Knjigoteka

~1~

Knjigoteka

ANTE
VELIANSTVENI POSKOKOVI

TOMI

~2~

Knjigoteka

Ljubav se ne tri niti ne kupuje

Ljubav se ne tri niti ne kupuje
Ko ljubiti ne zna
Ko ljubiti ne zna
ej, nek se ne hapljuje
meimurska narodna

~3~

Knjigoteka

U spomen na Milorada Bibia i Gorana Zlojia

~4~

Knjigoteka

Pod hipotekine hipoteke hipotekom

Krajem travnja, ve kad se inilo da je zima iza nas, hladna fronta spustila se sa
sjeverozapada Europe i u Hrvatskoj je itav tjedan gotovo bez prestanka kiilo. U Gorskom
kotaru ak je pao snijeg, prometni pravac Otrovica - Kikovica bio je zatvoren za kamione s
prikolicom. Nekolicina graana koji su se te bezvoljne, sumorne i vlane nedjeljne veeri
zatekli na Trgu bana Jelaia nisu se ni osvrnuli za mukarcem u otrcanoj zelenoj jakni, s
kapom od smeeg samta, to se pognut zaklanjao slomljenim crnim kiobranom. Po izgledu
je mogao biti prosjak, sakuplja plastine ambalae, bivi zatvorenik ili bezumnik otputen
iz duevne bolnice - jedan od onih to od tko zna koje svoje nevolje lutaju mokrim
velegradskim plonicima. Rijetki su se prolaznici ukrcavali u jarko osvijetljena tramvajska
kola i nitko nije primijetio i naao neobinim kad je ovaj iza krianja s Prakom kratko,
sumnjiavo pogledao lijevo i desno i hitro skrenuo u podzemlje, niz stepenice odavno
zatvorenog javnog nunika. Nikoga nije bilo da svjedoi kad je on otkljuao lokot na lancu,
gurnuo eljezna vrata i ugazio u crnu lokvu i smee.
Mukarac je zatvorio sa sobom i ukljuio depnu lampu, a na snopu slabog svjetla
ukazalo se bijedno, neisto predvorje nekadanje sanitarne ustanove, natrula i naherena
vrata ispala iz arki i zidovi iarani razvratom i niskostima. Oprezno gacajui kroz vodu
uao je u prostoriju s pisoarima i iz nje u drugu kabinu slijeva, podigao svjetlo lampe i uzeo
apatom brojati ploice od stropa nanie. Kad je doao do sedmog keramikog kvadrata, na
kojemu je ruka nepoznatog pohotnika napisala vrlo nepristojnu opasku o spolnim
navikama stanovite Mladenke, uz lijevi rub ga je vrhovima prstiju vrsto utisnuo moda
pola centimetra u zid, zatim pustio, a on je poskoio i otvorio se kao prozori, otkrivajui
plitku malenu niu s brojanikom. ovjek je utipkao sedmeroznamenkastu ifru i negdje u
betonu neto je triput kljocnulo. Sekundu ili dvije kasnije stranja se stijenka kabine uz
jedva ujan cvile povukla ustranu, a iza nje ukazala se prostorija po svemu razliita od
mranog, prljavog klozeta - velika podzemna dvorana sa zidovima u orahovini, ulatenim
parketom s intarzijama i posred svega, ispod niza kienih kristalnih lustera, dugaak
konferencijski stol okruen udobnim konim naslonjaima. Na daljem kraju stola, pod
irokim krugom svjetlarnika, jedinim izvorom prirodnog svjetla ovdje, ve je netko sjedio.
Spustio je novine i preko naoala pogledao pridolicu.
Uranio i ti, dobacio je zagrebaki nadbiskup, kardinal Valentin Lovri, kad je
Tomislav Poskok otresao kiobran, objesio jaknu i zatvorio za sobom. Ba itam da ti je sin
u ljubavnoj vezi s nekakvom pjevaicom, kako se ono zove...
Ne spominji mi ni nju ni njega, uzdahnuo je gorko Poskok sputajui se u naslonja
nasuprot nadbiskupu.
Luna, naao je crkveni velikodostojnik ime u novinama. Nije me briga, ti si mu otac,
ali isto je mogao nai nau curu.
Ma, naa je, Dragica se inae zove, a to Luna je, onako... umjetniki, objasnio je Poskok
mrzovoljno.
A sin ti? zanimalo je dalje Lovria. Koliko je ono njemu, trideset?
Trideset dvije.
Pa to ga ne eni?
~5~

Knjigoteka
to ne eni ti svoga? lecnuo se Poskok.
Moj je tek diplomirao, rekao je nadbiskup uvrijeeno.
Tu se razgovor meu njima dvojicom na nekoliko trenutaka u nelagodi zaustavio.
Tomislav Poskok, najbogatiji ovjek u zemlji, ije se prezime koilo iznad ulaza stotina
duana, vlasnik mljekara, mesnica, klaonica, punionica vode i beskrajnih hektara
poljoprivrednih dobara, zagledao se u niz uljanih portreta koji se pruao itavim jednim
zidom prostorije u kojoj se vie od dvije stotine godina okupljaju najmoniji mukarci u
Hrvatskoj. Upravo preko puta, povie svoga dalekog i, po Poskokovom sudu, bezvrijednog i
nedostojnog nasljednika Lovria, u ljubiastom je ogrtau, s velikim kriem na prsima,
visjela slika presvetog Maksimilijana Vrhovca, koji je krajem osamnaestog vijeka ispod
centralnog zagrebakog trga dao sagraditi ovu prostoriju. Legenda kae da su svim
graditeljima, od glavnog majstora do najmanjeg tesarskog egrta, po zavretku posla
bili odrezani jezici.
Velika dvorana Bratstva hrvatskog zavjeta tunelima je povezana s Kaptolom i Banskim
dvorima, a naknadno su, u drugoj polovici dvadesetog vijeka, vie kao izlaz u nudi,
probijena vrata prema javnom zahodu. Naratajima ve o njezinom stanju, o popravcima
namjetaja, bojanju zidova, istoi, ventilaciji i toplini koja se i sad iri iz zapaljenih
hrastovih cjepanica u irokom kamenom kaminu, brinu pripadnici jedne gornjogradske
obitelji besprijekornog ugleda, nepokolebljivog patriotizma i stamene katolike vjere. Tajnu
njezinog postojanja otac na samrti prenosi najstarijem sinu.
Premda tek nekolicina zna za ovo mjesto, iz njega se, dobro ili loe, usmjerava povijest
naeg naroda. U Velikoj dvorani Bratstva hrvatskog zavjeta utanaena je konana verzija
Hrvatsko-ugarske nagodbe, Ilirski pokret u njoj je osnovan, tu su se birale strane u
svjetskim ratovima, tu smo se i udruivali i razilazili sa Srbima, Vlatko Maek je tu
dobio posljednje upute prije potpisivanja sporazuma s Dragiom Cvetkoviem, tu je
odlueno da Nazor ode u partizane, a Krlea stane na elo obnovljenog Leksikografskog
zavoda. Proizvodnja prve nae atomske bombe u skrivenom pogonu Petrokemije u Kutini,
izgradnja Novog Zagreba, Deklaracija o nazivu i poloaju hrvatskog knjievnog
jezika, Hrvatsko proljee, slom Hrvatskog proljea, programi stabilizacije, devalvacije
valute, privatizacije poduzea, pravci autocesta, javno-privatna partnerstva, dobitnici
knjievnih nagrada, nove pjevaice grupe Magazin, Dinamova osvajanja nogometnih
prvenstava... sve se tu utvrdilo.
Umirovljenici koji bistre prilike u zemlji etajui s kraja na kraj Trga, kolporteri to
izvikuju naslove i ljubavni parovi to se sastaju kod spomenika slavnom dravniku
i vojskovoi, ulini pjevai i prodavai peciva - nitko od njih ni ne nasluuje da se sve ono
zaista vano u Hrvatskoj dogodilo i dogaa voljom dvadesetak politikih, gospodarskih,
kulturnih, sudskih i crkvenih uglednika, koji se jednom u mjesecu nalaze ispod njihovih
nogu. Prolaznici to se zaustave poinuti uz vodu Manuevca ni u snu ne bi pomislili da je
dno fontane odozdo prozirno i da sjede iznad svjetlarnika jedne raskone sale u kojoj se,
moda ba ovog trenutka, odluuje i o njihovoj sudbini.
Travanjske nedjelje kojom poinje naa pria Tomislav Poskok tu se, mimo redovnog
okupljanja lanova Bratstva, naao s nadbiskupom i premijerom, da zatrai njihovu
novanu pomo u kupovini veinskog paketa dionica najveeg slovenskog trgovakog
~6~

Knjigoteka
lanca, rizinom podvigu koji bi mu, proe li sve kako treba, pomogao u stabiliziranju
njegovog poslovnog imperija ozbiljno zaljuljanog velikom svjetskom financijskom krizom.
Ej, vas dvojica, rekao je premijer kad je doao malo prije osam. Ne zamjerite, htio
sam vidjeti poetak Dnevnika. ta kau? upitao je Poskok.
Opet bi me hapsili.
Dat e Bog, jednom e im se i posreiti.
Premijer Meter vedro mu je namignuo i dobacio: Tetka ti je poruila da joj se javi.
Luka Meter i Tomislav Poskok bili su roaci, sinovi dviju sestara iz jednog krevitog
ubogog sela u Dalmatinskoj zagori.
E, ne bi tako u crkvi ostavio, rekao je tada zlovoljno nadbiskup, koji je zabaene glave
gledao put svjetlarnika, gdje je netko upravo za sreu bacio novi u bistru vodu fontane.
Na nekoliko trenutaka trojica uglednika znatieljno su se zapiljila u crne kruie kovanica
rasutih na plavoj staklenoj plohi iznad njih.
Je li ono netko bacio pet kuna? primijetio je Poskok.
Gdje?
Tamo, gledaj, pokazao je prstom uvis, sasvim desno, uz rub.
Due mi, pet kuna, potvrdio je Lovri.
Pa kad kau da narod nema para, odmahnuo je premijer.
Narod? kazao je nadbiskup kivno. Narod je bagra. Koliko god da si lo prema njemu,
narod zasluuje jo gore.
Ja ne mogu biti gori nego jesam, naalio se premijer na vlastiti raun, a Tomislav
Poskok je pomislio kako to i nije sasvim neistinito.
Puno puta se upitam, to je mene Bog kaznio da se rodim meu Hrvatima, nastavio je
neutjeno Lovri. Pogledam koji put u Rimu kardinale iz drugih zemalja, to ti ljudi imaju,
gdje ive, koje aute voze, i isto me sram doe odakle sam ja doao.
Valentine, prijatelju, upozorio ga je premijer, da nisi iz Hrvatske, ti nikad ne bi ni bio
sveenik. Da si se rodio negdje drugdje, tebi bi vjerojatno zabranili da ulazi u crkvu. Na
vratima bi stajala tvoja slika s upozorenjem: Ovom ovjeku je zabranjen ulazak u sve
sakralne objekte na teritoriju drave.
Pa nije ti neki vic, uvrijedio se nadbiskup.
Ajde, pa nije tako lo, rekao je premijer, a onda se okrenuo Poskoku i preao na stvar
zbog koje su se njih trojica okupili. Nego, Tomo, vidi, ono tvoje. Nemoj se ljutit, ali ja to ne
mogu napravit. Ni Lovri ni ja. Ne pod uvjetima koje ti predlae. Imovina kojom jami za
pare koje bi posudio naprosto je... jebi ga, sranje.
Luka, nemoj, rekao je Poskok, tu je dvjesto tisua kvadrata.
Pod hipotekom, naglasio je nadbiskup Lovri.
Pod hipotckine hipoteke hipotekom, dodao je Meter. Mi bismo bili valjda esnaesti u
redu da se naplatimo od toga terena ako ti propadne. Da topla kuja doe u interaj, ne bi
se oko nje skupilo dukela koliko ti ima vjerovnika za dvjesto tisua kvadrata skladita na
periferiji. A i ovo drugo to nudi, ajmo po dui, zna i sam, da vrijedi, dobio bi pare u banci
i ne bi u nas pitao.
~7~

Knjigoteka
Tomislav Poskok naas je zamiljeno nakubio usne. Ne moete mi to napraviti,
kazao je. Nakon svega to sam uinio za vas, nije fer, ljudi. Luka, majku mu, zna koliko
sam uloio i u tebe i u stranku. Koliko me samo tvoja posljednja kampanja kotala. Jeste li vi
uli, okrenuo se naas nadbiskupu, priu s medom?
Nadbiskup je upitno podigao obrve i nijeno odmahnuo, a Meter se nervozno
nasmijeio.
Pet milijuna malih staklenki meda dao sam da se napravi, poeo je Poskok. Znate
one male staklenkice, kao u hotelima to ih dobijete za doruak? E, ja sam ih njemu,
pokazao je premijera, napravio pet milijuna. On me je molio da mu to napravim. Pet
milijuna malih pakiranja meda s njegovom slikom i natpisom Radit u za Hrvatsku kao
pela. To je trebao biti slubeni slogan kampanje: Radit u za Hrvatsku kao pela. Prvi dan
je to trebao sveano izjaviti, a onda bi iduih mjesec dana putovao zemljom i narodu dijelio
staklenkice. I znate to je on napravio? Izaao je pred novinare, idiot, i rekao: Radit u za
Hrvatsku kao konj. Ja nisam od uasa mogao sebi doi.
Jebi ga, izletjelo mi u uzbuenju, nacerio se Meter.
E, znam, sloio se Poskok. Tebi je izletjelo. A to s medom? to sam ja mogao sa
dvanaest lepera meda nakon to si ti rekao: Radit u za Hrvatsku kao konj, konjino jedna
glupa?! Milijune sam na tebe potroio i jo uvijek troim. Bez mene ne bi dobio drugi
premijerski mandat. Nikad veinu u Saboru ne bi imao da ti ja, iz svog depa, nisam kupio
koaliciju s ona dva kretena iz Puke stranke. Jednome dao novog Passata, a drugome, sjecas
se sto je pitao - zvono?
upniku je obeao zvono, potvrdio je premijer.
Zvono sa svojim imenom ugledni zastupnik darovao crkvi. I sad za njegovu duu zvoni
tamo u nekakvoj njegovoj vukojebini, a ja, ja ga lino naruio, platio i lijevanje i montau.
to vi mislite, presveti, okrenuo se biznismen crkvenom ovjeku, vidi li dobri Bog na
nebesima da to nije njegovo zvono?
Sve On vidi, rekao je teoloki autoritet ueno.
Vidi, nego kako, sloio se Tomislav Poskok. Sve On vidi. Vidjet e valjda i onu malu
benediktinku to je ostala nosea, onu bivu asnu, danas samohranu majku, koju ste meni
poslali da je zaposlim.
Nadbiskup se odjednom zakarpunio i zamukao.
A vi ba volite te asne, nastavio je Poskok zloesto ga gledajui. To vam je bila trea.
I zato ba benediktinke , zar meu karmeliankama nema tako dobrih piaka? Tomo,
nemoj tako, umijeao se Meter. Pusti ovjeka. Pomogli bismo ti, kao to smo uvijek
pomagali. Svoji smo, Boe dragi, ali to to pita, te pare... Puno je, brate! Puno trai, a
garancije su ti nikakve. Da ponudi togod drugo, ozbiljnije... Ne znam...
Daj nam dionice, bubnuo je Lovri nervozno. Poskok se iznenaeno okrenuo
crkvenom poglavaru, primjeujui usput kako se Meter trgnuo. Grimasa na premijerovom
licu odala mu je kako je rije o neemu to su njih dvojica ve dogovorili, ali se Lovri
istrao i preuranjeno im razotkrio plan.
ta da ti dam? Dionice moje firme? otresao se poduzetnik na nadbiskupa. Dat u ti
kurac da iskopa oko.
~8~

Knjigoteka
Dobro, Tomo, nije ovjek tako mislio, umirio ga je roak premijer. Nitko od tebe ne
trai da se odrekne svoga ivotnog djela, da svoje dijete dade drugome, da neto to si ti
sa svojih deset prstiju krvavo stekao... Luka, majke ti, prekinuo ga je Poskok
nestrpljivo, nismo na mitingu.
Oprosti, ispriao se Meter, a onda zastao, ozbiljno pogledao Poskoka i kratko i bez
uvijanja mu kazao to je imao na pameti: Zaloi dio firme.
O, kurve! opsovao je Tomislav Poskok ogoreno. Ne, ne, posluaj me do kraja. Ja sam
razmiljao, a vjerujem da e se i Lovri sloiti sa mnom...
Nadbiskup je spremno zakimao da se slae.
Trai li tako velike pare, mi se moramo osigurati. Nudimo ti fiducijarni kredit na udio
u firmi. Ostavi nam dionice u zalog. Pazi, u zalog! Nema prijenosa vlasnitva, sve ostaje
tvoje, nastavio je Meter, i poteno ti se vraa kad do kraja vrati kredit.
Poskok je sumnjiavo pogledao prvo premijera. Zatim nadbiskupa.
Dobro, mudrijai, upitao je napokon, a koliki dio ste vi mislili traiti?
Pedeset posto plus jedna dionica, rekao je Meter.
Nema anse!
ao mi je, manje od toga ne moemo.
Luka, nema anse da ti ustupim pola firme. Ne moe to traiti. Pola moje firme, zna i
sam, vrijedi puno vie od onoga to traim od vas.
Ali, mi ne kupujemo, javio se nadbiskup.
Tako je, prisnaio je premijer. Da prodaje pedeset posto plus jednu dionicu,
svakako bi imao pravo pitati puno vie, ali ovdje se ne mijenja vlasnik. Rekli smo, rije je o
zalogu. Vrijednost zaloga uvijek je vea od vrijednosti kredita.
O, mamicu vam...! uzdahnuo je Tomo Poskok, pruio se u naslonjau i zabacio glavu
razmiljajui, dok je premijer nastavio objanjavati kako e operaciju realizirati preko
lihtentajnske off shore kompanije koju e on i nadbiskup osnovati s jednakim udjelom u
vlasnitvu, u velikoj tajnosti, razumije se, jer ni Kaptol ni Vlada slubeno ne smiju imati
nita s ovim...
Osnivaa i vlasnika Poskok international holdinga d. d. nije iznenadio prijedlog
premijera i nadbiskupa, ili barem ne u mjeri u kojoj se njima inilo. Prikazivao
se zateenijim i ozlojeenijim nego je doista bio, kako je i inae, u svim poslovima koje je
ikada dogovorio, pa i u onim najunosnijim, glumio izigranog siromaha, naivca koji nevoljko
pristaje na neto to mu nee donijeti nita osim gubitka i brige.
Ipak, dijelom to nije bila samo gluma. Tomislava Poskoka, kraj sveg bogatstva, stvarno
je itav ivot iskreno titalo kako njegov trud nije pravedno nagraen i nita to je stekao
nije ga moglo izlijeiti od osjeaja da je sramotno zakinut i okraden od propalica koje su
neizmjerno manje uloile, manje radile i riskirale od njega.
To postojano nezadovoljstvo pojaavalo se posljednjih godina. Bivalo je sve munije
otkako je velika kriza zatresla svijet i presuila korita kojima su dotad stizali tokovi novca
to su okretali kotae njegovog biznisa. Banke su dole opreznije nego ikada, nemilosrdnije
u traenju garancija i nezasitnije u profitu, ili su se naprosto zatvorile, uvukle u oklope kao
kornjae, dok se njegov vitalno vaan rast i razvoj svakodnevno, mic po mic, usporavao i
~9~

Knjigoteka
napokon zaustavio. Tako ukopan u mjestu, zaduen daleko preko vrijednosti svoje imovine,
s prihodima to su naoigled kopnili, u jednu rije - sjeban, Poskok je doao ovoj dvojici da
mu pomognu. Bila je to, vjerovao je, njihova dunost. Neto je vee, vjenije i tvre od
njih trojice bilo na stvari. Stati uz najveu hrvatsku kompaniju, dati joj novu snagu irenjem
na susjedna trita bio je nacionalni interes, neto emu se svatko od njih zakleo sluiti. Jo
Horvatska ni propala dok mi ivimo, rekao bi stari Gaj i tko god meu njima eli moe
tamo pod staklom, na zidu kraj kamina, vidjeti te stihove, napisane njegovom rukom, ba na
ovom mjestu, u Velikoj dvorani Bratstva hrvatskog zavjeta, prije mnogo godina.
Nadbiskupa i premijera, kako se ini, nije grijao takav patriotski ar, ali nisu ni sasvim
razoarali Tomu Poskoka. Imao je ve ast vidjeti kakva je gramziva mala gnjida presveti
Lovri, a i rodu Luku je znao kao besramnog lupea i, kad se sve zbroji, nije uistinu proao
gore nego je mislio da e proi. Ostao je samo onaj poznati gorak osjeaj prevarenosti, ali on
bi ga, shvaao je, jednako muio i da je bio uspjeniji u pregovorima. Dapae, u
samotnim, intimnim trenucima priznavao je sebi da ga je vjerojatno ba ta stvar i gurala
naprijed, ona je bila u korijenu svih njegovih udnji. Duane, tvornice,
poljoprivredna dobra, farme, mljekare i klaonice, sve to ima u znatnoj mjeri moe zahvaliti
trajnom i neizljeivom duevnom jadu da je sudbina nepravedna prema njemu.
Ne zove vie da poemo skupa na veprove, rekao mu je malo i prijekorno premijer
na rastanku.
Luka, zadnji put si mi ustrijelio lovouvara.
Pa dobro, dogodi se, nesrea u lovu... krenuo se ispriavati Meter.
Ovo je bilo na parkiralitu, podsjetio ga je Poskok zakopavajui jaknu. Nismo ni
doli do lovita.
On je dobro?
Lovouvar? U invalidskim je kolicima, propio se, ena mu je otila, djeca ga mrze,
susjedi ne razgovaraju s njim, jedino ga pas nije napustio.
Psi su udesna bia, zakljuio je predsjednik Vlade.
Vraajui se kasnije kui mokrom, vijugavom cestom preko obronaka Zagrebake gore,
Tomislav Poskok gotovo je sletio u grabu kad su ga iza jednog zavoja zaslijepila svjetla
nekakvih kola tako velikih da je u prvi tren pomislio da je rije o kamionu. Nije zapravo
morao ni pogledati da bi znao tko je za volanom terenske grdosije. Samo je opsovao i
zavrtio glavom. Ostavio je Mercedes u garai i liftom se popeo na drugi kat puste i utihle
kue. Uao je u kuhinju i poljubio u tjeme suprugu koja je na malom televizoru na friideru
gledala film s Kevinom Costnerom i grickala kekse od integralnih itarica.
Sve dobro ? upitala ga je ona odsutno.
Aha, odgovorio je on podiui poklopac sa srebrenog pladnja i zlovoljno gledajui
ruiasti rozbifpo rubovima briljivo ukraen malim rajicama i ukiseljenim
luicama, dostavljen iz otmjenog zagrebakog restorana. Mrzio je nedjeljne veeri, kad
posluga ima slobodno, a on mora jesti drek iz kateringa.
Oprosti, ispriao se otvarajui friider i uzimajui zimsku salamu i ementaler, a ona
se izmaknula malo u stranu da vidi ekran.
Kakav ono auto Zdeslav vozi? upitao je slaui narezak u kruh.
Hummer.
~ 10 ~

Knjigoteka
Pa kad je kupio Hummera?
Ja sam mu ga kupila, rekla je jednostavno ena, a njezin mu je od zaprepatenja
samo zinuo sa sendviem zaustavljenim ispred usta. Nekoliko trenutaka tiine koji su
uslijedili njoj je dalo naslutiti kako je ipak rije o nesvakidanjoj odluci koja trai dodatno
objanjenje te je napokon odlijepila pogled od televizora.
Zna kako se ja uvijek bojim kad on naveer izlazi i ne mogu zaspati dok ne ujem da
je doao. Svakakvih budala ima na cesti, a i on i njegovo drutvo, popije se, ovjek je
umoran...
I zato si mu kupila terenac od dvije tone?
Ako se sudari, da pogine onaj u drugom autu, zakljuila je Marija Poskok razumno.
Eh, to ti je majka, rekao je on i konano zagrizao.
Vidi nas, pomislio je neto kasnije. U kui od dvije tisue kvadrata nas dvoje sami u
kuhinji. Ipak, nije to bilo neto to ga je ispunjavalo nesreom. Dapae, izmeu stotina,
moda tisua stvari, bia i pojava koje su svakodnevno unitavale ivce i probavu
Tomislava Poskoka, tihe veeri sa suprugom bile su mu rijetki asovi potpune sree i
spokoja. Jednom se oenio i nije se vie mislio eniti. Dobro, nikad ozbiljno. Seks mu se
sviao, no nije on bio, kako bi rekao, za akrobacije. U tim je stvarima bio konzervativan i
tvrd, asketski edan, na sastancima uprave u njega nije bilo prostakih ala. Jednom je ak
otpustio jednog direktora kojemu su sise i guzice stalno bile na pameti, jednostavno
nije vie mogao sluati kako se ovaj besramno hihoe. Kao da je mulac, bogati.
Doivljavao je to nezrelim, nije mogao vjerovati nekome s takvom nedostojnom
slabou. Nelagodno bi se lecnuo ako bi mu koji partner s ljubavnicom doao na veeru,
mlaa punoljetnica u tijesnoj haljinici u Poskokovim je oima ruila ovjekov poslovni
ugled, a ako bi ova jo imala plastine sise, Tomislavu Poskoku nakon poreza na dodanu
vrijednost neto najgore to je ovjeanstvo ikad izmislilo, sastanak nije imao
nikakve perspektive. Nije mogao razmiljati o biznisu, o postocima, mari i trokovima
prijevoza, ni do ega mu zapravo nije bilo, izgubio bi tek i bezvoljno spustio betek ako bi se
nekakve tvrde, nategnute polulopte isprile za njegovim stolom.
Ova Zdeslavova, Dragica, Luna, kako li se zove, ona ima plastine. Tomo Poskok to
nikada nije komentirao, ak ni sa enom, ali nikako mu nije bila draga sinova veza s
pjevaicom. Kojeta mu, uostalom, kod njegovog jedinca nije bilo drago. Imenovao ga je u
upravu, namjestio za direktora marketinga, ali deko je bio neodgovoran i aljkav i, da nije
njegova krv, davno bi ga najurio. Evo, kad je ova Luna u pitanju, razgnjevio se, ali nije nita
rekao kad je otkrio da joj je Poskok international holding platio snimanje posljednjeg
albuma. Ipak, prelilo mu je au kad je Zdeslav nedavno od jedne njezine pjesme,
beznaajnog radijskog hitia Gricgric, htio napraviti reklamu za ips i dati joj novac koji bi
dostajao za sve godinje trokove - i plae zaposlenih i najam i reije - jednog manjeg
duana. Poderao je ugovor i samo ekao da ga sin doe upitati zato to jo nije potpisano.
Sreom, ovaj je imao dovoljno pameti da mu ne dolazi.
Pojeo je sendvi, popio pola litre jogurta i kratko gledao televiziju pokuavajui
uhvatiti konce prie. Kevin Costner bio je nekakav brodograditelj, a ova plava, nije ba
najbolje shvaao...
On je udovac?
~ 11 ~

Knjigoteka
ena mu se utopila, a on joj je pisma u boci bacao u more.
Ajoj, rekao je on suosjeajno.
Ova enska je nala njegova pisma pokojnici. Tako su se upoznali.
Zanimljivo, pomislio je Tomislav. teta to nije gledao otpoetka. Premda, nije on ba
za ljubavne. Ove s udovcima. Takvi su, shvaao je, najbolji, nema pravog ljubavnog filma
ako glavnom junaku ena nije ili umrla ili tek treba umrijeti.
Laku no.
Laku no.
Zaustavio se na vratima da joj jo neto kae, ali se vie nije mogao sjetiti to, a i ona se
ionako ponovno okrenula da gleda film, pa je zatvorio i otiao na kat, u radnu sobu i iz nje u
drugu, manju, iji je klju imao samo on, prostoriju sa samo dva komada pokustva:
masivnim metalnim sefom s najvrjednijim dokumentima i ormarom s lovakim orujem.
Navukao je iste bijele rukavice, a potom iz ormara izvadio sjajni sanduk od orahovine u
kojemu je leala bebica, najvrjednija u njegovoj kolekciji, jedinstveno umjetniko djelo
vedskog majstora Viggoa Olssona i njegovog sina Ulfa. Napetost se u njemu pomalo
otapala, sve su njegove brige i tjeskobe iscurile negdje u nekakav slivnik dok je bijelim
pamunim krpama paljivo latio prekrasnu crnu puku.
Nakon veeranjeg razgovora znao je da L.uku Metera, pa da mu je stoput roak, vie
nee podravati. Dapae, trudit e se i nee aliti novca da ga uniti. S nadbiskupom je,
naalost, stvar neto sloenija. Ipak, vjerojatno bi se i tu neto dalo uiniti. Ako je ita u
ovome ivotu sigurno, ako nas je povijest iemu nauila, to je da svakoga moe ubiti,
sjetio se Tomislav Poskok citata iz drugog nastavka Kuma od Francisa Forda Coppole.
Zidni sat je dolje u salonu odbio dvanaest puta kad je napokon zavrio posao i kad je
nauljeni zatvara isto kljocnuo u puci.

~ 12 ~

Knjigoteka

O puenju na prvom dejtu

Besposleno je ekao da se ona uredi za izlazak, mijenjao programe na televiziji i listao
tampu razbacanu oko stolia za kavu, sve brojeve svih traerskih listova koji su izlazili u
zemlji, a koje je njegova draga priljeno kupovala, da bi naposljetku otiao u kupaonicu gdje
se ona upravo otuirala i krenula minkati ogrnuta velikim runikom. I nije odolio, kao to
ni inae nije mogao, onome to je vidio. Priao joj je otraga i lijevu ruku stavio na stranjicu,
a desnom preko frotira zgrabio sisu.
Nemoj, nemamo vremena, upozorila ga je ona, crnom olovkom iscrtavajui oi.
E, sad kao nemamo vremena, pobunio se Zdeslav, a ja te vie od pola sata ekam.
Prstima je lagano milovao jo mokru unutranjost bedara, pa spretno razmakao
usmine obrasle kratkim kovricama i srednjakom se zabio unutra, a ona je od
zaprepatenja lagano kriknula i masnom se olovkom zaarala po obrazu. Kretenu, oko sam
mogla iskopati, rekla je prijekorno.
On se nije dao obeshrabriti takvim stravinim scenarijem, nego je raskopao hlae,
pustio ih da mu zajedno s gaama padnu oko glenjeva, namjestio se i uhvatio je jebati.
Luna je napokon ostavila i olovku za oi i jastui od vate natopljen kozmetikim mlijekom
kojim je istila trag ispod oka i krotko mu se naguzila, ogledajui se u zrcalu.
Uvukla je malo obraze i napuila kao na poljubac mesnate usne, potom se pogledala
malo iskosa, kroz pramen kose, zavodniki polusputenih vjea i napokon zabacila glavu,
kao da se radosno, od svega srca smije, a Zdeslav je prepoznao poze koje je u maloas vidio
u asopisu, na fotografijama kraj jednog njezinog intervjua, i nije znao to bi mislio o tome.
U jednu ruku nije mu bilo osobito uspaljujue da ona u trenucima dok se eve vjeba
namjetanje pred fotografima, a u drugu ruku zaista je prekrasno izgledala.
ta e mi ivot bez tebe, dragi... zapjevuila je u jednom trenutku odsutno i onda kao
da se sjetila da je on iza nje.
Pouri malo, potaknula ga je ustro pljeskajui guzovima o njegove bokove.
Ne mogu, daj mi malo vremena.
O, Zdeslave! razjarila se ona iznenada, a on se nasmijeio jer to je bio trenutak koji je
ekao. ivotinjo jedna, ta mi radi! Kako me rastura! Nabij me! Nabij me! Nabij me na tu
debelu batinu! Na usta e mi izai koliki ti je! Aaaaa! Aaaaa! Kako me jebe! Kako me jebe,
ovjee! Majko mila, koja jebaina! Koja jebena jebaina! Koja prejebena jebaina!
ponavljala je Luna raspameeno, nabijajui se i uvijajui bokovima, i Zdeslav je ve
sklopio oi, osjeajui kako mu dolazi, kad je kratko zapitao signal poruke na mobitelu na
polici ispod ogledala i njoj u trenutku sva strast splasnula.
Pita Marcelo hoemo li doi po njega ili da uzme taksi? proitala je ona s displeja sada
sasvim trezvenim tonom.
Kai da za pola sata bude ispred zgrade.
Stani malo, ne mogu ovako tipkati, rekla je kad ju je on ponovno poeo jebati i
Zdeslav se na trenutak zaustavio gledajui preko nje svoje zajapureno lice u odrazu.
~ 13 ~

Knjigoteka
Ajde, sad, rekla je Luna aljui poruku. Ajde, ivotinjo! zareala je pohotno. Razvali
me! Razvali me kurcem!
No, Zdeslavu tada nekako vie nije bilo do seksa.
Ma, zajebi, kazao je mrzovoljno i sagnuo se podignuti gae, a ona se obrisala izmeu
nogu runikom koji joj je spuzao na pod i ponovno uzela olovku za oi.
Zato taj mali guziar uvijek mora ii s nama, pitao se Zdeslav Poskok nervozno
lupkajui prstima po volanu. Marcelo ih, naravno, nije ekao ispred zgrade, premda
je prolo i vie od sata otkad mu je Luna poslala poruku. Nikad nigdje on nije doao na
vrijeme, a uvijek je djelovao uurban i zaposlen, kao da ne moe glavu dignuti od obaveza.
Pa i te nedjeljne veeri, kad se napokon pojavio, podignutih je ruku afektirano doskakutao
do Hummera, bacio veliku konu torbu na sic kraj sebe i - mmm! mmm! - poljubio zrak kraj
oba Lunina obraza.
Bok, Lave, pozdravio je zatim Marcelo i njega.
Zbog nekog razloga, moda da ne gubi svoje neprocjenjivo vrijeme, modni je stilist
skratio njegovo ime u oblik kojega se nitko prije nije sjetio, a Zdeslav se nije
mogao naviknuti na to i uvijek mu je trebala sekunda ili dvije da shvati kako se prijatelj
njegove cure obraa njemu.
Idemo u Baudelairei upitao je on otraga.
Yes, baby, odgovorila mu je Luna poletno.
Ako nam jo uvaju rezervaciju, dodao je Zdeslav mrano. Trebali smo doi prije vie
od sata.
On je nervozan jer nije uspio svriti, objasnila je aptom Luna Marcelu, zaklanjajui
usta rukom, toboe da je Zdeslav ne uje. Nas dvoje smo se veeras ba... zna ve, kad je
dola poruka od tebe.
Joj, djevojice moje, kazao je Marcelo razoarano, pa niste zbog mene trebali
prekidati.
Zdeslav je jedva potisnuo snanu, gotovo divljaku elju da zaustavi auto, skoi na
stranji sic i izudara tipa u lice sve dok mu samo krvava kaa ne ostane pod akama.
A ti nita ne primjeuje na meni ? upitao je Marcelo Lunu.
Ne primjeujem, oprosti - to? upitala je ona.
Daj, pogledaj malo bolje.
Luna se okrenula i nekoliko trenutaka zamiljeno zurila u prijatelja.
Aaaaa! vrisnula je iznenada.
Aaaaa! odgovorio joj je Marcelo.
Aaaaa! vrisnula je jo jednom Luna.
Aaaaa! zakriao je opet i on.
Zdeslav je uspanieno ugazio konicu, a nekoliko tona amerikog vojnog terenca
proklizalo je tridesetak metara mokrim asfaltom i ukoso se zaustavilo nasred iroke
novozagrebake avenije.
ta je bilo? prestravljeno je upitao Zdeslav, dok su mu ruke drhtale.
Marcelo je obojao pramenove, objasnila mu je Luna ushieno.
~ 14 ~

Knjigoteka
Ni kad su doli u restoran on od uasa nije bio sav svoj te je, ve dok su na ulazu
ostavljali jakne, konobaru kazao da mu donese dupli konjak. Baudelaire je otprije nekoliko
mjeseci drala Lana, nekadanja plivaka prvakinja, i njezin mu Dubravko, investicijski
savjetnik koji nikada nikome, to se zna, nije dao dobar investicijski savjet. Iz separea u
kutu mahnuo je Zdeslavu i doviknuo da e ga ovih dana neto trebati, a Zdeslav mu je
gestom pokazao da e se uti. Zatim je namignuo Lani i Lana je odmignula njemu. Prije
nekoliko godina njih su dvoje bili par. Za pravo govorei, izmeu dvadesetak ena u
prepunom restoranu - televizijskih novinarki, glumica, odvjetnikih pripravnica, tenisaica
i modnih dizajnerica - jedva da je bilo ijedne s kojom Zdeslav Poskok nije, krae ili dulje,
bio, kako bi to pristojno rekli u poganim novinama, intiman.
Smjestili su se uz izlog iza kojega je ponovno lijevala kia i naruili predjelo od
jakobovih kapica. Luna i Marcelo itavo su vrijeme kriomice gledali ljude za
okolnim stolovima, dlanovima pokrivajui usta neto tiho komentirali i hihotali se. Kad su
dole koljke, stilist ih je sumnjiavo onjuio, a Zdeslavova djevojka pjevaica napeto je
ekala njegov sud kao bijeli dim iznad Vatikana. Otkud se Marcelo razumije u koljke,
pomislio je Zdeslav zlovoljno. Za majku boju, pa on je iz Vrbovca!
Uope, nije mu u glavu ila mo koju je taj niski goljavi homoseksualac imao ne samo
nad Lunom, nego nad svim enama koje je poznavao, kako bi se ozarile ako bi im togod
lijepo kazao o haljini ili izmama ili frizuri, ili se zacrvenile kad bi im neto otrovno dobacio.
Zdeslavu je moda bila velika zagonetka i davno je zakljuio da je bolje da tako ostane.
Jednom je, na nagovor jedne prijanje cure, dopustio da mu jedan drugi zagrebaki
autoritet za odijevanje izabere nekoliko komada garderobe i jedno jedino jutro bilo mu je
dovoljno da shvati kako se zajebao. Spustio se na doruak, a mama se tako zagrcnula da joj
je aj poao na nos. Suze su joj tekle od smijeha gledajui ga u uskim, pripijenim hlaama s
pepita uzorkom, koje su mu sezale do lanaka. Bijesno je natrpao u ogromnu crnu vreu
itavu svoju novu jesen/zima kolekciju i dao je Katici da je nekome odnese, a sobarica je
zgaeno pogledala unutra kao da joj je poslodavac povjerio neugodan zadatak da se rijei
psee strvine.
Pssst, Luna, ne okrei se, apnuo je odjednom Marcelo, a Luna se skamenila.
Zato? On je uao? upitala je prestravljeno.
Aha.
Njoj su se ruke zatresle i pribor za jelo lagano je zazvonio o porculanski tanjur.
Zdeslav se nije morao osvrnuti da bi znao o kome se radi, ali svejedno je to uinio. U
Baudelaire je zajedno s dvojicom pajdaa s Kajzerice uao Milan Grbi, bivi dravni prvak u
taekwondou, sada vlasnik kafia i zelena. On i Luna godinama su bili u vezi, ona mu se ak
njeno zahvalila i zaklela na vjenu ljubav na omotu pretprolog albuma. Trebali su se i
vjenati. A onda je na proslavi zaruka, bez nekog osobitog objanjenja, moda zato jer
je pretjerao s viskijima, a moda i zbog brojnih udaraca u glavu koje je primio tijekom duge
i plodne sportske karijere, Milan nogom stolice umalo nasmrt umlatio Luninog tatu, a
Luninoj mami slomio nadlakticu i izbio etiri prednja zuba.
Na naslovnici asopisa Lucky toga je tjedna izala Lunina ispaena fotografija,
svetogrdno se dala uslikati bez trunka minke na licu, a naslov Sad je pretjerao oznaio je
kraj njezine ljubavi za gangstera. Milan se, istina, gorko kajao zbog svog postupka, molio za
oprost, preklinjao popularnu pjevaicu da mu se vrati, ali ona je bila nepopustljiva. Njegov
~ 15 ~

Knjigoteka
je zvjerski ispad trauma koja se vjerojatno nikada nee zalijeiti, ponavljala je u
svim intervjuima otada, a u posljednjih nekoliko mjeseci taj je standardni odgovor imao
dodatak kako je u Zdeslavu konano nala brinog i razumnog mukarca koji je istinski voli
i koji joj je neiscrpno nadahnue i vrst oslonac.
Mukarac koji je nadahnue i oslonac, kako u ivotu, tako i u karijeri, pogledao je sada
mukarca koji je prebio roditelje njegove dragane. Ovaj je, naslonjen na ank, prezrivo se
osmjehujui, drsko buljio u njih. Zdeslava je ispunila nelagoda i jedva je izdrao njegov
izazivaki pogled. Sreom ga je konobar, koji je upravo donio njihove losose, i stao na
vatrenoj liniji izmeu njih dvojice, spasio od ponienja da posramljeno spusti glavu. Na
samom poetku njegove veze s Lunom Zdeslav je jednom doao ocu i izokola ga upitao ima
li igdje, u Srbiji, Bosni ili moda Bugarskoj, itko tko bi u strogoj diskreciji, a za izdaan
honorar, bivem taekvvondo ampionu pokazao neke borilake zahvate koje on moda ne
zna. Tata mu je ne okoliajui rekao da zaboravi i da nikada nikoga drugoga ne pita tu stvar.
ak se ni njegov otac, neustraivi Tomo Poskok, nije htio petljati s manijacima i krimosima
s Kajzerice.
Za ugodan nastavak veeri pobrinula se injenica da su Milan i drugari samo navratili
na pie i Luna se uskoro opustila i ponovno stala aliti i razmjenjivati traeve s Marcelom.
Modni stilist znao je sve to se dogaa u gradu, ak i nevjerojatne anegdote kako se poznati
odvjetnik u nonu uru na parkiralitu u Travnom glavnoj junakinji vrlo gledane domae
televizijske serije izjadao kako je njegov brak praktiki mrtav, a ova se smilovala i popuila
mu.
U novu Diorovu maramicu joj je svrio, rekao je Marcelo povjerljivo se naginjui.
A nije mu progutala? upitala je Luna zloesto.
Pa ne moe na prvom dejtu, kazao je Marcelo toboe se snebivajui, na to su oboje
prasnuli u priguen hihot.
Ej, ljudi, veeramo, rekao je Zdeslav prijekorno.
Moj Zdeslav je gadljiv, objasnila je Luna Marcelu, tapui s razumijevanjem Zdeslava
po nadlanici. ta e, ovjek seljak... Sunce, odakle ste ono vi Poskoci?
A zato te to zanima, Dragice? odgovorio joj je on protupitanjem.
Ha ha, kazala je pjevaica kiselo.
Napeta tiina naas je zavladala meu njima. Podsmjeljivim pogledima odmjeravali su
jedno drugo pa je Marcelo, da spasi situaciju, poluglasno zapjevao:
Gric, gric,
vjeruj, nije vic.
Luna se odmah razdragala i spremno prihvatila:
Gric, gric,
bit e moj
mic po mic.
Tako ih je pjesma ponijela da su i ustali i, naoigled itavog Baudelairea, kratko
zaplesali podignutih ruku i lagano se udarajui bokovima.
Vau! uzdahnuo je Marcelo sretno se sputajui na stolicu i odjednom izmoden kao
da je baletni solist koji je upravo otplesao premijeru u Boljoj teatru. Onda se namrtio kao
~ 16 ~

Knjigoteka
da se neega sjetio, a Zdeslav je znao to e rei i ukoio se jo i prije nego je ovaj otvorio
usta.
ekaj, rekao je modni stilist, jeste li snimili onu reklamu na ovu stvar?
Nismo, rekla je pjevaica ledenim tonom. Ugovor je jo na stolu predsjednika
uprave. Ali, on e to potpisati, je li tako, Zdeslave? Tata e to potpisati.
Hoe, protisnuo je Zdeslav.
Lave, vjeruj mi, rekao je Marcelo Zdeslavu s potpunim pouzdanjem u glasu, ludi ste
ako to ne uzmete. Pjesma se ubila za reklamu ipsa.
Neto iza dva u noi je bilo kad su izali iz restorana i Zdeslav je ve bio i umoran i
pripit i ilo mu se kui, no njih dvoje svakako su htjeli nastaviti provod pa su poli put
Sesveta, u narodnjaki klub tala. Sjedili su u kutu ispod zvunika i derali se, a ampanjac
sigurno nije bio ono za to se izdavao. Nekakva pjevaica iz Srbije, Zdeslav nikad prije nije
uo za nju, no bio je oito sasvim usamljen u neznanju, plesala im je na stolu, a onda se i
Luna popela te su zajedno tiklama drobile staklo i gnjeile kanape sendvie.
Marcelo i Luna su jednom, moda i dvaput po tajanstvenom poslu skupa odlazili u
zahod, a Zdeslav je, unato zagluujuoj tutnjavi basova povie glave, ak uspio zaspati. Nije
znao ni gdje je ni koliko je sati kad ga je ona probudila. Uspaljena od kokaina, odvukla ga je
mamurnog negdje otraga, meu gajbe i metle, gdje je podigla minicu i spustila gaice. evio
ju je kao u bunilu i, inilo mu se, satima. Na izlasku iz skladita kao da je ponovno u gomili
vidio taekwondo prvaka kako mu se prezrivo osmjehuje, ali moda je to bio samo privid u
polumraku i svjetlima to su iritirajue treperila.
Napokon, nakon valjda njegovog desetog Hoemo li?, Luna i Marcelo odluili su
pokazati kako ipak nisu bez due. Izali su, a Zdeslav je, gledajui kako rudi nad
neobukanim periferijskim kuama, opsovao u sebi. Opet e itav dan biti pospan i
beskoristan. Samo da se stari upak ne dosjeti napraviti sastanak uprave. A onda je, kraj
sveg njegovog jada, onaj majmuni njegove cure jo primijetio:
Ljudi, ja sam gladan.
Da zna, sloila se Luna, i ja bih sad neto mogla pojesti.
Plava slova Poskok svijetlila su u studenoj, maglovitoj zori iznad ulaza istom otvorenog
duana na gotovo pustoj Maksimirskoj cesti. Jedna prodavaica upravo je primala gajbu od
vozaa pekarskog kamiona.
Gledaj krtice, dobacila je izlazei iz auta zajedljivo Luna Marcelu, vodi nas u tatin
duan da ne bi morao astiti.
A gdje da vas vodim?! prasnuo je Zdeslav iscrpljeno.
Reci, gdje bi ti u ovo doba? Hoe burek na autobusnom kolodvoru?
Ljubavi, zajebavam te.
On je ostao na blagajni kraj ulaza. Uzeo je paketi vaka, tek da neto uzme, i spustio ga
na pult, ekajui da Luna i Marcelo zavre kod vitrine s narescima. Blagajnica ga je, shvatio
je, prepoznala. Nije nita rekla, ali po njezinom prestravljenom izrazu nije bilo nikakve
sumnje da zna kako je on gazdin sin.
Bogu hvala, stala kia, rekla je plaho.
~ 17 ~

Knjigoteka
Zdeslav se kimanjem sloio da je zaista tako. U ovakvim prilikama njemu je bilo moda
i neugodnije nego podreenima.
Zdeslave! zaderala se tada njegova djevojka pjevaica kretavo s drugog kraja
duana. Ova koza ovdje nee da mi sloi sendvi.
Zdeslav se umorno vukui noge zaputio izmeu polica, putem sluajui svau.
Ako ete gotove sendvie, imate ih tamo u friideru, a ja vam ovdje mogu samo
narezati salamu i razrezati kruh pa vi sami sloite, kazala je prodavaica.
Ne, ja hou da mi ti sloi, neumoljiva je bila Luna.
Gospoo, rekla sam vam, ja to ne smijem.
U emu je problem? upitao je Zdeslav prilazei.
Nee da sloi sendvi, kazala je jo jednom, zapanjeno irei ruke, Luna.
Ne smijem ga sloiti, ponovila je i prodavaica.
Kako ne smije? upitao je Zdeslav.
ef ne da.
E, pa ja ti kaem da smije.
E, pa ja tebi kaem da odjebe, i ti i ova tvoja, rekla je naposljetku djevojka
iznervirano, na to se Marcelo histerino zacerekao.
Zdeslav je zaueno podigao obrve. Ova ga kod vitrine s narescima oito nije
prepoznala.
I doista nije. Dvadesetestogodinja Koraljka Mlaki pojma nije imala tko je stajao pred
njom, a osim toga je loe spavala. Cimerici je bio doao deko i itavu je no daska njihovog
kreveta tukla o zid kraj njezine glave. Do svanua je sluala njihovo stenjanje i uzdisanje, a
jo joj je imao doi menzes, pa je bila razdraljiva, i usamljena, i plakala u mraku, i udarala
se oajno akama po glavi i ivot joj je, generalno uzevi, bio totalno sranje i bez
ove blajhane pevaljke u tiklama i poderanim najlonkama i ovog njezinog idiota, koji joj
govore ti i drsko nareuju da radi neto to nije njezin posao.
Oprosti, ti ne zna tko sam ja? upitao je nadmonim tonom Zdeslav prodavaicu.
Ne znam i ne zanima me, rekla mu je ona jednostavno, ne primjeujui kako je otraga
dola Goga s blagajne i zbog neega joj, plaljivo izvirujui preko police sa zainima,
kaiprstom preko usta kriomice pokazuje da uti. No, ak i da ju je primijetila, Koraljku je
sada bilo teko zaustaviti.
Koraljka, proitao je Zdeslav ime s ploice na prsima njezine kute. Koraljka, poeo
je strpljivo, zamisli da sam ja jedan vaan ovjek koji ti moe dati otkaz. Bi li mi i onda
rekla da odjebem ili bi mi ipak sloila sendvi?
Ma, zna to, rekla je Koraljka, da si bog otac - odjebi.
Onaj se namrkani peder ponovno veselo zahihotao, a Zdeslav je ljutitim, otrim
pokretom pruio ruku preko vitrine.
Okej, kazao je, daj mi pecivo i salamu.
A moj sendvi? ponovno se oglasila Luna.
~ 18 ~

Knjigoteka
Ja u ti ga sloit, jebo te sendvi, da te jebo sendvi! popizdio je Zdeslav, a onda se,
neto smirenije, ponovno obratio prodavaici. A tebe e danas zvati iz kadrovske. Uhvati
malo vremena da doe po radnu knjiicu.
Sunce se ve visoko podiglo nad gradom, na ulicama je isparavala jueranja kia kad je
Zdeslav napokon razvezao njih dvoje i popeo se na Medvednicu. Nadao se da je otac ve
otiao, ali nije bio te sree. Otac je na kraju dugakog blagovaonikog stola itajui novine
jeo tost s maslacem i nije ni odgovorio na njegovo dobro jutro. Zdeslav je Joi kazao da mu
donese omlet i sjeo na drugi kraj. U tiini se kroz prozor ulo kako na drveu pjevaju ptice.
Zamisli, jutros u duanu, poeo je Zdeslav, znajui kako e starog veseliti ako
razgovaraju o poslu, prodavaica mi nije htjela sloiti sendvi.
Naravno, odgovorio je otac, to je maloprodajni duan, a ne zalogajnica. Zna li kolika
je kazna ako te inspekcija uhvati da to radi?
Zdeslav nije kazao ni da zna ni da ne zna. Razgovor im je oito krivo krenuo.
Javit u danas u pravnu slubu da ti dostave kopiju toga zakona u Narodnim
novinama, dodao je tata kao susretljivo i dalje ne diui glavu.
Onda su opet kratko utjeli.
Prodavaica mi je rekla da odjebem, pokuao je sin jo jednom.
Pa dobro ti je rekla, sloio se Tomislav Poskok, jer je upravo tu stvar i sam elio rei
svome jedincu koji se na radni dan u sedam ujutro vraa iz veernjeg provoda. I tek ga je
tada napokon pogledao. Otuiraj se i uredi. Sastanak uprave je u pola jedanaest.
Zatim je on izaao, io i uspravan, u oblaku vodice za brijanje, a Zdeslav je ostao zuriti
krvavim oima, sve dok mu glava nije pala i dok nije elom udario u stol.

~ 19 ~

Knjigoteka

Prokleta, jebena, podla la

Dolo je ljeto i sva su naa nadanja bila da turistika sezona nee podbaciti. U Vladi su
valjda imali broja na kojemu bi zadnja znamenka poskoila kad god bi koji stranac preao
granicu, dok su premijer i ministri kleali na sagu u polukrugu oko ureaja i prepletenih
prstiju pobono mrmljali molitve. Bilo nam je to jedino spasenje, zadnje u to smo jo
vjerovali u nacionalnoj ekonomiji koja je svakodnevno, postojano i neumoljivo, ila u
vraju mater.
Prilike u Poskoku bile su uasnije nego ikad. Sezona je donijela oekivani rast prometa
u maloprodaji, ali novac od toga ni priblino nije bio dovoljan za njihove trokove, za plae,
dugovanja dobavljaima i rate bezbrojnih kredita. Dok bi u mljekari umirivali radnike
nezadovoljne kanjenjem plaa, klaonicu bi blokirali kooperanti kojima su od rujna prole
godine ostali duni za tovnu junad. Jedva to bi interventnom uplatom dijela duga
carinskim vlastima u zadnji trenutak spasili voe koje je gotovo istrulilo na terminalu,
nekakva im je banka prijetila ovrhom nekakvog poljoprivrednog zemljita. Na sve strane je
curilo. Samo to bi jednu stvar negdje provizorno zakrpali, na drugom bi kraju
nezapamenom silinom provalilo neto drugo. Dolo je, rekli smo, ljeto i svi su suradnici u
biznisu prepoznali zgodu za ucjenjivanje jer nijedan veletrgovac sebi nije mogao dopustiti
da mu police u duanima u srpnju i kolovozu budu prazne.
Raditi u takvim frustrirajuim okolnostima bilo je vrlo stresno, ljudi su svakodnevno
pucali. Mukarci su se svadljivo derali, ene slomljeno ridale. Jedan je iskusni menader,
jedan Lovro, inae miran, trezven, tih ovjek koji bi uvijek marljivo napravio zadau i imao
gotov odgovor prije nego bi mu i postavio pitanje iz njegovog dijela poslovanja, najednom
sastanku ustao i krenuo rastrojeno vikati, razvezujui kravatu i otkopavajui koulju.
to?! to vie hoe od mene, ubre jedno nezasitno?! upitao je predsjednika uprave.
Evo ti! rekao je bacajui kravatu. Evo! dodao je i koulju na stol ispred sebe. Evo!
kazao je skidajui bijelu majicu. I ve kad su svi uplaeno uvukli glave, ekajui da se luak
uhvati za remen i krene sputati hlae, ovaj je klonuo ramenima i zaustavio se gol do pasa
teko diui. Nitko se nije usudio pogledati ga. Samo se gazda znatieljno zapiljio u
tetoviran grb najdraeg kluba iznad njegove lijeve bradavice.
Jebem ti, Lovro, rekao je u grobnoj tiini Tomislav Poskok, nikad ne bih rekao da si i
ti hajdukovac.
Stari je Poskok jedini, inilo se, ostao hladnokrvan u usranim okolnostima. Na
sastancima se pjenilo i mrzilo i prijetilo, a on je s vrha stola samo mirno gledao. Djelovao je
koji put odsutan duhom, no svi su znali da je uo i pamti svaku rije, svaku brojku
pouzdanije od slubenog stenograma i, ako se zainati, uhvatit e te u
nekakvoj nedosljednosti, koji put s nekom tvojom izjavom otprije dvije ili tri godine. Jedini
kojemu je u prostoriji bez ostatka vjerovao bio je ovjek koji je sjedio do njega, a
koji slubeno ak nije bio lan uprave. Nisu mu znali ni titulu, ni svojstvo, ak ni ime. Zvali
su ga samo Jakovljevi, a i to samo izmeu sebe jer niti su se oni obraali Jakovljeviu, niti
se Jakovljevi obraao njima. Ako bi taj visoki, mravi crnokosi ovjek neto primijetio,
nagnuo bi se i apnuo starom, a ovaj bi ga pozorno sasluao zamiljeno kimajui.
~ 20 ~

Knjigoteka
Netko je uo da je Jakovljevi zavrio bogosloviju i jedno vrijeme bio zareeni sveenik,
upnik u Podravini. Drugi su bili uvjereni da je tip blizak obavjetajnim slubama. Trei su
nagaali da je on jedno vrijeme ivio u dungli, u pilji u obliku lubanje kraj vodopada,
zajedno s vjernim psom Devilom, a uroenici su ga znali po imenu Fantom.
Tko god on bio i to god njegova funkcija bila, inio je Zdeslava nesretnim. Nikad u
ivotu on nije dobio toliko oeve panje, nikad nije bio blizak s njim kao taj Jakovljevi.
Posljednjih se mjeseci osobito osjeao zanemarenim. Kako su radikalno rezali trokove,
marketing je izgubio gotovo sav budet i njegove divno zamiljene kampanje, televizijski
spotovi, damboplakati, nagradne igre, sve je ekalo bolja vremena. Ostao mu je samo
posao za kojeg su i inteligentnijeg impanzu mogli obuiti, oni prostaki areni prilozi koje
su itatelji bacali iz novina, grozno dizajnirani katalozi gdje se oglaavao senzacionalan
popust kristal salate s 2,99 na 2,49 po kilogramu. Prije nekog vremena odluio se bio
napraviti blesav i jo jednom poslati u proceduru prijedlog za reklamiranje ipsa na
pjesmu vrlo popularne domae estradne umjetnice. Jutro nakon to je to napravio tajnica
mu je prenijela poruku da se, im stigne na posao, doe javiti ocu. Ovaj ga je ekao
s ugovorom u ruci uz prozor ureda na esnaestom katu poslovnog nebodera i pozvao da
prie. Nekoliko trenutaka samo su gledali kroz staklo.
Idui put kad mi ovo poalje, stavi padobran na lea, rekao je tata konano. Due mi
moje, svojim u te rukama kroz ovaj prozor baciti dolje na ulicu.
Taj njegov glupi sin ga je izluivao. Nita ga nije moglo tako iivcirati kao kad bi na
sastanku uprave, usred rasprave o nekakvoj uasnoj nevolji koja je prijetila potopiti itavu
kompaniju, opazio kako Zdeslav neto kriomice drka po iPhoneu. Tomo Poskok mrzio je
iPhone. Sve zlo, vjerovao je, dolo je od iPhonea, i esto je u drutvu ponavljao kako nije
sluajno da se on pojavio upravo uoi globalne krize. Ta besmislena Appleova igraka bila
mu je vrhunac jedne obijesne, dekadentne civilizacije.
U posljednje vrijeme ipak nije imao mnogo prilika za takva mudrovanja, posao mu je
uzimao sve vrijeme i svu panju. U snu je, inilo mu se, zbrajao iznose i budio se iscrpljeniji
nego to je legao jer mu raun nikako nije timao. Nigdje nije bilo para. itava je Hrvatska
bila pred bankrotom. Na kraju je i drava, jo otprije njihov najvei dunik, sasvim prestala
plaati. Od svibnja im ni bolnice, ni kole, ni vrtii, ni vojska, ni policija, ni dravni uredi, ni
ministarstva nisu dali ni jedne uljive lipe za robu koju su im isporuili, ba kao to nisu
dobili nita ni od obeanih poljoprivrednih poticaja za njihove farme i nasade.
Tomislav Poskok nekoliko je puta pokuao doi do bratia Metera, ali predsjednik
Vlade nije odgovarao na pozive. Kao da je najvei poduzetnik u zemlji nekakav bezveznjak i
goljo, slao mu je poruke po tajnici. Nije dolazio na sastanke Bratstva, ni u sveanu lou
maksimirskog stadiona ako bi igrala reprezentacija, ni u Dubravkin put, nigdje gdje bi se
mogli sresti. Nije doao, napokon, ni na otvaranje sirane u Petrinji, jedne od rijetkih
ozbiljnih investicija u posljednjih nekoliko kriznih godina, nego je poslao ministra
poljoprivrede, najglupljeg ovjeka kojega je Tomo Poskok ikad upoznao.
Ipak, premijer je jednu stvar uinio kako je obeao - dao je onaj kredit koji su njih
trojica one travanjske nedjelje utanaili. Poskok je s jedne strane potpisao fiducijarni
ugovor na pola firme, koji je briljivo sastavio njegov prijatelj Rudi Justin, a s druge je
stajalo odvjetniko drutvo koje je zastupalo lihtentajnsku off shore kompaniju i tjedan
kasnije na jedan je raun u ekoj legao novac koji mu je trebao za kupnju slovenskog
~ 21 ~

Knjigoteka
trgovakog lanca. Jedva se obuzdavao da ne posegne akom u tu hrpu za neku drugu,
svakodnevniju svrhu.
Preuzimanje slovenskog lanca podijelilo je upravu kompanije. Polovica je to smatrala
samoubojstvom, druga jedinim loginim potezom koji im je preostao. Tomo Poskok je znao
da to u stvarnosti znai da su u znatnoj veini ipak protiv, jer meu onom polovicom koji su
za, bar pola to tvrde samo da mu se dodvore. No, unato neodobravanju suradnika, uzdao
se u svoj poslovni instinkt, koji mu je govorio da ipak nee pogrijeiti. Odavno, napokon,
nije napravio nita stvarno rizino, godinama ga nije ispunila ona poznata uznemirenost,
onaj bezumni strah da srlja i da e na kraju ostati bez iega, a koji je stajao u osnovi svakoga
velikog poslovnog poduhvata. Nikad ne bi postao najvei i nee ostati takav bude li
kukaviki izmicao divljoj struji adrenalina koja zapravo vodi biznis. Povui se na rezervne
poloaje, konzervativno kalkulirati, prodavati komade imetka i ekati bolje dane dugorono
vodi u grob. Sad je trenutak kad treba napasti da bi preivio.
Dao je stoga da mu naine elaborat o preuzimanju i bezbroj ga puta vraao na
dotjerivanje. Tjednima je cifrao brojke, pretjerivao, ali ne opet toliko da se vidi iz aviona,
kriao je poglavlja i predomiljao se oko njih i, kad je sve bilo gotovo, kad se dokument
uvezan u plavu kou konano naao pred njim, gotovo se prepao listajui ga.
To je loe izgledalo.
To je bilo sranje.
Od prvog do posljednjeg slova sve je u njegovom poslovnom prijedlogu bila prokleta,
jebena, podla la.
Ali, to, naravno, uope ne znai da nee uspjeti.
Dapae, ohrabrio je Tomo Poskok sam sebe, zar njegovi najvei uspjesi gotovo bez
izuzetka nisu poeli nekakvom prokletom, jebenom, podlom lai, pa i gorom od ove sada ?
Pogledao je jo jednom cijenu koju je spreman platiti, a koja mu se maloas uinila
preniska. Sad je pomislio da previe nudi. Zaustavio se s kemijskom u zraku, a onda ipak
odustao i zaklopio korice. Dosta, to je uinjeno, uinjeno je. Nema uzmaka.
Naposljetku nije stigao ni izvaditi svoju poslovnu ponudu iz torbe i pokazati je
Sretenoviima.
Dva brata su bila, blizanci Marko i Janko Sretenovi. Pravi Slovenci, naravno. Kekec im
prvi roak. Poslovni put dosta im je bio nalik Poskokovom, poeli su poetkom devedesetih
s jednom malom ljubljanskom samoposlugom. Od veletrgovakog poduzea prvo su uzeli u
najam jedan, inilo se, neperspektivan lokal u sporednoj ulici i s nekoliko trikova, zapravo
osnovama zanata koje indolentni socijalistiki direktori, naalost, nisu znali, u samo pola
godine ga pretvorili u mjesto s najveim prometom u itavoj Sloveniji. Jo etiri godine
kasnije kupili su itavo poduzee, uselili u kancelarije svojih nekadanjih najmodavaca, a
njih poslali da farbaju drvenariju na vikendicama.
I bili su zaista vrhunski. Poskok je katkad znao poslije posla sjesti u auto i zaputiti se do
Breica, samo da vidi kako izgleda njihov duan, kakve su cijene, to je na popustu, gdje je
to sloeno, takve stvari. Bez pardona je kopirao dobre fore, kao to su, uostalom, krali i oni
od njega. Ponosom bi ga ispunilo ako bi u njih naao neto ega se on dosjetio. Kasnije su se,
dakako, upoznali i bili u korektnim odnosima, natjecali se, s promjenjivim uspjehom, ali bez
zle krvi tko god da je pobijedio, za firme u Bosni i Srbiji. Solidarno su, u frontu nastupali
~ 22 ~

Knjigoteka
prema strancima ako bi oni traili neodgojeno visok postotak za svoju robu. Ipak, nisu se
ee druili. Sretenovie nije zanimao lov, a Tomo Poskok nije razumijevao to oni vide
u preponskom jahanju.
Posljednjih im je godina loe ilo, ak i loije nego njemu. U zlo doba krenuli su u
gradnju zastraujue velikog, megalomanskog trgovakog centra na periferiji
Jesenica. Nema, naravno, karijere bez promaaja. I Poskok je doivio poraze, mnogo puta
udario nosom u prainu, ali njihova investicija bila je nevjerojatna. Da je kakav mulac
posrijedi, mogao bi i razumjeti njegovu mladenaku, nepromiljenu ambiciju, no ljudi s
iskustvom u biznisu takvo neto sebi nikad ne bi dopustili. Vodio je jednom Mariju u
Milano, skrenuo samo da to vidi i zaprepateno obilazio veliku, mjestimice jo nedovrenu
graevinu u kojoj je, mimo supermarketa koji je, ini se, solidno radio, tek nekoliko
prostora u prizemlju bilo iznajmljeno, a ni oni, sudi li se po dosadi na licu prodavaica, nee
dugo. Popeo se na kat i naao najlon i skele i kante skorene boje, sve naputeno, to je bio
siguran znak da Sretenovii duguju graevinarima, i srce mu se stisnulo ba kao da je
taj jad njegov. No, onda se otrijeznio i shvatio da je to dobra vijest za njega. Tada je prvi put
pomislio kako je sazrelo vrijeme da iskorai na susjedno trite.
Zaputio se u Ljubljanu jednog utorka krajem srpnja, samo s Jakovljeviem. Ni vozaa
nije elio. ena ga je nekoliko dana ranije upitala hoe li povesti Zdeslava, a on je samo
kratko rekao da nee. Ona se zaustavila i pogledala ga. Tomo je oekivao da e nastaviti, ali
nije.
Kad su sjeli da ruaju, Poskok je u sebi odluio da e mu lijevi biti Marko, a desni Janko,
ali je za itavog razgovora pazio da ne spomene ime, nego im se, i jednome i drifgome,
obraao s prijatelju. Sretenovii su bili tako nalik da ih nisi mogao razlikovati i o tome je
bilo mnogo viceva u slovenskoj tampi, a poznato je kako slovenska tampa zna biti
duhovita. Nisu mnogo jeli. Tomo nije otiao dalje od toplog predjela, a blizanci su pojeli i
manje od njega. Premda su bili nabijeni mesnati mukarci, vilicama su se vie igrali s
hranom na tanjurima i polupune ih vratili konobaru. Svi su odbili desert, kao to je u
ovim krajevima obiaj da ozbiljni poslovni ljudi kod ozbiljnih poslovnih razgovora ne jedu
slatko, i naruili kavu.
I tako, ti bi nas kupio, rekao je Janko, zakljuujui da bi napokon bilo dosta avrljanja
o alosnim teritorijalnim nesporazumima izmeu njihove dvije zemlje.
A uli ste za to?
Tomo, dobacio je podignutih obrva Marko prijekorno. Dobro sloio se Poskok,
istina je, imam prijedlog za vas. Imam stvarno dobar prijedlog za vas.
Hrabar ovjek, rekao je Marko okreui se bratu, a ovaj mu je vragolasto namignuo.
Ne, nije zajebancija, volio bih da to pogledate. Garantiram, nee vam biti krivo kad
vidite to nudim.
Nemoj, zaustavio ga je Janko. Pusti to.
Imate nekoga drugoga? Ve ste prodali? upitao je Poskok.
Janko je odmahnuo glavom, a Marko objasnio: Nismo prodali i ne prodajemo. Istina,
razmiljali smo, ali kasnije... Nema smisla, glupo je. Kompanija je dobra. Mislim, koliko
danas itko moe biti dobar...
~ 23 ~

Knjigoteka
Stabilizirali smo se, dodao je Janko, rijeili se nekih nekretnina, zakrpali najvee
rupe i... kucnuo je ohrabrujue u plou stola, mislim da imamo dobre anse da
se izvuemo.
Ajde, drago mi je zbog vas, kimnuo je Tomo, a potom ih zaskoio pitanjem: Rijeili
ste se nekretnina?
Jesenice. Vidio si to, pojasnio je Marko, a Janko je iznad stola kratko prekriio
ispruene dlanove da toga problema vie nema.
Ma, molim te, kome ste uvalili tu strahotu?
Nije vano.
Muljate, rekao je Tomo sumnjiavo kiljei.
Ne, stvarno, ne bismo te lagali, rekao je Janko.
Djece mi, dobri smo, zakleo se Marko stavljajui ruku na prsa.
Poskok se naas zaustavio razmiljajui. Jedan je Sretenovi imao dvije keri, a drugi
nije mogao imati djece. On i ena godinama su pokuavali i nita. E, sad, koji je od njih
koji...?
Mogli bismo mi tebe kupiti, dodao je kao uzgred Janko.
O, to bi bilo super, kazao je Tomo veselo. Jo da imate para...
Para? upitao je jedan blizanac.
Ih! povikao je drugi.
Puni smo kao brod, zakljuio je prvi.
Zatim su se svi za stolom zadovoljno osmjehnuli ovoj nenadmanoj ali.
Pa, dobro, momci, sloio se Tomislav Poskok, onda u ja vas ekati s ponudom.
A moda mi ne doemo tebi, kazao je iznenada drugaije, ozbiljnije Janko Sretenovi.
Moda mi odemo u Lihtentajn, predloio je Marko Sretenovi i krajikom usana se
prepredeno nasmijeio.
Poskoku je zaumjelo u uima, a curak ledenog znoja mu je kliznuo niz lea ispod
lagane koulje. Brzo je, kriomice, pogledao Jakovljevia. Ovaj je hladnokrvno zurio ispred
sebe. Ako je ita primijetio, a svakako jest, ni najmanjim treptajem nije to pokazao.
Pola firme ti je upisano na drugoga, jedva viri iz groba, a ti nas napada, rekao je
Marko tonom u kojemu su se mijeali uenje i ljutnja.
To u Lihtentajnu je, prijatelju, zna i sam, fiducijarni kredit, upozorio je vlasnik
Poskok international holdinga.
Fiducija je odlina stvar, kimnuo je Janko.
Ako je moe plaati, oprezno je dometnuo Marko. Ako ti ne optereuje poslovanje.
Nemam problema s tim, kazao je Poskok samouvjerenim, bezbrinim tonom.
Ajde, onda je i nama drago zbog tebe, rekao je Marko.
Prijatelju, zavrio je Janko tiho, prijetei.
Zabacio je glavu na sicu, sklopio oi i nita nije rekao sve negdje do iza Trebnja, kad je
napokon pogledao i zapovjedio:
Zaustavi auto!
~ 24 ~

Knjigoteka
Jakovljevi je posluno parkirao ukraj ceste to je krivudala blagim zelenim
breuljcima. Tomislav Poskok je izaao i uzeo bijesno utirati sive oblutke uz rub asfalta,
a njegov suradnik se osvrnuo po krajoliku. Jedna je farma s vonjakom stajala u daljini pod
umom, na rubu irokog neograenog panjaka na kojemu je, moda pedesetak metara od
njih dvojice, mirno paslo stado krava.
U piku materinu! opsovao je gnjevno Poskok unitavajui talijanske mokasine rune
izrade. Govna! Govna izdajnika, prokleta! Crvi ih izjeli! Jesi vidio kako su me naguzili ?
ekaj, ne zna, pokuao je Jakovljevi, moda nisu...
ta ne znam? Nemoj biti naivan, sve je to bio plan. Smjestili su mi. Lovri i Meter.
Smjestili su mi, upci, ponovio je Poskok pa se sagnuo, zgrabio kamen i bacio ga daleko na
panjak. Blago je zaueno podiglo rogove, a jedno krupnije crno govedo, po izgledu i
dranju valjda bik, odvojilo se od stada i nainilo nekoliko koraka put njih. Bila je to
zamka! objasnio je poslodavac Jakovljeviu. Namamili su me u zamku. Dali su mi kredit, a
sada me onemoguavaju da ga vratim! Bacio je jo jedan kamen, a Jakovljevi je
nespokojno primijetio kako je bik napravio jo nekoliko koraka u njihovom smjeru. ta
misli, zato nam drava u posljednja tri mjeseca ni jedan jedini raun nije platila? Nee ni
platiti, ni ove dosad, ni one ubudue. Niti e nam isplatiti obeane poljoprivredne poticaje,
nastavio je Poskok. Meter nas unitava. Iscrpljuje nas neplaanjem da ne moemo
vraati kredit.
Ali, nema logike, primijetio je Jakovljevi. On duguje tebi, ti duguje njemu.
A ne, ne, dragoviu! upozorio ga je Poskok pa ljutito hitnuo cijelu aku oblutaka, zbog
ega je veliko crno govedo u daljini opominjue zamukalo. Ne duguje meni Meter, nego
drava, a kome sam ja duan? Lihtentajnskoj off shore firmi koju nitko ne povezuje s njim.
Samo im je utiho, da nitko ne zna, dao dravna jamstva za kredit u ekoj banci. Zna on,
kurva, to radi! Osim toga, jesi primijetio da nam je u posljednje vrijeme otkazan najam u
desetak prostora koji su u crkvenom vlasnitvu?
Jakovljevi se zbunjeno namrtio.
Nisam ni ja iao za tim. Desetak prostora. Nita. Pizdarija. Ali, sad mi je, dok smo se
vozili, sve sjelo na svoje mjesto. itava urota. Pritiu s obje strane, i nadbiskup i Meter, da
me oslabe, da me slome, da ja bankrotiram, a oni na tacni, na izvolite, uzmu pedeset posto
plus jednu dionicu.
I prodaju Sretenoviima, sinulo je napokon Jakovljeviu.
Sretenoviima, Lidlu, Intersparu, tko zna kome su sve pike nudili moju glavu. Ova
dvojica su jo dobri... pokazao je Poskok u smjeru odakle su doli. Sretenovii nemaju zle
namjere. Ili nemaju para. Da imaju para, vjerojatno bi imali zle namjere. Ovako su me samo
izokola upozorili koje mi se sranje sprema. Jebo te, gdje mi je pamet bila! Kretenu! Kretenu!
Kretenu! uhvatio se Tomo ogoreno lupati akama po glavi, a onda se sjetio,
izvadio mobitel iz depa i na brzom biranju naao premijerov broj. E, hvala kurcu, ne javlja
se... Pederu! to je pederu?! Na moju muku i moje trude si se namjerio, a, upino?! Lupeu
bijedni! Majmune! ubre! Konju jedan! nizao je uvrede u pretinac premijerove govorne
pote, da bi naposljetku nemono pogledao displej i iz sve snage zavitlao ureaj na panjak.
Aaaaaa! zaurlao je pritom, no opravdano je sumnjati da je to ostalo na snimci.
~ 25 ~

Knjigoteka
Kako bilo, Poskokova posljednja gesta prelila je au strpljenja onome biku i on se
jarosno frkui zaletio put njih. Jurio je topui papcima, pognute glave, s rogovima u
borbenom poloaju, ali Jakovljevi je itavo vrijeme pratio njegovo kretanje i bio spreman
na napad. Negdje ispod sakoa brzo je izvadio pitolj i opalio metak upozorenja pred govedo.
Pucanj je zagluujue odjeknuo pitomim prialpskim pejzaom, a bik se ukipio, pogledao ih
naas ustravljenim crnim oima, a onda se okrenuo i izbezumljeno umaknuo.
Milivoje, bog te jebo! apnuo je Poskok zgranuto.
Tamo na farmi netko je izaao iz kue i podiui dlan iznad oiju pogledao u njihovom
smjeru.
Bjei u piku materinu!

~ 26 ~

Knjigoteka

Bii dok ti digericu nisu izvadili

Dugaku kolonu automobila s turistima iznurenima od vonje i vruine i djejeg
zanovijetanja sa stranjeg sica pretekli su bez zaustavljanja i tek pred samom graninom
rampom strogo im se isprijeio jedan revni policajac, ali i on se brzo izmaknuo kad mu je
Jakovljevi pokazao nekakvu legitimaciju. Ponovno su bili u Hrvatskoj, nadomak glavnog
grada, kad je Poskok posegnuo u dep i istom se onda sjetio da mu je mobitel ostao na
panjaku u susjednoj dravi. Zatraio je od suradnika da mu posudi svoj, utipkao devet
brojeva koje je napamet znao i po navici se prebacio na zaviajni dijalekt:
Ej, tetka, Tomo je... A, evo, zna i sama, po ili dan ko muva bez glave... Ma, znan, znan,
nije red, ali ta e, ne stignen ti, moja tetka, od obaveza... ta mi je s tebon?... Pusti likare,
ko e njiman virovat? Kad su likari ikomu pomogli?... Ma, fala Bogu... Nego, sluaj, ima li po
ure da doen u tebe?... Ajde, evo me. Neka Magda stavi kavu, evo mene. Prekinuo je vezu i
naloio Jakovljeviu da uredi da se u jednostavan bijeli papir zamota kutija pikota i
dvadeset dekagrama kave u zrnu i da ga netko s time prieka ispred jedne kue na Ksaveru.
Jedna je mlada zaposlenica zajapurena dotrala s malim paketom iz duana u
susjedstvu upravo kad su njih dvojica parkirali na ploniku pred trokatnom vilom, gdje je u
prizemnom stanu stanovala osamdesetetverogodinja Danica Meter. Tomislav Poskok
otpustio je Jakovljevia i uzeo kavu i pikote od djevojke u kuti. Vrata mu je otvorila rodica
Magdalena, najmlaa sestra hrvatskog premijera, redovnica koja je preko dana iz
samostana na rnomercu dolazila njegovati staru i onemoalu mater.
Poskok je poljubio Magdu, blijedu, mualjivu i plaljivu enu, obiteljsku udakinju to
je u djetinjstvu muila male ivotinje i kojoj se nitko nije zaudio kad je jo u treem
osnovne kazala da e otii u asne sestre, a ona ga je uvela i ostavila u polumranoj sobi, u
kojoj ga je, kraj stolia s dvije alice svjee skuhane turske kave i vrem hladnog soka od
bazge, u invalidskim kolicima ekala majina sestra Danica.
Krotko i strpljivo kao moda ni s kim, sjedei na rubu naslonjaa, odsluao je
jadikovanja udovice, njezine tegobe s nateenim nogama, sranim premosnicama,
vrtoglavicama, krvavim ispljuvcima i zatajenjima mjehura, sve opisano s mnogo strasti i
ivopisnih medicinskih detalja, i otrpio sve njezine prijekore to je ne posjeuje, no u tome,
naalost, nije bio bolji od sina joj Luke, kojega ona vie na televiziji nego uivo via. Otkad
vlada Hrvatskom, nezahvalnik kao da je zaboravio na onu koja ga je rodila i odgojila, ali,
dobro, ne ali se ona jadna. Ima dijete svoga posla, a i kome, uostalom, treba jedna
bespomona starica koja svaki dan eka da je Gospodin ponovno ujedini s njezinim
voljenim i neprealjenim Matom, kojemu je vie od etrdeset godina odana i posluna ena
bila i sedmero mu djece, petero ivih, na svijet donijela.
Posljednjih pola sata tetkine ispovjedne bujice Tomo Poskok samo je kimao i uvao se
da mu ne izleti kakvo pitanje kojom bi joj nehotice odvukao pozornost na neku drugu temu
i u beskraj potaknuo njezino pripovijedanje. ekao je da se ono prirodno i samo od sebe
ugasi, a kad je taj trenutak napokon doao, pustio je da tiina meu njima neto potraje,
prije nego je otpio ve hladne kave i upitao:
Nego, tetka, zna li ti, more bit, zato tvoj Luka meni o glavi radi?
~ 27 ~

Knjigoteka
U sobi je, napomenuli smo, bio polumrak i on nije mogao dobro vidjeti njezino lice, ali i
trenutak oklijevanja prije nego mu je odgovorila Poskoku je mnogo rekao.
Moj Luka? zaudila se stara. Ujmisusovo, di bi on tebi, najbliemu rodu, o glavi
radio?
Ne znan, i meni je udno, ali velike mi probleme u poslu ini.
Ma, bogati?
Bogami, tetka, nee na dobro iza. Puno san ti ljut na njega.
O, pa ne valja to. Nije red da je meu rodijacin nesloga i da su ljuti jedan na drugoga.
I ja isto kaen, sloio se neak.
Rodijaci se tribaju drat skupa.
E, fala Bogu.
Svoj svoga do rupe dotra, ali nikad ga u rupu ne baca.
Krvi mi, rekao je Poskok pomalo nervozno, elei prekinuti ovo mudrovanje o
obiteljskim odnosima, mene je tvoj Luka bacio.
Ma, nee bit, Tomo. Ti si to neto krivo razumio.
Svata san ja, tetka moja, krivo razumio i puno mi stvari ispoetka nije bilo jasno. Zato
i jesan ovde di san. Ali, u ovu san ti stvar sad sto posto sigur. Tvoj Luka me gonja ko ava
krenu duu. Sve to san ikad steka on mi se namirio uzet.
Boe, ta neu ut ?! zgranula se jo jednom aptom Danica Meter. Tomo, dite!
Tako ti je kako san reka, kimnuo je Poskok uvjereno. Ma, ekaj, jesi ti s njin
razgovara o tome?
Ne javlja mi se.
E, isto ko ni meni, uzdahnula je starica. Ali, sluaj, promisli jo jednon...
Neman ti ja, tetka moja, vie o emu razmiljat, prekinuo ju je neak. Meni je glava
na panju, a ne znan ni kako ni zato. More bit ti znade? Mater si mu. Je li tvoj Luka neto
ljut na me? Da mu nian togod skrivio? Tomo moj, ne znan ti ja te vae muke posle.
Nian se nikad u to miala. Ako bi mi jezik digod poletio, tvoj bi se pokojni ujac puno ljutio.
Laka mu zemlja, ima je teku ruku. I kako unda, tako i sad, ili ivot mui i trpi, ekaj da se
oni dogovore. Tako ti, sinko dragi, ne znan ni ta je to izmeu Luke i tebe. Ako je neko zlo,
od srca mi je a. Sramota je i od Boga i od naroda okrenit se protiv roda najbliega, ali ta
e... zaustavila se tetka Danica naas, alostivo puhnula pa dodala: ... ne bi bilo prvi put.
Imade, dite moje slatko, puno pokvareni, zloesti ljudi koji do svoga ne dre.
Tomislav Poskok ve je otvorio usta da neto ree, ali se zaustavio. Instinkt mu je
govorio da sada treba ostati tiho i pustiti da ona nastavi, koliko god to trajalo. A potrajalo je
dugo, moda i itave dvije minute samo su sjedili u tiini, u sobi slabo osvijetljenoj tek
uskim prorezom svjetla izmeu tekih zastora. Danica Meter micala je uprazno prstima u
krilu, kao da prebire nevidljivu krunicu, i ukoso zurila u jednu toku u podu. inila
se sasvim odlutala u mislima i neak je ve pomislio da nita vie nee uti od nje i da je
treba pozdraviti i otii, kad se ona iznenada oglasila:
Zna li ti, Tomo, rekla je ne diui pogled, kako je moj Mate jednon, u jednoj jedinoj
noi, sve na kartan izgubio?
~ 28 ~

Knjigoteka
Ko da san neto ujo o tome, rekao je Tomo nejasno se sjeajui takve neke davne
epizode o kojoj su otac i mater jednom aptom pripovijedali.
Nee ti to znat, mali si bio, momi od desetak, dvanest godina. Moj Luka jo u kolu
nije krenio kad se to dogodilo. Tamo, ezdeset i tree, ko sad se sian, mi za Boi nakon
puno vrimena doli iz Njemake. Kako smo otili, skoro dvi i po godine kui nismo dolazili.
Radili po etrnest, esnest uri, po ile dane, petkon i svetkon. On na bauteli, ja do podne u
praonici jednog starakog doma, a popodne isti kancelarije. Muili se ko zviri, ivih ko
enad. Stali u jednoj baraki od gnjili dasaka. Mala soba, zajedniki zahod na kraju hodnika,
nema noi da se kogod ne pobije. A nas dvoje se zakljuaj, u kajinu se zeru zaperi pa otvori
patetu ili hrenovke. Vie smo pateta izili nego je zvizda na nebu. parali, ta u ti priat.
Odricali se ko da smo sami sebi najcrnji dumani bili, svaki bi fenig triput okrenili. Ali,
zaradili. Lipe pare stekli, moglo se u ono doba. Vie od trideset iljada maraka kui
donili. Danica Meter na trenutak se zamiljeno zaustavila gledajui dlanove, a zatim
ogoreno dodala:
I onda poker, proklet bio dan i ura kad je ujo za njega! Jo u tutgartu on ga nauio
igrat, ali nije da je neto puno igra. U jednoj sobi tamo u baraki, u jednoga Litianina, uvik
se igralo na karte i moj bi Mate dikoju veer poa, onako, vie da koju uru bude meu
ljudiman, pa jednon dobije dvaest maraka, drugi put izgubi trideset, a ja se nita nian
ljutila. ta e, ne more ni eljade uvik radit, valja ga pustit da duon poine i zabavi se. I
tako bilo sve dok se nismo vratili u Smiljevo. Dvi i po godine u Njemakoj miran, uredan,
radian, skroman ovik bio, a u selu ko da je neki bis u nj ua. isto pomanita. Oe se Mate
pokazat, da ima para, da je gazda. ilu gostionu lola asti. I, dobro, neka asti, neka plati kad
ima, nije u tome zlo, nego i u nas poker doa, i na ga svit poeo igrat. Ko da avlu triba
puno. Zapamti, Tomo sine, ta e ti tetka tvoja re, zlo je ko voda, uvik e sebi na put.
Da samo malu rupu iglon provrti, ava e se provu kroza nju. Tako se, eto, provuka i u
gostionu tvoga pokojnog ae Mirka di su muki obno igrali poker...
Bila je mala seoska krma uz pranjav put, na mjestu gdje se dvaput dnevno
zaustavljao autobus, ujutro, na putu za Split i onda opet u sumrak, vraajui se
otamo. Gostioniar Mirko Poskok tu je sluio domau rakiju, vino, crno i bijelo, vinjak,
krukovac, malinovac i sodu. To mu je bio itav asortiman pia. Mogao je, istina, skuhati
i kavu, ali to je rijetko i nevoljko inio ako nije bilo ene da zakuha vodu u dezvi. Mimo
toga, imao je, kau, dobar prut, a ako je prut dobar, druga ti hrana i ne treba.
Nije to bio velik ni osobit obrt, ali Mirkovi opet nisu bili gladni. Gostioniar je kolovao
dvoje djece, snalazio se, bilo ih je da im je bilo gore nego njemu. Zaradio bi neto od putnika
koji bi uli ekajui autobus, neto od mukaraca to su nedjeljom popodne kartali brikulu,
ili od onih koji su za toplijih dana u dvoritu otraga valjali balote, a znatan, moda i najvei
dio prihoda donosila je tajnovita aktivnost izvan radnog vremena. U kasnu uru zakljuavala
su se vrata, kurama zamraivali prozori i tu se kockalo, mau, trijumf ili ajnc, a posljednjih
godina, otkad je narod krenuo raditi u zapadnu Europu, doao je vrlo omiljen poker.
Ako bi se nala petorica, estorica da bi kockali, s Poskokom se uvijek moglo dogovoriti
da ih primi i do zore dvori, nosi im hranu i pie, prazni pepeljare i loi pe. Iz cijele krajine,
a gdjekad i dalje, iz Trogira, Katela ili s otoka, dolazili su stanovnici jednog podzemnog
svijeta, ovisni o jednoj utljivoj, opakoj strasti. Gastarbajteri, verceri, mesari, lijenici,
gdjekoji advokat, gdjekoji ubojica, okupljali su se u krmi Mirka Poskoka i gubili
~ 29 ~

Knjigoteka
itava bogatstva na pokeru u tihoj stravi i gru to su sve vrijeme lebdjeli pod duhanskim
dimom.
Negdje u jesen 1963. odnekud se pojavio neki Luketi, Kauboj su ga zvali. Ako je taj
imao kakvo zanimanje, nitko nije znao za njega. Netko je rekao da ga zna iz Frankfurta, ali je
ostalo zagonetka to je taj u Frankfurtu radio. Luketia svakako nisu pitali. Neto je muno,
zmijsko bilo u njemu. Visok, ispijen i roav, u koulji zakopanoj do pod grlo, s briima,
nekakve neugodne, izazivake naravi, ali kao kockar uvijek promiljen i hladnokrvan.
Rijetko koju no zavrio bi s gubitkom. Sve je redom derao, ne proputajuci pritom runo
poniavan suigrae.
Kauboju, ti si prominio dvi karte? upitao bi ga netko neoprezno.
to ne prati igru, konju, odgovorio bi mu on prezirno, skoro s gaenjem.
Taj nije mogao nita rei da koga ne uvrijedi, pa i starijeg od sebe. ovjek bi mu otac
mogao biti, a on ga zove glupanom ili svinjom. Divlji i beutan, pretjerano i za okrutni
svijet kocke, desetke ih je unesreio i inilo se katkad da mu sam novac nije tako vaan,
koliko mu je bilo slatko drugome nanijeti zlo. Poniavao je, napokon, i one s kojima nije
igrao i od ijeg vrijeanja nije mogao imati ba nikakva rauna.
Guziaru, viknuo bi, di je moja bila bevanda?
Guziar je, pogaate, bio gostioniar, nikad ga nikako drugaije nije zvao.
to ga zove guziaron? upitao je netko.
Pa kad je guziar, odgovorio je Luketi jednostavno.
Mirko Poskok obino se pravio da ovo ne uje. Radio je svoj posao i putao budale da
priaju to ih je volja, sve dok tuku i ne razbijaju inventar, ali bilo je nekoliko prilika da se
vidjelo kako ga Kauboj nevieno ivcira i kako mu malo fali da ne skoi preko stola i zgrabi
ga za prsa.
Upravo podmuklom gadu s briima na nian je neoprezno istrao hvalisavi Mate
Meter, kad se o Boiu, depova nabijenih njemakim markama za svaiji gemit i rakiju,
vratio u selo, premda su ga svi upozoravali da se kloni tipa.
Nemoj, Mate, stoj u kui sa svojon dicon, dvi i po godine ji nisi vidio, molila ga ja.
Nemoj, bado, ne zna su kin ima posla, govorio mu i tvoj aa Mirko, priala je
tetka Danica Tomislavu Poskoku. Ali, sve daba. Zajogunio se budala da e on Kauboju
pokazat, da e i kauboje i indijance nauit ta je poker, ali da in to, majci, nee bit jeftino.
Tomislav Poskok slabo se sjeao tetka Mate, on je veinom bio u Njemakoj. Radio je
tamo dvadeset i koju godinu i umro u manje od dva tjedna, pao u postelju i ekspresno
otiao jedva napunivi pedeset. Ali, u onih nekoliko prilika kad bi se njihove obitelji srele,
obino na sprovodima i vjenanjima, osjeala se suzdranost, pa i kao neka munina
izmeu njega i oca. Njihove su ene bile sestre, njene i brine jedna za drugu, ali njih
dvojica su se mlitavo pozdravljali i ukoeno alili. Ako su naoko i bili srdani, nije bilo
pravog veselja. Neka se rodica jednom udavala i Tomo, tada student, u hotelskoj je
sali preko stola sluajno pogledao tetka i shvatio da ovaj pilji u njega. S aom u ruci,
vjerojatno ve pijan, smrknuto je gledao, a njemu je dola jasna injenica koju je
dugo nasluivao, da ga tetak Mate zbog neega ne voli, ni njega ni njegove, cijelu njihovu
Poskokovu racu.
~ 30 ~

Knjigoteka
Pijui tursku kavu i sok od bazge toga vrelog srpanjskog popodneva u vili na Ksaveru
napokon mu se otkrio razlog netrpeljivosti u dogaaju otprije gotovo pola stoljea, kad je
tetak Mate, razmetljiv i samouvjeren, sam se sebi nekako doimajui pametniji i sposobniji,
moda i zgodniji zbog novca to ga je donio iz Njemake, s iskusnim, karijernim gulikoom
tri noi igrao poker u smiljevakoj krmi njegova ae Mirka. Stvar bi vjerojatno ispala
sretnija da ga prve noi karta nije krenula i da nije uzeo tisuu i dvjesto jednom sinjskom
mesaru, ucvilio jednog doktora za nekoliko stotina, a Kauboja Luketia za gotovo tri tisue.
Taj kockarski plijen uinio ga je nesnosnim, pomutio mu mozak do mjere da je povjerovao
kako nema vie potrebe kuluiti na njemakim novogradnjama. Otkrio je u sebi krasan
talent i vjetinu od koje e i on i njegova obitelj mnogo lagodnije ivjeti.
Luketi mu se, dakako, sutradan nemilosrdno osvetio. Jo ponesen uspjehom od
prethodne noi, tetak Mate ispoetka je bio neoprezan, a kasnije, kad je stao
ozbiljnije gubiti, uhvatila ga je panika te je bezglavo srljao, poetniki grijeio, pacerski
blefirao. U lice mu se kreveljei i podjebavajui ga, Luketi je do zore sedam tisua
maraka istresao iz njega.
Rudilo je iza smiljevakih brda kad su ostali sami i kad je krmar Mirko stavio kavu i
rakiju pred badu Matu. Ovaj je bio tako potresen gubitkom da su mu ruke drhtale i nije
mogao bierin do usta prinijeti.
Jesan ti reka, lude jedan, poeo je Mirko tiho. Jesan ti reka da ne prilazi. Da se ne
paa. Betije su to. Leinari. Ja ji znan, skoro svaku no su u mene. Reka bi ti da ji u duu
znan, ali nema due u njima. Bii dok jo more. Bii, Mate, dok ti digericu nisu izvadili.
Ajde, mui, odbrusio je Mate neljubazno. ta ti, matere ti, zna o pokeru?
Znan koliko triban znat, da nikad u ivotu ne sidnen s ovin ljudima.
Eto, vidi, i sam si prizna. Ne zna. Nisi igra, ti samo tri oko njizi. Leta ko muva oko
konjskog prkna. Ti si in sluga, ankolizac, ta ti meni govorit...
Nemoj, Mate, pokuao ga je umiriti gostioniar.
Guziar! Dobro ti je Luketi reka, uvrijedio je tada Mate badu Mirka, zacijelo vie
stoga jer je bio uzrujan noanjim porazom, nego to je to stvarno mislio, a Mate je uutio i
zamislio se.
Nije ti ovo tribalo, rekao je naposljetku pomirljivo i ustao. Nije red. Ali, dobro, znan
kako ti je.
Ti zna? podsmijehnuo se gastarbajter. ta pizdarije pria? Di si ti, a di san ja. Sve
to imade, da na jednu rpu metne, ne vridi koliko san ja noas izgubio.
Gostioniar je shvatio da mu je dabe govoriti. Ustao je i skupio ae koje su ostale iza
kartaa, a zatim uzeo metlu i krenuo istiti pod.
Ometi! Ometi! dobacio mu je bado Mate podrugljivo, podcjenjivaki.
Mirko se zaustavio s metlom u ruci i na trenutak ga pogledao, kao da se premilja bi li
mu togod rekao. Kao da jedva obuzdava da mu neto bijesno odbrusi. A onda je taj
trenutak proao i on je opet bio sabran i vratio se poslu.
Kad bi ja tebi neto reka o Kauboju... poeo je ipak neto kasnije ne diui pogled s
neistog poda. Jednu stvar kad bi te nauio, kako e ga skontat, ta bi to tebi vridilo?
Ajde, Mirko, svri posa i poi kui, odgovorio mu je Mate nezainteresirano.
~ 31 ~

Knjigoteka
A dobro, kako god ti oe, kazao je Mirko jednostavno, ali ako iko zna ove kockare,
kako znat kad dre dobre karte, a kako kad nemaju nita u rukan, to san ja.
Ti zna? pogledao ga je Mate nepovjerljivo.
Ja znan, rekao je Mirko samouvjereno.
Pa ta zna?
A koliko to tebi vridi ?
ta koliko mi vridi ?
Koliko bi platio, objasnio mu je gostioniar ponovno se zaustavljajui s metlom, ako
ti reen kako e oderat Kauboja Luketia? Kako e pripoznat kad on blefira? Je li bi to
vridilo pola od onoga to e mu uzet?
Ih, pola!? zaprepastio se Mate, ali nekako neozbiljno, kao da s djetetom razgovara.
Dat u ti etvrtinu.
Daj mi treinu.
Ja da sa svojin paran igran i tebi dan treinu od onoga ta dobijen?
Tako je.
Puno je, Mirko, brate.
A, jebaji ga, rekao je Mirko, neka i guziar jednon zaradi.
Mate ga je pogledao malo stisnutim oima, procjenjivaki.
Ajde, sloio se, dat u ti treinu. Ali, samo ako vridi.
Vridi, nemo falit. To san puno puta vidio, rekao je gostioniar, a zatim priao muu
enine mu sestre, unio mu se u lice i pojasnio: Luketi, kad blefira, to niko ne zna, ni on
sam ne ie za tizin, jezikon, bie od nervoze, lizne po gornjin zubin. Ali, ne otvara usta.
Dobro gledaj, samo mu se gubice jedan tren malo nadignu. Ovako... Tree noi tetkovog
kartanja digla se olujna bura, zvidala je krei stabla i vijajui sitne pahulje u jednoj jezivo
studenoj noi u kojoj je samo avo hodao selom. U gostionici Tomislavova oca Mirka
okupili su se njih petorica - jedan autoprijevoznik, jedan nakupac stoke, advokat Maras,
Kauboj i tetak. Krenuli su kartati oko jedanaest i u prvih sat vremena, uobiajeno, nije bilo
veih uloga, nitko nije znatnije ni dobivao ni gubio. Tetak je paljivo gledao Kauboja i u
jednom malenom trenutku, prije nego e ovaj bahato podii ulog za petsto maraka, uoio je
kako je liznuo zube i zatvorene mu se usne od toga nakratko ispupile. Ma, nee bit,
pomislio je tetak sjetivi se badinog savjeta. Osmjelio se pratiti Luketiev ulog.
Luketi nije imao nego dvije trice.
O, jeben ti neu boga, opsovao je tetak u sebi.
Oko jedan kamiondija je imao napad gihta i napustio drutvo. Malo kasnije odustao je
i advokat. Kauboj je bio na dobitku oko tri tisue, a tetak je gubio nekoliko stotina, kad je
malo prije dva sata ujutro u jednoj partiji Kauboj odjednom drsko podigao ulog za dvije
tisue maraka. Onaj nakupac je bacio karte, a tetak pogledao tri deka u ruci, platio i
podigao za jo tisuu i po, osjeajui kako mu dolazi onaj poznati osjeaj zbog kojega ljudi
sjedaju za kartake stolove.
Krv se u njemu lagano uspinjala pa je zastao nekoliko trenutaka plitko diui,
umirujui se i paljivo gledajui suparnika. Kauboj mu se zloesto nacerio. Onda je
jo jednom pogledao karte i, tetak je jasno vidio, iza skupljenih usana zamiljeno liznuo
~ 32 ~

Knjigoteka
gornje zube prije nego je platio njegovih tisuu i po i dodao tri. Vie od trinaest
tisua maraka lealo je na sredini stola.
Tetak je platio i ove zadnje tri.
A Kauboj nije imao nita. Ni jedan jedini usrani par.
Gostioniar, koji je ba u tom trenutku s rundom pia priao stolu, nehotice se
osmjehnuo, a Luketiu to nije promaklo.
ta se ti, guziaru, smije ?! prasnuo je divljaki.
Nemoj se na gazdu istresat, rekao je, skupljajui dobitak, tetak Mate zatitniki. Ako
ti gubi, nije to njegov problem.
Ve je gotovo bilo etiri ujutro. Nakupac stoke je davno odustao od igre, no ostao je kao
djelitelj za stolom, a Kauboj je gubio oko osam i po tisua. Nitko ga dotad nije bio tako
ogulio. Bio je bijesan i sve se tee kontrolirao.
U jednoj partiji promijenio je tri karte. Ovla je povirio to je dobio i jedva primjetno
liznuo gornje zube. Pogledao je prezirno tetka, kao to bi pogledao iza sebe nakon velike
nude, i spremno izbrojao etiri tisua maraka. Tetak je zapanjeno podigao obrve.
Ajde, doi, zovnuo ga je Kauboj. Ajde, gudinu, doi.
A tetak Mate se nasmijao kao da je ovaj upravo ispriao vic, platio mu etiri, pogledao
ga jo jednom veselo vrtei glavom, i dodao dvije. Kauboj se nakezio.
E, ba dobro, rekao je. Danas san ionako mislio ranije po le.
Virnuo je jo jednom karte, ponovno nesvjesno jezikom taknuo zube, pa sve ispred
sebe gurnuo prema sredini stola.
Ovde je etiri... rekao je, a potom posegnuo rukom u unutarnji dep sakoa i, nemarno
bacajui itav sveanj novanica, dodao: a ovde jo dvadeset. Je li se i tebi ide le? upitao
je tetka nonalantno, kao da je najprirodnija stvar uloiti trideset tisua maraka u jednom
dijeljenju.
Nakupac je utke zurio u ulog, gostioniar Mirko skamenjen stajao kraj anka, a tetak
se opustio u naslonu stolice. inio se potpuno sabran, premda mu je srce luaki tuklo, i
dugo nita nije rekao ni uinio. U ruci je drao skalu do kralja. Provjerio je jo jednom da
mu togod ne nedostaje, devet, deset, deko, dama, kralj, i spustio karte licem nadolje.
Zatim je, ba kao i Kauboj, gurnuo naprijed sve ispred sebe i iz hlaa izvadio
iskrzanu modru omotnicu. Otvorio ju je i prelistao novanice kao da broji, premda nije,
naravno, morao brojati. Znao je koliko ima. itavu je svoju uteevinu u omotnici
njeno, oprezno spustio na hrpu i promuklo, glasom napuklim od uasa, upitao Luketia:
ta ima?
A nita, rekao je kao Ijutito Luketi, hinjeno razoaranom gestom bacajui karte. Ful.
Sedmice i kraljevi.
Vani je u tom trenutku prasnulo kao hitac. Ujutro e otkriti da je to bura uzduno
rascijepila stablo bagrema, ali prisutnima je tada djelovalo kao da se slomila sama dua
Mate Metera. Unezvijerenim je oima gledao oko sebe. Gostioniar Mirko samo je sklopio
oi i nezadovoljno zavrtio glavom...
Sve to smo imali, sve za to smo i on i ja dvi i po godine radili, rekla je ogoreno
Danica Meter, sve je govno izgubio.
~ 33 ~

Knjigoteka
A sve zbog moga ae. To mi oe re? upitao je Tomo Poskok.
A ne znan. Ko e to znat, moj Tomo. Davno je bilo. Ali, jedna stvar je jo onda bila
sumnjiva i Mati nije ila u glavu. Umro je, a to ga je muilo... Pamti li, sinko, kad ste vi ono
priselili u Zagreb i kupili kuu u Dubravi. Pamtin, tetka.
Kad je to bilo?
ezdeset etvrte.
ezdeset etvrte, sloila se tetka Danica. A ta misli, oklen tvome ai pare za kuu
u Dubravi?
A ne znan, upara je, zaduio se...
Upara, zaduio se, more bit, kimnula je stara. Ali, ja san jednu drugu stvar ula.
Prialo se po selu, ko e znat ta je istina, da mu je Kauboj Luketi da pare. Da su on i tvoj
aa Mirko imali dogovor i skupa peruali ljude. Moj aa i Luketi? zapanjio se Tomislav.
Ma, ne mogu virovat.
Ne mogu ni ja. Grij je i pomislit da je Mirko svoga badu privario. Pokvaren narod
svata pria, mislila san ja onda, a i danas tako mislin, ali moga Matu je ta stvar ba puno
muila. Najposlin je, ja mislin, od toga i umro. Nije vie bio isti, nikad se jadan od one noi
nije oporavio. Danica Mater ponovno je zamukla, a i Poskok se zaustavio razmiljajui o
stranoj obiteljskoj tajni koju je istom sada saznao, o zloj krvi koja je desetljeima
leala izmeu dvojice danas pokojnih mukaraca i osveti koja je strpljivo ekala sljedeu
generaciju.
Nemoj se, Tomo sine, nikad kockat, javila se iznenada tetka tiho.
E, sad si mi to rekla, pomislio je on kivno. Gujo pokvarena, sad si se toga sjetila.
Obeaj mi, ponovila je ona. Obeaj svojoj tetki da se nee kockat.
Tomislav Poskok je utio i nije staroj rekao ni da hoe ni da nee, a i da jest, koja korist
od toga.
Manje od dva tjedna nakon ovoga razgovora njemu vie nita nee biti vano.

~ 34 ~

Knjigoteka

Luna Radi i klapa purtil

Zdeslav Poskok gledao je poznatog estradnog impresarija i zakljuio kako se na njemu
nita ne primjeuje da je ovjek jo prije pola godine imao ozbiljnih zdravstvenih problema
koji su zabrinuli sve njegove prijatelje. Zoki je bolestan. Zoki mora na operaciju, proulo
se negdje u veljai meu hrvatskim pjevaicama i pjevaima i premda su mnogi sa Zoranom
Paripoviem imali runa iskustva, premda je gotovo svakoga prevario, lakoumni svijet
zabavne glazbe ganula je sudbina debeljukastog, proelavog prefriganca u sintetikoj
trenirci. Odjednom su mu oprostili neisplaene honorare, pokvarene razglase, kombije bez
grijanja, smjetaje u prljavim kamiondijskim svratitima ili ako ih je Zoki jednom poslao
na gau u Metkovi, a nekako im zaboravio napomenuti da nastupaju u priredbi gdje je
glavni program borba pasa.
Zoki je tako loe da vie uope ne izlazi. Zoki se nikome ne javlja na telefon,
pripovijedale su prestravljenim apatom subotom na pici zvijezde jedna drugoj.
uj, a to je njemu zapravo?
To nitko ne zna.
O, Isuse!
Naposljetku su napravili ono to zvijezde u ovakvim prilikama inae rade. Organizirali
su veliki humanitarni koncert u Areni na Lanitu i svi su se javili da e dabe pjevati za
trokove Paripovieve operacije u privatnoj klinici u vicarskoj. Velianstven ou je to bio.
itava etiri i po sata je trajao, ali veim dijelom stoga jer su u stankama izmeu pjesama u
beskraj priali o Zokijevoj dobroti i skromnosti i njegovom nasmijanom portretu na
golemom videozidu drhtavim glasom poruivali da ustraje. Na kraju su svi izvoai zajedno
izali na stejd i zagrljeni zborno otpjevali Zokijevu najdrau Malo mi je jedan ivot s tobom,
dok je sedamnaest tisua ljudi ridalo s podignutim upaljaima i mobitelima.
Bogu hvala, stvar je ipak izala na dobro. Kojih mjesec dana kasnije Zoran Paripovi
vratio se iz vicarske kao preporoen, raspoloen, nasmijan, s uperkom kose koji mu je
mangupski padao na elo. Narav tajanstvenog, sloenog i skupog medicinskog zahvata
kojemu je podvrgnut nikad nije tono utvrena, no prilino se vjerojatnim ini da je bila
rije o operaciji presaivanja kose.
Pa stvarno to kvalitetno danas rade, pomislio je Zdeslav zadivljeno, sada malo ve i
nepristojno buljei u Paripovievo tjeme i prstima nesvjesno prolazei kroz vlastito, sreom
jo gusto vlasite.
Zdeslave, slua ti ta ti ovjek pria, zovnula ga je tada Luna prijekorno, a on se
prenuo i ispriao.
Pardon, neto sam se zamislio.
Dakle, kao to sam rekao ponovio je impresario povjerljivo se naginjui preko stola,
Grand prix moemo kupiti za petnaest tisua. Moda i za dvanaest, ali ne garantiram.
Petnaest tisua ega?
Pa eura, objasnio je Paripovi jednostavno.
~ 35 ~

Knjigoteka
O, jebem ti! Ima li togod jeftinije? zaprepastio se Poskok junior, a njegova je djevojka
negodujui prekriila ruke na prsima.
Ima nagrada za najboljeg debitanta, predloio je Zoki, ali to e biti malo glupo jer je
ona trei put na Festivalu.
Neu debitanta, rekla je Luna prkosno. Dosta mi je da glupi iriji stalno seru po
meni. Hou jednom uzeti glavnu nagradu.
Ima pravo, Luna. Ne daj se podcjenjivati, ohrabrio ju je Marcelo, a Zdeslavu je u
svijesti naas sijevnula slika kako grabi malu viljuku za desert i divljaki mu je zabija u
vratnu arteriju, ali je samo duboko udahnuo, okrenuo se svojoj dragani i zavapio:
Ljubavi, molim te, pa ve smo uredili Nagradu publike.
Izluivalo ga je kako njegova nezahvalna dragana i njezin blesavi prijatelj ne shvaaju
da se ve i tom mukom izloio vie nego je elio. Novinari e ga razapeti, a njegov otac
hladnokrvno ustrijeliti lovakim orujem sazna Ii se da je Poskok trgovina, kao generalni
pokrovitelj Porekog festivala, za finalnu veer dobila pet stotina besplatnih ulaznica koje
su blagajnicama i vozaima podijeljene, uz diskretnu uputu iz samog vrha kompanije da
glasaju za Plimu ljubavi u interpretaciji Lune Radi i klape purtil.
A pjesma, sasvim uzgredno, uope nije bila vrijedna skandala. Dapae, za njihov
originalan,
pionirski
spoj suvremene
elektronske
plesne
glazbe
i
tradicionalnih dalmatinskih vokalnih harmonija, Zdeslav Poskok kriomice se nadao da e
ostati usamljen, da nitko nikada vie nee napraviti neto tako udovino. Dva mjeseca su
je sastavljali u studiju, ali razulareno kompjutersko ekianje u kombinaciji s turobnim
mukim tuljenjem i pjevaicom to, toboe pod navalom osjeaja, isprekidano uzdie kao
da hiperventilira, sa svakim je novim pokuajem samo postajalo grotesknije. Usudio se
jednom, oprezno i izokola, svojoj razmaenoj i sujetnoj djevojci kazati da pjesma djeluje...
pa tako, moda malo zbunjujue, a ona je samo prezirno odmahnula i okrenula glavu. Nitko
joj nita razumno nije mogao kazati kako je bila zaslijepljena Marcelovim bezonim
laskanjem.
Meni je ovo super!... Ljudi, ovo je genijalno! derao se ozareno modni stilist s golemim
slualicama na glavi, tresui se kao lutak. Zdeslavu su se njegovi plesni pokreti ipak inili
neto pretjerano ustrima pa je iskopao slualice iz stereoureaja, a studio je ispunila,
grekom producenta, dvostruko ubrzana verzija Plime ljubavi. Veliki muziki autoritet nije
ni uoio da Lunino pjevanje zvui kao za obavijesti o indikacijama, mjerama opreza i
nuspojavama upitajte svog lijenika ili ljekarnika na kraju reklame za pilule protiv
migrena i bolnih menstruacija.
I sada se, u restoranu u Poreu, pred finalnu veer Festivala, pjevaica smrknuto durila,
dok su Paripovi i Marcelo netremice ekali to e Zdeslav odluiti, a ovaj je samo
nezadovoljno zavrtio glavom i osvrnuo se.
Glamurozni estradni ljudi preplavili su istarski gradi i grevito se trsili djelovati to
prirodnije pred fotografskim objektivima za koje su glumili da ih ne primjeuju. Smijui se
neto glasnije nego to bi bilo normalno, panino su dokazivali kako se odlino zabavljaju,
kako je itav njihov ivot jedan dugaki, neprekinuti tulum.
Nekoliko stolova dalje, desno od ulaza, raskalaeno se cerekalo drutvo okupljeno oko
Popularnog Roka, svojevrsnog rekordera socijalnih slubi, nezakonitog oca petero djece sa
~ 36 ~

Knjigoteka
etiri ene. Poderana koulja nepogreivo je odavala da je on ve sad, u dva popodne, pijan,
jer kad god bi se nakitio, Popularnije Roko, kao Supermen, trgao odjeu sa sebe. Tijesno ga
grlei, gotovo kao u hrvakom zahvatu, do njega je sjedio taekwondo prvak, Lunin bivi,
Milan. Zdeslav je u nelagodi maknuo pogled od njih na drugu stranu. U dijelu lokala bliem
ulici, gdje se nije posluivala hrana, meu estradnim luzerima, novinarima na mravim
domaim dnevnicama i nekolicinom znatieljnih oboavatelja, smjestile su se dvije djevojke
i jedan mladi, a jedna od djevojaka, u utoj majici s Minnie Mouse, kao da mu je bila
poznata.
Lave, glupo je da sad odustanemo, javio se Marcelo moleivo. Imamo prejebenu
pjesmu, mora pomoi da ne propadne.
Zdeslav je jo jednom pogledao Paripovia i, unato nezadovoljstvu zbog znatnog
iznosa u deviznoj valuti, a i iznenadnog i neobjanjivog osjeaja pravdoljubivosti, to mu je
govorio kako bi bilo neprilino i podlo da njihovo klapsko dance sranje trijumfira u Poreu,
naposljetku svejedno upitao:
Dvanaest, kae?
Ponudit u dvanaest potvrdio je impresario, ali nisam siguran. Njih je pet u iriju,
teko e biti za manje od petnaest.
Zna li ti da neki ljudi itavu godinu toliko ne zarade? primijetio je Zdeslav srdito.
Koji ljudi? upitao ga je Paripovi podsmjeljivo. Ti zna nekoga od njih? Dobar si s
njima?
Trenutak ili dva izazivaki su zurili jedan u drugoga, a onda je Zdeslav lagano kimnuo.
Okej, kazao je, donijet u ti pare pred poetak finalne veeri.
To! viknuo je Marcelo oduevljeno i podigao ispruen dlan put Lune, ali ona mu nije
uzvratila pljeskom. Ostala je namrtena, s rukama na prsima, ljutita zbog Zdeslavova
odvratnog cjenkanja i sebinog uskraivanja podrke njezinoj karijeri. Pljesak, a zatim i krik
neke ene, doao je, meutim, od stola desno od ulaza. Tko zna to je Popularni Roko tamo
pijano blebnuo pijanom taekvvondo ampionu, da ga je ovaj iznenada mlatnuo po nosu.
Idiot! apnuo je modni stilist preneraeno, a pjevaica se samo ukoila i uvukla malo
glavu u ramena, sjeajui se zacijelo kako je nesueni zarunik jednaku stvar napravio i
njezinoj mami i tati.
Svi su se u restoranu zaustavili s aama i priborom u zraku, ne usuujui se pogledati
pjevaa koji je, staklastim oima okirano zurei preda se, krvario po rezancima od koulje,
pa ni inae revni fotoreporteri traerskih revija nisu podigli aparate ne elei se zamjeriti
nasilniku s Kajzerice. Nelagoda je potrajala sve dok konobar nije donio ist bijeli stolnjak
koji je Popularni Roko pritisnuo na lice.
Onda ti veeras donesi petnaest, zakljuio je Zoki Paripovi, a ja u ti vratiti ako
bude vika.
Eh, da mi je vidjeti onoga kojemu si ti vratio pare, pomislio je Zdeslav Poskok zlovoljno.
Lupe s presaenom kosom neto se kasnije ispriao nekakvim poslom i otiao, a zatim su
se i Marcelo i Luna uputili do hotela gdje ih je ekala zahtjevna zadaa izbora njezinih
cipela za nastup. Nasljednik poslovnog imperija ostao je, kao i obino, platiti raun. Mahnuo
je konobaru.
~ 37 ~

Knjigoteka
Roko, prijatelju, oprosti, nije bilo namjerno. Roko, brate, molim te, moe li mi
oprostiti, preklinjao je sada kamatar Milan pjevaa, a pjeva je kroz krvavu
tkaninu mumljao neto to se uistinu nije moglo shvatiti ni kao da ni kao ne .
Zdeslav Poskok onda se sluajno okrenuo i ponovno opazio onu u Minnie Mouse majici,
onu koja mu se maloas uinila poznata. Oito je prepoznavanje bilo obostrano jer je i ona
ljubopitljivo gledala njega.
Oprostite, glupo e zvuati, ali otkud se nas dvoje znamo? upitao ju je Zdeslav.
Pa stvarno je glupo. Vi ste mi dali otkaz, objasnila mu je djevojka ljubazno.
Majmune, poastio je u mislima Zdeslav sam sebe, sjeajui se sada onoga jutra kad im
je prodavaica odbila sloiti sendvi, i nita mu u tome asu prikladnije nije palo na pamet,
nego da djevojku i njezino drutvo upita:
Mogu li vas neim poastiti?
Ne moete, odgovorila je ponosno Koraljka Mlaki.
Zdeslav je u neprilici zakimao glavom. Ovo je sad zbilja bilo kretenski. Okrenuo se i
ponovno podigao ruku, iznerviran to konobar ne prilazi, no ovaj je ve pritravao s
raunom u konim koricama. Zdeslav se iroko potpisao i ostavio napojnicu, a zatim ustao i,
prolazei kraj stola s onom drznicom, ne znajui ni sam zato, uljudno pozdravio:
Dovienja.
Dovienja, odgovorila mu je gospoica Mlaki slatko.
Jebo te, to je ovo bilo? rekla je zaprepateno njezina cimerica Jelena kad je Poskok
odmakao nekoliko metara niz ulicu.
upak, zakljuila je prodavaica jezgrovito i ba je naumila i ona pogledati za
poslodavcem, da bi ipak shvatila kako je za dojam njezine potpune pobjede vano da se ne
osvre. Nezainteresirano je otpuhala cigaretni dim, dok su joj ruke malo drhtale.
Dvije ulaznice za Poreki festival dugo su neeljene leale na kutiji okolada kojima je
istekao rok trajanja u skuenom i pretrpanom zahodu za osoblje u duanu Poskok na
Maksimirskoj i bile tek predmet podsmijeha zaposlenih. Kolegica Goga nije mogla otii
pikiti a da se ne vrati s pitanjem: Onda, ljubica, bude glasala za dragu mladog gazde?, a
Koraljka bi joj, ako nije bilo muterija u duanu, frajerski odbrusila: E, nabijem i tebe i
gazdinu dragu. Ipak, lijepo se bila usrala zbog onog incidenta proljetos. Kad ju je bijes
pustio i Goga joj objasnila na koga se otresla, ispunila ju je zebnja od otkaza i danima je
meu potom traila obavijest od kadrovske slube, a srce bi joj zalupalo ako je imala poziv
s nepoznatog broja. Umirila se tek nakon dugog vremena, moda i mjesec i po dana moralo
je proi bez ikakvih posljedica da bi se konano opustila.
Strah od gubitka zaposlenja tada je, meutim, zamijenila ljutnja i osjeaj nitavnosti.
Vlasnikov je sin nije pravo ni zamijetio. Ona se poderala od muke da e je najuriti, a on se
ve na vratima zacijelo vie nije sjeao njihove svae. Bila mu je tako beznaajna da se
uope nije potrudio ostvariti svoju prijetnju. Usputno je i bez ozbiljne namjere nasmrt
prepao jedno mizerno i bespomono bie i otiao. I od toga se Koraljka ba loe osjeala,
kako se on okrutno poigrao s njom i ostavio je kao djeak kojemu je dosadilo muiti maia.
Kad se toga sjetim, izjadala se cimerici, drae bi mi bilo da mi je dao otkaz.
Ajde, ne lupetaj, odgovorila joj je Jelena trezveno.
~ 38 ~

Knjigoteka
Kako bilo, jedno jutro koncem lipnja u kamionu s robom dole su dvije ulaznice za
Poreki festival, a voza Sinia prenio je elju onih gore, u Mordoru, da personal u to
veem broju doe na ljetnu lakoglazbenu priredbu i svojim glasovima svakako podre novo
ostvarenje popularne pjevaice Lune, gdje je ona odvano zakoraila u podruje klapskog
melosa. etvero je zaposlenih na ovaj poziv zborno uzvratilo starom narodnom:
Ma, vidi kurca!
Nitko nije pokazivao ni trun elje da slobodni vikend provede pomaui estradnoj
karijeri djevojke vlasnikovog sina i upravo su uvredljivim doivljavali pokuaj poslovodstva
da ih podmiti besplatnim ulaznicama. I tako je omotnica s kartama baena na kutiju s
pokvarenim okoladama, i iskrivila se od vode jer su nad njom otresali mokre ruke, i
vjerojatno bi ostala tamo sve dok netko ne bi krenuo praviti red u zahodu da prije nekoliko
dana Koraljka nije tu stvar sluajno spomenula Jeleni.
Pore? Ima karte za Pore? uzviknula je Jelena iznenaeno i jo nije ni zavrila
reenicu, a ve je tipkala poruku: Generale, idemo u Pore!
Poduzetna i otroumna Koraljkina cimerica uas je sve povezala. Njezin deko Darko,
poznat i kao General, imao je nekakvu tetku, a tetka je imala stan u Poreu i eto ti krasne
prilike za izlet na kojemu e Jelena napokon obui svoj novi badi. Koraljki je uskraeno
pravo prigovora i zapovjeeno da se krene pakirati. Istresli su na hrpu sav novac kojim je
raspolagalo njihovo dvolano podstanarsko kuanstvo u tavanskom stanu u Rudeu, Jele je,
za svaki sluaj, posudila i sto eura od efa u lounge baru, a General je imao obavezu
promijeniti akumulator na Meganu i nai nekoga tko e preko vikenda umjesto njega paziti
domovinu od unutranjih i vanjskih neprijatelja. Darko je inae doasnik u vojnoj policiji,
ali ga njegova cura nadimkom velikoduno unaprjeuje.
On je, istina, narednik, ali kad se skine... Kad se skineeeee... naglasila bi Jelena
znaajno irei ruke, a General bi se na to zasramljeno zarumenio i molio je da uuti.
Ti s lovom, sve su to govna, mljela je sada, dok su se na porekoj rivi gurali meu
gomilom turista, drei Darka pod ruku i ne marei slua li je itko. U Ilici kad sam
radila, kod Britanca, u jednom groznom, jeftinom kafiu to se otvarao u est, svako jutro su
mi prvi gosti bili pet smetlara u zelenim i utim uniformama. Ostavili bi na ploniku
one svoje trokolice i metle od iblja i uli da popiju aj, kavu, vlahovac, kako koji. Za
svakoga sam znala to pije i uvijek je bio jednak raun, trideset tri kune, a najstariji meu
njima, jedan to je pio aj od mente, svako jutro bi na anku ostavio etrdeset i rekao:
Malika, za frizuru. A sad u Starzu, znate koliki su tamo tringelti? Tip uzme
bocu ampanjca od soma i osamsto i jo dva koktela, ukupno tisuu devetsto devedeset
kuna. Majke mi, raun jedan devet devet nula. I znate to on napravi? Daje mi dva soma i
niti me ne pogleda. Samo odmahne, onako, kao umorno i ree: Dobro je. uj, dobro je? ta
je dobro, frajeru, mislim se ja. Poserem se i na tebe i na tvoje dobro je. Smetlari,
narode, zakljuila je Jele. Smetlari su gospoda.
Ona i Darko zaustavili su se kraj jednog tanda sa slamnatim eirima, a Koraljka je
napravila nekoliko koraka i zagledala se u brodove privezane u luci, elegantne modre jahte,
mokru tikovinu i ulatenu mjed i neke sretne ljude to su na krmama, zagrnuti velikim
runicima, izvaljeni u naslonjaima presvuenim bijelom koom, jeli sir i pili vino iz irokih
oblih aa. Djelovali su joj samodovoljno i spokojno u svojoj raskoi, blaeno ravnoduni na
svu muku svijeta, posve nesvjesni ljudi to su znojni i pranjavi i ivani urili vrelim
~ 39 ~

Knjigoteka
asfaltom nedaleko njih. Zatim se okrenula i ponovno ga opazila. Lijepi je princ stajao
tamo na ploniku ispred jedne banke, u plavoj lanenoj koulji, bijelim hlaama i plitkim
smeim cipelama bez arapa, s tamnim naoalama na nosu.
I ba joj vrag nije dao mira.
Petnaest tisua eura nije imao na osobnom raunu, morao je posegnuti za poslovnom
karticom, a stanje na njoj kontrolirao je otac i isplata ovako velikog iznosa neizbjeno e
podii oluju nezadovoljstva. Kad je Zdeslav popizdio na Zokija Paripovia, posrijedi je
zapravo bio samo transfer bijesa kojim e Tomo Poskok doekati svoga jedinog sina, kad
opazi na kakve ludosti on i dalje, unato upozorenjima, arci obiteljski imetak. Stari e
neizbjeno podivljati, ali dobro, sad je bio daleko, na moru s mamom, i moda se ohladi dok
se vrati. Provjerio je pokriva li rub koulje izboinu to je nastala nabijanjem debele
omotnice u dep hlaa, kad je ugledao kako mu preko travnjaka to je dijelio plonik
od ceste odluno prilazi ona u Minnie Mouse majici.
Opet ja, rekla je Koraljka. Oprostite, maloprije sam bila gruba prema vama, a htjela
bih vam svakako neto rei. Ne gnjavim?
Ne, ne, izvolite, odgovorio je Zdeslav susretljivo, premda to ba i nije mislio.
Vi se vjerojatno ne sjeate mog imena. Onog jutra ste ga, dodue, znali, ali to je zbog...
prstom je pokazala na lijevu stranu prsa gdje joj je na plavoj kecelji izvezeno ime. Ja sam
Koraljka Mlaki.
Zdeslav Poskok, drago mi je.
Znam, kimnula je prodavaica i jedan maleni trenutak zateeno zastala prije nego je
prihvatila pruenu ruku.
Recite, kazao je on skidajui naoale.
Pa, gledajte, to sam htjela... poela je ona neto nespretno jer joj je ono rukovanje
nekako oduzelo estinu i usredotoenost, a ni ovo s naoalama nije pomagalo. Svi smo mi
ljudi, je li tako? Imamo svoje dostojanstvo. Imamo osjeaje. Udarci nas jednako bole. Ostanu
modrice. I trebali bi biti oprezniji, znate. Ne moete samo tako... nemam pojma. Gaziti po
drugima. I mi mali ljudi, mi smo isto...
Koraljka je zastala i namrtila se, ovo nije ispalo kako je naumila. Nije mislila rei mali
ljudi, uvijek joj je bio mrzak taj izraz. Jeila se ako bi ga tkogod spomenuo, zvuao je tako
poniavajue. I sad kad joj je to izletjelo, ispalo je kao da ona njega neto moli, a htjela je
upravo suprotno, pokazati tipu da ga se...
ujte, ao mi je, rekao je tada najmlai lan Uprave Poskok international holdinga, a
prodavaica je iznenaeno podigla obrve. Ono jutro sam ispao kreten dodao je Zdeslav, i
krivo mi je zbog toga.
Koraljki je ovo priznanje sasvim oduzelo dar govora.
Mogu li vas sad neim poastiti ? ponudio je on.
Pa, sad biste i mogli, kazala je ona pomirljivo i naas se osvrnula gdje su joj prijatelji.
Njih su se dvoje odmakli od tanda sa eirima i skamenjeno promatrali kako Koraljka
razgovara s poslodavcem. Jelena je trznula glavom kao da pita je li sve u redu, a Koraljka joj
je podignutim palcem kriom pokazala da je situacija pod kontrolom. Zdeslav se osmjehnuo
i tek tada uoio da je previta prodavaica zapravo vrlo zgodna. I dola mu je isprva
~ 40 ~

Knjigoteka
apsurdna misao kako bi trebao sve ostaviti i poi s njom i njezinim drutvom. I to mu se, to
je dulje razmiljao, inilo sve boljom idejom. to god da se dogodi, gdje god da zavre, teko
bi zaista moglo biti gore od ovoga sad. Ako nita drugo, bit e petnaest tisua na dobitku...
Nikad, meutim, neemo znati koliko je na junak bio blizu ostvarenja ovog plana ni
kojim bi pravcem ova pria u tome sluaju krenula jer se tada dogodilo neto to je sve
osujetilo.
Eno ga! viknuo je netko i Zdeslav Poskok zapanjeno je ugledao mlau enu s velikim
utim mikrofonom, novinarku koju je ranije vidio u restoranu, a inae ju je viao na
okupljanjima poznatih, kako lupkajui tiklicama i poteui minicu put koljena tri prema
njemu u pratnji snimatelja s malom kamerom u ruci. Koraljka se oprezno izmaknula
nekoliko koraka unatrag.
Gospodine Poskok, poela je novinarka malo zadihano, primite izraze nae najdublje
i najiskrenije suuti. Znam da su ovo za vas teki trenuci, ali moete li ipak za nae
gledatelje kratko komentirati uasnu tragediju koja vas je danas pogodila...
Oprostite, o emu se... poeo je Zdeslav zbunjeno, a onda mu je zavibrirao mobitel u
depu. Podiui ruku ispriao se novinarskoj ekipi i napola okrenuo od njih. Poziv je bio sa
skrivenog broja.
Gospodine Poskok?
Izvolite.
Ovdje Matan Soldo, ravnatelj policije. Gospodin premijer osobno je zatraio da vas
nazovem. U akvatoriju Srednjeg Jadrana, po prilici dvije milje od Palagrue, danas je neto
prije trinaest sati, u jo neutvrenim okolnostima, potonuo motorni brod Invictum. Na
brodu su, prema naim saznanjima, bili vai roditelji.
Tako je. Oboje, potvrdio je Zdeslav. Oni su dobro?
Za unesreenima jo uvijek tragamo, izvijestio je policajac slubeno. Gdje ste vi
sada?
Zdeslav je opazio da ga onaj s kamerom jo uvijek snima. Dapae, hodao je za njim,
kako se on unezvijereno okretao, i unosio mu se u lice. Otrim mu je pokretom pokazao da
prestane, no ovjek je bio profesionalac.

~ 41 ~

Knjigoteka

Mukarac nije mukarac dok mu je otac iv

S rukama u krilu tupo je gledao lagano namrekanu plavu povrinu daleko dolje i nije
uo ni rije razgovora policijskog ravnatelja i pilota. Ravnatelj Soldo mu se jednom obratio i
rekao neto o slijetanju na Visu, a on mu je samo odsutno kimnuo i nastavio zuriti kroz
prozirni pleksiglas helikoptera. Zaboga, pa gotovo je bonaca, bila je valjda jedina suvisla
misao koja mu je dola iz vira zbunjenosti i tjeskobe. Luna je jednom nazvala, a on je
prekinuo vezu. Trenutak kasnije ona je ponovila poziv, a on je iskljuio ureaj. Spustili su se
na helidrom na vrhu otoka i zatim policijskim automobilom, uskom, vijugavom cestom
obraslom kupinom, produili do vikog porta, gdje su Marija i Tomislav Poskok posljednji
put vieni. Oko podneva njihov je brod pristao uz benzinsku crpku, gdje je on natoio
gorivo i susreo se sa suradnikom to je jutros stigao katamaranom s
nekakvim dokumentima koje je valjalo potpisati. Zdeslav je sumnjiavo kimnuo
Jakovljeviu i ovaj mu je uzvratio kimanjem.
Jakovljevi je ispriao ravnatelju i Zdeslavu ono to je ve kazao ranije otokim
policijskim vlastima. Kratko se zadrao na brodu Invictum, uzeo je potpisane
papire, izvijestio poslodavca o novostima u kompaniji, ljubazno se ispriao gospoi Mariji
da nee ostati na ruku, popio konjak i iskrcao se. Sada bi moda ve bio u Zagrebu da
u meuvremenu nije dola vijest o nesrei.
Na brodu su bili samo njih dvoje? upitao ga je Soldo dok je policijski gliser sjekao
more put Palagrue.
Tata nije elio posadu, objasnio mu je Zdeslav. Godinama su tako odlazili na odmor,
nikad manje od tjedna. Mama je traila da budu sami, godinji je bio samo za njih dvoje.
A on je bio dobar voza? nastavio je ravnatelj.
Skiper, ispravio ga je Zdeslav. Izvrstan. Vie od trideset godina je upravljao brodom.
Koliki je bio brod? umijeao se viki policijski naelnik, Zdeslav mu nije zapamtio
ime.
etrdeset pet stopa, javio se Jakovljevi.
Pa nije velik, zaudio se policajac naviknut na bogatae u megajahtama, sa irafama i
slonovima na najvioj palubi.
Dovoljan za dvoje, kazao je Zdeslav i bilo mu je krivo doim je to izgovorio. Zvualo je
kao da se on nekakvom otokom panduru ispriava zato njegov otac nema vei brod.
Bilo je skoro sedam, ali je sunce jo bilo visoko kad su doli. Sivi se iljak Palagrue
dizao u izmaglici nedaleko mjesta na kojem su se zibala dva policijska glisera i jedna velika
bijela jahta koju je Zdeslav prepoznao, premda sebi nije mogao objasniti otkud ona tu.
Poetkom ljeta je u novinama objavljena slika najveeg i najluksuznijeg broda za odmor na
Jadranu. Izgraen je u turskom brodogradilitu, po mjeri, s mnogo sitniavih i skupih
zahtjeva vlasnika, hrvatskog zastupnika jedne francuske automobilske kue, i nazvan Lea,
po njegovoj drugoj supruzi. Prisustvo jahte objasnilo se kad su prili i na krmi se ukazala
preplanula figura premijera Metera u svjetlo-ruiastoj polo majici i modrim bermudama.
~ 42 ~

Knjigoteka
Mi smo bili blizu. Ostavili smo ene u Koruli i zaputili se ovamo im smo uli, kazao
je premijer Zdeslavu, silazei otraga i pruajui ruku da mu pomogne prijei na njihov brod,
a onda ga vrsto zagrlio na krmenoj platformi.
Soldo, otoki naelnik, Jakovljevi i Zdeslav zatim su se popeli i kroz klizna, staklena
vrata uli veliku klimatiziranu, razmetljivo ureenu prostoriju to je uzduno
bila podijeljena na salon i trpezariju. Slijeva su bili s masivni bijeli naslonjai i bijela sofa,
bijeli mekani sag na ulatenom tamnom parketu, a zdesna dugaak stol sa staklenom
plohom. Na stolu, izmeu aa s vinom, zdjele s bananama, enigmatskog asopisa i pila
maarica, prostrta je leala velika karta akvatorija. Bio je tu, gol do pasa, niski i
debeljukasti ministar Grabovac, prijatelj s kojim je premijer ljetovao, jo jedan policajac u
uniformi i dvojica mladih u jednakim prugastim majicama, koji su vjerojatno bili lanovi
posade i koje im nisu predstavljali.
Samo to se rukovao s prisutnima, Zdeslav se uputio do prozora i zagledao u more. Ne
bi znao rei to je oekivao vidjeti, ali ono to je vidio svakako mu nije izgledalo kao mjesto
brodoloma: prazna, ista, beskrajna puina. Na modrim valovima koji su tupo pljuskali
plastinu oplatu broda nita nije plivalo i to mu je samo pojaalo dojam nevjerojatnosti
itave stvari. Trebao je valjda biti potresen, slomljen tugom, ali on zaista nije osjeao
nita osim uenja i stanovite izgubljenosti. Kad ga je Meter maloprije zagrlio, u prvi mu
tren nije bilo jasno zato je to napravio. On je bio suosjeajan i obazriv, mislei valjda da e
se Zdeslav rasplakati, a Zdeslavu je samo bilo glupo. Uinilo mu se naas da u daljini vidi
neto bijelo, no bila je to samo kresta jednog vala.
Ovo je otvoreno more, struje su jake, rekao je, kao da mu ita misli, Meter pojavljujui
se iza njegovih lea. Jo kad smo mi doli, niega vie nije bilo. Neto su, istina, i policajci
prije nas pokupili.
Izmeu policijskih glisera uto se ukazala glava jednog ronioca, pruajui odozdo neto
crveno i duguljasto kolegi na brodu.
Aparat za gaenje poara. Nisu ga stigli upotrijebiti.
Zar je bio poar? upitao je Zdeslav.
ini se, kimnuo je Meter. Poar i eksplozija. Svjetioniar je, pokazao je prstom vrh
Palagrue, uo eksploziju. On je prvi nazvao. A imamo i snimku.
Kakvu snimku? upitao je Jakovljevi prilazei.
Neki turist, Talijan, bio je na jedrilici nekoliko stotina metara dalje i sluajno snimio
nesreu. Policija je razgovarala s njim, a maloas nam je dola i njegova kamera.
Pokuavamo je spojiti, premijer je pokazao u kut, gdje su uniformirani policajac i jedan
lan posade petljali s kablovima oko televizora utianog tona. Ravnatelj Soldo za to
se vrijeme s otokim naelnikom nadvijao nad kartom akvatorija. Razgovarali su neto o
dubinama na ovome dijelu.
Tko je ono tamo? upitao je Jakovljevi, primjeujui sada neto dalje jedan gliser bez
kabine, na kojemu se netko, inilo se, uspravio s kamerom u ruci.
Televizija. Leinari. Odmakli smo ih, a oni se vratili, rekao je Meter smrknuto. Ne
znam kad su prije uli za ovo.
Zdeslav je upravo htio rei kako su novinari za nesreu i prije njega znali, kad je do njih
doao viki naelnik i objavio da je snimka talijanskog oevica osposobljena
~ 43 ~

Knjigoteka
za prikazivanje, a Meter je naas pogledao sat na zapeu, vrsti ronilaki Tag Heuer, uoio
je Zdeslav, i rekao:
Valjda stignemo prije Dnevnika... Vie, dobacio je onda ministru Grabovcu, koji se
izvaljen u naslonjau ispred televizora, zaboravljen i nepotreban, zamiljeno ekao po
trbuhu, daj, majke ti, stavi nekakvu majicu na sebe.
Snimka koju je nainio tridesetetverogodinji mukarac iz Alessandrije u sjevernoj
Italiji, a koji se s ljubavnicom naao nedaleko svjetionika na sedammetarskoj jedrilici,
trajala je jedva neto preko tri minute i prisutne je u poetku prilino iznenadila sadrajem.
U dvodijelnom kupaem kostimu, na runiku uz rub broda, mirei u sunce, leala je
nalakena na boku punanija, crvenokosa gospoica.
Claudia! zovnuo ju je ovaj s kamerom.
Ona je okrenula glavu, nasmijeila se i mahnula mu.
Mi mostri le tette, zamolio je mukarac.
No, rekla je Claudia.
ta priaju? upitao je ministar Grabovac.
On pita da mu pokae sise, a ona nee, pojasnio je lan posade broda Lea.
Per favore, solo un po, rekao je moleivo jedriliar, a ovaj na simultano preveo:
Molim te, samo malo.
No, ponovila je djeva edno.
Ajde, moj Talijan, dobacio je prezrivo Vie Grabovac.
Ali, snimateljev trud naposljetku je urodio plodom. Nastavio je snimati, a Claudia je
toboe prijekorno zavrtjela glavom, nasmijeila se jo jednom i prstima povukla grudnjak u
stranu, na nekoliko trenutaka otkrivajui ruiastu bradavicu na bijeloj, neosunanoj dojci,
a onda mukarcu vragolasto isplazila jezik i pokrila se.
Pa nije loa, rekao je naelnik vike policije razdragano se osvrui i trenutak kasnije
zasramljeno uutio jer mu je premijerov pogled strogo dao do znanja kako ovijalne
primjedbe ipak nisu doputene osobama njegovog poloaja. Osim toga, na snimci je upravo
poeo dio koji su ekali. Panju pohotnika privukao je brod iza djevojke, stotinjak metara
od njihove jedrilice. Plovio je manjom brzinom, sedam do osam vorova po prilici, i
usporavao, a s njega se dizao gusti sivi dim.
Fuoco! rekao je Talijan i zumirao koliko je god mogao. Claudia, fuoco!
Invictum se sada zaustavio i vidjela se jedna figura, zacijelo Tome Poskoka, kako se
saginje i eprka neto otraga. Kao da je podigao poklopac stroja, jer je dim odjednom
postao i gui.
Santa Madre, apnuo je ovjek s kamerom.
Dim je u nekoliko trenutaka zastro itav brod. Tu i tamo probilo se i nekoliko jeziaca
plamena. I tip s kamerom i njegova djevojka, upravo kao i mukarci koji su ovaj prizor
nekoliko sati kasnije gledali u krmenom salonu jahte Lea, svi su uasnuto zamukli. Dugo je
trajala agonija tamo na Invictumu, moda i vie od minute gledali su kako gori. Poar se
razbuktavao, sada s aavim dimom od izgaranja plastike. A onda je prasnula eksplozija
od koje su poskoili.
~ 44 ~

Knjigoteka
Vaffanculo! dreknuo je Talijan kad se sve zatreslo. Veliki oblak jarkoutog ognja
obasjao je nebo, komadi broda zapljutali uokolo po morskoj povrini i do jedrilice
napokon doao val od eksplozije, koji ju je zavaljao tako snano da se ovjek sruio. Kamera
mu je ispala i ugasila se, na ekranu su zaumjele treperave sive tokice.
Nadam se da je ovo jedina kopija, kazao je premijer Meter nakon nekoliko trenutaka
zgranute tiine, prijeteim pogledom prelazei preko lica okupljenih. Naem li da je netko
stavio ovu stvar na Youtube, podavit u vas kao maie.
Mladi u prugastoj majici tada je utrnuo snimku, a iz televizora je zagrmjela pica
Dnevnika. Ton videa oito je bio bitno tii od televizijskog i sada je valjalo stiati. Meter se
zainteresirano spustio na slobodni naslonja, a otoki naelnik neto je apnuo ravnatelju
Soldi i zatim zajedno s uniformiranim slubenikom izaao. Nekoliko trenutaka kasnije ulo
se paljenje etverotaktne pente gumenjaka privezanog za stranji kraj jahte i njih su
dvojica zaplovili prema policijskim gliserima.
Potovani gledatelji, dobra veer, poeo je voditelj Dnevnika, a voditeljica kraj njega
samo se osmjehnula i lagano kimnula. Vijest dana potresla je Hrvatsku, zabrinula vie od
sedam tisua zaposlenih i desetke tisua dobavljaa i kooperanata Poskok International
holdinga i imat e, generalno uzevi, nesagledive posljedice na domau ekonomiju. Na moru
kod svjetionika Palagrua danas je neto iza podneva u tajanstvenim okolnostima potonula
jahta Tomislava Poskoka. turo policijsko priopenje ne otkriva mnogo pojedinosti, ali kako
saznajemo, na brodu se nalazio poznati poduzetnik sa suprugom i sedam lanova posade.
U piku materinu, ba sve su fulali! otelo se Grabovcu.
Naa ekipa nalazi se na licu mjesta, nastavila je ovdje voditeljica i na ekranu se
ukazao total puine s gliserima i siunim glavama ronilaca iznad povrine, a ovo to
gledate je snimka neto iza sedamnaest sati. Nije nam bilo doputeno prii blie ni
razgovarati s voditeljima istrage, no kako se ini, u nesrei nema preivjelih. Dubina mora
na ovome mjestu je vrlo velika i to je veliki problem za spasilake ekipe, a potragu za
tijelima ometa i jaka, na momente olujna bura.
Olujna bura?! ponovio je Grabovac rukom zapanjeno pokazujui prekrasan ljetni dan
iza brodskih prozora.
Tijekom popodneva kod Palagrue je vien i premijer Meter, umijeao se ovdje
ponovno voditelj, za kojega je u javnosti posljednjih dana bilo mnogo nagaanja gdje se
nalazi. Predsjednik Vlade, kako se ini, nalazi se na brodu Marjana Marune, vlasnika Auto
Marune.
Na ekranu se zamrznula slika stranjeg dijela jahte Lea i Luka Meter kako se, snimljen
izdaljega i neto zamuen, ali sasvim prepoznatljiv, u svjetloruiastoj majici naslanja na
ogradu.
Zanimljivo je da prvi ovjek Vlade ljetuje na jahti automobilskog dilera koji je prije
nekoliko tjedana napravio unosan ugovor s Ministarstvom obrane, primijetila
je voditeljica.
Doista, zanimljiva podudarnost, sloio se voditelj, namjestivi svoj poznati nakrivljeni
ironini osmijeh koji gledatelji oboavaju.
Jedi govna, dobacio mu je ispred malog ekrana premijer Meter srdito.
~ 45 ~

Knjigoteka
A mi sada idemo na glazbeni festival u Pore, objavila je voditeljica, gdje je naa
novinarka Melita Pizdek ekskluzivno razgovarala sa Zdeslavom Poskokom, jedinim
nasljednikom poslovnog carstva iji je osniva i vlasnik stradao u brodolomu.
Na programu je uslijedio dugi drhtavi kadar snimatelja kako uzrujano pritrava
nasljedniku carstva, koji sa sunanim naoalama u ruci na ploniku ispred banke razgovara
s nepoznatom djevojkom u utoj majici, a zatim se zapanjeno okree put objektiva.
Gospodine Poskok, primite izraze... poela je zadihano gospoica Pizdek negdje izvan
ekrana, a Zdeslav je zakljuio da mu je za danas dosta vijesti.
Daj, ugasi ovo sranje, rekao je zgaeno.
Mladi u prugastoj majici pogledom je zatraio Meterovo odobrenje. Ovaj nije imao
nita protiv.
Jesi vidio bezobrazluka? Meni prvi roak sa enom pogine, a oni me prcaju gdje
ljetujem, uzdahnuo je premijer ogoreno.
Supci, sloio se Grabovac suutno.
A nita, sad kad znaju da sam tu, morao bih dati nekakvu izjavu. Soldo, daj okrenuo se
predsjednik Vlade ravnatelju policije, zovi ih ovamo. Primit u ih dolje na platformi i kad
zavrimo, goni ih u piku materinu odavde.
Morao bi se presvui, primijetio je Grabovac. Znam, kimnuo je Meter. A ti bi se
morao skloniti dolje u kabinu. Ne treba nam da i tebe vide.
Sunce se lagano primicalo ravnoj modroj crti obzorja i svjetla je bivalo sve manje.
Televizijski snimatelj morao je ukljuiti reflektor na kameri.
Doao sam kao premijer... Gospodin Poskok vlasnik je najvee hrvatske kompanije...
Strateki gospodarski imbenik... Vitalni interes... Nama u Vladi nije svejedno, dapae, bilo
bi neodgovorno... Kao to znate, ja imam i osobnih razloga biti ovdje... Vrlo bliski... vrste
obiteljske veze... Situacija se zaista ne ini dobra, no mi ne gubimo nadu... Spasitelji daju sve
od sebe... Ne bih nita prejudicirao u tome smislu... To je, oprostit ete, gnjusna objeda...
Odluno odbacujem... Ljubazno nam je ustupio brod kad smo... Dobrota gospodina Marune...
Ja mu se ovim putem zahvaljujem...
Od Meterove izjave gore u salonu jasno su se uli samo dijelovi koje je naglaavao
odrjeitim tonom. Bio je uobiajeno siguran i sabran, nije se dao iznervirati i njegovo hvala
i vama na kraju imalo je pobjedniki prizvuk. Rije je zatim uzeo ravnatelj Soldo, a
njegova izjava bila je alosno nesadrajna. Gotovo je svaku reenicu poeo s u ovom
trenutku i naposljetku nije kazao nita. Zdeslav i Jakovljevi utonuli su u misli i samo
su napola sluali ovu malu i na brzu ruku sklepanu, puinsku konferenciju za medije.
Pogledali su se u jednom asu i Zdeslav je udahnuo da neto ree, ali se nije mogao sjetiti
to.
Snimka talijanskog jedriliara bila je uvjerljiva, nije ostavljala mjesta sumnji. Prolo je,
osim toga, vie od est sati od nesree i da je itko preivio, to bi dosad svakako znali. Ali
opet, nekakav osjeaj nestvarnosti svega ovoga nije ga naputao. Kad je eksplodiralo na
Invictumu, prizor mu je bio nestvaran, kao iz nekog akcijskog filma sa Stevenom Seagalom.
Luka Meter vratio se od novinara uspravan i bodar i veselo trljajui dlanove upitao to
je s veerom, a kratko zatim je i Vie Grabovac promolio njukicu iz potpalublja. lanovi
posade postavili su stol i pozvali ih da sjednu, servirali prvo gustu riblju juhu, a onda
~ 46 ~

Knjigoteka
peene karpine s blitvom. Zdeslav je jeo odsutno, ali s tekom. Sjetio se najednom kako mu
je prethodni obrok toga dana bio nekoliko stotina kilometara sjevernije, na glazbenom
festivalu u Poreu, i to mu se sada nekako uinilo strano, strano davno.
Eto, sad si svoj ovjek, rekao je ministar Grabovac briljivo gloui glavu karpine.
Zdeslav ga je upitno pogledao.
Mislim, zna kako kau, nastavio je debeljko, mukarac nije mukarac dok mu je otac
iv.
Meter se zaustavio s bocom vina u zraku i namrtio. Primjedbu kolege ministra oito je
drao neumjesnom, ali nije nita kazao. Vani se spustila no bez mjeseine. elino su,
modrosivo sjali valovi u krugu od desetak metara oko brodova, a sve drugo bila je gusta,
beskrajna tmina iz koje se probijao samo iak palagrukog svjetionika.
Drutvo na brodu zastupnika francuske automobilske kompanije zavravalo je obrok
sirom i voem kad su, oko devet, otoki naelnik i uniformirani policajac doli zajedno s
vrstim, preplanulim sredovjenim ovjekom na je oiane i jo mokre sijede kose, u
modrim kratkim hlaama i modroj majici s vezenim grbom Ministarstva unutarnjih
poslova. Pridolice su pristojno poeljele dobar tek prisutnima, a ovi su salvetama obrisali
usta pa su se svi premjestili do naslonjaa. Ostao je stajati samo onaj u uniformi, koji je
nosio vei zaveljaj od nepromoivog bijelog jedrenog platna.
U ovim okolnostima mi smo uinili sve to smo mogli, poeo je sijedi - koji se zvao
Zanki, upravo kao i poznati proizvoa konzervirane ribe iz Kalija na Ugljanu, a bio je
zapovjednik policijske ronilake postrojbe - objanjavajui kako je morsko dno upravo na
mjestu nesree hrid koja se s dubine od petnaestak metara gotovo okomito sputa na vie
od stotinu deset. Teren je iznimno teak za pretraivanje. Dijelovi broda i opreme lee
rasuti na velikom podruju. Doli su i do ostataka trupa, koji se izvaljen uglavio izmeu dva
grebena, ali tijela nisu nali.
Znai li to da bi njih dvoje mogli biti ivi? zanimalo je Metera.
Ja vas ne bih ohrabrivao u toj vjeri, odgovorio mu je Zanki. Dapae, dosta sam
siguran da ovdje nitko nije preivio.
A to se ustvari dogodilo? upitao je Matan Soldo.
O tome ne mogu suditi dok ne izvuemo olupinu, rekao je zapovjednik ronilaca i
kratko pogledao Zdeslava, a Zdeslav se nestrpljivo okrenuo put policajca sa zaveljajem.
Viki naelnik kimnuo je policajcu i ovaj je rairio platno na podu.
Nema tu, vidjet ete, bogzna to, upozorio je Zanki. Nekoliko stvari koje smo
pokupili s dna, nekoliko onih koje su plutale na povrini, a koje smo izabrali samo
za identifikaciju.
Samo je ministar Grabovac ostao sjediti i tek se nagnuo da poviri preko naslonjaa, a
svi drugi su se digli na noge i u krugu stali oko jo mokrih ostataka brodoloma, mjestimice
blatnjavih i pokrivenih vlatima morske trave. Zdeslav je unuo i uzeo prebirati po kru.
Bila je tu jedna bijela termosica bez epa, Appleov laptop s iskrivljenim kuitem od titana,
boca vina, zaudo jo cijela i puna, slomljeni GPS ureaj, puka za podvodni ribolov napola
rastaljena vruinom, slomljeni mezzomariner, zelena japanka i... prljavobijeli etui za
naoale od vrste, na jednom kraju malo nagorjele plastike. Zdeslav ga je bojaljivo primio i
otvorio. Poklopac koveia poskoio je na oprugu. Unutra su jo bile naoale njegove
~ 47 ~

Knjigoteka
mame. Smee uske naoale na laniu, koje bi stavila kad je rjeavala sudoku, igrala brid s
prijateljicama ili ako bi sklupana na kauu itala filmske titlove.
Poljubi me, zapovjedila bi ona skidajui te naoale, kad bi Zdeslav doao kui.
Prepoznajete neto od ovoga? upitao je Zanki.
Zdeslav je utke kimnuo. Kao iz velike daljine uo je sada kako se mukarci iznad njega
dogovaraju. Jedan e se policijski gliser sada povui u Vis, a jedan ostati, za svaki sluaj, da
nitko ne bi prilazio mjestu nesree. Potraga e biti nastavljena sutra rano. Oko podneva iz
Splita oekuju dizalicu kojom e izvui olupinu. Premijer e s kolegom Grabovcem put
Korule, gdje ih oekuju obitelji, a i Jakovljeviu to odgovara...
Ja bih ostao ovdje, javio se uto Zdeslav, jo u unju, odozdo.
Ovdje? upitao ga je Meter ozbiljno.
Zdeslav je potvrdno trepnuo.
Dobro, onda i mi ostajemo.
Ali, zato, moe on... pobunio se Vie Grabovac pokazujui put glisera.
Prespavat emo ovdje, prekinuo ga je Meter odluno. Bonaca je, moemo ostati
jednu no na sidru.
Ako dopustite, ja bih se volio zavui malo dalje pod Palagruu, predloio je skiper u
prugastoj majici.
Odlino, sloio se premijer, a zatim ponovno spustio pogled do roaka Poskoka i
brino ga upitao: Jesi dobro?
Nisam, priznao je Zdeslav.
lan posade pokazao mu je kabinu i izaao, a on je sjeo na krevet u brodskoj kabini, s
futrolom u malaksalim rukama, i zatulio dugo i otegnuto kao isprebijani kuak. U trenutku
se skrio. Ramena su mu se zatresla od ridaja, suze ga oblile, ak i mrklje procurile, kao da
su mu tri godine. Prevalio se zatim na bok, uspuzao do sredine leaja i plakao dugo,
neutjeno i bespomono kao mali djeak, sklupan, na prsima grevito stiui majine
naoale, dok su valovi lupkali o zidove. I upravo kao to bude s trogodinjacima, isprekidani
grcaji polako su se umirivali sve do spokojnih i ujednaenih udisaja i on je nehotice
i neosjetno potonuo u tamni vir sna.
Veslao je, i veslao, i veslao i veslao u svome snu, uspravljen na tronoj drvenoj barci,
kroz maglu, preko sivog namrekanog mora. Veslao je valjda satima pogleda uprta u crni
obris neijeg tijela to je nepomino plutalo dvadesetak metara od njega, a da mu se uope
nije pribliavao. Napinjao je miie, pojaavao ritam zaveslaja, uspuhao se od napora - i
nita. Utopljenik je svejedno ostajao tamo, kao da mu se mrtav ruga, sve dok Zdeslav nije
naposljetku odustao, razoarano bacio vesla i pustio da ga more nosi.
I onda, upravo kad je on odustao, tijelo je neobjanjivo krenulo prema njemu. Valjda se
struja okrenula, to li? Utopljenik je kliznuo velikom brzinom natrake, prolazei kraj barke
i umalo mu je opet pobjegao, ali sad na drugu stranu. U zadnji ga je as uhvatio za ovratnik
crnog sakoa. Mlohav i teak leao je licem prema dnu i nije ga bilo lako okrenuti. Izvrnuo ga
je ipak nekako na lea i prepoznao oca. Bio je bljedoljubiaste koe, modrih usana,
zatvorenih oiju, a jedna mu se vlat morske trave zalijepila za obraz. Uhvatio ga je ispod
miica, stao potezati gore sebi u barku, ali opet, nikako. Jedva mu je ramena malo podigao i
~ 48 ~

Knjigoteka
dalje nije mogao. Stajao je nagnut preko broda, s oevim tijelom u rukama, kad je mrtvi
Tomo Poskok najednom otvorio oi i prijekorno mu rekao:
A, moj Zdeslave, nikad nita od tebe.
Prenuo se odjeven, u cipelama, na irokom leaju u jarko osvijetljenoj brodskoj kabini,
utrnulom rukom jo uvijek drei futrolu s naoalama. Pokriva je pod njim jo bio mokar
od suza. Ostao je leati nekoliko asaka dolazei k sebi. Uasno mu se pialo. Ukljuio je
mobitel da vidi koliko je sati i naao desetine neodgovorenih poziva i poruka. Novinari su
se alili da ga ne mogu dobiti i preklinjali da im se javi, a prijatelji i znanci slali kratke
tekstove u kojima svoju tugu, potresenost, nevjericu i suosjeanje vjeto saimali dirljivim
izrazima poput: OMG, RIP i:(. Od Lune je dobio est poruka: gdjesi zki te eka kod
recpcije ne mogu vjrovati da sitako ndgovoran javi se ak nisi mislio dti pare trbao si reci
zato imi to nprvaio penkad se upitni jeai li ti parvi mskarac za mene dzubre jdno ni
nagrdu publke nita pderu mzim te krepj sejlacino glupa, ljubavi oprsti teksam sad ula
drzse :( snce nedstajesmi gdje si hces lie vracatiu pore ili da trim nekga tko ide stra
autom uzgb.
Bilo je istom jedan i dvadeset i ona je pouzdano bila budna, ali je nakon kraeg
razmiljanja ipak odluio da je ne zove. Ukljuio je lampu na nonom ormariu,
ugasio stropno svjetlo, izuo se, skinuo zguvanu koulju i hlae i sloio ih preko stolice.
Onda se pomokrio i na trenutak zaustavio nasred kabine. Nije mu se vie spavalo, a i kabina
je, premda prostrana, udobna i ugodno svjea, sada djelovala nekako klaustrofobino i
zaguljivo s ovalnim prozorima vrsto uglavljenim u trup broda. Trebalo mu je zraka.
Moda i neto za itanje. Sjetio se enigmatskog magazina na trpezarijskom stolu.
Jahta Lea bila je mrana i tiha i kad je zatvorio za sobom, nita vie nije vidio. Pipajui
naslijepo glatke drvene zidove uskog hodnika, upitao se to mu je bilo da je rezolutno traio
da ostane ovdje, na moru, i ne naputa mjesto nesree. Nita se zaista ne bi promijenilo da
je on sada u Koruli ili Visu ili na nekom treem mjestu, no... osjeao bi iracionalnu krivnju.
Prevrui slomljene ostatke brodoloma, pomislio je kako bi odlaskom nekako iznevjerio
roditelje, a oboje ih je, osobito njega, dok su bili ivi, previe puta iznevjerio. Ujutro se
svakako mora sjetiti zahvaliti roaku Meteru da ga je trenutno i bespogovorno podrao i
ostao s njim, premda su ga ena i djeca ekali. Velika je to rtva i odricanje, ali valjda
normalno u njihovom starom zaviaju, dolje u kamenjaru, gdje se ozbiljnije dri do obitelji.
Neto se bolje vidjelo kad je u hodniku zaao iza ugla. Slabano svjetlo sputalo se niz
stepenice prema palubi. Uputio se tamo, uskoro i uo tihi razgovor. Netko je sjedio u salonu.
Zdeslav je ve bio na treoj stubi i gotovo zaustio da poeli dobru veer, kad je uo:
Poskok je prolost. Bez Tome to poduzee nema anse, rekao je Jakovljevi mukajui
vino u ai. Sa stepenica mu se vidio profil sa zatiljkom djelomice skrivenim naslonom
fotelje.
E, neka je on umro. Boe oprosti, ali nee mi nedostajati. Ba je bio nemogu ovjek,
dodao je premijer, vjerojatno iz naslonjaa nasuprot Jakovljeviu. Zdeslav mu je samo uo
glas s mjesta na kojem je stajao.
Luak, sloio se Jakovljevi.
Pokvaren.
Divlji.
~ 49 ~

Knjigoteka
krt.
Nezasitan.
Uasno nezasitan, potvrdio je Meter.
Osvetoljubiv. Krvoedan nabrajao je dalje Jakovljevi.
. Ubojica, predloio je Meter.
Moda ak i to.
Ma, sigurno.
Nije se prao.
To, vidi, ne znam, zaudio se Meter.
Da si bio s njim koliko ja, vjeruj mi, znao bi, uzdahnuo je Jakovljevi.
Ti zna kakav sam ja ovjek, ne moram ti nita objanjavati, kazao je premijer. Nikad
nisam poelio smrt nijednog ovjeka, ali ovo danas to se dogodilo, moda je najbolje to se
moglo dogoditi. Za sve nas. I za kompaniju, i za stranku, pa i za Hrvatsku, ako hoe, u
cjelini.
Jakovljevi je lagano podignuo au i bezglasnom zdravicom pokazao da se bez ostatka
slae s navodima premijera.
Jedino me sin malo brine, sjetio se Meter.
Zajebi, on je nevaan.
Dobro, ipak je nasljednik. Mora i na njega raunati.
Sin, bojim se, ni sam na sebe ne rauna, pojasnio je Jakovljevi. Pa, molim te, vidio si
ga. Mali je debil. Jedina mu je ambicija jebati manekenke.
Zdeslav se ovdje jedva suzdrao da se trijumfalno ne popne gore u salon i zateenog
Metera i Jakovljevia zajedljivo pozdravi s dobra veer, gospodo i ivo je udo da to nije
uinio jer bi time svakako potvrdio ugled debila. Sabrao se i ostao tih kao bubica.
Sad ta kompanija ima pravu ansu, nastavio je Meter zadovoljno. Da se oslobodi
tereta prolosti i postavi na zdravije osnove, pone modernije poslovati.
Europski, kazao je Jakovljevi.
Tono tako. Europski.
A sad me ispriaj... rekao je Jakovljevi ispijajui posljednji gutljaj i ustajui.
Neka, neka, sad u i ja, dobacio je Meter, a Zdeslav se oprezno iskrao put kabine.

~ 50 ~

Knjigoteka

Kopile iz Lihtentajna
Stolac predsjednika uprave Poskok International holdinga stajao je gotovo tri mjeseca
prazan kao prijestolje kralja u Robinu Hoodu. Ali, nije ovo Robin Hood, drugaija je ovo
pripovijest, nema u njoj plemenitih, romantinih odmetnika, a Richard Lavljeg Srca pao je
posjeen saracenskom sabljom i nikad se nee, na radost odanih puana, vratiti iz
kriarskog rata.
Mjesto na elu stola u konferencijskoj dvorani na vrhu poslovnog tornja ostalo je
naputeno jer je njegov sin zadrhtao od jeze ve i kad bi ga pogledao, a kamoli da bi
tu spustio stranjicu. Pravno gledajui, istina, to mjesto njemu u prvo vrijeme nije ni
pripadalo. Valjalo je prije urediti da nadleni sud proglasi mrtvim vlasnika kompanije, a
zatim da ga njegov zakoniti muki potomak slubeno naslijedi, ali poueni iskustvom
pokojnika, koji je posao vodio autoritarno kao seoski patrijarh, sam odluujui o svim
stvarno vanim pitanjima, prirodno je bilo oekivati da e se sve nastaviti na jednako
tradicionalan nain, sa sinom u jednakoj ulozi.
A Zdeslav nije ni vodio sjednice. itavu je jesen pustio da rasprave teku bez njegovog
veeg uplitanja dok se on, kao, ne privikne. Meutim, kad god bi se dvoje oko neega
sukobili, sve bi se menaderske glave okrenule put njega, oekujui pravorijek, a on,
sirotan, gdjeto nije ni znao o emu se prepiru. Rumenio se od nelagode dok su lanovi
uprave s mjeavinom znatielje i saaljenja piljili u njega. Shvaao je kako nikad nee imati
potovanje tih ljudi. Ocu su vjerovali, bojali ga se, dvoje ili troje ak ga voljeli, zbog
Tomislava Poskoka su tjerali konje preko ruba litica, a prema sinu su, u najboljem sluaju,
osjeali samo blagi prezir. Bilo je oito kako je on kriva osoba, nedorastao voenju
kompanije, kako nema ni priblian uvid u djelovanje velikog i sloenog poslovnog
mehanizma. Na njegovom se tupavom licu jasno ocrtavalo kako ga zbunjuje uma brojki na
ugovorima, raunima i predraunima to su mu redovno dolazili na stol, nije se u njemu
nazirao ni trun dara za onu oaravajuu vjetinu istinskih biznismena, koja je moda
najslinija vjetini ongliranja bodeima.
Dijelom je to menadere nasmijavalo, a dijelom, razumije se, i prestravljivalo. Poskok
se i prije opasno ljuljao, sudbina im je svima bila neizvjesna jo dok je stari bio tu, a eprtlja
i bezveznjak Zdeslav stanje je uinio neusporedivo oajnijim, upravo beznadnim, gotovo da
bi vritei pobjegao s toga mjesta. Dvojica iz uprave su i otila, a jedan ak za osjetno manju
plau, u Ministarstvo financija, i nikome se to nije inilo kao nerazuman karijerni potez.
Prije nego je ispraznio ladice pisaeg stola, za kolege je priredio aenje u uredu i tada je i
Zdeslav doao.
Rukovao se, poelio mu sreu na novom radnom mjestu i nespretno se naalio da e
financijski inspektori sada valjda biti milostiviji s njima, no nitko se na to nije nasmijao.
Atmosfera je u prostoriji bila uoljivo tia, hladnija, skoro pa turobna kad je on uao.
Nelagodno se povukao u kut s aom malvazije u ruci, procjenjujui trenutak da se
pristojno povue, kad je primijetio kako je ovome to odlazi prila efica odjela za ljudske
resurse, pogledala ga i zavidno zavrtjela glavom, a zatim bezglasno, usnama oblikovala
dvije rijei, koje je Zdeslav nepogreivo prepoznao: Blago tebi.
~ 51 ~

Knjigoteka
E, pa, ljudi, ao mi je, ostao bih dulje, ali me eka jedan posao, ispriao se neto
kasnije.
Izaao je i zaustavio se nekoliko trenutaka na hodniku, tresui se, frustriran i ljut, i na
sebe i na hrpu dvolinih gadova ije je drutvo upravo napustio. Ostao je ispred zatvorenih
vrata taman da uje kako je netko unutra kazao: Eh, da, njega eka posao. Ubilo se jadno
dijete radei. Ni ovo, kako se inilo, okupljenima na oprotajnoj zabavi nije bilo osobito
smijeno.
Iznenadna smrt osnivaa i vlasnika osjetila se, osim toga, i izvan kompanije, meu
suradnicima i partnerima. Banke su agresivnije traile svoj novac, ton njihovih opomena
postajao je uvredljiv, a dobavljai jedan po jedan prestajali slati robu iznervirani
viemjesenim neplaanjem. Jedan se i odvaio napraviti do juer neuvenu stvar. Tuio ih
je! Nitko se nikad nije drznuo tuiti Tomu Poskoka iz razumljivog straha od njegove osvete,
u poslovnim krugovima jedva da bi se moglo zamisliti ita gore od gnjeva tako velikog i
monog ovjeka, no prilike su se oito promijenile. Nanjuili su njihovu krv i osokoljeni
istravali iz svih rupa da ih napadnu.
Najgori meu svima, najodvratniji, najokrutniji, najopakiji, najnezahvalniji olo bili su
ipak, oekivano, novinari. Laljive i klevetnike ui itav su se rujan i listopad okomile na
kompaniju danomice joj proriui skoru propast, u nastavcima ih ereei malicioznim
vijestima iz toboe pouzdanih izvora i uenim analizama kojekakvih ekonomskih
diletanata. Jedne su novine ak imale tekst preko dvije stranice s naslovom est
menadera za spas Poskoka, a Zdeslava je osobito raspizdilo kad je meu osobama koje su
predloene za njegov posao naao i Dubravka, glupog Dudu, mua svoje nekadanje
djevojke plivaice, investicijskog savjetnika kpji je zavio u crno sve koji su bili blesavi da se
od njega daju savjetovati.
Tada je odluio djelovati. Kao ef marketinga poznavao je sve glavne urednike, ne
jednom je jeo i pio s njima, slavio je njihove okrugle godinjice i jubilarne
brojeve, sponzorirao njihova pompozna gostovanja medijskih gurua iz Amerike, odazivao
se na glamurozna medijska savjetovanja u opatijskim hotelima izvan sezone, gledao kako
mu se snishodljivo cerekaju, sluao kako se pijano ispovijedaju i to vie nije elio trpjeti.
Nazvao ih je jednog po jednog i svima otro zaprijetio da e unititi njihove bijedne,
upake listie. I inilo se da ih je dobro prepao, obustavili su vatru, a on je bio ponosan da
je jednu stvar konano dobro napravio. Pokojni bi otac bio ponosan na njega. No, primirje
je trajalo moda i manje od tjedna. I kad su ponovno poeli, novinarski gadovi bili su jo
ei.
Kad se naao u prilici da samostalno, nenadziran ni od koga, napravi neto korisno,
Zdeslav Poskok je, najkrae reeno, ispao ba onakav debil kakvim ga je Jakovljevi opisao.
Ipak, ovome nije dao priliku da se naslauje kako je bio u pravu. Najurio ga je iz firme jo
krajem kolovoza, doim se vratio na posao.
Dobro, ako emo biti sasvim iskreni, nije ni tu stvar pretjerano junaki izveo.
Kad se jutro nakon nesree probudio u palagrukom akvatoriju i izaao na palubu jahte
Lea, Metera i Jakovljevia za dorukom nije upozorio kako je uo njihovo urotniko
doaptavanje u pononu uru. Trudio se biti ljubazan, tek je moda bio neto zamiljeniji i
nerazgovorljiviji, no to valjda nije pobuivalo sumnju. Ljudi koji netom izgube oba roditelja
~ 52 ~

Knjigoteka
najee nisu veselo drutvo. Otplovili su do Korule, gdje je Meter uredio da eka Vladin
automobil s vozaem, koji je Zdeslava preko Peljeca vratio u Zagreb.
Doao je kui, izvadio iz depova i sloio na komodu mobitel, kljueve, novanik,
futrolu s majinim naoalama i omotnicu s petnaest tisua eura, za koju se na trenutak nije
mogao sjetiti otkud mu i zato mu je trebala, a onda se skinuo i otuirao. Kad je izaao iz
kupaonice, nije smatrao potrebnim potruditi se oko odjee. Praen zabrinutim pogledima
posluitelja Joe, sobarice Lae, kuharice eljke i vrtlara Roberta, iduih je pet dana
potpuno gol besciljno etao zdanjem nikome se ne javljajui na telefon.
esti dan, petak je bio, napokon se obrijao, odjenuo i doao na posao, gdje su ga
doekali sa alosnim izrazima.
Odsutno se rukovao sa suradnicima i putao da ga suho ljube, mislei samo na jednu
stvar.
Jesi slobodan? upitao je provirujui u Jakovljeviev ured.
O, ti si. Kako ne, udi.
Zdeslav je uao i sjeo, ajakovljevi zaklopio ekran lap-topa i zagledao se u njega.
Reci.
elim da ode iz firme, rekao je Zdeslav jednostavno i bez uvoda.
Uh! uzdahnuo je Jakovljevi zaueno, ali vie nekako kao da se zabavlja. Ovo je bilo
bre nego sam se nadao. Daje mi otkaz?
Tako je.
A zato, da oprosti ?
Nisi mi odan.
Jakovljevi je zamiljeno kimnuo.
To, moram priznati, nije daleko od istine. Dapae...
Ni mome tati nisi bio odan, dodao je Zdeslav.
E, to nije istina odmahnuo je Jakovljevi, ali, dobro, to bi rekli, svatko ima pravo na
svoje miljenje.
Daj, nemoj se izmotavati, iivcirao se Zdeslav. Zna dobro o emu ja govorim.
Nemam pojma. Pomozi mi.
Zdeslav je stao. to mu je zaista mogao rei? Jasno je uo kako ovaj s Meterom
bezbrino avrlja o preuzimanju tvrtke, ali sve drugo iz njihovog podmuklog plana bilo
mu je nepoznato. Nije znao ni kako se takve stvari uope rade.
Nije vano, okej, rekao je stoga naposljetku. Samo otii. Odjebi iz moje firme.
Zautjeli su na nekoliko asaka gledajui se, a onda se Jakovljevi lagano nagnuo preko
stola.
Ti nisi bio u pravnoj slubi prije nego si ovo odluio uiniti. Nisi, jelda? Tipino za
tebe, uvijek si bio aljkav i povran. Jer, da si provjerio tu stvar, znao bi da mi ti ne moe
dati otkaz. Nisi me zaposlio, pa me ne moe ni otputati. Jednom, u budunosti, to e
moi, ali sada tu ovlast, naalost, nema. itaj zakone, jebo ga, Zdeslave.
Jakovljevi se tu zaustavio, neveselo nasmijeio zateenom sugovorniku, pa spustio
zatim natrag u naslon i nastavio:
~ 53 ~

Knjigoteka
Ali, zna to, neka ti bude. Ja kad vidim da sam negdje nepoeljan, ja u otii. Ako ti ne
eli moje drutvo, ne elim ni ja tvoje. Prihvaam otkaz i unaprijed se odriem prava na
albu.
Super, rekao je Zdeslav i ustao.
I jo samo neto rekao mu je Jakovljevi ve kad je bio na vratima. Ti vjerojatno ne
zna ni kolika meni otpremnina po ugovoru mora biti isplaena?
Zdeslav je odmahnuo da ne zna.
Joj! Joj! zajaukao je Jakovljevi afektirano. To ti se nee svidjeti.
I stvarno mu se nije svidjelo. Sedmeroznamenkasti iznos bio je upravo skandalozan.
Koliko je Zdeslav znao, ni u upravi nitko nije imao takav ugovor, a ovaj ak slubeno nije bio
lan uprave. to je uope bio? Isuse!... Milivoj Jakovljevi, referent zatite na radu. Kad je
itko brinui za protupoarne alarme i pravce kretanja u sluaju evakuacije zaradio toliki
novac ? Ovo otkrie jo ga je vie onespokojilo. Tko je taj tajanstveni ovjek sa
smijenom titulom i ime je zasluio povjerenje njegovog oca? Je li to zaista bilo povjerenje
ili se odnos temeljio na neemu drugome? Da ga Jakovljevi nije moda neim ucjenjivao?
Zato je onako brzo pretrao Meteru? Ilije, tko zna, otprije radio za njega?
Zagonetke su se gomilale i bivale sve neugodnije, a najgore od svega tek ga je ekalo, na
sastanku s odvjetnikom. Rudolf Justin bio je stari obiteljski prijatelj, desetljeima je ocu
vodio osjetljivije pravne poslove i jednako dugo odbijao postati njegov zaposlenik. Niim ga
stari nije mogao namamiti, ni za kakav novac nije htio zatvoriti svoj ured i preseliti u
kompanijski toranj. Zdeslav mu se obratio za savjet jer, za poetak, nije elio razgovarati sa
eficom pravne slube. Bilo ga je sram pred njom pokazati kolika je njegova neupuenost u
poslove, a nije znao ni to joj smije, a to ne smije rei. Justin je, s druge strane, bio i
struniji i pouzdaniji. Vjerovao je da njemu moe vjerovati. ovjek je naposljetku bio njegov
krizmani kum.
Jednog tmurnog kinog popodneva potkraj listopada odvjetnik mu je prvo dao
smrtovnice roditelja, koje je matini ured izdao nakon kratkog sudskog postupka u kojemu
je, nakon predoenja dokaza, sasluanja svjedoka i vjetaka, a unato injenici da tijela
unesreenih nisu pronaena, nesumnjivo utvreno kako se Marija i Tomislav Poskok vie
ne mogu smatrati ivima.
Zatim su preli na drugi dio, jedva neto manje muniji. Nasljeivanje.
Stari je, kao to si sigurno i sam vidio, otprije nekog vremena veinski dio firme dao u
fiducijarno vlasnitvo off shore kompaniji Filius Nullius sa sjeditem u Lihtentajnu.
Zdeslav je kimnuo, premda mu dokument na engleskom, koji je naao u oevom sefu,
nije bio u svim detaljima jasan.
Ti iz Lihtentajna, tko god oni bili, nisu ga kupili, ali su ga drali za jaja, nastavio je
odvjetnik. Dali su mu kredit koji on, naalost, nije pretjerano aurno vraao. Da budemo
sasvim precizni, nije im vratio nita. Ni jednu jedinu ratu, ni jednog prebijenog centa od
kredita koji je isplatila Chech-Moravian Guarantee And Development Bank i, ako se tu
uskoro neto ne napravi, vrag e doi po svoje. Oni e imati svako pravo upisati se na
vlasnitvo.
Govorimo o kreditu koji je uzeo da bi mogao napasti Sretenovie?
Tako je.
~ 54 ~

Knjigoteka
Zdeslav je naas stao da razmisli.
Kad bih ja rekao da meni taj novac ne treba, rekao je paljivo birajui rijei. Kad bih
odluio da Poskok nita nee kupovati, ni u Sloveniji ni igdje drugdje... Kompanija nema
snage za irenje, a upitno je koliko je imala snage i proljetos, kad je tata to planirao...
Ti bi vratio kredit natrag? prekinuo ga je Rudi Justin, shvaajui to smjera.
Ja bih ga vratio, kimnuo je Zdeslav. Poskok e im zahvaliti i poteno vratiti sav novac
koji su nam posudili, zajedno sa svim kamatnim obavezama koje smo preuzeli.
E, vidi, to e Poskoku moda biti manji problem, rekao je Justin. Jer toga novca vie
nema.
Kako nema?! zapanjio se Zdeslav.
S punomoi koju si mi dao da bih proveo postupak nasljeivanja, ja sam provjerio sve
poznate raune Tomislava i Marije Poskok, i ovdje i u inozemstvu, i nigdje nisam naao ni
priblino visok iznos.
Ali, maloprije si rekao, u Chech-Moravian... kako ve?
Chech-Moravian Guarantee And Development Bank. Na raunu su pedeset tri eura i
sedamdeset osam centi. Tomo je podigao te pare nekoliko dana prije smrti. Uzeo ih je u
ponedjeljak, a u subotu je poginuo. Gdje su one u meuvremenu zavrile, to ti meni reci.
Nadajmo se samo, Rudolf Justin je pogledao smrtovnicu na stolu izmeu njih dvojice, da
nisu bile s njim na brodu. Zdeslav se zapiljio preda se i turobno zautio.
U govnima si, mali, rekao mu je kum suosjeajno. Otac ti nije ostavio nita osim
dugova i, po onome to sam ja mogao vidjeti, jedva e ita moi spasiti.
Izgubit u kompaniju, zakljuio je Zdeslav tjeskobno. To ne raunam, to si ve
izgubio, kazao je odvjetnik nemilosrdno. Kompanija je, znamo, posljednjih godina imala
mnogo problema. Zaduena preko svoje vrijednosti, ona ni kao cjelina nije bila bogzna to,
a kad ti je prepolove i ostave loiju polovicu, to e, iskreno govorei, biti smee. Kad uzmu
pedeset posto plus jednu dionicu, imat e i upravljaka prava, a tebe e marginalizirati,
istisnuti iz posla. to prije ode, bolje si napravio. Prodaj to i bjei. Koju god ti cijenu
ponude, prihvati.
A to je, po tebi, realna cijena?
Realna cijena? osmjehnuo se Rudolf Justin. Bude li dulje u poslu, shvatit e da
neto takvo kao to je realna cijena, kao apsolutna vrijednost, ne postoji. Neto
moe kupiti za kunu ili za tisuu kuna i u oba sluaja to je realna cijena. Realna cijena je
ona koju e netko platiti, a sve drugo je pizdarija.
Dobro, sloio se Zdeslav, a to misli koliko e ovi biti spremni platiti?
To to ti sad ima obino se prodaje za jednu kunu. To je realna cijena.
Eh, sad... zavrtio je glavom Zdeslav u nevjerici.
Ozbiljno ti govorim, zaboravi kompaniju i dobit od nje, Zdeslave. Ono to se meni ini
mnogo vanije, stvar na koju se mora koncentrirati, jest da nastoji zadrati, recimo,
kuu.
Zato sad kuu?
Zato jer je pod hipotekom, kao i sve drugo. itava imovina, vjerojatno i onaj Hummer
to ga vozi...
~ 55 ~

Knjigoteka
Hummer mi je od svojih para mama kupila.
Ajde, barem neto.
Ponovno su zautjeli. Premda je bilo tek oko etiri, vani se zbog kie skoro sasvim
smrailo. Gledajui starog odvjetnika s druge strane irokog radnog stola,
njegove zabrinute oi to su se krijesile u polusjeni iznad stolne lampe sa zelenim sjenilom,
u Zdeslavu je sazrijevala jedna neobina spoznaja i gotovo se nasmijao kad ju je rekao:
Sad e mi jo rei da sam sirotinja.
Dobro jutro, mladiu, rekao je Justin suosjeajno. Ajde, da ne pretjerujemo, nee
biti sirotinja, ali nee biti svoj gazda. Bit e ti onako kako novi gazde odlue i nadaj se da
oni nee biti nekakvi kreteni, jer bi te mogli slobodno baciti na ulicu.
Ti iz Lihtentajna...?
Filius Nullius Ltd.
Nema ni priblinu predodbu tko su oni?
Ne. Osim, naravno, injenice da imaju aljivo ime.
aljivo ime?
Filius nullius. Nisi uio latinski?
Imao sam ga u gimnaziji, ali nisam neto...
Filius nullius je niiji sin, kopile. U starom Rimuje to bila velika uvreda.
Svata, zaudio se Zdeslav.
Kaem ti, netko je tu vrlo duhovit. Mimo toga, meutim, nemamo nita. Netko se
sakrio iza imena bezveznjaka, anonimusa, nekakvog Valentina Roia za kojega nitko u
gospodarskim krugovima nikad nije uo. ak ni Google nema podataka o njemu. Tko je tu
stvarno, znam koliko i ti. To, izgleda, nije bilo neto to je Tomislav Poskok elio podijeliti s
prijateljima.
Pa kako u ih nai ?
O, pa ne treba ti njih traiti, rekao je Rudi Justin i osmjehnuo se. Ne boj se, nai e
oni tebe.
Tu je veer bilo predstavljanje nekakvog parfema u Muzeju za umjetnost i obrt na koji
je Luna svakako eljela otii, no Zdeslav je dosta odrjeito odbio histerino drutvo
Marcela, Zokija Paripovia, Popularnog Roka, Melite Pizdek i drugih praznoglavih
egzibicionista i muktaa iz svijeta slavnih. Tako da je ona oko ponoi dola k njemu. Nala
ga je gdje gleda dokumentarac o nekakvim prerijskim glodavcima.
Imam problem, rekla je bez pozdrava, umorno se bacajui na kau.
I ja isto, rekao je Zdeslav.
Frizerka mi se ubila, zavapila je Luna.
it! uzviknuo je Zdeslav suosjeajno.
Predozirala se.
O, jebem ti! dodao je Zdeslav koji, naravno, nije imao pojma ni tko je frizerka, a
kamoli da se drogira. Premda se inilo loginim. Kad se sjeti nekih Luninih frizura, mogao je
pretpostaviti da ta enska nije sva svoja.
~ 56 ~

Knjigoteka
Uasno e mi nedostajati, nastavila je pjevaica neutjeno. Mislim, redovno mi je
krala iz torbice dok bih ja bila na stolici. Zna kako narkomani kradu. Jednom mi je maznula
naunice dok mi je prala kosu. Ali, bila je najbolja. The best.
Nisi osjetila kad ti je frizerka skinula naunice?
Nita. Nisam ni primijetila. Tek sutradan. A koji je tvoj problem, ljubavi?
Paaa... zamislio se Zdeslav na trenutak i onda zakljuio: Nita zapravo tako ozbiljno.
Zna ta sam razmiljala, kazala je Luna privijajui se. Sad kad si ti ef, kad ne mora
nikoga nita pitati, mogli bismo konano snimiti onu reklamu za ips.
Zdeslav ju je iznenaeno pogledao.
Da zna, rekao je, da ti je to odlina ideja.
Jel da sam se dobro sjetila, ozarila se Luna.
Super! Ajde mi popui.
Ajde, hou, pristala je ona.
Spremno se spustila na koljena na tepihu izmeu njegovih nogu. Zatim ga je raskopala
i uzela mu kurac u ruku.
Sestra ju je nala, rekla je lagano mu drkajui.
ta sestra? zaudio se on.
Mirjanu je nala sestra.
Koju Mirjanu? Koja sestra?
Mirjanu frizerku. Mlaa sestra ju je nala mrtvu. Sirotica, rastuio se Zdeslav, a onda
Luni stavio dlan na tjeme i lagano je pogurnuo nie.

~ 57 ~

Knjigoteka

Potpuno gol, s erekcijom i kamerom

Kad mu je odvjetnik objasnio kako e, po svoj prilici, ostati bez kompanije koju je
njegov pokojni otac desetljeima stvarao, Zdeslav zaista nije bio previe razoaran. Prije bi
mogao rei da je osjetio olakanje da e se osloboditi jedne obaveze s kojom se, znao je i
sam, nije mogao nositi. Vie nego prihvatljivom smatrao je opciju da sve proda. Novac koji
e dobiti, koliko ga god plaili katastrofalnim ishodima, opet nee biti mali. Dostajat e
svakako za lagodan i bezbrian ivot, nee se morati odrei svojih hedonistikih navika.
Upravo suprotno, imat e i vie vremena za njih i moi e bez krivnje uivati jer
nema staroga da ga zajebava.
No, stvari nisu ispale kako je planirao. Justin je bio u pravu. Zapravo, ni on, stara
zloslutnica, nije mogao pretpostaviti da e ispasti tako loe.
Jakovljevi se javio u studenome, dva i po mjeseca nakon to ga je otpustio, a Zdeslav
mu se nije ni udostojao javiti. Onda je ponovno zvao Zdeslavovu tajnicu tjedan dana kasnije,
a Zdeslav mu je zloesto poruio da je, naalost, ve uzeo drugoga referenta zatite na
radu za plau od pet tisua mjeseno. Sutradan ga je ujutro, srijeda je bila, ovaj doekao u
njegovoj kancelariji, drsko izvaljen u stolici za njegovim radnim stolom.
Tko je tebe pustio? upitao je Zdeslav smrknuto.
Znam ljude, odgovorio je bezazleno Jakovljevi.
E, pa lijepo, rekao je Zdeslav. Sad u zvati osiguranje da izbaci i tebe i te ljude.
Ne mora, neu dugo. Danas sam samo kratko doao, da te upoznam s ovim, rekao je
Jakovljevi, a zatim posegnuo u unutranji dep sakoa, izvadio duguljastu omotnicu i bacio
je preko stola Zdeslavu.
Zdeslav je pogledao kiena slova u uglu omotnice i ukoio se.
Dolazim kao opunomoenik tvrtke Filius Nullius Ltd. objasnio je Jakovljevi. Kao to
e vidjeti u ovome pismu, ja imam potpunu slobodu uiniti sve to drim potrebnim da
zatitim njihove poslovne interese.
Ti radi za Filius Nullius?
Tako je.
A tko je Filius Nullius? Meter...?
To nije vano. Moji poslodavci ele ostati anonimni i ne bi im bilo drago da itko
istrauje njihov identitet ili javno nagaa o njemu. Oni su diskretni poslovni ljudi kojima ne
trebaju afere.
A ako je ja ipak napravim? zaprijetio je Zdeslav.
Ja bih na tvome mjestu dvaput razmislio, savjetovao je Jakovljevi Zdeslava, prije
nego se zamjerim ljudima koji vladaju mojom sudbinom. Ti, naravno, moe razglasiti aferu
i lakomisleno krenuti u obraun s Filiusom Nulliusom, s velikim ansama da sve izgubi, ili
se maknuti sa strane i biti posluan i tih, nadajui se kako e oni biti velikoduni i neto ti
ipak ostaviti.
~ 58 ~

Knjigoteka
Ti, kurino, trai od mene da se maknem? naljutio se Zdeslav. Da ja, jedan Poskok,
sin vlasnika i osnivaa Poskok international holdinga, naglasio je istovjetnost prezimena s
nazivom kompanije, tebi budem posluan? Pa, stvarno si neopjevani smrad!
Znao sam da e tako neto rei, nasmijeio se Jakovljevi, ne pokazujui da se imalo
uzrujao zbog uvreda. Ali, vidi, Zdeslave, dodao je, od tebe se trai samo da se ponaa
kao inteligentna osoba. Poznata ti je vjerojatno definicija inteligencije, sposobnost
snalaenja u nepoznatoj situaciji. Ovo je jedna takva, tebi nova i nepoznata situacija, koja
trai jednu kransku vrlinu koju ti, naalost, nikada nisi pokazivao, ali, ako si pametan, kao
to ja mislim da jesi, vjerojatno e je usvojiti. Zna o kojoj se kranskoj vrlini radi? O
poniznosti. Naui se biti ponizan, dragi prijatelju, kazao je nekadanji referent zatite na
radu blagim glasom, a onda mu se lice smrailo, prije nego je ledeno, prijetei zavrio:
Inae u ti glavu otkinuti.
Ono to je uslijedilo Zdeslav kasnije nije uspijevao do kraja povezati. U jednom
kratkom trenutku kao da se sabio njegov dugogodinji jad. Frustracija da je njegov otac vie
vjerovao Jakovljeviu nego njemu, zatim izdaja ovoga gada i njegovo drsko obezvreivanje i
uspomene na pokojnika i njega, sve se to, poput kakvog viekomponentnog eksploziva,
pomijealo u Zdeslavu i prasnulo u slijepom i neobuzdanom gnjevu. Nejasno je
zapamtio samo kako se preko stola bacio zgrabiti Jakovljevia za prsa i da mu se ovaj, kao
da je upravo to oekivao, spretno izmaknuo. Dalje je sve bilo samo kovitlac slika,
psovki, uzvika, prevrtanja uredskog namjetaja i dva ili tri bespomona zamahivanja
akom, izmeu kojih su mu u glavi sijevali udarci, da bi na kraju toga adrenalinskog
kaosa, koji je u svemu trajao moda dvadesetak sekundi, zavrio ispruen na trbuhu,
sputan bolno zavrnutom rukom i Jakovljevievim koljenom koje mu je pritiskalo
kraljenicu.
S licem u upavom tepihu, ponienom je Zdeslavu dola apsurdna misao kako ovaj
definitivno nije bio upnik u Podravini.
I za tebe i za mene moda bi bilo bolje da se pravimo kao da se ovo nikad nije
dogodilo, kazao mu je slea Jakovljevi sabrano, glasom u kojemu se nije naziralo ni da se
zapuhao tunjavom. Ja u te sada pustiti, nastavio je, a prije nego ustanem i otidem iz
kancelarije, molio bih te samo da me jo nekoliko trenutaka saslua. Vratit u se u ovu
zgradu u ponedjeljak ujutro i oekujem da ti nee biti tu. Ustvari, nee vie uope dolaziti,
sve do jedne jedine prilike, za mjesec, najvie dva, kad emo sazvati skuptinu trgovakog
drutva i, u skladu s promijenjenom vlasnikom strukturom, imenovati novu upravu. Od
toga dana e i de jure biti otputen, a de facto se ve danas moe takvim smatrati. Uzgred
reeno, zna li kolika ti otpremnina mora biti isplaena nakon jednostranog raskida
ugovora o radu?
Zdeslav se, umjesto odgovora, samo nekoliko puta ritnuo pokuavajui se osloboditi.
Nisam ni oekivao da e znati, rekao je Jakovljevi.
Dakle, otpremnina ti je, po ugovoru, nula kuna. Nikad u povijesti kompanije Poskok
nije bilo jeftinijeg otkaza od tvoga. Ve i ta injenica, mislim, dovoljno govori koji si
ti kreten. Ako se zainatimo, moemo te ostaviti bez prebijenog novia na cesti i morat e
stvarno, stvarno biti posluan i dobar i drag da to ne uinimo. Eto, to je sve to sam ti imao
rei. Dovienja i nemoj nas zvati. Mi emo zvati tebe, zavrio je Jakovljevi pa ustao i
izaao, a Zdeslav je ostao jo neko vrijeme na podu, teko diui u vunena vlakna.
~ 59 ~

Knjigoteka
Leao je zurei ustranu i ne mislei ni na to moda i cijelih deset minuta, prije nego se
uspravio na noge. Popravio je zguvanu odjeu, umio se i oeljao u kupaonici. Imao je
rasjekotinu na usni, a lijevi mu je obraz lagano natekao i pomodrio. Rukav sakoa bio mu je
raiven. Izaao je da tajnici nije ni rije rekao, ni gdje se uputio ni kad se misli vratiti, a ni
ona nije nita pitala. U nelagodi je spustila glavu, neto kao traei u ladici radnog stola.
Dvoje suradnika koje je sreo u hodniku jedva su promrmljali pozdrav i pognuto mugnuli
kraj njega. Jedna je upravo htjela izai iz sobe, ah se predomislila i zatvorila vrata kad ga je
vidjela. Naiao je i na jednog Mataia, zamjenika efa odjela ljudskih resursa, s kojim je
nekoliko godina svakog petka igrao skvo, a i on mu je samo srameljivo promrsio ej i
zagledao u red brojeva koji su se palili i gasili iznad ulaza u dizalo. Kad je dizalo stiglo,
Matai se iznenada sjetio da jo neto mora obaviti i odustao od vonje. ak je i dvoje iza
portirskog pulta ispunila takva strava da su se skamenili i zaboravili pozdraviti dok je
on izlazio kroz prostrano predvorje kompanijskog tornja.
Kako vijest brzo putuje, pomislio je. Do prizemlja je stigla, i najmanje ivotinje na dnu
hranidbenog lanca ve su je ule. A moda i nisu morali uti, sjetio se Zdeslav. Moda su
znali, moda mjesecima svi o ovome zlurado apuu iza njegovih lea i jedino on, glupan,
nije znao to mu se sprema.
Doao je kui, otuirao se i presvukao. Odluio je kako se nee vraati na posao. to bi
tamo, emu se uope vie muiti? No, gdje bi onda sa sobom? Jedva je bilo jedan popodne,
skoro pola dana, blaeno ispranjenog od ikakvih obaveza, jo je bilo pred njim. Pomislio je
kako bi se vjerojatno morao napiti. To mu se, u ovim okolnostima, inilo vrlo prikladnim.
Ali, onda se predomislio i nazvao Lunu da mu se pridrui na ruku. Posljednjih su nekoliko
mjeseci imali ba lijep, skladan odnos i tu i tamo palo mu je na pamet kako bi je trebao
zaprositi, da ima nekoga uz sebe sad kad su mama i tata otili. Mogli bi, tko zna, jednom
imati i djecu. Trideset i trea mu je skoro, a ni ona nema mnogo manje, vrijeme im je
oboma. Lunin je mobitel, meutim, zbog neega bio iskljuen. Dakle, idemo se napiti,
zakljuio je Zdeslav, kad se iza njegovih lea oglasilo znaajno kaljucanje.
Zdeslave, oprostite, ako imate malo vremena, rekao je posluitelj Joa, koji je vie od
dvadeset godina u obitelji, a Zdeslavu je uvijek, pa i dok je bio sasvim mali djeak, govorio
vi.
Izvolite, Joa, odgovorio mu je Zdeslav.
Doao sam zbog dvije stvari. Prva se tie kolekcije lovakog oruja vaeg oca. Znamo
da on nikoga nije putao u tu prostoriju, ali u ovoj osobitoj prilici ja sam sebi dopustio
slobodu da to predugo zanemareno...
Razumijem, prekinuo ga je Zdeslav.
Prebrojavajui puke, otkrio sam da jedna nedostaje, preao je posluitelj na stvar.
Tonije, one najskupocjenije, Olssonove, nema.
Moda je u lovakoj kui u Baranji, ili na popravku? predloio je Zdeslav.
Sumnjam i u jedno i u drugo. Poznajui Tomislava Poskoka, on ne bi puku vrijednu tri
stotine tisua eura ostavio u lovakoj kui, a ni njezin popravak mi se ne ini nita
vjerojatnijim. Oruje iz manufakture Viggoa Olssona se, gospodine, ne kvari.
~ 60 ~

Knjigoteka
Ali, nije bila s njim ni u trenutku nesree, ili je makar nisu nali u olupini broda,
dodao je Zdeslav. Nema ni logike da bi tamo bila. Tata ne bi iao na more s
lovakom pukom.
Joa je zbunjeno slegnuo ramenima, a Zdeslav pomislio kako bi, to god bilo, stvar
vrijednu tri stotine tisua svakako morao nai. Velik bi to gubitak bio i u boljim vremenima,
a u situaciji u kojoj se naao upravo neoprostiv.
Rekli ste da imate dvije stvari, podsjetio je Jou.
Da, kimnuo je posluitelj i kao da se malo zarumenio prije nego je nastavio. Vidite,
ovo vam je bilo teko vrijeme i nismo vas eljeli uznemiravati, ali ni Laa, ni eljka, ni
Robert ni ja jo od kolovoza nismo dobili plau.
Zaboga, trebali ste mi rei, nisam imao pojma o tome. Kako je to dosad rjeavano?
Vaa je pokojna majka brinula o svim kuanskim trokovima i plaama za nas etvero,
ali knjigovodstveno je sve ilo preko kompanije. Formalno, mi smo zaposlenici Poskok
international holdinga.
O, sranje, rekao je u sebi Zdeslav. Nakon onoga to je jutros imao s Jakovljeviem, teko
e se prisiliti da ga doe moliti da mu plaa kunu poslugu.
Okej, Joa, uredit u to sutra, rekao je ipak, i prenesite, molim vas, svima moju
ispriku zbog kanjenja.
Baudelaire je bio gotovo prazan. Kako je kriza okrutnije pritiskala, manje se moglo
vidjeti drutava koja razdrljena i zajapurena alkoholom, naruujui stalno nove butelje, u
beskraj razvlae poslovne rukove i na klimavim nogama izlaze kad se mrak ve debelo
spusti. Sada su samo za jednim stolom njih estorica komadala telee koljenice,
razgovarajui, koliko je Zdeslav mogao uti, neto o koncesijama na sjeu etinara.
Hrvatske ume, naravno, osmjehnuo se Zdeslav. Obino je rije o nekom privrednom
subjektu s nacionalnim imenom. Primjerci prodrljive menaderske vrste preivjeli su
jedino u javnim poduzeima, dok njihovi srodnici u privatnom sektoru danas imaju
skromnije prehrambene navike. Moda tome valja zahvaliti da posljednjih nekoliko godina
svi strastveno priaju o kuhanju, razmjenjuju recepte i kupuju kuharice. Otkad su im
prerezali slubene kartice, mnogi su otkrili kako doma imaju tednjak.
Popio je konjak odmah po dolasku i naruio jedan dupli dok je ekao lubina s blitvom.
Bogzna zato je odluio taj dan lagano jesti, a teko i neumjereno piti, ali itatelj moe biti
zadovoljan jer upravo taj nepromiljeni nesrazmjer nau priu odveo, kako emo uskoro
vidjeti, u neoekivanom, udnom smjeru.
Nazvao je drugi put Lunu, a ona je jo bila iskljuena. Kratko prije nego e mu doi
hrana doao ga je pozdraviti Dubravko, suprug vlasnice lokala, najgori
investicijski savjetnik u povijesti ovjeanstva. Neupuen kakav jest, nije imao blage veze o
onome to su ve i portiri u Poskok International holdingu znali. Doao je Zdeslavu nuditi
svoje usluge, a Zdeslav se gradio da ga paljivo slua, pa i neiskreno oduevio jednom
njegovom budalastom poslovnom idejom i dogovorio mu sastanak - svakako se moraju
nai, to prije, evo, moe u ponedjeljak u deset u Zdeslavovoj kancelariji.
Moe jedan na raun kue? upitao je pokazujui Zdeslavovu asu s konjakom.
Vrlo ste ljubazni, gospodine, zahvalio mu je Zdeslav.
Dupli?
~ 61 ~

Knjigoteka
Sve zna, vrae jedan.
Jeo je polako, zalijevajui bijelim vinom. Oni umari su uskoro otili, a personal je
nestao u kuhinji i samo bi gdjekad netko otamo povirio kroz okrugli prozori na vratima.
Pijui drugu butelju malvazije, samcat u pustoj sali, koja je polako tonula u novembarskom
mraku, Zdeslava je najednom ispunio takav silan emer da je ak zaplakao. Izgubljen i
jadan, pritisnuo je ubrus na lice i kratko, neujno zaridao.
Bilo dobro ? upitao je konobar kojega nije primijetio da prilazi, uzimajui mu tanjur s
ribljim draama.
Odlino odgovorio mu je Zdeslav sabravi se.
Neto slatko? Imamo odlinu savijau od...
Ne, samo mi donesite... Donesite mi jo jedan konjak.
Dupli?
Obini, odluio je on sada, kao, razumno.
Pokuao je i trei put nazvati Lunu i opet je bio orak. Nedostajala mu je njegova mala.
Ba je to jedna dobra ena. Super, super, superika cura. Uvijek kad bi popio, ili se osjetio
slab, a danas je bio upravo slomljen i k tomu pijan kao guzica, Zdeslava bi ispunila enja za
djevojkom i inilo mu se kako je voli. Ali, stvarno, stvarno voli. Morao ju je vidjeti. Smjesta.
Platio je, izaao i odvezao se u Novi Zagreb.
Hvala lijepo, zahvalio je ljubazno stanaru koji mu je izlazei pridrao vrata zgrade.
Dizalom se odvezao na osmi kat i istom pred vratima njezinog stana pomislio kako je
moda trebao doi s cvijeem. Pozvonio je jednom. Pa jo jednom. Pozvonio i trei put.
Naposljetku i zakucao na vrata. I onda, kad je ve mislio otii, otvorio mu je Marcelo.
Potpuno gol.
S erekcijom.
I kamerom u ruci.
Ej, Lave, otkud ti? pozdravio je bezbrino ga snimajui.
Marcelo! zapanjio se Zdeslav pruajui dlan ispred objektiva. Marcelo, jebo te, ta
radi?!
Modni stilist se raskalaeno, meketavo zacerekao.
Tko je to? upitao je iznutra nekakav muki glas.
Sit, pomislio je Zdeslav i nadvirio se preko stilistovog ramena, a u hodnik je izaao
Milan Grbi, nekadanji taekvvondo prvak, a danas kamatar, takoer gol, s tetovaom kobre
preko itavog torza i, sreom, bez erekcije. Nahrupio je i sa svojim fajterskim
instinktom bez upozorenja dlanom gurnuo Zdeslava na stubite.
ta e ti ovdje? upitao je svadljivo.
Gdje je, Luna? propentao je u neprilici Zdeslav i zateturao natrake.
Zdeslave! zavikala je tada Luna.
Ona se ipak sjetila zagrnuti plahtom prije nego je izala na vrata.
Zdeslave, ljubavi rekla je, nije ono to misli?
~ 62 ~

Knjigoteka
A Zdeslav ju je pijanim oima samo zgranuto gledao. I nita u tome trenutku nije doista
mislio. to bi uope mislio netko tko je djevojku naao golu, s golim
prijateljem homoseksualcem s kamerom u ruci, i golim bivim dekom koji je jednom
gotovo nasmrt prebio njezine roditelje?
Gubi se! ponovio je taekwondo ampion ponovno se pribliavajui.
Pa dobro. Potujem, rekao je Zdeslav s teatralnom pomirljivou osobenom za one
to su popili i izmaknuo se sada gotovo do ruba stepenica.
Milane, ne diraj ga! kriknula je Luna.
Ti se vraaj unutra! zapovjedio joj je on mrano.
A za ta je to? upitao je Zdeslav Marcela, primjeujui da ovaj nije prestao snimati.
Za poljoprivrednu emisiju?
I to mu se u tome trenutku uinilo kao nenadmana ala. Poljoprivredna emisija. Boe
dragi, kako se samo toga sjetio. Veselo se zahihotao, a majstor dalekoistone borilake
vjetine mu je, neto i neistanano, odvalio takvu ljagu da se otkotrljao niz stepenice.
Aaaaaa! Aaaaaa! zavritala je Luna tako da je cijela zgrada mogla uti koliko su
vrijedile poduke iz pjevanja koje je Zdeslav plaao pedeset pet eura po satu.
Dobro sam! Dobro sam! viknuo je Zdeslav spremno ustajui, da zaustavi njezino
vritanje, a i zato jer je onaj njezin orangutan ponovno krenuo prema njemu.
Zatim je poao pjeke, stubama, i svih osam je katova savladao, i izaao iz zgrade, i
preao parkiralite, i pretrao preko tratine i uhvatio se za jednu brezu. I tek se tada obilno,
momaki ispovraao. Jedan se penzioner sa psom zaustavio na drugom kraju zelene
povrine, a on se obrisao nadlanicom i dobacio mu:
Dobra veer.
Penzioner mu nije odzdravio. Samo je stajao tamo i osuujue zurio, a onda lagano
nastavio etati.
Naao je u jednom depu zguvani papirnati rupi i donekle se doveo u red. Hladan
zrak i bljuvanje naas su ga dijelom rastrijeznili i jad je opet doao poput boli kad anestezija
popusti. Krenuo je put automobila, kad mu je pogled pao na trgovaki centar s druge strane
avenije i nekako samo od sebe, nesigurni koraci zanijeli su ga na tu stranu. Nije zaista bilo
nijednog mjesta na kojem bi posebno elio biti, nego se jednostavno pustio inerciji
tijela. Kao da nepoznata volja mimo njegove vlada njegovim nogama, kao da ga je nevidljivi
magnet privukao golemoj osvijetljenoj kocki, bezglavo, samoubilaki, ravno i
bez zastajkivanja je preao osam kolnih trakova i tramvajske tranice u oba smjera. Na
svjetlu ulinih lampi blistale su sitne pahulje prvog snijega ove zime.
Proao je kroz automatska vrata u i naao se na irokom, nadsvoenom trgu s
fontanom u sredini, u guvi i amoru i jeci razglasa na kojemu su se izmeu
boinih pjesama, koje se svake godine sve ranije poinju emitirati, oglaavali popusti i
akcije u desecima duana na etiri visoke galerije. U prizemlju je bila velika
samoposluga Poskok, koju je pokojni vlasnik otvorio nakon duge i iscrpljujue bitke s
austrijskom konkurencijom, a u koju njegov sin sada nije htio ni poviriti. Prolaznici su se
izmicali pred njim i Zdeslav je u njihovim sablanjivim pogledima mogao naslutiti da
zacijelo ne izgleda dolino, ali je bio prepijan da bi mario za to, a slinu je pojavu, osim toga,
doivio i jutros na poslu.
~ 63 ~

Knjigoteka
Osvrnuo se po trgovakom centru i na vrhu, pod staklenim krovom, izabrao sebi
mjesto. Lounge bar Starz. Mutno se sjeao kao da je jednom bio tu. Pokretnim stepenicama
doao je na etvrti kat i zatekao ciku pijanog drutva koje se zabavljalo karaokama.
Ovo je privatno, zaustavio ga je mladi u crnoj majici.
Privatno?
Prostor je zakupljen za after work party.
Mogu jedno pie na anku? zamolio je Zdeslav, a Supak Security ga je odmjerio,
uzdahnuo i pustio.
Uredska ekipa, mukarci s otrim piima i ene s koktelima, rijetko tko s aom neega
bezalkoholnog, izvalili su se na crveno presvuene sofe pljeskajui i pjevajui s kolegom
koji je na podiju, pratei stihove na velikom ekranu, zvjerski zlostavljao Gibonnijevu
Temperu. Veinom su bili u ranim tridesetima, po izgledu moda iz nekakve softverake
tvrtke, ili rasvjetljivai i minkerice na domaoj sapunici. Leernija je odjea upuivala kako
nisu ni agenti osiguranja ni slubenici investicijskog fonda, ni bankari ni odvjetnici, ni u
jednom zanimanju gdje se, zbog sastanaka sa strankama, propisuju konzervativna tamna
odijela i kostimi. to god bili, Zdeslav se nije bavio njima. Uzeo je jo jedan dupli konjak,
ispio ga na eks, stresao se od alkohola i gestom pokazao ankerici da ponovno natoi.
Vi se krenuli unititi? upitala je ona.
Ja sam ve uniten, rekao je Zdeslav.
Sankerica se toei zaustavila na obinoj, jednoj dozi i upitno podigla obrve, a on ju je
kimanjem osokolio da nastavi. Negdje je ve vidio tu djevojku.
Ujutro sam izgubio posao, a popodne curu, dodao je Zdeslav. Uzmite i vi sebi neto.
Da nazdravimo zato to ste vi bez posla i cure? nasmijeila se ona.
Nije bio neki posao.
A cura?
Uh! Ona je bila jo gora.
E, onda emo popiti, sloila se ankerica i natoila sebi pola ae soka od ananasa.
Nije fer, namrtio se Zdeslav.
Ne smijem na poslu, objasnila je ona.
Onda su se kucnuli.
Sve u piku materinu!
Sve u piku materinu! prihvatila je ankerica sveano.
ta u piku materinu? upitala je jedna goa, koja je upravo u tome trenutku dola po
novu au bijelog vina.
ovjek slavi, rekla je ankerica.
Danas sam izgubio posao i curu, pohvalio se Zdeslav.
Ma, daj! zapanjila se ova s bijelim vinom, jedna s plastinom platinastoplavom
perikom. I ona se Zdeslavu odnekud inila poznata.
Ali, nije neki gubitak, kazala je ankerica.
Zdeslav je ozbiljno zatresao glavom da prisnai.
~ 64 ~

Knjigoteka
Posao je bio zakurac, promrmljao je pijano, a i ona... Ne, pardon, ona je bila za dva
kurca.
Fuj, to je runo, negodovala je djevojka za ankom. Draga moja, da si vidjela to sam
ja vidio... odmahnuo je Zdeslav.
Daj, daj, priaj, uspalila se ona s perikom, ali njemu je sada pozornost privukla
pjesma koju je izabrao jedan debeli bradonja u skijakom demperu. U srce ga je pogodila
ta pjesma. Stihovi su ga potresli do suza. Otisnuo se od anka i kroz gomilu probio do
pozornice, popeo, istrgnuo pjevau amateru mikrofon i jecajui zarevao refren:
Ti si savrenstvo bez mane ti si deo vojnikih snova ti si lutka sa naslovne strane i treba ti
lova,
Bradonja u demperu je nemono rairio ruke i ogledao se po prostoriji, a s ulaza je
dotrao zatitar u crnoj majici. Zgrabio je desnom Zdeslava za vrat, a lijevom mu dohvatio
mikrofon. No, Zdeslav se grevito otimao. i treba ti lova, i treba ti lova, zavijao je on ustrajno
sve dok ga stasiti mladi nije oinuo akom po nosu. Iz zvunika na sve etiri
strane prostorije se zaulo jedno isto - tup! Zatim je nesnosno zacviljela mikrofonija. i
treba ti lova, proderao se Zdeslav promuklo jo jednom, ovaj put bez pomoi razglasne
tehnologije, dok su ga izbacivali iz Starza. Dio je gostiju, kako biste oekivali, mobitelima
snimao incident, a ovi su ovdje, mimo uobiajene, svakodnevne strasti za biljeenjem
neobinih dogaaja, imali i ozbiljniji, profesionalan razlog to uiniti. U petak ujutro, kada na
sve kioske doe novi broj magazina Lucky, Zdeslav e otkriti da je ena s platinastom
perikom, kojoj je neoprezno ispovjedio svoj poslovni i privatni pakao, bila novinarka Melita
Pizdek, a da je prilika u kojoj je grubo prekinut dok je pjevao Riblju orbu, bio prokleti after
work party redakcije najtiranijeg traerskog lista u regiji.
Meutim, njegovoj usranoj sudbini kao da ni to nije bilo dosta. Podla i opaka, ona ga je
ekala u jo jednoj stupici.
Zaustavio je krvarenje iz nozdrva i umio se u zahodu trgovakog centra, a zatim
spustio u garau. Nekoliko je minuta lutao po betonskom podzemlju traei auto, a kad se
sjetio da uope nije tu parkirao, odnekud su se pojavila etvorica klinaca, srednjokolaca s
navijakim alovima.
Ima kaj sitno? upitao je jedan.
Kako ne. Kako ne, deki, rekao je Zdeslav spremno vadei novanik i snishodljivo im
se osmjehnuo. Samo me nemojte tui, danas su me tri puta...
Nije stigao ni zavriti reenicu. Neto ga je tvrdo, metalno, udarilo po uhu, a njegovo
izmueno tijelo je kukavno mugnulo u nesvjesticu. utiranje okovanih izama to mu je
zapljutalo po bubrezima kad se kao svijea sruio na pod bilo je samo suvina, nasilnika
obijest. Nita od toga on vie nije outio.
Nekadanji lan uprave Poskok international holdinga, sin jedinac najbogatijeg ovjeka
u zemlji, kraljevi prijestolonasljednik, najpoeljniji neenja u izborima enskih revija, pao
je pijan i isprebijan kao skitnica u prainu izmeu dva automobila u podrumskoj garai
trgovakog centra. Leao je tamo kroz polusvijest povremeno sluajui glasove i kuckanje
potpetica. Nekoliko je puta pokuao ustati, ali teki i bolni udovi jednostavno su se odbijali
pokoriti slabanim vapajima mozga. Kao da su i njegove vlastite ruke i noge nekako
shvaale da je on nitko i nita i drsko odluile kako ga vie nee sluati.
~ 65 ~

Knjigoteka
A jebi ga, apnuo je poraeno krvavim ustima i ponovno pao u mrani vir nesvjestice.
Mnogo, mnogo, moda i satima kasnije, netko ga tresao i vikao:
Ej! Ej, ovjee!
Otvorio je oi i ugledao lice neke djevojke.
Kako si? Moe ustati?
E, rekao je Zdeslav i taj je jedan samoglasnik bio najbolje to je u tome trenutku
mogao, ali niska, mrava cura nije odustajala.
Kako emo uskoro saznati, bila je i sranija i snanija nego biste oekivali od nekoga
njezine grae.

~ 66 ~

Knjigoteka

Kraljevi i prosjak
Moe ustati?
E.
S naporom mu je podigla gornji dio tijela, leima ga naslonila na automobil, iz torbice
izvukla paketi vlanih maramica, umila prljavo i krvavo lice i on je, na trenutak osvjeen,
zbunjeno zatreptao. Sad je prepoznao ankericu iz Starza.
Popijte i vi neto, ponudio je ljubazno.
Hvala, drugi put, otklonila je Jelena.
Ne, ne, ja inzistiram neumoljiv je bio Zdeslav.
Da ti zovem taksi? Gdje stanuje? upitala je ona.
On je ponovno sklopio oi.
Ej! povikala je drmusajui ga. Ej! Gdje stanuje?
U bljeskovima svijesti vidio je zatim svoja stopala kako nesigurno gaze betonski pod
garae. I jednu katulju od automobila, nisku i tijesnu. Netko mu prijeti da e ga ubiti ako se
ispovraa. Ulina svjetla i pahulje. Vijugavi tragovi guma u prhkom snijegu. Lice starca na
prozoru nonog autobusa. Mrano dvorite, stablo kvrgavih golih grana. Stubite smrdi na
vlagu i zaprku. Beskrajne stepenice. Kao u snu, milijuni stepenica. Ne moe vie,
ostavite ga ovdje. Njemu je ovdje dobro. Dii se, majmune! Pazite na koulju, to je skupa
koulja. Vrue, vrue, vrue!.. .
Trgnuo se i otvorio oi u krevetu u maloj, oito tavanskoj sobi, kroz nakoeni prozor
krto osvijetljenoj zimskim suncem. Jedna mlada ena kutrava od sna leala je budna do
njega i nalakena na jastuk znatieljno ga motrila.
Koraljka, rekao je Zdeslav suho.
Bogzna otkud mu je to dolo, ali, eto, znao je njezino ime. Ona se osmjehnula.
Otkud ti ovdje?
Ja ovdje stanujem, rekla je Koraljka jednostavno.
O, oprosti, otkud ja...?
Jelena, moja cimerica, te dovela, objasnila je. Sjetila se kako si mi se onda u Poreu
ispriao pa ti se smilovala. Inae, ludo ti stoji moja pidama.
Zdeslav je zaueno pogledao ruiastu pidamu s nacrtanim patkicama koja mu je
jedva ispod lakata dosezala.
Odjeu smo ti skinuli i oprali, nastavila je ona, a kaput osuili i oetkali. Morat e ga
ipak dati na kemijsko.
Hvala, rekao je on dirnuto.
U redu je, odmahnula je Koraljka. Jele je takva, stalno skuplja ivotinje po cesti. Da
nam gazda ne zabranjuje, imali bismo pun stan maaka.
Zdeslav nije znao to bi rekao na ovo.
alim se, objasnila je Koraljka.
~ 67 ~

Knjigoteka
O!
Jeste budni?! zavikala je tada cimerica iz druge sobe i zalupala po zidu.
Jesmo! odviknula je Koraljka.
Zatim su se zauli koraci.
Mogu ui? upitala je Jelena asak kasnije ispred sobnih vrata.
Ha ha, nasmijala se Koraljka usiljeno.
Cimerica je ipak samo, kao diskretno, provirila i rekla:
Darko se vratio s nonog deurstva i donio topla peciva. Ustanite pa da dorukujemo.
Zdeslav je ustao, oprezno, utei bolove po cijelom tijelu. Na hodniku je kriomice
provjerio pod donji dio pidame jesu li mu barem gae na svome mjestu. Nisu bile. Koraljka
je opazila to ini i vragolasto trznula obrvama.
Uao je u dnevnu sobu mansardnog stana te i slubeno upoznao Jelenu i njezina
uniformiranog zarunika. Objema je djevojkama jo jednom zahvalio na pomoi i
gostoprimstvu i izmeu kave i aja izabrao ono prvo. Koraljka je izvadila alice i tanjure iz
kredenca u majunoj kuhinji u kutu i postavila stol. Darko je zabrinuto razgledao
Zdeslavove masnice i rasjekotine i upitao da poinitelj zloina nije moda bio koji pripadnik
hrvatskih oruanih snaga.
Ne, zato? zaudio se Zdeslav.
On je u vojnoj policiji, objasnila mu je Jelena.
Ne, ovo je... duga pria, rekao je Zdeslav Darku prije nego je zagrizao buhtlu i opekao
se jo gotovo vrelom marmeladom u sredini.
ovjek si je dao oduka, kazala je umjesto njega Jelena. Nalio je tikvu jer je u istom
danu izgubio i posao i curu... I zamisli, molim te, sjetila se, on prekine s curom i - hop! Jo
istu veer skoi u krevet s drugom. Joj, joj, vi mukarci. Koje ste vi svinje.
Pljesnula je toboe srdito zarunika po zatiljku, a on se zapanjeno zaustavio s pecivom
u ruci. Jelena mu je prstima obrisala eer u prahu oko usta i cmoknula ga, a Zdeslav je
pogledao Koraljku, koja se nasmijeila i slegnula ramenima kao da se ispriava.
Zavrili su s jelom i Koraljka je pokupila posue, a Jele je uzela Darka za ruku i objavila:
Vi se, djeco, neete ljutiti, mi imamo smotru naoruanja.
Smotra naoruanja je... poela je tiho Koraljka kad su se njih dvoje povukli.
Shvatio sam prekinuo ju je Zdeslav.
Aaarghhh! Pojest u te! Pojest u te, generale! zareala je ankerica tamo u sobi, a
Koraljki i Zdeslavu bilo je malo neugodno od njezine glasne pohote.
Igra jamb? upitala je Koraljka.
Jamb?! uzviknuo je on.
Zna, s kockicama?
Znam.
Pa, ajmo.
Onda su igrali jamb, koji je Zdeslav posljednji put igrao u djetinjstvu, s rodicama na
plai. Zaustavio se koji put i nije se upravo mogao dovoljno nauditi situaciji u kojoj se
~ 68 ~

Knjigoteka
naao. Juer se u ovo doba dizalom penjao u svoju kancelariju na vrhu poslovnog nebodera,
a danas nezaposlen, u tijesnoj enskoj pidami, igra jamb s trgovkinjom, dok mu mokra
odjea isparava na suilu kraj radijatora, u podstanarskom stanu u... gdje je ovo uope?
Kroz tavanske prozore vidjelo se samo sivo nebo.
Mogao je, naravno, nazvati Jou i on bi najkasnije za sat doao sa suhom odjeom i
oglancanim cipelama, ali nije to uinio. Bilo mu je ugodno, lijepo i aavo, naroito kad se iz
sobe zaula Jelenina vesela koranica:
Mi smo garda hrvatska, srca su nam junaka, nieg se ne bojimo, zemlju svoju...
Aaaa! Aaaa! Kurvin sine, ta mi radi! kriknula je iznenada prekidajui pjesmu, a
Koraljka i Zdeslav su se srameljivo osmjehnuli jedno drugome.
Stvarno si ostao bez posla? upitala je ona.
Zdeslav je kimnuo.
Ali, kako? Zar nisi ti...?
Ne pitaj, prekinuo ju je on. Komplicirano je.
ula sam da e drava preuzeti firmu, rekla je ona tresui kockice u dlanu.
Od koga si to ula?
U duanu. Tko god doe iz Mordora... hou rei, iz uprave, iz nebodera, mi vas zovemo
Mordor, uplai nas nekim sranjem. Svaki put drugaijim. Jednom kau kako emo u steaj i
kako emo svi na ulicu, drugi put nas prodaju nekome tko nee ostaviti vie od pedeset
posto zaposlenih, a sad je, po novome, da nas drava preuzima. Svata se pria to e biti.
ak i gledamo u talog o tome. Na pauzi, kad popijemo kavu, jedna Goga, moda e je se
sjetiti, bila je sa mnom ono jutro u duanu...
Zdeslav je odmahnuo glavom da se ne sjea.
Nije vano. Goga, dakle, kad popijemo kavu gleda u talog, i kraj svih onih uobiajenih
stvari, ljubav, zdravlje i to, obavezno pogleda ima li togod o firmi.
Gledate u talogu na dnu alice to e biti s firmom? zapanjio se Zdeslav.
Aha.
Analitiki pristup. I ta tamo kau?
Goga je jednom vidjela gavrana koji nosi zmiju u kljunu.
A to je, kao, neto o firmi? Gavran i zmija?
Pa zmija... poskok, objasnila je Koraljka.
Okej, sloio se Zdeslav, shvaam, ali zato gavran?
E, to ne znam, ali ne bih rekla da je gavran dobar znak.
Da, ni meni se ne ini, rekao je on.
Ima skalu iz ruke, primijetila je ona.
O, hvala.
Onda, jel nas drava preuzima? upitala je Koraljka. Pa, rekao bih da Goga zna vie od
mene, priznao je Zdeslav.
~ 69 ~

Knjigoteka
Prijepodne je sporo odmicalo. ankerica i njezin general uskoro su doli sa smotre, a
Koraljka i Zdeslav se nakon dvije partije zasitili kockica. Djevojke su krenule spremati
ruak. Mukarci se izvalili na dvosjedu ispred televizora.
Koji je to film?
Kraljevii prosjak.
Uh, to sam gledala sto puta, rekla je Jele.
I ja sam, rekao je Darko, ali uvijek mi je gut ponovno. Zatim su sjeli ruati prena
pilea krilca, pomfrit i dinstani graak. Zdeslav je pohvalio jelo.
Ovo je hrana kojoj je istekao rok trajanja, pohvalila se ankerica. Sve to jedemo
Koraljka je besplatno dobila u duanu.
Trgovkinja se na ovo ukoila od nelagode, a Zdeslav je spustio pribor, namrteno se
zagledao u tanjur i rekao: Ali, to se po zakonu mora baciti.
Ups! uzviknula je Jelena teatralno pokrivajui usta dlanom. to sam to napravila?
Sad e joj opet dati otkaz. Njih su se troje zaustavili ekajui to e Zdeslav uiniti, a on se
nagnuo, oprezno onjuio, slegnuo ramenima i nastavio jesti. Koraljka je bezglasno, samo
ustima oblikujui rijei, neto opsovala Jeleni.
Glasnije govori, nita te nisam razumjela, odgovorila joj je ova bezbrino, a onda se
okrenula Zdeslavu. Nego, ne zajebava se, ti si stvarno ostao bez posla?
A Zdeslav ju je pogledao razmiljajui nekoliko trenutaka i naposljetku zakljuio,
kvragu, zato ne? Otpoetka do kraja, i ono to je znao i ono to je samo nasluivao, cijelu je
svoju nesreu, vjerojatno nepromiljeno, ispovjedio troje nepoznatih ljudi. Zavrili su s
objedom, i Jelena je pokupila posue i oprala ga, i kavu su ve skuhali i iznijeli napolitanke
na stol, dok je on dovrio priu.
Ludo, rezimirao je Darko zaprepatenim apatom nakon duge tiine to je tada
uslijedila.
Kopile, rekla je Jelena zamiljeno.
Tko je kopile? zaudila se Koraljka. Jakovljevi?
Ne, nego ova lihtentajnska firma koja je preuzela Poskok. Filius Nullius. Niiji sin.
Kopile, objasnila je Jele. Ti zna latinski? zaudio se Zdeslav.
Uila sam ga na arheologiji.
Ma, daj, studirala si arheologiju?
Ja sam zavrila arheologiju i ruski, ispravila je Zdeslava Jelena ponosno, a ovaj je
shvatio da je ve bio dovoljno netaktian i suzdrao se upitati zato jedna
diplomantica ruskog i arheologije toi pia u baru.
Zvui cinino, primijetila je Koraljka, kao okrutan vic da je netko tko otima tuu
imovinu poduzee nazvao Kopile d. o. o.
To sam i ja shvatio, sloio se Zdeslav. ovjek ima bolestan smisao za humor.
A, otkud zna, moda je stvarno kopile? predloio je vojni policajac. Netko koga otac
nije priznao?
~ 70 ~

Knjigoteka
Da, zbilja, rekla je Jelena, kao da se toga asa neega sjetila, kako si ono rekao da se
zove vlasnik Filiusa Nulliusa, tip koji pod svojim imenom odrauje posao za nekoga
drugoga? upitala je Jelena Zdeslava.
Valentin Roi.
Taj Roi, kako ja shvaam, mora biti netko koga ne mogu povezati s osobom koja
vue konce, poela je ankerica podiui stopala u arenim vunenim arapama na Darkova
koljena, a u kojega onaj koji vue konce, istovremeno, ima potpuno povjerenje da e uiniti
sve to mu se naredi. Ovo sam dobro rekla?
Tako je, kimnuo je Zdeslav.
Onda bi taj zbilja mogao biti kopile. ini se logino.
ta je logino? upitao je Darko masirajui Jelenine tabane.
Pa, gledaj, da ti ima nezakonitog sina, kao to se ja nadam da nema, jer bi inae umro
stravinom smru od moje ruke, napomenula je Jelena. Dakle, da ti ima nezakonitog sina,
nekoga o kome brine, ali kriomice, da drugi ne znaju, da nitko iv nema pojma da ste vi u
rodu, on bi ti bio idealan za ovu ulogu. Vas dvojicu ne bi se povezivalo, a on bi ti, kao tvoja
krv, bio potpuno odan. Ne znam, ne zvui mi to uvjerljivo, kazala je Koraljka sumnjiavo.
Ako je netko nezakonito dijete, prije bih oekivala da je on ogoren i mrzi oca, nego da mu
je odan.
Tko zna, moja draga, odgovorila joj je cimerica. Kad te otac ne priznaje, ti, naravno,
moe biti ogoren, ali bi jednako tako mogao biti i gladan njegove panje i odobravanja i
uiniti za njega vie nego bi uinio njegov pravi sin, onaj koji nosi njegovo prezime.
To ne zvui loe, priznala je trgovkinja.
Jesi vidio ti njih dvije detektivke, dobacio je Darko Zdeslavu kad su Koraljka i Jelena
zavrile s psiholokim profiliranjem zloinca.
Kao da gledam CSI Miami rekao je Zdeslav zadivljeno.
Zajebavajte se vi, kazala je Jelena, ali vidjet ete da sam bila u pravu. Filius Nullius
nije samo fora. Taj tip, vlasnik firme, je izvanbrani sin nekoga monog koji iz pozadine
vodi cijelu stvar. Sto posto sam sigurna u to. Dobro, to god bilo, zavrio je Zdeslav, ne
nalazei ovo otkrie zbog neega osobito znaajnim, i preao na drugu temu: Smijem li ja
vas troje pozvati sutra na veeru, bar da se malo oduim za sve to ste uinili za
mene? Joj, daj, ne treba, odvratila je Koraljka pristojno. uj, ne treba? Tko je tebi rekao
da govori u moje ime? pobunila se Jele. Gdje emo na veeru?
Ne znam, mislio sam u mene doma, ali ako hoete, moemo i negdje vani.
Bolje vani, presudila je ankerica. Ja volim jesti u finim restoranima. Neto malo, na
velikom tanjuru, da je lijepo dizajnirano i ima strano ime.
Carpaccio? predloio je Darko.
ta je to ?
Sirovo meso. Ili riba.
Fuj!
Neto iza dva Zdeslav je pokupio odjeu sa suila i presvukao se. Darko je odlazio kui
te je ponudio da njega usput odveze do automobila na parkiralitu u Novom Zagrebu, a
zatim i Koraljku, koja je radila popodnevnu smjenu, na posao. Izali su iz stana, spustili se u
~ 71 ~

Knjigoteka
dvorite Iimunastoute obiteljske trokatnice kojoj je zadnji, oito naknadno sazidani kat jo
bio neobukan. Na ispuhanim gumama pred kuom je leao stari Opel, na stablu kruke
trunula areno obojana djeja ljuljaka. Posjed su, sa stupova na ogradi, uvala dva
betonska lava, upravo kao i onaj preko puta i onaj pokraj njega. Kutravih velikih maaka u
blatnjavom je predgrau, ini se, bilo vie nego u Keniji. Svi su imali lavove, osim jednog
susjeda ekscentrika, koji je s lijeve strane kapije uspravio betonsku Majku Boju, a s desne
dupina.
Zdeslav je napokon mogao vidjeti gdje su, ali ni ono to je vidio nije mu mnogo
otkrivalo.
Gdje smo ovo?
Rude, odgovorio je Darko.
Zdeslav je kimnuo, premda je imao samo nejasnu predodbu gdje je reeno naselje. Iz
Rudea se, istini za volju, zacijelo ne bi znao sam vratiti. Da zaglavi u Rudeu, utabao bi u
snijegu velika, desetmetarska slova UPOMO da ga spasitelji mogu vidjeti iz zraka.
Noas je napadalo petnaest centimetara, ali ulice su bile raiene. Krupna sol koju je
posula zimska sluba prskala je prljava iza kamionskih kotaa i zveckala po limu. Dan je bio
tmuran, s gotovo mikronskom ledenom kiom. Darku se pokvarilo grijanje i u Renault
Meganu je bilo vrlo neugodno. Zdeslav je stoga, kad su doli na parkiralite, pred Luninu
zgradu u Sopotu, Koraljku pozvao da prijee u njegov automobil, da je on prebaci
do duana na Maksimirskoj.
Ajde, moe, rekla je promrzla trgovkinja veselo.
Trenutak u kojemu Koraljka ulazi u Zdeslavov Hummer zabiljeio je vrijedni paparazzo
koji je vrebao da Luna izae iz zgrade i ve sutradan e se taj skriveki uslikan prizor nai u
magazinu Lucky, na kioscima diljem domovine, a nacija e se uznemireno pitati tko je
modno neosvijetena plavua u otrcanoj vjetrovci, trapericama i niskim crvenim izmicama
s kojom se, friko nakon razlaza s poznatom pjevaicom, via nasljednik upropatenog
trgovakog carstva.
Nesvjesni da su upravo ugazili u taj medijski drek, njih su se dvoje su se u tiini vozili
prema gradu, kroz prometni krkljanac koji je zbog snijega bio stresniji no inae.
Hoe neku muziku? upitao je on napokon i krenuo prtljati oko radija.
Ne, dobro je ovako, rekla je ona.
Hvala ti jo jednom.
Nema na emu, stvarno.
I ovaj ruak, i sve drugo, ba mi je bilo ugodno s vama.
Navrati onda opet.
Izali su na Maksimirsku, doli do duana, i on se zaustavio. Blagajnica Goga nekoliko je
metara dalje upravo istila snijeg ispred ulaza.
I ovaj, sino... poeo je Zdeslav nesigurno. Nadam se da u pijanstvu nisam napravio
neto ega bih se trebao sramiti. Ako jesam...
Bio si pristojan, umirila ga je Koraljka, a zatim izala i, prije nego e zatvoriti vrata,
dodala: Dapae, bio si moda i pristojniji nego to bi mi se svialo.
Imat u to na umu drugi put, obeao je on.
~ 72 ~

Knjigoteka
Molim te, rekla je ona.
Je li ono Goga? upitao je Zdeslav pokazujui enu u kuti, koja se skamenila s lopatom
u ruci kad je shvatila tko je dovezao Koraljku.
Jest, potvrdila je Koraljka.
Goga, bok! doviknuo je Zdeslav srdano, a blagajnica se tako smela da mu je uspjela
samo mlako odmahnuti.

~ 73 ~

Knjigoteka

Sebine, okrutne, gramzive i frustrirane gnjide

Zdeslavu Poskoku sve je u ivotu krenulo nizbrdo. Nakon to su mu u nesrei na moru
ljetos poginula oba roditelja, a ni u poslu mu ne cvjetaju rue, otrpio je estoki udarac i na
ljubavnom planu. U srijedu naveer u Starzu, poznatom okupljalitu dokone zlatne mladei,
naoj je novinarki u uoljivo alkoholiziranom stanju priznao da vie ne vodi najvee
trgovako poduzee u Hrvatskoj, a i da je raskinuo vezu s pjevaicom Dragicom Radi
poznatijom kao Luna. Oajan zbog ovih poraza napravio je zatim incident zbog kojega je
grubo izbaen iz lokala... Tako je poinjala uzbudljiva, duga pripovijest iz zagrebakog
visokog drutva koju je njezin glavni junak jedva imao snage proitati do kraja. Osjetio se
bespomono i ponieno zapravo ve kad je na vrhu hrpe novina koja ga je u petak ujutro
doekala na stolu u blagovaonici, na naslovnici novog broja magazina Lucky, naao svoju
mutnu i loe osvijetljenu fotografiju na kojoj mu redar u lounge baru otima mikrofon iz
ruke. A bio je to samo poetak. Novinarski strvinari su ga rastrgali u bogato
ilustriranom novinskom specijalu, razvukli mu crijeva preko pola novina. okirano je,
drhtavim prstima, listao nadajui se da e taj uas jednom napokon prestati, a on se
nastavljao, i nastavljao, i nastavljao... na cijelih esnaest stranica. U arhivi nije ostala valjda
nijedna njegova fotografija. itav su njegov ivot ismijali, prikazali ga nesposobnjakoviem i
blesanom, beskorisnim sinom velikog oca. Pravdoljubivo su se zgraali da takav jedan
praznoglavi parazit u jednu veer pojede i popije mjeseni prihod etverolane obitelji,
premda je Zdeslav i s lanovima redakcije magazina Lucky esto jeo i pio i nikada se,
zanimljivo, nijedan nije isprsio da e platiti, a nisu mu neto spominjali ni teke uvjete u
kojima ive etverolane hrvatske obitelji.
Nabrojali su automobile koje je vozio, satove koje je nosio, tropske otoke na kojima je
ljetovao, vicarska zimovalita u kojima je skijao i sve djevojke s kojima je ikad izlazio,
zakljuno s tajanstvenom posljednjom, koja je juer u Novom Zagrebu ula u njegov
Hummer. Ona upravo biva, sreom, nije bila dostupna za komentar, no javio
se neimenovani prijatelj para, koji je objasnio: Mislim da je njihovoj vezi najvie
presudila njegova krtost. Za nekoga besramno bogatog, Lav je zapanjujue tvrd i sebian,
samoiv ovjek kojemu ni najmanje nije stalo do dobrobiti blinjih. Na ovome mjestu
Zdeslav je prvi put opsovao i bacio asopis. Do kraja lanka od njega su ostali samo
zguvani komadii razbacani izmeu ostataka doruka.
Primjeujem da vas je ovo uzrujalo, rekao je Joa mirno pospremajui za njim.
A kako biste se vi, Joa, osjeali na mome mjestu? kazao je Zdeslav.
Pa, premda sam ja esto poelio biti na vaem mjestu, odgovorio je posluitelj nakon
kraeg razmiljanja, ovo, priznajem, nije takva prilika. Stvarno ste prekinuli s gospoicom
Lunom?
Zdeslav je kimanjem potvrdio.
E, to bih, vidite, na vaem mjestu i ja napravio.
A da? zaudio se Zdeslav.
Da, potvrdio je Joa uzimajui mu tanjur i pribor. A mislim da bi i vai pokojni
roditelji bili time zadovoljni. Ona je, gospodine, jedna obina kurvetina.
~ 74 ~

Knjigoteka
Zdeslav je ostao zateen jer nikad prije nije uo prostu rije iz Joinih usta. Gledao je za
njim dok je izlazio iz blagovaonice i sjetio se kako jednu stvar neizostavno mora napraviti.
Koliko god mu je, zbog svinjarije u novinama, bilo neugodno izlaziti meu ljude, to nije
smio odlagati. Ne uini li to danas, zadnjeg radnog dana na mjestu predsjednika uprave
Poskoka, u ponedjeljak, kad ga Jakovljevi zamijeni, bit e prekasno.
Portir je hitro sakrio novine pod pult, ali Zdeslav nije morao pogaati to ita. I tajnica
je, naravno, imala svoj primjerak omiljenog magazina o ivotima slavnih. Krajiak
naslovnice uoio je ispod plitice s dokumentima na njezinom stolu i ispunio ga je bijes, onaj
naroiti bijes pripadnika visoke klase, kako bijednici vazda kukaju zbog neimatine, ali eto,
imaju novca i za mobitele, i za kafie, i za skijanje i za novinsko smee poput Luckjja. No,
nije joj nita od toga rekao. Zamolio je samo da ga spoji s raunovodstvom i tamo naloio da
se smjesta, do kraja radnog vremena, svim zaposlenicima obiteljske vile isplate
utrostrueni iznosi zaostalih mjesenih plaa.
Zatim se krenuo pakirati. Otvarao je ladice gledajui to bi ponio i na kraju zakljuio
kako mu nita od toga u njegovom buduem ivotu, kakav god on bio, ustvari ne treba.
Zaustavio se na kraju gledajui na zidu uokvirenu fotografiju snimljenu prije nekoliko
godina u Dubrovniku. On i tata preplanuli i nasmijani, zagrljeni na Stradunu.
E, jebi se i ti, Tomislave Poskok, rekao je Zdeslav bez gorine.
Izaao je praznih ruku, otiao bez zdravice na oprotajnoj zabavi, potpuno pustim
hodnicima.
Ostatak dana proveo je kod kue, plivajui lagano s kraja na kraj bazena, sve dok u
ritmikim zaveslajima ruku iz glave nije iezla svaka misao, itavo mu se bie svelo na
beskrajno ponavljanje jedne jednostavne mehanike radnje. Razveselilo ga je ipak kad se
Koraljka javila s molbom moe li veera biti neto ranije, recimo oko sedam, jer Darko eli
stii i na nekakav koncert. Obaveza koju je juer dogovorio, a koju je u meuvremenu
neto smetnuo, Zdeslavu je bila ugodna. Trgovkinja, ankerica i vojni policajac, tri osobe
koje je upoznao u nesvakidanjim okolnostima, izvan krugova ljudi u kojima se
inae kretao, bili su jedino drutvo koje mu se svialo, jedini zbog kojih se toga usranog
dana vrijedilo obui. Rezervirao je stol u Baudelaireu i otipkao Koraljki da ih moe pokupiti
pola sata prije, a ona je to sa zahvalnou prihvatila jer Darko jo nije popravio auto.
Djevojke su ga doekale, cupkajui na studeni, naminkane i upicanjene, blistave.
Jedino je Jelena gunala zbog modrih tajica koje je posudila od cimerice, a koje su joj se
usjekle u stranjicu.
Tvoja cura ima manju guzu? objasnila je Zdeslavu. Ali, to si vjerojatno i sam ve
primijetio.
Joj, Jele, nemoj, zavapila je Koraljka.
Pa jesi mu cura ili nisi? zaprepastila se ankerica. Danas je bilo u novinama da jesi.
Ispriavam se zbog toga, protisnuo je Zdeslav srameljivo bacajui pogled iskosa na
Koraljku.
Nema se za to ispriavati, odmahnula je Jele bezbrino. Imali smo nezaboravno
jutro. Telefon nije prestajao zvoniti. Koraljkina mama, koja se ve pomirila da e joj mala
ostati usidjelica, rasplakala se od sree kad joj je susjeda donijela Lucky. Ona ti alje svoj
~ 75 ~

Knjigoteka
majinski blagoslov i poruuje da se nee pokajati. Koraljku je valjano poduila svemu to
jedna potena supruga mora znati.
Jele, molim te zaepi, zamolila je Koraljka jo jednom.
Okej, ja u zaepiti, rekla je Jelena kao uvrijeeno i zaista zamukla nekoliko sekundi,
a onda se jo neega sjetila: E, ajde ukljui malo mitraljez da vidimo kako puca, dobacila je
Zdeslavu.
Molim? upitao je on ne shvaajui o emu ona govori.
Pa, mislim, ovaj tvoj tenk, ovo u emu se vozimo, kako se zove...?
Hummer, pouio ju je Zdeslav.
E, to. itala sam u novinama da svi Hummeri imaju mitraljez u standardnoj opremi.
Naalost, nemaju, odgovorio joj je Zdeslav smijeei se.
Nemaju? ponovila je Jelena razoarano. Hoe rei da novine ne piu istinu? Da
novine lau? Ali, to onda znai da ni ti i Koraljka moda niste...?
Jele, jebem mu mater! prasnula je Koraljka iznervirano.
Dobro, dobro...
Darko ih je ekao ispred restorana, drhturio je desetak minuta u autu jer mu je
neugodno bilo samome ulaziti. Baudelaire je, kako bismo i oekivali za petak naveer, bio
pun. Zdeslav je na sebi osjetio mnoge ljubopitljive poglede, ali ako bi koga poelio
pozdraviti, taj bi najednom spustio glavu ili mu samo rezervirano, kao u krivnji, kimnuo.
Naao se tu i Marcel, veerao je s proslavljenim nogometnim reprezentativcem i njegovom
suprugom modnom kreatoricom koja je zbog neega imala nogu u gipsu. Mali je
pokvarenjak uvukao glavu u ramena i zabio nos u tanjur kad je opazio Zdeslava, a vlasnik je
restorana opet bio naglaeno, nervozno srdaan.
Naruili su prvo riot od radia, uglavnom zato jer je to Jeleni neodoljivo otmjeno
zvualo, a za glavno jelo djevojke i Zdeslav odluili su podijeliti zubaca to je navodno jo
noas plivao u akvatoriju Ugljana. Darka taj podatak nije impresionirao pa je uzeo biftek.
Jedini Valentin Roi koji postoji u evidenciji ima dvadeset i sedam godina i
donedavno je studirao na London Business School, rekao je vojni policajac Zdeslavu kad se
konobar odmakao od stola.
Otkud ti to? iznenadio se Zdeslav.
Nije vano.
Ima on svoje veze, kazala je Jelena ponosno.
Prijavljen je na rnomercu, u Prilazu baruna Filipovia, tamo mu i danas ivi majka,
Biserka Roi, nastavio je Darko. A otac je nepoznat.
ta sam ja rekla! uskliknula je ankerica pobjedniki.
Moda je otac umro? predloila je Koraljka.
Nije, otklonio je Darko. Da je umro, bio bi podatak o tome, ali njemu ne pie nita.
Rubrika otac je prazna.
Filius nullius, rekao je Zdeslav.
Filius nullius, sloio se Darko. Kopile.
Kopile koje studira na London Business School, upozorila je Koraljka.
~ 76 ~

Knjigoteka
Zanimljivo bi bilo saznati kako je samohrana majka skucala za kolarinu, dodala je
Jelena.
U fuu je prala stubita, nagaala je Koraljka. Prodavala je kozmetiku po
poduzeima.
Uutjeli su naas jer su im upravo doli aperitivi.
O, pa nije ti ovo, efe, normativ za alkoholna pia, prekorila je konobara ankerica
struno odmjeravajui razinu tekuine.
Ispriavam se, provjerit u, posramio se on i krenuo da e joj uzeti au.
Ne, ne, u redu je, odbila je ona. Samo drugi put pripazi.
Riot od radia neto ju je razoarao, ali zubatac sonog, debelog, valjano ispeenog
bijelog mesa je sve troje ushitio.
Jesi ti, generale, zadovoljan? upitala je Jelena zarunika.
Mhm, zamumljao je general.
Dao si mi misliti s ovim to si mi veeras rekao, kazao je Zdeslav Darku. Vrijedilo bi
stvarno saznati tko je otac Valentina Roia
Ako zna neki drugi trag osim prezimena, javi se, odgovorio je Darko junaki se
borei s krvavim biftekom.
Ostatak veere Zdeslav ih je zabavljao traevima o ljudima koji su tu veer napunili
Baudelaire i premda mu je ogovaranje bila mrska socijalna navika, samoga je sebe zaudio
koliko je prljavih indiskrecija tijekom godina upamtio, koliko mu se toga smea, mimo
njegove volje, nagomilalo u glavi. Cure su sablanjivo kolaile oi i tiho se hihotale sluajui
tko je koga prevario za pare i tko je komu zeznuo brak ili makar zaruke. Kriomice su se
osvrtale po prostoriji neskriveno uivajui na kakve su gadosti spremni lanovi visokog
drutva, kako su uspjeni i slavni nerijetko sebine, okrutne, gramzive i frustrirane gnjide.
Ali, vjerojatno bi i oni o tebi neto tako mogli ispriati, bocnula je na kraju
neoekivano Jelena Zdeslava.
Jele, daj... upozorio je lajavu ankericu, za promjenu, sada Darko.
A to sam krivo rekla, kazala je ona neduno i pogledala ozbiljno Zdeslava. U
novinama je o tebi danas izalo vie ili manje isto ovo to si ti nama kazao od drugima.
Koraljka je glasno uzdahnula, htijui pokazati kako je umorna od cimeriine sklonosti
neugodnim situacijama, i trebalo je to valjda aljivo zvuati, ali nije rastjeralo napetost koja
je izmeu njih etvero nenadano zavladala.
Oprosti, to je injenica, ponovila je Jele, ovaj put ipak neto blae, prijateljskije,
ispriavajuim tonom.
Jest, sloio se Zdeslav. Izalo je u novinama, moda i gadnije od ovoga to sam vam
priao. I raspizdilo me.
Jutros sam bio ljut ko pas. Mogao sam ubit nekoga. Mislio sam tuit novine, unitit ih na
sudu... Ali, kasnije, popodne... Zaustavio se na trenutak i sve ih troje pogledao. Kasnije
popodne, ponovio je, sam shvatio da je veina toga sranja istinita. Ja ustvari nisam
drugaiji od ovih ovdje. To si htjela uti? upitao je Jelenu.
Pa i ne, ali cijenim iskrenost, kazala je Jelena pomirljivo.
~ 77 ~

Knjigoteka
Uto je doao konobar i upitao jesu li za togod slatko. Jelena je pogledala Darka, a
Darko znakovito pogledao na sat.
Mi moramo na koncert, objasnila je ankerica. Neete se ljutiti, Darku je to vano.
Moemo i mi s vama? upitao je Zdeslav gledajui Koraljku. Ona je kimnula da nema
nita protiv.
Moete, ali... poeo je Darko u neprilici, ne znam hoe li vam se svidjeti.
To jecountry, dodala je Jele.
Samo da nisu tamburice, prihvatio je Zdeslav i gestom pokazao konobaru da bi platio.
Hoe da podijelimo raun? Mislim, nije red, ti si jedini od nas etvero nezaposlen
upitala je izazivaki Jelena.
E, ajde jednom uuti, odvratio joj je Zdeslav samo napola iznervirano. Ne mora
izgovoriti ba svaku pizdariju koja ti padne na pamet.
Jelena je krotko povukla zamiljeni patentni zatvara preko usana.
Ponovno je Zdeslav vozio djevojke, a Darko ih je slijedio u svome friideru marke
Renault Megane. Ponovno je snijeilo. Na koncertu u Studentskom centru zatekli su moda
najvie stotinjak, uglavnom mlaih posjetitelja, mladia s dreadlocksima i djevojaka sa
irokim raznobojnim pletenim alovima. Zdeslav je opazio da su ga neki prepoznali i
zaueno podigli obrve.
Sredovjeni i prosijedi mukarac s gitarom, u kariranoj koulji to je nemarno virila
ispod sivog pulovera, prije je djelovao kao srednjokolski profesor povijesti, nego to bi
odgovarao Zdeslavovoj predodbi country muziara. Nastupao je s krupnom djevojkom
irokog, ali neobino privlanog, senzualnog lica, koja je svirala drugu gitaru i u refrenima
mu se pridruivala za mikrofonom, te niim violinistom sa eiriem i bradicom. Njihovoj
skromnoj i jeftinoj koncertnoj postavi nije, meutim, nedostajalo skladnosti i punoe. Dva
glasa i tri instrumenta uivo su zapravo zvuali cjelovitije od onoga idiotskog
klapskog dancea kojega je ljetos o njegovom troku dva mjeseca neuspjeno sastavljalo
nekoliko desetaka studijskih profesionalaca.
Zdeslavu ime pjevaa nita nije znailo, ali Darko mu je znao sve pjesme. Grlei slea
svoju zarunicu aptao je stihove netremice zurei u pozornicu, a Zdeslav se nije mogao ne
zauditi njegovoj muzikoj upuenosti, pa i injenici da oito izvrsno vlada engleskim.
Naposljetku ga je i samoga dirnuo jedan broj, upamtio je naslov, National Express, spora
jadikovka o nekome tko je u jednom danu sve izgubio i luta bez samopotovanja i doma u
koji bi se vratio, gledajui vlakove. Kradomice je pogledao Darka. Vojnom policajcu oi su
bile pune suza.
Saekali su ga nakon koncerta sa strane dok se on fotografirao i razmijenio nekoliko
reenica s muziarima, a onda uputili ka izlazu, gdje im prila nepoznata mrava i niska
crnokosa djevojka s piercingom na obrvi.
Ti si Zdeslav Poskok? upitala je.
Jesam, odgovorio je Zdeslav zateeno.
Krepao dabogda, proklela ga je cura. ubre izrabljivako!
Zdeslav je ostao bez teksta, ali nije se, ini se, od njega ni oekivao nikakav odgovor jer
se crnokosa okrenula i otila kad je kazala to je naumila kazati.
~ 78 ~

Knjigoteka
Zato to govori? ta ti zna kakav je on ovjek? doviknula je za njom Jelena.
Svinje kapitalistike! zaderao se preko predvorja Studentskog centra jedan momak
koji je valjda bio u drutvu ove s piercingom.
Jedi govna, majmune! odbrusila mu je ankerica svadljivo.
Daj, nemoj, idemo odavde, zamolio je Zdeslav.
Zaustavili su se zatim na parkiralitu kod Hummera, a njemu se nije jo rastajalo od
njih troje te ih je pozvao k sebi.
Nemoj se ljutit, ali ne bih, odbila je ljubazno Jelena. Ja sam ti kao Jeurka Jei. Kad je
ovako kasno, ja moram domu svom.
Makar i podstanarskom, napomenula je Koraljka.
Makar i podstanarskom, potvrdila je Jelena.
Doite radije vi u nas, predloila je Koraljka.
Pa da, sloila se Jelena jednostavno. Doite vi u nas.
Zdeslav je pogledao Darka i slegnuo ramenima. Ni ovaj nije imao primjedbi. Izvadio je
iz depa kljueve i krenuo put Renaulta.
E, molim te, nemoj, zavapila je ankerica. Od toga usranog auta dobit e upalu
plua. Poi s nama, a Zdeslav e te sutra ujutro prebaciti.
Zdeslav je kriom pogledao Koraljku. Ni njoj ni njemu nije promaklo kako je u ovome
naoko ovlano izgovorenom prijedlogu sadrana pretpostavka da e mukarci noiti u
Rudeu, ali su to oboje oprezno preutjeli. Do odredita jedva da je itko od njih ita
prozborio. Popeli su se stubama do potkrovlja, gdje su njih dvije odmah, s blaenim
uzdahom, skinule tikle. Jelena je poeljela prije spavanja popiti aj od metvice, a Koraljka,
Darko i Zdeslav primijetili su da to nije loa zamisao. Bila je ve pono kad su njih etvero
za kuhinjskim stolom puhali u alice s vrelom tekuinom.
I tada se Jelena dosjetila neega zanimljivog.
A moda je ime trag, rekla je iznenaeno, vie kao za sebe. Sjea se moda one
Zorane to je bila sa mnom u grupi, okrenula se Koraljki. One visoke cure iz Pazina to je
studirala ruski i etnologiju?
Vas dvije ste skupa bile na fakultetu, shvatio je Zdeslav.
Tako smo se upoznale, potvrdila je Koraljka.
A to si ti studirala?
Povijest rekla je trgovkinja, a onda neto tie i kao u nelagodi dodala: Morala sam
prekinuti kad mi se tata razbolio.
Pusti to, sluaj, prekinula ju je Jelena neodgojeno. Zorana je bila izvanbrano dijete.
Jednom mi je to, ne pamtim vie zato, ispriala. Otac je nije priznao. A zna kako se Zoranin
otac zvao?
Jebo te, o emu ti pria? ta ti je sad Zorana iz Pazina pala na pamet ? upitala je
Koraljka.
ekaj, objasnit u ti. ta misli kako se Zoranin otac zvao?
Nemam pojma.
Zoran! objavila je Jelena pobjedniki.
~ 79 ~

Knjigoteka
Da, i?
Kako ne shvaa, mama joj je dala tatino ime iz osvete. Da se zna tko je gad koji ju je
napumpao i ostavio. Moda je i ovaj tvoj Valentin, kako se zove, isto tako, obratila
se ankerica sad Zdeslavu. Ne nosi tatino prezime, ali ima njegovo ime. On mu je barem
neto svoje dao.
Jele, kasno je, negodovala je Koraljka.
Znam, kasno je, ja meljem gluposti, ali pretpostavimo, onako, bez ikakvih obaveza, to
ako se otac Valentina Roica takoer zove Valentin?
Traimo, znai, bogatog i monog starijeg mukarca koji se zove Valentin? postavila
je problem Koraljka i samo to je to izgovorila, zapanjeno je rairila oi.
ta je bilo ? upitala je Jele.
Kardinal Lovri, apnula je prodavaica zapanjeno, a ankerica na to je lijepo zinula.
Ma, daj, odmahnuo je Darko.
ta ti ma, daj, pobunila se Jelena. Ako je netko kardinal, ja se mogu sjetiti najmanje
jednog dobrog razloga da ne prizna dijete.
Lupeta, odvratio joj je Darko neumoljivo.
Dobro, a ta ti misli? okrenula se Jelena Zdeslavu. Bi li kardinal Valentin Lovri
mogao stajati iza Filiusa Nulliusa?
Zdeslav je kratko, oprezno kimnuo i rekao:
Mogao bi.
O, jebo sliku svoju! zavikao je vojni policajac. Vas troje ste potpuno ludi. Pa ne bi
kardinal...
On je kao mali ministrirao, objasnila je zajedljivo Jelena Zdeslavu, i u sveenike gleda
kao u bogove.
Ajde, ne seri, odbrusio joj je Darko. ujete li vi sebe to priate? Optuujete prvog
ovjeka katolike crkve prvo da ima nezakonitog sina, a zatim da je preko njega umijean u
otimanje poduzea.
Da ima sina, to znam, kazao je Zdeslav. Pamtim da je tata jednom to spomenuo.
Jednom doma, za nekim rukom, usput. Bio je zbog neega uasno ljut, rekao kako bi preao
na protestantizam, pravoslavlje, otiao u Jehovine svjedoke, mormone, bilo to, samo da ne
ide u istu crkvu s pokvarenjakom i kurvarom Lovriem. Mama ga je, sjeam se, smirivala,
govorila mu da se ne zalijee. Zdeslav se asak zaustavio, otpio gutljaj iz alice dok su ga
njih troje pozorno gledali, a onda nastavio.
A i ovo s Filiusom Nulliusom, itava ova urota, i tu bi on mogao biti. esto smo radili s
Crkvom, zaduivali se i mi u njih i oni u nas... Ne znam... Sve je mogue.
Ako je tako, svaka ast, zakljuio je Darko. Ima i Vladu i Kaptol protiv sebe.
Ali, dobro, to je samo pretpostavka, dodao je brzo Zdeslav jer je ova jezgrovita
definicija svih njegovih nevolja zaista zastraujue zazvuala. Na trenutak se i pokajao da je
ikome ita priao.
Pili su aj jo neko vrijeme u tiini, a onda je Jelena pljesnula zarunika po bedru i
upitala ga:
~ 80 ~

Knjigoteka
Onda, generale, misli li ti noas spavati?
Minutu kasnije Koraljka i Zdeslav ostali su u kuhinji gledajui se.
Ako moe, sad bih volio biti nepristojan, apnuo je on srameljivo, a ona je nakrivila
glavu, maknula kosu iza uha, nasmijeila se i rekla:
Razoarao bi me da ostane pristojan.
Stolica je tiho zakripala kad se nagnuo i poljubio je u usta.

~ 81 ~

Knjigoteka

Seks s Pepeljugom
Upozorila ga je da bude njean jer to odavno nije radila, i Zdeslav je krenuo sporo,
obzirno pipajui male sise pod majicom. Meutim, jedva desetak minuta kasnije ona mu je
raskopala koulju i remen, pa eprtljavo skinula samo jednu nogavicu svojih tajica do
kraja, odmaknula gaice u stranu i odluno poela. Tako se estoko nabijala, da su se sruili
sa stolice, on je pao po njoj i prepao se kako su bubnuli na kuhinjske ploice, no ona je kroz
ubrzane dahtaje samo kratko zapovjedila: Nemoj stat! Ne vie od pet minuta kasnije divlje
je kriknula, pritisnula ga vrsto uza se i grizui mu rame dugo i drhtavo svrila.
Pa ja nisam normalna, apnula je zapanjeno kad se malo sabrala.
Otili su u sobu, skinuli se do gola, legli i opet ga je ona zamolila da ne bude grub. I opet
je on bio oprezan i bojaljiv, ali tek to je jagodicama dotaknuo vlane otre uvojke na
preponama, ona ga je zgrabila za kosu i gurnula dolje, prvo se besramno irei, a zatim
stegnima vrsto stiui Zdeslavovu glavu. Uzdisala je i uvijala kukovima sve bre i ve kad
je on pomislio da je blizu, okretno se izmigoljila, uzela jastuk pod trbuh i etveronoke mu
se namjestila. Daj! Daj! Daj! aptala je ljutito pljeskajui stranjicom o njegove kukove, te
jo jednom svrila, ovaj put zajedno s njim. Oznojena i iznemogla pala je kao ustrijeljena.
Pa ja stvarno nisam normalna, kazala je zapanjeno kroz kosu to joj se rasula po licu.
Zabrinuti zakljuak o stanju svoga duevnog zdravlja ponovila je jo jednom, po prilici
pola sata kasnije i etvrti put negdje u noi, kad je Zdeslava probudio njezin vreli dah i
palucavi jezik na stomaku. Zajaila ga je i rekla:
Molim te, duo, budi...
Bit u njean, prekinuo ju je on, iako mu nije bio sasvim jasan smisao toga obeanja.
Taj put je svrila zabijajui mu nokte u lice.
Do jutra se osjeao moda i izmodeniji nego prekjuer, nakon to su ga etiri puta
istukli. Ali, bilo je vrlo lijepo. Sunevo je svjetlo ispunilo mansardnu sobu, a on se izmeu
modrih podljeva i ogrebotina sretno smijeio goloj maloj prodavaici koja ga je nezasitno
ljubila drei mu lice dlanovima.
Zdeslave, ja bih sad morao... rekao je Darko, plaho kucajui na vrata.
Poi autobusom, on e jo ostati, doviknula je Koraljka, prije nego je Zdeslav Darku
stigao odgovoriti da ga saeka pet minuta da se obue.
Bilo je zapravo prekrasno. Stan su imali za sebe, jer je i Jelena nekamo izala, te su
itavo jutro u rublju ili sasvim goli hodali uokolo i... kako biste vjerojatno oekivali, nisu
igrali jamb. Oprao je zube njezinom etkicom, dok je Koraljka, vragolasto kiljei u njega,
pikila na koljki.
Deko, doi ovamo, zovnula ga je.
Zdeslav je priao, a ona nosom lagano razmakla rasporak njegovih gaa, uzela ga u usta
i ruku mu stavila na svoje tjeme.
Za dorukom on je podigao stopalo na rub njezine stolice, a ona nije propustila priliku
da rairi noge, zavue ga pod majicu i hladni taban prisloni na vrelo sredite slasti.
Ti nisi normalna, rekao je na kraju i Zdeslav zadovoljno.
~ 82 ~

Knjigoteka
Potrajalo je to sve dok ona nije oko jedan pogledala na sat, uasnuto ciknula i otrala se
otuirati.
Eto, da si mi onda zbilja dao otkaz, sjetila se navlaei gaice, sad bismo ostali u
krevetu.
Ili da barem ja nisam dobio otkaz, primijetio je Zdeslav alosno.
Da, vidi, i to, rekla je Koraljka. Da si jo u Mordoru, nitko ne bi pitao zato nisam
dola na posao.
Ja bih ti napisao isprinicu.
Taj bih papir voljela vidjeti.
Odvezao ju je Maksimir, a Goga je, kako je drugaije i moglo biti, opet bila na vratima
duana i umalo se onesvijestila gledajui kako ga Koraljka na rastanku ljubi.
Ponovno ste se tukli?! zavapio je uasnuto posluitelj kad ga je ugledao na vratima.
Neee, umirio ga je Zdeslav.
Oh, u redu, shvatio je Joa i sam trenutak kasnije, pridravajui mu kaput i opaajui
ljubiasti cuflek na vratu. Nekoliko puta dok vas nije bilo zvao je neki ovjek, Dalmatinac,
rekao bih po izgovoru, nastavio je dok je Zdeslav pregledavao potu. Prvo se nije htio
predstaviti, a onda je ostavio prezime i broj da mu se javite.
Zdeslav je nezainteresirano prevrtao hrpu rauna, letaka, pozivnica na izlobe, modne
revije i dodjelu Godinjih nagrada Gospodarske komore, karte za premijeru Pepeljuge u
HNK, kad je naao biljeku napisanu urednim Joinim rukopisom: Zanki i broj mobitela.
Panja mu se nije dulje zadrala ni nad time.
Vjerojatno smo mu ostali duni za riblje konzerve, objasnio je Joi.
Nesretni su dobavljai, kad bi ih u poduzeu ignorirali, koji put znali nazivati
Poskokove kui, vrijeati i psovati, pa i dolaziti i vikati preko ograde, a jedan je peradar iz
Podravine ak ponio kantu dizela, polio se i prijetio da e kresnuti ibicom ako mu ne plate.
Nakon dugih preklinjanja, razgovora s policijskim psihologom i vrste garancije da e mu
jo isto popodne sav dug biti namiren, potresenog su farmera jedva ugurali u ambulantna
kola. Kasnije se otkrilo da uope nije poslovao s Poskokom, ve mu je ostao duan jedan
drugi trgovaki lanac.
ta radi? upitao je ispruen na kauu.
Eh, da ti ne kaem ta ti radim, rekla je ona neto i otresito, a on je osjetio krivnju.
Bilo mi je senzacionalno noas, kazao je da popravi dojam.
Je, sloila se ona suho.
Volio bi te sad naguziti preko vitrine sa salamama.
Isuse, Zdeslave! negodovala je ona. Da! doviknula je potom nekome u duanu, a
onda dodala: Goga te pozdravlja.
Pozdravi i ti nju.
Najbolje da ti je dadem na telefon pa njoj priaj prostote. Otkad sam dola nije me
prestala ispitivati.
Nemoj. Daj, razgovaraj jo malo sa mnom.
Joooj! uzdahnula je Koraljka, a on nije mogao ocijeniti afektira li ili je zaista ivcira.
~ 83 ~

Knjigoteka
Imam dvije karte za Pepeljugu veeras ?
A ta je to, neka djeja predstava?
Prokofjev. Baletna premijera u HNK.
To bi bilo lijepo, ali bojim se da nemam snage. Ova je Pepeljuga umorna.
A to, da nisi moda noas loe spavala?
Kretenu.
Doi onda k meni, moe ovdje prespavati. Ja te neu dirati, obeavam... Dobro, ne
previe.
S druge je strane zavladao muk.
Kad zavri, nazovi taksi, ja u ti poslati adresu...
Neu taksijem.
U redu je, ja u platiti.
Zdeslave, neu taksijem, ponovila je ona srdito.
O, dobro, oprosti, ispriao je on i poelio sam sebe pljusnuti. Dolazim po tebe u
osam.
Duan radi do devet.
Onda u devet, sloio se osjeajui kako sve dublje tone.
Super. Ajde, ao, imam muteriju.
Ako trai da mu napravi sendvi, poalji ga u pizdu materinu, kazao je Zdeslav
vedro, ali ona je ve prekinula vezu.
Moda je tako i bolje, pomislio je, jer ala doista nije bila bogzna kako duhovita.
Iznenadio se, pa i osjetio zabrinutim i nesigurnim njezinim suzdrljivim tonom,
potpuno drugaijim od raspoloenja prethodne noi. Objasnio je to sebi injenicom da je
bila na poslu i nije mogla razgovarati, a i zbilja je iritirajue kad netko besposlen glupostima
gnjavi zaposlenoga, ali takva je bila i kad su se naveer nali. Poljubila ga je, istina, i
preplela svoje prste s njegovima kad joj je u vonji pruio ruku. Ipak, sve je vrijeme bila tiha
i zamiljena. Poveo ju je u razgledavanje kue, a ona je gotovo odsutno hodala za njim, ne
oduevljavajui se, kao to su se mnogi oduevljavali, ni prostranim sobama
ni namjetajem, ni tepisima ni kaminima, ni umjetninama ni klavirima, ni bazenom ni
saunom. Zgodan je bio tek jedan trenutak za veerom.
Ima batlera, kao Bruce Wayne, primijetila je gledajui kako im Joa slae hranu na
tanjure.
Dobra usporedba, gospoice Koraljka, pohvalio ju je Joa, ali, neete se ljutiti, malo
je sumorna. Alfred se za Brucea Waynea brinuo nakon smrti njegovih roditelja.
O emu priate? zanimalo je Zdeslava.
O Batinanu, odgovorili su gotovo uglas Joa i Koraljka.
Zdeslav je ostao paf.
Vi, Joa, znate za Batmana?
Gospodine! zgranuo se posluitelj. Ja imam dvadeset pet tisua stripova, jednu od
najveih kolekcija u zemlji.
~ 84 ~

Knjigoteka
A je li? Pojma nisam imao.
Eh, da krenemo nabrajati o emu vi sve nemate pojma... rekao je malo i
neprofesionalno Joa i namignuo prodavaici.
Ako poznajete stripove, onda sigurno znate koji jo junak ima batlera, kazala je
Koraljka.
Znam, ali bih radije da mi vi kaete, odgovorio je Joa uljudno, otvarajui sad bocu
vina.
Zna li ti koji jo strip junak ima batlera? okrenula se Koraljka Zdeslavu.
Ovaj je samo slegnuo ramenima.
Joj! Joj! zavrtjela je glavom Koraljka saalno. Rip Kirby. Desmond.
Tako je, znao sam! uzviknuo je Zdeslav.
Onda ete vjerojatno znati i to je Desmond radio prije nego je stupio u slubu biveg
marinca Ripa Kirbyja? zaskoio ga je Joa.
Zdeslav je podigao dlanove da se predaje.
Gospoice, vi? pogledao je Joa Koraljku.
Desmond je bio provalnik, odgovorila je iz uba, kao u televizijskom kvizu, Koraljka.
Ja sam impresioniran, rekao je Joa i lagano se naklonio. Ugodan tek vam elim.
Ostavio ih je same. Ona je ponovno zautjela.
Jesam neto krivo rekao ?
Ne, nisi. Zato pita?
Ne znam, nekako si...
Sve je u redu, umirila ga je ona i blijedo se, neuvjerljivo nasmijeila, otkrivajui kako
neto ipak nije u redu. Ali, on nije dalje pitao. Poznavao je ene dovoljno da zna da sada
moe samo ekati, a Koraljka je, ini se, bila jedna od milosrdnijih i nije prolo vie od
minute prije nego se oglasila neobinim, filozofskim pitanjem.
to smo mi?
Ljudska bia, pokuao je on aljivo.
Eh, da, uzdahnula je nezadovoljno.
A to hoe da ti kaem?
Neu da mi kae ono to bih ja htjela da mi kae, nego mi kai iskreno, po dui, to
smo nas dvoje. Mislim, bilo mi je super, svia mi se, lijepo mi je s tobom, ali danas... danas
kad smo se rastali pomislila sam: Koraljka, jebo te, ta ti radi? Otvorila sam ponovno one
novine, gledam one slike, sve one pjevaice, manekenke...
Nemoj...
Ne, hou. Moram. I sam si rekao da je sve to istina. Mislim... Nemoj misliti da te
osuujem, to je tvoj ivot, i puno ljudi bi reklo da je to odlian ivot, zavidjelo ti na njemu,
ali ja se, oprosti, ne vidim u njemu. Ja tu ne pripadam. Kad se na kraju lanka pojavi moja
slika, to je nekako kao u onim crteima to budu u krialjkama. Zna ono, zaokrui
nelogino. Ono sino je bilo nepromiljeno, i bilo je krasno ba zato to je bilo
nepromiljeno i blesavo, ali kasnije, popodne, kad sam se toga sjetila, dolo me je sram.
~ 85 ~

Knjigoteka
Ma, daj...
Ne, ozbiljno. Ja nisam takva. Ne kaem, nisam ni svetica, bilo bi glupo da nakon svega
neto glumim, ali... Ja sam ozbiljna cura. Ja imam posao. Nemam vie ni tako malo godina...
Koliko ima godina?
Dvadeset est.
O! zapanjio se Zdeslav. Pa nisu neke godine.
Tebi nisu, ti ima sve vrijeme ovoga svijeta, i za zimovanja i za ljetovanja, i za festivale
i za baletne premijere. Ali, ja ga nemam. Tamo gdje ja ivim ljudi moraju bre odrastati.
Surovo je. Nema zajebancije. Ja imam odgovornosti, obaveze, moram biti oprezna i
promiljena... Mislim, nemoj me krivo shvatiti, ja ne traim nita od tebe. Nisam te dola
pitati da me eni ili tako neto, ali moram znati da ovo nije neka tvoja faza, hir,
nekakav eksperiment u stilu koga jo nisam jebao? o, mogao bih jebati prodavaicu. Zato
te pitam, to smo mi ? Tko smo nas dvoje? Vano mi je otpoetka to znati. Kai mi, otvoreno,
to god bilo, ja to mogu podnijeti.
Huh! uzdahnuo je zateeno Zdeslav. Ajde, najprije, jedi. Nisi skoro ni pipnula hranu.
Vai.
Jo vina?
Ne bih, hvala.
Ja sam, ne znam kako bih poeo... krenuo je Zdeslav neodluno, a onda bubnuo: Ja
sam sjeban.
Ma, daj, rekla je podsmjeljivo Koraljka.
Ne, ozbiljno. Ja sam, istina, bogat. Ili sam barem bio, ne znam vie. Dobro, recimo, da
jesam. Meutim, to ne znai, kao to ljudi obino misle, da sam okej. Ako ima novac, ne
znai nuno da si okej. Da si kul. Sve pet. Iskreno, ja sam u kurcu. Dapae, vei dio ivota bio
sam u kurcu. Kronino sam depresivan i smatram se kvalificiranim to rei jer sam zavrio
psihologiju.
O! zapanjila se sada ona. Zato sam ja mislila...?
Ti si mislila da sam zavrio ekonomiju. Nema veze, uobiajena greka. Ja sam i inae
esto rtva zabluda, ako se netko poput mene uope, i u emu, moe smatrati rtvom. Ljudi,
na primjer, misle da sam glup, a ja to nisam, premda, priznajem, koji put dajem povoda za
takvo miljenje. Moj ivot je, kako si mogla proitati u onoj izvrsnoj studiji linosti u
magazinu Lucky, budalast. I ja u se u cijelosti jo jednom sloiti s time, ali... Ali, opet,
to nisam ja. Ni ovo to vidi, ova kua, namjetaj, slike, srebreni svijenjak, hrana, ni to
nisam ja. Volio bih da mogu rei da jesam, ali nisam. Da se ne kitim tuim zaslugama, to je
sve moj pokojni tata. A i mama, naravno. Ona je uvijek bila negdje otraga, u sjeni, nije se
voljela pokazivati, ali je upravo njezino miljenje esto bilo presudno. Zatim, veeg dijela
ovoga nije bilo kad sam bio mali. ivjeli smo u Dubravi, na katu iznad djeda i bake, jer je
takav seljaki obiaj u njihovom starom kraju, da je itava obitelj na hrpi, i nije ovo bilo
neto za to sam se pripremao. Pa i kad je starom posao krenuo, kad smo stekli sve to smo
stekli, ja sam jo fantazirao kako u zavriti fakultet, otvoriti ordinaciju klinike psihologije,
raditi s djecom. Ali, onda... Staja znam, ne moe valjda izbjei sudbinu. Naroito ako si
jedinac, a tata je iz nekakve pike materine. U Poskokovoj Dragi sinovi to ne rade oevima.
~ 86 ~

Knjigoteka
Kako to izgleda?
Poskokova Draga? Nemam pojma, nikad nisam bio tamo... Uglavnom, htio sam
udovoljiti ocu. Usudio bih se ak kazati kako je udnja da njega uinim sretnim bila snanija
od mojih profesionalnih udnji. Na kraju sam obojicu uinio nesretnim. Nisam ispunio
njegova oekivanja i to me je strano frustriralo, iako mu to nisam rekao. Niti bih mu ikad
rekao. Tek sad kad je mrtav mogu slobodno govoriti o tome... Volio sam ga.
Shvatila sam.
A ovo drugo, ova celebrity pria. Bojim se da nemam dobro objanjenje za to. Ili barem
ne mogu rei nita to me nee kompromitirati kao budalu i slabia... Vodio sam, rekao sam
ve, ivot kakav se od mene oekivalo da ga vodim, i taj narod se rojio oko mene, i bio sam
im svima zgodan, i pametan, i smijean, a meni je to bilo lijepo sluati, pa i ako sam koji put
bio svjestan da nita od toga nije istina. Lako je naviknuti se na ulizivanje. Laskanje slama i
karakter i inteligenciju. Ali, vidi... Maloprije si kazala kako si itala novine i pomislila kako
ti ne pripada tome svijetu. Vjeruj, i sam sam to esto pomislio. Osjeao sam se kao stranac
u vlastitom ivotu... Konano, to smo nas dvoje ? Ne mogu puno rei o tome, jo je, zna i
sama, prerano. Ipak, nekoliko je injenica s kojima sam naisto. Znam da mi se svia.
Jo onda, u Poreu, si mi se svidjela i poelio sam otii s tobom. bere.
Majke mi. Bila si mi lijepa. Mislim, lijepa si. To valjda zna.
Znam, sloila se Koraljka skromno.
I dobra si osoba. Ono to ste mi Jelena i ti napravile prije neku veer, bilo je... pa,
nemam rijei. Osim toga, ne ini se ni glupa, a seks s tobom je senzacionalan... I volio bih da
ovo potraje... I, eto, ne znam to bih vie rekao.
Poteno. Dosta je, zakljuila je ona zadovoljno.
Pa i ja mislim, rekao je Zdeslav. Ne pamtim kad sam zadnji put nekad ovako dugo
govorio o sebi. Vjerojatno nikad. Kakva ti je bila janjetina?
Izvrsna, uzdahnula je ona gledajui prazan tanjur. Otvori apetit kad ti tako pria.
Jo jedan komad?
Da zna da bih mogla.
Vina?
T J)
I vina.
Nakon veere su preli u salon, gdje je Joa upalio vatru, i Koraljka je, gledajui odsjaj
plamenova koji su igrali po tekom tamnom namjetaju i zidovima polumrane prostorije,
prvi put bila iskreno zadivljena.
Vau! Ovo je kao u ljubiu. Pretpostavljam da emo se kasnije jebati na tepihu ispred
kamina?
Da, potvrdio je Zdeslav, iako to uope nije imao na pameti.
Lukavo, lukavo...
Sjeli su ipak edno, na dva kraja iroke sofe nasuprot vatri, i nastavili razgovarati s
aama vina u ruci. Koraljka je otkrila da ima pet godina stariju sestru Marijanu, koja je
upravo nosea s etvrtim djetetom. Njoj se, priznala je, zet ne ini bogzna to, ali oito ima
neto u njemu kad ga Marijana puta da neodgovorno svrava u nju. Njih dvoje imaju
~ 87 ~

Knjigoteka
raunovodstveni servis. Mama Ana je s pedeset pet otila u prijevremenu invalidsku
mirovinu, ali ne zato jer je bila bolesna, ve stoga to je zatvorena tekstilna tvornica u kojoj
je radila. Tata Miroslav, automehaniar, s druge strane, stvarno je bolestan, prije tri godine
mu je dijagnosticiran rak i uspjeno je operiran, ali vie ne radi. Kad je on obolio, Koraljka je
nakon est semestara prekinula studij povijesti, premda je bila vrlo dobra studentica. I
mama i tata su je preklinjali da to ne ini, tvrdili kako mogu podnijeti financijski teret
njezinog kolovanja, imali su malu uteevinu, mama se ostavila cigareta, a neto
e zaraditi i od kunia koje tata uzgaja. Meutim, Koraljka je bila nepokolebljiva i ne kaje se
zbog toga, zna da je i mami i tati laknulo kad se zaposlila i skinula im se s grbae. Svejedno,
kad je dola u Krievce na petu godinjicu mature, nekadanjim gimnazijskim kolegama
nije priznala da je napustila fakultet, nego je lagala a je jo studentica.
Zdeslav je zatim poeo priu kako je u najranijem djetinjstvu, s tri godine moda, imao
izmiljenog prijatelja.
Zar si kasnije imao neke prijatelje koji nisu bili izmiljeni? rekla je Koraljka sputajui
au na stoli.
Dobra primjedba.
Mogu ja malo ovako...? upitala je ispruivi se na sofi i stavljajui glavu u njegovo
krilo.
Dapae, samo daj... Zvao se Lilo. Moj izmiljeni prijatelj.
Lilo? Kao u onom crtanom filmu?
Da, samo to je taj crtani bio puno kasnije i u njemu je Lilo djevojica. Moj Lilo je bio
djeak, koju godinu stariji od mene. Hrabar. Neustraiv. Kad bih naveer legao, sjedio je s
drvenim maem kraj mog kreveta i uvao me. Popeo bi se do vrha kronje i dobacivao mi
trenje odozgo. Uhvatio je i dao mi malog vrapca koji je ispao iz gnijezda. Tjeio me je kad
sam pao i razbio koljeno...
Koraljka je usnula u trenutku. Svijest joj se, kao na prekida, iznenada ugasila i iz grla
krenulo jednolino tiho hrkanje. Zdeslav se nasmijeio. Odmaknuo joj je pramen s lica i
gledao je na svjetlu vatre. Uto je Joa lagano pokucao i povirio u sobu.
O, Desmone, apnuo je Zdeslav vedro.
Da jo naloim?
Molim vas.
Posluitelj je stavio dvije krupne hrastove cjepanice u kamin i okrenuo se.
Trebate jo neto?
Nita vie, hvala vam.
Lepa puca, primijetio je Joa.
Jest, sloio se Zdeslav.

~ 88 ~

Knjigoteka

Belzebub je cvilio i reao

Na ovo se lako naviknuti, rekla je Koraljka kad je izala iz bazena i umotala se u bijeli
frotirski ogrta, gledajui kroz staklo kiu koja je otapala ostatke snijega na Zagrebakoj
gori.
Istina, sloio se Zdeslav sa susjedne lealjke i dodao: Pretpostavljam da je
odvikavanje ipak neto tee.
A morat e se odviknuti?
U to, bojim se, nema nikakve sumnje. Kad Jakovljevi i Filius Nullius zavre sa mnom,
o ovome u luksuzu moi samo sanjati. Preselit u u jeftiniji smjetaj, usvojiti jeftinije
navike...
Nai jeftiniju ensku, kazala je ona zajedljivo.
Pa i jeftiniju ensku. Djevojku sa skromnijim prohtjevima, koja manje troi.
Neku prodavaicu u samoposluzi? predloila je Koraljka otpijajui gutljaj kave.
Ne znam, nisam razmiljao to tome. Zato ti je ba prodavaica u samoposluzi pala na
pamet? zaudio se toboe Zdeslav.
Ha ha, nasmijala se ona usiljeno.
Zdeslav se okrenuo i nasmijeio joj se.
Lijepo ti stoji kupai kostim.
Pa jest, ali malo mi je isto... ne znam, neugodno.
Nema ti zato biti. to bih ja inae s maminim kostimom? Jedino to mi izaziva
incestuoznu nelagodu da se uspalim dok ga ti nosi.
Pa, ako je do toga, Edipe, prijatelju, mogu se ja i skinuti, ponudila je ona spremno.
Pomazila ga je po obrazu, zavukla zatim ruku u prorez i dirala mu prsa, razvezala
ogrta.
Di je moj veliki? upitala je uljajui se jagodicama prstiju do prepona.
Ajde, pa nije velik.
Traio si djevojku skromnih prohtjeva, slegnula je ona ramenima neduno. Nitko
nee ui dok smo nas dvoje ovdje ?
Nee, umirio ju je on.
Srea je htjela da je pokojni osniva kompanije bio poboan katolik i prije nekoliko
godina popustio crkvenom zahtjevu da se duani nedjeljom zatvore. Koraljka je skoro cijeli
dan preleala, premjetajui se iz kreveta u lealjku kraj bazena, pa u sofu i natrag u krevet.
Tonula je u san i budila se, zadovoljno mljackajui i isteui se kao maka, dok je on kraj nje
itao ili prkao po iPadu.
Vrag ti internet odnio, dobacila je aljivo prijekorno i okrenula se na drugi bok.
Zdeslav u ivotu nije vidio da netko moe toliko spavati. Njegova nova djevojka sva je
bila od jednog zdravog hedonizma, tjelesnim se ugodama, snu, seksu, jelu i smijehu,
predavala neumjereno, pohlepno i bez kajanja. ivot joj se inio dobar. Premda on to, znao
je, esto nije bio. S novcem koji je zaraivala nije mogao biti.
~ 89 ~

Knjigoteka
U rijetkim i izrazito neugodnim prilikama kad bi se netko Tomislava Poskoka osmjelio
upitali je li poteno da on zarauje mnogostruko, stotinama puta vie od svojih radnika,
ovaj bi srdito samouvjereno kazivao kako bogatstvo koje je stekao ima zahvaliti osobitim
talentima i vjetinama. On je imao viziju, i teko radio, i pametno ulagao, i riskirao da bi je
ostvario, a koji put mu se, naravno, i posreilo. Tako naprosto stoje stvari i u tome nije
nalazio nita neprilino. Priroda je zbog neega htjela da on bude bistriji, marljiviji, hrabriji
i sretniji od mnogih. Ako je to nepoteno, itava je priroda nepotena.
Osim toga, pa i on je sam trpio nepravdu od skladitara na izmiljenim bolovanjima i
prodavaica koje pokvareno mugnu na porodiljski dopust jedva to si ih zaposlio na
neodreeno, a iznad svega je mrzio sindikalne mudrijae to su za radnog vremena itali
novine i drali politiku nastavu. Lijena i laljiva, nekvalificirana i nemoralna radnika
bagra, objasnio bi vam Tomislav Poskok, zapravo je bila preplaena.
Tomislavov jedinac Zdeslav, s druge strane, nije imao tako odrjeit odgovor. Moda i
zato jer on sam nije teko radio, riskirao i ulagao. Ako bi njega optuili za kapitalistiku
beutnost, on bi istaknuo kako je kao direktor marketinga pokrenuo i vodio velike
humanitarne akcije kompanije Poskok. Pohvalio bi se da je spasio puno naputenih,
zlostavljanih, gluhih, oravih, umno zakinutih i postradalih u razliitim elementarnim
nepogodama, pa i ako je skriveno u sebi slutio kako ta dobroinstva nisu znatnije smanjila
koliinu bijede na svijetu.
Nije se ipak, pravo za rei, ee muio takvim sumnjama. Trudio se, kao i svi, ne
razmiljati o nepravdi koja je bila u njegovu korist.
No, gledajui na postelji do sebe djevojku to je na kini nedjeljni dan nadoknaivala
manjak sna u ostatku tjedna i oporavljala se od umora nakupljenog u mravim rukama, nije
se mogao ne zauditi kako su njihovi putevi razliiti. Ganula ga je uljiva sudbina osobe
koja, suprotno teoriji pokojnog Tome Poskoka, nije bila ni bila ni glupa ni neobrazovana ni
neradnica, koja je vrlinama vjerojatno i bogatija od njega, a kojoj su oskudica i oeva
bolest uprskali socijalne anse i natjerali je da ree gavriloviku za tri tisue mjeseno. I
koju, na kraju, sve to sranje nije slomilo i uinilo ogorenom, ve je nasmijana i snana
i krepko jede i spava i podaje se kao da ne postoji sutra.
Spoznaja o tekom ivotu neprivilegiranih, jedna od mnogih, uzgredno kazano, koje e,
esto i u runijim okolnostima, jo stei u ovoj prii, naeg je junaka ispunila blagom
klasnom krivnjom. Nagnuo se i poljubio Koraljku u lopaticu.
Mmm. Jo, promrmljala je ona sneno.
Ve je bilo kasno popodne kad su se konano obukli, a ne bi moda ni tada da njoj na
mobitel doao nije Jelenin i Darkov poziv da im se pridrue na evapima.
Vlasnik limene pelunke nedaleko Zapadnog kolodvora bio je jedan Sair, Darkov
zemljak iz Posavine. S neopranim prozorima i trulim daskama to su izvirivale iz rupa u
izlizanom linoleumu mjesto je djelovalo obeshrabrujue, ali hrana je bila neoekivano
dobra, kajmak mastan i kremast, luk soan i hrskav, somuni tanki i lagano nagorjele kore, a
evapi od propisno odleale junetine ni tvrdi ni mekani, elastini pravo na mjeru,
prekrasno su mirisali po dimu. Ukratko...
Nisu su ti ovo, care, ona govna to se prodaju u Poskoku, odgovorio je ugostitelj
zadivljenom Zdeslavu.
~ 90 ~

Knjigoteka
Nesmotrena je opaska prihvaena dobronamjerno, nitko nije naao potrebnim airu
objasniti kako je jedan meu njima u stanovitoj vezi s reenim govnima. Jelena je vedro
namignula Zdeslavu, a Darko je pokuao neto uiniti samo s narodnjakim lelekanjem koje
je tretalo iz pranjavog zvunika pod poutjelim stropom.
Moe neka druga muzika?
Kako ne, kako ne, odvratio je air susretljivo. Stavit u one tvoje amerike govedare
da mi svi gosti pobjegnu.
E, ljudi, nikad ne bi pogodili s kime sam danas razgovarala, rekla je onda Jelena, na
to je Koraljka upitno podigla obrve. S Biserkom Roi, mamom naega filiusa nulliusa,
objavila je ankerica radosno.
Zdeslavu se zgrio eludac. Nije ipak nita kazao. Zatajio je svoju tjeskobu da ne bi
ispao slabi pred Koraljkom i njezinim prijateljima.
Ma, daj! uzviknuo je glumljenom zapanjenou. Priaj, priaj.
Dakle, Jelena je imala adresu majke zagonetnog filiusa nulliusa i nije imala mira dok
nije juer ujutro otila tamo, na Crnomerec, u Prilaz baruna Filipovia 23a. Dola je pred
zgradu i zaustavila se zurei u prezime na interfonu.
Znatielja joj je bila silna, no nije se usudila pozvoniti. to bi uope rekla? Tko je ona?
to trai? Nita joj uvjerljivo nije padalo na pamet. etala je neko vrijeme kvartom, popila
kavu u kafiu preko puta ne skidajui pogled s ulaznih vrata etverokatnice. U jednom je
asu izala jedna ena, po godinama je mogla biti ona koju trae, i Jele je krenula za njom,
no hrabrost je napustila kad ju je sustigla. I bolje jer, kako e kasnije saznati, ta ipak
nije bila gospoa Roi. Ljuta zbog svog kukaviluka, Jele je samo pruila korak, nastavila
do tramvajske stanice u Ilici, ukrcala se na kola i vratila kui.
Danas se, meutim, vratila. Odlunija. Haustor je bio otvoren. Tko zna, moda je i juer
bio? Oduzeta od straha, ona je zaboravila pretpostaviti tu mogunost, a sada je naprosto
pritisnula kvaku i ula. Drhtavih nogu se popela na drugi kat...
Napravila je ovdje stanku da ubaci u usta jo jedan evap, a Darko se ojaeno osvrnuo
put anka.
Saire, majku mu, razgovaramo!
Rotiljdija je ovaj put pokazao da ipak nije bez srca i lagano, ne previe, utiao Harisa
Dinovia.
Ma, govorim ja sebi, idem pa ta bude, nastavila je ankerica vaui. Pozvonila je, a
na vrata je bojaljivo izvirila niska, sjedokosa i mrava ena.
Dobar dan. Biserka Roi? upitala je Jelena.
Dobar dan, izvolite? odgovorila je ena ljubazno.
A Jelena je uasnuto stala. Biserka Roi ljubopitljivo je piljila u nju velikim smeim
oima. Nekad je zacijelo bila lijepa ena. Prola je, Jeleni se inilo, cijela minuta, premda
vjerojatno nije, kad joj je iznenada, u neshvatljivom trenutku nadahnua, spasonosno dolo
da ree:
Dolazim s Kaptola, njegova uzoritost kardinal Lovri me alje.
Ako sam pogrijeila, ta ima veze, objasnila je Jele nekoliko sati kasnije obilno maui
kajmak na komadi somuna. Ispriat u se eni. Oprostite, ao mi je, dovienja, dovienja.
~ 91 ~

Knjigoteka
Ali, nisam pogrijeila, odmah sam to vidjela. Ova je ublijedila kao da ju je infarkt streho.
Kardinal me alje osobno jer ne moe preko telefona, dodala sam ja tie, povjerljivo, a ona
je pogledala lijevo i desno, uzela me za ruku i usplahireno uvukla. Uite, uite, neemo
ovdje, rekla je, a ja sam ula i... pa, ne znam to bih vam rekla. Taj stan, ta ena...
Zidovi su gotovo do zadnjeg centimetra bili ispunjeni desecima raspela u svim
veliinama i materijalima, slikama izmuenog Spasitelja s trnovom krunom, kao i
onoga nasmijanog, ruku rairenih u zagrljaj, sa srcem iz kojega su se irile jarkocrvene
zrake, prikazima Majke Boje s malim Isusom ili bez njega, svecima koji su krvarili i
sveticama to su u agoniji kolaile oi, anelima Gospodnjim koji su mahali platnenim
maevima ili pomagali djevojicama i djeacima na brvnima iznad bujica... Jednosobni je
stan nalikovao kakvoj suvenirnici u marijanskom svetitu, ali to ak nije bilo najudnije.
Jelenu je vie osupnula enina kosa kad se ona okrenula i povela je do sofe u dnevnoj sobi.
Tako je neto vidjela moda samo nekoliko puta u ivotu, ali nikad, ba nikad kod starijih.
Savreno uredna, ista i raeljana sijeda kosa Biserki Roi je padala preko itavih lea,
sve do stranjice. Potpuno ludo. Kao u nekakve ocvale vile, pomislila je Jele, neto
i nespokojna da joj domaica ne puta ruku. Nije je pustila iz svojih malih hladnih dlanova
ni kad su sjele suelice, sasvim blizu jedna drugoj.
On me je opet naao, ne morate mi nita rei, poela je ena gorljivim aptom.
Jelena je, ne znajui o kome govore, samo zabrinuto kimnula.
U opasnosti sam, rekla je gospoa Roi.
U velikoj opasnosti, nastavila je Jele improvizirati.
On je uvijek zapravo bio tu. Vrebao me. Dolazio je, koji put kao potar, jedan mali,
debeljukast, crn kao Ciganin, koji put kao majstor, elektriar, visok, proelav, smrdio je na
enjak. I bio je ljubazan. Umiljavao mi se. Oooo, zna on, ivotinja, kako se to radi. Ali, znam
i ja njega. Spremna sam na njegove smicalice. Zna kako apostol Petar kae? Otrijeznite se!
Bdijte! proderala se iznenada sjedokosa ena. Protivnik va, avao, kao riui lav obilazi
traei koga da prodre. ita Bibliju, dijete moje?
itam, itam.
Uvijek je imaj uza se. Ne putaj je iz ruku jer nikad ne zna kad e on napasti. Ugrabiti
tvoju krepost. Mene je jednom prevario, kad sam se najmanje nadala, kad sam se inila
potpuno zatiena, u samostanu, na mjestu gdje ga nikad ne bih oekivala. Kao mladu
benediktinku, nisam mogla imati vie godina nego ti sada. Bdijte i molite da ne padnete u
napast. Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo! zavikala je Biserka Roi jo jednom
zanosno. Zna odakle je to?
Ivan, pokuala je Jelena.
Jakov. Ne ita ti Bibliju, vidim ja. itaj, meni je spasila ivot. Kad je on htio uzeti moju
bezgrenu duu, kardinal Lovri, moj uvar, moj aneo, doao je k meni, i dao mi Bibliju u
ruke, i skupa smo itali i molili. Jedno do drugoga, dok je Belzebub cvilio i reao oko nas,
trgao nam odjeu, prevrtao namjetaj, tresao prozorskim staklima. itava se soba od
njegova gnjeva okretala.
airovi senzacionalni evapi hladili su se zaboravljeni na tanjurima dok su Koraljka,
Zdeslav i Darko zaprepateno piljili u Jelenu.
Belzebub! ponovila je Koraljka zgranuto.
~ 92 ~

Knjigoteka
Belzebub je naveo na grijeh, potvrdila je Jelena. Nesretnica je potpuno enula.
Mislim, ako je ikad i bila normalna.
Biserka Roi je mljela i mljela, navodei stalno nove citate iz Svetog pisma, a Jelena se
ozbiljno prepala i u neprilici osvrtala. Na regalu desno od nje stajalo je nekoliko slika,
moda jedinih svjetovnog sadraja u sakralnom kru kojim je stan bio prekrcan: Biserka,
mnogo mlaa, u dugakoj ednoj redovnikoj uniformi, zatim u civilnom ruhu, laganoj
ljetnoj haljini cvjetnog uzorka s bebom u naruju, zatim jedan djeak u kopakama i dresu
hrvatske nogometne reprezentacije i, na kraju, ispred sivomodre studijske pozadine,
nasmijani mladi u crnoj togi s etvrtastim eirom i tuljcem diplome u rukama. Izvukla je
lagano ruku iz Biserkinih kandi, posegnula u torbicu i uhvatila kao neto prkati po
mobitelu. Onda je upitala moe li dobiti malo vode. Tri puta je ponovila molbu prije nego se
biva benediktinka prenula i ula je. Kad je ona otila do kuhinje, Jele se okrenula i
mobitelom brzo uslikala mladia s diplomom.
Ha! ta kaete? upitala je pobjedniki pokazujui im fotografiju na ekranu.
Pa, ne znam, moe biti, rekao je Darko.
Moda malo slie, sloila se Koraljka, a Zdeslav je tek zbunjeno slegnuo ramenima i
vratio ureaj vlasnici.
A gledajte sad ovo, nastavila je ona. Ovo sam danas popodne skinula s interneta.
Na drugoj je slici bio kardinal Valentin Lovri, poglavar katolike crkve u Hrvatskoj.
Povlaei prstom lijevo i desno po ekranu pametnog telefona, sad na jedan, sad na drugi
portret, jednoduno su se sloili. Male razmaknute oi, iljat nos, mesnata donja usna,
iroko elo i obrazi koji su se suavali do sitne uvuene brade: podudarnost crta dvojice
Valentina bila je zapanjujua. Zdeslav je poelio popiti neto otro. air zbog neega nije
drao alkohol.
Onda, to misli napraviti s ovim to si upravo saznao? upitao ga je Darko kad su se
petnaestak minuta kasnije spustili u kone naslonjae luksuznog hotelskog bara.
Zdeslav je utio.
Bit e to straan skandal u novinama, kazala je Jelena.
Ne znam, moram razmisliti.
ta ima razmiljati, kardinalovo kopile ti krade...
Jelena! otro je upozorio Darko zarunicu.
Kardinalovo kopile ti krade oevinu, ostavlja te bez iega, a ti mora razmisliti,
prosiktala je ankerica sada tie. ta se tu ima razmiljati?
Zdeslave, stvarno... dodala je i Koraljka oprezno.
Nije to tako jednostavno, rekao je Zdeslav iznervirano.
Ovo troje dobrih i prostounih ljudi vidno je uzbuivala njihova diletantska istraga,
uivali su u pustolovini, ali gurali su ga u neto to nije elio. Rizik je bio prevelik. Kako mu
je ono Jakovljevi rekao: Moji poslodavci ele ostati anonimni i ne bi im bilo drago da itko
istrauje njihov identitet ili javno nagaa o njemu. ovjek mu je, zaboga, zaprijetio da e
mu glavu otkinuti, a potom i demonstrirao kako je to doista u stanju napraviti.
Trijezno kad promisli, od kakve mu je zapravo koristi otkrie da se kardinal Lovri
preko nepriznatog sina namjerio oteti imovinu njegovog pokojnog oca? Doista, bila bi to
~ 93 ~

Knjigoteka
velika medijska pria, javnost bi se danima naslaivala seksualnom aferom kaptolskog
velikodostojnika, ali to bi to na kraju promijenilo? Bi li se Lovri zbog toga povukao?
Vjerojatno ne. U zemlji gdje se sveenicima oprata i ako siluju djecu, stvar bi zavrila bez
posljedica. Za tjedan ili dva sve bi se zavrilo na zloestim alama novinskih komentatora.
Pa ni pohlepu ni podlost kardinalu ne bi uzeli za zlo, i na to je crkva ve navikla narod.
Popovi su bezduno otimali i siromanijima i potrebitijima nego to je on i nitko se nije
uzrujavao zbog toga.
A naposljetku, nije imao nikakav dokaz da je u svinjariju umijean i premijer Meter, a
premijer je, nasluivao je, bio vaniji akter urote.
Odsutno je vrtio debeljukastu au s konjakom, dok su ga Darko, Koraljka i Jelena
nestrpljivo gledali. Oni su oekivali da neustraivo jurne u borbu, ali on nije bio takva osoba
i muna mu je bila pomisao da e ih razoarati, povui se nezahvalno odbacujui svu pomo
koju su mu njih troje pruili. Odgaao je taj kukavni trenutak koliko je god mogao, kada mu
je spasonosno zazvonio mobitel i kratko nakon toga uslijedio jedan susret, koji e jo
jednom okrenuti tok nae prie, natjerati Zdeslava da se predomisli, otjerati ga preko ruba i
uiniti junakom, koliko god je inae ta uloga njemu bila odvratna.
Ali, ne brzajmo...
Recite, Joa, javio se Zdeslav.
Doao je onaj Zanki, sjeate se, onaj to je nazivao, juer sam vam dao njegov broj.
Pa jeste mu kazali da se za plaanje robe javi u kompaniju, da ja vie nemam nita s
time...?
Gospodine, on nije proizvoa ribljih konzervi, ve policijski ronilac. Morao bi se,
kae, zbog neega svakako vidjeti s vama, a nema mnogo vremena. Veeras se vraa u
Split.
Istom se tada Zdeslav sjetio vrstog mukarca na je oiane sijede kose, kojega je
upoznao one veeri na jahti u palagrukom akvatoriju. Pogledao je drutvo i rekao da mu je
ao, ali mora otii, a oni su vidjeli smetenu zabrinutost na njegovom licu i nita ga nisu
pitali. Koraljka se ispriala da nee s njim jer je sutradan radila u jutarnjoj smjeni.
Ne bih imao mira da vam ovo ne kaem, poeo je Zanki, kad su po prilici pola sata
kasnije suelice sjeli u radnoj sobi pokojnog Tomislava Poskoka. Mui me danima. Osjeao
bih se loe da sam vam zatajio. Napominjem ipak kako od vas oekujem diskreciju. Mi se
nismo danas vidjeli i nita od onoga to u vam ispriati ja nisam spreman ponoviti na
sudu.
Zdeslav je ozbiljno kimnuo da prihvaa njegov uvjet, a Zanki je iz plavih kartonskih
korica koje je maloas poloio preda se izvadio dvije fotografije i pruio ih preko pisaeg
stola. Nekakva je gotovo potpuno izgorjela torba za spise bila na njima. Nekoliko konih
ostataka na okupu je drao samo elini okvir i zlatna Louis Vuittonova kopa s
monogramom MJ. Bijela je centimetarska vrpca sa strane upuivala kako je rije o
policijskom dokazu.
Predmet je naen u olupini broda u kojemu su poginuli vai roditelji, a razmjer
njegovog unitenja izazvao nam je sumnju. Koa, a naroito koa te kvalitete, ne izgara tako
brzo. Neto je izgaranje moralo potaknuti... MJ, pomislio je Zdeslav. Milivoj Jakovljevi. Bila
~ 94 ~

Knjigoteka
je to torba u kojoj je izdajniki gad njegovom ocu predao dokumente na benzinskoj stanici u
vikoj luci, kratko prije havarije na moru.
I zaista, premda je predmet bio u moru, forenziki je strunjak, moj prijatelj, koji bi u
ovome elio ostati anoniman, na njemu naao tragove benzena i polisterina... Zdeslav je
upitno pogledao obrve.
Radi se o sastojcima napalma, objasnio je policijski ronilac i nastavio: Sluaj je
zatvoren sa zakljukom kako je rije o nesrei, a ovaj dokaz je zbog neega odbaen
kao beznaajan i nepouzdan. Ja sam, meutim, osjeao svojom ljudskom dunou da vam
reem kako postoji dovoljno elemenata za sumnju kako je poar na brodu bio podmetnut i
kako su vai roditelji ubijeni.

~ 95 ~

Knjigoteka

Zemlja e eksplodirati od znatielje

Vijavica je poela oko ponoi i do svitanja zatrpala grad, pahulje tako guste i krupne da
je ve nakon nekoliko metara krajolik bio sasvim neprovidan. A tek je zapravo bilo poelo.
Prognostiari su na jutarnjim vijestima najavljivali novih pedeset centimetara do podneva,
kad se oekivalo jenjavanje padalina, a nadleni upozoravali graane da bez prijeke
potrebe ne naputaju domove. Promet je, oekivano, bio paraliziran, periferijske etvrti
odsjeene od centra. Valjda ni Lillehammer nije imao ralica koje su mogle oistiti Zagreb te
prosinake srijede tjedan dana prije Boia.
Zdeslav je ustao neto prije sedam nakon nervozne noi u kojoj je uspio sastaviti
moda tek koji sat sna. Otuirao se i dorukovao, pa odjenuo sasvim novo
tamnosivo Armanijevo odijelo i rukom ivanu snjenobijelu Brionijevu koulju, ozbiljno
gledajui kienu, vitiastim zlatotiskom ispisanu pozivnicu na dodjelu nagrada
Gospodarske komore na komodi ispod ogledala. Svake godine odlazili su na tu smijenu
predstavu za bogate i pristojno pljeskali ekonomskim uspjesima u zemlji bez
ekonomije, redovito i sami uzimajui nekakvo izmiljeno priznanje - Zlatnu kunu za
najbolje puenje, Srebrnu kunu za najbolje svravanje po licu, Medalju za dvostruku
penetraciju, Posebnu plaketu za redaljku... Ove je godine Tomislav Poskok posthumno
dobivao nagradu za ivotno djelo, a njegov je jedinac u tri minute morao kazati neto
prigodno dirljivo, neto poput: Tata nas sad odnekud gleda i sigurno je ponosan... Ta je
nagrada, pomislio je, jedina od svih Godinjih nagrada Gospodarske komore koju Poskokovi
nisu morati kupiti. Ili barem Zdeslav nije znao nita o tome.
Kad se toga sjetio, otvorio je ladicu i pogledao omotnicu nabijenu novanicama koja je
jo od ljeta leala tamo i zapanjio se kakva je budala bio, kad je petnaest tisua eura htio
dati nekolicini estradnih bijednika za pobjedu najednom bezveznom muzikom festivalu.
Bilo je to neko drugo, eonima daleko vrijeme. Potpuno drugaija osoba sebi se sada inio.
Ako ga gleda, otac bi moda zbilja bio ponosan na njega i na ono to je danas namjeravao
uiniti.
Jelena je povrno poznavala ovjeka, dolazio je s vremena na vrijeme u Starz, gdje je
naruivao nekakav obijesno skup single malt, i upravo je njoj palo na pamet da bi on mogao
pomoi, te im je dogovorila sastanak prolog ponedjeljka, potkraj radnog vremena, kad je
bar bio prazan. Zdeslav se s velikom nelagodom i oprezom naao s Matom Radovanijem,
televizijskim voditeljem i urednikom Argumenta, najgledanije hrvatske politike
emisije. On je bio opaki gad s kojim se kompanija Poskok prije nekoliko godina sukobila,
kad ih je u jednoj reportai napao da su uzeli vei dio dravnih poticaja za poljoprivredu.
Uslijedilo je povlaenje svih Poskokovih reklama s Kanala A, na kojemu se Argument
emitirao, ali to nije prestrailo ni Radovanija ni njegove poslodavce. Naprotiv, krenuli su jo
gore derati. Hrabro su objavili dopis u kojemu se raskidaju milijunski marketinki ugovori
izmeu Poskok international holdinga i Kanala A, nazvali to nasilnim inom i vjeto se
prikazali rtvom malicioznih monika, na to se javilo prvo Novinarsko drutvo, zatim i
nekakva meunarodna novinarska asocijacija, pa je i nekakav pakistanski mlatimudan,
borac za ljudska prava, Nobelovac, ne moe vjerovati tko sve danas dobiva Nobelovu
nagradu, bogzna gdje uo za sluaj i spomenuo ga u nekakvom razgovoru za novine, pa su
ih iz Bruxellesa, iz Vijea Europe, naposljetku uhvatili prcati. Takva se dreka nadigla da je
~ 96 ~

Knjigoteka
Vlada pod pritiskom otro osudila guenje medijskih sloboda u reiji krupnog kapitala.
Tomo Poskok je bio bijesan, ali se povukao s repom meu nogama. Poljoprivredni su mu
poticaji bili isuvie vrijedni da bi ih izgubio u besmislenom ratu s novinarskim odrpancima.
Unato tome neslavnom iskustvu, Zdeslav je morao priznati kako je Radovani, sa
svojim ugledom, drskou i integritetom, najbolji izbor. U Starzu mu je u grubim crtama
izloio urotu u kojoj je preuzeta najvea nacionalna kompanija i zapanjio se kako ovaj o
tome kojeta ve zna. Glavni su mu protagonisti, istina, bili nepoznati, ili je o njima samo
nagaao, ali je bio upuen u neke druge povjerljive poslovne podatke.
Moete li potvrditi ima li to veze s bankom, eko-moravskom Guarantee... ne znam,
neto...?
Chech-Moravian Guarantee And Development Bank. Otkud vi znate za to?
Netko nam je prije mjesec dana poslao anonimno pismo, a pretpostavljam da nismo
jedina redakcija koja ga je dobila, kako je Vlada na zatvorenoj sjednici u svibnju dala
dravna jamstva nekakvoj lihtentajnskoj off shore kompaniji za kredit u ekoj banci, i
tada nam je to zvualo suludo. Zato bi Republika Hrvatska jamila za nekakve anonimce iz
Lihtentajna, pa jo u ekoj ? Ali, nakon ovoga to ste mi ispriali, stvar mi postaje bistrija.
To je sve istina.
Onda zakljuujem da ste nam vi pisali.
ta? Anonimno pismo? Ne, sada prvi put govorim o tome, ali mogu vam potvrditi
autentinost, i za eku banku, i za lihtentajnsku kompaniju, i ispriati sve udne,
na momente i nastrane okolnosti toga posla, ali se neu izloiti prije nego mi vrsto obeate
kako e afera u cijelosti, ne tedei nikoga, do zadnjeg detalja biti i objavljena. Radovani je
iskreno kazao da za to nema ovlasti, trebao je doputenje poslovodstva. Sastali su se stoga
ponovno sutradan, u diskretnoj stranjoj sali jednog hotela u Buzinu, nedaleko redakcije
Kanala A. Radovani je doao s glavnom urednicom programa i direktorom televizije.
Djelovali su samouvjereno i hvalisavo, srca im je oito jo uvijek grijala ona pobjeda nad
Poskokom, ali kad im je Zdeslav poeo priati o premijeru, kardinalu, kardinalovom
kopiletu i lihtentajnskoj off shore tvrtki, medijski su pravednici utihnuli i ublijedili i
oglaavali se jo samo ivanim hihotom, a sumnja u ubojstvo osnivaa i vlasnika
kompanije i njegove supruge sasvim je unitila njihov entuzijazam.
Trebamo razgovarati s odvjetnicima, rizik od tube je prevelik, poeo je bojaljivo
direktor Kanala A.
Zajebi, ne moe, odgovorio je Zdeslav. I vas troje mi je previe. Ne elim da se ovo
razvlai po odvjetnikim kancelarijama. Ponu li fikalske babe priati, do sutra e itava
zemlja sve znati. Morate odluiti jo danas. Ovdje. Inae, nita.
Budemo li radili priu, moramo snimiti i drugu stranu, primijetila je glavna urednica.
Takvo je novinarsko pravilo.
Nemojte mi muljati s pravilom druge strane, nema dana da ga barem jednom ne
prekrite. Objavite prvo moju stranu, a onda snimajte koga hoete.
A vi jamite istinitost svega to ste rekli? upitala je urednica.
Moralno, materijalno, krivino, na svaki mogui nain.
Eh, moralno... podsmjehnuo se Radovani.
~ 97 ~

Knjigoteka
Pa i materijalno, dodao je direktor.
Krivino e nas moda najvie usreiti, kazala je urednica.
Hoete ili neete? upitao je Zdeslav iznervirano.
Zamolili su ga da ih ostavi pola sata da se nasamo konzultiraju i Zdeslav je izaao popiti
pie u hotelskom baru, sumnjajui da e biti ita od dogovora. Pozvali su ga, meutim, ve
nakon petnaest minuta i kazali da pristaju.
tovie, Radovani je imao ve gotov plan. Sotonski je to zamislio, vjerojatno jo noas.
elio je svakako da Zdeslav negdje javno, pred mnogo svijeta iznese ono to je njima upravo
ispripovijedao. Dodjela Godinjih nagrada Gospodarske komore, koja je prethodnu veer u
Starzu samo usputno spomenuta, perfektna je prilika jer se, pod jedan, odrava u srijedu,
upravo na dan kad se emitira Argument. Pod dva, itav e dravni vrh i deseci novinara biti
na dodjeli. Strahovito e odjeknuti ako Zdeslav izae na pozornicu i umjesto najavljenog
govora o trudu i viziji pokojnog oca, optuujue upre prstom u dvojicu mukaraca u prvom
redu dvorane. Nakon toga treba izai, uvrijeen i potresen, ignorirajui kamere i
mikrofone, nikome nita ne objanjavajui. Zemlja e eksplodirati od znatielje, a jedini e
Kanal A te veeri u dvadeset i petnaest imati cijelu priu, ve montiran specijal od
etrdeset minuta plus dva reklamna bloka.
Izvanredno, oduevio se Zdeslav, shvaajui koliko je Radovani dobar, kako vrijedi
svake lipe novinarske plae o ijoj visini jalnici nagaaju na drutvenim mreama
i forumima.
Uzet emo milijun od reklama tu veer, polakomio se direktor.
Neemo, razoarao ga je Radovani. Reklamne minute ne moemo unaprijed
prodavati jer bi oglaivaima morali kazati s ime idemo, a ne elimo pokvariti
iznenaenje.
turo emo im natuknuti kakvu ekskluzivnu robu imamo.
Ni to, odluan je bio Radovani. Emisija mora izazvati potpunu prepast, u
suprotnome nema smisla. Zbog toga sada moramo zaboraviti deterdente,
higijenske uloke, pivo, mobitele i vake. Ovo je dugoronije, ozbiljnije ulaganje.
A, dobro, kad ti kae, uzdahnuo je direktor nezadovoljno.
Radili su u velikoj tajnosti, s malom ekipom. Samo Radovani, snimatelj i tonac su doli
u vilu Poskokovih i napravili sa Zdeslavom dugaak, iscrpljujui intervju u radnoj sobi
njegovog pokojnog oca, pod njegovim velikim portretom u ulju. U dva popodneva cijelih
sedam sati razgovora su snimili. Radovani je Zdeslava pitao o poslovnim nevoljama u
kojima su se nali i o neuspjeloj kupnji slovenskog lanca. Upitao ga je i o obiteljskoj
povijesti Poskokovih i vezama s Meterovima. Koliko su zapravo bili bliski, kako su se esto
viali? Zanimala ga je Jakovljevieva zagonetna prolost i iuavao se zajedno
sa Zdeslavom aljivom funkcijom referenta zatite na radu koju je ovaj imao. Traio je da
mu Zdeslav do u tanine opie sve to se dogodilo od asa kad je uo da su mu roditelji
poginuli do pononog doaptavanja na jahti Lea. Bio je povremeno sitniav oko stvari koje
su bile nevane i esto je htio da se vrate na neku temu.
To sam vam ve rekao, pobunio bi se Zdeslav umorno.
Idemo jo jednom, za svaki sluaj.
~ 98 ~

Knjigoteka
Zdeslav je zatim pokazao ugovor o fiducijarnom kreditu koji je Poskok international
holding dobio od Filiusa Nulliusa i pismo kojim off shore tvrtka sa sjeditem u Lihtentajnu
ovlauje Jakovljevia da nastupa u njihovo ime. Ponovio je kako nepokolebljivo vjeruje da
premijer Meter stoji iza toga, a tajanstveno dravno jamstvo u ekoj banci to, napokon, i
potvruje. Samo je predsjednik Vlade mogao tako neto odobriti. Zdeslav, osim
toga, ozbiljno sumnja da je umijean i Kaptol. Upozorio je na krug indicija koji upuuje kako
je zagrebaki nadbiskup kardinal Valentin Lovri u bliskoj vezi, ako ne i srodstvu, s
imenjakom Roiem, vlasnikom Filiusa Nulliusa. Urednik i voditelj najgledanije politike
emisije uoljivo je uivao - nezakoniti sin crkvenog velikodostojnika bio mu je najdrai dio
afere.
Meutim, s dijelom prie kako Tomislav i Marija Poskok nisu stradali u nesrei, ve su
ubijeni, bio je mnogo oprezniji. O tragovima zapaljive smjese na Jakovljevievoj torbi za
spise jedva je ita pitao. Zdeslav se rasrdio jer se njemu to inilo najvanijim. Dvostruko je
umorstvo, smatrao je, vie od iega svjedoilo o beau urotnika. Zbog toga je, napokon, i
odluio sve ispriati, kako bi javnost shvatila da je rije o gadovima koji ne preu ni od
gnjusnih, krajnjih mjera i kako bi policiju i sud upozorio na nekanjen zloin nad dvoje
nedunih, no nita od toga nije impresioniralo Radovanija. Trezveno je objasnio Zdeslavu
kako dokaz iz anonimnog izvora koji se ne eli pokazati pred kamerom ne mogu ozbiljnije
razmatrati. Moraju biti paljiviji, skrupulozniji. Doe li do suenja zbog klevete, uvrede
asti i nanoenja duevnih boli, a svakako e do toga doi, nitko od njih, ni Kanal A ni Mate
Radovani ni Zdeslav Poskok nemaju nikakve anse optue li Metera i Lovria da su
naruivali ubojstva. Unitit e ih na sudu. Istre li se s time, mogu se svi skupa pozdraviti s
karijerama.
Ja sam se sa svojom ve pozdravio, kazao je Zdeslav gorko.
E, ja sa svojom nisam, odbrusio mu je novinar. Ubojstva su nam slabo mjesto koje
moemo samo uzgredno i uvijeno, dvosmisleno spomenuti. Drimo se radije onoga u emu
smo jai.
Zdeslav mu je naposljetku nevoljko morao priznati da je u pravu.
Radovani je u nedjelju ujutro uao u montau te od inserata intervjua, desetaka
obiteljskih fotografija Poskokovih i snimaka koje su mu dvoje suradnika probrali u arhivi
do utorka napravio svoj specijal. Pozvao je Zdeslava naveer da mu pokae finalnu verziju i
doekao ga na sporednom ulazu. Vodei ga labirintom hodnika televizijske zgrade na
trenutak mu je s vrata pokazao montanu sobu u kojoj je radio, unereenu
gomilom kartonske i stiroporne ambalae dostavljene hrane, a onda su sjeli u maloj
projekcijskoj sali s dvadesetak stolaca.
Isuse, ovo je odlino! apnuo je Zdeslav etrdesetak minuta kasnije.
Ovo je najbolje to sam u ivotu napravio, rekao je Radovani sveano. Ako me po
iemu budu pamtili, pamtit ce me po ovome.
Emisija je bila koncentrirana, bez vikova. Pametno rezana i vrsto sastavljena tekla je
sigurnim tempom od poetka do kraja, voena jednim nadmonim pripovjedaem koji se
hladno, bez gnjeva i populistike pravdoljubivosti okomio na dravne i crkvene uglednike,
cinian, duhovit, na trenutke gotovo veseo, premda mu je pria generalno izazivala
odvratnost.
~ 99 ~

Knjigoteka
Ne volim se hvaliti, ali nakon ovoga emo imati izbore, zakljuio je urednik i voditelj
Argumenta neskromno. Imam piva u friideru.
A nemate neto ee?
Mislim da bi se i to dalo nai.
Pojavio se nekoliko minuta kasnije s etiri prsta viskija u boci i dvije plastine ae.
Za izbore, nazdravio je Zdeslav.
ivjela demokracija, potvrdio je Radovani i otpio gutljaj, a zatim nasmijeeno
nastavio: Sutra e ovdje biti uragan, a nas dvojica emo biti u njegovom sreditu. Dobar
osjeaj, a?
Meni se od toga gri eludac, priznao je Zdeslav.
Ja sam usran od straha, umirio ga je Radovani. Ali, to je dobro, zato i radimo ovo to
radimo. To je ono to socijalno uspjene dijeli od neuspjenih.
to to?
Uspjeni ee donose rizine odluke i strahuju da ne pogrijee, objasnio je Radovani.
Zbog toga kirurg ima veu plau od uvara parkiralita.
Zvuite kao moj pokojni tata.
Ne znam trebam li to zamisliti kao pohvalu ili uvredu, nacerio se Radovani, ali zaista,
sloenija
zanimanja,
osim
vladanja
odreenim
specijalistikim
vjetinama, podrazumijevaju i trpljenje stresa. Uas da si zajebao. Tjeskobu koja ti ne da
spavati.
Ja sam dosad sasvim lijepo spavao, primijetio je Zdeslav. Pa, zbog toga ste se
vjerojatno i nali u ovoj situaciji, jer nikad ni za to zapravo niste odgovarali. Putali
ste druge da umjesto vas odluuju.
itali ste, vidim,Luckyn
Ja sve itam. Kako bilo, rekao je Radovani. Dobro je da smo sve unaprijed snimili.
Kad sutra krene kr, ni vi ni ja, oduzeti od strave, pola od ovoga ne bismo mogli
uivo izvesti. Ostaje nam samo jo jedna stvar...
Na samom poetku emisije ostavljeno je bilo jedno zatamnjenje gdje e sutradan
ubaciti Zdeslavov govor pred ekonomskom elitom zemlje. Radovani ga je
namjeravao snimati s dvije kamere - jedna e biti usmjerena na pozornicu, dok e druga
biljeiti reakcije na licima prokazanih visokih uzvanika u publici. Ne treba toga biti
puno, najvie desetak reenica, pouio je medijski profesionalac Zdeslava.
Sloite govor jednostavno, kratko i efektno, kao da je rije o nekoliko novinskih
naslova. I ne trudite se oko objanjavanja. Dapae, poeljno je da neto ostane zagonetno i
nejasno da potakne nagaanja.
Zar ne biste vi mogli i to napisati ? predloio je Zdeslav. Teko se rijeiti starih
navika, opet biste da drugi rade va posao, odmahnuo je glavom Radovani veselo. Mogao
bih, ali bolje ne, dodao je. Moraju to biti vae rijei. Osim toga, ve sam se i previe
umijeao.
Iz Buzina se Zdeslav uputio u Maksimir. elio je Koraljki ispriati o emisiji, podijeliti
svoj ushit s njom. Posljednjih se dana nisu mnogo viali. Prvo je on bio zauzet snimanjima,
a zatim je ona preko vikenda zbog neega morala svojima u Krievce.
~ 100 ~

Knjigoteka
Otkrio je kako je s vremena na vrijeme ona utljiva, zanese se u mislima, ispuni je
nekakva melankolija i bude gotovo mrzovoljna ako je tkogod pokuava oraspoloiti, ali nije
mogao rei da mu se to ne svia. Sjeajui se kako mu je bila zamorna, pa i muna
histerina razdraganost prijanje dragane, ugodna je bila Koraljkina tiha prisutnost, biti uz
nekoga tko ne vriti kao idiot i kome je sve prejebeno, vrh, OMG, LOL i;))))).
Doao je potkraj radnog vremena, parkirao na slobodnom mjestu neto dalje niz ulicu,
krenuo put duana, da bi se u posljednji trenutak, kad je gotovo bio na vratima, zaustavio.
Iz duana je, s vreicom u ruci, upravo izlazio Milivoj Jakovljevi. Drao je ve kvaku, no
licem je napola bio okrenut unutra, valjda da pozdravi blagajnicu, a Zdeslav je odskoio kao
oparen. Takav ga je bezumni uas najednom obuzeo, da je otrao nekoliko koraka u smjeru
iz kojega je doao i sakrio se, kao u crtanom filmu, iza stabla. Kad je shvatio to je uinio,
bilo je prekasno. Pomislio je kako e smijeno izgledati ako se Jakovljevi uputi plonikom
prema njemu i nae ga gdje viri iza kestena. Ovaj je izaao i zaustavio naas gledajui
nebo, osvrnuo se zatim lijevo i desno, i kratko, djeli sekunde, kao da je pogledao put
Zdeslava i zlobno se nasmijeio, ali na krtom ulinom svjetlu teko je bilo pouzdano
to rei. to god bilo, naposljetku je lagano poao. Sreom, na drugu stranu. Odmakao je
moda i itavih dvjesto metara prije nego se Zdeslav osmjelio izai iz svoga zaklona. Jo u
oku, smuenih misli i srca koje je uznemireno tuklo, uao je u samoposluivanje.
Ej, mala! pozdravio je trudei se normalno zvuati.
Ej! Kad si uao, nisam te vidjela, prenula se ona etkom metui mrvice s police s
kruhom.
Sad sam vidio emisiju.
Kako je ispala?
Senzacionalno. Razvalit e sutra naveer.
Super.
Radovani misli da emo nakon nje imati izbore.
Hm. Ne ini ti se to malo pretjerano? upitala je Koraljka skeptino, sada uzimajui
brisati stroj za rezanje salama.
Ne znam, moda, odgovorio je Zdeslav, a zatim bojaljivo upitao: Kakav je tebi bio
dan?
Bah! Nita posebno uzdahnula je ona.
On je zautio. Otkud Jakovljevi u duanu? to je traio? Je li razgovarao s njom? Zna li
ona uope kako on izgleda? Nije li malo neobino kako se prenula? Zato ga je pitala kad je
uao? Izbjegava li ona ovo njegov pogled? Pitanja su mu se rojila, a nijedno se nije usudio
postaviti. Sad ih zapravo vie nije ni mogao postaviti. Ako je htio pitati je li razgovarala s
Jakovljeviem, morao je to napraviti prije nego je ita upitao. Da sad ree: Gle, ba
sam vidio Jakovljevia kako izlazi odavde, je li ti moda neto rekao? djelovalo bi podlo,
kao da je sumnjii da mu je preutjela susret.
Tako nije rekao nita, ve je samo vrebao nee li se ona nekakvim znakom odati. Zurio
je napeto i njoj to nije promaknulo.
Sve u redu?
Brine me ovo, kazao je on neodreeno.
~ 101 ~

Knjigoteka
Bit e dobro, umirila ga je ona, ali nekako mlitavo, bez ara.
Kako su tvoji?
Okej.
Vjerojatno je bilo sluajno, pomislio je Zdeslav.
Idemo neto jesti, ili...? upitao je kad su neto kasnije sjeli u auto.
Pojela sam sendvi.
Moe nam Joa neto na brzinu napraviti.
M-hm, kimnula je Koraljka.
Ide sutra sa mnom?
Idem.
Volio bih da bude uza me.
Znam.
Kakav ti je bio dan?
To si me ve pitao.
Sranje, to je radio onaj pokvarenjak Jakovljevi u duanu, sjetio se ponovno Zdeslav i
okrenuo se da je pogleda zaustavljajui se na jednom krianju. I gotovo je izgovorio pitanje,
kad mu se upalilo zeleno na semaforu.
Potedio bi sebe mnogih muka da je tada sakupio hrabrosti da je upita.

~ 102 ~

Knjigoteka

Opojna droga kokain

Svanula je, dakle, ta snjena srijeda, procijedila se teko kroz sivo nebo i milijarde
pahulja. Zdeslav je prethodnu no jedva dva sata odspavao. Ustao je u uznemiren u noi te u
majici i gaama za radnim stolom sastavio valjda dvadeset verzija govora, a ona na kojoj se
naposljetku zaustavio nije mu se ni po emu inila boljom ili gorom od prethodnih
devetnaest koje su zavrile u kompjuterskom select ali - delete nitavilu.
Dame i gospodo, dragi kolege i prijatelji, potovani gospodine predsjednie Vlade,
vaa uzoritosti... namjeravao je poeti, oekivano, obino, a zatim bi stao, nezadovoljno
zavrtio glavom, kao da se ne moe prisiliti da nastavi s laima, spustio papir i nastavio
toboe improvizirajui, iz glave. Premda je, jasno, i taj obrat imao napisan, a on je glasio
ovako: Ne, oprostite mi, povlaim ovo posljednje. Vas Meteru i vas Lovriu ne mogu
pozdraviti. itavo mi se bie tome opire. Jeim se od grozote i odvratnosti ve i kad vas
pogledam i sjetim se kakvom ste podlom zavjerom upropastili mog pokojnog oca. Jednom
ste dobrom ovjeku, potenom poduzetniku, iskrenom rodoljubu oteli sve to je imao.
Cininim, pa i perverznim mi se ini da ja danas pred vama uzimam njegovu posthumnu
nagradu za ivotno djelo, a upravo ste vas dvojica, premijeru i kardinalu, njega otjerali u
smrt. U tome cirkusu ne elim sudjelovati. Sramite se!
Pa i nije zapravo loe, zakljuio je nakon to je tekst nekoliko puta naglas proitao,
naglaavajui ga sad na ovome, sad na onome mjestu, i kad ga je praktino napamet nauio.
Nesumnjivo e izazvati puno nagaanja i prikladno najaviti Radovanijevu glavnu predstavu
naveer. Vani se ve bilo razdanilo. Ustao je od stola, otuirao se i obrijao. Doruak je
odluio preskoiti. eludac mu se grio, nije imao nikakve elje za jelom. Upravo je
zavravao odijevanje kad ga je nazvao urednik i voditelj Argumenta i upitao moe li ga
usput povesti jer su njegova kola ostala zakopana pod snijegom, a taksiji ne voze. On je
stanovao samo koji kilometar nie, kod Britanskog trga, i Zdeslav mu je kazao da mu to nije
nikakav problem. Neka ga eka na ploniku ispred zgrade. Zatim je otiao probuditi
Koraljku.
Kojih sat i pol kasnije njih su se troje u tiini, utonuli svatko u svojim mislima, vozili put
Velesajma - Zdeslav i Koraljka naprijed, Radovani otraga. Zdeslav je Radovaniju pokazao
govor, a ovaj je samo kimnuo i kazao da ba to treba. Ameriki vojni terenac, konstruiran za
potjeru za islamskim fundamentalistima po afganistanskim planinama, Iako se nosio sa
snijegom zametenim ulicama.
Parkiralite ispred velesajamskog paviljona u kojemu se odravala dodjela Godinjih
nagrada bilo je zasigurno najbolje oien komad zagrebakog asfalta. Pola sata prije
poetka sveanosti tu je ve bilo mnogo automobila. Politiki i gospodarski uglednici iz
provincije naroito su voljeli ove prigode, iako ih same po sebi one nisu zanimale. Oni su
urili ljubavnicama koje su ih ekale u hotelskim sobama, a njihove su se ljubavnice opet
urile poi u oping u velegradske trgovake centre prije nego se zimski mrak spusti, tako
da na njih niste mogli raunati da e nakon zavretka slubenog dijela dulje avrljati
kod vedskog stola.
Izali su iz auta, Radovani i Koraljka poli put ulaza, a Zdeslav naas zastao jer mu je
zazvonio mobitel. Jelena ga je zvala.
~ 103 ~

Knjigoteka
Zdeslave, molim te, je li Koraljka dobro ? Zovem je, a glupaa mi se ne javlja, kazala je
Jele zabrinutim tonom.
A zato Koraljka ne bi bila dobro? zaudio se on.
Nije ti rekla? Miru, njezinom tati, se vratio karcinom. Mora na nekakvu skupu
operaciju koju mu zdravstveno ne pokriva.
Zdeslav se zapanjeno trgnuo i pogledao Koraljku koja je ga je ekala u zaklonu kod
vrata, dvadesetak metara dalje, izgubljeno zurei preda se.
Zdeslave, jesi tu?
Oprosti, nazvat u te kasnije, rekao je on i prekinuo vezu. okiran novom spoznajom,
uzeo je kaput sa stranjeg sica i obukao ga, kad su mu prila dvojica policajaca.
Zdeslav Poskok?
Izvolite.
Hoete li, molim vas, otvoriti vozilo?
Zato ? O emu se radi ?
Samo otvorite vozilo.
Neu, kazao je Zdeslav ljutito.
Mi imamo nalog, odgovorio je jedan policajac i iz unutranjeg depa modre bunde
izvukao papir, a drugi je ve drsko otvarao vrata koja Zdeslav jo nije stigao zakljuati.
O emu se radi ? Zbog ega ovo... ? upitao je Zdeslav, gledajui papir koji je zaista bio
naslovljen kao nalog za pretres.
Dojavljeno nam je da automobilom prevozite veu koliinu opojne droge kokain.
Dajte, ne budite smijeni. Ja to u ivotu nisam probao, kazao je Zdeslav, premda to
ba i nije bila istina. Osim toga, imam obaveze ovdje, ljudi me ekaju... Ovo je
maltretiranje... Oprostite, tko vas je poslao ?... Naravno, vi to ne moete znati...
Evo ga! viknuo je uto onaj policajac to je njukao po Hummeru i s poda ispred
suvozakog sica podigao malu najlonsku vreicu s bijelim prakom. Nije se moda inilo
kao vea koliina opojne droge kokain, ali on je isto zadovoljno djelovao.
O, kurva! rekao je Zdeslav polako, poluglasno, ogoreno, shvaajui to se dogodilo.
Kurva jadna!
Molim vas, okrenite se, zamolio je tada policajac koji mu je pruio nalog za pretres,
jednom ga rukom hvatajui za nadlakticu, a drugom primajui lisiine na opasau.
Pustite me! prosiktao je Zdeslav. To nije moje. Nemate nikakvog dokaza...
Okrenite se, rekao sam, ponovio je policajac neumoljivo, steui ga sad za miicu, a
drugi se ve lagano maio za palicu.
Zdeslav se okrenuo jo jednom put ulaza u velesajamski paviljon. Koraljka je stajala
tamo kraj Radovanija, nepomina, prestravljena, u gomili mukaraca u tamnim odijelima,
koji su dosad ve primijetili da se neto neobino dogodilo i Ijubopitljivo ga gledali kroz
snijeg to je padao. Jedan je fotoreporter podigao aparat i okinuo nekoliko puta bljeskajui,
a jedan televizijski snimatelj pritravao s kamerom. Zdeslav se krotko okrenuo. Kad su mu
lisiine kljocnule na zapeima, naas mu se zavrtjelo i uinilo kao da e pasti na koljena,
sav je ivot u asu nekako iscurio iz njega.
~ 104 ~

Knjigoteka
Na stranjem je sicu policijskih kola sjedio malaksao kao vrea. Da mu je netko tada
pruio papir kako pristaje na eutanaziju i daruje svoje tijelo znanosti, Zdeslav bi
ga spremno potpisao. Nita se vie nije bunio, ravnoduno i bez rijei je pustio da ga
odvedu u novozagrebaku postaju, uzmu mu mobitel, novanik i kljueve
automobila, smjeste na stolac u sobi za ispitivanje, otkljuaju mu lisiine na jednoj ruci i
ponovno ih zakljuaju za alku to je virila iz stola. Da mu nisu donijeli telefon, ne bi mu
moda ni palo na pamet nazvati odvjetnika. Rudolf Justin bio je na nekakvom roitu,
tajnica je rekla da e ga nazvati doim ponovno bude dostupan.
Jedan ga je inspektor u civilu doao upitati je li za kavu, aj, sok? Zamolio je samo malo
vode. Nije zapravo ni primijetio kad je ovaj ponovno uao, samo je u neko doba podigao
glavu, a aa je stajala pred njim. Neodreeno je vrijeme, moda sat, moda dva, moda
i dulje, piljio u vrhove uglancanih crnih talijanskih cipela, potresen, smuenih misli. No,
jedna mu je stvar bila bjelodana. Koraljka ga je izdala. Kokain mu je, jasno, mogao i
Radovani podmetnuti, ali on je sjedio straga. Nije, osim toga, bilo ni logike da on to uini.
Urednik Argumenta veselio se veeranjoj specijalnoj emisiji, sam je kazao kako je ona
njegovo ivotno djelo. Stvar po kojoj e ga pamtiti. Bespomona blagajnica bila je
mnogo oitiji krivac. Jakovljevi ju je pritisnuo, on je znao kako se to radi. Zaprijetio joj je
vjerojatno otkazom, ili je potplatio, a ona se sirotica, da je i htjela, nije mogla boriti. U
svome bijednom poloaju, a sad i dodatno oslabljena oevim rakom, pristala je na sve to je
gad traio. Uzela je pare za operaciju. Kako mu je ono prije neku veer rekla: Tamo gdje ja
ivim ljudi moraju bre odrastati. Surovo je. Nema zajebancije. Ja imam odgovornosti,
obaveze, moram biti oprezna i promiljena.
Gorko se nasmijeio kad se toga sjetio, no nije zaista bio ljut. Mogao je razumjeti da je
ona izmeu njega i tate izabrala tatu, pa i sam bi Zdeslav, kad trijezno razmisli,
tako postupio. Ipak, boljela je ta izdaja. Kao vrag je boljela. Srce mu je raskomadala. Nijedan
poraz, a bilo ih je u njegovom ivotu, znate i sami, ohoho, nije ga stranije potresao.
Uto su se vrata jo jednom otvorila i sobu za ispitivanje su stupili Luka Meter i Milivoj
Jakovljevi, obojica jo u sveanoj odjei, vjerojatno ravno s Velesajma.
Deset minuta, rekao je Jakovljevi inspektoru koji ih je dopratio, a ovaj je utke
kimnuo i otiao. Jakovljevi je zatvorio vrata.
Pa, di si ti, rodijae? rekao je Meter ironinom srdanou, hijenski mu se kezei. ta
to ujen od ljudi, da si na me krenio? dodao je polako mu prilazei. Ma, nee bit, govorin
ja. Ne bi Zdeslav. Di e on, jado, useknit se nije sam nauio.
Zamahnuo je zatim iznenada, bez upozorenja, i snano udario Zdeslava akom u lice, a
ovaj nije odletio sa stolice moda samo zato to mu je ona jedna ruka bila lisiinama
sputana za stol.
U iroke si mi se gae obuka, rodijae, nastavio je Meter zbog neega zaviajnim
dijalektom, kojim Zdeslav nije vladao i kojeg se nekad u djetinjstvu, kad bi djed i otac na
njemu razgovarali, sramio. A ta ti je to tribalo, a? rekao je premijer, sad ga grabei za
kosu na zatiljku i zabacujui mu glavu. Ajde mi reci, koji ti je kurac bio da s novinarin
pria? Tijega ti mlika ne bi manjkalo da si ozbiljnu i valjanu eljad pustio da uine posa.
Jakovljevi ti je lipo reka da se ne paa u ono to ne razumi, ali ne! Budala nije mogla stat
s miron.
~ 105 ~

Knjigoteka
A zato bih stajao s mirom, da me opljaka kao to si mi oca opljakao? prostenjao je
Zdeslav, slobodnom rukom hvatajui Meterovu ruku na zatiljku.
Ja ga opljaka?! zgranuo se Meter pravdoljubivo, ne putajui Zdeslavovu kosu. Ajde,
momak, nemoj da te kogod uje. Tvoj se aa sam sjeba. Naki divlji i nezajaljiv zagriza je
vie nego to je moga progutat. Zaigra se priko svoji mogunosti. Nije ima mire, isto ko to
je ni ti nema, i sve bi unitio, da ja i Lovri nismo u zadnji as intervenirali i spasili
poduzee.
Vi ga spasili?!
Bome, nas dvojica i niko drugi.
Zanimljiva interpretacija dogaaja, primijetio je Zdeslav. Ali, dobro, ako je stvarno
tako, ta je vas bilo briga za poduzee mog oca. Njegovo poduzee, njegov problem.
E, nije ba tako, rodijae Zdeslave. Ne ide to tako, objasnio je Meter unosei se
Zdeslavu u lice, tako blizu da je ovaj mogao namirisati njegovu kolonjsku vodu. Kad
Poskok ode u kurac, nije to problem samo Tome Poskoka, nego i moj. Ja iman politiku
odgovornost. ta ti misli, da u ja, ko premijer, pustit da pet iljada ljudi zavri na ulici.
Zbognjizi san se ja zauzeo, i jo se izloio vie nego to mi je bila potriba. Zbog Poskokovih
zaposlenih i onoga pustoga svita kojemu je tvoj ludi i neodgovorni aa osta duan pare, ja
san lino, ja, Luka Meter, na svoj brk uzeo kredit u ekoj i sad ne mogu spavat jer
eke pike prite da e aktivirat dravna jamstva, a smradovi iz Dravnog odvjetnitva
njukaju mi po papirin. Tako ti je to, moj rodo, bilo. Da spasin jadnu raju svoju san glavu
na panj metio, a niko mi na kraju ni fala nee re.
Zdeslav je na ovo na trenutak ostao bez teksta. Zinuo je zgranut nevjerojatnom
izjavom.
U piku materinu, to si duevan! rekao je naposljetku, kad se sabrao. I zbog toga,
zbog socijalne osjetljivosti, si dao ubiti dvoje ljudi?
amar je pukao kao grom u stablo. Zatim jo jedan, i jo jedan, i tko zna koliko bi ih
pomahnitali Meter Zdeslavu odvalio da ga Jakovljevi nije uhvatio slea i odvukao na drugi
kraj prostorije.
Luka, nemoj! Luka, stani!
ta on pria! ta izmilja, ene pogano! viknuo je zajapureni Meter, sada ipak neto
kao mirnije. Ja da san nekoga ubio. Pu! pljunuo je. Ja san kranin, govno jedno laljivo!
Vie je u meni dobrote i iskrenosti i potenja nego u svin Poskokovin, u itavoj vaoj
nevirnoj, lupekoj, razbojnikoj raci! au ste mi u grob otrali, mater mi od vas obolila...
Luka, dobro je, ponovio je Jakovljevi umirujue. Kurac je dobro, Jakovljeviu!
otresao se Meter. Kurac je moj dobro. Nita nije dobro.
Onda je ipak uvukao koulju u hlae, popravio kosu i vor kravate, okrenuo se
Jakovljeviu i rekao:
Kako san ti reka, skini ga sa sise. Ne elin ga vie vidit. Taman da krepa, nije me briga.
Pogledao je jo jednom s ledenom mrnjom Zdeslava i izaao s Jakovljeviem za
petama, a Zdeslav je ostao gledajui za njima. Zaboravio je nakratko nevolju u kojoj
se naao, policiju, kokain, hapenje, izdaju, batine i prijetnje, koliko ga je zatekao
neobuzdani ispad kojemu je upravo svjedoio, taj Meter kakvog nije poznavao, sasvim
sumanut mukarac, s oitim narcistikim poremeajem, koji bez ostatka, iskreno i
~ 106 ~

Knjigoteka
strastveno vjeruje da su svi njegovi zloini bili u cilju nekakvog veeg dobra, da su sve
gadosti koje je uinio u konanici bile ispravne i ugodne njegovom kranskom Bogu. Nije
ipak stigao dulje razmiljati o tome jer je jedva moda pet minuta kasnije doao Rudi Justin
i od prvog trenutka se nametnuo autoritetom. Tko je njega tukao? upitao je s vrata
optuujue. Pao je na ledu pred stanicom dok smo ga privodili, slagao je spremno
inspektor.
Aha, kako ne, kazao je advokat. I zato je u lisicama? Zar je pruao otpor? Zar je on
neki kriminalac? Ubojica? ta vi izvodite ? Ovaj as da ste ga odvezali!
Policajac je posluno otkljuao lisiine.
Ostavite me nasamo s mojim klijentom!
Ovaj je izaao, a Justin dovukao stolicu s druge strane stola i sjeo sasvim blizu
Zdeslavu.
Ovo po zakonu ne bi smjeli prislukivati, ali ne elimo riskirati, objasnio je apatom, a
zatim nastavio kako je i poeo, izravno i bez uvoda: Kakav je to kokain? Nije moj.
Ne lae mi? Sigurno?
Sigurno.
Kad uzmu otiske s vreice...?
Nema mojih otisaka na tome. Kunem se.
Odlino. Ima li ita drugo u autu to bi policiji bilo zanimljivo?
Koliko ja znam, ne.
A kad bi te testirali na droge... Mislim, to nismo obavezni, to ne mora napraviti, ali bi
bilo dosta uvjerljivo da imamo papir...
Godinama nita nisam uzimao.
to znai godinama?
Pa, ne znam, najmanje tri, etiri godine.
Odlino, rekao je Justin jo jednom. A sad vanije, to se to dogaa? Zato bi ti netko
stavio tu pizdariju u auto?
Zdeslav mu je saeto ispriao do kojih je spoznaja doao od njihovog posljednjeg
razgovora, to je uinio i to je namjeravao uiniti, prije nego su mu jutros oko jedanaest na
parkiralitu prila dva slubena lica.
Isuse, kako nepromiljeno! Kako amaterski! uzdahnuo je advokat teko. Trebao si se
sa mnom savjetovati.
Zdeslav je u krivnji slegnuo ramenima, a zatim dodao i kako ga je premijer Meter
posjetio kratko prije Justinovog dolaska i bio... pa, sad, prilino neugodan.
Nisam ga sreo, kazao je Justin. Vjerojatno je i doao i otiao na stranji ulaz,
diskretno. Kako bilo, namjera mu je s itavim ovim cirkusom oita. Za poetak te je
osujetio da izae na pozornicu, a onda te je, za svaki sluaj, i ocrnio kao narkomana.
Obezvrijedio je sve to ti kae. Ta emisija koju ste, kae, napravili, zaboravi na nju.
Nema novinara koji e nakon ovoga razgovarati s tobom, nijedan nee sasluati nekoga
koga su uhvatili s kokainom. To nije moje, kazao je Zdeslav jo jednom oajno. Znam. I
mi emo, ako je sve onako kako mi tvrdi, tvoju nevinost uvjerljivo dokazati. Ali, vidi, to
~ 107 ~

Knjigoteka
nije vano. Idiotska e javnost vjerovati ono to eli vjerovati, a idiotskoj se javnosti vie
svia da si ti narkoman, nego da nisi. Napokon, tvoj je ugled i otprije ozbiljno okrnjen.
Epizoda s kokainom savreno se slae sa svim svinjarijama koje su o tebi u posljednje
vrijeme izlazile po novinama. Svoju istinu, da zakljuimo, ti sada ne moe ni prodati ni
darovati. Ne nekoliko trenutaka i jedan i drugi su zautjeli i turobno se gledali. U sobu za
ispitivanje ponovno je uao onaj inspektor.
Moj klijent odluno nijee da je ona droga njegova, poeo je Justin opet slubeno. Na
vreici neete nai nikakve tragove koji bi je povezali s njim, a kao izraz njegove dobre
volje, spreman je i na testiranje...
Nema potrebe za tim, prekinuo ga je inspektor. U vreici je bila soda bikarbona.
Policijska uprava se ispriava zbog pogreke. Slobodni ste otii.
Ovo me sad zbunilo, rekao je Zdeslav kad su kratko nakon toga izlazili iz postaje.
Pa, iskreno, i mene, priznao je Rudolf Justin.
Mrak je pao, snijeg prestao. Bilo je stravino studeno. Zdeslav je zahvalio advokatu i
pozdravio se s njim, krenuo put Hummera na policijskom parkiralitu, a kraj jedne zgrade s
druge strane ulice bljesnula su svjetla na jednom autu i netko se oglasio trubljenjem. Iz
Renault Megana izali su Darko, Jelena i Koraljka.
E, nemojte, viknuo je Zdeslav podiui ispruen dlan kao prometnik. Umoran sam i
nemam ba nikakve elje razgovarati s vama.
Njih su se troje zaprepateno zaustavili.
Zdeslave, ne misli valjda...? poela je Jelena.
Dobro je, sve je u redu, prekinuo ju je on, otvarajui vrata auta. Sve razumijem i ne
zamjeram. Ne ljutim se, ali, oprostit ete mi, vie vas u ivotu ne elim vidjeti. Nikoga od
vas.
Onda je uao u auto.
Zdeslave, grijei!
Upalio je motor.
Zdeslave, budalo! Zdeslave, majmune jedan! vritala je Jelena.
Okrenuo je kola i izaao na cestu i nije se osvrnuo ni kad mu je jedna snjena gruda
prasnula u stranje staklo. Suze su ga zapekle.

~ 108 ~

Knjigoteka

Azil za naputene ivotinje

Kad je na Zagrebakoj gori skrenuo s glavne na prilaznu cestu, prvo je pomislio kako je
kvar na trafostanici ili prekid nekakvog voda, kako se negdje od studeni slomio stup ili tako
neto. Vrhovi reflektora, to su gotovo do polovice bili zatrpani snjenim nanosom uz rub
asfalta, ocrtavali su se tamni, ugaeni, na pozadini sada vedrog neba. No, pravo mu je
iznenaenje istom slijedilo. Izbio je pred iroku kapiju i zatekao itavo imanje u mraku. Nije
bilo svjetla ni na jednom prozoru, ni pred ulazom, ni kod garaa, ni u dvoritu ni u
vonjaku, a teka se metalna vrata nisu razmicala na pritisak dugmeta na
daljinskom upravljau. Izaao je iz auta da ih rukama otvori, iako to nikad nije inio, niti je
znao da se to uope moe uiniti. Priao je reetkama, a s druge strane prvo su se u
daljini, po prilici na dvadeset metara, ukazala dva okrugla svjetla depnih lampi. Drhtavo i
nesigurno su arala zaleenim tlom. Zatim su iz tmine izronila dvojica s pletenim kapama, u
debelim vjetrovkama s grbom nekakve zatitarske agencije na prsima.
Dobra veer, izvolite, pozdravio je zatitar.
Dobra veer, ja stanujem ovdje, odgovorio je Zdeslav jednakim, uljudnim tonom.
Bojim se da ne, nastavio je onaj, kao da su na nekakvom teaju bontona.
Opunomoeni predstavnik vlasnika, Poskok international holdinga, nazvao nas je danas
oko podne da u roku dva sata iselimo itav objekt.
Ali, oprostite, ja sam Poskok. Zdeslav Poskok. Dvadeset godina ivim ovdje.
Na vas su nas osobito upozorili.
Upozorili su vas da me ne putate u moju kuu?
Tako je.
Divno. Mogu li samo pola sata, da pokupim neto odjee i pribor za osobnu higijenu?
Bez pristanka vlasnika strogo nam je zabranjeno...
Dajte, deki, pokuao je Zdeslav familijarnije, petnaest minuta, nitko nee znati da
sam bio ovdje.
Laku no, gospodine.
Dajte, to ste pike! rekao je Zdeslav, sada gubei prisebnost. Ljutito je zatresao
reetke.
Ne trudite se, zakljuana su.
utnuo je vrata, vratio se u kola i zaustavio gledajui dvojicu zatitara s druge strane,
osvijetljene farovima, i na trenutak gotovo poelio zaletjeti se tekim terencem na njih i na
reetke. Bio je u pravom raspoloenju, iscrpljen, ponien, zlostavljan, sjeban, da napravi
neto tako bezumno, a Hummer je, osim toga, bio savreno oruje za takve prilike. Dao bi se
okladiti da bi bez mnogo muke savladao i elik i meso. Ipak, u glavi mu je jo tinjao jedan
mali iak razuma te se samo okrenuo i otiao prema gradu.
To je, dakle, znailo ono Meterovo skini ga sa sise, pomislio je sputajui se u centar,
u Dalmatinsku ulicu, gdje je imao stan u kojemu bi prespavao ako je bio prepijan da vozi, ili
ako je bio s nekom gospoicom za koju nije elio da je Marija i Tomo gledaju za dorukom.
Uao je u zgradu, popeo na drugi kat, a tamo ga je sam pogled na vrata, sjajnu novu bravu,
~ 109 ~

Knjigoteka
svjee piljeno drvo i sitne tragove piljevine na stubitu, ispunio zlom slutnjom. Nije valjda
opunomoeni predstavnik vlasnika bio tako temeljit?
Jest, bio je.
Mogao je otii na jo nekoliko adresa u gradu, no za te stanove uza se nije imao
kljueve, i njih su nadzirali zatitari, a i sumnjao je, osim toga, da bi ishod bio
drugaiji. Lupkao je elom o vrata razmiljajui. Kiselina mu se iz eluca penjala u grlo.
Nakratko ga je preplavila munina od koje mu se uinilo da e se izbljuvati i istom mu je
tada palo na pamet kako od sino nita nije jeo. Idemo se hraniti, pomislio je, unijeti u
organizam neto bjelanevina i ugljikohidrata, a onda e i um ivnuti, dosjetiti se
neega, sve e nekako ve doi na svoje mjesto.
Garderobijerka u Baudelaireu. zbog neega je nevoljko primila njegov kaput, plaljivo
zvjerajui put restorana kao da trai pomo.
Ivice, doviknula je jednom konobaru u prolazu, gospodin Poskok je stigao, imamo li
stol za njega?
Imate rezervirano? okrenuo se Ivica.
Ne, nisam stigao...
ao mi je, veeras smo puni.
ao mi je, ali niste, odgovorio je srdito Zdeslav, koji je s ulaza lijepo mogao vidjeti
najmanje etiri prazna stola.
Ne morate tako razgovarati sa mnom, uvrijedio se konobar, osjetljiva neka duica.
Ne morate ni vi sa mnom. Pozovite mi vlasnika, molim vas. Konobar je stao. Gazdu,
Dubravka, Dudu mi pozovite, ponovio je Zdeslav sada sporije, kao da je ovaj retardiran i
treba mu svaku rije naglasiti.
Zdeslave, oprosti, rekao je Dudo prijetvorno se smjekajui, ljudi te nisu prepoznali.
Nasmijeio se i Zdeslav njemu, kao, sve je u redu, dogaa se, makar je bilo nedvojbeno
da su garderobijerka i konobar znali tko je on.
Nego, kakav je to kokain? upitao je Dudo vodei ga kroz restoran, toboe aljivo i
neobavezno avrljajui. Gledam na vijestima i mislim se, ma, vidi, ti Zdeslava kako je
vraji, nosi tonu kokaina, a ne bi prijatelje poastio.
Bila je samo mala vreica, i nije bio kokain nego soda bikarbona.
Zajebava!? apnuo je preneraeno vlasnik Batidelairea. Zbog sode bikarbone
hapse?
Zdeslav nije znao kako bi odgovorio na ovo. Nedostajala mu je kljuna informacija, je li
Dudo nenadmaan cinik ili je jednostavno tup kao kamen? Vjerojatnije je bilo ovo drugo.
Pokvarenjak ga je smjestio za malim stoliem u kutu izmeu kuhinje i zahoda, nijednom
rijeju ili grimasom ne pokazujui kako je u tome ita neobino, a i Zdeslav je, premoren
ivotinjskom glau i cjelodnevnim sukobljavanjem, sada bez rijei prihvatio ponienje.
elio je samo pojesti i otii, da vie nikad ne stupi nogom u ovu uljivu rupu.
Gosti su u restoranu bili uobiajeni, poznati. Zoki Paripovi pohlepno je lomio kampe,
dok je Popularni Roko kraj njega oito jo jednom bacio alkohol te nesretno pijuckao
mineralnu vodu. Zdeslav nije mogao biti siguran, ali izdaljega gledajui, rekao bi da se
Paripoviu i ona presaena kosa na elu poela prorjeivati. Trebao bi je reklamirati. Ili mu
~ 110 ~

Knjigoteka
je frizuri moda istekao jamstveni rok? Stol do njih Marcelo je teatralno maui
rukama neto objanjavao Iliji Okoprcu, predsjedniku ultradesniarske Hrvatske lige,
debilu koji se na udakim lokalnim televizijama samozadovoljno i nasmijeeno razmetao
gnjusnim govorom mrnje. O emu bi oni mogli razgovarati, to je njima dvojici zajedniko,
Zdeslav ipak nije elio znati. Peder s minivalom i elavi, u crno odjeven klerofaist bili su, i
za njegove liberalne nazore, pomalo perverzan par. Melita Pizdek smijala se alama
nekadanjeg predsjednika uprave velike dravne osiguravajue kue, koji je za zadnji broj
revije Zdravlje & Ljepota odao svoj udesni recept za mravljenje, premda je svoju
senzacionalnu tjelesnu formu, mnogo prije sirovom povru i itnoj kai, imao zahvaliti
etverogodinjoj robiji zbog zlouporabe poloaja i ovlasti. Proslavljeni nogometni trener
malo dalje je veerao s ratnim zloincem, policijski naelnik dijelio karpinu sa zvijezdom
sapunice, a operna prvakinja bila zbog neega vidljivo ljuta na svog ljubavnika, vercera
nafte.
U restoran su onda uli i Luna i njezin taekwondo dragi, a Zdeslav je u nelagodi spustio
glavu. Hladetina, kulen i zaseka, koje je uzeo za predjelo, upravo su mu stigli za stol. Zatim
je polako, s tekom pojeo veliki odrezak s krumpirima i kiselim zeljem. Redom je uzeo sve
teka, masna, krepka zimska jela, nikakvo gastronomsko preseravanje s mikronskim
zalogajiima te grozne veeri na kraju uasnog dana nije dolazilo u obzir. Naruio je i
kriku makarane i veliku kavu s mlijekom i zatraio raun.
Kartica je odbijena, kazao je konobar.
Nemogue, pokuajte ponovno.
Ne. Isto.
Dajte, molim vas, jo jednom.
Sve u redu? upitao je Dudo prilazei stolu.
Kartica neto zajebava, nemam pojma zato, rekao je Zdeslav, iako je u sebi,
s uasom,
nagaao to bi moglo biti posrijedi.
intimno,
I bilo je upravo to. Svi njegovi kieni, oholi, zlatni, platinasti, crni, dijamantni, business,
first class, premium, prestige, luxury, exclusive i elite komadii plastike, a izvadio ih je
naposljetku devet, pali su poraeni u malom ureaju za kartino plaanje. Do jedan je bio
mrtav. itav je restoran najednom utihnuo, i Zoki Paripovi, i Popularni Roko, i Ilija
Okoprc, i Melita Pizdek, i gospodarski kriminalac, i nogometni trener, i ratni zloinac, i
policijski naelnik, i zvijezda sapunica, i operna prvakinja, i naftni vercer, i Luna i onaj
njezin, svi su znatieljno promatrali, ili barem oslukivali njegovu muku i sramotu, a
Marcelo se ak zlobno zahihotao.
A nema gotovine ? upitao je vlasnik Baudelairea povjerljivo, poluglasno.
Nemam, rekao je Zdeslav.
Imao je, dodue, nekoliko stotina gotovog novca, ali je zakljuio kako mu ga je mudrije
zatajiti dok ne otkrije prave razmjere svoje ekonomske propasti.
Mogu ti oprati sue, ponudio je veselo.
Dubravku ovo nije bilo smijeno.
Daj, Dudo, koliko sam ti napojnica svih ovih godina ostavio, mogao bih cijeli lokal
veeras poastiti.
~ 111 ~

Knjigoteka
Ni ta ga primjedba nije naroito oraspoloila.
Ostat u ti duan. Priekaj me koji dan.
Zdeslave, molim te, nemoj, zastenjao je glupi Dudo. Teka su vremena.
upino! apnuo je Zdeslav.
U redu je, kazao je tada konobar Ivica, ponovno prilazei stolu. Raun je rijeen.
Rijeen? Kako rijeen? zaudio se Zdeslav. Gospodin Grbi je rekao da e on platiti.
Zdeslav se u prvi tren nije mogao sjetiti. Grbi? Koji Grbi? Onda je shvatio. Pogledao je
taekwondo ampiona, koji je jeo s nosom u tanjuru kao da nita od svega to se dogaa nije
njegov posao. Luna se ipak osmjelila kriom ga iskosa pogledati, a Zdeslav joj je usnama
bezglasno kazao: Hvala. Ona je samo trepnula.
Izaao je namrteno i bez pozdrava. Zakopavajui kaput pred ulazom pogled mu je
pao na osvijetljenu kutiju s imenom cijenjene ugostiteljske ustanove, zabijenu u
tlo nekoliko metara dalje. Donjim je rubom izvirivala iz smrznutog snijega i upravo ga
mamila da joj prie i divljaki je razbije, ali je na kraju procijenio da mu je za taj dan
bilo dosta razgovora s redarstvom. Osim toga, nestrpljivo je elio na bankomatu jo jednom
provjeriti kartice. Provjerio je, za svaki sluaj, na dva i sa aljenjem zakljuio kako ono u
Baudelaireu nije bio usamljeni i sluajni incident.
Svi su mu rauni bili prazni i u ovome je trenutku raspolagao sa, samo malo... 323,
slovima: tri stotine dvadeset tri kune, a mogunost da bi se u neodreenoj budunosti
njegovo nezavidno financijsko stanje moglo popraviti bila je krajnje neizvjesna.
Ako je negdje u gradu postojalo prenoite za 323 kune, on to mjesto, pod jedan, nije
poznavao, a pod dva, brzopleto bi bilo sav imetak ve prve veeri potroiti na toplu
postelju. Tko zna to ga jo eka? Umjesto toga, otiao je u auto, upalio motor i grijanje. Dok
je cupkao i puhao u ake dolo mu je bistrije zato je njegov pokojni otac u lisnici uvijek
nosio nekoliko tisua. Ismijavao je tu naviku, inila mu se seljakom i zastarjelom u
vremenu kad je gotovina dostupna doslovno na svakom uglu, ali tata je oito imao zdravije
instinkte. Pa i bez njega, trebao se pripremiti na ovo. Justin ga je prije dva mjeseca upozorio
kako mu novi gazde mogu sve uzeti. Pomislio je da njega nazove, stari bi mu advokat, kao i
uvijek, rado pomogao. Ipak ne, dovoljno ga je danas gnjavio.
Imao je po prilici pola rezervoara goriva, a ovaj model automobila se, izmeu mnogih
svojih vrlina, nije isticao tedljivou. Kazaljka je gotovo naoigled padala u crveno. Ne
bude li pazio, i taj e mu resurs uskoro presahnuti. Trebao bi se negdje jeftinije grijati.
Najbolje u nekakvom kafiu, zakljuio je nakon kraeg razmiljanja, skromnom i
zavuenom mjestu u koje nikad inae ne bi otiao, gdje ga ne bi svi prepoznali i gdje su
cijene pia razumnije, a da opet nije predaleko.
Parkirao je na Glavnom kolodvoru i spustio se u pothodnik, u velegradsko podzemlje,
umijeao se u gomilu to je bljuzgom kaljala mramorne podove umorno se vukui kraj
izloga u kojima su svjetlucali nizovi boinih lampica. Repertoar blagdanskih pjesama
postajao je sve bjesomuniji, popusti sve nevjerojatniji. Kako je Zdeslav shvaao, svi kupci
ivotnog osiguranja dobivali su svinjski but sa etiri gigabajta prometa i besplatni
download migrene i nesanice bez pologa i jamaca uz besplatan servis prvih pedeset tisua
kilometara ve od 39.99 mjeseno. Mladi i djevojka s crvenim kapicama Djeda
~ 112 ~

Knjigoteka
Mraza sakupljali su priloge za azil za naputene ivotinje. Eh, ba dobro, vas dvoje trebam,
pomislio je Zdeslav.
Zaustavio se naposljetku u najneuglednijem kafiu, pustom i pranjavom umezu neto
i neumjesnog imena Radost, smjestio u separe presvuen mjestimice rasparanom
umjetnom koom i zamolio voni aj od mlae konobarice. Taje valjda bila zaposlena s
poreznom povlasticom, preko Saveza gluhonijemih. Nita, ni rijei nije kazala ni primajui
narudbu ni posluujui ga. Spustila je alicu pred njim, vratila se na visoki stolac iza anka
i nastavila tipkati na mobitelu. Ali, on se nije alio. Usprkos niskim higijenskim standardima
i bijednoj posluzi, prostorija je bila ugodno topla. Na televizoru utianog tona davale su se
vijesti. Tomislavu Poskoku posthumno Nagrada za ivotno djelo, pisalo je ispod prizora
gdje Milivoj Jakovljevi nacereno uzima zlatni kipi iz ruku predsjednika Gospodarske
komore, a Zdeslav je bio udno smiren dok je to gledao. Nije ga, dapae, uzrujao ni sljedei
prilog: Zdeslav Poskok uhien s kokainom.
Jesi ono ti? upitao je tada netko, a Zdeslav se trgnuo shvaajui kako vie nije sam u
kafiu.
Jesam, odgovorio je odmjeravajui upavog i zamazanog beskunika od kojih
pedesetak godina u susjednom separeu.
A ta, pustili te?
Bilo mi je podmetnuto.
O, da hoe uhapsiti, ja bih dao i da mi podmetnu.
Zdeslav je upitno podigao obrve.
Veeras e zeko traiti mamicu, radijator bi valjao i da je u zatvoru, rekao je
beskunik praktino. Ima moda cigaretu?
Ne puim.
teta. Mogao bih, naravno, u Konicu, nastavio je , ali tamo ne idem iz principa.
A staje Konica?
Prihvatilite za beskunike. Pokvarenjaci su prije par godina sruili baraku Crvenog
kria tu gore iza Esplanade i napravili novu zgradu u Konici kod Velike Gorice. A mene to,
vidi, vrijea, da ja, kao roeni Zagrebanec, ne mogu spavati u svom gradu, nego zbog svih
onih Imoana i Hercegovaca kaj su doselili, moram u nekakvu Konicu bogu iza nogu.
Razumijem, kimnuo je Zdeslav suosjeajno. Jesi moda za neko pie?
Moe pun.
Jedan pun, molim vas! doviknuo je konobarici, a ova je ustala i pola pripremati
napitak, sasvim nevjerojatno, ni na trenutak ne skidajui pogled s displeja.
Duani su se oko devet u pothodniku jedan za drugim poeli zatvarati, dugaki je tunel
odjekivao treskanjem reetki, guva se prorijedila. Kad je ovakav snijeg, svi su htjeli to
prije biti kod kue.
Imam jednu ensku kod koje mogu otii, ali ona mi je, onako, samo u krajnjoj nudi,
nastavio je veteran ulinog preivljavanja, a Zdeslav ga, premda znatieljan, nije nita pitao
nasluujui da e ovaj ionako sam od sebe sve ispriati.
I doista, nije dugo morao ekati.
~ 113 ~

Knjigoteka
Nimfomanka, dodao je beskunik otpijajui vrelu tekuinu. Stravian seksualni
apetit.
Neugodno.
Uasno neugodno. Fio, kae, ima pet minuta da se otuira i nemoj da ja moram
dolaziti po tebe.
Pa je li runa?
Ma, kakvi! ta ti je, avion od ene, ali naprosto nekako...
Neumjerena.
Upravo tako, sloio se beskunik, a zatim poskoio primjeujui policajca s druge
strane prolaza. Robi! doviknuo mu je. Roberte, budi ovjek!
Fio, zna da mislim na tebe, ali veeras smo pretrpani, ispriao se policajac. Bila
tunjava na Veeri Peruiana, vie od dvadeset ozlijeenih.
Ako se oslobodi koji leaj, javi!
Vai, zovem te na nula-devet-osam.
Moe i na nula-devet-osam i na nula-devet-jedan, oba su ukljuena, napomenuo je
Fio.
Popio je uskoro pun, zahvalio, pozdravio i otiao nosei malu otrcanu naranastu
sportsku torbu preko ramena, a Zdeslav je uzeo jo jedan aj. Pothodnik je sasvim opustio,
samo bi povremeno netko uurbano proao hvatajui zadnji autobus za Cerovski Vrh ili
Donji Dragonoec. Zdeslav se sjetio Koraljke. Ona je sad bila praznina u utrobi i slabost u
miiima, bol kakvu nije outio valjda od prvog gimnazije, kad je ridao u jastuk zbog jedne
Linde, a mama ga tjeila da e sve biti dobro. Nedostajala mu je nasmijana samouvjerenost
prodavaice, jetke ale kojima ga je razoruavala, izravna i bezbrina spolnost, umiljatost
nakon snoaja, pa i njezina zlovolja. Neosjetno i tiho mu se uuljala u duu u jedva tri
tjedna kako su bili zajedno i ostavila pusto odlazei. Kako li je samo Jakovljevi saznao za
nju? Bit e da ga je sotona sve vrijeme nadzirao.
Konobarica se, naravno, nije ni udostojila rei kako se Radost zatvara, ve je
jednostavno uzela kantu s vodom i krpu i uzela ribati pod, a Zdeslav je platio i izaao.
U itavom pothodniku radile su sada samo jo dvije trafike i sendvi bar, a ni za njih nije
bilo potrebe. Pokretne stube ile su gore i dolje ni za koga. Moda bih mogao u Konicu,
pomislio je Zdeslav. U prihvatilitu za beskunike zacijelo bi se do suza nasmijali da im
doe jedan u Hummeru, odjeven u Armanijevo odijelo i Brionijevu koulju.
U prtljaniku je naao samo kartonsku kutiju s dvije boce vina i rokovnik konih korica,
koje je od tko zna kojeg poslovnog suradnika tko zna kad dobio, i pamunu zelenu majicu
dugih rukava s natpisom Ohio University koju je skinuo jednog petka nakon skvoa. Ajde, pa
nije loe, rekao je u sebi njuei tkaninu u kojoj se jo slabano osjeao znoj. Skinuo se
drhturei naas do koulje, navukao majicu i zakopao sako i kaput preko nje. Uzeo
je sintetiki crni tepih s poda, uao u auto i ukljuio motor.
Unutranjost se brzo ugrijala, toplina mu je proela kosti i uskoro je doao na naplatu
san kojega je propustio prethodne noi, dok je pisao onaj smijeni i patetini
govor. Priekao je jo desetak minuta, dok u Hummeru nije dolo gotovo neizdrivo, a onda
okrenuo klju, spustio sic, legao i pokrio se tepihom.
~ 114 ~

Knjigoteka
Probudio se petnaest minuta prije ponoi promrzao. Auto je bio kao hladnjaa. Zagrijao
ga je jo jednom, ugasio i ponovno legao. Napravio je to, u pravilnim vremenskim
razmacima, u dva i u etiri sata. U est mu se mu se, k vragu i gorivo, vie nije dalo
zajebavati. Izmueno je pao u san dok su klipovi vrtjeli.
Stoljetna su stabla u gradskim perivojima pucala, a veliki komadi leda neujno plovili
Savom. Bila je to, kau meteorolozi, najhladnija no u Zagrebu u posljednjih sedamdeset
godina.

~ 115 ~

Knjigoteka

Zato je kultura vana

Ujutro ga prenulo nekakvo kuckanje. Otvorio je oi i ugledao jedno udovino, krezubo,
prljavo i bradato lice na prozoru. Kriknuo je od straha i ustuknuo na suvozaki sic, ne
prepoznajui u prvi as svog noanjeg znanca iz kafia Radost.
Ej! Jesi iv?! vikao ga je on, dlanovima zaklanjajui pogled budui da su stakla terenca
bila zatamnjena.
Zdeslav je spustio prozor.
Gledam, auto parkiran, a motor radi i nije mi jasno tko je u ovo doba, na ovome ledu,
objasnio je Fio. Pa, to nisi rekao da ti treba prenoite, snali bismo se nekako.
Sve je u redu. Dobro je i ovako, kazao je Zdeslav promuklo, bunovno, a onda se sjetio i
panino pogledao mjera goriva. Rezervoar je bio gotovo prazan. Podigao je prozor, ugasio
motor i izaao proteui utrnule noge. Skupa odjea mu je bila savakana, upropatena.
Idemo dorukovat, ja astim, pozvao je Fio velikoduno.
Spustili su se u pothodnik, gdje je on kupio svakome po pecivo, a onda ponovno sjeli u
Radost, gdje je sada posluivao jedan sijedi namrteni brko, a bilo je i neto gostiju,
zaposlenika zimske slube. Fio je djelovao neobino ilo i bodro, Zdeslav se nije usudio
pitati gdje je noio, u policiji ili kod prijateljice koja ga je nesebino darivala tjelesnim
slastima, ili je moda prevladao svoj vlakovulianski ponos i otiao do periferijskog
prihvatilita?
Jesu novine slobodne?
Kako ne, izvolite, rekao je mukarac za susjednim stolom ljubazno.
Idemo napraviti borbeni plan, rekao je Fio otvarajui Jutarnji list otraga prema
poetku, dok je konobar sputao alice s punem i ajem pred njih.
Kakav borbeni plan? zanimalo je Zdeslava.
Kultura, rekao je Fio i odrjeito udario dlanom po stranici s dnevnim dogaanjima u
gradu. Zna Ii ti koliko je kultura vana?
Kultura je vrlo vana, predloio je Zdeslav.
Veze ti nema, moj Zdeslave. Je li se ono Zdeslav zove ?
Tako je.
Kultura je, Zdeslave, izvor mnogih hranjivih tvari, izjavio je beskunik sveano. Da
nije kulture, ovakvi kao ti i ja ne bi mogli preivjeti. Otvaranja izlobi ulja, grafika,
fotografija, kipova, narodnih rukotvorina, bijenala akvarela i trijenala male keramike, sve
su to prilike da se ovjek poteno najede. Upravo kao i koncerti u Glazbenom zavodu,
filmski i kazalini festivali, smotre folklora, kajkavske popevke i akavske rii, premijere
filmova i baletnih predstava, predstavljanja zbirki pripovjedaka, romana, sabranih djela,
zaviajnih monografija i grafiko-poetskih mapa, u svim se ovim prilikama slui nekakva
hrana. Koji put i prvorazredna. Zna, istina, biti orak. Vidi li, na primjer, da se u Matici
hrvatskoj predstavlja zbornik znanstvenih radova o Tituu Brezovakom, zajebi. Cicije iz
Matice nikad se ne isprse. Napune samo nekoliko zdjelica slanih tapia i ipsa i uvale ti
besplatnu knjigu. A knjiga je, hvala Bogu, sranje, nijedan antikvarijat ni pedeset lipa za to ne
~ 116 ~

Knjigoteka
bi dao. Ali, ako poznati poduzetnik prireuje koktel povodom izlaska novog albuma neke
svoje pike...
Ovo je posljednje Zdeslavu bilo, kao, odnekud poznato, ali nije prekidao poduku.
Zapanjeno je sluao beskunika, koji je bio tako upuen u recentnu kazalinu, filmsku,
glazbenu, knjievnu i likovnu produkciju da bi ga mogli namjestiti u gradskoj komisiji za
dodjelu novanih poticaja kulturnom stvaralatvu. Neto prije jedanaest posluno je klipsao
za njim stazom kroz snjeni nanos put Muzeja suvremene umjetnosti.
Danas ima samo ovaj suvremeni nizozemski dizajn i u est popodne festival stripa u
Studentskom centru, ali tako ti je to, etvrtak nikad nije naroit, objasnio je Fio.
Pa, zato u ovaj sat stavljaju izlobu? Meni je prerano za ruak, pobunio se Zdeslav
razmaeno.
Bit e da je predsjednik pokrovitelj, a on nije imao drugih slobodnih termina,
nagaao je Fio.
I zbilja, predsjednik drave i njegova savjetnika svita izlazili su iz crnih limuzina
upravo kad su njih dvojica stupili na muzejske stepenice. Pruili su korak i uli. Nitko ih nije
pitao pozivnicu. Zdeslav je razmjerno pristojno djelovao, a njegov se upavi i bradati
znanac u poderanom kaputu i prljavim tenisicama, s naranastom sportskom torbom,
moda i vjetije stopio s okolinom. Fio je izgledao kao doajen nae konceptualne
umjetnosti. Umijeali su se u gomilu glumei kako pozorno sluaju blebetanje
kustosa, jednog od onih grlobolnih mukaraca koji i u zatvorenome nose al, sve gledajui
kad e namjetenici kateringa otklopiti dugake etvrtaste pladnjeve, a kad se to dogodilo
s odreenim su nezadovoljstvom uoili kako i mnogi drugi ga je interes za prolazna, triava
zadovoljstva poput hrane. Zdeslav je kroz guvu jedva ugrabio nekoliko komada hladne
peenke, restanog krumpira i francuske salate.
Gospodine Poskok, ba vas trebam, uzviknuo je tada direktor Muzeja, kojega je
Zdeslav jednom negdje svakako morao upoznati.
Mene treba, pomislio je Zdeslav zaueno, s viljukom zaustavljenom u zraku. Blaeni
kulturni radnici ne gledaju televiziju.
Tip se zalijepio i slatkorjeivo, iroko, s mnotvom suvinih podataka, krenuo
pripovijedati
kako
namjerava ugostiti
jednoga
vrlo
darovitog
mladog
azerbejdanskog umjetnika, progonjenog u domovini, a ovaj je za svoje zagrebako
predstavljanje pripremio jedinstveni performans koji e nesumnjivo odjeknuti u
meunarodnim krugovima. Skinut e se gol i politi ivotinjskom krvlju! Ali, jao, nastavio je
direktor alosno, nevolja je da je taj inspirativan i uznemirujui in produkcijski
nesvakidanje zahtjevan i ne moe se napraviti bez sponzora, i to ne bilo kakvog, mora to
biti poduzee koje se bavi vrlo osobenom djelatnou.
Zdeslav je napokon shvatio to se oekuje od njega i prekinuo zamorno izlaganje
pitanjem koliko krvi trebaju. Pa, tako, stotinjak litara. Nema problema, obeao je Zdeslav
spremno, jer u ovoj je situaciji mogao zaista bilo to obeati. Dat e nalog njihovoj farmi u
akovu da smjesta zakolju dvadeset tovnih junica. Nijedna rtva nije prevelika za ruenje
okrutne azerbejdanske diktature.
Zdeslave! zovnuo ga je tada Fio veselim glasom preko glava posjetitelja izlobe.
Zdeslave, imaju dimljenu pastrvu. Probaj, odlina je! preporuio je on pokazujui u tanjur
~ 117 ~

Knjigoteka
tako obilno i bez reda natrpan evapima, lignjama, kampima, francuskom, pohanom
piletinom, paticadom, kiselim krastaviima, maslinama, fritulama, krempitama i
eklerima, da se dimljena pastrva nije ni vidjela.
On je s vama? zaudio se direktor Muzeja suvremene umjetnosti.
Moj brati, objasnio je Zdeslav.
Nije lo nizozemski dizajn, primijetio je neto kasnije, dok su skakutali na studeni na
oblinjoj tramvajskoj stanici.
Tja! Vidio sam i boljih, odgovorio je Fio potiho podrigujui. Jesi moda za aj i
kekse?
Tko daje aj i kekse?
Jehovini svjedoci.
Ajde, moe, prihvatio je Zdeslav.
Poastili su se ajem i keksima u Velikoj dvorani Jehovinih svjedoka u Savskoj, a onda
odluili i posluati predavanje s izazovnim naslovom ime se mjeri pravi uspjeh u ivotu?,
koje je drao jedan elavi brat u kriavozelenoj koulji i vunenom odijelu boje senfa.
Smjestili su se u zadnjem redu fino zagrijane sobe. Jedna je starija gospoa u haljini
cvjetnog uzorka neto i moda nekranski nabrala nos kad je Fio sjeo kraj nje.
Puno je gore kad se ovjek zavarava milju da je uspio u ivotu, a zapravo nita ne radi
kako treba. Kad konano shvati da mu sve u ivotu ide nizbrdo i da mora neto promijeniti,
moda ve bude prekasno, upozoravao je meketavim glasom onaj grenik i Zdeslav je
gotovo doao u napast da ga ozbiljno shvati, pa i jednom, tko zna, u bijeloj tunici ue u
bazen i dade se krstiti, da se Fio nije u jednom trenutku trgnuo iz drijemea i prijateljski
mu namignuo.
Mrak je ve pao kad su napustili ove drage i gostoljubive ljude, urei u Studentski na
otvaranje festivala stripa. Stripovni entuzijasti, meutim, iako su poesto bili vrlo krupni,
nisu davali nita za jesti. Pretili mukarci koji su i u srednjim godinama ivjeli s roditeljima,
koji se nisu enili jer nijedna ena naalost nije bila Modesty Blaise, hodali su izmeu
tandova posveeno uzimajui u ruke stare roto sveske, briljivo prouavajui njihovo
stanje, mrtei se i na najsitnije mrlje, poderotine i magaree ui, ili se strastveno prepirali
je Ii ovaj ili onaj crta unaprijedio ili unazadio serijal o nekom superjunaku, a
aavanje namjernika oito im ni u peti nije bilo. Svojim su prezirom za socijalne
konvencije gorko uvrijedili Zdeslavovog mentora.
Mamlazi neodgojeni! rekao je Fio. Nikad im vie neu doi! Bjeimo odavde! Ovo je
mjesto prokleto!
Samo trenutak, oprosti, zaustavio ga je Zdeslav primjeujui jedno poznato lice. Lice
je zapravo bilo jedino to je prepoznavao. Visoke cipele od svijetle bruene koe,
smee hlae, prljavobijeli pulover i sivozelena vjetrovka bile su mu potpuna novost na
osobi koju je gotovo trideset godina svakodnevno gledao, ali samo u posluiteljskoj odori.
Zdeslave, nasmijeio se on, otkud vi ovdje?
Ne pitajte, Joa.
~ 118 ~

Knjigoteka
Rukovali su se i tijela su im se naas pribliila jedno drugome, kao da e se zagrliti. Ali,
ipak ne, klasna je prepreka ak i sad stajala meu njima. Odmaknuli su se u laganoj
nelagodi, svejedno razveseljeni ovim neoekivanim susretom.
Nemojte se ljutiti, uasno izgledate, primijetio je Joa.
U ovim okolnostima teko bih i mogao bolje izgledati, rekao je Zdeslav.
Da, znam, kimnuo je Joa. Juer su oko podne zatitari upali kao razbojnici u vilu,
pokazali pismo onoga Jakovljevia i kazali da imamo jedan sat da iselimo. Ja sam se
pobunio, htio sam razgovarati s vama, ali vi ste bili nedostupni, telefon vam je bio iskljuen.
Onda su mi objasnili da vi tu ionako nita ne moete napraviti jer e i vas izbaciti. Je li to
istina?
Naalost, da.
I oni to imaju pravo?
Koliko vam se god to nepravednim inilo, imaju. Kua je u vlasnitvu kompanije, a ja
sam tamo potpuno razvlaten. Ja praktino nemam vie nita.
Boe sveti! prenerazio se posluitelj, a zatim jo jednom pogledao Zdeslava i postala
mu je jasnija smijena zelena Ohio University majica ispod zguvanog sakoa. Pa, gdje ste se
smjestili?
Pa, sad... poeo je Zdeslav posramljeno i jedva naao snage da preko usta prevali
ostatak reenice, noas sam spavao u autu.
Zdeslave, zaboga! To je grozno!
Zdeslav je spustio glavu gledajui svoje blatnjave talijanske cipele, kukavno udei da
Joa sada ree jednu stvar za koju se on jedva usudio nadati e je rei. I Joa je rekao,
spremno i bez krzmanja:
Idete sa mnom!
Joj, Joa, nemojte...
Ne, ne, nemamo o emu raspravljati. Bit ete kod mene. Koliko god bude trebalo.
Pa, dobro, rekao je Zdeslav, kao, nevoljko, no njegova je ganutost Joinom odanou
bila iskrena. Zamolio je da ga prieka samo minutu i poao do Fie.
Sad sam dobio poruku, Viteko alkarsko drutvo je u Zagrebu. Slave neto u jednom
restoranu na Jarunu. kazao je Fio ozareno prije nego je Zdeslav ita stigao rei.
Hvala ti na svemu, prijatelju, ali ja ne idem dalje.
Jesi siguran? Viteko alkarsko drutvo, bit e janjetine kao blata. To se, brate, ne
odbija.
Svejedno, riskirat u.
Zatim su se rukovali i rastali. Zdeslav se vratio Joi.
Moemo? upitao je Joa.
A neete...? upitao je Zdeslav pokazujui tandove prekrcane stripovima.
Ne, odmahnuo je posluitelj. Nema tu nita to ja ve nemam. Doao sam vie iz
navike, da pozdravim neke ljude.
Stanovao je blizu, nie pruge, u jednoj trnjanskoj novogradnji. Hodajui do tamo
ispriao je Zdeslavu kako mu na kraj pameti nije bilo kupovati nikakvu nekretninu. Dobro
~ 119 ~

Knjigoteka
mu je bilo njegovom staniu kraj stranjeg ulaza u vilu, a kasnije, pod starost, kako bude.
Tko e razmiljati o tome? Meutim, Tomo Poskok je bio neumoljiv. Ne moete tako, Joa.
Tko zna to se sve moe dogoditi. Kupite neto svoje da ne bi danas-sutra zavrili na ledini,
kazao je stari. Ustvari je on sve, od poetka do kraja, uredio. Naao je graevinskog
investitora pred steajem i natjerao ga da gotovo prepolovi cijenu, u banci je uredio kredit s
niskom kamatom, dao polog i jamio, a Joa je samo potpisao papire. Juer kad je Joa,
proroanski, zavrio na ledini, mogao je samo u mislima zahvaliti pokojnom poslodavcu.
U petnaest godina kako imam ovo mjesto, nisam moda ni dvadeset puta u njemu
prespavao, ali vidjet ete, lijepo je, kazao je Joa otkljuavajui.
Joa, ovjee! uzdahnuo je Zdeslav ulazei u dnevnu sobu u kojoj su itava dva zida
od poda do stopa bila u policama do posljednjeg centimetra ispunjenim stripovima.
To je samo manji dio, rekao je Joa skidajui jaknu u hodniku. O-o! uzviknuo je
upozoravajue kad je Zdeslav posegnuo rukom prema polici. Ne prljavim rukama!
Zdeslav se posluno odmaknuo, premda nije shvaao kako bi mogao otetiti sveske koji
su, koliko je mogao vidjeti, svi do jednog bili u vrstim najlonskim omotima.
Vi bi se, osim toga, nastavio je Joa, sada iz susjedne, valjda spavae sobe, morali
itavi oprati i presvui.
Vratio se nosei uredno izglaanu koulju, hlae, ve, arape, ak i kone papue te
novu, neotvorenu etkicu za zube i jednokratni brija.
Mislim da e vam sve ovo odgovarati.
Dajte, ne treba...
U toj uasnoj odjei, u kojoj ste se tko zna gdje vukli, na moj kau neete, prekinuo ga
je Joa uljudno.
Svjee otuiran i obrijan u istoj je odjei uskoro sjedio za stolom u maloj kuhinji,
gledajui Jou kako im dinsta teletinu sa ampinjonima za veeru. Makar je, po
vlastitom priznanju, rijetko boravio ovdje, vlasnik je stan opremio namjetajem i
ureajima, loncima, tanjurima, zavjesama, sagovima, hranom, kozmetikom, sve to dom, u
jednu rije, mora imati, on je imao. ak su mu i slike, uokvireni i ostakljeni plakati
Makarskog festivala stripa, gdje su poznati autori svoje junake nacrtali na ulicama i
trgovima dalmatinskog gradia, visjele na zidovima. Joa je oito bio jedan od onih sasvim
rijetkih organiziranih i pedantnih mukaraca savreno sposobnih ivjeti bez ene.
ganci ili ria?
ganci, izabrao je Zdeslav.
Ako nisam indiskretan, gdje vam je Koraljka?
Nismo vie skupa.
Joa je ulio vodu za gance i stavio lonac na plinsko kolo.
Ona nije ono to sam mislio da jest, dodao je Zdeslav.
Joa je kuhaom kuao umak, dosolio ga i nekoliko puta nad njim zavrtio mlincem za
papar.
Izdala me.
O! zaudio se Joa.
~ 120 ~

Knjigoteka
Mogu li vam se ispovjediti?
Ako elite, kazao je posluitelj rezervirano.
I Zdeslav je poeo.
Sumnjivo mi to zvui, zakljuio je Joa kojih pola sata kasnije, zavravajui obrok.
Dopustite, ja mislim da ste se vi zaletjeli.
Ali, tko je drugi mogao to uiniti ? Ona je imala priliku i motiv, nju sam prethodnu
veer vidio s Jakovljeviem... Znam, sve je to logino, ali opet... ne. Definitivno, ne. Ta vam
djevojka nije to napravila.
Dajte, pa vi je ne poznajete.
Ali, vidio sam, Boe dragi. Ona je zbilja bila zaljubljena u vas. Nain kako vas je gledala,
nije mi promaklo. Ja se, vidite, u tu stvar dobro razumijem.
U koju to stvar?
U ljubav?
Ma, da. Nauili ste iz stripova, izletjelo je Zdeslavu i smjesta se pokajao kad je to
rekao.
Pa i iz stripova, odgovorio je Joa jednostavno, ne nalazei uvrede u ovome. U
stripovima takoer zna biti ljubavne mudrosti. Ne u svim, naravno, ali se nae.
Uzeo je Zdeslavov i svoj tanjur i pribor i odnio ih do sudopera.
Pustite, ja u, ponudio je Zdeslav.
Samo vi sjednite, rekao je Joa cijedei deterdent na spuvu i perui posude, a zatim
tiho, vie kao za sebe, zapjevao poznatu narodnu iz svoga kraja:
Ko ljubiti ne zna Ko ljubiti ne zna Sej, nek se ne hapljuje.
Imao sam i ja jednu veliku ljubav zaustavio se iznenada gledajui Zdeslava. Mislim,
ako se mogu sada ja vama ispovjediti.
Poaen sam vaim povjerenjem, gospodine, rekao je Zdeslav samo napola aljivo.
Ona je bila kuharica u menzi Elektrodistribucije. Lela se zvala. Upoznali smo se na
teaju francuskog u koli stranih jezika u Vodnikovoj. Sviale su joj se ansone i htjela je
znati o emu pjevaju. I odmah smo, kako to mladi danas kau, kliknuli. Petkom naveer smo
ili na ples u Mjesnu zajednicu Donji grad, a subotama u Jazavac ili Komediju, ili gledali
cikluse europskih filmova u Kinoteci. Jednom smo i itav vikend proveli na Bledu, hodali uz
jezero dok se nije spustio mrak i zelene krijesnice se zarojile oko nas. Satima sam mogao
razgovarati s njom, ili samo mirno leati kraj nje...
Zautio je odsutno ispirui pjenu s tanjura.
A onda jednog dana, godinu i pol smo ve bili u vezi, etali smo Cmrokom. Bila je jesen,
vjetar je trgao lie sa stabala. Jedan se veliki crni doberman pojavio odnekud iz grmlja,
iskoio iznenada pred nas i stao lajati razjapljenim, slinavim raljama. Bio je to strahovit ok.
Dotrao je odmah vlasnik, uhvatio uzicu i umirio ivotinju, a ja sam shvatio da Leline ruke
vie nema u mojoj ruci. Jadnica je pala na zemlju, zakovrnula oima i mahnito se tresla.
Pjena joj je izbila na usta.
Suhom je krpom uzeo brisati pribor i posue i slagati ih u kredenac.
~ 121 ~

Knjigoteka
Dola je onda hitna pomo i odvezla je, a ja sam poao s njima. Meutim, kad su mi
rekli da je ona dobro, okrenuo sam se i otiao, odluan kako je vie nikad ne elim
vidjeti. Kasnije je zvala, a ja sam samo sputao slualicu. Pa je dola, postiena i uplakana.
Klela se kako godinama nije imala napadaj. Nitko nije znao za to, ak ni njezini na poslu.
Oni s padavicom, znate, ne bi smjeli raditi u kuhinji, sa svim onim vrelim loncima, uljem,
noevima i staklom. Ali, ja to nita nisam elio uti, bio sam ljut i uvrijeen da mi je tajila, a
malo sam se, valjda, i bojao bolesti... Pa sam je otjerao. Zatvorio je kredenac, vratio se za
stol preko puta zaprepatenom Zdeslavu, ulio vode iz vra i napio se. Ruke su mu drhtale.
Srce mi je prepuklo, a nisam htio popustiti. I dandanas alim zbog toga, zavrio je
Joa i ozbiljno se zagledao u Zdeslava. Ono to vam hou rei, ako stvarno volite tu ensku i
ona voli vas, nemojte se inatiti. Pa i ako vam je napravila to to mislite da je napravila, a ja
ne vjerujem da jest, pustite. Nema veze. Ljubav e sve zalijeiti, a nita nee zalijeiti
gubitak ljubavi.
To lijepo zvui, priznao je Zdeslav.
Mislim da mi je tako neto rekao va tata kad sam mu prije mnogo godina ispriao ovu
priu.
Moj tata? Ne mogu vjerovati.
O, da. Znao je i on poneto o ljubavi. Joa, koja ste vi budala, tako mi je rekao. ta
mislite, kae on meni, ta su rekli moji seljaki, glupi, zatucani aa i mater kad sam ja
rekao da se enim jednom to je prethodno bila udana i ima dijete iz prvog braka. Podivljali
su, vikali da me se odriu, a ja se nisam dao krstiti...
ekajte, kad se to moj tata htio oeniti enom to je prije bila udana? zapanjio se
Zdeslav.
Pa, oenio se. Vaom majkom, kazao je Joa prirodno. Mojom majkom?
Tako je, kimnuo je stari posluitelj, a onda zaueno podigao obrve, shvaajui kako
je rekao neto... Oprostite, dodao je, mislio sam da to znate.
Gledali su se nekoliko trenutaka preko stola u tiini. Nemam pojma o emu govorite.
Onda mi je krivo da sam ita rekao. Sad sam ljut na sebe. Posluga ne bi trebala govoriti
o intimnim stvarima poslodavaca.
Ne, ne, pustite to. Sad mi morate sve rei.
Ne mogu, to je neprofesionalno.
Joa, oni su mrtvi. Nita im vie ne moe nakoditi.
Dakle, ja ne znam o tome mnogo, poeo je Joa nakon nekoliko trenutaka munog
premiljanja. Bilo je to prije nego sam ja doao raditi kod vas i samo sam nauo priu od
drugih. Kako su me ivcirala blebetanja, nisam se nikad potrudio saznati sve od poetka do
kraja. Ono to znam je da je vaa mama bila udana i imala dijete, sina, koji ivi s ocem
negdje u inozemstvu. Taj mukarac, nekakav avanturist, kriminalac, tako su ga opisivali,
odveo je dijete, bez njezinog znanja, i njoj je to strano teko palo. Dugo je bila depresivna.
Kau i da je imala slom ivaca i jedno se vrijeme lijeila u bolnici. Nitko dijete nije smio
spomenuti pred njom da se ne uzruja. Sve su djetetove slike sklonili. Sad kad razmiljam,
moda je to razlog zato vi nita o tome ne znate. Nije to bila ba neka tema za razgovor.
~ 122 ~

Knjigoteka
Joa je zamukao i spustio glavu dlanovima glaajui nabore na stolnjaku, dok je Zdeslav
netremice zurio u njega.
Nita vam ne vjerujem, rekao je na kraju. Mislim, sve je to... Nemogue... Da je istina,
znao bih. Rekli bi mi valjda...
Sjetio se onda ipak kako je mama u njegovom ranom djetinjstvu zaista znala biti
utljiva i nedostupna. Ostao mu je i jedan prizor, dalek i mutan, kako se ona zakljuala u
sobi, a on malen plae i lupa na vrata, zove je, a ona mu s druge strane kroz jecaje odgovara:
Ne mogu, Ne mogu, duo...
Joa je razvukao sofu u dnevnoj sobi, namjestio mu postelju i donio hrpu stripova,
zacijelo nekakve duplikate jer je izostalo upozorenje da ne trga i ne zavre stranice. Poelio
mu je laku no i ostavio ga, a Zdeslav je uzeo itati Porunika Blueberryja iz jedne stare
Stripoteke. Nakon desetak stranica je shvatio da nema blage veze to je proitao, tako je bio
smeten, uskomeanih misli. Razmiljao je o bratu, ije mu je postojanje Joa veeras otkrio,
a koji nepoznat ivi negdje vani, u irokome svijetu. Ako on zaista postoji, volio bi ga
upoznati. Razmiljao je zatim i o Koraljki. Bio je usamljen, trebali su mu ljudi. Trebala mu je
svaka pomo koju je mogao dobiti.

~ 123 ~

Knjigoteka

Akcija u devet nula nula

Mogao je pretpostaviti da e Joa to napraviti. Otvorio je oi, a on je nasred dnevne
sobe glaao njegovo odijelo.
Dobro jutro, poelio mu je posluitelj, primjeujui da se probudio. Nije uniteno
kako mi se ispoetka inilo. Trebalo ga je samo oetkati i izglaati. Ako elite, moete ga
ponovno obui. Tu vam je i koulja, pokazao je na naslonu stolice bijelu koulju, koju je tko
zna kad uspio oprati i osuiti.
Ako nije problem, ostao bih radije u vaoj odjei. Odijelo je presveano.
Kako elite.
Niste mi sino rekli, upitao je Zdeslav okreui se na bok i gnijezdei u krevetu, to je
na kraju bilo s Lelom?
Mojom Lelom? Ne znam, nikad je vie nisam vidio. Netko mi je kazao da se udala i
rodila. Sad je valjda ve i baka.
A, ovaj... Moj tata i vi, ba ste, onako, bili dobri ?
Pa, ne bih rekao da smo bili prijatelji, odgovorio je Joa, parom iz glaala prskajui
tkaninu, ali imali smo svojih trenutaka. Uzajamno smo se potovali, to zasigurno mogu
kazati, a vie od toga... ne znam, moe biti. Zdeslav je ekao hoe li jo togod rei, no to je,
ini se, bilo sve. Pogledao je na sat i zaudio se, bilo je skoro deset. Njegovo je iscrpljeno
tijelo uzelo sve to mu je prethodne dvije noi uskratio.
E, da ne zaboravim, sjetio se Joa. jo juer, prije nego sam vas sreo, zvao sam u
kompaniju da pitam mogu li me pustiti u vilu da pokupim jo neke svoje stvari. Odgovorili
su mi kako o tome samo Jakovljevi odluuje, a njega juer nije bilo. Morao je zbog neega
na jedan dan u Opatiju. Maloas sam ponovno zvao, a on je bio na sastanku. Tajnica mi je
rekla da e ga upitati i povratno nazvati kad bude neto znala, pa sam mislio, ako me
puste, mogao bih i vama usput togod donijeti.
To bi bilo divno, rekao je Zdeslav.
Ili biste mogli ak poi sa mnom.
Mene zatitari nee pustiti.
Znam, ali da se moda sakrijete u autu... predloio je Joa neduno.
O! uzviknuo je Zdeslav zateeno. Otkud sad to? Iz nekog pustolovnog stripa?
Pa, moda i jest, ali nije lo plan.
To nije lo plan, sloio se Zdeslav. To je vie nekako jadan i sulud, idiotski,
katastrofalan, sjeban i usran plan, ali zapravo... zato ne? Svia mi se.
Oko jedanaest je poao do grada. Ulice su sada bile raiene, a plonici krcati svijeta
koji je nosio darove umotane u sjajni papir. Izlazili su iz tramvaja nespretno vukui zelene
jele. astili se u kafiima. Pijani su se mukarci vraali s uredskih boinih zabava s
kalendarima i bocama vina u papirnatim vreicama. Turistika zajednica jedne slavonske
upanije na Trgu je astila fipaprikaem. Zdeslav je pogledao je li Fio meu njima. Nije
bio.
~ 124 ~

Knjigoteka
Poao je zatim Gajevom, pa Bogovievom, i u tamonjim je kafiima vidio mnogo
poznatih. U kaputima pod plinskim grijalicama ampanjcem su nazdravljali blagdanima, ali
nitko ga nije pozvao za stol. Smijeh bi uoljivo zamukao kad bi se on pojavio. Iznenada bi
kao primijetili neto zanimljivo na gornjim katovima zgrada. Ukoeni od nelagode ekali su
da on proe. Jedan se nesretnik, mladi menader u Poskoku, prestravljeno zaustavio
desetak metara ispred njega, a onda mugnuo kao zec, jedva se probijajui izmeu
naguranih stolova, na drugu stranu ulice. Razmicali su se pred njim udesno kao
Crveno more pred Mojsijem.
Pa, da zna, sad bih ba neto mogao popiti, rekao je Zdeslav u sebi. Spustio se za jedan
stol i prkosno naruio to je oduvijek naruivao. Kad mu je narudba stigla, netko ga je
kriom fotografirao mobitelom. Njegova slika s aom francuskog konjaka u ruci izazvala je
kasnije toga dana mnogo gnjeva na drutvenim mreama:
Neki ljudi ba nemaju srama, zgrozio se jedan.
Gnjida (:, uvrijedio ga je drugi.
to rei? Narkoman i pijanac, oklevetao ga je trei.
Da sam konobar, ja bih mu se popiao u au. LOL, naalio se etvrti.
Dabogda se udavio, prokleo ga je peti.
Nemamo ovdje dovoljno prostora da citiramo svih 247.763.158.134.574.807
komentara, historija e naalost ostati zakinuta za te dragocjene doprinose ljudskog
intelekta.
Zdeslav se vratio na Trnje, naao na tednjaku jo toplo varivo od poriluka sa suhim
mesom i Joinu poruku da je izaao u kupovinu. Ruao je, ispruio se s jednim albumom
Jeremiaha i ve nakon nekoliko stranica zaspao. Probudilo ga je kljocanje brave.
Tako je, yahoo toka com, govorio je Joa nekome, valjda na telefon, otkljuavajui
vrata. Vi ete, znai, poslati doputenje na moju e-mail adresu, a i zatitarima e biti reeno
da ja dolazim. Puno vam hvala. Dovienja. Sretan Boi.
Prekinuo je vezu, nasmijeio se i pokazao podignuti palac Zdeslavu.
Akcija je sutra od devet nula nula do devet i trideset.
Odlino.
I imam sve za bakalar na portugalski, objavio je Joa pobjedniki podiui vreicu.
Od juer se jo moi. Prvorazredan. Norveki.
Jedno bolje od drugoga, pljesnuo je dlanovima Zdeslav zadovoljno.
Zaustavili su se nedaleko vile Poskokovih, na autobusnoj stanici potpuno pustoj na
badnje jutro, i Zdeslav se uvukao u prtljanik Joinog Suzuki Swifta.
Moe? upitao je Joa.
Moe, odgovorio je Zdeslav spremno, ali doim su vrata nad njim tresnula i on se
naao u tijesnome mraku, kroz glavu mu je prolo: Koja sam ja budala? Nije se, meutim,
stigao predomisliti jer su se manje od minute kasnije zaustavili pred kapijom, gdje je Joa
zatitaru kroz prozor pruio papir s Jakovljevievim potpisom, a zatitar mu je, otprije
upozoren na njegov dolazak, samo mahnuo da proe i dobacio:
Ui i parkiraj tu odmah iza kapije.
~ 125 ~

Knjigoteka
Sranje, pomislio je Zdeslav. Od kapije do kue bilo je dobrih stotinu metara, nije bilo
anse da neopaeno pretri toliki put. Ostavi li Joa tu automobil, plan e im se okonati,
kako je i prognozirao, sjebano i usrano, zakurac e drhturiti sklupan u prtljaniku. Ali, Joa
je bio domiljatiji nego to bi pomislio.
Molim vas, imam puno stvari. Nemojte da hodam gore-dolje s kutijama po ovome
ledu. Pustite me pred kuu.
Ajde, ajde, dobro, smilovao se zatitar.
To, majstore, rekao je Zdeslav u sebi. Joa se dovezao do kue, povukao konicu, ugasio
motor i izaao. Potplati su mu kripali na smrznutom snijegu. Zatim je pritisnuo bravu
prtljanika, ali ih nije podizao. Priekao je nekoliko trenutaka, vjerojatno osmatrajui
okolinu, a onda apnuo:
Sad! Brzo!
Zdeslav je hitro izaao i spustio se u uanj iza auta. Bili su uz bok kue, nedaleko
stranjeg ulaza i Joinog stana. Joa je prvi polako poao naprijed, a onda je i Zdeslav
pognut pretrao i zadihan, uzlupanog srca, kao provalnik upao u mjesto koje je do prije
nekoliko dana bilo njegov dom. Razdvojili su se, Joa je poao desno, a on uskim
stepenicama gore. Izaao je na glavni hodnik i tiho se popeo na drugi kat. Nespokojno je
primijetio kako su vrata oeve radne sobe poluotvorena, nije to slutilo na dobro. Prikrao se
i uskoro uo zvuk, kao, nekakve utakmice. Oprezno je virnuo i opsovao u sebi. Na putu
do eline blagajne s gotovinom isprijeio mu se jedan mlai roavi u modroj uniformi, koji
se izvalio u konom naslonjau, blatnjave cokule neodgojeno stavio na stoli i na televizoru
njegovog oca igrao PlayStation, UEFA Champions League.
Zaustavio se na trenutak, vremena nije bilo mnogo. Mogao je uzeti mamin nakit, ali to
bi on s nakitom? Ako ga je netko i otkupljivao, zacijelo ne bi dao naroitu cijenu jednome
koji mu je na Badnji dan doao s dijamantnom ogrlicom. Onda mu je sinulo. Spustio se
do svoje sobe, otvorio ladicu komode i umalo nepromiljeno uskliknuo od veselja kad je
ugledao debelu omotnicu s petnaest tisua eura. Ugurao ju je u unutranji dep vjetrovke i
osvrnuo se po sobi grozniavo razmiljajui. Pa se jo neega sjetio. Otvorio je vrata
garderobe i uzeo pretresati depove odijela i kaputa. Tu je uvijek bilo gotovine koju bi
zaboravio vratiti u lisnicu kad bi mu netko vratio ostatak, posluga bi kojiput nala i cijele
dvije tisue kuna prije nego bi odjeu odnijela na ienje. I sad mu se posreilo - brstei
sad ovdje, sad ondje, skucao je vie od devet stotina u zguvanim novanicama. Utrpao ih je
u hlae i otiao do prozora. Razmaknuo je zavjesu nekoliko centimetara i otkrio kako jedan
zatitar stoji kraj Joinog Suzukija.
Oajno se uhvatio za kosu. Uznemireno je napravio nekoliko krugova po sobi i pogled
mu je pao na kutiju sa satovima. Kako je to mogao zaboraviti? Jedan je Rolex stavio u lijevi,
a jedan Patek Philippe u desni vanjski dep zimske jakne i ponovno virnuo u dvorite.
Zatitni je sada tamo razgovarao s Joom. Lupnuo mu je dvaput po krovu automobila, kao
da bi rekao, eto, sad je vrijeme da poe, a Joa je pogledao uvis i opazio Zdeslava
na prozoru. Jedva je primjetno slegnuo ramenima. Zdeslav je, shvaajui da ovaj vie ne
moe odugovlaiti, lagano odmahnuo rukom. U redu je, otii, poruio mu je gestom,
premda, naravno, nita nije bilo u redu. Joa je uao u kola, upalio motor i spustio se do
kapije. iroke reetke su se otvorile pred njim i zatvorile kad je izaao.
~ 126 ~

Knjigoteka
Zdeslav je ostao zarobljen u kui. Spustio se brzo do stranjeg ulaza i stigao upravo da
uje kako ga netko, vjerojatno onaj to je ispratio Jou, izvana zakljuava. Prednji, glavni
ulaz nije dolazio u obzir, a nije se usuivao ni hodati sasvim na drugi kraj i pokuati preko
terase kod bazena. Stanovi posluge u prizemlju redom su takoer bili zakljuani, a osim
toga su imali i reetke na prozorima. Vratio se ponovno na kat, uao u jednu gostinsku sobu
iji su prozori gledali na obronke Zagrebake gore. Snijeg s te strane nije bio oien.
Dapae, sjeverac je nainio metar i po, moda i dva metra visok nanos. Svejedno, bilo je
prilino visoko...
Pao je, otkotrljao se, udario u neto tvrdo i bol mu je sijevnula u lijevom bedru. No,
inilo se da je dobro proao. Umirio se teko diui, pa krenuo kroz vonjak, muno prtei
snijeg koji mu je gotovo do pasa sezao. Premro je od strave kad se iz daljine oglasio lave.
Nemaju valjda i pse, pomislio je i stao naas, raskolaenih oiju oslukujui, a onda jo
ustrije nastavio. Ni psi ni ljudi nisu ga ipak slijedili, njegov je bijeg sjevernom stranom
imanja proao nezamijeen, ali je bio sasvim iscrpljen dok je doao do visoke ograde sa
iljcima na vrhu. Zadnjim se snagama i istom iz drugog pokuaja prebacio preko. Vjetrovka
mu se zvuno zaparala na otrom metalu.
Posrtao je kroz jaruge bukovog gaja. Ugazio je do glenja u ledenu vodu jednog
potoia to je nevidljiv tekao pod snijegom i hvatao za jasenove mladice penjui se strmom
kosinom do ceste. Kad je napokon izaao na asfalt, tako se tresao od umora i navale
adrenalina da je jedva mogao hodati. Sreom, bio je samo nekoliko stotina metara od
autobusne stanice na kojoj je uao u prtljanik. Valjda ga je Joa ekao ?
Odani je Desmond, jasno, bio tamo.
Otresite snijeg prije nego se upije u odjeu, bilo je prvo to se stara picajzla sjetila
kazati.
Zdeslav se otresao, iako je uinak te mjere bio zanemariv, te se mokar i blatnjav sruio
na sic Suzuki Swifta.
Ovo je bilo genijalno, jelda, viknuo je Joa oduevljeno.
Senzacionalno, potvrdio je Zdeslav iznemoglim apatom. Jedva ekam ponoviti.
Trgnuo i uhvatio za desni dep jakne. Kako je naslutio jo kad je uo ono paranje, iljak
ograde upravo je tu zapeo. Umjesto Patek Philippea naao je razderanu tkaninu i paperje iz
postave. Ali, dobro, imao je Rolex u lijevom depu.
Ne, ni njega nije imao, shvatio je asak kasnije, alosno gledajui smrskano staklo i
iskrivljene kazaljke.
Koja kureva srea. Sad samo da otkrije kako mu je i novac negdje... Panino se uhvatio
za prsa. Huh! Debela je omotnica bila tamo. Otkopao se za svaki sluaj i izvadio novac iz
unutranjeg depa. Ajde, pa nije loe, zakljuio je, s petnaest tisua eura i onih devet stotina
u domaoj valuti njegov se slaboumni provalniki pohod naposljetku opet isplatio.
Spustili su se do grada, doli nadomak Britanskog trga, a Joa je pogledao retrovizor i
kazao:
Evo vam onoga vaeg s televizije, Radovanija.
Gdje?
Sad smo proli kraj njega.
~ 127 ~

Knjigoteka
Zaustavite se, molim vas.
Zdeslav je izaao i opazio urednika i voditelja Argumenta, hodao mu je ususret
plonikom pognut, nosei dvije vreice. Podigao je onda glavu, ugledao i on Zdeslava.
Ukipio se prvo zateeno, pa se okrenuo i stao bjeati. I Zdeslavu se u sekundi sve
razbistrilo. Premda je prije samo dvadesetak minuta gotovo umro od trke kroz snijeg i
umu, bijes mu je dao dodatnu snagu da se zaleti za novinarskim gadom. Sustigao ga je u
nekoliko dugakih koraka, skoio kao vuk, bacio se s njim na hrpu prljavog snijega uz rub
plonika. Radovaniju su vreice ispale iz ruku, nekakvo je staklo u njima prasnulo.
Zato? upitao je Zdeslav uspuhano, raspieno, udarajui ga akom u nos. Zato,
Radovani? Zato? Stani! Nemoj! Stani, sve u ti rei! kriala je mizerija dlanovima
pokrivajui lice. Nisam ja, majke mi! Direktor televizije je zvao premijera. Htio mu se
dodvoriti jer nam iza Nove godine istjee koncesija za emitiranje. Ja nisam imao pojma. U
utorak naveer, samo to si ti otiao, direktor me pozvao u ured, a tamo su ekali Meter
i Jakovljevi. Pritisnuli su me. Nisam nita mogao.
Pritisnuli? Pa jesi ti novinar? ta si ti? Trebao si se borit, piko!
Nisam mogao. Oprosti, Zdeslave, nisam mogao. Zaprijetili su mi naplatom poreznog
duga. Stan bi mi uzeli.
Pa, koliki ti je porezni dug?
Radovani je posramljeno, kroz suze i mrklje apnuo, a Zdeslav se zgranuo. Siroe je
Republici Hrvatskoj dugovalo upravo zapanjujui iznos. Gotovo mu ga je dolo ao. No,
onda se sjetio policije, hapenja, sramote, ponitenih kartica i spavanja u autu, i gnjev mu se
vratio. Zamahnuo je ponovno kao da e udariti, a Radovani se uurio.
A ona vreica, tko ti je to dao? Jakovljevi?
Jakovljevi, potvrdio je novinar. Bilo mi je grozno. itavu no sam se prevrtao. Bilo
me je sram, i ujutro, kad smo izlazili iz auta, bacio sam to govno to dalje od sebe. A govno
je palo Koraljki pod noge, pomislio je Zdeslav. I odjednom se ispuhao, napustila ga je elja
da prebije Radovanija. Sad je htio sam sebe iamarati. Ustao je poraeno i poao natrag u
auto, a Radovani je podigao bijelu platnenu vreicu natopljenu crnim vinom.
Zdeslave, jebem mu mater, doviknuo je nezadovoljno, razbio si mi Matukov dinga
superior!
Koraljka me nije izdala, rekao je tiho Zdeslav sjedajui natrag u Suzuki.
A to sam ja rekao, odgovorio mu je Joa.
Nije ipak likovao kao to likuju oni za koje se otkrije da su bili u pravu, shvaao je kako
je Zdeslavu teko i kako se kaje zbog svoje brzoplete gluposti. Vratili su se na Trnje. Joa je
komade razmoenog bakalara trgao i slagao u pleh s krumpirima, a Zdeslav se otuirao,
presvukao i sjeo u dnevnoj sobi zamiljeno zurei preda se.
Joa, ne ekajte me s rukom, izjavio je iznenada odluno, priao kuhinjskim vratima i
mahnuo, a Joa ga je pogledao preko ramena, nita mu nije trebalo objanjavati.
ekajte samo minutu, ne moete tako, rekao je, pa oprao ruke nad sudoperom i
obrisao ih kuhinjskom krpom. Zatim je otiao do spavae sobe, izvukao malu putnu torbu s
dna ormara i sloio neto odjee u nju.
Neu to trebati.
~ 128 ~

Knjigoteka
To nikad ne znate. Uzmite sa sobom, zlu ne trebalo. Tko nosi, ne prosi.
Pjeke je poao do Glavnog kolodvora, sjeo u Hummer i spustio se prvo do pumpe na
Miramarskoj. Prije dok bi toio gorivo, samo bi gurnuo crijevo u okrugli otvor i ekao da
automatski prekida kljocne kad se rezervoar napuni do vrha, no toga je dana obazrivo
natoio samo za tri stotine kuna.
Poskokov duan u Maksimirskoj na Badnji dan je radio do esnaest sati i Koraljke nije
bilo u njemu, a blagajnica Goga je uvrijeeno kubila usne i isprva mu nita nije htjela
kazati.
Goga, duo, molim te, preklinjao je Zdeslav. Znam da sam napravio pizdariju i
uasno mi je zbog toga... Joj, Goga, pa muko sam. Zna kakvi su muki.
Blagajnica je uzdahnula. Znala je ona kakvi su mukarci, vrag ih odnio. Pogledala je
napokon Zdeslava, zavrtjela glavom i rekla:
Ona je u Krievcima.

~ 129 ~

Knjigoteka

Boi u obitelji Mlaki

Na Badnjak se iza podneva razvedrilo, temperatura se u sjevernoj Hrvatskoj podigla na
osam stupnjeva Celzija. Snijeg s krova otapao se zvonei u limenim olucima. Ana Mlaki
tukla je tijesto za posne utipke kroz kuhinjski prozor gledajui dvoje starijih unuka kojima
je Miro u dvoritu nainio snjegovia. Nije to bio velik snjegovi, ali djed se potrudio koliko
je mogao. Stao je naas da poine s rukama na koljenima i opazio enu iza stakla. Vedro joj
je namignuo, a ona mu je uzvratila osmijeh. Krajem oka Ana je tada ugledala jedan veliki
automobil koji se zaustavio u njihovoj ulici.
Boe mili zaudila se umirovljenica, tko vozi onaj oklopni transporter?
Koraljka je podigla pogled s krialjke.
Izala je iz dvorita u trenirci i tenisicama i namrteno se zaustavila, skupljajui na
prsima krajeve zimske jakne. Premiljala se nekoliko trenutaka, a onda prila i pokucala mu
na prozor.
ta je ? zavikala je ljutito.
Ui, pozvao je Zdeslav.
Neu.
Molim te.
Nije joj se milila ta zamisao, ali je naposljetku svejedno ula.
Da ujem? rekla je zajedljivo. Ispao si kreten i sad ti je ao... ekaj, odakle mi je to
poznato?
Joj, nemoj, oprosti... Napravio sam glupost, uasno sam se ponio, ali shvati, bio sam
pod pritiskom, izbezumljen, u onome stresu nisam...
Ma, daj! prasnula je Koraljka. Ti si bio pod pritiskom. Jedini si ti na itavom svijetu
izbezumljen i pod stresom. Nitko drugi nema nikakvih problema. Majmune jedan! Meni tata
umire.
Zdeslav je zasramljeno spustio glavu.
Jebeni lijenici ostavili su ga da krepa jer jebeno osiguranje ne eli platiti operaciju, a
ti meni... Koji si ti seronja, zakljuila je ne znajui to bi vie dodala.
Trebala si rei. Zato mi nita nisi rekla? javio se Zdeslav nakon nekoliko dugih
trenutaka tiine.
Ne znam... Nisam te htjela optereivati.
Pa, to sam ja onda mogao nego nagaati. Kad sam te vidio s Jakovljeviem...?
Kojim Jako vije viem? zaudila se Koraljka.
U duanu prije neku veer.
O emu ti pria, budalo?
Bio je. Vidio sam ga.
Ja nemam pojma ni kako taj tip izgleda.
Pogledali su se naas, i ona se inila iskreno zapanjena. Na ulicu je uto izaao jedan
djeak od kojih pet godina.
~ 130 ~

Knjigoteka
Teto, baka kae da doete, ruak je na stolu, objavio je kurir manji od puke, jedva
izvirujui iza prozora Hummera.
Reci joj da dolazim za pet minuta.
Koraljka, ao mi je. Kao psu mi je krivo zbog svega. I elio bih da smo opet skupa. Ja...
Ne znam... Zaljubljen sam u tebe.
Ona je posprdno frknula.
Ne, zbilja jesam. Strano mi nedostaje. U ovome mome jadu ti si sve to ja imam.
Molim te, barem razmisli...
Joj, Zdeslave! uzdahnula je ona. Drag si... Mislim, kad nisi kreten, to nije jako esto,
drag si i ti meni. Ali, ba si me ranio. Ba si me... ponizio. Osim toga, imam i ja svoga jada i u
ovom trenutku...
Slegnula je ramenima i zautjela piljei u svoje dlanove. A ta operacija, ta to kota?
Puno, ne pitaj.
Dobro, koliko ?
Oko sto deset tisua.
Kuna?
Da.
Petnaest tisua eura.
Tako nekako.
Baka Ana izala je osobno pred kuu i samo rairila ruke, prosvjedujui da se objed
hladi.
Zdeslav je otkopao jaknu, izvukao omotnicu iz unutranjeg depa i spustio je u
Koraljkine beivotne ruke. ta je ovo? lu ti je sve.
Daj, nemoj se zajebavat.
Ne zajebavam se, uzmi.
Koraljka je otvorila omotnicu i ovla prelistala novanice.
Ne mogu.
Ne govori gluposti. Jasno da moe. ovjek je bolestan.
Hvala ti.
Nije to nita, rekao je Zdeslav frajerski.
Vratit u ti, rekla je Koraljka ponosno.
Nemoj mi pare vraat. Ti mi se vrati.
Koraljka je najednom slomila. Zacvilila je kao mai, lice joj se iskrivilo, suze potekle
niz obraze i ramena zatresla od ridaja.
Daj, nemoj, dobro je, apnuo je Zdeslav i zagrlio je, a ona je licem pala na njegova prsa
i grevito mu se uhvatila za koulju.
Koraljka! dreknuo je Ijutito sad Koraljkin tata izlazei pred kuu, ali onda je ugledao
ki kako grli mukarca u autu pa se tiho i u nelagodi povukao.
Dobro je... Sve e biti dobro... ponavljao je Zdeslav milujui je po leima i ona se
napokon umirila, dlanom obrisala crvene oi i ispuhala nos u rupi.
~ 131 ~

Knjigoteka
Huh! uzdahnula je. Oprosti zbog ovoga. Ba mi se sve nekako...
Sve razumijem.
A to je s tobom? Ona policija...?
To je okej, na kraju nije bilo nita, ali me Jakovljevi izbacio iz kue. Vjerovala ili ne, ja
ti od prekjuer ivim s Joom.
Isuse, Zdeslave!
Ne, nije strano. Joa mi je krasan, kuha mi, pere, pegla, sve kao i prije, samo to mu
sad ne plaam. Danas mi pravi bakalar na portugalski.
Pa, sad, kazala je Koraljka, u nas nije bakalar, ali imamo arana.
Kad su uli, Miro je prvo mrko pogledao Koraljkino lice nateeno od plakanja, a onda
Zdeslava, no Ana mu je spustila dlan na ruku da se ne mijea, ustala i rekla:
Dobro, Koraljka, kakav je to nain, da ti gosta, pa jo na Badnjak, ne zna pozvati u
kuu, nego na ulici, u autu sjedite.
Gospoo, nije nikakav...
Jest, problem je. U mojoj se kui nitko nee tako ponaati, prekinula ga je ena
odrjeito. Ja sam Ana, dodala je pruajui ruku.
Zdeslav, drago mi je, kazao je Zdeslav rukujui se s njom, a onda i s tatom Mirom.
Tatin je mlaki stisak dao naslutiti kako on nipoto nije siguran da mu treba poznanstvo sa
Zdeslavom.
Davore, donesi Zdeslavu stolicu iz sobe, zapovjedila je Ana starijem unuku, a ona se
sama okrenula i iz kredenca izvadila jo jedan tanjur, au i pribor.
Ono je Davor, a ovo Sinia, upoznala je Koraljka Zdeslava s neacima.
Drago mi je, rekao je ozbiljno malian koji ih je maloprije doao zvati, te se Zdeslav i s
njim rukovao i sjeo.
Mogu ja vama ovako...? upitala je Ana i ne ekajui odgovor krenula mu trpati
komade arana u tanjur.
Ne, ne, dosta, ta vam je, zavikao je Zdeslav.
Ma, vraga, toliki ovjek... nije se dala smesti ena, pa mu iz zdjela ugrabila i nekoliko
obilatih lica krumpirove i grah salate.
Zdeslav je poeo srameljivo jesti. Riba je, pohana u hrskavom kukuruznom branu,
bila izvrsnog okusa. Oglasio se napokon i Miro.
Koliko troi ovaj va? upitao je, glavom pokazujui na ulicu, s profesionalnom
znatieljom bivi automehaniar.
Hummer? Puno. Sedamnaest litara na sto kilometara.
Bogati! zaprepastio se Miro. To onda, kad ga kupi, mora i buotinu u Kuvajtu
uzeti?
Buotina je u cijeni auta, nasmijeio se Zdeslav.
E, ti se javi, kad se sjetim tvoga Pezejca... rekla je Ana.
Pezejac je bio grom od auta, kazao je Miro sveano.
~ 132 ~

Knjigoteka
Bogatstvo smo ulili u taj auto, okrenula se Ana Zdeslavu. Jednom ostao bez goriva na
par stotina metara od benzinske, a mi svi upicanjeni, s priesti se vraamo. Koraljka, ti se
toga nee sjeati, mala si bila.
Znam priu.
Ja u tiklama, s dvije curice od pet i devet godina, guram auto na Podravskoj
magistrali, a gospodin lijepo za volanom.
Gurao sam i ja!
Aha. Kako ne.
Vie od dvadeset godina ona meni ovo nabija na nos, izjadao se Miro gostu.
Zdeslav e ostati preko Boia kod nas, objavila je iznenada Koraljka i zatekla sve za
stolom, pa i samoga Zdeslava.
O, pa dobro, kazala je mama Ana pomirljivo.
A gdje e spavati? zanimalo je tatu Mira.
Sa mnom, rekla je drsko njegova mlaa ki.
Tati to vidljivo nije pravo.
Momak, pazi ta radi, upozorio je strogo Zdeslava.
Zdeslav je spremno kimnuo da e paziti.
Ne poznajem te dovoljno dugo da bi mi nedostajao kad ode, dodao je stari.
Tata se ali napomenula je Koraljka.
A je li? alim se? upitao je tata, ali maleni i jedva zamjetni osmijeh koji mu je zaiskrio
u oima otklonio je sumnju u tu stvar.
Po djeake je uskoro doao njihov otac, Draen, mu Koraljkine sestre Marijane.
Gledajui ih s ulaznih vrata kako se ukrcavaju u kodu Octaviju, u kojoj je na sjedalici za
bebe bila smjetena i jednoipolgodinja djevojica, Miro je vedro dobacio Zdeslavu:
Tri komada i etvrto na putu. Uskok ih istrauje da muljaju s djejim doplacima.
Ali, meni stvarno, dandanas nije jasno kako se ona zaljubila u njega, uzdahnula je
Ana. Mislim, drag je ovjek i sve, ali, brate...
Zdeslav nije, razumljivo, nita komentirao, no u sebi se sloio kako niski i slabunjavi
brko zaista nije neka enidbena prilika.
Sigurno ima... zakljuio je Miro i pokazao ohoho rukama.
Fuj! Sram te bilo! zgranula se Ana.
Zdeslav je iz auta uzeo torbu s odjeom koju mu je mudri Joa spakirao i odnio je u
Koraljkinu sobu, a ona mu je, kad su ostali iza zatvorenih vrata, prila, uzela lice u dlanove i
udno ga poljubila. vrsto ju je zagrlio, a ona se stisnula i trljala o njega, izvukla mu koulju
i hladni dlan stavila na prsa. Jedva su se oteli elji, popravili kosu i odjeu i vratili se
ukuanima.
Koraljka i mama su kitile jelu, a Zdeslav im je dodavao sjajne kuglice i girlande iz kutija,
dok je tata itao novine na kauu.
Miro, nije me briga, primijetila je Ana prijekorno, ali mogao si i ti pomoi.
A Miro je pogledao enu preko novina i dostojanstveno rekao:
~ 133 ~

Knjigoteka
Ja imam rak.
Konju jedan! Nemoj se aliti s tim.
Zato? Zar e se povui ako ja budem ozbiljan?
Popodne se neosjetno prelilo u beskrajno dugu blagdansku veer s tamanjenjem
utipaka. Miro je usnuo na kauu, a Ana zamotala sarme i s naoalama na nosu
oistila puricu od zaostalih komadia perja. Sjela je onda pred televizor zbog nekakve
turske serije, imala je smijenu naviku apatom itati titlove. Koraljka je izula papuu i
dirala Zdeslava stopalom ispod stola, a on joj je kriom pruio ruku te su prepleli prste.
Miro je zakiljio i nakaljao se, prijekorno dajui do znanja kako mu nije promakao razvrat
omladine.
Razgovarajui o politikim prilikama veerali su ostatke od ruka. Miro je izjavio kako
nikad nije mogao smisliti ljigavca Metera, a Zdeslav je zakljuio kako je tata njegove drage
definitivno jedan sjajan frajer. Zajedno su zatim pogledali milijuntu reprizu
Caprinog.Dzt^ ivota, nakon ega su tata i mama obukli kapute i poli na ponoku.
Koraljka je kroz prozor virila dok nisu zamakli iza ugla, a onda se okrenula i apnula:
Skidaj se.
Sat kasnije po prilici mama Ana je zabrinuto upitala Zdeslava:
Sinko dragi, gdje si se to ogrebao?
Joj, Ana, to i ti nekad gluposti pita, rekao je tata Miroslav pred vratima otresajui
cipele od snijega.
Crkvena su zvona u zvonila po cijelom gradu, a oni su jedno drugome estitali Boi, i
ostali jo neko vrijeme pijuckajui orahovicu i gledajui eravu koja je trnula iza aavih
staklenih vrata tednjaka na drva, pa poeljeli laku no i poli na spavanje.
Vidi, Joa, mi nije stavio pidamu, primijetio je Zdeslav pregledavajui torbu.
Mamice, mamice, kako e Zdeslav bez pidamice, zapjevala je Koraljka podrugljivo.
Zdeslav je podigao glavu, a ona je stajala tamo, pohotnica, ponovno gola. I to je njemu
drugo preostalo nego povesti se za njezinim primjerom i uskoiti pod debelu mekanu
perinu.
Ujutro ga je probudio vrisak. Prestraeno se trgnuo se i pogledao enu kraj sebe.
Sad sam nala poruku od Jelene, objavila je Koraljka razdragano. Darko ju je sino
zaprosio.
O! Krasno, apnuo je Zdeslav promuklo i poao se okrenuti na drugi bok.
Ne, ekaj, ostani tako, dodala je Koraljka, a onda se uspravila na koljenima na krevetu
kraj njega i zbog neega mu uzela namjetati glavu na jastuku.
to radi?
Miruj, vidjet e.
Onda mu je iz sve snage zviznula pljusku. Razrogaeno ju je pogledao, ni u jednome od
svoja trideset dva dosadanja boina jutra nije dobio udniji dar.
Ovo ti Jele alje, objasnila je.
Pa, poteno, sloio se Zdeslav. Poznajui Jelu, mogao je i gore proi.
~ 134 ~

Knjigoteka
Ustao je oko devet i naao Anu samu u kuhinji, upravo je stavljala puricu u penicu. Na
elektrinom kolu kljuala je sarma. Kad se Zdeslav pojavio na vratima, bez rijei mu je
prila, zagrlila ga i uhvatila mu ljubiti obraze.
Hvala ti. Hvala ti, dragi, apnula je ena ganuto, a njemu u prvi as nije bilo jasno o
emu je rije. Zatim je shvatio i dolo mu je neugodno.
Nemojte, gospoo. Nije to nita.
I zaista je tako mislio. Petnaest usranih tisua eura. Zasramio se kad se sjetio zbog ega
je ljetos u porekoj banci uzeo taj novac, koji je naposljetku samo sluajno ostao u
njegovom depu.
Koraljka i on su se toplo obukli i poli u etnju gradom. Ona se nekoliko puta zaustavila
da nekome estita i sa svima ga je upoznavala. Ako ga u Bogovievoj i Gajevoj i nisu
naroito cijenili, Zdeslav nije bio bez ugleda u provinciji. U kafiu na trgu sreli su jednu
Koraljkinu gimnazijsku kolegicu.
Ti si ono diplomirala povijest? upitala je ova, kao, neduno.
Nisam, odgovorila joj je Koraljka otvoreno. Prekinula sam kad mi je tata obolio.
Ali e, naravno, nastaviti studij, javio se Zdeslav. Ja joj stalno govorim kako tu stvar
svakako mora privesti kraju, dodao je ljubazno se osmjehujui gaduri. Koraljka mu je
zahvalno stisnula ruku.
Za boini je ruak valjalo razvui stol i donijeti dodatne stolice jer su dolazili Marijana
i Draen s djecom, a Zdeslavu je postalo bistrije zato se svi u obitelji ude da su njih dvoje
zavrili skupa. Marijana je bila... pa i mrvicu moda ljepa od mlae sestre. Premda,
naravno, ni vrhunski eksperti za ispitivanje u Guantanamo Bayu ne bi to priznanje izvukli iz
Zdeslava. Djeaci su poderali omote boinih darova i maevali se kroz kuu, a malena je
Marta nekontrolirano trala u svim smjerovima i svi su uasnuto kriali da ne udari glavom
u neki otri rub namjetaja.
Kad e mi ti roditi unuad? upitao je tata Miro Koraljku izazivaki.
A ta, mojih ti etvero nije dosta? javila se Marijana gladei zaobljen trbui.
Ah, tvoji su mi malo ve dosadili, uzdahnuo je stari umorno.
Deda! prosvjedovao je Davor.
ali se deda.
Tako su se prejeli sarme i purice s mlincima i Anine senzacionalne turije i toplog,
svjee peenog kruha, da su na kraju mogli samo alostivo gledati orehnjau i makovnjau.
Zdeslave, kako ujem, Poskoku u zadnje vrijeme ne ide najbolje, kazao je Draen.
Ne, zaista, ne ide mu, sloio se Zdeslav osmjehnuvi se ovoj dobronamjernoj i
opreznoj primjedbi.
Pa, hoe se izvui?
To ne ovisi o meni. Nikad nije ni ovisilo... zaustavio se i htio jo neto dodati, jer su ga
napokon svi za stolom ljubopitljivo gledali, razumljivo eljni uivo uti neto o stvari o kojoj
su inae samo itali u novinama, no shvatio je da bi nastavak njegove prie pokvario ovaj
lijepi dan, obezvrijedio ovaj s ljubavlju napravljen objed, te je samo odmahnuo. Pustite to,
rekao je.
Teko ti je o tome priati, primijetila je Koraljkina mama suosjeajno.
~ 135 ~

Knjigoteka
Pa i nije... Samo je nekako, ne znam... Nevano.
Tko e dedi pomoi nahraniti kunie? upitao je tada Miro veselo.
Ja! podigao je ruku Zdeslav spremno, a Miro je slegnuo ramenima i sloio se, jer je
pitanje zapravo bilo upueno njegovom mlaem unuku Sinii.
Otili su iza kue, do kraja dvorita, gdje je uz ogradu, na betonskim stupovima
uzdignutima od tla, stajao niz daanih kuninjaka s krovom od valovitog lima. Iz
oblinje su upe uzeli po naramak sijena za svaki odjeljak, u otuene plitke lonce nasuli
peleta, ulili bistre vode, a onda se zaustavili gledajui kako s druge strane ice kunii
blaguju - sive, crne, smee i arene, ili sasvim bijele, Zdeslavu zaprepaujue, albino
ivotinje s jarkocrvenim oima.
Najbolja investicija, rekao je ponosno Miro Zdeslavu. Nita ih ne uje. Samo deru i
kote se. Jebu se kao... dodao je tie da ga djeak ne uje.
Kao kunii, predloio je Zdeslav.
Tono tako, kimnuo je Miro. Hvala ti.
Nema na emu.
Nemoj tako. Ima. Znam ja, svakome je para teka.
utjeli su zatim jedno vrijeme.
Mislim, iskreno, nije meni zbog mene, javio se stari automehaniar. Ne zajebavam se,
ako je za umrijeti, pa u piku materinu, evo ti, nosi, nije mi ao. Nego, ove moje, njima bi
bilo teko... To mi je jedino, da bi one patile za starim magarcem, nepodnoljivo. To mi kida
srce. Ne volim, jebi ga, kad ene plau.
Deda, rekao si runu rije.
Znam, duo. Oprosti.
Leei te noi u postelji, s Koraljkinim bedrom na preponama i njezinim dlanom na
prsima, Zdeslav je kazao:
Ovo je tako dobro. Ovakav ivot ja elim imati.
Nije svaki dan Boi, upozorila ga je ona.
Znam, ali to god bilo, ne moe biti gore od sranja kroz koja sam proao. Umoran sam,
ljubavi. Nemam vie volje boriti se. Ne znam ni zato bih. Pristat u na bilo to, samo da se
sve to prije zavri, zakljuio je on, jadan i ne znajui koliko je blizu trenutak u kojemu e
mu ta elja biti usliena.
Jer, ve za nekoliko sati, ujutro na svetog Stjepana, dok je dorukovao, netko je
pozvonio na vratima obiteljske kue Mlakievih u Krievcima i majka Ana se vratila s
vijeu da jedan ovjek trai Zdeslava.
Pa, ne mogu vjerovati, ovdje si me naao, zapanjio se Zdeslav.
Sutra u Opatiji Poskok se prodaje talijanskoj trgovakoj kompaniji Corvo, rekao je
Milivoj Jakovljevi, ne gubei vrijeme na objanjavanje otkud on ovdje i pruajui mu
odeblje kartonske korice. Donio sam ti ugovor, ako ti se da itati.
A ta, da potpiem i...?
Nema ti to potpisivati, prijatelju dragi. Poduzee vie nije tvoje. Ti si kurac od ovce,
ali Meter poruuje kako bi elio da doe da se pomirite. Ipak ste, kae, rod. Ista krv.
~ 136 ~

Knjigoteka
Ma, daj! To je rekao ?
Osjea se odgovornim za tebe.
Nemoj me prcat, Jakovljeviu.
Svega mi. Kad se Poskok proda, elio bi i tebi dati nekakve pare. Premda to ne mora, i
unato injenici da mu nisi bio lojalan, dobre ruke bi te nagradio.
Ma, ba je srce. A o kojem je iznosu, molit u, rije ?
To mi nije spominjao, ali mislim da bi svakako vrijedio dva sata vonje.
I zbog toga bih morao u Opatiju?
Da.
Uh! uzdahnuo je Zdeslav.
Da nisi moda neim zauzet? kazao je Jakovljevi podsmjeljivo.
Ma, ne nego... rekao je Zdeslav tiho i u neprilici, vidi... nemam za gorivo do tamo.
Joj! Joj! zajaukao je ovaj vedro izvlaei lisnicu iz depa.
Oprosti, ako nije tajna, upitao je Zdeslav uzimajui novanicu od tisuu kuna, gdje ti
stanuje ?
U Crnievoj, na Maksimiru. Zato?
Nita, nema veze, odgovorio je Zdeslav, shvaajui napokon kakvu je urotu grekom
zamislio od neega to je oito bila obina, svakodnevna kupovina u kvartovskom duanu.

~ 137 ~

Knjigoteka

Party animal iz Smiljeva

Kad su oko podneva proli zadnji tunel iz Gorskog kotara i svjetlucava se morska
povrina Kvarnera ukazala iza plavih brda, Koraljka i Zdeslav gotovo su zavikali od
uda. Poslije snijega, magle i blata, gnjecave i prljave studeni od koje ti se uvue emer u
duu, uinilo im se kao da su tajnim prolazom kroz planinu najednom izali u arobnu
zemlju, u osunani Shangri-La gdje ljudi u zdravlju i veselju i ljubavi poive tisuu godina.
Samo je nekoliko bijelih oblaaka lagana bura neujno nosila beskrajnim plavetnilom.
Vidi, Goga je bila u pravu, primijetila je Koraljka, ovlano listajui kupoprodajni
ugovor na pedeset posto plus jednu dionicu Poskoka. Sjea se da sam ti rekla kako je Goga
u talogu kave vidjela budunost poduzea, gavrana kako nosi zmiju?
Dobro, i?
E, pa gledaj, dragoviu, pa mi reci da je to sluajno, rekla je ona kaiprstom lupkajui
po naslikanoj crnoj ptici u znaku talijanskog trgovakog poduzea na koricama dokumenta.
Corvo. Gavran.
Goga je vrlo opasna ena, sloio se Zdeslav.
Zajebavaj se ti...
Ima li jo koji sendvi ?
Ih!
Koraljkina mama opremila ih je hranom kao da idu na polarnu ekspediciju, pa i moda
obilatije. Daje baka Ana brinula o prehrani prvih ljudi u zemlji vjenog leda, smioni
istraivai svakako ne bi morali pojesti zaprene pse.
Druga stvar mene zbunjuje, kazao je Zdeslav vaui izvanredan sendvi od puretine.
Cijena koju Talijani nude. Ponuda im je gotovo smijena.
Niska?
Za ne vjerovati. Meter i Lovri dobit e jedva deset posto vie od onoga to su uloili.
Tomo Poskok na tako neto nikad ne bi pristao.
Oprosti, ali Tomo Poskok je pristao, upozorila ga je Koraljka.
Ne, on je pristao na fiduciju, a fiducijarno vlasnitvo, razumljivo, vrijedi manje od
pravog vlasnitva, ispravio ju je Zdeslav. Ovo to Lovri i Meter sad ine je ustupanje
pravog vlasnitva. Oni zauvijek, bez ikakve zadrke prodaju pola poduzea. Za tako bi neto
trebali traiti mnogo vee pare.
Pa, to ih briga, nisu se neto naradili da to steknu.
To je svakako istina, ali ja mislim da je presudan ipak drugi motiv.
A to je ?
uri im se. Da imaju vremena, zasigurno bi ekali bolju ponudu, ali njima gori pod
petama. Shvatio sam to onaj dan u policijskoj stanici, kad je Meter spomenuo kako eka
banka prijeti aktiviranjem dravnih jamstava. Iskopali bi mu oi da Republika Hrvatska na
kraju mora vraati dugove nekakvih lihtentajnskih off shore bezveznjaka za koje nitko nije
uo.
~ 138 ~

Knjigoteka
ovjee! zaprepastila se ona. Ti si u posljednjih nekoliko mjeseci neto i nauio o
biznisu.
Ha ha, nasmijao se on preko volje.
Da su te upropastili prije deset godina, moda bi i bilo neto od tebe.
Sad bih te nalupao po guzici.
Pa, ajde.
Neu, svidjelo bi ti se.
Sve zna, vrae jedan, uzdahnula je Koraljka eznutljivo.
Na recepciji hotela doekali su ih kljuevi sobe. Rezervacija je, dodue, bila samo za
Zdeslava, ali je i Koraljka spremno i bez rijei ugoena jer ipak bila rije o aranmanu
predsjednika Vlade. Ostavili su prtljagu u sobi i izali elei negdje biti sami, no samo to su
promolili nos na obalu naletjeli su na itavu svitu - prvo Metera i ministra Vicu Grabovca,
pa nekoliko metara iza njih premijerovu natmurenu sestru redovnicu koja je gurala
invalidska kolica u kojima je s glavom na prsima i dekom preko nogu drijemala
premijerova majka, zatim Jakovljevia s telefonom na uhu, a na poetku i na kraju kolone
etao je po jedan pripadnik osiguranja, uspravljen i razbacan kao ubar po vinogradu.
Meter je bio neobino dobre volje, srdaan, ni nalik ovjeku koji je Zdeslava prije samo
nekoliko dana prvo dao uhapsiti, a onda ga i divljaki izudarao u policiji. ak ga je zagrlio.
Majko, sia se ti Tomina Zdeslava ? upitao je razdragano se okreui.
Jok! zanijekala je Danica Meter jezgrovito, piljei snenim oima.
E, fala Bogu da se ne sia. Kolini je bio kad si ga zadnji put vidila, a vidi sad momine.
Ovo ti je, bie, cura?
Jest, potvrdio je Zdeslav.
Ajde, neka. Meter, drago mi je, predstavio se premijer Koraljki, a ona je, mlitavo se
rukujui, promrmljala neto nerazgovijetno. Niti mu je rekla ime niti pokazala da je i njoj
drago, ali debelokoca Metera njezina drskost, ako je ita i primijetio, nije nimalo uzrujala.
Talijani su se tek uputili, ne trebamo ih oekivati prije veeri, obavijestio je uto
Jakovljevi prekidajui telefonsku vezu.
E, neka jedu govna! zavikao je Meter Ijutito.
Pa, nema veze, ni Lovri nee skoro, umirio ga je suradnik.
Boli me kurac za Lovria! nastavio je prostaiti predsjednik Vlade.
Koraljka je podigla obrve zauena njegovim rjenikom.
Zar Talijani nisu iz Ravene, etiri sata odavde? primijetio je Zdeslav.
Dolaze brodom, objasnio je Jakovljevi.
Inzistiraju da se ugovor potpie na brodu, dodao je Meter, izvan naih teritorijalnih
voda. Boje se, kao, politikog pritiska, osjeaju se nesigurno i ele da sve napravimo izvan
dosega moje moi.
A, dobro, slegnuo je Zdeslav ramenima. Zahtjev je zvuao nesvakidanje, ali je morao
priznati da nije sasvim nerazuman.
Ma, budale! odmahnuo je Meter. Ali, dobro, neka oni donesu pare, a za drugo emo
lako. Nego, mi ba krenuli u restoran. Jeste li vas dvoje ruali?
~ 139 ~

Knjigoteka
Zdeslav i Koraljka odgovorili su uglas - on da jesu, ona da nisu.
Jeli smo sendvie putem, pokuao je Zdeslav popraviti. Samo vi ruajte, mi emo jo
malo proetati.
Potujem, prihvatio je Meter, kojega zaista nije bilo lako uvrijediti.
Koji upak, zakljuila je Koraljka nekoliko trenutaka kasnije, ak se ni ne trudei
odmaknuti dovoljno daleko da je ne bi uli.
Naljutit e se na mene, ali ja ti moram... poela je kad su se spustili u pletene stolce
na terasi kafia.
Znam. Nemoj, pokuao ju je on zaustaviti. Razgovarali su o tome juer i nije elio
ponovno sluati njezine prijekore.
Ne, ne, oprosti, nije se dala djevojka. Sad kad sam i upoznala kretena, ja ti moram jo
jednom rei. Ovo je jebeno poniavajue.
Jest, sloio se Zdeslav.
Da se ti vozi iz Zagreba i gleda kako Meter prodaje na prevaru steenu imovinu
tvoga starog, a sve da bi ti on na kraju dobacio nekakav sitni, kao da si nekakav prosjak...
Nije sitnis.
Kako zna? Je li ti rekao koliko e ti dati?... Uostalom, nije ni vano, koliko god ti dao,
osramotit e te, uvrijediti, poniziti...
Ljubavi, mene se ne moe vie poniziti. Ja sam uniten, nie od ovoga nema. Nemam
para, nemam posla, nemam stana...
Pa to onda? Mladi smo, snai emo se. Pa i ako ostanemo siromani, nema veze. Ja
sam cijeli svoj ivot siromana, a opet sam iva. I volim svoj usrani ivot. Sunce, molim te,
ajmo kui.
Zdeslav je utio.
Bolje izgubiti pare, nego dostojanstvo, rekla je ona gotovo preklinjuim tonom.
Ne mogu, apnuo je Zdeslav. Mislim... nije to vie ni samo zbog para. Majke mi, vie je
nekako... elio bih biti tu kad sve bude gotovo. Koliko god bude bolno, elim to vidjeti. Da
mi Meter ne da na kraju ni jednu jedinu lipu, ja bih htio biti tu.
Objedovali su skromno, u jednoj piceriji, on je uzeo lazanje, ona salatu, a zatim
napravili jo jedan ir po gradu i vratili se u hotel. Susret s Meterom sasvim im je pokvario
raspoloenje. Popodne su proveli bezvoljno mijenjajui televizijske programe. Kako se
mrak sputao, sve su dublje tonuli u crnu potitenost. Leei utke na prostranom krevetu
samo bi povremeno jedno drugome ohrabrujue stisnuli ruku, sve dok oko osam nije
nazvao Jakovljevi da se spuste u hotelski restoran. Zdeslav je ustao i krenuo se odijevati, a
Koraljka je ostala na postelji. Ti ne ide?
Ako ne moram, ne bih.
Kako god hoe. Ja, naalost, moram.
Koraljka je kimnula da razumije.
Ne ljuti se na mene ? upitala je.
Sve je kul. Samo, molim te, ostani budna dok se ne vratim.
Nemoj onda dugo.
~ 140 ~

Knjigoteka
Neu.
U hladnjikavoj i loe osvijetljenoj sali u prizemlju doekao ga je banalni svatovski
jelovnik, prut, paki sir i francuska salata.
uvate se za janjetinu? primijetio je smjetajui se po konobarovoj uputi za stol s
Meterom. On, sestra i mater jedva su proeprkali po predjelu.
Kako si pogodio? zaudio se premijer.
A to bi drugo moglo biti na ovu koliinu naroda iz ovarskih krajeva.
Je li se ti to, kume, srami oklen si? dobacio mu je ministar Grabovac sa susjednog
stola, koji je dijelio s Jakovljeviem.
Boe sauvaj, gospodine Grabovac. Nema meni do zaviaja.
I ja mislin. ivio ti meni! nazdravio je tukac podiui au bijelog vina. uljetavi
govor i zajapureno lice odavali su kako je rije tek o jednoj od mnogih koje je toga dana
popio.
Danica Meter zaustavila se da izvadi ruiasti gebis iz usta, muei se valjda sa
zaostalim vlaknom pruta. eprkala je po umjetnim zubima nekoliko trenutaka pa
ih dodala keri.
De, ti mi, Magda, pomozi, rekla je, ja bez oala ne vidin.
Majko, jebem mu mia, nemoj to radit za stolon, pobunio se Meter gadljivo sputajui
pribor za jelo.
Ajde, bogati, nai smo, odgovorila je stara jednostavno. Pogledala je onda Zdeslava i
on joj se ljubazno nasmijeio, no ona mu nije uzvratila osmijeh.
U prostoriju je uto stupio civilno odjeveni kardinal u pratnji mlaeg mukarca.
Gledajui ih, nije vam trebalo dulje nagaati to su njih dvojica jedan drugome.
Krvi mi, Lovriu, toga ti maloga niko nee ukrast! zavikao je Vie Grabovac
razdragano, na to se sveenik, sputajui se u stolicu preko puta, tek kiselo nasmijeio. Kad
mu se taj filius nullius dogodio, njegova je uzoritost zacijelo ipak eljela da ga netko ukrade,
ili da na neki drugi, moda primjereniji nain nestane, a ni dandanas se nije inila sasvim
pomirena s njegovom egzistencijom.
Alo, momak, hoe li to janje? upitao je Meter konobara.
Tri minute, gospodine predsjednie. Maloprije smo ga skinuli, samo da rasijeemo.
Ajde u piku materinu i ti i tri minute! zagunao je predsjednik, a onda se iznenada
ozario oslukujui razglas. Uuu! Volin ovu pismu. Magda, ajmo plesat!
Neu, rekla je Magda.
Ajde, to si taka, ustrajao je Meter povlaei sestru za ruku.
Ajde, ta sidi ko bena, balaj s braton, potaknula je asnu i majka Danica.
I ova je naposljetku ustala i zaplesala, ako se to tako moe nazvati. Zlovoljno se ukipila
nasred restorana, ne pomiui se nijednim dijelom tijela, ne rauna li se nervozno stiskanje
aka, dok se Luka Meter, kralj disko podija, party animal iz Smiljeva, senzualno uvijao oko
nje.
~ 141 ~

Knjigoteka
Bilo je to vjerojatno neto najgrotesknije to je Zdeslav u ivotu vidio, predsjednika
Vlade i njegovu sestru redovnicu, od glave do pete u crnome, kako pleu na You Can Leave
Your Hat On od Toma Jonesa.
Lovriu! viknuo je premijer kardinalu veselo. Lovriu, nemoj mi sestru gledat, jaja u
ti otkinit!
Ne boj se, nee. Stara je za nj, on gonja samo mlae asne, dobacio je Vie Grabovac
ponovno nataui.
Kardinal Lovri podigao je srdito pogled s tanjura, inilo se kako e im neto odbrusiti,
a onda je ipak preutio i nastavio dostojanstveno jesti. Zatim je, sreom, posluena janjetina
i znojni se Meter vratio za stol, ljubei usput Danicu u obraz.
Sritan san, majko, objavio je. Sritan san ti ko nikad u ivotu. Da mi neko ponudi da
izaberen, ou li pobjedit na izborin i dobit jo jedan mandat u Banskin dvorin, ili ovo sutra
ta u uinit, ja bi reka: Zajebi izbore! Daj mi ovo! a mi je samo da me pokojni aa ne
more vidit. Njemu bi jadnon puno znailo da je ovo doivio, ali dobro, ta se more. Drago mi
je da si ti uza me, i da je seka ovde, da bar vas dvi vidite kako u Poskoke bez gaa, gologuze
ostavit.
Zdeslav se ukoio s viljukom u zraku iznad pladnja pueeg mesa.
Ti more bit i ne zna kako je tvoj did Mate iljadu devetsto ezdeset tree za trideset
iljada maraka odera moga au Mirka? upitao ga je Meter.
Zdeslav je utio, shvaajui kako je njegova djevojka sve istinito prorekla. Trebali su
ostati kui. Pika ga je doveo ovdje samo da bi se naslaivao njegovim ponienjem.
Ne zna, nastavio je Meter nasmijano. A, fala Bogu, kako bi i moga znat. Davno je
bilo. Ali, vidi, tamo oklen smo mi, to se ne zaboravlja. Da sto godina proe, ja u te, brajo,
ekat. Za pravo re, i lipe je kad proe malo vrimena. Zna koje su dvi najbolje stvari
na svitu?
Zdeslav nije odgovorio ni da zna ni da ne zna.
Ajde, pitaj me koje su dvi najbolje stvari na svitu.
Koje su dvi najbolje stvari na svitu?
Hladna osveta i vrua janjetina, odgovorio je Meter grabei komad s pladnja. Voli li
i ti od rebara?
Glup si, kazao mu je Zdeslav.
Meteru osmijeh ni na ovo nije siao s lica.
Glup si, ponovio je gologuzi, razgaeni Poskok ponosno, i tvoj je ivot mizeran,
isprazan, besmislen. Ima na svijetu toliko boljih, ljepih i plemenitijih stvari zbog kojih
vrijedi...
Predsjednik Vlade nije ga, meutim, vie sluao. Okrenuo se prema vratima i ustao
briui usta salvetom, popravljajui kravatu i zakopavajui sako, da doeka drage goste iz
prijateljske Italije, visokog prosijedog mukarca pedesetih godina, mlau plavuu s
naoalama i njihovog prevoditelja. Jakovljevi i Grabovac brzo su im se pridruili, kao i
Valentin Lovri i njegov sin Valentin Roi, i trebalo je stanovito vrijeme dok je svatko
svakoga tu upoznao. Luka Meter neemu se grleno nasmijao, a onda se i plava cura
razvratno zahihotala. Visoki Talijan pohvalio je kardinalov tean talijanski.
~ 142 ~

Knjigoteka
Ma, ja vas, gospoice, ko da odnekud znan, rekao je Vie djevojci.
Ajde, Vie, majke ti, uti, otresao se Meter na suradnika, vodei pridolice do jednog
slobodnog stola i gestom pokazujui konobaru da ih poslui. Nitko vie nije obraao
pozornost na Zdeslava, no teko bi se moglo kazati da je njega to smetalo. Pogledao je
janjetinu na stolu i shvatio dvije stvari - kako je izgubio tek i kako se vjerojatno nitko nee
osjetiti pogoenim ako se on sada povue u svoju sobu.
Laku no, poelio je uljudno Danici i Magdaleni, a njih su ga dvije preko oglodanih
kostiju pogledale kao da im je, po prilici, opsovao mater.
Ustao je, poao iz restorana i ve bio na vratima kad se dogodio jedan udan i smijean
skandal.
Pokai mi sise! zaurlao je iznenada Grabovac mladoj Talijanki.
Sekunda ili dvije zgranute tiine spustile su se na prostoriju.
Pokai mi sise! ponovio je Vie pohotno, a Meter mu je pukao amar od kojega su se,
inilo se, stakla zatresla.
Mr na spavanje, magare pijano! potjerao ga je premijer Ijutito.
Svata, apnuo je Zdeslav penjui se uza stube.

~ 143 ~

Knjigoteka

Nanjuili su nam krv

Ako se tkogo upitao koliki je taj talijanski brod na koji e se ukrcati ak jedanaest
gostiju, Luka Meter, njegova majka Danica i sestra Magdalena, Vie Grabovac, Valentin
Lovri, Valentin Roi, Milivoj Jakovljevi, Koraljka Mlaki, Zdeslav Poskok i dvojica
tjelohranitelja, kojima zbog razumljivih razloga ne smijemo otkrivati identitet, sutradan je
u deset ujutro dobio vrlo uvjerljiv odgovor. U marini u Iiima leala je vezana
zapanjujue golema bijela jahta, pedesetak metara, etiri palube neobuzdane, razmetljive
raskoi. Koraljka i Zdeslav prili su upravo da uju kako se kapetan i premijerovo
osiguranje, uz mnogo ivopisnih psovki, koje je prevoditelj obazrivo preuivao, prepiru
oko unoenja oruja. Kapetan je, jasno, zahtijevao da se pitolji ostave na kopnu, a nai su
se momci na Majku Boju zaareno kleli kako bi se radije rastali od oba testisa nego od
voljenih pucaljki.
Va bene, Giullio, lasciali andare! viknuo je tada gore s palube visoki
pedesetogodinjak, za kojega je Zdeslav sino shvatio da je Marco Zerilli, prvi
ovjek, Iamministratore delegato kompanije Corvo, ije je ime vidio u dokumentima.
Kapetan je nezadovoljno zavrtio glavom i izmaknuo se. Mostiem izmeu ruba od klesanog
vapnenca i iroke krmene platforme na talijanski brod se popela delegacija Hrvatica i
Hrvata. Ministar Grabovac bio je neobino smjeran, Jakovljevi mrk, Meter ivan, a Lovri
tjeskoban. Jutro nakon neobuzdane pijanke i veselja svi su se utiali, uozbiljili.
Samopouzdanje ih je napustilo, nisu se pretjerano radovali izletu s nepoznatim svijetom, pa
jo u meunarodne vode, i samo su ekali da se ova stvar okona.
Dvojica krupnih lanova posade vjeto su izgurali kolica s nepokretnom staricom uz
stepenice i uskoro su se svi nali u salonu veliine svatovske sale u junoj Srbiji, gdje su ih
konobari doekali sa sokovima, kavom i toplim pecivima. Odvezana je cima, a snani motori
zagrmjeli iz unutranjosti, te su se uputili. Dan je, nesvakidanje za prosinac, a naroito na
Kvarneru, bio prekrasan.
Koraljka i Zdeslav bili su moda i neuljudno nedrutveni. Uzeli su alice prvorazrednog
talijanskog espressa, izali na otvoreni dio palube, zakopali jakne i s lealjki gledali kako
Lovran, Moenika Draga, Cres i Rabac promiu lijevo i desno od broda. Doao je konobar
upitati moe li im togod donijeti, a oni su rekli da, hvala, nita ne trebaju. Ona se sjetila
onoga sparnog popodneva ljetos, kad je zavidno gledala nasmijane ljude to su iz velikih
oblih aa pili crno vino na brodovima vezanim uz poreku rivu.
Pa, nije loe, ali nije ni za pasti na guzicu! rekla je Zdeslavu, a on je od buke motora i
zraka to je huao nije uo, pa je morala viknuti.
Nije! sloio se Zdeslav i nagnuo se da je poljubi.
Utonuli su u misli i nisu ni primijetili kad su proli rt Kamenjak i izali na otvoreno
more. Pola sata kasnije otprilike motori su se ugasili, brod se zaustavio, zauo se tropot
lanca i teko je sidro pljusnulo u more. Tiina koja je nastupila bila je nekako
prestravljujua. Zdeslav je istom tada ustao i vratio se u salon. Na irokom stolu leale su
dvoje korice s ugovorima i dva zlatna nalivpera uz njih, a konobar je ve toio ampanjac.
Sve je bilo pripremljeno za potpisivanje ugovora, samo je mlai Valentin prdj ao oko
kompjutera.
~ 144 ~

Knjigoteka
Uite u svoj raun i uplata e se vidjeti nekoliko sekundi nakon to je mi poaljemo,
objasnila mu je na engleskom plavua s naoalama.
A ima ovdje interneta? upitao je vlasnik Filiusa Nulliusa slaboumno.
Naravno, brod je snanim satelitskim prijamnikom povezan s internetom u svakoj
toki zemaljske kugle.
Koja je lozinka?
Nema lozinke, neto je i nestrpljivo odgovorila Talijanka. Zato bi, pobogu, netko na
ovolikom brodu lozinkom titio internetsku vezu? Zbog susjedovog malog koji s Torrenta
skida pomie?
Mogu ja malo...? upitao je Luka Meter gospodina Zerillija, pokazujui ugovore na
stolu.
Tu reenicu nije trebalo prevoditi.
Certo, prego, odgovorio je ovaj ljubazno.
Meter je sjeo, rastvorio korice i prije nego je krenuo itati samo kratko, na trenutak
pogledao Zdeslava i namignuo mu, a njemu je ta neduna, vragolasta grimasa bila kao
udarac u trbuh. Sreom mu je upravo tada slea prila Koraljka i bez rijei ga primila za
ruku.
O, pa nije ovo, prijatelju, ono to smo se mi dogovorili, rekao je Meter prouavajui
papire, i nije to bilo osobito glasno, vie je sa sebe izreeno, ali su ga svi uli i podigli glave.
Jakovljevi je brzo priao. Kakva je ovo sad pizdarija? upitao je premijer ljutito gledajui
talijanskog biznismena, a tip je mirnog lica saekao prijevod.
Qesta e la nostra offerta, odgovorio je on nasmijeeno. lo je naa ponuda.
Ali, ovo je samo pola od onoga to smo dogovorili.
ezdeset posto, primijetio je Jakovljevi.
Dobro, ezdeset posto.
Moda i ezdeset pet, ispravio se Jakovljevi.
ta me ti sad koji kurac jebe! planuo je Meter.
Prevoditelj se prilino smeo dok je ovaj razgovor uobliio na talijanskom.
Okolnosti su se promijenile, objasnio je ljubazno Marco Zerilli, izgovarajui reenicu
po reenicu i strpljivo ekajui da se svaka prevede. Od naeg posljednjeg dogovora trite
se promijenilo. Vrijednost svih ovakvih kompanija u okruenju posljednjih mjeseci otro
pada, pa i mi sami zapali smo u odreene poslovne tekoe. Volio bih da moemo dati vie,
ali ovo je u ovome asu najbolje to moemo.
Ma, pui jaja, majmune! viknuo je Meter, a onda se brzo trgnuo i dobacio: Nemoj ovo
prevodit.
Gurnuo je ugovor preko stola i on je kliznuo gotovo do ruba ulatene ploe, a onda
ustao i napravio nekoliko uzrujanih koraka po salonu.
Nema anse da ja ovo potpiem! Nema jebene anse da uzmem manje nego to sam
dao! dodao je gledajui Grabovca i Lovria koji su se na oblinjoj sofi skamenili s aama u
ruci.
Pa, koliko nude? tiho je upitao Grabovac.
~ 145 ~

Knjigoteka
Meter je kazao, a kardinal Lovri je uasnuto sklopio oi.
Ne moemo to uzeti, rekla je njegova uzoritost. Ja sam se zaduio iz kaptolske
blagajne.
Iz kaptolske blagajne!? ponovio je Meter prezrivo. Meni e u Gekoj aktivirati
dravna jamstva.
Nanjuili su nam krv, kazao je jedva ujno Jakovljevi prilazei mu.
Nanjuili su krv, sloio se Meter. Ali, nee majci, radije u do zadnje kapi iskrvariti,
nego pustiti da me talijanski lupei naguze.
Idemo kui, ovo nema smisla rekao je Lovri.
Dobro govori, neka jedu govna, dodao je Jakovljevi. Ponuda se ne mijenja ako smo
se jednom dogovorili.
Ovo je neprofesionalno i podmuklo, kazao je Grabovac.
Ovo je kurac u guzici, prikazao je Meter za one koji moda nisu razumjeli kolegu
Grabovca.
Zajebi! rekao je Jakovljevi.
Zajebi! kimnuo je Lovri. Ne damo nae svetinje.
Zamiljeno su utjeli gledajui se neko vrijeme, ali nijedan od njih nije zapravo
vjerovao ovome uzajamnom junaenju koje je izreeno.
Luka, ali vidi, dali smo dravna jamstva, upozorio je Grabovac.
Znam, kimnuo je Meter.
I novinari znaju za to. I dravni odvjetnik zna, nastavio je nabrajati ministar
neumoljivo. I opozicijski upci znaju. A nije ostalo puno vremena. Za tri dana ulazimo u
novu godinu. Imat emo ogromnu rupu u proraunu. Imat emo provaliju u dravnoj
blagajni. Svi e ekati pare - bolnice, uitelji, vojska, sudovi, policija, poljoprivrednici... A mi
emo imati kurac. Raskomadat e nas zbog toga.
Kolika je rupa?
Strana! Ne pitaj.
A da uzmemo ove talijanske pare?
Pa... s njima bismo nekako izali na zelenu granu. Bilo bi upavo, ali bismo se izvukli.
Grabovac, ne priajte gluposti, prasnuo je Lovri, ja sam se zaduio u kaptolskoj...
Jebala te kaptolska blagajna da te jebala kaptolska blagajna, uuti vie, glupane!
otresao se na premijer na kardinala, pa se okrenuo glavnom ovjeku talijanskog Corva.
Treba mi neko vrijeme da razmislim.
Ho bisogno di un po di tempo per pensare, ponovio je prevoditelj na talijanskom.
Lofferta vale fin che torniamo nelle vostre acque territoriali, odgovorio je Zerilli
okrutno. Naa ponuda vrijedi samo do povratka u vae teritorijalne vode.
E, znao sam da e to rei, upino, kazao je Meter ogoreno, zgrabio se naas rukom
za kosu, a zatim je doviknuo filiusu nulliusu: Mali, potpii!
Sine, nemoj! kriknuo je Lovri.
Potpisuj, kad sam rekao!
~ 146 ~

Knjigoteka
Valentine, duo tatina, ne sluaj ga, pokuao je jo jednom sveenik.
Lovriu, odjebi! Ne potpie li, krvi mi, nabit u tebe na jedan, a njega na drugi toranj
zagrebake katedrale.
Stari je Lovri oajno pokrio lice rukama, a njegov sin polako priao stolu, sjeo, uzeo
ugovore, odvio kapicu na nalivperu i u tiini se iroko potpisao gdje god mu je plavokosa
Talijanka spustila kaiprst. Ona je zatim uzela svoj primjerak, pruila njemu njegov, te su
zajedno poli do kompjutera, to su jedan nasuprot drugoga leali na susjednom stolu.
Gospoica je pritisnula Enter, a Roi se zapiljio u ekran.
Je li sjelo? upitao je Meter nervozno.
Roi je podigao pogled i kimnuo. Pedeset posto plus jedna dionica kompanije Poskok
sad je i slubeno bila u talijanskom vlasnitvu.
Servite lo spumante! zapovjedio je Zerilli sveano i dvaput lagano lupnuo dlanom o
dlan.
Ma, podaj ga materi, obrecnuo se Meter na konobara koji mu je priao s pladnjem
vitkih aa pjenuavog vina, no svejedno se posluio i otpio. Naguzio sam se Talijanima
gore nego Paveli kad im je prodao Istru i Dalmaciju.
A sada biste se, dame i gospodo, vi zacijelo eljeli upoznati i s vlasnikom kompanije
Corvo, kazao je Zerilli.
A, ta, on je tu? zaudio se Grabovac.
Kako ne, on je tu dolje.
Dolje? U kabini? upitao je Meter.
Dolje, ponovio je Talijan zagonetno, a onda raskono pokazao rukom po prostoriji i
patetino objavio. Amici, e arrivato ii momento.
Bio je to zacijelo signal. Dvojica konobara odnekud su iz depova strelovito izvukli
pitolje, pritisnuli ih uz vratove dvojici tjelohranitelja uz koje su se, oito, sraunato nali, i
nakon dva kratka, tupa hica njihova su se krupna tijela skljokala na pod, prije nego im je iz
mozgova stigla naredba da upotrijebe ono slavno oruje oko kojega su se prije dva sata
inatili.
Grabovac, Meter, Danica, Magda, Koralj ka, Zdeslav i oba Valentina zaprepateno su
zinuli.
Po... po... po... po... pobio si mi Iju... ljude, promucao je premijer gledajui Zerillija.
Samo su uspavani, utjeio ga je Jakovljevi, pa i sam izvadio ispod sakoa takav jedan
osobiti pitolj i prislonio mu cijev na iju.
Milivoje! zaudio se Meter.
Kai, dragi, kazao je Jakovljevi umiljato.
Ti si s njima?
Jesam.
Kurvo!
Koraljka i Zdeslav ustuknuli su nekoliko koraka drei se za ruke, ali za njih dvoje nitko
nije pokazivao neprijateljskih nakana. Talijani su oito bili vrlo dobro upueni. Konobari to
su omamili tjelohranitelje, ako ih uope vie smijemo zvati konobarima, drali su sada na
~ 147 ~

Knjigoteka
nianu Grabovca i kardinala, koji su se prestraeno stisnuli u sofi. Valentin Roi nije ekao
da mu itko ita kae, ve se krotko se spustio na koljena i podigao ruke kako je valjda vidio
u nekom filmu, a stara Danica je stisnula oi i uvukla glavu u ramena. Jedino je Magdalena
pokazala volju za borbu.
Aaaaa! zakriala je rastrojeno i bacila se noktima na najblieg neprijatelja, plavokosu
mladu Talijanku, no ova ju je zgrabila za ruku, spretnim je dudo zahvatom oborila na pod i
kratkim, silovitim udarcem bridom dlana onesvijestila. Redovnica je samo trznula nogama.
Dobro je. Mislim da bi ovo zasad bilo dosta, objavio je Zerilli irei ruke.
Prevoditelj je, unato stresnim zbivanjima, nastavio sabrano prevoditi njegove rijei.
Nadam se da nitko od vas vie nema sumanutih zamisli ? upitao je Talijan.
Nitko se nije javio, pri svijesti su, oito, ostale samo razumne osobe.
Dakle, to sam ono poeo?... Ah, da, na cijenjeni vlasnik... Trenutak, molim vas,
ispriao se Zerilli, izvukao telefon iz depa, ukljuio ga, prislonio na uho i kazao: Siamo
pronti, a onda je u nekoliko dugakih koraka doao do krme i rastvorio iroka klizna
staklena vrata salona, na to je zapuh hladnog prosinakog puinskog zraka ispunio
prostoriju.
I tada se dogodio vrhunac toga dana koji je i prethodno, vidjeli ste, obilovao
uzbuenjima. Zaulo se nekakvo brujanje i more se kod krme uznemirilo,
uskovitlalo, uskomealo, zapjenilo, prokljualo, i nekakva se siva metalna ploa prvo
ukazala na povrini. Koraljka i Zdeslav Ijubopitljivo su prili, a ak je i Meter, unato
pitolju to mu ga je Jakovljevi i dalje drao pritisnutog uz vrat, morao vidjeti koji je to
avo. Kakva je to neista sila? Koji se demon, biblijski Levijatan, grka Hidra ili moda
gigantska lignja Kraken, podie iz samih dubina pakla?
Podmornica je napokon izronila, otvorio se poklopac i iz njega izvirilo ozareno lice
Tomislava Poskoka.
Di si, Luka, pikin dime, ko ti dade tako ime! doviknuo je on srdano roaku
premijeru.
Tomo! zaudio se Metar. Tomo, jebo te, jesi to ti?
T
Ja san.
iv si?!
Jesan.
Ajde, ba mi je drago.
Je, moj kurac, odbrusio mu je Tomislav pa izaao, spustio se po oplati, spretno
doskoio na jahtu i popeo do njih, nosei preko ramena svoju najvrjedniju i najljepu puku,
runo izraenu u radionici vedskog majstora Viggoa Olssona.
Tata! javio se sada i Zdeslav preneraeno, a otac mu je priao i bez rijei ga poljubio u
obraz, prije nego se okrenuo Zerilliju i uzeo ugovor iz njegovih ruku.
Marco, hvala ti, zahvalio je stari.
Bilo mi je zadovoljstvo, odgovorio mu je Zerilli ljubazno.
~ 148 ~

Knjigoteka
Isuse, mama! viknuo je Zdeslav razdragano, jer se sada i Marija Poskok pojavila na
otvoru podmornice.
Ljubice moja! odgovorila je mama aljui mu poljupce i maui. Zdeslavu su se oi
napunile suzama, a i mama je morala dlanom pokriti usta da se ne rasplae.
Corvo, apnuo je Meter mrano gledajui Poskoka. Ti si, znai, Corvo.
Ja san Corvo, potvrdio je Poskok.
Pu! Jebo sliku svoju! opsovao je tamo otraga Vie Grabovac ljutito.
Pa, lipo si me, rodijae, zajeba, priznao je Meter.
Nije da se falin, ali ba jesan.
Majstor si. Ali, zna, vratit u ti. Kad-tad u ti ja ovo vratit.
Nemoj, pusti. Ajmo mi odmorit, a ovo neka naa dica namiruju, odgovorio je Tomo
pomirljivo i pogladio Zdeslava po obrazu. Kako si, sine?
Dobro.
Je li mi ovo nevista? upitao je otac gledajui Koraljku.
Ja mislim da jest, kazao je Zdeslav.
Ajde, da i ti jednom nae pristojnu curu, zakljuio je stari pruajui ruku. Tomo,
drago mi je.
Koraljka, i meni, uzvratila je Koraljka.
Dobro, di je taj ampanjac ? Je li se ovde potpisao nekakav ugovor ili nije?
Jedan je konobar hitro priao s pladnjem. Poskok je uzeo, otpio i onda, preko ae,
opazio staru Danicu Meter.
Tetka, javio se Tomo Poskok tada staroj Danici njeno. Tetka moja, kako si ti meni?
A, nako, moj Tomo. Nian ti dobro, odgovorila je starica iznemoglo.
Bie bolje, rekao je Tomo ohrabrujue.
Ma, avla e bit bolje, ali eto, lipo od tebe da si svratio.
Nego, tetka, sluaj, nastavio je neak, sia se kad si mi ono rekla da se ne smin
kockat? to to, svega ti, nisi rekla i ovome svome juncu?
Rodijaci se tribaju drat skupa, rekla mu je jo jednom tetka.
Je, kako ne, kazao je Tomo zajedljivo, a onda se ponovno okrenuo Meteru i dodao:
Eto ga, Luka. Idemo ti mi.
Nakon toga je lagano kimnuo Jakovljeviu, ovaj je ispalio strelicu u Meterov vrat, a
ostatak posade obraunao se s Grabovcem, Lovriem i Roiem. Tomo se onda jo jednom
rukovao s Marcom i zahvalio plavoj Claudiji, a kad je uo ime i Zdeslav se sjetio da je njemu
djevojka poznata.
Ajmo, dico, objavio je stari sputajui se stepenicama do platforme i preskaui
natrag na podmornicu, a Koraljka, Zdeslav i Jakovljevi su se uputili za njim.
A Meter i njegovi? upitao je Zdeslav pokazujui hrpu onesvijetenih koje su ostavili
na jahti.
Ne brini, to e Marco urediti.
Ubit e ih?
~ 149 ~

Knjigoteka
Bog s tobom! Zato bi ih ubio? zgranuo se otac.
Cmoknuo je suprugu u usta i krenuo se sputati ljestvama u unutranjost, a Marija je
ostala naas da se izgrli sa Zdeslavom i Koraljkom, i naravno da to nije ponovno prolo bez
suza. Zatim su i njih etvero uli u mranu tijesnu podmornicu koja je otro smrdjela na
motorno ulje. Marija je ostala zadnja da zatvori poklopac.
uj, a otkad ti zapravo radi za nas? upitao je Zdeslav Jakovljevia.
Pa, oduvijek, odgovorio je ovaj jednostavno.
Beno jedna, on je tvoj brat, objasnila mu je Marija. Lijevo skreni, draga, dodala je
Koraljki koja je ila na poetku kolone. Nije zapravo bilo potrebe da joj to govori jer ih je na
ulazu u skuenu, duguljastu kabinu ekao Tomo. Unutra su, natiskana izmeu mnotva
cijevi i ventila i zagonetnih mjernih instrumenata, dva kreveta na kat visjela privrena na
lijevu stijenku, a desno je bio stoli s dvije stolice, jedna pojastuena klupica i
mali umivaonik.
Nije puno, ali za nas dvoje dosta, rekla je Marija skromno, domainski. Smjestite se
gdje stignete.
Ona je sama uzela Koraljku za ruku i odvela je do klupice, Jakovljevi i Zdeslav spustili
su se na stolice, a Tomo na krevet.
Jesmo mi ovo krenuli ? upitao je Zdeslav oslukujui motore.
Tomo mu je kimnuo da jesu.
A tko upravlja podmornicom?
Luigi.
Bilo je to, ini se, sve to je Zdeslav trebao znati.
E, oprosti, okrenuo se majci, a palcem pokazujui Jakovljevia, rekla si da je on moj
brat.
Tako je, ljubavi. Stariji brat. Kad si bio jako, jako mali ak ste se i ivjeli skupa. On je
sjedio s drvenim maem kraj tvog kreveta i uvao te, popeo bi se na stablo i dobacivao ti
trenje odozgo, uhvatio ti je malog vrapca koji je ispao iz gnijezda...
Lilo, apnuo je Zdeslav preneraeno. Moj Lilo!
Nisi znao kazati Milivoj pa si ga zvao Lilo.
I onda je Zdeslav napokon saznao itavu tu alosnu priu o svome davno izgubljenom
bratu. Marija je zaista, kako mu je Joa prije nekoliko dana kazao, prije bila udana. Bila je to
mladenaka ljubav, kratka, strastvena, olujna i pogrena, s mladiem koji... pa, recimo to
tako, nije imao mnogo potovanja za odreene lanke Kaznenog zakona tadanje SFRJ.
Imali su sina Milivoja, koji je nakon razvoda ostao ivjeti s Marijom, ali je vikende provodio
s ocem. I jednog se nedjeljnog popodneva djeak naprosto vie nije pojavio, njegov tata
Drago ga je samovoljno i bez dozvole odveo u Italiju, praktino oteo. Marija se slomila od
tuge. Da nije osjeala odgovornost za mlae dijete, Zdeslava, vjerojatno bi se i ubila,
priznala je, a glas joj je drhtao ak i sada dok je to pripovijedala, vie od tri desetljea nakon
uasne majinske traume.
Tomo se trsio preko sudova, ambasada i privatnim vezama vratiti malenoga, ali sve je
bio uzalud. Zakonodavstvo je bilo manjkavo i slabo, a Drago ionako nije mario to drava
kae. Smucao se po talijanskom podzemlju, dijelio s oloem bijedne iznajmljene stanove,
~ 150 ~

Knjigoteka
obino u bijegu nakon kakve oruane pljake ili prepada, vukui za sobom neuhranjeno i
prljavo dijete. Prolo je tako mnogo godina, dok Tomo nije nekako saznao da je Drago
ubijen u Napulju, a osamnaestogodinji Milivoj da je u zatvoru, gdje je zavrio zbog zloina
koji nije poinio, jer nije elio odati svoga kamoristikog efa. Poskok je tada ve bio imuan
i moan, no i njegov imetak i mo jedva su dostajali da se mladia izvadi iz zatvora i s novim
prezimenom sakrije u vicarskoj. Bistar, darovit i marljiv, Milivoj je tu nadoknadio
proputeno kolovanje i postao vrijedan lan drutva...
Pa, sad, ne znam da bih ja ba tako rekao, primijetio je Jakovljevi, gulei nekakvu
koicu s dlana.
Vratio se zatim u Hrvatsku, zaposlio u Poskoku. Izgubljeni je sin ponovno naen, ali
crna zemlja nije smjela znati tko je on.
Kad su nas Meter i Lovri napali, nastavio je priati Tomo, Milivoj je bio taj koji je
smislio itav ovaj plan. Zvualo je bezumno, oajno, ali nita nam drugo nije preostalo.
Gubili smo poduzee, u otvorenoj borbi nismo imali nikakve anse. Ja sam se morao negdje
sakriti i namjestiti zasjedu...
Kad su otkrili da kardinal i premijer ve trae kupca za njihovu imovinu, Jakovljevi je,
kao, pretrao na njihovu stranu. Bio je Meterov dounik u Poskoku, dojavljivao mu
povjerljive poslovne podatke. U tajnosti se onda naao i sa svojim nekadanjim talijanskim
pajdaima i valjano naplatio onu uslugu koju je davno uinio kamoristikom glaveini.
Talijani koje smo upoznali predstavljaju se kao uglaeni sjevernjaci iz Ravene, ali oni su svi
s juga, Napolitanci.
Milivoj je donio zapaljivu bombu u torbi za spise u viki porat i Marija i Tomo su znali
za nju, nije to bilo ubojstvo kako je Zdeslav u jednome trenutku pomislio. Camorra je za to
vrijeme ekala u podmornici kod Palagrue...
Ovime inae vercaju ljude iz sjeverne Afrike, upala je ovdje Marija Poskok
razdragano.
Da, samo je onda neto vie od dvoje putnika, sloio se Tomo, ali, molim te, pusti
sad...
Oprosti, ispriala se ena.
Sve je bilo briljivo namjeteno. ak i ono dvoje Talijana koji su sluajno snimili
nesreu u stvarnosti su glumili za Metera i Lovria.
Znam, viknuo je Zdeslav. Kad si maloprije curu nazvao Claudia, sjetio sam se da je
ona bila na onoj jedrilici.
Promijenila je, istina, boju kose i stavila naoale, ali i Grabovac ju je sino prepoznao.
Jesi vidio idiota? javio se Milivoj veselo. Kad je viknuo: Pokai mi sise! ja sam
protrnuo od uasa. Evo ga, gotovo je, pomislio sam. Propali smo!
Elem, Marija i Tomislav Poskok bili su slubeno mrtvi, dvojica lupea su upali u
kompaniju i postavili Jakovljevia na elo, a on je zapravo samo kontrolirao njihovu tetu.
Srea je htjela da je premijerov i kardinalov prvi kandidat za upravitelja, Valentin Roi, bio
nezreo za tu ulogu.
Eh, znam i ja jednoga takvoga, uzdahnuo je Zdeslav.
Milivoj se osmjehnuo.
~ 151 ~

Knjigoteka
Dobro, ajde, nisi bio sasvim neupotrebljiv, rekao je pomirljivo.
Bogme, to si mi ti izgovorio...
I to je bila gluma. Nita osobno, oprosti.
Okej, shvaam.
Milivoj je morao biti grub sa Zdeslavom da bi se dokazao Meteru. Taj je odnos bio ispit
njegove lojalnosti novim vlasnicima i Milivoj ga je s odlinim poloio kad je izbacio
Zdeslava iz kue. Za pravo rei, tada je napravio i vie nego to su oekivali. Jakovljeviu,
jesi betija. Ja to ne bih imao srca uiniti, priznao mu je Meter zadivljeno.
Pa, svaka ast, rekao je Zdeslav ironino.
Istovremeno, Milivoj je pazio i da poduzee ne ode u krive ruke. Izabrao je nepoznati
Corvo, a sakrio od premijera, kardinala i kardinalovog blesavog sina dvije druge uglednije
ponude, od kojih je jedna bila bitno bolja. Anonimnim je pismima medije i represivni aparat
zatim obavijestio o dravnim jamstvima u Chech-Moravian Guarantee And Development
Bank, i to je raspirilo Meterovu paniku i natjeralo ga da to prije proda polovicu Poskoka.
Namamio je razbojnike na otvoreno more i naposljetku ak snizio ponudu Corva vie nego
to bi se Tomo Poskok usudio sniziti.
Jesam ti rekao da e pristati, rekao je Milivoj slavodobitno. Kako su se govna
prepala, vjeruj mi, uzeli bi oni i manje.
Dobro je, sine, umirio ga je Tomo Poskok. Ne valja biti pohlepan.
Zdeslav je naas osjetio alac ljubomore zbog ovoga izraza oinske naklonosti, no
morao je priznati da je Milivoj zaista napravio velianstven, lukav i smion podvig koji ih je
sve spasio. Bio je isti onaj junak kojega se sjeao iz najranijeg djetinjstva.
ao mi je zbog tebe, rekao je tada Tomo Zdeslavu. U svemu ovome samo si ti bio
stradao.
Pa, vidi, i nisam, odgovorio mu je Zdeslav. Kad sve zbrojim i oduzmem, meni je bilo
zapravo odlino. Upoznao sam prekrasne ljude, tata. Rudi Justin je bio ovjek. Na Joa je
ljudina...
Joa je najbolji prijatelj kojega sam ja ikad imao, upao je Tomo Poskok.
Pa onda Koraljkini prijatelji, Jelena i Darko, Goga, nastavio je nabrajati Zdeslav,
njezina obitelj, Ana i Miro i, napokon, ona sama. Vjeruj mi, nizato ne bih mijenjao ovih
posljednjih nekoliko mjeseci.
Koraljka Mlaki, rekao je Tomislav Poskok i nasmijeio se toplo djevojci.
Oprostite, ne sjeam se da sam vam rekla prezime.
O, pa znamo mi za tebe, draga. Milivoj nas je izvjetavao, a i vidjeli smo te na
snimkama.
Kakvim snimkama? zapanjio se Zdeslav.
Tvoja je majka traila da stavim kamere u kui. Da to nisam napravio, vjerojatno ne bi
pola sa mnom.
Nisam mogla otii, a da ne znam to se dogaa s mojim djetetom, objasnila je Marija,
pa se okrenula Koraljki i nevino dodala: Lijepo ti stoji onaj moj prugasti kupai kostim.
Mama! zavikao je Zdeslav. Pa, ne moe mi to raditi!
~ 152 ~

Knjigoteka
Oprosti, a to ti to ima, a da ja jo nisam vidjela.
ta je sad ovo? upitao je Zdeslav. Zvuk motora podmornice postao je drugaiji.
Izranjamo.
Gdje izranjamo.
Nije vano, vidjet e.
Daj, reci. Dosta mi je iznenaenja.
Nema vie iznenaenja. Obeavam. Gotovo je, tu se sad rastajemo.
A vi se ne vraate s nama?
Ne. Nema naina da se nakon svega vratimo, kazao je Tomo. A i bolje je ovako. Pravo
da ti kaem, ve mi je dopizdilo. Otkrio sam kako lijepo mogu ivjeti bez posla, u pet mjeseci
sam se naspavao vie nego u posljednjih pet godina. Ti i Milivoj ete nastaviti voditi
poduzee. Tata, zna... poeo je Zdeslav oprezno, polako i s mukom, nemoj se ljutiti na
mene, ali ja... ja to vie ne bih radio.
Zdeslave, srce moje, zato bih se ja na tebe ljutio, rekao je otac njeno. Radi ono to
te ispunjava i ne daj da te itko zajebava.
Zatim su se svi opet izgrlili i izljubili, i obeali da e se kad god uzmognu javljati i
posjeivati. Podmornica je izronila kod Krka, u jednom naputenom tunelu koji
je Jugoslavenska narodna armija prije mnogo godina upravo za ove prilike izdubila u otoku.
Voda je kapala sa irokog betonskog svoda, na otvoru tunela rumenio se sumrak. Zaraslim
makadamskim putem stotinjak metara dalje Milivoja je ekao automobil. Vozili su se u
tiini i tek negdje prije Krkog mosta Koraljka se prva oglasila:
Da vidim jesam li dobro shvatila? Tvoj tata je dao pola poduzea za jedan iznos, a uzeo
ga natrag za drugi, manji.
Tako je, potvrdio je Zdeslav.
I tako je zajebao Metera i Lovria.
Istina.
A o kojim je parama ustvari rije? Za koliko ih je zajebao ?
Ne znam sad tono, morao bih pogledati papire.
Sto ezdeset tri cijela sedam milijuna, javio se Milivoj ne odvajajui pogled od
oferajbe.
Sto ezdeset tri cijela sedam milijuna kuna?
Sto ezdeset tri cijela sedam milijuna eura.
Onda su jo malo utjeli.
Zgodno, jelda? upitao je Milivoj.
Jako zgodno, sloila se Koraljka.

~ 153 ~

Knjigoteka

Ovo je krasna zemlja

Pripovijest ova svrava gdje je i poela. U dvorani pod centralnim zagrebakim trgom
polovicom oujka odrana je izvanredna sjednica Bratstva hrvatskog zavjeta. Trideset
sedmero najmonijih mukaraca u zemlji gledali su se preko dugakog konferencijskog
stola lica pokrivenih bezizraajnim bijelim maskama. Znaenje te tradicije je viestruko.
Maske, za poetak, tite identitete lanova, kako bi svaki od njih mogao govoriti slobodno i
bez ustezanja. One zatim poruuju da tu nema mjesta nikakvoj oholosti, isticanju, domovini
valja sluiti anonimno. Napokon, maske kriju i emocije jer Hrvatsku treba voditi razumom,
a ne osjeajima.
Ovo je drugi put u kratko vremena da se ta asna gospoda sastaju. Proli tjedan
raspravljali su o nasljedniku kardinala Valentina Lovria, koji je Gospodinu na istinu otiao
iznenada, tiho i u snu. Upravo kao papa u treem Kumu, kako je neto neumjesno primijetio
jedan novinski komentator.
A danas se odluivalo o sudbini premijera Luke Metera. Mnoge je razoarao kada se
otkrila njegova besramna pronevjera goleme sume dravnog novca u zasad
nerazjanjenom pokuaju preuzimanja najvee hrvatske trgovake kompanije. I premda se
on usrdno kleo da je to inio voen najiim i najplemenitijim porivima, brinui samo za
dobrobit hrvatskog ovjeka, lanovi Bratstva bili su neumoljivi. Znatnom je veinom
odlueno da on mora otii.
Dvojica mukaraca neopaeni su izali stepenicama iz naputenog javnog zahoda u
podzemlju i zaustavili se naas na poetku Prake ulice.
Oprosti, ali tu stvar svakako moramo raspraviti prije nego odem u Ljubljanu ponovno
pregovarati sa Sretenoviima, kazao je jedan.
Ne zanima me, odgovorio mu je drugi. Kako ti odlui, tako e biti.
Ali, potez je vrlo rizian, Iako bismo mogli propasti.
Milivoje, ne govori gluposti. Zna svoj posao, neemo propasti. A ako se to i dogodi,
nema veze. Ja sam jednom ve propao i, iskreno, uope mi nije bilo nije loe.
A dobro, kako hoe, sloio se Milivoj. uvaj se, braco.
I ti, Lilo.
Rastali su se, Zdeslav je krenuo preko Trga. Putem je sreo Lunu i Milana. On je nedavno
preivio atentat auto-bombom, lijenici su mu jedva spasili nogu. Nesretnik je bio na
takama, no uza se je imao enu koja ga voli. inili su se sretni. Zdeslav je podigao ruku, a
oni su mu vedro odmahnuli.
Kod stepenica na Dolcu nabasao je zatim na znanca s naranastom sportskom torbom.
Fio, prijatelju! obradovao mu se spremno izvlaei novanik iz depa i darujui ga
krupnom novanicom, a onda dodao i posjetnicu. Ako ikad ita bude trebao, pare,
prenoite, advokata, doktora, to god, slobodno mi se javi.
Da nisi moda peder? upitao je beskunik sumnjiavo zurei u pravokutni kartoni.
Nisam, nasmijao se Zdeslav.
Ili moda sotonist koji e me zaklati u mranom obredu prizivanja neistih sila?
~ 154 ~

Knjigoteka
Boe, Fio, ta ti pada na pamet!
Ajde, onda dobro, sloio se Fio.
Vjenanje u franjevakoj crkvi na Kaptolu ve je bilo poelo. Tiho je uao i spustio se u
jednu klupu otraga, ali mladenkina kuma svejedno ga je opazila i prekorila kriom se
kaiprstom kucajui po zapeu. Oprosti, oblikovao je on usnama.
Svadbeni ruak u klubu u Frankopanskoj bio je Zdeslavov dar Jeleni i Darku. Koraljka
je, razumljivo, strahovala da togod ne zezne. On joj je odgovorio da ne brine, nadmait e
sva oekivanja. I zaista jest, Darko je bio sretan kao dijete kad je ugledao svoga omiljenog
country pjevaa na maloj pozornici u kutu.
Nakon kraeg uvjeravanja pristali su neto promijeniti raspored europske turneje i jo
jednom gostovati u Zagrebu, objasnio je Zdeslav zapanjenom mladoenji. Smjestili su se za
stolove, posluena su im predjela, pjeva je uskoro zapjevao onu pjesmu koja se Zdeslavu
naroito svidjela na koncertu u Studentskom centru:
Once I lost my self-respect
I was stranded in blue and ali by myself
Then my luck ame up to me
I want to rie with you by the sea.
E, generale, sjebo si se, rekla je Jelena zaljubljeno grlei supruga, a Koraljka i Zdeslav
su se nasmijeili.
Nego, da te pitam, zato ti i stvarno ne bi bio general? rekao je Zdeslav Darku.
Pa, za poetak, nisam se kolovao za to, primijetio je Darko.
Ma, molim te! Otkad to u Hrvatskoj treba kola da bi bio general? zaudio se Zdeslav.
Da, zbilja, sloila se Jelena.
Ti samo reci da hoe i pusti mene da sredim ostalo, predloio je Zdeslav.
Samo tako?
Samo tako. Kako ne vidi, ovo je krasna zemlja, svatko moe biti to god hoe.
A, dobro, to e ti sada? zanimalo je Jelenu. Vraa se u kompaniju?
Prije bih umro.
Bavit e se psihologijom, otvoriti ordinaciju? nagaao je Darko.
Ni to. Previe je vremena prolo, nisam siguran da bih to vie znao.
Pa, ta onda. Sjedit e besposleno kod kue?
Razmiljao sam, moda bih se mogao baviti uzgojem kunia, kazao je Zdeslav.
Naravno, ako me gazda Miro eli za partnera. Sad kad je uspjeno operiran, spremam
se doi mu s elaboratom za irenje poslovanja.
Nisi mi priao o tome, zaudila se Koraljka.
Nisam ni sam do juer znao za to. Uzgredno, gospoice, ti se vraa na fakultet.
Ma, daj. Odluio ti umjesto mene.
Duo, ako nisi primijetila, mi Poskoci smo vrlo patrijarhalni.
Nekakav uznemireni amor tada je ispunio prostoriju, svima su odjednom poeli
zvoniti telefoni i stizati poruke. Ljudi su se zapanjeno pogledavali, muziari su zamukli
~ 155 ~

Knjigoteka
shvaajui da se neto nesvakidanje dogaa, a gazda Drako je ukljuio televizor s
izravnim prijenosom novinarske konferencije premijera Luke Metera.
Sada na odlasku iz Banskih dvora znam da je Hrvatska zemlja velikog meunarodnog
ugleda i lider u ovome dijelu Europe i siguran sam, dame i gospodo, da Hrvatska ima sve
uvjete za daljnji razvoj u slobodi, miru i blagostanju. Te smo uvjete stvorili naim
zajednikim naporima, stoga se elim svima zahvaliti, svim Hrvaticama i Hrvatima i svim
hrvatskim graanima. Moj posao je obavljen, moje politiko djelovanje zavrava, no moja
privrenost daljem napretku Hrvatske ostaje trajna, objavio je predsjednik Vlade u
zgranutoj tiini kakva je zavladala u svim domovima diljem zemlje.
Zdeslave, ta je ovo? upitao je neto i uplaeno gostioniar naega junaka.
A tko e to znati, moj Drako, odgovorio mu je Zdeslav slijeui ramenima. Tko e to
znati?

~ 156 ~

Knjigoteka

Zahvala
Pisanje ove knjige trajalo je dulje i bilo tee od ijedne koju sam dosad napisao,
ispunjeno mnogim padovima, posrtanjima, trenucima nezadovoljstva i tjeskobne
sumnje. Nekolicini osoba dugujem zahvalnost za ohrabrenje i poticaj da itavu stvar ne
poaljem u vraju mater. Otpoetka do kraja uza me je bio Dejan Krui, profesor
ekonomije koji me je uputio u nekoliko financijskih trikova i otkrio mi kako je novac
uzbudljiv, zavodljiv, podao i seksi. Dvojica prijatelja, Rajko Grli i Ivica Ivanievi, uskoili
su kad je valjalo raspetljati dramaturke vorove. Branimir Brklja i ljubazno osoblje
njegove Kue na Ravnom bregu u Mokrinu kraljevski su me ugostili u rujnu prije dvije
godine. U banatskom seoskom spokoju, u dvoritu pod orahom, sluajui mukanje
komijinih krava, napisao sam dva prijelomna poglavlja. Finale prie naao sam opet u dva
neobino topla i sunana listopadna tjedna u Tuepima, gulei mandarine, starim kruhom
hranei galebove, etajui borovima zasjenjenom etnicom uz plau i gledajui mlade
redovnice iz oblinjeg samostana kako se srameljivo kupaju, smjeten u apartmanu kod
dvije mile, krasne ene, Maje Erceg i njezine mame Ele Viskovi. Marina Vuji, urednica
knjige, ustrajno je i iznova eljala rukopis, briljivo i savjesno se potrudila da ne ispadnem
budala. A prije i poslije svih imao sam, kao i uvijek, Zrinku Tuki, koja se portvovno hrvala
s naom djecom i raunima i bila moje sidro u stvarnosti dok sam ja zlovoljan i utljiv
plovio fikcijom.

~ 157 ~