Meunarodna srednja kola Sarajevo

MATURSKI RAD IZ Historije

BALKANSKI RATOVI

Predmetni profesor: Mirza Huji

Uenik:
Delila Ragipovi, IV b

Sarajevo, 2016.
SADRAJ

1.UVOD

Balkanskim ratovima se oznaavaju dva rata voena u razdoblju od 1912. do 1913. godine
tokom kojih je Otomansko Carstvo gotovo izbaeno s Balkana, a Kraljevina Srbija udvostruila
svoju teritoriju i poveala broj stanovnika s 2.9 na 4.4. miliona. Balkanski ratovi su bili uvod u
sukob irih razmjer.

2.BALKANSKI RATOVI
2.1.Prvi balkanski rat

Prvi balkanski rat (8. oktobar 1912. 30. maj 1913. godine) je voen izmeu balkanskih
saveznika (Bugarska, Srbija, Crna Gora i Grka) i Turske. Osmansko carstvo, koje je ve 1908.
godine bilo uzdrmano Mladoturskom revolucijom, u 1912. je bilo jo vie oslabljeno i ratom
protiv Italije. Tu slabost Turske koriste balkanske zemlje i otpoinju rat protiv Turske s ciljem
osloboenja teritorija Balkana koje se nalaze pod turskom vlasti. Rat je otpoeo 8. oktobra 1912.
kada je Crna Gora objavila rat Turskoj. Srpska vojska je odnijela dvije vane pobede u bitkama
kod Kumanova i Bitolja, ime je osloboena itava Makedonija.
U manje od dva mjeseca, Turska je izgubila teritorije na skoro cijelom podruju evropskog
kontinenta, pa je uspostavljeno primirje 4. decembra 1912. godine sa svim protivnicima, osim
Grke. Nakon odbijanja ispunjavanja zahtjeva od strane Turske i dravnog pua u januaru 1913.
godine, rat je nastavljen, gdje je Turska izgubila i utvrde Jedrene, Janjinu i Skadar, kao i prevlast
na moru od grke mornarice, pa je 30. maja 1913. godine, pod posredstvom Velikih sila (Austro Ugarska, Njemaka, Francuska, Velika Britanija i Italija) uspostavljen mir Londonskim
mirovnim ugovorom, po kojem je Turska balkanskim saveznicima predala sve svoje teritorije
zapadno od linije Enos Midija1 kao i ostrva u Egejskom moru, ukljuujui i Krit.
Kao rezultat Prvog balkanskog rata stvorena je Albanija kao nezavisna drava, na emu je
insistirala Austro - Ugarska, na tetu zemalja pobjednica, Grke, Srbije i Crne Gore.
Crna Gora prva napada Tursku kako je dogovoreno, pa u rat ulaze i ostale tri drave. Srpska
vojska pobjeuje u Vardarskoj Makedoniji u dvije bitke, kod Kumanova i kod Bitolja. 90%
Srpske vojske bilo je koncentrisano na Vardarsku Makedoniju, a ostalih 10% na Sandak i
Kosovo i Metohiju. Iste uspjehe na svojim pravcima postiu Bugari i Grci. Iz Makedonije Srpska
vojska zauzima Sjvernu Albaniju i izlazi na more. Austrija zahtijeva da Srbi napuste Albaniju, a
Crnogorci Skadar. Srbija i Crna Gora ispunjavaju ultimatum. Zalaganjem Austrougarske nastaje
Albanska drava 1913.
Londonski ugovor skloplen je u Maju 1913. i time je zaven prvi balkanski rat. Balkanski savez
bio je uspjean, a Turska totalno unitena, od nje ostaje samo Istanbul sa okolinom. Srbija je
dobila sjeverni dio Sandaka, a Crna Gora juni, Srbija dobija K i M osim dijela Metohije oko
pei koji je pripao CG. Sjedite srpske pravoslavne crkve ostaje u granicama Crne Gore.
2.2.Londonski ugovor
Londonski ugovor iz 1915. godine bio je tajni sporazum izmeu zemalja Antante (Velike
Britanije, Francuske i Rusije) i Italije, potpisan 26. travnja 1915., kojim su zemlje Antante
privoljele Italiju na izdaju saveza Sredinjih sila, obeavajui im teritorije njenih dojueranjih
saveznika. Prema tom ugovoru, Hrvatska bi bila svedena na dio oko Zagreba, Liku i primorje od
Rijeke do sjeverne granice Dalmacije: preostali dijelovi Hrvatske bili bi podijeljeni izmeu
Italije i Srbije.

1 Obala Egejskog mora - obala Crnog mora.

Italija je bila lanicom Trojnog saveza, ali je 1914. proglasila neutralnost, ne ukljuivi se u Prvi
svjetski rat. Italija je otprije eljela teritorije Austro-Ugarske i njemake kolonije u Africi te je
pregovarala s izaslanicima Antante. Kraljevini Italiji je bio obean Juni Tirol, dijelovi istone
jadranske obale, te neki njemaki i turski posjedi izvan Europe.
U cilju pridobivanja Italije za ulazak u rat protiv Njemake i Austro-Ugarske Monarhije, zemlje
Antante su Italiji ponudili velike dijelove monarhije, npr. Trentino, JunuTirol, Trst, Goricu,
Gradiku, dio Koruke i jugozapadnu Kranjsku, te velike teritorijalne ustupke na raun
povijesnih hrvatskih pokrajina: Istra, otoci Cres i Loinj, a u sjevernoj Dalmaciji podruje poev
od Paga na sjeveru do rta Ploa (izmeu ibenika i Splita) sa ibenikom, Kninom i Zadrom, te
podruja u zaleu tih gradova. Italiji su obeani kvarnerski otoci izuzev Krka i Raba, te svi
dalmatinski otoci s izuzetkom Braa. Dio Dalmacije koji ne bi bio prikljuen Italiji, pripao bi
Srbiji. Italija je dobila i junu Albaniju te pravo da u meunarodnoj politici zastupa buduu
albansku muslimansku dravnu tvorevinu u srednjoj Albaniji s izlazom na more u Drau. Italiji
je priznata i aneksija Libije, koja je pod talijanskom okupacijom bila od 1912.2
Iste godine, Italija je objavila rat Austro-Ugarskoj, zabivi joj "no u lea" u najgorem trenutku,
jer je Austro-Ugarskoj prijetio raspad na galicijskom bojitu. Nakon to je okonan Prvi svjetski
rat, dio obeanja iz tog sporazuma je ispunjen - Italija je dobila Juni Tirol, poluotok Istru,
Transko primorje, dio sjevernojadranskih otoka, grad Zadar, otoke Lastovo i Palagruu.
Ugovor je dran u tajnosti, ali je u studenom 1917., nakon Oktobarske revolucije, objavljen u
ruskom dnevniku Izvjestijima. Dio obeanja je ostao neispunjen, podosta zahvaljujui i radu hrv.
politiara u Jugoslavenskom klubu, koji su i raskrinkali Londonski sporazum. Primjerice,
zaslugom Ante Trumbia, sprijeeno je da i otok Vis, koji je imao simbolino znaenje (Vika
bitka 1866.), dopadne u ruke Talijanima. Ante Trumbi je bio svojevremeno zastupnik za otok
Vis.
2.2.1.Nerijeena brojna pitanja
Ugovorom u Londonu nisu bila skroz rijeena sporna pitanja meu balkanskim saveznicima.
Njihovi interesi su bili i dalje problematini i suprotni. Izbio je sukob Bugarske i Srbije oko
Makedonije i time se raspao Balkanski savez. Poto je dolo do meusobnog obrauna meu
nekadanjim saveznicima, a prste su umijeale i Rumunija i Turska koje su vidjele priliku za
povraaj odreenih teritorija, to je samo rasplamsalo i onako zategnutu situaciju na Balkanu.
Srbija je traila preispitivanje ugovora sa Bugarskom o raspodjeli teritorija iznosei nekoliko
vanih razloga:
-odlukom velikih sila Srbiji je trajno onemoguen izlaz na more;

2 Pri podjeli Male Azije, Italija je trebala dobiti i dijelove Osmanskog Carstva u jugozapadnoj Turskoj.

-stvaranjem albanske drave Srbija je ostala bez znatnog dijela teritorije koja je trebalo po
ugovoru da joj pripadne , dok je Bugarska u Trakiji dobila i vie nego sto je predvieno;
-tokom rata Bugarska nije izvravala svoje obaveze na vardarskom ratitu. Osim toga, Srbija joj
je poslala u pomo pod Jedrene veu vojnu jedinicu i neto artiljerije, to nije bilo predvieno
sporazumom.
U isto vrijeme, postajao je i sukob izmeu Bugarske i Grke, isto oko podjele osvojene teritorije.
Bugarska je uvijek isticala pravo na Solun i okolinu i jo neke oblasti u egejskom primorju koje
je osvojila grka vojska. Zategnute i pogorane odnose izmeu saveznika nastojala je da iskoristi
Austrougarska. Podravala je zduno zahtjeve Bugarske u elji da razbije Balkanski savez.
Atanta je, a naroito Rusija, nastojala da ga sauva kao prepreku austrougarskom prodiranju na
istok.
U takvoj situaciji dolo je do zbliavanja odnosa Srbije i Grke koje su 01.06.1913.godine
sklopile ugovor o prijateljstvu a ubrzo i vojnu konvenciju. One su jedna drugoj garantovale
zauzete teritorije u proteklom ratu i uzajamnu pomo u sluaju bugarskog napada. Za potrebe
srpske spoljne trgovine garantovan je slobodan promet preko Soluna za narednih 50 godina. Iako
Rumunija aktivno nije uestvovala u Prvom balkanskom ratu, ona je nagovjetavala da e traiti
da joj Bugarska ustupi junu Dobrudu i da e se ukljuiti u sukob ako do njega doe. Na jugu,
Crna Gora se solidarisala sa Srbijom i mobilisala je jednu diviziju kao pomo srpskoj vojsci u
sluaju napada. U Srbiji i Bugarskoj jaale su struje koje su zagovarale oruanu akciju za
ostvarivanje svojih interesa. Teei da izbjegne rat sa Bugarskom, Srbija je prihvatila
posredovanje ruskog cara u nalaenju obostrano prihvatljivog rjeenja za Makedoniju. Meutim,
bugarska vojska iznenada u noi 29 i 30.06.1913.godine napada srpsku i grku vojsku ime je i
zvanino otpoeo Drugi Balakanski rat.
2.2.1.Obeanja drugim saveznicima
Slijedom ugovora, je takoer obeavao Kraljevini Srbiji stvaranje Velike Srbije; potpisnici
ugovora su Srbiju - koja u pregovorima nije sudjelovala - o tome slubeno obavijestili
diplomatskom notom od 16. kolovoza 1915. godine. Saveznici su Srbiji obeali Bosnu i
Hercegovinu, Slavoniju, Srijem, Baku, junu Dalmaciju (ibenik, Zadar i Knin bi pripali Italiji)
i sjevernu Albaniju, ali bez Makedonije i dijela Banata.
Hrvatskoj bi od mora ostao samo dio od Rijeke do poetka Dalmacije, a na kopnu zapravo samo
dio oko Zagreba i Lika. Ostalo je otvorenim pitanje bi li Hrvatska ostala dravno vezana uz
Maarsku i Austriju.
Za ulazak u rat i izdaju Sredinjih sila saveznici su Italiji ponudili Istru i vei dio Dalmacije (to
je kasnije rezultiralo 1920. Ugovorom u Rapallu, 1924. i 1941. Rimskim Ugovorom),
Rumunjskoj Banat, a Bugarskoj Makedoniju. Srbija je odbacila ugovor budui da se nije bila
spremna odrei Makedonije. Tijekom pregovora i srbijanska vlada dobila je obeanje da nakon
pobjede moe raunati na teritorijalne ustupke u BiH i Hrvatskoj, a posebice u Dalmaciji.
Naime,Rusija, Francuska i Velika Britanija nastojale su na svoju stranu privui dotad neutralnu

Bugarsku, a ne ugroziti tek sklopljeni savez s Italijom i zadovoljiti Srbiju, pa su Bugarskoj

ponudili Makedoniju, a Srbija je za kompenzaciju trebala dobiti BiH i dio hrvatskih teritorija.
Prema informacijama, koje je Frano Supilo dobio za boravka u britanskom Foreign Officeu,
Srbiji je ponuena juna Dalmacija, BiH, Srijem, dio Bake i Slavonija sve do Pakraca te
vjerojatno i pomo saveznika u pitanju ujedinjenja Srbije s Hrvatskom. Supilo je tako mogao
procijeniti namjere Srbije i saveznika, jer je ve u travnju 1915., kad je boravio u ruskom
Ministarstvu vanjskih poslova u Petrogradu, saznao i za Londonski ugovor te o tome
izvijestio Jugoslavenski odbor. Nakon otkrivanja sadraja sporazuma, dolo je do estokog
otpora hrvatskog i slovenskog naroda, to je onemoguilo njegovo provoenje u cijelosti nakon
zavretka I. svjetskog rata.
Spoznaja o posljedicama koje bi proizlazile iz realizacije Londonskog ugovora bila je odluna za
hrvatski pristanak na ulazak u Jugoslaviju, iznose savremeni povjesniari.
2.2.Drugi balkanski rat
Nezadovoljstvo podjelom osvojenih turskih podruja, posebno Makedonije, dovelo je do Drugog
balkanskog rata (29. jun 10. avgust 1913. godine). Jedna bugarska vojna jedinica je 29.
juna 1913. godine po nareenju generala S. Koeva napala srpske snage na
rijeci Bregalnici(tzv. Bregalnika bitka), a 30. juna i grke snage na podruju Soluna. Iako je
bugarska vlada pokuala da ospori ratne operacije protiv Srbije i Grke, one su 8. jula
1913.godine objavile rat Bugarskoj. Ubrzo su im se pridruile i Crna Gora i Rumunija, kao i
Turska sa eljom da povrati neka podruja koja je tokom Prvog balkanskog rata izgubila.
Zbog premoi saveznika, Bugarska je ubrzo bila poraena i prinuena na mir u Bukuretu 10.
avgusta 1913. godine, po kojem je Bugarska morala predati podruja osvojena u Prvom
balkanskom ratu.3
2.1.1.Znaaj i posljedice
Protivrjene i pogorane odnose meu saveznicima nastojala je da iskoristi Austrougarska.
Podravala je teritorijalne zahtjeve Bugarske u elji da razbije Balkanski savez. Atlanta je, a
posebno Rusija, nastojala da ga sauva kao prepreku austrougarskom prodiranju na istok.
U takvim okolnostima dolo je do priblizavanja Srbije i Grke, koje su 1. juna 1913.godine
sklopile ugovor o prijateljstvu, a zatim i Vojnu konvenciju. One su jedna drugoj garantovale
zauzete teritorije u minulom ratu i uzajamnu pomo u slucaju bugarskog napada. Za potrebe
srpske spoljne trgovine obezbijeen je slobodan promet preko Soluna za narednih 50 godina.
Iako Rumunija nije uestvovala u Prvom balkanskom ratu, ona je nagovjetavala da e
zahtijevati da joj Bugarska ustupi junu Dobrudu i da e se umijeati u ratni sukob ako do njega
doe meu saveznicima.
3 Veliki dio teritorije dobila je i Rumunija, a Makedonija je bila podijeljena izmeu Grke i Srbije.

Crna Gora se solidarisala sa Srbijom i mobilisala jednu diviziju kao pomo srpskoj vojsci.
Suprotnosti i sporovi meu balkanskim saveznicima bili su brojni. U Srbiji i Bugarskoj jaale su
struje koje su zagovarale ak i oruanu akciju za ostvarenje svojih stavova i interesa. Teei da
izbjegne ratni sukob sa Bugarskom, Srbija je prihvatila posredovanje ruskog cara u pronalaenju
obostrano prihvatljivog rjeenja u Makedoniji. Meutim, bugarska vojska je iznenada, u noi
izmeu 29. i 30. juna 1913, napala srpku i grku vojsku, ime je zapoeo Drugi balkanski rat.
U sedmodnevnim vojnim sukobima, u kojima je bilo velikih gubitaka na obje strane, srpska
vojska je na Bregalnici (u istonoj Makedniji) potpuno porazila bugarsku vojsku. Grci su takoer
potukli bugarsku vojsku. Tada je Rumunija iskoristila teak poloaj Bugarske i 10. jula objavila
joj rat. Njena je vojska prodrla u junu Dobrudu, istovremeno prela Dunav i napredovala ka
Sofiji. Konano je i Turska 15. jula 1913.godine napala Bugarsku i zauzela Jedrene. Suoena sa
porazima na svim stranama, Bugarska je bila primorana da trai mir. Mirovni pregovori
zaraenih strana zapoeli su krajem jula, a okonani 10. avgusta 1913. zakljuenjem mira u
Bukuretu.
Za vrijeme mirovnih pregovora, Austrougarska je bila spremna da opet direktno intervenie
protiv Srbije, a u korist Bugarske, ali je u tome nisu podravale Njemacka i Italija. Rusija je
podrala zahtjev Bugarske da dobije izlaz na Egejsko more, ali se tome suprostavila Francuska,
koja je podrzala Grku.
Bukurekim mirom Srbija i Crna Gora su teritorijalno proirene. Srbija je dobila Vardarsku
Makedoniju i Kosovo, a Crna Gora Berane, Bijelo Polje, Pljevlja, Roanj, Plav, Guinje,Pe,
Tuzi i dio Skadarskog jezera. Znaajno je da su na osnovu tih proirenja Srbija i Crna Gora
uspostavile zajedniku granicu u Sandaku. Grka je dobila Egejsku Makedoniju i dio zapadne
Trakije, a Rumunija junu Dobrudu. Turska je uspjela da povrati zapadnu Trakiju i
Jedrene. Naravno podjelom teritorija najvie je osteena Bugarska.
Za razliku od oslobodilakog obiljeja Prvog balkanskog rata, Drugi balkanski rat je predstavljao
bratoubilaku borbu, podstaknutu zavojevakim i sebinim tenjama buroazije balkanskih
naroda i njihovih dinastija. Zavretkom ovog rata potvrena je teritorijalna podijeljenost
makedonskog stanovnitva, nacionalno jo nekonstituisanog. Ono je dospijelo u sastav triju
balkanskih drava, a to je usporilo njegovo formiranje kao posebnog junoslovenskog naroda.
Uspjesi Srbije i Crne Gore u balkanskim ratovima podsticali su narodnooslobodilake tenje
jugoslovenskih naroda u Austrougarskoj. Zato su odnosi izmeu Austrougarske i Srbije poslije
balkanskih ratova postali jo zaotreniji, to e produbiti vec postojee suprotnosti izmeu Atante
i Centralnih sila.
Poslije zavretka balkanskih ratova, Srbija i Crna Gora su preduzele zakonske i druge mjere na
novoosloboenim teritorijama radi ukidanja zateenih feudalnih odnosa, modernizacije upravnog
aparata i naseljavanja naputenog zemljita. U tom pogledu postignuti su veoma skromni
rezultati jer je ubrzo izbio Prvi svjetski rat.

2.3.Posljedice Balkanskih ratova

Balkanski ratovi su produbili konflikte umijeanih drava s velikim silama. Sve nacionalne elite
optuile su vodee drave Evrope za zavjereniko djelovanje ba protiv nas. One su bile krive
to nismo dobili vie, to su oni drugi dobili ono to je nae, to na narod jo nije
osloboen. Takvo razumijevanje uloge velikih sila i svog odnosa s njima, vodilo je te narode u
dalje nesporazume sa svijetom, pa su se njihove elite, u pokuajima meunarodne komunikacije,
ponaale nezgrapno, arogantno i nerazumno. Time su nacionalne frustracije bivale jo dublje.
Svijet je bio kriv za sve, a mali balkanski narodi odvajali su se od koncepta odgovornosti, ime
se racionalno suoavanje s realnou ostavljalo za neka druga vremena.4
To bolno iskustvo koje su proli balkanski narodi pokazalo je da ratom postavljenim dravnim
granicama niko nije bio zadovoljan. Budui da su sve drave u ratove krenule s idejom
pribavljanja to vee teritorije, svako proirenje nuno se razumjelo kao nedovoljno i bilo je
daleko od snova o velikoj dravi. Posebno je ta realnost bila daleka od izmatanih dravnih
granica koje su bile zasnovane na konceptu historijskog prava. Svaka je, naime, balkanska
nacija vezivala svoj nacionalni san za neki trenutak u prolosti, uglavnom u Srednjem vijeku, za
trenutak kad su njihove drave dostigle svoju maksimalnu veliinu. Za nerealnou tog koncepta
nije zaostajao ni onaj koji se pozivao na etniko naelo, jer, na etniki izmjeanom Balkanu,
pogotovo u situaciji kada sve nacije jo nisu bile u punoj mjeri formirane, nije bilo mogue
povui liniju koja bi svakog zadovoljila i koja kasnije ne bi izazvala nezadovoljstvo i
iredentizam.
Zato je svaki rat na Balkanu vodio u novi rat, svaka podjela u novu podjelu. To nije bila
posljedica zle sudbine ili nekog udnog i iracionalnog usuda koji dovodi do balkanizacije,
odnosno udrobljavanja prostora. Rije je o sasvim loginoj i jedinoj moguoj posljedici pokuaja
stvaranja etnikih drava na etniki mjeovitom tlu. Takav program nuno vodi neprestanom
cijepanju prostora, jer se etnika istota ne moe postii. Sve dok je takva logika na snazi, a
dravni programi usklaeni s njom (to je jo uvijek u Srbiji aktuelno i u programu otcepljenja
Republike Srpske od Bosne i u sluaju pokuaja podjele Kosova) usitnjavanje prostora e se
nastaviti, pa e, umjesto da, bude sve vea, drava biti sve manja. Time emo dobiti dva mogua
rezultata: ili e se poveati broj iredentistikih pokreta, ili e se, to je posljednjih decenija bio
srpski sluaj, poveati broj izbjeglica u matinoj dravi.
Drugo to se moe nauiti iz Balkanskih ratova jeste tip sukoba koji se reprodukuju na tom
podruju. Naime, iz prethodne ideje stvaranja etniki istih drava jedino to moe da
proistekne jesu etnika ienja i masovni zloini. Oni nisu sluajan proizvod rata, niti posljedica
ratnih dejstava. Oni su sutina te vrste ratova, oni su njihov najvaniji dio, jedini mogui
proizvod ideologije stvaranja nacionalnih drava na Balkanu. Ni u ovom sluaju nije rije o
prirodi tih naroda, njihovoj uroenoj surovosti ili genetskoj genocidnosti. Rije je, ponovo, o
nunom proizvodu nacionalistike ideologije. Kako je XX vijek proticao, tako su ciljevi
stvaranja velikih drava sve vie potiskivani na raun ideje o stvaranju istih drava. Etnika i
4 Vjeiti krivac je bio pronaen u velikim silama, a srdita nemo postala je najei oblik ponaanja
nacionalnih elita balkanskih drava, posebno u estim svjetskim i regionalnim krizama koje je donio XX
vijek.

vjerska istota drave postala je opsesivni cilj, koji je u sebi, kao svoj najvaniji dio, imao
nestanak onih drugih, naroda s kojima dijelimo taj prostor. S vremenom su samo mata i razvoj
tehnologije te zloine uinile raznovrsnim. Ali, bilo da se radilo o bacanju leeva u jame ili da je
rjeenje nalaeno u njihovom pohranjivanju u hladnjae, sutina je ostala nepromijenjena.
2.4.Gubici u Balkanskim ratovima
Pod datumom 13. februar 1914. godine, srpski
vojni ministar je saopio Skuptini sljedee
brojke koje govore o gubicima srpske vojske
u protekla dva rata: Srpsko-turski rat: mrtvih
5.000, ranjenih 18.000. Srpsko-bugarski rat:
mrtvih 7.000-8.000, ranjenih 30.000. Dvije i po
hiljade vojnika umrlo je od posljedica ranjavanja.
Izmeu 11.000 i 12.000 umrlo je od bolesti, a
4.300 od kolere. Meu ovim posljednjim, 4.000
je umrlo za vrijeme srpsko-bugarskog rata. Suoavanje s masovnom smru je
moda
najistinskije ratno iskustvo. Kroz moderan rat
mnogi su se prvi put sreli oi u oi sa organizovanom
masovnom smru. Vie nego dvostruko ljudi umrlo je u borbama
ili od ranjavanja u Prvom svjetskom ratu nego
u svim velikim ratovima izmeu 1790. i 1914.
godine. Neke brojke e pomoi da se shvati pojam
masovne smrti koji je bez presedana i koji
dominira sjeanjem na taj rat. U I svjetskom
ratu smrt je odnijela oko 13 miliona ljudi. Dok
je Napoleon u pohodu na Rusiju, najkrvavijem
ratu do tada, izgubio 400.000 ljudi 600.000 je
poginulo na svim stranama u nerijeenoj bici
na rijeci Somi 1916. U najveem sukobu XIX.
stoljea, francusko-pruskom ratu (1870.-1871),
poginulo je 150.000 Francuza, dok je u borbama
palo 44.780 Prusa. Do poetka Prvoga svjetskog
rata sjeanje na velike gubitke Napoleonovih
ratova ve je izblijedjelo. Gubici u ratovima XIX.
stoljea nisu se mogli porediti sa onim to je tek dolazilo. Nova dimenzija smrti u
ratu iziskivala
je vei napor da se maskira i izbjegne smrt u
ratu nego ikad.
Prvi svjetski rat je imao i druge vane dimenzije
koje su uticale na to kako su mukarci i ene na
njega gledali. To je bio rat u doba tehnologije,
novih i efektivnijih sredstava komunikacije, to
je sve pomoglo brem rasprostranjenju slika
rata koje su podsticale matu. Ali, najvanije od
svega, taj sukob je uveo nov nain ratovanja na
Zapadnom frontu koji je uticao na poimanje rata
u ivotima veine vojnika. Ratovanje u rovovima
odredilo je ne samo percepciju rata onih koji su

kroz njega proli ve i buduih generacija. Zapadni

front sa svojim osobenim i jedinstvenim
nainom ratovanja dominirao je prozom i poezijom,
kao i slikovnicama i ratnim filmovima. On
je odredio ta e o njemu misliti i savremenici i
budue generacije. Prema popisu stanovnitva koji su vojne vlasti
izvrile u gradovima nove Srbije, gradovi u
novoosloboenim oblastima Srbije imaju sljdei
broj stanovnika: Bitolj 59.856, Skoplje 47.384,
Markov Prilep 21.783, Prizren 21.244, Pritina
18.174, Veles 16.624, akovica 14.500, Novi
Pazar 13.434, Ohrid 11.038, Debar 10.199, Tetovo
10.070, Kosovska Mitrovica 9.354, Pljevlja 7.935,
Kruevo 7.903, evelija 6.000, Kavadarci 5.861,
Vuitrn 5.749, Kievo 5.400, Krivoreka Palanka
4.893, Resan 4.756, Orahovac 4.593, Sjenica
4.539, Kumanovo 44.210, Ferizaj (Uroevac) 4.405,
Gostivar 4.384, Struga 4.120, Negotin 4.050,
Prijepolje 3.355, Kratovo 3.020 i Nova Varo 2.909.
Nekoliko drugih gradova, kao to su Dojran, Gnjilane, Preevo, Priboj, itd. nema na
spisku. Broj
urbanog stanovnitva nove Srbije iznosi preko
400.000 ljudi.

2.5.Ideoloke posljedice
Dva najvea neprijatelja grkog naroda su Bugari
i Turci. Ovi prvi su vrlo opasni i neovjeni. U naoj
historiji ima stranih opisa okrutnosti i grozota
ovoga divljeg naroda koji sebe naziva kranima. Oni
su Tatari i u srodstvu su s Turcima. Preli su Dunav i
zatraili gostoprimstvo u naim zemljama. Dali smo
im zemlju da obrauju, sigurnost, pravdu i kransku
vjeru kako bi spasili svoje due, ali uzalud. Ostali su
Tatari. Osvrui se na ope nalaze ove studije, moemo
rei sljedee:
1. Poetkom XIX. stoljea grko obrazovanje bilo
je nadahnuto toplim patriotskim osjeanjima.
Ipak, ideja velike Grke, odnosno elja da se
oslobode svi Grci od turske vladavine i ponovo
uspostavi bizantska drava s Istanbulom kao
glavnim gradom, uperena je iskljuivo protiv
Turaka. Na druge kranske narode na Balkanu
koji su tek trebali pokazati snane znake
nacionalnog buenja, s izuzetkom Srba gledala
je kao na brau u muci i pourivala ih na borbu
za slobodu (Riga od Fere). Ovaj nacionalni ideal
protiv Turaka ostao je do danas neokrnjen.
Moda e zbog nedavne katastrofe u Maloj Aziji

i iseljavanja grkog stanovnitva iz Male Azije

i Trakije, ako sadanji status qvo u Istonom
pitanju ostane nepromijenjen, na kraju odustati
od ove ideje.
2. U drugoj polovini XIX. stoljea, posebno poslije
1870. kad su Bugari, potpomognuti Rusijom,
poeli tragati za vlastitim nacionalnim korijenima
i okrenuli se protiv Turaka, ali i vrlo estoko protiv
Grka, sjeanja na srednjovekovne sukobe izmeu
Grka i Bugara postepeno opet izlaze na povrinu
i rasna mrnja, kao posljedica toga postaje vea
od one prema Turcima. Grko obrazovanje je bilo
pod jakim uticajem ovoga stanja. 3. U vrijeme balkanskih ratova i neposredno
poslije njih, ova mrnja, koja je samo nakratko
prestala za vrijeme grko-srpsko-bugarskog
saveza, postaje sve jaa. Grki uspjesi tokom ovih
ratova, koji su doveli Grku blie realizaciji ideje
velike Grke, ojaali su patriotizam i nacionalni
ponos i podstakli nacionalistike ideale. Ovo
objanjava zato su kolski udbenici iz svih
predmeta od 1914. do 1917. dostigli vrhunac u
kultiviranju nacionalizma i rasnog antagonizma.
4. 1917. godine nova obrazovna reforma u
osnovnim kolama nadahnuta liberalnim
duhom, zasnovana na boljem poznavanju
djeije due, fokusirana na njegovanje pozitivnihelemenata mirnije i plemenitije
civilizacije
predstavila je seriju udbenika za prva etiri
razreda osnovne kole koji su bili daleko od
podsticanja slijepog, iskljuivog nacionalizma
ili rasnih strasti, ali nije propustila da nadahne
uenike pozitivnom ljubavi prema svojoj zemlji
i grkoj kulturi, prema nacionalnoj slobodi i
nezavisnosti. Mogue je gajiti nacionalne ideale
i bez prezira i mrnje prema drugim narodima.
Ove knjige su istinsko svitanje vedrog dana. One
su lucidne i humane. Istovremeno, razredi koje
reforma nije zahvatila, ostali su pod uticajem
starih metoda.
5. Obrazovna reforma prekinuta je izmeu 1920. i
1922., odnosno za vrijeme obnavljanja monarhije
pod kraljem Konstantinom, i nastavljena od
1923. do 1926. ali nije bila u stanju otii dalje
od etvrtog razreda osnovne kole. U viim
razredima, i naroito u srednjoj koli, nije bilo
nikakvih promjena od 1914. pa sve do danas.

http://skolegijum.ba/static/biblioteka/5460fe80f3b66_07Historijskacitanka3Balkanskiratovi.pdf

ZAKLJUAK

U toku 19 tog vijeka oslobodile su se od vievjekovne turske vladavine etiri balkanske drave.
Njihovo nacionalno osloboenje nije bilo dovedeno do kraja, pojedini dijelovi su ostali pod
turskom vlau. Ove etiri zemlje ele da oslobode neosloboenu brau i da ojaaju. Sve imaju
isti cilj, ali nije lako oformiti balkanski savez, zbog sporova oko podjele teritorije. Najvei sukob
je izmeu Srbije i Bugarske oko Vardarske Makedonije. Srbi tvrde da su u Makedoniji Srbi, a
Bugari obrnuto i nema nita od stvaranja saveza. Rusija se umijeala, tjera Srbiju i Bugarsku da
se dogovore i stvara se Balkanski savez. Srbiji e pripasti sjeverozapadni, a Bugarskoj
jugoistoni dio. Ovo sve izgleda kao tijesan vid povezivanja drava, vojnopolitiki savez. Sve je
bilo spremno za rat koji poinje 1912. godine.

Balkanski ratovi koji su stali u vrijeme krae od godinu dana, ostavili su strahovite posljedice po
najvei broj balkanskih naroda. Turska je te ratove doivjela kao jednu od najveih trauma svoje
moderne historije, gubitak svojih najzapadnijih i najrazvijenijih evropskih provincija.
U bugarskom sluaju, trauma je jo mnogo dublja. Ti dogaaji doivljeni su, a i do danas
interpretirani, kao podjela bugarskog nacionalnog bia, kao izdaja saveznika, na prvom mjestu
Srbije, koja je, po tom vienju otela polovinu bugarske teritorije i prepolovila bugarski narod
(u koji se raunaju i Makedonci). Bio je to izvor trajnog nezadovoljstva i nacionalne frustracije
koji su Bugarsku, u pokuajima da promijeni nastalo stanje, i u Prvom i u Drugom svjetskom
ratu, suprotstavili veini njenih balkanskih susjeda i stavili je u tabor poraenih. Trauma je time
bila samo jo vie produbljena.
Albancima su Balkanski ratovi donijeli izuzetno veliku promjenu. Stvorena je nezavisna drava
Albanija, ali je teritorija Kosova, poslije uspenih ofanziva srpske vojske i odluka mirovne
konferencije velikih sila, pripala Srbiji. Ta okolnost stvorila je duboku frustraciju u albanskom
nacionalnom pokretu, pa se i danas, u udbenicima historije i na Kosovu i u Albaniji, predstavlja
da je, kako pie, nepravednom odlukom velikih sila, albanski narod 1913. godine pocijepan na
dva dijela. Bio je to temelj tenji albanskog naroda za otcjepljenjem od Srbije i ujedinjenjem s
matinom dravom tokom XX vijeka, to je neprestano optereivalo i pogoravalo odnose dva
naroda.

KONSULTOVANA LITERATURA