tako da to veem broju ljudi omogui kvaliteta ivota u kojem e biti
dovoljno zdravih izvora ivotne radosti tako da im iluzija ili oponaanje zadovoljstva uporabom psihoaktivnih sredstava nee biti potrebno.
Zadovoljstvo i osjeaj ivotne radosti djece i mladih uglavnom ovisi o kvaliteti ivota obitelji
i nainu odgoja i obrazovanja u koli. to god mi inili, najmanje 30% djece patit e zbog
raspada braka roditelja, alkoholizma u obitelji i mnogih drugih kompromitirajuih dogaanja.
Kvaliteta ivota obitelji umnogome ovisi i o brojnim izvanobiteljskim, drutvenim imbenicima na koje nije jednostavno utjecati. kolski sustav preoptereenjem uenika (preopirnost
gradiva i pritisak na djecu da pamte suvie nepotrebnih injenica), kao i nainom pedagokog rada, nepotrebno frustrira velik broj djece i mladih, uruava njihovo samopotovanje
i time indirektno utjee na poveanje potranje droga. Taj se sustav mora urediti na nain
da iskoristi svoje goleme mogunosti pozitivnog utjecaja i pomoi djeci u zadovoljavanju
njihovih mnogih vanih potreba u procesu odrastanja. Najvanije je da odrastaju sretno i
zdravo jer su tada motivirana i za usvajanje znanja, pa se i obrazovni dio rada s njima moe
bolje realizirati.
Glavni ciljevi programa smanjenja potranje i tetnih posljedica

1. Zatititi jo zdravu i nekontaminiranu populaciju djece i mladih od zapoinjanja uzimanja droga i drugih sredstava ovisnosti (primarna prevencija).
2. Unaprijediti mjere sekundarne prevencije kojima e se smanjiti rizik razvoja ovisnosti
kod onih koji su poeli iskuavati ili redovito uzimaju droge, ali jo nisu postali ovisni.
3. Osigurati da se to masovnije i to ranije otkrivaju i u programe tretmana ukljuuju ovisnici da bi se time sprijeilo produbljivanje ovisnosti, smanjio rizik ranog umiranja, zaraze
HIV-infekcijom i virusima hepatitisa te sve druge po pojedinca i zajednicu tetne posljedice vezane uz ponaanja nelijeenih ovisnika.
4. Potrebno je osigurati adekvatne kapacitete to primjerenijih programa rehabilitacije i socijalne reintegracije ovisnika radi smanjenja recidivizma i socijalne izolacije te populacije
(mjere tercijarne prevencije).
55
Tree poglavlje
S TRATEGIJA SMANJENJA POTRANJE SREDSTAVA OVISNOSTI

5. Osigurati programima pomo, zatitu i nadzor populacije konzumenata i ovisnika koji
su izvan terapijskih i rehabilitacijskih programa da bi se smanjile tetne posljedice i rizici
vezani uz njihovo ponaanje. (Posebno treba naglasiti vanost provoenja out-reach programa i primjenu harm-reduction pristupa.)
Stalnom provedbom organiziranih primarno-preventivnih odgojno-obrazovnih programa
mogue je velik dio jo zdrave populacije djece i mladih zatititi i odvratiti od zapoinjanja
uzimanja sredstava ovisnosti.
Posebnim psihosocijalnim pokazateljima, osobito u kolskim preventivnim programima,
valja prepoznavati visokorizinu populaciju djece i adolescenata te im osiguravati diskretne i ostale mjere primarne prevencije u koli, obitelji, i od strane lokalne zajednice i na
samoj ulici uz pomo out-reach programa (Mathias, R. 2000, Hallfors, D. 2006, Mager, W. 2005,
McCrystal, P. 2006), koji se godinama provode na ulicama mnogih europskih gradova.
Gdje god se nalazila djeca i mlade, netko mora biti odgovoran za njihovu izloenost ponudi droge. Isto tako svi sustavi u kojima mladi ive i provode svoje vrijeme (od obitelji,
kole do ulice) moraju imati razraenu tehnologiju uoavanja mogue zlouporabe droga
od strane tinejdera te razraene naine na koji e se pokretati zatitna intervencija. Ranijim otkrivanjem i omoguivanjem lijeenja, rehabilitacije i socijalne reintegracije to veeg
broja mladih osoba ovisnih o drogama, jer su oni najvei potroai droga, blokira se most
koji povezuje mreu kriminalaca preprodavaa droga i jo zdravu, nekontaminiranu mlade. U svezi s tim potrebno je razvijati programe otkrivanja i pomoi ovisnicima u kolama,
vojsci, ustanovama, poduzeima, na ulici itd. te razvijati programe kontrole i spreavanja
uzimanja droga u prometu, sportu te na svim drugim mjestima na kojima se mladi drue i
zabavljaju.
Smanjenju potranje mnogo pridonosi negativni drutveni stav prema svim sredstvima
ovisnosti. Zbog toga se ne bi trebao liberalizirati stav prema kanabisu, ve ustrajati da se
i konzumacija duhana i neodgovorno i prekomjerno pijenje tretira kao neprihvatljivo i
tetno ponaanje.
Treba se boriti protiv vrlo rairenog stava da u ivotu treba sve iskuati i da popuiti poneku cigaretu duhana ili marihuane, ili progutati poneku tabletu ecstasya i sl., znai samo jedan usputan i nerizian doivljaj mladog ovjeka koji se eli zabaviti i to vie toga spoznati.
Kriminalni sustav koji trguje kanabisom, kao i mnogi zagovornici koritenja te droge, uvjerili
su mlade da je to bezopasno sredstvo u kojem mogu uivati. Istina je meutim da uzimanje bilo koje psihoaktivne tvari u ranom adolescentnom razdoblju moe teko poremetiti
proces strukturiranja i organizacije rada mozga, a time i samog psihosocijalnog sazrijevanja
i osamostaljivanja mladei.
Upravo konzumacija marihuane znai ruenje prve barijere straha od ulaska u svijet iskuavanja ilegalnih droga.
U 80% sluajeva to je bilo prvo ilegalno sredstvo kojim budui heroinski ovisnik ui drogiranje i stjee iskustvo postizanja ugode na taj neprirodni, bolesni i rizini nain.
56
Tree poglavlje
Nakon godinu ili dvije konzument marihuane bit e spremniji iskuati djelovanje i drugih,
adiktivnijih sredstava. Ne samo da e ga kupovanje marihuane dovesti s vremenom u doticaj s ponuaima drugih vrsta droga (jer ilegalno trite pojedinih droga nije razdvojeno),
ve e u situacijama kada drugi nude ili pritiu da proba recimo ecstasy, amfetamin ili
speed, njegovi otpori biti slabiji, a elja da i to iskua mnogo vea. Istraivanjima je potvrena ovisnost o toj drogi. Unosom u tijelo dimom marihuane, koji sadri stotine tetnih
tvari, javlja se rizik oteenja osobito dinog trakta, a sam THC oteuje kognitivne funkcije
mozga. Vee koliine aktivne tvari mogu uzrokovati teak poremeaj funkcije mozga (stanja slina psihozi), a dugotrajna zlouporaba nekoliko puta poveava rizik razvoja psihoza
nalik shizofreniji.
Deseterostruko su vie izloene riziku da e u budunosti postati ovisnici o kokainu osobe
koje su u tinejderskoj dobi konzumirale tu vrstu droge (Ellickson, P. L. 2004, Fergusson, D.
M. 2003). I ovisnost o heroinu razvija se kao samopodravajui proces koji najee poinje
naoko bezazleno, prvim pokusima s tzv. lakim drogama, u prigodama to ih, u interesu zatite mladih, odrasli teko mogu kontrolirati, a determiniran je individualnim psiholokim,
biolokim i okolinskim imbenicima.
Kada se dogodi prvo drogiranje kanabisom (a slino je i s drugim drogama od kojih u samom poetku postoji vei strah), tinejder logino, upamti to poetno iskustvo, zapravo
simptome intoksikacije mozga tom psihoaktivnom tvari. Simptomi toga otrovanja mogu
biti ugodni ili neugodni. Ugodnost psihoaktivnog djelovanja sredstva ovisnosti umnogome ovisi o prethodnom psiholokom stanju i biolokoj predispoziciji (odgovoru mozga u
odnosu na vrstu pojedine droge). to je mlada osoba frustriranija, nezadovoljnija i depresivnija u ivotu, i jo k tome ako je bioloki predisponirana (to se vidi po intenzitetu doivljene
ugode), to e imati snaniji unutarnji poticaj da to ugodno iskustvo ponovi. Na ponavljanje
takva ponaanja istodobno utjeu i drugi uzimatelji, osobito sitni dileri.
Zato negativni drutveni stav prema uporabi ilegalnih droga treba smatrati vrlo vanim
imbenikom koji utjee na smanjenje potranje droga. Pritom treba paziti da njegovanje
negativnog stava prema tom obliku ponaanja (to sigurno pridonosi ciljevima prevencije), ne bude osnova na kojoj se gradi i negativni stav prema rtvama tog ponaanja, dakle
prema ovisnicima. Drutvo u cjelini trebalo bi se boriti da se negativnim stavom prema
konzumaciji mlade odvraa od drogiranja, dok bi istovremeno ovisnike (rtve rizinog
ponaanja) prihvaali kao bolesnike kojima treba pomoi.
Takoer ne bi trebalo dopustiti jaanje antiprohibicijskih pokreta. Svi oni koji na bilo koji
nain zagovaraju legalizaciju marihuane trebali bi se prvo upitati ne bi li bilo bolje, zbog
zatite zdravlja ljudi, mijenjati stav prema konzumaciji legalnih sredstava i zauzimati se za
smanjenje potranje i potronje alkohola i duhana.
Kako zatititi djecu i tinejdere od lake dostupnosti kanabisa ako bi u jednoj siromanoj
zemlji s visokom nezaposlenosti i slabom kvalitetom ivota omoguili punoljetnim osobama da legalno kupuju i nose uz sebe neku koliinu te droge? Koliko bi djece u tom sluaju
troilo deparac za kupovanje marihuane i nakon toga dolazilo u udnom stanju, napueno (drogirano) na nastavu? I u jednom bogatom, ureenom drutvu, u kojem se odgojem
57
Tree poglavlje

nastoji uvjeriti ljude da je zdravlje najvanije, teko je postii da se na droge, kada im je
sve drugo osigurano, gleda kao na sporednu stvar u ivotu. Zato radije ulaimo napore da
bismo promijenili odve tolerantan stav prema uporabi doputenih droga, poput alkohola,
duhana i psihoaktivnih lijekova, nego da troimo vrijeme i energiju u tetnim raspravama koje
samo populariziraju kanabis.
Mone nacionalne kampanje protiv puenja duhana, kao dio jasnog opredjeljenja politikog vrha drave da zatiti zdravlje svojih graana, povoljno utjeu i na smanjenje potronje ilegalnih droga. U provedbi programa smanjenja potranje najvaniju ulogu imaju
prosvjeta, zdravstvo i socijalna zatita, a vanu ulogu imaju i svi drugi sustavi, osobito oni
to najsnanije utjeu na poboljavanje kvalitete ivota openito (politika, gospodarstvo),
zatim crkvene organizacije, udruge graana, humanitarne organizacije, sredstva javnoga
priopavanja.
Budui da se provoenje programa smanjenja potranje mora organizirati na lokalnoj razini, vano je ukljuenje lokalnih struktura vlasti i to bolja komunikacija strunjaka za ovisnosti i politiara koji donose odluke. Tako se mogu osigurati potpora i sredstva za provoenje
lokalnih programa.
O emu voditi rauna u kreiranju uinkovite prevencije?

Prema Nacionalnom programu gotovo je nemogue odvojiti primarnu od sekundarne prevencije. Sve su aktivnosti u bliskoj svezi i u odreenom odnosu uzajamnosti. Ako se, meutim, ele pobrojiti mjere kojima se neposredno i specifino pridonosi zatiti jo zdrave djece
i mladei, a sastavnica su Nacionalnog programa, to bi bilo sljedee:
1. kolski preventivni programi (mogue je pomou njih reducirati potranju droga
za oko 30% od ukupno mogue redukcije koja se ostvaruje provedbom Nacionalnog
programa).
2. Programi sekundarne prevencije kojima se smanjuje (neutralizira) poguban utjecaj povremenih uzimatelja droga i ovisnika na jo zdravu (rizinu) populaciju djece i
mladei (prije svega mjere ranog otkrivanja i lijeenja konzumenata i ovisnika ime se
zajednica titi zdrave od tetnog utjecaja bolesnih).
3. Posebni programi izvankolske zatite mladei kojima se smanjuje njihova nekontrolirana izloenost utjecajima sustav koji im nude, meu ostalim, sredstva ovisnosti
za zadovoljavanje njihovih vanih ivotnih potreba (npr. potrebe za zabavom, druenjem, oputanjem...). Pod tim se misli na sljedee:
Poticati roditelje da temeljem Obiteljskog zakona ogranie mlaim tinejderima (ispod 16 godina) izlaske nakon 23 sata bez njihova nadzora.
Sukladno zakonskim ogranienjima osigurati da se malodobnim osobama ne posluuju i ne prodaju alkoholna pia (ukljuujui pivo) i duhanski proizvodi te da im se ne
dopusti ulaz u prostore za igre na sreu (sportske kladionice, igre na automate, kockarnice).
58
Tree poglavlje
Poticati lokalne zajednice da osiguraju to vie lako dostupnih (besplatnih, raznovrsnih) prihvatljivih sadraja za igru, druenje, kvalitetno nerizino i zdravo provoenje
slobodnog vremena djece i mladei.
4. Represivne mjere (zadaa policije prije svega) kojima se koliko je mogue smanjuje dostupnost (distribuciju) ilegalnih droga na mjestima okupljanja, druenja i zabave
mladei.
5. Osigurati to kvalitetniji utjecaj medija, osobito televizije (Palmgreen, P. 2001), uz
pomo sadraja kojima se mladi odvraaju od uzimanja droga, alkohola, duhana objektivnim informiranjem o svim tetnim posljedicama kojima se izlau konzumenti pojedinih sredstava.
Zatitu i unapreenje zdravlja valja smatrati najvanijom djelatnou kojom se ovjek bavi,
jer je kvaliteta i duina ivota pojedinca nezamisliva bez tjelesnog i duevnog zdravlja. Uzimanje sredstava ovisnosti (legalnih ili ilegalnih) smatra se danas najeim i najutjecajnijim
uzronikom oteivanja tjelesnog i psihikoga zdravlja i poremeena ponaanja ljudi. U
uem smislu pod primarnom prevencijom ovisnosti uobiajeno se misli na provedbu osobitih odgojno-obrazovnih programa s djecom i mladei u obitelji, koli, medijima i ostalim
ustanovama lokalne zajednice.
No, je li to dovoljno? Zasigurno ne! Velik doprinos kvaliteti zatite mladei od zloporabe
droga daju i posebne mjere drutvene zatite mladei utemeljene na zakonu te posebni
programi kojima se na razini lokalne zajednice poboljava osmiljenost i kvaliteta ivota
djece i mladei.
Obiteljskim zakonom u naoj se zemlji pomoglo roditeljima da imaju argument vie u
postavljanju djeci razumnih ogranienja glede nonih izlazaka radi druenja i zabave. Zakonima, a jo manje njihovim provoenjem, nije se kvalitetno uredilo pitanje onemoguavanja, osobito mlaim tinejderima, ulaska i boravka u nonim barovima, klubovima i
diskotekama. U praksi se slabo provodi zakonski utemeljena zabrana toenja alkoholnih
pia i zabrana prodaje duhanskih proizvoda malodobnim osobama. Potrebu mladih za zabavom, naprotiv, prodavai none zabave, alkohola, duhana i igara na sreu nastoje to
bolje iskoristiti u komercijalne svrhe, a tu su vrlo esto nazoni, i s njima nerijetko izravno
povezani prodavai droga.
Zakoni i njihova provedba, kojom se titi mlae adolescente od izloenosti tetnim utjecajima takva okruenja, nikako ne bi smjeli usmjeriti represivno djelovanje prema njima
samima. Mlad ovjek, prirodno, u procesu odrastanja stalno eli i zahtijeva sve vie slobode i iskuava granice do kojih moe ii. Ako, meutim, tih granica nema, a ni obitelj ih
svojim odgojem i sustavom vrijednosti ne uspijeva postaviti, velik je rizik da e taj proces
odrastanja biti ozbiljno ugroen i da e imati tetne posljedice. Zakonima valja poveavati
odgovornost svijeta odraslih prema djeci i mladima. Tako se nikako ne bi trebalo kanjavati
adolescenta koji je u gostionici naruio au alkoholnog pia, ve bi trebalo kazniti vlasnika
lokala i barmena ako mu taj alkohol prodaju.
59
Tree poglavlje

Tko je odgovoran da temeljem navedenih zakona drava uope ne postupa?
Da bi se poboljala kvaliteta osmiljenog i zdravog provoenja slobodnog vremena
djece i mladih, lokalna bi im zajednica morala planski osigurati to vie lako dostupnih
sadraja.
U provedbi naeg Nacionalnog programa jedinicama lokalne samouprave predlae se da
izrade poseban prirunik s katalogom ponude sadraja za sport, zdravu zabavu, kreativnost,
druenje djece i mladih. Gradovi se ire, zemljita se do krajnjih granica komercijaliziraju,
uzurpiraju se tovie i postojee povrine za sport i igru, kao da nikoga nije briga kamo e
mladi izii u slobodno vrijeme nakon zavretka kolske nastave i kada im dojadi motati se
po svom (uglavnom vrlo skromnom) domu. Urbanistikim bi planom trebalo uvesti obvezu
da se u svakom dijelu grada osigura dovoljan broj slobodnih, lako dostupnih, jednostavno
ureenih i osiguranih povrina za sport i igru mladei.
Parkovi i kolska igralita nisu dovoljna. Visoko kompetitivni, profesionalni i profitabilni sport
kao i potreba za rekreacijom odraslih ne bi smjela ugroziti masovni rekreativni sport, igru
i druenje mladei, to je naalost bio sluaj u Hrvatskoj posljednjih godina. Takav pristup
sportu zasigurno nije umanjio rizik irenja droga meu mladima.
U fokusu preventivnog djelovanja ne smije biti pria o drogama. U spreavanju zloporabe
droga, osobito u provedbi odgojno-obrazovnih preventivnih programa, bilo bi pogreno
kada bi u aritu naih razmatranja bile droge i druga sredstva ovisnosti te borba protiv
njih. Takav bi pristup, naime, smo sredstvo, kemiju, stavio u prvi plan, ime bi je uinio
jo privlanijom i mistinijom u svijesti mladih, a na drugoj bi strani, u drugi plan stavio
odgovornost drutva, obitelji i pojedinaca da utjeu na brojne nagone i razloge zbog kojih
toliko mladih u prilici i izazovu izbora (uzeti ili ne uzeti) na kraju popuste toj vrlo monoj
alternativi. Kako bi izgledalo da prevenciju pijenja alkohola i puenja duhana temeljimo na
opisu djelovanja, pokazivanju i upoznavanju s velikim izborom razliitih alkoholnih pia ili
duhanskih proizvoda? To bi moglo biti zanimljivo, ali glede ciljeva prevencije sigurno kontraproduktivno.
U aritu je naih razmatranja dijete i osobito tinejderi u procesu psihosocijalnog odrastanja, njihovo ponaanje, stvaranje sustava vrijednosti i razvoj svijesti o potrebi samozatite
zdravlja i izbjegavanju rizika. Ako se na tako izgraenom temelju ugrauju i potrebna znanja o rizicima i tetnim posljedicama koja mogu pridonijeti da pojedinac, upuen u proces
donoenja odluka, odustane od loeg izbora, prevencija moe biti vrlo uinkovita.
Zatita mladih i jo zdravih od uzimanja droga nezamisliva je bez kvalitetne kolske prevencije, represije kojom se istinski smanjuje dostupnost droga i bez kvalitetnih programa
skrbi za povremene uzimatelje droga i ovisnike kojima se neutralizira, odnosno smanjuje
pogubnost njihova tetnog utjecaja na zdravu, ali rizinu populaciju mladih.
Zato represivno djelovanje kao i programe otkrivanja, lijeenja i rehabilitacije ovisnika
treba smatrati funkcionalno neodvojivim dijelom programa zatite zdravih.
60
Tree poglavlje
U provedbi prevencije ponajvie treba izbjegavati senzacionalistiki pristup drogama, a

prepoznatljivost (imid) uzimatelja droga i ovisnika valja demistificirati i demitologizirati te
ograniiti do realne razine kakvu bi taj problem trebao imati, a da bi se time smanjila privlanost droga za mlade ljude. Zato i nije preporuljivo da u okviru prevencije kroz medije i
kolski sustav zdravoj mladei poruke upuuju uspjeno lijeeni ovisnici.
Izobrazbu i informiranje djece o rizicima uporabe droga valja provoditi zajedno sa slinim pitanjima u svezi s pijenjem alkohola i puenjem duhana.
Te ope informacije valjalo bi ugraditi u iri sadraj odgojnih programa koji se bave promicanjem zdravog ponaanja i stilova ivota, a kod mladih treba afirmirati odreene socijalne
vjetine koje e im pomoi da se lake nose s mnogim rizinim situacijama u ivotu te da ih
rjeavaju na odgovarajui nain.
Nije opravdano preveliko znaenje davati preventivnim kampanjama koje provode sredstva javnoga priopavanja.
Obino su vrlo skupe. a njihove poruke slabo dotiu i utjeu na visokorizinu mlade. tovie, mlade treba pouiti kako da se odupru negativnim utjecajima televizije, tiska, interneta...
Preventivno djelovanje koje ukljuuje neposredno informiranje mladih o rizicima u svezi s
uzimanjem droga trebalo bi biti intenzivnije i obuhvatnije u onim sredinama u kojima je
rairenost uporabe droga vea i u kojima je pojavnost ovisnika i preprodavaa vea.
Sportom protiv droge?

Istraivanje je pokazalo da je oko 70% dananjih zagrebakih ovisnika o heroinu bilo u jednom razdoblju djetinjstva i adolescencije ukljueno u redovit i intenzivan trening u nekom
od sportskih klubova (urkovi, S. 2005). Treba istraiti koji su sve imbenici povezani s tim
da su se ti mladi prestali baviti sportom, a poeli s uzimanjem droga. Je li rije o slabom
pedagokom pristupu trenera, dopingu, stresu koji je zbog preoptereenja vezan uz potrebu za brzim oputanjem, propustima zbog kojih se nisu na uravnoteen nain osigurale
potrebe u procesu odrastanja i zadovoljavanja potreba tinejdera (obitelj, kola, klub, slobodno vrijeme za druenje i oputanje s vrnjacima). Ili je krah nastupio kada su sruene
iluzije o vrhunskom rezultatu ili mjestu u prvoj momadi, ili je neka ozljeda odjednom sve
prekinula, moda je uinjena nepravda prema njima jer nisu imali zalee, pa su naprosto
morali odstupiti.
Globalizacija kompeticije u vrhunskom sportu na svjetskoj razini uzrokom je da je najvei
broj mladih, koji s mnogo entuzijazma i rtvovanja kree u bitku za mjesto na svjetskim
rang-listama, osueno na neuspjeh na koji ih nitko ne priprema. U medijima se uini slavnim i uspjenim neznatna manjina onih kojima se trud isplatio. Svi ostali, koji su rtvovali
sve vrijeme, novac i zdravlje, moraju se suoiti s neuspjehom.
Sport se pretvorio u veliki biznis i ne biraju se sredstva, ukljuujui i doping, da bi se postigli
ciljevi. U filozofiji vie, bre, jae, koja stoji iza te industrije rezulata, kao da se zaboravlja da
snaga i osebujnost ljudske prirode lei u njegovom umu, inteligenciji, emocijama, znanju,
61
Tree poglavlje

kulturi, moralu. U tome ovjek moe traiti dokaze svoje superornosti. No pitanje je koliko
uope ima smisla nadmetanje ovjeka nad ovjekom, kada, u kojim stvarima i u kojoj mjeri,
osobito od kada se kompeticija globalizirala na svjetskoj razini.
Mediji to prate i uvjeravaju nas da je to vano, da je bitna ta stotinka sekunde. A umiranje od
gladi djece, ubijanje ljudi, razaranje u ratu, nepravda? Suptilne su analize na TV programu
sudakih pogleaka u nogometu, nema analiza sudskih odluka u pravosudnom sustavu,
premda se radi o tekom kriminalu i ogromnoj teti po zajednicu. Igra, osobito kao nauena vjetina, premda samo naoko nesvrhovita (jer ne pridonosi, ne zarauje), prirodna
je potreba kako ovjeka tako i ivotinja, jer se u njoj prvenstveno uiva, oputa, samopotvruje, osobito ukoliko nema imperativa pobjede. ivotinje su, ovisno o vrsti, superiorne
ovjeku svojom fizikom snagom, visinom koju mogu dosegnuti, brzinom kojom se kreu
zemljom, zrakom, vodom. Koji je smisao prenaprezati ljudsko fiziko tijelo do te mjere da se
ugrozi zdravlje i itav ivot podredi nekoj stotinki sekunde ili centimetru? Tim vie to smo
kao ljudi, u tim uspjesima gotovo smijeni u odnosu na sposobnost jednog geprada, neke
make, delfina.
Golem novac na nacionalnoj razini tereti siromano i slabo gospodarstvo i prihode jedinica
lokalne samouprave da bi se financiralo na stotine profesionaliziranih sportskih klubova.
Posve su nerealne intencije profesionaliziranih i utjecajnih sportskih monika da u jednoj
maloj dravi poput nae, guraju razvoj prema svjetskim rezultatima, istovremeno u desetinama razliitih disciplina (od individualnih do grupnih sportova). U sve se to upliu politiari (od nacionalne do lokalne razine), zbog svojih interesa, svjesni da graani (birako
tijelo) trebaju kruha i igara i uivanje u postignuima svojih najveih sportskih zvijezda.
Nogomet i jo neki sportovi osvojili su nevien medijski prostor to dodatno privlai umijeanost politiara.
Dogaaju se brojne financijske malverzacije kroz sprege s poduzetnicima i lokalnim vlastima. A na veini sportskih priredbi i utakmica najprestinije lige, tribine su gotovo prazne,
neredi navijaa esti. Od ulaznica, lanarina sportskih drutava i TV-prijenosa mogue je
financirati neznatan dio potreba tog sustava. I dok sportski monici (menaderi) trguju s
vrhunskim sportaima kao s robom zaraujui pritom milijunske iznose, klubovi su pretvoreni u uzgajalita igraa koja su financirana drutvenim sredstvima.
Kojeg li apsurda da se za jednog vrhunskog nogometaa odnekud sakupi i na koncu izdvoji vie novca nego za provoenje Nacionalnog programa suzbijanja zlouporabe droga
u jednom velikom gradu, a moda i u dravi. emu sve to slui? Da bi sport doista bio u
funkciji prevencije ovisnosti, mnogo toga treba preispitati i posve drukije osmisliti. Masovni, rekreativni sport, organiziran kao igra u kojoj djeca uivaju jer se drue i zabavljaju , ima
smisla, treba ga podrati, afirmirati i u njega se isplati ulagati sredstva. To bi trebala biti
baza iz koje bi se iznjedrili oni s dispozicijama za vrhunski, kompetitivni sport. No za takav
sport nema sredstava jer se na njemu ne moe zaraditi, a ni medijski afirmirati, pa ga oni koji
dijele novac poreznih obveznika doivljavaju kao troak. Gurnut je na marginu afirmacijom
vrhunskog sporta, industrije rezultata koja guta golem drutven novac, a mlade pretvara
u gledatelje koji urlaju na tribinama (dio mladih postali su prava huliganska rulja) ili pasivno
62
Tree poglavlje
sjede pred TV-ekranima, to ne pridonosi njihovu zdravom odrastanju. Usporeivanje dostignutih sportskih vjetina rekreativaca, jadno i smijeno izgledaju ako se pojedinci usporeuju s vrhunskim svjetkim sportskim zvjezdama. Takva percepcija vlastitih mogunosti i
postignua, sve vie mladih demotivira da se potvruju na takav nain pa slabi motivacija
za rekreativno bavljenje sportom. Jednostavnija je indentifikacija s njihovim globalno slavnim zvijezdama uz osobno pasivan odnos prema aktivnim bavljenjem nekim sportom.
Uloga medija
Nije dobro ni podcjenjivati ni precjenjivati moguu ulogu sredstava javnoga priopavanja
u programima prevencije uporabe droga i ostalih sredstava ovisnosti. Evaluativne studije
potvrdile su da masovne medijske kampanje, usmjerene protiv zloporabe droga, daju vrlo
mali doprinos odvraanju rizine populacije da se prikloni tom obliku ponaanja. Uz to je
potvreno da se u odnosu na uloena sredstva (cost-benefit analiza) tim nainom postie
mnogo manje no to bi bio sluaj da se ta sredstva neposredno investiraju u strunjake koji
bi kontaktirali i utjecali na rizinu populaciju. U demokratskom drutvu, osobito jaanjem
privatnih televizijskih i radijskih postaja, potpune slobode tiska i razvoja interneta, teko da
je mogue utjecati na pristup u prikazivanju bilo kojeg aspekta problema droga. Koliko e
prevladavati pozitivni ili negativni utjecaji, ovisit e meu ostalim i o opem utjecaju na stavove javnosti koje e putem medija moi imati strunjaci ukljueni u provoenje Nacionalne strategije. Danas od svih medija najsnaniji utjecaj ima televizija (Kimberly, R. M. 2001).
Narkokriminal na razliite, vrlo lukave naine nastoji iskoristiti tisak i televiziju u podravanju
uporabe droga, ali mediji ipak mogu pozitivno djelovati na vie naina:
1. Izborom programa od filmova do posebnih obrazovnih emisija, mogu potvrditi pozitivne moralne i etike norme ponaanja, zdrav stil ivljenja, obiteljski ivot i vanost skrbi
o djeci, ma gdje bila.
2. Mogu utjecati na politiare da podre programe koji tite interes djece, mladih openito,
odnosno ugroene populacije.
3. Mogu uiniti vrlo mnogo da se imid osoba sklonih uporabi sredstava ovisnosti uini
neprivlanim za mlade.
4. Kvalitetnim i objektivnim informiranjem mogu pomoi mladima pri promjeni uvjerenja
odnosno nepotpune ili iskrivljene predodbe o moguim opasnostima i posljedicama
uporabe droga.
5. Mogu dati doprinos demistifikacije uporabe droga. To se moe postii izbjegavanjem
senzacionalizma u prikazivanju bilo kojeg aspekta problema u svezi s ilegalnim drogama. Uvijek naglasak treba biti na ovjeku i uvjetima u njegovu okruenju koji poveavaju
rizik uporabe droga i na tetnim posljedicama, a nikako na samim drogama (kako i gdje
se nabavljaju, kako se proizvode, kakvu ugodu stvaraju...). U primarnoj prevenciji ne bi
bilo dobro, stavljajui u prvi plan suzbijanje zloporabe ilegalnih droga, umanjiti vanost i
nunost suzbijanja pijenja alkohola i puenja duhana (legalnih droga).
63
Tree poglavlje

6. Nedostatak je medija to tee postiu selektivno usmjeravanje informacija prema pojedinim vrlo razliitim segmentima populacije, ali se dobrom programskom politikom i tu
moe dosta uiniti.
7. Mediji bi na razborit nain trebali pratiti uspjenost provedbe svih vanih programskih
aktivnosti Nacionalne strategije.
8. Od dravne televizije (HTV) oekuje se razrada posebnog programa u kojemu bi, dajui
odgovarajui prostor i vrijeme emisijama, taj vani i utjecajni medij bio izravno u funkciji
izobrazbe i prevencije zloporabe sredstava ovisnosti.
Da bi sukladno zahtjevima djelotvornog preventivnog rada mediji uistinu davali oekivani
doprinos, a posve otklonili moguu kontraproduktivnost, morali bi dio svojih djelatnika posebno kolovati, te osobitu pozornost usmjeravati na razvijanje suradnje s kompetentnim
strunjacima drugih struka koje se bave problemima ovisnosti.
Uloga socijalne skrbi u primarnoj, sekundarnoj itercijarnoj prevenciji

ovisnosti
Svi problemi vezani uz bolest ovisnosti openito, a posebno zloporabe droga, prvo dolaze
do izraaja u obitelji, koli ili uem ivotnom okruenju te ih na tim razinama treba i rjeavati. Strune slube i ustanove u nadlenosti sustava socijalne skrbi imaju osobito mjesto i
ulogu u tome. Drutvena zajednica treba teiti podizanju razine kvalitete ivljenja u obitelji
i razine njezine odgovornosti glede skrbi o djeci i mladei. Najvanija je zadaa nositelja
socijalno-zatitnih mjera i funkcija u drutvu osiguravati takve uvjete u kojima e se pojavi
ovisnosti i zatite ovisnika, osobito malodobnika, pristupiti ravnopravno i sveobuhvatno,
kao i spram drugih osoba kojima je nuna socijalno-zatitna pomo.
Briga za obitelj i njezine potrebe najvie moe pridonijeti zatiti duevnog zdravlja i ponaanja djece. Rano zamjeivanje i pomo u razrjeavanju poremeaja ili tee patologije
obitelji, mnogo moe pomoi u prevenciji psihikih poremeaja i poremeaja ponaanja
kao i rizika uporabe droga. U traenju komplementarne uloge te djelatnosti s drugim drutvenim djelatnostima koje se bave djecom, mladei i obitelji, a to su prije svega kolske i
predkolske ustanove, ustanove pravosudnog sustava i sl., strunjaci okupljeni u ustanovama socijalne zatite odredit e vlastito mjesto i ulogu u razliitim programima prevencije i
suzbijanja posljedica uporabe sredstava ovisnosti.
Socijalni radnik ili bilo koji drugi strunjak (psiholog, socijalni pedagog i sl.) zaposlen u ustanovama socijalne zatite morao bi se specijalizirati za svoju ulogu lana mikrotima koji se
bavi rjeavanjem patologije u obitelji. Na to moe upozoriti lijenik, strunjak u koli ili nekoj
drugoj ustanovi, da bi se titilo zdravlje i ponaanje djece u takvim obiteljima.
Ponekad e biti dostatno kvalitetno savjetovanje roditelja kako bi oni otklonili pogreke
u odgojnom pristupu prema djetetu koje se poremeeno ponaa. Ponekad se mora pokrenuti muan i dug motivacijski postupak za lijeenje alkoholizma lana obitelji, ili pak za
razrjeenje materijalnih ili drugih problema koji su uzrokovali smetnje ponaanja ili kasniju
64
Tree poglavlje
uporabu droga u adolescenata. Postupak s obitelji treba biti voen tako da ne bude doivljen kao stvaranje osjeaja krivnje kod roditelja te se ni u kojem sluaju ne smije doivjeti
kao naruavanje digniteta obitelji. Budui da je veina roditelja zainteresirana za dobrobit
svoje djece, postoji velik prostor za pokretanje kvalitetne intervencije.
U stvaranju individualiziranih programa za djecu i mlade koja je, uz poremeaj u ponaanju, ugroena i drogama, strunjak djelatnosti za socijalnu zatitu bit e esto koordinator
utemeljenog mikrotima koji e provoditi terapijski postupak, esto i u suradnji sa kolom.
Kvalitetna i pojaana skrb i nadzor nad maloljetnicima openito, a posebno nad onima za
koje je ustanovljeno da uzimaju droge, moe znatno smanjiti rizik razvoja tee klinike slike
ovisnosti. Svaki takav postupak mora biti pod kvalitetnom supervizijom da bi se izbjegla
formalna i nestruna provedba tretmana ili sprijeilo troenje drutvenih sredstava za posao koji se zapravo uope ne obavlja.
Da bi se ovisnici zatitili od neprimjerenih i tetnih intervencija i odluka sustava (kola, radna organizacija, zatvor, bolnica), potrebna im je osobita zatita. Naalost dogaa se da i
socijalna sluba svojim pristupom ponekad pridonosi diskriminaciji ovisnika. Ukoliko je ovisnik o drogama roditelj, tada je dunost lokalne socijalne zatite osigurati poseban zatitni
program za djecu iz takvih obitelji. Kada je ovisnik u zatvoru ili na duljem psihijatrijskom
tretmanu, socijalna sluba moe mnogo uiniti u odravanju veza tog lana i obitelji, a u
suradnji s odgovarajuim strunim timom kaznene ustanove mora na vrijeme i kvalitetno
osigurati postpenalni prihvat. U tom smislu najvei je problem zapoljavanje osoba nakon
izlaska iz zatvora ili zdravstvenih ustanova.
Za ovisnike bi trebalo organizirati zatiena radna mjesta, odnosno ona to ih sufinancira
drutvo. Socijalna skrb ima vanu ulogu u kvalitetnom zbrinjavanju djece bez roditelja ili
onu koju su obitelji napustile. Sve ee u domovima, u kojima su smjetena takva djeca,
izbijaju epidemije snifanja ljepila ili uzimanja drugih sredstava ovisnosti. To se jo ee
zbiva u domovima koji imaju zadau preodgoja djece s teim poremeajima u ponaanju. Samo dobro organiziran program koji vode kvalitetni i struni ljudi motivirani za takav
posao moe umanjiti rizik zloporabe droga u tim sredinama te biti uistinu djelotvoran u
postizanju ciljeva. Programe i rezultate rada pritom valja stalno pratiti i ocjenjivati.
Vanost ranog otkrivanja i osiguravanja pomoi konzumentima i

ovisnicima
Ovisnike o drogama treba gledati kao most koji povezuje mreu kriminalaca i dilera te populaciju jo zdravih i onih koji su tek poeli s iskuavanjem droga. Ako se taj most blokira
aktivnim mjerama to ranijeg otkrivanja, lijeenja i rehabilitacije to veeg broja ovisnika, to
znatno pridonosi zatiti zdravih i smanjuje irenje ovisnosti. U tom sluaju lake se ostvaruju
i druge vane zadae predviene Nacionalnim programom kao to su odgojno-obrazovne
i druge primarno-preventivne aktivnosti i djelotvorno provoenje represije (jer se represivni aparat uz dobro organiziran terapijski sustav znatno odtereuje od bavljenja kriminaliziranim konzumentima i ovisnicima).
65
Tree poglavlje

Ako ovisnik ostane na ulici i aktivan u uzimanju droga, a neotkriven i nelijeen samo godinu
dana due, bolest e se pogorati, tolerancija na drogu poveati (pa time i trokovi za dnevno kupovanje droge), moe zapoeti s venoznim uzimanjem, pa se zaraziti ili zaraziti druge,
moe poeti s injenjem kaznenih djela, moe umrijeti. Bilo bi najbolje kada bi se osobe
otkrivale prije no to postanu ovisne. Zbog toga suvremena dravna politika tretmana sugerira potrebu da se ovisnike posebnim terapijskim pristupom privlai u sustav medicinske
kontrole davanjem lijekova koji smanjuju udnju za heroinom i spreavaju simptome apstinencijske krize. Primjena Heptanona (metadon) ili Subutexa (buprenorfin) moe smanjiti
potronju heroina (a time i zaradu kriminala) vie od 70%, smanjiti sekundarni kriminal vie
od 50%, zaustaviti irenje hepatitisa B i C te HIV-infekcije. I to je najvanije, ti lijekovi zadravaju vie od 70% tekih heroinskih ovisnika u terapijskom procesu (a miu ih s ulice iz
mree kriminala).
kolski preventivni programi imaju meu ostalim zadau pomoi u osposobljavanju roditelja da to prije, zajedno s uiteljima i nastavnicima, otkriju uenike koji konzumiraju droge
da bi nakon toga i rjeavali te probleme u suradnji sa svim ostalim ustanovama lokalne
zajednice (kolska medicina, centri za spreavanje i lijeenje ovisnosti, obiteljska medicina,
nevladine organizacije, socijalna zatita i dr.).
Najbolje rezultate tretmana s adolescentima koji uzimaju droge daje individualna obiteljska terapija, dok se grupni postupak s problematinim tinejderima nije pokazao korisnim
(Liddle, H. A. 2001, Hser, Y-I. 2001, VanderWaal, J.C.,2005). Najvaniju zadau u neposrednoj
provedbi savjetovanja i obiteljskom lijeenju na razini lokalne zajednice ima mrea specijaliziranih timova centara za spreavanje i lijeenje ovisnosti (integriranih u mreu upanijskih zavoda za javno zdravstvo) i kolska medicina. U perspektivi se oekuje da e znatno
vei doprinos u ranom otkrivanju uzimatelja droga i ovisnik davati i lijenici ope medicine (obiteljski lijenici, odnosno primarna zdravstvena zatita) i out-reach programi koje bi
morale provoditi ustanove socijalne skrbi.
Od svih ustanova ili slubi u dravi MUP, posredstvom svojih djelatnika, obavljajui svoj
posao sukladno zakonu u nastojanju da se sprijei sitna ulina prodaja droga, otkriva na
lokalnoj razini ili dobiva spoznaje o najveem broju ovisnika i uzimatelja droga. Bilo bi teta
saznanja MUP-a ne iskoristiti za pokretanje to ranije zatitne ili terapijske intervencije. Kada
se zna koliko drutvo treba ulagati napora i novca za unapreenje mjera to ranijeg otkrivanja i lijeenja ovisnika, logino je i opravdano tragati za nainima kako podatke policije
korisno upotrijebiti za tu humanu svrhu, a da se pritom nimalo ne ugroze zakonska prava
kojima se titi dignitet graana i njihovih obitelji.
Kao vaan element strategije prema kojem, u interesu zatite ovisnika i uzimatelja, timovi
centara za izvanbolniko lijeenje ovisnika trebaju suraivati sa svim ustanovama lokalne
zajednice, pa tako i s policijom, sudovima i zatvorima, postoji prostor i nain da u toj suradnji lijenici, kao najvaniji strunjaci terapijskih timova centara, koji su obvezni uvati
tajnu, dobiju poimenine obavijesti o mladima koji su na ulici otkriveni kao uzimatelji i
ovisnici, a jo nisu obuhvaeni sustavom tretmana. Stvar je nakon toga da timovi centara
osmisle nain kako s pojedinom osobom, djelatnim pristupom, uspostaviti doticaj i nakon
66
Tree poglavlje
toga motivirati je za tretman. U nekim upanijama policija ima obavijesti o konzumiranju

droga kod znatno veeg broja osoba no to je evidentirano u okviru terapijske aktivnosti
pojedinog Centra.
Ne lijeiti ovisnike i pustiti ih da oko sebe nekontrolirano raznose drogu i ideju, svjetonazor drogiranja, jo zdravim mladima u okruenju, bilo bi slino nastojanju da sprijeimo
irenje neke zarazne bolesti tako da ne inimo nita protiv prijenosnika same zaraze
bakterije ili virusa. Spreavati epidemiju malarije, a dopustiti da se komarci nekontrolirano mnoe i zaraeni bodu ljude, ne bi bilo bi mogue.
Vano je otkrivati i lijeiti roditelje koji su ovisnici

Budui da sve vie odraslih (roditelja kolske djece) uzima sredstva ovisnosti, valja poticati
izradu programa prevencije i suzbijanja zloporabe droga i alkohola na radnim mjestima, u
poduzeima i ustanovama, sportskim klubovima i prometu (Velleman, R. D. 2005. 2007.)
Posredstvom posebnih programa poduzea i ustanova, otkrivat e se u budunosti sve vie
konzumenata i ovisnika.
ak bi i kole u radu s roditeljima mogle pripomoi da se otkriju roditelji koji su i sami ovisni o
alkoholu ili drogama. Konano, sve je vie nastavnika kola koji su konzumirali ili konzumiraju
neke droge, a moe se raditi i o ovisnicima o alkoholu ili drogama. Nakon toga trebat e im
osiguravati tretman i potporu da bi ouvali radna mjesta. Poslodavce bi bilo poeljno poticati
da zatrae strunu pomo u vezi s izradom i provoenjem programa suzbijanja ovisnosti kod
svojih uposlenika.
Kvalitetni meuljudski odnosi i ugodno radno okruenje smanjuje stres, osjeaj frustriranosti i
ublauje depresivnost radnika. Sve to pozitivno utjee na smanjenje potranje sredstava ovisnosti i samih uposlenika i njihove djece kod kue. Danas se naalost dogaa da poslodavac
otputa svog radnika kada sazna da je ovisnik. Umjesto da se tim naim sugraanima, unato
njihovim problemima, omogui socijalna integracija, ovisnici moraju skrivati svoj problem da
ne bi bili izolirani i odbaeni.
Harm-reduction pristup kao dio strategije

Mnogo je mjera i aktivnosti koje se poduzimaju u okviru Nacionalne strategije, kojima se
ne moe do kraja rijeiti problem (jer je jednostavno nerjeiv), ali se pomae umanjivanjem
tetnih posljedica i rizika, i za pojedinca i za drutvenu zajednicu. Kreatori programa duni
su dravi sugerirati ona rjeenja koja e u konanici za zajednicu rezultirati veom koristi,
ak i ako se dogode neke tetne posljedice (Mager, W. 2005).
Koliko u medicini imamo bolesti ije je lijeenje bolno i ima posljedice, a bolest na koncu
ne izlijeimo, pa ipak postupak poduzimamo da bi produili ivot ili barem smanjili patnju
bolesnika? Ako se donese neki zakon, njegova provedba ne bi smjela rezultirati veom
tetom nego koristi npr. moe uzrokovati kriminalizaciju mladei koja uzima droge, a to
se mora izbjei.
67
Tree poglavlje

Ako primijenimo metadon u lijeenju ovisnika, jasno je da taj narkotik moe curiti na ilegalno trite i time uzrokovati neeljene posljedice, pa i podravati ovisnost tih bolesnika. Ali
kada izraunamo koristi od te metode tretmana, jasno je da su one viestruko vee jer se
time reduciraju mnoge teke drutvene tete i rizici.
Nekog ovisnika o heroinu moda nitko ne bi mogao nagovoriti da prekine s drogiranjem.
No moda bi bilo mogue nagovoriti ga i poduiti da ne uzima drogu intravenozno, ili da
ne koristi tui, moda zaraeni pribor. To su samo neki primjeri kojima se objanjava svrha
harm-reduction strategije. Poteno reeno, svi su programi tretmana i rehabilitacije ovisnika zapravo nain na koji drutvo smanjuje tetne posljedice.
S obzirom na to da uzimanje psihoaktivnih sredstava poveava rizinost ponaanja ljudi u
razliitim situacijama (u prometu, na radnom mjestu, spolnim odnosima, zabavi), od drutvenog je interesa razliitim mjerama, kao to je zakonska regulativa, edukacija, manje zahtjevna terapija (npr. ona kojoj nije cilj potpuna apstinencija, ve samo redukcija potronje),
smanjivati koliko je mogue te rizike, jer ljude nije mogue natjerati da ive kao apstinenti.
Najvei broj ovisnika i osoba visokorizinog ponaanja naalost nije ukljuen ni u jedan od
tretmana koje osigurava drutvena zajednica. Strah od stigmatizacije, negativizam, otpor i
nepovjerenje prema drutvenim ustanovama vrlo su esta obiljeja stavova konzumenata, ovisnika o drogama i njihovih obitelji. Takve stavove ponekad jo vie uvruju odve
represivni postupci te kaznena politika koju, temeljem zakonskih propisa, provode organi
represije.
Slube u sustavu socijalne skrbi i zdravstva u naoj zemlji, to zbog preoptereenosti nagomilanim problemima, to zbog birokratizacije i rigidnosti, esto su zanemarivale problem
zloporabe sredstava ovisnosti te time pridonijele odbacivanju, stigmatizaciji i marginalizaciji ovisnika i rastu tzv. tamne brojke u ovisnikoj populaciji. to je represija i stigmatizacija
ovisnika u drutvenoj zajednici vea, to je vea (iako i apsurdnija) mogunost da se ovisnike,
te rtve narkokriminala, poistovjeti s kriminalnim skupinama koje ih u svom neasnom poslu ilegalne trgovine drogama sve vie odvajaju od ivota u normalnom, zdravom okoliu, i
postupno uvlae u svoju mreu, potiui njihovu agresivnost i negativizam spram pozitivnih socijalnih vrijednosti.
Harm-reduction strategija ima zadau, svojim ponajprije humanim pristupom, pokuati
pribliiti teko ugroenu populaciju ovisnika drutvenim ustanovama te ih izvui iz mree
kriminala u koju su ih esto, upravo te ustanove, svojim nepravilnim postupcima gurnule
(Toumbourou, J.W. 2007). Uzimajui u obzir realnost da se dio ovisnika nikada nee odrei
droge niti prihvatiti lijeenje, radi smanjenja rizika irenja HIV- infekcije, virusa hepatitisa B i
C, radi zatite zdravlja tih bolesnika i smanjenja rizika umiranja, poduzimaju se vrlo razliite
akcije od kojih su najpoznatiji programi zamjene prljavog, uporabljenog za isti pribor za
uzimanje droga.
Djelatnostima harm-reduction programa valja obuhvatiti sve one teko dostupne pojedince i skupine koje zloporabljuju droge, a nisu uspjeno zahvaeni tradicionalnim socijalnozdravstvenima mjerama i djelovanjem u postojeim ustanovama i slubama. (Takav pristup
68
Tree poglavlje
esto se naziva i outreach pristup, a taj je koncept ugraen i u prijedlog Nacionalne strategije u obliku rada tzv. outreach djelatnika u sustavima zdravstva i socijalne skrbi.)
Djelatnosti harm-reduction programa i programa smanjenja rizika utemeljeni su na uspostavljanju stabilnog i uzajamnog povjerenja te na pristupu koji ukljuuje dobro poznavanje
i zanimanje za probleme zloporabe droga i ovisnike supkulture. Upravo zato valja velik
dio harm-reduction (risk-reduction) usmjerenih radnji provoditi na terenu, u lokalnoj zajednici, na mjestima i u prostorima ivota i kretanja populacije ovisnika i osoba s rizinim
ponaanjem u svezi s drogom. To se treba initi na poneto nekonvencionalan nain (ali
uz potivanje osnovne harm-reduction strategije), izbjegavajui klasian casework, kakav
prevladava u slubama koje se bave ovom problematikom. Tako e prepreke slubenog
autoriteta (strunjaka) i negativizma i otpora (u klijenata-ovisnika) biti zamijenjene pozitivno usmjerenom i na povjerenju utemeljenom uzajamnom odnosu to e u vrlo kratku roku
donijeti rezultate.
Umjesto getoiziranja i stigmatizacije ovisnika te se sugraane, koji imaju jedan vrlo specifian problem, moe zatititi od socijalne iskljuenosti i izolacije.
Da bi Nacionalni program suzbijanja ovisnosti bio uinkovit, to mora biti specifina,
znanstveno utemeljena, dobro organizirana, kontinuirana intersektorska aktivnost drave i njenih institucija, koordinirana od nacionalne do lokalne razine, evaluirana i stalno
podupirana i poticana od vlasti.
Obitelj, temeljni stup zatite djece od zlouporabe sredstava ovisnosti

Strunjaci svih institucija koje na bilo koji nain mogu pridonijeti zatiti zdravlja djece radei
s djecom ili njihovim roditeljima, trebaju to vie znati o utjecaju obiteljske dinamike, odgoja i voenja procesa osamostaljenja djece na rizik skretanja prema patolokim ponaanjima. Funkcionalna je obitelj temeljni stup zatite, a bolesna i teko disfunkcionalna izvorite
brojnih imbenika rizika ( McArdle, P. 2002., Sakoman, S. 2002). U analizi tih rizika posebna
se panja posveuje adolescenciji i analizi loe voenog procesa odrastanja (disbalansu
izmeu nune kontrole i davanja slobode) i razrjeavanja separacijske krize zbog patologije
obitelji ili neprimjerenih stilova odgoja.
Teki konflikti roditelja i tinejdera mogu rezultirati potpunim prekidom komunikacije s posljedinim gubitkom kontrole nad procesom osamostaljenja, to pak poveava rizik skretanja prema nepoeljnim obrascima ponaanja (McCrystal, P. 2006).
Rizinim obiteljima i njihovoj djeci najvie moe pomoi dobro ureen sustav za kolsku
prevenciju (Spoth, R. L. 2001). Zato je jedna od najvanijih toki PPO-a upravo afirmacija
karijere uspjenog roditeljstva. Tekst koji slijedi ne samo da moe pomoi u to kvalitetnijem doprinosu kole uspjenom roditeljstvu ve po slinim naelima i sama se kola mora
provoditi odgoj.
69
Tree poglavlje
Rizini i zatitni imbenici zlouporabe droga

Nije mogue osmisliti uinkovitu prevenciju ovisnosti ukoliko se ne istrae uzroci tog fenomena. Uz drutvene imbenike, kao to su ponuda i dostupnost droga, funkcioniranje
pravne drave, utjecaj medija, kvaliteta ivota i standard, moralno stanje drutva, afirmirani
sustav vrijednosti, velik utjecaj na rizik zlouporabe sredstava ovisnosti ima pozicija obitelji u zajednici i funkcionalnost obiteljskog odgoja (Brown, G. 2007, Dillon, L, 2007., Frisher,
M. 2007.). Svjedoci smo traginog trenda u svijetu u kojem je obitelj sve vie rtvovana
interesima kapitala, u kojem poslodavci ne uzimaju u obzir obiteljske, roditeljske obveze
uposlenika i u kojima politike elite daleko vie tite interese tog istog kapitala nego veine
svojih graana, roditelja odnosno obitelji koji bi trebali skrbiti za djecu, najvaniji kapital
drutva.
Obiteljska prevencija nije mogua bez uvaavanja i shvaanja naina na koji obitelj pridonosi poveanju rizika skretanja tinejdera prema ovisnikom stilu ivljenja. Postoje opsena
istraivanja kojima se nastojalo povezati razvoj ovisnosti s obiteljskim imbenicima. Rezultati istraivanja Beara i Corrada iz 1974. godine potvrdila su da su ee postajala ovisnicima djeca koja su imala nesretno djetinjstvo, esto bila fiziki kanjavana, majke su im bile
zaposlene, imali su vie slobode kao tinejderi, bili su obeshrabljeni za dovoenje prijatelja
doma, njihovi su roditelji pokazivali manje zanimanje za njihovo kolovanje, religija je bila
manje vaan aspekt u obiteljskom ivotu i postojala je vea tendencija prema odobravanju
stupanja u predbrane odnose.
Prema istraivanju koje je provela Crowther (1974) dokazano je da veina ovisnika potjee
iz razorenih i poremeenih obitelji u kojima su roditelji rastavljeni, razvedeni ili u obiteljima
s jednim roditeljem. Coleman (1980) je predloio teoriju prema kojoj su smrt, rastava i gubitak vani etiologijski faktori koji utjeu na razvoj heroinske ovisnosti.
Istraivanje indikatora ranog prepoznavanja visokorizine populacije hrvatske mladei u
odnosu na zlouporabu sredstava ovisnosti (Sakoman, S. 2002), kao i istraivanje utjecaja
stilova obiteljskog odgoja te naina na koji adolescenti provode slobodno vrijeme (Raboteg-ari, Z. i sur. 2002), potvrdilo je utjecaj obiteljskih imbenika na njihovo rizino ponaanje. Tijekom istraivanja, u razdoblju duem od 20 godina, kojima je bio cilj poboljati
prevenciju ovisnosti, Nacionalni institut za istraivanje zlouporabe droga SAD (Cire, B. 2002)
ustanovio je vane principe za prevencijske programe unutar obitelji, kole i zajednice.
Prevencijski programi trebali bi osnaivati zatitne imbenike i smanjivati utjecaj rizinih
imbenika. Zatitni su imbenici povezani sa smanjenom mogunosti uporabe droga dok
bi rizini imbenici bili oni koji uporabu droge ine vjerojatnom. Istraivanje je pokazalo
da navedeni imbenici utjeu i na druge oblike neprihvatljivog ponaanja poput nasilja
kod mladih, mladenake delikvencije, prekida kolovanja, rizinog seksualnog ponaanja i
maloljetnike trudnoe:
Zatitni imbenici:
vrste i pozitivne obiteljske veze
Nadzor roditelja nad aktivnostima svoje djece i njihovih vrnjaka
70
Tree poglavlje
Jasna pravila ponaanja koja se dosljedno provode unutar obitelji

Ukljuenost roditelja u ivot svoje djece
Uspjeh u kolovanju, vrste veze s institucijama poput kolskih i vjerskih organizacija
Usvajanje (prihvaanje) ustaljenih normi o uporabi droge
Rizini imbenici:
Kaotina obiteljska okolina, posebno ona u kojoj roditelji zlorabe drogu ili boluju od duevnih bolesti
Neuinkovito roditeljstvo, posebice s djecom teke naravi ili s poremeajima u
ponaanju
Nedostatak veza roditeljdijete i nedostatak odgoja
Neprikladno, povueno ili agresivno ponaanje u razredu
Neuspjeh u kolovanju
Loe sposobnosti (vjetine) snalaenja u drutvu
Druenje s vrnjacima koji su skloni devijantnom ponaanju i opaanje odobravanja uporabe droge unutar obitelji, posla, kole, vrnjaka i zajednice
Upravo ovo navedeno samo potvruje rezultate istraivanja hrvatskih strunjaka koji su u
programima prevencije naglaavali vanost obitelji koja je definirana kao prvi stup prevencije ovisnosti u drutvu openito.
Zlouporaba sredstava ovisnosti prije svega je odraz tenje ovjeka da zadovolji svoju potrebu za osjeajem ugode i zadovoljstva. Ta e tenja biti izraenija ukoliko omoguena kvaliteta ivota ne rezultira takvim odgovorima u psihikom prostoru na podraaje okruenja
koji bi rezultirali prirodno izazvanim osjeajem sree. Premda bi obitelj trebala biti prvi stup
prevencije ovisnosti, naalost taj sustav svojom patologijom ili disfunkcionalnosti moe biti
jedan od vanih imbenika koji poveavaju rizik skretanja djece prema putu koji vodi prema toj tekoj, kroninoj i recidivirajuoj bolesti mozga.
S odgojem za svjestan izbor zdravog ponaanja i izbjegavanje nepotrebnog rizika, kao usaenim principom u svijesti djeteta, trebalo bi se poeti u obitelji od najranijeg djetinjstva.
Naalost mnoga djeca ni kriva ni duna imaju roditelje koje za takav kvalitetan odgojni rad
nitko nije osposobio ili se radi o osobama koje i same pokazuju sklonost vrlo rizinom, pa i
bolesnom nainu ponaanja.
Zbog toga je jedna od vanih obveza drutvene zajednice da putem kolskog i drugih
organiziranih sustava pokua nadomjestiti djeci ono u emu su nepravedno uskraena u
vlastitoj obitelji, to poveava rizik da zaponu i nakon toga nastave s drogiranjem.
71
Tree poglavlje

Kvalitetna i funkcionalna obitelj (obitelj koja zna odgajati djecu) najbolja je zatita
od zlouporabe sredstava ovisnosti. To je obitelj u kojoj
je od malena uspostavljena i u kontinuitetu odravana osjeajna vezanost (oba) roditelja
i djece temeljena na bezuvjetnoj ljubavi i potovanju i u kojoj vlada topla, ugodna atmosfera u kojoj se djeca osjeaju sigurnim. Roditelji se postavljaju kao autoritet svojoj djeci
postavljajui im razumne granice izmeu onog to smiju i ne smiju i dosljedni su u svojim
oekivanjima. Iz takve obitelji djeca ne bjee na ulicu.
roditelji omoguavaju svojoj djeci da se uz njihovu potporu, razumijevanje, nadzor, uei
ih donositi odluke, osamostaljuju i odrastaju, spremni prihvaati sve vie obveza i odgovornosti.
roditelji osobnim primjerom pomau djeci izgraditi kvalitetan sustav vrijednosti uei ih
to je zapravo najvanije u ivotu (moralnost, zdravlje, rad, ljubav, znanje...) i to se ne bi
smjelo initi ako ele biti zdravi (ne puiti, suzdravati se od alkohola...)
roditelji ue djecu potrebnim socijalnim i drugim vjetinama (druenje, samopotvrivanje, zabava, odupiranje pritisku izvana...) i u kojoj im se pomae da razviju samopouzdanje,
samopotovanje i pozitivnu sliku o sebi.
ih kvaliteta ivota i odgoja ini radosnim (to je nezamislivo bez ljubavi, razumijevanja,
osjeaja sigurnosti, potovanja linosti djeteta, prilagoavanja odgojnog postupka njegovim individualnim specifinostima, ali i zadovoljavanja temeljnih materijalnih potreba).
su roditelji potvrdili vlastitim ivotom da ivot ima smisao, to pomae djeci da lake
stvaraju viziju vlastite (budue) ivotne organizacije (osobito glede njihovih to raznolikijih
socijalnih uloga i budue obiteljske i profesionalne karijere).
se i kroz obiteljsku edukaciju osposobljavaju za samozatitu zdravlja (to je potrebno da bi
prihvatili stav da uzimanje sredstava ovisnosti na razne naine ugroava kvalitetu i duinu
ivota, zdravlje, prirodno doivljavanje radosti i odrastanje u adolescentnoj dobi).
ivotna filozofija ivim ovdje i sada, ivot brzo prolazi, treba ga to bolje iskoristiti, utjee
i na obitelj, pri emu roditelji suvie toga podreuju materijalizmu, prestiu, egoistikom
zadovoljavanju osobnih hedonistikih potreba. Istovremeno je i sve vie roditelja nesretno
i uskraeno jer je nezamjenljiv, a vjerojatno i najljepi izvor radosti uspjeno i sretno roditeljstvo.
Sve vie ljudi ivi pod pritiskom i stresom te uz osjeaj nesigurnosti zbog poremeenih
meuljudskih odnosa. Mnogima se ivot svodi na rjeavanje problema i ekanje da im
konano krene, ali se to naprosto nikada ne dogodi. Zbog toga su u sve veem broju napeti, neurotini i depresivni. Sve to poveava potranju za psihoaktivnim tvarima. Slino
se dogaa i s djecom pred koju i roditelji i kola postavljaju sve vee zahtjeve, to mnogi
doivljavaju kao neizdriv pritisak te ne uviaju da to ima smisla. Djeca bi se trebala radovati
ivotu kojim ive i jedino ih to moe uvjeriti da ivot ima smisao i da se zbog toga itekako
isplati uvati zdravlje i izbjegavati rizike da bi to due ivjeli.
72
Tree poglavlje
O svemu ovom roditelji moraju znati da bi pronali formulu kojom e svojoj djeci, koliko je
mogue, olakati ivot i barem u krugu obitelji omoguiti da se osjeaju dobro.
Premda nema idealnih obitelji, ipak bi ono navedeno u osam toaka u odreenoj mjeri bilo
mogue postii u velikom broju obitelji ako bi se budue roditelje odgajalo za kvalitetno
roditeljstvo kojim se znatno smanjuje rizik da se krenu putem prema ovisnosti. Taj put i
njegove zakonitosti svaki bi roditelj trebao poznavati ako eli aktivno i kvalitetno preventivno djelovati.
Rizici mladenatva
Uzimanje droga u mladenatvu esto je odraz tenje tinejdera za samostalnosti i slobodom
da sami odluuju o sebi i svom buduem ivotu, a moe biti posljedica separacijske krize ili
krize identiteta. Tinejder osjea prirodnu potrebu da na prepoznatljiv nain oblikuje svoje
stavove, osobnost, filozofiju i stil ivota. Intenzitet i karakteristike adolescentne separacijske,
kao i mogue krize identiteta, umnogome su povezani su s kvalitetom obiteljskog ivota i
naina na koji roditelji odgajaju i vode svoju djecu u procesu odrastanja. Samo voljeti svoju
djecu i eljeti im dobro u ivotu nije dovoljno.
Za uspjean odgoj, koji se mora prilagoavati osobitostima i dobi djeteta, najvanija je ljubav i njena kvaliteta, koja bi se paralelno s odrastanjem djeca trebala mijenjati: Od ljubavi
koja uva i titi do ljubavi koja omoguava i potie proces osamostaljenja. Roditeljstvo je
vrlo odgovoran posao za koji treba imati dara, znanja i vremena. Osobno ivotno iskustvo
roditelja i odgoj po zdravom razumu jest temelj, ali u mnogim sluajevima nije dovoljno
da sauvamo djecu (osobitu onu tee naravi) od brojnih tetnih i sve snanijih izvanobiteljskih utjecaja. Znanje je potrebno da bismo nauili kako djecu zatititi od nas samih: od
frustracije, zlostavljanja i nebrige do zarobljavanja djece patolokom i ovisnikom posesivnom ljubavi.
Mnoge obitelji unato htijenju i portvovnosti na koncu na ovaj ili onaj nain izgube svoje
najdrae. Rizik se poveava ako djeca tijekom kolske edukacije nisu bila dovoljno upuena
u to kako se podmuklo i brzo gubi kontrola i razvija stanje ovisnosti, ako se popusti i kua
neka jaka droga.
Roditelji moraju paziti na svoje ponaanje da bi njihova djeca imala razloga cijeniti ih kao
osobe. Uine li previe pogreaka u ivotu i ako djeca osjete da su im mnoge stvari bile
vanije od njih i njihovih sebinih potreba, imat e slabe argumente u nastojanju da ih
uvjere kako bi ih trebali posluati. Ako se radi o roditeljima koji se sramotno ponaaju pred
djecom ili u javnosti inei stvari koje ona ne mogu oprostiti, tada su anse da ih takvi roditelji vode kroz ivot sasvim male ili nikakve. U odgoju djece bitno je stalno davanje i kroz to
davanje stvara se i uvruje odnos najvea dragocjenost u ivotu i jedne i druge strane.
Tajna je zatite djece od rizinih ponaanja u kvaliteti tog odnosa. Samo ona djeca (osim
psiho-bioloki visokorizinih), kojoj je stalo do ouvanja tog odnosa, u najvanijim stvarima
nee prelaziti dogovorene granice. (Dakako da djeca i na drugim relacijama stvaraju vane
odnose koji mogu pozitivno utjecati u istom smislu i dobro da je takvih pozitivnih odnosa
to vie, jer je tada i zatita sigurnija).
73
Tree poglavlje

Za odravanje i njegovanje interpersonalnog odnosa, djeci je potrebno stalno i portvovno davanje (to je pretpostavka da bi mogli od njih traiti i oekivati). Ako je to to
dobivaju doista ono to im je (uz bioloke potrebe) najpotrebnije, ona e uzvratiti i trud
nee biti uzaludan. A to uz temeljne materijalne potrebe djeca najvie trebaju od nas
odraslih? Ljubav, potovanje, strpljenje, razumijevanje, mir, opratanje, njenost, pravednost, estitost, portvovnost, nae znanje i iskustvo, vrijeme, na smijeh, ali i iskrene suze,
energija, ivotni smisao. ovjek meutim nita ne moe dati ili pruiti drugom ako to
nema, ako to nema u sebi i ako to ne zna ili ne eli dati. Zato bi se svaki roditelj (odgajatelj) stalno trebao preispitivati to je to to nosi i njeguje u sebi, ime zrai, da bi postao
svjestan to zapravo daje svojoj djeci.
Djecu se moe prevariti, ali im se ne moe dugo glumiti. Ona osjeaju ono to uistinu
zrai iz njihovih blinjih. Koliko djece pati upravo zbog onoga to im naalost daju vlastiti roditelji, dajui im ono to je u njima: grubost, agresiju, nemir, psihiku poremeenost,
egoizam, prazna obeanja, prigovaranja, kritiziranja, poniavanja, hladnou, lai, nervozu, depresiju, prazne rijei, beskrajne prodike, razoarenje, neznanje, neuspjeh, svoje nepostojanje u njihovu ivotu i nije za uditi se to mnogi mladi ele iz takvog odnosa to
prije pobjei.
Modaliteti disfunkcionalnosti odgoja u obitelji i/ili koli
Neprilagoavanje odgojnog pristupa u odnosu na razvojnu fazu odrastanja (dob) djeteta
Neprilagoeni (krivi) odgojni pristup u odnosu na individualne ili specifine potrebe pojedinog normalnog djeteta (uenika).
Neprilagoeni (nestruni) odgojni pristup prema djeci (uenicima) koja su rizina i tee
odgojiva zbog teke naravi.
Izostanak bilo kakvog odgoja ili izloenost djece patnji i frustracijama zbog tekog poremeaja strukture obiteljskog sustava (raspad obitelji, bolest obiteljskih odnosa) ili se radi o
bolesnim interpersonalnim odnosima na relaciji djecaodgajatelji, kojima uenici mogu
biti izloeni u koli.
Odgojni pristup prilagoavati razvojnoj fazi odrastanja djeteta
Postoji nekoliko podtipova obitelji koje svojom patologijom ili odgojnim pristupom poveavaju rizik skretanja prema uzimanju droga. Ta se skretanja najee poinju dogaati
nakon puberteta. Kao to se iz razliitih smjerova moe na koncu stii na isto, krivo mjesto,
tako i obitelji na vrlo razliit nain ine greke kojima ugroavaju mentalno zdravlje i zdravo
odrastanje svoje djece. Tako neke obitelji razliitim mehanizmima ubrzavaju separacijski
proces ili ih djeca zbog patnje to prije ele napustiti, a neke obitelji oteavaju osamostaljenje djece (osobito kada se taj proces pone ubrzavati u adolescenciji).
Nastojanje tinejdera da se makar na silu izbore za vie slobode moe eskalirati u teke
konflikte i potpun prekid komunikacije, nakon ega roditelji vie nisu u poziciji da provode
nadzor procesa odrastanja.
74
Tree poglavlje
Mudrost roditeljstva posebno se ogleda tijekom adolescencije djece u nainu na koji roditelji uspijevaju odravati optimalan balans izmeu dviju naoko suprotstavljenih stvari:
1. odravanja kontrole (nadzora nad ponaanjima djece vani, koji iz godine u godinu
tijekom adolescencije mora biti sve manji i suptilniji) i 2. poticanja procesa separacije i
socijalnog sazrijevanja davanjem sve vee slobode.
Treba puno senzibilnosti da se taj balans ne poremeti i da se uspjeno odradi vana roditeljska zadaa: osposobljavanje djeteta za odraslost. Problem s drogom moe se dogoditi
i u obiteljima u kojima vlada red, pravila i u kojima se roditelji istinski posveuju bavljenju
djecom i skrbe za njih, no ili nemaju u sebi tu intenciju (jer zapravo ele za sebe to due
zadrati djecu) ili ih naprosto ne znaju voditi prema osamostaljenju.
Roditelji moraju voditi rauna o tome da u odnosu na dob djece mijenjaju kvalitetu ljubavi
koju im pokazuju kao i nain na koji s njima ophode. Majke se teko prilagoavaju brzom
procesu odrastanja djece. Zbog toga zaboravljaju mijenjati stil komunikacije i kvalitetu
ljubavi, od one zatitnike, majinske koja je nuna da bi se malo dijete sauvalo od svih
oblika stradanja, prema ljubavi koja omoguava osamostaljenje. Takav prezatitniki odnos prema tinejderima, obuzetost njima (Mi ivimo za vas, vi ste nam najvea briga, ali
zauzvrat od oekujemo da...) rezultira pojavom sve ozbiljnijih tenzija. Brojnim stvarima na
kojima inzistiraju i koje nameu svojoj djeci, ne poveavajui im prostor za odluivanje, ele
ih okupirati da bi ih i na taj nain drali pod kontrolom i ujedno zatitili od vanjskih utjecaja.
Mi najbolje znamo to je za vas najbolje.
Strah da e se neto loe dogoditi ako popuste pritisku tinejdera za slobodom nije opravdanje. Ako se i radi o strahu roditelja da e izgubiti svoje dijete, a time i glavni i najdrai
sadraj bavljenja, a istovremeno ne razmiljati o posljedicama koje se mogu dogoditi ako
im dijete nikada ne odraste i ako se ne osamostali, nije znak mudrosti roditelja. Odrastanje i
separacija nakon puberteta proces je koji traje nekoliko godina. Ako cijelo to vrijeme dijete
nepotrebno guimo prejakom kontrolom, posesivnom ljubavi, ako se i dalje prezatitniki
postavljamo nastojei da ono i dalje to vie bude uz nas, a to manje vani s vrnjacima,
tada ga prikraujemo u procesu normalne socijalizacije. Nadzor procesa odrastanja u mladenakoj dobi ne bi smio biti takve prirode da u djeci stvara osjeaj krivnje kad poele
izlaziti s prijateljima.
Na neto drukiji nain javljaju se tekoe tinejdera iji su roditelji autoritarni i koji krutim
pravilima opstruiraju put u samostalnost. Oni mogu biti u dvojbi: odrei se (zbog mira u
kui i izbjegavanja konflikta) izlazaka s vrnjacima, a time i svoje samostalnosti ili pokuati
na silu, ratom s roditeljima izboriti se za prostor i slobodu odrastanja.
Posebno je sloena situacija u obiteljima u kojem jedan roditelj namee svoj autoritarni
model, a drugi se roditelj tome istom silom suprotstavlja i obino kompenzatorno postaje prema djetetu previe popustljiv. To moe uzrokovati neugodnu, konfliktnu situaciju
meu roditeljima, koju tinejder moe vjeto koristiti da bi, dok se oni svaaju, pobjegao
van, u prostor slobode.
75
Tree poglavlje

Nastojanje da se odri potpuna ili prejaka kontrola kojom se koi i nepotrebno usporava
proces odrastanja i odvajanja tinejdera od sustava kontrole obitelji i roditelja, esto izaziva frustracije i konflikt. Produbljivanje konflikata moe uzrokovati prekid komunikacije
i kidanje osjeajne vezanosti roditelja i tinejdera s posljedinim gubitkom kontrole i
odbacivanjem dogovorenih granica.
Da bi djecu doista zatitili od nepoeljnih i rizinih ponaanja, sve ono to se ugradilo u njih
u prethodnom ivotu, ako je bilo kvalitetno, mora se samo nastaviti nadograivati, ali sve
vie kroz horizontalni odnos (kao odrasli s odraslim). Ako se meutim i dalje nastavi s odravanjem odnosa roditelj dijete, to neminovno uzrokuje sve jau tenziju, a istovremeno
ostavlja djetetu mogunost da se ponaa kao dijete (manje-vie neodgovorno u odnosu
na dob). U tom sluaju roditelj postaje smetnja u zadovoljavanju ivotne potrebe djeteta
da odraste i da se osamostali.
Djeca koje roditelji uspjeno lome prejakom kontrolom, ograniavanjima i kanjavanjem,
neto kasnije izbore svoju slobodu i zbog manjih ivotnih iskustava i slabih socijalnih vjetina, sukobljeni s roditeljima koje optuuju da su krivi to se loe snalaze u ivotu, lako
postaju plijen i rtve onih koji se bave drogom. To je posebno sluaj ako su iz materijalno
bolje stojeih obitelji. Odrastanje uz opstrukciju procesa osamostaljenja i separacije mogli
bismo nazvati pseudoindividuacijom. Kod tako odgajanih tinejdera uzimanje droga kao
ekstremni i zabranjeni oblik ponaanja moe stvarati privid osjeaja slobode i samostalnosti
i ujedno biti izraz bunta protiv roditelja koji nisu imali senzibilnosti za njihove potrebe.
U ovisnost iz bolesnih, razorenih obitelji
Velik je raspon unutar pojma bolesna obitelj, od obitelji koje bismo smatrali tee disfunkcionalnim do onih koje su do temelja razorene. Tako u obiteljima u kojima je tee poremeena komunikacija meu roditeljima i u kojima vlada nesuglasje u mnogim pitanjima, pa
tako i u pitanjima pristupa djeci, neki e tinejderi takvu situaciju i uglavnom lou atmosferu
unutar obitelji jednostavno poeti iskoritavati za to bre ostvarenje tenje za neovisnosti
i za udaljavanje od tog sustava kontrole i nadzora.
Kriza srednjih godina kod mnogih roditelja (znatno vie kod oeva) uzrokuje ponovo traenje sebe. Osjeaj zasienja branim partnerom, buenje hedonistikih pobuda i dokazivanje kroz izvanbrane veze neminovno provocira teke obiteljske drame. Roditelji se tada
obiavaju suvie baviti sobom i svojim problemima, a djeca im zbog toga poinju izmicati
iz kontrole. Moe se dogoditi i situacija u kojoj se zbog loe brane situacije roditelj(i) pretjerano usredotouje na bavljenje djecom na koje istresaju svoje frustracije, a ona trebaju
nau energiju, poticaj, strpljenje, pomo i koliko je mogue zatitu od osobnih problema
roditelja. Neugodnu situaciju u kui tinejderu je najjednostavnije izbjei ako ode van i to
je vie vani, bit e manje izloen frustracijama u obitelji, ali e vie biti izloen moguim,
mnogim i nekontroliranim, tetnim izvanobiteljskim utjecajima.
Najgore je kada roditelj/i gotovo svjesno podravaju problem s djetetom da bi u sjeni
prikrili stvarni obiteljski problem (npr. alkoholizam, prijetnja rastavom).
76
Tree poglavlje
Tako se stvara dinamika koja na bolestan nain odrava obiteljsku koheziju i u kojoj su na
koncu najvee rtve sama djeca.
Uzimanje droge obiava se smatrati neim posljednjim i najgorim to bi se nekom roditelju
moglo dogoditi i to bi on mogao tolerirati. Zato izbor i priklanjanje takvu obliku ponaanja
neposredno ukazuje na (lou) kvalitetu odnosa djece i roditelja i na to koliko zapravo drogi
skloni tinejderi malo potuju granice koje su im u verbalnim porukama odredili roditelji.
Zato, ako se djeca ponu drogirati, roditelji bi prvo sebi trebali postaviti pitanje gdje je njihova odgovornost u svemu tome, gdje je nestala mo ljubavi i potovanja i zbog ega ih
djeca vie ne uvaavaju i rade to im je drago?
Kad upitate roditelja, koji dovede svoje dijete strunjaku radi lijeenja ovisnosti, da iznese
svoje vienje zbog ega se to dogodilo, veina njih kae: Pokvarilo ga je loe drutvo, Za
sve je kriva drava, to radi ta policija, sve je puno droge. Roditelji, meutim, sebi ne postavljaju pitanje zbog ega su njegov sin ili ki skrenuli, odnosno izabrali loe, a ne neko
dobro drutvo.
injenice govore da e sklonost loem drutvu i negativnim obrascima samopotvrivanja
ee pokazati djeca iz obitelji u kojima stvari nisu bile u redu, u kojima se skrivaju kompromitirajue tajne, u kojima se dogaalo previe runih stvari, obitelji u kojima djeca procjenjuju da roditelji nisu osobe vrijedne potovanja i u kojima su ih roditelj(i) tako razoarali da
se ona ak srame zbog nekih njihovih postupaka. U takvim obiteljima djeca su razoarana,
nezadovoljna, nesretna, rano umorna od ivota i nerado sluaju roditelje kada ih upuuju
kako bi se trebalo ponaati. Zato na njihovo ponaanje vani imaju slab ili nikakav utjecaj.
Ako nalete na drogirano drutvo i ostanu u njemu, samo naoko moe izgledati da se drogiranje sluajno ili spontano dogodilo.
Djeca procjenu vlastite vrijednosti (samopotovanje) umnogome temelje na procjeni vrijednosti (funkcionalnosti i moralnosti) svoje obitelji (roditelja). Zahvaljujui takvu osjeaju
i posljedino nioj razini samopotovanja, mnoga djeca osjeaju pripadnost krugu i veu
bliskost s vrnjacima koji imaju sline probleme, odnosno krugu onih koje zajednica i mnogi pojedinci smatraju loima ili manje vrijednima.
Strunjak za lijeenje mladih ovisnika duan je, nakon paljive analize, roditeljima protumaiti zbog ega su njegov sin ili kerka skrenuli prema uzimanju droga, odnosno to je
bilo presudno da je njihovo dijete potpalo pod lo utjecaj vrnjaka i zbog ega su njegovi
prijatelji osobe takoer sklone drogi. Roditelji nerado i uz dosta otpora prihvaaju analizu
obiteljske povijesti jer je mnogo jednostavnije prebaciti svu krivnju na vlastito dijete ili imbenike izvan obitelji (koje dakako ne treba podcjenjivati).
Ako djeca odmalena odrastaju u bolesnoj ili razorenoj obitelji, u kojoj je atmosfera teko
frustrirajua, ona e od malena izbivati iz kue i organizirati svoj ivot u krugu vrnjaka iz
ulice, izvan kontrole i nadzora roditelja. Takve obitelji svojom patologijom zapravo ubrzavaju odvajanje i osamostaljivanje djece, i prije no to ona uspiju u procesu sazrijevanja razviti
mehanizme samokontrole svoga ponaanja, obino potpadnu pod utjecaj neto starijih
vrnjaka za koje su se skloni jako vezati i koji im posebno imponiraju.
77
Tree poglavlje

Njihovi prijatelji dijele s njima slinu ivotnu povijest i sustav vrijednosti, zato to su optereeni slinim ivotnim problemima i zato to jedni pred drugima nemaju to skrivati. Te
grupice mladih imaju osjeaj manje vrijednosti i inferiornosti u odnosu na drugu djecu koja
su odrastala u redu, miru, ljubavi i svim blagodatima cjelovite i sretne obitelji. Preferirajui
druenje s djecom koja imaju slinu ivotnu situaciju (npr. rastava braka ili odvojeni ivot
zbog neslaganja, izvanbrano je dijete, roditelj alkoholiar, agresivac koji zlostavlja djecu,
kriminalac, psihopat, duevni bolesnik, saznanje da roditelj ima izvanbranu vezu, teke
i stalne svae, galama, fiziki sukobi, potpuni prekid komunikacije...), nalaze sugovornike
kojima se mogu povjeravati i koji e ih razumjeti.
U bolesnim obiteljima djeca ne mogu stvoriti viziju svoje budue ivotne organizacije.
Ona imaju osjeaj da je obitelj promaena stvar, a ne vide alternativu. U njima djeca roditelje, ak i ako su prisutni, ne doivljavaju kao sretne i uspjene osobe bez obzira na njihovu
drutvenu poziciju i moe biti uspjenu profesionalnu karijeru. Majke su sklonije u svakodnevnici verbalizirati svoje frustracije tako da djeca iz dana u dan sluaju samo rune stvari.
To postupno, ali sigurno razara njihovu ivotnu radost i kada se to dogodi, ne treba se uditi
ako djeca prihvate ponaanje kojim pokazuju kako im nije suvie stalo do dugog i zdravog
ivota. Dok uporne svae i sukobi gue ljubav i razaraju uzajamnu povezanost lanova obitelji, djeca negdje duboko u sebi sanjaju svoju mirnu i sretnu obitelj. Nakon to se konano
suoe s realnosti, uvidjevi da od toga nema nita, ozlojeeni i izgubljeni, naputaju svoj
dom traei negdje meu sebi slinima svoj put u ivotnu neizvjesnost.
Priklanjanje loem drutvu moe biti posljedica proputanja roditelja da na vrijeme naue
svoju djecu kvalitetnom sustavu vrijednosti i samopotvrivanju na pozitivan, prihvatljiv i
nerizian nain. Djeci je potrebna potpora roditelja u nalaenju najboljeg naina na koji e
isticati svoju odraslost, sposobnost, vrijednost i prepoznatljivost u odnosu prema drugima.
Odgojni postupak, kako u obitelji tako i u koli, kao i osoban primjer roditelja, trebao bi ih
uputiti da izaberu neto normalno, vrijedno, nerizino i zdravo. Neki su roditelji jednostavno lo primjer i ako ih djeca oponaaju, nee biti dobro.
Djeca optereena obiteljskom patologijom gube mnoge pozitivne ambicije i osobito interes za izvravanje kolskih obveza. Zbog toga su neuspjeniji u odnosu na druge. Posljedini osjeaj manje vrijednosti i nieg samopotovanja i samopouzdanja pokuavat e kompenzirati neprihvatljivim i negativnim obrascima ponaanja. Djeca iz takvih obitelji samo u
sluaju da ih u koli ili negdje drugdje stjecajem sretnih okolnosti prihvati dobro drutvo
stei e dobro ponaanje, navike i zdrav stil ivota. Ako to nije sluaj, ta e se djeca rano poeti praviti vana na neprihvatljiv i rizian nain. Jedan je od njih svakako uzimanje droga
i drugih psihoaktivnih tvari (alkohol, duhan).
Djeca iz nesreenih obitelji ne sanjaju da e, kad odrastu, imati svoju obitelj, imati svoju
djecu i da e svi zajedno sretno ivjeti. Oni su u konfuziji kad je rije o budunosti i zato
se radije preputaju zabavi, slobodnom ivotu, ponaanju bez osjeaja odgovornosti, od
danas do sutra. Zanimaju ih dakle uglavnom kratkoroni ciljevi i drue se s osobama koji ih
u takvu svjetonazoru podravaju. Teka patologija obitelji zbog koje su vrlo rano zavrila na
ulici usmjerava ih nerijetko u delinkvenciju, preprodaju i konzumaciju droga.
78
Tree poglavlje
Autoritarni roditelji, previe kontrole, oekivanja, kanjavanja

Odlika je autoritarnih roditelja da na vrlo krut nain postavljaju svoje zahtjeve i odreuju
granice, a usmjeravanje djece prema (za njih) poeljnom ponaanju ostvaruju prvenstveno
stalnim prijetnjama, kaznom i drugim neugodnim posljedicama koje e imati ako neto ne
uine ili uine krivo. Strah od posljedica glavni je usmjeriva ponaanja djece. Dok se mo
roditelja svakodnevno potvruje, ljubav i njenost djeca neposredno ne doivljavaju.
Autonomija djece vrlo je suena kao i prostor za samostalno donoenje odluka. Autoritarni
roditelj stalno kontrolira svog tinejdera, ne doputa mu prostor za njegove tajne, privatnost i intimu. Svako otkrie neeg to su otkrili, uzrokuje prave drame i optuivanja, pa
se tinejderi osjeaju stalno krivi. Umjesto da roditelji pokau svoju zrelost shvaajui dogaanja u ivotu djece, u takvoj obitelji dolazi do pravih ratnih stanja ukoliko tinejderi uine
bilo kakvu pogreku. Zato autoritarno odgajana djeca osjeaju strah i nelagodu pri svakom
pokuaju da od roditelja isposluju doputenje za izlazak. Ako im se neto loe dogodi,
nee se povjeriti roditeljima bojei se njihovih reakcija. Radije e loe stvari prikrivati. Ona
se osjeaju inferiorno u odnosu na svoje vrnjake koji su izborili vie slobode i nauili vie
ivotnih vjetina, imaju manje iskustava i upravo zato im mogu suvie imponirati vrnjaci
koji ekstremno pokazuju svoju slobodu jer su se prerano i prenaglo otrgli kontroli obitelji.
Meu njima e biti i oni koji imaju vie iskustava u komunikaciji s drugim spolom, koji pue,
piju, izostaju iz kole ili konzumiraju, posjeduju ili preprodaju droge. Krutim, autoritarnim
odgojem teko je graditi i odravati odnos koji e rezultirati osjeajem odgovornosti i unutarnjom potrebom djeteta da ispunjava roditeljska oekivanja. Potivanje granica (uz unutarnji otpor) temeljeno na strahu od posljedica, a ne na ljubavi. Kad tinejder ojaa taj strah,
postaje sve slabija barijera, poinju sukobi, a doskora puca komunikacija, odnosi se sve
vie zahlauju.
Savjeti, prijetnje i kazne roditelja i njihova oekivanja tinejderu sve manje znae. Tako on
ispada iz kontrole, frustriran i ljut na one koji ga nepotrebno gue u ivotu. Tada upravo
zbog prkosa, inata ili u nastojanju da samom sebi i vrnjacima dokae kako je slobodan,
odrastao i samostalan, moe zapoeti initi stvari koje su daleko izvan granica doputenog
i prihvatljivog moe naprimjer uzeti drogu.
Liberalne ili prezaposlene obitelji, preveliko povjerenje, slab nadzor

Ovaj tip obitelji, za promatrae posve normalne, karakterizira odgojni pristup u kojem roditelji djeci daju veliku autonomiju, slobodu i povjerenje uz slabu kontrolu i nadzor. Takvi
roditelji, obino intelektualci, liberalnije ivotne orijentacije, ambiciozniji kada je u pitanju
profesionalna karijera i materijalni status, manje su prisutni u dnevnim dogaanjima u obitelji i njihova emocionalna vezanost za taj sustav nije posebno izraena. Oni uvajui svoju
autonomiju i slobodu za aktivnosti izvan obitelji, spontano i svojim tinejderima, osobito
ako uredno izvravaju kolske obveze, omoguavaju prerano i previe slobode i novca za
izlaske. Oni u dnevnom ivotu nemaju vremena djecu suvie daviti ogranienjima i kaznama, s njima komuniciraju kao da su odrasli, potiu u njima ambicioznost za buduu
79
Tree poglavlje

profesionalnu karijeru i u tome su im dobri uzori. Nisu skloni moraliziranju i potivanju tradicionalnih vrijednosti, novac i presti im mnogo znai, a skloni su hedonizmu. U takvim
obiteljima znatno su veem riziku izloena ona djeca koja rano poinju pokazivati interes i
sklonosti supkulturnim obrascima ponaanja, koja ne ele biti konformisti, tee posebnosti,
imaju vrlo liberalan stav o puenju marihuane, ranije od ostalih imaju seksualna iskustva. Stil
odijevanja i frizura takoer mogu izgledati ekstremniji.
U odnosu na prosjek djeca iz preliberalnih obitelji poinju izlaziti u mlaoj dobi, izlaze
ee, due ostaju vani i imaju vie novca, a kontrola i nadzor nad svime to se dogaa u
vrijeme izlazaka radi druenja i zabave znatno je manja od prosjeka. Roditelji ne uzimaju
dovoljno ozbiljno u obzir sve izazove i rizike okruenja i mala ivotna iskustva svojih tinejdera. ak tovie, roditelji su jako uvjereni kako njihovi sinovi i keri znaju sve to treba
o ivotu i tako se odnose prema njima. S obzirom na to da ranije poinju izlaziti, da ee
izlaze, da su skloniji zabavi i tulumarenju, da imaju vie novca, da ih roditelji manje kontroliraju, manje znaju o njima i onima s kojima se zabavljaju, a i tolerantniji su na slobodnija ponaanja, pod znatno su veim rizikom da dou u doticaj s drutvom u kojem se konzumira
i nudi droga kao neto sasvim normalno. Ta je kategorija pod neto veim rizikom uzimanja
psihostimulativnih droga, u poetku ecstasy, poslije kokaina, to nerijetko rezultira pogubnim skretanjima.
Zanimljivo je da djeca iz takvih obitelji nemaju osjeaj da rade neto jako loe i nedopustivo
kada zapoinju eksperimentirati s drogom. Ona ive u uvjerenju da je to dio njihova ivota i
slobode, a o tome ipak ne govore roditeljima. ak tovie, dosta dugo vjeto vode dvostruki
ivot mislei da sve mogu i da im se nita nee dogoditi. Precjenjujui svoju sposobnost
samokontrole, pod pritiskom starijih vrnjaka i sitnih dilera, mogu nastaviti s uzimanjem
droge jer im se to svia. Konzumenti ove kategorije ranije od hiperprotektivno i autoritarno odgajane djece zapoinju s drogama (to ne znai da e i ranije postati ovisnici).
Zbog poremeenog psihosocijalnog sazrijevanja u adolescentnoj dobi i funkcionalnih
oteenja rada mozga, pri kraju srednje kole poinju poputati u uenju i skloniji su depresijama. Ovisnost se sporije razvija i kasnije otkriva jer dosta dugo uspijevaju unato drogiranju izvravati svoje obveze.
Prezatitnike obitelji (patoloka simbioza) u kojima djeca nemaju

kontrolu
Ovdje se radi o tipu hiperprotektivne obitelji u kojoj roditelji nesvjesno zarobljavaju svoje
dijete ljubavlju koja je ovisna, opsesivna, posesivna i nezdrava. Snane emocije praene
osjeajem straha da e se djetetu neto loe dogoditi, znatno suavaju mogunosti racionalnog rasuivanja.
Roditelji pokuavaju s djecom stvoriti i odravati simbiotski odnos. To se vrlo nepovoljno
odraava na psihiki razvoj, ponaanje i osamostaljenje djeteta. Ukoliko roditelji uspiju u
svom projektu (to ovisi i o udi djeteta), dijete nikada nee odrasti, nee se dogoditi separacija, bit e ovisno o roditeljima i slabo sposobno za samostalni i odgovorni ivot.
80
Tree poglavlje
U ovom tipu obitelji roditelji od najranije dobi doputaju svom malom princu ili princezi
da vode igru, odnosno da rade to hoe. Oni se podreuju djejim eljama i zahtjevima, u
svemu im udovoljavaju, proputajui ih uiti redu, radu i odgovornosti. To su roditelji koji ne
hrane dijete jer je gladno, oni rade predstavu od hranjenja, djetetu pljeu za svako otvaranje usta i progutani zalogaj, a doskora e dijete osjetiti koliko je njima vano to jede i poet
e ih zafrkavati, nee otvarati usta to e tjerati roditelje na nove tehnologije, a dijete e
postii svoj cilj: drat e ih uza se i to toliko dugo koliko mu se prohtije. Oni e raditi predstave za svaku sitnicu, paniarit e i pri naznakama da je posrijedi neka bolest. Od malena u
djeci podravaju elju za trenutnom ugodom, nagraujui ih ne traei pritom da to djeca
na bilo koji nain zaslue. S vremenom ta djeca razvijaju mehanizme manipulacije i pritiska
na roditelje da im bezuvjetno i odmah izvravaju zahtjeve.
Umjesto da roditelji odravaju kontrolu i granice do kojih dijete moe ii u svojim zahtjevima, prkosu, neposluhu, ovdje ona imaju glavnu rije i kontrolu.
Posljedice takvog loeg odgojnog pristupa ponekad uspije popraviti vrti i/ili kola, ustanove koje pred djecu moraju postaviti razumna ogranienja, dnevne obveze i zahtjeve. No
kod nekih to ne uspijeva. ak tovie, dio tako odgajane djece (ovisno o njihovoj udi) vrlo
rano poinje pruati otpor izvravanju kolskih obveza s obzirom na to da im uenje ne
predstavlja izvor ugode (ovdje i sada). Tada roditelji ue s njima, piu im zadae, obeavaju
da e im kupiti ovo ili ono za svaku ocjenu, interveniraju u koli pa se oni nekako provlae
tamo do petog ili estog razreda.
Ve u pretpubertetsko razdoblje kolski neuspjeh postaje vidljiv problem obitelji (ne i same
djece), na pritisak roditelja i njihova obeanja kako e dobiti ovo ili ono ako poboljaju ocjene, vie ne reagiraju. Oni ine ono to im taj trenutak ini vee zadovoljstvo, a to sigurno
nije uenje. Oni jednostavno nisu naueni odgaati potrebu za ugodom, oni nisu nauili da
nagradu trebaju ekati i da ona slijedi kada izvre neku obvezu. Njima imponiraju vrnjaci
koji se znaju dobro zabavljati i koji ne mare za obveze.
Dio tako odgajane djece, ako su roditelji uspjeli odrati bolesni simbiotski odnos, zaostaju za generacijom u procesu adolescentnog odrastanja i osamostaljenja, ostaju vezani uz
obiteljski krug ispunjavajui time roditeljska oekivanja: Sve smo uinili za vas, zauzvrat,
ostanimo i dalje zajedno..., dakle proces osamostaljivanja vjenog djeteta i odvajanje od
roditelja posve je onemoguen. Oni drugi promatrajui svoje vrnjake, ponu osjeati sve
izraeniju potrebu da se otrgnu roditeljskoj kontroli te da krenu k odraslosti, slobodi, vlastitu
putu. Uz dramatine reakcije roditelja praene osjeajem krivnje (kako moe otii, ekam
te satima, kako moe mamu ostaviti samu...) oni e se pokuavati fiziki i vremenski sve
vie udaljavati od njih, a na roditeljska nastojanja da ih vrate u svoje krilo, reagirat e bahato, s odbacivanjem i neodgovorno.
Konano, roditelji ih nisu bili u stanju drati pod kontrolom kada su bili mali, pa kako e u
tome biti uspjeni sada kada su tinejderi i kada smatraju normalnim izlaziti i zabavljati se.
Kod njih se proces odrastanja odvija uz mnogo rizika i oteano (jer nemaju ni potrebnu
zrelost, a ni zrelu potporu obitelji), osobito ako nalete na drutvo koje se rizino ponaa. Ako
postanu ovisnici, njihovo lijeenje ide vrlo teko jer je gotovo nemogue kod takvog tipa
81
Tree poglavlje

osobnosti terapijskim i socijalizacijskim metodama postii promjene u smislu poveanja
odgovornosti, prihvaanja pravila, reda, ogranienja, suzdravanja od trenutanog postizanja zadovoljstva (drogom) i podnoenja patnje u poetku samog odvikavanja.
U odgoju djece najbolji se rezultati postiu autoritativnim odgojnim pristupom (jasno
odreivanje granica) i dinaminim odravanjem balansa (sukladno potrebama u odnosu
na dob djeteta) izmeu kontrole (nadzora ponaanja djece) i poticanja procesa osamostaljenja (osiguranje prostora za slobodnim i samostalnim odluivanjem), uz uvjet da
je odnos izmeu roditelja i djece utemeljen na bezuvjetnoj ljubavi, a usmjeravanje na
poeljno ponaanje postie prvenstveno pohvalom i ohrabrivanjem (dakle, manje kanjavanjem za pogreke i nepotivanje granica). Roditelji bi se trebali truditi da svojim
ponaanjem budu svojoj djeci primjereni modeli za identifikaciju.
Neke karakteristike ponaanja i osobnosti djece koju je teko odgajati

Teko je tvrditi kada se i u kojoj mjeri radi o nekoj genetskoj dispoziciji (naslijeenoj sklonosti), a koliko o ipak krivom odgojnom pristupu. injenica je meutim da i unutar iste
obitelji roditelji jednostavno i vrlo uspjeno odgajaju jedno ili dvoje djece, a s onim jednim ne mogu izii na kraj. Moe se dakle raditi o nevjetosti roditelja da odgojni pristup
individualno prilagoavaju potrebama i specifinostima (udi) svakog pojedinog djeteta,
pa bi se radilo o disfunkcionalnosti odgoja u odnosu na individualne karakteristike i razliitost potreba pojedinog, ali normalnog djeteta. Na koncu kao rezultat odgoja imamo
neodgojeno dijete, dok se s druge strane moe doista raditi o djeci koja od roenja, zbog
genetske dispozicije, pokazuju vrlo teku ud i zato ih je teko ili gotovo nemogue bez
strune pomoi izvana uspjeno odgojiti (Winkel, R. 1996).
Najtraginije je kada se kao postignue odgoja normalnog djeteta dogodi neodgojivo
dijete. Bez obzira na to to je utjecalo na takav razvoj stvari, postoje neke crte u karakteru i
elementi ponaanja koji mogu vrlo rano upozoriti da se radi o djetetu koje je pod znatno
viim rizikom skretanja prema zlouporabi droge.
Evo nekoliko tipiziranih kategorija rizine djece razvrstanih prema ekspresiji njihova ponaanja:
Motoriki hiperaktivna (sklona sportu), neobuzdano znatieljna, drueljubiva, pretjerano
samopouzdana, sklona riziku, druenju, zabavi, esto zakanjavaju i koja e se, ne razmiljajui o danu poslije, zbog trenutne ugode izloiti i neugodnim posljedicama. Ako i doive
neugodne posljedice, izgleda kao da to na njih ne utjee, pa ponavljaju iste pogreke. (Kod
ove je djece suspektan hiperaktivni poremeaj i poremeaj ophoenja djeje dobi).
Djeca koja su od malena naglaeno emocionalno nestabilna, nezrela, prkosna, izraavaju
svoju samovolju, moraju biti u centru panje, istiu svoje ja koje je izraenije povredljivo
od strane drugih, vre pritisak na roditelje da im ispunjavaju elje (na kojima nekritino
inzistiraju) i doputaju aktivnosti koje neposredno rezultiraju osjeajem ugode, dok istovremeno pruaju otpor injenju stvari koje su obveza. Skloni su za sve loe to im se dogaa
okrivljavati druge, a slabo vide svoj dio odgovornosti.
82
Tree poglavlje
Od blinjih stalno oekuju razumijevanje i rjeavanje problema koje su prouzroili svojim

ponaanjem. Moe se raditi o naznakama razvoja emocionalno nezrelog ili narcisoidnog
tipa poremeaja osobnosti.
Djeca koja su znatno vie od drugih zatvorena, povuena u sebe, preosjetljiva, mogu
imati prejak osjeaj odgovornosti. Lako se optereuju poremeajem meuljudskih odnosa
meu blinjima, nepotrebno i bez pravog razloga osjeaju krivnju. Na kritiku pretjerano reagiraju, prisutna je obino prejaka vegetativna prepodraljivost, imaju osjeaj da se od njih
vie oekuje no to u stvari jest, nia im je razina samopouzdanja i samopotovanja. Depresivnije reagiraju od vrnjaka u odreenim situacijama. Sklonija su priklanjati se vrnjacima
koji imaju neke ivotne ili psiholoke probleme, tee nalaze smisao u ivotu, bave se dubljim pitanjima, ale se na dosadu, ee se tue da im nije dobro, mogui su elementi
autoagresivnosti, rano poinju gubiti interes za dnevne sitne stvari. Opisane karakteristike
znak su razvoja depresivnog odnosno anksioznog poremeaja.
Djeca koja pokazuju izraenu agresivnost, neposlunost, nedostatak adekvatnog emocionalnog reagiranja (beutnost), sklonost suprotstavljanju autoritetima (u obitelji, koli i
drutvu openito). Teko ih je disciplinirati i odgojem postii da potuju drutvene norme.
Neka uivaju od malena u injenju stvari koje nisu doputene npr, muenje ivotinja, otuivanje stvari, laganje, fiziko zlostavljanje slabijih.. (suspektan razvoj budueg antisocijalnog
poremeaja osobnosti).
Djeca koja su udna po svom ponaanju i nepredvidivu reagiranju, sklona nerealnim fantazijama, nespretna u socijalnim kontaktima, mogu biti emocionalno hladnija ili udaljenija,
tee uspostavljaju i odravaju prijateljstvo, pa su vie izolirana (mogu razvoj psihotinog
poremeaja ili e se raditi o graninom, shizoidnom ili shizotipnom poremeaju osobnosti).
Djeca koja vrlo rano pokazuju sklonost biti naglaeno poseban (pripadnici supkulturnih
skupina), suprotstavljaju se konformizmu, zagovornici su liberalne i hedonistike ivotne
filozofije.
Pojedine opisane karakteristike, ali slabije izraeno, nalazimo kod mnoge djece. Da bismo
neko dijete ocijenili rizinim, pojedini spomenuti elementi moraju biti naglaeno istaknuti i
vidljivi, na njih se odgojem teko utjee, a takve su naravi da obitelji, koli ili samom djetetu
uzrokuju tekoe.
Uglavnom su uoljivi prije dobi kada se obino poinje eksperimentirati drogama. Moe se
raditi o kombinaciji nekoliko obiljeja. Zbog velikih tekoa u odgoju djece opisanih karakteristika i velikog rizika da se poetkom adolescencije dogode pogubna skretanja, potrebno
je koristiti savjet i pomo strunjaka.
83
Tree poglavlje
Ukratko o putu tinejdera iz disfunkcionalne obitelji prema ovisnosti o

drogama
Kao to je i opisano, mnogi mladi ive u obiteljima i okruenju u kojem se u potrebnoj mjeri
ne moe osigurati adekvatna priprema za ulazak u sve ono, dobro i loe, to im nudi svijet
odraslosti. Zato e se negdje izmeu 14. i 16. godine ivota, kada poinju izlaziti i sve vie
vremena provoditi bez nadzora obitelji, vidjeti kakva je ustvari kvaliteta njihove pripremljenosti za svijet slobode. To e ujedno biti najbolji test stvarne kvalitete odnosa s roditeljima
(ali i drugim autoritetima koji su sudjelovali u odgojnom procesu). Ako je odnos izmeu
tinejdera i roditelja, koji se gradio kvalitetnim odgojem, doista dobar (zreo), ugodan i kao
takav doivljava se kao pravo bogatstvo, ni jedna ni druga strana nee si dopustiti ponaanja koja bi tu uzajamnost, vezanost i prijateljstvo mogla znatnije ugroziti. Oba bi se roditelja zbog ljubavi prema svojoj djeci morala suzdravati (unato krizi srednjih godina) od
ponaanja koja ugroavaju stabilnost braka (npr. izvanbrane veze, verbalni i fiziki sukobi,
sklonost alkoholu, obuzetost profesionalnom karijerom, novcem...) da bi se zajedniki i u
dogovoru mogli nositi sa svim izazovima roditeljstva u adolescentnoj dobi svojih sinova i
keri.
S druge strane, tinejderi koji vole i cijene svoje roditelje, ne elei taj odnos ugroziti, nastojat e, unato sve veoj slobodi ne prelaziti granicu i doputati si ponaanja koja roditelji ni
pod koju cijenu ne bi mogli prihvatiti ili tolerirati. Koliko god u toj dobi nuno slabe utjecaji
i kontrola roditelja, a snai utjecaj vrnjaka, dobrim i kontinuiranim odgojem u obitelji i kvalitetnom komunikacijom s djecom i prije ulaska u adolescentnu dob mogue je u njihovu
svijest ugraditi mehanizme samokontrole. To e im pomoi u donoenju mudrih odluka,
a time i izbjegavanju prelaenja dogovorenih granica u onim rizinim situacijama kada
drugi vre pritisak (npr. uzmi drogu), a nema nikoga da ih neposredno iz takvih situacija
izvue i zatiti.
No ako prevencija nije bila kvalitetna, obiteljski ivot pun frustracija i nezadovoljstva, veze
izmeu djece i roditelja nikakve ili nekvalitetne, a u okruenju u kojem se drue, izlaze i zabavljaju mladi, nudi meu ostalim droga kao neto sasvim uobiajeno i prihvatljivo, mnogi
e mladi popustiti i, s obzirom na to da to rade drugi, probat e drogu. U poetku to e
obino biti marihuana. Prva cigareta te, kako mladi obino smatraju lake droge, bit e im
ponuena uglavnom od njima poznate osobe, kolege iz kole, prijatelja iz susjedstva, znanca sa tuluma, partnera.
Neposredni povodi za poetno uzimanje droga

Koje su to najee situacije, razlozi, motivi ili potrebe zbog kojih mladi mogu zapoeti s
uzimanjem droga? To kod prvih eksperimenata i ne mora biti elja za uivanjem. ak tovie, poetno uzimanje alkohola, duhana ili droga moe uzrokovati i vrlo neugodan osjeaj.
Jedna od potreba, o kojoj treba voditi rauna u prevenciji ovisnosti, jest nekontrolirana
znatielja, oponaanje odraslih i utjecaj drutva (prijatelja) s kojim se drue i ujedno samopotvruju pred vrnjacima.
84
Tree poglavlje
Oni ele u svom drutvu ostaviti dojam odraslosti i samostalnosti. Vjetim odgojnim postupkom ne bi trebao biti problem postii da tu potrebu zadovolje na neki prihvatljiv, normalan
i nerizian nain. Ako tinejdera koji je zapalio prvu cigaretu marihuane upitamo zbog ega
je to uinio, veina odgovara da su bili znatieljni ili da su to uinili pod utjecajem drutva
s kojim se drue i zabavljaju. Rijetko e rei da su to uinili zbog ivotnih problema, zbog
potrebe da pobjegnu iz stvarnosti, zbog depresije ili drugih psihikih poremeaja, zbog
modnog trenda, ponekad znaju rei da je dosada i neznanje o stvarnim rizicima i moguim
tetnim posljedicama bila presudna da zaponu.
Sve ovo navedeno moe biti naoko u prvom planu, ali je gotovo uvijek prisutan utjecaj rizinog, loeg, drutva. Meutim pitanje je zbog ega nekim mladima imponiraju vrnjaci
skloni drogama, odnosno zbog ega su se nali ili izabrali upravo takvo rizino drutvo?
Ponekad se dogaa da dijete odrasta od malih nogu druei se s nekoliko svojih prijatelja iz
susjedstva ili kole, od kojih neki s vremenom sa strane mogu upasti u drogu, koja nakon
toga naprosto i njemu biva ponuena. I dijete se odjednom nae u rizinoj situaciji, a da
toga ni roditelji, a jo manje dijete, nije svjesno. Tu se moe raditi o buntu prema autoritetu
prekrutih roditelja, osjeaju slobode i stava da im je sve doputeno (liberalni odgoj) ili o
hiperprotektivno odgajanoj djeci koja sebe doivljavaju nesamostalnijim od vrnjaka ijem
se pritisku nisu u stanju oduprijeti. Pojedini mladi ljudi znaju da je loe ono to radi loe
drutvo, ali ipak im je privlaan nain na koji se oni zabavljaju. Drugi pak osjeaju da pripadaju takvu drutvu jer i sami za sebe misle da su loi.
Postoji sloen sociopatodinamski proces koji mladu osobu u procesu odrastanja i osamostaljenja iz sustava kontrole obitelji postupno usmjerava u tom pravcu da na koncu pojedinac, prihvaajui norme i obrasce ponaanja vrnjaka, svojih prijatelja, ne pretpostavljajui daljnji tijek stvari, postaje redovit konzument droga (duhana, alkohola) ili ovisnik.
U najveem broju sluajeva poetno uzimanje droga interferira s problemima u procesu
odrastanja u adolescentnoj dobi. O emu ovisi rizik nastavljanja uzimanja droga? Uglavnom
o dvjema stvarima: 1. vezanost uz drutvo u kojem se konzumira droga, pritisak vrnjaka da
se uzimanje droge prihvati kao nain zabave i norma ponaanja ako ele biti prihvaeni, uz
istovremeno kidanje veza i osjeaja odgovornosti prema obitelji; 2. na koji je nain doivljeno psihoaktivno djelovanje droge.
Ako tinejderi nisu osobito vezani uz takvo drutvo, a imaju osjeaj da rade neto loe, neto to im moe pokvariti ivot (mir u obitelji, status u koli i drutvu), ak i ako im je droga
djelovala ugodno, nastojat e se izmaknuti iduoj prilici. No ako to nije sluaj, a droga je
jako dobro djelovala, ponovit e to iskustvo. Kvaliteta djelovanja pojedinih droga ovisi o
psiho-biolokoj dispoziciji.
Mladi koji su u prethodnom razdoblju due vrijeme bili frustrirani (npr. zbog problema u
obitelji i koli), neurotini ili depresivni, ili su prolazno bili u kriznoj situaciji, daleko e ugodnije doivjeti psihoaktivno djelovanje droge kao efikasan bijeg od problema od onih
kojima je u ivotu sve bilo u redu. To samo znai da u visokorizinu kategoriju spadaju
tinejderi koji u ivotu imaju vie problema i koji se zbog toga loije osjeaju. U rizinu
kategoriju pripadaju i njeno odgajani tinejderi koji su tijekom ivota bili frustrirani zbog
85
Tree poglavlje

odvajanja od roditelja te oni koji su uz konflikte ili bez njih naglo izmakli kontroli roditelja, a
nisu bili adekvatno pripremljeni za snalaenje u prostoru slobode koju su osvojili. Rizinim
tinejderima u svakom sluaju imponiraju vrnjaci koji konzumiraju droge, esto e sami
razmiljati o uzimanju droge kao o neem posebnom i atraktivnom. Nakon to se nau u
prilici, nee dugo dvojiti (uzeti ili ne uzeti), a nakon to ponu uzimati, droge im bolje djeluju i vie znae u ivotu no to je sluaj kod mladei koja ivi bez veih ivotnih tekoa.
Ima dakako i mladih koji su probali drogu, a da prethodno nisu imali veih problema. Takvi
nastavljaju s uzimanjem samo ako im je bilo jako dobro, ne osjeaju da ine neto posebno loe ili rizino, a skloni su hedonistikom stilu ivota i u svezi s tim izlaganju riziku. Takvi
misle da e bez tekoa kontrolirati svoj odnos prema drogi, a moda ba zbog genetike i
grae svoga mozga u tome nee uspjeti. to je adolescent riziniji (prikrivena depresija, poremeaj osobnosti, hiperaktivni poremeaj), to e se droga bre nametnuti kao prihvatljiv
izvor ugode (nagrade) i nastojat e ju ee uzimati. Ako se to dogodi, poinje se zatvarati
samopodravajui proces. to vie uzimanje droge i zabavljanje u drutvu konzumenata
dobiva na vanosti kao izvor zadovoljstva, mozak konzumenta e to ponaanje sve snanije
racionalizirati i podravati, osjeaj odgovornosti, pa i krivnje (npr. prema obitelji), smanjivat
e se, a sve aktivnosti i ivotni sadraji koji su bili ranije prirodan izvor radosti poinju gubiti
na cijeni.
Dobro odgojen i prevencijom pripremljen tinejder uvijek je svjestan moguih posljedica
ako bi iznevjerio svoju obitelj, on zna da mu se to ne bi isplatilo. To nije pravilo za depresivnu, anksioznu i slabo upuenu djecu. Meutim, ako zbog loe komunikacije, nedostatka
ljubavi ili mnogih neprihvatljivih ponaanja roditelja, ljubav i osjeaj odgovornosti prema
njima poinju blijedjeti, tada bezobzirnost tinejdera, koji se rano osjeaju umornim od
ivota, postaje sve izraenija, oni ne potuju ili namjerno prelaze granicu doputenog koju
je postavila obitelj, sve vie izmiu, a doskora e biti posve izvan njihove kontrole. Ako zaponu s drogiranjem, rijetko e rei da je to bilo zbog obiteljskih problema. I dakako o tome
nee govoriti kod kue bojei se mogue vrlo agresivne reakcije (oeva), majinih suza i
daljnjeg pogoranja ionako loih obiteljskih odnosa.
Samo jedan primjer iz lijenike prakse autora
D. se rodio i odrastao u obitelji fakultetski obrazovanih roditelja. Ima nekoliko godina stariju
sestru. Roditelji su se dobro slagali, majka se ocu nikada nije usudila suprotstaviti. U ranom
djetinjstvu s njom sam se dobro slagao i za nju sam bio vie vezan. S ocem nikada nisam imao
dobru komunikaciju, od kada znam za sebe, s njim sam bio u sukobu. Istina, bio sam nestano,
suvie nemirno dijete i nije bilo lako sa mnom na kraj. Ali, bio sam bistar i tko je imao strpljenja
neto mi dobro objasniti, prihvatio bih savjet i popustio bih. Stari nije znao s djecom, nije bio ravnoduan, ali jednostavno nije znao pokazati osjeaje. Ali kanjavati i to batinama, to je znao.
Oko 5. razreda osnovne postao sam problematiniji i on je pojaao stegu. Sukobi su postajali sve
tei, atmosfera u kui nepodnoljiva. Majci sam zamjerao to nikada nije stala na moju stranu
dok me je mlatio. Tako sam i s njom zahladio odnose. Otac se razbolio od teke bolesti, bio sam
posve ravnoduan prema njegovoj patnji.
86
Tree poglavlje
Umro je kada mi je bilo 16. Na sprovodu nisam plakao. Bilo mi je samo u toliko ao to nestaje
moj bioloki otac, ali on kao osoba za mene ve nekoliko godina ranije nije postojao. Ionako
sam mu dvije godine prije smrti rekao da ako jo jednom digne ruku na mene, da u mu vratiti
trostruko. U koli sam od estog osnovne bio sve problematiniji, imao sam svoju ekipu, bili smo
estoki B.B.B. ultra desni. Utakmice, cuga, tunjave, tulumi, markiranje. Bio sam svoj i na mene
nitko nije mogao utjecati.
Majci sam u prvom srednje (koji sam pao) rekao da vie za mene kao dijete ne smije brinuti, da
me nita ne pita, ne savjetuje, a kamoli da mi neto pokua ograniavati. Prvi joint sam zapalio
kada su bile uzbune. Traio sam od jednog frenda da nabavi travu i dok su svi bili u podrumima,
mi smo se popeli na vrh zgrade i duvali. Bildao sam da bih se mogao bolje tui.
Tada dolazi faza partya. Sprio sam si mozak ekstazijem i speedom, izgubio sam mnogo na teini. Unato tome nastavio sam nakon pada prvog razreda kolu (i zavrio). U 17. godini sam bio
toliko napet od stimulansa da sam morao umrkati po koju liniju horsa da bih mogao odmoriti
i zaspati. Bio sam posve uvjeren da sve drim pod kontrolom i da se neu navui. Moja kvadra
je prezirala dankije.
U vojsci sam sve prekinuo, oporavio se, upisao fakultet i unato svemu jo nekoliko ispita valjda
u i diplomirati. Nikad se nisam mirio s time da budem neobrazovan, primitivan, priglup filozof.
Imam mozak za intelektualca, tako me i zovu. Premda sam dugo pauzirao od heroina, on je bio
u mom mozgu, vuklo me i im sam se vratio u onu ekipu, popustio sam. Uasna je spoznaja
koliko je to jako u tebi. Zna sve to je to, smee, da to nikuda ne vodi, razmilja da to mora
prekinuti i samo opet uzme.
Navukao sam se, poeo sam se i fiksati da manje troim novca, koliko napora treba da bi odravao ovisnost, probao sam sam prekinuti, nisam izdrao krizu. Opet bih se ufurao, napuio, napio,
ekao tekmu Dinama. Tukli smo se kao luaci, mene nita nije boljelo kada sam bio drogiran.
Nedavno mi je murjak razvalio cjevanicu, a ja se smijem. Zube sam uspio sauvati.
Vinogradska mi je ostala zadnja nada. Nedavno sam prekinuo s Heptanonom, nakon dugo vremena mozak mi je posve bistar. Stalno se vraam u djetinjstvo. Sve se vie bavim mojim ocem.
Saznao sam neke stvari o njemu i sada ga bolje shvaam. Da mi je barem nekada priao o sebi,
o svom ivotu.
Sada znam zato me je tukao. I on je u svom djetinjstvu bio problematian, desni, u sukobu
sa zakonom, proao domove za preodgoj i kada je u meni vidio samo naznake sebe, elio je
to stegom iskorijeniti, da me zatiti od svega to je sam proao. Izabrao je krivu metodu. Ali ta
spoznaja i drukije gledanje na moju obitelj i djetinjstvo pomae mi da se smirim, da uredim svoj
ivot kada rijeim ovo s drogom, na nain koji e moda mojoj djeci omoguiti jednog dana
sretno djetinjstvo.
U obiteljima ovisnika, kada je rije o ocu, ei je problem zbog njegove odsutnosti,
neangairanja, neuspostavljanju tople komunikacije s djecom ili je netolerantan, prenagao u reakcijama, preagresivan, dok je kod majki ei problem u njihovoj pretjeranoj
vezanosti, posesivnosti, brizi, strahovima i pretjeranim bavljenjem djecom na nain koji
oteava njihovo osamostaljenje.
87
Tree poglavlje

Ako obitelj ivi u gradu u kojem su droge lako dostupne i u kojem ima mnogo ovisnika,
rizici su znatno vei. U tim sredinama treba manje patologije obitelji i odgojnih promaaja
da netko postane ovisnik. Zato roditelji koji istinski i svjesno ele pridonijeti smanjenju rizika
zlouporabe droga kod svoje djece, moraju mnogo toga nauiti i obratiti pozornost na vie
stvari. Pritom je vano procijeniti rizinost mjesta u kojem ive, rizinost sustava obitelji,
rizinost vezanu uz karakteristike osobnosti pojedinog djeteta i rizinost u odnosu na nain
na koji se provodio odgojni postupak.
88
KOLSKI PROGRAM
PREVENCIJE ZLOUPORABE
SREDSTAVA OVISNOSTI I DRUGIH
OBLIKA OVISNIKOG PONAANJA
Tree poglavlje
Uvod
Primarna prevencija, integrirana u plan i program kola, ukoliko je utemeljena na znanstvenim spoznajama i ako se provodi koritenjem poglavito strunih resursa samog kolskog
sustava, ali i suradnjom sa svim resursima lokalne zajednice, daje velik doprinos zatiti djece
(Botvin, G. J. 2001, Mathias, R. 1997, Catalano, R. F. 2003, Steiker, L.K.H. 2008). Mnoge kole u
svijetu, pa tako i u naoj zemlji, nisu integrirale svoje programe na toj osnovi (Ringwalt, C.
2002, Zickler, P. 2002). kolski preventivni programi (PPO) zamiljeni su tako da djelujui tijekom itavog odgojno-obrazovnog procesa uenik bude do poetka adolescencije
osposobljen za kvalitetno samozatitno reagiranje u situacijama u kojima sam mora odluiti uzeti ili ne uzeti drogu. Cilj je smanjiti broj mladih koji e doivjeti to poetno rizino
iskustvo. Jer to ih vie iskua drogu, vei e biti broj onih koji e zbog drugih razloga i
psiho-bioloke predispozicije nastaviti s tim ponaanjam.
Cilj je PPO-a koritenjem posebno razraene metodologije tijekom odgojno-obrazovnog
procesa uiniti to vie djece otpornom na droge. To podrazumijeva osposobiti ih da se
tijekom odrastanja (osobito u adolescenciji) uspjeno odupiru pritiscima drutva (ali i vlastitoj znatielji) kada se u brojnim izazovnim ili problematinim ivotnim situacijama droga
nudi kao rjeenje ili sredstvo za zadovoljavanje neke od njima vanih potreba (zabaviti se,
opustiti se, doivjeti neto novo, pobjei od problema...). S obzirom na to da su posljedice
uzimanja droge kao i rizik brzog razvoja ovisnosti to vei to je mlaa dob u kojoj se zapone s konzumacijom, velika je stvar ako se preventivnim programom smanjuje pojavnost
vrlo mladih eksperimentatora droga i ako se to ponaanje makar za koju godinu odgodi
kod onih, koji e, unato svim naim nastojanjima, to ipak uiniti. S obzirom na to da mnogi
nastavnici i pedagoki strunjaci u Hrvatskoj nedostatno znaju o tome kako mogu pomoi
djeci da postanu otporna na drogu, alkohol i duhan, opis PPO-a (utemeljen u Nacionalnoj strategiji suzbijanja zlouporabe droga u RH, 1996), u ovom priruniku moe im u tom
smislu biti od koristi.
Osnovni modeli preventivnog djelovanja

Do danas je u svijetu razvijeno i evaluirano mnogo modela i tehnika kojim se kroz kolski
sustav provodi prevencija ovisnosti. U naelu bismo ih mogli razvrstati u pet temeljnih pristupa:
Knowledge and drug information model. To je najee koriten model u zdravstvenom
prosvjeivanju openito. Temeljen je na pretpostavci da e prikazivanje i iznoenje injenica o biolokim, socijalnim i psiholokim uincima droga te objanjenje rizika, opasnosti
uporabe droga i posljedica imati utjecaj u smislu poeljnijeg ponaanja mladih.
89
etvrto poglavlje
KOLSKI PROGRAM PREVENCIJE ZLOUPORABE SREDSTAVA OVISNOSTI

I DRUGIH OBLIKA OVISNIKOG PONAANJA
Affective education model poeo se razvijati sedamdesetih. Informiranje o drogama u

drugom je planu. Model je temeljen na pretpostavci da je uzimanje droga uzrokovano nedostacima mlade osobnosti niskog samopotovanja, nesposobnosti donoenja racionalnih
odluka, pokazivanju osjeaja i neadekvatne vjetine za rjeavanje problema. Zbog toga je
glavni cilj prevencije osnaivanje samopotovanja, poboljanje mogunosti donoenja odluka i uenje naina kvalitetnog rjeavanja problema. Taj je model duboko ukorijenjen u
principima humanistike psihologije, pri emu se oekuje da e mlada osoba, ako naui
rjeavati interpersonalne probleme, imati manje intrapsihikih problema, a time biti izloena manjem riziku da zapone uzimati droge.
Social influence model. Utemeljen je na Social Learning Theory (Bandura) prema kojoj je
ponaanje rezultat pozitivnih i negativnih utjecaja okruenja. Budui da se krenulo od pretpostavke da je i uzimanje droga posljedica negativnih utjecaja vrnjaka, medija i okruenja,
prevencija je temeljena na vjebanju otpornosti tim negativnim vanjskim utjecajima.
Life Skills Model of Drug Education. To je pristup koji najvie obeava. Model ima konceptualne slinosti s affective education model, ali istovremeno zaokruuje poboljanje
mogunosti pozitivnih utjecaja i uenja od vrnjaka, ulogu identifikacijskih modela meu
vrnjacima te ukljuuje uenje specifinih vrijednosti kao to su potovanje, suosjeanje,
odgovornost, samodisciplina i potenje (Sussman, S. 2004). Programi toga tipa nastoje povezati kolske grupe i aktivnosti s grupama u lokalnoj zajednici da bi svi zajedno preuzeli
odgovornost za prevenciju uzimanja sredstava ovisnosti i promociju zdravlja.
Alternatives to drugs. Rije je o pristupu koji je prvenstveno baziran na spoznajama kojima se tumae razlozi zbog kojih mladi uzimaju droge da bi time zadovoljavali neke svoje
potrebe. Edukativnim programom nastoji se upoznavati mlade s tim injenicama i kroz raspravu traiti zajedno s njima kvalitetnija, manje rizina, alternativna rjeenja. Istovremeno
se u okruenje u kojem mladi ive nastoji osigurati to vie sadraja koji bi im omoguili da
potrebe za druenjem i zabavom zadovolje na to kvalitetniji i zdraviji nain.
Evaluacijom kojom su eksperti nastojali olakati izbor modela prevencije i time poboljati
rezultate (kao npr. Hanson, D. J. 1982, Schaps E. 1981, Tobler, N. 1986) pokazalo se da samo
informiranje i upozoravanje poveava znanje, ali gotovo uope nema utjecaja na ponaanje i time smanjenje rizika.
Konano, o drogama najvie znaju oni koji su ih skloni uzimati. Poveanje znanja u kombinaciji s Affective approach ima pozitivan utjecaj i smanjuje rizik slino Alternatives to drugs, programmes, dok je najbolje rezultate imao psihosocijalni pristup (Peer programmes).
Nakon svestrane analize svih modela i mogunosti prevencije na European Conference on
Drug Prevention (Lbeck, Njemaka, 1991) u zakljunom izvjeu donesene su ove preporuke:
Preventivni edukacijski programi znatno su djelotvorni i trebaju biti implementirani u sve
kole i za njih se mora osigurati adekvatno financiranje.
Odgovarajui edukacijski programi trebaju biti omogueni svim dobnim skupinama od
predkolske dobi do kraja kolovanja.
90

etvrto poglavlje
Metodologija tih programa mora biti dobro strukturirana i edukativni programi trebaju
primijeniti one metode uenja sudionika koje uvaavaju potrebe mladih ljudi i podupiru
kod njih razvoj odgovornosti za njihovo vlastito zdravlje.
Potrebno je osnaiti ukljuivanje grupa vrnjaka i vjebanje ivotnih vjetina.
kolski preventivni programi trebaju biti integralni dio programa lokalne zajednice u koji
su ukljueni roditelji, mlade i sportski klubovi.
Programi moraju biti prilagoeni lokalnoj situaciji i specifinostima.
Preventivni programi trebaju biti podvrgnuti kvantitativnoj i kvalitativnoj evaluaciji na
razliitim razinama.
Uvaavajui navedeno, u okviru nae Nacionalne strategije izraen je vrlo sloen, ali primjenljiv model koji je u sebi integrirao elemente razliitih pristupa i ujedno ih prilagodio
mogunostima naeg kolskog sustava.
O emu treba voditi rauna u kreiranju kolske prevencije

KOLA je (nakon obitelji) najvaniji u dravi organizirani sustav, koji moe ispraviti barem
dio propusta obitelji. To je jedini drutveni odgojni sustav koji na jednome mjestu na razini lokalne zajednice moe okupiti gotovo svu djecu, njihove roditelje i mnoge strunjake
drugih ustanova. kolski sustav mora imati autonomiju u kreiranju odgojno-obrazovnih
preventivnih programa i taj je sustav odgovoran za sve to se u koli dogaa s djecom koju
su roditelji povjerili toj ustanovi. kola je ta koja trai strunu pomo od vanjskih institucija i
odluuje hoe li je prihvatiti te na koji nain sve ono to joj nude drugi sustavi.
Prevencija ovisnosti posebna je vrsta odgoja za zdravo i nerizino ponaanje, a odgoj je
proces koji traje itavo kolovanje. Zato jedino dobro obueni i motivirani strunjaci tog sustava, koji svakodnevno ive s djecom i prate njihovo odrastanje, mogu biti nositelji i glavni
kreatori preventivnih programa integriranih u curriculum.
Ako se kolskom sustavu, zbog koncepcijske pogreke, nametne model preventivnog rada
u kojem vanjske institucije i njihovi strunjaci u okviru svojih komercijalnih projekata (i honorarnih poslova) preuzimaju inicijativu u osmiljavanju i neposrednom provoenju tih
programa, to dovodi do pada motivacije uitelja, nastavnika, razrednika i drugih kolskih
strunjaka da se time bave, a bez njihova angamana nema (kvalitetne) prevencije. kolski
je sustav veliko trite i mnogi strunjaci nekolskih i NGO ustanova ele nametnuti koli
svoje modele i projekte prevencije jer time ostvaruju svoje sasvim konkretne interese (najee projekti komercijalne prirode).
Svi takvi projekti, ako su proli strunu verifikaciju Ministarstva znanosti, obrazovanja i porta i pritom dobili pozitivnu ocjenu, mogu u pojedinim kolama, ako se kvalitetno provedu,
jednom manjem postotku uenika poboljati standard temeljne dravne zatite za koju je
odgovoran kolski sustav. Ako se meutim uzme u obzir koliko u dravi ima kola, koliko
razreda i koliko je sati odgojnog i obrazovnog rada potrebno da se svim uenicima osigura
91
etvrto poglavlje

adekvatna razina zatite, nema ni jedne druge mogunosti da se to kvalitetno i kontinuirano provodi, nego da to bude izvorna obveza kolskog sustava, zacrtana u njegovu planu i
programu. Specifina edukacija u svezi s zloporabom sredstava ovisnosti mora biti sastavni
dio curriculuma. Ako to nije sluaj, ak i mnotvo malih, lokalnih, parcijalnih projekata, koje
je teko kontrolirati i nadzirati kvalitetu provedbe, s nekoliko sati kontakata s uenicima ili
roditeljima u malom postotku kola (gledajui nacionalnu razinu), stajat e mnogo novca,
a pitanje je hoe li se osim konfuzije i privida da se provodi prevencija bilo to drugo dobro
uiniti.
Evaluacija takvih projekata rijetko je kvalitetna i objektivna, jer obino nije znanstveno utemeljena. ak i da je to sluaj, kako mjeriti udio u zatiti djece i doprinos same kole u odnosu na doprinos koji su ostvarili vanjski strunjaci takvim projektima? Iskustvo je pokazalo
da projekti traju dok ima sredstava koja komercijalno zadovoljavaju interese pokretaa projekata. A sredstava ima dok iza njih stoji politika mo. Kada se sredstva ogranie, projekti
prestaju, a djeca ostaju onima koji ionako ustrajno o njima brinu uiteljima, razrednicima,
pedagozima.
Dobar kolski odgoj najbolja prevencija. A informiranje i uloga znanja?

Dobra prevencija zlouporabe droga prije svega je odgoj, a odgoj je proces koji traje godinama. Najvaniju ulogu u tom procesu imaju roditelji i pedagoki strunjaci predkolskih
i kolskih ustanova. Odgojem se harmonizira rad mozga i utjee na formiranje osobnosti
djeteta. Svaki odgajatelj trebao bi si postaviti pitanje to to, to je preventivnim djelovanjem
ugraeno u mentalni prostor djeteta, najvie pridonosi poeljnom ponaanju i reagiranju
mlade osobe u situacijama kada mora sama odluiti uzeti ili ne uzeti drogu (ili uiniti neto
drugo to je na listi nepoeljnih ponaanja). Opisat u najprije etiri najea tipa mogueg
reagiranja tinejdera koji su po prvi put u prilici u krugu vrnjaka, na partiju, uzeti ponuenu
drogu, iz ega moemo zakljuiti u kojoj je mjeri kod pojedinca prevencija bila uspjeno
provedena:
1. Mirno odbijanje bez neke unutarnje dvojbe ili nemira, potpuno im je jasna situacija, nisu
iznenaeni.
2. Odbijanje, ali uz latenciju praenu unutarnjom dvojbom i pitanjem (samom sebi) to
uiniti. Na koncu je odluka ne, to ne mogu uiniti (mogui sadraj unutarnjeg govora:
kako da im se pokaem pred oima, to ako oni saznaju, kakve bi sve mogle biti posljedice).
3. Takoer je prisutna poetna dvojba uzeti ili ne, no ipak poputa uz racionalizaciju: nee
nitko saznati, pa to rade i drugi, to e mi rei ili misliti drutvo ako ja odbijem (ismijavat
e me, proglasiti kukavicom, odbaciti, iskljuiti), ili je procjena da se nee nita loe dogoditi, samo novo iskustvo i dobra zabava.
4. Osoba jedva doekala priliku da uzme, eljna novog doivljaja i iskustva.
92

etvrto poglavlje
to je vie pridonijelo nainu na koji je mlada osoba reagirala, to je najvie utjecalo da

se droga odbije? Je li to znanje o zdravstvenim ili drugim tetnim posljedicama koje smo
ugradili programom edukacije (informiranja), rizinost uzrokovana dispozicijom, ili ipak neto tree? Utjee sve pomalo, ali najvie neto tree. To je odgoj kojim se u dijete usauje
zatitni mehanizam koji mu iznutra ne doputa da uini neto to mu (izgraena) savjest
signalizira da nikako ne bi bilo u redu, a pri pomisli da takvo to uini, javlja se osjeaj unutarnje nelagode.
Odakle nelagoda? Prvenstveno je rije o osjeaju da bi inei neto neprihvatljivo, dakle
probijanjem postavljene im granice, ugrozili kvalitetu odnosa s onima koji su im u ivotu
najvie znaili, prema kojima osjeaju odgovornost i zahvalnost. Zbog toga ih ne ele izigrati, izgubiti, razoarati. Istovremeno osjeaju da e doi u sukob sami sa sobom (s vlastitom
savjesti) i te se nelagode ele kloniti. O kvaliteti odnosa u odgojnom postupku ovisi i u kojoj
e mjeri osoba respektirati i usvajati znanja (sa ili bez otpora) i koristiti ih u procesu donoenja odluka sukladno temeljnim ivotnim orijentacijama (ivjeti zdravo, zakonito, svjesno
izbjegavati rizike itd.). Tako e se i spoznaja da su droge tetne uzimati u obzir u izboru
ponaanja u opisanoj (rizinoj) situaciji.
Odgajatelji djece ne moraju znati mnoge injenice u svezi s drogom, no njihove jasne poruke i oekivanja (vezano uz pitanja nedopustivih ponaanja) ugraene u mentalni prostor
zajedno sa svjesnosti o posljedicama po odnos s njima najvanijim osobama, koje e se
dogoditi ukoliko uine neto loe, bit e najsnanija barijera rizinom ponaanju. Vanije je
da dijete kvalitetnom interpersonalnom interakcijom (ukoliko je odnos djeteta i odgojitelja
izvrstan), dobiva jasne poruke: Oekujem od tebe da to ne ini. Da to nikada ne uini, jer
je tetno, nezdravo, nezakonito, nemoralno, glupo..., nego da je odnos lo, a dijete bombardirano informacijama i porukama ne drogi.
kola meutim sa svojim strunim resursima moe ojaati poeljan preventivni utjecaj
dajui djeci dovoljno informacija o svim tetnim posljedicama i rizicima po njihov razvoj,
odrastanje, zdravlje, ekonomski status, socijalni poloaj i perspektivu ivota, kojima se izlau
ukoliko zaponu i nastave s rizinim (ovisnikim) stilom ivljenja.
Djeca koja su u predadolescentnom razdoblju odgojem nauena i upuena u proces
donoenja kvalitetnih odluka, pa je kod njih ponaanje samosvjesno upravljano razmiljanjem i uzrono-posljedinim prosuivanjem stvari (to je znak uspostavljene funkcionalnosti prefrontalnog korteksa), jo ako imaju dobro izgraenu savjest (usaeni unutarnji osjeaj za razlikovanje izmeu dobra i zla), znatno lake i uspjenije kontroliraju
ponaanja usmjerena na neposredno doivljavanje ugode i otporna su na tetne vanjske
utjecaje.
Teko je za oekivati da e se tinejder suzdravati od iskuavanja droga ako se tijekom odgoja u mentalni prostor djeteta ne internalizira osjeaj za granicu izmeu onog to se smije
i ne smije, izmeu dobra i zla, moralnog, prihvatljivog i nemoralnog, zdravog i bolesnog,
rizinog, tetnog i korisnog. Sve to mora biti dio kolovane savjesti koja e iznutra davati
signal u rizinim situacijama (kada se npr. nudi droga od strane vrnjaka), da se takvo to
ne bi trebalo uiniti.
93
etvrto poglavlje

Njihova svjesna, upravljaka JA struktura, trenutkom pokretanja procesa donoenja odluka trebala bi i sama konzultirati ili posluati unutarnji govor dobro kolovane savjesti. JA
je odgovorno za uspostavu kontrole nad nagonskim (i svim ponaanjima koja neposredno
rezultiraju osjeajem uitka). ini se da je upravljanje samim tijekom ivota, odreivanje
temeljnih orijentacija i duboko, otroumno rasuivanje, prije svega funkcija prefrontalnog
dijela mozga.
Proces izgradnje osobnosti izrazito je sloen. Da bi se postigli eljeni ciljevi u smislu spremnosti djeteta za svjesno izbjegavanje rizinih ponaanja, odnosno za uspjenu izgradnju savjesti, a time i usaivanje unutarnjeg osjeaja za potivanje granica, odgajatelji
bi morali znati da je za to temeljna pretpostavka kvaliteta odnosa koji se uspostavlja i
odrava izmeu njih i djece. Taj bi odnos dijete trebalo doivljavati kao neto vrlo vano,
dragocjeno, intenzivno, kao permanentno izvorite prije svega emocionalno ugodnih
doivljavanja, a time i neto to se ni pod koju cijenu ne bi eljelo izgubiti.
Kako se gradi, odrava i doivljava tako opisani odnos? Kroz nain i sadraj onoga to mu
prua odgajatelj, to zadovoljava njegove najvanije potrebe. To su: ljubav, potovanje,
dobrota, prihvatljiv autoritet, potenje, moralnost, panja, toplina, njenost, razumijevanje, pohvaljivanje, potpora, ohrabrivanje, pomo u rjeavanju problema, iskrenost, pravednost, strpljivost, radost, energija, iskustvo, znanje, pratanje, pozitivan smisao... Ona
trae nae vrijeme, trebamo im se prilagoavati.
Da bi to odgajatelj mogao davati, on to mora imati, imati u sebi. Jer nita ne moemo
dati drugom ako to nemamo, ako to nemamo u sebi. Iz nas, odraslih, struji prema njima
upravo ono to je u nama. No treba i htjeti i znati dati i nakon toga osjeati kako se to
vraa odgajatelju kroz ponaanje onih za koje brinemo.
Djeci se na due vrijeme ne moe glumiti. Da bi imao u sebi, odgajatelj to mora njegovati, a to to ima, mora htjeti i znati davati. Djeca dakako od odgajatelja ne oekuju da su
savreni, ona znaju da odrasli grijee i mnogo toga u stanju su im oprostiti ako su uvjereni
da ih oni vole.
Odgajatelj bi morao biti osoba koja i svojim osobnim primjerom, svojim zdravim stilom ivota, slui djetetu kao pozitivan i prihvatljiv model za identifikaciju. Takve odgajatelje djeca
vole i potuju, i to je glavni razlog zbog kojih prihvaaju njihove savjete, nastoje ispunjavati
njihova oekivanja, a time i potivati postavljene im granice. Jer grubo prijei postavljenu
granicu, znailo bi ugroziti ili ak upropastiti odnos, neto do ega im je jako stalo. Ona
znaju da im se to ne bi isplatilo.
Temeljno dobar, kvalitetan odnos vana je pretpostavka veeg cijenjenja i lakeg usvajanja
znanja koja prenose dobri odgajatelji (pa tako i znanja o tetnim posljedicama zlouporabe
sredstava ovisnosti koja odgajatelj eli prenijeti na dijete).
Ako odgajatelj (uitelj, nastavnik) nema u sebi ono to bi djeci u odgojnom procesu
trebalo davati, pa tako nije sposoban uspostaviti i odravati s njima kvalitetan interaktivni odnos, tada je izabrao krivu profesiju.
94

etvrto poglavlje
Tragino je ukoliko djeca od svojih blinjih, od roditelja ili odgajatelja ustanova, dobivaju
ono to ugroava njihovu ivotnu radost i ini ih nesretnima, a unutarnji je posjed njihovih odgajatelja: hladnoa, grubost, nerazumijevanje, agresija, poniavanje, pretvaranje, la, nepravednost, naglost, nestrpljivost, stalno kritiziranje, omalovaavanje, prijetnje,
netolerantnost, nemoralnost, zloa, zlostavljanje...
Ako ovo navedeno dominira u odnosu djeteta i odgajatelja, tada ono taj odnos doivljava kao izvorite patnje, stresa i nevolje iz koje bi najradije nekamo pobjeglo. A najee
i za dugo vremena nema kamo. Na ulicu? I koju teinu u svijesti adolescenta imaju rijei,
savjeti, zabrane takvih odgajatelja? Kakva je unutarnja motivacija tinejdera da ih sluaju,
da ispunjavaju njihova oekivanja, da potuju postavljene im granice, pa ak i da usvajaju korisna znanja koja im po svojoj profesionalnoj zadai takvi moraju prenositi? Slaba,
vrlo slaba, unutarnji otpori i prkos prema njima je velik, a umjesto komplementarnog
odnosa i suradnje, polarizacija: odgajatelji na jedno,j a djeca na drugoj strani.
Mnogi neupueni ili nedobronamjerni kritizirali su koncepciju, ali i doprinos kole u prevenciji ovisnosti koncem devedesetih godina. Nisu bili u pravu. Dovoljno je za potvrdu toga
navesti pojavnost zloporabe droga kod naih 15-godinjaka (podaci ESPAD, 1999). Premda
bi se moglo oekivati da e zbog rata i svih drugih problema u nas problem biti tei nego
u susjednoj nam Sloveniji ili recimo ekoj, to sreom nije bio sluaj. Prema indikatoru pojavnost uzimanja kanabisa (barem jednom u ivotu), nai su 15-godinjaci u 1999. to uinili
u 16% sluajeva, slovenski u 25% a eki ak u 35%.
Naalost od 2000. godine, zahvaljujui tetnim politikim odlukama, kolska se prevencija
marginalizira i komercijalizira i od tada biljeimo vrlo nepovoljne trendove glede neprihvatljivih i tetnih ponaanja mladih. Poglavlje koje slijedi bit e posveeno prikazu strukture i osnova doktrine (potvrene od eksperata europske razine), prema kojoj bi se trebao
provoditi kolski program prevencije ovisnosti (PPO). kole bi se kadrovski trebale ojaati
upoljavanjem to veeg broja strunjaka dobro upuenih u psihologiju odrastanja i odgoj
(psihologa, kolskih pedagoga prije svega).
Temeljne komponente PPO-a

PPO je koncipiran kao integralni dio odgojno-obrazovnog procesa koji, u najveoj mjeri, neposredno provodi struni kadar u kolama. Temeljni mu je cilj u interesu zatite
zdravlja smanjiti interes djece i mladei za iskuavanje sredstava ovisnosti.
Brojni su razlozi, motivi i situacije kada je visok rizik da bi se nepoeljno ponaanje moglo
dogoditi. Za sve to mlad ovjek mora biti unaprijed pripremljen da bi u danom trenutku,
kada postoje samo dvije mogunosti, uzeti ili ne uzeti, svjestan moguih posljedica bio
kadar donijeti mudru odluku.
ivotom nezadovoljni, prazni i frustrirani, neupueni, neuspjeni, neodgovorni i oni kojima
je zabavljati se od danas do sutra glavni smisao i sadraj ivljenja, izloeni su veem riziku
od ostalih da e ne samo zapoeti nego i ustrajati u uzimanju sredstava ovisnosti.
95
etvrto poglavlje

Pristup primarnoj prevenciji treba se temeljiti na dobrom poznavanju etiologije kako poetnog uzimanja psihoaktivnih tvari tako i same ovisnosti.
S prevencijom treba poeti vrlo rano (Whitten, L. 2005, Furr-Holden, C. D. M. 2004). U tu
svrhu neophodno je poduzimati dobro planirana znanstvena istraivanja (Volkow, N. D.
2003).
Heterogenost kolske populacije glede rizinosti uzimanja (pojedinih) sredstava ovisnosti
onemoguuje jedinstven pristup, odnosno provoenje istih mjera (s obzirom na sadraj i
intenzitet) pri zatiti najveeg broja onih kod kojih je to u praktinom smislu uope i mogue. Zbog toga PPO ukljuuje potrebu razvoja sustava za pravovremeno prepoznavanje
mladih iz visokorizine populacije da bi kod njih i njihovih obitelji, uz ope i za sve uenike
poduzimane mjere, poduzimale i dodatne zatitne mjere. (Hawkins, J. D. 1999). Nuna je
dakle individualizacija u pristupu. Dio sadraja PPO-a odnosi se na mjere sekundarne prevencije.
PPO ima deset djelatnih toaka i svaka je kola duna, sukladno svojim specifinostima,
mogunostima i uzrastu uenika, izraditi svoj program i provoditi ga u koordinaciji s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i porta. Te su toke sljedee:
1. Osposobljavati sadanje i budue nastavnike i uitelje tako da unapreenjem i osuvremenjenjem pedagokog rada i na druge naine postanu kreatori kvalitetne kole,
zdrave kole, kole bez neuspjeha, kole koja se prilagoava uenicima i njihovim najvanijim potrebama u procesu odrastanja, kole koja prihvaa razliitost, koja ohrabruje,
snai i njeguje samopotovanje djece, kole koja shvaa to je zapravo vano u ivotu
ovjeka, kole koju djeca vole i koju doivljavaju kao ugodan milje i izvor radosti, a ne
kao mjesto frustracija, nepotrebnih optereenja, ponienja, neuspjeha, nepravde...
Za osuvremenjenje pedagokog i obrazovnog rada odgovorna je politika (Ministarstvo
znanosti, obrazovanja i porta). Struni kadar kola mora prolaziti permanentnu izobrazbu uz rad da bi se sukladno koncepciji unaprijedila briga za djecu, zadovoljavale njihove
potrebe i titili njihovi interesi u procesu odrastanja.
2. Afirmacija karijere uspjenog roditeljstva naslov je druge toke. Bez dobre suradnje i povezanosti kole s roditeljima teko je ostvariti kvalitetnu brigu za djecu. kola
kontinuiranim odgojnim radom moe mnogo uiniti u afirmaciji institucije braka i obitelji, moe unaprijediti znanje roditelja o metodama odgoja djece, pomoi im da se
bolje snalaze u rjeavanju adolescentnih i drugih problema te ih uputiti u mogunosti
davanja doprinosa smanjenju rizika uzimanja sredstava ovisnosti kao i mogunostima
ranog otkrivanja i intervencije ukoliko se to dogodi.
U provoenja programa edukacije roditelja, na zahtjev kola, mogu sudjelovati i vanjski
kompetentni strunjaci.
3. kola moe i mora doprinositi boljoj organizaciji i provoenju kvalitetnog i nerizinog
slobodnog vremena uenika. Posebnu pozornost treba posvetiti ukljuivanju visokorizine djece u izvankolske sportske i druge aktivnosti kao alternativu njihovu skretanju
96

etvrto poglavlje
prema drutvu u kojem se konzumira alkohol, duhan ili droga. I ovu toku programa
kola provodi zajedno s drugim institucijama lokalne zajednice.
4. Kao sastavni dio curriculuma kola mora omoguiti uenicima specifino obrazovanje o
svim relevantnim pitanjima u svezi s puenjem duhana, pijenjem alkohola i uzimanjem
droga. Danas je sve izraenija potreba da se djecu educira o svim rizicima vezanim uz
igre na sreu (sportske kladionice, automati, kockanje) i kompjutorske igre. Posebna
se pozornost poklanja tumaenju uzroka uzimanja droga (i drugih sredstava ovisnosti,
razvoja ovisnosti, utjecaja na strukturiranje rada mozga, formiranje osobnosti, proces
odrastanja i osamostaljenja tijekom adolescencije.
Uenike se upuuje na sve tetne posljedice i rizike koje zbog toga mogu imati na
zdravstvenom, psiholokom, socijalnom, ekonomskom i etikom planu. Ta specifina
edukacija ima za cilj utjecati na oblikovanje poeljnih stavova, odvraati strahom od
posljedica i neutralizirati liberalni stav da je probati popuiti pokoju cigaretu ili uzeti
pokoju dozu droge samo jedan gotovo nerizian usputan doivljaj, neto uobiajeno i
normalno za mladog ovjeka koji eli to vie spoznati i zabaviti se. U provoenju ove
toke mogu pomoi vanjski strunjaci, osobito struni timovi centara za spreavanje i
izvanbolniko lijeenje ovisnika.
5. Tokom nazvanom Uenje socijalnih vjetina, posebnim pedagokim postupkom
(kroz radionice), mladi se unaprijed osposobljavaju za nalaenje kvalitetnog odgovora i
alternative za mnoge tipine motive, situacije i razloge zbog kojih se zapoinje s uzimanjem sredstava. Tu se posebna pozornost posveuje uenju mladih vjetini prihvatljivog
samopotvrivanja, komunikacije, zdrave zabave, rjeavanju problema i kriznih situacija,
njegovanju samopotovanja, odupiranju negativnim utjecajima vrnjaka, modnih trendova, medija... I ovu toku u najveoj mjeri provodi posebno osposobljen struni kadar
kola, a mogu sudjelovati i drugi dostupni, dobro educirani vanjski strunjaci.
6. Za visokorizinu djecu (koju treba promatranjem i uporabom psihosocijalnih indikatora otkrivati u svakom razredu), to ranije treba poeti provoditi diskretni, personalni
zatitni postupak. Radi se o specifinom pedagokom pristupu kojim se na diskretan
nain ohrabruje, motivira i gradi samopouzdanje i samopotovanje preosjetljive i tee
prilagodljive djece koja su iz bilo kojeg dodatnog razloga (najee zbog tee obiteljske
patologije) ili rizine naravi, posebno ugroena. Ovu toku tijekom odgojno-obrazovnog rada u razredu neposredno provode uitelji, nastavnici i osobito razrednici.
7. Za uenike koji su postali problem preporua se tehnika razred kao terapijska zajednica koji je sukladan konceptu kompeticije meu razredima. Ta tehnika omoguava
koritenje golemih potencijala uenika u razredu za pomo onim pojedincima kojima
prijeti opasnost od iskljuenja i koji svojim ponaanjem ugroavaju ostale. Tim postupkom mladi ue pomagati osobama s problemima, to pomae i njima da se lake nose
s vlastitima izazovima.
Taj postupak pridonosi i smanjenju broja uenika koji se iskljuuju ili sami naputaju
kolu zbog uzimanja droga. Poznato je da odvajanje od zdravog, normalnog okruenja
97
etvrto poglavlje

ubrzava propadanje u problematinom okruenju. Ovu tehniku trebaju koristiti razrednici i struni suradnici same kole.
8. kola mora pridonositi poboljanju mjera sekundarne prevencije ovisnosti unapreenjem mjera ranog otkrivanja konzumenata u suradnji s obiteljima, vanjskim strunjacima (osobito onima u centrima za spreavanje i izvanbolniko lijeenje ovisnosti i
kolskom preventivnom medicinom), osiguravati dijagnostiku i nakon toga kvalitetnu
intervenciju i pomo u tretmanu uenika konzumenata droga i ovisnika.
9. kola mora osigurati poduzimanje potrebnih mjera kako bi se sustavno spreavala dostupnosti (preprodaja) droga u samoj koli i neposrednom okruenju kole. Dobrom i
neposrednom suradnjom kole i lokalne policije mnogo se moe uiniti da se ta institucija i njezino neposredno okruenje zatiti od dostupnosti droga. U suradnji s institucijama u zajednici koje su dune osigurati adekvatnu zatitu, pomo i nadzor nad
uenicima (uglavnom tinejderima) poiniteljima kaznenih djela, ali i za one koje su
morali iskljuiti ili koji su samovoljno prekinuli kolovanje, a spadaju u visokorizinu
kategoriju.
10. kola mora osigurati stalnu edukaciju svojih djelatnika da bi oni to kvalitetnije provodili, unapreivali i kontinuirano evaluirali PPO (putem anketa, istraivanja) kao vanu sastavnicu globalne nacionalne strategije koja se koordinirano provodi na podruju itave
drave. U okviru ove toke posebno se vodi rauna o upoznavanju strunjaka kolskog
sustava s mogunostima i nainima suradnje kole s drugim institucijama u zajednici, u
rjeavanju brojnih pitanja u svezi s drogom.
Osobito je vano da upanijski koordinatori PPO-a kao i voditelji PPO-a svake kole
dobro upoznaju sve elemente tog programa (da bi bili edukatori drugima) te globalnu
Nacionalnu strategiju unutar koje je PPO vrlo vaan i neodvojiv dio.
Kvalitetno i kontinuirano provoenje PPO-a moe znatno (i vie od 30%) pridonijeti smanjenju konzumacije droga i odgoditi eventualno eksperimentiranje za koju godinu kasnije.
Jer, to se ranije zapone s uzimanjem, tee su posljedice po psihosocijalni razvoj adolescenata.
to je manje konzumenata i ovisnika meu srednjokolcima, to e ih biti manje meu studentima, vojnicima, radnicima itd. Taj program, djelujui odgojno, odvraa uenike od krenja zakona, ime se meu mladima reducira nuenje i preprodaja droga i smanjuje broj
buduih kriminalaca.
98
DOKTRINARNA OSNOVA
POJEDINIH ELEMENATA PPO-a
Peto poglavlje
U prevenciji zloporabe sredstava ovisnosti kolu treba promatrati kao organizacijsku jedinicu lokalne zajednice ija je prednost to uza svu djecu moe okupiti roditelje i strunjake
mnogih drutvenih ustanova i organizacija koje na razne naine sudjeluju u provedbi odreenih dijelova programa.
Temeljni je cilj kolskog preventivnog programa smanjiti zanimanje mladih za uzimanje
sredstava ovisnosti. U ispunjenju toga cilja kola organizira i provodi niz nespecifinih i
specifinih mjera koje moemo podijeliti u tri potkategorije: 1. mjere koje se odnose na sve
uenike, 2. dodatne mjere putem diskretnog zatitnog postupka provode se za dio uenika
za koje smatramo da su izloeni veem riziku uporabe droga, 3. posebne programske aktivnosti usmjerene na to ranije otkrivanje uzimatelja droge (mogue i preprodavaa) da bi se
na vrijeme poduzela odgovarajua terapijska intervencija (mjere sekundarne prevencije).
Kakva bi kola poboljavala kvalitetu ivljenja uenika?

Ve je reeno da e kola biti to vie u funkciji smanjenja zanimanja mladih za uzimanje
droga to e vie svojim pristupom mladima poboljavati kvalitetu njihova ivota. kola
koja previe zahtijeva, ograniava i oekuje, kola u kojoj su mladi, kao objekti, stavljeni
na jednu, a njihovi nastavnici na drugu stranu, frustrira i mnogoj djeci pogorava kvalitetu
ivota, potiui ih kroz kolski neuspjeh na skretanje u loe i rizino drutvo. Djeca bi se
trebala veseliti odlasku u kolu. Jednako pravo da se u koli dobro osjeaju trebali bi imati i
osobito nadareni, i prosjeni, i uenici smanjenih sposobnosti. Djeca su razliita i potujui
tu injenicu, primjenjujui individualizaciju u pristupu, nastavnici im se moraju prilagoavati. Organizacijom izvankolskih (rekreacijskih) aktivnosti u slobodno vrijeme uenika takoer se moe znatno poboljati kvaliteta ivota uenika.
Zato je nuan pojedincu prilagoen pristup u planiranju, organiziranju i provedbi odgojno-obrazovnog rada? Ako je sastav uenika heterogen, i prema izvornim sposobnostima
i prema pobudama za svladavanje ponuenog kolskog programa, onda je logino da se
djeci (roditeljima) omogui izbor nekoliko ponuenih programa koji e se razlikovati po
obuhvatnosti i teini.
Obvezni dio obrazovnog programa trebao bi naime biti znatno smanjen i sadrajno promijenjen (prilagoen stvarnim ivotnim potrebama) da bi se dobilo vremena za odgojni rad.
Uz to bi uenicima, ovisno o njihovim eljama i potrebama, valjalo omoguiti dodatni, ali
obvezatan, izbor jo jednoga dijela programa (predmeta) te, na kraju, i neobvezni izbor dodatnih programa (predmeta) sukladno sklonostima, mogunostima i potrebama i uenika
i drutva.
Znanje i osposobljavanje za budui posao veoma je vano, ali za postizanje tog cilja ne bi se
smjela rtvovati ivotna radost, psihika ravnotea i zdravlje djece. Znanje se namnoilo i
golemo je. Nemogue je i nepotrebno sve to uiti. Svaki pokuaj u tom smislu ii e nautrb
zadovoljavanja drugih potreba mladog ovjeka u procesu odrastanja to e uzrokovati frustracije i smanjivati ivotnu radost. Voljeti ivjeti pretpostavka je nae unutarnje motivacije da uvamo zdravlje i izbjegavamo nepotrebne rizike da bismo to due ivjeli. Onaj koji se
99
Peto poglavlje
D OKTRINARNA OSNOVA POJEDINIH ELEMENATA PPO-a

u ivotu osjea radosno, lake zakljuuje da ivot ima smisla. Konano, ako ve ne moemo
sve znati i drati u pamenju, uinimo da mladi osjete zadovoljstvo u stjecanju znanja i da
doista i saznaju i ono to je njima vano za ivot. To, meutim, nee biti mogue ako ih ne
uvjerimo da je to to mi traimo od njih doista vano. Konano, kada je rije o znanju, je li
vanije znati koliko pari spolnih lijezda ima gusjenica i gdje se nalaze cjevice za izluivanje kod kljetara (krpelja) ili, na koji nain mozak donosi mudre odluke, kako ecstasy razara
aksone i dendrite serotonerginih neurona u mozgu tinejdera koji drogu konzumira?
Uzevi u obzir trend u svijetu prema kojem ustanova braka i tradicionalne obitelji sve vie
gubi na cijeni, postavlja se pitanje kako udovoljiti potrebama onih koje smo donijeli na
svijet i koji bez pomoi drugih ne mogu odrasti u samostalne, zadovoljne i drutvu korisne
osobe. to je obitelj insuficijentnija u odgoju i disfunkcionalnija u izvravanju svoje temeljne uloge i u svojoj organizaciji, to je uloga kole u drutvu sloenija i vanija. Kako da kola
svojim pristupom djeci pobolja ukupnu kvalitetu ivota mladih?
Bez ope preobrazbe odgojno-obrazovnoga rada, uz dananji stereotip (koji e jo godinama podravati dio postojeeg sastava nastavnika), nije mogue uvesti novi pristup odgoju
i izobrazbi koji bi uistinu bio u funkciji osposobljavanja mladih za vjetinu prilagoenog,
zdravog te etiki i ekoloki prihvatljiva naina ponaanja i ivljenja. Da bi se to postiglo,
djeca bi trebala sa svim svojim razliitostima u tom okruenju osjeati ugodu pri druenju, stjecanju znanja, iskustava i ivotnih vjetina. kola bi dakle morala biti dovoljno iroka
da prihvati tu svekoliku razliitost, a ne da previe kruto inzistira na tome da se djeca njoj i
njenim prekruto i preusko postavljenim okvirima prilagoavaju.
kola bi morala biti mjesto na kojemu bi se odvijao stalan proces ispravljanja onih aspekata
ponaanja pojedinaca koji bi im kasnije u ivotu oteavali prihvaanje stvarnosti i drutvenih normi i unutar toga prihvatljivu drutvenu prilagodbu. kola bi trebala biti mjestom
gdje bi djeca koja nisu osjeala radost ivljenja u obitelji, u kojoj su roditelji u odgojnom
postupku uinili previe pogreaka, osjeala radost zbog injenice da su prihvaena i da ih
ipak netko razumije i uvaava.
Odgojni rad, kao i obrazovni, nije mogue uspjeno provoditi bez jasno postavljenih ciljeva i doktrine za provedbu. Jedan prosjean, jednosmjernom komunikacijom nametnut,
neosoban tip odgojno-obrazovnoga rada, ne samo da moe ograniiti dosege nadarenih,
nego e i u onih s veim potrebama umjesto pomoi u osposobljavanju za ivot, samo
ubrzati proces socijalnoga propadanja. kola bi dakle morala biti osposobljena unutar razrednih zajednica prepoznati one pojedince koji trebaju znatno vie razumijevanja i zatite. Ako drutvo eli smanjiti rizik prihvaanja ili razvijanja neprilagoenog, neprihvatljivog
ili bolesnog (ovisnikog) naina ponaanja, mora im pomoi. Dananja kola takvu djecu
uglavnom ne prepoznaje ili ne prepoznaje na vrijeme, niti se ta djeca osjeaju prepoznata
ili prihvaena.
kola mora uvaavati injenicu da su djeca kod kue odgajana liberalnije, da ih se vie
uvaava, da imaju pravo na svoje JA, dakle mora slijediti trendove promjena u drutvu openito. Promjenom postupaka odgojnog rada, bez izazivanja otpora mladih, valja ih znati
privui i u zajednikom radu odrati kontrolu i granice.
100
Peto poglavlje
Ako je tolerantnost kole za razliitost u ponaanju uenika premala, tada e djeca problematinoga ponaanja brzo doi u sukob s nastavnicima. Ukoliko je kvaliteta intervencija u takvim sluajevima slaba, uz prenaglaenu primjenu represije, kola e ubrzavati
skretanje takvih pojedinaca prema ulici. Koncept ista kola zagaena ulica vrlo je
opasan za drutvenu zajednicu.
Kvalitetan odgojni rad nemogue je provoditi bez kvalitetne dvosmjerne komunikacije i
stalne interakcije uenikodgojitelj. Nastavnik bi primjenom feed-back mehanizma trebao
propitkivati kvalitetu vlastitog rada i time stjecati uvid u to kako njega kao ovjeka i kao
nastavnika djeca uistinu doivljavaju. Bez toga mehanizma odgojitelj koji uenike nastoji
zadravati u poloaju objekta, iskljuuje sebe iz odgojnoga postupka, pri emu on radi
to i kako hoe, a djeca moraju onako kako on zahtijeva. Dunost je odgojitelja stalno
unapreivati samog sebe, raditi na sebi, usavravati se, nauiti doivljavati zadovoljstvo u
poslu to ga obavlja (neovisno o tome je li ga drutvo odgovarajue nagradilo), a djeca e
ga, ako uspije nai pravi nain, svojim mehanizmima poticati da ustraje i da radi bez unutarnjeg otpora i jo kvalitetnije. Takve nastavnike uenici mogu prihvaati i kao objekte za
identifikaciju.
kola mora biti otvorena za komunikaciju s drugim drutvenim sustavima i ustanovama,
osobito s roditeljima, da bi u suradnikom odnosu mogla to uspjenije skrbiti o djeci, a
meu ostalim uvati i unapreivati njihovo tjelesno i duevno zdravlje. Posebnom metodikom kola mora poticati roditelje na suradnju. Struni suradnici kole i svi nastavnici moraju, primjenjujui razraenu psihosocijalnu dijagnostiku, upoznati kvalitetu i funkcionalnost
uenikove obitelji, da bi se onima kojima je potrebno osigurala provedba posebnih diskretnih i drugih programa zatite.
U stvaranju doktrine za provedbu odgojnog rada u koli valja preispitati rezultate odgojnih
koncepata to su provoeni ili ih se provodi u razvijenijem i naprednijem dijelu svijeta.
Pritom se mogu postaviti brojna pitanja. Jedno je od njih treba li, koliko i kako njegovati
individualno natjecanje uenika u razrednoj zajednici.
Treba li sustavom nagraivanja poticati uenika da mu osnovni cilj postane nadmaiti kolege i u ocjenama i u slobodnim aktivnostima? Je li dobro odgajati tako da se uenik mora
veseliti loijem rezultatu i neuspjehu svog kolege, jer je to preduvjet da bi on na rang-listi
bio bolji? Zahvaljujui takvu modelu odgoja i obrazovanja velik broj prosjene ili nenadarene djece i/ili djece koja nemaju kvalitetno ivljenje i podrku u obitelji, s vremenom se
sve ee opire i prkosi neodlaenjem u kolu, gube zanimanje za uenje, ne mogu ispuniti
oekivanja (roditelja, kole, pa i samih sebe). Zbog toga se osjeaju neuspjenima, gube samopotovanje, da bi sve to s vremenom utjecalo na kvalitetu njihova ukupnog ponaanja i
funkcioniranja, i napokon ga preusmjerilo na drugi put loi prema loima. Moda bi bolji
koncept bio kvalitetna kola, kola bez neuspjeha, zdrava kola ili, bar za poetak, razred bez
neuspjeha (umjesto osobnog naglaavati natjecanje meu razredima).
Osobno bi se natjecanje prije moglo opravdati postignuima na etikom planu. Odgoj ima
zadau poticati uenike na stvaranje i odravanje kvalitetnijih meuljudskih odnosa i prijateljstva. Prirodna nadarenost nuna je ako uenik eli dostii prosjek ocjena 5,0.
101
Peto poglavlje

Ipak, takvih je malo, a i zbog genetske predispozicije mnogi imaju slabije anse za uspjeh.
No, djeca u najveem broju mogu postati dobrim i marljivim ljudima, dobrim prijateljima i
za takva nastojanja treba ih svakako nagraditi pohvalom. Kao to zahvaljujui loem odgojnom pristupu moe i vrlo inteligentan, prirodno sposoban pojedinac postati po drutvo
tetan i opasan ovjek, tako se zahvaljujui kvalitetnom odgojnom pristupu u najveeg
dijela mladih, vrlo razliitih izvornih sposobnosti i uvjeta ivljenja, moe natjecanjem i pohvalom za dostignua na etikom planu izgraditi osjeaj zadovoljstva sobom (samopotovanje). Uspjenim odgojem to veega broja takvih pojedinaca znatno bi se poboljala
kvaliteta ivota ljudi openito.
Dok je do danas naa kola vie nastojala, ma koliko to bilo suprotno eljama mladih, uenike prilagoditi sebi, kola sutranjice u nas e se morati vie prilagoivati interesima i potrebama nae djece sa svim njihovim ponekad teko shvatljivim razliitostima. To e biti
kola osposobljavanja za ivot, za vane socijalne uloge i vjetine, a manje e optereivati
uenike primoravanjem da pamte gomilu informacija za koje ni nastavnici ponekad ne
znaju emu i kome slue. Takva kola moe znatno poboljati kvalitetu ivota mladih i time
umanjiti njihovo zanimanje za uporabu sredstava ovisnosti.
kolski preventivni program sastoji se od niza nespecifinih i vrlo specifinih programskih
aktivnosti. Pri stvaranju kolskih preventivnih programa mora se voditi rauna o tome da je
kolska populacija veoma heterogena.
Jednom ueniku prenesena poruka po svome sadraju i obliku moe biti korisna, a u drugoga moe izazvati nepoeljan uinak, moe biti kontraproduktivna. Ako pokuamo uenike razvrstati u neke potkategorije u odnosu na rizik skretanja prema uzimanju ilegalnih
droga (ili vrlo ranom uzimanju alkohola i duhana), onda bi se najvei broj djece moglo
svrstati u kategoriju najmanjeg rizika: to su tzv. lako odgojiva djeca. Ona zahvaljujui funkcionalnom obiteljskom ivotu i odgoju, svim povoljnim psiholokim i biolokim osobinama,
nemaju tekoa u socijalizaciji. To su odgovorna, posluna i zadovoljna djeca, koja se lako
prilagoavaju i koja su motivirana za ispunjavanje obveza. Ta se djeca ne opiru prihvaanju
drutvenih normi i poeljnih (pozitivnih) stavova. Pritom ih ne treba mnogo uvjeravati, ali ih
za takvo ponaanje treba stalno ohrabrivati i pohvaljivati.
U prevenciji je vano znati razloge i ponuditi alternativu za poetno

uzimanje droga
Istraivanja su pokazala da klasinim, medicinskim pristupom, u kojem se djecu plailo i
previe im se prialo o samim drogama i zdravstvenim posljedicama uzimanja droge, nisu
postignuti nikakvi rezultati. U stvaranju koncepta prevencije, dakle, znatno je bolji pristup
poticati mlade na poeljno ponaanje zbog ljubavi i potovanja prema... (nekome, sebi,
neemu), negoli zbog straha od... (posljedica).
U preventivnom radu s djecom i mladima valja stalno imati na umu nagone i razloge zbog
kojih se oni odluuju iskuavati pojedina sredstva ovisnosti, da bismo im mi, njihovi odgojitelji, na prihvatljiv nain mogli ponuditi neto kvalitetnije i manje rizino, dakle alternativu.
102
Peto poglavlje
Koji su to njihovi najei razlozi:

ako je to elja za samopotvrivanjem, onda ih valja uiti kako da tu potrebu zadovolje na
neki prihvatljiv i nerizian nain te da izbjegavaju bilo koji bolestan, rizian, nezakonit, smijean, primitivan, skup ili glup nain da se prave vani, kao to je to npr. puenje cigareta
ili pijanevanje;
ako je to zbog radoznalosti, objasnimo im rizike i uvjerimo ih da je bolje rjeenje ivjeti
bez nekih osobnih nepotrebnih iskustava, jer u ivotu nije dobro mnogo toga probati;
ako je to zbog pritiska vrnjaka straha da e biti ismijani ili iskljueni, treba im pokazati kako odrati prijateljstvo i mjesto meu vrnjacima ne poputajui pritiscima, ime e
samo jo ojaati i potvrditi vlastito JA (uenje socijalnih vjetina);
ako je to zbog ivotnih problema, valja im savjetom pomoi kako da se nose s njima i
kako da ih rjeavaju i pritom isticati da uzimanjem droge nismo rijeili problem, ve smo
stvorili jo jedan vie;
ako je to zbog osjeaja nesigurnosti, manje vrijednosti i niskog samopotovanja, valja
nai nain da ih se ojaa i uvjeri da su vrijedni;
ako je to zbog toga to su vrlo neurotini ili depresivni, valja ih potaknuti da se radije podvrgnu lijeenju pod nadzorom strunjaka nego da se upuste u samolijeenje uzimanjem
droga;
ako je to zato to se ele zabaviti i uivati u ivotu, pokaimo im kako e to initi dugo, s
malenim rizikom i zdravo: najvei je uitak biti fiziki i psihiki uravnoteen i zdrav;
ako je to zbog osjeaja da ivot nema smisla, pomozimo im da oblikuju ivotnu filozofiju
koja nee biti tako pesimistina;
ako je zbog dosade, nauimo ih kako da postanu kreativni i zdravo dinamini;
ako je to zbog neznanja, recimo im istinu i snagom argumenata uvjerimo ih da se drogiranje, opijanje ili puenje duhana ne isplati;
ako je to dio modnog trenda, uvjerite ih da uzimanje droga, trendovi u glazbi i moda ne
bi smjeli imati nikakve veze te da je to podvala marketinga kojemu je jedini i iskljuivi cilj
zaraditi pod svaku cijenu.
Mogli bismo nabrojiti jo nekoliko slinih argumenata, ako uistinu uvaavamo takav pristup
mladima, primjenom kojih moemo biti djelotvorniji u provedbi prevencije.
No nije jednostavno takav pristup ugraditi u dananji ablonizirani stereotip prema kojemu se provodi nastava i gotovo se zaboravlja da je odgojni aspekt rada u odgojno-obrazovnim ustanovama (osobito u srednjim kolama) suvie potisnut u stranu, pa zbog preopsenog obrazovnog programa za nj nema dovoljno ni prostora, ni vremena, ni motiva, ni
doktrine. A onda se svi ude da su djeca sve neposlunija i zloestija i da je sve tee izdrati
rad s njima!
103
Peto poglavlje
Afirmacija karijere uspjenog roditeljstva

OBITELJ je, htjeli mi to priznati ili ne, prije svega i iznad svega, mjesto pripreme djeteta za
ivot. Ukoliko je ona disfunkcionalna ili razorena, kvaliteta te e pripreme najee biti slaba.
U posebnom je poglavlju opisano na koji nain taj sustav svojom disfunkcionalnosti moe
poveati rizino ponaanje djece. Svaki bi roditelj vlastitu savrenu obitelj trebao graditi,
meu ostalim, prema slici to je sanjaju njihova djeca. Bavljenje djecom i odgoj najodgovorniji je posao koji valja sve vie i bolje poznavati, pa se za uspjeno roditeljstvo treba odgovarajue od malena pripremati i osposobljavati. Zloporaba droga vrlo je esto posljedica
pogrena odgoja te simptom bolesti obitelji i drutva.
kola je mjesto na kojemu se propuste u obitelji ispravlja ili dalje pogorava. kolu treba
osposobiti za tu drugu mogunost. kolu treba uiniti mjestom u kojem e se pomagati
roditeljima (Spoth, R. L. 2001) da budu uspjeniji odgajatelji, ali i pomagati djeci u osposobljavanju za nekoliko najvanijih ivotnih uloga (profesija je samo jedna od njih). Nije dakle
dobro da kola djecu ui samo o ivotu. Djecu je najvanije nauiti zdravo ivjeti i to dulje
preivjeti.
to je bolja kvaliteta braka i obiteljskog ivota, djeca e lake prihvaati kontrolu u obitelji i
manje e teiti zadovoljavanju vlastitih drutvenih potreba na ulici. Atmosfera obiteljskog
doma trebala bi biti to ugodnija, a obiteljske veze to kvalitetnije. Zato nije dobro da roditelji svojim frustracijama, nezadovoljstvom vlastitim ivotom i osjeajem da ono to rade i
nema naroita smisla negativno utjeu na djecu, njihovu radost i poglede na ivot. Djecu
kojoj je lijepo u ivotu lake je poticati na samozatitu zdravlja i izbjegavanje rizika kao
pretpostavku to dueg i kvalitetnijeg ivota. Kvalitetan brak roditelja presudan je za sretno
djetinjstvo djece.
Dobar odnos tinejdera i roditelja najbolje je jamstvo da dijete u situaciji kada samo odluuje to e uiniti, nee prijei dogovorene granice. Ono e zbog osjeaja odgovornosti
prema roditeljima koje voli i koji su zasluili njegovo potovanje, svjesno izbjegavati ponaanja koja bi taj odnos mogla ugroziti. Kvalitetna ljubav roditelja prema svojim tinejderima,
ljubav koja nije posesivna, ve ljubav koja omoguava odrastanje i osamostaljenje uz njihovu potporu i razumijevanje, najbolja je zatita od uzimanja droga.
Vjetinu kojom e roditelji odgajati djecu treba uiti da bi odgojni pristup prilagoavali
individualnim i vrlo specifinim potrebama pojedinog djeteta. Provodei odgoj roditelji
grijee ako kod svoje djecu stvaraju dojam da je jedino i najvanije mjerilo njihove vrijednosti postignue u obrazovanju, odnosno kolski uspjeh. Jednako je vano pomoi im u
njegovanju i razvoju drugih socijalnih uloga i vjetina te ih ujedno pripremati za ono to
ih oekuju u budunosti (uloga prijatelja, brata/sestre, roaka, susjeda, partnera, budueg
roditelja).
Samo uravnoteenim njegovanjem svih tih vanih uloga stvara se kreativna osobnost i dinamina svakodnevnica. U sluaju prolaznog zakazivanja u nekoj od vanih uloga dobro
obavljanje ostalih uloga pojedincu e omoguiti da ouva psihiku ravnoteu. Koliko djece
pati, a koliko ih ak razmilja o suicidu zbog kolskog neuspjeha?
104
Peto poglavlje
Vano je roditeljima ukazivati da odravaju to kvalitetniju komunikaciju sa svojom djecom,

da vode rauna o njihovim emocionalnim i drugim potrebama. Obiteljska kohezija, bliskost
djece i roditelja pretpostavka su njihova zdravog odrastanja i najbolja zatita od skretanja
prema rizinom drutvu i zloporabi droga.
kola o obitelji djece treba mnogo znati. Bez toga nije mogue razumjeti uenike, shvaati
i ispravno tumaiti njihovo ponaanje i reakcije, to je neophodno ako im uistinu elimo
pomoi. Ako je obitelj cjelovita i roditelji brinu za svoju djecu, to danas, kada su negativni
utjecaji okruenja i dostupnost droga veliki, nije dovoljno. Treba puno znanja, roditeljske
vjetine, mudrosti i prilagoenog odgojnog pristupa da bismo bili sigurni da e dijete odrasti u zdravu, samostalnu, zadovoljnu i odgovornu osobu. U itavoj ovoj prii najvanije su
dvije stvari da bi uspjela i trea: izboriti se da vas djeca istinski vole, potuju i da prihvaaju
va nadzor, kontrolu i ogranienja koja im primjereno njihovoj dobi postavljate u procesu
odrastanja i osamostaljenja. U poglavlju o obitelji temeljem viegodinjeg iskustva opisao
sam neka obiljeja rizinijih obitelji, njihovih odgojnih pogreaka i unutar njih mladih koji
su izloeni veem riziku skretanja prema zloporabi droga.
kola je duna pomoi roditeljima u traganju za najprihvatljivijim pristupom u odgajanju
djece i postavljanju razumnih granica. Pritom se kola moe osloniti i na usluge vanjskih
strunjaka. Djeca su razliita pa zbog toga odgojni pristup treba biti prilagoen njihovim
posebnostima.
Postoje tehnike kojima se odgaja neposlunu, prkosnu djecu i osobito nesnosnu djeca,
iji nemir, tekoe koncentracije i krajnja svojeglavost mogu biti uzrokovane organskim
poremeajima ili poremeajem cerebralne neurotransmiterske aktivnosti. Ako je mogue,
primjerice, jednoga tigra dresurom uiniti poslunim, jo je izvjesnije da se uz znatno manje
napora moe osposobiti za ivot i prilagoeno ponaanje i teko odgojivu djecu. Naalost
pogrenim izborom odgojne metode roditelji i drugi odgajatelji nerijetko zapravo sami
stvaraju neodgojivu djecu.
kola i predkolske ustanove trebaju sudjelovati u odgoju roditelja dok su jo mladi (od
samog polaska njihove djece u vrti ili osnovnu kolu) i dok njihovi brakovi jo nisu eventualno zapali u krizu. Treba im tumaiti kakve e posljedice i patnje proivljavati njihova djeca
poljulja li se stabilnost braka ili ak doe do rastave. Roditelje treba upozoravati na potrebu
odravanja ravnotee u ispunjenju vlastitih vanih ivotnih uloga (roditelja, branog partnera, zaposlenika, prijatelja i sl.). Treba im naglaavati da se zbog posla i uspjeha u struci
(materijalizma) ne isplati zapustiti ulogu roditelja.
Nain ivota i ponaanje roditelja moralo bi biti takve naravi da se djeca mogu njima ponositi te ih prihvaati kao objekte za poistovjeivanje. Ako im je, meutim, ponaanje takvo da
ih se djeca srame i moraju ivjeti skrivajui neugodnu obiteljsku tajnu (roditelj alkoholiar,
kriminalac, sklon kockanju, izvanbranim seksualnim vezama ili psihopatsko ponaanje u
obitelji, incest, duevna bolest, teki verbalni ili fiziki sukobi, ljenarenje, neurednost itd.),
razvijat e osjeaj manje vrijednosti u odnosu na druge, zatvarat e se u sebe, izabirat e za
druenje vrnjake sa slinim problemima i u adolescenciji e se ranije i bre poeti odvajati
od svog doma i naalost krenuti prema ulici.
105
Peto poglavlje

Roditeljima treba pomo da bi zajedno sa svojom djecom prevladali separacijsku, a time i
njihovu adolescentnu krizu. Treba ih upozoriti na vanost odravanja ravnotee izmeu potrebne kontrole i nadzora te davanja podrke djeci u procesu psihosocijalnog odrastanja i
osamostaljivanja koji traje nekoliko godina. Rizik skretanja prema uzimanju droga poveava
se ako prerano, prenaglo i bez potrebnog nadzora omoguimo tinejderima previe slobode. Isto tako rizik se poveava ako ih nepotrebno suvie ometamo u procesu osamostaljivanja ograniavajui im izlaske i postavljajui im neargumentirane zabrane i ogranienja.
Hiperprotektivne majke s kojima tinejderi u nastojanju da se izbore za slobodu i izlaske
poinju dolaziti u konflikte nisu same u stanju nositi se s tim problemom. Da bi se olakalo
odvajanje od posesivnih, odve zatitnikih majki, osobito valja poticati oeve na djelatniju ulogu u odgoju svoje djece, uz razvijanje obostrano ugodne, prijateljske, dvosmjerne
komunikacije. U odgoju sinova i razvoju njihova mukog seksualnog identiteta vana je
mogunost identifikacije s roditeljem istog spola. Ako je otac odsutan, a tinejder odbaci
kontrolu majke, njegovo je odrastanje pod velikim rizikom. ea odsutnost oeva nego
majki uzrokom je eih problema u svezi s ovisnosti kod muke nego enske djece. Uz to
vea kontrola i ograniavanje izlazaka enske djece izgleda da ipak pridonosi njihovoj boljoj
zatiti, a time i manjem riziku stradanja od zloporabe droga.
Roditeljima treba ukazati na injenicu da nikako nije dobro odgajati djecu na nain da im
nepotrebno stvaramo osjeaj krivnje te da ekamo njihovu pogreku ili neuspjeh da bismo
se tek tada upleli ukorom ili kanjavanjem. Djecu treba za svaki, pa i mali uspjeh, pohvaliti
i time ohrabrivati da ustraju u kvalitetnom ispunjavanju svih vanih ivotnih uloga. Jedino
takav pristup pomae djeci u njegovanju samopotovanja. Djeca koja imaju pozitivnu sliku
o sebi ne osjeaju pripadnost problematinom i visokorizinom drutvu vrnjaka, pa e za
prijatelje radije izabirati osobe koje se slino njima normalno i prihvatljivo ponaaju.
Posebno je vano roditeljima koji imaju djecu tinejderske dobi u pravo vrijeme i na pravi
nain dati informacije koje e im pomoi da to ranije postave sumnju i da to prije otkriju
mogue uzimanje droga. Na taj nain ranije e se pokrenuti zatitna (terapijska) intervencija, a ujedno izbjei tetni i kontraproduktivni postupci. Po kojim je znacima mogue rano
postaviti sumnju u uzimanje droga opisano je u posebnom poglavlju. O svemu tome kola
treba uiti roditelje. Prijenos tih znanja i vjetina vaniji je od mnogo toga na to se tijekom
obrazovanja troi vrijeme i drutvena sredstva. Osposobljenost za samozatitu zdravlja i
usaena elja za dugim ivotom najvanije je postignue obiteljskog i kolskog odgoja
djece.
Organizacija slobodnog vremena uenika. Sport, slobodne aktivnosti

S obzirom na to da bi kola trebala biti otvoren sustav, morala bi svoje sadraje (dvorite
i ostalo) otvoriti uenicima, organizirano i u njihovo slobodno vrijeme. Budui da su druenje i igra izuzetno vani imbenici odravanja psihofizike ravnotee djece te ujedno
izvor njihove ivotne radosti, kola bi trebala, u suradnji s roditeljima i ostalim subjektima
lokalne zajednice, organizirati to vie sportskih i drugih kreativnih aktivnosti prilagoenih
106
Peto poglavlje
individualnim potrebama uenika. Uz razliite radionice, sekcije, nuno je to veem broju

djece omoguiti bavljenje razliitim sportskim aktivnostima. Od sportova treba svakako
dati prednost onima kojima se, uz malo sredstava, moe omoguiti sudjelovanje to veem
broju uenika (koarka, nogomet, rukomet i sl.). To su, napokon, sportovi koji po svojoj naravi odgovaraju mentalitetu mladih graana Hrvatske.
Djeci bi trebalo to ee omoguiti sudjelovanje u organiziranim meurazrednim i meukolskim turnirima u pojedinima sportskim disciplinama. Preporuljivo je, naravno, i
organiziranje ahovskih turnira, natjecanja u igrama na raunalima, a da ne naglaavamo
vanost poticanja djece na bavljenje razliitim umjetnikim aktivnostima (glazba, slikanje,
kiparstvo, poezija, gluma itd.).
Radom u razliitim radionicama, u opremanju kojih bi svojim prilozima sudjelovali roditelji,
znatno bi se obogatio drutveni ivot djece, i utjecalo na smanjenje njihova zanimanja
za razliita neprihvatljiva i po zdravlje rizina ponaanja. Pri ukljuivanju djece u pojedine
aktivnosti osobitu bi pozornost valjalo usmjeriti poticanju problematine odnosno visokorizine djece da se ukljue te da uz snanu podrku ustraju u tako organiziranom i zdravom
okruenju.
Razvijanje samopotovanja kod uenika i uenje socijalnih vjetina

Na nain ponaanja prema djeci i mladima ne smije ugroavati njihovu osobnost. Valja im,
naprotiv, pristupati s mnogo potovanja, vjetine i osjeaja, uvaavajui njihove vrlo razliite naravi i specifine potrebe. Samo takvim odnosom odrasli mogu zadobiti potovanje
mladih. Zna se da djeca odbijaju prihvatiti savjete i odgojne mjere onih koje ne potuju ili
onih koji ih ne potuju.
U svim navedenim tokama preventivnog kolskog programa moe se djeci pomoi u njegovanju samopotovanja. Ako se zna kolika je spremnost adolescenata da olako poputaju
pritiscima vrnjaka, zbog straha od moguega odbacivanja ili ismijavanja, i kako esto zbog
samopotvrivanja pred njima pokazuju sklonost visokorizinim ponaanjima, onda provedba te programske toke posebno dobiva na vanosti.
Mlade treba uiti brojnim socijalnim vjetinama da bi ih osposobilo za odgovarajue reagiranje u kritinim situacijama i da bi bili u stanju samopotvrivati svoje JA upravo odbijanjem npr. uporabe cigarete, alkohola ili neke druge droge. Radom u malenim skupinama
moe se djecu potaknuti na razmiljanje, zauzimanje stava i donoenje odluke o tome to
uiniti, npr. u situaciji kad im znanac, brat ili prijatelj ponudi drogu.
Naravno da program uenja socijalnih vjetina treba ukljuiti mnogo toga: npr. vjebanje
samokontrole, ustrajnosti, uenje naina pokazivanja osjeaja (drugom spolu, u obitelji),
naina rjeavanja problema, uiti ih kako razumjeti i izbjegavati nezrele mehanizme obrane
osobnosti, uiti ih vjetini komunikacije i odupiranju pritisku vrnjaka, uiti ih kako se zdravo
zabavljati, prihvatljivo se samopotvrivati, stvarati i odravati zdrave meuljudske odnose i
jo mnogo toga. Drugim rijeima, treba ih uiti, poticati i odgajati da se zdravo i normalno
ponaaju.
107
Peto poglavlje
Uloga znanja u prevenciji ovisnosti. Osnove metodolokog pristupa

u provedbi specifine izobrazbe u svezi s drogom i drugim ovisnikim
ponaanjem
Specifini edukativni programi moraju biti sastavni dio ukupnih nastojanja i djelovanja
drutva koja se poduzimaju zbog zatite i unapreenja duevnog i tjelesnog zdravlja te
drutveno (i ekoloki) prihvatljivog ponaanja mladih. Pritom je najvanije pronai prihvatljiv nain utjecanja na djecu u procesu odrastanja i izgradnje vlastitog sustava vrijednosti
prema kojemu je od svega u ivotu zdravlje ipak najvanije te da ovjek sam, ako je svjestan
i za to osposobljen, najvie moe pridonijeti zdravom i dugom ivotu izbjegavajui tetna
i rizina ponaanja.
Kako u javnosti na prihvatljiv i utjecajan nain informirati i tako afirmirati prednosti zdravog stila ivljenja i etiki vrijednog naina ponaanja kada to djeca ne vide u ponaanju
golemog broja odraslih, kada posve suprotno gledaju u medijima i gdje god se okrenu?
Zato programi osposobljavanja pojedinca za samozatitu zdravlja u okviru kolskog sustava predstavljaju temelj strategije zatite zdravlja u drutvu openito. Djecu u okviru istog
sustava treba osposobiti za pruanje pomoi i zatite onih koji su u naoj blizini (naelo
uzajamne pomoi), jer ako u tome uspijemo, manji e biti rizik da pojedinac olako prihvatiti
negativan utjecaj drugih u oblikovanju vlastitog ponaanja koje se tie zdravlja.
Kako ugraditi znanja te koja je temeljna pretpostavka da usvojena znanja

utjeu na donoenje odluka, a time i na izbor ponaanja?
Premda u fokusu edukacije nikako ne smiju biti droge i pria o drogama, ve odnos ovjeka prema njima, s obzirom na to da uenike jako zanimaju brojna pitanja u svezi s tim,
na ista bi trebala dobiti relevantne odgovore. U protivnom se moe dogoditi da odgovore
dobivaju iz izvora koji nee djelovati u njihovu interesu.
Najbolje je da djeca najvei broj relevantnih odgovora dobiju uenjem predmeta koji su
sadrajno povezani s pitanjima u svezi s drogom i ovisnosti. Ostaje stav da su u fokusu prevencije djeca i traenje naina da im se osigura zadovoljavanje svih onih potreba zbog kojih
odluuju uzimati droge te traenje naina da ih se uini otpornima na droge. Jedan dobar
primjer ukljuivanja gradiva iz podruja ovisnosti u kolske predmete (biologija i kemija)
opisan je u znanstvenom lanku (Schwartz-Bloom, R. D. i Halpin, M. J. 2003).
Na uzimanje droga u mladih utjeu obrasci ponaanja odraslih, s time da dio mladih daje
prednost sredstvima koje se smatraju drukijima, modernijima i drutveno neprihvaenima (ilegalne droge), dok odrasli radije ostaju pri tradicionalno prihvaenoj drogi (alkohol,
duhan). U obrazovnim programima valja izbjegavati naglaavanje generacijskih razlika to
meu ostalim utjee na izbor vrste sredstva.
Ukupan problem ovisnikog ponaanja treba obraivati u sklopu jo ire teme: tetna, visokorizina ponaanja ljudi kako i zato ih izbjegavati? Tu je rije o rizicima u prometu, pri
(ne)potivanju zakona, u nainu prehrane, u seksualnom ponaanju, igrama na sreu i sl.
108
Peto poglavlje
Podtema se bavi problemima u vezi s uporabom sredstava ovisnosti pri emu se cjelovito
obrauju pitanja pijenja alkohola, puenja duhana i uzimanja ilegalnih droga.
Obrazovni programi trebaju poveati razumijevanje mlade osobe u procesu donoenja
vlastitih odluka u razliitim (posebno u problematinim) ivotnim situacijama. Da bi se
u tome uspjelo, potrebno ih je uputiti u proces donoenja mudrih odluka i nauiti da
pritom potuju nekoliko pravila: ne uri ve dobro, duboko razmisli, analiziraj problem
i iskristaliziraj nekoliko opcija za rjeavanje. Nakon toga paljivo uzrono-posljedinom
analizom zakljui to bi ipak bilo najbolje, tj. najperspektivnije uiniti. Izbjegavaj kratkorona rjeenja povezana s rizikom od dugorone tete, trai najbolju opciju. Pritom koristi ranija iskustva i znanja o predmetu kojim se bavi. Uzmi u obzir i dobra i loa iskustva
drugih osoba.
Ukoliko ipak nisi siguran to bi bilo najbolje uiniti, pitaj za savjet osobu koja ima iskustva,
koja zna i za koju si siguran da e tititi tvoje dugorone interese. Prikloni se opciji koja je
etiki najispravnija (ne rjeavati svoj problem na tetu drugih). Tako postupati znai biti
mudar.
Mladim je ljudima potreban dobro utemeljen savjet, ali je znatno vanije nauiti ih kako
iskoristiti vlastitu psihiku energiju i razum za uzrono-posljedinu procjenu ivotnih situacija te za svjesno i samostalno donoenje neopozive odluke, osobito u pitanjima o kojima
e ovisiti kvaliteta njihova budueg ivota. Drugim rijeima, valja ih nauiti kako da najbolje upravljaju sobom, to nije mogue ukoliko se u organizaciji rada mozga ne uspostavi
funkcija frontoorbitalnog korteksa. Ako pritom imaju visoku razinu samopotovanja, rizik
da uine nesmotren korak bit e znatno manji.
Donoenje odluke u vezi s jednim aspektom zatite zdravlja (primjerice odabrati nepuenje
kao nain ponaanja) pomae u razvijanju naela po kojima e reagirati i na ostalim podrujima zdravstvenog odgoja.
Obrazovni programi imaju vanu ulogu u oblikovanju valjanih stavova i u odnosu na uporabu pojedinih sredstava ovisnosti. Ti programi moraju poeti ve u predkolskim ustanovama, ime se mnogo lake utjee na proces stvaranja stavova.
Teko je mijenjati ve oblikovane stavove. Ako mladi stvore stav da je trava bezopasna, da
uz neke droge ivot postaje ljepi, da alkohol u manjim koliinama nije tetan i sl., vrlo je
teko zatititi ih od iskuavanja tih sredstava. No, objektivnim i nepristranim izvjeivanjem
moe ih se potaknuti da razmisle i pokuaju promijeniti svoje stavove.
Informacije treba prenositi na nain koji potie na razmiljanje umjesto da ih se prije svega
nastoji to vie zastraiti. Buenje takvih afektivnih reakcija kod dijela visokorizinih samo
pojaava izazov da se iskua neto to je tako strano i opasno. Podjednako loe djeluje
senzacionalistiki nain prikazivanja bilo kojeg aspekta problema droga. Ilegalne droge treba demistificirati jer nije problem u njima mnoge su, tovie, korisne ovjeku (u medicini).
Problem je u odnosu ovjeka prema njima. Ne treba se boriti protiv tih kemikalija, ve za
zdrav i normalan ivot pokraj njih.
109
Peto poglavlje

O samim drogama najbolje je govoriti kao o vrstama kemijskih tvari s psihoaktivnim djelovanjem. Drogiranje treba pojmovno izjednaiti sa svjesno izazvanim otrovanjem mozga i
tijela. Ugodu, zadovoljstvo to ga pojedinac osjea pod djelovanjem droge valja tumaiti
hladnom, strunom terminologijom kao simptome trovanja mozga, odnosno znacima poremeaja funkcije mozga, to je posljedicom poremeene neurotransmiterske aktivnosti
sredinjeg ivanog sustava. Zato i spomenuto zadovoljstvo ili ugoda nije nita drugo nego
iluzija ili bolesno oponaanje istinskog, zdravog ivotnog zadovoljstva, bijeg u virtualnu
stvarnost.
Izobrazbu uenika provodit e dijelom posebno osposobljeni nastavnici na svojim predmetnim ili na satovima razredne zajednice, a dio e programa provoditi dodatno obrazovani struni suradnici kola (psiholozi, pedagozi) i vanjski strunjaci (osobito kolski lijenici
i oni koji e raditi u centrima za prevenciju i lijeenje ovisnosti). Pritom valja obratiti pozornost da se ne dopusti ulaz u kolu, u svrhu obavljanja takvih djelatnosti, osobama ija
strunost i kompetentnost za tako osjetljiv i odgovoran posao nije potvrena i provjerena.
Trebalo bi kao preduvjet prethodno traiti suglasnost od Ministarstva znanosti, obrazovanja i porta, Ministarstva zdravstva i Komisije za suzbijanje zloporabe droga Vlade Republike
Hrvatske. Ne dolazi u obzir da djecu u koli od uzimanja droga svojim priama odvraaju
bolesnici, ovisnici (lijeeni narkomani).
Najutjecajnije se poruke prenose osobnim primjerom, a ovisnik prikazom kraja svoje prie ne moe sakriti njezin poetak, pa i onu fazu kada je sve podredio i rtvovao zadovoljstvu koje mu je pruala droga. A o tome se djeci ne smije priati jer bi rizinima poveavalo
interes. Na koncu ovisnik daje poruku kako se izlijeio (stvaranje impresije da je to lako i
mogue), pa najriziniji mogu zakljuiti da bi se takvo to isplatilo proivjeti.
Poznato je da utjecaj novih spoznaja na stvaranje i mijenjanje stavova najvie ovisi o povjerenju u njihov izvor. Zato osobe koje se obraaju zdravoj mladei moraju biti i uzorni modeli
za identifikaciju, a to ni u kom sluaju ne mogu biti lijeeni ovisnici, ak i kada su uspjeno
rehabilitirani. Njihova nazonost u koli i eventualna izravna komunikacija s uenicima (tinejderima) dola bi izuzetno u obzir samo u sluaju ako bi razgovor s njima bio voen uz
neposredno posredovanje kompetentnog strunjaka. Strunjaci ne smiju ostaviti dojam da
u pozadini imaju neke svoje interese koje nastoje zadovoljiti bavei se tim poslom. Nuno
je s mladima uspostaviti odnos povjerenja, treba im se obraati tako da osjete da ih razumijemo, volimo i potujemo. Nikakvo nametanje vlastitog stava nee dati rezultata. Vrlo je
vana komponenta edukacije mladih njihov vlastiti angaman u tome, prema naelu mladi
za mlade.
Sve se odgojne i obrazovne programe s mladima mora provoditi stalno, tijekom cijeloga
kolovanja. Usporedo valja raditi i s roditeljima. Nastavnici i drugo osoblje koje sudjeluje u takvim programima takoer mora biti stalno prisutno, a tijekom izobrazbe stalno e
propitkivati vlastite stavove i ponaanja da bi u identifikacijskom smislu bili za uenike to
prihvatljiviji. Jedan nastavnik ili lijenik s mladima ne moe raspravljati o pitanjima droga
ako o tim stvarima zna manje nego oni ili ako je i osobno sklon ovisnikom ponaanju (npr.
teki pua ili alkoholiar).
110
Peto poglavlje
Ako je tako, bolje je da se i ne pokua baviti takvim poslom, jer e uiniti vie tete nego
koristi.
Kvaliteta utjecaja poruka (verbalnih i neverbalnih) i informacija (znanja) umnogome ovisi o
njihovu sadraju te o nainu prenoenja. Problemima u svezi s drogom i ostalim sredstvima
ovisnosti valja se baviti u kontekstu brojnih drugih problema mladog ovjeka u procesu
odrastanja.
Najbolje je da se obrazovni rad provodi licem u lice u manjim skupinama, uz mogunost
raspravljanja o spornim pitanjima. Strunjak koji omoguuje mladima odgovor na sva zanimljiva pitanja o drogama mora uistinu biti dobro pripremljen da ne bi nainom na koji
e odgovarati na pitanja poveao njihovo zanimanje za isprobavanje droge (ili nastavak
uzimanja).
U svakom sluaju bolje je da uenici dobiju objektivne obavijesti od strunjaka nego da
svoje stavove oblikuju pod utjecajem onih kojima je cilj irenje uporabe droga (dilera, ovisnika, tiska, filmova i sl.). Treba to manje raspravljati o samim (vrstama) droga, dozama,
nainima priprave, uzimanja, nabave.
O doivljavanju djelovanja droga (kako se ovjek osjea kada uzme drogu) moe se govoriti
uzgred, primjenjujui hladno struno nazivlje. Ne treba naglaavati da se trgovinom drogama moe dobro zaraditi. Poznato je da mladi primaju informacije vrlo selektivno, prihvaajui i pamtei izvan konteksta od svega to je reeno samo ono to tog trenutka odgovara
njihovim eljama. Zato raspravu valja nenametljivo usmjeravati prema analizi motiva i situacija u kojima se dogaa iskuavanje droga, zatim na tumaenje naina tetnog djelovanja
droga u naem mozgu (tijelu), na nain i uzrok razvoja ovisnosti kao samopodravajueg
procesa te, napokon, svih posljedica (zdravstvenih, psiholokih, socijalnih, zakonskih, ekonomskih, etikih) to zbog uzimanja droga moe imati pojedinac, njegova obitelj i drutvo.
O svim tim pitanjima obrazovatelj mora znati zaista mnogo.
Mladi, koji su najriziniji za uzimanje droga kao i oni koji ih ve uzimaju, o drogama znaju
mnogo vie od ostalih. Ta su znanja u nekim elementima posve kriva i strunjak ih treba pokuati paljivo korigirati. To uope nije jednostavno kada su u pitanju adolescenti. Dovoljno
je da samo u jednom pitanju da pogrean (netoan) odgovor, pa da dovede u pitanje vjerodostojnost svega prije reenog.
Valja znati da mlada osoba istodobno ivi i sudjeluje u razliitima drutvenim sustavima te
je pitanje koji e od njih biti najutjecajniji (obitelj, kola, crkva, novine, TV, prijatelji). esto
su mlade osobe istodobno izloene djelovanju proturjenih obavijesti, to samo moe poveati zbrku u kojoj e svatko odabrati ono to mu najvie odgovara. Sline e reakcije izazvati i razlika izmeu usmene poruke koju prenosi odgojitelj i onoga to mladi primjeuju
u njegovu osobnom ponaanju. Recimo da im odgojitelj savjetuje izbjegavanje alkohola i
puenja duhana, a da osobno nije uspio razrijeiti taj problem djeca to dobro znaju. Nastavnik, lijenik ili roditelj uzorna ponaanja i zdrava stila ivota, kojeg djeca vole i potuju,
svojim e primjerom, i bez ijedne izgovorene rijei, dati u preventivnom smislu izuzetno
vrijedan doprinos.
111
Peto poglavlje

Ako je poznato to je sve mlada osoba ponekad u stanju uiniti, pa i rtvovati, da bi bila
prihvaena u skupini vrnjaka i prijatelja s kojom je emocionalno povezana i u kojoj nalazi
mjesto zadovoljavanja svojih vrlo vanih potreba, jasno je da bi i preventivni programi morali mladima preporuivati i omoguavati onakav stil ivljenja u kojem bi oni jo vie i kvalitetnije mogli zadovoljavati osebujne mladenake potrebe, i pripremiti se u tom razdoblju
za stasanje u sigurnu, zdravu, moralnu, normalnu i zadovoljnu odraslu osobu.
Budui da su djeca uglavnom apstinenti i uglavnom se ponaaju zdravije od odraslih, nikako im ne bi trebalo kao rjeenje nuditi koncept tzv. umjerene potronje sredstava ovisnosti.
Treba im otvoreno rei da su posljedice uporabe tih sredstava to opasnije to se ranije dijete
(mlada osoba) izloi njihovu djelovanju. Odrasli im zabranjuju piti, puiti i drogirati se, ali ne
zato to su djeca, ve zato to je to za njih uistinu veoma tetno. U tom predadolescentnom
razdoblju, dakle u vrijeme dok su jo ista, treba ih odgojiti da oblikuju ispravnije stavove od
onih u svijetu odraslih te, tako osposobljeni, donesu odluku da drogama kau NE i da budu
mudri te da ne zapoinju. Naime, put je u ovisnost svaki dananji ovisnik, a da to uistinu nije
ni pretpostavljao, poeo onim prvim nespretnim korakom prvim eksperimentom.
Zdrava ljudska priroda mora nastojati uistinu ovladati sobom, mora uiniti napor da u tom
stalnom izazovu izbora donese odluke koje e joj pomoi da trijezno i svjesno istrauje
fenomen ivota, smrti i svijeta u kojemu se sve to dogaa da bi svojom kreativnom, pokretakom energijom dao barem malen doprinos promjenama to e njemu samom, ali i
njegovim blinjima osigurati dobro danas i jo bolje sutra.
Diskretni osobni zatitni programi

Ukoliko obitelj na bilo koji nain zataji u odgoju djeteta, a dom postane nezadovoljavajuim okruenjem za ivot i nakon to se ralambom osobitih psihosocijalnih pokazatelja
izdvoji dio visokorizinih uenika, u svrhu prevencije neuspjeha u uenju i kasnijeg mogueg skretanja prema uporabi sredstava ovisnosti, treba provoditi diskretne osobne zatitne
programe.
kola bi trebala pratiti sva dogaanja u ivotu uenikove obitelji da bi se to prije zamijetila
djeca iji je ivot optereen tekim problemima. U drugoj toki ve je spomenuto kakva sve
ponaanja i zbivanja u obitelji uzrokuju psihika optereenja u djece, osjeaj ponienosti i
srama.
Ukoliko uenik dobro funkcionira, prilagoava se, ispunjava obveze i pritom ne pokazuje
prevelika odstupanja u ponaanju i raspoloenju, vjerojatno nee biti veih tekoa. Ali, ako
postoje i poetni znaci u tom smislu, a poznata je obiteljska pozadina, takvom pojedincu
u normalnom nastavnom radu na nenametljiv nain treba pokazivati znatno vie panje,
strpljenja, ljubavi, razumijevanja i topline. Tako valja initi i kad su u pitanju tee i teko
odgojiva djeca. Kako se u praksi provodi takav diskretni postupak? Koliko je djece u razredu
kojima je takav pristup nuan, ako ih elimo ohrabriti na ispunjavanje obveza i ostanak u
koli? Procjenjuje se da je takvih uenika u osnovnoj koli barem 15%, odnosno otprilike
etiri uenika po razredu. to dakle initi i kako?
112
Peto poglavlje
Jedna od najutjecajnijih situacija, u kojima se na diskretan nain stvara poseban odnos na

relaciji ueniknastavnik i istodobno provodi taj diskretan zatitni postupak jest provjera
znanja uenika. Postavlja se pitanje treba li uitelj (nastavnik) provjeravati znanje uenika na
kojem se vidi da nije spreman, a rije je o pojedincu kojemu je diskretan zatitni postupak
nuan.
to e uiniti dobar pedagog i dobar ovjek koji ima ljubavi i razumijevanja za svu, a osobito
za djecu s osobitim potrebama? On uenika NEE ispitivati, i to zato to ga ne eli osramotiti i jer zna kako neuspjeh (jedinica) esto uzrokuje daljnji gubitak zanimanja za ispunjavanje
obveza i otpor odlaenju u kolu. Konano, ocjena koju je dobio uenik ocjena je i njegova
uitelja koji ga je poduavao odreeno gradivo. Uitelj moe, poslije nastave, onako usput
rei ueniku: Danas te nisam pitao jer sam primijetio da nisi spreman. Nisam elio da doivi neuspjeh. Molim te, drugi put pokuaj nauiti, digni glavu visoko ako si spreman, elim
da uspije. Uenik uope ne mora znati zato je uitelj prema njemu dobar, uviavan. No
takvim nainom stvara se jedan jak, obostrano obvezujui odnos.
Zbog takva pristupa, to moe biti izraeno i nizom drugih sitnih intervencija i postupaka,
uenik e zakljuiti: Imam jednog super nastavnika. Mnogo mi je pomogao. Nikad me nije
povrijedio. Dobar ovjek, da nije njega, nikad ne bih zavrio kolu. On me razumije. Osnova
te metode jest stalno poticanje pohvalama (i za male rezultate i pozitivne pomake) uenika
visokog rizika, da bi se odrala njihova motivacija za dolaenje na nastavu i za ispunjavanje
obveza.
Dobar odgojitelj (pedagog) zna da je mnogostruko bolje poticati djecu na prihvatljiva
ponaanja zbog ljubavi prema nekome i neemu, sebi, nego prijetiti posljedicama ako
ne ispune svoje obveze ili oekivanja odgajatelja.
Nekritino i olako upisana jedinica kao mono oruje kanjavanja u rukama nastavnika dokaz je neuspjeha i nastavnika, jedan je od moguih uzronika gomilanja ivotnih tekoa i
nesree mladih ljudi. Doivljavanje uspjeha, a time i pohvale, osnova je poticanju samopotovanja i odravanju unutarnje ravnotee mladih.
Postavlja se pitanje zato sprovedbi diskretnog pristupa? to bi se recimo moglo dogoditi
prie li nastavnik ueniku otvoreno da bi mu obrazloio svoju elju da mu pomogne jer je
saznao da ima ozbiljne probleme u obitelji (primjerice da mu je otac nasilan alkoholiar ili
da ga je majka, nakon rastave braka roditelja, posve zapustila). Koliko bi god ta nakana bila
potena i dobra, stvari bi se mogle poeti odvijati u nepoeljnom smjeru. Djeca ele izbjei
bilo kakvu stigmatizaciju, ona zbog toga skrivaju kompromitirajua dogaanja u obitelji.
Kada djetetu nastavnik pokae da zna njegovu tajnu, ono e reagirati osjeajem srama i to
e ugroziti njegovo samopotovanje. To bi moglo izazvati kriznu situaciju koju bi poslije
trebalo rjeavati.
Drugi je razlog protiv takva otvorena pristupa u tome to uenik zakljuuje da se nastavnik
odluuje njime baviti ne zato to je on vrijedan toga, ve zato to ima problem. Takvi uenici nerijetko to prevode u zakljuak ja sam problematian. Postupak se dakle pokree zbog
djetetova ivotnog problema koji nastavnik ionako ne moe rijeiti.
113
Peto poglavlje

to nastavnik zapravo nudi? Sebe. Kao odgojitelj on mu se pokuava nametnuti kao zamjena za roditelja. Poinje se stvarati transferni odnos. Ukoliko uenik podsvjesno pone
doivljavati uitelja kao roditelja, tada to rezultira razvojem odnosa koji je preslika odnosa
dijeteroditelj. Ako uenik pritom pokua uspostaviti odnos s nastavnikom u kojem vidi
idealiziranu sliku vlastitoga roditelja, takvu je ulogu nastavniku teko odigrati. Uenik e
biti stalno frustriran jer uitelj nee ispunjavati njegova oekivanja, to e pobuditi prkos i
neprovoenje dogovorena programa. Uenik e tovie svojim prkosom ispitivati granice
tolerancije svoga novog roditelja. Budui da nastavnik nije kolovani psihoterapeut, koji
zna to je kontratransfer i kako ga kontrolirati, ne samo da nee razumjeti to se zapravo
dogaa ve e se obeshrabriti i moda odustati od nastojanja da i dalje pomae. Ako uenik
od poetka u nastavniku vidi roditelja koji ga je izigrao i napustio (projekcija odnosa to ga
je dijete doivljavalo sa zbiljskim roditeljem), nee biti mogue uspostaviti nikakav odnos,
nee biti povjerenja, nego e se pojaviti izrazit otpor i odbacivanje. Takve reakcije uenika
nastavnik e jo tee razumjeti i moda zakljuiti da se bilo kakav dodatni napor oko takve
djece uope ne isplati.
Uspije li nastavnik naposljetku ipak uspostaviti doticaj i uenik se osjeti sigurnim i prihvaenim, nastavniku e biti teko ispunjavati njegova stalna oekivanja i zahtjeve, to e meu
ostalim sluiti i za provjeru da vidim koliko mu je do mene stalo. Imati na takvoj skrbi
nekoliko sline djece moe teko opteretiti te dobre ljude, osobito ako ne postignu eljeni
uinak.
Budui da rizina djeca ee pokazuju znakove poremeena ponaanja, ee izostaju s
nastave, poputaju u obvezama, ako ih uitelj otvoreno pokriva i pomae oko rjeavanja
svakidanjih tekoa, uskoro mogu imati problema s ostalim uenicima u razredu koji e
uitelja proglasiti nepravednim jer njemu sve oprata, njemu poputa, a prema nama je
otriji. Moe takoer imati tekoa, tovie sukoba s kolegama koji ne podravaju njegova
nastojanja i koji nemaju motiva da se za bilo kojeg uenika posebno zauzimaju.
Ovdje navodimo samo nekoliko argumenata u prilog provedbi diskretnog postupka, koji
ne samo da daje bolje rezultate ve i znatno manje optereuje nastavnike, a ne uzrokuje
dodatne tekoe u odnosima ni prema ostalim uenicima, ni prema kolegama nastavnicima. Uitelje (nastavnike) trebalo bi posebnim seminarima motivirati i pripremiti za provedbu ove i svih drugih toki PPO-a.
Rano otkrivanje djeje depresije i neuroza zbog spreavanja samolijeenja

drogom
Da bi se izbjeglo samolijeenje psihikih smetnji uzrokovanih uporabom droga, kola
bi ukljuivanjem lijenika kolske medicine, zatim psihologa i drugih strunih suradnika
trebala to ranije otkrivati ozbiljne psiholoke probleme uenika da bi se provela struna
dijagnostikau i odgovarajue lijeenje. Pritom treba istraiti uzroke poremeaja (vanjske
i unutarnje) kako bi se izbor naina skrbi o takvim uenicima prilagodio osobitim potrebama. Ukoliko su obiteljski problemi uzrok depresije ili neuroze, treba pokuati provoditi
obiteljsko lijeenje o emu kola mora savjetovati roditelje.
114
Peto poglavlje
Djeci koja su u ratu doivjela teku ivotnu tragediju, pa se reaktivno razvila depresija ili anksiozni poremeaj, potrebna je odgovarajua psiholoka pomo i podrka u duljem razdoblju, ponajprije primjenom opisanih diskretnih zatitnih programa, a po potrebi i dodatnih
izvankolskih struno voenih terapijskih mjera.
Rano otkrivanje djeje depresije i poduzimanje specifinog lijeenja od strane strunjaka
moe znatno smanjiti rizik samoubojstva. Gubitak interesa za nastavu, izostanci, povlaenje
u sebe, agresivnost, esto se pogreno tumai kao poremeaj ponaanja, pa se reagira disciplinski, to samo pojaava depresiju i poveava rizik uzimanja droga i samoubojstva.
Pomo u rjeavanju kriznih situacija (neuspjeha)

U iznenada nastalim kriznim situacijama (u obitelji, koli, drutvu), a osobito nakon doivljenog neuspjeha (u uenju, emocionalnim vezama i sl.), uenicima treba pokazati razumijevanje, uz potporu i pomo dok se problem ne prebrodi. Poznato je koliko se u takvim uvjetima poveava rizik od suicidalnog ponaanja, a da i ne spominjemo slabost spram alkohola
i drugih sredstava ovisnosti. U kriznim situacijama uenici pokazuju gubitak koncentracije
i motivacije za uenje i mogu zakanjavati, izostajati s nastave i prkosno se ponaati. Nagli
pad u navedenu smislu signal je i vapaj djeteta za pomoi koji pedagoki strunjaci moraju
ispravno protumaiti.
Poduzimanje disciplinskih mjera i nastavljanje sa zahtjevima u smislu izvravanja obveza
kao da se nita ne dogaa, moe uzrokovati teke posljedice i dodatno naruavanje psihikog stanja djeteta. U takvim situacijama neki tinejderi u kratko vrijeme, ukoliko nemaju
potporu i pomo u rjeavanju problema od strane strunjaka kole, nakupe po nekoliko
negativnih ocjena i neopravdanih sati zbog nedolaenja na nastavu, to im postaje dodatni
nepodnoljiv teret i pritisak. Uzimanje tableta, droge i alkohola moe biti posljedica neadekvatnog reagiranja onih koji su mlade duni shvatiti, razumjeti ih i pomoi im. Premda se
u takvim sluajevima mnogo moe uiniti i diskretnim postupkom, u odreenom e razdoblju pomoi i osobni doticaji razgovori sa kolskim psihologom i razrednikom. Ukoliko
uenik ne nadvlada problem, potrebno je njemu i njegovoj obitelji sugerirati koritenje
dodatne strune pomoi specijalista za psiholoke probleme mladih.
Zaustavljanje procesa izdvajanja problematine djece

Potrebno je dobro poznavati slijed dogaaja i sociopatodinamiku procesa koji uzrokuje
izdvajanje djece s problemima i njihovo postupno udaljavanje od ostale djece u razredu
i koli. Samo ralambom i meuodnosom uzroka i posljedica (cirkularnim kauzalitetom)
mogue je odgovoriti na pitanje zato ponekad i jedno naoko dobro i mirno dijete odabere za prijatelje tzv. loe drutvo, koje e na kraju utjecati da se i samo pone neprihvatljivo
ponaati i poputati u izvravanju kolskih i drugih obveza te, recimo, uzimati drogu, baviti
se sitnim kriminalom ili se odati skitnji. Taj proces esto poinje stvaranjem loe slike o sebi.
Oni koji imaju negativnu sliku o sebi pokazuju sklonost neprihvatljivim, rizinim ili nezdravim oblicima samopotvrivanja.
115
Peto poglavlje

Nakon to se uenika s takvim ponaanjem stigmatizira kao loeg, poinje njegovo odvajanje od dobrih, on se priklanja drutvu onih koji ga prihvaaju i daju mu potporu. Nakon
to se nae u okruenju prijatelja sa slinim problemima unutar te skupine, prihvatit e
oblike rizine zabave (npr. napiti se, nasnifati se, nagutati se, napuiti se).
Prihvaanjem normi ponaanja takvog problematinog okruenja oblikovat e svoj sustav
vrijednosti, nain zabave i izgraivati vlastiti moralni profil. Rezultat takva sociopatodinamskog procesa odrastanja za nekoliko e godina biti socijalno disfunkcionalna osoba, odnosno bolesna (ovisna) ili delinkventna.
Lou (negativnu) sliku o sebi djeca mogu poeti razvijati zbog niza razloga i na nekoliko
naina, od kojih navodim samo neke:
Slijed neuspjeha (osobito u uenju) i nemogunost ispunjavanja osobnih i tuih oekivanja (roditelji, nastavnici).
Negativnu sliku o sebi imaju mnogi adolescenti zbog nezadovoljstva svojim tijelom
(izgledom) i nainom njegova funkcioniranja.
Ako se dijete odgaja na nain da mu se stalno trai pogreku nakon koje slijedi odgojna
reakcija odgojitelja, uglavnom negativna (Opet si zabrljao, Zar opet?), a sastoji se od pogrda, galame i kazne (pri emu se zaboravlja na poticaj pohvalom).
Ako dijete odgaja autoritaran i poslovno uspjean roditelj koji, istiui sebe, omalovaava,
pa i poniava sina/ker.
Ako se dijete odgaja naglaeno zatitniki, pa zbog toga ne razvije vlastiti ego identitet
i potrebnu razinu autonomije, to se kasnije odraava na lakom potpadanju pod utjecaj
vrnjaka, a moe uzrokovati teak sukob s roditeljima zbog nerijeene separacijske krize.
Djeca koja pate od osjeaja krivnje i srama zbog kompromitirajuih neasnih dogaanja
u vlastitoj obitelji, kada procijene da njihova obitelj i brak roditelja nije u redu (a ponekad je
tu rije o pravome paklu), smatrat e i sebe manje vrijednom. Osjeaj krivnje osobito razvijaju ona djeca koja na svaki nain pred prijateljima nastoje prikriti istinu o vlastitoj obitelji
(ako otkriju istinu, boje se da e biti poniena, a ako istinu prikriju ili prikau na nain kao
da je sve u redu, osjeaju se krivom jer nisu govorila istinu). Obitelji optereene kompromitirajuom tajnom zatvaraju se, roditelji gube zanimanje za pozivanjem gostiju, prijatelja,
atmosfera je loa (ili svi ute ili se svaaju).
Djeca iz takvih obitelji nerado pozivaju prijatelje u svoj dom, jer ne ele da se sazna istina.
Iz godine u godinu, kako odrastaju, sve vie nastoje svoje drutvene potrebe zadovoljavati
posjetima prijateljima ili e vrijeme provoditi na ulici. Time se postupno otuuju od vlastitog
doma, naputa ih dio prijatelja jer ih nisu pozivali u svoj dom. to su vie izvan kontrole na
ulici, njihovo ponaanje postaje problematinije, u koli su najee skloni samopotvrivati
se na neprihvatljiv nain, poneki djeluju bahato, pa i nasilno. Slina ponaanja esto oituju
i mnogi uenici koji zbog bilo kojeg drugog razloga imaju negativnu sliku o sebi. Zato ih
se jednostavno proglaava loim momcima i djevojkama, ili problematinom djecom. Roditeljima se savjetuje da pripaze na svoju djecu da se ne bi druila s tom problematinom
116
Peto poglavlje
djecom. Time se proces njihova otuenja i marginalizacije samo ubrzava. to se dakle moe
uiniti da se taj proces izdvajanja i izoliranja visokorizinih ne dogodi ili da ga se zaustavi?
Znatno prije no to se pone oitovati tei poremeaj u ponaanju djeteta i prije no to ga
proglase loim, na taj proces valja utjecati organiziranim angamanom roditelja i druge
djece. Roditelje uspjene i zadovoljne djece treba poticati da ne zabranjuju druenje svojih
sinova ili keri s tom potencijalno problematinom djecom, ve da im otvore vrata svojih
domova. Time djeca dobro kontrolirana ponaanja stjeu iskustvo druenja s djecom koja
se od njih u nekim elementima ponaanja mogu i znatno razlikovati.
Roditelji pritom trebaju nadzirati to druenje. Prihvaajui tu djecu optereenu ivotnim
problemima, mogu ih u mnogim stvarima dobro savjetovati. Svojoj e djeci protumaiti
neke uzroke njihova ponaanja, ali i mogue posljedice ako takvo ponaanje ne izmijene. U takvu uenju dobra djeca postaju kritinija, a negativni obrasci samopotvrivanja
problematinih postaju im manje dopadljivi. kola moe znatno pridonijeti provedbom
diskretnih zatitnih programa te utjecajem na roditelje takvih uenika poveavati njihovu
motivaciju da to redovitije dolaze u kolu i ispunjavaju svoje obveze.
Nikako se ne bi smjelo dogoditi da kola svojim reakcijama i stigmatizacijom takvih uenika ubrza proces njihova izdvajanja u skupine problematinih od kojih ostalu djecu
treba tititi. Izdvajanje rizinih i provoenje nekih oblika grupnog rada s njima pokazalo
se kontraproduktivnim (Williams, J. S. 2003). Izbacivanjem takvih uenika iz kole pred
kolu, na ulicu, bitno se poveava drutvena opasnost, pa i rizik skretanja prema zloporabi droga i/ili delinkvenciji.
Razred kao terapijska zajednica

Ukoliko poduzetim preventivnim mjerama ipak ne uspijemo zaustaviti proces koji uzrokuje da pojedini uenik postane problemom razreda, mnogo se moe uiniti ako razrednu
zajednicu vodimo i iskoristimo kao terapijsku zajednicu. Koliko je god svaki pojedinac odgovoran za razred, toliko je i razred kao skupina mladih, zajedno s uiteljem (razrednikom)
odgovoran za pojedinca s osobitim potrebama. Ta se metoda primjenjuje da bi se problematino dijete zadralo u procesu redovitog kolovanja, a da istodobno skrb o njemu ne
nateti drugim uenicima.
Satove razredne zajednice treba to prije uklopiti u tjedni program rada jer bi to omoguilo stavljanje na dnevni red dobronamjerne analize problematinog ponaanja pojedinog
uenika kojem npr. prijeti iskljuivanje iz kole ili izricanje ukora zbog izostanaka s nastave.
U provedbi takva postupka treba itekako paziti da se na bilo koji nain dodatno ne ugrozi
dignitet takvih uenika i njihovih obitelji, koji ionako imaju negativnu sliku o sebi, moda
ve osjeaju stigmu da su loi, i u odnosu na veinu vrnjaka u mnogo emu se osjeaju
inferiornim (neuspjenim), pa im je i samopotovanje narueno. Kako se to postie? Tako
to emo mu jasno dati do znanja da ga shvaamo i prihvaamo kao prijatelja u nevolji za
kojega nam je stalo da ostane meu nama, ali kola je sustav koji djeluje po pravilima te
postavlja razumne granice do kojih pojedinac u svome ponaanju moe ii.
117
Peto poglavlje

Prijei tu granicu znai izloiti se riziku npr. iskljuenja (samoiskljuenja). Ueniku se mora
jasno pokazati da ga ne smatramo loim ovjekom, moramo istaknuti i njegove dobre osobine i pohvaliti ga zbog njih, trebamo rei da shvaamo kontekst problema u kojima se
dogodilo skretanje (ne treba pritom javno analizirati te uvjete da se ne bi ugrozio ugled
njegovih roditelja i obitelji).
Nakon toga poinje rasprava o onim elementima neodgovornog ili neprihvatljivog ponaanja uenika to ugroavaju njegov poloaj i perspektivu te oteavaju odvijanje nastave i
stvaraju lou sliku o razredu. Nije dakle on lo, ve je loe za nj to se tim elementima ponaanja posve pribliio ili ak preao granicu, pa je to napokon izazvalo ovu intervenciju.
U smirenu i ozbiljno voenu razgovoru, koji vodi razrednik, od razreda se oekuje prijedlog
programa za rjeavanje problema. O programu se raspravlja javno, problematinog uenika potie se da izrazi vlastito miljenje i prijedloge u vezi s rjeavanjem krizne situacije. Te
pregovore razreda i pojedinca, koji mora pritom biti u poloaju subjekta, mora se dovriti
dogovorom (ugovorom koji se moe i napisati i potpisati). U tome dogovoru jasno se oznauju zadae razreda i pojedinih uenika koji su ponudili neposrednu pomo: npr. u uenju,
da bi se ispravile negativne ocjene, u organizaciji slobodnog vremena i rekreacije, odreuje
se tko e voditi brigu da on ne zakasni na nastavu, tko e ga pozvati kui vikendom radi
uenja i igre, tko e biti uza nj za vrijeme odmora i sl.
Roditelje treba poticati da podre dogovoreni program razredne zajednice. Rasprava se
zakljuuje dogovaranjem sljedeeg sastanka na kojemu e se vrednovati uinjeno. Valja
upozoriti da ne treba oekivati velik uinak ve nakon tjedan-dva. Ali i za male pozitivne pomake treba pohvaliti i uenika s problemom i razred za spremnu pomo. Ponovna rasprava
daje pojedincu i razredu jo jednu priliku.
Primjenom takva odgojnog rada uenici postaju subjekti u rjeavanju osobnih problema
svojih kolega i razreda kao cjeline (cilj je razred bez neuspjeha). Uenici time dobivaju na
vanosti, mogu pokazati svoju dobrotu. Takvim se pristupom uspostavlja nadzor nad problematinim ponaanjem pojedinca, ime se spreava da se on nametne kao mogui voa
s kojim se dio uenika moe identificirati.
Skrb o pojedincu kojemu se progledava kroz prste i vie doputa, da bi ga se zadralo u
koli i time pomoglo, uz takav postupak uenici nee shvatiti kao nepravdu prema sebi jer
su oni jai i vie mogu. Zato se od njih oekuje vie nego od tog pojedinca ili tih dvoje, troje
pojedinaca. Ako bi se takav zatitni program dogovorilo iza lea uenika, u zbornici ili s ravnateljem kole, uenici bi se s razlogom mogli buniti da se pojedincu odve doputa i da je
to nepravda prema njima, to bi moglo uzrokovati da i sami popuste u ponaanju. Odluka
da se problematini tinejder jednostavno iskljui iz kole, a na koju razred jednostavno
nije mogao utjecati, najee stvara revolt i neodobravanje veine uenika.
Usporedo s radom u razredu valja individualno raditi i s obitelji. Razrednik (ili struni suradnik kole) mora poticati roditelje da uine napor kako bi uspostavili nadzor nad svojim djetetom, ije ponaanje prelazi doputene granice kole. Ukoliko je roditelj odve popustljiv
ili odve autoritativan, treba oito promijeniti taktiku odgoja.
118
Peto poglavlje
Mnogi roditelji za probleme s djecom odgovornost prebacuju na kolu, oekujui otriji

postupak s djecom (jasno da neki misle posve suprotno). Vrlo je opasno zahtijevati da uitelj bude onaj koji kanjava, jer to moe opasno ugroziti njegov odnos s razredom. Uenici
se opiru prestrogoj koli koja kanjava njihova prijatelja, oni se mogu s njim solidarizirati,
dajui mu otvorenu podrku i poticaj da se nastavi ponaati prkosno i neprihvatljivo. Oni
ga zapravo instrumentaliziraju, dajui mu poloaj objekta posredstvom kojeg prkose autoritetu kole (ili pojedinih nastavnika). Na kraju takav pojedinac (i moda jo poneki njegov
prijatelj koji mu se otvoreno priklonio) plaa cijenu, a ostali se povlae, titei vlastite interese i poloaj.
Opisanim postupkom u koli moe se rjeavati i problem s uenikom za kojeg se saznalo
da iskuava drogu. Premda e se moda uiniti da bi iskljuenje uenika koji uzima drogu
moglo djelovati preventivno na ostale, najee nije tako. Najprije zato to uenik izbaen
na ulicu ima vrlo male anse za povratak. Vie nema organizirana sustava koji e se njime
pozabaviti (a obitelj je ionako izgubila kontrolu). On(ona) e, sada posve slobodan od kolskih obveza, razvijati svoju (ovisniku) karijeru, poveat e zanimanje za drogu i upravo
e se time samopotvrivati pred vrnjacima u svojoj bivoj koli. Mnogi e mu se uenici
diviti i on e na njih izvan svake kontrole drutva dalje utjecati negativno. To u konanici
rezultira irenjem problema. Uenici skloni drogama, poueni sudbinom svoga izbaenog
prijatelja, samo e jo lukavije skrivati vlastiti odnos spram droge kako bi izbjegli disciplinske mjere. Ostali uenici, znajui koliko svom prijatelju mogu natetiti, nee suraivati sa
kolom, nego e ih na svaki nain tititi, jer ne ele biti cinkeri. Ako se ponaanje vezano uz
uzimanje ili bavljenje drogom prikazuje kao vrlo opasno, hrabro, posebno, to e upravo
visokorizine uenike jo vie motitivrati da se i oni samopotvruju upravo na takav nain.
Svjesni posljedica ako se problem otkrije, uenici e uvati tajnu mislei da time pomau
kolegi, a kola e biti mirna jer nema problema s drogom. kola koja tako zapravo skriva
problem poveava opasnost irenja uporabe droga.
kola koja NE SKRIVA problem, ve ga otvara i rjeava, pridobiva povjerenje djece koja
postaju suradnici u njegovu suzbijanju.
Takva e kola znatno prije, i ee od samih uenika koji istinski ele pomoi pojedincu
da prestane s drogom, dobivati obavijesti bez kojih je nemogue pravodobno pokrenuti
preporuene intervencije.
Mjere sekundarne prevencije
Kako rano otkriti uzimanje droge? Znaci za postavljanje sumnje
Gdje god je mogue potrebno je educirati strunjake, koji u svome radu dolaze u kontakt s
roditeljima, na koji nain mogu pravovremeno otkrivati ili barem postavljati razlonu sumnju da se dijete drogira. Roditelje treba poduiti da prepoznaju rizinost vlastitog obiteljskog sustava i modalitete njegove disfunkcionalnosti. No istovremeno to moraju nauiti i
nastavnici, osobito razrednici. Od kole se oekuje da s vremenom postane institucija koja
e prva i u znatnom postotku otkrivati poetne uzimatelje opojnih droga.
119
Peto poglavlje

Mnoge druge institucije i njihovi strunjaci sukladno naravi posla kojim se bave moraju biti
upueni u to na osnovi kojih se znakova moe to ranije prepoznavati uzimanje droga. Tu
se prvenstveno misli na lijenike ope medicine, vojsku, policiju, suce, dravne odvjetnike,
socijalne radnike, specijaliste u bolnicama, zatvorsko osoblje, poslodavce i mnoge druge.
Kod svih njih mora biti provedena senzibilizacija za taj problem te specifina izobrazba za
njihovo mjesto i ulogu u programima sekundarne prevencije ovisnosti. Velika je razlika u
nainu i metodama po kojima razrednik prepoznaje konzumenta droge u razredu, roditelj
kod kue, lijenik u ordinaciji, policajac i out-reach djelatnik na ulici ili diskoteci. Otkrivanje konzumenata i ovisnika poduzima se prvenstveno radi zatitne intervencije koja nakon
toga mora uslijediti. Otkrivati, a nakon toga nita konstruktivno ne poduzimati nema naroita smisla.
Adolescenti, nakon to ponu s drogiranjem, ne predviaju mogui razvoj stvari. Oni mogu
znati da je droga (ili cigareta duhana) tetna za zdravlje, da je grozno postati ovisnik i to nitko sebi ne eli. No, ako prevencijom nisu dobro osvijeteni i pripremljeni, ne povezuju svoje
ponaanje s takvim moguim rezultatom, pa svoje poetno i povremeno uzimanje droga
smatraju bezopasnim, dobro kontroliranim i prolaznim nainom na koji zadovoljavaju neku
trenutno njima vanu potrebu. Ako prethodno nisu kvalitetno upueni i osposobljeni za
samozatitu, oni su daleko od toga da bi razmiljali o tome to se u njihovu tijelu dogaa,
kakve se promjene dogaaju na neuronima i receptorima u mozgu, kako se pod utjecajem
droga mijenjaju emocije, remeti logika razmiljanja i oteuju kognitivne funkcije openito.
to osoba ee ponavlja eksperiment s drogom, to e funkcionalno promijenjeni mozak
za takvo ponaanje nalaziti sve vie opravdanja, a za druge prirodne izvore radosti i zadovoljstva, i osobito za izvravanje obveza, gubit e se interes. S vremenom kako se uestalost
uzimanja droga poveava, osoba emocionalno otupljuje udaljavajui se od blinjih uskraujui si mnoge prirodne izvore ivotne radosti. Takvo ponaanje postaje joj normalno, ona
i ne primjeuje da uzima sve vie i sve ee, da iskuava i sve tee droge, da sve vie toga
u ivotu podreuje tim iskustvima. Teak gubitak interesa za sve to drugima daje osjeaj
ispunjenosti i smisla, i samo bioloko oteenje mozga, kod ovisnika rezultira zastraujuim
osjeajem praznine koju u jednom trenutku ni droga vie ne moe prikriti i ispuniti. Tek kad
se jednog dana dogodi neki incident, kad se stvar otkrije ili kad osoba sama spozna da vie
nije u stanju financirati svoju ovisnosti, pokreu se prve inicijative da se taj samoubilaki
samopodravajui krug pokua prekinuti.
S obzirom na to da bi prelazilo okvire ovog prirunika detaljno opisivati niz nespecifinih
i u odnosu na pojedine droge specifinih znakova i promjena u ponaanju koje se javljaju
nakon to osoba zapone s uzimanjem droge, na ovom mjestu samo e se naznaiti ono
najosnovnije, i to kod adolescenata. U tom najosjetljivijem razdoblju odrastanja ovjeka
promjene ponaanja nastale kao posljedica drogiranja esto se jednostavno pripisuju pubertetu i problemima mladenatva.
Dio tinejdera nevjerojatno uspjeno prikriva uzimanje droga i ako dobro izvrava kolske
obveze, teko da e itko posumnjati na takvo ponaanje. Kod veine konzumenata ipak se
120
Peto poglavlje
dogaaju promjene takve naravi, intenziteta, otporne na intervenciju, da malo bolje upuenima moraju barem pobuditi sumnju. Paralelno s emocionalnim udaljavanjem i odbacivanjem sustava kontrole obitelji, adolescent koji uzima droge sve je vie vezan uz neko
svoje drutvo, a poputa u izvravanju obveza u obitelji i koli. Opaa se gubitak interesa za
dnevna dogaanja u obitelji i mnoge sadraje koji su ga do juer radovali. Sve mu to odjednom postaje glupo i neprivlano. Inzistiranje na izlascima sve je izraenije, pokuaji da ih se
zadri u kui sve neuspjeniji.
Nastojanja da se s njima porazgovara izbjegavaju ili se i samu pokuaju otvoreno i agresivno suprotstavljaju. Ako i pokuaju objasniti i odgovoriti na pitanje to se s njima zapravo
dogaa, sve e to biti laganje, manipulacija i prikrivanje istine. to god roditelji pokuali
initi i poduzimati, ne mijenja stanje stvari, tinejder za sve probleme okrivljava druge, a
osobito njih. I druga djeca, koja ne uzimaju droge, a imaju tipine mladenake probleme,
mogu povremeno biti arogantni, grubi, zatvoreni, ali ih je mogue za dan-dva pribliiti i
komunikacija se uspostavlja.
Ako je u pitanju droga, komunikacija je sve konfliktnija, emocionalno udaljavanje sve izraenije, a adolescent ima slab ili nikakav uvid u to koliko svojim ponaanjem optereuje i
zagorava ivot blinjima. Istovremeno je izuzetno osjetljiv i uvredljiv na sve (vrlo opravdane) kritike koje mu se upuuju iz okruenja. On samo postavlja svoje zahtjeve (za novcem,
slobodom), trai da ga se ostavi na miru i da ivi svoj ivot. Stvari idu nagore. U koli je sve
vie izostanaka, ocjene su sve slabije, ritam spavanja i ustajanja sve vie poremeen, raspoloenje se neoekivano mijenja, javljaju se i fizike promjene. I roditelji i strunjaci mnogih
institucija koji brinu za potrebe mladei, da bi mogli preventivno djelovati, moraju dobro
poznavati imbenike koji djeluju podravajue na razvoj ovisnosti. To su:
okruenje i pritisak vrnjaka s kojima konzument provodi slobodno vrijeme
psiholoki mehanizmi kojim se svjesno eli ponovo doivjeti ugodno iskustvo
neurobiokemijske, funkcionalne i organske promjene i oteenja struktura mozga
pogoranje socijalnog funkcioniranja i kvalitete ivota konzumenta (pa kompenzatorno
jo vie drogom rjeava ivotne probleme)
neprimjerene reakcije okoline na poremeeno ponaanje i funkcioniranje konzumenta, u
to moemo ubrojiti neprepoznavanje problema i nepoduzimanje adekvatne intervencije.
Kada se jednom razvije ovisnost, tada se to stanje (uz navedeno) podrava radi izbjegavanja apstinencijske krize.
Vrlo rano puenje cigareta duhana (u neto manjoj mjeri uzimanje alkohola i tableta), motorika hiperaktivnost, poremeaj ponaanja i izostanci s nastave osobito su indikativni za
kasniju sklonost razvoju ovisnosti.
Budui e ovisnik o tekim drogama negdje oko 15. godine u 80% sluajeva svoj put prema
tom stanju poeti s puenjem kanabisa. To je poetna faza udaljavanja iz sustava kontrole
obitelji, kada mlada osoba otkriva svijet i prostor slobode, ruei pritom pravila i ogranienja
koje postavljaju roditelji. Sve se podreuje drutvu neto starijih vrnjaka, izlascima i zabavi.
121
Peto poglavlje

Izmeu 16. i 17. godine postaju jo arogantniji, naoko samostalniji, puenje marihuane je uestalije, roditelji mogu vidjeti oigledne promjene ponaanja koje su donekle sline stanjima
pripitosti alkoholom, ali ipak ima i razlike. U prvom satu djelovanja droge stimulirani su, asociranje u razgovoru je bre, djeluju oputenije, raspoloenije, smetnje u koordinaciji su manje
vidljive nego kod pijanstva, nema mirisa na alkohol (osim ako nije i pio), zjenice su proirene,
oi zacrvenjene, apetit dobar.
Neto kasnije postaju zatupljeni, sa spavanjem nema tekoa, ujutro se tee bude i ustaju iz
kreveta nekako mamurni i udaljeni. U toj dobi mnogi poinju iskuavati ecstasy. Zalueni
su odlascima na partye, osobito rave tipa. Troe vie novca, dolaze vrlo kasno kui, nemirni su,
ali nisu agresivni, imaju slabiji uvid u situaciju u kojoj se nalaze, ne trae hranu, teko zaspe, a
prije toga mogu rondati po stanu, putati glazbu. Roditelj moe primijetiti da su malo udni, poremeeni, raspoloeni, komunikativni, izraenije motorike, mogu stezati miie vilica,
usta suha, zjenice su im proirene. Nakon to pred jutro zaspe, dugo ostaju u krevetu, a kada
konano negdje poslije podne ustanu iz kreveta djeluju ispranjeno, nervozno, depresivno i
nemaju interesa ni za to.
Uzimanje (speeda) amfetamina (poinje se obino dogaati izmeu 17. i 18. godine) praeno
je promjenama ponaanja koje je slino opisanom kod konzumenata droge ecstasy. Ta je
droga tipian psihostimulans koji ne stvara tako izraenu euforiju i ne uzrokuje tei i uoljiviji poremeaj ponaanja. No nesanica, poveana izdrljivost, uznemirenost, gubitak apetita i teine mogu biti lako uoljivi. U nedostatku droge prazni su, depresivni, nervozni, bez
motivacije za bilo to. Heroin nai ovisnici obino poinju uzimati izmeu 19. i 20. godine,
kada konzument ve ima veliko iskustvo u prikrivanju tog ponaanja. Okolina moe uoiti
povremenu neuobiajenu oputenost, smirenost, usporenost, pospanost, promjenu boje
glasa, suene zjenice, povremeno zaklapanje oiju, padanje glave. Vrlo dugo ne ustaju iz
kreveta, pue, ar cigarete moe pasti na odjeu i posteljinu, pa se vide rupe od ara. Ako ih
se bilo to pita u vezi s tim tajnim ponaanjem, agresivno e se braniti i esto vrlo bezobzirno optuivati druge lanove obitelji. Nastavljanjem uzimanja opijata zahtjevi za novcem su
sve vei, odnose stvari iz kue. Ako su zapoeli s preprodajom droge, tada ak mogu imati
dosta novca kod sebe, stalno zvoni telefon ili sami esto i tajnovito telefoniraju, zapisuju
neke poruke, brojeve. U fazi kada tu drogu umrkavaju, esto dodiruju nos, zna ih svrbjeti
koa, pa se ekaju.
Kada prijeu na venozno uzimanje droge, tada mogu biti vidljivi tragovi uboda po venama (podlaktica). U stanu je tada mogue nai tragove pribora (igle, price, zaaene lice,
metalne zatvarae boca, limunsku kiselinu, male paketie od aluminijske folije s tragovima
nekakva praka, vatice itd.). Ako redovito uspijevaju nabaviti drogu, ponaanje je promijenjeno, emocionalno su neosjetljivi, zatupljeni, staklastog pogleda, suenih zjenica (osobito
unutar sat vremena nakon uzimanja droge), ali ipak funkcioniraju. Ako jedan dan sluajno
ne uspiju nabaviti drogu (ili se zbog dugova ne usude izii na ulicu), poinju simptomi krize:
nemir, razdraljivost, drhtanje, jeenje, curenje iz nosa, zijevanje, zjenice se ire, ale se na
bolove, moe se javiti proljev i povraanje. Roditeljima obino govore da imaju gripu. Ako
tijekom dana ipak odlue otii van ili su drogu sredili telefonom, nezadrivo odlaze i vraa-
122
Peto poglavlje
ju se sreeni, gripa je odjednom nestala. Oni koji u stanju krize ne uspiju nabaviti heroin,
skloni su nagutati se velikih koliina tableta za umirenje ili piju alkohol. Koliko god bilo teko
dobiti priznanje od ovisnika da uzima heroin, jo je tee shvatiti mnoge roditelje koji opisane promjene ne ele vidjeti i kojima treba nekoliko godina (u prosjeku osam godina od
poetka drogiranja) da se suoe s tim zastraujuim obiteljskim problemom. to se kasnije
otkrije ovisnost, to su tee posljedice i rezultati su tretmana slabiji.
Mnogi su sustavi u dravi duni osigurati edukaciju strunjaka kojima je zadaa to ranije
otkrivati povremene uzimatelje opojnih droga i same ovisnike. kolski je sustav u okviru
PPO-a (toka nazvana Afirmacija karijere uspjenog roditeljstva) dobio zadau raditi s
uenikovim roditeljima da bi ih poticao na to kvalitetnije roditeljstvo kojim se najvie pridonosi prevenciji ovisnosti. U okviru tog programa posebno educirani kolski strunjaci i
pozvani vanjski strunjaci trebaju uputiti roditelje, ija su djeca u tinejderskoj dobi, na koji
nain postaviti sumnju i konano otkriti uzimanje droge kod svoje djece.
Uloga kole u ranom otkrivanju konzumenata droga i njihovoj terapiji

Nastavnici na posebnim seminarima moraju nauiti kako to ranije prepoznati uenike koji
uzimaju droge, premda e u otkrivanju problema najvie pomoi informacije drugih uenika, uspostavi li se takav odnos povjerenja. Osim brojnih nespecifinih znakova, to pobuuju samo sumnju, promatranjem uenika valja primjeivati i specifine znakove. Uenici
e rijetko doi na nastavu pod jaim djelovanjem neke droge. Ako se to ipak dogodi, nee
biti teko zakljuiti da je on neto uzeo. Mnogo je droga s vrlo razliitim djelovanjima, pa za
nastavnika nije bitno pogoditi o emu je rije vano je razlono posumnjati te pokrenuti
dijagnostiki postupak.
Ako se dogodi da neki uenik, uzimajui drogu, poinje razvijati kliniku sliku ovisnosti, kola sama uglavnom nee moi provoditi terapijski postupak. Bit e potrebna pomo specijaliziranih strunjaka (uglavnom u centrima za spreavanje i izvanbolniko lijeenje ovisnosti
i kolskih lijenika). Strunjak centra koji nakon provedene dijagnostike provodi postupak
utemeljit e mikrotim suradnika u kojem e vano mjesto imati i predstavnik kole. Istodobno e se provoditi i obiteljski postupak.
Zadaa je kole uiniti napor da bi se uenika zadralo u programu redovita kolovanja,
uz stalnu asistenciju razreda i nastavnika. Program esto valja prilagoivati mogunostima
takva bolesnika. kola se ne treba bojati imati takve uenike. Ako su oni prihvaeni i ako
im se daje kvalitetna podrka, to e samo poveati njihovu motivaciju da se odgovornije
ponaaju te uloe napor vie u uspostavi i odravanju apstinencije. Program treba provoditi
trajno i strpljivo; razred kao terapijska zajednica tu moe mnogo uiniti. kola treba znati da
je ovisnik ispred kole znatno opasniji za ostale uenike nego onaj u kolskoj klupi. kolski
lijenik mora biti ukljuen u program, osobito kada se radi o poetnim konzumentima.
Rezultate tretmana valja objektivno provjeravati provedbom toksikoloke analize urina. To
je bolje nego optuivati ili dvojiti uzima li jo drogu ili apstinira.
123
Peto poglavlje
Testiranje djece na droge (urina na prisutnost metabolita droge)

Bilo je prijedloga da se osigura obvezno, sistematsko testiranje svih uenika. Pri takvim razmiljanjima trebalo bi si postaviti nekoliko pitanja: Tko bi to radio? Koliko puta i kada bi se to
radilo? Na koje bi se droge provodilo testiranje? Gdje bi se to radilo? Tko bi to plaao? Koga
bi trebalo pitati za suglasnost da se to provede kod malodobne osobe? Tko bi interpretirao
rezultate? to uiniti s uenikom koju unato suglasnosti roditelja odbije dati urin (slinu)?
Kako nadgledati davanje urina da ne bi dolo do podmetanja uzorka, a da se pritom dijete
(tinejdera) ne dovodi u nelagodu? to bismo time zapravo postigli i to bismo inili nakon
to bismo eventualno otkrili tragove metabolita droge kod odreenog broja uenika? Stav
je strunjaka da masovno i obvezno testiranje uenika na droge ne dolazi u obzir. Nije
provedivo, na to bi se troio velik novac, a oekivani uinci u odnosu na uloeno sigurno bi
izostali. Roditelji su ti koji u okviru Konvencija o temeljnim ljudskim pravima i slobodama
graana odluuju to se smije, a to ne smije initi s njihovom djecom. Uzimanje urina zadire u intimu i privatnost osobe.
Roditelje i uitelje treba poticati da paljivim promatranjem ponaanja djece posumnjaju u
mogue uzimanje droga. U takvim je sluajevima kontrola urina na droge dobrodola, no
ta bi se dijagnostika mogunost trebala provoditi iskljuivo individualno u okviru medicinskog postupka zatienog lijenikom tajnom. Najvanije je ono to e uslijediti kao oblik
intervencije nakon to saznamo i potvrdimo da netko uzima drogu. Tko e i kako intervenirati? Gdje su strunjaci koji e kvalitetno reagirati? Ako bismo npr. samo jednom u nekom
razredu, uz privolu svih roditelja odluili provesti testiranje na droge, to bismo uinili ako bi
pojedini tinejderi odbili dati urin? Ili, to bismo uinili s onima koji bi dali urin, a nalaz bi bio
potvrda da je uenik konzumirao (juer ili moda prije tjedan dana) drogu? to bismo uinili ako bismo ustanovili da se drogiralo 10 ili 20% uenika? to bismo savjetovali roditeljima
da uine? to bi s uenicima koji su uzeli drogu trebali initi nastavnici ili kako bi trebala
reagirati kola? Da li, sukladno statutu kole, iskljuivati uenike? Ako nita ne poduzmemo,
emu onda kontrola urina? Ili, ako uenici shvate da se nita nije dogodilo nakon kontrole
urina, mogu pomisliti da se i dalje mogu ponaati kako ele i bez straha od sankcija.
Zatita kole i njezina okruenja od preprodaje droga

kola je duna u granicama svojih mogunosti pratiti sva dogaanja i dobivati sva potrebna saznanja o tome jesu li, u kojoj mjeri i na koji nain kola i njezino okruenje izloeni ponudi droge. Postoje razliiti kojima se moe doi do odgovora na ta pitanja. Uenici o tome
najvie znaju, mnogo toga mogu znati i njihovi roditelji. No promatrati moraju znati i sami
uposlenici kole. Sva saznanja potrebno je prenijeti nadlenoj slubi MUP-a. to uiniti s
uenikom kada se dobije nepotvrena dojava da trguje drogom? Kad je posrijedi malodobna osoba, cilj je provedbom postupka (razred terapijska zajednica), u suradnji s obitelji
pokuati istraiti i rijeiti ozbiljan problem. Ako uinak izostane, a postoji osnovana sumnja
da uenik zaista nastavlja s ilegalnom trgovinom, poeljno je uplitanje socijalne slube, uz
obavjetavanje Odjela za suzbijanje maloljetnike delinkvencije MUP-a. Vrlo e rijetko biti
potrebno pozivati policiju da intervenira neposredno u koli.
124
Peto poglavlje
Ako se protiv maloljetnika pokrene sudski postupak, opet e cilj biti da mu se pomogne u
promjeni ponaanja jer se samo represijom rijetko postie trajniji uinak. Mikrotim koji prati
takvog uenika, kojemu se obino izrie i mjera pojaane skrbi i nadzora, ustrajnim e postupkom najee uspjeno rijeiti problem. Prenagljenim iskljuenjem iz kole samo smo
poveali rizik i ubrzali njegov put prema kriminalu.
Nastavnici bi trebali, nakon otkrivanja uenika koji se bavi drogom, izbjegavati bilo kakve
pretjerane reakcije da ne bi takve uenike stavili u poloaj koji im omoguuje da na druge
djeluje nepovoljno. Naime, moe se dogoditi da uenika koji ima problema zbog uzimanja
droga, ako ga se javno napadne, drugi uenici doive kao heroja s kojim se poistovjeuju. S
druge strane, ako ga prihvate odve zatitniki i tolerantno, to moe potaknuti jo ponekog
uenika da upravo na takav nain izbori poloaj u kojemu e se kola baviti njime. Problem
u svezi s drogom treba gledati kao na svaki drugi problem ovjeka u dananjemu suvremenom drutvu te ga, zbog opasnosti po pojedinca i po drutvenu zajednicu, valja rjeavati
dosljedno i uporno uz izbjegavanje bilo kakvih nepotrebnih tetnih posljedica do kojih bi
dolo neprimjerenim pristupom.
to initi s onima koji su napustili kolu?

Ukoliko je, unato svim poduzetima mjerama, uinak izostao te je uenik na kraju sam prekinuo pohaati kolu ili je bio iskljuen, potrebno je planirati djelatne mjere kojima se koliko-toliko moe ublaiti rizik socijalnog propadanja tih adolescenata. Svoju ulogu u skrbi o
toj visokorizinoj mladei trebali bi odrediti Dravni zavod za zatitu obitelji, materinstva i
mlade te druge institucije socijalne zatite. Meu njima je velik broj uzimatelja droga, pa
i ovisnika. Posrijedi su maloljetnici koji se niim ne bave organizirano, a posve su slomili
kontrolu svojih obitelji (ili ostataka obitelji). Hrvatska bi trebala izraditi posebne socijalne
programe organizirane strune skrbi za taj dio mladei. kole bi trebale znati kome e dati
obavijest o ueniku koji ih je napustio ili kojeg su morali iskljuiti. Komisija za suzbijanje
zloporabe droga Vlade RH iz 1996. sugerirala je da bi o toj kategoriji bive kolske djece
organiziranu drutvenu skrb trebale voditi ustanove socijalne skrbi i Dravni zavod za materinstvo, obitelj i mlade, pod uvjetom da su struno osposobljeni za kreiranje takvih programa. Na lokalnoj razini i NGO bi mogle svojim programima pridonijeti njihovoj zatiti.
Organizacija, provoenje i evaluacija kolskih preventivnih programa

U Nacionalnom programu suzbijanja zloporabe droga Ministarstvo znanosti, obrazovanja
i porta 1998. godine razradilo je poseban program djelovanja koji je, meu ostalim, zahtijevao da svaka predkolska ustanova i kola ima razraen vlastiti program provedbu kojeg
trebaju podravati svi djelatnici.
Ravnatelj kole i imenovani voditelj PPO-a kao lanovi malog kolskog povjerenstva za
suzbijanje ovisnosti odgovorni su za uspjenu provedbu programa, sukladno doktrini Nacionalne strategije. U samoj provedbi programa najvaniju ulogu imaju razrednici i struni
suradnici kole (psiholozi, pedagozi, defektolozi).
125
Peto poglavlje

Od njih se oekuje da e poslije izobrazbe biti osposobljeni unapreivati specifinu izobrazbu uenika te e biti duni neposredno suraivati s vanjskim strunjacima, osobito
kolskim lijenicima i timovima u centrima za spreavanje i lijeenje ovisnosti. Kad je rije
o skrbi za uenike koji uzimaju droge, uz razrednika e biti lanovi mikrotimova koji e sudjelovati odnosno pratiti njihov tretman. Struni suradnici kole imaju takoer zadau provoditi ankete meu uenicima da bi pratili epidemioloku situaciju, to je osnova za stalno
vrednovanje kolskih preventivnih programa. Njihova je zadaa takoer, zajedno s razrednicima, uporabom posebnih psihosocijalnih pokazatelja otkrivati visokorizinu populaciju.
Voditelj PPO-a trebao bi svake godine prirediti posebno izvjee o provedbi tog programa. Izvjee bi trebalo posvetiti pozornost svakoj od deset toaka. Svaka kola potie se na
to veu kreativnost i vlastitih strunjaka i samih uenika, koje treba to vie neposredno
angairati u provoenju i obogaivanju tog vanog programa. Dobrim provoenjem ovog
programa snano e se utjecati i na brojne druge aspekte nepoeljnog i rizinog ponaanja
uenika.
Umjesto zakljuka
Nuan je preduvjet kvalitetne organizacije i provedbe kolskih preventivnih programa opsena izobrazba to veeg broja djelatnika svih ustanova tog sustava, to
bi neposredno trebalo omoguiti i podravati Ministarstvo znanosti, obrazovanja i
porta.
I ne treba zaboraviti: droge su tu oko nas, sastavni dio naeg okruenja, naeg ekosustava
i nije ih mogue posve ukloniti a to nije niti potrebno, jer one ovjeku mogu biti i korisne.
Sjetimo se samo olakanja koje osjea neizljeivo oboljeli od maligne bolesti kada mu lijenik ordinira morfij. Za dio nesretnika, izgubljenih u ovoj civilizaciji, neke droge i okruenje
to ga oni uz njih nalaze ponekad su jedini izlaz i smisao ivljenja. Nije dakle toliko problem
u samim drogama: problem je u odnosu ovjeka, osobito mladog ovjeka, prema njima,
prema toj mogunosti uzeti ili ne uzeti. Obitelj i kola najodgovorniji su u pripremi mladih
da se odupru tom izazovu. Za drogu postoje kvalitetne alternative. Upravo zbog toga cilj
dobre Nacionalne strategije nije protiv, rat protiv droga, ve borba ZA, za zdrav i osmiljen ivot u kojem drogiranje nee biti potrebno.
Cilj je spreavati zloporabu, a ne korisnu uporabu droga. Sugerirati i oekivati potpunu apstinenciju od alkohola bilo bi nerealno. Realno je traiti od djece da budu apstinenti te da s
potrebnom odgovornosti paljivo procjenjuju svoj budui (vrlo odgovoran) odnos prema
alkoholu. Puenje bi trebalo stigmatizirati kao neprihvatljivo, tetno i posve neisplativo ponaanje. Svaku nemedicinsku uporabu droga radi izazivanja stanja opijenosti i zadovoljstva treba smatrati zloporabom jer je tetna po zdravlje i na razliite naine rizina.
Koliko god bili svjesni da je ilegalnu trgovinu drogom nemogue iskorijeniti te u kojoj mjeri globalno na potranju droga utjee sveukupna kvaliteta ivota ljudi, sustav vrijednosti,
solidarnost, pravda i socijalna sigurnost, kvaliteta opeg sustava zdravstvene skrbi, kvaliteta temeljne izobrazbe i odgoja djece i mladih u sustavu dravnih kola te moralno stanje
126
Peto poglavlje
drutva u cjelini, nema naalost tog Nacionalnog programa koji bi na te imbenike znatnije
mogao utjecati. Koncipirati program s takvim oekivanjima bilo bi staviti si u zadau promijeniti ovaj svijet i hod ove civilizacije, a to bi bila utopija. No nije nerealno od kole oekivati
da pomogne djeci da to bolje spoznaju istinu o svijetu u kojem ive i u kojem e morati
nai svoje mjesto. Da prilagodba realnosti ne bi rezultirala tetnim posljedicama, osnaimo
njihove kapacitete, pomognimo ih da se ne prevare ili da ih drugi ne prevare.
Provoditi PPO svakako je mogue i neophodno.
127
128
Literatura
Adrados, J. L. R. (1995). The influence of family, school, and peers on adolescent drug misuse.
International Journal of the Addictions, 30 (11): 1407-1423. A comparison of youth in America
and Spain examined the stepping-stone or gateway notion of tobacco leading to other drug use.
Andrews, J. A., Tildesley, E., Hops, H. and Li., F. (2002). The influence of peers on young adult
substance use. Health Psychology, 21 (4): 349357.
Bechara, A. et al. (2001). Decision-making deficits, linked to a dysfuncional ventromedial
prefrontal cortex, revealed in alcohol and stimulant abusers. Neuropsychologia, 39 (4): 376
389.
Bolla, K. L. et al. (2003). Orbitofrontal cortex dysfunction in abstinent cocaine abusers
performing decision-making task. NeuroImage, 19 (3): 10851094.
Botvin, G. J. et al. (2001). Preventing binge drinking during early adolescence: One-and twoyaer follow-up of s school-based prevention intervention. Psychology of Addictive Behaviors, 15
(4): 360365.
Broening, H. W., Fukumura, M. and Vorhees, C. V. (2001). Ecstasy induced learning and memory
impairment depend on age of exposure durin early development. Journal of Neuroscience, 21
(9): 32283235.
Brook, D. W., Brook, J. S. et al. (2002). Drug use and the risk of major depressive disorder,
alcohol dependence and substance abuse disorders. Archives of General Psychiatry, 59 (11):
10391044.
Brown, G. (2007). Identifying and exploring young peoples experiences of risk, protective factors
and resilience to drug use. Technical report, Home Office Development and Practice Report,
online report, Home Office, London.
URL: http://www.homeoffice.gov.uk/rds/pdfs07/dpr47.pdf
Capote, H.A., Flaherty L., Lichter, D. G. (2001). Addictions and frontal subcortical circuits.
U: Lichter D., Cummings J.L. (ed.), Frontal subcortical circuits in psychiatric and neurological
disorders (str. 231259). Guilford Press, New York.
Catalano, R. F. et al. (2003). Raising healthy children through enhancing social development in
elementary school: Results after 1,5 yaers. Journal of School Psychology, 41: 143164.
Chang, L. et al. (2002). Perfusion MRI and computerized test abnormalities in apstinent
methamphetamine users. Psychiatry Research Neuroimaging, 114 (2): 6579.
129
L ITERATURA
Childress, A. R. et al. (1999). Limbic activation during cue-induced cocaine craving. American
Journal of Psychiatry, 156 (1): 1118.
Cire, B. (2002). Prevention Science, Announces New National Researche Initiative, NIDA
Notes, 6 (16): 1, 57.
Council of Europe (1997). European Union Drug Strategy (20002004). Strasbourg.
urkovi, S. (2005). Kinezioloke aktivnosti kod heroinskih ovisnika. Magistarski rad,
Kinezioloki fakultet, Zagreb.
Di Chiara, G. (1999). Drug addiction is dopamine-dependent associative learning disorder.
European Journal of Pharmacology, 375 (13): 1330.
DiClemente, C. C. (2003). Addiction and Change. The Giulford Press, New York.
Drevets, W. C. et al. (2001). Amphetamine-induced dopamine release in human ventral striatum
correlates with euforia. Biological Psychiatry, 49 (2): 8196.
Ellickson, P. L., Martino, S. C. and Collins, R. L. (2004). Marijuana use adolescence to
young adulthood: Multiple developmental trajectories and their associated outcomes. Health
Psychology, 23 (3): 299307.
EMCDDA (1998), Guidelines for the evaluation of drug prevention, Office of the Official
Publications of the European Commnities, Luxembourg, Office of the Official Publications of
the European Commnities.
EMCDDA (2003). Annual report on the state of the drugs problem in Europe, European
Monitoring Centre for Drugs and Drug Addiction, Lisbon.
EMCDDA (2008). Releases Annual report 2008, Drugnet Europe, October-December 2008.,
str.1.
EMCDDA (2008). Building resilience to drug problems, EMCDDA 2008, selected issue
Drugs and vulnerable groups of young peaple, str.13-14. Luxembourg, Office of the Official
Publications of the European Commnities.
Ernst, T. et al. (2000). Evidence for long-term neurotoxicity associated with methamphetamine
abuse. Neurology, 54 (6): 13441349.
130
L ITERATURA
Farrer S. (2004). School-Based Program Promotes Positive Behavior, Reduces Risk Factors for
Drug Use, Other problems, NIDA Notes, 18 (6). 1416.
Fendrich, M., Macsesy-Amiti M. E., Wislar, J. S. and Goldstein, P. J. (1997). Childhood abuse
and the use od inhalants: Differences by degree of use. American Journal of Public Health, 87
(5): 765769.
Ferguson, D. M., Horwood, L. J., Lyndskey, M. T. and Madden, P. A. F. (2003). Early reactions to
cannabis predict later dependence. Archives of General Psychiatry, 60 (10): 10331039.
Fowler J. S., Volkow, N. D., Kassed, C. A, Chang, L. (2007). Imaging the Addicted Human Brain,
Science & Practise Perspectives, 3 (2): 416.
Frisher, M., Crome, I., Macleod, J., Bloor, R. and Hickman, M. (2007). Predictive factors for
illicit drug use among young people: a literature review, Technical report, Home Office Online
Report, London.
Furr-Holden, C. D. M. et al. (2004). Developmentally inspired drug prevention: Middle school
outcomes in a school-based randomized prevention trial. Drug and Alcohol Dependence, 73
(2): 149158.
Garavan, H., Pankijewitz, J., Bloom, A., Cho J. K., Sperry, L., Ross, T. J., Salmeron, B. J., Risinger,
R., Kelley, D., Stein, E. A. (2000). Cue-induced cocaine craving: neuroanatomical specificity for
drug users and drug stimuli. American Journal of Psychiatry, 157 (11): 17891798.
Gifford-Smith, M., Dodge, K., Dishion, T. and McCord, J. (2005). Peer Influence in Children
and Adolescents: Crossing the Bridge from Developmental to Intervention Science. Journal of
Abnormal Child Psychology 33, 255265.
Griffin, K. W., Botvin, G. J. et al. (2003). Effectiveness of a universal drug abuse prevention
approache for youth at high risk for substance initiation. Preventive Medicine, 36 (1): 17.
Guo, J., Hill, K. G. et al. (2002). A developmental analysis of sociodemographic, family and peers
od adolescent drug initiation. Journal od the Academy of Child and Adolescent Psychiatry, 41
(7): 838845.
Haim, G., Ginott, G. (1996). Izmeu roditelja i tinejdera, Poduzetnitvo Jaki, Zagreb.
Hallfors, D., Cho, H. and Brodish, P. (2006). Identifying High School Students At Risk for
Substance Use and Other Behavioral Problems: Implications for Prevention. Substance Use and
Misuse 41, 115.
131
L ITERATURA
Hanson, G. R. (2002). New Insights Into Relapse. NIDA Notes, 17 (3).
URL: http://www.drugabuse.gov/NIDA_notes/NNVol17N3/DirRepVol17N3.html
Hanson, G. R. (2002). New Vistas in Drug Abuse Prevention, NIDA NOTES, 16 (6): 36.
Hanson, G. R. (2002). New Vistas in Drug Abuse Prevention, NIDA NOTES, 6 (16): 37.
Hatzidimitriou, G., McCann, U.D. i Ricuarte, G.A. (1999). Altered serotonin innervation
patterns in the forebrain of monkeys treated with MDMA seven years previously: Factors
influencing abnormal recovery. Journal of Neuroscience 191(12):5096-5107.
Hawkins, J. D. et al. (1999). Preventing adolescent health-risk behaviors by strengthening
protection during childhood. Archives of Pediatrics and Adolescent Medicine, 153 (3): 226
234.
Hibell, B., Andersson, B., Ahlstrm, S., O., Bjarnason, T. et al. (2004). The ESPAD Report 2003:
alcohol and other drug use among students in 35 European Countries. The Swedish Council for
Information on Alcohol and Other Drugs (CAN) and Council of Europe Pompidou Group.
Hser, Y-I., Grella, C. E., Hubbard, R. L. (2001). An evaluation of drug treatment for adolescents
in four U.S. cities. Archives of General Psychiatry, 58 (7): 689695.
Hyman, S. E. and Malenka, R. C. (2001). Addiction and the brain: The neurobiology of
compulsion and its persistence. Nature Rewievs. Neuroscience, 2 (10): 695703.
Ivani, A. (2002). Methadone Treatment in Croatia. Heroin Add & Rel Clin Probl., 4 (3):
1319.
Jordan D. C. (2000), Politika i droga. Biblioteka Svjedoci vremena, Zagreb.
Kalivas, P. W. and McFarland, K. (2003). Brain circuitry and the reinstatement of cocaineseeking behavior. Psychopharmacology (Berlin), 168 (12): 4456.
Katalini D., Kuzman M., Svagua D. (2003). Izvjee o osobama lijeenim zbog zlouporabe
droga u Hrvatskoj u 2002. godini. Bilten br. 50, lipanj 2003, Hrvatski zavod za javno zdravstvo,
Zagreb.
Kimberly, R. M. (2001). Television public service announcements decrease marijuana use in
targeted teens. NIDA Notes, 16 (4): 1415.
Kolb, B., Gorny, G., Li, Y., Samaha, A. N. and Robinson, T. E. (2003). Amphetamine or cocaine
limits the ability of later experience to promote structural plasticity in the neocortex and nucleus
132
L ITERATURA
accumbens. Proceedings of the National Academy of Sciences, 100 (18): 1052310528.
Koob, G. F., Sanna, P. P. and Bloom, F. E. (1998). Neuroscience of addiction. Neuron, 21 (3):
467476.
Kosten, T. R. et al. (2006). Cue-induced brain activity changes and relapse in cocaine-dependent
patients. Neuropsychopharmacology, 31 (3): 644650.
Kreek, M. L., Koob, G. F. (1998). Drug dependence: Stress and dysregulation of brain reward
pathways. Drug and Alcohol Dependence, 51: 2347.
Lackovi Z. (2002). to su i kako djeluju droge, U: Z. Lackovi (ur.), Nove spoznaje o
farmakologiji droga, Medicinska naklada, Zagreb.
Leshner, A. I. (1997). Addicion is a brain disease, and it matters. Science, 278 (5335): 4547.
Leshner, A. I. (1999). Drug abuse and mental disorders: Comorbidity is reality. NIDA Notes,
14 (4): 34.
Leshner, A. I. (2001). When the Question Is Drug Abuse and Addiction, the Answer Is All of
the Above, NIDA Notes, 16 (2): 1.
Liddle, H. A. et al. (2001). Multidimensional family therapy for adolescent drug abuse: Results
of randomized clinical trial. American Journal off Drug and Alcohol Abuse, 27 (4): 651687.
Liu, X. et al. (1998). Smaller volume of prefrontal lobe in polysubstance abusers: A magnetic
resonance imaging study. Neuropsychopharmacology, 18 (4): 243252.
Mager, W., Milich, R., Harris, M. J. and Howard, A. (2005). Intervention groups for adolescents
with conduct problems: is.aggregation harmful or helpful?, Journal of Abnormal Child.
Psychology 33(3), 349-362.
Mann, A., Zickler P. (2003). New Avenues of Research Explore Addictions Disrupted and
Destructive Decision Making, NIDA Notes, 18 (4). 14.
URL: http://www.drugabuse.gov/Nida_notes.
Maremmani I., Pacini M. (2003), Undestanding the Pathogenesis of Drug Addiction in Order
to Impement a Correct Pharmacological Intervention, Heroin Add & Rel Clin Probl., 5 (3):
512.
Mathias, R. (1997), National conference showcases effective drug abuse prevention programs.
NIDA Notes, 12 (1): 89.
133
L ITERATURA
Mathias, R. (2000), Putting science-based drug abuse prevention programs to work in
communities, NIDA Notes, 14 (6): 1011.
Matochik, J. A. et al. (2003), Frontal cortical tissue in abstinent cocaine abusers: A magnetic
resonance imaging study. NeuroImage, 19 (3): 10951102.
McArdle, P., Wiegersma, A., Gilvarry, E., Kolte, B., McCarthy, S., Fitzgerald, M., Brinkley, A.,
Blom, M., Stoeckel, I., Pierolini, A., Michels, I., Johnson, R. and Quensel, S. (2002). European
adolescent substance use: the roles of family structure, function and gender. Addiction 97(3),
329336.
McBride W. J., Murphy J. M., Ikemoto S. (1999), Localization of brain reinforcement
mechanismus: Brain Rea, 101: 129152.
McCann, U. D., Mertl, M., Eligulashvili, V. and Ricuarte, G. A. (1999). Cognitive performans in
MDMA users: a controled study. Psychopharmacology, 143: 417425.
McCann, U. D., Szabo, Z., Scheffel, U., Dannaals, R. F. i Ricuarte, G. A. (1998). Positron emission
tomographic evidence of toxic effect of MDMA (Ecstasy) on brain serotoninergic neurons
human beings. Lancet, 352 (9138): 14331437.
McClung, C. A. and Nestler, E. J. (2003). Regulation of gene expresion and cocaine reward by
CREB and DeltaFosB. Nature Neuroscience, 6 (11): 12081215.
McCrystal, P., Percy, A. and Higgins, K. (2006). Drug use patterns and behaviours of young
people at an increased risk of drug use during adolescence, International Journal ofDrug Policy
17(5), 393401.
Milekic, M. H. et al. (2006). Persistent disruption of en established morphine conditioned place
preference. Journal of Neuroscience, 26 (11): 30103020.
Miller, C. A. and Marshall, J. F. (2005). Molecular supstrates for retrieval and reconsolidation of
cocaine-associated contextual memory. Neuron, 47 (6): 873884.
Ministry of; Foreign Affairs, Health, Justice, Interior (1995). Drugs Policy in the Netherlands,
Continuity and change, Rijswijk.
Morgan, D. et al. (2002). Social dominance in monkeys: Dopamine D2 receptors and cocaine
self-administration. Nature Neuroscience, 5 (2): 169174.
Nestler, E. J. (2001). Molecular basis of neural plasticity underlying addiction. Neuroscience, 2
(2): 119128.
134
L ITERATURA
Nestler, E. J. (2005). The neurobiology of cocaine addiction. Science & Practise Perspectives, 3
(1): 410.
Nestler, E. J. and Malenka, R. C. (2004). The addicted brain. Scientific American, 290 (3): 78
85.
OBrien, C. P. (2003). Research advances in the undrestanding and tretment of addiction.
American Journal of Addictions, 12 (suppl. 2): 3647.
Palmgreen, P. et al. (2001). Television campaigns and adolescent marijuana use: Tests of sensation
seeking targeting. American Journal of Public Health, 91 (2): 292296.
Paulus, M. P., Tapert, S. F. and Schuckit, M. A. (2005). Neural activation patterns of
methamphetamine-dependent subjects during decision making predict relapse. Archives of
General Psychiatry, 62 (7): 761768.
Pearson, M., Sweeting, H., West, P., Young, R., Gordon, J. and Turner, K. (2006). Adolescent
substance use in different social and peer contexts: A social network analysis. Drugs: Education,
Prevention and Policy 13(6), 519-536.
Petrie, J., Bunn, F. and Byrne, G. (2007). Parenting programmes for preventing tobacco, alcohol
or drugs misuse in children <18: a systematic review. Health Education Research 22(2), 177
191.
Platt, J. (1988). The Families of Addicts, str. 166169. U: R. E. Kreiger, Heroin Addiction, Pub.
Co., Florida.
Raboteg-ari, Z., Sakoman, S., Braja-ganec, A. (2002). Stilovi obiteljskog odgoja, slobodno
vrijeme i rizino ponaanje mladih. Drutvena istraivanja, 23 (5859): 335352.
Ringwalt, C. et al. (2002). The prevalence of effective substance abuse prevention curricula in
U.S. middle schools. Prevention Science, 2 (4): 275265.
Risinger, R. C. et al. (2005). Neural correlates of high and craving during cocaine selfadministration using BOLD fMRI. NeuroImage, 26 (4): 10971108.
Roe, S. and Becker, J. (2005), Drug prevention with vulnerable young people: A review, Drugs:
Education, Prevention and Policy 12(2), 8599.
Saal, D., Dong, Y., Bonci, A., Malenka, R. (2003). Drugs of abuse and stress trigger a common
synaptic adaptation in dopamine neurons. Neuron, 37 (4): 577582.
135
L ITERATURA
Sakoman, S. (1995). Doktore, je li istina da trava isti plua, SysPrint, Zagreb.
Sakoman, S. (1995). Zlouporaba droga u Hrvatskoj i pristup njezinu suzbijanju, uvodna studija.
U: R. Schwebel, Rei ne nije dovoljno, SysPrint, Zagreb, str. 1364.
Sakoman, S. (2000). Mladi ovjek izmeu ovisnosti i budunosti. U: S. Baloban (ur.), Izazovi
civilnog drutva u Hrvatskoj, Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve, Kranska sadanjost,
Zagreb, str. 181198.
Sakoman, S. (2000). Substance Abuse in the Republic of Croatia and National Programme for
Drug Control. Croatian Medical Journal, 41 (3): 270286.
Sakoman, S. (2002). iste glave bez cuge i trave, SysPrint, Zagreb.
Sakoman, S. (2002). Obitelj i prevencija ovisnosti, SysPrint, Zagreb.
Sakoman, S., Braja-ganec, A., Glavak, R. (2002). Indikatori ranog prepoznavanja visokorizine
populacije hrvatske mladei u odnosu na zlouporabu sredstava ovisnosti. Drutvena istraivanja,
23 (5859): 291310.
Sakoman, S., Raboteg-ari, Z., Kuzman, M. (2002). Rairenost zlouporabe sredstava ovisnosti
meu hrvatskim srednjokolcima. Drutvena istraivanja, 23 (5859): 311334.
Sakoman, S. (2005). Drutvo bez droga?, Hrvatska nacionalna strategija, II. izdanje, Institut
drutvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb. (reprint 2008)
Sakoman, S. (2008). Etiologija i razvoj ovisnosti, Suvremeni pristup lijeenju opijatske ovisnosti,
prirunik, Zagreb
Sakoman, M. (2008). Tolerancija i vrste tolerancije u Hrvatskoj i Europi, diplomski rad, Sveuilite
u Zagrebu, Hrvatski studiji, Zagreb.
Sale, E., Sambrano, S., Springer, J. F. and Turner, C. W. (2005). Risk, Protection, And Substance
Use In Adolescents: A Multi-Site Model. Journal of Drug Education 33(1),
Schaepfer, T. E. et al. (2006). Decreased white-matter volume in chronic substance abuse.
International Journal of Neuropsychopharmacology, 9 (2): 147153.
Schwartz-Bloom, R. D. and Halpin, M. J. (2003). Integrating pharmacology topisc in high school
biology and chemistry classes improves performance. Journal of Research in Science Teaching,
40 (9): 922938.
Siegel, D. J. (1999). The developing mind: how relatioships and the brain interact to shape who
we are. The Guilford Press, New York.
136
L ITERATURA
Sinha, R. et al. (2006). Stress-induced cocaine craving and hypotalamic-pituitary-adrenal
responses are predictive of cocaine relaps outcomes. Archives of General Psychiatry, 63 (3):
324331.
Spoth, R. L., Redmond, C. and Shin, C. (2001). Randomized trial of brief family interventions
for general populations: Adolescent substance abuse outcomes 4 yaers following baseline. Journal
of Consulting and Clinical Psychology, 69 (4): 627642.
Springer, J. F., Sale, E., Hermann, J., Sambrano, S., Kasim, R. and Nistler, M. (2004). Characteristics
of Effective Substance Abuse Prevention Programs for High-Risk Youth. The Journal of Primary
Prevention 25 (2), 171219.
Stansfield, K. H. and Kirstein, C. L. (2005). Neurochemical effects of cocaine in adolescence
compared to adulthood. Developmental Brain Researche, 159 (2): 119125.
Steiker, L. K. H. (2008). Making Drug and Alcohol Prevention Relevant. Adapting Evidencebased Curricula to Unique Adolescent Cultures. Family and Community Health 31 (Supp 1),
852-860.
Stocker, S (1999). Studies link stress and drug addiction. NIDA Notes, 14(1):1214.
Sussman, S., Earleywine, M., Wills, T., Cody, C., Biglan, T., Dent, C. W. and Newcomb, M. D.
(2004). The motivation, skills, and decision-making model of drug abuse prevention. Substance
Use and Misuse 39 (10), 19712016.
Toumbourou, J. W., Stockwell, T., Neighbors, C., Marlatt, G. A., Sturge, J. and Rehm, J. (2007).
Interventions to reduce harm associated with adolescent substance use. Lancet 369 (9570),
13911401.
URL: http://www.homeoffice.gov.uk/rds/pdfs07/rdsolr0507.pdf
Van den Bree, M., Johnson, E., Neale, M. and Pickens, R. (1998). Genetics and enviromental
influences on druge use and abuse/dependence in male and female twins. Drug and Alcohol
Dependence, 52 (3): 231241.
VanderWaal, C. J., Powell, L. M., Terry-McElrath, Y. M., Bao, Y. and Flay, B. R. (2005).
Community and school drug prevention strategy prevalence: differential effects by setting and
substance. The Journal of Primary Prevention 26 (4), 299320.
Velleman, R. D., Templeton, L. and Copello, A. (2005). The role of the family in preventing and
intervening with substance use and misuse: a comprehensive review of family interventions, with
a focus on young people. Drug and Alcohol Review 24 (2), 93109.
137
L ITERATURA
Velleman, R.D., Templeton, L. (2007). Understanding and modifying the impact of parents
substance misuse on children. Advances in Psychiatric Treatment 13, 7989.
Volkow, N. D., Chang, L. (2001). Higher cortical and lower subcortical metabolism in
detoxified methamphetamine abusers. Americam Journal of Psychiatry, 158 (3): 383389.
Volkow, N. D., Fowler, J. S. and Wang, G. J. (2003). The addicted human brain viewed in
the light of imaging studies: Brain circuits and treatment strategies. Neuropharmacology, 47
(suppl. 1): 313.
Volkow, N. D. (2003). The Addicted Brain: Why Such Poor Decisions? NIDA NOTES,
18 (4).
URL: http://www.nida.nih.gov/NIDA_notes/NNvol18N4/DirRepVol18N4.html.
Volkow, N. D. (2003). Bringing research and practise together to improve drug abuse
prevention. NIDA Notes 18 (3): 34.
Volkow, N.D. (2004). Exploring the whys of adolescent drug abuse. NIDA Notes. 19(3):
12. URL: http://www.nida.nih.gov/NIDA_notes/NNvol19N3/DirRepVol19N3.html
Volkow, N. D. (2004). Exploring the whys of adolescent drug abuse. NIDA Notes, 19 (3): 3.
Volkow, N. D. et al. (2004). Dopamine in abuse and addiction: Results from imaging studies
and treatment implications. Molecular Psychiatry, 9 (6): 557569.
Volkow, N. D. (2007). Addiction and co-occurring mental disorders. NIDA Notes, 21 (2): 2.
Wagner, F. A. and Anthony, J. C. (2001). Into the world of illegal drug use: Exposure
opportunity and other mechanismus linking the use of alcohol, tobacco, marijuana and
cocaine. American Journal of Epidemiology, 155 (10): 918925.
Whitten, L. (2005). First-grade intervention reduces smoking initiation in middle school.
NIDA Notes, 20 (1): 1011.
Wilcox, H. C., Wagner, F. A. and Anthony, J. C. (2002). Exposure opportunity as a mechanism
linking youth marijuana use to hallucinogen use. Drug and Alcohol Dependence, 66 (2):
127135.
Williams, J. S. (2003). Grouping high-risk youths for prevention may harm more than help.
NIDA Notes, 17 (5): 16.
138
L ITERATURA
Winkel, R. (1996). Djeca koju je teko odgajati. Opis sluajeva iz odgojne i kolske
svakodnevice, Educa, Zagreb.
Zickler, P. (2002). Few middle schools use proven prevention programs. NIDA Notes, 17
(6): 7.
139
140
Biljeka o autoru
Prof. dr. sc. Slavko Sakoman, primarijus, roen 4. listopada 1947. (M. Krenik, D. Miholjac),
specijalist neuropsihijatar od 1976. Ua specijalnost, bolesti ovisnosti. Zaposlenje i funkcija:
KB Sestre milosrdnice, Klinika za psihijatriju, voditelj Odjela ovisnosti; Sveuilite u Zagrebu, redoviti profesor; Institut drutvenih znanosti Ivo Pilar, istraiva, znanstveni savjetnik;
voditelj Referentnog centra za ovisnosti o drogama Ministarstva zdravstva. lan (suradnik)
AMZH od 1994.
Na Klinici stalno zaposlen od 1973. Poloio specijalistiki ispit 1976. Od 1980. vodi Odjel za
ovisnosti o drogama. Do 1990. vodio i Republiki registar lijeenih alkoholiara. Od 1990. do
1995. bio predsjednik strune Komisije za suzbijanje zlouporabe droga Ministarstva zdravstva, a od 1995. do 2000. predsjednik Komisije Vlade RH i u tom je razdoblju utemeljio
suvremeni dravni sustav za kontrolu problema vezanih uz zlouporabu droga.
Nacionalni je program pokrenut temeljem strategije na kojoj je autor radio do 2005. i koju
su Vlada RH i Hrvatski sabor prihvatili 1996. Nakon toga vodi implementaciju tog programa
na terenu uz pomo upanijskih koordinativnih tijela na ijoj je organizaciji radio od 1998.
Neposredno je angairan u razvoju sustava za suvremen, community based, izvanbolniki
sustav za lijeenje ovisnika o drogama (osniva mreu specijaliziranih Centara za suzbijanje i
lijeenje ovisnika), uvodi nove terapijske mogunosti, osobito primjenu suvremene farmakoterapije opijatskim agonistima (metadon na nacionalnoj razini 1991., buprenorfin, 2003.).
Razvio je originalni model kolske prevencije zlouporabe sredstava ovisnosti i neposredno
provodio edukaciju strunjaka tog sustava da bi taj model integrirali u odgojno-obrazovni
proces. Sredinom osamdesetih, s harm reducion orijentacijom, pokree izradu programa
prevencije irenja HIV-infekcije i infekcije virusima hepatitisa.
Od 1993. ostvaruje suradnju s Pompidou Group, Council of Europe, u Strasbourgu gdje je
struno angairan u grupi za epidemiologiju droga, a kao imenovani permanentni korespondent, kao predstavnik Hrvatske u tom tijelu djeluje do 2002. Kao sveuilini nastavnik
angairan je od 1978. godine. Danas, kao redoviti profesor, predaje na dodiplomskoj nastavi
studentima stomatologije, psihologije, studentima Edukacijsko-rehabilitacijskog i Kineziolokog fakulteta te na poslijediplomskoj nastavi na Medicinskom fakultetu za lijenike obiteljske i kolske medicine, pedijatrije, epidemiologije.
Bio je voditelj nekoliko znanstvenih projekata, a posljednjih godina dio radnog vremena
zaposlen je kao znanstveni savjetnik i radi na programima Instituta Ivo Pilar. Od 2005.
voditelj je Referentnog centra za ovisnosti o drogama Ministarstva zdravstva.
Objavio je kao koautor devet knjiga, samostalno pet knjiga, od kojih je najvanija znanstvena studija Drutvo bez droga? u izdanju Instituta Ivo Pilar, (2001, 22008). Objavio je oko 150
znanstvenih i strunih radova. Biografija autora objavljena je u prestinim izdanjima (ABI,
American Biographical Institute, Marquis).
U kontinuitetu od 1976. godine bavi se psihijatrijskom forenzikom i do sada je izradio velik
broj ekspertiza, osobito iz podruja zlouporabe droga.
141

Sakoman Skolski Programi Prevencije Ovisnosti PDF

Transféré par

Informations du document

Titre original

Copyright

Formats disponibles

Partager ce document

Partager ou intégrer le document

Options de partage

Avez-vous trouvé ce document utile ?

Ce contenu est-il inapproprié ?

Droits d'auteur :

Formats disponibles

Sakoman Skolski Programi Prevencije Ovisnosti PDF

Transféré par

Droits d'auteur :

Formats disponibles

2

KOLSKI PROGRAMI PREVENCIJE OVISNOSTI

KOLSKI PROGRAMI PREVENCIJE OVISNOSTI

Pripremljeno u Agenciji za odgoj i obrazovanje

CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Nacionalne i sveuiline knjinice

KOLSKI PROGRAMI PREVENCIJE OVISNOSTI

prof. dr. sc. Slavko Sakoman

Agencija za odgoj i obrazovanje

KOLSKI PROGRAMI PREVENCIJE OVISNOSTI

KOLSKI PROGRAMI PREVENCIJE OVISNOSTI

OPA NAELA U SUZBIJANJU ZLOUPORABE

STRATEGIJA SMANJENJA PONUDE DROGA

STRATEGIJA SMANJENJA POTRANJE

KOLSKI PROGRAMI PREVENCIJE OVISNOSTI

KOLSKI PROGRAM PREVENCIJE ZLOUPORABE

DOKTRINARNA OSNOVA POJEDINIH

KOLSKI PROGRAMI PREVENCIJE OVISNOSTI

KOLSKI PROGRAMI PREVENCIJE OVISNOSTI

KOLSKI PROGRAMI PREVENCIJE OVISNOSTI

Zlouporaba sredstava ovisnosti (droga) drutveno je uvjetovan

KOLSKI PROGRAMI PREVENCIJE OVISNOSTI

KOLSKI PROGRAMI PREVENCIJE OVISNOSTI

KOLSKI PROGRAMI PREVENCIJE OVISNOSTI

Stanje zlouporabe droga u Hrvatskoj

KOLSKI PROGRAMI PREVENCIJE OVISNOSTI

KOLSKI PROGRAMI PREVENCIJE OVISNOSTI

KOLSKI PROGRAMI PREVENCIJE OVISNOSTI

Osnove suvremene strategije suzbijanja zlouporabe droga

KOLSKI PROGRAMI PREVENCIJE OVISNOSTI

KOLSKI PROGRAMI PREVENCIJE OVISNOSTI

KOLSKI PROGRAMI PREVENCIJE OVISNOSTI

Ovisnost kronina recidivirajua bolest mozga

KOLSKI PROGRAMI PREVENCIJE OVISNOSTI

KOLSKI PROGRAMI PREVENCIJE OVISNOSTI

Etiologija i razvoj ovisnosti

Djeca, koja su jo u predadolescentnom razdoblju odgojem nauena razboritosti,

KOLSKI PROGRAMI PREVENCIJE OVISNOSTI

Modaliteti disfunkcionalnosti obitelji koji poveavaju rizik skretanja

KOLSKI PROGRAMI PREVENCIJE OVISNOSTI

to se dogaa nakon poetnog uzimanja droge?

KOLSKI PROGRAMI PREVENCIJE OVISNOSTI

Ovisnost o drogama kronina recidivirajua bolest mozga

KOLSKI PROGRAMI PREVENCIJE OVISNOSTI

KOLSKI PROGRAMI PREVENCIJE OVISNOSTI

Primjer: Kako heroin djeluje na mozak i zato je potpuna apstinencija tako

KOLSKI PROGRAMI PREVENCIJE OVISNOSTI

Uzroci recidivizma. Mehanizmi koji dovode do relapsa

KOLSKI PROGRAMI PREVENCIJE OVISNOSTI

KOLSKI PROGRAMI PREVENCIJE OVISNOSTI

TO SU ZAPRAVO DROGE? OSNOVNI POJMOVI S PODRUJA OVISNOSTI

KOLSKI PROGRAMI PREVENCIJE OVISNOSTI

OSNOVNI POJMOVI S PODRUJA OVISNOSTI

KOLSKI PROGRAMI PREVENCIJE OVISNOSTI

TO SU ZAPRAVO DROGE? OSNOVNI POJMOVI S PODRUJA OVISNOSTI

KOLSKI PROGRAMI PREVENCIJE OVISNOSTI

TO SU ZAPRAVO DROGE? OSNOVNI POJMOVI S PODRUJA OVISNOSTI

KOLSKI PROGRAMI PREVENCIJE OVISNOSTI

TO SU ZAPRAVO DROGE? OSNOVNI POJMOVI S PODRUJA OVISNOSTI

KOLSKI PROGRAMI PREVENCIJE OVISNOSTI

TO SU ZAPRAVO DROGE? OSNOVNI POJMOVI S PODRUJA OVISNOSTI

sto nita ne boli. Ujutro dugo ne ustaje iz kreveta.

KOLSKI PROGRAMI PREVENCIJE OVISNOSTI

TO SU ZAPRAVO DROGE? OSNOVNI POJMOVI S PODRUJA OVISNOSTI