Vous êtes sur la page 1sur 11

PLATON TEETET

PRVA VERZIJA
LICA DIJALOGA: Euklid, Terpison, Sokrat, Teodor, Teetet
Susreu se Euklid i Terpison te govore O Teetetu kojeg su s bojita jedva ivog
donjeli u Atenu. Kau kako je Sokrat ve davno predvidio kako e on biti slavan
ovjek, a Euklid kae da mu je Teetet priao o razgovoru koji je sa Sokratom
vodio. Terpison eli da mu pria o tome.
Poinju itati razgovor jer ga je Euklid zapisao:
Sokrat razgovara sa Teodorom i pita ga ima li igdje kakvih dareljivih mladia.
Teodor mu kae da ima, da nije previe lijep, ali vrlo glatko upija znanja, to je
Teetet. Sokrat se raspituje iz koje je on obitelji. Teetet dolazi sa skupinom mladia,
a Teodor ga poziva da doe k Sokratu. Sokrat zakljuuje da zna iz koje je obitelji,
a sam mladi je vrlo plemenit.
Sokrat zapoinje ispitivati Teeteta. Upita ga misli li da je astronom, matematiar i
muziar vjet u onome to se tie odgoja. Pita ga ui li kod Teodora geometriju,
astronomiju, harmoniju i raunanje. Teetet odgovori da da, ili se bar trudi. Sokrat
ga pita zar uiti ne znai postajati mudriji u onom to netko ui. Njega
zanima jesu li znanje i mudrost isto i nikako ne moe nai na to valjanog
odgovora. Zato sugovornike nagovara na raspravu.
Nabrajanje znanja nije znanje
Sokrat nije zadovoljan tvrdnjom da je recimo postolarsko umijee znanje o izradi
cipela. On ne eli takvu definiciju, da se znanje na neto odnosi jer tako
bismo mogli bezgranino nabrajati sve mogue vrste znanja. On eli
doznati to je znanje kao znanje.
Primjeri iz matematike ( iracionalni brojevi )
Teetet govori o jednom sluaju iz matematike, kako su podijelili brojeve na dvije
vrste i nazvali ih kvadrtanim i pravokutnim. ini mu se da i Sokrat trai takav
nekakav odgovor o znanju, no on ga ne moe dati u ovom trenutku. Teetet shvaa
da je vrlo bitno dati odgovor na to to je znanje.
Sokratova primaljska vjetina
Sokrat kae Teetetu da on nije prazan , nego trudan i otkriva mu da on ima
primaljske vjetine ali da to nitko ne zna.
U emu je Sokratova sposobnost?
On za sebe kae kako mu je bog dao sposobnost da prepoznaje one koji
mogu roditi istinu, da on sam moe im pomoi smirivati trudove i donjeti
na svijet, ali on sam nema sposobnost donjeti ploda svoje mudrosti.
Takoer , neki rode, ali odbace istinu i drae su im sjenke, pa se nakon
nekog vremena opet sjete da bi se htjeli druiti sa Sokratom, ali i takve on
prepozna i to odbija nego opet dalje prepoznaje one od kojih bi moglo biti ploda.
Znanje je percepcija
1

Teetetu se uini da onaj koji neto zna percipira ono to zna i kako se upravo
sada ini da znanje nije nita drugo nego percepcija (opaaj). Sokrat kae da je
tako mislio i Protagora. Kae da sve nekako u svijetu potjee od strujenja
i kretanja i da su se u tome slagali Protagora, Heraklit i Empedoklo.

Daljnje znaenje kretanja


Sokrat pokuava objasniti kako sve to nastaje i razvija se, nastaje iz
kretanja, vjebanja uenja, ono je dobro i za tijelo i za duu, a sve dok je u
stanju mirovanja propada, i sunce da prestane sjati, sve bi propalo i istrulilo,
tako je mislio i Homer. Teetet se slae.
Razlike u osjetilnoj spoznaji
Sredinje pitanje ovog dijela rasprave je da li je mogue da neto postaje
vee ili vie drukije negoli poveavanjem. Teetet odgovara da je mogue.
uenje kao poetak filozofije
Sokrat i Teetet zakljuuju da nita ne moe postati ni vee ni manje dok
ostaje jednako samom sebi. Takoer ono emu se nita ne dodaje niti
oduzima to niti raste niti se umanjuje nego je uvijek jednako. I posljednje,
nita ne moe biti a da nije postalo. Teetet kae da ga sve to zauuje i baca
u vrtoglavicu, a Sokrat zakljuuje da uenje i jest poetak filozofije.
Percepcije i kretanje
Iz kretanja i trenja nastaju percepcije i ono percipirano. Percepcije su
gledanje, sluanje, mirisanje, hladnoa i toplota, te naslada, bol, pouda, strah i
mnoge druge. Rod percipiranog raa se u isto vrijeme sa svakom
pojedinom percepcijom. Tako se s mnogim percepcijama vida raaju u isto
vrijeme svakojake boje, sa sluhom svakakvi tonovi. Djelatno i trpno raaju
osjete.
Problem znanja u razlici izmeu sna i jave
Ovdje je problem ako percepcije uzmemo kao izvor znanja . Razna privienja i
snovi su varke, tu nam percepcija ne pomae jer ona nas vara. No Sokrat
se pita kako mi znamo da i sad u budnom stannju ne sanjamo? Dok sanjamo, to
drimo za stvarno, dok smo budni, to je pak ono to smatramo stvarnim . A san i
budno stanje traju podjednako. Jednako je i u ludilu te bolesti, lud ovjek misli
da ono to je oko njega, to je ve proizvod njegove ludosti, da je to istina. Samo
to bolest i normalno stanje ne traju jednako. Tako da trajanje definitivno
nije sredstvo razlikovanja.
Tumaenje Protagorine teze u odnosu na svakog pojedinca
Da bi se neto percipiralo kao slatko ili gorko, mora postojati netko tko e to
percipirati, inae mi ne moemo znati je li neto slatko ili gorko. Za nas je istina
naa percepcija jer se uvijek odnosi na nae bie i mi smo suci onoga to za
nas jest da jest i onoga to nije da nije.
Znaenje sugovornika za Sokrata
2

Sokrat eli Teetetovu tvrdnju koju je porodio podvrgunuti testiranju je li ona


vrijedna ivljenja , tj. jeli istinita ili lana i da li bi je trebalo odbaciti. Ta tvrdnja je
bila ve prethodno spomenuta, da je percepcija zapravo znanje.
Tko je mjera stvari?
Sokrat preispituje Protagorinu tvrdnju, ako je za svakog istinito ono to
percipira i tako dolazi do znanja, zato se onda njega smatralo velikim
mudracem jer tada su svi mogli biti svatko svoj mudrac. Vrijeme je da i to
ponovno preispita s Teetetom.

Protagorin prigovor
Ponovno se postavlja pitanje da li su znanje i percepcija isto. Jer nije isto ako mi
gledamo slova nekog pisma, znai, mi ih vidimo, ali ne znamo to ta slova znae
isto kao to moemo sluati govor bilo kojeg jezika iako ne znamo taj jezik.
Odnos znanja, percepcije i sjeanja
U jednom trenutku Sokrat i Teetet tvrde da su znanje, percepcija i sjeanje
isto. No Sokrat kae da mi vidom dobivamo neko znanje, moemo ga se
sjeati, a kad zatvorimo oi, sjeamo se toga, no ispada da to vie tada
ne znamo. Tako je Protagorina i Teetetova tvrdnja pala u vodu.
Daljnje potekoe u vezi s Protagorinom tezom
Nakon toga zakljuuju da su vid i znanje ipak usko povezani . Vidjeti znai
znati, a ne vidjeti ne znati. Daleko je od istine da su percepcija i znanje isto.
Kako Sokrat brani Protagoru?
sere neto nerazumljivo na dve strane
Teodor mora sudjelovati u raspravi

Mjera u odnosu na znanje


Mnogi ljudi trae si uitelje, uzore, vladare, a druga skupina smatra pak da je ona
stvorena za uitelje i vladare. To znai da sam ljudski rod smatra da je u
njega i znanje i neznanje. Ljudi mudrou smatraju istinito shvaanje, a
neznanje lanim shvaanje. Ipak ,ako mi smatramo da je nae miljenje
ispravno, mogu se nai oni koji e suditi o naem miljenju i koji e smatrati da je
ono lano. Pa ipak, i miljenje takvih ljudi e Protagora smatrati ispravnim. To
znai da vie nitko ne zna to je istina i da su svi u sumnji.
Poloaj govornika na sudu
Sokrat usporeuje njihovu raspravu s govornicima na sudu. Njima se ne uri, njih
ne pritiu rokovi, tube, oni svoje rasprave mogu odugovlaiti u nedogled dok ne
dou do onog do eg ele a njihove rasprave su poput robova koje mogu zavriti
kad god ele.

Da li su filozofi smijeni?
Filozofi ne razumiju vrijednosti kojima se die obini ljudi. Oni nisu toliko
zauzeti tim svakodnevnim stvarima, tovie, uope ne obraaju panju na
njih, i kad moraju sudjelovati u njima, nespretni su i ispadaju smijeni. Oni
promatraju stvari iz druge pozicije. Ne razumiju zato bi se netko diio sa 25
plemenitih predaka, kad svaije obiteljsko stablo moe sezati do u nedogled.
Filozofi se kao takvi esto ine oholi, no s druge strane ne znaju ono to im
je pod nogama pa su esto u neprilici.
Pravo znaenje filozofa
Filozof zna razmiljati o nekim drugim stvarima koje na prvi pogled nemaju takvu
korist, o ljudskoj srei, kraljevskoj asti itd., on je istinski slobodan , on moda ne
zna initi neke stvari kao to je slaganje vree za posteljinu, kao to to znaju initi
obini ljudi. Boansko, ono najsretnije, blie je filozofima. Ostali se kroz
nepravedna djela pribliavaju bezbonom. A to je ovjek pravedniji, to je
blie bogu jer pravednost je najvia boja odlika.
Odnos znanja i mjere
Ponovno se preispituje Protagorina tvrdnja da svatko moe biti mislilac jer
svakom njegova percepcija donosi ono to je istinito za njega, pa zato svaku
osobu treba uzeti u obzir. Sokrat pobija tu tezu na nizu primjera kao npr. da ne
moe kitarist znati bolje o okusu vina nego seljak, ili ne moe onaj tko se sprema
jesti znati bolje o hrani nego kuhar koji hranu pripravlja. Tu se znai ipak priznaje
da neki u vezi nekih stvari ipak imaju vie znanja od drugih ljudi i stoga su
vie u pravu.
Proirenje teme s Heraklitom i Parmenidom
Sokrat je ustrajan da treba ispitati teze Heraklitovih pristaa kako se sve kree no
Teodor ga uvjerava da to nema smisla jer se od tih ljudi ne da izvui odgovora.
to god ih se pita, oni samo premetnu rijei i tvrde neto drugo, oni ni u vlastitom
govoru nikad ne miruju i nemaju vrstog odgovora.
Nepokretno svemu je ime
Treba ispitati miljenja suprotnih strana, dakle onih koji su se zalagali za to da se
sve kree i onih koji su bili za to da sve miruje. Treba se nuno nekako opredijeliti
jer Sokrat kae, ako odbace miljenje i jednih i drugih tako velikih mudraca, to
e mudrog oni kukavni moi rei uope.
Ako se sve kree, nita se ni o emu ne moe tvrditi
Sokrat ustvruje da postoje dvije vrste kretanja promjena mjesta i sama
promjena (promjena boje, starenje itd.) . Pita se da li, prema tima koji kau da se
sve kree, se stvari kreu sa ta dva kretanja istovremeno ili nekako drukije?
Zaljuuje da onaj koji tvrdi da se sve kree, nita ne moe izrei jer svaki
je odgovor determiniran, zaustavljanje na mjestu, to nije mogue ako se sve
kree, oni moraju ili uvijek traiti novi izraz ili se sluiti nekim posve
neodreenim izrazom.
Da li treba rei ime ili kroz to percipiramo?

Sokrat nastavlja raspravu s Teetetom. Upita ga je li ispravno rei da uje uima ili
kroz ui te da vidi oima ili kroz oi. Teetet odgovori da je loginije koristiti ovo
kroz. Sokrat ga pokuava navesti da svemu tome to spoznaje osjetilima
postoji neto zajedniko to zapravo spoznaje i pomou ega on moe
govoriti da neto jest ili nije, tj. moe zakljuivati. Teetet zakljuuje da mi o
stvarima prosuujemo duom, a Sokrat je zadovoljan odgovorom.
Naputanje teze da se izjednauju percepcija i znanje
Sokrat kae da mi i kad se rodimo ,kao i ivotinje, percipiramo stvari, vidimo,
ujemo, jednostavno osjeamo ali ne shvaamo to to doivljavamo. To je zato
to mi tada ne znamo nita o bitku. Nitko ne moe shvatiti istinu neega ako
ako ne shvati bitak toga. Tako da je definitivno sruena ranija Teetetova teza
da su znanje i percepcija isto. Moemo percipirati, ali ne i znati u isto vrijeme.
Postavljanje teze da je znanje pravo shvaanje
Teetet zakljuuje da postoji pravo i pogreno shvaanje. No Sokrat ga ispituje
dalje i zaljuuju da zapravo ne postoji pogreno shvaanje u nama.
Pogreno shvaanje i zamjenjivanje
Teetet misli da pogreno shvaati znai zamijeniti stvari, tj. misliti da je jedno
neto drugo. Sokrat ga vadi iz te zablude, objanjava kako dua razmilja, a to
razmiljanje je zapravo to da vodi razgovor sama sa sobom dok ne doe
do nekog zakljuka, a kad doe do zakljuka, dua ga izgovara i taj
govor je shvaanje. Objanjava mu da dua sigurno nee samu sebe uvjeravati
da je neto drugo, to je apsurdno. Ako dua ve ima jasne slike nekih pojmova,
nemogue je da sama zakljui da je neto drugo.
Dua kao votana ploa
Sokrat postavlja tezu da se u dui nalazi votana ploa u koju se cijeli ivot
utiskuju opaaji, doivljaji, sva znanja, a ono to nema sposobnost da
bude utisnuto, to se zaboravlja. Vodei se tom tvrdnjom, Sokrat tvrdi da je
nemogue da netko pogreno shvaa.
Vrste voska u dui
Sokrat govori da koliina voska u dui moe biti taman ni premekan ni pretvrd,
slike se u njega lako utiskuju i trajno ostaju, sve nove slike koje dolaze imaju
mjesta da se utisnu jedne do drugih. To su ljudi koji lako pamte i ue i ne
zaboravljaju brzo. Ima i drugih vrsta vosaka, premekih, pretvrdih, dlakavih,
zamrljanih zemljom, u takvim duama nastaju pogrena shvaanja , krive
percepcije i takvi se ljudi nazivaju neznalicama, dok su oni s taman voskom
mudraci.
Traenje objanjenja o pogrenom shvaanju
Sokrat zakljuuje da u svojoj raspravi stalno koriste izraze tipa znamo i
poznajemo, a sama rasprava je o traenju toga to je to znanje. Stoga, je li
opravdano koristiti takve pojmove ,iako je rasprava bez njih nemogua, a zapravo
ni ne znaju to je to znanje? Sokrat kae da trebaju biti bestidni i usuditi se ve
jednom ponuditi nekakvu definiciju.
Znanje u odnosu na imati i posjedovati
5

Stvari moemo imati i posjedovati. Netko u nekom trenutku moe neto imati, a
posjedovati bi bilo neto kao stalno imati. Posjedovati je u smislu negdje
zatvoreno, skupljeno, u posjedu nekog. Netko je, na primjer matematiar, ulovio
sva mogua znanja o brojevima, zatvorio ih negdje (utisnuo u duu), te ih on
posjeduje za stalno.
Bez znanja nema spoznaje o krivom shvaanju
Zakljuuju da je mogue da ljudi hvataju i skupljaju i znanja i neznanja. No oni koji
uhvate neznanja, nisu svjesni da su to neznanja, ve i njih dre znanjima.
Nemogue je spoznati to je pogreno shvaanje prije nego to se pouzdano
shvati to je znanje.
Postavlja se teza da je znanje pravo shvaanje spojeno s objanjenjem
Znanje nije isto uvjerenju. Odvjetnici mogu uvjeriti sudca o neemu, ali sudac pri
odluci opet nema znanja o tom predmetu. Teetet se sjetio da mu je jednom netko
rekao da je znanje pravo shvaanje spojeno s objanjenjem, jer ne moe se zvati
pravim znanjem ono to se nikako ne moe objasniti.
Sokratov tobonji san
Ubiti kae sve isto to je i Teetet rekao i on se s njim slae pa uzimaju tu tvrdnju
prethodno spomenutu kao zasad valjanu.
Istraivanje znanja na primjeru slova i slogova
Sokrat ispituje dalje moe li se objasniti prvi slog njegova imena SO Teetet
tvrdi da moe, da je to sloenica nastala od dva slova. Ali nevolje su kod toga to
se slova ne daju dalje objasniti a mi ih ipak znamo i radimo od njih slogove.
Teetet tvrdi da je cjelina nastala od dijelova drukija od pojedinih dijelova te
cjeline.

Da li je mogue znanje sloga bez znanja slova?


Elementi od kojih je sastavljeno sve oko nas takoer nemaju znaenja, tj.
objanjenja a ipak su spoznatljivi i mi ih vidimo oko sebe. Tonovi su elementi
muzike. Tako je i sa slovima. To su jednostavno elementi razliitih znanja, temelj
od kojeg treba poeti.
Tumaenje pojma: objanjenje
Pravo shvaanje spojeno s objanjenjem jo ne treba zvati znanjem.
Neuspjeh teze o objanjenju
Sokrat i Teetet zakljuuju sljedee kad mi ugledamo neku osobu, moemo imati
o njoj i pravo shvaanje i moemo ju objasniti, ali na koji nain mi tu osobu
razlikujemo od neke druge? Kao i bilo koji pojam koji pokuavamo objasniti a koji
nam je u vidu. Kljuna stvar je specifino razlikovanje po emu odvojimo neku
stvar od ostalih i kao takvu je definiramo i usvojimo znanje o njoj. Moemo rei da
je znanje pravo shvaanje spojeno sa znanjem razlike.
Prekid razgovora i zakljuak

DRUGA VERZIJA
Platon, Teetet

dijalog pripada u grupu kasnih Platonovih djela


istrauje bit znanja
cijeli Teetet odvija se 399.-god. Sokratove smrti
u razgovoru o znanju sudjeluju:
- Euklid (osniva megarske kole)
- Terpsion (iz Megare, pristalica Sokrata)
- Sokrat
- Teodor (matematiar iz Kirene)
- Teetet (ui od Teodora astronomiju, geometriju, harmoniju i aritmetiku)

Sokrat postavlja pitanja: to je znanje i postoji li razlika izmeu znanja (episteme) i


mudrosti (sofia)?
Teetet eli ostati siguran odgovara prvim odreenjem znanja nabrajanjem
razliitih umijea
Sokrat inzistira na odgovoru na pitanje to je znanje? i ne eli da mu nabrajaju vrste
znanja
Sokrat otkriva Teetetu svoj dar babike vjetine po uzoru na svoju majku Fenaretu
kao to babica poraa djecu, tako on (Sokrat) poraa istinu, ali ju sam ne moe raati
vodstvo u tom poraaju dri Sokratov unutarnji duhovni pokreta (daimonion)
nakon toga Teetet daje drugo odreenje znanja znanje je percepcija (episteme =
aisthesis), to znanje svodi na senzualnu spoznaju
Sokrat odbacuje tezu da se ona nuno svodi na RELATIVIZAM PROTAGORINOG
UENJA
percepcije su subjektivne (primjer puhanja vjetra)
Sokrat prenosi Protagorinu tezu i na kretanje, gdje nikada nita nije stalno, ve sve
iznova uvijek postaje (to zastupaju Protagora, Heraklit i Empedoklo)
Sokrat dovodi Protagorinu tezu do apsurda zato ne bi mjera svih stvari bio
majmun?
svaki sadraj odreuje KATEGORIJA RELACIJE
to se moe primijeniti na sve i ta mogunost izaziva uenje (Teeteta) Platon
ba uenje smatra poetkom filozofije uenje (to thaumazein) = strast (to
pathos) za razmiljanje
na osnovu opeg kretanja nuno je sve promatrati u odnosu, pa time percepcije
dobivaju razliito znaenje npr. vino za zdravog ili bolesnog SVAKI PUT JE
PERCEPCIJA ISTINITA, jer izraava neije stanje, TO JE ZA MENE, A NE ZA
NEKOG DRUGOG
7

pitanje jesu li znanje i percepcija isto jo uvijek je nerijeeno npr. stranog jezika
iako ga ne razumijemo, ne moemo rei da ga ne ujemo/vidimo ZNANJE
PERCEPCIJA
treba doi do odgovora na pitanje to je znanje?
OBRAT predstavlja Sokratova obrana Protagore nemogue je nepostojee
predstaviti, niti ga predstaviti drugaije nego to je doivljeno, a to je uvijek istina
ipak, kasnije se vraa shvaanju da ovjek ne moe biti mjera svih stvari usporedba
s razlikama u znanju Teodor zna geometriju, njemu e se za ta pitanja obratiti prije
nego nekom drugom
ovjek ni u najmanjoj mjeri ne moe biti mjera u neemu to uope ne zna
odnos znanja i neznanja ima univerzalno znaenje, pa je zbog toga nuno odrediti bit
znanja, jer ako to nije jasno, tada se znanje i neznanje moe lako zamijeniti to ne bi
odgovaralo pojmu istine, jer istinu govorimo tada kad kaemo da ono to jest
jest, a ovo to nije nije
uenje o percepciji Platon proiruje UENJEM O DUI percepcije moraju biti
sakupljene u jednu formu shvaanja to moemo nazvati duom, koja je
organon (instrument) pomou kojeg shvaamo to to percipiramo

na to Aristotel nastavlja u De anime on pojam istine i zablude odreuje kao


spajanje (synthesis) pojmova u jedinstvo, a to jedinstvo oblikuje um (nous), koji
sve spoznaje kroz suprotnosti i potvrdni i nepotvrdni sud iskazuje neto o neemu, i
svaki je istinit ili laan, a ti se iskazi odnose na bit stvari (to ti en einai)
na osnovu toga Aristotel dolazi do zakljuka da je dua u izvjesnom smislu
cjelokupnost svih bia to je obrazloeno ovako: stvari su ili osjetilno perceptivne ili
miljene, A ZNANJE JE U IZVJESNOM SMISLU SUMA ZNANOG, a percipiranje suma
percipiranog kao to je ruka orue orua, tako je dua forma formi (eidos eidon)
u perceptivnim formama sadrane misaonu formu PREMA ARISTOTELU bez
percepcije ne moe nitko nita nauiti ili razumjeti

Platon dovodi percepciju u vezu s bitkom i pita mogu li percepcije shvatiti istinu
ako ne shvaaju bitak? NE MOGU, PA STOGA NE IZRAAVAJU NI ZNANJE
Teetet daje treu odredbu znanja: ZNANJE = PRAVO SHVAANJE (UVJERENJE)
Sokrat kao problem navodi to da se pogreno misli iznad podjele znanje-neznanje
treba doi razlika bitak-nebitak ako netko neto misli, znai da misli postojee, tj.
POGRENO MISLITI = MISLITI NEBIE
ako netko misli lijepo umjesto runo to je prihvatljivo, ali do apsurda se dolazi ako
netko misli vol = konj
ipak, postoji mogunost pogrenog shvaanja primjer due kao votane prazne
ploe, pogreno je shvaanje uvijek u vezi s tim voskom, tj. OSOBINOM DUE
dovodi srce i plou (lingvistikim putem) u odnos (gr. kear = srce, keros = vosak)
U NAMA POSTOJE POGRENA I ISTINITA SHVAANJA
Platon naglaava da se istina i zabluda NE baziraju na odvojenim percepcijama,
ve to poinje kod spajanja u sposobnosti i mogunosti kombinacija lee
zablude
duu usporeuje s golubinjakom punim pregrada i ptica kao to se ptice mogu
zamijeniti tako moe i znanje
8

ako imamo i istinu o neemu, ali ne posjedujemo obrazloenje NE POSJEDUJEMO


ZNANJE
ponovno Sokrat pita to je znanje? Teetet postavlja etvrtu odredbu ZNANJE =
PRAVO SHVAANJE SPOJENO S OBJANJENJEM TJ. LOGOSOM
problem nemogunost definiranja objanjenja
postoje neke stvari bez objanjenja (TEMELJNA VJEROVANJA) npr. SO = S + O,
dok su S + o objanjenje za SO, oni sami nemaju objanjenje
TREBA RAZMOTRITI TO ZNAI OBJANJENJE
TROSTRUKO RAZLIKOVANJE POJMA 'OBJANJENJE':
1.) jeziko-gramatiko znaenje iskazuje se da neto jest
2.) nabrajanje svih sitnih dijelova bitnih za cjelinu npr. kola i njegovih dijelova
3.) pronalaenje nekog znaka (semion) po emu bi se to to se pita razlikovalo od
drugog takav znak pretpostavka za pravo shvaanje objanjenje cirkularno

dijalog zavrio bez pravednog odgovora na pitanje to je to znanje?


apsolutno znanje pripisuje se u teologiji bogu
ZNANJE = POTVRDA PREDMETA SADRAJA U MILJENJU

Hegel Mi ne smijemo vjerovati da emo pitanja nae svijesti i interese naeg vremena nai
odgovorene kod starih

TREA VERZIJA
Platon, Teetet (dijalog); (ili O znanju)

radnja: god. 399.-god. Sokratove smrti


lica: Euklid, Terpsion, Sokrat, Teodor, Teetet
pitanje: Po emu se mudrost razlikuje od znanja?
pr.1. Teetet nabraja znanja nabrajanje znanja nije znanje (po sebi)
umijea nisu znanje (po sebi)

Sokrat eli otkriti BIT ZNANJA


primjer primaljske vjetine Sokrat kao primalja po pitanju dua koje raaju znanje
Teetet, pokuaj 2. znanje=percepcija

9. Daljnji naini kretanja

kretanje uzrokuje prividno bie i nastajanje, a mirovanje nebie i propadanje


uenje prethodi filozofiji
2 vrste kretanja: djelovanje i trpnost
percepcije: gledanje, sluanje, mirisanje, hladnoa, toplina, naslada, bol, pouda,
strah...
9

sve nastaje kretanjem i u meusobnom odnosu

13. Problem znanja u razlici izmeu jave i sna

prigovor Protagori zato to ovjeka odreuje mjerom svih stvari


je li znanje isto to i percepcija? znanje i percepcija nisu isto

21. Teodor mora sudjelovati u raspravi

mjera u odnosu na znanje odreuje mudrost kao istinito shvaanje, a neznanje


lanim shvaanjem
nuno je postojanje zla jer dobro mora imati svoju suprotnost
2 vrste kretanja: promjena i promjena mjesta
dua je ono ime razmatranjem zahvaamo ono to je u svemu zajedniko
percepcija i znanje nisu isto
percepcija=osjetila
teza 3. ZNANJE = PRAVO SHVAANJE
nije mogue misliti nebie
misliti nebie pogreno shvaati

NE POSTOJI POGRENO SHVAANJE to je zamjenjivanje NE, IPAK NE


POSTOJI

33. Dua kao votana ploa

opaaji se utiskuju u duu dok se tog otiska (slike) sjeamo, dotad znamo

35. Traenje objanjenja o pogrenom shvaanju

pogreno shvaanje mogue je samo u spajanju percepcija s miljenjem

37. Bez znanja nema spoznaje o krivom shvaanju

nemogue je znati to je pogreno shvaanje prije znanja to je samo znanje

38. Postavlja se teza da je ZNANJE PRAVO SHVAANJE SPOJENO S OBJANJENJEM

ZNANJE = PRAVO SHVAANJE SPOJENO S OBJANJENJEM


OBJANJENJE: 1.) oitovati svoje miljenje kroz glas
2.) oitovati svoje miljenje kroz elemente prema cjelini
3.) biti sposoban navesti neki znak po kojemu se upitano od svega
razlikuje

ZNANJE = PRAVO SHVAANJE SPOJENO SA ZNANJEM RAZLIKE


dolaze do zakljuka da ne znaju to je znanje

10

11