8.

ETIKA DRUTVENO GOSPODARSKOG IVOTA

I. EKONOMIJA I BLAENSTVA
1. Osnovni zakon blaenstva i za gospodarsko podruije?
Otkupljeno ovjeanstvo moe i u gospodarstvu vidjeti otkupiteljsku mo Boga. Prihvaanje
blaenstva ne iskljuuje struno znanje nego samo ukljuuje ispravnu ljestvicu vrednota u zemaljskim
stvarima. Doivljava li kranin sve kao Boji dar, proet blaenstvima on nee smjeti pokazivati
sebinost ve e sva dobra staviti u slubu drutva. Schumacher za razliku od pijetistikoindividualistikih tradicija, duh blaenstva odnosi se na sve dimenzije drutvenog, gospodarskog i
kulturnog ivota. Blaenstva su namjenjena itavom ovjeanstvu i u tome se spoznaje Bog.
2. Siromatvo i siromasi u svjetlu kraljevstva Bojeg
Philipp Schmitz iznosi prijedlog da polazna toka kranske i drutvene etike moraju danas biti
siromasi i siromatvo u svijetu. Metz kae da je siromatvo kao krepost prosvjed protiv diktature
imetka, posjedovanja i samooboavanja. Ono nas potie na solidarnost s onima koji siromatvo nisu
slobodno prihvatili kao vrlinu. Siromatvo je milosni dar Duha Svetoga.
II. GOSPODARSKI IVOT JE NETO VIE OD POSLA
Dvije ideologije se javljaju kroz povjest: 1) klasini liberalizam (A. Smith)- gospodarstvo je
autonomno jer raspolae mehanizmima koji se automatski podeavaju a pokreta mu je koristoljublje.
On pokuava filozofski opravdati da se ekonomski ispravno ponaanje ne mora odgovarati s etikim
ispravnim ponaanjem. 2) drugi je isprepleten s prvim, ono apsolutizira gospodarski ivot drugaije. K.
Marx prema tumaenju Engelsa i ortodoksnih marxista smatra gospodarske uvjete ponaanja i procese
jedino odluujuim imbenikom sveg ivota. II. Vat to osuuje. Marx smatra da gospodarstvo uvjetuje
sve ostalo.
1. Gospodarstvo i drutvo
Max Weber napisao je djelo o ovisnosti gospodarstva i drutva. Sombart dolazi do zakljuka da je
gospodarstvo neto vie od posla. Etologija pokazuje kako ekonomska situacija uvjetuje ponaanje u
ivotinjskom svijetu ali za ljude su ipak bitniji ekonomski imbenici. Svaki pokuaj da se gospodarstvo
shvati kao jedini klju za sva podruija, razara drutvo.
2. Gospodarski ivot s obzirom na ovjekov cjelovit poziv
Drugi vat. kae da je ovjek zaetnik, sredite i svrha sveg gospodarskog i drutvenog ivota.
ovjek u proizvodnji moe izraavat i uvati u svojim djelima velika duhovna iskustva i tenje da
pomogne drugima. Prosvjedujui protiv liberalizma koji odvaja gospodarski ivot od drutvenog, Marx
smatra da je ovjekova bit da bude kreativan i drutven i naziva otuenjem sve ono to to prijei.
Korijen otuenja kod Marxa je izrabljivanje radnika.
3. Posvudanja prisutnost gospodarske dimenzije
Posvudanja prisutnost gospodarske dimenzije je oita. Sad je samo pitanje da li je prisutna kao
tiranin ili je u funkciji sluenja? Povjesno izvorni prostor gospodarstva je kuanstvo (oikonomia).
Istona teologija slui se kunim gospodarstvom kao simbolom ekonomije spasenja. Pa i u molitvi
1

Gospodnjoj nakon ti-molitava (tvoje ime, tvoje kraljevstvo, tvoja volja...) slijedi i molitva za kruh.
Ako potujemo Boga i sluimo mu imamo i hranu. Sociologija religije pokazuje ovisnost religije i
gospodarstva. Snaga i slabost religije oituje se u gospodarskim prilikama ali i religija utjee na
gospodarstvo.
4. Ekonomija i dobrotvorna aktivnost
Sombart je dokazao i altruistike stavove dobrotvorne aktivnosti koja nadilazi gospodarski nain
miljenja. Naime, prikupljanje dobara pored osiguranja obitelji moe sluiti i za dobra djela (pomo
siromasima). Dobrotvorne organizacije oslobaanjem od poreza dobivaju svoje priznavanje. A ima i
loih primjera jer imenom dobrotvornih organizacija pokuavaju se oslobditi od poreza.
III. CRKVA KAO GOSPODARSKI IMBENIK I KAO UITELJICA
Promjenjljivi oblici gospodarskih struktura odraavaju se i u Crkvi ali i crkvena djelovanja u svim
sferama utjee i na gospodarstvo.
1. Model ili sablazan
Nekada je Crkva zbog velikih zemljinih posjeda bila jak gospodarski imbenik. Crkvi treba
mnogo izvora da bi opskrbila, biskupije, upe, sjemenita itd. Crkva je najvei poslodavac (kler ali i
laici) koji se financira najvie iz priloga vjernika. Nain na koji Crkva upravlja vaan je za drutvo
(odakle novac, kako se raporeuje). Krivci za sablazan u povjesti Crkve jesu njeni radnici koji za svaki
svoj posao trae plau i to iznadprosjenu. Oni bi morali biti modeli a ne sablazan i raditi za dobro
drugih a ne za plau. Crkveni ljudi koji provode ivotni standard iznad prosjeka ne bi smjeli razumno
zahtijevati od vjernika da rade za ispodprosjenu plau ili besplatno ali nije ni nepravedno da Crkva
neke usluge minimalno naplauje. Crkva mora raune javno prikazivati zato je dobro da tu budu
ukljueni i vjernici laici. Bolje gospodarski stojee Crkve moraju pomagati slabije...npr. njemaki
Miserreor.
2. Uiteljski autoritet Crkve na ovom podruju
Crkva u svom poslanju nema autoritet u ovom podruju ve punomo je u navjetanju evanelja te
pozivanju na savjest politiare i gospodarske ljude a pogotovo one na vanim mjestima. Pomo ljudima
koji su na rubu drutva daje Crkvi pravo na uplitanje.
3. Unutar granica svoje nadlenosti
Uiteljski autoritet Crkve po samom pravu obraa se izravno ljudima koji su vjerom i krtenjem
njeni lanovi a onda i svim ljudima dobre volje jer evanelje je navjeteno za sve a ne samo za
odabrane ali dakako to mora biti povezano samo s poslanjem Crkve (pomo siromanim). Da bi to
Crkva smijela mora se spojiti njezina nadlenost sa znanjem strunjaka i iskustvom ljudi.
4. Proroka sluba
Crkva ispunjava svoje poslanje na gospodarskom drutvenom podruju prorokim sluenjem
njenim vjernicima i svima drugima. To proroko sluenje Ivan XXIII vidi u prepoznavanju znakova
vremena, on takoe predlae metodu Josefa Cardinija (promatrati, prosuditi, raditi) za razliku od
prijanjih metoda (prilagodba mjestu i vremenu). Proroci se obraaju svima a pogotovo nosiocima
autoriteta budee u njima svijest. Prorok djeluje u korist nemonih ali ne pokazujui interes prema
2

vlasti. Dekret II Vat. o vjernikoj slobodi je putokaz za proroko sluenje koje se odlukuje cjelovitim
gledanjem na drutveni i gospodarski ivot koji se povezuje sa dogmom o stvaranju, otkupljenju....
IV. POVIJESNOST I SUKOB
Restauracije u Crkvi i drutvu kumovali su nepovjsnom shvaanju naravnog udorednog zakona i
naravnog prava a pogotovo francuski Orde Social. To je crkveno sankcionirano u Syllabusu Pia IX.
1. Suoavanje s povjesnim materijalizmom
Povjesni materijalizam Marxa poklanja pozornost proizvodnim odnosima koje poima kao
infrastrukturu itavnog drutvenog, gospodarskog i kulturnog ivota i u kojima dinamizam povjesne
borbe radnike klase ima svoj korjen. Tome dolazi u korist i Marxova idovsko-proroka svijest da se
sve moe bolje. On u svom znanstvenom socializmu pokazuje kako povjest gospodarstvenog,
drutvenog ovjeka nije samo iznutra usmjerena prema osloboditeljskoj sintezi u buduem besklasnom
drutvu unato konfiliktu. Time obeava bolju ekonomsku situaciju svih. Hegel u odnosu rob-gospodar
vidi poetak drave ali ne osnovu prava. U robovima vidi nosioce povijesti. Marx izraava u svom
povijesnom materijalizmu vjeru i smisao i konano ispunjenje povijesti. Poetak mudrosti je kad
ovjek vidi da povijest od njega trai solidarnost unato dijalektici proizvodnih snaga i odnosa.
Odluujue je da se radnici ne daju na potlaenost. Crkva iz tih odnosa ui u Octogesima advenies: ne
crpiti iz tih nauka nita o biti i poetcima svemira ve razmiljati o gospodarskim pokretima. S Leonom
XIII a posebice Ivanom XXIII poinje dinamian pogled prolosti.
2. Dijalektiki materijalizam i uloga sukoba
Marksizam se naziva i dijalektiki materijalizam. U temelju marskizma su konflikti (dijalektika)
gospodarske infrastrukture koji gone gospodarstvo pa tako i ovjekov razvoj. Marx samtra da e to biti
plodonosno prihvaanjem i potvrivanjem sukoba (elja za bolje i vie) od strane izrabljivane radnike
klase. Marx od Hegela preuzima naglaavanje dijalektike ali postavlja je na noge. Temelj dijalektike je
napetost (sukob) u materiji (proizvodna snaga i odnosi). Cilj je besklasno drutvo i solidarnost. Danas
se pristalice socijalizma pa i teolozi pitaju moe li dijalektiki materijalizam prihvatiti analizu povijesti
i predviditi razvoj. No tu se kranin mora pitati prihvaa li borbeni marksizam i da je primjena nasilja
nuna i da nije moralno zlo i da se marksistika metoda analogno primjenjuje samo na gospodarsko
podruje------- To se pak protivi ljubavi Bojoj. Da li je marksizam vezan na ateizam? U djelu kapital
analiza religije poinje od neosporno neslavnih dogaaja u kojima je Crkva imala neslavnu ulogu. U
Engleskoj molitve da majka i djeca rade. Ne mora li se priznat da je takva religija uvjetovala prevlast
onog to je gospodarstvo? Ne.----- religija otuuje (Bog koji daje pravo otuivat).
3. Kranstvo i socijalizam
U 19. st. vladajui krugovi pa i Crkva prikazuje to oekuje promjenu prilika i vlasnikog ureenja
kao bezboni socijalizam i komunizam. Ali Crkva danas ipak pravi razliku. Danas ima krana vjernika
kojima se svia socijalizam. Pored Marxa postojala su i strujanja socijalizma koja su imala drugaiju
narav i pokuava se razviti socijalizam na temelju kranskih vrijednosti. Primjer je egipatski Josip,
Herodot izvjetava da nema trinog sustava te da se dogaa razdioba dobara ali to ovisi o kralju.
Kumranska sekta i prva kranska zajednica su zajednice dobara. Lassalle, suutemeljitelj njemakog
radnikog pokreta uzdao se u utjecaj radnitva u demokratskoj dravi. Pariko proljee je pokuaj
pomirenja marksizma i etike. Afriki socijalizam u Tanzaniji temelji se odnosu afrikoj tradiciji i
3

kranstvu. Katoliki nauk ide za gospodarskim i drutvenim poretkom koji omoguava slobodu i ope
dobro i svaki socijalizam koji to podrava prihvatljiv je.
V. GOSPODARSTVO KAO ZAJEDNIKA ZADAA
1. Vrijednosno neutralno podruje
Prema Machiavelliu politika mo i utrka za njom nose i opravdanje svoje. Smith ui da
gospodarstvu i gospodarskom ovjeku ne treba nikakva etika ba kao i neoliberalizam. Postoji ipak
razlika izmeu klasinog liberalizma (prezir prema etikom socijalizmu) i znanstvenog socijalizma
(koji podrava postojanje morala). Crkva ustaje protiv takvog klasinog liberalizma jer zastupanje koje
se odvaja od vrijednosti koje promie moral znai promaiti ljudsku dimenziju. Osnovni kriterij za
etiku prosudbu o gospodarskim modelima je:
1. dostojanstvo, blagostanje i razvoj svih ljudi
2. zdravi ljudski odnosi
3. prostor i podstrek za stvaralako udionitvo
4. zajednio sudjelovanje u stvaranju
2. Boja spasenjska pravednost i ovjekov solidni odgovor
a) Boja pravednost i na odgovor vjere
Svi lanci nae vjere pozivaju nas na solidarnost a pogotovo na zajednio sudjelovanje u zalaganju
za drutvenu pravednost slabih. Boja spasenjska pravednost najbolje je vidljiva kod Mateja i Pavla.
Pavlov nauk o pravdanju po vjeri i milou ne smije se tumaiti individualistiki (hvaliti se). Vjernost
Bojoj spasenjskoj pravednosti se oituje u meuljudskoj vjernosti a pogotovo prema onima u potrebi.
Biblijski pojam pravednosti: Svakome prema mjeri njegove potrebe.
b) Dimenzije drutvene pravednosti
Drutvena pravednost: svakome prema njegovoj potrebi, nadilazi osobno dobro i ima sredite u
opem dobru. Zadaa drutvene pravednosti je ouvanje opeg dobra gdje ga ima a gdje ga nema,
uspostaviti ga. Ope dobro se definira kao svih onih uvijeta drutvenog ivota koji ljudima omoguuje
punije i nesmetanije usavravanje njihovih vrijednosti. Idealan tip je naravno obitelj (jednaki izgledi za
ivot i jednakost svih). Drutvena pravednost mora postat krepost tako da drava nee morat ope
dobro uvati sankcijama. Gandi: Kada ne bi uzimali to nam ne pripada ne bi bilo siromanih...
c) Razdiobna pravednost u svjetlu drutvene pravednosti
Suvremeni dravni uredi za drutvenu pravednost nastoje udovoljiti drutvenoj pravednosti
razdiobnom pravednou, ravnomjernim oporezivanjem svih prema njihovoj mogunosti. Od tih
poreza se pomau slabiji i bolesni. Ricardo s obzirom na razdiobu zemlje, kapitala, rada govori o tri
klase: vlasnici zemlje, vlasnici kapitala, vlasnici radne snage.
3. Gospodarstvo u slubi ljudskih potreba
Drutvena pravednost zahtjeva da se gospodarski odnosi urede tako da slue potrebama ljudi.
Gospodarska djelatnost se treba razvijati tako da se ostvari Boji spasenjski plan sa ovjekom. Postoji
ljestvica potreba:
1. osnovne potrebe za koliko-toliko dostojanstven ivot ojeka
2. potrebe s obzirom na ono to drugi imaju- elja za jednakou
3. potrebe za stvarima koje neko vjeruje da mu trebaju da bi pokazao vii poloaj
4

Druga potreba je koliko toliko i razumljiva a trea samo stvara probleme. Meu prvu skupinu
potreba je otvaranje novih radnih mjesta.
4.

Odgovornost i supsidijarnost

Drutvena pravednost smjera na odgovorno sudjelovanje svih u gospodarskom i svakom drugom

podruju. Na temelju toga katoliki nauk naglaava naelo supsidijarnosti: sve to moe pojedinac sam
neka ostane pridrano njegovoj inicijativi. Ono to manje zajednice mogu same tu neka se ne mjeaju
monije a ako ne mogu same onda neka se umjeaju monije sposobnije ali samo s ciljem pomo i
poticaja. Tada se deava i zamjena centralizma s federativnom naelu. Batina katolikog nauka o
supsidijarnosti je zov na slobodu. Naelom supsidijarnosti brani se jednom narodu vladanje nad
drugim. Ivan XXIII kae da se tim naelom potiu jae drave da odstupe od svojih interesa zbog
zajednice. Da bi se neko mjeao u naelu supsidijarnosti mora se dokazati njegova nekompetentnost
koja se dokazuje naelom opravdanja. Zapreka je jer nitko olako ne predaje vlast.
5. Stvaralaka sloboda
Supsidijarnost eli sluiti stvaralakoj slobodi i lojalnosti. Ona stvara prostor stvaralakoj slobodi
ali mora biti i shvaena kao krepost koju zahvalno primamo da bi sluili zajednikom cilju. Pavao VI.
velia kreativnost ovjeka. Svaka organizacija mora uvati ureeni poredak ali neureenu stvaralaku
slobodu.
6. Solidarnost i vjernost
Za razliku od supsidijarnosti koja trai prostor za slobodu pojedinca i zajednice solidarnost je
sveobuhvatna vjernost savezu u slubi osobe i zajednice jer istinska osobnost se razvija u
meuljudskim odnosima. Vjernost i lojalnost imaju povjesnu dimenziju (zahvalni smo za sve to su
nam dali pretci) ali i transcendentalnu (zahvala Bogu za savez sa Njim). ovjek nema vjernost ako
neme vjernost s Bogom i tu je temelj ravnopravnosti jer svi smo djeca Boja. Kranska solidarnost se
ogleda u vjernosti savezu s onima u potrebi i zapostavljenim. Oni pripadaju nama i mi njima.
Univerzalna dimenzija solidarnosti koja ima temelj u stvaranju i otkupljenju sr je katolikog nauka.
Dunost solidarnosti je u prvom redu dunost onih u boljem poloaju.
7. Privredni kriminal i nemoralno ponaanje
a) to znai nemoralno poslovanje u gospodarstvu.
Ako elimo bar donekele iscrpiti pitanje privrednog kiminala onda bi smo se dosada reeno trebali
samo rei u negativnom kontekstu. Grijeh u ovom podruju je poricanje udorednog. Moralno
opravdano je sve dok se ne pone kositi sa kaznenim zakonom. Lako se prihvaa zajednika
odgovornost pri primanju slube a teko kada se desi neko zlo, tad treba kaznit pojedince.
b) Katalog gospodarskih prijesupa i grijeha
Ne moe se svako neetiko ponaanje staviti pod dravnu sankciju jer bi to znailo previe
kontrola i malo slobodnog prostora. Katalog koji bi imao nenormalno veliki broj prekraja bio bi
nedjelotvoran stoga u katalog treba staviti samo one krupne oblike neetikog ponaanja koji teko
naruavaju ope dobro te se lako otkrivaju (mito, korupcija, utaja poreza, izbjegavanje dunosti...)
c) Razmjeri privrednog kriminala i njegove tete
Neetika ponaanja su svugdje prisutna a tete ogromne, padale su vlade zbog toga, minusi u
milijunima a sve se to dogaa jer nisu pod krivinim zakonom ili su ti koji se time bavi jako spretni.
5

d) Glavni uzroci privrednog kriminala

Materijalno siromatvo dakako nije uzrok jer se time bave i bogati slojevi. Nekada uzrok toga
moe biti u psihi ovjeka (prijete mu otkazom) a u veini je to ljudska sklonost k neetikom djelovanju
( ako se drugi ne kanjavaju zato i ja ne bi malo zaradio).
e) Lijekovi
Marx kae da nema lijeka jer je drutvo jednostavno usmjereno na profit. Socijalno trino
gospodarstvo se tome protivi i kae da je potreba jedan dobar etiki gospodarski odgoj koji je usmjeren
na ope dobro. To je lijek i kao kod svake bolesti pokuava se lijekovima. Ako to ne pomogne onda se
prekitelj kazni i pomou toga se poinje izotravati savjest.
f) Popravak tete
Poravak tete se jo zove i buenje zaspale savjesti jer krivac koji pokua popraviti tetu uvia da
je pogrijeio i trudi se ispraviti to. Ako pak pojedinac to nee sam od sebe onda ga zakon na to potakne,
ali pravedno.
VI. S ONU STRANU KAPITALIZMA
Ako su osnovni kriteriji za gospodarski oblik drutva unapreenje osobne odgovornosti,
stvaralaka sloboda, solidarnost i zdravi odnosi onda je i kapitalizam tipa laisse-faire i sustav
socijalistikog dravnog kapitalizma promaen cilj.
1. Socijalno trino gospodarstvo
Slobodno trite moe doista istinski odgovoriti potrebama ali samo u povezanosti sa
mnogobrojnim drutvenim, dravnim i gospodarskim mjerama opereza. Pojam socijalnog trinog
gospodarstva udomaio se u Zapadnoj Njemakoj preko kranske- demokratske i kranske- socijalne
unije, a posle ga nastavljaju socijalne vlade. Cilj socijalnog trinog gospodarstva nadilazi Keynesovo
poimanje koje ga smatra sredstvom za nadvladavanje gospodarske krize, stalni rast proivoda, puno
zaposlenje i stabilnost valute. U sreditu mu mora biti socijalna pravednost. Ona moe funkcionirati
kada partnere povezuje povjerenje i iste socijalne ideje. Gospodarski sustav nije socijalan ako
iskljuuje veliki dio stanovnitva. Za uspjeno socijalno trino gospodarstvo trai se ravnopravnost
partnera.
2. Gospodarstvo i politika
Zbog isprepletenosti gospodarstva i politike nuno nastaje gospodarska politika koji ima za cilj
osiguranje usmjerenja na ope dobro. Gospodarstvo ne moe samo rijeiti probleme ozdravljenja i
zatitnih mjera ve mu treba pomo drave koja e zakonskim mjerama osigurat usmjerenje na ope
dobro a ne da se stvaraju privatni monopoli i mogunost mita. Politika se tu mora uplitat po naelu
supsidijarnosi: toliko mjera koliko je potrebno uz naelo opravdanja.
3. Vlasnito i rad
Zapadna kultura proeta kapitalizmom toliko naglaava privatno vlasnitvo, da se inilo da nema
zlouporaba kojim bi se izgubilo pravo na posjedovanje. inilo se da je uloga drave da titi privatno
vlasnitvo, Crkva naglaava rad i vlasnito.

a) Privatno vlasnitvo i drutvena funkcija zemaljskih dobara

Bog je stvorio ovjeka i dao mu slobodu da se njome koristi. Tako da ovjek dok se njima slui ne
smije misliti da su samo njegova ve su i zajednika. Tako se svaki poredak vlasnitva i ophoenja s
njim mora opravdati. Neosporava se privatno vlasnitvo ali se zemlja ne smije shvaati kao samo
moja. Od svojih prihoda i zemlje koju ti je dao Bog moraju se pomagati i siromasi i to ne samo od
vika.
b) Naslovi vlasnitva
Glavni titul za stjecanje i posjedovanje zemlje i proizvodnih sredstava je drutveno usmjeren rad.
U prvim zajednicama lako se dogovaralo oko mjesta za sakupljanje hrane ali vei problemi nastaju
pojavom nomada oko prostora za ispau. S ratarima koji se trajno nastanjuju nastaje i pojam o trajnom
vlasnitvu. U doba seoba vlasnitva se stjeu svakako samo ne prijateljski. U novom pak svjetu stari
oblici zaposjedanja nepravedni su. Bog je ljudima dao zemlju i na nju imaju pravo oni koji znojem
ostvaruju dobra koja im je Bog dao. Batinjenje vlasnitva zakonom spada u narav vlasnitva. Neke
stvari posjedovati u uredu je ali imati stvari na raun drugih nije opravdano i to donosi mnogo nevolja i
zahtjeva revizije koje moraju biti potene. Danas postoje novi oblici vlasnitva: socijalno osiguranje,
ivotno osiguranje, tednja....
c) Reforma prava vlasnitva i nova raspodjela posjeda
Dananje je vlasnitvo u suprotnosti s tradicionalnim shvaanjem (dostojanstvo, ljudski odnosi,
stvarlaka sloboda, solidarnost). Zakljuak pak nije ukidanje privatnog vlasnitva ve poziv na
reformu, te nova raspodjela. Agrarna reforma je neodloiva mjera u mnogim zemljama. II Vat. govori
da se u slabijim zemljama gomila neiskoriteni prostor a radnici se unajmljuju za preniske cijene.
Potrebana je reforma da se potakne inicijativa i da se ljudi malo trgnu i bolji uvjeti. Zemljite je
osnovni kapital to ga je Bog dao.
d) Socijalizacija i nacionalizacija
Katoliki nauk podrava dravno vodstvo koje se brine za ope dobro te da prilagodi ustanove,
slube, sredstva i postupke socijalizma. Takoer se neiskljuuje prenos vlasnitva na drutveno
vlasnitvo ukoliko to slui opem dobru. To moe jedino kompetentna vlast prema naelima
supsidijarnosti i opravdanja.
4. Prednost rada
Kranski nauk se slae s Marxom da kljuno mjesto u gospodarstvu pripada radniku i radu.
Povjest osloboenja poinje osloboenjem od rada jer se ovjek mora ostvariti i kao ovjek a ne samo
kao radnik.
a) to vee sudjelovanje radnika
Tek kad radnik postaje partner tek tad prestaje otuenje. Rad oovjeuje meuljuska atmosfera na
poslu. Schumacher razlikuje posjedovanje kao pomo za stvaralako djelo i posjedovanje kao
alternativu za to. Drugaije se vrednuje rad na privatnom posjedu gdje i vlasnik radi od onog rada gdje
su radnici unajmljeni. U kapitalizmu kapital kupuje rad, a radnik se od roba razlikuje samo
nesigurnou. Mnogo se toga promjenilo organizujui radne sindikate. Poslodavac i radnik postaju
jednako vrijedni, poinju pregovarati o svemu a ne samo o plai. Ali ipak i pored toga mora se urediti i
odnos radnika prema pogonu. Uspjeh u tome je sve vea angairanost radnika. To ipak ne rijeava sve
probleme ali stvara prostor za to. Crkva kada naglaava ljudsko dostojanstvo slae se s miljenjem da
radnici trebaju sudjelovati u svim odlukama i prema Ivanu XXIII to jedan znak vremena.
7

b) Pravedna plaa
Radnik ima pravo na plau koja mora zadovoljiti ljudsko dostojanstvo. Radna plaa se mora ravnat
prema situaciji u preduzeu i opoj produktivnosti. Obiteljska plaa ima drutvenu funkciju (majke
kada raaju i kad su na porodiljskom ipak doprinose drutvu). Kod tarifnih pregovaranja moraju se
uzeti u obzir i posledice za poduzee ali i za ope dobro.
c) Pravo na rad
Svako je duan prema svojim mogunostima priskrbljivati ivotno uzdravanje i doprinositi opem
dobru. S dunou rada povezano je i pravo na rad ali takve uvijete da ne strada ni tjelesno ni moralno.
ene imaju pravo na rad u skladu s brakom i majinstvom. Dunost gospodarske politike je da rad
postane radost.
d) trajk i zatvaranje poduzea (lock out)
U ranom kapitalizmu u drutvu radnik nema prava. Crkva naglaava da se radnici moraju cjeniti.
Stvaraju se sindikati koji se bore za radnika prava te tako doprinose i stupnju obrazovanje (imaju para
da mogu platit kolu). Najotrije oruje borbe za rad je trajk a poduzetnici zatvaranjem firme. Crkva
naglaava da to ipak mora biti zadnje sredstvo. trajk i zatvaranje moraju biti pravedni. Kad je rije o
javnim slubama trajk i zatvaranje se moraju izbjei po svaku cjenu. Neke zemlje zabranjuju trajk
sluba od ivotne vanosti. Generalni trajk je zakonom zabranjen osim u svrhu ouvanja ustavnog
poretka.
5. Funkcija kapitala i kamata
Kapital (glavnica) je minuli rad. Ostvaruje se uzdrljivou u neposrednoj potronji. Gospodarski
kapital je sveukupnost proizvedenih sredstava kao i raspoloivih sredstava za financiranje investicija. S
obzirom na vlasnitvo moe biti vlastiti i strani. O gospodarskim mogunostima odluuje kapital,
proizvodnja, zemljite te financijska sredstva. Novac je dugo sluio za trgovinu. Stoga su kamate
vrijedile kao lihva, prije su bili osuivani svi koji su posuivali novac na kamate pa i pravnici koji su to
htjeli opravdati. Moralisti i ispovjednici su bilu u rascjepu izmeu nauka Crkve i savjesti: Crkveni nauk
se tome protivi jer je Isus rekao da ako nekome neto posuuje ne oekuj naknadu za to. No u
modernom svijetu kamate imaju drugaiju ulogu. Kapital je plodonosan za korisnike zajma ali nije
neka socijalna pomo. Bez zajma dananji svijet ne bi bio mogu. Pri davanju zajma postoje prilagodbe
a skoro da ne postoje ljudi koji ne bi mogli da vrate kamate. Visina kamate moe se apstraktno odrediti
jer ovisi o inflaciji i gospodarskom ivotu. Etiki problem je samo gomilanje kapitala i vlasti u rukama
neznatne manjine jer koi i razara gosodarstvo i politiku demokratizaciju. Visoke inflacijske stope jesu
zlo,to je nepravda protiv srednjeg i maloga tedie.
6. Poduzetnici i namjeteni rukovodioci
Dvije razvojne tendencije: 1. brisanje razlike izmeu radnika i namjetenika, 2. iz klase
namjetenika stvaraju se menaderi i rukovodei namjetenici. Prvi spadaju u poslodavce ali i drugi
iako spadaju meu radnike. Struktura kapitalizma se promjenila jer menaderi obavljaju poduzetnike
poslove ali ne sudjeluju u kapitalu poduzea. Pred njima jako uzmie samostalni poduzetnik. Od
rukovodeeg vrha ovisi da li preduzee slui opem dobru. O stvaralakoj slobodi tog vrha ovisi
gospodarski i drutveni napredak koji donosi mogunost punog zaposlenja visok stupanj sigurnosnih
mjera. Njima se mora odredit uloga i ovlatenja tih rukovodilaca tako da se osigura slobodan prostor ali
i udionitvo poslodavca kod promjena.

7. Njegovo velianstvo kupac i pravedna cijena

Proizvodnja i raspodjela imaju smisao i svrhu u odnosu na kupca. Cjena se ravna prema odnosu
ponude i potranje u slobodnom tritu i jo trkovi proizvodnje. Ukoliko mehanizam odreivanja
cijene zakae, kupac odreuje to je potrebno. U sluaju oskudice dobra pojavljuje se nesrazmjerna
cijena. Pravedno je da se u kriznim vremenima stavlja veliki porez na luksuz i time raste cijena. U
socijalistikim zemljama Istone Evrope cijene odreuje drava. Dravni kapitalizam ima sisteme za
odreivanje vika koji drava ubire. Socijalno trino gospodarstvo ostavlja prostor za odreivanje
cijena oporezivanjem i jo veim oporezivanjem za luksuz ali i prostor za ogranienje zlouporabe.
VII. POVIJESNI TRENUTAK DRUTVENIH PROBLEMA
Kroz povijest je uvijek bilo loe stanje ovjeka ako se taj problem rjeavao u toku a ne u korijenu,
to je bilo samo lijeenje.
1. Pitanje robova
Robovi su tisuama godina inili visok postotak pa moda i veinu ljudi. Hegel vidi u ropstvu i
pomak, jer se neprijatelja ne ubija odmah, ali sve do Stoe u Rimskom carstvu gospodar je mogao ubiti
roba. Ali bilo je i dobrih koji su robove putali na slobodu. Za Aristotela i vremenu poslje njega se
smatralo to normalno naravno pravo (neki su bezvrjedni i ropstvo je doputeno). Nije bilo socijalnog
pitanja pa ni u prazajednici a ni u kranstvu prvih stoljea jer nije institucija ropstva stavljena u
pitanje. Ali kransvo ipak donosi drugaiji pogled: rob i obian ovjek pred Bogom su jednaki
(postupati s robom kao s bratom). Pavao govori o istom dostojanstvu roba i slobodnjaka i priznaje
ropstvo . Ni nizovi pobuna robova (opravdanih) ne doprinosi promjeni sustava. Najalosnije poglavlje
kranstva je zlouporaba uroenika novog svijeta i do 19 stoljea lov na njih te trgovina robljem. Tek
utjecajem prosvjetiteljstva i kvekera javlja se drutveno pitanje ropstva i njegovo ukidanje.
2. Drutveno pitanje seljaka
Po itavom svijetu domorodaki seljaci postaju kmetovi osvajaima. Izrabljivani su i traili su
zatitu od plemia i Crkve ali te promjene nita ne mjenjaju jer teolozi tite tradicionalni poredak. Sve
do Francuske revolucije 1789, kmetstvo ukinuto ali sve do Pruske i Rusije nije pa se desila revolucija.
U visoko razvijenim zemljama bilo je i jo postoji drutveno pitanje seljaka jer jo ne dobivaju pravu
nagradu za rad i nemaju pristup kulturnim dobrima. To se javlja i sad u svim zemljama koje forsiraju
industrijalizaciju a zanemaruju poljoprivredu.
3. Nove dimenzije klasinog drutvenog pitanja
Krani plemenitog srca vidjevi izrabljivanje poeli su nekako oduivati se: briga za alkoholiare,
bogalje, stare... oni koji su se bavili terapijom stvorili su svijest da treba ii do korijena i tako se
rijeavaju nova pitanja: ene, starci, stranci i mladi. Crkva 1484 daje Rerum novarum ali on je
neprihvaen i to je bio prvi put da Gaudem et spes drutvenih izjava posljednjih papa.
a) Uloga i poloaj ena kao drutveno pitanje
Kasno sindikati uviaju da je ovo kljuno pitanje. Pristup ene kulturnim dobrima, obrazovanju
daje eni sve znaajniju ulogu u gospodarskom drutvu, politici. Presudan korak su odigrale ene koje
su izborile pravo obrazovanja unato jakom protivljenju pa i Crkve. Tu se javlja prava problematika jer
se poinje gledati ena u cijelokupnom ivotu pa tako i u crkvenom. Konferenciju Ujedinjenih naroda
9

1980, o poloaju ene primjeuje da ene ine vie od polovicu stanovnitva i daju 2/3 radnih sati i
posjeduju 1% vlasnitva. Danas su ene ipak prisutne i imaju pravo glasa ali slabo su zastupljene u
pravnim tijelima. Pitanje rada ena zahtjeva promjenu miljenje.
b) Strani radnici i izbjeglice
Masovne selidbe 19. i 20. st. stvaraju veliki drutveni nemir. U Australiji i Sj. Americi domai
stanovnici su manjina. 1933 javljaju se silne bujice izbjeglica ali i na kraju II. svj. rata. Tu su veliki
problemi i znakovi nespokojnog svijeta. Manje tragian ali vaan je problem stranih radnika koji idu
raditi u industrijske zemlje. Puno je drava koje primaju strance i daju im sve za potreban ivot da
imaju osjeaj da su manje vrijedni.
c) Drutveni problemi starijih
Brz razvoj znanosti prikazuje i velik broj starih. Mali broj starih ivi s obitelji. Idealiziranje mladih
potiskuje stare. Oni odlaze i smatraju se beskorisnima a tome ide u prilog i tehnika koja im je strana. Tu
nije dovoljna samo briga za stare nego i promjena miljenja.
d) Ukljuivanje mladei u svijet rada
Od poetka industrijalizacije normalno je da djeca rade. alosno je da su ak i zakoni izdati (10
sati na dan i ne mlai od 10 godina). Sad pak mladi ue i onda poinju raditi. Drutveni problem je to
nema posla i to se ne pokazuje srazmjernost naobrazbe i radnih mjesta.
4. Urbanizacija i gradski geto i ekologija
Lista drutvenih pitanja bila bi nepotpuna bez da spomenemo urbanizacije. Nije ugroen samo
odnos grad-selo, ve se u gradovima stvaraju etniki geto, religiozni i drutveni. Pogotovo trpe
novodoseljenici zbog nesolidarnosti. Pojava predgraa je dobra.
5. Od kolonijalizma prema novom svjetskom gospodarskom poretku
Kolonijalizam je star koliko i sustav vojne drave. Ipak ljudima kao to je Gandi koji uspijeva
probuditi savjest ljudi ali ne i kraj kolonijalizmu. No ipak se javlja neki osjeaj solidarnosti.
a) Uklanjanje nasljedstva kolonijalnih vremena
Kolonijalizam je breme i potlaenima i onima koji su tlaili. Potreban je kolektivni napor.
Katoliki nauk govori da kolonijalne odnose trebaju zamjeniti prijateljski koji se temelje na jednakosti,
ali treba i imati program svjetske suradnje da se pod krinkom financijske pomoi ne bi upalo u
hegemonizam (tenji za premou) to je i glavni uzrok kolonijalizma.
b) Pomak naglaska s razvoja na osloboenje
Crkva postepeno pomie naglasak s razvoja odnosa na osloboenje, tako se bogate zemlje u svrhu
siromanijih odreknu ne samo elje za bogatstvom nego i prevlasti.
6. Bolni kraj ideologije stalnog gospodarskog rasta
Kapitalizam je odan ideji stalnog napretka s tim je bila povezana i tenja za osvajanjem to je bilo
uzrok sukoba i ratova. Ekoloka kriza, nedostatak energetskih izvora i sirovina bili su dokazatelji da
dolazi kraj kapitalizmu. ak i te krize da su se nadvladale ipak bi se morali oslobodit kapitalizma jer je
jako naruavao drutvo i nije usmjeren na kulturne i duhovne vrijednosti. Pitanje je bilo kako da se
zamjeni politika rasta i bogaenja sa politikom kvalitetnog razvoja. Odgovor je ekonomija blaenstva.
Pitanje kako se mogu tri elje pomiriti s politikom kvalitetnog razvoja (puno zaposlenje, novana
10

stabilnost i trgovaka bilansa). Rijeenje nije lako da ga treba traiti u raspodjeli vremena (za rad,
odmor, kulturnu djelatnost).
7. Moe li se ukrotiti mo vojne drave i industrija naoruanja
Svi se ti problemi mogu rijeiti samo novim gospodarskim poretkom koji obuzdava ambiciju
drava pogotovo super sila. Jer ako nema borbe za prevlau ne treba oruje. Zamjena kvantitativnog
rasta sa kvalitativnim razvojem.

11

9. ETIKA I POLITIKA
Politiku shvaamo kao organiziranu, svrsishodnu aktivnost za ope dobro drutva ili zasebne
skupine drutva, ali uvijek s obzirom na ope dobro. Bitni je smisao i cilj politike ope dobro svih
naroda i svih skupina. Politika se nikad ne smije usredotoiti na moj interes i moju slobodu, osim
ako je to posve radi slobode i pravilno shvaenih interesa sviju. Politika je trajna dunost, a politika
aktivnost pretpostavlja spremnost i sposobnost za dugorono odgovorno utjecanje na slobodu u
drutvu, a sve na dobro obitelji, razliitih skupina i zajednica, drave i svekolikog ovjeanstva.
Autoritet slobode zahtijeva poten, iskrenu i vrstu politiku na svim podrujima te uzajamnu ovisnost
izmeu politike, s jedne strane, te religije, obitelji, kulture, gospodarstva i brige za okoli s druge
strane.
I. POLITIKA U SVJETLU OBJAVE
Politika bez sumnje odreuje tijek povijesti i onog to nas eka u budunosti, a pogreni izbori
ljudi koji postavljaju na vlast ljude mogu biti katastrofalni (postavljanje Hitlera na vlast od strane
Nijemaca). Postavlja se pitanje kakva posla ima politika s Evaneljem i s poslanjem Crkve?!
1. Politika evanelja
Isus nije dao svojima uenicima program za politiku aktivnost, ali ipak evanelje baca
osloboditeljsko svijetlo i na svijet politike te pokazuje put prema otkupljenju i osloboenju od poude
za vlau i prema onom bratstvu koje unosi posve nove dimenzije u politiku.
Cijeli Stari zavjet je isprepleten politikim dogaanjima, od vapaja potlaenih naroda do sukoba
proroka sa politikim voama. Budue Boje kraljevsto, koje je obeano svima nama ne samo
Izraelcima, ogledati e se u izmjenjenom poltikom scenariju prema miru i brastvu. Isus govori o
Bojem kraljevskom gospodstvu i njegovoj spasenjskoj pravednosti, slikovitim govorom koji je proet
poltikim iskustvom, ali ono se ne ostvaruje politikom vlau ili pak maem. Uskim i pogrenim
mesijanskim isekivanjem zatrovano je ozraje u Isusovoj okolini. Zamiljali su Mesiju koji bi im
trebao donijeti zemaljsku vlast i kraljevstvo te prednost pred drugim narodima u politikom ivotu, ak
su i apostoli razmiljali tako. Isusovi glavni neprijatelji nisu bili farizeji, oni su vjerovali u uskrsnue i
ivot nakon smrti, nego saduceji koji su spas posve traili na politikoj pozornici. Bio je to vodei
sloj saduceja, sasvim povezanih uz politiki nain razmiljanja, ak povezani u politikom manevru s
omraenom rimskom vlau. Isusova Radosna vijest o buduem Bojem kraljevstvu i temeljno pravilo
toga kraljevstva nisu zasigurno nikakav politiki manifest, ali rije je o ispunjenju velikih
proroanstava da e nakon svih gospodarstava, pohlepnih za vlau i tlaenjem, doi spasenjsko Boje
gospodstvo koje svoj saetak ima u Bojem sluzi gospodsvo koje radikalno iskljuuje tlaenje i
izrabljivanje. Gdje god ljudi ive i radikalno iz vjere prihvaaju upute Govora na gori, tu slijedi najvei
preokret koji se nuno odraava i na podruju politike. Jao silnicima i blago siromasima.
Isus, silan i svijestan svoje moi, raskrinkava astohleplje i poudu za vlau politiki vodeeg sloja te
daje jasne upute svojim uenicima da svoje vladanje ne izjednauju s ponaanjem, zemaljskih,
nevjernih vlastodraca. Kad bi svi Isusovi uenici, a prije svega crkvene vlasti, radikalno slijedile jasne
Isusove upute i njegov primjer, tada bi to nesumnjivo imalo posljedicu i duboku promjenu u politikom
ivotu. On otvara nove vidike iznad onog to je politiko, ali tako da to mora imati svoj uinak na
politiko gledanje. Slavi mesijansku gozbu s odbaenima, gubavima i potlaenima, razbija uski krug
nacionalnog razmiljanja (prihvaa Samaritance), prihvaa pogane (nas koji nismo idovi) te daje
enama tada neuvenu ulogu.
12

Isus je nad politikom, ali nam je pokazao da otkupiteljska ljubav, spremnost na pomaganje, apsolutno
potenje, iscjeliteljska i spasenjska pravednost, pomirenje, donijele bi, kad bi ih svi ljudi ozbiljno
prihvatili, spasenjsku stvarnost u politikom ivotu. Obrati li se ovjeanstvo doista Isusu i njegovoj
poruci, ispunit e se velika proroka obeanja da e se u mesijanskom vremenu okonati izrabljivaka
kraljevstva, a osigurati era pravednosti i mira. Isusova izjava: Bogu Boje, a caru carevo, vrijedi
samo tada kakvim nainom politike akcije treba da ovjek izie u susret politikim potrebama i
prilikama.
2. Politika teologija
Isusa ne moemo totalno odvojiti od politike s obzirom na politiko obzorje u kojem su se odvijali
Isusov ivot i njegova smrt, kao i politike implikacije izvorne i autentine vjerske odluke za
kraljevstvo Boje i za Otkupitelja svijeta. Dakle, oni teolozi koji doivljavaju Isusa potpuno apolitino,
grijee. Politika teologija je neizljeivo bolesna i jednostrana ako je njezin interes poglavito politike
naravi ili ako politiki stavovi odreuju njezine teoloke brige i poglede. Kao i za svaku teologiju, tako
i za politiku vrijedi osnovni zakon: najprije traite Boje kraljevstvo i njegovu pravednost. Na prvom
mjestu mora uvijek biti vjera koja se nada, ljubi i klanja.
a)Novi stupanj svijesti
Novi stupanj svijesti ide upravo za tim da slijedi uzajamnu ovisnost izmeu svijeta politike i
svijeta religije svim njihovim oitovanjima tako svijesno da se prihvaanje vjere i sva religiozna
oitovanja, koliko je mogue, radikalno oslobode svih politikih sputavanja i interesa. Politika
teologija je, nasljeujui Kristovo navijetanje, orijentirana duobriniki i kritiki. eli prije svega
ukazati na uinke svake religiozne odluke i svakog religioznog i crkvenog dranja na zajedniki ivot
ljudi i mir, te tako izotriti smisao za radikalnu odgovornost. Ona opominje, s obzirom na konkretna
povijsna iskustva, na opasnost ideolokog otuivanja religije pod pritiskom politikih interesa i
otuenja. Mora se napomenuti da je politika teologija mnogim crkvenim poglavarima i podlonicima
sablazan. Politika teologija J. B. Metza usredotouje se na ono to mi s pravom smatramo sreditem
svoje vjerske prakse: na spomen slavlje Kristove smrti i uskrsnua, koje nipoto ne moemo slaviti
smisleno a da se ne sjeamo rijei i dijela jedinog proroka Isusa i ne pridonosimo slina iskustva. Iako
politika teologija ne daje nam politike upute ipak na neki nain njen je zadatak svijesno preispitati
cilj i eventualne korake, usporediti razliite modele s obzirom na svjetsku, osloboditeljsku solidarnost,
pomirenje i mir, stvaralaku slobodu i vjernost.
b) Politika i molitva
Politika i molitva su vie nego povezane. Molitva se esto koristi kao sredstvo i oruje politikog
opredjeljenja, upotrebljavamo Boga za svoje privatne interese i posvajamo Ga, te se u tome
ogledaju nesvjesno lane politike odluke. Ako nam je u molitvi doista stalo do tovanja Oevog
imena, tada moramo shvatiti da i oni od najmanje nae brae i sestara imaju ime, a to su obespravljeni i
prezreni. Oni su priznati pred Bogom kao naa braa i sestre. Moliti znai: traiti dolazak kraljevstva
Bojega, a to obuhvaa takoer i njegovo oitovanje u obliku drutva u kojem zajedniki ivimo. A to
znai i prihvaanja naega politikog poziva na suradnju u preobrazbi drutva.
3. Kranska politika ili politiko dranje krana?
Moemo smiono govoriti o politici evanelja, u smislu apsolutne utopije, ideala to nas uvijek
obvezuje ali koji nikad nije mogue potpuno ostvariti, ali ipak mi krani trebali bi izbjegavati uporabu
neskromne oznake kranska politika, za svoja politika shvaanja i ciljeve. Kao prvo mi krani
nemamo monopol nad politikom: Duh Boji djeluje gdje hoe i daje mudrost i dar razlikovanja komu
13

hoe. Drugo, ako nau nesavrenu i prijepornu politiku oznaavamo kranskom politikom,
rizikujemo uvredu Kristove asti. Tree, treba naglasiti da krani, u potenju i vjernosti svojoj savjesti,
mogu u konkretnoj politici donositi razliite odluke.
Evangeliki teolozi, meu kojima i Trutz Rendtorff istiu tvrdnju da postoji specifino kranska etika
politike samo u konkretnom obliku pragmatine, razumne i humane etike. Kao to ne postoji kranska
medicina, tako ne postoji ni kranska politika. Ali ima krana koji su angairani u politici; pa kao to
su potrebni u medicini, tako su potrebni i u politici. Teolog Jacques Ellul istie da krani ne
kristijaniziraju dravu, ali ipak oni pokrreu niz pitanja polazei od drukijeg vienja stvarnosti.
Smatra da je zreo kranin prisutan na politikoj sceni ne toliko radi politike brige koliko radi
izravnog vjerskog svjedoenja. Meutim, autor smatra, kranin bi ipak kao i svaki drugi graanin,
svijestan odgovornosti, u politici mora najprije ii za ispravnim politikim odlukama u slubi opeg
dobra, i to tako da pritom moe razumno obrazloiti svoj stav pred drugima. Kranin mora iz ljubavi
prema Bogu i blinjemu imati solidarnost sa cijelim ovjeanstvom, inovjercima, a to se pogotovo
odraava kroz politiku djelatnost. Politika ne moe biti savreno kraljevstvo ljubavi, ali se moe i
mora odlikovati meu kranima snagom i istoom njihove ljubavi. Istinski kranin uvat e se da ne
proklinje svog politikog protivnika, i bit e rado spreman priznati dobro u njemu i njegove razumne
razloge. Sa svom ljubavlju, darom razlikovanja i slobodom, to je sve tipino kranskoj vjeri, kranin
e se zauzimati, prije svega, za smisleno prevladavanje sukoba i tako unositi osnovne kranske ideje
pomirenja i mira u politiku.
4. Crkvena zajednica i politika
Od proglaenja kranstva dozvoljenom religijom, Crkva je naginjala tomu da se u svom vlastitom
institucionalnom oblikovanju ugleda u strukture i organizacijske oblike svjetovnog carstva. To je
dovelo da su pape, biskupi, dio klera, pa ak i mnogi samostani postajali dio politike pozornice.
Zemaljski monici oekivali su da Crkva osigura status quo zemaljske vlasti, a Crkva je u dravi
gledala svjetovnu ruku, za provoenje svoga nauka i svojih zapovijedi. To usko zajednitvo Crkve i
drave se promjenilo nakon Francuske revolucije i sekularizacije. Crkva vie nema utjecaj na politiko
zbivanje ali krani proetim njenim duhom trebaju u politici da proimaju duh ljubavi i solidarnosti.
Drugi vatikanski sabor izraava da Crkva koja se zbog svoje slube i nadlenosti, nikako ne podudara s
politikom zajednicom niti se vee uz bilo koji politiki sustav, znak je i ujedno uvar
transcedentalnosti ljudske osobe. Crkvi je jedino stalo, moemo zakljuiti, samo do spasa i spaenosti
ljudi te do jedinstva svih klasa, rasa i naroda u pravednosti i miru.
Crkva i ovjeanstvo morali su strano trpjeti zbog stalnih prekoraenja granica ne samo crkvenih nego
i politikih autoriteta. Klerici ne smiju prianjati aktivno uz neko politiko opredjeljenje. Pretjerano
mjeanje klerika u svjetovne vlasti i zloupotreba duhovne vlasti, oznaeno je kao klerikalizam, a
neminovna reakcija je bila antiklerikalizam. Da bi teko nasljedstvo te povijesti prestalo, nije dovoljno
da se crkveni uitelji i autoriteti dre briljivo unutar slubene i strune kompetencije; potrebna je
takoer posebna tankoutnost za ranjivost, a za to je potrebno budno i ponizno povijesno sjeanje. Ivan
Pavao II upozorava kler ako se prihvaa kakve politike dunosti da na nikakav nain ne
komprimitiraju crkvenu zajednicu.
Crkva ne stavlja svoju nadu u povlastice to joj ih prua graanska vlast. tovie, ona e se odrei
koritenja nekih zakonito steenih prava kad se ustanovi da bi se koritenjem mogla dovesti u sumnju
iskrenost njezina svjedoanstva ili ako nove prilike trae novo ureenje. Ali je pravo da uvijek i
svugdje s istinskom slobodom propovijeda vjeru, nauava svoj drutveni nauk, da nesmetano vri svoju
slubu meu ljudima te da izrie moralni sud, pa i o stvarima koje se odnose na politiki poredak, kada
to trae temeljna prava ljudske osobe ili spas dua upotrebljavajui sva i samo takva sredstva koja su u
skladu s evaneljem i s dobrom sviju, ve prema razliitosti vremena i situacija.
14

Jedno je jasno: sam Gospodin je najvie pretrpio od onih koji su u njegovo vrijeme zlorabili religiju
udei za au, vlau i bogastvom, te svojim uenicima, koji treba da nastave njegovu proroku
ulogu, prorekao sukob s monima i otuenim predstavnicima vjere.
II. OBZORJA POLITKIKE ODGOVORNOSTI
Sloenost politike etike ogleda se najvie u uzajamnoj ovisnosti izme politike s jedne strane te
religije, obitelji, kulture, gospodarstva i brige za okoli s druge strane. Postoji ovisnost i suodgovornost
graana, zakonodavaca, ljudi na vlasti i upravnih slubenika.
1.Politika i obitelj
Struktura same obitelji, koja je osnovna stanica drutva, ogleda se neminovno u politikoj
organizaciji i politikim odlukama i prednostima. Sve politike odluke odraavaju se na obitelj, te stoga
postoji ministarsvo za obiteljska pitanja. Dravna vlast je odgovorna da gospodarski ivot, razvoj
kulturnih oblika i slino, budu po mogunosti korisni, a ne tetni za obitelj. Njena zadaa je tititi i
promicati stabilnost enidbe i obitelji, te odstraniti osnovne uzroke razbijanja obitelji. Poto drava ima
odgovornost za razvoj puanstva, ona ne smije u onim dijelovim zemlje, koje su prenapuene,
preporuivati abortivna i kontraceptivna sredstva. Treba da im ponude smislenu pomo za razvoj, pa i
da se sele u one krajeve koji imaju problem s natalitetom. Sve je vie obitelji s jednim djetetom ili bez
djece (naroito njemako govorno podruje), a to djelimino ovisi od drutvenog i gospodarskog
zapostavljanja obitelji s vie djece. Drava mora proirivati ideju saveza meu generacijama, a to
znai da se stanovnitvo sada sposobno za rad jednakom spremnou treba brinuti za prirast mladei
kao i za zbrinjavanje starih koji su ve dali svoj radni doprinos.
2. Politika i kultura
Kulturna je drava ona koja ima razboritu i mudru politiku. Ona mora nastojati osigurati svim
graanima i svim skupinama jednake izglede i jednaku slobodu na podruju kulturnih djelatnosti i
inicijativa. Prihvaanjem stanovitog kulturnog pluralizma blagoslov je za drutvo i dravu. Takvo
prihvaanje spada u bit drave koja je gospodarski ureena.
3. Politika i gospodarstvo
Uzimaji u obzir ideologije politike i gospodarstva ini se da se to dvoje iz temelja razlikuje.
Prema Fridrichu Engelsu i drugim marksistima, proizvodne snage i proizvodni odnosi odreuju
sveukupnost drutvenog, gospodarskog i politikog ivota. Oni propovijedaju nadu u besklasno
drutvo, te s prestankom klasne borbe nee vie biti mjesta ni za politiku, a time ni za dravu. U
takvom besklasnom gospodarstvu, koje bi se ravnalo samo po sebi, svi bi se uili brinuti za ope
blagostanje, te bi stoga drava sama od sebe nestala. Da bi se ispunilo takvo proroanstvo komunizam
treba da svuda u svijetu uspostavi vlast (zbog toga je u Rusiji brzo pokrenuta revolucija) te da bi se
puku preobrazila svijest to prije treba da se upotrebi i sila. Mjeoviti sustav socijalnog trinog
gospodarstva znai u politikom pogledu da politika, potujui naelo supsidijarnosti 1 osigurava
slobodan prostor za zdravu konkurenciju i inicijativu, ali se takoer brine da se gospodarske snage
podrede opem dobru.
1

Naelo supsidijarnosti ope je naelo Zajednice prema kojem ona ne poduzima radnje
(izuzev u podrujima svoje iskljuive ovlasti), osim ako one nisu djelotvornije od radnji
poduzetih na nacionalnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini. Namjena je naela supsidijarnosti
osigurati uinkovito donoenje odluka na razini to blioj graanima.

15

4. Politika i ekologija
Sve politike snage i tijela, moraju se sve svjesnije okrenuti problemima ekologije koja nas u
najnovije vrijeme zaokupljaju. Ozdravljenje i briga za okoli zaokupljat e u budunosti sve vie
politiku. Strah je naime, ako se sve drutvene, kulturne i politike snage ne okrenu tom krugu
problema, kojemu pripada i oskudica nenadomjestivih resursa, doe do totalitarnih reima i ratova.
Moe se rei da je to najvea zadaa dananje politike, zadaa osiguranja mira.
III. MOGUNOST I POTREBA POLITIKE ETIKE
1. Protiv onih koji nijeu mogunost politike etike
Postoji i u politici pozitivizam najrazliitijih nijansiranja koji ne daje mjesta stvaralakoj slobodi i
moralnoj odgovornosti. Za opravdanje slui ideja o istraivanjima povijesne znanosti i sociologije
neovisnim vrijednostima. Ako se znanstveno moe dokazati da se mnoga politika nedjela i zloini
ne mogu potpuno shvatiti bez veze s odreenom razinom javne svijesti i vladajuom ideologijom to jo
nipoto ne znai da pojedinac i zajednica kao cjelina nemaju udoredne odgovornosti. Marksizam je
doao do navodno znanstvena zakljuka da dinamika razvoja proizvodnih snaga i odgovarajuih
proizvodnih odnosa mora dovesti unutarnjom nunou do besklasnog drutva u kojem nisu potrebne
nikakve moralne norme, jer na temelju zdravih struktura besklasnog drutva nakon revolucije
proletarijata svi bi brinuli za ope dobro iz unutarnje nunosti koju odreuju gospodarske strukture. U
politikoj teoriji Nikole Machiavellija moral i religija imaju praktiki samo funkciju u slubi vladara
kojemu trebaju sluiti da podanike pozivaju na poslunost.
2. Politika etika konformista i nekonformista
Osnovne su vrijednosti konformista: sigurnost, stabilnost, red, graanska pokornost i povjerenje u
one to vladaju, ouvanje statusa quo, za vladara pozivanje na boanski autoritet. U pogledu
nekonformista nudi se ova tipologija: jedni ostaju u zaaranom krugu pukoga prosvjeda i reakcije
protiv konformizma; drugi opet tee za snanim razlikovanjem u smislu proroke tradicije. Katolika
Crkva je zbog ouvanja statusa quo te priklonila se s naukom konformistikom gleditu.
3. Uloga teologije u politikoj etici
Plodnost religioznih simbola i uenja za politiki ivot ovisi posve o snazi vjere. Polazite
politike etike je shvaanje ljudske egzistencije s obzirom na odnose mi-ti-ja te odatle na strukturalne
odnose. U XVI stoljeu objavljuju dvojica velikih kranskih humanista temeljni obris politike etike:
Thomas Moore u svom djelu Utopija i Erazmo Roterdamski u svom Institutio principis christiani.
Moore vjeruje u snagu cjelovite izobrazbe svih graana kao garanciju pravednosti i mira. On dri da se
na temelju doista humanistikog odgoja mogu prevladati svi interesni sukobi pojedinaca, grupa i nacija.
Erazmu je u sreditu obvezujui ideal kranskoga i humanistikog pacifizama. Zastupa radikalnu
zauzetost za mir. On dri da bi kranstvo moglo pridobiti sve ljude dobre volje kad bi odluno
prihvatilo politiku koja odgovara duhu Govora na gori, a tako i pravom ovjeanstvu.
4. Pluralizam politikih etika
Povijest nas suoava sa skrivenim razlozima i zastraujuim oblicima destruktivnog pluralizma, na
pozadini politiki orijentiranog politeizma, te s tendencijama politikih etika koje vode k praktinom
politeizmu. To najbolje moemo vidjeti na primjeru kriarskih ratova, kranskih ratova meu sobom.
16

Jedan od korijena heretikog politikog politeizma bila je u prvom redu tendencija privatiziranja
vjere i pobonosti, tako da veina krana nije izravno i jasno uviala da njihova vjera zahtijeva
posljedice i za javni ivot i politiku odgovornost. Dok je druga bila poboanstveniti nosioce
politikog autoriteta. Svi ratovi ukoliko su bivali voeni i opravdani u ime Boga i kranske vjere, bili
su bogohulan pokuaj da se kriom unese politiki politeizam u kransku religiju.
IV. POLITIKA U SVJETLU POVIJESTI STVARANJA, GRIJEHA I OTKUPLJENJA
Politika etika i politiko djelovanje iz vjere ne smiju nikada izgubiti iz vida sloenosti ivota i
svekolike povijesti. Glavni djelatnik je Bog, stvoritelj, sudac i spasitelj.
1. Spasenjsko i osloboditeljsko otkupljenje i pomirenje usred sukoba
Vjeni pesimist govori stalno o grenom svijetu, a osobito o nepopravljivoj zloi svojih
neprijatelja. Dok povrnom optimistu nedostaje hrabrosti da se svjesno suprotstavi zlu u svom
vlastitom ivotu i u svijetu. Cjelovita vjera u Kristovu smrt i uskrsnue te pouzdano iekivanje
Kristova ponovnog dolaska i potpunog dovrenja prevladavaju ne samo nezdravi pesimizam nego i
povrni optimizam. Politiki integralist teko vjeruje u uspostavu ozbiljnog dijaloga s drugom stranom.
Zloupotreba ljudske slobode moe izdati otkupljenje i osloboenje koje je Krist ponudio. I mi moemo
krupne snage ukorijenjene grene solidarnosti prevladati samo osobnom i zajednikom odlukom za
spasenjsku solidarnost u Kristu, to je sredinja istina nae vjere. vrsta i dosljedna vjera u pomirenje
moe i u politikoj areni razbiti zaarani krug mrnje. Mrnja nema stvaralake snage, rekao je o.
Maksimilijan Kolbe svojim supatnicima u koncentracionom logoru, a svojim ponaanjem takoer
svojim muiteljima i krvnicima.
2. Uloga drave s obzirom na pad i otkupljenje
Napetost izmeu grijeha i otkupljenja jest otuenje od ivota i od povijesti. Svijest o konanosti
zemaljske drave doputa nam prepoznati svijet, ukljuivo s dravom kao podrujem politikoga
djelovanja, onakvim kakvim jest: stvorenje Boje, pogoeno grijehom i otkupljenjem ponovno
pozvano k istini. Krani cijene poredak, spokoj i sigurnost to sve osiguravaju sposobne vlade.
Najvie citirani tekst Svetoga Pisma o stavu krana prema dravnom poretku nalazi u poslanici
Rimljanima (13,1-7). Katolika drutveno politika tradicija s obzirom na ulogu drave trai izmirenje
odnosno ravnoteu koristei pojmove solidarnosti i supsidijarnosti, koji se uzajamno dopunjuju i
ograniavaju. Solidarnost obuhvaa itavu ljudsku obitelj u otkupiteljskoj ljubavi i spasenjskoj
pravednosti, ona time upuuje i dravu i svaku politiku zajednicu u granice sveobuhvatnog opeg
dobra i ne doputa nikakvo suavanje zbog grupnog egoizma. Drava se ima brinuti za to da sve
politike, kulturne i gospodarske djelatnosti i institucije naposljetku slue opem dobru. Supsidijarnost
znai, prije svega, tri stvari: prvo, drava ne smije sebi prisvajati nikakvih gospodarskih, kulturnih i
drutvenih dunosti koje pojedinci, i skupine na nioj razini mogu smisleno ispuniti; drugo, mora se
izbjegavati centralistika drava; osobito, takoer u pogledu svjetskog autoriteta, koji nuno nastaje,
mora se svuda provoditi federativno naelo; tree, drava treba, prije svega, da titi osnovna prava i
slobodni prostor pojedinaca i obitelji. Crkva podrava modernu socijalnu dravu, koja ne potpomae
samo proizvodnju prijeko potrebnih dobara nego se takoer brine svojim socijalnim zakonodavstvom
za to da nepovlateni i zapostavljeni zadobiju udio u drutvenom proizvodu, to ga inae ne bi mogli
stei prema pravilima igre slobodnog trita. S posebnim oduevljenjem govori Ivan XXIII o idealnoj
socijalnoj dravi. Mimo onoga to je za ivot potrebno socijalna drava brine se za osiguranje
zdravstvene zatite za odgoj, zdravo stanovanje, struno obrazovanje i socijalno osiguranje. Pavao VI.
17

hvali socijalnu dravu ako se ona ne ograniava samo na promicanje materijalnoga razvoja, nego
takoer unapreuje integralni razvoj, koji je prema njegovu shvaanju novo ime za mir.
3. Porezni moral
Tko prihvaa socijalnu dravu, nuno prihvaa i poreznu dravu. U teokratskom Izraelu plaanje
desetine bila je istodobno dravna i crkvena taksa. Za mnoge Isusove suvremenike postojalo je pitanje
savjesti je li pravedno i doputeno plaati rimskom caru porez (Mk 12,17 Dajte caru carevo, a Bogu
Boje!). Naglasak je Isusova odgovora na vjernom i potenom klanjanju Bogu, to je pretpostavka za
shvaanje graanskih dunosti, no ne moemo zanijekati da Isus indirektno iz injenice vrhovne vlasti i
carskog pokroviteljstva ne izvlai zakljuak da je zakonito plaati porez. Od 17. do 19. stoljea teolozi
nauavaju da su porezni i carinski zakoni samo kazneni zakoni, dakle ne obvezuju u savjesti; porezni
obveznik mora uzeti na sebe rizik kazne ako ne plati porez koji mu izgleda nepravedan. Temeljno je
etiko pitanje za graanina kakvo porezno zakonodavstvo i kakvu upotrebu poreznog novca treba da on
odupire svojim glasakim listiem. U slobodnom demokratskom drutvu moe se openito rei da
naelno prihvaanje demokratskih pravila igre povlai za sobom i obvezu podvrgavanja vaeem
poreznom zakonodavstvu, tj. savjesno ispunjavati poreznu dunost. Ali to ipak nikako ne iskljuuje
dunost energinog zauzimanja za promjenu zakona kad to pravednost zahtijeva.
4. Vlast: otkupljena ili neotkupljena
a) Mo i slava
Boga slavimo kao onoga koji je svemogu. On objavljuje u djelu stvaranja i otkupljenja svoju
svemo kao sjaj svoje istine, dobrote, ljubavi i slave. Grijeh se oituje prije svega u pohlepi mukarca
(Adama) za gospodarenjem, za vlau nad enom. Samovoljno i sebino vrenje vlasti razara tako
meuljudske odnose, ali unosi istodobno i nered u odnos prema prirodi, okolini i u itavu ljudsku
povijest. Glavni je smisao i cilj vlasti, za koju Bog opunomouje ovjeka, zauzimati se za dobro,
pravednost i mir. Otkupljena mo je od Boga zahvalno prihvaena mo to je ljudi dijele jedni s
drugima; to je mo da se stoji vrsto u istini i u tome uzajamno pomae. Vrenjem vlasti u slubi Boga
i blinjega, ovjek postaje dionik Boje slave i proslavlja Boga. Mo ne smije postati premo. Postoji
samo jedno legitimiranje moi, a ono je: dijeliti je s drugima. Mo koja nije razdijeljena, koja drugim
rijeima nije pretvorena u ljubav, jest isto gospodarenje i tlaenje.
b) Demon vlasti
Vlast, ukoliko ona dolazi od Boga i u istinitosti njezina pravog cilja, dobra je. Samo je zao ovjek
ini demonom, ako slua zmiju i prisvaja sebi vlast bez obzira na Boga i blinje. Vlast se u crkvi i u
svijetu otuuje i kvari ako je se eli monopolizirati. Odvojena od zajednikog traenja onoga to je
istinito i dobro od nesebinog sluenja opem dobru, postaje prevlast i tlaenje. Nama je svima, kao
pojedincu i kao zajednici, potrebno otkupljenje i osloboenje od pohlepe za vlau i od proslave
samoga sebe.
c) Razborito ophoenje s vlau
Vjera u otkupljenje potie nas i obvezuje da nastojimo upotrebu vlasti dovesti pod kontrolu
razuma. Vlast je doista otkupljena i osloboena ako prije svega sa zemaljskim monicima postupa s
dunim obzirom. Bog je objavio svoju najuzvieniju i otkupiteljsku vlast na kriu Isusa Krista, koji je
zbog nas postao nemoan ak naoigled krajnje zloupotrebe vlasti i politikoga autoriteta. Upotreba
vlasti je razumna ako je korjenito podinjena opem dobru te ako je spremna polagati raun i tako se
staviti pod kontrolu naroda. Vlast je u znaku razuma ako ne prekorauje granice strogo potrebnoga.
Umjerena upotreba vlasti za provoenje pravednosti i reda, makar katkada izgledalo paradoksalno,
18

sredstvo je ljubavi. Racionalnost vlasti pretpostavlja jasne i pravedne ciljeve, zajedno s vrstom
odlukom da se ne koristi nikakvo sredstvo koje je u suprotnosti s osnovnim pravima ovjeka i s opim
dobrom.
d) Vlast i primjena sile
Nijedan narod i nijedan politiki autoritet ne smije teiti za monopolom vladati te radi toga
bezumnoga cilja pokuati liiti vlasti, koliko je to mogue, toliko skupina i naroda. Prema nauku Crkve
dravni autoriteti nemaju nikada pravo na muenje, na tjelesnu i psihiku torturu. Rat je najokrutnija
upotreba suvremenoga sredstva vlasti. Upotreba prisilnih sredstava ne smije nikada ii za tim da se gui
slobodna volja osobe ili navodi na to da radi protiv vlastite iskrene savjesti. Opravdanje i granice
primjene sile imaju za cilj sprijeiti zloinca ili ga preplaiti da se ne ogrjeuje o drugoga i o ope
dobro. Aktivna nazonost krana u politici i unutar snaga reda trebalo bi upuivati na ideal nenasilne
upotrebe vlasti.
5. Krivini zakon: prisila i rehabilitiranje
a) Vlast i pravednost kanjavanja u grenom svijetu
S obzirom na krivini zakon, razlikujemo tri faze:
1) samo krivino zakonodavstvo; 2) kazneni proces; 3) izvrenje kazne
1) Trebalo bi da se krivino zakonodavstvo odlikuje umjerenou i da ide u stopu s konstruktivnim
zakonima, kojima je glavni cilj ukloniti, koliko je to mogue, uzroke kriminala.
2) Kazneni proces i izricanje kazne moraju biti poteni i nepristrani. Poglaviti cilj presude trebalo bi
biti pomirenje poinitelja s drutvom, to se izraava zadovoljtinom (kaznom). Sud, mora ii prije
svega za opim dobrom, ali i za dobrom prekritelja.
3) Kazne bi trebale biti osloboene od bilo kakva prizvuka osvete. Njihov je osnovni cilj popravak i
poboljanje. Trebalo bi se kanjavati oduzimanjem slobode po mogunosti samo kad je to nuno za
zatitu graana i drave.
b) Ne spada svaki grijeh u krivini zakonik
Krivini zakonik, pogotovo ako on isto izvanjsku kaznu odvaja od popravaka i resocijalizacije, ne
stvara sigurno nikakve svece. Posebno u dananjim prilikama kazneno pravo, orijentirano jednostrano
na odmazdu, i kanjavanje kojemu nije cilj lijeenje, ne slui obraenju, odvraanju od grijeha i
obraenju na dobro. Svaki zakon mora odgovarati moralnim zahtjevima pravednosti. Zakon zapravo ne
moe mnogo vie uiniti doli osigurati prostor u kojem pojedinci i zajednice mogu razvijati smisao za
odgovornu upotrebu slobode.
c) Nekanjavanje ne znai odobravanje
Krivini zakon ima vanu, ali ipak samo supsidijarnu funkciju u borbi protiv drutveno tetna
ponaanja. Drava moe na razliite naine obznaniti da ona stanovite naine ponaanja kao drutveno
tetne ne odobrava i po mogunosti trai konstruktivnu borbu protiv njih. U tom kontekstu valja
napomenuti da se veina crkvenih kaznenih zakona odnosi na ljekovite kazne (ponenae medicinales).
One ne pogaaju one koji subjetkivno nisu poinili teko grjeno djelo. Kazna lijeenja, koja skoro
jedino ima znaenje iskljuenja od primanja sakramenta, mora se prema crkvenom pravu prekinuti im
dotini pokae dobru volju; upravo jer cilj nije nita drugo doli obraenje i ozdravljenje. Takozvane
osvetne kazne (poneae vindictivae) ne znae neku vrstu osvete, nego ele naglasiti potrebu
popravljanja ponaanja koje je jako tetno za Crkvu.

19

d) Borba protiv politike korupcije

Krivino zakonodavstvo, to ga je odredio i proveo politiki autoritet, postaje besmisleno ako se
ponaanje politiara i dravnih inovnika, kad teko teti drutvu, ne kanjava na odgovarajui nain. U
dananje vrijeme postoji uvjerenje irom svijeta da je kanjavanje malih lopova i njihovih pomagaa
isto licemjerje ako se politika korupcija, primjereno mnogo veoj drutvenoj tetnosti, otrije i
djelotvornije ne pozove na odgovornost. U dananje vrijeme napokon crkveni autoriteti, novinari i
amnesty International, da samo neke spomenemo, jasno govore protiv jednoga od najstranijih
politikih zloina: fizikog i psihikog muenja politikog protivnika i protiv unajmljivanja zloinaca
koji treba da ubiju one mukarce i ene protiv kojih se ne moe povesti nikakv proces, jer im se nema
nita drugo predbaciti doli nenasilna borba protiv neljudskosti a za potivanje osnovnih ljudskih prava.
V. ZA SUDJELOVANJE PO MOGUNOSTI SVIH U POLITIKOJ ODGOVORNOSTI
Dokumenti svjetskog vijea Crkava i uiteljstva Katolike Crkve predlau sve hitnije ideale
drutvene strukture koji doputa i promie to vee sudionitvo drutva. uvanje i unapredjivanje
osnovnih prava te struktura drutva koja po mogunosti nudi mnogo prostora za aktivnu suodgovornost
svih, ide nerazdvojno skupa. Pavao VI. smatra znakom vremena da dananji ovjek zahtjeva vie
suodgovornosti i suodluivanja to vrijedi i za politiki ivot ovjeka.
1. Demokracija: gdje i kako ona funkcionira?
Drugi vat. sab. kae: gdje se koritenje prava privremeno ogranii radi opeg dobra, im se prilike
promjene, treba da se to prije uspostavi sloboda. Demokratske odluke veine nisu posve nezabludive,
ipak demokratsko pravilo igre zahtjeva prema njima lojalnost, dakako tako da manjina ima uvijek
pravo otvoreno kritizirati i utjecati da bi veina donjela drugaiju odluku. Demokraciji nisu potrebne
institucije i tradicije, nego prije svega graanstvo to se oblikuje sposobnou razluivanja i
spremnou odluke.
2. Povjesni preduvjeti politiki organizacijskih oblika
Nije znak politike i demokratske zrelosti ako se neka nacija toliko smatra obvezatnim primjerom
da se ona ponaa nesnoljivo prema drugim organizacijskim oblicima i tradicijama stranih drava. Ni
jedna demokracija ne moe biti vlast jednaka drugoj. Svaki pokuaj nametanja svoje ideologije i
sustava upravljanja drugim dravama je nedemokratski i besmislen. Za demokratski sustav je najbolje
uzorno funkcioniranje demokracije u jednom miroljubivom narodu koji potuje slobodu drugih naroda
i koji se uva svakoga mjeanja u unutranje poslove drugih drava.
3. Odgovorna poslunost i graansko uskraivanje poslunosti
Treba se pokoravati Bogu a ne ljudima, samo u tom sluaju vlast prestaje nad ovjekom. Ljudski
zakon ima utoliko svojstvo zakona ukoliko je u skladu sa zdravim razumom. Zakonodavac i oni koji su
na vlasti moraju opravdati svoje postupke pred narodom, imajui pritom sluha za kritike a sa druge
strane moraju graani, uvjereni u nerazumnost nekog zakona ili postupka, uiniti sve to je u njihovoj
moi da bi rasistili svoj sud savjesti.
4. Miroljubiva promjena, sukob i revolucija
Kraninu je u savjesti usaeno da se lijeno pomiri s nepravednim i otuujuim status quo u
gospodarstvu i politici. U prolosti je rairena sklonost fatalizmu pa prema tome esto takoer krivo
20

shvaanje volje Boje, spreavalo kulturni drutveni i politiki napredak. Suvremenom ovjeku je
olakano pobjediti prastaru nesnoljivost prema svemu to je novo i prema promjenama. U kranstvu
obraenje pojedinca nije nikad zavrni proces tako se moe usporediti s gospodarstvom, kulturnom i
politikom preobrazbom drutva iji nalog nikad ne prestaje. Na pitanje da li krani trebaju biti
revolucionari valja se prvo postaviti jo jedno pitanje: to mi smatramo revolucijom. Da li je to za nas
temeljna povjesna promjena vjerna stvoritelju i otkupitelju svijeta, u tom sluaju moramo biti pravi
revolucionari. U doba preokreta zadaa Crkve je bila na revoluciji Evanelja koja bi kad bi se
korijenito provela raskrinkala u njihovoj besmislenosti sve one pobune i revolucije to ostaju u
zaaranom krugu udnje za vlau. Zagovornici nasilnih sredstava revolucije upozoravaju na nasilje
tlaitelja nedostojnim politikim sustavom, muenjima te nasilnim otuujuim i izrabljivakim
strukturama. Trebalo bi da se probudi javno mijenje i da se prodrma savjest onih koji izravno sudjeluju
u tim zloinima ili iz te situacije izvlae korist. Problem revolucije u dananjem svijetu posve je muan,
s jedne strane organiziraju se revolucionarne skupine ili se ubacuju od strane izvanskih sila, koje
revolucionarne ideologije i skupine stavljaju u slubu svojih politikih ambicija. S druge strane
suparnike politike sile razvijaju proturevolucionarnu strategiju, koje ukljuuju izmeu ostaloga i
vojnu pomo autoritarnim reimima, koji svojim velikim nepravdama tjeraju ljude da budu
revolucionarno nastrojeni.
5. Politiki odgoj
Politiki odgoj je toliko potreban kao i ma s dvije otrice. Moral se zanima za istinske mogunosti
i rizike dananjeg politikog odgoja. Sve do najnovijeg vremena politiki odgoj bio je u mnogo naroda
trijumfalistiki i nacionalistiki i orijentiran na samoopravdanje. Zadaa je politikog odgoja da svima
posreduje temeljno znanje o graanskim pravima i dunostima. Trebalo bi da svatko upozna ustav
vlastite zemlje, njezinu tradiciju i kulturu u usporedbi s politikim i kulturnim tradicijama drugih
zemalja, ali osobito meunarodne odnose te zadae i mogunosti za drutveni i meunarodni mir. Drugi
vat. sab. istie nunost politikog odgoja: da bi svi graani bili sposobni izvravati svoju ulogu u ivotu
politike zajednice, treba posvetiti veliku brigu graanskom i politikom odgoju. Taj je odgoj najvaniji
za mlade u ovim danima. Tako prema saboru moemo i oekivati da se pojave i autentina zvanja za
politiku karijeru. Politiko zvanje je u latinskom jeziku osobito obiljeeno kao umijee i to kao vrlo
plemenito. Politiki su autoriteti duni osigurati svima dovoljne mogunosti politikog odgoja, koji
treba da se obvezaju kasnije na to. S druge strane oni moraju da uvaju da taj odgoj u njegovom
sadraju i izvrenju ne uini dravni monopol. Dravni monopol osobito ako se izrodi kao u partijski
monopol ili u posao interesnih skupina postao bi velikom manipulacijom jo malodobnih graana.
VI. NA PUTU PREMA SVJETSKOJ ZAJEDNICI
ovjeanstvo je dospjelo do tog povijesnog trenutka kada vie smisleno ne moe govoriti o vjeri u
Stvoritelja i Otkupitelja bez budne savjesti za solidarnost irom svijeta, za izgradnju svjetske zajednice
u pravednost, uzajamnoj pomoi i miru; svjetske zajednice u kojoj se svi solidarno zauzimaju za
dostojanastvo i prava svakoga ovjeka i u kojoj se ne moe vie govoriti o opem dobru bez pomisli o
opem dobru svih naroda.
1. Novi horizonti naravnog prava i prava naroda
Rimljani su studirali pravo naroda u pogledu odravanja i poretka svojih kolonijalnih prava. Prava
naroda sastoji se u tome da su bili povlateni samo rimski graani, u strogom smislu rijei kao nosioci
dravnog naroda, dok su svi ostali narodi postali istim objektom te vrste meunarodne politike. Ipak
21

pravo naroda je garantirao politiki poredak i titio takoer podjarmljeni narod od krajnje samovolje
kolonijalnih slubenika. Osnivanje ujedinjenih naroda nakon II. sv. rata iri obzorja, deklaracija o
ljudskim pravima u smislu pozitivnog prava nije pravno obvezatan za drave lanice koje je nisu
izriito prihvatile u svom zakonodavstvu; ali ona je izraaj sve jae svijesti na meunarodnom planu da
su ta opa ljudska prava prethodila zakonodavstvu naroda i da nijedno zakonodavstvo nema vrijednosti
ako ta prava ne potuje.
2. Suvremene drave i supersile
Svijet koji je proveo dva ubojnika i moralno razorna svijetska rata te neprestano pristaje uz ponor
hladnoga rata, bio je i jo je svijet suverenih drava, meu kojima neke, kao velike sile, sebi pripisuju
posebna prava i uvelike ine druge sile ovisnima o sebi. Dok to ne bude drugaije, uvijek e biti
neposredna opasnost da pojedinci, skupine i slabije drave ostanu pukim objektom politike. To postaje
veoma jasno u openitom nastojanju supersila da podvrgnu unutranju i izvanjsku politiku svojoj
politici sile.
3. Zvijeri iz dubine "ne" svemonoj svjetskoj dravi
Svjetski autoritet koji titi slobodu i mir ne smije biti stvoren prema slici i prilici centralistike
nacionalne drave ili pak neke supersile koja tei za svjetskim gospodarstvom. Potrebno je stvaralaki
u smislu slobode i vjernosti te u solidarnoj suodovornosti raditi na stvaranju svjetskog autoriteta, koji
mora biti kadar okrenuti alosni list 6000 godina povijesti zaraenih nacija. Brzi napredak u ratnoj
tehnici i sve vea isprepletenost gospodarskoga ivota na meunarodnom planu sile , ovjeanstvo na
ubrzavanje toga procesa prema svjetskom autoritetu koji bi bio ljubitelj slobode.
4. Federativno naelo kao univerzalno naelo poretka
Naelo supsidijarnosti i odgovarajui duhovni stav po sebi su nuni za razvoj sposobnosti i
spremnosti za odgovornost pojedinca i skupina; oni su nuna nadopuna osnovnog naela solidarnosti u
slobodi. Federativno naelo ako se djelotvorno ostvari i ako svi shvate njegov smisao tada se ne treba
bojati na pomisao na svijetski autoritet. Ali od centralistike vojne drave koja koja potkopava funkcije
raznih meutijela u drutvu bio bi samo mali korak do svjetskog autoriteta koji bi derao svoj narod. U
svim svjetskim organizacijama koje su nune za provedbu meunarodne pravednosti i mira potrebni su
ne samo snano odobravanje na svjetskoj razini nego i odgovarajui mehanizmi.

22