Ante Sekuli,

Zagreb

S V A D B E N I OBIAJI B A K I H B U N J E V A C A

Dio bakih Hrvata poznat pod imenom Bunjevci ivi u gradovida i selima koje dijeli dravna granica izmeu Jugoslavije i Mad
arske. Meutim, svi imaju zajednika obiljeja u jeziku, obiajima
i svagdanjem ivotu.
U dananjoj Jugoslaviji Bunjevci ive u Subotici, Somboru, u
Bajmoku, Lemeu (Svet. Mileti), Skenderovu, Tavankutu, Sebeiu, urinu, Pavlovcu, Mikievu, edniku, Zobatnici, Veruiu, Bi
kovu, Gabriu, upljaku, Palicu, Ludou, Hajdukovu, Cikeriji i dr. 1
U Madarskoj u takozvanom Bajs'kom trokutu (Bajai Haromszog) Bunjevci stanuju u ovim naseljima: Baja, Vancaga (Bajaszentisvan, danas sjeverno predgrae Baje), Vakut (Vaskut), Cavolj
(Csavoly), Gornji Sveti Ivan (Felsoszentivan), Matevi (Matetelke),
Baki Aljma (Bacsalmas), Biki (Bacsbokod), Kamar (Katymar),
Kunbaja (Kunbaja), Cikerija (Csikeria), Tompa (Tompa) i Gara (Gara). 2 Dakle Bunjevci u Madarskoj ive u bajskom kotaru, u upa
niji Bacs-Kiskun.
Bunjevaku skupinu bakih Hrvata znanstvenici razliku od kaca po obiljejima govora, nonje i obiaja. 3 No, Bunjevci i okci
su hrvatski ikavci, pa su im pjesme (takoer i svadbene) ispjevane
lipom, mekom i sonom ikavicom. 4 Koliko se god okaka nonja
1
Hrvatska enciklopedija, svez. III, Zagreb 1942, str. 519; M. Lorkovi,
Narod i zemlja Hrvata, Matica hrvatska, Zagreb 1939, str. 194202; P. Peki, Povijest Hrvata u Vojvodini, Zagreb 1930, str. 98107; V. Holjevac,
Hrvati izvan Domovine, Zagreb 1967, str. 281299. Oko Sombora ive Bunjevci
u Nenadiu,
Doroti-kraju, Matari-salaima, dijelom u onoplji i dr.
2
S. Velin, Duhovski obiaji Bunjevaca, okaca i Srba u naem dijelu Ba
ke,3 Etnografija junih Slavena u Madarskoj, I, Budimpeta 1975, str. 81.
U enciklopedijama JL zavoda nema nita o okcima. Meutim, literatura
o okcima i okadiji prilino je obilata. Usp. A. Sekuli, Drevni Ba, Split
1978.
4
S. Velin, ondje, str. 82. Usp. /. Prpi, Bunjevake narodne pisme,
Subotica 1939.
Isti, Bunjevake narodne pisme, Osvdt, Subotica 1971.

141

razlikuje od bunjevake, toliko je mala i veoma neznatna razlika u

nonji bunjevakoga mukog i enskog svijeta u pojedinim nase
ljima, selima i gradovima. Bitnih razlika nema takoer ni u obia
jima openito, pa ni u svadbenim.
Budui da e biti rijei o svadbenim obiajima bakih Bunjeva
ca, treba spomenuti da ima o njima objavljenih napisa Blaka Rajia, 5 Mare Malagurski orevi, 6 Kate Pri, 7 Ive Pria, 8 Mise Mandia 9 i dr. Meutim, listajui vlastite biljeke (VB) o obiajima ba
kih Bunjevaca,10 morao sam priznati da u posljednjim desetljeima
nestaju i iezavaju, te se treba sloiti sa zakljukom Mise Mandia: kada sara (...) poeo sakupljati nae narodno blago, vidio sam
da je kod ve vrlo malo dida i majka koji jo pamte i znaju kakvi
su ti obiaji bili (...), te sam se prihvatio da spasim ono to se jo
spasiti dalo, da otrgnem od zaborava ono to se jo nije zaboravi
lo.11 Misao je napisana u Madarskoj, ali vrijedi u stanovitom smi
slu i za nas, za nae prilike, koje su se znatno izmijenile u drutve
nom i gospodarskom ivotu prema svagdanjici bunjevakog svije
ta prve polovice naeg stoljea.
Imajui na umu povijest i podrijetlo bakih Bunjevaca te obilje
ja i znaajke njihova govora, treba upozoriti da su u uporabi na
tuknice:
Pir m. 1. gozba poslije vjenanja; 2. svadba (natuknica je iva
u starijeg svijeta, jamano prema crkvenoj zapovijedi: Ne pi
ru] u vrime zabranjeno);12
Svadba j . 1. skromnije slavlje u povodu vjenanja; 2. skromniji
pir;
Svatovi m. pl. 1. buno slavlje u povodu vjenanja; 2. svadbena
povorka; 3. uzvanici na svadbi;
Svatkovati imp]. svadbovati, pirovati; sudjelovati u proslavi
vjenanja;
5
p. B. (Blako Raji), Subotica (... bunjevaki obiaji: duijanca, pre
lo, svatovi, materice, oci, Boi, kraljice, cvitnjak...), Subotika Danica,
1919,
str. 2955.
6
M. Malagurski orevi, Bunjevaki obiaji u slikama (Materice, Badnje
vee,
Raki jare, Polivai, Kraljice, Svatovi), Subotica 1927.
7
K. Prpi, Svadbeni obiaji kod subotikih Bunjevaca pri kraju XIX. vika,
Knjievni sever, /1927, knjiga III, svez. 34, str. 167173. (Ista: O Bu
njevcima,
Subotica 1927, str. 7783).
8
/. Prpi, Bunjevaki narodni obiaji, Subotica 1937.
9
M. Mandi, Svadbeni obiaji avoljskih Bunjevaca, Etnografija junih
Slavena
u Madarskoj, I, Budimpeta 1975, str. 113138.
10
Biljeke o obiajima bakih Bunjevaca skupljao sam od god. 1939. (kao
srednjokolac) pa do god. 1970. u Tavankutu (gdje sam roen), urinu, edniku (gdje sam odrastao i proveo dio ivota), u Subotici i njenoj okolici. Vla
stite biljeke su u rukopisu (oko 3500 stranica A4).
11
M. Mandi, spom. djelo., str. 113. (u tekstu M).
12
B. Raji, Velika duhovna mana. Subotica 1908, str. 7; L. Budanovi,
Velika slava Boja, Novi Sad 1908, str. 3. (Molitvenici).

142

JANKOVAC

SZEGED/

avplj
OBA JA

.BAVAHUT
GARAo

Tompa
G.Sentivan
Mat* vi,
Kapbijaf
/ ^ N .
_

JC"^ Hadanovae ^ / '

Bikii
OBACALMAS'y

r-''Liutnvn
QSUBOTICA
Pali
'Aleksandrova
>\^-'

/--

S*6eS/<f

(
OBAJMOK

"^w-vl

omsievo
ftovo
Majur
' *6abrt
VeruSi
'Paviovcc**"3"
* * " *

oivankovii

Pair

oANTAVlR

Zobnatica

St.Moravlea
Svetacar Mileti
Miiei

'Vojnievo

MMocMf*
Stritii
ikara
-~
/QSOMBOR

*0Iini6

['+,

?,.,.?

Cunov

BUNJEVAKA NASELJA U BAKOJ

Zemljovid naselja bakih Bunjevaca

T 1

Svatovac m. 1. posebna svatovska pjesma; 2. mladi svat, svatovi;

Vinanje n. vjenanje, javni in stupanja u brak (crkveni). 13
Unato tome to su spomenute rijei zabiljeene u Rjeniku hr
vatskog ili srpskog jezika (JAZU, Zagreb, 1880. ss ARj),14 Broz-Ivekovievu (BI, Rjenik hrvatskog jezika, Zagreb, III, 1901), i
dr., zanimljivo je pripomenuti da glagol svatkovati ima znaenje
sudjelovanja u proslavi vjenanja, ali ne ukljuuje obvezu nazono
sti pri obredu. Takoer, mladenci ne svatkuju (ne piniju, ne svadbuju), a koliko sam mogao zamijetiti i utvrditi, ni roditelji i uku
ani mladoenje. 16
U opisu i razmatranju svadbenih obiaja bakih Bunjevaca mo
ra se zabiljeiti neto o odjei tamonjih ljudi, zatim o drutvenim
odnoajima koji utjeu na izbor suputnika, o prosidbi i upisu, o pri-,
premama za vjenanje i svadbu, te o proslavi prijelomnog dana u
osobnom ivotu ljudskog bia, svakog ovjeka zrelog za osnutak
vlastite obitelji.
Pripomene o bunjevakoj

nonji

Biljeke o nonji bakih Bunjevaca kada se raspravlja o svadbe

nim obiajima ne treba shvatiti kao opis i obradbu pojedinih dije
lova odjee, nego kao podatak koji se spominje, jer je u svezi s
postupcima i ponaanjem sudionika sveanosti i proslave.
Stara muka bunjevaka nonja bila je jednostavna: preko tjed
na nosili su bilu koulju, bile iroke gae, opanke i kabanicu (ogr
ta). Izradba je bila domaa. 17 Nedavno je o takvoj odjei kod Bu
njevaca u avolju zabiljeeno: Prema usmenoj predaji, u vrijeme
svog dolaska u ove krajeve, mukarci su kod Bunjevaca radnim da
nom nosili bilu koulju, iroke gae, opanke i kabanicu. 18 teta,
nije zabiljeeno dokle se takva nonja sauvala u spomenutom mje
stu, jer se u okolici Subotice jo prije desetak godina vidjela na
salaima starija muka eljad obuena starinski. Treba, meu
tim, pripomenuti da su tako bili obueni stariji, zreli i odrasli mu
karci. Ali djeaci su nosili duge bijele koulje sve dok nisu postali
13
U novije doba: Nee se vinati samo e se registrirati u Varokoj kui.
(Vlastita biljeka u tekstu VB god. 1969. u Subotici.)
14
ARj, 12/722, 17/117121, 17/151157.
15
BI, 11/504.
16
Na izravni upit domainu (svekru) da li e on svatkovati, odgovorio je:
Ne. Ja u biti domain i radovat u se... (K. Tikvicki, Babo, ednik 1970)
17
Platnena bijela koulja bila je posebnog kroja, a gae su doista bile i
roke i mjerile se polama najire su bile devet pola. (Sauvao sam osim
koulje i takve gae, dar pokojnog Antuna Sekulia, moga djeda, koji ih je
naslijedio jamano od svoga oca, jer sve ostale su bile ue.)
18
M, 114. Usp. I. Ivanyi, Szabadka tortenete, II/584.

144

mladii. 1 9 N o n j a m u k a r a c a preinaena j e i d o p u n j e n a c r n i m e
irom, akirama
(hlae uz izme) i p r s l u k o m sa s r e b r n i m puceti( d u g m a d i m a , g u m b i m a ) , a o p a n k e su zamijenile izme. 2 0 O p r s l u k u
t r e b a zabiljeiti d a j e u m o m a k a bio od b a r u n a ili svile, nerijetko
i vezen. 2 1 N a k o n enidbe t a k a v p r s l u k zamijenjen j e t a m n i m . U pro
lom stoljeu oblaili su m u k a r c i zrelijih godina bolondo (haljetak). 2 2
ene su nosile s u k n j e duge do gleanj a. Nije se n i k a d a nosila
s a m o j e d n a , nego vie sukanja, a nedjeljom i u sveanim prigoda
m a donje s u k n j e su bile bijele (bile), krobljene i d o b r o uglaane
(ispeglane). S u k n j e s u bile iroke, a donje bile najee su bile ra
ene (vezane, lingane). T r e b a p r i p o m e n u t i o s u k n j a m a da bi bo
lje stajale i l a k e se nosile, o k o p a s a nose (ene A. S.), turnir
(Hrvatska enciklopedija, 11/521). enska koulja j e bila duga, krat
k i h r u k a v a , bijela, a u r e e n a j e bila i p k a m a ili vezom, najee n a
r u b o v i m a r u k a v a i o k o v r a t a . Povrh duge koulje bila j e suknja o d
tanjega, lakeg p l a t n a , z v a n a skute. enski haljinac (leve; bluza)
i s u k n j a bili su o d iste t k a n i n e (svile, b a r u n a ) , p a j e bilo p r a v o bo
gatstvo pribaviti sveano novo ruvo za blagdane, godove ili svad
b u . K a d djevojici p o r a s t e kosa, poinje j e plesti u j e d n u , zatim u
dvije pletenice; z a t i m k o s u slae u konu.28 Meutim, djevojke ple
t u najprije svoju k o s u u vinac, a konu nose zrelije ene, poglavito
u d a t e . K o n a n o , u prilog ovih biljeki o koni t r e b a p r i p o m e n u t i
d a nijedna djevojka n e ide n a vinpanje s k o n d o m nego u svadbenoj
noi n a k o n s k i d a n j a vinca p o k r i v a kosu spletenu u k o n u kapicom.
Ta kapica, p o k r i v a l o smiljeno upletene kose, najee j e vezena
s r e b r n i m ili z l a t n i m n i t i m a (srmom). Djevojke n o s e n a k i t , menue (naunice) i d u k a t e n a n i z a n e o k o v r a t a ; u d a t a ena n e nosi du
k a t e niti istie p r s t e n j e , t a k o e r se rijetko pokazuje bez r u p c a n a
i9 Prve muke gae znaile su ukljuivanje meu mukarce i kod stola,
i kod posla, ali jo uvijek ne i kod ozbiljnih razgovora i odluka. (Obino je
stariji mukarac ne otac uio, pouavao kako se veu i drie gae.)
20
Hlae su mijenjale svoj izgled, ali po nainu kroja i ivanja razlikovale
su se hlae starijih mukaraca od momakih. Ni tkanine nisu bile iste vrste
i kakvoe.
21
M, ondje: ... mladi momci su pak nosili ruiasti prsluk od kumaa
(kadife).
22
Bolondo muki haljetak dugih rukava, kopanje sve do pod grlom,
tkanina je punija, tea. (Nisam naao nigdje u hrvatskim rjenicima zabilje
enu ovu rije, premda je jo i danas u uporabi s istim znaenjem.) O bu
njevakoj nonji usp. M. Malagurski-orevi, Stara bunjevaka nonja i vez,
Glasnik jug. profesorskog drutva, knj. XVIII, svez. 1112, str. 10191027.
23
B. Klai, Veliki rjenik stranih rijei, Zora, Zagreb 1972, biljei na str.
684. kona ma. (konty) marama za glavu (v. i puna); Ondje, str. 1087:
puna (akc. i puna) ma. (punty) vor od spletene kose na glavi. U govoru
bakih Bunjevaca kona ima znaenje: 1. klupko uredno i svrhovito spletene
kose na glavi, 2. kapica kojom se prekriva upletena kosa na glavi, nikada ru
bac, marama za glavu, nego posebna kapa kojom se pokriva kosa. (Jezikoslo
vno je pitanje da li je kona od ma. konty; osim doatka ni korijen rijei ne
upuuje na ma.) Usp. ARj, 5/267, 12/663. BI, 2/601.
10 ZBORNIK N. . O.

145

glavi (brez marame). Plesti kosu i slagati je u konu posebno je

umijee, pa i danas u Subotici, edniku, Tavankutu i drugdje 24 ima
ena koje slove kao eljarice, a enski svijet im odlazi prije svea
nih nastupa otkrivene glave, poglavito prije vjenanja.
Oko drutvenih

odnoaja i susreta

mladei

U ivotu bakih Bunjevaca treba razlikovati salaare od varoana

(esto: varoana), jer im se nain ivota razlikovao, pa su i dru
tveni odnoaji bili drukiji. Sve do svretka drugog svjetskog rata
golema veina bakih Bunjevaca ivjela je na posjedima obraujui
zemlju i uzgajajui blago. Na posjedu je bio sala,25 koji je bio uda
ljen od susjednog ovisno o veliini posjeda. Bilo je uorenih salaa, manjih naselja, rijetka su bila sela (Tavankut, ednik, Leme i
si.). Zato je esto o Bunjevcima oznaka da su salaari (seljana je
doista bilo malo), dok su u Subotici, Somboru, Baji i dr. ivjeli
varoani. No i oni su takoer najee ivjeli poput salaara uva
jui svoje navike, govor i obiaje, sve do naih dana.
Razlika u ponaanju i obiajima ima svoje znaenje u drutvenim
odnoajima, pa je primjerice teko u matinim knjigama pojedinih
upa do god. 1945. nai potvrdu za mjeovite brakove (narodne i
vjerske) salaara, dok je izmeu dva rata mogue nai takvu spregu
kod varoana.
ivot bunjevake mladei takoer se razlikovao, jer su varoki
momci i divojke imali vie mogunosti za svoje susrete. Varoani
su mogli poi na rogalj kao svoje zborite na otvorenom, na skup
tine (poslijepodnevna priredba samo s plesom i glazbom, bez pi
a), divane, prela, kola, a o veim godovima skupljali su se na balu
(plesu). Salaari su bili u teem poloaju jer su salai bili rasuti,
daleko jedan od drugoga. Salaarska mlade odlazila je u nedjelj24
VB iz god. 1967. (u mjestima spomenutim u tekstu). O bunjevakoj
nonji zanimljiv je saetak u Hrvatskoj enciklopediji, HI/521: enska se no
nja sastoji od marame na glavi, esto izvezena zlatom. Udate ene nose ispod
marame konu, kapicu. Zatim nose bluzu (leve), iroke i duge suknje, a da
bi bolje stajale i lake se nosile, oko pasa nose turnir. Papue se nose kod
kue, mukarci od koe, a enske od svile ili baruna, obino izvezene zlatom
ili svilom. Velika je marama na vrat, rojto, od svile, baruna ili vune, esto
ukraena vezom. Kod plesa enske nose oko pasa igra, svilenu iroku vrpcu,
za koje se prihvaaju momci. Materijal za odijelo sav je tvorniki. Nekada su
djevojke nosile koulje s napuknutim rukavima koji su bili izvezeni na onanicu od domaeg platna zvanog tanko, enske prsluke od svile, opivene
zlatnom portom, sa srebrnim kopama. Ogrtai su bili: bundika, otupnica,
jopka, urak i urdija (najsveanija). T. zv. bijela nonja nosila se subotom
naveer, kada su djevojke ile na divan: bijele suknje, izraene runim radom,
a djevojka je gologlava, Nedjeljom dopodne djevojke su bile u ogrtaima, a
popodne su ile u kolo u enskim prslucima (miderima).
25
Sala: 1. stambena zgrada na posjedu, 2. sve zgrade na posjedu: stambe
na i gospodarske. Oko salaa je ledina obrubljena stablima. Uz sala je vo
njak, baa.

146

na poslijepodnevna kola, rijetko na skuptine, a u korizmeno doba,

kad je bila zabranjena zabava s glazbom, prireivali su se skupovi
na kokice ili na loptanje (u oba sluaja ponuene su kokice pe
eno kukuruzno zrnje). 26
Vlastite biljeke suglasne su s onim to je izmeu dva svjetska
rata napisala Kata Pri: Mlade je imala prilike na divanu i u ko
lu upoznati se i obigenisati se, ali je pored svega toga veliku ulogu
imala volja stareina koja je divojku ili momka birala naspram
sebe, po ugledu i ataru familije.27 Meutim, objavljene biljeke o
mogunostima susreta i upoznavanja mladih u bunjevakim selima
u Madarskoj govore da ondanje ivotne prilike ba nisu pruale
omladini tako mnogo mogunosti za upoznavanje. Mukarci su za
kupili jednu privatnu kuu koja je zamjenjivala krmu. To je bilo
takozvano prelo. U njoj su obino na drugi dan veih blagdana pri
reivali igranke. 28 Ali prilike za upoznavanje su jo bile igranke
prilikom poklada, protenja, sastanci u svatovima, u etvi, na svinjokolji itd. 29
Pouzdano je utvreno, prema vlastitim biljekama kao i prema
onima to su ih objavili drugi (M. Mandi, K. Pri i dr.), da se
momci nisu enili premladi, 80 a djevojke su se udavale obino iz
meu 1718. godine. 31 Odluka o enidbi ovisila je u novije doba,
poglavito u naem stoljeu, o vojaenju i vojnoj slubi openito,
zatim o gospodarskim uspjesima i tekoama, o starijoj ili mlaoj
brai i sestrama, o ivotnoj dobi roditelja, esto takoer i o potre
bitoj pomoi u radu.
U starije doba, takoer i izmeu dva svjetska rata, roditelji su
odluivali o enidbi i udadbi svojih sinova i keri, pa je esto mla
doenja tek u pripremama za svadbu upoznao svoju buduu suput
nicu. 32 Takoer, bilo je kada divojka nije ni znala za koga je pro26

Na kokice i na loptanje skupljala se mlade samo u korizmeno doba

nedjeljom poslije podne. Loptanje nije bilo ni nogomet, ni rukomet ili sli
na igra, nego razliito i raznovrsno dobacivanje lagane lopte. Trajanje tak
vih skupova uvjetovale su vremenske prilike.
27
K. Prpi, Svadbeni obiaji kod subotiki Bunjevaca pri kraju XIX vika,
Knjievni sever, /1927, knjiga III, svez. 34, str. 167. (U tekstu K. P.
stranice e biti oznaene prema knjizi 0 Bunjevcima, u kojoj je isti napis
objavljen na str. 7783.) U citatu stareina treba shvatiti kao glavar obite
lji, a atar familije veliina posjeda, bogatstva.
28
M, 116. (Jamano je nejasna stilizacija, jer prelo nije krma.)
29
Ondje.
30
Ondje. (Kod mukaraca enidba u ranim godinama nije bio obiaj.)
31
KPOB, 77. (Kad su muka dica dorasla do 1819, a enska do 1718
godina tada im je nastajalo vrime od enidbe i udaje.)
32
VB (Joso Jozi iz Tavankuta [1939], Marko Vukov iz ednika [1939],
Antun Skenderovi iz Subotice [1940] i dr. u razgovoru o vlastitom ivotu
potvrdili su takvu enidbu. Uz ime i mjesto ubiljeena je godina kada je
podatak upisan.)

147

su stari. 33 Protivnost roditeljskoj odluci imala je dalekosene po

sljedice, a meu najteima: Onaj koji se protivio iskljuio je sebe
iz jua (nasljea).34
U izboru mua odnosno ene esto je bilo posrednika koji su po
magali oko poznanstava te u skupljanju podataka i vijesti o mom
ku ili djevojci. Takav posao obavljati znailo je komendirati.35 Tko
je komendirao (najee enske osobe), nije ogovarao, nego je e
nika poticao a buduu enu hvalio, nije momka kudio, nego udava
i hvalio i isticao njegove odlike i znaajke.
U govoru bakih Bunjevaca uje se i provodadija,
provodaditi,
ali uporaba je rijetka, a rije nije domaa. Treba pripomenuti da
osoba koja uspjeno komendira biva nagraena izdano i dostojno
obavljena posla.
Unato tvrdnji da nije bio rijedak sluaj eniti se iz drugog se
la,36 treba upozoriti da se u subotikoj okolici nije esto dogaalo
da se enilo i udavalo iz drugog ili u drugo selo. Naime, rijetko se
odlazilo u susjedno selo, a ve je spomenuto da na tom podruju
nije bilo sela u suvremenom znaenju, nije se ni odlazilo ak u
svit zbog enidbe ili udadbe; ljubav nije gonila varoane da se e
ne salaarkama, osim ako nisu u pitanju bili gospodarski ili drugi
razlozi. Spomen o razlozima da se ne ie u svit eniti treba ra
zumjeti u sklopu prilika, odnoaja, prometnica i si.37 O velikim blag
danima (godovima), sajmovima (vaarima) salaarska bunjevaka
mlade odlazila je u varo, oblaila nova ruva, proetala posli ve
like mise, bila je poslije podne u kolu, moda naveer u balu
(na plesu), a zatim se vraala natrag drumovima, putovima, staza
ma svojim njivama i salaima.
Uspjeno komendiranje znailo je sigurnost i jamstvo da e se
svi poslovi oko enidbe ili udadbe odvijati skladno i bez veih ne
sporazuma i tekoa. U bunjevakom govoru poznat je izraz dobio
33

M, 116. (Prema kazivanju J. Pani. Doputam pripomenuti da su

baki Bunjevci Pandi, a ne Pani. Budui da je obitelj pisca ovoga rada
takoer rodbinstvom vezana za obitelj Pandi, iznenaena je postupkom
da se odnedavna rodbina biljei u slubenim ispravama Pani. Treba pri
znati da su u prolosti madarski inovnici i sveenici rado preinaavanjem
pogreno ispisivali prezimena i imena.)
34
Ondje, (ju dobitak, nasljedstvo, batina, prema lat. ius, iuris pra
vo; ius hereditarium nasljedno pravo. Takoer: juovati batiniti, na
slijediti.)
35
Komendirati, komendiram (lat. commendare) preporuiti, preporui
vati. Usp. B. Klai, Veliki rjenik, 672; KPBO nema zabiljeeno; M, 116;
VB potvrda; jo je u ivom govoru.)
38
M, 116.
37
Usporedbe radi biljeim podatak da je Subotica sa svojim golemim oko
liam bila jedna upa sve do sredine prolog stoljea (Bajmok je bio samo
filijalna crkva). Svi salaari i varoani, bili su, dakle, prema matinim knji
gama Subotiani.
i

148

je kosar, kojim govornik priopuje da je enik odbijen. (Dobiti ko

aricu biti odbijen, sauvan je izraz i u drugim hrvatskim govo
rima.) Odbijeni momak bio je osramoen, pod sramotom.^
U vlastitim biljekama nalazim potvrdu da je kod subotikih Bu
njevaca (u cijelom kotaru) sve do naih dana obiaj prije prosidbe
poi pitati. U nae dane to obavi obino mladoenja, ali prije, pa i
izmeu dva rata, mladoenjina obitelj je upuivala djevojakoj kui
osobu koja je pitala djevojku i njene ukuane ima li se namjeru
udati; bi li pola za toga i toga momka. Oito je enidba bila u i
votu bakih Bunjevaca veoma, veoma znaajna, jer postupci, opre
znost i postupnost svjedoe o ozbiljnosti kojom se pristupalo rje
avanju toga pitanja. Osim boinih obiaja nikoji drugi blagdan
ski ili posleniki nisu bili toliko bogati, dirljivi i radosni.
Prosidba i upis
Od obiteljske odluke da se momak dorastao za enidbu doista i
oeni treba razlikovati nekoliko pripremnih stupnjeva: 1. rakijare,
2. pie (zapijanje), 3. rukovanje. Osim VB ima o svim stupnjevima
davnih potvrda, zabiljeenih u raznim napisima.
Istvan Ivanyi biljei osamdesetih godina prologa stoljea o rakijarima kao svadbenom obiaju subotikih Bunjevaca. 39 Kata Pri
govorei o svadbenim obiajima kod subotikih Bunjevaca pri kra
ju XIX vika pie:
I kada bi stareine odluile da momka oene, tada bi se u divojaku kuu odnela rakija . . ..40
1. Obiaj raki jara odrao se do danas kod salaara. U gradu nije
nestao, ali je znatno izmijenjen. 0 rakijarima biljei Ive Pri, 41 Ma
ra Malagurski orevi, 42 Albe oki43 i dr. Meutim, u opisu svad
benih obiaja avoljskih Bunjevaca M. Mandi ne spominje rakijare,
nego samo prosidbene obiaje. 44
Rakijare su trebale uvijek biti dvije mlade, netom udate ene iz
momkove rodbine. 45 Meutim, ako je momak imao stariju udatu
se
stru, ona bi uvijek bila jedna od rakijara, ali divojke nikako. 46
38
M, 116. (Dobiti kosar bila je velika sramota. To bi se brzo razgla
silo39 i dugo godina... spominjalo.)
/. Ivanyi, Szabadka szabad kir. varo, II, str. 596. (u tekstu Ivanyi, I,
II, 40str. ).
KPBO, 77.
41
/. Prpi, Bunjevaki narodni obiaji. Subotica 1937, str. 910. (u tekstu
IPBO,
str.).
43
M. Malagurski orevi, Bunjevaki obiaji u slikama, Subotica 1927.
43
Hrvatska enciklopedija, III, s. a. Pisac Albe oki u prikazu Bunje
vake
folklorne osobine, str. 521. (u tekstu HEN, str.).
44
M, 116117.
45
Mlada je kod subotikih Bunjevaca ena netom udata, dok ne postane
majkom.
49
KPBO, 78.
149

Rakijare su nazvane po darovima koje su nosile u prosidbu. 47 Na

ime, u maloj ureenoj koarici bile su dvije boice slatke rakije, za
tim je bio veliki svileni rubac (marama, vezena i ureena rojtama),
rupii (maramice), papirnate novanice i jabuka. U starije doba u
jabuci su bili ubodeni (nazadivni) kovani zlatni i srebrni novci.
Ako su boice rakije, pa i svi darovi j a k ijara lijepo, iznimno ureeni,
tada se ovako iskiena rakija zvala (...) rozolija. 48 Imunije obite
lji su esto nosile jedan ili dva niza dukata. (Dukati su darivani pre
ma imetku. Obiaj se uvao do svretka II. svjetskog rata.)
Rakijare su nosile rakiju na kolima u koja su bili upregnuti konji
paradei.49 Opet treba upozoriti da je bila razlika u tome izmeu
salaara i varoana: prvi su nosili na kolima, a drugi su uzimali grad
ske koije fijakere.
Dolazak rakijara u djevojaku kuu dogaao bi se prema stoljet
nom, utvrenom i nepromijenjenom obredniku. Kad bi rakijare sti
gle pred djevojaku kuu (prid divojake dvore), iznijeli bi im stoi
ili stolicu da lake siu s kola, a rakijare su pozdravljale: Hvaljen
Isus! Jeste radi gostima? Ukuani su odgovarali: Uvik Isus hva
ljen bio; dobrima uvik. Neposredno su rakijare govorile: uli
smo da imate divojku. Nakon odgovora: Imamo rakijare su rek
le: Mi smo dole da je zaprosimo za naega momka. Domainova
je dunost bila odgovoriti: Divojaka su vrata otvorena. Ovaj
i ovakav razgovor sauvan je do naih dana (poglavito na salaima),
a skoro doslovce zabiljeili su ga I. Pri, 50 K. Pri, 51 M. Mandi,52
VB i dr.
Pripomenuti treba da u sluaju kad je rakija donesena u kuu
gdi momkova familija nije dobro poznata, rakijare bi kazale ime
momka, iji je sin, imovno stanje, broj muke i enske dice u fa
miliji . . ..53
Rakijare su se kratko zadravale u djevojakoj kui i nakon
obavljena posla su odlazile; konano, nisu bile pozvane goe, pa
im prema utvrenim pravilima ponaanja i obiajima nije bilo mje
sta i vremena u tuoj kui.
47
Nosila se rakija, ali govorilo se takoer da se ie u proevinu. Ni
sam naao potvrdu da je rabljena natuknica pronja. (Jamano |e presu
dan bio utjecaj vjerskog ivota Bunjevaca, jer se samo Bogu upuuje pro
nja.)
48
KPBO, 77. HEN, III, str. 521.
49
Konji su u bunjevakom gospodarstvu imali svoju vrijednost, a prema
broju konja, ljepoti i njezi prosuivalo se o vlasniku. Paradei su bili konji
koji su sluili vlasniku za vonju u grad, na sajmove, o blagdanima u crkvu
na svadbu i si. Usp. M. Malagurski orevi, tipan Parades, u knjizi:
A. Sekuli, Knjievnost bakih Hrvata, Zagreb 1970, str. 207210.
50
IPBO, 9.
51
KPBO, 78.
52
M, 116117.
53
KPBO, 78. Usp. IPBO, 910. (Obradba Ive Pria je u slici, s di
jalozima.)

150

Budui da se u svadbenim obiajima ustalio, stoljeima utvri

vao postupak, slijed ina, u stanovitom smislu obrednik, treba upo
zoriti da je svaki pohod, susret poimao pozdravom Hvaljen Isus.
No treba znati da su baki Bunjevci katolici koji su stoljeima i
vjeli pod vodstvom i duobrinitvom najprije franjevaca Bosne
Srebrne, a od prolog stoljea dijelom svjetovnog sveenstva. Zato
je nedavno (1975) M. Mandi u spomenutom napisu zabiljeio o Bu
njevcima u Madarskoj: Crkvene zapovijedi i propise valjda nije
dan narod nije tako vjerno vrio i odravao kao Bunjevci.54
Ako se rakija prima, tada se po pouzdanoj osobi poruuje mom
kovu roditeljskom domu; odbija li se pak, mora se najkasnije idu
eg dana rakija vratiti. Meutim, esto bude po ulocima55 sve do
govoreno o vjenanju jo prije nego se donese rakija. Obiaj da se
ide na ogled gotovo je ieznuo, ali zabiljeen je jo danas kod avoljskih Bunjevaca s pripomenom da djevojka ne dolazi u mom
kovu kuu radi ogledan ja. 56
2. Pie ili zapijanje divojke je obiaj koji ima urediti utvrena
i odreena pitanja vjenanja i budueg ivota mladenaca. Nekoliko
dana nakon to je rakija prihvaena dolaze svekar i svekrva i jo
koja osoba (od blie rodbine, najvie 23) zapiti divojku. Obiaj
pomalo sjea na alduma, koji se pije nakon uspjena trgovakog
posla. U HEN (521) kratko je zabiljeeno da nakon rakije dolazi
pie; dogovor za ruho djevojci. Meutim, obiaj je zanimljiv: Posli to su nazvali Hvaljen Isus i da li se domaini raduju gostima
i posli odgovora dobrima uvik, gosti metnu na astal bocu rakije ko
ju su sobom doneli, pa bi se zametnuo razgovor ta e i kako e:
o vinanom daru, da li svekar da pravi snaji ruvo ili da se da na
ruvo. Divojaki roditelji, veinom, nisu primali novac na ruvo, ne
go su traili da svekar pravi, pa kakvo napravi tako e m u snaja
nositi. 57 U razgovor i pregovore ne ukljuuju se dunost i obveza
djevojake majke (none) da pripremi darove koje e njena ki po
nijeti na dan vjenanja kao dar svekru i svekrvi, djedu i baki (didi
i majki), djeverima, zetovima, kumu i kumi, starom svatu i starosvatici 58 spomenutima po koulju, a zaovama i jetrvama po ma
ramu. Meutim, ako svekar i svekrva ele (ugleda i bogatstva radi)
da se daruju i drugi roaci, dunost im je dati prilog za darovinu. 59
Obiaj pia,60 zapijanja nakon nagodbe i dogovora svrava uno
enjem rakije ili rozolije u sobu gdje su skupljeni gosti i domaini,
54
55

M, 119.
Po ulocima posrednicima/tekliima koji pregovaraju, ugovaraju sve
oko56 enidbe. Usp. HEN, III, 521; KPBO, 78.
M, 116.
57
KPBO, 78. (U navodu nije se diralo u pravopis Kate Prpi.)
58
Stari svat izvodi nevjestu (snau) iz roditeljske kue na vjenanje i
jedan je od svjedoka/kumova na vjenanju. Kod bakih Bunjevaca njegova
je seuloga i dunost do danas sauvana. Usp. M, 120 si.
KPBO, 78; VB u edniku i Tavankutu.
60
Usp. ARj, 3/926, 4/259, 7/476. (pie od piti, pijem, impf.)

151

stavi se na stol i tek tada ulazi pozvana nevjesta. Ona poljubi sta
rije goste u ruku, 61 a mlae u obraz. Zatim svekar predaje djevojci
u pregau sve to je u proevini, u rakiji ili rozoliji, doneseno, te
je od toga trenutka to njeno vlasnitvo. Kod pia (zapijanja) ugovori
se i dan rukovanja, a djevojka istoga dana poslije podne svoje pri
jateljice i drubu 62 kiti cvijeem, to je znailo da se udaje jedna
izmeu njih. Od pia obje obitelji mladenaca postaju pretelji {pri
ja i pretelj), jer ih je taj dogovor spreteljio (sprijateljio).
3. Rukovanje je prva prigoda za javni susret mladoenje i ne
vjeste. U suvremenom svadbenom postupku to su zaruke. Budui
da je to ve prije odreen i utvren dan, obino je bilo gotovo
svekrovo ruvo, pa je djevojka u njemu kraj sobnih vrata ekala go
ste. Na rukovanje se zovu blii roaci s momake i djevojake stra
ne. Divojka u drutvu svojih drugarica ili mladih roakinja eka
goste i svakog poljubi: starije u ruku, mlae u obraz, ali svi gosti
koji ulaze darivaju djevojku novcem. 63 Obino su dolazili kolima
(na salau), a kad svi stignu i uu, momkova sestra ili mlada roa
kinja utakne djevojci cvijet u kosu (pripne divojki perlicu), ona
pak mlaem mukom i enskom svijetu pribada cvijet na odjeu.
Nakon toga glazbenici (svirci, tamburai) zasviraju kolo, u koje
momkova sestra uvodi djevojku. 64 Naveer, nakon veere, dolazi
duvegija (mladoenja) sa svojim prijateljima i svircima. Djevojka
ih doekuje na ulazu u sobu, s momkom se rukuje, a njegove dru
gove ljubi u obraz. Drugovi takoer daruju djevojku novcem. Da
kle, to je prvi susret momka i djevojke u roditeljskoj kui djevoj
inoj. 65 Proslava rukovanja (zaruka) uz obilatu veeru i zabavu,
obino je svravala prije ponoi, premda je esto jutro gledalo ra
zlaz gostiju. Na odlasku djevojka se sa svima oprostila, starije u
ruku poljubila, a mlae u obraz, pa je opet primila novane darove.
Treba zabiljeiti jednu zanimljivost nigdje se ne spominje pr
sten (burma). Rijetko su kada naime mladi i djevojka prije vjen61

U bakih Bunjevaca nije bio obiaj (nije bilo uljudno) ljubiti oca, maj
ku ili koju drugu stariju osobu u obraz (lice). Roditelje se ljubilo u ruku
(sveenika takoer), ostale osobe se uope nije cjelivalo, osim pri svadbe
nim obiajima. (Roditeljima, svima starijim ukuanima, pa esto i starijoj
brai i sestrama govorilo se vi. Obitelji su bile brojne, a dok novi val pot
kraj prolog stoljea nije zahvatio i bunjevake obitelji, ivjelo se u zadru
gama.)
63
Spomenuta druba obino se nalazila na divanimo., zboritu mladih,
gdje su izmjenjivali misli, upoznavali se, dogovarali se i zabavljali. Divani
su se odravali tijekom godine, nije bilo izriitog doba kad bi se ee ili
rjee sastajali na divan. (U povijesti Subotice spominje se god. 1754. odlu
ka gradskog poglavarstva kojom se divan zabranjuje redarstvenom prijet
njom.
Usp. Ivdnyi I, 174)
63
PKBO,
79.
64
Isto.
65
Na starijim slikama bunjevakih mladenaca, sve do novijega doba, obi
no se mladi suprunici dre za ruke (kao da je prvo rukovanje na dan za
ruka bilo presudno). Usp. M, 122. si. 2.

152

anja nosili (pa i imali) prsten. Ako su posudili, onda im je na upi

su u upnom dvoru upnik, nakon blagoslova prstena, stavio prsten
na prst. 66
Upis (zabiljeio sam takoer: pisanje) obavlja se obino nakon
rukovanja (u novije doba u skladu sa zakonskim propisima odlazi
se u opinu, mjesni ured i si., gdje se treba ubiljeiti osim osobnih
podataka takoer i dan sklapanja branog ugovora). Upis kod up
nika znaio je objavu enidbe (naviivanje; napovijed) i obvezu
odlaska na nauk*'1 Kod avoljskih Bunjevaca, koji su ovdje esto
spomenuti, slijed obiaja je neto drukiji, jer na dan drugog naviivanja odran je svadbeni razgovor, tzv. pie kod djevojkine
kue o tome kako e se i kada odrati svadba (...) Toga dana nosi
momak djevojci jabuku iskienu rumarinom i dukatima (kod bo
gatijih zlatnim novcem) i rakije. Za uzvrat djevojka mu poklanja
izvezeni pekir, a takoer daruje i svekra, svekrvu i zaovu.68 U
napisu K. Pri je pripomena da od rukovanja pa do vinanja sva
ke nedilje doe kogod od mladih enskih sa momake strane divojakoj kui da vodi divojku u crkvu. Mlada prija, koja doe, do
nese sobom jednu bocu rakije i prida je divojakoj materi. Divojka je eka naroito oeljana i obuena, poljubi je, a goa je dari
va novcem. 69 Takav obiaj bio je u gradu (u varoi), ali na salaima
je bio neizvediv jer su crkve u edniku i Tavankufcu sagraene nepo
sredno prije I. svjetskog rata, a spisateljica govori o obiajima pred
kraj XIX. stoljea. Zatim, na salaima je to bilo neizvedivo i stoga
to je prostorna daljina za takav postupak bila nesvladiva. No, ja
mano je takav red bio u gradu.
Vjenanje

svatkovanje

Svadba u bakih Bunjevaca nije nikada bivala u doba Doaa

(Adventa) i Korizme. Najee se svatkovalo u jesen nakon svre
nih zemljodjelskih poslova, a takoer za poklada (izmeu Bogojavljenja i zavrnih pokladnih dana). Prvospomenuto vrijeme bilo je
prikladnije, dok je zimsko, pokladno doba trailo vee trokove
(grijanje, topliju odjeu, smjetaj gostiju, konja i si.). Razlozi to
se nije pirovalo u predboino doba i za korizmenih dana ve je
spomenut. Naime, prema crkvenoj zapovijedi u te dane su bila za
branjena buna slavlja i zabave. 70
66
67

Usp. M, 117; VB iz god. 1946.

Kod avoljskih Bunjevaca: Poslije upisivanja u nedjelju sveenik je
u crkvi prvi put navijestio mladi par, a zatim jo dva puta isto u nedjelju
na velikoj misi ... Za to vrijeme bili su obavezni tri puta otii sveeniku
na68nauk. (M, 117).
69 M, 117.
KPBO, 79. (U HEN, III, str. 521, takoer se spominju roakinje koje
vode djevojku u crkvu. No obradbu je pisao Albe oki, roen u gradu;
jamano
se posluio biljekama drugih.)
70
M, 119. (Boe sauvaj da se u bunjevakoj kui u zabranjeno vrime,
u Korizmu zasvira.)
153

Prije tijeka svadbenog dana treba zabiljeiti da su mustulundije,

okieni konjanici, zvali goste u svatove. Meutim, ako mladoenja
hoe da ima mustulundije, tu osobitost bunjevakih svatova, onda
se jo za vrimena potara za njih meu roacima i prijateljima. Od
est manje slabo se sastavljalo, a to ih je vie bilo, to je vienije,
pa je bilo i po dvanaest. 71 Kod avoljskih Bunjevaca su dva causa
obino tjedan dana prije vjenanja pozivali u svatove: jedan pozi
va mladoenjinu, a drugi nevjestinu rodbinu. 72 Mustulundije su
bili okieni cvijeem (perlicama i vrpcama), a na prsima konja su
bili runici (pekiri) tkani ili od svile; oglavnici su takoer bili ure
eni.73
Prije dana vjenanja prenosile su se djevojine stvari iz roditelj
skog doma u novi najee roditeljskoj kui mladoenje. 74 U tu
svrhu sastavi se skupina ljudi, obino rodbine, koji krenu rad 'alj'ina, na kolima plikladnim za dovoz miraza, praeni glazbom (barem
harmonikaem, a esto tamburaima). Unato glazbi, ponekad i
plesu, u djevojakom domu ipak sam nerijetko zamijetio sjetu
(pa i skrivene suze): ukrcavajui djevojine stvari na kola, svi su
u njenu domu znali da e im ki uskoro zauvijek napustiti rodi
teljski prag.
U gradu i u selima djevojin miraz slagao se na kola, ali tako da
bi se vidio dok se pronosi kroz selo. Na salaima se vie pazilo da
bude sloeno kako se usput ne bi otetilo. (Osim 6 velikih jastuka.
2 dunje perine, posteljine, rublja i si. obino su u miraz ile dvi
je krinje ifoneri, a prije dolaf). Pri slaganju miraza na kola
djevojka nije bila nazona, a ima mjesta gdje rad 'aljina idu dvije
djevojine drugarice jenge.75
Svadba se nije u svim mjestima odravala u isti dan. Na bunje
vakim salaima svadba je obino bivala nedjeljom, rjee subotom,
K. Pri pie da se svadba odravala ponedjeljkom, 76 a M. Mandi:
svadba se odravala najee utorkom ili srijedom, a rijetko kad
nedjeljom. 77 I. Ivanyi spominje odluku subotikog gradskog po
glavarstva kojom se zabranjuje pirovati prije srijede. 78 Konano,
petkom se nikada nije kod Bunjevaca svatkovalo, etvrtkom samo
iznimno i skromno, jer je slijedio petak, kad je crkvenim propisom
bilo zabranjeno blagovati meso.
Dunost mustulundija (i aua) bila je zvati u svatove. Kod ku
ma i starog svata su obvezatno sjaili, a kod ostalih nisu silazili s
konja. Drali su se stanovitog reda, slijedei u tome rodbinstvo i
71
72
73
74

KPBO, 79.
Usp. M, 118.
Usp. Ivanyi, II, str. 597. (I, str. 67).
HEN, III, str. 521: Djevojine stvari, spremljene za udaju, nose se u
momaku
kuu prije vjenanja.
75
78 MC, 117118.
77 KPBO, 80.
M, 118.
78
Ivanyi, II, str. 600. (zabrana god. 1785.)

154

ulogu u svadbi. Utvren je bio obrazac kako treba zvati u svatove.

Kada dou kui koja se zove oni posli pozdrava Hvaljen Isus pridadu pozdrav domaina koji eni sina i njih zove sutra u ast i gdi
e, i kada e biti vinanje i kada e se dovesti divojka. Domaini
bi odgovarali: Hvala kad se nisu zaboravili za nas. 79 Istim rijei
ma u upravnom govoru zabiljeio je M. Mandi kod avoljskih Bu
njevaca,80 zakljuujui: Kad tako svakoga obiu, aui na svret
ku informiraju gazdu o zavrenom poslu. Podvikivanje i ijukanje
aua se uje po cijelom selu. Tako je i drugdje u bunjevakim
mjestima.
Priprava za vjenanje odvijala se u dva smjera: 1. priprava mladenaca, uvegije i snae, u koju su bili ukljueni djelomice rodi
telji i najblia rodbina, i 2. priprava oko svadbe i svatova.
Mladenci su se pripremali za svoj prekretniki dan osobno, uglav
nom mirno i sabrano, pa nisu bili obiajni oprotaji od drugova
(momaka veer) i prijateljica. Meu salaarskom mladei zaruni
ci vie nisu bili redoviti posjetitelji kola i divana, a nevjesta je bila
zauzeta svojim poslovima, pripremama oko opreme, jer je miraz
bio obilat, pa je trebalo mnogo rublja i posteljine oprati, glaati i
sve urediti (sloiti i poslagati). Mladence je (od poetka naeg sto
ljea) ekalo i slikanje, koje se esto obavljalo dan prije vjenanja
(u gradu istoga dana). 81 eljarice i brijai bili su zaposleni ne sa
mo oko mladenaca nego i oko drugih uzvanika, poglavito mlaih.
Za svadbu i svatkovanje pripreme su bile velike. O tome su se
brinuli vie ukuani momakog doma nego djevojina. Svadba i
svatkovanje s obilatou ia i pia, brojem uzvanika, trajanjem
bili su potvrda blagostanja i gospodarske moi obitelji. Svadbe su
bile skromnije, ali o svatovima se tribalo pripovidati i dugo ih pam
titi. Ne esto su svatovi nadilazili mogunosti domaina. Podaci iz
god. 1738. svjedoe da je kaloko-baki nadbiskup Gabrijel Patai82 svojom uredbom zabranio da svadbeni dar bude vei od 8 Rh
forinti. Gradsko poglavarstvo u Subotici je god. 1757. zabranilo obi
aj svatko vanja danima i tjednima, 83 zatim je odluku ublailo do
80 KPBO, 80.
MC, 118.
81
Budui da je vjenanje bivalo najee poslije podne, mladenci su crk
vene obveze ispovijedi obavljali dan prije, obino subotom ujutro. U avolju:
Na dan vjenanja mladi par je trebao otii na jutarnju misu gdje su se
ispovijedali i priestili. (M, 127.) Nakon toga slijedile su priprave za slika
nje (prema najnovijim crkvenim uredbama vjenanje se obavlja pod misom).
Brani ugovor kod graanskih vlasti takoer se obavljao dan prije crkvenog
vjenanja.
(VB)
82
Ivdnyi, II, str. 599. (Gabrijel Patai je puno uinio oko nutarnjeg us
trojstva svoje nadbiskupije, ali je bezobzirno pridonio maarizaciji odre
ujui batinjanje podlonika, vjernika koji budu hrvatski govorili. Usp. Ne
ven,
1886, br. 6, str. 8890)
83
Ivdnyi, II, str. 599; G. Tormdsi, A szabadkai rkt. foplebania tortenete. Subotica 188, str. 26, 77. Usp. A. Sekuli, Tragom franjevakog lje
topisa u Subotici, Kai, X, Split 1978.

155

putajui pirovanje u svemu tri dana. 84 Rasipnost na piru je zatim

bila kanjiva s 520 Rh forinti, a god. 1781. je doputeno bilo po
zvati u svatove 15105 osoba (prema mogunostima domaina).
Takoer god. 1820. subotiki gradski oci raspravljaju o nerazum
nim svatovskim trokovima svojih sugraana. 85 No svi propisi,
uredbe i kazne (katige) nisu odvratile bake Bunjevce da svatkuju bogato, raskono i obilato. Naime, ima istine u tome da su sva
tovi bili pravo nadmetanje tko e se bolje pripremiti za doek go
stiju: mladoenjini ili snaini roditelji. 86 Kod subotikih Bunje
vaca snain roditeljski dom nije se nadmetao s mladoenjinim jer
su obiaji i slavlje nosili obiljeje dobitka mladeneva doma. Ipak,
nije u svim mjestima bilo tako.
Darovi mladencima nosili su se obino sa sobom, ali bilo je ta
koer sluajeva, ne rijetkih, kad su ih poslali prid sobom (prije svo
ga dolaska, najee dan prije). Meutim, na dan vjenanja ujutro
dolazili su gosti, uzvanici, i donosili su sa sobom dar i kravalj. Dar
je mogao biti vei ili manji, skuplji ili jeftiniji (pribor za jelo, ta
njuri, alice, strojevi, platno, sukno i si.), a kravalj je bio sloen
od slatkih kolaa (torte) i boce vina. 87
Uzvanici (svatovi) s momake strane dobivali su cvijet i grani
cu rumarina (u novije doba perlicu), a konje su kitili arenim
vrpcama. 88 Sudionici s divojake strane nisu se kitili, samo je ne
vjesta (snaa) pribadala cvijet mustulundijama i vrpcama kitila
konje kuma i staroga svata. Mustulundije imaju svoje dunosti u
svatovima, meu kojima je takoer izvoenje snae do svadbenih
kola (koije). Meutim, kod avoljskih Bunjevaca u mladoenjinoj kui naroito je vano tko je au. On igra vanu ulogu i ima
veliku dunost u svatovima. Zato se naroito pazi koga e se uzeti za
aua. Taj mora biti u prvom redu velik veseljak, dobar pjeva,
dobar plesa, vrlo osjetljiv i uope uzor valjanog svata. 89 au
ondje zainje pjesmu i avoljsko kolo, a s drugim pjevaima i go
stima pjevao je da je sve groktilo (orilo se).90
I dok se u avolju (selo) ustroji svadbena povorka koja od mladoenjine kree prema snainoj (nevjestinoj) kui uz pratnju tam
buraa, 91 dotle se kod subotikih Bunjevaca dignu svatovi od mo84
85

Ivdnyi, II, ondje.

G. Tormasi, spomenuto djelo, str. 215; Ivdnyi, II, str. 600.
M, 119:
Slatki sitni kolai nisu vie u modi, nego se nosi torta. Izradba tor
te, svatovske torte, pravo je umijee, p a ako uzvanica (goa) nije bila vje
ta t o m e umijeu, naruila je t o r t u kod slastiara. I t o r t a je morala biti vi
ena, j e r se za sveane svatovske gozbe iznosi pred vlasnika, koji nudi mladence i ostale goste (isto tako p r i m a od drugih).
88
Na pir (u svatove) odlazilo se na utim kolima (koijama) ili na kamama. U varoi na koijama fijakerima.
(Automobili su u gradu, pa i na
salaima
iskljuili konje i koije iz svadbene povorke.)
89
M, 119.
90
M,
120.
91
M, 121.
86
87

156

make kue u koijama (kolima), ali prema utvrenom redoslijedu.

Naprijed jau mustulundije, za njima se vozi kum s uvegijom, iza
njih kumovi svirci (kum se brinuo za glazbu), njih slijede kola sa
starim svatom i starosvaticom, ali na istim kolima je mlada zaova
ili mlaa roakinja mladoenjina, koja dri u rukama kutiju s vin
cem; za njima slijede ostali gosti: Ostali su se svatovi redali jedan
za drugim i red se kad kad sastojao iz 4050 pa i priko 50 kola.92
Kad svatovi stignu nevjestinu domu, kum, uvegija i stari svat
ne silaze s kola. U kuu ulaze dva mustulundije, starosvatica i zao
va (ili mlaa roakinja) s vijencem kojim e mlada biti vjenana.
Tamburai sviraju sjetne skladbe, a enska eljad zapjeva:
S Bogom stanje, s bogom stanje
i ohitovanje.
Alaj, alaj rano!
Dragog bace, dragog bace
i mile mi none.
Alaj, alaj...
Slatka nane, slatka none,
ne oplakuj lane.
Alaj, alaj . . .
Nego, nane, nego, nane,
moli Boga za me;
alaj, alaj <..
da mi bude, da mi bude
srino putovanje;
Alaj...
/ kod nane, i kod nane
dragog pribivanje;
Alaj, alaj...
/ sa dragim, i sa dragim
dobro uivanje.
Alaj, alaj .. .98
Kod avoljskih Bunjevaca obiaj je drukiji:
Stigavi u djevojkinu avliju (dvorite), prvi mladoenja stupi u
sobu. Za postavljen stol u proelje sjedne mladoenja (...) Meuvremeno nevjestin au odlazi u drugu sobu da pozove snau (ne
vjestu). Snau 94bez vijenca dovodi pred mladoenju njen najblii
muki roak.
Kod subotikih Bunjevaca nevjesta je ve obuena doekala sva
tove koji su doli po nju, a u avolju nevjestu je oblaila strina,
a tada se pjevala ova pjesma:
9
2
93

KPBO, 80.
Pjesmu sam zabiljeio 1940. i 1969. u edniku. Meutim, potpuno ista
je objavljena u brouri /. Pri, Bunjevaki narodni obiaji, Subotica 1937,
str.94 11. (IPBO, 11). (Bao, nana otac, majka; roditelji) Takoer M, 125.
M, 123.

157

Majkino ruvo svlai, Mande divojko!

Majkino svlai, nae oblai.
Majkino ruvo staro, pa j ' poveato,
Nae je novije, pa milije! 95
Iz rijei spomenute pjesme treba zakljuiti da se nevjesta obla
ila u ruvo koje joj je napravio svekar. U subotikih Bunjevaca
vinano ruvo je takoer pravio svekar.
Prema VB i u napisima o svadbenim obiajima 96 nema u mladoenjinoj odjei kod bakih Bunjevaca razlike: odijelo je bilo cr
no, a takoer i eir. Meutim, snaa je bila obuena u izvezene,
lingane, ukrobljene (utirkane) bijele donje suknje, a gornja od
jea ruvo bilo je bijelo, svileno ili od baruna (plia): suknja,
leve (haljinac) i pregaa. Na noge je oblaila arape (najprije bi
jele, a poslije svilene) i cipele. Cipele su bile najee od crnog
laka, ponekad i bijele. (Nove cipele nisu uvijek bile udobne, ali ih
snaa do ponoi nije smjela izuti, jer bi to znailo nesretan brak.
VB) Oko vrata imunija snaa imala je niz (ili dva niza) dukata. Nevjestin vijenac bio je od mirte, a u novije doba od umjetnog bi
jelog cvijea s velom (pridodaju nevjesti i kitu cvijea).
Nakon to je vijenac stavljen na nevjestinu glavu, slijedi najdir
ljiviji trenutak snaina opratanja od roditelja, rodbine i prijate
ljica; to je oprotaj od djevojatva i u stanovitom smislu od mlado
sti. Unato svatovskom raspoloenju suza orosi oi nazonih: dje
vojka dolazi pred oca, koji sjedi, saginje se (vidio sam gdje je i
kleknula pred roditelje), ljubi ruku oevu, a on, najee ganut,
ini znak kria nad glavom svoje keri. Ako nema oca, to uini maj
ka. Dok se nevjesta oprata od roditelja, pjeva se pjesma:
U nae Mande rosne oice,
Rosne oice i trepavice.
Urosila ih roda alei,
Roda alei s majkom dilei.
Oprotaj ite Manda divojka,
Oprotaj ite od mile majke,
Od mile majke, od brae drage,
Od brae drage, od oca svoga.
Rode moj mili, blagoslovi me,
Blagoslovi me, ne prokuni me!
Ja u ti, rode, u tuu zemlju,
U tuu zemlju, med tue ljude,
kano ovica med tue stado.
95
M, 124. Za bunjevake svatovske pjesme usp. I. Pri, Bunjevake
narodne pisme, Subotica 1939.
96
KPBO nema nita o snainoj i uvegijinoj odjei. Ne spominje je
ni IPBO, a nema nita ni u HEN s. v.

158

Tiica kukavica i divojica,

Tiica kuka za litnjim dankom,
A divojica za milom majkom.91
Nakon oprotaja mustulundije su izvodili snau iz roditeljskog
doma do kola, ali nije sjedala uz mladoenju, nego u druga kola,
uz staroga svata. Dok su nevjestu izvodili i smjetali na kola, pje
vala se i svirala jedna od najljepih svatovskih pjesama, ne samo
bunjevakih nego jamano hrvatskih:
Odbi se biser-grana od jorgovana
Ko lipa Manda od svoje majke,
Od svoje majke, od roda svoga,
Od roda svoga, od oca svoga.
Mandina braa prid konj'ma stoje,
prid konj'ma stoje, maramom mau,
Maramom mau, na sunce arko,
Lake, polake, sunace arko,
S rodom izljubi, s majkom podili.
Vrati se natrag, Mande divojko!
Vrati se natrag, majka te zove,
Majka te zove, koulju daje.
Braa te zovu, prsten ti daju.
Bila si, majko, prija siati,
Prija siati, koulju dati,
Dok nije bio prsten na ruci, 98
Prsten na ruci, vinac na glavi.
U obradbi svadbenih obiaja Ive Pri biljei da je na izlasku iz
roditeljskog doma starija enska osoba kropila mladu svetom vo
dom." Osobno sam zabiljeio obiaj da se o kota kola staroga
svata (na kojima je nevjesta) razbije boca ili aa kad svatovi kre
nu. Takav se obiaj sauvao, ali razbijanje se obavi kad nevjesta ko
nano napusti roditeljski dom. 100
Svatovi, odnosno svadbena povorka, polazi na vjenanje istim
slijedom.
Crkveno vjenanje obavljalo se sveano, ali broj upaljenih svi
jea, sveenika obredna odjea, sagovi, orguljaka glazba i si. ovi97

VB, 1946, 1969; M, 125. Usp. /. Pri, Bunjevake pisme, svatov

ske. (U ovom radu nije bilo ralambe o svatovskim pjesmama bakih Bu
njevaca, jer bi bila potrebna iznimna pozornost i opirnost u obradbi sa
draja, stila, sloga i napjeva.)
98
VB, 1940, 1956, 1969; M, 126. Usp. /. Pri. Bunjevake pisme, sva
tovske.
99
IPBO, 11.
100 KPBO, 81: Kad bi se svatovi krenuli o toak starosvatovljenih kola se
razbijala boca, aa ili bokal u znak da je divojka sala sa gornje police. (zna
enje: nije vie prva, niti je na redu za udaju).

159

sili su o imutku i gospodarskoj moi naruitelja. U pravilu vjen

anje je plaao stari svat. (Prije novih crkvenih uredaba, ako se
vjenanje obavljalo prije podne, bilo je pod misom). U tome nema
razlike izmeu subotikih (ednikih, tavankutskih) i avoljskih
Bunjevaca. 101 Budui da se vjenanje moglo obaviti prije ili posli
je podne, zamijeene su razlike u ponaanju svatova. Ako je vjen
anje bilo prije podne, onda su djevojku doveli roditeljskoj kui,
a dva su staale ostali s momake strane, da je uvaju.102 Staale
spominje takoer I. Ivanyi,103 I. Pri 104 i dr. No K. Pri je neto
vie zabiljeila:
Posli vinanja su donosili divojku natrag roditeljskoj kui i tu
bi ostavljali dva gosta koji su zovu staale. Njima je dunost bila
da uvaju divojku i da svaku au ispiju, pa i trojanice, koje bi
pretelji na njih nazdravljali. Staale je divojka darivala pekirima.
S njima bi ostajalo jo i nekoliko malih jenga koje bi divojka iskitila.105
Ako je vjenanje bilo prije podne, nevjesta je objedovala u svo
me domu, a mladoenja u svome. K. Pri pripominje da je bila
velika una kod obadvi kue,106 a nakon objeda mustulundije i
mlade na konjima i kolima poli su obilaziti divojku. To obilae
nje polazilo je iz mladoenjina dvora; plesalo se, pilo i nazdravlja
lo, a zatim bi se skupina vratila. Tako se uinilo i drugi put.
Poslijepodnevno vjenanje bivalo je obino oko 4 ili 5 sati, ovi
sno o godinjem dobu, udaljenosti i putovima. Ako je vjenanje
bilo prije podne, onda bi se poslije podne u spomenuto vrijeme od
lazilo po nevjestu dovesti divojku. Svatovi bi se postrojili istim
slijedom kojim su ili na vjenanje (ili e ii, ba krenuti). Kod
nevjestine kue s kola su silazile iste osobe koje su vodile djevojku
na vjenanje. Starinski je obiaj bio da se s djevojkom alje slatki
kola, torta, preteljima. Pjesme koje svirci sviraju i pjevaju kad
se djevojka oprata od svojih i od doma i kad je izvode do kola,
K. Pri razlikuje, imenujui prve alovac, a druge svatovac.107 Sva
kako, raspoloenje, sadraj i napjev pjesama koje prate oprotaj
nevjeste su sjetni, ali ne radi se o alobnim pjesmama ni o alopojkama, pa mi se ini neuputnim svrstati i ubrojiti te svatovske
pjesme u alovac.
Odvodei (zapravo odnosei) nevjestu iz roditeljskog doma, obi
no se nadaleko zaobilazilo. Blizu uvegijine (mladoenjine) kue
101
103
103

M, 127. Usp. KPBO, 80.

HEN, III, str. 521.
Ivanyi, II, str. 597. (biljei da je bilo tri staale harom ... sztatyelakat...).
io4 IPBO, 11. (Dva staale s pekirima oko vrata).
105
KPBO, 80.
106
Isto.
io7 KPBO, 81. 2. Kod avoljskih Bunjevaca nije M. Mandi zabiljeio ni
jedne, ni druge.
160

iznese se pred djevojku muko dijete, koje ona dariva. 108 Nevje
sta dijete poljubi, zakiti ga cvijeem i dade mu milou, svoj dar
koji je spremila i ponijela sa sobom. Obino je to igraka (sigraka), najee kakav konji.
U Subotici je bunjevaki obiaj da nevjestu prevezu preko Gabri-uprije, jer je to jamstvo da e brak biti vrst, neraskidiv. Bez
obzira na to iz kojega je dijela grada djevojka (Ker, Bajnat, Mlaka,
Vuidol i si.), svatovi su s njom morali prijei preko spomenute
uprije. (Gabri-uprija, nedaleko biveg Bukina mlina.) 109
Zanimljivost u svadbenim obiajima bakih Bunjevaca svakako
je nenazonost roditelja na vjenanju. Koliko sam mogao utvrditi,
nikada roditelji nevjeste i mladoenje ne odlaze na vjenanje. (U
novije doba, od sredine ovog stoljea, kod varoana je obiaj izmi
jenjen.) Jamano su roditelji prema starinskim obiajima imali
svoje dunosti i obveze kod kue. 110
Svatovi moraju ui u avliju (dvorite) ispred kue, makar morali
uinila dui put. 111 Kola staroga svata zaustave se pred vratima ku
e, pred kojima sjedi svekar. On mora snaju iskupiti od staroga
svata. 112 Stari svat je govorio cijenu otkupa, a svekar bi se nekao,
dok se konano ne bi nagodili. Tada svekar skida snaju s kola, a
ona ga ljubi u ruku (svekar joj zadjene za vijenac krupniju nova
nicu ili vie njih). Svekrva zatim uvodi nevjestu u kuu. 113 Obino
je nevjesta bila odvedena pod odzak, gdje je bilo ognjite, i ondje
je promiala jilo, to je bilo kao uvod u posao redue. 114 Nakon toga
uvede svekrva svoju snahu u sobu, gdje su okupljene starije roa
kinje. Svekrva ih sve predstavi, a nevjesta ih ljubi u ruku i prima
novane darove.
Dok je nevjesta obavlja svoje dunosti u skladu s obiajima, va
ni su svatovi sili s kola, a svirci su poeli svirati kolo. Tada je sve
krva ili zaova izvela nevjestu u kolo. Taj prvi ples bilo je Bunjevako kolo, odnosno Veliko bunjevako kolo, najpoznatiji ples ba
kih Bunjevaca. 115 U bunjevakim svatovima plesala su se kola (Momako bunjevako kolo, Bunjevako kolo, Veliko bunjevako kolo,
zatim Tandrak i dr.). Na salae je valcer prodro kasno, ali su ga
varoani rano prihvatili, a uz njega i neke madarske plesove. Me
u pjesmama koje se pjevaju u bunjevakim svatovima treba za108
109
110
111

HEN, III, str. 521.

IPBO, 11. ('Di je vrh Bajnata, na Gabri upriju...).
M, 128; VB, 1946, 1969.
M, 121. (... dou ispred, nikako iza kue ...).
112
HEN, II, str. 521.
113
KPBO, 81. ...esto puta po usnovkama za to prostrtim. Prema
VB, u edniku je Veco arevi odnosno njegova ena Katica prostrla bijelo
platno od kola sve do ognjita pred nevjestu.
114
Redua se brinula za kuhinju, kuhala je i pekla, ali vazda u skladu
s odlukama i eljama bace ili nane, svojih novih stareina. (Stanarica se
starala oko stana, ali vie oko uzgoja peradi i si.)
119
Usp. IPBO, 12; M, 128; KPBO, 81.
11 ZBORNIK N. . O.

161

biljeiti: Fodvikuje bunjevaka vila, Kolo igra, tamburica s v i r a . . . ,

Prid prozorom procvatala rua, a poznati su alajdani, bearci i
poskoice.
Kada djevojka zaigra u kolu, prosipa se perje po kolu.117 Opis
prosipanja perja kod varoana sauvala je K. Pri: Kada je ko
lo bilo u jeku, pritvorila bi se kapija i vrataca od avlije, a kogod od mukih bi uzeo uzgljancu perja to je svekrva pripravila,
pa zaao meu svatove i perjem ih posipao. 118
Kod avoljskih Bunjevaca obiaji su neto razliitiji: svekar po
mae snasi sii s kola, a zatim pregovara sa starim svatom o otkup
nini. Nakon nagodbe snaa ljubi svekra u ruku, a on je prima za
snaju. Tada se na nevjestinu glavu stavlja pleteni kola i nad njom
se prepolovi, 119 a zatim svekar vodi snau pod otvoreni odak, u
koji ona mora pogledati kako bi joj djeca bila crnooka. 120
Dolazak svatova s nevjestom ne doekuju samo roditelji, i uzvani
ci, nego i gledai. Nepozvani, oni promatraju skup, pojedince, prosu
uju o svemu, sude o ljepoti mladenaca i si. Ravnopravno sudje
luju u plesovima, a obino ih netko od ukuana ponudi (podvori,
poslui) vinom i kolaima s nogu (na stojeki). Meutim, u avolju
se danas svatovi odravaju u gostionici, pa se M. Mandi tui da je
dvorana dupkom puna znatieljnih gledatelja (gledalaca, gledaa)
i pripominje: U svakom selu ima ena bez kojih ne mogu ni jed
ni svatovi proi.121 Na ednikim, tavankutskim (subotikim ope
nito) salaima gledaima se ne zamjera to dolaze, pae inilo bi se
da svatovi nisu bili pravi kad ih ne bi bilo. K tomu, salaarska mla
de rado doe zaplesati koje kolo.
Nakon dva-tri plesa nevjesta se prisvlai. Naime, skida vjenano
ruho to joj ga je svekar kupio, te oblai jedno od onih to ih je sa
sobom donijela u miraz (to je bilo sloeno i s 'aljinama donese
no). Veselje se nastavlja, pa mlade plee, uzvanici razgovaraju,
a ope raspoloenje protkano je pjesmom. 122
U sumrak gledai se razilaze, odlaze svojim domovima, a uzvani
ci, gosti, ulaze u prostoriju (ili u sobe), gdje e biti sveana veera,
obilata, svatovska. Neko su mukarci gosti jeli u jednoj, a e
ne / Pri, Bunjevake narodne pisme, Osvit, Subotica 1971. (Sadraj:
Omladinske ili ljubavne pisme, Bearac, aranac, alajdan, Divojaka pisma,
Momaka pisma). M, 129 si.
117
HEN, III, 521.
118
KPBO, 81.
119
Obiaj lomljenja pletenog kolaa kod subotikih Bunjevaca j e na No
vu godinu (Mlado lito). Tada se boinjak prelomi i razdijeli ukuanima.
Usp. Ivdnyi, II, str. 601. (Boinjak j e pleteni kola ureen figurama od ti
jesta; stavlja se na sveani boini stol i ostaje ondje do Mladog lita.)
120
M, 128.
121
M, 121.
122
Usp. bilj. 116; M, 124 si.; / . Pri, Bunjevake narodne pisme, Su
botica 1939. (skupina: Svatovske pisme); VB (19401969).

162

ne goe u drugoj sobi, 123 ali u novije doba nije bilo (i nema)
takve diobe (za velike svatove domain za brojne uzvanike podigne
prostrani ator atru u koji se smjeste svi uzvanici). U pro
elju, na elu stola, sjedili su mladoenja i nevjesta, a kum je sje
dio uz enika, stari svat pak kod mladenke. Ostali gosti sjedali su
na mjesta prema dobinskom slijedu ili ugledu. Kod stola su poslu
ivale (dvorile) djevojke ili mlade (nedavno udate ene), koje su se
za obavljanje svoga posla presvukle u prikladnu odjeu i opasale
(pripasale) bile i lingovane keceljce (platnene pregae).
Svadbena veera bila je bogata, ali je bila razlika u pojedinim
obiteljima glede pripreme jela i slijeda kojim su se nudili gosti. Za
jednika jela u svim svatovima bila su: juha (kokoja orba), meso
s umacima {sosovima, najee od vianja), paprika od peradi s
riom (takoer i od praseeg mesa, peenje (puretina, teletina, svi
njetina) uz ukuhano voe (peenica s duncom), rijetko uz salatu.
Jelovnik je svravao slatkim kolaima (sitnim tistom) i tortama.
Nisam zamijetio da je u salaarskim svatovima ikada ponueno
voe. Za pripremu toliko jela redovito se pogaala kuvarica (najmila se kuharica, u veim svatovima dvije i vie). Mislim da je u
svim mjestima bakih Bunjevaca jelovnik bio isti.124 Zajedniki je
svim bakim Bunjevcima takoer kola, veoma poznati prisnac
(posebno pripremljena savijaa sa sirom), koji se nudio gostima iz
meu srednjih jela, obino nakon paprikaa.
Pripomenuti treba dvije sitnice: mladoenja je za veere sjedio
pod eirom (sa eirom na glavi), a uo sam da je takav obiaj
bio jo i nakon I. svjetskog rata (jamano se odrao ponegdje i
due). Zatim, goste su za veerom zabavljali svirci (tamburai, gaj*
dasi ili harmonikai). Njima je, naime, ponuena veera prije, pa
su mogli nastaviti svoj posao dok su gosti veerali.
Nakon veere dijelila je snaa u pratnji svekrve darove koje je
donijela: svakomu je osobno predavala dar njemu namijenjen, a
darovani je u znak harnosti uzvraao novanim darom. Novcem
to ga je dobila i izljubila za svadbenog slavlja nevjesta je sebi
u starije doba nabavljala priju (obino je kupila stanoviti broj
ovaca).125
Pjesma, ples i zabava, odvijali su se nakon veere sve do pred
pono. Tada bi od nevjestina doma doli za njom u pohodane (po
hoditi / pohaati / pohod odlaziti u pohode / pohaanje / po
dane). U HEN II, str. 521. takoer je zabiljeeno: U kasnu veer
123 , 82. (Ukoliko je u salau /stambenoj zgradi/ bila prostranija
soba, svi gosti su bili u njoj, ali su ene sjedile skupa, a mukarci takoer
zasebice. VB, ednik, 1939, 1969).
124
Usp. M, 119, 130.
125
Ivdnyi, II, str. 599. (Iz vlastitog ivota znam da je nakon smrti moje
majke ostala njena prija manje stado ovaca. Djed pod ijim sam okri
ljem odrastao uvao je stado veoma dugo, premda se znatno smanjilo. Pot
puno ga je nestalo nakon II. svjetskog rata. Djed nije nikada objasnio za
to je tako dugo i brino uvao tu priju. Umro je god. 1949.)

163

odlaze djevojini roaci u podane (pohoane). Tada snaa doeku

je svoje goste na ulaznim vratima, sve ih ljubi, a oni je daruju nov
cem. enske pohoditeljice se ukljuuju meu ensku eljad (ili ih
uvode u sobu), a mukarci su meu gostima nazdravljali i ispijali
trojanice. Budui da se u podane dolazilo kolima, morali su koijai kod pretelja biti oprezni jer bi se znalo gododiti da im izvuku
iviju. Pohoditeljice, budui da nisu pile, ponudili su peenicom i
sitnim kolaima (sitnim tistom). Kod stola je posluivala snaa i
domaice prije. Pohod nije dugo trajao, pa su se pohoditelji vra
ali svome, djevojinu domu.
Oko ponoi skidao se vijenac sa snaine glave. Obiaji se razli
kuju u mjestima, pa u avolju mladoenja skine vijenac (...) s
mladine glave i baci ga u pe gdje se poloi da drugom ne dospije
na glavu, i da zajedno ostanu u braku. 126 U Subotici pot kraj XIX.
stoljea: ... Tada bi se divojki skinuo vinac s glave i odvela bi se
u sobu njezinu i mladoenjinu, a gosti bi se veselili i dalje.127 Me
utim, prema vlastitim biljekama, vijenac je skidao oko ponoi
stari svat (ednik) ili mladoenja (Tavankut, Subotica). Nisam za
biljeio da se kod subotikih Bunjevaca baca nevjestin vijenac u
oganj, nego se uva, a sve do god. 1950. skupa s vinanom slikom
se stavljao u okvir (VB, 1939. U vlastitoj obitelji naao sam tako
sauvane vince.) Nije takoer ujednaen postupak glede plesa s
mladom oko ponoi. Naime, tada obino stari svat uzima reeto ili
tanjur i doputa ples sa snaom svakomu koji uplati novac (u tome
ima nadmetanja). Negdje taj ples nazivlju igra za kravaljue128
drugdje je to izigravanje s snaom,129 a ponegdje opisno govore da
je to kupnja (prodaja) nevjeste, mlade. Nakon to su se plesai iz
redali, a nevjesta dobrano umorila, stari svat istrese skupljeni no
vac mladoj u pregau, nato ona istri (obino uz nju i mladoenja)
u drugu sobu. Ako je stari svat u ruci imao tanjur, lupa ga o zemlju
za sreu mladoga braka.
Veselje se nastavljalo, ali tada se u njega ukljuivala mlada. Go
sti se nisu razilazili sve dok nije dobrano svanulo (ako su svatovi
biti jednodnevni, a kod dvodnevnih i trodnevnih nastavljalo se i
dalje). U ranim jutarnjim satima nudi se rakija, pa hladni zajutrak
(ruak).130 No, u sklopu svatovskog veselja treba spomenuti obijesno, raspojasano mulatovanje. Natuknica je jamano madarskog
podrijetla (mulatni bekrijati). Posebno raspoloen, pripit vese
ljak, sam ili s drutvoim, davao bi oduka svojoj obijesti uz pjesmu
i svirku. Nazoni, umorni od plesa, rado su prihvaali pjesmu i
126

M, 136.
KPBO, 82.
128
M, 136.
128
VB (ednik, 1969).
i3o Obroci bakih Bunjevaca su: ruak (zajutrak), uina, uma (objed), ma
la uzna (poslijepodnevni obrok) i veera. U edniku sam zabiljeio takoer
poveerku (kasna veera, kao dopuna veeri).
127

164

ukljuivali se u ope raspoloenje. U takvim trenucima najvie su

poluili svirci, jer su se pjesme, naruene i ispjevane, darivale (pla
ali su ih premda im nije nigdje zabiljeena cijena).
Tamburai (gajdai, harmonikai) budno su pazili na odlazak go
stiju. Bili su duni svakoga ispratiti do kola. Tada su ih obilato
darivali novcem, poglavito kum i stari svat. Posljednji koji je odla
zio iz svatova bio je stari svat, koga su pratili najdalje (u selima
do kue), njemu se najvie sviralo, a usput pjevalo.
Obiaj brijanja kuma takoer je zabiljeen. Naime, na kolima i
sa svirkom odlazilo su kumu doma, gdje ga je trebalo obrijati. Uz
alu i dosjetke nov ali] a (mlada, snaa) nakon brijanja obrie (otare) kuma. Runik (pekir) bio je namijenjen za tu zgodu. Kum da
ruje mladu (najee novcem, ali ponegdje i drugim stvarima). Go
ste koji su ga doli obrijati kum ponudi rukom (zajutrkom), a
zatim krenu starom svatu, pa i drugim bliskim roacima. 131
U svadbene obiaje bakih Bunjevaca bilo je ukljueno pranje
nogu. Naime, u prvu subotu nakon vjenanja snaa je u pratnji
mlae roakinje (najee zaove) ila prati noge kumu, starom sva
tu i nekim bliim, starijim roacima. 132 Za obavljeni posao primala
je novani dar (ponegdje papue).
U svadbene obiaje uklapaju se pogaari, posjetitelji koji mladoj
donose pogau od roditeljske kue prve nedjelje nakon vjenanja.
Ostaju na objedu, predaju darove, pa se pred veer vraaju svojim
domovima. Sve ih doekuje i ispraa nevjesta. Takav obiaj nije
zabiljeen u avolju, ali osim vlastitih biljeaka potvruje ga K.
Pri 133 s pripomenom da se pogaa slala svake nedjelje do Mate
rice (blagdan majki 3. nedjelje Doaa), a A. oki biljei da
se nekada pogaa slala sve do Materice ili onoliko puta, koliko su
puta dolazile mladoenjine roakinje iza rukovanja, da vode dje
vojku u crkvu. 134
Konano, svadbeni, obiaji u bakih Bunjevaca kao da nemaju
svoga tono utvrenog poetka, a traju takoer bez jasno obilje
enog svretka. Moda je naa eljad na neomeenim, irokim pro
storima Prekodunavlja eljela da ivotni prijelom ne bude omeen
naglaenim poetkom niti da svri naglim doetkom.
Treba ipak upozoriti da je bilo bunjevakih brakova koji su mimoili bogate obiaje. Naime, kad je mladi doveo uskokinju, ili
kad bi djevojka uskoila, sve se crkveno i pravno uredilo bez velike
buke slavlja i sveanosti. Razlozi za dovod uskokinje bili su ra
znovrsni, a najee: neslaganje roditelja s izborom svoga sina (ili
keri), takoer i gospodarski (svatovi i slavlje bili su veoma skupi).
131

HEN, III, str. 521; KPBO, 82; VB (ednik, 1969).

a KPBO, 72. (U patrijarhalnim domovima subotikih Bunjevaca bio je
obiaj da snaha pere noge svome svekru. U kui moga djetinjstva to je ra
dila strina. inila je to sve do djedine smrti, premda su ve i njena djeca bila
tada
odraslija. VB, edndk, 1949),
133
KPBO, 83.
134
HEN, III, str. 521.
165

No takvi brakovi rijetko su se spominjali, a sin je sa svojom iza

branicom odlazio iz roditeljskog doma savijajui sam svoje novo
gnijezdo, palei vlastito ognjite.135 Brak je prema vrstom i po
stojanom uvjerenju bakih Bunjevaca bio svetinja, obitelj je bila
uvrena zajednitvom sviju i poslunou starjeinama, glavari
ma obitelji. Naruiti taj red i ustrojstvo nije bilo asno, estito, po
teno, pa je trebalo snositi posljedice. Dovesti uskokinju nije bilo
dolino, i dioba sina od roditeljskog doma nije bila buna.
Nema

povratka

U svadbenim obiajima bakih Bunjevaca nije teko utvrditi za

jednika obiljeja na itavom podruju gdje ive. Prije svega, u
bunjevakoj patrijarhalnoj sredini obitelj je prva zajednica koja
uva, titi i brani pojedinca ukljuujui ga u svoj svagdanji ivot
i rad. Blagoslovljena crkvenim uredbama i obredima obitelj je sve
tinja, a brak trajna i neprekinuta sveza. Zato je za stupanje u brak
potrebna priprava, ali proslava je takoer velika kada se mladi i
djevojka odlue za osnutak obitelji.
U pripravama za vjenanje na itavom podruju treba razlikova
ti raki jare, pie, rukovanje, upis kod upnika i graanskih vlasti. 136
U neposrednim pripravama za vjenanje i svadbu lako je utvrditi
da se vjenanje i svadba nisu obavljali u zabranjeno vrime za
Doaa i Korizme; zatim da se pirovalo najvie u jesen nakon
obavljenih poljodjelskih radova te da se svadbovalo sveano, vese
lo i bogato. Proslavama enidbe sina i udadbe keri bunjevake obi
telji su se esto nadmetale meu sobom. Kao to je meu darovi
ma proevine bila jabuka i boca rakije, tako je u svim mjestima
bakih Bunjevaca istaknuto znaenje i uloga kuma i staroga svata
pri vjenanju i u svadbi. Mustulundije u svatovima subotikih Bu
njevaca obavljaju gotovo iste dunosti kao aui u avolju. Ne
ma bitnih razlika u odjei mladenaca ni u njihovu ponaanju za
svadbe. 137 Roditelji mladenaca nisu na vjenanju, a u svim mjesti
ma iznose pred nevjestu muko dijete. elo svadbene povorke je
jednako u svim mjestima, ali razlikuju se obiaji odlaska po di+
vojku. Svadbeni jelovnik se ne razlikuje. Pjesme su im svugdje
bunjevake, 138 plesovi su narodni (kola), a darovi obilati, bogati
135
Otac pisca takoer je doveo uskokinju i otiao iz doma svoga oca.
Izabranica je bila iz Mirgea (danas Ljutovo), a kad je umrla (1923), otac se
nije vraao u roditeljski dom, nego je sklopio novi brak. (Od djece je ostao
samo pisac, koga je uzgojio djed, oev otac.)
136
Usp. bilj. 46, 47, 48. si.
137
Usp. bilj. 95, 96 si.
138
Usp. bilj. 97. (Najvie svatovskih pjesama skupio je Ive Pri i objav
ljene su u njegove dvije spomenute knjige.)

166

(predmeti, novac). O trajanju svadbenih sveanosti odluivalo je

gospodarsko stanje. Nema u svim mjestima odlaska u podane ni
pranja nogu.
Meutim, u promatranju mnotva i arenila svadbenih obiaja
bakih Bunjevaca promakne motritelju pojedinost i sitnica, una
to pozornosti i elji da se sve zabiljei. K tomu treba pridodati
osobne sklonosti, raspoloenja i elje motritelja, ali unato svim
propustima zakljuak je jasan: svadbeni obiaji svih bakih Bunje
vaca su zajedniki. Ima manjih razlika, koje su uvjetovane ivotom
i radom (salaari, varoani, seljani). Obradba i ralamba svadbe
nih obiaja bakih Bunjevaca potvruje takoer povijesnu istinu
da su oni cjelovita, jedinstvena narodna (etnika) skupina. U uva
nju starinskih, djedovskih obiaja salaari su bili uporniji i posto
janiji, manje izvrgnuti utjecaju tuih navika, gospodarski neovisniji i samostalniji.
Stoljeima pod snanim utjecajem crkve, Bunjevci su imali svoj
svjetonazor, u kojem je enidba bila odluna prekretnica, poetak
puta s kojeg nema povratka. Razvoda brakova, poglavito na salaima, nije bilo sve do sredine naega stoljea.
Meutim, kod subotikih Bunjevaca stari svadbeni obiaji ie
zavaju, u Madarskoj ih jedva ima.139 Najuporniji uvari obiaja
salaari postupno prihvaaju novo ponaanje; ali nestaju salai.
Novi drutveni i gospodarski uvjeti mijenjaju nain ivota, znan
stvena dostignua i uspjesi, strojevi i sprave pomau ovjeku i otu
uju ga od predaje i obiaja. U kovitlacu tih injenica treba znati
da starinskim obiajima kao da nema povratka. Svagdanja hitnja
ne doputa zaustavljanje i razmiljanje.
Ipak, biljeke o svadbenim obiajima bakih Bunjevaca prinos su
obradbi povijesti jednog dijela hrvatskog naroda koji se stoljeima
sauvao na golemim i irokim prostorima Prekodunavlja.
LITERATURA
Antunovi I., Razprava o podunavskih i potisanskih Bunjevcih i okcih u
pogledu narodnom, vjerskom, umnom, graanskom i gospodarskom, Be
1882.
Brki, ., Obiaji Bunjevaca u Erdu, Perkati. Torok Balintu, epelju i kolu, Tudomanytar, knj. VI, 1839.
Bacs Bodrog Varmegye (III), Urednik Borovszky Samu, Budapest 1909.
Bunjevac (Kata Pri), Bunjevci i okci, Subotica 1940.
ovi M. i Koki A., Bunjevci d okci, Zagreb 1939.
E.vefovi M., Neto o Bunjevcima, Knjievni sever, god. I, br. 1, Subotica
1925.
Franki L, Bunyevacok. Bacs Bodrogh varmegye egyetemes monografiaja,
III, Zombor (Sombor) 1896, str. 388395.
Gavazzi M., Godina hrvatskih narodnih obiaja, III, Zagreb 1939.
Hajmeri M., Bunjevci i okci u Ugarskoj, Novo doba, Prag 1898, str. 67.
Holjevac V., Hrvati izvan domovine, Zagreb 1967.
Horvat R., Hrvati u Bakoj Bunjevci i okci, Osijek 1922.

167

Hrvatska enciklopedija, svez. III, Zagreb 1942.

Ivdnyi I., Szabadka szabad kiralyi varo tortenete, Szabadka (Subotica),
1/1886, H/1892.
Ivani L, O Bunjevcima, povesniko narodopisna rasprava, Subotica 1894.
Kneevi L., O Bunjevcima, Letopis Matice srpske, knjiga 128, sir. 102
118, Novi Sad 1881.
Knjievni sever, god. III, knjiga III, svez. 34, Subotica 1927, str. 167173.
Kujundi I., Bunjevako-okaka bibliografija, Rad JAZU, 355, str. 667
769, Zagreb 1969.
Lorkovi M., Narod i zemlja Hrvata, Matica hrvatska, Zagreb 1939.
Malagurski-orevi M., Bunjevaki obiaji u slikama (Materice, Badnje ve
e, Rakijare, Polivai, Kraljice, Svatovi), Subotica 1927.
Malagurski-orevi M., Stara bunjevaka nonja i vez Glasnik Jugoslav,
profesorskog drutva, knjiga XVIII, svez. 1112, Beograd 1938, str.
10191027.
Malagurski-orevi M., Bunjevka o Bunjevcima, Subotica 1941.
Mandi M., Trojanice. Bunjevaki narodni obiaj, Neven (sub.), XVII/1900,
br. 1, str. 810.
Mandi M., Svadbeni obiaji avoljskih Bunjevaca, Etnografija junih Sla
vena u Madarskoj, I, Budimpeta 1975, str. 113138.
Najvei hrvatski grad, Hrvatska u Narodni kalendar, Zagreb 1914. (Urednici
Zvonko vrijuga i Ante umanovi).
p. B. (Blako Raji), Subotica (...bunjevaki obiaj: duijanaca, prelo, sva
tovi, materice, oci, Boi, kraljice, cvitnjak...), Subotika Danica, 1919,
str. 2955.
Pelci P., Povijest Hrvata u Vojvodini, Zagreb 1930.
Pri I., Bunjevaki narodni obiaji, Subotica 1937.
Pri K., Svadbeni obiaji kod subotikih Bunjevaca pri kraju XIX vika,
Knjievni sever, IH/1927, knjiga III, svez. 34, str. 167173. O Bu
njevcima, str. 7783, Subotica 1927. (isti napis).
Pri K., Stari boini obiaji kod subotikih Bunjevaca, Knjievni sever,
god. VI, knjiga VI, svez. 710, Subotica 1930, str. 203212.
Raji B., Bunjevice, Crtice iz ivota bunjevakih Hrvata, Matica subotika,
tiskano u Zagrebu 1936.
Sari E., O obiajima Bunjevaca, Regelo 1842.
Sekelj G., Bunjevaki obiaji. Iz Subotice, Knjievni sever, god. I, knji
ga I, svez. 3, Subotica 1925, str. 111119.
Sekuli A., Knjievnost bakih Hrvata Kritika, posebno izdanje, knj. 5,
Zagreb 1970.
Sekuli A., Biljeke o bunjevakim obiajima, rukopis.
oki A., Bunjevake folklorne osobine, Hrvatska enciklopedija, Zagreb
1942, svez. III, str. 521522.
Unyi, B., Sokacok es Bunyevacok es a bosnyak ferencesek tortenete, Buda
pest 1947.
Vujkovi Lami Lj., Bunjevaki narodni obiaji, Subotike novine, XIX,
1938, br. 28/3, br. 29/3, br. 30/23, br. 31/4. Isto, Glasnik Jugoslav, pro
fesorskog drutva, knjiga XVIII, svez 1112, Beograd 1938, str. 1012
1019.
Boi kod Bunjevaca, Neven, V, 1888, br. 1, str. 1214., Nae vezilake
i tkalake radnje, Subotika Danica, 1907, str. 3537., Obiaji na Bad
njak i Boi, Neven, III, 1886, br. 12, str. 187190., O bunjevakim na
rodnim obiajima, Knjievna sever, god. VI, knjiga VI, svez. 710, Su
botica 1930, str. 267272.

168

y*"^

Slika 1. Bunjevaki mladoenja pod eirom i nevjesta u starinskoj nonii

80-tdh godina prolog stoljea

:?^>*

^^^*^^^>^

SH&a 2. Bunjevaki mladenci 90-tih godina 19. stoljea

**"%**#
'V*

^**

Slika 3. enik i nevjesta dvadesetih godina 20. stoljea

vih godina
\ mladenci
Slika 4. u n J c

nakon L ***

\:r?
Slika 5. Bunjevaki mladenci u jesen god. 1924. (Kata Stanti i Joso
Crnkovi)

Slika 6. Brani par Koleta Sekuli i Nikola Jozi na dan vjenanja

30. prosinca 1935.

* . >

./

AK1

. I

.*.;* . ; : ; . ~ , *

-Vy .; "*?

W V

SHfca 7. enska bunjevaka odjea poetkom 20. stoljea (obitelj Cvijin)

Slika 8. Bunjevaka nevjesta pod vijencem sa svojim prijateljicama

(god. 1924)