/

Dr I V A N

BEUC

POVIJEST INSTITUCIJA DRAVNE

VLASTI U HRVATSKOJ (1527-1945)

Z A G R E B ,

1 9 6 9

Dr

I V A N

B E U C

< .

POVIJEST INSTITUCIJA D R A V N E
VLASTI U HRVATSKOJ (1527-1945)

ZAGREB,

Izdava: ARHIV HRVATSKE, Zagreb, Maruliev trg 21

Za izdavaa: Metod Hrg, arhivist Arhiva Hrvatske
Tisak: Prosvjetni sabor Hrvatske, Zagreb, U L socijalistike revolucije 17

J A V N A UPRAVA I PRAVOSUDJE U HRVATSKOJ

I S L A V O N I J I Z A VRIJEME

HABSBURGOVACA

Glava prva
Struktura vlasti (1527 - 1848)
. Hrvatskougarska dravna zajednica u dravnopravnom svjetlu

2. Teritorij, naziv i grb hrvatske staleske drave

3. Krali
4. Kraljevska vlast
5. Kraljevi ured? 1 organi

U
14
24

i Razdoblje !527 - ;74o,

25

a) Tajno vijee
b) Dvorsko vije e ! Ugarsko vijee
c) Dvorska kancelarija i Ugarska kraljevska kancelarija
d) Dvorska komora I Ugarska kraljevska komora
e) Dvorsko ratno vije e
f) Kraljevsko ugarsko namjesniko vijee

26
26
27
29
31
32

II Terezijsnske reforme > !74o - !78o )

34

a) Kuna, dvorska I dravna kancelarija

b) Direktorij
c) Komercdirektorij
d) Ujedinjeni dvorski ured
e) Austrijsko dravno vijee
f) Ujedinjena eko-austrijska dvorska kancelarija
g) Generalna blagajna
h) Dvorska raunska komora
i) Kraljevsko vijee za Kraljevine Dalmaciju, Hrvatsku i Slavoniju

34
35
35
35
35
35
36
36

III Period jozeflnskog apsolutizma ( !78o - l79o )

39

a) Ujedinjeni dvorski uredi

b) Carski kabinet

39
39

IV Restauracija pod Leopoldom II (1790 - 1792)

39

V Period novih reformi (1792 - I8O2)

39

a)
b)
c)
d)
e)

39
40
40
40
40

Direktorij u komorskim predmet ima

eko - austrijska dvorska kancelarija
Dvorski ured za financije
Direkcija kredita
Dravno konferencministarstvo

VI Organizaciono ustaljen je kraljevih ureda i organa (I8o2 - !848

40

a)
b)
c)
d)

40
40
41
41

Ujedinjena dvorska kancelarija

Op a dvorska komora
Dravno vijee
Konferencijsko vijee

6. Stalei i redovi kraljevstva, plemstvo, sveenstvo, slobodnjaci i podanici ( sluge, injenjaci i kmetovi )
7. Hrvatsko slavonski sabor

41
48

8. Dravni deputati, Dravna konferencija i Konzistorij

9 . Hrvatsko ugarski sabor

10. Ban, viceban i banski namjesnik, protonotar i blagajnik kraljevstva

11 . upanije, slobodni kraljevski gradovi i privilegirani distrikH

12. Vojna krajina

a) Pojava Vojne krajine u Hrvatskoj i Slavoniji s dravno-pravnog
gledita i njezino uredjenje (1527-1737)
b) Terezijanske reforme
c) Kantonalni sistem u Vojnoj krajini i ponovno reguliranje krajikih
odnosa
d) Zavrni oblik ured jenja Vojne krajine (l85o - 1871)
e) (Jvodjenje civilne uprave i reinkorporacija podruja
Vojne krajine u bansku Hrvatsku

. 08
11

16

3.
Giova druga
A. Javna uprava ( 1848 - 1918 )
I Organizacija vlastite vrhovne javne uprave (1848 - !85o)
1. Politiki programi Narodne stranke marta i travnja 1848.

133

2. Osnivanje Banskog vijea i njegov status do i poslije zasjedanja

Sabora 1848. godine

137

3. Bansko vijee kao izvrni organ Upravi ja jueg ocbora Sabora

( 2 2 . - 29. VI 1848.)

139

4. Razvoj organizacione strukture Banskog vijea i njegov status

poslije proglaenja Oktroiranog ustava iz 1849 god.

14o

li Struktura javne uprave !85o - 1854.

1. Apsolutistike tendencije kralja i banov proglas od 26.VI !85o.

142

2. Nova organizacija upravnih organa od 12.VI IB5o.

144

a) Poloaj bana i Banske vlade

b) Nadlenost Ministarstva unutarnjih poslova u Beu
c) Nadlenost ostalih ministarstava i njihovih organa u
Hrvatskoj i Slavoniji
d) upanije, upanijski kotari i opine prije i poslije naredbe
od 12,VI l85o.

144
145
147
151

III Apsolutistiki upravni aparat ( 1854 - 1861 )

1.
2.
3.
4.
5.

Silvestarski patent od 31 .XII 1851.

Primjena Silvestarskog patenta u Hrvatskoj i Slavoniji
Poloaj i nadlenost Namjesnitva
Sistem okruga ( upanija )
C.k kotari

154
155
156
158
159

IV Privremena dravna uprava ( 1861 - 1869 )

1. Kraj Bachovog oblika apsolutistikog vladanja i oblikovanje novih politikih pravaca
2. Oktobarska diploma i reforma centralne vlade u Beu - formiranje
Hrvatskog dvorskog dikasterija ( poslije Kr. dvorska kancelarija
za Kraljevinu Dalmaciju, Hrvatsku i Slavoniju)
3. Februarski patent i Hrvati te novo upravno uredjenje u Hrvatskoj
i Slavoniji na temelju Februarskog patenta

16o

161
163

4.
4,

a) Kraljevsko namjesniko vijee Kraljevina Dalmacije,

Hrvatske i Slavonije i Sabor
b) Zamisao narodnjaka i pravaa o vladi i saboru te formiranje
Samostal ne strank e
c) upanije, kotari, gradovi i opine

64

i c:
ls>7

V Dravna uprava na osnovu Austrougarske i Hrvatskougarske nagodbe

( 1869 - 1918 )
1. Pozadina Austrougarske i Hrvatskougarske nagodbe
2. Primjena nagodbi iz 1867. god. na dravno uredjenje u Hrvatskoj
i Slavoniji
a) Vladar
b) Zajedniki poslovi Austrije i Ugarske u Delegacijama
i zajednikim ministarstvima na temelju Austrougarske nagodbe
c) Hrvatskougarska dravna zajednica i njeni zajedniki poslovi
na temelju Hrvatskougarske nagodbe kao i njihovo vrenje
u zajednikom saboru i zajednikoj vladi
d) Organi zajednikih ministarstava na podruju Hrvatske i
Slavonije
e) Struktura vrhovne vlasti i uprave te njihovih organa u
Hrvatskoj i Slavoniji na temelju Hrvatskougarske nagodbe
1)
2)
3)
4)

Sabor
Ban
Zemaljska vlada i njeni pomoni uredi
upanijska uprava u trima razdobljima (I87O-I874,
1874-1886, i 1886-1918) te podruni kotari
5) Gradovi
6) Opine

3. Hrvatskougarska nagodba u programima politikih stranaka i pokreta

u Hrvatskoj i Slavoniji (1869 - 1918 )

169

171
171

173
176
177
177
179
18o
188
194
185

195

B. Pravosudje (1848 -1918 )

I Organizacija sudova ( 1848 - 1918 )
1.
2.
3.
4.
5.

Sudovi pred 1848. god.

Reorganizacija sudova l85o. god.
Nova organizacija sudova iz 1854. god.
Reorganizacija sudova iz 1874. god.
Nova organizacija sudova iz 1884-1886. god.

21o
21 o
211
212
212

5.
11 Stvarna nadlenost sudova ( 1848 - 1929 )
1. Gradjanska sudbenost u prvom stepenu
a) Kotarski uredi kao sudovi i gradsko delegirani kotarski sudov? ( 1854 - 1874 ) te kotarski sudovi i
mjesni sudovi ( 1874 - 1929 )
b) Sudita prve molbe ( 1854 - 1874 ) i sudbeni stolovi
(1874 -1929 )
^
2. Kaznena sudbenost u prvom stepenu ( kotarski sudovi i sudbeni
stolovi
3. Drugostepeni sudski organi

215
2]8

224

a) Banski stol u Zagrebu

226

b) Sudbeni stolovi i kotarski sudovi

227

4. Treestepeni sudski organi

a) Vrhovno sudite u Beu

228

b) Stol sedmorice u Zagrebu

228

III Dravna odvjetnitva

23o

IV Organi pravosudne uprave

232

u d i o
JAVNA URIA VA I PRAVOSUDJE U DRUGIM HRVATSKIH
POKRAJINAMA DO 1918. god.
Glava prva
Istra do 1918. godine

234

Glava druga
Rijeka do 1918. godine

26o

Glava trea
Dalmacija do 1918. godine

284

Glava etvrta
Vladavina u turskoj Slavoniji i Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini te u okupiranoj
turskoj Bosni i Hercegovini
303

III D I O
DRAVA SLOVENACA, HRVATA I SRBA

3f

.
IV D I O
KRALJEVSTVO SRBA, HRVATA I SLOVENACA (1918-1929)
POSLIJE KRALJEVINA JUGOSLAVIJA ( 1929 - 1941 )
A . Javna uprava ( 1918 - 1941 )
Glava prva
Kraljevstvo S H S
i Od Ujedinjenja do Vidovdanskog ustava ( 1918 - 1921 )
1 . Mjere centralne vlade u Beogradu da Ustavom osigura monarhiju i centralizam

328
328

2, Centralna vlada u Beogradu u sprovodjenju faktinog centralizma prije

donoenja Ustava

^3]

I! Provizorij na osnovu Vidovdanskog ustava ( 192!

1924 )

1 Vidovdanski ustav i odugovlai van je formiranja oblasti

^3^
235

2, Organizacija i djelokrug Pokrajinske uprave za Hrvatsku i Slavoniju

333

Hl Veliki upan oblasti (1924-1929) i oblasna samouprava na osnovu

35)

Vidovdanskog ustava (1927-1929) te podredjeni upravni organi

351

(1924-1929)

3oi
Glava druga
Kraljevina Jugoslavija

362

I Pripreme za apsolutistiki reim i uvodjenje pseudokonsti tue tonai izma

i62

II Organizacija vrhovne dravne uprave (1929-1939)

366

III Organizacija ope uprave ( banovine, kotari i opine 1929-1939)

371

IV Put do sporazuma C ve tko vic-Mac ek od 26. VIII 1939,

386

V Banska vlast banovine

Hrvatske, njena oiganizacija, podrune

banovinske i dravne institucije te nii organi pe uprave (1939-1941)

388

7
B. Pravosudje ( 1918 - 1941 )
I Organizacija i nadlenost redovnih sudova

4o 3
4o3

1. Kotarski odnosno sreski sudovi

4o4

2. Sudbeni stolovi odnosno okruni sudovi

4o7

3. Trgovaki sudovi

412

4. Apelacioni sudovi

413

5. Kasa ioni sud

414

II Dravno tuilatvo - organizacija i nadlenost

417

III Organizacija i nadlenost vanrednih sudova

419

1. Opinski sudovi

419

2. Mjesni sudovi

4] 9

3. Duhovni sudovi

419

4. Uprava za zatitu industrijskog vlasnitva

42 0

5. Starateljska povjerenstva

42o

6. Starateljski savjeti

42 0

7. Siroadski stolovi

42 0

8. Dravno pravobranilatvo

421

9. Konzulati

421

lo,Izbrani sudovi socijalnog osiguranja

42]

a) Izbrani sudovi za osiguranje radnika

b) Izbrani sud za osiguranje dravnog saobraajnog
osoblja
c) Sud za osiguranje rudara
d) Izbrani sud za pobijanje odluka Penzijskog fonda za
privatne namjetenike
e) Invalidski sudovi

421
421
421
421
422

8.

] 1. Izbrani sudovi za sporove izmedju poslodavaca i radnika

a) Sudovi dobrih ljudi (postavljeni od upravnih
vlasti)
b) Sudovi dobrih ljudi (postavljeni od udruenja)
c) Obrtni sudovi
d) Izbrani sudovi za sporove izmedju novinara i
vlasnika listova

422
422
422
422
422
422

12. Izbrani sud za presudjivanje tete od lova i divljaci

422

13. Opinski odbori za uredjenje prolaza

422

14. Izbrani sud Zagrebake berze za robu i vrijednote

422

15. Izbrani sudovi komora za trgovinu, industriju i zanatstvo

423

16. Upravni sudovi i Dravni savjet

423

17. Glavna kontrole i mjesne kontrole

423

1B. Dravni" sud za zatitu drave

423

19. Komascciona povjerenstva

423

20. Odjeljenje ministarstva poljoprivrede za agrarnu reformu

agrarne pravne poslove

423

1, Luke kapetanije

423

2, Vojni sudovi

424

IV Administrativno poslovanje sudova i dravnih tui I asta va

DIO

RIJEKA I ISTRA od 1918 - 1943, G O D I N E

VI

425

437

437

DIO

NE2LAV1SNA DRAVA HRVATSKA

446

9.

A. Javna oprava ( 1941 - 1945 )

445

B. Pravosudje ( 1941 - 1945 )

455

VI! D I O

K P J TE FORMIRANJE I RAZVOJ NOVE JUGOSLAVIJE

(1941-1945)

Biljeke, izvori, literatura

476

DIO

Javna uprava i pravosudje u Hrvatskoj i Slavoniji za vrijeme

Habsburgovaca

Glava prva
Struktura vlasti ( 1527 - 1848 )

1. Hrvatskougarska dravna zajednica u dravnopravnom svjetlu

Kraljevstvo Hrvatske i Slavonije te Kraljevstvo Ugarske dobivi u Ferdinandu I Habsburgovcu i njegovim nasljednicima zajednikog vladara sainjavali
su poslije 1527. god. ponovo zajednicu dvaju kraljevstava svako s vlastitim dravnim uredjenjem. Koliko je ta zajednica bila uska ovisilo je od vie faktora, ali
glavni je bio svakako zatita stalekih interesa od kraljevih apsolutistikih pretenzija.
Kraljevstvo Hrvatske i Slavonije je predstavljalo u toj zajednici zasebnu
dravnu tvorevinu ija se egzistencija zasnivala u osnovi na stalekim pravima i
privilegi jama koja su osiguravala hrvatskoj vlada juoj klasi na podruju Hrvatske
i Slavonije iskljuivu poziciju najvie vlasti i u odnosu prema drugim drutvenim
klasama i s obzirom na vladajuu klasu u Ugarskoj. Otuda Hrvatski sabor 1.1 1527.
god. samostalno bira Ferdinanda I za hrvatskog kralja pred Ferdinandovim komisarima, iako je Ferdinand ve 16.XII 1526. god.bio izabran u Pounu (Bratislavi)
za ugarskog kralja. Otuda je Slavonski sabor 6.1 1527. izabrao Ivana Zapolju za
svog kralja, iako je Zapolja ve 11 .XI 1526. bio izabran za ugarskog kialja u
Stolnom Biogradu. Otuda Hrvatski sabor tvrdi 2 6 . I V 1527. " da se ne moe nai
(zabil jeerio) da bi ikoji vladar silom zavladao Hrvatskom, jer po smrti naega
posijednjeg kralja sretne uspomene Zvonimira slobodne se volje pridruismo svetoj
kruni Kraljevstva ugarskog,a poslije toga Vaem Velianstvu "-! Otuda se Slavonski sabor, nakon smrt? svog bana Krste Frankopana glavnog pobornika kralja Z a -

-2polje, ponovo odluuje o svom kralju birajui Ferdinanda za kralja Slavonije.

Otuda sjedinjeni Hrvatsko-slavonski sabor 1578. god. naglaava u svom saborskom
protokolu da je Hrvatsko-slavonsko kraljevstvo bilo uvijek slobodno te da se podredilo radi obrane domovine i vlastitih obitelji svojevoljno samo vlasti ("autoritati")

2
ugarskih kraljeva.

Otuda 1712. god. Hrvatski sabor samostalno donosi zakljuak

da svoj prijesto daje i enskoj liniji Habsburke kue ako izumru ovlateni muki
potomci (to su Madjari prihvatili 1723.god.), istiui po svojim izaslanicima:
"mi smo dodue kako zakoni kau zemlje pridruene Ugarskoj (partes adnexae),
ali joj nismo podanici. Nekada smo imali nae kraljeve domae krvi a ne ugarske
kraljeve. Nije nas Ugrima podvrgla ni jedna sila, ni jedno ropstvo ve se sami od
svoje volje pokorismo ne kraljevstvu nego kralju njihovom. Njihova kralja takodjer priznajemo dok bude gospodar Austrije, a ako se dogodi da to ne moe da bude neemo sluati zamamljiv glas slobodnog izbora (tj. onaj koji daje zakon od
1687.), niti poruku da smo duni ner&zrjeivo slijediti Ugarsku, slobodni smo a
ne robovi. "
Kraljevstvo Hrvatske i Slavonije imalo je s Kraljevstvom Ugarske poslije 1527.god. kao i ranije samo zajednikog kralja, zajedniku krunidbu i zajedniki sastanak s kraljem na kojem su rjeavali poslove koji su se mogli rijeiti samo
s kraljem zajedniki. Ovo je shvatljivo kada se uzme u obzir da je sjedinjeno Hrvatsko-slavonsko kraljevstvo bilo u vremenu od 1558. - 1848. god. staleka drava u
kojoj je vlast bila podijeljena izmedju kralja i stalea.
Postavlja se pitanje kakvog je bila tipa hrvatsko-ugarska dravna zajednica. Da I? se moe govoriti o personalnoj ili realnoj uniji. Pojmovi personalne i
realne unije su produkti novije pravne nauke. Tek 1625. god. bude po prvi puta u
povijesti analizirano pitanje dravnih zajednica. Tada su ove bile podijeljene u
dvije grupe i to tako da su se drave mogle ujediniti bilo time to su uzele jednu
te istu osobu za svog vladara bilo time da su sklopile ugovorom savez. Ovo je miljenje zastupao Hugo Grotius, autor djela "De jure belli ac pacis", otac te dvodiobe dravnih zajednica (unije i savezi). Otada je moralo proi jo blizu 16o godina dok se pojavio Potter otac izraza personalne i realne unije. Njemu je personalna unija znaila zajednicu drava u kojoj se nalaze dvije ili vie drave, koje

imaju zajednikog vladara, ali koje ostaju po svojim zasadama razliite tako da
svaka drava pri potpunom dijeljenju od ostalih drava ostaje uvijek za sebe vlastita i nezavisna drava.
Realna unija naprotiv je obini skupni naziv te obuhvata sjedinjenja koja nisu samo personalne naravi, koja obino u onim sluajevima postoje, kad od v i e nekad drava postane jedna. Iza 1777. god., kada je ta teorija prvi puta postavljena, pojmovi personalne i realne unije su se sve vie usavravali tako, da su se u
drugoj polovici XIX st. definitivno pojmovno razvili.
Pojmovi dakle personalne i realne unije ustvari su produkti novije nauke
o dravnim zajednicama te se ne mogu primjeniti na odnose Hrvatskog kraljevstva
prema Ugarskom u toku XVI do XIX st. Prema tome, u konkretnom sluaju ne moe
biti govora ne samo o personalnoj i realnoj uniji nego ni o saveznoj dravi ni dravnom savezu. Kraljevstvo Hrvatske i Slavonije i Kraljevstvo Ugarske egzistirala su
kao dvije staleke drave kojima je vladao jedan te isti kralj pa se je ta dravna zajednica sa stanovita vladara smatrala kao Regnum Hungariae partiumque eidem
annexarum . Otuda takodjer shvatanje jo XVII st. kod historiara (Gephardi) da go-

vore o ugarskom rajhu i o dravama koje su povezane s tim rajhom

(Geschichte des

Reiches Ungarn und der damit verbundenen Staaten, Leipzig 1778) tj. o rajhu kojim
je vladao kralj na podru ju Ugarskog i Hrvatskog kraljevstva i o dravama koje su
bile u tom rajhu tj. Kraljevina Hrvatska i Slavonija, Kraljevina Ugarska.
Jednakopravni poloaj Hrvatskog i Ugarskog k ral je vstva naao je svoj odraz ve u srednjem vijeku u doba Arpadovaca u ideji "corona regia". Tada ona dodue nije imala verbCcijansku boju i smisao iz XVI st.po kojem su sva prava pa i
kraljevska pa ak i virtuelna pojedinih kraljevstava proisticala iz tada ne vie "corona regia" nego "sacra corona", ali ideja o kruni i njezinim pravima je ve tada
objedinjavala te kraljevstva u jednu zajednicu medjusobno strogo odjeljenih konzistencija. Stoga su diplomatiki izrazi za dravnu zajednicu u toku XVI do XVIII st.
bili jasni u svojoj koncepciji o unutranjim odnosima izmedju Kraljevine Hrvatske i
Slavonije s jedne i Kraljevine Ugarske s druge strane. U XVI st.Hrvatski sabor je
smatrao da je Hrvatska kraljevina bila poslije smrti kralja Zvonimira do 1527. god.
"privezana za svetu krunu" (coadjuncta circa sacram coronam regni Hungariae") a

-41527. god. do je privezano uz kralja Ferdinanda ("coadjuncta erga maiestatem

vestram"). Verbczy je poetkom XVI st. tumaio da se Kraljevine Hrvatska i Slavonija i Kraljevina Ugarska ne bi razlikovale, ne bi bila "distincta regna", kad
bi ban vrio jurisdikcijuu Kraljevini Ugarskoj a ugarski redovni suci kraljevskog
suda u tim kraljevinama pa je stoga predvidio odredbu da ovi smiju suditi samo
unutar svojih kraljevina. Jedino je u sluaju znaka nevjere (notae infidelitatis)
VerbSczy predvidjao sudbenost krune koja se protezala na sve kraljevine jednako,
jer da du sve kraljevine "podlone svetoj kruni kraljevstva" ("subjectae Sacrae
Coronae Regni").
Poetkom XVII st. Hrvatsko-slavonski sabor je upozorio kralja da pitanje vjere rijei na nain kako je Sabor zakljuio, jer inae dolazi u pitanje da li
treba da ta kraljevstva budu "skopana sa svetom krunom ili da se od nje odjele"
(connecta cum sacra Corona aut ab il la divelli"). Ili pak na drugom mjestu u istom
pitanju gdje postavlja Hrvatski sabor mogunost da se Hrvatsko kraljevstvo oslobodi od reciprone veze s Ugarskom ("a mutuo . . . cum Hungariae vinculo liberarentur")7
Kralj je takodjer smatrao poetkom XVII st.da su Kraljevine Hrvatska
i Slavonija kraljevstva podlona njihovoj kruni ("regna subjecta eiusdem Coronae")?
Poetkom X V I I I st. (1712) Hrvatsko-slavonski sabor je tumaio izraz da
su Hrvatska i Slavonija zemlje privezane Ugarskoj ("partes adnnexae) tako da taj
odnos nije bio odnos podi onitva ih kraljevina Ugarskoj kraljevini nego kralju,
9
a da su te kraljevine bile slobodne.

Isto tako Sabor se ogrado 1725. god. povo-

dom pisma Ugarskog namjesnikog vijea, koje je ovo Vijee uputilo Hrvatskom saboru da dade svoje miljenje o ispravljanju granica, posebnim zakljukom kojim
se deklarira da ovaj Sabor i ove kraljevine nisu a niti e priznati kakvu svoju
ovisnost ili podlonost od tog Vijea.
Krajem X V I I I st. i poetkom XIX st. Hrvatsko-slavonski sabor nije
izmijenio svoj raniji stav o karakteru svoje unije s Ugarskom kraljevinom o emu
nas uvjerava sam saborski protokol iz 1791. i 1832. god. u kojem se iznosi tvrdnja
stalea i redova da su ove kraljevine imale ve u svom poetku vlastitu konzistenciju i da su se one ujedinile ("univerint") s Kraljevinom Ugarskom upravo pod jed-

-5nim jedinim uvjetom da u toj uniji sauvaju svoju vlastitu konzistenciju."

Ideja dakle "svete krune" odrala se sve do X V I I I st.kod hrvatskih stale
a i redova, da bi onda bila postepeno i povremeno zamijenjena idejom o podlonosti tih stalea i redova ne kruni nego kralju ime se jae naglaavala misao o
vlastitim odnosima izmedju kralja i ovih stalea s jedne te ugarskih stalea s druge strane. Ideju svete krune hrvatski stalei su tim radije naputali, jer su ugarski
stalei ve krajem X V I I st. pa ponovo poetkom X V I I I st. pokazali namjere da
sjedine podruje Hrvatskog kraljevstva s Ugarskim posrednim putem po ko{em bi
Hrvatski sabor postao organ slian upanijskim skuptinama, koji ne bi vie mogao
donositi zakone nego pravila koja pak ne bi smjela biH u protivnost sa zakonima
koje je donosio Ugarski sabor, u kojem bi se podruju plaale iste dae i porezi kao
i u Ugarskoj, u kojem bi protestanti dobili ista prava kao i u Ugarskoj, koje bi da12
kle podruje bilo jednostavno ukljueno u iistem ugarskih upanija.
Diplomatiki izraz "anektirati", koji se esto nalazi u raznim ispravama
i koristi za oznaavanje hrvatsko-ugarske dravne zajednice, nema smisao koji danas ima. Prije je "anektirati" znailo pridruiti
13 ili kako Pergoi kae sloiti koga s
kim u stanoviti odnos ne dirajui njegovo bie i l i kako Belostenec u svom G a z o 14
filaci ju iz prve polovine X V I I I st. kae da adnexus znaci "privezan".

Stoga je

razumljivo da se Hrvatski sabor 1655.god. protivio tome da se u zakonu i u kraljevskim pismima i poveljama Hrvatsko kraljevstvo oznaava kao " pars subjecta"
to su pokuavali uobiajiti madarski biskupi u Ugarskoj u kraljevskoj kancelariji kao kancelari pri ispostavljanju kraljevih akata ili madarski protonotari pri
ispostavljanju teksta zakljuaka donesenih na zajednikim'Hrvatskougarskim saborima , jer " pars subjecta" znai u osnovi podlonu zemlju, dok je Hrvatska po
shvaanju tog Sabora iz 1655. g^ "Regnum" koji Ima
15 isti pravni poloaj i prava
(' eandem libertatem") kao i Ugarsko kral jevstvo.

Medjutim, Hrvatski sabor n i -

je protestirao kada je kraljevska kancelarija koristila izraz "pars adnnexa" iako

ne moe se tvrditi da je bio zadovol jan, jer je traio da se naziv Hrvatske koristi
Upunoj formi t j . "regnum Croatiae, Slavonie et Dalmatiae". Da i sami ugarski
slubeni krugovi nisu smatrali "pars adnnexa" drugo nego to je protumaio njihov
suvremenik Pergoi svjedoe sami ugarski stalei i redovi 1791. god., kada su u

- -

jednoj svojoj protestnoj noti kralju zalaui se da krdj

ne uspostavi "Ilirsku dvor-

sku kancelariju" dokazivali da "Hrvatska, Slavonija i Dalmacija nemaju posebnu

dvorsku kancelariju ve dugo vremena nego ope s kraljem u svojim poslovima kroz
zajedniku kancelariju", pa onda dalje "premda one nisu dio Kraljevine Ugarske
nego samo zdruene Kraljevini Ugarskoj ipak one nemaju svoje kancelarije" .
To stanovite je tim vanije, jer je dato nakon privole Hrvatskog Sabora 179o,god.
da se Hrvatsko kraljevstvo podvrgava upravnoj djelatnosti Ugarskog namjesnikog v i jea i volji veine Hrvatsko-ugarskog sabora, ako se budu tretirala pitanja od z a jednikog interesa. Istina, ugarski stalei i redovi tvrdili su da je Hrvatsko kraljevstvo zdrueno Ugarskom kral jevstvu a ne kruni, to predstavlja novost, no, usprkos
tome ti stalei i redovi koliko god su nastojali stvoriti jedinstvenu ugarsku dravu
sluei se raznim metodama ( pokuajem nametanja svog j e z i k a , proirivanja pojma
zajednikih poslova i dr.) ipak su oni i nadalje posredno priznavali da su Kraljevine
Hrvatska, Slavonija i Dalmacija "regna socia" Kraljevini Ugarskoj,'^ pa kad nisu
mogli Hrvatsku inkorporirati u madarski nacionalni teritorij, to su pokuali u i n i ti barem s jednim di jelom Hrvatske-Ri jekom-za njih tada najvanijim dijelom, jer
im je ona otvarala komercijalni put na sva mora. O n i nisu ni u tom uspjeli, iako
su de facto koristili rijeku luku kao svoj posjed pa i upravljali njom kao svojim
posjedom.
U

periodu

I 7 9 O - I 8 4 8 .

hrvatska staleka drava je vie virtuelno nego

faktino postojala. Iza apsolutistike vladavine Josipa U hrvatski stalei i redovi

su traili ui vez sa ugarskim staleima i redovima, jer su vidjeli da su toliki
zakl juci njihovog sabora, gravamina njihovih poslanika kao i njihovi zahtjevi,
posebno vraanje podruja Vojne krajine pod bansku jurisdikciju, ostali samo papir
bez vrijednosti. Ui savez s ugarskim staleima imao je bolju perspektivu, jer su
i ugarski stalei i redovi trpjeli vrlo sline ili identine povrede svojih prava kao i
hrvatski stalei i redovi. Stoga je Hrvatski sabor u instrukcijama svojim poslanicima
na zajednikom Hrvatsko-ugarskom saboru naredio da predloe ugarskim staleima
i redovima da se ustroji za Hrvatsku i Ugarsku zajedniki vrhovni organ uprave
"senat kraljevstva" i j e bi lanove birali

Hrvatski i Ugarski sabor,a koji bi b i l i

odgovorni tim saborima. Za vojne poslove i za itavu Vojnu krajinu na podruju

Hrvatske i Ugarske funkcionirala bi "curia militaris" umjesto dotadanjeg bekog i
gradakog Hofkriegsratha. Ban bi bio takodjer lan tog tijela. Ako taj prijedlog
ne bi ugarski stalei i redovi prihvatili, poslanici bi trebali predloiti da se
Hrvatska podloi Ugarskom namjesnikom vijeu u onim poslovima uprave za koje je to Namjesniko vijee bilo nadleno pod uvjetom da ugarski stalei i redovi priznaju pravo hrvatskim staleima i redovima da ovi kasnije uvedu svoje vlastito namjesniko vijee kada bude Hrvatska imala toliko poslova da e se isplatiti
drati vlastito namjesniko vijee, a to e biti onda kada se s Hrvatskom bude pripojila Vojna krajina i kada se budu utjelovile Hrvatskoj ponovo zemlje koje su
18
Turci i Mleani odcjepili od Hrvatske.
Prijedlog o formiranju senata nije doao u raspravu, a drugi su prijed19
log ugarski stalei i redovi prihvatili kao l.58 Sabora iz l79o. god.

No, u

taj lan nije ula klauzula o privremenom podvrgavanju Hrvatske Ugarskom namjesnikom vijeu, pa je Hrvatski sabor 1791. god. zakljuio da se to ima izrei na
slijedeem zajednikom saboru. Medjutim to nije bilo uinjeno. Klauzula iz 1791.
god. je ovako glasila "Poto su Kraljevine Hrvatska, Slavonija i Dalmacija od
svog postanka imale svoju posebnu konstituciju,pa pota su se samo uz uvjet posebne konstitucije zdruili s Ugarskom kraljevinom i poto se nezgodom vremena
dogodilo da s otrgnute mnoge strane Kraljevstva, koje je spalo na tri sada postojee hrvatske i tri slavonske upanije, uslijed ega su se i poslovi veomaj umanjil i , to se lan 58. ima tako razumi jet? da e ove upanije ovih kral jevina dotle
ovisiti od Ugarskog v?jea dok ne bude proireno podruje jurisdikcije ove Kraljevine i time se poveao broj agenada, koji e biti dovoljan za formiranje posebnog dikaster?ja u ovoj Kraljevini pod predsjednitvom bana"
Druga znaajna promjena u ivotu hrvatske staleke drave, nastala
l79o.god., bila je odluka Hrvatskog sabora da se pitanja poreza u Hrvatskoj
ne rjeava vie u Hrvatskom saboru nego na zajednikom, ali na nain da o njemu
ne odluuju ugarsk? stalei i redovi nego poslanici Hrvatskog kraljevstva s kraljem
za vrijeme zasjedanja zajednikog sabora. Budui da su ugarski stalei i redovi
21
pristali na tu odluku pa je ova i bila uvrtena u zakone zajednikog sabora,

ali opet tako formulirana da se mogla krivo dravno-pravno tumaiti, to je Hrvatici

sabor 1791 .god. i tu ne jasnou otklonio svojim zakljukom koji je glasio: stalei
i redovi zakljuuju da e oni l .59 .za sva budua vremena u tom smislu uzimati
da pitanje kontribucije (poreza) Kraljevine Hrvatske hrvatski stalei imaju neposredno s Njegovim Velianstvom raspravljati. Zbog toga gospoda poslanici ove Kraljevine, koji e se odaslati na Ugarski sabor bit? e posebno informirani i upueni na
to da u ovom smislu i nikako drugaije imaju pristupiti raspravljanju pitanja kontribucije u skladu s prijanjim zakonima, koji govore o kontribuciji ove kraljevine a
22
koji nisu ukinuti na posebnom saboru.
Trea znaajna promjena u ivotu hrvatske staleke drave,nastala i79o,
bila je odluka Hrvatskog sabora da e u budue hrvatski poslanici na zajednikom
saboru u zajednikim poslovima privoljeti na ono to veina u saboru zakljui. Hrvatski sabor se time odrekao dotadanjeg prava da preuzme za svoje zakone samo one z a kone zajednikog sabora, koje je prihvatio Hrvatski sabor odnosno njegovi poslanici
bez obzira da li je zakon na zajednikom saboru bio izglasan od sviju ili veine u
Saboru. Naelo majoriteta moglo se primjeniti samo u zajednikim poslovima
("ea
23
vero,quae regna haec et regnum Hungariae communiter respiciunt").

Pojam zaje-

dnikih poslova nije bio definiran. Istina, Hrvatski sabor nije prepustio zajednikom
saboru ni jedno pitanje koje se odnosilo na njegova " jura municipalia", no, ova nisu
bila sasvim definirana, iako se Hrvatski sabor pobrinuo da ih sakupi i objelodani kao
publikaciju da bi ih na taj nain uglavnom registrirao, al i i po vlastitom priznanju ova
nisu bila sva.Teko se svodilo definiranje zajednikih poslova na sve one poslove, koje je imalo u svom djelokrugu Ugarsko namjesniko vijee, a ono je upravo bilo na putu da od kraljevog centralistikog vrhovnog organa uprave postane nacionalna vlada koja je naravno nastojala da prisvoji to vie prava koja je do tada vrio kralj lino ili po
svojim drugim tijelima koja su postojala uz njega u Beu. Naelo majoriteta postalo je
dakle izvrsni instrument za lagano posredno unitavanje pojedinih znaajki samostalnosti hrvatske dravne uprave. Jedino,ilirski pokret tj.hrvatski nacionalni pokret s jedne strane i sam kralj, koji esto nije sankcionirao zakone doneene na zajednikom
saboru, a koji su bili upereni na unitenje posi jednih karakteristika dravne
samostalnog ti Hrvatske i koji je vrlo rijetko sazivao hrvatsko - ugarske sabore, jer

je s sam nastojao to vie ojaati Mefternichov apsolutistiki reim pa stoga umanjivao madarsku ekspanziju gdje god je mogao s druge stran e, pomogli su da je
Hrvatska sauvala svoju dravnu individualnost u okviru staleke drave, sve do
1848.god., istina, vie de jure nego l i de facto.

2) Teritorij,naziv i grb hrvatske staleke drave

Neko jedinstveno Hrvatsko kraljevstvo razdvojilo se ve prije mohake

2
bitke u dva posebna teritorija: Regnum Croatiae et Dalmatiae i Regnum Sclavoniae.
Van granica ovih kraljevstava obiavali su nazivati oba kraljevstva Regnum Sclavoniae, jer su esto nazivali etniki jedinstveno stanovnitvo obaju kraljevstava
Slavenima. Ipak, redoviti naziv kralja Slavonije poinje tek za Vladislava II
oko l49o. god., a redovito se koristi od vremena Ferdinanda I. Obzirom da je u
toku XV st. otpala i Dalmacija,to se poetkom XVI st. ustalio naziv "regnum
Croatiae" za svo podruje od mora (tj. obale od Rijeke do Baga) do Kapele, dapae poslije turskog zauzimanja junih hrvatskih zemalja l sjeverno od Kapele prema
Kupi, Savi i donjoj Uni tj. na podruju dijela zagrebake upanije, koji je zajedno s ostalim teritorijem izmedju Drave i Kapele do tada sainjavao Slavoniju.
Naime, Turci su do Mdhake bitke otkinuli od Kraljevine Hrvatske svo juno podruje Hrvatske (gotovo do Gvozda) osim Klisa,Obrovca,Pounja te jajake banovine, koja je bila tada otok u turskom moru. No, do sredine XVI st. ; Kraljevini
Hrvatskoj oteli su Turci jo itavu jajaku banovinu (1528), Liku do blizu Otoca
(1527 - 1528), Obrovac (1527), Klis (1537) tako da je^ral jevini Hrvatskoj ostalo
samo podruje uz more od Rijeke odnosno Trsata do Starigrada ispod Velebita,
Gorski kotar, Otoac, Biha i gornje Poun je. Kraljevini pak Slavoniji nakon to
su Turci otkinuli do sredine XVI st. Srijem, Slavoniju do linije Sisak - azma Pitomaca (dakle blizu Bjelovara) ostale su samo jo varadinska, krievaka ? zagrebaka upanija sa uskim podrujem oko Karlovca. Takvo ogromno smanjivanje
teritorija obaju kraljevstava davelo je do njihovog spajanja 1558.god. u Regnum
Croatiae et Sclavoniae. No, njihov? kraljevi su i nadalje nosili naslov kralja
Hrvatske, Dalmacije i Slavonije. Da bi se opravdao naziv kralja Dalmacije katkada se nazivalo Dalmacijom podruje uz more od Bakra do Zrmanje te teritorij
Vinodola,Prozora,Otoca i Brinja u unutranjosti.

-lo-

Med ju tim, teritorij ujedinjenog Hrvatsko-slavonskog kraljevstva i

dalje bude smanjivan uslijed turskih osvajanja s jedne strane i uslijed osnivanja
Vojne krajine s druge strane. Turci su uspjeli svoju zapadnu granicu prema Hrvatskoj proiriti ve u toku druge polovine XVI st. na liniju Sisak - Skrad - Korenica, a beki dvor je osnivanjem Vojne krajine oduzeo jurisdikciji Sabora i bana
najprije koprivniki, krievaki i ivaniki k ape tana t, a zatim karlovaki i umberaki natkapetanat te turnski, ogulinski, bariloviki i tounjski kapetanat, a
onda natkapetaniju u Senju t z v . Primorska vojna krajina obuhvata jui podruje
oko Otocajl U toku X V I I st. nakon pogibije knezova Petra Zrinjskog i Nikola
Frankopana, Bansko podruje se jo vie smanjilo, jer su podruja sviju konfisciranih imanja dola pod upravu Dvorske komore. Tako su konano izgledali "ostaci
ostataka" Hrvatskog kraljevstva. Taj izraz nestaje iz saborskih zapisnika tek nakon Karlovakog mira (1699.). Tada je naime hrvatsko-slavonskom podruju vraena Lika, linija Skrad - Sisak je pomaknuta na piavac Slunj - Novi - Kostajnica - Dubica, te vraena Slavonija (Srijem tek dva decenija kasnije 1718 god.).
God. 1776. Hrvatskoj bude pripojena Rijeka i dio Gorskog kotara, koji se protezao uz liniju C e t i n j - Biha - Ostro vica. Novo podruje u Lici i Gorskom kotaru
bude pripojeno veim dijelom Vojnoj krajini (osim onog oko Rijeke gdje je formirana Severinska upanija) a podruje Slavonije zajedno s

Srijemom bude uklju-

eno veim dijelom (1745.god.) u redovni upanijski sistem. Podruje uz Savu !

Dunav do Petrovaradina obuhvata jui prilino irok pojas uz obalu Save a naroito prema Vinkovcima te uz Savu i Dunav (gotovo pola Srijema), ulo je u sastav
Vojne krajine to je znacil da je bilo time izuzeto od banske jurisdikcije. Tako
je ostalo uglavnom do 1848. god.
Sjedinjeni Hrvatsko-slavonski sabor upotrebi javao je kao svoj grb onaj
isti koji je Vladislav II god. 1496. potvrdio Kraljevini Slavoniji, tj.kunu u bijegu izmedju dvije rijeke (Drave i Save ) sa zvijezdom (Marsom) u znak hrabrostfT
Medjutim, grbovi kraljevina Hrvatske i Dalmacije ostali su u upotrebi kod Dvorske
kancelarije pri izradi kraljevih akata i u kovnici pri kovanju novca.

-III

3) Krol j
Ide fa "svete krune11, onakvu kakvu je Verbczy izradio u Tripatitum-u
poetkom XV! s t . , nije se mogla za vrijeme Habsburgovaca ostvariti u svojoj c j e lini posebno u odnosu na vladara. Tripartit vjerojatno ba zbog svog stava o jurisdikciji svete krune, po kojemu je vrhovna dravna vlast pripadala kruni, a kralj
ju je vrio tek ako je bio zakonito okrunjen,pa i zbog svog negativnog odnosa
prema oligarhiji velikaa nije nikad bio publiciran kao zakon. Prema shvatanju
Habsburgovaca kruna je mogla biti samo emblem kraljevskog dostojanstva ali ne
i nosilac kraljevske vlasti. Koliko god su se trudili ugarski i hrvatski stalei da se
to vie uvrste misli o svetoj kruni i njezinim pravima u tekst nfihovih zakonskih
zakljuaka koje je kralj potvrdjivao dopustivi esto njihovu stilizaciju i z raznih
faktikih razloga, centralistike i apsolutistike tenje Habsburgovaca su bile
oite ve u prvim godinama njiho/og vladanja u Ugarskoj i Hrvatskoj, a naroito
u doba kada su uspjevali svojim orujem osvojiti ona podruja, koja su Turci oteli
od Ugarske i Hrvatske

Stoga je jasno da treba (razlikovati kraljevsku vlast de jure

od one de facto. Svakako njezin opseg nije bio u vremenu od XVI - X I X st. uvijek
jednak.
Hrvatska i Ugarska za vrijeme Habsburgovaca bile su nasi jedna monarhija. Sve do 1687. god. red nasljedstva nije bio odredjen. Hrvatski i ugarski stale i imali su pravo preelekcije. Habsburka dinastija je imala pravo nasljedstva, ali
stalei i redovi obiju kraljevina imali su pravo birati kralja izmedju preostalih
lanova dinastije. Tek 1687. god. kralj je uspio da su hrvatski i ugarski stalei
stvorili zakonski zakljuak po kojem je pravo nasljedstva pripadalo [najstarijem^
kraljevom sinu odnosno najstarijem kral jevom bratu,ako kralj nije imao sinove.
U Ugarskoj je tako ostalo do 1723. a u Hrvatskoj do 1712. god, kada je Hrvatski
sabor donio zakljuak da pravo nasljedstva pripada i enskoj lozi dinastije, ako
26
kralj nije imao mukih rod jek a . Jedini uvjet je bio za ensko nasljedno pravo da
je ena vladala Austrijom, Korukom, Kranjskom i tajerskom.
Budui da je vladar donio 1713. god.kuni red nasljedstva u austrijskim
nasljednim zemljama ( u stvari pragmatiku sankciju) , koji je sadravao razradjenu
osnovu prava nasi jedstva lanova dinastije,to je Hrvatski sabor ponovo donio odluku

o pravu nasljedstva enske loze na hrvatski pri jesfo na nain koji je odgovarao
pragmatikoj sankciji iz 1713. god. i k o j i su prihvatili I ugarski sfaiei i
na zajednikom saboru 1723. g o d . "

redovi

Po tom zakonskom zakljuku tek onda kad bi

izumrlo potomstvo u mukoj i enskoj lozi dinastije Hrvatska i Ugarsko su sticale

ponovo pravo slobodnog izbora.
Da bi stekao vrhovnu dravnu vlast i druga kraljevska prava kandidat
je morao prema pravnom sh va tanju stalea \ redova Ugarske i Hrvatske imati ne
samo nasljedno pravo nego i biti: zakonito okrunjen. Znaaj krunidbe je bio de
facto ipak relativnog karaktera ba kao i odredba o nerazrjeivosti vezo izmedju
austrijskih, ugarskih i hrvatskih zemalja uslijed odredbe pragmatike sankcije koja
28
je vaila sve dotle dok je postojao zakonom ovlateni lan dinastije
ili odredba
zakonskog lanka 1 : 1723. o nerazrjeivosti veza izmedju Ugarskog i Hrvatskog
29
kraljevstva .

Ipak, krunidba je prije 1687. god. bila veoma vaan in,to je

razumljivo, jer je ona bila povezana do te godine s kraljevim izborom.

Osnovni element krunidbe bila je inauguracija kralja a pod ovom se nisu
razumjevale samo crkvene sveanosti, stavljanje krune na kraljevu glavu, nego i svi
dravno pravni ini koji su bili uneeni u obred krunjen ja. Da bi krunidba bila 3o
vaIjana trebalo je prvo da se krunidba obavi za est mjeseci poslije kraljeve smrti,
drugo da se sazove u tu svrhu Sabor koji se zvao "diaeta inaugura I is,f i tree da se
obave zakonom odredjeni obredi. Obredi pak sastojali su se od tri bitna dijela:
1. izdanje inauguralne krunidbene diplome, 2. crkveni krunidbeni obred i 3. prisega koju je okrunjen? kralj polagao da bi osigurao stalee i redove Ugarske i
Hrvatske da e sve ono potivati i izvravati na to se obavezao inauguralnom diplomom,
inauguralna diploma prije 1687. god., kada je vailo pravo stalea i
redova na izbor kralja unutar dinastije, sadravala je materijalne uvjete za izbor
kao i sadraj budue vlasti izabranog (tzv. kapitulacije). Kakvi su bili uvjet? ovisilo
je o snazi i utjecaju stalea i redova kao i onog koga se biralo za kralja. Poslije
1687, god. ili jo jasnije poslije 1712. god. odnosno 1723.god. kada je pragmatikom sankcijom ustanovljeno jus haereditarium prijestolonasljedni red i priznato
pravo nasljedstva, sadraj inauguralne diplome se ustalio time da su otpale sve ree-

nce koje su bile izvedene iz prava na slobodni izbor kralja,pa su bile tako od
Marije Terezi je, koja je prva dola na hrvatsko-ugarski prijesto na temelju pragmatike sankcije gotovo sve inauguralne diplome jednake sve do raspada Monarhije
1918. god. Hrvatsko-slavonsko kraljevstvo je dobivalo posebnu inauguralnu diplomu jo u XVII st.^'
Inauguralna diploma je imala uglavnom 5 vanih toaka:
1. kralj se obavezivao da e potivat? zakonske propise o krunidbi, prava i
teritorijalni integritet Ugarske i Hrvatske, zakone koje e u budue donijeti
Sabor u sporazumu s kraljem, zlatnu bulu Andrije II iz 1222 (jus resistendi tj.
pravo dignuti se orujem protiv kralja, ako bi ovaj krio prava samo do 1687.
god., jer tada je to pravo bilo ukinuto);
2. kralj se obavezivao da e kraljevska kruna ostati u zemlji i da e ju dvojica
moi uvati;
3. kralj se obavezivao da e sve dijelcve Ugarske i Hrvatske, koje bude natrag
osvojio, zdruiti ponovo tim kraljevinama;
4. kralj je priznavao pravo ponovo na slobodni izbor kralja, ako budu izumrli potomci oba spola kraljeva Karla I I I ,

Josipa I , i Leopolda I, kako je to bilo

32

utvrdjeno pragmatikom sankcijom;

5. kraljevi su se obavezivali da e inauguralnu diplomu prije krunidbe prihvatit?
prisegom.
Kada su dakle svi nabrojeni uvjeti bili ispunjeni, u tom sluaju je kralj
bio zakonito okrunjen. Prema zak.lanu 3. i 12. iz 1791. god. zajednikog sabora samo zakonito okrunjeni kralj je mogao sankcionirati i ukidati zakone te
autentino ih tumaiti. Kralj nije mogao prije krunidbe ni privilegije podjeljivati, ali je mogao vriti sva prava nasljednog kralja, koja su se odnosila na javnu
33
upravu.
Za vrijeme habsburkih kraljeva nije se vrila posebna krunidba za hrvatskog kralja nego se krunidba za ugarskog i za hrvatskog kralja vrila kao jedan
in. Za akt izbora novog kralja ( do 1687.god.) ne bi se moglo isto rei, jer se
vidi iz zapisnika Hrvatskog sabora da su stalei i redovi davali posebnu instrukciju
svojim izaslanicima za krunidbeni sabor u pogledu "izbora novog kralja". God.

1655. stalei su na pr. naredili svojim izaslanicima da pristanu na izbor novog

kralja, ali da pokuaju na svaki nain isposlovati da se gravamina (pritube,
potekoe i zahtjevi), stalea i redova izravnaju pred krunidbom novog kralja,
te da se u inauguralnoj diplomi i kapitulacijama novog kralja koristi naziv Hrvatskog kraljevstva u punoj formi, kao i u Kraljevskoj dvorskoj kancelariji, jer
"Kraljevstvo Slavonije i Hrvatske ima istu slobodu kao i Kraljevstvo Ugarske"

34

("Regnum Sclauoniae et Croatiae eiusdem cum Regno Hungariae sit libertatis ').
Iz izloenog slijedi da su se izaslanici Hrvatsko - slavonskog kraljevstva na inauguralnom saboru odvojeno izraavali u pogledu izbora novog kralja. Med ju tim, krunidba je bila kroz itavo vrijeme od 1527 - 1848. god. jedna jedinstvena. Moe se
sa sigurnou rei da je krunidba t la zajechika a ne jednostrana, to znai da kralj
nije bio okrunjen samo za ugarskog kralja pa time neizravno i za hrvatskog kralja
nego za oba kraljevstva. Iz zakonskih zakljuaka zajednikih hrvatskougarskih sabora vidi se da je Hrvatsko kraljevsh/o moralo jednako sudjelovati kao i Ugarsko
kraljevstvo u trokovima uvanja kraljevske krune i slanja poslanika raznim stranim
35
dravama,

to ukazuje ne samo na jedndce dunosti nego i na jednaka prava u

odnosu na kraljevsku krunu, koja ne bi bila evidentna kad krunidba ne bi bila z a jednika nego jednostrani akt, a niti bi Hrvatski sabor mogao tvrditi da Hrvatsko
kraljevstvo ima jednaka prava kao i Ugarsko, niti bi mogao Verbtfczy, ugarski p a latin, tvrditi u svom Tripartitum-u, koji predstavlja veim dijelom obiajno pravo,
da su Hrvatska i Ugarska "distincta regna".
4 . Kraljevska vlast
Kraljevska vlast se sastojala od niza prava u raznim oblastima dravne
strukture. Ona je bila u nekim oblastima ograniena pravima stalea i redova
Hrvatsko - slavonskog i Ugarskog kraljevstva. Ogranienja su naravno bila pravnog
karaktera to ne znai da su bila uvijek i faktina.
Prava koja su sainjavala kraljevsku vlast uglavnomt su bila slijedea:
1 . pravo havjestiti rat, zakljuiti mir, sklopiti ugovore s drugim dravama i vladarima, ugovoriti saveze, voditi vanjsku politiku i drati
predstavnitva u inozemstvu te slati poslanstva drugim vladarima i
dravama.

2. pravo na vrhovno vojno zapovjednitvo (jus armorum)

3. pravo na vrhovnu policiju i nadzor
4. pravo na vrhovno zemljino gospodstvo
5. pravo podjeljivanja i imenovanja najvanijih slubi,
asti i dostojanstvenika drave
6 pravo oblasti religije i crkvenih organizacija
7 pravo na odredjenu vrhovnu vlast u vrenju zakonodavnih, sudskih i
izvrnih funkcija te vlast?
8 regal na! prava i monopoli.
Prava nav jesti ti raf, zakljuiti mir, sklapati ugovore s drugim vladarima kao i drati svoja poslanstva ili slati svoje poslanike drugim vladarima predstavljalo je ustvari pravo kralja da reprezentira Kraljevine Ugarsku i Hrvatsku
u inozemstvu a time i da vodi vanjsku politiku.
Prema zakonima Hrvatsko-ugarskog zajednikog sabora proizlazi da su
ta prava reprezentacije bila ograniena voljom stalea i redova obiju kraljevina
36
(tako pravo navjestiti rat kralj nije mogao bez znanja suglasnosti kraljevstva -,
pravo zakljuiti mir bez miljenja savjetnika koje je kralj obiavao imenovati sa
37
podruja obaju kral jevstava ; pravo sklopiti ugovore s drugim dravama i vladariffia
bez sudjelovanja poslanika odnosno scy jetnika koje su imenovali stalei i redovi
38
obaju kral jevstava \
pravo diplomatskog saobraaja bez suradnje zajednikog
39
sabora.
Kadkada se dapae posebno istie med ju zakonima zajednikog
Hrvatskougarskog sabora da je kralj bio duan ili da je sam pozvao izaslanike
Hrvatsko - slavonskog kraljevstva da sudjeluju prilikom sklapanja ugovora o miru
4o . .
ili u drugom predmetu

ili se istie med ju zakonima Hrvatskog sabora da je kralj

duan pozvati i izaslanika iz Hrvatskog kraljevstva na ugovaranje o miru kao to

je to ranije inio pozivajui se n a l . 4 ? z ! 6 8 1 i 1.41 iz 1715.god. zajednikog
sabora. ^
Praksa je medjutim pokazivala da se kralj u najvei broj sluajeva nije
obraao staleima i redovima obaju kral jevstava posebno u vodjenju vanjske politike. Otuda u zakonskim lancima zajednikog sabora tolik? broj odredaba,

koje

je dapae kralj i sankcionirao, a u kojima se istie ogranienje kralja u vrenju

-16-

prava reprezentacije. Otuda se i Hrvatski sabor 1811. god. tui to nije u smislu
l .4 iz 1681. i l . 4 1 . iz 1715. zajednikog sabora te zakona Hrvatskog sabora iz
1737.god. bio pozvan na sklapanje enbrunskog mira 18o9. god. i izaslanik iz
42
Hrvatske i Ugarske.

Otuda Hrvatski sabor daje nalog svojim nuncijima na z a j e -

dnikom saboru 1811. god. da protestiraju i da se ale kralju zbog njegove i z j a ve da je odstup 18o9. god. kralj morao uiniti bez sudjelovanja hrvatskih i 43
ugarskih izaslanika iz vanih motiva ije prosudjivanje da pripada samo kralju.
Pravo na vrhovno vojno zapovjednitvo obuhvatalo je ne samo pravo
vrhovnog vod jenja oruanih snaga i vojnih operacija nego i pravo za vrijeme mira
i rata brinuti se za sigurnost drave od vanjskih i unutranjih neprijatelja. Obzirom
da su se u kraljevstvima Hrvatskoj i Ugarskoj razlikovale tri vrsti oruanih snaga
(plemika insurekcija, stajaa vojska i graniari) to su i prava kralja bila razliita.
S obzirom na plemiku insurekciju (koja se u ranija vremena odnosila
samo na plemstvo i privilegirane stalee) kralj ju je mogao samo zatraiti od stalea i redova obaju kral jevstava. Pod insurekcijom podrazumjevala se ne samo mobilizacija nego i sama vojska koja je proizala mobilizacijom. Ona je mogla biti
opa (generalis) i djelomina (partialis) to je ovisilo da li je zahvatala itavo podruje kraljevstva ili samo jedan dio tog podruja. Svaka pak od njih je mogla biti
personalna, banderi jalna i portal na insurekcija. Ako su plemii sami lino morali
vojevati bila je personalna insurekcija, ako su prelati i magnati sa svojim vazalima
vojevali s trupama koje su sami moral? formirati pod vlastitim banderi um-om onda je
insurekcija bila banderijalna, a ako su ostali privilegirani stalei vojevali s trupama iji je brojni sastav ovisio od obaveznog broja sei jakih kua, u tom sluaju se
insurekcija nazivala portalnom. Insurekcije su se zakljuivale po pravilu u Saboru,
ope uvijek posebnim zckonom. Insurekcija unutar
granica kraljevstva ila je na
44
teret plemstva, a van granica na teret kralja.
Uslijed dugih ratova s Turcima i pritiska bekog dvora koji je teio za tim
da raspoloa stalnom stajaom vojskom zajedniki sabor je konano popustio u uvanju svojih prava, koja su predvidjela samo insurekciju, pa je donio zakonski
lan 8. iz 1715. kojim je privolio na promjenu u vojnom sistemu i to tako da je bila

-17plemika ins rekcija rezervirana samo za izvanredne sluajeve a obrana zemlje

da je bila redovito povjerena stojeoj regularnoj plaenoj vojsci.
S obzirom na pravo kralja da dri svoju stajau regularnu vojsku treba
podvui da su stalei i redovi ve u XVI st. utvrdili to pravo a i kasnije to pri-

45

znavali, jer im je to bilo u interesu radi obrane njihove zemlje

To se pra-*

vo odnosilo na formiranje stalnih kraljevih regularnih trupa, plaanje vojnih l i ca u tim trupama,nabavka oruja f municije i uniforme u tim trupama na teret
kralja, imenovanje (posredno ili neposredno) njihovog vieg i nieg oficirskog
kadra, izgradnja u unutranjosti zemlje tvrdjava, obrambenih zidina, utvrdjenja,
te popunjavanje njihovo posadama kao i snabdjeven je njihovo artiljerijom i municijom, izgradnja fabrika oruja, barutana, logora, bolnica, vojarna, zimskih
kvartira, briga za odranje discipline i dr. Zajedniki sabori i hrvatski sabori su
medjutim esto naglaavali da oni dodue odobravaju postojanje kraljevih regularnih
trupa,ali da te trupe ne smiju biti na tetu prava i imuniteta dravi jana,ustvari stalea i redova. Oni su dapae izglasavali esto i pomoi u novcu i naturi tim trupama, ali nisu dozvoljavali da seljaci budu optereeni
mimo sabora raznim radnja46
ma, podvozima i davanjima u novcu i naturi.

Dranje vlastitih trupa bilo je

od posebnog znaenja za kralja, jer je on po njihovoj bojnoj snazi odmjeravao svoje dranje i potivanje prava stalea i redova a po potrebi i ukazanoj prilici i
unitavao svojeprotivnikeiz njihovih redova ime je postizavao ekonomske uspjehe,
jer je konfiskacijama njihove imovine sticao nove izvore za jaanje svojih vojnih
snaga (npr. konfiskacijama svih tvrdjava, gradova, poljoprivrednih povrina, fuina, dragocjenosti obitelji Zrinskih i Frankopana).
Na kraju pravo kralja da titi granice, posebno prema Turskoj, bilo
je od znaenja prvotno za same hrvatske, kranjske i tajerske te ugarske stalee i
redove, jer su im titili njihove posjede, dok su te granine trupe bile stabilni
defenzivni kordun, ali kasnije, kada je kralj na podruju uz granicu uspostavio
sustav vrlo slian srednjev jek ovnom lenskom sustavu i tako stvorio teritorij u kojem
je on crpio vrlo jeftino vojne snage a stalei i redovi izgubili svaku vlast i jurisdikciju, tada su graniari na tom podruju kje nazivamo Vojnom krajinom
(vojnim graninim podrujem), dobili posebni znaaj za kralja, jer su mu pove-

/ R R 3 I N I C A

HRVATSKI d r a v n i a r h i v
z a c ; 1 r -

-18avali efektivnu vojnu mo a onda i njegov poloaj prema tim staleima i redovima.
Tako su se, naroito poslije 1715.god. kada su se plemike insurekcije sazivale samo
u izuzetnim prilikama, nale u obim kraljevstvima brojano jake kraljeve oruane
snage, koje su bile opasne ne samo za odranje posebnih prava stalea i redova
nego koje su manevrirale po nlogu kralja i pod njegovim rukovodstvom a ne pod
rukovodstvom bana u Hrvatskoj i palatina u Ugarskoj to je naravno, znailo povredu osnovnih zasada staleke drave.
Pravo kralja na vrhovnu policijsku vlast i nadzor ne moe se argumentirati ni zakonima zajednikog ni Hrvatskog sabora. No, itav niz reskripata, edikata,
patenata,intimata

kralja ili njegovih ureda pokazuje da je kralj vrio takvo pravo

propisujui mjere za odranje poretka, sigurnosti i javnog mira s jedne i u dobrobit

i interesu dravljana s druge strane. Ipak, i med ju zakonima koje je donio npr. z a jedniki sabor nalaze se odredbe kojima se posredno daje kralju pravo vrhovne policijske vlast? i nadzora tako u odnosu na tajna udruenja i asocijacije
4 8

nje javnog reda i mira

munikaciona sredstva

4 7

, odrava-

. 4 9

, verbalne i realne in juri je

, trgovinu i saobraaj te ko-

, odgoj i nastavu te cenzuru koje je proizlazilo iz patro-

natskog prava kralja i dr. Tako iz tih propisa proizlazi da je kralj ne samo po
svojoj inicijativi razvijao, posebno za vrijeme uvod jenja apsolutistike forme
vladanja, pojmovni sadraj svoje vrhovne policijske vlasti, nego i stalei i redov i , ukoliko su bili zainteresirani na uvanje drutvenog poretka. Policija i policijski nadzor su svakako kralju bili uz njegove regularne trupe glavni oslonac
stvaranju feudalno apsolutistike uprave.
Prava kralja na vrhovno zemljino gospodstvo predstavljalo je jedno od
vanih prerogativa kralja ba kao i pravo da postavlja, imenuje razne vane svjetovne i crkvene dostojanstvenike. Iz vrhovnog zemljinog vlasnitva proizlazilo je
naelo da kralju pripadaju sve slobodno stojee ili slobodno leee stvari. Otuda
je proisticao pravni osnov i dohodak iz izvora iz kojeg su tekli mnogobrojni prihodi kraljevskog erara poznatog pod imenom regalia. Iz vrhovnog zemljinog v l a snitva kralju je pripadalo pravo darovanja plemikih dobara (donacionalni sistem).
Stoga su se, po izumru ovlatenika na plemiko dobro ili po gubitku plemikog
dobra radi veleizdaje, plemika dobra vraala kruni pa je kralj ostajao njihov univerzalni nasljednik^'. Donacionalni sistem je odigrao veoma vanu ulogu u razvoju

-19kraljevske vlasti a i raspolaganje plemikim dobrima kao vlastitom imovinom nije

bilo bez utjecaja na kraljevu ekonomsku snagu. Iz vrhovnog pak zemljinog gospodstva proizlazila su kralju prava na prihode iz carina, lukih pristojbi i drugih daa iz trgovine, saobraaja, kolonizacije i dr. Regalia, razni prihodi, plemika dobra, osvojena zemljita oruanom silom, vakantne biskupije i drugi beneficiji davali su kralju jake izvore za jaanje njegove vlasti i irenje njegove jurisdikcije na tetu prava stalea i redova.
S druge strane, pravo kralja da u Hrvatsko-slavonskom kraljevstvu imenuje
bona, velike upane na vraenim dijelovima Turske, Hrvatske i Slavonije, kraljevske savjetnike i dvorske asti ( u Ugarskoj u znatnoj iroj osnovi ), te pravo da imenuje katolike prelate (nadbiskupe, dijacezanske i titularne biskupe, opate, proste
kaptola i samostana), osniva nove biskupije, nove redove, da ih ukida na osnovu
svog kraljevskog prava, posebno svog vrhovnog patronatskog prava, predstavljali
su takodjer jedan oslonac za vrenje utjecaja na prilian broj magnata i prelata
radi slabljenja moi stalea i redova. Ako se tome pribroji pravo kralja da vodi
vrhovni nadzor nad odgojem, kolstvom (koje se tada smatralo kao accessorium Cr kve), zakladama, seminarima, samostanima,konviktima i da moe osnovati, organizirati i reformirati vie i nie kole te imenovati u njima nastavno osoblje i na52
pokon podjeljivati po svojoj volji stipendije

, u tom sluaju je oito kakav je

znaaj imao kralj u ovim oblastima a i ove oblasti za kraljev ugled i poloaj.
Zakonodavne funkcije su bile podjeljene izmedju kralja i sabora, kralja zakonito okrunjenog i sabora zakonito sastavljenog od stalea i redova obaju
kral jevstava ili samog Hrvatsko-slavonskog kraljevstva. N o , treba tu istaknuti
pravo kralja da sazove

zajedniki sabor (od 1791. god. da utjee na saziv Hrvat-

skog sabora) i da ih raspusti to je bilo od presudnog znaenja za vrenje onih z a konodavnih funkcija koje su pripadale saborima. Kralju je pripadalo pravo inicijative u saborima, t j . predlagati zakonske nacrte (propositiones regiae), no,
to pravo nije umanjivalo znaaj njegovog prava da uope ne sazove sabor i da v l a da prema odredbama koje je sam donio svojim patentima. Stoga je razumljivo da
su sabori u povoljnim prilikama izglasavali zakljuke koji su tada
53 dobili kraljevu
sankciju, pa je kralj bio duan ee i redovito sazivati sabore. Upravo u tom kraljevom pravu, da nazove zajedniki sabor i da svojom sankcijom saborskog zakon-

-2o.skog zakljuka omogui donoenje zckona ogledala se odredjena vrhovna vlast

kralja u vrenju zakonodavnih funkcija.
No, kralj je imao i iskljuivo pravo da vri zakonodavne funkcije bez
utjecaja i suradnje sabora i to u predmetima kao to su tumaenje i izvrenje z a kona te kraljevskih prava, reguliranje svih predmeta u hitnim sluajevima, obnavljanje zaboravljenih zakona, zapostavi janje zakona koji su postali tetni za staleke
privilegije i dr. Posebno je kral j bez uea sabora imao pravo podjeljivati privilegije svake vrsti fizikim i juristikim osobama. Privilegij od najveeg znaenja
je bio svakako onaj kojim se sticao plemiki stale, a kojim je kraljevska vlast
vrila stalno sebi povoljan utjecaj.
U kraljevsku vlast spadalo je nadalje pravo vrhovnog nadzora, vodjenje
i odravanja pravosudja. U oblasti normiranja i reguliranja gradjanskih pravnih
sporova te gonjenja i kanjavanja zbog kaznenih ina, kao i vrenja sudskih funkcija kralj je bio ogranien saborskim zakljucima stalea i redova. No, usprkos
tome kralj je, posebno u toku XVIII st., donosio niz reskripata u pogledu organizacije, poslovanja i odvijanja civilnog i kaznenog postupka kod sudova. Kralju je
pripadalo konano pravo pomilovanja i smanjivanja kazne te je openito vrio posredno funkciju vrhovnog sudskog organa.
Jednog od najznaajnijih kraljevskih prava predstavljalo je svakako pravo vrhovne izvrne vlasti. Ova se nije odnosila samo na potivanje i izvravanje
zajednikih hrvatskougarskih i posebnih hrvatsko-slavonskih zakona nego i na utjecanje i djelovanje na sve odnose unutranjih i vanjskih poslova staleke drave.
Da je vrhovna izvrna vlast pripadala kral ju vidi se iz same inauguralne diplome
kralja u kojoj je stajala klauzula "sve ovo i sami emo izvravati i uiniti da e i
54
drugi to izvravati".

Ovo pravo je davalo ovlatenje kralju da osniva, organizi-

ra i odrava razne svoje urede, koji e od izvrnih oigana

vremenom postepeno

postajati i naredbodavni organi koji e ustvari preuzimati razna prava i funkcije

koje su dotada vrili iskljuivo stalei i redovi na svojim saborima. Jedan od
takvih bio je najvaniji Hrvatsko kraljevsko vijee u XVIII st. i Kr.ugarsko na55
mjesniko vijee od 1723 - 1848. kojem je ak i zajedniki sabor 1791. god.
priznao punu vanost odredivi da egzekutivnu vlast treba da vri kral j u okviru

-21zakona a tu je tada vrilo umjesto kralja pomenuto namjesnitvo uvidjevi u tome

modernizaciju svoje staleke drave. Namjesniko vijee je naime kao stalni
upravni organ vodilo konstantno i sistematski brigu ne samo za potivanje i izvravanje zakona nego i za unapredjivanje ekonomskih, prosvjetnih i drugih odnosa
u dravi .
Kraljevskoj vlast? su pripadale osim raznih funkcija vrhovne vlasti jo
i regalije odnosno regalna

prava (jura regalia) pod kojima su se razumijevala u

uem smislu ovlatenja kralja koja su donosila kraljevskom fisku imovinski prihod.

U irem smislu pod regalnim pravima podrazumijevala su se sva kraljeva prava u

zakonodavstvu, sudstvu i egzekutivi. Regalna prava kral ja iz kojih je kralj dobivao prihod

nazivala su se i manjim i l i uzgrednim regalnim pravima (jura regalia

minora seu accidentalia) od kojih je bilo vise vrsti:

I . kraljevski rudarski regal (jus reg.metallifodinarum et minerarum), predstavljao
je neogranieno kral jevo pravo, pa je prema tome sadravao pravo na reguliranje rudarskih odnosa mandatima i reskriptima, pravo sve rudarske poslove
voditi i nadzirati, osnivati rudarske urede, vriti rudarsku sudbenost vlastitim
rudarskim sudovima, ubirati sve prihode kraljevskih rudnika, ubirati rudarsku
dau (urbura) od privatnih rudnika,pravo prvokupa zlata i srebra iz privatnih
rudnika, izdavati

privilegije i oslobodjenja za otvaranje rudarskih polja,

56
rudokopa i rudarskih postrojenja %

2 . kraljevski regal soli(sales regii)davao je iskljuivo pravo kralju da ima i dri

solane i to na itavom

teritoriju obaju kraljevstava te da jedino on moe trgovati

sa soli (monopol), nadalje da je on mogao podjeliti privilegij privatnom licu

da kopa i l i kuha sol na svom vlastitom zemljitu, a ako bi se oikrilo nalazite
soli na privatnom zemljitu da je on mogao to nalazite oduzeti i u naknadu dati
vlasniku drugo zemljite, nadalje da je vjeno i trajno mogao zabranjivati uvoz
(stanovnitvo (Hrvatsko-slavonskog kraljevstvu je moglo uvoziti i upotrebljavati
morsku s o l i d a je mogao osnivati urede radi administracije s tfm monopolom i
radi uskladitavanja soli, donositi naredbe o cijenama soli i kaznama za

prekraje}^

-223. kraljevski regal kovanja novca je bio takodjer iskljuivo kraljev regal, to je
znailo da u doba Habsburgovaca nitko osim kra! ja nije smio kovati novac pod
prijetnjom kazne zbog nevjere. Taj regal je ovlastio kralja da organizira upravu
i vodjenje poslova kovanja i cirkuliranja novca domaeg i stranog u zemlji, da
pazi da zlatni ili srebrni novac ne izlazi iz drave, a strani novac da u zemlji
vrijedi samo kolika je njegova nutarnja vrijednost i napokon da paz? da u zemlji ne kola krivotvoreni n o v a c ^

4 . kraljevski potanski regal je takodjer pripadao samo kralju te nije bio obavezan
na suradnju sa staleima i redovima. On je odigrao znaajnu ulogu posebno od
XVIII st. dalje, kada ga je kralj ponovno organizirao da bi unapredio trgovinu
i svakidanji saobraaj. Kralj je bio jedino obavezan da organizira potanske
stanice na onim mjestima koja su to iziskivala i da te stanice popuni potrebnim
59
personalnom,

Prihodi iz pottanske prometne i pismonosne slube tekli su u

kraljevu blagajnu te su predstavljali vrlo jak izbor kraljevih prihoda^

5. kraljevski tridesetniki ili carinski regal je predstavljao stari kraljev regal iz
kojeg su kraljev? crpili znatne prihode. Tridesetnica odnosno carina je predstavljalo ovlatenje kralja da prema kakvoi i koliini nezabranjene i toj dai podvrgnute robe koja se uvozi u dravu, izvozi iz nje ili provoz? njezinim podrujem,
na odred jenim mjestima (tri dese tn i ama) i od neizuzetih lica zakonitim nainom
naplauje izvjesnu pristojbu. Carina se odmjerivala po propisanoj tarifi a naplaivala se od iste robe samo jedamput.
Oslobodjeni od plaanja carine bili su
!. plemii svih redova s obzirom no robu koju su uvozili za svoju kunu potrebu kao i za izvoz svojih vlastitih proizvoda, a ako su trgovali, u tom sluaju su morali i oni plaati carinu. Plemii su morali imat? putnice rad? dokaza o svom identitetu^
2. kral jevski slobodni gradovi
3. predi jal isti i svi koji su dobili takav privilegij
4. kmetovi samo za stvari pri uvozu i izvozu koje su pripadale plemiima,
ako su ovi bili oslobodjeni za istu robu

-23Kral ju je pripadalo pravo da organizira carinsku slubu, premjeta stanice za naplaivanje carine po svom nahodjenju i na taj nain utjee na oivljavanje komerca, kanjava one koji krijumare robu i da uope regulira naredbenim putem itavu tu slubu

6. regal javnih cesta, putova i mostova obuhvatao je pravo kralja da daje dozvolu ubirati maltarinu i prijevozninu (jus telonii et nauli). Pod pravom malte i
prijevoza razumijevala se propisanim nainom dobiveno ovlatenje da se od
putnika koji nisu bili izuzeti a po svojoj volji prolazili, radi ured jenja i
odravanja prelaza nunima i korisnim cestama, mostovima, ladjama i skelama,
zakonitim nainom naplauje od kola i voznog blaga izvjesna pristojba. Maltari na se pobirala na stalnim mostovima, nasipima i izgradjenim cestama, a prijevoznina na ladjama, pontonskim mostovima i skelama.
Pravo malte i prijevoza moglo se stei privilegijem koji je kralj podjeljivao. Od plaanja maltarine i prevoznine bili su oslobodjeni:
1. svi domai plemii bilo kojeg reda kad su putovali po svom poslu
2. gradjani kraljevskih slobodnih gradova
3. crkveni slubenici
4. predi jal isti crkvenih velikodostojanstvenika i
5. stanovnici mjesta koja su imala taj privilegij.
Ma I tarino i prevoznina se naplaivala samo od voznog blaga i od kola
a nikada od lica ni od robe. Tarifu je odredjivala upanija. Pravo malte i prijei
voza obiavalo se davati u zakup}

7. sajamsko pravo (jus nundinarum), pravo mlinarenja (jus molae), pravo mesarenja
(jus macelli), pravo krmarenja (jus educilli) su takodjer regalna prava koja je
kralj podjelivao privilegijem kao i ostala regalna prava. Pod sajamskim se pravom
razumijevalo ovlatenje drati na izvjesnom mjestu i u odredjeno vrijeme javne
i sveane zborove prodavaa i kupaca. Pod pravom mlinarenja razumjevalo se
ovlatenje drati mlin na vodr. Pod pravom mesaren ja razumijevalo se ovlatenje stalno, na malo, prodavati meso za hranu prema odred jenim cijenama i u

-24zakonskim ispravno odmjerenim teinama. Pravo krcmarenja je bilo ovlatenje

u odredjeno vrijeme i na propisani nain, stalno, na malo, u ispravnim:zakonskim mjerama prodavat? estoka pia.

Pravo krmarenja, mesarenja i mllnarenja

bilo je vezano uz vlastelinstvo, to znai da je kralj ta prava dodjeljivao drugim dravljanima kroz privilegi jj

8 . osim nabrojenih regala postojali su jo umski, lovni i dr. (za barut, lutriju
i

* . > f
Neke vrsti kraljevskih regia vremenom su se pretvorili u monopole

(soli, kovanje novca, pota i dr.) Postepeno su se stvarali novi monopoli, kao
to je prodaja duhana, a j a , eera, kave, kolonijalne robe i dr.
Kako se vidi opseg prava koja su proisticala iz kraljevske vlasti bio je
veoma irok te zahvatao vanjske poslove, naravno u ondanjim okvirima koji
su se stalno irili, unutarnje poslove ukoliko su bili povezani sa egzekutivom,
podjeljivanjem privilegija, upravljanjem vladarevih i krunskih imanja te r e gala (financijski poslovi tada komorski poslovi) te upravljanjem oruanih i p o licijskih snaga.

5) Kral jevi uredi i organi

Habsburki vladari u Hrvatskoj i Ugarskoj bili su vladari i u drugim

zemljama (ekoj, Korukoj, Kranjskoj, tajersko], obim Austri jama, Tirolu,
Gorici, Trstu, Istri, Rijeci i dr.) a uz to su bili uglavnom svi rimski carevi njemake
narodnosti. Njihovi su interesi bili veoma rasprostranjeni i razliiti u raznim zemljama u kojima su vladali. Osim toga, stepen razvoja stalekih drava u tim zemljama bio je razliit pa je znailo da su u njima vladali razni pravni i dravnopravni
odnosi. Isto tako i poloaj vladara u raznim zemljama u kojima su vladali je bio
razliit, pa su i njegova prava bila razliita*Osim toga,prije nego su Habsburgovci
doli na hrvateko-ugarski prijesto,oni su poduzeli ve niz akcija da se i njihova
vladarska vlast ojaa a ona raznih stalea tovie smanji, pa su organizirali razne
centralne urede koji su ne samo pomagali vladaru u vrenju njegovih prava,nego
su i irili postepeno tu vlast preuzimajui neke funkcije, koje su do tog vremena

-25vrili stalei putem svojih organa.

Nakon dolaska Habsburgovaca na hrvatsko-ugarski prijesto rano su
poele pritube stalea i redova ovih kraljevstava radi povreda njihovih prava
d strane kralja. U historiji zajednikog Ugarsko-hrvatskog sabora najvei dio
rada zasjedanja odnos? se upravo na "gravamina" t j . pomenute pritube, koje
su dapae dobile svoj stalni

slubeni redosl jed u radu sabora. Od ovih pritu-

bi najvanije su bile one po kojima je kralj rjeavao poslove koji su se odnosili

na Ugarsku i Hrvatsku savjetujui se "sa strancima" i otpremajuih ih po svojim
ili kako ih ugarski i hrvatski stalei nazivaju "stranim uredima" (mislilo se na
63
kraljeve urede u Beu koji su uredovali njemaki) .
Od kada su Habsburgovci postali kraljevi Hrvatske i Ugarske njihove
potrebe i enje za dobro organiziranim svojim uredima i organima nisu prestale.
Osim toga on? su pokuali nastaviti svoju staru politiku centralizacije vlast? pa
su u doba 1527- do 174o. pokuavali ? s obzirom na Ugarsku ? Hrvatsku uvrstiti
feudalno apsolutidtiku upravu da bi u razdoblju 178o - 179o. konano pokuali
potpuno odstraniti stalee i redove od vrenja vlasti. Apsolutistiki nain v l a danja Josipa II nije se medjutim odrao, pa ve 179o. god. dolazi do restauracije
stalekog dravnog uredjenja. No, Habsburgovci se ipak nisu odrekli svojih namjera, pa dolazi do Metternichovog apsolutistikog oblika vladanja, koji nije
dodue neposredno ugrozio opstojnost municipalnih prava Ugarske i Hrvatske, ali
ih je faktino sveo na ogranieno znaenje i utjecaj u rjeavanju poslova moderne drave. Niti je kralj obiavao redovito sazivati sabore a niti je redovito potvrdjivao njihove zakljuke,pa su tako forme stare staleke drave jedva jo ivotarile. No, u Ugarskoj uslijed pojaanog djelovanja nacionalnog pokreta, isticanja ekonomskih interesa i tenji posebno srednjeg i nieg plemstva, od kraljevog upravnog organa Ugarskog namjesnikog vijea postojao je sve vie novi organ
koji je sve vie odgovarao nacionalnim ciljevima, tenjama i svrsi nacionalnog
pokreta.

64
Evo razvoj pojedinih kraljevih ureda i organa:

I) razdoblje 1527 - 174o.

U tom periodu postojali su slijedei kraljevi uredi i organi:

-261 . Tajno vijee ( Der Gehelme Rat )

Tajno vijee je bilo
samo svoje miljenje.

Stoga

stalno kraljevo vijee i j i su lanovi davali

je sastav toga Vijea bio ogranien na izvrsne

pravnike, strunjake za pojedina pitanja, koji su uivali povjerenje vladara.

lanovi tog V i j e a su bili i vrhovni dvorski dostojanstvenici. Med ju njima je
imao najvidjeniji poloaj dvorski kancelar. G o d . 1646. po prvi puta postaje
lanom toga Vijea jedan sa hrvatsko - ugarskog podruja. Tada su se i poele
osnivati pojedine komisije za odredjena pitanja. N o , tada je

poelo i opadati

znaenje tog V i j e a , jer je na njegovo mjesto dola Dvorska kancelarija.

God. 1659. vladar je osnovao od etvorice najobrazovanijih tajnih
savjetnika Tajnog vijea "Tajnu konferenciju", koja je preuzela djelomino z a datke Tajnog vijea. Preostalim savjetnicima ostala su u nadlenosti judicialia
t j . predmeti sa pravnom problematikom. Tajna konferencija je bila privremeno
ukinuta,ali je bila brzo i uspostavljena. Na elo te Konferencije stavio je Jbsip
I 17o5. god. svog vrhovnog dvorskog metra kao ministra premijera. G o d . l 7 o 9 .
Tajna konferencija bude podijeljena u Uu i Siru konferenciju. Uoj konferenciji su bili dodjel jeni u nadlenost vanjski poslovi a iroj unutranji.

2 . Dvorsko vijee i Ugarsko vijee

Dvorsko vijee se sastojalo od veeg broja plemia a manjeg broja
rzuenih pravnika. U Dvorsko vijee su bili pozvani zastupnici staroaustrijskih
pokrajina i Njemakog rajha kao savjetnici a njihovi vrhovni dostojanstvenici
bili su smatrani stalnim lanovima. Stale? nisu imali upliv na sastav Vijea,
jer je savjetnike imenovao vladar. Kad je Ferdinand I postao rimskim carem 1556.
god. Dvorsko vijee je postalo iskljuivo uredom carstva. Ugarska i Hrvatska
bile su izuzete od nadlenosti tog Vijea od 1537. god.dal je. Od tada je kralj
obiavao sluiti se savjetima i miljenjima svojih savjetnika sa hrvatsko-ugarskog
podruja (biskupi i velikai), koje je on imenovao. Da 11 su ti savjetnici bili
lanovi jednog tijela, koje je stalno uredovalo,ne moe se sa sigurnou utvrditi.
U vrelima se krajem XVI i poetkom XVII st. spominje "Ugarsko vijee" (Consilium hungaricum) u Pounu , koje je kralj sazivao redovito u Be da bi mu dao svo-

-27je miljenje o raznim pitanjima s podruja Hrvatskog i Ugarskog kraljevstva, a koja

su se odnosila uglavnom na odredjena prava stalea i redova tih kraljevstava.^
Medjutim,kralj je ustvari pozivao k sebi svoje "kraljevske savjetnike" koji su pojedinano davali svoje miljenje na postavljeni upit, pa kada su svi ti savjetnici
zajedno drali sjednicu s kraljem ili njegovim predstavnikom na elu, oni su na
taj nain sainjavali "consilium" i to "hungaricum", jer su bili savjetnici sa hrvatsko-ugarskog podruja. Na takvo tumaenje nas uvruje injenica to u vrelima
nema spomena o tome da bi se netko nazivao lanom tog Vijea. Kral j se sluio
tim savjetnicima do l69o. god., kada je reformirao Ugarsku kraljevsku kancelariju osnovavi kod te kancelarije oficije savjetnitva, koje su popunjavali ugarski
i hrvatski stalei predlaui svoje kandidate a kralj bi ih imenovao.Otada se
66
kralj sluio savjetima i miljenjima ovih savjetnika.

3. Dvorska kancelarija i Ugarska kraljevska kancelarija

Dvorska kancelarija je predstavljala izvrni organ koji

u poetku

nije donosio nikakove odluke nego je sluio dvoru kao pisarnica. U poetku je
bila ured jena po od jelima, djelomino po predmetnom, djelomino po teritorijalnom kriteriju. Na elu odjela je bio sekretar, a na elu kancelarije vrhovni
kancelar, kasnije vicekancelar. Do l62o. god.Dvorska kancelarija je bila zajednika za sve habsburke zemlje ukljuujui i Njemaki rajh. God. I62o. za
austrijske zemlje bila je formirana Austrijska dvorska kancelarija a l69o. god.
za ugarske i hrvatske zemlje Ugarska dvorska kancelarija. No, ne moe se rei
da Ugarska kraljeva kancelarija nije i ranije postojala. Medju zakljucima
Hrvatsko-ugarskog sabora zapaa se da je ona dobila izvjesno uredjenje ve 1569.
god. Ona je trebala funkcionirati kao samostalna ustanova,ali ustvari ona je
ostala uvijek samo vladareva pisarnica koja je izradjivala tekstove privilegija koje bi kralj podjeljivao, dekreta, koje bi kralj izdavao u vrenju svojih prava posebno u odnosu na crkvu u Hrvatskoj i Ugarskoj.
Austrijska Dvorska kancelarija u Beu postala je 1654. god. medjutim
organ koji je odluivao te dobila kolegijalnu organizaciju. U njezin djelokrug
su uli zadaci iz resora vanjskih i unutarnjih pa i vojnih poslova. Za podruje

-28austrijskih pokrajina ona je postala vrhunski sudski i upravni organ, koji je konkurirao u sudskim poslovima Tajnom vijeu a u vojnim Tajnoj konferenciji. U oblast? vanjskih poslova Dvorska kancelarija je bila oiganizirana u njemaku 5 lat?nsku
ekspediciju. Njemaka ekspedicija je rjesvala predmete koji su se odnosili na
drave Njemakog rajha a latinska na predmete ostalih drava. God. l72o. na
elu Dvorske kancelarije su dola dvojica kancelara od kojih je jedan postao
nadlean za poslove carske kue i vanjske poslove, a drugi za unutarnje i pravosudne poslove.
Ugarska dvorska kancelarija poslije l69o. god. koliko god. je imala
utvrdjen svoj djelokrug ba svojom reformom iz te godine nije se ni kasnije sasvim
osamostalila. To vidimo iz zakonskog lana 13. iz 1741 god. zajednikog sabora
u kojim se jo uvijek nalazi stara stilizacija kojom se tvrdi da je ova Kancelarija
ravnopravna drugim kraljevim dikasterijima te da stoga moe direktno s njima
dopisivati a ne putem Dvorske kancelarije.
Djelokrug Ugarske dvorske kancelarije poslije l69o. god. sastojao se
od slijedeih poslova u koliko su se odnosili na Ugarsku i Hrvatsku:
1 . poslovi kraljeve pisarnice tj.izrada kraljevih pisama i ugovora sa stranim
dinast?jama ? dravama rad? objave rata, zaklju?vanja mira, primirja,osnivanja saveza, zatite ?nteresa Ugra ? Hrvata u inozemstvu ili stranaca u Ugarskoj i Hrvatskoj.
2. poslovi u vezi sa izdavanjem privilegija, asti i slubi koje je kralj podjeljivao
f?z?k?m i juristikim osobama, zatim izrada kraljevskih dekreta u pitanju ostavina, koje su bile konfiscirane zbog izvrenog zloina, izdavanje osiguranja,
nesmetanog prolaza i zatite (salvi conductus) te pisma posebne zatite (literae
protectionales), legitimiranje (pozakonjenje), oslobadjanje od stanja bez a sti, uvod nezakonitog djeteta u prava zakonito rodjenih, pupilarni poslov?,
imenovanje tutora ili skrbnika ako takav nije postojao na osnovu oporuke ili
zakona, imenovanje kuratora za fidejkomise ? sekvestriranu ?mov?nu ? drug? poslovi vezani uz nabrojane .
3. poslovi u vezi s kraljevim pravima u egzekutivi, upravi, sudstvu i openito u
brizi za odranje poretka to znai poslovi policije, pravosudja, nastave i

-29odgoja, crkve, zdravlja, poljoprivrede, obrta, manufakture, izgradnje kanala

i vodovoda, reguliranje rijeka, nadzor nad javnim cestama i saobraajnicama,
te prometom na kopnu i moru, zatita od zloupotrebe zemljine feudalne vlasti,
poslovi slobodnih kraljevskih gradova koji su upravne prirode, poslovi osiguranja
vrenja pravosudnih funkcija, kasai je nepravilnih sudskih odluka, delegiranje
sudske vlasti u sluajevima u kojima je Kralj sam sudac, istraivanja radi utvrdjivanja statusa plemstva, izdavanje instrukcija za sudove i dr.

4) poslovi koji su proizlazili iz statusa po kojem je Ugarska dvorska kancelarija

bila vjerodostojno mjesto (locus credibilis) kao izdavanje punomoi, oporuka,
transakcija i drugih ugovora sline vrsti, izdavanje svjedoanstava o takvim
ugovorima kao i izdavanje njihovih prepisa, dranje i vodjenje kraljevskih
knjiga (libri regii) u koje su se upisivale sve donaci je, pod jele plemstva i imeno. 67
van ja.

4. Dvorska komora i Ugarska kraljevska komora

Dvorska komora je osnovana l527.god. Njezin zadatak se sastojao u savjetovanju kod poslova prihoda i rashoda, nadzoru zemal jskih komora, preuzimanju prihoda, koji su preostali u zemljama nakon podmirenja trokova njihove
uprave i koji su nastali propisivanjem izvanrednih poreza u austrijskim zemljama te davanje novanih pomo i Njemakog rajha i u financiranju trokova dvora
i pojedinih organa ukljuujui i vojsku.
Poetkom XVIII st. Dvorska komora bude reorganizirana, Ve l7o5. god.
bude osnovana Beka gradska banka (Wiener Stadtbank), koja je trebala regulirati dio dravnih dugova preuzimanjem indirektnih poreza. Rukovodstvo te banke je pripadalo Ministeri jalnoj bankovnoj deputaciji (Ministeriai-Bancodeputation
God.1714. bude daljnjom reorganizacijom Dvorske komore osnovana Opa banka
(Universalbankalitdt),

koja je bila jedna vrst dravne banke sa sjeditem u Beu

i podrunicama u glavnim gradovima pojedinih habsburkih zemal ja. Opa banka

je imala funkciju centralne blagajne i organa koji se brinuo i vodio dravne dugove. Nadzor nad Bekom gradskom bankom i Opom bankom vrila je Tajna

-44financijska konferencija ( osnovana 1714. a ukinuta 1741.god.)

Obzirom na prevladavanje merkantilistikih gledanja i jaanje agrarne
i vanagrarne privredne djelatnosti ve u XVII st.nalazimo uz Dvorsku komoru jedan organ koji se brinuo oko unapredjivanja trgovine. Taj organ je bio Komercijalni kolegij u Beu, koji je osnovan 1666.god. Poetkom XVIII st. bio je osnovan
organ, koji je u svoje planove unio i unapredjenje obrta i industrije pod nazivom
Glavni komercijalni kolegij (Haupt-Kommerzioenkollegium)u Beu, osnovan 1718.
god. U pojedinim pokrajinama budu osnovani slini kolegiji i komercijalne deputacije. S djelatnou Komercijalnog kolegija je povezano osnivanje Orjentalne
trgovake kompanije u Trstu, proglaenje Trsta i Rijeke slobodnim lukama, osnivanje raznih tvornica, trgovaki ugovor s Turskom, razni propisi o zatiti carina i
dr.
Uz Dvorsku komoru u Beu postq ala je za podruje Hrvatske i Ugarske
Ugarska komora koja je bila esto vie ili manje zavisna od beke Dvorske komore,
God. 1715. zajedniki sabor je zakljuio a kralj sancionirao da Ugarska komora ne
ovisi od beke Dvorske komore osim u sluaju ako su se predlagale kakve odluke
kral ja, jer u tom sluaju je trebalo te prijedloge reprezentirati bekoj Dvorskoj
komori. Ugarska komora je dobila osnovno uredjenje ve 1569. god.

No, i z -

gleda da saborski zakljuci nisu pomagali, jer vidimo da se ista ponovo regulira
1715, 1723. i 1741. god. te naglaava da Ugarska kraljevska komora mora biti
neovisna od Dvorske komore. Povod takvim zakljucima zajednikog sabora sluila je vjerojatno odredba kralja od 1714. god., kojom je osnovana Opa banka u
Beu a kojoj je bila podredjena i Ugarska komora. No, 1741. god. bude ipak uz
obostrano poputanje odlueno da Ugarska kraljevska komora moe dodue kralju
direktno slati svoje reprezentacije iz svoga djelokruga, ali da naredbe kralja mora
i dalje primati preko Dvorske komore. Te godine je ujedno odredjeno da predmeti,
koji se odnose na kraljevski erar, a time i na probleme soli i ruda,spadaju u nadlenost Krdjevske ugarske komore i u tom sluaju, ako je takav predmet sa podru, 69
ja Hrvatske.
Ugarska komora dakle nije bila organ koji je odluivao u vodjenju politike
kraljevih prihoda na podruju Hrvatske i Ugarske. Osnovni zadatak Ugarske komore
sastojao se u vrenju nadzora nad kraljevim prihodima, upravljanju krunskih i fikal-

-31nih dobara u onom smislu i namjeni za koju su bila namjenjena, vodjenju svih komorskih ureda u zemlji, kontroliranju ekonomskih poslova kraljevskih slobodnih
gradova i slanju komisija u te gradove koje e poboljati njihovo gospodarenje, sudjenju u sluajevima krijumarenja, davanju miljenja kralju u sluaju da kralj e li podjeliti nekome odredjeno dobro i napokon, obzirom da je Ugarska komora u pravljala svim krunskim i fiskalnim dobrima na temelju kraljevog vrhovnog zemljinog gospodstva, to je kralj mogao imat? pravne sporove s drugim zemljinim posjednicima, to je Ugarska komora putem svog organa Kraljevskog fiska (causarum
regalium director) zastupala kralja pred sudom. Ugarska komora je napokon vodila evidencije prihoda, preuzimala dohotke iz raznih naslova ( u Hrvatskoj preuzimala sakupljene kraljevske poreze - dica), regala iz rudnika i dr. Ona je imala na podruju Hrvatske izvjesno vrijeme u toku XVIII st. i svoju vlastitu administrativnu mreu. Ugarska komora je bila ipak ustvari pomoni organ vladareve
Dvorske komore u Beu za podruje Hrvatske i Madarske. U okvirima ugarsko hrvatske dravne zajednice Ugarska komora kao kraljeva ustanova u Hrvatskoj imala je posebni znaaj tek kada je 1772. god. preuzela uzdravanje organa upravnih
vlasti u Hrvatskoj. Otada je Ugarska komora preuzimala sama sve prihode na osnovu poreza u Hrvatskoj a od ovih davala Hrvatskoj koliko je bilo potrebno za
uzdravanje organizacije vlasti.

5. Dvorsko ratno vijee ( Der Hofkriegsrat )

Dvorsko ratno vijee je osnovano 1556. god. kao stalni organ kojem je
bila povjerena vrhovna vojna uprava i rukovodjenje vojnom silom. Naravno, tome su se protivili hrvatski i ugarski stalei, jer su ban u Hrvatskoj i palatin u
Ugarskoj izgubili ustvari vrhovnu vojnu komandu. Tek 1715. god. na zajednikom
saboru ugarski i hrvatski stalei su priznali da se njihova drava ne moe braniti
samo insurekcijom nego da treba odravati i stalnu stajau vojsku. Time su se ustvari stalei i redovi Ugarskog i Hrvatskog kraljevstva podredili Dvorskom ratnom v i jeu, jer je upravo ono bilo najjae angairano brigom i rukovodjenjem stalne
vojske. Dvorsko ratno vijee je vrilo svoje zadatke kroz svoje odjele i to: militare iudiciale (pravosudni poslovi), militare publico-politicum (opa uprava)

-32militare oeconomicUm (financijska uprava). Krajem X V I I st. datiraju prvi poeci

formiranja regularne stajae vojske a od god.l7o5. Dvorsko ratno vijee je direktno rukovodilo poslovima Vojne krajine na podruju Hrvatske i Slavonije podinivi te godine Dvorsko ratno vijee u Grazu, koje je to obavljalo od 1578. god.
do I7O5. god. Dvorsko ratno vijee u Grazu je ukinuto 1743.god. a ono u Beu
1848. god.
6) Kral jevsko-ugarsko namjesniko vijee
7o
Kraljevsko ugarsko namjesniko vijee je osnovano 1723. god.

kao kra-

ljev ured koji e uredovati kao instrument vrhovne kraljeve egzekutivne vlasti na
podruju Kraljevine Ugarske. Na teritoriju Kraljevstva Hrvatske i Slavonije on je
poeo djelovati tek l78o. god. nakon to je kralj 1779. god. ukinuo slini takav
svoj ured u Hrvatskoj ( Kraljevsko vijee za Kraljevinu Dalmaciju, Hrvatsku i
Slavoniju) da bi utedio na svojim izdacima, jer je oba ureda on uzdravao i plaao, koji su njemu stoga jedino i bili podredjeni i odgovorni.
Ugarsko namjesnico vijee dobivalo je naloge od kralja putem Ugarske
dvorske kancelarije putem koje je takojer Vijee davalo kralju svoja miljenja
i prijedloge. Vijee nije moglo korespondirati s drugim kraljevim gubernijima u
austrijskim nasljednim zemljama.
Vijee se sastojalo od 22 savjetnika, koje je kralj imenovao iz redova prelata, magnata i plemstva ( od 1791.god. jedan savjetnik je bio s podruja Hrvatske),
Na elu je stajao palatin, odnosno namjesnik, a ako ovih nije bilo judex curiae
ili tavernik. Pored savjetnika bio je niz sekretara i drugog inovnitva koji su
obavljali razne uredske poslove.
Pitanja koja su bila u djelokrugu Vijea rjeavala su se na sjednicama savjetnika, na kojima se odluivalo veinom glasova. Akti koje je Vijee slalo
podlonim upanijama , privilegiranim distriktima i kotarima te kraljevskim slobodnim gradovima nazivali su se intimatima ( po latinskom glagolu intimare tj.
dati neto na znanje).
Kraljevsko ugarsko namjesniko vijee je imalo u svom djelokrugu osnovni
zadatak da se brine da se svagdje znaju, potuju i izvruju zemaljski zakoni i
kraljevi nalozi te da predlae kralju donoenje novih odredaba koje e unaprije-

-33diti i razraditi izvravanje zakonskih i kraljevih propisa. U pojedinostima Vijee

je imalo u djelokrugu ove poslove:
1. problematika religije i crkve, studija, kola i odgoja te ovima spadajue pobone zddade i institucije kao univerziteti, akademije, liceji, gimnazije i
druge srednje kole, osnovne kole, konvikti, odgojne ustanove
2. uvodjenje i pravilno izvravanje urbarijalnih propisa t^ svi predmet? koji su se
odnosili na odranje i zatitu poreznih obveznica te oni poslovi koji su se odnosili na fond kontribucije
3. odredjivanje carina i carinarnica
4. istraivanja povodom ustanovljivanja prava izvjesne osobe na plemstvo
5. briga o pristojbama koje su morali idovi plaati u ime tolerancije
Da bi Vijee moglo obavljati sve te poslove bili su formirani razni podredjeni uredi, koji su bili neposredno odgovorni Vijeu, kao:

a) Centralna komisija za studije s kojom je bio povezanCenzurski kolegij, a kojoj su bili podredjeni akademijini senat? i direktori fakulteta, visi kolski i
studijski direktori u kolsk?m distriktima ( kasnije i zagrebakog distrikta),
centralni i distriktualni cenzori i revizori knjigp, vii kolski inspektor za
pravoslavne kole ( posebno Liceja u Karlovcima)
b) Direktorat svih politikih fundacija u pravnim poslovima, kome su bili na
raspoloenju svi fikali studijskih (nastavnih) i vjerskih fondova
c) Kraljevski gremijalni prefektoratski ured svih politikih fundacijskih blagajni
(posebno u Rijeci i Karlovcu)
d) Kraljevski gospodarski i umski uredi politikih (javnih) fundaci jskih dobara
6) uprava dravnih dobara i unapred jivan je poljoprivrede
7) unapred jivan je poljodjelstva naseljavanjem kolonista
8) reguliranje malta
9) briga za zemaljske ceste ija je reparacija pripadala upaniji, ali nisu dosta jal i
ili nije bilo prihoda iz ma I tarine
10) reguliranje mjera i utega
l) davanje miljenja pri podjeljivanju privilegija sajamskog prava

-34-

12) briga za unapreivanje obrta, trgovine i prometa

13) reguliranje rijeka i kanala te saobraaja
14) briga u sluaju elementarnih nepogoda i nesrea (poplave, poari i si.)
15) briga za unapredjivanje umarstva, rudarstva, svilogojstva
16) briga za siromane ( policija, humanitarne ustanove, bolnice i dr.)
Za obavljanje poslova nabrojenih od 6 - 16 djelovali su razni podredjeni
organi kao npr.:
a) Protomedikat - briga za zdravstvo stanovnitva i veterinarstvo
b) Direkcija vodnih gradjevina s odjelom za brodarstvo i umsko gospodarstvo
c) Direkcija pota i prometa
I
17) Poslovi kontribucije radi opskrbe regularne vojske u zemlji, podjela i ukonaivan je vojske te podjela svih davanja stanovnitva u novcu, prirodninama i prevozimo. O v e poslove su obavljali provincijalni komesarijati koji su bili podloni Ratnom komesarijatu, a ovaj Dvorskom ratnom vijeu.
Ugarsko namjesniko vijee je ukinuto 1848. god?'

II)

Terezijanske reforme ( I74O-I78O)

U prvom periodu tog razdoblja ( I74O-I76O) kralj se posvetio reformama

prvenstveno svoje Dvorske kancelarije. Ve 1742.god.bude osnovana Kuna, dvorska i dravna kancelarija ( ili skraeno Dravna kancelarija) koja je predstavljala
ustvari odjel Dvorske kancelarije, koji se od l72o. god. bavio pitanjima vanjske
politike, a 1742. god. postao samostalno nadletvo. Dravna kancelarija se bavila jo i poslovima Habsburke kue i dvora. Tako su ostali Dvorskoj kancelariji
samo unutarnji poslovi i predmeti pravnog karaktera.
Reorganizirajui dalje svoj organ unutranje uprave vladar ukine god.
1749. Austrijsku i eku kancelariju i formira novo nadletvo pod nazivom Direktorij (Directorium in publicis et cameralibus ili Directorium in internis), koji je
dobio u djelokrug ne samo problematiku vod jenja vladareve unutarnje politike nego
i financijsku upravu osim s obzirom na vojsku, jer je ova spadala u nadlenost Dvorskog ratnog vijea i s obzirom na uzdravanje dvora, jer je ono spadalo u nadle-

-35nost Dravne kancelarije. Direktorij je dakle dobio dio nadlenosti Dvorske komore, tako da je ova u razdoblju postojanja Direktorija I749-I7 god. zadrala samo
poslove kovanja novca i rudarstva te poslove koje je do tada imala na teritoriju Hrvatskog i Ugarskog kraljevstva.
God. l76o. vladar je dodijelio Dvorskoj komori jo neke financijske poslove, ustvari nadzor, upravljanje i brigu za poveanje dohodaka dvora. Nadlenost
Direktorija bude proirena 1753. god. na taj nain to mu bude prikljuen Komercijalni direktorij (Commerz-directorium) koji je bio osnovan 1746. god. za promicanje
trgovine i privrede uope ne samo na podruju austrijskih zemalja nego i na podruju Hrvatske i Ugarske. Oba ureda su zajedniki predstavljali Ujedinjeni dvorski
ured (Die Vereinigten Hofstelle).
Val reforme vladareve uprave koji je u osnovi poeo Karlo VI poetkom
XVIII st. a koji je dobio vei zamah u prvom periodu uredskih reformi pod Marijom Terezijom u vremenu I74o-I76o. god., u drugom periodu tj. od I7O-I78O, ostavio je za sobom temeljite promjene. God. l76o. bude osnovano Austrijsko dravno
vijee (Oesterreichischer Staatsrat) tj. kolegij izvrsnih inovnika koji su sluili
vladaru kao savjetnici u pojedinim pitanjima njegovog vladanja. Dravno vijee
se sastojalo od tri lana iz redova velikaa koji su dobili naziv ministra i od tri
lana iz redova nieg plemstva i strunjaka koji su imali pravo na titulu dravnog
savjetnika. Dravno vijee je davalo svoje miljenje o svim predmetima koji je vladar morao rijeiti, izradjivalo nacrte tih rjeenja, Vri lo je nadzor
tih odluka, upozoravalo na manjkavosti, vodilo brigu o stalnom

nad izvrenjem
zadatku da se

sauva red i mir, poredak, zatiti religija, unaprijedi zemljoradnja, industrija i

trgovina, te da se konstruiraju stalne zasade i regulativi dravne uprave. Dravno
vijee je bilo savjetodavni organ ne samo vladara lino nego i njegovih velikih
centralnih ureda. Nadlenost Dravnog vijea obuhvatila je i podruje Hrvatskog
i Ugarskog kraljevstva.
Iste l76o. god. budu oduzeti poslovi financijske uprave Direktoriju te mu
bude dat novi naziv i to C k .ujedinjena eko-austrijska dvorska kancelarija a
oduzeti poslovi budu podijeljeni dijelom Dvorskoj komori, dijelom Generalnoj
blagajni, osnovanoj iste godine, te dijelom Dvorskoj raunskoj komori (Rechnenkammer) osnovanoj takodjer te godine. Generalna blagajna je bila ovlatena na isplate i.

-36I primanje prihoda a Dvorska raunska komora na kontrolu Dyorske komore, Generalne blagajne i sviju knjigovodstava, na ispitivanje uzroka poveavanja i opadanje dohodaka te davanje prijedloga u vezi s tim i sistemom mal tarine i carine.
U istom razdoblju kralj se konano odluio da ukine preimustvo Hrvatskoslavonskog kraljevstva, koje je ovo uivalo u odnosu na Ugarsko kraljevstvo, rjeavajui po svojim staleima i redovima na svojim saborima sve poslove javne uprave
samostalno bez utjecaja kralja ili njegovog Namjesnikog vijea u Ugarskoj. Kralj
naime osnuje 1767. god. svoje Kraljevsko vijee za kraljevine Dalmaciju, Hrvatsku i Slavoniju, tijelo s identinim namjenama i djelokrugom kao i Ugarsko namjesniko vijee u Ugarskoj. Na elo tog Vijea postavi bana a u sastav Vijea odredi
5 savjetnika ( jedan iz redova prelata, jedan iz redova magnata i trojica iz redova
plemstva). Za sjedite tog Vijea kralj odredi Varadin, no, ono bude doskora premjeteno u Zagreb. Stalei i redovi Hrvatsko-slavonskog kraljevstva nisu odmah
prihvatili taj kraljev nalog pa su odvratili kralju da se osnivanjem tog Vijea nanosi prejudicij guberniju, koji su vrili ban.i stalei i redovi (Regnum) kroz stoljea
na osnovu saborskih zakona te stoga stalei i redovi smatraju:
1) da se gubernij stalea i redova te bana ne moe mijenjati izvan zajednikog
Hrvatsko-ugarskog sabora, jer se sve pravosudne i upravne funkcije ustanovljuju
u takvim saborima
2) da se osnivanjem Vijea prejudiciraju prerogative stalea i redova ovog Kraljevstva, jer se svi upravni, gospodarski i vojni poslovi koje su do sada rjeavali
stalei i redovi prenose na ovo Vijee
3) da se osnivanjem Vijea prejudiciraju i prava bana, jer mu se oduzimaju odredjeni poslovi pa ih se daje nekolicini u Vijeu da ih ona ubudue rjeava
4) da je i sam kralj priznao da je s dosadanjim gubernijem stalea i bana bio zadovoljan i
5) da se osnivanjem Vijea jo vie novano optereuje kraljeva blagajna pa se
moli kralja da ostavi stalee i redove u vrenju dosadanjeg gubernija.

No u instrukciji deputaciji Hrvatsko-slavonskog sabora koja je bila upuena kralju Sabor je predvidio ujedno i sluaj da kralj ne bi htio odustati od formiranja pomenutog Vijea pa je naloio deputaciji za taj sluaj da bi se ubudue

sauvale prerogative i slobode Kraljevstva i bana da zahtjevaju od kralja:

1, da kralj diplomom zajami staleima i redovima o konzistenciji tog Vijea te
da preda jurisdikciji bana i Kraljevstva fri slavonske upanije i to u sudskim, upravnim i vojnim poslovima a da te upanije podredi Vijeu samo u gospodarskim i raunarskim poslovima, 2, da kralj imenuje banom, ako ovaj umre ili bude mu data
druga funkcija ili pak sam dade ostavku, osobu koja je bila zasluna za kralja i
sv. krunu, ali koja je bila podlona kruni po svom rodjenju i koja je bila poznata
po svojim vojnikim djelima, 3, da ban, bez obzira na to to je bio predsjednik
Vijea i njegovi nasljednici budu uvijek u posjedu komande Banske krajine u smislu
kraljevske diplome iz l75o. god., 4, da Vijee, formirano u smislu zakonskog lana lol:l723 zajednikog sabora (po kojem Vijee ne smije ovisiti od ni jednog dvorskog ureda) bude ovisilo samo od kralja i to putem Kraljevske ugarske kancelarije
te da e Vijee upravljati u smislu zakona zajednikog sabora i Hrvatskog sabora
i to na nain kao i gubernij Ugarske ijoj svetoj kruni Hrvatska pripada kao neraskidiva zemlja, 5, da formiranjem Vijea nee biti prejudicirano nita od prava stalea i redova te bana s obzirom na predlagan je bana, imenovanje kapetana i podkapetana Kraljevstva, konstituiranja podbana, slanje izaslanika na zajedniki sabor, izbor protonotara, egzaktora i komesara Kraljevstva kao i upotrebu peata,
odravanje sabora Kraljevstva, insurekcije te reguliranja drugih poslova koji su se
odnosili na javnu upravu Kraljevstva,6, da Vijee moe imati vlastiti tok rjeavanja uz onaj Ugarskog namjesnikog vijea s obzirom na vojne poslove, koji se spadali u njegov djelokrug te mjeovite upravne i vojne poslove koje je rjeavalo
Ugarsko namjesniko vijee, 7, da kralj dade Vijeu jo dvojicu savjetnika:
jednog iz reda velikaa i jednog iz reda plemstva s obzirom da su se nagomilali
poslovi koje e Vijee obradjivati i s obzirom da e uvijek biti dovoljno onih koji su rodjeni u zemlji i podloni ovom Kraljevstvu, 8, da se Vijee potpuno izjednai u djelokrugu i u plaama s Ugarskim namjesnikim vijeem, 9 , da se Vijee
premjesti u Zagreb, im se sagradi zgrada za to Vijee, jer se Zagreb nalazi nekako u sreditu Kraljevstva pa je pogodniji za stanovnitvo posebno s obzirom na unapredjivanje komercija, l o , da kralj dozvoli da sve ovo nabrojeno bude na zajednikom saboru uvrteno med ju zakonske lanke i da osigura stalee i redove u svim

-38njihovim pravima, uzusima i preroga ti vama.

72

Kralj ( ustvari kraljica Marija Terezi ja ) je u roku od 14 dana nakon

primitka delegacije odgovorio deklaracijom da e Kraljevsko vijee za Dalmaciju,
Hrvatsku i Slavoniju biti u svemu jednako Ugarskom namjesnikom vijeu tako i
s obzirom na djelokrug te s obzirom na ovisnost i da nee dopustiti da Vijee predje svoj djelokrug bilo u vojnim bilo u javnim poslovima nego dapae da e se brinuti da u ovim poslovima djelokrug stalea i redova Kraljevstva i banska vlast
ostanu nepovrijedjeni. Kralj je nadalje pristao da se osnivanje Vijea koje je on
stvorio inartikulira na zajednikom saboru te da primorsko podruje Hrvatske, koje
je do sada spadalo pod Komercijalno vijee u Trstu, odsada spada po Hrvatsko kra-

73

Ijevsko vijee kao i slavonske upanije, ali ove samo u pitanju kontribucija.
Ve 2o.VIII 1767. je Vijee zapoelo radom ( svega 2o dana nakon
kraljeve deklaracije ). Iz kraljeve instrukcije o saitavu, djelokrugu, personalu i
nainu rada koja je odmah uslijedila, vidi se da je zaista djelokrug Vijea bio isti
kao i onaj Ugarskog namjesnikog vijea. Jedino se ovom instrukcijom daje Vijeu
jedan zadatak vie, tj. da vodi nadzor nad kaznenim postupkom upanija, slobodnih kral jevskih gradova i zemljine gospode koji su imali jus gladii na taj nain
to e to Vijee ovim ovlatenicima izvjetavati godinje po tim procesima, pa ako
Vijee bude pronalo da se neto ima ispraviti, da dade kralju o tom svoje milje74
nje i prijedlog.
Kraljevsko vijee za kraljevinu Dalmaciju, Hrvatsku i Slavoniju je
ukinuto 1779. god. Od tada je Ugarsko namjesniko vijee vrilo iste agende i
na podruju Hrvatsko-slavonskog krd jevstva. U dravno-pravnom poloaju
Hrvatske prema Ugarskoj ta promjena nije imala nikakvog znaaja.

-39i!i) Period Jozefnskog apsolutizma ( i78o - !79o )

Ovo razdoblje predstavlja doba feuda!no-prosvjetiteljske apsolutistike v l a davine. Razdoblje !78o-l79o predstavlja odluni

period provodjenja apsolutistikih

tendencija dvora. Ve 1782. god. car dade sjediniti Ujedinjenu eko-austri jsk u
dvorsku kancelariju, Dvorsku komoru i Ministeri jalnu bankodeputaci ju u jedno nadletvo koje je nazvao Ujedinjeni dvorski uredi (Vereinigte Hofstelle). U isto vrijeme car je proirio inadleznost Dvorske raunske komore time to joj je podredio k n j i govodstva i u Ugarskoj, a Ugarsku komoru sjedinio sa Ugarskim namjesnikim v i j e em davi ovim institucijama zajednikog efa. Koliko god se na taj nain osamostalio najvii upravni organ u Ugarskoj, koji je vladao u ime kralja, ipak ta je
samostalnost bila samo prividna, jer su svi kraljevi uredi u Beu, Pozunu i drugdje
bili podloni Carskom kabinetu u Beu. Kabinet se sastojao od savjetnika kaje je
imenovao car.

IV) Restauracija pod Leopoldom II (179O-I792)

Neposredno iza smrti Josipa II rasputeni su Ujedinjeni dvorski uredi.
Financijska uprava i rukovodjenje poslovima trgovine bili su oduzeti Dvorskoj
k a n c e l a r i j i , t e je ponovo uspostavljena Dvorska komora kojoj e dodata Bankodeputaci j a . Dvorskoj kancelariji je ostala briga o sustavu kontribucija.Dvordka komora je ponovo dobila upliv na rudarstvo i kovani novac u Ugarskoj i Hrvatskoj ,
a Ugarska kraljevska komora bude odvojena od Ugarskog namjesnikog v i j e a , pa
su tako oba ureda ovako odvojena ostala sve do njihovog ukidanja 1848. god.

V ) Period novih reformi ( 1792-18o2)

U tom razdoblju k r a l j se ponovo posvetio organiziranju svojih organa a
posebno u resoru f i n a n c i j a . U vremenu od 1792 do 1797. postojao je D i r e k t o r i j u
komorskim predmetima ugarsko-erdeljskih i njemakih nasljednih zemalja te u
javno-upravnim predmetima njemakih nasljednih z e m a l j a . Direktorij je nastao
spajanjem Ujedinjene eko-austri jske dvorske k a n c e l a r i j e i Dvorske komore
tako da je Direktorij dobio u nadlenost javnu upravu, financijsku upravu (uklju

-54p r e d m e t e . Dvorska raunska

ivi i predmete Ugarske komore) i trgovake

komora

pak bude sjedinjena s Dravnim v i j e e m , kojemu je p r i p a d a l a dravna

kontrola.

N o , Dvorska raunska komora bude usko vezana

Glavno

i & Direktorijem kao

dravno knjigovodstvo.
G o d . 1 7 9 7 . bude ukinut D i r ^ torij i uspostavijena

ponovo eko-

austrijska

dvorska k a n c e l a r i j a ( z a p o l i t i k u upravu ) te formiran ujedno Dvorski ured

financije na e l u s ministrom financija k o j i je nosio jo naslov

za

predsjednika D v o r -

ske komore. O v a j Dvorski ured je dakle preuzeo od D i r e k t o r i j a financijsku

upra-

v u , komercijalne, komorske i bankovne predmete.

Dvorski ured z a financije i eko-austrijska kancelarija budu ve
god. sjedinjeni pod rukovodstvom Dvorskog k a n c e l a r a , time

I80I.

da su izdvojeni

kreditni poslovi k o j i su b i l i povjereni D i r e k c i j i kredita, te bankarski poslovi

k o j i su b i l i dodjeljeni jednoj deputaciji. Direkcijom kredita je
rajui prvi dravni ministar. Tako sjedinjenom uredu
vrhovnog sudstva.

dirigi-

bududodjeljeni i poslovi

Iste godine bude formirano Dravno i konferencministarstvo

umjesto ukinutog Dravnog v i j e a . Ministarstvo

jelo za sve

rukovodio

je

postalo vrhovno

dravne poslove. Dravno ministarstvo se

reviziono ti-

sastojalo od tri

departemen-

ta: I . vanjski poslovi, 2 . resor rata i mornarice i 3 . unutranji poslovi . Vanjske

poslove je vodio dravni kancelar, vojne ministar

rata a unutranje dirigirajui

dravni ministar ( ovom je bio podredjen i ugarski kancelar ) .

VI)

Organizaciono ustaljen je kraljevih ureda i organa

(I8O2-I848)

Odmah u poetku tog perioda bude osnovana l8o2. god. Ujedinjena dvorska kancelarija kao najvii oigan itave politike uprave. Kraljevsko ugarsko n a mjesniko vijee koliko god je dobivalo kraljeve naloge kroz Ugarsku dvorsku kancelar?ju, ti su nalozi nastajali najee u Ujedinjenoj

dvorskoj

N a d a l j e , iste god?ne budu ponovo uspostavijeni Dvorska komora i

kancelariji.
Bankodeputacija

za poslove dravne privrede, kojoj budu podredjene komisije za financije

i kredit

te za domene, Komisija za kornere i Rudarski dvorski ured. O v a j resor bude konano ustaljen i organiziran osnivanjem Ope dvorske komore. (1816.god.) koja bude sastavljena od samostalnih nekih odjela Dvorske komore (montanistiki, kornere-

-41ured, Kreditna dvorska komisija i Ministeri jal bankodeputaci ja) i same Dvorske
komore. Kreditne ustanove i kreditne operacije bile su povjerene Ministru financija koji je ujedno izradjivao dravne proraune i osnovne postavke za sve vrsti
poreza te vrio nadzor nad Opom dvorskom komorom.
Napokon, 1808. god. bude ponovo uspostavijeno Dravno vijee nakon
to je ukinuto Dravno i konferencministarstvo.
Vrenje nadzora nad cijelom dravnom upravom osim u resoru vanjskih
poslova bude povjereno 1814. god. Konferencijskom vijeu.
Svi ovi ured? i organi vladara u vremenu (8o2-l8l6. osnovan? ostali su
djelovati sve do 1848. god. te su vrili jak utjecaj na donoenje kraljevih odluka
u odnosu na hrvatskougarsko podruje posebno na rad Ugarskog namjesnikog v i jea. Vanjsku, unutranju i financijsku politiku u monarhiji vodio je dvor i njegovi organi a ne staleki organi u Hrvatsko-ugarskoj dra/noj zajednici. To nije
neshvatljivo, kad se uzme u obzir da je razdoblje 1815-1848. bilo doba Mef

ni-

chove vladavine, a ta je bila jasna u svojim apsolutistikim koncepcijama.

6) Stalei i redovi kraljevstva

Iz dosadanje analize kraljevskih prava oito je da je kralj dodijelio vlast
na podruju Hrvatsko-slavonskog i Ugarskog kraljevstva sa staleima tih kraljevstava a u nekim oblastima da je kralj imao iskljuivo svoja a stale? takodjer iskljuivo svoja prava koja n?su medjusobno dijel?!?. Hrvatska staleka drava u vremenu od 1527. do 1848. god. upravo je i predstavljala Regnum Croatiae et Sclavoniae tj. vladavinu kralja i stalea odnosno njihovih organa i ureda na podruju
Hrvatske i Slavonije neovisnu od vlasti i vladajuih slojeva bilo koje druge drave u interesu zatite vlastitih prerogativa i onih koje oni predstavljaju na teritoriju Kraljevstva. Kao to je kralj posjedovao niz organa radi vrenja kraljevske vlasti tako su i stalei imali svoje vlastite radi vrenja svojih prava (jura et Iibertates statuum et ordinum regni).
Izraz "status et ordines" pojavljuje se u vrelima tek dolaskom Habsburgovaca na hrvatsko ? ugarsko prijestolje ( ve 1527. god. a godinu dana ranije on? su
se jo nazivali universitas dominorum et ceterorum nobilium r e g n i ) . ^ No, poeci

-42staleke drave datiraju znatno ranije (negdje sredinom XIV s t . ) . Pod izrazom status et ordines regni t j . stale? i redovi kraljevstva (misli se Hrvatsko-slavonskog l)
podrazumijevali su se one fizike i juristike osobe koje su prema postojeim prav nim propisima Kraljevstva imali pravo na sjedite i glas u Hrvatsko-slavonskom saboru da bi na tom saboru kao vladajui sloj rjea/ao javne poslove drave. R a z l i k o vale su se etiri klase stalea. Prvu klasu su sainjavali prelati-crkveni dostojanstvenici Katolike crkve, drugu - neki dravni funkcioneri i v e l i k a i , treu - plemstvo i etvrtu klasu - kraljevski slobodni gradovi \ privilegirani di trik t i .
Stalei i redovi su predstavljali samo vladajui sloj, ali nisu obuhvataii i
itavo plemstvo. Najvei broj plemia nije imao pravo sjedita i glasa u saboru
nego je bilo ve od X V I I st, samo zastupano i to po zastupnicima koji su se birali
u upanijama na ijem podruju je plemstvo i v j e l o . Isto tako nisu svi gradjani
slobodnog i kraljevskog grada spadali medju stalee nego samo oni koji su konkretno
zastupali t a j grad na saboru, Nepiemiko stanovnitvo nije imalo bilo kakav udjel u
pravima stalee i redova. Ono nije posjedovalo ni mnoga prava koje je uivalo
plemstvo a koje se takodjer nije ubrajalo u stalee

-^dove.

Prerogative staiea pred ostalim plemstvom bile su slijedee:

1) pravo birati novog kralja u skladu s uvjetima iz 1527. odnosno 1687.
odnosno i712, i !723, god,
2) pravo predlagati kralju osobu radi imenovanja banom, birati kapetana
i vicekapetana kraljevstva, konstituirati podbana, birati protonotara k r a l j e v s t v a , egzaktora i druge neke funkcionere
3) pravo birati izaslanike kraljevstva na inauguralni sabor i drugi z a j e d n i ki Hrvatsko-ugarski sabor te davati im obavezna uputstva po kojima e ovi
zastupati interese stalea ! redova Hrvatsko-slavonskog kraljevstva pred
kraljem odnosno suradjivati s ugarskim staleima i redovima u donoenju
zajednikih zakona odnosno braniti pravo stalea od kraljeve samovolje
I l i presezanja ugarskih stalea i redova

4) pravo odravati vlastite sabore na kojima im pripada pravo sjedita i

glasa, pravo uestvovanja u donoenju zakona i rjeavanja svih javnih
poslova dravne uprave (gubernium) ukoliko nisu bili preputeni kralju
u nadlenost

-435) pravo proglasiti insurekciju

6) pravo na koritenje peata i grba kral jevstva na aktima koje su
stalei d o n i j e l i . ^

Plemstvu su pripadala slijedea prava:

1) Pravo glasa u upanijskim skuptinama a fime i pravo da sudjeluje u
rjeavanju raznih poslova koji su bili od interesa za upaniju, bira upanijske
funkcionere, bira predstavnika upanije u Saboru i da im daje obavezne instrukcije,
pasivno izborno pravo za razne funkcije a prvenstveno da vii? sudaku slubu u kotarima i okrujima ili na samom upanijskom sudu
2) pravo na nesmetanu linu slobodu i nesmetani posjed to je znailo da se
plemia nije moglo bez zakonitog sudskog poziva pred sud i bez pravosnane presude nadlenog suda i ni na iji zahtjev ograniiti u linoj slobodi ili smetati u
posjedu. Izuzeti su bili on? plemii koji su bili okrivljeni zbog veleizdaje, koji su
zateeni bili na zloinu,

koji su dezertirali iz vojske, koji su izvrili zloin a

nisu posjedovali nekretnine osim kue, skitnice i jo neki drugi

3) pravo plemia da bude podloan samo zakonito okrunjenom kralju, a i
ovaj ga je mogao sudski goniti samo redovitim sudskim putem
4) pravo po kojem su bili oslobodjeni od svih javnih daa i podavanja osim
vojne obaveze za obranu zemlje, to je znailo da su plemii zemljoposjednici imali
pravo da slobodno raspolau unutar granica svog zemljita svim plodovima i prihodima svog zemljita te da su bili oslobodjeni od plaanja desetine, maltarine i carine
ukoliko se nisu bavili trgovinom
5) pravo na oruani otpor kralju, ako bi kralj pokuavao povrediti njihova
prava (samo do 1687.god.)
6) razna druga prava kao: pravo na grb, da mu se sudi na plemikom sudu,
pravo na dravne funkcije i slube, na lini nastup kao stranka na sudu, na razna
manja regalna prava, da sudi svojim kmetovima i slugama, pravo na vii homagium t j .
novani iznos kojim se otkupljivao zloina zbog ubojstva a taj je bio razliit to je
ovisilo kojeg stalea a unutar tog kojeg je bio reda u b i j e n i . ^

-44Prelati su sainjavali prvi stale ukoliko su pripadali K a t o l i k o j c r k v i .

Pod prelatima su se podrazumijevali dijecezanski i titularni biskupi, opati, pre~
p o z i t i na elu kaptola i l i redovnikog samostana, kji su posjedovali plemiko dobro iz naslova kraljeve donacije. Njihova prerogativa pred plemstvom sastojala
se u pravu da lino sudjeluju u radu Sabora i da imaju vii hcrnagiurn. Dijacezonski biskupi su vrili vlastitu sudbenost na dijecezanskim sudovima u i j u su nadlenost spadali izmedju ostaloga brani sporovi katolika bez razlike, sporovi oko p l e mikih oporuka u pogledu njihove vanjske forme. Izvravanje presuda tih sudova
spadalo je, ako su stranke b i l i svjetovnjaci, u nadlenost svjetovnih sudova. Zagrebaki biskupi su imali jo jednu prerogativu, koju nisu posjedovali drugi prelati,
velikai i plemii, a to je bilo pravo na predi jalne lenske vezale ( biskup je davao
manji posjed crkve praedia svom podaniku da ga korist? uz obavezu da vri za biskupa vojnu slubu pod biskupovim banderijumom. Predijalisti su se smatrali plemiima k o j i su b i l i oslobodjeni od svih daa, mal tarine, carine te nisu b i l i duni
ukonaivati vojnike).
Velikai su predstavljali drugi stale kraljev<*va. Med ju velikae su se
ubrajali ban iza kojega su slijedili po redovima rangovno razni dvorski dostojanstvenici, zatim v e l i k i upani upanija a onda grofovi pa baruni. O n i su uivali
takodjer prerogativu pred ostalim plemstvom da su imali pravo da lino sudjeluju
u Saboru i na vii homagium.
Plemstvo je spadalo o trei stale po ranglisti. Po nainu sticanja ono se
razlikovalo:
1) plemstvo po staleu (nobilitas status) koje je pripadalo samo lino nekim dravIjariima dok su b i l i zakoniti lanovi odredjenog stalea te se nije prenosilo na
nasljednike npr. katoliko sveenstvo)
2) plemstvo po zvanju (nobilitas o f f i c i i ) pripadalo je slubenicima izvjesnih z a n i manja kojima su propisi izriito priznavali plemika prava i povlastice (npr.
inovnici Ugarske komore)
3) plemstvo po udaji ( nobilitas communicata) pripadalo je neplemkinji udatoj za
plemia dokle god je nosila prez?me svog mua
4) plemstvo po pripadnosti jednom odredjenom mjestu (nobilitas locaiis) pripadalo je
svim opinarima opine koja je dobila takvo plemstvo

-455) plemstvo po rodu (nobilitas gentilicia, hereditaria) jednom po privilegiju steeno

prelazi I o je na sve brane potomke ovlatenika, a sticalo se je izvornim i i z vedenim nainom. Izvornim nainom sticalo se putem grbovne povelje, kraljevske darovnice, prefekcije i adopcije (za dravljane) i sveanim primanjem
stranog plemia za dravljana ( indigena!" ), a izvedenim nainom branim porijeklom od plemia oca ili preficirane majke.
Pod grbovnom poveljom (litterae armales) razumijevao se privilegij kojim
se bez darovanja plemike nekretnine izrino nekom podjeljivalo plemstvo.
Plemii na osnovu grbovne povelje nazivali su se armalistae a bili su posve jednaki u pravima ostalom plemstvu^ Kraljevskom darovnicom sticalo se plemstvo
dobivanjem plemike nekretnine. Prefekci ja je bila kraljevski privilegij kojim
se za sluaj izumra muke loze izvjesnog roda, koja je bila prema kraljevskoj
darovnici jedino ovlatena da nasljedjuje plemiko dobro osposobljavala i enska loza za nasljedstvo. Pod adopcijom se razumijevalo takovo primanje stranog
lica u izvjesnu porodicu po kome je primljeni sticao sva prava zakonitog nje.
78
zinog elana.
Kraljevski slobodni grad kao jedna cjelina predstavljao je plemiku juristiku osobu i kao takav spadao je rangovno u etvrti stale.
Kraljevski slobodni gradovi su samo kao cjeline imali pravo na plemike
privilegije, to znai da su imali pravo na dva sjedita u saboru (svaki od ovih
gradova) , da su bili posjednici svih regalnih beneficija u svojim teritorijima, patronatskog prava ( pravo birati upnika i predlagati ga biskupu na potvrdu). Medjutim gradjani pojedinano imali su pravo na jednaki homagij kao i plemstvo,
bez propisanog poziva pred sud da nije mogao bit? uhapen niti sudjen, da nije
plaao maltarinu i prijevozninu niti carinu osim.ako nije roba bila sa njihovog
urbarskog posjeda, No, gradjani su bili duni da ukonauju vojnike, da plaaju
dravne poreze i crkvenu desetinu i da snose sve javne terete. Gradjani nisu mogi i imati u vlasnitvu plemike nekretnine a niti lino sudjelovati u sudskom procesu, ako su se parniili s plemiem nego ih je morao zastupati gradski odvjetnik.
U popis gradjana mogla je biti primljena svaka osoba koja je posjedovala u gradu
nekretnine ili se u gradu bavila obrtom, trgovinom ili kojim drugim asnim z a -

-46nimanjem.
Kraljevski slobodni gradovi su b i l i vlasnitvo krune pa kao krunska dobra
nisu mogli b i t i predmetom kraljevske donacije. Svoje gradsko podruje nisu mogli
iriti (amortizacioni zakon), ^
Privilegirani distrikti su kao i kraljevski slobodni gradovi b i l i izuzeti od
jurisdikcije upanija te su imali svoje vlastite magistrate po kojima su se upravljali
kao posebne slobodne opine na temelju posebnog p r i v i l e g i j a . Disrrikfi su se r a z l i k o vali po tome da l i je svaki njihov stanovnik bio lino plemiem (nobilis unius sessionis) i l i su samo kao zajednica imali plemiki znaaj. Privilegirani disfrikfi u H r v a t skoj su b i l i npr. Turopolje I Draganii (svaki stanovnik je bio plemi) i Rovire (plemika upa). Turopoljski knez, koga su birali Turopoljci imao je pravo sjedita i
glasa na Sa bor u.
Vladajui sloj u dravi predstavljali su dakle prvi ? drugi stale (prelati i
velikai; te u zakonitom broju izabrani predstavnici plemstva po upanijama, k r a l j e v skih slobodnih gradova i privilegiranih distrikata . N o , vladajua klasa je bila znatno brojnija, jer je obuhvatala svo sveenstvo \ $>'-> plemstvo bez obzira koje vrsti
i reda (ordines). Svo ostalo stanovnitvo bilo je iskljueno od vrenja funkcija vlasti.
Medju tim stanovnitvom postojale su znatne razlike u njihovom pravnom statusu.
Tako su se razlikovali slobodnjaci (libertini) od ostalih k o j i su b i l i podredjeni jurisd i k c i j i gospodareve vlasti (potestas dominica), te su se smatrali podanicima.
Slobodnjaci, iako nisu b i l i gradjani ni plemii,nisu b i l i podredjeni v l a s t e l i nu

Slobodnjaci su se smatrali sinovi plemkinje majke i nepiemia oca te neplemii

muevi plemkinja ena, sinovi grkokatolikih sveenika te svi oni k o j i su neovisno

i v j e l i { l i j e n i c i , o d v j e t n i c i , zakupnici, trgovci i d r . ) . O n i su spadali pod p l e miku sudbenost a u gradovima gradskoj, ako nisu vrili kakvu dravnu f u n k c i j u .
Medju podanicima treba razlikovati: sluge (servi), inenjake (censualistae
i il iaxalistae) i kmetove (coloni)
Sluge, k o j i su i z n a j m l j i v a l i svoju radnu snagu, pa makar b i l i i p l e m i i , p o t padali su gospodarevoj vlasti to je znailo da su ga morali sluati,cb

ih je gospodar

mogao kazniti ibanjem i da im je gospodar sudio u sluaju spora (osim plemia) u p o druju svojih dobara.

-47!nenjaci su bili slobodnjaci, katkada i plemii, koji su se naselili na

zemljite jednog vlastelinstva pa su dobrovoljno preuzeli neke kmetske dunosti.
Oni su potpadali pod sudbenost vlastelina. Ako je injenjak bio plemi, u tom
je sluaju,ali samo u linim i pokretnim stvarima potpadao pod plemiki sud.
Pravni poloaj kmetova bio je u razliito doba razliit. Pravo selenja kmetovi su izgubili jo za Ladislava II, radi seljake bune pod Doom.No, oni u Slavoniji su se ipd< mogli sei iti, ako su ispunili izvjesne

uvjete (podmirili davanja,

ostavili u redu gospodarstvo i dobili dozvolu za selenje od plemikog suda ) . Vremenompraksa nije ostala jedinstvena tako da su se jedni kmetovi mogli seliti a
drugi nisu (glebae adscripti). Josip II je konano dao pravo svim kmetovima na slobodu selenja. U kmetskim podavanjima su bile takodjer nejednakosti. Tek je Marija
Terezija svojim urbarima ujednaila praksu odredjujui uzajamna prava i dunosti
kmetova i vlastelina (Slavonski urbar obnovljen 1756. godHrvatski urbar izdan
l78o.god., primljeni od zajednikog sabora tek 1791. god.). Konano su kmetski
odnos? bili urdjeni na zajednikom saboru iz 1836, i l84o. god.
Kmetovi su ivjeli na svom seljakom posjedu koji se je nazivao kmetskim
selitem (sessio colonicalis) a to se sastojalo od unutranjeg (okunice) i vanjskog
zemljita (oranica i livada) ije su povrine bile ograniene ali i razliite to je
ovisilo u kojoj se upaniji nalazilo kmetsko selite. Kmetovi koji su imali itava
selita zvali su se sei in jacima (coloni sessionati), ani sa polovinom selita polovinarima, (coloni dimidii), sa etvrtinom etvrtinarima (coloni quartalistae), a sa
osminom selita osminarima (coloni octavalistae). Kmetovi na posjedu manjem od
osmine selita i oni koji su imali samo kuu sa okunicom pa su se bavili obrtom
ili nadniarenjem nazivali su se elirima (inquilini), a oni bez kue elirima beskunicima (subinquilini). No, kmetovi su mogli posjedovati ! vanseline zemlje
(fundi extrasessionales)a te su bile prvenstveno vinogradi i krevine. Kmetska selita su bila urbarska zemljita a ova su se razlikovala od alodi jalnih zemljita t j .
onih koje su obrafjivali kmetovi vlastelini van svojih selinih zemlji. Kmetovi su
mogli prodavati i zamjenjivati svoje urbarske posjede te oporuno raspolagati samo
sa znanjem vlastelina. Krevine su pripadale kmetu, ako su bile izvedene uz pismenu dozvolu vlastelina. Napokon, kmet je imao pravo na ispau svoje stoke, ogrjevno i gradjevno drvo besplatno a na irovinu uz naplatu.

-48Kmet je bio duan u naknadu za uivanje selinih zemljita na kmetska

podavanja (praestationes urbariales), koja su se sastojala u plaanju u gotovom
(census), u prirodninama (naturalia) i radnoj snazi (praestationes operarum). U
novcu se plaala dimnica (census fundualis, - domalis, fumag i um), u prirodninama
devetina (nona) od sveg zemljinog priroda osim sa pofkunice i livada (u stalnoj
koliini bez obzira na etvuVod vinograda (gornica odnosno jus montanum).
Prije donoenja urbara postojale su i druge dae od pela , teladi, janjadi, peradi,
jaradi i masla. U davanju radne snage kmet je bio duan na rabotu ili tlaku i to,
ako je bio cijeloselac, godinje na 52 vozna teaka (operae jugales) ili Io4 runa
teaka (operae manuales) ili pak kombinirano time da je jedan vozni teak

vaio

kao dva runa teaka, koji su radili na alodijalnoj zemlji. Osim ovih podavanja
kmetovi su bili duni na davanje jednog gonia u lovu, dva podvoza izvan oranja i dr. Prije urbara ta su podavanja bila brojnija. Plemii jednoselci nisu imali
pravo na kmetska podavanja, jer nisu imali kmetova. Na kraju, kmetovi su bili
duni davati desetinu crkvi. Katoliko sveenstvo je naime imalo pravo da u
izvjesno vrijeme i na propisani nain trai, bilo neposredno, bilo putem zakupaca,
deseti dio od penice, prosa, jema, zobi, kukuruza i vina a prije urbara i od
janjadi, jaradi i rojeva pela.

7) Hrvatsko-slavonski sabor
Pomenuto je ve da su se sabori Hrvatskog i Slavonskog kraljevstva ujedinili u zajedniki 1558. god. No, ve 1533. god. kralj je bio sazvao stalee i
redove obaju kral jevstava da prisustvuju zajednikom saboru u Zagrebu, koji je
82
bio i odran

, ali do 1558. god. jo uvijek su se sabori obaju kral jevstava dra-

li odvojeno.
Naziv sabora u hrvatskim ispravama je bio spravie i stanak a u latinskim
javnim aktima generalis diaeta,generalis congregatio, regni conventus.

U peatu

Sabora medjutim naziv je glasio: universitas nobilium regni Sclavoniae, ustvari

naziv za stalee i redove prije 1527. god. Pomenuti latinski naziv u javnim aktima je zapravo nepotpun, jer bi prema saborskim protokolima on trebao ovako glasiti : General is congregatio do mi no rum statuum et ordinum Regni to i odgovara stvar-

-49nom znaenju Sabora kao kolegijalnom tijelu koje je s kraljem zajedno predstav83
ljalo najvie organe dravnog aparata.
Pod Saborom se podrazumijevala skuptina stalea i redova Hrvatskoslavonskog kraljevstva, koju je sazvao ban (rijetko kralj) u svrhu raspravljanja i zakonskog normiranja onih vanih javnih poslova drave koji se nisu mogli zakonito r i jeiti bez skuptine tih stalea i redova i bez njihove suglasnosti. Kasnije, 1791.
84
god.dal je Hrvatsko-slavonski sabor nije se mogao sazvati bez dozvole kralja.
Sabor je dakle sazivao po pravilu ban. Ako banska stolica nije bila popunjena, Sabor je sazivao banski namjesnik. Sabor je ban sazivao posebnim pozivnicama (litterae bana les) koje su bile upuene prelatima i velikaima lino a niem
plemstvu posredno putem upanija. Pozivnice su bile izravno upuene i slobodnim
kraljevskim gradovima i privilegiranim distriktima. Kada je 1693. god. osnovano
u Zagrebu Sveuilite, otada je u Saborbio pozivan i rektor Sveuilita, a od
1776. god. i gubernator Rijeke nakon to je Rijeka bila utjelovljena Hrvatskoj.
Velikai su imali pravo da ih u sluaju sprijeenosti zastupa njihov zastupnik a
isto tako i udovica velikaa. N o , takvi zastupnici nisu imali pravo glasa.
Sabor se najvie odravao u Zagrebu a onda i u Varadinu, Krapini i na
bojnom pol ju.
Sabor je predstavi jao jednodomnu skuptinu te su svi stalei i redovi zajedno
zasjedali. Jedino 1621. i l7o9. god. prelati i velikai su zasjedali na svojoj skuptini, a plemstvo i gradjani na svojoj.
Na Sabor su imali pravo dolaziti i kraljevi izaslanici, koji su pred Saborom
iznosili kraljeve prijedloge da bi o njima raspravio Sabor i donio z a k l j u a k . Kada
su Saboru prisustvovali kraljevi izaslanici,stalei i redovi su obiavali poslije
kraljevih prijedloga iznositi kralju svoje prijedloge

i pritube. Ako k r a l j e v i i z a -

slanici nisu sudjelovali u Saboru, ipak prvo se italo kraljeva pisma, prijedloge,
imenovanja i odmah potom o njima rjeavalo.
Saborski zakljuci su mogli biti acta i a r t i c u l i , no formalno u zapisnik
o zasjedanju svi zakljuci su b i l i ustvari inartikulirani, to znai da je svaki
zakljuak u zapisniku bio formuliran kao l a n k o j i * j e dobio svoj tekui broj
(articulus). Ipak svi z a k l j u c i , iako su imali obaveznu snagu z a k o n a , nisu hrebal

-okraljevu sankciju t j . da ih kralj potvrdi nego samo oni zakljuci koji su regulirati
sve sline sluajeve u budua vremena na odredjeni nain. Stoga se u saborskom protokolu govori i o aktima t j . o zakljucima o konkretnom sluaju, koji se primjenjuje
samo u odredjenom poslu. Odredbe Sabora, koje su predstavljale zakon u uem smislu nazivali su se statuta.
Ugarski stalei i redovi su pokuali poetkom XVIII st. da posrednim putem
unite pravo Hrvatsko-slavonskog sabora da donosi zakone za podruje svoje prisdikcije. Naravno, ugarski stalei su ustvari pokuali time unititi osnovno uporite z a sebnog hrvatskog dravnog ured jenja. Na zajednikom saboru odranom

I7O8.

god.

ugarski stalei i redovi su donijeli zakonski lanak, koji medjutim kralj nije sankcionirao pa nije postao niti zakonom, da Hrvatsko-slavonski sabor moe donositi zakljuke koji e imati obaveznu snagu samo ako se ne protive zakonima koje je donio
85
Hrvatsko-ugarski sabor.

Istina je da svi zakljuci tog Sabora nisu bili izglasani

i od strane predstavnika Hrvatsko-slavonskog sabora na tom zajednikom saboru pa

su takvi vaili samo za Ugarsko kraljevstvo, ali su se smatrali zakonima zajednikog
sabora.

Ipak oito je bilo kad bi na zajednikom saboru ugarski stalei i redovi do-

nijeli i takve zakljuke koji bi regulirali pravni poloaj Hrvatske prema Ugarskoj,
da bi takav zakljuak bio svakako na tetu samostalnosti Hrvatske i da bi taj zakljuak mogao dobiti katkada i kraljevu sankciju, jer je kralj davao sankcije, ako je
bio na to prilikama prisiljen. Osim toga, kada ugarski stale? i redovi i ne bi otvoreno prili unitenju dinsiikcije Hrvatsko-slavonskog kraljevstva, da je njihov z a kljuak iz l7o8.god. dobio kraljevu sankciju, Sabor bi postao jednak upanijskim
skuptinama, pa u tom sluaju ne bi bio odran status predstavnika Hrvatskoslavonskog kraljevstva na zajednikom saboru sa svojim pravima veta i protestiran ja.
Umjesto konkordancije zakona ugarskih stalea i redova iz l7o8. god. kralj
je sankcionirao drugi zakon donesen na zajednikom saboru iz 1715. god. vjerojatno na njegovu inicijativu, a sigurno uz suglasnost predstavnika Hrvatsko-slavonskog
kraljevstva na tom saboru, kojim je kralj jasno utvrdio:
1) da Hrvatsko-slavonski sabor ima oduvijek pravo donositi zakone za svoje
podru je
2) da zakoni tog Sabora,, koji su ve potvrdjeni, to znai da ih je Sabor donio a

kralj sankcionirao, ne mogu doi vie u raspravu s obzirom na vjernost i

val janost
3) da svi zakoni tog Sabora, stvoreni do 1681. god. i generice potvrdjeni, ostaju
i dal je na snazi i
4) da se svi zakoni tog Sabora koji nisu bili ni posebice ni generice potvrdjeni
86
imaju u roku od godinu dana podnijeti kralju na potvrdu.
Ovaj zakonski lan zajednikog sabora pokazuje da je Hrvatsko-slavonski sabor ne samo samostalno nego i neovisno od zajednikog Hrvatsko-ugarskog sabora
stvarao zakone te da su zakljuci Sabora postali zakonom, ako ih je kralj potvrdio.
No, l.l2o pomenutog zajednikog sabora utvrdjuje se koji zakljuci moraju dobiti kraljevu sankciju da bi postali zakonom, pa se njime izriito navodi da kralju
pripada pravo sankcionirati one zakljuke Sabora koji se odnose na kraljevu jurisdikciju, administraciju pravosudja i sudski postupak. Pod kraljevom jurisdikcijom
treba podrazumijevati ona prava kraljevske vlasti ije je vrenje bilo uvjetovano
suradnjom stalea i redova (kraljevsko pravo reprezentacije,pravo vrhovne vojne
komande, vrhovne policije i egzekutive na podruju kraljevstva, imenovanja bana,
vrenja regalnih prava i dr.).
Nadlenost Sabora je bila odredjena pravima odnosno prerogativama stalea i redova Hrva tsko-slavonskog kraljevstva, koje su ranije ve bile analizirane.
Nadlenost Sabora bila je dakle znatno ira nego to su ju zacrtavali poslovi ije
je reguliranje bilo uvjetovano kraljevom sankcijom. Svakako, ona je bila kvantitativno znatno smanjena gubitkom pojedinih dijelova dravnog teritorija (turska
osvajanja, formiranje Vojne krajine, formiranje komorske jurisdikcije), ali ona se
kvantitativno smanjila i uslijed sve veeg uea kraljeve egzekutivne vlasti
(formiranje centralnih kraljevih ureda i organa posebno Hrvatskog kraljevskog v i jea i Ugarskog namjesnikog vijea i dr.). Napokon i sami stalei i redovi Hrvatsko-slavonskog kraljevstva su neke poslove Kraljevstva rjeavali na zajednikom
Hrvatsko-ugarskom saboru.
Ve sumarni pregled zajednikih zakona pokazuje da su hrvatski i ugarski
stalei rjeavali zajedniki na svom saboru u svim sluajevima naelnog osiguravanja
prerogativa stalea i redova

bana, drugih funkcionera kraljevstva, uvanja i rein-

113

-52-

tegracije dravnog teritorija te osnivanja nvih pravosudnih i upravnih funkcija.

Na osnovu zakljuka Hrvatsko-slavonskog sabora iz I79o.god. nadlenost
Hrvatsko-slavonskog sabora je umanjena utoliko to je Sabor one poslove koje je on
rjeavao a koje je kralj oduzeo 1767. god. davi ih Hrvatskom kraljevskom vijeu
a potom Ugarskom namjesnikom vijeu kao njihov djelokrug pravno, dodue privremeno, delegirao Ugarskom namjesnikom vijeu. Nadalje je Sabor iste godine svojevoljno predao svoju nadlenost u pogledu kontribucije zajednikom Hrvatsko ugarskom saboru, istina, pod uvjetom da se poslovi kontribucije na tom Saboru rjeavaju
odvojeno od poslova Ugarskog kraljevstva, ali ipak ostaje jasno da su ti poslovi b i -

88

li oduzeti iz nadlenosti Hrvatsko-slavonskog sabora*

Kontribucija je naime bila

porez (dica, contributo regia) koji se davao kralju kao pomo a koji plemstvo nije
plaalo, jer je ono lino polazilo u rat. Kontribuciju je votirao kralju Sabor, a iznosila je polovicu onog iznosa od porezne jedinice u Ugarskoj koja se morala plaati
na osnovu zakljuka zajednikog Hrvatsko-ugarskog sabora (media dica). Slavonske
upanije (od 1751. god.dalje) nisu imale kraljevu privilegiju da plaaju polovicu
iznosa koji je bio odredjen po jednoj poreznoj jedinici, jer su se smatrale ekonomski
dovoljno sposobne da plaaju pun iznos kao i upanije u Ugarskoj. Kontribuciju
su ubirali dicatores regii, i predavali ju kraljevoj Ugarskoj komori, a esto izravno
banu za pokrie trokova koje je on imao za odravanje vojske na teret kralja.
Od kontribucije treba razlikovati dimnicu (pecuniae fu ma les) t j . porez koji je SaBbr odredjivao po potrebi a plaali su ga plemii i kmetovi te se koristio za domae
potrebe. Nadzor nad ubiranjem
kontribucije i dimnice vrio je vrhovni zemaljski
89
blagajnik (exactor regni).

No, Sabor je vrio obraun samo za dimnice. Votiranje

dakle kontribucije predano je u nadlenost zajednikog sabora, to se moe i razumi jeti, jer je kralj esto salijetao Hrvatsko-slavonski sabor radi votiranja kontribucije zbog svojih ogromnih trokova koje je imao ne samo s Turcima nego i s drugima radi oruanog rjeavanja svojih dinastikih interesa. Votiranje kontribucije
medjutim na zajednikom saboru bio je tei problem za kral ja, jer su pred njim bili
udrueni ugarski i hrvatski stalei pa su i njegovi zahtjevi morali biti rjedji i umjereniji.

-53No, Hrvatsko-slavonski sabor je rjeavao i poslove koji su spadali u nadlenost Zagrebaoke,Krievake i Varadinske upanije, da bi se vjerojatno smanjili izdaci plemstva rad? estih saborskih zasjedanja ( po pravilu najmanje jedamput godinje). Ona su se morala esto odravati zbog hitnih i neodloivih poslova
s obzirom na stalni pritisak turske vojske na granicu kroz itavo vrijeme X V I , XVII
i poetkom XVIII st. i opasnosti koje su iz toga proizlazile, tako da je razumljivo
da se najvei broj saborskih zakljuaka odnosio upravo na reguliranje vojnih poslova, ukljuujui ne samo insurekciju i sve poslove oko nje nego i ceste, mostove, prelaze kojima se je vojska morala posluiti, hranu, oruje, municiju / popravak i dizanje obrambenih objekata, podavanja u naravi, prevozu i novcu za potrebe vojske,
sigurnost kretanja, uredjenje vodnog sistema kanalima i drugim mjerama odvodnjavanja i dr. Obzirom dakle na esta zasjedanja Sabora, i injenicu da se je Kraljevstvo teritorijalno sastojalo od svega tri upanija (1527-1745) , od kojih je jedna
ve I6O7. god. postala nasljedna, pa se vel iki upan te upanije nije trebao niti
birati, a funkcije velikog upane Zagrebake i Krievake upanije su bile spojene
s funkcijom podbana, kojega je birao ban,to je ostalo jo kao nerjeeno pitanje
jedino izbori podupana i plemikih sudaca tih upanija, te vrenja njihovih funkcija. Uobiajilo se da upanije Zagrebaka i Krievaka uope vie ne odravaju
vlastite upanijske skuptine nego da i njihove poslove obavlja Sabor, pa tako je
Sabor birao podupane, plemike suce i podsuce i notare, rjeavao sve poslove tih
upanija ukoliko ih nisu mogli rjeavati podupani i suci a naroito razne kraljeve
naloge koji su bili upueni u vez? s tim upanijama.
Uzevi sve nabrojene poslove kao i sve ranije nabrojene prerogative stalea i redova Sabor je vrio:
I. izborne funkcije ( izbor kralja, sam odnosno po svojim zastupnicima na Saboru,
predlagao kandidate za funkciju bana, instalirao bana u funkciju, konstituirao
podbana a time i velikog upane Zagrebake i Krievake upanije, birao protonotara i i blagajnika kraljevstva, postavljao i druge funkcionere - agenta kod
kraljevskog dvora, komsare, ubira poreza i dr, - birao podupane, plemike
suce i podsuce, te notare Zagrebake i Krievake upanije, birao svoje zastupnike na zajednikom saboru, birao svoje delegate koje je slao na kraljev dvor

-54po pojedinim pitanjima, birao razna privremena tijela i komisije radi rjeavanja
pojedinih poslova).
2 . zakonodavnu funkciju regulirajui po potrebi sve odnose iz ivota staleke
drave
3. pravosudne funkcije ( brinuo se za redovno vrenje pravosudja odredjujui sudske dane, birajui prisjednike oktavalnog suda pazei na redovito obavljanje
pravosudnih funkcija u svim upanijama i potivanje nadlenosti sudskih instancija u dravi, rjeavao ili povjeravao odredjenom funkcioneru rjeavanje sporova zbog smetanja posjeda plemikih nekretnina po pravilu medju velikaima ili
med ju velikaima i slobodnim kraljevskim gradovima)
4 . upravne funkcije iz nadlenosti dravne uprave obavljajui dravne poslove u
oblasti dravne obrane, financija,reguliranja voda, cesta,mostova, kolstva, bogotovlja ( zatita privilegiranog poloaja Katolike crkve)^dravijanstva, priznavanja statusa plemstva i dr.
5. upravne funkcije iz nadlenosti upanija obavljajui poslove upanijskih skuptina i rjeavajui sve poslove koje je inicirao kralj i l i koji njegov ured odnosno
organ a odnosio se na pitanja sa podruja upanija.

8)

Dravni deputati, dravna konferencija i konzlstorij

Sabor je trebao esto rjeavati upravne poslove, koji se nisu mogli na

zadovoljavajui nain rijeiti u toku samog zasjedanja, koje je trajalo nekoliko
dana. Neki poslovi su se morali paljivo proanalizirati. Trebalo se posavjetovati
o njima, a sve to je iziskivalo vrijeme i esto sastajanje Sabora, to nije bilo mogue posebno u toku XVII st. kada su borbe s Turcima bile vrlo este . Da bi se olakalo i poboljalo vod je nje, rjeavan je i poduzimanje odred jenih akcija u raznim
dravnim poslovima (negotia regni) kji ne bi bili od veeg znaenja za dravu
Sabor je osnovao ve sredinom XVII st. privremeno svoje tijelo sastavljeno od dravnih deputata (deputati regni), koje je on i. izabrao. Prvi dravni deputati su
bili izabrani l65o. god. u poslu oko tzv. Vlake komisije u Varadinu, da bi se
savjetovali i odluili te izradili instrukcije izaslanicima, ako budu smatrali da ih

-55treba poslati u ime drave kralju. Tada su b i l i izabrani deputatima kraljevstva

ban, zagrebaki biskup, dva velikaa, podban, protonotar, nekoliko predstavnika
9o
nieg sveenstva i plemstva.
O n i su odrali sjednicu na kojoj je bila izvrena
# 91
konzultacija i doneseni zakljuci,
a onda su donijeli i instrukcije za izaslanike
92
kralju u povjerenom poslu,

Zakljuci i instrukcije su bile unesene u saborski

protokol poput ostalih zakljuaka sabora to znai da ih je Sabor naknadno prihvatio

i dao inartikul irati,
Nekoliko godina kasnije (1658' Sabor je izabrao dravne deputate na dvije
godine i to ne samo za odredjeni posao nego i za sve manje dravne poslove, jer je
vee zadrao u svojoj nadlenosti. Ovoga puta dravni deputati su predstavljali
Kjelo kojemu je bio na elu predsjednik i to ban i l i u njegovoj odsutnost? podban.
Tijelo je bilo sastavljeno od predstavnika svih stalea tako iz stalea prelata d v o j i ca ( biskup i prepozit zagrebakog kaptola }, iz stalea velikaa takodjer
dvojica
93
a iz stalea plemstva protonotar i podupan Zagrebake upanije.
God. 1664.
94
budu dodani takvom tijelu i predstavnici gradova
Izgleda medjutim da praksa sa izborom dravnih deputata nije bila redovita, iako je Sabor obiavao naknadno odobravat? zakljuke dravnih deputata, pa
je bio prema tome i upoznat s njihovim radom. Oito je da su stale? i redovi i z b j e gavali redovito izabirati, da se ne bi stvorio obiaj da se oni ubudue moraju redovito izabirati, jer su dravni deputati u osnovi vrili ipak vane dravne poslove,
k o j i su spadali u nadlenost Sabora, pa je prijetila opasnost da odredjene poslove
Sabor napokon i izgubi iz svoje nadlenosti, ako bi se stvorila stalna institucija
dravnih deputata. No, prilike u ratnom dobu ; koje su bile bremenite s mnogim problemima, zahtjevale su da se povremeno, ne redovito, formira ponovo takvo i l i
slino tijelo Sabora opet iz razloga to se Sabor nije mogao tako esto sastajati. God.
i 685. Sabor je stoga ovlastio bana da sve tekue dravne poslove rjeava i s jedni ki zakljuuje zajedno sa tijelom koje e on sastaviti uzevi izmedju stalea dvamaestoricu i to iz redova klera estoricu i estoricu iz redova svjetovnjaka. Njihov zakljucima moral? su se pokoravati svi stalei i redovi. Ako je ban bio na bojnom pol j u , zamjenjivao ga je u funkciji predsjednika tog tijela zcg rebaki biskup. Sabor
je ustvari prenio na ovo svoje tijelo sva svoja ovlatenja ukoliko su se odnosila na

-56poslove koji su bili upravo aktualni, to znai da Sabor nije prenio svoju vlast na
95
dravne poslove, koji nisu bili tekui (omnia occurentia negotia).
Takvo tijelo
96
doskora se nazivalo dravna konferencija (conferentia Regni)

poznata pod nazi-

vom banska konferencija, jer joj je ban bio na elu. Termin konferencija je bio
u to doba veoma dobro poznat u Beu. Vladar ga je koristio za imenovanje svojih
dvorskih ureda odnosno organa.
Dravna konferencija nije bila zakonodavno tijelo kao Sabor, ali ipak je
nala doskora veinu u Saboru koja nije bila za njezin daljnji opstanak, jer je ta
veina smatrala da je konferencija onerozna i prejudiciozna za prerogative stalea redova, pa je bila ukinuta, te je Sabor ponovo preuzeo sve poslove sam rje97
avati. Takav zakljuak je Sabor donio l7ol. god.
No, ni ovaj zakljuak Sabor
nije mogao dugo odrati na snazi, jer su prilike ponovno prisilile saborsku veinu
da se vrati instituciji dravne konferencije. Godine 1714. ona je dobila ak i svog
98
tajnika.

Osnivanjem Ugarskog namjesnikog vijea dravna konferencija je do-

bila jo vie na znaenju, jer je ona na neki nain nadomjetavala Namjesniko v i jee u Hrvatskoj, ali kada je osnovano Hrvatsko kraljevsko vijee ona je izgubila
svoj znaaj, iako je ona bila zakonita ustanova, jer ju je formirao Sabor a Kraljevsko vijee u Hrvatskoj protuzakonita ustanova, kako 99
je to ve obrazloeno,
jer je oduzimala bez suglasnosti Sabora njegove agende.
Vrlo je znaajan pokuaj stalea i redova kraljem XVII st. da formira jedan svoj upravni organ koji bi se brinuo za unapredjivanje ekonomskih odnosa da
bi se na taj nain poveali dravni prihodi. Tako je sabor 1697. god. donio zakljuak da se osnuje takvo tijelo pod nazivom konzistorij. Ban ga je odmah i oformio sastavi vi ga od est vijenika na elu s predsjednikom. Funkciju prvog vijenika vrio je prepozit zagrebakog kaptola, a ostalih vijenika protonotar i dva podupana
te dvojica iz redova nieg plemstva.

Konzistorij bi bio organ koji bi i ubirao sve

redovne i izvanredne dravne prihode te pokrivao trokove uinjene u javne svrhe.

On bi se brinuo za krajike utvrde, njihove popravke, ishranu vojske, isplatu
njihovih plaa, a prije isplate sa znanjem bana vrio bi nadzor na Krajinom. Konzistorij bi imao ovlatenje vriti nadzor nad redom u Krajini i vlast da ga mijenja te
da o tom obavjetava stalee i redove. U svom redu konzistorij bi bio ovlaten posluiti se vojnom silom, ako je to bilo potrebno. Sabor je ak predvidio izgradnju

posebne zgrade u Zagrebu. Konzistorij bi bio duan po potrebi i svakodnevno drati svoje sjednice kojima bi predsjedavao predsjednik. Ipak nove ekonomske mjere konzistorij ne bi smio provoditi nego bi ih bio duan predlagati Saboru koji bi
onda konano o d l u i o . ' 0 '
Konzistorij nije bio dugog vijeka, jer ga je ve par mjeseci kasnije Sabor
ukinuo, jer da konzistorij predstavlja povredu slobotina i prava stalea i redova ^

9) Hrvatsko-ugarski sabor
Ugarski stale? i redovi imal i su iste prerogative pred ostalim plemstvom i
onima koji su uivali plemika prava u Ugarskom kraljevstvu kao i hrvatskoslavonski stalei i redovi u Hrvatsko-slavonskom kraljevstvu. I ugarski stalei i redovi
vrili su svoje prerogative u saborima,
Otkada je Ugarski sabor postao zatvoreno tijelo koje su sainjavali prelati
i veh'kai lino te predstavnici nieg plemstva (kasnije i gradova) pa se ovo pojavljuje odvojeno od kralja kao nosilac

i dionik vlasti ;<ao protutea kraljevo! neogra-

nienoj vlasti ( krajem prve polovice XV st.) , otada su prelati, vei ikci ? oierrstvo Slavonskog kraljevstva povezali obranu postojeih svojih prava kao i irenje
tih prava i privilegija s istim namjerama ugarskih velikaa i plemstva. Do rada
(od XIII - XV st.) je kralj obiavao izdavati dekrete u formi privilegija kojimo
je potvrdjivao prava ugarskog, hrvatskog, slavonskog i dalmatinskog plemstva,
No, dekret? iz tog vremena nisu b i l i izraz vrenja zakonodavnih funkcija plemstva
nego kraljeve volje, koja se ravnala iskljuivo vlastitim interesima.
Prvi kraljev dekret, koji je bio izraz zakonodavne volje ugarskog, slavonskog i hrvatskog plemstva, datira iz 1435, god. Kralj je unio u ovaj dekret sve saborske zakljuke koje je sankcionirao, a med ju njima su b i l i svakako najvaniji
oni koji su odredjivali kome pripada pravo vriti funkciju redovnog suca k r a l j e v stva, plemikog suca i njihovih zamjenika te kako treba da izgleda tekst zakletve
onih k o j i e vriti te sudske funkcije, Prema tom dekretu funkciju redovnog suca
kraljevstva na podruju Hrvatske i Dalmacije (koliko je jo pripadala kralju) mogao
je vrit? samo ban Kral jevine Dalmacije i Hrvatske, a na podruju Slavonije samo
i
P1
lo3
ban Kraljevine Slavom je.

-58Kasniji kraljevi dekreti su predstavljali uvijek skup sankcioniranih zakonskih

zakljuaka koji su bili doneseni po pravilu na zajednikom Hrvatsko-ugarskom saboru. No, svi Ugarski sabori nisu bili zajedniki hrvatsko-ugarski sabori. Neki Ugarski
sabori su se katkada drali mimo i protiv volje kralja bez njegovog saziva. U Corpus
juri hungaricil, gdje su sakupljeni kraljev? dekreti, objavljen je niz zakljuaka
ugarskih stalea ? redova koji su doneseni mimo kralja (npr. oni iz 1474. ? 1485.god.)
ili pak koji nemaju kraljevu sankciju (npr. zakljuci doneseni u vremenu od 15271542.god.). Ti sabori su najee rjeavali unutarnje probleme same Ugarske te nisu
bili od interesa za slavonsko plemstvo. Ono je dolazilo na Ugarske sabore da bi
osiguralo svoje pri vi legije, prava i prerogative, najee na krunidbene sabore

za-

tim da stekne od kralja ista prava koja je kralj davao ugarskim prelatima, vel ikaima i plemiima to je znailo uglavnom ono to je jo Hrvatskoslavonski sabor 1767.
god. utvrdio da su hrvatski i ugarski stale? odredjivali svoj gubernij u upravnim i
sudskim poslovima na zajednikom saboru , dakle zajedno s vladarom organizirali
upravu i pravosudje u zemlji te utvrdjivali toj organizaciji nadlenost (upravu svakako u znatno manjoj mjeri, jer je ova tada bila veoma ograniena i odnosila se
uglavnom na ubiranje poreza, daa i pristojbi a osim toga bila dijelom sastavni dio
sudske vlast? - jurisdikcija!). Stoga je oito da zastupnici Hrvatsko-slavonskog
sabora n?su sudjelovali na takvim saborima na kojima nije bio kralj ili njegov povjerenik.
Ako analiziramo sva mjesta u kraljevskim dekretima, koji datiraju od
1435 - 1527. god., te se izriito odnose na hrvatsko plemstvo u Slavoniji, Hrvatskoj i Dalmaciji (rjedje), u tom sluaju zapaamo da se odredbe u tim dekretima
odnose na prava i privilegije tog plemstva, organizaciju i funkcioniranje organa
pravosudja, mjere kojima se onemoguavalo irenje kraljevske vlasti i smanjivanje
lo4
plemikih prava, te poveavanje tereta plemstva,

a to su upravo bili i razlozi

zbog kojih su se pridruili vladajui slojevi u Slavoniji onima u Ugarskoj odmdi pri
formiranju stalekog sabora u zajednikoj borbi protiv jaanja kraljevske vlasti a
za jaanje vlastitih prerogativa. Nema sumnje da najvanije mjesto med ju pomenutim
odredbama pripada organiziranju organa pravosudja. Da je ono dolo do izraaja
u tolikoj mjeri u radu zajednikih sabora treba pripisati dotadanjem razvoju
organizacije pravosudja. Ono je bilo izraz najvie vlasti,pa je pripadalo jo prema

-59shvaanju Arpadovia samo kralju.Donacionalni sistem i slabljenje kraljevske

vlasti doprinijeli su da je vrenje jurisdikcije dolo na reguliranje u staleki sabor
0 kojem nee vie kralj samostalno odluivati nego zajedniki sa staleima u saboru. Budui da je kralj dolazio lino na sabor (sada ve staleki), k o j i je on sazivao u
mjesto koje je bilo blizu njegovog sjedita, to je otpala mogunost da hrvatsko plemstvo rjeava s kraljem pitanje pravosudja na svojim saborima, a pogotovo da dobiva
od novog kralja potvrdu svojih prava i privilegija koja je kralj obiavao davati odnosno potvrditi prije i za vrijeme krunidbe, jer se je krunidba vrila u XV i kasnijim
stoljeima samo jedamput i to opet u saboru k o j i je bio po mjestu odranja najblii
kraljevom sjeditu i prebivalitu. Stoga je kralj obiavao pozivati nakrunidbeni
1 drugi sabor ne samo ugarske prelate, velikae i predstavnike nieg plemstva,nego
i hrvatskoslavonske prelate, velikae i plemie. S kojim brojem se ovo plemstvo
odazvalo kraljevom pozivu ne moe se sa sigurnou utvrditi .Svakako oni koji su
prisustvovali zajednikom saboru b i l i su izloeni dugim i velikim te opasnim putovanjima, a onda i velikim trokovima, k o j i nisu b i l i laki za dravu. Stoga je vrlo
vjerojatno da je hrvatsko plemstvo dolazilo u vrlo malenom broju na zajedniki sabor. Sabor kraljevine Hrvatske ak uope nije slao svoje predstavnike na zajedniki
sabor. Njihove interese su zastupali predstavnici kraljevine Slavonije, a l i i ugarsko
plemstvo, jer se radilo o zajednikim stalekim interesima.Stoga njihov ban npr. dobiva ista prava kao i slavonski, njihovom plemstvu se potvrdjuju prava kao i slavonskom
i dr.
Hrvatski i Slavonski sabori nisu medjutim izgubili svoja prava da samostalno reguliraju nain vrenja svojih prava i privilegija, time to je kralj zajedno s
ugarskim plemstvom i predstavnicima hrvatskog plemstva rjeavao pomenute odnose
na zajednikim saborima. Hrvatski i Slavonski sabori su regulirali i nadalje sve druge odnose pa ak su samostalno i bez utjecaja sa strane zajednikog sabora donosili
odluke o izboru nove dinanstije (1527.god.) . Iz kraljevog dekreta iz 1492. god. u
kojem su zasebno uvriteni zakonski zakljuci Slavonskog sabora, koje je kralj istim
dekretom potvrdio, vidimo,da je uz ove zakljuke zajednikog sabora, kojima je
kralj dao potvrdu prava prelata, velikaa, plemstva sviju kraljevina, dakle i Slavonije, zatim da se kralj obavezao da e bansku funkciju podjeljivati samo drav-

-74Ijanima, da je ban redovni sudac kraljevstva, da se u Slavoniji plaa marturina,

a ne kakva druga daa koju bi kralj odredio i dr. U zakonskim lancima Slavonskog
sabora u istom dekretu nalazimo dva od II lanova koja ponovo odred ju ju da kralj
potvrdjuje slavonskom plemstvu sva njegova prava, posebno pravo na plaanje pola
kontribucije koja se plaala po poreznoj jedinici u Ugarskoj, zatim da se reguliraju
prava kraljevstva u vezi sa soli ( u Ugarskoj je sol bila kraljev regal !)

i trgovanjem

(pod uvjetom da se isplati carina), zatim da se izdaje zabrana upanima da vre

egzekuciju bez naloga i konano da se na podruju Slavonskog kraljevstva imaju primjeriiK propisi koji su doneeni na zajednikom saboru a odnosili su se na remisije o kupiranih plemikih dobara, to:znai da se remisije imaju vriti na isti nain kao u
Ugarskoj.
Ove odredbe Slavonskog sabora nisu znaajne samo zbog toga to nam pokazuju
predmet reguliranja nego i zbog toga to dokazuju da zakoni koji su bili doneeni na
zajednikom saboru nisu samim tim postai lij obavezne norme na podruju Slavonskog
kraljevstva, osim ako su se izriito odnosili na to Kraljevstvo, nego da su ti zakoni
zajednikog sabora postali zakonima u Slavonskom kraljevstvu tek kada ih je Slavonski sabor prihvatio za svoje podruje donijevi takav zakljuak koji je kralj naknadno i potvrdio. No, ni oni zakoni zajednikog scbora koji su se izriito odnosili na
Slavonsko kraljevstvo,ako su bili doneeni protiv volje predstavnika Slavonskog
kraljevstva nisu vaili u Slavoniji. On? su b?l? doneen? prot?v volje, ako su prestavo c i tog Kraljevstva protestirali u zajednikom saboru protiv tom zakljuku ili ako je
Slavonski sabor na svom prvom zasjedanju, nakon sto su predstavnic? ?zvjest?l? Sabor
o takvom zakl juku zajednikog sabora, protestirao ? ogradio se od vaenja tog zakljuka na podruju Slavonskog kraljevstva. Istina, nadjeni protesti predstavnika
Slavonskog kraljevstva datiraju iz kasnijeg vremena, ali nema razloga tvrdit? da nije to pravo protesta, ustvari pravo veta vailo ? u vremena pred 1527. god.
Jedna od najvan?j?h funkcija koje su obavi jal i"nuncii , , ili, kako su predstavnike Hrvatsko-slavonskog kraljevstva 1577 r god.nazivali "solemues oratores" na z a jedn?kom saboru, bila je zastupanje interesa hrvatsko-slavonskih stalea ? redova
pred kraljem, sudjelovanje u ?zboru novog kralja u okv?ru d?nast?je u sm?slu saborskog zakljuka ?z 1527. god. (do 1687.god.), briga da u uvjetima koji se redaju u

-61u krunidbe no i zavjernici budu zastupani interesi trajni i momentalni hrvatsko-slavonskih stalea i redova, sudjelovanje i u izboru novog palatina, koji dodue nije
imao nikakvu jurisdikciju u Hrvatsko-slavonskom kraljevstvu, ali je bio utjecajna
osoba med ju ugarskim staleima i redovima, a pogotovo otkada je formirano Ugarsko
namjesniko vijee, kojemu je palatin bio na elu.
Ako analiziramo odredbe kraljevih dekreta izdanih u razdoblju poslije 1542.
god., koje dakle imaju kraljevu sankciju a izriito se odnose na Hrvatsko-slavonsko kraljevstvo ( od 1558. god.dal je), tada moemo utvrditi da su izaslanici tog
Kraljevstva uspjevali u lom periodu nastavili staru praksu, t j . da nastoje da im
kraljevi redovito potvrdjuju njihove staleke prerogative,
banske vlasti,

posebno atribute

to im je bilo u tom periodu od naroitog znaenja, s obzirom na

tendencije kralja da vlada ne po banu i staleima nego po svojim uredima i organima, zatim, da na podruju tog Kraljevstva osiguraju posjedovna prava i slobodu
lo8
vjeroispovjesti ( ali samo rimokatolike) , koje su pravo stalei i redovi smatrali
posebnim pravom od velikog znaenja, jer su tim pravom pored ostalih kada je bilo potrebno dokazivali ugarskim staleima

ako bi

zapoceLi s pretenzijama

da ovo Kraljevstvo prikljue sistemu ugarskih ufkinija, da je Hrvatsko-slavonsko

kraljevstvo neovisno kraljevstvo u kojem se postivaju samo vlastiti zakoni i samo
oni zakoni zajednikog sabora koje oni na saboru ili naknadno prihvate (u Ugarskoj
su naime vaili ugovori Beka
pacifikacija od lo. god. i Linaka od 1645. god.
i
te l .26: l79o. zajednikog sabora, kojima je bila data protestantima sloboda
vjeroispov jedan ja, ali koji nisu vaili u Hrvatskoslavonskom kraljevstvu), nadalje da
proire svoja prava, bilo da se obzirom na podjelu svjetovnih i crkvenih beneficija
i oficija imaju Hrvati, Slavonci i Dalmatinci smatroH Ungarima, to je znailo da
im time postaju pristupane sve funkcije i lo9
asti koje je kraljpodjel jtvao pripadnicima
Kraljevine Ugarske,iako nisu bili Ungari,

bilo da carinu I kontribuciju sakuplje-

ne sa podruja Kraljevstva ne predaju kraljevoj Komori nego da njima pokrivaju

vlastite trokove javne uprave i Vojne krajine," 0 bilo da ne plaaju potarinu,
ako bi slubeno pisali,

nadalje da sauvaju izvjesna svoja prava koja su vreme-

nom postala pravnim obiajima, bi lo da ouvaju svoj postupak u insurekciji ,koji je

bio propisan vlastitim zakonom,

bilo da sauvaju svoje pravo sijela u novo-

-62organiziranom dvodomnom zajednikom saboru,

113

bilo da ne potpadnu pod Ugarsko

||4

namjesniko vijee, koje je kralj osnovao 1723. god.

ili pak napokon da prihva-

te kraljev prijedlog o reformiranju sudstva (1723.god.

Naravno, uz nabrojene odredbe u kojima se Hrvatsko-slavonsko kraljevstvo izriito spominjalo, postojalo je u dekretima niz drugih odredaba koje su bile
openito formulirane, ali koje su se primjenjivale i na podruju Hrvatsko-slavonskog
kraljevstva, jer ih je Hrvatsko-slavonski sabor prihvatio, posebno iz oblasti privatnog prava i sudskog postupka ili ak iz oblasti javne uprave, kao to su odredbe o u
pani jama ( nakon to je 1756.god. uveden u tom Kral je vstvu ugarski tip upanija).
Da bi Hrvatsko-ugarski sabor zakonito zasjedao morao ga je kralj sazvati
posebnim pismom o sazivu sabora (litterae regales) u kojem je kralj odredio poetni
dan zasjedanja, mjesto zasjedanja i predmet raspravljanja. Pismo o sazivu je ispostavljala Ugarska kraljevska kancelarija, a morala ga je uputit? Hrvatsko-slavonskom
saboru, banu, prelatima ? magnatima lino a ostalim ovlatenicima u Ugarskoj putem
upanija, kaptola, redovnikih redova, gradova i privilegiranih distrikata. Hrvatsko
slavonski sabor je slao nakon to je zajedniki sabor postao dvodomno tijelo (poetkom XVII st.) t j . bio podjeljen na
116gornju (velikaku) i donju (staleku) kuu jednog
u gornju i dvojicu u donju kuu.

Ove je Sabor izabrao, ali uz njih je redovito bio

protonotar kao lan izaslanstva Hrvatsko-slavonskog kraljevstva. Samo ova etvorica su predstavljali nuncije Hrvatsko-slavonskog kraljevstva. Samo on? su mogli zajedniki prihvatiti ili odbaciti u ime Kraljevstva kraljeve prijedloge ? predloiti slubeno tegobe Hrvatsko-slavonskog kraljevstva (gravamina). Svi ostali uesnici na
zajednikom saboru s podruja Hrvatsko-slavonskog kraljevstva prisustvovali su u svo
je ime i njihovi glasovi prilikom glasanja podlijegali su naelu majoriteta t j . odluci veine glasova. Na zajedniki sabor naime dolazili su uz delegaciju Hrvatskoslavonskog kraljevstva obino ban, zagrebaki biskup, prepot zagrebakog kaptola, velikai, veliki upani, podupani i zastupnici Poeke,Virovitike i Srijemske
upanije (od 1751. god. dalje), zastupnici slobodnih i kraljevskih gradova te privilegiranih distrikata (Turopolje) i gubernator Rijeke. Tek poslije 1791. god.ali samo u
pitanjima od zajednikog interesa izaslanstvo Hrvatsko-slavonskog kraljevstva se
podvrgavalo naelu majoriteta.

-63Kralj je najee (gotovo redovito) sazivao zajedniki sabor u Bratislavu

(madarski Poun), to je razumljivo, jer je Bratislava udaljena od Bea, sjedita
vladara, svega nekoliko desetaka kilometara. U Bratislavi, u neposrednoj blizini
svojih dvorskih organa i ureda kralj p sastavljao svoju krunidbenu zavjernicu s
famoznim kondicijama, obavljao krunidbeni in za oba kraljevstva odjednom i rjeavao gravamina hrvatskih i ugarskih stalea i redova.
Zajedniki sabori trebali su se odravati redovito u tri godine jedamput.
Medjutim dok se taj propis jo u XVI st. potivao u XVII st. sabor se sazivao prosjeno tek svakih est, a u XVIII st. ak svakih etrnaest godina. Stoga je razumljivo da su u gravamina XVII a pogotovo XVIII st. bili redovito zahtjevi za redovito
odravanje sabora.
Trideset dana prije poetka zasjedanja pa do povrata ablegata sa zasjedanja
bilo je zabranjeno odravanje sudskih procesa (osim kod gradskih i u nekim iznimnim
118
sluajevima kod upanijskih sudova) . Obino se tada sastojao Hrvatsko-slavonski
sabor da izabere svoje odaslanstvo za zajedniki sabor, da izradi upute za njihovo
vladanje na saboru posebno kod glasanja, da izradi gravamina stalea i redova kral je
vstva (esto su se sastavljala za vrijeme samog zasjedanja na konferenciji kojoj bi
predsjedao ban, a kojoj bi prisustvovali veinom svi velikai i prelati uesnici na
saboru), te da izda punomoi svojem poslanstvu (litterae credentionales). Slino
su postupale i slavonske upanije, slobodni kraljevski gradovi i privilegirani distrikti.
Zastupnici kao i svi ostali ovlatenici su se morali legitimirati
prije poetka
119
zasjedanja predsjednicima njihovih kua svojim punomoima.

Nakon to su pod

vodstvom svojih predsjednika prisustvovali bogosluju u crkvi, zajedniki su posjetili kraljevu palau da bi primili na znanje kraljeve prijedloge. Potom su se svi uputili u svoju kuu: prelati i velik cei u Gornji dom (kua velikaa) a predstavnici nieg plemstva, kaptola i redova, slobodnih kraljevskih gradova te privilegiranih distrikata u Donji dom (kua stalea). Velikakom kuom je predsjedavao palatin, a
Kuom stalea personal. U Gornjoj kui su bili sano virilni lanovi t j . koji su imali osobno pravo sijela i glasa u saboru, te jedan predstavnik Hrvatsko-slavonskog
kraljevstva, a u Donjoj samo delegati Hrvatsko-slavonskog kraljevstva i pojedinih

-64korporacija iz Ugarske.
U Velikakoj ku! t j . u dvorani stajao je dugi stol uz koji su sjedili uz palatina s desne strane prelati (medju njima i prepozit Zagrebakog kaptola), a s lijeve
strane ban i drugi dravni baroni te jedan zastupnik Hrvatio-slavonskog kraljevstva, pa veliki upani i ostali velikai, rijeki guverner, a zatim titularni velikai.
U dvorani Kue stalea na povienom podiju nalazio se posebni stol (tabula
regia) uz koji su sjedili predsjednik - personal, a uz njega odmah nunciji Hrvatskol2o
slavonskog kraljevstva,

da bi zatim slijedili prisjednici Kraljevskog sudbenog sto-

la a oko njih notari tog sudita. Zastupnici kaptola, opati i proti, te oni koji su
zamjenjivali odsutne prelate, a potom zamjenici odsutnih velikaa sjedili su uz svoj
vlastiti stol, koji se nalazio s desne strane predsjednikovog stola. U sredini je stajao stol uz koji su sjedili predstavnici upanija, slobodnih kraljevskih gradova i privilegiranih distrikata s jedne i druge strane Dunava. S lijeve pak predsjednikovog
stola stajao je stol predstavnika upanija, gradova i distrikata s jedne i druge strane
Tise.
Ugarski stalei i redovi nisusmatrali nuncije Hrvatsko-slavonskog kraljevstva predstavnicima upanija, gradova f privilegiranih distrikata nego itavog kraljevstva, pa su im dodijelili najpoasnije mjesto uz samog predsjedavatelja. Iz tog razloga logino je bilo da ti nunciji nisu bili rasporedjeni u cirkuluima, u kojima se
ustvari odluivalo da li e izvjesni prijedlog postati zakonski prijedlog.
Tako je bilo u obim kuama do 1843. god. da bi uz neke unutranje izmjene
ostalo na snazi i do 1848. god.
Kraljeve prijedloge (propositiones regiae) itao je kralj sam, ako je prisustvovao, inae njegovi povjerenici (kraljevski komesari). itanjem kraljevih prijedloga
pred skupom obijuh kua zapoelo je ustvari saborsko zasjedanje.
Nakon to su kraljevi prijedlozi bili proitani na zajednikoj sjednici obiju
kua oni su bilii upueni pojedinoj kui na diskusiju i donoenje zakljuaka.

U Ku-

i stalea takvi prijedlozi prije nego su bili prihvaeni ili odbijeni ili preinaeni
moiali su proi diskusiju manjih grupacija (kasnije klubovi politikih stranaka) u
poetku onih koji su prijedlog zagovarali i onih koji nisu zagovarali, poslije kroz
grupacije zastupnika, koje su se formirale po tome iz kojeg su bili podruja da li
s ove ili s one sirane Dunava ili Tise (dakle kroz etiri grupacije), kasnije, kroz

-65dvije grupe (Dunavsku I Ti&u) i napokon, jednu grupu tj.sviju koj? su pripadali
Donjoj kui s tom razlikom da toj grupaciji nije predsjedavao personal nego izabrani zastupnik.
Nakon te diskusije koja je ustvari predstavljala glavnu raspravu, prijedlog
se predavao na diskusiju u redovnu sjednicu Kue stalea s personalom na elu. Ako
bude odredjeni zakljuak donesen veinom glasova s obzirom na neki kraljev prijedlog u tom sluaju je Kua stalea izabrala svoje deputate, koji su morali obavijestiti Kuu velikaa o zakljuku po kraljevom prijedlogu. Isto takav nuncij je morala izvriti Kua velikaa, ako je njezina veina izglasala svoj zakljuak po odredjenom prijedlogu. Ako se obe kue nisu mogle sloiti u tom sluaju su obe drale
zajedniku sjednicu (sessio mixta) u kojoj je odluivala veina (tri stdea prema jednom). Ako se ni u takvoj sjednici nije mogla postii veina za odredjeno rjeenje,
u tom sluaju je kraljev prijedlog ostao nerjesen i ostavljen da eka pogodniji
trenutak u budunosti.
Kad je prijedlog ili zakljuak proao povoljno kroz obe kue, dobio bi
svoju stilizaciju, a potom u novoj stilizaciji proitan na zajednikoj sjednici
obiju kua. Ako je dobio suglasnost^palatin i primas bi ga potpisali i osnaili peatom te predali kralju na potvrdu. Kralj je mogao zakljuak prihvatiti, odbiti

izmijeniti. Ako je kral j odbio ili mijenjao zakljuak ovaj se morao vratiti obim
kuama, pa ako se nije mogao postii sporazum izmedju kralja i kua t j . stalea
i redova, takav je predmet bio preputen kasnijim vremenima, esto veoma dugom
nizu godina, da prieka na zadovoljavajue rjeenje.
Kada su se iscrpili svi prijedlozi kral ja,toku po toku, slijedila su gravamina i postulati toku po toku. Prvo su bili iznijeti tegobe i zahtjev? (gravamina i
postulata) ugarskih stalea ? redova, pa ?h je kralj pr?hvat?o ili otklon?o, a onda
su slijedila gravamina i postulata hrvatsko-slavonskih stalea i redova, koje je
itao protonotar a koje je mogao takodjer samo kralj prihvatiti ili odbaciti. Nit?
su ugarski stalei mogli utjecati na tegobe i zahtjeve hrvatsko-slavonskih stalea
a niti su ovi mogli utjecati na ugarska gravamina i postulate. Izaslanici hrvatskoslavonskih stalea i redova n?su mogli glasat? za prijedloge koji su se odnosil? iskljuivo na Ugarsku, jer su se oni izjavljivali samo u ime Hrvatsko-slavonskog

-66
kraljevstva, ali su mogli zamoliti kralja da ugarski zakon protegne i na podruje
121
Hrvatsko-slavonskog kraljevstva.
U diskusijama nunciji Hrvatsko-slavonskog

122

kraljevstva imali su pravo da prvi govore.

Ako bi kralj svojim prijedlogom ili ugarski stalei i redovi putem svojih tegoba i zahtjeva dodirnuli rjeavanje odredjenog pitanja koje se odnosilo na Hrvatsku
i Slavoniju ili njezine stalee i redove, izaslanici Hrvatsko-slavonskog kraljevstva
su morali prihvatiti ili odbiti to je ovisilo o njihovom miljenju ili o tekstu instrukcija
koje je dao Hrvatsko-slavonski sabor. Ako to pitanje nije bilo instrukcijama predvidjeno, ni kralj ni ugarski stalei ni redovi nisu mogli na zasjedanju donijeti bilo kakavzakljuak koji bi

obavezivao Hrvatsko-slavonsko kraljevstvo. Miljenja i

glasanje drugih uesnika na zajednikom saboru s podruja Hrvatsko-slavonskog kraljevstva, pa makar su ona potjecala od samoga bana, nisu bila pravno relevantna,
ako se o konkretnom kraljevom prijedlogu ili ugarskih stalea izaslanstvo Hrvatsko sIavorskog sabora nije uope izjasnilo ili je odbilo prijedlog. Kako je ve ranije
bilo naglaeno, jedino u zajednikim poslovima u razdoblju od 1791-1848.god. v a ilo je naelo majoriteta to znai da nije bio mjerodavan stav izaslanstva Hrvatskoslavonskog kraljevstva nego samo broj glasova koji je bio za prijedlog, a taj je bio
prihvaen,ako je glasala veina za taj prijedlog.
Obe kue su zajedniki zasjedale, ako se vrio izbor kralja i palatina i ako
su se rjeavali vrlo vani poslovi.
Svi zckljuci koji su proizali iz sporazuma ugarskih stalea i redova te slubenog izaslanstva Hrvatsko-slavonskog kraljevstva nakon kraljeve potvrde inartikulirali su se i stavi jali u kraljev dekret koji bi se objavio.
lo) Ban, viceban i banski namjesnik, protonotar i blagajnik kraljevstva

Gubernij u hrvatsko-slavonskoj stalekoj dravi dijelili su stalei i redovi

djelujui kroz Sabor i ban poslujui sam ili u sluaju odsutnosti po vicebanu odnosno
banskom namjesniku a djelomino i po protonotaru.

-67Ban, koga je imenovao kralj med ju kandidatima koje su predloili hrvatskoslavonski stalei i redovi, koga je ugarski propalatili Nikola Itvanfi nazivao u X V I
123
st."prorex" - potkrdjem,

i za iju su se funkciju stalei borili kroz stoljea, bio

je odgovoran kral ju,ali istovremeno je bio i najvii izvrni organ Hrvateko-slavonskog

sabora, te nosilac vlastitih prava po emu je i dijelio gubemij tj.vladanje u dravi
sa staleima i redovima. I sam kralj priznavao je te viestruke odnose. Kada je 1615.
god. kralj imenovao bana a onda i svoje komisare koji e obaviti u Hrvatsko-slavonskom saboru uvodjenje bana u posjed banskog oficija (introductio) i njegovo ustolienje (instailatio), uputio je staleima i redovima zahtjev da ustolienog bana priznaju
banom i da ga sluaju kao kraljevog bana (pr bano nostro ) i kao svoju magistra turu
.124
koja je prva iza kralja.

Sabor pak sa svoje strane je fdcodjer smatrao da ban nije

samo njihova najvia magistratura nego da je ban zaista i kraljev oficij. Stoga, ako
je ban povrijedio prerogative i prava stalea i redova, a onda i pojedinaca plemia
i grad ja na, sluei se banskom vlau,Sabor bi u tom sluaju podnosio tubu kralju.
Ako su povrede njihovih prava bile stalne i mnogobrojne^Sabor bi podnosio tubu u
sveanoj formi pred kraljem na zajednikom saboru. Stalei i redovi su tubu smatrali ak svojim gravamina. Takav spor bi rjeavao sam125
kralj i l i po njemu odredjeni
komisari kojima bi povjerio na rjeavanje taj spor.
Ban je dobivao naloge od kralja, a bio je duan i obavjetavati ga o z a traenom . Kraljevi nalozi su naravno bili ispostavljeni u kraljevoj kancelariji
za hrvatsko-ugarsku dravnu zajednicu (Ugarska kancelarija), ali vremenom nije b i la iskljuena mogunost da je nalog ispostavila i sama Dvorska kancelarija. Jaanjem centralnih kraljevih ureda poeo je ban primati naloge i od tih kraljevih ureda
posebno Dvorskog ratnog vijea i l i ak Nutarnjo-austrijskog ratnog vijea, koje je
bilo podredjeno Dvorskom ratnom vijeu, zatim od Kraljevske ugarske komore, koja
je titila i unapredjivala imovinske kraljeve interese u hrvatskko-ugarskoj dravnoj
zajednici kako je ta ve ranije izloeno.
N o , isto tako je ban izvravao sve zakljuke Hrvatsko-slavonskog sabora.
Vidjeli smo da je Sabor povremeno obiavao ovlastiti bana da rjeava izvjesne
hitne poslove ak iz kompetencije Sabora pod uvjetom da potiva zakljuke tijela koje je Sabor formirao ili sam ban sastavljajui ga iz redova stalea i redova.

-68Ban je bio i zatitnik prerogativa stalea i redova te uope feudalnog pravnog poretka, jer je on raspolagao i zapovijedao vojnim snagama koje je po potrebi
koristio u pomenute svrhe.
No sve te upravne funkcije bana koje su proizlazile iz njegovog odnosa
prema kralju i Saborua pogotovo nakon osnivanja Kraljevskog vijea u Hrvatskoj
(i767.god.) ili jo vie pri proirivanju teritorijalnog djelokruga Ugarskog namjesnikog vijea na hrvatsko-slavonsko podruje (1779. god.) nisu bile ni u XVI i u XVII
st. od.takvog znaenja kao njegova samostalna ovlatenja u oblasti vojne sile i pravosudja. Da su ta banska prava bila osnov najvieg ugleda banske asti pa i samog
shvatanja da je ban potkralj pokazuje ceremonije u Saboru prilikom instalacije bana
koje su bile veoma sline ustoliavanju vojvoda (hercoga) u Njemakoj.
Ustolienje bana je bio preduvjet da bi banove odluke postale izraz vrenja banske vlasti. U koliko bi kral j odugovlaio s uostalienjem ne aljui svoje
komesare kojima je ban pred Saborom polagao zakletvu za vrijeme ustolienja, kralj
je morao na prijedlog Sabora banove javnopravne odluke naknadno sankcionirati
da bi se ove mogle smatrati pravosnanim.
Ban je polagao zakletvu kralju a ne Saboru, iako ju je polagao u Saboru,
to se vidi iz same zakletve kojom je jamio ne samo da e potivati sudski postupak (rectum judicium), pravednost (justitiam) i izvrenje presude odnosno ovrhu presude (executionem) nego i da e banski oficij vriti vjerno kralju ak da e ga se i
127
odrei,ako to bude kralj zahtjevao.
Sastavni dio ceremonija ustolienja bana bili su predavanje banu banske z a stave, tog simbola raspolaganja vojnom silom, i banskog ezla simbola prava na vrenje vrhovne sudske funkcije u dravi Ta prava nije imao ni Sabor. Sabor je dodue
odred jivao insurekciju, al i je ban ovu proglaavao i odred jivao gdje e se sastati
vojska. Ban je tak od jer zapovjedao tom vojskom, ne po ovlatenju Sabora, nego
na osnovu banskih prava. Vrhovno zapovjednitvo je pripadalo kral ju,ali onaj tko
je zapovjedao vojskom bio je ban Stoga ga je Sabor smatrao vrhovnim zapovjednikom
vojske (supremus capitaneus croaticus). Stalei i redovi su dodue izabirali kapetana kraljevstva,

no,ako je tu funkciju obavljao ban,onda je kapetan kraljevstva

bio pod komandom bana. Jedim u odsutnosti bana kapetan je samostalno vodio
vojne poslove.

-m-

No, vojna ovlatenja bana odmah po dolasku Habsburgovaca ha hrvatsko slavonski prijesto poela su se smanjivati. U izlaganju o postanku i razvoju te ukidanju Vojne krajine vidjet e se proces smanjivanja pomenutih banskih prav?, a
ovdje se moe istaknuti da se je to smanjivanje odnosilo prvenstveno u podredjivanju
bana tijelima vojne administracije i komande koja su se nalazila izvan drave i bez
utjecaja stalea i redova, oduzimanju prava zapovjednitva nad vojnom silom irokih
podruja u dravi, te njihovo predavanje stranim vojnim komandama kao i u oduzimanju prava vodjenja vlastite strategije i taktike. Otuda i podredjeni odnos prema
Nutarnjo-austrijskom dvorskom ratnom vijeu. Ve 1615. god. ban je morao moliti
128

Dvorsko ratno vijee da mu kod instalacije preda banderij tj. bansku zastavu.
Uzalud su hrvatsko-slavonski stalei na svojim saborima tokom XVII i XVIII st.traili neka se stara banska vlast vojna i sudska129
obnovi po starodavnim zakonima i pravima
Kral jevstvaod Drave do Jadranskog mora.
U XVII i XVIII st.stalei i redovi su se
morali zadovoljiti svojom uobiajenom praksom da imenuju bana vrhovnim kapetanom
kraljevstva, tako da bi na taj nain barem na podruju Banske krajine, koja je jedino bila ostavljena banu, ban bio zaista vrhovni vojni zqpovjednik i sa stanovnitva
stalea i redova.
Uz osobu bana u toku XVI i XVII st. stajalo je looo konjanika kao banov
banderij. Drugi velikai su imali takodjer vlastiti banderij sa znatno manjim brojem
vojnika, a broj pojedinog banderija odredjivoo se u Saboru. No, u XVI i XVII st.
svi su banderiji bili pod komandom bana.
Koliko god je banska zastava gubila svoj sjaj smanjivanjem prava u banovim
vojnim kompetencijama toliko je ipak bansko ezlo odravalo svoje znaenje bez
obzira na napadaje na njegove sudske kompetencije posebno poetkom X V I I I st.
prilikom reorganizacije sudstva. Jo sredinom X V I I st. Hrvatsko-slavonski sabor jej ^
smatrao bana vrhovnim sudskim funkcionerom u dravi (supremus justitiarius regni)

Kralj je smatrao bana redovnim sucem kraljevstva ba kao i palatina, suca kraljevske
kurije, personala i tavernika. Na podruju Hrvatsko-slavonskog kraljevstva ban je
bio jedini redovni sudac (judex regni ordinarius).
Ban nije vrio svoje sudske funkcije sam nego zajedno sa svojim prisjednicima
(asesorima), koje su birali stalei i redovi u Saboru. Stoga

banovo sudite nazivalo

-84Banski stol (tabula banalis) a taj je bio slian Kraljevom sudu u Ugarskoj (tabula
regia). Oba sudita su se nazivala i oktavalnim sudovima (judicia octavalia) ; jer su
se sazivala prvotno osmi dan (octava) Iza odredjenog crkvenog praznika.
U razvoju banskog sudita treba razlikovati dva perioda: prvi do 1723. i
drugi od 1723. do 1858. god. Bansko sudite u periodu do 1723. vrela najee nazivaju oktavalnim sudom a u razdoblju od 1723. god. dalje Banskim stolom.
Oktava I ni sud je bio sastavljen od bana, vicebana, protonotara, nekoliko
predstavnika iz redova prelata i velikaa,(obino dva do etiri) od veeg broja
131
predstavnika nieg plemstva i sveenstva (1584 god. desetorica).

Ako koji prelat

ili velika ne bi mogao prisustvovati sudovanju, oktava I ni sud bi se ipak mogao odravati, ako su prisustvovali ban,
132 viceban, protonotar, plemiki suci iz upanija i
drugi zaprisegnuti prisjednici.
Oktavalni sud u XV st. mogao je funkcionirati primjenjujui ili redovni
ili skraen? sudski postupak. Ako je primjenjivao redovni, u tom sluaju se nazivao
velikim oktavalnim sudom, a ako je primjenjivao skraeni sudski postupak nazivao
se judicium breve. Presude su se donosile u toku jednog zasjedanja. Ako se optueni
nije prijavio na sudu prema pozivu,gubio je proces. Ipak i kod primjene redovnog
sudskog postupka postojala su vremenska ogranienja u donoenju presude ti. rokovi u
kojima su se pojedini procesi morali zavriti (najdui rok je predstavljalo vri133
je me koje je obuhvatalo etiri oktavalnih sudovanja).

Po skraenom sudskom

postupku vrilo se sudovanje zbog otimaine i okupiran ja plemikih dobara, z l o stavljanja plemia, koja su uestala u vrijeme estih turskih ratova.
Krajem XVI st. oktavalni sud se odijelio od sudita kratkog postupka kao
posebni sud, dok se kod samog oktavalnog suda razlikovalo da li je taj sud rjeavao
u prvom stepenu ili u drugom kao apelacioni sud. U Ugarskoj, ako je oktavalni sud
rjeavao kao prvostepeni sud, nazivao se Kraljevski stol (tabula regia ), a u Hrvatskoj i Slavoniji on je zadravao svoj naziv Oktavalnog suda ili Banskog stola
(tabula banalis). Ako je pak rjeavao kao prizivno sudite, oktavalni sud nije imao
posebni naziv nego se uobiajenom nazivu dodavao izraz "ad appelationes" (za apelaci je). U Ugarskoj sastav obaju nije bio identian. Oktavalni sud kao apelaciono

-71sudite je Imao iri sastav prisjednika (poveani broj predstavnika prelata i velikaa). (J Hrvatskoj i Slavoniji da bi oktavalni sud bio apelaciono sudite trailo se
134
jedino da bude u punom svom sastavu (in piena sede banali)

- i da ban bude pri

sutan sudovanju. Naime, u sluaju odsutnosti bana (ta je bio est sluaj obzirom
na ratno doba) bana je zamjenjivao u funkciji
135 predsjednika oktavalnog suda protonotar (rijetko viceban uglavnom u XVI st.) #

Protonotar nije ipak mogao predsjeda-

vat? oktavalnom sudu,ako ban nije bio imenovan ni ustolien.

On je dakle bana zamje136
njivao samo u sluaju njegove zakonske sprijeenosti.
Protonotara je birao Sabor
137
na prijedlog bana, koji bi Saboru podnio nekoliko kandidata.

Protonotar je uje-

dno uvao banov sudski peat, koji se morao unititi,ako je ban umro ili se zahvalio na funkciji.
Oktavalni sud za apelaci ju u Hrvatskoj rjeavao je sve prizive na presude
oktavalnog suda kojemu je predsjedavao protonotar, upanijskih sudova te sudova
kratkog postupka.
Sudite kratkog postupka sazivao je u Ugarskoj palatin uz prethodnu suglasnost kralja na osnovu prava po kojem je vrio vlast kraljevog namjesnika u Ugarskoj, a u Hrvatskoj i Slavoniji je sazivao Hrvatsko-slavonski sabor i to obino posebno za podruje zagrebake i krievake upanije i posebno za teritorij varadinske upanije. Krajem XVI st. Sabor je pri sazivanju tih sudova odredjiv

oo-

etka trajanja sudovanja (obino 6 dana), mjesto sudovanja i sastav suda. Tako su
1585. god. uli za podruje zagrebake i krievake upanije u sud viceban, viceprotonotar i plemiki suci upanija
a za podruje varadinske upanije viceupan
138
i plemiki suci te upanije,
a slijedee godine samo upan i podupan te u139
l4o
panije
ili pak doidue godine upan i viceprotonotar kraljevstva.
S obzirom na oktavalne sudove Sabor je takodjer odred jivao kada e se
|4|
odravati oktavalni sudovi (obino uz blagdan sv. Jakova)
a ban ih je objavi j i 142
vao.

Prema odredbama zajednikog sabora iz I6O2. god.oktavalni sud se mo-

rao odravati dva puta u jednoj godini,ali ako to ratne

prilike nisu dozvoljavale
Sabor je morao-odredit? da se barem jedamputa odri. 143 Prema propisu iz I486.
god. oktavalni sudovi su se moral? odravat? na Bogojavljenje ? praznik sv.
144
Jakova te da traju po potrebi odnosno 4o dana.
Sudov? pak skraenog postupka

-72trebali su se prvotno odravati redovito za blagdan sv. Jurja muenika i sv. Mihajla
Arkandjela time da se sudovanje zapome 15 dana prije pomenute svetkovine a da
traje 15 dana.
Prizive protiv presuda koje je donio oktavalni sud pod predsjednitvom bana
146
rjeavao je Kral jev sud u Bratislavi (curia regia).
Reformom sudske organizacije kralja Karla III iz 1723. god. oktavalni sudovi
budu ukinuti (tj. onaj na elu s banom i u punom sastavu i onaj na elu s protonotarom kada je bio odsutan ban). Formiran bude redovan sud, koji je stalno uredovao
147
osim za blagdana i sudskih ferija, a nazivao se Banski stol (tabula banalis).
Na elu Banskog

stola stajao je ban, a ako je on bio odsutan, viceban. U

sastavu Banskog stola bili su jo protonotar kao stalni izvjestioc pojedinih predmeta,
predstavnici prelata i velikaa, nekoliko redovnih i nekoliko poasnih prisjednika
plemia. Organizaciono, kako se vidi^promjene nisu bile od veeg znaaja, osim
to je formirano stalno uredujue sudite. N i u nadlenosti nije bilo znatnih promjena. Banski stol je ostao sud prve instancije i prizivno sudite.
Banski stol kao sud prve instancije sudio je u svim predmetima kao i ranije
oktavalni sud, osim toga, u sluajevima nevjere i uvrijede velianstva te po svim
zloinima protiv sigurnosti tijela ili asti saborskih lanova za vrijeme zasjedanja
148
sabora.

Banski stol je preuzeo od viih sudova skraenog postupka (judicia bre-

via) njihov postupak te se od 1723. god. kod tog Stola primjenjivao i dugoroni ;
kratkoroni postupak (processus longae litis i processus brevis litis). Po dugoronom
postupku rjeavala su se pitanja osnovnog prava na plemikim dobrima (causae juri) i pobijani su pravni poslovi zbog toga to se njima stvaraju protupravna oteenja (invaiidatoriae ex praejudicio). Po tim sporovima proces se dijelio na glavni postupak (processus fundamentalis) koji je zapoinjao tubom a zavrio presudom,postupak odbijanja (processus repulsionis), kada je stranka, koja je izgubila parnicu,
ostala u posjedu spornog dobra i iznijela novi dokaz za svoju tubu, i na obnovljeni postupak putem milosti (via novi cum gratia) kojim stTanka, koja je izgubila u
postupku odbijanja i izgubila posjed spornog dobra, obnavlja proces kao tuitelj.
Sve druge parnice vodile su se kod Banskog stola kao suda prve instancije po
krivinom postupku kod kojeg nije bio dozvoljen proces odbijanja. 149

-73Banski stol kao prizivno sudite je rjeavao albe protiv presuda Zemaljskog
l5o
sudbenog stola (tabula judiciaria), svih upanijskih sudova i svih kaznenih sudova.
Osnivanje Zemaljskog sudbenog stola na podruju Hrvatske i Slavonije predstavljalo je ustvari krnjenje sudskih prava bana, jer je ovaj sud dobio upravo nadlenost koju je imao protonotar, kada je predsjedavao banskom oktavalnom sudu.
U nadlenost Zemaljskog sudbenog stola spadali su izmedju ostalog sporovi
koji su nastali
1.

ako obdareni ne moe uzeti u posjed darovanu imovinu, jer mu to spreava

posjednik

2.

u sporovima zbog likvidnih dugova ija je glavnica prelazila iznos od I ,ooo

florena, a u ispravi o osnivanju duga nije spomenut sudac nadlean za taj
spor

3.

u sporovima diobe i nasi jed jivan ja pokretne i nepokretne imovine, ako se

ona nalazila u raznim upanijama

4.

u sporovima koji nisu nastali iz obaveze i njezine pravnosnanosti nego zbog

nevrenja prema ugovorenoj obavezi, ako u ispravi nije odredjen nadleni sudac

5.

u parnicama u kojima su sporni pravni lijekovi iz obaveze ili zakona

6.

u parnicama ponovne ovrhe nad imovinom koja se je nalazila u vie upanija

u korist onih koji nisu bili tuitelji u procesu pred protonotarskim sudom

7.

u parnicama protiv osobama koje su spreavale ovrhu protono tarsk ih presuda

ili su ponovno uzele u posjed njima ovrenu imovinu na osnovu protonotarske
presude

8.

u parnicama protiv skrbnika i tutora zbog uskraivan ja pologanja rauna nad

upravom imovine koja se je nalazila u vie upanija

9.

u parnicama koje su nastale uslijed uskraivanja predaje pokretnina ovlatenicima na temelju legata, miraza i paraferme

10.

u sporovima zbog depozita, koji nisu bili ugovoreni s kaznom, ali kod kojih
se odbija isplata trokova u vezi s depozitom

11.

u parnicama koje su nastale zbog toga to je stranka u svoje ime i u ime

svojih nasljednika stavila prigovor i pokrenula pitanje realne tube a zatim

-74umrla bez nasljednika pa je prigovorem pravni in ostao nerjesen.

151

Povrh ovih sporova Zemaljski sudbeni stol je rjeavao tube protiv upana i viceupana u linim i stvarnim pravima, a kao prizivni sud Zemaljski sudbeni
152
stol je rjeevao albe na presude upanijskih sudova.
Zemaljski sudbeni stol je takodjer bio kolegijalno sudiste kao i ono ranije protonotarsko. Ovaj se sud sastojao od etiri prisjednika s predsjednikom na
elu te s jednim notarom i sirotinjskim odvjetnikom. Veinom je sud imao i nekoliko
153
honorarnih prisjednika.

Sjedite je bilo u Zagrebu.

Hrvatskoslavonski sabor pristao je ve 1723. god. da reformira svoje sudstvo, pa je tako i sam formirao Banski stol u Zagrebu. No ve 1725. i 1726. god.
kralj je Saboru oduzeo pravo izabirati redovne prisjednike, pq ih je sam imenovao
te odredio da seapelacije
154od Banskog stola imaju predavati Kraljevom sudu, a od
ovog na Stol sedmorice,
Predsjedniku funkciju je dao ipak banu, a uz bana je
postavio 6 prisjednika od kojih je jedan bio viceban, jedan protonotar, dvojica iz
155
redova velikaa, jedan iz redova prelata i jedan iz redova plemia.
Kako se vidi, banove sudske kompetencije reformom sudstva 1725. god.
su bile smanjene ne samo formiranjem Zemaljskog sudbenog stola nego i podredjivanjem u izvjesnom smislu Banskog stola Kraljevom suditu, koje je po nadlenosti
inae bilo u potpunosti jednako Banskom stolu. Ono to je na podruju Hrvatskoslavonskog kraljevstva bio Banski stol, to je na podruju Ugarskog kral jevstva bio
Kraljevski sudbeni stol (tabula regia judiciaria) t j . spomenuto kraljevo sudite
Ova deminucija banskog poloaja u sudstvu je ispravljena tek l8o7. god. kada
je albe Banskog stola kao i one Kraljevskog sudbenog stola neposredno rjeavao
Stol sedmorice.

N o , najtei gubitak hrvatsko-slavonskih stalea i redova u

oblasti pravosudja je predstavljalo oduzimanje prava Saboru da izabire lanove

nabrojenih sudskih oigana. Pravo izabiranja i imenovanja po reformi pripalo je
samo kralju, to znai da je kralj preuzeo presudni utjecaj na pravosudje.
Na kraju treba napomenuti da je ban vrio i funkciju posrednika izmedju
hrvatsko-slavonskih stalea i redova fe kralja. Sabor je stalno imao razloga, otkada su doli Habsburgovci na hrvatski prijesto,da na njihovom dvoru ili kod
njihovih dvorskih ureda i organa urgiraju razna rjeenja svojih potreba ili svojih
saborskih zakljuaka ili pak da mole vojnu pomo ili pak da se smanji teret zbog

-75pruanja vojne pomoi, da se otklone povrede i pljaka od stTane kraljevih vojnika

i zapovjednika. U doba turskih ratova ban nije mogao stalno putovati u Be radi takvih urgencija pa je Sabor plaao jednog stalnog svog Agenta, koji se brinuo oko r j e avanja tih problema, izvjetavao bana i Sabor o stanju tih problema te pomogao
delegacijama sabora koje su bile upuene na dvor da uspjeno obave svoj zadatak.
Dravni agent (Agens Regni,Agens aulicus, Agens Viennensis) koji je stalno ivio
u Beu na ovaj nain je mnogo doprinosio unapredjenju rjeavanja dravnih poslova
Hrvatske i Slavonije, a banu utedio vremena i truda tako da je mogao lino dola157
ziti na dvor i l i u dvorske urede samo zbog rjeavanja najvanijih problema.
Banska vlast je dakle predstavljala komplet prava iz oblasti egzekutive,
uprave^sudstva i vojnih snaga. Ova prava su se vremenom umanjivala uslijed kraljevih tenji da povea svoja prava a naroito da uvede

centralistiki nain vlada-

nja. Jozefinske reforme u razdoblju 1785 - l79o. su sistirale potpuno bansku vlast
u onom smislu u kakvom su hrvatsko-slavonski stalei smatrali da je legalna. N a j vee ogranienje banske vlasti u upravnoj funkciji nastupilo je krajem X V I I I st.,
kada se ban po odluci Hrvatsko-slavonskog sabora morao podrediti Ugarskom namjesnikom vijeu u zajednikim poslovima Hrvatske i Ugarske.
U sluaju odsutnosti i l i sprijeenosti bana je zamjenjivao viceban. Njega
je birao ban odmah iza svog ustolienja a Sabor ga je kao takvog priznavao nakon
to je poloio zakletvu pred Saborom da e potivati prava Kraljevstva.Viceban je
bio tako dugo u funkciji dok je ban koji ga je birao bio u funkciji. S funkcijom
vicebana bile su povezane i funkcije velikih upana zagrebake i krievake u . . 158
pani je.
U toku XVI st. i u prvoj polovini X V I I st. funkcija vicebana je bila u
punom opsegu. Kada je ban 1581. god. pokuao .da mimoidje tu funkciju traei od
Sabora da mu se dade namjesnik,Sabor je to odbio obrazlaui svoju odluku postojanjem starih pravnih obiaja da bana u njegovoj odsutnosti moe zamjeni ti samo
159
viceban.

I u oktavalnom sudu viceban je drao prvo mjesto iza bana. Ako ban

nije prisustvovao sudovanju, samo viceban je mogao opravdati odsustvovanje asesora na banskom oktavalnom sudu.

Pa i sam kralj je jo u prvoj polovini X V I I st.

potivao stari obiaj da bana u njegovoj odsutnosti zamjenjuje viceban. No, on je

-76prenio na vicebana i protonotara samo vojne I upravne funkcije bana.'^'

Ovom kra-

ljevom odredbom se po prvi puta oitovala njegova tenja da se uplie u pitanje

odredjivanja zamjenika bana, to je inae spadalo u nadlenost bana. Medjutim
Sabor je dao vicebanu jo vee znaenje, kada je 1648. god. osnivajui svoj organ
sastavljen od dravnih deputata, stavio mu na elo bana odnosno vicebana, kada
je ban bio odsutan. Tada je vicebanova funkcija bila u najvioj toci svog razvo162
ja.
6 o - tih godina XVII st. je viceban ak poeo sazivati stalee i redova na
vijeanje na kojem su se donosili vani zakljuci vojne naravi, to je ustvari pred163
stavljalo saborovanje stalea i redova.

Ipak, viceban nije u XVII st. zamjenji-

vao bana u sudskoj funkciji, iako je bio prisjednik oktavalnog suda i po poloaju
najvii. Tu zamjenu je vrio protonotar,ako je ban bio odsutan. Stoga je razumljivo
da je Sabor l67o. god. upozoravao kralja da se u Hrvatskoj i Slavoniji ne vri sudjenje na oktava Inom sudu, jer nema bana, pa protonotar ne moe suditi s obzirom
da protonotar sudi na oktavanom sudu samo u ime bana,pa kad bana nema nema ni
164
protonotari jatci.
Prvi ozbiljan napadaj kralja na bansku vlast a time i onu vicebana desio se l67o.god.,kada je kralj koristivi urotu bana Petra Zrinjskog (banovao
1665.-167o.) uveo novu funkciju banskog namjesnika. Kralj je tada dapae imenovao umjesto jednog bana dva banska namjesnika, pa je jednom - zagrebakom biskupu " dao privremeno banska prava u pravnim poslovima a drugom - jednom vjernom velikau - privremeno banska prava u vojnim pitanjima. Nekoliko godina kasnije (1673) kralj je ukinuo dvije funkcije banskih namjesnika te uveo samo jednu
banskog namjesnika, koju je povremeno vodjen svojim interesima koristio a kojoj
je dao sva prava, privilegije, jurisdikciju i prerogative te vlast da imenuje svog
65
zamjenika
pa je na kraju ak uveo instalaciju takvog banskog

-L i 1protonotara,
namjesnika.

U medjuvremenu Sabor je i nadalje priznavao dotadanjeg vicebana,

pa je ak nakon njegove smrti izabrao novog dajui mu ipak samo funkciju nam jesni166
ka vicebanskog oficija.

Naravno, viceban je u taj as bila samo ast, jer prava

vicebana je vrio banski namjesnik kojeg je imenovao kralj a ne ban. Jednom je

samo kralj iznimno dozvolio da ban imenuje banskog namjesnika ( 1 7 4 9 . a l i uz

-77opasku da faj banov in ne predstavlja prejudicij kraljevom pravu da imenuje banskog

namjesnika.'^ No, i Sabor u tenji da sauva utjecaj na vodjenje uprave i egzekutive u zemlji a da ne bi ujedno suvie ojaao vlast vicebana, koji je obino bio
168 .
jedan od najbogatijih plemia,

i koji je kao viceban upravljao dvjema upanija-

ma, imenovao banskog namjesnika odsutnom banu i to u javnopravnim i169

vojnim poslovima, ali ipak uz uvjet da taj namjesnik radi sporazumno s vicebanom.
Nakon restauracije banske vlasti (1681.god.) Sabor je izmijenio svoje stanovite iz 1649. god. da viceban moe zamijeniti protonotara kao suca i prisjednika
na oktavalnom sudu, samo u sluaju da je protonotar zainteresirana stranka u sudskom
procesu na tom sudu,'^ pa je ovlastio vicebana da moe zamijeniti protonotara, kada
je ovaj bio zainteresirana stranka u svim parnicama bez obzira da li su se one vodile
na oktavalnom sudu ili van ovog suda,

ime je Sabor neto proirio funkcije v i -

cebana, ali ta su ovlatenja vicebana bila ujedno i jedina u oblasti sudstva.

Znaajno je takodjer da ne samo kralj nego ni Sabor nije davao vicebanu
ira ovlatenja, iako je nosio naslov zamjenika172
bana. Sabor je po pravilu sazivao
ban ,a povremeno mu je predsjeda/ao viceban.

No, esto se deavalo da je Sabor

sazivao zagrebaki biskup, pa makar po nalogu bana (ex edicto bani) a katkada i po.
svojoj inicijativi, ali nikada nije viceban sazivao. Kada je biskup sazivao po svojoj
inicijativi, u tom sluaju se njegov poziv opravdavao starim pravnim obiajem, po
kojem je Sabor sazivao u odsutnosti bana zagrebaki biskup, jer da je on "primas
regni",

to de jure ovaj nije bio. Kada su bile uvedene

174 dravne konferencije,

predsjednitvo je opet pripalo biskupu, a ne vicebanu.

No, koliko god Sabor

nije dozvoljavao znatno ojaan je funkcija vicebana, ipak nije dozvoljavao poetkom
XVIII st.ni to da bi viceban izgubio privilegij po kojem je on bio ujedno veliki upan zagrebake i krievake u p a n i j e . ' ^ Isto tako se poetkom XVIII st. zapaa
tendencija Sabora da proiri sudske kompetencije vicebana dajui mu ovlatenje
da lino ili po nekom od podupana zagrebake ili krievake upanije
vodi kaznene procese protiv neplemia i plemia jednoselaca i izvan svog sjedita ( upanijskog
sudbenog stola ) potujui samo odgovarajue propise o vodjenju
-u procesa. 1 7 6
takvih

-78-

No, otkada suZagrebaka i Krievaka upanija bile reorganizirane dobivi vlastite upanijske skuptine sa svojim pravima (1756.) pa je kralj preuzeo pravo
imenovati njihove velike upane, ne samo da je ban izgubio svoje pravo imenovanja
v4Sikih upana tih upanija nego je i poloaj vicebana bio znatno oslabljen, jer
viceban nije bio vie i veliki upan spomenutih upanija. Vicebanu je ostala samo
ast da sjedi u Saboru na elu plemstva'^ tim vie to je zamjenu bana vrio uglavnom
banski namjesnik.
No, kraljev napad nije bio usmjeren tada samo na poloaj bana i vicebana
nego i na prerogative Sabora, jer je formiranjem upanijskih skuptina u Zagrebakoj
i Krievakoj upaniji Sabor izgubio i sve dotadanje kompetencije koje su se odnosile na te dvije upanije te sav utjecaj koji je iz tog proizlazio ( izbor podupana,
plemikih sudaca i njihovih zamjenika, upanijskog notara i obavljanje upravnih
funkcija koje su bile dodijeljene upaniji a time oduzete Saboru i napokon ulogu posrednika izmedju upanija i kralja). Iste godine tj. 1756., novoimenovani ban morao
je ak prisei kralju da e se svake tree godine zahvaliti na funkciji, dapae da
178
e to uiniti odmah im to bude kralj zahtjevao.
Poloaj bana, vicebana i banskog namjesnika nije se izmijenio nakon
restauracije stanja koje je vladalo prije 1785. god. Istina ban je opet imenovao v i cebana, ali njegova su ovlatenja bila beznaajna ukoliko su se odnosila izvan njegovih prava kao prisjednika Banskog stola (ostala sudska ovlatenja je izgubio prilikom reorganizacije sbdstva 1723. god.).
Funkcija protonotara je tak od jer doivjela promjena posebno u odnosu na
sudska ovlatenja, koja su se nakon sudske reforme ograniila na referentstvo kod
Banskog stola. Ipak, protonotar je ostao uvar dravnog peata (authenticum sigillum
179
Regni) , vodio knjigu saborskih zakljuaka i ovjeravao ih svojih potpisom i dravl8o
nim peatom, uvao dravne dokumente (acta Regni)

te predvodio hrvatske nuncije

u Donju kuu zajednikog sabora i itao gravamina i postulata Hrvatsko-slavonskog

kraljevstva pred Donjom kuom. Protonotar je uvao i banov peat a on se sastojao
od grba i imena novog bana. Kada je ban bio instaliran, predao bi novi svoj peat
protonotaru na uvanje. Kada je ban prestao vriti svoju funkciju,protonotar je morao

-79javno unititi banov peat u znak da je vlast pod dotadanjim banom prestala. Uz
protonotara postojao je i viceprotonotar koji je vrio zapisniarsku slubu kod
oktavalnog suda kojemu je predsjedavao protonotar, jer je ban bio odsutan. Viceprotonotarska funkcija je ukinuta 1743. god.
Pri odredjivanju kompetencija Hrvatsko-slavonskog sabora bila je ve
naglaena razlika izmedju kontribucije (dica) i dimnice (pecuniae ftjmales) tj.
poreza koji je Sabor izglasavao kao pomo kralju i poreza koji je Sabor raspisivao
za pokrivanje trokova svojih poslanstava, plaa prisjednika oktavalnog suda i plemi
182
kih sudaca i dr.
Kontribuciju su sabirali u XVI st. posebni ubirai (dicatores
ili exactores dicarum regiarum za razliku od ubiraa dimnice exactores fumaiium
183
pecuniarum),

Ubirai kontribucije su ju doznaivali u XVI st. kraljevoj Ugar-

skoj komori. No kralj je obiavao nalagati Komori da iz te kontribucije isplati

odredjene iznose Saboru ili banu za odravanje banskih eta, 184 na to bi Komora
naredjivala svojim ubiraima da osiguraju svotu korisnicima ili ako bi kralj nekoga
oslobodio od plaanja kontribucije Komora bi obavjetavala glavnog ubiraa
185
(dicator Sclavoniae)

radi ravnanja. Krajem XVI st. Komora je ovlastila bana

da on izabira birae kontribucija,

a otada je bio obiaj da se glavnog ubiraa

proglaava u Saboru. Otada su i ubirai polagali raun Saboru,

a ako je Komora
htjela da joj poloe raun, trebala je to posebno platiti. 187 Poetkom XVII st.
bilo je ponovo popisivanje poreznih jedinica tako da se kontribucija nije vie ubi188
rala po kuama kao dokada nego po dimovima.
Jedan dim su tada sainjavala
etiri kmetska selita.
ju bi odred jivao Sabor.

Ubirai su bili duni polagati raun pred komisijom kol9o

Jo polovicom XVIII st. vladao je takav obiaj u zagre-

bako j,krievako j i varadinskoj upaniji, dok u slavonskim upanijama, koje su

bile upravo formirane, morali su raun polagati Ugarskoj dvorskoj kancelariji, tj.
kralju a poslije Ugarskom namjesnikom vijeu. 191 Ubirai su bili dodijeljeni po
kotarima u upanijama a ubranu kontribuciju su morali predavati dravnom blagaj.192
niku (exactoratus seu perceptoratus contributionum regni
ili kratko exactor
193 . .
194
Regni
ili supremus exactor Regni)
Dravni blagajnik nije samo primao
f
ubrane kontribucije nego je prema zakljucima Sabora i isplaivao ovlatenicima.

-94Vrhovnim nadzornikom svih ubiraa smatrao se ipak ban i zato je dobivao od Sabora
196
posebnu novanu naknadu.

Kako se m di hrvatske upanije su uivale privilegij

da koriste ubrane dae uglavnom za svoje potrebe, ali i za potrebe kraljeve vojske.
Sredinom XVI st. dimnicu kao porez za pokrie domaih potreba predavali su ubirai posebnom blagajniku koji je odgovarao za svoj rad Saboru odnosno
|97komisiji koju
je Sabor izabrao a kojoj se foogao prikljuiti i koji kraljev ovjek.

U kasnija

vremena ne spominje se vie posebni blagajnik nego samo dravni blagajnik kojeg
je Sabor imenovao i proglaavao .On je pored ostalog pripremao nacrte izdataka Sabora za upravu zemljom, koje je Sabor usvajao ili mijenjao. N o , god. 1772. Sabor
je izgubio pravo donositi svoj proraun to je bilo povezano s odlukom kralja da
sve prihode od poreza carina i dr. unapred preuzima samo Ugarska kraljevska komora, te da ona naknadjuje trokove uprave i sudstva u Hrvatsko-slavonskom kraljevstvu. Tako je ustvari dravni blagajnik postao inovnik kraljevog ureda, kojemu je
naravno i postao odgovoran.
II) upanije, slobodni kraljevski gradovi i privilegirani distrikti
upanije su bile u osnovi plemike zajednice (universitas nobili um). U
razdoblju od 1527. do 1848. god. one su prole kroz tri organizaciona perioda i to:
I . od 1527 - l76o,

2. od !76o - 1848. i 3. 1785 - l79o. god. Trei period je pred-

stavljao ustvari kratki intermezzo u drugom periodu.

U razdoblju 1527 - 1761. god. upanije i to zagrebaka, krievaka i
varadinska kao jedini ostaci Hrvatskog i Slavonskog kraljevstva nakon mohake
bitke na kojim su vladali Sabor i ban (ne uzimdjui u obzir slavonske upanije,
koje su bile ponovo u sastavu dravnog teritorija tek od 1745. god.) predstavljale
su u dravnoj organizacionoj strukturi tog doskora ujedinjenog kraljevstva administrativno sudske teritorijalne i plemike zajednice. One su bile u osnovi vie sudske teritorijalno organizacione jedinice nego li upravne,jer su upravne poslove vrili sudski organi kao egzekutivni organi Sabora i bana. U njihovu upravnu djelatnost
spadali su briga za ouvanje poretka i mira, razrez poreza, obavjetavanje puanstva
o propisima i odredbama Sabora te briga da se oni potuju i izvruju naroito i z oblasti odbrane zemlje (popravak puteva, mostova, izgradnja i odravanje obrambenih

-81utvrdjenja, ukonaivanje i ishrana vojske te briga za uspjeh insurekcije i dr.).

198
Objavljivanje saborskih zakona i naredaba vrilo se u upnim crkvama.
*

Prema

shvatanju stalea i redova ovi poslovi i nisu spadali u upravu, jer rjeavanje svih problema u upanijama vrili su stale? i redovi u Saboru. Ono to je spadalo u nadlenost velikim upanima, koji su bili na elu upanije, i upanijskim funkcionerima,
po shvaanju stalea i redova bilo je vrenje njihovih
199 sudskih funkcija (sola administrandae justiae potest te et activitate relieta).

Svi poslovi upanije izvan sud-

skih sainjavali su njezinu egzekutivnu funkciju. Sabor je od vajkada rjeavao, vladao ? upravljao s banom zajedno sa snagama upanija konzultirajui se medjusobno u
svim pitanjima javnog interesa, uprave, vojske i fhancija u tim upanijama. Javni
poslovi nikada se nisu rjeavali u ime jedne upanije nego uvijek u Saboru pod predsjednitvom bana ili njegovog zam|enika u ime svih stalea i redova,pa su se

fj z a -

kljuci autentizirali peatom ? potpisom dravnog protonotara koji je tom prilikom

koristio ne banov peat nego dravni peat.
upanije nisu istupale prema kralju i zajednikom Hrva tsko-ugarskom saboru kao samostalna tijela.

Sabor je slao deputacije kralju ili njegovim uredima radi

rjeavanja odred jenih problema u upani ja ma, al i ne kao problemi tih upanija, nego
*

kao probleme stalea i redova sjedinjenog kraljevstva. Tako je i kralj te deputacije

shvatao. Isto tako, nisu upanije slale u zajedniki sabor svoje delegate nego je
Sabor iz svoje sredine izabirao ablegate pa oni nisu u zajednikom saboru predstavljali upanije nego dravu u cjelini. Naredbe upanijama su mogli izdat? samo ban ?
stalei i redcvi na osnovu svoje vlasti. Stoga upanijski funkcioneri nisu bili honorirani iz upanijskih blagajni nego iz dravne blagajne, koja je poslovala po
nalozima stalea ? redova.Stoga takodjer upanije nisu odredjivale ubirae poreza
nego su ban i Sabor konstituirali i imenovali vrhovnog ubiraa ili blagajnika,koji
je onda sam imenovao svoje podredjene ubirae poreza po upanijom te ih plaao.
Zagrebaka ? Krievaka upanija nisu odravale redovite svoje upanijske skuptine, jer su se i funkcioneri upanija (viceupan,plemiki suci i podsuc? te
notari) birali u Saboru na taj nain da su ih stalei i redovi izabirali med ju kandidatima, koje je ban predlagao.^ 00 Velikog upana nije kralj imenovao (kao u Ugarskoj), nego ban za obe upanije time to je imenovao vicebana, jer je s tom funkci-

-82jom bilo povezano pravo, kako je ve naglaeno, vriti i funkciju velikog upana
u obi m upanijama. Ovo je pravo bgn izgubio tek 1715.,god. kada je na osnovu
2oI
zakona l . 123 zajednikog sabora iz 1715. god. to pravo vraeno kralju.
2o2
Kralj je prvi put stvarno primjenio to pravo 1729. god.

tvrdei da je funkcija

velikog upana oficij, koji tangira kraljevsku vlast. Istina, hrvatsko-slavonski stalei i redovi su nastojali da se izmijeni taj zakonski lan, ali bez uspjeha, jer se
kralj nije htio odrei svojih regalnih prava, tim vie to je pravom imenovanja vrio
izvjestan utjecaj medju velikaima i to je u interesu velikaa a takodjer i u svom
vlastitom interesu umanjio ugled vicebana, budui da je taj predstavnik nieg
plemstva postajao vrenjem funkcije vicebana najjai velika, koji je od tri upanija drao u svojoj vlasti dvije, a trea (varadinska) je i onako bila nasljedna, pa
prema tome je bila nedostiiva i ona velikaima.
Interesantno je da je i sam podban ba 3o-tih godina X V I I I st. pokuao
krievaku upaniju izdvojiti i osamostaliti, no bez uspjeha jer se veina u Saboru
2o3
tome usprotivila.
Varadinska upanija je odravala svoje upanijske skuptine, ali s
obzirom da su se svi vaniji poslovi rjeavali u Saboru,to su te skuptine uglavnom
predstavljale birako tijelo za konstituiranje upanijskih funkcionera, a samo povremeno i kao samoupravno tijelo, koje je donosilo propise za podruje svog dje2o4
I ovan ja.
Funkcija velikog upana u varadinskoj upaniji je bila nasljedna i na
osnovu kraljevskog privilegija iz I6o7. god. pripadala je ra jstarijem punoljetnom
lanu porodice Erdody (sve do 1845.god.).Ona nije bitno mijenjala
2o5 status te upanije prema Saboru, jer su veliki upani bili po svojoj zakletvi

prvenstveno sud-

ski organi a osim toga, funkcija velikog upana se manifestinola 2o

jo u vrenju
prava imenovanja viceupana uz suglasnost upanijske skuptine,

vrenju

opeg nadzora nad radom viceupana (od poetka X V I I st. i podviceupana koji je
zamjenjivao viceupana u vrenju pregleda terenskih tehnikih radova na cestama,
mostovima,prelazimo i dr.),plemikih sudaca i podsudaca,odredjivanju mjera rdi
pospjeivanja rada u sudovanju, sazi van ju upanijskih skuptina i dr. to nije bilo u
protivnosti s nadlenosti

bana

i Sabora jer se veliki upan morao brinuti prvenstveno

za uvanje zakonitosti i izvrenje saborskih i banskih odluka.

Teritorij upanije dijelio se u kotare ( processus ) , a ovi u dislrikte

-832o7
(districtum)

. Na podruju itave upanije djelovao je upanijski sudbeni stol

(sedes judiciaria ili skraeno sedria). On je poslovao u redovno sudskom postupku.

Krajem XVI st. kako je ve izloeno, poeo je poslovati i sud kratkog postupka
(judicia brevia). Zagrebaka i krievaka upanija su imale zajedniki upanijski
sudbeni stol, koji se nazivao Vicebanski stol, jer je tom ujedinjenom
sudu predsje2o8
davao viceban kao veliki upan obiju upanija (sedes vicebanalis),

Isto tako

i sudite kratkog postupka je djelovalo (negdje do sredine XVII st.) posebno za

podruje zagrebake i krievake upanije, a posebno za varadinsku upaniju.
Po sastavu obiju vrsta sudova vjerojatno nije bilo znatne razlike (veliki upan

viceupan podrune upani je ili viceupan i plemiki

2o9suci podrune upanije koji
je sastav bio predvidjen Verb'cijevim Tripartitom).
Sudovi kratkog postupka su bili samo prvostepeni sudovi a vicebanski
odnosno upanijski sudbeni stol prvostepeni i prizivni sudovi. upanijski sudbeni
stolovi su kao sudovi prve instancije sudili u gradjanskim parnicama i kaznenim
procesima. U gradjanskom postupku evi su sucbvi rjeavali sporove iz likvidnih
dugova i zalonog prava ija vrijednost nife prelazila odredjeni iznos)koji se vremenom poveavao )( diob i nasljedstvo dobara koja su se nalazila na podruju samo
jedne upanije, reambulaci fe med ja, urbarska prava na temelju desetine, a u
kaznenom postupku posebno nasilja izvrena nad imovinom i imovinskim pravima^.'0
Kao prizivni sud upanijski sudbeni stol je rjeavao albe protiv presuda viceupana i plemikih sudaca te vlastelinskih sudova,
Nakon reforme sudsfva d723.god,) upanijski sudbeni stol je postao
prvenstveno apelaciono sudite i kazneno sudite, Od gradjanskih parnica rjeavao
je sporove iz likvidnih dugova ija je vrijednost premaivala iznos od l2,ooo florena,
zatim sporove iz urbarskog prava u kojima su bili tuenici vlastelini, te sporovi koji
211
su nasfali u vezi s vrenjem ekonomskih i upravnih funkcija upanije,
Viceupani i plemiki suci su vrili kao egzekutivni organi Sabora i bana mnoge poslove, a pogotovo plemiki suci, koje je morao Sabor katkada ak opo minjart na njihovu dunost da se pokoravaju naredbama b a n a . ^ Osim toga, oni
su bili zauzeti radom u upanijskom sudbenom stolu tako da je i njihova nadlenost
kao samostalnih sudskih organa bila dosta ograniena.

-84Viceupani su sudili u gradjanskom i kaznenom postupku. Koliko se moe

na osnovu dokumenata utvrditi, oni nisu rjeavali albe plemikih sudaca i vlastelinskih sudaca

U gradjanskom postupku bili su ovlateni da sude u sporovima oku213

paci je oranica, livada i uma ukoliko sporna povrina nije bila vea od lo jutara,
likvidnih dugova i zalonoc^rava, ako vrijednost duga ili zaloga nije bila manja od
25, a vea od 5o florena.
U kaznenom postupku viceupani su imali jus gladi! tj. pravo kaznene 215
sudbenosti pa su bili nadleni da sude zbog nasilja neplemia i plemia jednoselaca,
216
217
zatim zbog obeaenja, u varadinskoj upaniji sudili su i zbog svakog razbojstva,
koje je pravo kasnije bilo proireno i na druge upanije, zatim zbog falsificiranja

218

novca i nepravilnog mijenjanja novca,

zbog izvoza artikala koji je izvoz zabra219
22O
nio Sabor,
bijega kmeta sa svog sei ita
i napokon vrili su istrani postu-

222

pak za sve zloine za koje je bio nadlean oktavalni odnosno banski stol.
Nakon reforme sudstva viceupan je dobio znatno iru nadlenost u gradjanskom postupku. U sporovima iz zalonog prava mogao je rjeavati bez obzira
na visinu iznosa sporne vrijednosti. U parnicama iz likvidnih dugova bio je nadlean sve dok sporna vrijednost nije premaivala iznos od I2.ooo florena. U kaznenom
procesu kanjavanje nasilja spadalo je u iskljuivu nadlenost viceupana,
ali osta223
le kaznene predmete je mogao rjeavati tek upanijski sudbeni stol.
Plemiki sudac (judex nobilium) prije sudske reforme mogao je suditi (od
sredine XVII st.) u sporovima iz 224
likvidnih dugova i zaloga, ako vrijednost spora nije
premaivala iznos od 25 florena,
zatim mogao je privremeno poravnati sporove
zbog nasilja vrativi u posjed nasilno izbaene pod uvjetom da taj spor konano rije225
226
| nadleni sud,
zatim je mogao suditi kmetu zbog bijega sa selita,
a u kaznenom postupku vrio je istrage za vie sudske instancije u svim zloinima po njiho227
vom zahtjevu,.

Plemiki suci su bili nadleni samo na podruju svog kotara (pro-

cessus), a na drugim samo po nalogu Sabora. U sluaju spreenosti suca je zamjenjivao plemiki podsudac (vicejudex nobilium) koji je bio zaduen sa upravnim poslovima na podruju distrikta.
Poslije sudske reforme plemiki suci su dobili iroka ovlatenja. U likvidnim
dugovima i za I oz ima oni su bili nadleni u sporovima ija vrijednost spora nije prelazila 3.000 florena. No, ako vrijednost nije premaivala 2oo florena spor je spadao

-85iskljuivo u njegovu nadlenost, a inae je mogao takav spor preuzeti na rjeavanje

.
228
i vicezupan.
U razdoblju 1761 - 1848. god. zagrebaka, krievacka i varadinska upanija ivjele su samostalnim ivotom na isti nain organizirane kao i tri slavonske
(virovitika, poeka i srijemska) kod kojih je organizacija i nain rada bio odredjen ve u asu njihovog oformljena (1745. god.) . Nalog za saobraavanje tih upanija sa slavonskim dao je kralj ve 1756. god., ali su hrvatsko-slavonski stalei
i redovi odugovlaili sa izvrenjem, jer je nova organizacija upanija znatno smanjivala nadlenost a onda i znaaj Sabora. Jo 1758. god. izradili su stalei i redovi
prijedlog kralju po kojemu se je pitanje restauracije upanijskih funkcionara trebalo
ostaviti u dotadanjem stanju, a organizacija sudstva u kaznenom postupku
229
neto izmijeniti kao i organizacija dravne blagajne.

zzv

organizacija dravne blagajne.

Kralj nije prihvatio prijedlog Hrvatsko-slavonskog

sabora, jer se vrsto odluio za centralistiki nain vladanja u kojem bi kralj slubeno saobraao kroz svoju Dvorsku kancelariju t$ Ugarskim namjesnikim vijeem ili
takvim Vijeem u Hrvatskoj,

a preko ovog $ upanijama tako da ban I Sabor ne br

vie odluivali u upravi i egzekutivi, pa bi te funkcije vremenom izgubile svoje znaenje i mogle otpasti kao suvine institucije. Kralj ih je uputio da izvre zakonski
l .56 zajednikog sabora 1723. god. tako da je velike upane imenovao i plaao
kralj, a ostali furikcionerl da su se svakog navrenog trogodita birali iznova u upanijskoj skuptini (sedes restauratoria) svake pojedine upo nije i to tako da je veliki upan predlagao skuptini iz redova pravih plemia koji su bili zemljini posjednici i nisu bili ni kod koga zadueni. Veliki upan je bio duan predloiti upanijskoj skuptini kandidate 1 to etvoricu za funkciju viceupana time da i pro{o<3
vtceupana obuhvati tim brojem tj.onog viceupana kojemu je istekao rok slube.
Da bi pak Sabor osigurao da nee krnjiti njegova i banska prava saobraajui direktno
s upanijama kralj je odredio da su upanije dune primati kraljeve reskripte i slati
mu reprezentacije i informacije samo putem bana to se ve uobiajilo kod slavon231
skth upanija.
No, novost nove organizacije upanija nije bila samo u uvodjenju principijelne samostalnosti upanija I restauracije upanijskih funkcionera,nego i u

-86promjeni itave unutranje organizacione strukture upanija.

Sudske funkcije u upaniji nisu promijenile ni sadraj ni oblik. Ostala
je nadlenost pojedinih upanijskih sudita kakva je bila oiganfzirana 1723, god.
a dovrena uglavnom 1729. god. No, u oblasti, samouprave upanija je dobila iroku kompetenciju. U toj oblasti s jedne strane je stajao veliki upan, a $ druge
plemstvo sakupljeno na upanijskoj skuptini. Izmedju njih je stajao upanijski magistrat, sastavljen od upanijskih funkcionera, koje je birala skuptina, ali koji
je stajao pod vodstvom velikog upana.
Na elu upanije stajao je veliki upan (supremus comes) kao vrhovni
upravitelj i rukovodilac svih upanijskih poslova. Pod njegovim je vodstvom stajao
upanijski magistrat koji se sastojao u svakoj upaniji od dvaju viceupana, plemikih sudaca, podsudaca, notara, ubiraa poreza, fikala, prisenika i komisara
svake vrsti te podredjenog upanijskog inovnitva.
Veliki upan je imao slijedea prava i dunosti:
1,

Veliki upan nije smio biti stranac nego je morao potjecati ba iz upanije
kojoj je stajao na elu, morao se odlike 'ati po rodu, rangu, linim sposobno23 2
stima i zaslugama, te po znaajnom zemljinom posjedu,

2,

Cast velikog upana pripadala je punoljetnom mukarcu a samo iznimno u

sluaju da je ast bila nasljedna mogao ju je nosit? i nedorasao,ali u tom
sluaju moralo mu se postaviti
233administratora, koji je vladao upanijom do
punoljetnosti velikog upana.

3,

Pri nastupu na dunost svaki veliki upan je morao poloiti prisegu vjernosti
234
kralju ili njegovom zastupniku.

4,

Veliki upan je bio nadlean kao glavar upanije u ime kralja da upravlja
<vim upravnim, sudskim i vojnim (uglavnom u sluaju plemike insurekcije)
poslovima djelomino sam neposredno,djelomino posredno po svojim z a mjenicima kao to su bili viceupani i druge magistrature

5,

Veliki upan je vrio dunost predsjedavatelja generalnih i partikularnih

kongregacija - upanijskih skutina (velikih i malih), svih sudskih vijeanja
u svojoj upaniji i ujeeho predstavnik upanije u Saboru (kod slavonskih upanija od 1751. god^ i u zajednikom Hrvatska-ugarskom saboru tj. u Gornjoj

-87kui.
6.

Da bi mogao zadovoljavati svim tim dunostima veliki upan je bio duan sta236
Ino prebivati u svojoj upaniji.
Po svom poloaju slijedili su velikog upana viceupan! (vicecomes or237

dinarius i vicecomes substitutus).

Budui da su veliki upani esto bili odsutni,

jer su prisustvovali sjednicama Sabora ? u domovini i na zajednikom, jer su u ovima

bili esto izabirani kao lanovi u razne komisije ili delegacije, to su viceupani
najee gotovo stalno zamjenjivali velikog upana i to viceupan ordinarius u
upanijskim i sudskim poslovima a viceupan supstitutor u upravnim poslovima.
Viceupani su se sluili notarima, od kojih je jedan bio ordinarius, a drugi vicenotar,
koji su vodili brigu o upanijskom arhivu i ek spedi tu u kancelariji, a posebno su i tali na upanijskoj skuptini razne akte, vodili zapisnik sjednica, sastavljali z a kljuke i reprezentacije, te druge pismene sastavke.
Uz viceupane najvaniji upanijski funkcioneri su bili plemiki suci
(judices nobilium judlium) i podsuci (vicejudices nobilium ili vicejudlium).Svaki
upanijski kotar imao je dva ili vie plemikih sudaca i podsudaca, koji su objavljivali opinama naredbe i naloge upanije, Hrvatskog kraljevskog vijea, kasnije.
Ugarskog namjesnikog vijea , Sabora, pazili na mir i red u kotaru i u zckonom odred jenim sluajevima uz pomo jednog zaprisegnutog pomonika (jurassor) izricali
presude i dijelili pravdu. Njima se mogu pribrojiti zaprisegnuti prisjednici upanijskog sudbenog stola (jurati tabulae judiciariae comitatus assessores). Jurasori nisu bili podvrgnut? restauracijama,nego ih je veliki
238 upan imenovao izmedju plemia koji
su se isticali veim zemljinim posjedima.
U svakoj upaniji postojali su jedan i I i'vie upanijskih odvjetnika fikala i vice fikal a upan i je, ija je bila dunost da nastupaju pred sudom kao
tuitelji protiv javnih zloinaca i kao branitelji u procesima siromanih osoba i udovica, koje nisu imale dovoljno novanih sredstava da sami plate parnine trokove,
pa ih je morao fikal zastupati po slubenoj dunosti.239
Fikali su morali takodjer
uzimati u zatitu kmetove protiv njihovih vlastelina.

-88Pored nabrojenih magistratura postojao je jo jedan itav niz funkcija

od kojih je svakako bila najvanija ona ubiraa poreza, upanijskih ininjera,
lijenika, knjigovodja, arhivara, kancelista i dr.
Svaka upanije je posjedovala svoj vlastiti peat,koji je uvao viceupan, i svoj arhiv u koji su se odlagala akta po djelatnostima i o ijem se uvanju bri~
24O nuo i zajedniki sabor predVidjajui kaznene sankcije za nesavjesni rad.

upani-

je su bile vjerodostojna mjesta na kojima je mogla zainteresirana stranka dobiti prijepis isprave ili akta koji je imao pravosnanost originala.
Uprava upanijske samouprave zahvatala je dijelom vojne, di elom upravno-financijske i dijelom pravosudne poslove. Vojni poslovi upanije su se odnosili
na razne akcije u vezi s insurekcijom. U upravne poslove spadalo je prvenstveno
ubiranje kontribucije i drugih daa, briga za normalno odvijanje ubiranja desetine i pitanje selenja kmetova, reguliranje mitnica, carinarnica, cesta, mostova,
puteva, teina i mjera, taksiran je najvanijih
241 ivenih namirnica, reguliranje
nadnica, te najamnog odnosa uope i dr.

Sudski poslovi ostali su neizmjenjeni

kako je to ve obrazloeno za doba nakon reforme sudstva.

Raspravljanje i odluivanje u okviru upravnih i financijskih poslova vrilo se javno u upanijskoj skuptini. Ona je bila opa ili posebna odnosno velika
Ili mala (congregatio general is ili particularis). U velikim upanijskim skuptinama
su se sastajali sva etiri stalea;prelati, velika? i plemii u punom broju a slobodni
kraljevski gradovi i privilegirani distrikti po predstavnicima, ako su imali na podruju upanije svoje nekretnine ili su tu prebivali pa su imali kao takvi u skuptini
svoje mjesto i glas. Pozive na skuptinu bio je duan slati ovlatenicima veliki
upan ili njegov zamjenik, ako je veliki upan bio odsutan. U malim skuptinama,
(spravie) su se sastajali samo upanijski funkcioneri, prisjednici i oni prelati,
plemii i drugi ovlatenici koji su prebivali u okolini, ili koji su bili najodliniji
po poloaju. U tim skuptinama rjeavali su se tako teku? i hitni poslovi koje je
trebalo kasnije u slijedeoj velikoj skuptini proitat? i dati na naknadno odobrenje. Zakljuke skuptine, koje su sastavljali notari, trebala je velika skuptina
takodjer odobrit?, jer su inae b?l? bez vrijednosti.

-89Velika je vanost bila novih upanija u njihovom pravu da kontroliraju

kralja i njegove organe da li su njihove odredbe i naredbe u skladu s pravima stalea i redova, plemstva i poredka uope. upanije su se naime sluile pravom
remonstracije (adrese) protiv nezakonitih kraljevskih naredbi. upanije su u sluaju povrede prava izvjetavale kralja ili njegovog namjesnika pismeno, usmeno
ili deputacijom o toj povredi, pa ako kralj nije izmijenio svoju odluku, upanije
bi odloile primjenu takve naredbe do neodredjenog vremena, pa ak bi vrile i
represalije, tako da ne bi davale ubirati porez u korist kralja, iako je to Sabor
242
ve zakljuio ( jus inertiae ili pasivitet).
U treem razdoblju t j . u vremenu izmedju 1785 - l79o. god. upanije
nisu poslovale vie kao plemike zajednice sa samoupravnim pravima nego kao
vladareve najnie teritorijalno upravne organizacione jedinice u zemlji. upanijske skuptine su bile suspendirane. Ban je postao samo posrednikom izmedju kralja
i Ugarskog namjesnikog vijea s jedne i upanija s druge strane. No , on je posrednitvo izvravao samo kao vii inovnik a ne na temelju nekadanje banske vlasti.
Veliki upani su takodjer postali izvrni organi viih upravnih organa pa ih je morao
stoga kralj imenovati. Oni su postali predstojnici upanijskih ureda, koji su bili podredjeni okrunim predstojnicima, t j . kraljevim komisarima, koje je takodjer kralj
imenovao. Oni su svi pojedinano po naelu subordinacije vodili brigu da se sprovedu u djelo svi kraljevi reskripti, i tako stvarali novu apsolutistiku dravnu organizaciju, ali i unosili napredak u raznim oblastima drutvenog i ekonomskog i 243
vota.

Viceupana je mogao imenovati same predstojnik okruja. Kralj je 1785.

god. podijelio naime itavo podruje Ugarske i Hrvatske ne gledajui na njihove

granie na lo okruja (circulus) od kojih je svako bilo sastavljeno od nekoliko
upanija. Tako su slavonske upanije zajedno s.baranjskom sainjavali jedan okrug
sa sjeditem u Pe uh u, a ostale hrvatske upanije sa zaiadskom okrug sa sjeditem
u Zagrebu. Svi su okrui bili podinjeni Ugarskom namjesnikom vijeu ( s kojim je
bila

ujedinjena i Ugarska kraljevska komora). Pored toga je kralj formirao 1786.

god. novu upravnu teritorijalnu jedinicu nUgarsko primorje11 (Littorale hungaricum)

od junog dijela Severinske upanije, koja je bila osnovana 1778. god., time da je
sjeverni dio te upanije (Gorski kotar) pripojio zagrebakoj upaniji. Tako se tzv.

-90Ugarsko primorje sastojalo od rijekog, bakarskog i vinodolskog kotara. Tim podrujem je upravljao gubernator sa svojim uredom u Rijeci, a brinuo se prvenstveno za
trgovinu i zdravstvene poslove. Kralj je ovaj ured, kao i druge okruge, podvrgnuo
Ugarskom namjesnikom vijeu.
Sudske kompetencije kralj je oduzeo banu i upanijama pa je tako sudstvo odijelio od uprave. upanijski sudovi su postali samostalni kolegijalni sudovi.
Banski stol je 1787. god. postao zagrebaki okruni sud, kojemu je bilo dodjeljeno
podru je zagrebakog okruga.
Hrva tsko-slavonski i Hrvatsko-ugarski sabori nisu se vise sazivali, pa je
propise donosio sam kralj na osnovu svojih reskripata.
Razdoblje od 1785. do !79o< god. moe se ipak smatrati samo kratkotrajnim
intermezzom, jer od svih reformi iz l79o.

god. ostala je samo ona kojom je bio for-

miran Rijeki gubernij.

Slobodni i kraljevski gradovi fliberae et regiae civitates) su bili oni
gradovi koji su pred sudovima vaili kao juristike osobe plemikog stalea i kao
takvi imali pravo lanstva u Saboru, koji su dakle predstavi jal i zatvorena podruja,
koja nisu bila podvrgnuta ni jednoj teritorijalnoj sudbenosti osim kraljevoj. Ti su
gradovi kao zajednica gradjana uivali sve povlastice plemia te su stajali samo pod
.raljevom vlau i pod upravom svog glavarstva. Grad ja ni pak pojedinano tih gradova uivali su samo neke prerogative plemstva, kako je to ve napomenuto. Slobodni
kraljevski gradovi su se razlikovati od privilegiranih distrikata time to su gradovi
svaki za sebe predstavljali teritorijalno jedinstvo gradskog podruja, dok su privilegirani distrikti obuhvata I i vie mjesta. Gradovi su sticali ovakav povlateni poloaj
samo na osnovu privilegija, koji je mogao samo kralj podijeliti. Ako je kralj podijelio plemiku nepokretnos t i l i naslov nekom gradjaninu, nije ga time oslobodio tereta
244
Koji su morali snositi ostali gradjani po odluci svoje gradske uprave.

-91Prava i dunosti slobodnih i kraljevskih gradova su bila slijedea:

1)

Svaki slobodni kraljevski grad je imao sjedite i glas u Hrvatsko-slavonskom

saboru i u zajednikom Hrvatsko-ugarskom saboru medju nuncijima Donje
kuef pa su svi nunciji takvih gradova i privilegiranih distrikata zajedno sainjavali etvrti stale,

2)

Ako su se ubrajali u peculium sacrae coronae (steevina svete krune), kralj

ih nije mogao prodati ni zaloiti.

3)

Kao kolektiv grad je imao ne samo prerogative i prava plemstva nego i svoje
dunosti

to znai da je morao polagati kralju prisegu vjernosti, potovati

sve zakone i obiaje, priznavati vlast redovnih sudaca, koristit? samo zakonom propisani pravni put, sudjelovati u plemikoj insurekciji i dr.
4)

Uslijed amortizacionih zakona slobodni^^ kraljevski gradovi nisu mogli

proirivati svoje podruje (inae je postojala mogunost da kraljevski fisk ne
dobije nikada plemika dobra darovana gradu, jer ovaj ne moe umrijeti
bez potomka).

5)

Gradovi uivaju na svojim gradskim dobrima, koja su b?la zakonito steena

sva ona regal na pravg, koja je zakon davao plemiima posjedn?c?ma plemikog dobra, koja su mogli koristiti putem privilegija svi gradjan? ?I5 pojedinci
i
247
na osnovu zakupa

6)

Gradovima je pripadalo kaducitetno pravo po kojem su u sluaju da grad janin umre bez zakonskih nasljednika, gradovi nasijedjivali svu njegovu po248
kretnu i nepokretnu imovinu (osim plemikog dobra),

7)

Slobodni kraljevski gradovi nisu potpadali pod sudbenost upanije nego su

stajali pod svojim slobodno izabranim magistratom u svim upravnim ? sudskim
(c?v?ln?m i kaznenim) poslovima. No to ovlatenje pripadalo je samo vlastitim
gradjanima i stanovnicima koji nisu bili plemikog roda.

8)

Gradski magistrat je u prvom stepenu bio nadleni sudac gradjana u svim

parbenim i vanparhenim predmetima, kao i u kaznenoj sudbenosti (jus gladii)..
Magistrat u sporazumu s gradjanstvom je stvarao statute koji se nisu smjeli protiviti zakonima a vaili su samo na gradskom podruju. Plemii kao gradjani
odgovarali su na sudu samo u onim sporovima i procesima u kojima predmet

-92spora nije bio plemiko dobro ili plemiko provo, jer je taj spadao u
nadlenost plemikih ili viih sudaca u upaniji. Svi kupoprodajni ugovori (fassiones perennales) i intabulacije u vezi sa osobama i stvarima koje su potpadale pod gradsku sudbenost morali su se ovjeriti pred gradskim
249

magistratom,
9)

Gradovi su imali tzv. patronatsko pravo (pravo postavljati upnika)^pravo

dranja sajma, nekoliko puta godinje, pravo dranja autentine vage i
druga prava od kojih treba svakako spomenuti posebno pravo na svoj peat, koji je davao aktima izdatim u gradskoj upravi vjerodostojnu snagu.
Sama organizacija gradske vlasti, iako je tokom X V I I st.tendirala zatvaranju

kruga gradjana koji e sudjelovati u njezinom vrenju,u osnovi nije se mijenjala

kroz stol jea.
U toku X V I st. vodjenje i uprava javnim poslovima u gradu bili su povjereni
tijelu sastavljenom od gradskog suca (judex civitatis) i 8 - 12 prisenika (jurati
cives). Pored ovih gradjani su birali na godinu dana jo 2o ili vie vijenika (consiliari!, viri communes). Gradski sudac, prisenici i vijenici su zajedno sainjavali
gradsko vijee, koje je donosilo sttute i u osnovi vodilo upravu grada.
Poetkom X V I I st.ustalila se praksa da su gradjani birali umjesto prisenike
8 - 1 2 doivotnih senatora medju kojima su onda izabirali gradskog suca i biljenika. Sudac, senatoriii biljenik zajedno su sainjavali gradsko poglavarstvo, odnosno
gradski magistrat ukljuivi naravno I potrebno inovnltvo. Pored gradskog magistrata
gradjani su morali izabrati kao I ranije 2o - J o o uglednih gradjana, koji su stvarali
uglavnom izborno tijelo (electa communttas) na elu s tribunom (tribunus plebis),
koje je popunjavalo izborom upranjena mjesta u senatu i raznim funkcijama. Izbor
senatora nije se mogao opozvati. Samo kralj bi mogao udaljiti senatora s dunosti.
Na taj nain stvarao se u gradovima vii sloj utjecajnih gradjana, koji s esto
naslijedili funkciju senatora od svog oca, jer su poslije njegove smrti bili odmah
izabrani za senatora, pa su tako izvjesne obitelj? postale tako rei senatorske obitelji a senatorska funkcija ustvari nasljedna. Slina praksa se provodila i kod izbora
upanijskih funkcionera u Saboru, kasnije u upanijskim skuptinama, pa su se funkcije dodijel jivale lanovima samo nekoliko obitel j i .

-93Upravl janje gradskim poslovima moe se podijeliti u upravne (publica),

gospodarstvene (oeconomica) i sudbene (juridica) poslove. Medju najvanije upravne i gospodarske poslove spadala je manipulacija s kontribucijama i daama (razrez

medju gradjanima, ubiranje i slanje kraljevskoj blagajni), briga za javni red

i mir, podjeljivanje gradjanstva, briga za crkve i kole te uope za gradske institucije i zaklade.
Sudske funkcije gradske vlasti vrio je gradski sudac u manjim sporovima
sam, a u veim zajedno sa senatorom ili nekolicinom iz senata, koji su poznavali
sudski postupak i pozitivno pravo. U primjeni zakona oni su morali potivati zajednike zakone, tavernikalne lanke, zakone

Hrvatsko-slavonskog sabora i statute

vlastitog grada. Prizive protiv presuda gradskog suda rjeavao je jo u XVI st. kraljevski tavernik odnosno njegovo kolegijalno sudite, a od ovog se moglo priziv
predati sudu kraljevskog personala. No, izgleda da ve u XVI st. nisu svi slobodni
kraljevski gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji slali prizive kraljevskom taverniku, nego
odmah kraljevskom j^rsonalu, pa su se ak i po tome razlikovali gradovi u tavernikalne i personalne.

Stoga i gradovi nisu priznavali bana kao svog redovnog su251

ca, iako je ban pokuao katkada narinuti im svoju jurisdikciju.

Tavernikalni

gradovi su slali na tavernikalni sud svoje izaslanike koji su ondje vrili dunost
prisjednika tog sudita. Tako imamo jo llo. god. poziv kralja upuen gradu
Zagrebu kojim ga obavjetavajui o novom kraljevskom taverniku
poziva da tom
252
sudu aktivno uestvuje i da mu alje prizive ncfrjeavanje,

to dokazuje ujedno

da je grad Zagreb spadao jo poetkom XVII st. medju tavernikalne gradove.

Privilegirani distrikti, jednako kao i slobodni kraljevski gradovi i druge
privilegirane opine, izuzeti od upanijske sudbenosti uivali su takodjer neovisnu administraciju koristei vlastite organe uprave i sudstva. Jedan od poznatih
privilegiranih distrikata je svakako bila plemenita opina Turopolje
Stanovnici Turopolja kao opine sa svojim slobotinama poeli su ivjeti na
osnovu kraljevog privilegija iz 1278.god, Medjutim tek polovinom XV st.(1455.)
Turopolje se poelo nazivati
plemenitom opinom (universitas seu comunitas nobi253
lium Campi Zagrabiensis).

Ova se opina sastojala od teritorija koji se dije-

lio u dva kotara: Vrhovi ja (montes s.Catberinae) i Polja (Campus). Svaki se

-94kotar sastojao od manjih "zajednica" t j . sela od kojih je svako uglavnom predstavljalo jednu suci ju (judicatus). Stanovnici suci je su bili ovlateni na uivanje opinske imovine (ume i panjaci) i zajednike imovine te sui je.
Poslovi koji su se odnosili na cijelu plemiku opinu rjeavali su se u
velikoj skuptini .One na kojima su se birali upan i ostali funkcioneri nazivale
su se izbornim skuptinama (restaurationes) a drale su se svake godine jedamput.
Od XVII st.dal je velike skuptine su se odravale i vie puta godinje. Polovicom
XVIII st.izbor su vrili u izbornoj skuptini samo suci (2) svake suije (sela), ime
se prekinula stara praksa da su velikoj skuptini mogli prisustvovati i glasati svi
samosvojni Turopoljci plemii. Osim velike skuptine esto su se odravale i male
u kojima su se sastajali samo plemii pojedinog sela ili nekoliko sela ukoliko su se
raspravljala pitanja od zajednikog interesa. I ove skuptine su uestale poslije
XVII st.
Velike i male skuptine rjeavale su razna pitanja kao razrez poreza
i drugih daa, gospodarenje umama, uivanje raznih regala (krmarenja, mesarenja, ribolova i dr.), davanje u uivanje ili u zakup zemlje i panjake, gradnja
cesta, mostova, uredjivanje mal tarine i prevoznine, izabiranje nuncija ove opine za Hrva tsko-slavonski i Hrvatsko-ugarski sabor i dr.
No, pored velikih i malih skuptina plemike opine Turopolje postojale su i skuptine pojedinih sui ja na kojima su se rjeavala pitanja te suije.
Na elu plemike opine stajao je upan (comes terrestris). Jo u XVI
st. u statutu te opine (l56o.god.) spominje se kao nadredjeni funkcioner turopoljskom upanu velik? upan zagrebake upanije ,
254

koji je rjeavao parnice koje su *

vodili Turopoljci s Neturopoljcima.

Turopoljski upan je izdavao turopoljske isprave o raznim pravnim ugovorima ? poslovima. upan je predsjedavao velik?m ? mal?m skuptinama opine,
predstavljao opinu pred kraljem, banom i velikim upanom zagrebake upanije,
vodio sve parnice medju Turopol jcima i kazneni postupak protiv svih zloinaca na
podruju Turopolja. Izricao je presude i globe, provodio ovrhe. U veim parnicama
? u kaznenim procesima upan je sudio uz pomo prisjednika sainjavajui tako
Sudbeni stol Turopolja (sedes judiciaria). Turopoljski upan je imao sijelo i glas
u Hrvatsko-slavonskom i Hrvatsko-ugarskom saboru.

-95Krajem XVI st. upan je dobio svog zamjenika viceupana (vicecomes

terrestris), ako bi bio ovaj odsutan po slubenom poslu. Inae je viceupanu bila
povjerena briga za kotar Vrhovi je u kojem je trebao podravati opinsku upravu u
centru, koji je bio prilino udaljen od Vrhovlja. Od 1749. god.dalje po zakonu
Hrvatsko-slavonskog sabora upan je dobio posebnog zamjenika a viceupan u Vrhovi ju je postao posebna funkcija, kojoj je bila povjereno vrenje sudstva i uprave na
tom podruju.
Krajem XVI st. upan je dobio jo biljenika (za izradu isprava i spisa)
! fikala (tuitelj u kaznenim predmetima i funkcioner koji je vodio nadzor i brigu
nad opinskim dohocima da bi se ovi sauvali pa i poveavali, poljsko i umsko redarstvo i dr.). Sredinom XVIII st. osnovana je funkcija blagajnika koji je upravljao
opinskom blagajnom i koji se morao zajedno s fikalom trudiH da se poveavaju
opinski dohoci. Starodrevna

je bila funkcija kapetana, koji je Turopoljce pred-

vodio u banovom banderiju za vrijeme insurekcije. Osim ovih funkcionera bili su

od vanosti jo katelan (grada Lukovca), lugar! i vojvode (umski uvari), zastavnik i dr. Suci, koji su bili na elu suijama bili su dodue uvari reda i mira u
selu, predsjedavali suijskim skuptinama, poslije 1735. god.birali magistrat, ali
nisu sudili u pravnim sporovima (moda u bagatelnim sporovima

kojima nema

pismenih dokumenata u tom). U suijama medjutim povremeno su se stvarali ad hoc

po sporazumu parbenih stranaka mirovni sudovi (judices arbitri) koji su rjeavali
konkretni spor bez prava nezadovoljnog s presudom da podigne redovnu tubu kod
suda. Na kraju treba spomenuti prisjednike upanovog suda (12) med ju kojima se
birao upan, njegov zamjenik i biljenik . Izborne skuptine opine birale su prisjednika samo ako je mjesto ostalo prazno. upan i vii funkcioner! opine sainjavali su magistrat te opine.
Od velike vanost! je b!o i privilegirani distrikt koji je sainjavao Rijeki primorski kotar, lako je bio sastavni dFo Hrvatsko-slavonskog kraljevstva, on
nije bio podvrgnut zagrebakoj upaniji pa ak ni banskoj vlasti. Njime je upravljao Kral jevski rijeki gubernij dodue pod izvjesnim vodstvom i nadzorom Ugarskog
namjesnikog vijea, koje je tada bilo nadleno u zajednikim poslovima i banu
i Saboru, ali ipak ne samo u upravnim, ekonomskim i sudskim poslovima, nego i u

-96pomorstvu i pomorskoj trgovini s pravom moe se tvrditi da je Gubemij upravljao

samostalno. Gubemij je imao vlastitu upravnu organizaciju za te poslove. Tako
su pod Gubernijem bili Gubernijalni komesarijat, Direkcija brodogradnje za podruje itavog primorskog kotara, zdravstveni uredi ( kao Rijeki sanitetski kolegij, Lazaret sv. Franje u Martinsici ), sanitetske deputacije ( u Bakru, Kraljevic i , Bakarcu, urkovu, Selcima, Novom i drugdje ) zatim luki uredi ( u Rijeci,
Bakru i Kraljevici ), potanski uredi i napokon Trgovako mjenbeni sud zajedno s
255
Pomorskim konzulatom u Rijeci.

-9712. Uredjenje Vojne Krajine

a) Pojava Vojne krajine u Hrvatskoj i Slavoniji s dravno-pravnog gledita 1

njezino uredjenje ( 1527 - 1737 )
25
Vojna krajina,

kao pogranino podruje Hrvatsko-slavonskog kralje-

vstva prema turskoj carevini, koje je bilo izuzeto od jurisdikcije stalea i redova te
bana, poela je egzistirati pravno l63o. god. No, ve u prvoj polovini XVI st. poele su se formirati neke manje teritorijalne zajednice doseljenika uz granicu prema
Turskoj koje su dobile privilegij da njihovi stanovnici u naknadu za obavljanje vojnike slube uivaju zemljite bez obaveze na podavanja zemljinim gospodarima i
crkvi, to je znailo ustvari izuzee od jurisdikcije Sabora. Kada je podruje koprivnike (djurdjevake), krievake i ivanike kapetanije u prostoru izmedju Save
i Drave te hrastovike i ogulinske, bihake i senjske kapetanije izmedju Save i
Jadranskog mora dolo na osnovu Brukog libela (1578.god.) pod upravu nadvojvode
i tako izuzeto u vojnom pogledu iz banove vlasti,tada je kralj poduzeo prvu sistematsku mjeru da ovo podruje pretvori u teritorij kojim e,dok ga budu neposredno
financirali stalei tajerske,Koruke,Kranjske i Gorice, kao izdvojenim vojnim
podruje upravljati Nutamjo-austrijsko dvorsko ratno vijee u Grazu (do l7o5.god.)
a potom Dvorsko ratno vijee u Beu,(jer mu bude Ratno vijee u Grazu podredjeno). No, Vojna krajina kao obrambeni sistem u kojem su bile koncentrirane vojne
snage radi obrane zaledja od turskih upada naao je svoju prvu vojnu organizaciju
ve odmah nakon pada Bosne 1463.god.
Naseljavanjem Vlaha na naputene zemlje graninog podruja, a naroito u vrijeme austrijsko-turskog rata (1593 - I606), sve vie se zaotravalo pitanje
kmetskih podavanja sa zemlje koju su Vlasi uivali, jer su vlastelini traili svoja
feudalna prava a naseljenici su ih uskraivali. Osim toga, dosadanja organizacija
a posebno dunost krajinika da vojuje samo u granicama kraljevstva nije odgovarala bekoj vojnoj politici. Tako se ve l63o. god.kralj odluio da podruje koprivnike, krievake i ivanike kapetanije izdvoji iz jurisdikcije stalea i redova

-98te bana formirajui na tom podruju vojnu upravu, kojoj e biti na elu general
sa sjeditem u Varadinu a ija e organizacija poivati na pomenutim kapetanijama a ovih pak na seoskim knezovima, koje e izabirati selo. U svakoj kapetaniji birali su svi knezovi i dvojica trojica starijih krajinika iz svakog sela velikog suca te
kapetanije (supremus judex) i osam prisjednika (assessores). Izbor suca i prisjednika
morao je general potvrditi. Ako bi nastao kakav spor u tom izboru, trebalo ga je
dati kralju ne rjeavanje. Knezovi i suci su se birali na godinu dana, ali im se
mandat mogao produiti, ako je to odobrio general. Knez je rjeavao manje sporove, a veliki sudac sa prisjednicama zajedno vee, no, smrtnu kaznu je izricalo
Nutarnjo-austrijsko ratno vijee u Grazu. Apelaci je protiv presuda velikog suca je
rjeavao general. Pravomone presude je izvravao knez ili jedan od prisjednika
kapetanijskog suda. Knezovi su izgubili svaku sudsku ingerenciju tek 1755. god.
Od tada je tubezbog tete od stoke, zbog diobe zemlje, izgradnje kua i si
rjeavao komandant kompanije, No, knez i suci u kapetanijama su vrili i razne
upravne funkcije, posebno su vodili brigu za odranje rnira i reda, line i imovinske sigurnosti, te evidentiranje vojno sposobnih lica. Krajinici su imali pravo nekretnine i pokretnine otudjiti, zaloiti, opteretiti ugovorom sklopljenim pred knezom i dvojicom svjedoka a ? oporuno raspolagati.
Na podruju kapetan?i; prebivali su krajinici plaenici i oni koji nisu biii
plaeni. No, vojnom zakonu nisu bili podredjeni samo plaenici nego i oni drugi^
jer su ovi umjesto plae uivali privilegij iz l63o. god. Na ovaj nain kralj je
mimoiao Hrvatsko-slavonski sabor naroito u odnosu na odobravanje insurekcije,
a dobio je vojsku koja e se moi boriti bez dozvole Sabora i van granica kraljev-

257

stva.
Kao to se podruje pomenutih kapetanija poelo nazivati varadinskim generalatom tako se je i podruje Vojne krajine oko Karlovca poelo nazivati
Karlovakim generalatom, jer je ovim podrujem takodjer zapovijedao general.
Karlovaki generalat je obuhvatao teritorij s ove i s one strane Kapele.
U istonom dijelu generalata bile su dvije nadkapetanije (karlovaka i umberaka
sa Slunjem) i: etiri kapetanije (turnska, oguli nska, bari I ovi ka i tunjska). U zapadnom dijelu, s one strane Kapele ("Primorska vojne krajina") , bila je jedna nadkapeta-

ni ja u Senju i tri podlone vojvodine te kapetanija u Otocu. Na podruju umberake nadkapefanije bile su takodjer uvedene institucije kneza, sudita (sa pravom maa), ali u apelacijl nije rjeavao karlovaki general nego Nutamjoaustrijsko dvorsko
258
ratno vijee u Grazu. U krivinim predmetima je konano rjeavao sam nadkapetan.
No, pored varadinskog i karlovakog generalata postojala je Petrinjska
ili Pokupska krajina, kojoj je bio na elu ban, a koja je obuhvatala Petrinju, Sisak,
Kostajnicu, Zrinj, Pokupsko, Hrastovicu, Orlovac na Lonji i druga okolna mjesta.
Komandu bana na tom podruju je Dvorsko ratno vijee u Beu slubeno priznalo
tek I7O4. godine, pa se od tog vremena taj dio Vojne krajine naziva "Banskom kra
i 259
I inom .
God.l7ol. i I7O2. formirana su jo dva generalata i to savsko-dunavski
(slavonski generalat) i tiko-maroki generalat (Generalat an der Theiss und Maros).
Slavonski generalat je imao jednog generala (do 1783.god.) u Osijeku i jednog u
Petrovaradinu, a tikomaroki samo jednog generala. Tiko-maroki generalat je zadrao stare institucije upanije a osim toga, u pogledu vojnog tanda, bio je vezan za
Ugarsku dvorsku kancelariju.
Kada je pak 1712. god.bila povojniena Lika i Krbava, bude za to podruje
osnovana jedna nadkapetanija, koja je bila u vojnim pitanjima kasnije i u sudskim podvrgnuta karlovakoj genera I komandi a obzirom na gradjanske i gospodarske odnose
Nutamjoaustrijskom dvorskom ratnom vijeu u Grazu.
God. 1732. bude reorganiziran varadinski generalat i to tako da su dotadanja 4o vojvodstva smanjena na 3o, tako da je koprivnika nadkapetanija imala 8
vojvodstva, krievaka nadkapetanija 8, ivanika nadkapetanija 7 a Sv. Jurja (djurdjevaka) nadkapetanija takodjer 7 vojvodstva. Svako vojvodstvo odgovaralo je jednoj kompaniji.No, ve 1736. godine budu vojvodstva u Varadinu i Petrinji ukinuta. U Varadinu i Petrinji bile su samo etiri njemake kompanije.Mjesta petrinjskog vojvodstva bila su prikljuena Banskoj krajini.Generalat je bio pod komandom
predsjednika Ratnog dvorskog vijea u Beu.
b)

Terezi janske reforme

Sistem kapetanija i vojnih dunost? stanovnitva u tim kapetanijama nije

davao vladaru one efektivne vojne snage, koje je Vojna kraj?na mogla davat? kada b?

-loobio barem jedan dio stanovnitva uvrten u redovne trupe stajae vojske s odgovarajuom opremom i vojnom namjenom. Reformu tog sistema je zapoeo kralj Karlo I I I .
On se odluio na ukidanje kapetanija i tog sistema pa je izdao 1737. god. Varadin-

ski krajiki statut po kojem su bili drugaije uredjeni uprava sudovanje, zemljini
posjed i vojne dunosti. Statutom bude varadinski generalat podijeljen u dvije
regimente. Svaka regimenta je bila podijeljena u etiri bataljona, a svaki bataIjon u pet kompanija. Posebno je formirano pet kompanija husara i artil jerijska jedinica. Ovoj reorganizaciji slijedila je adekvatna teritorijalna podjela.
Komandantima regimente bude povjerena kao posebna sluba: civilnosudska i upravna te gospodarska uprava nad podrujem regimente. Ipak ova nova organizacija nije bila odmah do kraja sprovedena, jer je kralj naredio obustavu te
reorganizacije zbog protivljenja gradakog Ratnog vijea kome je bila ostavljena
nadlenost samo u poslovima artiljerije i pravosudja. Tek kada je gradako Ratno
vijee ukinuto (1743.god.), dovrena je reforma u varadinskom generalatu (1749.
god.), ali tako da su mjesto pet ostale samo dvije husarske kompanije. Podru ja dvi26o
ju regimenti budu konano i podijeljena.
Karlovu zamisao o reorganizaciji Vojne Krajine, koja je nala svoju prvu
primjenu u varadinskom generalatu nastavila je ostvarivati davi joj svu irinu
Karlova ker kraljica Marija Terezi ja. Otuda bude god. 1746. karlovaki generalat
tako reorganiziran da se je otada sastojao od 4 pjeadijskih regimenti i jedne husarske regimente. Regimente su dobile naziv po svojim komandantima. Tako se slunjska regimenta nazivala Petazzi-Regiment, ogulinska Dillis-Regiment, otoaka
Herberstein-Regiment, a lika Quiccardi-Regiment. Petazzijeva regimenta obuhvatala je dosadanje kapetanije Turn, Barilovi, Slunj i Zumberak (Sichelburg).
Svaka dosadanja kapetanija postala je bataljon. Dilieva regimenta bude formirana
od dosadanjih kapetanija Trsi, Tounj i Ogulin tako da se sada sastojala od etiri
bataljona. Herbersteinova regimenta nastala je od dosadanjih kapetanija Senj i
Brinje te Otoac. I ova regimenta je podijeljena u etiri bataljona. Quiccardijeva
regimenta je formirana od est bataljona, koji su se dalje dijelili u kompanije. Svaka
regimenta dobila je svoj samostalni sud, koji se sastojao od auditora i asesorija t j .
skupa od pet osoba (oficira i jednog vojnika). Gradjanske sporove mogao je rjeavati

-lolkomandant bataljona i to putem nagodbi. Ako spor nije mogao rijeiti, predmet je
rjeavao komandant regimente odnosno auditor regimente prilikom redovitog svog
posjeta bataljonu. Do tada samo hrvatski ili talijanski ispostavijeni sudski akti
imali su dobiti njemaki prijevod, a presude su se morale njemaki i hrvatski proitati osudjenlku. Husari su takodjer potpadali regimentskom sudu. Sereani su bili
zadrani i nadalje za odranje nutarnje sigurnosti.
1747. god. Marija Terezi ja je proglasila karlovake i varadinske regimente regularnim regimentama.
Doskora (1748.god.) bude reorganizirana i Banska krajina. Formirane su
bile dvije pjeadijske regimente i jedna husarska regimenta. Vrhovna komanda ovim
jedinicama pripadala je i nadalje banu. Vrhovno pak rukovodstvo Banskom krajinom
pripadalo je Dvorskom ratnom vijeu u Beu,to je vailo ve od l7o4.godine. Da
bi hrvatski stalei mogli izdravati te regimente, bili su ovlateni da propiu posebni
namet primorskim dobrima,nekadanjem vlasnitvu Zrinjskih i Frankopana, kojima
je upravljala Ugarska dvorska komora,zatim dobrima grofa Perlas tj.Ribniku i Pietkama. Posebno su bili ovlateni ubirati tridesetinu na svim tridesetnicama u Kraljevstvu.
Slavonijom je upravi jalo od osvojen ja Slavonije do 1737. god. Dvorsko
ratno vijee u Beu u zajednici sa Dvorskom komorom. Komora je imala u Osijeku
svoju podlonu jedinicu pod nazivom Vii direktorij (Oberdirektorium), kojem su
bili podloni provizorati. itava ekonomija zemlje bila je u nadlenosti Komore.
l737.god. bude osnovana pokrajinska uprava pod nazivom "Zemaljska deputacija"
(Landesdeputation). Predsjednitvo bude povjereno efu generalata. U Deputaciji
bili su jo komorski naddirdc tor, fiskalni prokurator i ratni komesar. Ona je vodila
sve politike,upravne, policijske i pravosudne poslove, dok su gospodarski poslovi
ostali u nadlenosti Komore, a vojni u nadlenosti generalkomande. Naredbe je
dobivala Deputacija od Dvorskog ratnog vijea u Beu i Dvorske komore u Beu.
No, uredjenje Slavonije iz 1737. godine nije dugo potrajalo. Krajem
1744. godine bude Slavonija podjeljena na podruje provincijala i Vojne krajine.
Na provincijalu budu osnovane virovitika,poeka i sremska upanija. Virovitikoj upaniji su predat? teritoriji domini ja Virovitica,Vuin, Orahovica, Naice,

-lo2Valpovo, D jek ovo, Ridfaln, komorski grad Osijek sa svojim kotarom, Almo, Dal j
i ErdSd, poekoj upaniji dominiji Podvorje, Sirac, Pakrac, Cernik, Poega,
Staiman, Velika, Brestovac, Plako, Kaptol i Pleternica a sremskoj upaniji dontfnji Nutar, Vukovar, I log, Neradin, Karlovci, Ruma i Zemun. Tadanja podjela
slavonske Vojne krajine izmedju Lonje i Petrovaradina na Dunavsku, Sremsku, Donju,
Srednju i Gornju savsku granicu bila je ukinuta ve 1747. godine. Na podruju uz
Savu do Petrovaradina, koje nije dodijeljeno novoosnovanim upanijama, bile su
tada formirane tri pjeadijske regimente (petrovaradinska, brodska i gradika) i dvije husarske regimente (sremska i slavonska). Dvije regimente su se sastojale od tri,
a jedna od dva bataljona, dok su se bataljoni sastojali od pet kompanija. Kompanija bilo pjeadijska bilo husarska dijelila se na etiri jednaka dijela-divizije ili k l a se, od kojih su tri bile dune na izvrenje vojne obaveze a etvrta samo na vodjenje
k u nog gospodarstva.
Regimente su bile ovlatene samostalno donositi presude u svim krivinim
predmetima, ako je zloin bio u vezi sa vojnom dunou. U gradjanskim parnicama
osudjenom je pripadalo pravo albe na Slavonskosremski auditori ja tsk i ured (Das slavonisch-sirmische Auditoriatsamt) u Osijeku. U treoj instanciji je odluivalo
Dvorsko ratno vijee u Beu. Komandanti kompanija mogli su kanjavati radi svih
pogreaka i prestupaka protiv vojnih pravila, obiaja i regulamenata. Kompanijama
je bila takodjer doputena administracija gradjanske sudbenosti, ako kazna nije prelazila odredjeni novani iznos. Protiv presude kompanije osudjeni je imao pravo albe
regimenti.
Za pokrivanje redovnih i izvanrednih izdataka bila je zaduena Slavonska krajika blagajna (Siavonische Grenzcassa), koja je ujedno ubirala razne dae od
gostionica, mesnica, za koritenje uma,kontribucije etvrte divizije, za oslobodje-

262

nja od vojne dunosti petrovaradinskih i zemunskih grad ja na.

Uhutranja struktura regimenti u Banskoj krajini, varadinskom, karlovakom i slavonsko-srijemskom generalatu ve 1752. god. bude izmjenjena,ali u
toliko da je svaka regimenta bila podjeljena na etiri bataljona, a svaki bataljon
na etiri pjeadijskih kompanija. Pored toga, regimenta je trebala imati dvije grenadirske kompanije. Na podruju siavonsko-srijemskog generalata regimenta se sasto-

-lo3jala od est eskodrona na dvije kompanije. Da bi se ogromni trokovi za uzdravanje tih formacija neto smanjili, 1764. god.bude broj momadi u regimenti osjetno
smanjen pa je tako svaka regimenta umjesto dotadanjih etiri sada bila podjel jena
na tri bataljona. Dva bataljona su imala est a trei bataljon etiri kompanije.
No, reformom sudstva Vojne krajine bude regulirano i osnivanje kraji&ih
gradskih opina odnosno slobodnih vojnih komuni teta. Tako 1748. god. budu Stara
Gradika, 1749. god. Zemun i Brod, a 1753. god. Karlovci, Bukovica proglaeni
slobodnim vojnim komunitetima. Prednost vojnih komuniteta u prvo doba sastojala
se u oslobodjenju od vojnih dunosti, u uvrtavanju stanovnika u status slobodnih
krajikih gradjana, koji su imali pravo birati vlastiK magistrat prve instancije, koji
nije bio podloan jurisdikciji regimente nego direktno generalkomandi, u oslobodjenju od zeml jinovlastelinskih rabota, u pravu da sami odred ju ju kontribucije i da ih
sami medju sobom podijele te u slobodnom uivanju drva. Petrovaradinski magistrat
npr. birao se svake tree godine u prisutnosti jednog izaslanika regimente. Sudac
se birao izmedju vijenika takodjer na tri godine. Stari magistrat bio je duan,
kada je bio izabran novi, poloiti raun izaslaniku. Kod izbora magistrata bila
je dunost komuniteta doznaiti Krajikoj blagajni odredjeni iznos.
Poloaj slavonskih gradia bio je doskora (1755.god.) jednoobrazno
uredjen. Petrovaradin, Stara Gradika, Zemun, Brod, Karlovci i Bukovci potpadali su pod slavonsku general-koma ndu u Osijeku. Svake tree godine gradjani su birali magistrat koji se sastojao od suca, dva prisenika, jednog sindikata i gradskog pisara. Magistrat je predstavljao u gradjanskim i zemljinim sporovima I instanciju,
general-komanda I I , a Dvorski ratni pravosudni kolegij Ili instanciju. Gradjani su
bili oslobodjeni svih podavanja regimenti i vojne dunosti osim u turskom ratu,kada
je doao u pitanje ivot i imovina. Magistrat je bio duan paziti da zemlja ne do263
dje u ruke stranca, t j . svakog onog tko nije bio gradjanin.
Nakon to su reorganizirani varadinski, karlovaki, slavonsko-srijemski
generalat te Banska krajina car je priao rjeavanju pitanja Tikormaroke krajine,
Senja i Banata. Tako bude Tikomaroka krajina, formirana l7ol. i !7o2. godine,
inkorporirana 1741. god. Ugarskoj. Jedan dio teritorija Tike krajine (Titel, Lok,
Gardinovac, Moorin i Kosilj); bude odredjen za formiranja Sajkakog korpusa.

-io4God. 1764. bude objavljen Regulament za formiranje dviju Sekler pjeadijskih

regimenti i jedne husarske regimente. 1764. godine je formiran ajkaki bataljon
na podruju ugla Dunav-Tisa. U vremenu od 1747. do 1751. god. bude organizirana
Zemaljskamilicija (Zemaljski bataljon) u Banatu (Banater Landmiliz), koja je bila
u poetku podlona civilnim vlastima pokrajine, a kasnije 1751. godine dobivi novi
naziv "Landesbataillon", bude odjeljena od civilne uprave i podredjena vojnoj u pravi. Godine 1753. bude formirana u Banatu Banatska zemaljska milicija (Banater
Landmiliz), koja je bilo sastavljena od 6 kompanija, ija je dunost bila vriti
slubu sigurnosti i spreavati kontraband robe na granici. Na kraju, god. 1752.
bude Senj odvojen od Vojne krajine i podloen Komercijalnom direktoriumu u Beu
odnosno neposredno Intendenci u Trstu. Senj je dobio tada jednog kapetana, koji
je bio ovisan od Transke intendenci je, a koji je vodio sve poslove kako vojne
tako i civilne (kome rei ja I ne, grad ja nske, ekonomske i zdravstvene).
Reorganizacija Vojne krajine pod Marijom Terezijom je obuhvatila i najvii organ Vojne krajine gradako Ratno vijee te je ono 1743.god. bilo ukinuto
a umjesto njega formiran Vojni direktorij (Mi I i tardi rektor i um), koji je preuzeo svu
nadlenost u pogledu Vojne krajine. Rukovodilac tog Vojnog direktorija bio je
komandirajui general Nutarnje Austrije, varadinskog i karlovakog generalata i
likog natkapetanata. God. 1748. bude ukinuto neposredno uzdravanje dvaju
hrvatskih krajikih generalata od strane Nutarnjoaustrijskih stalea (Kranjska, tajerska i Koruka), pa su ti stalei svoju kvotu unapred mjeseno uplaivali vojnoj
kasi odnosno naknadno djelomino kameralnoj kasi. Time je ujedno bio dokinut
"Bruki libel" iz 1578.god. Tako bude 1749. godine ukinut i Vojni direktorij, a
vodjenje generalata bude odvojeno i predato samostalnim genera I komandama, koje
budu podredjene bekom Dvorskom ratnom vijeu. Ekonomski poslovi obaju generalata budu povjereni Generalnom ratnom komesarijatu (GeneraIkriegscommissariat). No, ve 1763. god. budu karlovaka i varadinska generaIkomanda sjedinjene
pod jednim zapovjednikom. Tako je trajalo do 1768. godi ne, kada su opet te generalkomande odvojene. Godine 1776. kralj je premjestio sjedite Banske genera I koma nde
iz Varadina u Zagreb.

-lo5Godlne 1765. bude formiran generalni krajiki inspektorat, koji se brinuo

za obradu zemljita, obrtnu djelatnost a i za vojne probleme. Iz Generalnog krajikog
inspektorata razvio se Odjel za krajinu Dvorskog ratnog vijea, koji se formirao 1768.
godine (Grenzabteilung). Djelokrug generalnog inspektora obuhvatao je Varadinsku,
Bansku i Slavonsku te Karlovaku krajinu. Prva pozitivna odredba inspektora bila je
uvodjenje sanitetskih komisij i sanistetskih regulativa iz 1767. god. Godine 1775.bude formiran Vojni delegirani sud (Judicium delegatum militare)kod generalkomandi,koji je predstavljao prvu instanciju kao regimentski i husarski du, a drugu instanciju kao
vii generaltski sud.
U vremenu od 1775. do 1784. god.budu ekskorporirana sva mjesta na podru2 6 4

ju Vajne krajine koja su spadala pod civilnu jurisdikciju

Kada je kraljica zavrila u razdoblju 1737 - 1753. reorganizaciju Vojne Krajine pretvorivi krajiku miliciju u redovnu vojsku to je uinila formiranjem regimenta
i ujednaenom njihovom unutranjom strukturom umjesto dotadanjih kapetanija preostalo
joj je jo jedno vano pitanje da rijei:regulirati krajika prava.Ve 1754.g.izdala je
265
Krajika prava
koja su regulirala primjenu dotadanjih propisa,uredjenje krajikih
(

sudoya, civil ni i kazneni postupak, zeml jini posjed, vojna lena, nasi fedj i va nje oporukom
i bez oporuke,ostavtine,popularna pitanja i takse. Ove su odredbe vaile s manjim promjenama do

I8O7.

godine, kada je donesen Osnovni zakon o Vojnoj krajini.

Po odredbama Krajikih prava iz 1754.god.svaki generalat je imao Vii odnosno Generalatski sud,a svaka regimenta regimentski sud, Generalatski sud je vodio generalbtski auditor, kojem je bio pridjeljen sudski pisar. Regimentski sud je vodio regimentski auditor kome je pomogao sindik. Osim sudovima bili su dodijeljeni-po dva via
i po dva nia oficira kao asesori,bez kojih sudovi nisu mogli poslovati i donositi odluku.
Izbor auditora vrio je komandirajui general a morao ga je potvrditi Pravosudni od je
Dvorskog ratnog vijea u Beu.
Regimentski sudovi su predstavljali u gradjanskim i krivinim predmetima sud
I instancije. Njihovoj jurisdikciji bili su podloni svi vii i nii oficir i , vojnici i drugo
krajiko stanovnitvo,ukoliko riije bilo izuzeto privilegijem i ukoliko nisu bili u prvoj
instancije podloni Generalatskom sudu.
Vii ili Generalatski sud fungirao je u odnosu na regimentski sud kao apelacioni sud i ujedno kao sud instancije. Kao sud I instancije bio je nadlean

-loza husarske oficire varadinskog generalata ( jer husari nisu imati vlastiti sud), za
pravoslavno sveenstvo ( dok su njihove obitelji potpadale pod regimentski sud),
za turske podanike koji nisu imali stalni boravak, za putujue plemie i druge odline osobe, koje nisu imale stalni boravak na podruju Vojne krajine te za vojne
komesare,koji su radili u generalatu, za slubenike blagajne i fortifikacija, za
oficire i vojnike artiljerije,

ako su u gradjanskom postupku bile tuene na osnovu

ugovora sklopljenog u jednom mjestu, a u krivinim predmetima samo u toliko, da

je Generalatski sud mogao takve osobe uhapsiti i prijaviti ih Kolegiju Dvorskog
ratnog vijea da bi on odredio daljnje mjere; nadalje za gradjane Karlovca ili
za tzv. venturine time da manje sluajeve rjeava gradski sudac i konano za
gradjane Koprivnice, ako nisu kao gradjani bili podvrgnuti civilnoj jurisdikciji,
a niti su bili pripadnici jedne od dviju varadinskih regimenti ( stanovnici Krievaca koji nisu bili podredjeni civilnoj jurisdikciji, potpadali su pod krievaku regimentu). Podoficiri i vojnici varadinskog husarskog korpusa bili su podloni u
gradjanskim sporovima onom regimentskom sudu na ijem teritoriju su imali svoju
kuu. U krivinim predmetima tuba se podnosila generalkomandi, a jedna od regimenti je delegirala istranog suca, dok su asesore imenovale husarske kompanije,
pa ako te kompanije nisu imale dovoljno ljudi, asesore su davale regimente.
Katoliko sveenstvo bilo je podlono svjetovnoj jurisdikciji samo u
sluaju, ako je to iziskivalo sudsko naelo "ratione rei sitae".
tabski oficiri, auditor i sindik su po pravilu potpadali pod jurisdikciju
regimente, ali je tuitelj protiv ovih mogao postupiti i pred Generalatskim sudom.
Sporove izmedju opine zbog posjeda koji se nalaze na podruju dviju
regimenti rjeavala je komisiia, koiu ie odred jivala general komanda

odnosno ar-

bitrani sud odnosno sam Generalatski sud.

Kompaniju su takodjer vrile pravosudnu funkciju. U stvari,tu funkciju
je vrio komandant kompanije pod uslovom da vrijednost spora nije bila vea od
deset forinti i ako se taj iznos nije morao isplaivdti u ratama,zatim ako novana
kazna nije bila rezervirana regimentskom sudu ili Generalatskom sudu, zatim ako
se tuba nije odnosila na zloin ili takav in, koji je traio zadovoljtinu drutva.
Strankama je Ipak pripadalo pravo da podnesu svoju tubu bilo regimentskom bilo

-lo 7

kompanijskom bilo Generalafekom sudu. Optueni je bio duan komandantu odgovoriti

i saekati presudu. Osudjeni je imao pravo albe u roku od 14 dana na regimenski sud
Komandant je bio duan voditi pismeni zapisnik o vodjenju spora. Protiv odluke druge
instancije sfranka je mogla uloiti utok na Justicialni kolegij Dvorskog ratnog vijea
samo u sluaju, ako je vrijednost spora prelazila sumu od loo forinti i ako je stranka
uloila utok u roku od lo dana po proglaenju presude.
Zemljine parcele predstavljale su u Vojnoj krajini vojniki leno s pravom
na plodoivanje za naknadu radi vrenja vojne slube i izvan zemlje, lako leno u
naelu ne moe biti predmetom slobodne trgovine, ipak bilo je dozvoljeno uz suglasnost komandanta sklopiti kupoprodajni ugovor, pogotovo, ako jedna obitelj, koja je
imala vie vojnih obveznika time omogui i olaka svoje uzdra/anje. Nitko nije
bio ovlaten bez prethodne suglasnosti generalkomande adoptirati nekog stranca u
kuu. Poslije smrti nosioca lena, nasijedjivali su ga muki descendenti, ako tih nije
bilo, enski descendenti ukoliko su ivjeli u kui u zajednikom kuanstvu. U drugoj liniji nasljedstvo je pripadalo deseendentima koji su ivjeli izvan kue, ali nisu

imali dovoljno zemlje, a ako takvih descendenata nije bilo , nasljedstvo je pripadalo brai i drugim rodjacima koji su ivjeli zajedno sa ostaviteljem u kui, napokon
brai, koja je ivjela izvan kue, ako nije imala dovoljno zemlje za uzdravanje.
Ako nije bilo ni sinova ni keri ni brae, u tom sluaju leno je pripadalo fisku.
Osobe koje nisu pripadale krajikoj jurisdikciji nisu mogle posjedovati leno. Obitelji koje su ivjele u zadrugama mogle su se podijeliti prema broju vojniki sposobnih
lanova te zadruge, ako je svaki od njih mogao sa svojim dijelom sebe uzdravati.
Sva pitanja oko lena rjeavala je regimenta odnosno komandant regimente. Regimenta
je vodila zemljini protokol (Grundprotocoll) u koji je upisivala posjednika zemljita. Upisivao se samo najstariji u kui. O podjeli zemljita davao je komandirajui general posebni patent.
Svaki kuedomain, kao i svaka druga osoba, pravno i djelatno sposobna,
mogli su oporukom raspolagati s imovinom ukoliko to nije bila vojniko leno. Ukoliko
je ostavitelj umro bez oporuke, primjenjivali su se propisi Nasljednog reda Cara Karla

V I iz 1721. godine. U pupilarnim i skrbnikim predmetima primjenjivali su se Pupilarni

red Cara Leopolda I od 18.11 1664. godine kao i propisi carskog edikta od 12.IV 1753.

godine.

-lo8Pri provodjenju krivinog postupka primjenjivali su se ratni propisi, odredbe o smrtnim kaznama Karla V ,

Ferdinanda I I I , Josipa I , te obiajno pravo

(Die Halsgerichtsordnungen). Smrtne osude prije izvrenja trebale su biti potvrdjene

po auditoru Generalatskog suda. Kod krajikih sudova tada nije bilo dozvoljeno imati
advokata, nego je auditor vrio ne samo sudsku nego i advokatsku funkciju. Prema
odredbama Krajikih prava iz 1754. godine jus gladii bio je pridran samo generalima
u Varadinu i Karlovcu, koji su morali svake godine traiti Dvorsko ratno vijee da
im to pravo produi.

c)

Kantonalni sistem u Vojnoj krajini i ponovno reguliranje krajikih odnosa

Militarizacija civilne uprave opteretila je komandni kadar , jer je morao

obavljati istovremeno vojnu i-civilnu upravu. Stoga bude reorganiziran takav sustav
pa je godine 1787. uveden kantonalni sistem to u stvari znai da je vojnika uprava
regimente odjeljena od civilne uprave na podruju te regimente. Teritorij jedne regimente bude nazvan kanton. Na elu kantona i drugih podredjenih organizacionih
jedinica u civilnoj upravi stajao je takodjer oficir. Kao to se regimenta dijelila na
dva bataljona tako se kanton dijelio na dva distrikta, a svaki distrikt na dva kotara, svaki kotar na tri feldkomapanije. Kantonu je bilo podlono osoblje zaposleno
u kolstvu, umarstvu, zatim inspektor za kulturu svile te drugo osoblje (npr. voditelj
zemljinih knjiga). U nekim mjestima bili su na elu seoski inspektori koji su se brinuli za odranje reda i poretka. Sindik se brinuo za vojno a auditor za civilno sudstvo
kantona. Regimenta je imala svoje a kanton svoje raunovodstvo i knjige. Komuniteti su dijelom bili ukinuti i utjelovljeni u kanton. Medju ukinutim komunitetima su
bili Vinkovci, Mitrovica, N . Gradika, Bela Crkva, Glina, Ivani, Otoac, Gospi, Ogulin, Gomirje i Brinje,

Jedino Senj je imao vaniji poloaj. Ipak magistrati

su ostali osim to su izgubili jedan dio vrenja vlasti. Petrovaradin, Zemun i Karlovci
naprotiv su i dalje uivali vlastitu upravu (Bukovci su sjedinjeni sa Petrovaradinom).
al be protiv magistrata rjeavala je generalkomanda u Zagrebu. U sudskom postupku
magistrat je ostao I instancija, apelaciono sudite u Petrovaradinu druga, a Pravosudni odjel Dvorskog ratnog vijea trea instaocija. Judicium delegatum je zadrao

-lo9nadlenost nad visim oficirima, koji su ivjeli u gradu, zemaljskim inovnicima,

sveenstvom koje nije spadalo pod komunitet, nad samim komuni tetom kao pravnom
osobom, nad enama spomenutih osoba, turskim podanicima i u fiskalnim predmetima .
Pravo maa imali su krajiki apelacioni sudovi u Zagrebu i u Petrovaradinu.
Kantonalni sistem nije odgovorio svojoj svrsi, pa ni onda kada su brigadiri
preuzeli 1799. godine kontrolu nad regimentama, tako da je taj sistem ukinut sa I . X I
I800. godine, a time je prestala radom i samostalno kantonalno sudstvo. Iste godine
prilo se reorganizaciji krajikih apelacionih i regimentskih sudova, Mjere su se odnosile uglavnom na zadatak da se osigura bre rjeavanje sporova. Jedino apelaciono
sudite je doivjelo veu promjenu, jer je od sada bilo nadleno samo za reviziju
akata koje su izdali vojni sudovi kao ratni sudovi.
Nakon ukidanja kan tona Inog sistema, ukazala se potreba da se ipak odijeli
gospodarska i politika uprava od vojne, te su stoga 1821.godine odredjeni za vodjenje uprave posebni upravni oficiri. Tako je u tabu svake regimente bio predvidjen za
poslove uprave upravni kapetan kao politiko-gospodarski referent. Osim toga, godine
1821. uinjen je prvi korak, razbijanju ekskluzivistike Vojne krajine prema gradjanskoj upravi. Te godine je car donio odluku da se vojne osobe mogu pozivati pred gradjan
ske sudove. Od te odredbe bile su izuzete osobe komuniteta, koji su jo opstojali
nakon uvodjenja kantonalnog sistema ( Senj, Karlobag, Petrinja, Kostajnica, Bjelovar,
Ivani, Grod, Petrovaradin, Karlovci, Zemun, Panevo i Bela Crkva ).
Med ju tim, generalkomande su se u doba Josipa II takodjer morale uskladiti
Josipovim centralistikim tenjama.
Do 1783. godine Karlovaka genera I komanda imala je sjedite u Karlovcu,
Banska u Zagrebu, Varadinska u Koprivnici, Slavonsko-sremska u Osijeku, Banatska
u Temivaru, a Erdeljska u Hermannstadtu. Med jutim, godine 1783. bude Varadinska
i Banska general komanda sjedinjena a sjedite ostane u Zagrebu. Banatska 5 Slavonskosremska genera I komanda budu takodjer sjedinjeni a sjedite bude prebaeno iz Osijeka u Petrovaradin. Status zemaljske vlasti bio je jo uvi jek jednostavan. On se sastojao od nekoliko slubenika za politike, kolske i crkvene poslcve, zatim od nekoliko slubenika za gospodarstvene poslove, posebno za financijske i posebno za
pravosudne poslove, tako da su postojali ovi odjeli:

-HoI Odjel za iskljuivo vojne poslove

il Administrativni odjel, koji je rjeavao spomenute ostale poslove.
Godine 1786. bude Karlovaka genera I komanda preneena u Zagreb,
gdje bude sjedinjena s Varadinskom i Banskom genera I komandom u zajedniku
general-komandu pod nazivom Hrvatska generalkomanda. No, ve 1791 .god.bude
Banska generalkomanda ponovno reaktivirana kao i Temivarska generalkomanda
1792. godine za podruje banatskih regimenti. Slavonska generalkomanda imala je
sada 6 odjela:
Prvi odjel ( FelcBcriegsexpedition)
Drugi odjel ( Oberkriegscommissariat)
Trei odjel ( Slavonisch - banater Appelationsgericht)
etvrti odjel ( Judicium delegatum militare )
Peti odjel ( Kriegskassa )
esti odjel ( Stab des General commandos )
Prekretnicu u razvoju Vojne krajine predstavljala je svakako !8o7. godina, kada
je I . novembra stupio na snagu Krajiki osnovni zakon (Grenzgrundgesetz). Odredbe
Krajikih prava su zastarjele, jer su se naroito gradjanski odnosi u gradovima iskomplicirali,pa nisu vie odgovarale. Zakon je stupio na snagu I . X I l8o7. god. Prema
ovom zakonu sve zemlje u Vojnoj krajini pripadale su caru i to na osnovu jus dominii altum et eminens a krajinicima koristovno vlasnitvo (dominium utile). Prema
tome nad je li se na jednom zemljitu blago ili ruda ono se dijeli na tri djela, jedna
treina pripada caru zbog njegovog dominium altum et eminens, polovica od druge
treine opet caru, jer ima jus dominii direct?, a druga polovica te treina onom
koji je 5mao koristovno vlasnitvo - kraj?n?ku, a trea tre?na onom koj? je pronaao
blago ili rudu. Nadalje, zakonom se reguliralo pravo krajinika na bavljenje obrtom
i drugim djelatnostima, zatim odnosi u kunim zadrugama, vojna dunost krajinika,
erari jal na podavanja krajinika, invalidska prava, prava krajinika u trgovakoj i
industrijskoj djelatnosti, zatitni porezi i dr.
Dalje usavravanje organizacije Vojne krajine nakon ukidanja kantonalnog sistema je prekinuo kratkotrajni intermezzo francuske vladavine u Hrvatskoj

-111juno od Save. U razdoblju francuske vladavine ( !8o9 - 1813. god. ) bile su etiri
karlovake i dvije banske regimente pod francuskom vlau. Na njihovom elu stajao je vojni komandant sa sjeditem u Karlovcu gdje je bila osnovana Centralna direkcija sa predsjednikom na elu. Vojni komandant je imao odluujuu rije u toj
Direkciji, a podloan je bio Generalnom guverneru Ilirije.
Francuska je uprava reorganizirala doskora svoj dio Vojne krajine, pa je
lika i otoaka regimenta postala I provizorna regimenta, ogulinska I slunjska II,
dvije banske regimente III provizorna regimenta. Na elu uprave stajalo je regimentsko vijee. Te su regimente dobivale vojne zapovjedi direktno od ministarstva
rata. Godine 1813. bude formirana Hrvatska husarska regimenta, ali je doskora bila
rasputena u Francuskoj, jer je prestalo francusko vladanje u Hrvatskoj.

d)

266

Zavrni oblik Vojne krajine ( I85o - 1871 )

Nakon to je Vojna krajina uinila izvcnredne usluge bekom dvoru

1848. god./* 0 je bilo oito cb Vojna krajina nije izgubila svoj znaaj, iako su prestali razlozi zbog kojih je bila osnovala ( obrana od Turaka ). Stoga se dvor odluio
da jo bolje uredi krajike odnose.
Osnovni Krajiki zakon iz !8o7. godine bude zamijenjen novim Osnovnim
267
zakonom od 7 . V l85o.

godine kojim se naglasilo da je Vojna krajina nedjel jivi

dio Austrijske monarhije na kojem se mora i nadalje primjenjivati Osnovni zakon

iz l8o7. godine ukoliko nije izmjenjen . Prema ovom Zakonu iz l85o. godine Vojna
krajina postaje zemlja na kojoj se primjenjuje sistem opina i ije stanovnitvo
moe koristiti sva ona prava koja uivaju stanovnici austrijskih krunovina ukoliko
je to u skladu s njihovom vojnom dunou.
Sistem opina je naknadno uredjen i to tek 1862. godine.

268
Te godine .

bude donesen naime Zakon o opi nana kojim su se formirale opine i odredila njihova
stvarna i mjesna nadlenost. Opine su mogle biti mjesne, kotarske i okrune

ili

regimentske opine. Kotarske opine obuhvatale su opine jedno kompanije, a okrune ili regimentske opine 12 kotarskih opina jedne regimente i 6 a jkistikog bataljona. Izbor mjesnih opinskih glavara i odbora bio je ovisan od potvrde komandanta regimente. Opindci odbor zajedno sa komandantom kompanije Imao je tano

odredjeni djelokrug koji je obuhvatao sva vanija i naelna pitanja. Djelokrug

opinskog glavara obuhvatao je sva nutarnja pitanja te prenesene javne poslove,
koje su mu povjerili organi upr ave^On je bio odgovoran za stanje u opini. Ope
interese mjesnih opina na podruju kotara zatiivala je i upravljala komanda
kompanije u sudjelovanju reprezentanata tih opina - opinskih glavara. Interesima
svake pojedine mjesne opine upravljala je komanda kompanije uz sudjelovanje opinskog glavara i odbora odredjene mjesne opine.
Sve poslove pojedinih mjesnih opina krajinika i osoba koje su pripadale c i vilnoj nadlenosti provincijalne uprave van Vojne krajine ukoliko su se odnosili
na njihova lina i realna prava na podruju Vojne krajine te disciplinske predmete
radi izvrenog prestupa obavljala je komanda kompanije na svojoj raportsesiji # koja
se odravala svake sedmice. Na tim sesijama donosila su se konana rjeenja i l i
su se pitanja pripremala za rjeavanje kod viih vlasti. Sjednicama je predsjedavao
komandant kompanije. Upravni oficir davao je votum informativum o zakonskim
propisima koji se trebaju primjenjivati na konkretni sluaj. O v a j je oficir ujedno v o dio sjednikiiapisnik. Raportsesija je fungirala i kao mirovno sudite za sporove
manje vrijednosti do 5o forinti ( a i do loo forinti ,ako su se stranke z a to suglasile ) .
Glavari opina bili su neposredno podloni komandi kompanije od koje su
primali odluke i direktive i kojoj su dostavljali izvjetaje i druge traene podatke.
Regimentske odnosno batal jonske opine sastojale su se od predstavnika k o t a r skih i kompanijskih opina. Regimentska opina je imala jedamput godinje svoje
zasjedanje na kojem je poslao svaki kompanijski kotar dva predstavnika k o j i su se
birali med ju opinskim glavarima i lanovima opinskih odbora, zatim jednog predstavnika zanatlija na 5o z a n a t l i j a u trajanju od 3 godine. O v i predstavnici imali
su svoje zamjenike. Nadlenost predstavnitva regimentske opine obuhvatala je
sve poslove gospodarstva i privrede, upravljanje imovinom k o j a je pripadala toj
o p i n i , dodjela pomoi i z

raznih

zaklada i drugi opi poslovi. N o , treba podvui

da se ta institucija predvidjena zakonom i z 1862. godine nije r a z v i l a .

G o d i n e 1862. je izdan takodjer propis k o j i je regulirao gradske opine u g r a dovima. Po tom propisu formirane su gradske opine kojima su na e l u stajali g r a d ski naelnik i opinsko v i j e e . Broj lanova v i j e a ovisio je o broju stanovnitva

-113grada. Kod ovih opina je takodjer osnovano izborno pravo pojedinaca u opini koji biraju opinske zastupnike od kojih se formiraju gradsko vijee i gradski funkcioneri. Birako pravo je ovisno od cenzusa, te su formirana izborna tijela. Magisrat
se sastojao od gradskog naelnika, referenata za pravosudje, upravitelja politikogospodarskih i drugih poslova, od jednog ili vise magistratskih vijenika i gradskih
zastupnika. Ovima je dodijeljen policijski komesar, adjunkt, inenjer, fizik i
lijenik. Djelokrug opinskog vijea bio je savjetodavnog karaktera.

Opinsko v i -

jee sastojalo se svaka tri mjeseca. Kod gradova je takodjer postojalo mirovno sudite, koje se sastojalo od gradskog naelnika, referenata za pravosudje i nekoliko
magistratskih vijenika. Gradovi su bili podredjeni neposredno genera I komandi.
Njihovo poslovanje je kontrolirala brigada.
Osnovni Krajiki zakon iz I85o. godine pored toga to je uveo u Vojnu
krajinu sistem opina, on je regulirao i druga vana pitanja sa podruja Vojne
krajine.
Prema Osnovnom zakonu krajinici su bili sudjeni za vojne zloine po
zakonima koji su vaili za vojsku a u svim ostalim sluajevima po opem zakonu
koji su vaili za cijelu monarhiju.
Sudbenost na podruju Vojne krajine dijelila se na onu za krivine predmete i onu za gradjanske predmete. Kaznena sudbenost krajikih sudova obuhvatala
je sve stanovnike Krajine pa i strance u nekim sluajevima. U sluaju proglaenja
prekog suda kaznena sudbenost krajikih sudova obuhvatala je svaku osobu, ako je
takva osoba povrijedila propise, koji su se primjenjivali na prekom sudu. Gradjan r
ski sudovi u krivinom postupku bili su nadleni za sve osobe pa i krajinike, ako su
bili u primjeni propisi koje su primjenjivali preki sudovi, te za stanovnike vojnih
komuniteta, trgovce i obrtnike sa podruja Vojne krajine, ako su izvrili kanjivo
djelo izvan Vojne krajine. Krajiki sudovi bili su nadleni u grad jonskim parnicama
za sve tube koje su im stanovnici Krajine predloili i za druge neke koje je zakon
dozvoljavao. No i gradjanski sudovi su bili nadleni za civilne tube krajiknika,
ako je to zakonom bilo dozvoljeno.
Kao sudovi fungirali su u Vojnoj krajini genera I komande, u Zagrebu i
Temivaru, a nakon ukinua genera I komande u Temivaru i Vojna komanda u Temi-

-114varu,zatim zemaljski krajiki sudovi u Zagrebu i Temivaru, zatim regimentski sudovi, sudovi komunitetskih magistrata, regimentski sud u Belom Manstiru t kao rudarski sud Srpskog banata, Vojni sud u Zagrebu, kao rudarski sud za Hrvatsko-"sia vonsku vojnu krajinu. U trgovakim i mjenbenim predmetima bio je nadlean svaki
sud. Pored ovih sudova postojali su duhovni sudovi za brane sporove u sjeditima
nadbiskupa, metropolite i biskupa.
Prema Osnovnom zakonu iz l85o. godine nadalje bude odredjeno da svaka
regimenta ima u pravilu dvc feldbatal jonasa 12 kompanija, osim toga, svaka od
etiri karlovakih, dviju banskih regimenti i rumunjskobanatska regimenta da imaju
dvije kompanije, te da varadinske, slavonske, njemake i Hirsko-banatske krajike regimente imaju jednu diviziju lake konjice. Ti ti erba ta I jon je davao jedan
feldbatal jon sa 6 kompanija i jedan rezervni bataljon sa 4 kompanije.
Godine l86o. bude izvrena izmjena u sastavu regimenti tako da se od
14 krajikih regimenti svaka sastojala od 3 bataljona sa 6 kompanija, ali tako
da za vrijeme mira budu pripravni samo I i II batal jon. Regimenti su se pribrojali
vojne eree,koje su bile odredjene za civilnu upravu. Kod regimente broj 1 . 2 . 3 . 4 .
lo. II i 13 bio je jedan odjeljak sereana za policijsku pograninu i do javnu slubu
a kod regimenti broj 1.2.3. posebni sereanski odjel za obalnu i pomorsku pograninu slubu.
Politika podjela Vojne krajine prema Osnovnom zakonu iz l85o. godine
izgledala je ovako: teritorij Vojne krajine dijelio se u divizije, brigade, regimentske
i kompanijske kotareve. Postojale su tri divizije i to sa komandom u Karlovcu (za
4 karlovake i 2 banske regimente), sa komandom u Zagrebu (za dvije varadinske i
dvije slavonske regimente te za sve linijske trupe Hrvatsko-slavonskog generalata)
i sa komandom u Temivaru za podruje Sremsko-banatske krajine (kasnije sa komandom u Petrovaradinu).
Za Karlovaku krajinu postojale su dvije krajike brigade: u Otocu za prvu
liku i otoaku

regimentu te komunitete Karlobag i Senj a u Karlovcu za ogulinsku

i slunjsku regimentu. Brigada u Karlovcu bila je ujedno kordonsoberkomanda karlovake i banske regimente Varadinske dvije regimente sa Bjelovarom i Ivaniem
potpadale su pod brigadu u Bjelovaru, dvije slavonske regimente sa Brodom brigadi u

-115Vinkovcima, petrovaradinska regimenta, ajkistiki bataljon sa Karlovcima i Z e munom brigadi u Zemunu, njemaka i srpsko-banatska regimenta sa Panevom i
Belim Manastirom brigadi u Panevu, rumunjsko-banatska regimenta brigadi u Staroj Orsavi. Tri posljednje brigade (Stara Orava , Panevo i Zemun ) budu reducirane
na dvije.
Najnia podjela Vojne krajine sastojala se u podjeli na mjesne opine.
Vie mjesnih opina sainjavalo je jedan kompanijski kotar.
Carskom odlukom od I 9 . V I U 1869. godine bude odredjeno da se odcjepe
iz Vojne krajine dvije varadinske pjeadijske regimente i komuniteti Senj, Bjelovar, Ivani i Sisak. Carskim manifestom od 8 . V I 1871. godine izdane su odredbe
kako da se spomenuti dijelovi Vojne krajine razvojae i predaju gradjanskoj upravi.
Tim odredbama su ukinute varadinske regimente broj 5 i 6. Formirana je linijska
pjeadijska regimenta sa sjeditem u Bjelovaru. Senj i Sisak budu utjelovljeni K r a ljevini Hrvatskoj i Slavoniji. O f i c i r i i inovnici mogli su prijei u c i v i l n u slubu .
Akte zemaljske uprave predali su komandanti regimente civilnim vlastima a sasvim
vojne spise Komandi u Bjelovaru. Deponiranje spisa Sisak izvrilo se kod Komande
u Zagrebu , Senja Komande mornarice u Rijeci. Sudski akti su se rezervirali za b j e lovarski upanijski sud, koji se morao odmah formirati. Prihodi krajikog fonda za
kolovanje i odgoj pripadali su godinjim isplatama Zemaljskoj vladi u Zagrebu
razmjerno prema broju kuanstava^koja su dola pod civilnu upravu. Gradjevni
objekti koji su se izgradili sredstvima Senja

Bjelovara i Ivania pripadali su tim

opinama. Zemaljska vlada je bila obavezna da barem jo tri godine daje stanovnitvu dotadanje Varadinske

krajine one pomoi koje su do tada primati od vojnog

269
erara.
vra organizacija kolstva poela se formirati poslije 1849. godine.
Osnovne kole su uzdravale opine a vie kole erar. Z a podruje Karlovake i
Banske krajine postojala je kolska komisija sa sjeditem u Karlovcu, za Slavonsku
i Varadinsku sa sjeditem u Vinkovcima za Banatsku u Panevu. Te su komisije
neposredno irukovodile osnovnim kolama i nadzirale i h . N a elu komisije bio je
brigadir. Uz njega je bio ratni komesar i direktor kole. Kod regimenti bile su regi
mentske kolske komisije, koje su vrile nadzor nad regimentskim kolama. Prepara

-116dije su postajale u Rakovcu, nakon to je via realka premjetena iz Rakovca u

Petrinju, i u Panevu nakon to je ondanja via realka premjetena iz Panceva u
Zemun. Prva preparandija sluila je za podruje Hrvatsko - slavonske krajine a
druga za Banatsku krajinu.

Uvodjenje civilne uprave i reinkorporacija podruja Vojne krajine u

bansku Hrvatsku
Carskom odlukom od 8 . V I 1871. godine bude uredjena civilna uprava
Vojne krajine. Carskim pismom od 8 . V I 1871. godine budu podredjeni generalkomandi u Zagrebu Hrvatsko-slavonska krajina sa petrovaradinskom regime n

do-

tadanji vojni I komuni te ti Zemun, Karlovci i Petrovaradin, a Petrovarad.j

vojnoj komandi budu podredjeni 3 banatske regimente t Titler-batal jon so komunitetima Panevo i Beli Manastir sa sjecitem u Temivaru. Generalkomanui u Zagrebu
bude dodijeljen isti djelokrug koji je bio utvrdjen na osnovu drugog artikla Hrvatsko
-slavonskog sabora iz 1869.godine za Hrvatsko-slavonsko-dalmatinsku vladu. Osim
toga je general-komanda dobila kao zemaljska vlada na podru ju Vojne krajine
u prenesenom djelokrugu one poslove koje su vrili u provincijalu Financijsko ravnateljstvo u Zagrebu i financijske inspekcije za Hrvatsku i Slavoniju. Svu viu nadlenost na podruju Vojne krajine zadrao je car u svojim rukama. Djelokrug temivarske
generalkomande sastojao se od onih agendi koje u Ugarskoj nije vrilo neposredno ministarstvo t j . vlada.
Dosadanja sudska organizacija bila je zadrana.
Genera I komanda u Zagrebu trebala je da dostavlja budet za vojsku
direktno Ministarstvu rata u Beu u budet za civilnu upravu nad Vojnom krajinom
posredno preko Ugarsko-hrvatskog ministarstva financija Ministarstvu rata u Beu.
Temivarska vojna komanda je dostavljala budet za civilnu upravu samom Ministarstvu financija u Beu.
Izvanredni dohoci sa Krajine kao i njihova upotreba nisu ili ni u vojni
ni u civilni budet nego u posebni izvanredni budet. Koristio se za komunikacije,
navodnjavanje, pouml jivan je i druge potrebe Krajine.

-117Krajik? imovni, odgojni i drugi fondovi iTebali su se podijeliti medju

genera I komandom u Zagrebu i Temivaru razmjerno prema broju stanovnika
Na osnovu ovako novoformirane nadlenosti obiju generalkomandi formirala se slijedea nutarnja organizacija u generalkomandi:

1. Odjel za unutarnju upravu, bogotovlje i nastavu

2. Odjel za pravosudje
3. Odjel za krajike financije
4. Odjel za krajike gradnje
5. Odjel za krajike ume.

U samom Ministarstvu rata u Beu nastala je takodjer unutranja organizaciona promjena, jer je od sada sve raunovodstvene poslove za Vojnu krajinu
umjesto dosadanjih.Raunovodstvenog odjela Vojne intendence i Raunovodstvenog odjela Ministarstva vodilo novoformirano odjeljenje u Ministarstvu Kraiiko-raunovodstveni odjel. Sef saniteta u Ministarstvu je i nadalje vodio poslove saniteta
Vojne krajine.
U obim generaIkomandama vrili su komandanti regimente kao i komandant Titler-bataljona svu politiku, sudsku i sanitetsku upravu na podruju kotareva
koji su im bili dodijel jeni. Razdioba svake regimente u 12 aTitlerovog bataljona
u 6 kompanija ostala je nepromjenjena. Kompanije su zadrale svoje dosadanje brojeve i nazive. Njima su ostali samo vojni poslovi a do konstituiranja opina i funkcije mirovnog suda. Formirani su kotarevi iz vie kompanija.

Na te kotareve budu pre-

neene neke administrativne, financijske i disciplinske agende koje su pripadale

ranije regimenti i kompaniji. Opina je postala najnia upravna jedinica. Tako su
formiran? slijedei kotarevi:
1 . Genera I komanda Zagreb
a) na podruju I like Franje Josipa regimente D.Lapac, Graac
Udbina i Gospi
b) II otoake regimente Perui,Korenica, Senj ? Otoac

-118c) I I I . ogulinske regimente Ogulin, Ploki, Rakovica i Brinj

d) IV. slunjske regimente Slunj, Vojni, Barilovi i Kostanjevac
e) V brodske regimente, Brod, Gare in, Vinkovci, upanja
f) V I . gradike regimente Novska, N.Gradika i Oriovac
g) V I I . petrovaradinske regimente, Zemun, Sremski Karlovci, Petrovaradin, Morovi, Mitrovica, Simunovi i Stara Pazova
h) V I I I . Jelaieve I.banske regimente: Glina, Majur, Vrgin Most
i) I X . druge banske regimente grad Petrinja, Kostajnica, Dvor,
Petrinjski kotar i Dubiki kotar

2. Generalkomanda u Temivaru:

a) X . banatska regimenta dobila je 37 politikih opina i 4 kotara

(u Per I asu, Afa I fa I va, Glogovcu i Kubinu).
b) X I . rumunjsko-banatska regimenta dobila je 98 politikih opina
i 4 kotara ( Borovi, Teregova, Stara Orova i Karansebes )
c) X I I . srpsko-banatska regimenta dobila je 58 politikih opina i 4
kotara ( Karsdorf, Jasenova^ Deliblat, Moldon)
d) X I I I . Titler-batal jon dobio je 14 politikih opina i dva kotara
(Titel i Josefdorf ).
Upravu kod regimenti i novoosnovanih kotareva imala su vojna lica a
kod Ministarstva rata oficir? dodijeljeni Prezid? ja Inom birou. Upravna sluba je
bila kod svih vojnih nadletava regulirana okrunicom od lo. VI 11 1871 .god. a strankama je bio osiguran albeni postupak. Sereani budu podredjeni politikoj upravi
u poslovima osiguranja javnog reda i sigurnosti te u slubi izvrenja egzekucija, a
u vojnim Ministarstvu rata u Beu. Sereani su b?l? na podruju Vojne krajine ono to
su bili andarmi u provincijal u.
Carinska ? poreska adm?n?strac?ja bila je podijeljena na podruju Vojne
krajine na inspektorate u Senju, Kostajnici, Brodu i Zemunu. Svaki inspektorat je
obuhvatao teritorij od nekoliko regimenti. Ovoj etvorici inspektora bilo je podredjeno 15 poreznih ureda (Gospi, Graac, Otoac, Korenica, Ogulin, Plaki,

-119Karlovac, Slunj, Vinkovci, Garin, N . Gradika, Mitrovica, Zemun, Glina,

Kostajnica). Na podruju Banatske krajine bila su dva carinska i poreska inspektorata sa 8 poreznih ureda. Tu su inspektorati bili podredjeni ugarskoj Zemaljskoj f i 271
nancijskoj direkciji u Temivaru, a porezni ured? temivarskoj Vojnoj komandi.
Zakonom od 8 . V I I 1871. bude uredjeno pitanje gradova na teritoriju Vojne
krajine. Komuniteti Petrinja, Kostajnica, Bjelovar, Ivani, Brod, Zemun, Karlovci,
Petrovaradin, Panevo, Beli Ma nati r postali su tim zakonom gradovi. Senj je postao
slobodni kraljevski grad kao slobodna luka. Gradski magistrati dobili su neto suenu
nadlenost i to tako da su morali prepustiti upravu van opinskih financija poreznim
uredima a u pitanjima sudstva redovnim sudovima. No, gradovima budu preneeni poslovi oko konskripcije
i regrutiranja. Sve zgrade koje su sluile opini ostale su joj u
X
vlasnitvu a ostalim je upravljala drava. Prihodi su ili poreznim uredima. Sve odredbe o broju lanova magistrata, o njihovom plaanju, briga za udovice, siromane,
prela je u nadlenost magistrata, al i uz suglasnost genera Ikomande. Godine 1872.
stupio je na snagu Red o gradovima kojim se odredio detaljni djelokrug gradskog v i jea, kao savjetodavnog I odluujueg organa i gradskog magistrata kao izvrnog
organa. Magistrat je bio odgovoran za rad u vlastitom djelokrugu gradskom vijeu,
a u prenesenim poslovima generaIkomandi. Gradsko vijee su birali gradjani na osnovu svog izbornog prava. Na elu grada bio je gradski naelnik. Opinski red iz
1862. godine bude takodjer izmjenjen i to tako da se osigurala opinarra vea samostalnost i autonomija. Jo uvijek su se razlikovale politike mjesne opine od regimenskih opina, koje su obuhvatale vie mjesnih opina? Ove su bile podredjene
trima instancijama: kotarskim oblastima, komandi regimente i generalkomandi.
Mjesne opine su imale opinsko vijee ije su lanove birali opinari po svom i z bornom pravu. Uz vijee postojalo je opinsko glavarstvo kao izvrni organ opinskog vijea. Regimentske opine bile su sastavljene od zastupnika mjesnih opina,
koje su birali lanovi opinskog vijea pojedinog mjesta. One su se brinule openito o unapredjenju gospodarstva, o zajednikoj imovini te su dodjeljivale pomoi
272
iz fondova regimente.
Carskom odlukom 1871 .godine budu ukinuti umski servituti krajinika, a
ume su podijeljene po pola, tako da je jednu polovicu dobila opina a drugu drava

-134u vlasnitvo. Upravom uma bili su zadueni umarski uredi u Gospiu, Otocu,
Ogulinu, Karlovcu, Petrinji, Novoj Gradiki, Vinkovcima, Mitrovici, Panevu i
Belom Manastiru. Podruje jednog umarskog ureda obuhvatalo je po pravilu poddruje jedne regimente. umarski uredi bili su podredjeni generalkomandarra . Za
vodjenje gradjevinske djelatnosti formirani su gradjevni uredi, koji su bili podredjeni civilnoj upravi generalkomande. Gradjevni uredi su formirani u Otocu, Karlovcu,
Petrinji, Vinkovcima, Panevu i Belom Manastiru. Podruje jednog gradjevnog ureda
obuhvatalo je po pravilu podruje dviju regimenti. Gradjevni ured u Karlovcu bio
je nadlean za ogulinsku i slunjsku regimentu. Dozvole za gradnju mogle su izdavati
273
i opine i kotari i regimente, ali samo u odredjenim sluajevima.
kolskom godinom 1871/1872. nastale su promjene u kolstvu. Generalkomanda je vrila vrhovni nadzor nad kolama i odgojnim sustavom na podruju itave Vojne
krajine ( jedino na podruju Banatske krajine nad generalkomandom stajalo je M i n i starstvo nastave u Pesti ).

Genera I komanda u Zagrebu vrila je tu funkciju po Zema-

ljskom kolskom vijeu a u Banatskoj krajini po Zemaljskom krajikom kolskom inspektoratu. Na podruju regimente i grada vodili su kolstvo komandanti regimente odnosno
magistrat. Oni su uz sebe imali mjesne i kotarske kolske savjetnike. Puke kole su
spadale na podruju jedne mjesne opine pod mjesno kolsko vijee, ako ih je osnovala opina, a ako su bile regimentske, u tom sluaju spadale su pod kotarski kolski
savjet, a one kotara, ukljuivi gimnazije i uiteljske kole, Zemaljskom kolskom
vijeu. U svakom kolskom vijeu bira se po jedan kolski nadzornik,
274koji je"vrio
nadzor nad kolom, koje su spadale pod vijee koje ga je izabralo.
Poslove rjeavanja manjih sporova med ju krajinicima, koji su bili od
1862. godine u nadlenosti kompanija i komuniteta, od 1.1 1872. god. preuzeli su
kotarski i opinski uredi. Prigovore protiv rjeenja takvih mirovnih sudova rjeavali
su redovni sudovi.
Dakle, od 1.1 1872. god. organi javne uprave su bili: regimentske komande,
kotarski uredi, magistrati i politike opine. Kao prva instancija fungirali su regimentske komande,
generalkomande.

kotarski uredi i magistrati, a kao druga i posljednja instancija

-121Regimentska komanda imala je nadlenost donosit! odluke o svim poslovima ko{! nisu bili u nadlenosti kotarskih ureda, a posebno jo izdavati odobrenja
za otudjivanje zemljita ( koja su pripadala krajikoj zadruzi i imala su do 6 jutara ) r
zatim odobrenja za izlaz iz kune zajednice, za iseljenje krajinika, nadalje, dodjeljivati koncesije^za otvaranje posudbenih biblioteka, itaonica,za vrenje zidarskog obrta, mesnica, gostionica, za putujue agente, za putujue trgovce i razna
privatna poduzea. Napokon, regimentska komanda je imala pravo nadzora na podruju regimente ne dirajui pravo disciplinskog kanjavanja komandanta u odredjenim sluajevima.
Kotarski uredi su imali kompetencije koje su do novog ured jenja imale
kompanije ukoliko neke nisu date mjesnim opi nama, a i neke druge kompetencije,
koje su do tada pripadale regimentama te (do uredjenja pravosudja ) nadlenost dotadanjih raportsesija napokon, pravo nadzora puteva, mostova, kolskih, upskih
i drugih opinskih zgrada i gradjevinskih objekata.
Protiv odluke kotarskih ureda postojala je pravo albe general komandi putem regimente. Magistrat je posjedovao funkcije ne samo iz vlastitog djelokruga nego i one iz opinske nadlenosti prve instancije. Opinski ured imao je pored ovih
jo i druge poslove, koji su se odnosili na ouvanje javnog reda i mira, opskrbu vojske, smjetaj vojske, popis stanovnitva, suradnju sa naplatom poreza, davanje
275
licencije za razne javne nastupe i dr.
9 . I V 1872. god. bude podruje dviju varadinskih regimenti na kojem
je bila ve organizirana bjelovarska upanija predano banskoj vlast? a 3 . V I 1872.
god.bude odredjena provincijalizacija i triju banatskih regimenti i ajkistikog
bataljona, to se i ostvarilol .XI iste god.,>, kada su gradovi Panevo, Beli Manastir i Karansebes postali municipiji, koji su potpadali neposredno pod ugarsku vladu.
U tim mjestima budu osnovani istovremeno redovni sudovi. Oni su bili podloni
276 u drugoj instanciji Ugarskom sudbenom stolu a u treoj instanciji Ugarskoj kuriji.
U Hrvatskoj ? Slavonskoj kraj?ni sa I . I 1873. god. bude sudstvo odijeljeno od uprave, pa je osnovano 28. kotarskih sudova i 6 sudita prve instancije
(Gospi, Ogulin, Petrinja, Nova Grad?ka, Vinkovci i Zemun ). Kao druga instancija fungirala je Krajika sekcija Banskog stola a kao trea Krajika sekcija
Stola sedmorice u Zagrebu.

-122Suditu u Petrinji date su ire kompetencije, pa je ono sudilo i u rudarskim sporovima i krivinim
predmetima zbog veleizdaje, uvrede velianstva i smetanja javnog reda i mira za
cijelo podruje Hrv. slav.vojne krajine. Kod nekih sudova bio je postavi jen dravni tuilac ( t j . kod Stola sedmorice i kod sudista 1 stepena). Ipak neke prestupe su i
nadalje sudili upravno-politiki uredi (kotarski uredi, magistrati) a albe je rjeavala generalkomanda.^^
Prestupe u poreznim propisima sudio je u prvoj instanciji Financijski sud
a u drugoj vii Financijski sud (oba sa sjeditem u Zagrebu ) za podruju Vojne
L

278

krajine.
I . V i l i 1873. god. bude civilna uprava potpuno odvojena od vojne. Kod
genera I komande bude iz Odjela za unutarnju upravu, bogotovlje i nastavu odijeljeno
bogotovlje i nastava, pa je za ove poslove formiran novi Odjel za bogotovlje i
nastavu.

Nadlenost obaju odjela ostala je ista tj.ona koja je propisana carskom

odlukom od 8.6.1871. i zakonskim lanom II Hrvatskog sabora iz 1869. godine.

Odjel za bogoto/lje i nastavu dobio je inspektora za zemaljske kole i inspektora
za srednje kole. Kod centralne uprave u Beu nastale su analogne promjene u
Prtsidialbureau-u.
Odvajanjem politike uprave od vojne komandantu regimente je oduzeto
pravo rukovodjenja politikom upravom a regimenti odjel za politiku upravu kao to
je ve bio sluaj kad je bio uveden kantonalni sistem.
Umjesto dotadanjih regimentskih kotareva formirano je 6 okruga
(distrikt) i to:
1. likootoaki okrug (lika i otoaka regimenta) sa sjeditem
u Gospiu
2. ogulinsko-slunjski okrug (ogulinska i slunjska regimenta) sa sjeditem
u Ogulinu
3. banski okrug (dva banska regimentska kotara) sa sjeditem u Petrinji
4. brodski okrug sa sjeditem u Vinkovcima
5. novogradiski okrug sa sjeditem u Novoj Gradiki
6. petrovaradinski okrug sa sjeditem u Mitrovici.

-123Brodski, novogradiki i petrovaradinski okrui formirani su lako da su

regimentski kotari postali okrui. Podjela na kotareve i opine kao i njihove granice nisu izmjenjene.
Za svaki krajiki okrug postavlja se upravna oblast pod naslovom

Mc.k.

okruna oblast11. Okruna oblast preuzela je poslove zemaljske uprave, koje je do

tada imao komandant regimente. Gradovi su bili ostali izvan okruga.
U ekonomskim poslovima bude Hrvatsko-slavonska vojna krajina podijeljena u devet imovnih opina ija se mjesna nadlenost poklapala sa dotadanjim
regimentskim kotarima. Imovne opine su preuzele na osnovu zakona od 8.6. 1871.
godine ume i lugove te njihove prihode, pa su samostalno poduzimale mjere za odranje i unapredjenje te upravljale umskim prihodima. U pogledu vlasnitva, posjeda
i uprave primjenjivao se Opi gradjanski zakonik. Gospodarenje umama je potpalo
pod nadzor politike uprave. Pojedine mjesne opihe mogle su se odijeliti iz okvira
imovne opine, te su u tom sluaju dobivale svoj alikvotni dio uma. Organi imovne opine bili su zastupstvo, koje je rjeavalo na cuptinama imovne opine
(u koju su ulazili predstavnici pojedinih mjesnih opina ) , odbor, u koji su uli
izabrani lanovi skuptine, i gospodarski ured, u kojem su bili umarski ekspert,
kontrolor koji je bio ujedno raunovodja i nekoliko inovnika. Gospodarski ured
bio je podloan odboru. Vrhovni nadzor pripadao je dravi, koja je svoje pravo
vrila po jednom vladinom komesaru, bez ijeg prisustva skuptina nije mogla
donositi pravovaljane zakljuke. Dunost vladinog komesara vrio je okruni upravitelj.
iste prihode od uma skuptine su koristile za gradnju i odravanje cesta,
za sprecavnje poplava, za navodnjavanje a u likoj ,otoakoji ogulinskoj imovnoj
279
opini za pouml javan je krasa.
Pored ovih promjena 1873.god. bile su jo ove znaajne: poslovi autonomne
uprave izdvojni su iz Odjela za krajike financije zagrebake generalkomande te
predani odgovarajuim odjelima, nadalje, Odjel za krajiko raunovodstvo je podijeljeno na dva odsjeka -jedan za vrenje nadzora i kontrole na itavom ugarskomhrvatskom krajikom podruju i jedan samo za hrvatsko-slavonsko krajiko podruje,
zatim, poslcve uma i financija za Krajinu car je prenio na sebe i na generala u

-124Zagrebu time da rjeava suglasno saUgarsko-hrvatskim ministarstvom financija,

zatim, na svakom poreznom kotaru postavljen je barem jedan porezni egzekutor,
i napokon, civilni sudovi su dobili ovlatenje obnoviti krivini proces protiv onih
28o
koji su ve bili osudjeni po vojnim sudovima.
konano ukinuo krajike regimente broj 1 . 2 . 3 .

Osim toga,iste godine car je

4.

7.

8.

9.

lo i I L , te odre-

dio da se unapred primjenjuju zakonski lanovi 4o. 41 i 42. Ugarsko-hrvatskog sabora iz 1868. god., koji govore o obrambenim snagama, domobranstvu
281 i zemaljskom
ustanku ( ta je odredba stupila na snagu I . listopada 1873. god.)^

Ovom odredbom

je Hrvatsko-slavonska vojna krajina ula u opi sistem popunidbenih kotareva monarhije, u kojima se regrutiranje vrilo na temelju opih propisaj
Nakon pomenutih mjera u razdoblju do 1881.god., kada je Vojna krajina konano razvojaena, donijete su daljne koje su pripremile razvojaenje tako:
- Okrunicom generaIkomande u Zagrebu od 8 . X I I 1874. god. formirana je
Krajika zemaljska blagajna u Zagrebu, koja je preuzela poslove Vojnike blagajne
u Zagrebu (Vojnika blagajna je ukinuta 31.XII 1874.).
- Okrunicom generalkomande u Zagrebu od 2 5 . V I 1875. god.bude ukinuta
Trgavacko-obrtnika komora u Sisku za podruje Vojnkrajine, a njezino podruje
bude podijeljeno med ju trgovake komore u Zagrebu, Senju i Osijeku. Ujedno bude odredjeno da na ovom podruju stupa na snagu zakonski lan VI Ugarskog sa283
bora od 1868. god. o trgovako-obrtnim komorama .

- God. 1875. stupio je na snagu u Hrvatsko- slav.vojnoj krajini V I I zak.

lanak Ug.hrv. sabora od 1875. kojim se uredjuje pitanje zemljarine i time u vezi
i procjena istog dohotka zemljinog posjeda. Radnjana zemljarinskog katastra rukovodi ministar financija u Peti. Njegovi izvrni organi bili su u procjenbenim kotarima procjenbeni povjerenik i procjenitelj uma, u procjenbenim okruzima ravnatelj katastra, okruni i umarsko-procjenbeni nadzornik, a u ministratstvu centralni nadzornik. Provodjenje postupka procjene vrili su posebni organi: t* kotaru kotarsko zemljarinsko povjerenstvo, u okrugu -okruno, a na itavom podruju
Hrv. slav. vojne krajine zemafjsko-zemljarinsko povjerenstvo. Kod generalkomande
u Zagrebu formiran je posebni Odjel za zemljarinski katastar kojem je na elu bio

-125284
ef Krajiko-financijskog odjela .
-

1875. god. bude iz slunjske imovne opine odvojena opina umberakog

285

kotara sa svojim umama te bude od njih formirana umberaka imovna opina.

I .X 1875. budu ukinute okrune oblasti, ali na podruju etiri okruga
ostali su upravni organi na elu sa okrunim upraviteljima, koji su bili duni vriti nadzor kotarskim uredima i mjesnim opinama te obavljati

poslove, koji su se

ticali vieg upravnog organa,Okruni upravitelji su ujedno upravljali neposredno

onim kotarskim uredima, kop su bili u sjeditu okrunog upravitelja. U ostalim
dvama okruzima poslove okrunog upravljanja obavljali su predstojnici kotarskih
ureda, koji su bili u sjeditu okruga.
286Ostali poslovi djelokruga dotadanjih okrunih
oblasti preli su na kotarske urede.
1875. god. bude carskom naredbom odredjeno da Investiciona zaklada
Hrvatsko-slavonske krajine mora plaati dravnoj upravi jedan postotak novca, koji ima od svih glavnih i sporednih prihoda iz 3oo.ooo rali uma u brodskoj i petrovaradinskoj pukovniji
287 radi podmirivanja upravnih trokova drave za te ume na uzgajanju tih uma .
I . V I I 1878.god. bile su ukinute blagajne gradjevnih ureda u Gospiu,
Ogulinu, Petrinji i Vinkovcima a njihove poslove je preuzeo porezni ured u tim
288
mjestima.
Carskom odlukom od 24.XII 1878. god. bude general, koji je bio dodijeljen generalkomandi u Zagrebu, odredjen kao stalni zastupnik zapovijedajueg
generala kao glavara kra jike zemaljske upravne oblasti.

Presidiai bureau-predsje-

dniki ured, koji se na novosideraatizirao kod generalkomande u Zagrebu, treba

rjeavat? sve vie line i one vane slubene predmete, koje mu dodijeli zapovijedajui general kao glavar krajike m a l jske upravne oblasti. Na elu ureda stajao
289
je predstojnik. Uz njega su bili pomonik i sekretar ravnatelj pomonih ureda.

1879. god. bude uveden gruntovniki red od 15.XII 1855. god. u Hrv.

slav.vojnoj krajini. Po njemu 9erazlikuju dravne i privatne zemlje. Dravne su:

krajiki zemaljski erar, financijski erar, vojniki ili domobranski erar, a privatne:
imovina mjesnih opina, politikih opina, imovnih opina, crkvenih opina,
zakla29o
da, drutava , udruga, zadruga, suvlasnitvo i vlasnitvo jedne osobe.
Tim su

-126zakonom predate gruntovne knjige kotarskim sudovima. Od 1.1 1881. godine okrune kolske blagajne sakupljale su kolski namet od mjesnih opina. Od ovih nameta
plaali su se uitelji u mjesnim opinama, trokovi za skuptine okrunih kolskih
vijea i trokovi za okrune i zemaljske uiteljske konferencije. Ako svota cijelog
kolskog nameta seoskih odnosno mjesnih opina nije dosta jal a, man jak se namaknuo
iz dohodaka postojeih okrunih ili opinskih kolskih fondova, zaklada i zapisa
tim nainom da se ti dohoci koriste samo za ono okruje ili opinu kojoj su nam jenjeni. U gradskim opinama uitelji su se plaali iz prihoda gradskih opina. Ovim
propisima tj.^jikonom od lo.2. I880., izmjenjeni su u stvari kolski propisi od 8.
VI 1871.god.
-!88o. budu ukinuti kotarski uredi u Donjem Lapcu>,Peruiu, Rakovici
i Kostanjevcu, te kotarski sudovi u Donjem Lapcu, Karlobagu, Peruiu, Dreniku,
292
Novoj Kapeli i u Moroviu.
-15.VII 1881. car je konano izdao no nifest krajinicima kojim ih obavjetava da je Hrvatsko-slavonsku vojnu krajinu sjedinio sa Kraljevinom Hrvatskom i
Slavonijom. Uz taj manifest je izdao nekoliko naredbi kako da se biva Vojna krajina sjedini sa Kraljevinom Hrvatskom i Slavonijom. Tako naredbom o ustanovljenju
i upravljanju vanrednih dohodaka

Hrvatsko-slavonske krajine, o svrsi za

koju se ti dohoci imaju upotrebljavati i o nainu tog upotrebi javan ja ovlauje se

ban da putem vjetaka procjeni koje su umske povrine na podruju Vojne krajine
sa prestarjelim umskim sasfojinama, tako da e nakon te procjene car odrediti to
e od ovih umskih povrina uz onih 3o.ooo jutara

umskih povrina Brodskog i

Petrovaradinskog krajikog okruga ui u investicione svrhe i posebne stalne krajike zaklade. Prestar jele umice sastojine mogu se unoviti samo na osnovu javne
oferte. Po izvrenoj drabi sve oferte imaju se predati Investicionom povjerenitvu
dg prihvati najbolju ofertu, koja e stabla svake godine ii na drabu, i koja e biti
isklina cijena. Upravljanje tim povrinama soada u nadlenost dravne umske uprave, koja od sada potpada pod Ugarsko-hrvatsko ministarstvo za poljodjelstvo, obrt
i trgovinu. Prema tome, ministarstvu pripada pravo vrhovne uprave a pravo odluivanja koje su prestar jele umske sastojine treba da vri sporazumno s banom. Obzirom na unovi van je tih prestarjelih umskih sastojina pripada banu isti onaj djelokrug koji je do tada imao zapovijedajuigeneral u Zogrebu. Jedan dio dohodaka iz

-127prestarjelih umskih sastojina pripada dravnoj upravi za podmirivanje trokova upravljanja, poreza i trokova za uzgajanje uma. Dohoci iz prestarjelih stabala onih
3o.ooo jutara uma u Brodskom i Petrovaradinskom okrugu imaju se, odbivi trokove
uprave, podijeliti tako da 56 2/3 % otpada za gradnju eljeznica na krajikom podruju a 43 1/2 % na investicione svrhe (kao uredjenje Save i njenih pritoka, izgradnja cesta, opskrba krasa vodom, uredjenje takve vode na krasu i dr.). Novi dohoci,
koje e krajika investiciona zaklada imati od tih prestarjelih stabala i drugih, koje
e jo dobiti, imaju se na isti nain dijeliti sve dotle dok ne budu osigurani trokovi
za eljeznice koje si imaju graditi u smislu ugarsko-hrvatskih zakonskih lanaka XXVI
od god. 1877. i XLIII od god. I880. izuzevi eljeznice od Siska do jedne postaje
karlovako-rijeke pruge o ijoj gradnji e se kasnije odluiti. Sudjelovanje bana
kod krajikih eljeznikih gradnja, u koliko se one vre na teret investicione zaklade, bit e ono isto koje je do tada vrio zapovijedajui general u Zagrebu na temelju
ugarsko-hrvatskih zakonskih landca XXVI od 1877. i XLIII od l88o. god. im budu
dovrene gradnje eljeznica i drugi radovi t j . oni na koje otpada 43 1/3% dohodaka,
te investicije e se predati politikoj upravi a poumljene povrine dravnoj umskoj
upravi u koliko su vlasnitvo: drave. Pored investicione zaklade treba formirati i
potporne zaklade im bude pritekla prva glavnika svota na temelju godinjih vanrednih prorauna o dohocima i o koritenju krajike investicione zaklade. Potporne
zaklade trebaju se koristiti osobito za liko-otoako I ogullnsko-slunjsko okruje
kao i za siromaniji dio Banskog okruja radi potpomaganja , uzdravanja sveenstva,
u svrhu kolskih gradnja i uzdravanja kolskih zgrada i plaanja uitelja, za uzdravanje cesta, pouml javanje krasa i odravanje postojeih uma.
Upravu, koritenje i rukovanje potpornim zakladama nadzire i savjetuje
Pregledno povjerenstvo i to isto ono koje je do tada bilo nadleno za Krajiku imovnu, uzgojnu i obrazovnu zakladu.
Dosadanja investiciona zaklada ima se i nadalje odrati te e se novci,
koji dotiu u tu zakladu, osim novaca koji su upotrijebljeni za utemeljenje stalnih
potpornih zcklada, ukamaivati samo za ono vrijeme, za koje novci nisu potrebni
za izvodjenje investicija, kupovati ugarske dravne papire i dravne blagajnike
doznaice te austrijske parcijalne hipotekarne doznaice ( solinice ).

-128Uprava Investicione zaklade, nain njene upotrebe i nadzor te uprave

i upotrebe vrit e se nadalje po prijanjim propisima (carsko rjeenje od 27.1 1873.
Postojee tnvesticiono povjerenstvo dobit e novi naslov

11

Investiciona I no povjeren-

stvo za Hrvatsko-slavonsku krajinu sjedinjenu god. 1881. s Hrvatskom ! Slavonijom".

Umjesto onih lanova, koji su do tada u tom povjerenstvu zastupali zajedniko ministarstvo rata i genera I komandu u Zagrebu, ulaze jedan predstavnik Ugarsko-hrvatske vlade i jedan Zemaljske vlade.
Djelokrug zapovijeda jueggenerala u Zagrebu kao glavara Krajine i generalkomande u Zagrebu kao zemaljske oblasti u Krajini prelazi na bana.
Blagajniko poslovanje koje je do tada obavljalo obzirom na investicionu zakladu Krajika:zemaljska blagajna prelazi na "Investicionalnuzakladnu blagajnu" koja e se odmah formirati.
Ban je duan putem ministra za Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju podnijeti
caru prijedloge o imenovanju predsjednika i lanova Investiciona!nog povjerenstva
i njihovih zamjenika iz sredine puanstva, te sve proraune, raunske zakljuke i
iskaze o rukovanju kao i sve ostale predmete koji se odnose na krajike investicije
za koje treba carevo odobrenje.

Ugarski raunarski dvor e kontrolirati rukovanje

s novcem koji pritjee u krajike investicione svrhe i koji se koristi za izgradnju

eljeznica na teret tih novaca. Svaki sastanak Investiciona I nog povjerenstva mora
dobiti prethodno odobrenje cara* Sudbeni stol u Zagrebu jedini je nadlean za rje293
avanje parnica u kojima je investiciona zaklada tuitelj ili tueni.
Carskom odredbom od 15.7.1881. god.o sjedinjenju i upravi krajike imovine te krajike uzgojne i obrazovne zaklade car je sjedinio dotadanje samostalne
zaklade i to: krajiku imovnu zakladu i krajiku uzgojnu i obrazovnu zakladu u jednu " krajiku imovnu, uzgojnu i obrazovnu zakladu " nakon to je iz I uen onaj
dio glavnice koji pripada ukinutoj Banatskoj krajini ( od 8 . 6 . I 8 P I . ) i uz daljnje
pravo tog podruja jda participira u dohocima spremita za ito i sol u gradu Senju.
Isto tako pripada dio dohodaka onim dijelovima Vojne krajine koji su ranije bili
sjedinjeni s Kraljevinom -Irvatskom I Slavonijom. Dohoci zaklade smiju se troiti
kao i do tada: ria kolske stipendije, nabavku uila za siromane djake, kolske
i crkvene gradnje, te davanje pomoi stanovttvu koje je stradalo od elementarnih

-129nezgoda. Uivaoci mogu biti samo stanovnici i zavia jnici biveg Krajikog podru ja.
Banu pripada uprava temeljne glavnice, rukovanje s dohocima i obraunavanje tih dohodaka. Obraun vrsi Raunarski odjel Zemaljske vlade a pohranu
gotovine, vrednosnih papira Hrvatsko-slavonska zemaljska blagajna. Nadzor nad
upravom te zaklade kao i nad rukovanjem dohocima, te pregled blagajnikog poslovanja pripada posebnom pregiednom povjerenstvu koje se sastoji od etiri lana
Investiciona Inog povjerenstva koji potjeu sa podruja bive Vojne krajine.
Poslije razrjeenja investicione zaklade caru pripada pravo imenovanja lanova povjerenstva na prijedlog bana. Predsjednik Investicionog povjerenstva je ujedno
predsjednik preglednog povjerenstva. Proraun se ne moe izvriti ako nema ca294
revog odobrenja. Car odobrava i zakljuni raun.

Carskom naredbom od 15.

VII 1881. "obzirom na sjedinjenje hrvatsko-slavonskog krajikog podruja s Kraljevinom Hrvatskom i Slavonijom a time sa zemljama krune ugarske" car daje konkretne upute kako da se to sjedinjenje izvri. Po toj naredbi dosadanja uprava hrvatsko-slavonskog krajikog podruja rasputa se i sa I .Vili 1881. prelazi na bana,
koji e je preuzeti momentalno u svojstvu kraljevskog povjerenika sa zadatkom da
izvri potpuno sjedinjenje. Sa I . V I H 1881. god. prestaje upliv austrijskog ministarstva rata na hrvatsko-slavonsko i krajiko podruje. Sa I . V I H 1881. god. ge eralkomanda prestaje djelovati kao krajika zemaljska upravna vlast, te je duna sve
one poslove, koji spada ju Ugarsko-hrvatskoj vladi na osnovu zakonskog ugarsko
hrvatskog lanka XXX od 1868. predat? toj Vladi, a one poslove koji spadaju Z e maljskoj vladi da preda banu kao kraljevskom povjereniku. Ministri ugarsko-hrvatske
vlade i ban duni su to prije predloiti caru nunu reorganizaciju oblasti i ureda uslijed sjedinjenja. Dok car ne donese po tom prijedlogu rjeenje o reorganizaciji, sve
oblasti i uredi ostaju i dalje na snazi. inovnici krajikozemaljske uprave podredjujuse banu kao kraljevskom povjereniku. Prava imenovanja i unapred jenja slubenika prelaze dijelom na ministarstva a dijelom na bana to ovisi da li su slubenici
bili zaposlen? na zajedn?k?m c 1 s autonomnim poslov?ma bive Vojne krajine. Vojna
lica koja su do tada bila zaposlena u gradjanskoj uprav? ostaju na svoj?m mjestima
dok ne obave svojo slubu te su kroz to vrijeme ostali u vojnom staleu. Serean-

-144ski zbor bit e u gospodarskom pogledu kao i u pogledu opredjeljenja kao straa
sigurnosti podinjen od 1.8.1881. god. banu, a u pogledu vojnike zavisnosti Ugarsko-hrvatskom ministarstvu za zemaljsku obranu. Sereanski zbor sjedinit e se s
kr. ugarsko-hrvatsko-slavonskim zemaljskim orunitvom. Prava i duncsti u privatnom pravu ostaju na snazi i dalje. Sve krajike zaklade, naroito krajiko-uiteljskoopskrbna zaklada ostaju i dalje postojati. Ni jedna oblast ne moe odrediti bilo kakvu
naknadu ili odtetu za biva krajika prava. Briga za ispunjenje obaveza koje je
krajiki erar preuzeo u ime autonomne krajiko-zemal jske uprave kao i obaveza
prema treim osobama prelazi na bana kao kraljevskog povjerenika, a brigu za ispunjenje obaveza koje su proizale iz ugovora u ime zajednike uprave prelazi na
odgovarajue ugarsko-hrvatsko ministarstvo. Izvravanje zavjetnikog prava na u295
parna car je prenio sa generala na bana.

Kraljevskim otpisom od 15.VII 1881.

" obzirom na ustanove za prelaz uprave hrvatskoslavonskog krajikog podruja prigodom sjedinjenja ovog podruja s istoimenim kraljevinama a tim sa zemljama ugarske krune" kralj je dao detaljna uputstva o sjedinjenju pojedinih ustanova. Tako je
tim otpisom odred jeno da krajiki strukovni odjel i i pomoni uredi te organi generalkomande u Zagrebu kao krajikozemaljske upravne oblasti imaju se zajedno sa svojim
inovnicima i spisima predati odgovarajuim ugarsko-hrvatskim ministarstvima odnosno banu kao kraljevskom povjereniku sa I .Vili 1881. godine. Banu kao kraljevskom
povjereniku imaju se predati itav Predsjedniki ured krajike uprave (Presidialbureau), zatim krajiko upravni odjeli politike nutarnje uprave, bogotovlja i nastave te pravosudja, nadalje ve odvojeni iz krajikog Raunarskog odjela odsjek
za autonomnu upravu i napokon pomoni uredi zajedno sa ravnateljstvom tih ureda,
u koliko se odnose na spomenute odjele i Predsjedniki ured.
Poslovi krajikog graditeljstva, ako su zajedniki po l . X X X zajed.sabora
od 1868. god. prelaze na Ugarsko-hrvatsko ministarstvo za javne radove i komunikacije, a ako su autonomni dodjeljuju se zajedno sa krajikoupraMiim odjelom za unutarnju politiku upravu banu kao kraljevskom povjereniku. Na bana prelazi takodjer pravo raspolobe obzirom na one gradjevine, koje se izvode na raun investicione zaklade izuzevi gradnje eljeznica.
Poslovi koje je obavljalo Upraviteljstvokrajikih uma u smislu carske od-

-131luke od 8. VI 1871. i paragrafo 7 ugarsko-hrvatskog zakonskog lanka XXX od 1873.

godite paragrafa 6 hrvatskog zak. lanka II od 1869. god. prelaze na bana kao kraI jevskog povjerenika.
Funkcije Krajike zemal jske blagajne, koja se ima ukinuti prelaze obzirom
na autonomnu zemaljsku upravu na Hrvatsko-slavonsku zemaljsku blagajnu, a funkcije investitionalne zaklade na Investiciona Inu zakladnu blagajnu koja se ima odmah
formirati.
Sredinje povjerenstvo za otkup umskih slunosti u krajikom podruju
podredjuje se banu kao kraljevskom povjereniku.
Napokon banu, kao kraljevskom povjereniku, podredjuje se krajiki odsjeci Stola sedmorice i Banskog stola te Dravno nadodvjetnitvo za krajiko podruje.
Ban e predloiti kral ju kako da se ovi odsjeci potpune sjedine.
Proraune za krajiku zemaljsku upravu odobrava kratj na prijedlog Ug.
hrv. ministra financija i bana.
Financijski poslovi s krajikog podruja dodjeljuju se Ug.hrv. ministru
financija. Stoga e se Financijski odjel generalkomande Zagreb kao krajikozemal jske oblasti i krajiki arhiv mapa spojiti sa zagrebakim Financijalnim ravnateljstvom a
upravitelj krajike zemaljske blagajne sa gotovinom, knjigama i spisima dodijeliti
Ugarsko-hrv. dravnoj glavnoj blagajni u Zagrebu. Financijske prekraje od sada treba
da rjeavaju financijski sudovi koji postoje u Hrvatskoj i Slavoniji.
Zemljarinsko-katastarski odjel

krajike zemaljske upravne oblasti postojat

e dok ne zavri svoj zadatak pod naslovom "Zemljarinsko katastralno ravnateljstvo

za krajiko podruje sjedinjeno s Hrvatskom i Slavonijom u Zagrebu" i podredjuje se
neposredno Ugarskom hrvat, ministarstvu financija.
umarski odjel krajike uprave ima se formirati kao umarsko ravnateljstvo
podredjenoUgarsko hrv. ministarstvu za poljodjelstvo, obrt i trgovinu s djelokrugom
koji imaju ugarska umarska ravnateljstva. Autonomni poslovi umarskog odjela krajike uprave prelaze na bana kao kraljevskog povjerenika.
Uz poslove koje je preuzimalo ugarsko hrv. ministarstvo odnosno ban kao
kraljevski povjerenik bili su uvijek povezani i spisi. Kod gradjevne struke dioba spisa
296
vrila se po izriitom kraljevom naredjenju sporazumno izmedju ministra i bana.

-132Naredbom bana kao kraljevskog povjerenika od 24.XII 1881. odredjeno

je da sa U

1882.god- Zemaljska vlada, odnosno njezina tri odjela,

preuzme sve

one poslove koji su nabrojeni u paragrafu 6-8 zak. l . l l od 1869. o ustrojstvu

Zemaljske vlade, koje je na podruju bive Vojne krajine vrila general komanda
u Zagrebu na osnovu carskog otpisa od 8 . 6 . 1871. kao krajika zemaljska upravna
oblast a kasnije ban kao kraljevski povjerenik u smislu kraljevske naredbe od 15.7.
1881. Sa 1.1 1882. god. imaju se i odsjeci Stola sedmorice i Banskog stola kao i
Dravno nadvjetnitvo za podruje Vojne krajine spojiti sa Stolom sedmorice odnosno
297
Hrvatske i Slavonije.
Zakonskim lankom XL Ugarskohrvatskog sabora od 1882. god. bude odredjeno da se svi dravni dohoci iz Krajine imaju uplaivati u Ugarsko-hrvatsku
dravnu blagajnu a trokove potrebne za autonomnu upravu Krajine ustanovljavati
298
e ban.

Tim zakonskim lankom ozakonjene su sve kraljeve naredbe od 15.1 1881.

Zakonom Hrvatskog sabora od 5.11 1886. bude konano ukinuto podruje

s vlastitom upravom na podruju razvojaene Vojne krajine, te je na svom podruju

bive Vojne krajine uredjena jedinstvena upravna podjela, koja se zasnivala na
upanijama, unutar upanija na kotarima a unutar kotareva na opinama. Ovim zakonom nisu dirane imovne opine, koje su ranije formirane na podruju bive Vojne
krajine. upanije su dobile novu nadlenost, koja je bila podijeljena na upanijsku
skuptinu, upravni odbor, velikog upana i upanijsku oblast kao organizacionu
jedinicu
upanije
na elu
sa odnos
podupanom.
Ovim zakonom
je ujedno
octedjena
299 nadi e nost
kotarske
oblasti
i njen
prema upaniji
i podredjenim
opinama.

-133-

Glava druga
A) Javna uprava

( 1848 - 1918 )

Organizacija vlastite vrhovne javne uprave ( 1848 - l85o )

I) Politiki programi Narodne stranke marta i travnja 1848.god

Nacionalni pokret u Hrvatskoj, poznat pod imenom ilirski pokret, od

poetka svog organiziranog rada 1835. god. (izdavanjem Novina l Danice), pa za
vrijeme kasnijeg proirivanja svoje djelatnosti ( osnivanjem itaonica ), te do osnivanja svoje politike stranke 1841. god. (Ilirska stranka) nije Imao odredjen politiki program i taktiku.Aktivnost nacionalnog pokreta razvijala se na knjievnom
polju s tendeocijom formiranja nacionalne svijesti na irem nacionalnom teritoriju
radi objedinjavan ja razbijenih nacionalnih teritorija i stvaranja na ovaj nain obrane prema nadiruem madarskom

nacionalizmu.

Osnivanje Ilirske stranke nasuprot Hrvatskougarske stranke doprinjelo je

formuliranju politikog programa. Malobrojno gradjanstvo povezano s dijelom plemstva i sveenstva uspjelo je svojom taktikom unijeti u program Ilirske stranke pored
borbe za municipalna prava stalea i redova Kraljevine Hrvatske i Slavonije jo ideju o "ilirskoj narodnosti" te aktivnost razvijanja ekonomskih I kulturno-prosvjetnih
ustanova u zemlji.
Uspjean rad Ilirske stranke odnosno Naroche stranke (poslije zabrane ilir
skog imena) doveo je ubrzo do formuliranja zahtjeva kojima se konkretizirao politiki program stranke i to tako da se ustroji u banskoj Hrvatskoj vlada, da bi tako
Hrvatska mogla samostalno i uspjeno rjeavati zadatke vrhovne uprave u zemlji
u oblasti javne uprave, privrede, kulture, prosvjete i drugih vanih poslova bez
Ingerencije i utjecaja politikih tendencija Ugarskog namjesnitva. Taj zahtjev narodnjaka na Saboru iz 1845. god. bio je ve slijedee godine od nekolicine naro-

-134dnjaka pojmovno izotren, jer se trailo da se regulira uope odnos Hrvatske prema
Madarskoj i to na temelju nezavisnosti u zakonodavstvu i javnoj upravi u svim sluajevima kada su se trebali rjeavati "domai poslovi", lako takva formulacija nije bila doreena obzirom na odnos Hrvatske prema zajednikom Hrvatskougarskom saboru, ipak,oito je,da se politiki program Narodne stranke razvijao u pravcu borbe zo
potpuno osamostaljenje Hrvatske prema Madarskoj to je ustvari postajao ciljem
nacionalnog pokreta pa je Hrvatskougarska stranka prema tome sa svojim programom
za to ti jesni jom suradnjom i to jaom dravno-pravnom vezom s Madarskom propadala.
Nakon to je buknula revolucija marta 1848. u Beu pa je"kral j obeao
narodima Monarhije ustav (15.111) a madarski palatin imenovao vladu nadlenu ne
samo za Madarsku nego i Hrvatsku (17.111) Narodna stranka je ubrzano razvila potpuno svoj program. Osnovavi provizorni nacionalni komitet koji se pobrinuo da sakupi u Zagrebu navodne predstavnike iz sviju dijelova zemlje bez obzira na stale
i vjeroispovjest, Narodna stranka je uspjela u najkraem roku formirati prvo ire
narodno zborno tijelo, koje je 25.111 1848. jednoglasno proklamiralo "zahtjeve nacije" . Prije svega treba podvui da je ta skuptina prihvatila gledite da svo stanovnitvo sjedinjenih kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, predstavlja samo
jednu naciju, koja eli ostati zajedno s Madarskom pod ugarskom krunom s kojom
je ujedinjena hrvatsko-slavonsko-dalmatinska kruna i to pod Habsburkom dinastijom
uvajui integritet Austrijske monarhije i Ugarskog rajha. S tog stajalita nacija
je zahtjevala nacionalnu neza/isnost, koja se mora osigurati na nacionalnom teritoriju sastojei se od Hrvatske, Slavonije, Dalmacije, Vojne krajine i svih podruja domovi ne,koja su teajem vremena bila izgubljena i sjedinjena s madarskim
upanijama i austrijskim zemljama. Nacionalna nezavisnost biti e osigurana, ako
kralj preda banu komandu nad krajikim trupama i pravo da sazove Sabor, koji e
se sastojati od zastupnika koje e narod birati na osnovu birakog prava koje ne poznaje razlike u staleu, zatim, ako se nacip osigura vlastita, nezavisna ministarska
vlada, koja e biti odgovorna jedino Saboru kraljevina i napokon, ako se naciji
osigura itav niztaksativnonebrojenih demokratskih prava a prije svega da se ukinu
feudalni odnosi.

-135Ovaj martovski program bio je doskora zamijenjen aprllsklm,

ovog puta

i taktiki razradjenim planom. On se nije temei jlo vie samo na osnovi postojanja
hrvatskouganke dravne zajednice, nego je bio zasnovan s oitom predtlekcijom
I na ideji o zasnivanju nezavisne hrvatske drave. Ovakvoj preorjentaciji narodnjaka doprinijeli su dogadjaji Iz prve polovine aprila 1848. koji su pokazali da
madarska vlada eli Hrvatsku ( ili barem Slavoniju) stopiti i izjednaiti s madarskim teritorijem, te da dvor nije u stanju da sprijef osnivanje i razvoj premone
madarske drave u Habsburkoj monarhiji ( madarski palatin trai I . I V 1848. od
bana da se on zajedrio sa upanijama I gradovima podredi madarskoj vladi teda
3ol
odmah dade izvjetaj toj vladi o dogadjajima u Zagrebu od 25.111 1848,

mada-

rski vodei krugovi nisu htjeli bilo kakove pregovore s banom u prvoj polovici
aprila u Beu o samostalnosti Hrvatske, kralj potvrdio 7 . I V napokon madarsku vladu a I I . I V i zakljuke posljednjeg ugarskog sabora). Preorjentaciji narodnjaka
uvjetovala je i injenica da je kralj istovremeno trebao nuno Hrvate obzirom
na poloaj na talijanskom frontu, koji su trebali odravati uglavnom krajike ete
iz Hrvatske, obzirom na sigurnost samog dvora u Beu neposredno poslije martovskih
dogadjaja i obzirom na opasnost od nove madarske drave, koja je prijetila dotadanjoj ravnotei u Monarhiji ( kralj je Imenovao Jelaia banom bez pristanka
madarske vlade, a onda u Hrvat&oj i Vojnoj krajini i podmaralom I vrhovnim
komandantom tako da je u banovim rukama usredotoio svu vojnu vlast ime mu je
osigurao mogunost samostalnog Istupanja prema madankoj vladi).
Aprlisk? program, koji je3o2
izrastao negdje Jzmedju 15. I 25. IV 1848.
Iz miljenja nekolicine narodnjaka,

sadravao je rjeenje dvaju osnovnih pro-

blema: kako sastaviti sabor I koje zakljuke treba taj sabor da donese. Obzirom
na sastav

11

dravnog sabora zdruenih kraljevina" program je obuhvatoo i dalma-

tinske zastupnike, a obzirom na nain izbora zastupnika odredjlvao indirektne

Izbore u upanijama, a direktne u gradovima. Predvldjala se saborska veina
od neplemlklh zastupnika. Obzirom pak na zakljuke budueg dravnog sabora
programom se utvrdilo uglavnom dravno uredjenje Hrvatske u odnosu na Madarsku
kraljevinu.

-136Aprilskim programom predvidjalo se I) aktiviziranje narodnjaka kod svih

upanija, gradova i trgovita te ostalih jurisdikcija da se prije svega donese odluka
da li e Zdruena kraljevina ostati.u dosadanjem savezu pod krunom sv. Stjepana
imajui svoju vladu nezavisnu od Madara ili e se odcijepiti sasvim od Madarske z a dravajui samo Pragmatiku sankciju i stanje pod istom krunom. Kod toga trebalo je
dati izjavu da ni jedna jurisdikcija u Hrvatskoj i Slavoniji ne priznaje madarsku vladu, upane koje bi ona imero vala te zakone koje je donio posjednji Ugarski sabor
dokle god o tom pitanju ne donese zakljuak Hrvatski dravni sabor, i zatim, treba
zahtjevati da Zdruena kraljevina dobije posebnu vladu, koja bi se sastojala od odgovornog "Savjetnitva" pod predsjednitvom bana (Banski savjet), koja bi obavljala sve
poslove Zdruene kraljevine, a one koje bi morala podno siti najviem mjestu podnosila
bi mu preko jednog dravnog savjetnika (Banski savjet i dravnog savjetnika predloio
bi Sabor). Banskom savjetu trebalo bi podvrgnuti civilnu i vojniku upravu Zdruene
kraljevine sa svim svojinr\ poslovima, mimoilazei savez s Madarskom tako da se ne bi
vie slali u Ugarski sabor hrvatski zastupnici a susjedski odnosi prema Madarskoj s
obzirom na trgovinu i ostalo da bi se uredili na prijateljski nain. Reguliranje susjedskih odnosa prema Ilirskom kraljevstvu i Donjoj tajerskoj trebao bi predloiti Saboru
jedan posebni dravni odbor tako da se osigura ui savez s tim zemljama.
Ako veina stalea i redova te sakupljenih zastupnika odnosno poklisara
na Saboru ne bi izglasala odcjepljenje od Madarske, u tom sluaju trebalo bi zahtijevati potpunu i neoskrvrn jenu nezavisnost i puni reciprocitet s obzirom na narodnost?
te posebno upravi janje (bilo po domaem Banskom savjetu bilo po jednom posebnom
ministru, koji bi obavljao poslove za Dalmaciju, Hrvatsku i Slavoniju i koji bi jedino
tim kraljevinama bio odgovoran). Savez s Madarskom zadrao bi se na taj nain to
bi ostao savez u opem zakonodavstvu, dok bi donoenje zakona, statuta i vrenje
zemaljske uprave ostalo neoskrvrn je no. Pored svega toga treba jo zahtijevati da se
u Ugarskoj proglasi da su Zdruene kral jevine nezavisne, a ne pridruene strane Ugarske, da se Dalmacija sjedini s Hrvatskom i Slavonijom, te da ona zajedno s otocima
pripada kao i Rijeka kruni sv.Stjepana, da se uvede narodni jezik, kao slubeni i
nastavni jezik, da se urede ekonomski odnosi, da se Banski savjet ovlasti da sklopi
sporazum sa susjednom srpskom braom o narodnom savezu koji bi bio na korist obaju

-137naroda u svakom a naroito u trgovakom pogledu, isto tako da koristi sve sile i
sredstva da se ponovno sjedine s Hrvatskom hrvatska braa u Bosni i Hercegovini,
ako zadobiju slobodu i nezavisnost.
Koliko god aprilski program obiluje detaljima, ipak oito je da je teite svih akcija u formiranju samostalne vlade. Takav zahtjev postoji bez obzira da
li se Sabor izjasnio za savez s Madarskom ili za odcjepljenje od Madarske. Tenja je bila u ponovnom uspostavi janju ravnotee izmedju Hrvatske i Madarske.
Madarska je dobila svoju nacionalnu vladu, a Hrvatska jo nije. Osim toga,posto jala je pretea opasnost da madarska vlada koristei nesredjenu situaciju u
Hrvatskoj preuzme vrhovnu upravu i na podruju Zdruene kraljevine, a to se protivilo osnovnom zahtjevu nacije o narodnoj nezavisnosti od 25.111 1848.

2)

Osnivanje Banskog vijea i njegov status do i poslije zasjedanja Sabora

Vlada je zaista ubrzo bila u Zagrebu i osnovana i to pod nazivom Ban-

sko vijee (rijetko Banski savjet). Taan datum zasnivanja vlade nije poznat, ali
3o3
da je ve krajem travnja 1848. postojala sigurno je.

Znaajno je da vlada nije

dobila naziv ministarstvo, kao to je to dobila madarska vlada nego Bansko vijee.
Ve po samom nazivu nasluuje se da je kod osnivaa postojala tendencija o tonom
opredjeljivanju znaenja te vlade. Preuzet je stari naziv za oznaavanje centralne
vrhovne administracije "consilium" po uzoru "consilium regium" iz XVIII st. koji
je kralj osnovao 1767. u Hrvatskoj za obavljanje zemaljske uprave u politiko-ekonomskim i vojnikim poslovima. Tada se ta prva hrvatska zemaljska vlada smatrala
povredom prava Sabora i bana, jer su do tada sve upravne poslove vodili ban,banovac, i Hrvatski sabor. U danima osnivanja Banskog
vijea ban se smatrao "zemalj3o4
skim poglavarom", kojeg je kralj imenovao,
koji je bio svojim potpisom jedini
3o5
za sve odgovoran,

pa prema tome vijee je moralo biti bansko . Ban ga je osno-

vao, sastavio, rukovodio i sam smatrao vie svojim pomonim upravnim oiganom
nego li centralnim i najviim organom uprave u zemlji u emu se nije slagao s prvacima Narodne stranke, koji su upravo to eljeli i deklarirali na Saboru 1848.god.
navodei Bansko vijee kao privremenu hrvatsku vladu.

Jelai je zadrao svoj

stav o Banskom vijeu jo u rujnu 1848., tvrdei da "dravno vijee" ( kako je on

-138nazivao vladu) moe ustrojiti samo Sabor zakonom.

3o 7

Medjutim, saborski zakljuak

postao je zakonom tek kada ga je kralj sankcionirao. Budui da kralj nije potvrdio
lan XI Sabora iz 1848. god. kojim se trai da se tadanja 'Vlada" potvrdi a za ubudue
osnuje "dravno vijee" na elu s banom, to je Jelai smatrao da Bansko vijee nije
ipak dravna vlada nego banska vlada u stvari vlada samo de facto a ne de jure. Takav
stav bio je u skladu sa shvatanjem tadanjeg Sabora. Poloaj naime Banskog vijea kao
"privremene vlade Trojedne kraljevine" nije se izmijenio

za vrijeme zasjedanja Sa-

bora u toku lipnja 1848. bez obzira to je Sabor prihvatio prijedlog banove komisije
0 odnosu Hrvatske prema Madarskoj i Austriji i to je toj komisiji, imenovavi ju
kao dravni odbor, povjerio izradu detaljne osnove budue vlade Trojedne kraljevine.
Sabor je naime zakljuio gotovo u stilu aprilskog programa da eli dodue uzdrati
cjelokupnost austrijske monarhije te da je prema tome zatoda se ustroji centralna vlada
za itavu monarhiju koja e biti nadlena samo "za financije, bojna i trgovaka djela",
1 u kojoj e zastupati interese Trojedne kraljevine jedan dravni vijenik - odgovoran
Saboru, ali svi ostali poslovi treba da su u nadlenosti "dravnog vijea" u Zagrebu
t j . hrvatske vlade, koja bi bila nadlena i na podruju Vojne krajine, osim ako predmet ne bi bio strogo vojnog karaktera. Odnos pak Hrvatske prema Madarskoj Sabor
je predvidio na temelju prijatd jskog saveza izmedju obiju zemlji, ali njegovo oblikovanje na bazi Pragmatike sankcije i primjene naela slobode, jednakosti i bratstva
uslovio je kraljevim ispunjenjem nacionalnih zahtjeva i saznanjem definitivnog odnosa
3o8
Madarske prema cjelokupnoj Austriji.

Prema svemu sudei, Sabor nije ipak izmije-

nio pravni poloaj Banskog vijea, iako je buduoj hrvatskoj vladi davao znatno manju kompentenciju (oduzevi joj poslove Banskog vijea oko fincncija, vojske i trgovine),

jer Bansko vijee je predstavljao provizorij dok se kralj i Sabor ne sporazume

o buduoj vladi.
Kada je kralj 7 . I V l85o. potvrdio spomenuti lan 11 Sabora iz 1848.
Bansko vijee pak nije postalo dravnom vladom, jer je kral j potvrdio zakljuke
Sabora iz 1848., u skladu sa oktroiranim ustavom Austrijske monarhije od 4 . I I I 1849
a po tom ustavu je veina dravnih poslova pripadala centralnoj austrijskoj vladi a
ne zemaljskim vladama, tako da su te vlade u veini poslova bile ak izvrni organ
centralne vlade.

-139Analizirajui djelatnost Banskog vijea do rujna 1849., kada je ban proglasio oktroirani ustav od 4.111 1849. budui da ga Bansko vijee do tada nije htjelo proglasiti, moe se sa sigurnou utvrdit? da je Bansl vijee zaista bila samostalna
hrvatska vlada

koju su priznale sve jurisdikcije u Hrvatskoj kao najviu upravnu vlast,

a naroito za vrijeme duge odsutnosti bana u Madarskoj i Austriji. Koliko god je ban
nastojao da svu vrhovnu izvrnu vlast zadri u svojim rukama, pa su najvanije odluke
o prekidanju dravno-pravne veze Hrvatske s Madarskom do konane odluke Sabora
3o9
od 25.IV 1848. , o osnivanju narodnih eta i o pripremi njihove vojne gotovosti od
16.V 1848.^' o osnivanju prekih sudova od 2 9 . I V 1848?,^ o zajamenosti vrenja
312
novih prava bivih kmetova od 25.IV 1848. ,

i drugo donesene u njegovo ime u

formi banskog naloga, ipak i sam ban smatrao je Bansko vijee jedinim kvalificiranim tijelom koje moe izdati naredbu ( s vanou do otvaranja Sabora ), kojom se
propisuje tko ima pravo postati zastupnikom Sabora i na koji nain moe postati z a stupnikom Sabora. Takvu naredbu
313je naime sastavilo Bansko vijee ve 8.? slijedeih dana mjeseca svibnja 1848.

I sam kralj je de facto priznao Bansko vijee

kao vladu ve poetkom prosinca 1848. kada je formirajui u austrijskoj vladi mjesto
hrvatskog ministra odredio da taj ministar bude zakoniti posrednik izmedju dvora i
hrvatske vlade upravo kako je to bilo predvidjeno apri I sk im programom narodnjaka.
3)

Bansko vijee kao izvrni organ Upravi jajueg odbora Sabora

( 22. - 29.VI 2848. )
Bansko vijee u toku svog postojanja, od aprila 1848. pa do 26.VI l85o.

kada je ban saopio Banskom vijeu kraljevu odluku o rasputanju tog Vijea, imalo je jedan prekid od 22. - 29.VI 1848. kada nije fungiralo kao Bansko vijee nego
kao administrativni aparat "Upravi jajueg i po Saboru opunomoenog odbora".
Sabor je naime na svojoj izvanrednoj sjednici od 21 .VI 1848. donio zakljuak da
ne bi domovina ostala bez upravi ja jue glave, kad bi se obistinio glas o svrgavanju
bana, da se odmah osniva vladajui odbor, kome se predaje potpuna vlast i diktatura tako da upravlja svim poslovima kao vrhovna zemaljska vlada i da za sva svo314
ja djela bude odgovorna Saboru.

Prema tome "Upravljajui odbor" je ustvari za-

mijenio bana, pa je Bansko vijee prestalo biti "bansko" te postalo organom tog odbo-

ra.

-14o-

315 -

im se svrgnuti ban vratio u Zagreb Sabor je nastavio svoje zasjedanje

29.VI 1848 . i donio zakljuak kojim se Jelaia priznaje i nadalje banom i to

privremeno sa izvanrednom neogranienom vlau i punomoju, kojoj se imaju
316
bezuslovno pokoriti sve vojne i gradjanske oblasti u zemlji.
Ovim saborskim
zakljukom otpao je razlog da i nadalje postoji "Upravljajui odbor", pa je odmah
317
ponovno uspostavijeno Bansko vijee.

4)

Razvoj organizacione strukture Banskog vijea i njegov status

poslije proglaenja oktroiranog ustava iz 1849. god.
Orgcn izai ja Banskog vijea, koje je ostalo neovisno od madarske vla-

de do svog ukinua, doivjela je dvije faze razvoja. U prvoj fazi t j . od osnutka

do sredine svibnja 1848. , Bansko vijee je predstavi jalo skupno zborno tijelo, koje je kolektivno rjeavalo gorue probleme. Njihova rjeenja je stilizirao perovodja
ili tajnik Banskog vijea u formi slubenog banskog pisma, banskog naloga ili pak
naredbe samog Vijea te slao onima na koje se odnosila. U drugoj fazi t j . od sredine svibnja pa do ukinua Bansko vije je rjeavalo probleme po odsjecima, tako
da je ipak vee probleme i nadalje rjeavalo Bansko vijee kolektivno. Sredinom
318
svibnja 1848. Bansko vijee je imalo slijedee odsjeke: odsjek unutarnjih djela,
319
32o
321
odsjek prosvjeivanja,
bojni odsjek
i odsjek financija.
Krajem juna
322
pojavljuje se i pravosudni odsjek.

Ovakva organizaciona struktura ostala je do

ukinua Banskog vijea.

Djelokrug pojedinih odsjeka obiljeen je uglavnom nazivom odsjeka.
Ipak treba podvui da je resor unutarnjih poslova obuhvatao ne samo osiguranje pravnog poretka i mira u zemlji te redovite poslove uprave s obzirom na odnos Banskog
vijea kao vrhovnog centralnog^upravnog organa prema podredjenim upanijama
(naroito prema podupanima) gradovima, upravnim kotarevimc

(Turopol je,Bakar-

ski kotar, Rijeki kotar, Primorski kotar) i varoima, nego i probleme novooslobodjenih krajeva ( Medjumurje i Rijeka ), borbu protiv djelatnosti madarona, brigu za
izgradnju i popravak luka, kanala i nasipa, poslove zdravstjva, sred jivan je bivih
urbarskih odnosa i koritenja regalnih prava. Isto tako odsjek prosvjeivanja nije

-141mao u svom djelokrugu samo kolstvo nego i druga vana pitanja, a naroito uvodjenje hrvatskog jezika kao nastavnog jezika u kole, otvaranje gimnazije u Rijec i , pitanja tampe, a posebno svu problematiku u odnosu na vjerske organizacije.
U djelokrug bojnog odsjeka spadali su mnogobrojni vojni poslovi (naroito formiranje
raznih vrsti narodi ih eta), koji su nastali ratnim stanjem u Madarskoj i Slavoniji,
kao i popis stanovnitva radi dobivanja evidencije vojno sposobnih stanovnika. U
odsjek financija spadali su pored redovnih financijskih poslova, koje spisi nazivaju
323
"penezni1*,

jo i upravni poslovi trgovine i poljoprivrede.

Na elu Banskog vijea stajao je ban. Njega je imenovao kralj. Ben je

bio odgovoran za svoje naredbe Saboru. Tako je Sabor iz 1848. god. odobrio i potvrdio sve naredbe bana, koje je on izdao u vremenu od svog imenovanja, pa do svoje instalacije, jer je ustanovio da su one proizale iz neophodne potrebe, da su bile
324
korisne i vrijedne za domovinu,
Za vrijeme odsutnosti bana zamijenjivao ga je namjesnik, kojega je ban
Imenovao. On je rukovodio Banskim vijeem unutar ovlatenja, koje mu je dao
325
ban.
God. 1848. ban je zadrao kao svoje iskljuivo pravo da jedino on rjeava
326
probleme koji su bili strogo politike naravi.

Banski namjesnik je bio ovlatenjem

obavezan da rjeenje po pojedinim pitanjima donosi u sporazumu sa savjetnicima koje je imenovao ban. Isto tako namjesnik je bio 327
duan da povremeno obavjetava
odsutnog bana o svemu iz rada Banskog vijea.

Ban, nakon to je dobio zaklju-

kom Saboru iz 1848. diktatorska ovlatenja, obiavao je svog namjesnika nazivat?

"predsjednikom".
Na elu pojedinog odsjeka stajao je naelnik. Odsjek se sastojao od i z vjesnog broja vijenika (savjetnika) i administrativnog osobi ja. Vijenike i ostalo
osoblje odsjeka imenovao je ban.
itavo osoblje Ban&og vijea bilo je odgovorno za svoj rad banu, koji
je mogao po svom nahodjenju premjestiti ga i otpustiti. Ipak, moe se sa sigurnou
utvrditi da je do proglaenja oktroiranog ustava od 4 . I I I 1849. ( 6 . I X 1849.) u stvari
diktatorska ovlatenja vrilo Bansko vijee, a ne ban, naroito za vrijeme njegove
odsutnosti na ratnom bojitu. Tada Bansko vijee nije bilo samo nezavisna vlada
nego i direktorij.

-142No, i ta situacija trajala je ustvari samo do banovog proglaenja oktroi329

ranog ustava,

kada je Bansko vijee bilo prisiljena da stupi u vezu s austrijskom

vladom kao centralnom vladom Monarhije. Taj odnos medjutim odravao se u osnovi
samo faktiki i u onoj vrstini koju su doputali aktivnost austrijske vlade i pasivnost
Banskog vijea u odredjenom problemu. Novi poloaj Banskog vijea ni u novoj podredjenoj ulozi prema austrijskoj vladini je se mogao odrati, jer je monarh odluio
krenuti apsolutistikim putem vladanja u kojem se nije mogao odrati ni naziv Banskog vijea. On je previe podsjeao monarha na neugodnu mu 1848. god. Jaanjem
apsolutistikog kursa slabio je rad Narodne stranke, a pobjedom tog kursa suspendiran
je i sam rad te Stranke. Aktivnost Banskog vijea te njegov pad predstavlja ujedno
sliku uspjeha i neuspjeha Narodne stranke u razdoblju 1848 - !85o.god.
II

Struktura javne uprave l85o,~ 1854.

I) Apsolutistike tende nei je kralja i banov proglas od 26.VI l85o.

Orjentacija kralja da i Kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju uklijeti u svoj

sistem vladanja u okviru oktroiranog usravc i849. god. dola je do izraaja odmah
nakon to je skrena madarska revolucija i pobijeni pobunjeniki madarski generali

^oktobra 1849.). Ve poetkom januara l85o. osnovana je u cijeloj Monarhiji

vojniki organizirana andarmerija ( na podruju Hrvatske i Slavonije"regimenta

od looo ljudi), koja je dobila zadatak da silom titi pravni poredak i dravno uredjenje. Do proglasa bana Jelaia hrvatskoj javnosti (26.VI l85o.), kojim je kralj
htio banovim ugledom osigurati nesmetano ostvarivanje institucija apsolutistikog
vladanja pokrivenog za sada tradicionalnom terminologijom, kralj je ve imao propise o reformi uprave i sudstva u Hrvatskoj (Odredbe u pogledu privremenog ured jenja
sudova za krunovinu Hrvatsku i Slavoniji potvrdjene po caru I . I I I l85o, Naredba
Ministarstva unutarnjih poslova od 12.VI l85o. o ustrojenju politikih upravnih vlasti u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji , a posebno o rasputanju Sabora iz 1848.te
o podvrgavanju hrvatske vlade centralnoj austrijskoj vladi u Beu ( 7 . I V 1848.).
Istina je da je nakon banovog proglaenja oktroiranog ustava iz 1849.u
Hrvatskoj (6.IX 1849.) pa sve do kraja apsolutizma l86o. god.vladala u itavoj

-143Monarhiji,pa tako i u Hrvatskoj austrijska vlada, no uvodjenjem pomenutih novih

propisa o upravnoj reformi u Hrvatskoj naredbe ministara austrijske vlade nisu mogle
ostati samo arhivirani slubeni akti, jer se novim propisima regulirao detaljno
slubeni odnos niih upravnih organa prema viim a uz to uveo novi posluni upravni
aparat. Radi osiguranja tonog i detaljnog sprovod jenja novih propisa o upravi formirana je dapae posebna komisija za uvodjenje novog upravnog sistema na elu s
banom.

Reforma uprave nije bila nominalna promjena nego se zasnivala na carevoj postavci izraenoj u njegovom patentu od 4 . I I I 1849. da austrijska carevina mora biti nerazdjeljiva i nerazrjeiva austrijska nasljedna monarhija, pa prema tome
je morala i upravna organizacija odgovarati takvoj postavci, a obzirom na uvjete
unutranje sigurnosti uprava je morala biti odjeljena od pravosudja tako da je
dvor mogao efikasno postupiti u obim oblastima.
Banov proglas "hrvatsko-slavonskom narodu" od 26. VI l85o. donio je
narodnjacima ono to su eljeli: priznanje vanih zakljuaka Sabora od god. 1848.
od strane kralja, obeanje vladara da e sauvati karakteristine uredbe Hrvatske
i Slavonije, priznanje vladara da Kraljevina Hrvatska i Slavonija zajedno s Hrvatskim primorjem i gradom Rijekom sainjavaju krunovinu, koja je nezavisna od
Kraljevine Madarske, obeanje vladara da e Vojnu krajinu urediti tako da e
ostati u savezu sa svojom materom zemljom Hrvatskom i Slavonijom,te da je voljan
odluiti o sjedinjenju Kraljevine Dalmacije s Hrvatskom, kao i to da se ima u Hrvatskoj i Slavoniji hrvatski jezik smatrati slubenim jezikom kod zemaljskih vlast? i
napokon da e potivati instituciju bana. Medjutim, banov proglas od 26.V!

I85O.

donio je jasno i to na vidjelo da je osnov itavoj zgradi Monarhije carski patent

od 4 . I I I 1849. a to je upravo ono to Bansko vijee pod direktorijem narodnjaka
nije htjelo priznati ni potivati. Tome nije pomogla ni banova tvrdnja u proglasu
da je ban, lino zajedno sa ljudima vrijednih povjerenja, sudjelovao u izrad?
upravne ? sudske reforme na podruju Hrvatske ? Slavonije. No, ve sama injen?ca da je ustav oktroiran povla? za sobom zakljuak, da vladar moe ? u budue
donos?t? korisne, al? ? tetne odredbe. Oktro?ran?m ustavom u osnov? narodnjaci su

-144Izgubili politiku silu Sobora i nekadanje banske vlasti, koja se smatrala podkraljevskom,vrsti savez s Vojnom krajinom, neposredni utjecaj na Bosnu i Srbiju te nadu
u sjedinjenje s Dalmacijom, Istrom, Kranjskom i drugim junoslavenskim zemljama.^ 0
Banov proglas od 26.VI l85o. objavio je dakle ukidanje stare hrvatske
konstitucije i uvodjenje novog i nametnutog ustava prolaznog karaktera koji je morao
posluiti samo kao forma pod kojom e se pripremiti uvjeti za apsolutizam. Carski
patent od 4 . I I I 1849.,taj novi ustav, ustvari nije se nikad ni primjenio osim u obla sti uprave i sudstva, jer te su sada ve predstavljale jedan korak u apsolutizam.

2)

Nova oiganizacija upravnih organa od 12.VI l85o.

Nova upravna organizacija Hrvatske i Slavonije s pripadajuim Primorjem,

gradom Rijekom i njegovim kotarom bila je ured jena naredbom Ministarstva unutarnjih poslova u Beu od 12.VI l85o. o ustrojenju politikih upravnih vlasti u Kraljevi331
ni Hrvatskoj i Slavoniji.
Novi upravni organi poeli su djelovati 1.1 1851. osim
332
Banske vlade, koja je proradila ve I . V I I l85o.

Znaajno je da novo uredjenje

organa uprave u Hrvatskoj regulira ministar unutarnjih poslova austrijske vlade umjesto Hrvatskog sabora, koji je kroz stoljea kao zakonodavno tijelo bio u tim poslovima jedini nadlean. Ta injenica jasno pokazuje da se kralj odluio na uvodjenje
otvorenog apsol utizma.
a)

Poloaj bana i Banske vlade

Prema pomenutoj naredbi na elu uprave u Krd jevini Hrvatskoj i Slavo-

niji stajao je ban, koji je bio odgovoran za svo poslovanje uprave. On je predsjedavao
i upravljao Banskom vladom. U njegovoj odsutnosti ili sprijeenosti zamjenjivao ga
je viceban. Banska vlada sastojala se od vicebana,dvaju vijenika (savjetnika),
trojice koncipista, jednog ekspeditora i jednog prevoditelja.
Nadlenost Banske vlade obuhvatala je prvenstveno poslove iz resora
Ministarstva unutarnjih poslova a onda i poslova drugih ministarstava ukoliko je to
izriito bilo navedeno u naredbama tih ministarstava s obzirom na opseg i nain vrenja tih poslova. Druga ministarstva mogla su ovlastiti Bansku vladu vrenjem od-

-145redjenih poslova samo u sporazumu s Ministarstvom unutcrnjih poslova. Ipak, Banska

vlada je imala u svom djelokrugu poslove drugih ministarstava i bez njihovog ovlatenja ukoliko su oni predstavljali opu dunost da se obznanjuju i izvravaju zakon
ske naredbe.
Banska vlada bila je dakle podredjena austrijskoj vladi a prvenstveno
Ministarstvu unutarnjih poslova. Ona je bila duna "tono i brzo" izvravati naredbe i naloge ministarstava te obavjetavati ih o svim vanijim cbgadjajima

Banska

vlada je bila duna postupati po propisima zakona i ministarskih naredaba, a ako su

ovi bili izmijenjeni ustavom iz 1849., po novim zakonima i organizacionim norma333
ma.
Ban je bio posebno odgovoran caru.Ban je bio carev namjesnik u krunovini.Njega je imenovao car. Ban kao organ izvrne vlasti, a ona je pripadala samo
caru, koji ju je vrio putem odgovornih mu ministara i njima podredjenih inovnika,
bio je duan bditi nad Izvravanjem i primjenjivanjem dravnih i zemaljskih
334 zakona
te brinuti se oko upravljanja unutarnjih poslova na podruju krunovine.

Tako se

odgovornost bana kao namjesnika i predsjednika vlade upotpunjavala te stvarala od

negdanje banske asti i vlasti obinog prvog inovnika u krunovini.
b)

Nadlenost Ministarstva unutarnjih poslova u Beu

Poloaj bana i Banske vlade kao i njihova nadlenost bili su odredjeni

njihovim karakterom izvrnog organa ministarstva.

Ban i Banska vlada bili su, kako

je napomenuto, prvenstveno angairani poslovima iz resora Ministarstva unutarnjih

poslova.
335
Djelokrug tog ministarstva obuhvatao je prema patentu od 12.IV 1852.
openito: vodjenje i nadzor svih po I i ti koupravn ih poslova svih nadletava, ureda i
organa koji su pripadali politikoj upravi, posebno vodjenje evidencija dravnih i
zemaljskih granica, podjeljivanje plemikih stepena na osnovu statuta i pojedinih
ordena, dozvola predikata ? grbova te potvrda legitimacija plemia, ako su bili dokazi nepobitni, rjeavanje lenskih poslova kao najvie lensko nadletvo te poslova
zaklada kao najvii ured za zaklade,

ukoliko nije takav posao bio u nadlenosti ko-

jeg drugog ministarstva, te reguliranje zemljino ras teretnih i urbari jalnih poslova,

-146vodjenje evidencija o stanovnitvu, podjela dravljanstva i dozvola promjena o popunjavanju, opskrbi i ukonaivanju vojske, vrhovno vodjenje i nadzor nad kaznionicama, popravnim, humanitarnim zavodima te politikim (javnim) fondovima i javnim institucijama koje nisu potpadale pod druga ministarstva kao i namjetanje inovnika i radnika u tim ustanovama te nadzor nad djelovanjem raznih fondova koji nisu bili dotirani staleki i politiki, vrhovno vodjenje javnih zdravstvenih poslova,
vrhovno vodjenje zemaljskih gradjevina, koje su se izdravale iz pomenutih fondova, vrhovno vodjenje i nadzor opinskih poslova, posebno vrenje utjecaja na odobra
vanje otudjenja opinske imovine, uzimanja zajma i odred ji van ja opinskih nameta
te imenovanje opinskih organa i gradskih naelnika, vrenje utjecaja na podjeljivanje i obavljanje straarske slube, apotekarskih radnji i kirukih oficina, te na reguliranje cehova i stalekih udruenja, odobravanje osnivanja privatnih udruenja ukoliko ona nisu spadala u djelokrug drugog ministarstva, odluivanje u posebnom stepenu u pitanjima eksproprijacije, sudjelovanje u raspravama drugih ministarstava ukoliko su se pitanja odnosila na upravnu slubu a naroito u problemima pomorstva i z e maljske kontumacije, cesta, eljeznica i telegrafskih veza.
Djelokrug Ministarstva unutarnjih poslova je znatno proiren carskom od336
lukom od 17.1 1853,

kojom je to Ministarstvo preuzelo odredjene poslove ukinu-

tog Ministarstva poljodjelstva i rudarstva naroito izvrenje onih zakona i naredaba,

koje su se odnosile na poljoprivredu, umarstvo i lov. Medju tim poslovima od osobite vanosti su bili unapredjivanje proizvodnje u tim privrednim granama, vodjenje
nadzor nad prosvjetnim ustanovama iz te oblasti, vodjenje i nadzor nad dravnim
imanjima, odredjivanje cijena erarijalnih produkata, poslovi koloniziranja i drugi
poslovi koji su se odnosili na interese dravnog erara bilo radi odravanja bilo radi
unapred jivan ja.
Odravanje javnog reda i mira, drutvenog i dravnog ured jenja te z a tita carske porodice i imovine, kao i privatnog vlasnitva uope bilo je izuzeto carskom odlukom od 25. IV 1852. iz nadlenosti Ministarstva unutarnjih poslova i dato
u djelokrug Vrhovnoj policijskoj oblasti, koji je ured bio samostalan i direktno odgovoran caru. Uz ove poslove ova je oblast vrila nadzor nad tampom, umjetnou
i nekim obrtima (prodaja novina, muzikih instrumenata, posudba knjiga, tampa-

-147rije i dr.). Teritorijalna organizacija ove slube (policijski rajoni s direkcijom policije, policijski kotari koji su sastavljali jedan rajon i policijski kotarski komesarijati
koji su zajedniki sainjavali policijski kotar ) te presbiroi kod direkcije policije
(za nadzor nad novinama) kao i centralne komisije za reviziju knjiga takodjer pri
policijskoj direkciji povezani su ne samo medjusobno i sa Vrhovnom policijskom
oblasti u Beu nego i s banom, koji se smatrao teoretski najviom zemaljskom oblau. Generalna inspekcija andarmerije, andarmerijske regimente, vojne i civilne po
337
lici jske strae takodjer su bile podredjene Vrhovnoj polici jskoj oblasti u Beu.

c)

Nadlenost ostalih ministarstava i njihovih organa u Hrvatskoj i Slavoniji

Kako se vidi opseg poslova Ministarstva unutarnjih poslova a time i bana

kao i Banske vlade kao izvrnog i podredjenog organa tog Ministarstva bio je prilino irok, jer je obuhvaao ne samo poslove ue unutarnje uprave nego i poslove
zdravstva, gradjevinarstva, poljoprivrede, umarstva i rudarstva. Poslovi ostalih
ministarstava u austrijskoj vladi, kao ministarstva carske kue i vanjskih poslova,
pravosudja, financija i ^hovne vojne komande bili su zastupljeni u djelokrugu bana
i Banske vlade tek subsidijarno, jer su ova ministarstva (osim vanjskih poslova) imala vlastite organe na podruju svake krunovine, koji su samostalno djelovati te veinom bili povezani samo vartikalno s nadlenim ministarstvom. Tako je Ministarstvo pravosudja putem svog prava vrhovnog nadzora bilo povezano sa organizacijom
sudstva, Vrhovna vojna komanda s organizacijom vojske, a Ministarstvo financija
s vlastitom terenskom organizacijom i obratno . :Ban i Banska vlada su u takvim
sluajevima samo pomagali te organe u izvravanju njihovih funkcija.
Obzirom na vanost djelokruga Ministarstva financija (poslovi dravnog
duga, dravna blagajna, izravni porezi a time i povezani katastralni poslovi, neizravni porezi, dravna imo/ina, monopoli, solane, prihodi rudnika, novarstvo i punciranje) i gubitka tih poslcva iz nadlenosti vlade u Zagrebu, to je presudno za
ocjenu poloaja Banske vlade, treba istai tu organizaciju u odnosu na Bansku vladu i bana.

-148Prva novost u financijskoj upravi na podruju Hrvatske i Slavonije predstavljalo je osnivanje Hrvatsko-slavonskog flnancijalnog ravnateljstva u Zagrebu
338
maja l85o.god. ,

koje je postalo nadleno za sve financijske poslove iz resora

financija naravno u skladu s direktivama tog ministarstva kojemu je bilo i podredjeno. Tako su ti poslovi pored drugih bili izuzeti iz djelokruga najvieg upravnog organa u zemlji, tj.Banske vlade u Zagrebu.
Druga novost predstavljalo je ukidanje starih institucija u Hrvatskoj i
Slavoniji, tj. inspektorata trldesetnica i solara u Karlovcu,Senju i Brodu sa 31.
XII l85o. i osnivanje novih kotarskih financi jalnih ravnateljstva u Zagrebu, Ri jeci
i Osijeku. Ravnateljstvu u Zagrebu pripao je uglavnom teritorij zagrebake, krievake i varadinske upanije, Rijekom ravnate I jsfvu uglavnom rijeke upanije a
a Osijeckom uglavnom podruje Slavonije. Kotarska financijska ravnateljstva bila
su nadlena za upravu i nadzor svih indirektnih poreza, dravnih zaklada, blagajnike slube i financijske strae. Ona su bila posrednici izmedju zemaljske financijske direkcije i najniih financijskih organa ( tridesetniki uredi, glavna tridesetnika skladita,solarski uredi, boletni uredi, pasualni
prelazni uredi, mostov339
ski uredi, biljegovni uredi, kamera I ne gospotije).
Krajem l85o. god. bude Hrvatskoslavonskom financi jalnom ravnateljstvu
podredjena i Hrvatskoslavonska direkcija poreza tako da je od tada Hrvatskoslavonsko financi jalno ravnateljstvo u Zagrebu postalo i stvarno vrhovna zemaljska finan34o
cijska oblast.

Hrvatskoslavonska porezna direkcija bila je i nadalje nadlena za

upravu direktnih poreza, Uz te orgcne postojala je Zemaljska porezna komisija iji

je zadatak bio tada da se stara oko izvrenja privremene uredbe o z e m l j a r i n i . ^
Podruni organi Porezne direkcije na podruju upanija bili su poreski inspektori,
a u kotarima kotarski porezni uredi koji su se starali oko individualnog oporezivanja u oblasti direktnih poreza ( opine su se brinule za skupljanje i cbstavu tih
poreza). Inspektori su bili ne samo nadzorni organi nego su i oporezivali poreske
obveznike kuarinom, porezom na dohodak i za vrenje obrta.
U Zagrebu je djelovala Zemaljska glavna blagajna koja se dijelila
u dva odjela: blagajna za prihode i blagajna za rashode. U blagajni za prihode
stjecali su se svi prihodi iz krunovine a raspolobe je mogao vriti samo ministar

-149-

fnancija odnosno ravnatelj zemal Jskih financijskih ravnateljsfava

ako ga je

ovlastio

ministar. Blagajna rashoda je namirivala novana sredstva upravi kako i ukoliko je to

bilo odred jeno.

Interese erara zastupao je pred sudom Financijski prokurator u Zagrebu.

On je davao svoje miljenje u svim poslovima koji su se odnosili na dravnu imovinu
ili fondove koji su se smatrali dravnim te sudjelo/ao u pripremi sklapanja pravnih
poslova, ako ih je predvidio odredjeni dravni ured.
U resor financija spadali su Rudarska i umska direkcija u Grazu

nadle-

na za upravu dravnih, rudarskih, umskih poduzea i na podruju Hrvatske

Slavonije, pod koju su spadali rudarski uredi, solare, umarski uredi, uprave dobara.
Napokon treba spomenuti da je u resor financija spadala i

financijska

straa, koja se borila protiv verca i drugih financijskih prestupa.

Banska v l a d a , koliko god je organizacija resora

zirana

i vertikalno povezana

financija bila detalji-

ipak je i ona povremeno donosila

sora pored ministra financija i ravnatelja Hrvatskoslavonskog

teljstva u Zagrebu. Te naredbe su se

naredbe iz tog

financijalnog

ravna-

zasnivale na naredbama Ministarstva

cija a odnosile su se redovito na osnovna pitanja

da obavee i podrune organe Banske v l a d e ,

u emu

upanije i

se

re-

finan-

odrazila funkcija bana

kotareve

izvrenjem

finan-

gradjevina

i sao-

cijskih propisa.
U oblastima resora Ministarstva trgovine,

braaja te Ministarstva bogostovl ja i nastave,

obrta,

javnih

ban i Banska vlada imali su znatno

e ovlatenja nego li u resorima pravosudfa, financija i vojske. Ministarstvo

ne, obrta, javnih gradjevina i saobraaja zadralo

vi-

trgovi-

je pored vrhovnog rukovodstva

u svim administrativnim poslovima koji su se odnosili na trgovinu, obrt, javne

gradje-

vine i saobraajne ustanove jo i odluivanje u posljednjoj instanci: kod dodjela p o vlastica za osnivanje tvornica, obrtnih radnji i trgovina, te u administrativnim

po-

slovima trgovakih i obrtnikih organizacija, zatim raspravljanje oko problema

pomorstva, pomorskog saobraaja, brodogradnje, morskog rfbolova, odobravanje
gradnji, rekonstrukcija, reparatura visokogradnji / vodogradnje, cestogradnje i
gradnje eljeznica ukoliko trokovi nisu premaifi iznos od 5o.ooo forinti,

zatim

odluivanje u odredjenim poslovima dravnih eljeznica, pota, telegrafa i konano

sakupljanje statistikih podataka za potrebe vlade. Preostao je dakle niz poslova nie
instancije, a naroito prvostepena rjeenja o dodjeli povlastica, trgovina, obrta,
tvornica, koje su ostale u nadlenosti bana, Banske vlade i upanije.
Gradjevinarske oblasti su bile podredjene prema naredbi od 9 . I I 1853. banu, kasnije namjesniku, ukoliko gradnja nije bila neposredno iz djelokruga Zemaljske financijske oblasti ili ukoliko nije bila izriito data u djelokrug kojoj drugoj oblasti u zemlji. Pismeni saobraaj izmedju Ministarstva trgovine i gradjevinskih oblasti
uslijedio je uz posredovanja bana kasnije namjesnika. Veliki upani i kotarski predstojnici su bili takodjer angairani u poslovima grad je vinarstva na svom upravnom podruju. U rukovodjenje gradjevinske djelatnosti u zemlji bilo je u nadlenosti Zemaljske gradjevinske direkcije, koja je imala posebni raunarski odjel i raunarski savjet radi vrenja raunaske kontrole i rjeavanje gradjevinskih problema.
Rjeavanje problema pomorstva, pomorskog saobraaja,

brodogradnje

pripadalo je djelokrugu specijalnog organa Ministarstva Centralnoj pomorskoj oblasti

u Trstu, koja je bila povezana jedino sa Ministarstvom. Centralna pomorska oblast
posjedovala je vlastitu terensku organizaciju koja se sastojala od glavnih i ostalih
luko - i pomorsko-zdravstvenih ureda, deputacija, agencija, ekspozitura i bolnica.
Organizacija potanske slube bila je takodjer neovisna od bana i Banske
vlade. Ona se sastojala od potanske direkcije kojoj su bile podredjene potanski
uredi, potanske stanice

( koje su se brinule za potanski saobraaj ljudi i robe ) i

potanske eksped?cije(koje su se brinule za skupljanje pisama i za njihovu dostavu).

Trgovakoobrtne komore (tri u Hrvatskoj i Slavoniji) bile su ustanove koje su
zastupale trgovake i obrtnike interese te predlagale unapredjivanje trgovine i obrta
Ministarstvu trgovine. Svaka se dijelila u dvije sekcije: trgovac ka i obrtna sekcija.
Predsjednika i lanove komore birali su ovlateni trgovci i obrtnici.
Koliko god je Ministarstvo bogotovlja i nastave vrhovno rukovodilo u poslovima
bogotovlja te utjecalo u imenovanjima crkvenih prelata i u reguliranju imovine zakonom
priznatih religija zatim rukovodilo i nadzirale itavu nastavu i nastavne ustanove te utjecalo na postavljanje lanova raznih ispitnih komisija,sveuilinih nastavnika, imenovalo nastavnike u srednjim kolama, ako su se izdravale iz javnog fonda, odi ui vaio u
pitanju kolskih udrenika, ipak, ban, Banska vlada, upani je i kotari vrili su razna
ovlatenja koja su proizlazila iz njihovog

-151prava na vrenje nadzora drave u crkvenim, zakladnim, kolskim i odgojnim poslovima. Njihov djelokrug je bio tono razgranien tek ministarskom naredbom od
19.j 1853. Dravni nadzor nad gimnazijama i osnovnim kolama vrili su posebni
gimnazijski i osnovnokolski nadzornici (kolski savjetnici) na osnovu ovlatenja
naredbe od 28.VIII 1854. U Zagrebu je postojala Komisija za teoretske dravne ispite, koja je bila takodjer organ uprave u oblasti nastave, te je na taj nain i zema342
Ijska upravna vlast sudjelovala u poslovima nastave.

d)

upanije, upanijski kotar? i opine prije i poslije naredbe od 12.IV l85o.

343
Prema novoj upravnoj organizaciji Hrvatske i Slavonije od 12.VI l85o.

teritorij krunovine bio je podijeljen na est upanija

(zagrebaku, varadinsku, k r i -

evaku, rijeku, osijeku i poeku). Iako je broj upanija ostao isti, ipak su izvrene znatne promjene. Naime jo 18.XI 1849. uredjena je Srpska vojvodina s Temivarom kao glavnim gradom, pa je s njom bio zdruen dio Srijemske upanije ( Iloki i
Rumski kotar ) tako da u novoj upravnoj organizaciji nije vie postojala Srijemska
upanija. Virovitika upanija promijenila je naziv pa je postala Osljecka upanija, kojoj je bio zdruen preostali teritorij bive Srijemske upanije. Osnovana je
nova upanija Rijeka, koja nije postojala 1848. god., a sada je obuhvatila Bakar
i Delnice s njihovim zaledjem. Varadinska upanija se poveala teritorijalno s
Medjimurjem (13.XII 1849.) izuzevi opinu Legrad, koja je bila utjelovljena u
Krievaku upaniju.
upanijom je upravljala upanijska vlast na elu s velikim upanom kqeg
je imenovao car. upanijske vlasti bile su podinjene Banskoj vladi. Prema novoj
upravnoj organizaciji u njihov djelokrug spadala je predmetno ista problematika koja
je pripadala Banskoj vladi. Medjutim, budui da novi propisi nisu razgraniili nadlenost Banske vlade od nadlenosti upanija, jer se to bilo predvidjelo naknadnim
propisima izvriti o nadlenosti upanija i opina, f je ban izdao privremenu naredbu od 16.VII l85o. kojom je naredio rasputanje upanijskih skuptina i predaju
njihovog djelokruga velikim upanima ukoliko se je odnosio na poslove javne uprave (sudbene poslove trebali su preuzeti novoustrojen? sudovi). Veliki upani bili

-152su duni u rjeavanju vanijih poslova i u dvojbenim sluajevima zatraiti uputu

344
Banske vlade.

Tako su ukinute velike i male skuptine upanije u kojima su do

1848, god. stalei upanije samostalno rjeavali upravne poslove i sudske sporove,
izglasavale upanijske naredbe, proglaavali saborski zakoni i banske naredbe, birali zastupnici u Saboru i dr. Tako je pao glavni bedem feudalne konstitucije (upanijske skuptine bile su sastavljene od pripadnika feudalnih stalea) i ujedno glavni oslonac estog otpora protiv izvrenja naloga kralja i njegovih organa ( skuptine su mogle otkloniti kraljevu naredbu, ako su one smatrale da su za njih tetne).
U doba Banskog vijea, a i ranije, upanijske skuptine su posjedovale veliku politiku snagu, jer su zajednikim bodrenjem aljui jedna drugoj poslanice osigurav a l e zajedniki istup u Saboru i zajedniki otpor.
Prema novoj organizaciji uprave u Hrvatskoj i Slavoniji upanije su se
dijelile na kotare (Zagrebaka upanija imala je 6 kolara - prije 16: Zagreb, Samobor, Sv.Ivan Zelina, Sisak, Jastrebarsko i Karlovac;

Rijeka upanija dva:

Bakar i Delnice; Varadinska upanija 4 - prije lo: Varadin, Klanjec, Krapina

i akovec; Krievaka upanija 2 - prije 7: Krievci i Koprivnica; Poeka
upanija 2 - prije 7: Poega i Pakrac i Osjeka upanija 4: Osijek, Virovitica,
Djakovo i Vukovar). Prije reforme upanije su bile podijeljene na okruja a ova
na kotare, kotari na opine i sui je. Okruja su imala upravne i sudske funkcije
a kotari prvenstveno sudske. Po reformi, itava ova struktura je ukinuta, pa su
osnovani kotari kao najnie upravne jedinice na elu s podupanom, koji je ranije bio na elu upanijskog upravnog aparata (upanijski upravni aparat do god.
!85o. sastojao se od podupanskog ureda, biljenikog ureda, odvjetnikog ili
zavjetnikog, sudakog ureda, zdravstvenog ureda, mjernikog ureda i pisarnikog
ureda).
Novi kotari ili podupanije nfsu imali vie sudbene funkcije nego su
postali prvostepeni upravni organi. Podupan je bio podredjen velikom upanu te
je odgovarao za rad kotara. Na taj nain mimoidjene su stare jurisdikcije koje su
postojale uz upanije (slobodni i kraljevski gradovi, kotari s posebnim statusom turopoljski, rijeki, bakarski i vinodolski ili primorski, varof - Djakovo, Zagrebaki kaptol s Novom Vesi i Lakom ulicom i dr.; slobodna poveljena trgovita i opine

-153provincijalne i i krajike sa svojim magistratom kaptoli, samostani i konzistorije),

tako da su do novog uredjenja kotara i opina veinom dole pod ingerenciju velikog
345
upana.
upanije i podupani je uredjene na osnovu naredbe iz l85o. god. ukinute
su 3o.listopada 1854. kada je stupio u ivot nov? upravri 346
sistem.
Kada je ban svojom naredbom od 19.Vili 1851.

uveo modernu samoupra-

vu prv? puta u op?nama Hrvatske ? Slavonije, opine su nakon svog formiranja u smislu zakona Hrvatskougarskog sabora iz 1836. god. u duhu feudalnih odro sa oslobodile se 1848. god. feudalnih veza ( ukidanjem rabota, urbar?jalne dae ? crkvene desetine banskim pismom od 25.IV 1848. te lanom XXVIII Hrvatskog sabora iz 1848.),
ali nisu bile uredjene u novim uvjetima. Prema zakonu iz 1836. god. svako mjesto
ili selo bilo je opina. Ako je selo bilo premaleno zvalo se suija. Na elu opine
stajao je sudac (negdje knez), a uz njega su bili prisenici, podsuci te biljenik.
Seoske suce, prisenike i podsuce biralo je selo ali uz utjecaj feudalca. Opinski
sudac oglaavao je naloge vlast? ? vlastelina, rasporedjivao ljude na vlastelinsku
? javnu rabotu, popisivao ostavine, predlagao skrbnike za siroad, brinuo se za javni red i mir, pobirao poreze i predavao ih upanijskoj blagajni ( raune za opinske
trokove morao je potvrditi feudalac, ako on to nije uinio, kotarski sudac morao je
to iznijet? na upanijsku skuptinu). Medjutim, prema pomenutoj banskoj naredbi
opina je dobila svoje opinsko zastupstvo tj. opinski odbor, koji su birali birai
(stalni punoljetni prebivaoci koji su plaali 3 forinta izravnih poreza), koji je
imao vlastiti djelokrug (samouprava opinskom imovinom, zgradama, putevima, redarstvom), te opinskog glavara kao izvrnog organa opinskog odbora, kojeg je birao
opinski odbor kao i poreznika. Zakljuci su se donosili na sjednicama opinskog odbora. Opinski glavar je posjedovao jo i djelokrug, koji nije imao opinski odbor
tzv. preneseni djelokrug koji se sastojao od dunost? ? ovlatenja dob?ven?h od viih
organa uprave. Takvo uredjenje opina ostalo je do 1861 .god.
Uredjenje gradova u Hrvatskoj i Slavoniji iz l85o. i 1851. god. iz osnova
je promijenilo status i nadlenost gradskih uprava, koje su do tada uivale stari municipalni sistem osnovan na raznim kraljevskim privilegi jama. Gradovi su bili prije
l85o. god. zasebni municipiji kao i upanije. Kraljevski slobodni gradovi, pored

-154toga to su uivali prava plemstva, bili su izuzeti od upanijske sudske vlasti te su

posjedovali vlastitu sudbenost, koju su vrili njihovi vlastiti magistrati, koje su sami
izabrali i koji su bili nadleni u svim politikim (upravnim) i sudskim poslovima
(civilnim i kaznenim predmetima).
Prema novom uredjenju gradova (Privremeni opinski red za glavni grad
Zagreb od 7 . I X l85o, Privremeni opinski red za grad Osijek od 7.IX l85o, te
347
banska naredba od 19.VIII 1851. za sve ostale gradove i trgovita s magistratom)
ovi su vrili samo upravne funkcije a pored toga doli su pod jak utjecaj viih organa uprave ( Banska vlada mogla je raspustiti zastupstvo, otpustiti opinskog naelnika i svakog lana magistrata i dr.). Organi gradske uprave su bili gradski naelnik, gradsko zastupstvo i magistrat. Aktivno i pasivno izborno pravo bilo je tako
udeeno da su prava u upravi pripadala u najveem dijel u najjae oporezovanim.
Neoporezovani nisu imali prava prilikom izbora. Glavna uloga u gradskoj upravi
bila je povjerena gradskom naelniku, kojeg je izabiralo gradsko zastupstvo, ali
kojeg mora kruna odnosno vlada potvrditi. Uz naelnika stajao je magistrat kao
izvrni organ opine. Magistrat je bio neposredni upravni organ za gradske poslove i imovinu. Nadlenost grada je bila vlastita i prenesena kao i u seoskim opinama (vlastita - poslovi oko uprave gradske imovine a prenesena - poslovi koji budu
povjereni gradu od strane viih upravnih organa). Tako je ostalo do 1861. god.
III)

Apsolutistiki upravni aparat ( 1854 - 1861 )

1)

Si I vesta rsk i patent od 31 .XII 1851.

Nakon to je car utvrdio da su sve pripreme za uvodjenje istog apso348

lutistikog vladanja izvrene, izdao je tzv. Silvestarski patent od 31.XII 1851.

kojim je stavio van snage oktroirani ustav od 4.marta 1849. te uveo strogo centraliziranu i jedinstvenu dravu kojom je trebala vladati apsolutistika monarhija.
Silvestarski patent ograniio se samo na reguliranje izvrne vlasti, jer
je sva zakonodavna vlast bila u rukama apsolutistikog monarha. Centralnu izvrnu
vlast predstavljala je vlada u Beu, koja je postala odgovorna samo caru i njemu
je bila neposredno podredjena. Nadlenost ministarstava nije izmijenjena ( neke promjene koje su nastale poslije donoenja Silvestarskog patenta ve su napomenute kod

-155izlaganja djelokruga Banske vlade - najvanija je od svih svakako k i d a n j e funkcije hrvatskog ministra u bekoj vladi poetkom 1852.god.).
Na podruju svake krunovine vrhovnu upravnu vlast je predstavljalo namjesnitvo odnosno namjesnik sa svojim uredom koji je bio zajedno s namjesnitvom
podredjen vladi u Beu. Namjesnistvu su bile podredjene u Hrvatskoj i Slavoniji
upanije, a ovima kotari. Kotari nisu bili u naelu iskljuivo upravni organi nego
najee i sudski. Ako su vrili upravnu i sudsku funkciju nazivali su se mjeoviti
kotarski uredi. Kotari su mogli obuhvatiti gradsko podruje (gradski kotari) ili vangradsko (vanjski kotari). Kotarima su bile podredjene mjesne opine s ogranienom
autonomijom. Imenovanje opinskih naelnika bilo je podvrgnuto utjecaju vlade
u Beu.

2)

Primjena Silvestarskog patenta u Hrvatskoj i Slavoniji

Detaljnu razradu Silvestarskog ptenta donijela je naredba ministra unu349

tarnjih poslova, pravosudja i financija od 19.1 1853.

Primjena nove upravne or-

ganizacije na podruju Hrvatske i Slavonije odredjena je naredbom istog Ministarstva od 3. VI 1854.

Kraljevine Hrvatska i Slavonija sainjavale su jedinstveno upravno podruje C kr.namjesnitva u Zagrebu. Iz ovog podruja bio je iskljuen teritorij
Vojne krajine, koja je imala vlastitu organizaciju koja je spadala u resor Vrhovne
vojne komande u Beu.
Upravno podruje Namjesnitva u Zagrebu dijelilo se na 5 upanija.
Sjedita upanijskih vlasti bila su u Zagrebu, Varadinu, Poegi, Osijeku i Rijeci. Grad Zagreb bio je podredjen neposredno Namjesnistvu.
Zagrebaka upanija imala je 14 vanjskih kotara (Bosil jevaki, Modrupotoki, Karlovaki, Jastrebarski, Pisarovinski, Sisaki, Moslavaki, Ve I ikogorik i ,
Samoborski,Stubiki, Zagrebaki, Dugoselski,Svetoivanjski i Vrboveki) i jedan
gradski (grad Karlovac); Varadinska upanija 13 vanjskih (Krievaki, Koprivniki, Ludbrek i , Topliki,Varadinski, Ivaneki, Krapinski,Zlatarski , Pregradski, Klanjeki, akoveki, Preloki i Strigovski ) i tri gradska (Krievci, K o privnica i Varadin) ;

Poeka upanija sedam vanjskih (Virovitiki,Slatinski,

-156Vuinski, Daruvarski, Pakraki, Poeki i Kutjevaki) i jedan gradski (Poega)v

Osjeka upanija est vanjskih kotara (Osjeki, Valpovaki, Dolnjomiholjaki,
Naiki, Djakovaki i Vuk avarski) i jedan gradski kotar (grad Osijek)-, Rijeka
upanija est vanjskih (Rijeki,Bakarski,Crikveniki,Delniki, Vrbovski i Cabarski) i dva gradska kotara (Rijeka i Bakar).
Na podru ju Namjesnitva nisu svi vanjski kotari bi li tzv. mjeoviti uredi to znai da su izvjesni kotari vrili samo upravne funkcije (zagrebaki, varadinski, osjeki i rijeki za podruje van grada). Isto tako ni svi gradski kotari nisu bili mjeoviti uredi pa su njihovi magistrati vrili samo upravne funkcije
(Zagreb, Varadin, Osi jek,Ri jeka, Karlovac, Koprivnica ,K rievci, Bakar I Poega).
Med ju tim kotarski uredi u Karlovcu, Koprivnici, Krievcima, Bakru i Poegi ija
je teritorijalna nadlenost obuhvata I a teritorij van gradske opine bili su mjeoviti
kotarski uredi to znai da su obavljali i sudbene poslove.
Rad na uvodjenju novog uredjenja upanija, politikih kotara i mjeovitih
kotarskih ureda bilo je povjereno posebnoj C . k . ustrojavajuoj zemaljskoj komisiji
sa sjeditem u Zagrebu (osnovana ministarskom naredbom od 19.1 1853.). Kada je
ova komisija zavrila rad, nove upanije, politiki kotari i mjeoviti kotarski uredi su proradili krajem listopada 1854. god. Kadrovsko pitanje medjutim nije bilo
u potpunosti rjeeno,

a trebalo se brinuti i za nove kadrove u novim uredima, pa

je osnovana nakon to je Namjesnitvo u Zagrebu zapoelo radom (29.V 1854.)

posebna Zemaljska komisija za mjeovite kotarske urede (K.k.Landescomission fUr
die gemischten Bezirksmter) koja je 1857. god. promijenila naziv u "Zemaljsku komisiju za personalna pitanja mjeovitih kotarskih ureda". Komisija je prestala radom
i 861. god.
3)

Poloaj i nadlenost Namjesnitva

Nam jesnitvo je bilo vrhovna upravna vlast u krunovini za one poslove

koji su mu bili dodijeljeni u nadlenost: za poslove politike i redarstvene uprave

openito, za poslove koji su se odnosili na bogotovlje! nastavu, trgovinu i obrt,
poljodjelstvo i one stvari gradjevinarstva koje nisu zasjecale neposredno u koji
predmet poslovanja zemaljske financijske vlasti ili koje nisu bile izriito dodi je-

-157Ijene kojoj drugoj vlasti u zemlji neovisno od Namjesnitva.

Namjesnitvo je bilo podredjeno u personalnim pitanjima i u poslovima
politike uprave Ministarstvu unutarnjih poslova a u ostalim upravnim granama onom
ministarstvu koje je bilo nadleno za odredjenu granu.
Ovlatenja namjesnika bila su ira od onih itavog Namjesnitva. Vaniji poslovi rjeavali su se kolegijalno, ali namjesnik je mogao izdati odredbu i protiv
zakljuka vijea pod jedinim uvjetom da svoju odredbu dostavi na znanje nadlenom
ministarstvu. Namjesnik je bio odgovoran za poslovanje ne samo svoje vlastito nego
i itavog Namjesnitva. On je bio ef i predsjednik Namjesnitva. Obavljao je poslove koje mu je lino car ili ministar povjerio. Vodio je redarstvo u krunovini.On
se brinuo za odravanje mira i poretka. Stoga je mogao zatraiti upotrebu vojne,
andarmerijske ili policijske sile, ako je smatrao da je mir i poredak ugroen.Stoga
je nadzirao i tampu, javne priredbe, rad drutvenih organizacija, kontrolirao kretanje stranaca, izdavao pasoe za putovanja u inozemstvo. Posebnu brigu je vodio
oko opravdanosti i ekonominosti gradjevinskih radova. U odnosu na samo Namjesnitvo namjesnik je ne samo rukovodio poslovima nego i vrio disciplinarnu vlast a i
znatna ovlatenja u imenovanjima, premjetajima i otputanju kadra.
Namjesnitvo u cjelini brinulo se u osnovi da se svi propisi potivaju i
izvravaju. Rjeavalo je kao nadredjena vlast u svim poslovima svoje djelatnosti,
ako je prvostepeno rjeenje izdala vlast koja je bila podredjena Namjesnitvu. N a mjesnitvo je vrilo i zemaljsku vladarsku feudalnu vlast. U resoru unutarnjih poslova Namjesnitvo je posebno bilo ovlateno da vodi nadzor nad svim kaznionicama,
popravnim zavodima, dobrotvornim i humanitarnim ustanovama kao i nad svim javnim ustanovama, ako to nije posebno izuzeto. U sferi opinske autonomije Namjesnitvo je vrilo izvjestan utjecaj uslijed svog prava nadzora u rjeavanju opinskih
poslova posebno u poslovima grada Zagreba koji mu je bio neposredno podredjen.
U pitanjima zaklada Namjesnitvo je predstavljalo najviu oblast za zaklade. U oblasti bogotovlja ono je u sporazumu s ordinarijatom podjeljivalo upe, patronate carskih i vjerskih fondova, ako dohoci nisu prelazili looo for. godinje, oduzimalo ili
dodavalo upama pojedine mjesne opine, dopunjavalo kongrue upnicima i kapelanima, doznaivalo samostanima prosjakih redova milostinjske kvote,rjeavalo albe

-158enicima rodi uskrate prava na sklapanje braka te davalo oproste od enidbenih smetnji pod odredjenim uvjetima. U oblasti nastave Namjesnitvo je vrilo nadzor nad
svim civilnim nastavnim i odgojnim ustanovama, a u oblasti trgovine i obrta podjeljivalo povlastice za zemaljske tvornice, za podizanje apoteka, za vrenje kirurkog
obrta i vodjenje transportnih poduzea za periodike vonje te izdavalo dozvole za
dranje godinjih sajmova. U financijskim pitanjima Namjesnitvo je vrilo takodjer
znatne poslove (oprost od dugovanja, otpisi i si.), ali kod ovih je bilo ovisno od
prethodne suglasnosti zemaljske financijske vlasti.U gradjevinarstvu Namjesnitvo
je predstavljalo nadzornu vlast a u odredjenim sluajevima je rukovodilo i administrativnim poslovima iz te oblasti. Na kraju, Namjesnitvo je bilo ovlateno u slubama koje su mu bile podredjene primati i osi obad jati kauciju za slubu, penzionirati, opskrbiti provizijom i umiroviti namjetenika koje je postavio namjesnik ili
podredjena vlast kao i dodijeliti penziju ili pomo njihovim udovama i sirotama.

4)

Sistem okruga (upanija)

upanije u doba Bachovog apsolutizma bili su uredi koji nisu imali ni-

ta zajedniko s negdanjim upanijskim uredima prije l85o. god. Ostao je sarto

naziv.Nove upanije su bile ustvari posredni upravni organ izmedju Namjesnitvo
i kotara, koji su samo iznimno predstavljali posebnu molbenu oblast i to prvostepenu od sluaja do sluaja kada je to bilo izriito odredjeno, a u drugom stepenu
rjeavali su poslove koji su se ticali redarstva, poljodjelstva, popisivanja, novaenja, pretprega i ukonaivan ja samo ako odluka nije bila pridrana drugoj vlasti, te u drugim poslovima samo ako su to hitno iziskivali javni interesi.
Djelokrug upanija bio je u osnovi ogranien djelomino na nadzorne a
djelomino na izvrne i upravne poslove. Nadzor se odnosio na poslovanje kotarskih ureda ( samo s obzirom na upravne poslove ), politikih ureda onih gradova koji
nisu bili podredjeni Namjesnitvu ili kotarskom uredu i konano uprava onih zavoda
i ustanova, koje su bile podredjene upaniji ili koje nisu bile podredjene bilo kojoj
vioj upravnoj, sudskoj ili vojnoj vlasti. Nadzor je obuhvatao i dunosr poduavanja
odredjenih ustanova i slubenika.

-159upanije su se starale za odranje mira, sigurnosti i javnog reda na svom

podruju. U Joj djelatnosti upanije su morale obavjetavati Namjesnitvo o svakoj
pretnji miru i poretku a po potrebi davati dozvole niim upravnim organima da upotrebe vojnu silu radi ouvanja mira i poretka.
upanijama je pripadalo pravo vrhovnog rukovodjenja popisivanja I novaenja u upaniji te dunost sudjelovanja u poslovima predprege, opskrbe I ukonaivan ja vojske. upanije su rukovodile drebanjem I davanjem vojnika te odluivale
o vremenitom oprostu od vojne slube.
upanije su izdavale dozvole za gradnju cesta, mostova, kanala, isuivanja, navodnjavanja i dr. u vezi s vodenom energijom,ako to pravo nije bilo predvidjeno u djelokrugu vie vlasti. One su se brinule za odranje cesta, mostova, nadzirale njihovu gradnju i suradjivale u upravnom pogledu pri izgradnji kola, crkvi i
upa , te propisivale namete pojedinim opinama radi izgradnje javnih objekata.
U oblasti obrta i trgovine upanije su podjeljivale povlastice za kovaonice, staklane, varionice, potae, vapnenice, ciglane zatim za odravanje nedjeljnih sajmova, sudjelovale pri izdavanju dozvola zajedno s rudarskim vlastima, odluivale o komadanju i luenju zem I je, stavljale umu pod zabranu, odluivale u dvojbama nastalim po odobrenim eksproprijacijama, dozvoljavale noenje oruja.
upanije su bile podredjene Namjesnitvu osim u pitanjima izravnog poreza u kom sluaju su bile podredjene zemaljskoj poreznoj vlasti.

5)

C . K . Kotari
Kotarski uredi su predstavljali najniu vladarsku oblast u kotaru u svim

upravnim i pravosudnim poslovima ukoliko nisu ovi bili u nadlenosti drugih upravnih i sudskih organa. Oni su bili podloni vioj upravnoj, sudskoj i financijskoj vlasti to je zavisilo o vrsti posla. U njihovom djelokrugu bili su svi poslovi unutarnje
uprave, a ako su bili mjeoviti uredi, oni su vrili kaznenu i gradjansku sudbenost
u prvom stepenu kao inokosni sud. U oblasti financija kotarski uredi su bili financi jalna vlast u poreznim poslovima i nadzorna vlast za porezne urede na svom podruju. U oblasti obrta i trgovine podjeljivali su povlasticeza vodjenje obrta i
trgovine ukoliko nije za izvjesni obrt ili trgovinu bilo pridrano

VIOJ

vlasti. U

-losvim poslovima koji su bili u nadlenosti viih upravnih organa kotarski uredi su
pomagali, pripremali predradnje i postupali po odredbama viih vlasti ili pak vrili
35o
neposredni nadzor da bi mogli redovito izvjetavati te organe.

IV

Privremena dravna uprava ( 1861 - 1869 )

I)

Kraj Bachovog oblika apsolutistikog vladanja i oblikovanje novih

politikih pravaca
Namjesnitvo u Zagrebu je djelovalo od 29.V 1854. do 4 . I V 1861. god.

Nam jesnitvo i itav sistem vladanja koji su provodili Namjesnitvo i njegovi podredjeni organi realizirali i osvjetlili su pojam apsolutizma u Hrvatskoj i to Bachovog
apsolutizma, jer je Bach kao ministar unutarnjih poslova bio stub te apsolutistike,
centralistike, germanizatorske i prema tome protuslavenske politike vladajuih krugova na bekom dvoru. Nezadovoljstvo s Bachovom politikom zahvatilo je gotovo
sve narodne slojeve a i veliki dio sveenstva bez obzira to je Crkva dobila privilegiran poloaj (pravo nadzora nad kolama i cenzure nad izdavakom djelatnou)
ba pod Bachom. Beki dvor je dodue nastojao da smanji nezadovoljstvo (priznao da
je Vojna krajina sastavni teritorij Hrvatske, Medjimurje pripojio Hrvatskoj, Hrvatsku uinio nezavisnom od Madarske i u crkvenom pogledu podignuvi Zagrebaku
biskupiju na Nadbiskupiju, sudstvo odijelio od uprave u viim sudskim instancijama,
priznao jednakost sviju pred zakonom, dunost plaanja poreza i sluiti vojsku te
pravo na slubu proirio na sve narodne slojeve, preuredio srednje kolstvo, latinski
jezik u kolama zamijenio hrvatskim jezikom) ali nije uspio ni kod biveg feudalnog
sloja a niti kod gradjana i seljaka. Bivi feudalci dobili su u ime naknade za gubitci feudalnih prava umjesto novac rasteretne obveznice kojima je ubrzo vrijednost
poela padati.Bivi kmetovi poeli su takodjer naglo osiromaivati, jer su se morali
zaduivati radi otplate naknade za oslobodjenje od kmetstva, raznih poreza i naneta
i radi nerodnih godina. Gradjani takodjer nisu mogli biti zadovoljni ukidanjem carinske granice izmedju Madjarske i Austrije, \&r je tako hrvatska privreda postajala
sve vie zavisna od austrijske. Budui da gradjani nisu raspolagali vlastitim kapitalom
obzirom da je privreda od ranije bila gotovo potpuno nerazvijena (osim u Rijeci),
to su morali gledati prodiranje stranog kapitala.

-161U takvim nerazvijenim ekonomskim a onda i drutvenim prilikama pod pritiskom andara, policije, sudova, germanizacije u borbi za opstanak mlade inteligencije politiki ivot stranaka je zamro. Iskustva iz 1848. i Bachovog apsolutizma
razliito su utjecala na pripadnike nekad najjae Narodne stranke i tako pridonijela
oblikovanju novih politikih pravaca. Stvarale su se tri osnovne grupacije: jedna protiv
Austrije i Madarske za samostalnu Hrvatsku ( Stareevi, Kvaternik ), druga za suradnju s Austrijom protiv Madarske da bi se ujedinila Hrvatska s Dalmacijom i drugim
hrvatskim krajevima i tako ojaala da posjeduje vlastitu nacionalnu administraciju
(glavni predstavnik Ivan Maurani) i trea za suradnju s Madarskom protiv Austrije
da bi se Hrvat? ? Madari u svojim sanostalnim nacionalnim upravno-politikim tvorevinama lake odhrvali novim pokuajima apsolutistike i germanizatorske politike bekog dvora (Strosmajer i veina narodnjaka).

2)

Oktobarska diploma i reforma centralne vlade u Beu - formiranje Hrvatskog

dvorskog dikasterija (poslije Kr.dvorska kancelarija za Kraljevinu Dalmaciju,
Hrvatsku ? Slavoniju)
Apsolutizam i centralizam Bachovog tipa ipak nije se mogao dugo odr-

ati. On je prouzroio ogromne dravne dugove odravajui ogromni dravni aparat ne samo u vertikalnoj hijerarhiji (kotar, okrug, namjesnitvo, ministarstva i
razni podredjeni organ? u svim granama dravne uprave i pravosudja) nego ? u horizontalnoj irokoj rasprostranjenost? austrijske monarh?je ( vel?k? broj krunovina).
Dugovi u doli u akutnu fazu porazom austrijske vojske na talijanskom bojitu
1859. god. Tada je pao i Bachov apsolutizam, ali beki dvor usprkos oitim tenjama prevladavajuih federalista I zahtjevima nacionalnih pokreta traio jei nain
kako da spas? centralizam a i apsolutnu vlast monarha. To mu je djelomino i uspjelo dozvoljavajui oivljavanje starih upravnih formi,tako da je izgledalo da je car
restituirao stanje 1848. god. a da pri tom starim formama dade onaj pojmovni sadraj koji je odgovarao postojeim uvjetima u monarhiji u odnosu na snage vladajuih krugova u dvoru i razjedinjenost I neorganiziranost raznih nacionalnih pokreta
u zemlji. Tako je car prvo izdeo ( 2o.X l86o.) proglas " o uredjenju nutarnjih
dravno-pravnih prilika Monarhije" poznat pod imenom Oktobarska diploma kojim

-162je uinio ustupak federalistima,

351

a zatim novi proglas, toboe kao tuma i prove352

dba Oktobarske diplome, Februarski patent (26.11 1861.),

kojim je ustvari ukinuo

Oktobarsku diplomu i osigurao eljeni centralizam i u krajnjoj liniji svoju apsolutistiku vlast.
Oktobarskom diplomom je car vratio Hrvatskoj i Slavoniji stari ustav ali
djelomino, jer je Hrvatski sabor bio ovlaten na osnovu te Diplome da donosi zakonske propise samo u onim predmetima, koji nisu bili u nadlenosti Dravnog vijea
(centralni parlament za sve zemlje Monarhije), a u nadlenost Dravnog vijea b i lo je zakonodavno reguliranje svih predmeta koji su se odnosili na kovanje novca,
banknote, kredit, banke, uvodjenje novih poreza i nameta, poveanje poreza i pristojbenih stopa, trgovinu, carine, potu i telegraf, eljeznice, vojsku. Osim toga nadlenost Hrvatskog sabora nije bila ni ovom odredbom do kraja odredjena, jer je Diploma
predvidjala njegovu djelatnost u smislu prijanjih ustava ne samo Hrvatske nego i hrvatsko-ugarske zajednice (zajedniki sabor!). Car je medjutim zadrao ne samo centralni
parlament za itavu monarhiju nego i centralnu vladu u Beu tako da je istoga dana,
kada je izdao Oktobarsku diplomu naredio organizaciju nove centralne vlade, pa je
ukinuvi ministarstva unutarnjih poslova, pravosudja, bogotovlja i nastave dao njihovu nadlenost Kr.ugarskoj dvorskoj kancelariji za podruje Madarske, Kr.erdeljskoj
dvorskoj kancelariji za podruje Erdelja i dravnom ministarstvu za svo ostalo podruje Monarhije time da je unutar Dravnog ministarstva osnovao jedan "Hrvatsko-slavon353
ski odsjek" koji je bio nadlean za podruje Hrvatske i Slavonije.

Dvorski kan-

celari bili su kao i dravni ministar lanovi ministarskog vijea.

Kako se vidi ostala je centralna vlada iz doba Bachovog apsolutizma s
izvjesnim promjenama uglavnom u nazivu koja je ostala nadlenom i dalje Namjesnitvu u Zagrebu. Pod pritiskom nacionalnih pokreta i nezadovoljstva car je dopustio
ispuniti neke zahtjeve Banske konferencije u Zagrebu,koji medjutim nisu donijeli
izmjene u sutini. Hrvatsko-slavonski odsjek Dravnog ministarstva bude 5.XII l86o.
izdvojen iz Dravnog ministarstva i postavljen kao zasebna ustanova "Privremeni dvorski
dikasterij"ostavi sa dotadanjim djelokrugom.
Predsjednik ovog dikasterija dobio je pravo da vanije354
poslove iz svog djelokruga
predlae i zastupa neposredno u ministarskom vijeu.

Hrvatski dvorski dikaterij

poeo je djelovati 25.1 1861. Isto tako je car udovoljio zahtjevu Banske konferen -

-163cije od 26.XI I860. da hrvatski jezik postane slubeni jezik u uredima Namjesnitvo
i Banskog stola. U pitanju ujedinjenja Dalmacije s Hrvatskom car je takodjer pristao,
ali samo na raspravljanje izmedju dalmatinskih i hrvatskih poslanika, jer je znao
obzirom da su u Dalmaciji vlast imali u rukama Talijani da do takvog sastanka ili
sporazuma za ujedinjenje ne moe doi med ju takvim poslanicima. Stari zahtjev
iz 1848.god. da Hrvatska dobije svoju samostalnu vladu odgovornu Saboru car je mimoiao, jer je utvrdio da ne moe donijeti konanu odluku o vrhovnoj administrativnoj i politikoj upravi u Hrvatskoj i Slavoniji dok se ne dogovore o buduoj vez?
Hrvatske s Madarskom poslanici Hrvatskog i Madarskog sabora. Zahtjev za restauraciju upanija, slobodnih kotara, siob.kralj.gradova, povlatenih trgovita i seoskih opina car je odobrio (16.1 1861.), jer nadlenost ovih upravnih organa nije
dirala u osnovu plana bekog dvora. Oni su bili i onako privremenog karaktera.

3)

355

Februarski patent i Hrvati te novo upravno uredjenje u Hrvatskoj i Slavoniji

na temelju Februarskog patenta
Februarski patent zajedno sa svojim prilogom "temeljnim zakonom o

zastupstvu cesarevine" legalizirao je egzistenciju centralne vlade za itavu monarhiju dajui

joj pravo sudjelo/ati toku vijeanja Carevinskog vijea (centralnog

parlamenta) i podnositi mu zakonske prijedloge

ili pak zastupati ih naglasujui ak

da zakonski prijedlozi dolaze pred Carevinsko vijee kao prijedlozi vlade.

Februarski

patent je donio takodjer organizaciju Carevinskog vijea

odredjujui dvodomni sistem (velikaka i zastupnika kua) ali i sve kautele kojom
je car sebi osigurao utjecaj na CarevinskovMe6^da donosi zakone u skladu sa carevom voljom ( car moe raspustiti zastupniku kuu, zakon dobiva obaveznu snagu
tek kad ga car sankcionira, zakon moraju izglasat? obe kuei dr.). Kraljevine
Hrvatska, Slavonija i Dalmacija dobile su u zastupnikoj kui, koja se sastojala
tada od 343 zastupnika, 14 zastupnika a Madarska kraljevina 85 zastupnika to
dovoljno osvjetljava ulogu tih zastupnika u Zastupnikoj kui, koja e bit? sastavljena na osnovu izbornih zakona teko da e njemaka manjina u Monarhiji imat? veinu poslan?k?h mandata.

-164Februarskim patentom osigurao je car centralnoj vladi, odnosno sebi (jer

vlada nije bila odgovorna parlamentu), da izdaje propise sa zakonskom snagom za vrijeme dok Carevinsko vijee ne zasjeda s jedinim uslovom da o izdatom propisu naknadno
obavijesti prvo budue zasjedanje.
Februarski patBnt je donio neto vie demokratskih prava doputajui parlamentarni sistem ali i snanije centralistike tendencije, vei njemaki ekonomski
pritisak u namjeri da se odri njemaka politika i ekonomska hegemonija. Naravno,
takvom politikom nisu se sloili ni Hrvati ni Madari. Prvi, jer su se bojali njemake
hegemonije i njemake liberalne buroazije ( iji je predstavnik bio Schmerling otac
Februarskog patenta), a drugi jer su vidjeli u njemakoj buroaziji opasnog konkurenta,
iako car nije uspio da Carevinsko vijee postane zaista centralni parlament i za podruje Hrvatske i Madjarske, jer ovi nikad nisu poslali svoje zastupnike u to Vijee,
a nit? je uspio da odri Februarski patent vie od 4 godine na snazi ( patent je sistiran 1865.god.) ipak dravna organizacija temeljena t?m patentom ostala je na snaz?
u Hrvatskoj sve do 1869. god.

a) Kraljevsko namjesniko vijee Kral jevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije

i Sabor
Namjesnitvo u Zagrebu,osnovano u doba Bachovog apsolutizma, nije

moglo v?e opstojati ne samo zbog toga to je podsjealo na apsolutistiki nain

vladanja,nego i z&og toga to se je morao djelomioo mijenjati odnos tog vieg
organa uprave na podruju Hrvatske i Slavonije prema centralnoj vladi. Stoga
je car ve nakon

petnaestak dana po donoenju Februarskog patenta donio odluku

da se to Namjesnitvo ukine a umjesto ovog osnuje na nain Kraljevskog ugarskog

namjesnikog vijea" Kraljevsko namjesniko vijee, Kraljevina Dalmacije, Hrvatske
i Slavonije (instalirano 4 . I V 1861.) sa sjeditem u Zagrebu. 3 5 .

Kraljevsko namjesniko vijee bilo je posredni organ uprave izmedju

niih upravnih organa u Hrvatskoj i Slavoniji i Hrvatskog dvorskog dikasterija (a
po njemu i itavog ministarskog vijea u Beu). Namjesniko vijee je bilo podredjeno Hrvatskom dvorskom dikasteriju. Najvia i vrhovna upravna vlast za Hrvat-

-165sku i Slavoniju predstavljao je Hrvatski dvorski dikasterij. Namjesniko vijee

nije bila vlada nego zemaljska upravna oblast to je jedino bilo u skladu s centralizmom Februarskog patenta.

Stoga je Vijee bilo odgovorno samo Dikasteriju odno-

sno caru. Djelokrug Kr. namjesnikog vijea obiljeen je u osnovi djelokrugom D i kasterija t j . pomenutih ukinutih ministarstava ali s obzirom na svoju posredniku
ulogu to Vijee je obavljalo i neke poslove drugih resora. Promjene nisu nastale ni
tada kada je Hrvatski dvorski dikasterij postao carskim rjeenjem od 3 . U 1862.
"Kraljevska dvorska kancelarija za Kraljevinu Dalmaciju, Hrvatsku i Slavoniji"
(ukinuta carskim rjeenjem od 28.1 1869, a prestala djelovati 31.1 1869), jer je djelokrug Dvorske kancelcrije ostao isti koji je imao Hrvatski dvorski dikasterij (promjena je nastala same u nazivu i unutarnjoj organizaciji).
Nadlenost Sabora bila je odredjena Oktobarskom diplomom odnosno
Februarskim patentom, koji u tom pravcu nije dnio promjene nego je samo potvrdio
ranije odredbe.

b)

Zamisao narodnjaka i pravaa a vladi i saboru te formiranje Samostalne

stranke
Sabor, otvoren 14.IV 1861. a rasputen od cara 18.XI 1861., bio je vrlo

znaajan po svom djelovanju. Obzirom na odnose Hrvatske prema Madarskoj veina u Saboru (pripadnici uglavnom Narodne stranke) bila je za realnu uniju s Madarskom pod uvjetom da Madarska prizna prethodno pravovaljano samostalnost i neovisnost Hrvatske i njezinu teritorijalnu cjelovitost. Zajedniki poslovi morali bi
se utvrditi ugovorom o savezu, ali pod taj pojam ne bi mogli ui zakonodavstvo i
vrhovna uprava u politikim (nutarnjim), nastavnim, vjerozakonskim i pravosudnim
poslovima. Sudbenost u svim instancijama morala bi ostati nezavisna od madarske .
Jedan dio manjine sloio se s prijedlogom veine, ali odbacujui onaj tekst koji
govori o prethodnim uvjetima (unionisti ili madaroni s grofom Ju lijem Jankoviem
Daruvarskim na elu). Drugi dio manjine ( Kvaternik,Starevi i Vrdoljak ) predloio je potpunu samostalnost Hrvatske,

time da ona ne bude imala bilo kakve veze

s Austrijom i Madarskom osim kralja kao vladara.

Zanimljiv je bio stav narodnjaka i Starevia s obzirom na opstanak i

poloaj hrvatske vlade i sabora. Zakonski prijedlog o zemal jskoj vladi i o saboru
koji su predloili nije naravno dobio carevu sankciju, pa prema tome nije postao
zakonom, ali on je karakteristian , jer pokazuje kakav je bio njihov dravnopravni
zahtjev odnosno politiki program. Prije svega oni su zahtijevali da vlada bude odgovorna saboru, da predsjednika vlade predlae sabor, a kralj da ga samo imenuje
na prijedlog sabora, da sva vrhovna uprava u zemlji bude u nadlenosti vlade, koja
bi svoj djelokrug vrila puterr\ svojih odsjeka i to po resorima unutarnjih poslova,
pravosudja, bogotovlj;, prosvjete, odbrane zemlje i vojske, financije, trgovine
na kopnu i moru, saobraaj;*, poljoprivrede, gradjevinarstva i pote. Vojskom bi
zapovijedao vojvoda kraljevstva kojeg bi izabrao sabor. Sam pak sabor bio bi iskljuivo zakonodavno tijelo sastavljeno od biranih zastupnika i virilnih lanova (iji
bi broj bio smanjen na jednu petinu). Aktivno prava glasa imali bi punoljetni i neporoni dravljani sa zaviajnim pravom u domovini i stranci koji su stekli to pravo.
Pasivno birako pravo ne bi imali vijenici i inovnici zemal jske vlade. Vlada ne bi
mogla odrediti nikakav porez,zaduenje u korist zemlje, upanije ili opine bez
zakljuka sabora. Zastupnik sabor ne bi mogao odgovarati za svoje izjave u saboru.
Prilikom donoenja zakona sabor bi morao potivati naelo slobode tampe, savjesti i osobe, nezavisnosti suca. Kralj ni bilo tko drugi ne bi mogao donositi naredbenim putem bilo koji propis sa zakonskom snagom, n?ti mijenjati zakon niti auten357
tino tumaiti, jer bi to pravo imao samo sabor.

Ovaj zakonski prijedlog, kako

se vidi, veoma je podsjeao na aprilski program narodnjaka 1848.god. On se temeljio

na postavci o samostalnosti hrvatske dravne uprave tako da je zakonodavnu vlast
dao iskljuivo saboru, a izvrnu vladi. Odgovornost vlade saborukao i osnovna misao
zakonodavne djelatnosti sabora da uva slobodu savjesti, misli i tampe naglaeno
pokazuju ismisao i volju saborske veine za demokratizaciju politikog ivota.
Znaajno je nadalje da je Sabor izglasao slabom veinom da Hrvatska
nema nikakvih zajednikih poslova s Austrijom, to znai da je bila prilino jaka
grupa zastupnika, koji su suprotno mislili. Doskora je stvarno u Hrvatskoj osnovana
Samostalna stranka, koja je bila za realnu uniju s Austrijom ( I.Maurani,nadbiskup Haulik, Kukuljevi i Makso Pria) smatrajui da je bolje da se s Austrijom

-67prife regode Hrvati nego l'i Madari, sto r* i dogodilo, fer su AAudan no celu

so

F. Dlakom pnznc*!? .ia vrijeme zajednike poscv* Madarska I Ai^M je, one kofc
je Hrvatski sabor <^6? god .odbio da prizna , toko

jc zakasnio pos usaj narodnja-

ke veine u Saboru i866. god. da prihvat politiku SamoshJn^ stranke, Simostalna stranka bilo je uvjerenja do e ui savez s Austri ion * doni^H' / i i b s r a i h a c i j u
u politikom i ' v a A i u Hrvo tskoj, jer je Austrija bila tada privredno r^o{razvijenija
zemlja u kojoj ;e Hrercnzom

odraz privrednog sranje u zemlji

God. IB66. ideja o austrougarskoj pogodbi bfles je ve u planu vladajuih slojeva i u Austriji i u Ugarskoj. Trebao je samo jedan b? povod, a to je bio
upravo svretak austro-pruskog rate, da se nagodba i sprovede. Sam os ta i na hrvatska
vlada, koju je Sabor !86l. i 1865. iznio kao glavni zahtjev prosiijedjujui svojo
politiku jo iz 1848. god, ostvarila se, d i pod uvjetima Austrougarske nagodbe
iz 1867, god,

c)

upanije, kotari , gradovi i opine

Namjesnikom vijeu na elu s banom bilo

je podredjeno 7 upanija

(zagrebaka sa svojim tadanjim granicama osim onih podruja koja je poslije

1848.god. dobila od krievake i poeke upanije; krievaka sa granicama iz
1848 g o d . ;

varadinska sa svojim teritorijem Iz I848gcd. bez naknadno do-

bivenih krajeva od krievake upanije;

rijeka;

poeka; virovitika i srern-

ska upanija s granicama od I A 1848,).

upanije su se d i j e l i l e na okruja (processus), kojima su bile granice
one od U

1848. god, Okruja su se d i j e l i l a na kotare, koje je trebala odrediti

sama upanija.
Ma elu upanije stajao je velik! upan. Uz njega su b i l i prvi i drugi
podupan. Pored ovih b i l i su upanijski inovnici: veliki biljenik s podbiljenikom
i arhivarom, upanijski odvjetnik,

blagajnik s podblagajnikom, dva i l i vie velika

i l i dva i l i vise kotarska suca, pristavi, raunski inovnik, flzik s ranarnicimai i

drugim pomonim zdravstvenim osobljem, mjernik, povjerenik sigurnosti sa straarom, pisari, veterinar, nadzornik svilarstva. inovnike je birala upanijska
skuptina po obiaju k o j i je vladao do 1848. god,

upanije su imale upravnu i sudsku funkciju. Svi vaniji upravni predmeti morali su se rjeavati u upanijskoj skuptini. Manje vane su rjeavali upanijski inovnici posebno podupani. On? su bili duni izvijestit? o rjeavanju tih pitanja u prvoj sl?jedeoj upanijskoj skuptini. Osim toga upanijska skuptina je donosila polugodinji proraun trokova administracije te ih podnosila Namjesnikom v i jeu na odobrenje. upanijski suci su vrili sudbenost u okviru nadlenosti gradskodeiegiranih kotarskih sudova. Via sudbenost je bila u nadlenost kraljevskog upanijskog sudbenog stola za podruje jedne upani je. Med jutim izgleda da se ta odredba
nije sprovodila, jer je Dvorska kancelarija naredila ve 1862. god. da se u svakoj
upaniji osnuje posebni upanijski sudbeni stol dakle neovisno od upanijske uprave.
upanijska skuptina je bila sastavljena od punoljetnih, samostalnih i
neporonih mukaraca, koji su bil? zemljoposjednici I plaali realni porez barem u
iznosu od 5o forinti, ili koji su bili registrirani kao tvorniari, trgovci il? brodovlasnici, a plaali su barem 4o forinti, nie sveenstvo barem 5 forint? zemljarine il?
dohodarine, te osobe koje su d?plom?rale na sveu?l?tu ? ?novn?c?,ako su placai?
barem lo do 2o forint? dohodarine. upanijski inovnici su bili kao takvi lanovi
upanijske skuptine. Slobodni

kraljevski gradovi, slobodni kotarTuropoljski, kap-

tol? i tadanje politike seoske opine b?l? su zastupani u upanijskoj skuptini sa

dva zastupnika, a povlatena trgovita, Zagrebaka akademija nauka ? pravoslavni
samostan? s jednim zastupnikom.
Reorganizacija 1861. god. pogodila je ? uredjenje gradova. On? su pravno
postali ponovno samostalni municipiji, kao to su bili prije 1848. to znai samostalni U upravnim i sudskim funkcijama. Med jutim, nepotpunost naputka o uredjenju
upanija, gradova i opina ?z 1861. ? pomanjkanje provedbenih propisa doprinijeli
su da su propisi iz I85o/l85I. ostali i dalje na snaz? do 1881 .god. Tako su slobodni
kraljevski gradov? ostali u dotadanj?m gran?cama ( os?m Rijeke ? Bakra koji su vraen? na podruje od l . l 1848.) kao ? u dotadanjoj upravnoj funkciji. Slobodni kraljevski gradovi, povlatena trgovita, seoske opine vrili su na svom podruju mjesnu sudbenost, a slobodni kotari onu sudbenost koja je pripadala dotada gradsko-delegiranim kotarskim sudovima. Druga instancija tim sudovima bili su upanijski sudbeni stolovi.

-169Napufkom za privremeno uredjenje upanija ! drugih upravnih organa iz

358
1861, god.

opine su vraene obzirom na djelokrug I postavljanje opinskih fun-

kclonera na stanje Iz god. 1836. naravno bez utlcaja bivih feudalaca ( kao u razdo
bolju 1848. - 1851.). Od carskog patenta od 24.IV 1859., kojim je Izdan zakon o
opinama za itavu monarhiju primjenjivale su359
se na podruju Hrvatske i Slavonije
samo odredbe o prinadlenostima u opinama,
Takvo stanje je ostalo do 1867.
god.kada je Dvorska kancelarija odredila da se ponovno primjenjuje naredba bana
od 19.Vili 1851. tako da predpostavl jena vlast opinama postaje upanijski kotarski
36o
sud.

Restauracija opinskog uredjenja od 19.Vili 1851 .nije bila takodjer dugog

trajanja, jer je ve l87o. donesen novi propis o uredjenju opina.

Uredjenje upanija i drugih upravnih organa iz 1861. god. bilo je privre
meno pa zbog toga s mnogo nejasnoa to je sivaralo proizvoljni postupak pojedinih
upanija a onda i povrede naroito od strane Dvorske kancelarije, koja je nastojala
reformirati zastarjele zasade u upanijama.
V)

Dravna uprava na osnovu Austrougarske i Hrva tsko ugarske nagodbe

( 1869 - 1918 )

!)

Pozadina Austrougarske i Hrva tsko ugarske nagodbe

Poraz Austrije u ratu s Pruskom 1866.god. doveo je poetkom 1867. do spo

razuma izmedju Bekog dvora > veine Madarskog sabora o osnivanju dualistiki
organizirane monarhije, koja e ostati na snazi do propasti Austrougarske. U pregovorima, koji su tretirali uvjete I rjeenja

Austrougarske nagodbe iz 1867. nije

sudjelovao Hrvatski sabor. U Austriji su glavni i odluujui utjecaj imali njemaki

liberali kojima je bio glavni cilj osigurati u itavoj monarhiji centralizam i postepenu germanizaciju da bi se obezbjedila ekonomska hegemonija a po ovoj i po osiguranom centralizmu i politika hegemonija.
Nakon poraza u ratu s Pruskom Beki dvor je zakljuio da je bolje sporazumjeti se odmah samo s jednim nego poslije s vie ugovornih strana (Madjarima,
esima, Poljacima, Ukrajincima, Hrvatima i drugima). U Madarskoj pak veina
u Saboru bila je za personalnu uniju s Austrijom, ali njihov vod ja Deak dao je ra-

zumjeti da je spreman na izvjesna odstupanja. Da bi se izbjegla opasnost odcjepljenja Madarske ili pak veoma nesigurne situacije u Madarskoj ( ne samo, jer je u
Saboru veina bila za personalnu uniju nego i stoga to je bio jak koutovski pokret
koji je stremio u osnovi za nezavisnom madarskom dravom), a Madarska je znaila Austriji i itnicu i izvor sirovina i vojni arsenal, Beki dvor je prihvatio dualizam spasavajui ipak jedinstvo Monarhije u pitanjima vanjskih poslova i vojske.
To su shvatili i njemaki liberali pa su dualizam naknadno prihvatili ograniivi
tako svoje ciljeve na podruje austrijske drave. Veina u Madarskom saboru bila
je takodjer zadovoljna dualizmom, jer je njime Sabor konano stekao pravo da sam
odluuje u madarskim poslovima, da se pitanja ne madjarskih naroda moraju unaprijed smatrati unutranjim pitanjem Ugarske i da e ovako ojaana Ugarska imati na Be
kom dvoru znatno vei utjecaj nego do tada.
Pod takvim uvjetima Hrvatski sabor nije smio po miljenju Bekog dvora
sudjelovati pri uglavi jivcn ju sporazuma izmedju Bekog dvora i madarske saborske
veine, ali je morao kasnije sudjelovati u utvrdjivanju odnosa Hrvatske prema M a darskoj, tako da bi ncva Ugarska drava, proizala iz Austrougarske nagodbe, bila
toliko jaka da se odri dualizam i toliko slaba da ne moe vriti presudni utjecaj
na formiranje i odranje politike Bekog dvora.
Iz istih razloga propala je ideja veine Hrvatskog sabora od 18.XII 1866.
da se napusti unija s Madarskom i da se pokua nagodba s Austrijom, a pobjedila
je misao unionistike stranke u Saboru. Medjutim, do te pobjede moglo je doi samo
akcijom kralja (Sokevi je zamijenjen unionistom Levinom Rauchom na banskoj
stolici, izborni red je zamijenjen novim izbornim redom, kojim se poveao broj
virilista - a to su bili veinom unionisti, a smanjen je broj biranih zastupnika, vren
je pritisak vladinih organa), pa je novi Sabor (sa unionistikom veinom, koja je ak
ostala sama u Saboru nakon izlaska protuunionistike manjine) mogao 24.IX 1868.
izglasati Hrvatskougarsku nagodbu nakon to su je prihvatile Hrvatska i Madarska
regnikolarna deputacija koje su bile formirane da utanae i redigiraju tekst te N a godbe, a 8 . I X 1868. i sam kralj sankcionirati. Tako je nastao temeljni zakon Kraljevine Ugarske, Hrvatske, Slavonije i Dalmacije kojim je reguliran odnos Hrvatske
prema Madarskoj sve do proglaenja nezavisne Drave SHS 29.X 1918.

-1712)

Primjena nagodbi iz 1867. i 1868. god. na dravno uredjenje u Hrvatskoj

i Slavoniji

a)

Vladar
361
Prema Austrougarskoj

362
i Ugarskohrvatskoj nagodbi

Austrija i Ugar-

ska predstavljaju ustavne drave. Njihov se ustav temei jiona dravnim temeljnim z a konima od kojih su najvaniji za zemlje ugarske krune: I) Pragmatika sankcija, koja
je primljena u Hrvatskoj 1712. a u Ugarskoj 1723. god., 2) Nagodba izmed ju Austrije i Ugarske iz 1867.god. i 3) Nagodba izmedju Ugarske i Hrvatske 1868.god.
Pragmatikom sankcijom zajameno je Habsburkoj dinastiji pravo na prijesto.
Prema ustavu vladareva osoba je neprovediva i neodgovorna to znai
da je svaki napadaj na njegov ivot i slobodu bio zloin veleizdaje a svaka povreda potovanja prema monarhu uvreda velianstva.
Vladar je vrio

vlasti: I) upravnu po odgovornim ministrima, koje je

sam imenovao i otputao, 2) zakonodavnu sa nanochim zastupstvima koja je sazivao vladar, odgadjao, zatvarao i rasputao, 3) sudbenu po sucima, koji su odluivali
i u vladarevo ime izricali osude.
Vladaru su pripadala posebna krunska pravarvladar je vrhovni gospodar vojske,
on navjeta rat, sklapa mir i ugovore s drugim dravama, u njegovo ime kuje se
novac, on ima pravo amnestije i abolicije (narediti da se kazneni postupak ne provede ili da se obustavi), vladar podjeljuje naslove, plemstvo, razliite redove za
zasluge i odlikovanja.
Vladar je podjeljivao audijencije i rjeavao molbe koje su bile njemu
upravljene. Rad i toga vladar je imao dvije kancelarije: kabinetsku za civilne i vojniku za vojen poslove.

b)

Zajedniki poslovi Austrije i Ugarske u Delegacijano i zajednikim ministarstvima na temelju Austrougarske nagodbe
Zajedniki poslovi medju dravama Austrijom i Ugarskom bili su: I) vanj-

ski poslovi, t j . upravljanje vanjskom politikom, diplomatsko i konzularno zastupstvo

-172Monarhije u inozemstvu te sklapanje medjunarodnlh ugovora, 2) vojni poslovi, tj.

zajednika vojska i ratna mornarica osim zakonodavstva o godinjem regrutiranju
i vrenju obrambene dunosti i 3) financije zajednikih poslova tj. ispitivanje i odredjivanje zajednikih izdataka.
O zajednikim poslovima, zajednikom proraunu i o zakljunim raunima u posljednjoj administrativnoj godini raspravljale su Delegacije koje je sazivao
vladar svake godine naizmjence u Be i u Budimpetu. Delegacije su se sastojale od
l2o delegata koje je izabralo Carevinsko vijee (6o) i Ugarskohrvatski sabor (6o)
i to po Ao delegata iz zastupnikih, a po 2o iz gornjih kua (na jednu godinu).
Ovima su se izabirali jo po 3o zamjenika.
Pri izborima u Austrijsku delegaciju moralo se obratiti panja na razmjernu podjelu po krunovinama ( med ju koje je spadala naravski i Kraljevina Dalmacija) a u Ugarsku delegaciju trebalo je birati 5 delegata iz Hrvatskog sabora (4 narodna zastupnika i jedan viri I ni lan).
Delegacije je otvarao vladar prijestol jnim govorom, koji je sastavljala
vlada a morao je da tumai unutranje i vanjske prilike Monarhije.
Svaka delegacija je birala predsjednitvo iz svoje sredine te je vijeala
u javnim sjednicama odjeljeno. Svoje zakljuke je priopivala jedna drugoj pi-*
smeno, pa ako se ni po trei puta nisu mogle sloiti sastojale su se u zajednikoj
sjednici gdje su odluivali votiranjem bez debate. Zakljuci, koji su stvorile obe
delegacije sporazumnoy podnosili su se vladaru na potvrdu, a zatim su se objavljivali u Carevinskom vijeu i Hrvatskougarskom saboru.
Delegati su u vrenju svojih dunosti bili neodgovorni i nepovredivi.
Neki zajedniki poslovi nisu se raspravljali u delegacijama nego u
parlamentima obiju drava ( poslovi o carinama, indirektnim porezima, novarstvu, zajednikim eljezniaama i nainu obrambene dunosti). Ovi su se poslovi
morali takodjer sporazumno rjeavati. Sporazumom se odredjivao i omjer u kojem
je trebala svaka drava da doprinosi i za zajednike izdatke (tzv. kvota ).
Na elu uprave zajednikih poslova stajala su 3 zajednika ministarstva,
koja su bila odgovorna svakoj delegaciji posebno: Ministarstvo carske kue i vanjskih poslova, Ministarstvo rata i zajedniko Ministarstvo financija. Raune svih

-173zajednikih ministarstava kontrolirao je Vrhovni raunarski dvor u Beu a podredjen

je bio neposredno vladaru. Zajedniki trokovi namirivali su se dohocima od carina,
prihodom zajednikih ministarstava i kvotom obiju drava.

c)

Hrvatskougarska dravna zajednica i njen? zajedniki poslovi na ^emelju

Hrvatskougarske nagodbe kao I njihovo vrenje u zajedn?kom saboru ?
zajednikoj vlad?
Ugarska drava u smislu Nagodbe bila je u stvar! dravna zajednica u

koju su spadale Kraljevina Madarska sjedinjena s Erdeljem, te kraljevine Hrvatska,

Slavonija i Dalmacija. Kraljevina Madarska pretstavlja je jedan a kraljevine Dalmacija, Hrvatska i Slavonija drugi dravni teritorij (Kraljevina Dalmacija samo virtuelno, dok je juristiki i faktiki predstavljala sastavni dio austrijske drave).
Grad i kotar Rijeka je predstavljao provizorij ( do prekida dravne zajednice I9!8.
god.), jer se Madarski i Hrvatski sabor nisu mogli sloiti u pogledu rijeke administracije, ali je ona faktino bila pod neposrednom dominacijom zajednike vlade u
Budimpeti. Podruje Vojne krajine, iako je vladar priznao njegovu pripadnost
Hrvatskoj, bilo je pod vojnom upravom kojom je dirigiralo ausiTijsko ministarstvo
rata do 1881., kada je sjedinjena s Hrvatskom.
Dravna zajednica je tako ugovorena da e stanovnitvo jednog i drugog
dravnog teritorija imati zajedniki sabor i zajedniku vladu za reguliranje i vrenje zajednikih poslova, a poslovima koji nisu nagodbom bili proglaeni zajednikim
da e svaki dravni teritorij samostalno regulirati i vriti svojim dravnim organima
(na podruju Madarske i Erdelja zajedniki sabor bez sudjelovanja hrvatskih zastupnika i zajednika vlada bez uea hrvatskog ministra a na podruju Hrvatske
i Slavonije Hrvatski sabor i Zemaljska vlada u Zagrebu). Hrvatski sabor je Nagodbom
naknadno prihvatio Austrougarsku nagodbu, ali je Ugarski sabor Hrvatsko ugarskom
nagodbom priznao da ubudue nee moi sklapati sline ugovore bez zakonitog
sudjelovanja kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije.
Nagodba smatra se dravnopravnim aktom kojim se ugovaraju medjudravni odnosi izmedju Madarske i Hrvatske, a stanovnitvo Hrvatske deklarira politikim
narodom ime je istaknuto da Hrvatska ne postaje Nagodbom madarska pokrajina

-174nego ostaie slobodna unutar svoje dravne samostalnost! da ured ju je svoje odnose.
Stogo se njena samostalnost smatra dravnopravnom autonomi|om
Nagodbom je nadaije utvrdjeoo naelo da se na obim dravnim ter i tor! ~
jimc mora potivati narodni jezik, u sviir. oblastima javne uprave I zakonodavstva pa
i u sluaju da ih rjeavaju 20 jedniki organi dravne zajednice* K ral jeva krunidbena zavjernica mora takodfer potivati jezik cbaju teritorija pa prema tome izdaje se
na madarskom i hrvatskom jeziku. Gbe ugovorne strane z a k l j u i l e su Nagodbom
da e se k r a l j jednim te istim krunidbenim inom k r u n i t i , al i je k r a l j duan da u
krunidbena} z a v j e r n i c i posebno zagarantira c je I okup nos r i ustav kraljevina Dalmac i j e , Hrvatske 1 Slavonije,
Priznao lem Austrougarske nagodbe Hrvatska ? Slavonija priznale su i zajednike poslove Austrije 5 Ugarske, pa prema tome morale su uestvovati u D e l e gacijama (5 delegata Hrvatskog sabora) a onda \ snositi a l l k v o t n i dio trokova z a j e dnikih poslova Austrije I Ugarske,
N o , pored ovih poslova postojali su zajedniki samo Madarske 1 H r v a t ske, k o j i su dati Nagodbom na reguliranje i obavljanje zajednikom saboru I z a j e dnikoj v l a d i . O v i poslovi su taksativno b i l i nabrojeni Hrvatskougarskom nagodbom:
opredjeljivanja trokova za kraljevski dvor
vojni poslovi (dozvoljavanje regruta, obrambeni sustav, vojne dunosti, ukonaivan je I opskrba vojske) time da se vodi rauna da hrvatski regrut! dodju u
hrvatsku pukovniju, da ih se uvrtava u struke prema sposobnostima, a da se
njihov ukupni broj odmjerava prema broju stanovnika^
financijski poslovi (porezni sistem i porezi uope, proraun i zakljuni raun
zajednikih trokova, dravni dugovi, dravna imovina, uz prethodnu suglasnost
Hrvatskog sabora, ako je imovina na podruju Hrvatske, novarstvo, bankarstvo,
dravni I trgovaki ugovori,kredit, osiguranje, carine ;
privredni poslovi (trgovina, industrija, obrt, saobraaj, luke,brodarstvo,
dnike

zaje-

ceste, pota, telegraf)

drutva kojima nije svrha zajedniki dobitak, putni l i s t o v i , redarstvo nad strancima, dravi janstvo, domainstvo i dr.

-175Zakonodavno reguliranje ovih poslova spadalo je u nadlenost zajednikog Ugarskohrvatskog sabora. On se sastojao od velikake kue i zastupnike kue. lanovi velikake kue bili su punoljetne nadvojvode, najvii crkveni dostojanstvenici, punoljetni magnati, koji su plaali velike poreze, dravni baruni,oba
predsjednika kr.kurije, predsjednik kr.tabule, rijeki gubernator,

dvp, kasnije

tri, zastupnika Hrvarskog sabora i drugi lanovi (kasnije najvie 5o), koje je radi
zasluga imenovao kralj doivotno (pred raspad dravne zajednice bilo je ukupno
oko 4oo lanova).
Zastupnika kua sastojala se u kasnijem razvoju od 453 lana, : 333
upanijska poslanika,8o poslanika gradova i 4o poslanika Hrvatskog sabora. Poslanici su se birali na 5 godina i
Predsjednitvo velikake kue imenovao je kralj, a zastupnike kue birala je ona sebi sama.
Sabor je sazivao kral j svake godine u Budimpeti.
Administrativno reguliranje zajednikih poslova obavljala je ugarskohrvatska vlada (centralna vlada) sa sjeditem u Budimpeti. Naziv resora se mijenjao,
ali uvijek je postojao posebni resor "Hrvatsko-slavonsko-dalmatinski ministar bez
lisnice kod Sredinje vlade u Budimu", koji je imao zadatak da zastupa interese
Hrvatske i Slavonije kod vlade u Budimpeti, te da vri funkciju posrednika izmedju
kralja i Hrvatske zemaljske vlade. Ministri su bili odgovorni zajednikom saboru.
Na elu ministarstava stajao je ministar predsjednik,koji je davao vladi politiki
pravac.
Zajednika ministarstva bila su: ministarstvo kod previnjeg dvora (a
latere) u Beu, bez lisnice, koji je posredovao izmedju kralja i ugarskohrvatske vlade, ministarstvo trgovine u iji resor su spadali trgovina, obrt, industrija, ptt, brodarstvo i eljeznice, ministarstvo poljoprivrede, (poljoprivreda, umarstvo, dravna
dobra, vodogradnje), ministarstvo za zemaljsku obranu (honved), ministarstvo f i nancija u iji resor je spadalo i rudarstvo i pomenuti hrvatski ministar. U vladu su
spadala jo ministarstva unutarnjih poslova, bogotovlja i nastave, te pravosudja,
ali njihov djelokrug je obuhvatao samo Kral jevinu Madarsku s Erdel jem, jer poslove iz te nadlenosti za podruje Hrvatske i Slavonije obavljala je Zemaljska vlada
7
u 363
u Zagrebu.

-176d)

Organi zajednikih ministarstava na podruju Hrvatske i Slavonije

Pojedini zajedniki resori imali su na podruju Hrvatske i Slavonije

svoje podrune organe, koji su obavljali jedan dio djelokruga nadlenog resora
na odredjenom im podruju. Najbrojniji organi su bili u resoru financija (financijska ravnateljstva u Zagrebu, Gospiu, Ogulinu, Bjelovaru - posi jedna tri nakon
razvojaenja Vojne krajine - Varadinu, Poegi,Vukovaru i Osijeku ), porezni
uredi na podruju svakog financijalnog ravnateljstva - po kotarima - carinski uredi: glavne carinarnice u Brodu na Savi, Mitrovici, Zemunu, Osijeku, Sisku, Z a grebu, Klenaku i Karlobagu, carinarnice u Crikvenici i Senju, carinarnice i solane u Bakru, solane u Brodu na Savi, Okuanima, Osijeku,Suhopolju i upanji,
financi jal ne strae: povjerenitva u Zagrebu, Glini, Karlovcu, Sisku, Bjelovaru,
Krievcima, Varadinu, Krapini, Brodu na Savi, Novoj Gradiki, Poegi, Gospiu, Senju, Donjem Lapcu, Mitrovici, Vukovaru,Rumi, Zemuru, upanji, Suaku,
Ogulinu,Virovitici,Osijeku i Pakracu, Dravna blagajna u Zagrebu i drugi uredi Arhiv mapa, Ravnateljstvo erarskih pravnih poslova u Zagrebu, Nadzornitvc
katastralne reambulacije u Zagrebu, Spremite prodaje duhana i biljega u Osijeku,
Ravnateljstvo tvornice duhana u Zagrebu i Senju). Pod Ministarstvo financija spadalo je i Rudarstvo satnitvo u Zagrebu.
Ministarstvo trgovine imalo je takodjer prilian broj svojih organa na
pochj ju Hrvatske i Slavonije (Potansko i brzojavno ravnateljstvo u Zagrebu te potanski brzojavni uredi u raznim mjestima, uredi eljeznike direkcije u Budimpeti
i raznih prometnih uprava u Beu,Subotici i dr.).
Ministarstvo za narodnu odbranu imalo je Domobransko zapovjednitvo
kao svoj organ u Zagrebu. Ministarstvo pak poljoprivrede imalo je umarsko ravnateljstvo u Zagrebu kao svoj opgan. Medjutim svi nabrojeni organi bili su ustvari
uglavnom glavne zajednike oblasti.
Ovo kratko izlaganje zajednikih poslova pokazuje da se je Hrvatska
morala odrei vod jenja samostalne ekonomske politike, da je madarskim vlada juim
krugovima bila uslijed osigurane majorizacije u zajednikom parlamentu i zajednikoj vladi obezbjedjena ne samo politika nego i ekonomska hegemonija i da se je
Hrvatska odrekla ak i financijske samostalnosti. Pokrie zajednikih trokova ne samo

-177zajednikih poslova Austrije ? Ugarske nego ? zajednikih Ugarske i Hrvatske oduzelo je Hrvatskoj veinu dohodaka tako da je ona u svim financijskim nagodbama,
od kojih je prva bilai uglavl jena samom Nagodbom, ostala deficiiarna. U kasnijem razdoblju za sklapanje financijske nagodbe s Hrvatskom birali su Ugarski i
Hrvatski sabor kraljevinske odbore (regnikolarne deputacije), koji su raspravljali
najprije pismeno a onda usmeno. Nagodba se sklapala na lo godina. Posljednja je
vaila do svretka 1913.god.

e)

Struktura vrhovne vlasti i uprave te njihovih organa u Hrvatskoj i

Slavoniji na temelju Hrvatskougarske nagodbe.
Poslovi, koje Hrvatske nije prepustila da reguliraju i rjeavaju zajedni-

ki zakonodavni i upravni organi, bili su djelokrug Ministarstva unutarnjih poslova (osim nekih: dravljanstvo), Ministarstva pravosudja te Ministarstva bogotovlja
i nastave. Nagodbom je izriito ugovoreno osim toga da u nadlenost potpune samouprave Hrvatske i Slavonije spada sudbenost u svim stepenima osim u predmetima
pomorskog prava, to je takodjer bilo tetno, jer je Hrvatska bila obalna drava
a ne Madarska,pa je prema tome i Hrvatska bila bitno zainteresirana za pomorsko
sudstvo, te svi poslovi koji nisu zadrani Nagodbom u nadlenost zajednikih dravnih organa. Na taj nain je definirana i nadlenost Hrvatskog sabora i Zemaljske
vlade u Zagrebu.

1)

Sabor
Hrvatski sabor je donosio zakone za poslove iz nadlenosti Kraljevine

Hrvatske i Slavonije prema pomenutoj Nagodbi. Sabor su na kraju njegovog opstanka sastavljali viri I ni lanovi i 9o narodnih zastupnika biranih na 5 godina. Viri I ni
lanovi bili su: zagrebaki nadbiskup, sremsko-karlovaki metropolit, svi dijecezanski biskupi i vladike, prior vranski, svi veliki upani i turopoljski upan i napokon
svi muki lanovi kneevskih,grofovskih i barunskih porodica, koji su navrili 24
godine ivota a znali su hrvatski jezik i plaali najmanje 2ooo kruna poreza.
Broj virilnih lanova nije smio bit? vei od polovine broja izabranih narodnih za-

-178stupnika, dakle najvie ih je moglo biti 45.

Aktivno izborno pravo imali su oni zaviajnici opine u Hrvatskoj i
Slavoniji, koji su navrili 24 godine ivota i koji su plaali zdconom odredjeni
iznos direktnog poreza ili im je to pravo pripadalo po zvanju. Napokon aktivno
izborno pravo imali su punoljetni ugarskohrvatski zajedniki inovnici makar i nisu bili zaviajni u Hrvatskoj i Slavoniji. Pasivno izborno pravo imale su osobe koje su posjedovale aktivno izborno pravo, ako su bile zaviajne u Hrvatskoj i Slavoniji i ako su bili pismeni i poznavali hrvatski jezik.
Predsjednika i oba podpredsjednika birao je Sabor iz svoje sredine a i z bor je potvrdio kral j .
Sabor je sazivao kralj svake godine u Zagrebu. Zakljuci Sabora postali su zakonskim propisom tek kada ih je pofvrdio kralj.
lanovi Sabora bili su ovlateni postavljati u Saboru upite Zemaljskoj
364
vladi (interpelacije), a vlada je bila duna dati na svaki upit odgovor.
Aktivno izborno pravo pokazuje da je Sabor bio predstavnik veleposjeda
i srednjeg gradjanstva a da su madarski vladajui krugovi mogli utjecati na sastav
putem svog inovnikog kadra. Iz Sabora su bili iskljueni siromani seljaci, radnici
i uope siromani grad jani.
Koliko je Sabor poslove iz svoje nadlenosti regulirao zakonskim propisima toliko je iste poslove obavljao, rjeavao i primjenjivao kod toga odgovarajue
saborske zakonske propise kao i propise zajednikog parlamenta izvrni organ Sabora
Hrvatsko-slavonsko-dalmatinska zemaljska vlada sa sjeditem u Zagrebu.
Jedan od prvih vanijih zakljuaka Sabora bio je svakako zakonski lanak
o ustrojstvu autonomne Hrvatsko-slavonsko -dalmatinske zemaljske vlade. Ovaj z a kljuak je bio od kralja potvrdjen ve 2o.IV 1869. tako da je vlada poela funkcioni365
rati ve 16. VI 11 1869.

Obzirom na nove uvjete iz Nagodbe o nadlenosti m jed-

nikih i autonomnih oigana to je na temelju kraljevske naredbe od 28.1 1869. ukinuta sa 31.1 1869. Kraljevska hrvatskoslavonska dvorska kancelarija u Beu a njene
poslove privremeno preuzelo Hrvatsko-slavonko-dalmatinsko ministarstvo u zajednikoj
vladi,
naroito
one
agende
u kojima
je Dvorska
kancelarija
odluivala
366 Formiranjem
u treem
stepenu,
dok
se vanije
ne formira
Zemaljska
vlada
u Zagrebu.

-179-

Zemaljske vlade u Zagrebu ukinuto je ujedno i Kr.namjesniko vijee u Zagrebu.

2)

Ban
Na elu vlade stajao je ban kojeg je imenovao kralj na prijedlog mini-

stra predsjednika zajednike vlade u Budimpeti. Ban nije mogao postati vojno l i ce to je bio uz ostalo oiti znak da su se madarski vladajui krugovi bojali da
se ne dogodi sluaj bana Jelaia.
Bana je zamjenjivao u sluaju odsutnosti i za vrijeme banske vakancije
odjel ni predstojnik odjela za unutarnje poslove Zemaljske vlade.
Predloge i predstavke iz nadlenosti Zemal jske vlade ban je bio duan
predloiti kralju putem Hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog ministra. Sva kraljeva
rjeenja, naredbe i imenovanja, koja su se odnosila na poslove iz oblasti dravnopravne autonomije morali su protupotpisati pomenuti ministar i ban.
Ban je bio ovlaten da lino ili po svom povjereniku uestvuje u svim
saborskim raspravama kao i onih u saborskim odborima i odsjecima, te da glasa,
ako je bio lan sabora. Ban je bio duan lino ili njegov povjerenik odgovoriti
na svaku saborsku interpelaciju, razjasniti predmet, ako bude zatraeno u saboru ili
predloiti spise koji budu zatraeni u saboru.
Ban je bio nadlean da postavlja i imenuje svo osoblje Zemaljske vlade
ukoliko to pravo nije bilo pridrano kralju ili bilo kome drugom prema dotadanjem
obiaju.Ban je bio napokon ovlaten da po svojoj osnovi organizira rad u odjelima
368
unutar djelokruga tih odjela Zemaljske vlade.
Za sav rad i sve vladine ine odgovarao je ban Saboru. Uz njega je odgovarao i odjelni predstojnik (ef odjela) osim ako se protiv odredjenog ina pismeno ogradio. Za Vladine ine koje je samostalno donio odjelni predstojnik odgovarao
je odjelni predstojnik u prvom redu banu odnosno njegovom zamjeniku. Sabor je
teoretski mogao pozvati na odgovornost i bana, tuiti ga ili njegovog zamjenika za
svaki njegov in ili propust kojim bude namjerno povredjen temeljni zakon koji je
vaio u Hrvatskoj a naroito dravnopravna nqgodba iz 1868. god. i l i , ako bude
namjerno naneena teka teta ili teka pogibelj "dravno pravnoj samostalnosti"
Hrvatske ili savezu Hrvatske s ostalim zemljama Ugarskohrvatske krune. Ako je bio

-194in kanjiv po kaznenom zakoniku u tom sluaju kaznu je trebao izrei prvo redovni
kazneni sud a onda posebni sud. "Kral je vsk i sud1.' Ovaj sud se sastojao od 24 lanova
prvenstveno od sudaca Stola sedmorice, a onda drugih nii sudova (ukupno 12) i 12
pravnika koje je izabrao Sabor izvan svoje sredine .Kraljevski sud je mogao izrei samo
kaznu svrgnua sa slube i otpusta od slube. Svrgnuem sticala se i nesposobnost ii
ponovno u dravnu slubu

3)

Zemaljska vlada i njeni pomoni uredi

"Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinska zemaljska vlada" smatrala se vrhov-

nom upravnom vlasti na podruju Hrvatske i Slavonije unutar opsega dravnopravne

autonomije. Nadalje se smatralo da kralj vrsi izvrsnu vlast putem te vi ade to je bilo u skladu s koncepcijama Februarskog patenta.
Zemaljska vlada dijelila se na tri odjela:
I

odjel za unutarnje poslove kao i za poslove zemaljskog prorauna

II odjel za bogotovlje i nastavu i

III odjel za pravosudje.

Odjeli su bili podredjeni banu, al i medjusobno su bili nezavisni i samostalni u svojoj nadlenosti. Oni su se dijelili na odsjeke.
U djelokrug odjela za unutarnje poslove spadali su poslovi koji su se
odnosili na unutarnju zemaljsku upravu osim onih koji su spadali u nadlenost ostalih dvaju odjela, posebno svi poslovi javne sigurnosti i zavoda kojima je bila svrha
tititi i osigurati javni red i sigurnost, nadzor nad drutvima, kazalitima, javnim
zavodima koji su bili namijenjeni zabavi, tamparstvo, pasoi, uprava i nadzor
javnopravnih institucija openito a napose podredjenih organa i dravne uprave,
upanije, gradova, kotareva, opina, primjena dravijanskih prava pojedinaca,
primjena zakona kpji su se odnosili na saborske izbore i zemaljsko zastupstvo, uvanje granica zemlje, vrhovna uprava poslova zdravstva, ubokih poslova, javnih
humanitarnih ustanova, obrtnitva i trgovine (ukoliko nisu spadali u zajednike
poslove), vjeresijski zavodi, obradjivanje zemlje, kolonizacija i primjena vodnih

-181prava, vrhovna uprava nastave u oblast? poljodjelstva i gospodarstva te poslova

koji su se odnosili na gospodarske kredite, poljodjelske asekuracije, gospodarska
drutva, rudarski poslovi,urbarski i zeml jorasteretni poslovi ukoliko su se rjeaval i
u administrativnom postupku, sudjelovanje pri izvravanju zakonskih poslova o regrutiranju, opskrbi, davanju priprega i ukonaivan ju vojske i zemaljske obrane,
sudjelovanje pri primjeni zakona o trgovakim i obrtnim komorama, statistika stanovnitva, javne gradjevine, javni putevi i kanali ( ukoliko nisu spadali u zajednike poslove) izrada nacrta zakonskih propisa iz nadlenosti Sabora posebno agrarnih zakona ukoliko je predmet reguliranja bio seljaki odnos,pobol janje, isuenje
i navodnjavanje zemlje, vodna prava, kolonizacija, ume i umski, poljski lovaki
red, ribarstvo, kaznione i Zemaljski arhiv.
Pored ovih poslova u djelokrug odjela za unutranje poslove spadala je i
uprava zemaljskog prorauna koji je odobrio Sabor (izvrenje budeta), zakljuni
raun o budetu, izrada nacrta budeta u okviru prihoda koji su Nagodbom zadrani za obavljanje dravnopravne samouprave, te uprava zemaljskih zaklada, vrhovna
uprava zemaljskog raunovodstva i b l a g a j n e . ^
U nadlenost odjela za bogotovlje i nastavu spadali su poslovi svih priznatih crkvi i vjerozakonskih drutava, vrhovna uprava i nadzor odgoja, nastave
i svih zavoda, znanstvenih organizacija, umjetnikih zborova i zavoda, te svih
drugih zavoda koji su vrili utjecaj na ope obrazovanje, uprava vjerozakonskih
i kolskih dobara, ukoliko nije bilo drugaije odredjeno za Pravoslavnu crkvu, nadzor
nad upravom zaklada i zadubina koje su bile odredjene u bogotovne i nastavne
svrhe, te izrada nacrta zakonskih propisa iz spomenutog djelokruga odjela.
U nadlenost odjela za pravosudje spadala je administrativna uprava i
nadzor cjelokupnog pravosudja, vrhovni nadzor nad svim sudovima i dravnim odvjetnitvima, vrhovna uprava kaznenog progona,briga da pravosudje normalno obavlja
svoj djelokrug, prijedlozi i izvjetaji kralju pri izvravanju prava pomilovanja, te
izrada nacrta zakonskih propisa iz oblasti pravosudja kao i urednitvo Zbornike
zakona.
Znaajno proirenje teritorijalne nadlenosti Zemaljske vlade bude izvreno sjedinjenjem Vojne krajine i civilne Hrvatske (carskim patentom od 15.VII 1881.).

- ! 82
Odjeli Zemaljske vlade preuzeli su naime s 1.1 1882. sve agende koje je obavljalo
Glavno zapovjednitvo u Zagrebu kao krajika zemaljska upravna vlast na temelju
careve naredbe od 8 . V I 1871 , ako i u koliko su te agende bile u nadlenosti dravM, 3 7 1
nopravne samouprave P
hrvatske,
Prema sauvanoj gradji Zemaljske vlade oito je da je ban ve pri prvoj
organizaciji pojedinih odjela zadrao izvjesne poslove u svojoj nadlenosti te da
je ove poslove povjerio Predsjednitvu Zemaljske vlade.
Prema raspodjeli poslova koju je izvrio ban 1881 .god. slijedi da je Predsjednitvo Zemaljske vlade obavljalo poslove vieg dravnog redarstva, vrhovnog
nadzora nad tampom, drutvima i kazalitima, pasoa za inozemstvo,

imenovanja

osoblja Zemaljske vlade ? velikih upana, namjetenja u Bosni i Hercegovini, disciplinske vlasti nad slubenicima Vlade, zatim poslove u vezi s podjeljivanjem plemstva, naslove,, odlikovanja i gracijala (vladarskih milost?) te poslove oko Imenovanja
crkvenih dostojanstvenika (prav? i naslovni biskupi, opati, prepoti) konano agen372
de Krajike investicione zaklade.
Godine 1896 bio je djelokrug Predsjednitva vlade proiren vanim poslovima kao to su poslovi vrhovnog nadzora nad upan?jama i gradovima (skontralne
sjednice upanija 1 izvjetaji o radu upravnih odbore upanija, evidencija pasoa
koje su izdale upanije 1 drugi organi).poslovni izvjetaji i iskazi te razni poslovi
vrhovnog nadzora nad itavom zemaljskom upravom (odjeli Zemaljske vlade te razne zemaljske institucije), dopisivanje sa zajednikom vladom s obzirom na donoenje
zajednikih zakona, dopisivanje $ kraljevskim dvorom, poslovi koji su proizlazili
iz odnosa bana prema Saboru (interpelacije, izbori i d r . ) , reorganizacije zemaljske
uprave, naredbodavni poslovi u izvrenju prorauna Vlade, ekonomatski poslovi
3 73
ZG potrebe Vlade i statistika.
Znaajna reorganizacija Odjela zn unutarnje poslove izvrena je tek
!9i4. god. , kada je osnovan posebni odsjek tog Odjela pod nazivom Sredinji ured
za defenzivnu dojavnu slubu. Djelokrug ovog odsjeka objanjava sam naziv odsjeka (kontraobavjetajna sluba). On se oslanjao na rad glavnih mjesta za defenzivnu
dojavnu slubu f

Zagreb, Osijek, Zemun, Mitrovica I Suak ) koji su ustvari b i l i

njegovi podruni organi. N o , ovaj odsjek bude ve slijedee godine spojen s od374
sjekom Odjela koji se bavio poslovima pograninog redarstva (tzv J V B odsjek).

-183Godine 1914. osnovan je i novi Odjel Zemaljske vlade i to Odjel za narodno gospodarstvo. Nadlenost novog Odjela obuhvatala je poslove privrede, koje
je do tada vrio Odjel za unutarnje poslove, a to su bili svi narodnogospodarstveni
poslovi, posebno obrt i trgovina (ukoliko nisu spadali u nadlenost zajednikog ministarstva), kreditni zavodi, agrikultura, kolonizacijo, primjena vochih prava,
vrhovna uprava poljodjelske i gospodarske nastave, poslovi koji su se odnosili na
gospodarstvene kredite, poljodjelske asekuracije, gospodarska drutva, rudarski poslovi, urbarski i zeml jorasteretni poslovi ukoliko su se rjeavali administrativnim
putem, sudjelovanje u primjeni zakona o trgovakim i obrtnikim komorama, izrada
nacrta zakonskih propisa iz nadlenosti Sabora oscbito agrarnih zakona ukoliko su
se odnosili na sredjivanje seljakih odnosa, melioracije, isuen je i navodnjavanje zemljita, vodna prava,kolonizaciju, ume i umski, poljski, lovaki red, te ribarstvo.
Iste godine izvrena je nova reorganizacija i to u vezi sa gradjevinarstvom
u Odjelu za unutarnje poslove. U osnovi, organizirana je zapravo zemaljska gradjevinska sluba koja se sastojala od neposrednih gradjevinskih organa ( kraljevski graditelji, cestari, livadari, rjeki vod i oc i ), posrednih ( gradjevinski uredi u upanijama i kotarima ) i vrhovne uprave javnih gradjevina ( koje su spadale u nadlenost
Zemaljske vlade ), koja je bila organizirana putem dva odsjeka u Odjelu za unutarnje
poslove (odsjek za cestogradnje, mostogradnje, strojarstvo i elektrotehniku te odsjek
za zgradarstvo) i jednog odsjeka u Odjelu za narodno gospodarstvo (odsjek za vodogradjevine i kulturu tla). Gradjevinska sluba u gradovima nije bila reorganizirana
pa je ostalo prema dotadanjim propisima po kojima su gradovi uredjrvali vlastite
gradjevinske slube svojim statutima.

375

-184Organizacona sema Zemaljske vlade izgledala je 1918 .god.pri je formiran ia Drave SHS ovako:
Zemaljska vlada

Ban

v
\
Odjel za bogotovlje i nastavu

Predsjedniki ured

Odjel za pravosudje

Odjel za narodno gospodarstvo

Odjel za unutarnje
poslove
Odsjek I A za poslove zem.prorauna i financijske poslove

Odsjek 1 A za poslove gospodarstva

Odsjek I B za osobne poslove

Odsjek I B za poslove vinogradarstva i voarstva

Odsjek II za poslove ustavne,

upravne i disciplinarne
3=
Odsjek III za poslove dravIjanstva i zaviajnosti

Odsjek II za vodogradjevine

Odsjek III za veterinarske

poslove

Odsjek IV A za redarstvene,
vojne i andarmerijske posloslove

Odsjek IV za poslove umarstva

Odsjek IV B za pogranina
redarstvena satnitva

Odsjek V za zemljine zajednice

i komasacije

Odsjek IV C za poslove podupiranja obitelji, mobiliziranih

osoba i ratnih invalida

Odsjek VI za obrt i trgovinu

Odsjek V za zadrune
poslove

Odsjek VII za pravne poslove

Odsjek VI za poslove zdravstva

Odsjek Vili za gospodarsko-redar-1

stvene poslove
j

Odsjek Vii za cestogradnje, mostogradnje,strojarstvo i elektrotehniku

Odsjek IX za urbarske i regal ne

poslove

Odsjek VIII za iseljenike

poslove
_ _ _ _

Odsjek X za aprovizaciju

Odsjek IX za zgradarstvo

Odsjek XI za prelano gospodarstvo iz ratnog stanja u mir

Odsjek XII za promet stokom ,
krmom i ste I jom

-185Zemaljska vlada u Zagrebu Imala je svoje pomone urede i to Zemaljsku

blagajnu, Raunarski ured,Statistiki ured ? Zemaljski arhiv.
Zemaljska blagajna osnovana I87o. god. poela je djelovati I .X 1871.
a Imala je u nadi enost? sve blagajnike poslove autonomnog budeta, zemaljskih
376
i nekih drugih zaklada i pologa

tudjih novaca i jamevina.

Raunarski ured (prvotno Kr. hrvatsko-slavonsko zemaljsko raunovodstvo)

osnovan l87o. god. obavljao je knjigovodstvene i raunovodstvene poslove koji su
se odnosili na autonomnu upravu Hrvatske (ispitivanje trokovnika u gradjevnoj struci, kontrola izraunatih rauna i drugi raunsko-upravni poslovi, likvidiranje primitaka i Izdataka Zemaljske blagajne u okviru autonomnog budeta, vodjenje knjigovodstva u vezi s prometom Zemaljske blagajne, sastavljanje prorauna i zakljunih ra
, 377
cuna).
Statistiki ured, osnovan 1875., prikupljao je i obradjivao statistike podatke sa podruja Hrvatske. Uz statistiki ured postojalo je Zemaljsko statistiko vi378
jee kao savjetodavni organ Statistikog ureda.
Zemaljski arhiv, osnovan l87o. kao ustanova ( postojao je i ranije ali ne
kao ustanova ) prikupljao je i uvao dodjeljenu mu arhivsku gradu. Nadzor nad Ar379
hivom vrio je ban.
Zeml jorasteretno ravnateljstvo smatralo se takodjer pomonim uredom Z e maljske vlade ili tonije Odjela za unutarnje poslove te Vlade, jer je taj Odjd bio
nadlean za rasteretne i urbarske poslove. Razvoj te ustanove poeo je formiranjem
"Isplatitel jnog odbora za pretplatu urbari jal sk u", koji je osnovan l85o.god., a glavni mu je zadatak bio da utvrdi pravo na naknadu za ukinuta urbari jal na podavanja
te da isplauje bivim feudalcima do definitivnog rjeenja o naknadi za izgubljena feudalna prava godinju rentu, koju je taj Odbor odredio. Isplatiteljni odbor je ukinut
1853. god. kada je osnovano Ravnateljstvo fonda i zemljorastereenja (carski patent
od 2.111 1853.), koje je imalo zadatak da prikupi novana sredstva iz direktnih poreza i da izdaje na osnovu svojih rjeenja obveznice,/rsi isplatu kamata i glavnice
bivim feudalcima te da obavlja izvlaenje i isplatu obveznica. God. I8l. poslove
tog Ravnateljstva preuzelo je Kr, namjesniko vijee u Zagrebu, a 1869.god. Odjel
za unutarnje poslove Zemaljske vlade kao Zeml jorasteretno ravnateljstvo za Hrvatsku

-186i Slavoniju. Poslove fonda biv. Ravnateljstva preuzela je Zemaljska blagajna.

Krajiko investiciona I no povjerenstvo bilo je posebni odjel Predsjednitva Zemaljske vlade, a osnovano je 1881. god. prigodom sjedinjenja podruja Vojne
krajine s gradjanskom Hrvatskom. Car je ve 1871. god. odredio da se izvanredni dohoci Vojne krajine u koje su uli i dohoci iz prodaje prestarjelih stabala krajikih uma imaju koristiti za izgradnju komunikacija, melioracije odvodnjavanja, navodnjavanja i poumljivanje Krasa.

Novana sredstva iz spomenutih izvora predstavljala

su investicionalnu zakladu a uprava tom zakladom bila je povjerena Investicionalnom

povjerenstvu s predsjednikom na elu. Investicionalno povjerenstvo bilo je organ bana, jer je ovom pripadala vrhovna uprava investicionalnom zakladom. Prema carskoj
naredbi iz 1881. god. upotreba novanih sredstava iz zaklade proirena je na osnivanje stalnih zaklada radi pomaganja crkvi i sveenika, za izgradnju kola, plae uitelja v izdravanje opinskih cesta i dr. na podruju biv.Vojne krajine.Carevom naredbom iz 1881. god. sjedinjene su krajika zaklada i to imovna i krajika uzgojna i o brazovna zaklada u jednu novu zakladu pod nazivom "Krajika imovna, uzgojna i
obrazovna zaklada". Ova je zaklada sluila uglavnom za stipendiranje siromanih
djaka i studenata te nabavu kolskih knjiga takvim djacima i studentima pod uvjetom
da su bili rodom s podruja biv. Vojne krajine. Uprava ovom zakladom takodjer je
38o
pripadala banu, a on ju je vrio kroz svoj Predsjedniki ured posebnom referadom.
Pored Zemaljske vlade i pomonih ureda postojali su jo drugi organi i
zavodi "zemaljskog" karaktera. To su bili zemaljska povjerenstva, vijea i zavodi.
Zemaljsko komasaciono povjerenstvo spadalo je medju najvanije institucije zemaljskih povjerenstava. Komasacije zemljita predstavljale su vrlo vanu
agrarno-politiku mjeru za poveanje produktivnosti zemlje. Komasacijom su se
kao jednom agrarnom operacijom rasturene i usitnjene i nepravilnog oblika zeml jine parcele svih ili nekih vlasnika skupljale u jednu cjelinu na podruju jedne opine i iz te cjeline (komaracione mase) dodijelili novi posjedi istim vlasnicima.
Na taj nain su vlasnici s novim jx>sjedom stekli zemlju na
okupu, pa su je mogli
381
racionalno obradjivati te poduzimati agrotehnike mjere.
Zemaljsko komasaciono povjerenstvo, formirano 1891.god. bilo je
drugostepeni organ u poslovima komasacije (prvostepeni organi su bila upanijska

-187komasaciona povjerenstva). Ono je bilo nadleno da konano odlui u svim stalnim

i pravnim odnosima koji e se promijeniti uslijed komasacije (osim sporova oko vlasnitva ili posjeda nekretnina koje su uzete u komasaciju, jer su ti sporovi spadali
382
u nadlenost redovnih sudova).
Pored Zemaljskog komasacionog povjerenstva postojala su jo zemaljska
povjerenstva kao: Zemaljsko povjerenstvo za ouvanje umjetnih i historijskih spomenika u Kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji, Zemaljsko povjerenstvo za nazivlje
opina i prebivalita u Kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji, Zemaljsko povjerenstvo
za popis dohodaka katolikih crkvenih nadarbina, Vjetako povjerenstvo o autorskom pravu i stalno Zemaljsko povjerenstvo za istraivanje vina.
Medju zemaljska vijea ubrajala su se dva: Zemaljsko zdravstveno vijee
i Zemaljsko kulturno vijee. Oba vijea su bila savjetodavni organi Odjela za
unutarnje poslove Vlade (Zemaljsko kulturno vijee poslije 1914.god. bilo je organ
Odjela za narodno gospodarstvo Vlade).
Zemaljsko zdravstveno vijee, osnovano 1894. god. sastojalo se od redovnih i izvanrednih lanova. Redovni su bili lanovi lijenici, a izvanredni strunjaci pozvani od Vlade, ali obavezno nadzornik veterinarstva u Hrvatskoj i jedan
apotekar. lanove je imenovao ban. Zadatak Vijea sastojao se u davanju strunih
miljenja, prijedloga i ekspertiza Iz oblasti zdravstva, higijene I izvrnog lijeenja.
Djelatnost Vijea vrila se na zahtjev Vlade ili po vlastitoj inicijativi. Zemaljsko
zdravstveno vijee bilo je ustvari savjetodavni organ zdravstvenog odsjeka Odjela
za unutarnje poslove, koji je bio vrhovni organ uprave u oblasti zdravstva, kojemu
su bili podredjeni upanijski fizici, gradski fizici, gradske primalje, kotarski

lije~

nici, opinski lijenici i opinske primalje kao nii zdravstveni organi. Kao to je
Zemaljsko zdravstveno vijee bilo savjetodavni organ zdravstvenog odsjeka u Vladi,
tako su upanijski, gradski 383
I opinski zdravstveni odbori bili savjetodavni organi
u upaniji, gradu I opini.
Zemaljsko kulturno vijee, osnovano 1876. god., sastojalo se od strunjaka za poljodjelstvo, umarstvo, vinogradarstvo, voarstvo, stoarstvo, poljsko
redarstvo, lov, vodno pravo, uredjenje potoka i rijeka, navodnjavanje I odvodnjavanje, za poljoprivrednu I umarsku nastavu i statistiku te kreditiranje poljoprivrede.

-188Clanovi Zemaljskog kulturnog vijea, koji su stanovali na podruju jedne upanije sainjavali su upanijski kulturni odbor, a od ovih u jednom kotaru kotarski
kulturni odbor. Zemaljsko kulturno vijee i kulturni odbor? bili su savjetodavni
organi u svim poslovima agrikulture Vlade odnosno upanije i kotara. Prije osnivanja Vijea i odbora tu su funkciju vrili Hrvatsko-slavonsko gospodarsko drutvo
u Zagrebu te nastavniki zbor Sumarsko-gospodarskog uilita u Krievcima. Gospo
darska drutva u Zagrebu i Osijeku te njihove podrunice nisu mogle zadovoljiti
zemaljsku upravu u toj oblasti, jer su osnovane prvenstveno radi razvijanja medjusobnih gospodarskih interesa.
Zemaljski zavodi su bili strune ustanove koje su se i izdravale iz sredstava zemaljskog budfcta. Zemaljski zavodi su bili Hrvatski narodni muzej u Zagrebu, Kr. zemaljski hemijsko-analitiki zavod, Kr.slav. zemaljski zavod za istraivanje tla, Ured Kr. zemaljske vlade za ispitivanje papira, Kr. zemaljski zavod za
meteorologiju i geodinamiku, Kr. zemaljski zavod za proizvodnju animalnog cjepiva, Kr. zemaljska naklada kolskih knjiga i tiskanica, Hrv. zemaljski konzervato
rij, Kr. zemaljsko hrvatsko kazalite, Kr. plemiki konvikt^ Zemaljski zavod za
umobolne u Stenjevcu, Zemaljsko sirotite u Zagrebu,

Osijeku i Pakracu,

Ze-

maljsko ljeilite u Topuskom , Kr. zemaljski bakterioloki zavod u Zagrebu i Kr.

zemaljska tiskara u Zagrebu.

4)

upanijska uprava u trima razdobljima (I87O-I874, 1874-1886 i 1886-1918) te

podruni kotari
upanijska uprava doivjela je u vremenu od osnutka Zemaljske vlade

u Zagrebu pa do njenog ukidanja tri bitne promjene i to god.l87o, 1874. i 1886.

godine.
U

razdoblju

I87O-I874.

upanije nisu vie bile posebni i samostalni

samoupravni organi koji bi bili nadleni da konano odluuju u odred fen im predmetima. Za vrijeme ove tape organizacije u upanijama uprava je bila spojena
sa sudstvom. Od samouprave bio je sauvan samo oblik. upanija je vrila svoje
upravne funkcije putem upanijske skuptine, dok je ova zasjedala, a izmedju zasjedanja putem upravi ja jueg odbora. Oba tijela su imala iskljuivo pravo zaklju-

-189ivanja, ali samo u okviru dodijeljenog djelokruga. Izvrni organ bio je upanijski
magistrat. Djelokrug upanije bio je veoma ogranien. Pored nadzora nad kotarima
i opinama te posrednike uloge izmedju opina i kotara te Zemaljske vlade osnovne
poslove upanije sainjavali su uprava upanijskom imovinom i dodjel jenih im zaklada, gradnja crkvi, kola, javnih zgrada i drugi poslovi uprave koji nisu bili zadrani
Vladi ili kotaru kao prvostepenom upravnom organu. Ako pribrojimo suenoj nadlenosti upanije znatno uveanu ulogu upanijskog inovnitva, koje je bilo jednim
dijelom lanom upanijske skuptine, 5o% dijelom lanova upravijajueg odbora
a 100% dijelom upanijskog magistrata te presudni utjecaj na sastav upanijskog
kadra sa strane kralja, bana i velikog upana (koji je bio na elu upanije i upanijskog magistrata), koji su prema utvredjenom redu u rang-listi inovnika imenovali
to inovnitvo, u tom sluaju je oito da upanija nije vie igrala bilo kakvu vanu
ulogu u politikom ivotu te da je postala instrument vladara i vladajue grupe u
Hrvatskoj (unionista). Ovakav preokret u razvoju upanija bio je u politici bekog
dvora nuan u doba kada je unionistika manjina ugovorila Nagodbu a preostalo joj
je najgore tj. da sauva nagodbu u vanosti.
Kotarske oblasti imale su znatno vaniji djelokrug. upanije (ukupno 7:
Zagrebaka, Varadinska, Rijeka, Krievaka, Poeka,Virovitika 1 Srijemska)
bile su podijeljene na kotare. Na podruju kotara upravni prvostepeni organ bila
je kotarska oblast (kotarski ured). Nadlenost kotara je obuhvatala vrenje vieg
dravnog redarstva, izdavanje orunih listova, dozvola za bilo kakvo publiciranje
oglasa ili vijesti, izdavanje propusnica, izdavanje dozvola kazalinih i slinih
predstava, nadzor nad opinama, poslovi pol jod jelstva, umarstva, lova, svilarstva,
uzdravanje cesta, mostova, te suradnja u raznim poslovima koji su spadali u nad385
lenost zajednike vlade i dr.

Na elu kotara stajao je kotarski sudac odgovo-

ran velikom upanu. Ova organizaci lp provedena je i na podruju bjelovarske

386 upanije ( koja je nastala razvojaenjem biv.varadinske krajine 1871.god.)
Kraljevski slobodni gradovi vrili su sve poslove podredjenih upravnih
organa na podruju grada, tako da su bili* izravno podredjeni u autonomnim poslovima Zemaljskoj vladi.

-I9OU razdoblju 1875 - 1886. upanije su bile iskljuivo upravni organi koji su zadrali oblik samouprave jedino u postojanju upanijske skuptine, koja je
rjeavala samo sporove nekih predmeta vlastitog djelokruga vie opina ili podupani ja. upanijsku upravu vrilo je 2o podupanija tj. teritorijalno vei kotari i joj je upravi stajao naelu podupan. Samo u sjeditima upanije, kojih je u ovom
periodu bilo 8, na elu podupanije stajao je veliki upan. Medjutim nadlenost
sviju podupanija bila je ista.
Zagrebaka upanija dijelila se na 4 podupanije ( Zagreb, Sisak,
Jasfrebarsko i Karlovac ) , Rijeka na 2 (Rijeka i Delnice), Varadinska na 3 (Varadin, Zlatar i Krapinske toplice), Krievaka na 2 (Krievci i Koprivnica),
Bjelovarska na 2 (Bjelovar i Kri), Poeka na 3 (Osijek,Djakovo i Virovitica) i
Srijemska upanija na 2 podupanije ( Vukovar i Ruma ).
Podupanije su imale takodjer svoje skuptine koje su imale neto iri
djelokrug od upanijskih skuptina. Podupanijske skuptine rjeavale su pitanje
mree i arondiranja opina, izdavale dozvole za otudjivanje opinske imovine, nabavu pokretnina i nekretnina, uzimanje zajma, odobravala opinske namete, nadzirala upravu opina i same podupanije te dr.
Zastupnici u podupanijskim skuptinama birali su se na izborima. upanijska skuptina sastojala se iz zastupnika podupanije i viri I ista.
Djelokrug upanije odnosno podupanije vrili su najveim dijelom podupani jsk i ured "podupanifa". U njihov djelokrug spadali su svi poslovi, koje im
je povjerila Zemaljska vlada t j . odjeli za unutarnje poslove, bogotovlje i nastavu iz svoje nadlenosti ili iz nadlenosti zajednike vlade, ukoliko su takvi bili
povjereni Zemaljskoj vladi te poslovi koji su do tada spadali u nadlenost kotarskih ureda i upanijama u prvom i drugom stepenu, ukoliko nisu dati u nadlenost
novoj upanijskoj ili podupani jskim ikuptinama.
Podupanije i gradska poglavarstva bila su u pomenutom periodu prvostepeni upravni organ a Zemaljska vlada drugostepeni i najvii. Podupanije su bile
387
podredjene neposredno Zemal jskoj vladi.
U razdoblju 1887-1918. upanije su ponovno djelovale kao samoupravni
organi.

388

Obzirom na sjedinjenje podruja Vojne krajine s gradjanskom Hrvatskom

-191(1881.) broj upanija je povean na 8 (Likokrbavska, Modrukorijeka, Zagrebaka,

Varadinska, Bjelovarsko-krievaka,Virovitika i Srijemska). Podjela upanije na
podupanije je zamijenjena s onom na kotare, s tom razlikom da su novi kotari bili
znatno manja podruja.
upanija je vrila poslove samouprave putem upanijske skuptine. Znaajno je da se pri popunjavanju lanstva skuptine (5o%) primjerno sistem popunjavanja
bez izbora (najjae oporezovani i inovnitvo) a tek druga polovica lanova popunjavala se izborima,ali javnim i usmenim pred predstavnikom kotarske vlasti. Broj
lanova skuptine ovisio je o broju stanovnitva, jer je na svakih 2ooo stanovnika
otpadao jedan skuptinar (Khuenov sistem ! ).
Djelokrug upanijske skuptine obuhvatao je donoenje statuta, pravo raspravljati predmete javnog interesa i obraati se Saboru peticijama, rjeavanje sporova izmedju opina zbog teritorija, rjeavanje sporova medju niim ipravnim organima zbog nadlenosti, uprava eupanijskom imovinom, izbor verifikacionog odbora
(za sastav iskaza najjaih porezovnika) i upravnog odbora upanije te nadzor nad
opinskom, kotarskom i upanijskom upravom s pravom na zahtjev Vladi da se ispravi nedostatak. Protiv zakljuaka upanijske skuptine stranka je mogla uloiti utok
u odredjenom roku Zemaljskoj vladi, ije je rjeenje bilo konano.
Pored upanijske skuptine znatna upravna ovlatenja imao je upravni
odbor upanije. Jedan dio lanova tog odbora birala je skuptina (6) a drugi dio
je bio lanom odbora po svojoj funkciji (veliki upan,podupan, lijenik, ininjer,
nadumar, kolski nadzornik,narodnogospodarski izvjestitelj, porezni nadzornik )%
Upravni odbori imali su trojaki djelokrug: poslovi autonomne javne uprave, porezni
poslovi i disciplinski poslovi. Zakljucima upravnog odbora morali su se pokoriti
svi upravni i opinski organi.
Djelokrug upravnog odbora u poslovima autonomne uprave obuhvatao je
raspravljanje o stanju svake pojedine upravne grane te odluivanje o mjerama da se
poslovi normalno odvijaju i unaprede, ispitivanje i odobravanje opinskih prorauna i trgovita koja nemaju magistrat te ako opinski namet prekorauje 2o% izravnog
poreza, odobravanje opinskog nameta do 4o% izravnog poreza, ispitivanje i potvrda
opinskih rauna, odobravanje otudjivanja opinske ino vine, nabave pokretnina i
nekretnina, te uzimanje zajma opinama, rjeavanje albi protiv radu upanijskih i

-192kotarskih namjetenika, rjeavanje urbarskih predmeta koji su dati upaniji u nadlenost, izdavanje dozvola da se umsko zemljite pretvori u druge kulture, te izricanje
kazne zbog neovlatene promjene kulture, nepoumljivanja, stavljanje uma pod z a branu, izdavanje dozvola za nedjeljne sajmove, briga o kolstvu i dr.
Protiv rjeenju upravnog odbora donesenom u prvom stepenu stranci je pripadalo pravo utoka Zemaljskoj vladi. Upravni odbor je medjutim rjeavao i kao drugostepeni organ naroito u poslovima, koje je opina rjeavala kao prvostepeni
organ.
Djelokrug upravnog odbora u poreznim poslovima predstavljao je nadlenost u poslovima zajednike vlade, pa je u tom smislu bio ogranien na primjenu i
izvravanje zajednikih zakona i propisa izdanih po ministru financija. U tom pravcu
upravni odbor je saobraao sa Financijskim ravnatejstvom u Zagrebu. U poreznim poslovima upravni odbor je bio drugostepeni organ.
Djelokrug upravnog odbora u disciplinskim poslovima vrio se putem karnosnog povjerenstva a sastojao se u donoenju diciplinske kazne protiv namjetenika
upanije i drugim kao prvostepeni organ.
Upravni odbor je rjeavao poslove iz svog djelokruga kolegijalno na sjednicama. Upravni odbor je bio duan obavjetavati bana svake pola godine o stanju
uprave u upaniji. Ma elu upravnog odbora bio je veliki upan, koji je bio na
elu itave upanije.
Vel iki upan, odnosno podupan kada je veliki upan bio odsutan, mogao
je donijeti odluku iz nadlenosti upravnog odbora i bez odborske sjednice, ako je to
389
nalagala hitnost, ali je bio duan o tom naknadno obavijestiti upravni odbor.
Najira upravna ovlatenja imala je u upaniji kraljevska upanijska
oblast. Njezinoj nadlenosti pripadala je sva javna uprava ukoliko nije pripadala
Vladi, upanijskoj skuptini, upravnom odboru upanije i kotarskim oblastima.
Posebno je spadalo u djelokrug upanijske oblasti: uzdravanje javnog reda i mira,
briga da se izvravaju zckonski propisi s pravom da koriste i vojniku pomo, rjeavanje u prvom stepenu svih pitanja koja su nastala izmedju opina te opina i kotara kao i med ju kotarima, javna gradjevna uprava na podruju upanije ukoliko
nije spadala zajednikoj ili autonomnoj vladi, rjeavanje svih pitanja koja nastaju u vezi s gradnjom ceste, mostova, kanala, uredjenjem potoka, navodnjavanja i

-193isuavanja ukoliko ta pitanja nisu spadala u nadlenost sudova, izdavanje listova za

kuarine, dozvolu za sabiranje u dobrotovorne svrhe, rjeavanje sporova u vezi s
eksproprijacijom, ako se oni mogu rjeiti na osnovu datih dozvola za eksproprijaciju, izdavanje dozvola za plovidbu na rijekama, ako to pravo nije bilo pridrano
Vladi i drugi poslovi.
Poslove iz svog djelokruga upanijska oblast je rjeavala kao prvostepeni
organ, a albe protiv rjeenja kotarskih oblasti, ukoliko nisu bila pridrana upravnom
odboru upanije, kao drugostepeni organ.
Veliki upan je bio pouzdanik Vlade, jer ga je kralj imenovao na prijedlog bana. Stoga je on bio kontrolni organ Vlade te je vrio nadzor nad samoupravom
i politikom upravom upanije i kotara. On je bio na elu upanije, t j . iznad upanije. Na elu upanijske oblasti bio je podupan, al i Dodupan je bio podredjen v e likom upanu i njemu je bio odgovoran za rad oblasti.
upanije su bile podijeljene na kotare. Upravne funkcije u kotaru vrila
je kotarska oblast ukoliko nisu pripadale upaniji ili drugom organu uprave (zajednike vlade). U djelokrug kotarske oblasti spadala je briga oko izvrenja zakonskih propisa, uzdravanja javnog reda i mira, uzdravanja cesta, mostova, kanala i zatite
imovine, rukovodjenje poslovima agrikulture ukoliko to nije spadalo viem organu
ili kakvom sudu, poslovi zadrunih dioba, nadzor nad granicama kotara, opina,
odluivanje u poslovima zaviajnosti i povrede redarstvenih propisa ukoliko nije spadalo u nadlenost suda i drugog organa, vrenje poslova dravnog redarstva, izdavanje putnih iskaznica i propusnica, vrenje agenda obrtne vlasti prvog stepena,
vrenje nadzora nad drutvima i skuptinama, predstavama, poslovi zdravstva, kolstva, bogotovlja ukoliko nije bilo pridrano pravo upaniji i l i

Vladi,poslovi oko

vojske radi pomoi oko evidencija, ukonaivanja, opskrbe vojnih lica, odobravanje
39o
opinskih nameta do 2o% izravnog poreza i dr.

-1945)

Gradovi
Novi pravac reorganizacije gradskih uprava bio je zasnovan na postavci

da treba upravu odijeliti od sudstva ( zakon od 28.11 1874. o sudakoj vlasti, zckon
od 15.XI 1874. o uredjenju politike uprave prve molbe i zakon od 21.XI 1874. o
uredjenju sudova prve molbe). Zakonima iz 1874. god. iz oblasti sudstva bile su
ukinute sudske funkcije gradova. Novo stanje je bilo konano normirano zakonom
39f
od 28.1 1881. o ustroju gradskih opina,
kojim se nije dirala unutarnja organizastruktura gradske uprave iz l85o. god. a aktivno izborno pravo bilo je prvi
rj

^o svim opinarima bez razlika spola, dok pasivno birako pravo samo opina-

rii-;o, mukarcima koji su imali 2Dviajno pravo.

Gradsko poglavarstvo (prije magi-

strat) je vrilo djelokrug prvostepenih upravnih organa na podhjju grada. Zakonom

392
od 5.II 1886.

bude osnovan posebni organ za vrenje dravnog nadzora u gradskim

opinama ( u Zagrebu "vrhovni naelnik" a u ostalim gradovima "veliki upan").

Ovi organi su bili predstavnici izvrne vlasti Vlade,

koji su vrili nadzor ne samo

u poslovima prenesenog nego i vlastitog djelokruga gradske uprave. Istim zakonom

bili su formirani upravni odbori u Zagrebu i Osijeku aa porezne i disciplinske poslove
tih gradskih opina. Isto tako bude reguliran odnos svih gradova, osim Zagreba i
Osijeka, prema viim i drugim upravnim organima u poslovima vlastitog i prenesenog djelokruga, tako da su ti gradovi ostali podredjeni izravno Zemaljskoj vladi
u poslovima iz vlastitog djelokruga, a upanijskoj oblasti odnosno upravnom odboru
upanije u poslovima prenesenog djelokruga i poreznih predmeta.
Uredjenje gradskih opina bilo393
je ponovno regulirano 1895. god. zakonom
od 21.VI 1895. o ustroju gradskih opina.

Najznaajnija promjena ovim zakonom

sastojala se u podredjivanju veeg broja gradova upanijama. Zemaljskoj vladi u

Zagrebu ostali su neposredno podred jeni samo Zagreb, Osi jek, Varadin i Zemun.
Neki gradovi su bili utjelovljen? u upanije,ali nisu bili podredjeni upanijama
nego kotarima, kao i ostale opine.
Zakonom iz 1895. god. aktivno birako pravo ponovno je sueno i ogranieno na samostalne opinare mukarce, al i je data mogunost da glasaju i oni koji nisu
bili zaviajni u gradu, ako su plaali barem lo forinti izravnog godinjeg poreza.

-195-

Medjutim ovim propisom su bili ipak iskljueni od glasanja osobe koje su ivjele
iskljuivo od najamnog rada ili od uboke potpore. Pasivno izborno pravo je takodjer
znatno sueno, jer je iskljuivalo osobe koje nisu znale itati i pisati pored toga to
je bilo ogranieno samo naosobe sa zaviajnim pravom. Izborna tijela su bila takodjer tako formirana da je manjina vladala veinom, jer su, po pravilu, dva izborna t
tijela imala pravo na jednaki broj zastupnika, ali u jednom su bili samo birai koji
su plaali najvei iznos izravnog poreza, a taj je bio ak limitiran s minimalnim
iznosom,koji je bio veoma visok. Osim toga, Vlada si je osigurala izvjestan utjecaj
na sam izborni in, jer je imala pravo izaslati ra biralite svog povjerenikcuVlada je mogla ujedno raspustiti gradsko zastupstvo , ako je ono radilo i djelovalo protiv intencija Vlade, pa postaviti svog vladinog povjerenika, koji je dobio sve funkcije gradskog
zastupstva i ujedno bio na elu gradskog poglavarstva za sve vrijeme dok se ne izabere novo zastupstvo.
Pored gradskog naelnika bio je vani gradski funkcioner gradski kapetan,
koji je bio redarstveni izvjestitelj. Gradskog kapetana u gradovima, koji su bili neposredno podredjeni Zemaljskoj vladi imenovao je ban, a u ostalim gradovima veliki
upan, to ponovno ukazuje na neposredni utjecaj bana i velikih upana koji su predstavljali osobe povjerenja krune i zajednike vlade u Budimpeti ( razumljivo je, jer
je na banskoj stolici sjedio Khuen).

6)

Opine
Opinsko uredjenje i z 1851 .god . koje je bilo ponovo u vanosti od 1867.

g o d . , doivjelo je neposredno nakon sklapanja Hrvatsko-ugarske nagodbe i z 1868.

god. takodjer izvjesne promjene. Ve l87o. god. bude donesen u Saboru zakonski
394
lanak o uredjenju opina i trgovita koja nemaju uredjeni magistrat,

kojim se

prvenstveoo nastojalo da se osigura Zemaljskoj vladi utjecaj u formiranju opina

bilo spajanjem vie opina bilo razdvajanjem jedne opine na vie opina prema p o trebama vladajue politike siTanke stvarajui si povoljnu situaciju z a vlastitu izbornu geometriju. Stoga se posvetila naroita panja uvjetima sticanja aktivnog i
pasivnog birakog prava. O d aktivnog i pasivnog birakog prava b i l i su i z u z e t i svi
opinari, koji su po svom zanimanju privremeno boravili u opini (radnici), a od
pasivnog izbornog prava svi opinari, k o j i su ak b i l i rodjeni u opini i u opini

-196stalno boravili, ali nisu imali na podruju opine vlastito zemljite (bezemljai i
seoska sirotinja). Zakon o opinama iz l87o. nije medjutim mijenjao unutranju
organizacionu strukturu opine,pa je zadrao opinski odbor, kao samoupravni
organ nadlean za upravu opinske imovine i sveg onog to neposredno interesira
opinu, te opinskog suca (poslije 1877. god. opinski naelnik) sa dodijeljenim
mu biljenikom i drugim potrebnim osobljem, kao izvrnog organa opinskog odbora
i viih organa uprave ( za preneseni djelokrug ).
Jo je bila jedna makinacija koja se ak protivila i duhu H rva tsko-ugar -

395

ske nagodbe. Opine su naime dobile 1876. god. u djelokrug da sakupljaju porez
ime su preuzele novi teret da bi smanjile trokove zajednike vlade a svoje poveale to je naravno prouzrokovalo
396nezadovoljstvo i neangairanost opinske uprave
u rjeavanju vlastitih problema.

3)

Hrvatskougarska nagodba u programima politikih stranaka i pokreta

u Hrvatskoj i Slavonija ( 1869 - 1918 )
Banska Hrvatska sa svojim dra/nopravnim uredjenjem na temelju Hrvat-

skougarske nagodbe imala je tono odredjenu perspektivu ekonomskog pa onda i politikog razvoja.
Nepovoljne prilike ve u poetku perioda 1869. do 1918., a 8o-tih godina
jo vise, predstavljali su izmedju ostalog i vrlo ogranien

teritorij i posve nerazvije-

na privreda pa prema tome i vrlo nepovoljna struktura produktivnog stanovnitva.

Banska Hrvatska je zahvatala 7o-tih godina XIX stoljea ak jedva jed-

^etinu

vise nego li Vojna krajina. Izgledi za ujedinjenje s Dalmacijom t ' . i su nikakvi.

Rijeko pitanje, koje je H rvatskowgarska nagodba ostavila nerjeenim, unionistika
veina u Saboru je srpnja l87o. god. rjeila promadarski. Uzakonila je stvarno
stanje statusa Rijeke pa umjesto da je Rijeka postala hrvatska luka,ona se je poela
razvijati u madarski trgovaki emporij. Stanovnitvo se preteno bavilo ekstenzivnom
poljoprivredom. Jo l88o. god. svega nepunih 5% stanovnitva bavilo se obrtom,
trgovinom i prometom. Veleposjedi su zauzimali oko jednu etvrtinu zemljita, ali
su se prednosti takvog oblika vlasnitva slabo koristile pa je iako agrarni kapital
bio preslab za podizanje domae industrije, tim vie to su se krediti teko dobivali,

-197a konkurencija madarskih poljoprivrednih produkata bila velika. eljeznika politika vodila se u Budimpeti naravno madarski. Seljatvo je sve vie upadalo u dugove,
jer je previ adavao mali posjed a pored toga stoarstvo se nije moglo razvijati u onoj
mjeri koja je bila mogua kada su se koristili vlastelinski panjaci i ume. Uz tu
nevolju prikljuila se nova s obzirom na teko stanje poljoprivrednih gospodarstava
- raspadanje kunih zadruga, komadanje zemljinih parcela u sitne zemljine estice, pauperizacija sela a onda i odliv vika radne snage van domovine. Ovako zaostaloj privredi sasvim je odgovarao vrlo visoki procenat nepismenih .Oito je da je
vladala potpuno nepovoljna socijalna struktura: na jednoj strani veleposjednici, veinom negdanji vlastlini, visoki kler, nie sveenstvo i malobrojna inteligencija, koja je veinom ovisila o dravne slube, a s druge strane ogromna masa politikih polupravnih i bespravnih seljaka i gradske sirotinje. Oito je takodjer da je
napredna inteligencija ili kako su se sami nazivali liberalci, morala dijeliti vlast
s polufeudalnim veleposjedima, a sveenstvo se opredjeljivalo uglavnom izmedju
obiju grupacija. Naravno u tako zaostalim privrednim prilikama ni politiki ivot
nije mogao biti drugaiji nego nerazvijen i nedovoljno organiziran, Otuda nejasna
i promjenjiva politika posebno od 1865. god. dalje Narodne stranke u kojo* su se
skupili liberale? upravo nakon to je propala proaustrijska Samostalna stranka,pa i
397
poslije Hrvatskougarske nagodbe.
Jo 1871. god.kada su narodnjaci nanijeli poraz unionistima na izborima
(toj ari tok ratikoj stranci), koja je 1867. god. prela iz opozicije u vladinu stranku, narodnjaci su uvjeravali narod manifestom da Nagodbu osudjuju kao nezakonitu
i da su odluili pod Habsburgom ivjeti slobodno i samostalno, a niti za dva mjeseca kasnije ve su vodili potajne pregovore, koji e im pomoi da preuzmu vlast naravno na bazi Nagodbe Jo dva uzastopna izbora {1871 i 1872) u Hrvatskoj, na kojima
e potpuno pobijediti Narodna stranka, pa e se Unionistika stranka potpuno rasuti, a mnogi njezini lanovi utopiti u vladinoj Narodnoj stranci,koja e uglavnom
ostati vladinom strankom sve do l9o. god. No, Narodna stranka je uspjela izbaciti Raucha, jer je bila protiv Nagodbe kao i narod,ali kada je dobila veinu u Saboru sasvim je Izmjeni I a svoj stav pa je ta veina izglasala u Saboru upravo ono
protiv ega se borila tj. Nagodbu dodue uz neke izmjene (revizija Nagodbe!),

-198oli te nisu bitno mjenjale status ni daljnji razvoj ekonomskog i politikog ivota.
Medjutim, dok su narodnjaci na svom putu osvajanja vlasti pokazivali
vrlo slabo razumjevanje za Pariku komunu ili Zrinsko-frankopansku proslavu iz
1871.god. u domovini, dotle su A.Starcevi i njegovi mladi istomiljenici pravai
sa simpatijom pratili razvoj Parike komune, pae i sami spremali "revoluciju" u
Hrvatskoj, pa je takva zaista i buknula na podruju Vojne krajine oktobra 1871.
(Rakovika buna).
Rakoviki ustandc nije uspio. Starcevi, Kvaternik i ostali iz njegove
neposredne okoline krivo su procijenili nutarnju situaciju u domovini, a posebno na
podruju Vojne krajine. Istina je da su pripreme za ustanak trajale nekoliko mjesec i , ali one su obuhvatile samo propagandu a ne i organizaciju temeljei ovakvu
akciju na krivoj pretpostavci da je dovoljno da su krajinici i oficiri i vojnici
nezadovoljni s provincijalizacijom Vojne krajine i protuhrvatskom politikom vladaj u i slojeva u Beu i Madarskoj (tj.nagodbama iz 1867. i 1868. god.) pa da e
oni udati momenat na prvi poziv odmah i ustati. Osim toga cilj ustanka nije bio
jasan pa kraj neorganiziranosti ustanak je propao sam od sebe.
Rakoviki ustanak ipak nije ostao bez posljedica. Rukovodioci ustanka,
jedan - Kvaternik na licu mjesta izgubio je ivot, a drugi dr. A . Starcevi koji
je trebao ustankom rukovoditi iz Zagreba ostao je pasiviziran a s njime i itava
Stranka, jer izdaja nije bila iskljuena.
S pogibijom Kvaternika propala je i njegova postavka da se nezavisnost
Hrvatske moe najbolje osigurati francusko-pol jsko-hrvatskim savezom,ali ne i druga
koncepcija koja se je drala prije u rezervi a sada nakon rakovikog neuspjeha mogla
je uliti nade: Rusija, lako je u tadanjoj Rusiji vladao despotizam,Starcevi je vjerovao u mogunost ruske pomoi u odobadjanju Hrvatske. Starcevi je vjerovao da bi
Rusija mogla voditi pa makar po konzerva tivc i ma tipa Fadejeva antiaustrijsku politiku,
pae takvu politiku koja bi pogodovala revolucionarnim snagama u Rusiji da privredu
do ruske 1789.god., a ta nova Rusija Starceviu je predstavi jala orijaku sncgu koja

" ~ "399

bi mogla pomoi Hrvatskoj da se oslobodi ugn^etavaa Bea i Pete.

Ideja o

oslanjanju na Rusiju naroito je bila aktuelna poetkom 8o-tih god. Sukob Austrije i Rusije ili podjela Austrije izmedju Pru&e i rRusije izgledala je tada vrlo mo-

,
gua. Starevievi "Ruski odnosaj?"

199
'4o
dali su Stranci prava novu vanjskopolit i -

ku orjentaciju u 80-Hmgodinama prolog stoljea. Pravaka "Sloboda" u Suaku

(od 1878. god.dalje) i njena nasljednica "Hrvatska" obiluje rusofllstvom, pokazujui
simpatije Bugarskoj do 1886. i Crnoj Gori, jer su njihove vlade tada bile antiaustrijske a osudjuje Srbiju

Obrenovia koja se orjentirala ekonomski i politiki na Austro-

ugarsku, lako takva vanjskopolitika orjentacija pravaa nije zaotravala sukob s

ugnjetaima,ipak ona je stalnim isticanjem suprotnosti u evropskoj politici nagovjetavanjem rata i ulijevanjem vjere u ogromnu Rusiju
401jaala nacionalnu svijest, poticala uvjerenje u mogunost skorog oslobodjenja*
Stranka prava Je bila na svom usponu upravo u vremenu izmedju 1878 1887. god. nakon to je zamrla poslije Rakovike bune, ali opet aktivizirana krajem
7o-tih godina kao nepomirljiv protivnik dualizma, podrkom omladine i gradjanstva
koje je uvidjelo da mu Nagodba s dualizmom ne samo ne pomae u ekonomskom
razvoju nego ak spreava da napreduje. Program Stranke se zasnivao na ideji ujedinjenja s v h r v a t s k i h zemalja (ukljuivi Sloveniju, Bosnu i Hercegovinu ) pod
ezlom Habsburke'dinasti je. Takva ujedinjena Hrvatska nije trebala imati zajednikih poslova s Austrijom ni s Madarskom.Trializam koji se 1883. god. pojavio
u bekom listu "Vaterland" (organ desnic u Carevinskom vijeu) kao rjeenje u sluaju ukinua dualizma, Starevi ie u samoi osnovi402
osudio, jer ga je smatrao samo
jednim sredstvom za povratak na beki centralizam

. Pomenuti trializam je naime

pored dviju dotadanjih drava Austrije i Ugarske, predvidio treu i to hrvatsku dravu,koja bi bila povezana s ostalim dvjema kao i one medjusobno zajednikim poslovima.
U Stranci prava razlikovale su se tri struje: 1. A. Starevia, koji je
odbijao svaku suradnju s umjerenom opozicijom i vjerovao u osnivanje nezavisne
hrvatske drave pomou Rusije, 2. F. Folnegovia, koji je stalno pokuavao nai
zajedniku platformu s umjerenom opozicijom kako bi se rjeilo hrvatsko pitanje
pa makar i unutar dualizma i 3. E.Baria, koji je bio za suradnju s umjerenom opozicijom, ali samo iz taktikih razloga dok je ustvari bio za koncepciju Starevia
i to za nezavisnu hrvatsku dravu uz pomo Rusije. Otuda Folnegovievi samostalni koraci za sporazum s Neovisnom narodnom strankom, koja je osnovana od grupe
narodnjaka disidenata l88o.god. a kojoj je bio ustvari na elu biskup Strossmayer

-214te iza koje su stajali dio sveenstva, inteligencije i kapitalistikih krugova i koja
se izjasnila za trializam pa ak s Narodnom strankom, kada je i ova protestirala
protiv krenja Nagodbe madarskim natpisima u Zagrebu na uredu zajednikog ministarstva financija. No, sporazum je bio nemogu, jer su neodvinjaci ve 1884.
god. stupili u koaliciju s centrumaima s Drakoviem na elu, koji su branili N a godbu od Khuena a Narodna stranka je upravo dozrela da postane Khuenovo oru4O3

z|e.
Poslije Khuenovog uspjeha 1887. god. da uniti na izborima ujedinjenu
hrvatsku i srpsku opoziciju, koja je proizala iz sporazuma Stranke prava i Srpske
samostalne stranke, koja je upravo osnovana, o zajednikom istupu na izborima
zavladala je u Stranci prava potpuna apatija, tim vie to je i Rusija izgubila utjecaj u Bugarskoj, pa je postalo jasno da je njezina uloga u oslobodjenju Hrvatske
postala prava iluzija. U to je uao u Stranku prava (l89o.god.) dr. J.Frank, koji
je sve vie uspjevao vriti utjecaj na vodstvo Stranke, da prihvati tezu o zajednikim poslovima Hrvatske s ostalim zemljama Monarhije. To je Frank konano i
uspio, kada je Starevi 1894. god. potpisao program i to upravo trialistiki program, koji je on 1883/4. god. napadao i raskrinkavao.Taj program je bio ujedno
i sporazum Stranke prava i Neovisne narodne stranke a isto tako i kraj onog pravatva koje je predstavljalo najprogresivniji stav gradjanskih straneka 8o-tih godina XIX st.
Raskol Stranke prava iz 1895. god. kada su Starcevi i Frank osnovali
"istu stranku prava" a onda i skora smrt A. Starcevia (1896.) konano su unitili ogroman i jak bedem opozicije, a za tim su upravo i teili Be i Peta. Unitena je jaka tvrd java i jak protivnik dualizma. Od najvee i najpopularnije
stranke u zemlji nastale su dvije slabe od kojih je svaka postala umjerena i u krajnjoj liniji probeka stranka. Folnegovi e nastaviti svoju sporazumaku politiku
8o-tih godina sa svojim organom "Hrvatska domoviha" (stoga ih i nazivaju domovinaima) na liniji umjerene opozicije kakva je bila i Neovisna narodna stranka.
Jasno je da su istovjetni programi i slini ekonomski interesi morali dovesti do
koalicije domovinaa i obzoraa ("Obzor" list Neovisne narodne stranke1) "Koalirine opozicije" od l9o3. god. Hrvatske stranke prava. S druge strane Frank e stvo-

^Giriti frankovtinu koja se povezala bezuvjetno uz vrhove monarhije. Jedina grupacija lanova Ciste stranke prava koja se istrgnuia zraenju utjecaja austrijske vlade,
biia je ona na elu s dr.Milom Stareeviem i di .Antunom Paveliem, zubarom,ko ji su formirali !9o8. god. Starevievu stranku prava i koji su mnogo doprinijeli
ujedinjavanju jugoslavenskih naroda najprije u Dravu SHS a onda u Kraljevinu
SHS, Frankovci su ostali na staroj pravakoj frazeologi jf prema vani a u svojoj
nutrini bili su instrument austrijske vlade.
Od kada je vei broj zagrebakih studenata poslije procesa radi spaljivanja madarske zastave 1895. god. preao na studije u Prag, ubrzo se osjetio
utjecaj ekih naprednjaka. Doskora se bila poela formirati napredna omladina
koja je vremenom izvrila vrlo znaajan utjecaj na dio tadanje opozicije. Ona je
uspjela dokazati da je preduvjet efikasne politike hrvatsko-srpsko zblienje, borba
za irenje ustavne slobode i prava, briga za ekonomsko-socijalno i kulturno uzdizanje irokih narodnih slojeva. Taktika nove politike treba da bude sitni svakodnev
ni rad na prosvjeivanju naroda i konkretna politika koja e odgovarati trenutoj
4o4
situaciji.
Nagodbu iz 1868. god. ne treba odbaciti, jer I ona prua sredstvo
za postepeno proirivanje autonomnih prava Hrvatske. Umjesto njene negacije tre4G5
ba se boriti za vrenje njenih dobrih odredaba.
Napredna omladina se doskora afirmirala u narodnom pokretu l9o3/4
kada ga je inicirala sazivajui i organizirajui brojne skuptine na kojima su se
postavljali zahtjevi za financijsku samostalnost Hrvatske i za gradjanske slobode.
Iza ovih skuptina slijedili su krvavi nemiri u Zagrebu, Zagorju, Primorju i drugdje zbog nezadovoljstva naroda radi nacionalnog tlaenja na osnovu Nagodbe
kroz itavo vrijeme banovanja Khuena.
Neposredni uspjeh ovog pokreta ni je. bio samo skidanje Khuena s banske stolice nego i sve jae uvjerenje o potrebi zn jednikog rada hrvatske i srpske
opozicije u Hrvatskoj. Opozicija je pod dojmom pokreta iz I9O3. ispoljila znakove radikaliziran ja. Organizirale su se Srpska samostalna stranka

(Medakovi,

Svetozar Pribievi, Duan Popovi), Hrvatska napredna stranka (Lorkovi,Wilder

HeimerI) i Hrvatska puka seljaka stranka na elu s braom Radi (22.XI I9O4.).

-2o2Najznaajnija je bila svakako Hrvatska puka seljaka stranka. Osnovana u neposrednom produetku Khuenovskog vremena, kada je seljatvo osiromaeno
feudalizmom i lihvom gladovalo i zbog nerazvijene privrede u domovini u grupama
selilo u Ameriku, HPSS je uivala povjerenje irokih seljakih masa. Braa Radi
ili su tada u sela i irili istinu o seljakim pravicama koje bi se mogle saeti u jednoj reenici: neemo gospodsku politiku ve seijaku,narodnu, prosvjeivat emo
se i privredno organizirati da bi mogli preuzeti vlast. Radii su prvi posveivali panju malim seljacima koji nisu imali pravo ni glasati, dok su druge stranke obraale
panju samo na seljake koji su imali pravo glasa. No, kulaci su veinom stajali u
dobrim odnosima s inovnicima i pokvarenom gospodom,a i sami su koristili jeftinu radnu snagu siromanih seljaka. Radii su bili protiv tih kulaka.Socijalni program
Radia obuhvatao je dakle uglavnom siromane seljake, koji su predstavljali ogromnu
veinu naroda. Politiki program Radii su uzeli od dr.Ante Starevia. HPSS je
Imala u Saboru svega tri zastupnika u posljednje vrijeme ( do 1918. god.), to je
razumljivo upravo zbog toga to siromani seljaci nisu mogli glasati, jer nisu imali
pravo glasa.
Radi je prvotno kanio osnovati seljaku stranku od ujedinjene gradjanske
j p o z i c i j e , obzoraa i frankovaca to je i l9o2. god. predloio, ali je bio odbijen.
Od onda, posebno nakon osnivanja svoje samostalne seljake stranke Radi je iao
svojim putevima vodjen uvijek samo politikom momenta i pojedine situacije - od
Strossmayera k Franku. U dravnopravnom okviru Radi se je ipak izjasnio za
federativno uredjenje austrijske monarhije dok su frankovci htjeli najprije trializam.
Radi je eklektiki sabirao iz raznih suprotnih ra cionalnih programa ono
4o6
ITO mu se inilo da je najbolje.

Radi je u svom prvom saborskom govoru l9lo.

god. nazvao svoju HPSS nasljednicom Ilirskog preporoda. Osnovnu vezu njihovu
Radi je vidio u slavenofilstvu. Ustvari veza je bila dubi ja.Radi je nastavio
Ilirce tamo gdje ih nije nastavila trosmajerovsko-starevianska grupacija: u agrarnom odnosu prema seljatvu. No, Radi je sa svojom seljakom politikom balansirao
izmedju pojedinih gradjanskih stanaka tako da nije naao saveznike ni u gradjanskim
ni u radnikoj partiji, a time je HPSS izgubila onaj mogui uspjeh, koji bi joj pripadao kao seljakoj partiji.

-2o3Med jutim pod utjecajem politike krize u Madarskoj tokom I9O5. god.
sastali su se na Rijeci predstavnici opozicije iz Hrvatske te hrvatski zastupnici iz
Istre i Rijeke (ukupno 31) te stvorili 3.X I9c5. Riieku rezoluciju.
Rezolucionai su javno izrazili svojom Rezolucijom spremnost da u odredjenim pitanjima hrvatske politike zauzmu zajedniki stav, a da u ostalim ostavljaju slobodu akcije. Krizu u Madarskoj ocijenili su kao posljedicu borbe za potpunu
dravnu samostalnost Madarske to su oni odobravali, jer da svaki narod ima pravo
da slobodno i neovisno odluuje o svojoj sudbini. Potpisnici Rezolucije nadalje su
smatrali da Madar? i Hrvati moraju izbjegavati svaki povod i uzrok medjusobnom
trvenju s obzirom da su oni susjedi .Temei j trajnom sporazum jevan ju obaju naroda po
njima lei u postignuu svih dravnih prava i slobotina jednog i drugog naroda, a
kod Hrvata posebno jo u postignuu reinkorporacije Dalmacije Hrvatskoj. Da bi se
pak moglo pristupiti ostvarenju te reinkorporacije treba izboriti posebno novi izborni
zakon, koji e omoguiti izabrati ono zastupstvo koje e biti pravi izraz narodne
volje, slobodu tampe ukidanjem objektivnog postupka i uvodjenjem porote za tamparske i politike del ikte, slobodu sastajanja, udruivanja i izraavanja misli, ostvarenje sudake neovisnosti, formiranjem suda za zatitu gradjana od samovolje upravey
te posebnog suda za disciplinsku odgovornost svih javnih inovnika zbog krenja
zakona. Na kraju znaajno je da su potpisnici Rezolucije uzeli Nagodbu iz 1868.
god. kao osnov prava naroda od kojeg treba poeti i koji treba strogo potivati.
Trajni sporazum izmedju Madara i Hrvata moe se prema Rezoluciji postii, ako se
potuje Nagodba#ali i izmjene odnosi u poslovina koji su zajedniki Madarskoj,
Hrvatskoj i austrijskim zemljama na nain da se Hrvatskoj osigura samostalni politiki, kulturni, financijski i opegospodarski opstanak i napredak. Na taj nain
svaki napredak u Hrvatskoj pozitivno bi se odrazio i kod Hrvata u drugim pokrajina7
ma i zemljama.
Kao to je hrvatska opozicija sasvim u duhu postulata ncpredne omladine
krajem 9o-tih godina stvorila Rijeku rezoluciju tako su srpski zastupnici u dalmatinskom saboru i bekom parlamentu zajedno s nekim izaslanicima Srpske samostalne i radikalne stranke stvorili Zadarsku rezoluciju ( odluku ) od 17.X I9O5 . oslanjajui se u potpunost? na Rijeku rezoluciju i odobravajui ju uz jedini uvjet da
Hrvati priznaju Srbe sebi ravnopravnima, a tako i klub talijanskih zastupnika u

-2o44o8
Dalmatinskom saboru time da ih se potuje kao narodnu manjinu.
Najvei znaaj Rijeke rezolucije sastojao se upravo u tome da su novu
politiku orjentaciju hrvatske opozicije prihvatili veliki broj hrvatskih zastupnika
Istre i Dalmacije,

svi srpski zastupnici Dalmacije i barem neki iz Hrvatske

pa ak i talijanski koji su po prvi puta dali suglasnost ujedinjenja Dalmacije s Hrvatskom.

Tako su konano postignuti svi uvjeti koje je zacrtala napredna omladina
krajem 9o-tih godina da se stvori nova shtinaka formacija Hrvatsko-srpska koalicija. U nju naravno nisu uli pored vladajue unionistike Narodne stranke ni frankovci, ali ni HPSS zbog neprijateljskog odnosa brae Radi i drugih prema Madarima
uope.
Hrvatsko-srpska koalicija je ve 12.XII I9O5. izala s programom koji je
zacrtan Rijekom rezolucijom time da e na tom programu zajedniki raditi hrvatske
i srpske stranke uz jamstvo "ravnopravnosti i slobode srpskog naroda".
Ve I9O6. god. Koalicija je postala vladina stranka, ali i stalna saborska veina (19o649o8. I I 9 I 3 . - I 9 I 8 . ) sve do I9I8. god.
Kada je veina Koalicije uvidjela da poslije "veleizdajnikih procesa"
I Friedjungovog procesa u Beu protiv upila nee moi postati ponovno guvernementaina stranka, ako upilo ostane vod ja Koalicije, to je sve uinila da bi upilo sam
definitivno napustio ne samo vodstvo nego i Koaliciju ve poetkom l9lo. god.
Koalicija je bila konano, nakon vie ili manje oportunistiki vodjene politike,
posebno za vrijeme rata, posljednja koja je ula u Narodno vijee SHS, a Sv.
Pribievi njezin vod ja prvlu novonastalnoj Kraljevini SHS koji je proganjao svoje
protivnike kao i Koalicija kada je sjedila u Zemaljskoj vladi Trojednice za vrijeme
Austrougarske.
Radnitvo u Banskoj Hrvatskoj bilo je malobrojno, jer je privreda bila
vrlo slabo razvijena pogotovc

u doba formiranja radnikog pokreta. God. I857.

broj najamnih radnika je obuhvatao svega 5,7% stanovnitva (48% sluge, 37% nadniari i 15% radnici i kalfe). Odredbe cehcv&og reda i druge odredbe zabranjivali
4o9
su sve do I867.

god. osnivanje radnikih klasnih organizacija. Tek I867. god.

kada je vladar dao tzv. Decembarske zakone, stvorena je mogunost javnog orga-

-2o5niziranja, pa se tako ve iste godine pojavljuje u Osijeku prvo Radniko drutvo

u Banskoj Hrvatskoj, a zatim su nicalo u Zagrebu i drugdje. Ubrzo su se poele
iriti i socijalistike ideje, no ne samo Marxove nego i Mostovih i Lassalovih. Oko
1883. god. prevladavao je anarhistiki utjecaj Mosta. Sirenju socijalistikih ideja
najvie su doprinijeli strani radnici, koji su preli na rad u Hrvatsku iz privredno
razvijenih centara gdje je radniki pokret bio na viem stepenu razvoja, U Hrvatskoj
krajem 6o-tih i 7o-tih god na prolog stoljea radniki pokret kraj pomenute strukture najamnog radnitva i po kvalitetu i po kvantitetu nije se ni mogao jae razviti.
Samo neka radnika drutva postala su borbene ustanove radnike klase, dok je v e ina bila pripomona i prosvjetna radnika organizacija.
Poetkom 8o-tih godina, istovremeno kad i u Beu, javljaju se u Osijeku i Slavonskom Brodu, a sredinom 8o-tih godina u Zagrebu tajne soci ja I demokratske
grupe koje su zastupale ideje I Internacionale i koje su pratile listove socijalistike
tampe u Svicarskoj,Austriji i Madarskoj i tako bile obavijetene o "lijevima" i
"desnima" te "umjerenima". Stoga je razumi jvo da e se i med ju njima formirati
radikalna, umjerena i tzv. politiki neutralna struja od kojih je uglavnom ona posljednja sjedila u legalnim radnikih drutvima. No, aktivnosti tih grupa bile su
ograniene samo na podruju nekih gradova, pa i one su odmah prestajale nakon
uestalih hapenja i progona, a ovi su poeli ve 1880. god. (Osijek) ba kada su
se poele formirati i tajne grupe. Krajem 80-tih godina nalazimo jedino u Zagrebu
41 o
jau grupaciju socijalista,

koja je vrila jk utjecaj na radnitvo (uee radni-

ka i gradjana na prvoj proslavi Prvog maja l89o. god. u Zagrebu!). Prva inicijativa da se stvori savez radnikih drutava Hrvatske pripada sisakom Radnikom
drutvu a datira iz 1887. god, No,prvi pokuaj ostvarenja te inicijative iz 1889.
god. nije uspio. Tek 8. i 9 . IX 1894. osnovana je jedinstvena radnika organizacija i to pod nazivom "Socijaldemokratska stranka Hrvatske i Slavonije",
Prve moderne sindikalne organizacije u Hrvatskoj javljaju se krajem
80-tih i poetkom 9o-tih godina prolog stoljea. Naravno u tim organizacijama nema vie sitnih obrtnika niti poslodavaca uope. To su organizacije iskljuivo najamnih
radnika. Njihov glavni cilj, i po njemu su se i razlikovali od dotadanjih radnikih
drutava za uzajamno pomaganje, bio je zastupati interese samo radnika i to one

-2o6interese koji su se odnosili no poboljanje radnih uvjeta i zatitu ekonomskih i socijalnih interesa radnika uope. Budui da Khuenov reim nije dozvoljavao osnivanje
takvih organizacija, formirale su se ilegalne sindikalne orgcri izai je, obino takve
organizacije kq e su bile prvo legalne od inicijativne skuptine pa do asa odbijanja potvrde njihovih pravila, a onda ilegalne, dok se ne bi ponovno podnijelo druga slina pravila na odobrenje i opet ekalo izvjesno vrijeme na odobrenje. Povezivanje tih ilegalnih sindikata izvreno je tek formiranjem Socijaldemokratske stranke,
ije se vodstvo i sastojalo ustvari veinom od predstavnika pojedinih sindikata. Stranka nije ni imala drugih svojih terenskih organizacija nego upravo te sindikate. Tek
pod vladom Hrvatsko-srpske koalicije, kojoj je bila lan krae vrijeme i Socijaldemokratska stranka, sindikalni pokret se legalizirao da bi za Prvog svjetskog rata
ponovno postao ilegalan.^"
Nema sumnje da su radnike organizacije, legalne i ilegalne, prije i
poslije formiranja Socijaldemokratske stranke mnogo doprinijele u formiranju klasne
radnike svijesti to je bilo od posebnog znaenja, jer socijalna struktura socijaldemokrata nije doivjela do 1918. god.znatne kvalitativne promjene. Nakon dva decenija iza osnivanja prvih radnikih drutava proletarijat je bilo samo seljatvo a radnitvo je bilo uglavnom samo cbrtniko. Med ju socijaldemokratima tog vremena na412
lazimo znatan broj sitnih obrtnika,

Pored.toga radnike organizacije su rano po-

ele organiziranjem tarifne borbe, borbe za smanjenje radnog vremena i poboljanje

radnih uvjeta sluei se ve od samog poetka razvoja radnikog pokreta trajkom
kao efikasnim sredstvom u borbi za radnika prava. Tu nisu izostali uspjesi. No, u
oblasti nacionalnog pitanja uspjesi su bili neuporedivo manji.
Prije osnivanja Stranke stav socijalista u nacionalnom pitanju nije bio
aktivan. Ne samo neangairanost nego i neutralnost u nacionalnoj borbi ili pak
sitnoburoaski kozmopolitizam bile su osnovne karakteristike stava socijalista u
odnosu na nacionalno pitanje. Medjutim, takve karakteristike nisu bile osobina
samo ovih socijalista nego i onih u Austriji. Jedini eki i moravski socijaldemokrati su ve 7o-tih i 8o-tih godina smatrali
413 da ljubav prema domovini ne moe biti
zapreka u borbi radnikog pokreta.

-2o7Poslije osnivanja Stranke ubrzo su socijaldemokrati uvidjeli da moraju

ui u nacionalnu borbu pa su ve 1896, god, unijeli u svoj program nacionalne zahtjeve i to: prije svega ope pravo glasa, a onda pravo na potpunu samoupravu u
svim resorima ( unutarnji poslovi,pravosudje, nastava, financije, poljodjelstvo,
trgovina, promet, pota i telegraf, domobranstvo i vojni poslovi) i to u oblasti
zakonodavstva kao i uprave te pravo na najiru samoupravu u upaniji, kotaru i
414
opini.
Oni su smatrali da su Hrvati I Srbi jedan narod a bili su za fede415
raciju s drugim balkanskim narodima.
To su bile ideje u programu ili u novinskim lancima, al i ne i faktina
aktivnost to nije ni udno, jer je Stranka bila krajem stoljea i poetkom prvog
decenija XX stoljea brojano mala skupina a dosta vremena skuena uglavnom na
sam Zagreb. Ipak treba podvui da je pomenuti program za ono doba u poredjenju
sa zahtjevima tadanje vladine stranke i opozicije zaista maksimalan program a pored toga da daleko prelazi granice shvaanja austromarksizma koji nacionalno p i tanje tretira samo kao kulturno pitanje.
Vrhunac aktivnosti Stranke u nacionalnom pokretu predstavlja svakako
njen pristup u Hrvatsko-srpsku koaliciju. Suradnja je morala biti kratkotrajna, to
je i razumljivo s obzirom na sastav Koalicije i razne njihove politike programe
javne i tajne.
Pred kraj rata vodstvo Stranke se pono/o jae angairalo u nacionalnom
pokretu. Deklariralo se za ujedinjenje naih naroda izvan Austrougarske (Stockholm
I9I7 y Martovska deklaracija 1918. i Prvomajska rezolucija iz iste godine). No,
obzirom da su se podvrgli bezrezervno suradnji s Pribieviem, Karadjordjevom d i nastijom i drugima iz Narodnog vijea SHS to su se pretvorili u sastavni dio te politike grupacije te znatno pridonijeli spreavanju
demokratskog ujedinjenja jugo416
slavenskih naroda u slobodi i ravnopravnost?.
U seljakom pitanju Stranka je u poetku bila veoma aktivna. lanovi
vodstva odlazili su esto na selo, pa su mase siromanih seljaka ulazile u Stranku.
No, ve na II kongresu Stranke (1896) osjetili su se stavovi koji su se irili u Drugoj
internacionali o selu i seljatvu, a potpuno je negtivni preokret nastao u odnosu
na agrarno i seljako pitanje nakon uguen ja pobune sei jaka-soci ja I ista u Srijemu i

-2o8-

Slavoniji 1897. god. kojom je prilikom i Kora, jedan od vodja Stranke, osudjen
na kaznu zatvora. Tada se vodstvo Stranke potpuno povinovalo reimskom pritisku
te izbjegavalo svaki pokuaj seljaka za nastavak borbe. Poslije pada Khuena aktivnost Stranke na selu se obnavlja pa je osnovano Zemljoradniko udruenje (I9O7)

koje se pretvara u Zemljoradniki savez, pokree se list za selo "Pravo naroda"

(19o7). No ve slijedeih godinaradikalnopoliHki karakter tog Udruenja gubi
se, jer ga je Kora birokratizirao. Znaajno je da je jedini socijaldemokratski z a stupnik u Saboru bio u itavom periodu 1894-1918. stalno biran samo u seljakom
idskom izbornom kotaru.
U itavom razdoblju od sankcije Hrvatskougarske nagodbe pa do raspada Hrvatskougarske dravne zajednice politiki programi svih stranaka i pokreta
kretali su se dakle izmedju uvanja i negiranja Nagodbe sve do 1894. god, a onda
oko revizije Nagodbe, koja nije radikalno dosegnuta. Politiki ivot stranaka bio
je ustvari ogranien s jedne strane na uvanje pozicija guvernementalne vlade
onog tko posjeduje a s druge u borbi za ostvarenje osnovnih politikih prava | u
borbi za status vladine stranke. Dvor je preko zaintersiranih vladajuih krugova u
Budimpeti itav taj politiki ivot protkao nitima instrumentarija divide et impera.
Frankovci i razni sporazumai su u tome dobro sluili. Ipak u svim tim borbama i previranjima treba podvui nekoliko realnih rezultata: Narodna stranka je uspjela da
se barem djelomino revidira Nagodba (1873) - umjesto da Trojednica daje z a j e dnikoj vladi 2,2oo.ooo forinti godinje za zajednike poslove davat e 55% od svojih prihoda, ustavno vladanje u Hrvatskoj osigurano je odredbom da se Hrvatski
sabor, ako bude rasputen mora sazvati za tri mjeseca i napokon hrvatski ministar u
zajednikoj vladi je utvrdjen definitivno kao posrednik izmedju bana i kral fa te
zajednike vlade, ali bez prava da samostalno utjee na banske prijedloge ili z a kljuke Hrvatskog sabora. Narodna stranka, kao vladina stranka je nadalje uspjela I) da Vojna krajina bude konano reinkorporirana u Bansku Hrvatsku, 2) da
se ban ili njegov namjesnik moe pozvati na odgovornost za povredu temeljnog
dravnog zakona, a posebno dravnopravne smostalnosti, 3) da se uprava potpuna
odijeli od pravosudja ne samo u prvo - i drugo-stepenim sudovima nego i u najviem,
4) da su izdani zakoni o pravu zborovanja, slobode tampe i uvod jenja porote kod

-2o9tiskovnih parnica, 5) da je u Zagrebu otvoreno sveuilite s tri fakulteta i

6) da je zakonom uredjeno pitanje osnovnih i uiteljskih kola. Najvei dio ovih
odnosa reguliran je propisima koji su doneseni za vrijeme banovanja Ivana Maurania (1873 - l88o).
Od prognma Hrvatsko-srpske koalicije da se izmijene odnosi u zajednikim poslovima i Socijaldemokratske stranke da se autonomija proiri s privrednim
i vojnim resorima nita nije ostvareno, osim minimalno to je 1914. god. formiran
u Zemaljskoj vladi i 4 odjel - Odjel za narodno gospodarstvo ime se medjutim djelokrug Vlade nije uope izmijenio.

-2 Io-

li) Pravosudje ( 1848 - 1918 )

1 Organizacija sudova ( 1848 - 1918 )

I) Sudovi pred 1848. god.

Sudsko uredjenje u Banskoj Hrvatskoj bilo je do 1848. god, kada je

ukinuto kmetstvo, utemeljeno na osnovima feudalnog ured jenja drutva. Na tom
podruju postojala je sudbenost Banskog stola u Zagrebu, Gubernija u Rijeci, Distriktualnog sudbenog stola Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije u Zagrebu,
upanijskih sudbenih stolova (sudbeni stolovi - sedriae - za podruje jedne upanije), podupana, upanijskih sudaca, banskog povjerenika u Vinodolu, mjesnih
i kotarskih (districtus) poglavarstva (magistratus), Mjenbenog suda u Karlovcu,
Mjenbenog i pomorskog suda u Rijeci, duhovnih sudova, Rudarskog suda u Radoboju, kamera Inih ureda (u mitnikim poslovima i u mitnikim prestupima), opinskih
sudaca i pretorijskog suda u Rijeci. Tuilaku slubu vrili su u isto vrijeme i na
istom podruju Ravnateljstvo kraljevskih parnica ( vodjenje kazneih procesa i
istraga u kaznenim poslovima, vodjenje gradjanskih pravnih*poslova i dr.) koje
se ustvari nazivalo causarum regalium directoratus, zatim magistratualni fikali u
upanijama, slobodnim i kraljevskim gradovima, predi jalnim stolicama i u Turopol ju.
2) Reorganizacija sudova l85o.god.
417
!85o. god. reorganizirano je sudstvo u Banskoj Hrvatskoj.

Tada su

uklonjeni vlastelinski sudovi a osnovani novi redovni sudovi. Tako je osnovano 57

kotarskih sudova od kojih su 6 bili zborni sudovi, (jer su se kod njih presude donosile u vijeu), zatim 7 zemaljskih sudova (upanijski sucbvi) i jedan vii zemaljski
sud, koji se od 1851. god. nazivao Banski stol u Zagrebu (ustrojen kraljevskim otpisom od 27. Hl 1851.). Novo sudsko uredjenje uvelo je u ivot Povjerenitvo za
usirojenje novih pravosudnih oblasti ("Uvedbena sudovah komisija") u vremenu od

-211l . l l l l85o, kada je osnovano, pa do kraja 1852. kada je ukinuto.

3) Nova organizacija sudova iz 1854 .god.
Sudsko uredjenje iz !85o. god. ostalo je na snazi do 3o.X 1854.god.
Toga dana poela je funkcionirati nova sudska organizacija koja se zasnivala na
propisima koji su izradjeni i objavljeni tokom 1853. i 1854. god. a koji su sudstvo
djelomino ponovo spojili s upravom. Formirani su tzv. mjeoviti kotarski uredi,
koji su vrili i upravnu i sudsku funkciju. Ti propisi su pored toga organizaciju sudstva i njeno funkcioniranje regulirali u pojedinostima a naroito obzirom na njihovu
stvarnu nadlenost u gradjanskoj i kaznenoj sudbenosti. Tako su objavljeni propisi
od 19.1 1853. o uredjenju upravnih i sudskih vlasti, od 16.11 4853. o djelovanju i
nadlenosti sudbenih vlasti

u gradjanskim pravnim poslovima, od 3 . V 1853. o unu-

tarnjem uredjenju i poslovnom redu sudbenih vlasti, od 29.VII 1853. o kaznenom

postupku i nadlenosti u kaznenoj sudbenost?, od 16.VI 1854. o unutarnjoj uredovnoj
djelatnosti ? poslovnom redu sudbenih vlasti u kazneno-sudskim poslovima, od 3 . V I I I
1854. o unutranjem uredjenju i poslovnom redu dravnih odvjetnistava i od 9 . V I I I
1854. o sudskom postupku u pravnim poslovima izvan parnica.
Nova sudska oiganizacija sa svojom teritorijalnom nadlenou izgledala
je ovako:
1) Banski stol za podruje Hrvatske i Slavonije kao vii zemaljski sud
2) Zemaljski sud u Zagrebu, upanijski sud u Varadinu, upanijski sud u Rijeci i
upanijski sud u Osijeku kao sudita prve molbe.
Teritorij Zemaljskog suda u Zagrebu obuhvatao je grad Zagreb i Zagrebaku upaniju, upanijskog suda u Varadinu: Varadinsku upaniju, upanijskog suda
u Rijeci: Rijeku upaniju i upanijskog suda u Osijeku : Osjeku i Poeku upaniju.
Trgovaku sudbenost izvrivali su sudita prve molbe, pomorsku sudbenost
za podruje Hrvatskog primorja upanijski sud u Rijeci kao pomorski sud a rudarsku
sudbenc6t Zemaljski sud u Zagrebu za podruje Hrvatske i upanijski sud u Osijeku za
Slavoniju.
3) U Zagrebu, Osijeku, Varadinu i Rijeci izvrivali su sudbenost u gradu i okolnom
istoimenom kotaru sudita prve molbe i gradskodelegirani kotarski sudovi na osnovu

-212podjele poslova, a u gradovimc Karl ovcu, Koprivnici, Krievcima, Bakru i Poegi

kotarski uredi. U ostalim kotarima izvrsivali su sudbenost kotarski uredi.
Da bi se ova organizacija sudstva sprovelo u djelo bila je osnovana za
podruje Banske Hrvatske Ustrojavajua zemaljska komisija sa sjeditem u Zagrebu,
koja je poela djelovati februara 1853. a zavrila rad negdje krajem 1854. god.
Zadatak ove komisije obuhvatio je i druge organizacione probi eme a naroito oiganizaciju kotarskih ureda i upanija kao organa uprave. Poslije ukidanja ove komisije personalne poslove tzv. mjeovitih kotarskih ureda t j . onih koji suvrsili upravnu
i sudsku funkciju na podruju jednog kolara vrila je novoosnovana (1855.god.)
Zemaljska komisija za mjeovite kotarske ureda. Ova je komisija promijenila svoj
naziv 1857. god. u "Zemaljska komisija za personalna pitanja mjeovitih kotarskih
ureda" a prestala je radom 1861.god.
4) Reorganizacija sudova iz 1874.god.
Sudstvo se ponovno odjelito od uprave 1874. god. Prema organizaciji su419
dova prve molbe iz te godine

sudbenost u prvoj molbi vrili su kotarski gradsko-

delegirani sudovi kao inokosni s'Jovi i sudbeni stolovi kao zborni sudovi. Po ovoj
organizaciji formirani su sudbeni stolovi u Zagrebu, Varadinu, Bjelovaru, Osijeku, Poegi i Vukovaru ( na podruju Vojne krajine formirana su godinu dana ranije
sudita prve instancije, to bi po prilici odgovaralo sudbenim stolovima, i to u Gospiu,

Ogulinu, Petrinji, Novoj Gradiki, Vinkovcima i Zemunu). upanijski

sud42o

beni stolovi, upanijski kotarski i gradski sudovi prestali su radom 31.V 1875.
Kotarski sudovi i sudbeni stolovi dobili su u pamikim i vanparnikim po
slovima istu nadlenost koju su < do tada imali kotarski uredi kao sudovi i sudita
prve molbe. U kaznenom postupku vaile su i nadalje odredbe kaznenog postupka.
Sudbeni stol u Zagrebu postao je nadlean u rudarskim sporovima za svo podruje
Hrvatske i Slavonije. Jo je jedna promjena uslijedila u toj reorganizaciji time to
su formirani mjesni sudovi.
5) Nova oiganizacija sudova iz 1884 - 1886. god.
Propisi iz 1874. god. protegnuti su 1884. god. na podruje Vojne krajine. Medjutim istom odredbom iz 1884. god. ukinuti su gradskodelegirani kotarski

-213sudovi a umjesto ovih formirani su kotarski sudovi, koji su proslijedili vrenje sudbenosti bivih gradskodelegiranih kotarskih sudova u onom opsegu u kojem su ovi vrili na osnovu propisa iz 1874. god. Svi ostali kotarski sudovi i sudbeni stolovi biv.
Vojne krajine dobili su onu nadlenost koju su imd i kotarski sudovi i sudita prve
molbe od 1853. god. Isto tako je ostala netaknuta nadlenost sudova u trgovakim
i mjenikim poslovima, te u rudarskim sporovima.
Kasnije promjene u sudskom uredjenju na podruju Hrvatske i Slavonije
nisu imale radikalni znaaj. Najee promjene su bile u broju kotarskih sudova i
sudbenih stolova a time u vezi s njihovom mjesnom nadlenou.
Nakon uredjenja novih upravno teritorijalnih jedinica 1886. god.

421
tj.

formiranja 8 upanija s pripadajuim kotarima, u kojima e uz kotar po pravilu kao

upravni organ biti kotarski sud kao samostalni pravosudni organ, te gradova ( Senj i
Bag, Bakar, Zagreb, Karlovac, Sisak, Petrinja i Kostajnica, Varadin, Bjelovar,
Krievci, Koprivnica i tvrd java Ivani, Poega i Brod, Osijek, Zemun, Mi trovi ca, Karlovci,Petrovaradin i poput grada uredjeno trgovite Ruma) radi uskladjenja s
tom upravnom organizacijom ukinuti su kotarski sudovi u Brinju, Cemernici, Rujevcu,
azmi, Okuanima, Valpovu, a osnovani su u Ludbregu, Kriu i Novskoj, tako da
je teritorijalna nadlenost sudbenih stolova nakon usklad jenja 1886. god. obuhvatala
slijedee sudove:
1.

Sudbeni stol u Gospiu,kotarske sudove u Gospiu, Graacu, Udbini, Korenici,

Otocu i Senju

2.

Sudbeni stol u Ogulinu kotarske sudove u Ogulinu, Slunju, Krnjaku , Novom,

Bakru, Delnicama i abru

3.

Sudbeni stol u Zagrebu kotarske sudove u Karlovcu, Jaski, Pisarovini, ^elikoj

Gorici, Samoboru, Zagrebu, Bojakovini, Zelini i Stubici

4.

Sudbeni stol u Petrinji kotarske sudove u Sisku, Glini, Petrinji i Kostajnici

5.

Sudbeni stol u Varadinu kotarske sudove u Varadinu, Ludbregu, Zlataru,

Krapini, Klanjcu, Pregradi i Ivanjcu

6.

Sudbeni stol u Bjelovaru kotarske sudove u Bjelovaru, Djurdjevcu, Koprivnici, Krievcima, Kriu, Garenici i Grubinom polju

7.

Sudbeni stol u Poegi kotarske sudove u Poegi, Pakracu, Daruvaru, Novskoj,

Novoj Gradiki i Brodu

-2148.

Sudbeni stol u Osijeku kotarske sudove u Osijeku, Djakovu, Naicama, Donjem

Miholjcu, Slatini, Virovitici

9.

Sudbeni stoS u Vukovaru kotarske sudove u Vukovaru, Sidu, Iloku i Irigu

10.

Sudbeni stol u Vinkovcima kotarske sudove u Vinkovcima i Bonjacima (upanji)

11.

Sudbeni stol u Zemunu kotarske sudove u Zemunu, Mitrovici, Rumi, Staroj

Pa zovi i Sremskim Karlovcima.

Ova sudska mrea pretrpjela je ve krajem iste 1886. god.promjenu tako da

su bili ukinuti sucfceni stolovi u Vukovaru, Vinkovcima i Zemunu, a istovremeno osnovani sudbeni stol u Mitrovici, kojemu je bilo dodijeljeno uglavnom podruje ukinutih
sudbenih stolova ( osim teritorija kotarskih sudova u Vukovaru, Vinkovcima i Bonja422
cima, koji su prikljueni podruju Sudbenog stola u Osijeku).
Do 1918. god. izvrene su jo neke promjene u pravcu poveanja broja kotarskih sudova da bi se dijeljenjem podruja nekih kotarskih sudova, koja su bila pregi omazna, olakao rad u tim sudovima ili pak da se sjedite kotarskog suda premjesti u
drugo mjesto, jer je ono predstavljalo novi gospodarski centar u kotaru (iz tih razloga
nalazimo 1918. god. na podruju Sudbenog stola Gospi pored spomenutih kotarskih
sudova jo u Brinju,Likom Petrovom selu, Donjem Lapcu i Peruiu, Sudbenog stola
u Ogulinu: nove kotarske sudove u Suaku i Vrbovskom, a sjedite iz Novog prebaeno u Crikvenicu, Sudbenog stola u Zagrebu: u Zagrebu dva kotarska suda dok je
sjedite iz Bojakovine prebaeno u Dugo Selo, Sudbenog stola u Petrinji: dva nova
i to u Dvoru i Topuskom, Sudbenog stola u Varadinu: jedan novi i to u Novom M a rofu i jedna ispostava Kotarskog suda u Vinici, Sudbenog stola u Bjelovaru: dva nova
i to u azmi i Kutini, Sudbenog stola u Osijeku: dva kotarska suda u Osijeku).
Jedino na podruju Sudbenog stola u Poegi nije bilo promjena.
Stvarna nadlenost kotarskih sudova i sudbenih stolova nije se promijenila
sve do 1929. god.
U razdoblju 1853 - 1929. god. osim spajanja i razdvajanja sudstva od
uprave te promjena mjesne nadlenosti najznaajnija novost je bila osnivanje
Stola sedmorice u Zagrebu (1862)
Zagrebu (1869).

te Odjela za pravosudje u Zemaljskoj vladi u

-215-

I!

Stvarna nadlenost sudova ( 1848 - 1929 )

I) Gradjanska sudbenost u prvom stepenu

a) Kotarski ured! kao sudovi I gradskodelegirani kotarski sudovi
( 1854 - 1874 ) te kotarski sudovi i mjesni sudovi ( 1874 - 1929 )

U razdoblju od 1853. do 1874. god. kotarski uredi bill su najnia vladarska oblast u kotaru ne samo u svim poslovima upravnim nego i pravosudnim. Pravosudni poslovi su bili podijeljeni u gradjansku i kaznenu sudbenost.
Kotarski uredi u mjestima u kojima nije bilo sjedite sudita prve molbe
(Zemaljski sud u Zagrebu i upanijski sudovi) imali su svu nadlenost u redovitom
parninom postupku na itavom teritoriju tog kotarskog ureda tako da su mogli u
prvom stepenu rjeavati sve parnice bez razlike predmeta osim ako su parnice bile
upravljene protiv dravnom ili zemaljskom eraru, opinana , crkvama, zakladama
i javnim zavodima, zatim protiv posjednicima plemikih dobara s kojima je bilo
spojeno izvrivanje sudbenosti do 1848. god., ako se zahtjev tube odnosio na samo
plemiko dobro, tj. njegove nekretnine ( osobni dugovi spadali su u nadlenost kotarskog ureda), zatim protiv branom drugu protestanske ili icky ske vjere o rastavi
od stola i postelje te o ukidanju i rastavi braka.
Kotarski uredi u mjestima gdje je bilo sjedite sudita prve molbe, imali
su istu nadlenost,al i samo na podruju izvan mjesta a unutar teritorija tog ureda
dok su na podruju unutar takvih mjesta sudbenost u redovitom parnikom postupku
vrili posebni gradskodelegirani kotarski sudovi koji su bili nadleni
a) u svim parnicama kod kojih sporni predmet nije prelazio vrijednost
od 5oo forinti
b) u svim tubama na priznanje prava plodouivanja ili davanja ija
vrijednost nije prelazila izvjesnu sumu ( 25 forinti )
c) u svim raspravama bez obzira na vrijednost spora, ako se spor pojavio med ju najmoprimcem i najmodavcem, poslodavcem i posloprimcem,

-216gostioniarima, brodarima i vozarima te njihovim gostima, putnicima

i naruiteljima ( ukoliko taj spor nije spadao u nadlenost trgovakog ili
pomorskog suda )
d) u tubama radi os tavi na ( ostavinske rasprave )
e) u molbama kojima je tuitelj traio dozvolu sudske zabrane, privremeni
zatvor, privremene sekvestracije i drugo sredstvo za osiguranje trabine
f) u parnicama o smetanju posjeda pokretnih i nepokretnih stvari, gdje se
moe sumarno postupiti ili gdje se mora ustanoviti samo posljednji faktiki posjed
g) u pred uz i man ju ovrhe na pokretnim stvcrima
h) u odred ji van ju tutora i skrbnika u mjestima gdje ne postoji sirotinjsko
povjerenstvo, ako nije razlog odredjivanju skrbnika mahnitost, rasipnost,
odobrenje prodaje nekretnina sirota i skrbijenika, jer u tim sluajevima
mogu rjeavati samo Zemaljski sud odnosno upanijski sudovi
i) u legalizaciji potpisa isprava i u pisanju oitovanja posljednje volje

Sve ostale parnice odnosno tube protiv stanovnika mjesta mogle su se

voditi odnosno podii samo kod sudita prve molbe koj i * *mao u tom mjestu svoje
sjedite.
Gradskodelegirani kotarski sudovi unutar mjesta postojali su sve do 1884.
god. kada su ti sudovi ukinuti. Od 1874 - 1884. ti su sudovi imali nadlenost koja
je openito pripadala kotarskim sudovima, ako je bio spor s podruja tog suda van
grada. Nakon ukidanja gradskodelegiranih kotarskih sudova njihov djelokrug su
vrili kotarski sudovi u onom opsegu koji je vaio za gradskodelegirane sudove u
razdoblju od 1876 - 1884. Naime, nadlenost kotarskih sudova djelomino je izmjenjena osnivanjem mjesnih sudova na osnovu zakona o tim sudovima iz 1876. god. te
promjena nekih odredaba tog zakona iz 1881. i l9o7. god.
Mjesni sudovi su se osnivali po pravilu u svakoj opini ( gradskoj, trgovinoj, politikoj ). Nadlenost tih sudova u Zagrebu, Osijeku, Varadinu, Karlovcu, Koprivnici, Poegi, Krievcima, Senju, Bjelovaru, Sisku i Bakru sastojala
se u rjeavanju gradjan&o pravnih sporova o novanim svotama koje nisu prelazile

-217izvjesfan Iznos ( loo forinti ) vrijednosti, te u sporovima o drugim predmetima

(pokretnina i osobnih inidbi), ako je tuitelj ponudio da je voljan umjesto tih
pokretnina ili inidbi primiti takovu novanu svotu. Svi ostali mjesni sudovi bili su
nadleni u istim sporovima, ali vrijednost nije smjela prei odredjeni iznos ( od
3o forinti a kod nekih 60 forinti ). U kasnijim izmjenama bilo je doputeno da vrijednost dosegne i 5oo forinti, ako su se tako stranke sporazumjele.
Gradjanski parnini postupak kotarskih sudova je takodjer djelomino bio
izmijenjen uvodjenjem malinog postupka kod tih sudova na osnovu zakona o tom
postupku iz 1876. god. ( izmjenjen djelomino zakonom od 19.V 1917. br. 36 ).
Prema tim odredbama pred kotarski sud kao malini sud (bagatelni sud) spadale su
slijedee tube:
a) o svotama koje nisu prelazile vrijednost od loo forinti, a nisu spadale
u nadlenost mjesnih sudova ,
b) o drugim predmetima, ako se tubom izriito trailo da se umjesto
njfh dosudi novana svota a ta nije prelazila vrijednost od loo forinti
ako je tuitelj izjavio da je voljan primiti takvu sumu novaca kao
nagodbenu svotu ukoliko takva tuba nije bila u nadlenosti mjesnih
sudova,
c) mjenine i realne tube (gruntovnica) te tube koje su temeljene na
pogodbi najma i zakupa nisu spadali pred kotarski sud kao malini
sud, osim ako se tuilo na plaanje najma i zakupa koji nije prelazio
vrijednost od loo forinti, zatim ako se tubom trailo izdavanje naloga
za isplatu ( tzv. mandatni postupak ) ,
d) sporovi iz trgovako pravnih poslova, ako vrijednost spora nije prelazila loo forinti/
e) trabine do 5oo forinti, ako su se one temeljile na ugovoru sklopljenom
pred malinim sucem ili ako je trabina sadrana u posebnoj ispravi.
Razlika malinog postupka od redovitog gradjanskog parbenog postupka
sastojala se uglavnom u tome to u malinom postupku nisu bile traene razne formalnosti kao u redovnom gradjanskom postupku.

-218b) Sudita prve molbe ( 1854 - 1874 ) i sudbeni stolovi

(1874 - 1929 )
Sudita prve molbe ( Zemaljski sud u Zagrebu i upanijski sudovi u
Varadinu, Rijeci i Osijeku - od 1874. god. dalje sudbeni stolovi ) su takodjer
bili prvostepeni sudovi. Oni su imali na itavom svom teritoriju slijedeu nadlenost
u gradjanskoj sudbenost i:
a) u tubama branih drugova ukoliko nisu spadala u nadlenost duhovnih
(crkvenih) sudova
c) u tubama protiv fisku, laikim i crkvenim opinama, crkvama, zadubinana i zavodima za javne svrhe ukoliko one nisu spadale u nadlenost
posebnih sudova
c) u tubama protiv posjednicima plemikih dobara s kojima je do 1848.
god. bilo skopano izvravanje sudbenosti ( ukinuto 1874. god. )
d) u tubama radi pov jerbinskih stvari ( fideikomisi )
e) u traenju amortizacije dravnih obligacija i kreditnih papira koji
su jednako vani prvima i ( jer u protivnom sluaju spadali su u nadlenost kotarskih sudova)
f) u sporovima zbog plemikih dobara ijim posjedom je bilo vezano izvrenje sudbenosti do 1848. god. i zbog svih nekretnina koje su se nalazile
u sjeditu Zemaljskog suda ili upanijskih sudova ( sve ostale nekretnine spadale su u nadlenost kotarskih ureda kao kotarskih sudova)
g) u mjeninim tubama, ako je sud imao karakter i trgovakog suda
h) u izvrenju presuda sudova u inozemstvu
i) u steajevima( konkursima ) protiv posjednicima plemikih dobara,
ijim je posjedom bilo vezano do 1848. god. vrenje sudbenosti protiv
stanovnicima sjedita suda, bez obzira gdje se njihova pokretnina ili
nekretnina nalazila ( u svim ostalim sluajevima steaji su spadali u
naclJenost kotarskih ureda kao kotarskih sudova ), protiv trgovcima,
industrijalcima, dionikim i slinim drutvima, ako su ovi stanovali u
sjeditu tih sudova ( inae u nadlenost kotarskih ureda kao kotarskih
sudova - djelomino izmijenjeno Steajnim zakonom od 28.111 1897.)

-219j) u ostavinskim raspravama plemikih dobara s kojima je do 1848.god.

bila vezana jurisdikcija i drugih nekretnina, ako su se one nalazile
u sjeditu Zemaljskog ili upanijskog ureda ,
k) u odred jivan ju tutora i skrbnika maloljetnika takvih ostavitel ja, koji
su u ostavtini ostavili plemika dobra s kojima je do 1848. god.bila
vezana jurisdikcija ili druge nekretnine koje su se nalazile u sjeditu tih sudova, zatim pupila koji su sami stekli takva dobra ili su ih
posjedovali,
I) u proglaavanju mrtvim radi postupka o prestanku braka.
Sudita prve molbe imali su u svom sjeditu pored opisane nadlenosti jo
i nadlenost kotarskih sudova osim u onim poslovima za koje su bili nadleni gradskodelegirani kotarski sudovi.
Zemaljski sud u Zagrebu bio je ujedno i rudarski sud za podruje Hrvatske
i Slavonije osim za podruje upanije u Osijeku i Poegi gdje je vrio rudarsku sudbena t upanijski sud u Osijeku.
Oba suda odluivali su u oblasti rudarske sudbenosti u svim pravcima:
a) o stvarnim pravima na rudnike i rudnike pripadnosti ( traenje ruda,
poeci kopanja, dodjela rudnika, zgrade, zemlje i naprave za iskop
preradu minerala i sve to je zajedno s rudnikom),
b) o koritenju takvih predmeta i njihovih pripadnosti,
c) o dobi u rudarskom polju pri dodjel jivan ju rudokopr>je,
d) o traenju da tko proiri svoje rudarsko polje ( da ustanovi svoj rudnik
izvjesnim med jama ),
e) o medjaenju, oznaavanju granica teritorija na kojem e se vaditi
ruda,
f) o koristi i doplati pri rudama i hutama,
g) o proglaenju zakanjenja,
h) o proglaenju da je rudnik postao slobodan od rudarskih ovlatenja,
i) o pristojbama od nasljednog okna ili o drugim daama od okna i rudarskih pravaca

-234j) o naknadi za pomone i zacetne prokope uinjene u tudjem rudniku,

k) o naknadi za zajedniku porabu tudjih ruda, rudarskih zgrada, sprava,
za odvraanje vode i otrovnog zraka, za dovodjenje zdravog zraka,
zatim sprava kojim se rude izvoze iz rudnika ,
1) o bratovffnskim krinjama, radi njihova upravljanja, radi neplaenih
prinosa i radi dunosti njihovih prema dionicima,
m) o oteenjima ruda i huta koja se rad ja ju iz zanemarivanja rudarskih
propisa,
n) o vlasnitvu ili koritenju rudnih voda,
0) o drutvenim ugovorima obzirom na poduzee, koritenje ili prodaju
zajednikih ruda i huta,
p) o upravljanju i polaganju rauna izmedju gospodara rudnika i njihovih
slubenika.i opunomoenika o pogonu poduzea i njegovih pripadnosti.
Oba rudarska suda ( poslije 1884. god. samo Sudbeni stol u Zagrebu ) vodili
su rudarske knjige o kojima su registrirali sve pravne poslove rudnika i ruda svojih
podruja. Parnice o smetanju posjeda rudarskih objekata,ako se je radilo samo o razrjeenju posljednjeg faktikog posjeda te parnice proizaie iz spora izmedju posjednika
rudnika i rudara rjeavali su se u kotarskim uredima odnosno u kotarskim sudovima.
423
Rudarska gruntovnica osnovana je 6 . I I 1869
u okviru Sudbenog stola
u Zagrebu za itavu Hrvatsku. Na osnovu zakona od 16. IX 1876. o sastavi ja nju novih
424
gruntovnih uloaka

mogle su se voditi u novim ulocima i evidencije javnih dobara

(cesta, putova, rijeka, morske obale ) kao popis I , eljeznica i kanala kao popis II
i rudnika kao popis IH.
U djelokrug sudita prve molbe do 1875. god. spadala je i trgovaka sudbenost. Ona je obuhvatala:
1) bez razlike na vlastitosti spornih stranaka
a) parnice iz kupoprodajnih, nabavnih, namirnih i drugih poslova bilo
u dravnim papirima, bilo privatnim zadunicama koje su bile odredjene za promet bilo u srekama,
b) parnice iz bankarskih, mjenjakih, posrednikih i povjerenikih poslova,
c) parnice iz mjeninih poslova,

-221d) parnice iz eskomptnih, iro, zajamskih, depozitarnih i ncputnih

poslova banaka,
2} parnice trgovaca ili industrijalaca sa pediterima,vozarima iz
spediterskih i vozarskih poslova, zatim parnice istih s osiguranicima
iz osiguranja pronv tete
3) parnice koje se izmedju trgovaca, zatim izmedju trgovaca i industrijalaca ili izmedju industri jalaca rad ja ju iz vrenja njihovog posla,
a tako i parnice koje se radjaju medju uesnicima trgovakih i industrijskih drutava \ dionikih drutava iz drutvenog ugovora
4 parnice izmedju trgovaca, industri jalaca, bankara, meklera, komisionera, trgovakih agenata i peditera s jedne strane i njihovih poslovadja, knjigovodjc, ili pomonika s druge strane, ako se te parnice odnose na posao gospodara i l i slubeni odnos koji je medju njima postojao.

U mjestima u kojima nije bilo sudita prve molbe mogie su se parnice sve
ove nabrojene ( osim mjeninih ) voditi pred kotarskim sudom. Mjenine parnice mogle
su se voditi samo kod sudita prve molbe,
Novu razradu trgovake sudbenosti predstavlja Zakon o trgovakoj sudbenosti
iz 1876. god. Prema ovom u tu sudbenost su spadali sporovi u osnovi jednaki prije nabrojenim, a trgovaku sudbenost vrili su prema tom zakonu sudbeni stolovi i kotarski sudovi u Bckru i Senju. No, kasnijim naredbama bana trgovaka sudbenost data je jo slijedeim kotarskim sudovima i to u Bakru, Brodu, Daruvaru, Djakovu, Karlovcu, Koprivnici, Krievcima, Novoj Gradiki, Pakracu, Rumi, Senju, Sisku,Suaku, Vinkovcima
Vukovaru i Zemunu. Ostali kotarski sudovi mogli su takodjer rjeavati trgovake parnice ( ne mjenine i uporabne ) ako novana trabina nije premaila iznos od 2oo
kruna odnosno looo kruna, ako su se tako stranke sporazumile.
U parnicama iz poslova koji se odnosili na pomorske brodove i na pomorsko
brodarstvo, kao to su sticanje i prijenos vlasnitva pomorskih brodova i njihove opreme, poslovi brodarskih drutava, poslovi izmedju gospodara broda i brodara, izmedju
brodova i putnika ili mornara, zatim poslovi havarije, pomorskog osiguranja i bodmerije, pripada sudbenost pomorskom sudu ili suditu prve molbe kojemu je bilo naredjeno
da izvrava pomorsku sudbenost.

-222Parnice koje su proisticale iz slubenog odnosa momad! broda, iz poslova

pomorske brodarine od tovara ili iz najma broda za putnike, mogle su se izvan pomorskog suda ili sudita prve molbe koji je imao dunost da vrsi pomorsku sudbenost, podignuti i pred kotarskim sudom. Primati zapisnik oitovanja prigodom pomorskih nesrea pripadalo je u tuzemstvu, ako se u mjestu luke nalazilo sudite prve molbe ovlateno za pomorske sporove, ovom sudu, a u ostalim mjestima kotarskom sudu.
Parnice su se vodile pred kotarskim sudovima i sudbenim stola/ima prema
propisima gradjanskog parbenog postupka od 16.IX 1852.god. Vremenom su se pojedini propisi tog postupka mijenjali (zakonom od 17.XII 1876, 13.1 1883 i d r . ) , ali
najveim dijelom ostao je on u vrijednosti do I . I V 1933. god. U sporovima manje
vrijednosti primjenjivao se pred kotarskim sudovima bagatelni postupak, a pred mjesnim sudovima posebni postupak za te sudove.
U nepominim pravnim poslovima (ostavinske rasprave,

tutorski i skrbni-

ki poslovi, poslovi o fideikomisima - povjerbinama, posinovljenje, ozakonjenje i

odpust iz oinske vlasti, dobrovoljna procjena i prodaja, sudbene svjedodbe, ovjera
isprava), koji su se vrili pred kotarskim sudovima i sudbenim stolovima primjenjivao
t*

sudbeni postupak o nepominim pravnim poslovima od ^ , V I I I 1854.

Nadlenost sudbenih stolova poveana je zakonskim lanom od 4 . X H 1874.

urbarskirn poslovima tj. rjeavanjem sporova izmedju nekadanje vlastele i bivih njihovih podlonika na temelju patenta od 17.V 1857. (segregacija panjaka i uma te
koritenje trske - obligatorno te komasacija po zahtjevu ). Naime, razrijeen je urbarskih i srodnih odnosa reguliraro je ve patentom od 2 . U I 1853., ali zbog svoje nepotpunosti taj je patent upotpunjen patentom od I 7 . V 1857. Po tom patentu vrili su postupak ured jivan ja posjedovnih odnosa posebni urbari jal ni sudovi prve molbe, od kojih
je svaki dobio svoju teritorijalnu nadlenost. albe na njihova rjeenja rjeavao je
u drugoj molbi vii urbarski sud u Zagrebu, a u treoj molbi vrhovni urbarski sud u
Beu.
Kotarski uredi bili su duni urbarskirn sudovima pomoi vrenjem prethodnih
izvidjaja. Vii urbarski sud u Zagrebu je proradio 15.1 1858. a 3o.l 1858. urbari jalni
sudovi prve molbe (zagrebaki za Zagrebaku i Rijeku upcniju, varadinski za
Varadinsku, osjeki za Osjeku i Poeku upaniju - kotar Ruma i Ilok spadali su
pod temivarski).

-223Nain poslovanja tih sudova uredjen je naredbom ministra unutarnji1 pesi ova i pravosudja od 28.XII 1857. a sam sudski postupak je odredjen pomenutim patentom od 17.V I857.Ako je taj postupak bio man jkav, trebalo je primjeniti gradjansk?
parniki postupak od l.iX 1852. Naredbom Kraljevske dvorske kancelarije za Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju od 16.IX 1862. urbarski sudovi prve molbe bili su ukinuti
a njihovi poslovi povjereni upanijskim sudbenim stolovima. Poslove vieg urbarskoc
suda u Zagrebu preuzeo je ve ranije 1861, god. Banski stol u Zagrebu, a agende
Vrhovnog urbarskog suda u Beu 1862. god. Stol Sedmorice u Zagrebu. Zakor.skim
lanom 5 87o. su urbarski sudovi prve molbe zamijenjeni s kraljevskim urbarskim delegiranim sucima, ali se taj propis nije izvrio, ipak poslije 1873. god. ti sudovi nisu
vie djelovali, jer su zakonskim lanom od 4 . X I I 1873. njihove poslove preuzeli sudbeni stolovi.
Nadlenost i postupak pred sudom u urbarskim poslovima odred jeni oatentom od I7.V 1857. su djelomino izmjenjeni zakonima od 22.XII l89o. (postupak V
od 26.V 1891. (komasacija), od 7.U 1892. (dioba opinskih panjaka) i drugim odredbama pojedinih vladinih naredbi.
U nadlenosti kotarskih sudova reorganizirane su pravosudne djelatnosti
kotarskih sudova u pogledu rjeavanja sporova izmedju kuevlasnika i stanara te
poslodavca i radnika. Banskom naredbom od 31.III 1917. nadopunjenom banskim
naredbama od 27.IV 1918. i od 29.VIII 1918. ustrojena su kod kotarskih sudova u
425
Hrvatskoj i Slavoniji mirovna povjerenstva.

Ona su se sastojala od kotarskog

suca kao predsjednika i dvojice III etvorice lanova tog povjerenstva, te su rjeavala neke sporove iz najamnih odnosa naroito sporove Izmedju kuevlasnika i stanara radi otkaza stana I drugih prostorija.
Naredbom povjerenika za pravosudje Drave SHS od 26.XI 1918. raspravljali su kotarski sudovi u sjeditu kojih se nalazile okrune blagajne za osigurane radnike kao sudovi radnikog osiguranja u sporovima koji su nastali Iz odnosa osiguranja
obrtnih i trgovakih namjetenika za sluaj bolesti i nesree.
Pored vodjenja parnica i vrenja neparnlklh pravnih poslova kotarski
sudovi i sudbeni stolovi su imali u nadlenosti jo i vodjenje javnih knjiga o nekretninama. Ova djelatnost je bila normirana zakonom od 21.XI 1874. i zakonom od

3.Vili 1884, te naredbom Zemaljske vlade, Odjela za pravosudje od 17.XII 1888.

Prema tim propisima sudbeni stolovi su vodili takve knjige (gruntovne knjige) za plemika dobra s kojima je do 1848. bilo skopano pravo izvrivanja sudbenosti, za nekadanje dravne ume, razdijeljene izmedju dravnog erara i imovnih opina i za nekretnine, kojih je sudbenost pripadala kotarskim sudovima u sjeditu sudbenih stolova. Sve ostale gruntovne knjige vodili su kotarski sucbvi za svoje podruje (osim rudarskih, jer te je vodio Sudbeni stol u Zagrebu). Propisi o gruntovnici iz 1855. god.
po kojima su postupali kotarski sudovi i sudbeni stolovi u gruntovnikim predmetima
vaili su uz neke izmjene sve do l93o. god.
2) Kaznena sudbenost u prvom stepenu ( kotarski sudovi i sudbeni stolovi )
U doba prve reorganizacije sudstva, koje je zapoelo u Austriji donoenjem
zakona o uredjenju sudova od 14.VI 1849, uslijedile su i reforne u kaznenoj sudbenosti. Doneseni su propisi o uvodjenju porote za tamparske delikte i zakon o kaznenom
postupku od 17.1 l85o. Kazneni postupak je moderniziran, pa je umjesto dotadanjeg
inkvizitorskog postupka i naela oficijalnosti uvedeno naelo akuzatornosti s dravnim tuiocem, tuioc je odvojen od sud jenja, uvedeni su istrani sudac, naelo materijalne istine i slobodno sudako uvjerenje. Kada se je medjutim apsolutizam uvrstio, ukinuta je porota (1852) a umjeito nje je formiran sudski kolegij u koji su uli
samo pravnici, a zatim je doneen novi zakon o kaznenom postupku od 29.VII 1853.
kojim je ponovno uveden star? inkvizitorski sistem. Ovaj kazneni postupak ostao je
na snazi u Hrvatskoj i Slavoniji do 1875. kada"je doneen novi zakn o kaznenom postupku od I7.V 1875. koji je ostao opet na snazi u Hrvatskoj i Slavoniji do 31 .XI 1929.
God. 1875. bude ponovno uvedena porota (zakon o kaznenom postupku u tamparskim
stvarima i zakon o sastavu porotnikih imenika za tamparske delikte). Po tim kaznenim postupcima primjenjivalo se materijalno kazneno pravo sadrano u kaznenom z a konu o zloinstvima, prestupima i prekrajima od 27.V 1852. u Hrvatskoj i Slavoniji sve do 31.XII 1929. g o d . 4 2 6
Prema kaznenom postupku iz 1853. god. kanjiva djela su bila podijeljena u tri grupe: I) zloinstva, 2) prijestupi, 3) prekraji. Prije nego sud nadlean za
pojedine grupe kanjivih djela zapone raspravu, na kojoj e donijeti odluku obzirom
na okrivljenog, bilo je potrebno izvriti istrani postupak. Ovaj postupak mogli su

-225voditi i oni sudovi, koji nisu bili nadleni za vodjenje rasprave radi donoenja presude protiv okrivljenog. Takvi sudovi, koji su bili ovlateni voditi istrani postupak
nazivali su se istrani sudovi.
Kazneni postupak radi prekraja mogli su voditi u cjelini (tj. vriti istragu, rjeavati i izvriti svoje presude) kotarski uredi kao kotarski sudovi i nadletva
javne bezbjednosti. Kazrenim zakonom i drugim propisima bilo je odredjeno koje su
prekraje mogli rjeavati kotarski sudovi, a koje nadletva javne bezb jednosti. No,
jedni i drugi morali su primjenjivati jedinstveni kazneni postupak iz 1853. god.
Koji su kotarski uredi kao kotarski sudovi mogli voditi istrani postupak kao istrani
sudovi obzirom na zloinstva i prestupe bilo je odredjeno posebnim propisom. Po ovim
propisima bili su odredjeni kao istrani sudovi : u Zagrebakoj upaniji: Zemaljski
sud u Zagrebu (za Zagreb te za kotare zagrebao k i-seoski, vrbov ecki, stubiki, dugoselski, samoborski, velikogoriki \ svetoivanjski), kotarski ured u Karlovcu ( za Karlovac re za kotare karlovaki-seoski, bosil jevaki, pisarovinski,

modrukopotoki

i jastrebarski) i kotarski ured u Sisku ( za sisaki i moslavaki kotar), zatim u Varadinskoj upaniji: upanijski sud u Varadinu (za Varadin te za k otare-varadinskiseoski, koprivniki-gradski i seoski kotar, topliki, ludbreki, krievak i-gradski i
seoski kotar i ivaneki), kotarski ured u akovcu (za kotar akovaki, trigovski i
preloki) i kotarski ured u Krcpini (za kotare krapinski, zlatarski, pregradski i klanjeki), zatim u Rijekoj upaniji: upanijski sud u Rijeci (za Rijeku, za kotare r i jeki -seoski,abarski, vrbovski, delniki, crikveniki i bakarski - grad i okolica)
zatim u Poekoj upaniji: kotarski ured u Poegi (za kotare poeki-^grad i okolica,
pakraki, daruvarski i kutjevaki) i kotarski ured u Virovitici (za kotar virovitiki,
vuinski i slatinski) te u Osjekoj upaniji: upanijski sud u Osijeku, (za Osijek
te za kotare osjeki-seoski, naiki, miholjaki, valpovaki i djakovaki), te kotarski ured u Vukovaru (za vukovarski kotar).
Istrani postupak o zloinstvima veleizdaje, uvrede velianstva i lanova vladareve kue, te smetan ja javnog mira za itavo podruje Hrvatske i Slavonije vodio je iskljuivo Zemaljski sud u Zagrebu,
Rasprave i donoenje odluke u odnosu na zloinstva i prestupe mogla su
voditi i donijeti samo sudita prve molbe. Jedino rasprave i odluke o zloinstvu

-226veleizdaje, uvrede veliansiva ? smetanja javnog mira mogao je voditi samo Zemaljski sud u Zagrebu.
Presude kotarskog suda donosio je sudac pojedinac, a presude sudita prve
molbe sudski kolegij.
Prema kaznenom postupku iz 1875. god. stvarna nadlenost u prvom stepenu
kako je to bilo odredjeno kaznenim postupkom iz 1853. god. nije bila ni u emu i z mjenjena, osim to su nadlenost kotarskih ureda preuzeli samostalni kotarski sudovi,
a sudita prve molbe te Zemaljski sud dobili su novi naziv: sudbeni stolovi. Teritorijalna nadlenost ovih sudova u kaznenom postupku bila je jednaka onoj u gradjanskom
parbenom postupku,ali postupak je u pravilu mogao provesti onaj sud na ijem podruju je izvreno krivino djelo. Ako je izvreno vie krivinih djela ili su izvrena na
podrujima vie sudova, nadlean je bio onaj sud u pravilu koji je prvi zapoeo postupak .
3) Drugostepeni sudski organi
a) Banski stol u Zagrebu
Banski stol je nastao iz institucije banskog suda Koji se spominje ve u XII
st. God. 1723. umjesto banskog suda formiran je Banski stol a u reorganizaciji sudstva
poslije 1848.god. Banski stol je 1851. god uredjen tako da je u gradjanskom i kaznenom
postupku sudio kao drugostepeni organ, 1861. god. dobio je i urbari ja Inu sudbenost, a
1876. god sudbenost u malinim stvarima u posljednjem stepenu. God. 1874. bude
osnovan kod Banskog stola Krajiki odsjek kao posebno tijelo Banskog stola za podruje
Vojne krajine, a 1882. bude ukinut, jer je tada Banski stol preuzeo sve funkcije u sudskom postupku za podruje bive Vojne krajine, a 1918. god. poslije ujedinjenja i za
KJUA"

Medjimurje.

427

U podruje Banskog stola spadali su svi sudbeni stolovi, kotarski sudovi i

sirotinjska povjerenstva na podruju Hrvatske i Slavonije.
U nadlenost Banskog stola spadalo je dakle rjeavanje u drugom stepenu
svih gradjanskih parninih i vanparninih sporova za sve presude i odluke sudbenih
stolova i kotarskih sudova te sirotinjskih povjerenstava. U malinim predmetima i sporovima iz socijalnog osiguranja koje je vodio kotarski sud Banski stol je bio drug? i

-227posljednji stepen.
U kaznenom sudovanju Banski stol je bio drugi i posljednji stepen u rjeavanju priziva u pogledu kazne i privatno-pravne odtete te prigovora protiv optunice, a drugi stepen za rjeenje prituaba protiv zakljuaka sudbenih stolova kao kaznenih sudova i njihovih presuda kao sudova za omladinu.
Sve do ukidanja austrijskih konzulata u Bosni i Hercegovini Banski stol
je rjeavao kao drugostepen? organ albe protiv sudskih odluka austrijskih konzulata
u Bosni i Hercegovini.
Banski stol je u prvom stepenu bio disciplinska oblast za odvjetnike. Banski
stol je sudio kao disciplinski sud prvog stepena sudskim konceptualnim slubenicima
a u drugom i posljednjem stepenu sudskim manipulativnim slubenicima i gruntovniarima.
Sudovanje u Banskom stolu vrilo se redovito u kolegiju od 5 odnosno 3
suca, a u vanim pitanjima te u sluaju kad Zemaljska vlada zatrai miljenje u pravnim predmetima koji su se odnosili na pravosudje, odluivalo je puno vijee Banskog
stola, kojemu je predsjedavao predsjednik Banskog stola ili njegov zamjenik.
Pri Banskom stolu postojala je Gruntovno ravnotei jsivo kao vrhovna instancija u gruntovnim predmetima.
Banski stol je ukinut na osnovu odluke Predsjednitva A V N O J - a od 1945.
j 428
god.
b) Sudbeni stolovi i kotarski sudovi
Drugostepeni organ u gradjanskom parninom postupku bio je u pravilu
samo Banski stol. Iznimno bili su drugostepeni organi; sudbeni stolovi i kotarski sudovi: a) sudbeni stolovi u postupku smetanja posjeda na albe i utoke protiv odlukama
kotarskih sudova i to rjeavajui konano te u postupku mirovnih povjerenstava u najmovnim stvarima protiv odluke tih povjerenstava isto tako rjeavajui konano i
b) kotarski sudovi u pritubama protiv osuda i odluka mjesnih sudova te njihovih rjeenja da nisu nadleni rjeavajui konano.

-2284) Treestepeni sudski organi

Zakonom je bilo doputeno u izvjesnim sluajevima da se uloi priziv protiv odluka i presuda drugostepenih sudova u gradjanskom parninom i vanparninom
te kaznenom postupku. U tim sluajevima bio je treestepeni organ koji je konano
rjeavao spor u razdoblju od I85O-I862. god. Vrhovno sudite u Beu a u razdoblju
od 1862-1929. god. Stol Sedmorice u Zagrebu.

a) Vrhovno sudite u Beu

Vrhovno sudite u Beu bio je vrhovni sudski organ za itavu monarhiju
osim za podruje Vojne krajine. To sudite je cbbilo svoju organizaciju l85o. god.
Vrhovno sudite je odluivalo u svim civilnim parninim i vanparninim predmetima
u treoj i posljednjoj instanciji, koje su rjeavali u drugoj instanciji vii zemaljski
sudovi (u Hrvatskoj Banski stol u Zagrebu) i u krivinim predmetima, ako je to bilo
izriito predvidjeno zakonom. Vrhovno sudite je odluivalo u pitanjima delegacije (tj. u sluajevima kad nadleni sud preputa vodjenje spora drugom sudu^, ako
se ova odnosila na Banski stol, te u sporovima o nadlenosti tog suda, zatim u sporovima zbog nadlenosti izmedju sudskih i upravnih organa, i konano davalo je
429
prijedloge za izmjene i dopune zakona.
b) Stol Sedmorice u Zagrebu
Stol Sedmorice je osnovan kraljevskom odlukom od 9 . I V 1862. god.
koja je provedena odlukom Hrvatske dvorske kancelarije od lo.VI 1862. tako da je
43o
poeo raditi 3o.V! 1862.god.
Ovaj sud je bio takodjer vrhovni sud na podruju Hrvatske i Slavonije.
On je formiran dakle u vrijeme kada je vrhovna sudaka sluba bila spojena s banskom au pa je taj sud stajao pod predsjednitvom bana. Kada je zakonom od 28.
II 1874.sudakoj vlasti sudstvo bilo odjel jeno od uprave, uslijedio je posebni zakon
od 28.11 4874. kojim se formiralo mjesto predsjednika Stola Sedmorice.
Organizacija Stola Sedmorice kao vrhovnog sudista, njegova 431
nadlenost
i djelokrug predsjednika konano su regulirani zdconom od 23.11 1893.,

koji je

bio djelomino stavljen van snage zakonom od lo.V 1914. o rastereenju svih zbornih

-229sudova.
U djelokrug Stola Sedmorice spadalo je rjeavanje u svim gradjanskim
parninim i vanparninim spcrovina u posljednjoj instanciji. Stol Sedmorice bio je
takodjer vrhovna instancija u kaznenom postupku te mu je bio glavni zadatak rjeavati nitavne albe protiv presudama sudbenih stolova.
U nadlenost Stola Sedmorice spadalo je i rjeavanje protiv zakljucima
sudbenog stola, kojima se zabacuje nitavne albe f zatim rjeavanje priziva spojenih s nitavnom albom, prigovora protivoglune osude spojenog s nitavnom albom,
nitavnih albi na obranu zakona, molbe za izvairedno ublaenje kazne i za pomilovanje, ako je Stol Sedmorice odmjerio kaznu ili izrekao presudu.
Stolu Sedmorice pripadalo je pravo koritenja izvanredne revizije a davalo je i svoje miljenje u sluaju izreene smrtne kazne obzirom na pomilovanje.
U agende Stola Sedmorice bili su i poslovi Vrhovnog urbarskog sudita
za Hrvatsku i Slavoniju. Zakonom o ustrojstvu pravosudja u Krajini kod Stola Sedmorice osnovan je Krajiki odsjek to je provedeno zckonom iz 1874.god. Taj je
Odsjek bio spojen sa Stolom Sedmorice u jedno tijelo naredbom, bana iz 1881.god.
432
to je Sabor potvrdio tek zakonom od 23.11 1893.
Stol Sedmorice je davao miljenje o pojedinim nacrtima zakonskih propisa, ukoliko mu je Vlada takav nacrt dostavila na miljenje te je vrio i neke personalne poslove obzirom na sudske konceptualne slubenike.
Gradjansko sudovanje Stol Sedmorice je vrio redovito u zborovima od
5 odnosno 3 suca, a kazneno u zborovima od 7 sudaca.

Neki predmeti su se rasprav-

ljali samo u punom vijeu.

Kraljevskim ukazom od 28.XI 1919. formirano je Odjeljenje B Stola Sedmorice kao posljednji sudski stepen za krajeve Kraljevine SHS u kojima su bile sudske
vlasti organizirane po austrijskim zakonima (Slovenija i Dalmacija). Odjeljenje B
bilo je vrhovni sudski organ i posljednji stepen u gradjanskim (parninim i vanparninim), u kaznenim (kao kasacioni sud) i u disciplinarnim stvarima kao disciplinarni
senat za suce, a kao vie disciplinsko povjerenstvo za nesudake slubenike. Odjeljenje B Stola Sedmorice rjeavalo je u gradjanskim,kaznenim, disciplinarnim
stvarima u senatima od 5 lanova( samo personalni senat sastojao se od 6 lancva).
Puno vijee (plenarni senat) Stala Sedmorice sastajao se u sluaju kada ga je sazvao

-244predsjednik Stola Sedmorice iz vlastite pobude ili na prijedlog predsjednika odjeljenja B.

433

Odjeljenje B poelo je raditi 15.1 l92o.

III

Dravna odvjetnitva

Dok u gradjanskom postupku tubu podnosi u pravilu privatna osoba, u

kaznenom postupku tubu podnosi po pravilu dravni tuilac. Kazneni sudovi progonili su kanjiva djela iz ureda bez obzira da li je izvjesna privatna osoba podnijela prijavu o izvrenom kanjivom djelu.
Prema zakonu o kaznenom postupku iz l85o. god. tubu zbog izvrenog
kanjivog djela podnosila su dravna odvjetnitva kao samostalne od suda odvojene
ustanove. No, prema zakonu o kaznenom postupku iz 1853. god. dravni tuioci su
uli u sastav suda, pa je tako ostalo sve do 31 .XII 1891. Zakonom o ustrojstvu dravnog nadodvjetnitva i dravnih odvjetnitva u Kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji
od 31 .XII 1891. dravna odvjetnitva 434
su bila ponovno odvojena od sudova te su unaprijed predstavljali posebne ustanove.
Prema kaznenom postupku iz 1853. god.pri Banskom stolu u Zagrebu bio
je dravni nadodvjetnik a kod svakog sudita prve molbe (kasnije sudbenog stola)
po jedan dravni odvjetnik.
U djelokrug dravnog odvjetnika spadali su ovi poslovi:
a) obavijestiti istrani sud o svakom zloinu i prestupu im za ove sazna
te brinuti se da sud povede istrani postupak,
b) sudjelovati u istranom postupku,
c) dati prijedlog sudu kada se zavri istrani postupak da li da se okrivljenog stavi pod optubu ili da ga se oslobodi ili da se postupak obustavi,
d) tititi javnu sigurnost i primjenu zakona pri glavnoj raspravi nastupajui
kao javni tuilac ,
e) uiniti pritubu, priziv i nitavnu albu na vii sud protiv presude za
koju smatra da nije doneena u smislu zakona,

-231f) starati da se u toku kaznenog postupka primjenjuju zakoni i da se postupak ne zatee,

g) pregledavati istrage radi prekraja, koji su se vodili kod kotarskih sudova a koji su se nalazili na podruju sudita pive molbe odnosno
sudbenog stola, sudjelovati kod glavnih rasprava i uloiti priziv, ako
smatra da je to potrebno po propisima.

Dravni odvjetnici su bili podredjeni i odgovorni dravnom nadodvjetniku,

a ovaj ministru pravosudja.
Dravni nadodvjetnik imao je pravo da nadzire i upravi ja svim dravnim
odvjetnicima na podruju Hrvatske i Slavonije, da im daje upustva, da sudjeluje u
glavnim raspravama umjesto dravnog odvjetnika, da proita sve spise koji dolaze
na Banski stol u kaznenom postupku i da sudjeluje u tim raspravama Banskog stola te
da dade prijedlog nitovne albe.
Dravni odvjetnici su mogli pismeno saobraati s dravnim i opinskim
organima, i ako su ovi zatezali, traiti od viih organa posredovanje a "po potrebi
pozvati i oruane snage neposredno. Sudovi su bili duni donijeti odluku o svakom
prijedlogu dravnih odvjetnika i nadodvjetnika. Ovi su mogli sudjelovati u vijeanjima suda ali ne u konanom.
Donoenjem novog kaznenog postupka iz 1875. god. obzirom na status
dravnih odvjetnika i nadodvjetnika kao i njihovu nadlenost nita ne nije promijenilo osim to je tim zakonom iz 1875. god. bilo predvidjeno da je bio dravni nadodvjetnik i kod Stola Sedmorice te da je dravni nadodvjetnik bio podredjen banu
a ne ministru pravosudja.
Nadlenost dravnih odvjetnika i nadodvjetnika obuhvaala je i dunost
zastupati Kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju, pojedine upanije te zaklade pod upravom
Vlade i upanija u gradjanskopravnim poslovima.
Ovakva nadlenost nije se izmijenila ni na osnovu zakona iz 1891 .god.
kojim su dravna odvjetnitva i dravno nadodvjetnistvo postali samostalne ustanove.

-232IV) Organi pravosudne uprave

Administrativno rukovodjenje pravosudjem spadalo je u djelokrug u razdoblju od I85o. do 1861. god. ministarstva pravde u Beu, ukoliko se ono nije odnosilo na vojno pravosudje. Definitivna organizacija tog ministarstva datira iz 16.XI
l85o. god. Djelokrug je bio podijeljen u tri sekcije: administrativna, legislativna
i organizaciona sekcija.
Prema kraljevskom otpisu od 12.IV 1852. u djelokrug ovog ministarstva
posebno je spadalo: nadzor nad svim sudovima i njihovim slubenicima, nadzor rad
svim dravnim odvjetnicima i njihovim slubenicima, pravo traenja objanjenja i
izvjetaja o odredjenim pitanjima, briga za ekonomska pitanja sudova i dravnih odvjetnitava, imenovanje advokata i biljenika, vodjenje i nadzor nad redakcijom
slubenih novina i dr.
Poslove ovog ministarstva preuzeo je 25.1 1861. Kraljevski dvorski hrvatsko435
slavonski dikasterij u Beu

a od ovog Kraljevsko dvorska kancelarija za Kraljevi-

nu Dalmaciju^ Hrvatsku i Slavoniju u Beu 9 . I I I 1862. koja je te poslove

436 vrila do
1869. god., kada je te poslove preuzela Zemaljska vlada u Zagrebu.
Zemaljska vlada je vrila poslove vrhovne pravosudne uprave po svom
Odjelu za pravosudje. U djelokrug ovog Odjela spadalo je: administrativna uprava i
nadzor itavog pravosudja, vrhovni nadzor nad svim sudovima, dravnim odvjetnitvima, vrhovna uprava kaznenog proganjanja, briga o stalnom zakonitom vrenju pravosudja, prijedlozi I izvjetaji kruni pri izvravanju prava pomilovanja, izrada
437 nacrta
zakonskih

propisa iz oblasti pravosudja i uredjivanje "Sbornika zakona".

Poslovi Odjela za pravosudje Zemaljske vlade u Zagrebu nisu se promijenili

osnivanjem Drave SHS 29.X 1918. pa do 1 .XII 1918., kroz koje je vrijeme postojala
ova drava . Jedina promjena je bila organizacionog karaktera, jer je Odjel za pravosudje postao Povjerenitvo za pravosudje. Osnivanjem Kral jevine SHS I.XH 1918.
Zemaljska vlada je zadrala u oblasti pravosudja iste kompetencije samo izvjesno
vrijeme a poslije ukinua Zemaljske vlade jula 1921., kada je osnovana Pokrajinska
uprava za Hrvatsku i Slavoniju smanjen djelokrug je ostao do 7.IX 1921. kada je

-233Odjeljenje pravosudja Pokrajinske uprave ukinuto a njegove poslove preuzelo Odjeljenje ministarstva pravde u Zagrebu, time da je to Odjeljenje pripremalo samo prijedloge ( u nekim sluajevima uz miljenje pokrajinskog namjesnika), a rjeavanje na os438
novu tih prijedloga da je donosilo Ministarstvo pravde u Beogradu,

Ovo je Odje-

ljenje poslovalo do 1 .VI 1925. kada je ukinuto, a poslove u oblasti pravosudne

439uprave
preuzelo konano potpuno u svoje ruke samo Ministarstvo pravde u Beugradu.

-234-

II dio

Javna uprava i pravosudje u drugim hrvatskim pokrajinama do 1918. god.

Glava prva
Istra do 1918.

Prve vijesti o Slavenima u Istri potiu krajem V! st.

44o

Polovicom VII st.

Slaveni su ve nastanjeni stalno u Istri te predstavljaju drutveno politiku snagu

441
osvajaa koji dri pod sobom Romane kao zarobljenike.

Iako su i gradove osva-

jali u Istri, dapae neke i razorili, oni se nisu useljavali u gradove, nego su zauzeli
veinom vangradsko podruje uglavnom zemljite koje je pripadalo vladaru, carskim
slubenicima i pobjeglim veleposjednicima. Takav postupak je vie odgovarao njihovoj ekonomskodrutvenoj strukturi rodovskog sistema. Vremenom doticaj s bizantskim
gradovima prouzrokovao je proces raspadanja rodovskog sustava i formiranje slobodnih
seoskih opina.
Odvojeni od ostalog hrvatskog podruja visokom planinom Ukom s jedne
strane, a s druge obzirom da je podruje njihovog nastavan ja dobilo posebno znaenje za obranu bizantskog carstva, Hrvati u Ist+i nisu uli u cjelini u sklop teritorija
hrvatske drave s maticom u srednjoj Dalmaciji, nego su kao zasebna grupacija
morali proi razvojni put jednog graninog teritorija, na kojem su se ukrtavali
interesi najprije Bizanta i Franaka zatim njemakog carstva i kasnije Mletake republike odnosno Akvileje, Venecije i Habsburgovaca,zatim Venecije i Habsburgovaca, da bi konano dola pod Habsburgovce uz prekid pod Napoleonom a onda
pod Italiju .
Ve krajem VIII i poetkom IX st. vidimo ih kao poljodjelce i stoare,
koje feudalni sustav koristi za poveanje naturalne rente u neposrednoj blizini grad442
skog naselja (Rianski placit 8o4.god.).

U Trstu i drugim istard<im gradovima

vidimo ih iz sauvanih dokumenata krajem XII st. Dokumenti !z XI st. pokazuju da

su Slaveni osnovali ve ranije itav niz malih gradia koji poivaju na agrarnoj

-235.
.
strukturi (Ro, Dvigradje,

Crnograd,BeIograd, Gologorica, Hum).

443

Iako su

dakle Slaveni rano uli u gradove i tamo se ukljuili u gradski ekonomskopolitiki

ivot ipak najvei dio stanovnitva ostao je na vangradskom teritoriju bavei se
poljodjelstvom i stoarstvom, te je kao takvo proivljavalo onaj status, koji su
uslovljavale prilike feudalizma u svom razvoju u raznim predjelima ovisno o nosiocu feuda, imuniteta, gradske autonomije, o ratovima, bolesti i novoj kolonizaciji

( o d

X V - X V I I

st.).

Ako analiziramo dravnopravnu pripadnost Istre od vremena doseljenja

Slavena pa do 1918. vidjet emo da je Istra esto mjenjala gospodare u cjelini i u
dijelovima. Evo tih razdoblja:
I)

Od kraja VI st. do 751. Istra je bila pod Bizantom kao jedna bizanstska

pokrajina na elu s magister militum, koji je bio ovisan o ravenskom egzarhu

II)

Od 751-774. god. Istra je takodjer bila samostalna pokrajina, ali pod

vlau Longobarda na elu s vojvodom

HI)

Od 774-788. god. Istra je opet pod Bizantom na elu s neovisnim magistrom

militum
IV)

Od 788-8o4. god. Istra postaje zasebna pokrajina pod vlau Franaka na

elu s vojvodom
V)

Od 8o4-952. god. Istrom upravljaju markgrofovi Furlanije

VI)

Od 952-lo4o. god. Istrom upravljaju bavarski vojvode odnosno koruke

vojvode. 952.god. Istra je dola u sklop njemakog carsiva

VII)

Od Io4o-I2o9. god. Istrom upravljaju laiki markizi iz raznih dinasti-

kih kua (Weimar, Oppenstein, Sponheim,Andechs i dr.).

VIII)

Od !2o9-l42o.god. Istrom upravi jaju akvilejski patrijarsi

IX)

Od I42O-I797, god. Istrom vladaju Venecija (uz more) i Habsburgovci

(u unutranjosti)
X)

Od I797-I8O5. god. Istrom vladaju samo Habsburgovci

XI)

Od I8O5-I8O9. god. bivom mletakom Istrom vladaju Francuzi a ostalim

dijelom Habsburgovci
XII)

Od I8O9-I8I3. god. itavom Istrom vladaju Francuzi

XIII)

Od I8I3-I9I8. god. itavom Istrom vlada Austrija.

-283
Feudalizam je veoma rano prodro u istru (krajem V i l i st.). Kada je franaki kralj osvojio Istru, jedan dio zemljita je zadrao za sebe, a drugi podijelio svojim vojnicima. Sve zemlje, koje su tako stekli pojedinci, bile su njihovo vlasnitvo

i zvale su se alodij. Svoju zemlju je kralj davao svojim vjernim sijedbenicima na uivanje i upravljanje. Ovakva zemlja zvala se carski beneficij, feud i l i leno, a onaj
koji ju je uivao zvao se vazal. Kralj koji je feude dijelio bio je feudalni gospodar.
Vazali su .morali priseci svom feudalnom gospodaru vjernost, fidelitatem, te obeati
pomo u ratu bilo s vojnicima bilo u novcu bilo oboje. No, vazali bi davali svoje
zemlje (feude) i l i samo dijelove zemlje drugima u feud, pa su tako i oni postali
feudalni gospodari. Na taj nain se Istra podijelila na mnotvo feuda, koji su opim
razvojem feudalizma postali nasljedni u pojedinim porodicama. No, kralj nije obdarivao samo svjetovne ljude feudima nego i biskupe, opate i samostane, pa su fako
i ovi postali dravni vazali. Ovi su takodjer obiavali davati te zemlje svjetovnjacima
u feud, pa su tako i oni postali feudalni gospodari. Na ovaj nain mi u X i XI st.
imamo u Istri feude akvilejskog patrijarha, ravenskog nadbiskupa, istarskih biskupa,
frajzinkih biskupa, ravenskih,akv?le(skih f mletakih i istarskih samostana. Najvantiu
ulogu su odigrali feudi akvilejske crkve re biskupa u Trstu i Poreu. Akvilejska crkva
Imala je feude koji su bili gradovi (Milje, Pian, Stari Pazin, Buje, Gronjan, M o ri jan i dr.) a i plodne zemlje. Transki biskup je dobio kneevsku vlast nad gradom
Trstom i obalnom teritoriju, zatim je imao feude gradie Umag, Beram i dr. Poreki
biskup je imao u feudu Pazin, Tar., Cervar, zemlje izmedju rijeke Mirne i Lima,
Bale, Dvigradje i dr. Moe se konstatirati da su dvije treine Istre sainjavale imunitetni teritorij na kojem je vlast markgrofa bila od manje vanosti.
Ma elu pojedinih crkvenih imunitarnih zemlji stajali su gastaldi, no,
svim zemljama jednog biskupa upravi jali su vicedomini, koji su u ime biskupa izricali presude te vrili upravne funkcije. Pravno zastupanje biskupovih interesa pripadalo je advokatima, koji su vremenom poveavali svoja pnava, tako da napokon biskup
nije mogao izdati donacionalnu ispravu bez njihove suglasnosti.

445

No , gastaldi je poinju tokom XII st. propadati kao samostalne funkcije,

jer su biskup? i samostan? poeli pojedine gastaldi je infeudirati svojim povjerljivim
osobama ( advokatima ? vicedominusima ) veinom njemakim plemiima . Tako su

-283
poreki biskupi dali svojim advokatima Lurn-Heimflsima mnoge svoje feude. Isto
su uinili i akvilejski patrijarsi, transki biskupi, puljski i pianski biskupi, pa
su se najednom veliki predjel? Istre nali u rukama jednog Lurn-Heimfolsovca, koji
ve u XIII st.nije htio vie vratiti te zemlje svojim feudalnim gospodarima, nego ih
je proglasio svojim nasljednim zemljama, iako su se tom protivili njihov? feudalni
gospodari. Tako su Lurn-Heimflsovci stvorili tzv. Pazinsku grcfoviju ve poetkom
XII st., koju su nazivali "Istarskom grofovijom", grofovijom zato, jer su Lum-Heimflsi bili goriki grofovi. Ha slian nain podigli su se u Istri i Divinovci koji su
bili ustvari vazali akvilejskog patrijarhe, ali koji su gorike grofove podupirali
u otimaini ak I u ratu ovih protiv akvilejskih patrijarha. Uz ove dinastije u
Istri je bilo jo mnogo drugih manjih dinasta, veinom njemako plemstvo, koje je
dralo pojedine predjele u Istri kao svoj feud.
Centralnoj vlasti" istarskog markgrofa nisu smetali samo mnogi posjedi
akvilejskog patrijarha, biskupa i samostana te jako ojaalih gorikih grofova u
Istri nego I Venecija.Venecija etei stvoriti ekonomsku hegemoniju na Jadranu
morala je imati osigurane ladje, a to je znailo, morala je imati u poetku barem
vjerne prijatelje, a onda svoje posjede na istarskoj obali, a tu su se upravo razvijale gotovo samostalne gradske komune (Kopar, Piran, Pore* Rovinj, Pula i dr.)
koristei slabu centralnu vlast istarskog markgrofa i ukrtavanje interesa pojedinih
monih feudalaca Istre. U ostvarivanju svojih ciljeva na istarskoj obali Venecija
se morala upustiti u dugotrajne ratove s istarskim grcdovima a posebno s akvilejskim
patrijarhom, koji od

I2O9.

god. dalje nose ast istarskog markgrofa.

tim ratovima

istarski primorski gradovi su esto mijenjali vrhovne gospodare: sad su bili pod
Venecijom, sad pod Istarskim markgrofom, sada pak potpuno samostalni. Te ratove
sa gradovima i akvilejskim patrijarhom Venecija je uspjela poetkom X V stol j. iskoristiti u potpunosti za sebe, jer su gradovi konano priznali mletako vrhovnitvo
a akvilejski patrijarh se odrekao naslova istarskog markgrofa u korist Venecije.
U medjuvremenu su se i Habsburgovci

(sredinom XIV st.) uspjeli umije-

ati u istarske prilike. God. 1374. Habsburgovci su naslijedili od gorikih grofova

njihovu Pazinsku grofoviju, a u toku XV st. naslijedili su sve feude Divinovaca
odnosno Walseovaca, koji su dobili te zemlje od Dl vi novaca. Tako se dogodilo

-283
da su se u Istri nali krajem X V st. samo dva takmaca: Venecija i Habsburgovci, koji
su svoja razraunavanja oko posjeda u Istri zavrili prvi put mirom u Wormsu (1521.) i
drugi put mirom u Madridu (1617) tako da je definitivno Mletaka republika gospodarila itavom zapadnom Istrom, a Habsburgovci centralnom i istonom Istrom,
Nakon tih silnih ratova izmedju Akvileje i Venecije, te Venecije s Habsburgovcima zemlja je bila opustoena, pojavile su se bolesti a najvie kuga, koja
je tako prorijedila stanovnitvo Istre da je ono brojilo svega nekoliko hiljada stanovnika, a istarskih gradova svega nekoliko stotina gradjana. Najvie je stradala
Mletaka Istra (zbog gradova). Do XVI st. uslijedila su pojedinana useljavanja naroito u gradovima. Veinom su se doselili Hrvat? a manje oni iz Italije. Polovinom
XVI st. Venecija se odlui na plansko naseljavanje zaputenih zemalja pa je uslijedilo masovno naseljavanje Puljtine i Poretine, a u manjem dijelu oko Rom nja,
No vi grada, Buja i Momjana. Naseljenici su bili veinom Hrvati. U XVII st. zbog
ponovnog silnog pomora uslijedila su ponovno masovna naseljavanja Hrvata na zaputene zemlje a i u gradove. Time su se etniki odnosi Hrvata u gradovima znatno
izmijenili u korist Hrvata.
Ako promotrimo razvoj istarskih gradova na osnovu sauvanih dokumenata
vidimo da se u IX st. u gradovima jo uvijek pojavljuju bizon ^-a magistrature:
tribuni, lociservatores i vicari. U X.st. pojavljuju se locopositi uz koje

stoje

scabini i advocatus totius populi. Tribuni sada nestaju. Scabini se u XI.st. nazivaju
judices. U XI st. na elu katela stoji gastald a u gradovima vicecomes, kojeg u
Puli kasnije nazivaju comes. Naravno da uvodjenjem gastalda locopositus gubi
svoje znaenje pa dapae i nestaje poetkom XII st., kada se pojavljuje novi funkcioner ,lmaior" na elu grada zajedno s gastaldom nasuprot konzulima. U XII i
XIII st. u katelima i manje vanim gradovima maior odnosno meriga predstavlja
prvog reprezentanta biranog od komune uz gastalda kojeg bira markgrof. U selima
koja su podred jena veim gradskim komunama meriga je glavar sela izabran od seIjaka a potvrdjen od gradske komune. No, ve tokom XII st. maior gubi svoju
vanost u veim gradovima te postaje jedan od podred jenih funkcionera gradske
uprave ( u Puli oni ostaju i u toku XV st. u funkciji,koja se spominje uz etiri
446
konzula, koji asistiraju knezu u pravosudju).

-283
Tokom XII I XIII st. razvili su pojedini istarski primorski gradovi uspjenu pomorsku trgovinu a nezainteresiranost za ove gradove tudjih njemakih markgrofova Istre dali su mogunost da se ti gradovi razviju gotovo u samostalne dravice
koje su samostalno ugovarale s drugim dravama, vrile samostalno pravosudje i
upravu gradom i njegovim podrujem (distriktom). Na elu takvih komuna stajao je
podestat s nekoliko (4) konzula. Uz ove se spominju judices (za pravosudje).
Zajedno s podestatom i judices javlja se malo vijee

u opreci prema velikom vijeu

koje podpuno funkcionira u XIII st. Na podruju distrikta nalaze se seoske komune,
ali sporove izmedju lanova tih komuna i gradjana rjeavali su gradski judices.
Krajem XIII st. obiajno pravo koje se primjenjivalo u upravi i sudstvu bude kodifici
447
rano u gradske statute koje su izglasavala velika vijea komuna.
Tokom X I I I , X I V i XV st. gradovi poinju jedan za drugim priznavati
mletako vrhovnitvo pa su statuti morali biti izmijenjeni. Sada je na elu komune
doao regiment (podestat, kancelar i kavaljer).

Suci komune postaju samo savjetni-

ci podestata. U kaznenom postupku samo podestat je mogao donositi presudu. Podest

te je imenovao mletaki senat a ne vie veliko vijee komune. Podestat je vrio svoju funkciju ogranieno vrijeme te je bio odgovoran Veneciji. Podestat i suci - v i jenici - sainjavali su vijee (curia minor). Od negdanjeg glavnog organa komune
ostala je samo ustana/a velikog vijea sa skuenom nadlenou. Ostali su kamerari
za opinsku imovinu, fontikari za opskrbu puanstva, pisari, ambasador? i drugi
448
oficijali.
Republika u Veneciji je od XVI st. dal je obiavala slati u Istru posebne
providure, koji su kontrolirali rad pojedinih podestata i ostalih organa opine, ali
samo povremeno i po potrebi. Vojniki zapovjednik za itavu mletaku Istru bio
je od I3o4. god. kapetan pazenatiki,kosnije dvojica, a u XV st. opet samo jedan
(kapetan u Raporu, odnosno u Buzetu od 1511.god. dalje).
Od god.1584. u Kopru je bio poseban i stalni magistrat (podestat s dva
vijenika) koji su mogli kontrolirati rad svih komuna te rjeavati sve albe protiv
rjeenja i odluka drugih podestata.
U mletakoj Istri uz gradove, gradie i zemlje sa samostalnom upravom
(paese), koji su se upravljali statutom, bilo je i feudalnih gospotija koje su se na-

zi va I e baroni jama. Tu je gospodar imao sva ona prava kao i podest t sa svojim
449
vijenicima 0 gradovima.
U habsburkom dijelu Istre cijelim teritorijem upravljao je u ime Habsburgovaco kapetan, koji je stolovao u Pazinu. On se brinuo za obradu zemlje^ed i vojsku. Za sudstvo se brinuo pokrajinski sudac (vikar), a za desetine, tlaku i druge poreze i dae brinuo se gastald. Svaki gradi ili selo predstavljao je zasebnu opinu
(komunu). Na elu opine je bio upan, a uz njega su stajali dva ili vie sudaca.
Ove su birali svake godine glavari obitelji veinom glasova. upan se brinuo za
javni red i sudio u malim stvarima, jer vee je sudio feudalni gospodar, a najvee
vikar u Pazinu. Velike opine su bile slobodne osim u oblasti najvieg sudstva (Veprinac,

Moenice, Kastav pa i Labin do XV st.). One su takodjer imale svoj sta-

tut (zakon). Pripadnici manjih opina bili su ustvari feudalni kmetovi sa svim svojim
dunostima bez prava otudjivanja nekretnina to se vidi iz urbara.
Kada je Josip II osnovao u austrijskim pokrajinama okrug e koji su imali
pored upravnih funkcija jo i dunost nadzirat? odnose izmedju gospotija kmetova,
bude Istarska grofovija tj. austrijski dio Istre podvrgnuta okrugu u Postojni u Kranjskoj. Radi udaljenosti i rad? toga to su odnosi izmedju gospotija i kmetova u grofoviji bili razliit? od onih u Kranjskoj, bude u Pazin smjeten jedan od postojnskih
povjerenika okruga kao oblasna ispostava. Tako je austrijski dio Istre bio u upravnom
pogledu od 8o-tih godina XVIII st. pa do 1814. god. ( uz prekid trajanja francuske
uprave u Istri) podredjena pokrajinskoj upravi Kranjske.
Kada je pak Austrija (mirom u Campoformiju 1797. god.) dobila mletaki dio Istre i formirala pokrajinsku vladu za taj dio Istre ( C . k . delegacija gubernija za biv mletaku Istru sa sjeditem u Kopru) itavo to podruje bude podijeljeno u 7 kotara ( Kopar, Buzet, Piran, Pore, Rovinj, Labin i Pula). U svakom
kotaru bilo je osnovano privremeno sudiste ? pol?t?ko-upravno poglavarstvo. U
Kopru je bilo os?m toga osnovano Prizivno sudite za gradjanske i kaznene predmeie. Nie upravne jedinice su sainjavali municipiji (kod veih gradia), kojima su
na elu bili podestat i dva suca ili sindika, poglavarstva (sommariet) kod manjih
gradia ? opina i baruni je (vlastelinstva). Kotari, baruni je i municipiji, koji su
vrili sudsku i upravnu vlast bili su podredjeni Delegaciji gubernlja, a poglavarstva

-24145o
kotarima. Tako je ostalo do l8o5. god.
God. I8O5. god. biv.mletaka Istra dodje pod Francusku. Napoleon
ukine u osnovi staro uredjenje Jada Istra postane vojvodinom i bude podijeljena u
dva kotara (Kopar i Rovinj), 7 kantona i 23 opine. Na elu je stajao glavni prefekt
sa sjeditem u Kopru, a podprefekt u Rovinju. Na elu svake opine sia jao je naelnik (maire), a uz njega 8 savjetnika i opinsko vijee.
God. !8o9. Napoleon je dobio i habsburku Istru, pa iz obiju Istra,
gradjanske Hrvatske, Dalmacije,Dubrovnika i Kotora, Vojnike Hrvatske (Vojna
krajina), Koruke i Kranjske stvori pokrajinu pod nazivom Ilirske provincije, kojoj
je bio na elu podkralj sa sjeditem u Ljubljani. Austrijska Istra je spadala u pokrajinu pod nazivom Gradjanska Hrvatska s glavnim gradom Karlovcem, a mletaka Istra
Intendanciji Istri s glavnim gradom Trstom. G o d . l 8 f l . bude Intendanciji Istri pripojena i austrijska Istra pod imenom Pazinski kanton. Uz ovaj su jo postojali Koparski,
Piranski,Buzetski i Poreki kanton.Svi ti kantoni su sainjavali Koparski distrikt.
Uprava Ilirskim provincijama je bila prvotno povjerena guverneru s neogranienom vlasti.

Ilirske provincije su bile podvrgnute samo u vojnikim i financij-

skim poslovima centralnoj vladi u Parizu. Tek dvije godine kasnije bile su te provincije definitivno organizirane na osnovu Napoleonovog dekreta od 15.IV 1811 .god.
koji je stupio na snagu I . V I I 1811. Tim dekretom su formirane 6 civilnih

provinci-

ja (Kranjska, Koruka, Istra, Civilna Hrvatska, Dalmacija i Dubrovnik) te jedna

vojnika (Vojnika Hrvatska). Civilne provincije su bile podijeljene na 2o okruja
(districts). Istra je bila podijeljena medju dvije pokrajine, kako je ve reeno, i
to Gradjanske Hrvatske i Istre (podruje biv.mletake Istre). Pod Istrom se naime
tada podrazumijevao ne samo teritorij mletake Istre i Trista nego i teritorij Gorice.
Vojnika provincija t j . Vojnika Hrvatska dijelila se kao i prije u Vojnoj krajini
na regimente: I iku^otoaku,ogulinsku, slunjsku, petrinjsku i glinsku.
Ilirskim provincijama je upravljala Ilirska vlada (le geuvernement gnral)
u Ljubljani. Na elu vlade stajali su uz generalnog gubernatora generalni intendent
financija i povjerenik za pravosudje Gubernatoru su bila podredjena vojska, dravna redarstva u I l i r i j i , cjelokupna uprava, utvrdjivanje gradova i gradnja cesta.
Glavne poslove same uprave, a naroito proraun za sve provincije, sainjavali

su djelokrug generalnog intendanta za financije, dok je povjerenik za pravosudje

vodio pravosudne poslove. Ta trojica i dva suca Prizivnog sudista u Ljubljani sainjavali su Malo vijee (petit conseil) Ilirskih pokrajina, kojem je predsjedavao
gubernator, a koje je rjeavalo sve vane upravne i pravosudne poslove. Na elu
pojedine provincije stajao je intendant, okruja i kotara pod-intendant, gradskih
opina naelnik, a sela starjeina. Uz ove funkcionere stajalo je vijee, sastavljeno
od glavnih upravnih inovnika, a u opinama od gradjana i seljaka. Djelokrug tih
funkcionera bio je slian a izdiferenciran medjusobno samo vertikalnom podredjenou.
Na elu Vojnike Hrvatske stajao je vojni intendant sa sjeditem u Karlovcu podvrgnut
gubernatoru.
Sudstvo je bilo organizirano kao i u prvom razdoblju francuske dominacije. U svakom kotaru bio je pomirbeni sud s jednim sucem. U veim gradovima su
se nalazili sudbeni stolovi prvog stepena za sve civilne parnice i kaznene procese
a u Rijeci jo i Trgovaki sud (tribunal de commerce). Vrhovna instancija bilo je
Prizivno sudite (cours d'appel) u Ljubljani.

Pod ljubljansko sudite spadala je i

civilna Hrvatska s Istrom.

451
Francuska vlast u Istri prestala je djelovati 1813. god.
Cim je Austrija ponovno zauzela bivu mletaku i austrijsku Istru (1813.god.)
itav teritorij bude podijeljen u dva okruga: rijeki i transki. Pod rijeki okrug
spadalo je II kotara (Rijeka, Labin, Pazin, Belaj, Lovran, Kastav, Volosko, Podgrad, Cres, Loinj i Krk) a pod transki okrug ostala Istra. Okrui su se dijelili
dalje na kotare, a ovi na opine. Goriki, Transki i Rijeki okrug sainjavali
su pokrajinu Austrijsko primorje kojom je upravljao Gubernij za Primorje (I8I4-I85O).
Rijeki okrug bude ve 1822. god. rasformiran tako da su otada kotari Labin, Bd aj,
Pazin, Podgrad, Kastav, Volosko, Lovran, Krk,Cres i Loinj postali

novi okrug

Pazin. Rijeka bude vraena Hrvatskoj.God. 1825. budu pazinski i transki okrui
sjedinjeni (bez grada Trsta i njegovog teritorija) u jedan pod nazivom Istarski okrug
sa sjeditem u Pazinu. Taj je djelovao do l86o. god.kada je ukinut, a njegove
funkcije preuzelo Namjesnitvo u Trstu. Do 1848.god.kotar Belaj je bio u rukama
feudalca. No, i on je rrio vlast kotarskog komisara u ime vladara.
Okrug se brinuo uglavnom za javni red i sigurnost, unapred jivan je pri-

-283
vrede, posebno poljoprivrede, rjeavao sporove i openito sva pitanja koja su nastala iz podlonikog odnosa (u Istri su postojale baronije sve do 1848.god.)/ vrio
nadzor nad radom kotara i opinskih poglavarat nad ekonomijom imovine crkvi, jav
nih tijela i napokon vrio prvostepenu kaznenu vlast za manje delikte koje su izvri!
plemii ili njima izjednaene osobe.
Kotarski uredi su imali vlastiti i delegiran? djelokrug. U vlastiti su spada
li sudjenje radi rta njih delikata i prekraja, ako su ih poinile osobe koje nisu bil?
plemii ili njima izjednaene osobe, skrb za opine u stvarima manje vrijednosti,
predsjedavanje sjednicama opinskih vijea i d r . , dok u delegirani djelokrug su spadali: izvrenje naloga okruga i viih vlasti, poslovi koje im je povjerio okrug ili dru
gi koji organ vlasti koji nije imao na podruju kotara svoju vlastitu instituciju.
Opine su prvenstveno upravljale svojom imovinom. No ostali njihov dje
lokrug je varirao prema veliini i znaaju opine za dravnu vlast. Tako su nekim
opinama bili povjereni kafkada poslovi kao odranje javnog reda i mira, izvrenje
odredjenih naloga viih vlasti dapae i vrenje nekih funkcija javnih vlasti kao
kanjavanje za neke delikte. Najiri djelokrug su svakako vrile gradske opine.
Sudske funkcije su u principu vrili posebni sudski organi. Moe se rei
da je Austrija u osnovi sauvala u Istri bivu francusku sudsku organizaciju to je
znailo da je u svakom kotaru bio kotarski sud kao prvostepeni sud, u Trstu I RT je
452
ci pokrajinski sudovi prvog stepena u kaznenim i u Celovcu Apelacioni sud.

-283

Struktura uprava u Istri 1847.god. izgledala je ovako:

Ujedinjena dvorska kancelarija

Transki gubernij

Istarski okrug

Kotari

Opine

Opinsko vijee

Opinska administracija

(podestat ili agent i dva

delegata)

-283
U razdoblju od I86I-I9I8. god. uredjenje uprave i sudstva bilo je uglavnom isto u svim austrijskim pokrajinama. Ono je bilo utemeljeno na osnovnim
zakonima od kojih su bili najvaniji I) Pragmatika sankcija, koju je izdao car
Karlo VI 1713. god.,2) Februarski patent iz 1861.god. (za razdoblje 1861-1867),
3) Nagodba izmedju Austrije i Ugarske sklopljena 1867.god. po kojoj se je Monarhija sastojala od dviju samostalnih drava koje su bile zdruene zajednikom
vladom i zajednikim poslovima i 4) Decembarski zakoni od god. 1867. kojim je
med ju ostalim neto proiren djelokrug parlamenta, sudstvo odjel jeno od uprave a
453
austrijskim dravljanima zajamena opa prava.
Prema Februarskom patentu i Decembarskim: zakonima Istra je proglaena markgrofovijom tako da je imala pravo na svoj sabor, ali ne i na svoje namjesnitvo kao to je to imala Dalmacija, koja je takodjer poslije 1861. god. bila samostalna pokrajina. Istarska pokrajina je nadalje spadala pod Namjesnitvo u Trstu
(osnovano l85o. god. umjesto ukinutog Gubernija za Primorje).
Februarski patent iz 1861. i Decembarski zakoni'tz 1867. predstavljaju
osnovu austrijske ustavne drave. Ipak, ta je ustavnost bila tako konstruirana da
je egzekutiva bila osigurana caru, a Njemstvu, iako je bilo u znatnoj manjini po
broju stanovnitva, politika i ekonomska hegemonija u dravi. Stoga je pravilno
utvrditi da ti propisi nisu ustvari zasnivali ustavnu dravu nego psudokonsti tue ionalizam.
Dvorski krugovi u Beu, u koje treba ubrajati cara, generalitet i birokraciju, nisu se odrekli apsolutizma nego su samo zamjenili Bachovu formu jednom
novom.
Zakonodavna zastupstva u austrijskim zemljama bila su Carevinsko vijee,
zemaljski sabori i opinska autonomija. Carevinsko vijee je bilo zakonodavno t i jelo u kojem su se stvarali zakoni za sve kraljevine i zemlje austrijske carevine.
Ono se sastojalo od Velika&e i Zastupnike kue.
U Velikaku kuu dolazili su punoljetni prinevi carske kue, starjeine
veleposjednikih plemikih porodica s nasljednom au u ovoj kui, nadbiskupi i
biskupi s kneevskim naslovom, napokon osobe koje je car imenovao doivotnim
lanovima te kue. Predsjednika i potpredsjednika kue je imenovao car. Nitko

nije mogao biti lan te i Zastupnike kue u isto vrijeme.

Zastupnika kua se sastojala od zastupnika, koje su izvjesno vrijeme
birali pokrajinski sabori a kasnije stanovnici pojedinih pokrajina direktno. Tako se
god. I9O7. Zastupnika kua sastojala cd zastupnika 12 iz Kranjske, 3o iz tajerske,
lo iz Koruke, 6 iz Gorike, 5 iz Trsta, 6 iz Istre, I! iz Dalmacije, l3o iz eke,
lo iz Galicije, 49 iz Moravske itd. Tada je Zastupnika kua brojala ukupno 516
zastupnika. No, tada su stanovnici birali na temelju opeg, jednakog i direktnog
izbornog prava, a do tada na osnovu kuri jalnog sistema t j . po sistemu zastupstva
interesa to znai da su birai bili podjeljeni u kurije i to veleposjedniku, gradsku,
kuriju trgovake i obrtne komore te kuriju seoskih opina. U tom sistemu kurija veleposjeda je imala pravo na 24% mandata, gradova 33%, komore 6% i sela na 37% mandata u Zastupnikoj kui. Oito je bilo favoriziranje veleposjednika i gradjana, a to
su b i l i uglavnom Nijemci a u Istri Talijani. Tako je manjini stanovnitva zagarantira454
na veina u Zastupnikoj kui.
U djd okrug Carevinskog vijea spadali su poslovi koji su bili zajedniki
svim austrijskim krunovinama: prihvccanje ili odbacivanje trgovakih i onih dravnih
ugovora koji bi teretili dravu, vodjenje vrhovnog nadzora nad dravnim gospodarstvom
(ispitivanje prorauna, sklapanje zajmova, konvertiranje I!i pokrie dravnog duga),
odobravanje godinjeg regrutiranja, regulacija novarstva, carinskih i trgovakih poslova, dravnih prometnih prilika, ustanovljivanje principa za nastavu, financijsko gospodarstveno i pravosudno zakonodavstvo, pravo udruivanja i skupljanja, odobravanje
civilne liste - uzdravanje carskog dvora, zakonodavstvo o tampi itd.
Dravne dugove nadzirala je posebno kontrolno povjerenstvo od lo izabranih
lanova ( po 5 iz svake Kue).
Nacrte zakona podnaala je vlada ili lanovi Carevinskog vijea. Svaki
nacrt je morao proi tri stadija ili tzv. itanja. U prvom se itanju vijealo o opim
principima u plenumu, a potom se uz pristanak veine dodjeljivao nacrt odredjenom
odboru na pretresanje. Ako nacrt nije vlada predloila, moglo ga se ve u prvom itanju odbaciti. Drugo se itanje sastojalo od generalne i specijalne debate u kojoj je
mogao svaki zastupnik iznijeti svoje dodatke ili izmjene. U treem se itanju glasalo
bez debate. Odluivalo se obino apsolutnom veinom glasova. Samo za neke nacrte

-283
(promjene osnovnih zckona) zahtjevalo se u Velikakoj kui veina od 2 / 3 prisutnih
glasova.
Da bi prijedlog postao zakonom trebale su ga prihvatiti obe Kue, potvrditi car, kontrasignira odgovarajui ministar te da se objavi u slubenim no/inama.
Ako Carevinsko vijee nije bilo na okupu^car je mogao izdati naredbe
koje su imale zakonsku snagu. Naredbe su se morale predloiti prvom slijedeem
Carevinskom vijeu.
U pokrajinama zakonodavnu djelatnost vrili su zemaljski sabori. lanovi
sabora su bili:l) virilni (nadbiskupi, biskup? i sveuilini rektori) i 2) narodni zastupnici izabrani po kurijama a) velikog posjeda, b) gradova, trgovita i industrijskih
mjesta, c) trgovako obrtnih komora i d) seoskih opina. Broj lanova sabora zavisio je o veliini zeml je, a broj mandata pojedinih kurija o nunosti da se osigura njemakoj ( u Istri talijanskoj ) buroaziji veinu u saboru bez obzira to su on? predstavljali na tom podruju manjinu po broju stanovnitva.
Izbori u prve tri kurije obavljali su se pismeno,tajno i direktno, a u
kuriji seoskih opina indirektno t j . tako da je svakih 5oo biraaa izabralo najprije
po jednog izbornika (fiducijara), a ovi su onda birali zastupnike.
Predsjednika sabora imenovao je car uzimajui ga iz sredine zastupnika.
U djelokrug sabora spadali su poslovi koji su se odnosili na poljoprivredu,
stoarstvo, umarstvo odnosno uope obradu zemlje, zatim poslovi oko javnih zgrada
i dobrotvornih zavoda koji su se izdravali zemaljskim sredstvima, proraun i zakljuni raun, smjetaj i opskrba vojske, poblie odredbe za opinske, crkvene i kolske poslove ( osnovno kolstvo i srednje kolstvo), odredjivanje zemaljskog prireza
(do lo%) na ope poreze, vijeanje i donoenje prijedloga o proglaenim opim
zakonima i naredbama kako se mogu primjeniti u zemlji i napokon predlagan je donoenja novih opih zakona, ako su to prilike zahtjevale.
Sabor je sazivao i rasputao car. Pismene elje sabora prezentirale su
se caru putem adrese na cara.
Izvrni i upravni organ zemaljskog odnosno pokrajinskog sabora je ze maljski ili pokrajinski odbor. On je bio sastavljen od 4 - . 8 lanova, koje je sabor
izabrao iz svoje sredine. On je radio permanentno makar sabor i nije zasjedao. Na
elu mu je bio saborski predsjednik. Zemaljski odnosno pokrajinski odbor je rjeavao

-283
1 )Ministarstvo unufranjih poslova koje je vodilo unutranju upravu. N j e mu su bila podredjena namjesnitva (Markgrofovija Istra, Gorika grofovija i Trst
spadali su od 1861 - 1918. god. pod Namjesnitvo Austrijskog primorja sa sjeditem
u Trstu s djelokrugom kojeg smo vidjeli u Hrvatskoj u vremenu od 1854 - 1861.) ili
zemaljske vlade (u manjim zemljama), koji su odluivali u drugoj instanciji o albama protiv odluka prvostepenih organa uprave.

Namjesnitvima ili zemaljskim v l a -

dama su bila podredjena kotarska poglavarstva i magistrati

gradova s posebnim sta-

tutom kao prvostepeni organi uprave ( u Istri je teritorij bio podjeljen od 1853 - 1868.
na 16, a u vremenu od 1868 - I9O5. na 6, a od I9o5 - 1918. na 7kotara).
2) Ministarstvo bogotovlja i nastave, koje je vrilo nadzor nad crkvenoduhovnim i kolskim poslovima, naunim ustane/ama i podredjenim kolskim organima ( zemaljsko kolsko vijee, kotarsko i mjesno kolsko vijee - koji su vrili
nadzor nad srednjim odnosno osnovnim kolama ili pak nad kolskim zgradama, inventarima, upisom u kolu).
3) Ministarstvo pravosudja, koje se brinulo samo za administraciju
sudbenih oblasti.
4) Ministarstvo trgovine, koje je vodilo poslove trgovine, obrta i prometa osim eljeznica, zatim vrilo nadzor nad PTT i brodarstvom. Podredjeni su im
bile PTT direkcije a ovima potanski i brzojavni uredi.
5) Ministarstvo eljeznica (postalo 1896. god. odcjepljenjem od M i n i starstva trgovine) vrilo je nadzor nad dravnim i privatnim eljeznicama. Podredjene su mu bile direkcije dravnih eljeznica i Generalno nadzomitvo austrijskih eljeznica.
6) Ministarstvo financija je upravl jalo austrijskim financijama te se je
moralo brinuti za dravne dohotke i izdatke kao i za upravljanje dravnim dugovima. Ovom ministarstvu su bili podredjeni razni centralni uredi ( Dravna blagajna, G l a \ n i novarski ured, Generalna direkcija duhanske reije i dr.) te pokrajinski uredi (financijske direkcije, porezni i carinski uredi). Pred sudom dravu
su zastupali financijski prokuratori (erari jal ni fikali). Treba napomenuti da je
u Istri prije 1864. god. od utjecaja bila Financijska pokrajinska direkcija u G r a zu, te Porezna direkcija i Porezna administracija u Trstu, kao i financijske kotar-

-283
nadlean Okruni sud u Rovinju. Sporove iz rudarstva rjeavao je za podruje itavog
456
Primorja Zemaljski sud u Ljubljani kao rudarski sud.
U Istri je stanovnitvo bilo u velikoj veini hrvatske i slovenske narodnosti.
Prema slubenoj statistici iz l9lo. god. talijansko stanovnitvo je predstavljalo svega
36% stanovnitva. Istre. Medjutim, austrijskim sistemom kurija, utemeljenim na privilegiju velikog posjeda, Talijani su uspjevali u Saboru sauvati veinu, prema tome i politiku hegemoniju, a time i ekonomsku.
Hrvati i Slovenci veinom su se bavili poljoprivredom (l9lo.god.oko 78%),
a Talijani svojim manjim dijelom (47%). Veleposjed je bio u rukartia Talijana i zauzimao
najplodnije zemlje. Ostala poljoprivredna gospodarstva predstavi jala su velikom veinom
mali posjed. God. l9o2. mali posjed je obuhvatao 71,2% poljoprivrednih gospodarstava.
Hipotekami dugovi bili su u stalnom porastu. God.l9o8. oni su iznosi 7,973.852 krune,od
ega je na seosko podruje otpadalo 66,7% a na gradsko 33,3% hipotekarnog duga,
457
to znai da su veinu hipotekarnih dugova predstavi jal i sei jak i dugovi.

Do

9o-tih godina prolog stoljea seljaci su mogli dobi jati zajmove gotovo samo od talijanskih trgovaca i talijanskog veleposjeda, koji su najveim dijelom bili lihvari.
Odatle je jasno da je U to doba seljatvo bilo ekonomski ovisno od talijanskog gradjansiva

i veleposjeda, a najveim dijelom ba hrvatsko i slovensko seljatvo.

Ekonomska zavisnost pretenog dijela hrvatskog i slovenskog seljatva od

talijanskog gradjanstva nije bila samo eksploatacija seljatva od strane zelenaa i

agrarna eksploatacije hrvatskih i slovenskih kolona na talijanskim veleposjedima,
ve i politika zavisnost s obzirom da bez ekonomske nezavisnosti odnosno ravnopravnosti nije mogla postojali ni politika ni kulturna nezavisnost i jednakost.
Seljako pitanje u Istri bilo je dakle osnovni element nacionalnog pitanja, jedncko tako vaan kao i pitanje opstanka hrvatskog i slovenskog stanovnitva
u Istri s obzirom na akcije talijanske buroazije i veleposjeda u Saboru i izvan Sabora usmjerene talijanizaciji slavenskog stanovnitva.
Nacionalni pokret nije zapoeo odmah organiziranom politikom strankom. U razdoblju od 1861. do 1882. god. na elu pokreia bio je biskqp Juraj Dobrila (umro 1882. god.) virilni lan Istarskog sabora. U poecima pokreta malobrojni
i hrvatski i slovenski saborski zastupnici (posebno do 187o.god.)mnogo su truda
uloili da korisnim prijedlozima na Saboru smanje pritisak politike hegemonije
talijanske saborske veine, ali im ie trud ostajao bez ploda, jer je u Saboru djelo-

Zadrugarstvom i narodnim prosvjeivanjem Hrvatskoslovenska stranka

je tek zapoela rjeavanje nacionalnog pitanja Hrvata i Slovenaca u Istri. Ono je
ostalo otvoreno, to vise kada je vodstvo te stranke htjelo realizirati svoje demokratske
planove u okviru Austrije i poslije aneksije Bosne i Hercegovine.
Vodstvo Hrvatskoslovenske stranke nije doputalo da se u stranci odraze
utjecaji raznihistranaka u banskoj Hrvatskoj a pogotwo ne razdor u Stranci pra>a
a isto tako nije doputalo da prodre u sela ekstremni klerikarizam kranjskog tipa.
U taboru stranke bilo je okupljeno gotovo svo hrvatsko sveenstvo na kojem se uglavnom temeljio agitacijski rad stranke na selu. Razumljivo je da je sveenstvo ostavilo trag svog utjecaja na seljatvo, jer ga je ono poduavalo i hrabrilo.
Napokon, treba jo istaknuti da je rad narodnjaka zapoeo ve 1861.
god. i da su narodnjaci u eri tabora i kasnije velikih skuptina izvrili veliki utjecaj
na seljatvo, pa prema tome da su seljaci zaposlivi se u industriji nosili sa sobom
taj utjecaj. On e se odnositi prvenstveno na njihov stav prena internacionalizmu
i Talijanskoj socijaldemokratskoj stranci.
Razvoj radnikog pokreta i socijalne demokracije u Istri do 1918. god.
prema dananjem dostignuu naunih istraivanja moe se utvrditi samo openito i
vrlo manjkavo.
Ve i same poetke radnikog pokreta teko je odredjeno registrirati.
U Kopru i u Piranu nalazimo ve oko I80. god. Drutvo za potpomaganje bolesnih radnika koji su bili bez zarade. Da li su ta drutva crkvene, gradske ili

rad-

nike organizacije nije poznato. Poslije stupanja na snagu zakona o pravu skupljanja
i udruivanja (15.XI 1867.) osnovano je u Puli 1869. god. Puljsko radniko drutvo
%
(Societ operaia po lese). Svrha ovom drutvu bila je takodjer medjusobno potpomaganje radnika u sluaju bolesti i smrti. God 1876 bude osnovano jo jedno radniko drutvo u Puli Drutvo zanatlija (Associazione fra gli artieri), u kojem su l a novi bili veinom arsenalski radnici slino kao u Puljskom radnikom drutvu.
God. 1881. bude osnovano u Puli i tree radniko drutvo Puljsko udruenje Bratstvo (Associazione Fratellanza polese) s istom namjenom t j . radi potpomaganja
radnika u sluaju bolesti. U tom udruenju lanovi su bili oni radnici koji nisu
radili u Arsenalu. Najvei broj lanova 1885. god. imalo je Puljsko radniko
drutvo ( lo69 lanova), dok je Udruenje zanatlija imalo 623 lana, a Puljsko

-283
udruenje Bratstvo 9o lanova. Puljsko radniko drutvo imalo je i ensku sekciju
koja je Imala uglavnom zadatak da pomae radnice za vrijeme bolesti.
8o-tih godina prolog stoljea aalazimo radnika drutva za uzajamnu
pomo jo u Kopru, Umagu, Bujama, Vodnjanu, Pazinu i Kastvu. Da li je postojalo radniko drutvo u Rovinju nije poznato, ali moe se istaknuti to je jedan savremenik napomenuo, da je u Rovinju oko 1885. god., iako je ve lo godina bio povezan eljeznicom, ostala industrija sasvim u zaecima, jer, osim to je erar izgradio tvornicu duhana, ni jedna druga tvornica nije osnovana pored svega to je u
Rovinju bila radna snaga jeftina. Da li je postojalo radniko drutvo u Labinu ili
u nekom drugom susjednom mjestu takodjer nije poznato,iako je sigurno da je na
podruju tih opina 8o-tih godina nalo zaposlenje oko 800 radnika u ugljenokopu
u Krapnju i tvornici cementa blizu Labi na. Krapanjsko hrvatsko radnitvo je ve
l89o. god. trajkalo, najranije u Istri. Napokcn , vrlo je vjerojatno da je radnitvo i u Miljama i Iuli imalo svoja drutva, jer je u MTItama 80-tih godina posto456
jalo vee brodogradilite a u Iuli tvornica konzervi.
Radnitvo u to doba bilo je samo manjim dijelom proletersko, jer je vei
dio ivio i odpoljodjelstvana malom posjedu. 1 u samoj Puli, gdje je bilo najvie
zastupljeno industrijsko radnitvo, jedan dio radnika dolazio je iz oblinjih sela.
Utjecaj kojima je bilo izloeno talijansko i slavensko radnitvo u gradovima odnosno
selima mnogo su pridonosili da se radnitvo nije razvijalo klasno bre i da njihove
organizacije nisu izale iz svojih okvira samopomoi. Ipak, nema sumnje da su
socijalistike ideje pomalo prodirale rredju radnitvo, jer su Pula i Rovinj bili
vezani eljeznicom s Beom a parobrodom s Trstom, dok su Milje, Kopar, Iula
i druga mjesta bila u neposrednim vezama s Trstom, tom na jjaom tvrdjavom industrijskog proletarijata, koju je ve 1881. god. posjetio tada pozra ti socijaldemokrat
Johann Most i iz ije sredine su trojica socijalista supotpisali proglas za prvi kongres !! intemacionale.
Radnika drutva u Istri, kao i ona u samom Trstu nisu bila u stvari samostalne radnike orgcn izai je koje bi bile dorasle novim potrebama radnikog pokreta. Beka centralna Taaffeova vlada bojei se radikalne struje socijalista potpomagala je u to doba s jedne strane kranski socijalizam, koji je propovjedao

-283
Vogelsang, a s druge strane estoko je proganjala propagandu socijalistikih revolucionarnih ideja. Ona je uvela 3o.l 1884. god. iznimno stanje, a 2o.I 1885. predloila bekom parlamentu nacrt zakona (Socialistengesetz) kojim su bile predvidjene efikasne mjere za suzbijanje socijalistikih stremljenja, to je parlament i izglasao time da vai do 25.6.1888. god.Trebalo je dakle osnovati nove radnike organizacije koje bi ujedinile postojea radnika drutva i iji bi lanovi u tim drutvima agitirali za medjunarodnu radniku solidarnost, za zajednike nastupe i zajedniku ekonomsku i politiku borbu.
Tek to je svrio kongres na kojem je osnovana Austrijska socijaldemokratska
radnika stranka, jo iste godine u Trstu je izvren prvi pokuaj da se formira samostalna
radnika organizacija Radniki savez ( Confederazione operaia), koji bi trebao povezati sva radnika drutva. Bez obzira na to da li je ovaj Savez organilo ci ja socijaldemokratskog drutva u Trstu, za koje je slovenski delegat prvom kongresu Austrijske
socijaldemokratske stranke rekao da postoji u Trstu i da je ono razdjel jeno na njemaku, talijansku i slovensku frakciju, Radniki savez u Trstu nije uspio sjediniti radnika
drutva, ali je za kratko vrijeme svog postojanja (ukinut 1891 .god.)
na irenju med ju radnitvom ideje o potrebi medjunarodne radnike

stekao zasluge
solidarnosti i

ideje o potrebi bratstva med ju narodima te tako uspio zbliiti slovensko i talijansko
radnitvo.
Drugi pokuaj da se stvori jedinstvena radnika organizacija izvrili su
socijaldemokrati 1893. god. osnovavi u Trstu Splono delavsko, izobraevalno, pravovarstveno in podporno drutvo za Primorsko, no i ta organizacije nije uspjela, jer
su vlasti poduzele mjere a naroito are taci jama, tako da organizacija nije uspjela
osnovati ni prvu svoju planiranu podrunicu u Miljama.
Godinu dana kasnije talijanski socijaldemokrati su osnovali u Trstu

svo-

ju organizaciju Socijalistiko demokratski savez ( Lega socialista democratica),

koji je doskora uspio osnovati podrunicu u Izuli, a do kraja 1897. god. proiriti
svoju mreu na Milje, Kopar, Rovinj i Pulu.
lanovi Splonega delavskega, izobraevalnega, pravovarstvenega in
potpornega drutva za Primorsko i lanovi Soci jal istiko-demokratskog saveza bili
su ujedno lanovi Austrijske socijaldemokratske stranke, koji su prema Pravilniku

-283
o organizaciji te Stranke donesenom 1892. god, dopunjenom 1894. god. sudjelovali
u radu Stranke na skupnim kongresima po izabranim delegatima. Austrijska socijaldemokratska stranka bila je u razdoblju

I889-I9O5.

god. jedinstvena stranka time da

su od 1897. god. bile njezine lanice strankine organizacije po narodnosti. Do 1965.

god.Stranka je imala svake druge godine skupni strankin kongres, a poslije I9O5.
takvi se kongresi vie nisu odravali. Tada su strankine crgai izai je po narodnosti
postale samostalne organizacije. Skupnost socijaldemokracije i u Austriji zadrala
se praktino u zajednici socijaldemokratskih zastupnika u zastupnikoj kui Carevins kog vijea u Beu.
Na podruju Istre djelovale su od 1897. god. dalje dvije strankine organizacije po narodnosti: Jjgoslavenska socijaldemokratska stranka, osnovana u Ljubljani 1 5 . V I I I

1896.

i Talijanska socijaldemokratska stranka osnovana

2 5 . X I I

1897.

u Trstu. Prva je imala sjedite u Trstu u razdoblju do Prvog svjetskog rata od

I9OO-I9O5.

god., a druga takodjer u Trstu kroz itavo razdoblje. Talijanska soci-

jaldemokratska stranka razvila se iz organizacije Soci jal istiko-demokratskog saveza u Trstu, a Jugoslavenska socijaldemokratska stranka iz Splonog delavskog, izobraevalnog, pravovarstvenog in podpornog drutva za Primorje (Goriko, Trst i Istra).
Na podruju Istre do 1914. god. djelovala je intenzivnije Talijanska
socijaldemokratska stranka. Jugoslavenska socijaldemokratska stranka je pokazala
u Istri najveu aktivnost u razdoblju od

I9OO-I9O5.

Od tada je strankin izvrsni odbor

(I9O5.godine) preselio u Ljubljanu, te je zanemario Istru i Dalmaciju i gotovo sav

svoj politiki rad ograniio na kranjsku politiku. Koliko je ta konstatacija tana,
iako je iznijeta na VI zemaljskoj gorikoj konferenciji od 2 4 . V 1914, bez prigovora, ne moe se jo utvrditi, ali da su uvjeti za rad obiju stranaka u Istri bili veoma
teki,sigurno je.
Posebni problem za Jugoslavensku socijaldemokratsku stranku predstavljao
je rad Hrvatsko-slovenske stranke na organiziranju hrvatskog radnitva u nacionalnu
radniku organizaciju, to je toj Stranci i uspjelo u Puli

I9O7,

a u Voloskom

1911.

godine, a to je znailo ne samo cijepanje radnikog pokreta nego i volju vodstva

Stranke da sprijei svako spajanje proletariziranih slojeva s radnikim pokretom pod
vodstvom Talijanske pa i Jugoslavenske socijaldemokratske stranke.

-283
Talijanska buroazija i veleposjed bili su sve do 9o-tih godina prolog
stoljea okupljeni u jednoj stranci: Talijanskoj liberalnoj stranci, lako se ne moe
tvrditi da je ta Stranka bila zaista liberalna samo zato to je jedan dio pripadnika te
Stranke imao liberalni stav prema Crkvi, ipak u osnovnom programu Stranke i konzer-

vativno i liberalno krilo te Stranke imalo je zajedniki stav sauvati svoju politiku
i ekonomsku hegemoniju u Istri. Nema sumnje da je jedan dio lanstva Stranke bio za
talijanski iredentizam, ali i onaj drugi dio lanstva koristio se prikriveno idejom talijanskog iredentizma, raspirujui je medju brojnim sitnogradjanskim masama, obuhvaajui svojom propagandom i talijansko radnitvo, osiguravajui tako s jedne strane
zatitu vladajue njemake buroazije postojee talijand<e hegemonije u naknadu za
proaustrijski rad, a s druge strane, brojne glasove na dravnim i pokrajinskim izborima. Kada su 9o-tih godina i kasnije neki lanovi i nekadanji glasai Talijanske liberalne stranke osnivali Talijansku kransko-soci jalnu stranku i Tdijansku agrarnu
stranku (Gambini), metode stranakih akcija su se izmijenile, ali krajnji cilj sviju
ostao je isti: sauvat? talijanskoj buroaziji i veleposjedu politiku hegemoniju.
Za talijanski radniki pokret bHo je naroito opasno jaanje Talijanske kranskosocijalne stranke, jer je ova razjedinjavala radniki pokret i jer je dobivala svoje
glasove ba u industrijskim revirima kao to su Milje, Kopar, Iula, Rovinj, Motovun,
a i Vodnjanu, ije je radnitvo bilo zaposleno u Puli. Koliko je uspjela ta Stranka
u Istri svjedoe izbori iz

I9O7.

godine, kada je ona dobila na uim izborima 8006

glasova, a Talijanska socijaldemokratska stranka

3 6 3 8

glasova u itavoj Istri. Treba

napokon imati na umu da je rad Talijanske liberalne stranke, ako ne same Stranke,
a ono talijanskih liberala, zapoeo 1861. godine, a talijanskih socijalista u s1\ari
tek 1894. godine, te je prema tome razumljivo da su u redove Talijanske socijaldemokratske stranke radnici ulazili esto optereeni talijanskim ovinizmom kao i
idejama iredentizma i klerikalizma.
Ako analiziramo rad Jugoslavenske i Talijanske socijaldemokratske stranke na temelju objelodanjenih vrela, moemo utvrditi da su obje stranke taktiki
nastupale iskljuivo kao radnike a ne kao ope politike stranke. One su gledale
u ostalim radnim slojevima naroda sebi tud je skupine koje bi mogle radnikom pokretu samo tetiti. Na taj nain one su ostale mimo rjeavanja najvie goruih pitanja

-283
tadanjeg drutva. Odatle je jasno da su ta pitanja rjeavale samostalno gradjanske
stranke, i da su se dogadjaji kretali mimo i protiv volje obiju socijaldemokratskih
stranaka.
Bez obzira na pomanjkanje kadrova, na nacionalno, anacionalno a katkada anarhistiko gledanje pojedinaca u obim strankama, i bez obzira na pomanjkanje
potrebnih broura, one su jedva mogle vie, nego to su uspjele, proiriti mreu svojih
organizacija i poveati broj svoga lanstva, jer su u radnitvu nalazile najrazliitije
utjecaje, koji se nisu mogli lako uskladiti s idejama socijaldemokratskih agitatora.
Najvea prepreka prodiranju njihovih organizacija u Istri bila je u polaznoj taki
o nacionalnom i seljakom pitanju, a to su upravo bila najvanija pitanja tadanjeg
drutva. Radnitvo po sebi nije moglo ostvariti svoje ciljeve bez saveznitva seljaka.
Seljako pitanje bilo je esto na dnevnom redu ili u diskusiji na kongresima Jugoslavenske socijaldemokratske stranke. Medjutim, jo

I9O9.

godine Etbin Kristan,

jedan od lana/a vodstva Stranke, tvrdi da Stranka ne moe ignorirati seljako

pitanje, ali da se mora jo ekati dok sami seljaci ne dodju u Stranku.
U nacionalnom pitanju obje socijaldemokratske stranke polazile su od
Brnskog programa, koji je definirao naciju kao kulturni pojam. Brnski program je
trpio od jednostranosti, jer nije vodio rauna o ekonom&om,politikom i teritorijalnom momentu u nacionalnom pitanju. Praktino je to dovelo obje stranke do odricanja revolucionarnih sredstava nacionalno-oslobodilake borbe, sredstava bez kojih
se nije moglo ni zamisliti unutranje razbijanje Austro-Ugarske, i do nemogunosti
aktiviziranja svih onih drutvenih snaga koje su se inae mogle mobilizirati u borbi
za slobodu i jednakost. Tivolska rezolucija, iako predstavlja izvjesnu korekturu
Brnskog programa i po prvi put spominje jugoslavensko pitanje, ipak nije opovrgla
naelo tog programa, po kojem bi narodi tvorili samo kulturne skupine u zajednikoj austrijskoj dravi. Svoj stav Jugoslavenska socijaldemokratska stranka nije izmijenila ni na svom X kongresu u prosincu 1917., a na kojem je pozdravila Majsku
deklaraciju, jer je u njoj vidjela svoju Tivolsku rezoluciju iz I9O9. godine.
Koliko su Jugoslavenska i Talijanska socijaldemokratska stranka imale
velikih zasluga to su radnitvo poeli osvjesivati i organizirati ga u socijaldemo463
kratske organizacije,

te pripremati ga na dogadjaje 1918. god. pa sve do manife-

stacije Labinske republike toliko je i Hrvatskoslovenska stranka u Istri postigla ogromne

uspjehe i zasluge u obrani hrvatskih i slovenskih nacionalnih interesa u Istri.

-283

Glava druga
Rijeka do 1918. godine

Tarsatica je stara naseobina koja se spominje u Liburniji ve u prvim sta464

Ijeima nae ere.

Prvi koji spominje Tarsatiku je poznati Plinije. Po njemu je

Tarsatika oppidum-tvrdjava a ne rimski municipij. O poloaju stare Tarsatike podijeljena su miljenja. Neki tvrde, da je Tarsatika leala na podruju starog grada
dananje Rijeke, a neki misle da je Tarsatika bila na dananjem Trsatu, a u dananjoj rijekoj luci da je bila samo tvrd java Castrum Flanaticum. Svakako je znaajno,
da nam sauvani rimski novac ne datira dalje od V stoljea. Historiari uglavnom
misle, da jeTarsatikudao poruiti car Karlo Veliki, da bi se osvetio stanovnicima
toga kraja zbog poraza njegove vojske i smrti njegovog vojvode Henrika.
Znaajno je, da vijest o poruen ju Tarsatike ne donose izvori suvremeni Karlu Velikom nego kasniji pisci. Mletaka kronika duda Dandola (umro 1359.
godine) i kronika Baroni-a ne znaju nita o poruen ju Tarsatike. Prvi koji spominje taj dogadjaj je Flavio Biondo da Fori i , humanista iz prve polovice XV stol jea.
Detalje pak o porue nju Tarsatike donosi tek Pallardio degli Olivi (XVII stoljee).
Najpouzdanije vrelo Analli franakog kraljevstva, pisani na dvoru Karla
Velikog, piu samo o tomu, da je franaki vojvoda Henrik poginuo blizu liburnijskog
grada Tarsatike. O poruen ju grada Analli ne donose nikakovih vijesti. Akvilejski
patrijarh Pavao (776-8o2) , dakle, suvremenik vojvode Henrika, uvi za smrt svog
prijatelja, ispjevao je stilove, u kojima oplakuje Henrika, koji da je poginuo na
liburnijskoj obali u mjestu zvanom Mons Laurentus, vjerojatno mjestu, koje se zove
danas Knezgrad iznad Lovrana.
Dakle, ako dadnemo prednost vijestima suvremenika ovog dogadjaja
pred vijestima koje nam daju pisci, koji su ivjeli 7oo godina kasnije, onda moramo
zakljuiti, da Tarsatika nije bila poruena od cara Karla Velikog. Budui da su
posljednji tragovi ivota Tarsatike iz V . stol jea, moe se ustvrditi, da je Tarsa-

-283
tika bila poruena za vrijeme nadiranja Slavena na Balkan prema Istri, odnosno jo
dalje prema Italiji.
injenica, da se ime grada Tarsatika, spominje kasnije (u IX stoljeu),
te da se dananji Trsat javlja u vrelima kao nasljednik naziva Tarsatike, moe se
velikom vjerojatnou utvrditi, da su doseljeni Hrvati osnovali novu naseobinu,
kojoj su dali naziv prema poruenom gradu Tarsatika. Time bi dakle bili udareni
prvi temelji hrvatskog naselja, koje danas poznajemo pod imenom Trsat.
Da li je na podruju dananje Rijeke nastala ponovo naseobina ve u
doba hrvatske drave ne moe se ustanoviti. Prve vijesti o poecima dananje Rije465
ke datiraju u XIII stoljeu.
Prve podrobnije vijesti pak o staroj Rijeci zapoinju
466
tek 1436. godine, dakle u XV stoljeu.
Da bi se mogli razumjeti etniki odnosi, koji su nastali prilikom formiranja nove naseobine na podruju starog dijela grada Rijeke, treba istaknuti da je teritorij Vinodola, Rijeka i podruja pod Ukom do Labina sa okolnim otocima sainjavao u doba hrvatskih kraljeva domae krvi posebnu vojnu upravnu jedinicu poznatu pod imenom Krajina, a u stvar? neke vrsti markgrofovije hrvatske drave.
Stoga je razumljivo, da je drutveno uredjenje na tom teritoriju jedinstveno, te da
se prema tome opinsko uredjenje Moenice, Veprinca i Kastva podudara sa onim
uredjenjerr^koje nalazimo u Vinodolu ili na otocima Krku, Cresu i Loinju. Taj
teritcrij inae oznauje podruje, u kojem se je najivlje njegovala glagoljica i
i slavensko bogosluje. Med ju prvim vladarima ovog podruja spominje se hrvatski
knez Borna 821 god.kao vojvoda Libumije i Dalmacije. Obzirom na svoj obrambeni
znaaj u Krajini gdje je postojao sistem tvrdjava,lako je shvatijivo,da su Hrvati osnovali prvotno svoju naseobinu upravo na dananjem Trsatu. Vojno njegovo obiljeje
dokazuju takodjer satnici, koji se spominju kasnije jo u Vinodolskom zakoniku iz
1288. godine, kada se ti satnici napominju medju predstavnicima Trsata. Po izumru
hrvatskih kraljeva domae krvi raspala se Krajina, kao posebna upravna jedinica
hrvatske drave. Podruju ispod Uke zauzeo je car Henrik V , otok Krk je osvojila Venecija, a neto poslije su takodjer otoci Cres i Loinj potpali pod mletako
gospodstvo. Jedino Trsat sa ostalim dijelom Vinodola ostao je u vlast? hrvatsko-ugarskog kralja. Sigurno je, da su se Trsaani ve pod hrvatskim kraljevima sluili I u-

-283
kom, koja je dopirala u to doba do dananjeg suackog mosta, te da su tu udarili
prve temelje nove naseobine kraj Rije ine, tako da se je ovakav naziv vremenom
ustalio i dao osnov kasnijem irem nazivu Sankt Veith am Pflaum, Sv.Vid na Rijeci
467
(Rijeica) odnosno danas skraeno Rijeka.
Da li je zemljite na kojem se danas stere grad Rijeka poslije izumra
hrvatskih kr aljeva domae krvi ostalo u sklopu hrvatskog dravnog teritorija teko
je odgovoriti. Prema kasnijim dogadjajima trebalo bi ustvrditi da je naseobinu koju
su Trsaani osnovali na uu Rijeine ostala pravno u okviru hrvatskog dravnog t e ritorija. Iz isprave od (.travnja 1365. godine vidljivo je da su postojali "razdori, mrnje i zavisti" zbog Rijeke medju predjima
468 hrvatskih knezova Stjepana i Ivana Frankopcaia i predaka Hugona Devinskog.

Prema ovoj ispravi bi dakle slijedilo da

su hrvatski knezovi Frankopani smatrali Rijeku svojim podrujem i prije nego to

su je primili u zalog od Djure Devinskog. Na-alost mi ne posjedujemo nikakova
povijesna vrela do kraja XIII stoljea iz kojih bismo mogli zakljuiti kome je pripadala rijeka naseobina. Ovu tamu u najstarijoj prolosti Rijeke, talijanski povjesniari nastoje koristiti za tvrdnju, da je rijeko podruje bilo pod vlau puljskih
biskupa. Svoju tvrdnju temelje na osnovu biljeki puljskog biskupa Dominika De
Luschis od godine l43o - 1433. U tim biljekama pie, da je puljski biskup l43o.
godine traio od posjednika rijekog teritorija Walseovaca, da mu daju poasni dar
kao priznanje, da su te zemlje prvotno pripadale puljskoj biskupiji. Iz biljeke
se nadalje vidi,da su Walseovci uskraivali taj dar,469
jer nisu htjeli priznati bilo
kakvo pravo puljskih biskupa na rijekom podruju.

Kako se vidi biljeke

puljskog biskupa nisu nikakav dokaz,da je rijeki teritorij zaista: spadao puljskom
biskupu, kao svom feudalnom gospodaru. Povijesna vrela nam kau, da su !3oo.
godine Devinski knezovi svakako upravljali rijekom naseobinom, jer inae ne bi
mogli te godine dozvoliti samostanu u Stini da moe bez ikakvih daa provesti
kroz Rijeku svake godine po 5o tovara soli
47o i 6 tovara u l j a . U toj ispravi naziva
Devinski knez Rijeku "svojim gradom".

Kako se vidi Rijeka je u poetku X I V

stoljea bila posjed Devinskih grofova. 1399. godine Rijeka pred je u vlasnistvo
Ramberta WalseovcaJPrve podrobnije vijesti o gradu Rijeci imamo upravo i z dokumenata koji su napisani ve od prvog doba vladanja Walseovaca.Ti dokumenti n a -

-283
laze se sabrani u knjizi kancelara rijeke komune Antonia De Renno, pravnika iz Medene. U toj knjizi, koja se danas uva u Historijskom arhivu u Rijeci, rijeki kancelar je upisao razne zakljuke rijeke komune, razne ugovore koji su se sklopili u Rijeci u vremenu od I436-146L godine, t j . za vrijeme slubovanja kancelara De Renno
u Rijeci. De Renno je bio u Rijeci javni notar i kancelar komune. Kao javni notar
upisivao je u pomenutu knjigu razne ugovore o kupoprodaji zemljita, kua i druge
imovine, zatim razna darovanja, oporuke i druge pravne poslove koji ne bi Imali
vrijednost za Rijeane kad ne bi bili zabiljeeni u pomenutoj notarskoj knjizi. O b zirom da je pak De Renno bio ujedno i kancelar rijeke komune to je on u tu knjigu
biljeio takodjer sve ono to je Veliko i Malo vijee rijeke komune zakljuilo na
svojim zasjedanjima. Znaajno je da se za vrijeme privremene odsutnosti kancelara
De Renno spominje kao javni notar Mauro Vidoni, vijenik i gradjanin Rijeke. Ipak
prema imenima kancelara, vidi se da je rijeka komuna uzimala uglavnom strance zo
svoje kancelare i notare. To nije bio obiaj samo Rijeke nego i drugih gradova u
Istri i Dalmaciji, budui da se traio slubenik koji nee biti lino zainteresiran u
otpravljanju raznih poslova same komune ili njenih gradjana. U protivnom si uaju
kancelar obzirom na svoju gotovo najvaniju ulogu u gradskom ivotu mogao bi
nakoditi bilo komuni bilo gradjanima.
Iz knjige kancelara De Renna vidi se da Rijeka pod Walseovcima nije
bila slobodan grad "clvitas", nego manja komuna, koja je bila podredjena feudalnom gospodaru. Stoga se Rijeka naziva u to doba Terra fluminis sancti V i t i , tj. r i jeka zemlja sv.Vida. VValseovci primivi u posjed od Devinskih knezova Rijeku,
Kastav, Veprinac, Mosenice, Prenj, Senoee i Gutnik nisu potpuno sjedinili ovaj
novi posjed na svojim prijanjim nego su ga ostavili odvojenog tako da je cijelo to
podruje bilo podredjeno jurisdikciji kapetana Devinskog katela, koji je bio namjestnik Walseovaca za ovo podruje.

Prema De Remmovojknjizi nalazimo da je tada

bio devinski kapetan Ivan Rajhenburger koji je 1437. god. u Rijeci rjeavao spor medju stanovnicima Kastva i Mosenice. Prilikom rjeavanja spora uz njega su sjedili kapetani Prema, Gutnika i Rijeke. Njegov nasljednik bio je Nicola Lueger koji je
1456. godine lino vrio pravosudje u Rijeci, zajedno sa kapetanom Rijeke, Senoee
I Gutnika, formirajui tako zajedno jednu vrst vieg sudita. Pod devinskim kapeta-

-264nom stajao je posebni kapetan Rijeke koji je neposredno u Rijeci predstavi jao feudalca. Pored kapelana rijekoga nalazimo i podkapetana koji je zamijenjivao kapetana
za vrijeme njegove odsutnosti. Ako bi bili odsutni i kapetan i podkapetan, kapetan
bi imenovao za svoga zanjenika jednog od rijekih gradskih sudaca koji bi u tom
471
sluaju se nazivao kapetanski sudac.
Kako vidimo u Rijeci treba razlikovati dvije vlasti, vlast feudalca rijekog kapetana koji je bio podloan devinskom kapetanu i vlast komune koja se vrila
nad gradjanima komune na osnovu rijekog statuta. Rijeki kapetan nije vrio neposrednu vlast nad gradjanima osim to je u albenoj instanciji rijeavao njihove albe.
Rijeki kapetan i njegov nadredjeni devinski kapetan pazili su uglavnom da osiguraju
sebi i svom gospodaru one prihode koje su morali rijeki gradjani davat? svom feudalnom gospodaru.
Kao to su istarski gradovi i dalmatinski u doba mletake vlasti sa svojim
komunama bili poctedjeni knezovima, koje je senat u Veneciji birao svake dvije
godine, tako je i Rijeka sa svojom komunom bila podredjena pod vladavinom Walseovaca kapetanu koji je stolovao u Rijeci. Odnos rijeke komune prema kapetanu
oitavao se je u tome, da je rijeki kapetan donosio presude po veim krivinim dijelimo, te da je rijeka komuna bila duna kapetanu na novano podavanja.
Ona su bila u dananjem smislu neke vrsti poreza. Oni su se sainjavali od plaanja
daa, desetine i posebno gospotijskog poreza.
Najvei prihod rijekog feudalca sastojao se od daa. Sav promet robom
u Rijeci bio je optereen raznim daama. One su se sastojale od dva i po posto od
vrijednosti robe, koja se je donosila kopnom ili morem na rijeku trnicu. Obzirom
na razvitak trgovine u Rijeci dva i po posto vrijednosti robe sainjavalo
je veoma
>
visoke prihode feudalca. Ako uzmemo u obzir da je sarto jedan tovar ulja vrijedio
l5oo do l7oo zlatnih dukata, znai da je feudalac samo od toga tovara dobivao cca
4o dukata. Nije ni udo da je feudalac poduzimao najstroe mjere radi suzbijanja
konirabanda. Jednom ispravom iz 1444, godine odredjuje se da irgovci koji bi
kupili robu izvan rijekog teritorija i pokuali uvesti tu robu u grad a da ne plate
odredjenju dau od 2 , 5 %

vrijednosti robe, da e plaati kaznu od 5 dukata glo-

be za svaki posto vrijednosti robe. Istina je da je feudalac davao pojedincima dozvolu

-265^

da mogu uvesti robu u grad bez plaanja daa, no to je bilo veoma ri jelko. Tako
je 1449. godine feudalac dao privilegij namjesniku knezova Fren kopana u Senju
da moe izvoziti iz Rijeke ulje i smokve koje bude sam kupio a da pri tome ne
plati odredjenu dau. Postojao je opi oprost od plaanja daa, ako je netko uvo-

zio ili izvozio robu iz grada u vremenu jedne sedmice prilikom praznika od 24. l i pnja svake godine. Medjutim oprost od daa ipak nije vaio za eljezo, ulje i kou.
Pored daa veoma vaan prihod feudalca znaile su desetine. Desetina
se plaala na vino, ito i janjad. Istina je da feudalac nije imao velike koristi
od desetina na ito i janjad, jer je na podruju Rijeke malo bilo itnih polja ili
stada ovaca, ali je zato dobivao velike prihode od vina. Desetina nije ila u
cjelosti u korist feudalca, jer je jedna etvrtina desetine pripadala rijekom kaptolu kao naknada za vrenje upnikih dunosti, a druga etvrtina pripadala je
samostanu Augustinaca u Rijeci. Desetina se je pobirala na taj nain da se je ukupno sabrana desetina podijelila na dva dijela, jedan dio je dobio feudalac dok je

drugi dio dijelio kaptol sa Augustincima. Med ju prvim ubiraima desetina u Rijeci pod Walseovcima spominje se neki Tonkovi. Feudalac je imao pravo da njegov
ubira desetine od vina odnese u gostionu te da se tu njegovo vino prodaje time
da se druga vina ne prodaju dokle god nije prodano gospotinsko.
Pored daa naj-obu i desetina od vina, ita i janjaca rijeka komuna je
morala ubirati od svojih pripradnika jo tzv. posebni gospostinski porez. Taj porez
je bio nametnut gradu u paualnoj svoti, koju je gradsko Veliko vijee raspodijelilo na pojedine gradjane. Veliko vijee moglo je pojedince oprostiti od plaanja
toga poreza, ali je u tom sluaju bilo duno da iz blagajne komune plati alikvotni
dio. Od poreza su bili oproteni veinom obrtnici koji su doli izvana da bi se na
taj nain podigao obrt u gradu. Posebni gospotinski porez bio je ukinut polovicom
XV stoljea.
Pored ovih novanih prihoda feudalac je imao i drugih koristi od svojih rijekih podlonika. Cesto su se feudalci obraali pojedinim Rijeanima redi

zajma. Tako imamo biljeku iz 1443. godine da je pokojni Zuanich, bivi feudalev ubira daa, uzajmio u svoje vrijeme 2oo dukata rijekom feudalcu Hugonu

-283
Devinskom. Njegov nasljednik Vito Zuanich, sudac rijeki , pokuao je isposloslovati da nasljednici Devinskih knezova Walseovci vrate njemu uzajmljeni novac.
Iz jednog drugog dokumenta iz 1446. godine saznajemo, da je rijeki feudalac
Rambert Walseovac uza j mio 600 dukata od suca rijekog Mati je Donadovia koji
kada je rijeki sudac Nikola Nikoli, daciar, zahtjevao od njega 80 dukata za
dau odbio da plati feudalcu upravo zbog njegovog dugovanja. Ovi su nam podaci od vanosti, jer nam dokazuju, da se je u Rijeci razvila do XV stoljea trgovina do tek ve mjere da su pojedini rijeki gradjani raspolagali veim sumama novaca, pae tako da su se i sami feudalci obraali rijekim trgovcima radi novanog
zajma.
Ubiranje poreza u korist feudalca vrili su tzv. daciari. Oni su bili u
472
gradu pored kapetana jedini feudalev slubenik u Rijeci.
Rijeka je imala svoje statute ve u vrijeme Walseovaca. U knjizi r i jekog kancelara De Renno (1437-1461) nalazimo na nekoliko mjesta ubiljeeno zakljuke Velikog Vijea rijeke komune.Ti su se zakljuci i nazvali statutima, to znai odredbama Velikog Vijea. Naime Veliko Vijee imalo je pravo donositi odredbe
u dananjem smislu zakone, koji su vaili na teritoriju rijeke komune. Vremenom se
broj takvih statuta poveao tako,da je bilo teko rijekom kapetanu i sucima snalaziti se i donositi rijeen ja po pojedinim upravnim i sudskim pitanjima. Trebalo je te
nove odredbe Velikog Vijea sakupiti, uskladiti i poredati u jednoj knjizi, kd<o bi
bilo svima mogue na brzinu ustanoviti to se odred ju je pri postavljenom problemu.
Treba naglasi ti, da su pored ovih statuta bili na snazi i drugi propisi, koji nisu
bili upisani ni u jednoj knjizi, ali koji su vaili kao obiajno pravo t j . kao i svi
ostali pisani zakoni. Statuti esto i nisu drugo bili nego noviji propisi, koji su
mijenjali ili dopunjavali stare propise obiajnog prava. Kako vidimo, sucima je b i lo teko uredovati bez jedne knjiga, u kojoj bi se nalazili popisani svi propisi sredjeni po odredjenom redu i to on? stari propisi kao i novi, koji su nadomjestili stare. Nama nije poznato,da su Rijeani imali takovu knjigu rijekih propisa prije
l53o godine. Moda je takva postoj ala za privatnu upotrebu, no nije nam se sauvala. Isto tako nemamo dokaza, da je postojala kakva slubena zbirka rijekih
propisa prije l53o.god.

-283
Prilikom promjene gospodara nad Rijekom, kada je Rijeka dola u posjed
Habsburgovaca na osnovu ugovora od 1465. I 1472. godine, sigurno je , da su Rijeani morali zatraiti od novog gospodara da im prizna i odobri sve njihove zakone
koji su do sada vaili na rijekom teritoriju, jer inae bi doli u opasnost, da Habsburgovci zavladaju Rijekom po svojim propisima, koji svakako ne

bi potovali samo-

stalno uredjenje rijeke komune. I zaista ! Iz uvodnog dekreta hrvatsko-ugarskog kralja Ferdinanda I od god. I53O, saznajemo da je Ferdinand izdao vladarski otpis, u
kojem se izriito kae: "Hoemo stoga i ovim naim olpisom odred ju jemo, da spomenuti nasi podanici ovaj statut i naredbe u budue u ve ee navedenom naem
gradu - kako su one sadrane u ovoj knjizi - i revno odravaju, i da im se,kako se
dostoji, pokoravaju te da inae ne rade protivno njima. K tome hoemo i odred ju jemo vladarskim otpisom, da njihov statut i naredbe budu u cijelosti i u pojedinostima
i u svim svojim tokama, lancima, zaporkama, rijeima, mislima i naelima snane i mone, i da ih svi vrstno i mono odravaju i njima se pokoravaju. Stoga nalaemo i zapovjedamo svim crkvenim dostojanstvenicima, grofovima, baronima, katelanima, poglavarima gradova,

naelnicima, sucima, konzulima gradova, trita i se-

la, opinama, carinicima, mitniarima i ubiraima drugih daa, te svim inovnicima i ostalim naim podanicima i vjernima kojeg mu drago stalei, ina i poloaja
oni bili, da spomenutim sucima, vijeu i cijeloj opini (grada Rijeke) dopuste slobodno i mirno upotrebljavati i uivati njihov statut, naredbe i slobotine po ovoj
naoj posebnoj milosti i darovanju, i da (ih) ni u emu ne spreavaju nit? ne smetaju, a niti da ne doputa ju, da na bilo koji nain od drugih budu smetan? i ometovn?
pod prijetnjom tekog naeg gnjeva i kazne. "

Ovim rijeima habsburkog vladara

stupio je na snagu rijeki Statut kao slubena zbirka rijekih pravnih propisa. Ta
zbirka je bila u vanosti sve do I8O5. godine.
Knjiga rijekog Statuta iz l53o godine podijeljena je na etiri dijela:
prvi dio donosi odredbe o kapetanu i njegovoj zakletvi, o slubi vikara i njegovoj
zakletvi, o izboru sudaca i njihovoj slubi, o slubi gradskog kancelara, satnika,
kapetana etiriju gradskih kotara grada Rijeke , o slubi gradskih komornika ili
raunovodja, zatim o slubi poljara, gradskih procjenitelja, vlasnika, sindika za
nadgledavanje rada i rauna slubenika komune, o izboru vijenika, o drabovanju

-283
skelarine, daa na vino i malvaziju, te od brodogradilita na obali, i o zabrani
mita. Drugi dio odnosi se na propise gradjanskih parnica, dok se trei dio odnosi
na kaznene procese. etvrti dio odnosi se na izvanredne propise o zabrani poslova
nja na blagdane, o postolarima, mlinarima, pekarima, krmarima, mesarima, ribarima, o vagama, utezima i ostalim mjerama itd.
Prema Statutu iz I53o godine vrhovni organ Komune bilo je Veliko V i j e e. Na zasjedanjima Velikog Vijea, koja su se odravala svake godine II . X I ,
donosili su se razni zakoni, odredbe, vrio izbor sudaca, kancelara,satnika i drugih funkcionera rijeke Komune, te donosili zakljuci u pogledu imovine Komune.
Veliko Vijee odgovara priblino u naelu dananjoj gradskoj skuptini.
Ono je sainjavalo 5o osoba, od kojih su 25-torica bila ujedno lanovi Malog V i jea. U Malom Vijeu lanovi nisu smjeli biti mladji od 3o godina starosti. Broj
lanova Velikog i Malog Vijea nije se smio ni poveavati ni smanjivati, izuzevi
sluaj, kada nastupi smrt ili se desi kakova nesrea, kojem od pomenutih lanova
vijenika. Ako netko iz broja Malog Vijea umre, a postoji sin ili unuk umrlog
lana Malog Vijea, koji je star barem 25 godina, u tom sluaju umrlog automatsk
nasljedjuje u funkciji vijenika njegov sin odnosno unuk, ako je sin takodjer umro.
Ako umrli lan Malog Vijea na ostavi ni sina ni unuka, u tom sluaju Veliko V i jee mora izabrati iz svoje sredine novog lana Malog Vijea, i to na taj nain,
da se izaberu etvorica lanova Velikog Vijea, i onaj koji dobije od ovih najvei broj glasova u Velikom Vijeu, postaje lanom Malog Vijea umjesto umrlog
^udui da se na taj nain Veliko Vijee smanjilo za jednog lana, kapetan i gradski suci duni su izabrati iz naroda nekog, koji e doi na mjesto tog vijenika
u Velikom Vijeu. Nitko ne moe biti izabran za vijenika Velikog ili Malog V i jea, koji nije bio gradjanin Rijeke po rodjenju ili gradjanin po privilegiju, ako
nema nekretnine na podruju Rijeke. Vijenici su vrili svoju funkciju doivotno.
Suci su se mogli izabirati samo iz broja vi jezika Malog Vijea. Ostali funzionerei mogli su se birati kako iz Velikog tako iz Malog Vijea.
Prijedloge na zasjedanju Velikog Vijea mogli su podnijeti samo kape rcn ili vikari po njegovom nalogu, te gradski suci. To naelo je vrijedilo i u
Malom Vijeu.

-283
Zakljuci i odluke, koje su stvorene u Vijeima tajnim glasanjem bile su
pravosnane u koliko su bile dvije treine vijenika prisutne, a veina glasova "za",
izuzevi, ako bi bio prijedlog o izdacima gradskih novaca ili o o tud j i van ju ili obvezivanju prava ili nekretnina komune ili o dokidanju Statuta i raznim fiskalnim pitanjima komore, u tim sluajevima moraju se suglasiti dvije treine prisutnih u pojedinom Vijeu pod usi ovom, da u njemu moraju sudjelovati dvije treine svakog V i jea. Zakljuci na dokidanje Statuta, o probitcima gradske opine i fiskalne komore ne mogu se dati na izvrenje prije nego kralj takve zakljuke potvrdi.
Prema rijekom statutu iz l53o. godine vrili su sudsku funkciju za rijeki
teritorij vikari i dva suca. Do godine 1574. vikare je postavljao i imenovao kralj a
kasnije sve do 1776. godine t j . do ukinua te funkcije, vikara su izabirali sami
Rijeani u svom vijeu. Dvojicu sudaca izabirali su Rijeani od najstarijih vremena
u Velikom vijeu, i to tako da je jednog suca izabrao lino kraljevski namjesnik
u Rijeci iz broja vijenika Malog Vijea, a drugog suca je izabiralo Veliko vijee
i to tako da su trojica izabrana vijenika predloila svaki svog kandidata, te je
sucem postao onaj predloeni kandidat koji je prilikom glasanja u Velikom vijeu
dobio najvei broj glasova.Kandidata se je moglo predloiti samo iz broja vijenika Malog Vijea.
Dakle, rijeka komuna je imala tri suca: vikara, kojeg je izabralo V i jee na prijedlog jednog vijenika, kapetanskog suca, kojeg je kraljevski namjesnik izabrao izmedju vijenika Malog Vijea i komunalnog suca kojeg je izabralo
Veliko Vijee.
Ostala dva duca isprva su vrili svoju slubu 6 mjeseci, kasnije godinu
dana, time da po izminuu njihove slube nisu mogli biti ponovno izabrani za suce
kroz izvjesno vrijeme. Oni su takodjer dobivali plau od komune za svoj rad. Sudili
su u parnicama, kojih sporni predmet nije prelazio vrijednost od lo libara bez obzira da li se odnosi na gradjanski ili kazneni postupak, osim, ako nije Statutom bilo
drugaije odred jeno t j . pridrano pravo vikari ja. U parnicama par radi najamnine,
radnike plae, kune posluge ili radi spora koji se odnosio na bratske

interese,

obojica sudaca mogli su suditi bez obzira na vrijednost parnikog predmeta. U svim
ostalim parnicama gradjanskog i kaznenog postupka bio je nadlean sam vikar, a su-

-283
ci se nisu smjeli mjeati u njegov djelokrug.
Kako se vidi, vei dio parnica i vanije parnice sudio je vikar, a manji
dio dva gradska suca. S jedne strane, to je razumljivo, jer su pomenuta dva suca
bila zapravo gradski naelnici koji su imali u prvom redu brigu oko uprave komune.
Oni su bili u stvari izvrioci zakljuaka Velikog i Malog Vijea. Vodili su opinske
poslove i kontrolirali rad pojedinih funkcionera komune. Sazivali su Veliko i
Malo Vijee, i tu su, iako je predsjedao Vijeima kraljevski namjesnik, igrali najvaniju ulogu, jer su bili jedni ovlateni vijenici koji su smjeli u Vijeima iznositi prijedloge na glasanje. S pravom su se nazivali rektorima grada i njegovog podruja. S druge strane, razumljivo je zato su suci imali ogranienu sudsku nadlenost, tim vie, ako se uzme u obzir injenica da niti sam ugarsko-hrvatski kralj
kao vrhovni gospodar Rijeke, nije niti elio dati ovim sucima veu sudsku nadlenost, budui da se nije htio odrei prava, koje je vailo u feudalnom drutvu,cb
samo vladaru odnosno feudalcu pripada tzv. visa sudbenost, naroito u kaznenom postupku, jer ovaj najvie garantira feudalcu sigurnost njegovog vladanja na podruju
sudbenosti. Istina je, da je kralj predao viu sudbenost na podruju Rijeke vikaru,
koga su Rijeani izabirali,ali treba istaknut? da je vikar bio u prvom redu kraljev
slubenik, i on se je zaklinjao na vjernost kralju a ne komuni, pa je vikar u stvari
zamjenjivao kapetana u sudskom postupku bez obzira na vrijednost parnikog spora,
tako da je kapetan prema tome bio vie vojno nego li civilno lice.
Vikar je morao poznavati ne samo statutarne propise nego i ope pravo
koje se je primjenjivalo u ostaloj Evropi, tim vie to je samo on bio ovlaten suditi
strancima, a slTanci su se morali suditi prema njihovom vlastitom pravu. Budui da
gradski suci nisu bili po profesiji pravnici, vikar je bio duan prema jednoj statutarnoj odredbi poduiti gradske suce i savjetovat? kako se ima u pojedinom sluaju
suditi.
Pored dvojice gradskih sudaca, koji su godinu dana upravljali rijekom
komunom i vrili sudsku funkciju, te vikara koji se iskljuivo bavio rjeavanjem
parnikih sporova u gradjanskom i kaznenom postupku, zatim, kancelara, koji je
registrirao procesne radnje u sudskom postupku, kao i zakljuke Velikog i Malog
Vijea u posebnu knjigu, jedan od najvanijih funkcionera rijeke komune bio je
satnik.

-283
Satnik je iza sudaca bio najuglednija funkcija rijeke komune. Naziv satnik nalazimo ne samo u rijekom Statutu iz l53o. godine, koji je pisan latinskim 'jezikom, kao i u drugim latinskim jezikom pisanim dokumentima. U starice doba satnik
je imao svoga zamjenika, koji se je takodjer birao samo iz najuglednijh rijekih porodica .
Satnik je ustanova starog hrvatskog pravnog uredjenja. O n se spominje
u najstarijim dokumentima koji govore o prolosti hrvatske drave za vrijeme kraljeva domae krvi. Satnika nalazimo u dokumentima Vinodola, Krka, Kastava, Veprinca, Moenica, ba kao i u Rijeci, u doba kada K r k , Kastav i Veprinac nisu vise
spadali u sklop hrvatskog dravnog teritorija, nego su amili pod tudjinskim jarmom.
Da se je satnik sauvao i u Rijeci kroz cijeli srednji vijek nije udno, jer su Rijeani
bili Hrvati, koji se nisu asimilirali u tudjince, nego su ostali takvi kroz stoljea.
Satnika je biralo Veliko vijee rijeke komune na godinu dana u isto
vrijeme kada su se birali gradski suci, i to odmah ndkon izbora sudaca na isti n a in kao i sami suci.

Komuna je bila pravna osoba i takva je imala pokretnu i nepokretnu

imovinu. Raspolaganje tom imovinom pripadalo je najviem organu komune, a to \e
bilo Veliko Vijee. Bez suglasnosti Velikog Vijea i kapetana nije se moglo utroiti ni jedan novi iz blagajne komune niti raspolagati bilo kakvom esticom opinske imovine. Samo plae gradskim funkcionerima isplaa vaio se bez prethodnog platnog naloga. Po nalogu samih sudaca moglo se troiti iz blagajne najvie 60 iznosa
od 2 dukata.Kamerari su bili

ruko/odioci gradske blagajne i opinske imovi-

ne i to unutar okvira koji su obiljeavale naredbe Velikog vijea.

Prihodi komune doticali su u blagajnu uglavnom i z daa na vino, na
ribu, od brodogradilita na obali, od lukih pristojbi, i z skelarine koja se plaala
za prelaz dananjeg mrtvog kanala, zatim izdavanja u zakup zemljita komune \
najveim dijelom i z novanih kazni, iako je polovica ovih ila u korist kraljevskog
fiska. Novane kazne su predstavljale jak izvor prihoda komune, pr su mnoge parnice u sudskom postupku glasile na novanu kaznu, a prestupi statufurnih propisa
kanjavali su se veim dijelom novanom kaznom a manje zatvorom.

-283
Funkcija kamerara poznata je u svim komunama dalmatinskih i istarskih
gradova, to je razumljivo, jer su gradske finansije oznaavale ekonomsku bazu
komune, a kamerari odgovorne funkcionere za odravanje odnosno proirivanje te
baze.
Rijeani su poznavali posebnu funkciju po uzorg ostalih hrvatskih opina
u Vinodolu i u Istri - poljare, kojima se za iskaze uinjene u okviru njihove slube
davala potpuna vjera. Po vjerodostojnosti iskaza funkcija poljara bila je slina funkciji satnika u Rijeci. Poljari su naime bili organi koji su pazili na vinograde, polja,
livade, vrtove i ume. Prema odredbema rijekog Statuta iz l53o. godine, poljari
su se birali (njih etvorica) u Velikom Vijeu odnah iza viih gradskih funkcionera.
Kako vidimo, poljari su bili kao i satnici ili pristavi u dalmatinskim komunama pomoni izvrni organi sudske vlasti, koji su uivali javnu vjeru, to znai
da se njihovom iskazu vjerovalo bez prisege. Ta injenica navodi na zakljuak da
su poljari kao
i satnici ili pristavi ostatak institucija starohrvatskog uredjenja sa ovog
473
^
podruc ja.
Poto je car Fridrih III oko 1466. godine preuzeo posjed rijekog teritorija, Habsburgovci su vladali Rijekom kao svojom zasebnom krunskom zemljom sve do
1776. godine. Istina, bilo je pokuaja od strane kranjskih stalea da se Rijeka utjelovi sa Kranjskom, ali te tendencije nisu se ostvarile. Ve pod Friedrihom III radi
neposredne opasnosti od turskih osvajanja, esto se sazivao sabor u Ljubljani radi
rjeavanja obrambenih pitanja okolnih zemal ja,pa su se na saboru obiavali sastati
plemii iz Kranjske, Austrijske Istre i Krasa (pod kojim je spadala Ri jeka). No, ti sabori
dobili su znaaj predstavnikog doma tek pod Maksimilijanom I , a ta je vladar svojim postupkom pokazao da ne smatra sve zastupljene zemlje na saboru predlonima Kranjskoj
vojvodini, jer je u svojoj Dvorskoj komori razlikovao Trst i Rijeku od Kranjske,te ih je
posebno tretirao. U rijekom Satutu iz l953.godine oito se vidi da kranjski stalei
nemaju nikakvog politikog utjecaja na Ri jeku.Za strance Rijeka i njezino podruje bilo
je jo uvijek hrvatsko podru je, iako je ono u stvari bilo podlono autrijskom vojvodi,koji
je dodue bio ujedno hrvatsko-ugarski kralj,ali koji nije Rijeku vratio u nadlenost Hrvatskog sabora sve do 1776.godine. Mletaki poslanik Ivan Giustiniani npr. pie mletakom
senatu u izvjetaju 1553. godine u Rijeci da je

"Luogo della Croccia ".

Slino

-273474

nalazimo u Brukom libelu od 1578. godine, da se Rijeka spominje kao hrvatski grad.
Veze rijeke komune bile su sa ostalim podrujem Hrvatskog primorja

veoma ive, jer je rijeki kapetan od l3o. godine dalje bio ujedno Trsatski kapetan,
a rijeki brodograditelji izradjivali su brze i pokretne brodove uskocima u Senju. Medjutim, ta naravna veza koja postoj? od najstarijih vremena Rijeke sa zaledjem nije
imala tada politikih posljedica, pa su postojali uslovi da se rijeka opina razvije
kao samostalna komuna, pae da se iz te injenice razvije vremenom ideja o rijekom corpus separatum tj. o izdvojenom tijelu Hrvatskog kraljevstva. Takovom razvoju rijeke komune podpomogla je takodjer tenja hrvatskougarskog kralja Karla III
da uskrisi jadransku pomorsku trgovinu u kojoj e glavnu ulogu odigrati naa mornarica. Tako je Rijeka kao i Trsti proglaena 1719. godine slobodnom lukom, dakle takvim podrujem gdje se nisu primjenjivali strogi propisi o naplaivanju carina i drugih
daa na uvoznu i izvoznu robu. Med ju tim Karlo III provodei svoju trgovaku politiku nije pustio Rijeku da se razvije u pravcu samostalne trgovake gradske republike, nego je trgovake poslove Rijeke podvrgnuo nadzoru i rukovodstvu Unutarnje
austrijske vlade u Grazu. Tako je Veliko Vijee rijeke komune postalo ovisno od
Gradake vlade a kapetan rijeki postao izvrsni organ za sprovodjenje vladine politike. Veliko Vijee u Rijeci rjeavalo je od sada samo svoje unutarnje gradske poslove. Svi trgovaki sporovi preneseni su ( 1723.god.) u nadlenost novoosnovanog
Trgovakog sudita u Rijeci tako da su i rijeki suci izgubili jedan dio svoje stvarne
nadlenosti.
Jo vie promjene u statusu rijeke komune nastale su 1748. godine, kada
je Rijeka podpala u novoosnovanu pokrajinu "Trgovaku provinciju Primorja", kojom
je upravljala Vrhovna intendenca sa sjeditem u Trstu, a ta je bila podredjena Dvorskom komercvijeu u Beu. Tom promjenom rijeka komuna nije bila vie samostalno
tijelo, nego obina opina unutar njene provincije. Njezina se nadlenost suzila
uglavnom na izvravanju naloga kapetanskog Namjesnitva u Rijeci (c.namjesnitvo
za kapetanate Ri jeke,Trsata i Bakra - osnovano 1747. god. poznato pod imenom
Komercasesorij) koje je bilo ekspozitura Vrhovne intendence u Trstu. Sada nije vise
vladalo gradom Veliko vijee, iako je jo formalno postojalo, nego pojedini odbori
kapetanskog Namjesnitva. Namjesnitvo u Rijeci odnosno Komercasesorij bilo je

-283
prvotno podredjeno C.komorskoj komisiji i politikoj reprezentaciji u Ljubi jani, gdje
je ujedno bilo osnovano apelaciono sudiste za Kranjsku, Goriku, Primorje, Bakar i
Vinodol. Namjesnitvo se sastojalo od predsjednika i tri asesora od kojih je jedan bio
zaduen za javnoupravne, ekonomdce i policijske poslove, drugi za poslove komerca
i pravosudja a trei za poslove gradjevinarstva i zdravstva. U sudskom pogledu nastala je 1752. god.promjena u toliko to je alba protiv presude Trgovakog suda u Rijeci
rjeavala Vrhovna intendencija u Trstu, a u reviziji G r a z .
Rijekom je zavladala austrijska birokracija , koja je izravno i z Rijeke provodila u ivot ciljeve dvorske trgovake politike. To je bila slika Rijeke prenatrpane i novnistvom sa ogromnim izdacima prije nego je 1776. godine vraena u krilo Hrvatskog
kraljevstva.^^
Trgovaka provincija Primorja kao najvia vlast u pokrajini, koja se sterala
uz more od Gradea ( danas u Italiji ) do Karlobaga u Hrvatskom primorju obuhvatajui *
gradove(Trst, Rijeku i Senj) po kojoj je rijeka komuna izgubila samostalni znaaj, b i la je 1776 .godine ukinuta. Jedan dio te pokrajine koju su obiavali nazivati Austrijskim primorjem, bude podredjen 1776. godine novoosnovanom Guberniju u Trstu, koji
je imao ovlasti ukinute Vrhovne trgovake intendence, dok drugi dio bive pokrajine,
t j . Rijeka sa svojim teritorijem bude izuzet i z sklopa austrijskih nasljednih provincija
i utjelovljen Hrvatskom kraljevstvu.
Evo to pise u dekretu kraljice Marije Terezije i z 1776. godine o ovom
vrlo vanom aktu kjim se Rijeka vraa u sklop Hrvatskog kraljevstva i kojim se
osniva nova Severinska upanija: "Poto nam se je svidjelo ukinuti Dvorsko kornere*
vijee i ustanoviti, da unaprijed trgovinske predmete raspravljaju u naim nasljednim
pokrajinama pokrajinske politike i dvorske vlasti: rijeili smo z a opu korist i vei
napredak trgovine u Kraljevini Ugarskoj i pridruenim stranama, neka se grad i luka
r i j e k a , kao i ona bakarska imanja, k o j a , idui i z Karlovca put Rijeke l e e na desnoj strani Karlove ceste ( Bakar, Bakarac i K r a l j e v i c a , l e e i na l i j e v o j strani p o menute Karlove ceste neka se zadre za

Vojnu

krajinu ) , nadalje i sam grad

Karlovac koji se ima povisiti na slobodni kraljevski grad

neka se sve to ponovo

neposredno pridrui Hrvatskom kraljevstvu, i z ovih pak strana, koje se imaju r e i n korporirati, neka se ustroji nova upanija i p o d l o i , poput drugih upanija K r a -

-283
Ijevskom hrvatskom vijeu, te pod njegovom oblau neka stoji u svemu, osim trgovakih poslova, koji e se pridrati Gauberni jal nom ravnate I jslvu . . . elei tome
da se dovede trgovina u kotaru i luci rijekoj i bolje stanje uredjenim i sustavnim
uredovanjem svidjelo nam se je postaviti Josipa Mailata, savjetnika i izvjestitelja
nae Dvorske komore, za Gubernatora gradu i luci rijekoj dodjelivi mu isto onako
podruje i preimustvo, kao to ga ima u Trstu Gubernator grof Zinzendor, ujedno
imenovati ga i Vel ikim upanom upanije, koja e se stvoriti iz ovoga na novo
pridruenog kotara, te e se zvati Severinskom upanijom. Dato u Beu 9. kolovoza 1776.

Mari ja Terezi ja.

Ovaj kraljevski dekret od velike je vanosti za povijest Rijeke, jer

on nije samo znaio povratak Rijeke Hrvatskoj, nego i dokaz da je beki dvor znao
da je Rijeka sastavni dio Hrvatske, te da je u prolosti nepravedno bio odkinut od
hrvatskog dravnog podru ja.
S gledita Hrvatskog sabora i Zagrebake upanije povratak Rijeke
Hrvatd<oj bio je radostan dogadjaj, ali formiranje Gubernija u Rijeci i trganje
jednog dijela Zagrebake upanije koji je potpao pod Severinsku upaniju oznaavalo je krenje hrvatske konstitucije. Stoga nije udo da je Hrvatski sabor 27.
listopada 1777. protestirao protiv osnivanja Rijekog Gubernija, a Zagrebaka upanija da je ve 18. studenog 1776. godine traila od Hrvatskog kraljevskog vijea da Rijeka bude ukljuena u Zagrebaku upaniju kao slobodni kraljevski grad.
Marija Terezi ja nije htjela udovoljiti zahtjevu Hrvatskog sabora, nego je pae i
nadalje protuustavnim putem odredila detalje vladanja Rijekog gubernija, a da
bi Hrvatski sabor ipak djelomino zadovoljila donijela je odluku da Hrvatskoj
pripadnu jo gradovi Bakar, Bakarac, Kraljevica, Trsat, Kostrena i Draga t j .
podruje koje je dosada bilo pod neposrednom upravom Bekoga dvora. To je
476
bilo 5. rujna 1777. godine.

lo-tog pak travnja 1778. godine Marija Terezi ja

je izdala povelju o konanom formiranju i podruju Severinske upanije, u koju

je ula Rijeka, Bakar, Bakarac, Kraljevica s ostalim podrujem uzetim od Zagrebake upanije,. Novu je upaniju podredila ponovno Hrvatskom kraljevskom v i jeu u Zagrebu.

-283
Marija Terezi ja svojim dekretom od lo. travnja 1778. godine izvrila
je obeanje dato prigodom krunidbe time to je Bakar, Bakarac i Kraljevicu te slobodnu luku Rijeku utjelovila Hrvatskoj, te iz tih podruja formirala mjesto stare Vinodolske novu Severinsku upaniju. U tom dekretu pie nadalje da Severinska upanija
"bude u svem u emu su ostale upanije Kraljevine Hrvatske i Slavonije, podinjena
Kraljevskom hrvatsko-slavonskom vijeu' Prikljuenjem Bakra Severinskoj upaniji
stvorili su se novi odnosi u toj upaniji. Pod Bakar nije spadao samo grad nego i
kotar, koji se je prostirao od Trsata, Kostrene i Drage do mitnice sv. Kuzme a onda
prema Kraljevici. To podruje je sainjavalo trgovaki kotar, koji se je upravljao
kao i trgovaki grad Rijeka u formi kapetanata

time da je Bakarski kotar imao vlasti-

te organe vlasti, pravosudja i gospodarstva. Taj koiar je bio podredjen Rijekom gu477
bernatoru, jer je ovaj ujedno bio Bakarski kapetan.

Kada je Bakar 13.svibnja 1778.

godine proglaen za slobodnu luku, Bakrani su nastojali da dobiju sve one privilegije
koje je imala i slobodna rijeka luka, U tom su i uspjeli. Bakar i Rijeka bili su slobodne luke, gradovi s gradskim kotarom i samoupravnom smislu vlastitog gradskog statuta. Prilikom raspravljanja o daljnjem unutranjem uredjenju Bakra posebno povjerenstvo, koje je bilo zadueno rjeenjem toga pitanja, smatralo je da se Rijeci dade prednost u poredjenju prema Bakru,

jer je Rijeka u odjel jenoj prolosti stekla izvjesna pra-

va i privilegije o kojima je ovisio njezin prihod, pa prema tome da se ove povlasti

trebaju i nadalje ostaviti nedirnute, a Bakar da se podvrgne opim zakonima, koji
su vaili u Hrvatskoi.

U tom smislu ovo povjerenstvo bilo je na strani rijekih pri-

jedloga ,koji su ili za tim da Rijeci osiguraju nekadanju autonomiju.

Na osnovu miljenja pomenutog povjerenstva, koje je prihvatilo i
Hrvatsko kraljevsko vijee u Zagrebu, Marija Terezija izdala je 23

travnja 1779.

godine rjeenje, kojim se uredjuje ona zamiljena posebna autonomija Rijeke, a u

kojem je Marija Terezija naprosto opetovala rijei iz prijedloga Hrvatskog kraljevskog vijea, naime: "neka se grad Rijeka s kotarom i nadalje smatra kao odjeljeno
i svetoj kruni Kraljevine Ugarske pridrueno tijelo, pa da se ni na koji478
nain ne
mijea s drugim Bakarskim kotarom koji je uvijek spadao

Hrvafckoj."

Prema tome dakle sasvim je jasno,da je i Hrvatsko kral jev.vijee ilo zatim da se
Rijeka odlikuje posebnim autonomnim poloajem. Medjutim upravo u taj as, Marija

-277Terezija ukine po zahtjevu nekih Hrvata Hrvatsko kraljevsko vijee u Zagrebu, a

njegove poslove preda 3o.srpnja 1779. godine Ugarskom namjesnikom vijeu. Posljedica toga bila je da je sada i Rijeka dola pod to Vijee, pa je tako nastao osnov
miljenja, kao da je Rijeka rjeenjem od 23 travnja 1779. neposredno utjelovljena
Ugarskoj a odkinuta od Hrvatske. Ovo stanovite dobilo je jo snanije potpore, jer
je 1787. godine nasljednik Marije Terezi je ukinuo Severinsku upaniju te je od primorskog podruja od Rijeke do Senja uredio tzv. Ugarsko Primorje. Pored toga i sami
Hrvati su odluili l79o. godine da dadu na Ugarsko-hrvatskom Saboru u Pounu uzakoniti ovisnost i podvrenost svoje uprave Ugarskom namjesnikom vijeu dakle ono
to je 1779. godine uinila Manja Terezi ja protuustavnim putem. Eto,

tako je na-

stao pojam rijekog Corpus separatuma tj. stanovite da Rijeka ne pripada od 1779
godine dalje Hrvatskom kraljevstvu,nego da Rijeka sainjava posebnu politiku jedinicu Ugarske krune ba kao i Kraljevina Ugarska ili Kraljevina Hrvatska. Tako je
nastalo u stvari rijeko pitanje tj. da su Hrvat? dokazivali da je Rijeka sastavni dio
hrvatskog teritorija, a Madjari da Rijeka pripada neposredno Ugarskoj kruni.
Ugarsko primorje sainjavalo je posebno politiko tijelo neovisno od
Zagrebakog okruga i upanija.Gubernator Rijeke bio je na elu tog nadietva,
a on je bio ovisan samo od Ugarskog namjesnikog vijea. Ugarsko se Primorje sastojalo iz tri kotara: Rijekog, Bakarskog i Vinodolskog. U samoj Rijeci postojala su dva
nadietva: Gubernij i Magistrat. Guberniju su pripadali trgovaki i zdravstveni poslovi a Magistrat je ustvari zamjenio prijanje rijeko Veliko Vijee, s tom razlikom
da mu se teritorijalna nadlenost sa rijekog kotara proirila na bakarski i vinodolski
kotar. Magistrat je bio u politikim i ekonomskim poslovima podredjen takodjer
Ugarskom namjesnikom Vijeu, ali tako da se je sa tim Vijeem mogao dopisivati
samo preko Gubernija. Magistrat je vrio u Ugarskom primorju takodjer i sudbenost.
Protiv presuda toga Magistrata Rijeani su se mogli aliti na Zagrebaki okruni
stol, to je znaajno, jer se vidi da je dvor smatrao Rijeku jo uvijek sastavnim di jelom Hrvatske. 4 7 9
No, smru Jbsipa II vraa se stanje iz l78o. god Politiki, komercijalni i pomorski poslovi, luka i zdravstvo bili su povjereni Guberniju s nadlenou nad Rijekom i Bakrom.Gubernij je bio ujednoapelacionosudite za presude, koje
je donio Trgovako-mjenbeni sud u Rijeci te Pomorski konzulat sa sjeditem u RT*-

cl. Gradski ekonomski poslovi bili su u nadlenosti gradskog vijea pod predsjednitvom gubernatora u svojstvu gradskog kapetana* Gubernij i gradsko vijee bill su u
svojim poslovima podloni Ugarskom namjesnikom vijeu. Pravosudje su vrili suci
rektori Gradski sudbeni stol pod predsjednitvom gubernatora u koliko spor nije
spadao u nadlenost Kr. suda prve instancije i Kr

gubernija. Gradski sud bio je

forum prve instancije za krivina djela te druga instancija (apelaciono sudite) za

gradjanske i krivine presude, koje su donijeli gradski suci. Vie apelaciono sudite
predstavljao je Banski stol u Zagrebu odnosno Stol sedmorice u Budirnu. Javne kole
su bile ovisne od Vie direkcije za kolstvo u Zagrebu

Od 1808 godine je line spo-

rove izmedju hrvatskougarskog plemstva koje je ivjelo u Rijeci rjeavala Zagrebaka

upanija.
Pitanje ustavne pripadnosti Rijeke Hrvatskoj nije bilo rijeeno ni u
Saboru I800. god

ni !8o2

Madjar? su nastojali formulirati takav zakon kojim bi

Rijeku podinili Ugarskoj kraljevini a Hrvati naravno da se izglasa takav zakljuak

u kojem bi se jasno izrazila ideja neposrednog utjelovljena Rijeke Hrvatskoj. Kralj
medjutim nije htio odobriti ni jedan ni drugi stav^ jer je elio Rijeku vratiti austrijskim nasljednim zemljama

pa je tako carski arhivar Roman dokazivao da je Rijeka

kranjska zemlja. Konano je ipak kralj bio prisiljen potvrdi fi izglasani zakon

na z a -

jednikom Ugarsko-hrvatskom saboru, odranom l8o7. godine, koji je glasio doslovce:

da grad Rijeka i luka po prejasnoj carici kraljici Mariji Tereziji posebnom poveljom kraljevini ve utjelovljena na istu kraljevinu spada". Kako se vidi Madjari su
lukavo stilizirali tekst zakona rako da se nije moglo utvrditi kojem kraljevstvu pripada Rijeka ugarskom ili hrvatskom. Tu nejasnou je Hrvatski sabor iskoristio te je donio svoj zakon, koji je poslije dao kralju na potvrdu a kralj ga je potvrdio 19. VI 11
1808. god. Potvrdjeni zakon Hrvatskog sabora glasi: "Poto je grad Rijeka po povelji
? otpisu

poslanih 5. rujna 1777. god od neumrle carice i kraljice na stalee i re-

dove ove kraljevine utjelovljen neposredno Kraljevini Hrvatskoj i pridruen Severinskoj upaniji, to smatraju slavni stalei i redovi grad i luku Rijeku za cjeloviti dio
ove Kraljevine, \ zbog toga podjelie u Saboru Kraljevine mjesto i glas preuzvienom
gospodinu gubernatoru iza velikih upana a poslanicima toga grada med ju slobodnim
i kral jevskim gradovima .

-279Tim zakonom je konano Rijeka priznata ustavnim putem sastavnim

dijelom Hrvatskog kraljevstva, a madjarska formulacija o pripadnost? Rijeke dobila
autentino tumaenje od samoga kralja. Tako jte Rijeka mogla od sada ustavnim putem
zastupati svoje interese na Hrvatskom saboru kao i sudjelovati u rjeavanju svih javnih poslova itavog Kraljevstva.
Poto su Francuzi okupirali Rijeku I8O9. god., oni su ostavili na dunost? svo ?novn?tvo, ak su ostav?l? ? Ugarsko primorje dalje na snazi na elu s
privremenim intendantom, koji je bio podinjen Generalnom intendantu u Ljubljani. Na elu samog grada bili su i nadalje gradski suci. Sa I. I 1812 prestao je funkcionirati administrativni aparat u privremenom svojstvu, pa je Rijeka ula u jednu
od provincija koje su sainjavale Kraljevstvo Ilirije i to Civilnu Hrvatsku sa sjeditem u Karlovcu, koja je bila sastavljena od triju distrikata: Karlovacf Rijeka i
Senj. Od 21. kantona koji su sainjavali Civilnu Hrvatsku, grad Rijeka je sainjavao I kanton. Bakar je takodjer sainjavao I kanton. Na elu grada bio je od cara
imenovani maire, kod kojeg je bila koncentrirana sva vlast. On je bio podinjen
gubernatoru a poslove ekonomske uprave i nutarnje policije je dodjeljivao adjunktima (4), koji su bili od njega potpuno ovisni. Vijee se moglo sazivati samo jedamput godinje radi ispitivanja budeta i drugih manjih poslova. Izvrenje zakljuaka
zavisilo je o odobrenju gubernatora. Vijee je sainjavalo 2o vijenika. Pravosudje su vrila dva suda prve instancije : jedan gradjanski i kazneni a drugi trgovaki.
Nadlenost ovih sudova protezala se na Rijeku, Kastav, Bakar, Senj, Rab, Krk.
Loinj, Osor i Cres. Oni su sudili u vijeu od 3 suca konano, ako predmet spora
nije prelazio vrijednost od looo franaka, a ostale sporove je rjeavao Apelacioni
sud u Ljubljani. U svakom glavnom gradu kantona bio je jedan mirovni sudac koji
je sudio u manjim sporovima. Postojao je i carski prokurator (tuilac),

koji je

uzimao dokaze za krivini postupak. Zdravstvena sluba je bila povjerena Centralnom pomorskom vijeu u Trstu kao vrhovnoj instanciji zdravstva za pomorstvo, a u
Rijeci, Bakru, Senju i otocima bile su sanitarne komisije. U Rijeci je bila sanitar431
na deputacija prve klase kao i u drugim veim primorskim mjestima.
God. 1813. Rijeka je dola pod Austriju. Nakon kratkotrajnog vojnog reima 1814. god. bude ukinuta C . k . intendenca guberijalna a mjesto nje os-

-283
novan Rijeki okruni kapetanat, koji je bio podinjen Namjesnitvu Austrijskog
Primorja u Trstu. Rijeki okrug se sastojao od kotara Rijeka, Bakar, Crikvenica,
Fuine, abar, Kastav, Lovran, Labin, Belaj, Pazin, Podgrad, Krk., Cres i Loinj.
Kotari su se dijelili u opine, a ove u podopine. Na elu rijeke opine bio je magistrat s nadlenou kotarskog komesarijata u ovisnost? od Rijekog okrunog kape tonata. Nadlenost magistrata sastojala se od municipalnih poslova u gradu i podopinama Kozala, Drenova i Plae, zatim od poslova komesarijata u Rijeci i u podopinama te u Suaku, Trsatu, Podveicama, Dragi, Martinici i Grobniku. Pravosudje
su vrili do 1816. god. Gradjansko ? krivino sudite i trgovako-m jenbeno sudite, a
od 1816, Pokrajinsko sudite za gradjanske, krivine, trgovako-mjenbene sporove, te
pomorski konzulat prve instancije za svo podruje

Rijekog okrunog kapetanata, U

Rijeci je biio jo drugostepeno sudite Apelaciono sudiste u Rijeci od 1817 - 1822

t 482
god.
Odmah nakon 1822. god

bude restituirono stanje iz I808. god . Patri-

cijski sistem bude reaktiviran kao i Rijeki gubernij nad Ugarskim primorjem. Tek
1836. god. nastala je promjena u sudstvu: civilne parnice stanovnika grada i njegovog
dfsrrikta, osim onih koje su pripadale Trgovack.o-m:en benom sudu i pomorskom konzulatu, rjeavali su gradski suci - rektori u prvoj instanciji, a u apelaciji Kapitanalni
sudbeni sto! u Rijeci odnosno Stol Sedmorice u Ugarskoj, a kaznene presude u prvoj
instanciji donosilo je Kapitanalni sudbeni stol u Rijeci a u apelaci ji !<ral jevski ugarski
sudbeni stol, u reviziji pak ugarski Stol Sedmorice.

Kapitanalni sudbeni stol u Rijeci

oostao je ujedno prvostepeni sud za line sporove med ju plemstvom Ugarsko-hrvatske

drav.zajed. koje je prebivalo u Rijeci, a njihove presude po prizivu rjeavali su pomenuti ugarski sudovi { 1 u apelaci ji i u reviziji). S Hrvatskom je sada Rijeka imala
samo u toliko vezu to je imala svoja mjesta u Hrvatskom saboru (I808. god

dalje)

? to su rijeke kole i nadalje spadale pod Vie kolsko ravnateljstvo u Zagrebu.

Rijeka je vraena u cjelosti Hrvatskoj 1848. god. kada je Bansko
vijee u Zagrebu formiralo u Rijeci Povjerenstvo za javnu sigurnost ime je smanjilo nadlenost gradskog magistrata. No, ve slijedee godine to je Povjerenstvo ukinu
ro. Istovremeno u Rijeci je upravi jao itavim podrujem Banski povjerenik. God.
1848

ban bude imenovan rijekim gubernatorom, al i Gubernij kao nadletvo nije

-283
vie postojao sve do 1869. god. God. !85o. bude formirana Rijeka upanija koja
je obuhvatala i grad Rijeku. upanija je bila podlona tadanjoj Banskoj vladi
u Zagrebu. Sve promjene koje su nastale u uprav? i sudstvu Hrvatske vaile su i u
+

Rijeci.
Na osnovu tzv. "rijeke krpice" na Hrvatskougarskoj nagodbi

{66 )
pitanje Rijeke nije bilo definitivno rijeeno, pa su Madari sve poduzeli da Rijeku
to vie odvoje od Hrvatske davi joj status corpus separatum-a, to nije bilo teko
obzirom da je zajednika Hrvatsko-ugarska vlado fungirala u Madarskoj, te da
je bila inspirirana gotovo iskljuivo madarskim interesima, a imala je gotovo
svu vlast u svojim rukama. Madari su ponovo uspostavili 1869. god. Rijeki gubernij
za podruje grada i kotara Rijeke podinivi ga nepodredno za podruje grada i kotara Rijeke j

zajednikoj Ugarskohrvatskoj vladi. Obzirom da

Gubernij u upravnom pogledu nije potpadao pod Zemaljsku vladu u Zagrebu a zajednika vlada u Budimu nije imala resor unutrasnj iJn posi ova ^pravosud ja, bogotovlja
i nastave to je rijeki Gubernij ustvari u okviru riKresora spadao direktno madarskoj
vladi tj. resorima tih ministarstava koji su bili nadleni samo za madarsko nacionalno podruje. Za poslove pomorstva i pomorske trgovine zajednika vlada u Budimu
je formirala u Rijeci posebni ured Pomorska oblast s nadlenou nad tzv. Ugarskim
primorjem.
Izvrivi te promjene vrhovne uprave u Rijeci madarska vlada je
taj novi poloaj Rijeke djelomino slubeno fiksirala statutom grada Rijeke od
17. IV 1872. Prema tom statutu Rijeka je obavljala svoje gradske poslove samo sa
svojim organima: gradskim vijeem i magistratom. Pravo nadzora pripadalo je rijekom Gubernatoru. On je imao pravo veta protiv svakom zakljuku gradskog vijea
odnosno magistrata ime je postizao odgodu izvrenja tog zakljuka. Konano odluka je pripadala zajednikoj vladi. Ipak,gradsko vijee moglo je unato protivnoj
odluci zajednike vlade uzet isto pitanje ponovno u pretres i u koliko je tri petine
gradskog vijea glasalo ponovno za zakljuak, on je postao izviian. Guverneru je
pripadalo pravo da rjeava o svim albama protiv gradskih organa, osim gradskog
vijea, jer te albe jerjeavalazajednika vlada. Gradsko predstavnitvo je imalo pravo reklamacije kod zajednike vlade radi krenja autonomi je * Ako vlada

-283
ne bi odgovorila u roku od 14 dana, zakljuak tog predstavnitva bio je izvranB
No, guverner je mogao traiti pokretanje disciplinskog postupka od strane gradskog
vijea protiv gradskih funkcionera, dapae je mogao tek ve i udaljiti iz slube.
Kako se vidi, Rijeka je od 1868. god. bila corpus separatum, koji
je u resorima unutranjih poslova, pravosudja, bogotovlja i nastave bio ovisan potpuno od madarskih ministarstava, a u drugim resorima od zajednike vlade. Jedini
jasni znak o pripadnosti Rijeke Hrvatskoj predstavljalo je pravo Rijeke da bira dva
svoja zastupnika za Hrvatski saborjjda tamo sudjeluje ravnopravno u radu Sabora.
Na kraju treba istaknut! da su Madar! sve poduzimali da zadovolje
dominantni sloj u gradu prvenstveno na ekonomskom polju, ali i u administraciji.
Za red u administraciji, brzo i efikasno rjeavanje problema u egzekutivi, madarska vlada je poetkom XX st. osnovala odgovarajuu instituciju. Naime, na osnovu
zakonskog c l . 9 : !9o4. bilo je osnovano Gubernijalno vijee,koje se sastojalo od
guvernera, njegovog zamjenika i etiri referenata ( za politiku, financijsku, gospodarsku i prosvjetnu administraciju ). Referent za nastavu odnosno prosvjetu bio
je ujedno kolski inspektor.
Guberni jal no vijeeje vrilo nadzor nad itavom upravom i vodilo
brigu da ta uprava funkcionira. Stoga je ona i dobila disciplinsku vlast nad svim imenovanim i biranim funkcionerima ( osim nad gradskim naelnikom koji je u tom pogledu
bio podredjen ministarstvu), te je bilo ovlateno da rjeava sve konflikte medju egzekutivnim organima. Ono je rjeavalo u upravnom postupku kao drugostepeni organ
kao i u pitanjima skrbnitva. Protiv odluke Guberni jalnog vijea apelaci je iz oblasti samouprave rjeavao je ugarski ministar unutranjih poslova, a iz oblast? preneenog djelokruga ostala ministarstva.
Osnivanjem Guberni jalnog vijea dakle izmijenila se nadlenost
samog guvernera utoliko to nije mogao nastaviti svojom dotadanjom praksom da
samostalno rjeava sve predmete. Djelokrug njegovog ureda nije se u osnovi izmijenio, jer je zadrao rjeavanje svih onih poslova koji nisu bili rezervirani gradskim statutom gradskoj samoupravi, a u oblast? pomorske trgov?ne, pomorskog prometa ? pomorske sanitetske slube ostala je ? nadalje djelovat? Pomorska oblast,
koja je po svojoj nadlenost? bila ?dent?na Pomorskoj vlad? u Trstu za Austrijsko

-283Primorje i Dalmaciju, a kojoj je i nadalje stajao na elu guverner podredjen u tim

poslovima jedino Ugarskom ministru trgovine i komunikacija.
Formiranjem Gubernijalnog vijea nije se izmijenila ni dotadanja
sudska organizacija u kojoj su Kraljevski sudbeni stol i Kraljevska kurija u Budim483
peti vrili funkciju apelacionog i revizionog sudita.

-283

GLAVA

III

Dalmacija do 1918. godine

Nakon to su Hrvati naselili dananju svoju domovinu bizantska pokrajina Dalmacija suzila se na nekoliko gradova pri moru, koji nisu bili medjusobno
teritorija! no povezani. Ti gradovi ( K r k , Osor, Rab, Zadar, Trogir, Split, Dubrovnik i Kotor) spadali su do 751 .god. pod ravenski egzarhat, a zatim su oko loo godina
ivjeli u vrlo slaboj vezi s Bizantom, da bi opet sredinom IX st. formirali posebnu bizantsku temu , vojnoupravnu jedinicu, nastalu za vrijeme arapskih provala u Jadransko more. Na elu te teme bio je strateg koga su ti gradovi plaali novcem i u naravi a stolovao je u Zadru,
No, ti gradovi nisu mogli opstojati bez svog zaledja, te su gradjani
poeli obradjivati zemlju izvan gradskih zidina, kupivi ju,nasljedivi, uzevi u zakup
ili na koji drugi nain dobivi tu zemlju u posjed. Oito je da je mjeanje gradjana
Romana i

Hrvata susjeda moralo dosta rano zapoeti. Ipak ti su gradovi morali pla-

ati danak hrvatskim vladarima za uivanje tih zemlji. Konstantin Porfirogenet zna
dapae tano koliko je iznosio danak svakog grada. Kada su odnosi izmedju gradova
i hrvatskih vladara postali bliski, naroito od kada je kralj Tomislav upravljao tim
gradovima kao prokonzul, kralj Drislav dapae uz doputenje Bizanta kao kralj
Dalmacije a kraljevi Kreimir i Zvonimir, kao stvarno i pravno samostalni gospodari tih gradova, posjedi gradjana, sano stana, crkvi , biskupa koje je naroito hrvatski vladar bojato obdarivao u neposrednoj okolini grada, poeli su se smatrati kao
podruje, koje spada gradu i koje pripada gradskoj jurisdikciji pa su tako nastajali
gradski distrikti. Kako su se ti distrikti sve vie irili tako su se gradovi uspjevali,
barem neki, medjusobno povezati a time i proiriti teritorijalni pojam Dalmacije.
To naroito vai u XII i XIII st. kada je npr. Zadar uspio proiriti gradsku jurisdikciju na teritoriju od Nina do Biograda.
Pojam Dalmacije ustalio se naroito od kada su Mleani uspjeli
u toku XII do XV st. grad po grad otkinut? Hrvatskom kraljevstvu. U kasnija vreme-

-283
na Mleani su nazivali Dalmacijom svoje posjede na hrvatskoj obali, koje su stekli
do kraja XVI st., "acquisto vecchio". No, Mleani su dalje proirivali po jam Dalmacije i to sa novim akvizicijama: nakon sklapanja mira u Karlovcima god. 1699.
Kninom, Vrlikom, Sinjom, Vrgorcem i Gabelom - "acquisto nuovo" te nakon Poarevakog mira god. 1718. sa Imotskim - "acquisto nuovissimo". Venecija je razlikovala dalmatinsku granicu prema Turskoj nakon kandijskog rata koju je nazivala "linea
Nanni" od one koja je formirana nakon mira u Karlovcima - "linea Grimani" i onu
formiranu nakon Poerevakog mira - "linea Mocenigo", ustvari to predstavlja nove
4 8 4

granice Dalmacije.

Dananje poimanje Dalmacije gotovo u cjelini se poklapa sa

shvaanjem Mleana sim obzirom na otoke Krk,Cres i Loinj, koje su od god. 1815.
smatrali Istrom a za vrijeme Talijana od 1918. god. dalje Kvarnerom.
Od Kreimira nadalje (sredine XI st.) svaki hrvatski vl adar smatrao
se kraljem Dalmacije, iako ti vladari nisu uvijek imali u posjedu sve dalmatinske
gradove. Bizant se nije pravno odrekao dalmatinskih gradova ak ni u

XIII

st., iako

je faktino vladao njima svega 13 godina sredinom XII st. Borba oko tih gradova vodila se isprva izmedju hrvatskih vladara i Bizanta a poslije uglavnom izmedju hrvatskougarskih vladara i Venecije. Gradovi su esto mijenjali vrhovne gospodare. God.
1358. Venecija je konano priznala prava na dalmatinske gradove jedino hrvatskougarskom kralju, pa se tada odrekla svih svojih posjeda u Dalmaciji. No, ve

I4O9.

god. ta je prava Venecija uspjela otkupiti od hrvatskougarskog kralja Ladislava N a pul jca, pa je kroz nekoliko godina uspjela svoj maleni faktino dobiveni posjed iz
kupoprodajnog ugovora iz

I4O9.

god. proiriti na sve dalmatinske gradove sim Du-

brovnika, koji se razvio u nezavisnu republiku. Od dalmatinskih gradova Venecija

je izuzela Kotor i Budvu, jer su oni bili odvojeni od drugih dalmatinskih gradova
teritorijem Dubrovake republike,pa je od njih formirala pokrajinu pod nazivom Albanija veneta. Venecija je razlikovala svoje posjede na Italskom poluotoku od onih
na Balkanskom poluotoku. Prve je nazivala terraferma a druge prekomorski posjedi.
Vlast Mletake republike nad dalmatinskim gradovima i novim mletakim akvizicijama
odrala se sve do pada Mletake republike.
Obzirom na pomanjkanje povjesnih vrela do IX st. teko je to sigurno rei o uredjenju gradova, koji su doseljenjem Hrvata u bizantsku Dalmaciju

-283
doivjeli slom, naputanje i ponovno naseljavanje a neki potpuno unitenje. Ipak iz
kasnijeg perioda moe se ustanovit? da su u gradskoj upravi vidnu ulogu igrali tribuni. Naime, u ostalim bizantskim gradovima u VII i Vili st. dobiva na gradsku upravu
sve ve? utjecaj gradska milicija, iji su lanovi bili mali posjednici na elu sa zapovjednicima: tribunima, koje je postavljao bizantski car ili poglavar pokrajine. Dapae
gradska milicija je doskora preuzela svu gradsku upravu u svoje ruke, a komandu nad
gradskom milicijom dobili su veliki posjednici , koji su postali tribuni. Tribunska funkcija postaje nasljedna. Prvaci tribuna bili su suci (judices) koji su vrili uglavnom
upravnu i sudsku samoupravu grada. Vjerojatno je da se takva organizacija grada uvrstila i u dalmatinskim gradovima naroito kada su se odnosi sa hrvatskim vladarima normalizirali (X stoljee). Tada ve nalazimo na elu grada prior-a, uz kojeg se spominju
judicator - judices i tribuni. Tribuni nestaju u toku XII st. poto je ve ranije njihova
funkcija doivjela temeljite promjene. Uz priora spominje se i biskup kao najvei dostojan
stvenih gradova. Priora i biskupa biraju gradjani i kler. U Zadru nalazimo da je priorska funkcija postala gotovo nasljedna. Zadarski prior je vrio ujedno funkciju stratega
dalmatinske teme. Priori ostaju dolaskom Arpadovio na hrvatski prijesto knezovima
comesimo Poetkom XII st. dalmatinski gradovi su uivali potpunu samostalnost
u upravi, sudstvu i zakonodavstvu grada. Knez e se ipak pojavljivati odsada vie
kao predstavnik vladara, iako je vladar zagarantirao da e potvrditi svaki izbor gradjana i klera. Gradovi su prema trogirskoj diplomi (llo7.god.) i drugim slinim diplomama predstavi jali slobodne opine gradjana koji su se mogli iseliti iz grada a zabraniti
drugima useljenje u grad. Jedino to su Arpadovii poetkom XII st. izmijenili bilo je
da su dvije treine prihoda gradske luke od trgovine uzimali sebi a jednu treinu ostavili knezu odnosno neto biskupu, ali su zato gradove oslobodili od davanja danka.
Na taj nain su se formirale slobodne gradske komune, koje e procvatom pomorske
trgovine postati gotovo samostalne gradske dravice ( krajem XII i poetkom XIII st.),
koje e sklapati medjusobno ugovore i s drugim dravama kao medjunarodne ugovore,
ipak treba naglasiti da je nezavisnost ovih dravica ovisila od odnosima i zm ed ju tih
dravica i kralja odnosno velikaa Hrvatske odnosno \necije. Kako je taj odnos
bio podvrgnut stalnim promjenama, autonomija tih gradova mijenjala se zajedno s

njihovim politikim poloajem.

Gradovi Krk, Osor ! Rab uivali su okrnjenu autonomiju,

jer su najdu-

lje bili pod mletakim gospodstvom. Njihovi knezovi su bili ve inom mletaki plemii izabrani u Veneciji, koji su titili prvenstveno interese Venecije pa je i rad organa komune bio ogranien. To vrijedi i za zadarsku komunu naroito u XUI st. (od

I2O2

- dal je ). Split je naprotiv sauvao gotovo u cjelini svoju autonomiju. Krajem polovine XIII st. splitska komuna uvodi umjesto kneza podestate, po italskom uzoru, ali
pod pritiskom kralja bude opet uvedena kneeva funkcija, no, uz podestata.
Ipak deavalo se da su komunom upravljali samo suci (judices), jer je knez bio odsutan
ili uope nije bio imenovan od kralja. U Trogiru su neposredno vladali suci uz kneza
koji je obino bio hrvatski feudalac. God. 1241. uvode rektora, no povremeno, jer se
uskoro pojavljuje i ovdje podestat jo uvijek uz kneza. Rektor i podestat su veinom do
mai ljudi, a predstavljali su izvrni organ Velikog i Malog vijea te predsjedavali
sudu. U osnovi gradsku autonomiju su i tu vrili uz kneza ustvari samo suci koji se
nazivaju konzuli (consules), ako nema ni kneza ni podestata. ibenik. iako nije spadao med ju dalmatinske gradove, ve poetkom XII st. dobiva uredjenje kao i dal ma ti n
ski gradovi, Nin isto tako, ali tek poetkom XIII s t . , dok Skradin to dobiva tek u
486
X I V st. Hvar i Korula pojavljuju se kao gradske komune u XIII st.

U svim tim komunama zakonodavstvo i najvaniji poslovi komune u

doba samostalnosti vrili su se u Velikom vijeu. Tu su se birali svi funkcioneri komune (knezovi, podestati, sue i, kamerari - blagajnici i raunovodje, fontikari - opskrba grada ivenim namirnicama, kancelari - pravnici, pisari, notari - javni biljenici 1 dr. nii funkcioneri komune). Veliko vijee u doba najveeg procvata komune donosi zakone i druge odredbe, odluuje o sklapanju ugovora s drugim dravama. Veliko vijee zamjenjuje u potpunosti gradske skuptine tokom XIII st. ono
se dapae zatvara ve u toku XIV st. to znaci da je pripadnost Velikom vijeu
ograniena samo na neke gradjane. Uz pojavu Velikog vijea vezano je Malo vijee koje sainjavaju knez, podestat, rektori s gradskim sucima. Oni faktino vladaju Izmedju zasjedanja Velikog vijea. U XIII st. pojavljuje se joi u nekim komunama I Vljae umoljenih - mudrih kojima pripada pravo davati sav jate u najvanijim
poslovima komuna, knezu, podestatu ili rektorima odnosno sucima za vrijeme vrla*

-283
nja njihove slube. Njima pripada takodjer pravo autentinog tumaenja pravnih
propisa komune (statuta i obiajnog prava). Takvu autonomiju su uivale komune ,dok

437

su bile pod hrvatsko-ugarskim kraljem.

No, u periodima kada su te komune morale

priznat? mletako vrhovnitvo dijeliii su sudbinu Krka, Osora i Zadra. Knez Mieanin je ustvari vladao te b?o iskljuivi sudac u kaznenom postupku a u civilnom je
sudio zajedno sa sucima komune. Knez je vladao u smislu preporuka i odredaba mletakog senata, koje bi primao prije nastupa svoje slube u obliku commissio a bio je
odgovoran za svoj rad ne komuni nego mletakom senatu, kojemu je morao poloiti
raun o svom vladanju posebnim izvjetajem (reietto),
Uz kneza najr.naca j n i j i funkcioner mletakog "redimenta18 na odred j e nom podruju bio je kancelar, koji ie vodio kneevu kancelariju. Obino je to bio
pravnik kojeg je birao knez. Sav javni rad kneza (uprava, sud je nje u grad^ansk?m;
kaznenim i vanparbenim predmetima) biljeio je kancelar po materiji kronoloki u
posebnim kvadernima kop se odio no nazivaju libri. Tako imamo "Liber praeceptorurn'
u kojem su ubi? jee ni sudski nalozi. Kadkada, ako se pozvana stranka nije odazvala
pozivu , nalazimo i sentenc?ju donesenu

11

tn absentia" . "Liber praeceptorum"

rijetko

se upoh eb! java u X V I I i X V I I I st.kada dobiva uglavnom naziv "Liber civil i um" .
"L.ber termi noj um" i "Civil ium" slini su po svom sadraju, iako b!

<!

Li ber termi no -

rum" trebao sadravati samo sudska roita. Stoga, esto se "Liber terminorum" poisovjeuje se "Civil ium11 i l i su spojeni, pa se nazivaju "Li ber ci vi i i um et termi norum".
U tim kvadernima mogu se nai imena i prezimena parbenih stranaka, roita, od
govor na tube, replikacija i abrevijatura sentencija. Ako se neka parbena stranka
pojavijuje neprestano kao tuitelj ili tuena stranka, i l i naizmjenino kao tuitelj
? tueni, kancelar je osnovao posebni kvaaern koji je nazivao

11

Liber actorum" te

parbene stranke. Ako se pak parbeni spor rjeavao kao nagodba, u tom sluaju je
kancelar formirao posebni svei pod naslovom "processo compromissario". Ponekad
su sentencije iz civilnog procesa sakupljene u jednom kvadernu, te nosi naslov
"Liber sententiarum".

U svakom vol umu jednog kneza nalazimo "Liber instrumen-

torum", "testamentorum", i l i svei "instrumentorum et testamentorum", te " L i ber instrumentorum ad publicum incantum". U te je kvaderne kancelar unosio sve
isprave o kupoprodaji, darovanju, zamjeni i slioo, koje je on sam sastavio i l i \ a -

vri! no far, da b! Ih podvrgao stridama (javnom oglaavanju), i kasnije podnio knezu

na potpis da bi dobile pravosnanost. .Ako bi vjerovnik na osnovu sentencije bio uveden u posjed dunika, i poslije bi se taj predmet posjeda dao na javnu drabu, te
bi se vjerovnik namirio novcem prodanog predmeta, kancelar bi te aogadjaje registrirao u "Liber instrumentorum ad publicum incantum", te je na osnovu ovog
upisa Izdavao ispravu o isplati dugovanja. Zaloge za razna dugovanja kancelar
bi upisivao u "Liber pignorum stabilium", ako je zalog nekretnina, ili "pignorum
mobilium", ako je zalog bio pokretnina. esto se javlja "Liber pignorum et instromissionum", ako se radilo o preuzimanju zaloga u posjed. Zaloi su takodjer davani na drabu, pa je kancelar upisivao i te izvjetaje opinskog teklia. tete i
njihove procjene nalaze se u "Liber damnorum" ili "extimationum damnorum", ili
samo "extimationum" (stime). Prijave teta, koje su prouzrokovale domae ivotinje , kancelar je biljeio u "Liber denuntiarum animai ium". Punomo ja zastupnicima otsutnih, nagodbe van civilnog procesa, diobe imovine, procjene raznih predmeta koji nisu spomi, sekvestre, davanje zemljita na obradu, javne proglase - proklame ( do XVII stol jea), depozite, sentencije tzv. voluntariae, inventare, javne
opomene, postavljanje skrbnika i staratelja i slino, to ne spada u druge kvaderne,
kancelar je unosio u "Liber extraordinariorum" (sc.actoruml).U "Liber attestationum"
spadale su razne izjave stranaka o raznim dogadjajima i drugim pojedinostima, kojim su stranke obeavale neto uiniti. Razne koncesije, dozvole za gradnju, obradu opinskog zemljita, ulaze u "Liber concessionum", a dozvole za izvoz i uvoz
u Veneciju ili gdje drugdje, "Liber bulletarium", kasnije u XVIII stoljeu "caricatori" (u prvom redu dozvole za ukrcanje barke ili broda).
Za razliku od civilnog procesa koji su u kvademima registrirani veinom samo sa imenima parbenih stranaka i eventualnom presudom, u kriminalnom
procesu kancelar je upisivao u "Liber criminaHum" cijeli postupak poevi od
optube ili denuncijacije,pa redom dorana, iskazi svjedoka, pozi vi, proklavni,
koji su izdani da bi se optueni javio sudu, dranje u pritvoru, pa do konane
presude. Liber criminalium katkada se naziva i "criminalium denuntiarum cornilitonis" (ili aliarum personarurr). Katkada su optube izdvojene u*Liber querelatimi /
Presude u kriminalnom procesu nalazimo izdvojene uliber arengu^ ali vrlo rijetko.

-29oKancelari su posebno upisivali dukale, terminaci je, proklame i mandate. U osorskom arhivu nije sauvana knjiga terminaci ja generalnih providura te dukala, ali se u svd<om vol umu odnosnog kneza poevi od XVII stoljea, pored svesciar
a iz civilnog i kaznenog postupka nalazi redovito kvadern sa naslovom Proclami e
mandati? koji sadri kneeve termi nacije, proklame i mandate.
Kancelari su esto vrili i notarsku dunost, iako je to bilo zabranjeno.
Kancelari su katkada radili i za pisarnu komune, za njezine potrebe.
Za svoj ud u komuni kancelari su dobivali posebnu nagradu od komune.
"Rezimento" kakav je opisan odrao se uz pojedine izmjene jo u toku XV i XVI st. u dalmatinskim gradovima. Za vrijeme definitivnog mletakog gospodstva morali su se statuti komuna sasvim uskladiti politikim i ekonomskim interesima Venecije. Svi zakljuci Velikog vijea mogli su stupiti na snagu tek to ih je
Venecija odobrila. albe protiv presuda gradskih sudaca i kneza rjeavala je sama
Venecija sve do jlo. god., a kasnije generalni providur Dalmacije i Mletake
Albanije koja je funkcija uvedena 1597. god. da bi neposredno vladanje Dalmacije
483
prelo sa mletakih centralnih ureda na tu novoosnovanu funkciju.
Venecija je tada slala uz kneza u Zadar kapetana za vojne posi ove
i kamerienga za financijske poslove, a u Split, Trogir, ibenik i Hvar samo karnerIenga. Venecija ( Vijee desetorice) slalo < je uz kneza i kancelara, koji je pomagao
kneza u vrenju sudskih poslova. To su dakle bili iskljuivi predstavnici vlasti pa je
logino da se je uloga Velikog vijea u dalmatinskim komunama znatno smanjila.
Osim toga treba napomenuti da su u komunama Krk, Osor, Bar i Ulcinj puani nakon zatvaranja Velikog vijea tak od jer na upravv komunom, a u drugim da su puani nastojali sastancima u nabonim bratovtinama parirati radu Velikog vijea.
U zadarskom zaledju su dapae seoske opine imale vlastito uredjenje - posobe zbor kunih poglavara jednog mjesta, koji su birali svoje suce i druge manje funkcionere te time predstavljali neku vrst mjesne autonomije. Vie posoba sainjavalo je l i ge. One su u osnovi titile javni red i mir te pomagale gradske komune u sudstvu.
U novo pripojenim podrujima i gradiima Venecija je razdijelila podruje na pet okruga ( Obrovac, Knin, Klis, Sinj i Imotski ) postavila na elo

-291providura a u Metkoviu i Vrgorcu sopra intendenta.

Da bismo mogli bolje razumjeti utjecaj pojedinih dravnih institucija
Venecije na mletake posjede u Dalmaciji i u Istri u odredjenom vremenskom razdoblju potrebno je razmotriti razvoj tih institucija i znaaj njihov u pojedinom razdoblju.
Treba odmah istaknuti da se dravna organizacija Mletake republike
potpuno ustalila tek u XV st. Do dnjge polovice XII st. vlast je dijelio du sa skuptinom, a otada njihovu vlast je ograniavala nadlenost Vijea mudrih (consilium
sapientium) iz kojeg se razvilo Veliko vijee (consilium maius),koje je pak doskora
dudu dodijelilo nekoliko savjetnika pa se on s ovima poeo smatrati Malim vijeem
(consilium minus). Poetkom XIII st. javlja se Vijee etraeserorice tquarantia, consiglio dei XL - 1223.god.) a zatim i V i j e e umoi jenih 'Consiglio del Rogati, Precedi) koje se poelo nazivati takodjer i Senat. Nabrojena vijea su se posebno sosta jala, ali krajem XIII st. sva zajedno su sainjavala Veliko vijee, koje bude zatvoreno
konano 1323. god. Veliko vijee je S423,god. u potpunost? zamijenilo narodnu skup
stinu, a krajem XV st. bude kler iskljuen Iz Velikog v i j e a , a kasnije dapae i pie
mii koji su b i l i pristae rimske kurije. Veliko vijee bilo je nosioc vrhovne dravne
vlasti. Od njega su ovisila sva druga vijea, dravni organi, ono je bilo vrhovno zakonodavno i sudsko tijelo. Personifikacija vrhovne dravne suverenost? predstavljalo
je Malo vijee ( Signoria., Dominium ). Imalo je 6 lanova a od 1231 .god. pripadali
mu i naelnici (cap?) triju odjela Vijea Cetrdesetorice. Na elu Malog v i j e a bio
dud. Oni su nadzirali rad dravnih organa i ispunjavanje zadataka te prisusrvovalI
dudevim audijencijama. lanovi Malog vijea su sud je; .vali na sjednicama drugih
vijea te su tim vijeima podnosili prijedloge. Malo vijee je ujedno bilo vrhovno
apelaciono sudite. U XIV i XV st. komisije za pripremu prijedloga za razna vijea,
koje je poeo imenovati Senat, postajale su sve vie samostalno t i j e l o , koje je napokon bilo spojeno s Malim vijeem, pa se tako proireno Malo vijee nazivalo Signoria a od 1412. Col leggio. Senat je odluivao u svim vanijim pitanjima unutranje I
vanjske politike dravne uprave, financija, gospodarstva, rata i mira. On se razvio
iz odbora Ve I ikog vijea koji se osamostalio, a od 1294. god. njegovi zakljuci bili
su pravosnani kao i zakljuci Velikog vijea. U poetku je imao O lanova, a

-283
sredinom XV stoljea dodali su mu jo 60 lanova (nazvan! Zonta) zatim lanove
Vijea desetorice I jo neke visoke fuhkcionere. Vijee Desetorice se razvilo iz odbora Senata, formirano l3lo t god., kao izvanredno sudite zbog urota, dok nije 1333.
god. postalo stalno politiko sudite, koje se fe poelo brinuti za sva najvanija pitanja vanjske i unutarnje politike. U poetku u Vijee Desetorice spadao je dud sa
6 savjetnika, a od sredine XVI st. jo petnaest lanova. Krajem XVI st. postaje samo sudite za sigurnost drave. To Vijee ve ranije je formiralo odbor od trojice
koji je krajem XVI st. dobio veliko znaenje, nazvan Dravni inkvizitori, koji su
nadzirali lojalnost dravljana, ali koji su se poeli baviti uope politikim pitanjima, pa su postali dapae posebno sudite jednakopravno Vijeu Desetorice a kasnije
i vie. Tako su inkvizitori postali jedan od najvanijih organa Mletake republike.
Vojskom i ratnom mornaricom upravljao je Senat, Vijee Desetorice i Colleggio.
Uz ove centralne urede dravne uprave Mletake republike postojao je jo itav niz
489
drugih drugorazrednih centralnih ureda za pojedine grane uprave i sudstva.
Mletaka Dalmacija dola je pod Austriju 1797. god. Period od 1797.
do I806. predstavlja prelazni period u razvoju uprave i sudstva Dalmacije, u kojem se
kida sa starim srednjovjekovnim ustrojstvom, vri postepeno reformiranje i unose elementi modernog sudstva i uprave.
Nakon okupacije 1797. god. vojska je imala kratko vrijeme svu vojnu
i civilnu vlast u Dormaciji iskljuivo u svojim rukama. Tada upravo i sudsko uredjenje iz doba Mletake republike nije bilo dirnufo osim to je vrhovna komanda austrijskih eta sa sjeditemu Zadru vrila ulogu generalnog providura. Krajem 1797. god.
poinju izvjesne promjene. Na elu uprave i sudstva bude stavi jen komesar za civilne poslove kojeg je imenovao vladar odnosno Dvorska kancelarija u Beu. Pri ovoj
Kancelariji postojala je posebna Sekcija za Dalmaciju i Boku (osnovana l8o2. god.).
U Veneciji pakformiranaje Dvorska komisija koja se je morala baviti pitanjem organizacije pokrajina, koje su dobivene mirom u Campoformiju. Ona je bila pod utjecajem Dyorske kancelarije u Beu. U Zadru je bila posebna podruna kancelarija
Dvorske komisije u Beu pod nazivom C.k. dvorska komisija za Istru, Dalmaciju i
Albaniju (Boku). Ova je komisija rjeavala i albe protiv prvostepenih sudova*
Poetkom 1798. god. bude umjesto generalske vlastiformiranGubernij

i Apelaciono sudite sa sjeditem u Zadru.

Gubernij (ili vlada) se sastojao od gubernatora - predsjednika vlade,
predsjednika Apelaci onog suda i petorice vijenika, koje je sve zajedno imenovao
kralj. Gubernij je imao svoju kancelariju koja se dijelila u dva odjela: politiko-'
upravni i sudski odjel. Posebno je postojao ured dravne blagajne koji je imao raunovodstvo i sredinju blagajnu.
Sama pokrajina je bila podijeljena na kotare odnosno mjesna starjeinstva (superiorit locale) na elu s rektorom ili sucem upraviteljem (rettore ili giudice
dirigente). Uz ovog su bili dva ili vie sudaca prisjednika (giudici assesori) te jedan
ili dva tajnika, kancel iste, asistenti i pisari. Mjesno star jesi nstvo je bilo nadleno
i za sudske sporove. Rektor ili sudac upravitelj je redovno vrio upravno-politike
poslove a prvi sudac prisjednik sudske poslove uz pomo drugog prisjednika. Sudsku
funkciju su vrili i pomirbeni sudovi i to u neznatnim parnicama bez priziva i samo
ako su se stranke sporazumjele, jer inae bi takav spor morao rijeiti prvostepeni sud
(mjesno star jei nstvo). Suce pomiri tei je je imenovao komesar odnosno guverner u
Zadru.
U podrujima na kojima nisu postojali gradovi, kojima su prije biii na
elu knezovi, izvrnu vlast su imali pukovnici, serdari, haram bae, tako pukovnik
u "Krajini", serdar? u razdjelima (riparti) i harambae u manjim podrujima. Pukovn ici i serdari su vrili ne samo upravnu nego i izvjesnu sudsku vlast. Serdarima su
pomagal i u radu panduri.
U sudskom i upravnom postupku vaio je sistem triju instancija:
kotar - Gubernij - Dyorska kancelarija u Beu (preko Dvorske komisije). God. I 8 O 3 .
bude trea instancija tj.Dvorska kancelarija zamijenjena novom i to s Vrhovnim sudom u Beu s kojim se ujedinio Kr. revizioni sud u Veneciji.
God. I8O4. bude Gubernij proiren na financijske poslove, pa je
tada imao 6 vijenika i to dva za upravne, dva za sudske i dva za fiskalne poslove.
No, ve I8O5. god. budu oduzeti Guberniju sudski poslovi tj. apelacionf sud te
formiran samostalni apelacioni sud.
U kotarskim mjestima (19) budu formirani prvostepeni sudovi (3 suca).
Pomirbeni sudovi su bili ostavljeni. Prvostepeni sudovi u Zadru, Splitu ? Kotaru budu

-283
odjeljeni od uprave te im bude dodijeljena teritorijalna nadlenost nad Sirim podrujem (kao okruni sudovi). Pukovnici, serdari i harambae budu podredjeni firn su49o
dovima. No, gradovi su se i nadalje sluili statutarnim pravom.
Francuska vladavina u Dalmaciji zauzima period od 1806. do 1813.god.
Treba razlikovati Dandolov period (

1806

I8O9 ), kada je

Dalmacija potpadala pod

francusku kraljevinu Italiju sa sjeditem u Milanu, od drugog perioda (

- 1813),

I 8 I 0

kada je Dalmacija spadala u Iliriju, kao jedna od lest grad jonskih pokrajina.
Do kraja 1806. god. vaili su Apelacioni sud, prvostepeni sudovi
(tribunale di prima Istanza) i pomirbeni sudovi, kako ih je Austrija formirala a i
statuti.No, od L I I8O7. god. vaila je u sudstvu nova oiganizacija. U veim mjestima su postojali pomirbeni suci (giudici di pace), u Zadru pak, Splitu,Dubrovniku, prvostepeni sudovi za civil i kriminal (tribunali di prima instanza) i konano
u Zadru Apelacioni sud. Reviziju je rjeavao Kasacioni sud Kraljevine Italije.
Pomirbeni sud imao je samo jednog suca uz pomono osoblje. Okruni prvostepeni
sud je naprotiv bio kolegijalno sudite za odredjeno podruje koje se sastojalo od
vie kotara. On je bio nadlean kao prvostepeni sud za sve spoiove u kojima nije
bio nadlean prvostepeni pomirbeni sud, a kao drugostepeni za sve presude pomirbenih sudova. Apelacioni odnosio prizivni sud je bio vrhovno kolegijalno sudite
Dalmacije - drugostepeni sud, jer je rje^avao protiv presuda orbiter, pomirbenog
suda i okrunog suda, i prvostepeni sud, jer je donosio presude u sporovima u kojima nije bio nadlean ni pomirbeni ni okruni sud. Kasacioni sud (Tribunale

di

cassazione) je bio kolegijalni vrhovni revizioni sud u Kraljevini fio!iji sa sjeditem

u Milanu. Trgovaki sudovi su ustvari bili odjeli pomirbenog, okrunog,

prizivnog

suda, koji su rjeiavali trgovake i pomorske sporove. Svi ti sudovi su bil! nadleni
i za krivina djela. Optubu je zastupao kr.

tuioc.

Nadzor

nad radom

sudova

tuioca vrio je Prizivni sud u Zadru. Od I8O7. god. do I8I0. god. djelovali su
i izvanredni sudovi (ustvari vojni
Sa

sudovi)

u Zadru, ibeniku i

Splitu.

I.! I8O7. god. je takodjer ustanovi jena nova uprava.

injavali I) generalni providur (provvedifor

generale)

i uz njega

Glavna

Upravu

uprava

(provveditura generale), 2) okrui (distretti), 3) kolar! (cantoni) i 4) opine

(comuni).

su

sa-

-283
Glavna uprava se sastojala od generalnog providura, tajnitva i 6 odjela. Tajnitvo su sainjavali glavni tajnik, tajnik za unufranja dopisivanja i drugo o soblje. Odjeli su bili I) za bogotovlje, 2) za puku nastavu, 3) za pravosudje,
4) za financije, 5) za raunovodstvo i 6) za vojne poslove.
Pokrajina je bila razdijeljena na 4 okruga (zadarski, ibenski, splitski i makarski). Svaki okrug se dijelio u kotare (19), kotari se dijelili u opine.
Opine su imale sela, kojima je na elu stajao seoski glavar (capitani anziani).
Na elu okruga nalazio se delegat, kotara vicedelegat a opinom je upravljala
opinska uprava koju je predstavljao naelnik. U sjeditima okruga i kotara uz opine su bili opinski savjeti. Uz generalnog providura bilo je savjetodavno tijelo
"Glavno vijee Dalmacije" (Consiglio generale della Dalmazia). Uvodjenjem tih
savjeta bila su ukinuta sva kolegijalna tijela plemia, gradjana i puana, a time su
nestali i ti ostaci mletake uprave.
Obzirom na izvrsnu vlast Dalmacija je bila podjeljena u 6 okruja
na elu s pukovnikom (colonello), kome su pomagali pristav (aggiunto) ! ka def
(cadetto). Okruje se dijelilo u razdjele i l i serdar?je (ripart ili serdarie), kojim je
zapovijedao oficir (offciale). Sve je imenovao generalni providur. Svaka

serdartja i ~

mala je odred jeni broj pandura (seresani ili panduri) na elu s haram basom. Oni nisu imali vie sudsku vlast/iego su se orinuli samo za javni red i mir te da se izvravaju propisi i naredbe.
Dandolova upravna i sudska organizacija Dalmacije nije se mogia u
cijelosti odrati, jer je jedan dio Dalmacije osvojila (I8O9.) austrijska vojska.
Tada je bilo proglaeno opsadno stanje, a na elu uprave je doao generalni komesar Vojne uprave (commissario generale del Governo militare), koji e biti posrednikom izmedju vojnog guvernera i gradskih te sudskih oblasti. No,odmah nakon Schdnbrunskog mira (14.X I8o9.) Napoleon je sve hrvatske i slovenske pokrajine sjedinio
pod naslovom Ilirske pokrajine (Les Provinces lllyriens ili hrvatski "Slovinske drave") sa sjeditem u Ljubljani. Tako je Dalmacija oduzeta francuskoj Italiji. Odlaskom austrijske vojske vraeni su upravni i sudski organi formirani od Dandola. Umjesto generalnogprovidura formiranaje Uprava za Dalmaciju (Nadstojanstvo od D a l macije ili L'Intendenza della Dalmazia) na elu s upraviteljem pokrajine. U Splitu

-283
je bio zamjenik nadstojnikov (vice intendente) a u ibeniku i Makarskoj delegat.
U svim ostalim mjestima ukinuti su poloaji vicedelegata. Njihove su funkcije predane kapitanima orunikih snaga, a ovi su ih kasnije prenijeli na pomirbene suce.
Pomirbeni sudovi su ostali kao i do tada.
15.IV 1811. Napoleon je donio dekret o organizaciji Ilirije. Ilirija
se dijelila u 6 gradjanskih i jednu vojniku pokrajinu (Kranjska, Koruka, Istra,
Gradjanska Hrvatska, Dalmacija i Dubrovnik, te Vojnika Hrvatska). Pokrajina se
dijelila u okruge (districts), okrui u kolare (cantons), a kotari u opine. Na elu
Ilirije je bila Glavna uprava (Le gouvernement glneral des provinces d'Illyrie) koja
se je sastojala od vrhovnog namjesnika (gouvemeur general), glavnog financijskog
indendanta ( intendant general des finances) i komesara pravosudja (commissairre de
justice). Na elu civilne uprave svake pokrajine bio je intendant a okruga i kotara
poddelegat (subdelegue), gradske op ine naelnik (maire), a na elu sela glavari.
U Zadru je bio osnovan generalni policijski komesarijat.
Pomirbeni sudovi su ostali, okruni sudovi prvog stepena su bili odsada u Zadru, Splitu, Dubrovniku i Kotaru. Pod zadarsko Prizivno sudite spadali su
okruni sudovi u Zadru i Splitu. Osnovani su takodjer okruni trgovaki sudovi
(tribunal de commerce) u Dubrovniku, Rijeci,Trstu i Ljubljani koji su sudili samo u
491
trgovakim poslovima.
Kada je austrijski car 1814. god. proglasio sjedinjenje Ilirskih pokrajina s austrijskim carstvom, nastupio je period od 6 godina u kojem je Austrija postepeno likvidirala nalijedjeni francuski sudski sistem. Najveu promjenu predstavlja
svakako zamjena Code Napoleon i francuskih kaznenih propisa novim austrijskim,
posebno u oblasti gradjanskog prava. Pored te promjene do 1819. god. Austri ja je jo
iedino zamijenila nadlenost Kasacionog suda u Parizu odnosno Malog vijea u Ljubi jani sa C . k . dvorskim sudom visoke pravde u Beu (I .R. Tribuna I e aulico della suprema giustizia).
Tek 1819. god. Austrija je uvela u Dalmaciju novu organizaciju sudova
Po ovoj je Prizivno sudite u Zadru bilo vrhovni sud za Dalmaciju. Na tom podruju
djelovala

su etiri prvostepena okruna suda (Zadar, Split, Dubrovnik i Kotor ).

Okruni sudovi kao prvostepeni kolegijalni (zborni) sudovi bili su nadleni u gradjan

-283

skim sporovima samo na podruju mjesta i kotara svog sjedita ( pa su se stoga i nazivali pretura urbana), a u krivinim su bili nadleni i za podruje svih podrunih
kotarskih sudova. Okruni sud u Zadru je bio osim toga nadlean za cijelu Dalmaciju u fiskalnim i feudalnim gradjansko-pravnim sporovima.
U Dalmaciji je tada bilo osnovano 24 kotarskih sudova (1848. god. bilo ih je 28) sa po jednim sucem a nazivali su se preturama - poglavarstvima. To su bila nadletva koja su rjeavala ne samo sudske sporove nego i upravnopolitike poslove
to znai da je kod njih uprava bila sjedinjena sa sudstvom. No, u pitanjima uprave
ti su kotarski uredi bili podredjen okruju (uffizio circolare) a preko njih Guberniju
ili Vladi u Zadru. U sudskim predmetima kotarski uredi su bili podredjeni okrunim sudovima, koji su bili nadleni samo za sudske sporove. U sjeditima kotarskih sudova,
u kojima je bilo i sjedite okrunog suda, prvostepeni organ uprave ktara bile su
politike preture. No, do I83i. god. poslove polttike preture (uprava, politiko upravni nadzor i rjeavanje tekih policijskih prekraja) u sjeditima okrunih sudova
vrili su gradski naelnici.
Funkcija pukovnika i serdara je reaktivirana ve 1814. god. itava D a l macija je s obzirom na njihove funkcije bila podijeljena na 6 okruja. Na elu okruja stajao je pukovnik. Svaki okrug je bio podijeljen na manja podruja u kojima su
bili na elu serdari. Oni su vrili svoju egzekutivnu i sudsku vlast, ako u mjestu nije postojao sud i ako spor nije premaio vrijednost od 5 forinti. Tek 8o-tih godina
XIX st. je ukinuta omraena sudbenost serdara. Njihova funkcija prela je na kotarske sudove.
Napoleonovo sudsko uredjenje odralo se u Dalmaciji ipak do 31.1
l82o. kada je stupila na snagu austrijska sudska organizacija, a ta je ustvari bila
francuska osim obzirom na kotarske sudove, jer kod njih Austrija nije odijelila upravu od sudstva. U novoj sudskoj organizaciji Austrija nije vie priznavala kao ni N a poleon stara prava i privilegije, koji su se temeljili na uredjenju srednjevjekovnih
komuna. Od kasnijih promjena u sudstvu treba posebno istaknuti onu iz 1827. god.
kada je trea sudska instancija postao Vrhovni sud u Beu i onu iz 1852. god, kada
je uprava bila odijeljena od sudstva i na nivou kotarskih sudova.

-283

Dok je u sudskoj organizaciji Austrija postepeno uvodila novi sistem,

dotle je u upravnoj organizaciji bila brza. Ve 1813. god. Dalmacija je dobila svog
namjesnika (guvernera) koji je stajao na elu civilne i vojne uprave. Uz namjesnika
fungirala je Zamaljska vlada (Landesgubernium) koja se od !85o. god.dal je nazivala
Namjesnitvo (Statthalterei ili

Luogotenenza).

lako je Austrija formirala 1816. god. Kraljevinu Iliriju, Dalmacija

se smatrala posebnom kraljevinom, koja nije vie imala nikakve veze s Ljubljanom,
nego koja se morala podvrgnuti direktno bekom dvoru odnosno njegovim organima.
Krajem 1815. god. Dalmacija bude podijeljena na etiri okruga - okruna kapetanata - capitanati circolari (Zadar, Split, Dubrovnik i Kotor) koji su zamijenili francuske okruge (delegacije). Od l8o. - 1816. god. posto jao je i makarski
okrug, koji bude nakon ukidanja pripojen splitskom okrugu.
Na elu okruga stajao je Okruni poglavar. Svaki okrug se dijelio na upravnopolitike kotare (preture), svaki kotar na opine, a op ine na mjesta ili sela. Opine u
sjed tu okruga i kotara imale su opinsku administraciju i opinsko vijee.
God. I83O. Dalmacija bude podijeljena na 7 politikih kotara (prefettura distrettuale) koji su zauzimali podruje dvaju ili vie sudskih kotara. No, ve
1868. god. ta se administrativna podjela usitnila tako da je otada Dalmacija bila
podijeljena na 12 politikih kotara (capitanati distrettuali ili distretti politici) i to
sa sjeditem u Zadru, Benkovcu, Kninu, ibeniku, Splitu, Sinju, Imotskom, M a karskoj, Hvaru, Koruli, Dubrovniku i Kotaru. Jedan politiki kotar zauzimao je
podruje nekoliko sudskih kotareva. N o , ve 1852. god. je prelo vrenje upravnopolitikih poslova sa kotarskih

sudova na politike kotare.

God. 1861. je nastala jo jedna krupna promjena u upravi. Dalmacija

je dobila uz Namjesnitvo svoj Sabor sa sjeditem u Zadru. Izborno pravo vrilo se
po kurijama, od kojih e 21 mandata birati veleposjed,gradovi i trgovaka komora
a 2o mandata seoske opine. Sabor je birao svoj Pokrajinski odbor kao izvrni organ.
Treba jo istaknuti da je 1862. god. opina postala autonomna upravna jedinica.
Opinu je predstavljalo opinsko vijee i opinska uprava. Nadzor nad opinama
(obzirom na financije) vrio je Pokrajinski odbor, a dravna vlast (politiki kotar
i namjesnitvo) u toliko koliko ne bi opine prele svoju kompetenciju. Nadlenost
Sabora i Pokrajinskog odbora kao i opina bila je identina kao i u Istri i l i drugim

-299austrijskim pokrajinama.
Dalmacija je od 1861. god. slala u Zastupniku kuu Carevinskog vijea
u Beu svoje poslanike. Obzirom na nadlenost Carevinskog vijea, ministarstva u Beu, Upravnog sudita u Beu ne moe se nita drugo primjetiti osim onog to je reeno
kod Istre.
Na kraju treba jo spomenuti da je u 1869. god.nastala u sudstvu jo jedna promjena tj. ustanovljen je Pokrajinski sud iju je funkciju vrio Okruni sud u
492
Zadru (I .R. Tribunal e provinciale e Pretura urbana).
U Dalmaciji ogromnu veinu stanovnitva sainjavali su Hrvati. U dalmatinskim gradovima bilo je i Talijana. Vei dio stanovnitva bavio se poljoprivredom
koja je bila veoma zaostala. U primorskim dijelovima i otocima ribarstvo je predstavljalo komplementarnu granu privrede. U gradovima se usredotoila trgovina, obrt, brodogradnja i brodarstvo. Industrija je bila nerazvijena uglavnom iskljuivo lokalnog karaktera. Jedino je cementna industrija aglomerirala veu grupaciju radnika, ali od vanosti su bile i tri hidroelektrine centrale, tvornice karbida i duika kraj ibenika i Dugom ratu,i

koje su takodjer angairale vei broj radnika iz okolnih sela. Kako se

vidi, lako je u strukturi produktivnog stanovnitva prevladavalo poljoprivredno stanovnitvo, ipak usprkos slaboj privrednoj razvijenosti bilo je od veeg znaaja graduo stanovnitvo, jer su kod njega bile sakupljene ekonomske snage, a prema tome i
politiki utjecajne snagev naroito kada e privreda krajem 9o-tih godina XIX st.
i prvom deceniju X X st. zabiljeiti nagli pozitivni razvoj. Kraj takvih odnosa treba
istaknuti ove faktore:
1. kolstvo u Dalmaciji bilo je uglavnom talijansko, srednje potpuno a osnovno djelomino, jer su neke osnovne kole uz talijanski imale i hrvatski nastavni jezik,
2. talijanski jezik je vladao ne samo u kolama nego i u uredima, sudovima,
3. vei broj opina bio je u rukama Talijana ili talijanaa. Treba istaknuti da je
gotovo sva inteligencija zavravala sveuilite na talijanskim univerzitetima
sjeverne Italije, koja je tada spadala u Austrijsku monarhiju,
4. u prvom saboru 1861. god.veina je morala biti takodjer talijanska,to je razumljivo, kad je po carevom izbornom redu za Dalmaciju bilo omogueno da l5.ooo
Talijana u gradovima ima pravo birati 23 zastupnika a 4lo.ooo Hrvata najvie
2o zastupnika.

-SOG-

LI nacionalnom pokretu Hrvata u Dalmaciji, koii je zapoeo ve 1848.

god. a nastavio se I860. god., borba za sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom bila je
osnovna aktivnost tek jednog dijela hrvatske inteligencije, koja se ve 1848. god.
nazivala narodnjacima. Iako je ta borba doivjela ve 1861. god. neuspjeh, jer je
te godine Sabor odbio poslati u Zagreb svoje predstavnike da tamo rasprave pitanje
ujedinjenja, ipak prvi okraji narodnjaka s autonomaima (pristalicama autonomije
Dalmacije) pokazali su da e se sjedinjenje postii tek dugom i smiljenom borbom.
Narodnjaci su uvidjeli ve u poeiku borbe da borba za ujedinjenje nee imati eljeni rezultat, ako se ne zapone akcijama na formiranju hrvatske nacionalne svijesti, u vodjenju hrvatskog jezika u kole a onda i u urede i sudove.
Ve 1862. god. poinje izlaziti list "Il Nazionale" (Narodni list) na
talijanskom jeziku za hrvatsku inteligenciju, koja se slabo snalazila u svom materinjem jeziku, s prilogom na hrvatskom jeziku za ostale Hrvate. Program lista se z a snivao na naelu slobode i jednakosti, potivanju prava talijanske manjine i jednakopravnosti hrvatskog i talijanskog jezika. Krajnji cilj politike lista bio je propaganda
ujedinjenja Dalmacije s Hrvatskom. Uz tu vanu akciju narodnjaci su se dali na otvaranje hrvatskih itaonica (prve ve 1862. god. osnovane u Dobroti kod Kotora i
Zadru).IJ samom pak Saboru narodnjaci su zapoeli borbu za uvodjenje hrvatskog
jezika u Sabor.
Zapoeta djelatnost na otvaranju itaonica doskora je zahvatila itavu
Dalmaciju pa su nicale itaonice u mnogim gradovima i gradi ima, a hrvatski jezik
uao je u Sabor ve 1867. god.
U Saboru su se !4. god .ujedinili liberal? narodnjaci i autonomai
da bi se lake odhrvali viadinovcima. Od obiju frakcija formirana je Narodna stTanka pod uvjetom da e zajedniki voditi borbu za slobodu i narodna prava, ali u pitanju ujedinjenja Dalmacije obe frakcije e ostati slobodne. Medjutim ta veza je bila
kratkog vijeka. Ve krajem 1866. god. bude raskinuta pa poetkom 1867. god. liberale! autonomai su se ponovo zdruili s viadinovcima. Narodnjacima u borbi protiv
udruenih autonomaa ipak je predstavljalo jedno olakanje kada su autonomai z a stupnici u Zastupnikoj kui Carevinskog vijea stupili u Beu u Klub talijanskih
zastupnika, jer su ovi time ipak javno deklarirali za im su teili te da je njihova

-3oltvrdnja da su samo Dalmatinci i Slavo-Dalmati samo krinka pod kojom su sakrivali talijanstvo.
U kolstvu slavili su narodnjaci (Pavlinovi, Klai, Puci i dr.) veliku
pobjedu kada je 1869. god. uveden u dvjema gimnazijama (Dubrovnik i Kotor) hrvatski jezik kao nastavni jezik. Otada su narodnjaci mogli raunati da e obe gimnazije
u kratkom vremenu mo? dat? toliko potrebnu hrvatsku inteligenciju koja e polako
preuzimati autonomake poloaje.

Iste godine ministarstva unutarnjih poslova i pra-

vosudja donijela su naredbe kojima se hrvatskom jeziku priznalo jednako pravo u uredima i sudovima. Ve slijedee godine narodnjaci su slavili drugu pobjedu: postali su
saborska veina.
Pored uspjeha u Saboru, kolstvu, itaonicama, narodnjaci su svojom
upornom borbom redom osvajali i opine. God. 1882. pala je u njihove ruke splitska
opina koja je bila kula autonomatva u Dalmaciji na elu s Bajamontijem. 8o-tih
godina narodnjaci su imali u svojoj vlasti gotovo sve opine. God. 1887. samo opina
Zadar je bila u rukama autonomaa. S obzirom na borbu za narodni jezik u urede treba
istaknuti uspjeh iz god. 1883 .kada je hrvatski jezik postao slubeni jezik Sabora i Pokrajinskog odbora ( slubeni jezik u uredima postao je tek 1912. god.).
lako je Namjesnitvo Dalmacije u Zadru esto nastojalo da uspjehe narodnjaka smanji raznim protunarodnim mjerama, ipak je krajem 8o-tih godina prolog
stoljea jasno bilo da je ogromna ve ina hrvatskog stanovnitva u Dalmaciji nala
svoj adekvatan odraz u raznim granama javnopravnog i drutvenog ivota. No, nacionalno pitanje nije bilo ipak rijeeno, a i taktiki odnos prema centralnoj vladi u Beu,
Namjesnistvu u Zadru, autonomaima nije mogao odgovarati svima jednako. Pitanje
ujedinjenja Dalmacije s Hrvatskom takodjer je moralo u i pri utvrdjivanju taktike politiara.
Pravatvo se ve poetkom 8o-tih godina ukorjenilo u Dalmaciji.Njegov
organ je bila 'Katolika Dalmacija" ( urednik Don Ivo Prodan).
Medju narodnjacima razvila se vremenom opozicija, iz narodnjakog
kluba "Hrvatski narodni klub" (osnovan 1889.god.) izdvojili su se Biankini i drugi,
koji nisu odobravali umjereni stav,nego su traili radikalno isticanje hrvatskih politikih ciljeva, te su osnovali svoj "Hrvatski klub". Doskora se taj Klub spojio s

-3o2pravaima u zajedniku stranku, koja je 1894. god. dala predlog Saboru o sjedinjenju
Dalmacije s Hrvatskom to je saborska veina odbila, iako su tu ve inu sainjavali
uglavnom narodnjaci. Ovi su naime na elu s Klaiem smatrali da se ujedinjenje ne
moe provesti, jer Be ne bi to dozvolio, a opasnost je prijetila da se izgubi ono to
se je steklo borbom. No,

I9O5.

god. ujedinili su se zastupnici Hrvatske narodne stran-

ke i pravake u Hrvatsku stranku s programom koji je predvidjao sjedinjenje Dalmacije

s Hrvatskom s konanim ciljem da se sve zemlje nastanjene s Hrvatima sjedine u samostalno dravno tijelo. Ovima nisu se pridruili lanovi "Ciste stranke prava" (frankovci) u Dalmaciji, a niti dr. Smodiaka, koji je s nekim miaajima formirao "Hrvatsku
puku naprednu stranku". Rijeka i Zidarska rezolucija iz !9o5. god. pokazala je da
su dalmatinski Hrvati i Srbi bili jednoduni za sjedinjenje s Hrvatskom, to je bilo od
vanosti ne samo zbog formiranja zajednike politike svih Hrvata gdje god su ivjeli,
nego i zbog osiguranja ponovne suradnje Srba s Hrvatima, to je bilo oc velike vanosti, jer su srpski zastupnici krajem 7o-tih godina poeli suradjivati s autonomaima i
493
time oteali borbu u hrvatskom nacionalnom pokretu.

-3o3-

Glcrva etvrta

Vladavina u turskoj Slavoniji i Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini

te u okupiranoj tuiskoj Bosni i Hercegovini

U prolom izlaganju o teritoriju Hrvatsko-slavonskog kraljevstva u

toku XVI st. bilo je istaknuto da se turska granica na hrvatskoslavonskom teritoriju
ustalila krajem XVI st. (u samoj Slavoniji ve do l56o.god.).
Osvojeni krajevi su doskora djelomino izmijenili etiki i vjerski sastav.
Turci su planski naseljavali naputene zemlje, a mnogi starosjedioci katolici postali
su muslimani. Muslimani su veinom bili u gradiima i trgovitima.Bio je uveden t i marski sistem po kojemu je vlasnik zemlje bio sultan. Raja je mogla samo posjedovati
zemlju, pa je za svoj posjed morala davati vlasniku zakonom odredjena davanja (batina-if Huk).
Zemlju je nasijedjivao sin (bez td<se) ili rodjaci (sa taksom). Ako nije
bilo nasljednika ili kmet.nije obradjivao tri godine kako treba, spahija je mogao zemlju dati drugom. Raja je mogla zemlju prodati uz dozvolu spahije, a kupac bi time
preuzeo sve dunosti.
Osim zemljita koja je posjedovala raja ili kmetovi, bilo je takvih koja
su pripadala samo vlasniku - spahiji.To su bili sastavni dijelovi timcra ili zemaeta.
Te zemlje raja je morala obradjivati,ali je dobivala od plodova jednu etvrtinu, jednu treinu i jednu polovinu.
Davanja kranske raje razlikovala su se od davanja muslimanske raje.
Davanja kranske raje bila su vea, a esto i drukija, jer je turska uprava obiavala preuzimati nain feudalnih davanja, koji je zatekla u osvojenoj zemlji.
Temeljno kmetsko davanje bila je desetina - uur od prirodnih plodova osim kod i tarica gdje je davanje iznosilo jedna sedmina ili jedna osmina. Ta davanja mogla su
se pretvoriti u novana,koja su inae prevladavala u drugim sluajevima.
Timarski sistem je imao potpuno nerazvijeno feudalno vlasnitvo. Feu-

- M -

daini posjed nije bio proizvodjaka cjelina nego gotovo samo gola vlast nad neposrednim proizvod jaima. Proizvodjaka uloga spahija bila je neznatna. Ipak kmetsko
gospodarstvo je bilo maleno. Istina ono je sredinom XVI st. napredovalo u poljodjelstvu, ali ipak nije moglo doskora zadovoljiti poveanim davanjima uslijed poveanja
dravnih trokova pa je moralo doi do krize.
Obzirom na gradove treba naglasiti da su se oni poeli bre ekonomski razvijati otkada su Turci osvojili Slavoniju. Gradii su se poeli poveavati.
Poeo je cvasti obrt i njegova cehovska organizacija. Kod toga su imali veliki utjecaj vakufi - posjedi vjerskih organizacija, koje su osnivali bogati gradjani a prije
visoki inovnici. Vakufi su obino raspolagali s gotovinom koju su dobili na osnovu
davanja. Ovaj novac je uao u opticaj i tako pospjeivao razvoj novanog gospodarstva.
Krajem XVI st. pojavljuje se kriza ekonomskih i drutvenih odnosa
u turskoj carevini, naroito se poveavaju dravni tereti i prisiljavaju feudalci da bi
jo vie iskoritavali kmeta. Dravni izdaci su se poveavali, uvodili su se novi nameti, tako da je !6o7. god. dapae nastala buna u Slavoniji, koja je medjutim bila
doskora uguena. Nakon kratkog zatija nastala je nesigurnost, poela su protiv volje Turaka preseljavanja i hajdukovanje. Turci su davali VI asina iroku autonomiju,
als nije pomoglo,God J683. Turci izgubivi biifcu kod Bea stalno su poeli slabiti.
Tako je dolo do Karlovakog mira 1699. god., kada su Turci izgubili svu Slavoniju i dio Srijema, te do Poarevakog mira 1718.god.kojim su izgubili i ostali dio
Sri jema.
Organizacija javne uprave nije se u osnovi mijenjala od XVI do poetka XIX st. Zemlja se dijelila na sandake (u Hrvatico} upanije!), a ovi na
kadiluke i nahije (kotari) kojima su upravljali kadije ili kapetani i musei ini. Na
elu pokrajine stajao je carski namjesnik obino nazivan vezir, koji je stolovao
od druge polovice XVII st. u Travniku. Turska Slavonija je bila podijeljena u dva
sandaka, koji su takodjer bili podijeljeni na kadiluke a kadiluci u nahije-Od vee je vanosti za obranu turske granice prema sjeveru bila je kapetanija u Osijeku
i Virovitici te vrsta agaluka i vojna organizacija "Vlaha" kao turskih krajinika.
Oni su vrili straarsku slubu, pa su bili oproteni od raznih podavanja.

-3o5Gradovi su imali po pravilu svoju autonomiju, jer dioba u nahije nije obuhvata I a i administrativno-teritorija Inu podjelu zemlje, obzirom da su nahije
bili sandak

begovi upravnici dohodaka i njegovi

izvrni organi.'

Turci su vei dio osvojene zemlje razdijelili svojim feudalcima u obliku timara i zeameta, koji su za uzvrat vrili vojnu slubu. Najvei dio dohodaka
sandakata pripadao je ipak carskom fisku. No, bilo je posjeda koji su pripadali nekim paama i vezirima, a naroito budimskog i bosanskog divana. Via upravna
instancija od sandakata bila je naime ejalet. Od l58o. god. postoji na naem podruju uz budimski i temivarski i bosanski ejalet sa beglerbegom i divanom kao
savjetodavnim organom na elu. Osnovna upravna i vojna teritorijalna jedinica
u osmanskom carstvu predstavljali su sandaci. Veziri su predstavljali najvie izvrne organe sultana za poslove vanjskopolitike, vojne i upravne a kazaskeri za pravne te defterdari za financijske poslove. U to doba je naime sultanova vlast bila
despotska sa primjesama teokratske vladavine.
U drugoj polovici XVIII st. bosanski velikai su ustvari imali gotovp
svu vlast u svojim rukama. Na njihovim zemljama potivala se uglavnom samo njihova volja. Centralna vlast u Carigradu je imala vrlo malen udio u vrenju vlasti
u Bosni i Hercegovini. Poetkom XIX st. sultan Muhamed II pokuao je reformirati
upravu da bi skrlo mo bosanskih velikaa i njihovih saveznika jdnjiara, pa je
1826. god.uveo unovaenu i izvjebanu vojsku po zapadnom uzoru. Odmah zatim
ukinuo je janjiarske ete, taj glavni oslonac vladavine bosanskih velikaa.
Pokret bosanskog plemstva 3o-tih godina XIX st.nije se vie zaustavio
na protivi jenju sultanovim reformama,nego se razvio u pokret za autonomiju Bosne
u kojoj bi vladao samostalno vezir koga bi sami Bosanci birali i koji ne bi bio podlo
an pravu Porte da vri nadzor nad unutranjom upravom bosanskog vilajeta. Med ju tim, Hercegovina se 3o-tih godina XIX st. odijelila od Bosne nepristajui uz pokret otpora bosanskih feudalaca u Bosni protiv sultanovih odredbi pa je za nagradu
poslala posebni vilajet na elu s vlastitim vezirom.Tih godina je sjedite bosanskog
vezira bilo preneeno iz Travnika u Sarajevo.
Neuspjeh pobune bosanskog plemstva pomenutih godina na elu s
Husein-kapetanom Gradaeviem, urodio je daljnjim pokuajem centralne uprave

u Carigradu da smanfi mo bosanskih velikaa ukidanjem nasljednih kapetanija i reorganizacijom administrativne strukture razdijei jivi Bosnu u muselimluke s imenovanim
muselimima na elu (krajem 3o-tih godina XIX st.). I protiv te reforme podigla se buna bosanskog plemstva, ali je ova bila uguena.
Ponovni val reforme u itavoj dravi pokrenuo je veliki vezir Reidpaa, koji je preuzeo upravu drave do punoljetnosti sultana Abdul-Medid (1839 1861.). Reid-paa je htio Tursku uvest? u red modernih evropskih drava. Njegovo
je djelo Hatierif od GUlhane (1839.) kojim je obeao sigurnost ivota, imanja i
vjere svim podanicima bez razlike na vjeru i narodnost i kojim je uveo novaenje
za stajau vojsku i opu obavezu plaanja poreza prema vrijednosti imovine. S Hatierifom bili su povezani mnogi zakoni zvani tenzimati hairije (spasonosne uredbe),
od kojih je najvaniji onaj o ukidanju feudalnog sistema u carstvu. No, sve te radikalne reforme nisu se jo niz godina sprovele u djelo, jer su naile na otpor kod pi em stva, ali i zbog toga to nije postojalo inovnitvo koje bi bilo sposobno da te reforme
sprovede u ivot. Ipak, agrarna reforma koliko god nije bila sprovedena toliko ba zbog
toga dala je povod za nove sukobe i to,sada, izmedju aga i kmetova. Zaredali su seljaki ustanci koji su se vremenom pretvorili u otvorene bune krana protiv muslimana. Sultanov ferman o ukidanju kmetske rabote proglaen je 1848. god., no, plemstvo je zatrailo da im kmetovi daju treinu s njiva i polovinu s livada to kmetov?
nisu htjeli pa su molili pomo i zatitu sultana, a ovaj je to iskoristio da konano
obrauna s otporom feudalaca u Bosni i Hercegovini. I zaista, krajem travnja 1851.
sultanu je uspjelo da konano skri taj otpor. Tada je odmah i reorganizirana unutranja uprava Bosne i to tako da je Bosna bila podijeljena na 6 okruja, a ova na mudi r luk e ili kaze. Na elu okruja stajao je kajmekan u isto vrijeme upravnik i sudac, a mudirlucima mudiri takodjer istovremeno upravnik i sudac. U Sarajevu je bio
vrhovni sudac (mulla). Tada je (l85o.) osnovan u Sarajevu i Austrijski generalni
konzulat koji je odmah zapoeo sa svojim znatnim utjecajem na puanstvo.
Nerjeeno pitanje agrarne reforme i nakon svladanog otpora bosanskih feudalaca, teki teret poraza, nepotivanje sultanovih reformi prisililo je oslobodjene kmetove na daljnje bune. U Hercegovini je nemirno stanje podupirala
Crna Gora a u Bosni Srbija. Jula 1875. buknuo je napokon veliki ustanak u Hercegovini izazvan nemilosrdnim ubiranjem poreza. Ustanak je dobio doskora

iroke raz-

-3o7mjere ne samo u Hercegovini, jer se proirio i na Bihaku krajinu. Ustanak je dao

povod za rat izmedju Srbije i Crne Gore s Turskom (1875-1876) a zatim i za ruskoturski rat (1877-1878). No, ratom se nije okoristilo sei jatvo nego najvie Austrougarska, jer je dobila ovlatenje od evropskih velesila da okupira Bosnu i Hercegovinu i da u njoj preuzme upravu (Berlinski kongres 1878.).To je ona ve sredinom
1878. god. ostvarila okupiravi Bosnu i Hercegovinu u najkraem roku. Okupacija
je trajala do 5.X I9o8. kada je Franjo Josip I proglasio manifestom aneksiju Bosne
494
i Hercegovine Austrougarskoj monarhiji.
Okupacija je uslijedila na osnovu l . 2 5 . Dravnog ugovora izmedju
Austrougarske, Njemake, Francuske, Velike Britanije, Italije, Rusije i Turske,
495
koji je sklopljen u Berlinu 13.VII 1878.
No, odredbe o unutranjoj upravi u
496
Bosni i Hercegovini definirane su Zakonom od 22.11 l88o. god.

Ovim zd<onima

je bila zajednika vlada Austrougarske ovlatena da vri utjecaj na provizornu upravu Bosne i Hercegovine. Med jutim uWrd jivan je pravca i principa provizorne uprave
kao i pitanje eljeznica spadalo je u nadlenost austrijske i hrvatskougarskeVlade.
Financiranje provizorne uprave ukoliko se nije moglo u potpunosti vriti iz vlastitih prihoda Bosne i Hercegovine spadalo je tdcodjer u zajedniku kompentenciju
obiju vlada. O investicijamai trajnog karaktera kao to su eljeznice, javni radovi i slini izvanredni trokovi odluivali su zajedniki zakonima koje su sporazumno donosili austrijski i hrvatskougarski parlament. Na isti nain su se rjeavali problemi carina, neki indirektni porezi i kovanje novca. Ugovorom pak od 21.IV 1879.
sklopljenim izmedju Austrougarske i Turske bila je zajamena Muslimanima sloboda
vjeroispov jedan ja, spominjanja sultana u molitvama, izvjetavanja turske zastave
na munarama, turski novac kao kolajui novac, prihodi zemlje da se troe samo za
Bosnu i Hercegovinu, a u unutranjoj! upravi pravo na dravnu slubu koje je pripadalo prvenstveno domaem stanovnitvu.
Ba obzirom na te ugovore pravni status Bosne i Hercegovine bio je
nejasan. Miljenja su se kretala izmedju punog priznavanja pripadnosti Bosne i
Hercegovine Turskoj dravi do punog priznanja suvereniteta Austrougarske nad
Bosnom i Hercegovinom. Veina je smatrala nakon aneksije da je Bosna i Hercegovina zavisna zemlja koja stoji u kondominiju obiju drava Austrougarske.

-3o8Monarh ja vrio vladarsku vlast u dvojnom svojstvu vladara svake od obiju drava. Njemu je pripadala zakonodavna vlast - za neke predmete u obliku p a r a l e l nih zakona obiju drava a za ostale neogranieno/ dok nije Ustav od l9lo. god. uveo
Sabor. Prema istom shvaanju uredjeno je i vrhovno vodstvo bosanske uprave, Ona je
poslije okupacije bila povjerena, kako smo vidjeli, zajednikom Ministarskom vijeu,
te je kod Ministarska vanjskih poslova osnovano Bosansko povjerenstvo sastavljeno od
izaslanika triju zajednikih ministarstava i obiju drava. No, brzo je stvoren ( 1879 I880 ) mjesto toga Bosanski ured podredjen (kao odjel) zajednikom ministarstvu f i nancija,

koji je odtada vodio vrhovnu upravu Bosne i Hercegovine. No, on ju nije

vodio bez utjecaja austrijskog i hrvatsko ugarskog parlamenta, kako je ve napomenuto na osnovu Zakona iz 1880. gode
U samoj Bosni i Hercegovini u poetku je bila vojna uprava, koja je
zadrala upravno uredjenje, koje je zatekla Iz turskih vremena, a koje je posljednji
put organizirano pod vezirom Topa! erif Osman-paom (I8O-I869), kada je za Bosnu izradjen tzv. vilajetski ustav. Bosna i Hercegovina je bila zdruena s novopazarskim Sandakom u jedinstveno upravno podruje pod nazivom vilajeta razdjel jenog
na 7 mutesarifiuka (okruga), ovi na kaze, kaze na mudirluke a ovi na opine. V i l a jetu na elu stajao je valipaa, mutesarifluku rnutesarif a kazi kajmakan. Uz val iju
postojalo je glavno vilajetsko vijee kao savjetodavni organ.
No, ve carskom odlukom od 29.X 1879. poelo je preuredjenje osnivanjem Zemaljske vlade, kojoj je bio na elu zapovijedajui general kao

poglavar

zemlje. Vlada je bila podijeljena na etiri odjela (unutranji poslovi, financije,

pravosudje, gradjevinarstvo), a od 1912. god. na est odjela (upravni, financijski,
pravosudni, bogofovno-nastavni, privredni i tehniki) naelu s direktorima, kasnije odjelnim predstojnicima. Ako su odjelni predstojnici na zajednikoj sjednici na
elu sa zemaljskim poglavarom vijeali o naelnim pitanjima,

takva sjednica se

nazivala vladinom konferencijom.

Uz poglavara zemlje bio je uveden 1882. god. gradjanski zamjenik
(adlatus). Zemlja je bila podijeljena na est okruja, ova na kotare, a vei kotari
su imali ispostave. Kotar? su obuhvatali vei ili manji broj opina.
Uprava je bila odijeljena od sudstva tek

I9O6.

god. osnivanjem samo-

-3o9stalnih kotarskih sudova, dok su u sjeditima okruja od poetka djelovali okruni

kao zborni sudovi a od 1879. god. i Vrhovni sud. Uz ove su postojali i erijatski
sudovi. On? su rjeavali ostavinske i tienike predmete te brane i obiteljske
ukoliko su se odnosili na nasljedno pravo Musi imana .Oni su postupali po propisima
islamskog prava, a bili su pripojeni kotarskim sudovima.

Drugostepen? i vrhovni

erijatski sud bio je erijatski vrhovni sud u Sarajevu.

Aneksijom je bio obean ustav, ali ovaj je uveden bio tek carskim
rjeenjem od 17.11 l9lo. god., kojim je izdano est zakona: zemaljski ustav, izborni red, saborski poslovnik, zakon o drutvima, zakon o udruivanju i zakon o ko497
tarskim vijeima.

Ovim zakonima nisu dirnuti zakon od l88o. god. i dotadanja

nadlenost i utjecaj austrijske i hrvatskougarske vlade, to vie, vladine zakonske

osnove koje su se predlagale Bosanskom saboru morale su prije toga dobiti pristanak
obiju vlada a zakoni, prihvaeni u Saboru, morali su dobiti njihovu privolu prije
predlagan ja caru na sankciju.

Isto tako ovim zakonima nisu dirana prava obaju par-

lamenata, a nadlenost Bosanskog sabora bila je ograniena na taksativno navedene

poslcve i to: ustanovljivanje zemaljskog godinjeg prorauna, uzimanje novih i konvertiranje starih zajmova, te rjeavanje poslova iz oblasti unutranje uprave, pravosudja, trgovine, obrta, agrara, gospodarstva, gradjevinarstva, nastave, zdravlja
i dr.
Zajednike delegacije nisu imale udjela u zakonodavstvu, ali su
vrile nadzor nad radom ministra financija, koji je bio zajedniki organ i kao takav
podnosio Delegacijama izvjetaj i o svom radu i odnosu na Bosnu i Hercegovinu, odgovarao na postavljena pitanja te davao uvid u godinji proraun, poto ga je raspravio Sabor i odobrio vladar.
Zemaljska vlada nije bila odgovorna Saboru, ali je bila duna da odgovara na pitanja i interpelacije. Sabor je mogao izjaviti svoje miljenje adresama
ili rezolucijama. Napokon vladar si je rezervirao velika prava time to je mogao
izdavati naredbe sa zakonskom snagom u vrijeme izmedju dvaju zasjedanja Sabora.
Ustrojstvo Sabora se temeljilo na jednodomnom sistemu i naelu zastupan j interesa. U Saboru su bile zastupljene: Prva kurija uglavno najoporezovanijih
stanovnika, zatim Druga kurija stanovnika gradova i konano Trea kurija stanovnika

-31 oSG seoskog podruja. Pored ovako izabranih zastupnika lanovi Sabora su bili i virilisti ( veinom predstavnici muslimanske, pravoslavne, katolike i idovske vjerske
zajednice). Svakoj kuriji pripadao je odredjen broj mandata, a taj je bio podijeljen
razmjerno broju pripadnika triju nabrojenih vjeroispovjesti.
Sabor je birao iz svoje sredine za cijeli saborski period Zemaljski savjet koji se je sastojao od devet lanova a kojemu je bila zadaa da na pitanja Z e maljske vlade daje ovoj izjave i miljenja o takvim javnim poslovima u kojima je imala Bosna i Hercegovina pravo udjela. Vlade obiju drava mogle su nd<on medjusobnog
sporazuma preko zajednikog ministarstva pitati Zemaljski savjet ili se on mogao istim
putem obraati na njih s predstavkama. U Zemaljski savjet birala je svaka vjeroispovjest
onoliko lanova koliko je prema razmjeru stanovnitva pripadalo. Predsjednik Sabora
bio je ujedno i predsjednik Zemaljskog savjeta.
Zemaljska vlada vrila je svu civilnu upravu Bosne i Hercegovine pod
vrhovnim nadzorom zajednikog ministarstva Austrougarske, kojemu je bila podredjena. No,

neposredno svu civilnu upravu je vodio Zemaljski poglavar odnosno njegov

zamjenik. Zemaljski poglavar je bio podredjen ? odgovoran zajednikom ministru komu

je bilo povjereno vodjenje bosansko-hercegovake uprave. Zemaljski poglavar je predsjedavao vladinoj konferenciji te je bio nadzornik vojske i najvii zapovjednik. Zemj enik Zemaljskog poglavara je upravljao redovnom slubom Zemaljske vlade.
Nie upravne vlasti (okruja, kotari, gradske opine i seoske opine )
pomagale su u radu Zemaljsku vladu, ali su u odredjenim poslovima predstavljali
prvostepene ili drugostepene organe uprave. Tako su okruja u nekim predmetima bila
drugostepeni organ uprave, a u nekim prvostepeni. U osnovi okruja su nadziraia
upravljala radom kotarskih predstojnika. Kotarski uredi su u osnovi bili prvostepeni
organi uprave,pazili na odranje pravnog poretka te vrili nadzor, i podupirali rad opinskih poglavarstava. U svakom kotaru postojalo je kotarsko vijee, koje je pazilo
na prosvjetne i gospodarske interese svog kotara, te upravljalo odnosno nadziralo
zavode i ustanove koje su formirane za taj kotar. Ipak, politiki, vjerski i nacionalni
poslovi kao i opi zakoni i naredbe bili su izuzeti iz raspravljanja i odluivanja kotarskog vije a.
S obzirom na gradske opine trebalo je razlikovati Sarajevo,
i druge gradove koji su imali svoj statut od onih gradova koji nisu imali svoj

Mostar

statut.

311
Sarajevo je dobilo svoj statut 1883. god. (donekle izmijenjen 1897. i
498
1899. god.)

Po tom statutu Zemaljska vlada je imenovala gradonaelnika i dva

podnaelnika te treinu svih vijenika, dok je dvije treine biralo gradjanstvo.

Grad je imao i preneseni djelokrug. U taj djelokrug gradskog poglavarstva pripadale su agende prvostepenog organa uprave ukoliko ih nije vrio prema posebnoj
odredbi Zemaljske vlade kod gradske opine postavljeni vladin povjerenik. On je
bio dravni organ Vlade te je bio podredjen neposredno Zemaljskoj vladi. On je
bio posrednik izmedju Vlade i gradske opine te je vodio i nadzirao opinske izbore. On je bio duan prisustvovati raspravama gradskog zastupstva gdje je imao
savjetodavni glas. Ako je vladin povjerenik mislio da je zakljuak zastupstva bio
nezakonit ili da bi takav zakljuak mogao koditi opem interesu a jo vie vladinim interesima morao je obustaviti izvrenje tog zakljuka i zamolit? Zamaljsku
vladu za donoenje konane odluke. Od agenada prenesenog djelokruga opine
vladinom povjereniku je pripadalo upravljanje mjesnom policijom, koja je bila
njemu neposredno podred je na.
Mostar i drugi gradovi sa statutom imali su takodjer op insko vije e,
koje je biralo naelnika i gradski magistrat kome je bila dana policijsko-kaznena i
naredbena vlast. lanove opinskog vijea birali su iskljuivo gradjani.
Za ostale gradove koj? nisu imali svoj statut bio je izdan zakon o
upravi gradskih opina (!9o7.god.) koji je predvidjao istu organ?zac?ju ? nain
formiranja osim to nije davao gradskom magistratu naredbenu polic?jsko-kaznenu
vlast.^^
Institucija seoskih opina ostala je jo od turskih vremena pa sve do
I9O7. god. netaknuta. Novi zakon o uredjenju seoskih opina iz I9O7. god. ostavio je i dalje na snaz? staru teritorijalnu podjelu opina te sve one opinske organ?
zac?je koje su postojale do te god?ne. Skupt?na seosk?h kunih starjeina birala je,
kao to je i prije bilo, vijee seoskih starjeina (seoski medilis). Vijee seoskih
starjeina biralo je seoskog glavara

(kneza,

muktara) i njegovog zamjenika. Kotar-

ski ured je imao pravo da potvrdi izbor. Seoski starjeina je bio egzekutivni organ
opine, a vijee (6-3o lanova) upravni organ. Seoski starjeina je ujedno bio
egzekutivni organ dravne vlasti. Djelokrug vijea je bio slian onom kojeg su ima
I? gradski zastupnici.^ 00

-312Financijska uprava je bila podijeljena izmedju Financijskog odjela

Zemaljske vlade (koja se brinula o sastavu godinjih prorauna, vrila nadzor nad
poslovanjem novcima i vodjenjem rauna u svim granama uprave, koja je vodila
upravu i nadzor nad dravnom imovinom, upravu direktnih i indirektnih poreza,
carina, monopola, zatim vodila brigu o novarstvu, uredjenju mjera i utega itd.)
i podredjenih mu ureda kad: raunarski odsjek za upravnu slubu i strukovni raunarski odsjek, Zemaljska blagajna, Zemaljski ekonomat, Direkcija duhanske reije,
Bosansko-hercegovaka potanska tediona i dr.
U sjeditima okruja su se nalazile financijske direkcije (6) radi uprave direktnih i indirektnih poreza a u sjeditima kotara porezni uredi za primanje poreza. Carine nisu bile samostalni financijski posao financijske uprave u Bosni i Hercegovini, nego su se carinski prihodi predavali zajednikim financijama monarhije.
Novcima su rukovali prvo pa ezni uredi a onda i Zemaljska blagajna.
Na kraju treba istaknuti instituciju koja je bila osnovana tek 1914.god.,
ali koja je vrila veoma vanu funkciju: Zemaljska raunarska komora u Sarajevu.
Ona je vrila nadzor poslovanja Zemaljske vlade i svih ureda u zemlji koji su bili
duni polagati raune. Predsjednik Zemaljske raunarske komore je bio duan da daje objanjenje i da daje na uvid akte Raunarske komore o predmetima koji su bili
u njezinoj nadlenosti Saboru i njegovim odborima.^0'
U oblasti uprave privredom treba prije svega istaknut? da su u Bosni i
Hercegovini vladali takvi agrarni odnos? koji su razlikovali slobodnu zemlju od kmetske to je znailo da je slobodna zemlja i kmetovska zemlja pripadala gospodaru
zemlje (beg,spahija,aga) s tom razlikom da je slobodnu zemlju obradjivao sam gospodar a kmetovsku kmetovi. Kmetov? su bili duni savjesno obradjivat? zemlju te
davati gospodaru zemlje obino treinu negdje etvrtinu ili petinu poslije etve.
Kmet se mogao iseliti po svojoj vol ji,ako je dao svoj hak (godinje davanje u naturi) ujesen. Kako se vidi prilike u toj oblasti drutveno ekonomskog ivota nisu se
izmijenile iz ranijih turskih vremena. Tako je i sada mogao gospodar kmeta odstraniti sa zemlje, ako ju ovaj nije savjesno obradjivao. Agrarne sporove koji su proizlazili iz ovih agrarnih odnosa rjeavali su sada kotarski uredi u prvom stepenu
i Zemaljska vlada u drugom i konanom stepenu. No, kmet se mogao otkupiti to

-313je znailo aa je kmet mogao oikupjfi zemlju i postati slobodni vlasnik i seljak.
Otkup je bio reguliran zakonom iz 1911. god. kojim se dozvoljavao otkup samo dobrovoljnom pogodbom izmedju gospodara i kmeta. Kmetovi su dobivali prije 1911.
god. od Zemaljske vlade hipotekarne zajmove, a poslije te godine otkupe su vrili
vladini organi "otkupni uredi", a novac su kmetovi dobivali uz jamstvo zemaljske u prave.
Obrt i industrija su bili regulirani Obrtnim zakonom iz l9o9.god.
koji je bio uglavnom kopija istog zakona u Austriji. Obrti su bili koncesionirani
ili slobodni. Za neke slobodne obrte (stolarski,bravarski) zahtjevalo se struno
osposobi jenje, za druge kao gostioniarski i knjiarski posebna koncesija od organa
uprave. Slobodne obrte trebalo je samo pismeno ili usmeno prijaviti upravnom organu. Pravo koncesioniranog obrta podjeljivalo je zajedniko ministarstvo financija
na sva obrtnika poduzea, dok na druge obrte podjeljivala je Zemaljska vlada i
kotarski uredi.
Trgovina je bi i a regulirana Trgovakim zakonom za Bosnu i Hercegovinu izdanim 1883. god. Svi trgovci ( osim sitniara i kuara) morali su protokol irati svoju tvrtku,ako su plaali u Sarajevu 3o kruna a u drugim mjestima 12 kruna godinje direktnog poreza. Steaj se mogao otvoriti samo nad imovinom protokoliranog trgovca.
Rudarske poslove je rjeavalo Rudarsko satnitvo u Sarajevu, eljeznike Direkcija bosansko-hercegovakih eljeznica ,poslove pote telegrafa i telefona c.lfvojnike pote pod Ministarstvom rata, a ceste Zemaljska vlada u Sarajevu.
Poslije austrijske okupacije Bosna i Hercegovina dolazi u neposredni
dodir sa Slavonijom, Hrvatskom, Dalmacijom kao svojim neposrednim zaledjem, a
onda s Madarskom i Austrijom kao daljnjim zoledjem to je doprinosilo oivljavanju raznih privrednih grana. Austrougarska je osiguravala osim toga nesmetani razvoj trgovine pa je sve to imalo utjecaja na preorjentaciju trgovake buroazije u
pravcu prema lojalnosti, kompromisu i oportunizmu. Agrarni odnosi medjutim ostali
su gotovo isti kao u feudalnom dobu,pa je to odravalo kod seljatva borbeni duh.
U takvim prilikama bila je formirana Muslimanska narodna organizacija
koja je izrasla pod vostvom begova iz autonomistikog muslimanskog pokreta, pokreta

-314Muslimana za vjersko-prosvjetnu autonomiju (koji je dobio ire razmjere 1899.god.)/

napustivi opoziciju postala konano reimska stranka, iza kako je zajednika v l a da zadovoljila (l9o9.god.), begovske zahtjeve u cjelini a vjerske djelomino. Ipak,
bosanski Muslimani nisu predstavljali politiki jedinstvenu cjelinu. Jedan dio je
saradjivao sa srpskom opozicijom. Nki omladinci su pristupili Mladoj Bosni, te
kasnije sudjelovali u radu Narodnog vijea SHS.
Srpska trgovaka buroazija mirei se s novom okupatorskom vlau
otpoela je neku organiziranu nacionalno-politiku aktivnost tek 1896. god. ograniavajui se na zahtjev crkvene i kolske autonomije (akcija za pravoslavnu crkveno kolsku autonomiju). Tek

I9O7.

god. formirana je Srpska narodna organizacija s

programom koji je obuhvatao legalnu nacionalnopolitiku djelatnost i protusel jako

rjeenje agrarnog pitanja na osnovu odranja postojeih stalea. No, l9lo. god. ta
se organizacija raspala na tri medjusobne protivnike grupe koje su dobile ime' po
svojim listovima: Srpska rije, Narod, Otabina. Prva grupa pod vodstvom trgovake
buroazije je vodila reimsku austrofilsku politiku u savezu s begovima. Druga grupa
(oko Naroda) koja je okupljala inteligenciju propagirala je samo srpsku i oportunistiku politiku ekajui da Srbija anektira Bosnu i Hercegovinu. Trea grupa na e lu s Koiem (oko Otabine) predstavlja radikalnu struju koja je povezivala nacionalno oslobodjenje sa socijalnim pozivajui narod da sam svojom borbom izvojuje
svoju slobodu.
Jedan dio Hrvata u Bosni i Hercegovini okupljao se u Hrvatskoj katolikoj udrugi. Na elu je stajao nadbiskup Stadler. Udruga je predstavljala ekspozituru Ciste stranke prava (frankovaca) u Bosni. Proaustrijska i netolerantna prema
pravoslavnoj i muslimanskoj vjeroispovjesti bila je u trajnom sukobu s Franjevcima
u Bosni i Hercegovini koji su se opredjelili za narodno ujedinjenje. Neki pak Hrvati
u Bosni i Hercegovini opredjelili su se za Hrvatsku narodnu zajednicu koja se kolebala izmedju saveza sa Srbima i saveza sa Muslimanima (begovata). God.

I9IO.

Zajednica se opredjelila za reim i begove, a 1917. god. jedan dio Zajednica za

narodno jedinstvo, koji je 1918. sudjelovao u radu Narodnog vijea SHS.
Radnici u Bosni i Hercegovini dobili su svoju samostalnu stranako politiku organizaciju tek juna l9lo. god. osnivanjem Socijal-demokratske stranke Bo-

sne ! Hercegovine. Predvodjena uglavnom radnicima iz Austrije stranka je bila pod

utjecajem austromarksizma i njegove krive politike prema seljakom i nacionalnom
pitanju. Ipak, ona je imala znaajnih uspjeha u organiziranju radnika bez obzira
na njihovu vjersku i nacionalnu pripadnost formirajui sindikalne i druge radnike
5o2
organizacije, te organizirajui vie uspjenih trajkova.

-316III dio
Drava Slovenaca, Hrvata i Srba

Jo u doba Balkanskih ratova (1913. god.) sastali su se dr. Josip Smodlaka,

dr. Ante Trumbi i dva zastupnika iz Bosne , dr. Nikola Stojanavi i Atanaslje Sola, te
raspravi ja (ui o ujedinjenju Junih Slavena dogovorili su se da treba to prije zapoeti
akcijama da se narod pripremi za ujedinjenje, a ako bi Austrija stupila u rat, da to
ve i broj politiara iz junoslavenskih zemalja Austrougarske emigrira i da se sastanu
u Veneciji radi nastavka zajednike akcije u inozemstvu za oslobodjenje i ujedinjenje.
Austrijski ultimatum Srbiji bio je ujedno i poziv politiarima iz junoslavenskih zemalja Austrougarske da po dogovoru napuste domovinu u to veem broju i da
se kao migranti sastanu u Veneciji. Tako su se u Veneciji i nali odmah poslije ultimatuma dr. Ante Trumbi, Fran upilo, dr. Hinko Hinkovi i dr.Oni su se ubrzo premjestili u Rim, gdje ih je ekao Ivan Metrovi , pa su osnovali "Hrvatski odbor1 sa
zadatkom koji je bio ve dogovoren t j . akcija na ujedinjenju jugoslavenskih zemalja.
Hrvatski odbor bude doskora preimenovan u Jugoslavenski odbor uz prethodnu suglasnost politiara u domovini (osim frankovaca i uterieve grupe). Tako je
konano konstituiran 3o.IV 1915. god. u Parizu Jugoslavenski odbor ( doskora sa sjeditem u Londonu) sa osnovnim zadatkom da vodi borbu za oslobodjenje i ujedinjenje
jugoslavenskih zemalja a prvenstveno onih koje su bile unutar Austrougarske s kraljevinama Srbijom i Crnom Gorom.
N o , Jugoslavenski odbor je naiao u svojoj aktivnosti na protivljenje ne
samo u Austrougarskoj i u talijanskoj iredenti nego i u vladi Kraljevine Srbije. Ova je
na elu s Paiem sredinom 1916. god. poela razvijati aktivnost u medjunarodnim okvirima da se Kraljevini Srbiji poslije rata treba prikljuiti Bosna i Hercegovina, Orna Gora,
Juna Dalmacija, Srijem, Baka i Banat. Srpska vlada je bila za odranje Kraljevine
Srbije i to Velike Srbije. Srpska vlada u odnosu na ostale jugoslavenske zemlje nije
tralla"priklluenje" odnosno "prisajedinjenje", nego Ih je prepustila "sudbini". Dok
je Jgoslavenski odbor traio osnivanje nove drave, u koju bi ule Srbija i Crna
Gora, dotle je srpska vlada traila da se sauva stara drava Kraljevina Srbija. Dok

-317je Jugoslavenski odbor bio za ujedinjenje, dotle je srpska vlada bila za prisajedinjenje tj. za Veliku Srbiju.
Tajnim saveznikim pregovorima s Austrougarskom, nepovoljnim odjecima Solunskog procesa zatim padom rudce carske vlade, koja je bila glavni oslonac
za Paievu politiku, a onda i uslijed neraspoloenja mnogih antantinih politiara
i javnih radnika pa i samog Crnogorskog odbora za ujedinjenje zbog Paieve velikosrpske politike nastali su konano povoljni uvjeti da se Jugoslavenski odbor i Srpska
vlada sporazume o nainu ujedinjenja jugoslavenskih zemalja. Tako su 2O.7.I9I7.
Jugoslavenski odbor i Srpska vlada sklopili sporazum, koji se naziva Krfska deklaracija, kojim su obe strane utvrdile I . da je nuno ujedinjenje svih jugoslavenskih
zemalja; 2. da je nuno stvaranje njihove nove drave a time i prestanak samostalnih drava Srbije i Crne Gorej

3. da e nova

drava

bit? ustavna demokratska i par-

lamentarna monarhija, 4. da Srbi, Hrvati i Slovenci predstavljaju jedan narod koji

ima tri imena*, 5.

da podruje na kojem ivi taj narod predstavlja teritorij budu-

e drave te da se ni jedan dio tog teritorija ne moe odvojiti i prisajedin iti -drugoj
dravi bez pristanka naroda; 6. da e budua Ustavotvorna skuptina donijet? ustav
5o3
kao izvor svih prava i vlasti te kao temelj budueg dravnog uredjenja.
Nakon poraza talijanske vojske kod Kobarida (oktobra 1917,) i i z b i j a nja Oktobarske revolucije saveznici su pokuali odvojiti Austrougarsku od Njemake
pa su poetkom januara 1918, god. Velika Britanija i Sjedinjene Amerike Drave
svojim izjavama izraavali volju da se sauva Austrougarska.

Srpska vlada je u tom

uoila da je ponovo nastupila pogodna situacija za ostvarenje Velike Srbije, pa je

zapoela akciju kod saveznika da se Srbiji nakon rata prikljui barem Bosna i H e r cegovina te izlaz na more. Tako je ta Vlada pogazila Krfsku deklaraciju.
No,ugled Jugoslavenskog odbora je sve vie rastao kod saveznika.
Na britanski pritisak postignut je u Londonu ak sporazum koji su potpisali "predstavnici" jugoslavenskog i talijanskog naroda Trumbi i Torre (predsjednik talijanskog odbora za sporazum s Junim Slavenima) kojim su obe strane izjavile da je u
obostranom interesu ujedinjenje Junih Slavena i dovrenje talijanskog ujedinjenja,
da e budue teritorijalne sporove rijeiti na naelu narodnosti i samoodredjenja.
Taj sporazum je bio usvojen i objavljen na kongresu potlaenih naroda Austrougarske

-318koji se odrao u Rimu 8 - lo.IV 1918. god. uz potporu talijanske vlade. Sporazum

Trumbi - Torre je svakako umanjio vrijednost Londonskog ugovora iz 1915. god.

kojim se Italiji obealo veliki teritorij na istonoj obali Jadrana.
Osnovna bitka Jugoslavenskog odbora kod saveznika da jugoslavenski
narod Austrougarske bude priznat saveznikom a Jugoslavenski odbor njegovim predstavnikom nije uspjela. Tome se protivila naravno talijanska vlada ali i srpska vlada. Talijanska vlada je izmijenila svoje stanovite izjavom od 8.IX 1918. da pokret
Junih Slavena za slobodu i nezavisnost odgovara ciljevima saveznika, ali Srpska
vlada vjerna svojoj velikosrpskoj koncepciji usprotivila se ne samo kod saveznika
nego je ak pokuala da raspusti Jugoslavenski odbor ponudivi nekolicini lanova
Odbora da udje u Srpsku vladu, a kad to nije uspjela, nagovarajui srpske lanove
da kompletno istupe iz Odbora u emu takodjer nije uspjela (osim Srkia). Zbog
takvog dranja Srpske vlade iseljenike organizacije u SAD traile su od Jugoslavenskog odbora da prekine suradnju sa Srpskom vladom i da se izjasni za republiku.
Med ju tim, dok se Jugoslavenski odbor borio u inozemstvu s jedne strane za afirmaciju svojih tenji kod saveznikih vlada da bi nakon povoljnog svretka
rata za saveznike osigurao kod mirovnih konferencija osnivanje zajednike jugoslavenske drave a s druge strane za afirmaciju svojih ciljeva kod Srpske vlade da bi
osigurao nakon ujedinjenja jugoslavenskih naroda njihovu jednakopravnu i demokratsku zajednicu, dotle je veina hrvatskih i slovenskih politiara, koji su ostali u
domovini, ekala pogodnije vrijeme da i u domovini povede otvorenu i organiziranu
borbu za ujedinjenje jugoslavenskih naroda.
Prva znaajna javna manifestacija ovih politiara bila je Majska deklaracija od 3o.V 1917. god. koju su izdali lanovi Jugoslavenskog kluba tj.
kluba zastupnika jugoslavenskih zemalja u Zastupnikoj kui Carevinskog vijea
u Beu. Majskom deklaracijom zastupnici su izjavili da e uestvovati u radu Z a stupnike kue Carevinskog vijea ali sa zahtjevom da se sve zemlje u monarhiji u
kojima ive Slovenci, Hrvati i Srbi

ujedine u jedno samostalno dravno tijelo na

temelju narodnog naela i hrvatskog dnEavnog prava i pod ezlom Habsbursko-lorenske dinasti je.

-319Majska deklaracija nije donijela nita novo u politici zastupnika jugoslavenskih zemalja u Habsburkoj monarhiji, jer su ideju o ujedinjenju tih zemalja
pod Habsburgovci ma gojili pojedini zastupnici tih zemalja ve 8o-tih godina XIX
st. a posebno poetkom XX st.misie i da nailaze na izvjesnu podrku kod nekih
dvorskih krugova. No, Majska deklaracija je data u trenutku kada su dvorski krugovi samo pod prinudom dopustili da se ponovo sastane Carevinsko vijee. Ideja o
apsolutistikoj i unitaristikoj Velikoj Austriji sakrivala se medju vojnim krugovima
i nadalje te je upravo u tada sabranoj Zastupnikoj kui Carevinskog vijea imala
otvorenu podrku medju svim njemakim zastupnicima (osim kod socijaldemokrata) i
tako stvarala jedinstveni njemaki blok nasuprot slavenskom bloku. Napokon, treba
imati na umu da je Majska deklaracija bila data u vrijeme tekih progona politikih
sumljivaca. S druge strane treba podvu i injenicu da je Srpska vlada vodila velikosrpsku politiku u inozemstvu, a da je Krfska deklaracija nastala poslije Majske deklaracije te da je ona predstavi jala ustvari kod te Vlade jedini svjetli momenat u stvaranju budue Jugoslavije. Nema sumnje, da je takva politika Srpske vlade bila poznata medju zastupnicima u domovini, koji su dali placet za osnivanje Jugoslavenskog
odbora, pa je s te strane shvatljiva orjentacija tih politiara na formiranje jugoslavenske drave unutar Habsburke monarhije. Naravno, takva koncepcija nije iskljuivala daljnje korake na ujedinjavanju te drave s drugim tada ve postojeim jugoslavenskim dravama Srbijom i Crnom Gorom.
Druga znaajna javna manifestacija hrvatskih i slovenskih politiara
u domovini bila je Memorandum od 31.1 1918. god. Jugoslavenskog kluba zastupnika jugoslavenskih pokrajina Austrougarske u Carevinskom vijeu, koji je bio upuen
predsjednitvima austrougarske, njemake, sovjetske i ukrajinske delegacije o miru
u Brest Litowskom.^^

Ovim Memorandumom upoznavale su se te delegacije da je

Austrougarska vlada odbila prijedlog Sovjetske vlade da u pregovorima za mir uestvuju predstavnici svih naroda i narodnosti koji su uvueni bili u rat ili su od njega stradavali i da Austrougarska vlada ne eli dati tim narodima pravo

samoopredjelje-

nja, jer da ustavi u tim pokrajinama Austrougarske garantiraju narodima potrebnu

slobodu za daljnji razvoj. Memorandumom se istaklo da je Oktobarska revolucija
osokolila narod te da je zapoeo otvorenu borbu za svoju nezavisnost i prema tome
da bi mir sklopljen na bazi spomenutih ustava predstavljao povod teke smrtne borbe

-334austrougarskih Slavena, jer ti ustavi osiguravaju Nijemcima i Madarima i nadalje

politiku i ekonomsku hegemoniju u Austrougarskoj. Stoga se predlae tim delegacijama da pripuste predstavnike austrougarskih naroda, posebno Jugoslavena, na
pregovore o miru u svrhu sklapanja ugovora o neogranienom samoopredjeljenju tih
naroda.
Memorandum od 31.1 1918. predstavljao je svakako daljnji korak hrvatskih i slovenskih politiara u pravcu oslobadjanja od politike hegemonije Nijemca
i Madara. Intencija Memoranduma je bila ujedno da borba za oslobodjenje

u ok-

virima domovine dobije medjunarodni karakter i medjunarodnu zastihu i pomo to

nije bilo bez vanosti s obzirom na djelatnosti i tendencije Pai eve vlade u inozemstvu. Memorandum od 31.1 1918. pokazuje da se veina hrvatskih i slovenskih politiara nije vise vezivala za rjeavanje nacionalnog pitanja

'sklfuivo u okviru Hab-

sburke monarhije, nego da si je ostavila slobodu akcije i opredjeljivanja navodei

u svom Memorandumu pravo naroda na neogranieno samoopredjel jivanje.
Trea znaajna javna manifestacija hrvatskih i slovenskih politiara
u domovini izuzevi frankovce a izvjesno vrijeme i hrvatsko-srpsku koaliciju bila
je javno organiziranje jedinstvenog politikog fronta u svrhu ope koncentracije
politikih snaga.
J toku marta 1918. god., l^ada su jo Antantine sile bile za odranje
Austrougarske, pojedine politike stranke i grupe u jugoslavenskim pokrajinama
Austrougarske uvidjele su da je potrebno za ostvarenje jugoslavenske drave stvoriti jedinstveni politiki organ da bi se mogla voditi jedinstvena politika za sve
jugoslavenske pokrajine monarhije. Osim toga ovi su politiari zakljuili u koliko
bi nastala nova jugoslavenska drava na ruevinama Austrougarske da bi bilo nuno
izvriti koncentraciju sila radi osiguranja njihove vlasti u novoj dravi ro je za
gradjanske stranke bilo od velike vancsti obzirom na neizvjesnost nakon Oktobarske revolucije uslijed njenih utjecaja na radnike i seljake mase, koje nisu Vie
traile samo mir nego i novo socijalno uredjenje. Iz tih razloga formirane su u
srpnju 1918. god. u Splitu "Narodna organizacija Srba, Hrvata i Slovenaca u Dalmaciji", u Suaku "Narodna organizacija za Hrvatsko primorje i Istru" a zatim u
kolovozu u Ljubljani "Narodni svet" (Narodno vijee). U poetku organizacija

-321Narodnog vijea u Ljubljani trebala je obuhvatiti ne samo Kranjsku, tajersku nego

i Dalmaciju i Istru i Trst. Kasnije (rujna 1918.) < ono je obuhvatilo ustvari samo Sloveniju i Istru. Sve te pojedine organizacije kao i politike stranke koje su ule u te organizacije imale su glavni politiki program koji se sastojao u stvaranju jugoslavenske
d r c e Slovenaca, Hrvata i Srba. Konano je 8.listopada 1918. god. formirano i
Narodno vijee Slovenaca, Hrvata i Srba kao vrhovno politiko predstavnitvo svib,
politikih stranaka Slovenaca, Hrvata i Srba na podruju Austrougarske, koje su
teile zo ujedinjenjem Slovenaca, Hrvata i Srba u zajedniku dravu.
Narodno vijee SHS sastojalo se prema svom Pravilniku

od izbor-

nih odaslanika iz svake pokrajine po stranakom kljuu, zatim lanova Hrvatskog,

Bosanskog, Dalmatinskog i drugih pokrajinskih sabora, te Carevinskog vijea u Beu. Ustvari, ono se sastojalo od 39 odaslanika od strane politikih stranaka Hrvatske,
Dalmacije, Istre i Rijeke, 18 odaslanika Bosne i Hercegovine i 16 odaslanika od strane politikih strondca Slovenije i Trsta, to je inilo ukupno 73 lana Narodnog v i jea HSHS.
Narodno vijee SHS djelovalo je u skupnim sjednicama (plenumu) te
je imalo svoju Sredinju kancelariju na elu s predsjednikom. Plenum je birao svoj
Sredinji odbor te nadzirao njegov rad. Sredinji odbor je broj io najvie 3o izabranih
lanova iz plenuma Narodnog vijea. On je sazivao skupne sjednice Narodnog v i jea, vodio poslovanje tog Vijea, predstavljao Narodno vijee prema vani, birao
pododbore Narodnog vijea, primao njihove izvjetaje, raspravljao o njima, rjeavao razne sporove roedju organizacijama i grupama, sabirao novana sredstva za
funkcioniranje Narodnog vijea i upravljao njima. Sredinji odbor je izabrao i svoje Predsjednitvo, koje je vodilo poslove Sredinjeg odbora, a ujedno vrilo funkciju
predsjednitva Narodnog vijea SHS.
M^djutim 29.listopada 1918., dakle 21 dan kasnije otkako se formiralo Narodno vijee SHS kao jedinstveno stranako predstavnitvo politikih stranaka SHS na podruju Austrougarske, Sabor Kraljevina Dalmacije, Slavonije i Hrvatske s Rijekom proglaava: I . prekidanje dravnih veza s Austrijom i Ugarskom,
2. formiranje nezavisne Drave s podrujem Dalmacije, Hrvatske i Slavonije te
Rijeke i 3. pristupanje te Drave u zajedniku Dravu Slovenaca, Hrvata i Srba s

-322podrujem koje obuhvata sav etniki prostor Slovenaca, Hrvata i Srba, time da e
5o8
o formi te Drave i unutranjem ustrojstvu odluiti kasnije Ustavovtvorna skuptina.
Poslije tih odluka Sabor je priznao Narocho vijee SHS kao vrhovnu vlast a ban je
zatim predao istom Narodnom vijeu svu izvrsnu vlast.
Prema ovom zakljuku formirana je na Saboru u Zagrebu ponajprije
Hrvatska drava, a zatim Drava Slovenaca, Hrvata i Srba u koju se uklopi ju je
Hrvatska drava

tine da e njezin definitivni status biti naknadno uredjen Ustavo -

tvornom skuptinom Drave SHS. Dravu SHS su stvorili dakle lanovi Hrvatskog
sabora. Obzirom pak da su Sabor i ban predali svu svoju zakonodavnu i izvrnu vlast
Narodnom vijeu SH5, to je ostalo na Narodnom vije u kakvu e uspostaviti dravnu organizaciju Drave SHS i kakvu e prema tome imati dal jnju organizaciju vlasti Hrvatska, Dalmacija, Slavonija i druge pokrajine ukoliko se izjasne za sjedinjenje s novom Dravo- SHS. Budui da u ni jednoj drugoj junoslavenskoj pokrajini
Austrougarske nije funkcionirao Sabor kao narodno predstavnitvo nego je u Sloveniji i Dalmaciji pos : jalo Narodno vijee, tj predstavnitvo veine politikih stranaka tih pokrajine, to su Narod na vijea u

SUC.J,

Ljubljani i Splitu odigrali istu

ulogu koju je I meo Hrvatski sabor 29.X 1918. Obzirom da su ta <

odna vijea ima-

la upravo u svo:"< oolitikom programu stvaranje Drave SHS, to je jesno oo se

odmah suglasile sa stvaranjem Drave SHS na Hrvatskom saboru, te da su Narod nevi jee SHS

odmah

i priznale kao vrhovnu vlast Drave SHS. Bosna i Hercegovina li-

nije imala vlastito Narodno vijee, ipak ona je sudjelovala po svojim predstavnicima u bivem Narodnom vijeu SHS. pa je na raj nain izraena suglasnost p o l i t i kih stranaka u Bosni i Hercegovini za stvaranje Drave SHS

Faktinu vlast Narodno

vijee SHS u Bosni i Hercegovini je preuzelo na osnovu primopredaje, koju je izvrio

u Ime generaliteta i lanova Zemaljske vlade Bosne i Hercegovine zapovjedeju i
general u Bosni i Hercegovini (I.X1 1918.).

Tako je Narodno vijee Slovenaca,

Hrvcra i Srba postalo stvarnim nosiocem suverene vlasti Drave SHS.

Kada je posebna delegacija Narodnog vijea SHS I .XII 1918. u
Beogradu pred regentom Kraljevine Srbije u svojoj adresi proklamirala ujedinjenje
Drave SHS sa Kraljevinom Srbijom i Crnom Gorom, a regent Aleksandar preuzeo
u svom odgovoru na adresu regenrstvo nad novom ujedinjenom dravom, tada je

-323tm aktom prestala funkcija Narodnog vijea SHS kao vrhovne suverene vlasti Drave
SHS na teritoriju biv. Austrougarske, a preuzeo ju je Aleksandar kao regent. Tim danom
je ujedno prestala bivstvovati Drava SHS. N o , do 2o.XII 1918., kada j e Aleksandar
izdao ukaz o prvoj vladi Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, Narodno vijee Slovenaca, Hrvata i Srba je ipak jo vrilo administrativne poslove na teritoriju biv. Drave
SHS, jer nije za to podruje jo postojala vrhovna izvrsna vlast - vlada. Od I .XII 2o.XIf 1918. god. naime postojala je samo Srpska vlada, ije se kompetencije nisu
mogle proiriti na podruje biv . Drave SHS, jer je bio uvjet delegacije Narodnog
vijea SHS da se u novoj dravi ima organizirati vlada za sve grane javne uprave, u
kojoj e sudjelovati i pojedini predstavnici stranaka s podruja biv. Drave SHS, a
tih naravno nije bilo u Srpskoj vladi.
Obzirom na organizaciju Drave SHS treba odmah napomenuti da
ona nije bila sasvim razvijena, ncroito u pogledu rjeavanja vanjskih poslova, a niti
da je u potpunosti funkcionirala, naroito u resoru vojske, mornarice, financija, a
i unutranjih poslova, jer je veina naroda bila protiv unutranje politike, kaju je
vodilo Narodno vijee SHS, a i zbog uvjeta tadanje medjunarodne politike. Napokon, i samo Narodno vijee SHS smatralo je da Drava SHS treba to prije nestati ujedinivi se s Kraljevinom Srbijom i Crnom Gorom, im se pokau uvjeti da u novoj
ujedinjenoj dravi bude vladao ustav stvoren od narodnog predstavnitva svih Slovena-
ca, Hrvafa i Srba bez majorizacije jednog naroda.
lako je oblik vladavine i unutranjeg ustrojstva drave bio usvojen
kasnijom odlukom Ustavotvorne skuptine budue ujedinjene Jugoslavije, ipak je
Drava SHS bila u osnovi republika,to potvrdjuje banska naredba poetkom novembra
o zabrani koritenja

naslova

"kraljevski" za pojedini ured, pa i sama injenica da

se Hrvatska, Dalmacija i Slavonija nisu vie nazivale kraljevinama , pae je na svim

starim peatima i igovima bio izraz "kraljevina" odstranjen.
Vrhovna vlast Drave SHS je pripadala Narodnom vijeu SHS. O b zirom da je to Vijee bilo preglomazno tijelo da bi moglo efikasno i brzo rjeavat?
administrativne poslove, Narodno vijee SHS je povjerilo ve prvog dana opstanka
Drave SHS "vladu za sve junoslavenske zemlje monarhije" Predsjednitvu*Narodnog
vijea SHS. Inozemstvo se medjutim obraalo Narodnom vijeu SHS kao vladi Drave

-324SHS, jer nije bilo upoznato da je Narodno vijee SHS povjerilo poslove vlade svom
Predsjednitvu. Sef Predsjednitva Narodnog vijee SHS bio je preme tone sef Izvrsne
vlasti Drave SHS. Predsjednitvo se sastojalo od predsjednika, dva poapredsjednka
i nekoliko tajnika. Tajnici su predstavljali posrednike izmedju Narodnog vijea SHS
i pokrajinskih vlada (tako su postojali tajnici za Hrvatsku, Dalmaciju, Sloveniju I
Bosnuf Baka, Baranja i Banat nisu imale pokrajinsku vladu., iako je bio pokuaj formiranja krajem novembra 1918. jer je to podruje bilo doskora de facto pridrueno
Kraljevini Srbiji obzirom da su taj teritorij okupirale srpske ete) .
Predsjednitvo Narodnog vijea SHS bilo je san-ostai no Hjelo koje je
donosilo rjeenja za pojedine dravne probleme, ali ono je Ipak ustvari i zvrk*.-*Io v
poetku zakljuke Sredinjeg odbora Narodnog vijea SHS, koti su se donosili na sjednici tog Odbora. Kasnije je Predsjednitvo Narodnog vijea SHS sve rjedje sazivalo
sjednice Sredinjeg odbora, kojemu je ono bilo takodjer predsjednitvo, pa se ono vise osamostalilo, tako da je uloga Sredinjeg odbora, kojemu je ustvari pripadala vrhov
:>a izvrsna vlast gubila svoj znaaj.
Predsjednitvo Narodnog vijea SHS je u Ime Narodnog v i j e a SHS
vrilo pravo pomilovanja i vrhovne vojne komande, izdavalo r

' :

zakonskom

snagom, bilo za podruje jedne pokrajine, bilo za itavo podru - e Drave SHS, Imenovalo pokrajinske vlade, postavljalo, unapredjivalo vie i najvie dravne funkcionare, mijenjalo stare zakonske propise na podruju jedne pokrajine uz premapotpis
predsjednika vlade te pokrajine te uope i u naelu rukovodilo unutranjom i l i vanjskom politikom Drave SHS.
Predsjednitvo Narodnog vijea SHS, iako je vrilo funkciju Viode
Drave SHS, ipak rad i kompetencije Vlade nisu bili podjeljeni na resore, nego je
kolegijalno rjeavalo pitanja iz pojedinih resora uz suglasnost Sredinjeg odbora
Narodnog vijea SHS. Jedino administraciju za vojne poslove bilo je povjerilo svom
Odjelu za narodnu odbranu, kojemu je bio na elu proelnik odnosno povjerenik,
poslove pak mornarice (ratne i trgovake) svom povjerenitvu za mornaricu na elu
sa povjerenikom, a diplomatske poslove Jugoslavenskom odboru ukoliko nije samo
obavljalo te poslove. Ustvari, ti su odjeli odnosno povjerenitva bili savezna ministarstva Vlade Narodnog vijea SHS. Uz ove postojala je Sekcija za organizaciju

i propagandu takodjer na elu s povjerenikom, Novinski odsjek koji je primao medjunarodne vijesti preko "Radio Gri" i Financijski odsjek, koji se brinuo za financijska sredstva radi osiguranja funkcioniranja rada Narodnog vijea SHS. Treba istaknuti da je Sekcija za organizaciju i agitaciju bila od velike vanosti naroito
u prvo vrijeme opstanka Drave SHS, jer je ona izdavala odredbe za ponaanje
mjesnih odbora Narodnog vijea, a ti su prvotno preuzimali lokalnu vlast u svoje ruke u mjestima, gdje su dotadanje vlasti zatajile, a kasnije ju

prodavali novim us-

postavljenim organima vlasti, te pazili na odranje poretka, sakupljali financijske

prinose za Narodno vijee SHS i obavjetavali Predsjednitvo Ncrodnog vijea SHS
o situaciji na terenu.
Kako se vidi Vlada Narodnog vijea SHS je obavljala pored onih
poslova, koji su spadali u nadlenost Narodnog vijea SHS kao vrhovnu vlast (izdavanje zakonskih propisa, pravo pomilovanja, vrhovna vojna komanda i dr.) jo i
tzv. zajednike poslove,isto tako kao to su Austrija i Ugarska imali zajednike poslove prema Nagodbi iz 1867. god. Zajedniki poslovi su bili: vanjski poslovi t j .
rukovodjenje vanjskom politikom, diplomatsko i komercijalno zastupstvo Drave
SHS u inozemstvu te sklapanje medjunarodnih ugovora, vojniki poslovi t j . poslovi
na zajednikoj vojsci i mornarici sa zakonodavstvom o godinjem regrutiranju i vrenju obrambene dunosti, financijski za financiranje zajednikih poslova i agitaciono
-propagandni ukljuivi i novinarsku slubu. Upravljanje svim ostalim poslovima na
podruju jedne pokrajine Vlada Narodnog vijea SHS je povjerila pokrajinskim vladama odnosno pojedinim povjerenicima za odredjeni resor u odredjenoj pokrajini
(Slovenija, Hrvatska i Slavonija s Rijekom i Istrom, Dalmacija, te Bosna i Hercegovina). U tom smislu Vlada Narodnog vijea SHS posluila se postojeim administrativnim aparatom biv. pokrajinskih vlada, a ove opet postojeim upravnim i sudskim organima unutar biv.pokrajina i to tako da je njihov djelokrug proirila na one poslove,
koji su spadali u kompetenciju Ugarske odnosno Austrijske vlade. Tako su vlade u
pokrajinama bile ovlatene na rjeavanje uz dravne poslove iz resora unutranje
uprave, bogotovlja i nastave te pravosudja (u Bosni neto vie) jo i na poslove trgovine, "obrta, industrije, eljeznica, pote, telegrafa i telefona, financija, prehrane
te narodnog gospodarstva ( poljoprivreda i stoarstvo ).

-326Pored ovih poslova Hrvatska i Slovenska vlada su imale u nadlenosti jo i poslove za Istru odnosno za okupirane krajeve.
Vlada Drave SHS je imenovala povjerenike za pojedini resor u
odredjenoj pokrajini na prijedlog Narodnog vijea one pokrajine za koju je taj povjerenik bio nadlean.
Svi povjerenici su predstavljali povjereniko vijee odnosno vladu
te pokrajine. Pokrajinska vlada je bila dakle ustvari povjerenitvo Vlade Drave SHS,
pa su se povjerenici esto potpisivali kao povjerenici Narodnog vijea SHS za odredjeni resor odredjene pokrajine.
Povjereniko vijee se povremeno po potrebi sastojalo na sjednici,
koja je trebala donijeti odredjeni zakljuak o pitanju koje je interesiralo cijelu pokrajinu iz djelokruga resora. Radi rjeavanja i reguliranja td<vih pitanja povjereni5o9
ko vijee je bilo ovlateno da donosi zakonske propise u formi naredaba.
Na elu pojedine vlade stajao je predsjednik a u Hrvatskoj ban.
Ove jeVlada Drave SHS takodjer imenovala. Resori su se isprva nazivali odjelima
Zemaljske vlade, a kasnije povjerenitvima.
Predsjednici vlada odnosno hrvatski ban su predsjedavali sjednicama
svojih vlada. Oni su donosili zakonske naredbe, koje su uskladjivale stare propise
novim potrebama Uzsuglasnost Vlade Drave SHS. Imali su pravo da imenuju nie
inovnitvo, dok su povjerenici imenovali i premjetavali najnie inovnitvo.Povjerenici su donosili vanije odredbe samo po nalogu i suglasnost? Vlade Drave SHS.
Zemaljske vlade su imale dakle delegiranu stvarnu nadlenost uvjetovanu u svim vanijim poslovima uz suglasnost Narodnog vijea SHS. U osnovi
Narodno vijee SHS djelomino je prenijelo vrenje svoje diktatorske vlasti uvjetno
na pokrajinske vlade. Tako du povjerenici vrili jedan dio zakonodavne vlasti
(donoenje naredbi sa zakonskom snagom) i izvrnu vlast

na podruju jedne pokraji-

ne u ime Narodnog vijea SHS, pa su jedino njemu bili podredjeni i odgovorni. No,
i u tom smislu shvaena nadlenost pokrajinskih vlada, ona je ipak predstavljala
za te vlade znatno iri djelokrug rada nego li ranije pod Austrougarskom unutar
garantirane autonomije. Za Hrvatsku vladu je osnivanje Drave SHS znailo ujedno
i proirenje djelokruga rada na jos neke hrvatske teritorije ( Rijeka, Istra ).

-327Osim povjerenitava zemaljske vlade su imale i druge svoje upravne

jedinice. Tako kod Hrvatske vlade u Zagrebu vidimo jo Predsjedniki ured, koji je
vrio poslove, koji nisu spadali u nadlenost pojedinih povjerenitava (organizacija
vlade, povjerenitava, dravno redarstvo, cestogradnja, strojarstvo, gradjevinarstvo
i dr.), zatim Raunarski ured, Zemaljska blagajna, Novinarski odsjek i drugi pomoni uredi Zemaljske vlade.
Takc je bila organizirana najvia uprava u svakoj pokrajini. Medjutim, nie upravne jedinice kao i pravosudne ustanove ostale su u svojoj stvarnoj i
teritorijalnoj nadlenosti nedirnute pa su funkcionirale kao za vrijeme Austrougarske.

-328IV dio

Kraljevstvo Srba ,Hrvata i Slovenaca (1918-1929)

poslije Kraljevina Jugoslavija (1929-194!)
A)

Javna uprava ( 1918 - 1941 )

Glava prva
Kraljevstvo SHS

S) Od Ujedinjenja do Vidovdanskog ustava (1918-1921)

I) Mjere centralne vlade u Beogradu, da ustavom osigura
monarhiju i centraiizcm

Nakon to je formirana Drave SHS situacija u unutranjost? zemlje

sve vie je postojala revolucionarna. S fronta su doiaziie itave vojne jedinice pod \
lova nj em utjecaja Oktobarske revolucije. Neke (u Zagrebu ) su traile komunistiku komandu i crvene zastave radi borbe za sovjetsku vlast. Seljaci su dizali bune,
uzimali zemlju veleposjednicima, odmetali su se u tzv. zeleni kadar. Situacija pak
u vanjskoj p o l i t i c i nije bila povoljna. Saveznici nisu urili priznavanjem Drave
SHS iz raznih razloga, tako da je prijetila opasnost da talijanska vlada ostvari zaista
Londonski pakt iz 1915. god,
Veina gradjanskih politiara bojei se uspostavljanja sovjetske vlasti, a time i za sudbinu privatnog vlasnitva u privredi koja je tada bila svakako najrazvijenija na Balkanu, kao i za svoje vladajue pozicije koje su upravo zauzeli,
a s druge strane bojei se opasnosti da se ne ostvari njihova elja za ujedinjenje Hrvata, Slovenaca i Srba na itavom podruju koje su oni naseljavali, vidjela je spas
u to brem uspostavljanju najuih veza s Kraljevinom Srbijom i u to brem ujedinjavanju s tom dravom, jer je tada jedina od jugoslavenskih drava raspolagala
organiziranom vojskom i jer (e ona uivala podrku kod saveznika u vanjskoj politici .
Prvi korak tih politiara Drave SHS k ujedinjavanju izvren je ve
511
9 . X I 1918. donoenjem enevske deklaracije.
No, on nije uspio, jer se Deklaracij

-329temeljila na osnivanju nove jugoslavenske drave iji e oblik vladavine odrediti

tek budua Ustavotvorna skuptina, ime je dinastija bila preputena neizvjesnosti,
a osim toga planirani dravni provizorij Drave SHS i Kraljevine Srbije u Deklaraciji nije osiguravao hegenomiju vladajuoj grupi velikosrpskih politiara. Tako je taj
prvi korak bio uzaludan, iako su potpisnici Deklaracije predsjednik Narodnog vijea
SHS i predsjednik Jugoslavenskog odbora polagali mnogo nade u tu Deklaraciju, jer
je ovu sa strane srpske vlade potpisao sam Nikola

Pai, predsjednik te Vlade.

Do sporazuma izmedju hrvatske i srpske oligarhije o ujedinjenju

Drave SHS i Kraljevine Srbije I . decembra 1918. moralo je ipak doi, istina ne
na tako nedemokratski nain i protiv naputka koji je dao Sredinji odbor Narodnog
vijea SHS , ne samo zbog izloenih odnosa u Dravi SHS, nego i zbog toga to
iroke narodne mase u Srbiji tada nisu bile za revolucionarni podvig, jer su bile
opojene svojim oslobodjenjem od austrougarskih okupatora, a socijaldemokratske partije u Sloveniji, Hrvatskoj, Dalmaciji te Bosni i Hercegovini nisu bile sposobne da
organiziraju na osnovu unutarnje situacije revolucionarnu borbu, koja bi sruila staru dravnu organizaciju sa svim svojim inovnitvom i sagradila novu. Komunisti
su se tada tek poeli formirati, pa nisu ni oni bili sposobni za takav zadatak.
512
Prvodecembarski akt Ujedinjenja

je predstavljao proklamaciju

ne samo o ujedinjenju Drave SHS i Kraljevine Srbije nego i o tome da je ujedinjena

nova drava monarhija sa centralistikim dravnim

uredjenjem ( u regentovnoj pro-

klamaciji naime prvodecembarskog akta nova drava se naziva "Kraljevstvo Srba,

Hrvata i Slovenaca", a za "vladu" se navodi da e "predstavijati cijelu ujedinjenu
otadbinu" te da e ta vlada suradjivati i odgovarati "narodnom predstavnitvu").
Prvodecembarska proklamacija je bila prva uspjela mjera dinastije i vlada jueg sloja u Beogradu da utre put buduem ustavu u osiguravanju monarhije i centralizma dravnoj organizaciji. No, vrlo jaku opoziciju federalista, osobito medju politiarima biv. Narodnog vijea SHS, dvorska kamarila i centralna vlada u Beogradu, koja je bila pod potpunim utjecajem te kamarile, ubrzo su onemoguili novim mjerama. Tome su posluili prvenstveno izrada slubenog spisa narodnih
poslanika koji e predstavljati Privremeno navodno predstavnitvo, kojim se osigurava
vladina

ve ina u tom Predstavnitvu, zatim zakon o izborima, koji e morati do-

-33onijeti vladina veina u Predstavnitvu, privremeni poslovnik za Ustavotvornu skuptinu, kojim e se osigurati veina za vladin nacrt ustava i nesazivanje pokrajinskih
sabora da bi se izbjegli neeljeni zakljuci. Centralna vlada u Beogradu je u potpunosti uspjela donijeti te mjere prema svom predvidjanju. Spisak lanstva Privremenog
narodnog predstavnitva je sastavio njen ministar Kramer te je takav bio i primjenjen
(3.III 1919.), zakon o izborima je donijela vladina veina u Predstavnitvu 3 . I X !92o,
Privremeni poslovnik za Ustavotvornu skuptinu izdala je ak sama vlada umjesto
513
Predstavnitva 8 . X I I l92o, a sabore zaista nije dala sazvati ni u jednoj pokrajini.
Ove

vladine mjere

da osigura sebi povoljan i odgovarajui ustav

ubrzo su osv i estile federaliste sa podruja biv. Drave SHS te im pokazale da vlada ne
tei samo za osiguranjem dinastije u dravi i centralizma nego i za ostvarenje njihovih tenji da profitiraju mdcsimalno od Ujedlr ienja osiguravajui tako srbijanskoj buroaziji ne samo politiku nego i ekonomsku hegemoniju.
Budui da su nosioci hegemonije postajali Srb?, borba vlastodraca s
potlaenim narodima Jugoslavije poprimala je oblik nacionalnog sukoba izmedju Hrvata, Slovenaca, Makedonaca i Crnogoraca na jednoj i Srba na drugoj strani. N o , srbijanske oligarhija nije sprovodila nasilje samo nad nesrbijanskim krajevima nego i u
samoj Srbiji. Radnitvo u Srbiji, kao i drugdje ,n?je se moglo organizirati po svojoj
v o l j i . Vlada je ve l92o. god. iskljuila svaku politiku aktivnost radnitva a posebno KPJ. Nacionalno pitanje je upravo bilo jedan od glavnih uzroka rasula Kraljevine Jugoslavije, aprila 1941.g., kojemu je u mnogom doprinijelo nerjeeno socijalno pitanje (radniko i seljako pitanje).
Na izborima za Ustavotvornu skuptinu (28.XI l92o .) pojavio se i tav niz politikih stranaka i grupa medju kojima je veina zagovarala centralizam.
Najve i broj mandata dobila je Jugoslavenska demokratska stranka (92) a zatim su
slijedile Narodna radikalna stranka (91), Komunistika partija (58), Hrvatska puka
seljaka stranka (5o), Zemljoradnika stranka (39), Juga I a venska muslimanska stranka (24), Slovenska ljudska stranka (14), Hrvatsko puka i bunjevako-okaka stranka
(13), Socijademokratska stranka i druge stranke i grupe (ukupno 14) koje su dobile
ispod lo mandata ili su ostale uope bez mandata. Od ukupno 419 mandata prvih
devet nabrojenih stranaka posjedovali su 391 mandat. Da bi nacrt ustava dobio potre-

-34o bnu veinu trebalo je da za nj glasa 2io glasova.

529

Centralisti su imali dakle

zagarantiranu veinu,jer su im bili dovoljni glasovi poslanika Jugoslavenske demokratske stranke, Narodne radikalne stranke i Zemljoradnike stranke. Jedino iznenadni preokret kod pojedinih lanova jedne od triju spomenutih stranaka mogao je
izmijeniti poloaj vladine veine u Ustavotvornoj skuptini, ali u tom sluaju ostalo
je vladi da kupuje glasove uz ugovorene naknade to se zaista i dogodilo, jer su poslanici Zemljoradnike stranke preli u opoziciju,pa je vlada morala dati razne ustupke slovenskim kmetijcima na elu s Bogumilom Bonjakom, Jugoslavenskoj muslimanskoj organizaciji i tzv. grupi Demijet Muslimanima iz June Srbije i Makedonije) da
bi dobila veinu za svoj nacrt ustava. Tako su konano uspjeli dinastija i vlada da se
donese Vidovdanski ustav od 28.6.1921. Takvoj proceduri nije mogao nakoditi istup
i apstinencija ni Hrvatske republikanske seljake stranke

(koja je ak proglasila

nezavisnu hrvatsku seljaku republiku u Zagrebu) ni KPJ ni provasi a niti glasanje

protiv tog Ustava od strane socijaldemokrata, zemljoradnika i republikanaca.

2) Centralna vlada u Beogradu u sprovodjenju faktinog centralizma prije

donoenja Ustava

Prvodecembarskim aktom bilo je odredjeno da upravn i organi pokrajine (zemaljske vlade) ostaju do donoenja ustava na snazi pod uvjetom da ih "dravna
vi ada" t j . centralna vlada u Beogradu ima pravo nadzirati i da su ti autonomni upravni
organi pokrajine odgovorni i autonomnim narodnim predstavnitvima (saborima).

Iako

je regent prihvatio ovo privremeno rjeenje do donoenja ustava, ipak im se centralna vlada u Beogradu toliko organizirala da je mogla svoje djelovanje proiriti na i tavu dravu ona je poela ograniavati nadlenost autonomnih pokrajinskih administracija u korist centralne dravne administracije. U aktu ujedinjenja predvidjena autonomna predstavnitva nisu bila uope sazivana,pa se tako centralizam prema autonomiji pokrajina sve vie jaao, dok nije Vidovdanskim ustavom stekao svoju legalnost.
Vlade pojedinih pokrajina biv. Drave SHS poslovale su iza I .XII
1918. u svom punom sastavu povjerenitava ( obuhvatajui nekadanje autonomne i
zajednike poslove) kratko vrijeme. Poek om sijenja 1919. te su vlade dale ostavku,

-332pa su imenovane nove zemaljske vlade, koje medjutim nisu imale vie u svom sastavu povjerenitva za narodnu odbranu, financije, eljeznice i promet, trgovinu, obrt i
industriju, prehranu, jer su ovi resori pripali pod neposrednu i iskljuivu kompetenciju resornih ministarstava centralne vlade u Beogradu. Zemaljskim vladama su ostali
samo poslovi iz djelokruga unutarnjih poslova, pravosudja, bogotovlja, prosvjete,
narodnog gospodarstva i socijalne politike. Povjerenika za socijalnu politiku je posebno imenovao resorni ministar. Na elu zemaljske vlade stajao je predsjednik a u
Hrvatskoj ban.
Nove zemaljske vlade su bile dakle ponovo ograniene na vodjenje
onih autonomnih poslova, za koje su bile nadlene za vrijeme Austrougarske. No, i
ova nadlenost vremenom se smanjivala, jer je centralna vlada zapoela praksom da
pismeno saobraa sa povjerenicima odnosno drugim uredima direktno, dapae, poela je sama rjeavati pojedine upravne sluajeve, koji su inae spadali u nadlenost
Zemaljske vlade i sistirati upravne akte zemaljske vlade na pritube pojedinaca ili
na intervenciju pojedinih poslanika ili politike stranke. Centralna vlada u Beogradu
je poela ak imenovati i one inovnike koji su radili u zemaljskim vladama, koje
su u doba Drave SHS imenovali sami povjerenici (nie inovnitvo). Nastali su esti
i teki konflikti izmedju zemaljskih vlada i ministarskog savjeta u Beogradu ba zbog
tih razmimoilaenja interesa zemaljske i centralne vlade.
Zemaljske vlade su poslovale tako da je itava vlada objedinjavala
sve funkcije i kao takva bila odgovorna za svoje poslovanje na podruju pokrajine
centralnoj vladi u Beogradu. No, Zemaljska vlada nije bila vie najvia upravna
instancija u pokrajini, jer se protiv njezinih odluka mogla uloiti alba na odgovarajue ministarstvo.
Za objovljanje poslove ukinutih povjerenitava centralna vlada je
formirala svoje vlastite ekspoziture, koje su kao redoviti i stalni uredi poslovali i
bili nadleni za podruje jedne pokrajine. Ti su uredi sa sjeditem u sjeditu zemaljske vlade bili podredjeni neposredno resornom ministarstvu,odnosno posebnom odjeljenju tog ministarstva u Beogradu, koje je bilo nadleno za tu pokrajinu (tako pri
Ministarstvu unutarnjih poslova Odjeljenju za Hrvatsku i Slavoniju, u Ministarstvu

-333financija Odsjeku za posredne poreze za Hrvatsku i Slavoniju te Odsjeku za neposredne poreze za Hrvatsku i Slavoniju).
Novoformirani uredi su bili slijedei:
1.

eljeznika direkcija u Zagrebu, osnovana ve decembra I9!8. god.,

sa zadatkom da upravlja dravnim eljeznicama, da se brine za njihovo odravanje i obnavljanje, pomae u reguliranju voznog reda, brine za osposobi javenje i unapredjivanje kadra i dr. Posebni odjel te Direkcije predstavljalo je
eljezniko redarstvo ( osnovano 15.IX 1919.) koje se brinulo za sigurnost
putnika i robe na putovanju. Ovaj je Odjel bio ustvari ogranak Dravnog
redarstva, ali je bio podredjen nadzoru Direkcije, dok je sama Direkcija bi515
la podredjena neposredno Ministarstvu saobraaja u Beogradu.

2.

Delegacija Ministarstva financija za Hrvatsku, Slavoniju i Medjirnurje u Z a grebu, osnovana 26.11 1919., bila je nadredjeni organ svim financijskim uredima u pokrajini pa je tako bila nadlena da Ih nadzire pazei da se potivaju financijski propisi, da im daje naloge, da odluuje u drugom stepenu protiv svih rjeenja I naloga niih financijskih organa, te da ukida dvostruka
oporezovanja, iako su bila pravomona, ispravlja krivo odmjerena porezna
zaduenja, brie neutjerive porezne zaostatke, vraa protuzakonito utjerane poreze,pristojbe, dae, novane kazne i drugo. Delegacija je bila nepo516
sredno podredjena Ministarstvu financija u Beogradu.

3.

Odjeljak Ministarstva trgovine i industrije osnovan 14.V 1919. vodio je gotovo sve poslove iz nadlenosti Ministarstva na podruju Hrvatske i Slavonije.
517
On je takodjer bio neposredno podredjen svom Ministarstvu u Beogradu.

Agrarna direkcija, osnovana 14.11 l92o. bila je nadlena na podruju Hrvatske,

Slavonije, Medjimurja i Baranje za poslove podjele zemlje, kolonizaciju,
vrenje nadzora nad veleposjedima a u drugom stepenu za rjeavanje albi
protiv rjeenja podredjenih upanijskih agrarnih ureda. albe protiv odluka
Agrarne direkcije je rjeavalo Ministarstvo za agrarnu reformu u Beogradu,

-334kojemu je ono i bila podredjena.

Povjerenitvo Ministarstva ume i ruda u Zagrebu, osnovano 23. IV

I92o., neposredno podredjeno Ministarstvu uma i ruda u Beogradu,
bilo je nadleno za vrenje nadzora nad svim rudnicima i umama,
odobravalo je otudjivanje dravnog zemljita, brinulo se za pravilno
primjenjivanje rudarskih i umarskih propisa, vrilo nadzor nad radom
rudarskog satnistva i dr.

Generalna direkcija voda za Hrvatsku i Slavoniju nadlena za reguliranje vodnog sistema, a podredjena je bila Ministarstvu poljoprivrede i voda u Beogradu.^ 0

Gradjevinska direkcija u Zagrebu je bila nadlena na podruju Hrvatske i Slavonije za sve podredjene 14 gradjevinskih sekcija i dva povjerenitva za nadgledanje parnih kotlova u Zagrebu i Osijeku, a podredje521
na Ministarstvu gradjevina u Beogradu.

Zdravstveni odsjek za Hrvatsku, Slavoniju i Medjimurje u Zagrebu,

koje je bilo podredjeno Ministarstvu narodnog zdravlja a bavilo se
op im problemima organizacije zdravstvene slube prvenstveno preven522
tivom.

Potansko i brzojavno ravnateljstvo u Zagrebu podredjeno Ministar523

stvu pota i telegrafa.

-335-

II Provizorij na osnovu Vidovdanskog ustava

( 1921 - 1924 )

I . Vidovdanski ustav i odugovlai van je formiranja oblasti

524
Vidovdanski ustav od 2 8 . V I 1921. god.

je predstavljao niz demo-

kratskih izreka koje se nisu mogle osfvariti,ako to nije htio kralj. Po ovom ustavu je
Kraljevstvo SHS bilo ustavna i parlamentarna monarhija. Zakonodavne funkcije je vrila Narodi a skuptina ( za koju je svakih 4o.ooo stanovnika biralo po jednog poslanika na etiri godine bez prava da mu dade obavezne instrukcije ), a upravne Vlada
i njezin aparat. VJada je bila odgovorna za svoj rad Narodnoj skuptini. Medjutim,
zakoni izglasani u Narodnoj skuptini dobili su zakonsku snagu tek ako ih je kralj
sankcionirao a onda i publicirao, to je znailo da kralj u stvari posjeduje pravo veta
na sve zakljuke Narodne skuptine koji nisu bili u interesu kralja. Vlada je bila odgovorno ne samo Narodnoj skuptini nego i kralju, a odgovornost kralju je bila od veeg znaenjg, jer je kralj bio onaj koji je imenovao ministre. Sudske funkcije su vrili sudovi. Suci su bili stalni te ih niiko nije mogao uklonit? s dunosti bez presude.
Medjutim, suce je imenovao i smjenjivao kralj to je bilo od presudnog znaenja za
suce i njegovo sudjenje. Po ustavu ni jedan in kraljevske vlasti nije imao snagu niti
se mogao izvriti,ako ga nije premapotpisao nadleni ministar. Medjutim, ba ta ustavna odredba je davala kralju potpunu vlast, jer on ustvari nije bio nikome odgovoran
za svoja djela. Ministri su premapoipisali sve kraljeve ine, jer su bili ovisni od
kralja i njemu bili odgovorni. Osim toga, kraljeva linost je bila neprikosnovena.
Kralj nije mogao biti ni odgovoran ni biti tuen. Kralj je imao jo jedno znaajno
pravo: on je sazivao i zakljuivao a mogao je i raspustiti Narodnu skuptinu.
Prema Vidovdanskom ustavu uprava se morala vriti po oblastima, k o tarima i opinama. Budui da je rukovodee funkcionere oblasti i kotara postavljao
i smjenjivao kralj, to je bilo jasno da je kralj bio osiguran da e svi orgaii uprave
na bil kojem nivou ovisiti o njemu i prema tome vriti funkcije uprave po kraljevim
odnosno vladinim intencijama, direktivama i nalozima a time je Vidovdanskim ustavom

-336bio zagarantiran Centralizam, iako je uprava po svojoj organizacionoj semi bila

decentralizirana. Na taj nain je srbijanska oligarhijska grupa u Beogradu sglavnom
osnovom

dvorskoj kamarili osigurala sebi politiku i ekonomsku hegemoniju krijui

se iza postavke nacionalnog unitarizma o troimenom narodu Srba, Hrvata i Slovenaca.

Takvo iz osnova naopako i tendenciozno rjeenje nacionalnog pitanja, koje je ak bilo legalizirano Ustavom, a onda i centralistiko dravno ustrojstvo
moralo je imati niz protivnika, to je otvorenoPokazalof samo glasanje za tqj ustav
U Ustavotvornoj skuptini. I sama vlada je predvidjela ogroman otpor pa je ak u samom lanu 134 Ustava predvidjela odredbu da po stupanju na snagu ustava ostaju privremeno u vanost? sve dotadcenj pokrajinske uprave Hme da ovima dodje na elo pokrajinski namjesnik, kojeg e imenovati kralj na prijedlog ministra unutranjih poslova. Ovako reguliraju i provizorij do uvod jenja oblast? Vlada se nadala da e se odlaganjem sprovodjenja sistema oblast? za izvjesno vrijeme dobiti na vremenu pa e se situacija kod politikih stranaka postepeno smirivati. Medjutim, do ukidanja pokrajinske
uprave trebalo je proi jo gotovo 4 godine.
Kada je dvorska politika iznijela pobjedu Vidovdanskim ustavom,
525
trebalo je posegnuti jo za jednim orujem. Obznanu

je trebalo zamijeniti zako-

nom koji e kaznom obuhvatiti svaku djelatnost koja bi bila uperena na poredak, ustav
i sistem koji proizlazi iz ustava. Trebalo je donijeti zakon kojim e Vlada dobit? ovlatenje da progoni, zatvara i kanjava sve svoje politike protivnike proglaavajui
ih dravnim neprijateljima i separatistima Dobar povod za donoenje takvog zakona
bili su atentati na regenta i ministra unutarnjih poslova ( juna i jula 1921.) pa je ve
3.Vili 1921. Narodna skuptina (prije donoenja ustava Ustavotvorna skuptina) izglasala zakon o zatiti drave. ^ ^
Budui da se Vlada nije mogla osloniti samo na policiju, andarmeriju i vojsku, nego je trebala bilo kakvu pomo ba u samom narodu barem kod nekih do
slojeva, to se ona pobrinula ve 1922, god. da se osnuju ustvari teroristike organizacije SRNAO (skraenica za Srpska nacionalna organizacija) i ORJUNA (skraenica za "Organizacija jugoslavenskih nacionalista") koje su imale zadatak da uvaju
postojei vladin poredck te propagiraju vladine mjere bilo radi ouvanja "srpstva" bilo "Jugoslavije". N o , ni frankovci nisu zaostali u poduzimanju koraka za ouvanj e

-337"hrvatstva" pa je osnovano HANAO ( skraenica za "Hrvatska nacionalna organizacija") koja se po metodama rada nije bitno razlikovala od one SRNAO ili ORJUNA

No, akcija protiv Vidovdanskog ustava bilo da ga se ukine, bile

sistira, bilo revidira zahvatila je iroko ne samo medju seljatvom i radnitvom nego I
medju federalistima openito, a posebno u Hrvatskoj. Ovdje se odmah poslije i z g l a savanja tog ustava formirao Hrvatski blok t j . blok politikih straneka Hrvatske republikanske seljake stranke, Hrvatske zajednice i Hrvatske stranke pravq, koji si je uzeo
u zadatak da se bor? za obustavu Vidovdanskog ustava i da se drava uredi federai i stiki. Budui da dinastija i Vlada nisu reagirali na njihove zahtjeve, ovaj se Blok
obratio februara 1922. Medjunarodnoj konferenciji, koja je upravo zasjedala u Genovi radi poduzimanja zajednikih mjera sviju drava na osiguranju mira u svijetu,
nim memorandumom u kojem se prikazala nedemokratska vladavina u Jugoslaviji,

jedvla-

din teror te volja naroda u Hrvatskoj

Obzirom da je Hrvatski blok bio preslab da se suprostavi Vladi, to je
Radieva HRSS uspjela ve 1923. god. stvoriti zajedno sa

i J M O Federai istiki

blok, koji je zahvatao teritorijalno uglavnom Sloveniju, Hrv jfsku i Bosnu, pa je kao
fakav predstavljao ozbiljnog protivnika Paievoj vladi, Ste-/3 je shvatljivo da se je
Pai pokuao pribliiti tom Bloku da bi ga onesposobio i l i barem oslabio. Tako je on
sklopio s tim Blokom jedan sporazum,, poznat pod nazivom ".Markov protokol }! od
13.IV 1923., kojim se je Pai obavezao da e poraditi na tom da se sto prije sklopi
^28
pravi i konani sporazum s Federaiistikim blokom."
Markov protokol nije medjutim predstavljao neku vrijednost, iako je
on znaio sporazum o sporazumu, jer su interes? obiju strana bili sasvim suprotni pa je
takav sporazum ustvari bio iluzoran, Radi i Pai jednako su drali do tog sporazume,
pa se Radi odluio ponovo obratiti inozemstvu za pomo . Najvei rezultat njegovih
agitacionih putovanja po Evropi bio je svakako ukljuenje HRSS u seljaku internacionalu u Moskvi (27.6.1924.).
Poloaj Paieve vlade jo vie se pogorao kada je zbog Paievog
gaenja i onako ogranienog parlamentarizma posebno odbijajui verifikaciju mandata Radieve HRSS ( koja je nakon izbora od 18.111 1923. bila po broju mandata na drugom mjestu) opozicija Davidovi-Koro-

-338ec -Spaho stvorila Blok opozicije (maja 1924.) sa anticentralistikim programom, to

je dovelo ak do pada Paieve vlade i do formiranja Davidovieve vlade "sporazuma".
No, ta je Vlada bila kratkog vijeka (27.7.-15.lo.1924.), jer su dinastiji ipak vie
odgovarali Pai i njegovi radikali prokuani centralisti a tim i najbolji podupiratelji
vladarevih apsolutistikih tendencija. Naravno u novom Pai evom kabinetu nije mogao izostati ni Svetozar Pribievi koji se upravo odijelio (26.3.1924.) zajedno sa
svojim prijateljima od sporazumake Davidovieve Demokratske stranke te osnovao svoju Samostalnu demokratsku stranku.
Tako sada nakon pada Davidovieve vlade radikali ojaani voljom
dinastije pristupe konanoj likvidaciji stare upravne organizacije koja je u Hrvatskoj,
Bosni i Hercegovini, Sloveniji i Dalmaciji podsjeala na historijske tvorevine, posebno
u Hrvatskoj na Trojednicu i borbu za hrvatsko dravno pravo, pa je PP vlada (PaiPribievi) stornirala naredbu Davidovieve vlade od 23.8.1924. kojom su se ostavljale sve pokrajinske uprave u dotadanjoj formi i nadlenosti, te odredila svojim rjeenjem od 13.XI 1924. da se te uprave moraju ukinuti te da nove oblasti imaju u potpunoj organizacionoj formi proraditi ve poetkom 1925. god. to je zaista koncno i
izvreno. Tako je nakon dueg vremena ipak dokrajen i provizorij s pokrajinski
upravama, koji je bio predvidjen lanom 134 Vidovdanskog ustava.

2) Organizacija i djelokrug Pokrajinske uprave za Hrvatsku i Slavoniju

im je bila ukinuta nakon proglaenja Vidovdanskog ustava Zemaljska vlada u Zagrebu, odmah je bila formirana Pokrajinska uprava za Hrvcr$i<u i
Slavoniju (jula 1921.). Ona je bila, kako je ve reeno, privremenog karaktera, jer
su se njezini poslovi morali postepeno prenijeti na nadlena ministarstva, oblasne
velike upane i oblasne samouprave, a poslovi Odjela za pravosuaje Pokrajinske
uprave na nadlena via sudita. Pokrajinska uprava u Zagrebu je poslovala u prkos
svoje privremenosti od jula 1921. do kraja 1924. god. Sa Zemaljskom vladom u Zagrebu bila je ukinuta ujedno i funkcija bana, koja je ustvari svojom mnogostoljetnom tradicijom najvie podsjeala na nekada samostalnu izvrnu i sudsku vlast na podruju
Hrvatske i Slavonije.

-339Na elu Pokrajinske uprave, koja je organizam "ono, po svom personalu i registraturnom poslovanju u potpunosti sliila biv.Zemaljskoj vladi, stajao je
sada pokrajinski namjesnik, kojeg je imenovao kralj. Pokrajinsku upravu je vrio ustvari pokrajinski namjesnik, povojim efovima odjela Pokrajinske uprave i po njihovor
kadru tako da su ovi djelovali u ime pokrajinskog namjesnika . Pokrajinska uprava se
vrila pod neposrednim nadzorom ministra za unutarnje poslove a i drugih ministara,
jer je ta Uprava funkcionirala kao organ tih ministarstava.
Pokrajinska uprava za Hrvatsku i Slavoniju sastojala se organizaciono od slijedeih odjeljenja:
1) Predsjednitvo Pokrajinske uprave
2) Odjeljenje za unutarnje poslove
3) Odjeljenje za prosvjetu i vjeru
4) Odjeljenje za pravosudje
5) Odjeljenje za narodno gospodarstvo i
o) Odjel jenje za socijalnu skrb.

Stvarna nadlenost Pokrajinske uprave ostala je uglavnom ona iste

koju je imala Zemaljska vlade prije ukidanja, ipak otpaia je institucija povjerenika :
su na elo pojedinih odjela b i l i postavljeni efovi odjela. Povjerenici su imali stranako-politiki karakter, dok efovi odjela to nisu imali, ali ipak ne moe se tvrditi
da ovi nisu uivali povjerenje ministra unutranjih poslova.
Dok se nije izvrilo izjednaenje zakona na teritoriju itavog K r a ljevstva Pokrajinska uprava, upanije, kotari, gradovi i opine poslovali su po do tad
vae Im propisima primjenjujui ih kao pozitivno pravo i organizirajui se po tim prc
pisima ( osim same Pokrajinske uprave). Uredi pojedinih ministarstava koji su b i l i os.no
vani u Zagrebu za podruje Hrvatske i Slavonije ostali su i nadalje poslovati, ali su
njihovi efovi bili duni da za svoje prijedloge opeg ili personalnog karaktera zatra
miljenje pokrajinskog namjesnika prije ministarskog rjeenja. U samoj Pokrajinskoj
upravi nije se vie primjenjivao kolegijalni sistem rada nego birokratski, t j . sistem
osobne odgovornost? na ijem je vrhu stajao pokrajinski namjesnik.
Djelokrug pojecinih organizacionih jedinica Pokrajinske uprave za

-34o 529

Hrvatsku i Slavoniju bio je slijedei:

I) Predsjedniki ured
Poslovi koji su se odnosili na kraljevski dvor, obavjetavanja o promjenama u Vladi i kod ministarstava, poslovi reorganizacije Pokrajinske uprave, personalni poslovi, poslovi vieg dravnog redarstva, tamparsko redarstvo, poslovi nadzora
nad cijelom pokrajinskom upravom, nadzor nad upravom Zemaljske tiskare i lista
"Narodne novine1', poslovi krajikih zaklada, poslovi oko podjeljivanja odlikovanja
i poasnih naslova i dr.

II) Odjeljenje za unutranje poslove

Djelokrug ovog Odjel jenja

je rasporedjen na 9 odsjeka i to:

1. Odsjek za proraunske i zakladne poslove

2. Odsjek za financijske poslove
3. A . odsjek za upravne poslove
3. B. odsjek za disciplinske predmete
4 . Odsjek za dravljanstvo i zaviajnost
5. A . odsjek za redarstvene poslove
5. B. odsjek za vojne i andarmerijske poslove
6. Odsjek za zadrune poslove
7. Odsjek za Istru

I) Odsjek za proraunske i zakladne poslove bio je nadlean za izradu prorauna i zakljunih rauna Pokrajinske uprave, financijske, porezne, katastralne poslove,
vojnike takse, formiranje novih poreznih ureda itd. ukoliko to nije bilo pridrano
kojem drugom odjeljenju, otpisivanje dubioznih ili neutjerl jivih pokrajinskih dabina,
struni nadzor nad Raunarekim uredom Pokrajinske uprave i Dravnom blagajnom u
zakladnim poslovima, a posebno izdavanje uputstava za rad za unutranju organizaciju, za kontrolu Dravne blagajne zakladnim poslovima, izdavanje odredbi o sklapanju

i odobravanju najamnih ugovora o zgradama koje su spadale pod upravu Odjel j e -

-341nja za unutarnje poslove kao i ugovora o kupoprodaji nekretnina pod upravom tog
Odjeljenja te odobravanje drugih ugovora koji nisu spadali u djelokrug kojeg drugog
odjeljenja ( kod tih ugovora moralo je sudjelovati Dravno nadodvjetnitvo kao pravni
zastupnik pokrajinskog erara, upanija i pokrajinskih zaklada), doznake predvidjene
proraunom Pokrajinske uprave koje se stavljaju u polog ili kojima se dozvoljavaju predujmovi, kontrolu nad nabavom i prodajom dravnih vrijednosnih papira, odredbe o ulocima i dionicama, zalonicama bankovnih zavoda i tedionica za Odjeljenje unutarnjih poslova te sprovodjenje svih kreditnih operacija, kontrolu globa koje su tekle u
korist pokrajinskih zaklada i upravu zemaljskim zakladama.

2) Odsjek za financijske poslove bio je nadlean za obavljanje ekonomskih

i raunarskih poslova Odjeljenja i vodjenje evidencija svih zgrada, doznaivanje
beriva inovnicima Pokrajinske uprave, upanijskih i kotarskih oblast? te mirovinq
inovnika tih ureda, financijske poslove redarstvenih povjerenitva, nadzor i ispitivanje svih naklada koje su bile na teret prorauna Pokrajinske uprave a bile su date
upanijskim i kotarskim oblastima i dr.

3 - A) odsjek za upravne poslove bio je nadlean za poslove uprave koji su

se odnosili na upanije, kotare, gradove, trgovita i upravne opine, raunarske
poslove koji su se odnosili na gradove,trgovita i upravne op ine, posebno op inske
proraune i zakljune raune, opinske namete, opinske potrosarine na pie i meso,
uvozninu, pijacovinu, taracovinu u gradovima i upravnim opinama, osobna pitanja
koja su se odnosila na gradske i opinske namjetenike izuzevi disciplinske predmete,
sve zakonodavne poslove koji su se odnosili na upravu upanija, kotara, gradskih i
upravnih opina, kao i davanje miljenja ostalim odsjecima na zakonske i naredbene nacrte,
nazive opina i prebivalita, pokrajinske granice, teritorijalne sporove posebno ustanovljivanje opsega upravnih kotara i sjedita kotarskih oblasti te rjeavanje promjena
>

teritorijalnog opsega upravnih opina i trgovite te poslove javnih dobara uope a

napose morske obale i dr.

-3423-B)odsjek za disciplinske predmete i za vrenje nadzora bio je nadlena za

disciplinske predmete protiv inovnika namjetenih kod upanijskih i kotarskih oblasti, gradova, upravnih opina i trgovita, vrenje strunog nadzora nad poslovima
upanijskih i kotarskih oblasti, gradova, upravnih opina i trgovita te izradu uputstava i dr.
4) Odsjek za poslove dravljanstva i zaviajnosti bio je nadlean za pitanja
dravljanstva, zaviajnost, uzdravanje zaviajnika, nahoad, promjene prezimena,
potroarinske prekraje i rasprave o uzdravanju opinskih putova i cesta.
5-A) odsjek za redarstvene poslove bio je nadlean za redarstvo uope,
pogranino redarstvo, redarstveni nadzor, potjernice, dozvoljavanje noenja oruja
i dr., rjeavanje pravnih lijekova u svim redarstvenim predmetima ukoliko nisu spadali u koji drugi odsjek ili odjeljenje, vatrogasno redarstvo, eksplozivne predmete,
barut i otpremu municije, pitanja u vezi s orujem, redarstvo koje se odnosilo na javne zabave, javne lokale, svetkovanje blagdana, konkubinate i df*,redarstvene zavode, poslove oko tampe ukoliko nisu bili pridrani Predsjednitvu Pokrajinske uprave,
dozvole za javne produkcije, zatitu sluinadi, sakupljanje prinosa u dobrotvorne
i druge svrhe, nadzor nad drutvima, rjeavan je pravnih lijekova o stanovanju stranaca i pasoke poslove.
5-B) odsjek za vojnike i orunike poslove bio je nadlean za ispostavi j a nje regrutskih lista, regrutaciju i druge vojne poslove ukoliko nisu spadali u nadlenost Ministarstva vojske, te za.andarmerijske poslove.
6)

Odsjek za zadrune poslove bio je nadlean za sprovodjenje zakona

0 zadrugama i sudovanju u zadrunim sporovima.

53o
7)

Odsjek za Istru ( osnovan naredbom bana od 2o~VI 1919.)

bio je nad-

lean uglavnom
za poslove oko
emigranata Hrvata i Slovenaca iz Istre (izdavanje
V

potvrda o identitetu, svjedodbi o ponaanju, imetku i dr. briga za bive inovnike

1 umirovljenike iz Istre, djake iz Istre, te uop e za sve bjegunce iz Istre). Veliki
dio svoga rada odsjek je posve ivao intervencijama kod organa uprave u korist Istrana te vrio pripreme za sluaj preuzimanja vlasti na podruju Istre.

-343-

III) Odjeljenje za prosvjetu i vjere

Djelokrug ovog Odjeljenja bio je rasporedjen na ove odsjeke:
1) Vjerski odsjek
2) Pravni odsjek
3) Upravno-gospodarski odsjek
4) Odsjek za visoke kole,

znanost, umjetnost i knjievnost

5) Odsjek za puku, strunu i srednju nastavu

Vjerski odsjek je bio nadlean za izradu nacrta naredaba i zakona,

koji su se odnosili na vjersku upravu, izradu nacrta prorauna za Odjeljenje i Hrvatio-slavonsku te Krajiku zakladu, sve poslove koji su se odnosili na postojee crkve
odnosno vjeroispovjesti, matice , enidbene i interkonfesionalne poslove, nove gradnje
i izdravanje bogotovnih objekata, patronatske poslove, brigu oko plaanja sveenstva
i dr.
Pravni odsjek je imao u svom djelokrugu ispitivanje svih nacrta zakona
naredaba, sudovanje u svim upravnim poslovima te disciplinske predmete.
Upravno-gospodarstveni odsjek je bio nadlean za poslove oko izrade
nacrta prorauna za Odjeljenje, nakladu kolskih knjiga i tiskanica, izdavanje Slubenog glasnika, upravne i gospodarstvene poslove pukih i srednjih kola, izvedbe kolskih zgrada i njihove popravke ( izuzevi visoke kole ).
Odsjek za visoke kole, znanost, umjetnost i knjievnost rjeavao je
poslove visokih kola i s njima spojenih zavoda, posebno novogradnje i popravke visokih kola, te sve poslove oko kola za umjetnost i knjievnost ( kola za umjetnost i
umjetni obrt, kazalita, konzervatoriji, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Matica Hrvatska, Svjetojeronimsko drutvo, Prirodoslovno i dr. drutva, umjetnika
i knjievna drutva, Povjerenstvo za uvanje umjetnikih historijskih spomenika i dr.).
Odsjek za puku, strunu i srednju nastavu bio je nadlean za vrenje
vrhovnog nadzora, pedagoko-didaktike, organizacione

te personalne poslove pukih,

-344srednjih ( i njima slinih) i uiteljskih kola i internata, obrazovanje nastavnika, djake

poslove, poslove oko izdavanje kolskih knjiga i uila, osnivanje i proirivanje novih
kola, uvanje zdravlja i tjelesni odgoj kolske mladei, poslove oko narodnog prosvjeivanja (analfabetski teajevi, puka predavanja, knjinice), podjd jivan je stipendija
1 potpore i dr.

IV) Odjeljenje za pravosudje je poslovalo svega tri mjeseca ( do septembra

1921 .god.) a bilo je nadleno za vrenje vrhovnog nadzora nad svim sudovima i dravnim odvjetnitvima te vrhovne uprave kaznenog proganjanja, zatim za davanje miljenja kralju u predmetima pomilovanja te izradu nacrta propisa iz oblasti pravosudja.
Na osnovu naredbe Ministarstva pravde od 7.9.1921. osnovano je Odjeljenje Ministar stva pravde u Zagrebu, koje je preuzelo djelokrug ukinutog Odjeljenja za pravosudje
Pokrajinske uprave rime dc je Konanu odluku donosio ministar pravde. Odjeljenje M i nistarstva pravde u Zagrebu

djelovalo do 1.5,1925. god, kada je njegov djelokrug

oreuzelo samo Ministarstvo pravde u Beogradu, o Odjeljenje bilo ukinuto.

V) Odjeljenje za narodno gospodarstvo

Djelokrug ovog Odjeljenja bio je podjeljen na lo odsjeka 1 ro:
1 . Odsjek za ratarstvo
2. Odsjek za vinogradarstvo i voarstvo
3. Odsjek za veterinarstvo
4 . Odsjek za stoarstvo
5. Odsjek za zemljine zajednice, komasacije, urbarske i regalne poslove
6. Odsjek za gospodarsko-redarstvene poslove
7. Agrarno-pravni odsjek
8. Odsjek za agrarnu politiku
9. Odsjek za gospodarsku nastavu
10. inspektorat zemaljskih ekonomija i stanica.
Odsjek za ratarstvo je imao u djelokrugu sve poslove koji su se odno-

-345sili na unapredjivanje ratarstva 5 iivadarstva te praktine gospodarske zavode koji

su b!lt osnovan? ?l? su se trebali osnovat? radi unapredjivanje ratarstva i iivadarstva.
Odsjek za vinogradarstvo i voarstvo je imao u nadlenosti sve poslove uzgoja loze i voaka, regeneracije vinograda i vonjaka, vinogradarske i voarske te vrtljarske stanice i zavode, pivniarske zadruge,kontrolu prometa vinom,
provedbu zakona o kontroli patvoren ja vina, unapredjivanje povrarstva, uzgoj vonog i vrtnog sjemenja, sadnica, loze itd.
Odsjek za veterinarstvo je imao u djelokrugu poslove o uvanju
zdravlja doma ih ivotinja, spreavanje i oguivanje stonih zaraza, kontrolu nad
bonim prometom, zavode za prouavanje, suzbijanje i lijeenje stonih bolesti ,
potkivake kole, nadzor nad poslovima veterinarskog .redarstva i nadzor nad veterinarskom praksom.
Odsjew za stoarstvo je bio razdjeljen u dva podoasieka : a zc konjogojstvo i b) za govedarstvo i sve ostale grane stoarstva. Pododsjek za konioro;stvo starao se o racionalnom gajenju

konje, kao i o odredjivanju mjera u gajenju ko-

nja (ustanovljivanje pasminsklh rajona), vrio licenciranje pasruna, /rio ncazor "cc
privatnim i dravnim pastuharnama, arebarnamd i ergelama, starao se o uredjivario
izlobi i takmienju. Pododsjek za govedarstvo starao se o racionalnom gajenju goveda, ovaca, koza, a/inja, ivadi,kuni a, pela, svilaca i riba, starao se o stoarskim zavodima i stanicama, o licenciranju rasplodnih gria, o odgajivakim, mljekarskim i ribarskim udruenjima i dr.
Odsjek za zemljine zajednice, komasacije, urbarske i regal ne poslove je imao u djelokrugu poslove zemljinih zajednica, rjeavanje sporova zbog prava
uivanja u nekadanjim i sadanjim krajikim imovnim opinama te nekadanjim krajikim zadrugama, poslove komasacije zemlje, ukoliko nisu spadali na Zemaljsko komasaciono povjerenstvo, napokon poslove urbarske i regal ne, otkup i uredjenje brv. kmetskih odnosa i otkup biv. regalnih prava.
Odsjek za gospodarsko-redarstvene poslove imao je u nadlenosti redarstvene poslove. Odjeljenja za narodno gospodarstvo, a naroito prekraje ivenog ,
poljskog i veterinarskog redarstva, prekraje umskog zakona, vodenog redarstva, zako-

-346na o lovu, vinogradarskog reda, zakona o promicanju stoarstva, sporova o gospodarsko radnikim i druinskim poslovima, pravila gospodarskih organizacija i zatitu ivotinja te medjunarodnu zatitu korisnih ptica.
Agramo-pravni odsjek je rjeavao predmete koji su se odnosili na
ustanove zakona o vodnom pravu, zatim pravne agende ribarstva, regal no pravo ribolova ukoliko nije spadalo u djelokrug Zemaljskog povjerenstva za uredjenje ribolovnog
prava, provedbu zakona o ribarstvu, pravne poslove nastavnih, gospodarsko-znanstvenih
zavoda i oglednih stanica, uredjenje odnosa izmedju posjednika i gospodarskih inovnika, provedbu zakona o nunim prolazima, putno pravo javnih i poljskih putova, te
upravljao zakladom za naseljivanje i preseljivanje.
Odsjek za agrarnu politiku, zadrugarstvo i statistiku je imao u djelokrugu poslove agrarne politike uope i poslove unapredjivanja zadrugarstva, zatim
prouavanje naina gospodarenja i eksploatiranja zemlje, sabiranje poljoprivredne
statistike, posebno podataka o kretanju cijena, o uvozu i izvozu, poslove poljoprivrednog kredita i sL
Odsjek za gospodarsku nastavu je rjeavao poslove koji su se odnosili
na srednju i niu poljoprivrednu nastavu, periodine i stalne poljoprivredne teajeve,
popularna predavanja i si.
Inspektorat zemaljskih ekonomija i stanica je imao u djelokrugu poslove uredjenja administracije i nadzora svih stanica i posjeda koji su stajali pod upravom
Odjeljenja za narodno gospodarstvo,zatim vodilo brigu o najboljem nainu gospodarenja, odobravalo svake godine razne planove, nadziralo rad i ispitivalo raune i bilance
tih posjeda i stanica.

V I ) Odjeljenje za socijalnu skrb

Podjela rada u tom Odjeljenju bila je izvrena na 8 odsjeka i to:
1.a. odsjek za poslove osiguranja radnika
L b . odsjek za radniku zatitu
2. Iseljeniki odsjek

-3473. Financijsko-ekonomski odsjek

4. Invalidski odsjek
5. Invalidsko-mirovinski odsjek
6. Socija I no-zatitni odsjek
7. Stambeni odsjek
8. Lijeniki odsjek

Odsjek za poslove osiguranja radnika je imao u djelokrugu sve poslove osiguranja radnika za sluaj bolesti i nezgode, posebno pripremanje nacrta zakona i
drugih propisa o osiguranju radnike^provedbu zakonskih propisa o osiguranju radnika,
naroito vrenje dravnog nadzora nad Zemaljskom blagajnom , davanju potpora
bolesnih radnika i osiguranju protiv nezgodama u Zagrebu i njezinim mjesnim organizacijama ( okrunim blagajnama za osiguranje radnika i poduzetnikim blagajnama zo
potporu bolesnika), koje su sprovodile osiguranje radnika za sluaj bolesti i nezgode
zatim vrenje svih poslova koji su na temelju zakona i nagoaabc o osiguranju radni',:
bili upueni u djelokrug Pokrajinske uprave, nadalje, konano odluivanje u najvioj instanciji o sporovima, ije je rjeavanje bilo dodjeijeno u nadlenost Pokrajinskoj upravi, i napokon vrhovno sudovanje o prekrajima odredaba zakone ostalih propisa o osiguranju radnika.
Odsjek za radniku zatitu je imao u djelokrugu sve poslove koji su se odnosili na zakonodavnu inicijativu i izvrenje zakona o zatitu radnitva a naroito nadzor
rada u smislu propisa o zatiti obrtnih i tvornikih namjetenika, provedbu propisa o
obustavi obrtne radnje u nedjelju i blagdane, provedbu propisa o radnom vremenu,
obrtnog zakona o zatiti malodobnih i enskih radnika, posredovanje rada, podupiranje

nezaposlenih

socijalne pokrete, a posebno sporove izmedju radnika i poslodava-

ca, nadalje vrhovno sudovanje o prekrajima radnikog zatitnog zakonodavstva te

odobravanje pravila strukovnih radnikih organizacija.
Iseljeniki odsjek i e bio nadlean za sve poslove u vezi s brigom za iseljenike
i povratnike, koji su bili zaviajnici Hrvatske, Slavonije, Medjumurja i Istre, a naroito za privatno - pravnu zatitu naih iseljenika u Americi i ostalom inozemstvu, do-

-348bavljenje informacija i posredovanje kod naih zastupstava u inozemstvu, kod inozemnih

oblasti i sudova u korist naih iseljenika i njihove svojte, posebno u sluajevima ako se
radi o ostavinama, osigurninama i odtetama prigodom nesrea u poslu, zatim nadzor
i pomo povratnicima, da im se olaka putovanje i da na putu budu zatieni protiv
izrabljivanja sa strane agenata, pruanje putnih predujmova tim povratnicima u svrhu
povrata, zatim upravu konaita za povratnike, nadzor nad iseljavanjem i iseljenikim
poslovnicama, vrhovno sudovanje o iseljenikim prekrajima, nabavu matinih izvadakc
o promjenama stranih dravljana na podruju Pokrajinske uprave nadlenim stranim vlastima te nabavu matinih izvadaka o promjenama naih pripadnika u inozemstvu,
S obzirom na djelokrug Iseljenikog odsjeka razlikovale su se u Odsjeku ove
grane poslova: statistika,informeeione sluba, privatno-pravna zatita i egzekutiva.
Statistika. N a temelju podatakd koje je Iseljenikom odsjeku dostavljalo op inJ<0 poglavarstvo ili uope upravni organi prvog stepena, iseljeniki inspektor a i
saru iseljenik, te na temelju podataka koje je crpio Iseljeniki ured iz molbi za inozemne pasoe, koje je predlagalo redarstveno povjerenitvo i upanijska oblost radi miljenja postoje li kakve zapreke zo useljenje prema zakonodavstvu tih stranih zemalja,
izradnvaie su se aoeie 1 vodili iskazi koji su sluili kod izgradnje i organizacije iseljenje Ke slube. Na osnovu elaborata koje je izradio Iseljeniki odsjek s obzirom na
organizaciju iseljenike slube vodili su se statistiki poslovi kolektivno prema grupama iseljenika.
Informaciond sluba. Iseljeniki odsjek skupljao je informacije iz cijelog svijeta, da bi ljudima koji su S iseljavali i onima koji su se vra ali mogao pruiti eljene informacije. U Odsjeku su se pratile najvidjenije novine, smoire i druge pubiikqcije koje su zasjecale u problem iseljivanja ! koje su se bavile socijalno-ekonomskim
pitanjima uope. Naroito se je pomno pratila engleska tampa, koja je donosila podatke o prilikama na tritu rada u zemljama koje su bile u rukama Anglosaksonaca,
u koja se je svijet u prvom redu selio. Odsjek je stajao u korespondenciji s iseljenikim
uredima i slubenim mjestima ostalih drava u svim svjetskim jezicima i nastojao povezati niti po svim kontinetima kako bi mu uvijek i u svd<om pogledu stajale na raspolaganju informacije iz najpouzdanijih vrela. Na taj nain su se prikupljali e l e menti za buduu iseljeniku politiku. Odsjek je spremao izdavanje svoje vlastite
godinje publikacije, koju bi slao na izmjenu za publikacije ostalih drava. Intenzivni

-349lini saobraaj s englesk im i amerikim konzulatom te predstavnicima velikih parobrodarskih drutava, bilo inozemnim, koji su bili stalno ili prolazno u zemlji, bilo domaim, pruao je Odsjeku bogati informacioni materijal.
Privatno-pravna zatita iseljenika u inozemstvu. Na temelju molbi privatnih
stranaka, veinom rodbine, i na temelju drugih informacija Odsjek je vrio svestranu
zatitu privatno-pravnih interesa naih iseljenika po svijetu. U prvom redu je vodio
brigu o tome da se interesentima isplauju dospjele ostavine, osigurnine i odtete posredovanjem naih konzularnih zastupstava u svijetu, a gdje takvih nije bilo posredovanjem stranih drava i njihovih organa na temelju odavde zamoljenih demorsa Ministarstva vanjskih poslova.
Egzekutiva. Iseljeniki odsjek vrio je kontrolu nad domaim poslovnicama kon
cesioniranih parobrodarskih drutava i vodio o tome brigu da se provode i potivaju
zakonski propisi koji su vrijedili u pogledu iseljivanja. U svrhu uspjene egzekutive
funkcionirali su inspektorati. U svrhu pokria trokova koji nisu bili predvidjeni u
pokrajinskom odnosno dravnom proraunu brinuo se da se namakne pokrie iz Iseljenikog fonda za koji se je izradjivao godinji proraun.
Financijsko-ekonomski odsjek je rjeavao sve financijsko-ekonomske poslove
Odjeljenja i zavoda koji su spadali pod njegovu upravu ili nadzor, a ti su bili posebno:
prikupljanje podataka i sastav prorauna Odjeljenja, sastav svih zakljunih rauna
Odjeljenja, svi raunovodstveni, blagajniki poslovi Odjeljenja ukoliko nisu spadali
u djelokrug Raunarskog ureda Pokrajinske uprave i Dravne blagajne, svi ekonomski poslovi Odjeljenja, poslovi uprave zgradama i zemljitima Odjeljenja, su poslovi zaklada i fondova, svi ooslovi nadzora i uprave skladita Odjeljenja i ortopedske
radione, poslovi nadzora nad gospodarstvom Zemaljske vlade za potporu bolesnih
radnika i za osiguranje protiv nezgoda te njenih mjesnih organizacija i organa,

is-

p itvanje i odobravanje prorauna spomenute Blagajne, ispitivanje zakljunih rauna

Blagajne i njenih mjesnih organa i dr.
Invalidski odsjek je rjeavao pitanja ratnih invalida i dobrovoljaca a posebno
poslove doznaivanja robe pojedinim invalidima ? dobrovoljcima,nadzora nad djelovan jem drutava osnovanih za ratne invalide i dobrovoljce i dr.

-350Invalidsko-mirovinski odsjek je doznaivao mirovine biv. austrougarskim

oficirima, podoficirima i njihovim udovama, zatim ratnim vojnim invalidima, porodicama pa I ih ratnika i dr.
Socijaho-zastitni odsjek je rjeavao poslove zatite djece nahoadi, slijepih i gluhonijemih,. djejih domova, sirotita i drugih zavoda za slijepe i gluhonijeme,
vodio statistiku o istima, vrio pravnu zatitu ratne siroadi, podjeljivao pripomoi
raznim humanitarnim organizacijama, koje su se bavile zatitom djece te vrio nadzor
nad djelovanjem drutava koja su se bavila zatitom djece.
Stambeni odsjek je rjeavao stambene poslove i poslove ukonaivan ja te poduzimao mjere radi ublaenja oskudice stanova, rjeavao albe protiv odluka stambenih
ureda u gradovima, napokon vrio vrhovni nadzor nad svim stambenim uredima.
Lijeniki odsjek je obavljao zdravstveni nadzor nad Ortopedskom bolnicom
i Bolnicom na Brestovcu kao i nad svim socijalnim institucijama ovog Odjeljenja
(djejim domovima, kolijevkamai ferijalnim kolonijama, invalidskim kolama, prolaznim stanicama za invalide i invalidskim domcvima).
Na kraju treba spomenuti da je Pokrajinska uprava za Hrvatsku i Slavoniju imala svoje tzv. pomone urede za obavljanje pojedinih poslova koji nisu ui?
u organizacionu strukturu odjeljenja te uprave nego su fungiralii nezavisno od tih
odjeljenja, ali pod rukovodstvom pokrajinskog namjesnika. Ti su uredi bili slijedei:
1) Ravnateljstvo pomonih ureda Pokrajinske uprave
2) Zemaljski statistiki ured
3) Zemaljski arhiv
4) Raunarski ured ( obavljao raunarsko-kontrolnu slubu za sva odjeljenja
Uprave)
5) Dravne blagajna
6) Novinski odsjek Pokrajinske uprave
7) Pisama za strane prijevode
8) Zemaljska naklada kolskih knjiga i tiskanica
9) Ured Pokrajinske uprave za ispitivanje papira

-351III) Veliki upan Oblasti ( 1924 - 1929 ) } oblasna samouprava ( 1927 - 1929 ),
na osnovu Vidovdanskog ustava

Konanim uspostavljanjem oblasti na temelju Vidovdanskog ustava

one nisu preuzele u cjelini nadlenost i djelokrug ukinutih pokrajinskih uprava. Jo
za vrijeme djelovanja pokrajinskih uprava bila je odredjena podjela njihovog djelokruga izmedju ministarstava i oblasnog velikog upana. Tako je Ministarstvo unutranjih poslova prema zakljuku Ministarskog savjeta od 22.1 1924. god. moralo preuzeti:
1. organizaciju i unutarnje uredjenje policijskih vlasti, izdavanje opih
naredaba i uputstava za sprovodjenje zakona i naredaba zakonskog znaa Qr
2. personalne poslove ( s obzirom na raspis Ministarstva unutranjih poslova
od 17.XI 1923. god. br. 31433 );
3. nadlenost u pitanju dravljanstva i promjene prezimena\
4. nadlenost po uredbi od I .XI 1919. god. o premjetaju op inskih inovnika
ako se ne radi o podruju jedne oblasti>
5. te sve one poslove koji su zakonom o opoj upravi, ustrojstvu Ministarstva
unutranjih poslova i drugim posebnim zakonima zadrani za nadlenost
531
Ministarstva unutranjih poslova.
Kasnijom odlukom Ministarskog savjeta od 26.11 1925. Ministarstvo
unutranjih poslova moralo p jo preuzeti:
1. odobravanje zakljuaka o osnutku novih upravnih opina, o promjeni
teritorija sadanjih upravnih op ina i gradova l.reda, o nazivu op ina i
prebivalita;
2. odluivanje o teritorijalnim promjenama kotara i sjedita kotarskih poglava
ra-f
3. rjeavanje albi protiv odluka oblasnog velikog upana izdanih o izboru
opinskih odbora u prvoj molbi i o izboru gradskih zastupstava;
4 . poslove samouprave gradskih upravnih opina o kojima je po dotadanjim

-366propisima valjanim za Hrvatsku i Slavoniju odluivala Pokrajinska uprava

kao prva ! posljednja ( t j . jedina ) instancija ukoliko ti poslovi zakonom
o oblasnoj i sreskoj samoupravi nisu bili preneseni u djelo'kpjg drugih nadletava-,
5. disciplinske poslove koji su spadali u nadlenost Zemaljskog karnosnog
povjerenitva, izuzevi karnosni postupak protiv redarstvenih detektiva,
straara i nadstraara, redarstvenog ravnateljstva i redarstvenih nadletavaj
6. odluivanje o javnom dobruj
7. imenovanje lanova poreznih povjerenitava i ostalih povjerenitava, kojih
se djelatnost protezala

nacijelom

teritoriju Hrvatske i Slavonije*,

8. rjeavanje albi protiv odluka oblasnog velikog upana (upanija) ukoliko

su te albe bile dopustive s obzirom na l . 16. i 18. Zakona o Dravnom
savjetu i upravnim sudovima i
9. vrenje dunosti naredbodavca uz ostale zaklade kojima je do tcca upravljalo predsjednitvo Pokrajinske uprave za Hrvatsku i Slavoniju ili Unutarnje
odjeljenje Pokrajinske uprave.

Ministarstvo vjera prema odluci Ministarskog savjeta od 18.11 1925. moralo

je preuzeti od Pokrajinske uprave slijedee poslove:
a. za sve ustavom usvojene konfesije*
vrhovno vodstvo i nadzor nad vjersko-politikim poslovima, sastav prijedloga dravnog budeta, raspored j iva nj e budetskih kredita i odobrenje dravnih
subvencija i blagodarenja, nadzor nad izvrenjem dravnih vjersko-politikih
zakona od strane duhovnih vjersko-autonomnih vlasti te sve vjersko-politike poslove, koji su po posebnim zakonima pripadali Pokrajinskoj upravi
izuzimaju i samo nadzorno poslovanje drave nad vodjenjem sfalekih matrikula rodjenih, vjenanih i umrlih te knjige vjerskih prelaza,kao i nadlenost u enidbenim poslovima po dravnim zakonskim propisima i branom
pravu,
b. posebno za pojedine vjeroispovijesti (pravoslavne, katolike, muslimanske,
evangelistike i idovske) ? osnivanje novih crkvenih opina, samostana i bisk

-353pija i si. i popunjavanje upranjenih mjesta, cikvenih funkcionera, vrhovni nadzor

533
nad crkvenom imovinom, crkvenim vlastima, odobravanje vjerskog prireza i dr.
Ministarstvo poljoprivrede prema odluci Ministarskog savjeta od
16.11 1924. moralo je preuzeti od Pokrajinske uprave: personalia ( postavljenja, premjetaji, otputanja, penzioniranja ), praktine dravne ispite za inovnike, odobrenja
pravila poljoprivrednih udruenja, koja nisu osnivana na trgovakom zakonu, odobrenja za isplatu kredita preko 5.ooo din., odobrenja odsustva po privatnim poslovima i zbog bolovanja, odobrenja slubenih putovanja, prodaju dravne pokretne imovine, davanje informacija stranim zemljama, rjeavanje molbi za pomo, naelna
rjeenja u pogledu poljoprivredne i veterinarske slube, sva ostala vanija rjeenja,
otprema slubenih rjeenja, upravljanje zakladama i vrenje nadzora nad gospodarskim kolama, strunim i naunim zavodima te nad dravnim ekonomijama.
Istom odlukom Ministarskog savjeta bilo je odlueno

dok se ne

uredi trea instancija u rukovanju upravom, da se postavlja u Zagrebu Agrarni inspektorat, koji je bio nadlean za slijedee poslove: rjeavanje sporova o ovlatenikom
pravu u zemljinim zajednicama, odobravanje rjeavanja skuptinama zemljinih zajechica, sporovi o pravouivanju u krajikim imovnim opinama, o poslovima poljskog,
radnog, lovnog i dr. redarstva, imenovanje geodetskih strunjaka, imenovanje povjerenika za uredjenje zemlj. zajednica, imerc> van je upanijskog komasacionog povjerenitva, imenovanje Zemaljskog komasacionog povjerenitva, odobrenje operata o uredjenju zemljinih zajednica, praktini ispiti za veterinare, suzbijan je stonih zaraza
si.534

Oblasni veliki upani su medjutim morali prema pomenutim odlukama

Ministarskog savjeta preuzeti slijedee poslove i to iz djelokruga:
1. Odjeljenja za unutarnje poslove Pokrajinske uprave:
izvjesne personalne poslove te sve poslove Odjeljenja za unutranje
poslove koji nisu bili preneseni u djelokrug Ministarstva unutranjih
poslova.

-3542. Odjeljenja za prosvjetu i vjere

sve posiove Odjeljenja za prosvjetu i vjere koji nisu bili preneseni u djelokrug Ministarstva za vjere i za prosvjetu

3. Odjeljenja za narodno gospodarstvo

sastavljanje oblasnog budeta iz istog resora, izradu programa rada, suzbijanje zaraznih boiesti, prlredjivanje stonih izlobi, nadzor nad razvojem
svilarstva i pelarsiva, osnivanje raznih zadruga (stoarskih, vinogradarskih
i sL ) i personalne poslove.
Nabrojeni upravni poslovi dodjeljeni oblasnom velikom upanu sainjavali su one poslove dravne uprave, koje je Vlada prepustila u nadlenost I djelokrug
oblasnog velikog upcna. Da bi se ovi mogli uredno i pravilno odvijati i rjeavati, vel i k i upan je odluivao o njii-cvoj raspodjeli na podredjeno inovnitvo i o organizacionoj strukturi te raspodjele. Redovito su postojala pojedina odjeljenja, a l i njihov broj
nije bio isti kod svih oblasti, nego je ovisio o razvijenosti i zastupanostl pojedinih grana privrede u toj oblasti. Veliki upan Zagrebake oblasti npr. je imao svoj administrativni aparat ovako organiziran:"* 3

\ . Predsjedniki ured (ustvari ured velikog upana)

2. Upravno odjeljenje ( prije Odjeljenje za unutranje poslove }
3. Redarstveno odjeljenje
4. Odjeljenje za vjere
5. Poljoprivredno odjeljenje
6. umarsko odjeljenje
7. Zadruno odjeljenje
8. Agrarno-pravno odjeljenje
9. Veterinarsko odjeljenje
10. Sanitetsko odjel jenje
11. Hidrotehniko odjeljenje
12. Odjeljenje za trgovinu i industriju

-35513. Odjeljenje za socijalnu skrb

14. Financijsko odjeljenje.

Privredno slabije razvijena oblast kao to je bila Primorsko-krajika oblast

( sa sjeditem u Karlovcu ) imala je naprotiv organizaciju rada na oblasnoj dravnoj
upravi veoma pojednostavljenu, pa je administracija velikog upana imala samo:
1. Upravno odjeljenje
2. Prosvjetno odjeljenje
3. Poljoprivredno odjeljenje
4. umarsko odjel jenje
5. Sanitetsko odjeljenje i
6. Raunovodstvo.

Organizaciona struktura poslova dravne uprave povjerenih velikom upanu

bila je dakle razliita, jer je dravni teritorij bio podjeljen na 33 oblasti koje su
se odlikovale razliitim privrednim karakteristikama i prilino neujednaenim brojem
svojih stanovnika, koji se kretao ak izmedju 2oo.ooo - 800.000 stanovnika. O tom
nam govori ve letimini pogled samo na neke oblasti: Zagrebaku, Primorsko-krajiku, Osjeku, Srijemsku (sa sjeditem u Vukovaru), Splitsku,Dubrovaku, Ljubljansku, Mariborsku, Bihaku,Vrbasku, Tuzlansku,Sarajevsku, Mostarsku, Travniku,
Beogradsku, Podunavsku, Baku i dr.
Velikog upana je imenovao kralj na prijedlog minisfra unutranjih poslova ,
536
ali on je bio odgovoran svakom resornom ministru za poslove iz njihovog resora.
Ministarstva kao vrhovni upravni organi su davala direktive i naloge koje je vel iki
upan morao potivati i izvra/ati. Veliki upan je bio predstavnik dravne vlasti u
oblasti. U njemu je na nivou oblast? bila usredotoena sva opa uprava, koja je na
viem nivou bila podjeljena na ministarstva unutarnjih poslova, prosvjete, vjera,
agrarne reforme, poljoprivrede i voda, uma i rudnika (osim dravnih domena), trgovine
i industrije, gradjevina, zdravlja i socijalne politike. Stoga su svi ar gani te ope
uprave na nivou oblasti bili podredjeni velikom upanu. On je u nekim oblastima
imao u okrunim naelnicima svoje pomone organe za vrenje nadzora nad kotarskim

-356(sreskim) upravama, pq su ti okruni naelnici vrili najmanje dva puta godinje kontro
I u poslovanja i o tome obavjetavali velikog upana, te po potrebi kanjavali kotarsko
inovnitvo zbog nerada ili pak rjeavali albe protiv akata kotarske uprave u policijsko-kaznenim predmetima.
Neki veliki upani poeli su djelovati ve krajem februara 1924. god.
u okviru vlastite nadlenosti, a s potpunim djelokrugom itave oblasti tek nakon l i 537
kvidacije Pokrajinske uprave.
Medjutim, oblasna samouprava poela je funkcio538
nirati tek februara 1927. god.

Veliki upan nije bio samo na elu oblasne drav-

ne uprave nego i oblasne samouprave. lan 96. Vidovdanskog ustava je odredjivao

da u nadlenost oblasne samouprave spadaju slijedei poslovi: oblasne financije, oblasni javni radovi,staranje
l j a , prosvjete,

o unapredjenju oblasne privrede, saobra qa,narodrog zdrav

briga o upravi oblasnim imanjima, humanitarnim ustanovama, saobra-

ajnim, socijalnim, zdravstvenim i drugim ustanovama. Rjeavanje, nadzor i izvrna

vlast unutar tog djelokruga i nadlenosti bili su podjeljeni izmedju oblasne skuptine
(nadzor i rjeavanje) i oblasnog odbora (izvrna vlast). Oblasna skuptina i oblasni
odbor bili su dakle organi oblasne samouprave.
Oblasna skuptina se birala na etiri godine ( u Osjekoj oblasti ona
je imala 77 lanova). Birako pravo imali su svi oni koji su imali pravo birati narodnog poslanika za Narodnu skuptinu. Izbore je raspisivao kralj na prijedlog ministra
unutarnjih poslova. Spisak izabranih lanova oblasne skuptine davao je Upravni sud.
Oblasnu skuptinu sazivao je kralj jedamput godinje, al i ju je mogao sazvati i veliki
upan izvanredno.
Oblasna skuptina je bila nadlena donositi oblasni budet, oblasne
uredbe i odluke u okviru nadlenost? oblasne samouprave te rjeavati molbe i albe.
Da bi se predmeti prije predlaganja u skuptini pripremili za glasanje oblasna skuptina je imala svoje odgovarajue odbore i to:financijski odbor, odbor za oblasne uredbe i odbor za molbe i albe, koje je izabirala. Ona je obiavala fonnirati i druge
odbore za rjeavanje konkretnih pitanja, ali ti su odbori prestajali djelovati im je
skuptina prihvatila njihovo rjeenje. Oblasna skuptina je donosila uredbe obino
o unutranjem ustrojstvu i poslovanju oblasnih samoupravnih organa, zavoda i ustanova te uredbe radi razrade zakona. Veliki uperi je mogao zadrat? uredbu od pro-

-357glaenja, ako je smatrao ac ije na zakonu osnovana. Konano rjeenje u takvom

sluaju donosio je Dravni savjet. Oblasni budet je bio pravovaljan tek kada ga je
ministar financija odobrio. U sluaju neodobrenja albu je rjeavao takodjer Dravni
savjet.
Oblasni odbor (5-8 lanova) birala je oblasna skuptina za period od
4-godine koliko je trajala u jednom sastavu oblasna skuptina. Na elu oblasne skuptine i oblasnog odborastajali su njihovi predsjednici. Oblasni odbor je bio izvrsni
organ oblasne skuptine. On je izvravao rjeenja oblasne skuptine, rukovodio samoupravnm administracijom i vrio nadzor nad svim oblasnim ustanovama. On je razmatrao i odobravao ili odbacivao budete op ina. izdavao je uputstva za primjenu oblasnih uredaba.

Podnosio je izvje:*ai oblasnoj skuptini i suradjivao s dravnim organi-

ma uprave.
Oblasni odbor da bi mogao redovito poslovati u svom djelokrugu imao je
svoju vlastitu administraciju; koja je najee ci la poajeljena u odjele. Osjeki obio-

539

sni odbor imao je npr, slijedee odjele:"

1 . Odjeljenje za financije u ijem su djelokrugu b i l i poslovi sastavljanja

oblasnih budeta, raspolaganje porezima ( dabinama ), koje je oblast
propisala, oblasnim prirezima i nametima, te svim oblasnim prihodima*
2. Odjeljenje za narodno gospodarstvo koje je vodilo brigu o unapredjivanju
opih oblasnih privrednih interesa, posebno ratarstva i stoarstva vodei
rauna o irenju i poboljavanju nastave u gospodarskim kolama, podsticanju osnivanja uzornih gospodarstava, rasadnika, postaja za uzgoj sjemena, koritenja poljoprivrednih maina, stanica za uzgoj istokrvnih ras
plodnih ivotinja, proizvodnje i koritenja cjepiva, suzbijanja bolesti, kod
bilja i ivotinja i dr.
3. Odjeljenje za umarstvo, koje se brinulo za unapredjivanje umarstva inicirajui razne mjere a posebno je upravljalo oblasnim umama .
4. Odjeljenje za obrt, trgovinu, industriju i opu statistiku, koje se brinulo
za unapredjenje obrta, trgovine i industrije te u tu svrhu prikupljalo potrebne statistike podatke radi obrade.

-3585, Odjeljenje za javne radnje i promet, koje je vodilo brigu o oblasnim cestama, kanalima, mostovima i drugim javnim oblasnim objektima, o n j i hovom izgrad jivan ju, odravanju i koritenju, o regulatornim osnovama za
gradove, ljeilita i dr. objekte, te donosilo kao i drug? odjeli nacrte uredbi za njihovo reguliranje koje je trebala donijeti oblasna skuptina.
6, Odjeljenje za narodnu prosvjetu, koje se brinulo za unapredjivanje prosvjete u oblasti u pogledu poboljavanja nastavnog kadra, nastavnog plana,
kolske mree, kolskih zgrada i pohadjanja osnovnog kolstva.
7, Odjeljenje za narodno zdravlje i socijalnu pomo, koje se brinulo za
unapredjivanje zdravstvene mree, narodnog zdravlja, rukovodilo koritenjem ljekovitih voda i vrela, koje je oblast dobila koncesijom, osnivalo zdravstvene stanice za prosvjeivanje i suzbijanje zaraznih bolesti,
bolnice ljeilita, sanatorije- dr., brinulo se za odgoj zapui-e ne djece,
Hidzirafo odgoj i zaposlenje egrta i sluinadi u zavodima l kod poslodavacui pomagalo siromane i postradale, suradjivalo kod zatite invalida, iseljenika, kolonista i dr
. Odjeljenje za samoupravnu administraciju, koje je vrilo nadzor nad op incorri, gradskom i kotarskom (koja se nije ostvarila) samoupravom i to s obzirom no primjenu zakonskih propisa o opinama, gadovima i kotarima, izradu
jl' ovi statuta i prorauna te zavrnih rauna v raspisivanje njihovih nameta,
podizanje zajmova, provodjenje izbora, zatim vrilo5 funkcije vieg disciplinskog organa, rjeavalo elbe protiv izbora, zakljuaka, nameta ? troarine, rjeavalo ? pitanja osnivanja novih opina, njihovih teritorijalnih
promjena, zakljuivalo pravne poslove i u interesu oblasti i

zastupalo

oblasna interese pred sudovima.

Oblasni odbor je vodio brigu i o mirovinskim zakladama ukinutih upanija kao i o mirovinskoj zakladi same oblasti samoupravnih inovnika i namjetenika
oblasti. Rauni mirovinskih zaklada vodili su se odvojeno od rauna oblasne samouprave. Rad oblasnog odbora nadzirala je oblasna skuptina, koja je i postavila lanove
tog odbora. Ona ih nije mogla smijeniti, al i ih je mogla optuiti na Upravnom sudu a

-359 onda i na redovnom sudu, ako je to zahtjevao kanjivi in, pa je tako oblasna skuptina mogla lanove tog odbora i udaljiti s funkcije.
Kada su na osnovu zakona o izmjeni zakona o op inama i oblasnim s a moupravama iz 1929. god. oblasne skuptine i oblasni odbori bili rasputeni veliki
upani su po ovlatenju positivi jali komesare oblasne samouprave, koji su morali preizeti funkcije oblasnih skuptina i oblasnih odbora. Imenovanje komesara oblasne
samouprave je uslijedilo ve u sijenju 1929. god. Komesar oblasne samouprave je
obino zadrao samoupravnu administraciju obiasnogodbora sa svim njegovim odborima, ali ju je mogao smanjiti pa ak i ukinuti a njezine poslove povjeriti administrativ54o
nom aparatu velikog upana.
Pregled dravnih rauna i nadzor nad izvrenjem oblasnog dravnog i
samoupravnog budeta je vrila oblasna kontrola u kojoj su bili dva lana541
koje je
izabrala oblasna skuptina i dva lana koje j e postavila Glavna kontrola.
O d 16.11.1929. oblasna vlast se nazivala " oblast u likvidaciji " . Ured
velikog upana i njegova odjeljenja prestali su radom l o . X I 1929. a komesar oblasne
542
samouprave 15.11.1929.

dok je definitivna likvidacija uslijedila do 4 . X I I 1929.god.

N i i upravni organi na podruju jedne oblasti bili su okrui ( o funkcijama okrunog naelnika je bila ranije r i j e ) , t a r i (srezovi), gradovi i opine.
Op ine su djelovale u Hrvatskoj i Slavoniji po zakonu od 12.XII l87o.
o uredjenju opina i trgovita koja nisu imala uredjenog magistrata (opinski odbor
ili zastupstvo za vlastiti djelokrug i opinsko glavarstvo na elu s opinskim naelnikom za preneseni djelokrug, dok su veliki upan upanije, odnosno kotarska oblast
odnosno z a vrijeme oblasne uprave veliki upan oblasti vrili nadzor nad upravljanjem
opinskih poslova), u Dalmaciji po zdconu o opinama od 3o.6.l864. a u Istri po
zakonu od lo.7.l863. ( Kastavtina ).
Gradske op ine u Hrvatskoj i Slavoniji su djelovale po zakonu
543 o ustrojsivu gradskih op ina u Kraljevinom^ Hrvatskoj i Slavoniji od 21 . V I 1895.

Po tom

zakonu poslove gradske opine obavljali su organi gradske uprave: gradsko zastupstvo,
gradski naelnik i gradsko poglavarstvo.
Gradsko zastupstvo birali su se na gradskim izborima, a gradskog naelnika biralo je gradsko zastupstvo.

-374 Gradsko poglavarstvo sastojalo se od gradskog naelnika i potrebnog

broja slubenika. Ako bi se raspustilo gradsko zastupstvo, dok se ne bi izabralo novo
gradsko zastupstvo, njegove funkcije je vrio vladin povjerenik, koji je ujedno vrio
dunost gradskog naelnika. N a elu grada Zagreba stajao je vrhovni naelnik a nekih
drugih gradova (Varadin, Osijek i Zemun) gradski veliki upan. O v e je imenovao ban
l h velikog upana postojao je gradski naelnik .Vrhovni naelnik ili gradski velik? u pan vrili su nadzor nad poslovanjem gradske samouprave i prenesenog djelokruga.
Gradsko zastupstvo je bilo nadleno za poslove vlastitog djelokruga (donoenje statuta i budeta, poslovi oko gradske imovine, sklapanje ugovora, primanje
u gradjanstvo i dr.).
Gradsko poglavarstvo je bilo nadleno za izvrenje poslova iz vlastitog
djelokruga gradske uprave po odlukama gradskog zastupstva te za poslove iz prenesenog djelokruga (poslovi javne uprave ili ope uprave).
U Zagrebu, Osi jeku, Varadinu i Zemunu postojali su jo upravni odbori za porezne, disciplinske i sindikatske (pritube protiv inovnika) poslove.
Vrhovni nadzor nad poslovanjem gradskih opina vrila je zemaljska
odnosno pokrajinska vlada d za vrijeme oblasne samouprave Odjeljenje za samoupravnu administraciju oblasti.
Kotari su poslovali u Hrvatskoj i Slavoniji po zakonu od 5.2.1886. o
ustrojstvu upanija i uredjenju uprave u upanijama i kotarima. Zakonom od 26.IV
1922. o opoj upravi kotari su dobili kotarsku samoupravu, koja je bila zajedno s
oblasnom samoupravom ukinuta 1929. god., ali koja se u kotarima nije uope formirala
tako da je ustvari funkcionirao bez prekida samo ured kotarskog poglavara ( kotarsko
poglavarstvo) i to do ukidcmja upanija (1924.) iskljuivo prema propisu od 5.11 1886.
a od 1925 - 1929. prema istim propisima, ali uskladjenim sa zakonom od 26.IV 1922.
(iskljuivi poslove o kotarskoj samoupravi).
Prema zakonu od 26.IV 1922. kotarska samouprava i opa uprava bili bi
ovako distingvircmi:
U djelokrug rada kotarske samouprave spadali bi : kotarske financije,
kotarski javni radovi, staranje o unapredjivanju poljoprivrede, uprava kotarskim imanjima, osnivanje i upravljanje kotarskih zavoda za sirotinju

i za njegovanje bolesnika

-361 kotarske saobraajne ustanove, zavodjenje i odravanje ustanova za tednju i kredit,

uzajamno pomaganje i osiguranje, pomaganje obrta, industrije i zadrugarstva, te d a vanje miljenja na zahtjev Vlade, velikog upana i oblasne samouprave.
Organi kotarske samouprave bili bi kotarska skuptina i kotarski odbor.
Kotarsku skuptinu bi sazivao veliki upan, a birali bi

se na kotarskim izborima.

Ona je imala pravo izdavati pravilnike i sastavit? kotarski budet. Kotarski odbor
sastojao bi se od 5 lanova od kojih bi bio jedan predsjednik. Kotarski odbor kao
i oblasni odbor rjeavao bi svoje poslove u sjednicama. O n bi bio izvrni organ k o tarske dcuptine. O n bi izvravao odluke kotarske skuptine, rukovodio samoupravnom
administracijom, vrio nadzor nad kotarskim ustanovama i disciplinsku vlast nad
svojim organima. Kao to se nadzor dravne uprave nad poslovima oblasnih samoupravnih vlasti vrio preko oblasnog velikog upana, tako bi se nadzor nad poslovima kotarske samouprave vrio po kotarskom poglavaru.
Kao to je veliki upan vrio poslove ope uprave u oblasti,tako je u
kotaru poslove istih resora vrio kotarski poglavar. O n je bio neposredni vrilac ope
uprave u kotaru i stajao je pod nadzorom velikog upana. Kotarskog poglavara je
postavljao ministar unutranjih poslova. U udaljenim mjestima osnivale su se kotarske ispostave koje su bile podredjene velikom upanu, a imale su isti djelokrug kao
i kotarski poglavar. Da bi mogao kotarski poglavar vriti redovito svoje zadatke bilo
mu je dodjeljeno administrativnoo osoblje koje je organizaciono bilo u veim kotarima
podjeljeno u odjele. O v a administracija nazivala se kotarska oblast.
Takva uprava je ostala sve do 1929. god. uz neke manje izmjene u
1927. god., kada su resorna ministarstva prepustila u nadlenost oblasnim samoupravama svoje ustanove na podruju oblasti ( bolnice, banje, neke kole, djeje ustanove, meiioracione radove, dravne tkaonice i dr.).

-362 G l a v a druga
Kraljevina

Jugoslavija

I) Pripreme za apsolutistiki reim i uvodjenje pseudokonstitucionalizma

Uvodjenjem oblasnog uredjenja radikalsko-samostalska vlada je otvoreno pokazala da je odluila konano obraunati ne samo sa posljednjim pa mcfcar i
formalnim ostacima dravno-pravnog poloaja Hrvatske (ukidanjem Pokrajinske uprave) nego i s federalistima uope. Ve 1.1 1925. vlada je donijela zakljuak da se rasturi HR SS i da se proiri reim "Obznane" na Hrvatsku republikansku seljaku stranku,
dakle da se likvidira HR SS kao najjai stup federalista a i najvea legalno organizirana zapreka da se nesmetano sprovedu velikosrpske koncepcije radikalsko-kamarilske
vlade u Beogradu* Ubrzo su bili pohapem lanovi vodstva HRSS na elu s Radiem
uprkos protesta Opozicionog bloka (Demokratska, Slovenska ljudska, Jugoslavenskomuslimanska stranka te HRSS i Nezavisni rodlkali). lako je PP vlada htjela iskoristiti
ilegalnost KPJ ? HRSS (premda HRSS nije nikada u ilegalnost ustvari nastupila) pa i z borima od 8.H 1925. osigurati potpunu premo u Narochoj skuptini, ona to nije uspjela, iako je postigla pobjedu, ali neznatnur i to zato to je sama proglaavala i z borne rezultate, te je takva politika vlade jo vie izazivala opoziciju, pa je ova
sklopila 22.11 1925. Blok narodnog sporazuma i seljake demokracije (Jugoslavenski
klub - Koroec, Klub Demokratske stranke, Hrvatski seljaki klub i Jugoslavenski
muslimanski klub).
Budui da je Vlada uvidjela sve veu svoju nemo, to se ona odluila
na sporazum s HRSS. Vodstvo HRSS je moralo priznati Vidovdanski ustav i dinastiju,
a Vlada je morala primiti u svoje redove i lanove HSS ( s obzirom da je HRSS priznala dinastiju). N o , ta radikalsko-radievska vlada nije bila dugog vijeka (18.VII
1925. - 15.IV 1926.) iako je Radieva kapitulacija bila u osnovi sporazum za koji
su bili zainteresirani hrvatski industrijalci ( jer su ovi od stanja prije ili bez sporazuma zbog velikosrpske ekonomske hegemonije zapadali u sve veu ekonomsku krizu)
s obzirom da radikali nisu bili voljni dijeliti profite a niti povlateni poloaj kada su
sami vladali.

*33Sukobi izmedju rodikala i protivnika su se sve vie poveavali. O n i

su se prenijeli i u same stranke pa su nastali rascjepi kod radikala i kod HSS Ito

je

oslabilo i jednu i drugu stranku, pa je to nalo svog odraza i u izborima od II .IX 1927.
N o , dvorska kamarila je i dalje putala te sukobe,pa je inzistirala na Vukievievoj
vladi, iako ova nije imala u Narodnoj skuptini nego svega nekoliko poslanika. N a taj
nain su se omoguavali u Narodnoj skuptini

napadaji ne samo na Vladu nego-i medju-

sobno obraunavanje rijeima i pesnicama. Takva nesposobnost Narodne skuptine da

normalno radi davala je priliku kamarili da zavede kraljevu diktaturu. Situacija se za
kamerilu jo vie pobolja!a,kada je Pribievi udruio svoju Samostalnu demokratsku
stranku s .Radievom HSS te se tako formirala (lo.XI 1927.) "Seljako demokratska
koalicija", jer se na taj nain izazvao medju srbijanskim strankama a osobito kod radikala strah za daljnje odranje njihove velikosrpske politike i ekonomske hegemonije, to je dovelo do jo veih sukoba u Narodnoj skuptini ak do tako velikog da
su u Narodnoj skuptini zaredali atentati 2o.Vl 1928. po radikalskom poslaniku Punii
Rai u na vrhove HSS ( Stjepan Radi, -uro Basariek). Tako je konano stigao pravi
momenat u kojem je kralj mogao 6. januara 1929. objaviti svoju proklamaciju kojom
je raspustio Narodnu skuptinu, stavio van snage Vidovdanski ustav te najavio novu
dravnu upravu i uredjenje bez Narodne skuptine. Obzirom da je taj momenat kralj due ekao razumljivo je da je istoga dana mogao objaviti niz zakona posebno Zakon o
kraljevskoj vlasti i vrhovnoj dravnoj upravi, kojim je kralj regulirao kraljevsku vlast
kao apsolutnu vlast, kojim je kralj postao vrhovni organ dravne vlasti i kojim je
544
kralj mogao izdavati i proglaavati zakone.

Ministri su postali po tom zckonu odgo-

vorni samo kralju tako da ih je kralj mogao optuiti a Dravni sud, ije je lanove
imenovao kralj, osuditi. 6.januara 1929. kralj je ujedno izdao novi zakon o zatiti
drave, kojim je pootrio mjere protiv "protudravnih", zabranio te rasturio sva p o litika udruenja i stranke koje su nosile "vjersko ili plemensko" obiljeje ili koje
su propagirale promjenu postojeeg poretka u dravi, a osnivanje
545 politikih stranaka
uinio ovisnim od upravnih organa, koje je kralj postavljao.

6. januara 1929.

kralj je takodjer donio zakon o izmjenama zakona o opinama kojim je dao raspustiti
sve opinske uprave te postaviti nove i546
raspustiti sve organe oblasne samouprave te
postaviti komesare umjesto tih organa.

-364 Da bi mogao apsolutistiki sistem dalje razraditi kralj je izdao posebni zakon od
31.1 1929. kojim je osnovao Vrhovni zakonodavni savjet i komisiju strunjaka pri
547
Ministarstvu pravde.

Ve 3.X 1929. bude doneen Zakon o nazivu i podjeli

Kraljevine na upravna podruja kojim bude drava Srba, Hrvata i Slovenaca nazva*
na Kraljevina
548 Jugoslavija, a opa uprava podjeljenai na banovine, kotare (srezove)
i opine.

Tim zakonpm na podruju Hrvatske bile su osnovane Savska banovina

sa sjeditem u Zagrebu i Primorska sa sjeditem u Splitu. N o , ove dvije banovine

nisu obuhvatile itavo podruje Hrvatske, nego su druge banovine sa sjeditima izvan
Hrvatske svojim teritorijem zahvatale i Hrvatsku. Ukupni broj banovina je bio 9,
Apsolutistiki oblik kraljevog vladanja nije se mogao dugo odrati, jer je
on jo vie zaotrio nerjeena dravna pitanja posebno nacionalno pitanje, N o , i
vanjski faktori su odigrali odlunu ulogu u mjenjanju tog oblika vrhovne dravne
uprave, jer su strani kapitalist? traili bolju garanciju za ulaganje svog kapitala
u Jugoslaviju i za davanje zajmova "arijskoj kliki" na elu s kraljem koja se
uputala u vee549
privredne poduhvate. Tako je kralj dao 3.IX 1931. ustav Kraljevine Jugoslavije,

koji je kraljev apsolutizam prekrio pseudoustavnom formom.

Ovaj je oktroirani ustav vaio do aprila 1941. god. uz izmjene izvrene 1939.god.
prilikom osnivanja Banske vlasti Banovine Hrvatske.
Prema Ustavu od 3.IX 1931. zakonodavnu funkciju trebao je vriti kralj
i Narodno predstavnitvo. Narodno predstavnitvo bilo je sastavljeno iz Senata
i Narodne skuptine. N i jedan zakljuak jednog doma nije mogao postati zakonom
bez suglasnosti drugog doma. Narodna skuptina je bila izborno tijelo, a Senat samo
djelomino, jer je polovicu senatora imenovao kralj, a drug? su bili birani, no ne
od naroda nego od strane narodnih poslanika, banskih vijenika i predsjednika o p i ne, koji su naravno bili kraljevi pouzdanici, tako da je Senat bio uvijek u veini
naklonjen dvorskim intencijama , a to je znailo da se ne bi mogao izglasati ni
jedan zakon, koji nije bio u skladu s namjerama dinastije, a osim toga, kad bi se
to i dogodilo kralj je imao pravo ne potvrditi zakon.
Upravnu funkciju prema ustavu vrio je kralj preko ministara, koje je
on imenovao i razrjeavao, a koji nisu bili odgovorni Narodnom predstavnitvu
nego samo kralju. Sudsku funkciju vrili su sudovi, ali suce je imenovao kralj, pa

-365je ? sudska funkcija biia centralizirana u kraljevim rukama.

N a kraju,kralj je mogao u izuzetnim prilikama suspendirati i sam ustav,
pa naknadno tek podnijeti svoje mjere Narodnom predstavnitvu na suglasnost. Upravo ta odredba Ustava omoguila je IP39. god. rasputanje Narodnog predstavnitva
i donoenje Uredbe o Banovini Hrvatskoj.
Promjena oblika vladanja na temelju oktroiranog ustava od 3.IX 1931.
nije bitno izmijenila djelokrug strukturalnih dijelova ope uprave u zemlji koja
se vrila po banovinama, gradovima, katarima i opinama. Status ministarstava
i banovina u toj upravnoj strukturi nije se mijenjao od 1929. pa do 1939. god.

-36II) Organizacija vrhovne dravne uprave

Vrhovna dravna uprava je bila podijeljena na 12 ministarstava i to:

pravde, prosvjete, vanjskih poslova r unutranjih poslova, financija, vojske ! mornarice, gradjevina, saobraaja, poljoprivrede, trgovine i industrije, uma i rudnika,
socijalne politike i narodnog zdravlja. Osim ovih ministarstava postojalo je kao po55o
sebno nad lesivo Predsjednitvo ministarskog savjeta.
U nadlenost ministarstava svakoga za svoj djelokrug spadali su poslovi
oko organiziranja dravne vlasti, vrhovno vodjenje cjelokupne dravne administracije
i vrhovni nadzor nad upravnim vi astima i organima, pripremanje zakonskih prijedloga
kao i poslovi koji su bili posebnim zakonima zadrani za nadlenost pojedinog ministarstva, tako:
!. Predsjednitvo ministarskog savjeta. U nadlenost Predsjednitva spadalo je
otpravljanje posiovc po pitanjima kancelarije kraljevog dvora, kancelaririje kraljevih ordena. Dravni savjet, Glavna kontrola. opa dravna obavjetajna sluba, opo statistika. Ministarski savjet nije izdavao nikakve
administrativne akte. U njemu su se jedino pretresali predmeti za koje je
kralj ili predsjednik Ministarskog savjeta naao zo potrebno,
2. Ministarstvo pravde.
U djelokrug tog Ministarstva spadalo je uprava cjelokupnog pravosudja
osim vojnog, kazneni i slini zavodi, dravno tuiotvo, upravni sudovi,
nadzor nad advokatima i notarima (javnim biljenicima ), medjunarodn!
pravni saobraaj, ured jivan je zbornika zakona i uredaba, saradnja u strunom zakonodavstvu ostalih resora, reguliranje i nadziranje pravnih odnosa
svih priznatih vjera i svi vjersko-politiki poslovi.
3. Ministarstvo prosv jete,
U nadlenost ovog Ministarstva spadala je javna nastava, izuzevi nie i
srednje strune kole, staranje i nadzor nad knjievnim,umjetnikim i naunim drutvima i ustanovama

te prosvjetnim zavodima, univerziteti i druge

strune kole u rangu univerziteta, muzeji, kazalita i narodne knjinice,

itaonice i ustanove za prosvjeivanje, dravna tamparija, ured jivan je i

-367 izdavanje Slubenih novina, staranje i nadzor nad svim zakladama kojima je Ministarstvo rukovodilo.
4. Ministarstvo vanjskih poslova.
U djelokrug ovog Ministarstva spadalo je zastupanje Kraljevine i njenih
dravljanja prema inozemstvu, predstavljanje kralja i drave u inozemstvu,
medjunarodni ugovori, diplomatska i konzularna struka i obavjetajna sluba sa inozemstvom.
5. Ministarstvo unutranjih poslova.
U nadlenost ovog Ministarstva spadalo je odravanje javnog poretka i
i mira, staranje

o dravnoj, linoj i imovnoj sigurnosti, cjelokupna unu-

tranja uprava, ukoliko pojedini poslovi nisu bili dati nekom drugom ministarstvu, policijska obavjetajna sluba u zemlji, dravljanstvo i zaviajnost, javne knjige o gradjanskom stanju stanovnika (matice), tampa, zborovi i udruenja, andarmerija, k o l i k o se ne tie organizacije i discipline, nadzor nad samoupravnim vlastima, te svi oni poslovi drave koji nisu
uli u djelokrug u bilo koje drugo ministarstvo.
6. Ministarstvo financija.
U djelokrug tog Ministarstva spadala je uprava dravnih prihoda i rashoda i uprava dravne imovine uope, ukoliko nisu pojedini poslovi stavljeni
posebnim zakonima u nadlenost drugim ministarstvima, dravni kredit i
novac, zastupanje dravnih i materijalnih interesa, dravnih imanja i
javnih fondova ( dravno pravobranilatvo), dravni monopol, katastar,
nadzor nad financ ijskim gospodarenjem samoupravnih vlasti, uprava neprijateljske imovine, uprava ratne tete i likvidacija poslova Direkcije ratnog
plijena.
7. Ministarstvo vojske i mornarice.
U djelokrug tog Ministarstva spadala je uprava, komandiranje, organizacija i administracija vojske i mornarice, te svih sredstava narodne vojne
sile, vojna nastava, vojno sudstvo, vojna lijenika sluba, vojno gradjevinarstvo, andarmerija u pogledu organizacije i discipline te granine trupe u pogledu upotrebe, organiziranja, administriranja i discipline kao i

-368uprava civilnog zrakoplovstva.

8. Ministarstvo gradjevina.
U djelokrug tog Ministarstva spadalo je projektiranje, izrada i odravanje svih dravnih i ostalih zgrada, puteva i ostalih gradjevina, uredjenje
gradova i naselja, nadzor nad projektiranjem, Izradom i odravanjem samoupravnih i privatnih gradjevina, nadzor nad javnim radom samoupravnih i
privatnih gradjevina, nadzor nad javnim radom samoupravnih i privatnih
gradjevina, nadzor nad javnim radom samoupravnih i privatnih ininjera,
arhitekata i poduzetnika, uredjenje vodenih tokova u cilju odbrane od poplave, iskorise avanje vodene snage za sve tvrtke, organizacija administracija upotrebe voda i hidro tehnikih objekata kao i davanje koncesija za
iskoriavanje vodene snage, melioracije u saradnji s Ministarstvom poljoprivrede, vodene zadruge, snabdjevanje sela vodom, projektiranje dravnih
eljeznica u saradnji sa zainteresiranim ministarstvima/ gradjenje dravnih
eljeznica i nadzor nad gradjenjem samoupravnih I privatnih eljeznica,
uprava posta, telegrafa i telefona, potanske tedionice / ekovni i kliring
promet te uprava javnog automobilskog saobra a ja
9. Ministarstvo saobra afa.
U djelokrug ovog Ministarstva spadala je dravna saobraajna politika i
nadzor nad svim eljeznicama i vodenim saobraajnim ustanovama, odredjivanje i primjena tarife na dravnim eljeznicama i brodovima ? odobravanje tarife na privatnim koncesioniranim eljeznicama i brodovima u javnom saobraaju, saradnja pri projektiranju dravnih eljeznica, eksploatacija dravnih eljeznica i dravnih brodova, nadzor zajedno s ministrom
gradjevina nad projektiranjem samoupravnih i privatnih eljeznica, nadzor
nad njihovom eksploatacijom, nadzor nad eksploatacijom i sigurnou samoupravnih i privatnih brodova u javnom saobraaju, uzimanje inicijative I
saradnja pri projektiranju pristanita kao i odravanje i eksploatacija pristanita kao i odravanje i eksploatacija pristanita i plovnih puteva, unapredjivanje turizma u suradnji s ministrom trgovine i industrije.

-369 10. Ministarstvo poljoprivrede.

U djelokrug tog Ministarstva spadalo je unapredjenje svih grana poljoprivrede, nia i srednja poljoprivredna nastava, poljoprivredna ugledna
dravna dobra i ergele, poljoprivredne ogledne kontrole i sjemenarske
stanice, poljoprivredni kredit, poljoprivredna osiguranja, poljoprivredna
statistika, saradnja s Ministarsvom gradjevina pri merioracijama, agrarna
politika i kooperacija, agrarna reforma i kolonizacija, veterinarstvo, nadzor nad svim samo .<r ivnim i privatnim poljoprivrednim ustanovama javnog
karaktera, poljska policija, ribolov i klasna lutrija.
11. Ministarstvo trgovine i industrije,
U nadlenost tog Ministarstva spadala je vanjska i unutranja trgovina,
industrija, zanati, kreditni i osiguravajui zavodi, izuzevi one koji
spadaju u nadlenost Ministarstva poljoprivrede, nia i srednja struna n a stava za trgovinu, industriju i zanatstvo, carinska politika u sporazumu s
Ministarstvom financija, trgovinska statistika, berze, bankarstvo, zatita
industrijskog vlasnitva, mjere i utezi #
turizam, rad na trgovinskim ugovorima, davanje dozvola, gradjenje
vrenje nadzora nad eksploatacijom onih privatnih industrijskih pruga
koje nisu bile namjenjene javnom saobraaju i nisu bile ni u vezi s dravnim i privatnim prugama koje su sluile javnom saobraaju, Dravna hipotekama banka.
12. Ministarstvo uma i rudnika.
U djelokrug ovog Ministarstva spadala je uprava dravnih uma, samoupravnih (seoskih, opinskih, kotarskih i okrunih) uma kojima je drava
i do tada upravljala, uprava onih uma javnopravnih korporacija (crkava,
samostana, vakufskih fondova, zemljinih zajednica) koje su i do tada
bile u dravnoj upravi, uprava uma krajikih imovnih

opina,yrhovna

upravna instancija nad ostalim samoupravnim um crna i umama javnih

korporacija kao i umama velikih posjeda, nadzor nad svima umama
po propisima zakona, najvia umarska vlast u poslovima uma i umarstva, najvia umica policijska vlast, poumljivanje, uredjivanje bujica,

-370 lov, uprava dravnih rudnika i nadzor nad privatnim rudarskim poduzeima i rudarskim bratinskim blagajnama, vrhovna rudarska policijska vlast,
nia i srednja rudarska nastava.
13. Ministarstvo socijalne politike i narodnog zdravlja.
U djelokrug ovog Ministarstva spadalo je staranje za siromane, invalide
i za siroad, humanitarne ustanove, osiguranje za sluaj bolesti, nesposobnosti za rad i starosti kao i drugi oblici socijalnog osiguranja, posredovanje
u nabavljanju rada, posredovanje u pitanjima radnikih plaa i nadnica,
inspekcija rada i zatita radnika, radnike komore, staranje o stanovima,
mjere protiv skupoe, iseljenitvo, vrhovna zdravstvena uprava, inicijativa za zdravstvene poslove u cijeloj dravi, uredjivanje banja u sporazumu
s Ministarstvom gradjevina, vrhovni nadzor nad svim zdravstvenim poslovima samoupravnih i privatnih jedinica, socijalna higijena i medicina, nadzor nad Ijenikim komorama, uprava i nadzor nad ustanovama za usavravanje lijenika i nieg zdravstvenog osoblja, kao i nad zdravstvenim ustanovama za ope dravne potrebe, staranje o izvrenju zdravstvenih zakona,
ispijfvanje i suzbijanje zaraznih bolesti, nadzor nad privatnim zdravstvenim ustanovama, prosvje ivanje i prouavanje naroda u zdravstvenom pogledu.
Organizacija vrhovne dravne uprave iz 1929. god. nije vie obuh^gjtala samostalna ministarstva za agrarnu reformu (organizirano Uredbom od 12.11 l92o.),
552
vjera (organizirano Uredbom od 31 .Vi 1919),
pota i telegrafa (organizirano ured553
554
bom od 2 7 . V I 1921.)

i narodnog zdravlja ( organizirano uredbom od 14.V 1919.),

jer su ova bila ukinuta, a njihovu nadlenost preuzela druga ministarstva. Financijskim
zakonom za 1928/1929. bilo je ukinuto Ministarstvo za ustavotvornu
skuptinu i izjed555
noenje zakonodavstva (formirano ukazom od 7 . X I I 1918.) .

Isto tako bilo je prije

1929. god. ukinuto i Ministarstvo ishrane i obnove (formirano uredbom od 6 . I I 1919

Poslije 1929. god. formirano
je jedino Ministarstvo fizikog odgoja (organizirano ured557
bom od 19.111 1932).
Nadlenost ministarstava resora ope Uprave prije 1929. god. na p o druju Hrvatske, Slavonije i Dalmacije bila je ograniena prvotno djelokrugom zemalj-

-371 skih vlada, poslije

pokrajinskih uprava a onda napokon i djelokrugom oblasnih

samouprava. Nadlenost tih ministarstava svodila se na brigu oko organiziranja podredjenih organa i nastojanja da se resorni poslovi vode po direktivama iz ministarstava,
na vrhovni nadzor nad upravnim vlastima i organima i na pripremanju prijedloga z a kona, uredaba i drugih propisa. Pored ove ope nadlenosti spomenuta ministarstva
su vrila odredjene poslove iz nadlenosti svojih pokrajinskih organa (odjeljenja, d e legacija, povjerenitava, direkcija i odsjeka) a onda osnivanjem oblasti i pojedine
poslove dotadanjih pokrajinskih uprava. Tek 1929. god. mogla se utvrdit! potpuno
nadlenost najviih organa uprave koji su provodili kraljevu politiku.

III) Organizacija ope uprave

Opa uprava u Kraljevini Jugoslaviji vrila se po banovinama, k o tarima ( srezovima ) i op inama.
N a elu banovine stajao je ban koga je postavljao kralj na prijedlog
ministra unutranjih poslova. O n je bio predstavnik Vlade u banovini, te je vrio najviu politiku i opu upravnu vlast u banovini. U njegovu nadlenost spadali su svi
poslovi ope uprave ukoliko nisu bili u nadlenosti ministra ili kotarskog naelnika.
On je te poslove obavljao po direktivama i pod nadzorom resornih ministara. Ban je
imao svog pomonika koji ga je zamjenjivao u odsutnosti u svim poslovima. N o , i
okruni inspektor je bio pomoni organ bana I to u poslovima javne sigurnosti, koji
je ujedno vrio nadzor nad kotarskim upravama i organima u ime bana. Okruni
inspektorat je sainjavalo podruje vie kotara pa su tako u Hrvatskoj postojali okruni inspektorati sa sjeditem u Varadinu, Ogulinu i Osijeku.
U svakoj banovini postojalo je bansko vijee kao savjetodavni organ
bana ( 2o - 3o lanova). lanove je imenovao i razrjeavao ministar unutarnjih p o slova na prijedlog bana.
Budet banovine predlagao je ban, a ministar financija ga je odobravao .
Uvodjenjem banovina, dakle , formirana je bila kraljevska banska
558
uprava.

Ona se administrativno dijelila na odjele, odsjeke I referate. Odjeli

su bili: opi odjel, upravni odjel, poljoprivredni odjel, prosvjetni odjel, tehniki

-372 odjel, odjel za socijalnu politiku i narodno zdravlje i financijski odjel. Kod veih
banovina postojao je i odjel za trgovinu, obrt i industriju. Svaki odjel imao je s v o ju pismohranu. Uz te odjele postojala je glavna pisarnica koja je vodila brigu nad svim
tehnikim poslovanjem banske uprave. Unutar glavne pisarnice postojala je kao samostalna jedinica ekonomat.
Djelokrug pojedinih odjeljenja banske uprave bio

je slijedei:

!) Ope odjeljenje ( sa odsjecima sekretarijat i personalni odsjek) je pratilo

adminisirativno-kancelrifsko i organizaciono poslovanje u svim podredjenim organima uprave na osnovu izvjetaja i pregleda, donosilo rjeenja s
obzirom na organizaciju rada same banske uprave i podredjenih upravnih
organa i ustanova, davalo uputstva s obzirom na kancelarijsko poslovanje
i organizaciju Vladi podredjenim organima uprave, vodilo personalnu politiku i slubu na podruju banovine s obzirom na namjetenje, premjetale I otpuste te disciplinsko kanjavanje (disciplinska komisija, disciplinski
sud disciplinski tuilac kao prvostepeni i drugostepeni sudski organi za
slubenike banovine te drugostepeni opinski disciplinski sud za rjeavanje
albi protiv presuda prvostepenih opinskih disciplinskih sudova).

11) Upravno odjeljenje:

1. Opeupravni odsjek rjeavao je zemljino imovinske sporove, diobe,
diobne sporove u zadrugama, sporove o nunim prolazima, izmjene
teritorijalne nadlenosti kotara i opina, vjerska pitanja (od 1934.god.
dalje do sada nabrojene poslove rjeavao je posebni op e upravni odsjek), zatim poslovi matica (naknadni upisi i promjene podataka o rodjenju, smrti, pozakonjenje, adopcija, vjenanje, prelaz iz jedne u drugu
konfesiju, razvod braka), poslovi zaviajnosti, raspisivanje potjernica
za vojnim bjeguncima i nestalim osobama, vodjenje evidencija o stanju
i kretanju kriminaliteta na podruju banovine \ dr.
2. Odsjek javne bezbjednosti je vodio brigu o uvanju javne sigurnosti
i poretka pa je kontrolirao kretanje stranaca u banovini (izdavao dozvole boravka i pasoe strancima) i sumnjivih lica, nadzirao rad politikih

-373 stranaka i udruenja, raznih kulturnih i drugih manifestacija, tampu

i propagandne materijale, provodio nadzor nad saobraajem, rjeavao
razna pi ran ja osiguranja imovine gradjana te nadzirao rad podredjenih
policijskih organa. Ovaj se odsjek ustvari nazivao "odjeljak za dravnu
zatitu II D Z " , no, 1939. god.on se osamostalio i dobio novi naziv Odsjek
javne bezbjednosti.
O d ovog odsjeka treba razlikovati inspektorski odjeljak, Ve je bilo
napomenuto da je ban imao svoje pomone

organe za vrenje poslova

javne sigurnosti u dodjeljenom rajonu i za vrenje nadzora nad radom

kotarskih l opinskih uprava - okrune inspektore. No, okruni inspektorati su bili ukinuti u toku 1933 - 1934. god. pa je njihove poslove preuzeo
na podruju cijele banovine inspektorski odjeljak banske uprave koji je
u toku 1934 - 1935. poslovao kao samostalni odsjek, tokom 1936 - 1937,
kao odsjek Upravnog odjeljenja, a krajem 1937. postao opet samostalni
odsjek.
3, Odsjek za samouprave vrio je poslove koji su se odnosili na ustrojstvo
i djelovanje samoupravnih tijela (opina i gradova) i njihovih ustanova,
pa je stoga vric nadzor nad radom tih tijela u opinama i gradovima,
odobravao njihove budete, kontrolirao izvrenje budeta, kontrolirao
njihovo blagajniko poslovanje, odobravao statute i pravilnike, rjeavao
upravne sporove op ina i gradova i dr.

III) Poljoprivredno odjeljenje:

U djelokrug Poljoprivrednog odjeljenja spadalo je iz oblasti poljoprivrede
i stoarstva: rjeavanje pitanja oko unapredjenja ratarstva, voarstva,
vinogradarstva, povrtljarstva, livada i panjaka, nadzor nad izvrenjem
svih zakona koji su se odnosili na unapredjenje biljne proizvodnje i suzbijanje biljnih bolesti i tetoina, izvrenje odredaba zakona o stoarstvu
i zakona o unapredjenju poljoprivrede koji su se odnosili na stoarstvo,
unapredjivanje ribarstva u slatkim vodama i moru, pelarstva, svilogojstva i si. grana proizvodnje, dravne ergele, nabavka rasplodne stoke u

-374 zemlji iz dravnih i banovinskih sredstava, izdavanje potvrda za uvoz

rasplodne stoke, sjemenja^ strojeva, umjetnog gnojiva i si. u svrhu popusta
na transportnim trokovima, carinama i dr., izvrenje mjera predvidjenih
zakonom o unapredjenju poljoprivrede, kontrolne i ogledne stanice, stanice za ienje sjemena, agrikemijskih, enolokih, pedolokih i slinih
zavoda, rukovanje zakonom o zadrugarstvu, neposredni nadzor nad zadrugama, unapredjivanje zadrugarstva i saradnja sa zadrugarskim ustanovama
prema zakonu o unapredjenju poljoprivrede, neposredni nadzor nad poljoprivrednim organizacijama, kotarskim pripomonim zakladama i agrarnim z a jednicama, nadzor nad srednjim poljoprivrednim kolama, poslovi oko osnivanja i uredjenja niih poljoprivrednih kola, poljoprivrednih strunih teajeva i dr. ustanova za irenje znanja o poljoprivredi kao i nadzor nad njihovim
radom, poljoprivredna statistika u banovini, komasacije, poljska policija,
poslovi oko nepodjeljenih zajednikih panjaka, dravna imanja i si.
ustanove te nadzor nad privatnim posjedima koji su se ugovorno obavezali
3

na dobavi janje sjemena ili stoke u pogledu ispravnosti njihovih ugovornih

obaveza.
Iz oblasti veterinarstva:
poslovi o suzbijanju i uguivan ju stonih zaraza ukoliko nisu bili pridrani
Ministarstvu poljoprivrede, bakterijoloki i seroloki zavodi i potkivake
kole.
Iz oblasti agrarne reforme:
provodjenje agrarne reforme prema vaeim propisima

te kolonizacija.

Iz oblasti umarstva, lova i bujica:

Izvrenje zakona o umama, izdavanje uputstva i naredjenja na osnovu tog
zdcana kao i zakona o lovu, nadzor nad I ugarskim kolama i kursevima^
umarska i lovna statistika, odobrenje umskih cjenovnika za .umske
proizvode i tete, odobravanje umarskih privrednih planova za

nedravne

ume, kao i za ume imovnih opina ( privredne planove za dravne ume

odobravao je ministar uma i rudnika na prijedlog bana),

odobravanje

odstupanja od propisanih privrednih planova za pomenute nedravne ume

-375 kao i evidencija o izdanim dozvolama, evidencija trgovine umskim proizvodima i o izraenom dravnom materijalu, poumijivanje, melioracije
umskih panjaka, nagrade za poumijivanje kra i goleti, upravljanje
rasadnicima za poumijivanje, nadzor nad redovnom umskom upravom i gos~
spodaranjem u samoupravnim umama ( zemljinih zajednica, sela, plemena,
gradova i si. korporacija), odobravanje prodaje drveta u njima i odredfivanje
redovnog i van rednog umskog prihoda, nadzor nad strunom upravom i umskim gospodarenjem u svim umama uope, izdavanje slubenih i strunih na~
redjenja i tehnikih poslovnih upustava za sve nedravne ume, dozvole za
individualnu diobu uma do 500 ha (iznad 500 ha je nadleno Ministarstvo
uma i rudnika), dozvole za krenje umskog zemljita i pretvaranje u drugu kulturu, upravljanje ? nadzor nad slubom i gospodarenjem u imovnim
opinama, kontrola nad raunovodstvenim i blagajnikim poslovanjem d i rekcija uma imovnih op ina (poslovi brodske imovne opine spadali su u
nadlenost bana Savske, a poslovi Petrovaradinske u nadlenost bana D u navske banovine), izvrenje zakona o lovu, unapredjenje lova i racionalni
uzgoj i zatita divljai, dozvole za izvoz ive divljai, nagrade za unitavanje tetne divljai, nadzor nad radom podrunih direkcija dravnih ume,
odobravanje prodaje drveta iz redovnih sjea u dravnim umama, kao i
odobravanje besplatnog drveta, poslovi po zakonu o uredjenju bujica ukoliko nisu bile nadlene odredjene vlasti i rjeavanje albi protiv rjeenja
ovih, izrada projekata i predrauna za uredjenje bujica i molioraciju umskog zemljita te pregled i odobravanje projekata, kao i kolaodacija izvrenih
radova ukoliko nije premaila odredjeni iznos.

Formiranjem Poljoprivrednog odjeljenja banske uprave bile su ukinute

agrarne direkcije i agrarni uredi. Agrarne direkcije u Zagrebu i Splitu su bile osnovane I92o. god. Agrarna direkcija u Zagrebu je bila podredjena Ministarstvu za agrarnu
reformu, a nadredjena upanijskim agrarnim uredima (za podruje vie upanija, sa
sjeditima u Ogulinu, Zagrebu, Varadinu, Osijeku i Vukovaru). Agrarna direkcija
u Zagrebu bila je nadlena za podruje Hrvatske, Slavonije, Medjimurja i Baranje.

-390 U djelokrug agrarne direkcije spadali su poslovi nadzora nad zemljitima vd ikog posjeda, staranje o podizanju zemljoradnje, podjele zemlje, kolonizacije, izrade
nacrta i prijedloga u poslovima agrarne reforme. Agrarna direkcija je imala slijedee
odsjeke: opi odsjek, odsjek za nadzor i upravu te likvidaciju velikih posjeda, odsjek
za kolonizaciju, repatriranje dobrovoljaca i zadrugarstvo, agrarno-tehniki odsjek i
financijski odsjek. Prije osnivanje agrarnih direkcija i agrarnih ureda u Hrvatskoj i
Slavoniji postojali su agrami povjerenici na elu agrarnih povjerenstava i glavni agrarni
povjerenici. Agrarne direkcije su bile osnovane istovremeno kao i samo Ministarstvo
za agrarnu reformu.

IV) Prosvjetno

odjeljenje:

U djelokrug tog Odjeljenja spadali su:svi poslovi koji su se odnosili

na osnivanje, uredjenje i rad narodnih kola, gradjanskih, dravnih i
privatnih kao i svih niih strunih kola, nadzor nad ral om i osobljem svih
srednjih kola, snabdjevanje svih pomenutih kola i prijedlozi za njihovo
osnivanje i gradnju, nadzor nad upotrebom kolskih udbenika, nadzor i
staranje nad svim zakladama u banovini, nadzor nad svim prosvjetnim drutvima u banovini, odredjivanje kolskog podruja u banovini, nadzor nad
internatima uiteljskih kola u pogledu materijalnom, higijenskom i disciplinskom, vodjenje nadzora nad povlatenim knjiarama, staranje o opem prosvjetnom i kulturnom kretanju u banovini, redovno izvjetavanje
Ministarstva o nerasporedjenim nastavnicima kaa i o potrebi kole za nove
nastavnike, statistika kola, nastavnika i uenika, sazivanje vijea
svih direktora i upravitelja srednjih, uiteljskih i gradjanskih kola i
kolskih nadzornika u banovini na kraju kolske godine i dostavljanje
zakljuaka tih vijea Ministarstvu prosvjete, vodjenje slubenikih listova svih prosvjetnih radnika u banovini te podnoenje opirnog izvjetaja
o stanju i kretanju cjelokupne nastave u banovini.
V ) Tehniko odjeljenje:
U djelokrug tog Odjd jenja spadali su: projektiranje, gradjenje i

-377 i odravanje svih dravnih putova i mostova u banovini, kao i putova

i mostova dotadanjih oblasnih samouprava, i nadzor nad projektiranjem,
gradjenjem i odravanjem nedravnih putova i mostova, projektiranje i
gradjenje i odravanje

dravnih zgrada i drugih arhitektonskih objekata

u banovini, kao i zgrada i drugih arhitektonskih objekata dotadanjih

oblasnih samouprava i nadzor nad projektiranjem, izradom i odravan jem
nedravnih zgrada namjenjenih javnoj upotrebi, donoenje svih odluka
po postojeim gradjevinskim propisima, uredjenje vodenih tokova, kanalizacija i snabdjevanje vodom, iskoritavanje vodenih snaga, kao i davanje
dozvola za njihovo iskoritavanje, melioracije, svi poslovi vodnih zadruga i meteorologija, svi poslovi po zckonu o dravnim i samoupravnim putovima i uredbama koje su vrile dotadanje ustanove vanjske tehnike slube
Ministarstva gradjevina te saradnja u upravi javnog automobilskog saobraaja.
VI) Odjeljenje socijalne politike i narodnog zdravlja:
U djelokrug tog Odjd jenja spadalo je staranje o ratnim invalidima,
siroadi i siromanima, odobravanje uposlenja stranim radnicima i namjetenicima, upravljanje u kupalitima i ljeilitima izuzimaju i davanje
kupalita u eksploataciju, upravljanje i nadzor nad bolnicama, djejim
i invalidskim ustanovama, kolama za babice i humanitarnim ustanovama,
projektiranje, gradjenje i proirenje novih bolnica prijedlozi za osnivanovih bolnica i novih bolnikih odjeljenja,

upravljanje slubom i odre-

djivanje slube kotarskim zdravstvenim referentima, donoenje odluka

u drugom i posljednjem stepenu po svim krivicama donijetim na osnovu
zdravstvenog zakona i ostalih zdravstveno-policijskih propisa, odobravanje ope lijenike prakse, odobravanje naziva specijaliste, obavljanja
praktinog staa, vrenja volonterske lijenike slube u zdravstvenim
ustanovama, odobravanje dentistike prakse, odobravanje za slobodno
rukovanje apotekom, apotekarskih koncesija, odobravanje otvaranja
apoteka po izdatoj dozvoli za dravne apoteke i drogerije, odobravanje uvoza i prodaje otrovnih tvari, retaksacija apotekarskih rauna za

-378 dravne i samoupravne ustanove te odobravanje i izvrenje asancija i dr.

Banu su bili podinjeni na njegovoj teritoriji higijenski zavodi sa svima

njima podredjenim higijenskim ustanovama.
Iseljeniki komesarijat u Zagrebu poslovao je kao organ Ministarstva
socijalne politike i narodnog zdravlja te je u njegovo ime obavljao poslove prema
datim mu objanjenjima.
i
V I I ) Odjeljenje za trgovinu, obrt i industriju:
U djelokrug ovog Odjeljenja iz oblasti trgovine, obrta i industrije
spadali su: poslovi po zakonu o radnjama, poslovi po propisu o vrenju
obrta, poslovi po obrtnom redu i njegovim izmjenama i dopunama, poslovi o davanju zajma uz runi zalog, o cirabavaonicama, o obronim poslovima o izuzecima u sakupljanju narudbi po zak.lanku X X V - l89o., produavanje roka za vrenje rasprodaje po zakonu o rasprodajama od 15.VI 1929.
god., davanje dozvola za privatne i javne agencije, rjeavanje po albama
protiv odluka trgovakih, industrijskih i zanatskih komora, odluivanje po
zakonu o seoskim duanima, odobravanje i premjetanje godinjih sajmova
i nedjeljnjih poarnih dana, poslovi po pitanjima torbarenja, kontrola trgovine i izvoza poljoprivrednih proizvoda, nadzor nad privrednim zadrugama, nadzor i raspolaganje zakladama i fondovima iji interedi nisu prelazili granice banovine, poslovi po zakonima o ustrojstvu trgovakih, industrijskih i zanatskih komora ( odobravanje statuta, propisivanje izbornih
pravilnika, te postavljanje lanova komora, poslovi po zakonu o javnim
skladitima, nadzor po uputstvima nad svim postovima koji se odnose
na akcionarska drutva, komanditna drutva, akcije, osiguravajua drutva, kreditne zadruge i druge ustanove koje su se bavile primanjem uloga na tednju, izdavanje uvjerenja za odobravanje povlastica po zdeonu
0 opoj ccrinskoj tarifi, poslovi koji se odnose na osnivanje, uredjenje
1 rad svih niih strunih kola i pojedinih teajeva pri njima, otvaranje i
zatvaranje trgovakih akademija, pomorskih akademija, srednjih tehnikih kola, niih trgovakih i drugih strunih Scola bez obzira da li su
dravne ili privatne i dr.

-379 Iz oblasti rudarstva:

odobravanje i produivanje svih vrsta rudarskih prava i povlastica (koncesija), izdavanje povelja po odredbama rudarskih zakona i zakona o
mineralnim uljima i zemnim plinovima,vodjenje rudarskog katastra, rudarskih prava i povlastica na podruju banovine pored rudarskog katastra
kod rudarskih sudova ukoliko su takvi postojali, odobravanje ubi!jeb? u
rudarskim knjigama, propisivanje kao i redovna i egzekutivna naplata
rudarskih taksa (regalni danci) i pristojbi, sprovodjenje odluka o davanju,
diobi i brisanju povlastica rudarskim sudovima gdje su ovi postojali, izdavanje rudarskih policijskih naredaba i vrenje ope rudarske policijske
slube po rudnicima, nadzor nad svim istraivanjima i rudnicima u pogledu vrenja dunosti i prava rudarskog poduzetnika, odobravanje osnivanje rudarskih drutava (zadruga i si.), odobravanje svih rudarskih radnja
(okna, potkopa i si.),podizanja rudnikih gradjevina, nadzemnih i podzemnih instalacija, rudnikih eljeznica, topionica, zgrada za rudniko o sobl je, skladita za eksploziv i materijal, rudnikih vodovoda, jazova,
vodovoda za struju, zrak i si. puteva ukoliko se ovo sve odnosilo na teren
povlastice i njegovu okolinu, ili na ispiranje, preradu, topljenje rude i
doijnju izradu proizvoda, odobravanje prava gospodarenja, upotrebe
rudnikih voda, zatitnih rajona za banje, vodovode i si. i njegovo unoenje u rudarski katastar, odobravanje planova rada, provjetravanja, o d laganja rada, godinjih izvjetaja o radu na svim rudnicima, odobravanje
ugovora J kontrola izdanih rudarskih prava i povlastica za (mineralna ulja,
zemne smole i plinove, ocjene uslova o eksproprijaciji zemljita,odteta
za zemljite i donoenje odluka po tim pitanjima, donoenje odluka o
medjusobnim odnosima i sporovima rudarskih tragaa i poviastiara, o
slunostima i drugim pitanjima ukoliko se po njima nije zasnivao spor kod
rudarskog ili redovnog suda, nadzor nad ustanovama za osiguranje rudarskog osoblja, kao i nad bratinskim blagajnama u banovini, posebna zdravstvena sluba, inspckcija rudarskog rada i zatita rudarskog osoblja,
staranje o izvrenju rudnikih i slubenikih prava i obaveza kao i pri-

-394 nosa za bratinsku blagajnu, poduzimanje zakonskih mjera u sluaju

nesree u rudnicima i vrenje istrage nesretnih i smrtnih sluajeva,
odobravanje rudarskih inspektora po potrebi slube u veim rudarskim k ruzlma ( revirima ), nadzor nad redom rudarskih i topionikih ovlatenih
ininjera i mjeraa, rudarska i topionika statistika, izricanje kazni, oduzimanje rudarskih prava i povlastica za vodjenje i primjena prinudnih mjera
na rudnicima u sluaju teke povrede rudarskih propisa te nia rudarska n a stava i dr.
<
VIII) Financijsko odjd jenje
U djelokrug ovog Odjeljenja spadalo je sastavljanje prijedloga za
dravni budet u odnosu na bansku upravu i ostale potrebe banovine u k o liko se iste imaju podmirivati iz dravnog budeta, izvrenje budeta po
nalogu bana, izvrenje raunovodstvenih i blagajnikih poslova cjelokupne banske uprave i njezinih ustanova s naslova banovinskog budeta, banovinske imovine ,banovinskih prihoda iz imovine, banovinskih prireza,
pristojbi, dabina i doprinosa u novcu ili naravi (iskazanih u novcu).
O d Financijskog odjeljenja treba razlikovati Dravno pravobranilatvo, financijske direkcije kao nadietva neposredno podredjena Ministarstvu financija te od poreskih uprava, carinarnica, katastarske uprave i financijske kontrole
kao nadletava i usteneva koje su bile podredjene financijskoj direkciji a ne Financijskom odjeljenju banevine.
Dravna pravobraniotva su zastupala dravu u njezinim imovno-pravnim odnosima iz bilo koje pravne oblasti pred redovnim i posebnim sudovima i vlastima, davali su pravna miljenja na zahtjev Ministarstva financija ili drugog nadietva
i ustanove, te su rjeavala ili izvravda druge poslove koje im je bilo Ministarstvo
559
financija odredilo.
Financijska direkcija, ije se podruje teritorijalne nadlenosti p o dudaralo s podrujem banovine ( sfoga je bila ukinuta dotadanja Financijska direkcija u Osijeku), vrila je financijsku upravnu vlast. Djelokrug financijske direkcije je

-381 bio rasporedjen na odsjeke i to: o p i odsjek (personalna sluba, financijska kontrola, disciplinski sud i ar, L odsjek za raunovodstvo (raunovodstveni poslovi svih
dravnih nadletava i ustanove osim banovinskih i nekjh drugih, izdaci po buaefu.
pribiranje vikova prikupljenih prihoda od poreskih uprava , konzola poreskfh uprav
i dr.), odsjek za neposredne poreze (razrez poreza o-jtvima obaveznim na javno
polaganje rauna, pregi ed i odobrenje razreza neposrednih poreza svih oblika i poreza na poslovni prorok, rjeavanje u prvon srepenu o molbama za smanjenje kuarine i brisanje gruntovnih poreskih zabiljeki do izvjesnog iznosa te u drugom stepenu
o albama na razrez poreza, zbog poreza na poslovni promet, ako to nisu rjeavali
tzv. reklamacioni odbori ^ odsjek za carine ( kontrola rada carinarnice i rjeavanje
u prvom i drugom stepenu po carinskim krivicama), odsjek za troarinu i takse (rjeava
nje u prvom i drugom stepenu u troannskifln i taksenim predmetima) i odsjek z a k a t a star i dravna dobra (uprave i nadzor tehnikog i poreskog odravanja katastra i M a siranja zemljita, pregled ? oaobrcsvsnje radove na diobi zemljita, parcelacije, k o masacije i drugih agrarnih operacj c , rjeavan i u prvom stepenu po,molbama o otpisu poreza zbog elementarnih teta : i drugom $ ^ penu o albama protiv tehnikog i
poreskog odravanja katastra te staranje o dre nim dobrima kojima je upravljao
ministar f i n a n c i j a ) . ^ ^
Poreske uprave su bili organi zc izvrenje poreske, taksene i raunovodstvene slube (poslovi oko razreza poreze

i troarinskih taksa, oko prikuplja-

nja dravnih prihoda, isplata po dravnom budetu, a po nalozima financijske

direkcije, ako slanja vikova financijskoj direkciji te u rjeavanju u prvom stepenu
o predmetima neposrednih poreza ukoliko to nisu rjeavali vii organi).
Carinarnice su bile oirjani za ^rvrenje carinske slube (vrili su c a r i n sku slubu, izvidjafi carinske krivice, rjeavali u prvom stepenu o carinskim krivicama, ako nisu bili nadleni visi organ?).
Katastarske uprave su bili organi za izvrenje katastarske slube ?
nadzor nad dravnim dobrima (tehniko i poresko odravanje katastra i klasiranje z e mljita, uvidjaji radi oslobodjenje od poreza, razrez poreza na zemljita po zakoni
o neposrednim porezima, nadzor nad dravnim dobrima i izdavanje izvoda iz k a tastarskih elaborata).

-382 Financijska kontrola je bila ustanova financijske uprave za izvrenje

financijske kontrolne slube nad obveznicima ( poreskim, carinskim, troarinskim i
drugim). Ona je bila organizirana na kopnenu i pomorsku-financijsku kontrolu, a
561
svaka od njih na glavne odjelke i odjelke.
Banovine na podruju Hrvatske su djd ovale do donoenja Uredbe o
banovini Hrvatskoj od 26.VIII 1939.
Banovine su se dijelile na kotare (srezove), a kotari na opine. Na
podruju kotara djelovalo je kotarsko naelstvo naelu s kotarskim (sreskim) naelnikom. Kao to je ban bio predstavnik Vlade u banovini, tako je kotarski naelnik
bio predstavnik S/lade u kotaru. Njega je imenovao kralj na prijedlog ministra unutranjih poslova. Kotarska naelstva su*upravnom postupku bila podredjena banovini, a kotarski naelnici pod nadzorom okrunog inspektora, kasnije bana odnosno
r-tsoekforskog odjelka. Djelokrug kotarskog naelstva je obuhvatao poslove ope
uprave kao i djelokrug banovine, ali s tom razlikom 1 . da je jedino banovina u
svirr vanim poslovima odluivala a kotarsko naelstvo u istom poslu samo sudjelovalo
u odluivanju time to je istrailo, izvjestilo i eventualno predloilo odredjeno rjeenje u tom poslu i 2. da je banovina bila drugostepeni upravni organ za rjeenja
562
r o \ - ie donijelo kotarsko naelstvo u odredjenom poslu ope uprave.
ko

Nadlenost

?:< naelnik a imali su ! vei gradovi.

563

Najnii organ op e uprave predstavljala su opinska naelstva.

Op inski naelnici su bili podredjeni kotarskim naelnicima u svim poslovima ope
uprave te su predstavljali u osnovi pomone organe kotarskog naelstva u raznim
poslovima pripreme za rjeavanje poslova ope uprave za koje je bilo nadleno kotarsko naelstvo ili sama banovina.
U nadlenost op inske uprave (predsjednik i dva do pet lanova) spadalo je neposredno upravljanje opinskom imovinom, sastavljanje i predlagan je opinskog budeta i godinjeg zavrnog rauna, vrenje nadzora nad
radom opinskih ustanova i poduzea i davanje uputstava o izvrivanju
odborskih odluka, odluivanje u hitnim sluajevima o nepredvidjenim vanrednim kreditima uz odobrenje nadzorne vlasti, odobravanje odsustva i odmora opinskim slubenicima, pripremanje odluka odbora i vrenje svih

-383 drugih poslova koje je odbor stavio upravi u dunost, izricanje kazne
u svima sluajevima gdje je to spadalo u nadlenost opine, vrenje mjesne
policije ukoliko ju nije vrila dravna vlast, staranje za javnu linu i imovinsku sigurnost, moral, red i mir u opini, nadzor nad strancima, sumnjivim
osobama i skitnicama, te spreavanje prosjaenja, izvravanje propisa o prijavljivanju stranaca, radnika i posluge, nadzor nad prenoitima, gostionicama, kavanama i slinim radnjama, te dozvoljavanje produenja radnog
vremena u njima, davanje dozvole za javne zabave /

nadzor nad njima, '

staranje o spreavanju zaraenih bolesti, nadzor nad prodajom ljudske i stone hrane, nad mjerenjem, nad mjerama, klaonicama, prodavaonicama i venih namirnica i

nad sajmovima, staranje za sigurnost javnog saobra-

aja, za istou i odravanje puteva, mostova, obala, rijeka,potoka i jaraka , bunara, poita i uope javnih naprava, nadzor nad gradjevinama i
davanje dozvola za gradnju, otklanjanje opasnost? od poara i drugih nepogoda, vrenje poljske policije, odravanje reda za pau i primjenjivanje
propisa policijske prirode o unapredjenju poljoprivrede i stoarstva, te saradnja na suzbijanju stonih zaraznih bolesti,
U nadlenost pak opinskog samoupravnog organa (opinskog odbora
koji se sastojao od 18-36 lanova izabranih na opinskim izborima) spadalo je upravljanje opinskom imovinom(donoenje

budeta, raspolaganje

opinskim dabinama , zakljuivanje zajmova, kupovanje, prodaju / davanje u zakup opinske imovine, osnivanje opinskih poduzea), staranje
za opinske saobra ajne ustanove (gradjenje i odravanje puteva, mostova,
skela, kanala, poploavanje trgova i ulica, javna rasvjeta), izdravanje i
potpomaganje siromanih, staranje za odgoj siromane i naputene djece,
odravanje dobrotvornih zavoda i ustanova, staranje za dobro zdravstveno
stanje stanovnitva (odravanje lijenike slube, sluba babica i ambulanata,
suzbijanje zaraznih bolesti, staranje za zdravu vodu za pie e, unapred jivan je
gradnje zdravih stanova, staranje o fizikom odgoju naroda , vatrogastvo,
snabdjevanje ivotnim namirnicama, unapredjivanje narodnog gospodarstva

-384 uope (osnivanje i potpomaganje odnosnih zadruga, nabavljanje bol\e vrsti

sjemena, voaka, vinove loze, pasmina rasplodne stoke, staranje z a dobro
zdravstveno stanje stoke i suzbijanje zaraznih stonih bolesti, ribarstvo,
pot>oijanje plodnosti zemljita, uredjivanje potoka i bujicG, osnivan\e zavoda
zc tednju) irenje i unapredjivanje narodne prosvjete (podizanje k o l a , o s nivanje knjinica, itaonica, gospodarskih teajeva, teajeva r_a d o m a i c e ,
analfabetskih teajeva, prosvjetnih drutava, priredjivanje prosvjetnih predavanja),
N o , u nadlenost opinskog odbora spadali su i poslovi i z c/|elokruga
opinske uprave ukoliko se radilo o sredstvima z a vrenje tih poslova.
Z a k o n o o p i n a m a od 14.111 1933., kojim su b i l i ukinuti svi dotadasn\i
zakoni i precisi o opinama u Hrvatskoj,

S l a v o n i j i , D a l m a c i j i i Istri, k o j i su b i l i d o n e -

seni jo za vnjeme Habsburke monarhije , nije se primjenjivao ipak u gradov \ - a H r v a t ska, S l a v o n c e i D a l m a c i j e , nego su u tim zemljama v a i l i i nadalje stari propi ci donese
ni prije \9\t

god* , N o , ve slijedee godine (1934.) b i o je donesen n o v i z a k c ~ o g r a d

564

sklm o p i n e -

od 22.VII 1 9 3 4 k o j i je stavio van snage spomenute stare proc'se, a

koji je u osnovi

sliio zakonu opinama

iz 1933. god Po novom zakonu o g r c i s k i m

opinama organi gradske opine su bili gradsko vijee i predsjednik gradske op \ne.
Gradsko vijea se sastojalo od 18-72 vijenika, koji su se birali na gradskim i z b o r i m a
kao i opinski odbor, po kandidatskim listama na nain kao i na dravnim izborima
u kojima si je viadajua dvorska stranka osigurala veinu po sistemu kolimka t\,
iskljuivanja kendidatskih lista po sistemu kolinika. Kandidatska lista naime \o\a
je pobjedi!a, davala je ne samo predsjednika, potpredsjednika, nego i sve gracke
vijenike. Poslove gradskog vijea po pojedinim granamo gradske samouprave

pri-

vredne i soci jal no-kulturne prirode i nadzor nad njima ili vrenje pojedinog posla
mogli su se statutom povjeriti posebnim upravnim odborimc Vee gradie opime
imale su obino odjeljke s ogranienim podrujem radi lakeg vrenja odredjenih
poslova iz nadlenosti predsjednika gradske op ine osim onih, koje je obavljao
neposredno sarn predsjednik gradske opine
Djelokrug gradskog v i j e a bio je istovjetan djelokrugu op Ind

385 odborc pa i u sluaju vrenja mjesnih poslova dravne uprave ukoliko se radilo
o financijskim sredstvima za vrenje tih poslova. Gradsko vijee je moglo statutom
prenijeti odluivanje o izvjesnim poslovima koji su spadali u njegovu nadlenost na
stalne odbore ije su se odluke u tom sluaju smatrale odlukama gradskog v i j e a .
N a te odbore ipak nisu se mogli prenijeti poslovi donoenja statuta, gradskih uredaba i pravilnika

ustanovljenje budeta i odobravanje zavrnih rouna.pitanja gradske

imovine, organizacije rada gradskog poglavarstva, primanja osoba u gradjanstvo,

regulacionih planova i si.
Nadzor na J poslovima gradske samouprave vrio je ban ( kod o p i na kotarski naelnik). Proriv odluke nadzorne vlasti gradsko vije e se moglo aliti
Dravnom savjetu ( opinski odbor banu, koji je morao ili ponititi ili poslati albu
na rjeenje Upravnom sucu). Z a sluaj razrjeenja a do uvodjenja novog gradskog v i jea ban je mogao odrediti povjerenika da privremeno vri gradske poslove (kod o p i na povjeravalo se vrenje poslova opinskog odbora privremenoj opinskoj upravi,
koju je imenovala nadzorna vlast). Nadlenost povjerenika odnosno privremene
opinske uprave je bilo ograniene na rjeavanje tekuih poslova.
Predsjednik gradsKe opine i njegov ured ( gradsko poglavarstvo)
vrili su poslove prema odlukama gradskog v i j e a . Predsjednik je bio izvrni organ
gradskog vijee

N o , on i njegov ured obavljali su i mjesne poslove dravne uprave

prema propisima i nalozima dravnih vlasti. Gradovi su vrili naime na svom podruju ove poslove ope uprave iz nadlenosti prvostepenih upravnih organa:
1) sanitetske i veterinarske
2) trne, po propisima o ivotnim namirnicama, o suzbijanju skupoe i o
mjerenju
3) gradjevinske i poarne
4) po propisima o isto i i odravanju puteva, mostova, otoka, rijeka,
potoka, kanale, bunara, poj i ta i uope putnih i vodnih naprava
5) po propisima o unapredjenju poljoprivrede i stoarstva, umske,
lovne i ribolovske poslove,
6) poljska policijc
7) poslovi mjesne policije ukoliko te nije vrila dravna vlast i

-386 8) drugi poslovi koje je povjeravao ministar unutarnjih poslova u sporazumu

s resornim ministrom.

Protiv odluka predsjednika gradske op ine iz njegove nadlenosti

u poslovima ope uprave mogla se uloiti alba banu, a u poslovima koji su proizali na temelju odluke gradskog vijea na to vijee a protiv njegove odluke na
bana ( kod opina - kotarskom naelniku odnosno op inskom odboru i dalje na sreskog naelnika).

IV) Put do sporazuma Cvetkovi - Maek od 26.VIII 1939. god.

Dvorska kamarila na elu s kraljem donoenjem oktroiranog ustava

nije imala namjeru da rjeava hrvatsko nacionalno pitanje. Ona je ostala na koncepciji unitarizma i centralizma, istina je ona je ponovo koristila izvjesne oblike
decentralizacije ( banovine ), ali u osnovi itava uprava i egzekutiva je ovisila od
centralnih organa dravne vlasti
Dvorska kamarila nije ostala osamljena. Ona je uivala podrku i ovmtvc, koje je ovisilo od nje, poslovnog svijeta koji je htio koristiti za svoje
Inferese vladine funkcije vlasti i sitnog gradjanskog sloja koji je htio koristiti veze
s inovnitvom i pomenutim poslovnim svijetom. Ta grupacija je ustvari predstavljala dvorsku stranku, koja se zaista kao stranka i oformila prvo ( odmah po izborima poetkom novembra 1931.) kao Jugoslavenska radikalno-seljaka demokracija
a onda kao Jugoslavenska nacionalna stranka - J N S . Prvi njezin naziv jasno g o vori tko je inio gros te Stranke. N o , kamarila je predvidjela jo jednu mjeru radi
osiguranja sprovodjenja svoje politike, pa je dopustila da se formira "lojalna" opozicija i to kao Jugoslavenska narodna stranka na elu s Hoderom,koja je u svom
programu imala naravno nacionalni i dravni unitarizam takodjer kao temelj svojih
akcija. "Nelojalnoj" opoziciji tj. svim ostalim politikim strankama, posebno federalistima, kamarila nije dopustila cck ni sudjelovati svojim kandidatima na izborima. Tako je kamarila ujedno uspjela da vladino narodno predstavnitvo u Narodnoj
skuptini i Senatu januara 1932. ozakoni ustav od 3.IX 1931. Da bi pak dobila se-

-387 Ijake mase za sebe bio je izglasan zdcon o zatiti zemljoradnika od 19.IV 1932.
kojim je olakala privremeno situaciju seljaka uslijed prezaduenja.
Medjutim, sve te mjere nisu rjeavale ni nacionalno ni seljako ni
radniko pitanje, pa je jasno da je nezadovoljstvo irokih masa sve vie raslo.
Seljako-demokratska koalicija je donijela rezoluciju od 7.XI 1932. ("Punktacije
Sei jako-demokratske koalicije") kojom se osudjivala centralistika politika i ustav
od 3.IX 1931. te trailo federaiistiko uredjenje Jugoslavije na bazi ravnopravnosti
naroda i udruenih drava J u g o s l a v i j e . ^ Politika kriza se sve vie zaotravala.
Smru kralja Aleksandra u atentatu izvrenom u Mcrseju 9 . X 1934. nestao je najjai
i glavni pobornik autokratske politike, ali dvorska kamarila, sada na elu s knezom
Pavlom Karadjordjeviem, koji je zajedro s dr. Stankoviem i dr. Peroviem
odmah preuzeo namjesniku vlast, tj. vrenje funkcije kralja do kraljeve punoljetnosti,
nastavila je ranijim politikim kursom sve do 1939. god., kada je dozvolila da se
konano nakon nekoliko mjesenih pregovora 26.Vili 1939. utanai sporazum Cvetkovi-Maek, koji je dobio svoju dravno-pravnu formulaciju u Uredbi o banovini
Hrvatskoj. Medjutim do tog vremena kamarila je pokuala raznim vladama i izborima
odrati svoj centralistiki i po vanjtini unitaristiki, a ustvari velikosrpski politiki
i ekonomski predominij. Promjeni politikog kursa kamarile u odnosu na Hrvatsku p o mogle su razne akcije "nelojalne" opozicije i rascjep same dvorske stranke, a posebno
vanjskopolitiki faktori. " Nelojalna opozicija" uspjela se ujediniti na izborima od
1935. god. kao " udruena opozicija " uslijed sporazuma Sei jako-demokratske koalicije, Jugoslavenske muslimanske organizacije, Davidovievog dijela Demokratske stranke te dijela Zemljoradnike stranke. Ona dodue formalno nije pobjedila na izborima
1935. god. uslijed vladinog terora, ali ona se tom zajednikom akcijom uspjela odrati
uprkos novog zakona o zatiti drave od 6.1 1929. Ponovni udarac kamarili opozicija
je zadala svojim proglasom od 8.lo.1937. kojim je traila ukidanje ustava od 3.IX 1931,
demokratski izborni zakon, ustavotvornu skuptinu te ustav koji e biti zasnovan na
naelima narodne vladavine. Najtei udarac staroj politici kamarile je predstavljao
pokuaj predsjednika HSS u toku marta 1939. da rijei hrvatsko nacionalno pitanje
odcjepljenjem Hrvatske od Jugoslavije i formiranjem samostalne Hrvatske u odredjenoj
566
dravnopravnoj vezi s Italijom pomo u tadanje faistike Italije.
S druge strane

-388 pak , rascjep u dvorskoj stranci time to je Stojadinovi formirao iz veeg dijela
te stranke svoju stranku Jugoslavensku radikalnu zajednicu skraeno JEREZ ( 19.
Vili 1935.) pokazivao je da se negacijom "hrvatskog pitanja11 niie rjeavao taj problem te da se mora prii njegovom sporazumakom rjeavanju koje e mo i donekle z a dovoljiti radikalnu veinu J E R E Z A nije ostala jedinstvena.,to se vidjelo ve na izborima od II . X I I 1938, na kojima je vladina liste uprkos vladinim mjerama radi osiguranje
pobjede dobila mari je glasova nego li ranija vladina lista iz 1935. god. Formirala
se grupa u JEREZS na elu s Dragiom Cvetkoviem, koja se krajem 1938. god. zaista
zaloila da se pridje konkretnom spo razum je van ju s vodstvom HSS radi rjeavanja
"hrvatskog pitanja15. Napokon, odcjepljenje Slovake od Ceste !4.II! 1939. j o d . b i lo je jedan od noi vanijih faktora, koji je u jugoslavenskoj vanjskoj politici morao
imati veliki znaaj, jer jeodcjep! jenje jslijedilo pod pritiskom tada jake Hitlerovske
Njemake,, da se kamarila odluila na sporazumjevanje s voasrvom HSS i dale rado
ve Cvetkovievol vladi da ugovori sporazum i donese uredbu o banovini Hrvatskoj,

V) Banska vi-s-- banovine Hrvatske i njena organizacija ( 1939 - 194! }

Uredba o banovini Hrvati* oj od 26. V I I I 1 9 3 9 . ^ ^ bila je pravni osnov

za formiranje banovine Hrvatske, prenoenje nadlenosti organa dravne vlasti na
bansku viast banovine Hrvatske, organiziranje vlasti u banovini H ' v a t ^ o i , ocjenu
o ustavnosti zakona te za rjeavanje sporove o nadlenosti izmedju drave i banovine
Hrvatske. Uredbu o banovini H r v a t i oj su donile?! kraljevski namjesnici na prijedlog
Ministarskog savjeta a na osnovu i ,116 ustava od 23. IX 1931. koji je ovlaivao k r a lja odnosno kraljevske namjesnike da poduzmu privremeno izvanredne neophodno potrebne mjere u jednom dijlu Kraljevine nezavisno od ustavnih i zakonskih propisa, ako
su bili ugroeni javni interesi tako da se je doveo u pitanje javni poredak i sigurnost
drave pod uvjetom da se izuzetno poduzete mjere podnesu naknadno Narodnom predstavnitvu na suglanost. Prema tome, banovina Hrvatska je bila kroz svoje vrijeme o p stanka privremena institucija, jer kroz to vrijeme Narodno predstavnitvo nije se
sastojalo pa i uredba o banovini Hrvatskoj nije mogla dobit? naknadnu suglasnost tog
Predstavn itva.

-389 Uredbom o banovini Hrvatskoj je osnovana banovina Hrvatska

tako, da su se spojile Savska i Primorska banovina te kotari Dubrovnik, id, Ilok,
Brko, Gradaac, Derventa, Travnik i Fojnica (dakle dijelovi Zetske, Dunavske,
Drinske i Vrbaske banovine) u jednu banovinu pod nazivom banovina Hrvatska ( sa
sjeditem u Zagrebu ).
Stvarna nadlenost banovine Hrvatske se formirala po spomenutoj
uredbi tako da je ova preuzela stvarnu nadlenost banskih uprava banovina na teritoriju nove banovine Hrvatske I gotovo svu nadlenost ministarstava i njihovih organa na
istom teritoriju i to u resorima unutranjih poslova, prosvjete, pravosudja, poljoprivrede, uma, rudnika, obrta i industrije, trgovine, gradjevina, socijalne politike i narodnog zdravlja te fizikog odgoja.
Pomenutim resorima ostali su u nadlenosti poslovi i to
568
a) Ministarstvu unutarnjih poslova:
- poslovi oko vrhovnog staranja o dravnoj sigurnosti
- suzbijanje antidravne i razorne propagande
- vrenje policijske obavjetajne slube i osiguranja javnog reda i
mira
- davanje dravljanstva izuzetnim putem
- oduzimanje dravljanstva
569
b) Ministarstvu prosvj ete:
- izrada nacrta zakona o postavljanju osnovnih naela prosvjetne
politike
- zakljuivanje i izvravanje medjunarodnih kolskih i prosvjetnih
konvenci ja
- donoenje opih propisa zakona o manjinskim kolama
- poslovi odravanje kulturnih veza sa inozemstvom i medjunarodnih
veza
- poslovi centralnih naunih kongresa ( osim ako su se odravali na
podruju banovine Hrvatske )
- prikupljanje i objavljivanje statistikih podataka o svim kolama

-390 ? prosvjetnim ustanovama kao i o narodnom prosvjeivanju,time

da podaike dostavlja banovina Hrvatska za svoje podruje
-

reguliranje zakonom pitanja nostrifikacije diploma sa stranih

sveuilita i visokih kola

- donoenje propisa u oblasti autorskog prava

-

nadzor nad Oceanografskim institutom u Splitu

- donoenje uputstava za izvrenje zakona o op im naelima prosvjetne politike te vrenja nadzora na izvrenje tih propisa na
podruju banovine Hrvatske

c) Ministarstvu pravde
- medjtnarodni pravni saobraaj time da se pravna pomo u vanparninim predmetima vrila neposredno preko sudova
- propisivanje kazni za povredu propisa o predmetima iz nadlenosti drave
- drugi poslovi osim onih koji su spadali u djelokrug Odjeljenja
Ministarstava pravde za podruje Apelacionog suda u Zagrebu
i slinog Odsjeka za podruje Apelacionog suda u Splitu tj.
personalni i upravni poslovi redovnih sudova i dravnih tuilatava,
poslovi nadzora pod upravom sudova i dravnih tuilatava, poslovi odobravanja krivinog postupka protiv sudaca i poslovi koje
su obavljali po zakonu o advokatima i notarima (javnim biljenicima) kao i sudskim izvriocima. (Ovi su odsjeci odnosno odjeljenja naime bili 3o.lX 1939. ukinuti, a njihovu nadlenost je
preuzela banovina Hrvatska, kao i one poslove Ministarstva pravde koje je ono obavljalo dotada u svom Odjeljenju za kaznene
zavode na podruju banovine Hrvatske).
571
d) Ministarstvu poljoprivrede:
-

izrada i sprovodjenje medjunarodnih konvencija koje su se odnosile

na poljoprivredna, veterinarska i agrarna pitanja

izrada zakonskih nacrta o kontroli uvoza bilja, biljnih dijelova i

plodova u cilju estite od zaraze kao i osnovnim naelima kontrole
poiljaka bilja, biljnih dijelova, plodova i biljnih proizvoda u c i -

391 Iju odravanja dobrog glasa naih poljoprivrednih proizvoda

na stranim tritima
-

pripremanje nacrta dravnih zakona o opim naelima za suzbijanje stonih zaraza

prikupljanje podataka i izvjetaja o kretanju stonih zaraznih

bolesti i koordiniranje napora za njihovo suzbijanje

izdavanje uvoznih i provoznih dozvola za stoku iz onih drava s

kojima Jugoslavija nije imala veterinarske konvencije

vanjska veterinarska sluba

granina veterinarska sluba

poslovi po uredbi o izdavanju dravnih obveznica ratnim dobrovoljcima umjesto agrarne zemlje
likvidacija odteta po uredbi o financijskoj likvidaciji
agrarnih odnosa u Bosni i Hercegovini

prikupljanje statistikih podataka o predmetima iz svoje dosadanje nadlenosti

e) Ministarstvu uma i rudnika:

572

rudarsko zakonodavstvo

dravna rudarska poduzea

0 Ministarstvu trgovine i industrije:

-

573

poslovi vanjske trgovine i vanjske trgovinske politike

kao i mjere koje imaju za svrhu da osiguraju jedinstvo trgovinnskog podruja, donoenje opih nael a kojima e se osigurati
ravnopravnost svih gradjana u pogledu uvjeta privredne djelatnosti na podruju drave

rjeavanje izvjesnih pitanja po zakonu o radnjama

registriranje svih kartela time da ministarstvo izvjetava bansku

vlast o svakom kartonom ugovoru I dostavlja regisfrirani materijal u prijepisu banskoj vlasti

-392 -

poduzimanje mjera prema kartel ima za industriju koja se nalazi

na podruju banovine pripadala je banovini Hrvatskoj, ali je
bila duna o njima izvjetavati Ministarstvo trgovine i industrije

poslovi uprave za zatitu industrijskog vlasnitva

vanjska trgovina kao i trgovina izmedju banovine i ostalih
dijelova drave ( jedinstvo carinskog i trgovinskog podruja)

zakonodavstvo o mjerama i utezima, o zatiti industrijskog v l a snitva, o poslovima privatnog osiguranja i osiguravajuim drutvima

predlaganje zakonskih nacrta iz mjeninog prava, ekovnog prava, trgovakog prava,steajnog prava,obligacionog prova, pomorskog prava i autorskog prava

g) Ministarstvu gradjevine:

574

izgradnja i odravanje dravnih saobraajnih sredstava i

ostalih dravnih objekata
-

donoenje odluke o glavnom pravcu trase za izvodjenje novih i

popravak postojeih putova, o elementima za projektiranje i
gradjenje putova, o tipovima pri izradi dravnih putova i objekata na njima kao i o nainu i vrsti njihove izrade

briga za gradnju i odravanje dravnih putova ? vrenje nadzora

nad izgradnjom i odravanjem tih putova po banovini Hrvatskoj

skupljanje i publiciranje statistikih podataka te poduzimanje

odgovaraju ih mjera time da te podatke dobiva sa podruja b a novine Hrvatske od banske vlasti te banovine.

575
h) Ministarstvu socijalne politike i narodnog zdravlja:
-

izrada i sprovodjenje medjunarodnih konvencija koje su se odnosile na zdravstvena, socijalna i migraciona pitanja

-393 -

prikupljanje podataka i izvjetaja o kretanju zaraznih bolesti

u dravi i koordiniranje napora za njihovo suzbijanje

pripremanje nacrta zakona koji su sadravali opa naela radnikog prava i radnikog osiguranja, opa naela o zaposlenju
stranaca kao i pripremanje nacrta zakona o iseljavanju

izvjetajna sluba o zdravstvenim prilikama, o ekonomskom ?

socijalnom poloaju radnika i namjetenika ukoliko je bilo od
veeg ili medjunaiodnog znaaja, kao i vodjenje centralne e v i dencije i statistike o migracijama i zaposlenju stranih dravljana
na teritoriju drave

pitanja ratnih invalida i ostalih rtava rata

opa naela radnikog prava i osiguranja.

li oblasti financija banovina Hrvatska je stekla financijsku

samostalnost. O n a se sastojala u samostalnom prikupljanju svih neposrednih poreza
(osim poreza na poslovni promet I vojnice), svih taksa po zakonu o taksama u poslovima nadlenosti banovine, svih taksa po zakonu o sudskim taksama I troarine na a l k o holna pia, te svih samoupravnih prihoda bivih banovina kao i u izvrenju rashoda
predvidjeneh budetom banovine. Potpuno naredbeno pravo u izvrenju budeta p r i padalo je iskljuivo banu.
Na kraju treba Istaknuti da su resori Ministarstva vanjskih
poslova, vojske i mornarice, saobraaja, PIT i vjera ostali u iskljuivoj nadlenosti drave. U onim predmetima u kojima je drava bila nadlena samo za donoenje
zakona centralni dravni organi su bili ovlateni da izdaju uputstva za primjenu
tfh zakona na podruju banovine Hrvatske te voditi nadzor nad izvrenjem tih z a kona na tom teritoriju.
Uredbom o banovini Hrvatskoj nije revidirana organizacija
vlati drave za poslove koji su dravi ostali u nadlenosti, to znai da su dotadanji organi vlasti i uprave ostali u svojoj dotadanjoj nadlenosti u odnosu na sve
druge banovine i druge nie organe uprave osim u odnosu na banovinu Hrvatsku.
Zakonodavnu vlast u predmetima iz nadlenosti banovine Hrvai
ske vrili su i kralj i Sabor zajedniki. Sabor su sastavljali zastupnici, koji su se

-394 birali opim, jednakim, neposrednim i tajnim glasanjem te predstavnici manjine.

Narodni zatitnici su uivali imunitetsko pravo.Sabor se sazivao kraljevim ukazom
a zasjedao je u Zagrebu. Kralj je imao pravo raspustiti Sabor, ali ukce o rasputanju morao je sadravati naredbu za nove izbore i za nov saziv Sabora. I k a z o rasputanju Sabora morao je premapotpisati ban.
Upravnu vlast u predmetima iz nadlenosti banovine Hrvatske vrio
je kralj preko bana. Svaki pismeni in kraljevske vlasti u predmetima iz nadlenost?
banovine l+vatske premapotpisivao je ban koji je snosio i odgovornost za premapotpisani predmet.
Bana je imenovao i razrjeavao kralj ukazom koji je premapotpisao
novoimenovani ban. Ban je morao prije stupanja na dunost poloiti zakletvu na vjernost kralju i potovanje zakonitosti. Ban je bio odgovoran Saboru koji ga je mogao
tuiti posebnom Banovinskom sudu ( tri vijenika Stola semorice odjeljenja A i tri
suca Upravnog suda u Zagrebu pod predsjednitvom predsjednika Stola sedmorice
odjeljenja A) koji mu je i sudio.
Ban je dobio kako se vidi poseban poloaj u vrhovnoj upravi u banovini. Njegova nadlenost je obuhvatala ne samo rukovodjenje vrhovnom banovinskom
administracijom nego i posebna prava koja su bila izvan nadlenosti 0 prenesenim poslovima nabrojenih resora. N a taj nain htjelo se da banska vlast dobije pribiino
znaenje koje je ona imala u prvo doba hrvatske staleke drave. U odnosu na dravnu administraciju ban je ostao neovisan, jer njegovo imenovanje nije predlagao ni
premapotpisao predsjednik Ministarskog savjeta ili koji drugi ministar. U upravnom postupku banska rjeenja u pitanjima banske nadlenosti nije mogao mijenjati kralj, nego
samo upravni i redovni sudovi. Ban je ne samo glavni naredbodavac banovinskog budeta nego i jedini organ koji je bio ovlaten donositi sve odluke o slubenim odnosima banovinskih slubenika bez obzira na rang. Jedino suci Kasacionog suda i okrunih sudova od I .do 3. razreda postavljali su se i unapredjivali i nadalje kraljevim
ukazom to je bilo u skladu s postavkom da se sudska vlast vrila i nadalje u ime kralja. N a kraju freba istdcnuti da je banu bila podredjena cjelokupna policijska sluba
i andarmerija (45oo momdca koji su od 28.IX 1939. sainjavali andarmerijsku brigadu za Hrvatsku radi odravanja reda i javne sigurnosti u banovini Hrvatskoj).

-395 Ban je osnovao nekoliko savjeta kao svoje savjetodavne organe iako
Banski savjet za utvrdjrvanje kolskih kvalifikacija,
578
579
Veterinarski savjet

\ Prosvjetni savjet.

Zdravstveni savjet,

O v i su savjeti davali svoje struno

miljenje na zahtjev ili po svojoj inicijativi ne samo banu nego i odgovarajuim odjelima banske vlasti.
Administrativne sporove u predmetima iz nadlenosti banovine Hrvatske rjeavao je Upravni sud u Zagrebu, a sporove u predmetima iz nadlenosti drave,
sporove o nadlenosti izmedju banovine Hrvatske i drave te ocjenu ustavnosti zakona
rjeavao je Ustavni sud u Beogradu.
Bansku vlast banovine Hrvatske vrio je ban neposredno tj. lino
ili posredno po svojem administrativnom aparatu, koji se organizaciono dijelio u
odjele a ovi u odsjeke. Evo kako je izgledala organizaciona struktura banske vlasti
banovine Hrvatske:
Ban
Kabinet bana
Predsjedniki u ned
Odjeli i to:
1 . Odjel za unutarnje poslove
2. Odjel za prosvjetu
3. Odjel za pravosudje
4. Odjel za seljako gospodarstvo
5. Odjel za umarstvo
6. Odjel za rudarstvo
7. Odjel za obrt, industriju i trgovinu
8. Odjel za tehnike radove
9. Odjel za socijalnu politiku
10. Odjel za narodno zdravlje
11. Odjel za financijske poslove.

-396 Pored odjela naime postojat I su kao neposredni organi bana Kabinet
bana i Predsjedniki ured. N o , i podban je bio ustvari posebna organizaciona jedinica, iji je djelokrug dodue odredjivao ban, ali ipak i pored toga podban je stalno
vodio strune poslove uprave i vrio nadzor nad svim odjelima s gledita zakonitosti
i administrativne tehnike.
Djelokrug kabineta bana do travnja l94o. god. bio je ogranien na
praenje tampe, koja se je irila legalnim i ilegalnim putem, posebno letaka antidravnog sadraja, njihovo evidentiranje i poduzimanje potrebnih mjera da bi se
sprijeila antidravna propaganda

zatim izdavanje odobrenja noenja oruja i mu-

nicije, dranja radioaparata i na donoenje rjeenja u vezi s potjernicama za vojnim

obveznicima i drugim pitanjima vojnih obaveza. Travnja 194o. god. kabinet je dobio
u svoj djelokrug i sve poslove Odjeljka za dravnu zatitu, koji je u doba Savske banovine na kraju bio samostalan odsjek a po formiranju banovine Hrvatske odsjek koji je
bio podredjen neposredno banu. Naravno, u djelokrug ovog Odsjeka nisu uli poslovi o staranju za dravnu bezbjednost i suzbijanje antidravne i razorne propagande,
jer su ovi spadali dravnoj administraciji, Iako to lije spreavalo da kabinet bana v o di i u tim poslovima nadzor, izvide i evidencije
U djelokrug Predsjednlcoo ^eda spadali su svi poslovi biveg Opeg
odjeljenja Savske banovine ( unutranje organizacija banske vlasti, personalna politika, personalni poslovi, disciplinski poslovi

vodjenje statusa i slubenikih odnosa).

Pod Predsjedniki ured spadali su Statistiki ured i Glavna pisarnica (manipulativno

i ekonomsko poslovanje banske vlasti). N c

Glavna pisarnica je bila preneena sre-

dinom l94o. god. u sastav Odjela za financijske poslove banske vlasti ban<vine
Hrvatske. Krajem l94o. god. bude podredjen Predsjednikom uredu i Nakladni zavod
banovine Hrvatske osnovan novembra l94o. kao privredno-prosvjetna ustanova.
Uz djelatnost Odjela za socijalnu politjku banske vlasti banovine
Hrvatske treba napomenuti da su poetkom l94o. god. osnovani Glavna inspekcija
rada i oblasne inspekcije rada za obavljanje poslova, koje je cb tada vrilo Ministarstvo socijalne politike i narodnog zdnvlja na osnovu zakona o inspekciji rada od
31 .XII 1921. i zdeona o zatiti radnika, a koji su preli u nadlenost banovine Hrvat58o
ske.
Glavna inspekcija rada postojala je pri Odjelu za socijalnu politiku banske

-397 vlasti u Zagrebu u Radnikom odsjeku za cijelo podruje banovine Hrvatske. O b l a sne inspekcije rada postojale su u Splitu kod Ispostave banske vlasti, a u Zagrebu i
Osijeku kao posebni ured.
Poetkom I94o. god. osnovana je u resoru socijalne politike za podruje banovine Hrvatske Glavna uprava posredovanja rada sa sjeditem u Zagrebu,
koja je preuzela sve poslove Sredinje uprave za posredovanje rada za podruje banovine Hrvatske to znai da je Glava uprava vrila svu nadzornu vlast nad upravama
za posredovanje rada i samouprav^sltJbom Glavni odbor, Glavna uprava i Predsje581
dnitvo glavnog odbora) u smislu Uredbe o zbrinjavanju nezaposlenih radnika.
S obzirom na prenos poslova trgovine i industrije s drave na banevinu Hrvatsku treba posebno istaknuti instituciju trgovinskih, industrijskih i zanatskih
komora

na

podruje banovine Hrvatske,

Komore su u vrijeme banske vlasti banovine Hrvatske doivjet e

jedino promjenu u razgranienju obzirom na dijelove pojedinih banovina koji su uli

u novi teritorij banovine Hrvatske. Stvarni djelokrug komora nije se582
izmijenio nego
su one i nadalje poslovale u smislu zakona o radnjama iz 1931. god.

One su bife

najvie prinudne organizacije za zastupanje, zatitu i unapredjenje trgovine, zanatva i industrije, te sluile kao savjetodavni organi dravnih i samoupravnih nadletava, ustanova i organizacija u strunim pitanjima svojih privrednih grana. Komore su
se razlikovale po svom djelokrugu pa su mogle biti zajednike ( trgovinsko - industrijsko - zanatska komora ) i posebne komore (trgovaka komora, industrijska komora
i zanatska komora). Komora je
imala po Uredbi o trgovinskim, industrijskim i zanat583
skim komorama iz 1932. god. svoje organe po kojima je izvravala poslove iz svog
djelokruga. Ti su organi bili: komorsko vijee, predsjednitvo, odsjeci ( po privrednim granama ), stalni i specijalni odbori, komorski ured, ispostave (ekspoziture) i
zastupstva u pokrajini.

Izbori rukovode ih i radnih tijela vrili su se uglavnom kroz

prinudne organizacije tj. organizacije

koje su sainjavale sve osobe po strukama u
584
oblasti trgovine i zanatstva.
Trgovako obrtne komore su bile osnovane ve za
vrijeme Bachovog apsolutizma a ponovo su btle organizirane u Hrvatskoj i Slavoniji
585
zakonskim lankom VI1868.

Tada su komore bile podredjene Ministarstvu za

poljodjelstvo, obrt i trgovinu zajednike Hrvatsko-ugarske vlade. U svim komorama

-398 razlikovali su se unutarnji i vanjski lanovi. Unutarnje lancve su bilira i obrtnici

i trgovci, iz mjesta sjedita komore, a vanjske svi ostali obrtnici trgovci.
Broj nutarnjih je bio jednak broju vanjskih lanova. Komora je bila tada organi2j"rana tako da su bili poslovi iz njezinog djelokruga podjeljeni u dva odsjeka:
trgovaki i obrtniki, a na elu komore stajao je predsjednik. Zakljuci su se donosili na sjednicama odsjeka a i u plenarnim sjednicama komore. Po obrtnom zakonu iz
586
1884. god.

koji je vaio u Hrvatskoj i Slavoniji obrtnici i trgovci su se mogli udru-

ivati u obrtne zborove, koji su imali u svom djelokrugu reguliranje odnosa medju k a l fama i egrtima s jedne i obrtnika s druge strane, rjeavanje razmirica izmedju poslodavaca i

posloprimaca,

ustrojavanje pripomocnih blagajni i uope unapredjivanje stalekih

interesa. N o , obrtnici istog obrta mogli su osnovati i obrtne zadruge radi promicanja
zajednikih interesa lanova zadruge. N a elu tih zadruga stajalo je starjeinstvo z a druge koje se je biralo na godinjoj skuptini zadruge kao i kod obrtnog zbora.
O d trgovinskih , industrijskih i zanatskih komora treba razlikovati radnike komore koje su bile samoupravni organi koji su trebali tititi interese radnika prema
dravi i poslodavcima. N a podruju Jugoslavije bilo je u doba banovine 8 radnikih
komora. Organi radnikih komora bili su I. skuptina od 3o - 6o redovnih lanova i
isto

toliko zamjenika, 2. upravni odbor. Zajedniki organ svih radnikih komora

bio je Centralni sekretarijat radnikih komora u Beogradu.

Uz djelatnost pak Odjela za financijske poslove banske vlasti banovine Hrvatske treba istaknuti jo poslovanje drugih financijskih organa koji su vrili kontrolnu slubu iskljuivo banovinsku ( Raunski sud banovine Hrvatske ) ili pak djelomino banovinsku i dravnu ( Vrhovno nadzornitvo financijske kontrole i Dravni finanze! jskf inspektorat u Zagrebu ) i slubu zatite banovinskih (Banovisnko odvjetnitvo) te
dravnih financijskih interesa ( Dravno pravobraniotvo ).
1. Raunski sud benevine Hrvatske vrio je samostalno i konano vrhovnu raunsku kontrolu u svim predmetima iz nadlenosti banovine Hrvatske.
U njegovu nadlenost spadaa je
-

nadzor oko izvrenja prorauna banovine Hrvatske^prorauna opina,

krajikih imovnih op ina i vodnih zadruga te svih ustanova na podru ju banovine Hrvatske koje su se odravale njenim subvencijama

-399 -

pregled zakljunih godinjih rauna banovine Hrvatske, vlasti i

ustanova prije pomenutih

odobrenje svih odluka banovine Hrvatske i vlasti i ustanova prije

napomenutih

podizanje tuba kod Upravnog suda radi ponitenja rjeenja o imenovanju i penzioniranju banovinskih slubenika.

Svrha nadzora Raunskog suda sastojala se u tome da se u pogledu

izvrenja prorauna svestrano ispita cjelokupno gospodarenje sadrano u zakljunom raunu, zatim da se pregledom zakljunih rauna utvrdi njihova ispravnost ounosno eventu
alna neispravnost i otkloni oteenje materijalnih interesa ustanova, da se donese rjeen.
o odobrenju tih rauna, te da se u sluaju povrede propisa podiu tube kod Upravnog
suda rad? ponitenja tih rjeenja.
2. Vrhovno nadzornitvo financijske kontrole je bilo vrhovno nadlervo kopnene financijske kontrole za podruj e banovine Hrvatske, te je vrilo slubu financijske kontrole ( vidi djelokrug kod obrade banovine iz vrem.prije 1939.god) Ono "
podru pogledu slube u vezi s naplatom banovinskih prihoda Odjelnom predstojniku Odje
la za financijske poslove banske vlasti Banovine Hrvatske, a u pogledu dravnih prihoda Dravnom financijskom inspektoratu. Pomorska financijska kontrola ostala je u nadlenosti drave pa je ovu vrio Odsjek za pomorsku financijsku kontrolu Delegacije
Dravnog financijskog inspektorata u Splitu podredjen Odjeljenju za financijsku kon588
tro I u Ministarstva financija u Beogradu.
3. Dravni financijski inspektorat sa sjeditem u Zagrebu bio je
drugostepena financijska vlast za podruje banovine Hrvatske, koji je bio neposredno
podredjen ministru financija. Z a podruje Financijskog ravnateljstva u Splitu postojala je Delegacija Dravnog financijskog inspektorata sa sjeditem u Splitu. Dravni
financijski inspektorat vrio je financijsku upravnu vlast na podruju banovine
Hrvatske. Delegacija Dravnog financijskog inspektorata u Splitu vrila je pod nadzorom i uputama Dravnog inspektorata poslove iz njegove nadlenost? na svom
podruju.

-400 Drt'jvni financijski inspektorat kao i njegova Delegacija u Splitu

dijelili su se na opi odsjek, poreski odsjek ( odsjek za neposredne s posredne poslove), carinski odsjek,

monopolski odsjek. Kod Delegacije u Splitu postojao je osim

ovih odsjeka i odsjek za pomorsku financijsku kontrolu. U djelokrug opeg odsjeka

spadali su personalni poslovi, disciplinski sud i poslovi raunovodstva iz nadlenosti
odsjeka za raunovodstvo financijskih direkcija ukoliko se odnosilo na dravne prihode i rashode, U djelokrug poreskog odsjeka spadali su poslovi po predmetu dravnih poreza, prealedi i odobrenje razreza poreza na poslovni promet, cenzura razreza opeg i skupnog poreza te poreza na luksuz, rjeavanje po albamc na razrez
0 rashodovan]!; zastarjelih i nenaplativih dravnih poreza, zaduivanje i oduivanje
poreskih uprava, nadzor nad naplatom i egzekutivnim postupkom za dravne poreze
kod poreskih uprava i rjeavanje molbi, a po predmetu dravnih taksa, rjeavanje o
vraanju preplaenih zastarjelih nenaplativih dravnih taksa f taKsenc v

izija,

vodjenje stari ke o prihodu i o dravnim taksama te taksena cenzura- i napokon,

po predmetu dravne troarine ukoliko su ti predmeti prelazili nadlenost banovine
Hrvatske

U djelokrug carinskog odsjeka spadali su svi carinski poslovi zc koje je

bio nadlean odsjek za carine u financijskim direkcijama. U djelokrug monopolskog

odsjeka preli su svi krivini postupci iz oblasti dravnih monopola za koje su do
tada bile nadlene financijske direkcije, poslovi oko davanja dozvola za maloprodaju monopolskih predmeta i svi ostali monopolski poslovi iz nadlenosti financijskih direkcija. U djelokrug odsjeka za pomorsku financijsku kontrolu Delegacije
Dravnog financijskog inspektorata u Splitu preli su svi poslovi za koje je do tada
bio nadlean Odsjek za pomorsku finaicijsku kontrolu bive Primorske financijske
direkcije.
4

Banovinsko odvjetnitvo kao pomo ni organ banske vlasti imalo

je zadatak da tit? imovinsko pravne interese banovine Hrvatske kao i onih zaklada
1 pravnih lica koja su stajala pod upravom banovine i njenih organa. Banovinsko
odvjetnitvo je zastupalo borovinu i ostala pravna lica pred sudovima i ostalim v l a stima kao i prema svim licima. Ono je davalo na zahtjev banovinskih vfasti pravna
miljenja o svim vanijim pitanjima koja su se odnosila na imovinsko pravne interese banovine Hrvatske i ostala navedena pravna lica. Sve ugovore koje je banovina

-401 zakljuivala, a kojih vrijednost je prelazila 100.000 din ili je bila neprocjenjivo
bile su dune banovinske vlast? prije konanog zakljuenja dostaviti Banovinskom
odvjetnitvu na pravno miljenje. Od ovoga su se izuzimali samo oni ugovori koji
su se odobrava I i zakonom.
Banovinsko odvjetnitvo je ustvari vrilo funkciju dravnog

pr

vobraniotva na podruju banovine Hrvatske. Dravna pravobranilatva postojala i-;.=

I dalje u drugim banovinama, a na podruju banovine Hrvatske prenijeli su svo;
59c
poslove na Banovinsko odvjetnitvo ! ,Vi 194cN a podruju bive uprave Primorske banovine, koje je postalo
sastavnim dijelom teritorija banovine Hrvatske, banska vlast banovine Hrvatske je
osnovala ispostavu banske vlasti u Splitu. Ispostava je imala u nadlenosti one po
slove koje je vrila biv. banska uprava Primorske banovine. N o , beri je imao preve
da oduzme i l i dodijeli

lzv\e$ne

poslove Ispostavi'

Djelokrug ispostave je bio poajeue

na odsjeke i to: unutarnje uprave ; prosvjete, zatim seljakog gospodarstva, veterine:*

sive i umarstva, pa za obrt, industriju i trgovinu, tehnike radove i napokon za soci
jalnu pol itik u 1 narodno zdravlje, ispostava nije I ma i a zastupan resor pravosudna

financija. Glavni banovinski raunarski ured u Zagrebu imao je kod Ispostave :-/.:.j
odsjek , Ispostava je rjeavala u drugom stepenu .albe protiv upravnih akata poaredjenih upravnih organa, a protiv rjeenja Ispostave kao prvostepenog upravnog organe
moglo se uloiti alba na bansku vlast. Na elu Ispostave bio je povjerenik koga je
postavljao ban.
Povjerenik je morao poslovati po direktivama bana komu je bio
591

j j.
i podredjen.
Kotarske, gradske i opinske vlasti poslovale su u doba banovine
Hrvatske po propisima koji su bili ranije doneseni

Tako su kotari funkcionirali

po zakonu o unutranjoj upravi od 19.VI 1929. god. te drugim propisima po resornoj

liniji koji su im davali izvjesne dunosti i ovlatenja, gradske op ine po zakonu o
gradskim opinama od 22.VII 1934. a ostale opine po zakonu o opinama od 14.111
1933. Ipak za kotare su bile predvidjene temeljite promjene, koje dodue nisu bile
izvrene, ali su vrijedne spomena. Kotari su dobili naime kotarske samoupravne organe: kotarsku skuptinu i kotarski upravni odbor. U kotarskoj skuptini je bio primjenjen predstavniki sistem pa je ta skuptina bila sastavljena od po jednog i*abraneg

-402izabranog predstavnika svake opine, te je birala kotarski odbor, koji je imao iroku
nadlenost a prije svega da odobrava op inske proraune i prireze te da poduzima ili
592
predlae mjere za unapredjivanje svih grana ope uprave na podruju kotara.
Zakon o gradskim opinarra od 22. V I I 1934. je u toliko bio dopunjen to se je predvidio nain formiranja disciplinskih sudova pri gradskim opinama i vii disciplinski sud503
pri gradu Zagrebu i Splitu, a za ostale gradove pri banskoj vlasti banovine Hrvatske.'
Zakon pak o op inama bio je izmjenjen i dopunjen uglavnom samo s obzirom na izbore
lanova opinskog odbora, op inskog naelnika i lanova opinske
uprave da bi se m c gli izmjeniti reimski inovnici i ostali nepoudni slubenici. 594

-403 -

B)

Pravosudje u Hrvatskoj i Slavoniji

( 1918 - 1941.god.)

I) Organizacija i nadlenost redovnih sudova

Ujedinjenjem Drave SHS sa zemljama, koje je drala Karadjordjevieva kua 1918, god, nastala je zajednika drava u kojoj su se razlikovala 6 pravnih
podruja: i ) srbijansko, na kojem je vailo srpsko zakonodavstvo, 2) crnogorsko, sa
crnogorskim zakonodavstvom, 3) bosansko-hercegovako, sa bosansko-hercegovakim
zakonodavstvom , 4) hrvatsko-slavonsko, s hrvatsko-slavonskim zakonodavstvom,
5) vojvodjansko i medjimursko pravno podruje na kojem je vailo madarsko zakonodavstvo i 6} dal matinsko-sl ovensko pravno podruje na kojem je vri jedi ;o austrijsko
zakonodavstvo. Na taj nain pojedini gradjani su uivali raznovrsnu pravnu zatitu,
na jednom podruju ve u a na drugom manju, to je ovisilo na kojem su pravnom p o druju traili zatitu svoj ih interese.
Radi Izjednaenja zakonodavstva ( krivinog i privatnog ; io r:\i\v-n
je odmah po Ujedinjenju stalni zakonodavni odbor u Ministarstvu pravde ijerr.. rocor
595
je donesen zakon o uredjenju redovnih sudova od 24. IX 1928. ~ , k o j i je zomje596
.
-7
zakonom od Us i 1929.
te zakon o sudi jama redovnih sudova od 24, IX 192S . w '
598
koji je takodjer zamjenjen zakonom od 8 J 1929.

Nekoliko mjeseci kasnije do-

nesen je i zakon o sudskom postupku

599 u gradjanskim parnicama od 13,VII 1929.
(gradjanski parnini postupak),

O n je dobio obaveznu snagu na podruju Stola

sedmorice u Zagrebu, Odjeljenja B) ( Dalmacija i Slovenija), beogradskog Kcsaclonog suda u Novom Sadu i Vrhovnog suda u Sarajevu I .aprila 1933. g o d . , a nc podruju Apelacionog suda u Beogradu I. januara 1934. god. te Skopja I .maja 1935. god.
Prije zakona o sudskom postupku u gradjanskim parnicama bio je donesen K r i v i n i z a konik od 27.1 1929

i Zakonik od 16.11 1929. o sudskom krivinom postupku koji

su dobili obaveznu snagu na itavom podruju Jugoslavije I .januara l93o. g o d . ^

Kako se vidi jedino nije bio donesen jedinstveni gradjanski zakonik,pa je u toj
oblasti i unaprijed vailo ono pravo koje se dotada primjenjivalo ( tako u Srbiji

-404 Gradjanski zakonik od I I . marta 1844,. u Crnoj Gori Opti imovinski zakonik, u
Bosni i Hercegovini via facti uvedeni austrijski O p i gradjanski zakon uz otomanski
gradjanski zakonik Medelu, u Hrvatskoj i Slavoniji austrijski O p i gradjanski z a kon uveden 2 9 . X I 1854. s izvjesnim izmjenama i dopunama autonomnog hrvatskog
zakonodavstva, u Vojvodini i Medjimurju materijal no-privatno pravo, koje je bilo
samo djelomino kodificirano, ustvari obiajno pravo, koje je bilo sakupljeno u
Tripartitu itvana Verboczya iz 1514. g o d . , zatim zakljuci dravno-pravne komisije od 5 . X I 1861. te lanci austrijskog Opeg gradjanskog zakona ukoliko su odrani
ha snazi odredbom paragrafa 21 i 156 tzv. I privremenih zakonskih pravila, a u D a l maciji i Sloveniji austrijski O p i gradjanski zakon od 1 .VI 1811. s naknadnim tzv.
djelominim novelama).
Prema novim jedinstvenim propisima iz 1929. god. u oblasti g r a djanskog i krivinog prava sudske funkcije su vrili redovni i posebni sudovi. Redovni
sudovi su bili: sreski, okruni, trgovaki, apelacioni sudovi i kasacioni sud. Posebni
sudovi su bili i

Dravni sud za zatitu drave, vojni sudovi, crkveni sudovi ( u bra-

nim sporo vma;, Dravni savjet i upravni sudovi te razni posebni upravni sudovi kao
Zemaljsko komasaciono povjerenstvo, sirotinjsko povjerenstvo, sudovi radnikog
osiguranja, Dravni sud za ministre. Sudovanje u izvjesnim sporovima grddjanskopravne prirode vrili su i upravni organi tako u Hrvatskoj i Slavoniji za neke sporove zemljinih zajednica, zadruga, zatim izmedju poslodavaca i namjetenika, u
vodo-redarstvenom i pol jo-redarstvenom postupku itd.

I)

Kotarski odnosno sreski sudovi

N a podruju Hrvatske,

Slavonije, Medjimurja, Dalmacije, Bosne

i Hercegovine, Banata, Bake i Baranje te Slavonije kotarski sudovi odnosno krajna

sodia postali su na osnovu novih propisa sreski sudovi. Teritorijalna nadlenost
tih sudova nije bila izmijenjena, a stvarna je obuhvatala po novim propisima u
oblasti gradjanskih parnica slijedee:
I.

sporove o imovinsko pravnim zahtjevima kada predmet njihov u

novcu ili novanoj vrijednosti nije prelazio 12.000 din. osim ako
ti sporovi nisu bili izriito u nadlenosti zbornih sudova prvog

-405 sf epena
2.

sporove bez obzira na vrijednost spornog predmeta, ako se spor

odnosio na oinstvo vanbranog djeteta, odredjivcrije granica
nekretnina smetanje posjeda time da se trai samo povrata faktinog
stanja posjeda, zckup ili najam ukoliko se nije vodio spor o samom
postojanju takvih ugovora, ugovor o najmu radne snage, ukoliko n i je bio oduzet !z nadlenosti redovnih sudova, obaveze iz odnosa
izmedju vlasnika brode, vozara i njihovog osoblja, naruitelja,
gostioniara \ njihovih qostiju, spor zbog mana na stoci, sporovi o
poljskim slunostima

3,

izdavanje platnog naloga po propisima mandatnog, ekovnog i mjeninog postupka, kcc \ sporovi nastali na osnovu prigovora iznesenih protiv ovih nalog:?.
Kako se v i d i , sreski sudovi su bili nadleni za parnice manje vrije-

dnosti,ali i za mnoge hitne i jednostavnije parnice bez obzira na vrijednost. Takve

parnice su bile u nadlenosti sreskih sudova I onda kada su se one odnosile na p o sebne trgovake, mjenine, pomo-vke ili rudarske sudske vlasti. Znatno veu v a nost imali su sreski sudovi u vanparninom postupku (ostavinske rasprave, sforate!jski
poslovi

ovjera potpisa i prijepise, vodjenje zemljinih knjiga gruntovnica,rjeava-

nje sporova u zemljinim predmetima ukoliko nisu bili izriito u nadlenosti okrunih
sudova- . Najvaniji poslovi sreskog suda bili su poslovi izvrenja. Z a provodjenje
izvrenja a isto tako za raspravljanje i odluivanje o svim sporovima koji su nastali u toku i povodom izvrnog postupka bio je nadlean po pravilu sreski sud. izvrni
postupak obuhva ao je izvrenje presude i zakljuaka redovnih sudova, platnih
naloga izda tih u mandatnom, mjeninom i ekovnom postupku, sudskih otkaza, z a kupa i najma, nagodbi, prinudnih poravnanja i dr.
God. 193c. u nadlenost sreskih sudova preli su i poslovi gruntovnica.
No, sreski sudovi u Hrvatskoj i Slavoniji vrili su sudske funkcije
I u drugom stepenu i to u predmetima koji su bili presudjeni po mjesnim sudovima.
Mjesni ili op inski sudovi rjeavali su naime imovinsko pravne sporove u vrijednosti

-406 -

do 5.000 din, a stajali su pod upravom upravnih organa.

Nadlenost sreskih sudova u krivinom postupku po novim propisima sudskog krivinog postupka iz 1929, god. razlikovala se znatro od dotadanje,
Po hrvatskom kaznenom postupku kotarski sud bio je nadlean jedino za istraivanje,
rjeavanje \ izvravanje svojih presuda obzirom na one prekraje koji su kao takvi
bi!i imenovan? u kaznenom zakonu ilf drugim zakonskim propisima. Prema novom
krivinom postupku sreski sucbvi su b i l i nadleni:
!. za c i j e l i prvostepeni postupak u svim prestupima mladih maloljetnika
2, za c i j e l i prvostepeni postupak u prestupima starijih maloljetnika i
punoljetnih lica za kuje je zakon predvidjao kaznu zatvora ( strogog
zatvora) najveom ml erom do jedne godine i l i novanu kaznu i i i obadvije IH samo novanu kaznu
3.. za sudjelovanje u pripremnom postupku za koje je bio nadlean okruni
sud ukoliko se nije predmet odnosio na mladje maloljetnike
4. za vrenje drugih sudskih zadataka u krivinim predmetima koji su mu
se povi eri I ..

U gradjanskim parnicama tube su se podnosile onom sreskom sudu

na ijem podruju je rue ni imao stalno prebivalite Ako je tuenik Imao svoje
prebivalite u podruju raznih sudcva. onda je tuilac mogao podnijeti tubu kod
ma kojeg od tih sudova. Ako tuenik nije Imao prebivalite, bio je nadlean sud
na ijem je podruju boravio u vrijeme kad je tuba podnesena. Ako tuenik uope
nije boravio u dravi, tuitelj je morao predati tubu onom sudu na ijem je podruju posljednji puta boravio tuenik u dravi. Ako je tuenik boravio u inozemstvu,
nadlean je bio sud na ijem podruju je imao tuenik stalno boravite. Ako je
tuenik bio u vojsci, andarmeriji, financijskoj ili pograninoj strai nadlean je
bio onaj sud na podruju kojeg se nalazila jedinica odnosno neposredna komanda
kojoj je pripadao tuenik. Ako tuenik nije bio fiziko lice ( drutvo, crkva,
zaklada, poduzee), nadlean je bio sud na podruju kojeg se nalazilo sjedite
odnosno uprava. Z a sporove Narodne banke nadlean je bio Trgovaki sud u Beogradu, a za njezine filijale, sud mjesta u kojem je bila filijala. Isto je vailo i za

-407 sporove Privilegovane grame banke.

U krivinom postupku po pravilu je bio nadlean sud onog podruja
u kome je izvreno krivino djelo. Kad je krivino djelo uinjeno na vie podruja
sudova, pravo na postupak pripadao je onom sudu koji je prvi zapoeo postupak. Ako
je bio izvren pokuaj krivinog djela, bio je nadlean sud onog podruja u kome je
bila poduzeta posljednja radnja, koja je bila upravljena na izvrenje krivinog djela.
Ako je

bilo djelo krivino

izvreno tampom, bio je nadlean sud onog podruja u

kojem je spis bio tampan, a ako se nije znalo gdje je bio tampan, sud podruja
na kojem se rasturao spis. Ako je krivino djelo bilo izvreno na brodu ili avionu,
bio je nadlean sud zaviajne luke broda i aviona, odnosno sud na podruju na kome
se prvo zaustavio brod ili avion r Ako sud nadlean nije zapoeo postupak, nadlean
je bio to uiniti sud oodruja u koiem je okrivljeni stalno ivio ili bio uhvaen. Ako
je okrivljenik izvrio vie krivinih djela za koje su bili nadleni razni sudovi, u roni
sluaju bio je nadlean onaj sud koji je bio nadlean za najtee krivino djeio.
U sreskom sudu sudske funkcije je vrio sudac pojedinac. Ministar pravde
mogao je narediti da se dre redovni sudski dan? i izvan sjedita sreskog suda.

2. Sudbeni stolovi odnosno okruni sudovi

Okruni sudovi su bili zborni sudovi, jer su sudili u vije u od trojice
sudaca. Sudske odluke donosile su se veinom glasova. Iznimno mogle su se donositi
sudske odluke van vijea, no, tek vi sluajevi su bili taksativno nabrojeni u zakonima
o sudskom krivinom i gradjanskom postupku,
Svi sudbeni stolovi u Hrvatskoj i Slavoniji, deelna (zemaljska) i
okruna sodia u Sloveniji, okruni ( zemaljski ) sudovi u Dalmaciji, Bosni i Hercegovini, Banatu, Bakoj i Baranji postali su prema propisima iz 1929. god. okruni
sudovi i zadravali su svoju dotadanju teritorijalnu nadlenost.
Okruni sudovi su djelovali kao prvostepeni i drugostepeni sudovi,
te kao nadzorna sudska vlast nad svim sreskim sudovima svog podruja.
Okruni sudovi su djelovali kao prvostepen? sudovi u gradjanskim parninim i vanparninim predmetima, kao i u predmetima izvrenja u svim sporovima,
koji nisu bili stavljeni u nadlenost sreskih sudova. Bez obzira na vrijednost spornog

-408predmeta spadali su u nadlenost okrunih sudova:

i . sporovi o priznavanju ili osporavanju zakonitosti rodjenja
2. sporovi o rastavi od stola I postelje, o razvodu braka ili proglaenju nitavostl
braka ukoliko nisu bili u nadlenosti duhovnih sudova
3. svi ostali sporovi koji su proizlazili iz medjusobnog odnosa branih drugova, a
nisu se odnosili iskljuivo na imovinsko pravne zahtjeve ili su proizlazili iz odnosa izmedju roditelja i djece, ukoliko ti sporovi nisu spadali u djelokrug upravnih
organa
4. sporovi o naknadi tete koju su uinili gradjanima dravni I samoupravni oigani
nepravilnim vrenjem slube
5. svi sporovi koji su stavljali posebni zakonski propisi u djelokrug okrunih sudova.

Okruni sudovi, osim u Zagrebu i Beogradu, vodili su registre (upisnike)

trgovakih firmi i vrili su u trgovakim predmetima sudsku vlast kao I trgovaki sudovi. Okruni sudovi u Zagrebu i Beogradu imali su te kompetencije samo u podruju
svog ireg okolia t j . na podruju van grada.
Okruni sudovi vrili su u trgovakim predmetima sudsku vlast, ako je
vrijednost spomog predmeta prelazila 12.000 din. pa su u njihovu nadlenost spadali:
1 . sporovi iz trgovakih poslova, ako je tuba bila upravljena protiv trgovca, trgovakog drutva ili zadruge, a posao je za tuenu stranku bio trgovaki posao
2. sporovi koji su poticali iz poslova trgovakih posrednika (meetara), mjeraa
i drugih osoba koje su bile ovlatene da u trgovinskom prometu vre i potvrdjuju
sline poslove, ako su se ovi sporovi vodili izmedju njih i njihovih nalogodavaca
3. sporovi koji su nastali iz pravnog odnosa izmedju trgovaca i njihovih prokurista,
trgovakih punomonika, trgovakih pomonika i drugih namjetenika u njihovoj
radnji, ukoliko ovi nisu spadali u sluinad, kao i spprovi koji su nastali iz pravnog
odnosa svih ovih osoba prema tre ima, iz izvrenih poslova u krugu radnje takvog
poslodavca i
4. sporovi iz mjenino-pravnih i ekovno-pravnih zahtjeva.

-409 U nadlenost okrunih sudova spadali su bez obzira na vrijednost spornog predmeta:
1. 'sporovi koji su poticali iz pravnih odnosa a ticali su se zatite i upotrebe pronalazaka, uzoraka, modela i igova
2. sporovi koji su se ticali brodova i plovidbe na moru i na vodama proglaenim za
medjunarodnim ( pomorska sudska vlast ), zatim oni koji su poticali iz svih pravnih odnosa o kojima se imalo suditi po privatnom pomorskom pravu u koliko ovi
nisu bili u nadlenosti kotarskih sudova
3. sporovi iz otudjenja trgovake radnje koji su se vodili izmedju ugovornih stranaka
4. sporovi o pravu upotrebi javan ja trgovake firme kao i sporovi koji su poticali iz
tog prava
5. sporovi koji su nastali izmedju osnivaa odredjenog dionikog drutva med ju sobom i izmedju upisnika dionica (akcija) osnivaa\

iz pravnog odnosa lanova

trgovakog drutva izmedju njih samih kao i iz pravnih odnosa izmedju lanova
uprave i Ukvidatora drutva, a tako isto izmedju njih i drutvenih lanova j i z medju tajnih drugara (ortaka) i vlasnika trgovakih poduzea; jzmed ju uesnika
udruenja za pojedine trgovake poslove, vodjenje za zajedniki raun, a sve
to i * kako za vrijeme trajanja drutvenog odnosa tako i po prestanku njegovom.

Pomorsku sudsku vlast u priobalnom podruju nisu vrili svi okruni sudovi
nego samo okruni sud u Suaku, Splitu i Dubrovniku i to Okruni sud u Suaku za
podruje okrunih sudova Suak i Gospi, na Splitu za podruje okrunih sudova Split I
ibenik

1u

Dubrovniku za podru je okrunih sudova Dubrovnik, Mostar,Kotor,Cetinje i Bc

Trabine koje su poticale iz prodaje proizvoda i robe, za izvrenu slubu

li rad mogle su se utuiti protiv vlasnikamornara kod suda u kojega podruju su
oni u vrijeme podnoenja tube boravili i onda kada su imali svoje prebivalite u podruju nekog drugog suda.
Okruni sudovi u Zagrebu, Splitu, Ljubljani, Beogradu, Skoplju, Novom
Sadu, Sarajevu i Cetinju vodili su rudarske knjige i vrili rudarsku sudsku vlast u
pitanjima rudnika za cijelo podruje apelacionog suda. Okruni sud u Beogradu
bio je jedini nadlean za vodjenje centralne zemljine knjige eljeznica i javnih
kand a.

-410Pred rudarska vije a pomenutih okrunih sudova dolazili su sporovi koji

su se ticali rudokopnje, ukoliko nisu spadali u nadlenost kotarskih sudova. Bez
obzira na vrijednost spornog predmeta dolazili su iskljuivo pred pomenuto vijee
sporovi:
1

o tubama kojima se ostvarivalo kakvo stvarno pravo na predmete rudnikog

vlasnitva zajedno sa sastavnim dijelovima njegovim nad zemljom i sa priborom
rudnika, ili kojima se trailo da se jedno takvo pravo ukine

2. o upotrebi predmeta napred oznaenih

3. o starijem pravu kopanja pri rudarskim koncesijama
4. o pozivu do se odmjere granice zemljita za rudarsko kopanje
5. o prestajanju rudnikih ovlatenja
6. o vlasnitvu
^

.si'- -

c * ' -

upotrebi vode u rudniku

ed)en

u f jdarskim zakonima izmedju rudnikih preduzimaa kao

* ~;rjv? % ~!novniko I punomonika, zarim o odnosimo izmedju

' oosjednikc drugih nepokretnih dobara
' ' ^ a r ^ W ooduze em i njegovim priborom kao c vodjenju rauna

<
.

orsieapfka rudnika i njegovih inovnika III

punomonika

.'ve^iT jgov...rH~ v pogledu radnje upotrebe ili iskoriavanja zajednikih

-o c ;-o5u rudarskih drutava prema svojim lanovima u koliko su ovi odnosi bili
uredieni rudarskim zakonima.

U vijeima okrunih sudova koja su vrila sudske funkcije u trgovakim,

pomorskim ili rudarskim stvarima u prvom ili drugom stepenu, zamjenjivao je jednog
suca pravnika poasni sudac, laik, iz redova trgovaca u trgovakim vijeima, iz
kruga lieo upoznatih s brodarstvom u pomorskim vijeima odnosno iz kruga lica upoznatih s rudarstvom u rudnikim vijeima.
Okruni sudovi su djelovali kao drugostepeni sudovi u svim onim parnicama
u kojima su u prvom stepenu odluivali kotarski sudovi. Okruni sudovi su odluivali nadalje u drugom stepenu uvijek u zboru trojice sudaca. U sluaju da su sreski
sudov* odluivali u trgovakim, pomorskim ili rudarskim sporovima, okruni sud je

-411donosio drugostepenu odluku pred svojim trgovackimjpomorskim ili rudarskim vijeem.

U svim ostalim sluajevima drugostepenu odluku donosilo je redovno vijee okrunog
suda.
U vanparninom postupku okruni sudovi su postupali kao prvostepeni i
drugostepeni sudovi. Kao prvostepeni sudovi okruni sudovi su postupali naroito
u vodjenju trgovakih knjiga u mjestima u kojima nije postojao posebni trgovaki sud,
te u vodjenju rudarskih knjiga u mjestima kojima je bilo sjedite apelacionog suda.
Okruni sudovi su bili nadleni i za vodjenje steajeva i prinudnih poravnanja van steaja. On? su odluivali o dozvoli izvrenja na osnovu inozemnih izvrnih
naslova ( rijeenja, nalozi, naredbe inozemnih sudova i s L ) , kao to \ na osnovu onih
domaih izvrnih naslova, nas ta I ih u parninom, vanparni nom, izvrsnom i steajnom
postupku, te postupku prinudnog poravnanja van steaja u stvarima, koje su u prvom
stepenu spadale u nadlenost okrunih sudova. Kao sud koji sprovodi izvrenje okruni
sudovi su dolazili tek izuzetno tj, ako su se kod njih vodile zemljine knjige u pogledu
izvrnog predmeta. Kao drugostepeni sud u vanparninom postupku okruni sudovi su
postupali u svim sluajevima u kojima je u prvom stepenu odluivao kotarski sud. Samo
ako je sreski sudac odluio kao steajni sudac ili sudac poravnanja rekurs nije rjeavao
okruni sud nego apelacioni sud.
Okruni sudovi su odluivali u vijeima u parninom i vanparninom postupku. N o , pored ovih vijea okruni sudovi su imali I personalna vijea i opu sjednicu. Personalna vijea davala su miljenja i prijedloge u personalnim pitanjima osoblja
okrunog suda i njemu podredjenih sreskih sudova. Opa sjednica, koja se sastojala
od svih sudaca, davala je miljenje, prijedloge i objanjenja zakonodavne prirode.
Kao to su kotarski sudovi uestvovali u sastavu nekih drugih vanrednih sudova, kao obrtnih sudova i sudova radnikog osiguranja, u kojima je predsjedavao jedan sudac kotarskog suda, tako je i okruni sud uestvovao u sastavu obrtnog suda
drugog stepena, koji se sastojao od vijea okrunog suda u kojem je uestvovao jo
po jedanpredstavnikposlodavaca i jedan predstavnik radnika.
Okruni sudovi bili su nadleni u krivinom postupku kao inokosni sudovi
(sudac pojedinac) i kao zborni sudovi. Kao inokosni sudovi bili su nadleni na osnovu Zakonika o sudskom krivinom postupku od 16.11 1929:

-412 1.

za vrenje pripremnog postupka o krivinim djelima

2.

za cijeli prvostepeni postupak u svim zloinstvima mladih maloljetnika

( o d 14 do 17 god.)

3.

za sudjenje u prvom stepenu o svim prestupima starijih maloljetnika i

punoljetnih lica za ko\c nisu nadleni bili suci pojedinci kotarskih
sudova t
K a o zborn? sudovi okruni sudovi su bili nadleni:

1.

za rjeavanje nesuglasica, koje su nastale izmedju istranih sudaca i

stranaka, za rjeavanje albi protiv odugovlaenju naredabc i rjeonjo
istranih sudaca kao i za donoenje odluka u toku cijelog posrupkc van
glavnog pretresa

2.

zc sudienie u prvom stepenu o svim krivinim djelima

zo riesavcnje u drugom stepenu o prizivu ororiv presude i albi protiv

naredaba i rjeenja kotarskih sudova.

Aiesna nadlenost okru' r .udova u odnosu na tuitelja i tuenika

nife se razlika vaio u parninor

i krivinom postupku od one sreskih sudove, osim

u sacievma pomorske ? ruaarske sudbenost? u gradjanskom oarnikom postupku.

3. Trgovaki sudovi
Trgovaki sudovi prema propisima iz 1929= godine postojali su vie
teoretski nego li u stvarnosti, iste godine postojao je u stvari samo Trgovaki sud
u Beogradu, koji je teritorijalno bio nadlean za grad Beograd i Cukaricu. Teoretski
le postojao i Trgovaki sud u Zagrebu za grad Zagreb, no njegovo osnivanje je
asnijeg datuma a od 22.VI 1939, on je obuhvatao podruje Okrunog suda u Z a grebu te je zapoeo djelovati 16. VI!I 1939.
Trgovaki sudovi su vodili registre trgovakih firmi i vrili su sudske
funkcije u prvom stepenu u parninim i vanparninim trgovakim i mjeninim predmetima prema nadlenosti koju su imali okruni sudovi u istoj oblasti. Osim toga,

-413 -

trgovaki sudovi su vrili sudsku funkciju i u trgovakim steajevima. Naredi en ja

koja su vaila za okrune sudove primjenjivala su se i na trgovake sudove u parninim predmetima. U vije ima pored sudaca pravnika bio je jedan poasni sudac
iz reda trgovaca. Trgovaki sudovi su bili i drugostepeni organi, jer su rjeavali
albe na odluke kotarskih sudova, koje su ovi donijeli kao trgovaki sudovi. No.,
trgovaki sudovi su mog!i u prvom stepenu rjeavati i sporove manje vrijednosti
pa su u tm siuajevimc o i l i inokosni, a ako su sporovi bili vee vrijednosti koleg
i alni.

4. Apelacioni sudovi
Apelacioni sudovi sudili su po apelacijama u gradjanskim predmetima
samo na osnovu pravnih lijekova, koji su se ulagali proriv prvostepenih presudo zt>nih sudove ( okrunih i trgovakih) bez obzira da li su fe presude bile izreene po
vijeu ili po sucu oo edincu.
Apelacioni sudovi su biii nadleni u krivinim predmetima da rjeavaju:
1 . o aibama protiv naredaba i

rjeenja; okrunih sudova kao sudova za mladi e y

ioijernike i kao vjjea za postupak van glavnog pretresa

2. o prigovoru protiv optunice
3. o prizivu protiv presuda okrunih sudova kao sudova za mladje maloljetnike,,
sudaca pojedinaca kod okrunih sudova, u koliko nije bio nadlean kasacioni
sud
4. u stvarima nadzora nad radom prvostepenih krivinih sudova.
Apelacioni sudovi nisu sudili kao prvostepen? sudovi, ali je postojala
mogu no sr da se kod njih vodi prizivna rasprava po svim naelima koja su vaila
za prvostepenu usmenu raspravu kod zbornih sudova. Takva rasprava je zamjenjiva
la prvostepenu raspravu, jer je ova bila nitavna ili nepotpuna,pa ju je trebalo
ponoviti ili popuniti. Pred kasacionim sudom takva mogunost nije postojala.
Apelacioni sudovi su bili drugostepeni sudovi i za poslove gruntovnica.
Apelacioni sudovi su odluivali uvijek u vijeu ( 3 do 5 lanova) bez

-414 -

ueca laika.
Apelaconi sudovi su vrsi I! prvostepenu disciplinsku sudsku vlast nad
sucima i starjeinama prvostepenih sudova i javnim biljenicima. Apelacioni sudovi
su fungirali i kao komisije pred kojima se polagao sudski ili advokatski ispit.
Kod apelacionih sudova u Sarajevu i Skoplju postojala su posebna odje
ljenja pod nazivom Vrhovni erijatski sud. Ona su bila druga i posljednja instancija
na podruju erijatskog sudjenja ( kod sreskih sudova su postojala posebna odjeljenja - sreski erijatski sud kao prvostepeni sud za rjeavanje branih, porodinih i
nasljednih sporova pripadnika muslimanske vjeroispovijest^
Prema Zakonu o uredjenju redovnih sudova od 18 J 1929. bilo je u
dravi 8 sudova koji su imali znaaj drugostepenog ili apeiacionog suda. To su bili
apelacioni sudovi u Beogradu, Skoplju i Novom Sadu, zatim vii zemaljski sudovi
u Ljubljani i Splitu, zatim Banski stol u Zagrebu i napokon Vrhovni sud u Sarajevu
i Veliki sud u PodgoricuU stvari Vrhovni sud u Sarajevu i Veliki sud u Podgorici
b i l i su vrhovne sudske instancije na svom podruju., jer je sudstvo na rom podruju
bilo samo dvostepeno, pa su oba pretvorena u odjeljenja planiranog jedinstvenog
Kosacionog suda- Ostalih 6 sudova bilo je pretvoreno Zakonom o sjeditima i teritorijalnoj nadlenosti apelacionih sudova od 2 4 . X I I 1932 u ape I ac ione-sudove
za svojom dotadanjom teritorijalnom nadlenou. Tim zakonom je osnovan nov!
apelacioni sud na podruju sarajevskog Vrhovnog suda, a predvidjen je bio i za
podruje Velikog suda u Podgorici, da bi se konano mogao u potpunosti primjeniti gradjanski parnini postupak iz 1929. koji je bio osnovan na naelu trostepenosti
5, Kasa ion i sud
Kasacioni sud je bio predvidjen Zakonom o uredjenju sudova iz 1929.
godine kao vrhovna sudska instancija nad svim redovnim sudovima u itavoj dravi.
Medjutim, takav jedinstveni sud nije bio osnovan u biv. Jugoslaviji nego su se est
vrhovnih sudskih instancija u dravi tjt

1) Kasacioni sud u Beogradu ( za podruje

biv. Kraljev i ne Srbije ), 2) B odjeljenje beogradskog Kasacionog suda u Novom

sadu ( za Banat, Baku i Baranju ), 3) Stol Sedmorice u Zagrebu { za biv.hrvatsko
6o2
pravno podruje, a od 1932. god. i za Medjumurje ) 7 4) B odjeljenje zagreba-

-415 -

kog Stola Sedmorice za biv. austrijsko pravno podruje ), 5) Vrhovni sud u Sarajevu
( za biv. bosansko pravno podruje ) i 6) Veliki sud u Podgorici ( za biv.crnogorsko
pravno podruje ) smatrale odjeljenjima zajednikog Kasacionog suda, od kojih je svako na svom podruju djelovalo u stvari kao samostalni kasacioni sud.
Kasacioni sud vrio je sudsku vlast u posljednjem stepenu: u gradjanskim parninim i vanparninim, kao i u gradjanskim i vojnim krivinim predmetima
Kasacioni sud je odluivao u treem stepenu po pravnim lijek ovima
(priziv protiv prvostepenih presudo, revizije protiv drugostepenih i prizivnih presuda
I rekurs protiv prvostepenih i drugostepenih sudskih, zakljuaka u vanoarninom postupku ) protiv odluka kotarskih sudova i po pravnim lijekovima protiv odluka koje su u
prvom stepenu donijeli okruni ili trgovaki sudovi. Nadalje, kasacioni sud je odredjivao mjesnu nadlenost o spornoj grad jonskoj pravnoj stvari, proglaavao provedeni
sudski postupak pred niim sudovima nitavnim., ako su ti sudovi donijeli odluku a n i su bili nadleni za taj spor Ili je zo taj spor bio nedopustiv redovni pravni put, te I z davao naredbe da se jedna pravna stvar prenese iz podruja jednog apelacionog suda
u podruje drugoa apelacionog sude delegacija )
Kasacton] sud je bio nadlean u krivinim predmetima da rjeava
0 revizijama protiv presude okrunih sudova kao zbornih sudova, o prizivima, ako
su bili u vezi s revizijama, o albama protiv rjeenja okrunih sudova I apelacionih
sudova, gdje je to zakon Izriito dozvoljavao, o zahtjevima vrhovnog dravnog tuioca za zatitu zakona, o odredjivanju nadlenosti suda za krivino djelo, ako je
ova bila sporna, o odredjivanju delegirane nadlenosti iz oportunih razloga, o sukobima nadlenosti izmedju raznih apelacionih sudova, te izmedju redovnih s jedne
1 vojnih ili upravnih sudova s druge strane.
Kasacioni sud je bio ujedno treestepeni sud u poslovima gruntovnice.
Kasacioni sud je bio kolegijalni sud. On se naime dijelio u krivino
i gradjansko odjeljenje. Svako odjeljenje dijelilo se u vijea, pa je taj sud vrio
sudske funkcije u vijeima po pravilu od 5 sudaca. No, pored ovih redovnih vijea
postojale su i pune sjednice za svako odjeljenje od kojih u svakoj su bili jedanaest

-416sudaca. U djelokrug pune sjednice spadali su:

!. rjeavanje sukoba nadlenosti izmedju upravne, gradjanske ii? vojne vlasti i
sudske vlasti kao ? sukobi o nadlenosti izmedju upravnih i redovnih sudova,
2. davanje miljenja zakonodavne prirode,
3. odluivanje u sluaju da vijea donesu u pravnom pitanju protivurijene odluke
4. odluke o pravnim pitanjima koja su nii sudovi pravosnano rijeili na raznolik
nain ili pogreno.
Pored redovnih vijea i pune sjednice unutar krivinog i gradjanskog
odjeia postojala je ope sjednica ( od 21 suca ) kasacionog suda, One. je bila redovna i;i vanredna. Redovna opa sjednica imala je djelokrug u koji su spadali:

1. davanje miljenja pri postavljanju predsjednika okrunih i trgovakih sudova,

predsjednika i sudaca apelacionih sudova i sudaca kasacionog suda,
2. odluivanje o pravnim pitanjima koja su vijea kasacionog suda jednoglasno rijeila drugaije nego to je za takovo pitanje postojala naelna odluka,
3. odluivanje u pravnirr pitanjima po kojima je jedan referem kdsacionog suda r i jeio drugaije nego stoje to bilo rijeeno za isti sluaj naelnim odlukama,
4. odluivanje po svim predmetima koji su se odnosili na unutranje poslovanje kasacionog suda Vanredna opa sjednica ( svi suci kasacionog suda ) rjeavala je
predmere <xl osobite vanosti :
Osim tih vije: postojalo je personalno vijee ( est sudaca birani
kockom }, keje je predlagalo broj sudskih pomonika za kasa ioni sud i odluivalo
o linim prilikama cjelokupnog osoblja kasacionog suda*
Osim krivinog i gradjanskog odjeljenja u kasa ionom sudu bilo je
od naroite vainost? odjeljenje zc evidenciju sa zadatkom da se i rara za jednoobraznost sudjenja, pa je biljeilo svaku odluku od pravne vanosti u op t registar za
evidenciju koji se vodio po zakonima

a unutar zakona po paragrafima i lancima ,

Pored ove evidencije odjeljenje je vodilo knjige vanih te naelnih odluka.

Ako se spor vodio k med ju redovnih vojnih sudova, u tom sluaju
je uao u vijee jedan lan Nlikog vojnog suda. Kasacioni sud je fungirao i kao

-417 disciplinski sud za suce, advokate i javne biljenike.

Unutar beogradskog Kasacionog suda bio je formiran vanredni Sud
za zatitu drave. Kao gradjanski sud taj je sud bio nadlean za tubu drave radi
naknade tete i za donoenje odluke o zabrani nad imovinom lica okrivljenih zbog
veleizdaje.
Unutar svakog kasacionog suda postojao je i kasa ioni sud radnikog osiguranja.

Al Dravno tuilatvo - organizacija, nadlenost i

administrativno poslovanje

Dravno tuilatvo postojalo je prema Zakonu o dravnom tuiotvu

od 21.111 1929. kod okrunih \ apelacionih sudove kao i fcod kasacionog suda. N a
podruju Hrvatske i Slavonije do donoenja ovog Zakona nije postojao tuilac kod
kotarskih sudova, jer se primjenjivalo inkvizitorsko naelo i krivini postupak se p o kretao i sprovodio na prijavu oteenika, ili vlasti po slubenoj dunosti, naravno
iskljuujui krivina djela za koja se gonilo samo po privatnoj tubi. Ipak dravni
tuilac u sjeditu okrunog suda mogao je uestvovati u postupku pred sreskim sudom,
kada je nosao da to trai javni interes. U Vojvodini, Bosni i Hercegovini, Sloveniji i Dalmaciji postojali su vrioci dravno-tui I ak e dunosti koje je postavljao ministar pravde. Po novom Zakonu od 21 li I 1929. kod kotarskih sudova nisu bili predvidjeni dravni tuioci, ali je bila ostavljena mogu nost da se primjeni praksa u V o j vodini, Bosni i Hercegovini, Sloveniji i Dalmaciji, ako su to prilike iziskivale.
Prema Zakonu o sudskom krivinom postupku od 16.11 1929. u nadlenost dravnog tuioca kod okrunih sudova spadalo je:
1. pokretanje izvidjaja i istrage kod svih krivinih djela,

koja su se gonila po slu-

benoj dunesti kad se za njih saznalo,

2. podizanje optunice i njeno zastupanje na glavnom pretresu,
3. razmatranje spora, koje je kotarski sud poslao okrunom sudu povodom podnijetog
pravnog lijeka,
4. da sam lino ili preko zamjenika ili zastupnika sudjeluje u postupku kod kotarskih
sudova,

-418 -

upotreba pravnih lijekova u sluajevima koje je zakon doputao protiv sudskih

odluka za koje je naao da nisu donijete u smislu zakona ,

6. da se stara uope za sve vrijeme postupka, da se svaka nepravilnost otkloni i

da se odugovlaenje postupka sprijei.
Kod apelacionih sudova postojao je visi dravni tuilac ( u Zagrebu
- dravni nadodvjetnik i. O n je sudjelovao u postupku koji se vrio kod apelacionih
sudova. On je mogao sam lino ili preko svog zamjenika da uzme uee u svakoj
stvari u postupku kod okrunog suda ili da iz vanih razloga pojedine stvari povjerava drugom lanu dravnog tuiotva umjesto onoga koji je inae bio po zakonu
nadlean. On je bio ovlaten da povue pravni lijek koji je Izjavio .ravni tuilac Isto tako vii dravni tuilac je mogao odustati od optunice koja je uslijed prigovora
stigla apelacionom sudu.
Vrhovni dravni tuilac kod kasaionog suda bio je pozvan da sudjeluje u postupku koji se vrio pred ovim sudom. On je mogao po slubenoj dunosti
!!! po nalogu ministra pravde podnijeti zahtjev za zatitu zakona protiv pravosnanih
odluko i postupka krivinih sudova kojima je zakon bio povredjen. U tom c i l j u su
dravni tuioci kod okrunih sudova dostavljali viem dravnom tuiocu kod apelacionih sudova sve one sluajeve za koje su mislili da je potrebno da vrhovni-

rzavnl

tu-

ilac podnese pomenuti zahtjev zc zatitu zakona time da vii dravni tuilac odi ui.
da !i zaistc ima mjesta za takav zahtjev. Ako je ralog isd ao ministar pravde, vii dravni tuilac morao je prijedlog za podnoenje zahtjeva za zatitu zakona proslijediti vrhovnom dravnom tuiocu,
Dravna tuilatva i via dravna tuilatva nisu bila podredjenc
vrhovnom dravnom tuiocu, ali su ipak sva tuilatva predstavljalo rnonokratski uredjenu- magistraturu, koja nije vrila svoj zadatak kolegijalno. Ona je bila u vrenju
svojih dunosti nezavisna od sudova, U procesno pravnom sporu dravni tuilac je
bio stranka kojoj je nasuprot stajao okrivljenik, a u dravno-pravnom pravcu dravno
tuilatvo je pravomo na upravna vlast da kao predstavnik dravne izvrne vlasti
bude nosilac inicijative za krivino gonjenje.
Dravni tuilac pri okrunim sudo/ima bio je neposredno podredjen
viem dravnom tuiocu, a ovaj kao i vrhovni dravni tuilac ministru pravde. N a

-419elu dravog tuilaiva stajao je ministar pravde.

Mjesna nadlenost dravnog tuioca bila je ona od onog suda kod
koga se on nalazio. U hitnim sluajevima mogao je poduzert radnje iz svog djelokruga i mjesno ne nadleni dravni tuilac. Interne sporove izmedju dravnih tuioca rjeavao je vii odnosno vrhovni dravni tuilac. Dravni tuilac je mogao
unutar svog djelokruga izdavati naredbe svim opinskim, policijskim i dravnim
vlastima, a u sluaju prijeke potrebe mogao je nezavisno pozvati u pomo oruanu
silu.

III Organizacija i nadlenost vanrednih sudova

Vanredni sudovi i drugi organi koji su uestvovali u sudbenosti

bili su slijedei:
1. Opinski sudovi su postojali na podruju novosadskog, beogradskog i skopskog
apelacionog suda, zatim u sudskim kotarima akovec i Prelog zagrebakog
apelacionog suda. U Crnoj Gori postojali su takodjer opinski sudovi, ali samo
u gradskim opinama. U op inskim sudovima nije bilo odijeljeno sudstvo od
uprave.
2. Mjesni sudovi postojali su na podruju zagrebakog apelacionog suda osim na
podruju kotarskih sudova akovec, Prelog, Kastav, Krk, Rab i Pag. Oni su
poslovali na osnovu Zakona od 3.X 1876.
3. Duhovni sudovi vrili su sudske funkcije u branim a djelomino i porodinim stva
rima. Kod rimokatolike vjere postojale su dvije vrsti: jedni za staro podruje
zagrebakog apelacionog suda^koji su se zasnivali na Naputku za enidbene sudo
ve u Cesarevini austrijskoj od 8 . X 1856, a drugi za ostalo podruje, a ti su se
zasnivali na propisima kodeksa kanonskog prava. Prema Naputku enidbeni sud
se nalazio u sjeditu biskupije. Drugostepeni enidbeni sud nalazio se kod nadbiskupije odnosno kod metropolita crkvene pokrajine. Predmete koje je rjeavao
u prvom stepenu metropolita ili biskup rjeavao je papa u Rimu. Prema kodeksu
kanonskog prava primjenjivalo se trostepeno sudovanje ( biskupski sud, metropolit i i i papski sud ) u albenom postupku. Kod pravoslavne crkve svaka eparhija je

-420 -

mala jedan eparhijski sud koji je sudio na osnovu kanonskeo p'-avc rielavaju i
o valjanosti, ponitenju i rastavi braka, o dunosti I-ariavanja ene za vrijeme
parnice i poslije. Visinu izdravanja odredjivaU su redovni sudovi. U drugom i
posljednjem stepenu sudio je o tim predmetima Veliki crkveni sud u sjeditu patrijarhe. Kod muslimanske vjere postojali su erijatski sudovi. O n i su bili dravni
sudovi tj. odjeljenja kotarskih i apelacionih sudova a sudili su u branim, porodinim i nasljednim stvanmo muslimana ,te u pitanjima islamskih vakufa { zadubinc
islamske vjerske zajednice u religiozne, kulturne i dobrotvorne svhre ) na osnov.
vjerskih muslimani ih propisa ,
4. Uprava _a zatitu industrijskog vlasnitva bio je sud pr? ministarstvu trgovine I
industrie u Beogradu za vrenje parnine i va^r jrnine sudske vlasti u stvarime
o4
pronalazaka (patenata), uzoraka, modela i igove.
zc prijavu patenata, uzoraka i modela, Odbor za albe

Uprava je imala Odboi

k o j i ie rjeavao konano

albe protiv odluka Odbora za prijave, Ddbor zc osporavanje k o j i ie rjeavao parnice u vezi patenata, uzoraka i modele., Kasacioni odbor., k o j i je rjeavao albe
protiv Odluka Odbora za osporavanje i Odbor za davanje mi!jenja u stvarima indu1
stri isk
oc- vI asnitva

.
OO

5. Staratel jsk i povjerenstva su vodila sve starateljska poslove mjesto k o t a r i ih sudove.

Protiv odluka staratel iskog povjerenstva postojalo je pravo rekursa u istoj mjeri i
na iste sudove kao i protiv odluka staratel jskog suda.
6. Starate!jski savjeti prijavljivali su sudu sluajeve, gdje je bilo potrebno do se
postavi staratelj ili produi oinska vlast, prijavljivali su zatim sluajeve zanemarivanja njege i odgoja, zloupotrebe i l i ne vrenja rodite! j i i h dunosti, saopi val I
sudu koja bi lica bila podesna za staratelja i voljna da se te dunosti prime i pomagali staratelje savjetom u vrenju njihovih dunosti. Staratel jski savjetnici, koje
su postavljali predsjednici okrunih sudove. bili su dakle pomo nici staratel jsk og
povjerenstva Ili starateljskog suda.
7. Siroadski stolovi postojali su na podruju apelacionog suda u Novom Sadu te kotarskih sudova u akovcu i Prelogu, a rjeavali su starateljske poslove u prvom stepenu.
Pravni lijekovi su se podnosili okrunom sudu u drugom steenu i kasacionom sudu u
treem i posljednjem stepenu.

-441 ni, dakle kada je Rijeka de facto anektirana Italiji. Rimski pakt je bio potpisan
27.1 1924. i po njemu je Italija priznala Jugoslaviji luku Baro i Deltu, a Jugoslavija Italiji podruje grada Rijeke. Time ie i formalno prestala postojati Rijeka dra627
va.
Na osnovu londonskog pakta od 26. IV 1915. Italiji su saveznici
obeali izmedju ostalog i itavu Istru. Interesantno je da Narodno vijee SHS u
Zagrebu a nit? Hrvatski sabor od 29.X 1918. nije izriito postavljao problem Istre.
U formiranju Hrvatske drave i Drave SHS Istra nije bila spomenuta ( kao Rijeka ).
Istina, hrvatska vlada u Dravi SHS imala je povjerenitvo za Istru, ali je bilo oito
da jugoslavensko dravo ne rauna dobit! Istru, a zato je imala i razloga I) Londonski
pak 1 2) vrsta okupacija Istre od strane talijanske vojske. Naime, 3.XI 1918. kada
Austrougarsko nije vie faktino postojale^ kada je ve vojska oive drave bila na
putu svojim kuama

kada front nije vie dakle ni postojao, Talijani su sklopili p r i -

mirje s bivom komandom austrougarske 'o^ske. l a m a n i su dobili ovlatenje da

okjpiroH f istru, ali poa uvjetom da ne dirai u- ? okolne vlasti dok se ugovorom ne odredi sudbina Istre

Vrhovno vi as* le pripadala vr ovnom vojnom zapovjednitvu tali-

janske vojske, a Izvrsnu vlast vrio ie

Generalni

sekretarijat za civilne poslove,

podredjen Vojnoj kom end! i povezan s predsjednitvom talijanske vlade. No, Istre
je ula u sklop Julijske krajine ve
guvernera sa sjeditem u Trstu

M 1918

iulijska krajina imala je na elu

U Poreu i nadalje je funkcionirala provinciiska

administracija. Zakone je izdavala vrhovno vojna komanda, a manje propise guverner. Umjesto Istarskog sabora djelovao je Imenovani komesar za autonomne poslove.
Guverner je prakticirao da tamo gdje opinski odbor i l i vijee ne odgovara talijanskim aspiracijama zamjeni takvo
vije e ili odbor sa funkcijom naelnika ili izvan628
rednog komesara za tu opinu.

U samoj talijanskoj vladi bude 19,1 1919. osnovane

"Ministarstvo za podruja odlobodjena od neprijatelja" radi upravljanja poslovima

javne uprave s obzirom na privredu i imovinu 1 ukinuto 25.11 1923.)
Italija nije medjutim ekala Rapallski ugovor (12.XI l92o.) koji joj
je dao Istru,nego je ve 4 . V I I 1919. zamjenila vojniku vladu sa civilnom . Pri predsjednitvu talijanske vlade bude osnovan C entrai ni ured za nove provincije ime je
bio ukinut Generalni sekretarijat za civilne poslove. Uz Centralni ured bila je formirana Savjetodavna komisija. Njihov zadatak bio je osigurati pripreme aneksije i

-442 prelaz slubi u resorna ministarstva. Poslije aneksije ta je Komisija ostala djelovati
da bi bila savjetodavna za poslove novosteenih podruja. Dapae, 1921 .godine
osnovane su i regionalne komisije, kojima je predsjedavao generalni civilni komesar,
a koje su prouavale i davale prijedlog vladi za definitivno uredjenje uprave u novosteenoj pokrajini. Tada je ujedno vojni guverner u Trstu bio zamjenjen vanrednim
komesarom, odnosno generalnim civilnom komesarom, koji je bio podloan vladi u
Rimu odnosno njezinom predsjedniku. Njegova vlast je bila slina onoj biveg namjesnika u Trstu. Od sada se zakonski propisi izdaju kraljevskim dekretima, a manje vani propisima generalnog civilnog komesara (do 1921 .godine). Za rjeavanje
sporova upravnog karaktera u novim provincijama bila je 24.XI 1919. odredjena novoosnovana Sesta sekcija Dravnog savjeta, koja je u stvar? rjeavala sve sporove koje
629
je prije rjeavao Vrhovni financijski sud, Carevinsko sudite i upravni sud.
Uvodi e nje civilne talijansk e uprave i prava u Istri uslijedilo je dakle
prije nego je Istra bila anektirana Italiji ( 19, XII l92o, kada je ratificiran ugovor.)
3o, XI! ! 92c.biia je protegnuta vanost talijanskog Ustava i na Julijsku krajinu.
Po tom Ustavu vrhovni dravni organ bio je kral j , a centralnu administraciju vrila
su ministarsi/a. Svaki ministar imao je svog zamjenika - dravnog sekretara koji je
imao svoje tajnitvo. Uredi jednog ministarstva su bili po pravilu podjeljeni u generalne direkcije, a ove u odiele, ti pak u sekcije. Dravni savjet, Dravno pravobranilatvo, Vrhovna kontrola i Raunarski dvor su bili savjetodavni organi. Dravni savjet
davao je savjete svakom ministru On se sastojao od pet sekcija od kojih su tri bile
savjetodavne, a dvije jursdikcionalne,jer su rjeavale albe.

Sesta sekcija je bila

osnovana 1919. godine a god. 1923. ukinuta. Raunarski dvor je bio vrhovni kontrolni
organ nad centralnom dravnom upravom naroito u pogledu bilance ! imovinskog poslovanje drave.
Poslije aneksije je ve 1921. godine bio uveden u Istri Vanredni pokrajinski odbor (Giunta provinciale straordinaria) koji je vrio administrativne funkcije Sabora i Pokrajinskog odbora. Isto tako je istovremeno generalni civilni komesar
dobio pomonika vice-komesara, kojemu su bile dodjeljene funkcije za odred jene
grane pokrajinske uprave. No, 1922. godine bude ukinut generalni civilni komesarijat, a ef politike pokrajinske vlasti postaje prefekt kao i u Italiji. Dotadanji okruni civilni komesar u Poreu, koji je vrio od 1921. godine funkciju pokrajinske uprav-

-443ne vlasti, prozvan je podprefektom, a pomonik biveg generalnog civilnog komesara i-j. vicekomesar viceprefektom^

1922. godine bude ujedno ukinut Centralni ured

pri predsjednitvu vlade, a savjetodavne komisi'e su ostale kratko vrijeme i nadalje

samo neto reorganizirane.
Dolaskom faizma na vlast (3o.X 1922.) otpali su i prividni obziri
prema autonomiji Istre. I I . I 1923 bude uveden u Istru stari talijanski zakon o opi3o
nana i provincijama iz 1915. godine.

Po tom zakonu drava se dijelila na pro-

v incile, okruge (circondario), kotare (mandamento) i opine. Svaka provincija odnosno prefektura imala le svog prefekta, podprefekta, prefektumo vijee i upravni odbor
(giun-a

provinciale). Prefekt je predstavljao izvrnu vlast, predsjedavao upravnom

odboru a bio je podloan ministru unutranjih poslova. Prefektumo viiee, komu je

predsjedavao takodjer prefekt,davalo je miljenje prefektu, kada je on to zatraio.
Nc elu okruga stajao je podprefekt, koji je radio po direktivama prefekta. Provincijsko vijee (consiglio provinciale) je bilo izborno tijelo koje je imenovalo ve i dio
; anova upravnog odbora a inae je donosilo zakiiuke o osnivanju javnih pokrajinski;zavoda i drugim vanijim pitanjima. Provincijske vijee biralo je svoju deputaciju, koa je predstavljala vijee izmedju zasjedanja
Opinska uprava sastojala se od vijea, odbora i naelnika, koji
je bio i vladin inovnik

'Opinsko vijee je bilo izborno tijelo te je zakljuivalo

o svemu na podruju opine, ono je biralo odbor (giunta municipale), koji je predstavljao vijee izmedju zasjedanja i naelnika (sindaco). Zakljuke opine je odobravao
pomenuti pokrajinski upravni ocfaor (giunta provinciale), a kontrolu je vrio on i
prefekt. On? su inae bili kontrolni organi. Kontrolu medjutim nad provincijskim ustanovama za proizvodnju, kredit, tednju, socijalno osiguranje, strunu izobrazbu,
vrio je pokrajinski savjet za korporativnu ekonomiju (consiglio provinciale dell'
economia corporativa)
Faisti su naknadno mijenjali zakon o opinama tako da bi pojaali
vlast opinskom naelniku pa su ukinuli izbornost opinskih organa.

TOK

*926.

godine umjesto opinskog vijea bila formirana konzul ta - savjetodavni organ naelnika, koji je ve inom imenovao prefekt odnosno ministarstvo unutranjih poslova
da bi pojaali vlast prefekta.

-444-

1923, godine pokrajina Istra sa sjeditem u Puli bude sastavljena od

6 okruga i to Kopar,Pore , Pazin, Pula, Volosko i Loinj, a ovi su se dalje dijelili
u kotare. 27.IV 1924. bude osnovana Kvarnerska provincija sa sjeditem u Rijeci nakon to je Rijeka bila anektirana Italiji.
1929. godine faisti su ukinuli svaki izbor i izbornost pokrajinskih
organa odredivi da se administracija provincije sastoji od predsjednika i provincijskog rektorata ukinuvi tako provincijsko vijee i deputaciju. Predsjednik je
izvravao odluke rektorata. Njemu je pomagao u radu podpredsjednik. Oba je imenovao kralj na prijedlog ministra unutranjih poslova. Broj rektora kretao se izmedju
4 i 8 to je ovisilo o veliini provincije. Oni su bili imenovani kao i predsjednik .
Predsjednik je vrio one funkcije koje je ranije vrila pokrajinska deputacija i njihov
predsjednik, rektorat pak biveg pokrajinskog vijea. Prefekt je ostao i nadalje na
-eiu provincijsxog upravnog odbora (giunta provinciale).
Sve te promjene za vrijeme faizma nale su konanu stilizaciju u novom zakonu o opinama i provincijama iz 1934. g o d i n e . T u se ponovno ponavlja:
na elu provincije prefekt, poderefekt, pmefekturno vijee i upravni odbor, Provincija Ima svog predsjednika ? rektore. Kod opina naelnik nije vie bio biran nego imenovan, Eto,, takva je bila uorava ac l4l .godine
U sudstvu

or-irom na njegovu organizaciju, nisu bile neke znaaj-

nije promjene. Godine i922. mijenjali su se nazivi sudova i to "tribunale drappello"

u "Corte d'appello", "Tribunale provinciale e circolare1, u "Tribunale civile e penale", "guidizio distrettuale'' u "pretura", "procura superiore di Stato"

vie dravno tu-

ilatvo) u "procura generale del Re". Godine 1921 . je izvrena jedina ve a promjena
u pravosudju time to je osnovano posebno odjeljenje Kasacionog suda u Rimu za nove provincije. no je funkcioniralo dc 1927. godine ( od 1924. godine vailo je
i za Rijeku ). Godine 1928. osnovane je u Rijeci Sekcija Apelacionog suda u Trstu
sa sjeditem u Rijeci, koja je bila nadlena za okrune sudove u Rijeci, Puli i Zadru.
Na podruju Istre postojali su

dva okruna suda i 16 kotarskih sudova. Okruni

sudovi su imali sjedite u Kopru i Puli.

Istra je doekala svoje oslobodjenje i prikljuenje Hrvatskoj tek
13.IX 1943. godine, kada je Okruni naroano-oslobodilaki odbor za Istru proglasio

-445odcjepljenje Istre oa Ifalje 1 ujedinjenje Istre s Hrvatskom. Ve 2o.|X 1943. godir.e

taj zakljuak Okrunog na rod noos I obod ilokog odbora za Istru je potvrdilo Zemalisi :
antifaistiko vijee narodnog oslobodjenja Hrvatske proklamirajui ujedno da se
prikljuuju Hrvatskoj ne samo Istra nego I Rijeke, Zadar i svi anektirani di jelov?
Hrvatske I hrvatskih jadranskih otoka te da prestaju vaiti svi ugovori, paktovi 1
konvencije koje su do tada sklopile bilo stara Jugoslavija bilo Nezavisne dravu
Hrvatska u pogledu Istre, Rijeke/ Kvarnerskih otoke i drugih dijelova Hrvatske.
Odluku Z A V N O H - a je potvrdilo A V N O J 3 o . X i 1943. na zasjedanju u Jajcu.
Mirovnim

ugovorom izmedju FNRJ

I t a l i j e , sklopljenim lo.II 1947. ujedinjenje

Istre, Rijeke i j>vih n a r u j a na jugoslavenskoj obcii i orocima s Jugoslavijom priznai a je de iure i I t a l i j a . ^ * "

-446VI D I O
N E Z A V I S N A D R A V A HRVATSKA
A. Javna uprava ( 1941 - 1945 )

Formiranje jugoslavenske drave (1918.) i njezina egzistencija na

istonoj obali Jadrana imala je u tadanjim vladaj uim krugovima Italije ve od samog
osnivanja svog protivnika. Londonski pakt iz 1915. godine nije se ostvario osim u nekim
tokama, pa je ostvarenje neispunjenih toki prelo u akcioni program tih krugova. Jaka
i organizirana Jugoslavija ne samo da je oteavala ispunjenje tih pretenzija nego je i
prijetila sve jaom konkurencijom u jadranskim privrednim odnosima
Ruenje jugoslavenske drave biio ;e 1929. godine a i kasnije u planu
prvensrveno hrvatskih separatista na elu s dr Antom Paveliem,pa je razumljivo da
je on naao te godine emigrirajui iz Jugoslavije politiki azil u Italiji i jo vie pomo
zc organiziranje svojih pristaa i vrenje raznih protu jugoslavenskih akcija. Istina, nakon marsejskog atentata 1934. talijanska vlada je internirala Paveli a i njegove pristae zbog svjetskog javnog mnijenja, dapae je sklopila tzv Beogradski ugovor od 25.
III '937, kojim se obavezala zabraniti djelatnost Pavelieve organizacije u jtaliji te
internirati vodstvo te organizacije, no, talijansko ^lada nije se nikada odrekla svojih
ranijih ciljeva uperenih protiv opstojanja Jugoslavije odnosno barem onih o anektiraju !
istone jadranske obale.
Odkada je Italija sklopila s Njemakom i Japanom Trojni pakt (27.
IX s94o.) a pogotovo tzv. elini pakt (pakt izmedju Italije i Njemake o savezu
? prijateljstvu) Njemaka je prepustila Italiji Jugoslaviju s obzirom na Hrvatsku <
Dalmaciju. Ve 11 .XII 1939. Njemaka je ponudila Italiji da "dokraji svoj spor s
633
Jugoslavijom u Hrvatskoj i Dalmaciji".

Italija medjutim nije udarila ovog puta

na Jugoslaviju nego se u sijenju i lipnju l94o. poela zajedno s Paveliem dogovarati o eventualnim akcijama u Hrvatskoj. No, te pripreme su bile ubrzo (19.IX l94o.)
prekinute po zahtjevu Njemake, koja se pripremala na udar protiv SSSR-a pa je naumila u i s trupama u Rumunjsku i osigurat? zaledje tako da Jugoslavija pridje Trojnom
paktu.

-447Dvadeset i sedmi mart (1941.) je bio znaajan ne samo za jugoslavenske

narode nego je utjecao i na Hitlera tako da se ovaj odluio ne samo na unitenje jugoslavenskih vojnih snaga nego i jugoslavenske drave. Prema jednoj zabiljeci u tzv.
Bonnskom arhivu iz tog vremena proizlazi da je Hitler odredio da se I) jugoslavenski
dijelovi Koruke i tajerske trebaju pripojiti Njemakoj, 2) Hrvatska da postene autonomna drava pod (vjerojatno) madjarskim utjecajem, 3) Hrvatsko primorje, Dalmacija
i Crna Gora da se pripoje Italiji, 4) Makedonija da se pripoji Bugarskoj, nekadanje
madjarsko podruje do Dunava Madjarskoj i 5) da se u Staroj Srbiji (bez Makedonije)
. .
634
uspostavi njemaka vojna uprava.
Pripadnici desnog krila HSS (Torti i dr Marko Lamei ) i Pavelievih
ustaa u Zagrebu (S. Kvaternik, M.Lorkovi i E.Bulat) potpisali su izjavu od 31.111 1941.
kojom su konstantirali da je Jugoslavija prestala postojati i da se stvara nezavisna drava Hrvatska koja obuhvaa Hrvatsku s Medjimurjem, Slavoniju i Dalmaciju, Bosnu i
Hercegovinu, fe jedan dio Vojvodine a da zakonodavnu i izvrnu vlast vri nova hrvatska vlada u Zagrebu. Izjavom se ujedno umoljavale njemako vlada da bi osovinske ^ c
drave priznale hrvatsku dravu, te da bi ta vlada pruila zatitu i pomo novoj dravi.
Sam predsjednik HSS dr V.Maek otklonio je (3. IV 194! . ) diskusiju, koju mu je nametnuo izaslanik njemake vlade o nezavisnoj "Velikoj Hrvatskoj" te je bio za odranje
Kraljevine Jugoslavije i mira u zemlji. Kada se lo.IV 1941, pribliavala Zagrebu njemaka pancer divizija, njemaki izaslanik je uspio da je dr Maek pristao na to da
se povue a da dravnu vlast preuzme Slavko Kvaternik to je bilo istog dana objav636
Ijeno u Zagrebu preko radija kao i sama proklamacija Nezavisne drave Hrvatske.
Tako je njemaki izaslanik sproveo u djelo Hitlerovu zapovjed da se osnuje hrvatska
drava pokuavi da ju formira prvo po dr Maeku i s njegovom HSS, a kad mu to nije
uspjelo po jednom iz vodstva ustaa u zemlji - Slavku Kvaternik u iza kojeg su stajali
malobrojni frankovci i njihovi simpatizeri, te jedan dio desnog krila HSS, ali koje
je odluujue pomogla u preuzimanju vlasti i odranju poretka Maekova Hrvatska
seljaka i gradjanska zatita.
NDH je bila u toku svog stvaranja dragocjen doprinos Hitlerovoj
armiji u njezinom brzom osvajanju i prodiranju prema najjunijoj granici Jugoslavije
i time na dobivanju vremena i utedi rtava njemakoj armiji, a s druge strane ona je

-448-

predstavljala pobjedu frankovaca odnosno ustaa u borbi za osvajanje dravne vlasti

i ostvarenje velikohrvatske politike i ekonomske hegemonije na novom dravnom
podruju. NDH je u oima Hitlerove Njemake moraia u budunosti biti jedan od
stupova Hitlerovog "novog poretka" u Evropi. Medjutim, s obzirom na odnose NDH
prema Italiji, sudbinu Dalmacije i Hrvatske u odnosu na Italiju te uope s obzirom
na daljnji razvoj "hrvatskog pitanja" njemaka vlada je prepustila NDH nakon njei
i,
izjnog proglaenja
Italiji.

037

Ve Rimskim ugovorima od 18.V 1941, sklopljenim izmedju Italije i

NDH , time da je prethodno (I5.V 1941.) doneena zakonska odredba o Zvonimirovoj
638
kruni, koja je trebala predstavljati suverenitet NDH,

bio je odredjen oblik vlada-

vine a prijestolje asignirano vojvodi od Spoleta, koji bi bio osniva dinastije u NDH,
nadalje, ustupljeno Italiji podruje oko
639Rijeke do Bakra, Dalmacija do Splita te
dalmatinski otoci osim Braa i Hvara,

oduzeto Hrvatskoj prave. Iranja ratne mornari

ce na Jadranu, te predvidjeno da e se izmedju Hrvatske 1 itaiije uspostaviti vri

carinski i valutami odnosi. Rimskim ugovorima je dekie Italija reguliralo odnos NDH
prema sebi tako da je NDH formalno vezala uz sebe politiki, vojniki i privredno
obavezujui sebe utoliko da je preuzela jamstvo na 25 godina za politiku nezavisnost i teritorijalnu cjelovitost NDH.
lako je Rimskim ugovorima amputiran velik dio hrvatskog nacionalnog
teritorija u korist Italije, Italija je povrh toga imala pravo na okupaciju itavog
ostalog teritorija NDH, koji se sterao na sjeveru do crte Samobor - Glina - Bosanski
Novi - Sanski Most - Mrkonji grad - Donji Vakuf - Bitovnja - Treskavica to je znai
lo da je Italija mogla kontrolirat? svu proizvodnju i eksploataciju uma, ruda, saobraaja na tom podruju, uvajui i poduzimajui svoje privredne interese onako isto
kao to je to inila njemaka vojska na teritoriju NDH sjeverno od spomenute crte
TI su terrori ji bili iroki, jer je f^emaka
utvrdila svoju granicu prema NDH Ugovorom
64o
od 13. V 1941. sklopljenim s NDH,

na staroj hrvatsko-slovenskoj granici anektiravi

Dol nju tajersku i Gorenjsko. Madjarska je takodjer dopirala uglavnom do stare

hrvatsko-madjarske granice iz vremena do 1918. godine anektiravi Medjumurje i podruje do Dunava. Istonu granicu je utvrdila NDH sporazumno s Njemakom
i
641
Italijom uglavnom na rijeci Drini obuhvativi svu Bosnu i Hercegovinu.
Tek slomom

-449Mussolinijevog faistikog reima a zatim i kapitulacijom Italije 8 . I X 1943, koja je

oznaavala poetak Hitlerovog poraza, NDH je u sporazumu s Njemakom proirila
svoje granice prema Italiji uglavnom na prijanju jugoslavensko-talijansku granicu
642
s krajnjim tokama na obali Suak - Kotor.

NDH je bila formalno priznata kco

drava uglavnom samo od drava lanova Trojnog pakta i nekih neutralnih drava
NDH kao tvorevina Hitlera propala je zajedno s Hitlerom njegovim reimom. Njezinu
unutranju politiku karakterizirao je apsolutistiko policijski nain vladanja, genocidno unitavanje Srba i Zidova, antikomunistiki teror. Jedinstvena vladajua ustaka
stranka, osobine totalitarne drave i nerazvijeni osnovi korporativnog sistema bili su
vanjska obiljeja NDH I temelj za ustaku diktaturu zasnovanu na apsolutnoj vladi
Doglavnika koji je u stvari bio vrhovni funkcioner ustatva.

Poglavnik je cio prije Rimskih ugovora644

predstavnik suvereniteta NDH.
Kasnije je to svojstvo prelo na krunu kralja Zvonimira
Ime poglavnika nego u ime NDH.^

, No, presude se nisu Izricale u

u emu se odraavao uz ostalo detalj korporativne

drave, jer je drava predstavi ja! c posebni organizam koji ima vlatitu volju i svijest
a hrvatska nacija se ostvaruje Kao organizam upravo u roj ustakoj dravi.
Poglavnik se smet reo dravnim poglavarom I nakon Rimskih ugovora kao
i vrhovnim zapovjednikom oruanih snega. Da je on vrio funkciju dravnog poglavara
vidi se otuda to je izdavao odredbe o amnestiji I pomilovanju, potpisivao u ime drave
medjunarodne ugovore,, navjetao rat, podjeljivao odlikovanja, rjeavao ad

personam

li-

na pitanja dravljana mimo i protiv zakona i drugo. Poetkom 1944. godine zapoeo
je poslove poglavnika pripremati posebni ured poa nazivom Poglavno upanstvo na e lu s ministrom - pogiavnim upanom, koga je imenovao poglavnik , ali k o j i niie bio
646 '
ian vlade.
Poglavnik je izdavao zakonske propise u5premapotpis ministra u iji
su resor spadali predmeti reguliranja ( u poetku uz premapotpis predsjednika Zakonodavnog povjerenitva pri poglavniku). Zakonskom odredbom
647 o hrvatskom Dravnom saboru od 24.1 1942. kojom se uspostavio i sastavio Sabor,

nije bila naime iskljuena

mogunost da poglavnik donosi zakonske propise. Taj oblik vrenja zakonodavnih funkcija bio je ustvari jedini ak i u vrijeme zasjedanja Sabora (23.11 - 28.XII 1942.)
Juristiki je Sabor mogao izglasati saborski zakljuak, ali taj je zadobio zakonsku
snagu tek ako ga je poglavnik potpisao a zatim proglasio u Narodnim novinama. Sabor.

-450iako po svom sastavu nije bio uspostavljen po korporativnom sistemu (lanovima Sabora u spomenutom jedinom zasjedanju smatrali su se svi ivu i hrvatski narodni
zastupnici Hrvatskog sabora iz 1918. godine, izabrani na izborima 1938. godine, osnivai i doivotni lanovi Glavnog odbora bive HSS, lanovi vijea biv. Hrvatske stranke prava izabrani 1919 < godine, funkcioneri ustakog pokreta i dva predstavnika nje648 .
make narodne skupine)

, ipak je imao znaaj kvaziparlamenta u korporativnoj

dravi , jer on stvarno nije posluio u svom jedinom zasjedanju nego da saslua ekspozeje ministara ? da eventualno dade kakav prijedlog poglavniku kao diktatoru
(npr. reguliranje nasljedstva na seljakom posjedu).
NDH ie bila drava ija je organizacija poivala na principima postavljenog vodstva i iji su dravljani bili prinudno ulanjeni u jednu od postavljenih korporacija, Dravno uprava, samoupravni organi ? korporacije (savezi) imali su postavljene odnosno imenovane rukovodioce tako da je vanije rukovodee poloaje popunjavao
poglavnik u manje vozne po poglavniku imenovani ovlateni funkcioneri. Kao to je
itava piramidalna struktura rukovodeih poloaja ovisila i zavravala s poglavnikom
tako
su
od
.
... 1. sve korporacije zavisile
. . .
649ustake organizacije pa ak se smatrale
.
. integrai. ..
nim ai jelom ustaske organizacije;

te je i njima svima zajedno u si rem smislu bio no

elu poglavnik kao dravni giovar kao vrhovni funkcioner ustake organizacije.
Korporacije su naime bile ne samo staleka udruenja nego i pomoni organi dravne
uprave tako da su u osnovi bile etatizirane staleke organizacije koje su obuhvatale
ne samo najamnu radnu snagu po strukama nego i seljake, industrijalce, obrtnike, trgovce, rentijere pa i sve cjpnove raznih humanitarnih, kulturnih, prosvjetnih, sportskih
i planinarskih drutava.

Na elu svih korporacija stajao je dravni savezniar,

a njega je imenovao poglavnik kao i sve savezniare koji su stajali na elu pojedinih
korporacija Stoga je razumljivo da su korporacije bile u smislu subordinacije j resorne
pripadnosti integrirane u resor posebnog ministarstva, koje se usprkos svog djelokruga
iz oblasti socijalne politike nije moglo nazivati takvim ministarstvom, jer je vodilo
upravo pored toga brigu o tim korporacijama, nego jednim irim nazivom, koji bi
obuhvatio i te korporacije,pa je tako dobilo u ondanjoj eri stvaranja domaih kovanica
naslov Ministarstva udrube.
Sistem korporacija za vrijeme opstojanja NDH koliko god je u svojim

-451pravilnicima ( propisni'cima } predvidjao zatitu Interesa njihovih lanova u okviru

naela samopomoi toliko je takav vid pomoi bio ogranien za sluaj bolesti , srarosti, nesree u poslu i nezaposlenosti kod posloprimaca ( u stvari socijalno osigur:
nje ) a kod poslodavaca na zatitu njihovih interesa u pogledu nabave sirovina, ore
pagande, odredjivanja cijena proizvodima ( prinudni karteli ) time da su i jedni <
drugi bili pod nadzorom drave i pod vrhovnim rukovodstvom ustakih funkcionera .
Opseg zatite je bio znatno razliit s obzirom na posloprimce i poslodavce. Dok se
zatita posloprimaca svodila na koenje borbe radnike klase i zabranu formiranja
klasnih radnikih organizacija, dotle se poslodavcima davala mogunost stvaranje
monopolistike organizacije, koja je bila dodue u odredjenoj mjeri ovisna o strana
kom vodstvu, d i I utjecajna, jer su se upravo iz tog vodstva mogli regrutirati IH
u to /odstvo infiltrirati posjednici industrijskog, trgovakog I flnanciiSKog i ap?r..;
Poglavnik ned jutim r-ije vrio samo pomenuto prav a eraa^ror oc glavara i vrhovnog vojskovodje re vrhovnog stranakoc vod je nego l druaa erav.koja su mu osigurala diktatorski coi c i c i . On le j stvari PJKOvocio - i r a ver araav-no
upravom dijelom neposredno a dijelom oosredno DO ministrima, koje i e on e-c ac
i razrjeavao dunosti, ijim ie sjednicama on predsjedavao i i j i ie ::je>3kru/ aoaredjivao. Sabor se morao zadovoljiti samo s pravom svojih ienov:.
je na koje su ministri morali odgovarati. Prvu Vladu je oog!avnik Imenovao
i a do tada t j . od l o . I V do 16.IV djelovali su odjeli Banske vlasfi

3anovire

- c .:

koja se uglavnom oslanjala na dotadanju banskuspravnu vlast time da ie preasiean

tvo vlade I vanjske poslove uzeo sam, formirao posebnu instituciju Zakonodavno
povjerenitvo pri poglavniku, koja mu je pripremala tekstove zakonskih odrede?
a zapovjednitvo vojske, andarmeriju (orunitvo), promet i poslove vrhovne vo'n
uprave spojio u jedan resor - ministarstvo hrvatskog domobranstva, dok je odigrane vrhovne dravne uprave podijelio u sedam ministarstva (pravosudja, unutarni
posi ova, zdravstva, narodnog gospodarstva, bogotovlja i nastave, uma i ruda te
udrube ).

U resor ministarstva narodnog gospodarstva spadali su poslovi resora

poljoprivrede, obrta, industrije, trgovine te financija (kraiko vrijeme i javni radovi ). Sastav ove Vlade bude doskora izmjenjen tako da je ministarstvo narodnog
gospodarstva bilo ukinuto a umjesto ovog formirana dravna riznica ( ministarstvo

-452-

fi na nei ja), ministarstvo seljakog gospodarstva ( poljoprivrede ), ministarstvo za

obrt, veleobrt i trgovinu. Isto teko su poslovi javnih radova bili izuzeti iz nadlenosti poglavnika i spojeni s poslovima prometa, koji su bili izuzeti ministarstvu
domobranstva te bude od ovih poslova formirano ministarstvo prometa i javnih radova.
Uz ova ministarstva budu formirana dravna ravnateljstva na elu sa dravnim ravnateljima, koji su sudjelovali u radu ministarskog vijea, ako se raspravljalo o predmetima
iz njihove nadlenosti ( dravno ravnateljstvo za gospodarstvenu ponovu, dravno
ravnateljstvo za prehranu ). Dravna ravnateljstva su bMa podredjena neposredno
i . . ~
.i
predsjednitvu
vlade.

652

Krajem 1942. godine bude broj ministarstava smanjen na osarr (vanj^<ih poslova, domobranstva, unutarnjih poslova, pravosudja i bogotovlja, dravne
riznice, narodne prosvjete, narodnog gospodarstva i prometa), tako da su unutar novog
ministarstva DO'i edine dotadanje resore I dotadanje neke grane dobile u djelokrug
glavna ravnate!jstva

Tako su formirana u ministarstvu unutarnjih poslova glavno ravna-

teljstvo za unutarnju upravu, glavno ravnateljstvo za javne redove, glavno ravnateljstvo za zdravstvo i glavno ravnateljstvo za udrubu i drutvovnu skrb, a za poslove
javnog reda i mira glavno ravnateljstvo za javni red i sigurnost,.

u ministarstvu

narodnog gospodarstva formirana su glavno ravnate!jstvo za poljodjelstvo, glavno

ravnate 1 istvo za umarstvo, glavno ravnateljstvo za rudarstvo, glavno ravnateljstvo
a 54
za obrt. veleobrt ? trgovinu i glavno ravnateljstvo za prehranu/"'"

u ministarstvu

narodne prosvjete glavno ravnateljstvo za narodno prosvjetljivanje, glavno ravnateljstvo za nastavu i glavno ravnateljstvo za promibu ( propagandu ^ ^ a u ministarstvu
prometa glavno ravnateljstvo za promet i glavno ravnateljstvo zo PTT, ^ ^ Na eiu
glavnog ravnateljstva stajao je glavni ravnatelj kojeg je imenovao i razrjeavao
dunosti poglavnik. Glavno ravnateljstvo je bila samostalna organizaciona jedinica
ministarstva, koju je nadzirao ministar s pravom na izdavanje naredbi i potpisivanja
rjeenja i odluka glavnog ravnateljstva u koliko ova prava ministar nije prenio na
glavnog r a v n a t e l j a . * ^
Prilikom reorganizacije Vlade krajem 1942. godine bude formirano
uz Vladu Dravna vijee koje je dobilo u svoj djelokrug poslove oko izrade nacrta
i
zakonskih propisa mjerodavnih tumaenja zakonskih propisa, uskladjivanje propisa
i provedbenih propisa i drugo. Na elu Dravnog vijea stajao je dravni prabiljenik

-453-

(protonotar), kojeg je imenovao poglavnik kao i dravne vijenike.

u ovoj reorgcrizaiji nastale su krajem 1943. godine

682

Vee izmjene

Tako je ministarstvo domobran

609

stva dobilo je novi naziv: Ministarstvo oruanih snaga*

Osnovana su nova minisrarstv

ministarstvo skrbi za postradale k r a j e v e , m i n i s t a r s t v o za oslobodjene krajeve

pod

kojima se je podrazumjevalo podruje biv. Kraljevine Dalmacije prema granicama

od 25.VII 1914, podruje upravnih kotara: Trebinje, Bilee, Ravno, Stolac, apljina,
Ljubuki, Bosansko Grahovo, Gospi, Senj, Novi Vinodol, Crikvenica, Suak, abar
i Delnice, podruje gradova Senj, Gospi, Suak, podruje grada i kotara Rijeke,
podruje bive MarHgrjofovije Istre " koje je u sastavu NDH " te ona podruja koja
bi ula u sastav NDH

koje je djd ovaio na tom podruju pomou svojih organizacionih

jedinica koje su se nazivale glavarstva gradjanske uprave

jedno sa sjeditem u Kraljevi

ci za zapadne "oslobodjene" krajeve i jedno sa sjeditem u Splitu za june krajeve^

Glavna ravnateljstva zdravstva i udrube u ministarstvu unutranjih poslova zdruile
su se i postala samostalno ministarstvo zdravstva i udrube

Glavno ravnateljstvo

za javne radove bude takodjer izdvojeno iz ministarstva unutarnjih poslova te prenee663

no u nadlenost ministarstva prometa.

Ministarstvo narodnog gospodarstva bude uki-

nuto pa je giavno ravnateljstvo za obrt, veleobrt i trgovinu

tog ministarstva postalo
664
samostalno ministarstvo za obrt, veleobrt i trgovinu,

glavno ravnateljstvo za poljo-

djelstvo i glavno ravnateljstvo za prehranu sjedinjeni I postali ministarstvo seljakog

gospodarstva i prehranefa glavna ravnateljstva
za umarstvo ? rudarstvo sjedinjeni u
66 6
samostalno ministarstvo uma i ruda.
Glavno ravnateljstvo za promibu bude izuzeto
667
iz ministarstva narodne prosvjete i dato predsjedniku vlade

tako da je konano vrhov-

dravna uprava krajem 1944. godine bila podjd jena na 12 ministarstava i to: ministarstvo
vanjskih poslova, oruanih snaga, unutarnjih poslova, pravosudja i bogotovlja, dravne riznice, narodne prosvjet, seljakog gospodarstva i prehrane, prometa i javnih
radova, umarstva i rudarstva, obrta veleobrta i trgovi ne,zdravstva i udrube, skrb?

za postradale krajeve ( ministarstvo za oslobodjene krajeve bilo je naime ukinuto 2o,

V 1944., 668 .jer je Narodnooslobodilaka vojska organizirala na oslobodjenim podru669
i
cjima svoje organe vlasti
).
Obzirom na novu nomenklaturu u oblasti financija treba napomenuti da
se resor financija nazivao Ministarstvo dravne riznice. Ovo se ministarstvo dijelilo
na odjele i to: opi odjel, odjel za dravni proraun i raunovodstvo, odjel za dravne

-454-

prihode, odjel za dravnu imovinu, kredite i dugove, odjel za carine, ravnateljstvo dravni
dravnih monopola i glavno nadzornitvo riznike strae ( financijske strae ). Uz ministarstvo postojala su dravna zastupnitva kao posebne ustanove dravne riznice koje
su zastupale dravne interese. Dravnoj riznici bila su podredjena riznika upravite! jstva ( financijska ravnateljstva ) u Banjoj Luci, Makarskoj, Osijeku, Sarajevu I Zagrebu. Kako se vidi u ovom resoru nije bilo znaajnih promjena u nadlenosti

koju su

takvi organi imali u staroj Jugoslaviji. Tako je naravno bilo uglavnom i u drugim resorima za vrijeme NDH.
Uz ministarstva od vee vanosti je bio Raunarski dvor u Zagrebu,
koji je nadzirao upotrebu materijal nih sredstava dravnih, dravom podupiranih I
samoupravnih ustanova ( drave, gradskih i seoskih opina, njihovih ustanova, krajikih imovnih opina, vodnih zadruga ? dr. ) naknadnim ispitivanjem rjeenja, odluka
67o
5 rauna .
U unutranjoj upravnoj organizaciji jedinu novost u odnosu na vrijeme
banovine Hrvatske predstavljaju velike upe (22 na poo\

i U NDH^ time da je grad Zagreb

bio izuzet iz nadlenosti velike upe . Na elu velike :;upe stajao je veliki upan
kojeg je imenovao poglavnik, a bio je posrednik izmedju vlade

odredjenog oroja

kotara koji su sainjavali veliku upu . On je bio ovlaten izdavati naredbe a bio je
du or. obavjetavati ministre o situaciji iz njihovog resora na podruju velike upe
Veilka upa je bila prvostepeni organ uprave za sve poslove koje joj je povjerilo
odredjeno ministarstvo i drugostepeni organ uprave
sva rjeenja niih organa uprave
( kotarskih oblasti, ispostava kotarskih oblasti, gradskih poglavarstava i dravne
redarstvene oblasti ). 671
Nii organi unutranje uprave poslovali su prema propisima \z vremena
Kraljevine Jugoslavije time da je bila stavljena van snage Uredba banovine Hrvatske
o kotarskoj skuptini i kotarskom upravnom odboru
672 od 26,VIII !94o, koja se ustvari

nije sprovelo ni u vrijeme banovine Hrvatske.

-455B. Pravosudje ( \9M - 1945

Nastankom NDH uredjenje redovnih sudova u 09iavi nije bilo izmjenjeno. Nazivi sudova po propisima iz 1929. godine su bili ukinuti a umjesto ovih
vraeni prijanji nazivi ( sreski - kotarski, okruni sud - sudbeni stol, apelacioni
sud - Banski stol ). Mijenjana je teritorijalna nadlenost kotarskih sudova, sudbenih
stolova i banskih stolova uglavnom zbog pomicanja istone i june granice drave te
zbog preuzimanja vlasti na mnogim podrujima od strane Narodno-oslobodilake vojske. U organizaci ji redovnih sudova uslijedila je jedina vana promjena zakonskom
odredbom od 7.1 1942, kojom su bili ukinuti Stol sedmorice u Zagrebu i Vrhovni sud
u Sarajevu, a umjesto ovih osnovan Vrhovni sud u Banja Luci, koji je trebao biti
lean kao kasacioni sud za itavo podruje NDH

nad-

Medjutim, ova se odredba nije

ostvarila, jer Vrhovni sud u Banja Luci nije nikada zapoeo s radom. Da bi se njegove
funkcije ipak vrile Stol sedmorice u Zagrebu dobio je zakonskom odredbom od 31 .
III 1943, u nadlenosr za itavo podruje NDH da rjeava sukobe o nadlenosti izmedju upravnih ( gradjancih Ili vojnih snaga ) i sudbenih vlasti, kao i sukobe o nadlenosti izmedju Upravnog sudita u Zagrebu i redovnih sudova te sporove o nadlenosti izmedju sudbenih vlasti Iz podruja raznih banskih stolova ukljuujui i erijatske
sudove . Isto tako Stol sedmorice u Zagrebu dobio je nadi enost da donos? odluke u
odredjivanju mjesne nadlenosti, ako se ova po sebi ne moe odmah utvrditi, odluke
da se jedna pravna stvar prenese iz podruja jednog banskog stola u podruje drugog
banskog stola, odluke kojemu sudu pripada pravna stvar dravljana koji ive u inozemstvu te odluke o odredjivanju nadlenosti po zamjeni za tube iz branih i roditeljskih
odnosa. Pored donoenja ovih odluka Stol sedmorice u Zagrebu je dobio nadlenost
u donoenju odluka za izvjesne sluajeve o vanparninom postupku i krivinom postu673
pku.

Tako je ustvari Stol sedmorice u Zagrebu vrio funkciju Vrhovnog suda u

Banja Luci. Stol sedmorice kao i svi ostaii redovni sudovi NDH ukinuti su odlukom
Predsjednitva A V N O J - a 1945. godine.
Gradjanski parnini postupak osim nekih sporednih promjena

ostao je

takodjer na snazi. Opi gradjanski zakonik je ostao u potpunost? na snazi. Kazneni

zakonik od 27.1 1929. ? zakon o izmjenama i dopunano kaznenog zakonika od 9 . X 1931.
izmijenjeni su u mnogim lanovima, ali najveim dijelom u prestilizacij? krivinog

-456a:6ic u vezi sa efom drave, pootravanjem kazni (I 149-156), odred j i van j em novih
."iv'cnih dijela ili! lo7, VI! 235) te u mijenjanju iznoso novanih kazni (XXX 198; no,
; r:orr Ruaju dirajui osnovna naela krivinog zakonika.
\ a z n e n i postupak ostao je na snazi gotovo bez promjena te se vrio
/u zakonike c. sudbenom kaznenom postupku od 16.11 1929. Isto tako je ostao
na snazi ta- on o izvrenju ka zne oduzea slobode od 16.1! !929 . kao i zakon oc
P

oiir- se oroglau i u i dobivaju pravnu vanost kazneni zakonik , zakonik

; ; roe: o^ <aznenom postupku I zakon o izvrenju kazni oduzea slobode

Institucijo dravnog tuilatva takodjer je ostalo na naelima zakone
o drevnor ruilcsrv;.: oc

Hl l29, Izmijenjeni su uglavnom samo nazivi tako do se

vrhovno dravno tuilatvo

odnosno odjeljenje vrhovnog dravnog tuilatva 1 vrhovni

:in:a-. ^ *uilac za vrte?" e NDH nazivalo drevno nadodvietnitvo i dravni

.....'; - * i s ? arz ;
;

< c

ese

-j/nac - DO "cnSKOc stoic - vii dravni ruite!; i Kona-c

jc:-^ - : s p i o v a - dravni tuite!'.

:..: ucci

nadocviet-

Osniva

'-A-novnoc

zov . o^o v'::no je i Dravno nadoviernitvo i. a podru je i tave

^eols

. dc'mc L U C I . ' - i o . n o v e usrane

D r a v n o g na o c

etn'srve

'C.^cdL.:. - oc ni Vr-o---- sue u Sanje Luci, oc su dotadanje dravna nacoavjerniu ?

-Korovi?:

- . . 'ovioc suo:: b Sor:; i ev j .

radom <oc Stole sedmorice u Zagreou,. odnosno

/Io dravna tuiteljstva osnovane su 1^42. oocine

.. I .r-LC u ; araj ev-,. zo podruje banskog stole u Zagrebu odnosno oanskog stole
u Saro ievu,
Izvanredni narodni sudovi su bili predvidjeni zakonskom odredbom zc
obranu naroda i drave od 17. IV 1941 . Oni su bili nadleni za "zloinstva veleizdaje

tj. ako je neka osoba na koji nain "povrijedila ast i ivotne interese hrvatskog naroda Di na bilo koji nain ugrozila opstanak NDH ili dravne vlasti pa md<ar djelo ostalo samo u pokuaju". Te sudove je postavljao ministar pravosudja a svaki se sastojao
od tri osobe. Postupak je bio hitan a odvijao se najprije po propisima ukinutog hrvat676
skog kaznenog postupka o prijekom sudu,
u prijekim sudovima od 17. V 1941.

a poslije 2 4 . V 1941. po postupku propisanom

Izvanredni narodni sudovi bili su nadleni suditi i

vojnim osobama.^^
Velik? izvanredni narodni sudovi su bili osnovani zakonskom odredbom
od 18.Vi 1 1941. i to u Zagrebu i Sarajevu, time da su mogli vodit? rasprave i na drugom

-457-

mjestu. Takav sud se sastojao od pet sudaca, koje je postavljao ministar pravosudja i
bogotovlja. U nadlenost ovih sudova spadale su kaznene stvari koje su konano
rijeili osudom ili zakljukom izvanredni narodni sud, prijeki sud ili pokretni prijeki
s ud, ako ih je ministar pravosudja dao Velikom izvanrednom sudu na ponovnu raspravu. Veliki izvanredni narodni sud sudio je prema propisima za postupak pred prijekim
sudovima. Cim je osuda Velikog izvanrednog narodnog suda bila proglaena, osuda
izvanrednog narodnog suda, prijekog suda ili pokretnog prijekog suda izreena
u toj kaznenoj stvari dola je van snage. '

Dravni nadodvjetnik mogao je poam

od 29.IV 1942. po naredbi ministra pravosudja i bogotovlja podnijeti Vrhovnom

s udu nitavnu albu za obranu zakona protiv pravomonim osudama ili zakljucima
Velikog izvanrednog narodnog suda, izvanrednog narodnog suda, prijekog suda ili
pokretnog prijekog suda kojima je povrijedjen propis paragrcta 337 kaznenog postupnikcftj.da li je uope djeio za koje se optueni goni Krivino cijelo, da l i je iskljuena krivica zbog nekih okolnosti, da !i ie optubu podnijelo zakonom ovlateno
lice, da li je uope primjenjivan pravi propis radi Kanjavanja, da nile sud prekoraio svoju kaznenu vlast). Vrhovni sud je donosio osucu kojom je i l i ponitio osudu
spomenutih sudova i l i je oabacio nitavnu albu dravnog nadodvjetnika,^
Prijeki sudovi su i l i i zvan rea ni sua ovi, a osnivali su se koc sudbenih
stolova na osnovu zakonske odredce od 17, V

. Ministar pravosudja bio je ovla-

ten da proglasi za podruje pojedinog sudbenog sto i a prijeki sud, ako je to naao
za potrebno. Na podrujima sudbenih stolova kod kojih nije bio proglaen prijeki sud
obino se proglaavao pokretni prijeki sud. Pokretni prijeki sudovi su se zasnivali
na osnovu zakonske odredbe od 24.VI 1941. Aktom o zasnivanju svih prijekih sudova
odredjivala se mjesna nadlenost, tr: suca i dravni tuitelj.
Prijeki sudovi su bili nadleni za sva kanjiva djela navedena u kaznenom zakoniku od 27.1 1929. ako je dravni tuitelj s odobrenjem ministra pravosudja predloio da uinilac takvog djela bude stavljen pred prijeki sud odnosno pred
pokretni prijeki sud.

Stvarna nadlenost ovih sudova bila je vremenom proirena,

pa su tako ula u nadlenost kanjiva djela izvrena pisanjem i tampanjem spisa koji
681
su bili upereni protiv NDH, sluanje neprijateljskih radio-stanica,

nabijanje cijfena,

odbijanje predaje vikova ita dravi, trgovanje ivenim namirnicama u suprotnosti

sa propisima te sva ona djela kod kojih je netko na bilo koji nain ugrozio ekonomske

-458interese i drutveni poredak NDH, oteavajui prehranu puanstva,.

682

Postupak pred prijekim'! pokretnim prijekim sudovima bio je hitan.

On se sprovodio po mogunosti bez prekidanja. Prema odredbi od 6 . I I 1942. dravni
tuitelj nije mogao zatraiti postupak, ako okrivljenik nije bio prethodno u pritvoru
ili istranom zatvoru. Izvidjaje su sprovodi! policijski organi i redovni sudovi. Istragu su mogli voditi redovni sudovi. Samo izvidjaj i istrage vrili su se pismeno. Postupak
pred svim prijekim sudovima bio je usmen, pa ak i optunica je bila usmena. Postupak
se ograniavao samo na to da bude dokazano djelo zbog kojeg je postupak pred prijekim
s udom bio poveden. Nakon svrenih govora optube i obrane, rasprava se zakljuila.
Prijeki sudovi su sudili vijeu od tri suca. Prvotno je kazna mogla glasiti samo na
smrtnu kaznu, a kasnije nakon zakonske octedbe od 12.XII 1941. i na kaznu tamnice
683
od tri godine na vie.

Na raspravi i u toku vijeanja vodio se zapisnik . Protiv

osude nije bio doputen nikakav

lijek a molba za pomilovanje nije imala odgodnu

mo. Kazna smrt? imala se izvriti nakon tri sata raunajui od asa proglaenje osuie^
Prijeki sudov? i pokretni prijeki sucbvi su dakle vrili sudbenost sudbenih stolova u kaznenom postupku kad god je to predloio dravni tuitelj, ako su krivina
djela bila izvrena poslije lo.IV 1941
2o. VIII 1941,

685 Ustaki stegovni i kazneni sud osnovan je zakonskom odredbom od

Poslovao je s preinakama po toj odredbi do 5.XII !94I, kada je stup?
8

!a na snagu nova odredba o tom sudu od 27.XI 1941.

i po njoj poslovala do 3o.V!

1943. Sjedite suda bilo je u Zagrebu. Vrio je disciplinsku i kaznenu sudbenost

nad svim pripadnicima Ustake bojne pri poglavniku , Ustake vojnice i redovite djelatne bojne, oficirske i podoficirske kole, pripremne ustake bojne za vrijeme djelatne
slube, radne slube u ustakom pokretu i eljeznike ustake vojnice), ustake nadzorne slube ( ustakog redarstva, ustake obavjetajne slube, ustake obrane, ustakog
osobnog ureda i ustake sigurnosne slube) te nad svim ustakim funkc ionerima za djela poinjena u usta&oj uniformi ( kasnije u vrenju ustakih dunosti). Krajem 1942.
godine pripadnici Ustake vojnice su potpali pod kaznenu sudbenost sudova oruanih
snaga osim za krivina 687
cjela za koja su bili nadleni ratni sudovi ?I? prijek? odnosno
pokretni prijeki sudovi.
Ustaki stegovni i kazneni sud bio je nadlean za kanjavanje disciplinskih prestupa ustakih dunosti i svih prestupa i zloina u smislu kaznenog zakonika

-459od 27.1 1929. i vojnog kaznenog zakonika od I I . I I 1930.

Sud se sastojao od pet sudaca ( jedan predsjedatelj i etiri porotnika)
koje je imenovao poglavnik. Odluke su se donosile u vijeu od pet sudaca, Rasprava
je bila usmena, ali se o raspravi vodio zapisnik. Proelnik je odluivao na osnovu materijala podnesenog od strane suca istraitelja tog suda da li e tuitelj podnijeti optubu pred tim sudom. Protiv osude tog suda nije bio doputen pravni lijek. Ona je bila ocknah pravomona i izvrna. Nakon ukinua tog suda ( 3o.VI 1943. ) kaznena sudbenost nad funkcionerima ustakog pokreta i ustakih* postrojbi prela je na redovne sudove

688
ukoliko za tu nije bio nadlean ratni, odnosno prijeki i l i pokretni prijeki sud.
Stegovni sud Glavnog ustakog stana u Zagrebu bio je osnovan zakonskom odredbom od 9.1 1942. za vrenje disciplinske sudbenosti nad svim doglavnicima,
poglavnim pobonicima, povjerenicima Glavnog ustakog stana te odjelnim upraviteljima, nadzornicima i nastojnicima odsjeka Glavnog ustakog stana kao i nad svim stoernicima i stoernim pobonicima ( funkcionerima ustake organizacije na terenu ).
Disciplinska sudbenost obuhvatala je prestupke, koje su pomenute osobe izvrile ogrijeivi se o ustaka naela, moralno vladanje, slubeni poloaj i slino
Kazne su bile ukor pa do iskljuenja iz ustakih redova. Za vrijeme istranog i raspravn og postupka vodio se zapisnik .
Ustaki stoerni stegovni sudovi zasnivali su se u sjeditima ustakih
stoera na osnovu odredbe od 9.1 1942, god, za vrenje disciplinske sudbenosti nad svim
logornicima, tabornicima i zbimicima, te njihovim pobonicima unutar odredjenog
logora te nad svim pripadnicima ustakog pokreta unutar odredjenog logora odnosno
unutar tabora i zbirova tog logora.
Disciplinska sudbenost obuhvatala
je istu nadlenost koju je imao ste689
gjvni sud Glavnog ustakog stana u Zagrebu.
Ustaki stoerni stegovni sudovi bili su
69o
podredjeni nadzoru Stegovnog suda Glavnog ustakog stana.
Sud poglavnikovih tjelesnih zdrugova osnovan je zakonskom odredbom
od 2o.V 1943. Po toj odredbi bio je nadlean za sudovanje pripadnicima poglavnikovih
tjelesnih drugova, kasnije i onim pripadnicima poglavnikove tjelesne bojne koji su bili
aktivni, te su ujedno bili pripadhici poglavnikovih tjelesnih drugova kao i svima pripadnicima poglavnikove tjelesne bojne u rezervi.

-4U-

Sh/arna nadlenost ovog suda bila je prvo zakonska odredbe od 14. IV

!943. a osnivanju jedinstvenih sudova, a potom zakonska odredba od 24, V i i 1943. o
ustrojstvu vojnih sudova i o postupku pred vojnim sudovima ukoliko su se propisi odnos ili na ratni sud i na prijeki ratni sud. Postupak se primjenjivao prema zakonskoj odredbi od 14.IV 1943. o kaznenom postupku pred jedinstvenim vojnim sudovima a kasnije
po odredbi od 24,VI! 1943. o ustrojstvu vojnih sudova i o postupku pred vojnim sudovima. Sudbeni glavar ovog suda bio je zapovjednik poglavnikovih tjelesnih zdrugova, o
vii sudbeni glavar tog suda upan pri poglavniku

Vojni sudovi su bili pivotno organizirani po zakonu o ustrojstvu vojnih sudova od 27,1 ! 9 o I. s dopunom od 2o.lll I9O9 Zakonskom odredbom od 27 VI 1941 .
ti su zakoni samo stil i st rok i bili uskladjeni novom terminologijom

Prema toj odredbi

su prvomolbeni vojni sudovi bili predvidjeni u mjestima u kojima su se nalazili tabovi

divizijskih podru:je. Drugostepeni vojni sud dobio je naziv Vrhovni vojni sua so sjed item u Zagrebu. v

Ovi su sudovi primjenjivali vojno kazneni zakonik od I L II )93o

l zekor o izmjenama i dopunama vojnog kaznenog zakonika od 2 . X I ! 193!

promjenama

" Zakonskom odredbom od 12,! 1942

s nekim

citirani zakon iz !9ol .godine

fe znatnije izmjenjen tako da su vojni sudovi postali domobranski sudovi kojih je teritorijalno nadlenost obuhvata i a sv? osobe domobranstva koje su se nalazile no njihovom
Dopunidbenom podruju. Ovi su sudovi postojali u Zagrebu, Osijeku, Banja Luci
Sarajevu i Mostaru, kasnije

u Karlovcu. Drugostepeni domobranski sud ti. Vrhovni

694

domobranski sud rjeavao je konano.

Domobranski prijeki sudovi bili su predvidjeni na osnovu zakonske
odredbe od 29.1 1942, To s u b i i ! izvanredni domobranski sudovi koje su proglaavali za
vrijeme mobilizacije i u ratnom stanju komandanti podruja, a inae poglavnik. Stvarna
nadlenost tih sudova obuhvatalo je uglavnom djela zbog ne vrenja vojnih dunosti,
otkaza poslunosti , poticanja i sudjelovanja u pobuni drugo. Postupak je bio hitar
kao kod civilnih6 9prijekih
sudo.c
5
" L
pravnog flijeka

usmen ali vodio se zapisniki. Protiv osude nije bilo

Ratni sudovi bili su takodjer izvanredni sudovi a mogli su se osnivati

ve na osnovu zakonske odredbe od 4 . V I I 1942. po pravilu kod svake pjeadijske divizi je a i kod druge vojne jedinice za sve pripadnike oruanih snaga, koji su se nalazili
u njezinom sastavu. Stvarna nadlenost je obuhvatala kaznena djela zbog neizvrenja

-461-

zapovijedi, otkaza poslunosti, naputanja jedinice, predaje neprijatelju, neodazlvu

vojnom pozivu, nesavjesnog vrenja vojne slube, izdaje tajne, uesnitva u pobuni
i dr. Postupak je bio hitan, usmen, te se vodio zapisniki. Protiv osude nije bilo prav676
i h
n og lijeka.
Prema odredbi od I I . X 1943. ratni sudovi su postojali kod svakog lovakog zdruga, gorskog zdruga, ustakog stajaeg zdruga

prometnog zdruga, ustake

vojnice, taba ustake vojnice, divizije, zbornog podruja , zapovjednitva grada

Zagreba, ratnog zrakoplovstva, mornarice, glavnog zapovjednitva orunitva (andarmerije), pete orunike pukovnije, taba eljeznikog

osiguranja u Brodu, bojne kole

,697
Brod,

Kasnijom odredbom od 13.XII 1944. broj ratnih sudova je bio smanjen (uglav-

nom su bili ukinuti kod zdrugova)

Vii ratni sud bio je osnovan zakonsko- odredbom od 28. VI II 1942.
sa sjeditem u Zagrebu, Ovaj sud je rjeavao u svakoi

aznenoj stvari u kojoj ratni

sud nije izrekao osudjujuu osudu (smrtnu). Postupak se primjenjivao kao i kod ratnih
sudova . Vii ratni sud je mogao potvrditi zakijucak ra* nog suda, ukinuti te vratiti na poiovnu raspravu ratnom sudu Ili pak sam
698*provesti ponovnu raspravu. Protiv osude Vieg
ratnog suda nije bilo pravnog lijeka.

Taj sua je

Zakonskom odredbom od 14.IV 1943

ukinut 24.VII 1943,

umjesto dotadanjih domobranskih

sudova, kasnije sudova oruanih snaga \ ratnih suao a budu osnovani jedinstveni vojni
sudovi, koji su trebali ispunjavati zadatke sudova oruanih snaga i ratnih sudova. Ov?
su sudovi trebali i nadalje primjenjivati dotadanje materijalno kazneno pravo ratnih
sudova, ali su mogli izricati I druge kazne osim smrtnih. U sluaju praznine u propisima, koji su doneeni za vrijeme NDH

primjenjivale bi se kaznene odredbe vojnog

kaznenog zakonika
od li, II l93o. i kaznenog zakonika od 27 A 1929. sa svim izmjenamc
699
i dopunama.

Postupek pred tim sudovima je bio reguliran zakonskom odredbom od

14.IV 1943, o kaznenom postupku pred jedinstvenim vojnim sudovima.^^

Medjutim,

obe zakonske odredbe bile su doskora zamjeniene novom od 24.VII 1943. o ustrojstvu
vojnih sudova i o postupku pred vojnim sudovima.' 0 '

Prema toj odredbi vojni sudovi

su bili: ratni sud, Zemaljski ratni sud i prijeki ratni sud. Koje e vojne oblasti imati
i koje vojne jedinice ratni sud, odredjivao je poglavnik. Svcki ratni sud kao i Zemaljski
ratni sud bio je podvrgnut jednom vojnom zapovjedniku kao sudbenom glavaru koji je
rukovodio postupkom, ali ne i u vijeu koje je donosilo odluku. Vii sudbeni glavar

-462je bio nadzorni organ sudbenih glavara. Zemaljski ratni sud bio je nadlean samo za
kaznena djela generala a ostalih samo ako je to naredio poglavnik ili sudbeni glavar
Zemaljskog ratnog suda. Kod obnove postupka bio je nadlean samo ako je

to naredio

sudbeni glavar Zemaljskpg ratnog suda.

Prijeki ratni' sud ustanovljivao je vojni zapovjednik,, koji nije bio
sudbeni'glavar ( zapovjednik pukovnije, odnosno bojne ). Svi vojni sudovi donosili
su odluke u vijeu ( tri do pet sudaca ).
Sudbenosti vojnih sudova bili su podvrgnuti svi pripadnici oruanih
snaga, rezervisti, penziheri ( vojni ) i vojni obveznici kada su u uniformi te ratni
zarobljenici pa ak i civilna lica koja su se ogluila o ratne ciljeve, ako je sudbeni
glavar smatrao to oportunim iz vojnih obzira. Krivina djela su se utvrdjivala na osnovu kaznenog zakonika i Opeg d j e l a vojnog kaznenog zakona. Protiv osude vojnih
sudova nije postojao pravni lijek. Sudbeni glavar i visi sudbeni glavar mogi i su potvrditi Ili ukinuti osudu vojnih sudova osim osuda prek-.x> suda ako je izreena smrtne
kazna. Kada je sudbeni glavar I!" visi sudbeni giovai potvrdio osudu, ona <e postala
pravomona i izvrna. O n i su mogli zatraiti obnovu postupka

To pravo je Imao

i osudjenik pod Izvjesnim uslovimc. N a osnovu citiranih propisa bio je ukinut Vrhovni
sud oruanih snagaVrhovni Invalidski sud u Zagrebu bio je osnovan zakonskom aaredoor
od 6 . V I 1941. kod ministarstva zdravstva u Zagrebu. Sud je bio nadlean za sporove
7o2
na osnovu uredbe o ratriim invalidima i ostalim rtvama rata od I .XII 1938.
Vrhovni sud rudarskog osiguranja u Zagrebu rjeavao je tube protiv
osuda suda rudarskog osiguranja u smislu pravila bratinske
j ^ blagajne od 2 9 . X I I 1937,
Funkcije tog suda vrio je Stol sedmorice u Zagrebu.
Upravno sudite u Zagrebu osnovano zakonskom odredbom od 9. IH 19'*
bilo je nadleno za itav teritorij NDH

Poslovanje tog suda obavljalo se: I. u punom

vijeu . 2. u pojedinim vijeima, 3. u uredu predsjednika, 4. u odsjeku za oevidnosrjeenja i 5. u uredu pisarnice sudita. Pred puno vijee Upravnog sudita ( svi vijenici sudita ) dolazili su sporovi koji su nastali tubom protiv odredaba poglavnika,
ako je nadleno vije e Sudita nalo da ne moe prihvatit? odgovor nadlenog ministarstva odnosno miljenje predsjednitva vlade, zatim predmeti disciplinskog karaktera

-43predmeti k o | i su se odnosili na jedinstvenost sudjenja i poslovanja Upravnog

sudista,

davanje miljenja i prijedloga k o j i su se t r a i l i od Upravnog sudita na temelju p o j e d i nih zakonskih propisa, p r i j e d l o z i z a i z d a v a n j e novih i izmjene i dopune

postojeih

pravnih propisa. U pojedinim v i j e i m a ( od tri l a n a ) r j e a v a l i su se predmeti k o j e

je odredio ministar pravosudja na prijedlog punog v i j e a . U uredu predsjednika r j e a v a l i su se predmeti uprave Sudita kao i oni k o j i su se odnosili na osobna pitanja
slubenika. U odsjeku z a oevidnost rjeenja vodila se zbirka vanih rjeenja i k n j i ga naelnih rjeenja. U uredu pisarnice v o d i l i su se urudbeni zapisnik i drugi poslovi
pisarnice, odprema i pismohrana. N a j v e i dio nadlenosti I z r a v n o g sudita obavljao
se po v i j e i m a . Ispravni sporovi nastajali su kada je f i z i k a i l i pravna osoba

podigla

tubu protiv rjeenja upravne vlasti poslednjeg stepena, kojom je povredjeno

njezino

pravo i l i interes odnosno dravni interes, ako j e tubu podnijela upravna vlast protiv
rjeenja druge upravne vlasti. Pored ovih sporova Upravno sudite je rjeava/o i sporove o nadlenosti izmedju pojedinih upravnih vlasti posljednjeg stupnja te
nadlenosti

prekoraenja

posebnih upravnih sudova najvieg stepena. Tako su osnivanjem upravnog

sudita u Zagrebu bili ukinuti Upravni sud u Zagrebu i Sarajevu, te prestao vaiti
zakon o Dravnom savjetu i upravnim sudovima od 17. V 1922., zakon o poslovnom redu
u Dravnom savjetu i upravnim sudovima od 29.V 1929. sa svim svojim izmjenama i do7o4
punama i Uredba o Upravnom sudu u Zagrebu od 12.X 1939.
Dravni sud u Zagrebu osnovan zakonskom odredbom od 3.XI/ 1943.
vrio je sudovanje ministrima i dravnim tajnicima za povrede njihovih slubenih dunosti. U postupku su se primjenjivali propisi zakonika o sudbenom kaznenom postupku
od 16.11 1929. Dravni sud je sudio u vijeu od
7o5petorice. Optunicu je predavao dravni
nadodvjetnik. Osuda je bila odmah izvriva.
Radni sudovi osnival i su se na osnovu uredbe o rjeavavanju radnih
sporova od 4 . V 1941. Oni su postojali do zakonske odredbe od 17. III 1942. u Zagrebu ,
Varadinu, Osijeku, Dubrovniku, a poslije pomenute odredbe i u Sarajevu, Omiu,
i Sremskoj Mitrovici. Mjesna nadlenost ovih sudova je bila odredjena citiranom uredbom od 17.111 1942. 7 6
Sudovi zdravstvene zatite bili su osnovani na osnovu zakonske odredbe od 9.X 1942. a bili su nadleni za rjeavanje sporova izmedju lanova Zdravstve-

-464-

ne sredinjice ili obiteljskih lanova s jedne strane Zdravstvene sredinjice s druge

strane u pitanjima prava na pomoi i na odtetu, kao i oblika i visine pomoi. Sudovi
su se osnivali za podruje svakog banskog stola u sjeditu banskog stola. Sudovi su sudili u vijeu od tri lana. Protiv njihovih osuda postajalo je pravo albe na Vrhovni
7o 7
sue zdravsVene zatite u Zagrebu.
!?

Kod prvostepenih sudova vodili su se upisnici:

|J

SU za predmete sudske uprave. "P" za parnine predmete, "R" za ostale predmete,

re pomone knjige: stvarni i osobni imenici, oevidnici, roinik i dostavne knjige,

od Vrhovnog suda zdravstvene zatite vodili su se upisnici "SU" za predmete sudske
uprave, HPLH zo prizivne^predmete^ te "R" za ostale predmete i pomone knjige: stvaM i osobni imenici t oevidnik.
Vrhovni sud za ratne ozledjenike u Zagrebu osnovan je zakonskom
uredbom od 3 vi \942. Prema propisniku ministra udrube od 29. !X 1942. ovai je sud
-avao aibe p-otv osudo sudbenih stolova u predmetima ratnih Invalide. Primjenji: se invalidski zakon od 4.VIi 1929 te oostupak prema propisima sudbenog vanparni;>g postupka

sudbenog poslovnika. Stupanjem na snagu pomenutog propisnika od 29.

1942. prestao *e vrijediti pravilnik zc izvrenje uredne o ratnim invalidima i osta rtvama rato n 12. IV 1939. Kod sudbenih stolova predmeti ratnih invalida upisivo.V se u op \ upisnik "R" s oznakom "Ozi j". Pod zatitu ovih propise nisu spadali
odopski vojni

gradjanski ratni Invalidi nego samo pripadnici oruanih snaga NDH

Poslove javnih biljenika preuzeli su nakon zakonske odredbe o ukida-

Javnih biljenika od 18.IV 1941. kotarski sudovi koji su preuzeli takodjer spise ?
<njige javnih biljenika
Ministarstvo pravosudja i bogotovlja prema zakonskoj odredbi od
24 .Vi 1941. vodilo je vrhovnu upravu cjelokupnog pravosudja ukljuivo upravnog suda
v

vojnih sudova), dravnih tuilatava ? kaznenih zavoda, nadzor nad advokatima,

i

-:?edjunarodno pravnu pomo , suradnju u pripremi zakonskih propisa iz nadlenosti

drugih resora, uredjivanje poloaja i pravnih

odnosa svih vjeroispovjesti i njihovog sve-

enstva, vjerske poslove javno-pravnog k a r a k t e r a . P r e m a zakonskoj odredbi od 9. VIII

1941, uli su u nadlenost tog ministarstva i poslovi pozakonjenja, posinjenja, gradjanskog braka, zemljine k n j i g e / " Tek zakonskom odredbom od 9.X 1942. isputeno je
712
iz nadlenosti ministarstva Upravno sudite u Zagrebu.
Odredba od 9 . X 1942. nije

-465-

izmjenjena ni kasnijom odredbom od 16.XII 1944. Ministarstvo pravosudja uglavno

je imalo isti djelokrug kao i ministarstvo pravde u Beogradu do sloma biv. Juaosk
Medjutim, prava samog ministra bila su veoma opsena, kako je to ve izloeno.,
to u imenovanju sudaca

i osnivanju izvanrednih sudova, koji su poslovali hitni

postupkom, tako da su mogli uticati na donoenje osude, pa ak i ukinuti donese

osude putem drrvnog nadodvjetnitvc .

-466-

VI!

DIO

KPJ TE FORMIRANJE I RAZVOJ NOVE JUGOSLAVIJE

( 1941 - 1945 )

KPJ , osnovana aprila 1919. pod imenom SRPJ(k) - od I92o. godine

KPJ, odmah po svom osnutku , optereena soci jal-demokratskim nasledjem nije bila
sposobna uskladiti svoju aktivnost revolucionarnom pokretu na selu a niti nacionalnom
pokretu u zemlji. U kasnijem pak razdoblju (1921 1928) razvila se u samoj Partiji frakcionaka borba izmedju idejno i politiko nezrelih revolucionarnih snaga i onih koji
su bili optereeni reformistikim, soci jal-demokratskim i anarhosindikalistikim idejama, pa partijska taktika unutar strategije nije odgovarala prilikama lanog parlamentarizma to je naravno imalo za posljedicu da su izostali vei uspjesi KPJ u oblasti
nacionalnog pitanja. No, kada je 1928. godine na VIII partijskoj konferenciji u Zagrebu vodstvo lijeve i desne frakcije bilo osudjeno od lanstva a onda i od same Kominterne
pa su u Centralni komitet Partije uli neangairani u tim osudjenim frakcijama, a pogotovo kada je 1938. godine Centralni komitet obrazovan u zemlji a ne u inozemstvu,
tek tada su nastali povoljni uvjeti da su se mogle donositi odluke koje su odgovarale
stvarnim potrebama. Doskora je KPJ zaista i ostvarila utjecaj u gotovo svim politikim,
sindikalnim, kulturnim, sportskim i drugim organizacijama bive Jugoslavije. Partija
je osigurala rukovode e pozicije u URSSJ-u u ve ini njegovih organizacija, a pod
rukovodstvom SKOJ-a jaala je svoj utjecaj na omladinski pokret.
Izraz unutranje snage i utjecaja KPJ bi la je njena V Zemaljska konferencija u Zagrebu ( I94o. ),irina i dalekovidnost njenog programa oitovala se u
injenici da je ta konferencija odredila borbu protiv uvlaenja Jugoslavije u rat,
jaanje nezavisnosti Jugoslavije, oslanjajui se na SSSR i rjeavanje najakutnijih soci"
jalnih i nacionalnih problema. KPJ je svojim sadanjim zahtjevima Vladi u Beogradu
izila iz ilegalnosti, a organiziranjem pokreta od 27.marta 1941. KPJ se jedina afirmirala kao jaka organizirana politika snaga u borbi za obranu nezavisnosti Jugoslavije. Mase demonstranata u zemlji su prihvatile parole KPJ.

-467Aprilskim ratom iz 1941. godine stvorena je situacija u zemlji bolja

nego ikada da KPJ pokrene iroke mase u borbu za nacionalno i socijalno oslobodjenje. Kralj i vlada u izbjeglitvu orjentirali su se na pobjedu Saveznika od kojih su
oekivali obnovu Kral jevine i starog politikog sistema. Takav stav su zauzele i sve
gradjanske politike stranke. Vei dio gradjanstva se odluio da se prilagodi okupaciji, da razvije privrednu aktivnost bez obzira to je time pomagala sisteme vlasti, koji
su bili uveden? na podruju bive Jugoslavije. Obzirom da su nove vlasti otpoele progonima, iseljavanjima, internacijama, prekrtavanjima, pokoljima i ostalim oblicima terora progonjene mase su u vie nacionalnim sredinama poele traiti nain kako
da obezbjede prvenstveno svoja lina i imovinska prava.
Ulaskom SSSR-a u rat glavnine faistikih armija su bile vezane za Iston
front, pa je teko nastupio najpogodniji trenutak da KPJ uzme inicijativu za poetak
oruane borbe za nacionalno i socijalno oslobodjenje, pa je 22.VI 1941. izdala proglas
kojim je pozvala jugoslavenske narode u borbu.
Uspjesi su naskoro zaredali. Oslobodila su se itava podruja. No,
u kompliciranoj situaciji, koju su stvarale pojedine gradjanske partije, formiranje e tnika i drugo KPJ je u Stolicama 2 6 . I X 1941. morala rijeiti vie goruih problema. Tako
je tamo pala odluka o organiziranju partizanskih odreda kao vojnih jedinica ( ete,
bataljoni, tabovi, glavni tabovi i vrhovni tab ), oslobodjene teritorije da se organiziraju kao baze za vodjenje rata i da se na tim podrujima osnivaju narodno-oslobodilaki odbori. No, pored ove oiganizacije KPJ je stvarala i organizacije ena i omladine i na taj nain stvarala svoju organizaciju vlasti i svoje drutvene organizacije.
Ve od prvih dana oslobodilake borbe KPJ je primjenila principe o
konstituiranju sovjetske drave. Sovjetska je nastala u doba revolucije ujedinjenjem
i konstituiranjem sovjeta u dravnu vlast. Iz masovnih organizacija oslobodilake
borbe konstituirali su se odbori Narodno-oslobodilakog fronta koji su kasnije dobili
naziv narodno-oslobodilaki odbori.

Odbori Narodno-oslobodilakog fronta preuzi-

mali su u oslobodjenim terftorijama vlast pa su tako pored toga to su bili organi

Narodnooslobodilakog fronta bili i

organi narodne vlasti. Takav razvoj je bio nu-

an ,jer je trebalo unititi stri aparat vlasti, izgraditi novi, koji odgovara postavljenim ciljevima, u kojem e biti omogueno rukovodstvo KP i u kojem e se okupiti

to ire mase koje su bile razoarane radom srcrih partija a u Hrvatskoj posebno
djelovanjem i idejnim osnovicama ustakog pokreta. U Hrvatskoj su se odbori Narodnooslobodilakog fronta osnivali najprije na neoslobodjenom teritoriju, u gradovima
gdje su vrili razne politike i diverzantske akcije, sabirali oruje i hranu, mobilizirali borce, pa su bili prvenstveno organi Narodnooslobodilakog fronta kao masovne
organizacije u borbi za oslobodjenje.
U Hrvatskoj su se poeli stvarati na osi obod jenim podrujima u veem broji
NOO-i

tokom kolovoza 1941. Oni su nastali uglavnom u aritima ustanka (kota-

ri Gospi, Korenica, Donji Lapac, Udbina, Vojni, Vrginmost, Slunj, Dvor na Uni,
Glina, Kostajnica, Petrinja, SI. Poega, Podravska Slatina, Gradika, Pakrac,
713
Hrvatsko primorje, Knin, Makarska, Medulin u i stri ? dr.)
U toku prosinca 1941 . godine poeli su se stvarati i sreski Narodnooslobodilaki odbori (Brinje, Vojni, Ve I jun, Vrginmost'- , a februara 1942. godine ve
i okruni N O O - i ( O N O O

za Liku). N o z b o g neravnomjernosti ustanka

714 u Hrvatskoj

nije bio stvoren jedinstveni sistem N O O - o kao u Srbiji \ Crnoj Gori

Dalji razvoj KPJ je u 1942

godini usmjerila na politikom planu na

borbu za utjecaj na narodne mase na bazi zc i l i protiv okupatora. U tu svrhu KPJ je

posvetila naroitu panju radu N O O i daljnjoj razradi tih organa vlasti
Vrhovni tab je izdao naime ava aokumenta o zadacima i ustrojstvu
N O O - a i to: Zadaci i ustrojstvo N O O - a i Objanjenje i uputstva za rad N O O - a u
oslobodjenim krajevima. Ti su propisi poznati pod imenom "Foanski propisi'5 - focanski zbog toga, jer ih je Vrhovni tab izdao u Foi odakle je svojom djelatnou mnogo
doprinio ve poetkom 1942. razvoju narodnooslobodilakog pokreta i N O O - a u Bosni
a posebno u Hercegovini. Objanjenje i uputstva su bila u osnovi razrada osnovnih
misli u Zadacima. Foanskim propisima u tvrd ju je se de su N O O - i i borbeni organi,
koji slue narodnooslobodilakom pokretu i privremeni organi narodne vlasti, dok
narod ne utvrdi poslije oslobodjenja konanu formu narodne vlasti. Oni su bili zamiljeni privremen? s obzirom na formu i nadlenost. Foanskim propisima bili su utvrdjeni
zadaci N O O - a i to:
1) N O O - i izvravaju funkcije vlasti i djeluju politiki pa su na taj
nain bili revolucionarna vlast
2) N O O - i poduzimaju sve mjere da se N O V snabdjeva uredno i na vrijeme hranom, odjeom i drugim potrebnim

-4693) N O O - i bdiju na red i sigurnost na svom podruju pa se po potrebi

slue partizanskim straama i seoskim straama a i pomoi operativnih jedinica
4) N O O - i vre sudske funkcije, jer su svi sudovi stare Jugoslavije ukinuti
5) N O O - i organiziraju i podravaju borbeni duh u pozadini (politiki
zadatak)
6) N O O - i organiziraju ishranu stanovnitvo
7) N O O - i vode strogi nadzor i spreavaju izvoz hrane, stoke^drva i dru gog ; sa svog podruja u neoslobodjena podruja, organiziraju i unapredjuju privredu,
'saobraaj je spadao u nadlenost vojske1
8) N O O - i stvaraju narodnooslobodilake fondove ( novani, robni,
hrana, odjea i dr. ;
9) N O O - i su ovlateni vriti rekvizicije imovine bogctih pojedinaca
te upravljati konfisciranom imovi ncm .
Po Foanskim propisima razlikovali su se seoski, opinski i kotarski
narodnoosl obod iloki odbori i u Hrvatsko su tada ve postojali i okruni N O O - i ) .
N O O - e bira narod u sd ima I gradovima. Seljaci jedne opine biraju po svojim delegatima na opinskom zboru opinski N O O , na kotarskoj Konferenciji delegati opinskih N O O - a biraju kotarski N O O . koji je predstavljao najviu civilnu vlast u kotaru
ime se ostvarila potpuna samoupravnost tih N O O - a . " ' "
Vrhovni tab je medjutim donio jo jednu vanu naredbu u pogledu
organiziranja ustanka i vlasti i to a obrazovanju pozadinskih vojnih vlasti (rujna 1942.)
koja je bila dopunjena naredbom od 8.1 1943. Prema ovoj naredbi organ? pozadinske
vlasti bili su komanda podruja., komande mjesta i partizanske strae. Komande su bile
organizirane vojniki. Na elu komande stajao je komandant koji je imao svog zamjenika, Zamjenik je vrio upravno-politike funkcije. Komandanta i zamjenike su postavljali vie komande, odnosno tabovi. Osnovna funkcija vojno-pozadinskih organa posebno u 1942. bila je borba za odranje javnog reda i sigurnosti, te borba protiv kriminala u pozadini,pa je razumljivo da su obavljali obavjetajnu slubu. Kadkada su upravljali privrednim poduzeima koja su sami osnovali ili konfiscirali, prvenstveno u svrhu
snabdjeven ja vojnih jedinica. Do osnivanja A V N O J - a oni su se bavili i organiziranjem

-470prometa. Starali su se o sjetvi, etvi, razmjeni i slino. Napokon, oni su obavljali

i sudsku funkciju. Kod komande podruja obrazovao se je "stalni vojni sud podruja".
Taj sud su sainjavali zamjenik komandanta podruja, komandant mjesta ili njegov zamjenik i jedan partizan. Sastav suda je bio slian onom kod operativnih jedinica - brigada
(nije djelovao kao prijeki sud nego u vijeu). Presude vojnog suda podruja izvravale
su komande mjesta. Ve 29.XII 1942. Vrhovni tab je dalje razradio nadlenost vojnih
sudova posebnom naredbom, koja je ostala na snazi sve do 24.V 1944. godine, kada je
doneena nova o vojnim sudovima. Prije svega treba naglasiti da vojni sudovi nisu rjeavali gradjanske sporove (jer o tima su donosili osude narodnooslobodilaki odbori)
nego civilno krivine i vojne krivine pa su mogli donositi osude na konfiskaciju i proglaavati krivce narodnim neprijateljem. Naredba o vojnim sudovima od 29.XII 1942.
donosi veinom odredbe upravo o nadlenosti vojnih sudova kod operativnih jednica i
pozadinskih komcndi, koje su bile nadlene redovite za civilne i vojne zloine.
Smrtne presude je morao potvrditi vii sud. Svaki vojni sud je morao od sada imati istra7|6
ite! ja, koji je poslije postao tuilac, dok se nisu formirali ovi kao zasebne funkcije.
Nakon ponovne okupacije hrvatsko-bosanskog osiobodjenog podruja
u IV ofanzivi vojno pozadinski organi nisu stajali vie pod neposrednim rukovodstvom
Vrhovnog taba. Oni nisu imali vie pomenuto politiko i upravno znaenje iz 1942.
godine. No, njihova teritorijalna organizacija poveala se na korpusne oblasti (1944.)
i armijske (1945.) zadravajui samo vojne i vojno-privredne funkcije.
Ve septembra 1942. KPJ smatra da se N O O - i imaju smatrati ne vie
privremenim nego stalnim organima vlasti i osnovom nove dravne organizacije koja je
u nastojanju. Stoga je, 26. i 27. IX 1942. uBihau formirano Antifaistiko vijee narodnog
oslobodjenja Jugoslavije (AVNOJ) koje je imenovalo svoj Izvrni odbor da rukovodi organima nove vlasti na oslobodjenoj teritoriji ( u ljeti i jeseni 1942. godine organizacijom
vlasti je rukovodio Privremeni upravni odsjek pri Vrhovnom tabu),
A V N O J sam smatrao se ope politikim tijelom i klicom najvieg orgena zakonodavne i izvrne vlasti u Jugoslaviji. Ipak Izvrni odbor A V N O J - a nije se jo
smatrao vladom, jer takva je postojala u izbjeglitvu.
Izvrni odbor je organizaciono bio padjeljen na odsjeke za pojedine
grane svog djelokruga ( upravni odsjek, privredno financijski, zdravstveni , socijalni,

-471vjerski i propagandni odsjek). Na elu odsjeka stajao je lan Izvrsnog odbora.

Izvrsni odbor je odgovarao za svoj rad AVNOJ-u.Radom Vijea je rukovodilo
Predsjednitvo, koje je sazivalo njegove sjednice i sjednice Izvrnog odbora.
Predsjednitvo su sainjavali predsjednik i tri podpredsjednika koje je biralo V i j e e kao i lanove Izvrnog odbora.
Osnivanje A V N O J - a pokazuje da borci za narodno oslobodjenje nisu
priznavali NDH nego da su postepeno stvarali Novu Jugoslaviju, zajednicu ravnopravnih naroda, u kojoj je bio ukinut i uniten dravni cparat stare Jugoslavije
i NDH, u kojoj se razvijala nova demokratska narodna drava, te da su A V N O J smatrali zajednikim predstavnikim politikim sreditem za sve slobodoljubive i patriotske snage jugoslavenskih naroda. No, takvo stanovite nije bilo jo ope stanovit
sveg stanovnitva, ili barem veine stanovntva u Hrvatskoj. Na hrvatsko seljatvo
i gradjanstvo u sjevernoj Hrvatskoj, Slavoniji, koja su prije rato bila organizirane u
HSS kao i na Kordunu i u Lici dr .Vladimir Maek je jo uvijek imao zneren ufjecc'.
U vojnom pogledu KPJ je posvetile 1942. posebnu panju u vre ive
i razvijanju vojne organizacije narodnooslobodilakog pokreta. Prilo se formircnju
brigada, a novembra 1942. i divizija, pa i korpusa N O B .
Oslobodjeni teritoriji kotara Morenica, Donji Lapac, dijeiov

.o .re/c

Otoac, Brinje, Drenica, Slunj te kotara Vojni,, koji su ostali gotovo neprekidno
oslobodjeni do kraja rata, u toku 1942. godine su se spojili s novooslobodjenim teritorijem Zapadne Bosne i ostalim oslobodjenim dijelovima Bosne i Hercegovine, Dalmacije posebno dijelovima kotareva Knin, Drni, Kistanje, Mu, Solin, Omi, Preko
(na otoku Ugljanu), Imotsko, Metkovi, Peljeac, otoci Bra, Hvar, olta, Korula
i Vis, Slavonije posebno dijelovima kotara Poega, Pakrac, SI. Brod, Krndlja i
718
Nova Gradika i oko samog Zagreba te u Moslavini i na Kalniku.

Istina je dc se

svi ti oslobodjeni teritoriji nisu uvijek i faktino spajali u jedan neprekinuti teritorij,
ali ako negdje nisu, u tom sluaju oni su bili medjusobno povezani kurirskom slubom
i operativnim jedinicama, tako da su ipak predstavljali jedinstveno podruje.
Godina 1943. oznauje prelom u odnosima politikih snaga u korist
NOP-a. Jedinica N O V - e anju uzastopne i velike pobjede. Gradjanske partije i
etnici u borbi sa NOP-om potpuno su se oslonili na okupatora i tako definitivno

-472okarakterizirali kao kolaboracionisti ne samo pred narodnim masama nego i u medjunarodnom svijetu. Saveznici su uvidjeli pravo znaenje N O P - a te su mu konano prili
i pomagali.
U unutranjosti pak same zemlje niz lokalnih rukovodioca HSS poeo
je suradjlvati s N O P - o m te postepeno prelaziti u N O O - e . To je naroito vailo za
Podravinu u Sjevernoj Hrvatskoj, Hrvatskom primorju i Dalmaciji gdje je veina mjesnih funkcionera HSS prola u Pokrajinski N O O Dalmacije. To je omoguilo da se 16. VI
1943. osnuje Z A V N O H ( Zemaljsko antifaistiko vijee narodnog osi obod jenja Hrvatske) kao politiko narodno predstavnitvo Hrvatske na bazi naela demokratskih sloboda
i nacionalne ravnopravnosti a sa svrhom da se istjeruju talijanski i njemaki okupatori
. . 719
iz Hrvatske te uniste ustase i etnici
Na osnivakom kongresu Z A V N O H - a posveena je posebna panja
daljnja- izgradnji narodne vlasti te je bio donesen poslovnik o radu N O O - a koji je bio
karakteristian za N O O - e u 1943. godini.
Osnovnu promjenu u dotadanjoj strukturi N O O - a predsiav
ljala je- nova organizacija rada u svakom pojedinom N O O - u . Poioviiuju se naime odsjec
za pojedine grane dravne uprave; upravno-adrninls-ra^ivni, gospotiurski, prometni .,
zdravstveni, socijalni, propagandni i prosvjetni odsjek te komisije pri N O O - u za pojedine poslove u koje su ulazili aktivist! iz narode (npr. sjetve na komisijo ). U tim odsjecima * komisijama nisu djelovali jo uvijek slubenici nego pojedini aktivisti, koji su ugl
mom administrirali , organizirali i rukovodili akcijama irih grupa stanovnika. Pojedini
odsjeci su poeli organizirati mreu svojih privrednih organizacija kojima su

rukovo

dili. Kolovoza 1943, bili su ukinuti upravno administrativni odsjeci kod N O O - a te

formirani odsjeci za sudstvo i upravu iji je zadatak bio da pored ostalog pripremaju
rasprave za sud N O O - a , koji je tada bio jo uvijek organizaciona jedinica N O O - a ,
(sastavljena od tri lana). Funkciju najvie sudske instancije je vrio Odjel ZAVNOH"
za sudstvo i upravu.

Z A V N O H je imao tada pored ovog odjela jo prosvjetni odjel,

zdravstveni, ekonomski, propagandni, te socijalni odjel to je odgovaralo u potpunosti

unutranjoj organizacionoj strukturi N O O - a ,

Oktobra 1943. godine Z A V N O H bude

reorganiziran tako da je bilo Vijee proireno novim lanovima,

isto tako i Izvrni

odbor, zatim da su bili formirani Predsjednitvo izvrnog odbora koje je vrilo politi-

-473ku funkciju i predstavi ja lo Vijee te Tajnitvo, koje se sastojalo od odjela u stvari

od lanova Tajnitva, koji su stajali na elu pojedinih odjela za odredjene grane
dravne uprave ( istih koje su i do tada postojale ). Na taj nain je bio udaren temelj
720
*

za formiranje centralnih organa uprave

a podruju oslobodjene Hrvatske.

U uvjetima vojnih i politikih pobjeda KPJ se odluila na stvaranje

dravno-pravnih odluka, to su lanovi A V N O J - a i prihvatili, pa je u Jajcu A V N O J
na svom drugom zasjedanju (29. i 3o.XI 1943.) proglaeno kao vrhovno zakonodavno i
izvrno predstavniko tijelo koje e vrit? svoje funkcije izmedju dvaju zasjedanja po
svom Predsjednitvu,

a izvrni organ A V N O J - a Nacionalni komitet oslobodjenja Ju-

goslavije privremenom vladom u zemlji ime su bila oduzeta prava tkzv. Jugoslavenskoj vladi u inozemstvu. A V N O J je pored toga zabranio kralju Petru II povratak721u
zemlju a osim toga donio odluku o federativnom uredjenju jugoslavenske drave.
Otada KPJ svoju brigu posveuje uglavnom na izgradnji dravne
organizacije \ medjunarodnog priznanja A V N O J - a te Nacionalnog komiteta kao organa nove jugoslavenske drave. Medjutim u zavrnoj etapi rata (1944-1945.) KPJ je
pristala na pritisak Saveznika da N O P f nadalje priznaje izbjegliku vladu s obzirom
da taj kompromis nije dirao njezinu rukovodeu ulogu u N O V , organima vlasti i
Narodnom frontu kao ope politikoj narodnoj organizaciji.
U toku 1944. godine Z A V N O H , te zemaljska antifaistika vijea
u Sloveniji, Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini, Srbiji i Makedoniji postala su vrhovno
zakonodavno tijelo a njihovi izvrni odbori izvrni organi vlasti. Tako je Z A V N O H
na svom tre em zasjedanju odranom 9 . V 1944. donio vie odluka ustavotvornog
znaaja od kojih je svakako najvanija bila ona o odobrenju rada predstavnika Hrvatske na zasjedanju A V N O J - a 29.XI 1943. ime je Z A V N O H prihvatio sve spomenute
dravno pravne odluke tog zasjedanja A V N O J - a , zatim odluka, kojom se Z A V N O H
proglasio vrhovnim zakonodavnim i izvrnim narodnim predstavnikim tijelom i najviirr
organom dravne vlasti demokratske Hrvatske, zatim odluka o ustrojstvu i radu N O O - a
i njihovih skuptina kojom je Z A V N O H proglasio N O O - e organima dravne vlasti,
te Deklaracija o osnovnim pravima naroda ? gradjana Demokratske Hrvatska kojom su
proglaena prava gradjana i reguliran njihov odnos prerfra organima vUisti.

-474Z A V N O H }e prema svojoj odluci od 9 . V 1944. vrio sva prava koja

su pripadala Federalnoj Dravi Hrvatskoj osim onih koja je vrilo Predsjednitvo ili
Narodna vlada Z A V N O H je tako vrio zakonodavnu vlast, time da ju je izmedju
njegovih zasjedanja vrilo njegovo Predsjednitvo, Z A V N O H - u je pripadala i izvrna
vlast, ali su ju vrili njegovo Predsjednitvo i Vlada. Dok se Vlada nije formirala njezine funkcije je vrilo Predsjednitvo Z A V N O H - a putem svojih odjela ( odjel za unutarnje poslove, pravosudje, prosvjetu, financije, narodno gospodarstvo, promet, obnovu
zemlje, socijalnu politiku, narodno zdravlje, tehnike radove, prehranu i odjel za
informacije uz

naknadnu promjenu krajem 1944. godine, kada se odjel za narodno go-

spodarstvo ukinuo a umjesto ovog formirali odjel

za poljoprivredu, odjel za umarstvo

i odjel za obrt, trgovinu i industriju te uz izmjenu od 29.1 1945. kada su se odjeli nazvali povjerenitvima ) .
Predsjednitvo i Vlada odgovarali su za svoj rad Z A V N O H - u . Oni su
morali

primjenjivati zakonske odluke ZAVND H-a i A V N O J - a , te su bili ovlateni

da ukidaju odluke, zakljuke i naredbe svih N O O - a , (seoskih, opinskih, kotarskih,

okrunih i oblasnih - Dalmacije od 1943. Slavonije i zagrebake oblasti od poetka
1944.), ako nisu bili u skladu sa zakonima Hrvatske.
No, kompromis izmedju KPJ i izbjeglike vlade

ostvaren je tek

7.III 1945. kada je bila ukinuta izbjeglika vlada i Nacionalni komitet a umjesto ovih
formirana Privremena vlada DF Jugoslavije.
14.VI 1945. Predsjednitvo ZVNOH-a je donijelo odluku o Narodnoj
vladi Hrvatske po kojoj je vladu imenovalo

Predsjednitvo Z A V N O H - a , a na elo poje-

dinih resora doli su ministri.

29.XI 1945. Jugoslavija je postala Republika federativnog tipa a zemaljska antifaistika vijea narodnog oslobodjenja postala su sabori, odnosno narodne skuptine federalnih republika a njihovi izvrni organi vlade tih federalnih republika.

-475Biljeke
I

dio

Javna uprava i pravosudje u Hrvatskoj i Slavoniji za vrijeme

Habsburgovaca
Glava prva
Struktura vlasti
(1527 - 1848 )
Izvori
ii F . , Hrvatski saborski spisi I - V (l526-l63o) , MSHSM 33,36, 39,41,43,1912-1918;
Zakljuci hrvatskog sabora (1631-1753), I - V I , Zagreb 1958-1968; Protocolla congregationum generalium regni Croatiae, Slavoniae et Dalmatiae (1754-1848) u Arhiv
Hrvatske u Zagrebu; Kukuljevi I . , lura regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae
l - l l l , 1862-1863; Corpus iuris hungarici seu decretum generale incoliti regni Hungariae,
partiumque eidem annexarum, I - l l , Budae 1779; LaszowskiE., Monumenta Habsburgica regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae I 111 (1526-1564), MSHSM 35, 38,4c,
I9I4-I9I7; Lopai R . , Spomenici hrvatske krajine l - l l l (I479-I48O), MSHSM 15. 16,
2o, 1884-1889; uz ove izvore vidi jo one kod Siia F . , Pregled jx>vijesti hrvar*, 0
naroda 3 izd. Zagreb 1962 str. 263-265 i 367-368.
Literatura
Smiiklas T . , Poviest hrvatska I I , Zagreb 1879? iic F . , Pregled povijesti hrvatskog
naroda, 3 izd. Zagreb, 1962* Historija naroda Jugoslavije, I L I 9 6 o ; Pliveri J . ,
Beitrage zum ungarisch-kroatischen Bundesrechte, Agram I8B6; Viroszil A . , Das
Staatsrecht des Konigreiches Ungarn vom Standpunkte der Geschichte und der vom
Beginn des Reiches bis zum Jahre 1848. bestandenen Landesverfassung wissenschaftlich
dargestelit,J-IH, Pest 1865; Marczali H . , Ungarische Verfassungsgeschichte, Tubingen
l9lo; Isti, Ungarisches Verfassungsrecht, Tubingen 1911; Klai V . , Hrvatski sabori do
|79o, Zbornik Matice hrvatske o tisuojgodinjici hrvatskog kraljevstva l / l Zagreb 1925;
Sii F . , Biljeke za povijest hrvatskih sabora u XVI stoljeu, Zbornik Historijskog
instituta J A Z U , 1954; idak J . , Sabor hrvatsko-dalmatinsko-slavonski, Enciklopedija
Jugoslavije, Zagreb 1968, izd. i nakl. Jug. Ieks.zavoda vol
1. ii F. Hrvatski saborski spisi, Vol.I,str.99
2 . ii F. Hrvatski saboreki spisi ( u daljnjem tekstu HSS ) , V o l . 4 , str.12
3. Kukuljevi J . Jura legni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae (Articuli et constitutiones
diaetarum seu generalium congregationum regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae,
u daljnjem tekstu Jura regni), Zagreb, 1862, P.H str.lo6-lo7
4 . Gebhardi L . A . Geschichte des Reiches Ungarn und der damit verbundenen Staaten,
Leipzig 1778-1782, T . I - 4

-476-

5. ii F. HSS, i str.99
. Verboczy S. Opus triparttum juri consuetudinari i ncliti regni Hungariae, partiumque eidem annexarum, P.li rit. 65 3,4,5, vidi u Corpus juri hungaric se u aecretum generale incliti regni Hungariae, partiumque eidem annexarum in duos romos
distinctum, Budae, typis regiae Universitatis ( u daljnjem tekstu C J H > 1779 Tom,
! str. 35
7. Plivert'c J . Beitrage zum ungarisch-kroatiscnen Bundesrecnte, Agram IS86#str.52
8. Silo F HSSVstr.153
9. Kukuiievi J. Jura regni, il str.lo
10. Kukuijevi J. Jura rgni. Il str.115
11 . Protocol i um congregationum general ium regni Croatiae, Slavoniae et Dalmatiae
( u daljnjem tekstu Prot. congr.regni ) V o l . X I (!79o-iSo8) str. 173
12. Vidi Instrukcije hrvatskog sabora svojim ablegatimc ne zajednikom saooru iz
17o8, godine, Zakljuci hrvatskog sabora ( u daljnjem tekstu ZHS; Sv. I! str.
362 cd
zatim ablegatima kralju iz l7o9 godine ZHS S v. i\ str.4o4 od l ,Za- - ,4.
l7o9 Z r 3 U str. 379 te zakonski l.!2o: 1715 zajed. sa Dora.
13. Pergoi ; 1, Decretum koterogaie Verbeweczi Istvan di jack? oopiszai a potrai! gase
Laslou l<3^erie za Mathiasem kral bil zevse gospode I plemenitih htieniem koteri
pod vugherske Corune ladanie slisse. Od Ivanussa Pergossichc na szlovienski iezik
obernie. 'tampan v Nedelischzu leto naega zuelichenia 1574, S, SII tit. 1,2.3
'4. Beilosztenecz J . Gazophyiacium seu iatino-ii lyricorum onoratum aerariurn,
Zagreb, I/4o. Typis .J.Bapt. Weitz. str.96 ad verbum "annexus"- ' pripleren, privezan"
5. ZHS I str.196
6. Pliveri J. Hrvatsko-ugarsko dravno pravo. Po stenografskim biljekama Janka
Koharia uz redakciju M . Srabca izdao B. alac. Zagreb, !9oo. (umnoene kao
rukopis) str.411
7. Viroszil A. Das Staatsrecht des Konnigreiches Ungam vom Standpunkte
derGeschichte und der vom Beginn des Reiches bis zum Jahre 1848 bestandenen
Landesverwassung wissenschaftlich dargestellt. Pest 1865. Bd I str. 146
Prot. congr. regni .Vol XI str. 5o-77
. Z a k . l . 5 8 : I 7 9 O - I 7 9 I zajednikog sabora
Prot. congr. regni.Vol. XI str.86,173
zak . 1.59: I 7 9 O - I 7 9 I zajed.sabora
prot. congr.regni.Vol XI str. 88
rot. congr.regni. Vol XI str.233
rema saborskim zakljucima slavonskog sabora odranog u Krievcima 1538 g.
egnum Sclavoniae je obuhvatao uz zagrebaku i varadinsku upaniju Viroviticu,

-477Veliku,Ujudvar , . . Vidi CJH, Tom I str. 368

O teritoriju, nazivu i grbu hrvatske staleke drave vidi Sii F. Pregled povijesti
hrvatskog nadoda, 3. izd. str. 338-339 te karte broj 9, lo, 11
25. Beuc I. Kojim pravom postaje Marija Terezija hrvatskim kraljem, Vjesnik kr.
dravnog arhiva u Zagreb sv. VIII 1939 str.63-67
26. Beuc I. op.cit.str.84
27. Beuc I. op.cit.str. 72-73
28.

3 zak . i . ! : 1723 zajed.sabora

29. J 4 z a k . l . l :

1723 za jeo .sabora

30. Ovaj uvjet je postavljen tek l79o. god. Vidi zak .l. I I I :
zajed. Sabora

I79O-I79I

31 . zak. l .49: 1622 zajed,sabora

32. odnosno pomenutim zak. l .i i 2; 1723 zajed.sabora
33. z a k . l . 3 i 12: 1791 zajed.sabore
34. zak. 1.6: ! 655 hrv .slav. sabora, Z H S ! str.i9S
35. I i 3 zak .1.9: 1613 1 zak.f .34: 1647 zajed .sabore
36. zak , 1.5: (613, zak.i.2: 1618, zak 1.2: 1622, zak .l .1:1659 zajed. sabora
37. zak .l. i : 1536 , zak.i.3: 1553. zak 1,2: 1622 zak !. ! :l 659, zak .l .4: 1681 ,
z a k , l T 41: 17!5 zajed.sabore
38. zak .l .6: 1587, zak .l.56: 1582, z a k . i . 2 : loS. zok ,l ,5: 1647 zajed sabora
39. zak.l.37:1618, zak.l,29- |63o,zak.l .8: 1659
1791 i dr.zajed. sabora

zak .l .41 :l7l5,zak . M 7 :

40. zak.i.48: 1536 zajed. sabora i Beki mir iz io god. CJH Tom I str. 362 i 647
41. CJH Tom II str. 53 i 199
42. zak.l .7: Vladislava dekreta I, zak.l.l: 1596, zak.l. 6o:l74l. zajed.sabora
43. Prot.congr, regni, Vol .XII str.2o7-2o8
44. zak . 1.3 ; 1649,zak . 1. 1: 18o5 i dr. zajed.sabora
45. zak.l.2o: 1546, zak.l.35: 1622, z a k . l . 3 : 1649. zak.l. 63: l74o, zak.l.
7: !83o, i dr. zajed.sabora
46. zak.l .22: 1655, zak.l. loo: 1723 zajed. sabora
47. zak.l.46: 1597, zak .l .2o: 1599, zak.l.31: 1715 zajed. sabora
48. z a k . l . 7 : 1715, zak. l . 5 : 1723 i dr.zajed.sabora
49. z a k . l . 23: 1613, zak.l.37: 1729 i dr. zajed.sabora
50. zak .l .51: 1546, zak .l .75: 1715 i dr.zajed.sabora

-47851. zak .l .37: 1569, z a k . l . 3 l : 1599, z a k . l . 3 l : l63o, z a k . l . 9 , 25, 26: 1715, zak.
l .23: 1741 i dr.zajed.sabora
52. zak .l .7: 1548, zak.l.13: l55o,zak .l.14: I 7 l 5 , z a k . l . 7o: 1723, z a k . l . 17:
1729, zak . l . 43: 1741, zak.l.15: 1791 i dr. zajed. sabora
53. zak.l.49: I655,zak.l .14: 1715, z a k . l . 7 : 1723, z a k . l . 13: 1791 i dr. zajed.sabora
54. Viroszil M. DJS Staatsrecht des Konigreiches Ungarn, Pest 1866 Vol.II str.74
55. z a k . l . 12: 1791 zajed.sabora
56. z a k . l . 5 2 : 1545, zak.l.45: I6O9, z a k . l . 4 6 : 1618,zak.l. 42: 1625, z a k . l .
65: 1638, zak.l.85: 1647,zak .l .lo:l656, zak.L 22: 1791 ! dr. zajed. sabora
57. z a k . l . 8 : 1545,zak .l .29: 1548, zak . 1.16: I6O4, z a k . l . 68:1622, zak.l.lo9:
I655,zak .l .13: I7l5,zak.l .64: 1723 i dr.zajed. sabora
58. zak.l.27: 1543,zak.l .17: I554,zak .l .21: l6oo,zak .l .9: 1723, zak.l.32:
1741 i dr. zajed.sabora
59. zak.l.14: 1723 zajed.sabora
60. zak.l.45: 1542 , zak.l.18: I6l8,zak.l .11: 1685,zak. l.13, 19: 1723 t dr. zajed.
sabora
6i . zak JC1. 22: lol, zak .l. 15,62: 1723 dr. zajed.sabora
62. o regalima openito i posebice vidi Lanovi M . Privatno pravo tripartita,
Zagreb 1929. str.252-268.
63.Marczali H. Ungarische Verfassungsgeschichte, Tobingen l9lo, str. 72
64. Helbting E. Osterreichische Verfassungs-und Verwaltungsgeschichte, Wien, 1956,
str. 239-244 , 29o-293, 3o5-3o9 , 318-323, 326-336
65. ii, HSS I V str. 94, 145, 158, 159
HSS V str. 621 ,V1 str. 63, l2o, 336 , 444
66. Z H S Sv. II str. 9 , l o , S v . I I I str.loo,lo7,246, 28o, 382
67. Viroszil,op.clt.Vol.III str.7o-74
68. zak.l.18: 1715 zajed.sabora
69. zak.l. 14: 1741 zajed .sabora
70. zak.l .97,98,lol,lo2,lo5, i 112: 1723 zajed.sabora
71. Viroszil,op.cit.Vol.III str.77-96
72. Kukuljevi I.Jura regni.Pars II str. 236-238
73. Kukuljevi I. Jura regni.Pars I str. 45o-45l
74. Herkov Z . Kraljevsko vijee za kraljevinu Dalmaciju, Hrvatsku i Slavoniju.
"Odvjetnik" Zagreb, god. X V I I I 1968. br. 8 str. 2l6-23o

-47975. ii F. HSS Vol I str. lo-56

76. Viroszil A . o p . c i t . V o l II str. 263-264
77. Viroszil A . o p . c i t VoJ. Il str. 26-28I
78. Lanovi M . op.cit.str. 149-153
79. Lanovi M . op.cit.str. 166-169
80. Lanovi M.op.cit.str. 168-171
81. O slobodnjacima, slugama, in|enjacima i kmetovima vidi Lanovi, op.cit.str.
171 -2o3
82. ii F. HSS I str. 3lo
83. Z H S Sv. I str., 1,4,8, lo i dr.
84. zak.l.58: 1791 zajed.sabora
85. Pliveri J. Hrvatsko-ugarsko dravno pravo, str. I lo(14
86. zak.l.I2O: 1715 zajed.sabore
87. Kukuljevi J. Jura regni. Pars H str.23c
88. Uporedi biljeku ad 22 i 23
89. Sii F .Pregled povijesti hrv. naroda str.

53-354

90. Z H S 1 str.163 ( S I . I )
91. Z H S I stT. 167
92. Z H S I str. 171-177
93. Z H S I str. 23o ( l . 2 )
94. Z H S ! str. 281 ( l . l o )
95. Z H S I str. 467 ( l . 2 )
96. Z H S II str. 29 (l.l)
97. Z H S II str. 231 (l.8)
98. Z H S III str22 ( l . 8 )
99. z a k . l . 2 : 1723, z a k . l . 16: 1728, z a k . l . I - 1731, zdc.l. 35: 1735 i dr. hrvatskoslav. sabora
100. Z H S II str.132 (l.3: 697 )
101. Z H S il str. 134-135
102. Z H S II str.138 ( l . l : 1697 )
103. C J H Tom.I.str.192

-480104. Evo predmeta koji su se izriito odnosili na kraljevinu Slavoniju a kadkada i na

kraljevinu Hrvatsku:
- marturina 1439 god. CJH Tom i str. 2ol
- obaveza kralja da ne smije podijeljivati strancima gradove i utvrdjenja u kral jevinama Slavoniji, Hrvatskoj i Dalmaciji 1471 god. CJH,
Tom.I str. 222
- obaveza odravanja judicia generalia 1478. god. CJH Tom i str.228
- reguliranje sudskih poziva na oktavalni sud po banu, zamjenjivanje
bana u funkciji redovnog suca po protonotaru, ukidanje sudita u
zagorskoj upaniji te prenoenje njegovog djelokruga na bana I486 god.
CJHT^m I str. 236, 248, 251
- potvrda svih prava plemstva, velikaa i prelata te svih gradjana kraljevina Slavonije, Hrvatske i Dalmacije, dunost kralja da podije!juje
bansku funkciju samo domaim dravljanima, plaanje marturine, dunost polaganja zakletve bana kao redovnog suca kraljevstva, odravanje oktava!nih sudova 1492. god,, C J H Tom f str, 258, 259 f 262,
263, 265
- obaveze odravanja oktavalnih sudova, tono utvrdjivanje broje
carinarnica i mjesta u kojima one mogle postojati, privilegij bana
Kao i palatina da moe primari od kralja dvije funkcije 1498 qod
C J H Tom. 1! str. 293, 296, 299 3o5
- pravo apelacije protiv presuda u Hrvatsko;, biavonlji i Dalmaciji na
redovno kraljevo sudite, obaveza odravanja oktava I nih sudova te
nain polaganja zakletve u sudskom postupku u Hrvatskoj ? Slavoniji
!5oo god. C J H Tom. I str. 3!o
- produenje rada redovnog kraljevog sudita da D'I se mogle rijeiti
sve apelacije plemia sa podruja kraljevina Slavonije, Hrvatske
i Dalmacije, dunost kralja da dade oruanu silu radi izvrenja banskih presuda, odredba po Kojoj kralj ne moe nita odluiti kao ni
bana imenovati bez prethodne konzultacije sa svojim savjetnicima koje mora imenovati s podruja ugarskog t slavonskog kraljevstva !5o7
god. CJH Tom. I str.321 , 322, 323
- taksativno nabrajanje kraljevih regala na podruju Slavonije da bi
se uklonila opasnost irenja kraljevih prava I5M god, C J H Tom I str
326
- dunost sviju da pomognu bana u izvrenju presuda 1518.god,
CJH Tom I str. 34o,l5l9 god. CJH Tom I str. 344
- potvrda prava plemiima poeke i drugih upanija 1525 god.
CJH Tom I str. 349
105. CJH Tom I str. 282
106. zak.l.33: 1649,zak .1.22: 1687, z a k . l . 3 , 5 , i 6: 1723, zak.l.48: 1741 zajed.sabora
107. zak.l.II:I6O8, zak
.27 i 28: l6o9, zak.l.31: 1618, zak .l .2:1622,zak.l .32
1635, zak.l.32: 1638, z a k . l . 22: 1687, zak.l.114: 1715, z a k . l . 8 7 : 1723,
zak.l.2o: 1729, zak.l.47: 1741 zajed.sabora

-481108. z a k . l . 2 3 : 1687, z a k . l . 2 6 : l79o zajed.sabora

109. zak.l.61: 1741 zajed.sabora
110. z a k . l . 5 9 : 1741 zajed.sabora
111. z a k . l . 31: 1741 zajed.sabora
112. z a k . l . 6 : 1662, zak .l .66:1681, zak.l.175: 1715, zak . 1.54:1741 zajed.sabora
113. zak.l.61: 1625, z a k . l . 7 : 1723 zajed.sabora
114. z a k . l . 9 7 : 1723 zajed.sabora
115. zak .l .27: 1723 i dc. zajed.sabora
116. zak.l.61: 1625 zajed. sabora
117. z a k . l . I : 1498, zak .61.49:1655, zak . l . 14:1715 zajed. sabora
118. zak .l. I2:I5O7, zak .1.49:1655, z a k . l . 2 9 : 1723 zajed. sabora. Iznimno su m
viceupani i plemii u Hrvatskoj i Slavoniji suditi do 15 dana prije poetke s r
z a k . l . I I : 1635 hrvatskoslavonskog sabora, Z H S sv.l str.58
119. Detaljnije o tehnici poslovanja zajednikog sabora vidi Viroszil, op.cit.Vo! III str. 2 2 - 6 2
120. zak .l .1 :I7O8 . hrvatskoslav. s a b o r a Z H S s v . I I str. 354
121. z a k . l . 8 7 : 1659 zajed.sabora
122. Z H S sv.l str.37
123. Smiiklas T., Poviest hrvatske, Zagreb, 1879 11 dio str.io!
124. ii F. Acta .comitialid Vol. V str. 122
125. ii F.Acta comitialia V o l . V s t r . 334
126. Z a k . l . 3 8 : 1613 zajed .sabora i ii F, Acta comitialia, Vol. V s t r . 7 7
127. Z a k . l . 7 3 : I486 zajed.sabora i ii F. Acta comitialia^ V o l . V
128. ii F. Acta comitialia, Vol.Vstr.122
129. Z a k . l . 9 : 1642hrvatskoslav. sabora ZHS sv.l
130. ZHS sv.l lo4
131 . ii F. Acta comitialia. Vol . I V str. 126
132. Zak .l .3: 1575 zajed.sabora
133. ii F. Acta comitialia. V o l . I V str. 171
134. Zak .l .88: 1659 zajed.sabora
135. ii F. Acta comitialia,Vol . I V str. 177
136. ZHS sv.l str.3ol

137. ZHS sv. I str.35o

str.lo4

str.J2o

-48238. ii F. Acta comitialia, Vol. IV str. 171

139. ii F. Acta comitialia # Vol . I V str. 193
140. ii F. Acta comtiala t V o l . I V str. 226
141. ii F. Acta comitialia, V o l . I V str. 126, 226 i ZHS sv.I sir. 197
142. ZHS sv.I str. 148
1 4 3 .

Zak.l.22:

I6O2

zajed.sabora

144. z a k . l . 3 : I486, z a k . l . 7 : 1572 zajed.sabora

145. z a k . l . 2 : 1498 zajed.sabora
146. z a k . l . 7 : I572,zak .l .88: 1659 zajed.sabora
147e zak.l.56: 1723 zajed.sabora
148. zck. 61.7: 1715, zak.l.56: 1723 zajed sabora
149. Lanovi M.op.cit.str. 346-347
150. zak.l.43: 1791 i zak.l.28 i 29: 1723 zajed.sabora
151. zak.l.28:1715 zajed.sabora
152. z a k . l . 34: 1723 zajed .sabora, ZHSsv.lII str.l69,l7o, 172
153. zck .1.3o: 1723 zajed .sabora
154. Z H S s v . l I I sir. 187
155. ZHSsv. III str. 188
156.

I 3

zak.l.9:

I8O7

zajed.sabora

157. ZHSsv. Istr. 168, 336, 527, 547 . . . . . sv. V str. 11,15, 37,48, 174,277 i dr.
158. ii P. Acta comitialia, Vol JV str. 3, 117, ZHSsv.I str. 395
159. ii F. Acta comitialia, Vol .IV str.7o
160. ii F. Acta comitialia, Vol. IV str. 177
161. ii F. Acta comitialia. Vol . I V str.376
162. ZHS sv.I str. 23o, 281
163. ZHS sv.I str. 266,274
164. ZHS sv.I sir. 3ol
165. ZHSsv. I SIT. 332, 337
166.

ZHSsv. I sir. 32o

167. Smiiklas T.op.cit.dio II Zagreb 1879 str.326

168. ZHS sv. I str. 321
169. ZHSsv. I str. 497

-483170. ZHS sv. I str. 152

171. ZHS sv. i str. 392
172. ZHS sv. I str. 439
173. ZHS sv. II str.lo
174. ZHS sv. II str. 12
175. ZHS sv. l l l p . 2 6 , 32, I I I , 247, 255
176. ZHS sv. II str. 235
177. ZHS sv. V . sft-.l
178. Smiiklas T.op.cit.dio II str.34
179. ZHS sv. I str. 13, sv.III str

32

180. ZHS sv. Ili str. 32

181 . ZHS sv. V sir.39
182, zak.l.25: 1538 hrvatskosiav .sabora vidi u CJH Totv . ! str. 369
!83. Sii F. Aera comitialia,Vol .111 od anuum 1574, voi. IV str. 25,
184. ii F. Acta comitiaiia,. V o i . i V SIT. 34, o.. -4
185. Sii F. Acta comiriclia, V o i . I V s r r . 9
186. Sii F . Acto comifiaiia/v'o! . V srr. 347
187. Sii F. Acta comitiaiia, V o l . V srr. S 3
188 5 zak.l.14: lo8 postcornationem zajed.sabore
189. ZHS sv. I str. 21!
19o.Sii F. Aera comitiaiia, Vol. V . srr 41
191. ZHS sv. V str . 'K
192. ZHS sv. U t r . 15
193. ZHS sv. I stT. 7o
194. ZHS sv.V str.8,45
195. ZHS sv. I str. 22, 35, 51 ,04
196. ZHS sv. V str.61
197. J 8 zak.l.25: 1538 zajed.sabora
198. ZHS sv.I str. 14

199. ZHS sv.lll str. 265 ( ad an. l73o.)

200. ZHS sv. III str. 265, 266

-484201. CJH Tom II str.129

202. ZHS sv.lll str. 421, sv.IV str.161
203. Z H S sv. III str. 254
204

Tako na pr.
1627 god. da se sveenici n smijusuditi na svjetovnom sudu, jer
se to protivi papinskoj buli Coena Domini, zatim, zaprisegnuti prisjednici - jurati assessores - koji su sa plemikim sucem ili podsucem
sudili u jednom sporu da ne mogu imati pravo glasa kod prizivnog
sudita u istom predmetu, zatim, plemiki sudac da moe suditi plemimiima jednoselcima samo u gradjanskom postupku, zatim, prizive plemia protiv osuda plemikog suca da rjeava upanijski sudbeni stol
I63S god, da se u budue biraju dva viceupana na tri godine,da se po
isteku trogodita mora sazvati upanijska skuptina ili jo ranije, ako
je jedan od viceupana umro prije isteka roka svoje funkcije da bi
se 2 vrio izbor novog viceupana
64J }oc* oc velik? upan preda sudski pecat jednom od viceupana
i- . >:
jjf ootpisuje zajedno s notarom zapisnike ili pak
w ' aaa se odredjuje da se slobodnjaci, armai iste i plemii
seo ceu moraju pokoravati presudi plemikog suca a cla njihove pri/AM
*sava vie upanijski sudbeni stol nego podupan ili pak
60c
kj potvrdi statut Varadin varoi.

205. z a k . l . 73 148/ ' a < a bora

^ /M-^ cabora

2o6

zak rJ , 7o

?o7

ZHS sv.V str, -x

2o6

ZHS sv .II s i r . 2 3 5 sv Hl str.3lo

2o9

ii F. Acta comitialia, V o U str.57. Vol .IV str.84, 171, 193, 226 i Verboczy
| t . Opus tripart tum juri consuetudinari i inclyti regni Hungariae partiumque
eidem annexarum(u daljnjem tekstu Verboczy# Tripartitum) Partis Hl tit. 3 ^ 13
- vidi u C J H Tom 4 str J o 3

210, zak . 1.28 : 1715 zajed .sabora

211

zak.l.35 i 1729 zajed.sabora

212

ZHS sv J str.86

213. z a k . l . 8 : 15o4 zajed .sabora

214. ZHS sv.I str* 415, 416
215. ZHS sv.I str.o, sv.III str.235
216. ZHS sv.I str.64
217. ZHS sv.I str.148
218. ZHS sv.I str.65, 163
219 . ZHS sv.I str.II

-485220. Z a k . l . 18: 1495 zajed.sabora

221. zak.L2:!6o8 , zak.l .66:1618, zak l .6o:l638, zak .1.43:1655,zajed.sabore
222. ZHS sv.l sir.89
223. Zak. l .28: 1715, zak.l.35: 1729 , zak .l J3:l8o7 i dr. zajed.sabora
224. ZHS sv.l str.415, 416
225.

ZHS sv.l stT. 149

226. z a k . l . 18: 1495 zajed .sabora

227. ZHS sv.l sir.2,89
228. zak.l.35 : 1729 zajed.sabora
229. Kukuljevi I Jura regni f Par. II str. 191, 192
230. CJH Tom.IIsfr5J56
231. Kukuijevi l.op.cit.Par. II sir. 199
232. Zak .l .60: I486, zak .l .6:1492,zak .l. 19:1554, zak .l. 53:1559, zak .l.23:u;' :
zak.l.75: (647 ? dr zajed. sabore
233. zak .l .33: 1638, zak.l. 75: 1647 zaiec, saoora
234. zak.l .60;.I486, z a k . l . 35: 1536., zak.l .49:1542 zak . 1.38:1546, z a k . l .
52: 1559 i dr.zajed .sabora
235. zak.l. 37:1556 zajed . sabora
236. zak.l.44: }498 zak ,! .56:1723 i dr. zajea sabora
237. Z H S sv.Vstr.299
238. ZHS sv.l str.9,14, sv.llf str. 393
239

Lanovi op.cit.str.33!

240. zak . 1. 11:1765 za j ed. sabore

241. zak.l.6:1411,zak .l.4o:l625,zak.l.71:1659, zak .l .63:1715, zak . 1.64:1723,
zajed. sabora
242. Lanovi, op.cit.str.74
243. Marczali H.op.cit.str.llo-116
244. zak.l.21:1635,zak.l. 15:1649 zajed.sabora
245. zbk, l . 1:1608 post .cor. zajed. sabora
246. zak.l.33:1542, zak .l .6:l6o8 ante coron^zak .l .6o:l6l8, zak .1.18:1649
i dr. zajed.sabora
247. z a k . l . 41:1681 zajed.sabora.
248. zak.1.87:1647,zak .1.16:1649 zajed.sabora
249. zak.Uo7:l723 zajed.sabora

-48:50. Lanovi M.op.cit.str.67 ad not.l9o

251. Sii F. Acta comitialia, Vol .IV str 44
252

ii F. Acta comitialia, V o l . V str.34

21

; postanku i razvoju plemenite opine Turopolje vidi opirno studiju Laszowsk

c .Plemenita opinaluropol je. Zagreb I9M. Tom. l - l l l

>

Laszowski E.op.clt. Tom.II str 21

Viroszll A. .op.cit. Vol .III sttf2c

25o

Pored literature navedene kod Siia u Pregledu povijesti hrv.naroda, str.266,

vidi jo: Boppe P.La Croatie militaire (18o9-1813).Paris l9oo^Hostinek J .Die K a
K .Militargrenzef Rothenberg E . G The Austrian Militar/ Border in Croatic
1552-1747. Urban I96OJ Rothenberg E . G The struggi eo ver the dissolution of
the Croation milit, border 185o-1871.

25/

Kukuljevi

2;:>
2i'

Juro regni Croatie

Parsi.

str.3o8-3ib

,'nniek F Specialgeschichte der Mi I i targrenze. Be , 1875. Bd.| .str.lol

.coredi Kukvjevie. I.Jura regni Croatiae. Pars I $rr. 366-366

2 6C. \/ :; n S ek F, op . c 11, Bd J 461

261 , Vaniek F,op,eH\Bd I 5!o
262, Vaniek F. op. cit* Bd, f . 56-53-.262. vonicek F. op, cit. Bd. f 567-57c
Vaniek f; op. cit.

Bd. ! 57o-58c

26;-

Vaniek F . op.

Bd fi 1 ~3o7 '

2c

Vaniek F, op, cit. Bd. IH 1-349

267, Vaniek F op

cit. Bd. I V 326-373

268,

Vaniek F

op, c i t ^ d , IV 318-325

269,

Vaniek F. op. cit.Bd. IV 377-381

270

Vaniek F. op, cit.Bd. IV 415

272

Vaniek F. op. cit.Bd. IV 448-454

272 , Vaniek F. op. cit.Bd.IV 48o-495

273.

Vaniek F. op. cit. Bd.IV

498-53

274

Vaniek F. op. cit. Bd.IV

531-534

275.

Vaniek F. op. cit. Bd.IV

276.

Vaniek F. op.cit. Bd . I V

545
549, 551

277. Landes-Vervaltungsblatt fur die kroatisch-slavonische Militargrenze - List zemaljske uprave za hrvatskoslavonsku vojnu krajinu (u daljnjem tekstu LVBMG) god. I
Zagreb 1872. p.l33-l4o i I 4 O - I 4 2 ^provedbene naredba)
2 7 8 .

LVB

i p.

2 9 7 - 2 9 9

279. LVB M G H p.38-44

280. LVB M G II p. 67-68 , 81
281. LVB M G II p.

87

282. L V I M G III p. 61
283. LVB M G IV p. 48, VI

3-5

284. LVB M IV p. 73-loo

285. LVB M G IV p

io3-io4

286. LVB M G IV p. lo5

287. LVB M G IV p. io7, V I - P . I 3 - M
288. LVB M G Vii p.l
289. LVB M G Vili p.1-2
290.

LVB

291 .

LVB

M G

292. LVB M G

VIII pIX p.
IX P.

I3h59
7-9

95, 183

293. LVB M G X p. l5o-(5

2 9 4 .

LVB

M G

295. LVB M G

X p .

156-161

X p. 161-167

296. LVB M G X p. 168-174

297. Sbemik zakona i naredaba valjanih za kraljevinu Hrvatsku, Slavoniju ( w daljnjem
tkstu Sbornik ) god. 1881. br.84i god. 1882. br.l
298. Sbomik,god. 1883, br.5
299. Sbornik,god. 1886, br.8

-488Glava druga
Javna uprava ( 1848 - 1918 )
;

zvon-

Arhivska gradja slijedeih arhivskih fondova ( koja se uva u Arhivu

Hrv'afsKe u Zagrebu):
Banska pisma ( 1848 - 1849 )
Bansko vijee ( 1848 - 1851 )
Banska vlada ( 1852 - 1854 )
Namjesnitvo za Hrvatsku i Slavoniju ( 1854 - 1861 }
Namjesniko vijee za Hrvatsku,Slavoniju i Dalmaciju ( 86I - i 868 }
Zemaljska vlada Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije { 1869 - f9l8 }
Varadinska upanija ( 1848 - 1918 )
Zagrebaka upanija ( 1848 - 1918 )
Zbirka stampata ( 1848 - 1918 )
Saborski spisi Sabora Kraljevina Dalmacije. Hrvatske i Slavonije od
god, \B6l uredili i izdali D . Kulan, M , Suha?. Zagreb 1862 ( u daljnjem
tekstu Saborski spisi),
Dnevnik Sabora Kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije ( 186/
u daljnje-.- f ekstu Dnevnik sabora }
Aligemeine? Reichs - Gesetz und Regierungsbiatt fur das Kaiserrhum
Oesterretcn 1849 - 1861 )u daljnjem tekstu RGB.
Zemaljsko /.akonski i vladni list za krunovinu Hrvatsko i Slavoniju
1849 186; - U d a l j n j e m tekstu ZVL
Sbomik z.akuiab I naredabah valjanih za Kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju
( 1863 - 1918

Literaturo

Stubenrauch M.Handbuch der osterreichischen VerwaI tunasgesetzkunde

I W i e n , 1859.
Vrbani F, Rad hrvatskog zakonodavstva na poi u; aprave. Kad J A Z U 94
Smrekar M. Prirunik za politiko upravnu slubu u kraljevinah Hrvatd<oj ? Slavoniji, I - V Zagreb,1899-19o5.
Fr ; X.
Zigrovi Pretoki FR. X . , O samosvojnih pravih 1 pravi!ih Krallevine
Dalmacije, Hrvatske i Slavonije U Zagrebu, tiskom Franje upan,c.kr
poveljenog tiskara l83o, Prevod sa latinskog na hrvatski u Zagrebu, 1833
Hartmann, 1917.
Zigrovi-Pre toki, Ivan. Upravna nauka i hrvatsko upravno pravo u JC kim crtama. Sa politiko statistikom skrialjkom kraljevine Hrvatske ;
Slavonije. Zagreb, i.
Hartmann, 1917.
Zigrovi-Pretoki Ivan. Zakoni i naredbe o upravi gradskih i seosk*1
obina u kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji. 2.znatno popunjeno Izc nje.
Zagreb 1896
Zigrovi-Pretok i Ivan, Upravno pravo kraljevina Hrvatske i
Slavonije s obzirom na ustav Bjelovar 191 i

-489ulinovi F. Dravno pravna historija jugoslavenskih zemalja I

Zagreb 1954.
Vidmar J . Registratura Odjela za unutarnje poslove Zemaljske
vlade u Zagrebu 1869-1918. Arhivski vjesnik I Zagreb 1958.
Marczali H.Ungarische Verfassung sgeschichte. Tubingen l9lo.
Marczali H. Ungarisches Verfassuhgsrecht. :Tubingen 1911.
Sidak J. Prilozi historiji stranakih odnosa u Hrvatskoj uoi 1848.
N Z XIII l96o.
Sidak J . Seljako pitanje u Hrvatskoj politici 1849. JI I963.br.2
Sidak J. O tobonjoj detronizaciji Habsburgovaca u Hrvatskom
saboru 1848, HZ XVI 1963
Sidak J. Poslanstvo Hrvatskog sabora austrijskom parlamentu g.1848
Radovi Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Odsjek za povjest 3, l96o
Sidak J . Jugoslavenska ideja u Ilirskom pokretyJlC 1963. br.3
Sidak J. Hrvatski narodni preporod - ideje i problemi, "Kolo" 1966
br. 8-lo Zagreb 1966.
Sidak J. Hrvatsko pitanje u Habsburkoj monarhiji, HP 1963. b r . 2 <
Zagreb, !963,
Sidak J. Die kroatische Pol i tik in den sechziger Jahren des XIX
Jahrhunderts bis zun kroatisch-ungarischen Ausgleich ( 1868 ),
Oesterreichische Osthefte 9 ( 1967 ) H . 3 . Wien 1967.
Sii F. Pregled povijesti hrvatskog naroda, Zagreb 1962. Izd. Ma
fica Hrvatska / i ramo navedena literatura ( str. 37o )

300. Zbirka stampata kut. br.il7 s>r.3o i kut.br. 131 br.89

301. Banska pisma,1848. (br.2-3oo) br.5
302. Banska pisma, 1848. br.2l Dokumenat nosi naslov: " Misli nekojih domorodaca
to se sostojanja Ugarske sa zdruenih kraljevinah dotie i na koji nain bi se
mogao stali oviuh proti naKanjenju protivnikah narodnosti i jezika utvrditi".
303. Spisi u kojima se trai rjeenje vanih problema poinju se zaprimati sa danom 2 9 . I V 1848. i nose oznaku " bansko viee 11. Ban je potpisivao rjeenje
jednog takvog problema ve I . V 1848. to znai da je ban potpisivao rjeenje
nakon to je Bansko viiee donijelo zakljuak o tom problemu. Uporedi Banska
pisma 1848. br. 34, 47 i 57.
304. Banska pismeni848. br. 39
305. Bansko vijee, Nutarnji odsjek 1848. bez broja
306. Zakljuak Sabora 1848. l . l l .
307. Bansko vijee, Bojni odsjek 1848. br.17
308. Zakljuak Sabora 1848. l . l l
309. Banska pisma,1848. br. 44, 84.
310. Banska pism a/ l848. br. 291.

-49031 . Banska pisma, 1848. br. 155

312. Stampata, kut. br.131 br.6
313. Stampata,kut.br. 131 br. 136
314. Zakljuci Sabora,l848. cl .16
315. Arhivska gradja koja datira izmedju 2 2 . - 2 9 .VI 1 8 4 8 a pripada Upravijaju em
odboru,nalazi se u fondu Banskog vijea.
36.Zakljuci Sabora,1848. l.21.
317. Bansko vijee, Nutarnji odsjek 1848. br. 31-48.
318. Banska pismafI848. br. 181, 187, !9o, 192 I dr.
319. Banska pisma,1848. br. 214, 229, 252.
320. Banica pisma,l848. br.2lo
321 . Banska pisma, 1848. br. 2o8, 229.
322

Spisi Sabora,1848. Sv. LXXV1II br.12.

323, Spisi Sabora,1848. v. LXXVI! br. 12 i Bansko vijee, Bojni odsjek 1848. br.17
324, Zakljuci Sabora,1848. l . 3 .
325, Bansko- vijee, Bojni odsjek 1848. br.17
326

Banske pisma, 1848/49. br. 8,1 o/l848.

327. Bansko vijee

Bojni odsjek 1848. br.17

326

Banska pisma,1849. br. 134

329

Proglas pada upravo u as kada je madjarska revolucija bila napokon skrena.

330. Ivan Kukuljevi banu Jelaiu 9 . V I I I 1849 .Vidi Mirkovi Stj.,Jvan Kukuljevi
Sak^nsk i , Zagreb 1861. str. 51 -53.
331

ZVLI85o. br .4

332. Bansko vijee rasputeno u smislu l . l naredbe min .unutarnjih poslova od 12.VI l85o
br. 3198. Vidi Bansku obavijest od 3 . 7 . I85o. b r . l 2 / l 8 5 o . u fondu Varadinska upani ja#k ut.br. 4ol, akt br. 5 Da je Banska vlada proradila ve I . VI I !85o. vidi
Bansku obavijest od 15.1 1851. u ZVL 1851. br..Prvi akti Banske vlade datfraju
sa I .VII l85o. - vidi fond Varadinske upanije^kut.4ol. akt br.5.
333. ZVL l85o br.4
334. Oktroirani ustav od 4 . I I I 1849. vidi ZVL l85o. br.l
335. Stubenrauch M.op.cit.Bd.I str. 27
336. Stubenrauch M.op.cit.Bd. I str.28
337. Stubenrauch M.op.cit.Bd.I .str.36, 37
338. Naredba ministarstva financija od 2 4 . V !85o. vidi RGB !85o. br.

2o9.

-491339. ZVL l85o. br.59

340. ZVL l85o. br.61
341. Ibidem
342. Shibenrauch M . op.cit. Bd. I i to za resor financija vidi str.51-62, trgovinu,
obrt, javne gradjevine i saobraaj, str. 62-71, i bogotovlje i nastave str.71-75.
343. RGB l85o. br. 245
344. Varadinska upanija, kut. 4ol, aki br. 12
345. Varadinska upanija, kut. 4ol, akt br.13
346. ZVL 1851. br. 147.
347. ZVL l85o. br. 45 i ZVL 1851. br. 146
348. RGB 1852. br.4
349. ZVL 1853. br.l
350. Djelokrug namjesnitva, okruga i kotara vidi ZVL 1853. br.l (str.57-92)
351. RGB l86o. br. 226 ili Sbornik 1863. br. 131
352. Sbornik 1863. br. 175, 176
353. Sbornik 1863. br. 132, 154 i 192.
354. Sbornik 1863. br. i54 i 172.
355. Sbornik 1863. br. 171.
356. Sbornik i863. br. 182.
357. Saborski spisi 1861. sv.ll SIT. 113-119.
358. Sbornik 1863. br. 171.
359. Sbornik 1867. br. 65
360. Sbornik 1867. br. 65
361. Zakon od 21 .XII 1867. RGB 1867. str. 4ol-4o6 i Zakonski l. XII : 1867
zajednikog sabora.
362. Sbornik 1868. bt. 14
363. O vladi u Budimpeti vidi Morczali H. Ungarische Verassungsgeschichte/na pom.
mj,
364. O Saboru vidi Sbornik l87o. br. 48 , 49; 1875. br. 82; 1881. br. 43; I882.br. I,
2; 1883. bc.3; 1884. br. 49 i dr.
365. Vrbani, op. .cit.str.69.
366. Sbornik 1869. br.2.
367. Dnevnik Sabora ( 1867 - l87o ) ; str. 584

-492368. Sbornik 1869. br.5

369. Sbornik 1869. br.5; 1874. br.2.
370. Vidmar J . op.cit.str 411-444.
371. Banska naredba od 24.XII 1881. vidi u fondu Zemaljske vlade u Zagrebu,
Predsjednitvo (u daljnjem tekstu PRZV)sv.| .br.3323/1881 .
372. PRZVsv

I. br. 3814/1881.

373. P R Z V s v . 1-2 br. 38o/l896.

374. PRZV res.br. 86/1914. PRZV SDDS br. 1328 od 2o.VI! 1915.
375. Sbornik 1914. br. 93; 1915. br.14.
376. Sbornik 1871, br.7
377. Sbornik 1871. br.9.
378 Sbornik 1875, br. II, 1895. br. 14,
79. Sbornik !87o.. bc. 53,
180. Smrekar M . o p .cit.voi. I str. 111-128, posebno ad not. I na str. 126.
,81. Z V L 1853, br. 38 i 41; 1 8 ^ . br. 151; 1857
,32. Sbornik 1891. br. 4o; br. 76;

br

oc

!9o2. or,22.

Sbornik 1894. br. 9,

384, Sbornik 876. br. 9
38-

Sbornik 1871. br-5

Smrekar, op.cit. \ str.3o.

38

Sbornik 1874. br, 52; 1875. br.7.

388

Sbornik 1886. br.8

389. zbornik 1886.br.9.

390. Sbornik 1886. br.8
391. Sbcmik 1881. br.3
392. Sbornik 1886. br.lo.
393. Sbornik 1895. br. 34.
394. Sbornik 1871. br.4.
395. Sbornik 1876. br. 54.
396. Gross M . Osnovni problemi pravake politike 1878-1887. H . Z . X V . I 9 6 2 . str.64.
397. O djelovanju politikih stranaka uporedi:

-493idak J. Dva priloga hrvatskoj povijesti od 1868-1871. HZ X1X-XX

( 1966-1967 ) Zagreb.
Sidak J. Ivan Maurani kao politiar. "Kolo" 1965. Zgb. 1965.
Sidak J. Prilog razvoju jugoslavenske ideje do go.1914. " Nae teme
1965. Zagreb 1965.
Sidak J. Znaenje Rakovike bune u austrijskoj politici go.1871.
H.P. 1961. br. I
Sidak J. Hrvatska historiografija 1955-1965. H.dio) HZ XVII1-I965.
Zagreb 1966.
Sidak j . ,Gross M. Karaman I . , Sepi D . Povijest hrvatskog naroda
!86o-l9i4. Zagreb, kolska knjiga 1968. i tamo naznaena literatura na
str . 335-352
Gross M.Erzherzog Franz Ferdinand und die kroatische Frage. Ein Beitrag
zur grossosterreichischen Politik in Kroatien, Oesterreichische Osthefte
Wien 1966
Gross M. Geneza Frankove stranke. HZ * XVII 1964. Zgb, 1964
Gross M. Hrvatska uoi aneksije Bosne i Hercegovine. /Ibornik radova
"Istori ja XX veka", 111/1962 '
Gross M # Hrvatska politika u Bosni i Hercegovini od I878-I9I4. HZ X I X A X
I966-I967 Zgb , !967
Gross M Uber die nationale Frage in Kroatien wahrend der Krise des
Dualismus. " Die nationale Frage in der osterreichisch-ungarischen
Monarh i e 9oo-f9!8,J, Budapest,.. Akadmfai kirfdo. I967
Gross M. Die nationale Idee der kroatischen Raschtspartei und ihr
Zusammenbruch ( 1861 bis !895 ) Zum NationSltatenproblem der Donau->
monarhieuOsterreishische Osthefte 1964,H. 5. Wien 1964,
/

Gross M. O nekim aspektima razvoja nacionalne ideje za vrijeme narodnog

preporoda u Dalmaciji. HZ 1963, br. l # Zgb. 1963.
Gross M . Osnovni problemi pravake politike 1878-1887, HZ XVI 1962.
Gross M* Poeci radnikog pokreta

u Zagrebu. HZ VIII 1955.

Gross M. Propast starounionistike stranke u svijetlu izvjetaja Mirka

Bogovia. Zbornik Historijskog instituta JAZU, Zagreb, 1954.
Gross M,Razvoj socijalistike ideje u Hrvatskoj !89o-l9o7. "Putevi revolucije" III/I965. br.5.
Gross M.Socijalnademokracija u Hrvatsko? i politika "novog kursa"
Radovi Filozofskog fakiilteta u Zagrebu, Odsjek za povijest 2/1959.

-494Gross M . VladavinG Hrvatsko-srpske koalicije I9O6-I9O7. Beograd

l96o. Institut drutvenih nauka, Odjeljenje za istori jsk e nauke. Serija
I. Monografije.
Gross M . Die "Welle". Die Ideen der nazionalistischen Jugend in Kroatien
vor dem I .Weltkrieg. "Osterreichische Osthefte H lo/l968.H.2.W?en 1968.
Bogdanov V . Historija politikih stranaka u Hrvatskoj od prvih stranakih
grupiranja do I? 18. Zagreb NIP 1958.
Bogdanov V . Hrvatski narodni pokret l9o3/l9o4. Rad J A Z U 321, 323,
Bogdanov V . Starevieva stranka prava prema oslobodjenju i ujedinjenju
juno-slavenskih naroda u toku Prvog svjetskog rata, J A Z U Jugoslavenski
odbor u Londonu, Zagreb, 1966.
Bogdanov V . Historijska uloga drutvenih klasa u rjeavanju junoslavenskog
nacionalnog pitanja. Rad J A Z U 3oo. Zagreb, 1954,
Culinovi .F. Dravno pravna historija jugoslavenskih zemal ic. Zagreb,i96i.
(Udbenici Zagrebakog sveuilita knjiga I x
Culinovi F. Razvitak narodne vlasti u Jugoslaviji (skripta ).
Zagreb izd. Kluba studenata tehnike " N i k o Tomi" 1946.
Culinovi F. Sabor Hrvatske od 1861. Rad J A Z U 347. Zagreb, 1967
Sirotkovi H I zborni red zc Sabor 1861. god. ? provodjenje izbora
Rad J A Z U 347, Zagreb, 1967.
Sirotkovi H . Pravni I politiki aspekti procesa "Reichspost" r Friedjung
J A Z U Starine 52, Zagreb, 1962.
Kunti Lj. O nekim osnovama za politiku hrvatskih gradjanskih strancka
u X I X stoljeu, Radovi Filozofskog fakulteta Zagreb, Odsjek za povijest
2/1959.
Kunti Lj. Slovenija u politikom programu Stranke prava do I87,
Jadranski zbom?k # God.3. Rijeka, Pula 1958,
Flaker A . Pravatvo i Rusija ( Mjesto Rusije u pravakoj vanjskopolitikoj koncepciji ) H Z 11-12/1958-1959. Zagreb, l96o.
Flaker A . O pravakom radikalizmu 8o-tih godina X I X stoljea. HZ
^1954. Zagreb 1955.
Bikar F. Uloga Ervina Szaboa u radnikom pokretu Madjara i nemadjarskih naroda Ugarcke od I9OO-I9I8. Zbornik Historijskog instituta J A Z U
V o l . V Zagreb, 1964
MiluHnovi K . Svetozar Markovi o Rakovikoj buni i o Starevievoj
Stranci prava. Zbornik Hist.inst.JAZU u Zagrebu 3.Zgb.l96o.

-495-

Cazi J. Poeci modernog radnikog pokreta u Hrvatskoj (IS8o-l895).

Zagreb, Savez Sindikata Jugoslavije- Republiko vijee za Hrvatsku
1958, I i II
Cazi J. Prva radnika drutva u Hrvatskoj. Samostalni ekonomski i po
litiki istupi ( I 8 6 0 - I 8 8 0 ) . Zagreb. Izdao: Savez sindikata Jugoslavie
- Republiko vijee za Hrvatsku (1957.).
Cazi J . Radniki pokret u Hrvatskoj I8O-I895. Beograd, "Rad l , / I962.
eci V , Historija organizacije i politikih borba grafikih radnika
Hrvatske I87O-I955. Zagreb, Izdaje Republiki odbor sindikata grafiara Hrvatske, !955.
398

Vojvodi V . Izvjetaj Hode uia o Rakovikoi buni (1871.) H Z X I V

'961. str. 2(7-223.

399. Flaker A. Pravatvo Rusija, HZ XI-XH Zagreb, 1958,-1959. str.113

400. tampano u Suaku I87c>.
40!, F laker A. op. ci !. str Ao7.
102

Gross .. Osnovni problemi pravake politike 1878-1887. HZ X V 1962. sr.73

403 Gross M.op.cit,str.72

404. Gross M. Socijaldemokracijo i nacionalno pitanje u Hrvatskoj !89o-(9o2. HZ ?;
1956, br.I-4,str. 16
405. Bogdanov V . Hrvatski narodni pokret l'9o3/19o4. greb, i96{ .str.21^.
406, Cesaree A . Stjepan Radi i Republika. Prilog naoj politikoj historiji. Zagreb,
1925. str. 7 , 8 , 78..79.
407, Sii p. Pregled povijesti hrvatskog naroda, Zagreb, 1962, str.463.
408

Sii F,op . cit.str. 465.

409. Cazi J. Prva radnika drutva u Hrvatskoj

(I860-I880)

Zgb.1957. str.8

410, Cazi J. Poeci modernog radnikog pokreta u Hrvatskoj (l88o-l895 i str.151

411 Cazi j . Poeci modernog radnikog pokreta.

, I str,23o

41?, Bogdanov V , Historija politikih stranaka u Hrvatskoj = Zagreb, 1956. str.77o.

413 r Kermauner D . Zaetki slovenske socijaldemokracije. Ljubljana, 1963. str. 57
414. istorijski arhiv KPJ. sv.ll str.55,57.
415. Gross M.Socijaldemokracija i nacionalno pitanje u Hrvatskoj I 8 9 O - I 9 O 2 . H Z
416. Bogdanov V.op.cit.str.781.
417. RGB l85o.br.3o3.

IX

st

-496ZVL i853, br.16,36, 84, 159; 1854. br. 2331 234.

:

Sbornik 1874. br.55.

42C

zbornik i875.br.85.

42;

S*x>rn?k 1886. bc.26.

-22. ?born?k i886. br. 59.

423

Zbornik I869.br. 18.

424. Sbornik l87 6.br.8o.

425. Sbornik 1917. br.24 i 1918. br. 49 i 86.
42c

Kazneni postupak - RGB l85o. br. 25,236, 251, 3oi. ;

Sbornik 1875 br. 29,34; Kazneni zakon: Z V L 1852.

427

ZVL I85o,br.5.

.4u2beni list D F J !945, br.4.

-GB i 8 5c. bc.32.:

Go

Sbornik ;863. sv. f. \ om . b .

X^

Soornik ; 893, br = '

i-.'::
-^roane novine or 34 od 12. XI l92o.

432

Soomik s863. br

154, 172.

43c

Sbornik i863. br. 252, 253, 256; 1869.br.2.

437

Sbornik 1869. br. 5

43b

Slubene novine nr

2o7 od 17. IX 1921.

439, Slubene novine br. 51 od 7.HI 1925

1853. Z V L br. 159,

-497-

II

dio

Javno uprava i pravosudje u drugim hrvatskim

pokrajinama
kGlava prva
Istra do 1918. godine
izvori
Kandler P. Codice diplomatico istriano.,Trieste Tipografia del Lloyd austriaco ( bez godine i bez paginacije ). U N a c . i sveu .biblioteci u Zagrebu
kodeks je podijeljen na slijedee volume: I (god.5o-1200), II (l2ol-l3oo),
III (I3ol-I4oo), IV (I4OI-I5OO), V(l5ol-l526).
De Franceschi Camillo, Chartuiarium prranense. Raccolta dei documenti
medievali di Pirano. Parenzo, I924~I94O. Vol.I (lo62-l3oo). Con una
dissertazione sulle origini e lo sviluppo del Comune di Pirano,
Voi . 1 1 ( I 3 O I - I 3 5 O ) ."Atti e memorie della Societ istriana di archeologia
e storia patria", u daljem tekstu "Atti e memorie", Voi .36,43,44,45,47,
50Benussi B. Commissioni dei dogi ai podest veneti nei!' Istria. "Atti e
memorie" Voi.3
Statuti istarskih komuna - vidi Beuc 1.,Osnovi statutarnog prava u Istri,
Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu I962.br.3-4.
Rojni M.Istra. Enciklopedija Jugoslavije^Vol .4.str.396. i tamo navedeni
izvori
Reichsgesetz und Reaierunas - blatt (1849-1918.)
Atti della diete provinciale dell 'Istria, Parenzo,

I86I-I9IO.

Literaturo
Benussi B. Abitanti, animai? e pascoli in Rovigno e suo territorio nel
secolo XVUParenzo, Stab. tipografi co G.Coana 1886.
Benussi B. L'Istria nei suoi due miIlenii di storia.Trieste 1924.
Benussi B.Nel medio evo. Pagine di storia istriana. Parenzo 1897.
Benussi B. Parenzo nel!' evo medio e moderno. Parenzo l9lo.
Benussi B. Santo Stefano al Quieto.Trieste 1888.
*

Benussi B. Storia documentata di Rovigno.Saggi di dialetto rovignese

di A.Ive.Trieste 1888.
Bratuli V.Rovinjsko selo,JAZU Zagreb,1959.

-498Bratulic V . O suradnji junoslavenskih zastupnika Carevinskog vijea

( I 8 9 4 - I 9 O O ) i o problemu nacionalnosti u Austriji .Anali Jadranskog
instituta,sv.3( 1961.)
Barbali F. Narodna borba u Istri od I87O-I9I5. god.
(prema biljekama iz "Nae Sloge") J A Z U Zagreb,1952.
Diehl, tud es sur I'administration Byzantine dans I ' exarchat de Ravenne.
Paris 1888.
Dummler: Geschichte des ostfrankischen Reihes. Leipzig 1887.
Doblinger,Die Herren von Walsee.Archiv fur osterreichische Geschichte.
Vol.95.
De Franceschi Camillo, Il ramo dei Duinati di Momiano e il suo secolo
di storia. Parenzo t i p . G . Coana et Figlio 1940. "Atti e memorie" . Voi .50.
De Franceschi C . I primi signor? di Chersano. f^renzo 1923. "Atti e memorie" Voi. 48.
De Franceschi C . Storia documentata della Contea di Pisino.
Venezia 1964. "Atti e memorie"Vol. N . S.
De Franceschi C . Maniardo conte d'Istria e le origini della contea di
Pisino. "Atti e memorie". V o l . X X X V I I I .
De Franceschi C . Il Comune polese e la signoria dei Castropoii
H
Atti e memorie". V o U 8 , l 9 v 2 o .
De Franceschi Carlo, L'Istria. Note storiche.Parenzo Tip.di G.Coana 1879.
De Franceschi Carlo, Memorie autobiografiche. Con prefazione note
appendici a cura del figlio Camillo. Trieste 1926.
Gruber D.-Spini V . Povijest Istre \ narodni preporod u Istri. Zagreb,
1924.
Jasinski M . , Kada i na koji nain je bi sastavljen Kastavski statut?
Zbornik znanstvenih rasprav juridine fakultete v Ljubljani. God.Jfl
(1923-24);
Kandler P. Notizie etoriche di Montona. Con appendice*. d?to oer curo
del municipio di Montona. Trieste 1875.
Kandler P. Pi rano. Monografia storica. Pareno, Tip. di . G .Coana 1879.
Klen D . G a l i j e i galeoti iz Istre i otoka nekadanje S jeverne Dalmacije
za mletaku armadu ( X I - X V I I I st.),Rad J A Z U 318.Zgb.1959.
Klen D.Valput u Istri .Zbornik Hist. Instituta JA u Zagrebu. V o l . 3 (l96o.)
Kos. F . , Iz zgodovine devinskih gospodarov Raspra ve Znanstvenog drutva za humanistine vede u Ljubljani 1923. >Vol.l.

-499Kostreni M . , Statuti istarskih gradova i otoka."Savremenik"(Mjesenik

drutva Hrv. knjievnika u Zagrebu) God. 14.(1919.)
Mandi O.Slobodni seljaci kastavske gospotije."Rijeka revija".
Rijeka God.II (1953.)
Mandi O . Osnovi pravnog uredjenja Veprinake opine u XVIII st.
Rad.JAZU 3o6.
Mitteis, Reichsrecht und Volksrecht in den stlichen Provinzen des
romischen Kaiserreichs. Leipzig 1891.
Pichler R. Il castello di Duino.Trento 1882
Pogatschnig A . ,Parenzo dalle origini sino ali imperatore Giustiniano.
"Atti 1 e memorie". Voi.26.
Rojni M . , Nacionalno pitanje u Istri 1848-9.HZ 2/1949.
Rojni M.Kulturne i knjievne veze Istre i Hrvatske u prolosti. Od prvih
poetaka do budjenja narodne svijesti. Zagreb 1931.
Rojni M . Istra.Enciklopedija Jugoslavije, Vol.4 str.396 i tamo navedena literatura.
Stulli B. Prilozi gradji za historiju 1918. u Istri i Rijeci. Rijeka 1959.
Vjesnik Dravnog arhiva u RTjeci, V/1959.
S tulli B. Nova grad ja za historiju 1918. u ISTT i Rijeci .Rijeka 1968.
"Vjesnik Historijskih arhiva u Rijeci i Pazinu , sv.13.
Stulli B. Revolucionarni pokreti i pobune u austrougarskoj mornarici tokom
1917-1918. godine.Beograd 1967.JI 1967. b r . l - 4 .
Stulli B. Transka "Favilla" i Juni Slaveni. Zagreb 1956."Anali Jadranskog instituta " I.
epi D. Istra uoi Konferencije mira ( Talijanska okupacija Istre 1918.
istarski H rva ti \ Zbornik Hist. Instituta JA u Zagrebu. V o l . 4 (1961.)
epi D. Politika "narodnog mira" u Istri I9O8-I9I3. Anal? Jadranskog
instituta.sv. 3(1961.)
Vergottini de G . , Lineamenti storici della costituzione politica dell'
Istria durante il Medio evo, Roma 1924.
ontar J. Kastavcina in njeni statuti do konca 16. stoletja. Zbornik
Znanstvenih rasprav.Ljubljana God. XXI (1945.-6.).

440. Benussi B. Nel Medio evo,. Parenzo 1897.str. 16 ad not.32.>

Cohn A . , Die Stellung der byzantinischen Statthalter im Ober und Mittelitalien,
Berlin 1889.str.2.

-500441. Raii F. Documenta historiae chroatlcae perodum antiquam illustrantia.

Zagreb 1877. MSHSM Vol .7 str'.277.
442. Kandler P . , Codice diplomatico istriano. ( U daljnjem tekstu CDl)Vol.I
sub anno 8o4.
443. Kandler P . , CDI Vol.I .sub anno Ilo2.
444. Kandler P. CDI V o l . I . sub anno 932, lo96.
445. Kandler P.CDI Vol.I.sub anno 1194, 1196, 1199.
446. Kandler P. CDI V o l . l . sub anno 847, 932, 99l,lo65, 1149, 1186.
447. Beuc I . , op.cit.str.182
448. Beuc I . , op.cit.str. 187, 188.
449. Kandler P . , L'Itria. "Llstria" 1846. br. 36,37,38,39,4o.
450. Kandler P. op.cit. "L'Istria" 1846. br.36,37.
45!.

Kandler P . , op.cit."L Istr?ai; 1846. br.4i ,42.

452. Kandler P . , op.cit."L'Istria" i846. br.13,14,15,16,17,22,23.

453 Decembarske zakone vidi u RGB 1867. str.389-394 , 4ol-4o6.
454, Uporedi Meiik V . , Voiitve na Slovenskem 1861-1918. Ljubljana 1965,
455 Zakon o opinama od lo. VII 1863. vidi u Gesetz una Verordnungsblatt fur das
osterreichisch'Hiriscine Kusteniaoa (u daljnjem tekstu GVB), 1863. str. 35-66.
Zak or je doivio djelomine izmjene tdco n a p r . 1868.god. GVB 1868. str.
:3-14, 17-19, 1885.god.GVB 1885. sir. 15*18.
456. Usporedi ove propise o sudovima: RGB l85o, str.949-954, Ho4-ll55, LRB I5i
str.379-393; 1852 str.71-73, loo, 493-591? 1853.str. 761-765; 1854. str.373;
I855.str.l35-I78; RGB 1868.str.188, 338'l869,str.l67,I72; 1873.str.397-5ol ;
1895. str.355-457* 1896.str.643-662- 1897. str.677 i dr.
45/OesterreishischeStatistik .Wien.Bd.89 H /. str. 6o,9o i Neue Folge Bd.3 H.6.
458. Uporedi Barbali F. op.cit. str. 188
459. Uporedi Barbali F .op.cit.str. 67.
460. Godinji izvjetaj Drube sv.irila i Metoda za 1913. god.Volosko 1913.
46L O radnikim drutvima u Istri.Vidi: Istrien. Historische, geographische
und statistische Darstellung der Istrischen Halbinsel nebst den Q uarnerischen
Inseln, Lit.-Art.Abteilung des Osterreichen Lloyd. Triest 1863. str. 186;
Po I a^ se i ne Vergangenheit, Gegenwart und Zukunft, Wien 1886 r str. 73-78;
Cazi J P o e c i modernog radnikog pokreta u Hrvatskoj (I88O-I895) knj.II
Zagreb 1958 str.4o4-4o5
462. Regent I . , Poglavlja iz boja za socijalizem. I I I , Cankarjeva zaloba Ljubljana
1961.str.13,14.

-5ol463. Tekst o radnikom pokretu u Istri uzet iz lanka Beuc I . Radniki pokret i socijalna demokracija u Istri do 1918. god. "Putovi revolucije" 1964. br. 3 - 4 , stT.164 do
171.

Glava druga
Rijeka do 1918. godine
Izvori
Gigante S.Monumenti di storia fiumana. Il Libri del C a n c e l l i e r e . V o i . 1 .
Cancelliere Antonio di Francesco de Reno.Parte prima 1437-1444. Fiume
1912. \ "Fiume" rivista semestrale della Societ di stdi fiumani in Fiume.
Fiume 1931.
Zjai M . Knjiga rijekog kancelara i notara Antona de Renno de Mutino
( 1436 - 1461 ). "Vjesnik Dravnog Arhiva u Rijeci" sv.lll - V /1955-59.
Herkov Z.Statut grada Rijeke, Zagreb, 1948.
Raccolta dei trattatti e delle principali convenzioni concernenti il Commercio e la Navigazione dei sudditi Austriaci negli stati della Porta ottomana.
Vienna 1844.
"La Bilancia". Fiume 1865 - 1918.
Sloboda" . Suak 1878 - 1883.
"Nov? list" i "Rijeki novi list"

I9OI-I9I4.

Literatura
Androvi I . , Rijeko pitanje prema Hrvatskoj i Ugarskoj .Rijeka 1911.
Bari E. La voce di un patriota. Fiume 1861.
Depoli A . Diritto storico ed etnico di Fiume di fronte alla Croazia..
Fiume 1918. (Consiglio nazionale).
Culinovi F. Ri jeka u dravnopravnom pogledu. Zbornik Rijeka 1953. MH.
Gigante S . , Storia del comune di Fium. Firenze Bonpardi 1928.
Gigante S . , Fiume nel Quattrocento.Fiume 1913.
Gigante S . , Fiume negli ultimi 5o anni.Fiume 1928.
Hauptmann F. Rijeka. Od rimske Tarsatike do hrvatsko-ugarske nagodbe.
Zagreb 1951. MH.
Horvat R. Politika povijest grada Rijeke,Rijeka l9o7.
Kobler Gio.Memorie per la storia della liburnica citt di Fiume.
1III Rijeka 1896.

5o2Marjanovi M.Ri jeka od I86O-I9I8. Zbornik Rijeka. Zagreb 1953. MH.

Mayer M . F . Die Anfange des Handels und der Industrie und die O r i e n tai ische Compagnie. Innsbruck 1882.
Offergeld W.Grundlagen und Ursachen der ind.Entwicklung Ungams.Jena
Raki F. Rijeka prema Hrvatskoj. Zagreb 1867
Susmel E. Fiume attraverso la storia dalle origini ai nostri tempi.
Milarfo 1911
Susmel E. Dissegno storico della citA di Fiume. Fiume 1917.
Susmel E.Antonio Grossich nel suo tempo ( 1868 - 1926 ). Milano 1933.
Sii F. Hrvat? i Madjari od god.I79O-1873.
1913. MD.

Rijeko pitanje. Zadar

Sisi F. Rijeka i rijeko pitanje. Gorica I9t2.

Sii F. Abridged politicai history of Fiume. Paris 1919.
Raki F. Uber das Verh3ltniss Fiume zu Ungarn.Wien. 1876.
ulek B. Nae pravice. Zagreb 1868.
Viezzoli G i . , Contributi alla storia di Fiume nel settecento, "Fiume"
1932.1.
Viezzoli G i . , Fiume durante la dominazione francese."Fiume" 19351936.
464. Mateji R. MonoJog nad rijekim termama. "Dometi" br.l Rijeka 1968. str.27.- 31
465. Kobler Gio.op.cit. I.str.9.
466. Prva sauvana notarska knjiga u Rijeci datira iz vremena 1436-1461 .Uporedi Gigante
S. Monamenti di storia fiumana. I Libri del Cancelliere. Vol.I.Fiume 1912. ?
ispravke Giganteovog itanja Zjai M . Knjiga rijekog kancelara i notara Antuna
de Renno de Mutina (l436-l46l).Vjesnik Dravnog arhiva u Rijeci sv.lll str 22-90.
467. Kobler

Gio.op.cit.l.str.24.

468. Raki F.Rijeka prema Hrvatskoj. Zagreb 1867. str.3.

469. Gigante S. Storia del comune di Fiume.Fiume 1928. str. 18.
470. Kos M . Jedan urbar iz vremena oko l4oo o imanjima Devinskih i Walseeovaca na
Kvarneru. "Vjesnik Dr.arhiva u Rijeci" .^v.III Rijeka 1955-56. str.3 ad not.3 na kraju.
471. Uporedi Gigante S.op.cit."Fiume" 1931 .str.83, Zjtai M.op. c i t . " Vjesnik "Dravnog Arhiva u Rijeci" sv.lll, str.9-16.
472.KoblerGio.op.cit.il

str.l8o-l87.

-5o3473. Uporedi Herkov Z.Statut grada Rijeke iz godine l53o. Zagreb, 1948. izd.
N Z H i to:
Kapetan: I 2,4,5,7,9,11,12,13,14,18; II. 3,4,5,7,15,18,19,20,25,27,35,38,40,
43,40,48,52; III 4,5,6,7,8,9,12,13,15,16,17,18,19,21,22,25,27,33,35,
36,37,41,42,44,45,46,52,55; I V . I I .
Veliko i Malo vijee: I 4,5,7,9,12,13,14,18-,

II. 19; I I I . 6,12,15,17,21,25,42.

V i k a r i suci: I 1,2,3,4,5,7,8,9,11,12,13,14; ||. 3,4,5,6,7,12,14,15,18,2o,

25,27,32,33,35,36,37,38,39,40,41,43,44,48,49,50,52,53;
III. 1,3,4,5,6,7,8,9, lo, 12,15,17,21,22,25,26,27,33,35,37,42,44,46,
47,52,55,56; I V . 7,11.
Satnik:l. 4,6,7,8,9,12,13,14,15,16,17;
I V . 14,15,17.
Kamerari: 1,4,7,9,15,16,17;

11.32 I I I . 5,lo,15,16,33,49,54;

11.48.

Kancelar: 1.4,5,6,7,11,12,14; II. 4,6,7,9,lo,12,14,17,25, ,3o,32,35, 37,38,39

I I I . 1,2,4,15,22,3o,33,35,42,52.
Poljari: I . lo.
474. Raki F. op.cit.str.7.
475. Kobler G i o . op.cit.ll.str. 79-82, 84-86.
476. Raki F.op.cit.prilog 23.
477. Raki F.op.cit.prilog 32.
478. Raki F.op.cit.prilog 34.
479. ulek B.op.cit.str.LXXXIII
480. Raki F.op.cit.prilog br.4o
481. Kobler G i o . o p . c i t . i l ! str.76-88.
482. Kobler G i o . o p . c i t . I I I str.88-lo2
483. Marczali H.Ungarisches Verfassungsrecht. Tubingen 1911 .str.167-172.

-5o4Glava trea
Dalmacija do 1918.godine
Izvori
Kosfreni M . Diplomatiki zbornik kraljevina Hrvatske, Dalmacije i Slavonije. Sve. I.Listine godine 743-1 loo. JAZU, Zgb.1967.
Smiiklas T.Cocfex diploma ficus regni Croatiae, Delmatiae et Slavoniae.
H - X V Zagreb !9o4-l934.(od god.llo2-l373.) Knjigu XIII uredili su Kostreni M . i Laszowski E; a knjigu XIV i XV Kostreni M .
Ljubi S.Listine o odnoajih izmedju Junog Slavenstva i Mletake republike I-X,Zagreb 1868-1891 .Izdala JAZU.
Ljubi .Commissiones et relationes Venetae I - l l l (1433-1571) MSHSM V I ,
VIII, i XI.
Novak G . Mletaka r ^ a i izvjetaji .Sv .IV od l572-l59o.- f
!59l-l6oo.g. MSHSM Vol 47,48.
Zjai M.Spisi zadarskih biljenika Henrika i Creste Tarallo,
Zadar 1959.

sv.Vod

I279-I3O8.

Barada M.Trogirski spomenici 1.1-2,11 1,MSHSM 44-46,1948-51.

remonik G .Kancelarijski notarski spisi 1 (l278-l3ol),izd.SAK,l931.
remonik G . Nd<oliko dubrovakih listina XII i X I I I .

st.GZM,43,1931.

remonik G .Spisi dubrovake kancelarije I (1278-1282) izd.Hist.inst.

JAZU, Dubrovnik 1951.
Mayer A. Prva knjiga kotorskih notara od god J326-I335. Monumenta
COtarensia (Kotarski spomenici) Vol .1
Antoljak S. Zadarski katastik iz 15.st. Starine JAZU 42 (!95o.)
Novak G.Nepoznati dokumenti za povijest 'Pukog prevrata na Hvaru
I5lo-l514" i za dalju borbu pu ona za ravnopravnost sa vlastelom u komuni Hvara. Starine JAZU 48 (1958.)
Literatura
Novak G . Prolost Dalmacije I - l l Zagreb 1944. i tamo navedena literatura.
II str.458-464.
Novak G . Nobiles, populus i cives - komuna i universitas u Splitu 1525-1797.
Rad JAZU 286. Zgb. 1952.
Novak G . Prilike na otoku Visu od X V I - X V I I I stoljea. Anali Hist.instituta JA u Dubrovniku. II Dbk. 1953.

-5o5Novak G . Otok Vis u srednjem vijeku. Starohrvatsko prosvjeta i il

serija, knjiga 3.1954.
Novak M . Kako i kada je dolo do formiranja slube Generalnog
providura Dalmacije i Albanije. Radovi Instituta JA u Zadru. X V .
(1968.)
Novak M . Generalni providuri Dalmacije i Albanije u XVIII st.
Radovi Instituta JA u Zadru III (1957.)
Novak M . Sudstvo, dravna uprava i gradnje u Mletakoj Dalmaciji,
i Albaniji. Radovi Instituta JA u Zadru V I - V I I .
Novak M . Organizacija vlasti i odnos crkve i drave u Dubrovniku
u 18 st. Anal? Hist.instituta JA u Dubrovniku. V I I I - I X (1962.)
Stipii J. razvoj Spl?tske notarske kancelarije. Zbornik Hist.
instituta JA u Zagrebu, I (1954.)
Stulli B. Ekonomsko^rutvene prilike u Dalmaciji u X I X stolje u.
"Dubrovnik", 1962. br.3-4.
Literatura koju navode:
Historija naroda Jugoslavije 1.1953. str.235-244, 8o6-8l2, II 1959.
str. 287-29o.
Sii F . Pregled povijesti hrvatskog naroda. 3.izd. Zagreb 1962.
str. 86, I60-I6I, 265-267, 366-370.
idak J. Hrvatska historiografija 1955-1965. (I.dio) HZ XVI11 (1965.)
Sidak J.Gross M.Karaman 1.Sepi D.op.cit.str. 335-352.
484. ii F. op.cit.str.36o
485. Uporedi Beuc I.Statut zadarske komune iz 13o5.g.Vjesnik Dravnog arhiva u
Rijeci sv.2. Rijeka 1954. str. 503-513.
486. Historija naroda Jugoslaviie I . Zagreb 1953. str.73o-733.
487. Uporedi Smiikla* T.Codexdiplomatica. - i to za Zadar: Xllstr 451,552XIII I78,5I9,XIVII,377,4O6,526; XV 236,351; TroginXII 528,589; XIII 6o,IS2,
193; X I V 224, 241,318, 319; XV 328; Split: XII str.441,456,466,495,54o, 542,
551,561-, XIII str.395,485; XIV 5o2; Dubrovnik: XII 585,587,597,598,6ol ,6o2,
6o3,6o9; XIII I9,57,I3O,I33; X I V 3l6,327,345,353,4lo,483; XV 56,72,96.
488. Uporedi statutarne odredbe slijedeih statuta:
1) Statuta jadertina cum omnibus rformationibus in hunc usque di em factis.
Venetiis apud Dominicum de Farfis 1564.
2) Statut i reformacije grada Trogira. Priredio I.Strohal .Zagreb I9I5.MHJSM,
Vol .X
3) Statuta et leges civitatis Spalati.Opera J . J . H i n e l . Zagreb I878.MHJSM .
Vol.II.

-5o4) Statuto di Cherso et Ossero.In Venetia l64o. appresso Gio. Antonio Giuliani
5) Statut i reformacija otoka Braa.Priredio K .Kadlec. Zagreb 1926. MHJSM.
Vol . X I .
6) Statuta et leges civitatis Buduae, civitatis Scardonae et civitatis et insulae Lesinae. Opera S. Lj ubi. Zagreb 1882-3 .MHJSM Vol. 111.
7) Statuta et leges civitatis et insulae Curzulae (1214-1558).Opera J . J . H a n e l .
Zagreb 1877. MHJSM V o l . I .
Na temelju spomenutih statuta vidi statutarne odredbe za pojmove kako slijedi:
Comes Zadar: II 9 , l o ; Reform.l2o (odredbe o funkciji kneza uglavnom su sadrane
u kapitularu, koji nije sauvan, ali se funkcija kneza moe utvrditi
na temelju isprava - Ljubi S. Listine I . 68-74 , 86,9o,99,lo4,lo7;
II 425-428).
Trogir: I 4-15,19,21,33,36,42,54,55,87;
Split:

II 1-3,Ia8,lio;,Reform.I 8,11 56.

II l - 2 o , 3 l , 5 2 - 5 4 , 61,62; III 1,22,39, 4o-42 , 48,64,112; IV 3,14,25,

47; V 1-3,31-33; VI 6 , 7 , ; Stat.n.7,lo,14; Reform.48,74,8o.

Cres i sir- 24,117,125,135,214,298,1 dr. citirane u raspravi Beuc i. Osorska

Osor: komuna u pravnopovijesnom svijetlu. Vjesnik Dravnog arhiva u Rijeci. Sv.I. Rijeka 1953. str. 7o-8l.
Bra:

I 1-6,28; II 2 , 6 ; III 1,6-8,11-13,-lV I , 7 , 9 , l o , l 4 , 2 2 , 3 7 , 3 8 , 5 3 ;

Reform. I 4,18,19,2o,28,41,43,117,118,l2o,123.

Hvar:
Korula:

1 1 , 3 , 1 9 ; 1111,9,lo,13-15,32,33,38,39;

V 16.

I 2 - 6 , 24,25; II 26,138,147; L i t t . d u c . 2 - 4 , 6 , 7 , 9 4 .

Cancellarius,
notarius.
Zadar: II 88-93, 96,99,loo,lo3,lll (ove su odredbe vaile za kancelara,ako
je vrio funkciju notara a odredbe o njegovom svojstvu kao voditelja
kneeve kancelarije ili kao njegovog pravnog savjetnika ne nalazimo
u statutu).
Trogir: I 58,87; II 28,88,lo3; Reform. I 4o,58; II 15,32,71.
Split:

116; II 35,37,42,51,57,59; III 1,7,15,3o,8o; IV I, Reform.67.

Cres:? str. 84 r lo6,124,227,283,287 i dr. citirane u raspravi Beuc l.op.

Osor: cit. str. 81-88 i 122-124.
Bra:

1 6 , 2 8 ; IV 45,59; Reform.I 18,19,22,121,122,125,130,135,150,15!,

155,175,189,189,217,255,253.

Hvar:

I 9;

I l i 19.

Korula: II 114,129; Litt.duc. 18,3o.

-5o 7Consilium
Zadar:

I 4 , 5 , (odredbe o Velikom vijeu, Malom vijeu, Vijeu umoljenih takodjer nedostaju u zadarskom statutu).

Trogir:

I I I , 1 9 , 2 3 , 5 3 , 5 5 , 5 8 , 8 3 ; II lio; Reform.l 33, 5o,53;

64,66,67,7o,71,73,74.

Split:

I 8,9,11;

Cres i
Osor:

str. 25,77,lo5,121,153,263,i dr. citirane u raspravi Beuc I. op.cit ,

str. 96-lo3.

Bra:

I 7;

Hvar:

I 8,21,27; III 4;

Il lo,62.

1117,21,37.

IV 43; Reform.1.5o,54,7| ; U 22; III 16; IV 53, 57,58.

V 35,42,46-49,

51,52.

Korula: I 4 , 5 ; II 26-28, 63, 69; Utt.duc.2o.

Judices
Zadar:

I ;

Trogir:

I 58; Reform.li 21 .

ff;

II 1-7, 8o;

Hi I4,IO6,lo7,124; Reform. 21,116.

111,2,9,10,37,38-40;
Reform.. 86.

11139-42;

V,lo,l2;

VI 6;

Stat.n.18;

Cres i
Osor:

str,2o-28, 5o, 5 2 , 7 7 , ! 2 o , dr. ci tirane u raspravi Beuc i.op.cit.

str.lo7-lll .

Bra;

I 1,2,11,11117,30;
II 3,19,2c;

Hvar:

Korula:

Reform . 1.52,53;

1112,10.

1-3,4,17,19; li 9;
24,25;

IV 3 , 2 2 , 5 5 ;

24,25,35,47.

!i 20,133; Reform. io,26,lo7,186;

Litt. due.31,43.

Officia les
Zadar:

Njihove se funkcije takodjer ne reguliraju zadarskim statutom,

jer su se odredbe o njima nalazile u kapi tu I ar ima.

Trogir: 1 59; ii 64,07; Reform. I dod.e/; 11 priv., 13,33,38,05,84,

Split: || 15,17,37,11 44; IV 29.47:, V - 3 ; Stat. n.2. Reform.27.
Cres i
Osor:

str. 22,23,77,81,82,115, i dr.citirane u raspravi Beuc I.op.cit.

str. 112-121.

Bra:

17;

Hvar:

1 4-7; lo-l2,14,15-17;

I M ; III 4,13,29; Reform.l

Korula: I 48;

1128,84;

U 1,2;

Litt.due. 77.

1,4, lo,58,7o v

V 31.

II

l o ; III 3,lo.

-5o8489. Historija naroda Jugoslavije II str. 253-265.

490. UporediG. Novak, Pokret za sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom. (1797-1814).
Rad JAZU 269,l94o: Butorac P. Boka Kotorska nakon pada Mletake republike
do bekog kongresa (1797-1815), Rad JAZU 273,1949; Matrovi V . Razvoj
sudstva u Dalmaciji u XIX stoljeu,Radovi Instituta JAZU u Zadru, Prilog sv.
IV i V 1959. str. 23-44.
491. ii F. op.cit.dtr.383-388, 389-393.
492. Uporedi Novak G . Prolost Dalmacije II. str. 316-317., 346,354,355,374,377,391 i
Matrovi V . op.cit.str. 6o-75,
494. O politikim strankama u Dalmaciji uporedi:
Pavlinovi M. Mihovil Pavlinovi i Narodni preporod u Dalmaciji, Zagreb, 1936.
Ravli J. Bibliografija M. Pavlinovia, Radovi Instituta JAZU u Zadru Vili 1961.
Pavlinovi M. Odnosi izmedju Natka Nodi I a i Mihovila Pavlinovia od 1852-1887.
HZ XV (1962.).
ii F. Natko Nodilo, "Kolo", Matice Hrvatske, 1912.
Novak V . Natko Nodi lo. Rodoljub-naunik-propovednik slobodne misli, Letopis
Matice Srpske 1935.
Novak V . Natko Nodilo - politiar i ideolog, "Zadarska revija" 1961.
Tralji S . M . Natko Nodilo kao urednik Narodnog lista. Radovi Instituta JAZU u Zadru
Vili 1961.
Ravli J. Luka Boti u Zadru, Radovi Instituta JAZU u Zadru i 1954.
Grgi I . Oko postanka "Il Nazionale - Narodnog lista " ,-"Zadarska revija"br. 4, !96o
Novak G . Prvi dalmatinski sabor i dogadjaji s njim u vezi. Radovi Instituta JAZU
u Zadru III 1957.
Novak G . Politike prilike u Dalmaciji 1862-1865. Radov? Instituta JAZU u
Zadru. I V - V 1958-1959.
Novak G . Politike prilike u Dalmaciji 1866-1876. Radovi Instituta JAZU u
Zadru. V I - V I I
Novak G . Podvojene narodne snage u Dalmaciji. Radovi Instituta JAZU u Zadru
IX (1962).
Novak G . Borba za narodni jezik u kolama, sudovanju i uredovanju u Dalmaciji
(Prilog narodnom preporudu u Dalmaciji). Anali Hist.instituta JAZU u Dubrovniku.
V I I I - I X (1962.)
Novak G . Slom federalistikih pokuaja u Austriji god. 1876. i autonomake denuncijacije u Zadru i Dalmaciji. Radovi Instituta JAZU u Zadru II (1955.).
Politeo D. Dr. MihoKlai ^ i e n a c " 1896, 4 - 9 .

-5o9Biankini J* Dr. Miho K lai i don Mijo Pavlinovi , Jubilarni broj Narodnog
lista 1862-1912, str.1-3.
Markovi F. Knez Medo Puci. Rad JAZU 1883.
Beriti N . Niko Veliki Puci. "Dubrovnik" 1955.
Beriti N . Iz korespodencije Nika Velikog Puci a (Prilozi gradje za historiju
narodnog preporoda u Dalmaciji). "Arhivski vjesnik" Zagreb, l96o.
Randi O . Antonio Bajamonti, Zadar 1932.
Antonio Bajamonti", "Narodni list" jubilarni broj Zadar 1912.
Prodan i. Uspomene. lo.sv.Zadar l9oo.
Biankini J w "Narodni list" jubilarni broj Zadar 1912; " Jadranska straa",Split,
1928., 4-6.
Mikai D. Naa narodna ideja u Splitu. "Narodni list" Zadar 1,1 1912.
Horvat R. Hrvatski preporod u Dalmaciji .Zagreb 1935.
Novak G . Prolost Dalmacije II 1944.
olak N . Narodni preporod u Dalmaciji u svijetlu historiografije.
Radovi Instituta JAZU u Zadru, 1962.
Foreti D. Soci jal isdiki radniki pokret u Dalmaciji posljednjih godina XIX stoljea. Radovi Instituta JAZU u Zadru V I - V I I ,
Glava etvrta
Vladavina u turskoj Slavoniji i Hrvatskoj, Bosni
i Hercegovini, te u okupirano! turskj Bosni i Hercegovini .
Izvori
Bericht Ober dio Verwaltunq von Bosnien und der Hercegovina - Izvjetaj
o upravi Bosne i Hercegovine. Wien - Zagreb - Sarajevo. l9o6-l9ll. - u
daljnjem tekstu Bericht odnosno Izvjetaj o upravi.
Zbornik zakona i naredaba za Bosnu i Hercegovinu - u daljnjem tekstu
ZZBH
Bosanskohercegovake novine ( slubene novine Zemaljske vlade )
Literatura
uri H. Prilozi bosansko-hercegovakoj istoriji XIX vijeka, Sarajevo,
Nauno drutvo BIH, 196c, Gradja knj. VIII Odjeljenje istorijsko filolokih
nauka , knj. 4
Ekmei M. Poetak bosanskog ustanka 1875. g. " Godinjak" Istorijskog
drutva BIH, VI Sarajevo 1954.
Ekmei M. Ustanak u Bosni 1875-1878. araj evo, Veselin Maslea, l96o

-510Gavrakovi B. Bosna i Hercegovina od l853-i87o. god.

Nauno drutvo BIH, Gradia. k n i . I V Odjeljenje istorijsko filolokih nauka Knj.2.Sarajevo 1956.
Jaki G . Bosna i Hercegovina na Berlinskom kongresu ( Rasprava
iz diplomatske istorije) .Beograd, SAK 1955. Posebna izdanja knj.
228. Odjeljenje drutvenih nauka N S. k n j . I I .
Kreevljakovi H. Kapetanije u Bosni i Hercegovini. D j e l a . k n j . V
Odjeljenje istorijsko filolokih nauka knj.4. Nauno drutvo
BIH Sarq evo 1954.
Prelog M . Povijest Bosne u doba osmanlijske vladejl (1739-1878$.
Sarajevo 1912.
Stojanovi N . Autonomija Bosne i Hercegovine. Zagreb (bez godine).
Sabanovic H. Bosanski paaluk, postanak i upravna podjela. Sarajevo,
Nauno drutvo NR BIH 1959. ( Djela k n j . X I V Odjeljenje istorijsko
filolokih nauka, knj.lo.,
Sii F. Bosna i Hercegovina za vezirovanja Omer-pae Latasa (l85o~J852)
Zbornik za istor. jezik i knjievnost srpskog naroda !! odjel j .knj.
X I I I . lzd. SAK Beograd 1938.
Sii F. Herceg^Bosna prigodom aneksije. Geografsko -etnografsko historika i dravopravna razmatranja. Zagreb, !9o8,
Truhelka Ciro. Die geschichtliche Grundlage der bosnischen
Agrarfrage. Sarajevo 1911.
494. ii F. op.cit.str. 471-476.
495. RGB 1879. br.43.
496. RGB l88o. br.l8j

Sbornik l88o.br.41.

497. Gesetze betreffend die verfassunsmassigen Einrichtnngen ftlr Bosnien und die
Hercegovina genehmigt mit AllerhSchster Entschliessung vom 17.11 l9io.
Wien l9lo.K.K Hof-und Staatsdruckerei.
498. Uporedi Provizorni statut iz 1878 godine objavljen kod Kreevljakovi H.
Sarajevo za vrijeme austrougarske uprave (1878-1918). Sarq evo 1969. str.131-133,
Opinski statut za grad Sarajevo. Sarajevo 1899 Stamp.E.Spingier te Berich Wien
str. 59-62.
499. Uporedi Izvjetaj o upravi,Zagreb I9O9. str. 14-17.
500. Isto, str.17-18.
501. Z Z BH 1914.
502. O politikim strankama i pokretima u Bosni i Hercegovini, uporedi: Bune i ustanci
u Bosni i Hercegovini u XIX vijeku.Beograd, Vojno istorijski institut J N A , 1952.

-511Gross M. Hrvatska politika u Bosni ? Hercegovini od 1878-1914. HZ XIX-XX

(1966-1967) Zagreb 1967.
Kapidi H Aararni odnosi u Bosni i Hercegovini (1878-1918)
Sarajevo, Arhiv Bosne i Hercegovine 1969. I Gradja gradja za prouavanje
politikih ,kulturnih i soci jal no-ekonomskih pitanja iz prolosti Bosne i Hercegovine 1878-1918. g . T . V . )
Kapidi H.Bosna i Hercegovina pod austrougarskom upravnom (lanci i rasprave)
Sarajevo, Svjetlost 1965.
Kapidi H. Hercegovaki ustanak 1882. g. Sarajevo "Veselin Maslea"l958.
Kapidi H. Austrougarska politika u Bosni i Hercegovini i jugoslavensko pitanje
za vrijeme Prvog svjetskog rata. Godinjak istorijskog drutva BIH God.IX,Sarajevo 1958.
Kresevi jakovi H. Sarajevo za vrijeme Austrougarske uprave (1878-1918).
Sarajevo, Arhiv grada Sarajeva 1969.
Ljubibrati D. Mlada Bosna i sarajevski atentat. Sarajevo, Muzej grada Sarajeva,
1964.
Slipievi F. Bosna i Hercegovina od Beri inskog kongresa do kraja Prvog svjetskog
rata (!878-l9l8)*Zagreb, kolska knjiga 1954. ( Mala historijska biblioteka.
Izd. Povijesno drutvo NR Hrvatske br.8).
Prosperos Dalmata, Nadbiskup Stadler i Franjevci, Split !9o9.
Stojanovi N . Autonomija Bosne i Hercegovine. Zagreb ( bez godine )
Stojanovi N . Bosanska kriza I9O8-I9I4. Sarajevo, "Veselin Maslea" 1958.
Statut i program Jugoslavenske muslimanske organizacije. Sarajevo 1919.
Purivatra A . Formiranje Jugoslavenske muslimanske organizacije i njen razvoj do
prevazilaenja krize poetkom 1922. godine. Istorija XX yeka.Zbornik radova'
I D N IX (1968.).

-512III d i o
Dravo Slovenaca, Hrvata ? Srba
Izvori
Arhivska gradja fonda Narodno vijee Slovenaca, Hrvata i Srba,
Arhiv Hrvatske Zagreb.
Krizman B. Zapisnici Sredinjeg odbora Narodnog vijea SHS. "Starine"
JAZU Zagreb, 1958. knj.48.
Narodne novine
Glas SHS
Hrvatska drava.
Literatura
Potonjak F. Iz emigracije.l-lll Zagreb 1919-1926,
Radi Lj. Fran upilo i Jugoslavenski odbor. "Jugoslavenska njiva", 1919.
14. i 15.
Sii F. Dokumenti o postanku Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1914-1919.
Zagreb, l92o.
Pa ulova M . Jugoslavenski odbor. Zagreb 1925
R.V.Siton - Watson, Kako je postala Jugcs lov? ja* I - I I I , Nova Evropa
1926-IV^/., X I I I , X I V , X V
Hinkovi H. Iz velikog doba - Moj rad i doivljaji za vrijeme svjetskog
rata # Zagreb ,1927.
Stojanovi N . Jugosiagvenski odbor Zagreb, 1927.
Horvat J. Politika povijest Hrvatske* I I . Zagreb, 1928.
Prepeluh, Pripombe k nai prevratni dobi # Ljubi jana, 1938.
Krizman B. Osnivanje Narodnog vijea SHS. HZ V I I , Zagreb, 1954.
Culinovi F. Dravno pravna historija jugoslavenskih zemalja* II
Zagreb 1954.
Krizman B. Narodno vijee SHS u Zagrebu i talijanska okupacija na Jadranu
1918. Anali Jadranskog instituta JA u Zagrebu I , Zagreb, 1956.
Krizman B. Pretstavnici predsjednitva Narodnog vijea SHS u Beu,
Budimpeti i Pragu 1918. HZ X Zagreb, 1957.
Krizman B. Stvaranje jugoslavenske drave. HP 1-4,1958.
Stulli B. Od majske deklaracije do januarskog memoranduma Jugoslavenskog
kluba. Sarqevo, "Pregled" br.9,1958.

-513Leonti Lj. O Jugoslavenskom odboru u Londonu. "Starine" 5o.Zagreb,196o.

Zivanovi M . Jugoslavensko pitanje u svetlosti pregovora za obrazovanje
koalicione vlade Srbije u prolee I9l8.na Krfu. Rad JAZU 321, Zagreb,l96o.
ulinovi F. Jugoslavija izmedju dva ra ta. I , Zagreb, 1961.
Jankovi D. enevska konferencija o stvaranju jugoslavenske zajednice
1918. g. Istorija XX vijeka

Zbornik radova I D N V(I963.)

Zbornik Jugoslavenskog odbora u Londonu u povodu 5o-godinjice osnivanja. Urednici: Bogdanov V . , ulinovi F., Kostreni M . Izd.JAZU
Zagreb, 1967.
Nauni skup u povodu 5o-godinjice raspada Austrougarske monarhije i
stvaranja jugoslavenske drave. Izd. JAZU, Zagreb, 1968.
Stri P. Otok Krk 1918. Rijeka 1968.
503. ii F. Dokumenti

. . str. 96-99

504. Paulova M. op.cit. str.434. .

505. ii F. op.cit .str.

94.

506. Stulli B. op.cit.str. 196.

507. ii F.op.cit.str. 174-176.
508. ii F.op.cit.str. 195-196.
509. Struktura dravne organizacije Drave SHS konstuirana l e n a Carneijeu arhivske
gradje fonda Narodnog vijea SHS, koja se uva u Arhivu Hrvatske u Zagrebu,
510. Organizacija i nadlenost pokrajinskih vlada za vrijeme postoiania Drave SHS
utvrdjeni na osnovu gradje fonda Zemaljske vlade u Zagrebu i fondu Narodnog
vi.jea SHS
IV d i o
Kraljv$tvo Srba, Hrvata i Slovenaca ( 1918-1929.)
poslije Kraljevina Jugoslavija ( 1929 - 1941 )
a) Javna uprava ( 1918 - 1941)
Glava prva
.Kraljevstvo SHS
Izvori
Arhivska gradja slijedeih arhivskih fondova koji se uvaju Arhivu Hrvatske
u Zagrebu:

-514Zemal jska vlada u Zagrebu (1918-1921)

Pokrajinska uprava za Hrvatsku i Slavoniju (1921-1924)
Zagrebaka oblast ( 1924-1929 )
Primorsko krajika oblast ( 1924-1929)
Osjeka oblast ( 1924-1929)
Srijemska oblast ( 1924- 1929 )
Slubene novine Kraljevine SHS ( 1919-1929 )
Narodne novine ( 1918-1925)
Sii F. Dokumenti . . .
Manekin V . Kraljevina SHS AlmanahJ-III (1922-1928)
Literatura
orovi V . Istorija Jugoslavije, Beograd izd. n Delo M , 1923.
J-lorvat J . Politika povijest Hrvatske 1918-1929. Zagreb,1938.
Ribar I. Politiki zapisul-IV Beograd 1948-1952.
PribieviS. Diktatura kralja Aleksandra* Beograd,!953.
Marijanovi J. Politike partije Kraljevine SHS
Zbornik predavcnja " Iz istorije Jugoslavije 1918-1945. Beograd, 1958.
Jankovi D. Drutveni i politiki odnosi u Kraljevstvu Srba, Hrvata
i Slovenaca u oi stvaranja Socijalistike radnike partije Jugoslavije
(komunista) ! .XII I9I8-2O. IV 1919. Ist.XX veka.Zbornik radova I D N
I (1959.)
Vrinac J. Rad i zddjuci Prve,Druge i Tree konferencije KPJ. Ist.XX
veka.Zbornik radova I D N I (1959.)
Smifh-Paveli A. Dr. Ante Trumbi, Problemi hrvatsko srpskih odnosa.
Munchen 1959.
ul inovi F.Jugoslavija izmedju dva rata. I Izd.JAZU, Zagreb, 1961.
Krizman B. Pitanje medjunarodnog priznanja jugoslavenske drave 1919.
godine. I st. XX veka. Zbornik radova I D N III (1962.)
Matkovi H.Hrvatska zajednica. Ist.XX veka.Zbornik radova I D N V(I963.)
Gligorijevi B.Organizacija jugoslavenskih nacionalista (Orjuna),Ist.XX
veka.Zborrtik radova I D N V (1963.)
Krizman B.Jadransko pitanje na Parikoj mirovnoj konferenciji
(28.VI do 8.12.1919).Ist.XX veka. Zbornik radova I D N , V I I (1965.).
Gligorijevi B.O pitanju ulaska predstavnika HRSS u Davidovievu
vladu 1924. i o krizi i padu te vlade. Ist. XX veka.Zbornik radova
I D N VII ((f965.)

-515Gligorijevi B. Politika previranja u Demokratskoj stranci na pitanju

taktike prema Hrvatskom bloku u drugoj polovini 1922. Ist. XX veka.Zbornik radova I D N VIII (1966.)
Koprivica-Otri S. O Manifestu opozicije l92o.godine.
Putovi revolucije 778 (1966.)
Mitrovi A. Apri I sk i pregovori o jandranskom pitanju na Konferenciji
mira 1919. godine. Ist. XX veka. Zbornik radova I D N VIII (1966.)
Stojkov T. O spoljno-politikoj aktivnost? vodstva seljako demokratske
koalicije uoi estojahuarske diktature. Ist. XX veka.Zbornik radova
I D N IX (1968.).
Purivatra A. Formiranje Jugoslavenske muslimanske organizacije i njen
razvoj do prevazilaenja krize poetkom 1922.godine. Ist. XX veka.
Zbornik radova I D N IX (1968.)
511. isi F. op.cit.str.236,237.
512. ii F. op.cit.28o-283.
513. ulinovi F. op.c?t.str.35l.
514. Slubene nov!ne Kraljevine SHS (u daljnjem tekstu SN) l92o.br. 195,275.
515. SN I9l9.br.I.
516. SN 1919. ,br.14,15,23.
517. SN 1919. br.41.
518. SN92o.br.36,1925,br.26.
519. SN 1919. br.22,192l.br.164,168.
520. SN 1919, br.15.
521. SN 1919. br.66,162.
522. SN 1919. br. 49
523. SN 1921. br.156.
524. SN 1921. br.142 a
525. Tekst Obznane od 3o.XII l92o. vidi ulinovi op.cit.I 319.
526. SN 1921 ,br.l7o a
527. ulinovi F. op.cit. I str.388.
528. ulinovi F. o p . c i t . I str.416.
529. Manekin V . op.cit. 1921/1922.sv.I dio |-9,str.l4o-l49.
530. Akt Pr.6o66-l9l9. Zemaljske vlade u Zagrebu

-516531. Narodne novine (u daljnjem tekstu N N ) I925.br.5o.

532. N N 1925. br.5o.
533. N N 1925. br.59
534. N N 1924. br.63.
535. Manekin V . op.cit.sv. III (1927-1928.) str.513
536. Vidi Zakon o opoj upravi od 26.4.1922., Uredbu o podjeli zemlje na oblasti
od 26. IV 1922i Zakon o oblasnoj i sreskoj samoupravi od 26. IV 1922., SN
I922.br.92.
537. Fond Veliki upan pri morsko-krajike pblasti, akt. br.l, 27-1924. Arhiv Hrvatske.
538. Uporedi Uredbu o prenosu poslova sa drave na oblasne samoupravne vlasti,
SN 1927. br.269.
539. S obzirom na organizaciju rada oblasne skuptine i oblasnog odbora vidi
Vodi kroz arhivsku gradu za fond Osjeka oblast, Arhiv Hrvatske ili Poslovnik
Oblasne skuptine Osjeke oblasti i Uredbu o ustrojstvu Oblasnog odbora Oblasti
osjeke, Arhiv Hrvatske, Predsjednitvo Oblasne skuptine Osjeke oblasti akt.
br.33,99-1927. kut.l.
540. Zakon o izmjeni zakona o optinama i oblasnim samupravcma, SN 1929,
br.9; Zakon o ukidanju zakona o izboru oblasna, sreske i optinske samouprave,
SN 1929. br.II; Uredba o radu komesara oblasne samouprave, SN I929.br. 17.
541. Pravilnik o poslovnom redu i organizaciji oblasnih kontrola propisanog na osnovu
l.lo8. Zakona o glavioj kontroli.SN 1927. br.71.
542. "Sremska samouprava" < / slubeni list Sremske obi asti, br. 45, str. 1,2.
543. Sbornik 1895,br.34 str.2l9-25o.
Glava druga
Kraljevina Jugoslavija
Izvor?
Arhivska grad ja fondova koji se uvaju u Arhivu Hrvatske u Zagrebu
i to:
Banska uprava Savske banovine (1929-1939.)
Banska vlast Banovine Hrvatske (1939,-1941)
Istorijsk? arhiv KPJ, Tom.II,Kongresi i zemaljske konferencije KP
1919-1937. Beograd l95o.
Stenografske beleke Narodnog pretstavnitva Kraljevine Jugoslavije
Slubene novine.

-517Li Ceratura
Markovi L. Jugoslvenska drava i Hrvatsko pitanje.Zagreb, 1935.
Lamer M. Razmatranje o kretanju internacionalnog kapitala ( s osobitim obzirom na najnovije tendencije kod nasl\Ekonomist,Zagreb,
1938.
Mirkovi N . Privredne posljedice aneksije Austrije i Sudetske
oblasti. Jugoslavenski ekonomist.Beograd 1938.III.
Lamer M. Ekonomski odraz "Ansch lussa" u Medjuncrodnoj trgovini.
Ekonomist,Zagreb 1938 . 5
Biani R. Pogled iz svjetske perspektive i naa ekonomska orijentacija, Zagreb, 1939.
Corovi V . Politike prilike u Bosni i Hercegovini,Beograd 1939.
Ribar I. Politiki zcpisuI-IV Beograd 1948. do 1952.
Mirkovi M. Ekonomska struktura Jugoslavije, 1918-1941. II izd.1952.
Vukovi V. Politika Osovine prema Jugoslaviji (1936-1941)Jugoslavenska revija za medjunarodno pravo. Beograd 1954. 1/2
ulinovi F. Prestanak Kraljevine Jugoslavije i postanak Demokratske
federativne Jugoslavije. Rad JAZU, 311. Zagreb, 1957.
Dimitrijevi S. Strani kapital u privredi bive Jugoslavije. Beograd,
1958.
ulinovi F. Jugoslavija izmedju dva rata II Zagreb 1961.
Avramovski Z . Sukob interesa V . Britanije i Njemake na Balkanu
uoi drugog svjetskog rata Istorija XX veka. Zbornik radova I D N ,
II (1961.)
Boban Lj. O politikim previranjima na selu u Banovini Hrvatskoj.
Istorija XX veka.Zbornik radova IDN II (1961.)
Boban Lj. Zagrebake punktacije. Ist.XX veka.Zbornik radova I D N
IV (1962.).
Boban Lj. Dranje srbijanskih opozicionih stranaka povodom Zagrebakih
punktacija. HZ 1962. 1-4.
Stojkov T. Gradjanska opozicija i skuptinski izbori od 8.XI 1931.
Ist.XX veka. Zbornik radova IDN IV (1962.)
Stojkov T. O stvaranju bloka narodnog sporazuma (Prilog izuavanju
odnosa izmedju gradjanskih opozicionih grupa u Jugoslaviji 1933-1937.
godine) Ist.XX veka. Zbornik radova IDN VI (1964.)
Boban Lj. Oko Maekcvih pregovora s grofom anom.Ist.XX veka.Zbornih
radova IDN VI ( 1964.)

-518Boban Lj. Iz historije odnosa izmedju V.Maeka i dvora u vrijeme

estojanuarskog reima ( Odnosi do oktroiranog Ustava od 3. IX 1931 )
HZ XVIII (1965.)
Boban Lj. Sporazum Cvetkovi-Maek,Beograd 1965.
Biber D. O padu Sto jadi novieve vlade. Istorija XX veka.
Zbornik radova I D N VIII (1966.)
Jeli I.Osnovni problemi stvaranja Narodnog fronta u Jugoslaviji
do 1941 .god. Putovi revolucije 7-8 (1966.)
544. SN 1929. br. 6 i 9 - I V
545. SN 1929. br. 9 - l V i br. 54-XXIII
546. SN 1929. br.9-IV
547. SN 1929. br. 28-X1II, 45-XX
548. SN 1929. br.233-XCVI,br.297-CXXIV
549. SN l93l.br.2oo.
550. S obzirom na organizaciju i nadlenost - vidi Zakon o uredjenju vrhovne
dravne uprave od 31.111 1929., SN 1929. br.78
551. SN l92o.br.36.
552. SN 1919. br.86.
553. SN I92l.br.156
554. SN 1919. br.49.
555. SN 1919. br.l.
556. SN 1919.br.7.
557. SN 1952. br.76.
558. Zakon o banskoj upravi od 7 . X I I929SN 1929

br.529,str.l952-l96o.

559. & 9 Zakona o organizaciji financijske uprave od 7 . X I I 1929., SN I929.br. .593.

560. Djelokrug utvrdjen Zakonom o organizaciji financijske upave od 7 . X I I 1929.
561. Djelokrug poreske uprave,carinarnica, katastarske uprave i financijske kontrole
odredjen citiranim zakonom o biljeci 56o.
562. Zakon o unutrainjoj upravi od 19.VI 1929., SN 1929. br.143.
563. Zakon o opitinamaod 14.111 1933. SN I933.br.85.

519564. Zakon o gradskim opinama od 22.VII 1934. , SN I934.br.169.

565%

opirno vidi Boban Lj. Punktacije Seljako demokratske koalicije,Beograd, 1968

566. ulinovi F. op.cit.II str.136-147.

567. SN 1939. br .194 A
568. l.2 Uredbe o banovini Hrvatskoj, SN 1939. br.194 A
569. l .2,3,6,11,12 i 15. Uredbe o prenosu poslova prosvete sa drave na banovinu
Hrvatsku, SN 1939. ,br.282.
570. l .2 Uredbe o banovini Hrvatskoj i l .1. Uredbe o poslovima pravde, SN I939.br
227.
571. l . 4 , 6 , 7 i 12. Uredbe o prenosu poslova poljoprivrede sa drave na bancvinu
Hrvatsku, SN 1939. br.282.
572. l .2 Uredbe 0 prenosu poslova uma i rudnika sa drave na banovinu Hrvatsku
SN, 1939 br.282.
573. St. I i 2pl. 2 , 3 , s t . 3 , 4 , 5 , 6 , 0 1 . 5 , 6 , 8 , I I , 1 2 , Uredbe o prenosu poslova
trgovine i industrije sa drave na banovinu Hrvatsku,SN 1939.br.282.i to.7,8, i
9 Uredbe o banovini Hrvatskoj.
574. l .2,19 Uredbe o prenosu poslova gradjevina / SN 1939. br.275.
575. l .2 Uredbe o prenosu poslova socijalne politike i narodnog zdravlja sa drave
na banovinu Hrvatsku, SN 1939. br.282.
576. Matai A . Zakoni uredbe, naredbe banovine Hrvatske ( u daljnjem tekstu
ZUH ) k n j j str. 183-185.
577. ZUH, U str.61*
578. ZUH,XII str
579. Z U N , III str.237.
580. ZUH, II str.231 l i,2 i 3 . )
581. ZUH II str.227-23o.
582. SN, I93l.br.262.
583. SN,I932. br.l7&
584. ^ 354 Zakona o radnjama
585. Sbornik,1869.str.58.
586. Sbornik,1884.br.31.
587. ZUH, V I str.1-3.
588. ZUH, III str.22o.
589. ZUH,

III

str 227.

-514590. ZUH .<11 str. 41,Vstr. 128

591. ZUH, I str.16, VI! str.l,X str.281
592. Uredba o kotarskoj skuptini i kotarskom upravnom odboru od 26. VIII l94o.
N N , l94o.br.193
593. Uredba o izmjenama i dopunama odredaba 5 lo7,lo8 i 142.Zakona
o gradskim opinama , N N I939.br.' 267
594. Uredba o izmjenama i dopunama Zakona o opinama od 14.(11 1933.
N N l94o.br.84,85 ? 2o9.
B/PRAVOSUDJE U HRVATSKOJ I SLAVONIJI
(1918-1941)
RGB
Sbornik
Literatura
Dimitrijevi M. Problem rada s arhivskom i registraturonom gradom redovnih
sudova nastaiom od I 8 5 O . - I 9 4 5 . na podruju Zagreba .Putovi revolucije^ ( I 9 6 0 ) *

595. S N 1928. br.237

596. S N 1929. br.2o
597. S N 1928. br.237
598. SN I929.br.9
599.SN 1929. br.179
oo.SN I929.br.33
ol. SN 1929. br 45
6o2. Stol sedmorice je djelovao kao kasacioni sud na osnovu l .46. Uvodnog zakona
o sudskom postupku u gradjanskim parnicama od 13. VII 1939.SN br.f71 . Nakon osnivanja banovine Hrvatske podruje apelacionog suda u Splitu bude pripojeno podruju
Stola sedmorice, a BOdjeljenju je ostao podloan samo apelacioni sud u Ljubljani
pa jet to B Odjeljenje bilo premjeteno I .XI 1939.u Ljubljanu kao Vrhovno sodie
u Ljubljani.
0o3. SN 1929. br 73
6o4. Zakon od 17.II 1922.

SN I922.br.69. i 2 7 . I V I928.^SN 1928 br.116*

6o5- 2o5 Zakono o vanparninom postupku od 24.VII 1934.^ SN I934.br.175,

606. 2o8, 2o9. Zakona o vanparninom postupku od 24.VII 1934.
607. Uvodni z a k o n o vanparninom postupku od 26.VII 1932 SN 1934 br.lS^SN 1934. br.l
608. Zakon od 15.VII I934.^SN 1934.br. 164.

-5216o9. 343-353,Zakona o radnjama, SN I93l.br.62

61 o . Zakon od 27.XII 1896. te

424 ? 434 Zakona o radnjama

611. Uredba od 25.IX 1926 ,SN I926.br.219.

612. Zakon olovu od 5. XII 1931. , SN 1931 .br.285
613. Zakon o nunim prolazima od 6 . I V !9o6. Sbornik l9o6. br.23.
614. Zakon o Glavnoj kontroli od 3o.V 1922. od lo.X 1929. i od 17.X l93o.
SN I922.br.125, I929.br.243, l93o.br.244
615. Krivini zakonik od 27.1 1929. Uredbi %91-98,loo,lo2,-115, 191 i 3o7;
Zakon o zatiti javne bezbjednosti i poretku u dravi od 6.1 1929.
Cl. 1 , 2 , 3 , 1 3 , 1 7 , 1 8 prema izmjenama i dopunama po zakonu od I. III 1929.
SN 1929. br.33,9 o 54,
616. Zakon o komasaciji zemljita od 22.VI l9o2.,Sbornik l9o2.br.43 i 47.
617. Zakon o uredjenju ministarstva poljoprivrede od 25.111 l93o.,SN l93o.br.71.
618. Zakon o likvidaciji agrarnog odnosa na podruju ranije pokrajine Dalmacije
od 19.X l93o, SN l93o.br. 25L
619. Zakon o kapetanijama pristanita od 3o.VlII 1922. , SN l922.br.I9o.
620. RGB 1853 br. 84, str.271 -672
621. SN 1933.br.2o,str. 61-188.
622. SN 1922. br.286 - CX V i .

V d io
Rijeka i Istra od 1918 - 1943.
Literatura
ulinovi F. RijeSka drava. Od Londonskog pakta i Danuncijcde
do Rapallo i aneksije Italiji .Zagreb, izd.Povijesno drutvo NRH~~
1953.
Korlevi M. Uprava i sudstvo u Istri 1918-1945.
Vjesnik Dravnog arhiva u Rijeci II 1954.
ulinovi F. Jugoslavija izmedju dva rata.ll, Zagreb, 1961.
i tamo naznaena literatura (str.249-26o)
623. ulinovi F.Rijeka drava, str.54-65.
624. ulinovi F. op.cit.str.99-loo.
625. ulinovi F. op.cit.str.147,156-174.
626. ulinovi F.op.cit.str.!8o.
627. ulinovi F. op.cit.str.241.

-522628 Korlevi M . op.cit.str.19-23

629. Korlevi M . op.cit.str.24-27,
630. Korlevi M . op.cit.str. 43
631. Korlevi M . op.cit.str. 73.
632. ulinovi F. Jugoslavija izmedju dva rata, II str.271 -272
VI

dio

Nezavisna drava Hrvatska

Izvori
Zbirka zakona i uredaba NDH (1941-1945)
Literatura
Simi S. Tudjinske kombinacije oko N D H . Tt-og;ad 1958.
Simi S. Prekrtavanje Srba zcvrijemedi
Cui inovi F. Jugoslavija izmedju

-cg svjetskog rata.Titograd 1959.

- "ara, II, Zagreb, 1961

Stanisavljevi ;
Nastanak i razvitak etnikog pokreta u Hrvatsko?
(1941 -i 942) J stori ja X X veka, Zbornik radova I D N IV (I92. ;
Krizman B. Pavellev dolazak u Zagreb 1941 .godine.
Zbornik Historijskog Institute Slavonije. ! (1963.)
Krizman &, Odnosi Jugoslavije s Njemakom i Itc ijona I937-I94 ,
H Z X V I I (1964.)
Biber D. Ustae ? Trei Reich. JI 1964. br.2
Buti F. - Jeli !. O takozvanom ustakom ustanku u Hrvatskoj 1941
Putovi revolucije 3-4 (1964.)
Buti F. O nekim politikim akcijama NDH uoi njezina sloma.
Putovi revolucije 7-8 (1966.)
633. Krizman B.Odnofei Jugoslavije s Njemakom i Italijom. . .str.233.
634. K rizman B. op. cit. str. 245 ad not .69
635. Krizman B. op.cit.str.254-255
636. Krizman B.op.cit.str.256-257
637. Krizmcn B. op.cit.str.256-257
638. N N I94l.br.28.
639. Culinovi F.Jugoslavija izmedju dva rata.II str.2*7

-523640. N N 1942. br.153

641. N N

1941. br.47

42. Zakonska odredba o proirenju prostorne nadlenosti sudova na oslobodjenom

podruju, N N 1944. br.15, Zakonska odredba o ovlasti ministru unutarnjih poslova da naredbama postrojava Velike upe u podruju oslobodjenom ispod tudjinske v I atti, N N 1943. br ,2'b.
643. Zakon o prisezi vjernosti Dravi Hrvatskoj, N N 1941 .br.l.
644. Zakonska odredba_o kruni Zvonimirovoj, N N 1941. br.28.
645. Zakonska odredba o izricanju osuda, o nazivima sudova i sudaca i upotrebi istog
hrvatskog jezika kod sudova, N N 1941 % br.6,
646. Zakonska odredba o poglavnom upanstvu, N N I944.br.71
647. N N 1942. br.22, 43 (Zakonska odredba o poslovanju Sabora)
648. N N 1942. br.22 ( I . 2 . )
6 4 9 . 1 2 Propisnika o zadai, ustrojstvu, radu i smjernicama "Ustae"
- Hrvatskog oslobodilakog pokreta, N N 1942.br.l81.
6 5 0 . 4 2 Odredbe o osnutku stalikih i drugih postrojbi u okrivu Hrvatskog ustakog
oslobodilakog pokreta, N N 1941. br. 187.
651. Odredba o imenovanju prve hrvatske dravne vlade (Jl6.IV 1941., N N 1941 .bt.4.
652. Zakonske odredba o dravnoj vladi NDH , N N

I94l.br.59

653. 47 Zakonske odredbe o dravnoj vladi NDH od 9 . X 1942., N N 1942.

br. 229 i N N 1942. br. 235
654. Odredba od 14.X 1942. N N 1942. br. 235
655. Odredba od 2o.X 1942. N N I942.br.239
656. Odredba od 22.X 1 9 4 2 . , N N 1942. br. 242
657. 31 - 37 Zak.odredbe o dravnoj vladi NDH od 9 . X 1942.
658. 43 citirane odredbe od 9 . X 1942'.
659. Zakonska odredba od 21.1 1943., N N

1943. bc.17.

660. N N od 4 . V 1943. br.loo

661. Zakonska odredba od 3,XI 1943. N N 1943. br. 251
662. N N od 12.X 1943. br. 233
663. N N od 22.XII 1943. br. 292
664. N N od 12.X 1943. br. 233
665. N N od 12.X 1943. br. 233

-524666. N N od 12.X 1943. br. 233

667. N N od 12.X 1943. br. 233
668. N N od 2o.V 1944. br.114
669. N N od 18.XII 1944. br. 285
670. N N od 31.VII 1941. 94.
671. N N od lo.VI 1941. br. 49;

N N 21 .VI 1944. br.138.

672. N N od 21.IV 1941. br.7.

673. Zbirka zakona, uredaba i naredaba N D H (u daljnjem tekstu Z Z N D H ) k n j . X X I X
str. 3o5.
674. Slubeni l i s t D F J , I945.br.4

675. ZZ NDH, XI str.112.

676. Z Z N D H I str. 15.
677. Z Z N D H II] str.76.
678. Z Z N D H , III str.196.
679. Z Z N D H , X V s t r . 2 5 o .
680. Z Z N D H , II str.314
681. Z Z N D H , III str.69.
682. Z Z N D H VI str. 156.
683. Z Z N D H , X str.42
684. Z Z N D H , I str. 29o.
685. Z Z N D H , V s t r . I
686. Z Z N D H , I X , str.181.
687. Z Z N D H , XXVI,str.lol
688. Z Z N D H , X X V I I I str.24o
689. Z Z N D H , X I , str.189.
690. Z Z N D H , X X I I str.163.
691. Z Z .NDH, X X X I I , str.3,117; X X X V I , str^2o2,2o4.
692. Z Z N D H , ll.str.3o9.
693. Z Z N D H , II str.312
694. Z Z N D H , X I , str.164.

-525695. Z Z N D , X I I , str.lo5
696. Z Z N D H , X I X , str.266; X X str.81.
697. Z Z N D H , XXXVIII,str.251.
698. Z Z N D H , XXII,str.23o.
699. Z Z NDH,XXX,str.85.
700. Z Z N D H , X X X , str.113.
701. Z Z N D H , XXXV,str.33.
702. Z Z N D H , II str.121
703. Z Z N D H , III.str.297
704. Z Z N D H , X I I I , str.3ol-340
705. Z Z N D H , X L , str.9o.
706. Z Z N D H , X I V , str.176.
707. Z Z N D H , X X I V , str.253.
708. Z Z N D H , X X X , str.5.
709. Z Z N D H , X X V , str.73.
710. Z Z N D H , II.str.273.
711. Z Z N D H , IV str.143.
712. Z Z NDH, X X I V , str.174.

VII d J o
KPJ te formiranje i razvoj Nove Jugoslavije
Izvori
Zbornik dokumenata i podataka o narodno-slobodilakom ratu
jugoslavenskih naroda, Toni I V Bosna i Hercegovina, Knj. I - 2 9 ;
Tom V Hrvatska,knj. 1-36; Tom V I I I Dejstva na Jadranu, knj.+-3;
Tom IX Partijsko politika dokumenta knj. I - 4 , Beograd, Vojno- istorijski
institut, 1949-1968.
Zemaljsko antifaistiko vijee narodnog oslobodjenja Hrvatske.
Zbornik dokumenata 1943. Zagreb, IHRP , 1964.
Literatura
ulinovi F. Razvitak narodne vlnsti u Jugoslaviji (skripta) Zagreb,

-526-

Izd. Klub studenata tehnike "NKO Tomi", 1946.

ulinovi F. Razvitak Z A V N O H - a , HZ 2 (1949.) 1-4
Gerkovi L. Historija narodne vlasti, Becirad. 1957.
Pregled istorije Saveza komunista Jugoslavije. Beograd
Izd. Institut za izuavanje radnikog pokreta, 1963.
713. Gerkovi L.op.cit.str.loo
714. Gerkovi L.op. cit.str.lol
715. Pijade M . Izabrani govor? i lanci 1941-1947. Beograd,

Kulturo 1948. str.9

716. GerScovi L.op.cit.str.l2o.

717. O Prvom zasjedanju A V N O J - a - uporedi Pregled istorije SKJ, str.368-372
718. Gerkovi L. op.cit.str. 138.
719. Gerkovi L. op.cit.str.84-85
720. Gerkovi L.op.cit.str. 189.
721. Pregled istorije SKJ , str. 39o-399.

Gk-struni ispit
POVIJEST institucija..(Beuc)
B.Povijest institucija...
inv. br. m-100007032

Hrvatski dravni arhiv

*2o201*
HRVATSKI DRAVNI ARHIV