Vous êtes sur la page 1sur 360

ADNAN ČIRGIĆ • IVO PRANJKOVIĆ • JOSIP SILIĆ

GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA

Adnan ČIRGIĆ • Ivo PRANJKOVIĆ • Josip SILIĆ
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA
Izdavač:
Ministarstvo prosvjete i nauke Crne Gore
Za izdavača:
Slavoljub STIJEPOVIĆ, ministar
Urednik:
Jelena ŠUŠANJ
Recenzenti:
Milenko A. PEROVIĆ
Ljudmila VASILJEVA
Redaktura i lektura:
Jelena ŠUŠANJ
Tehnički urednik:
Dejan STANIĆ
Štampa:
Pobjeda AD, Podgorica
Tiraž:
9000

Gramatika crnogorskoga jezika proglašena je službenom Rješenjem Ministarstva
prosvjete i nauke Crne Gore, br. 01-2571/4 od 5. jula 2010. godine.

Crna Gora
Ministarstvo prosvjete i nauke

ADNAN ČIRGIĆ • IVO PRANJKOVIĆ • JOSIP SILIĆ

GRAMATIKA
CRNOGORSKOGA JEZIKA

Podgorica
2010.

Sadržaj
PREDGOVOR . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15

FONETIKA I FONOLOGIJA

17

OSNOVNI POJMOVI I TERMINI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19
PODJELA GLASOVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20
VOKALI (SAMOGLASNICI) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .20
KONSONANTI (SUGLASNICI). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .21
Podjela konsonanata po mjestu tvorbe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .21
Podjela konsonanata po načinu tvorbe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .21
Podjela konsonanata po zvučnosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .21
SONANTI (GLASNICI). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .22
Podjela sonanata po mjestu tvorbe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .22
RAZLIKOVNA OBILJEŽJA GLASOVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23
PODJELA RIJEČI NA SLOGOVE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25
PRAVILA RASPODJELE FONEMA U KONSONANTSKIM GRUPAMA . . . . . .26
PRAVILA RASPODJELE FONEMA USLOVLJENA
NJIHOVIM AKUSTIČKO-ARTIKULACIJSKIM SVOJSTVIMA . . . . . . . . . . . . .27

MORFONOLOGIJA

31

OSNOVNI POJMOVI I TERMINI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33
AKCENAT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34
VRSTE AKCENATA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .34
IZGOVOR AKCENATA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .35
MJESTO AKCENATA I NEAKCENTOVANIH DUŽINA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .35
DISTINKTIVNA FUNKCIJA AKCENATA I NEAKCENTOVANIH DUŽINA . . .36
NENAGLAŠENE RIJEČI (PROKLITIKE I ENKLITIKE) . . . . . . . . . . . . . . . . . . .36
GLASOVNE PROMJENE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38
JEDNAČENJE KONSONANATA PO ZVUČNOSTI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .39
JEDNAČENJE KONSONANATA PO MJESTU TVORBE . . . . . . . . . . . . . . . . . . .40
GUBLJENJE KONSONANATA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .41
PRVA PALATALIZACIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .43
DRUGA PALATALIZACIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .46
TREĆA PALATALIZACIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .48
JOTACIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .49
PROMJENA L > O . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .51

NEPOSTOJANO A . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .53
UMETNUTO A . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .54
ASIMILACIJA I DISIMILACIJA VOKALA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .56
PRIJEVOJ VOKALA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .56
POKRETNI VOKALI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .57
ALTERNACIJA IJE//JE//E//I . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .57

MORFOLOGIJA
OSNOVNI POJMOVI I TERMINI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
MORFOLOŠKE KATEGORIJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
VRSTE RIJEČI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
IMENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

63

65
66
67
68
PODJELA IMENICA PO ZNAČENJU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .68
PROMJENA IMENICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .70
IMENICE MUŠKOGA RODA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .70
Imenice na -o i -e . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .70
Imenice na -ø . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .71
IMENICE ŽENSKOGA RODA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .74
Imenice na -a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .74
Imenice na -ø . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .77
IMENICE SREDNJEGA RODA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .78
Imenice na -o i -e . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .78
Imenice na -ø . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .78
BROJEVNE IMENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .79
Imenice na -ojic-a i -oric-a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .80
Imenice na -oje-ø i -or-o . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .80
ZAMJENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81
LIČNE ZAMJENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .82
Deklinacija ličnih zamjenica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .82
POVRATNA ZAMJENICA SEBE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .84
PRISVOJNE ZAMJENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .85
Deklinacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .85
POVRATNO-PRISVOJNA ZAMJENICA SVÔJ. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .87
POKAZNE ZAMJENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .87
Deklinacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .88
UPITNE I ODNOSNE ZAMJENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .89
Deklinacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .89
NEODREĐENE ZAMJENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .94
PRIDJEVI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 95
Deklinacija pridjeva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .96
KOMPARACIJA PRIDJEVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .97
BROJEVI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 99
Deklinacija brojeva. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .100
GLAGOLI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 102
GLAGOLSKE OSNOVE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .102

GLAGOLSKE VRSTE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .102
PRVA VRSTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .102
DRUGA VRSTA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .108
TREĆA VRSTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .108
ČETVRTA VRSTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 111
PETA VRSTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 113
ŠESTA VRSTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 113
GLAGOLSKI VID . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 114
Tvorba svršenih i nesvršenih glagola . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 114
GLAGOLSKI ROD. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 116
GLAGOLSKO VRIJEME i GLAGOLSKI NAČIN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 117
GLAGOLSKI OBLICI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 117
INFINITIV . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 118
PREZENT. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 119
IMPERFEKAT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .120
AORIST . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .121
Prezent, imperfekat i aorist pomoćnih glagola htjeti/šćeti i biti . . . . . . . . . . . . . . . .122
GLAGOLSKI PRIDJEV RADNI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .123
GLAGOLSKI PRIDJEV TRPNI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .124
Glasovne promjene u korijenskome morfemu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .125
PERFEKAT. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .125
PLUSKVAMPERFEKAT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .125
FUTUR PRVI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .126
FUTUR DRUGI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .127
POTENCIJAL. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .127
POTENCIJAL IMPERFEKTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .127
IMPERATIV . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .128
OPTATIV . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .128
GLAGOLSKI PRILOG SADAŠNJI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .128
GLAGOLSKI PRILOG PROŠLI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .129
ODRIČNI GLAGOLSKI OBLICI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .129
GLAGOLSKO STANJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .129
PASIV . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .130
PRILOZI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 131
PRIJEDLOZI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 132
UZVICI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 133
VEZNICI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 134
RJEČCE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 135

TVORBA RIJЕČI

137

OSNOVNI PRINCIPI TVORBE RIJEČI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 139
TVORBA RIJEČI OD OSNOVA IZ KLASIČNIH JEZIKA . . . . . . . . . . . . . . 140
TVORBA IMENICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 141
IZVOĐENJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .141
IMENICE SA ZNAČENJEM LICA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .141

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .166 FAZNI GLAGOLI. . . . . . . . . . .172 GLAGOLSKA VREMENA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .173 IMPERFEKAT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .151 PREFIKSALNA TVORBA PRIDJEVA . . . .155 SUFIKSALNA TVORBA GLAGOLA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .160 SINTAKSA 161 POJAM I PREDMET SINTAKSE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 151 IZVOĐENJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .146 IMENICE SA ZNAČENJEM SREDSTVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .156 SLAGANJE . . . . . . . . . . . . . . .145 IMENICE SA ZNAČENJEM DJELATNOSTI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .173 PREZENT. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .155 PREFIKSALNA TVORBA GLAGOLA . . . . . . . .Imenice sa značenjem vršioca radnje . . .159 TVORBA GLAGOLA OD VIŠE OSNOVA. . . .147 IMENICE SA ZNAČENJEM BILJAKA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .168 SINTAKSIČKE SLUŽBE I ZNAČENJA GLAGOLSKIH OBLIKA . . . . . . . 172 LIČNI GLAGOLSKI OBLICI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 163 RIJEČI KAO SINTAKSIČKE JEDINICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . .154 TVORBA GLAGOLA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .159 TVORBA PRILOGA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .175 . . . . . . .147 IMENICE SA ZNAČENJEM HRANE I PIĆA . . . .146 IMENICE SA ZNAČENJEM SVOJSTVA I STANJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .165 POMOĆNI GLAGOLI . . . . . .142 Imenice sa značenjem trpioca stanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .145 IMENICE SA ZNAČENJEM MJESTA (PROSTORA) . . . . . . . . . . . . . .148 IMENICE SA ZNAČENJEM ŽIVOTINJA . .148 IMENICE SUBJEKTIVNE OCJENE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 155 IZVOĐENJE . . .149 TVORBA PRIDJEVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 165 NEPUNOZNAČNI GLAGOLI . . . . . . . . . 164 GLAGOLI. . . . . . . . . . . . . .174 PERFEKAT. . . . . .144 Imenice sa značenjem stanovnika. . . . . . . . . . . . . . .165 MODALNI GLAGOLI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .160 SUFIKSALNA TVORBA PRILOGA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .173 AORIST . . . . . . . . . . . . . . . . .153 SLOŽENIČKA TVORBA PRIDJEVA . . . . . . . . . . . . . . . pripadnika naroda i država . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .143 Imenice za muška i ženska lica . . . . . . . . . . . . . . .141 Imenice sa značenjem nosioca svojstva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 160 PREFIKSALNA TVORBA PRILOGA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .144 IMENICE SA ZNAČENJEM NASELJENOGA PODRUČJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .168 PERIFRAZNI GLAGOLI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .149 SLAGANJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

. . . . . . . . . . . . svrh/savrh . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .180 IMENSKI OBLICI . . . . . . više (poviše) i niže . . . . . . . . . . . . . . . . .179 INFINITIV . . . . . . . . . . . . . . .200 Dativ s prijedlozima k(a) i prema . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . usljed i radi (rad. . . . . . put. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . kod. . . . . .197 Genitiv s prijedlozima spram (naspram). . . . . . . . .180 GLAGOLSKI PRILOZI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .176 GLAGOLSKI NAČINI. . . . . . . .193 Genitiv s prijedlozima blizu. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .182 NEZAVISNI (GLAVNI) PADEŽI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .177 IMPERATIV . . . . . . . . . . . . . . . .178 PASIVNI GLAGOLSKI OBLICI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . u i mimo . . pomoću i posredstvom . . . . . . . .199 DATIV. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .200 . . . . . . . . . . . . . . . . udno i povrh. . . . . . . . nakraj. . .PLUSKVAMPERFEKAT . . . . . . . . . . . . .197 Genitiv s prijedlozima između i pomeđu . . . . . . . . . poslije.193 Genitiv s prijedlozima duž i širom. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . usred) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . zarad. . . . .190 Genitiv s prijedlozima prije. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .182 NOMINATIV . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .199 DATIV S PRIJEDLOZIMA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . uoči. . . .178 NELIČNI GLAGOLSKI OBLICI . . . . . . . . . .192 Genitiv s prijedlozima čelo. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . pored. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .182 VOKATIV. . . . . . . . . . . . . . . . . . .198 Genitiv s prijedloško-padežnim izrazom u pogledu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . osim i liše . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .195 Genitiv s prijedlogom preko . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .198 Genitiv s prijedlozima zbog. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . krajem i potkraj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . kraj (pokraj. . . . . . . . . nadohvat. . . . . . . . . . . . .178 OPTATIV . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .177 POTENCIJAL. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .186 Genitiv s prijedlogom do . . . .189 Genitiv s prijedlozima iznad. . . . . . . . . . . . . .195 Genitiv s prijedlozima bez. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . nadomak. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . sporad) .193 Genitiv s prijedlogom oko/okolo . . . za i tokom . .189 Genitiv s prijedlozima ispred i iza te izvan/van i unutar . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ukraj). . . . . . . . . . . . . . . . . nakon. . . . . . . . . . . .184 GENITIV S PRIJEDLOZIMA . . . . . . . . . . 182 SINTAKSIČKE SLUŽBE I ZNAČENJA PADEŽA . . . . . . . . . .191 Genitiv s prijedlozima podno. . . . . . . . . . . . porad. . . . .177 POTENCIJAL IMPERFEKTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .186 Genitiv s prijedlogom od . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .183 ZAVISNI (KOSI) PADEŽI . . . . preko puta i protiv . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ispod. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .192 Genitiv s prijedlozima sred (nasred. . . . . . . . . . .199 Genitiv s prijedlozima prilikom i povodom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .176 FUTUR DRUGI (EGZAKTNI) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .183 GENITIV . . . . . . . . . . . . . . . .176 FUTUR PRVI . . . . . nadno.196 Genitiv s prijedlozima umjesto i u ime . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . navrh. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .196 Genitiv s prijedlozima putem. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .179 GLAGOLSKI PRIDJEVI . . . . . . . . . . . . . . . . posred. . . . . . . . . . . . . . . . . . .189 Genitiv s prijedlogom s(a) . . . . . . . .187 Genitiv s prijedlogom iz . . . . . . . . . . uvrh. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . u i mimo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .228 Prezentativi. . .225 Upitne rječce. . . . . . . .223 RJEČCE . . . . . . . . . . . . . . .212 LOKATIV . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .214 Lokativ s prijedlogom u . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .227 Podsticajne rječce . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .216 SINTAKSIČKE SLUŽBE PRIDJEVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .223 KONEKTORI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .225 Pojačajne rječce (intenzifikatori) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .235 . . . nad. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .224 NESAMOSTALNE RJEČCE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .209 Instrumental s prijedlozima pred(a) i za . . . . . . . .205 Akuzativ s prijedlogom za . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .213 Lokativ s prijedlogom na . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . po. . .228 SAMOSTALNE RJEČCE (MODIFIKATORI) . . . . . .215 Lokativ s prijedlogom pri. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . o. . .214 Lokativ s prijedlogom po . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .225 Uporedne (gradacijske) rječce . . . . . . . . . . . . . . . . pod i pred. .227 Potvrdno-odrične rječce . . . . . . . . . . . . .229 UZVICI U UŽEM SMISLU . . . . . . . . . .206 INSTRUMENTAL . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 211 Instrumental s prijedlogom među . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . uprkos i protivno . . . . . .229 UZVICI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 219 NEPUNOZNAČNE RIJEČI I OBLICI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 218 SINTAKSIČKE SLUŽBE PRILOGA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .221 VEZNA SREDSTVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .233 KONGRUENCIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .213 Lokativ s prijedlogom o . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 217 SINTAKSIČKE SLUŽBE ZAMJENICA I BROJEVA . . . . . .207 INSTRUMENTAL S PRIJEDLOZIMA. . . .203 Akuzativ s prijedlozima među. . . . . . . . . . .233 REKCIJA . . . . niz i uz . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .201 AKUZATIV S PRIJEDLOZIMA .231 ONOMATOPEJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 233 GRAMATIČKE VEZE MEĐU SASTAVNICAMA SPOJEVA RIJEČI . . . . . . . . . . . . . . . .223 SUBJUNKTORI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .222 KONJUNKTORI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .202 Akuzativ s prijedlozima na. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .230 ZAPOVJEDNI UZVICI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .210 Instrumental s prijedlozima nad(a) i pod(a) . . . . . .209 Instrumental s prijedlogom s(a) . . . . . . . . . . . . . . . . .202 Akuzativ s prijedlozima kroz. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .Dativ s prijedlozima nasuprot. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .201 AKUZATIV . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 221 PRIJEDLOZI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .234 PRIDRUŽIVANJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .231 SPOJEVI RIJEČI ILI SINTAGMEMI . . . . . . . . . .

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .241 IMENIČKI SPOJEVI RIJEČI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .259 PROSTI GLAGOLSKI PREDIKAT. . . . . . . . . . . .256 PREDIKATSKE KATEGORIJE. . . . . . . . .235 ODREDBENI SPOJEVI RIJEČI . .258 Kategorija prelaznosti. . . . . . . . . . . . . SLOŽENI I OBAVEZNOSLOŽENI) . . .257 Kategorija broja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .260 Kopulativni predikat. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . UPITNE I UZVIČNE REČENICE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .257 Kategorija lica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .257 Kategorija vremena . . . . . . . . . .252 OBAVJEŠTAJNA STRUKTURA ISKAZA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .247 REČENICA KAO JEZIČKA I GOVORNA JEDINICA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .258 Kategorija vida . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .261 VIŠESTRUKOSLOŽENI PREDIKAT. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .257 Kategorija načina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .249 GRAMATIČKA SVOJSTVA REČENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .260 Semikopulativni predikat . . . . . .247 ZNAČENJE REČENICE I SMISAO ISKAZA . .251 OBAVJEŠTAJNA SVRHA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .FUNKCIONALNA SVOJSTVA SPOJEVA RIJEČI . . . . . .243 GLAGOLSKI SPOJEVI RIJEČI . . . . . . . . . . . . . . .244 Priloški sintagmemi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .240 STRUKTURA SPOJEVA RIJEČI . . . . . . . . . . . .259 IMENSKI PREDIKAT . .236 PRILOŠKI SPOJEVI RIJEČI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .259 SLOŽENI GLAGOLSKI PREDIKAT . . . . . . . . . .252 IZJAVNE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .254 GRAMATIČKA STRUKTURA REČENICE . . . . .236 SINONIMNI I HOMONIMNI SPOJEVI RIJEČI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .245 PRILOŠKI SPOJEVI RIJEČI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .241 PRIDJEVSKI SPOJEVI RIJEČI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .235 DOPUNSKI SPOJEVI RIJEČI. . . . . . . . . . . .250 RAŠČLANJIVOST REČENICE . . . . . . .238 VEZANI I NEVEZANI SPOJEVI RIJEČI . . . . . .250 VRIJEME ILI NAČIN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .262 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .251 IZRAŽAVANJE VREMENSKIH ILI NAČINSKIH ZNAČENJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .255 PREDIKAT . .248 REČENICE I ISKAZI PO STRUKTURI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 255 ODNOSI MEĐU ČLANOVIMA REČENIČNE STRUKTURE. . . . . . . . . . . . . . . . .245 REČENICA I ISKAZ . . . . .259 GLAGOLSKI I IMENSKI PREDIKAT . . . .237 ZNAČENJE SPOJEVA RIJEČI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .244 Dopunski sintagmemi. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .239 SPOJEVI RIJEČI PO SASTAVU (PROSTI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 247 JEZIK I GOVOR . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .253 PREDIKATIVNOST. .

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .278 Priloška odredba načina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .274 VRSTE PRILOŠKIH ODREDABA. . . .278 Ostale priloške odredbe . . . . .PROŠIRIVANJE PREDIKATA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . INDIREKTNI) OBJEKAT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .266 REČENICE BEZ SUBJEKTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .282 APOZICIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .272 OBJEKAT I INFORMATIVNA STRUKTURA ISKAZA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .266 KONGRUENCIJA SUBJEKTA I PREDIKATA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 286 PROSTE REČENICE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .265 SUBJEKAT I RIJEČI BEZ RODA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .264 SUBJEKAT I VRSTE RIJEČI . . . . . . . . . . . . .271 STEPEN OBAVEZNOSTI OBJEKTA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .279 Nekongruentni atribut . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .284 REČENICE PO SASTAVU . . . . . . . . . . .263 Raščlanjeni (dekomponovani) predikat . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .287 SLOŽENE REČENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .273 PRILOŠKA ODREDBA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .272 REČENICE BEZ OBJEKTA . . . . . . . . . . . . . . . . . .267 KONGRUENTNOST PO BROJU . . . . . . . . . . . . . .269 OBJEKAT . . . . . . . . . . . . . . . . . .268 KONGRUENTNOST VIŠEČLANOGA SUBJEKTA S PREDIKATOM . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .267 KONGRUENTNOST PO RODU. . . . . .265 SUBJEKAT I RIJEČI BEZ BROJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .278 NESAMOSTALNI ČLANOVI REČENIČNE STRUKTURE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .264 GRAMATIČKA SVOJSTVA SUBJEKTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . DIREKTNI) OBJEKAT . . . . . . . . . . . . . . .271 OBJEKAT I ZNAČENJE GLAGOLA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .262 Imenski dopunski predikativ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .264 ODNOS SUBJEKTA I PREDIKATA . . . . . . . . . .279 Kongruentni atribut . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .266 SUBJEKAT I NEPROMJENLJIVE RIJEČI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .270 NEPRAVI (DALJI.289 VRSTE SLOŽENIH REČENICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .262 Glagolski dopunski predikativ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .277 Priloška odredba mjesta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .273 REČENICE S VIŠE OBJEKATA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .290 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .283 ATRIBUT I APOZICIJA S OBZIROM NA REDOSLJED RIJEČI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .289 VEZNICI SLOŽENIH REČENICA: KONJUNKTORI I SUBJUNKTORI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .270 PRAVI (BLIŽI. . . . . . .263 SUBJEKAT . . . . . . . .279 ATRIBUT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .272 OBLICI OBJEKTA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .277 Priloška odredba vremena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .286 RAŠČLANJENE (DVOČLANE) PROSTE REČENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .274 PRILOŠKA ODREDBA I OBJEKAT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .262 Proširivanje predikata dopunskim predikativima. . .269 GRAMATIČKA SVOJSTVA OBJEKTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .286 NERAŠČLANJENE (JEDNOČLANE) PROSTE REČENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

. . . . . . . . . . . . . . . . . . .298 ZAVISNOSLOŽENE REČENICE (SUBORDINACIJA) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . kondicionalne) rečenice . . . . . . . .299 EKSPLICITNE ZAVISNOSLOŽENE REČENICE. . . . . . .306 Načinske (modalne) rečenice . . . . . . . . . . . . . . . . . . .314 Uslovne (pogodbene.331 . . . . . . . . . .292 SASTAVNE (KOPULATIVNE) REČENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .302 Odnosne objekatske rečenice . . . . . . . . . .328 REDOSLJED SINTAKSIČKIH JEDINICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .309 Uporedne (komparativne) rečenice . . . . .325 STRUKTURA TEKSTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .331 REDOSLJED ČLANOVA REČENICE KAO GRAMATIČKE JEDINICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . 311 Posljedične (konsekutivne) rečenice . . . . . . . . . . .323 IMPLICITNE (ASINDETSKE) ZAVISNOSLOŽENE REČENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .IMPLICITNE I EKSPLICITNE SLOŽENE REČENICE . . . . . . . . .324 Implicitne (asindetske) zavisnosložene rečenice s upućivačkim riječima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .301 Odnosne subjekatske rečenice .300 SUBJEKATSKE REČENICE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .301 Zavisnoupitne subjekatske rečenice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .328 VEZNA SREDSTVA NA NIVOU TEKSTA (KONEKTORI) . . . . . . . . . . . . .292 EKSPLICITNE NEZAVISNOSLOŽENE REČENICE . . . . . . . . . . . . . .304 Mjesne (lokalne) rečenice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .292 Veznici sastavnih rečenica . .312 Namjerne (finalne) rečenice . . . . . . . . .303 PRILOŠKE (ADVERBIJALNE) REČENICE . . . . . . . . . . .295 Veznici suprotnih rečenica . . . . . . . . . . . . . . . . .291 NEZAVISNOSLOŽENE REČENICE (KOORDINACIJA) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .316 Dopusne (koncesivne) rečenice . . . . . . . . . . . . . . . .327 LINEARNA TEKSTNA VEZA . . . . . . . . . . . .319 RESTRIKTIVNE (ODREDBENE) I NERESTRIKTIVNE (DOPUNSKE) REČENICE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .304 Vremenske (temporalne) rečenice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .309 Uzročne (kauzalne) rečenice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .297 IMPLICITNE (ASINDETSKE) NEZAVISNOSLOŽENE REČENICE . . . . .301 Izrične subjekatske rečenice. . . . . . . . . . . . . .296 RASTAVNE (DISJUNKTIVNE) REČENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .327 PARALELNA TEKSTNA VEZA. . . . . . . . . 331 REČENICA KAO GRAMATIČKA JEDINICA . . . . . . . . 326 UKLJUČIVANJE REČENICA U TEKST . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .302 Zavisnoupitne objekatske rečenice. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .303 Izrične objekatske rečenice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .323 Implicitne (asindetske) zavisnosložene rečenice s izjavnim riječima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .317 ATRIBUTSKE REČENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .326 TIPOVI VEZE MEĐU REČENICAMA U TEKSTU . . . . . . . . .295 GRADACIJSKE REČENICE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .305 Terminativne (granične) vremenske rečenice. . . . . . . . . . . . . . . . . . .293 SUPROTNE (ADVERZATIVNE) REČENICE. . . . .302 OBJEKATSKE REČENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .299 PREDIKATSKE REČENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .335 Redosljed članova rečenice kao obavještajne (komunikacijske) jedinice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .349 KNJIŽEVNOUMJETNIČKI STIL . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 357 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .354 LITERATURA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .335 FUNKCIONALNI STILOVI CRNOGORSKOGA STANDARDNOG JEZIKA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .333 REČENIČNA INTONACIJA . . . 343 NAUČNI STIL. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .344 ADMINISTRATIVNO-POSLOVNI STIL . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .333 REČENIČNI AKCENAT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .347 NOVINARSKO-PUBLICISTIČKI STIL . . . . . .334 REČENIČNA PAUZA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .OBAVJEŠTAJNA STRUKTURA REČENICE (ISKAZA) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .333 REČENIČNA MELODIJA. . . . . . . . . . . . . . . . . .352 RAZGOVORNI STIL . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Ona je nastala kao plod koautorskoga rada jezikoslovaca specijalizovanih za navedene gramatičke oblasti. Među njima opisana je i treća palatalizacija kao alternacija konsonanata k. te alternacija ije//je//e//i. neophodno je prozboriti nešto o tim novinama. umetnuto a kao glas koji se iz distribucijskih razloga (radi izbjegavanja nagomilanih konsonantskih grupa) umeće između prefiksa i osnove ili prijedloga i imenice. U prvome dijelu (fonetika i fonologija) prikazana su i funkcionalna (fonološka) i artikulacijsko-akustička (fonetska) svojstva glasova. U ovoj gramatici one su prikazane kao imenice na -ø (nulti morfem). morfonologija. Posebna pažnja posvećena je podjeli riječi na slogove i pravilima distribucije fonema u konsonantskim grupama. kost-i itd. tel-et-a). Njome je obuhvaćena fonologija (i fonetika). Ti „novi“ fonemi u crnogorskome jeziku nastali kao produkt jekavske jotacije (sje > śe. To su Adnan Čirgić. g i h (s kraja korijenskoga morfema) sa c. realizovala 33 od 36 potencijalnih fonema štokavskoga jezičkog sistema. sintaksa i funkcionalni stilovi. Imenice na -a sa značenjem muške osobe ovđe se tretiraju kao imenice ženskoga roda GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 15 . morfologija. za razliku od ostala tri štokavska standardna jezika. Tako su prikazane i imenice srednjega roda tipa tele (tel-e-ø. Budući da ova gramatika donosi neke novine u odnosu na sve dosadašnje gramatike u Crnoj Gori (bilo da je riječ o prvoj gramatici crnogorskoga jezika Vojislava P. Imenice tipa kost. Tradicionalni termin jotovanje zamijenjen je terminom jotacija (prema palatalizacija. Ivo Pranjković i Josip Silić. Poglavlje o morfologiji donosi nekoliko novina u odnosu na dosadašnje gramatičke opise. Te glasovne promjene prikazane su u poglavlju o morfonologiji. dakle kao imenice srednjega roda na -ø. Njihova osnova (a ne one) završava na konsonant (npr. Morfonološke promjene do kojih dolazi pri tvorbi riječi ili glagolskih oblika opisane su uz te pojave i u poglavlju o morfologiji i u poglavlju o tvorbi riječi. kost-ø. sibilarizacija i sl.). pridjeva itd. z i s ispred sufiksalnoga morfema -a-. čast tradicionalno su navođene kao imenice koje završavaju na konsonant. kao glasovne promjene izazvane morfološkim uzrocima. koja uslovljavaju pojavu glasovnih promjena. Ona u standardni crnogorski fonološki sistem uvodi dva „nova“ člana: ś i ź.PREDGOVOR Ova je gramatika prva službena gramatika crnogorskoga jezika. Objašnjena su razlikovna svojstva glasova i pokazano što čini prirodu fonema. uz saradnju Jelene Šušanj. tvorba riječi. U vezi s time ističe se prva novina ove gramatike. Nikčevića bilo o gramatikama srpskohrvatskoga / srpskoga jezika koje su se u Crnoj Gori službeno upotrebljavale). zje > źe).). Time se ističe da su se u crnogorskome standardnom jeziku.

) i svoje uvijek iste nastavke (osnova je nepromjenljivi dio. imperfekat imperfekatsku itd. Novina je u tome što je prefiksalna tvorba riječi prikazana kao izvođenje. Posebnu zahvalnost dugujemo Jeleni Šušanj. prezent prezentsku. Pokazano je da svaki glagolski oblik ima svoju osnovu (infinitiv infinitivnu. pa ih nije potrebno izdvajati kao poseban tip odredaba. Na kraju je dat i kratak opis funkcionalnih stilova crnogorskoga jezika.) na nivou apstraktnosti (kao izvanrečenična kategorija). U sintaksički opis crnogorskoga jezika unijet je i potencijal imperfekta kojim se označava neostvarena mogućnost. a ne kao slaganje.jer se mijenjaju kao i sve druge imenice (ženskoga roda) na -a. pa je tako prikazana veza između morfologije i sintakse (morfosintaksa) kao što je u drugome dijelu knjige prikazana veza između fonologije i morfologije (morfonologija). želja ili uslov u prošlosti (npr. Po sintaksičkim svojstvima atributiv i apozitiv pripadaju apoziciji odnosno atributu. Ova će gramatika biti polazište za nastanak školske gramatike crnogorskoga jezika. Osim te školske gramatike u posebnoj publikaciji prikazaće se akcenatski sistem crnogorskoga standardnog jezika. U vezi s time treba istaći da je napravljena razlika između roda imenica i pola osobe koja se njima označava. apoziciju i atributsko-prilošku odredbu. apoziciju. sufiksalna i prefiksalno-sufiksalna tvorba. Prije ove gramatike taj je glagolski oblik tretiran kao dijalektalno obilježje. a nastavak dio koji se mijenja). veznici i rječce. odnosno njihove sintaksičke službe. atributiv. Izmjene u odnosu na dosadašnje gramatike u Crnoj Gori unijete su i kad je u pitanju terminologija. vezna sredstva (konektori) i tipovi veza među rečenicama i sl. morfem itd.). kako je to rađeno u dosadašnjim gramatikama u Crnoj Gori. koja je učestvovala u finalizaciji cjelokupnoga gramatičkog opisa crnogorskoga jezika i izvršila lekturu i korekturu knjige. morfofonem. Ukazana je razlika između glagolskoga korijena i glagolske osnove (korijen je jednomorfemski. U dijelu o tvorbi riječi objašnjena je prefiksalna. u poglavlju o sintaksi posebno su obrađeni prijedlozi. hoćah viđeti). Osim sintakse rečenice dat je opis i sintakse teksta (uključivanje rečenica u tekst. namijenjene u prvome redu osnovnom obrazovanju. Iako su u dijelu o morfologiji opisane sve vrste riječi. I podjela glagola na vrste i klase predstavlja novinu u odnosu na dosadašnje gramatike u Crnoj Gori. Tradicionalna petočlana podjela imenskih odredaba na atribut. a osnova dvomorfemska – čini je korijenski i sufiksalni morfem). tradicionalno upotrebljavani termin sintagma zamijenjen terminom sintagmem (u skladu s ostalim -em-strukturama: fonem. apozitiv i atributsko-prilošku odredbu zamijenjena je podjelom na atribut. recimo. Autori 16 PREDGOVOR . Tako je.

FONETIKA I FONOLOGIJA .

.

GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 19 . kao njihova osnovna funkcija. riječi sad i sat po finalnome i sl. Fonem je najmanja razlikovna jedinica koja se ne može rastavljati na manje djelove i nema svojega značenja. Fonologija je dio jezikoslovlja koji se bavi funkcijom glasova u jeziku.OSNOVNI POJMOVI I TERMINI Fonetika je dio jezikoslovlja koji se bavi glasovima. Različite kontekstualno uslovljene varijante fona nazivaju se alofoni (npr. n u nos i bingo ili m u more i ambis. Kao što je glas osnovna jedinica fonetike. Zato se ona naziva i funkcionalna fonetika. fonemi ś i r razlikuju se po svim artikulacijskim svojstvima. Npr. sastoji se u tome što fonemi služe za razlikovanje jedinica u čiji sastav ulaze. Ime je dobila od grčke riječi phoné. Distinkcija se može vršiti pojedinim ili svim svojstvima fonema. Razlikovna funkcija fonema. Dio fonetike koji proučava rad i položaj govornih organa u procesu stvaranja glasova naziva se artikulacijska fonetika. tako je fonem osnovna jedinica fonologije. visinu i boju. đe je njihov različit izgovor uslovljen različitim glasovnim kontekstom u koji stupaju). Kao što se vidi u navedenim primjerima. U različitim kontekstima fonemi se mogu različito glasovno realizovati. koja znači glas. alofoni ne vrše razlikovnu funkciju. Riječi sav i suv npr. razlikuju se po srednjemu fonemu. Fonemi se glasovno realizuju kao foni. Svaki glas pośeduje tri elementa: jačinu. Tim akustičkim (fizičkim) svojstvima glasova bavi se akustička fonetika. a fonemi š i ž samo u jednom svojstvu (zvučnost – nezvučnost). Fonetika opisuje glasove sa fiziološkoga (artikulacijskog) i fizičkoga (akustičkog) aspekta.

PODJELA GLASOVA Prema položaju govornih organa. Zato se oni i zovu vokali prednjega reda. a vazdušna struja slobodno izlazi kroz usni otvor. o i u. a nelabijalizovani su: a. slobodno (bez prepreka) izlazi kroz usta. jezik je pri izgovoru toga vokala gotovo nepomičan. e. Dakle. konsonante (suglasnike) i sonante (glasnike). Pri izgovoru vokala e i i jezik se kreće prema prednjemu dijelu usne šupljine i uzdiže prema prednjem (tvrdome) nepcu. Stoga se ta dva vokala zovu vokali zadnjega reda. srednje (e i o) i niske (a). 20 FONETIKA I FONOLOGIJA . Pri izgovoru vokala o i u jezik se kreće prema zadnjemu dijelu usnoga otvora i uzdiže prema zadnjemu ili mekom nepcu. e i i. Sačinjavaju ga vokali: a. Svi vokali u crnogorskome standardnom jeziku mogu biti dugi i kratki. VOKALI (SAMOGLASNICI) Vokali ili samoglasnici su glasovi pri čijem izgovoru vazdušna struja koja polazi iz pluća prolazi kroz dušnik. odnosno prema karakteru prepreke prilikom njihova izgovora. u zavisnosti od učešća usana u procesu njihove artikulacije. Pošto se mogu izgovarati sami za sebe i samostalno (bez konsonanata) činiti slog. Vokali mogu biti labijalizovani i nelabijalizovani. glasovi se u crnogorskome jeziku dijele na vokale (samoglasnike). srednjeg i zadnjega reda. Prema visini jezika u odnosu na nepca tokom artikulacije vokala ti glasovi se dijele na visoke (i i u). Vokalski je sistem crnogorskoga standardnog jezika petočlan. i. pri njihovu izgovoru glasne žice trepere. Prema položaju jezika u procesu artikulacije vokala ti glasovi se dijele na vokale prednjega. Labijalizovani vokali su: o i u. pokrećući glasne žice u grkljanu. Vokal a je vokal srednjega reda jer se jezik pri njegovu izgovoru samo malo povlači unazad – bolje reći. nazivaju se i samoglasnici.

h i c. Strujni ili tjesnačni (frikativi): s. 3. stvara se „prasak“ ili „eksplozija“. ź. Pri izgovoru svih zvučnih konsonanata glasne žice trepere. d. vazdušna struja pri izgovoru konsonanata nailazi na prepreke koje stvara jezik ili donja usna dodirujući se s ostalim (nepokretnim) djelovima govornoga aparata. Konsonanti ne mogu biti nosioci sloga. k. ć. ǯ. g. orah bi. kao i u ostalim štokavskim standardnim jezicima. h. ž. Kad se vazdušna struja naglo probije kroz tu prepreku. ž. ǯ (u pismu dž). Ti glasovi sastoje se od praskavoga (eksplozivnog) i frikativnoga (strujnog) elementa. 3. Pri njihovu izgovoru govorni organi prave tjesnac kroz koji struji vazduh. f.KONSONANTI (SUGLASNICI) Za razliku od izgovora vokala. koja proizvodi navedene glasove. p. Konsonanti Ƒ. 5. ć. t. c = t + s). Među sonantima i vokalima nema opozicije zvučnost – nezvučnost jer su i jedni drugi zvučni glasovi. ʒ́ (u pismu đ). Pregradni ili praskavi (eksplozivi): b. dok pri izgovoru nezvučnih konsonanata vazdušna struja ne stvara treperenje glasnih žica. z. svi konsonanti imaju realizovane parnjake suprotne po zvučnosti. ź zadnjonepčani (velarni): k. z. ś. dž = d + ž. Osim f. š. ć = ť + ś. γ i Ʒ u crnogorskome jeziku. dvousneni (bilabijalni): b. Pri njihovu izgovoru govorni organi se toliko približavaju da se stvara potpuna prepreka vazdušnoj struji. h Podjela konsonanata po načinu tvorbe Po načinu tvorbe konsonanti mogu biti: 1. c. t. p usneno-zubni (labio-dentalni): f zubni (dentalni): d. pa se stoga i zovu sliveni (č = t + š. 2. Na mjestima toga dodira stvaraju se konsonanti ili suglasnici. c prednjonepčani (palatalni): č. 4. ʒ́. Podjela konsonanata po zvučnosti Konsonanti se po zvučnosti dijele na zvučne i nezvučne. s. đ = ď + ź. ʒ (u izgovoru: stȁraʒ bi) i γ (u izgovoru: òraγ bi). h i c: Ƒ (u izgovoru: gȍlƑ bi). u kojima se javljaju zvučni parnjaci nezvučnih glasova f. š. ś. 2. Podjela konsonanata po mjestu tvorbe Po mjestu tvorbe konsonanti mogu biti: 1. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 21 . Polupregradni ili sliveni (afrikati): č. starac bi. g. ali njihovo postojanje u jezičkome sistemu pokazuju kontekstualno uslovljeni izgovori u primjerima poput: golf bi. nijesu realizovani kao fonemi.

krčati. lj i nj kao i̯ (=j). zarđati. ali i u dvosložnim i višesložnim riječima. trljati i sl. pa se naziva slogotvorno.: rđati.. Njihov izgovor nastaje tokom trajanja prepreke. 3. pa preuzima slogotvornu funkciju. r i n bilabijalni (dvousneni): m Po načinu tvorbe sonanti m. npr.: krv. a zvučnost i lakši prolaz vazdušne struje povezuje ih s vokalima. npr. strv. Pri izgovoru tih glasova glasne žice trepere. brčkati. npr. U stručnim jezikoslovnim tekstovima vokalno r obilježava se kao . Postojanje prepreke pri izgovoru približava ih konsonantima. rgati. Sonant r (u nekim slučajevima) može biti nosilac sloga. vrh. 2. trčati. h i c. a sonanti j. 4. te na početku riječi ispred konsonanata i u riječima dobijenim od njih prefiksacijom. 22 FONETIKA I FONOLOGIJA . glasovi đ i dž se u stručnim jezikoslovnim tekstovima bilježe kao: ǯ (=dž) i ʒ́ (=đ). Javlja se najčešće u jednosložnim riječima đe nema vokala. Podjela sonanata po mjestu tvorbe Po mjestu tvorbe sonanti mogu biti: 1. n i ń su praskavi. a vazdušna struja lako savladava prepreke nastale dodirom govornih organa. rt i sl. prednjonepčani (palatalni): i̯ (u pismu j). Tabela zvučnih i nezvučnih konsonantskih parnjaka u savremenome crnogorskom standardnome jeziku izgleda ovako: Zvučni b g d ʒ́ z ž ź ǯ - - - Nezvučni p k t ć s š ś č f h c SONANTI (GLASNICI) Sonanti ili glasnici su glasovi koji se po artikulaciji nalaze između konsonanata i vokala. ĺ (u pismu lj) i ń (u pismu nj) usneno-zubni (labiodentalni): v alveolarni: l. ĺ (=lj) i ń (=nj). krš. odnosno praskavo-nosni jer nastaju kao i ostali praskavi konsonanti. samoglasničko ili vokalno r. prst.Osim pomenutih zvučnih parnjaka glasova f.: strknuti. razrgati i sl.

s. proizvodi različite tonove slivene u jedan zvuk. p. Vokalnost je obilježje vokala: a. ž. ž. sonanata v i m i konsonanata b. ʒ́. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 23 . 3. ʒ́. ǯ. Turbulentnost je obilježje pravih konsonanata: b. f i h. ĺ i ń te konsonanata č. p. i. Obilježje difuznosti imaju vokali i i u. ć. o i u. gravisnost – negravisnost Gravisnost je posljedica nagomilavanja zvučne energije u dubini spektra. sonanata i̯. difuznost – nedifuznost Difuznost nastaje stvaranjem prepreke na prednjem dijelu usnoga otvora – bilo da prepreku stvaraju usne. f. d. 4. z. ǯ. d. t. č. Sonanti su u pogledu tih razlikovnih obilježja neutralni (oni nijesu ni vokali ni konsonanti) jer vazdušna struja prolazi slobodno iako nailazi na prepreku. s. 2. c i f. pri čemu vazdušna struja ne nailazi na prepreku. p. g.RAZLIKOVNA OBILJEŽJA GLASOVA Na osnovu akustičkih svojstava glasova u crnogorskome jeziku može se odrediti deset pari njihovih razlikovnih obilježja: 1. Ona je obilježje vokala o i u. vokalnost – nevokalnost Vokalnost izaziva treperenje glasnih žica. sonanti v. k. Kompaktnost je obilježje vokala a. kompaktnost – nekompaktnost Kompaktnost nastaje kad se pri izgovoru glasova (čije je ona obilježje) jezik (gornjom površinom ili zadnjim dijelom) opre o nepce (meko ili tvrdo). ś. k. ź. t. š. turbulentnost – neturbulentnost Turbulentnost (šumnost/konsonantnost) izaziva prolazak vazdušne struje kroz prepreke. h i c. z. ć. m. ź. e. ś. 5. n. što stvara prepreku vazdušnoj struji. k. koja tada. r i l te konsonanti b. što stvara izrazit šum. bilo da je stvara dodir zuba i vrha jezika. g i h. š. g. nagomilavajući zvučnu energiju u sredini spektra.

ź. Vazdušna struja pri izgovoru zvučnih glasova izaziva treperenje glasnih žica. č. 24 FONETIKA I FONOLOGIJA . napetost itd. stridentnost – nestridentnost Stridentnost je obilježje glasova pri čijem se izgovoru stvara jak šum. e. a je kompaktno. a obilježje konsonanta k turbulentnost. Nazalnost je obilježje sonanata m. npr. f. h. ź. m. ʒ́. konsonant d je zvučan. i̯. Ta je osobina obilježje vokala i i u. n. a t je nezvučan. d. Razlikovna obilježja uvijek su u binarnome odnosu i utvrđuju se preko minimalnih parova fonema. ś.6. z i ǯ. i̯. sonanata ĺ. g. s. o i u). i. ǯ. Kao što se vidi. Minimalni par je par fonema koji se razlikuju po jednome razlikovnom obilježju. ś i š. ń i r) i konsonanata b. Stridentnost je obilježje sonanta v i konsonanata z. 10. npr. 9. ń i r te konsonanata k. l. ś. ć. ž. Tako se glasovi označavaju prisutnošću i odsutnošću obilježja. 7. neprekidnost. Zvučnost je obilježje svih vokala (a. o i u). djelimično ulazi u nosni otvor. č. s. difuznost. zvučnost – nezvučnost Zvučnost je posljedica treperenja glasnih žica. ž. sonanata v. f i h. i. obilježje vokala i vokalnost. nazalnost – nenazalnost Nazalnost (nosnost) nastaje kad pri izgovoru glasova vazdušna struja slobodno prolazi kroz nosnu šupljinu. Pri njihovu izgovoru stvara se jaka zvučna energija. kao posljedica udara vazdušne struje pri prolasku kroz prepreke koje stvaraju govorni organi. raspoređena duž cijeloga spektra. zvučnost i napetost. 8. prekidnost – neprekidnost Neprekidnost je obilježje glasova pri čijemu izgovoru vazdušna struja slobodno prolazi kroz usni otvor. ĺ. s. gravisnost. Neprekidnost je obilježje svih vokala (a. Tako je npr. n i ń. š. e. l i ĺ te konsonanata z. glasovi mogu imati po nekoliko navedenih obilježja. kompaktnost. f i c. Svako obilježje podrazumijeva odnos „da – ne“. pa zvučni glasovi imaju i elemenata nazalnosti. ž. a i je nekompaktno i sl. svih sonanata (v. napetost – nenapetost Napetost je osobina glasova pri čijem se izgovoru stvara napregnutost (napetost) mišića govornih organa. š. ź. t. p.

za-sta-va. Ukoliko je slog sastavljen od jednoga fonema. npr. kon-voj i sl. krš. lop-ta i sl.: pri-svo-ji-ti. Za određivanje glasovne (fonetske) granice između slogova u nagomilanim konsonantskim grupama u sredini riječi potrebno je znati ova pravila: 1. npr. ĺ i n. granica sloga se tada nalazi ispred takve konsonantske grupe. Dakle. iz-vor. Ako je konsonantska grupa sastavljena od dva sonanta. mot-ka. osim konsonanta s u uzvicima poput pst. npr.: ne-đe-lja. npr. pred-śed-nik. knji-ga. Osnovno je pravilo da se slog završava iza vokala. ku-čka. u-to-pli-ti. iz-gon i sl. Kremlj. a na prvome mjestu bilo koji konsonant (ne i sonanti). Ukoliko je na drugome mjestu u konsonantskoj grupi koji od sonanata v. l. đe-do-vi-na i sl.PODJELA RIJEČI NA SLOGOVE Slog je jezička jedinica koja se sastoji od jednoga ili više fonema izgovorenih tako da predstavljaju jedinstvenu izgovornu cjelinu. Ukoliko se slog završava konsonantom ili sonantom. pse-to. a na drugome bilo koji osim sonanata v.. ĺ ili r. Slog može biti otvoren i zatvoren. Otvoreni slog je onaj na čijem se kraju nalazi vokal. vo-ćka. kru-na. pa se granica sloga određuje na dva načina: glasovno (fonetski) i semantički (psihološki). granica sloga nalazi se između njih. npr. npr.: ko-šta-ni. ru-ka i sl.: jed-na-či-na. Lim-lja-ni. šmirgl. npr. 4. ĺ ili r.: ku-ća. mhm i sl. Ako je na prvome mjestu u konsonantskoj grupi praskavi konsonant. pje-va-ti i sl. Međutim. Pljev-lja. me-čka i sl. prst. granica sloga nalazi se ispred nje.: rad-nik. pre-pri-ča-ti. dok konsonanti ne mogu imati slogotvornu funkciju.: mur-va. ku-ća. onda je u pitanju zatvoreni slog. i̯. u riječima često dolazi do nagomilavanja konsonantskih grupa. granica sloga nalazi se između njih. U pozajmljenicama i imenima iz stranih jezika slogotvorni mogu biti i fonemi l. njutn i sl. l. svi-je-tlje-ti i sl.: spektakl. 3.: gu-śe-ni-ca. npr. i̯. ru-ka. gugl. 2. brat-stvo. Svaki slog mora sadržati jedan vokal ili sonant r u vokalskoj funkciji. Ukoliko konsonantska grupa počinje frikativom ili afrikatom. nosilac sloga može biti bilo koji vokal ili sonanti r (slučajevi u kojima sonant r ima vokalsku funkciju već su opisani) i m u uzvicima poput hm. npr. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 25 . onda to mora biti vokalski fonem.

na primjer.. za-vjet i sl. b. i-zja-sni-ti itd. Sve ostale konsonantske grupe koje se javljaju na kraju riječi pokazatelj su da govorni niz u koji spadaju ne pripada fonološkome sistemu štokavskoga jezičkog sistema. 26 FONETIKA I FONOLOGIJA . ali su te riječi primljene iz stranih jezika: ktitor. semantička (psihološka) granica: iz-ja-vi-ti. glasovna (fonetska) granica: i-zja-vi-ti. Grupa mp. ostvaruje se samo u medijalnoj i finalnoj poziciji. žd (gost. npr. Pravila raspodjele konsonantskih fonema u crnogorskome jeziku narušena su prijemom riječi iz stranih jezika. a neke se realizuju samo u medijalnoj poziciji. konsonantske grupe fonema št i žd mogu realizovati u svim položajima u riječi. iz-ja-sni-ti itd. već je ona značenjski uslovljena. Međutim. kontaktirati. št. medijalnom i finalnome. Ona zavisi od fonološkoga sastava grupe. U fonološkome sistemu crnogorskoga jezika ta se grupa razdvajala nepostojanim a. Takva je npr. neke konsonantske grupe mogu se ostvarivati samo na početku riječi. Ograničenja u raspodjeli fonema unutar konsonantske grupe uslovljena fonološkim sastavom njihovim zavise od sličnosti. čiju fleksibilnost upotrebe u različitim položajima u riječi izaziva priroda fonema . npr. Npr. istovjetnosti ili različitosti artikulacijsko-akustičkih svojstava pojedinih fonema. Razilaženje glasovne i psihološke granice javlja se u složenicama đe se lako može odrediti semantička granica između nekadašnjih posebnih djelova složenice. Rečeno je da se npr. vožd.: nokt(-ø) > nokat(-ø) i sl. Na semantičku (psihološku) granicu između slogova ne utiče priroda glasova koji se nalaze u kontaktu. npr. I redosljed fonema utiče na njihov raspored u konsonantskoj grupi. grupa kt može realizovati u svim pozicijama u riječi. Tako se npr. PRAVILA RASPODJELE FONEMA U KONSONANTSKIM GRUPAMA Fonemi u konsonantskim grupama imaju ograničenu raspodjelu. trzati. pakt. brz. tro-mje-se-čje. prišt. Određene konsonantske grupe fonema mogu stajati u bilo kojem položaju u riječi – u inicijalnome. npr. brožditi.To pravilo ne važi u slučajevima kad se na drugom mjestu nalazi sonant i̯ iz jekavskoga i̯e (je). mogu stajati u svim pozicijama u riječi: štap. položaja konsonantske grupe u riječi i redosljeda fonema u toj grupi. neke samo na kraju. grupa rz: rzati. grozd. recimo. kramp i sl. odnosno crnogorskoga jezika.: a. naraštaj.: štampati. dažd). O tome će više riječi biti u daljem tekstu. plašt / žd(e)rati. Konsonantske grupe fonema št i žd.: za-vje-tri-na. U domaćoj leksici crnogorskoga jezika konsonantske grupe fonema koje se javljaju u finalnoj poziciji u riječi jesu st. zd. Navedeni kriterijumi za određivanje glasovne (fonetske) granice sloga ne moraju se poklapati sa psihološkom ili semantičkom granicom između slogova. jednu konsonantsku grupu ne mogu činiti dva fonema suprotna po zvučnosti ili dva istovjetna fonema.

: ščepati < sčepati iščeznuti < isčeznuti < izčeznuti raždžilitati < razdžilitati iždžikljati < izdžikljati mišlju < mislju išćerati < isćerati nošnja < nosnja pažnja < paznja grožđe < grozđe ražđakoniti < razđakoniti GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 27 .: slatko < sladko vrapca < vrabca istrčati < iztrčati opstati < obstati Napomena: U pismu se to pravilo ne primjenjuje kad su u pitanju konsonantske grupe ds..: zdizati < sdizati svadba < svatba zbiti < sbiti zgaziti < sgaziti 2. npr. podśetiti. podšišati. dś i neke riječi i imena iz stranih jezika. Ispred nezvučnoga konsonanta može se realizovati samo nezvučni konsonant. npr. Musorgski i sl. jurisdikcija. npr.Međutim. dš. PRAVILA RASPODJELE FONEMA USLOVLJENA NJIHOVIM AKUSTIČKO-ARTIKULACIJSKIM SVOJSTVIMA Svojstvo zvučnost – nezvučnost uslovljava dva pravila raspodjele fonema u konsonantskim grupama: 1. npr. ako zamijenimo njihov redosljed u konsonantskim grupama. nad-živjeti). Ispred zvučnoga konsonanta može se realizovati samo zvučni konsonant. viđećemo da se one u izmijenjenome redosljedu ne mogu realizovati (izuzetak čine te grupe koje su tvorbeno uslovljene. Ispred palatalnih konsonanata konsonanti s i z realizuju se kao š i ž. o čemu će više biti riječi u poglavlju o glasovnim promjenama.: podstaknuti. npr. Mjesto tvorbe konsonanata uslovljava ova pravila raspodjele fonema u konsonantskim grupama: 1.

Ta glasovna realizacija bilježi se u pismu samo u slučajevima kad se b nađe na početku sufiksalnoga morfema izvedenih riječi.: ostaci < ostatci oče < otče simidžija < simidǯija čitaću < čitat ću 28 FONETIKA I FONOLOGIJA . Konsonanti s i z ispred ĺ i ń nastalih jekavskom jotacijom realizuju se kao s i z. npr. Konsonanti d i t ne realizuju se u grupama s afrikatima č. c.2. te u nekim slučajevima u kojima bi navedena realizacija izazvala poremećaj značenja riječi (o tome više u odjeljku o gubljenju konsonanata).: sljubiti sljuštiti izljepšati izljubiti iznjihati raznježiti 4. najjednostavniji i sl. npr. ć. najjeftiniji. 2. ǯ. U konsonantskoj skupini ne mogu se realizovati dva istovjetna konsonantska fonema.: bežični < bežžični < bezžični isisati < issisati < izsisati bezvučni < bezzvučni To pravilo ne primjenjuje se u pismu kad je u pitanju grupa jj u superlativu: najjači. npr. Npr. Konsonanti s i z na kraju prefiksalnoga morfema ispred ĺ i ń ostaju nepromijenjeni. npr. Sonant n ispred konsonanta b realizuje se kao m.: stambeni < stanbeni zelembać < zelenbać Istovjetnost ili sličnost artikulacijsko-akustičkih svojstava fonema u konsonantskim grupama uslovljava ova pravila njihove raspodjele: 1.: ozljeda < ozlijediti sljedeći < slijediti snjegovi < snijeg 3. ʒ́.

tc.To se pravilo ne realizuje u pismu kad se konsonanti d i t nađu u riječima na kraju prefiksalnoga morfema u skupinama tč. dǯ (više o tome u odjeljku o gubljenju konsonanata). dʒ́. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 29 . tć.

.

MORFONOLOGIJA .

.

Ona ispituje fonološki različite oblike jednoga morfema. Osnovna jedinica morfonologije jeste morfonem ili morfofonem. Termin morfonologija nastao je spajanjem termina fonologija i morfologija jer taj dio gramatike povezuje fonologiju s morfologijom i tvorbom riječi. koje su uslovljene kontekstom.: krajnje k u riječi junak različito se kontekstualno realizuje u zavisnosti od oblika i tvorbe riječi: junak – junače – junaci – junačina i sl. Npr. odnosno ispituje gramatičke (morfološke i tvorbene) uslove koji utiču na pojavu određenoga fonema. Morfonologija dakle proučava sistem međusobnih odnosa fonologije i morfologije s tvorbom riječi.OSNOVNI POJMOVI I TERMINI Morfonologija (morfofonologija) je oblast gramatike koja proučava fonološki sistem nekoga jezika i promjene elemenata toga sistema koje su izazvane promjenom oblika riječi i tvorbe riječi. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 33 . Kao sinonim za morfo(fo)nologiju ponekad se upotrebljava i termin morfo(fo)nematika.

U štokavskome sistemu. a samim tim i u crnogorskome jeziku. đe se isti vokal na istome mjestu u riječi različito izgovara u različitim njezinim oblicima – u konkretnome slučaju u nominativu jednine i nominativu množine). U navedenim primjerima naglašen je prvi slog. śên. 34 MORFONOLOGIJA . pri čijem izgovoru njegova jačina i visina naglo opadaju. naglašeni slog nalazi se pod kratkosilaznim akcentom. klȁčnica. Nosilac akcenta u riječi je slog s naglašenim izgovorom.AKCENAT Slogovi u riječi razlikuju se po jačini. Posebno naglašavanje tih triju komponenata sloga naziva se akcenat. visini i dužini izgovora. pȍtreba i sl. kao npr. Akcenatski je sistem crnogorskoga standardnog jezika četvoročlan. grȁd. pȁs. vjȅtar. rȏg – rȍgovi. takođe je naglašen prvi slog. koji se piše iznad vokala u naglašenome slogu. u slučajevima homonimije tipa kȍsa – kȏsa. Vokali mogu mijenjati svoju dužinu (kvantitet) u različitim oblicima jedne iste riječi (npr. svi vokali mogu biti dugi i kratki. VRSTE AKCENATA U crnogorskome standardnom jeziku razlikuju se ovi akcenti: kratkosilazni dugosilazni kratkouzlazni dugouzlazni ȁ â à á ȅ ê è é ȉ î ì í ȍ ô ò ó ȕ û ù ú ȑ ȓ  ŕ U primjerima tipa kȍsa. Svaki akcenat ima svoj poseban znak za obilježavanje. zâbrana. Takav naglašeni slog nalazi se pod dugosilaznim akcentom. klêtva i sl. stôg. a koristi se uglavnom u stručnim i naučnim jezikoslovnim tekstovima. Crnogorski jezik pośeduje dva silazna i dva uzlazna akcenta. kȕća. U riječima pîvo. a da visina i jačina opadaju. grâd. grȁd – grȃd i sl. ljût. Akcenti se ponekad bilježe i u tekstovima druge vrste radi postizanja preciznosti. đȁvo. lâmpa. Pri njihovu izgovoru zapaža se da je naglašeni slog dug.

npr. akcenat se takođe nalazi na prvom slogu.: dân. Pored pomenuta četiri akcenta crnogorski jezik (poput ostala tri štokavska standardna jezika) čuva i postakcenatske dužine. npr. òtac. òdgledati. Slog pod dugosilaznim akcentom izgovara se dugo. osim posljednjega sloga višesložnih riječi (liše rijetkih izuzetaka koji se tiču nekih tuđica. dànas i sl. grâd. MJESTO AKCENATA I NEAKCENTOVANIH DUŽINA Riječi se u crnogorskome standardnom jeziku akcentuju prema određenim pravilima. pjȅsma. Izgovor sloga pod kratkouzlaznim akcentom je kratak. gláva. skôk. Jednosložne riječi imaju samo silazne akcente. a jačina izgovora opada. dok mu jačina opada. Slog koji se nalazi poslije sloga pod uzlaznim akcentom (bilo da je riječ o dugome bilo o kratkome akcentu) uvijek je na približno istoj tonskoj visini kao i akcentovani slog odnosno njegov završni izgovorni dio. Riječ je o ovim pravilima: 1. npr. a njegova visina raste.: ȉstina. śȅvēr i sl. porast visine i pad jačine. rezimê). 2. strâh. Kao što se iz navedenih primjera vidi. a njegova visina pri izgovoru ne opada. śèđeti. mláditi. lèćeti. vŕćeti. svaki od četiri akcenta u crnogorskome standardnom jeziku ima jasno diferencirana svojstva. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 35 . Taj naglašeni slog je kratak. rȁt i sl. Višesložne riječi mogu imati sve vrste akcenata. Silazni akcenti (i dugi i kratki) mogu se naći samo na prvome slogu u riječi. jùnāk. nèviđelica. klêtva. 3. tako da je izgovor sljedećega sloga niži od sloga pod dugosilaznim akcentom. nȉkakav. a u crnogorskome jeziku može biti akcentovan svaki slog. Takav akcenat naziva se dugouzlazni. nôć. Takav akcenat naziva se kratkouzlazni. visina raste. U primjerima tipa rúka. Međutim. dȍbrī. razgráditi i sl. to ne znači da je u crnogorskome standardnom jeziku samo prvi slog naglašen.U primjerima tipa śèkira. a izražena visina s početka izgovora opada prema kraju istovremeno s jačinom. ráditi i sl. npr. Obilježja dugosilaznoga akcenta jesu dug izgovor.: pȁs. naglašeni (prvi) slog izgovara se dugo. U navedenim primjerima svi akcenti nalaze se na prvome slogu. dok mu jačina ośetno opada. sȁn. nego raste. kȑš. IZGOVOR AKCENATA Kratkosilazni akcenat karakteriše kratkoća izgovora i naglo i istovremeno opadanje jačine i visine tona.: prâvī. lûg... koinê. národ. npr. a izgovor sloga koji mu slijedi ośetno je niži. pročìtati. Ovđe je prvi slog izabran samo radi lakše ilustracije i raspoznavanja akcenata. Postakcenatske dužine mogu uslijediti poslije bilo koje vrste akcentovanoga sloga.

Takve riječi čine akcenatsku cjelinu s riječima ispred ili iza sebe. otvòriti i sl. akcenat tih riječi može se prenijeti na proklitiku.: ù kuću. iznàd kuće. jed. Istu funkciju imaju i neakcentovane dužine. rukovòdilac. lice jed.). osim na posljednjem. npr. [O mjestu akcenta i neakcentovanih dužina više će biti riječi u poglavljima o promjeni pojedinih vrsta riječi. Na nivou morfologije akcenat služi za razlikovanje pojedinih oblika jedne riječi.: međù njima. oko. nȁ vodu. 5.: tčati. čìtati. mimo. prèd kuću. 6. Akcenat se u crnogorskome standardnom jeziku ne može naći na posljednjem slogu višesložnih riječi.grȁd. prezenta glagola prègazīti) – prȅgazī (3. ȕ grād i sl. Neakcentovane dužine nalaze se samo u postakcenatskome položaju (iza bilo koje vrste akcenta). pokràj brata.: žèna (nom.: prègazī (3. npr. Riječi koje nemaju sopstvenoga akcenta pa akcenatsku cjelinu čine s riječju iza sebe nazivaju se proklitike. najgledànijī. lȕk – lûk i sl.(npr. nȁ vodu. izà kućē. Zato se i posmatra kao leksička i kao morfološka pojava. prijedlozi: svi jednosložni prijedlozi (npr. Budući da su akcenti fonološka pojava koja je morfološki uslovljena. tumače se na morfonološkome planu. npr. dȍbrī. dvosložni prijedlozi među. DISTINKTIVNA FUNKCIJA AKCENATA I NEAKCENTOVANIH DUŽINA Akcenat kao distinktivno obilježje dio je i rječnika i morfologije. nè mislī. mimò kućē. 36 MORFONOLOGIJA . Ukoliko proklitike stoje ispred riječi s uzlaznim akcentom. kad proklitike stoje ispred riječi sa silaznim akcentom.: grâd . pokraj.: pûstī. prekò brda. Na nivou leksike akcenat služi kao sredstvo za međusobno razlikovanje riječi. akcenat tih riječi ne prenosi se na njih.: nè znā. mn. Proklitike su: 1. i sl. preko. vojníkā i sl. dȍ neba i sl. crnògorskī. ima riječi bez svoga akcenta.). iza. Uzlazni akcenti mogu se naći na bilo kojem slogu. Taj prenijeti akcenat može se na proklitici javiti ili kao kratkosilazni ili kao kratkouzlazni.4. npr. okò kućē.] NENAGLAŠENE RIJEČI (PROKLITIKE I ENKLITIKE) U crnogorskome standardnom jeziku. lice jednine aorista glagola prègaziti) i sl. kao i u cijelome štokavskom sistemu. npr. Npr.). Međutim. národ.) – žénā (gen. nàd njīm. prijedlozi s prefiksom iz.

Enklitike su: 1. rječca ne: nè znā. prȅdā te. je / smo. nì ōn i sl. dok dvosložni prijedlozi uz njih imaju kratkosilazni akcenat. ste. će.Jednosložni prijedlozi uz zamjeničke enklitike u akuzativu jednine imaju dugouzlazni akcenat. ćete. ú se. biste. ú me. si. upitna rječca li. su. ná se. 5. nè mislī. 2. 3. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 37 . Za razliku od proklitika. zá te. bi / bismo. veznici: dà vidī. kraći oblici prezenta pomoćnoga glagola htjeti/šćeti: ću. zá se i sl. nè vidī i sl. oblici pomoćnoga glagola biti u aoristu: bih.: ná me. zá me. npr. pȍdā te. 2. akcenat naglašenih riječi ne može se prenositi na enklitike.: prȅdā me. kraći oblici genitiva. ćeš. kraći oblici prezenta pomoćnoga glagola biti: sam. dativa i akuzativa ličnih zamjenica i povratne zamjenice sebe. pȍdā se i sl. 4. npr. ná te. biše/bi. prȅdā se. pȍdā me. ì mī. će / ćemo. 3.. bi. Riječi koje nemaju sopstvenoga akcenta i akcenatsku cjelinu čine s riječju koja se nalazi ispred njih nazivaju se enklitike.

U neposrednom dodiru priroda jednoga glasa može uticati na suśedni glas. ištem < iskati. pa tako dolazi do glasovnih promjena ili glasovnih alternacija (lat.: top-džija > tobdžija. fonološki. đe suśedni glasovi zbog svoje prirode utiču jedni na druge. Navedene fonološke promjene morfološki su uslovljene. đe je udruženo nekoliko glasovnih promjena različito uslovljenih: kobac – kobca (nepostojano a izazvano promjenom oblika riječi). Glasovne alternacije u crnogorskome jeziku mogu biti različito uslovljene: 1. junače < junake < junak-e) 38 MORFONOLOGIJA . tvorbeno. na granici prefiksalnoga morfema i osnove (opstati < obstati. raz-hladiti > rashladiti i sl.: vuk – vuče. u korijenskome morfemu (bregovi < brjegovi < brijeg. morfološki. npr. snaga – snazi. ruka – ručica itd. Međutim u brojnim slučajevima glasovne promjene uslovljene su i fonološki (položajno) i morfološki. na granici osnove i sufiksalnoga morfema (slatko < sladko. izatkati < iz-a-tkati) 2.. u kojima na promjenu utiče novi glasovni kontekst. npr. odnosno tvorbeno. kobca – kopca (jednačenje konsonanata po zvučnosti izazvano promjenom oblika riječi). Glasovne promjene javljaju se u različitim kontekstima: 1. Takav je slučaj npr. Stoga govorimo o glasovnim promjenama kao morfonološkoj pojavi. stambeni < stanbeni) 3. 2. kobac – kobca – kopca. momak – momka i sl. npr.. ispjevati < izpjevati. oformljen poslije dodavanja sufiksalnoga morfema. alternatio = smjenjivanje. Glasovi za koje je vezana određena glasovna alternacija nazivaju se alternanti. promjena).: drug – družina. đe do glasovne promjene u istoj riječi dolazi usljed promjene njenoga oblika.GLASOVNE PROMJENE Glasovi se izgovaraju u većim cjelinama – u slogovima i riječima. 3. oraščić < orah-čić.. rog – rožina.

uzzidati se (prema preturski i uzidati se) i sl. niz polje. a u izgovoru kmȅdbi). Ako je drugi konsonant zvučan. s bratom. podšišati. predśednik. ĺ. kad se zvučni konsonant d nađe ispred nezvučnih konsonanata s. gradski. š i ś. ljudski. potpredśednik.: kroz kuću. na granici nenaglašene i naglašene riječi. prvi od njih mijenja svoju zvučnost upravljajući se prema drugome. predstava. podśeći i sl.: predstavništvo. pod prozor. iako su svi zvučni.: predturski. onda se i prvi mijenja u svoj zvučni parnjak. kao kad su u pitanju promjene koje se realizuju na granicama dviju riječi (kroz kuću – u pismu..Neke se glasovne promjene ne bilježe u pismu. j. kmet bi – u pismu. nad krovom. prvi se konsonant zamjenjuje svojim nezvučnim parnjakom. osim konsonanata f. n. npr. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 39 . Bilo koji konsonant kad se nađe u kontaktu (u okviru jedne riječi) s konsonantom koji mu je suprotan po zvučnosti prelazi u svoj parnjak. l. konsonantski fonemi se po zvučnosti dijele na zvučne i nezvučne. predškolski.. ne utiču na promjenu zvučnosti kontaktnih fonema. a u izgovoru kròskuću/ kroskȕću. uz pjesmu i sl. h i c. Takva glasovna promjena naziva se jednačenje konsonanata po zvučnosti. ili kad bi došlo do promjene u značenju riječi. b. To pravilo ne obuhvata sonante (v. JEDNAČENJE KONSONANATA PO ZVUČNOSTI Kao što je u odjeljku o podjeli glasova rečeno. Svi oni imaju realizovane parnjake suprotne po zvučnosti.: vrabac: vrabca > vrapca ob-: občiniti > opčiniti baba: babski > bapski top: topdžija > tobdžija burek: burekdžija > buregdžija svat: svatba > svadba pod-: podcijeniti > potcijeniti raz-: razhodovati > rashodovati iz-: iztrčati > istrčati smeđ: smeđkast > smećkast Jednačenje konsonanata po zvučnosti ne bilježi se u ovim slučajevima: a. m. kod kuće. I obrnuto. npr. koji. odstupanje. Npr. odšetati. npr. ń i r). Kad se konsonanti različiti po zvučnosti nađu jedni pored drugih. ako je drugi nezvučan.

kad se zvučni konsonant ʒ́ nađe ispred sufiksalnog morfema -stv(o). najčešće pozajmljenicama.. hongkonški. koji ne podliježu gubljenju konsonanata (da bi se izbjegle nejasnoće u značenju) – kad se zvučni konsonant d nađe ispred nezvučnoga c.: jadac – jadca (a ne jaca ili jatca). npr. u pojedinim slučajevima. 2. gladac – gladca (a ne glaca ili glatca) i sl. Jednačenje s.: iščupati (< isčupati < iz-čupati). u složenim riječima. sonant n ispred konsonanta b alternira sa sonantom m. vašingtonski. iščeznuti (< isčeznuti < izčeznuti) i sl. ne dolazi do jednačenja po zvučnosti. pašče (< pasče). rašćerati (< rasćerati < raz-ćerati). u izvedenicama.: Habsburgovci. habsburški. adhezija. raždžilitati (< raz-džilitati). mladac – mladca (a ne mlaca ili mlatca). mišlju (< mislju) i sl. Midhat i sl. ž pred palatalnim konsonantima vrši se: a. Musorgski. jurisdikcija. kad bi se vršenjem jednačenja po zvučnosti finalnoga konsonanta iz prvoga dijela složenice izgubilo ili poremetilo značenje riječi. šćućuriti (< sćućuriti). grožđe (< grozđe). nokdaun. f. na granici između osnove i sufiksalnoga morfema. mašću (< masću). predturski. podtekst i sl. npr. u nekim stranim imenima i pridjevima koji su od njih izvedeni. na granici između prefiksalnoga morfema i osnove. postdiplomski. npr. kao u riječi vođstvo. b. vožnja (< voz-nja). nošnja (< nos-nja).: pažljiv (< paz-ljiv). ali ne i aparat rendgen). d. e.. z > š. subpolarni. Vašington.: adherentan. Rentgen (samo kad je u pitanju ime.. JEDNAČENJE KONSONANATA PO MJESTU TVORBE Jednačenje konsonanata po mjestu tvorbe je glasovna alternacija usljed koje dolazi do promjena u dvijema kategorijama: 1. npr.c. ali se ta glasovna realizacija bilježi u pismu samo kad se b nađe na početku sufiksalnoga morfema izvedenih riječi. 40 MORFONOLOGIJA . lišće (< lisće). konsonanti s i z u položaju ispred palatalnih konsonanata alterniraju sa š i ž. iždžikljati (< iz-džikljati). npr.

pošljednji/pośljednji. odbrambeni i sl. prehrambeni. jedanput. posljednji. najjeftiniji. stambeni. Ukoliko se sonant n nađe ispred b ili p na kraju prvoga dijela riječi. bestrujni (< besstrujni < bezstrujni). izljubiti. Npr. sljubiti. raznjihati i sl. ž ne vrši se: a. b.: zelembać. izvanpartijski. nijesu uvažene kao standardnojezičke. sljedeći. Gubljenje konsonanata javlja se u izvedenicama pri udvajanju konsonanata s kraja prefiksalnoga morfema i početka osnove riječi. vanbrodski. bezakonje (< bezzakonje). stranputica.: bežični (< bežžični < bezžični). najjunačkiji. npr. ozljeđivati. dolazi do njihova uprošćavanja. crvenperka itd. ako se konsonanti s i z nađu na kraju prefiksalnoga morfema u izvedenicama čija osnova počinje palatalnim konsonantima ĺ i ń. razljutiti. pa je nezamjenljiva oblikom sljeme. najjednostavniji.: najjači. snjegovit. šnjegovi/śnjegovi. GUBLJENJE KONSONANATA Kad se jednačenjem konsonanata ili u tvorbi riječi nađu dva ista konsonanta jedan pored drugoga. sljepački.Jednačenje s. Glasovne promjene tipa šljedeći/śljedeći. snježanica.. odjedanput. raznježiti. npr. U superlativima pridjeva i priloga koji počinju sonantom i̯ glasovna promjena gubljenja udvojenoga i̯ na granici između prefiksalnoga morfema i osnove u pismu se ne bilježi. ako se konsonanti s i z nađu ispred ĺ i ń koji su nastali kao produkt jotacije. npr. Sonant n ispred konsonanta b alternira sa m. Ovđe izuzetak predstavlja jedino imenica šljeme. ta glasovna promjena ne bilježi se u pismu. rasipati (< rassipati < razsipati). usljed. ražalostiti (< ražžalostiti < razžalostiti). z > š. najjužniji. sljepoća. isušiti (< issušiti < izsušiti) i sl. najjadniji itd. iznjedriti i sl.: sljuštiti. Već je rečeno da se ta glasovna promjena bilježi u pismu samo kad se b nađe na početku sufiksalnoga morfema izvedenih riječi.: vanbračni. najjasniji. ožljeda/oźljeda i sl. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 41 . ozljeda. Takva glasovna promjena naziva se gubljenje konsonanata. npr. čukunbaba. koja se i u savremenome jeziku upotrebljava samo u tome obliku.

gubljenje konsonanata ne treba bilježiti u pismu kad su u pitanju riječi kao šeststo. npr. Ta glasovna promjena obuhvata i konsonante d i t kad se nađu pred konsonantima c. poddijalekat. Napomena: Iako se po pravilima distribucije udvojeni konsonantski skupovi izgovaraju uprošćeno..Takođe. U tim slučajevima u izgovoru se javljaju udvojeni konsonanti. jer bi se time izgubilo značenje navedenih riječi. jer bi se time izmijenilo značenje riječi. odnosno utrla bi se razlika između 600 (šeststo) i rednoga broja šesto (6.: ruski (< russki). predturistički. bici (< bitci < bitki). otcijepiti (a ne ocijepiti). simidžija (< simiddžija < simitdžija). npr.: 42 MORFONOLOGIJA . sreski (< sresski < srezski). č i ǯ. potcrtati (a ne pocrtati). vannastavni. predturski. ako se konsonant t nađe na kraju prefiksalnoga morfema u izvedenicama čija osnova počinje konsonantima c. npr. protivvrijednost. gubljenje konsonanata u pismu se ne bilježi. npr. ć.) i sl. potcijeniti (a ne pocijeniti). Međutim. superrecenzija.: naddijalekat. preci (< pretci < predci). postterapijski i sl.: oca (< otca).: šezdeset (< šezddeset < šestdeset). Npr. ć i č. postdiplomski. francuski (< francusski < francuzski). pret:uristički. otćušnuti (a ne oćušnuti). Npr. pod:ii̯alekat. pot:ekst. otčepiti (a ne očepiti) i sl.: nad:ii̯alekat. pret:urski. podtekst. pripovijeci (< pripovijetci < pripovijetki) i sl. Gubljenje konsonanata realizuje se i na granici između osnove i sufiksalnoga morfema. čitaću (< čitatću). šeststogodišnjica i sl. Gubljenje konsonanata vrši se i na granici dviju osnova u složenicama koje su nastale prostim srastanjem riječi (bez spojnoga morfema). nadtrčati. nat:rčati itd. pred:ržavni. gubici (< gubitci). glasovna realizacija gubljenja udvojenoga konsonanta na granici između prefiksalnoga morfema i osnove ne bilježi se u pismu ni u ostalim slučajevima kad bi se time izmijenilo ili izgubilo značenje riječi. npr. napici (< napitci). superrevizorski. Pri građenju riječi konsonanti d i t s kraja osnove gube se ispred konsonantske grupe št. pruski (< prusski) i sl. pedeset (< peddeset < petdeset) i sl. oče (< otče). preddržavni.

siromaštvo. delinkventni. tazbina. mnoštvo. m. kmetski. punomoćstvo. š i ž. š naziva se prva palatalizacija. Konsonantske grupe st i nt ostaju u pismu neizmijenjene u pridjevima stranoga porijekla izvedenim sufiksalnim morfemom -n(i) i imenicama koje su izvedene sufiksalnim morfemom -kinj(a). mladićki. izvrsna. pokućstvo. đevojački. i to u ovim kategorijama: a. gospoština. studentkinja i sl. komunistkinja. g. zaliska. b. npr. Ta glasovna promjena ne bilježi se u pismu kad se konsonant t nađe pred sufiksalnim morfemima -stv(o) i -sk(i). godišnji.: GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 43 . vlasnik. društvo. liska.: protestni. čuva se kad se nađe iza konsonanta ć na kraju osnove. PRVA PALATALIZACIJA Alternacija konsonanata k. št i žd kad se te grupe nađu ispred konsonanata b i k i sonanata l. Konsonanti d i t gube se iz grupa st. npr. boravišni. g i h iz korijenskoga morfema nađu ispred gramatičkoga morfema -e. bratski.: preimućstvo.nemaština. ž i š. npr. mnogoboštvo i sl.: junački. Konsonant s iz sufiksalnoga morfema -stv(o): a. zanatski. mladićstvo i sl. ž.: bratstvo. npr. svjetlosni. Tada i ć i s ostaju neizmijenjeni. zanatstvo. gubi se kad se nađe poslije konsonanata š ili ž.: lupeštvo. korisnik. hrvaština. plemićki. npr. hajdučki. srasla. h : č.: radosna. n ili ń. pozorišni. hrvatski i sl. lingvistkinja. rašta i sl.. nužni. siromaški i sl. npr. prelaze u č. lupeški. zd. U prilozima i pridjevima sa sufiksalnim morfemom -sk(i) početno s iz toga morfema gubi se ako se nađe iza konsonanata č. viteštvo. nikšićki. odrasla i sl. azbestni. ĺ. Ta glasovna promjena vrši se pod ovim uslovima: Kad se konsonanti k. u vokativu jednine imenica muškoga roda. bolesnik. usmeno. npr. podgorički. bolešljiv. strasno. očvrsnuti. kmetstvo. sloboština. hrvatstvo. ć.

ispred sufiksalnoga morfema -n(i) u tvorbi pridjeva od imenica. mogu) c. vuku) tući: tučem (3. ispred sufiksalnoga morfema -sk(i) u tvorbi pridjeva od imenica (pri čemu konsonantska grupa sk alternira sa čk. šk i žk > šk). g i h iz korijenskoga morfema alterniraju sa č. npr. l. l.: pośeći: pȍsiječe (1.konjanik: konjaniče vrag: vraže duh: duše b. npr.: vući: vučem (3. npr. jed. npr. jed. mn. mn. -etin(a). ž i š i pod ovim uslovima: a. mn. u oblicima aorista. ispred sufiksalnoga morfema -an(ø) u tvorbi pridjeva od imenica.: muka: mučan mrak: mračan briga: brižan strah: strašan b.: đevojka: đevojčina stog: stožina ruka: ručetina noga: nožetina streha: strešetina knjiga: knjižica 44 MORFONOLOGIJA .: ruka: ručni noga: nožni uho: ušni c. -ić(ø). l. npr. l. -in(a). tuku) moći: možeš (3. u oblicima prezenta glagola. l. postrigoh) Konsonanti k. npr. pòśekoh) postrići: pȍstriže (1.: mučenik: mučenički vrag: vraški vlah: vlaški d. u imenicama izvedenim od imenica sufiksalnim morfemima -ic(a).

npr.: ptica: ptičica zec: zečetina GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 45 . g i h na kraju korijenskoga morfema ispred sufiksalnoga morfema -e u akuzativu množine imenica jer se ti konsonanti u vrijeme vršenja ove glasovne promjene nijesu nalazili pred navedenim vokalom. krčage. prijedloge. kuke.ruka: ručica muha: mušica jezik: jezičina prah: prašina kožuh: kožušina odlomak: odlomčić krug: kružić lopuh: lopušić e. svrhe. z i s s kraja korijenskoga morfema alterniraju sa č.: otac: oče (<otče) vitez: viteže spas: spaše b. muke. maljuge. zaloge. orahe. I konsonanti c. ž i š pod ovim uslovima: a. pri građenju imenica i pridjeva. zadruge. oblake.: junake. u pluralu imenica oko i uho: oko: oči – očiju – očima uho: uši – ušiju – ušima f. npr. ruke. snahe i sl. u vokativu jednine imenica muškoga roda. npr. ispred gramatičkoga morfema -i(ti) u tvorbi glagola od imenica.: skok: skočiti drug: družiti strah: strašiti g. Npr. g i h alterniraju sa š: mučenik – mučeničstvo > mučeničtvo > mučeništvo drug – družstvo > družtvo > društvo monah – monašstvo > monaštvo Napomena: Palatalizacija nije obuhvatila konsonante k. ispred sufiksalnoga morfema -stv(o) konsonanti k. učenike.

npr. boljitak. u nominativu. gubitak. npr. z i s naziva se druga palatalizacija. npr. pa se u navedenim padežima u krajnjemu rezultatu dobijaju ovi oblici: izdatak: izdatci > izdaci – izdatcima > izdacima gubitak: gubitci > gubici – gubitcima > gubicima boljitak: boljitci > boljici – boljitcima > boljicima b. dativu / instrumentalu / lokativu množine imenica muškoga roda s finalnim k. g i h u korijenskome morfemu. u dativu / lokativu jednine imenica ženskoga roda s finalnim k. Druga palatalizacija vrši se u ovim kategorijama: a. pregradak i sl. g i h (s kraja korijenskoga morfema) ispred morfema i sa konsonantima c. spremačica: spremačicin i sl.: junak: junaci – junacima momak: momci – momcima konjanik: konjanici – konjanicima sirak: siraci – siracima nalog: nalozi – nalozima brlog: brlozi – brlozima prijedlog: prijedlozi – prijedlozima duh: dusi – dusima almanah: almanasi – almanasima orah: orasi – orasima Kod imenica poput izdatak. čistačica: čistačicin.knez: kneževina Milica: Miličin Napomena: To pravilo ne obuhvata pridjeve izvedene sufiksom -in(ø) od imenica ženskoga roda na -ačic(-a). g i h u korijenskome morfemu. poslije izvršene druge palatalizacije dolazi do gubljenja konsonanata.: beračica: beračicin.: muka – muci struka – struci đevojka – đevojci noga – nozi podloga – podlozi briga – brizi 46 MORFONOLOGIJA . DRUGA PALATALIZACIJA Alternacija konsonanata k.

odnosno iz semantičkih razloga ili zbog teškoće izgovora pojedinih konsonantskih grupa koja bi bila izazvana drugom palatalizacijom. ćk. npr. g i h u korijenskome morfemu. g i h te uopšte kod imenica s tom osnovom ako bi se poslije izvršene glasovne promjene izgubilo ili izmijenilo značenje riječi: frizerka – frizerki maska – maski droga – drogi doga – dogi aga – agi sluga – slugi duga – dugi psiha – psihi snaha – snahi maćeha – maćehi c. Druga palatalizacija ne vrši se u dativu / lokativu jednine zajedničkih imenica stranoga porijekla s osnovom na k. čk. npr. Konsonanti k. g i h kad se nađu u grupama ck. ta glasovna promjena ne vrši se dosljedno u svim navedenim kategorijama. Konsonanti k. g i h s kraja korijenskoga morfema u vlastitim imenima ženskoga roda u dativu / lokativu ostaju nepromijenjeni: Milka – Milki Mika – Miki Jovanka – Jovanki Draga – Dragi Zaga – Zagi Blaga – Blagi Goga – Gogi Miha – Mihi b.: kocka – kocki bocka – bocki mačka – mački tačka – tački bočka – bočki kučka – kučki praćka – praćki voćka – voćki srećka – srećki tezga – tezgi rozga – rozgi mazga – mazgi Drezga – Drezgi Pasha – Pashi GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 47 . u imperativu glagola s krajnjim k. zg i sh ispred morfema -i u dativu / lokativu jednine imenica ženskoga roda ne podliježu drugoj palatalizaciji. Odstupanja se javljaju u ovim slučajevima: a.: peći: peci reći: reci teći: teci pomoći: pomozi strići: strizi leći: lezi Međutim radi očuvanja osnove.knjiga – knjizi svrha – svrsi c.

zove se treća palatalizacija. Konsonant k u grupama sk i šk u dativu / lokativu jednine imenica ženskoga roda dvojako se upotrebljava – i neizmijenjen i izmijenjen u c. npr. npr. z i s ispred sufiksalnoga morfema -a. npr.: praska: praski/prasci daska: daski/dasci ljuska: ljuski/ljusci guska: guski/gusci puška: puški/pušci kruška: kruški/krušci vaška: vaški/vašci e. e i i.: čestitka – čestitki rešetka – rešetki dośetka – dośetki zagonetka – zagonetki šutka – šutki butka – butki motka – motki četka – četki No u slučajevima kao što su pripovijetka – pripovijeci. pod uticajem sufiksalnoga morfema -a-.: maći (<mak-ø-ti): mak-a-ti > mik-a-ti > mic-a-ti taći (<tak-ø-ti): tak-a-ti > tik-a-ti > tic-a-ti Umjesto e u korijenskome morfemu tada se pojavljuju sekvence ije. TREĆA PALATALIZACIJA Alternacija konsonanata k.: cvrčak – cvrčci tračak – tračci oblačak – oblačci zračak – zračci zaključak – zaključci sobičak – sobičci d. g i h u korijenskome morfemu) u imperfektivne. Ta glasovna promjena vrši se pri promjeni perfektivnih glagola prve vrste (s krajnjim k. 48 MORFONOLOGIJA . bitka – bici i sl. g i h (s kraja korijenskoga morfema) sa c.Međutim konsonant k iz konsonantske grupe čk na kraju korijenskoga morfema imenica muškoga roda u nominativu množine uvijek podliježe drugoj palatalizaciji. druga palatalizacija se vrši jer u njima ne dolazi do promjene značenja riječi. npr. Konsonant k iz konsonantske grupe tk u dativu / lokativu jednine nekih imenica ženskoga roda ne alternira sa c da ne bi došlo do semantičkih pomjeranja riječi (tipa tetka – tetki > tetci > teci).

e. Ta glasovna promjena naziva se jotacija. e. dodavanjem sufiksalnoga morfema -je. g.: d > đ: t > ć: l > lj: n > nj: s > š: z > ž: k > č: g > ž: h > š: b > blj: glodati – glođem (< glodjem) metati – mećem (< metjem) klati – koljem (< koljem) žnjeti – žanjem (< žanjem) disati – dišem (< disjem) nizati – nižem (< nizjem) skakati – skačem (< skakjem) strugati – stružem (< strugjem) njihati – njišem (< njisjem) zobati – zobljem (< zobjem) GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 49 . Jotacija se vrši u ovim morfološki i tvorbeno uslovljenim okolnostima: a. npr.Pravilo: ije. h + a > ije. i + c. i + k. u komparaciji pridjeva. z.: d > đ: t > ć: l > lj: n > nj: s > š: z > ž: k > č: g > ž: h > š: b > blj: p > plj: v > vlj: mlad – mlađi krut – krući bijel – bjelji crn – crnji visok – viši nizak – niži jak – jači drag – draži tih – tiši grub – grublji skup – skuplji suv – suvlji b. dodavanjem sufiksalnoga morfema -j(i) na korijenski morfem. s + a preśeći (<presjeći): pre-sjek-a-ti > pre-sijek-a-ti > presijecati zapeći: za-pek-a-ti > za-pijek-a-ti > zapijecati oteći: o-tek-a-ti > o-tik-a-ti > oticati ispreći: is-preg-a-ti > is-prez-a-ti > isprezati JOTACIJA Nenepčani i zadnjonepčani konsonanti u kontaktu sa sonantom i̯ iz sufiksalnoga morfema u određenim kategorijama alterniraju s palatalnim konsonantima. u oblicima prezenta.na korijenski morfem. npr.

bivo (bivol-a) – bivolji. npr. snop – snoplje. Konsonanti k. npr. smrtø – smrću.p > plj: m > mlj: kapati – kapljem (< kapjem) hramati – hramljem (< hramjem) c.: d > đ: t > ć: l > lj: n > nj: s > š: z > ž: b > blj: p > plj: v > vlj: m > mlj: graditi – građen. u trpnom pridjevu i imperfektu. vlastø – vlašću. so(l)ø – solju. g. os – ośe i sl. npr. globljah tupiti – tupljen. grm – grmlje. h i c koji su se jotovali sa j iz morfema -j(e) i -j(i) (ali ne i -j(i) pri građenju komparativa) dali su grupe čj. z i s te sonante n i l. soljah hraniti – hranjen. grozd – grožđe. zec – zečji. f. orah – orašje i sl. e. slavljah lomiti – lomljen. krava – kravlji. śever . bog – božji. žj i šj. kamen – kamenje. pas – paśi i sl. korijen – korijenje. stog – ostožje. Jekavska jotacija obuhvatila je konsonante d. skratiti – skraćivati. dodijeliti – dodjeljivati i sl. june (junet-a) – juneći. npr. npr. tupljah slaviti – slavljen. u instrumentalu jednine imenica ženskoga roda koje završavaju na nulti morfem. polećeti đevojka.: t > ć: d > đ: s > ś: 50 MORFONOLOGIJA ćerati. poćernica. građah mlatiti – mlaćen. mlaćah soliti – soljen. grob – groblje. košah paziti – pažen. śeme. pri građenju zbirnih imenica sufiksalnim morfemom -j(e). klas – klaśe. pažah globiti – globljen. sniziti – snižavati.: dosaditi – dosađivati.: čovjek – čovječji. koza – koźi. pri građenju imperfektivnih glagola. h. brav – bravlji. t. lomljah d. i. g. zobø – zoblju. pri građenju pridjeva (od imenica) sufiksalnim morfemom -j(i). zabraniti – zabranjivati. hranjah kositi – košen. đed.: gladø – glađu. npr. npr. viđeti śekira.: govedo – goveđi.: prut – pruće. krvø – krvlju i sl.

Promjena l > o izvršena je: a. na kraju oblika jednine muškoga roda radnoga glagolskog pridjeva. Stoga oblici kao što su blježati. sr. skakaonica (< skakalnica). mljera. dio (< dijeo < dijel). u imenicama muškoga i ženskog roda koje ispred o (< l) imaju nepostojano a. r. r. misli). iźesti. r. misao (< misal. mn. ljeto njedra. sr. ž. pljesma. radilo). mjesto. r. prokleo. ž. nom. predio (< predjeo < predjel). bila. r. r. ž. m i v prisutna je samo u pojedinim crnogorskim govorima. čula. čuo (< čul. žurnal. provijavala. predstavljaju dijalektizme. r. uzla) i sl. klelo). r. ž. zgodio. ž. vijalo). živjeti kao jedino ispravne. radila. ćeralo). npr. mislio. ćerala. posao (< posal.: žaoka (< žalka). nom. r. ž. śedio. radio (< radil. r. r. kleo (< klel. njegovati. je + o > io. sijao (< sijal. čistionica (< čistilnica). obljesiti. c. čulo). iźelica ljepota. vljera. naduo i sl. vježbaonica (< vježbalnica). provijavalo). mn. uvenulo). PROMJENA L > O Glas l na kraju sloga (i na kraju riječi) mijenja se u o. nom. seoce (< selce). razdio (< razdjeo < razdjel). sr. Umjesto njih treba bilježiti nejotovane oblike tipa bježati. uzeo (< uzel. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 51 . mn. uvenula. r. b. rekla. sr. r. sijalo). trpjeti. mljesto. sr. uzao (< uzal. sr. reklo).: učionica (< učilnica). r. kotlovi). sr. važi pravilo: ije. kladionica (< kladilnica). ž. sr.z > ź: l > lj: n > nj: j. perionica (< perilnica) i sl. ćerao (< ćeral. sr. r. rekao (< rekal. uzela.: znao (< znal. ugao (< ugal. nježan Jekavska jotacija labijala b. klela. soko (sokol). r. r. r. življeti i sl. znala. bilo). sr. mjera. gral i sl. uzelo). r. ž. radionica (< radilnica). sr. znalo). r. vijao (< vijal. ž. vo (< vol). sto (< stol). r. ž.: kotao (< kotal. gen. nom. poslovi). ž. uvenuo (< uvenul. npr. vijala. pjesma. ž. mn. bio (< bil. npr. sijala. jed. Ako se pred glasom o (< l) nađe ije/je. r. vjera. trpljeti. r. sr. šljem. provijavao (< provijaval. Promjena l > o vrši se i na kraju sloga u imenicama u kojima se ne javlja nepostojano a pred glasom o. r. u imenicama ženskoga roda sa sufiksom -nic(a). To pravilo ne obuhvata pozajmljenice tipa bokal. npr. potrčao. uglovi). p.

nom. npr. Promjena l > o gotovo je dosljedno izvršena na kraju nominativa jednine pridjeva muškoga roda neodređenoga vida. pa se one izgovaraju i pišu s nepromijenjenim finalnim l.. rušilac. vol). žalac – žalca – žalcu / žalci. Nekoliko se pridjeva u nominativu jednine neodređenoga vida muškoga roda upotrebljava u dubletnome obliku. npr.: glagol. kiśeo. čitalac. npr. general. golovi). npr. bal. bokal. zao. konzul. Takve su imenice tipa: molilac. čio.: 52 MORFONOLOGIJA . stol. mn.: metal. nevaljalac – nevaljalca – nevaljalcu. Osim imenica anđeo (< anđel. bolnica. original. bol. admiral. mn. Imenice s morfemom -ac koje nemaju značenje vršioca radnje čuvaju na kraju sloga neizmijenjeno l u svim padežima. strijelac – strijelca – strijelcu / strijelci i sl.: tkalac – tkalca – tkalcu. Promjena l > o izvršena je u svim padežima osim nominativa jednine i genitiva množine imenica s morfemom -lac u značenju vršioca radnje. nosilac. gledalac.so (< sol). npr. žal i dr. pepeo (< pepel) i sl. predjel. palac – palca – palcu / palci.: spasilac – spasioca – spasiocu – spasioca – spasioče – spasiocem – spasiocu / spasioci – spasilaca – spasiocima – spasioce – spasioci – spasiocima – spasiocima molilac – molioca – moliocu – molioca – molioče – moliocem – moliocu / molioci – molilaca – moliocima – molioce – molioci – moliocima – moliocima i sl. val. debeo. žurnal. s neizmijenjenim i s izmijenjenim l na kraju. molba. feudalac – feudalca – feudalcu / feudalci. Ima imenica toga tipa u kojima nije izvršena promjena l > o. kolac – kolca – kolcu / kolci. maršal. jul i sl. mio i sl. pregalac. davalac i sl. nom. fudbal. Takve su npr. kozalac – kozalca – kozalcu / kozalci i sl. anđeli) i go (< gol. rukovodilac. apostol.: cio. Takve su npr. (a ne: razdjel. talac. ždral. moral. sokol. veo (< vel). kanal. pomol.: bijelac – bijelca – bijelcu / bijelci. žalba. veseo. znalac – znalca – znalcu. Ima u crnogorskome jeziku i nekoliko imenica domaćega porijekla u kojima ta promjena nije izvršena. okrugao. promjena l > o nije obuhvatila imenice stranoga porijekla u crnogorskome jeziku.

osiono. osiona. stalna. generalski. koralno. momak – momka i sl. misaono. i to dosljedno u svim pridjevima izvedenim od imenica koje čuvaju taj glas u finalnoj poziciji. Npr. seoski (oblik selski s nepromijenjenim l upotrebljava se jedino ako je sastavni dio naziva. Pridjevi bijel i ohol upotrebljavaju se samo u tome obliku (s neizmijenjenim l). nezahvalno. pohvalan. lokalan. Novo Selo – novoselski. npr. dupioski (<Dupilo) i sl. NEPOSTOJANO A Vokal a koji se javlja u jednima. npr. stalni. italski. misaoni. npr. u nekim pridjevima očuvano je l u navedenome položaju. pohvalni.: sokolski. npr. glagolski i sl. podal – podao. pohvalna. pohvalno. lokalna. -n(o) javlja se dvojako: a. -n(a). silno. nezahvalna. U najvećem broju primjera sonant l se očuvao. kolski.: stalan. konzulski. stalno. silna. u drugim slučajevima l je prešlo u o.smjel – smio. smisaoni. silni. školski. koralan. smisaono i sl. koralna. nezahvalan. admiralski.: momak – momaka pas – pasa sastanak – sastanaka vrabac – vrabaca trupac – trupaca GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 53 . nezahvalni. Donje Selo – donjoselski).: pas – psa. koralni. Nepostojano a javlja se: a. osion. U manjem broju slučajeva došlo je do promjene l > o. npr. misaona.: anđelska krila).: misaon. npr. smisaona. a ne javlja u drugim oblicima iste riječi naziva se nepostojano a. Sonant l s kraja korijenskoga morfema pridjeva koji u nominativu jednine završavaju na -an(ø)/-n(i). npr. topal – topao. anđeoski (oblik anđelski s nepromijenjenim l koristi se u neprenesenome značenju. silan.: vlasteoski. Pridjevi na -sk(i) s krajnjim l u korijenskome morfemu upotrebljavaju se dvojako. lokalno i sl. lokalni. u nominativu jednine i genitivu množine nekih imenica muškoga roda. fudbalski. novac – novca. balski. b. konavoski (<Konavli). osioni.

U svim ostalim padežima i u jednini i u množini nepostojano a se ne javlja. U svim ostalim oblicima to a se ne javlja. Javlja se: 54 MORFONOLOGIJA . śetna. sitna. vrapcima i sl. dobra. kršna.: guska – gusaka tikva – tikava olovka – olovaka tačka – tačaka mačka – mačaka tetka – tetaka koplje – kopalja staklo – stakala sedlo – sedala jedro – jedara stegno – stegana c. sitno) plodan (plodni. npr.: momka.: jesam – jesmo nijesam –nijesmo strkao – strkla rekao – rekla pošao – pošla UMETNUTO A Umetnuto a je glas koji se iz distribucijskih razloga (radi izbjegavanja nagomilanih konsonantskih grupa) umeće između prefiksa i osnove ili prijedloga i imenice. dobro) kršan (kršni. momcima. npr. plodna.: dobar (dobri. npr. b. vrapca. śetno) sitan (sitni. pridjeva itd. psima. momku. u nominativu jednine pridjeva neodređenoga vida u muškome rodu između dva krajnja konsonanta u korijenskome morfemu. u genitivu množine imenica ženskoga i srednjeg roda s konsonantskom grupom na kraju korijenskoga morfema. kršno) śetan (śetni. psa. u nekim glagolskim oblicima. npr. plodno) d.

sa źenice. sa psom. sa šatora. podastrijeti. uza Śenicu/uz Śenicu i sl.: ka kući. ś ili ž navedeni prijedlozi upotrebljavaju se dubletno. sa snahom.: kroza selo. pri građenju glagola pomoću prefiksa iz-. U ostalim slučajevima uobičajena je upotreba toga prijedloga bez umetnutoga a. sa zida. b. odašiljati i sl. niz dolinu. npr. kroza zid. raz-. niza zid. k paši. ka gnijezdu. U ostalim slučajevima prijedlozi o kojima je riječ upotrebljavaju se bez umetnutoga a. sa svitom. ka skutu i sl. ka gradu. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 55 . ka škrinji. od-. niz. ka kolu. sa ženom. sa Zdravkom.: kroz maglu. ka hridi.: k njemu.a. s istoka. sa svekolikom vojskom. niza šljeme/niz šljeme. sa štekera. kroza žito/kroz žito. sa zvijerima. k momcima. ka kapiji. s lepezom. kroz. uza štrike/uz štrike. uz u zavisnosti od početnoga konsonanta u riječi pred kojom se prijedlog nalazi: ▫ Prijedlog s javlja se uvijek s umetnutim a kad se iza njega nalazi riječ koja počinje konsonantom s. k. ka konju. razagnati. ka Kosti. ▫ Prijedlog k upotrebljava se uvijek s umetnutim a na kraju kad se ispred njega nalazi riječ koja počinje konsonantima k. npr.: s tobom. Tako je uvijek i sa mnom. sa Źagorom. uza stube. sa zeljem. npr. sa śemena. niza stranu.: sa sestrom. z. k dolovima. s njim. g i h ili konsonantskom grupom. ka Klimentima. ka klubu. niza stube. sa pšenicom i sl. sa svekrvom. u prijedlozima s. ka haustoru. ka klačnici. sa śetom. pod-. U ostalim slučajevima običniji je taj prijedlog bez umetnutoga a. npr. sa Śotom. ka komandi. uza stranu. Ispred riječi s početnim konsonantom š. odazvati. ka gostima. š. sa špijunom. s umetnutim a i bez njega. npr. sa zapada. ▫ Prijedlozi s finalnim konsonantom z kad se upotrebljavaju ispred riječi koje počinju konsonantima s ili z uglavnom imaju umetnuto a. izabrati.: kroza šumu/kroz šumu. sa zastave. sa śevera. Npr. kroza školu/kroz školu. ka kapetanu. sa želuca. s ocem i sl. k meni i sl. sa šnajderom. ka Gvozdenu. ž. sa stepenica. npr. kroza žbunje/kroz žbunje. sa strane. kroza śeme/kroz śeme. kroza zube i sl.: izagnati. ka gazdi. npr. uza zid. razapeti. uz brdo itd. ka govedima. ś i ź ili konsonantskom grupom.

i disimilacija može biti progresivna i regresivna. tj. ili dvostrukih morfema za „proširenje“ imenica u pluralu: -ov-/-ev. i to djelovanjem asimilacije vokala.(npr. To je glasovna promjena po kojoj se dva ista ili srodna glasa u kontaktu (posrednome ili neposrednom) razjednačavaju. mojem(u)/mom(e). kontaktna (ako se razjednačavaju glasovi u neposrednome dodiru) i distaktna (ako su obuhvaćeni glasovi koji nijesu u neposrednome kontaktu). kao procesom kojim se eliminiše nagomilavanje istih vokala. pojas/pas i sl. tj. I u jednome i drugom slučaju nakon asimilacije vokala uslijedio je proces sažimanja vokala. ako se prvi glas upravlja prema drugome. Ta promjena može obuhvatiti dva ili više vokala. Kao što se iz navedenih primjera vidi. ali je do skraćivanja toga oblika došlo pod uticajem regresivne asimilacije: pojas > poas > paas. kojeg(a)/kog(a). postaju različiti. npr. Disimilacijom. bojevi – sprejovi).: rod – rađati lom(iti) – zalamati (u)mor(iti) – umarati 56 MORFONOLOGIJA . dvostrukih nastavaka u instrumentalu jednine imenica muškoga roda -om/-em (npr. onda se upotrebljava nastavak s vokalom o. poslije gubljenja sonanta j našli su se u neposrednome dodiru vokali o i a. pod uticajem kojega su dva istovjetna vokala u kontaktu sjedinjena (sažeta) u jedan dugi vokal: tvojeg(a) > tvoeg(a) > tvoog(a) > tvog(a). Kraće varijante navedenih parova nastale su glasovnim putem od dužih oblika. objašnjava se postojanje npr.ASIMILACIJA I DISIMILACIJA VOKALA Asimilacija je glasovna promjena po kojoj se dva glasa u kontaktu izjednačuju prema zajedničkim svojstvima. U posljednjem slučaju (pojas/pas). Ako se jednačenje vrši prema drugome glasu. Kao i asimilacija. Javlja se u tvorbi riječi. Milošem – Vranešom). Tada glasovno svojstvo jednoga glasa utiče na artikulaciju drugoga glasa. Ta glasovna zakonitost obuhvata korijenske vokale o i a. PRIJEVOJ VOKALA Pravilna morfonološki uslovljena izmjena korijenskoga vokala naziva se prijevoj vokala. Proces suprotan asimilaciji naziva se disimilacija ili razjednačavanje. Ako prvi glas utiče na drugi. pojas > poas > paas > pas i sl. Naime poslije gubljenja sonanta j vokali o i e našli su se jedan pored drugoga. i obrnuto.: crtežom – nožem. onda je to regresivna asimilacija. U crnogorskome standardnom jeziku ravnopravni su oblici poput: tvojeg(a)/tvog(a). nakon čega je uslijedio proces progresivne asimilacije: tvojeg(a) > tvoeg(a) > tvoog(a). kad je u slogu koji prethodi tim nastavcima vokal e. riječ je o progresivnoj asimilaciji.

2. trećem – trećemu i sl. zamjenica i brojeva. lijepom – lijepome. svo(je)g – svo(je)ga. npr. POKRETNI VOKALI Pokretni vokali su vokali a. ALTERNACIJA IJE//JE//E//I Alternacija ije//je//e//i na mjestu jata (ě) dešava se u korijenskome morfemu. kud – kuda i sl. prvi(je)m – prvi(je)ma i sl. našem – našemu. prvom – prvome. npr. Vokal a u tvorbi riječi kraćenjem alternira s kratkim i. Pokretni vokal a javlja se: 1. u zavisnosti od položaja u riječi. jedni(je)m – jedni(je)ma. isti akcenat je i u ijekavskom. Vokal o duljenjem u tvorbi riječi alternira s vokalom á. jednog – jednoga. kad – kada. svoji(je)m – svoji(je)ma. e i u koji se javljaju na kraju pojedinih riječi ili oblika riječi i ne utiču na njihovo značenje. akcenti ijekavskih govora izgledaju ovako: 1. Duljenjem u tvorbi riječi vokal a alternira s dugim i.: mȁći – mȉcāti. npr.: tad – tada. tog – toga. zamjenica i brojeva. jednom – jednome. svo(je)m – svome – svojemu.: tȁći – tícati. ti(je)m – ti(je)ma. sad – sada. zamjenica i brojeva. Kad je u ikavskome i ekavskom na alternantu jata kratki (uzlazni ili silazni) akcenat. instrumentala i lokativa množine pridjeva. Ako se usljed tvorbe riječi akcenat s vokala e prenosi za jedan slog prema početku riječi. 2.: sèkira – sìkira – śèkira. lijepog – lijepoga. npr.progon(iti) – proganjati maći (<mak-ø-ti) – micati taći (<tak-ø-ti) – ticati tok – teći – oticati Prijevoj vokala vrši se u skladu s ovim zakonima: 1.: dobrom – dobrome. Pokretni vokali e i u javljaju se u dativu jednine pridjeva.: tôk – tȅći / potèći – pròticāti i sl. npr. npr. 3. Na alternantima jata mogu se naći sva četiri akcenta. na GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 57 . onda kratko e alternira s kratkim (neakcentovanim) i. 2. U odnosu na ekavski ili ikavski akcenat. lijepi(je)m – lijepi(je)ma. dȅd – dȉd – đȅd. tom – tome. prvog – prvoga i sl.: dobrog – dobroga. kraćenjem u kratko e. na kraju dativa. na kraju priloga. na kraju genitiva jednine pridjeva. npr. npr.: dobri(je)m – dobri(je)ma. Kad je na ekavskome i ikavskom alternantu jata dugosilazni akcenat.

u derivaciji: -a: -ač: -ad: -ak: 58 MORFONOLOGIJA ozlijèditi – ȍzljeda pripovijèdati – pripovjèdāč zvȉjer – zvjȅrād lȉjevi – ljèvāk . npr. dije > dje. npr. npr.i -es-.: bȉjel – bjȅljī – bjȅljē lȉjep – ljȅpšī – ljȅpšē bijèsno – bjȅšnje 4.: svȉjet – svjȅtovi cvȉjet – cvjȅtovi lȉjek – ljȅkovi snȉjeg – snjȅgovi ▫ srednjega roda u čijoj se promjeni javljaju morfemi -et. zije > zje.: pobijèditi – pobjeđívati osvijètliti – osvjetljávati prosvijètiti – prosvjećívati 3. npr. Alternacija ije//je javlja se: 1.: dijète – djèteta > đèteta tȉjelo – tjelèsa ▫ ženskoga roda kod kojih se u genitivu množine javlja nepostojano a.: prȉpovijetka – prȉpovjedākā Napomena: U grupama sije > sje.ijekavskome je kratkosilazni. u tvorbi nesvršenih glagola od svršenih sufiksalnim morfemima -jiva. źe. u komparaciji pridjeva i priloga. 2. tije > tje i cije > cje dolazi do jotacije śe. npr. Kad je na ekavskome i ikavskom alternantu jata dugouzlazni akcenat. brêg – brîg – brȉjeg. npr. npr. na ijekavskome je kratkouzlazni. 3.: béda – bída – bijèda i sl.: svêt – svît – svȉjet.i -java-. đe. u imenicama: ▫ muškoga roda s množinskim morfemom -ov-/-ev-. će u skladu s pravilima objašnjenim u odjeljku o toj glasovnoj promjeni. na drugome slogu toga alternanta.

: GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 59 . npr. npr. u složenicama: sȉjeno – śenòkos cȉjev – cjȅvovod lȉjevi – ljevòrukī Alternacija ije//e javlja se iza r kojem prethodi konsonant iz korijenskoga morfema: 1.: brȉjeg – brȅgovi crȉjep – crȅpovi grȉjeh – grȅhovi ▫ srednjega roda u čijoj se promjeni javljaju morfemi -et. u imenicama: ▫ muškoga roda s množinskim morfemom -ov-/-ev-. npr.: ždrȉjebe – ždrèbeta vrijème – vrȅmena 2. npr.i -en-.i -java-. u tvorbi nesvršenih glagola od svršenih sufiksalnim morfemima -jiva.-an: -ar: -ara: -aš: -ica: -ičast: -ić: -ina: -kast: -ljiv: -nik: -ota: -telj: -urina: -uškast: žlijèzda – žljèzdanī cvȉjet – cvjèćār mlijèko – mljèkara bȉjel – bjȅlāš svijèća – svjèćica bȉjel – bjèličāst slȉjep – sljèpīć bȉjel – bjelìna bȉjel – bjȅlkāst promijèniti – promjènljiv vȉjest – vjȅsnīk lȉjep – ljepòta iscijèliti – iscjèlitelj zvijèzda – zvjezdùrina lȉjep – ljèpuškāst 5.: unaprijèditi – unapređívati ogrijèšiti – ogrešávati upotrijèbiti – upotrebljávati 3. u komparaciji pridjeva i priloga.

npr. licu jednine aorista glagola dobijenih prefiksacijom glagola śeći.: vȉđeti – vȉdio lèćeti – lètio dȍnijeti – dȍnio dijèliti – diòba smȉjeh – smìjati se Alternacija je//ije javlja se: 1.trȉjezan – trȅžnjī – trȅžnje vrijédan – vrȅdnijī – vrȅdnijē 4. imperativu i 2. i 3. Alternacija ije//je//i vrši se uvijek u skladu s pravilom ije//je + j. npr. u imenicama na nulti morfem nastalim od glagola s prefiksalnim morfemom pre-. o (<l) > i.: pòśeći – posijèčem – posijèci – pȍsiječe zaśeći – zasiječem – zasijeci – zasiječe Alternacija e//ije javlja se u: 1. u prezentu.: predlòžiti – prijèdlog prepísati – prijèpis prevòziti – prijèvoz prekòriti – prijèkor 60 MORFONOLOGIJA . npr. u derivaciji: -ota: -oća: -ica: -ad: -ovit: grȉjeh – grehòta vrijedan – vrednòća strijèla – strèlica ždrȉjebe – ždrȅbād brȉjeg – bregòvit i sl. u građenju nesvršenih glagola od svršenih: nàśeći – nasijècati pòśeći – posijècati dogòrjeti – dogorijèvati odòljeti – odolijèvati 2.

: lȅći – lijègati zapèći – zapijècati prolèćeti – prolijètati Alternacija i//ije vrši se u građenju nesvršenih glagola od svršenih. u građenju nesvršenih glagola od svršenih.: pròliti – prolijèvati pòkriti – pokrijèvati sàliti – salijèvati GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 61 .2. npr. npr.

.

MORFOLOGIJA .

.

vuk-ø). jed. a od drugih se grade nove riječi.(nom.(vok. predstavljaju morfem. vuč. govor). riječ. Morfemi se realizuju kao morfi.(nom. To je najmanja jezička jedinica koja ima sopstveno značenje. č i c su morfonemi. pre-velik-ø). riječi morphé (oblik) i lógos (nauka. Analogno terminima fon. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 65 . njihovim vrstama. jedinice vuk. Riječ se može sastojati od više morfema (npr. alomorf. Njihove različite realizacije nazivaju se alomorfi. u morfologiji postoje termini morf. Njihovi različiti segmenti k. oblicima i tvorbom. Npr. Osnovna jedinica morfologije je morfem. a kad pripadaju istoj jedinici. alofon.OSNOVNI POJMOVI I TERMINI Morfologija je dio jezikoslovlja koji se bavi riječima. Ime je dobila od grč. Od jednih se grade različiti oblici iste riječi. Postoje dvije vrste morfema. To su dakle jedinice koje su nezavisne jedne od drugih. fonem u fonologiji. mn. Morfem se može definisati i kao najmanji dio riječi s posebnim značenjem. morfem. vuč-e) i vuc. Oni su jedinice istoga morfema. jed. vuc-i) nezavisno jedna od druge predstavljaju morfe. jedne u odnosu na druge predstavljaju alomorfe.

Kategorija broja. dativ (đak-u – đac-ima). 9. genitiv (đak-a – đak-ā). Kategorija roda. Kategorija padeža. Kategorija stanja. glagoli (učiti). Po njoj se razlikuje svršeni vid (pročitati) i nesvršeni vid (čitati). 2. Po njoj se razlikuje izjava (Danilo piše. Kategorija lica. Devet je morfoloških kategorija: 1. zamjenice (on). 5. 7. drugo lice (čit-a-š – čit-a-te) i treće lice (čit-a-ø – čit-a(j)-u). Kategorija načina. vokativ (đač-e – đac-i). isplatilo ti se pisanje. Kategorija vida. sadašnjost (čit-a-m) i budućnost (čit-a-ć-u). ženski rod (fin-a žen-a) i srednji rod (fin-o dijete-ø). dabogda!).) i želja (Danilo. akuzativ (đak-a – đak-e). instrumental (đak-om – đac-ima) i lokativ (đak-u – đac-ima). Danilo!). 8. Po njoj se razlikuju padeži: nominativ (đak-ø – đac-i). 66 MORFOLOGIJA . zapovijest (Piši. Morfološkim kategorijama uspostavljaju se veze među riječima. 4. 6. 3. prilozi (dobro). pridjevi (dobar). Po njoj se razlikuju aktivni glagolski oblici (čit-a-o-ø) i pasivni glagolski oblici (čit-a-n-ø). Po njoj se razlikuju prvo lice (čit-a-m – čit-a-mo). Po njoj se razlikuju jednina (dobar-ø đak-ø uč-i-ø) i množina (dobr-i đac-i uč-ø-e). brojevi (jedan). Kategorija vremena. veznici (i) i rječce (baš). Po njoj se razlikuje prošlost (čit-a-o-ø s-am). prijedlozi (na). Kategorija riječi. Po njoj se razlikuju: imenice (đak). uzvici (oh). mogućnost (I Danilo bi pisao da ima đe. Po njoj se razlikuje muški rod (fin-ø čovjek-ø). Te se veze uspostavljaju gramatičkim morfemima (nastavcima).MORFOLOŠKE KATEGORIJE Morfološke kategorije mogu se definisati kao gramatičke kategorije kojima pripadaju riječi ili njihovi oblici prema svojoj tvorbi.).

ośećanja i sl. ali nemirno dijete. žalost. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 67 . Rječce označavaju stav govornoga lica prema onome što se iznosi rečenicom (On je. Zamjenice zamjenjuju imena bića. predmete (šolja. Glagoli označavaju radnju (učiti. oj!. Imenice označavaju bića (čovjek. Uzvici označavaju stanja. Ostale ne mogu stajati samostalno i oslanjaju se na samostalne vrste riječi. Veznici označavaju vezu među rečenicama (On uči i sluša muziku. u pravu! Eto vam prijevoza). Samostalno značenje imaju riječi koje mogu stajati samostalno. – To je pametno.: ja – zamjenjuje lice koje govori. pridjevi.). nadati se. svakako. veznici i rječce. mrak.). četvrta kuća). svojstava i pojava. međa). One se nazivaju punoznačnim riječima. ustajati rano. vrijedan čovjek. uzrok. a neke nepromjenljive. Pridjevi označavaju osobine onoga što je označeno imenicom (npr. vrabac u ruci). prilozi. pas). pridjevi. brojevi. uzvici. odnosno upućuju na imenice kojima se ti pojmovi označavaju (npr. Neke imaju samostalno. način. (oh!. ao!). a neke nesamostalno značenje. moj – označava ono što pripada licu koje govori itd. svojstva (radost. glagoli. Promjenljive su: imenice. Prijedlozi označavaju odnos među riječima (kucati na mašini. brojevi i prilozi. predmeta. – Marija i Ivan uče. grmjeti). grom). vrijedna žena). kokot. uslov. brojevi i glagoli. zamjenice. čitati. Prilozi označavaju okolnosti (mjesto.VRSTE RIJEČI U crnogorskome jeziku postoji deset vrsta riječi. pridjevi. Neke su riječi promjenljive. Brojevi označavaju količinu ili poredak onoga što je označeno imenicom (tri žene. namjeru) u kojima se vrši ono što je označeno glagolom (spavati ovđe. učiti lako). glagoli. stanje (radovati se. voljeti) i zbivanje (sijevati. vrijeme. zamjenice. sreća) i pojave (śever. prijedlozi. zgrada. pjevati). To su: imenice. To su: imenice.

IMENICE
Rečeno je da su imenice promjenljive riječi koje označavaju bića, predmete, svojstva
i pojave. Karakterišu ih gramatičke kategorije roda, broja i padeža.
Po kategoriji roda dijele se na imenice muškoga roda (čovjek, stog, konj), imenice ženskoga roda (žena, stožina, kobila) i imenice srednjega roda (dijete, ostožje, ždrijebe). Imenice muškoga roda u nominativu jednine završavaju na -ø, -o, -e
(čovjek-ø, stog-ø, konj-ø; Bor-o, Dral-e). Imenice ženskoga roda u nominativu jednine završavaju na -a i -ø (žen-a, radost-ø), a neke vlastite imenice i na -e (Mare,
Stane, Ike). Imenice srednjega roda u nominativu jednine završavaju na -e, -o i -ø
(ostožj-e, neb-o, ždrijeb-e-ø).
Neke imenice imaju dva roda i stoga dvije deklinacije. Takve su npr.: bol (ta bol/
taj bol), svrab(ež) (taj svrabež/ta svrabež), kino (taj kino/to kino), auto (taj auto/to
auto) i sl.
Treba razlikovati gramatičku kategoriju roda imenica od pola pojma koji one označavaju. Tako npr. imenice gazda, paša pripadaju imenicama ženskoga roda tipa žena,
trava (gazd-a – žen-a; gazd-e – žen-e; gazd-i – žen-i i sl.) iako označavaju osobe
muškoga pola (npr. taj gazda, silan paša i sl.). Isto važi i za muška imena na -a (Nikola, Ilija, Vasilija).
Gramatička kategorija broja imenica iskazana je posebnim nastavcima za jedninu i
množinu (stog-ø – stog-ov-i; žen-a – žen-e; ostožj-e – ostožj-a).
Gramatička kategorija padeža iskazana je različitim padežnim oblicima imenica u
jednini i množini.

PODJELA IMENICA PO ZNAČENJU
U crnogorskome jeziku imenice se po značenju, odnosno po sadržaju onoga što imenuju, dijele na šest vrsta:
1. Vlastite imenice označavaju imena pojmova koji, po pravilu, nemaju množinu. To su:

imena ljudi (i njihovi nadimci): Vjera, Nikola, Radoslav, Bane, Mile,

68 MORFOLOGIJA

Mato i sl.;

imena životinja: Jabučilo, Ćetalj, Šarov, Zekna, Mrkulja i sl.;

geografska imena: Crna Gora, Boka Kotorska, Bjelopavlići, Cetinje,
Evropa i sl.;

imena nebeskih tijela: Zemlja, Sunce, Mars, Śevernjača i sl.

Napomena: U izuzetnim slučajevima, kad se upotrijebe metaforički – u značenju osobine koju ta imenica pośeduje ili kad se jednom vlastitom imenicom označava više različitih pojmova, te imenice mogu imati množinu, npr.:
Stigla su nam dva Ivana. Crna Gora je dala mnogo Nikaca (tj. ljudi poput
Nikca od Rovina).
2. Zajedničke imenice označavaju opšte pojmove, odnosno nazive bića, predmeta i pojava sa zajedničkim osobinama, npr.: čovjek, žena, dijete; čaša,
kuća, ulica, planina; kiša, mećava, snijeg i sl.
3. Zbirne imenice su zajedničke imenice uzete kao cjelina ili skup u kojem
se ne izdvaja nijedan član toga skupa, odnosno cjeline, npr.: cvijeće (skup
cvjetova), lišće (skup listova), pruće (skup prutova), đeca (skup đece) i sl.
4. Gradivne imenice su zajedničke imenice kojima se označava neka materija,
njen dio ili cjelina, npr.: voda, varenika, ugalj, srebro, zlato, vino, zemlja i
sl.
Napomena: Te imenice se upotrebljavaju u jednini, osim kad se njima označavaju različite vrste (iste) materije, npr.: Nijesu ni sva zlata ista.
5. Apstraktne imenice su zajedničke imenice koje označavaju apstraktne, „neopipljive“ pojmove, npr.: um, pamet, radost, žalost, jad, ljepota, brzina, živost i sl.
Napomena: Ni apstraktne imenice nemaju množine. Ako se njihovo značenje konkretizuje nekom odredbom ili dopunom, i one mogu imati oblik
množine, npr.: Visine Prokletija putnika ostavljaju bez daha. – Durmitorske
ljepote su neopisive.
6. Glagolske imenice grade se od glagola i njima se imenuje radnja, stanje i
zbivanje, npr.: čitanje, gledanje, trčanje; vožnja, potražnja, patnja; seoba,
tvorba, dioba i sl.
Napomena: Glagolske imenice na -j(e) i -j(a) kazuju proces ili stanje, pa su
apstraktnije od imenica na -b(a) kojima se kazuje radnja. Stoga glagolske
imenice na -j(e) i -j(a) nemaju množine, osim ako se upotrijebe u kojem
konkretnom značenju, kad mogu imati množinski oblik, npr.: Njihove patnje
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 69

uvijek su me pogađale. Nasuprot njima glagolske imenice na -b(a) imaju
množinu, npr.: seobe, tvorbe, diobe, svadbe i sl.

PROMJENA IMENICA
IMENICE MUŠKOGA RODA
Imenice muškoga roda u crnogorskome jeziku u nominativu jednine imaju završetak
-o, -e i -ø. [Već je rečeno da imenice na -a kojima se označavaju bića muškoga pola
gramatički pripadaju imenicama ženskoga roda.]

Imenice na -o i -e
Imenice koje u nominativu jednine imaju nastavak -o i -e i označavaju bića nemaju
oblike množine, a oblik vokativa jednak im je obliku nominativa. Takve su npr.:
striko, babo, đedo, Branko, Vojo, Tale, Drale, Mile, Pavle, Bane, Rade, đele (hipok.)
i sl.
Od njih se razlikuju pozajmljenice u crnogorskome jeziku koje u nominativu jednine imaju završetak -o i pripadaju imenicama muškoga roda, a označavaju neživo.
Te imenice imaju i oblike množine. Takve su npr.: kimon-o, tang-o, lot-o, bing-o,
indig-o, korz-o i sl. U jednini se mijenjaju kao i ostale imenice muškoga roda sa
završetkom -o u nominativu jednine (npr. kimon-o – kimon-a – kimon-u), samo što
kao imenice koje označavaju neživo imaju akuzativ oblički istovjetan nominativu.
Međutim u množini se mijenjaju kao imenice srednjega roda (jed. kimon-o – mn.
kimon-a).
Napomena: Imenice muškoga roda tipa kotao, orao, posao; dio, razdio, predio i
sl. ne pripadaju imenicama na -o. To su imenice koje završavaju na -ø, a o u njima
nastalo je promjenom l > o (npr.: kotal-ø > kotao-ø – kotl-a).
Deklinacija imenica na -o
N:
G:
D:
A:
V:
I:
L:

strík-o
strík-a
strík-u
strík-a
strîk-o
strík-om
strík-u

Pér-o
Pér-a
Pér-u
Pér-a
Pêr-o
Pér-om
Pér-u

Vój-o
Vój-a
Vój-u
Vój-a
Vôj-o
Vój-om
Vój-u

Napomena: Promjena tipa Péro – Pérē – Péri; Vójo – Vójē – Vóji i sl. nije odlika
crnogorskoga jezika. Nastavak -a u nominativu množine tih imenica (npr.: Péra,
Vója, Báta, Míša) takođe nije karakteristika crnogorskoga jezika. Dvosložne vlastite
imenice s tim nastavkom u crnogorskome jeziku uvijek imaju kratkosilazni akcenat
70 MORFOLOGIJA

(na prvome slogu) i mijenjaju se kao imenice ženskoga roda, tj. gramatički pripadaju
imenicama ženskoga roda (npr.: Sȁv-a – Sȁv-ē; Mȁś-a – Mȁś-ē i sl.).
Deklinacija imenica na -e
Za razliku od imenica na -o koje u instrumentalu jednine imaju nastavak -om, imenice muškoga roda na -e imaju u tome padežu nastavak -em, npr.:
N:
G:
D:
A:
V:
I:
L:

Míl-e
Míl-a
Míl-u
Míl-a
Mîl-e
Míl-em
Míl-u

Rád-e
Rád-a
Rád-u
Rád-a
Râd-e
Rád-em
Rád-u

Bân-e
Bân-a
Bân-u
Bân-a
Bân-e
Bân-em
Bân-u

Napomena: Promjena tipa Mile – Mileta; Rade – Radeta; Bane – Baneta i sl. nije
odlika crnogorskoga jezika.
Vlastite imenice iz navedenih dviju paradigmi mogu imati i uzlazne i silazne akcente
(Vójo i Vôjo, Péro i Pêro, Ráde i Râde, Míle i Mîle).

Imenice na -ø
Kod imenica muškoga roda, kad označavaju živo, a u nominativu jednine završavaju
na -ø, akuzativ jednine oblički je istovjetan s genitivom jednine. Kad označavaju
neživo, oblik akuzativa jednine istovjetan je s oblikom nominativa jednine.
I jedne i druge imaju oblički istovjetan vokativ i nominativ množine, a u jednini vokativ završava na -e/-u. Pravilo da imenice muškoga roda na -ø čija osnova završava
na nepalatalni konsonant u vokativu imaju -e (npr. ban-e, grad-e, dan-e i sl.) i u instrumentalu jednine -om (npr. ban-om, grad-om, dan-om), a da imenice te vrste čija
osnova završava palatalnim konsonantom u vokativu jednine imaju -u (npr. kralj-u,
kovač-u i sl.) i u instrumentalu jednine -em (npr. kralj-em, kovač-em), poremećeno je
jezičkom analogijom (nivelacijom). To se pravilo očuvalo kad su u pitanju nastavci
instrumentala jednine, a u vezi s nastavcima vokativa jednine očuvalo se samo kod
imenica čija osnova završava na -k, -c, -g, -z, -h i -s koji ispred nastavka -e alterniraju sa č, ž i š (vojnik-ø: vojnik-e > vojnič-e; mjesec-ø: mjesec-e > mjeseč-e; vrag-ø:
vrag-e > vraž-e; knez-ø: knez-e > knež-e; duh-ø: duh-e > duš-e; siromah-ø: siromah-e
> siromaš-e). Odatle je nivelacija uticala da se npr. pored vokativa Miloš-u ravnopravno upotrebljava oblik Miloš-e (prema duh – duše). Nastavak -e iz vokativa jednine imenica čija osnova završava nepalatalnim konsonantom proširio se i na ostale
osnove, pa se danas ravnopravno upotrebljavaju oblici vokativa na -e i na -u, ili su
čak oblici s nastavkom -u prevladali, npr.: dan-ø: dan-u/dan-e; međed-ø: međed-u/
međed-e; telefon-ø: telefon-u/telefon-e i sl.
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 71

Imenice muškoga roda čija osnova završava sonantom r najčešće imaju dvojake nastavke za vokativ jednine (-u/-e) i za instrumental jednine (-em/-om), npr.: pisar-ø: pisar-u/
pisar-e // pisar-em/pisar-om; serdar-ø: serdar-u/serdar-e // serdar-em/serdar-om i sl.
Deklinacija imenica na -ø
živo
N:
G:
D:
A:
V:
I:
L:

jednina
mèđed-ø
mèđed-a
mèđed-u
mèđed-a
mèđed-e/-u
mèđed-om
mèđed-u

množina
mèđed-i
mȅđēd-ā
mèđed-ima
mèđed-e
mèđed-i
mèđed-ima
mèđed-ima

N:
G:
D:
A:
V:
I:
L:

jednina
pjèvāč-ø
pjeváč-a
pjeváč-u
pjeváč-a
pjeváč-u
pjeváč-em
pjeváč-u

množina
pjeváč-i
pjeváč-ā
pjeváč-ima
pjeváč-e
pjeváč-i
pjeváč-ima
pjeváč-ima

neživo
N:
G:
D:
A:
V:
I.
L:

jednina
telèfōn-ø
telefón-a
telefón-u
telèfōn-ø
telefón-e/-u
telefón-om
telefón-u

množina
telefón-i
telefón-ā
telefón-ima
telefón-e
telefón-i
telefón-ima
telefón-ima

N:
G:
D:
A:
V:
I.
L:

jednina
ogtāč-ø
ogrtáč-a
ogrtáč-u
ogtāč-ø
ogrtáč-u
ogrtáč-em
ogrtáč-u

množina
ogrtáč-i
ogrtáč-ā
ogrtáč-ima
ogrtáč-e
ogrtáč-i
ogrtáč-ima
ogrtáč-ima

72 MORFOLOGIJA

Već je rečeno da konsonanti k, g i h s kraja osnove imenica muškoga roda u vokativu
jednine ispred nastavka -e alterniraju sa č, ž i š. (Ista alternacija odnosi se i na konsonante c, z i s u tome položaju.) Ti konsonanti u nominativu množine istih imenica
ispred nastavka -i alterniraju sa c, z i s (npr.: vojnik-ø: vojnik-i > vojnic-i; sociolog-ø:
sociolog-i > socioloz-i; siromah-ø: siromah-i > siromas-i). O toj i ostalim glasovnim
promjenama bilo je više riječi u odjeljku o morfonologiji.
Imenica čovjek-ø u množini ima osnovu ljud-: ljud-i, ljud-ī, ljud-ima itd. Takve različite osnove nazivaju se supletivne osnove.
Imenice prst, nokat i gost u genitivu množine imaju trojake nastavke -a, -i i -iju:
prsta, prsti i prstiju; nokata, nokti i noktiju; gosta, gosti i gostiju. Genitivni nastavak
-a imenica gost i prst potisnut je iz standardnoga crnogorskog jezika.
Većina jednosložnih imenica muškoga roda u crnogorskome jeziku između osnove
i padežnih nastavaka za množinu ima morfem -ov-/-ev-. Morfem -ev- imaju imenice
čija osnova završava palatalnim konsonantom, a morfem -ov- imenice čija osnova
završava ostalim konsonantima, npr.: dub-ø – dub-ov-i; grad-ø – grad-ov-i; kralj-ø
– kralj-ev-i; bič-ø – bič-ev-i i sl. Međutim neke jednosložne imenice muškoga roda
nemaju toga množinskoga morfema, npr.: dan-i, konj-i, zub-i, đak-i > đac-i, mrav-i,
prst-i, brav-i, gost-i, pȁs-i > ps-i, jad-i, krak-i > krac-i, zrak-i > zrac-i i jednosložne
imenice muškoga roda koje označavaju imena naroda: Rus-i, Srb-i, Čes-i, Grk-i >
Grc-i, Rom-i i sl. Neke pak jednosložne imenice muškoga roda imaju množinske
oblike s množinskim morfemom -ov-/-ev- i bez njega, npr.: vuk-ø: vuk-ov-i/vuc-i;
duh-ø: duh-ov-i/dus-i; miš-ø: miš-ev-i/miš-i; brk-ø: brk-ov-i/brc-i; znak-ø: znak-ov-i/znac-i; zvuk-ø: zvuk-ov-i/zvuc-i. Dvosložne i trosložne imenice s nepostojanim
a uglavnom imaju množinski morfem -ov-/-ev-, npr.: otac-ø: otc-ev-i > otč-ev-i >
oč-ev-i; vjetar-ø: vjetr-ov-i; lakat-ø: lakt-ov-i; kotao-ø: kotl-ov-i; oganj-ø: ognj-ev-i; toranj-ø: tornj-ev-i; sajam-ø: sajm-ov-i i sl. Međutim imenice tipa vrabac-ø,
lovac-ø, konac-ø itd. nemaju množinski morfem -ov-/-ev-. I neke dvosložne imenice
(bez nepostojanoga a) imaju taj množinski morfem: golub-ø: golub-ov-i; vitez-ø: vitez-ov-i; galeb-ø: galeb-ov-i; lišaj-ø: lišaj-ev-i; kolut-ø: kolut-ov-i; prsten-ø: prsten-ov-i; pršljen-ø: pršljen-ov-i; gavran-ø: gavran-ov-i; soko-ø: sokol-ov-i; pojas-ø:
pojas-ev-i. Imenice koje u osnovi imaju -ije-, odnosno -i- ako mu slijedi o < l, imaju množinski morfem -ov-/-ev-, pri čemu -ije-/-i- alternira s -je- (viđeti odjeljak o
morfonologiji), npr.: cvijet-ø: cvjet-ov-i; svijet-ø: svjet-ov-i; dio-ø: djel-ov-i; lijek-ø:
ljek-ov-i; brijeg-ø: breg-ov-i; drijen-ø: dren-ov-i. (Grupa rje pri tome daje re kad joj
prethodi konsonant.)
Osnova nekih imenica muškoga roda, koje su porijeklom pozajmljenice u crnogorskome jeziku, završava na vokal. Ako ta osnova završava vokalom -i, u promjeni se
između nje i padežnih nastavaka umeće intervokalno j, npr.: žiri-ø – žiri-j-a – žiri-j-u
i sl.
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 73

I skraćenice se mijenjaju po padežima, ali se između njihove osnove i nastavaka
umeće crtica, npr. CNP-ø: CNP-a, CNP-u i sl.
IMENICE ŽENSKOGA RODA
Imenice ženskoga roda u crnogorskome jeziku završavaju na -a i -ø, a neke vlastite
imenice na -e.
Vlastite imenice ženskoga roda na -e (npr. Mare, Dese, Ike i sl.) zapravo su imenice na
-a, a -e u nominativu dobile su nivelacijom (analogijom) prema obliku vokativa. Stoga
se one mijenjaju po istome obrascu kao i vlastite imenice ženskoga roda na -a.
I imenice sa značenjem osoba muškoga pola koje završavaju na -a (npr.: gazda, vladika i sl.) pripadaju imenicama ženskoga roda.

Imenice na -a
Imenice ženskoga roda na -a mijenjaju se po istome obrascu i kad označavaju živo i
kad označavaju neživo. Isti obrazac važi i za imenice sa značenjem osoba muškoga
pola na -a, kao i za imenice đeca, braća, gospoda, vlastela i brojevne imenice na
-ojic-a (dvojica, obojica, trojica) i -oric-a (petorica, šestorica...).
Deklinacija:
N:
G:
D:
A:
V:
I:
L:

jednina
žèn-a
žèn-ē
žèn-i
žèn-u
žȅn-o
žèn-ōm
žèn-i

množina
žèn-e
žén-ā
žèn-ama
žèn-e
žȅn-e
žèn-ama
žèn-ama

Imenice sa značenjem osoba muškoga pola na -a u vokativu jednine mogu imati
dva nastavka: -o i -a, npr.: vladik-o i vladik-a, sudij-o i sudij-a i sl. Kad označavaju
vlastita imena, te imenice imaju samo nastavak -a u vokativu, npr.: Ilij-a, Milij-a,
Nikol-a, Mić-a, Maś-a i sl.
Imenice ženskoga roda na -ic-a u vokativu jednine imaju nastavak -e. Taj nastavak
imaju i kad označavaju neživo i kad označavaju živo, bez obzira na to kojega je pola,
npr.: Milic-e, Dragic-e, učiteljic-e, sestric-e, asistentic-e, kukavic-e, iźelic-e, varalic-e i sl. Imenice ženskoga roda na -kinj-a, koje označavaju profesiju ili zanimanje,
u vokativu jednine imaju nastavak -o, npr.: asistentkinj-o i sl.
Vlastite višesložne imenice ženskoga roda koje ne završavaju na -ic-a imaju u vokativu nastavak -a, npr.: Mìlen-a, Màrij-a, Brânk-a, Mìluš-a i sl.
74 MORFOLOGIJA

Vlastite dvosložne imenice ženskoga roda s kratkim akcentom imaju u vokativu nastavak -a, npr.: Mȉk-a, Vjȅr-a, Grȁn-a, Mȉl-ā, Nȁđ-a i sl.
Vlastite dvosložne imenice ženskoga roda s dugim akcentom imaju u vokativu nastavak -o i -e, npr.: nom. Vér-a – vok. Vêr-e/Vêr-o; nom. Míl-a – vok. Mîl-e/Mîl-o;
nom. Stán-a – vok. Stân-e/Stân-o; nom. Jél-a – vok. Jêl-e/Jêl-o i sl. Ako pak završavaju na konsonantski skup i pritom imaju silazne akcente, i one u vokativu jednine
imaju nastavak -a, npr.: Jûlk-a, Ôlg-a, Sȉnđ-a, Đȕrđ-a i sl.
Konsonanti k, g i h s kraja osnove imenica ženskoga roda u dativu i lokativu jednine
alterniraju sa c, z i s, npr.: ruk-a – ruc-i, muk-a – muc-i, Amerik-a – Americ-i, Rijek-a
– Rijeci; nog-a – noz-i, snag-a – snaz-i, Požeg-a – Požez-i; epoh-a – epos-i, svrh-a
– svrs-i i sl. Ta alternacija nije obuhvatila: a) neke zajedničke imenice u kojima bi
uglavnom došlo do promjene značenja, npr.: kik-a – kik-i, śik-a – śik-i, tuk-a – tuk-i,
sag-a – sag-i, koleg-a – koleg-i, kacig-a – kacig-i, lig-a – lig-i, drog-a – drog-i,
sfing-a – sfing-i, tog-a – tog-i, čerg-a – čerg-i, dug-a – dug-i, fug-a – fug-i, psih-a
– psih-i, sinegdoh-a – sinegdoh-i, maćeh-a – maćeh-i, snah-a – snah-i; b) hipokoristike, npr.: sek-a – sek-i, bak-a – bak-i, kok-a – kok-i, rog-a – rog-i; c) vlastita imena
(bez obzira na pol), npr.: Julk-a – Julk-i, Milk-a – Milk-i, Luk-a – Luk-i, Nik-a – Nik-i,
Mik-a – Mik-i, Olg-a – Olg-i, Drag-a – Drag-i, Mih-a – Mih-i; d) imenice ženskoga
roda koje označavaju pripadnice naroda, država ili geografskih prostranstava, npr.:
Crnogork-a – Crnogork-i, Hercegovk-a – Hercegovk-i, Bjelopoljk-a – Bjelopoljk-i,
Cetinjank-a – Cetinjank-i, Evropljank-a – Evropljank-i; e) neka geografska imena,
npr.: Bok-a – Bok-i, Krk-a – Krk-i, Mek-a – Mek-i, Volg-a – Volg-i; f) imenice čija
osnova završava na -ck-, -čk-, -ćk-, -zg- i -sh-, npr.: kock-a – kock-i, bock-a – bock-i,
mačk-a – mačk-i, tačk-a – tačk-i, bočk-a – bočk-i, kučk-a – kučk-i, praćk-a – praćk-i,
voćk-a – voćk-i, srećk-a – srećk-i, mazg-a – mazg-i, Drezg-a – Drezg-i, tezg-a –
tezg-i, rozg-a – rozg-i, Pash-a – Pash-i.
Imenice ženskoga roda čija osnova završava konsonantskom grupom tk u dativu i
lokativu jednine mogu imati (na kraju osnove) i c (< tc< tk) i tk, npr.: bitk-a – bic-i/
bitk-i, pripovijetk-a – pripovijec-i/pripovijetk-i i sl. No ako bi ta alternacija (tk > c)
izazvala promjenu značenja ili pak nejasnoće u značenju, konsonantska grupa tk s
kraja osnove tih imenica ostaće nepromijenjena, npr.: tetk-a – tetk-i, čestitk-a – čestitk-i, rešetk-a – rešetk-i, dośetk-a – dośetk-i, krletk-a – krletk-i, zagonetk-a – zagonetk-i, patk-a – patk-i, šutk-a – šutk-i, butk-a – butk-i, četk-a – četk-i, motk-a – motk-i
i sl.
Imenice ženskoga roda čija osnova završava konsonantskim grupama sk i šk u dativu
i lokativu jednine mogu imati (na kraju osnove) i neizmijenjene (sk i šk) i izmijenjene pomenute grupe (sc i šc), npr.: prask-a – prask-i/prasc-i, ljusk-a – ljusk-i/ljusc-i,
gusk-a – gusk-i/gusc-i, pušk-a – pušk-i/pušc-i, krušk-a – krušk-i/krušc-i, vašk-a –
vašk-i/vašc-i i sl.
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 75

Genitiv množine imenica ženskoga roda čija osnova završava konsonantskom grupom može biti trojak: -ā (npr. katedr-ā), -ā pri čemu se konsonantska grupa s kraja
osnove razbija dugim nepostojanim a (npr. pripovjedāk-ā) i ī (npr. sort-ī). Međutim
nastavak -ā bez nepostojanoga a koje se javlja u konsonantskoj grupi s kraja osnove
tih imenica u savremenome crnogorskom jeziku potisnut je nastavcima -ī i -ā s nepostojanim a u toj konsonantskoj grupi.
Imenice ženskoga roda čija osnova završava konsonantskom grupom db, ǯb, žb, žd,
zn, nǯ, mk, mp, rk, vk, tl, kn, ĺk, kl, pk, dr, nt, rt, čm, st i zm u savremenome crnogorskom jeziku u genitivu množine imaju uglavnom nastavak -ī, npr.: svadb-a – svadb-i,
narudžb-a – narudžb-i, izložb-a – izložb-i, goružd-a – goružd-i, kazn-a – kazn-i, narandž-a – narandž-i, zamk-a – zamk-i, klomp-a – klomp-i, povork-a – povork-i, mišolovk-a – mišolovk-i, pertl-a – pertl-i, jakn-a – jakn-i, boljk-a – boljk-i, muštikl-a –
muštikl-i, klopk-a – klopk-i, katedr-a – katedr-i, podumijent-a – podumijent-i, sort-a
– sort-i, sačm-a – sačm-i, pist-a – pist-i, pizm-a – pizm-i i sl. Te imenice se sasvim
rijetko u savremenome crnogorskom jeziku upotrebljavaju (u genitivu množine) s
nastavkom -ā bez nepostojanoga a u konsonantskoj grupi s kraja osnove, dok se s
nepostojanim a na tome mjestu više ne upotrebljavaju, izuzev oblika primjedab-a,
katedar-a, čizam-a i karat-a.
Imenice ženskoga roda čija osnova završava grupom jk u genitivu množine imaju
nastavak -ī, npr.: majk-i, bajk-i, lujk-i i sl. Izuzetak čini jedino imenica đevojka koja
u tome padežu ima nastavak -ā s nepostojanim a između j i k: đevojak-a.
Imenice ženskoga roda čija osnova završava konsonantskom grupom vc, gr, čk, nk,
sk, šk, tk, sm, sn, šń, tr, kv i gl u genitivu množine imaju nastavak -ā s nepostojanim (dugim) a između tih konsonanata, npr.: ovc-a – ovac-a, igr-a – igar-a, tačk-a
– tačak-a, bank-a – banak-a, dask-a – dasak-a, pušk-a – pušak-a, tetk-a – tetak-a,
pjesm-a – pjesam-a, usn-a – usan-a, trešnj-a – trešanj-a, vatr-a – vatar-a, tikv-a –
tikav-a, tigl-a – tigal-a i sl.
Imenice ženskoga roda čija osnova završava konsonantskom grupom ck, ćk, bĺ, tv u
genitivu množine imaju nastavak -ī i -ā s nepostojanim (dugim) a između tih konsonanata, npr.: kock-a – kock-i/kocak-a, plećk-a – plećk-i/plećak-a, zublj-a – zublj-i/
zubalj-a, kletv-a – kletv-i/kletav-a i sl.
Imenice ženskoga roda na -a čija osnova završava konsonantskim grupama st i zd
imaju u genitivu množine nastavak -ā, a između tih konsonanata nikad se ne javlja
nepostojano a, npr.: last-a, krast-a, brazd-a, zvijezd-a, žlijezd-a i sl.
Imenice ruk-a, nog-a i slug-a u genitivu množine pored nastavka -ā imaju i nastavak
-ū: ruk-a – ruk-ā/ruk-ū, nog-a – nog-ā/nog-ū, slug-a – slug-ā/slug-ū.

76 MORFOLOGIJA

Imenice na -ø
Imenice ženskoga roda na -ø imenice su čija osnova završava na konsonant (npr.:
laž, peć, moć), na konsonantsku grupu (npr.: kost, mast, čast) i na o koje je nastalo
od l (npr.: misao, zamisao). Konsonantske grupe sl > so, sn i zn s kraja osnove razdvojene su u nominativu jednine nepostojanim a (npr.: misao-ø – misl-i, zamisao-ø
– zamisl-i, plijesan-ø – plijesn-i, bojazan-ø – bojazn-i, sablazan-ø – sablazn-i i sl.
Deklinacija:
N:
G:
D:
A:
V:
I:
L:

jednina
mâst-ø
mâst-i
mâst-i
mâst-ø
mâst-i
mâšć-u/mâst-i
mâst-i

množina
mâst-i
mást-ī
mást-ima
mâst-i
mâst-i
mást-ima
mást-ima

Nastavci instrumentala jednine imenica ženskoga roda na -ø su: -ju, -u i -i.
Nastavke -u i -i imaju imenice ženskoga roda čija osnova završava na ć: moć-ø –
moć-u/moć-i, noć-ø – noć-i/noć-u i sl.
Instrumental s nastavkom -ju/-u može se koristiti u svim slučajevima, a instrumental
s nastavkom -i koristi se kad uz njega stoji prijedlog, zamjenica, broj ili pridjev, npr.:
On je to postigao riječju. – S riječju ne možeš, ali riječju možeš. – On je to postigao
jednom riječi/riječju. // On je to postigao lijepom riječi/riječju. // On je to postigao
tom riječi/riječju.
Sonant j iz nastavka -ju izaziva jotaciju nenepčanih konsonanata i konsonantskih
grupa s kraja osnove, npr.: pamet-ø – pameć-u, krv-ø – krvlj-u, glad-ø – glađ-u,
misao-ø – mišlj-u, mast-ø – mašć-u i sl. (Viđeti o tome više u poglavlju o jotaciji.)
Po obrascu promjene imenica ženskoga roda na -ø mijenjaju se i zbirne imenice na
-ad-ø. Te imenice u instrumentalu jednine imaju samo nastavak -i (prasad-ø – prasad-i, telad-ø – telad-i, momčad-ø – momčad-i).
Po istome obrascu mijenja se i imenica kost-ø. U genitivu množine ta imenica pored
nastavka -ī ima i nastavak -ijū: kost-ø – kost-ī/kost-ijū.
I imenice oko i uho u množini mijenjaju se po obrascu imenica ženskoga roda na -ø.
U genitivu množine one pored nastavka -ī imaju i nastavak -ijū: oč-i – oč-ī/oč-ijū,
uš-i – uš-ī/uš-ijū.

GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 77

Imenice kći i mati u crnogorskome jeziku i u osnovnome obliku glase šćer (kćer)
i mater. U instrumentalu jednine imaju nastavke -i i -om: šćer-ø (kćer-ø) – šćer-i
(kćer-i)/šćer-om (kćer-om), mater-ø – mater-i/mater-om.
IMENICE SREDNJEGA RODA
Imenice srednjega roda u crnogorskome jeziku završavaju nastavcima -o, -e i -ø.

Imenice na -o i -e
Imenice srednjega roda čija osnova završava nenepčanim konsonantom imaju nastavak -o u osnovnome obliku (npr.: sel-o, neb-o, krd-o i sl.), a imenice srednjega
roda čija osnova završava nepčanim konsonantom imaju nastavak -e u osnovnome
obliku (npr.: ostožj-e, narječj-e, imanj-e, cvijeć-e i sl.). Taj nastavak (-e) imaju i neke
imenice čija osnova završava na -c i -r (npr.: lic-e, src-e, mor-e).
Deklinacija:
jednina
N:
G:
D:
A:
V:
I:
L:

kȍl-o
kȍl-a
kȍl-u
kȍl-o
kȍl-o
kȍl-om
kȍl-u

množina
vijèć-e
vijèć-a
vijèć-u
vijèć-e
vijèć-e
vijèć-em
vijèć-u

kȍl-a
kôl-ā
kȍl-ima
kȍl-a
kȍl-a
kȍl-ima
kȍl-ima

vijèć-a
vijéć-ā
vijèć-ima
vijèć-a
vijèć-a
vijèć-ima
vijèć-ima

Imenice srednjega roda imaju oblički istovjetan nominativ, akuzativ i vokativ (i u
jednini i u množini).
Instrumental jednine imenica srednjega roda na -o ima nastavak -om, a imenice srednjega roda na -e imaju nastavak -em u tome padežu. Ti su nastavci uslovljeni palatalnošću, odnosno nepalatalnošću, krajnjega konsonanta.
U genitivu množine imenica srednjega roda na -o čija osnova završava konsonantskim grupama javlja se nepostojano a, npr.: stabl-o – stabal-a, vesl-o – vesal-a,
sidr-o – sidar-a i sl.

Imenice na -ø
Nastavkom -ø završavaju imenice srednjega roda koje znače nešto mlado ili malo,
a -e- ispred nastavka -ø u kosim padežima alternira sa -et- i -en-, npr. dojenč-e-ø –
dojenč-et-a, śem-e-ø – śem-en-a. Ako te imenice imaju ije kao alternant jata (ě), ono
će ispred -et- / -en- alternirati s je (odnosno e ako se pred njim nađe konsonantska
grupa), npr.: ždrijeb-e-ø – ždreb-et-a; vrijem-e-ø – vrem-en-a.
78 MORFOLOGIJA

Imenice srednjega roda koje ispred -ø imaju morfem -e- koji u kosim padežima
alternira sa -et- umjesto množine imaju zbirne imenice na -ad-ø i mijenjaju se kao
imenice ženskoga roda na -ø. Imenica dijet-e-ø u množini ima oblik zbirne imenice
đec-a i mijenja se po obrascu jednine imenica ženskoga roda na -a.
Deklinacija:
- imenice kod kojih morfem -e- alternira sa -et- u kosim padežima
N:
G:
D:
A:
V:
I:
L:

jednina
tèl-e-ø
tèl-et-a
tèl-et-u
tèl-e-ø
tèl-e-ø
tèl-et-om
tèl-et-u

- imenice kod kojih morfem -e- alternira sa -en- u kosim padežima
N:
G:
D:
A:
V:
I:
L:

jednina
śȅm-e-ø
śȅm-en-a
śȅm-en-u
śȅm-e-ø
śȅm-e-ø
śȅm-en-om
śȅm-en-u

množina
śȅm-en-a
śȅm-ēn-ā
śȅm-en-ima
śȅm-en-a
śȅm-en-a
śȅm-en-ima
śȅm-en-ima

śem-èn-a
śem-én-ā
śem-èn-ima
śem-èn-a
śem-èn-a
śem-èn-ima
śem-èn-ima

Neke imenice srednjega roda na -ø čija osnova završava konsonantskom grupom u
kojoj je krajnji konsonant c mijenjaju se i po obrascu imenica srednjega roda na -e,
npr.: žumanc-e-ø – žumanc-et-a i žumanc-e – žumanc-a, rebarc-e-ø – rebarc-et-a i
rebarc-e – rebarc-a i sl. U genitivu množine, kad se mijenjaju kao imenice na -e,
imaju nepostojano a u konsonantskoj grupi s kraja osnove, npr.: žumanac-a, bjelanac-a, jajac-a, rebarac-a i sl.

BROJEVNE IMENICE
Brojevne imenice završavaju na -ojic-a (npr.: dvojica, obojica, trojica), -oric-a (npr.:
četvorica, petorica, šestorica), -oje-ø (npr.: dvoje, oboje, troje) i -or-o (npr.: četvoro,
petoro, šestoro).

GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 79

Imenice na -ojic-a i -oric-a
Brojevne imenice na -ojic-a i -oric-a stoje uz imenice koje označavaju muški pol,
npr.: dvojica sinova, trojica seljaka, četvorica pješaka i sl. Imenice, zamjenice i pridjevi koji se na njih odnose stoje u genitivu množine, npr.: trojica mojih bliskih saradnika, četvorica tvojih dobrih drugova i sl. Jedino lična zamjenica (takođe u genitivu množine) ide ispred tih brojevnih imenica, npr.: nas dvojica, njih četvorica i sl.
U kongruenciji one se ponašaju kao imenice srednjega roda množine, npr.: Obojica
su došla; Četvorica su zaplakala; a u promjeni kao imenice ženskoga roda jednine,
npr.: S obojicom su bili u dobrim odnosima; Začu se glas četvorice ljudi.
Deklinacija:
N:
G:
D:
A:
V:
I:
L:

dv-òjic-a
dv-òjic-ē
dv-òjic-i
dv-òjic-u
dv-òjic-o
dv-òjic-ōm
dv-òjic-i

pet-òric-a
pet-òric-ē
pet-òric-i
pet-òric-u
pet-òric-o
pet-òric-ōm
pet-òric-i

Imenice na -oje-ø i -or-o
Brojevne imenice na -oje-ø i -or-o stoje uz imenice koje označavaju oba pola ili uz
imenice koje označavaju podmladak (ljudi ili životinja), npr.: dvoje ljudi, troje đece,
četvoro teladi, šestoro mačadi i sl. Imenice, zamjenice i pridjevi i uz te brojevne
imenice stoje u genitivu množine, a lična zamjenica ide ispred njih, npr.: dvoje mojih
dragih unučadi, šestoro njezine male mačadi i sl. U kongruenciji se ponašaju kao
imenice srednjega roda jednine, npr.: Pjevalo je dvoje đece; Slijedilo ju je petoro
piladi. Genitiv tih imenica najčešće se upotrebljava u obliku nominativa s prijedlozima.
Deklinacija:
N:
G:
D:
A:
V:
I:
L:

80 MORFOLOGIJA

dv-ȍje-ø
dv-ó-ga/dv-òjē-ga
dv-ó-ma/dv-òje-ma
dv-ȍje-ø
dv-ȍje-ø
dv-ó-ma/dv-òjē-ma
dv-ó-ma/dv-òjē-ma

pȅt-or-o
pet-ór-ga
pet-ór-ma
pȅt-or-o
pȅt-or-o
pet-ór-ma
pet-ór-ma

kakav gođ/kakav god. iko. koji?. i one imaju sva tri roda i oba broja. išta. ono // mi. ništa. To su lične. kakav/kakvi. ikakav/ikakvi. 5. oni. kakav. toliki. bilo koji. ti. nekakav. ma što. neodređene (indefinitne): neko. To su prisvojne. odnosno po onome na što upućuju. ovoliki. svakoji/svaki. kakav?/kakvi?. taj. što. vi. đeko. Imeničke – zamjenjuju imenice i nezavisne su od drugih riječi u rečenici. nekakav/nekakvi. štogođ/štogod. ikoji. koji gođ/koji god. nikakav). nešto. đekakav. 8. ništa) i povratna zamjenica sebe (se). svačiji. lične (personalne): ja. nešto. nečiji. bilo kakav. nikoji. svako. 6. prisvojne (posesivne): moj. Kao i pridjevi. čiji?. njihov. nekoji/neki. kogođ/kogod. svašta. kakavgođ/kakavgod. onoliki. koliki?. što?. takav/takvi. kojigođ/kojigod. upitne zamjenice ko i što.ZAMJENICE Zamjenice su riječi koje zamjenjuju imena bića. pokazne. koji. ma kakav. bilo ko. Pridjevske – zamjenjuju pridjeve i brojeve i upotrebljavaju se uz (samostalne) riječi koje određuju. tvoj. ma koji. 2. neodređene zamjenice složene sa ko i što (npr. nečiji. nikoji. svakakav/svakakvi. on. Po značenju. povratno-prisvojne (refleksivno-posesivne): svoj. vaš. đečiji. 4. odnosno upućuju na imenice kojima se ti pojmovi označavaju.: nekoji/neki. bilo što. ona. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 81 . 7. 2. čiji i neodređene zamjenice složene s njima (npr. ma čiji. svojstava i pojava. ičiji. njegov. bilo čiji. čijigođ/čijigod. čiji. povratne (refleksivne): sebe (se). predmeta. nikakav/nikakvi. ma ko. ona. upitne koji. naš. niko. onakav/onakvi. 3. čiji gođ/čiji god. zamjenice se dijele na: 1. đešto. onaj. ovakav/ovakvi. niko. pokazne (demonstrativne): ovaj.: neko. ničiji. koliki. što gođ/što god. njen/njezin. upitne (interogativne): ko?. one. Po funkciji se zamjenice dijele na: 1. ko gođ/ko god. đekoji. odnosne (relativne): ko.

ona: nj. Deklinacija ličnih zamjenica Lična zamjenica ja N: G: D: A: V: I: L: naglašeni oblik jâ mèn-e mèn-i mèn-e mn-ôm /mn-óme mèn-i nenaglašeni oblik m-e m-i m-e - Lična zamjenica ti N: G: D: A: V: I: L: naglašeni oblik t-î tèb-e tèb-i tèb-e t-î tȍb-ōm tèb-i nenaglašeni oblik t-e t-i t-e - Lična zamjenica on N: G: D: A: V: I: L: 82 MORFOLOGIJA naglašeni oblik ôn-ø nj-èga nj-èmu nj-èga nj-îm/njíme nj-èmu nenaglašeni oblik ø-ga ø-mu ø-ga/nj-ø - . on / ona / ono – nj-.: m-.(mnom). U instrumentalu jednine zamjenica ja i ti javlja se alternirana osnova: ja: men. Alternirane se osnove javljaju i u nenaglašenim oblicima jednine ličnih zamjenica: ja: men. mi – n-.(tobom). Njihove osnove u promjeni su: ja – men-. ti: teb. ti: teb.: j-. on / ono: nj.LIČNE ZAMJENICE Lične zamjenice imaju supletivnu promjenu.: tob. vi – v-.: mn. oni – nj-. ti – teb-.: ø-.: t-.

Lična zamjenica ona N: G: D: A: V: I: L: naglašeni oblik òn-a nj-ê nj-ôj nj-û nj-ôm/nj-óme nj-ôj nenaglašeni oblik j-e j-oj j-u/j-e - Lična zamjenica ono N: G: D: A: V: I: L: naglašeni oblik òn-o nj-èga nj-èmu nj-èga nj-îm/njíme nj-èmu nenaglašeni oblik ø-ga ø-mu ø-ga - Lična zamjenica mi N: G: D: A: V: I: L: naglašeni oblik m-î n-âs n-ȁma n-âs n-ȁma n-ȁma nenaglašeni oblik n-as n-am n-as - Lična zamjenica vi N: G: D: A: V: I: L: naglašeni oblik v-î v-âs v-ȁma v-âs v-î v-ȁma v-ȁma nenaglašeni oblik v-as v-am v-as - GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 83 .

potvrđuju rečenice u kojima se oni upotrebljavaju na neprvom mjestu u nenaglašenome obliku.: Dao sam joj ga prošle neđelje. npr. Nenaglašene zamjenice se jedna uz drugu javljaju po pravilu: dativ + genitiv / akuzativ. vi: vam – vi (dativ) i vas – ve (akuzativ).Lična zamjenica oni. i 2. npr. Upotreba naglašenih oblika uslovljena je mjestom u rečenici. npr. Da takve oblike nameće početno mjesto u rečenici. – Ona mi ju je poklonila davno. tj. ona se redovno upotrebljava u naglašenome obliku. Kad se upotrebljavaju s prijedlozima. – Nȁma su rekli da dođemo (a ne vȁma). Oblik instrumentala mnóme (<ja) upotrebljava se bez prijedloga. npr. Nenaglašeni oblik ju (<ona) umjesto oblika je (<ona) javlja se samo uz glagolsku enklitiku je da bi se izbjegla dvostruka upotreba te oblički istovjetne riječi (je). prema tèbi. upotrebljavaju se naglašeni oblici (bez obzira na mjesto koje one zauzimaju u rečenici). a oblik mnȏm s prijedlozima. – Neka mi ga. ona N: G: D: A: V: I: L: naglašeni oblik òn-i /òn-e /òn-a nj-îh nj-ȉma nj-îh nj-ȉma nj-ȉma nenaglašeni oblik ø-ih ø-im ø-ih - Napomena: Nenaglašeni oblik dativa i akuzativa lične zamjenica mi i vi dvojak je i glasi: mi: nam – ni (dativ) i nas – ne (akuzativ). Oblici ni / ne / vi / ve obilježje su razgovornoga stila. Upotreba nenaglašenih oblika ličnih zamjenica znatno je češća od naglašenih. 3.: Njega su tada tražili mnogi. uz njîh. i 3. – Srio ju je. 2. Upotrebljava se samo za označavanje odnosa prema subjek84 MORFOLOGIJA . npr.: Pozvali su mène. POVRATNA ZAMJENICA SEBE Povratna zamjenica sèbe naziva se i lična zamjenica za svako lice jer služi za označavanje i 1. a ne tèbe. rečeničnim akcentom i prijedlozima koji uz njih stoje: 1. one.: od mène. ako se zamjenice upotrebljavaju konstrastivno jedna u odnosu na drugu.: Tada su ga tražili mnogi. za vâs i sl. Kad se lična zamjenica nalazi na početku rečenice. Ako je rečenični akcenat na zamjenici. npr. lica. – Eno mi ih ispred kuće i sl. lične zamjenice su u naglašenome obliku.: On ju je vidio.

naš-ø. njegov-o). tvoj-e). Nenaglašeni oblik (se) ima samo u akuzativu. moj-a. prvome licu množine (mi) prisvojna zamjenica naš (tj. moj-ø. Deklinacija: N: G: D: A: V: I: L: sèb-e sèb-i sèb-e/se sȍb-ōm sèb-i PRISVOJNE ZAMJENICE Prisvojne zamjenice su moj. njen/njezin. vaš-a. drugome licu jednine (ti) prisvojna zamjenica tvoj (tj. tvoj-a. vaš. trećemu licu množine oni – one – ona prisvojna zamjenica njihov (tj. njihov. drugome licu množine (vi) prisvojna zamjenica vaš (tj. njegov-a. njen-o/njezin-o). njegov-o). trećemu licu jednine muškoga roda (on) prisvojna zamjenica njegov (tj. vaš-ø.tu. njihov-ø. vaš-e). naš. moj-e). Pošto se nikad ne upotrebljava u obliku subjekta. trećemu licu jednine ženskoga roda (ona) prisvojna zamjenica njen/njezin (tj. tvoj-ø. njegov-ø. njegov. ona se javlja samo u zavisnim padežima. njihov-a. trećemu licu jednine srednjega roda (ono) prisvojna zamjenica njegov (tj. njegov-a. njen-a/njezin-a. Prvome licu jednine (ja) odgovara prisvojna zamjenica moj (tj. naš-e). tvoj. Deklinacija Zamjenica môj jednina môj-ø mòj-eg(a)/mô-g(a) mòj-em(u)/mô-m(e) mòj-eg(a)/mô-g(a) za neživo: mȏj-ø V: mȏj-ø I: mòj-im L: mòj-em(u)/mô-m(e) množina mòj-i mòj-īh mòj-im(a) N: G: D: A: za živo: mòj-e mòj-i mòj-im(a) mòj-im(a) Zamjenica mòja N: G: jednina môj-a mòj-ē množina mòj-e mòj-īh GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 85 . naš-a. njegov-ø. njen-ø/ njezin-ø. njihov-o).

vaš-e mijenjaju se po obrascu promjene zamjenica moj-ø. Zamjenica njègov jednina njègov-ø njègov-a /njègov-og(a) njègov-u/njègov-om(e) njègov-a /njègov-og(a) za neživo: njègov-ø V: njègov-ø I: njègov-im L: njègov-u/njegov-om(e) N: G: D: A: za živo: Zamjenica njègova N: G: D: A: V: I: L: 86 MORFOLOGIJA jednina njègov-a njègov-e njègov-ōj njègov-u njègov-a njègov-ōm njègov-ōj množina njègov-e njègov-īh njègov-im(a) njègov-e njègov-e njègov-im(a) njègov-im(a) množina njègov-i njègov-īh njègov-im(a) njègov-e njègov-i njègov-im(a) njègov-im(a) . moj-e. naš-e. moj-a. naš-a. vaš-a.D: A: V: I: L: mòj-ōj mòj-u mòj-a mòj-ōm mòj-ōj mòj-im(a) mòj-e mòj-e mòj-im(a) mòj-im(a) Zamjenica mòje N: G: D: A: V: I: L: jednina mòj-e mòj-eg(a)/mô-g(a) mòj-em(u)/mô-m(e) mòj-e mòj-e mòj-im mòj-em(u)/mô-m(e) množina mòj-a mòj-īh mòj-im(a) mòj-a mòj-a mòj-im(a) mòj-im(a) Zamjenice tvoj-ø. vaš-ø. naš-ø. tvoj-e. tvoj-a.

predmete. moj-e. lica) upotrebljava se zamjenica t-aj. svoj-a. njihov-ø. ov-olik-o. ti – t-akav-ø/t-akv-i. njihov-o mijenjaju se po obrascu promjene zamjenica njegov-ø. njegovoga dobrog prijatelja. našima dobrim prijateljima i sl. -emu. e. t-akv-a. pojave ili osobine: ja – ov-akav-ø. upotrebljava se zamjenica svoj-ø. Za upućivanje na lice i predmet što se nalaze pored onoga s kime se govori (tj. moj-a. svòj-e izražava i povratnost i prisvojnost (pripadnost). svoj-a. -oga. upotrebljava se zamjenica on-aj. t-akv-o GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 87 . njegov-o. tvojemu dobrom prijatelju. lice. Za upućivanje na lice i predmet što se nalaze pored govornoga lica (tj. t-a. lica). tada se ti pridjevi i brojevi upotrebljavaju u obliku bez krajnjega a. -ima nađu u sintagmama s pridjevima ili brojevima. u. ov-akv-o // ov-olik-ø/ov-olik-i. njen-o/njezin-o. Kad ono što se kazuje imenicom pripada subjektu. on-o. lice) ili na lice koje je udaljeno od lica koja govore. Isto važi i za upućivanje na svojstva. Zamjenice svoj-ø. POVRATNO-PRISVOJNA ZAMJENICA SVÔJ Povratno-prisvojna zamjenica svȏj-ø. upotrebljava se pokazna zamjenica ov-aj. svòj-a. npr. svojstva i pojave. pored 2. – Oplakivahu svoju đecu. npr. njihov-a. – Viđeli su svoju kuću. Kad se lične zamjenice u padežnim oblicima na -a. svoj-e. Naziva se još i povratno-prisvojna zamjenica za svako lice jer se njome označava i 1. i 3.: Tražio sam svoje drugove. njen-a/njezin-a.: njegova dobrog prijatelja. pored 1. tvome dobrom prijatelju. Kad se upućuje na neprisutno lice (tj. on-a. ov-akv-a. ov-o. i 2. -ome. u njegovoj prostornoj ili vremenskoj blizini. na 3.Zamjenica njègovo N: G: D: A: V: I: L: jednina njègov-o njègov-a /njègov-og(a) njègov-u/njègov-om(e) njègov-o/njègov-og(a) njègov-o njègov-im njègov-u/njegov-om(e) množina njègov-a njègov-īh njègov-im(a) njègov-a njègov-a njègov-im(a) njègov-im(a) Zamjenice njen-ø /njezin-ø. njegov-a. ov-a. t-o. ov-olik-a. svoj-e mijenjaju se po obrascu promjene zamjenica moj-ø. POKAZNE ZAMJENICE Pokazne zamjenice pokazuju ili upućuju na lica.

t-olik-o. t-â. on – on-akav-ø/on-akv-i. t-olik-a. ali s drugačijim akcentom. mijenjaju i zamjenice t-âj. Po tome se obrascu. òn-ō mijenjaju se po obrascu promjene zamjenica ov-aj. on-akv-o // on-olik-i. ov-a. Deklinacija Zamjenica ovāj jednina N: òv-āj G: òv-ōg(a) D: òv-ōm(e) A: za živo: òv-ōg(a) za neživo: òv-āj V: I: òv-īm L: òv-ōm(e) množina òv-ī òv-īh òv-īm(a) òv-ē òv-īm(a) òv-īm(a) Zamjenica òvā N: G: D: A: V: I: L: jednina òv-ā òv-ē òv-ōj òv-ū òv-ōj òv-ōm množina òv-ē òv-īh òv-īm(a) òv-ē òv-īm(a) òv-īm(a) jednina òv-ō òv-ōg(a) òv-ōm(e) òv-ō òv-īm òv-ōm(e) množina òv-ā òv-īh òv-īm(a) òv-ā òv-īm(a) òv-īm(a) Zamjenica òvō N: G: D: A: V: I: L: Zamjenice òn-āj. 88 MORFOLOGIJA .// t-olik-ø. on-olik-a. on-olik-o. ov-o. òn-ā. on-akv-a. t-ô.

-ome. e. on-àkv-o/ov-àkv-ō mijenjaju se po obrascu promjene upitne zamjenice kàkav-ø/kàkv-ī. ovome našem đetetu i sl. Kad se pokazne zamjenice u padežnim oblicima na -a. on-àkv-a/ov-àkv-ā.: toga lijepog đeteta. Viđeti o tome u odjeljku o upitnim zamjenicama. kàkv-a/kàkv-ā. a značenje odnosnih zamjenica u odnosnim rečenicama kad vezuju te rečenice s riječima ili djelovima rečenice na koje se odnose. koji. ov-òlik-a/ov-òlik-ā. ov-òlik-o/ov-òlik-ō. t-òlik-a/ t-òlik-ā. on-òlik-o/on-olìk-ō mijenjaju se po obrascu promjene upitne zamjenice kòlik-ø/kolìk-ī. npr. on-òlik-ø/on-olìk-ī. što. ov-àkv-a/ov-àkv-ā. Npr. UPITNE I ODNOSNE ZAMJENICE Upitne i odnosne zamjenice su ko. -oga. t-òlik-o/t-òlik-ō. Zamjenice ov-òlik-ø/ov-òlik-ī. t-òlik-ø/t-òlik-ī. tada se ti pridjevi i brojevi upotrebljavaju u obliku bez krajnjega a. kakav/kakvi. on-àkav-ø/ on-àkv-ī. kolìk-o/kolìk-ō. čiji. u. ov-àkv-o/ov-àkv-ō. kolik/koliki. -emu.Zamjenica tâj jednina t-âj t-ȍga/t-ôg t-ȍme/t-ôm t-ȍga/t-ôg za neživo: t-âj V: I: t-îm L: t-ȍme/t-ôm N: G: D: A: za živo: množina t-î t-îh t-îm(a) t-ê t-îm(a) t-îm(a) Zamjenice ov-àkav-ø/ov-àkv-ī. kolìk-a/kolìk-ā. Značenje upitnih zamjenica imaju u upitnim rečenicama. on-òlik-a/on-olìk-ā. -ima nađu u sintagmama s pridjevima ili brojevima. kàkv-o/kàkv-ō. Deklinacija Zamjenica kȍ N: G: D: A: V: I: L: k-ȍ k-óga/k-ôg k-óme/k-ôm k-óga/k-ôg k-íme/k-îm kóme/k-ôm GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 89 .: Koji je to čovjek? – To je čovjek kojega smo lani upoznali.

90 MORFOLOGIJA .Zamjenica štȍ N: G: D: A: V: I: L: št(//č)-ȍ č-èga č-èmu/č-ȅm štȍ č-íme/č-îm č-èmu/č-ȅm Zamjenica čìjī jednina N: čìj-ī G: čìj-ēg(a) D: čìj-ēm(u) A: za živo: čìj-ēg(a) za neživo: čìj-ī V: I: čìj-ēm(u) L: čìj-īm množina čìj-ī čìj-īh čìj-īm(a) čìj-ē čìj-īm(a) čìj-īm(a) Zamjenica čìjā N: G: D: A: V: I: L: jednina čìj-ā čìj-ē čìj-ōj čìj-ū čìj-ōm čìj-ōj množina čìj-ē čìj-īh čìj-īm(a) čìj-ē čìj-īm(a) čìj-īm(a) jednina čìj-ē čìj-ēg(a) čìj-ēm(u) čìj-ē čìj-īm čìj-ēm(u) množina čìj-ā čìj-īh čìj-īm(a) čìj-ā čìj-īm(a) čìj-īm(a) Zamjenica čìjē N: G: D: A: V: I: L: Napomena: Zamjenice kòjī. čìjā. kòjē mijenjaju se kao i zamjenice čìjī. kòjā. čìjē.

Zamjenica kàkav jednina kàkav-ø kàkv-a kàkv-u kàkv-a za neživo: kàkav-ø V: I: kàkv-īm L: kàkv-u N: G: D: A: za živo: množina kàkv-i kàkv-īh kàkv-īm(a) kàkv-e kàkv-īm(a) kàkv-īm(a) Zamjenica kàkva N: G: D: A: V: I: L: jednina kàkv-a kàkv-ē kàkv-ōj kàkv-u kàkv-ōm kàkv-ōj množina kàkv-e kàkv-īh kàkv-īm(a) kàkv-e kàkv-īm(a) kàkv-īm(a) jednina kàkv-o kàkv-a kàkv-u kàkv-o kàkv-īm kàkv-u množina kàkv-a kàkv-īh kàkv-īm(a) kàkv-a kàkv-īm(a) kàkv-īm(a) jednina kàkv-ī kàkv-ōg(a) kàkv-ōm(e) kàkv-ōg(a) kàkv-ī kàkv-īm kàkv-ōm(e) množina kàkv-ī kàkv-īh kàkv-īm(a) Zamjenica kàkvo N: G: D: A: V: I: L: Zamjenica kàkvī N: G: D: A: za živo: za neživo: V: I: L: kàkv-ē kàkv-īm(a) kàkv-īm(a) GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 91 .

Zamjenica kàkvā N: G: D: A: V: I: L: jednina kàkv-ā kàkv-ē kàkv-ōj kàkv-ū kàkv-ōm kàkv-ōj množina kàkv-ē kàkv-īh kàkv-īm(a) kàkv-ē kàkv-īm(a) kàkv-īm(a) jednina kàkv-ō kàkv-ōg(a) kàkv-ōm(e) kàkv-ō kàkv-īm kàkv-ōm(e) množina kàkv-ā kàkv-īh kàkv-īm(a) kàkv-ā kàkv-īm(a) kàkv-īm(a) Zamjenica kàkvō N: G: D: A: V: I: L: Zamjenica kòlik jednina kòlik-ø kòlik-a kòlik-u kòlik-a za neživo: kòlik-ø V: I: kòlik-īm L: kòlik-u N: G: D: A: za živo: množina kòlik-i kòlik-īh kòlik-īm(a) kòlik-ē kòlik-īm(a) kòlik-īm(a) Zamjenica kolìka N: G: D: A: V: I: L: 92 MORFOLOGIJA jednina kolìk-a kolìk-ē kolìk-ōj kolìk-u kolìk-ōm kolìk-ōj množina kolìk-e kolìk-īh kolìk-īm(a) kolìk-e kolìk-īm(a) kolìk-īm(a) .

Zamjenica kolìko N: G: D: A: V: I: L: jednina kolìk-o kolìk-a kolìk-u kolìk-o kolìk-īm kolìk-u množina kolìk-a kolìk-īh kolìk-īm(a) kolìk-a kolìk-īm(a) kolìk-īm(a) Zamjenica kolìkī jednina kolìk-ī kolìk-ōg(a) kolìk-ōm(e) kolìk-ōg(a) za neživo: kolìk-ī V: I: kolìk-īm L: kolìk-ōm(e) N: G: D: A: za živo: množina kolìk-ī kolìk-īh kolìk-īm(a) kolìk-ē kolìk-īm(a) kolìk-īm(a) Zamjenica kolìkā N: G: D: A: V: I: L: jednina kolìk-ā kolìk-ē kolìk-ōj kolìk-ū kolìk-ōm kolìk-ōj množina kolìk-ē kolìk-īh kolìk-īm(a) kolìk-ē kolìk-īm(a) kolìk-īm(a) jednina kolìk-ō kolìk-ōg(a) kolìk-ōm(e) kolìk-ō kolìk-īm kolìk-ōm(e) množina kolìk-ā kolìk-īh kolìk-īm(a) kolìk-ā kolìk-īm(a) kolìk-īm(a) Zamjenica kolìkō N: G: D: A: V: I: L: GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 93 .

što. svekolik. -a. (Viđeti o tome u poglavlju o upitnim i odnosnim zamjenicama. ni-.. zamjenice ko. išta. -ē..).). kolik-ø.. -ē. -ē. koje-. kakav-ø.) 94 MORFOLOGIJA .: ko god/ko gođ. -ā. Pri promjeni složenih neodređenih zamjenica mijenja se samo onaj njihov dio koji je sastavljen od proste neodređene zamjenice. -e. vas-/sva-/sve-. zamjenice ko. kojeko. kakvo.. koj-ī. koješta. kakva.(npr. koj-ī. ma što. kakav-ø. koj-ī. -ā. kakav-ø. s rječcama ma (npr. niko. čij-ī. -ā. -a. bilo što. čij-ī.. -o s rječcom god/gođ kao sufiksom (npr. štogod/štogođ itd. -ā.. Proste su: ko. što. đekoji itd.. -ā. kakvo.NEODREĐENE ZAMJENICE Neodređene zamjenice su ko. vaskolik. god/gođ (npr. -ā.: ma ko. -ē. šta. kolik-ø. -ē. i-.).. čij-ī. iko. -o s prefiksima ne-. Proste neodređene zamjenice mijenjaju se po istome obrascu kao i upitne i odnosne zamjenice.. što god/što gođ itd. bilo čijī – ili u obrnutome redu). što. kakva. -a.: bilo ko. nešto. kakva. kolik-ø.).. -ē. -o. što. kakav-ø. đe. đeko.: kogod/kogođ. ništa. kakvo. čij-ī. Neodređene zamjenice mogu biti proste. izvedene i složene. đečiji. kakvo. koj-ī. npr.: niko – nik-og(a) – nik-om(e) / ma ko – ma k-og(a) – ma k-om(e) i sl.... -ā. bilo (npr.: neko.. kakva. svakoji. -e. -ā. ma čiji itd.

Oni dakle mogu biti prisvojni (odgovaraju na pitanje čiji? i određuju pripadnost. -ō/-ē (-ō u nominativu imaju pridjevi srednjega roda s osnovom na nepalatalni konsonant. -ovljev-ø (brat-ovljev-ø)/-evljev-ø (muž-evljev-ø). npr. antički.: đedov sat). Određeni pridjevi u nominativu jednine završavaju na -ī. desni. npr. opisni (odgovaraju na pitanje kakav? i određuju kvalitet ili osobinu. vruć-ē.: džepni sat) i gradivni (odgovaraju na pitanje od čega? i određuju građu ili materiju.: siv-ī. a neki samo neodređeni. -j-i (vraž-j-i). Neki pridjevi u osnovnome obliku imaju samo jedan vid – određeni ili neodređeni. a neodređeni na pitanje kakav?.: lijevi. a pridjevi na nepalatalni konsonant -om(e). a neodređenim neodređenost. pridjevi koji završavaju na -ć-i (kupa-ć-i) i pridjevi kojima se određuje prostor ili vrijeme.PRIDJEVI Pridjevi su promjenljive riječi koje kazuju čije je. -ašnj-i (kad-ašnj-i). npr. loš-a. Samo određeni vid imaju i pridjevi žarki.: loš-ø čovjek – loš-a čovjeka/ GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 95 . vruć-ø – vruć-emu/ vruć-em i sl. a -ē pridjevi srednjega roda s osnovom na palatalni konsonant). Neodređeni pridjevi u nominativu jednine završavaju na -ø. Pridjevi na palatalni konsonant imaju u instrumentalu jednine -em(u). kakvo je i od čega je ono što je označeno riječju koju određuju.: lijep-ø – lijep-ome/lijep-om. I obrnuto.: zlatni sat). Određenim pridjevima kazuje se određenost onoga što je označeno riječju koju određuju. siv-ō. loš-ø. vruć-ī. Samo neodređeni vid imaju pridjevi na -ov-ø (brat-ov-ø)/-ev-ø (kralj-ev-ø). Samo određeni vid imaju pridjevi na -sk-i (brat-sk-i). gornji. npr. -ljev-ø (Miroslav-ljev-ø). -nj-i (sinoć-nj-i). Neki pridjevi mogu biti samo određeni. npr. lijep-o. npr. siv-ā. -a. -ā. npr. jarki. a -e pridjevi s osnovom na palatalni konsonant). npr. -in-ø (žen-in-ø). -o/-e (-o u nominativu imaju pridjevi s osnovom na nepalatalni konsonant. -inj-i (pčel-inj-i). vruć-ā. npr. a u kosim padežima mogu imati obje promjene. lijep-a. Određeni pridjevi odgovaraju na pitanje koji?. Pridjevi mogu biti određenoga i neodređenoga vida. neđeljni.: lijep-ø. davni. śeverni.: dobri čovjek – dobar čovjek i sl. loš-e. Određeni pridjevi stoje uz imenice kojima je označen predmet što je poznat učesnicima u komunikaciji.

Deklinacija pridjeva Određeni vid: Muški rod N: G: D: A: za živo: za neživo: V: I: L: jednina lȉjep-ī lȉjep-ōg(a) lȉjep-ōm(e) lȉjep-ōg(a) lȉjep-ī lȉjep-ī lȉjep-īm lȉjep-ōm(e) množina lȉjep-ī lȉjep-īh lȉjep-īm(a) lȉjep-ē lȉjep-ī lȉjep-īm(a) lȉjep-īm(a) Ženski rod N: G: D: A: V: I: L: jednina lȉjep-ā lȉjep-ē lȉjep-ōj lȉjep-ū lȉjep-ā lȉjep-ōm lȉjep-ōj množina lȉjep-ē lȉjep-īh lȉjep-īm(a) lȉjep-ē lȉjep-ē lȉjep-īm(a) lȉjep-īm(a) Srednji rod N: G: D: A: V: I: L: 96 MORFOLOGIJA jednina lȉjep-ō lȉjep-ōg(a) lȉjep-ōm(e) lȉjep-ō lȉjep-ō lȉjep-īm lȉjep-ōm(e) množina lȉjep-ā lȉjep-īh lȉjep-īm(a) lȉjep-ā lȉjep-ā lȉjep-īm(a) lȉjep-īm(a) . U takvim slučajevima njihova određenost ili neodređenost utvrđuje se kontekstualno.loš-ega čovjeka.

ljepši. bijel. Posljednji je stupanj superlativ.: najjači. kojim se iskazuje da pojam koji on određuje ima određeno svojstvo u najvišem stepenu (u poređenju sa svim ostalim pojmovima). jak.: jači. npr. bjelji. npr. Osnovni oblik pridjeva naziva se pozitiv. najljepši. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 97 . lijep. najbjelji.Neodređeni vid: Muški rod jednina N: lȉjep-ø G: lijèp-a D: lijèp-u A: za živo: lijèp-a za neživo: lȉjep-ø V: lȉjep-ī I: lijèp-īm L: lijèp-u množina lijèp-i lijèp-īh lijèp-īm lijèp-e lȉjep-ī lijèp-īm lijèp-īm Ženski rod N: G: D: A: V: I: L: jednina lijèp-a lijèp-ē lijèp-ōj lijèp-u lȉjep-ā lijèp-ōm lijèp-ōj množina lijèp-e lijèp-īh lijèp-īm lijèp-e lȉjep-ē lijèp-īm lijèp-īm Srednji rod N: G: D: A: V: I: L: jednina lijèp-o lijèp-a lijèp-u lijèp-o lȉjep-ō lijèp-īm lijèp-u množina lijèp-a lijèp-īh lijèp-īm(a) lijèp-a lȉjep-ā lijèp-īm lijèp-īm KOMPARACIJA PRIDJEVA Opisnim pridjevima može se iskazivati različit stepen svojstva koje se njima iskazuje. npr. Sljedeći stepen naziva se komparativ i njime se iskazuje viši stepen određenoga svojstva.

npr. vitak. žestok. gipkiji. komparativ grade morfemom -ij-. svêt. jotovanje – strog-ø – strož-i. krotkiji. Na isti način grade se i komparativi pridjeva dȕg i strȍg.komparativ grade morfemom -ij-. Oni. Takvi su i komparativi dvosložnih pridjeva s ije alternantnom jata. freškiji i sl. objašnjene su u poglavlju o morfonologiji.Komparativ se gradi tvorbenim morfemima -j-. Njihovi komparativi glase: kraći. rjeđi. npr. npr.i -š. žešći. niži. frešak i sl. slân. dublji. jednačenje konsonanata po zvučnosti – gibak-ø – gipk-ij-i. krotak. gibak. crvènijī. mekši. ljepši. morfemom -j. Pridjevi lak.grade se komparativi većine pridjeva koji su u muškome rodu jednosložni i imaju dug akcenat. Komparativi i superlativi imaju samo oblik pridjeva određenoga vida. pri čemu ne dolazi do gubljenja morfema -ak-. vitkiji. sladak. -ok-. najljepši.i nastavcima -ī. Stoga se mijenjaju po obrascu promjene određenih pridjeva čija osnova završava palatalom. Glasovne promjene koje se vrše pri komparaciji pridjeva. plići. npr. Pridjevi visok i strog komparativ grade na dva načina. Međutim ima jednosložnih pridjeva s dugim akcentom koji komparativ ne grade morfemom -j-.: pùstijī. tanak. Njihovi komparativi glase: krepkiji. zadovòljnijī. kao i većina ostalih pridjeva. dalek. ljupkiji. slađi. -an. -ek-. nôv i sl. slànijī. Neki pridjevi s morfemom -ak. ljubak. Takav je i pridjev debeo (<debel). -an. mek i lijep komparativ grade morfemom -š-: lakši. stroži/strožiji. dubok. rijedak. čiji komparativ glasi deblji. npr.morfemi -ak-.: krepak. npr.i takvi trosložni pridjevi s ije alternantom jata komparativ grade morfemom -j-. -ij.gube. štûr.: nepostojano a – hrabar-ø – hrabr-ij-i. -ok-. najśeverniji.: najbolji. pri čemu se ispred komparativnoga -j. Morfemom -j. -ā i -ē. alternacije ije/je/je . plitak. tanji. 98 MORFOLOGIJA . fîn. širi. najneuobičajeniji i sl. Superlativ se gradi dodavanjem prefiksalnoga morfema naj.: pûst.: drâg – drȁžī. Neki dvosložni pridjevi s morfemima -ak-. Takvi su pridjevi: kratak.bijel-ø – bjel-j-i > bjelji i sl. širok. svètijī. npr. nizak.i morfemom -ij-: viši/visočiji. -ek-.na komparativ (svih pridjeva).: bȉjel – bjȅljī. dalji. uglèdnijī i sl.

npr. npr.). ali može imati i značenja pridjeva isti. sto trideset šestoro piladi i sl. dvanaest-o i sl. Brojevi tri i četiri idu uz sva tri roda. npr. 3. jedn-a. tri đeteta // četiri čovjeka.: prv-i.: dvije žene. dvanaest-a.). Izuzetak čini upotreba oblika množine broja jedan uz imenice pluralia tantum i imenice kojima se označavaju predmeti koji se koriste u paru. npr. Brojevi od pet nadalje zahtijevaju glagol u srednjem rodu jednine. Kad stoji uz imenice muškoga i srednjeg roda.: tri čovjeka. Međutim taj broj (jedan) može imati i oblike množine. jedn-o. osnovni – kad kazuju koliko ima pojedinačno uzetih predmeta označenih imenicom. nego neodređene zamjenice neki (npr. npr.: dvoje đece. četiri žene. Umjesto brojeva dva i dvije mogu se koristiti i brojevi oba i obje (rjeđe: obadva. U ženskom rodu zahtijevaju množinu. ali tada više nema značenje broja. Zbirni i redni brojevi iznad 20 (dvadeset) višečlani su i samo u posljednjem članu imaju oblik zbirnih i rednih brojeva. treći razred. redni – kad kazuju redosljed u kojem se nalazi predmet označen imenicom.BROJEVI Brojevi mogu biti: 1. četiri đeteta.: prva kiša. jedne čizme. dva đeteta. npr. npr. Jedino redni brojevi imaju oblike za sva tri roda i oba broja. prv-a.: jedan čovjek.: Kao da ih je jedna majka rodila.: jedni opanci. dvjesta četrdeset šestoro i sl. nego stvarna jednina. Uz ženski rod (u množini) taj broj glasi dvije. Broj dva ide uz muški i srednji rod.: dvadeset prvi. prv-e. dvadeset osma ulica i sl. 2. i to uz genitiv jednine.: dva čovjeka. đe se opet ne označava množina. obadvije). dvije žene.: tri žene. jedna vrata. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 99 . jedne pantalone. zbirni – kad označavaju tačan broj mladih bića ili bića različita roda. prv-o // prv-i. šestoro unučadi.: Onih pet učenika je stiglo. a imenice i zamjenice uz njih su u genitivu množine. Broj jedan označava jedninu. npr. dok su oni koji im prethode u obliku osnovnoga broja. Od osnovnih brojeva samo jedan ima oblike za sva tri roda: jedan-ø. jedne makaze i sl. jednaki (npr. te se imenice nalaze u genitivu jednine. dvanaest-i. npr. trideset dvije kuće i sl.: Dođoše jedni ljudi i zaplijeniše im pokućstvo. prv-a. npr. npr.

Brojevi oba (i obadva) i obje (i obadvije) mijenjaju se po obrascu promjene brojeva dva i dvije. -a. dvije. bilion samo su po funkciji brojevi. V: I: L: jèdan jèdan-ø jèdn-og(a) jèdn-om(e) za živo: jèdn-og(a) za neživo: jèdan-ø jèdan-ø jèdn-īm jèdn-om(e) N: G: D: A: V: I: L: jèdna jèdn-a jèdn-ē jèdn-ōj jèdn-u jèdn-a jèdn-ōm jèdn-ōj N: G: D: A: V: I: L: jèdno jèdn-o jèdn-og(a) jèdn-om(e) jèdn-o jèdn-o jèdn-īm jèdn-om(e) N: G: D: A: V: dvâ dv-ȃ dv-àjū dv-àma dv-ȃ dv-ȃ N: G: D: A: 100 MORFOLOGIJA .Brojevi stotina. Deklinacija brojeva Od osnovnih brojeva mijenjaju se samo jedan-ø. Po ostalim osobinama to su imenice. tri i četiri. -o. dva. milion. hiljada. koje se mijenjaju kao i sve druge imenice toga tipa. milijarda.

: s dvije žene. dvije. npr. Oni u sintagmatske odnose ulaze pomoću prijedloga. tri i četiri sve rjeđe imaju promjenljive oblike (naročito broj četiri). U savremenome crnogorskom jeziku i brojevi dva. od trideset golova i sl. npr.I: L: dv-àma dv-àma N: G: D: A: V: I: L: dvȉje dv-ȉje dv-ìjū dv-ijèma/dv-jȅma dv-ȉje dv-ȉje dv-ijèma/dv-jȅma dv-ijèma/dv-jȅma N: G: D: A: V: I: L: trî tr-î tr-ìjū tr-íma tr-î tr-î tr-íma tr-íma N: G: D: A: V: I: L: čètiri čètir-i čètir-ijū čètir-ima čètir-i čètir-i četìr-ma/čètir-ima četìr-ma/čètir-ima Brojevi od pet nadalje nemaju promjenljive oblike. od četiri učenika i sl. Redni brojevi mijenjaju se kao i pridjevi određenoga vida čija osnova završava nepalatalnim konsonantom.: s osam žena. I oni tada u sintagmatske odnose ulaze pomoću prijedloga. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 101 .

Između korijenskoga i sufiksalnoga morfema umeće se n. a svaka osnova svakoga glagolskog oblika je dvomorfemska – sastoji se od korijenskoga i sufiksalnoga morfema. Gramatičari štokavskih standardnih jezika dali su različite podjele glagolskih vrsta. Glagolska osnova može biti podvrgnuta i procesu alternacije. imperfekat. glagolski pridjev trpni i glagolski prilog prošli. Prezentska osnova polazišna je za imperativ i glagolski prilog sadašnji. peta dvije i šesta dvije klase.i tek-ø-. npr. četvrta tri. Mi smo se opredijelili za ovu podjelu. npr. treća tri.GLAGOLI GLAGOLSKE OSNOVE Svaki glagolski oblik ima svoju osnovu i svaki se gradi prema jednoj polazišnoj osnovi. Treba razlikovati glagolski korijen i osnovu. a za neke prezentska. Glagolski oblici međusobno se razlikuju po sufiksalnome morfemu svoje osnove. Između korijenskoga i sufiksalnoga morfema može se pojaviti intervokalno j. Prva glagolska vrsta u crnogorskome jeziku ima šesnaest klasa. glagolski pridjev radni. Dijeli se na šesnaest klasa: 102 MORFOLOGIJA . Infinitivna osnova polazišna je za aorist. PRVA VRSTA Glagoli prve vrste imaju infinitivnu osnovu koja završava nultim morfemom (-ø) i prezentsku osnovu koja završava sufiksalnim morfemom -ē. d. Vrste se dijele na klase. GLAGOLSKE VRSTE U crnogorskome jeziku postoji šest glagolskih vrsta. dn. Polazišna je osnova za neke glagolske oblike infinitivna.: teč-e. Korijen je jednomorfemski.: pi-ø-ti – pi-j-e-m i sl. druga jednu.

ē -m / -t-ø-ū.1. Prva klasa: kras-//krad-ø-ti: mes-//met-ø-ti: ves-//vez-ø-ti: skups-//skub-ø-ti: 2. npr.: véz-ē-m véz-ē-š véz-ē-ø véz-ē-mo véz-ē-te véz-ø-ū -ps-//-b-ø-ti: -b-ē-m / -b-ø-ū. npr.: krád-ē-m krád-ē-š krád-ē-ø krád-ē-mo krád-ē-te krád-ø-ū -s-//-t-ø-ti: -t.: nàčn-ē-m nàčn-ē-š nàčn-ē-ø GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 103 . npr. npr. npr.: nà-žm-ē-m nà-žm-ē-š nà-žm-ē-ø nà-žm-ē-mo nà-žm-ē-te nà-žm-ø-ū -e-ø-ti: -n-ē-m / -n-ø-ū. npr.: skúb-ē-m skúb-ē-š skúb-ē-ø skúb-ē-mo skúb-ē-te skúb-ø-ū -e-ø-ti: -m-ē-m / -m-ø-ū.: mèt-ē-m mèt-ē-š mèt-ē-ø mèt-ē-mo mèt-ē-te mèt-ø-ū -s-//-z-ø-ti: -z-ē-m / -z-ø-ū. Druga klasa: na-že-ø-ti: nače-ø-ti: -s-//-d-ø-ti: -d-ē-m / -d-ø-ū.

: kȍlj-ē-m kȍlj-ē-š kȍlj-ē-ø kȍlj-ē-mo kȍlj-ē-te kȍlj-ø-ū zva-ø-ti: po-sla-ø-ti: 104 MORFOLOGIJA -va-ø-ti: -ov-ē-m / -ov-ø-ū.: žnj-ê-m žnj-ê-š žnj-ê-ø žnj-ê-mo žnj-ê-te žnj-ø-û 3.: zòv-ē-m zòv-ē-š zòv-ē-ø zòv-ē-mo zòv-ē-te zòv-ø-ū -sla-ø-ti: -šalj-ē -m / -šalj-ø-ū. npr. npr. npr.nàčn-ē-mo nàčn-ē-te nàčn-ø-ū že-ø-ti: -e-ø-ti: -nj-ē-m / -nj-ø-ū. npr. npr.: kùn-ē-m kùn-ē-š kùn-ē-ø kùn-ē-mo kùn-ē-te kùn-ø-ū 4. Četvrta klasa: kla-ø-ti: -la-ø-ti: -olj-ē-m / -olj-ø-ū. Treća klasa: kle-ø-ti: -le-ø-ti: -un-ē-m / -un-ø-ū.: pò-šalj-ē-m pò-šalj-ē-š pò-šalj-ē-ø pò-šalj-ē-mo pò-šalj-ē-te pò-šalj-ø-ū .

ø pò-nes-ē-mo po-nès-ē-mo pò-nes-ē-te po-nès-ē-te pò-nes-ø-ū po-nès-ø-ū 9. Sedma klasa: mrije-ø-ti: -ije-ø-ti: -ø-ē-m / -ø-ø-ū. npr. npr.: smȉj-ē-m smȉj-ē-š smȉj-ē-ø GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 105 . npr. Šesta klasa: mlje-ø-ti: -lje-ø-ti: -elj-ē-m / -elj-ø-ū.: mȅlj-ē-m mȅlj-ē-š mȅlj-ē-ø mȅlj-ē-mo mȅlj-ē-te mȅlj-ø-ū 7. Osma klasa: po-nije -ø-ti: -nije -ø-ti: -nes-ē-m / -nes-ø-ū.: pò-nes-ē-m po-nès-ē-m pò-nes-ē-š po-nès-ē-š pò-nes-ē-ø po-nès-ē. npr.dra-ø-ti: -ra-ø-ti: -er-ē-m / -er-ø-ū. npr.: tȁr-ē-m tȁr-ē-š tȁr-ē-ø tȁr-ē-mo tȁr-ē-te tȁr-ø-ū 6.: mrø-ê-m mrø-ê-š mrø-ê-ø mrø-ê-mo mrø-ê-te mrø-ø-û 8. Peta klasa: tr-ø-ti: -r-ø-ti: -ar-ē-m / -ar-ø-ū. npr. Deveta klasa: smje-ø-ti: -je-ø-ti: -i(j)-ē-m / -i(j)-ø-ū.: dèr-ē-m dèr-ē-š dèr-ē-ø dèr-ē-mo dèr-ē-te dèr-ø-ū 5.

npr.smȉj-ē-mo smȉj-ē-te smȉj-ø-ū 10.: čȕ(j)-ē-m čȕ(j)-ē-š čȕ(j)-ē-ø čȕ(j)-ē-mo čȕ(j)-ē-te čȕ(j)-ø-ū -g-ø-ti: -g-ø-u / -ž-e-. Deseta klasa: bi-ø-ti: ču-ø-ti: 11.: bì(j)-ē-m bì(j)-ē-š bì(j)-ē-ø bì(j)-ē-mo bì(j)-ē-te bì(j)-ø-ū -u-ø-ti: -u(j)-ē-m / -u(j)-ø-ū. npr. Jedanaesta klasa: mog-ø-ti: rek-ø-ti: 12. npr. npr.: rèč-ē-m rèč-ē-š rèč-ē-ø rèč-ē-mo rèč-ē-te rèk-ø-ū -u-ø-ti: -p-ē-m / -p-ø-ū. npr.: mòg-ø-u mòž-e-š mòž-e-ø mòž-e-mo mòž-e-te mòg-ø-ū -k-ø-ti: -č-ē-m / -k-ø-ū. Dvanaesta klasa: u-su-ø-ti: 106 MORFOLOGIJA -i-ø-ti: -i(j)-ē-m / -i(j)-ø-ū.: ȕ-sp-ē-m ȕ-sp-ē-š ȕ-sp-ē-ø ȕ-sp-ē-mo ȕ-sp-ē-te ȕ-sp-ø-ū .

: mȍg-n-ē-m mȍg-n-ē-š mȍg-n-ē-ø mȍg-n-ē-mo mȍg-n-ē-te mȍg-n-ø-ū -k-ø-ti: -k-n-ē-m / -k-n-ø-ū.13.: rȅk-n-ē-m rȅk-n-ē-š rȅk-n-ē-ø rȅk-n-ē-mo rȅk-n-ē-te rȅk-n-ø-ū 14. Petnaesta klasa: id-ø-ti: -d-ø-ti: -d-ē-m / -d-ø-ū. Šesnaesta klasa: na-id-ø-ti (naići): -id-ø-ti: -iđ-ē-m / -iđ-ø-ū. npr. npr. npr.: nà-īđ-ē-m nà-īđ-ē-š nà-īđ-ē-ø GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 107 .: ìd-ē-m ȉd-ē-m ìd-ē-š ȉd-ē-š ȉd-ē-ø ìd-ē-ø ìd-ē-mo ȉd-ē-mo ìd-ē-te ȉd-ē-te ìd-ø-ū ȉd-ø-ū 16.: dȁ-dn-ē-m dȁ-dn-ē-š dȁ-dn-ē-ø dȁ-dn-ē-mo dȁ-dn-ē-te dȁ-dn-ø-ū 15.: nè-sta-n-ē-m nè-sta-n-ē-š nè-sta-n-ē-ø nè-sta-n-ē-mo nè-sta-n-ē-te nè-sta-n-ø-ū -g-ø-ti: -g-n-ē-m / -g-n-ø-ū. npr. Četrnaesta klasa: da-ø-ti: -a-ø-ti: -a-dn-ē-m /-a-dn-ø-ū. Trinaesta klasa: ne-sta-ø-ti: mog-ø-ti: rek-ø-ti: -sta-ø-ti: -n-ē-m / -n-ø-ū. npr. npr.

a na kraju prezentske sufiksalni morfem -ē. sonanti m. d. p. c i h. npr. Druga glagolska vrsta ima samo jednu klasu: -nu-ti: -n-ē-m / -n-ø-ū. Finalni konsonanti b.nà-īđ-ē-mo nà-īđ-ē-te nà-īđ-ø-ū pro-na-ø-ći: -na-ø-ći: -na-đ-ē-m / -na-đ-ø-ū. s. ć.: ba-nu-ti: bȁ-n-ē-m bȁ-n-ē-š bȁ-n-ē-ø bȁ-n-ē-mo bȁ-n-ē-te bȁ-n-ø-ū TREĆA VRSTA Glagoli treće vrste imaju infinitivnu osnovu koja završava sufiksalnim morfemom -a-. vlj i št.: zȍblj-ē-m zȍblj-ē-š zȍblj-ē-ø . t. š. npr. -ev-. v i konsonantska grupa sk u korijenskome morfemu uz jē iz sufiksalnoga morfema jotuju se u blj.ispred a alternira s prezentskim -u-. đ. č. Između toga prezentskoga sufiksalnog morfema i korijenskoga morfema umeće se n. a prezentska osnova završava sufiksalnim morfemom -jē-. Infinitivno -ov-. mlj. ž. g. z. Treća glagolska vrsta dijeli se na tri klase: 1. k. š. -ja-.: prò-nā-đ-ē-m prò-nā-đ-ē-š prò-nā-đ-ē-ø prò-nā-đ-ē-mo prò-nā-đ-ē-te prò-nā-đ-ø-ū DRUGA VRSTA Glagoli druge vrste imaju na kraju infinitivne osnove sufiksalni morfem -nu-. plj. č. ž. -iv. npr. Prva klasa: zob-a-ti: 108 MORFOLOGIJA -b-a-ti: -blj-ē-m / -blj-ø-ū. odnosno -va-.

: svȉć-ē-m svȉć-ē-š svȉć-ē-ø svȉć-ē-mo svȉć-ē-te svȉć-ø-ū -g-a-ti: -ž-ē-m / -ž-ø-ū. npr. npr.: glȍđ-ē-m glȍđ-ē-š glȍđ-ē-ø glȍđ-ē-mo glȍđ-ē-te glȍđ-ø-ū -t-a-ti: -ć-ē-m / -ć-ø-ū. npr. npr.: kȁplj-ē-m kȁplj-ē-š kȁplj-ē-ø kȁplj-ē-mo kȁplj-ē-te kȁplj-ø-ū -d-a-ti: -đ-ē-m / -đ-ø-ū.zȍblj-ē-mo zȍblj-ē-te zȍblj-ø-ū kap-a-ti: glod-a-ti: svit-a-ti: slag-a-ti: srk-a-ti: -p-a-ti: -plj-ē-m / -plj-ø-ū.: sȓč-ē-m sȓč-ē-š sȓč-ē-ø sȓč-ē-mo sȓč-ē-te sȓč-ø-ū GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 109 . npr.: slâž-ē-m slâž-ē-š slâž-ē-ø slâž-ē-mo slâž-ē-te slâž-ø-ū -k-a-ti: -č-ē-m / -č-ø-ū.

: stêž-ē-m stêž-ē-š stêž-ē-ø stêž-ē-mo stêž-ē-te stêž-ø-ū -s-a-ti: -š-ē-m / -š-ø-ū. npr. npr.: dò-zīvlj-ē-m dò-zīvlj-ē-š dò-zīvlj-ē-ø dò-zīvlj-ē-mo dò-zīvlj-ē-te dò-zīvlj-ø-ū -c-a-ti: -č-ē-m / -č-ø-ū.stez-a-ti: bris-a-ti: hram-a-ti: do-ziv-a-ti: sric-a-ti: za-dih-a-ti: 110 MORFOLOGIJA -z-a-ti: -ž-ē-m / -ž-ø-ū.: hrâmlj-ē-m hrâmlj-ē-š hrâmlj-ē-ø hrâmlj-ē-mo hrâmlj-ē-te hrâmlj-ø-ū -v-a-ti: -vlj-ē-m / -vlj-ø-ū. npr.: srîč-ē-m srîč-ē-š srîč-ē-ø srîč-ē-mo srîč-ē-te srîč-ø-ū -h-a-ti: -š-ē-m / -š-ø-ū.: zà-dīš-ē-m zà-dīš-ē-š zà-dīš-ē-ø .: brȉš-ē-m brȉš-ē-š brȉš-ē-ø brȉš-ē-mo brȉš-ē-te brȉš-ø-ū -m-a-ti: -mlj-ē-m / mlj-ø-ū. npr. npr. npr.

pa u rezultatu imamo đ i ć. npr. ž. Korijenski morfem ispred sufiksalnoga morfema -a. npr. Druga klasa: da-va-ti: -va-ti: -jē-m / (j)-ø-ū.(ili -e. -a-.jotuje krajnje konsonante d i t u korijenskome morfemu.ako je došlo do jotovanja krajnjega konsonanta u korijenskome morfemu. -je. npr. npr. Treća klasa: si-ja-ti: -jati: -jē-m / (j)-ø-ū. a prezentska osnova završava sufiksalnim morfemom -i-. št i žd. Sufiksalni morfem -je.: bîšt-ē-m bîšt-ē-š bîšt-ē-ø bîšt-ē-mo bîšt-ē-te bîšt-ø-ū 2.: vȍz-ī-m vȍz-ī-š GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 111 . Prva klasa: voz-i-ti: -i-ti: -ī-m / -ø-ē.: sȉ-jē-m sȉ-jē-š sȉ-jē-ø sȉ-jē-mo sȉ-jē-te sȉ(j)-ø-ū ČETVRTA VRSTA Infinitivna osnova glagola četvrte vrste završava sufiksalnim morfemima -i-.zà-dīš-ē-mo zà-dīš-ē-te zà-dīš-ø-ū bisk-a-ti: -sk-a-ti: -št-ē-m / -št-ø-ū. lećeti < letjeti). npr. viđeti < vidjeti.ima krajnje č. Četvrta glagolska vrsta dijeli se na tri klase: 1.: dá-jē-m dá-jē-š dá-jē-ø dá-jē-mo dá-jē-te dá(j)-ø-ū 3.

jotovalo krajnji konsonant korijenskoga morfema.: lèž-ī-m lèž-ī-š lèž-ī-ø lèž-ī-mo lèž-ī-te lèž-ø-ē -št-a-ti: -št-ī-m / -št-ø-ē. npr.: svŕb-ī-m svŕb-ī-š svŕb-ī-ø svŕb-ī-mo svŕb-ī-te svŕb-ø-ē Napomena: Ista je promjena kad su u pitanju glagoli u kojima je j iz sufiksalnoga morfema -je.: leć-e-ti: viđ-e-ti: 3. npr.: pljúšt-ī-m pljúšt-ī-š pljúšt-ī-ø pljúšt-ī-mo pljúšt-ī-te pljúšt-ø-ē . Druga klasa: svrb-je-ti: -je-ti: -ī-m / -ø-ē. npr. Treća klasa: krič-a-ti: lež-a-ti: pljušt-a-ti: 112 MORFOLOGIJA lèt-ī-m / lèt-ø-ē vìd-ī-m / vìd-ø-ē -č-a-ti: -č-ī-m / -č-ø-ē. npr. npr.vȍz-ī-ø vȍz-ī-mo vȍz-ī-te vȍz-ø-ē 2.: kríč-ī-m kríč-ī-š kríč-ī-ø kríč-ī-mo kríč-ī-te kríč-ø-ē -ž-a-ti: -ž-ī-m / -ž-ø-ē.

: iš-čìt-āv-ā-m iš-čìt-āv-ā-š iš-čìt-āv-ā-ø iš-čìt-āv-ā-mo iš-čìt-āv-ā-te iš-čìt-āv-a-(j)ū / iš-čit-áv-a-(j)ū ŠESTA VRSTA Infinitivna osnova glagola šeste vrste završava sufiksalnim morfemima -ova-/-eva. Prva klasa: trg-ov-a-ti: -ov-a-ti / -ev-a-ti: -u-jē-m / -u(j)-ø-ū. Druga klasa: iš-čit-av-a-ti: -av-a-ti: -āv-ā-m / -av-a-(j)ū. a prezentska sufiksalnim morfemom -jē-.zvižd-a-ti: -žd-a-ti: -žd-ī-m / -žd-ø-ē. npr.i -iva-. npr. npr. Glagoli pete vrste dijele se na dvije klase: 1. Kod nekih glagola ispred tih sufiksalnih morfema javlja se av.: čìt-ā-m čìt-ā-š čìt-ā-ø čìt-ā-mo čìt-ā-te čìt-a-(j)ū 2. Prva klasa: čit-a-ti: -a-ti: -ā-m / -a-(j)ū. npr.: zvížd-ī-m zvížd-ī-š zvížd-ī-ø zvížd-ī-mo zvížd-ī-te zvížd-ø-ē PETA VRSTA Infinitivna osnova glagola pete vrste završava sufiksalnim morfemom -a-. a prezentska sufiksalnim morfemom -ā-.: tg-u-jē-m tg-u-jē-š tg-u-jē-ø GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 113 . Dijeli se na dvije klase: 1.

promjenom sufiksalnoga morfema u osnovi nesvršenih glagola. npr. grajati – za-grajati.završava konsonantima b. Nesvršeni glagoli grade se od svršenih promjenom sufiksalnoga morfema njihove osnove. d. Kad se pri tvorbi nesvršenih glagola korijenski morfem (svršenih glagola) ispred sufiksalnoga -i. t i z. sonantima l. Druga klasa: poruč-iv-a-ti: -iv-a-ti: -u-jē-m / -u(j)-ø-ū. dodavanjem prefiksalnoga morfema. n i v ili 114 MORFOLOGIJA . do-nes-ø-ti – do-nos-i-ti i sl.: spavati – na-spavati. npr. f. Svršeni glagoli se od nesvršenih tvore na dva načina: 1.i -iva-. -ava. Tvorba svršenih i nesvršenih glagola Svršeni i nesvršeni glagoli mogu se graditi jedni od drugih. Osim njih postoje i dvovidski glagoli. Tada se koriste ovi sufiksalni morfemi: -a-. stanja ili zbivanja. npr. jesti – po-jesti i sl. m. 2. od-ves-ø-ti – od-vod-i-ti.: za-ves-ø-ti – za-vod-i-ti. s.tg-u-jē-mo tg-u-jē-te tg-u(j)-ø-ū mač-ev-a-ti: mȁč-u-jē-m mȁč-u-jē-š mȁč-u-jē-ø mȁč-u-jē-mo mȁč-u-jē-te mȁč-u(j)-ø-ū 2. p. Glagoli prve klase prve vrste nesvršeni oblik grade sufiksalnim morfemom -i-.. Po njemu se glagoli u crnogorskome jeziku dijele na svršene (perfektivne) i nesvršene (imperfektivne). npr.: bacati – baciti i sl. pri čemu vokal e u korijenskome morfemu alternira s o.: porùč-u-jē-m porùč-u-jē-š porùč-u-jē-ø porùč-u-jē-mo porùč-u-jē-te porùč-u(j)-ø-ū GLAGOLSKI VID Glagolski vid označava razliku u trajanju glagolom označene radnje.

telefonirati.i -jiva-. govoriti. Takvi su npr. trepkati. Njihov se vid može odrediti samo u rečeničnome kontekstu.: doručkovati. Taj trenutak može biti različit. dovršiti. Sufiksalni morfem -a-/-ja. npr. ń.konsonantskim grupama sl. pa tako i svršeni glagoli mogu biti: 1. doći.: stići. Najviše ih je među pozajmljenim glagolima na -is-a-ti/-ir-a-ti i -iz-ov-a-ti: fotografisati. porazgovarati i sl. neodređenosvršeni – označavaju svršenu radnju koja je duže ili kraće trajala. razvikati se. npr. ʒ́. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 115 . npr. pogledati i sl. bupiti. npr. urbanizovati i sl. zapjevati. U rečenici: Śedim na Orlovu kršu i fotografišem Cetinje – glagol fotografisati je nesvršen. Usljed toga i o ispred toga sufiksa alternira s ā. trenutnosvršeni – označavaju radnju koja je ograničena na jedan trenutak. š. ĺ.: òpaz-ī-ti > opáž-a-ti. pĺ. Međutim u rečenici: Kad fotografišeš Cetinje. zn. istrijebiti i sl.: za-lòm-i-ti > za-lám-a-ti. šĺ. znati i sl. trajni (durativni) – označavaju radnju... stanja i zbivanja čije je trajanje ograničeno na jedan trenutak. Dijele se na dvije vrste: 1. Svršeni (perfektivni) glagoli Ti glagoli označavaju radnje. polećeti. stradati i sl. ròd-i-ti > ráđ-a-ti i sl. mĺ. šń.. 2. početnosvršeni – označavaju svršeni početak radnje. stanje i zbivanje neprekidnoga trajanja. npr. jesti. 4. prozboriti. skočiti. ručati. pojesti. śesti. popiti. sonanata i konsonantskih grupa u: bĺ. žʒ́. ć. popričati. Nesvršeni (imperfektivni) glagoli Ti glagoli označavaju radnju. viđeti.: lupkati. žń. javljati se i sl. -ava. št/šć. kuckati. sn. npr. npr. skȕp-ī-ti > skúp-lja-ti i sl. zajecati.: zaigrati se.: propjevati. npr. fĺ. 3. završnosvršeni – označavaju svršetak radnje. stanje ili zbivanje čije trajanje nije ograničeno. pregristi i sl. U tom slučaju dolazi do jotovanja navedenih konsonanata. st i zd. poslije kojega radnja može trajati neograničeno.najčešće izaziva duljenje prethodnoga sloga. tada se umjesto morfema -a-. -java. izgorjeti.: pasti. zapričati se.: pričati. Dvovidski glagoli To su glagoli kojima se može označavati i svršena i nesvršena radnja.i -ivaupotrebljavaju morfemi -ja-. O tima i ostalim glasovnim promjenama koje se javljaju pri tvorbi nesvršenih glagola bilo je riječi u poglavlju o morfonologiji crnogorskoga jezika. ž. večerati. 2. čekamo te da nam se pridružiš – taj glagol je svršen. vĺ. učestali (iterativni) – označavaju radnju koja se ponavlja s prekidima i neograničeno traje.

pjevati i sl. U zavisnosti od objekta dijele se na: ▫ prave prelazne glagole. Prelazni (tranzitivni) glagoli – označavaju glagole čije se radnje vrše na predmetu izvan vršioca.: śesti. slegnuti ramenima). npr. sprdati se.: Škola je srušena.: umivati se. piti vode. Radnja se može vršiti u subjektu mimo njegove volje i svjesne aktivnosti (npr. – Petar je pjevao pjesmu. ▫ neprave prelazne glagole. Dijele se na: ▫ prave povratne glagole. koji imaju objekat u svim ostalim padežnim oblicima (bježati od vatre. pozdraviti se. ▫ neprave povratne glagole.).: čitati knjigu. U prvome slučaju riječ je o aktivnim glagolima. Prelazni glagoli mogu se upotrebljavati i u pasivnome i u aktivnom obliku. Prema predmetu vršenja glagolske radnje glagoli se dijele na tri grupe: 1..: Petar pjeva pjesmu.: Đak uči.). Povratni (refleksivni) glagoli – uvijek se upotrebljavaju s rječcom se. 3. u drugome o medijalnim. brinuti se o đeci. Subjekat može trpjeti radnju koju neko drugi vrši na njemu (npr. obrijati se i sl.: Profesor je ostario. npr. popeti se. ▫ uzajamnopovratne glagole. večerati koštanja). – Petar će pjevati pjesmu. Neprelazni (intranzitivni) glagoli – ne zahtijevaju objekat. smijati se. pričati priču) te u obliku genitiva bez prijedloga (kupiti hljeba. koji označavaju radnju što je subjekat vrši sam na sebi i kod kojih rječca se označava kraći oblik akuzativa zamjenice sebe. biti se i sl. a u trećemu radi se o pasivnim glagolima. kod kojih rječca se ne može predstavljati kraći oblik akuzativa zamjenice sebe.: čuditi se. Subjekat može svojevoljno i svjesno vršiti neku radnju (npr. ljubiti se. koji označavaju radnju u kojoj uzajamno učestvuju najmanje dva vršioca. bijeljeti se i sl. spavati. – Pjesma je bila pjevana (od Petra).. koji zahtijevaju objekat u obliku akuzativa bez prijedloga (npr. 116 MORFOLOGIJA . Njihova je funkcija uglavnom kontekstualno određena. 2. Oni zahtijevaju objekat u vezi s kojim se vrši radnja.: grliti se. – Pjesma će biti pjevana (od Petra). npr. spremati se.GLAGOLSKI ROD Glagolski rod označava odnos između subjekta i objekta glagolske radnje. razgovarati. npr.). / Pjesma je pjevana (od Petra). npr.

futur drugi. Budućnost se iskazuje futurom prvim (buduće vrijeme) i futurom drugim (predbuduće vrijeme). potencijal imperfekta i potencijal. imperfekat. aoristom. Nelični glagolski oblici su oni kojima se ne može odrediti lice. glagolski pridjev radni i glagolski pridjev trpni. odnosno stav govornoga lica prema još uvijek neizvršenoj glagolskoj radnji. aoristom (prošlo svršeno vrijeme). potencijal imperfekta i optativ. Složeni glagolski oblici su oni koji pored glavnoga imaju i pomoćni glagol. sadašnjosti i budućnosti. Prošlost se iskazuje imperfektom (prošlo nesvršeno vrijeme). futur drugi. Lični glagolski oblici su oni kod kojih je moguće odrediti lice koje vrši glagolsku radnju. optativ. futur prvi.GLAGOLSKO VRIJEME i GLAGOLSKI NAČIN Gramatičkom kategorijom vremena iskazuje se vrijeme kad se glagolska radnja vrši. glagolski prilog prošli. Glagolska vremena u crnogorskome jeziku izražavaju se prezentom. Pomoćni su glagoli biti i htjeti/šćeti. prezent. Glagolskim načinom (modusom) iskazuje se način na koji se vrši glagolska radnja. perfektom (prošlo nesvršeno i svršeno vrijeme) i pluskvamperfektom (pretprošlo nesvršeno i svršeno vrijeme). Prosti glagolski oblici su oni koji se grade od jednoga glagola. aorist. pluskvamperfekat. To su: prezent. GLAGOLSKI OBLICI Glagolski oblici dijele se na proste i složene. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 117 . optativ (željni način). perfekat. Složeni glagolski oblici su: perfekat. imperfektom. imperfekat. odnosno odnos između vremena govorenja i vremena vršenja glagolske radnje. Glagolski oblici dijele se i na lične i nelične. Pomoćni glagol biti koristi se za tvorbu perfekta. Sadašnjost se iskazuje prezentom (sadašnje vrijeme). glagolski prilog sadašnji i glagolski prilog prošli. potencijal. futura drugoga i potencijala. aorist. imperativ. To su: infinitiv. Prosti glagolski oblici su: infinitiv. glagolski pridjev radni. futur prvi. Pomoćni glagol htjeti/šćeti upotrebljava se za tvorbu futura prvoga i potencijala imperfekta. Glagolski načini su: imperativ (zapovjedni način). glagolski pridjev trpni. imperativ. futurom prvim i futurom drugim. pluskvamperfekat. Glagolska radnja može se vršiti u prošlosti. pluskvamperfekta. glagolski prilog sadašnji. potencijal (mogućni način) i potencijal imperfekta. perfektom. pluskvamperfektom.

bič-eva-ti. npr.. iz-uč-ava-ti.. mrz-nu-ti.i -jiva-. smanj-iva-ti. is-trč-ava-ti. Infinitiv ima nastavak -ti. Sufiksalni morfemi su: -ø-: -a-: -i-: -je-: -nu-: -ava-: -iva-: -eva-: -ova-: id-ø-ti.: moći < mog-ø-ti. trs-i-ti i sl. u-ćer-iva-ti i sl. na-mak-nu-ti i sl. stanja ili zbivanja. pros-i-ti. imperativ za označavanje prošlosti (pripovjedački imperativ): Mi potrči k njima. izići < iz-id-ø-ti). Međutim tim glagolskim oblicima mogu se iskazivati i druga vremena. kralj-eva-ti. – Śutra idemo na more. -java. ruk-ova-ti i sl.: pisa-ti.: vid-je-ti > viđeti – viđati. vid-je-ti (> viđeti). greb-ø-ti. pad-a-ti. nagrabusio si! i sl. stol-ova-ti. let-je-ti (> lećeti) i sl. pod-mit-i-ti > pod-mić-iva-ti.Glagolske oblike treba razlikovati od glagolskih vremena. -ava.. Tako npr. vrg-nu-ti. peći < pek-ø-ti). bol-ova-ti.: reći < rek-ø-ti. rad-i-ti. INFINITIV Infinitiv je neodređeni glagolski oblik kojim se kazuje samo ime radnje. kad glase -ja-. perfekat – budućnost: Ako ne dođeš. Njime se ne izriče ni lice ni broj. pro-glas-i-ti > pro-glaš-ava-ti i sl... ču-ø-ti i sl. čita-ti. ali je u njima ć dobijeno stapanjem k i t (npr. Sufiksalni morfem -je-. prezentom kazuje sadašnjost. gleda-ti. mač-eva-ti i sl. I glagoli na -ći imaju taj nastavak. leći < leg-ø-ti) te d i t (glagol ići i glagoli od njega izvedeni. gled-a-ti. izazivaju jotaciju konsonanata s kraja korijenskoga morfema. poruč-iva-ti..: ići < id-ø-ti. futurom prvim budućnost itd. Stoga se infinitiv uzima kao osnovni glagolski oblik pri navođenju glagola. npr. npr. npr. 118 MORFOLOGIJA . pis-a-ti i sl. g i t (npr. Infinitivna osnova sastoji se od korijenskoga i sufiksalnoga morfema. O svemu tome više riječi biće u poglavlju o sintaksi crnogorskoga jezika.. sa-gled-ava-ti i sl.. I glagolskim načinima može se iskazivati glagolsko vrijeme. kao i sufiksalni morfemi -a-. prezent može iskazivati i prošlost i budućnost: Kažu oni nama lani da ćemo se viđeti ponovo. kad imadosmo što viđeti. perfektom prošlost. Već je rečeno da se npr. Infinitivnu osnovu čini dio glagola koji se nalazi ispred nastavka -ti.i -iva-. pa od toga ne bi ništa.

: kop-a-(j)u.i -iv.koristi sufiksalni morfem -ø-. -ø množina 1.u prezentskoj osnovi. Imaju ga i svršeni i nesvršeni glagoli.. ž.) Infinitivno -ov-. Prezentska osnova sastoji se od korijenskoga i sufiksalnoga morfema. mlj. vrh-ø-u i sl.: smi-(j)e-m. npr. Prezentski nastavci su: jednina 1. sonanti m i v te grupa sk u korijenskome morfemu uz jē iz sufiksalnoga morfema jotuju se u blj. -ev. g i h s kraja korijenskoga morfema glagola prve vrste (11. ž i š ispred sufiksalnoga morfema -ē. nos-i-m. -ē/-ū Nastavak -ē u 3. U glagolima pete i šeste vrste u trećemu licu jednine između prezentskoga nastavka i sufiksalnoga morfema prezentske osnove javlja se intervokalno j. npr. d. k. bič-u-je-m i sl. č. npr. š. klasa) alterniraju sa č. tek-ø-u. č. -te 3. To se j javlja i između korijenskoga i sufiksalnoga morfema prezenta glagola devete i desete klase prve glagolske vrste. Konsonanti k. a nastavak -ū glagoli ostalih glagolskih vrsta. g i h ostaju nepromijenjeni u trećemu licu množine prezenta jer se tada umjesto sufiksalnoga morfema -ē. (Viđeti o tome u odjeljku o glagolima treće vrste. -m 2. vrći (< vrh-ø-ti): vrš-e-m i sl. moći (mog-ø-ti): mog-e-š > mož-e-š. t. Konsonanti k. razgovar-a-(j)u i sl. -š 3. (glagoli četvrte vrste): rad-i-m. đ. za-branj-iv-a-ti – za-branj-u-je-m i sl. Gradi se od prezentske osnove i prezentskih nastavaka. npr. (glagoli pete vrste): prič-a-m. pek-ø-u. pi-(j)e-m i sl. Sufiksalni morfemi prezentske osnove su: -ē-ī-ā-jē- (glagoli prve i druge vrste): bod-e-m. mač-u-(j)u. gled-a-m. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 119 . iz-uč-av-a-m i sl. š. ž.: rek-ø-u. bjež-i-m i sl. Glasovne alternacije u prezentskoj osnovi Kod glagola treće vrste finalni konsonanti b. licu množine prezenta imaju glagoli četvrte vrste. simultano s vremenom govorenja.kod glagola treće vrste ispred a alternira s prezentskim -u-. p. mač-ev-a-ti – mač-u-je-m.: rad-ov-a-ti – rad-u-je-m. npr. (glagoli treće i šeste vrste): met-je-m > meć-e-m. z. s. trg-n-e-m i sl. -mo 2. plj.PREZENT Prezent je glagolski oblik kojim se iskazuje radnja koja se vrši u sadašnjosti.. c i h. bič-u-(j)u. g. mog-ø-u..: reći (< rek-ø-ti): rek-e-m > reč-e-m. ć. vlj i št.

s.ā-h. f..(zamjenjuje sufiksalni morfem -iva. gled-ā-h i sl. -h 2. sonantima l.iz infinitivne osnove) dođe u dodir s konsonantima b. Imperfekatska osnova sastoji se od korijenskoga i sufiksalnoga morfema. Svakome sufiksalnom morfemu imperfekatske osnove odgovara određeni sufiksalni morfem infinitivne osnove. p. -īvā.. -āvā. sn.(zamjenjuje sufiksalne morfeme -ø-. -smo 2. Imperfekatski nastavci su: jednina 1. žud-jā-h > žuđ-ā-h i sl.iz infinitivne osnove): op-tereć-īvā-h.(zamjenjuje sufiksalni morfem -ova.iz infinitivne osnove): rad-ovā-h.i -je.. -ijā.iz infinitivne osnove): mač-evā-h. m. kla-ø-ti – kolj-e-m i sl. -ovā. sagled-āvā-h i sl. glad-ovā-h i sl.Alternirane prezentske osnove javljaju se i u ostalim klasama glagola prve vrste. hval-jā-h > hvalj. t i z.iz infinitivne osnove): plet-ijā-h. n i v ili konsonantskim grupama sl.iz imperfekatske osnove (koji je ekvivalentan sufiksalnim morfemima -i. kralj-evā-h i sl.(zamjenjuje sufiksalni morfem -eva.. -še množina 1. npr. Sufiksalni morfemi imperfekatske osnove su: -ā.. (Viđeti o tome u odjeljku o glagolima prve vrste.(zamjenjuje sufiksalni morfem -ø.) IMPERFEKAT Imperfekat je glagolski oblik kojim se iskazuje prošla nesvršena radnja.. -i.(zamjenjuje sufiksalni morfem -ava. -hū Glasovne alternacije u korijenskome morfemu imperfekatske osnove Kad sufiksalni morfem -jā.iz infinitivne osnove): bi-jā-h.i -je. zn i st s kraja kori120 MORFOLOGIJA .iz infinitivne osnove): kop-ā-h. dar-īva-h i sl.: za-če-ø-ti – za-čn-e-m. Gradi se od imperfekatske osnove i imperfekatskih nastavaka.iz infinitivne osnove): iz-uč-āvā-h. -še 3. Gradi se od imperfektivnih (nesvršenih) glagola. kle-ø-ti – kun-e-m.(zamjenjuje sufiksalni morfem -a. -ste 3. -jā. -evā. d. tec-ijā-h i sl.

g i h s kraja korijenskoga morfema. vuk-ø-ti: vuk-ija-h > vuc-ija-še. Aoristna osnova sastoji se od korijenskoga i sufiksalnoga morfema. živje-ti: živ-ja-h > življ-a-h. z i s. po-śek-ø-ti: po-śek-o-h i sl. šnj. mlj. -i. AORIST Aorist je glagolski oblik kojim se iskazuje prošla svršena radnja. zvon-i-ti: zvon-ja-h > zvonj-a-h. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 121 . is-pek-ø-ti: is-pek-o-h.iz infinitivne osnove): po-misl-i-ti: po-misl-i-h. vrši se njihova jotacija u: blj. usu-ø-ti: usu-ø-h i sl. skup-i-ti: skup-ja-h > skuplj-a-h. npr. lj. slut-i-ti: slut-ja-h > sluć-a-h. voz-i-ti: voz-ja-h > vož-a-h.. is-tek-ø-ti: is-tek-e-ø > is-teč-e-ø i sl.. npr.(zamjenjuje sufiksalni morfem -i.(zamjenjuje sufiksalni morfem -a. npr.. đ.: pek-ø-ti: pek-ija-h > pec--ija-h. strig-ø-ti: strig-ija-h > striz-ija-h i sl.(zamjenjuje sufiksalni morfem -ø.: vuk-ø-ti: vuk-ja-h > vuč-a-h. krst-i-ti: krst-ja-h > kršć-a-h i sl. -e. kip-je-ti: kip-ja-h > kiplj-a-h. Gradi se od aoristne osnove i sufiksalnih morfema.iz infinitivne osnove): pro-kle-ø-ti: pro-kle-ø-h. po-pi-ø-ti: po-pi-ø-h. strig-ø-ti: strig-ja-h > striž-a-h i sl..iz imperfekatske osnove (koji je ekvivalentan sufiksalnome morfemu -ø. žnj i šć. Svakome sufiksalnom morfemu aoristne osnove odgovara određeni sufiksalni morfem infinitivne osnove: -ø.. šlj. hval-i-ti: hval-ja-h > hvalj-a-h. -o.iz infinitivne osnove) dođe u dodir s konsonantima k.: glob-i-ti: glob-ja-h > globlj-a-h. š. oni alterniraju sa c. ž. misl-i-ti: misl-ja-h > mišlj--a-h. po-nes-ø-ti: po-nes-o-h. ž i š.(zamjenjuje sufiksalni morfem -ø. pros-i-ti: pros-ja-h > proš-a-h.jenskoga morfema.iz infinitivne osnove): pre-kop-a-ti: pre-kop-a-h.iz infinitivne osnove) dođe u dodir s konsonantima k. za-glib-i-ti: za-glib-i-h i sl. grm-je-ti: grm-ja-h > grmlj-a-h. ć. blijed-i-ti: blijed-ja-h > blijeđ-a-h. Kad sufiksalni morfem -ijā. nj. o-greb-ø-ti: o-greb-o-h. plj. flj.iz infinitivne osnove): o-greb-ø-ti: o-greb-e-ø. vlj. oni alterniraju sa č. g i h s kraja korijenskoga morfema. pro-čit-a-ti: pro-čit-a-h i sl. umrije-ø-ti: umrije-ø-h. -a.iz infinitivne osnove): iz-ved-ø-ti: iz-ved-o-h. lov-i-ti: lov-ja-h > lovljah. prazn-i-ti: prazn-ja-h > pražnj-a-h.iz imperfekatske osnove (koji je ekvivalentan sufiksalnome morfemu -ø. Kad sufiksalni morfem -jā.(zamjenjuje sufiksalni morfem -ø.

Kad se konsonanti k.(zamjenjuje sufiksalni morfem -iva. -āva. hȍćāhū i šćâh. -ova. -īva. po-sa-kr-iva-ti: po-sa-kr-iva-h i sl. -nu. hȍćāše / hȍćāsmo.iz infinitivne osnove): na-sa-opšt-ava-ti: na-sa-opšt-ava-h i sl. Nenaglašeni su: ću. htjȅdnē/šćȅdnē // htjȅdnēmo/šćȅdnēmo. Naglašeni su: hòću. hȍćāše. Aoristni nastavci su: jednina 1.iz infinitivne osnove): po-s-manj-iva-ti: po-s-manj-iva-h. će. -eva.. imperfekat i aorist pomoćnih glagola htjeti/šćeti i biti Glagol htjeti/šćeti u prezentu može imati svršeni i nesvršeni oblik. -ø množina 1. hȍćāste. oni alterniraju sa č. hòćeš. šćâše / šćâsmo.iz infinitivne osnove): na-voj-evati: na-voj-eva-h. Imperfekat toga glagola dvojako se upotrebljava: hȍćāh. šćâše. Svršeni oblici prezenta glagola htjeti/šćeti glase: htjȅdnēm/šćȅdnēm.(zamjenjuje sufiksalni morfem -ova. hòćete. -h 2. Korijenski konsonant k u distribuciji sk ispred morfema -nk. -ø 3.(zamjenjuje sufiksalni morfem -ava.: is-pek-ø-ti: is-peč-e-ø. šćâhū. vid-je-ti > viđ-e-ti: vid-je-h > viđ-e-h i sl. npr. -smo 2. htjȅdnēte/šćȅdnēte. po-mog-ø-ti: po-mož-e-ø..iz infinitivne osnove): strk-nu-ti: strk-nu-h.iz infinitivne osnove): na-drugova-ti: na-drug-ova-h.(zamjenjuje sufiksalni morfem -nu. -ste 3. -še Prezent. hòće / hòćemo. htjȅdnēš/šćȅdnēš. ćete. iz-mač-eva-ti: iz-mač-eva-h i sl. će / ćemo. 122 MORFOLOGIJA .ispada: is-tisk-nu-ti > is-tis-nu-ti.iz infinitivne osnove): po-let-je-ti > po-leć-e-ti: po-let-je-h > po-leć-e-h. ot-put-ova-ti: ot-put-ova-h i sl. is-tis-nu-ti: is-tis-nu-h i sl. htjȅdnū/šćȅdnū. g i h nađu na kraju korijenskoga morfema ispred sufiksalnoga morfema -e-. hòće.(zamjenjuje sufiksalni morfem -je.(zamjenjuje sufiksalni morfem -eva...-je. o-vrh-ø-ti: o-vrš-ē-ø i sl. ž i š. Nesvršeni oblik prezenta toga glagola može biti naglašen i nenaglašen. ćeš. šćâste..

pa-l-a. bȉste. bjȅše. zamjenom sufiksalnoga morfema infinitivne osnove sufiksalnim morfemom -l.i nastavaka za glagolski pridjev radni. ple-l-o i sl. GLAGOLSKI PRIDJEV RADNI Glagolski pridjev radni (ili particip perfekta aktivni) gradi se na dva načina: 1. Kod glagola sedme klase prve vrste ije ispred sufiksalnoga morfema -l. je / smo. bjȅše / bjȅsmo. 2. bȉ. pa-l-o. bi. Nesvršeni oblici prezenta glagola biti mogu biti naglašeni i nenaglašeni. htjȅdoste/šćȅdoste. jèste. bȉ / bȉsmo. U oba slučaja sufiksalni morfem -l. bȕdū. htjȅde/šćȅde // htjȅdosmo/šćȅdosmo. plet-ø-ti: plet-l-ø > ple-l-ø > ple-o-ø. dodavanjem na infinitivnu osnovu sufiksalnoga morfema -l.i dodavanjem nastavaka za glagolski pridjev radni. su.i -nu. bjȅhū. jèsi. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 123 . biste. npr. -je. Nenaglašeni su: sam. npr. bȕdē / bȕdēmo.: pad-ø-ti: pad-l-ø > pa-l-ø > pa-o-ø.i navedenih nastavaka pliv-a-ti: pliv-a-o. umr-l-a. Nenaglašeni su: bih. umr-l-o i sl.dobija se dodavanjem na njih sufiksalnoga morfema -l. o-glaš-ava-l-o i sl. bȉjāše. -ava-. si. bȉjāše / bȉjāsmo.Aorist glagola htjeti/šćeti glasi: htjȅdoh/šćȅdoh. -iva-. htjȅdoše/šćȅdoše.ispred nastavka -ø u muškome rodu jednine mijenja se u -o-. jèsu. Nastavci za glagolski pridjev radni jesu: muški rod: ženski rod: srednji rod: jednina -ø (pisao-ø) -a (pisal-a) -o (pisal-o) množina -i (pisal-i) -e (pisal-e) -a (pisal-a) Glagolski pridjev radni glagola čija se infinitivna osnova završava sufiksalnim morfemima -a-. bȉjāhū i bjȅh. o-glaš-ava-ti: o-glaš-ava-o-ø. Naglašeni su: bȉh. pliv-a-o-ø. -i-. pliv-a-l-a. Naglašeni su: jèsam. bjȅste. bȉjāste. I glagol biti može u prezentu imati svršeni i nesvršeni oblik. Imperfekat glagola biti dubletno se upotrebljava: bȉjāh. -eva-. bi/biše. bȕdēš. Kod glagola prve klase prve vrste konsonanti d i t s kraja korijenskoga morfema gube se ispred sufiksalnoga morfema -l-. bȉ/bȉše. bi / bismo.: umrije-ø-ti: umr-l-ø > umr-o-ø. htjȅde/šćȅde.gubi se. bȕdēte. Aorist glagola biti može biti naglašen i nenaglašen. ste. ple-l-a. o-glaš-ava-l-a. -ova-. jèste / jèsmo. pliv-a-l-o. Svršeni oblici prezenta glagola biti su: bȕdēm.

o-greb-ø-ti: o-greb-en-. mog-ø-l-a.i sl. iz-rek-ø-ti: iz-rek-jen. -īvān. Ti sufiksalni morfemi zamjenjuju određene sufiksalne morfeme infinitivne osnove: -ān.> iz-reč-en-.Kod glagola jedanaeste klase prve vrste morfem -ø.: sa-mlje-ø-ti: sa-mlje-ven-. Svako je/ije koje se nađe ispred -o.i sl. o-met-ø-ti: o-met-en.zamjenjuje sufiksalni morfem -ø.zamjenjuje sufiksalni morfem -iva. 124 MORFOLOGIJA . vid-je-ti (>viđeti): vid-je-n.: pre-crt-a-ti: pre-crt-an-..infinitivne osnove.infinitivne osnove. mog-ø-ti: mog-a-l-ø > mog-a-o-ø.: rek-ø-ti: rek-a-l-ø > rek-a-o-ø.prelazi u i. u-ljepš-ava-ti: u-ljepš-avan.. npr. -evān.i -ø.: za-rad-i-ti: za-rad-jen.: po-kup-ova-ti: po-kup-ovan-. vreti i zreti imaju dvojake oblike muškoga roda glagolskoga pridjeva radnog: jesti < jed-ø-ti: jed-l-ø > je-l-ø > je-o-ø/i-o-ø śesti < sjed-ø-ti: sjed-l-ø > sje-l-ø > śe-o-ø/si-o-ø zreti < zrje-ø-ti: zrje-l-ø > zrje-o-ø > zre-o-ø/zri-o-ø vreti < vre-ø-ti: vre-l-ø > vre-o-ø > vre-o-ø/vri-o-ø GLAGOLSKI PRIDJEV TRPNI Glagolski pridjev trpni (ili particip perfekta pasivni) gradi se dodavanjem nastavaka na sufiksalne morfeme osnove glagolskoga pridjeva trpnoga.: donije-ø-ti: donije-l-ø > donije-o-ø > doni-o-ø.> viđen-.i sl.i sl. smje-ø-ti: smje-l-ø > smje-o-ø > smi-o-ø i sl.> po-treš-en. -āvān. npr.: u-kraš-ava-ti: u-kraš-avan-. śesti (< sjesti). izmisl-i-ti: iz-misl-jen.infinitivne osnove..infinitivne osnove. mog-ø-l-o i sl.: bič-eva-ti: bič-evan-. od-ređ-iva-ti: od-ređ-ivan.infinitivne osnove. lump-ova-ti: lump-ovan.zamjenjuje sufiksalni morfem -ova. potres-jen.zamjenjuje sufiksalni morfem -ava. npr. npr.infinitivne osnove.: za-praš-iva-ti: za-praš-ivan-.. iz-mač-eva-ti: iz-mač-evan.. -jen.i sl. -en.i sl.infinitivne osnove. -je. za-li-ø-ti: za-li-ven.infinitivne osnove. npr. iz-list-a-ti: iz-list-an.zamjenjuje sufiksalne morfeme -i-.> zarađen-. npr. rek-ø-l-a.u muškome rodu jednine alternira s morfemom -a-. -ven. npr.zamjenjuje sufiksalni morfem -a..i sl.zamjenjuje sufiksalni morfem -ø. npr..i sl. -ovān.> iz-mišlj-en-. npr.: spro-ved-ø-ti: spro-ved-en-.koje je nastalo od sufiksalnoga morfema -l. rek-ø-l-o.zamjenjuje sufiksalni morfem -eva. npr. Jedino glagoli jesti..

za-kasn-i-ti: za-kasn-jen. zn i st s kraja korijenskoga morfema. za-šaraf-i-ti: za-šaraf-jen. ste (pro)čitali/(pro)čitali ste 3. f.> odrubljen-. pro-strije-ø-ti: pro-str-t. d. nj. đ.zamjenjuje sufiksalni morfem -ø.> snižen-.> progonjen-.i sl.> bačen-. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 125 .-t. b. s. is-prat-i-ti: is-prat-jen. š. korijenskoga morfema. blj.> ispražnjen-.> namamljen-. npr.i sl. smo (pro)čitali/(pro)čitali smo 2. šnj. ž.> zamašćen. mlj.> spaljen-. npr. s-pal-i-ti: s-pal-jen.izaziva jotaciju konsonanata c. za-posl-i-ti: za-posl-jen > za-pošljen-. za-mast-i-ti: zamast-jen.> ispraćen.kod glagola sedme klase prve glagolske vrste povlači gubljenje skupine ije. s-niz-i-ti: s-niz-jen. PLUSKVAMPERFEKAT Pluskvamperfekat je glagolski oblik kojim se iskazuje pretprošlo vrijeme – svršeno i nesvršeno. je (pro)čitao/(pro)čitao je množina 1. PERFEKAT Perfekat je glagolski oblik kojim se iskazuje prošlo vrijeme – svršeno i nesvršeno.: jednina 1.> izrađen-. od-rub-i-ti: od-rub-jen. m. su (pro)čitali/(pro)čitali su Pored nenaglašenoga koristi se i naglašeni oblik prezenta pomoćnoga glagola biti kad to zahtijeva kontekst. is-prazn-i-ti: is-prazn-jen. Sufiksalni morfem -t.> slavljen-.: bac-i-ti: bac-jen. na-mam-i-ti: na-mam-jen. lj.> zakašnjen-. ć. p. sam (pro)čitao/(pro)čitao sam 2.: za-drije-ø-ti: za-dr-t-. šlj. pa se dobija: č. po-če-ø-ti: po-če-t.infinitivne osnove. npr. Gradi se od prezenta pomoćnoga glagola biti i glagolskoga pridjeva radnog. iz-rad-i-ti: iz-rad-jen. sn. žnj i šć. pre-nos-i-ti: pre-nos-jen. Nastavci za glagolski pridjev trpni su: muški rod: ženski rod: srednji rod: jednina -ø (pisan-ø) -a (pisan-a) -o (pisan-o) množina -i (pisan-i) -e (pisan-e) -a (pisan-a) Glasovne promjene u korijenskome morfemu Sufiksalni morfem -jen.> prenošen. ras-top-i-ti: ras-top-jen. flj. si (pro)čitao/(pro)čitao si 3. npr. n i v ili konsonantskih grupa sl.> rastopljen-. t i z. pro-gon-i-ti: pro-gon-jen. slav-i-ti: slav-jen.i sl. vlj.: za-drije-ø-ti: za-dr-t-. plj.> zašarafljen-. sonanata l.

čitaće Kad se pomoćni glagol nađe ispred infinitiva glagola na -ti.Gradi se na dva načina – od imperfekta ili perfekta pomoćnoga glagola biti i glagolskoga pridjeva radnog. bijah/bjeh (pro)čitao/sam bio (pro)čitao 2.: jednina 1. reći ćete/ćete reći 3. će čitati množina 1. Kad se nađe iza infinitiva glagola na -ti. reći će/će reći množina 1. ćete čitati 3. reći će/će reći Prezent pomoćnoga glagola htjeti/šćeti može se upotrebljavati i u naglašenome obliku. čitaćemo 2. taj nastavak ostaje nepromijenjen. npr. a t se – i u izgovoru i u pismu – stapa sa ć iz nenaglašenoga oblika prezenta pomoćnoga glagola htjeti/šćeti. bijaste/bjeste (pro)čitali/ste bili (pro)čitali 3. reći ćemo/ćemo reći 2. Takvu upotrebu nameće kontekst. Pomoćni glagol može doći i ispred i iza infinitiva. bijasmo/bjesmo (pro)čitali/smo bili (pro)čitali 2. reći ću/ću reći 2.: jednina 1. reći ćeš/ćeš reći 3. npr. bijaše/bješe (pro)čitao/je bio (pro)čitao množina 1. čitaćete 3. čitaću 2. ćemo čitati 2. bijahu/bjehu (pro)čitali/su bili (pro)čitali FUTUR PRVI Futur prvi je glagolski oblik kojim se iskazuje buduće vrijeme. Gradi se od infinitiva glagola i prezenta pomoćnoga glagola htjeti/šćeti. će čitati Glagoli na -ći ostaju neizmijenjeni bez obzira na to đe se nalazi pomoćni glagol htjeti/šćeti – ispred ili iza njih. jednina 1. 126 MORFOLOGIJA . ću čitati 2. čitaćeš 3. ćeš čitati 3. npr. krajnje i iz infinitiva se gubi. bijaše/bješe (pro)čitao/si bio (pro)čitao 3. čitaće množina 1.: jednina 1. npr.

budu (pro)čitali Futur drugi gradi se od svršenih i od nesvršenih glagola. hoćaste/šćaste viđeti 3. budem (pro)čitao 2. hoćasmo/šćasmo viđeti 2. Predbuduća radnja svršenih glagola najčešće se iskazuje prezentom. želja. hoćah/šćah viđeti 2. uslov u prošlosti: jednina 1.: Javiću ti kad pročitam. npr. budemo (pro)čitali 2. bi/biše (pro)čitali Pored nenaglašenih mogu se upotrebljavati i naglašeni oblici aorista pomoćnoga glagola biti. hoćahu/šćahu viđeti GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 127 . POTENCIJAL IMPERFEKTA Posebna je vrsta potencijala glagolski oblik koji se gradi od imperfekta pomoćnoga glagola htjeti/šćeti i infinitiva glagola. bismo (pro)čitali 2. bi (pro)čitao množina 1. bih (pro)čitao 2. bude (pro)čitao množina 1. Gradi se od aorista pomoćnoga glagola biti i glagolskoga pridjeva radnog – i svršenih i nesvršenih glagola. biste (pro)čitali 3. hoćaše/šćaše viđeti množina 1. Gradi se od svršenoga prezenta pomoćnoga glagola biti i glagolskoga pridjeva radnog: jednina 1. bi (pro)čitao 3. uslov ili mogućnost vršenja glagolske radnje. npr. Njime se označava neostvarena mogućnost. POTENCIJAL Potencijal je glagolski oblik kojim se iskazuje želja. Takvu upotrebu nameće kontekst. budete (pro)čitali 3. budeš (pro)čitao 3.FUTUR DRUGI Futur drugi je glagolski oblik kojim se iskazuje predbuduće vrijeme.: jednina 1. hoćaše/šćaše viđeti 3.

Za 3.(zamjenjuje sufiksalni morfem -ā. -j. rec-i-te. z i s. kup-u-j-mo.i -i. želja i sl. npr. pjev-aj-te i sl.. kup-u-j-te i sl. -āj. pjev-aj-mo. g i h s kraja korijenskoga morfema alterniraju s c. striz-i-te i sl. ču-j-mo.IMPERATIV Imperativ je glagolski oblik kojim se iskazuje zapovijest. lice jednine i množine koristi se imperativna konstrukcija neka + 3.(zamjenjuje sufiksalni morfem -jē. zabrana. Sufiksalnim morfemima imperativne osnove odgovaraju određeni sufiksalni morfemi prezentske osnove. U crnogorskome jeziku imperativ se ne upotrebljava u 1.(zamjenjuje sufiksalne morfeme -e. molba.: rek-ø-u: rek-i. licu jednine. prič-aj-te.: neka pjeva / neka pjevaju i sl.> rec-i-ø. strig-ø-u: strig-i. Imperativna osnova sastoji se od korijenskoga i sufiksalnoga morfema. 128 MORFOLOGIJA . rec-i-mo.iz prezentske osnove): bod-e-m: bod-i-ø. npr. prič-aj-mo. Tada konsonanti k. OPTATIV Optativ je glagolski oblik kojim se iskazuje želja. rad-i-te i sl. Sufiksalni morfemi imperativne osnove su: -i.na korijenski morfem.. bod-i-mo. ču-j-te. rad-i-m: rad-i-ø. lice prezenta. rad-i-mo.iz prezentske osnove): prič-a-m: prič-aj-ø.iz prezentske osnove): ču-je-m: ču-j-ø. striz-i-mo. kup-u-je-m: kup-u-j-ø.> striz-i-ø. bod-i-te. Gradi se od imperativne osnove i imperativnih nastavaka. Gradi se od glagolskoga pridjeva radnog i uvijek je propraćen uskličnom intonacijom: Živjeli! Zdravo bio! Dobro došli! Živi bili pa viđeli! muški rod ženski rod srednji rod jednina živ-i-o-ø živ-je-l-a živ-je-l-o množina živ-je-l-i živ-je-l-e živ-je-l-a GLAGOLSKI PRILOG SADAŠNJI Glagolski prilog sadašnji je glagolski oblik kojim se iskazuje radnja koja je istovremena s radnjom predikata. pjev-a-m: pjev-aj-ø. Glagoli jedanaeste klase prve glagolske vrste infinitiv grade dodavanjem sufiksalnoga morfema -i.

U crnogorskome jeziku glagolska se radnja obično iskazuje oblicima aktiva.Gradi se od prezentske osnove nesvršenih glagola i sufiksa -ūći i -ēći. Gradi se od infinitivne osnove svršenih glagola i sufiksa -vši i -v. U tim se slučajevima umjesto pasiva mogu koristiti i oblici radnoga stanja s povratnom rječcom se uz njih. trč-ø-eći i sl. npr.: Tada zarobismo dvjesta vojnika. u-drob-i-ti: u-drob-i-vši/u-drob-i-v i sl. – Pjesma se pjeva. nijesu. nisi. npr. To je prikazano u odjeljku o glagolskim oblicima.: pek-øući. nećete.. glagolski oblici kojima se izražava takva radnja nalaze se u radnom stanju (aktivu). nijeste. GLAGOLSKI PRILOG PROŠLI Glagolski prilog prošli je glagolski oblik kojim se iskazuje radnja koja je neposredno prethodila radnji označenoj predikatom. Rječca ne piše se odvojeno od glagolskih oblika u svim slučajevima osim u nenaglašenome svršenom (odričnom) obliku prezenta pomoćnoga glagola htjeti/šćeti: neću. Ipak u nekim su slučajevima pasivne konstrukcije primjerenije od navedenih.: ne čitam.: čit-a-(j)ući.. po-ćer-a-vši/po-ćer-a-v. tj. npr. Vokali ispred sufiksa -vši uvijek su dugi.: Pjevam pjesmu.: nisam.. koristi se trpno stanje (pasiv).: is-pjev-a-ti: is-pjev-a-vši/is-pjev-a-v. Ispred tih sufiksa umeće se nepostojano a kad se korijenski morfem glagola završava konsonantom. Između -a. Međutim kad nije potrebno istaći ko je vršio radnju. neće / nećemo. nijesi. radnoga stanja. a u pasivu – Tada bijaše zarobljeno dvjesta vojnika (od nas).i -ući javlja se intervokalno j. već što je tom radnjom postignuto. ODRIČNI GLAGOLSKI OBLICI Odrični glagolski oblici grade se dodavanjem odrične rječce ne ispred potvrdnih oblika. nije / nijesmo. prič-a(j)ući i sl. ne čitaj i sl. neće.] GLAGOLSKO STANJE Kad se glagolska radnja pripisuje onome ko aktivno učestvuje u njoj. – Tada se zarobi dvjesta vojnika. [Negacija ni + nenaglašeni oblik prezenta pomoćnoga glagola biti (npr. odnosno na kome je ta radnja izvršena. npr. ne bih čitao. nećeš.) nije odlika crnogorskoga standardnoga jezika. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 129 . Zajedno se s oblikom prezenta glagola biti piše i rječca ni: nijesam. npr.: mog-ø-ti: mog-a-vši/mog-a-v i sl. npr. npr.

. trpni potencijal: bih bio viđen.] trpni pluskvamperfekat: bijah/bjeh bio viđen.. bijaše/bješe viđen..PASIV Trpni glagolski oblici grade se od prezenta.. futura drugog. perfekta.. pluskvamperfekta.. hočaše biti viđen. aorista.. bivao si viđen. budimo viđeni. trpni perfekat: bio sam viđen.. trpni futur prvi: biću viđen/ću biti viđen.. bio si viđen........ imperfekta... imperativa... futura prvog. bićeš viđen/ćeš biti viđen. budeš bio viđen. si viđen...... bi bio viđen. bi viđen. potencijala pomoćnoga glagola biti i glagolskoga pridjeva trpnog: trpni prezent: sam viđen.. trpni imperativ: budi viđen. trpni aorist: bih viđen. [Trpni perfekat može biti iskazan i glagolom bivati: bivao sam viđen.... trpni potencijal imperfekta: hoćah biti viđen.. trpni imperfekat: bijah/bjeh viđen. 130 MORFOLOGIJA . bijaše/bješe bio viđen. trpni futur drugi: budem bio viđen.

pozadi. malo. Takvi se prilozi kompariraju isto kao i pridjevi.: lijepo. tad(a). ■ prilozi za način: ovako. poslije. naprijed. Po svome značenju mogu biti: ■ prilozi za mjesto: ovđe. desno. preklani. onako. ovuda. gore.. dolje.. tako. prekjuče.: Dobro (pridjev) dijete dobro (prilog) uči. nekoliko i sl. npr. načinu. vremenu. ■ prilozi za vrijeme: lani. svakako. nikad(a) i sl. stoga. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 131 . često. dobro – bolje – najbolje i sl. juče. ovamo. jasno. onamo. još. tuda. onuda. grdno. mnogo. onđe. danas. lijevo. ■ prilozi za uzrok: zato. sad(a). prije. ■ prilozi za količinu: ovoliko. blizu. onomlani. dosta. onomadne. sporo. tu. onoliko. Prilozi u tim slučajevima odgovaraju na pitanje kako?. nekad(a). uveče. Treba razlikovati priloge za način koji završavaju na -o i -e (npr. slabo. nikako. lijepo. tamo.PRILOZI Prilozi su riječi koje stoje uz glagole..: lijepo – ljepše – najljepše. toliko. loše. dobro. uzroku i količini. ujutro. pridjeve. brzo i sl. imenice i priloge i određuju ih po mjestu. daleko i sl. śutra. nekako. dobro. loše) od pridjeva u istome obliku. a pridjevi na pitanje kakvo?. npr.

Prijedlozi s/sa. upotrebljavaju se u zavisnosti od prirode konsonanta kojim počinje riječ koja im slijedi. 132 MORFOLOGIJA . – Nema ga nigđe od onomadne. – Pade preko praga. poredbeni i druge odnose. k/ka.: Probudio se pred zoru.: Poćerasmo ih do u provaliju. niz/niza. Prijedlozi mogu stajati i ispred priloga za vrijeme. Mogu kazivati vremenski. npr.PRIJEDLOZI Prijedlozi su nepromjenljive riječi koje stoje ispred zavisnopadežnih oblika promjenljivih riječi. – Krenuše za njih. načinski. pod/poda i sl.: Bila je živa do lani. – Zbog njega je pobjegao. namjenski. uz/uza. npr. Prijedlozi mogu stajati i ispred drugih prijedloga. – Bijaše bjelje od mlijeka. prostorni. – Pjevahu ispod glasa. Po svojemu značenju slažu se s riječima uz koje stoje i određuju njihov odnos prema drugim riječima u rečenici. uzročni. npr. O tome viđeti u poglavlju o morfonologiji.

oj. aoj. mac. op. hoj. guś. Uzvici za vabljenje i ćeranje stoke i ostalih životinja su: śok. stanja. mis. oj. halo. mjau. oho. pi-pi. ps. Uzvicima se iskazuje radost. bap. fuj i sl. hej.UZVICI Uzvici su nepromjenljive riječi koje služe za iskazivanje ośećanja. Takvi su uzvici: eh. o. pst i sl. na. odnosno iza rečenica u kojima je sadržan uzvik. hm. fiju i sl. mhm. žalost. dura. za oponašanje glasova u prirodi. strah. ću-kok. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 133 . bol. raspoloženja. alo. e. ae. jaoj. Uzvici služe i za dozivanje.: pljus. hae i sl. iznenađenje. iš. za dozivanje ili vabljenje i ćeranje stoke. Za oponašanje glasova u prirodi koriste se onomatopejski uzvici. divljenje. kiś. gađenje i sl. av-av. uh. jao. o-ruk. odnosno za ostvarivanje komunikacije. kiš. pis. sumnjičavost. dio. Takvi su: ej. bam. bup. joj. ljuke. tres. Iza uzvika. npr. piše se uzvičnik. điha.

. ali. kad. U prve spadaju veznici i. nego i i sl. već). 134 MORFOLOGIJA . pa.. ne samo . ni. Veznici ne označavaju samo vezu. što.. bilo. U druge spadaju veznici da.VEZNICI Veznici su nepromjenljive riječi kojima se označava veza među rečenicama.. nego.: a.. Tako neki veznici označavaju suprotnost (npr. neki vrijeme (npr. ali. samo. dok. već i vrstu veze i odnosa rečeničnih djelova koje povezuju. volja. Veznici mogu biti veznici nezavisnosloženih rečenica i veznici zavisnosloženih rečenica. iako. niti. dok. kako i sl.: kad. tek) i sl. a. ili i veznički izrazi volja . no. bilo . te.. već. Njihova će značenja i odnosi koje označavaju biti prikazani u odjeljku o sintaksi.

hajde. nema dileme. da. uistinu. nipošto. upitne rječce: li. bar. barem. 6. Ostale zapovjedne i podsticajne rječce idu uz imperativ. podsticajne i zapovjedne rječce: neka.: Da to svršiš kako ti glava zna! – Da si mi to svršio kako ti glava zna. 4.: Neka dođe śutra. eto. 9. 5.. eto. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 135 . 8. bez dileme i sl. zbilja. npr. makar. Zapovjedna rječca neka ide uz prezent. eno. baš. pak. rječce za isticanje suprotnosti: međutim.RJEČCE Rječce su nepromjenljive riječi koje služe za isticanje ličnoga stava govornoga lica prema onome što se kazuje rečenicom ili njezinim dijelom. npr. Za označavanje ličnoga stava prema onome što se kazuje mogu se koristiti i modalni izrazi. zaisto. vaistinu. 2. neosporno. 3. modalne rječce (za iskazivanje ličnoga stava): svakako. možda. nesumnjivo. aj. da. podrazumijeva se. rječce za naročito isticanje: čak. rječce za izuzimanje: jedino. npr. odrične rječce: ne. vjerovatno. bez sumnje. odnosno u vezi s kategorijom lica. valjda. eno) u vezi su s prostornom udaljenošću govornoga lica od onoga na što pokazuje. zaista. razumije se. a rječca da uz prezent i perfekat. 7. Prema onome što označavaju dijele se na: 1. zar.: nema sumnje. Rječce za pokazivanje (evo. a rječca eno s trećim licem. potvrdne rječce: da. rječca eto s drugim. samo. Tako je rječca evo u vezi s prvim licem. rječce za pokazivanje: evo. i.

.

TVORBA RIJЕČI .

.

Slaganje (kompozicija) je tvorba koja nastaje srastanjem tvorbenih osnova dviju riječi u jednu složenu riječ. ruk-o-pis(-ø). iz-rod(-ø). npr.. Tvorbene osnove mogu srastati pomoću spojnih morfema o i e i bez njih. Izvođenje (derivacija) je tvorba dodavanjem sufiksa na tvorbenu osnovu riječi. npr.: Beo-grad(-ø).: stol-ar-(ø). krv-o-mut(-nik-ø). odnosno dodavanjem prefiksa na tvorbenu osnovu. npr.OSNOVNI PRINCIPI TVORBE RIJEČI Osnovni principi tvorbe riječi u crnogorskome jeziku jesu izvođenje (derivacija). pogled-a-(ti). slaganje (kompozicija) i kombinovana tvorba riječi. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 139 . oč-e-vid(-ac). u-lov-i-(ti). npr. u-gled-a-(ti) i sl. nat-pis(-ø). nazad-ova-(ti) i sl.: bez-brig-an(-ø) > bez-briž-an(-ø). Kombinovana tvorba riječi nastaje udruživanjem prefiksacije i sufiksacije. ispi-čutur(-a). star-mal(-i).: pod-zid(-a).

pa se one nazivaju internacionalizmi.: eksplozija.TVORBA RIJEČI OD OSNOVA IZ KLASIČNIH JEZIKA Značajan dio crnogorske leksike i leksike drugih standardnih jezika čine riječi s osnovom iz grčkoga ili latinskoga jezika. 140 TVORBA RIJEČI . konstituisati). U svim jezicima osnove internacionalizama alterniraju u zavisnosti od toga da li je riječ o tvorbi imenica. instrukcija.: eksplozivni. konstitucija) i među pridjevima (npr. konstitutivni) i među glagolima (npr.: korozija – korodirati – korozivni. glagola ili pridjeva. reakcija.: eksplodirati. reakcioni. npr. reagovati. konstitucija – konstituisati – konstitutivni i sl. Po takvoj se leksici crnogorski jezik ne odvaja od drugih evropskih jezika. instruirati. instruktivni. koncepcija // koncept – koncipirati – koncepcijski // konceptualni. Internacionalizama ima i među imenicama (npr.

namještenik GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 141 . čuvar -džij(-a): sadžija. U crnogorskome jeziku najproduktivnija je tvorba imenica sufiksima. pjevač -anīk(-ø): konjanik.TVORBA IMENICA Imenice se grade izvođenjem. jezikoslovac -āč(-ø): ugovarač. pastir -ist(-ø)/-ist(a): lingvist(a). Izvedena imenica u značenjskoj je vezi s riječju od koje je izvedena. montenegrist(a) -jār(-ø): polemičar. dijagnostičar -īr(-ø): portir. poslanik -ant(-ø): laborant. sredstva. student -ēr(-ø): kondukter.) određuju sufiksi i prefiksi kojima se one grade. ne-sreća > nesreća. slaganjem i kombinovanom tvorbom. ko-autor > koautor. ministar -ār(-ø): pisar. Značenje imenica (značenje mjesta. pro-dekan > prodekan itd. graver -ičār(-ø): hemičar. a njezino značenje određeno je sufiksom. projektant -ar(-ø): magistar. IMENICE SA ZNAČENJEM LICA Imenice sa značenjem vršioca radnje Muška lica: -ac(-ø): pisac. IZVOĐENJE Izvođenje imenica je tvorba dodavanjem prefiksa i sufiksa na tvorbenu osnovu riječi. Prefiksacijom nastaju izvedene imenice na ovaj način: a-teizam > ateizam. djelatnosti. pra-đed > prađed. bi-gamija > bigamija. botaničar -(j)enīk(-ø): službenik. stanja itd. provodadžija -ent(-ø): asistent.

botaničarka službenica. korektor duhovnik. doktorka duhovnica. spremačica poslanica. gatara zvonarica. njegovateljica moliteljka. psihološkinja zanatlijka. prirodoslovka biološkinja. domorodac divljak. psihologica hemičarka. fursatlija putnik. projektantkinja vračara. pukovnik učitelj. studentkinja funkcionerka. graditelj biolog. izaslanica laborantkinja. studentica asistentkinja. graditeljka Imenice sa značenjem nosioca svojstva Muška lica: -ac(-ø): -āk(-ø): -an(-ø): -enjāk(-ø): 142 TVORBA RIJEČI lakomac. režimlijka putnica. navodadžijka asistentica. montenegristkinja polemičarka. pastirka lingvistkinja.-lac(-ø): -lij(-a): -nīk(-ø): -or(-ø): -ōvnīk(-ø): -telj(-ø): -ø(-ø): mislilac. gromovnica učiteljica. glupak divljan. glupan smetenjak. mljekarica pisarka. profesorica direktorka. poštenjak . dijagnostičarka portirka. radnik inspektor. vladarka provodadžijka. radnica doktorica. namještenica jezikoslovka. gledalac zanatlija. filolog Ženska lica: -ačic(-a): -anica(-ø): -antkinj(-a): -ar(-a): -aric(-a): -ārk(-a): -džījk(-a): -entic(-a): -entkinj(-a): -ērk(-a): -ic(-a): -ičārk(-a): -īrk(-ø): -istkinj(-a): -jārk(-a): -(j)enic(-a): -k(-a): -kinj(-a): -lījk(-a): -nic(-a): -oric(-a): -ōrk(-a): -ōvnic(-a): -teljic(-a): -tēljk(-a): pregovaračica. graverka biologica.

ispitanik optuženik. smutljivac pečobraznik. burdikoša lažulja. smetenjača smetenjakinja primitivka. narkomanka ropkinja. epileptičar bolesnik. pobjegulja povratuša. raspuštenik lažljivac. osuđenik apstinent. pacijent alkoholičar. gramzivka smetenica. zaludnica jezikoša. ksenofob osiguranik. suludnik suludnjak. ksenofopkinja bolesnica. epileptičarka kleptomanka. prvorotkinja smutljivica. ispitanica optuženica. osuđenica apstinentkinja. beskućnik Ženska lica: -anic(-a): -(j)enic(-a): -entkinj(-a): -ičārk(-a): -k(-a): -kinj(-a): -nic(-a): osiguranica. praznov divljaka divljakuša. raspuštenica domorotkinja. pacijentkinja alkoholičarka. podrepuša plavka. primitivac smetenik. beskućnica GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 143 .-ivac(-ø): -(j)enīk(-ø): -ljivac(-ø): -nīk(-ø): -njāk(-ø): -ov(-ø): Ženska lica: -ak(-a): -akuš(-a): -enjač(-a): -enjakinj(a): -īvk(-a): -(j)enic(-a): -kinj(-a): -ljivic(-a): -nic(-a): -oš(-a): -ulj(-a): -uš(-a): -k(a): gramzivac. prostakuša poštenjača. lažljivica suludnica. žutka Imenice sa značenjem trpioca stanja Muška lica: -ø(-ø): -anīk(-ø): -(j)enīk(-ø): -ent(-ø): -ičār(-ø): -nīk(-ø): kleptoman. potrpežnjak lažov.

Mađar Ženska lica: -akinj(-a): -ānk(-a): -čānk(-a): -ēljk(-a): -eskinj(-a): -ic(-a): -īnk(-a): -inj(-a): -jakinj(-a): -jānk(-a): -k(-a): -kinj(-a): 144 TVORBA RIJEČI Pljevljakinja Kotoranka. bez obzira na njihovo značenje. Tuzanin Zagrepčanin. obrazlija Imenice sa značenjem stanovnika. Grk. pripadnika naroda i država Muška lica: -ac(-ø): -āk(-ø): -ānac(-ø): -anīn(-ø): -čanīn(-ø): -ēlj(-ø): -ēz(-ø): -in(-ø): -īnac(-ø): -jāk(-ø): -jānac(-ø): -janin(-ø): -ø(-ø): Bjelopoljac. Podgoričanka Bjelopoljka. Portorikanac Kotoranin. Tuzanka Zagrepčanka. Englez Srbin.Imenice za muška i ženska lica Postoje sufiksi kojima se dobijaju i imenice za muška i imenice za ženska lica. Rišnjanin Čeh. To su ovi sufiksi: -ajlij(-a): -džij(-a): -ic(-a): -l(-o): -lic(-a): -lij(-a): novajlija. Turčin Dalmatinac. Grkinja Bošnjakinja Piroćanka. izbjeglica meraklija. Srpkinja . Vizantinac Bošnjak Piroćanac Tivćanin. Rogamčanka Bokeljka Engleskinja. Vizantinka Čehinja. Rožajka Turkinja. sadžija ulizica. Rogamčanin Bokelj Kinez. Kineskinja Mađarica Dalmatinka. Rožajac Pljevljak Amerikanac. džangrizalo iźelica. dugajlija govordžija. udvorica zlopamtilo.

Vrtijeljka Dubrovnik. Kamenica Ćeklići.: -k-. Bjelopavlići Albanija.: -ic. -a): -j(-e): -k(-a): -nīk(-ø): -ov(-o): -ov-ac(-ø): -ov-ac(-ø): -ov-ic(-a): -ovin(-a)/-evin(-a): -sk(-ā): -sk(-a. -anac. Vilac Glibavac Prčanj. Lipovica Krasovina. Crna Gora. -ø. drogerija GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 145 . -jak. Pobrežje Počijevka. Goranjsko IMENICE SA ZNAČENJEM MJESTA (PROSTORA) -āčnic(-a): -an(-a): -ar(-a): -arij(-a): -ārijum(-ø): -ārnic(-a): -āt(-ø): -erij(a): mjenjačnica. -janin. svakome sufiksu za građenje imenica muškoga roda sa značenjem stanovnika određenoga područja.: -jank-. Sufiksi za tvorbu tih imenica su: -ac(-ø): -av-ac(-ø): -anj(-ø): -ēj(-a): -ev-ac(-ø): -ic(-a. Boka. Janjevina Njemačka (<Njemac-ska). -ø. -ak. Laništa Gostilje. planetarijum draguljarnica.: -ink-. Tovarnik Bokovo.: -čank-.Kako se vidi iz navedenih primjera. rektorat pašterija. -ez.: -akinj-.: -jakinj-.: -jank-. Crmnica) nego s njima. Gvineja Mrčevac Poljica. Besac. klačnica kafana.: -eskinj-. -inac. pekara vinarija.: -ank-. odnosno pripadnika naroda. -čanin. bačvarija akvarijum. odgovara određeni sufiks za građenje imenica ženskoga roda sa značenjem stanovnice: -anin. -e): -īšt(-e. nacije ili države. Cerovo Smokovac Tisovac Drenovica.: -kinj-. Hrvatska Malinsko. -in. ciglana mljekara.: -ank-. -o): Krstac. Ječmine Ječmište. Rusija Vranjina. IMENICE SA ZNAČENJEM NASELJENOGA PODRUČJA Imenice sa značenjem naseljenoga područja češće su bez sufiksa (npr. -ac.: -inj-. staklarnica konzulat. -e): -ić(-i): -ij(-a): -in(-a. Humac. -janac. Vršanj Koreja.

vinoteka ekspozitura. dubina animozitet. leukemija dekadencija. solilo igralište. rezistencija epilepsija. gonoreja anemija. graditeljstvo arhitektura. stočarstvo filozofija. mijazam tvorba. svinjogojstvo ugostiteljstvo. krematorijum poslovnica biblioteka. ronilaštvo prirodoslovlje. agentura IMENICE SA ZNAČENJEM DJELATNOSTI -ārstv(-o): -ij(-a): -ik(-a): -istik(-a): -laštv(-o): -slovlj(-e): -stv(-o): -tēljstv(-o): -ūr(-a): voćarstvo. zabrđe drvljanik. lanište područje. vandalizam . učionica voćnjak. tužba dijareja. indignacija arogancija. jezikoslovlje zanatstvo. lektura IMENICE SA ZNAČENJEM SVOJSTVA I STANJA -ācij(-a): -ancij(-a): -arij(-a): -azam(-ø): -b(-a): -ej(-a): -emij(-a): -encij(-a): -epsij(-a): -ež(-ø): -ij(-a): -il(-o): -in(-a): -itēt(-ø): -izam(-ø): 146 TVORBA RIJEČI meditacija. ludilo vještina. bibliofilija mrtvilo. metež simpatija. šetalište kasapnica. mravinjak sanatorijum. filologija matematika. kriminalistika prevodilaštvo. kokošarnik klačina. ablepsija grabež. ledina počivalo.-īšt(-e): -j(-e): -janīk(-ø): -(j)ārnīk(-a): -(j)in(-a): -l(-o): -līšt(-e): -nic(-a): -njāk(-ø): -ōrijum(-ø): -ōvnic(-a): -tēk(-a): -ūr(-a): ognjište. svinjarija orgazam. logika montenegristika. ekstravagancija maštarija. novčanik golubarnik. graviditet sadizam.

masanica sataraš. prebranac priganica. divota narkoza. prskalica štipaljka. pištaljka ljuljaška agregat. drijem čistoća. čokolada višnjak. dernjava zijev. upaljač kosačica. ravnalo grijalica. bezobraština śetva. hladnoća napetost. rotor IMENICE SA ZNAČENJEM HRANE I PIĆA -ač(-a): -ād(-a): -āk(-ø): -ānac(-ø): -anic(-a): -āš(-ø): -etin(-a): savijača. sadnja kuknjava. grabuljište šipka. žetva IMENICE SA ZNAČENJEM SREDSTVA -ač(-a): -āč(-ø): -ačic(-a): -al(-o): -alic(-a): -āljk(-a): -ašk(-a): -āt(-ø): -ātor(-ø): -avic(-a): -ešk(-a): -il(-o): -īšt(-e): -k(-a): -nīk(-ø): -or(-ø): uspinjača. zagrljaj.-j(-e): -jāj(-ø): -luk(-ø): -ljav(-a): -nj(-a): -njav(-a): -ø(-ø): -oć(-a): -ōst(-ø): -ot(-a): -oz(-a): -stv(-o): -štin(-a): -v(-a): čitanje. cijetka steznik. avitaminoza bratstvo. prostakluk lomljava. ognjilo kosište. otirača prekidač. gordost dobrota. drenovak rezanac. gulaš piletina. dolmača limunada. aparat oscilator. navigator štipavica vrteška ćedilo. kopačica gudalo. zvučnik induktor. koračaj fukarluk. grmljava vožnja. začeće oproštaj. junetina GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 147 . siromaštvo (<siromah-stvo) lukavština.

koźevina krompiruša. šarac kriještalica putalj. tikvica IMENICE SA ZNAČENJEM ŽIVOTINJA -ac(-ø): -alic(-a): -alj(-ø): -āš(-ø): -av(-a): -e(-ø): -ić(-ø): -k(-a): -k(-ø): -n(-a): -nic(-a): 148 TVORBA RIJEČI vranac. krastavica grčica. krastavac puzavica. kunić šarka. june sljepić. ozimača čopljan. krtoluša IMENICE SA ZNAČENJEM BILJAKA -āč(-ø): -ak(-a): -ak(-ø): -avac(-ø): -avic(-a): -ic(-a): -ić(-ø): -ik(-a): -in(-a): -īš(-ø): -(j)ač(-a): -jan(-ø): -jel(-a): -jenic(-a): -k(-a): -l(-a): -njač(-a): -uš(-a): -v(-a): -vic(-a): povijač.-evač(-a): -in(-a): -jetin(-a): -ovač(-a): -ovin(-a)/-jevin(-a): -uš(-a): višnjevača. pipunić mlječika. metvica ljutić. kupina sporiš. bršljan košćela (<kostjela) žućenica trska. mušmula skrivenośemenjača. bijelka zelenko. lozovača medovina. šarava jare. džanjevača govedina zečetina. sivko zekna. ovčetina medovača. gladiš kobiljača. golośemenjača oskoruša mrkva. rogač divljaka. tršljaka šipak. tikva rotkvica. omorika malina. rogna otrovnica . maslačak pupavac. brnjaš milava. lijeska ribizla. ćetalj kulaš.

garov slavuj. kamenčić kućica. baruština 2. npr. odnosno imaju pogrdno značenje. nožurina magluština. glasina prljavština. lonče prozorčić. glagolima. Ti sufiksi nazivaju se sufiksi subjektivne ocjene.-onj(-a): -ov(-ø): -ūj(-ø): -ulj(-a): -uš(-a): zekonja. hljebac oblačak. Imeničke složenice imaju samo jedan akcenat kad se pišu bez crtice. prijedlozima naziva se slaganje. miluša IMENICE SUBJEKTIVNE OCJENE Imenice subjektivne ocjene dobijaju se dodavanjem sufiksa koji unose izvjesnu izmjenu u značenje imenice od koje se grade.: -ac(-ø): -ak(-ø): -ašc(-e): -c(-e): -č(-e): -čić(-ø): -ic(-a): -ić(-ø): bratac. šaronja šarov. ručica prstić. pridjevima. sinak gnjezdašce. augmentativi i pejorativi – označavaju uvećani pojam u odnosu na ono što znači motivna imenica. profesorčina ručetina. nožurda čojčurina. mrkulja baljuša. kraguj šarulja. One mogu nastajati na dva načina: GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 149 . glavetina momčina.: -čin(-a): -etin(-a): -in(-a): -štin(-a): -ūrd(-a): -urin(-a): -uštin(-a): kretenčina. sunašce drvce. glibavština glavurda. Te imenice dijele se u dvije grupe: 1. perce prozorče. onda je svaki dio sačuvao svoj akcenat. npr. listić SLAGANJE Tvorba kojom nastaju složene imenice srastanjem određene imenice s imenicama. a kad se pišu s crticom. deminutivi s hipokoristicima – označavaju umanjeni pojam u odnosu na ono što znači motivna imenica ili predstavljaju imenice odmila.

▫ prostim slaganjem (npr. ▫ pomoću spojnih morfema (npr. jado-brat > jadobrat. krv-o-proliće > krvoproliće). među-prostor > međuprostor.: śever-o-zapad > śeverozapad. 150 TVORBA RIJEČI . radio-stanica > radio-stanica). vin-o-pija > vinopija.: Beo-grad > Beograd.

sestrinski pčelinji.TVORBA PRIDJEVA Pridjevi nastaju sufiksalnom. durašan jučerašnji. punačak peraći. Najproduktivniji sufiksi za građenje pridjeva u crnogorskome jeziku su: -abīlan(-ø): -ačak(-ø): -ać(-i): -ālan(-ø): -an(-ø): -āran(-ø): -ast(-ø): -ašan(-ø): -ašnj(-ī): -at(-ø): -av(-ø): -en(-ø): -ēran(-ø): -ešan(-ø): -ev(-ø): -ēvan(-ø): -evsk(-ī): -ibīlan(-ø): -ičan(-ø): -ičast(-ø): -ij(-ī): -ikast(-ø): -ikav(-ø): -insk(-ī): -inj(-ī): respektabilan. božiji modrikast. IZVOĐENJE Izvođenje pridjeva je proces koji obuhvata prefiksalnu. elementaran kockast. bodljikast modrikav. karadžićevski fleksibilan. loptast slabašan. jahaći muzikalan. diskutabilan dugačak. konvertibilan satiričan. modričast koziji. ćosav maven. dentalan moćan. plećat grbav. sufiksalnu i prefiksalno-sufiksalnu tvorbu. prefiksalnom i prefiksalno-sufiksalnom tvorbom te spajanjem dviju osnova (složenička tvorba). kafen moderan malešan očev. onomadašnji nosat. bodljikav materinski. osinji GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 151 . Tako nastaju izvedeni pridjevi. stričev duševan njegoševski. saglasan komplementaran. ironičan plavičast.

-unjav. bljedunjav vjetrušan mekušast ljepuškast Neki sufiksi pri građenju pridjeva izazivaju glasovne promjene u osnovi npr. O tome viđeti više u poglavlju o morfonologiji. Neki od navedenih sufiksa pripadaju sufiksima subjektivne ocjene. sladunjast sladunjav. muževljev bankovni. regionalan bratov. duhovni volovski. -jušan. -ašan. -uljast. glamurozan utopijski. topovski religiozan. koźi. zimus – zimušnji. -jahan. vjetrovit sinovljev. organizacijski śutrašnji. čast – čazben. -ušast.: bijel – bjelkast. zimušnji nacionalan.-ističk(-ī): -it(-ø): -īvan(-ø): -j(-ī): -(j)ahan(-ø): -jan(-ī): -jav(-ø): -jev(-ø): -jušan(-ø): -kast(-ø): -ljiv(-ø): -n(-ī): -nat(-ø): -nj(-ī): -onālan(-ø): -ov(-ø): -ōvan(-ø): -ovit(-ø): -ovljev(-ø)/-evljev(-ø): -ōvn(-ī): -ovsk(-ī): -ōzan(-ø): -sk(-ī): -šnj(-ī): -uālan(-ø): -uēlan(-ø): -ujsk(-ø): -uljāst(-ø): -unjav(-ø): -ušān(-ø): -ušāst(-ø): -uškāst(-ø): komunistički. -ičast. paśi živahan. paziti – pažljiv. -ešan. -ikast. socijalistički kamenit. travnat sinoćnji. svijet – svjetovni. -ahan. volujski duguljast. mlad – mlađahan. -kast. -ušan. pas – paśi. sunčani brbljav. plavkast plačljiv. ovan – ovnujski i sl. duhovan silovit. Miroslavljev sićušan bjelkast. južni pernat. mlađahan perjani. senzualan aktuelan ovnujski. -uškast. ponosit objektivan. zec – zečji. Takvi su: -ačak. modar – modrikast. suśedov svjetovan. brašnjav Kuslevljev. sitan – sićušan. 152 TVORBA RIJEČI . pažljiv śeverni. tamošnji seksualan. agresivan mravlji.

polivalentan polugodišnji. proevropski. međudržavni mnogostruki. prosijed. mnogoljudni multidisciplinaran. postkrizni prađedovski. prekobrojni priglup. pseudoklasicistički steona. antidržavni bezuslovan. osrednji panslavistički.PREFIKSALNA TVORBA PRIDJEVA Tvorba pridjeva prefiksima u crnogorskome je jeziku vrlo produktivna. kvaziumjetnički međuljudski. praistorijski prevelik. internacionalni izvanredni. zdušna GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 153 . nazovinaučni nelijep. prijevremeni proćelav. amoralan antiustavan. infravioletan interpartijski. prestrog preddržavni. izvanproceduralni kvazinaučni. dovratni eksjugoslovenski hipersenzitivan. bezgrešan biseksualan. priručni prijepodnevni. hiperaktivan iracionalan. irealan indeklinabilan. predratni prekomjerni. najbolji nazoviprijateljski. pobolji polifunkcionalan. nevelik omanji. panevropski povelik. naglup nadljudski. bipolaran doživotni. polupismen poslijeratni. indiferentan infracrven. Najčešći su ovi prefiksi: a-: anti-: bez-: bi-: do-: eks-: hiper-: i-: in-: infra-: inter-: izvan-: kvazi-: među-: mnogo-: multi-: na-: nad-: naj-: nazovi-: ne-: o-: pan-: po-: poli-: polu-: poslije-: post-: pra-: pre-: pred-: preko-: pri-: prije-: pro-: protiv-: pseudo-: s-: apolitičan. nadmorski najpametniji. poslijediplomski postmodernistički. multivitaminski nagluv. protivdržavni pseudonaučni. proaustrijski protivudarni.

Deminutivno značenje imaju prefiksi: na-. sve-. ali bez crtice. Pri tvorbi pridjeva od više osnova svaka osnova može zadržati svoje značenje i akcenat. I u tome slučaju osnove se vežu spojnim morfemom -o-. usputni veleučeni. superaktivni sveznajući. Tada je riječ o dvopojmovnim pridjevskim složenicama. pri-mor-sk(-i) > primorski i sl. Kad pri tvorbi pridjeva od više osnova te osnove dobiju novo zajedničko značenje i zajednički akcenat. npr. književn-o-istorijski > književnoistòrījskī (koji se tiče književne istorije) i sl. transmediteranski ultrazvučni.: bez-krv-an(-ø) > beskrvan. 154 TVORBA RIJEČI . o-. navedena je tvorba često udružena sa sufiksalnom tvorbom pridjeva.samo-: super-: sve-: trans-: ultra-: unutar-: uz-: vele-: za-: samohran. SLOŽENIČKA TVORBA PRIDJEVA Pridjevi se mogu graditi od dviju ili više osnova. ultraljevičarski unutarparlamentarni. a augmentativno: hiper-. ultra-. Te osnove povezane su spojnim morfemom -o. npr. npr.: śever-o-zapadni > śȅvero-zȃpadnī (koji pripada i śeveru i zapadu). zavjetarni Neki od navedenih prefiksa pripadaju prefiksima subjektivne ocjene i imaju deminutivno ili augmentativno značenje. veleljepni zagrobni.i crticom. po-. književn-o-istorijski > knjȉžēvno-istòrījskī (koji pripada i književnosti i istoriji) i sl. pri-.: śever-o-zapadni > śeverozápadnī (koji je na śeverozapadnoj strani svijeta). pre-. super-. sveopšti transkontinentalni. Kako se iz primjera vidi. onda je riječ o jednopojmovnim pridjevskim složenicama. pa tada govorimo o prefiksalno-sufiksalnoj ili kombinovanoj tvorbi pridjeva. unutarnaučni uzvodni. pro-. Tako nastaju pridjevske složenice. samostalan superbrzi. vele-.

i -je. Glagoli sa sufiksom -i. mog-ø-ti pjev-a-ti. a glagoli sa sufiksom -je. I glagoli se grade sufiksima subjektivne ocjene i tada imaju deminutivno značenje. Tako nastaju izvedeni glagoli. svijetl-uca-ti > svjetlucati GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 155 . šuš-ka-ti bun-ca-ti. prefiksalnom i prefiksalno-sufiksalnom tvorbom.znače postati onakvim kakvo je značenje motivne riječi (npr. crvenjeti se.). analiz-ira-ti Napomena: Sufiksi -i.znače (u)činiti nešto onakvim kakvo je značenje motivne riječi (npr. bol-je-ti > boljeti met-nu-ti. crveniti. ron-ca-ti voz-ika-ti. Značenje njihovo uvijek je u vezi s motivnom riječju. jak-ja-ti > jačati govor-i-ti. Takvi su sufiksi: -k-a-: -c-a-: -ik-a-: -ket-a-: -jak-a-: -uc-a-: kuc-ka-ti.istim osnovama daju različito značenje. stan-ova-ti mač-eva-ti. smanj-iva-ti kanal-isa-ti. kralj-eva-ti dar-iva-ti.: bijeljeti se.TVORBA GLAGOLA Glagoli nastaju sufiksalnom. SUFIKSALNA TVORBA GLAGOLA Sufiksi za tvorbu glagola su: -ø-: -(j)a-: -i-: -je-: -nu-: -ov-a-: -ev-a-: -iv-a-: -is-a-: -ir-a-: mlje-ø-ti. puć-ika-ti puc-keta-ti mol-jaka-ti > moljakati. misl-i-ti vid-je-ti > viđeti.: bijeliti. IZVOĐENJE Tvorba glagola pomoću sufiksa i prefiksa naziva se izvođenje. blijeđeti). blijediti i sl. sel-jaka-ti > seljakati kašalj-uca-ti > kašljucati. malter-isa-ti lak-ira-ti. drz-nu-ti rad-ova-ti.

rob-ova-ti. npr... -iva-. izgorjeti. puc-keta-ti i sl. b) izvršiti neku radnju do kraja. ■ brojeva – sufiksima -i-. na-grd-i-ti : na-grd-jiva-ti > nagrđivati. -nu-. mjere ili faze u radu. PREFIKSALNA TVORBA GLAGOLA Tvorba glagola prefiksima vrlo je produktivna u crnogorskome jeziku.. npr. do-ved-ø-ti (dovesti) : do-vod-i-ti. -a-.: u-nazad-i-ti. vremena. ništ-i-ti i sl. iskočiti.: jak-ja-ti > jačati. lup-a-ti : lup-nu-ti i sl. -ova-. za-smij-a-ti : za-smij-ava-ti. npr. lak-ira-ti i sl. Sufiksom -nu. majstor-isa-ti. -(j)ava-. drijem-ucka-ti > dremuckati ljulj-uška-ti zvižd-uka-ti skak-uta-ti Glagoli se grade od: ■ imenica – sufiksima -(j)a-. dolećeti. npr.npr. isplivati i sl. -keta-.služe za građenje nesvršenih glagola od svršenih. npr. npr. npr.. -i-. išćerati. 156 TVORBA RIJEČI . dograditi i sl. ■ Prefiks iz(a).. izliječiti. -(j)iva.: ispjevati.: dob-i-ti : dob-ija-ti.: izići. naprijed-ova-ti > napredovati i sl. npr. -ira-. izdignuti. -je-.: glas-a-ti. crn-i-ti. do-živ-je-ti : do-živ-java-ti > doživljavati. krc-ka-ti. Svi prefiksi su nosioci određenoga značenja.: doćerati. -isa-. -eva-.znači dovršiti radnju ili njenim vršenjem doći do određenoga mjesta. -i-. npr. npr. -ka-. kuc-nu-ti. bič-eva-ti. desetak-ova-ti > desetkovati i sl. ■ pridjeva – sufiksima -(j)a-. ■ priloga – sufiksima -i-. u-bod-ø-ti (ubosti) : u-bad-a-ti. dosegnuti. izatkati i sl. ■ zamjenica – sufiksom -i-. dorasti. izlećeti.znači: a) vršenjem radnje izići ili se izdići iz čega. -ova-..: svoj-i-ti. devet-a-ti. crn-je-ti > crnjeti.: škljoc-a-ti. iskasapiti. izdići.: kap-a-ti : kap-nu-ti. -ova. -ova-. zlat-i-ti.-uck-a-: -ušk-a-: -uk-a-: -ut-a-: pjev-ucka-ti. izroniti. dar-iva-ti.: dvoj-i-ti.od nesvršenih se dobijaju svršeni glagoli. Najproduktivniji su: ■ Prefiks do. -i-. trk-ja-ti > trčati. lud-ova-ti i sl. ■ uzvika i onomatopejskih riječi – sufiksima -a-. Sufiksi -(j)a-. pogled-a-ti : pogled-iva-ti i sl.

: nadgledati.: primiriti. odroditi i sl.znači: a) (iz)vršiti neku radnju u većoj mjeri od onoga što znači motivna riječ. d) (u)činiti nešto drukčijim. oljuštiti. c) završiti neku radnju.: pregladnjeti. c) (iz)vršiti nešto u manjoj mjeri od onoga što znači motivni glagol. npr. ■ Prefiks pri. ■ Prefiks pred. nakukati se. npr. npr.. nagledati se. npr. b) približiti/priGRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 157 . d) otpočeti neku radnju. b) (iz)vršiti neku radnju oko nečega. npr.. c) uzvraćanje radnje iskazane motivnim glagolom.. npr. npr.: pomrijeti.: odgovoriti. pregorjeti. npr.: podrezati. poginuti. npr. odrijeti. polomiti. ■ Prefiks na.znači: a) izvršiti neku radnju do kraja.: očistiti. othraniti i sl. prejedati se. predośećati. namaći..: najesti se. nabijati i sl. navesti i sl.znači (iz)vršiti neku radnju u suprotnome smjeru. ■ Prefiks pre. npr. ■ Prefiks po. pobrašnjati. opšiti i sl.: prežaliti.. prefarbati i sl.: načeti.. preskakati i sl. npr. naticati. podśeći i sl. nataknuti. podvrgnuti.znači (iz)vršiti neku radnju u višem stepenu od onoga što je iskazano motivnom riječju. nahraniti i sl. nahodati se.znači: a) (iz)vršiti radnju u manjoj mjeri od onoga što se kazuje motivnom riječju.: predodrediti. npr. prebaciti. nadlijetati i sl.. presvisnuti i sl. oblagati i sl.. nadmudriti.znači: a) izvršiti neku radnju do kraja. npr. posoliti i sl. porazbijati i sl.: popločavati. otpijevati. podići i sl.: poskakati.: nataći. nadgraditi.znači: a) vršenje radnje od više subjekata ili na više objekata.znači: a) izvršiti neku radnju do kraja. npr. opkoliti.. b) staviti/stavljati jedan predmet na drugi.: nacrtati. poskočiti i sl.. d) (iz)vršiti radnju po nečemu..: podastrijeti.: mimoići.. ■ Prefiks od(a). npr.: otpjevati. odvoditi. poustajati. namučiti se i sl.: odvesti. oguliti. odaslati. poigrati. c) izvršenje radnje do kraja. napisati. b) izvršiti neku radnju ispod nečega. potplatiti i sl. b) izvršiti radnju odvajanja od čega. priviđati i sl. presoliti i sl. mimoilaziti. c) (iz)vršiti neku radnju preko nečega ili promijeniti mjesto čemu.znači: a) izvršiti neku radnju u dovoljnoj ili prećeranoj mjeri.: potcjenjivati. nadvisiti. prigledati. namaknuti... ■ Prefiks pod(a). npr.: poskakati. npr. npr. podmetnuti. ozdraviti. prelijetati. npr. naučiti.. nabiti. presložiti. optužiti. npr. potkopati i sl. nagristi. potkupiti. namicati. b) izvršiti neku radnju do kraja. b) vršenje radnje kraće vrijeme. npr. popjevati. predviđati i sl.znači (iz)vršiti neku radnju prije nečega.: prenijeti.: prerađivati. ■ Prefiksi o.■ Prefiks mimo.i ob(a). npr. npr. pođubriti. potkrasti. odazvati i sl. npr.: obasuti. ■ Prefiks nad.

uspinjati se i sl. npr.: saznavati.: prošetati. d) (u)činiti nešto drukčijim. protresati i sl.bližavati nešto nečemu. zagrajati. ■ Prefiks u. ■ Prefiks raz(a).: ujesti. zapetljati i sl. pridonijeti. propjevati.: unijeti. c) duže vršenje radnje iskazane motivnom riječju. stijecati/sticati.: raspadati. svršavati. prokopavati i sl. raskuvati i sl. sjediniti. uzjahati i sl...: saznati. zbaciti. c) (iz)vršiti neku radnju kroz nešto.: produžiti.znači: a) izvršiti neku radnju do kraja. npr. razglasiti. b) intenzivno vršiti neku radnju. zabacivati.: sukobiti se. b) izvršiti radnju iskazanu motivnom riječju do kraja. upamtiti i sl. prigrabiti i sl.: razljutiti.: sabrati. steći.: zapjevati. npr.znači: a) razlaganje neke cjeline. npr.znači: a) započeti neku radnju.: saośećati.: uzlećeti.: uzdići. ■ Prefiks pro. sarađivati i sl. svući i sl. npr. b) spojiti/spajati nešto u cjelinu.. npr.. ■ Prefiks uz(a). primicati. zagraditi. slomiti i sl. npr... prozračiti i sl. utkivati i sl. rasamariti. npr. npr. b) (iz)vršiti radnju u manjoj mjeri od onoga što znači motivna riječ. npr. b) radnjom iskazanom motivnom riječju staviti/stavljati nešto u nešto..znači (iz)vršiti neku radnju u zajednici s kim. c) doda(va)ti nešto nečemu. zametnuti i sl. probušiti. ■ Prefiks za.: pročitati..: završiti. proređivati.znači: a) započeti radnju iskazanu motivnom riječju. npr. npr.: suosnovati. npr.: prinijeti. proživjeti. skidati. ■ Prefiks sa. razgorjeti. ulećeti. zakukati i sl. raskrstiti. raskukati i sl.. ukrasti..znači: a) (iz)vršiti neku radnju u zajednici s kim. sufinansirati i sl.. npr. c) osloboditi/oslobađati se čega ili skinuti/ skidati nešto s nečega. razabrati i sl. npr. npr. susretati se i sl. slamati i sl. uskopati i sl. prilijepiti.. razmicati i sl. npr. uzbuditi. progledati i sl. c) izvršiti do kraja neku radnju. pristaviti. d) (iz)vršiti neku radnju odozdo naviše.: uležati se.: uzraditi. npr. razbiti. umiriti se i sl. razlomiti. združiti i sl. sastavljati. npr. pristupati i sl. b) započeti vršenje radnje...: rastovariti.znači: a) izvršiti do kraja neku radnju. e) izvršiti neku radnju do kraja.znači: a) intenzivno vršiti radnju iskazanu motivnom riječju. npr..: proraditi. proviđeti. c) (iz)vršiti radnju iskazanu motivnim glagolom iza nečega. d) osloboditi/oslobađati se čega ili skinuti/ skidati nešto s nečega. npr.: uznijeti.: smaći.: pridodavati.. svršiti. prodati i sl.. npr. npr. npr. ■ Prefiks s(a). uzavreti i sl. b) (iz)vršiti radnju nasuprot kome ili čemu. npr. odnosno vršiti je duže vremena.: raznijeti. ■ Prefiksi su. c) izvršiti radnju do kraja.: prostrijeliti..: zaći... npr. npr. npr. d) duže 158 TVORBA RIJEČI .

SLAGANJE TVORBA GLAGOLA OD VIŠE OSNOVA Glagoli se mogu graditi od dviju ili više osnova.: dangubiti. obespraviti. Tako najčešće srastanjem imenskih riječi s glagolom nastaju složeni glagoli. npr. zapiti se.: obeshrabriti. npr. glavoboljati i sl. zagledati se i sl. obezglaviti i sl. ■ Prefiks obez.vršenje radnje iskazane motivnom riječju. zlopatiti se.: zamisliti se. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 159 . zapričati se. dvoumiti.znači osta(ja)ti bez onoga što je iskazano motivnom riječju. zaśeđeti se. npr.

TVORBA PRILOGA Prilozi nastaju prefiksalnom. śedečke danju. obnoć odoka. noću ljetos. premalo prekśutra/prekośutra ujutro. nizvodno obdan. nanovo nizbrdo. tamo ovako. uveče uznos. izdaleka naveliko. PREFIKSALNA TVORBA PRILOGA Prefiksi za tvorbu priloga su: do-: iz-: na-: niz-: ob-: od-: pre-: prek(o)-: u-: uz-: doveče. junački . proljetos zimus mučke (<muk-ske) mučki. otprva previše. trupačke ležećke. uzduž SUFIKSALNA TVORBA PRILOGA Sufiksi za tvorbu priloga su: -amo: -ako: -as: -d(a): -imicē: -ačkē: -ēćkē: -ēčkē: -(j)u: -os: -ūs: -skē: -ski: 160 TVORBA RIJEČI ovamo. jesenas sad/sada. sufiksalnom i prefiksalno-sufiksalnom tvorbom. oštrimice koljenačke. tako danas. dosad izbliza. tad/tada dužimice. śedećke ležečke.

SINTAKSA .

.

odnosi između (glavne) klauze Naš komšija prodaje kuću i (zavisne) klauze jer je kupio stan u složenoj rečenici Naš komšija prodaje kuću jer je kupio stan itd. pa onda i u sintaksi. Takve je. odnosi među riječima i njihovim oblicima. spojevima riječi ili sintagmemima i o rečenicama. Komšija će prodati kuću. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 163 . koji potiče od grčke riječi sýntaxis („red. označava se dio gramatike u kojem se proučavaju odnosi među jedinicama u nizu. Zato se u sintaksi obično govori o trima tipovima jedinica: o riječima (i njihovim oblicima. Komšija bi prodao kuću. namještanje“). tj. odnos među konkurentnim jedinicama tipa Komšija prodaje kuću. u rečenici Naš komšija prodaje kuću jedinica naš može biti zamijenjena jedinicom njihov (Njihov komšija prodaje kuću).POJAM I PREDMET SINTAKSE Nazivom sintaksa. a jedinica kuću jedinicom vinograd (Naš komšija prodaje vinograd). odnosi između jedinice naš komšija i jedinice prodaje u rečenici Naš komšija prodaje kuću. govori i o paradigmatskim odnosima. jedinica prodaje jedinicom popravlja (Naš komšija popravlja kuću). Komšija je prodao kuću. uređivanje. Ti se odnosi tiču odabira (selekcije) jezičkih jedinica. To su npr. Komšija bi htio prodati kuću itd. odnosi među rečenicama (klauzama) u složenoj rečenici te odnosi među rečenicama u tekstu. paradigmatske. No sintaksa ima i svoj paradigmatski aspekt. U sintaksi se u prvome redu bavimo sintagmatskim odnosima. Riječ je o odnosima između izabranih jedinica i jedinica koje bi mogle stajati na mjestu tih izabranih. odnosi među spojevima riječi. koji se odnosi npr. slaganje. jedinica komšija jedinicom prijatelj (Naš prijatelj prodaje kuću). Tako npr. na one jedinice koje govornik bira zavisno od prirode obavještenja ili okolnosti u kojima se odvija govorni čin. odnosi između jedinice naš i jedinice komšija u spoju riječi naš komšija. ako su promjenljive). prirode npr. No osim sintagmatskih odnosa u gramatici se. Takvi odnosi tiču se razmještaja (kombinacije) jezičkih jedinica i nazivaju se sintagmatskima. razmještaj.

spoj riječi naš komšija ima dva sintetička tagmema: prvi je naš. Oni su se javili. a u drugu nepunoznačne riječi ili nepunoznačni oblici. i funkcionisati kao članovi rečenične strukture. Među punoznačne riječi ubrajaju se punoznačni glagoli. Misli se pritom posebno na oblike pomoćnih glagola te na prijedloge. (Nepunoznačne su prirode i zamjenice. U prvu spadaju punoznačne riječi ili punoznačni oblici. brojevi i prilozi. priloška odredba) ili nesamostalnih rečeničnih članova (atribut i apozicija). 164 SINTAKSA . objekat.RIJEČI KAO SINTAKSIČKE JEDINICE Riječi i oblici promjenljivih riječi kao jedinice sintaksičkog nivoa određuju se s obzirom na to kakva im je služba u pojedinim spojevima riječi. npr. S obzirom na sintaksička obilježja te se jedinice dijele u dvije grupe. pridjevi. veznici. jer je jedna od glavnih funkcija zamjenica da zamjenjuju punoznačne riječi. rječce i uzvici) ne mogu same zauzimati pozicije ni samostalnih ni nesamostalnih rečeničnih članova. spoj riječ (sintagmem) poglavlje u knjizi sastoji od jednoga sintetičkog (poglavlje) i jednoga analitičkog tagmema (u knjizi). u knjizi. s prijedloško-padežnim izrazima. prijedloško-padežni izraz (na sto. pred nama i sl. neko nepoznat. npr. nazivaju se analitičkim tagmemima. rečenicama ili u tekstu. a oni koji se sastoje od jedne nepunoznačne i jedne punoznačne riječi. Zato se npr. One mogu zauzimati poziciju samostalnih rečeničnih članova (predikat.) ne smatra spojem riječi. subjekat. kao što je to npr. veznike i rječce.) Sastavnice spojeva riječi ili tagmemi koji se sastoje od jedne punoznačne riječi nazivaju se sintetičkim tagmemima (tako npr. ali one mogu biti sastavnice spojeva riječi. imenice. Nepunoznačne riječi (prijedlozi. Tako se npr. a drugi komšija). Nepunoznačne riječi i nepunoznačni oblici ne mogu sami za sebe biti sastavnice spojeva riječi niti mogu funkcionisati kao članovi rečenične strukture. nego jednom od sastavnica spoja riječi. pa onda mogu zauzimati i pozicije koje mogu zauzimati te riječi.

U nepunoznačne glagole spadaju pomoćni. sami po sebi zauzimati poziciju predikata). nastaviti slušati). pa čak ni samo nepunoznačni. Svi će doći) i kao modalni (npr. glagola koji služe za tvorbu složenih glagolskih oblika. početi čitati. modalnima (u širem smislu) glagoli koji ne označavaju samu radnju. Ostali glagoli spadaju u punoznačne. a ne značenje same radnje. a perifrazni glagoli učestvuju u stvaranju glagolskih perifraza (npr. odnosno samo perifrazni. modalni. pa traže glagolsku dopunu. doći će). kao što je rečeno. nego modifikuju kakvu drugu radnju (npr. ne moći doći. Ona hoće upravo takvu haljinu). fazni i perifrazni glagoli. tj. u crnogorskome standardnom jeziku upotrebljavaju se glagoli biti i htjeti. što znači da sami ne mogu zauzimati sintaksičke pozicije (ne mogu npr. a htjeti za tvorbu futura prvoga (će graditi) i potencijala imperfekta (hoćaše viđeti). ali za sve nema mjesta) i kao punoznačni (npr. razlikuju se pomoćni. Nepunoznačni glagoli imaju nepotpuno značenje ili značenje kojim se modifikuje radnja. Oni dakle spadaju u kategoriju nepunoznačnih riječi. modalni. Pomoćnim glagolima smatraju se glagoli čiji se oblici mogu sasvim gramatikalizovati pa služiti za tvorbu složenih glagolskih oblika (došao je. namjeravati govoriti). GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 165 . faznima glagoli kojima se označavaju faze nekog procesa (npr.GLAGOLI Među riječima koje mogu biti i punoznačne i nepunoznačne posebno mjesto pripada glagolima. Tako npr. najčešće u infinitivu drugoga. POMOĆNI GLAGOLI U službi pomoćnih glagola. punoznačnoga glagola. podnijeti izvještaj). Biti služi za tvorbu perfekta (gradio je). došao bi. NEPUNOZNAČNI GLAGOLI Među nepunoznačnim glagolima. glagol htjeti može služiti i kao pomoćni (npr. samo modalni. fazni i perifrazni glagoli. vršiti popis. Pojedini glagoli ne moraju biti samo pomoćni. Svi bi oni htjeli doći. pluskvamperfekta (bio je gradio ili bijaše gradio) i futura drugoga (bude gradio).

Tako se umjesto On ne smije voziti ne može reći *On ne smije vožnju niti se umjesto On treba da čita može reći *On treba čitanje (zvjezdicom se označavaju negramatične ili normativno nekorektne jedinice). moći). Oni zapravo uspostavljaju modalni odnos (a to znači voljni. Uz njih nužno (sintaksički. zahtjevni. Treba se snaći. ośećanje. Marku trebaju knjige. trebati. npr. i modalni glagoli u širem smislu. On treba čitati/da čita. Glagolske dopune uz te glagole u načelu nije moguće zamijeniti imenskima. strukturno nužno. moći: O svemu se može razgovarati. Nikad ne valja previše pitati. morati. Među modalnim glagolima treba pomenuti ove: htjeti: Time hoću reći da još uvijek nije kasno. Napomena: Glagol trebati u modalnome značenju u starijoj normativistici smatrao se pravilnim samo u bezličnome obliku. Danas se smatraju pravilnima i konstrukcije tipa Ti trebaš čitati/da čitaš. smjeti: Oni ne smiju ništa saznati. kojima se označava odnos prema kakvoj radnji. Oni trebaju čitati/da čitaju i sl. smjeti. Mi trebamo čitati/da čitamo. morati: Morali smo se prije śetiti. 166 SINTAKSA . ali ne mora biti i komunikativno) stoji dopuna u infinitivu ili (rjeđe) u obliku konstrukcije da + prezent. mišljenje.) između radnje označene punoznačnim glagolom i subjekta. nego punoznačnima. percipiranje. odnosno između radnje označene punoznačnim glagolom i govornika. taj glagol ima drugačije značenje i ne pripada modalnima. ponavljanje kakve radnje i sl. podsticajni i sl. znati: Ivan zna da zakasni na posao (nemodalna upotreba: Ana zna sve što je pitaju). trebati: On treba da čita. koji mogu označavati govorenje. U pojedinim opisima razlikuju se modalni glagoli u užem smislu (kao što su htjeti. Isto tako konstrukciju da + prezent načelno nije moguće zamijeniti konstrukcijom u kojoj bi se javilo koje drugo vrijeme ili način. Zato se umjesto On treba da čita ne može reći *On treba da je čitao. *On treba da će čitati ili *On treba da bi čitao. Kad se upotrebljava uz imenice. no služe za modifikaciju kakve druge radnje. valjati: Na njih valja dobro pripaziti.MODALNI GLAGOLI Modalnim glagolima nazivaju se glagoli koji ne označavaju konkretnu radnju. željni. kakav voljni čin. pa su se ispravnima smatrale jedino konstrukcije tipa Ti treba da čitaš.

Nakanili su se doći. Rijetko su uspijevali stići na predavanje (punoznačna upotreba: Eksperiment je napokon uspio). željeti: Želi se posavjetovati s advokatom. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 167 . odlučiti / odlučivati: Odlučio se kandidovati za predśednika. stići/stizati: Bar je stigao odspavati. misliti / pomisliti / pomišljati: Misli otputovati još večeras. bojati se: Boji se priznati što se dogodilo (nemodalna upotreba: Ivan se boji zubara). Pokušavaju nam podvaliti. nastojati: Uvijek nastoji reći što misli. uspjeti / uspijevati: Napokon je uspjela položiti ispit. Nemaš se za što brinuti. I ne pomišlja se uskoro vraćati (nemodalna upotreba: Misli na posljedice). voljeti: Voli ljetovati na ostrvu (punoznačna upotreba: Ne voli masna jela). Imamo li što reći? (nemodalna upotreba: Imaju problema). kaniti se / nakaniti se: Zar se kaniš učiniti dobro djelo?.umjeti: Ana se umije lijepo ponašati (nemodalna upotreba: Ana umije s ljudima). pokušati / pokušavati: Pokušajte ih zaustaviti. Više puta odlučivali su prekinuti saradnju. imati (nemati): Ima da rano ustaneš. drznuti se: Drznuo se reći da smo lijeni. Drznuli su se ukrasti auto usred dana. gledati: Gledajte doći što prije (punoznačna upotreba: Naveče obično gleda televiziju). namjeravati: Namjeravam odseliti u Boku. plašiti se: Ne plaši se reći kako je bilo (nemodalna upotreba: On se ne plaši nikoga). Time se ne želi reći ništa loše (nemodalna upotreba: Svima želimo srećan Uskrs). naumiti: Naumili su graditi fabriku. Ni najnužnije poslove nije stizala obavljati (nemodalna upotreba: Upravo su stigli na stanicu).

npr. voditi borbu. Više je puta prestajao pušiti. nego označavaju različite faze radnje (procesa). Faznim glagolima pripadaju: početi / počinjati: Počeo je graditi kuću. doći: Došlo mi je da vičem (punoznačna upotreba: Došli smo kasno kući). *Završili su graditi kuću). nastaviti / nastavljati: Nastavili su se družiti s nama. odnosno Počeo je s gradnjom kuće. Završili su gradnju kuće. Okončali su boravak u inostranstvu i sl. Sad se počinje baviti politikom. odnosno prekid radnje. ali se u tome slučaju podrazumijeva da je vršilac radnje biće. FAZNI GLAGOLI Fazni glagoli slični su modalnima. Počeo je graditi kuću prema Počeo je gradnju kuće.usuditi se / usuđivati se: Da se više nijesi usudio dolaziti tako kasno. završiti. pretvarati se: Pretvara se da je sve u redu. Glagoli koji označavaju završetak radnje (npr. Nije se dao nagovoriti (punoznačna upotreba: Dali smo mu novaca). Fazni glagoli označavaju uglavnom početak ili nastavak. upor. tj. Međutim prema Most je počeo pucati nije gramatično *Most je počeo pucanje niti *Most je počeo s pucanjem. prestati / prestajati: Prestali su nas pośećivati. okončati) ne spadaju u fazne u užem smislu. samo što oni ne modifikuju radnju izraženu punoznačnim glagolom. konstrukcija koje podrazumijevaju čvrst (nerijetko i frazeologizovan i/ili leksikalizovan) spoj glagola i imenske riječi (obično deverbativne ili deadjektivne imenice s prijedlogom ili bez prijedloga). npr. Od modalnih glagola razlikuju se i po tome što mogu imati i dopunu u akuzativu ili u obliku prijedloško-padežnoga izraza. PERIFRAZNI GLAGOLI Perifraznim glagolima nazivaju se glagoli koji (bar jednim od svojih značenja) mogu biti dio glagolskih perifraza. stati: Stao je vikati na nas (punoznačna upotreba: Stao je kao ukopan). 168 SINTAKSA . praviti se: Pravi se da mu je svejedno. Nastavljamo raditi kao i dosad. dati (se): Dao je da mu uplate loto. jer ne zahtijevaju dopunu u infinitivu (ne kaže se npr. Kasnije smo se usuđivali plivati sve do pristana. nego dopunu u akuzativu.

držati: držati predavanje. načiniti grešku. dovesti do očaja i sl. počiniti samoubistvo. analizirajući može se dekomponovati u vršeći analizu. dospjeti / dospijevati: dospjeti do vrha. dobijati na vremenu. dovesti / dovoditi: dovesti do očaja. doći / dolaziti: doći na ideju. činiti / učiniti (počiniti. donositi presudu. glagol zahvaljivati perifrazom izražavati zahvalnost. Ima.izraziti zahvalnost. glagol sijati perifrazom obavljati śetvu i sl. držati na oku. držati pod kontrolom. doći u priliku. rečenice Oni zahvaljuju na Oni izražavaju zahvalnost itd. doći do izražaja. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 169 . biti pod kontrolom. dolaziti do izražaja. Glagol koji se dekomponuje ne mora imati funkciju predikata. rastavljanju na djelove) punoznačnih glagola. dati na znanje. davati se na posao. U vezi s konstrukcijama u kojima se javljaju perifrazni glagoli katkad se govori o dekomponovanju (tj. stupiti na snagu. glagol boriti može zamijeniti glagolskom perifrazom voditi borbu. i glagolskih perifraza kojima ne odgovara poseban glagol. Među glagolima koji služe za takva dekomponovanja treba pomenuti ove: biti: biti od koristi. dobijati pristanak. dati se / davati se: dati se u bijeg. načiniti): činiti čuda. Predikat rečenice Oni se bore može se „rastaviti“ na Oni vode borbu. gajiti: gajiti nadu. dolaziti k sebi. što znači da se pojedini glagoli mogu „rastaviti“ na glagolski dio (s uopštenim značenjem radnje) i imenski dio. biti u sukobu. pričiniti. dati / davati: dati doprinos čemu. Tako se npr. dospijevati u neprilike. dobiti / dobijati: dobiti podršku. davati tumačenje čega. doživljavati razočaranja. učiniti prijestup. naravno. doživjeti / doživljavati: doživjeti poraz. dobiti zadatak. npr. već može biti i priloški upotrijebljen. pričiniti štetu. dovoditi u iskušenje. donijeti / donositi: donijeti odluku. dovesti u pitanje i sl. npr. gajiti iluzije. odnosno odlučivši u donijevši odluku i sl.

imati / nemati: imati mogućnost. stavljati pod zaštitu. uzeti pod zaštitu. podvrgnuti / podvrgavati: podvrgnuti kontroli. obavljati śetvu. izazivati razmirice. podnositi ostavku. npr. poraditi na uspostavljanju povjerenja ili povesti računa prema voditi računa. ostvariti / ostvarivati: ostvariti napredak. stupati u vezu. izgubiti iz vida. . vidi se i po tome što se neki od njih rijetko upotrebljavaju ili se uopšte ne upotrebljavaju u svršenome vidu (ne može se reći npr. obaviti / obavljati: obaviti posao. izražavati sumnju. odati / odavati: odati počast. stupiti / stupati: stupiti na snagu. staviti pred izbor.gubiti / izgubiti: gubiti nadu. uzeti / uzimati: 170 SINTAKSA uzeti maha. praviti / napraviti: praviti greške. upor. naići / nailaziti: naići na otpor. izdati / izdavati: izdati potvrdu. uzimati na znanje. staviti / stavljati: staviti na raspolaganje. privoditi k svijesti. Napomena: Da je kod perifraznih glagola zaista riječ o posebnome tipu značenja i upotrebe. odavati priznanje. raditi: raditi na uspostavljanju povjerenja. izazvati / izazivati: izazvati pažnju. izdavati naređenja. podnijeti / podnositi: podnijeti tužbu. *uraditi na uspostavljanju povjerenja) ili se za svršeni vid upotrebljavaju drugačiji parnjaci nego inače. nemati milosti. izraziti / izražavati: izraziti saučešće. podvrgavati hirurškim zahvatima. uzeti u obzir. nailaziti na razumijevanje. ostvarivati saradnju. napraviti karijeru. pasti / padati: pasti na teret. imati u planu. privesti / privoditi: privesti kraju. padati u zanos.

U glagolskoj perifrazi samo je glagol promjenljiv po oblicima. vršiti pritisak. voditi računa. Tako npr. a u glagolskoj perifrazi nije (*dolaziti do dahova). biti u sukobu. dolaziti do trgova). Za imenicu u glagolskoj perifrazi ne može se postaviti isto pitanje kao za imenicu u slobodnoj vezi. Iz tih primjera vidi se da glagolske perifraze mogu imati različite strukture. U slobodnoj vezi jednina je načelno zamjenljiva množinom (npr. u vezi s prvim navedenim primjerom (dolaziti do trga) može se pitati do čega se dolazi. izgubiti iz vida. Može to biti glagol + imenica u kosome padežu ili glagol + prijedloško-padežni izraz. dolaziti do daha. staviti na raspolaganje. izvršavati naređenja.voditi: voditi borbu. doći do spoznaje. npr. biti pod kontrolom. izvršiti pritisak na koga. dati na uvid. tj. voditi brigu. dobiti na vremenu. dolazila bi do daha i sl. Glagolska perifraza jasno se razlikuje od slobodnih veza glagola i imenica. Naime za razliku od slobodnih veza imenica u glagolskoj perifrazi ne može se anaforizovati. Besprijedloške imenice u takvim perifrazama mogu biti u: ■ ■ ■ genitivu: dativu: akuzativu: imati obzira. vršiti / izvršiti / izvršavati: vršiti nuždu. a umjesto dolaziti do daha ne kaže se *dolaziti do njega). privesti kraju. a u drugome ne može. došao je do daha. umjesto dolaziti do trga može se reći dolaziti do njega. dolazi do daha. doći k svijesti. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 171 . doći će do daha. stupiti u vezu. nemati uticaja. zamijeniti anaforičnim elementom zamjeničkoga tipa (npr. Prijedloško-padežni izrazi javljaju se u: ■ ■ ■ ■ ■ genitivu: dativu: akuzativu: instrumentalu: lokativu: biti od koristi. podvrgnuti reviziji. voditi borbu.

aorist. prezent može označavati i prošlost (npr. Pored kategorije lica tim oblicima redovno su svojstvene i kategorije broja te kategorije vremena ili načina. perfekat. imperfekat. prodavši) te kategorije nijesu svojstvene. Za razliku od njih neličnim glagolskim oblicima (npr. prezent svršenih glagola značiti predbudućnost ako dolazi u zavisnoj klauzi uslovnih (pogodbenih) rečenica koje u glavnoj klauzi imaju futur prvi. kao apsolutivi i kao relativi. Neko se vrijeme javlja kao apsolutiv onda kad označava ono što je za njega primarno. Ako padne kiša. prodam. prodati. potencijal. Juče je pośetio prijatelja). Tako upotrijebljene glagolske oblike nazivamo relativima. kad npr. Lični glagolski oblici jesu glagolska vremena: prezent. futur prvi. tj. potencijal imperfekta i optativ. Śedimo juče u kafani i razgovaramo) ili budućnost (npr. 172 SINTAKSA . perfekat da radnja glagola prethodi vremenu govorenja (npr. npr. sve će propasti.SINTAKSIČKE SLUŽBE I ZNAČENJA GLAGOLSKIH OBLIKA Među punoznačnim riječima i/ili oblicima najvažnije mjesto pripada oblicima glagola. Śutra rano putujemo). a futur da se radnja vrši poslije vremena govorenja (npr. te čine središte rečenične strukture. u prvome redu predikate. prodajući. Tako npr. jer je njima svojstveno najviše gramatičkih kategorija. Vremena i načini mogu se javljati u apsolutnoj i u relativnoj upotrebi. Ovoga trena śede i pišu). prodaj). prodao sam. Međutim pojedina vremena i načini ne koriste se samo u značenjima koja su za njih primarna no i u drugim značenjima. futur drugi te glagolski načini: imperativ. pluskvamperfekat. Osim toga pojedini glagolski oblik može se određivati ne samo prema vremenu govorenja. U tradicionalnoj gramatici terminu apsolutiv odgovara indikativ. nego i prema vremenu izraženome drugim glagolskim oblikom. prezent označava da je radnja u rečenici podudarna s vremenom govorenja (npr. LIČNI GLAGOLSKI OBLICI U pomenutome smislu posebno su važni lični glagolski oblici (npr. Śutra će padati kiša). zbog čega imaju i najizraženija valentna svojstva. Tako će npr.

Kad stignemo. izražavati zapovijest. Upravo ga sretoh i sl. npr. relativ prezenta. Ti da ostaneš kod kuće. pa se naziva pripovjedački (istorijski) prezent. Relativno upotrijebljeni prezent. Takav prezent često se susrijeće u pripovijedanju. imperfekat. 2. svevremenost. 5. Svi ljudi umiru. tj. Juče śedimo u kafani i razgovaramo. javićemo vam se (upor. tj. perfekat. npr. jer svršenim glagolima nije svojstvena procesualnost. 6. Tu se i radnja rečenice i vrijeme govorenja (odvijanja govornoga čina) događaju u sadašnjosti. s futurom drugim: Ako bude pala kiša. npr. (s rječcom da) može dolaziti umjesto imperativa. npr. Zato su sasvim negramatične rečenice tipa *Upravo napišem pismo. npr. *Sad śednemo svi zajedno i sl. sve će propasti). npr. 3. pluskvamperfekat) ili za budućnost (futur prvi i futur drugi). Da ste mi živi i zdravi! AORIST Aoristom u apsolutnoj upotrebi označava se prošla radnja koja neposredno prethodi govornome činu. radnju koja se ponavlja. Morača teče kroz Podgoricu. radnju koja se odvijala u prošlosti. Da to odmah vratite! 7. npr. Vazda svraća / svrati kod nas. 4. predbuduću radnju (u zavisnosloženim rečenicama). Dolazim za pet minuta. radnju koja se odvija i u prošlosti i u sadašnjosti i u budućnosti. npr. Upravo pišem pismo. PREZENT Apsolutno upotrijebljenim prezentom ili apsolutivom prezenta izražava se „prava sadašnjost“. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 173 . za prošlost (aorist. može izražavati: 1. pa ne mogu označavati da se nešto događa u vrijeme trajanja govornoga čina. To znači da se u tome obliku vrijeme govorenja podudara s vremenom odvijanja radnje u rečenici. Jutros uđem u pogrešan autobus i zakasnim u školu. tj. sve će propasti. npr. Takvo značenje mogu imati samo oblici prezenta nesvršenih glagola. Svako jutro pere / opere zube. Ako padne kiša. Śutra rano putujemo. Takav je prezent zamjenljiv futurom drugim. Pade mi olovka. (s istom rječcom) može dolaziti i umjesto optativa (željnoga načina). buduću radnju.GLAGOLSKA VREMENA Glagolska vremena dijele se u tri grupe s obzirom na to jesu li vezana za sadašnjost (prezent).

kojim se kazuje neko stanje u prošlosti ili radnja koja se ponavljala. kao gnomski (poslovični) imperfekat. Ko se dima ne nadimi. Turci uzdahu se u svoju jačinu. Takav aorist naziva se futurskim. 3. Napomena: Posebna je vrsta pripovjedačkoga (istorijskog) imperfekta u primjerima tipa Mi hoćasmo dođi i śedi svaki dan kod njih. npr. Zaludu im prijećahu. npr. Takav aorist naziva se gnomskim. i strinu pripitivaše. Putnik mirno putovaše. išćeraše pitome. Takav aorist naziva se pripovjedačkim (istorijskim). 3. naročito u jeziku usmene (narodne) književnosti.Aorist se upotrebljava relativno: 1. Kad se sinovac ženjaše. sve propade. pa odmah zagon učiniše i pośekoše svih pedeset. npr. ni strica ne pitaše. 174 SINTAKSA . Dođoše divlji. u poslovičnim tipovima tekstova sa značenjem svevremene radnje. a kad se raženjaše. Danas je taj oblik u izumiranju. u pripovijedanju. Jedni se igrahu. kao kvalifikativni imperfekat. Ali opet. naprotiv. IMPERFEKAT Imperfektom se iskazuje prošla nesvršena radnja. u beletrističkome stilu. taj se vatre ne nagrija. drugi razgovarahu. 2. prije svega kad se neposredno prethođenje u prošlosti želi posebno naglasiti. Imperfekat se upotrebljava samo relativno: 1. npr. odnosno radnja koja se vršila naporedo s nekom drugom radnjom. Umrijeh od žeđi. Upotrebljava se samo u pripovijedanju. Razlog tome je ponajprije činjenica da je imperfekat uvijek zamjenljiv perfektom. Rabotnik svoju rabotu veselo rabotaše. publicističkim i administrativnim tipovima tekstova gotovo se ne susrijeće. npr. Čoban svoju stoku bez straha pasijaše i bogom blagoslovena tišina na sve strane prebivaše. Kad se ovi primakoše. Ako se ne vratimo. Takav imperfekat tvori se od imperfekta glagola htjeti/šćeti i drugoga lica imperativa jednine punoznačnoga glagola. kao pripovjedački (istorijski) imperfekat. naročito u jeziku usmene (narodne) književnosti. Kuči ih prihvatiše ognjem iz pušaka. U naučnim. npr. Trgovac slobodno trgovaše. zaludu im obećavahu dobro – oni ostaše isti. za označavanje buduće radnje u čije je odvijanje govornik toliko siguran da je vidi kao prošlu. odnosno modalnim. i dalje živ glagolski oblik. npr. Ustade. 2. a treći spavahu. U beletrističkome i razgovornom stilu imperfekat je. zatvori prozor i navuče zavjese.

svi su śeđeli mirno i čekali početak predstave. npr. npr. tj. posebno u starijim tekstovima. U relativnoj upotrebi perfektom se označava: 1. npr. npr. u prvome redu od svršenih glagola. po to i prodao. Sličan je tome i krnji perfekat koji se često koristi u usmenoj (narodnoj) književnosti. može dolaziti umjesto pluskvamperfekta. radnja za koju je govornik uvjeren ili je vjerovatno da će se dogoditi u budućnosti. Ubijen vođa terorista. 2. U publicističkome stilu. Svi su bili izašli iz dvorane i čekali što će se dogoditi). Krnji perfekat ima međutim i nekih drugih specifičnosti: 1. Zakukala sinja kukavica. čest je i u savremenome jeziku. Pošto kupio. Roditelji su se preselili u Nikšić (i sad žive onđe). Ako śutra ne dođeš. Śetila se prelja kuđelje uoči neđelje. Polećela dva vrana gavrana. Oni svi naglo zašućeli. sve si upropastio. tj. Perfekat označava i radnju koja u prošlosti prethodi drugoj radnji. Takav se perfekat naziva i poslovični (gnomski). Svi smo nastradali ako se ostvari njihova prijetnja. perfekta bez pomoćnoga glagola. Svi su izašli iz dvorane i čekali što će se dogoditi (upor. to motika zakopala. Predśednik primio delegaciju penzionera. zapovijest ili zabrana (s rječcom da). Izglasan novi zakon o izborima. Kad smo ušli u dvoranu. svevremenost. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 175 . Da se nijeste usudili mrdnuti odatle!. U značenju svevremenosti. često se javljaju oblici krnjega perfekta. Radio je upravo onako kako su ga naučili (upor. Takva je upotreba modalnoga karaktera. 2. kako se vidi iz navedenih primjera. npr. tj. Došli su nam gosti (i sad su tu). Takav perfekat. Da nijeste ni pisnuli! 3. posebno u novinskim naslovima. ali nije rijedak ni u beletrističkome stilu uopšte. čest je krnji perfekat kojim se kondenzuje sadržaj cijeloga teksta. Što kolijevka zaljuljala.PERFEKAT U savremenome crnogorskom jeziku za označavanje radnji koje prethode vremenu govorenja najčešće se koristi perfekat. Za označavanje procesa koji su se odvijali u prošlosti upotrebljavaju se i perfekat nesvršenoga vida i perfekat svršenoga vida. Radio je upravo onako kako ga bijahu naučili). npr. prošle radnje čiji je rezultat aktuelan u vremenu govorenja. npr. Nekad je perfekat bio specijalizovan za izražavanje gotove prošlosti. npr.

Svi su bili izašli iz dvorane i čekali što će se dogoditi. pa se zove svevremenski (gnomski) futur (jer često dolazi u poslovicama. npr. Biće da se razboljela. Pluskvamperfektom se može iskazivati i istovremenost s kojom drugom prošlom radnjom. npr. U relativnoj upotrebi futur prvi može označavati: 1. Mi stali pa gledamo. oni su već bili završili glavni dio posla. pa se zove istorijski (pripovjedački) futur. 3. npr. posebno vremenskih i uslovnih (pogodbenih). Takav futur obično označava: ▫ blagu tvrdnju ili nesigurnost u ono što se tvrdi. Tek treći dan reći će princeza majci. npr. Ta će se zgrada graditi više godina. Svi ćemo pomrijeti u ovome stoljeću. Dok je novca. FUTUR DRUGI (EGZAKTNI) Futur drugi uvijek je relativ jer označava buduću radnju koja prethodi drugoj budućoj radnji ili je (rjeđe) istovremena s njom. prošlost. npr. Dugo je vladao mir i niko ništa nije pitao. PLUSKVAMPERFEKAT Pluskvamperfekat označava radnju koja prethodi drugoj radnji u prošlosti. 2. Pluskvamperfekat se upotrebljava samo relativno. pa se ništa živo ne miče.3. ▫ nužnost. npr. ▫ zapovijest. svevremenost. Krnji perfekat označava stanje koje je rezultat prošle radnje i prethodi procesu koji se nakon toga obično izražava prezentom. Śutra ću te svakako nazvati. FUTUR PRVI Za označavanje radnje koja slijedi za vremenom govorenja (apsolutna budućnost) koriste se oblici futura prvog. Prethodnost se na- 176 SINTAKSA . U savremenome jeziku sve ga češće zamjenjuje perfekat. gnomama). Radio je upravo onako kako ga bijahu naučili. Dobar roman uvijek će naći čitaoca. Śutra ćeš odnijeti pismo na poštu. koji se tvore i od svršenih i od nesvršenih glagola. Stoga dolazi samo u zavisnim klauzama složenih rečenica. biće i prijatelja. modalnost. npr. Zvaću Ivana i reći ću mu sve što znam. Sunce upeklo. Kad je ušao. npr. npr. Taman bijasmo krenuli napolje kad nas oni pozvaše.

nećemo imati problema. Imperativom. mogućnost i/ili uslovljenost (potencijal i potencijal imperfekta) i želja (optativ). upor. npr. Futur drugi nesvršenih glagola označava i buduću radnju koja prethodi drugoj radnji. trpi i čekaj bolja vremena. npr. pa se naziva pripovjedački (istorijski) imperativ. pozdravi ga. npr. Futur drugi nesvršenih glagola označava u prvome redu istovremenost s drugom budućom radnjom. Takav futur drugi nije zamjenljiv prezentom. Takav futur zamjenljiv je prezentom.čelno izražava futurom drugim svršenih glagola. Ako ga budeš srio. Popio bih nešto toplo. nećemo imati problema. Ne ubij!. *Oni će častiti kad završavaju kuću. Donesi mi čašu vode. kao osobitost npr. i to za pripovijedanje prošlih događaja. upor. označava se i zabrana. Ako ga sretneš. Ne naginji se kroz prozor. Ne čini preljubu! Imperativ može imati i relativnu službu. ti i vi u ja i mi. On se naime katkad upotrebljava i u vremenskome značenju. To je oblik kojim se drugo lice transformiše u prvo. Ako radimo pametno. Takav futur drugi u crnogorskome standardnom jeziku zamjenljiv je prezentom. i to odričnim. npr. Morali bismo ga pośetiti. tj. npr. pa udri po njima. ali nemam vremena. da odgovori na kakvo pitanje i sl. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 177 . Vratimo se na početak!. IMPERATIV Imperativom (zapovjednim načinom) cijela se komunikativna perspektiva rečenice ili teksta usmjerava na drugo lice. Oni će častiti kad budu završavali kuću. Oni neka dođu ranije. npr. Ako budemo pametno radili. Takva upotreba imperativa u crnogorskome standardnom jeziku osobito je česta u usmenoj (narodnoj) književnosti. Takav odrični imperativ po pravilu se tvori od nesvršenih glagola. biblijskoga stila. da preuzme ulogu govornika. sagovornik u govornika. Slušajte što vam se govori!. Tim se oblikom od sagovornika zahtijeva: da što učini. npr. da posluša što mu se kazuje. pozdravi ga. A njegovi roditelji opet radi. npr. npr. Mi ih stignemo. Recite što se dogodilo!. Rado bih pošao s vama. POTENCIJAL Potencijal u apsolutnoj upotrebi označava želju ili mogućnost. Ne tráži hljeba preko pogače. Svršeni glagoli u takvoj upotrebi sasvim su rijetki i stilski obilježeni. GLAGOLSKI NAČINI Glagolskim načinima izriče se zapovijest (imperativ).

šćahu nas prevariti. uslov (pogodba) u prošlosti. Živjeli!. i to najviše u irealnim uslovnim rečenicama. prevarili bi nas. npr. npr. nada. Kad je međutim vršilac radnje iz bilo kojih razloga nevažan ili nebitan (kad je u prvome planu predmet zahvaćen radnjom. Bog vas poživio!. npr. Javio bih vam se da sam imao vremena.U relativnoj upotrebi potencijal označava uslov (pogodbu). označava se neostvarena mogućnost. PASIVNI GLAGOLSKI OBLICI Glagolska vremena i načini u aktivu načelno su u kongruentnome odnosu s imenskim dijelom rečenice (subjektom). došli bismo. upotrebljavaju se oblici pasiva. 178 SINTAKSA . ne bi se uplašila. Ma kako postupio. npr. koji po pravilu označava vršioca radnje. npr. prokletstvo i sl. posebno dopusnih. Ni kad bi srela vukodlaka. Oslobođeni su svi zatočenici. npr. Razriješen ministar inostranih poslova. Da nijesmo bili oprezni. POTENCIJAL IMPERFEKTA Potencijalom imperfekta. Upotrebljava se u razgovornome i beletrističkom stilu. npr. Dabogda prosili!. Da imamo vremena. tj. U tome slučaju označava prošlu uobičajenu radnju. isto ti je. Izglasan je zakon o kulturnoj saradnji. objekat. Došli bismo kad bismo imali vremena. blagoslov. oni u kojima nema pomoćnoga glagola. kletva. Zabranjen je pristup bolesnicima. U tome se značenju javlja isključivo u zavisnosloženim rečenicama. Ubijen vođa pobunjenika. Svak hodio. Vojska je spalila sve kuće u tome selu (aktiv) prema U tome selu sve su kuće spaljene (pasiv).. ti letio! Optativ je redovan i u zavisnim klauzama nekih složenih rečenica. kad je vršilac nepoznat. koji je takođe uvijek relativ i ne dolazi u nesloženim rečenicama. to bi noću trošio. Radio-ne radio. Zbog toga su oblici pasiva osobito česti u publicističkome stilu (ponajprije u jeziku novina). Dobro nam došli!. uvijek je neko nezadovoljan. Đavoli ga odnijeli!. Hoćah vam se javiti da sam imao vremena. U takvim primjerima česti su i krnji oblici pasiva. tj. Što bi danju zarađivao. npr. radnju koja se u prošlosti ponavljala.). tj. Da ne bijasmo oprezni. želja. OPTATIV Optativom (željnim načinom) izražava se želja. kad nije poželjno da se pominje i sl. npr. Ustajali bismo rano i odlazili prije sunčeva izlaska. Potencijal je relativ i onda kad ima vremensko značenje. Međutim i u takvim je rečenicama on zamjenljiv potencijalom. Takvi oblici posebno su česti u novinskim naslovima. Postavljen kamen temeljac za zgradu nove pošte. posebno uslovnim (pogodbenim).

glagolski pridjevi i glagolski prilozi. čitanje. svanuće). svanuti. Infinitiv u spojevima riječi i rečenicama može imati različite službe: 1. Takvima se nazivaju zato što nemaju spoljašnjih glagolskih kategorija. ni lica ni broja ni vremena ili načina. npr. Oslobađaju se svi zatočenici. Uskoro će svanuti). GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 179 . bijaše čitan. One se susrijeću uglavnom u tekstovima administrativnoga i publicističkoga stila i u njima oznaka za vršioca radnje ima strukturu od + genitiv ili od strane + genitiv. a ne kao oblicima. biće čitan. npr. npr. pa je po tome blizak glagolskim imenicama (npr. kategorije svojstvene glagolima kao riječima. Požar je opet zahvatio djelove Primorja (aktiv) prema Djelovi Primorja opet su zahvaćeni požarom (pasiv). Ti pravci sijeku se pod uglom od 90 stepeni. a to su glagolski vid i prelaznost/neprelaznost. svojstva vida i (ne)prelaznosti. Svi će oni biti odlikovani od predśednika države. upotrebljava se i refleksivni pasiv. Počinilac toga djela kazniće se novčanom kaznom do 500 eura. Ako oznaka za vršioca radnje u aktivnoj rečenici nema značenje aktivnoga vršioca. čitati. npr. NELIČNI GLAGOLSKI OBLICI Neličnim glagolskim oblicima pripadaju infinitiv. a koji se katkad naziva pravim (pridjevskim) pasivom (npr. tj. tj. koji se gradi povratnom zamjenicom se i aktivnim oblicima glagola. reći. Upravni odbor bira se na dvije godine. Ruši se zgrada u Hercegovačkoj ulici.Ima međutim i pasivnih konstrukcija u kojima se navodi i vršilac radnje (agens). Od glagolskih svojstava ti oblici imaju samo unutrašnje glagolske kategorije. bio je čitan. npr. INFINITIV Infinitiv (neodređeni glagolski oblik). bio bi čitan i sl. neka bude čitan. onda ona u pasivnoj rečenici može imati oblik instrumentala. nego uzročnika radnje. futura prvoga (npr. upor. Moraće se više raditi. Treba pričekati. npr. za tvorbu složenih (ličnih) glagolskih oblika. čitan je. a od glagola ima unutrašnje kategorije.). Strogo su na to upozoreni od strane međunarodne zajednice. Takav pasiv posebno je čest u tekstovima naučnoga i administrativnoga stila. Moramo biti složni. Osim pasiva koji se gradi pomoćnim glagolom biti i trpnim glagolskim pridjevom. kao dopuna uz glagole: ▫ modalne. 2. svojevrstan je hibridni oblik između glagola i imenice: njime se imenuje radnja (proces) ili rezultat procesa. tj.

biće pročitan. a glagolski prilog prošli označava okolnost u obliku radnje koja prethodi drugoj radnji. pa se od drugih pridjeva razlikuju samo porijeklom. Stoga su prikladni za označavanje radnje kao okolnosti. volju i sl. požućeli papiri. Zastane pročitavši. i to tako što radni glagolski pridjev služi za tvorbu aktivnih (perfekat: pročitao je. unutrašnja glagolska svojstva (glagolski vid i (ne)prelaznost). Ne vole se svađati. pluskvamperfekat: bio je pročitao/bijaše pročitao. i to između glagola i priloga (kako im i ime kaže). npr. Nastavite čitati. Namjeravam kupiti kućicu. npr. truli sporazum. kao subjekat. potencijal: pročitao bi). glagolski vid i (ne)prelaznost. 3. Glavna služba glagolskih pridjeva jeste da učestvuju u tvorbi složenih glagolskih oblika. namjeru. bio bi pročitan. Čita zastajkujući (upor. posebno trpni. riječi koje označavaju okolnosti u kojima se odvija glagolska radnja. a od glagola zadržavaju. mogu prijeći i u službu pravih pridjeva. npr. Glagolski pridjevi. npr. Trčati je zdravo. imaju sva tri roda: pročitao. zastajkuje (upor. npr. pročitan je. 4. pročitala. ugovoreni sastanak. Zastajkuje čitajući. npr. što im je i glavna služba. tj. plaćeni računi. ali se tome značenju mogu pridružiti i nijanse načina. GLAGOLSKI PRILOZI Glagolski prilozi takođe su hibridi. zastajkuje). npr. Dužni ste reći što znate. npr. pročitane knjige. Glagolski pridjev radni javlja se i u posebnoj službi optativa (željnoga načina). čitajući) označava okolnost u obliku radnje koja je istovremena s drugom radnjom. a dobijaju svojstva priloga. a trpni glagolski pridjev za tvorbu pasivnih glagolskih oblika (svi su takvi oblici složeni. npr. kao dopuna uz imenske riječi i konstrukcije. bio je pročitan. bivši pročitan). I oni zadržavaju tzv. Počelo se razvedravati.. No oni tada gube glagolske osobine (gube značenje radnje. npr. Glagolski prilog sadašnji (npr. pročitalo). npr. Misleći da nećemo doći. biti pročitan. Čita na taj način da zastajkuje). počeli su raspra180 SINTAKSA . kao i infinitiv. a dobijaju značenje svojstva). Čitajući. Śutra mislimo otputovati. govorenje. zrelo voće. Od pridjeva imaju ponajprije mociju (tj. Glagolski prilog sadašnji najčešće ima značenje koje odgovara značenju vremenske klauze s veznikom dok. GLAGOLSKI PRIDJEVI Glagolski pridjevi (pročitao. Strah me je pogledati. npr. pročitan) u pravom su smislu riječi hibridni (miješani) oblici. Dok čita. uzroka. ▫ koji označavaju mišljenje. Bog vam zdravlje dao! i sl.▫ fazne. futur drugi: bude pročitao.

npr. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 181 . prijevremenost). Nijesi ništa postigao iako si ga pośetio) ili uslova. Ni pośetivši ga. Iako je radio dvostruko. Budući da se śetio prijatelja. Ni razbivši mu nos. Ni kad bi dubio na glavi/ ni da dubi na glavi. dopuštenja. Kad pročita. ali mu isto tako mogu biti svojstvene i nijanse uzroka. nijesi ništa postigao (upor. Glagolski prilog prošli najčešće ima značenje koje odgovara vremenskoj rečenici sa zavisnom klauzom koja označava prethodnost (anteriornost. ne bi ga uvjerio). Ni radeći dvostruko. zastane). nije uspio (upor. ne bi to postigao). počeli su raspravu). Kako su mislili da nećemo doći. ne bi to postigao (upor. Pročitavši. Śetivši se prijatelja. nije uspio) ili uslova (pogodbe). npr. npr. odmah priđe telefonu).vu (upor. Da mu i nos razbije. Ni dubeći na glavi. odmah priđe telefonu (upor. npr. zastane (upor. ne bi ga uvjerio (upor. npr. dopuštenja. npr.

bjelina snijega. funkcionišu kao glavne ili kao zavisne sastavnice spojeva riječi. npr.IMENSKI OBLICI Oblici imenskih riječi. zamjenica i promjenljivih brojeva. kuća od kamena. uporan kao konj. Mi smo zakasnili. npr. jedan primjer. Koju će službu pojedini od tih oblika imati bilo u spoju riječi bilo u rečenici. SINTAKSIČKE SLUŽBE I ZNAČENJA PADEŽA Padeži se obično dijele na nezavisne ili glavne i zavisne ili kose. 182 SINTAKSA . Ko je prvi došao?. Primarna služba nominativa u rečenici je služba subjekta. mlad kao rosa. tražiti odmor. pridjeva. udarac glavom. a zavisni se u spojeve riječi ili rečenice ne uvode samostalno. tamna ulica. instrumental i lokativ. vrata dvorane. šetati ulicom itd. Stoga je u sintaksi uobičajeno govoriti o sintaksi padeža. U nezavisne padeže svrstavaju se nominativ i vokativ. U rečenici takvi oblici mogu funkcionisati kao samostalni (subjekat. Ulice su opušćele. kolega Perović. Nezavisni nijesu zavisni od drugih riječi u spoju riječi ili rečenici. pun razumijevanja itd. posebno od padeža. imenica. težak poraz. u kojoj se proučavaju značenja i službe pojedinih padežnih oblika u većim sintaksičkim jedinicama. društvo književnika. osobito u spojevima riječi ili sintagmemima i u rečenicama. dativ. tj. dvojica prijatelja. npr. a u zavisne svi ostali: genitiv. žedan kao zemlja. objekat i priloška odredba) ili kao nesamostalni članovi rečenične strukture (atribut i apozicija). npr. prvi snijeg. lišen imovine. dvojica dobrih ljudi. NEZAVISNI (GLAVNI) PADEŽI NOMINATIV Nominativ vrlo često funkcioniše kao glavna sastavnica imenskoga sintagmema. naše komšije. akuzativ. nego zavise od kakve druge sastavnice spoja riječi ili od člana rečenične strukture. Uz neke pridjeve nominativ (s rječcom kao) može imati i službu zavisne sastavnice pridjevskoga skupa riječi (s poredbenim značenjem). Naši planovi nijesu se ostvarili. zavisi od njegovih gramatičkih svojstava.

apozicija). On je dobar čovjek. uz imenske riječi u nominativu koje su u sastavu rečenice dolaze i atributi. nekongruentnoga atributa. naravno. u usmenome narodnom pjesništvu) vokativ može. atribut. Sveti Petar. Naravno. Bio je više puta predśednik. pa se u pismu ne odvaja zarezom odnosno zarezima. U nekim tipovima tekstova (npr. Po tome je sličan imperativu jer cijelu rečeničnu perspektivu usmjerava na drugo lice. funkciju obraćanja. npr. No kako vokativ ne može zauzimati nijednu sintaksičku poziciju unutar rečenice. on se uprkos svojoj sintaksičkoj samostalnosti svrstava u nepunoznačne oblike riječi. Glavna mu je briga preživjeti. dragi moj. a mogu biti i zavisne sastavnice različitih spojeva riječi i različitih rečeničnih članova (bližega i daljega objekta. i to i besprijedloških kosih padeža i kosih padeža s prijedlozima koji su uz pojedine od tih padeža obični GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 183 . Sjedinjene Američke Države. Moj komšija nije došao.Osim toga nominativ često ima i službu imenskoga dijela predikata. prijatelju?. npr. VOKATIV Vokativ je zapravo rečenica posebnoga tipa koja služi za oslovljavanje sagovornika. Ivane. Pažnja! Vatra! Laž! i sl. npr. dolaziti i umjesto nominativa u službi subjekta. Knjigu piše care od Stambola. Gladan je kao vuk. I grad Berane ima svojih problema. Misli jadan da je gorski vuče. ZAVISNI (KOSI) PADEŽI Nesamostalni (kosi) padeži mogu imati razne službe. reci što se dogodilo. Sve je to. npr. npr. To je velik uspjeh. Jadransko more. Što ima novo. Ovđe će se razmotriti različite službe i značenja kosih padeža. iz metričkih razloga. kao poziv sagovorniku da učestvuje u komunikacijskome činu. dio predikata. odnosno kao poziv na uspostavljanje govornoga čina. Hotel „Bijela ruža“. Takav nominativ može se i sasvim osamostaliti pa funkcionisati kao iskaz. bijelo vino. ptica selica. priloške odredbe. Moglo bi se reći da je vokativ i komunikativno nepunoznačan. On zapravo služi za uspostavljanje komunikacije. priloška odredba. To je laž. Mogu to biti različiti rečenični članovi (bliži i dalji objekat. odnosno apozicije. Takav vokativ nema. Izvan rečenice nominativ vrlo često služi za najrazličitije vrste imenovanja. Ta njegova izrazita sintaksička samostalnost razlog je što se vokativ u pisanome tekstu uvijek odvaja zarezom (kad je na početku ili na kraju rečenice) ili zarezima (kad je unutar rečenice). npr. a javlja se i kao dio priloške odredbe. već davno dogovoreno. Ivan Petrović. jer se njime ne prenosi stvarno obavještenje. apozicije). npr.

tj. takvo preoblikovanje u najvećem broju primjera uopšte ne dolazi u obzir. pjesme Vita Nikolića. izuzimanje. a upozoravaće se povremeno i na one čija je upotreba obilježena (npr. preobličava se u pridjev. izvještaj predśednika u predśednikov izvještaj. dio predmeta.i neobilježeni u crnogorskome standardnom jeziku. npr. a ne u genitivu). Takav genitiv zove se objekatski zato što je imeničke spojeve riječi u kojima se javlja moguće preoblikovati u glagolske konstrukcije (rečenice) u kojima takav genitiv zauzima poziciju pravoga objekta (naravno. npr. pripadnost predmeta drugome predmetu. kuća brata → bratova kuća. Pišu pisma. po pravilu opet deverbativne. Grade bolnicu. npr. i stoji uz imenske riječi koje označavaju pośedovano (lat. npr. gradnja bolnice. Predśednik izvještava. Od svih kosih padeža on ima najšire i najopštije značenje. npr. GENITIV Genitiv je padež ticanja. Moj đed se śeća. sestra prijatelja → prijateljeva sestra. Slušaju muziku. uzročno-posljedičnu povezanost među predmetima ili događajima i dr. prema gradnja kuće ne dolazi u obzir *kućna gradnja ni prema slušanje muzike *muzičko slušanje. tj. Objekatski genitiv po pravilu se ne preoblikuje u prisvojni pridjev. Taj odnos može biti prostorni ili vremenski. poticanje. sestra mojega prijatelja. konstrukcija se takođe može preoblikovati u prisvojni pridjev. svojstvo predmeta. 184 SINTAKSA . kao zastarjela.). Ako je jednočlan. u akuzativu. Takav genitiv po pravilu je dvočlan (uz imenicu dolazi još neka imenska riječ: zamjenica. a može biti i logički složeniji. npr. kuća njezina brata. povratak ratnika. Ako je takav genitiv jednočlan. Ratnici se vraćaju. śećanje mojega đeda. onoga koji što pośeduje. pisanje pisama. može značiti udaljavanje predmeta od predmeta. funkcionalnostilski specijalizovana i sl. Subjekatski genitiv označava vršioca ili uzročnika kakve radnje i stoji uz imenske riječi koje označavaju tu radnju. S obzirom na konkretnija značenja i službe može se izdvojiti više različitih tipova besprijedloškoga genitiva: Prisvojni (posesivni) genitiv označava pośednika (lat. Objekatski genitiv označava predmet (objekat) radnje i stoji uz imenice koje označavaju radnju. possessor). Štoviše. pridjev ili imenica). On znači da je neki predmet (u širem smislu) u odnosu s nekim drugim predmetom. Takve riječi po pravilu su deverbativne imenice. npr. predmet (najčešće osobu) kojem što pripada. izvještaj predśednika. Takav genitiv zove se subjekatskim zato što je imensku sintagmu s takvim genitivom moguće preoblikovati u glagolsku konstrukciju (rečenicu) u kojoj zauzima poziciju subjekta. pjesme Nikolića → Nikolićeve pjesme. possessum). npr. slušanje muzike. povratak ratnika u ratnikov povratak.

Bilo je to prošloga petka. umjesto mladić duge kose ne može reći *mladić kose. u savremenome standardnom jeziku sve rjeđi. Genitiv svojstva ili kvalitativni genitiv označava svojstvo (kvalitet) neotuđivoga predmeta ili dijela predmeta. igranje. Takav genitiv dolazi i u spojevima riječi u kojima je glavni član pridjev. igranje rukometa. Ne gledao sunca. pozajmiti novaca. udaljavanje. U navedenome primjeru podrazumijeva se da mladić ima kosu. svakog mjeseca. npr. ptica duga vrata. Tada označava neodređeni dio čega. Dioni (partitivni) genitiv stoji uz riječi koje označavaju količinu (obično imenice i priloge). npr. npr. npr. mora joj se dodati i informacija o kvalitetu kose. mjeru kakve materije (označava se imenicama) ili uz brojeve. igra šaha. Glavni razlog tome je u činjenici da sam genitiv (bez pridjeva) ne bi bio dovoljno informativan. U njemu se zapravo sastaju vremensko i kvalitativno značenje (pa je to zapravo kvalitativno-vremenski genitiv). sadržaj romana. odvajanje.. stiđeti se svojih postupaka. pun vrlina. obično kakve materije. đeca ranoga uzrasta. U tome značenju pridjev se upotrebljava u neodređenome vidu. Kao i vremenski. mnoštvo prolaznika.Objasnidbeni (eksplikativni) genitiv služi za objašnjavanje sadržaja imenice na koju se odnosi. i to kao njihova dopuna (objekat). dodati soli. igrati se i sl. Takav je genitiv. u kojem se kvalitet. Posebna vrsta dionoga genitiva stoji uz riječi koje označavaju igre (igra. prošloga ljeta. npr. muškarac srednjih godina. Dugo nije vidio sestre. Zato se npr. Vremenski (temporalni) genitiv označava vrijeme zbivanja i po pravilu ima službu priloške odredbe. npr. čuvati se prehlade. Može stajati i uz glagole. godine devetstote. glumac osrednjih mogućnosti. Ablativni genitiv označava odvajanje. ove noći. litar mlijeka. Ne treba nam hljeba. željan uspjeha. Dolazi u odričnim konstrukcijama na mjestu akuzativa u službi pravoga objekta. Uz takav genitiv uvijek stoji pridjevska riječ (nije moguće: *Bilo je to petka). čaša vode.). raspored predavanja. npr. pa bi obavještenje o tome da je ima bilo sasvim izlišno (redundantno). sedam pitanja. pa se takav genitiv naziva i genitivom igre. malo vremena. vrijedan pažnje. igrati se mačke i miša. osim uz glagol nemati. svojstvo predmeta izriče vremenskim obilježjima. osloboditi se treme. npr. dolazi isključivo s pridjevskim riječima. Podvrstom kvalitativnoga genitiva smatra se i genitiv dobi. Da bi postala neizlišna. znak dobre volje. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 185 . lišavanje koga ili čega i stoji uz glagole kojima se imenuje udaljavanje od predmeta. lišavanje čega i sl. npr. npr. Slovenski genitiv dobio je ime po tome što je svojstven slovenskim jezicima. zatražiti hljeba. dvoje đece. Primjeri: starica niska rasta.

U prostornome smislu to značenje pretpostavlja mjesto od kojega počinje neka radnja. Genitiv s prijedlogom od Najtipičniji je i najbliži osnovnome značenju genitiva prijedlog od. U vremenskome značenju ablativnost se očituje kao početak vremenskoga toka. Duše mi!. poticanja. koji susrijećemo u primjerima tipa On je roda plemenita. npr. npr. eto i eno. porijekla i sl. Čudna mi čuda! Sličan je tome i genitiv iza rječca (tzv. iznenađenje. oskudicu) javlja se posebna vrsta genitiva. Tako se radi od pamtivijeka. Najeli su se bunike. Liječena je od alergije. čuđenje i sl. npr. 186 SINTAKSA . kod kojega ono u što se ko zaklinje stoji u genitivu. a onaj na koga se zaklinjanje odnosi u dativu. više no uza sve ostale padeže zajedno. Sit sam svega. Slično je tome i značenje otklanjanja. žedan slave. Bili su slovenskoga porijekla. npr.) ili zaklinjanje. Mahnita (li) čovjeka!. značenje kretanja predmeta koji se udaljava od drugoga predmeta. značenje odvajanja. prezentativa) evo. a može biti riječ i o većoj ili manjoj udaljenosti predmeta od predmeta. dostojan poštovanja. oslobađanja. To je zato što je genitivno značenje najšire. Oslobodili su grad od napasnika. Eno svatova! To važi i za genitiv zaklinjanja. GENITIV S PRIJEDLOZIMA Uz genitiv ide najveći broj prijedloga. npr. Evo kiše!. Šćer je dobrih roditelja.Govori se i o genitivu porijekla. Živi odvojeno od porodice. Uz glagole ili pridjeve koji označavaju obilje ili što suprotno tome (tj. Ona potiče od dobrih roditelja) i prisvojnost (upor. npr. rastavljanja.. npr. Života ti!. trenutak od kojega se nešto počinje događati. npr. Njegovo je osnovno značenje ablativno. poticanje od koga/čega (upor. Tako vam svega! Posebnim tipom genitiva smatra se i genitiv cijene (ili genitiv vrijednosti) koji stoji uz riječi (pridjeve ili glagole) koje označavaju cijenu ili vrijednost koga/čega. Bježi od kuće. To bi vrijeđelo truda. ushićenje. On pripada plemenitu rodu). koja se naziva genitivom obilja i/ili oskudice. gladan hljeba. divljenje. Upravo za to i služe prijedlozi. U toj vrsti genitiva prisutna je ablativnost. Od glave riba smrdi.: Budale!. Eto ti brata!. Ośećao se dim od zgarišta. Emfatički genitiv izražava emocije (npr. Taj običaj proširio se od istoka do zapada. Tu je opisan život jednoga slikara od rođenja do smrti. pa ima i najviše razloga da se takvo značenje konkretizuje ili precizira. tj. Stajali smo na puškomet od vojnika. Čekahu ih od ranoga jutra. lišavanja. vrijedan sažaljenja. npr. Odvojili su se od gomile.

tj. Ona se razlikuje od obične sluškinje. područja. On je od roda Petrovića. no može stajati i akuzativ mjere ili nepromjenljiva riječ). čudo od đeteta. Prijedlog od susrijeće se i u spojevima riječi kojima se označava da se jedan predmet po čemu izdvaja iz skupa drugih predmeta. često označava tip ablativnosti vezan za porijeklo. zemlje iz kojih ko potiče danas zastario. „Prokleta avlija“ od Iva Andrića). i to značenje efektivnoga uzroka. Ne vidi se od magle. npr. majstor od zanata. Vi ste gori od tuđina. a razlikuje se od njega i po tome što do može GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 187 . kad stoji uz komparativ ili uz kakvu drugu riječ uporednoga značenja. provalija od nekoliko metara. Petar je jedan od najstarijih u selu. Genitiv s prijedlogom do Osnovno značenje genitiva s prijedlogom do vezano je za blizinu dvaju predmeta. Proveo je onđe više od godine dana. brat od strica. npr. npr. Lutali su od nemila do nedraga. onoga koji direktno. npr. Buka se čula do neba. Slična je tome i upotreba prijedloga od u prijedloško-padežnim izrazima sa značenjem upoređivanja. Tada je genitiv redovno u množini. Po tome je prijedlog do antoniman prijedlogu od. npr. ljudi od pera. Ablativne je prirode i genitiv materije. obično s kvalitativnim značenjem. efektivno izaziva posljedicu.. od glave do pete. dok je atributski genitiv kojim se označavaju mjesta. npr. S prijedlogom od upotrebljava se i prisvojni genitiv (npr. Genitiv s prijedlogom od često se upotrebljava i u službi atributa. npr. od nemila do nedraga. Doćerala se od glave do pete. u kojem se oblikom genitiva s prijedlogom od označava od čega je što načinjeno. npr. npr. duka od Mletaka. čaša od kristala. Genitiv s prijedlogom od. ona nesreća od profesora. Starinom je od kučkih Drekalovića. npr. Često pati od glavobolje. Atributskoga je karaktera i eksplikativni genitiv. npr. npr.Prijedloško-padežni izrazi s prijedlogom od mogu imati i načinsko značenje. ulog od sto eura. Nikac od Rovina. posebno kad se odnosi na ljude. čovjek od ugleda. Prijedloško-padežni izrazi s prijedlogom od mogu imati i uzročno značenje. kuća od kamena. Vujisić potiče od moračkih doseljenika. vrata od grada. Sva je premrla od straha. posebno u nekim ustaljenim i/ili frazeologizovanim konstrukcijama. Viđeli smo i neke od najpoznatijih glumaca. Ona nije od onih zaboravnih. s tim što je tome prostornom odnosu svojstveno kretanje jednoga predmeta prema drugome kao granici kretanja (riječ je o graničnoj direktivnosti). od slučaja do slučaja i sl. sestra od ujaka. Došli smo do ruba provalije. sila od čovjeka. kapetan od lađe. Prijedlog od u službi atributskoga genitiva javlja se često i uz brojeve ili količinske izraze (tada iza prijedloga od ne mora doći samo genitiv. zavjesa od dima. momak od nekih dvadeset godina.

biti vezano i za značenje mirovanja. Do grla si u dugovima. Nije se moglo doći do riječi. To važi i za neke druge glagole koji nemaju prefiks do-. doteturati. (Ne bi bilo korektno: Otiđi do brata i ostani stanovati kod njega. pa do i u vremenskome značenju često dolazi uz prijedloško-padežne izraze. oni bi se već vjenčali. *Śedi od zida). npr. dogurati i sl. prijedlog do često stoji i uz takve izraze. npr. npr. Dopratio ih je do pred kafanu. 188 SINTAKSA . doćerati. a od ne može (npr. npr. Tako se može iskazivati značenje suprotno izuzimanju. Trčao je do iznemoglosti. Mogli bismo odšetati i do tvojih roditelja. Očito mu je stalo do te đevojke. dorasti. Jedva je doteturao do auta. Prijedlog do upotrebljava se. i uz glagole s prefiksom do. dopuzati.) Iz značenja granične direktivnosti često se razvija i značenje načina. On ponese do tri vreće blaga. Nijesmo zaspali do jutra. Popeli su se do na vrh brda. npr. Pa ga čeka do dva do tri dana. Genitiv s prijedlogom do može imati i vremensko značenje. Sve će biti gotovo do jeseni. Potrošio je platu do posljednjega centa.. npr. Njihov smijeh čuo se do iza kuće. I vremenska granica može biti fiksirana prijedloško-padežnim izrazom. Nije njima do nauke. U takvim izrazima prijedlog do često se i udvostručuje. Genitivi s tim prijedlogom označavaju izuzimanje. držati ili biti (stalo). Sad imamo novaca do iza Božića. npr. Došetao je do parka. tj. Nema drugog imanja do te kolibice. Pokušali smo sve što je do nas. Mučio se sve do smrti. Većina je ostala do poslije ponoći. S prijedlogom do javljaju se i genitivi sa specifičnim uslovnim (pogodbenim) značenjem koje se razvilo iz značenja ticanja. rečenica Otiđi do majke od rečenice Otiđi k majci ili majci). Popili su sve do potonje kapi. Dijete je dopuzalo do peći. npr. U njima taj prijedlog zapravo funkcioniše kao vrsta intenzifikatora. npr. Sumnjivi su svi do jednoga. Pa doćera cara do duvara. npr. statičnosti (npr. Kako granica kretanja može biti fiksirana i prijedloško-padežnim izrazom. uključivanja (svega što dolazi u obzir. Nijesmo jeli ništa do hljeba i vode. došetati. i to do kraja). Držala je do sebe. Skoči do komšije i pozajmi šegu. npr. Susrijeću ga do dva pobratima. manje ili više redovno. Kao osobitost usmenoga narodnog stvaralaštva (epskoga pjesništva) obilježeni su prijedloško-padežni izrazi s prijedlogom do uz brojeve (obično dva ili tri). npr. Śedi do zida). kakvo susrijećemo u primjerima tipa: Da je do njega. Čini se da smo došli do zida. Svrati do mene na večeru. Tome smo se smijali do suza. onda se pretpostavlja privremen boravak jedne osobe u blizini druge (po tome se razlikuje npr. Taj će sigurno dogurati do ministra.kao što su doći. Čekali smo ih sve do pred mrak. značenje obuhvatanja. Kad su predmeti koji se nalaze u odnosu granične direktivnosti osobe.

Kad se nešto događa s proljeća. Rjeđe genitiv s prijedlogom s(a) označava način. pri čemu se s(a) upotrebljava onda kad se mjesto nalazi na višem nivou. npr. Još se nijesu vratili s mora. npr. Pati s nekog jada golemoga. Neki su pošteni iz straha. No takav genitiv pretpostavlja da kretanje ili kakva druga aktivnost započinje s gornje. Svađali su se iz dana u dan. Često govori s visine. Takvom značenju svojstvena je nijansa udruživanja (socijativnosti). GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 189 . Upinjao se iz petnih žila. Bježali su ispred vojnika. počinje iz unutrašnjosti drugoga predmeta. Postao je slavan sa svoga junaštva. Ta mu je mana ostala iz đetinjstva. npr. ići u šumu – ići iz šume.. npr. površinske ili spoljašnje strane predmeta. npr. ići na posao – ići s posla. Genitiv s prijedlozima ispred i iza te izvan/van i unutar Genitivom s prijedlogom ispred označava se predmet kojem se s prednje strane nalazi ili kreće drugi predmet ili predmeti.. Genitiv s prijedlogom s(a) I genitivu s prijedlogom s(a) osnovno je značenje ablativno. npr. To je cvijet s Lovćena (ali iz vrta). poticanje ili sl. na vodi. npr. Lišće pada sa stabala. događa se ili se počinje događati s dolaskom. ići na svadbu – ići sa svadbe prema ići u kino – ići iz kina. Genitiv s prijedlogom s(a) može značiti i vrijeme. Pucali su iz mitraljeza. s pojavom proljeća. Ne čini on to iz uvjerenja. npr. s početka stoljeća.Genitiv s prijedlogom iz I genitiv s prijedlogom iz primarno je ablativnoga karaktera. kad je riječ o ustanovi ili sl. s proljeća. Ona dolazi sa sela (ali iz grada). U značenju mjesta sa/iz kojega započinje kretanje ili kakva druga aktivnost prijedlog s(a) alternira s prijedlogom iz. Posmatra nas s balkona. Udarali su ga iz sve snage. samo što u njemu taj prijedlog pretpostavlja da kretanje. Silaze s broda. Prijedlog s(a) ima u takvim prijedloško-padežnim izrazima značenje koje je suprotno prijedlogu na. npr. Danas se malo što radi iz ljubavi. Sve se iz temelja izmijenilo. Kaže da joj to nije s ruke. i uzrok. Profesor ide s fakulteta (ali iz škole). npr. Zvali su me prijatelji iz Plava. Takav genitiv stoji obično uz imenice kojima se imenuju intervali. Autobus kreće ispred pošte. Genitiv toga tipa s uzročnim značenjem stilski je obilježen. iz godine u godinu i sl. Genitiv s prijedlogom iz može označavati i način. s jeseni. Okupili su se ispred crkve. Otpušten je iz službe. Ablativno značenje svojstveno genitivu s prijedlogom iz može se odnositi i na vrijeme. Priče iz davnine. odvajanje. To značenje postoji i u frazeologizovanim izrazima tipa iz dana u dan. npr. npr. Izišli su iz skupštine.

genitiv s prijedlogom ispred upotrebljava i u predstavljačkome značenju. npr. Takve promjene odvijaju se izvan jezika. Takav genitiv upotrebljava se katkad i u uporednome značenju. Bili su to dogovori unutar familije. npr. Sakrio je nešto iza leđa. Genitiv s prijedlozima iznad. 190 SINTAKSA . Katkad se genitiv s prijedlogom izvan/van upotrebljava i za označavanje načina. Iz matematike je ispred drugih učenika. npr. Taj problem razmatra se unutar fonetike. npr. nalazi ili kreće drugi predmet ili predmeti. Više kuće je bunar. magla iznad grada. Umakoše ispred zore. Jovan je iza ostalih u vladanju. Sekretar je govorio ispred cijeloga preduzeća. npr. Ana stanuje van grada. Imaju i skakaonicu poviše grada. npr. koji je antoniman prijedlogu ispred. Katkad se. Taj je proces van sumnje okončan.Genitiv s prijedlogom ispred upotrebljava se katkad i u uporednome značenju. Iza nas je išla cijela kolona. Genitiv s prijedlogom iznad sličan je genitivu s prijedlogom više (poviše). U tome značenju umjesto prijedloga ispred trebalo bi upotrebljavati prijedloško-padežni izraz u ime. U svemu je iznad prosjeka. npr. i to u većini slučajeva bez neposrednog kontakta s njim. više (poviše) i niže Genitiv s prijedlogom iznad označava predmet kojem se s gornje strane. npr. Javite se iza praznika. Prelećeše iznad Durmitora. npr. Sve se to dogodilo unutar kasarne. s tim da se više (poviše) ne može upotrijebiti u uporednome značenju. Radi iznad svojih mogućnosti. Genitiv s prijedlogom iza. Genitiv s prijedlogom unutar označava predmet (dio prostora ili čega drugoga) u čijim se granicama nalazi ili kreće drugi predmet ili odvija kakav događaj. Ona je glumica ispred svih ostalih. pogotovo u administrativnome stilu. Iznad našeg stana vazda je bučno. Imenica u genitivu s prijedlogom izvan/van označava predmet ili dio prostora izvan čijih se granica nalazi ili kreće drugi predmet. ali nešto rjeđe no genitiv s prijedlogom ispred. npr. npr. Śeđeli smo iza kuće. Genitiv s prijedlozima ispred i iza ima i vremensko značenje. Genitiv s tim prijedlogom često dolazi i u uporednome značenju. označava predmet kojem se sa zadnje strane nalazi ili kreće drugi predmet ili predmeti. Platu primamo iza desetoga u mjesecu. Ispred naše škole poslati smo na takmičenje nas trojica. npr. ispod. Ponašao se kao da je izvan sebe. U trčanju je bio ispred Ivana. Sekretar je govorio u ime cijeloga preduzeća.

Poseban tip prijevremenosti (anteriornosti). npr. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 191 . npr. Genitiv s prijedlogom prije upotrebljava se i u uporednome značenju. Nakon nekoliko dana sve već bijaše drukčije. Prijedlog za s genitivom označava istovremenost događaja. Našli su poruku ispod vrata. koji. Poslije vjenčanja otputovaše na more.Prijedlog ispod antoniman je prijedlogu iznad. npr. tokom večeri (umjesto uveče. Pucao je niže mete. tj. Prijedlozi poslije i nakon označavaju poslijevremenost (posteriornost). Prijedlogu ispod sličan je i prijedlog niže. Niže sela su močvare. tokom prošle godine (umjesto prošle godine). npr. nema uporedno značenje. Prođosmo ispod očekivanja. za vrijeme Napoleona = za Napoleona). kao ni antonimni mu prijedlog više. Stigao je prije ostalih. događaj koji se odvija iza vremena ili događaja označenoga genitivom. Prije povratka u domovinu teško obolje. Upotreba takvih prijedloga česta je naročito u administrativnome stilu. On je u školi prvi poslije direktora. npr. Predomislili su se dan uoči vjenčanja. prethodnost (anteriornost). poslije. Mnoštvo je ljudi ispod solitera. Nastojali smo doći još za dana. npr. npr. I ti se prijedlozi. posebno prijedlog poslije. koji je inače svojstven aoristu. Tako je npr. Genitiv s prijedlozima prije. Noć uoči Badnjaka svi su bili na okupu. poslije i nakon označavaju vrijeme. npr. Genitiv s tim prijedlogom označava predmet kojem se s donje strane nalazi ili kreće drugi predmet ili predmeti. Prijedlog tokom (koji je poprijedloženi instrumental imenice tok) označava vrstu istovremenosti u kojoj je posebno istaknuto proticanje vremena. Nakon večere malo popričasmo. On je u tome prije svih u razredu. uoči. Uoči odlučujuće bitke nikome se nije spavalo. npr. katkad koriste u uporednome značenju. Za kraljevske vlade neke su stvari ipak krenule nabolje. Probudili su se prije zore. I prijedlog ispod čest je u uporednome značenju. Viđećemo se poslije ljetnjih praznika. za i tokom Prijedlozi prije. To znači da vremenski interval ili događaj neposredno prethodi nekom drugome intervalu ili događaju. Pisala mi je prije rođendana. Prijedlog prije s genitivom označava prijevremenost. On je u takvim izrazima rezultat redukovanja prijedloškoga izraza za vrijeme (upor. lzmiče mu tlo ispod nogu. večeras). označava se genitivom s prijedlogom uoči. Riječ je o vremenu ili događaju koji teče paralelno s vremenom ili događajem označenim genitivom. Dobio je ispod zasluženog. Takvo je značenje po pravilu izlišno jer je vremensko proticanje svojstveno svakome vremenskom pojmu. tokom ove neđelje (umjesto u ovoj neđelji ili ove neđelje). nakon.

) Genitiv s prijedlozima podno. Genitiv s prijedlozima čelo. pribrajanja čega onome što označava imenica u genitivu. Prijedlog povrh upotrebljava se i u značenju dodavanja. U istome značenju danas se prilično rijetko upotrebljava i prijedlog vrh. Čelo glave koplje udariše. npr. Htjeli biste hljeba povrh pogače. Već krajem putovanja bila je uznemirena. Međe su krajem imanja. Popeo se navrh kuće. Prijedlog krajem (koji je porijeklom instrumental imenice kraj) upotrebljava se za označavanje prostornih i vremenskih odnosa. nadno. npr. Krajem kuće je cvijećnjak. povrh svega toga. nakraj. što znači da pretpostavlja odnos u kome se predmet nalazi ili kreće u zadnjem ili donjem dijelu drugoga predmeta. Śedi mu vrh glave. To je selo podno Garča. Krajem stoljeća stvari su se promijenile. uvrh. Domaćin je sio čelo stola. Plovi lađa povrh vode. (Na mjestu prijedloga tokom može stajati prijedloško-padežna konstrukcija u toku. Dobro smo odmorili tokom praznika. Udno razora odmarahu kosci. nijesu ni javili. krajem i potkraj Prijedlog čelo dolazi. Vrlo slično značenje prijedlogu krajem za iskazivanje vremenskih odnosa ima genitiv s prijedlogom potkraj. Suprotno značenje ima genitiv s prijedlozima izvedenim od imenice vrh. udno i povrh. Tokom vremena sve se ipak popravilo. Prijedlog nakraj koristi se u suprotnome značenju. npr. 192 SINTAKSA . Šetali su krajem šume. navrh. npr. Javiće se potkraj godine. npr. Nalij mi samo nadno čaše. danas rijetko. npr. Potkraj mjeseca nestade novaca. npr. Potkraj života često bolovaše. označava se i genitivom s prijedlozima izvedenim od imenice dno.npr. Doći će tek krajem godine. Oni se. a označava da se predmet nalazi ili kreće na početnome ili gornjem dijelu drugoga predmeta. npr. Śedi uvrh stola. On dakle označava kako se predmet nalazi ili kreće u gornjemu dijelu drugoga predmeta. s genitivom u prostornome značenju. Tokom prošloga stoljeća bijaše previše ratova. Skoči savrh stijene. Taj smo novac dobili povrh plate. svrh/savrh Da se jedan predmet nalazi ili kreće u donjemu dijelu drugoga predmeta. Stigli smo do nakraj sela. Sio je nakraj stola.

Stigli su oko Božića. Škola je blizu crkve. nadohvat. Genitiv s prijedlozima blizu. Tada označava događaj koji se odvija približno u vrijeme označeno genitivom. Tu je svježe i usred ljeta. raspravu. brinuti se (npr. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 193 . Pala mu je oko vrata.Genitiv s prijedlozima sred (nasred. kod. kraj (pokraj. rat. ukraj) i pored označava predmet u čijoj se blizini nalazi ili kreće drugi predmet (predmeti). Bila je visoka oko metar i sedamdeset. Svuda oko nas ośeća se ugodan miris. Prekinuo si nas usred razgovora. posred. npr. Okolo stola razbacane su knjige. usred) Ti prijedlozi označavaju da se predmet nalazi ili kreće u središnjem dijelu drugoga predmeta. npr. a posebno često dolazi uz glagole i imenice koji označavaju svađu. Prijedlog usred često se koristi i u vremenskome značenju i označava da je vrijeme ili događaj koji je označen imenicom u genitivu u punom jeku. kružno kretanje u njegovoj blizini. Genitiv s prijedlogom oko služi i kao dopuna uz glagole kao što su pomagati (npr. Prijedlog oko upotrebljava se i u vremenskome značenju. Značenje približnosti svojstveno je i onim konstrukcijama u kojima iza prijedloga oko stoje brojevi i druge količinske riječi. Borili su se bezuspješno oko prava na penziju. kraj (pokraj. npr. Udario ga je nasred igrališta. Genitiv s prijedlogom oko/okolo Genitiv s prijedlogom oko/okolo označava predmet okružen s više ili sa svih strana drugim predmetima ili. Viđećemo se oko tvoga rođendana. Do sela ima oko pet kilometara. a drugima kretanje. pored. npr. u i mimo Zajedničko je svim tim prijedlozima da uz genitiv označavaju odnos među predmetima kojem je svojstvena blizina. Niko se ne brine oko školskog inventara). Već smo bili sred pučine. ukraj). raditi (npr. nadomak. Trče oko/okolo igrališta. Bili smo u sukobu oko stručnih pitanja. s tim da je jednima više svojstveno mirovanje predmeta koji se nalaze u prostornome odnosu. sukob. Svađali su se stalno oko imanja. Lupio me je posred čela. Genitiv s prijedlozima blizu. npr. Već se dugo vodi rasprava oko zakona o izborima. Sastala se s njim oko devet sati. To se dogodilo usred bijela dana. Radili su nekoliko godina oko utemeljenja stranke). borbu. npr. kod. Čovjek se danas i usred grada mora bojati. npr. Spremni su i za rat oko nuklearke. Tada obično ima ciljno ili uzročno značenje. Pomagao mu je oko uzgoja stoke). uz glagole kretanja.

Vozili smo se kraj jezera. reći *Prolazili su kod kuće). npr. Za prolaženje pokraj čega specijalizovan je prijedlog mimo. Stigli su nadomak sela. što ne može ne biti dio predmeta o kojem je riječ). Trebalo je pored svega ostaloga prikupiti sav materijal. Najbolje im je kod roditelja. Slično značenje ima i prijedlog nadohvat. odnosno o neotuđivoj prisvojnosti (o pośedovanju nečega što se ne može otuđiti. U značenju kretanja jednoga predmeta u neposrednoj blizini drugoga. Śede kod doktora i razgovaraju. U tome značenju često se upotrebljava i prijedlog u s genitivom. u značenju pośedovanja čega. U školi sam uvijek śedio pored njega. Bio je već nadomak cilja kad mu se to dogodilo. npr. Blizina se označava i prijedlogom nadomak. npr. Igrali su se kraj/pokraj/ukraj šume. posebno u razgovornome stilu. I pored takvih komšija treba sačuvati živce i živjeti normalno. koji osim s genitivom može stajati i s akuzativom. posebno u razgovornome stilu. npr. dok je prijedlozima (po)kraj i pored to značenje osnovno. Često se međutim taj prijedlog. Toga je dana bila mimo običaja razgovorljiva. Bila je jedinica u majke. pogotovo kad je riječ o odnosu dijela i cjeline. odnosno prolaženja pokraj koga ili čega ne mogu se upotrijebiti prijedlozi kod (ne može se npr. Već bijasmo nadomak rješenja. niti blizu (npr. U Hrvata je to drukčije riješeno. Kod nas je sve u redu. npr. Ide danas kod doktora. Tako se ne prolazi mimo starih prijatelja/mimo stare prijatelje. Već su bili prošli mimo naše kuće/mimo našu kuću. Dugo je šetala pored pruge. Knjiga je bila nadohvat ruke. npr. s tim što je obično riječ o odnosu između jednoga predmeta i drugoga predmeta (mjesta) koji se nalazi u blizini tako da se do njega brzo može stići. upotrebljava i u prisvojnome značenju (tj. vlasništva nad čim). npr. npr. npr. npr. upotrebljava i uz glagole kretanja. Genitiv s prijedlogom kod relativno se često upotrebljava i u dopusnome značenju. *Prošli su blizu pozorišta). 194 SINTAKSA . Genitiv s prijedlogom kod vrlo se često. Jesu li prošli pokraj groblja?. U tome značenju upotrebljavaju se i prijedlozi kraj. Genitiv s prijedlozima mimo i pored može se upotrijebiti i u isključnome značenju. Kraj tolikih đevojaka on se ne ženi.Sastanak je zakazan kod mosta. koji označava predmet što se nalazi tako blizu (kao) da se može dohvatiti. Prijedlog kod upotrebljava se u prvome redu uz glagole stanja. npr. npr. i pored. Oči su mu kao u mačke. Ni kod tolikih problema oni se ne predaju.

Preko dana mnogi nijesu kod kuće. Takve nošnje ima širom Bihora. onda on s prijedlogom preko precizira pravac kretanja. Ne dobijamo ništa preko onoga što zaradimo. U tome slučaju u genitivu su nazivi za vremenske intervale.Genitiv s prijedlozima duž i širom Za označavanje kretanja paralelnog s izduženim predmetom specijalizovan je prijedlog duž. Ta se roba prodaje preko posrednika. Preko zimskih praznika obično je na skijanju. Preko neba se pružila duga. Preko prijatelja svašta se dozna. Na svadbi bacaju jabuke preko kuće. Potrošio je preko polovine novca za kuću. koji je obično izdužen. *preko septembra. pogotovo kad je riječ o (živom ili neživom) posredniku. ili iznad njega. Tako se npr. znači „tokom“. npr. Upravo prelaze preko ulice. Valja nama preko rijeke. obično putovanja. (U izboru oznaka za vremenske intervale ima i ograničenja. U Ameriku se leti obično preko Frankfurta. U crnogorskome standardnom jeziku genitiv s prijedlogom preko znači i uslovnost ili izuzimanje. *preko stoljeća ili *preko krštenja. npr. Genitiv s prijedlogom preko može označavati i sredstvo. Tu boravimo samo preko ljeta. npr. Nema sela preko našega. a preko naglašava trajanje. npr. Žalba je proslijeđena preko skupštinskih tijela. u značenju „više od“. npr. Postao je poznat širom svijeta. npr. Putuju u Podgoricu preko Kolašina. Dunav je plovan duž cijeloga svoga toka. npr. To je moguće samo preko mene mrtva. Kad genitiv označava naseljeno mjesto. Prijedlog širom s genitivom označava da se nešto prostire po cijeloj širini ili po svim djelovima (i širinom i dužinom) predmeta označenog genitivom (a riječ je obično o većim prostorima). GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 195 . Šetali su duž obale. Preko klanca izgrađen je most. npr. Ne smije se preduzeti ništa preko njegove volje. Dosad smo radili preko svojih mogućnosti. Genitiv s tim prijedlogom može imati i vremensko značenje.) Prijedlog preko s genitivom upotrebljava se i u uporednome značenju. ne može reći *preko srijede. Genitiv s prijedlogom preko Genitiv s prijedlogom preko označava prije svega da se predmet nalazi ili kreće poprečke u odnosu prema drugome predmetu.

Umjesto zime dočeka nas proljeće. npr. Ti se problemi mogu riješiti i bez osnivanja posebne skupštinske komisije (= ako se i ne osnuje posebna skupštinska komisija). prijedloško-padežnim izrazima. Prijedlozi osim i liše mogu se povezivati i s drugim padežima. Teško je živjeti bez prijatelja (= Teško je živjeti ako se nema prijatelja) ili značenje koje bi se moglo opisati kao svojevrstan spoj uslovnoga značenja i značenja izuzimanja. prijedloško-padežnim izrazima. Iz toga značenja lako se razvija uslovno (pogodbeno) značenje. nepromjenljivim riječima te s klauzama zavisnosloženih rečenica. Genitivu s prijedlozima osim i liše izuzimanje je osnovno značenje. npr. npr. Neće se odazvati osim/ liše ako ga prisile. Dao je njoj umjesto meni. Nastupaju u ime nezapošljenih i obespravljenih. Javila se danas umjesto juče. košulja bez rukava.Genitiv s prijedlozima bez. Rekao si to svima osim/liše prijatelju. Isto značenje ima i prijedloško-padežni izraz u ime. osim i liše Prijedlog bez svojevrsna je „prijedloška negacija“. čovjek bez mane. Umjesto mene iđaše brat. Umjesto crvenom olovkom piše običnom. pa i klauzama zavisnosloženih rečenica. npr. Umjesto u Kotor otišao je u Tivat. Otišli su van bez pitanja. Osnovno je njegovo značenje nepostojanje. često i kao njegov dio). kao i osim/liše. oni se igraju. Genitiv s prijedlozima umjesto i u ime Genitiv s prijedlogom umjesto označava da se predmet nalazi na mjestu drugoga predmeta ili uopšteno zamjenjivanje. Prijedlog umjesto može se. lišenost čega. Umjesto da uče. s tim da je u njegovu značenju prisutna i predstavljačka nijansa (nije riječ samo o tome da jedan predmet zamjenjuje drugi nego i o tome da drugi predmet predstavlja prvi. Umjesto odgovora postavio je pitanje. povezivati i s drugim padežima. nepromjenljivim riječima. 196 SINTAKSA . npr. Pozdravio je skup u ime Skupštine. npr. Odriču se svega osim/liše kuće. npr. Radili smo svaki dan osim/liše juče. Sastala se cijela rodbina osim/liše strica koji živi u Vojvodini. odsutnost. npr. Pričalo se o svemu osim/liše o onome što je bilo na dnevnome redu. Uživaju u svim sportovima osim/liše boksa. Taj novac prikupljen je u ime pomoći.

Genitiv s prijedlozima
putem, pomoću i posredstvom
Osim genitivom s prijedlogom preko sredstvo se izražava i prijedlozima putem, pomoću te posredstvom, nastalim od instrumentala imenica put, pomoć i posredstvo.
Takav genitiv označava predmet koji služi kao sredstvo ili kao pomoć pri obavljanju
radnje.
Prijedlog putem upotrebljava se obično onda kad kao sredstvo služi ustanova ili medij saopštavanja i najčešći je u administrativnome stilu, npr. Tražite naplatu putem
suda, Odluku ćete dobiti putem pošte, Čestitao im je putem radija, Anketa je sprovedena putem telefona.
Prijedlog pomoću obično pretpostavlja predmet koji ne mora služiti kao direktno
sredstvo, nego kao vrsta pripomoći za obavljanje radnje, npr. To je lakše objasniti
pomoću crteža, Zaposlio se pomoću veza i vezica. U istome značenju upotrebljava
se i prijedloško-padežni izraz uz pomoć, npr. Pobijedio je uz pomoć naših glasova.
Prijedlog posredstvom upotrebljava se kad ko ili što služi kao posrednik u obavljanju
radnje, npr. To smo dobili posredstvom našega poslanstva u Parizu, Lijek se može
naručiti posredstvom doma zdravlja, Zaposlila se posredstvom direktora.

Genitiv s prijedlozima
između i pomeđu
Genitiv s prijedlogom između, koji se naziva linearni interesiv (za razliku od akuzativnoga i instrumentalnog prijedloga među, koji se naziva grupni interesiv), označava predmet ili predmete kojima se s dviju ili više strana nalaze drugi predmeti. Ako
je genitiv u jednini, onda je nužno imenovati dva predmeta koji se nalaze s jedne i
druge strane predmeta označenog imenicom u genitivu (imenske riječi kojima se
imenuju ti predmeti povezuju se veznikom i, a drugi sastavni veznici u toj službi ne
dolaze u obzir), npr. Śeđela je između stola i peći, Prošli smo između knjižare i pivnice, Između njega i njegove žene nema većih nesporazuma. (Ne bi bilo gramatično
*Śeđela je između stola te peći ili *između stola pa peći.)
Takav genitiv može imati i vremensko značenje, npr. To se dogodilo između Nove
godine i Božića, Okupili smo se u noći između petka i subote. U istome značenju
upotrebljava se i genitiv s prijedlogom pomeđu, npr. To se zbilo pomeđu božićā,
Paženi je dan pomeđu Đurđeva dne i Markova dne. Ta je upotreba danas prilično
zastarjela.
Ako je genitiv u množini, nije potrebno imenovanje predmeta koji okružuju drugi
predmet i kojih se pretpostavlja da je dva ili više, npr. Između nas je sve gotovo,
Između tih prijedloga praktično i nema razlike.

GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 197

Genitiv s prijedlozima
spram (naspram), put, preko puta i protiv
Genitiv s prijedlogom spram (naspram) označava okrenutost prema čemu, usmjerenost na što ili upoređivanje predmeta po svojstvu, npr. Bio je spram svega toga
ravnodušan, Čudno se odnose spram naših zahtjeva, Spram tvojih problema moji
su zanemarivi, Može se reći da je naspram drugih bio prilično uvjerljiv.
Prijedlog put takođe označava usmjerenost, ali pretpostavlja kretanje (vrlo često
putovanje) jednoga predmeta prema drugome, npr. Napokon smo krenuli put sela,
Danas vam valja put Prčanja.
Genitiv s prijedloškim izrazom preko puta označava položaj, mjesto nekog predmeta
sa suprotne strane drugoga predmeta, npr. Preko puta Ivana śedi Ana, Eno ih stoje
jedno preko puta drugoga.
Prijedlog protiv označava suprotnost među dvama predmetima ili događajima, npr.
Stalno su se bunili protiv poslodavca, Pristali su protiv volje, Imate li što protiv glavobolje, Zašto ste protiv putovanja u Pariz?

Genitiv s prijedlozima
zbog, usljed i radi (rad, zarad, porad, sporad)
Prijedlozi zbog i usljed specijalizovani su za označavanje uzroka, s tim što je zbog
opšteuzročni prijedlog, a usljed uglavnom dolazi uz imenice koje označavaju nešto
nepoželjno ili nepovoljno. Tako će biti sasvim obično npr. Nijesu mogli proći usljed
magle ili Izgubio je posao usljed mnogih nepovoljnih okolnosti, a neće biti obično
npr. *Svi su se dobro ośećali usljed sunčanoga vremena ili *Dobio je posao usljed
mnogih povoljnih okolnosti. (Ako je riječ o čemu povoljnome, upotrebljava se proizvedeni prijedlog, poprijedloženi prilog sadašnji zahvaljujući s dativom, npr. Dobio
je posao zahvaljujući mnogim povoljnim okolnostima.) Danas funkciju prijedloga
usljed u razgovornome stilu sve više preuzima prijedlog zbog.
Genitiv s prijedlogom zbog najčešći je način označavanja uzroka prijedloško-padežnim izrazom, npr. Sud ga je oslobodio zbog nedostatka dokaza, Zbog toga neočekivanog uspjeha bio je van sebe od radosti, Više je to govorio zbog nas no zbog
sebe.
Genitiv s prijedlogom radi ili njegovim varijantama rad, zarad, porad i sporad označava cilj ili namjeru, npr. Sve bi učinio radi napredovanja u stranci, Sastali su se
prošle neđelje radi dogovora o gradnji pozorišta, Tužio ih je zarad materijalne nadoknade. Genitiv s tim prijedlogom često se upotrebljava i u značenju uzroka, npr.
Dao je ostavku rad sukoba u stranci, ali se takva upotreba ne preporučuje. Uzrok je
naime širi od cilja (namjere), pa je cilj zapravo samo poseban tip uzroka. U rečenici

198 SINTAKSA

Sastali su se porad dogovora dogovor nije samo cilj sastanka nego ujedno i uzrok.
Prijedlog sporad danas je zastario, npr. Nemojte im to napraviti sporad Boga.

Genitiv s prijedloško-padežnim izrazom u pogledu
Taj izraz s genitivom označava da se predmet na bilo koji način tiče drugoga predmeta, npr. U pogledu zakona o radu mišljenja su podijeljena, U pogledu naših planova
ništa se nije mijenjalo. (U istome značenju upotrebljava se i prijedloško-padežna
konstrukcija s obzirom na, koja stoji s akuzativom, npr. S obzirom na naše planove
ništa se nije promijenilo.)

Genitiv s prijedlozima
prilikom i povodom
Genitiv s prijedlogom prilikom označava vrstu istovremenosti u kojoj se jedan interval ili događaj na osnovu te istovremenosti povezuje s drugim. Ti događaji mogu
biti samo podudarni u vremenu, a može se iz te podudarnosti razviti i uzročno-posljedični odnos, npr. Prilikom otvaranja izložbe obratio nam se upravnik galerije,
Prilikom skupštinske rasprave bilo je burno.
Prijedlog povodom ima vremensko-uzročno značenje. Tako su npr. u rečenici Došao
je kući povodom božićnih praznika božićni praznici ujedno i vrijeme i uzrok (razlog) dolaska. Upor. još i Sastali smo se povodom godišnjice mature.
DATIV
Osnovno značenje dativa jeste iskazivanje smjera, odnosno približavanje jednoga
predmeta drugome, i to tako da jedan predmet služi kao orijentir drugome (kad se
kaže ići ka šumi, to ne mora pretpostavljati da će se u šumu zaista i doći, za razliku
od akuzativnoga značenja: ići u šumu). lz toga su se onda razvila značenja cilja, davanja, pripadanja, namjene i sl. Razlikuju se ove vrste besprijedloškoga dativa:
Dativ negranične direktivnosti ili dativ smjera je onaj u kojem dolazi do izražaja
osnovno značenja dativa, npr. približiti se požaru, prići komšiji, krenuti svojoj kući,
okrenuti se prozoru.
Dativ namjene označava predmet (posebno često osobu) kojem se što namjenjuje
i stoji uz glagole koji označavaju davanje ili govorenje kao njihov nepravi objekat
(obično uz pravi u akuzativu), npr. pokloniti (haljinu) sestri, kupiti (što) sebi, poslati
svojima, obećati ženi, reći svima, zahvaliti dobročinitelju.
Sličan je dativu namjene i dativ koji, po pravilu u službi imenskoga dijela predikata,
dolazi uz pridjeve ili priloge i označava predmet na koji se odnosi (kojem je usmjereno, namijenjeno) svojstvo izraženo pridjevom ili prilogom, npr. (biti) sklon štednji,
(biti) odan prijatelju, (biti) dužan komšiji, (biti) sličan bratu.
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 199

Dativ koristi ili štete je vrsta dativa namjene, s tim što označava onoga kojem se što
čini s ciljem da mu bude na korist ili na štetu, npr. služba domovini, oteti slabima,
raditi njima na štetu, ispovijediti se Bogu, Drago mi je! Sličan je tome i dativ koji
stoji uz uzvične riječi i koji se katkad naziva uzvičnim dativom, npr. Blago vama!,
Teško njima!, Jao meni!, Kuku majci!
Prisvojnim dativom naziva se dativ (često enklitički oblik zamjenice) čije je značenje vrlo blisko značenju prisvojnih zamjenica, pa su takvi dativi njima (tim zamjenicama) i zamjenljivi, upor. Đeca su joj dobro prema Njezina su đeca dobro. Primjeri:
Kako ti je zdravlje?, Đe su mi naočare?, Bio je učitelj njihovoj đeci, Njemu su svi
u Njemačkoj.
Dativ interesa (ili etički dativ) pretpostavlja da je onome što se označava dativom u
interesu, stvarnome ili tobožnjem, da se dogodi (ili ne dogodi) ono o čemu se govori.
Takva je upotreba dativa svojstvena prije svega razgovornome stilu, npr. Kako ste
mi!, Da si ti meni živ i zdrav!, Jesi li ti svojoj mami sve pojeo?
Nešto je drukčija upotreba ličnih zamjenica 2. i 3. lica u primjerima tipa Što ti je pametan čovjek!, Što li mu je sad to?, Tako vam je to danas! U njima obično nije riječ
o interesu, nego je upotreba tih zamjenica uglavnom konvencionalne prirode.
Dativ s infinitivom je konstrukcija koja je česta u starijem jeziku (npr. Da je kome
stati pa gledati). U savremenome jeziku je rijedak. Uz to je često i frazeologizovan,
npr. Valja nam krenuti, To je Bogu plakati. Takav dativ često se javlja i u rečenicama
koje izražavaju mogućnost, potrebu ili nužnost, npr. Da je kome to bilo viđeti!, Što
nam je činiti?
Emfatički dativ upotrebljava se ponajprije u zakletvama i označava onoga ili one na
koje se zakletva odnosi, kojima je namijenjena (ono u što se neko zaklinje stoji u
genitivu). Takav je dativ obično sličan prisvojnome. Njegova upotreba ograničena
je uglavnom na razgovorni stil, npr. Duše mi!, Tako ti zdravlja!, Tako mi Bog pomogao! Tako vam svega na svijetu!
DATIV S PRIJEDLOZIMA
U crnogorskome standardnom jeziku s dativom se slaže malo prijedloga. Oni su
pritom često izlišni (jer imaju značenje koje ponavlja osnovno značenje dativa), posebno prijedlozi k(a) i prema. Pored njih upotrebljavaju se i prijedlozi nasuprot,
uprkos i protivno.

Dativ s prijedlozima
k(a) i prema
Dativ s prijedlogom k(a) ponavlja uglavnom osnovno značenje dativa, a to je usmjerenost, okrenutost prema čemu, pa je taj prijedlog uz dativ izlišan i sve se rjeđe upo200 SINTAKSA

trebljava, npr. Svi su se okrenuli ka gradu, U potonje vrijeme rijetko zalazi k nama,
Dugo nije svraćao k roditeljima.
U značenju okrenutosti, usmjerenosti, kretanja prema čemu prijedlog k(a) zamjenljiv
je prijedlogom prema, npr. Bijahu okrenuti prema śeveru, Zaputio sam se prema
izlazu iz dvorane, Nijesu se htjeli ni okrenuti prema nama. Iz tih primjera vidi se da
prijedlog prema ima značenje okrenutosti ili kretanja prema čemu, ali da se ne može
upotrijebiti kad se očekuje i realizacija kretanja. Zato se umjesto Svraćali su k nama
ne može reći *Svraćali su prema nama, a Ide k prijatelju ima drukčije značenje
nego Ide prema prijatelju.
Ako je međutim riječ o okrenutosti, upravljenosti čemu apstraktnome (što ima veze
s raspoloženjem, emocijama, intelektualnim odnosom ili stavom prema čemu i sl.),
onda se u crnogorskome standardnom jeziku upotrebljava isključivo prijedlog prema, npr. Tako se on ponaša prema svim gostima, Nužan je kritički stav prema takvim
pojavama, Ośećaju veliku ljubav prema romanskoj kulturi (u takvim primjerima
prijedlog prema nije nikad izlišan).
Prijedlog prema može dolaziti i u značenju koje se približava „čistome odnosu“,
tj. odnosu koji je svojstven npr. izrazu s obzirom na, u odnosu na ili se dativom s
tim prijedlogom označava na osnovu čega se što događa, npr. Popis je napravljen
prema mjestu stanovanja; Prema potrebi valja se obratiti i ljekaru; Sudeći prema
sijedoj kosi, mogao bi imati preko šezdeset godina. Takva upotreba prijedloga prema
sinonimna je upotrebi prijedloga po uz lokativ (upor. Po potrebi valja se obratiti i
ljekaru).

Dativ s prijedlozima
nasuprot, uprkos i protivno
Prijedlozi nasuprot, uprkos i protivno označavaju suprotstavljenost dvaju ili više
predmeta, npr. Postupili su nasuprot njegovoj želji, Nasuprot njegovim silnim nastojanjima sve je ostalo isto, Uprkos velikoj vrućini bili smo na igralištu, To bijaše
protivno njegovoj volji.
AKUZATIV
Osnovno značenje akuzativa jeste granična direktivnost, tj. odnos među dvama predmetima u kojem jedan predmet, njegov dio ili prostor u njegovoj blizini služe kao cilj
kretanja ili kakve druge aktivnosti vezane za drugi predmet. Za razliku od značenja
dativa, kod kojega drugi predmet služi kao orijentir, akuzativom se daje obavještenje o tome da se taj cilj zaista dostiže, da služi kao stvarna granica kretanju. Zato je
pogodan da bude padež pravoga objekta, tj. predmet na kojem se ili u vezi s kojim
se obavlja kakva radnja.

GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 201

S obzirom na tipična značenja i funkcije govori se o ovim vrstama akuzativa:
Akuzativ pravoga objekta dolazi kao dopuna prelaznim glagolima i u rečenici
označava predmet koji je direktno uključen u radnju, koji po pravilu mijenja i samu
prirodu radnje. Tako je npr. između praviti cipele i praviti gluposti velika razlika u
prirodi same radnje. Primjeri: pisati pismo, graditi školu, nositi poštu, tražiti posao,
govoriti pametne stvari, brati jagode.
Vremenski akuzativ sličan je vremenskome genitivu i često zamjenljiv njime, npr.
ove noći i ovu noć, svakoga mjeseca i svaki mjesec, prošloga ljeta i prošlo ljeto.
U svim tim primjerima i s genitivom i s akuzativom obavezna je pridjevska riječ
uz imenicu. Poseban tip vremenskoga akuzativa susrijeće se u pozdravima (i nije
zamjenljiv vremenskim genitivom), npr. Laku noć!, Dobar dan!, Dobro jutro!
Akuzativ mjere označava količinu, odgovara na pitanje koliko je čega. Često je to
mjera vremena, kao u primjerima kasniti neđelju dana, šutati neko vrijeme, čekati
cijelu godinu. Međutim akuzativ mjere upotrebljava se i u vezi s prostornim odnosima i u vezi s drugim predmetima i/ili materijama koje se mogu mjeriti, npr. (visok)
stotinu metara, jednu milju (daleko), (popiti) čašu mlijeka, (koštati) hiljadu eura,
(kupiti) kilogram hljeba.
Načinski akuzativ javlja se u nekim više ili manje frazeologizovanim konstrukcijama uz prijedloški akuzativ, npr. Idu ruku pod ruku, Stajahu rame uz rame, Hodali
smo nogu pred nogu. U takvim primjerima riječ je o svojevrsnoj elipsi, upor. Hodali
smo (tako da smo stavljali) nogu pred nogu.
AKUZATIV S PRIJEDLOZIMA
Akuzativ se slaže s većim brojem prijedloga, od kojih neki stoje samo s akuzativom
(kroz, niz, uz), neki s akuzativom i instrumentalom (među, nad, pod, pred, za), neki
s akuzativom i lokativom (na, o, po), a po jedan s akuzativom i genitivom (mimo)
te s akuzativom, genitivom i lokativom (u). Oni koji dolaze s akuzativom s jedne,
odnosno s instrumentalom ili lokativom s druge strane razlikuju se međusobno po
tome što su akuzativni vezani za kretanje i graničnu direktivnost (dostizanje cilja),
a instrumentalni i lokativni za mirovanje, statičnost, zadržavanje u postojećim okvirima i sl., npr. ići na ulicu prema biti na ulici ili izići pred kuću prema śeđeti pred
kućom.

Akuzativ s prijedlozima
kroz, niz i uz
Akuzativu s prijedlogom kroz osnovno značenje je probijanje, prolazak jednoga
predmeta kroz drugi predmet, npr. Jutros prođoše kroz grad, Viđeli smo kroz prozor
što se događa, Dugo vozaše kroz maglu.
202 SINTAKSA

Akuzativom s prijedlogom kroz označava se i vrijeme, tj. količina vremena koja treba da prođe da bi se što dogodilo, npr. Kroz dva dana stići će i pismo, Kroz godinu
dana sve će se zaboraviti, Kroz nekoliko minuta i oni će nam se pridružiti. (U tome
se značenju normativna prednost daje akuzativu s prijedlogom za, npr. Za neđelju
dana stići će i pismo.)
Čest je akuzativ s prijedlogom kroz i u značenju načina, npr. Śeća ga se kao kroza
san, Odgovorila je kroz plač, Sve gleda kroz sopstveni interes. Takav se akuzativ
često i frazeologizuje, npr. Sad im je progledao kroz prste, Sve gleda kroz ružičaste
naočare, Prošli smo kroz sito i rešeto.
Akuzativ s prijedlogom niz označava usmjerenost kretanja ili kakve druge aktivnosti
od gornje strane predmeta prema donjoj, npr. Dugo smo šetali niz rijeku, Niz leđa
mu je tekao znoj, Jedva sam stigao pogledati niza se.
Akuzativ s prijedlogom uz ima značenje suprotno od značenja prijedloga niz, tj.
označava kretanje ili neku drugu aktivnost koja započinje od donje strane predmeta
prema gornjoj, npr. Žurio je uza stepenice, Penjali smo se uz okomitu stijenu, Ośećam trnce uz lijevu nogu.
Prijedlog uz(a) može imati i značenje blizine (slično značenju genitivnih prijedloga
(po)kraj ili pored), npr. Išli su uz vas bez riječi, Stajao je uza zid, Uz našu kuću sagrađena je lijepa dvospratnica.
Iz toga značenja lako se može razviti i socijativno značenje, značenje povezanosti ili
nerazdruživosti, odnosno značenje kojim se jedan događaj predstavlja kao propratna
okolnost drugoga događaja i sl., npr. Uvijek nosaše pištolj uza se, Jeste li vi uz nas
ili protiv nas?, Nastavićemo razgovor uz kafu, Možda bi pristao na to uz dobru
novčanu nadoknadu.
Nije rijetko ni načinsko značenje, obično s manjim ili većim stepenom frazeologičnosti, npr. Uvijek mu ideš uz dlaku, Borili su se rame uz rame.
Upotreba prijedloga uz(a) u vremenskome značenju danas je rijetka i zastarjela, npr.
Ne valja se ženiti uz posti.

Akuzativ s prijedlozima
na, o, po, u i mimo
Prijedlozi na, o, po i u uz akuzativ imaju značenje blisko osnovnome akuzativnom
značenju, a to je granična direktivnost, dolazak na cilj ili realizacija kakve aktivnosti
vezana za određeno mjesto (u širem smislu).
Prijedlog na upotrijebljava se kad je cilj kretanja ili kakve druge aktivnosti površina
ili gornja strana predmeta, npr. Izišli smo na ulicu, Dođite na pozornicu, Svaki dan
ide na izvor, Bacali su se kamenjem na njih.
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 203

Približili su se selu na nekoliko kilometara. Šetaju s noge na nogu. npr. Prijedlog na uz akuzativ često se upotrebljava i u značenju namjene (finalnosti). 204 SINTAKSA . Otputovala je na nekoliko neđelja. Objesio je kopačke o klin. Ljutim se na vas). Viđeli smo se tačno na Dan škole. Uz imenice kojima se imenuju vremenski intervali (obično dani u koje se što događa ili dani kojima se što obilježava) prijedlog na s akuzativom označava obično tačno vrijeme događanja. npr. Podijeliše Bosnu na kantone. Uz manju ili veću frazeologičnost akuzativ s prijedlogom na označava i način. ljutiti se (npr. Namjestio se na udarac. npr. Doći će na Božić. Ne kupujem na kredit. Na sličan način mogu se izražavati i druge mjere (a ne samo mjera vremena). Udario sam glavom o zid. npr. Osudili su ga na godinu dana zatvora. Ima i dosta glagola koji traže dopunu (nepravi objekat) u akuzativu s prijedlogom na. Pazite na voz). Idete sa zla na gore. Ima običaj lupati šakom o sto. Osim toga taj prijedloško-padežni izraz može označavati i (planiranu. Izišao je na pet minuta. npr. uključujući i nepromjenljive. Ne voli se penjati ni na metar visine. osobito uz imenice koje označavaju dane u koje se što slavi i/ili obilježava. često takođe frazeologizovanim. npr. Prošli smo grad s kraja na kraj. Predali su se na milost i nemilost. Ide na selo (ali u grad). Otimaju se o plijen. Treba misliti i na đecu). Zaputio se na fakultet (ali u školu). Tada prijedlog na može dolaziti i uz brojeve i druge količinske riječi. Jesu li se ogriješili o zakon? Akuzativ s tim prijedlogom označava takođe uzrok ili cilj onoga što se označava glagolom (slično onome što je rečeno i za genitiv s prijedlogom oko).uz koje dolaze priloške odredbe s tim prijedloško-padežnim izrazom. Naišli su na otpor. npr. Nalećesmo na minu. Desilo se to na moj rođendan. paziti (npr. npr. Njima je to više na štetu no na korist. npr. ležaj na rasklapanje. U vezi s tim značenjem je i atributska funkcija akuzativa s prijedlogom na u primjerima tipa osuđenik na smrt. izrazima sa suodnosno upotrijebljenim prijedlogom s(a). To su glagoli kao misliti (npr. na kojem dolazi do dodira dvaju predmeta (obično u jednoj tački) ili na/o koji se vješa kakav drugi predmet. npr. S prijedlogom o stoji akuzativ imenica koji označava predmet na kojem se završava kretanje ili druga aktivnost. Ne valja odgovarati na svaki izazov) te neki glagoli s prefiksom na. Naśeli ste na štos. odgovarati (npr. Osuđen je na tešku robiju.Uz imenice koje označavaju uzdignut položaj ili uz imenice koje označavaju ustanove prijedlog na alternira s prijedlogom u. unaprijed određenu) mjeru vremena. Redovno odlazi na Kličevo (ali u Nikšić). brod na jedra. Značenje načina taj prijedloški izraz ima i u kompleksnijim.

npr. Umjesto prijedloga u u tome slučaju često se sinonimno upotrebljava i prijedlog za. koji inače češće dolazi s lokativom no s akuzativom. Sve bijaše gotovo za dva dana. Prijedlog mimo s akuzativom upotrebljava se i u uporednome značenju ili u značenju izuzimanja. npr. Obaviše to za tren oka. i to u prvome redu za označavanje kretanja pokraj predmeta označenog akuzativom. Akuzativ s prijedlozima među.). Onđe se prodaje sve po deset eura.Akuzativ s prijedlogom po. Prijedlog mimo danas se upotrebljava i s genitivom. Tada je obično u akuzativu imenica koja označava interval u kojem se što događa (mogu to biti i brojevi ili količinski izrazi). odnosno kakve druge aktivnosti. Akuzativ s prijedlogom u vrlo često označava i vrijeme. Sve im to recite u lice. Prijedlogom u s akuzativom označava se i način. Nije dobro raditi mimo svijet. npr. Večeras će doći po vas. npr. koji se slaže s genitivom) s akuzativom označava prostor ili predmet kao cilj kretanja ili kakve druge aktivnosti koji je okružen GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 205 . Čini se da su govorili u vjetar. Svi viču u jedan glas. nad. Sve je pripremljeno u godinu i po dana. i to obično s pretpostavkom da se predmet koji je cilj ili razlog kretanja ne samo dostigne. godišnja doba i sl. Kompjuteri su po hiljadu eura. Projurio je mimo kolonu. Nađimo se u deset sati. npr. odnosno cijena nečega (riječ je o svojevrsnom akuzativu mjere). npr. s većom ili manjom frazeologičnošću. U dva dana sve bijaše gotovo. Kreće se u iduću subotu. Ide svake neđelje u bioskop. Rade u dlaku precizno. npr. Ne dam kuću ni po koju cijenu. nego često i uzme (ili se na koji drugi način ovlada njime) te vrati na polazište. Vratili smo se tek u sumrak. odnosno na mjesto na kojem se nalazi govornik ili onaj o kome je riječ u rečenici. Upravo su prošli mimo naš voćnjak. Bilo je to u vrijeme kralja Vladimira. To treba staviti u knjigu. obično uz imenice koje znače intervale što se stalno ponavljaju (djelovi dana. Sije se u kasno proljeće. npr. Ne možeš mimo druge ljude. pod i pred Prijedlog među (za razliku od između. Obavismo to u tren oka. a s akuzativom je sasvim rijedak. Akuzativ s prijedlogom u označava graničnu usmjerenost na unutrašnjost predmeta ili cilj kretanja koji se nalazi u unutrašnjosti čega. označava u prvome redu razlog ili cilj kretanja. Mnogi su joj odlazili po savjet. broj sati. Možeš me zvati u svako doba dana i noći. dani u neđelji. Pošalji Ivana po hljeb i mlijeko. Akuzativom s prijedlogom u može se izražavati i mjera (količina) vremena. Akuzativom s prijedlogom po izriče se i vrijednost. npr. Stalno mi upadaju u riječ.

npr. Došla je tek pred večeru. Prijedlog pod(a) suprotnoga je značenja od prijedloga nad(a). Označava naime vrijeme koje (obično neposredno) prethodi intervalu ili događaju označenom akuzativom. Među prasad se ušunjala i mačka. za goru. (Ne bi bilo moguće *pod dan. npr. *pod proljeće ili *pod mladost. Sakrili smo se među borove. Śutra svi dođite pred školu. Pred(a) s akuzativom može značiti i vrijeme. i to vrstu prijevremenosti. Teško je gledati nada se. Treba otići među svijet. To je kao bacati bisere pred svinje. Katkad akuzativ s prijedlogom pod označava i vrijeme. ili u obliku zbirne imenice (dovoljno je pritom da imenica bude zbirna samo po značenju). Nemojte sijedati za vrata. Nagnu se nad provaliju. npr. Treba izići među ljude. Trebao si ga povući za uši. Uvijek gleda preda se. Turci su došli sve do pod Beč. Sve ćemo to staviti pod bor.drugim predmetima. S prijedlogom nad(a) akuzativ označava mjesto kao cilj kretanja ili kakve druge aktivnosti koje se nalazi u gornjem dijelu ili sasvim iznad predmeta označenoga akuzativom. Slao ih je među narod. Bilo je to pred sam rat. npr. npr.) Akuzativom s prijedlogom pod(a) mogu se označiti i različite nijanse načina (u više ili manje ustaljenim ili frazeologizovanim izrazima). Maši se rukom za džep. Podvio je noge poda se. npr. Često za označava i dio predmeta ili tačku na kojoj se dotiču. Pred mrak je počela i kiša. Među nas se uvukla zebnja. 206 SINTAKSA . Zapela je za nogu od stola. Među vojsku se uvukla panika. Stavili su problem pod tepih. Akuzativ je pritom po pravilu u množini. Mačka se zavukla za ormar. krajnji djelovi intervala. Sakrio se među lišće. npr. Odavno mu je zapala za oko. Akuzativ s prijedlogom za Prostorno značenje prijedloga za suprotno je od značenja prijedloga pred. što znači da akuzativ s tim prijedlogom označava mjesto kao cilj kretanja ili kakve druge aktivnosti koje se nalazi sa zadnje strane predmeta označenoga imenicom u akuzativu. Pod starost naglo poče zaboravljati. npr. Prijedlog pred(a) s akuzativom označava mjesto kao cilj kretanja ili kakve druge aktivnosti koje se nalazi s prednje strane predmeta označenoga imenicom u akuzativu. Sunce zađe za Neven. On s akuzativom označava mjesto kao cilj kretanja ili kakve druge aktivnosti koje se nalazi u donjem dijelu ili sasvim ispod predmeta označenoga akuzativom. npr. Pod jesen šuma požuti. Uvijek ste išli pod ruku s njima. Sio sam među braću. sudaraju ili povezuju dva predmeta. i to po pravilu s imenicama kojima se imenuju završni. npr. Pod noć se sve smirilo.

i to najčešće kao priloška odredba mjesta (npr. npr. obično vezan za putovanja na veće udaljenosti. Htio bih sto za četiri osobe. kakvo se i inače često može susresti kad je riječ o prijedlogu za i akuzativu (to je značenje po pravilu povezano i sa značenjem namjene). Za milimetar je promašio. Pokupovali smo sve što treba za godišnji odmor. pa instrumental često ima i to značenje (u crnogorskome jeziku to značenje po pravilu se izražava prijedloško-padežnim izrazima s prijedlogom s(a)). a može se označavati i mjera čega drugoga. Vjerovatno će doći tek za Uskrs. uz količinsko. Prima subotom) ili načina (npr. Kilogram pšenice mogao se kupiti za euro. Prodao je baštinu za kartu do Amerike. odnosno količina vremena (osim oblika akuzativa tada se mogu javljati i brojevi te količinski izrazi). obično je riječ o svojevrsnoj „vremenskoj namjeni“. Vozi lijevom stranom).Za s akuzativom može označavati i smjer. npr. Toliko nijesi zaradio za cijelu godinu. Ima dar za pisanje. To je dalje bar za deset kilometara. Glasa uvijek protiv radikala i sl. označavanju vremena u kojem se povezuju vrijeme i cilj kretanja ili kakve druge aktivnosti. vremena (npr. Śutra putujemo za Dubrovnik. tj. Za mjesec dana ponovo smo ovđe. npr. Svadba je zakazana za drugu subotu. Taj će krap poslužiti za dobar ručak. npr. Priprema se za ambasadora. pravac kretanja. Akuzativom s prijedlogom za može se označavati i mjera. Bolovi prestaše za nekoliko minuta. npr. To je voz za Bar. Predstavljaju se kao borci za manjinska prava. Najavljen je let za London. Osim toga instrumental često funkcioniše kao dalji objekat (npr. Vazda je za dobro društvo (upor. Dao bih sve medalje za ovaj trenutak. INSTRUMENTAL Glavno značenje instrumentala jeste sredstvo. Akuzativ s prijedlogom za označava takođe da se što čini ili preduzima u prilog onome što se označava akuzativom (u tome je značenju prijedlog za suprotan prijedlogu protiv s genitivom). Tome značenju. npr. Majka šije za cijelu porodicu. Jedno od najčešćih značenja prijedloga za s akuzativom jeste značenje namjene. Kad akuzativ s prijedlogom za označava vrijeme. Viši je od nje za glavu. Sad ti je vratio milo za drago. Neko se približava trkom). obično uz uporednu nijansu. Glasa uvijek za liberale. a može GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 207 .). označavanje predmeta koji služi za to da se njime ili uz njegovu pomoć obavi radnja. s većim brojem različitih nijansi. svojstveno je i značenje zamjene (supstitutivno značenje). npr. Vrstu akuzativa mjere ili količinskoga akuzativa čini i onaj kojim se označava vrijednost ili cijena. To je mašina za hemijsko čišćenje. npr. Bavi se muzikom). kao priloška odredba. Kupio sam auto za hiljadu eura. tj. Tome značenju blisko je i značenje društva.

proći podzemnim prolazom. (Nije npr. pokretač radnje označen instrumentalom postaje subjekat. npr. npr. ploviti sredinom uvale. Bavi se naučnim radom. plamćeti čežnjom. mjesecima!. šetati lijevom stranom ulice. gramatično *Krenuli su prošlom neđeljom ili martom. Krenuli su zorom. Tako na primjer kad imenica znači dan.) Prostorni instrumental ili prosekutiv vrlo je čest i označava mjesto na/po kojem se odvija kretanje ili druga slična radnja.) U vremensko-socijativnome značenju. Vikendom je uvijek kod kuće. Instrumental daljega objekta upotrebljava se kao dopuna uz glagole koji zahtijevaju objekat u besprijedloškome instrumentalu. godinama! i sl. danima!. Neđeljom se odmaramo. častiti kafom. Od raznolikih službi i značenja instrumentala posebno treba upozoriti na ove: Instrumentalom sredstva označava se predmet kojim se ili uz pomoć kojega se obavlja radnja. Tama je sve obavila. hraniti se šumskim plodovima. govoriti hrapavim glasom. posebno dan u neđelji. Obiluje svim pogodnostima. obično Neđeljama se odmaramo. oblak ćeran vjetrom. odnosno naglašava. (Nije npr. lećeti vazduhom. Zato se takav instrumental i zove subjekatskim. onda se veže za učestale glagole (ili čak neučestale čini učestalima) i dobija značenjsku nijansu „svaki“. (Kad se takve konstrukcije preoblikuju u aktivne. Vremenski (temporalni) instrumental rezervisan je za neka specifična vremenska značenja i načelno se ograničava na uzak krug riječi. neđeljama!. npr. npr. ali se upotrebljava u pasivnim konstrukcijama za oznaku pokretača radnje (agensa).) Množinom se u takvim iskazima označava. Rade samo utorkom. dolazi takođe mali broj riječi. biti ojačan vjerom. spavati tvrdim snom. Čeka satima!. Subjekatski instrumental označava takođe sredstvo. I u takvim dopunama često je značenje sredstva. roditelji skrhani tugom. i uzročnoga značenja. Zaspao je umiren pjesmom. npr. Svi su bili obuzeti strahom. Imenice koje označavaju dan u neđelji pritom se koriste u jednini. npr. Sve je bilo obavijeno tamom. npr. dužina trajanja intervala označena instrumentalom. (Nije npr. obično *Čeka danom niti *Čeka zorama ili *Čeka zimama. putovati vozom. tj. 208 SINTAKSA . trgovina voćem). npr. gorjeti željom.imati službu i nekongruentnoga atributa (npr. prijetiti prstom. Obezbjeđuje ga namirnicama. Trguje oružjem. npr. platiti čekom. śeći oštrim predmetom. Tuga je skrhala roditelje. u značenju koje pretpostavlja da se događaj odvija zajedno s vremenom označenim instrumentalom. mahati krilima.) Nasuprot „iterativnome“ instrumentalu instrumental dugoga trajanja dolazi samo u množini i tvori se od riječi koje označavaju mjeru vremena. Javiće se početkom/krajem maja. obično onda kad je pokretač ili uzročnik radnje neka spoljašnja ili unutrašnja neživa sila. npr. klimati glavom. Uza značenje sredstva često se javljaju i nijanse načinskoga značenja.

Igrati se pred školom. Sveske su zajedno s knjigama. a kad se slaže s instrumentalom. Stalno se svađa s komšijama. koja ne pretpostavlja promjenu označenoga prostora. nad(a). Prijedlozi pred(a). pod(a) i među. pred(a). izići pred kuću). On je rodom Durmitorac. Tada je naime antoniman akuzativnome prijedlogu na (npr. Oni su porijeklom s juga.Instrumental porijekla ili ablativni instrumental označava ono na osnovu čega se govori o porijeklu koga ili čega. koji je zapravo poseban tip imenskoga predikativa. Instrumental s prijedlogom s(a) Prijedlog s(a) najčešći je i najtipičniji instrumentalni prijedlog. Njemu je svojstveno jedno od dvaju glavnih značenja instrumentala (drugo je značenje sredstva. Ako međutim umjesto instrumentala s prijedlogom s(a) stoje nepromjenljive riječi (obično glavni brojevi i količinski prilozi). siromašan duhom. uključujući i kretanje. s kuće – na kuću). krcat raznovrsnom robom. Pridjevski instrumental dolazi kao dopuna uz neke pridjeve. a kad se slažu s instrumentalom. npr. Nešto drukčije socijativno značenje susrijeće se onda kad predmet označen instrumentalom služi ili može (po)služiti kao sredstvo za obavljanje radnje. S njima još nijesmo razgovarali. posebno uz pridjeve bogat i siromašan. Instrumental osnovne osobine određuje imenski pojam (obično subjekat) po osobini. ali tada pretpostavljaju graničnu direktivnost. INSTRUMENTAL S PRIJEDLOZIMA Instrumental se slaže s prijedlozima s(a). nad(a). Borili su se s puškom u ruci. prostornoga zajedništva predmeta i sl. antoniman je genitivnome prijedlogu bez. Prišao im je s bokalom vina. a to je socijativno značenje. statičnost (npr. Tada se sa socijativnim značenjem udružuje i značenje sredstva. npr. udruženosti. Prijedlog s(a) slaže se i s genitivom. npr. rijedak i obilježen kao arhaizam. biti pred kućom) ili kakvu drugu radnju. Sad hoda sa štapom. ali tada ima sasvim drukčije značenje no kad se slaže s instrumentalom. npr. Činilo se da se rodio lovcem. Nenadovići su starinom Miljanići. npr. npr. za. pretpostavljaju mirovanje. Druži se samo sa starijima. i to tako da to određenje vezuje za predikat. koje se izriče instrumentalom bez prijedloga). značenje društva. onda takav instrumental po pravilu ima GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 209 . Danas je takav instrumental.. pod(a) i među slažu se i s akuzativom. za. bogat šumom. npr. Đevojkom je bila šutljiva. realizaciju cilja kretanja ili kakve druge aktivnosti (npr. košulja bez rukava – košulja s rukavima. Trčati pred kućom i sl.

Instrumentalom s prijedlogom s(a) često se izriče i način vršenja radnje. Skriva se pred zakonom (upor. Ne igraj se s takvim stvarima). S prezirom je odbio našu ponudu. Vrlo često instrumental s prijedlogom s(a) susrijeće se u atributskoj službi. Rjeđe takav instrumental dobija i nijansu uslovnoga (pogodbenoga) značenja. Instrumental s prijedlogom s(a) stoji i kao dopuna ili dodatak uz glagole kao što su početi (npr. Druga nijansa koja se javlja uz to prostorno značenje (s tim da to značenje obično neutralizuje) jeste nijansa prisutnosti. bliska istovremenosti. Katkad se to značenje još i uopštava. Bilo mu je neugodno pred sudijom. Tada po pravilu pretpostavlja kretanje ili kakvu drugu aktivnost. stolica s naslonom. i to poseban tip vremenskoga značenja. npr. u odnosu na. 210 SINTAKSA . Bježe pred policijom. raditi (npr. npr. Takvim instrumentalom može se označavati i vrijeme. Svi su jednaki s obzirom na/u odnosu na zakon). Velika su uzbuđenja pred nama. starac sa sijedom bradom.). Obično piše s tri raznobojne olovke. parafrazu: Bježe ako se pojavi policija ili sl. Ko je to pred vama? Vremensku nijansu značenja dobija takav instrumental kad se ono što je ispred predmeta (po pravilu osobe ili osoba) odnosi na nešto što će se tek dogoditi. Pred Bogom nema siromašnih i bogatih (upor. Sve je to stekao sa svojih deset prstiju. Svi su jednaki pred zakonom. npr. npr. Primili su to sa zahvalnošću. Sve gura pred sobom. npr. Pred našim je naraštajem mnogo neriješenih pitanja. npr. kojem je svojstvena i nijansa socijativnosti. npr. S velikom zebnjom očekivali smo što će se dogoditi. u kojoj označava svojstvo predmeta. Radi s otrovima) itd. Rado se druži s vršnjacima). Sad štamparija radi istovremeno s nekoliko mašina.značenje sredstva (prijedlog s(a) tada „instrumentalizuje“ nepromjenljive riječi). Pred očima mi se maglilo. čaj s limunom. Počeo je s ispitivanjem). vrt s ružama. pa se prijedlog pred približava značenju opšteodnosnih prijedloških sredstava tipa s obzirom na. zbog čega se i naziva kvalitativnim instrumentalom. Neko je bio pred vratima. To si pred svima rekao. npr. S prvim zimskim danima došli su i novi problemi. igrati se (npr. družiti se (npr. soba s pogledom na more. npr. Instrumental s prijedlozima pred(a) i za Prijedlog pred(a) s instrumentalom označava da se predmet nalazi ili događaj odvija s prednje strane drugoga predmeta. Sreli su se pred pozorištem. S godinama je postajao sve šutljiviji. Drhti pred nastavnikom. Pred njim je lijepa budućnost.

Za ručkom se ne razgovara. a može biti riječ i o vrsti posteriornosti (poslijevremenosti). Vrijedi se zamisliti nad takvim pitanjima). u kojoj je riječ o događajima koji pretpostavljaju prisutnost više predmeta (obično osoba) na istome prostoru (recimo za istim stolom). Još i danas tuguje za njom. Takav instrumental dolazi i kao dopuna ili dodatak uz glagole kao što su zamisliti se (npr. Gubio je godinu za godinom. u kojima se često ponavlja imenica (u akuzativu) kojom se označava vremenski interval ili kakav događaj. lnstrumentalom s prijedlogom za označava se i vrijeme. izmjeni istovrsnih predmeta ili događaja. Treba biti oprezan za upravljačem. Prirodno je ośećati želju za boljim životom. Bdije nad njezinim GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 211 . Za sukobom je uslijedilo primirje. Uz glagole kretanja ili glagole koji označavaju usmjerenost prema cilju. npr. npr. htijenje. želja. obično u iskazima s ponovljenom imenicom. On je po darovitosti svakako bio nad svojim vršnjacima. Može to biti vrsta istovremenosti kakvu susrijećemo u primjerima tipa To se dogodilo za večerom.. Danas mladi luduju za fudbalom. Ova kuća vapi za obnovom. Privođen je lopov za lopovom.Instrumental s prijedlogom za označava da se što nalazi ili događa sa zadnje strane predmeta ili neposredno uza nj. kad instrumental stoji u ustaljenim. Mirno su išli jedan za drugim. odnosno težnju (mogu to biti i imenice). Otišli su za poslom. Viđećemo se za doručkom. i u uporednome značenju. Među tim predmetima po pravilu nema neposredna kontakta. npr. Opasno je trčati za tramvajem. Kažu da je lopov nad lopovima. Ne treba žaliti za izgubljenim. npr. Cijeli dan je nad svojim papirima. Pritvorite vrata za sobom. Kako se instrumentalom s prijedlogom nad(a) označava da se predmet nalazi na mjestu višem od drugoga predmeta. npr. bdjeti (npr. Nada mnom je nebo zatvoreno. nego i o prostoru ili slijedu. težnja i sl. Iz toga značenja može se razviti i uzročno značenje (jer ono za čim se ide ili teži ujedno je i uzrok kretanju ili težnji). odnosno manje ili više frazeologizovanim izrazima. npr. Krenite za nama. instrumental s tim prijedlogom označava predmet prema kojem se drugi predmet kreće ili prema kojem je usmjereno kakvo nastojanje. U tim stvarima pravo zajednice je nad pravom pojedinca. očekivano je da se takav instrumental često koristi. Pili smo kafu za kafom. Ostao je bez krova nad glavom. Instrumental s prijedlozima nad(a) i pod(a) Instrumental s prijedlogom nad(a) označava da se predmet nalazi ili da se događaj odvija na nivou višem od onoga na kojem se nalazi predmet označen imenicom u instrumentalu. Traćio je dan za danom. Razgovaraju za kućom. U takvim iskazima ne mora biti riječ samo o vremenu. npr.

u prvome redu označava se predmet u mirovanju koji je okružen dvama ili većim brojem drugih predmeta. Vlada stalno radi pod pritiskom. Instrumental s tim prijedlogom označava predmet koji se nalazi u donjem dijelu. tj. Javljao se u časopisima pod raznim pseudonimima. Uvijek je među gospodom. npr. nešto što upravlja ili ima neku vrstu vlasti nad drugim predmetom i sl. Nema pravde ni među cvijećem. Takve dokumente treba čuvati pod ključem. kad se slaže s instrumentalom. vlast nad pobunjenicima. 212 SINTAKSA . zbirna. Među pticama najljepši su golubovi. npr. Napadači su najskuplji među fudbalerima (upor. Pod nama je bila provalija. Pismo je vjerovatno među knjigama. Krije se pod lažnim imenom. Kad se u instrumentalu nađu apstraktne imenice. predmetima koji se međusobno sasvim podudaraju. Pod starom crnogorskom književnošću podrazumijevala se književnost prednjegoševskoga perioda. U takvim konstrukcijama može se javiti i nijansa načinskoga. Taj je igrač još uvijek pod ugovorom. Krov bi se mogao srušiti pod težinom snijega. odnosno nijansa vremenskoga značenja.). Rjeđe instrumental s prijedlogom među ima i ablativno značenje (tada je obično zamjenljiv prijedlogom od i genitivom). Rjeđe se javlja i socijativno značenje (u tome slučaju imenica u instrumentalu obično označava naziv ili simbol čega). Instrumental s prijedlogom među Grupnim interesivom među. Bolesnik je sad pod narkozom i sl. Nauka o značenju jezičkih jedinica poznata je pod nazivom semantika. Nije htjela nastupiti pod izgovorom da je prehlađena. Od pjevača na cijeni su osobito rokeri i sl. one obično označavaju nešto što obuhvata kakav predmet. Dobro se ośećamo pod njegovim zapovjedništvom. Spavali su pod mostom. npr. Pobijedili su pod zastavom knjaževine. npr. kontrola nad upravljačem. npr. Prijedlog pod(a) antoniman je prijedlogu nad(a).postupcima) te uz neke imenice. Među pjevačima na cijeni su osobito rokeri. s tim što ta množina može biti i nebrojiva. pobjeda nad nadmoćnijim neprijateljem. Takva upotreba svojstvena je administrativnome i naučnome stilu.. npr. Obično uz glagole koji označavaju mentalne procese instrumental s prijedlogom pod može značiti i odnos među ekvivalentnim predmetima (pojmovima). Imanje je pod kućom. Olovka ti je pod nosem. npr. na nižem nivou od drugoga predmeta. Pod ucjenom se ne razgovara. Što se podrazumijeva pod pojmom krvnoga delikta. Među nama je sve riješeno. npr. npr. npr. Vojska će uskoro biti pod oružjem. Treba međutim napomenuti da je upotreba prijedloga među uz nebrojivu množinu znatno manje obična no uz brojivu. Među turistima ima i avanturista. Instrumental je pritom u množini.

Śedi na čelu stola. Od śutra sam na odmoru. o. Upravnik je na sastanku. koji se javljaju i s akuzativom. Prijedlog na s lokativom upotrebljava se i u vremenskome značenju. i to mjesto vezano za mirovanje. Na skupštini će biti burno. uglavnom u vremenskome značenju. Kuća mu je na početku sela. Upoznali smo se na putovanju. Na pozornici nema nikoga. zimi. Radi na fakultetu (ali u školi). uzdignut položaj. Ljetovali smo na Svetome Stefanu (ali u Paštrovićima). petak. U takvome značenju mjesta po pravilu je isključeno kretanje ili se ono odvija unutar granica predmeta označenoga imenicom u lokativu. lani. noć. po. na početku ili na kraju drugoga predmeta. one obično pretpostavljaju prisutnost predmeta ili grupe predmeta (često osoba) na nekom mjestu. jedini prijedlog koji dolazi samo s lokativom. npr. a mogu to biti i nazivi za same događaje. ostrvo i sl.Upotreba interesiva među onako kako se koristi interesiv između. nepokretnost. koji su porijeklom besprijedloški oblici lokativa. Lokativ s prijedlogom na Taj prijedlog s lokativom označava mjesto. Dosta je sličnosti među Plavom i Gusinjem. Viđećemo se na proglašenju pobjednika. statičnost. Živi na selu (ali u gradu). odnosno mirovanje predmeta ili kakvu aktivnost na gornjoj površini. mogao samostalno upotrebljavati. npr. *na petku. LOKATIV Osnovno je značenje lokativa prostorno. danas je prilično zastarjela. a to su na. Ima sat na ruci. Uz imenice koje označavaju uzvišenje. Nemojte se svađati na ulici. Takav lokativ u najvećem broju slučajeva služi kao priloška odredba ili kao dalji (nepravi) objekat. godina i sl. Na povratku s izleta svi smo bili umorni. Nekad se i lokativ. s tim da se u lokativu ne mogu naći nazivi za vremenske intervale (npr. o čemu svjedoče današnji vremenski prilozi: ljeti. no samo nazivi za faze intervala ili događanja. Lokativ naime označava mjesto. neđelja. tako da se (u jednini) imenuju dva predmeta. *na ovoj neđelji ili sl. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 213 . Obračuni su na početku godine. npr. npr. (Nije gramatično npr. U crnogorskome standardnom jeziku lokativ se upotrebljava isključivo s prijedlozima. te pri.).). u. npr. u gornjemu dijelu. Stanuje na Starom aerodromu (ali u Podgorici). dan. U neđelju će svi biti na okupu. a i ne preporučuje se. Na kraju ljeta mnogi su bez novaca. Kad se s tim prijedlogom upotrijebe apstraktne imenice. npr. ili uz imenice koje označavaju ustanove prijedlog na alternira s prijedlogom u. Viđećemo se *na jutru. tj. Među bratom i sestrom nema nesuglasica.

ostati (npr. Đeca vole priče o vješticama. npr. npr. Pośetiću roditelje o Božiću. Svira na violini. to obično biva s glagolima tipa visiti. Nemam pojma o tim stvarima. Reci mi to na crnogorskome jeziku.U tome drugom slučaju često se u doslovnome smislu značenje vremena stapa sa značenjem prostora. Nešto ćešće taj prijedlog s lokativom označava vrijeme. Sreli smo se na svadbi. npr. brz (npr. Označava predmet ili predmete koji su se razastrli ili se kreću po površini. O tome uopšte ne razmišljam. odnosno uz manju ili veću frazeologizaciju). Ne valja biti brz na jeziku) itd. (Prijedloško-padežni izraz na suncu znači istovremeno i na prostoru na kojem grije sunce i u vrijeme dok. i to s nijansom približnosti i prigodnosti (u tome značenju upotrebljava se i prijedlog oko s genitivom). Samo je htio dobiti na vremenu). na tome prostoru. npr. U nekim primjerima toga tipa. zahvaliti (npr. Lokativ s tim prijedlogom upotrebljava se vrlo često i kao dopuna glagolima. Jedan je nosio pušku o ramenu. npr. grije sunce. npr. o vratu joj je visila niska dukata. Sve je ostalo na istom).) Prijedlog na s lokativom može označavati i sredstvo. jak je na riječima). Ne živi čovjek samo o hljebu i vodi. Vode međeda na lancu. Lokativ s prijedlogom o Prijedlog o s lokativom rijetko se upotrebljava u prostornome značenju. I inače se lokativom s tim prijedlogom može označavati i način vršenja radnje (obično u ustaljenim izrazima. Prijedlog o s lokativom upotrebljava se i u uzročnome značenju. To se jelo mora peći na ulju) te uz neke pridjeve kao što su jak (npr. drugoga pred214 SINTAKSA . Za ličnu kartu potrebna je potvrda o nekažnjavanju. Ostavite ga na miru. Govorilo se o mnogim aktuelnim pitanjima. Zahvali Jani na pozivu). a i kad se upotrebljava. dobiti (npr. Lokativ s prijedlogom po Lokativ s prijedlogom po ima ponajprije prostorno značenje. uz značenje sredstva prisutno je i načinsko značenje. obično glagolima govorenja i mišljenja. Majka ih je othranila na preslici. Navikli su živjeti na visokoj nozi. ili (deverbativnim) imenicama sličnoga značenja. obično cijeloj. Zna pojedinosti o svima njima. Reci mi to na crnogorskome jeziku. Lokativ s prijedlogom na dolazi i kao dopuna uz glagole kao što su biti (npr. Slično je i u značenju sredstva. npr. Tu se mora hodati na prstima. npr. Neka putuju o svome trošku. npr. Nemojte brinuti o mojim postupcima. Dobro se ośeća jedino na čistom vazduhu. Na suncu nije baš ugodno. Život ti je visio o koncu. Samo su nam bili na smetnji). peći (npr.

Dobio je po nosu. Često lokativ s prijedlogom po označava i način (takođe s manjim ili većim stepenom frazeologizovanosti). Danas sam bio u bolnici. Traži nešto po dvorištu. npr. Svi će dobiti prema zasluzi i sl. npr. Po isteku ugovora završili su na sudu. Označava dakle da se događaj odvija poslije vremenskoga intervala ili događaja označenoga lokativom. Ko nema u glavi. npr.meta. posebno uz glagole tipa (po)slati. Naravno. Po noći može biti opasno ići kroz grad. Ne može se igrati po takvoj hladnoći. (Po kiši znači i po mjestu po kojem pada kiša i u vrijeme dok.. Probudili smo se u dva po ponoći. Najradije putuje po svijetu. npr. Reci po duši zar nije tako?. Sve je u vašim rukama. Tad je često zamjenljiv prijedlogom prema. zadatak i sl. npr. Postupite po zakonu!. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 215 . Baš je tako napisano u Jevanđelju po Marku. i to obično tako da se njime označava predmet u čijim se granicama nalazi drugi predmet.). Lokativ s prijedlogom po označava i vrijeme. Cijeli dan šetaju po gradu. Svi su se u čudu pitali što se događa. Poruke smo vam slali po Aleksandru. npr. Slično prijedlogu na i prijedlog po s lokativom može imati značenje u kojem se u jedno stapaju značenja prostora i vremena. dobijaju i nijansu uporednoga značenja. npr. i to posteriornost (poslijevremenost). npr. Onamo smo bili poslati po zadatku. ima u nogama. npr. npr. Po rezultatima je bolji od ostalih. Uzoran je samo po ponašanju. U tome slučaju imenica u lokativu označava kriterijum na osnovu kojega se što upoređuje (tertium comparationis). To se ne radi po kiši. obično vezano za imenice tipa posao. te značenje uzroka. Smijete li to poslati po meni?. Preglasan je po običaju (upor. U glasu joj se ośećala tuga. Nešto rjeđe susrijeće se i značenje sredstva. Igračke su razbacane po podu. Iskazi toga tipa. Svi će dobiti po zasluzi. Po prirodi je najveselija u svome društvu. Nijesu svi učestvovali u pregovorima. po tom mjestu. Sve teče po planu. Lokativ s prijedlogom u I lokativ s prijedlogom u primarno se odnosi na prostor. Po dolasku delegacije sve je sređeno.) Prijedlog po može imati i značenje koje je blisko značenju čistoga odnosa (ticanja). Po dugoj kosi reklo bi se da je žensko. pada kiša. Ne smije se raditi ni po babu ni po stričevima. uz apstraktne imenice riječ je o prostoru u prenesenome značenju ili o čemu što se s prostorom u unutrašnjosti čega može samo upoređivati. U našem selu sad nema nikoga. kad se u njima javljaju uporedne riječi. Morao je otputovati po hitnom poslu.

U takvoj upotrebi prijedloga pri nerijetko se javlja i nijansa uslovnoga (pogodbenoga) značenja. Vrlo često međutim lokativ s prijedlogom pri označava vrijeme. npr. Prilično je česta upotreba prijedloga pri i u socijativnome značenju. Živjeli su pri moru. U početku je sve bilo u redu. reći *pri petku ili *pri ovoj neđelji) ili faze perioda. Nalazili su se pri vrhu brda. U protivnome slučaju sve ćemo zaboraviti. uz koje se katkad javlja i nijansa prisvojnosti. U Svetome pismu često se govori u metaforama. To se događalo pri kraju njegova mandata. označava se predmet koji se nalazi ili radnja koja se odvija u neposrednoj blizini drugoga predmeta. procesu ili događaju koji se odvija u granicama vremena ili događaja označena lokativom. U prošlome vijeku stalno se ratovalo. npr. Poginuo je pri opsadi Skadra. 216 SINTAKSA . Upravo su bili pri ručku. Lokativ s prijedlogom pri Lokativom s prijedlogom pri. Sve u svemu moramo biti zadovoljni. U neku ruku to je dobro. npr. Taj posao može se raditi samo pri punoj koncentraciji (upor. To značenje postoji i u nekim ustaljenim ili frazeologizovanim izrazima (koji često imaju službu rečeničnih modifikatora ili konektora). Helikopter je već bio pri zemlji. npr. Radili su u najvećoj tajnosti. koja se po pravilu izriče imenicama što označavaju događaje (a ne vremenske intervale: ne može se npr. Pri takvim raščlanjivanjima treba biti oprezan. npr. parafrazu: To se može postići samo ako je temperatura 50 stepeni). npr. Sad baš i nije pri novcu. Ostali su pri svome mišljenju.Izrazito često lokativ s prijedlogom u označava i vrijeme. Nemam pri sebi ničega za pisanje. i to posebnu vrstu istovremenosti. npr. Nije pri zdravoj pameti. Shvatili smo u istome trenu. To se može postići samo pri temperaturi od 50 stepeni. Śeđeli su pri vratima. npr. Mi smo u najgorem slučaju treći. U ratu smo dobijali pomoć u ljekovima. Dobijaju platu u eurima. Tad je obično riječ o intervalu. Nadirahu u masama. Nešto slično važi i za označavanje načina. U decembru redovno ima snijega. Znatno rjeđe lokativ s tim prijedlogom označava sredstvo. jedinim neproizvedenim prijedlogom koji se slaže samo s tim padežom.

npr. tj. dovesti mlâdu. Ako se domaći slažu. kao imenski djelovi predikata. genitiv: dobra čovjeka) ili određeno (dobri čovjek. U predikatskoj službi pridjevi se javljaju: 1. To međutim nije i jedina služba pridjeva. npr. dobro). npr. Engleska i sl. jer oni mogu biti i u predikatskoj službi. odnosno mogućnost promjene po rodu (npr.SINTAKSIČKE SLUŽBE PRIDJEVA Pridjevi su imenske riječi koje označavaju svojstva predmeta označenih imenicama uz koje stoje. ružan postupak. najbolji. dijeliti dobro i zlo. Bogat jede kad hoće. a siromašan kad može. Milan se vratio kući umoran. najmlađi. čovjek. Na taj način neki pridjevi postaju i stvarno imenice (poimeničeni pridjevi). Ribnica teče mutna. kao pridjevi koji imaju službu dopuna predikatu. kao atributsko-priloška odredba. Najvažnija i najčešća sintaksička služba pridjeva je atributska. Svi su bili zadovoljni. matematički zadatak. a ne *On je dobri). a slažu su sa subjektom.). dobar. npr. Sit gladnome ne vjeruje. Specifično svojstvo pridjeva je i komparacija (poređenje). bolji. zrela trešnja. tj. Takvu poziciju pridjevima obično stvara mogućnost da se uz pridjev podrazumijeva imenica ili zamjenica uopštenoga značenja (npr. možemo početi. dobra. Pridjevi se mogu javiti i u imeničkoj službi. mlad. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 217 . dobar čovjek. neko i sl. u kojoj se nalazi samo neodređeni vid pridjeva (npr. dobar. U crnogorskome jeziku pridjevi imaju i različite oblike s obzirom na to odnose li se na što neodređeno (npr. Radnički. Taj čovjek je dobar. Danas sam pospan. Večeras će biti umorna. napušteno selo. zauzimati sintaksičke položaje koji su svojstveni imenicama (mogu biti u službi subjekta ili objekta). npr. Ustao je odlučan i odmoran. dobar roman. On je dobar. genitiv: dobrog(a) čovjeka). 2. npr. osoba. svijetleći metak. Glavna gramatička posebnost pridjeva je mocija. mlađi.

SINTAKSIČKE SLUŽBE ZAMJENICA I BROJEVA Zamjenice i brojevi spadaju ili u imeničke (npr. a u drugoj sve ostale kombinacije (od dva nadalje). odnosno prvi) ili u priloške riječi (npr. ovđe. Ako je predmeta više nego jedan. 218 SINTAKSA . već za to služe upravo brojevi (kao vrsta riječi). tj. i zbog foričnosti. tj. kategorijom broja. Nešto slično važi i za brojeve. U prvoj je grupi jedan element kvantifikacije (npr. posebno u organizaciji sintaksičkih jedinica. kojima je primarno svojstvo označavanje količinskih odnosa. predmet). ja. i to količinskih odnosa koji se razlikuju od onih što se izražavaju npr. moj. naročito rečenica. Naime po kategoriji broja sve ono što se kvantifikuje dijeli se u dvije grupe. i teksta. mogućnosti da zamjenjuju druge riječi. odnosno milion) ili u pridjevske (npr. Zato se o sintaksičkim svojstvima tih dviju vrsta riječi govori kad se govori o imenicama. onda uz pomoć kategorije broja (dakle oznakom za jedninu i/ili za množinu) ne možemo prenijeti precizno obavještenje o broju. značenja upućivanja) imaju na sintaksičkom nivou vrlo važnu ulogu. odnosno jednom). Treba ipak posebno upozoriti na to da zamjeničke riječi zbog nekih svojih specifičnosti (prije svega pronominalnosti. pa će se o nekima od njih govoriti kad se budu razmatrale pojedine vrste rečenica u kojima se javljaju zamjenice (osobito kao vezna sredstva) ili kad se bude govorilo o strukturi teksta. pridjevima ili prilozima.

sve treba početi iznova. Među njihovim raznolikim službama posebno treba pomenuti ove: Prilozi vrše službu priloških odredaba. previše gluposti. npr. Premalo se ljudi GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 219 . Putovaćemo prekśutra. Neki zamjenički prilozi imaju službu kataforičnih elemenata. ali mi smo ipak zadovoljni. Ako takvi prilozi funkcionišu kao sredstva veze. litar vina). Prilozi. Naravno. Istina. kojima se upućuje na djelove asindetskih struktura. hladnoća zimi. kao sredstva kojima se modifikuje značenje cijele rečenice na koju se takvi elementi odnose. Prilozi mogu imati i službu atributa. sad je sve u redu. npr.SINTAKSIČKE SLUŽBE PRILOGA Prilozi su riječi za koje je tipično da označavaju različite okolnosti u kojima se odvija glagolska radnja. priloške odredbe mjesta. npr. 3. Oni funkcionišu kao modifikatori. Dugo se nije javio. Sad će nam objasniti. npr. Tako se nijesmo dogovorili. ali oni imaju i drugih službi. Nijesu odmakli daleko. ubrajaju se u tekstne veznike ili konektore. Prilozi u nekim tipovima rečenica (jednočlanih ili besubjekatskih) imaju i službu koja je inače svojstvena priloškome dijelu imenskoga predikata. npr. priloške odredbe načina. 2. Bijaše to ovako: svi zajedno uđosmo i śedosmo. prvi red desno. priloške odredbe vremena. Dobro postupiste. malo soli. mogu dolaziti i kao glavne sastavnice spojeva riječi u kojima se ponašaju kao imenice koje označavaju količinu (upor. Kud ste se zaputili?. Na nivou teksta pojavljuju se rečenični prilozi. mnogo vike. npr. Teško nam je. Otišli su dolje. onaj čovjek onđe. To nije lijepo od vas. naročito količinski. i to je glavna njihova služba. tj. Mučno mi je. Onđe nijesmo bili. To mogu biti: 1. npr. a onda se dogodi nešto stvarno neobično. nije baš sve bilo po dogovoru. npr. Večeras će biti hladno. npr. Srećom. Lako je tebi.

Štoviše izgubiće i pravo na studije.javilo na konkurs. Zbog svoje modifikatorske uloge takve se riječi („rečenični prilozi“) često ubrajaju u rječce. Međutim mi ga ipak nećemo ponavljati. Ako bude tako i dalje činila. 220 SINTAKSA . sigurno će pasti na ispitu.

umjesto.). nakon. spram (naspram). pomoću. s obzirom na. nauštrb. na. krajem. od. udno. oblici vokativa (u službi obraćanja) i dio rječca. zarad. S obzirom na službe u pojedinim sintaksičkim cjelinama. između. potkraj. zahvaljujući. uoči. te veliki broj (frazeologizovanih) prijedloško-padežnih izraza. faznih i perifraznih glagola. poslije. izvan (van). usljed. Navodimo ih redom: ■ Prijedlozi s genitivom: bez. niže. prije. takve se riječi mogu podijeliti u dvije grupe. glagolski prilozi (npr. nepunoznačni oblici čine zatvorene skupove jezičkih jedinica. unutar. rjeđe. posredstvom.) te oblici pomoćnih. povrh. izuzevši) te prijedloško-padežni izrazi (npr. kod. po. Dijele se na neproizvedene. ispred. početkom. ne. nesamostalne riječi i oblici. sredinom. sporad). duž. dok u drugu spadaju uzvici. čak i sl. Prijedlozi stoje uza sve kose padeže. pored. kao.NEPUNOZNAČNE RIJEČI I OBLICI Nepunoznačne riječi i. nadohvat. protiv. u skladu s(a) itd. širom. isključivši. svrh). povodom. iz. nakraj. koji porijeklom mogu biti imenički oblici. blizu. poput. u. krajem. porad. onda se pod tim podrazumijeva da se njima uspostavljaju odnosi među riječima. do. veznici i jedan dio rječca (npr. da. Svima im je zajedničko to što ne mogu zauzimati poziciju ni samostalnih ni nesamostalnih članova rečenične strukture. namjesto. izuzev. od. preko. npr. ispod. više (poviše). namjesto. putem. nadno. uvrh. silom). nadomak. iznad. osim. sred (usred. tokom. posebno često oblici instrumentala (npr. oko (okolo). baš. put. nasred). U prvu grupu spadaju izrazito gramatikalizovane. i proizvedene. prilikom. kraj (pokraj). na osnovu. podno. i to prijedlozi. liše. PRIJEDLOZI Prijedlozi ili prepozicije jesu nepunoznačne nepromjenljive riječi kojima se upućuje na odnose među predmetima ili događajima. zbog. zbog. zar. iza. modalnih. slijedom. posred. putem. vrh (navrh. čelo. Kad se kaže da su prijedlozi nepunoznačne riječi. radi (rad. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 221 .

akuzativom i instrumentalom. u odnosu na. ■ Prijedlozi s akuzativom i instrumentalom: među. kao i prijedlozi. Radili su sve ove godine marljivo i uporno. isključivši. ■ Prijedlog za ide s genitivom. dopusni i dr. a veznici kojima se povezuju klauze zavisnosloženih rečenica nazivaju se subjunktorima. ako) i proizvedene (npr. do danas). uključujući. prije no što. u zamjenu za. s obzirom na to da). ■ Prijedlog s(a) ide s genitivom i s instrumentalom. uključivši. ■ Jedini prijedlog koji ide isključivo s lokativom jeste pri. srazmjerno. načinski. o. Veznici koji povezuju klauze nezavisnosloženih rečenica nazivaju se konjunktorima. ili. kao kad. pred. akuzativom i lokativom. Veznici su nepromjenljive nepunoznačne riječi (npr. Konektori su riječi ili skupovi riječi kojima se rečenice povezuju unutar teksta (npr. S obzirom na odnose s padežima sve prijedloge dijelimo na dimenzionalne i nedimenzionalne. uz(a). uslovni. i. po. U dimenzionalne spadaju prostorni i vremenski. I veznici se. jer. Međutim to nije bilo dovoljno). istine radi. boga radi. na engleskom). VEZNA SREDSTVA Vezna sredstva dijele se na veznike i konektore. s obzirom na. ■ Prijedlog mimo ide i uz genitiv i uz akuzativ. posljedični.■ Prijedlozi s dativom: k(a). Prijedlozi stoje ispred riječi na koje se odnose. ali. 222 SINTAKSA . tako da. mogu podijeliti na neproizvedene (npr. ■ Prijedlozi s akuzativom: kroz(a). Sve su pokušali. Jelena to zna jer sam joj ja rekao). protivno. (poimeničenih) pridjeva (npr. uzročni. nasuprot. niz(a). ali ništa nije pomoglo) i klauze zavisnosloženih rečenica (npr. ■ Prijedlog u ide s genitivom. Prijedlozi stoje uz kose padeže imenskih riječi. Sve bi učinili zdravlja radi. imenica (npr. zamjenica (npr. Jedino prijedlog radi može stajati i iza tih riječi (u postpoziciji). tj. nad. a u nedimenzionalne prisvojni. bez obzira na. pokraj peći). da. a. kad) kojima se povezuju klauze nezavisnosloženih rečenica (npr. uprkos. ■ Prijedlozi s akuzativom i lokativom: na. kod njih) i uz priloge (npr. pod. zahvaljujući. prema. npr. isključujući. te prijedloško-padežni izrazi: uzevši u obzir.

Štoviše trebalo je i prije učiniti ono što je učinjeno sad). pa i. njemu dvije).. nego. Ko umije. međutim. sve dok. Dok piše. drugim riječima itd.KONJUNKTORI U veznike nezavisnosloženih rečenica ili konjunktore spadaju riječi koje služe za povezivanje sastavnih (i. SUBJUNKTORI U veznike zavisnosloženih rečenica ili subjunktore spadaju riječi koje služe za povezivanje predikatskih (npr. kao što. bilo . ni. ali opet. već) i rastavnih rečenica (ili) te veći broj vezničkih izraza koji služe za povezivanje pojedinih tipova i podtipova sastavnih. u protivnom. O vrstama i značenjima pojedinih konektora biće više riječi u poglavlju o strukturi teksta. objekatskih (npr. razmišlja) i atributskih rečenica (npr. O upotrebi i značenju pojedinih konjunktora biće riječi u vezi s pojedinim vrstama nezavisnosloženih rečenica.). priloških (npr. Ana javlja da neće doći). O pojedinim službama i značenjima takvih i neproizvedenih i proizvedenih subjunktora biće više riječi u vezi s pojedinim vrstama zavisnosloženih rečenica. a kamoli i sl. bilo. subjekatskih (npr.). zahvaljujući tome što itd. volja... te. Njima se pojedine rečenice (proste ili složene) povezuju u cjelinu koju čini tekst. To je čovjek koji nas je tražio) te proizvedeni veznici (veznički izrazi) koji imaju takve službe (npr. Takva su vezna sredstva npr. štoviše (npr. no. suprotnih (a... Nema više razloga za čekanje. ne samo . KONEKTORI Konektori su vezna sredstva na nivou teksta. nego i. suprotnih i rastavnih rečenica (npr. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 223 . niti). volja . prema tome.. ali. pa. Ni đeca nijesu što su nekad bila). prije nego što.

tako da. kako god. god i sl. zahvaljujući tome što. poslije 2. potom. sve u svemu. kao što. U prvu spadaju izrazito nesamostalne gramatikalizovane riječi koje modifikuju značenja drugih riječi. naime. samo. (veznici zavisnosloženih rečenica) radi toga. već. a. odande. vo. drugim riječima. tako. ovamo. naprotiv. iako.. volja zato. ni. a kamoli. naA. đe god.VEZNA SREDSTVA VEZNICI KONEKTORI (vezna sredstva na nivou teksta) međutim. onako. spojeva riječi ili rečenica (npr. ili tad. zatim. zaprasamo što. odnosno riječi koje na bilo koji drugi način modifikuju djelove rečenice. niti. odavde. onđe. kakav. Neproizvedeni: onamo. mada. time. čiji. odakle. barem. nom. jer.).. s obzirom na to da. li. inače. prije toga. dok. pa. ko god.. 224 SINTAKSA . pored toga.. Neproizvedeni: tim (takvim) ciljem. jednom 2. s B. tu. kao kad. pa se i nazivaju modifikatorima (npr. s obzirom na sintaksički status. volja . tek što. nakon što. na osnovu toga. dokle. ali. Proizvedeni: pa i. dijele u dvije grupe. kako. uza otkud. sve to. zbog toga što. ko. tim prije što. u stvari. onda. prema tome. odatle. kuda. li. nakon toga.. ali. koliko god. osim toga. ne samo . jedino. čim. iza toga.. pošto. nego što. uz to. da. za razliku od toga. nego. ako. zar. ovako. štoviše. no. makar. s tom namjerom. kao i. u suprotpremda. nažalost). u tu svrhu. budući da. kao da. toga. a druge samostalnima. ma ciznije rečeno itd. prije no što. usljed toga. rečenicu. kad. bilo. s bolje reći. ma đe. kakav. tačnije rečeno. preobzirom na to što. Prve rječce nazivaju se nesamostalnima. KONJUNKTORI suprot tome. nego (i). odnosno iskaz ili učestvuju u oblikovanju njihove gramatičke strukture. ma koliko. ukoliko. bilo . Proizvedeni riječju. One se. to jest. ma kako. 1. (veznici nezavisnosloženih rečenica) ovđe. SUBJUNKTORI obzirom na to. što god. što. zbog toga. te. tamo. đe. nego da RJEČCE Rječce ili partikule jesu nepunoznačne i nepromjenljive riječi kojima se izražava stav govornika prema sadržaju cijeloga iskaza ili prema njegovu dijelu. na osnovu toga što. a u drugu rječce koje se odnose na čitavu rečenicu i modifikuju po nečemu njezin sadržaj. no. kolik dakle. s 1. i. zato što. koji. u tom slučaju. u protivnom. ma što.

uz pitanje. Jesi li umoran?. rečeničnih članova ili čitavih rečenica (iskaza). izražava dodatno čuđenje. zar ne? Osim li i zar upitna može biti i rječca da ili zajedno s li (npr. i tada pitanju dodaje značenje mogućnosti. Da mi ipak njih pozovemo?. Neće li biti bolje odustati?. Da ti nije muka?. npr. uporedne. Zar baš mora biti tako?. nevjericu. Nije ni većina. Sad bi ipak bilo dosta. Nijesu li se o svemu dogovorili?). Akoli neće. Nije li bilo dosta?. npr. Mudar li si!. Spavate li?. Da li im sve reći?) ili bez li. odnosno sastavni su dio retorskih pitanja. sumnju i sl. Iza tako strukturiranih iskaza očekuje se potvrdan odgovor. Tada stoji na kraju iskaza (kao samostalna rječca). U tome slučaju one su zapravo uzvične. Upitne rječce U upitne rječce spadaju li. Bolje mi negoli oni. i uz druge rječce ili vezna sredstva. Da se nijeste posvađali?. Lijepa li je!. Zar ti nije jasno?. npr. podsticajne. potvrdno-odrične rječce te prezentativi. Da oni možda nijesu već otišli kući? Pojačajne rječce (intenzifikatori) Brojne rječce služe za pojačavanje i/ili naglašavanje pojedinih riječi u rečenici. zar ne?. Kako li samo pjeva!. npr. npr. Zar ste svi poluđeli? Zar se katkad združuje s rječcom ne. pa se zovu pojačajnim rječcama ili intenzifikatorima. Ta je rječca enklitika i uvijek dolazi iza akcentovane riječi. takođe kao vrsta intenzifikatora. eventualnosti (običnije je u odričnim iskazima). po pravilu iza glagolskoga oblika. U takvim slučajevima ima funkciju intenzifikatora. a kamoli svi. ne moraju. npr. Đe li je sada?.NESAMOSTALNE RJEČCE Među nesamostalnim rječcama razlikuju se upitne. Ludo li je!. pojačajne rječce ili intenzifikatori. Tada se piše zajedno s riječima iza kojih dolazi. pjeva! Rječca li dolazi. Što li joj se moglo dogoditi?. Hoće li im to uspjeti?) ili odričan (npr. Ko li im je to dojavio?. Rječca zar dolazi na početku potvrdnih ili odričnih upitnih rečenica i. Đe li ga nađe! Takvo li može biti upotrijebljeno i bez upitnih riječi. Rječca li dolazi i iza nekih drugih upitnih riječi (zamjenica i priloga). Zašto li su lagali? Rečenice u kojima li ima ulogu pojačivača upitnih riječi katkad su kvaziupitne. Pjeva li. zar i da.. npr. Rječca li osnovno je gramatičko sredstvo građenja upitnih rečenica. Takve su rječce: GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 225 . koji može biti potvrdan (npr. Svi smo tu.

Takve rječce dolaze obično uz odnosne riječi. Nijesu se čak ni pozdravili. tj. uz značenje isticanja. Rječca čak udružuje se i s drugim rječcama i veznicima (posebno često s rječcom i odnosno ni). ma (makar). npr. Pa to je da čovjek poludi!. vam) drago. da je ono veće od očekivanoga. S njima su takođe razgovarali. ■ pa. npr. neka je dobro došao. Čak i ako dođu. Pratio ih je sve do kuće. Čak i da su pristali. To značenje naime usmjereno je prema gornjoj granici nečega. Rječca čak. Reci barem sestri. Bar se nije morao mučiti. pa znače zapravo i nešto kao „najmanje“. Išao sam čak njegovoj kući. ima i dodatno značenje koje je donekle suprotno opisanome značenju rječca bar i makar. svi ga lijepo dočekuju. npr. koji god = svaki. Kupi bar deset kilograma. ali ni to nije pomoglo. Rječca čak ili čak (n)i dolazi i s nekim subjunktorima i čini s njima vezničke izraze takođe sa značenjem dopusnosti. Nije se ni javila prijateljici. Došli su čak i oni. npr. Ma kako postupili. Đe li ga samo nađe?. što onda?. npr. bilo kakav = svakakav itd. To košta čak hiljadu eura. odnosno značenjem koje npr. svejedno je. „u najmanju ruku“. npr. Nastoji biti što ljepša. Pa naravno! ■ samo (ta rječca uz pojačajno ima i nijansu isključnoga značenja). npr.■ i ili ni. a spoj odnosnosti i dopusnosti rezultira habitualnim značenjem. ■ takođe. npr. I juče bijahu ovđe. Pa da i jeste tako. Nijesu imali povjerenja ni u koga. Ti bar znaš što je dobro. Samo ti pričaj!. 226 SINTAKSA . Samo da znaš što se dogodilo! Rječce bar ili barem i makar uz isticanje elemenata uz koje stoje imaju i dodatno značenje koje se odnosi na postavljanje granice prema minimalnome. Razveseli se makar za praznik. Kupićemo koliko god imate. Ko sve nije bio tu!. Ko god dođe. Došla su i ona dvojica. npr. prema maksimalnome. npr. bilo (mu. Pa kako ste to izveli?. npr. Blisko je tome i značenje rječca god. Bilo đe došao. bilo bi kasno. Oni su takođe bili tu. značenjem ponavljanja čega. Otputuj što dalje. I njemu dadoše poklon. odnosnu zamjenicu pretvara u neodređenu. bićemo nezadovoljni. ■ što (stoji uglavnom uz komparative). označava da je onoga o čemu se govori više no što je uobičajeno. Svima je dao makar po čokoladu. koje uz značenje isticanja imaju i dodatno značenje dopuštanja. Upor. Značenje blisko značenju rječce čak imaju i rječce: ■ sve. Čak je i kod kuće bolje nego ovđe. Pa vidiš kud zađosmo!.

koja se tradicionalno povezuje s imperativom 3. De uradi to! Podsticajne rječce mogu se i samostalno upotrijebiti. Neka radi što hoće. dosta dobro). Riječ je. što se obično svrstavaju u priloge. de! GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 227 . npr. Daj. Pisali su pet puta Skupštini. odnosno značenje molbe. veoma (vrlo dobar. stepenuju. npr. lica (npr. prijetnje i sl. skoro (gotovo nimalo. Takve su npr. osobito praktičan. Podsticajne rječce hajde. dosta (dosta povoljan. skroz blijed). prilično precizno). i pribraja subjunktorima. i to u izričnim (npr. rječce mnogo (mnogo veći). malo više. prilično (prilično suzdržan. vrlo. npr. naročito (posebno talentovan. Hajde. posebno. malo (malo gluv. daj i de dolaze uz imperative i obilježene su kao osobitosti razgovornoga stila. saberi se!. neobično teško) itd. i to uglavnom tako da ta svojstva gradiraju. molim te. malo niži). još ljepši). Tada se. nešto bolestan). koje stoje uz pridjeve ili priloge i funkcionišu kao sredstva za svojevrsno opisno stepenovanje tih riječi. potpuno. Neka samo proba!. ipak su se izvukli. npr. npr. Podsticajne rječce Među podsticajnim rječcama posebno mjesto pripada rječci neka. zapravo. još (još malo. jedva (jedva dovoljan. osobito. Premda su dali sve od sebe. neobično (neobično sposoban. o posebnoj službi riječi. jedva nekoliko). U dopusnim rečenicama rječce opet i ipak imaju službu korelativnih riječi. oni neka dođu). Gubili su s tri gola razlike. previše (previše dosadan). opet nijesu uspjeli. Neka može imati i službu subjunktora. skoro sam). zakletve. Iako su gubili s tri gola razlike. Reče mu neka ustane) i namjernim rečenicama (npr. Uradi to već jednom. ili se svojstva izražena pridjevom. naročito teško). naravno.. pa opet ništa. odnosno prilogom upoređuju s nekim drugim svojstvima. koje obično dolaze iza konjunktora pa. pa su se ipak izvukli. veoma hladno). Pošalji ga neka kupi krtole). nešto (nešto kasnije. Hajde kreni već jednom!. sasvim dobra.Značenje naglašavanja suprotnoga. skroz (potpuno pribran. kreni već jednom!. Osim toga neka s glagolskim oblicima dolazi u rečenicama u kojima ima dopusno značenje. gotovo svi. Uporedne (gradacijske) rječce To su rječce koje modifikuju svojstva izražena u prvome redu pridjevima ili prilozima. odnosno dopusnoga značenja imaju takođe rječce opet i ipak. Neka zahvali doktoru što je ozdravio. ona neka dođe. gotovo. sasvim.

Hoće li i oni śutra doći? – Da! ili Da. Ne pitaj kako mi je. Da ste ih još ove neđelje primili na posao! Potvrdno-odrične rječce Potvrdna rječca je da. Da to središ kako znaš!. Evo vam boca. osobito u razgovornome stilu. pa je zamotajte. obično uz prezent. eto za drugo. Eto kako si dobro naučio!. Misliš li da je i on onđe? – Da. Evo kiše!. kad dolazi neposredno ispred njega. eto i eno. Drugim riječima. npr. mogu dolaziti i dativ. Pogle ono!. npr. Tada oni imaju obično značenje blisko oblicima glagola dati. Gle što brzo trči!. npr. a može se i osamostaliti. a ne se može vezati i direktno za predikat. Eto ti Mirsada. Eto ste i vi pogriješili na istome mjestu!) i kao samostalne rječce. Evo vam novac. onđe je! Rječca ne može se upotrebljavati samostalno kao i da. Eno. Evo najprije primjera za upotrebu rječce da: Jesu li se javili? – Da!. pa onda i vezanost za kategoriju lica (evo je vezano za prvo lice. Nazivaju se prezentativima zato što upućuju na predmete. neće! ili Ne. Ne radi se tako. Evo đe se sakrila! Iza tih rječca mogu dolaziti i čitave rečenice. Gle čuda!. koje su glagolskoga porijekla (u vezi su s glagolom gledati). Tada one mogu funkcionisati i kao nesamostalne (npr. to je sve što sam htio reći!. npr. Stajali su ne usuđujući se da prođu. Eno izlaze iz kafane!. npr. posebno kad imaju i zaključno značenje. odnosno akuzativ ili nominativ. Evo što ste napravili!. npr. Eto. Prezentativima se mogu smatrati i rječce gle i pogle. Jesu li se javili? – Ne!. a odrična ne. npr. procese ili događaje koji su prisutni (prezentni) u govornome činu. Da si mu to odmah vratio!. a mogu dolaziti i uz druge riječi. Da znaš da ću joj reći!. Eto Ivana!. Njima su svojstveni uzvičnost i pokaznost (upućivanje na učesnike komunikacije). Eno ti onđe to što tražiš! Iza tih rječca mogu stajati i klauze zavisnosloženih rečenica. npr. npr. da se uvijek odnosi na cijelu rečenicu. još uvijek lutaju bez cilja! Uz prezentative. Evo idu!. a eno za treće). npr. Sintaksički je važna razlika među njima u tome što da stoji isključivo kao samostalna rječca. Eno našega poštara! Osim toga te rječce mogu upućivati i na radnju. neće doći! Prezentativi To su rječce evo. Gle kako je visoka! 228 SINTAKSA .Podsticajno (zapravo zapovjedno) značenje može imati i rječca da. Evo. čuli ste cijelu priču!. posebno upućivačke. ili uz perfekat. Hoće li i oni śutra doći? – Ne. pa s njim to riješi. a ne može biti i samostalna i nesamostalna. Evo ovđe sam ga našao!. doći će!. npr.

ni. odnosno zar ne (npr. god. zar ne?). RJEČCE Nesamostalne Samostalne 1. nažalost. Potvrdno-odrične: da. Eto. makar. neobično itd. da 6. neki od njih mogu se upotrijebiti i nesamostalno. tj. niti. nijesmo!). suviše. Lijeva kiša kao iz kabla. Dali smo im sve što su tražili. još. opet. da 5. treba posebno izdvojiti modifikatore. de. eno 2. ela. Tako je npr. zar. zar (upor. ne. rječce da. oduševljenje GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 229 . Upitne: li. odnos govornika prema sadržaju iskaza. ipak zaista. ali tada nije više riječ o rječcama. – Opet?). potpuno. jedva. Jeste li čuli? – Ne! ili Ne. valjda. 3. dosta. čak i. – Zar?). ako (upor. riječ sigurno u rečenici Ona je sigurno polagala vozački ispit priloška odredba. rjeđe. uistinu. neka (upor. a u rečenici Ona je. zar. skroz. posebno dijaloškoga i/ili razgovornoga tipa. da. sigurno. veoma. pa. nesumnjivo. Hajde. eno. sigurno. potvrdno-odričnih. podsticajnih rječca i prezentativa: zar ne. – Ako. pogle UZVICI Uzvicima ili interjekcijama pripadaju riječi ili. Sve je u redu. prihvatanje ili odbijanje nečega. prilično. Prezentativi: evo. nešto. bilo (mu. tj. gotovo. čak. zar. vrlo. nego o priloškim riječima koje su dio rečenične strukture. ako!). naročito. neka!). sasvim. polagala vozački ispit samostalna rječca. to je sve!). Hoću li im reći? – Ela!) ili opet (upor. vam) možda. te mogućnosti i takve upotrebe rječca ne (npr. kojima je uvijek svojstvena samostalna upotreba. Istina. – Neka. drago. ela (upor. 4. Njima se izražava ili posebno naglašava zadovoljstvo ili nezadovoljstvo. neka. npr. nekih podsticajnih rječca (npr. tj. Samostalne (modalne) rječce 2. previše. malo. Pojačajne (intenzifikatori): i. skoro. ne 1. Oni su već došli. Podsticajne: neka. daj. i to u pravilu odnos emocionalne prirode. vjerovatno. reci šta se dogodilo!) i prezentativa (npr.SAMOSTALNE RJEČCE (MODIFIKATORI) Osim samostalne upotrebe. bez sumnje. posebno. a u nekim iskazima. na svu sreću itd. bar(em). eventualno. Uporedne (gradacijske): mnogo. modalne rječce na nivou rečenice. eto. hajde. na nivou teksta (modifikatori): samo. srećom. eto. Samostalna upotreba upitnih. i to redovne. stvarno. modifikator. ako. Sve ćemo to śutra kupiti. evo. skupovi riječi kojima se izražava u prvome redu subjektivna modalnost. osobito. i nekih drugih razmotrenih rječca. uglavnom. gle.

za pozivanje sagovornika na komunikacijski čin. Kako uzvici po pravilu nemaju određenoga značenja. jao nama. Ojha!). nego su to riječi kojima se oponašaju različiti zvukovi u prirodi. Ej. zar nema više ništa?). bol (npr. sumnjičavost (npr. jaukati. koji su usmjereni prema sagovorniku ili sagovornicima. veselje (npr. dođi! (uzvik ej ili oj često se i navodi uz vokativne oblike kao svojevrsno upućivanje na ono što se označava vokativom). a kad se i povezuju. U drugu grupu spadali bi zapovjedni (imperativni) uzvici. npr. olakšanje ili bol. sumnjičavost. iznenađenje ili ravnodušnost. Te riječi slične su oblicima vokativa jer često služe za uspostavljanje kontakta među sagovornicima. to mi se gadi!). pa vi ste već gotovi!). kao i vokativi. sad sam te ulovio!). Većina tih riječi pripada riječima posebna tipa koje se od svih drugih vrsta riječi razlikuju po tome što uglavnom nijesu djeljive na manje značenjske jedinice (morfeme).). kojima se izražavaju uglavnom različita raspoloženja i emocionalna stanja i koji se ponajprije odnose na govornika. nemoć (npr. teškoću ili muku (npr. što se tu može!?).ili strah. Prema uzvicima u užem smislu relativno se rijetko tvore druge vrste riječi. negodovanje (npr. a u treću onomatopeje. sumnjičavost (npr. no služe kao svojevrsni signali (a ne znakovi) govornikova raspoloženja ili njegova odnosa prema sadržaju iskaza. UZVICI U UŽEM SMISLU Uzvici u užem smislu mogu izražavati divljenje (npr. što je to gadno!). zabrana itd. Uh. Uh. sudija!). misliš da je tako?). jojkanje i sl. to su obično oblici dativa kojima se precizira na koga se odnosi ono što je izraženo uzvikom. Joj. Uzvici bi se mogli podijeliti u tri grupe. odvratnost (npr. Uzvici u užem smislu po pravilu se ne povezuju s drugim riječima. kuku vama. Hm. zapovijest. Jao. objekta. predstavljaju posebne konstrukcije (rečenice posebna tipa) i ne mogu biti članovi rečenične strukture (ne mogu npr. npr. nemoj baš tako!). zluradost (npr. kako to boli!). hujkati. npr. Marko. strah (npr. pa nije neobično da stoje i s vokativom. to je predivno!). 230 SINTAKSA . Ah. Ah. Osim toga oni. što me prepade!). prijekor (npr. O. joj meni i sl. jedva čekam da se pojave!). iznenađenje (npr. Značenje tih riječi stoga je izrazito nepunoznačno. a ni kao riječi nemaju određena značenja. Eh. kao što su glagoli ili imenice. uslovljeno kontekstom ili situacijom u kojima se upotrebljavaju. nestrpljenje (npr. priloške odredbe ili sl. Pih. Aha. U prvu bi spadali uzvici u užem smislu. Ha. Ua. ojkati. koje nijesu u odnosu ni s govornikom ni sa sagovornikom. među tim trima grupama nema čvrstih ni jasnih granica. biti u službi subjekta.

Za razliku od drugih uzvika onomatopeje katkad mogu zauzimati i određene pozicije unutar rečenične strukture. Prema nekima od tih uzvika mogu se tvoriti i glagoli. jaukanju. čujete li me?. ■ one koje se odnose na ljudsko djelovanje. npr. udaranju nečim o nešto i sl. neka. ko je!? Tu ide i ura. Napravi krc i gotovo. tugo moja!. S obzirom na to na što se onomatopeje odnose mogu se razlikovati: ■ one kojima se oponašaju različite vrste udaranja predmeta o predmet ili različite vrste padanja predmeta (na tvrdo ili meko tlo. npr. tras. tika-taka i sl. vrati se!. npr. mljac. koji su takođe usmjereni na sagovornika. ONOMATOPEJE U treću grupu uzvika spadaju onomatopeje.). Oj. gric. štucanju.. npr. cmok. krc. npr. mu (govedo). ■ one koji se odnose na šumove i zvukove što ih proizvode ljudi bilo kao paragovorne bilo kao fiziološke manifestacije. vau-vau. pljas.). išnuti. tj. eno. bum. npr. kukuriku (kokot). odnosno na prirodne zvukove ili šumove. Oni su zato često vezani za dozivanje ili zapovijedanje. apćiha. npr. đevojko. šicnuti. eto. ku-ku (kukavica). buć. bup. misnuti. Ide av-av. Hej. kao uzvik za juriš. u vodu i sl. ili o-ruk za naglo i zajedničko obavljanje neke radnje te pst (uzvik kojim se zapovijeda šutnja). fiju. ćuke-ćuke. zviz i sl. pljus. av-av (pas). hajde. ljuknuti i sl. napućikati. uzvici kojima se oponašaju zvukovi ili šumovi u prirodi. pogle. ko-ko (kokoška). ■ one koji se odnose na razna životinjska glaskanja. pras. Uvijek su spremni za bla-bla. mjau (mačka). gr ili gr-gr. pri ječanju. škljoc. na zvukove ili šumove koji dolaze iz kakvih naprava. mljackanju. posebno oni koji dolaze do izražaja u međuljudskoj komunikaciji. A on onda pljas u vodu. zviždanju. na obavljanje konkretnih poslova u kojima se javljaju šumovi. Ej. Na kraju ona njega cmok u obraz. piju (pile). ako. obraćanju sagovorniku s pozivom da učestvuje u komunikaciji. npr. Uzvične su prirode i neke podsticajne rječce.ZAPOVJEDNI UZVICI Zapovjedni uzvici služe prije svega za uspostavljanje komunikacijskoga čina (oni su najsličniji vokativu). tj. te posebno prezentativi evo. bla-bla itd. tu-tu.. klik. šmrc. Halo. ia-ia (magarac). gu-gu (golub).. a nijesu jezički znakovi (npr. gle. tres. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 231 . me(e) ili be(e) (bravi). kva-kva (patka) i sl. Posebnu grupu zapovjednih uzvika čine oni koji se odnose na životinje (viđeti poglavlje Morfologija). Tika-taka budi đaka. u blato. urlikanju.

hae 232 SINTAKSA Onomatopeje bum. aha. Uzvici „drugog lica“: hej. joj. krkljati. 1. tika-taka. pijukati. gric. škljocati. a ne moraju biti izvedene prema (onomatopejskome) uzviku. oj. gr-gr. posebno glagoli i (deverbativne) imenice. kiš. na. apćiha. tras. grgoljiti. tu-tu. ha. koje su onomatopejske prirode. ia-ia.Isto tako od onomatopeja se često tvore nove riječi. gu-gu. bla-bla. mis. hrkati. cvokotati itd. šuštati. kvocanje. ura. ljuke. iš. dura. krc. ej. fuj o-ruk 2. šmrcanje. mljac. posebno glagola. be. mac. kva-kva. grickati. npr. Ima i riječi. fiju. meketanje. npr. kukurijekati. ćukanje. o. me(e). ćuki-ćuki . oh. uh. dio. ua. mu. pljuskanje. (h)alo. pljas. ijuju. guś. av-av. pljusnuti. škljoc. mjau. pis. piju. pljus. zviždanje. bup. fijukati. kukuriku. mjaukati. koko. điha. Uzvici koji se odnose na životinje: śok. pras. zviznuti. pi-pi. gugutati. bućnuti. UZVICI Uzvici u užem smislu Zapovjedni uzvici ah. buć. ku-ku. cviljeti. jao. škljocanje itd. ae. kiś. bubnuti. kvoc. ću-kok. klik. krckati.

jer zavisni tagmem određuje glavni po svojstvu. ptica grabljivica). gradim kuću. Nadređeni tagmem naziva se glavnim ili nezavisnim. mirno more. misliti na posljedice. mnogo snijega). gradio bih kuću i sl. u sintagmemu mirno more zavisni tagmem (mirno) ponavlja gramatička svojstva glavnoga (more): srednji rod. nominativ. gradio sam kuću. tj. mnogo snijega. a ako je nepromjenljiva. bilo kojega broja (i u jednini i u množini) ili u bilo kojem padežu. onda je i sintagmem nepromjenljiv (npr. Kod sintagmema s pridjevskim riječima načelno je potpuna. biti bilo kojega roda (i muškoga i ženskoga i srednjega). tj.). isti on. GRAMATIČKE VEZE MEĐU SASTAVNICAMA SPOJEVA RIJEČI Među tagmemima koji čine sintagmeme moguća su tri različita tipa gramatičke veze: kongruencija. prvi maj. a podređeni zavisnim. npr. jer se pridjevske riječi mogu sasvim prilagođavati imenicama. spavati mirno. S druge strane. mirno more. komšija Mirko. a službu zavisnih mogu vršiti pridjevske riječi (npr. punoznačnih riječi i/ili oblika.SPOJEVI RIJEČI ILI SINTAGMEMI Spojevi riječi ili sintagmemi jedinice su sintaksičkoga nivoa koje se sastoje od najmanje dviju međusobno povezanih sastavnica ili tagmema. mirnim morima. i to u rodu. Ako je glavni tagmem promjenljiva riječ. mogućnost promjene (npr. onda je sintagmemu svojstvena paradigmatičnost. graditi kuću.) ili imenice (npr. mirno more. baviti se trgovinom. KONGRUENCIJA Kongruencija je tip gramatičke veze među tagmemima koji podrazumijeva potpuno ili djelimično slaganje glavnoga i zavisnoga tagmema u gramatičkim svojstvima. tj. Tako npr. Tagmemi se udružuju u sintagmeme na osnovu zavisnosti. Sintagmemi nastali takvom gramatičkom vezom među tagmemima nazivaju se odredbenim sintagmemima. zamjenice ili poimeničene pridjevske riječi). njegova volja i sl. rekcija i pridruživanje. imenice. broju i padežu. graditi kuću. mirna mora. u sintagmemima s GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 233 . selo Jelenak. Kongruencija može biti potpuna ili nepotpuna. Službu glavnih tagmema u takvim sintagmemima vrše isključivo imeničke riječi (tj. jednina.

npr. selo Mahala. a zavisni u lokativu jednine muškoga roda). razgovarati s komšijama i sl. trgovati povrćem. naš kolega. oči đeteta. npr. najbolje od svih. opijen vinom. npr. graditi kuću. vrata dvorane. ili u broju (npr. vođa i sl. košulja bez rukava. zato što se imenice često ne mogu složiti s drugim imenicama i u rodu i u broju i u padežu. REKCIJA Rekcijom se naziva gramatička veza među sastavnicama sintagmema u kojoj glavni tagmem upravlja gramatičkim svojstvima zavisnoga. a tek sekundarno i oblike muškoga roda. Rekcijske riječi mogu biti i pridjevi. npr. poglavica plemena. npr. što znači da mu predođreduje oblik u kojem će se pojaviti. Tada naime zavisni tagmemi imaju primarno oblike ženskoga roda. npr. ali i druge imenice. npr. ugledne vođe (to je kongruencija po obliku ili gramatička kongruencija). selo Crnci.. To međutim nikako ne znači da druge riječi nemaju rekcijskih svojstava. Međutim isti ti sintagmemi u množini se ponašaju drukčije. gradnja kuće. Imaju ih i imenice. ima slučajeva da u nekim spojevima riječi nema podudaranja ni u rodu ni u broju ni u padežu. S tim u vezi treba posebno upozoriti na ovo: Kad su glavni tagmemi imenice koje su gramatički ženskoga roda. sklon svađi. U vezi s kongruencijom mogu se i u sintagmemima s pridjevskim zavisnim tagmemima javiti slučajevi kolebanja uslovljeni ponajprije sukobom između gramatičkoga i leksičkoga značenja pojedinih imenica u funkciji glavnoga tagmema.. npr. Posebno razvijena rekcijska svojstva imaju glagoli. onda zavisni tagmemi imaju u jednini gramatički oblik muškoga roda. ima dosta sintagmema u kojima se imenice ne slažu ili u rodu (npr. država Egipat). malo tople vode. sluga. naše kolege. raspoložen za razgovor i sl. uključujući i one koje ne moraju imati nikakve direktne veze s glagolima. nedaleko od škole. zatim brojevi. grad Pljevlja. Štoviše. dobre sluge. Takva se kongruencija naziva kongruencijom po smislu ili semantičkom kongruencijom. ugledni vođe. tri prijatelja. daleko ispod očekivanja. deset eura te neki prilozi. pun snage. Zato je tipično da oni u sintagmemima s rekcijom imaju poziciju glavnoga tagmema. 234 SINTAKSA . Prenoćili su u Hotelu „Kolovare“ (tu je glavni tagmem u nominativu množine ženskoga roda. poziv na sastanak i sl. posebno one koje su nastale od glagola. npr. npr. upravljanje preduzećem. naši kolege. Tako npr. opština Golubovci ili država Ujedinjeni Arapski Emirati). kolega. dobri sluge.. prvi u trčanju.imeničkim zavisnim tagmemima često je riječ i o nepotpunoj kongruenciji. a označavaju osobe muškoga pola. bojati se vrućine. npr. ugledan vođa. dobar sluga.

). mirno more. pridjevske riječi (npr. ozlijediti se usljed nepažnje saigrača i sl. nije promjenljiv. npr. npr. i to infinitiv (npr. šetati parkom. Važna razlika između jake i slabe rekcije sastoji se u tome što se u jakoj rekciji zavisni tagmem ne može prepričati. stići na cilj. pa se glavnome tagmemu pridružuje po funkciji ili po značenju. Ima naime odredbenih spojeva riječi koji su rezultat rekcije.. što znači da je za odredbene spojeve kongruentnost tipična. namjeran doći) te prilozi (npr. govorimo o jakoj rekciji (npr. pa se odnosi prema njemu kao njegova odredba ili atribut. prvi stepen. govorimo o slaboj rekciji. Glavni tagmemi i u tim sintagmemima najčešće su glagoli. Iz navedenoga primjera (mirno more) vidi se da je odredbeni spoj rezultat kongruencije. a ako je uslovljen samo leksičkim značenjem glavnoga tagmema. graditi kuću. No mogu biti i imenice (npr. čovjek srednjih godina. naš komšija. šetati kroz park. skretanje ulijevo. šetati u parku i sl. sinoć kasno). Takvi zavisni tagmemi mogu biti prilozi (npr. To međutim nikako ne znači da je svakome odredbenom spoju svojstvena kongruentnost. PRIDRUŽIVANJE Pridruživanjem se naziva veza među sastavnicama sintagmema kod koje zavisni tagmem nema oblika. govoriti glasno) ili nepromjenljivi glagolski oblici. sviranje objeručke). ODREDBENI SPOJEVI RIJEČI U spoju riječi mirno more zavisni tagmem (mirno) određuje glavni (more) po svojstvu. umjesto ozlijediti se nepažnjom saigrača može se reći ozlijediti se zbog nepažnje saigrača. lutanje gradom. *graditi kućom ili *graditi po kući). govoriti śedeći) i glagolski prilog prošli (npr. trema pred nastup. bavljenje sportom. dopunske i priloške. a u slaboj rekciji to je načelno moguće (npr. npr. glagolski prilog sadašnji (npr. te odredbenim spojevima u kojima je u GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 235 .Ako je oblik zavisnoga tagmema predodređen leksičko-gramatičkim svojstvima glavnoga. gradnja kȕćē. osloboditi se pobjegavši). moći hodati). FUNKCIONALNA SVOJSTVA SPOJEVA RIJEČI Osim po prirodi gramatičke veze među tagmemima spojevi riječi (sintagmemi) mogu se podijeliti i s obzirom na to kakvu službu (funkciju) zavisna sastavnica ima u odnosu na glavnu. S obzirom na to spojevi riječi mogu se podijeliti na odredbene. parafrazirati. pravo na odbranu). izraziti drugačijim oblikom (umjesto graditi kuću ne može se reći *graditi kȕćē. umjesto šetati parkom može se reći šetati po parku. Kongruencija je svojstvena odredbenim spojevima riječi u kojima kao zavisni tagmem dolazi pridjevska riječ.

zahvaliti dobročiniteljima. Takvi spojevi riječi rezultat su (jake ili slabe) rekcije i nazivaju se dopunskima. DOPUNSKI SPOJEVI RIJEČI U spoju riječi graditi kuću zavisni tagmem (kuću) funkcioniše kao dopuna glavnom tagmemu (graditi). đevojka plave kose. ugodno razgovarati. odmoriti se tokom praznika. tj. pita od jabuka. vrijedan truda. kupovati na kredit. tj. govoriti śedeći. družiti se s vršnjacima. U neobilježenome redu riječi zavisni tagmem stoji iza glavnoga. pasti s balkona. probuditi se prije jutra. ne podnositi vrućine. izbiti iz glave. odnosno predmet u vezi s kojim se vrši radnja. osloboditi se pobjegavši). PRILOŠKI SPOJEVI RIJEČI U spoju riječi govoriti glasno zavisni tagmem (glasno) funkcioniše kao okolnost u kojoj se vrši glagolska radnja (način). rijeka Piva.toj službi imenica koja se slaže s drugom imenicom u rodu. npr. u kojima zavisni tagmem u neobilježenome redu riječi stoji ispred glavnoga. pa se takvi spojevi riječi nazivaju priloškima. ludo voziti. đeca bez roditelja. npr. udžbenik na crnogorskome jeziku. ustupak prijatelju. selo Tunjevo. npr. bježati od kuće. jak na riječima. ploviti povrh vode. haljina moje sestre. a ako je označavanje 236 SINTAKSA . npr. Ima međutim odredbenih spojeva riječi u kojima se ne javljaju kongruentni. čaj s limunom. atributi koji s glavnim tagmemom nijesu povezani odnosom kongruentnosti. npr. nego odnosom rekcije. Ako prilozi označavaju kvalitet radnje. Tada funkciju zavisnoga tagmema ima imenska riječ u kosom padežu ili prijedloško-padežni izraz. Funkciju glavnoga tagmema u njima vrši glagol. broju i padežu. ogriješiti se o zakon. Službu zavisnoga tagmema u takvim spojevima riječi imaju imenske riječi u kosom padežu ili prijedloško-padežni izrazi. putovanje preko granice. Za razliku od spojeva riječi s kongruentnim atributima. Priloški spojevi riječi vrlo su često i rezultat pridruživanja. označava predmet zahvaćen radnjom. Tada funkciju zavisnoga tagmema ima prilog (uključujući i glagolske priloge. voziti kroz maglu. misliti na posljedice. pucati iz puške. pomoć u ljekovima. u spojevima riječi s nekongruentnim atributima zavisni tagmem u neobilježenome redu riječi nalazi se iza glavnoga. lećeti preko Tivta. onda u neobilježenome redu riječi stoje ispred glavnih tagmema (glagola). ples po kiši. a zavisnoga imenska riječ u kosim padežima ili prijedloško-padežni izraz. baviti se gimnastikom. nego nekongruentni atributi. grad Kotor. npr. Priloški spojevi riječi mogu biti rezultat rekcije. teško pogriješiti. osloboditi se straha. glasno vikati. naći se ispred škole. kupovati cvijeće. gradnja škole. trčati oko igrališta. stići nadomak sela. brzo odlučiti. dobro izgledati. vrata dvorane. ići korakom. klimati glavom.

a pridjev ne znači predmet. Tako odredbeni spoj može biti rezultat i kongruencije. tj. sastati se uveče. npr. dubov list. saučešće prijatelja može preoblikovati u prijateljevo saučešće. Pjesme Radovana Zogovića. od kojih se vrlo rijetko tvore pridjevi (primjeri tipa plavooka đevojka prema đevojka plavih očiju prije su izuzetak nego pravilo). nekongruentni odredbeni sintagmemi tipa gradnja kuće ili pisanje izvještaja ne mogu biti preoblikovani u kongruentne sintagmeme tipa *kućna gradnja ili *izvještajno pisanje zato što je nekongruentni sintagmem izveden iz dopunskoga sintagmema tipa graditi kuću ili pisati izvještaj. a pridjev ne može (ni u dubinskoj strukturi) funkcionisati kao dopuna bilo glagolu bilo deverbativnoj imenici (jer je dopuna predmet zahvaćen kakvom radnjom. nemar odgovornih. ali saučešće prijateljā ne može se preoblikovati u odredbeni sintagmem pridjevskoga tipa. Tako se npr. Tako npr. spuštiti se niže. dolaze iza glavnih tagmema (glagola). Tako npr. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 237 . izvještaj predśedavajućega. Međutim mogućnost da se sintagmemi s jednim tipom gramatičke veze među tagmemima zamjenjuju sintagmemima s drugim tipom gramatičke veze ima i ograničenja. Treći i najčešći razlog blokiranja takvih i sličnih preoblikovanja tiče se značenja ili funkcije. npr. *preduzećni direktor ili sl. upor. Nema pridjeva koji bi se tvorio od oblika prijatelji i značio „ono što se odnosi na prijatelje“ ili „ono što pripada prijateljima“ (prijateljsko saučešće nešto je sasvim drugo – to je saučešće svojstveno prijatelju ili prijateljima). stići prekasno. skrenuti lijevo. SINONIMNI I HOMONIMNI SPOJEVI RIJEČI Iz navedenih primjera vidi se da se iste službe sastavnica sintagmema mogu izražavati različitim tipovima gramatičke veze među tagmemima. ne mogu biti preoblikovani u sintagmeme s kongruentnim atributima jednostavno zato što od svake imenice pridjev nije potvrđen. Drugi razlog može biti u tome što se pridjevom ne može prenijeti obavještenje o množini. nego svojstvo). grijati se zimi. starac s bradom ili đevojka plavih očiju/s plavim očima. ljepota riječnih slapova. odnosno funkcija. To u još većoj mjeri važi za višečlane zavisne tagmeme. uvjeriti se izbliza. npr. jedno je od glavnih izvorišta gramatičke sinonimije na nivou sintagmema. kuća njezinih roditelja. probuditi se rano. a može biti i rezultat rekcije.okolnosti vezano za prostor ili vrijeme. direktor preduzeća. npr. gledati unatrag. npr. neki sintagmemi s nekongruentnim atributima. koja mogu biti uslovljena različitim razlozima. Ta mogućnost da se isto ili slično značenje. da se sintagmemi tipa plavooka đevojka mogu zamjenjivati sintagmemima tipa đevojka plavih očiju. izrazi različitim tipovima gramatičke veze među tagmemima. bradat starac ili plavooka đevojka. lunjati noću. list duba.

brkat čovjek. U sintagmemima tipa litar ulja. parče hljeba ili odred vojnika GT označava cjelinu predmeta ili mjeru materije. ovđe će se. ZNAČENJE SPOJEVA RIJEČI Pojedini spojevi riječi mogu se analizirati i s obzirom na značenja tagmema koji ulaze u njihov sastav. novinar crnogorske televizije ili pripadnik oružanih snaga GT označava pripadnika ili pripadnike grupe. S druge strane ima i primjera u kojima sintagmemi mogu biti homonimni. bratov sat. Riječ je dakle o dionom ili partitivnom genitivu. onoga koji je pośednik. a ZT onoga kome predmet pripada. a zavisni tagmem (ZT) imenska riječ u genitivu bez prijedloga (s odredbom ili bez nje). Budući da su dosad opisane službe i značenja pojedinih vrsta riječi te posebno službe i značenja pojedinih padežnih oblika i prijedloško-padežnih izraza. 238 SINTAKSA . Tako npr. U sintagmemima tipa poglavlje romana. za konkretizaciju sadržaja toga predmeta. udruživati u jednome obliku više različitih značenja. U sintagmemima tipa simbol pobjede.. učesnike manifestacije i sl. a ZT služi za objašnjavanje. a ne može se izraziti pridjevom (kao što se može prisvojnost. ruke đeteta ili vrata velike dvorane GT označava dio predmeta. a ZT predmet kome taj dio pripada. Takvi se sintagmemi mogu značenjski analizirati na ovaj način: U sintagmemima tipa dom penzionera. članove ustanove. Tu je riječ o odnosu dijela i cjeline. Riječ je o eksplikativnome genitivu. U sintagmemima tipa član parlamenta. Riječ je dakle o prisvojnome genitivu. kao ogledna. značenje „vrućina dok traje ljeto“. vlasnik predmeta. Riječ je dakle o odnosu između pojedinca i kolektiva ili o događaju koji pretpostavlja više učesnika. kvalitativnost. tj. kamena kuća). tj. „vrućina koja je svojstvena ljetu“. raspored časova ili znak dobre volje GT označava predmet koji je potrebno dodatno objasniti (dati obavještenje o tome šta je sadržaj toga predmeta). sintagmem vrućina ljeti pretpostavlja značenje „ljetnja vrućina“. npr.Slično tome nekongruentni odredbeni sintagmemi tipa litar ulja ili parče hljeba ne mogu se preoblikovati u kongruentne sintagmeme tipa *uljna litra ili *hljebno parče jednostavno zato što se dionost (partitivnost) izražava genitivom imenskih riječi. a ZT označava grupu ili ustanovu. analizirati značenja pojedinih tagmema (glavnih i zavisnih) samo u sintagmemima kojima je glavni tagmem (GT) imenska riječ u nominativu. „vrućina u vrijeme ljeta“. ili gradivnost. npr. igralište Sutjeske ili baština naših predaka GT označava predmet (u širem smislu). ali i priloško značenje (okolnosno). a ZT označava taj predmet ili materiju. npr.

ali umjesto Mnogo ljudi je došlo ne kažemo *Mnogo je došlo. U sintagmemima tipa gradnja kuće. npr. npr. Riječ je o subjekatskome genitivu jer je takve konstrukcije moguće preoblikovati u rečenice u kojima imenica u genitivu stoji u nominativu i zauzima poziciju subjekta. Riječ je o objekatskome genitivu jer je takve konstrukcije moguće preoblikovati u rečenice u kojima imenica u genitivu stoji u akuzativu i zauzima poziciju objekta. Veterani se takmiče i sl.U sintagmemima tipa takmičenje veterana. a u drugima je i gramatička i leksička povezanost među tagmemima takva da se ne mogu razdvojiti. o vrsti kvalitativno-vremenskoga značenja. Tako npr. npr. povratak ratnika ili izvještaj glavnoga sekretara GT označava opredmećenu radnju. U sintagmemima tipa visina solitera. oduševljenje navijača ili nemar naših ekologa GT označava svojstvo (izraženo deadjektivnom imenicom). kvalitet predmeta. mnogo ljudi. hiljadu godina. U sintagmemima tipa muškarac srednjih godina ili đevojčica predškolskoga uzrasta GT označava predmet (obično osobu). a zaviGRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 239 . malo problema. a ZT svojstvo predmeta s obzirom na vrijeme. a zavisni ima oblik genitiva. sedam dana. U sintagmemima tipa vijek ratova. a ZT svojstvo. ■ oni u kojima je glavni tagmem broj jedan. Riječ je o genitivu dobi u kome se susrijeću vrijeme i kvalitet. VEZANI I NEVEZANI SPOJEVI RIJEČI Spojevi riječi međusobno se razlikuju i po tome što u jednima susrijećemo nevezano (slobodno) spajanje tagmema. umjesto Neki ljudi su došli možemo reći Ljudi su došli. U sintagmemima tipa košulja kratkih rukava. Riječ je o genitivu svojstva ili kvalitativnome genitivu. noć dugih noževa ili vrijeme obilnih kiša GT označava vremenski interval. Takve sintagmeme susrijećemo kad glavni tagmem ne može sam za sebe zauzimati neku od pozicija u rečeničnoj strukturi. a ZT predmet (objekat) uključen u radnju. vožnja bicikla ili pranje novca GT takođe označava opredmećenu radnju. a ZT nosioca svojstva. Grade kuću i sl. neodređena ili upitna/odnosna). a ZT označava vršioca radnje. neki od rednih brojeva (najčešće prvi) ili zamjenica (obično pokazna. onoga na koga ili ono na što se svojstvo odnosi. đevojka plavih očiju ili roman toka svijesti GT označava predmet. Takvih vezanih sintagmema ima više vrsta. To su: ■ oni kod kojih je glavni tagmem količinski prilog ili broj koji se ne mijenja. a ZT predmete ili događaje koji su svojstveni tome intervalu. Riječ je o posebnoj vrsti vremenskoga genitiva. tj.

■ oni u kojima je glavni tagmem kopulativni glagol. smatrati lažovom. prestati pušiti. jezik za zube. zvati (se)/nazvati (se). obaviti uviđaj. stolica bez naslona. držati. podnijeti tužbu. a zavisni infinitiv ili konstrukcija da + prezent. jedan od najboljih primjera. npr. doći do daha. oni među njima. činiti čuda. kula od karata. prebrojati sve zvijezde. biti blizu i sl. pun hvale. složeni i obaveznosloženi. s prijedloško-padežnim izrazima. a zavisni imenska riječ u nominativu. imenovati. prijedloško-padežni izraz ili prilog). obilna kiša. jedna od sastavnica. koja od studentkinja. naše gore list. Prostima se nazivaju oni sintagmemi koji se sastoje od dvaju tagmema. To mogu biti dvije imenske riječi. Proste sintagmeme čine i glagoli kao glavni tagmemi s imenicama u kosim padežima. a zavisni imenska riječ u kosom padežu (najčešće u akuzativu) ili prijedloško-padežni izraz. izgubiti iz vida. ■ među vezane sintagmeme. neočekivani gost.. prevesti/prevoditi žednoga preko vode. npr. grad Šavnik. pridjev. glagol biti. ograda od gvožđa. npr. dobiti/dobijati krila. biti poslanik. jasno kao na dlanu. imati obzira. poklon za babu. vrijedan pažnje. umjeren u jelu. dati pristanak. koje mogu imati različite strukture. i to dvostruko ili višestruko vezane (jer kod njih nijedan tagmem nije slobodan). daleko od svojih. biti u neprilici. neki predośećaj. npr. ■ oni u kojima je glavni tagmem neki od perifraznih glagola. rijeka Cijevna. smatrati. npr. naći se u nebranom grožđu itd. tj. instrumentalu ili prijedloško-padežni izraz (s prijedlogom za). biti neugodan. npr. SPOJEVI RIJEČI PO SASTAVU (PROSTI. naša komšinica. umjeti se snaći.. ostati/ostaviti na ćedilu. biti treći. ■ oni u kojima je glavni tagmem modalni ili fazni glagol. neki od ozlijeđenih. ■ oni u kojima je glavni tagmem neki od (značenjski nepotpunih) glagola tipa postati/postajati. proglasiti/proglašavati. nastaviti prkositi. stupiti na snagu. prilozima ili infinitivima kao zavisnim tagme240 SINTAKSA . komšinica profesorica. moći da se podnese i sl. a zavisni punoznačna riječ (imenica. npr. mirne duše (što učiniti). SLOŽENI I OBAVEZNOSLOŽENI) S obzirom na sastav sintagmemi mogu biti prosti. mačji kašalj. vrata dvorane. zatim imenska riječ ili prilog s prijedloško-padežnim izrazom. biti slab. postati svjestan. privesti kraju. držati na oku. npr. držati za budalu. broj. ubrajaju se i frazeologizovane konstrukcije.sni ima oblik prijedloško-padežnoga izraza (s prijedlozima od ili među).

može biti ili imenica (npr. i to: a. lijegati kasno. njima se načelno može oduzeti element kojim su prošireni. U kongruentnim imeničkim spojevima riječi zavisni tagmem. sintagmemi čovjek dobre naravi ili doći iduće godine ne mogu biti preoblikovani u sintagmeme *čovjek naravi ili *doći godine. odnosno akuzativ. spojevi riječi (sintagmemi) dijele se na imeničke. Složenim sintagmemima nazivaju se oni kod kojih je bilo glavni bilo zavisni tagmem proširen još kakvom punoznačnom riječju ili prijedloško-padežnim izrazom. lijegati kasno uveče. IMENIČKI SPOJEVI RIJEČI Imenički spojevi riječi. poklon za tvoju babu. Kako su složeni sintagmemi prošireni prosti. Tako npr. pa onda postaju prosti (npr. pridjevska zamjenica. vrata dvorane. to pismo. vrijedan pažnje Složeni spojevi riječi naša komšinica profesorica. neki čudan predośećaj. b. ležati u bolnici. nositi naočare. npr. imenička zamjenica ili imenički broj (brojevna imenica). pisati olovkom. komšinica profesorica. naša komšinica profesorica. naša komšinica. dobar povod. vrijedan svake pažnje Obaveznosloženi spojevi riječi čovjek dobre naravi. SPOJEVI RIJEČI PO SASTAVU Jednostavni spojevi riječi naša komšinica. doći iduće godine STRUKTURA SPOJEVA RIJEČI S obzirom na to koja od (vrsta) riječi funkcioniše kao glavni tagmem. dijele se na kongruentne i nekongruentne s obzirom na to jesu li glavni i zavisni tagmem u odnosu kongruentnosti ili ne. poneki izuzetak. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 241 . rijeka Cijevna) ili pridjevska riječ. npr. glagolske i priloške. pridjev. lutajući reporter. npr. komšinica profesorica. npr. razmišljati o budućnosti. ali ima i složenih sintagmema koji se ne mogu preoblikovati u proste. To su prije svega oni kojima je zavisni tagmem kvalitativni ili vremenski genitiv. vrata male dvorane. pridjevske.). drvena stolica bez naslona.mima. vrata male dvorane. kojima je u funkciji glavnoga tagmema imenica. ograda od kovanoga gvožđa. ležati u bolnici na kraju grada. neki predośećaj itd. kakvo ljeto. Takvi se sintagmemi nazivaju obaveznosloženima. njihov problem. potonuli svijet. koji u neobilježenome redu riječi stoji ispred glavnoga tagmema. tamna mrlja. gledati kroz prozor.

■ u akuzativu (samo prijedloškome). molba za odsustvo. npr. pljunuti ti. Tada funkciju zavisnoga člana ima pridjevska riječ (npr. drugi on. npr. ■ u besprijedloškome ili prijedloškome dativu. neko ljubazan. vremenskoga značenja. mi ovđe. sintagmemi takođe mogu biti kongruentnoga tipa. npr. zatim glagol ili prilog. kupovanje vremena. mi s ove strane. ■ u besprijedloškome ili prijedloškome instrumentalu. dolazak k vama. jurnjava autom. nešto na putu) ili imenicu u genitivu s obaveznim atributom (determinatorom). kuća od kamena. npr. branjenje ćutanjem. čitanje pjesama. svako normalan. npr. dosađivanje po žurkama. npr. neko duge kose. susret s nepoznatim. vi danas. jedna knjiga. peć na plin. šetnja gradom. napad na poštansku kočiju. Imenica u funkciji zavisnoga tagmema može biti: ■ u besprijedloškome ili prijedloškome genitivu. neko negđe. svako iskrenih namjera (nije gramatično: *vi pogleda. Osim toga u funkciji zavisnoga tagmema može se naći i prilog. obično prostornoga značenja. buka pod prozorom. gužva na stanici. Kad je u funkciji glavnoga tagmema imenička zamjenica. vi sumnjivih shvatanja. a zavisni tagmem u neobilježenome redu riječi nalazi se iza glavnoga. prvi sumrak. broj (posebno redni). ■ u lokativu. npr. vi iz grada. ili. nešto dobro) ili imenica (npr. svjetlost svijeće. npr. rjeđe.c. mi izgnanici. a funkciju zavisnoga tagmema može imati besprijedloška imenska riječ u kosom padežu ili prijedloško-padežni izraz. kap u moru. golman dugih ruku. put prema šumi. oni juče. izlazak iz kuće. onda se u funkciji zavisnoga tagmema nalazi imenica u genitivu (npr. deseta zapovijest. Kad su u funkciji imeničkih sintagmema imenički brojevi (zbirni brojevi i brojevne imenice). niko od prisutnih. *svako namjera). vi političari). npr. *neko kose. pośeta bratu. razmišljanje o drugim stvarima. U nekongruentnim imeničkim sintagmemima u funkciji glavnoga tagmema po pravilu je imenica koja je često izvedena od glagola ili pridjeva. put u nepoznato. rastinje pokraj puta. neko bez elementarne kulture. troje kola. poziv zvanicama. Odnos između glavnoga i zavisnoga tagmema jeste odnos rekcije ili pridruživanja. Sintagmemi toga tipa s rekcijskim odnosom ili s odnosom pridruživanja među tagmemima u funkciji zavisnoga tagmema imaju prijedloško-padežni izraz (npr. troje 242 SINTAKSA .

bijel poput snijega. modifikatora (ili s prilozima. npr. drukčiji od vas. npr. izvještaj predśednika vlade o stanju u zdravstvu. npr. prodaja robe strancima preko zastupnika. po drugim klasifikacijama) koji im prethode i služe za intenziviranje njihova značenja (npr. Neki imenički spojevi riječi strukturirani su i tako da imaju po dva. U prijedloško-padežnim izrazima u toj funkciji mogu se naći svi kosi padeži: ■ genitiv. tužan zbog rastanka. ■ instrumental. vrlo dobar. oduševljen ponudom. siguran u uspjeh. PRIDJEVSKI SPOJEVI RIJEČI Pridjevi s rječcama u službi uporednih rječca. ■ dativ. izrazito uspješan. nesiguran pod pritiskom. pa i po tri zavisna tagmema. zadovoljan postignutim. sklon povredama. prijetnja igrača sudiji ili žalba oštećenih višem sudu. npr. drugi s kraja. Ima ih sa zavisnim tagmemima i u genitivu i u dativu i u prijedloškome genitivu. sasvim jednostavan. željan slave. vrijedan poštovanja. dobar prema đeci. Tako ima spojeva riječi sa zavisnim tagmemima i u genitivu i u dativu. prilično sposoban. nego sastavnicama spojeva riječi ili tagmemima (kao i prijedloško-padežni izrazi). npr. njih četvoro. sposoban za vrhunska dostignuća. Od kosih padeža to mogu biti: ■ genitiv. dugačak hiljadu kilometara. milion problema) ili lična zamjenica u genitivu množine (npr. nedostupan vlastima. ili i u genitivu i u dativu i u lokativu. ljut na sebe. Zato se pridjevskim sintagmemima smatraju samo oni kod kojih se zavisni tagmem uvodi rekcijom ili pridruživanjem. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 243 . Mogu to takođe biti zavisni tagmemi i u genitivu i u prijedloškome genitivu i u prijedloškome akuzativu. sedmorica glumaca. nas troje). ■ dativ. težak jednu tonu.prasadi. ■ instrumental. polovina plate. sličan đedu. npr. npr. saglasan s prijedlogom. npr. ■ akuzativ (i to akuzativ mjere ili količine). bogat šumom. vas dvojica. npr. npr. krajnje neodlučan) ne smatraju se spojevima riječi ili sintagmemima. npr. pobuna radnika protiv poslodavaca za bolje uslove privređivanja. lišen brige. npr. a u toj funkciji mogu se naći imenske riječi u kosim padežima ili prijedloško-padežni izrazi. ■ akuzativ.

■ zavisna klauza. stiđeti se svoga postupka. nemoćan da bilo što preduzme. postupati prema zarobljenima. umjeren u jelu. ■ instrumental. vjerovati u čuda. prostornu. Takvi sintagmemi imaju po pravilu dopunu u akuzativu. vjerovati svakome. ■ dativ. saośećati s rodbinom. brinuti se za siromahe. npr. npr. pisati rođacima. a kod priloških zavisni tagmem označava okolnost u kojoj se vrši glagolska radnja. grk kao pelin. npr. načinsku i sl. kadar pobijediti (svakoga). ■ infinitiv. lijep kao slika. gladan kao vuk. npr.■ lokativ. zazirati od javnih nastupa. ■ akuzativ. osloboditi se obaveza. predati se policiji. U ostalim dopunskim sintagmemima funkciju zavisnoga tagmema mogu imati svi i besprijedloški (osim akuzativa i. (u rečenici takav tagmem odgovara priloškoj odredbi). Osim toga funkciju zavisnih tagmema u pridjevskim spojevima riječi mogu još vršiti: ■ uporedna konstrukcija s rječcom kao. śetiti se imena. npr. vremensku. naravno. pisati pismo. npr. Dopunski sintagmemi Kod dopunskih sintagmema u funkciji zavisnoga tagmema stoje besprijedloški i prijedloški oblici kosih padeža povezani s glavnim tagmemom (glagolom) jakom rekcijom. nositi kravatu. vrijedan da se spomene. 244 SINTAKSA . npr. misliti na budućnost. kupiti brod i sl. upravljati helikopterom. praviti probleme. Može to dakle biti: ■ genitiv. npr. poznat po skandalima. spreman odgovoriti. npr. GLAGOLSKI SPOJEVI RIJEČI Glagolski spojevi riječi dijele se na dopunske i priloške. čvrst na nogama. lokativa) i prijedloški oblici kosih padeža. baviti se trgovinom. Posebnu grupu dopunskih sintagmema čine oni u kojima službu glavnoga tagmema vrši prelazni glagol. označava predmet uključen u radnju (u rečenici takav zavisni tagmem odgovara objektu). npr. Kod dopunskih spojeva riječi zavisni tagmem dopunjuje u nečemu radnju označenu glagolom. hvaliti se ocjenama.

npr.■ lokativ. brzo poput vjetra (nestati) itd. lećeti poput ptice. Kod sintagmema s prilogom u funkciji zavisnoga tagmema valja razlikovati one koji označavaju kvalitet (rjeđe i kvantitet) radnje i koji u neobilježenome redu riječi stoje ispred glagola. PRILOŠKI SPOJEVI RIJEČI Kao što pridjevi s rječcama (tipa vrlo dobar) ne čine posebne sintagmeme. zasnivati se na čvrstim dokazima. tako ni prilozi (uglavnom oni koji su izvedeni od pridjeva) ne čine sintagmeme ako im se pridodaju rječce (po drugim klasifikacijama prilozi) koje označavaju intenzifikaciju (pojačavanje) njihova značenja. lagati iz straha. prići zdesna. a funkciju zaGRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 245 . Zavisni tagmem u obliku imenske riječi može biti: ■ u genitivu. npr. npr. ■ u akuzativu. čekati godinama. previše jednostavno. pojaviti se pred publikom. šetati svaki dan. npr. slabo spavati. zaposliti se iduće godine. prilično grubo. slično njima (postupati). trčati uz brijeg. Zato u funkciji zavisnoga tagmema priloških sintagmema stoje imenske riječi u kosim padežima ili prijedloško-padežni izrazi. naći se u neprilikama. npr. od ostalih sintagmema u kojima prilozi u neobilježenome redu riječi dolaze iza glagola. lako shvatati. ■ u lokativu. tumarati okolo. raditi puno radno vrijeme. npr. vrlo loše (primiti). sresti se ujutro. ■ u dativu. proći pored groblja. prići šumi. uživati u planinarenju. Poseban tip spojeva riječi te vrste čine količinski sintagmemi kod kojih funkciju glavnoga tagmema imaju količinski prilozi ili nepromjenljivi brojevi. primati utorkom. zastati u čudu. razmisliti o ponudi. ■ u instrumentalu. okrenuti se k zidu. Glavni i zavisni tagmem nalaze se u odnosu slabe rekcije ili u odnosu pridruživanja. dugo pričati. šetati parkom. spavati pod drvetom. jako pametno i sl. npr. npr. gledati u nebo. a u funkciji zavisnoga može biti imenska riječ u bilo kojem kosom padežu (bez prijedloga ili s prijedlozima) ili prilog. npr. Priloški sintagmemi U priloškim sintagmemima u funkciji glavnoga tagmema može biti bilo koji glagol. otputovati rođacima. izaći na ulicu. ploviti nad gradom. gladovati zimi. drugačije od kolega (razmišljati). brzo se izgubiti. dosta brzopleto. grubo prekinuti. gledati onamo. doputovati ove zime. npr. roditi se na selu.

takav genitiv po pravilu je u jednini.) [Spoj riječi malo čovjeka u crnogorskome jeziku. mnogo kiše. reći *malo čovjeka niti *mnogo knjigē. pet noći. čekati godinama. npr. bijel poput snijega. kupovanje vremena. prvi mrak. saglasan s prijedlogom. vjerovati u čuda. izići na ulicu. Dopunski: nositi kravatu. Tim prilogom imenici uz koju stoji pridaje se deminutivno ili. brzo poput vjetra . previše uznemiravanja.] STRUKTURA SPOJEVA RIJEČI Imenički spojevi riječi komšinica profesorica. Priloški: lećeti poput ptice. tj. naročito u razgovornome stilu. nekoliko nas. tumarati okolo Priloški spojevi riječi malo ulja. pa se zato ne kaže *malo vódā niti *mnogo pijesaka. težak jednu tonu. gladan kao vuk Glagolski spojevi riječi 1. sklon povredama. a genitiv ostalih imenica u takvim sintagmemima u pravilu je u množini. pejorativno značenje. malo ulja. baviti se trgovinom 2. umjeren u jelu. a vrijedi i obrnuto. tamna mrlja. jurnjava autom. (Ako je riječ o gradivnim imenicama. npr. malo ljudi. nego samo genitiv jednine.visnih tagmema imenske riječi u obliku besprijedloškoga genitiva. npr. ima sasvim drugo značenje. češće. malo vode. ograda od gvožđa. śetiti se imena. pet noći. od gradivnih imenica ne upotrebljava se iza kvantifikatora genitiv množine (takve imenice i nemaju množine). mnogo knjiga – ne može se npr. mnogo pijeska. previše nerviranja. trista godina itd. uslov da se uspije 246 SINTAKSA Pridjevski spojevi riječi vrijedan poštovanja. bogat šumom.

[m3] itd. uopštene prirode. pripada sferi govora. pomnije rečenicu Naš komšija prodaje kuću pa se upitamo što ta rečenica GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 247 . a govor pretpostavlja stvarno komuniciranje koje je strukturirano po zakonitostima jezika kao sistema. tj. Plovimo mirnim morem. REČENICA KAO JEZIČKA I GOVORNA JEDINICA Nešto slično onome što je rečeno o fonemu i o spoju riječi važi i za rečenicu. Razmotrimo li npr. Fonem /m/ npr. glas m ispred glasa v drukčiji no glas m ispred glasa č itd. parole). langue) i govor (fr. I ona se naime može poimati bilo kao jedinica jezika bilo kao jedinica govora. Različitost između pozicijskih varijanata toga fonema. Mirnoga mora niko se ne boji ili Grade kuću tri godine. glas m ispred glasa a drukčiji je no glas m ispred glasa v. a spojeve riječi uključene u rečenicu ili u tekst sintagmama. Te razlike međutim zanemaruju se kad se govori o fonemu /m/ kao o jezičkoj jedinici. u navedenome slučaju uslovljene pozicijom. Ona podrazumijeva različite realizacije.REČENICA I ISKAZ JEZIK I GOVOR U savremenome jezikoslovlju razlikuju se pojmovi jezik (fr. Zato smo spojeve riječi kao jezičke jedinice nazvali sintagmemima. Pod jezikom se podrazumijeva uopšteni sistem znakova. Jezik se dakle poima kao mogućnost (potencija). Nešto slično važi i za odnos između spoja riječi (sintagmema) i sintagme. alofona. Jedna dakle jezička jedinica (fonem) podrazumijeva mnoštvo različitih realizacija (glasova): [m1]. fonem /m/ podrazumijeva različite realizacije (alofone). Gradiće kuću na moru i sl. ono po čemu su jezičke jedinice strukturirane da bi se njima moglo komunicirati. njegovim mjestom u zvukovnome nizu. a govor kao ostvarenje (realizacija) toga modela. kao ono zahvaljujući čemu se može komunicirati. jeste jezička jedinica jer je apstraktne. tramvaj. Tako se već najmanja jezička jedinica – fonem – poima kao jedinica jezika. npr. omča i sl. npr. I pojedine jezičke jedinice mogu se poimati bilo kao jedinice jezika bilo kao jedinice govora. kao model. u riječima kao što su mačka. Drugim riječima. odnosno jedinicama koje nazivamo glasovima. [m2]. Tako spojevi riječi mirno more ili graditi kuću podrazumijevaju različite realizacije u višim sintaksičkim jedinicama.

248 SINTAKSA . stvarnome (eventualnome) značenju te jedinice malo što možemo reći. Riječ komšija dakle kao jezička jedinica podrazumijeva da čovjek o kojem je riječ može biti i visok i nizak. realizaciju jedne od mogućnosti koja se nudi jezičkom jedinicom. Tek kad se ta rečenica upotrijebi u konkretnoj govornoj situaciji ili u kontekstu. Mi ne znamo ništa pobliže o tome kakav je to komšija: je li visok ili nizak. a ne govorna jedinica. Nedavno međutim saznadosmo da naš prvi komšija prodaje kuću jer je kupio stan u Baru (. npr. ako jeste. koji je dakle poznat iz konteksta i/ili situacije). Tako i za cijelu rečenicu Naš komšija prodaje kuću možemo reći da ima značenje. što pripada sferi jezika. i Crnogorac i Albanac.. za riječi. je li jednospratnica ili višespratnica. ali ipak o konkretnome njezinu značenju ne možemo reći ništa. I riječ komšija. automobil i sl. sagovornik poznaje ili koji je prethodno opisan. kao što je već pomenuto. odgovor i neće biti tako jednostavan. naš komšija znači „čovjek koji živi u našoj blizini“. I s jedne i s druge strane ulice imasmo dobre i ljubazne komšije s kojima bijasmo u vrlo dobrim odnosima. kako itd. je li lijepa ili ružna.).. ali nemaju smisla. stan. je li star ili mlad. Stanovah s roditeljima u jednoj od onih malih kuća u Staroj varoši.). je li namještena i. ali da nema smisla. npr. operišemo zapravo jedinicama koje imaju značenje. prodaje li se isključivo za novac ili ne. da je dakle jezička. Slično se možemo pitati i o konkretnijem značenju glagola prodavati: prodaje li se jeftino ili skupo. ima li đece ili nema. pa se često i pośećivasmo. U takvim jedinicama riječ je dakle o svojevrsnome paradoksu: mi navedenu rečenicu razumijemo. i to razumijemo u cjelosti (ne možemo čak reći da u njoj ima išta što ne razumijemo). i bogat i siromašan itd. Ta razlika važi i za niže jezičke jedinice.znači. je li bolestan ili zdrav. Tek kad se u konkretnome govornome činu zbori o konkretnome čovjeku (koga npr. je li drvena ili kamena. prodaje znači „ustupa drugome za novac“. Ne znamo takođe ništa pouzdanije ni o kući: je li velika ili mala. da zaista nešto znači i da je to značenje moguće opisati. ima li dvorište ili nema. i mlad i star. može li se umjesto novca ponuditi štogod drugo (neka kuća drugđe. a smisao podrazumijeva konkretizaciju. Značenje je dakle nešto što je uopšteno. S druge strane mi o konkretnome. npr. ZNAČENJE REČENICE I SMISAO ISKAZA Kad govorimo o jedinicama tipa Naš komšija prodaje kuću. prodaje li se preko oglasa ili nekako drugačije itd. odnosno u konkretnu govornu situaciju. ali nema nikakva smisla ako nije dio jedinice uključene u kontekst. i ljubazan i neljubazan. Pogotovo malo možemo reći o konkretnim značenjima njezinih sastavnica. onda ona dobija stvarni smisao. vikendica. ima značenje (to je ono što o toj riječi možemo naći u rječniku). kuća znači „zgrada u kojoj stanuje jedna ili više porodica“ i sl. je li oženjen ili neoženjen. je li njegova kuća odmah pored naše ili nije. što pretpostavlja različite mogućnosti realizacije. S jedne strane svi izvorni govornici crnogorskoga jezika znaju i potvrdiće da ta rečenica pripada u cjelini crnogorskome jeziku. ta riječ dobija smisao.

gospodaru. To je. i predikat. rđo! Hoću ja. potencijalne jedinice. REČENICE I ISKAZI PO STRUKTURI Rečenice i iskazi razlikuju se međusobno po gramatičkoj strukturi. B. Muč. Jeste bogme. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 249 . A. gospodaru. Rado. Ostali se članovi strukture podrazumijevaju iz govorne situacije. Djelovi njegove gramatičke strukture naime mogu biti sadržani ili u kontekstu ili u govornoj situaciji. A. B. A sad? Ne valja gospodi zakonik. Ko? Komšija. Rečenice imaju potpunu gramatičku strukturu. B. često i prilošku odredbu. Rečenice su dakle uopštene. ni dao Bog. no neće svijet. no je pogažen. Kažu da prodaje. ne bi ga već ni bilo. a iskaz može biti ili samo Komšija ili samo Prodaje ili samo Kuću ili samo U Danilovgradu. jedinice koje pretpostavljaju različite načine ostvarivanja u komunikaciji. pripadaju govornim jedinicama. A. Da je uništen.: – – – – – – – – – – Ne budali. koje nazivamo iskazima.Prema tome jedinice sa značenjem pripadaju jezičkim jedinicama i nazivaju se rečenicama. koje su isključene iz konteksta ili iz govorne situacije. npr. Takvi iskazi mogu se naći posebno u tekstovima dijaloške prirode. jer iz potpunosti gramatičke strukture proizilazi njihovo značenje. Nije. jedna od mogućih realizacija rečenice kao jezičke jedinice. B. Samo kuću? Itd. gore. Pogodio. B. Šta? Kuću. Upor. Naš komšija? Da. Rečenica po pravilu ima i subjekat. Upor. Rado. A. Iskaz ne mora imati potpunu gramatičku strukturu. Iskaz je s druge strane stvarna komunikacijska jedinica. i objekat.: A. Đe? U Danilovgradu. zakonik nije uništen no pokoleban. odnosno jedinice kojima se stvarno komunicira. a jedinice koje karakteriše smisao. to je zlo. Komšija prodaje kuću u Danilovgradu. Ko veli? Ja.

U tome slučaju dakle tih sastavnica ima šest. u i Danilovgrad. predikata. Naš komšija prodaje staru kuću u Danilovgradu ili Naš komšija prodaje staru kuću u lijepome Danilovgradu. tj. Da bi to postali. prodavati. objekta i priloške odredbe navedena rečenica ima i atribut (naš). npr. pa zahtijeva dopunu (objekat) u akuzativu. košija. a isto to važi i za apozicije. 250 SINTAKSA . na članove rečenične strukture. kojih je najmanje jedan. a to je njezina raščlanjivost: rečenica naime mora biti raščlanjiva na sastavne djelove. valja poći od pitanja: Što je to što svaka rečenica (u ovome slučaju prosta. koji smo prethodno navodili. što je to bez čega rečenice nema? RAŠČLANJIVOST REČENICE U odgovoru na to pitanje može se krenuti od govornika koji proizvodi rečenicu. to bi bile sastavnice naš. nesložena) mora imati da bi se smatrala rečenicom. a da bi se izdvojili iz konteksta. moraju se izdvojiti iz konteksta. predikat. (Stefan Mitrov Ljubiša. npr. Koji to svijet neće da muči? i sl. GRAMATIČKA SVOJSTVA REČENICE Da bi se utvrdila gramatička svojstva rečenice. Rado? – Vaši kmetići. Naš komšija prodaje kuću u gradu Danilovgradu. Ko veli da ne valja gospodi zakonik?. U primjeru Naš komšija prodaje kuću u Danilovgradu. prodavati u prezentu (prodaje – to je jedan od oblika koji toj jedinici omogućava da funkcioniše kao predikat). one se moraju gramatički oblikovati tako da mogu funkcionisati kao rečenični članovi. kuća. No ti članovi (atribut i apozicija) ne mogu stajati u rečenici samostalno. Osim subjekta. pa ih nazivamo nesamostalnim članovima rečenice. Skočiđevojka) Iskazi kao što su Ko veli?. pa jedinica komšija stoji u nominativu (da bi funkcionisala kao subjekat). Iz toga odmah proizilazi jedno važno svojstvo rečenice. On mora najprije odabrati neke jezičke jedinice. mora im se dopuniti osnovna gramatička struktura. koji mora stajati uz prijedlog i koji je ovđe u službi priloške odredbe (kao okolnosti u kojoj se događa radnja glagola prodavati).– Koji svijet. odnosno rečenične sastavnice (riječi. Za razliku od njih subjekat. Koji svijet? i sl. te jedinice u i Danilovgrad u lokativu. Atribute bi mogle imati i druge imenice u navedenome primjeru. ne mogu funkcionisati kao rečenice jer nemaju potpune gramatičke strukture. a inače mora biti najmanje jedna. Kad se jedinice koje ulaze u sastav rečenice odaberu. jedinica kuća u akuzativu jer je glagol prodavati u službi predikata prelazan. odnosno oblike) od kojih će se rečenica sastojati. npr.

ali to ne znači da oni ne sadrže obavještenja bilo o vremenu bilo o načinu zbivanja. modalni glagoli. onda su joj svojstvene informacije o tome je li ono o čemu se saopštava stvarno ili nestvarno. Moramo porazgovarati o tome. riječ je o prošlosti. koja mogu biti primarna (glagolski oblici vremena i načina) ili sekundarna (različite imenske konstrukcije. vremenski ili načinski prilozi. IZRAŽAVANJE VREMENSKIH ILI NAČINSKIH ZNAČENJA Vremensko-načinska svojstva rečenice iskazuju se primarno posebnim glagolskim oblicima kojima se izražava sadašnjost (prezent). Tišina!) ili priloški (npr. Meni to treba baš sad). Iz rečenoga je vidljivo da su označavanje vremena ili označavanje načina obavezna svojstva svake rečenice. trebati. Ako rečenici nijesu svojstvene informacije o vremenu odvijanja onoga o čemu se saopštava. ako se odvija prije trenutka govorenja. prilog śutra budućnost (npr. Ako se ono o čemu se saopštava odvija u trenutku govorenja. proizilaziti iz konteksta ili govorne situacije). procesu i sl. sadašnjost ne mora izražavati samo oblikom prezenta (npr. Na sintaksičGRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 251 . htjeti. kad je riječ o iskazima. prilog sad može označavati ili pojačavati sadašnjost (npr. Tako se npr. npr. Hoću da svakako dođete i sl. vjerovatno ili nevjerovatno. a mogu. VRIJEME ILI NAČIN Rečenicom se prenose informacije o događaju. odnosno posebnim glagolskim oblicima kojima se izražava zapovijest (imperativ). je li želja ili zahtjev i sl. ako se odvija poslije trenutka govorenja. koji mogu stajati samostalno u rečenici. zbivanju. odnosno iskaza. Međutim ima iskaza koji ne sadrže ni vremenske ni načinske glagolske oblike (npr. moguće ili nemoguće. Te informacije sadrže i podatke o tome odvija li se ono o čemu se saopštava u trenutku govorenja. Ćutite! ili Izlazite!) nego i imenički (npr. Napolje!). Svojstvo rečenice kojim se odgovara na takva pitanja naziva se načinom. Treba biti strpljiv. Juče njih dvoje śede i razgovaraju). Dolazi voz!) nego i imenički (npr. Voz!). To se gramatičko svojstvo rečenice naziva vremenom. Tako npr. riječ je o sadašnjosti.objekat i prilošku odredbu. U takva sredstva spadaju takođe modalni glagoli. npr. stanju. nego način odvijanja radnje ili odnos učesnika govornoga čina prema radnji o kojoj je riječ. mogućnost ili uslov (potencijal) te želja (optativ). Zašto?). odnosno načinska svojstva rečenice. prije trenutka govorenja ili poslije trenutka govorenja. Putuje se śutra rano). morati. prošlost (perfekat) ili budućnost (futur). prilog juče prošlost (npr. riječi ili spojeva riječi) kojima se mogu izražavati ili pojačavati vremenska. Ima i posebnih leksičkih sredstava (tj. nazivamo samostalnim članovima rečenice. Ta svojstva izražavaju se različitim sredstvima. a zapovijest ili zahtjev ne mora se izražavati samo oblikom imperativa (npr. riječ je o budućnosti. kojima se ne označava radnja.

Za pojačavanje uzvičnosti često služi i vokativ. Đe je olovka?. Tako se npr. Kad se to dogodilo?. Uzvičnost se izražava posebnom uzvičnom intonacijom.kom nivou tako i inače biva. vrati se! i sl. Ne javiste se?. Ah. čuđenje ili ravnodušnost. reagovati na dobijenu informaciju ili sl. odnosom među iskazima u tekstu itd. pa nemaju posebnih jezičkih sredstava za označavanje toga značenja (izjavnosti). npr. Zašto se ne javiste? itd. a može se izražavati i intonacijom. npr. Čemu se smijete?. Hej. Možemo li se napokon dogovoriti?. pojedinim riječima. kojim se sagovornik poziva na učešće u govornome činu. Milena. Može se i pojačavati uzvicima. odobravanje ili neodobravanje. ljutnja i sl. nego je traži od sagovornika ili već dobijenu informaciju provjerava. Da nije kasno za dogovor?. Śetili ste se?.). Izjavnom rečenicom govornik sagovorniku ili sagovornicima prenosi informaciju. Uh. OBAVJEŠTAJNA SVRHA Osim raščlanjivosti i vremensko-načinskoga značenja svaka rečenica mora sadržati i informaciju o tome želi li govornik sagovornika o čemu obavijestiti. npr. Takva se informacija. UPITNE I UZVIČNE REČENICE S obzirom na obavještajnu svrhu sve rečenice mogu se podijeliti na izjavne (deklarativne).). dobiti od njega kakvo obavještenje ili učesnika govornoga čina podstaknuti. zatim upitnim zamjenicama i prilozima (npr. a uzvičnom rečenicom prenosi se obavještenje o odnosu (ponajprije emocionalnome) između govornika i sadržaja obavještenja ili između govornika i sagovornika (može to biti npr. Smiješno ti je? U pismu se ta upitna intonacija. dođi odmah ovamo!. S druge strane za izražavanje upitnosti i uzvičnosti postoje i posebna jezička sredstva. upitnom ne prenosi informaciju. Ko se nije javio?. to je predivno!. označava posebnim znakom – upitnikom (?). pojedinim tipovima konstrukcija (sintagmema ili rečenica). upitne (interogativne) i uzvične (eksklamativne). što me prepade!. Značenja i funkcije na tom nivou izražavaju se različitim jezičkim sredstvima: posebnim oblicima. koju takođe mora sadržati svaka rečenica. Koliko je sati?. bez obzira na to sadrži li rečenica i druga sredstva za izražavanje upitnosti ili ne sadrži. Kako vam je bilo?. npr.. emocionalni) prema onome o čemu se govori. reci što se dogodilo! 252 SINTAKSA . zar ili da. kojoj je svojstven pojačan intenzitet govorne realizacije i bilježi se u pismu posebnim znakom – uzvičnikom (!). zadovoljstvo ili nezadovoljstvo. naziva obavještajnom svrhom. iznenađenje. IZJAVNE. motivisati na govorni ili kakav drugi čin. izraziti svoj odnos (npr. Čega se śećate?. Zar se nijesmo tako dogovorili?. upitnost izražava ili pojačava upitnim rječcama li. Što je sad to?. Izjavne rečenice su s obzirom na obavještajnu svrhu neobilježene. Petre.

Ono se zove tema ili dato. Jednostavno zato što je u obavještajnome smislu za komunikaciju dovoljna rema (a tema je. onda je rema ili novo samo kuću. kad postane kontekstualno uključena. Zar vam nije dosta?!. budući da je poznata iz konteksta ili iz situacije. Rečenica naime nije obavještajno raščlanjena. Što to čini komšija s kućom? – Prodaje je. a koju smo nazvali iskazom. npr. Ko prodaje kuću? – Komšija. onda će cijela jedinica Komšija prodaje kuću u Danilovgradu biti opšteobavještajni iskaz. Preostali dio iskaza (prodaje kuću u Danilovgradu) nije novo obavještenje (rema ili novo). nego je obavještenje poznato iz konteksta (u ovome slučaju iz pitanja). drugim riječima. onda je rezultat djelimičnoobavještajni iskaz. pitanje Ko prodaje kuću?. nego je obavještajno raščlanjiva. pa je onda riječ o posebnim upitno-uzvičnim rečenicama. različite iskaze. a iskaz GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 253 . a tema Komšija prodaje kuću. u kome novo obavještenje sadrži samo sastavnica komšija.Uzvične mogu biti i rečenice koje su primarno izjavne. onda je rema ili novo prodaje. Ako pak pretpostavlja pitanje Đe komšija prodaje kuću?. a tema ili dato U Danilovgradu komšija kuću. OBAVJEŠTAJNA STRUKTURA ISKAZA Rečenica koja je uključena u kontekst ili pretpostavlja govornu situaciju. a ne i rečenica (kao jezička jedinica). a tema ili dato U Danilovgradu komšija prodaje. može imati raznoliku obavještajnu strukturu. Ako ista ta jedinica pretpostavlja pitanje Što prodaje komšija u Danilovgradu?. a to znači da pretpostavlja različite mogućnosti obavještajnoga raščlanjivanja ili. Da je to zaista tako. Što prodaje komšija? – Kuću. imati različite varijante komunikacijskih jedinica (iskaza) s obzirom na to prenosi li se novo obavještenje cijelim iskazom ili novo obavještenje (s obzirom na kontekst) sadrži samo dio iskaza. Što se čudite?!. vidi se po tome što se na pitanja može odgovoriti samo remom. Đe komšija prodaje kuću? – U Danilovgradu. zavisno od konteksta ili situacije. pa se može ispuštiti). onda je rema u Danilovgradu. Takvo novo obavještenje zove se rema ili novo. rečenica Komšija prodaje kuću u Danilovgradu pretpostavlja pitanje O čemu je riječ?. Ako npr. Tako rečenica s istom gramatičkom strukturom može. npr. Iz navedenoga se takođe vidi da obavještajno raščlanjen može biti samo iskaz. ali i rečenice koje su primarno upitne. Iz toga se ujedno vidi zašto djelimičnoobavještajni iskazi mogu imati nepotpunu gramatičku strukturu. Ako međutim ista ta jedinica pretpostavlja npr. Kako je to moguće!? Takve rečenice u pismu se označavaju kombinacijom upitnika i uzvičnika (?!) ili uzvičnika i upitnika (!?). Ako pretpostavlja pitanje Što to čini komšija s kućom u Danilovgradu?. u kome su svi djelovi ravnopravni s obzirom na količinu obavještenja koju sadrže (u tome slučaju iskaz u cjelini prenosi novo obavještenje). kao u navedenim primjerima. Rečenica je dakle jedinica koja pretpostavlja različite mogućnosti obavještajnoga raščlanjivanja. izlišna ili redundantna.

npr. no se mora reći Evo sad ustajem). Svi su poustajali. Ustajem rano. nazivaju se i besubjekatskima ili jednočlanima (jer imaju samo jedan od dvaju najvažnijih djelova rečenične strukture. Takve rečenice i nazivaju se bezličnima. Specifičnost je rečenice (u odnosu na zamjenice i glagole) u tome što lice u njoj može biti neutralisano. ali je predikat obavezan samo u rečenici. komunikacijske) jedinice te da je baš u obavještajnome raščlanjivanju glavni razlog uspostavljanja razlike između rečenice i iskaza. npr. u navedenim iskazima tipa Zašto? nema predikata. a u iskazu predikat ne mora biti prisutan. To bi se svojstvo moglo odrediti kao mogućnost da se rečenicom prenese obavještenje. Tada se putovalo samo noću. Budući da se u njih ne može uvrstiti (gramatički) subjekat. Danas je zabrinuta. Poslaćemo vam knjige (rečenica Poslaćemo vam kao jezička jedinica ne bi bila potpuna bez dopune knjige). npr. Naime i rečenicama je. objekat. ali ima predikativnosti). predikata). Poslaćemo vam knjige drugi put. Mrači se. u drugome licu (jednine i množine). Iz rečenoga se vidi da je upravo razlikovanje gramatičke strukture (tj. a kategorija prelaznosti zato što prelazni glagoli pretpostavljaju drugačiju rečeničnu strukturu no neprelazni. subjekat. reći *Evo sad ustanem. raščlanjivanje rečenice na predikat. 254 SINTAKSA . zato što svršeni glagoli ne mogu označavati radnju koja je istovremena s trenutkom govorenja (ne može se npr. prilošku odredbu) i obavještajne strukture (tj. Od ostalih kategorija za rečenično svojstvo predikativnosti važne su glagolske kategorije vida i prelaznosti: kategorija vida npr. svojstvena relacija prema kategoriji lica.je jedinica u kojoj se jedna od mogućnosti obavještajnoga raščlanjivanja stvarno realizuje. Razlika između rečenice i iskaza u tome je što se u rečenici pretpostavlja prisutnost i rečeničnoga člana koji je nosilac toga svojstva (tj. Već su otputovali. te u trećemu licu (jednine i množine). npr. a ne i u iskazu (npr. U rečeničnom svojstvu predikativnosti naročito važnu ulogu imaju razmotrene vremensko-načinske osobitosti rečenice te kategorije lica i broja. Naime uz prelazne glagole redovno stoje dopune. a uz neprelazne ne mogu stajati. kao i zamjenicama ili glagolima. nego se može podrazumijevati iz konteksta ili iz situacije. npr. npr. Prema tome je predikativnost svojstvena i rečenici i iskazu. tj. Svratite koji dan. PREDIKATIVNOST Bitno svojstvo svake rečenice jeste predikativnost. Tako bismo čak mogli reći da ima rečenica u prvome licu (jednine i množine). Juče opet nijesi došao. raščlanjivanje iskaza na temu i remu) u samoj osnovi razlikovanja rečenice (kao jezičke jedinice) i iskaza (kao govorne. samo predikat).

priloška odredba u Danilovgradu. U rečenici Naš komšija Petar prodaje kuću u Danilovgradu subjekat je Petar. reći *Komšijom Petrom prodaje kuću ili slično). koji nazivamo objektom ili dopunom. objekat i priloška odredba) i nesamostalni (atribut i apozicija). Član rečenične strukture kuću. Među članovima rečenične strukture razlikuju se. a same te djelove nazivamo članovima rečenične strukture. u direktnome je zavisnom odnosu prema predikatu. objekat kuću. Takav oblik akuzativa u strukturi rečenice naziva se pravim (direktnim) objektom. Naime po samome glagolu prodavati unaprijed se zna oblik u kojem mora biti objekat. a to je akuzativ. onda objekat više ne može biti u akuzativu. samostalni (predikat.GRAMATIČKA STRUKTURA REČENICE Rečeno je da je jedno od bitnih svojstava (proste) rečenice mogućnost njezina raščlanjivanja na djelove koji su u određenim gramatičkim odnosima. u obzir *prodaje kućom ili *prodaje kući). npr. a to je predikat. ODNOSI MEĐU ČLANOVIMA REČENIČNE STRUKTURE Članovi rečenične strukture nalaze se u određenim gramatičkim odnosima. podudaranjem predikata i subjekta u broju i licu. s tim da svaki od njih ostvaruje direktan ili indirektan odnos prema glavnome dijelu rečenične strukture. nikako koji drugi padež (ne dolazi npr. tj. koji traži da oznaka za predmet što se uključuje u radnju označenu predikatom mora biti u akuzativu. rekli smo. subjekat. a ne može biti u drugome padežu (ne može se npr. I predikat i subjekat naime u jednini su i u trećem licu. predikat prodaje. atribut naš i apozicija komšija. To je zato što poziciju predikata zauzima prelazni glagol (prodavati). Skup odnosa među djelovima na koje se rečenica može raščlanjivati nazivamo gramatičkom strukturom rečenice. a gramatička veza među njima uspostavljena je jakom rekcijom. Ako međutim prelazni glagol u navedenoj rečenici zamijenimo neprelaznim. To se gramatičko svojstvo zove raščlanjivost rečenice. Gramatički odnos između predikata (prodaje) i subjekta (komšija Petar) uspostavljen je kongruentnošću. glagol prodavati glagolom odricati se. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 255 . Osim toga gramatički odnos ogleda se i u tome što predikat zahtijeva da subjekat bude u nominativu.

Zato je istu prilošku odredbu moguće upotrijebiti i uz glagol odricati se. Nesamostalni rečenični članovi načelno se slažu s imenskim riječima uz koje stoje u rodu. Naime po obliku predikata po pravilu znamo broj. posredno ili neposredno. Za razliku od razmotrenih rečeničnih članova. tj.nego u genitivu. bez obzira na to nalaze li se u sastavu predikata. Predikat je član rečenične strukture koji nije zavisan od drugih članova. naziva se atribut (naš komšija Petar). i označavaju svojstvo onoga što te riječi znače (u široku smislu). U rečenici koju raščlanjujemo to su djelovi naš (atribut) i komšija (apozicija). nego se uvodi po samome predikatu i nalazi se s njim u odnosu slabe rekcije. 256 SINTAKSA . Priloška odredba dakle nije unaprijed određena glagolom. objekta ili priloške odredbe). Međutim za razliku od rečeničnoga člana kuću on se ne uvodi po gramatičkim svojstvima samoga glagola. broju i padežu. jer samostalno stupaju u međusobne odnose. predikata. takođe je zavisan od predikata i označava okolnost u kojoj se vrši radnja glagola u službi predikata. Riječ je o članovima koji se pridijevaju imenskim riječima. naprotiv. koje smo nazvali samostalnima (ili primarnima). koji nazivamo priloškom odredbom (adverbijalom). što znači da im se gramatički odnosi zasnivaju na kongruenciji. no se. naziva se apozicija (komšija Petar). npr. Naš komšija Petar odriče se kuće u Danilovgradu. Njezin oblik ne zavisi načelno od toga koji će se glagol pojaviti u službi predikata. a kad pripada imenskim riječima. Zato predikat sadrži najviše podataka o drugim članovima rečenične strukture. To zapravo znači da sam govornik direktno bira riječ u službi predikata zavisno od govorne situacije i od prirode obavještenja koje se želi prenijeti rečenicom. lice i padež subjekta. uvrštavaju u rečenicu po gramatičkim svojstvima predikata. Takav objekat naziva se nepravim (indirektnim) objektom. Član rečenične strukture u Danilovgradu. Zato se kaže da on u rečenici sam sebi otvara mjesto. Kad takva riječ pripada pridjevskim riječima. objekta ili priloške odredbe. subjekta. On se ne uvrštava u rečenicu po gramatičkim svojstvima drugih članova. npr. PREDIKAT Naziv „predikat“ potiče iz latinskoga jezika (praedicatum) i znači „ono što se izriče o kome ili o čemu“. tj. Naš komšija Petar odriče se kuće. po glagolu koji stoji u predikatu unaprijed znamo padež objekta (dopune). a i priloška odredba zavisna je od predikata jer se s njim nalazi u gramatičkome odnosu slabe rekcije. subjekta. drugi članovi. oni djelovi rečenice koji se nalaze u sastavu samostalnih članova (tj. nesamostalni (ili sekundarni) članovi rečenične strukture jesu zapravo „članovi članova“. mjesto u kojem se odvija proces označen predikatom.

npr. (Ni ona nije zapravo svojstvo samoga predikata. Ta je kategorija u pravome smislu riječi predikatska.) Kategorija vremena Predikatskom kategorijom vremena uspostavlja se vremenski odnos između događaja označenog rečenicom (a ne samo radnje označene predikatom) i govornoga čina. prvo lice: Mi prodajemo. odnosno po kojima predikat stupa u odnose s drugim članovima rečenične strukture i „upravlja“ njihovim gramatičkim osobinama. prodaješ.PREDIKATSKE KATEGORIJE Predikatskim kategorijama nazivaju se gramatička svojstva predikata koja omogućavaju rečenici prenošenje obavještenja. kao i kategorija lica. lice). prodajemo. ili oznaka osobe o kojoj se govori ili predmeta o kojem se govori (3. Ne prodajem ja. npr. Takva gramatička svojstva predikata jesu lice. u kojima se subjekti (lične zamjenice) podrazumijevaju. što opet znači rečenična. Drugim riječima. To onda znači i – rečenična. vrijeme i/ili način te vid i prelaznost. pa su po pravilu i izlišni. broj. što posebno dolazi do izražaja u predikatima prvoga i drugoga lica. prodajete. prodaju. no prodaješ ti. nego da je riječ o jednome ili o više vršilaca te radnje. vi prodajete. nego o broju vršilaca radnje: predikat prodaje u odnosu na predikat prodaju ne znači da je riječ o jednome ili o više prodavanja. prodajem. o jednome prodavcu ili o više njih.) Kategorija broja I predikatska kategorija broja. kategorija lica jedna je od predikatskih kategorija kojima je bitna funkcija da služe za povezivanje subjekta i predikata ili za uključivanje subjekta u predikat. nego se njome uspostavlja direktan odnos sa subjektom (kojem je svojstvena kategorija lica. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 257 . Ti posebni razlozi mogu biti npr. prodaješ. I ta je kategorija dakle izrazito predikatska. o jednome ili o više onih koji prodaju. Dovoljno je prodajem. Kategorija lica Kategorija lica služi za to da se predikatu pridruži ili oznaka osobe koja govori (1. nego služi za uspostavljanje gramatičke veze između subjekta i predikata. prodajemo. oznaka osobe s kojom se govori (2. drugo lice: Vi prodajete. mi prodajemo. npr. Komšija prodaje prema Komšije prodaju. a uspostavljanje te veze nije ništa drugo no stvaranje rečenice. Suvišno je ja prodajem. jer se ona zapravo ne odnosi na značenje samoga glagola u predikatu. jer se njome ne daje obavještenje o broju radnji koje se izražavaju predikatom. npr. prodajete. lice). lice). npr. ti prodaješ. a ne prema onome što znači predikat. treće lice: Oni/komšije prodaju). (Suvišno je ako nema posebnih razloga za uvršćivanje ličnih zamjenica na poziciju subjekta. prodaje. isticanje osobe ili suprotstavljanje jedne osobe drugoj. usmjerena je prema subjektu. npr.

U prvome slučaju riječ je o radnji u kojoj je naglašen sam proces. Tada je riječ o određivanju vremena onoga o čemu je u rečenici riječ prema nekome već određenom. kojima se uspostavlja odnos između predikata i subjekta. želja. oblicima glagolskih načina. predikatska kategorija vida ili aspekta odnosi se na sam predikat ili. Tom kategorijom naime uspostavlja se razlika između nesvršenih (imperfektivnih) i svršenih (perfektivnih) radnji. načinskim prilozima). imenskim konstrukcijama. Kategorija načina Predikatska kategorija načina (modusa) gramatičko je svojstvo predikata kojim se označava odnos između onoga o čemu se kazuje rečenicom i stvarnosti. posebno govornika. ali i drugim sredstvima (npr. odnosno o tome da se rečenicom ne prenosi (samo) obavještenje nego i zapovijest. na glagol u službi predikata. Tako npr. pod kojom se podrazumijeva odnos prema stvarnosti u užem smislu (odnos stvarnoga. o vremenu govornoga čina). upor. Obično se razlikuje objektivna modalnost. zahtjev. ali i na druge načine (npr. Kategorija vida Za razliku od predikatskih kategorija lica i broja. iz konteksta poznatome vremenu. a to onda znači da će vraćanje iz Vojvodine prethoditi prodaji kuće. u (složenoj) rečenici Kad se komšija vrati iz Vojvodine. dobija oznaku budućnosti. podsticaj da se nešto učini. dobija oznaku sadašnjosti. npr. ako slijedi poslije govornoga čina. a u drugome 258 SINTAKSA . i subjektivna modalnost. Vremenska značenja predikata primarno se izriču oblicima glagolskih vremena. vremenskim prilozima). prodavati prema prodati. prema onome o čemu je u rečenici riječ (npr. Takvo izražavanje vremena naziva se konjunktivnim (vezanim). ako je istovremen s govornim činom. imenskim konstrukcijama. Komšija je prodavao kuću prema Komšija je prodao kuću. tj. preciznije. naredba.). Takvo izražavanje vremena naziva se indikativnim. oblicima glagolskih vremena. moguće ili nestvarno.Ako događaj prethodi govornome činu. U prvome redu riječ je o tome je li ono o čemu se kazuje stvarno. pod kojom se podrazumijeva odnos učesnika govornoga čina. Načinska značenja primarno se izražavaju oblicima glagolskih načina. predikat dobija gramatičku oznaku prošlosti. zahtjev. prodaće kuću događaj o kome je riječ u zavisnoj klauzi (kad se komšija vrati iz Vojvodine) vremenski biva određen prema događaju o kome je riječ u glavnoj klauzi (prodaće kuću). Druga mogućnost vremenskoga određivanja onoga o čemu je riječ u rečenici jeste uspostavljanje odnosa prema vremenu o kojem se govori (a ne o vremenu govorenja. zapovijest i sl. želja i sl. molba. mogućega i nestvarnoga).

). npr. Kategorija prelaznosti Predikatskoj kategoriji prelaznosti. Komšija se odriče kuće. nego između predikata i objekta (dopune). početi. PROSTI GLAGOLSKI PREDIKAT Ako je u službi predikata oblik punoznačnoga glagola. npr. u kojima je pomoćni glagol nosilac gramatičkoga. GLAGOLSKI I IMENSKI PREDIKAT Kad službu predikata vrši glagolski oblik. takav se predikat naziva imenskim. Prostim glagolskim predikatima pripadaju i oni koji se izražavaju složenim glagolskim oblicima. o izvršenju. Krećemo odmah. ne mora obuhvatati radnju u cjelini. a imenski su uvijek složeni. a punoznačni glagol nosilac leksičkoga značenja. U tom slučaju komšija bi vjerovatno prodao kuću i sl. i infinitiva punoznačnoga glagola ili konstrukcije da + prezent. U takvim primjerima predikat je morfološki. Komšija prodaje kuću. zahtijeva ili ne zahtijeva (kad je neprelazan) objekat u određenom obliku (u akuzativu. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 259 . izvršenosti samo početka. Cjelovitost radnje. Prodaje kuću. a sintaksički prost (sastoji se od jednoga oblika jednoga punoznačnog glagola). npr. nego može biti riječ o cjelovitosti. Reći ćemo odmah. npr. a kad tu službu vrši kopulativni ili semikopulativni glagol s imenskom riječju. završiti. kao i kategoriji lica i broja.o cjelovitoj radnji. Komšija razmišlja o kući i sl. ali tada ne između predikata i subjekta. odnosno neprelaznosti (tranzitivnosti. dokrajčiti. dopjevati. npr. u kojem drugom kosom padežu ili u obliku prijedloško-padežnoga izraza. od početka do kraja. takav se predikat naziva glagolskim. o rezultatu procesa. o radnji kojoj nije svojstvena procesualnost. proraditi. Ne zanosi se iluzijama. modalnoga ili faznoga. odnosno intranzitivnosti). oblikom složen (sastoji se od složenoga glagolskog oblika). koju pretpostavlja svršenost. zavikati. Prodao je kuću. takav predikat naziva se prostim glagolskim predikatom. na osnovi rekcije. U osnovi je te kategorije leksičko-gramatičko svojstvo glagola u predikatu koje se sastoji u tome da taj glagol. Glagolski predikati dijele se na proste i složene. SLOŽENI GLAGOLSKI PREDIKAT Složeni glagolski predikat nastaje udruživanjem nepunoznačnoga glagola. svrha je uspostavljanje gramatičkoga odnosa između rečeničnih članova. ili samo završetka neke radnje.

Mačka je životinja. Kopulativni predikat Kopulativni predikat čini neki od oblika kopulativnoga glagola biti i imenskoga dijela koji je nosilac leksičkoga značenja. konstrukcije s rječcom kao. glagol moći 260 SINTAKSA . Pokušajte ih zaustaviti/Pokušajte da ih zaustavite. npr. broju i padežu. brojevi. ta dva značenja mogu se razdvojiti i tako da gramatičko značenje bude obilježeno kopulativnim ili semikopulativnim glagolom. Mi smo bili samo posmatrači. kopulativnoga dijela predikata. To nije iz uvjerenja. Takav predikat naziva se imenskim predikatom. Śutra će biti prekasno. ako pripada imenskim riječima. Počeo je graditi kuću/Počeo je da gradi kuću. npr. bolje reći. Oni su kao mi. što znači da stoji u nominativu. prilozi. pridjevi. po pravilu se slaže sa subjektom u rodu. On je takav. Jedan je bio bez košulje. S obzirom na to izriče li se gramatičko značenje kopulativnim ili semikopulativnim glagolom. zamjenice. To je glupo. prijedloško-padežnoga izraza. Prestali su nas pośećivati/Prestali su da nas pośećuju. npr. kao i drugim članovima rečenične strukture. IMENSKI PREDIKAT Kako je predikatu. npr. a infinitivom/ konstrukcijom da + prezent punoznačnoga glagola leksičko značenje. Dileme su dvije. Želi se posavjetovati s advokatom/Želi da se posavjetuje s advokatom. npr. a leksičko značenje nekom imenskom riječju. a imenski dio služi za identifikaciju subjekta ili za to da se onome što znači subjekat pripiše neko svojstvo. značenje konkretne radnje. koji obično ima oblik pridjeva ili prijedloško-padežnoga izraza. npr. može se smatrati razlaganje modalnih glagola na kopulu i imenski dio. Kopulativni glagol služi samo za povezivanje subjekta i predikata (zato se i naziva kopulativnim). npr. O svemu se može razgovarati/O svemu može da se razgovara. npr. događa kad rečenicu Komšija prodaje kuću preoblikujemo u rečenicu Komšija je prodavac kuće. imenski predikati dijele se na kopulativne i semikopulativne. Vesko je oprezan. Osim u nominativu imenski dio kopulativnoga predikata može imati i oblik: ■ ■ ■ besprijedloškoga genitiva. tj. Petar je bio prvi. npr. svojstveno i gramatičko i leksičko značenje. Posebnom vrstom kopulativnoga predikata ili.Oblicima nepunoznačnoga glagola izriču se gramatička značenja. U službi imenskoga dijela mogu biti: ■ ■ ■ ■ ■ imenice. Na kraju su svi bili zadovoljni. To se npr. Svi su istih godina. Tako se npr. Ko ste vi?. Bili smo kao pokisli. Bili smo dobre volje. Imenski dio takvih predikata.

Komšija je prodavac. npr.. činiti se / učiniti se. vidi se po tome što navedenu rečenicu možemo preoblikovati u rečenicu Komšija boravi u Kotoru. To su glagoli koji označavaju da se što (neki sadržaj) pripisuje subjektu ili objektu. Dužni ste se odazvati pozivu. onda nije riječ o kopulativnome glagolu ni o kopulativnome predikatu. označiti / označavati. Među neprelazne semikopulativne glagole idu postati / postajati. Semikopulativni glagoli slični su kopulativnome glagolu biti po tome što povezuju subjekat i imenski dio predikata. Ne pravi se lud. Oni semikopulativni glagoli koji označavaju pripisivanje čega subjektu neprelazni su. odnosno s kopulativnim predikatom. biti u mogućnosti. „boraviti“ ili sl. zvati se / nazvati se / nazivati se i sl. ostati / ostajati. npr. On to nije sposoban da napravi. prikazati / prikazivati. zvati / nazvati / nazivati. Ośeća se prevarenim. držati. prozvati / prozivati. Koga nazvaste lopovom?. Voljni su da plate koliko tražimo. biti spreman i sl. imenovati. biti sposoban. Postali su nerazumni. Komšija je u Kotoru. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 261 . Da je zaista tako. Imenski dio predikata s prelaznim semikopulativnim glagolima uvijek je u instrumentalu. Semikopulativni predikat Semikopulativni predikat čini oblik nekoga od semikopulativnih glagola i imenski dio. no je to značenje takve prirode da mu je potrebna dopuna. već je takvo obavještenje potrebno prenijeti imenskim dijelom predikata. glagol htjeti na sastavnice biti voljan. glagol morati na sastavnice biti dužan. biti obavezan. biti u stanju. Nazivao se predśednikom. Semikopulativni glagoli (koji se mogu smatrati i vrstom modalnih glagola) označavaju da se što pripisuje subjektu ili objektu rečenice.može razložiti na sastavnice biti kadar. izgledati. ispasti / ispadati. proglasiti / proglašavati. Njega su prikazali poštenim. npr. ośetiti se / ośećati se. Time ćete ovo mjesto učiniti nesigurnim. Smatraju ga varalicom. činiti / učiniti i sl. npr. nikako ne možemo preoblikovati u rečenicu *Komšija boravi prodavac. biti prisiljen. Svi ispadamo smiješni. praviti se / napraviti se. Ako se glagol biti javlja u rečenicama u kojima ne gubi leksičko značenje (u kojima znači „postojati“. Nijesu u stanju izdržati takvu napetost. a oni kojima se označava pripisivanje nečega objektu prelazni. ali se i razlikuju od njega po tome što ne gube svoje osnovno leksičko značenje. Polja će ostati pusta. ali ne prenose obavještenje o tome što se pripisuje. Imenski dio predikata s takvim semikopulativnim glagolima dolazi u nominativu ili u instrumentalu.). npr. *Komšija postoji prodavac ili sl. U prelazne semikopulativne glagole spadaju smatrati. a rečenicu s kopulativnim glagolom.

pa i takav predikat može biti višestrukosložen. Našli smo ga iscrpljena. Lejla je oprezna. koji je uvijek složen. Ležala je na plaži otvorenih usta. mogu se dodati modalni ili fazni glagoli.VIŠESTRUKOSLOŽENI PREDIKAT I glagolski i imenski predikati mogu biti višestrukosloženi. jer se uvodi po predikatu i postaje njegov dio. Počeo je ozbiljno da trenira ili Prestali su se optuživati. Lejla mora biti oprezna. koji se sastoji od modalnoga ili faznoga glagola i punoznačnoga glagola u infinitivu/konstrukciji da + prezent. npr. Nađoše ga u ranama. Našli su ga bijednika u brvnari. i to i kopulativnome. Naime složenome glagolskom predikatu. npr. i to na perifrazni glagol i imenski dio. Takva imenica može biti: ■ kongruentna sa subjektom ili s objektom. Imenski dopunski predikativ Imenski dopunski predikativ obično ima oblik pridjeva. može se dodati još koji modalni ili fazni glagol. PROŠIRIVANJE PREDIKATA Osim slaganja predikata. npr. Do proširivanja predikata dolazi ili tako što se osnovnome predikatu doda kakav imenski ili glagolski dio (dopunski predikativ) ili tako da se punoznačni glagol u službi predikata raščlani (dekomponuje) na sastavne djelove. koji je kongruentan ili sa subjektom. npr. npr. npr. o kojem je dosad bilo riječi. može se govoriti i o načinima proširivanja predikata. npr. Đevojkom je bila ćutljiva. Ośeća se prevarenom. ■ u instrumentalu (takva je upotreba instrumentala u crnogorskome standardnom jeziku arhaična). razlikuju se imenski i glagolski dopunski predikativ. npr. 262 SINTAKSA . npr. ■ u obliku prijedloško-padežnoga izraza. Ana je ležala smirena. takav se dio predikata naziva dopunskim predikativom. Odlučio je da počne ozbiljno trenirati ili Nijesu mogli prestati da se optužuju. npr. npr. S obzirom na to je li taj dio imenski ili glagolski. odnosno Počela se ośećati prevarenom. Rjeđe imenski dopunski predikativ ima oblik imenice. Proširivanje predikata dopunskim predikativima Kad se predikatu koji ima oblik punoznačnoga glagola doda imenski ili glagolski dio. I imenskom predikatu. i semikopulativnome. ■ u obliku besprijedloškoga genitiva koji zahtijeva atribut. Dugo se mučila jadnica. ili s objektom. i to u neodređenome vidu. Takav dopunski predikativ naziva se atributsko-priloškom odredbom.

višestrukosloženi predikat: Već se da počne ozbiljno trenirati počela ośećati prevarenom .kopulativni predikat: Mi smo samo ćemo odmah posmatrači. označava radnju koja je istovremena s radnjom označenom glagolom u predikatu.predikat proširen imenskim dopunskim predikativom: Obično predaje skim predikativom: Nađoše ga iscrpljena stojeći . Komandant naredi povlačenje. koja je obično glagolska i koja je često i izvedena od punoznačnoga glagola. rečenice Još nijesu obavili śetvu pšenice. Glagolski prilog prošli. Izražavasmo sumnju u njihove dobre namjere.■ u obliku konstrukcije s rječcom kao. npr. Posmatrao nas je nalaktivši se. završavati. Glagolski dopunski predikativ Glagolski dopunski predikativi mogu imati oblik glagolskoga priloga sadašnjeg (prolazeći) ili glagolskoga priloga prošlog (prošavši). sumnjati.prosti predikat: Krećemo odmah. označava radnju koja prethodi radnji označenoj glagolom u predikatu. Reći . zapovijediti i pogriješiti u rečenicama Još nijesu posijali pšenicu.. Još se ośeća prevarenom . Obično predaje stojeći ili Prolažahu kraj nas pjevušeći. Sumnjasmo u njihove dobre namjere. npr.raščlanjeni (dekomponovani) predikat: Obavili su śetvu pšenice prema: Posijali su pšenicu GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 263 . Vrati se iz rata kao bogalj. jer se tvori od nesvršenih glagola. Glagolski prilog sadašnji. Završavamo pripreme za ljetovanje.složeni predikat: O svemu se može . To je glupo . Počeo je da gradi kuću postali nerazumni. Komandant izdade naređenje o povlačenju ili Već si na početku načinio pogrešku nastale raščlanjivanjem glagola posijati. Raščlanjeni (dekomponovani) predikat Raščlanjeni predikat vrsta je proširenoga predikata koja nastaje tako što se punoznačni glagol raščlani na perifrazni glagol i imenicu. npr.semikopulativni predikat: Vi ste razgovarati. Već si na početku pogriješio.višestrukosloženi predikat: Odlučio je . koji se tvori od svršenih glagola.predikat proširen glagolskim dopun. Privodimo kraju pripreme za ljetovanje. Tako su npr. STRUKTURA PREDIKATA Glagolski predikat Imenski predikat .

Dijete bi se rado igralo i sl. U tim oblicima međutim rod nije ni glagolska ni predikatska osobitost. npr. preciznije. Selo će biti pusto) ili u množini (npr. Selo će biti pusto. prodala bi. pa onda i glagolski pridjevi koji su u sastavu složenih glagolskih oblika kao što su perfekat ili potencijal. kao i naziv „predikat“. prodalo bi). prodalo je) i potencijalu (prodao bi. ■ pridjevi. a to znači da je subjekat u muškome (npr. broju i rodu. Dijete je njihovo. Otac mu je učitelj. ODNOS SUBJEKTA I PREDIKATA Kao član rečenične strukture subjekat je zavisan od predikata. ■ zamjenice. gramatička svojstva toga rečeničnog člana jesu rod i broj. Sela će biti pusta). Ona nije normalna. npr. mociju). u broju (i predikat i subjekat su u jednini) i u rodu (i predikat i subjekat su u muškome rodu). prodala je. Osim pomenutih složenih glagolskih oblika u službi predikata oznaku roda imaju i imenski djelovi predikata: ■ imenice. GRAMATIČKA SVOJSTVA SUBJEKTA Budući da službu subjekta imaju prije svega imenske riječi. Slaganje predikata i subjekta u licu i broju sasvim je očekivano jer su te kategorije svojstvene svakome ličnom glagolskom obliku u poziciji predikata. imaju obavezno svi pridjevi. no oblike roda. ali slaganje predikata i subjekta u rodu nije nešto što se podrazumijeva jer rod nije svojstven glagolskim oblicima ili. Već se iz toga vidi da se subjekat shvatao kao svojevrsna podloga govorenja. da je u jednini (npr. Tako se npr. i to oblike svih triju rodova (tzv. imperativu (prodaj) ni futuru (prodaće). u rečenici Komšija je prodao kuću subjekat komšija slaže s predikatom prodao je u licu (i predikat i subjekat su u trećem licu). Prijedlog je bio odličan. svojstven je samo nekim složenim glagolskim oblicima. kao pokretač radnje.SUBJEKAT Naziv „subjekat“. kao oznaka za ono o čemu je riječ u rečenici. 264 SINTAKSA . dolazi iz latinskoga jezika (od riječi subiectum. Dijete je njihovo). što se vidi i po tome da se subjekat i predikat slažu u licu. Marko se jutros javio. Nije npr. ženskome (npr. ali je svojstven perfektu (prodao je. Knjiga nije moja. Baš si dijete. Mikrofon je vaš. npr. svojstven prezentu (prodaje). Ana mi je prijateljica. Ana nije došla. „što je podmetnuto pod nešto drugo“). Ona nije zdrava) ili srednjemu rodu (npr. Komšija je prodao kuću). koja znači „ono što leži pod čim“. kao predmet od kojega polazi neka radnja ili kao predmet koji pokreće radnju. npr.

ovo „ispred“. Mnogo ljudi je došlo. npr. Tako će biti i u drugim slučajevima u kojima su u službi subjekta riječi bez roda. Ako je veznik. Neki od najboljih nijesu se pojavili na startu i sl. Pobjeglo je petoro. Nešto se mora preduzeti. a predikata složeni glagolski oblici kojima je svojstven rod. Mrtvi ne govore. To nećemo više trpjeti. Biti oprezan nije uvijek pametno. Što se događa?. npr. Međutim službu subjekta mogu vršiti i druge imenske riječi: ■ zamjenice. Taj nije normalan. U takvim slučajevima preko službe subjekta.. npr. taj predikat imaće oznaku srednjega roda. U posebnim okolnostima u službi subjekta može se pojaviti bilo koja riječ. Danas je prilog. SUBJEKAT I RIJEČI BEZ RODA Kad službu subjekta vrše riječi koje nijesu promjenljive po rodu. npr. ■ infinitiv. npr. stari umjesto stari ljudi. koja se izražava rodom. Prodajem je oblik prezenta itd.SUBJEKAT I VRSTE RIJEČI Budući da se subjekat po značenju može odrediti kao predmet o kojem je riječ ili kao pokretač radnje označene predikatom. jer one označavaju (gramatičku) predmetnost. (Kad su u službi subjekta pridjevske riječi (taj.) Osim toga u službi subjekta mogu biti: ■ neki vezani spojevi riječi. prirodno je da se u službi subjekta javljaju prije svega imenice. one po pravilu zastupaju cijele atributske sintagme. npr. Sit gladnome ne vjeruje.) Prema tome ako riječ u službi subjekta nema roda. zbirni brojevi i brojevni pridjevi). prvi). npr. taj stoji umjesto taj tip. mrtvi. ti oblici imaju oznaku srednjega roda. brojem i padežom. (Od toga se odstupa samo onda kad se uz takve riječi pretpostavljaju imenice u muškome rodu. ovo „danas“. Sedam dana nije malo. tj. a predikat ima oblik koji je promjenljiv po rodu. npr. sintaksički. dobijaju svojstva koja su inače karakteristična za imenice) riječi i oblici kojima nije svojstvena ni gramatička ni leksička predmetnost. ■ poimeničeni pridjevi. npr. npr. ovaj „ako“ ili ovaj „ah“ – kad se pretpostavlja ovaj veznik „ako“ ili ovaj uzvik „ah“. ovo „ah“. ■ brojevi (brojevne imenice. Ispred je prijedlog. sit. dakle onim gramatičkim kategorijama koje su svojstvene i subjektu. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 265 . Samo će prvi postati slavan. Komšijom je instrumental. Ti si na redu. prvi umjesto prvi takmičar i sl. pa čak i bilo koji oblik riječi. Stari su iskusniji. Misliti znači postojati. stari. Ah je uzvik. ovo „ako“. „opredmećuju“ se (tj. Mnogo ljudi je došlo. Trojica nedostaju.

Sniježi. Množinska kongruentnost ne dolazi u obzir ni onda kad je značenjski izvjesno da je riječ o većem broju predmeta označenih riječju ili riječima koje su u službi subjekta. Tada naime lični glagolski oblik dobija oznaku muškoga roda (Danas je duvao vjetar). npr. u usmenome narodnom pjesništvu. pogotovo u prvome i drugome licu. iz bilo kojih razloga. pa se i one na neki način „nominativiziraju“ (što znači da bi bile u nominativu kad bi ga imale). one se ponašaju kao riječi u jednini. a izlišan je vrlo često. No što se tiče kongruentnosti s predikatom. Naime sve ono što se mijenja po padežima. lice prezenta duva). npr. danas. S tim u vezi treba posebno napomenuti da se isti glagoli često mogu upotrebljavati i u ličnim i u bezličnim oblicima. Tako npr. u toj službi mogu naći riječi i oblici koji se ne mijenjaju ni po padežima (npr. mnogo. ali se. 266 SINTAKSA . ako. odnosno „ne smije“ imenovati. Nadamo se (mi) boljemu. za subjekat. SUBJEKAT I NEPROMJENLJIVE RIJEČI Nešto slično može se reći i za riječi koje nijesu promjenljive. To se događa ili zato što takva predmeta uopšte nema ili zato što je nepoznat ili zato što se. ima slučajeva da između jedne i druge upotrebe uopšte nema formalne razlike. kao što je rečeno. Osim toga već je bilo riječi o tome da se katkad događa. ne želi. ali je razlika očita ako te rečenice preoblikujemo tako da predikat bude u perfektu. misliti i sl. Knjigu piše kneže Vujadine. tj. REČENICE BEZ SUBJEKTA Subjekat se u crnogorskome standardnom jeziku uglavnom izostavlja kad je izlišan. ispred.) nemaju ni broja. i u rečenici Danas duva vjetar i u rečenici Danas duva formalno je isti glagolski oblik (3. za riječi ili oblike koji nemaju padeža. ako. Štoviše. Takvi predikati isključuju mogućnost uvođenja oznake za predmet o kojem je riječ. npr. iz metričkih razloga.). Śutra (ja) dolazim. misliti i sl. a u službi je subjekta dobija oznaku nominativa. Recite (vi) kako je bilo. da se subjekat nađe i u vokativu. Tako su strukturirane sve one rečenice u kojima su u službi predikata bezlični glagolski oblici. Ima međutim i rečenica u kojima subjekta ne samo da nema no ga ne može ni biti. Spava mu se i sl. tj. a bezlični oblik dobija oznaku srednjega roda. ispred. ne dolazi u obzir *Mnogo ljudi su došli iako na značenje množine upućuje i prilog mnogo i oblik genitiva množine ljúdī. Danas je duvalo. Što (ti) činiš danas?. npr. Tako npr.SUBJEKAT I RIJEČI BEZ BROJA Nepromjenljive riječi u službi subjekta (npr.

Piskarala su se opet javila. ako je predikat u trećem licu. Traže te one tvrdice. I one s predikatom mogu biti kongruentne ili po smislu. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 267 . npr.. Kolega se nije javio (ne dolazi u obzir *Kolega se nije javila). Piskaralo se opet javilo). kukavica. Kad je riječ o rodu i broju. Varalice su opet došle. pristalica. npr. Kolege se nijesu javile. npr. koje označavaju u prvome redu osobe muškoga pola. trčkaralo. tvrdica. U množini su takve imenice kongruentne s predikatima u ženskome rodu. KONGRUENTNOST PO RODU U kongruentnosti po rodu kolebaju se ponajprije imenice tipa kolega.. a to znači da je predikat srednjega roda (npr. U množini je predikat po pravilu samo srednjega roda. ona) ili može biti u nominativu imenske riječi. ti. vi). a u množini se primarno slažu s predikatom ženskoga roda. osobito s normativnoga stanovišta. ali su leksički i muškoga i ženskoga roda (tj. subjekat je s predikatom kongruentan u licu. ona. varalica. pismonoša i sl. Ako je predikat u prvome ili u drugome licu. U jednini su kongruentne s predikatom muškoga roda. a to znači da predikat može biti muškoga roda (npr. Zato se kongruentnost subjekta i predikata po rodu i broju uređuje. zanovijetalo. one. ili po gramatičkim svojstvima. Sličnih kolebanja u kongruentnosti po rodu ima i onda kad se u službi subjekta nađu imenice srednjega roda sa sufiksom -l(o) tipa piskaralo. vojvoda. a leksički imenicama muškoga roda (označavaju osobe muškoga pola). posebnim pravilima. npr. Traži te onaj tvrdica/Traži te ona tvrdica. često dolazi do kolebanja koja imaju izvorište u činjenici da se kongruentnost može temeljiti na podudaranju po obliku (gramatička kongruentnost) ili na podudaranju po smislu (semantička ili leksička kongruentnost). oni. subjekat ima oblik lične zamjenice prvoga ili drugoga lica (ja. brundalo i sl. subjekat može imati oblik lične zamjenice trećega lica (on. označavaju osobe i muškoga i ženskoga pola).KONGRUENCIJA SUBJEKTA I PREDIKATA Kao što je već rečeno. Piskaralo se opet javio). One su u jednini kongruentne s predikatom bilo muškoga bilo ženskoga roda (što može zavisiti i od toga označavaju li se tim imenicama osobe muškoga ili osobe ženskoga pola). mi. Takve imenice imaju različitu kongruentnost u jednini i u množini. Varalica je opet došao/Varalica je opet došla. njuškalo. rodu i broju. Nešto se drugačije u poziciji subjekta ponašaju imenice koje su takođe po obliku ženskoga roda. npr. ono. koje gramatički pripadaju imenicama ženskoga roda (imaju u nominativu jednine nastavak -a kao što ga imaju imenice ženskoga roda tipa žen-a). sluga. skitnica i sl. npr.

Zbirna množina dakle pretpostavlja više predmeta. Četiri su sela spaljena. npr. 268 SINTAKSA . šestorica i sl. granje. drugačije rečeno. nego nebrojiva. Petoro je nestalo. npr. dvanaestoro i sl. braća. đece. trojica. braća. imaju semantičku kongruentnost. Zbirne imenice tipa paščad. npr. one su po obliku u jednini. kao jedna cjelina. žene. ponašaju se kao imenice srednjega roda u množini.. a po značenju u množini. tri čovjeka ili četiri sela. nebrojiva množina). slažu se s predikatom kao da je riječ o imenicama srednjega roda u množini. paščad. Obojica su se javila. npr. lišće i sl. npr. oboje.. Dvoje je nekud odlutalo. koje se mijenjaju kao imenice ženskoga roda u jednini (đeca. Nije bitno drugačije ni onda kad se u službi subjekta nađu vezani spojevi riječi sastavljeni od promjenljivih glavnih brojeva i imenica muškoga ili srednjega roda tipa dva prijatelja. listovi (brojiva. sedmoro. Brojevne imenice tipa dvoje. gospoda i vlastela. kolektivna. kongruentne su s predikatom koji je takođe srednjega roda u jednini. ali se oni predočavaju (konceptualiziraju) kao jedan skup. pojedinačna množina) prema lišće (zbirna. Slično se ponašaju i brojevne imenice tipa dvojica. Ona najviše dolaze do izražaja onda kad su u službi subjekta zbirne imenice. Lišće je opalo. unučad. telad. i to u posebnome tipu množine. momčad. npr. Đeca su nemirna.. Sela su nemirna). I oni se naime prema predikatu ponašaju kao da su imenice srednjega roda u množini. u službi subjekta kongruentne su s predikatom srednjega roda u jednini. Gospoda su umišljena (imenica đeca kongruentna je dakle s predikatom kao što bi bila kongruentna imenica sela – upor. trnje.. perje i sl. Dva prijatelja nijesu mogla dalje. cvijeće.KONGRUENTNOST PO BROJU Sličnim razlozima uslovljena su i kolebanja u kongruentnosti po broju. čeljad i sl. – kao žena. brojiva. oba grada... zbirna. Zbirne imenice đeca.. Perje je svuda lećelo. đeci. i to zato što zbirne imenice nemaju zapravo ni obilježja jednine ni obilježja množine. npr. npr. ženi. Zato se i kongruentnost subjekta i predikata s obzirom na broj kod takvih imenica uređuje posebnim pravilima. tj. nego su rezultat svojevrsne neutralizacije suprotnosti po broju ili. troje i brojevne imenice tipa petoro. Zbirne imenice tipa lišće.). Razlika između brojive i zbirne množine najvidljivija je kod onih imenica koje imaju i brojivu i zbirnu množinu. Došla su im unučad. obojica. koja nije pojedinačna. koje su po obliku imenice srednjega roda u jednini.

izvori i rijeke. ako ih je više od dva) subjekat. Srušena su sela i gradovi. Komšija i Ana otišli su ranije. Opušćela su sela i polja. Pritom se pod prvim predmetom podrazumijeva subjekat kao predmet o kojem je u rečenici riječ. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 269 . Majka i dijete dobro su se ośećali. U takvim slučajevima važe posebna pravila o kongruentnosti subjekata s predikatom. Tako u rečenici Prodavši kuću. drugi predmet. 3. Subjekti srednjega roda slažu se (i to isključivo!) s predikatom muškoga roda u množini. Marko i Ivan dolaze śutra. OBJEKAT I naziv „objekat“ potiče iz latinskoga jezika (od riječi obiectum. Srušeni su gradovi i sela. Pod njim se naime može podrazumijevati i predmet koji ne mora biti član rečenične strukture. „što je stavljeno nasuprot postavljenome. predmet u vezi s kojim se ta radnja vrši. Presušila su jezera. Subjekti muškoga roda slažu se s predikatom istoga roda u množini. „što je izloženo“. npr. Zaboravljene su doline i brda. Ana i njezina prijateljica otišle su na ples. Subjekti ženskoga roda slažu se s predikatom istoga roda u množini. jer subjekti mogu biti različita roda i broja. Tih pravila ima šest. Subjekti istoga roda u množini slažu se s predikatima istoga roda u množini. Riječ je o članu rečenične strukture koji „stoji nasuprot subjektu“ i označava u toj strukturi tzv. 6. a ostala dva na subjekte u množini: 1. npr. Naziv „dopuna“ ima nešto šire značenje. a pod objektom predmet koji biva zahvaćen glagolskom radnjom. Vo i tele mirno su pasli. Sunce i ljeto još nijesu stigli (ne dolazi u obzir *Sunce i ljeto još nijesu stigla). koja znači „ono što je pred čime“. npr. Subjekti različita roda slažu se s predikatom muškoga roda u množini. Prva četiri odnose se na subjekte u jednini. npr. Presušili su izvori. Uza subjekte različita roda u množini predikat je onoga roda kojega je bliži (ili najbliži. npr. 5. Presušile su rijeke. nasuprot čemu drugome“). npr. Sastali su se đaci i profesori. Onđe su bile majke i šćeri. komšija je preselio u stan oblik kuću dopuna je glagolskome prilogu prošlom (prodavši). npr.KONGRUENTNOST VIŠEČLANOGA SUBJEKTA S PREDIKATOM Složene rečenice ili niz rečenica s različitim subjektima često se ostvaruju i kao jedna rečenica s više subjekata. Zaboravljena su brda i doline. jezera i izvori. jezera i rijeke. 4. pa se javljaju kolebanja. Komšija i njegov sin otputovali su jutros rano. koji nema službu predikata. 2.

npr. imenice koje i ne označavaju pojedinačne predmete. Imate li vode? Slovenski genitiv dolazi kao pravi objekat umjesto akuzativa u odričnim rečenicama. Đeca beru. Obućar popravlja cipele ne mogu biti bez objekta. što ponajprije važi za gradivne imenice. Dodajte mi hljeb. upor. priloške dopune kakve susrijećemo u rečenicama tipa Komšija stanuje na kraju grada. GRAMATIČKA SVOJSTVA OBJEKTA U rečeničnu strukturu objekat se uvrštava po gramatičkim i leksičkim svojstvima glagola u predikatu i povezuje se s predikatom jakom rekcijom. Kupila je cukar. nazivaju se prelaznim glagolima. Imate li vodu?. nego o dijelu predmeta. Misli se posebno na tzv. npr. Objekti toga tipa u načelu označavaju predmete koji su direktno uključeni u glagolsku radnju i bez kojih često nema ni same radnje. Ne ośeća nikakav miris. To znači da je oblik objekta (padež) predodređen samim glagolom. pravi objekat načelno je u akuzativu. Kupila je cukra. a objekti uz takve glagole pravim ili bližim (direktnim) objektima. npr. redovno je zamjenljiv akuzativom. Đeca beru jabuke. Ne gledao dana! U svim navedenim primjerima (i s dionim i sa slovenskim genitivom) genitivi su zamjenljivi akuzativima (u istome ili sličnome značenju). neispustivi članovi rečenične strukture. tj. no okolnosti u kojima se događa radnja predikata. Tako je u rečenici Komšija je prodao kuću akuzativ kuću predodređen glagolom prodati. Bez njega su naime takve rečenice nedovoljno informativne. To je razlog što rečenice tipa Komšija prodaje kuću. brati i popravljati. Dodajte mi hljeba. Takvi glagoli. Dioni genitiv umjesto akuzativa može se upotrijebiti kad nije riječ o cjelovitom predmetu. Naime katkad pravi objekat može biti i u genitivu. Ne gledao dan! 270 SINTAKSA . pa je bez predmeta koji je uključen u radnju i sama radnja nedovoljno konkretna. DIREKTNI) OBJEKAT Kao što pokazuju navedeni primjeri s glagolima prodavati. Obućar popravlja. Ne ośeća nikakva mirisa. Prelazni glagoli naime obično označavaju uopštene (apstraktne) radnje. nego materije. Komšija prodaje.Isto tako dopunom se smatra i zavisna sastavnica (tagmem) dopunskih spojeva riječi koji su rezultat rekcije. Osim toga dopunom se mogu smatrati i neki elementi rečenične strukture koji ne označavaju predmet uključen u radnju. PRAVI (BLIŽI. i to u dionome ili u slovenskome genitivu. dakle oni koji predodređuju takav objekat u akuzativu. a i u onim slučajevima kad nije u akuzativu. Zato su pravi objekti često i obavezni.

pojava objekta manje je obavezna što je značenje glagola konkretnije. direktno uključeni oni kojima se zahvaljuje. i bliži i dalji. kojima se ona namjenjuje. a rečenici Dodajte mi hljeb određenost. no predmet u vezi s kojim se ta radnja vrši. I nepravi objekat označava predmet zahvaćen glagolskom radnjom. ili prijedloški. Tako je npr. Štoviše. S druge strane. jer je izbor mogućih objekata uži. popravljati cipele/televizor/kuću/mašinu/bicikl/kućne aparate/tekst i sl.). ali i o kontekstu ili situaciji u kojima se odvija radnja. onda je ona u prvome redu vezana za kategoriju određenosti. Pjeva već tri godine ili Pjeva po barovima.) NEPRAVI (DALJI. Uživa u brzoj vožnji. koji učestvuju u samoj radnji ili mijenjaju njezinu prirodu. mogu se međusobno razlikovati po stepenu obaveznosti. Zahvaljujemo svim dobročiniteljima. U prvome slučaju riječ je o dijelu materije. manje je i obavezan). GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 271 . uz glagole tipa pjevati ili kopati objekta uopšte ne mora biti. odnosno Kopa prije podne ili Kopa u bašti. INDIREKTNI) OBJEKAT Nepravi objekat stoji u ostalim kosim padežima (uključujući i akuzativ). nego predmete na koje se radnja odnosi. a u drugome se može podrazumijevati da je riječ o određenome parčetu hljeba koje se nalazi na stolu pred učesnicima govornoga čina. koji je zavisan najviše od prirode radnje koja se označava glagolom. gotovo je svediv na jedan (na „pjesmu“ i „zemlju“). obrnuto. pa je odabrani objekat manje i informativan (a što je manje informativan. Drugim riječima. Tako u navedenome primjeru Zahvaljujemo svim dobročiniteljima nepravi objekat (svim dobročiniteljima) ne označava predmete (u ovome slučaju osobe) koji su direktno uključeni u radnju glagola zahvaljivati. ili bar ne moraju biti. pa npr. Uz glagole konkretnijega značenja izbor objekata po pravilu je sasvim ograničen ili čak svediv na jedan. prodavati kuću/voće/povrće/knjige/građevinski materijal/ maglu i sl. rečenici Dodajte mi hljeba može biti svojstvena neodređenost.. pa je informacija o takvu objektu često izlišna (redundantna). bez kojega te radnje nema. ali to ne mora biti predmet na kojem se vrši glagolska radnja. npr. npr.. npr. brati jabuke/šljive/orahe/cvijeće/koštanje i sl. brati i popravljati izbor mogućih objekata vrlo širok (npr. To se događa zato što je uz glagole uopštenijega značenja izbor različitih objekata širi.(Kad se izboru akuzativa ili genitiva u takvim konstrukcijama pridružuje razlika u značenju. pa je na neki način već unaprijed sadržan u samome glagolu. koji mogu biti besprijedloški. STEPEN OBAVEZNOSTI OBJEKTA Objekti. radnja prelaznoga glagola prodavati nezamisliva je bez onoga što se prodaje. a u samu radnju neprelaznoga glagola zahvaljivati nijesu. Pritom važi opšte pravilo: pojava objekta obaveznija je što je značenje glagola uopštenije (apstraktnije) i. uz navedene glagole tipa prodavati. pa je i pojava objekta informativnija. u vezi s kojima se vrši.

glagoli ležati. Ako je npr. śeđeti. značenje glagola pisati u rečenici On piše razlikovati (ili će se bar moći razlikovati) od značenja istoga glagola u rečenici On piše molbu.. a kod glagola sa značenjem kretanja aktivnost se svodi na kretanje vršioca. pa u odgovorima takođe neće biti objekta. Prema tome radnja glagola kao što su prodavati ili popravljati nije ni zamisliva bez predmeta koji bi se prodavali ili popravljali. izostanak objekta glagolu često daje kvalitativno značenje. To znači da mogu biti u vezi s informativnom strukturom iskaza. onda je objekat neizostavljiv (odgovor će biti: Ana je pisala molbu. a radnja glagola ležati ili koračati isključuje predmet koji bi bio dio radnje. „obraćati se nekome pismeno“. a onoga . pa onda i bez predmeta koji bi bio uključen u aktivnost. odnosno stvarnom govornom situacijom. Prodavati i popravljati nije dakle ni zamislivo bez onoga što se prodaje ili popravlja. Tako npr..OBJEKAT I ZNAČENJE GLAGOLA S obzirom na to dolaze li s objektom ili bez njega.što bi bilo ležano“ ili onoga . a ne na predmet radnje.što bi bilo iđeno“ nema niti može biti. a u drugome će imati konkretno značenje. REČENICE BEZ OBJEKTA Veliki broj glagola uopšte ne otvara mjesto objektu. u kojima je informativno središte usmjereno na okolnosti (mjesto ili vrijeme) u kojima se odvijala radnja. To pogotovo važi za eventualne odgovore na pitanja Kad je Ana pisala molbu?. To su prije svega glagoli stanja i glagoli koji znače kretanje. Pisala je molbu ili samo Molbu). OBJEKAT I INFORMATIVNA STRUKTURA ISKAZA Na nivou iskaza pojava ili izostanak objekta mogu biti uslovljeni i kontekstom. iskaz Ana je pisala molbu odgovor na pitanje Što je Ana pisala?. profesionalno) pisanjem“ ili „biti pisac“. Pisala je prošle neđelje ili Pisala je u sekretarijatu. Tako će se npr. lutati i sl. U prvome slučaju taj će glagol značiti „baviti se (npr. Takvi su svi oni glagoli koji označavaju radnje što se ne odvijaju na predmetu ni u vezi s predmetom. npr. npr. tj. što znači da ima i rečenica u kojima objekta nema niti ga može biti. za koje u načelu nije potreban nikakav predmet.. 272 SINTAKSA . mirovati. stajati. „biti novinar“ i sl. koračati.. Ako je međutim riječ o odgovoru na pitanje Ko je pisao molbu?. ići. Takvi su npr. glagoli se mogu razlikovati i po značenju. putovati. Đe je Ana pisala molbu? i sl. Glagoli stanja označavaju radnje bez aktivnosti vršioca. objekat može biti izlišan (odgovor može biti Ana je pisala ili samo Ana). značenje koje vršioca radnje kvalifikuje (ili ne kvalifikuje) za vršenje te radnje.

Vesele se čestitkama. ■ u akuzativu: Komšija prodaje kuću. objekte matematiku. a drugi nepravi. npr. Ne razumijem se u klasičnu muziku. u rečenici se može pojaviti i više objekata. To vas nijesam pitao ili Nešto bih te molio katkad se opisuju kao rečenice s dvama pravim objektima. ■ u instrumentalu: Trguju svačim. Oni mogu biti: ■ u genitivu. npr. npr. Pravi objekat uvijek je u akuzativu. Ne šćedoše sarađivati s nama. npr. npr. Ljude (A) je teško osloboditi straha (G). Nijesmo ni sanjali o takvome uspjehu. a nepravi može biti: ■ u genitivu. Što mu se dogodilo?. npr. REČENICE S VIŠE OBJEKATA Kako radnje označene glagolima mogu uključivati i više predmeta. (Rečenice tipa Učio nas je matematiku. osim lokativa koji ne može ni dolaziti bez prijedloga). ■ u instrumentalu. Budući da je riječ o objektima različita tipa. Takvi objekti nazivaju se prijedloškima. Odustao je od kandidature. npr. Komšija se odrekao kuće. Odnosi se prema njoj pokroviteljski. ■ u instrumentalu. 1zdala je sobu (A) dvjema studentkinjama (D). ■ u lokativu. ■ u akuzativu. Učio nas (A) je matematiku (A). Đeca beru jabuke. Mogu dakle biti: ■ u genitivu. ■ u lokativu. npr.OBLICI OBJEKTA Po obliku objekti mogu biti u svim kosim padežima bez prijedloga (naravno. Nešto sam te pitao. Najeo se bunike. npr. npr. Oslobodite se nepotrebnih stvari. ■ u dativu. ■ u dativu. Tada je obično jedan objekat pravi. Objekti mogu imati i oblike prijedloško-padežnih izraza. Uhvatili su ih (A) u krađi (L). Poslužili su nas (A) njeguškim sirom (I). npr. to i nešto opravdanije je opisivati kao neprave jer bi se inače moralo pretpostaviti da ima pravih objekata različita tipa (što GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 273 . npr. ■ u dativu. ■ u akuzativu (kao i pravi objekat). Zaprijetili su mu zatvorom. Sliježe ramenima. Rado pomaže svima.

Učim matematiku.bi bilo metodološki problematično). hoće li priloška odredba biti uvrštena u rečeničnu strukturu ili neće. Otputovala je prošle neđelje. što inače ne važi za pravi objekat. Zahvalite im (D) za brigu (A). npr. npr. npr. npr. npr. pa i bez obzira na to sadrži li rečenica uopšte glagol ili ne sadrži. Treba razgovarati s partnerima (I) o svim tim pitanjima (L) itd. odnosno različite okolnosti događanja o kojima se saopštava rečenicom. to i nešto moguće je zamijeniti i kakvim drugim oblikom. npr. npr. i uz glagole sa značenjem kretanja. jer se umjesto Učim matematiku ne može nikako reći *Učim matematici niti se umjesto Uči nas ikako može reći *Uči nama. i uz glagole stanja. Samo su nam (D) smetali u poslu (L). po njegovim leksičko-gramatičkim svojstvima. Osim toga objekte tipa matematiku. Prošle neđelje je 274 SINTAKSA . koji mogu biti: ■ u dativu i instrumentalu. zavisi prije svega od sadržaja rečenice. Budući da je priloška odredba u sličnom odnosu s predikatom kao i objekat. te da nepravi objekat u akuzativu taj glagol ima samo u drugome značenju. npr. i uz neprelazne glagole. potvrđuje i činjenica da glagol učiti npr. ili znači „činiti da neko drugi stiče znanje“. Uči nas. Učio nas je matematici. Drugim riječima. Rastali su se prošle neđelje. ■ u dativu i lokativu. Komšija je prodao kuću prošle neđelje. ima različite prave objekte s obzirom na to znači li „sticati znanje“. Zato priloška odredba može dolaziti i uz prelazne glagole u službi predikata. a priloška odredba po predikatu. dobro ju je odrediti s obzirom na ono po čemu se razlikuje od objekta. npr.) Uz neke (neprelazne) glagole mogu se naći i po dva različita neprava objekta. npr. ■ u dativu i prijedloškom akuzativu. npr. Bilo bi dakle: Uči nas (pravi objekat) matematiku (nepravi objekat). Da je tako. To znači da se ona načelno može uvrstiti u rečeničnu strukturu bez obzira na glagol koji se javlja u službi predikata. dativom. Zaprijetili su im (D) otkazom (I). ■ u prijedloškom instrumentalu i lokativu. PRILOŠKA ODREDBA I OBJEKAT Između priloške odredbe i objekta ima više razlika: Objekat se u rečenicu uvrštava po glagolu koji je u službi predikata. PRILOŠKA ODREDBA Priloška odredba (adverbijal) neobavezni je (fakultativni) član rečenične strukture kojem mjesto u rečenici otvara predikat i kojim se označavaju različite okolnosti u kojima se vrši radnja glagola u službi predikata. „poučavati“. upor.

Komšija je prodao kuću. upor. kao što je rečeno pri razmatranju stepena obaveznosti objekta. u rečenici Komšija je prošle neđelje prodao kuću ne može ispuštiti objekat. postaje i sastavni dio radnje koju taj glagol označava (npr. Komšija je stanovao. prebivati. između rečenica Pišemo u školi. *Pišemo pismima. npr. unaprijed određen oblik. Takvi primjeri ipak pokazuju da priroda i status priloške odredbe mogu biti zavisni i od prirode glagola koji su u službi predikata.spavao kod prijatelja. Pišemo bez prekida nema. Tako prilošku odredbu na kraju ulice u rečenici Komšija je stanovao na kraju ulice ne možemo izostaviti. u rečenici Pjeva već tri godine uopšte nema objekta. a da rečenica i dalje bude informativno potpuna. Priloška odredba. jer se u rečeničnu strukturu uvodi po glagolu. odnosno ne mora biti. Ono pak što je rečeno priloškom odredbom može se prepričati (parafrazirati). a da rečenica bude i dalje informativno potpuna. živjeti. Pišemo u (svojoj) kući. Pišemo po podne. No umjesto Pišemo kod kuće ili Pišemo bez prekida možemo reći Pišemo doma. Pišemo ne prekidajući. Tako se npr. Naime. a priloška odredba načelno neobavezan (fakultativan) član. Prošle neđelje stalno magla. npr. Pišemo kod kuće. naprotiv. Naime objekat. a da ne prekidamo i sl. stanovati. razlike s obzirom na prirodu same radnje. upor. ima i objekata koji nijesu obavezni. nego je manje ili više spoljna okolnost u kojoj se vrši radnja. boraviti. Rečeno ipak ne znači da je objekat uvijek obavezan niti da je priloška odredba uvijek neobavezna. reći i na drugi način. *Pišemo oko pisama. Tako se umjesto Pišemo pisma ne može reći npr. Osim uticaja na obaveznost ili neoGRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 275 . Objektu je naime. Pišemo neprekidno. onda je i priloška odredba obavezna. Komšija je prošle neđelje prodao. Zato se ono što je rečeno objektom ne može reći drugačije. Tako npr. Druga razlika između objekta i priloške odredbe jeste direktna posljedica prve. Ni priloška odredba nije uvijek neobavezna. a priloškoj odredbi nije. upor. Tako npr. Kad su u službi predikata glagoli koji označavaju provođenje određenoga vremena (obično dužega) na kakvu mjestu. I treća je razlika između objekta i priloške odredbe u direktnoj vezi s prvom razlikom. uprkos tome što je u poziciji predikata prelazni glagol. koji inače zahtijeva pravi objekat u akuzativu. Četvrta razlika između objekta i priloške odredbe sastoji se u tome što je objekat načelno obavezan član rečenične strukture. jer se u rečeničnu strukturu uvodi po gramatičkim i leksičkim svojstvima glagola. popravljati cipele i popravljati tekst dvije su sasvim različite radnje). *Pišemo po pismima i sl. što zavisi od konkretnosti ili uopštenosti radnje koja se označava glagolom. ali i u iskazima u kojima se uopšte ne javljaju glagolski oblici. Pišemo uredno. Nasuprot tome priloška odredba ne postaje sastavni dio same radnje. Pišemo. može se ispuštiti. Pišemo ujutro.

npr. a komšija prodaje kuću (nekome trećem) umjesto njega. Stalno śedi nad knjigom. a uz glagole stanja oblici instrumentala. u njegovo ime. Kupali su se tokom cijeloga ljeta ili Otputovala je u društvu koleginica. Stajali su za kućom. Tako će npr. Izišli smo pred školu. tj. *Sastala se u pratnji koleginica i sl. Ima i slučajeva. *Izgubili su tokom cijelog ljeta ili *Sastala se u društvu koleginica. nad. nije kupac kuće. a s glagolima stanja u lokativu. a u drugome kao priloška odredba. Često boravi među ljudima. posebno vezanih za konstrukcije s instrumentalom. Da je zaista tako. da uključuje i jedno i drugo). u rečenici Postigao je to velikom borbenošću rečenični član velikom borbenošću mogao interpretirati i kao objekat (u tome slučaju rečenica bi bila odgovor na pitanje Čime je to postigao? – velika borbenost bila bi. pred. npr. uz glagole kretanja u službi priloških odredaba koje imaju oblik prijedloško-padežnih izraza s prijedlozima u ili na dolaziti imenske riječi u akuzativu. a u rečenicama Kupali su se cijelo ljeto ili Otputovala je s koleginicama u službi priloške odredbe. Otiđite među ljude. Odmarali su se pred školom. on je „predmet uključen u prodaju“. Tako se npr. ali i tako da bude priloška odredba. pod i među uz glagole sa značenjem kretanja dolaziće oblici akuzativa. U drugome slučaju brat nije predmet. Otputovala je u pratnji koleginica i sl.. Stavi knjigu pod klupu. Bili smo u šumi ili Stajali su na ulici. Nagnuo se nad knjigu. no je npr. vidi se po tome što se objekti ne mogu parafrazirati (ne može se reći npr. onda se ne može reći Komšija je prodao kuću za brata ili umjesto brata ili u bratovo ime i sl. *Izgubili su cijelog ljeta. u rečenicama Izgubili su cijelo ljeto (na pripreme) ili Sastala se s koleginicama djelovi cijelo ljeto i s koleginicama biti u službi objekata.). drugim riječima. a priloške odredbe mogu. ali i kao priloška odredba (u tome slučaju rečenica bi odgovarala na pitanje Kako je 276 SINTAKSA . što takođe zavisi u prvome redu od prirode glagola u službi predikata. Slično tome u priloškim odredbama koje imaju oblik prijedloško-padežnih izraza s prijedlozima za.baveznost izbor glagola za službu predikata može u nekim slučajevima uticati i na izbor oblika priloške odredbe. Kupali su se cijeloga ljeta. ako je komšijin brat kupac). Isti oblik ili isti spoj riječi može u jednome tipu rečenice služiti kao objekat. sredstvo. dakle predmet radnje glagola postići). Tako bi se npr. To će takođe potvrditi (ne)mogućnost parafraze. Idemo u šumu ili Izašli su na ulicu. rečenica Komšija je prodao kuću bratu može interpretirati i tako da oblik bratu bude objekat. Tako će npr. Zašli su za kuću. a upravo su takve parafraze moguće ako je oblik bratu priloška odredba. U prvome slučaju brat je uključen u samu radnju prodaje. đe se u istoj rečenici oblik ili spoj riječi može interpretirati i kao objekat i kao priloška odredba (tj. npr. npr. kupac kuće. Ako je naime bratu objekat (tj. vlasnik kuće. Knjige su se nalazile pod klupom. npr. U vezi s odnosom između objekta i priloške odredbe katkad se može govoriti i o dvoznačnosti.

Onđe će se sve odvijati. Krenuli su odatle. U službi priloške odredbe mjesta mogu biti i brojni padežni oblici i prijedloško-padežni izrazi. Škola je blizu. npr. količine. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 277 . 2. odnosno prema učesnicima govornoga čina. Odavde se ništa ne vidi. Nikud se ne može. Vozimo kroz maglu. Postigao je to teško ili lako ili sl. Prostor se može označavati mjesnim prilozima te padežnim oblicima ili prijedloško-padežnim izrazima. o načinu vršenja te radnje. Treba skrenuti ulijevo. Dođite ovamo. namjere. Śede pod orahom. društva. Odonud mnogi dolaze. a rjeđe ostale – priloške odredbe uzroka. Među prilozima u službi priloških odredaba mjesta osobito su česti zamjenički prilozi. Ovđe nema mjesta. Nazad se više ne može. Otišli su kući. uslova. Dotle još ne dođosmo. vremena i načina. Negđe sam ga već vidio. ■ koji označavaju prostor u blizini sagovornika. Priloška odredba mjesta Priloškom odredbom mjesta označava se prostor na kojem se ili u vezi s kojim se odvija radnja označena predikatom. Otišao je nekud. VRSTE PRILOŠKIH ODREDABA Među priloškim odredbama najčešće su priloške odredbe mjesta. Svuda ima čudaka. Srio sam ga na stanici. Nigđe ga nema. Donde vodi putljaga.). Tuda se ne ide. upor. npr. Trči preko igrališta. npr. S obzirom na to prema kojem se licu uspostavlja odnos razlikuju se mjesni prilozi: ■ koji označavaju prostor u blizini govornika. dopuštanja. npr. Oni mogu označavati prostor na dva načina: 1. posljedice. Tamo više ne zalaze. ■ koji označavaju prostor udaljen i od govornika i od sagovornika. Mogu ga označavati tako da uspostavljaju odnos prema kategoriji lica. npr. Nijesmo ni prošli onuda. U službi priloške odredbe mjesta mogu biti i drugi prilozi. Onamo više ne lete. npr. Odande svi počinju. Svugđe smo ih tražili. Gore je rjeđi vazduh. Ovuda su prošli. Dugo smo šetali ulicama. Tu se ne može razgovarati. Dolazili su dovde. Svukud ima rastinja. Ostali zamjenički prilozi u službi priloških odredaba mjesta označavaju neodređen prostor i nazivaju se neodređenim zamjeničkim prilozima. Otud se niko ne javlja. Vani pada kiša.postigao? – bila bi dakle riječ o okolnosti u kojoj se odvija radnja glagola postići.

Nadirali su u masama. 278 SINTAKSA . ■ padežnim oblicima ili prijedloško-padežnim izrazima. ■ dopuštanja. Sastali su se povodom praznika. Posvađali su se bez razloga. npr. Doći će u neđelju. Nijeste se javili zbog toga. Molili su za spas njegove duše. Ne govorite uglas. Pričao je kroz suze. Te godine bilo je posebno teško. Sa zimom dođe i snijeg. vremena i načina mogu se izdvojiti još priloške odredbe: ■ uzroka. Spomeni ih sve poimenice. Nekad sve bijaše drukčije. npr. Danas je najteže penzionerima. Odveden je pod stražom. Javićemo se śutra. Smijali smo se do suza. Bio je umoran od vožnje. Došli smo baš zato. Katkad je bolje ćutati. ■ posljedice. Uskoro će se i oni pojaviti. Svako veče izlazi u grad. Tako je već bolje. ■ namjere (svrhe). npr. Tužno je sve to gledati. Došli su po robu. I pored dobrih veza ostao je bez posla. U slučaju rata sve će propasti. npr. Nekako ćemo se snaći. npr. npr. npr. Naučio je napamet. Zadržan je u bolnici radi pregleda. npr. Nastavili su s poslom uprkos nevremenu. Sad nije vrijeme za to. Službu priloške odredbe načina vrše: ■ načinski prilozi. Čestitajte im na pobjedi. npr. Jutros sam zakasnio. Prima utorkom. Nikad se ne treba predavati. Otišli smo za svojim poslom. Rado ju je poslušao. Gledali su nas preko nosa. Ostali su do jutra. Priloška odredba načina Priloškom odredbom načina obilježava se okolnost koja utiče ili je na drugi način povezana s kakvoćom radnje označene predikatom. ■ uslova. Potonji smo ih put pośetili o Uskrsu. Povikao je jakim glasom. Uz takvo zalaganje svako bi uspio. ■ padežni oblici i prijedloško-padežni izrazi. označava se: ■ vremenskim prilozima. Teško je bez novca.Priloška odredba vremena Priloška odredba vremena. Slušala ga je oborene glave. Glasno se nasmijala. kojom se određuje vrijeme odvijanja radnje obilježene predikatom. Ostale priloške odredbe Osim priloških odredaba mjesta.

tj. npr. nego nesamostalni. To znači da može biti uvršten i uz imenicu u službi (nekongruentnoga) atributa. služe (i) kao konektori. Ko je kupio kuću našega komšije Petra? ATRIBUT Naziv „atribut“ dolazi od latinske riječi attributum. npr. (Priloške odredbe zamjeničkoga tipa. slaže se s njom u rodu. Komšijina kuća nije prodata. Isto tako i apozicija može biti uvrštena uza svaku imenicu. no i: GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 279 . ■ i uz subjekat. subjekta. npr. koja je po svojoj prirodi kongruentna s imenskom riječju uz koju stoji. pridodaje imenskoj riječi da bi je po čemu odredila (prije svega po svojstvu). Ko je kupio komšijinu kuću?.■ društva. atribut može biti uvršten uz imenicu bez obzira na to đe se ona u rečeničnoj strukturi javlja. Išla je s nama na tenis. npr. To znači da službu kongruentnoga atributa može imati ne samo pridjev. ■ i uz prilošku odredbu. razlikuju se kongruentni i nekongruentni atribut. Štoviše. Svi su se skupili u komšijinoj kući. To se vidi i po tome što atribut može biti uvršten: ■ i uz (imenski) predikat. Ono je komšijina kuća. tj. Zavisno od toga kakvim se riječima označava. objekta i priloške odredbe po tome što nijesu osnovni. npr. samostalni članovi rečenične strukture. ■ količine. „što je priđeveno“. no preko osnovnih članova. Kongruentni atribut Kongruentnim atributom naziva se atribut izražen pridjevskom riječju. Śedi s društvom u kafani. To znači da su to članovi rečeničnih članova. npr. npr. npr. te uz apoziciju. npr. Mnogo ih je zadužila. da se u rečeničnu strukturu ne uvrštavaju direktno. npr. Komšijina je kuća prodata. pa tako i uz imenicu u službi (nekongruentnoga) atributa. „što je pridodato čemu drugom“. uprkos tome i sl. npr. zato. Oni su stajali uz nas. broju i padežu. Naš komšija Petar prodaje kuću. ■ i uz objekat. koja znači „ono što se pridijeva“. zbog toga. Previše su usporili itd.) NESAMOSTALNI ČLANOVI REČENIČNE STRUKTURE Atribut i apozicija bitno se razlikuju od predikata. Komšija ima kuću od bijeloga kamena. To je dakle riječ koja se pridijeva.

razlikuju se: ■ kvalitativni atribut. S obzirom na značenjski opseg skupovi riječi s dvama ili s više kongruentnih atributa mogu biti i dvoznačni. npr. onda oni mogu imati podjednak značenjski opseg (pa se u tekstu odvajaju zarezima). npr. Ova kuća još nije prodata. npr. Tako npr. ■ redni broj. onda oni koji su izrečeni rednim brojevima. npr. npr. Shematski bi se to moglo prikazati ovako: 280 SINTAKSA . ■ kvantitativni (količinski) atribut. koji određuje imenicu po kvalitetu. Kupila je šarenu haljinu. Komšija ima dobru kuću. koji se obično izriču različitim pridjevskim riječima. koji označavaju imenicu po nekom uopštenom (apstraktnom) svojstvu ili svojstvu koje proizilazi iz odnosa prema čemu što se označava drugom imenicom ili imenskom konstrukcijom. Bila je to naša đačka pobjeda. koji određuje imenicu po količini (kvantitetu). Podgorica je najveći crnogorski grad. ■ relativni (odnosni). npr. To su naši problemi. ili različit značenjski opseg (pa se ne odvajaju zarezima). pa tek onda oni koji se izriču pridjevima (Bila je to naša prva velika đačka pobjeda). pa se zato atributi odvajaju zarezima. Prvi komšija prodaje kuću. npr. koji određuje imenicu s obzirom na pripadnost kome ili čemu. Jedna lasta ne čini proljeće. prošireno izdanje te knjige atribut novo odnosi se (kao i atribut prošireno) na imenicu izdanje. Ako su atributi izrečeni samo pridjevima. npr. Nakon te bitke pali su u viševjekovno ropstvo. npr. Takvi atributi u tekstu se ne odvajaju zarezima.■ pridjevska zamjenica. Susrijeće se s mnogim strancima. Nijesam se slagao s očevim mišljenjem. S obzirom na to po kakvom svojstvu kongruentni atribut određuje imenicu uz koju stoji. npr. Bila je to naša prva đačka pobjeda. Prodaje se komšijina kuća. U tome slučaju najprije dolaze atributi izrečeni pridjevskim zamjenicama. ■ posesivni (prisvojni). neuredan rukopis. To je jezikoslovni problem. Komšija je prodao dvije kuće. a u rečenici (2) Objavljeno je novo. To je rezultat naporna rada. Višečlani kongruentni atributi Uz jednu imensku riječ može stajati i više kongruentnih atributa. I ona je nekakva studentkinja. u rečenici (1) Objavljeno je i novo prošireno izdanje te knjige atribut novo odnosi se na skup prošireno izdanje. Imao je ružan. Svako jutro budimo se rano.

■ s kvalitativnim instrumentalom. ■ s kvalitativnim genitivom ili genitivom svojstva. neizostavljiv. npr. Semantički kongruentni atribut obavezan je kad dolazi uz imenice s uopštenim značenjem kao što su: ■ način. Traži se igrač s dugim rukama. Govorila je promuklim glasom (izvan konteksta nije gramatično: Traži se igrač s rukama). sekundarni član rečenične strukture (član jednoga od osnovnih članova). Moramo razgovarati o (jednoj) važnoj stvari (van konteksta nije gramatično: Moramo razgovarati o stvari). ali ipak u nekim slučajevima može biti i obavezan. Otputovala je istu noć. ■ pitanje. npr. Ovđe nije riječ o teškom slučaju (van konteksta nije gramatično: Ovđe nije riječ o slučaju). S njim treba razgovarati na drugi način (nije gramatično: *S njim treba razgovarati na način). Otputovala je iste noći (nije gramatično: *Javiću se mjeseca niti *Otputovala je noći). Nastavili smo raspravu o drugim pitanjima (van konteksta nije gramatično: Nastavili smo raspravu o pitanjima). Sintaksički je kongruentni atribut obavezan u rečenicama (i u konstrukcijama): ■ s vremenskim genitivom ili vremenskim akuzativom. Bio je to čovjek niska rasta. npr. Hodala je spuštenih ramena (nije gramatično: *Bio je to čovjek rasta). ■ stvar. tj. Obaveznost kongruentnoga atributa može biti uslovljena sintaksički ili semantički. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 281 . npr. npr. ■ slučaj. Javiću se idućega mjeseca. npr. npr. Javiću se idući mjesec.Obavezni kongruentni atribut Atribut je nesamostalni.

Kupi malo mlijeka. 282 SINTAKSA . npr. Treba popraviti krov na školi.način: S njim treba na drugi način . Kupili smo televizor u boji. npr. Malo dalje je skretanje udesno. Ujutro popije šolju čaja.slučaj: Ovđe nije riječ o teškom slučaju .okolnost: Radimo u nemogućim okolnostima Nekongruentni atribut Kongruentni atribut slaže se s imenskim riječima na koje se odnosi u rodu. ■ prilozi. U službi nekongruentnoga atributa mogu biti: ■ oblici kosih padeža. Prvi naime obično označava: ■ prisvojnost (posesivnost). OBAVEZNI KONGRUENTNI ATRIBUTI Sintaksički obavezni Semantički obavezni 1. Bio je student osrednjih mogućnosti.stvar: Moramo razgovarati o važnoj stvari . ■ kvalitativnost. To bi se moglo dogoditi i nekome od nas. ■ dionost (partitivnost). a nekongruentni atribut ne slaže se s imenskim riječima. npr. npr. nego je s njima u rekcijskome odnosu ili u odnosu pridruživanja. Javiću se idući mjesec 2. uz vremenski genitiv ili vremenski akuzativ: Otputovala je iste noći. Kupio je kuću našega komšije. ■ prijedloško-padežni izrazi. broju i padežu. npr. npr. Rijetko nosi haljine s dugim rukavima. Ti razgovori udvoje trajali su cijelu zimu. uz kvalitativni instrumental: Govorila je promuklim glasom uz imenice uopštena značenja. . npr. uz kvalitativni genitiv: Bio je to čovjek niska rasta 3. Radimo u nemogućim okolnostima (nije gramatično *Radimo u okolnostima). Komšija ima kuću na sprat. Nekongruentni atribut koji stoji uz imenske riječi s konkretnim značenjem načelno se razlikuje od nekongruentnoga atributa koji stoji uz deverbativne ili deadjektivne imenice. npr.pitanje: Nastavili su raspravu o drugim pitanjima .■ okolnost. Sve to stoji u žalbi upravnome sudu.

Najavili su odlazak prije svitanja. (Pažljivo smo slušali kako) glavni sekretar izvještava. kaže da u rečenici Slušali su pažljivo izvještaj glavnoga sekretara nekongruentni atribut (glavnoga sekretara) ima subjekatsko značenje zato što bi se on u glagolskoj konstrukciji preoblikovao u subjekat. kao i atribut. „ono što je postavljeno uza što“. Još je na snazi zabrana uvoza. npr. ■ mjesto (lokalnost). Ovo je komšija Petar. I apozicija. ■ priloško. npr. može biti uvrštena: ■ i uz (imenski) predikat. npr. „ono što je dodato“. o nesamostalnome. Bješe već tri sata poslije ponoći. nego imenice načelno kongruentne s imenskim riječima na koje se odnose. npr. npr. Uživali su u toplini ljetnje noći. Imate li sirup protiv kašlja. npr. npr. Komšija Petar prodaje kuću. ■ vrijeme (temporalnost). Tako se npr. Nekongruentni atribut koji stoji uz deverbativne ili deadjektivne imenice ima značenje koje se naziva prema službi koju bi riječi koje dolaze u funkciji atributa imale kad bi se cijela imenska konstrukcija preoblikovala u glagolsku. kao i u slučaju kongruentnoga atributa. npr. upor. Śeli smo na klupu u dvorištu. sekundarnome članu rečenične strukture. Važno je sačuvati vjeru u uspjeh. Kupili su mašinu za berbu kukuruza. Nebo nad nama bijaše vedro. a od nekongruentnoga atributa razlikuje se po tome što je načelno kongruentna s imenicom na koju se odnosi (a nije s njom u rekcijskome odnosu). „ono što je stavljeno uz nešto što je već postavljeno“. ■ objekatsko.■ namjenu (finalnost). Stigao je neđelju dana pred Uskrs. npr. Iz daljine se čuo šum vjetra. APOZICIJA Naziv „apozicija“ dolazi iz latinskoga jezika od riječi appositum. Godiće nam šetnja po šumi. ■ i uz subjekat. Veselju zvanica nije bilo kraja. Riječ je. S obzirom na to mogu se razlikovati ova značenja (funkcije) nekongruentnoga atributa: ■ subjekatsko. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 283 . Od kongruentnoga atributa razlikuje se po tome što službu apozicije ne vrše pridjevske riječi. Nastup našega hora bio je glavna tačka. ■ značenje nosioca svojstva (uz deadjektivne imenice). koja znači „ono što je priloženo“.

npr. kao i kongruentni atribut. Majka Božja. Takve imenice bivaju „zaštićene“ time što ostaju nepromjenljive i po padežu. prije svega vlastite. Izuzimaju se samo slučajevi u kojima je pridjev dio vlastitog imena. odnosno češće izostaje nego kad je riječ o kongruentnome atributu. npr. nailazimo na ovakve slučajeve: ■ apozicija se slaže s imenicom u rodu. npr. grad Pljevlja. Ovo je vlasnik kuće komšija Petar. npr. ustaljene i/ili frazeologizovane konstrukcije. npr. Petar Veliki. Prenoćili smo u Hotelu „Macavare“. pa se apozicija u nekim slučajevima ne prilagođava imenici uz koju stoji ni po broju. rijeka Lim i sl. Prema tome kad je riječ o kongruentnosti apozicije s imenicom uz koju stoji. broju i padežu s imenicom na koju se odnosi. npr. selo Erakovići i sl. 284 SINTAKSA . Igra u Rukometnom klubu „Budućnost“. Kroz Nikšić teče rijeka Zeta. kuća kamena ili od kamena kuća. kuća od kamena). npr. To biva onda kad apozicija stoji ispred vlastite imenice čije primarno značenje nije u skladu ili nije tipično za ono što se njome označava. ■ apozicija se s imenicom ne slaže ni u rodu ni u broju ni u padežu. šipak pitomi. selo Frutak. te neke terminologizovane. kamena kuća). Glavni je razlog tome što imenice nijesu promjenljive po rodu. npr. npr. kad je atributski skup obilježen pripadnošću biblijskome stilu. ■ i uz imenicu u službi nekongruentnoga atributa. Osim toga neke od imenica. Matica crnogorska i sl. npr. na vrbi grožđe. načelno slaže u rodu. Komšija ima kuću u gradu Zagrebu. Otuda u apozitivnim spojevima riječi pojava nepotpune kongruentnosti. a nekongruentni atributi iza tih riječi (npr. ima slučajeva da se apozicija s imenicom uz koju stoji ne slaže čak ni u padežu. ATRIBUT I APOZICIJA S OBZIROM NA REDOSLJED RIJEČI lz navedenih primjera bilo je vidljivo da kongruentni atributi stoje ispred imenskih riječi na koje se odnose (npr. Na Drini ćuprija. Nastupili su u sali „Budo Tomović“ i sl. Prodata je kuća našega komšije Petra. ■ i uz imenicu u službi apozicije. Apozicija se. kao u primjerima grad Podgorica. ali je to slaganje manje obavezno. pa se jedna drugoj ne mogu prilagođavati kao što se pridjev može prilagođavati imenici. nijesu promjenljive ni po broju. npr.■ i uz objekat. Izmjena toga redosljeda izaziva stilsku obilježenost. Štoviše. npr. broju i padežu. ■ i uz prilošku odredbu. Tako je uvijek u neobilježenome redosljedu riječi. Komšija prodaje kuću bratu Ivanu. a često uz to stoje i pod navodnicima (i time su „zaštićene“). škrinja zavjetna i sl.

No nije stilski obilježen onda kad se apozicija proširuje (atributom. drugom apozicijom. npr. Takav redosljed može biti stilski obilježen.). komšiji koji prodaje kuću. Tada se u pismu načelno odvaja zarezom. vlasnik kuće. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 285 . ali može dolaziti i iza imenice na koju se odnosi. npr. Javi se Petru. naš prvi komšija. Ovo je Petar. ona načelno stoji ispred imenice na koju se odnosi. Ovo je Petar. Stigao je komšija Petar. npr.Što se tiče apozicije. Komšija Petar prodaje kuću. odnosnom rečenicom i sl. (naš) komšija.

ali je i u takve rečenice subjekat ne samo uvrstiv nego se pretpostavlja. Komšija kupuje kuću. on može biti i sasvim izlišan. Tako se npr. npr. neproširena rečenica Komšija kupuje može proširiti objektom. npr. Rečenice koje sadrže samo subjekat i predikat (npr. npr. Jedan od tih kriterijuma jeste i sastav.) nazivaju se proširenim prostim rečenicama. zavisno od prirode informacije koja se njima prenosi ili od okolnosti saopštavanja. neraščlanjenih rečenica). koji se izostavlja baš zato što u toj poziciji subjekat može biti samo ja). Rečenice kod kojih osnovna rečenična struktura pretpostavlja odnos između predikata i subjekta nazivaju se raščlanjenim (dvočlanim) prostim rečenicama. razvrstavaju se u grupe po različitim kriterijumima. Komšija kupuje stan. Komšija kupuje) nazivaju se neproširenima. Štoviše. Raščlanjene rečenice koje sadrže predikat i subjekat mogu se dalje proširivati. npr. Prvu grupu čine proste. Osnovna rečenična struktura čini u prvome redu odnos između predikata i subjekta. Komšija kupuje 286 SINTAKSA . što ne znači da subjekat u njima mora biti i realizovan. PROSTE REČENICE Prostim rečenicama nazivaju se sintaksičke jedinice s jednom osnovnom rečeničnom strukturom. npr. a one koje sadrže još koji samostalni član rečenične strukture (npr. što se pretpostavlja (u rečenici Ne slažem se to je subjekat ja. Ne slažem se. Po tome kriterijumu sve rečenice dijele se na dvije grupe i više podgrupa. i to drugim samostalnim ili nesamostalnim članovima rečenične strukture. RAŠČLANJENE (DVOČLANE) PROSTE REČENICE Raščlanjene ili dvočlane proste rečenice pretpostavljaju odnos između predikata i subjekta. a rečenice kojima osnovnu rečeničnu strukturu čini sam predikat odnosno predikatski skup (subjekat se u takve rečenice ne može ni uvrstiti) nazivaju se neraščlanjenim (jednočlanim) prostim rečenicama. Komšija kupuje kuću ove godine i sl. Vedri se ili Jutros se počelo vedriti. Komšija kupuje. a izostaje baš zato što je poznat.REČENICE PO SASTAVU Budući da rečenice kao jezičke jedinice mogu biti međusobno vrlo raznolike. odnosno sam predikat ili predikatski skup (kod jednočlanih. pa onda priloškom odredbom. a drugu složene rečenice.

zahladnjivati i sl. Bezličnim glagolima pripadaju na primjer glagoli koji označavaju meteorološke pojave (verba meteorologica). objekat atributom. a dio naš hvalisavac komšija subjekatski skup. npr. prošireni subjekat atributom. Svi ti samostalni članovi rečenične strukture mogu se proširiti nesamostalnim članovima. sijevati. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 287 . između ostaloga i uvođenjem modalnoga glagola. Grmi. Ujutro će se naoblačiti. pljuštati. Hvalisavac komšija kupuje veliki stan blizu škole. pa na isti način i već prošireni objekat. Hvalisavac komšija kupuje stan blizu škole. sniježiti. bilo zato što je nepoznat govorniku. Naš hvalisavac komšija odlučio je kupiti veliki stan blizu osnovne škole. te već proširena priloška odredba. NERAŠČLANJENE (JEDNOČLANE) PROSTE REČENICE Neraščlanjenima (jednočlanima) nazivaju se proste rečenice u koje se subjekat ili uopšte ne može uvrstiti ili se ne uvrštava bilo zato što je sasvim nepoznat. Naš hvalisavac komšija odlučio je kupiti veliki trosobni stan blizu kličevske osnovne škole itd. npr. Hvalisavac komšija kupuje veliki stan blizu osnovne škole. npr. dio rečenice odlučio je kupiti veliki trosobni stan blizu kličevske osnovne škole čini predikatski skup. a djelovi koji se nalaze u odnosu sa subjektom subjekatskome skupu. oblačiti se. npr. a mogu se dalje proširivati i već prošireni osnovni članovi rečenične strukture. vedriti se. kao što su grmjeti. Pljuštalo je cijeli dan..stan blizu škole. npr. bilo zato što vršioca radnje koji se označava subjektom govornik ne želi. npr. Tako npr. smrkavati se. Djelovi koji se nalaze u odnosu s predikatom pripadaju predikatskome skupu. npr. Hvalisavac komšija odlučio je kupiti veliki stan blizu osnovne škole. Svi djelovi kojima se proširuje rečenica nalaze se u odnosu ili s predikatom ili sa subjektom. Može se nadalje proširiti i predikat. npr. U funkciji predikata u takvim rečenicama stoje u prvome redu bezlični glagoli ili bezlični oblici glagola. npr. imenica u sastavu priloške odredbe takođe atributom. Naš hvalisavac komšija odlučio je kupiti veliki trosobni stan blizu osnovne škole. odnosno iz nekih razloga ne smije imenovati. pa se tako subjekat može proširiti apozicijom. To postupno širenje raščlanjene proste rečenice može se prikazati ovako: Komšija kupuje Komšija kupuje stan Komšija kupuje stan blizu škole Hvalisavac komšija kupuje stan blizu škole Hvalisavac komšija kupuje veliki stan blizu škole Hvalisavac komšija kupuje veliki stan blizu osnovne škole Hvalisavac komšija odlučio je kupiti veliki stan blizu osnovne škole Naš hvalisavac komšija odlučio je kupiti veliki stan blizu osnovne škole Naš hvalisavac komšija odlučio je kupiti veliki trosobni stan blizu osnovne škole Naš hvalisavac komšija odlučio je kupiti veliki trosobni stan blizu kličevske osnovne škole itd.

koje se takođe često odnose na meteorološke pojave. npr. npr. U takvim rečenicama ne javljaju se dopune (ni u dativu ni u akuzativu) jer se stanje ne povezuje ni s čim određenim. U avionu previše šumi i sl. Danas je vedro. Takve oblike imaju u prvome redu neprelazni glagoli. Rjeđe se neraščlanjenim rečenicama toga tipa označavaju opšta stanja. Rječca se uz oblike takvih glagola po pravilu ne označava obezličenje. Gori mu u želucu. Bilo je svakakvih prijedloga. Ako je riječ o psihičkome stanju. npr. npr. Bilo nas je strah. Prelazni glagoli rijetko se obezličavaju. Za pedeset godina manjkaće vode. stanju vezanome za osobu (ili osobe). U neraščlanjene se svrstavaju i one proste rečenice u kojima se javljaju glagoli koji znače postojanje (tj. Slične su im i neraščlanjene proste rečenice u kojima su u službi predikata glagoli koji označavaju neka psihička ili. Neće se imati od čega ušteđeti. tj. Pravila se kuća. Svima nama nedostaje hrabrosti. Kolegama se nije išlo na taj sastanak. Onamo se putovalo vozom. odnosno ono čega ima ili ono čega nema u takvim je rečenicama u genitivu. npr. Na izletu će sigurno biti zanimljivo. U jednome dijelu rečenica toga tipa bezlični oblici glagola imaju modalnu prirodu. Priča se svašta. npr.Drugi tip neraščlanjenih prostih rečenica. nego pasivizaciju. Onđe je baš bilo zagušljivo. Śutra će svima biti lakše. I u takvim rečenicama dopuna kojom se označava vršilac odnosno nosilac raspoloženja stoji u dativu. Onđe nema nikoga. Dopune kojima se označavaju nosioci takvih stanja stoje obično u dativu ili akuzativu. Danas mi se ne radi. npr. onda se dopuna po pravilu izražava imenskom (obično zamjeničkom) riječju u akuzativu ili u genitivu. čine one koje u službi predikata imaju kopulativni glagol s priloškom riječju. Stid me je. Za koju godinu i tebe će probadati u krstima. npr. neka fiziološka stanja. Neraščlanjenima pripadaju sve proste rečenice u kojima se javljaju bezlični oblici glagola. npr. ali i na različita stanja bilo kojega tipa. npr. Obezličenje osobito često zahvata one glagole koji označavaju stanja ili procese koji se odvijaju mimo volje vršioca (to je i razlog što u takvim rečenicama izostaje subjekat. Svejedno mi je. Pjesme će se sve manje čitati. a oznaka za onoga mimo čije se volje što događa stoji u dativu). Spava mi se. Najteže je bilo njegovim roditeljima. egzistencijalni glagoli). onda se na nosioca stanja obično upućuje dopunom izraženom imenskom riječju u dativu. Njima se označava raspoloženje ili neraspoloženje vršioca prema radnji. Cijeli dan mu se drijemalo i sl. Meni se opet vrti. Dopuna kojom se označava ono što jeste ili ono što nije. Kad u službi priloških riječi u takvim rečenicama stoje popriložene (adverbijalizovane) imenice. Živi se nekako. Razlika između obezličenih i pasiviziranih rečenica 288 SINTAKSA . češće.

a onda skreneš lijevo.. Ti djelovi sklopljeni su u jednu cjelinu. Čovjek od njih ne može doći do riječi. lica jednine nego i oblicima 1. dio: Vrijeme bijaše poodmaklo. vidi se po tome što u takvim rečenicama ne možemo upotrijebiti zamjenicu mi. i to tako da klauze iz prvoga dijela ne zavise jedna od druge. posebno kad se ima u vidu više vršilaca radnje. npr. opereš. a da se značenje ne promijeni. (Da je tu zaista riječ o bezličnosti.. Tako se npr. lica množine. izrežeš na kolutiće i staviš na ulje. Zato je i možemo preoblikovati u prilošku odredbu uzroka: Digli smo se i napuštili sastanak zbog poodmaklog vremena. može izraziti ne samo oblicima 3. a u obezličene. u razgovornome stilu te. a oni nijesu poznati ili se iz nekih razloga ne žele imenovati. Mrkvu očistiš. upor. subjekat nije uvrstiv. može izražavati i oblicima 3.) U sličnim kontekstima mogu. Takve jedinice nazivaju se klauzama. posebno u obraćanju jednoj osobi.sastoji se u tome što pasivizirane rečenice imaju (ili mogu imati) subjekat. i to najčešće imenicom čovjek. Ljudi svašta pokušavaju kad teško obole. Na televiziji oni govore uglavnom loše i sl. Katkad se bezličnost. Bezličnost se katkad. dio: Digli smo se i napuštili smo sastanak. a drugi dio je sklopljen u složenu rečenicu tako da zavisi od obje klauze iz prvoga dijela. npr. npr. Rugali su mu se zbog šklempavih ušiju. lica množine. složena rečenica Digli smo se i napuštili sastanak jer vrijeme bijaše poodmaklo sastoji od dva dijela koja su rezultat sklapanja u jednu jedinicu: 1. (ni tu se ne može upotrijebiti lična zamjenica. izrežemo na kolutiće i stavimo na ulje. a da se značenje ne promijeni. Drugi dio se prema prethodnima odnosi kao što se priloška odredba odnosi prema predikatu.). Mrkvu očistimo. za izražavanje bezličnosti služiti i oblici 2. upor. odnosno o svojevrsnoj neutralizaciji lica. odnosno ljudi. 2. SLOŽENE REČENICE Složenim rečenicama nazivaju se sintaksičke jedinice koje sadrže niz jedinica s obilježjem predikativnosti u binarnom odnosu. operemo. lica jednine. npr. posebno često. VRSTE SLOŽENIH REČENICA S obzirom na to kako su proste rečenice sklopljene u složenu razlikuju se tri vrste sklapanja: GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 289 . u tekstovima kulinarskoga tipa. kako je rečeno. Na televiziji govore uglavnom loše i sl. npr. U nekim situacijama bezličnost može biti izražena i leksički. Ideš pravo do pozorišta. Mi mrkvu očistimo.

i 3. sklapanje uvršćivanjem. Vi ste se javili. dok su implicitna koordinacija i implicitna subordinacija svojstvene asindetskim rečenicama. posebno sastavnih. sklapanje bez veznika ili asindetsko sklapanje. Śede u kafani i čitaju novine prema Čitaju novine i śede u kafani. uslova. Vezna sredstva nezavisnosloženih rečenica razlikuju se od veznih sredstava zavisnosloženih rečenica i po značenju. Vi ste se javili. a druge uvrštavanjem nego i po sastavu i prirodi veznih sredstava (tj. 2. Najvažnija razlika sastoji se u tome što veznici nezavisnosloženih rečenica (konjunktori) ne pripadaju nijednoj od klauza koje povezuju (nego su neka vrsta trećega člana takvih struktura). Takvo što načelno nije moguće u zavisnosloženim rečenicama. bez veznika. značenja mjesta. Osim toga konjunktori i subjunktori razlikuju se i po sastavu.1. a subjunktori imaju konkretnija i određenija značenja (npr. a da se ništa bitno ne promijeni. sklapanje povezivanjem. 290 SINTAKSA . tj. suprotnosti i rastavnosti). odnosno Kažem vam: sada je prekasno za javljanje. Ti odnosi mogu biti gramatički izraženi ili neizraženi. Da je stvarno tako. npr. može se viđeti po tome što klauze nezavisnosloženih rečenica. a eksplicitna subordinacija rečenicama sklopljenim uvršćivanjem. tj. npr. eksplicitni ili implicitni. Javili smo vam da ćemo doći. tj.). no veznik dolazi uz zavisnu klauzu čak i onda kad ona dolazi ispred glavne. a veznici zavisnosloženih rečenica (subjunktori) sastavni su dio zavisnih klauza. tj. vezničke) nezavisnosložene rečenice razlikuju se od vezničkih zavisnosloženih rečenica ne samo po tome što prve nastaju povezivanjem. mi nijesmo. npr. mogu međusobno zamijeniti mjesta. Eksplicitna koordinacija svojstvena je složenim rečenicama sklopljenim povezivanjem. Tako npr. vremena. dopuštanja i sl. Dok śede u kafani. npr. a veznici da ili ako samo zavisnosložene rečenice. rečenicama čije se klauze povezuju u jednu cjelinu bez posredovanja gramatičkih sredstava veze. Naime iste riječi (ili skupovi riječi) ne služe načelno i kao vezna sredstva nezavisnosloženih i kao vezna sredstva zavisnosloženih rečenica. posljedice. veznici i ili ali mogu povezivati samo nezavisnosložene. VEZNICI SLOŽENIH REČENICA: KONJUNKTORI I SUBJUNKTORI Eksplicitne (tj. neproizvedenih i proizvedenih veznika). Konjunktori naime imaju opštija i manje određena značenja (značenja sastavnosti. čitaju novine. Složenim rečenicama može biti svojstven nezavisni odnos (koordinacija ili parataksa) ili zavisni odnos (subordinacija ili hipotaksa). uzroka. u antepoziciji. načina. a mi nijesmo. npr.

Naime u eksplicitnoj subordinaciji zavisna klauza uključena je u strukturu nezavisne i nije samostalna u odnosu na nju. Kažem vam: sad je prekasno za javljanje) razlikuje od eksplicitne subordinacije (npr. a mi nijesmo) po tome što u eksplicitnoj koordinaciji susrijećemo veznike (konjunktore). i to ovako: ■ Ako se implicitna složena rečenica može transformisati samo u eksplicitnu nezavisnosloženu rečenicu. dok se implicitna subordinacija (npr. npr. čini obaveznim pojavljivanje druge klauze. Takav element može biti glagol govorenja. Vi ste se javili. a u implicitnoj subordinaciji nesamostalna je klauza koja u eksplicitnoj subordinaciji odgovara glavnoj (u navedenome primjeru klauza Kažem vam). tj. odnosno Budući da smo zakasnili. ■ Ako se implicitna složena rečenica može transformisati i u eksplicitnu nezavisnosloženu rečenicu i u eksplicitnu zavisnosloženu rečenicu. element koji najavljuje. tako da ćemo se morati vratiti i sl. onda pripada implicitnim zavisnosloženim rečenicama. Śetite se onoga: svaki početak je težak. ■ Ako se implicitna složena rečenica može transformisati samo u eksplicitnu zavisnosloženu rečenicu. Kažem vam: sad je prekasno za javljanje prema Kažem vam da je sad prekasno za javljanje. a mi nijesmo. a u implicitnoj ne susrijećemo. onda pripada implicitnim nezavisnosloženim rečenicama. onda se ubraja u implicitne nezavisnosložene rečenice. osamostaliti u tekstu. moraćemo se vratiti prema Zakasnili smo. ne može se npr. Kažem vam: sad je prekasno za javljanje) po tome što kod koordinacije nema odnosa sintaksičke obaveznosti. Vi ste se javili. npr. onda GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 291 . kao u navedenome primjeru. Vi ste se javili. mi nijesmo) razlikuje se od eksplicitne koordinacije (npr. Implicitna koordinacija (npr. Takve klauze naime sadrže element kojem je svojstven visok stepen gramatičke ili semantičke predikcije. npr. pa ćemo se morati vratiti. veznika. ili neki zamjenički element kataforičnoga tipa. ■ Ako se implicitna složena rečenica ne može transformisati ni u eksplicitnu nezavisnosloženu rečenicu ni u eksplicitnu zavisnosloženu rečenicu.IMPLICITNE I EKSPLICITNE SLOŽENE REČENICE Implicitna koordinacija i subordinacija razlikuju se od eksplicitne koordinacije i subordinacije po tome što implicitnost pretpostavlja sklapanje bez posredovanja eksplicitnih veznih sredstava. a implicitna subordinacija podrazumijeva obavezno prisustvo jedne od klauza. moraćemo se vratiti ili Moraćemo se vratiti jer smo zakasnili ili Zakasnili smo. Implicitna koordinacija (npr. mi nijesmo) razlikuje se od implicitne subordinacije (npr. Zakasnili smo. tj. Kažem vam da je sad prekasno za javljanje) ne samo s obzirom na vezna sredstva no i s obzirom na prirodu zavisnosti. „prognozira“. npr. Vi ste se javili. mi nijesmo prema Vi ste se javili. Implicitne nezavisnosložene rečenice možemo od implicitnih zavisnosloženih rečenica razlikovati uz pomoć transformacije.

EKSPLICITNE NEZAVISNOSLOŽENE REČENICE Po svojim strukturno-semantičkim svojstvima eksplicitne (vezničke) nezavisnosložene rečenice dijele se na sastavne (kopulativne). Gospodo. Zavisna klauza takvih rečenica načelno se ne osamostaljuje u tekstu. vremenski odnos. što znači da svaka od klauza zadržava posebnu rečeničnu strukturu. Tako su npr. ali strukturno ne zavise jedna od druge. tj. Skočio je kroz prozor i tako se spasio. Preselio se u Kolašin i onđe se zaposlio. vezničkoga tipa nazivaju se složene rečenice kojima je svojstvena neka vrsta zajedništva. pa je onda prešao u Gusinje. načinski odnos. pa se time uvrštava u strukturu osnovne. koji ne moraju imati nikakve direktne međusobne značenjske veze. npr. pa smo se dobro obukli. suprotne (adverzativne) i rastavne (disjunktivne). Zato i kažemo da se klauze nezavisnosloženih rečenica povezuju. npr. ne zavise jedna od druge. načinski ili uslovni odnos među klauzama. U Plavu je živio tri godine. npr. 292 SINTAKSA . koji se može još i dodatno eksplicirati prilozima ili priloškim izrazima. S druge strane u složenoj rečenici Čitaju novine dok śede u kafani zavisna klauza dok śede u kafani odnosi se na osnovnu kao priloška odredba vremena prema predikatu. Noć je tiha i lipe mirišu. npr. do tješnjega značenjskog odnosa među klauzama kakav se susrijeće i kod eksplicitnih zavisnosloženih rečenica. a da se ništa bitno ne promijeni: Śede u kafani. npr. uslovni odnos. a klauze zavisnosloženih rečenica uvrštavaju jedna u drugu. odnosno da jedna klauza u strukturnome smislu ne postaje dio druge. Kucajte i otvoriće vam se. Osim uzročno-posljedičnoga odnosa kod sastavnih rečenica može u prvome planu biti i mjesni. Pritom semantički odnosi među klauzama mogu varirati od obične koordinacije dvaju sadržaja. Vrlo je hladno. recimo uzročno-posljedičnoga. Između njih se može staviti i tačka. to nije smiješno! ili Sto mu gromova. to nikako neće biti dobro! NEZAVISNOSLOŽENE REČENICE (KOORDINACIJA) Nezavisnosloženim (koordiniranim) rečenicama nazivaju se složene rečenice u kojima klauze čine cjelinu (jednu jedinicu). npr. postaje njezin dio. Čitaju novine. u složenoj rečenici Śede u kafani i čitaju novine klauze Śede u kafani i Čitaju novine međusobno ravnopravne. posebno zamjeničkim: ■ ■ ■ ■ mjesni odnos. vremenski. SASTAVNE (KOPULATIVNE) REČENICE Sastavnim ili kopulativnim rečenicama eksplicitnoga. naporednosti ili istosmjernosti među klauzama. npr.se pribraja zavisnosloženim implicitnim rečenicama.

pa nijesu uvijek. ali svaki od njih ima i svoje specifičnosti. Ušli su. npr. npr. npr. pa nijesu ni došli. ili nijesu uopšte. Mogu to biti: ■ ■ ■ klauze s potvrdnim predikatima. Nijesmo ih pozvali. a i klauze s neistovrsnim predikatima. tako da je svaka od njih u međusobnom binarnom odnosu. npr. npr. npr. Ako kucate/ako budete kucali. Osim toga u njima se vrlo često kombinuje asindetska i sindetska veza. npr. recimo uslovnim.I pomenuti uzročno-posljedični odnos može se dodatno eksplicirati uzročnim ili posljedičnim zamjeničkim prilogom. otvoriće vam se). Kucajte i otvoriće vam se (upor. i s odričnim predikatima. Veznikom i povezuju se takođe klauze bez obzira na to jesu li im predikati potvrdni ili odrični. Bila je kod nas i juče i danas. kao i veznik i. I pije i puši. Osim toga veznik i može se i udvostručiti (tada uz vezničku ima po pravilu i službu pojačajne rječce). Svima njima svojstveno je opšte značenje sastavnosti. Prodao je i kuću i zemlju. npr. npr. onda se sastavni veznik po pravilu pojavljuje samo između dviju posljednjih klauza i ima funkciju zatvaranja toga niza. nepotvrđeno: Pije. Śede i ne razgovaraju. Putovali su dobro. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 293 . klauze s neistovrsnim predikatima (npr. a ne povezuje klauze s odnosom istovremenosti. Najšire značenje i najraznovrsniju upotrebu ima veznik i. s jednim potvrdnim i jednim odričnim). pa onda śeli. klauze s odnosom sukcesivnosti. npr. pa ćutimo i sl. Ne poznaje ga i ne želi ga upoznati. te. Vozili smo se i ćutali i sl. I kod nas ima problema. klauze s nekim značenjskim odnosom tipičnim za zavisnosložene rečenice. međusobno zamjenljivi.. došli u zakazano vrijeme. Ulazimo i sijedamo. posijedali oko velikoga dubova stola i započeli pregovore. Na proslavu su došli i komšije i prijatelji. ušli u dvoranu. Njime se povezuju: ■ ■ ■ klauze s odnosom istovremenosti. Ušli su i śeli. npr. upor. može povezivati i klauze s potvrdnim predikatima. ni i niti. Veznik pa dolazi između klauza s odnosom sukcesivnosti. npr. npr. Śede i pišu. Vrlo je hladno. Kad klauze čine niz. pa smo se zato dobro obukli. klauze s odričnim predikatima. Veznici sastavnih rečenica Veznici sastavnih rečenica jesu i. pa. Veznik pa. pa puši ili Vozimo se. pa smo se dobro obukli. Ušli su. U sastavnim rečenicama klauze se mogu nizati jedna za drugom. npr. Osim toga veznik pa vrlo se često (češće no veznik i) koristi u uzročno-posljedičnome značenju. Śede i pišu. pa se niko ne buni. Vrlo je hladno. pa onda śeli.

ali zato često služi za nijekanje pojedinih članova rečenične strukture: ■ ■ ■ ■ subjekata. tj. Ni uspona bez pada ni uspjeha bez rada. kao osobitost književnoumjetničkoga stila. atributa.) S druge strane veznik ni upotrebljava se u prvome redu kao pojačajna rječca. samo što je od njega rjeđi. pa stoje umjesto toga veznika.). i upotrebljava se da bi se izbjeglo gomilanje veznika i. kao što je rečeno. Iz navedenih primjera vidi se da veznik ni ne služi za nijekanje cijelih klauza. Nijesu dolazili niti su se javljali (nije npr. npr. npr. Tada je po pravilu stilski obilježen. kao odrična varijanta pojačajne rječce i. Niti su došli niti su se javili (nije gramatično *Niti nijesu došli niti se nijesu ja294 SINTAKSA . Ni otac ni majka nijesu bili zadovoljni. Dugo su śeđeli i razgovarali te zaključili da ništa bitno neće mijenjati. odnosno pojačajne rječce u odričnim rečenicama. Veznik niti nasuprot tome po pravilu služi za nijekanje cijelih klauza. npr. npr. Imaju po pravilu različite službe i uglavnom nijesu međusobno zamjenljivi.Veznik te po opštem značenju i službama sličan je vezniku i. odnosno ispred klauza s predikatima bez ličnoga glagolskog oblika. normalno je da se veznik niti može i udvostručiti. Kako se u takvim sastavnim rečenicama pretpostavlja odričnost obje klauze. (Zato rečenicu Nijesu dolazili niti su se javljali možemo opisati kao odričnu varijantu rečenice Dolazili su i javljali se. potvrđeno *Dolazili su niti su se javljali ili sl. Nijesu više dolazili ni poruke slali. npr. npr. Ni luk jeo ni luk mirisao. Niti su dolazili niti su se javljali. i to potvrdnih. odnosno rečeničnih predikata (ne kaže se *Ni ima uspona bez pada ni ima uspjeha bez rada). npr. npr. npr. On nije ni glup ni zao. pa i za nijekanje glagolskih pridjeva ili infinitiva u službi složenih glagolskih oblika. npr. U takvoj službi veznik ni upotrebljava se rijetko. Ne čita ni dnevne ni neđeljne novine. Veznici ni i niti odrične su varijante veznika ili pojačajne rječce i. tj. Kad služi i kao veznik sastavnih rečenica. Veznik niti često povezuje dvije klauze sastavnih rečenica. npr. Ni oni se nijesu pojavili prema I oni su se pojavili. npr. po pravilu ne služi za nijekanje cijelih predikata (tj. U takvim slučajevima niti funkcioniše i kao veznik i kao pojačajna rječca. ali može služiti za nijekanje imenskih djelova predikata (lični glagolski oblik tada je odričan). odnosno kao dio struktura koje su rijetke. ni se u pravilu reduplicira i stoji ispred klauza bez glagolskih predikata. Veznik ni. priloških odredaba. predikata koji uključuju i lični glagolski oblik). Ne jedu ni voća ni povrća. a rečenicu Niti su dolazili niti su se javljali kao odričnu varijantu rečenice I dolazili su i javljali se. Nijesu se javili ni juče ni danas. dolaziti u objema klauzama. npr. npr. objekata. npr. i to pod uslovom da su obje odrične. Oni to nijesu ni znali ni mogli ili Oni to neće ni znati ni moći.

a on kasno. nego upravo suprotno. što znači da su to nezavisnosložene rečenice zatvorene strukture (a ne otvorene). baš pretpostavlja odrične predikate. Brat je pravnik. npr. ali klauze takvih rečenica nemaju paralelnu strukturu i uglavnom se ne mogu međusobno zamjenjivati. logično je da pada kiša. koje su istoga ranga. npr. npr. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 295 . Bilo je jako oblačno. ili npr. a on ustajaše kasno prema Ona ustajaše rano. On povezuje dvije klauze koje imaju istu sintaksičku vrijednost. Veznik niti u takvoj se službi ne upotrebljava. I po tome se vidi da on primarno služi kao odrična pojačajna rječca. U navedenome primjeru to su leksičke jedinice sestra nasuprot brat. Naime kad je jako oblačno. To je razlog što se u suprotnim rečenicama s tim veznikom može po pravilu zamjenjivati red klauza. Svojstvena im je suprotnost. nepodudarnost. ili kad ko ima sat. Nijesu se javili ni juče ni danas. npr. vidi se i po tome što obično sadrže i leksičke jedinice koje su u direktnom kontrastu. a sestra profesorica prema Sestra je profesorica. ono što se obično obuhvata pojmom kontrasta. različitost. ali ga ne nosi. za razliku od sastavnih. npr. ali svaki od njih ima i svoja specifična značenja i upotrebe. Ona ustajaše rano. nego.vili). u rečenici Mi uđosmo. a u klauzama navedenih suprotnih rečenica biva upravo suprotno od toga. Kako je kontrast odnos koji pretpostavlja samo dva elementa. takođe je prisutan kontrast. dok veznik ni. osobito onda kad povezuje pojedine članove rečenične strukture. antiparalelizma) među klauzama takvih suprotnih rečenica činjenica da se podudarni elementi po pravilu eliminišu. suprotne rečenice. Veznik a ima značenje kontrasta u najširem smislu. profesorica nasuprot pravnik. već. Svima njima svojstveno je značenje kontrasta (opšte suprotnosti). a brat pravnik. a brat pravnik ili Bilo je jako oblačno. Sestra je profesorica. ali. SUPROTNE (ADVERZATIVNE) REČENICE Suprotne (adverzativne) rečenice razlikuju se od sastavnih po tome što im nije svojstveno zajedništvo. U suprotnim rečenicama s veznikom ali. no i ma (koji je odlika razgovornoga stila i djela starije crnogorske književnosti). Ne nosi sat. uđoše nasuprot izađoše. ali nije padala kiša ili Ima sat. a da se značenje ne promijeni (upor. a oni izađoše leksička jedinica mi nasuprot oni. Veznici suprotnih rečenica Veznici suprotnih rečenica su a. pa zato imaju paralelnu sintaksičku strukturu. Kontrast je u takvim rečenicama zasnovan na logičkoj suprotnosti ili na značenju dopusnosti (koncesivnosti). Posljedica je strukturnoga paralelizma (ili. logično je da ga nosi. ali nije padala kiša. ali ga ima). sličnost ili (strukturna ili semantička) podudarnost. bolje. uvijek su dvodjelne. Da su takve klauze u odnosu kontrasta.

*Došao je Miloš.. no (je lijepa) i danas ili Lijepa je i danas. GRADACIJSKE REČENICE Posebnim tipom suprotnih rečenica mogu se smatrati i gradacijske rečenice – i korelativnoga tipa s vezničkim izrazom ne samo . no. već) i i nekorelativnoga tipa s vezničkim izrazom a kamoli. nego je na djelu uporedni. nego nije Petar. npr. a u zavisnosloženim rečenicama (s veznicima iako. On se zasniva na suprotnosti između odrične i potvrdne klauze i na paralelizmu (ili antiparalelizmu) sintaksičke strukture klauza. upor. Veznik no sve se češće susrijeće u funkciji konektora. no (dođe) sestra i Nijesmo išli u pozorište. već u bioskop. premda) subordinacijski. Obrnuti redosljed uopšte ne dolazi u obzir. Mnogo se trudio. vidi se i po tome što su u navedenim primjerima ispušteni zajednički elementi. Nije bila lijepa samo u mladosti. ne nosi ga. već nijesmo u bioskop. No svi su znali da to neće dugo potrajati. nego (je došao) Petar. npr. Pritom odrična klauza mora biti na prvome mjestu. npr. kako je već rečeno. ili Dođe brat. već (smo išli) u bioskop. koriguje. no i već. Treći tip kontrasta izražava se veznicima nego. I tako stade Krajina u mir. no niko se ne pojavi. Premda je bilo oblačno. odlika razgovornoga stila i starije crnogorske književnosti. a kamoli u mladosti. već te a. Veznik ma upotrebljava se u istome značenju kao i veznici ali i no. npr. nego Petar. nije padala kiša ili Iako ima sat. nego (no. upor. Sve se odvijalo u redu i sve je bilo pod kontrolom. 296 SINTAKSA . npr. Nije došao Miloš. jer se u takvim suprotnim rečenicama prvom klauzom tvrdi nešto što se drugom ispravlja. mada.) Takav značenjski odnos poznat je pod nazivom korektura. iako u takvim rečenicama nema značenjske suprotnosti među klauzama. Suprotnima takve rečenice pripadaju zato što se u njima susrijeću tipični veznici suprotnih rečenica nego. Ne dođe brat. no sestra ili Nijesmo išli u pozorište. no ne dođe sestra ili *Išli smo u pozorište.Riječ je dakle o istome onom tipu odnosa kakav susrijećemo i u dopusnim (zavisnosloženim) rečenicama. npr. ma ni ovi mir u mnogo ne dura među ovijem narodom. Ne dođe brat. samo što je on. samo se taj odnos u suprotnim rečenicama s veznikom ali izražava koordinacijski. Veznik no upotrebljava se i u značenju veznika ali. mijenja se značenje toga veznika [viđeti sljedeću tačku]. a to znači u onim suprotnim rečenicama za koje je tipičan dopusni odnos i u kojima prva klauza ne mora biti odrična. uglavnom u istome značenju u kojem i konektor međutim. gradacijski odnos. no sve je bilo uzalud ili Mnogi obećavaše da će doći. (U slučaju s veznikom no. Nije došao Miloš. Da je riječ o (anti)paralelizmu.. upor. u prikazanome redosljedu.

a ne samo u mladosti. U odnos rastavnosti mogu ulaziti klauze u cjelini. Veznik ili može dolaziti između klauza. a mogu u tome odnosu biti i pojedini članovi rečenične strukture – i samostalni i nesamostalni. Doći će ili komšije ili prijatelji. koji je sličan suprotnome odnosu. atributi. a ako je više klauza u odnosu rastavnosti. priloške odredbe. Kupi ili kukuruznog ili ražanoga hljeba. Danas crtamo ili pjevamo. volja ti ostani.U rečenicama korelativnoga tipa suprotni odnos prelazi u gradacijski uz pomoć restriktivne rječce samo. npr. subjekti. koji se obavezno redupliciraju. koja u drugoj klauzi ima suprotnu funkciju (ističe element ispred kojega stoji i time mu povećava komunikacijsku važnost). Kad su dvije. Volja ti idi. U službi veznika rastavnih rečenica upotrebljavaju se u crnogorskome standardnom jeziku i rječce bilo i volja te veznik a (kao obilježje razgovornoga stila i jezika starije crnogorske književnosti). Pišite nam ili nam se javite telefonom. kao u primjeru Pišite nam ili nam se javite telefonom. ili na putu. Možeš to reći bilo nama bilo njima. U odnosu rastavnosti mogu biti dvije klauze ili više njih. Pišemo ili molbe ili žalbe. odnosno nizu klauza (po tome što su otvorene strukture). npr. Radnim danima sam ili na poslu. npr. npr. To se vidi i po tome što je a kamoli zamjenljivo (u vrlo sličnom značenju) sa a ne samo. odnosno da je istinita tvrdnja sadržana samo u jednoj od njih. npr. Funkciju sličnu onoj koju u korelativnim gradacijskim rečenicama ima rječca samo u nekorelativnim gradacijskim rečenicama ima i rječca kamoli. npr. ili kod kuće. Ili nam pišite ili nam se javite telefonom. npr. npr. npr. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 297 . U njima se sadržaj jedne klauze „rastavlja“ od sadržaja druge time što se pretpostavlja da se ostvaruje sadržaj samo jedne od klauza. ili u gradu. Idu ili u pozorište ili u bioskop. i to: ■ ■ ■ ■ ■ predikati. a ne došli. npr. onda je riječ o odnosu alternacije. koja umanjuje komunikacijsku važnost elementa ispred kojega stoji. A došli. Lijepa je i danas. objekti. RASTAVNE (DISJUNKTIVNE) REČENICE Nezavisnosložene rečenice s veznikom ili nazivaju se rastavnima ili disjunktivnima. onda su takve rečenice slične sastavnima u užem smislu. a može dolaziti i ispred svake od klauza. te pojačajne rječce i. a time i relativizuje odričnu tvrdnju u prvoj klauzi. isto im se piše. Javiće vam se bilo ove bilo sljedeće neđelje.

Sajam je dvaput godišnje: u proljeće i u jesen. S obzirom na značenjski odnos među djelovima takve se rečenice mogu podijeliti na: ■ ■ ■ ■ sastavne rečenice u užem smislu.gradacijske rečenice: Lijepa je i danas. Rastavne (disjunktivne) rečenice: Pišite nam ili se javite telefonom 298 SINTAKSA Radio-ne radio – isto ti se piše . NEZAVISNOSLOŽENE REČENICE (Koordinacija. biti sastavne. npr. koje nastaju nizanjem istovrsnih klauza i čine niz. npr. kao i eksplicitne. Radio-ne radio – isto ti se piše. npr. Svi smo mi. parataksa) Eksplicitna koordinacija Implicitna koordinacija (vezničke rečenice) (asindetske rečenice) 1. Suprotne (adverzativne) rečenice: Vi ste se javili.IMPLICITNE (ASINDETSKE) NEZAVISNOSLOŽENE REČENICE Implicitne nezavisnosložene rečenice mogu. Rastavne implicitne rečenice znatno su rjeđe nego sastavne i suprotne (one se po pravilu strukturiraju eksplicitno. sestra medicinu 3. sve ćemo kupiti. npr. Zatvorite vrata. Brat studira pravo. npr. eksplikativne. suprotne i rastavne. uzročno-posljedične rečenice. bilo je uzalud. uslovne rečenice. Dugo je posmatrala fotografiju: jesam li ja to – nijesam li ja to. lipe mirišu. nebo se smračilo. Zatvorite vrata. a mi nijesmo . a kamoli u mladosti Vi ste se javili. ośetljivi na laskanje. hladno je. hladno je 2. paralelizam strukture i istosmjernost. One se od eksplicitnih nezavisnosloženih rečenica razlikuju po tome što im klauze nijesu povezane veznikom (konjunktorom). Svi su došli u osam. Sastavne (kopulativne) rečenice: Noć je mirna i lipe mirišu Noć je tiha. Sastavne implicitne rečenice karakteriše odnos naporednosti. on je opet kasnio. sve je bilo tajanstveno mirno. tj. Suprotnim implicitnim rečenicama svojstvena je suprotstavljenost i nepodudarnost među klauzama. npr. sestra medicinu. htio-ne htio. Donesite još. mi nijesmo. isključne rečenice. S obzirom na značenjski odnos među klauzama mogu se razlikovati: ■ ■ ■ suprotne rečenice u užem smislu. uz pomoć veznika ili). Preduzeli smo sve što smo mogli. npr. npr. dopusne rečenice. Brat studira pravo. Mirisalo je na kišu.

u rečenici Jeste li dobili poziv koji smo vam poslali? vezno sredstvo (odnosna zamjenica) koji zamjenjuje sastavnicu (objekat) poziv iz osnovne klauze. a ta zavisnost ogleda se prije svega u tome što se zavisna klauza uvrštava u strukturu osnovne klauze. npr. npr. ne skita) ili objekta (Recimo da smo razumjeli). ali može biti i zavisna. a može se uvrštavati i po sadržaju osnovne klauze. kao i nezavisnosložene. s obzirom na to u funkciji kojega rečeničnoga člana stoji). ek- GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 299 . EKSPLICITNE ZAVISNOSLOŽENE REČENICE Eksplicitne (vezničke) zavisnosložene rečenice dijele se na dvije grupe s obzirom na prirodu veznih sredstava. a nije u funkciji jednoga od njezinih članova. što nam je jako žao. npr. npr. Neće doći jer nije dobio poziv. U prvu grupu spadaju one eksplicitne zavisnosložene rečenice u kojima vezna sredstva zamjenjuju (supstituišu) neku od sastavnica (obično neki rečenični član) osnovne klauze. Odlučili su prekinuti saradnju. kao što je to u pomenutim raščlanjenim zavisnosloženim rečenicama. Zavisnosložene rečenice s takvim veznim sredstvima nazivaju se odnosnima ili relativnima. Kaže da neće doći jer nije dobio poziv. U drugu grupu spadaju one eksplicitne zavisnosložene rečenice kod kojih vezna sredstva ne zamjenjuju nijednu sastavnicu osnovne klauze niti osnovnu klauzu u cjelini. Klauze u takvim složenim rečenicama zavisne su jedna od druge. biti eksplicitne (sindetske. ili implicitne (asindetske). Osnovna klauza. Upamtite već jednom: ovđe nema popuštanja. klauza u čiju se strukturu uvrštava druga (zavisna) klauza može biti i nezavisna. I zavisnosložene rečenice mogu. npr. što nam je jako žao (u toj rečenici odnosna zamjenica što zamjenjuje cijelu osnovnu klauzu Odlučili su prekinuti saradnju). Zavisna klauza može se u strukturu osnovne uvrštavati tako da ima funkciju nekoga njezina člana. Nijesu došli jer nijesu dobili poziv ili Recite im da nam je žao. Zavisnosložene rečenice prvoga tipa nazivaju se neraščlanjenima. Zato se i kaže da zavisnosložene rečenice nastaju uvrštavanjem. S obzirom na to kako se zavisna klauza eksplicitnih zavisnosloženih rečenica odnosi prema osnovnoj (tj. vezničke). nego samo povezuju osnovnu i zavisnu klauzu. U tome slučaju odnosi se na cijelu osnovnu klauzu. npr. i strukturnu i smisaonu i intonacijsku. a drugoga tipa raščlanjenima. Takva vezna sredstva mogu zamjenjivati i čitave osnovne klauze.ZAVISNOSLOŽENE REČENICE (SUBORDINACIJA) Zavisnosloženim (subordiniranim) rečenicama nazivaju se one složene rečenice u kojima klauze čine cjelinu (jednu jedinicu). Upamtite već jednom da ovđe nema popuštanja. Odlučili su prekinuti saradnju. npr. tj. npr. Tako npr. subjekta (Ko pita. Osnovna klauza nezavisnoga tipa obično se naziva glavnom.

neka pita. U subjekatskim rečenicama relativnoga ili zavisnoupitnoga tipa zavisna klauza odnosi se prema glavnoj kao atribut prema uopštenome. nego samo u obliku predikata osnovne klauze. npr. a u drugom je oblik priču objekat). Kuća mu je takva da je nema u okolini. U službi veznika predikatskih rečenica u prvome su redu vezna sredstva (korelativna ili nekorelativna) supstitutivnoga tipa. On je (onaj) koji ti se ne sviđa. Ni ljeta nijesu što su nekad bila ili Kuća mu je da je nema u okolini. ali se u složenu rečenicu uvrštava prema leksičkim svojstvima predikata osnovne klauze (riječ je o glagolima govorenja. On je najbolji prema On je (takav) da boljega nema. U predikatskim rečenicama zavisna klauza ne zamjenjuje cijeli predikat. U takvim rečenicama mogu dolaziti i korelativne riječi (zamjenice ili pridjevi). npr. Ni ljeta nijesu (ono) što su nekad bila. usp. Ni ljeta nijesu ono što su nekad bila. koji čine sponu ili kopulu između osnovne i zavisne klauze. Priča se priča prema Pričaju priču (u prvom slučaju oblik priča je subjekat. u njima zavisna klauza funkcioniše doduše kao subjekat. koje.). što. 300 SINTAKSA . koja. čiji. Kad je riječ o subjekatskim rečenicama izričnoga tipa (npr. kakav. kakva. npr. Zato u takvim složenim rečenicama dolazi zapravo do svojevrsne neutralizacije između subjekatskih i objekatskih rečenica. npr. čije. Onaj ko ne zna neka pita prema Ko ne zna. prije svega odnosne zamjenice i/ili pridjevi: ■ ■ ■ ■ koji. npr. čija. upor. a predikat objekatskih rečenica aktivan glagolski oblik. Predikatske rečenice i neki tipovi subjekatskih rečenica razlikuju se od ostalih po tome što im zavisne klauze zamjenjuju zapravo samo dio predikata. no samo leksičko jezgro imenskoga dijela predikata. subjekatske. On je onaj koji ti se ne sviđa. npr. objekatske. Oni su (takvi) kakvi već jesu mladići u tim godinama. odnosno subjekta. kakvo. upor.splicitne zavisnosložene rečenice dijele se na predikatske. Naime razlika između subjekatske rečenice Priča se da bi opet moglo biti rata i objekatske rečenice Pričaju da bi opet moglo biti rata nije ni u strukturi zavisne klauze ni u odnosu između osnovne i zavisne klauze. priloške i atributske. U takvim rečenicama dolaze oblici pomoćnoga glagola biti. leksički „praznome“. On je koji ti se ne sviđa. nepunoznačnome subjektu. samo u tome što je taj predikat subjekatskih rečenica pasivan ili pasiviziran. Priča se da bi opet moglo biti rata). ośećanja i sl. PREDIKATSKE REČENICE Predikatskim rečenicama nazivaju se one zavisnosložene rečenice u kojima se zavisna klauza odnosi prema osnovnoj kao što se imenski dio predikata odnosi prema glagolskome dijelu. mišljenja. Te su kuće (onih) čije su i prije bile.

(Onako) kako smo se dogovorili. što. (ono) pitajte. koji takođe može biti korelativne prirode. Kuća mu je (takva) da je nema u okolini. ne skita. Priča se da je bolesna. npr. Takve subjekatske rečenice slične su predikatskima po tome što omogućavaju uvrštavanje pokazne zamjenice ili zamjeničkoga priloga koji se sa supstitutivnim veznim sredstvima nalazi u korelativnome odnosu. čije. npr. (Ono) što ne znate. Subjekatske rečenice dijele se na odnosne. Zna se ko ima problema. npr. koji. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 301 . govorenje. neka pita ili Ko ne zna. npr. Odnosne subjekatske rečenice Odnosnim (relativnim) subjekatskim rečenicama pripadaju one zavisnosložene rečenice kod kojih zavisna klauza biva uvedena u osnovnu supstitutivnim veznim sredstvima. npr. SUBJEKATSKE REČENICE Subjekatskim rečenicama nazivaju se one zavisnosložene rečenice u kojima se zavisna klauza odnosi prema osnovnoj onako kako se subjekat odnosi prema predikatu. upitne zamjenice: ■ ■ ■ ■ ko.Osim supstitutivnih veznih sredstava u predikatskim rečenicama dolazi i veznik da. Nije rečeno čija je to dužnost. U takvim rečenicama u funkciji veznih sredstava stoje ove zamjenice i zamjenički prilozi: ■ ■ ■ ■ ko. Vezna sredstva takvih rečenica mogu biti: 1. kud(a). ośećanje i sl. što. (oni) znaju. Sad je pitanje što opet nije u redu. Nije mi jasno kako to misli izvesti. Ko pita. neka i bude ili Kako smo se dogovorili. npr. npr. upitni prilozi: ■ ■ kako. (Oni) koji su pitali. Zna se kako je do toga došlo. (onako) neka i bude. (onaj) neka pita. čiji. mišljenje. pitajte ili Što ne znate. koji. Zna se kojima je potrebna pomoć. npr. čija. npr. znaju ili Koji su pitali. koja. odnosnim zamjenicama ili prilozima. koje. npr. Zavisnoupitne subjekatske rečenice Zavisnoupitnim rečenicama pripadaju one subjekatske rečenice u kojima zavisna klauza ima oblik pitanja zavisnog od pasiviziranih oblika glagola ili od predikatskih izraza (imenskih ili priloških) koji označavaju pitanje. 2. Vidi se kud(a) su prošli. zavisnoupitne i izrične. npr. tj. (Onaj) ko ne zna. npr. kako.

ośećanje. što. zavisnoupitne i izrične. npr. npr. Priča se da bi opet moglo biti rata. Nekad se mislilo da je Zemlja ravna ploča. U službi veznih sredstava u takvim rečenicama stoje veznici da i kako. npr. Zna se kako je teško pisati udžbenike i sl. mogu se podijeliti na odnosne. kakav. npr. Kupiću (onakvu) kakvu nađem i sl.■ ■ ■ odakle. odnosne zamjenice i pridjevi): ■ ■ ■ ■ ko. npr.. I u takve rečenice mogu se uvrstiti korelativne riječi. kakvo. a kao vezna sredstva služe relativizatori (tj. đe. 3. kao i subjekatske. I objekatske rečenice. Ośetismo miris mora prema Ośetismo kako miriše more. OBJEKATSKE REČENICE Objekatskim rečenicama nazivaju se one zavisnosložene rečenice u kojima se zavisna klauza odnosi prema osnovnoj onako kako se objekat odnosi prema predikatu. npr. kakva. Izrične subjekatske rečenice Izričnima se nazivaju one subjekatske rečenice u kojima se zavisne klauze uvode po pasiviziranim oblicima glagola ili po predikatskim izrazima (imenskim ili priloškim) koji označavaju mišljenje. Pitanje je đe se sad nalazi. npr. Pitajte (onoga) koga sretnete. koje. Jeste li našli (ono) što ste tražili. upitni veznici (rječce) li i da li: ■ ■ Pitaće se jesi li učinio sve što je trebalo. Pitanje je da li joj reći ili ne reći. upor. 302 SINTAKSA . Pitanje je odakle početi. koji. npr. govorenje. kad. Ośeća se kako postaje sve toplije. Istina je da smo se obećali odazvati pozivu. koja. percipiranje i sl. Ne zna se kad će doći i sl. Odnosne objekatske rečenice Odnosnim objekatskim rečenicama pripadaju one u kojima se zavisna klauza uvodi odnosnim zamjenicama ili pridjevima. Pozvao sam (one) koje si predložio.

Nijesu rekli kud su prošli.). Zaboravio sam koji je dan danas. Ne znam dokad mi važi pasoš. kuda. ■ uzročne (vezna sredstva: uzročni upitni prilozi ili prijedloški izrazi: što. koji. npr. npr. Kao vezna sredstva u tim rečenicama služe veznici: ■ ■ ■ ■ da. odakle i sl. Ne znamo odakle su. govorenje. ■ mjesne (vezna sredstva: upitni prilozi đe. npr. Takve rečenice po značenju mogu biti: ■ opšteupitne (u njima stoje upitni veznici li ili da li te upitne zamjenice ko. npr. Vidio sam ih đe ulaze u dvoranu. zbog čega i sl. Ovo vi pišem da ne možete reći e nijeste znali. ośećanja. Pitajte čije je to maslo. zašto. zahtijevanje. Još ne shvataš što se dogodilo. Izrične objekatske rečenice Izričnima se nazivaju one objekatske rečenice koje se uvode po aktivnim odnosno ličnim oblicima glagola govorenja. Pitajte ih đe su bili. npr. Obećali su da će se javiti.). kakvo). Dvoume se da li da dođu ili ne dođu.Zavisnoupitne objekatske rečenice Zavisnoupitne su one objekatske rečenice kojima zavisna klauza ima oblik upitne rečenice zavisan od oblika glagola koji označava pitanje. đe. dokad i sl. ■ kvalitativne (vezna sredstva: upitni pridjev kakav. mišljenja. npr. Ne shvatam što baš to učinjeste. kakva. ■ načinske (vezna sredstva: upitni prilog kako). ■ količinske (vezna sredstva: količinski upitni prilog koliko). Da čujemo kakvo će śutra biti vrijeme. čiji. npr. kako. npr. percipiranja i sl. Znate li koliko je sati. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 303 . Zapamtite dokle ste došli. npr.). e. Veznik e odlika je starije crnogorske književnosti i današnjega razgovornog stila. Ne razumijem zašto ste zakasnili. dokle. Pitaj otkad je upis. ■ vremenske (vezna sredstva: upitni prilozi kad. Čujem kako se baš i nijeste proslavili. Znaš li ko je sad na redu. npr. Recite jeste li se odmorili. Ne znam zbog čega je tako neraspoložena. Nijesu javili kad će doći. otkad. što i sl.). Još nijesmo saznali kako se to dogodi. npr. mišljenje i sl.

izvan konteksta. što znači da se zavisnom klauzom prenosi obavještenje o prostoru (mjestu) na kojem se ili u vezi s kojim se odvija proces o kome je riječ u osnovnoj klauzi. biti i dvoznačne. npr. Tako npr. ili po mjesnom zamjeničkom prilogu. posljedične i dopusne rečenice.) 304 SINTAKSA . no atributskima. Mjesne (lokalne) rečenice Mjesnim ili lokalnim rečenicama nazivaju se one priloške rečenice u kojima se zavisna klauza prema osnovnoj odnosi kao što se priloška odredba mjesta odnosi prema predikatu. npr. Neka śedne đe hoće. Naći ćete ih onđe đe ste ih i ostavili. u kojoj zavisna klauza kad je već bilo kasno ima istu funkciju kao i prilog kasno u odnosu na osnovnu klauzu Javili su se. (Ako se međutim na mjestu mjesnoga zamjeničkog priloga javi imenica ili imenski skup riječi. npr. parafrazu: Nađosmo se u najprometnijem dijelu ulice. namjerne. No takva rečenica ne pripada više priloškima. onda je i dalje riječ o mjesnome značenju. vremenske. uslovne. Tu se zavisna klauza đe je najveća gužva odnosi prema imenskoj konstrukciji u dijelu ulice kao atribut prema imenici. Mjesne (zavisne) klauze mogu u zavisnosloženu rečenicu biti uvrštene na dva načina: ili direktno po predikatu osnovne klauze. Među njima se posebnim i strukturnim i semantičkim obilježjima izdvajaju mjesne. uporedne. npr. U prvom slučaju veznici kako i đe bili bi zamjenljivi veznikom da. nesložena rečenica Javili su se kasno (u kojoj je prilog kasno u funkciji priloške odredbe vremena) može biti preoblikovana u zavisnosloženu prilošku (vremensku) rečenicu Javili su se kad je već bilo kasno. npr. PRILOŠKE (ADVERBIJALNE) REČENICE Priloškim ili adverbijalnim rečenicama pripadaju one zavisnosložene rečenice u kojima se zavisna klauza odnosi prema osnovnoj kao priloška odredba (adverbijal) prema predikatu.Objekatske rečenice s veznim sredstvima kako i đe mogu. a u drugom slučaju (kad su kako i đe prilozi jer zadržavaju načinsko. Pričao je kako ljudi masovno napuštahu svoje domove ili Viđeli smo đe śede u dvorani. odnosno Viđeli smo na kojem mjestu śede u dvorani. odnosno mjesno značenje) navedene bi se rečenice mogle parafrazirati ovako: Pričao je o načinu na koji ljudi masovno napuštahu svoje domove ili Pričao je o tome na koji način ljudi masovno napuštahu svoje domove. tako raznovrsne mogu biti i priloške rečenice. Kako su priloške odredbe raznovrsne po značenju. pa se interpretirati ili kao izrične ili kao zavisnoupitne. upor. Pričao je da ljudi masovno napuštahu svoje domove. uzročne. načinske. Nađosmo se u dijelu ulice đe je najveća gužva. U drugome slučaju riječ je o korelativnim mjesnim rečenicama u kojima vezna sredstva ekspliciraju sadržaj mjesnih zamjeničkih priloga.

razmišljali su. npr. odnosno da se odvija na bilo kojem mjestu ili na (bilo kojem) mjestu koje ima u vidu. npr. npr. Kad su pisali. Neka putuju kud žele. Neka śednu đe hoće. razmišljaju (Dok pisahu. Pošalji mi (odatle) odakle šalješ i drugima. npr. Prođi (ovuda) kuda sam i ja prošao. razmišljali su. Istovremenost koja se označava zavisnom klauzom može biti potpuna ili djelimična. lstražuj samo (dotle) dokle seže tvoje područje. razmišljaće). Putovaćemo (donde) dokle je potrebno. tj. razmišljaju (Kad pisahu. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 305 . što znači da zavisna klauza određuje vrijeme odvijanja procesa označenog predikatom u osnovnoj klauzi.Kao vezna sredstva u mjesnim rečenicama služe odnosni prilozi kao što su: ■ đe. npr. ■ kud(a). ■ dokle. Kad zavisna klauza označava vrijeme koje prethodi vremenu osnovne klauze. Dok budu pisali. Voze baš (onuda) kuda je zabranjeno. npr. Kad budu pisali. Nađimo se (onđe) đe je mirno. razmišljaće). U rečenicama sa značenjem potpune istovremenosti obično stoji veznik dok. Stanite (ovđe) đe i ja stojim. Otišli su (onamo) otkud su i došli. Knjiga mora biti (onđe) otkud si je i uzeo. riječ je o prethodnosti (anteriornosti). Vremenske (temporalne) rečenice Vremenskim ili temporalnim rečenicama nazivaju se one priloške rečenice kod kojih se zavisna klauza odnosi prema osnovnoj kao priloška odredba vremena prema predikatu. razmišljahu. razmišljahu. simultanost) ili vrijeme koje nije podudarno s vremenom osnovne klauze (neistovremenost. Vrati se (onamo) odakle si i pošao. Neka putuju kud god žele. koje odabere vršilac radnje. npr. Neka śednu đe god hoće. Trčimo dokle god možemo itd. ■ otkud(a). Naći ćete ih (onđe) đe ste ih i ostavili. Dok pišu. Dok su pisali. ■ odakle. a kad označava vrijeme koje slijedi vremenu u kojem se odvija radnja osnovne klauze. npr. sukcesivnost). a u službi predikata i osnovne i zavisne klauze dolaze oblici nesvršenih glagola. Umjesto veznika dok može se upotrijebiti i veznik kad kao značenjski najširi vremenski veznik. Uz te odnosne priloge može doći i rječca god koja mjesne rečenice čini habituelnima. Kad pišu. Zavisna klauza može označavati vrijeme koje je podudarno s vremenom osnovne klauze (istovremenost. označava da se proces označen glagolom u osnovnoj klauzi odvija bez obzira na mjesto. riječ je o poslijevremenosti (posteriornosti).

koja je inače bliska značenju aorista. tek što. npr. pukla nam je guma. npr. npr. pošto i nakon što) po tome što se njima izražava posebna vrsta prethodnosti. Tek što počeše raspravu. npr. npr. npr. Treba se javiti doktoru prije no bude kasno. ■ prije nego što/prije no što. kao što je rečeno. Nakon što su ga napali u novinama. npr. Terminativne (granične) vremenske rečenice Osim simultanosti i neistovremenosti vremenskim rečenicama može se označavati i početak ili završetak. samo što. nakon što. Kad razmisle. npr. neko naglo uđe. U osnovnim klauzama vremenskih rečenica toga tipa upotrebljavaju se obično oblici nesvršenih glagola. Dok su pisali. npr. Prethodnost (anteriornost) izražava se neproizvedenim i proizvedenim veznicima: ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ kad. odnosno granica vremenskog toka. napišu. Kad razmisle. Samo što smo krenuli. U prvome slučaju govorimo o prethodnosti ili anteriornosti. počne da viče na kolegu. čim. u dvije grupe s obzirom na to prethodi li radnja označena zavisnom klauzom radnji označenoj osnovnom klauzom ili se radnja označena zavisnom klauzom odvija poslije radnje označene osnovnom. samo što i kako razlikuju se od ostalih (kad. Poslijevremenost (posteriornost) izražava se proizvedenim veznicima: ■ prije nego/prije no. npr. npr. a. kako. a. Naime u vremenskim rečenicama s tim veznim sredstvima radnja zavisne klauze neposredno prethodi radnji osnovne (kao što se aoristom označava prošlost koja neposredno prethodi sadašnjosti). npr. tek što. Pošto uđosmo. Završismo prije no što smo se nadali. pošto. npr. Vremenske rečenice kojima je svojstvena neistovremenost dijele se. Kako nas ugleda. posvađaše se. Sporazum je potpisan prije nego što je to iko očekivao. napišu. Prije nego uđete.Kod djelimične istovremenosti sadržaj osnovne klauze vremenski se samo dijelom podudara sa sadržajem zavisne. Prije nego razmisle. čim. npr. pozdravismo se sa svima. A dođe na posao. napišu. Dok stignete kući. i mi ćemo se spremiti. Naime vremenske rečenice mogu označavati da se radnja zavisne klauze počinje odvijati istovremeno s radnjom 306 SINTAKSA . Veznik a karakteristika je razgovornoga stila i starije crnogorske književnosti. pokucajte. javite se. dok. a u zavisnim klauzama obično oblici svršenih glagola. Čim stignete. odustao je od svojih zahtjeva. Veznička sredstva dok. pobježe. a u drugome je riječ o poslijevremenosti ili posteriornosti.

Najbrojnije su među njima one kod kojih se daje obavještenje o tome da se radnja zavisne klauze počinje odvijati istovremeno s radnjom osnovne. npr. sve češće pobolijeva. dokle. Čekaćemo dok se ne pojave. Drugi tip terminativnih vremenskih rečenica jesu one kod kojih je u prvome planu završni dio intervala. npr. a veznici su: ■ ■ dok. pa nijesu gramatički korektne npr. da se te dvije radnje istovremeno završavaju (tj. Tako radimo otkako znamo za sebe. Drugim riječima. radnja zavisne klauze počinje se odvijati onda kad se više ne odvija radnja osnovne. odnosno imenske ili priloške spojeve riječi u osnovnoj klauzi. (U istom značenju javljaju se i veznici kako i da. Čekali smo dok se nijesu pojavili. Rečenice toga tipa s potvrdnim predikatima mogu imati isto takvo značenje (npr. npr. Negacija tu zapravo označava da se radnje osnovne i zavisne klauze vremenski ne podudaraju.) Posebnost takvih vremenskih rečenica sastoji se u tome da im je radnja osnovne. Čekali smo dok su se pojavili ili Čekali smo dok se pojaviše ili Čekali smo dok se pojave). da se radnja zavisne počinje odvijati kad se završi radnja osnovne i sl. ali takve rečenice podrazumijevaju riječi. npr.osnovne. U njima se naglašava da radnja zavisne klauze traje isto onoliko koliko i radnja osnovne ili da se radnja zavisne klauze počinje odvijati kad prestane odvijanje radnje u osnovnoj klauzi. da traju jednako dugo). rečenice *Otkad će ući u godine. Zato se u takvim rečenicama ne mogu pojaviti oblici futura (ni prvoga ni drugoga).). Ovđe ostajemo dokle hoćemo. otkako. U klauzama s veznikom dok obično se javljaju odrični predikati s glagolima svršenoga vida. Čekamo dok se ne pojave i sl. Čekali smo dok napiše pismo (tu radnja čekanja i radnja pisanja jednako GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 307 . pa onda i radnja zavisne klauze vezana za prošlost (bez obzira na to jesu li u klauzama oblici preteritalnih vremena ili prezenta). npr. Prošlo je mnogo vremena kako su potonji put bili u Grčkoj ili Ima već deset godina da se nijesmo viđeli. ali mogu značiti i to da su radnje istovremene i da završavaju u isto vrijeme. pa se zavisne klauze prema takvim riječima ili spojevima riječi odnose kao atributi. da se radnja zavisne počinje odvijati kad je već u toku radnja osnovne. sve će češće pobolijevati ili *Tako ćemo raditi otkad budemo znali za sebe. Takve rečenice zbog toga bi se mogle nazvati terminativnim (graničnim) vremenskim rečenicama. npr. Otkad je ušao u godine. U takvim vremenskim rečenicama upotrebljavaju se veznici: ■ ■ otkad(a). no se radnja osnovne odvija kad se ne odvija radnja zavisne i obratno. kao u primjeru Čekali smo dok se nijesu pojavili (ili Čekasmo dok se ne pojaviše.

U takvim je rečenicama odrični predikat zavisne klauze manje običan (upor. razmislimo. razmišljamo ili Trče dokle god imaju snage (nije potvrđeno *Dok god napišemo. U habitueliziranim vremenskim rečenicama s veznicima dok i dokle upotrebljavaju se isključivo oblici nesvršenih glagola. Čekasmo dok god se ne pojaviše ili Ovđe ostajemo dokle god hoćemo. parafrazu: Čekali smo dok napiše pismo. ali njome takve rečenice po pravilu dobijaju i dodatno značenje terminativnosti. tj. odnosno prethodnost ili višekratnost odvijanja glagolske radnje. pozdravljali smo se. Čekasmo dok god su se pojavljivali. dobijaju rječcu god. npr. ovjerene rečenice tipa *Čim god ste se javljali. radnja zavisne počinje kad se završi radnja osnovne) kad u zavisnoj klauzi stoje oblici svršenih glagola. Terminativnost rečenica s veznicima dok i dokle često se i posebno naglašava. habituelizirati se mogu samo veznička sredstva dok. iako i tu odričnost ima svoje logičko opravdanje (upor. ali ne važi za one koje označavaju posteriornost (poslijevremenost) jednostavno zato što se veznička sredstva tih rečenica ne mogu habituelizirati. Terminativne vremenske rečenice toga tipa s veznicima dok i dokle vrlo se često i habitueliziraju. kad i dokle. onda više nijesmo čekali). upor. Ostajemo dokle god i oni ostaju. Čekasmo dok god se nijesu pojavili/dok god se ne pojaviše/dok god se ne pojave (nije potvrđeno *Čekasmo dok god se nijesu pojavljivali/dok god se ne pojavljivahu/dok god se ne pojavljuju). npr. razmišljamo.traju). a ostala ne mogu. Dok god pišemo. razmislimo ni *Potrče dokle god imaju/imadnu snage) i u njima se naglašava terminativnost (zajednička granica završetka radnje u osnovnoj i zavisnoj klauzi). Dok god pišemo. Čekasmo sve dok se ne pojaviše. npr. npr. Osim terminativnih mogu se habituelizirati i drugi tipovi vremenskih rečenica. To važi za one vremenske rečenice koje označavaju istovremenost. Zapravo. i to obično pojačajnom rječcom sve. i za one koje označavaju anteriornost. Habituelizacijom se u njima naglašava istovremenost. U rečenicama s veznikom dokle riječ je. kucajte. a kad je napisao. Granica radnji obje klauze u načelu je ista onda kad u zavisnoj klauzi susrijećemo oblike nesvršenoga glagola. npr. o tome da radnja zavisne klauze traje do one vremenske granice do koje traje i radnja osnovne. U takvim slučajevima predikat zavisne klauze mora biti odričan. dolazili smo ili *Pošto smo god ulazili. *Prije nego god ulazite. 308 SINTAKSA . Čekali smo dok ne napiše pismo). npr. a različita (tj. Kad god napišemo. kojom se ističe da radnja zavisne klauze traje do iste one vremenske granice do koje i radnja osnovne (tada rječca god ima istu funkciju kao i sve) ili da se radnja zavisne počinje odvijati tek onda kad se završi radnja osnovne klauze. Radiću sve dotle dok sve ne napravim. Zato nijesu npr. kao u navedenome primjeru (Ovđe ostajemo dokle hoćemo). npr.

npr. Donesi novac kako znaš i umiješ. a trećoj raščlanjene uporedne rečenice. razmišljamo). Postupi ovako kako ti kažem. onako. tako. javiti i veznik što. U službi veznika načinskih rečenica može se. Kad god napišemo. što znači da se u njima mogu javiti i načinski zamjenički prilozi ovako. drugoj rečenice u kojima je riječ o poređenju po nejednakosti. u rečenicama s veznikom kad upotrebljavaju se i oblici nesvršenih glagola (npr. Danas je sunčano kao što je bilo i juče. uporednim veznicima kao što ili kao da. Kad god pišemo. Kad god pišemo. npr. Ne radi se tako kako biste vi šćeli. U navedenim rečenicama veznik kako nije zamjenljiv drugim veznicima. Osnovni veznik načinskih rečenica jeste kako. Uporedne (komparativne) rečenice Uporednim ili komparativnim rečenicama nazivaju se one priloške rečenice u kojima se zavisna klauza odnosi prema osnovnoj kao priloška odredba poređenja prema predikatu. Kad god razmislimo. Mladi se zabavljaju kako smo se i mi zabavljali. a mogući su i glagolski oblici različita vida u osnovnoj i zavisnoj klauzi (npr. Poređenje po jednakosti U uporednim rečenicama kojima se izriče poređenje po jednakosti dolaze veznici kao što. samo se u rečenicama s nesvršenim glagolima podrazumijeva istovremenost (simultanost). u onima sa svršenim i u onima s raznovidnim glagolima) riječ je o prethodnosti (anteriornosti). U svim takvim slučajevima označava se višekratno odvijanje procesa označenog glagolom osnovne klauze. upor. napišemo). što znači da se zavisnom klauzom daje obavještenje o kvalitetu radnje označene osnovnom klauzom.S druge strane. što znači da se u njima radnja označena osnovnom klauzom upoređuje po nečemu (obično po kvalitetu) s radnjom označenom zavisnom klauzom. a u ostalima (tj. Uradismo onako kako je najbolje. Radićemo kako nam se naredi. Radili smo što smo bolje znali ili Trčaćemo što mognemo brže. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 309 . *Donesi novac kao što znaš i umiješ ili sl. Śećam se kao da je bilo juče. ali rjeđe no veznik kako. npr. razmislimo. Načinske rečenice s veznikom kako mogu biti i korelativnoga tipa. Uporedne rečenice mogu se podijeliti u tri grupe. Prvoj grupi pripadaju rečenice u kojima je riječ o poređenju po jednakosti. npr. Živio je kako je htio. kako i kao da. razmišljamo) i oblici svršenih glagola (npr. Načinske (modalne) rečenice Načinskim ili modalnim rečenicama nazivaju se priloške rečenice u kojima se zavisna klauza odnosi prema osnovnoj kao što se priloška odredba načina odnosi prema predikatu. npr.

nego. npr. Koliko su uživali u vožnji do ostrva. Veznici kao što i kao da razlikuju se po tome što kao što označava izvjesnost (činjeničnost. Poseban tip uporednih rečenica jesu rečenice s veznikom kao kad. no te nego da i no da. a u službi vezničkih sredstava upotrebljavaju se nego što. to je bivalo sve mračnije). Više im je stalo do mira u kući nego da stvari krenu nabolje. npr. Što smo išli dalje. kako i koliko. a često i korelativne zamjeničke riječi to. Kod kuće vazda više uradimo no kad smo na poslu. npr. Piše kao što govori prema Piše kao da govori. nestajaše umora (Kako se približavasmo cilju. U uporednim rečenicama toga tipa sadržaji klauza ne moraju se upoređivati samo po jednakosti nego i po nepodudarnosti. Bivalo je sve mračnije što su išli dalje. npr. tako i toliko. bivalo je sve mračnije (Što smo išli dalje. Danas se ne živi kao što se živjelo u prošlome vijeku. U njima dolaze veznici što. Takvim uporednim rečenicama svojstvena je antepozicija zavisne klauze. Zato se one nazivaju i rečenicama korespondencije ili podudaranja. Mladi se zabavljaju kao što smo se i mi zabavljali. Prije bi poginuli no da popušte. Raščlanjene uporedne rečenice (rečenice korespondencije) Uporedne rečenice mogu biti i izrazito raščlanjene (tj. ili je sasvim isključen (kod rečenica korelativnoga tipa. korespondentni. upor. Takve uporedne rečenice označavaju da se sadržaji klauza podudaraju. U njima se radnja osnovne i radnja zavisne klauze upoređuju s obzirom na vrijeme odvijanja. toliko su se i bojali talasa. Poređenje po nejednakosti U uporednim rečenicama kojima se označava poređenje po nejednakosti mjesto zavisnoj klauzi otvaraju komparativi pridjeva ili priloga u osnovnoj klauzi. faktivnost). Prodasmo ih bolje no što smo mislili. *To je bivalo sve mračnije što su išli dalje). tako nestajaše umora). npr. U njima se upotrebljavaju veznici nego kad i no kad. Obrnuti redosljed klauza ili je obilježen. Bolji su nego što smo očekivali. U tome slučaju jedna je klauza po pravilu potvrdna. dvodjelne). Ispalo je gore nego smo se nadali. Bilo je ugodno prohladno kao kad vjetar duva. no što. a kao da pretpostavljenost (hipotetičnost). upor. npr.Uporedni veznik kako razlikuje se od načinskoga po tome što je zamjenljiv veznikom kao što. pa čak i po suprotstavljenosti. Kako se približavasmo cilju. 310 SINTAKSA . npr. da su međusobno razmjerni. I te rečenice mogu biti vremenskouporedne. Ovđe nam je bilo ljepše nego kad smo išli u Italiju. a druga odrična. Bili su opet veseli kao kad su śeđeli u istome odjeljenju. koje bi se mogle nazvati vremenskouporednima. Dobili ste više no ste zaslužili.

npr. često idemo u šumu. Morali smo stati usljed toga što je bio prolom oblaka. onda kad zavisna klauza prethodi osnovnoj. uzrok razloga (poput veznika s obzirom na to da). tj. Proizvedenim veznikom s obzirom na to da najčešće se izriče takozvani uzrok razloga (to je pasivni tip uzroka koji posljedicu ne izaziva direktno. onda kad zavisna klauza dolazi iza osnovne. npr.Uzročne (kauzalne) rečenice Uzročnim (kauzalnim) rečenicama nazivaju se priloške rečenice u kojima se zavisna klauza odnosi prema osnovnoj kao priloška odredba uzroka prema predikatu. stoga što. tj. usljed toga što. zahvaljujući tome što. Proizvedeni veznik usljed toga što označava uzrok koji je obično vezan za negativnu i/ili nepoželjnu posljedicu. npr. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 311 . budući da i s obzirom na to da Najčešći je veznik jer. tim prije što. po tome što. ali dolazi ponajprije u inverziji. Žale se što se nijesmo javili. Radite sami e vam ne mogu pomoći. na temelju toga što. Obolio je zato što je previše jeo. no pomaže njezinu pojavljivanju). zbog toga što. Budući da su počele kiše. Uspio je zahvaljujući tome što je bio uporan. prekinuli smo ljetovanje. (Nije potvrđena npr. što znači da se zavisnom klauzom označava uzrok vršenja radnje u osnovnoj klauzi. a klauze im se povezuju većim brojem proizvedenih i neproizvedenih veznika. Upotreba tih veznika odlika je administrativnoga i naučnoga stila. Te su rečenice vrlo česte. koji je danas odlika razgovornoga stila. U istome značenju u starijoj crnogorskoj književnosti upotrebljavao se i veznik e. dok izrazi stoga što i zbog toga što mogu takođe označavati opšti uzrok.) Nasuprot tome proizvedeni veznik zahvaljujući tome što označava obično uzrok koji se povezuje sa pozitivnom i/ili poželjnom posljedicom. Veznici jer. Veznik zato što obično se upotrebljava u opšteuzročnome značenju. rjeđe i veznik da. javlja se i u različitim proizvedenim veznicima kao što su zato što. npr. rečenica *Kupio je punu kesu trešanja usljed toga što ih jako voli. npr. Veznik što u uzročnome značenju. S obzirom na to da ove godine ima mnogo pečuraka. npr. npr. na osnovu toga što. Prekinuli smo ljetovanje jer su počele kiše. Veznik što Opšti uzrok označava se i veznikom što. ali još češće i tzv. Veznik budući da ne razlikuje se od veznika jer po značenju (i njemu je svojstveno opšteuzročno značenje). koji ima opšteuzročno značenje. npr. Upotrebljava se u običnome redosljedu rečenica.

kako u strukturi tako i u sastavu i upotrebi vezničkih sredstava. npr. i veznici te i pa u korelativ312 SINTAKSA . veznici uzročnih rečenica brojni su i raznovrsni. velikih razlika. Sad će biti kažnjeni.: ■ ■ uzročna: Budući da smo zakasnili. Riječ je o tome da kašnjenje nije neposredan. npr. nema problema. Veznici kako. publicističkome i naučnome stilu. Mora da si bolestan dok si tako blijed. Između uzročnih i posljedičnih rečenica ima. dok i kad. u službi veznika uzročnih rečenica upotrebljavaju se i oni veznici koji primarno označavaju način ili vrijeme. proizvedeni veznik tako da. tj. Kad već dolaziš. odnosno kakav uzročno-posljedični odnos. a to su veznici kako. na osnovu toga što i na temelju toga što označavaju tzv. Tako je vikao da su se svi uplašili. Do toga saznanja došao je na osnovu toga što je danima bilježio svaku promjenu. tim prije što su još i zakasnili. Rečenice s tim proizvedenim veznicima posebno su svojstvene administrativnome. vjerovatno je kriv. pa ne bi bila gramatična rečenica *Treba poći na spavanje kako je već kasno. treba poći na spavanje. posljedična: Zakasnili smo. osobito iz vremenskoga ili načinskoga (o čemu je već bilo riječi u vezi s prijedlozima). čim. a u posljedičnima susrijećemo neproizvedeni veznik da. npr. Veznik kako u toj ulozi razlikuje se od ostalih po tome što dolazi isključivo u antepoziciji. što znači da se zavisnom klauzom označava posljedica radnje o kojoj je riječ u osnovnoj klauzi. uzrok kriterijuma. čim. Vikao je. nijesmo mogli ući. Zaključili smo to po tome što u kući nije bilo nikoga. tako da su se svi uplašili. uprkos značenjskoj sličnosti. Uvjerismo se u istinitost njegove tvrdnje na temelju toga što smo je u više navrata provjerili. tako da nijesmo mogli ući. Proizvedenim veznikom tim prije što označava se posebna vrsta uzroka koji bi se mogao nazvati dodatnim uzrokom.Proizvedeni veznici po tome što. uzročno-posljedični odnos. nego dodatan uzrok i/ili razlog kažnjavanju. dok i kad Budući da se uzročno značenje može razviti i iz drugih značenja. Razlika je u tome što se u posljedičnim rečenicama zavisnom klauzom označava posljedica. Kako je već kasno. a to je polazište ili osnova na kojoj se temelji neko zaključivanje. Prema tome posljedične rečenice mogu se odrediti kao zavisnosložene rečenice u kojima se zavisna klauza odnosi prema osnovnoj klauzi kao što se priloška odredba posljedice odnosi prema predikatu. npr. npr. Čim ga traže. Kao što smo viđeli. Posljedične (konsekutivne) rečenice Posljedične (konsekutivne) rečenice slične su uzročnima utoliko ukoliko se i jednima i drugima označava isti tip odnosa. direktan. a u uzročnima uzrok. npr. Zato neki tipovi uzročnih i posljedičnih rečenica mogu biti međusobno zamjenljivi.

npr. U prvima je riječ o posljedici koja se ostvaruje.. S obzirom na ostvarivost ili neostvarivost posljedice posljedične rečenice mogu se podijeliti na realne (stvarne) i irealne (nestvarne). Tako je bio iscrpljen da je odmah zaspao. On je tako vikao da su se svi uplašili. priloga. npr. Kad je riječ o zamjeničkim pridjevima. npr. npr. npr. (Izostavljanje korelativne riječi kompenzuje se intonacijom. Bilo je tako lijepo da se ne može opisati. On je bio takva kukavica da to nije za priču ili Bila je tolika magla da se morasmo zaustaviti. značenje količine. Tako sam iscrpljen da već gotovo spavam. Važna razlika između uzročnih i posljedičnih rečenica sastoji se i u tome što su korelativne riječi u uzročnim rečenicama rijetke i/ili obilježene. pa se zato opravdano govori o vezniku tako da. Tako je vikao da su se svi uplašili prema Vikao je da su se svi uplašili. imperfekat. Tako se iscrpih da odmah zaspah. imaju značenje kvaliteta. a u posljedičnim.) Štoviše. npr. pojačavaju sadržaj pojedinih riječi u osnovnoj klauzi. kao u primjeru Zakasnili smo. npr. Intenzifikatori tako i takav. oni pojačavaju sadržaj: ■ ■ ■ glagola. vrlo česte. pridjeva. vidi se po tome što u takvim posljedičnim rečenicama tako nije odvojivo od veznika da. Tako bijaše iscrpljen da već gotovo spavaše. Bio je tako iscrpljen te se činilo da neće izdržati. a u drugima o posljedici koja se ne može ostvariti. gramatično *Tako smo zakasnili da nijesmo mogli ući. Nije npr. npr. Da je stvarno tako. naprotiv. ali nije zaspao). što čini obaveznim označavanje posljedice u zavisnoj klauzi. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 313 . tako da nijesmo mogli ući. Bijaše tako lijepa pa od nje ne mogahu oči odvojiti. u većem broju posljedičnih rečenica korelativni prilog tako više uopšte nema pojačajnu (intenzifikacijsku) ulogu. npr.. a toliko i tolik. U realnim posljedičnim rečenicama upotrebljava se obično neki od vremenskih glagolskih oblika: ■ ■ ■ ■ prezent... Bio je tako iscrpljen da je odmah zaspao. njima se pojačava sadržaj imenica. nego je toliko „srastao“ s veznikom da da se od njega uopšte ne može odvojiti. npr. pa u skladu s tim ističu. Osim priloga tako pojačajnu ulogu u posljedičnim rečenicama može imati i prilog toliko te pridjevi takav/takva/takvo ili tolik/tolika/toliko. aorist. Kad je riječ o zamjeničkim prilozima.nim posljedičnim rečenicama. dok je u primjerima u kojima tako ima pojačajnu ulogu njegovo odvajanje od veznika da sasvim obično i često. npr. perfekat. Bio je toliko ljut da se s njim nije moglo razgovarati. npr. Bio je previše iscrpljen da bi zaspao (posljedica dakle nije ostvariva: on je iscrpljen. Tako je vikao da su se svi uplašili. npr.

Prema tome namjerne rečenice mogu se odrediti kao zavisnosložene rečenice u kojima se zavisna klauza odnosi prema osnovnoj kao što se priloška odredba namjere odnosi prema predikatu (upor. u rečenici Ostali smo kod kuće jer je padala kiša padanje kiše (uzrok) prethodi ostajanju kod kuće. npr. Namjera bi se naime mogla odrediti kao poseban tip uzroka. U toj funkciji mogu se javiti i pojačajne rječce (intenzifikatori) tako i toliko. S druge strane u irealnim posljedičnim rečenicama upotrebljava se potencijal. U njima glagol zavisne klauze označava namjeru ili cilj radi koga se vrši radnja u osnovnoj klauzi. Otišli su u 314 SINTAKSA . Tako npr. Namjerne (finalne) rečenice I namjerne (finalne) rečenice slične su uzročnima. i to zato što značenja uzroka i namjere imaju direktnih dodirnih tačaka. Namjera je međutim po svojoj prirodi uvijek neizvjesna. u rečenici Otišli su u šumu da naberu pečuraka zavisna klauza (da naberu pečuraka) označava ne samo namjeru. no je to istovremeno i uzrok. Namjerne rečenice po strukturi se izrazito razlikuju i od uzročnih i od posljedičnih rečenica. upor. ali da ne može biti obratno. u rečenici Otišli su u šumu da naberu pečuraka odlazak u šumu prethodi (eventualnom. realan. Otišli smo u šumu radi branja pečuraka). Razlika između „običnoga“ uzroka i namjere. nikad nije sigurno da se radnja koja se namjerava realizovati zaista i realizuje ili da će se zaista realizovati.■ ■ pluskvamperfekat. sastoji se i u tome što uzrok po pravilu prethodi radnji glagola osnovne klauze. Otišli su u šumu da naberu pečuraka) i potencijala (npr. Tako se bijaše iscrpio da odmah bijaše zaspao. Osim toga uzrok je po svojoj prirodi po pravilu izvjestan. npr. Suviše je kasno da bismo se i dalje igrali ili Previše je plašljiv da bi to učinio. namjeravanom) branju pečuraka. a namjera pretpostavlja da se radnja glagola osnovne klauze događa prije radnje glagola zavisne klauze. Nije tako moćan da bi ih ucjenjivao ili Nije toliko obnevidio da bi mu trebao pratilac. npr. Tako će biti iscrpljen da će odmah zaspati. npr. npr. U njima naime u službi predikata zavisnih klauza mogu biti samo oblici prezenta (npr. cilj s kojim se vrši radnja glagola osnovne klauze (otići). ali je tada osnovna klauza odrična. tj. Bijaše previše iscrpljen da bi zaspao. suviše i sl. da namjera ne može uključivati uzrok. Otišli su u šumu zato što bi htjeli nabrati pečuraka.. Kad se kaže Danas nećemo u šumu jer pada kiša. pa bi se moglo reći da uzrok uključuje namjeru. npr. U irealnim rečenicama kao intenzifikatori upotrebljavaju se gradacijske rječce (po drugim klasifikacijama prilozi) previše. osim u tome što je namjera značenjski uža. npr. futur prvi. onda to pretpostavlja da je uzrok stvarno na djelu (da kiša stvarno pada).

Veznici namjernih rečenica jesu da. ovjereno *Otišli su u šumu tako da naberu pečuraka ili sl. Veznik da najčešći je veznik namjernih rečenica. eda. ali je manje očekivano što ne dolaze ni oblici futura. oblikom futura) izražene budućnosti. pretpostavljenost (a to su baš prezent. a ne s prezentom (upor. Otišli su u šumu da naberu pečuraka) bilo u prezentu nesvršenih glagola (npr. Da u zavisnim klauzama namjernih rečenica ne mogu biti oblici preteritalnih vremena. *Otišli su u šumu kako naberu pečuraka ili *Otišli su (ili išli su) u šumu kako beru pečurke). i potencijal). Oni ne dolaze zbog toga što su futurski oblici u crnogorskome jeziku stvarni. a hipotetični su samo onoliko koliko je hipotetična svaka budućnost. koji se upotrebljavaju isključivo s potencijalom. Nasuprot veznicima kako. Zato ne bi bile gramatički ispravne namjerne rečenice u kojima bi se u zavisnim klauzama pojavljivali drugi glagolski oblici. Veznikom eda. Otišli su u šumu da beru pečurke). Namjerne rečenice razlikuju se od ostalih zavisnosloženih rečenica (posebno od posljedičnih) i po tome što u njima ne stoje niti mogu stojati korelativne riječi zamjeničkoga tipa. eda i li. kako. Veznikom kako izriče se dodatna neizvjesnost (hipotetičnost). S veznikom li upotrebljava se takođe isključivo potencijal. namjera je hipotetičnija od morfološki (tj. Zato se on upotrebljava samo s potencijalom (npr. koji se sve rjeđe upotrebljava. pa se onda izražava onim glagolskim oblicima kojima se inače izražava neizvjesnost. Zavisne klauze u kojima se on upotrebljava mogu biti bilo u prezentu svršenih (npr. npr. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 315 . označavaju nešto što će se u budućnosti zaista dogoditi. li i neka. npr.šumu kako bi nabrali pečuraka). Trenirali su cijelo ljeto ne bi li prošli kvalifikacije (nije potvrđeno *Trenirali su cijelo ljeto bi li prošli kvalifikacije niti *Trenirali su – ili treniraju – cijelo ljeto prolaze li ili prođu li kvalifikacije). i to uvijek samo odrični. neizvjesnost se posebno ističe (nerijetko to može biti pretpostavka o postojanju prepreka za vršenje radnje). sasvim je očekivano (jer se namjera i prošlost logički isključuju). Silno su se trudili eda bi ubrali koju pečurku. veznik neka ide isključivo s prezentom. To je zato što je namjera po svojoj prirodi neizvjesna (hipotetična). npr. ali pod uslovom da se u osnovnoj klauzi nađe imperativ ili kakav drugi glagolski oblik zahtjevnoga značenja. što znači da je i taj veznik obilježen kao izrazito hipotetičan (odricanje unosi u rečenicu dodatnu neizvjesnost). Drugim riječima. posebno prezent svršenih glagola. Nije npr. Pošalji ga u šumu neka nabere pečuraka ili Poslaćeš ga u šumu neka nabere pečuraka (nije međutim potvrđeno *Otišli su u šumu neka naberu pečuraka). Otišli su u šumu kako bi nabrali pečuraka).

a to znači da se radnja osnovne klauze ostvaruje uslovno (pogodbeno). S obzirom na stepen vjerovatnosti ostarivanja radnje u zavisnoj (pa onda i u osnovnoj klauzi) razlikuju se stvarne (realne). Nije npr. odnosno 316 SINTAKSA . pa onda i radnje u osnovnoj klauzi. U odnosu na stvarne rečenice moguće rečenice dakle označavaju dodatnu upitanost. naći ćete i sl. kondicionalne) rečenice Uslovnim (pogodbenim. npr. Stvarne (realne) uslovne rečenice Stvarnim uslovnim rečenicama označava se uslov čije ostvarenje stvarno vodi ostvarenju radnje u osnovnoj klauzi. naći ćete. Veznik ako najobičniji je i najčešći veznik stvarnih uslovnih rečenica. pa je onda neizvjesno (upitno) i ostvarivanje radnje u osnovnoj klauzi. samo ako se ostvari i radnja zavisne klauze. naći ćete). kondicionalnim) rečenicama nazivaju se one zavisnosložene rečenice u kojima se zavisnom klauzom označava uslov pod kojim se ostvaruje (ili ne ostvaruje) radnja osnovne klauze. a kod uslovnih rečenica ostvarivanje radnje u zavisnoj klauzi je neizvjesno. npr. Tražite li. naći ćete) i oblike futura drugog (npr. Ukoliko budete tražili. našli ste ili sl. Ako ste tražili. Zato bi se pojednostavljeno moglo reći da je uslov „upitni uzrok“.). Budete li tražili. npr. Ako tražite. Uporedimo li uzročnu rečenicu Danas ne idemo u šumu jer pada kiša s uslovnom rečenicom Danas nećemo ići u šumu ako bude padala kiša. Ti veznici upotrebljavaju se s bilo kojim vremenskim glagolskim oblikom (npr. Veznici tih rečenica su: ■ ■ ■ ako. onaj uzrok koji je doveden u pitanje. moguće (potencijalne) i nestvarne (irealne) uslovne rečenice.Uslovne (pogodbene. našli ste. tj. li. potvrđeno *Tražili ste li. Moguće (potencijalne) uslovne rečenice Mogućim uslovnim rečenicama označava se da moguće (eventualno) ostvarenje radnje u zavisnoj klauzi čini mogućim ostvarenje radnje u osnovnoj klauzi. recite im da se jave. a veznik li ide samo uz oblike prezenta (npr. nalazite. ukoliko. Svi će oni dobro proći ukoliko se mognu dogovoriti. Pitaju li za nas. Razlika je među njima u prvome redu u tome što uzrok pretpostavlja ostvarivanje radnje u zavisnoj klauzi (kiša stvarno pada). a veznik ukoliko obilježen je kao rjeđi i/ili kao osobitost administrativnoga stila crnogorskoga standardnog jezika. Ako tražite. primijetićemo da su uzrok i uslov takođe dodirne kategorije. Ako tražite. tj. stavljeno je u pitanje. kome je svojstvena neizvjesnost (hipotetičnost). naći ćete.

ili obratno. Prezent obično dolazi kad je uslov neispunjiv. onda se u osnovnoj klauzi upotrebljava futur prvi ili prezent (relativni). pa onda i u ostvarenje radnje označene osnovnom klauzom.nesigurnost u ostvarenje uslova sadržanoga u zavisnoj klauzi. npr. a nema kiše). Kad bi postojali vukodlaci. npr. mogu po svom sadržaju biti i nestvarne (irealne). suprotna: Nema kiše. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 317 . Moguće uslovne rečenice. pa je onda neostvareno ili neostvarivo i ono o čemu je riječ u osnovnoj klauzi. Ako/ukoliko/kad budemo imali vremena. U njima se zavisna klauza uvodi veznikom da. a kad je uslov neispunjen. ukoliko i kad. Prvi je da se suprotnost udruži s uzročnošću. Dopusne rečenice nastaju na dva načina. doći ćemo. npr. Nema kiše iako je već oktobar. dopušta se neostvarenje sadržaja osnovne klauze uprkos tome što za to postoje uslovi. ■ ■ dopusna: Nema kiše iako je već oktobar. Da je zaista riječ o suprotnosti. Ako/ukoliko/kad bismo imali vremena. npr. osobito one s veznikom kad (koji i inače označava veći stepen neizvjesnosti nego veznici ako i ukoliko). Nestvarne (irealne) uslovne rečenice Nestvarnim uslovnim rečenicama označava se da je uslov sadržan u zavisnoj klauzi neostvaren ili neostvariv. došli bismo. Ako je u zavisnoj klauzi futur drugi. svijet bi izgledao drugačije. npr. s tim što su u zavisnim klauzama obavezni oblici potencijala i/ili futura drugog. Da postoje vukodlaci. vidi se i po tome što se neke dopusne rečenice mogu preoblikovati u (nezavisnosložene) suprotne. npr. a već je oktobar (ili Već je oktobar. svijet bi izgledao drugačije. Kišovito je iako je tek početak septembra. npr. dolazimo. npr. i u osnovnoj klauzi upotrebljava se samo potencijal. npr. U osnovnoj klauzi takvih uslovnih rečenica uvijek se upotrebljava potencijal. a u zavisnoj prezent ili neki od glagolskih oblika kojima se označava prošlost. Ako je u zavisnoj klauzi potencijal. Da sam znao kakav je. što ne postoje uslovi za njegovo ostvarenje. Dopusne (koncesivne) rečenice Dopusnima (koncesivnima) nazivaju se one zavisnosložene rečenice u kojima se dopušta ostvarenje sadržaja osnovne klauze uprkos tome što je on u suprotnosti sa sadržajem zavisne. Ako/ukoliko/kad budemo imali vremena. tj. obično dolaze oblici za prošlost. Veznici mogućih uslovnih rečenica jesu ako. pa su takve dopusne rečenice u relaciji prema uzročnima. tj. ne bih ga ništa pitao. Mogu naime označavati i uslov koji nije ostvariv.

prezenta u zavisnoj. Iako je umoran. Tada se u osnovnim klauzama najčešće upotrebljava korelativna rječca ipak (npr. došao je na sastanak. npr. Premda će biti umoran. Osim veznika iako. bez obzira na to što. Bez obzira na to što smo umorni. Dopusne rečenice toga tipa posebno su svojstvene administrativnome i naučnome stilu crnogorskoga standardnog jezika. dóđe na sastanak. dóđe na sastanak. npr. ipak je došao). neće doći na sastanak. mada i premda zavisne klauze uzročnodopusnih rečenica mogu se uvrštavati u osnovne i proizvedenim veznicima: ■ ■ ■ uprkos tome što. i/ni pored toga što. npr. dolazi na sastanke. Uprkos tome što su potpisali sporazum. npr. dođi na sastanak. pa su takve dopusne rečenice u relaciji prema uslovnima. prezenta u zavisnoj. npr. Iako je umoran. Iako je umoran. došao je na sastanak. Iako ćeš biti umoran. Mada bijaše umoran. ili. mada i premda.■ ■ uzročna: dopusna: Budući da je umoran. on ih je tužio. Drugi je način da se suprotnost udruži s uslovom. U klauzama se tada mogu nalaziti oblici: ■ ■ ■ ■ ■ ■ prezenta. Iako si umoran. a preteritalnih vremena u osnovnoj klauzi. npr. I uzročnodopusne i uslovnodopusne rečenice mogu biti korelativno strukturirane. Takve dopusne rečenice nazivaju se uzročnodopusnima. ■ ■ uslovna: dopusna: Ako je umoran. rjeđe. npr. Uzročnodopusne rečenice U uzročnodopusnim rečenicama klauze se povezuju veznicima iako. Takve dopusne rečenice nazivaju se uslovnodopusnima. doći će na sastanak. npr. dođi na sastanak. Iako je umoran. futura prvog. doći će na sastanak. 318 SINTAKSA . npr. doći će na sastanak. preteritalnih vremena. I pored toga što smo u dugovima. plate ne kasne. nastavićemo s radom. doći će na sastanak. neće doći na sastanak. prezenta ili futura prvog u zavisnoj. rječca opet (Ako je i malo. npr. opet dobro dođe). I ako je umoran. Iako je umoran. Mada je bio umoran. Iako je umoran. a futura prvog u osnovnoj klauzi. a imperativa u osnovnoj klauzi.

npr. ATRIBUTSKE REČENICE U atributskim rečenicama zavisna klauza odnosi se prema osnovnoj kao što se atribut odnosi prema imenici ili kojoj drugoj imenskoj riječi. dolazi na sastanke. npr. došao bi na sastanak. Kako god postupio. npr. crno im se piše. Ma koliko bio umoran. Neće im biti lako što god preduzeli. npr. perfekta ili futura drugog. I ako bude bio umoran. kao i uslovne. ma kakav (kakva. u potencijalnodopusnima veznici ako i kad te u irealnodopusnima veznik da. došao je na sastanak. doći će na sastanak. Kao što je vidljivo iz navedenih primjera. npr. Kakvu god varijantu izabrali. npr. u realnodopusnim rečenicama upotrebljava se veznik ako. I ako je bio umoran. doći će na sastanak. dođi na sastanak. 2. npr. što god. došao bih na sastanak. Vidljivo je takođe da se u realnodopusnim rečenicama upotrebljavaju vremenski oblici ili oblici imperativa (slično kao i u uzročnodopusnim rečenicama. kakvo) god. potencijalne (moguće) i irealne (nestvarne). oblici potencijala. u potencijalnodopusnima dolaze oblici potencijala i u osnovnoj i u zavisnoj klauzi. došao bi na sastanak. npr. a u irealnodopusnim dolaze u zavisnoj klauzi. Koliko god bio umoran. došao bih na sastanak. Ma kako postupio. pa se onda može govoriti: 1. Ma kakvu varijantu izabrali. kakav (kakva.Uslovnodopusne rečenice Uslovnodopusne rečenice mogu se. I kad bi bio umoran. I ako je umoran. došao bi na sastanak. koliko god. uvijek je neko nezadovoljan. podijeliti na realne (stvarne). o potencijalnodopusnim. npr. I ako si umoran. Uslovnodopusne su i rečenice s različitim proizvedenim veznicima koji se sastoje od pojačajnih rječca ma ili god i zamjeničkih priloga ili pridjeva (i tada se u zavisnim klauzama upotrebljavaju oblici optativa). a to znači da zavisna klaGRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 319 . npr. I ako bi bio umoran. I ako bude umoran. I da je bio umoran. s tim što se u njima ne upotrebljavaju oblici futura drugog). o irealnodopusnim rečenicama. crno im se piše. I da je umoran. uvijek je neko nezadovoljan. kako god. Neće im biti lako ma što preduzeli. došao bi na sastanak. a u osnovnoj oblici prezenta. kakvo). I ako je umoran. ma koliko. 3. i to obavezno. s tim da je svima njima svojstvena pojačajna rječca (intenzifikator) i/ni. i to: ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ ma kako. doći će na sastanak. o realnodopusnim rečenicama. ma što. npr.

npr.: ■ ■ ■ ■ ■ Slika koja je kupljena mnogima se nije sviđela. No u primjeru Odluka da se ide na izbore mnogima se nije sviđela zavisna klauza (da se ide na izbore) nije uvedena po imenici (odluka). npr. Nije npr. koliko). ośećanja i sl. čije). npr. tj. Može kupiti stan koliki želi. na imeničku zamjenicu. kakav (kakva. koje). Zamisao da se ide na izbore mnogima se nije sviđela. kakvo). Knjiga koju je objavio naišla je na dobar prijem. Vi koji ste završili možete otići. Mladima koji ne znaju što hoće vrlo je teško. Takav tip zavisne klauze može biti uveden po bilo kojoj imenici ili imenskoj riječi. npr. po tome što je odluka imenica. Na prvi način npr. nego kakva druga riječ. Ovo je kolega koji će nam se pridružiti. 320 SINTAKSA . U službi veznih sredstava takvih atributskih rečenica upotrebljavaju se odnosne zamjenice i/ili zamjenički pridjevi. ili sl. Prvi kojima smo to rekli bili ste vi itd. mišljenja. odnosno po značenju imenice ili po značenju imenske riječi. Ovo je prijedlog kakvome se nijesmo nadali. uvedena je zavisna klauza u primjeru Odluka koja je izglasana mnogima se nije sviđela. no po njezinu značenju. npr. Želja da se ide na izbore mnogima se nije sviđela i sl. To je razlog što prema navedenome primjeru dolaze u obzir rečenice tipa Prijedlog da se ide na izbore mnogima se nije svidio. moguće *Odlučeno je koje je izglasano . Daj mi novac što si (ga) obećao. što. znači da takve rečenice nijesu atributske). Zato se na mjestu imenice odluka ne može pojaviti neka druga imenica koja značenjski ne bi bila slična imenici odluka. odnosno veznici: ■ ■ ■ ■ ■ koji (koja. npr. na poimeničeni pridjev. npr. Stari koji imaju male penzije teško žive. Ovo je kolega o kojem sam ti govorio. Toga ne može biti u rečenicama u kojima se zavisna klauza uvodi po imenici. Tu je zavisna klauza (koja je izglasana) uvedena u atributsku rečenicu po imenici odluka.. oblik ili konstrukcija sa značenjem govorenja. Odlučeno je da se ide na izbore. kolik (kolika.. Zavisna klauza može se pritom odnositi: ■ ■ ■ ■ na imenicu. (što. Prvi koji su se o tome raspitivali bili su novinari. na redni broj. npr. Ne poznajem kolegu čija je to knjiga.. npr.. npr. ili *Odlučili su koja je izglasana. Zavisne klauze atributskih rečenica mogu u strukturu tih rečenica biti uvedene na dva načina: po imenici ili po imenskoj riječi. ali nije moguće *Slika da se ide na izbore mnogima se nije sviđela ili sl. naravno. Odlučili su da se ide na izbore i sl. npr. čiji (čija..uza određuje imensku riječ iz osnovne klauze po svojstvu. Grad koji su pośetili bio je vrlo zanimljiv. Osim toga u rečenicama u kojima se zavisna klauza uvodi po značenju ne mora uopšte dolaziti imenica.

zastupaju dio rečenične strukture osnovne klauze (u ovome slučaju imenske riječi). Dobro pamtimo koju ste nam poslali. koje pretpostavljaju imensku riječ (antecedent) upitnoga značenja u osnovnoj klauzi. U njima se naime ne susrijeću vezna sredstva zamjenjivačkoga tipa. koji (koja. u službi veznih sredstava stoje upitne zamjenice ili upitni prilozi: ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ ko. kako. a ne pripadaju. čije). Ovo je kolega koji će nam se pridružiti) opšte je i najčešće vezno sredstvo atributskih rečenica odnosnoga tipa. Postavlja se pitanje čiji je uticaj veći. Zato se može činiti da su sve odnosne rečenice ujedno i atributske. U izričnima u službi veznih sredstava mogu biti veznici: ■ ■ da. zamjenjuje atribut. neka. U zavisnoupitnim atributskim rečenicama. npr. Ti si koji je zvao. npr. Složili smo se s mišljenjem da treba ponovo pokušati. npr. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 321 . Prema tome treba imati na umu: niti su sve odnosne rečenice atributske niti su sve atributske rečenice odnosne. naravno. Atributske rečenice kojima se zavisna klauza uvodi po imenici ili imenskoj riječi (antecedentu) pripadaju odnosnim ili relativnim rečenicama. npr. što. Odluka da se ide na izbore mnogima se nije sviđela. Postavlja se pitanje ko je prvi počeo. npr. Postavlja se pitanje što bi bilo bolje učiniti. ne moraju. odnosne zamjenice i prilozi. a to su one zavisnosložene rečenice kod kojih vezna sredstva nijesu samo povezivači osnovne i zavisne klauze nego i zamjenjuju. pa onda i čitava zavisna klauza. npr. npr. tj. one odnosne rečenice u kojima vezno sredstvo ili cijela zavisna klauza zamjenjuje: ■ ■ ■ subjekat. kakvo). kuda. objekat. npr. Postavlja se pitanje đe su oni sad. čiji (čija. imenski dio predikata. Postavlja se pitanje kako riješiti taj problem. đe. Postavlja se pitanje kuda putovati itd. npr. npr.Atributske rečenice koje se uvode po značenju antecedenta (tj. kakav (kakva. npr. npr. Koji ne žele poći. npr. po značenju imenske riječi po kojoj se uvode zavisne klauze) dijele se na izrične i zavisnoupitne. Postavlja se pitanje kakvi su to ljudi. Odnosna zamjenica koji (npr. Atributskima pripadaju samo one odnosne rečenice u kojima vezno sredstvo (odnosna zamjenica ili prilog). npr. koje). S druge strane atributske rečenice koje se uvode po značenju antecedenta nijesu odnosne. Postavlja se pitanje koje ponude treba odabrati. Dajte zapovijest neka se svi okupe.

Od zamjenice što treba jasno razlikovati odnosni veznik što. odakle se mnogo bolje vidi. Vidio sam kolegu čija sestra studira kod nas. Ta je zamjenica nezamjenljiva zamjenicom koji (koja. upor. Pitanje koje ste postavili nije jasno. Odnosne atributske klauze mogu se uvoditi i odnosnim prilozima sa značenjem mjesta. sve. to. npr. npr. Ni u toj službi zamjenica što nije zamjenljiva s koji (upor. Reci sve što znaš. npr. U pitanju je nešto čemu niko ne zna uzrok i sl. Pitanje što ga postaviste nije jasno. što nikako nije dobro. Veznik što i nenaglašeni oblici ličnih zamjenica u svim takvim primjerima zamjenljivi su zamjenicom koji. Sad se do njih ne putuje preko Krnova.Zamjenica kakav uvodi atributske klauze kvalitativnoga tipa (npr. ono. upor. tako da ona imenicu iz osnovne klauze (koja označava pośednika) stavlja u prisvojni odnos s imenicom iz zavisne klauze (koja označava pośedovano). *Reci sve koje znaš. koje nikako nije dobro). npr. vremena ili načina. odakle. npr. vidi se po tome što su sve one zamjenljive rečenicama sa zamjenicom koji. Popeli smo se na vrh brijega. *lzglasali su zakon tijesnom većinom. npr. Nasta gužva kakva se ne viđa svaki dan). nešto i sl. 322 SINTAKSA . Pjesma što si je se śetio još se pjeva.). s tim da onda u osnovnoj klauzi stoje imenske riječi kojima se označava mjesto. Zamjenica čiji ima prisvojno značenje i uvodi zavisne klauze u kojima funkcioniše kao atribut neke druge imenice u sastavu zavisne klauze. vrijeme ili način. kud(a). Službu takvih vezničkih sredstava mogu vršiti prilozi: ■ ■ ■ ■ ■ đe. uz koji u službi atributskih rečenica dolaze nenaglašeni oblici ličnih zamjenica i koji je uvijek zamjenljiv zamjenicom koji. Dogodilo se ono čega smo se bojali. npr. Odreži komad kolik ti treba. Priča ono što mu padne na pamet. npr. npr. Takve rečenice međutim jesu odnosne. kud se nekad putovalo. Odnosna zamjenica što dolazi kao korelativ uz zamjenice (ovo. Zamjenica što upotrebljava se i u raščlanjenim odnosnim rečenicama tipa lzglasali su zakon tijesnom većinom. kako. i besprijedloškome akuzativu. a zamjenica kolik uvodi klauze kvantitativnoga (količinskoga) tipa. Ni takve rečenice nijesu atributske (nego ponajprije subjekatske ili objekatske). koje). kad. Bilo je perioda kad se nigđe nije mogla smiriti. npr. Da je tu stvarno riječ o odnosnim atributskim rečenicama. Pośetio je mjesta đe je nekad boravio. Teško je otkriti način kako mu to uspijeva itd. Pjesma koje si se śetio još se pjeva. Uz veznik što dolaze nenaglašeni oblici ličnih zamjenica u besprijedloškome genitivu. ali nijesu atributske (u njima se zavisna klauza odnosi na sadržaj cijele osnovne klauze). upor.

u tome slučaju osnovna. atributske rečenice dijele se na restriktivne (odredbene) i na nerestriktivne (dopunske). može zavisiti i od toga o čemu je riječ u zavisnoj klauzi. śutra će doći na večeru. Popeli smo se na vrh brijega s kojega se mnogo bolje vidi. npr. Ima i slučajeva u kojima su atributske rečenice i dvoznačne s obzirom na (ne)restriktivnost. kod vlastitih imena. nego o odnosu prema referentu.■ ■ ■ ■ ■ Pośetio je mjesta u kojima je nekad boravio. IMPLICITNE (ASINDETSKE) ZAVISNOSLOŽENE REČENICE Implicitnim ili asindetskim zavisnosloženim rečenicama pripadaju one složene rečenice koje su sklopljene bez veznika. koje se još nazivaju i apozicijskima. U restriktivnim atributskim rečenicama zavisna klauza odnosi se na imensku riječ široka značenjskog opsega. Pokazao mi je pismo koje je upravo primio. a kao nerestriktivna (Na večeru će doći komšije. a nerestriktivne (apozicijske) uvijek se odvajaju. Tako će npr. Hoće li rečenica biti restriktivna ili nerestriktivna. među čijim se klauzama uspostavlja odnos sintaksičke obaveznosti. to će lako razumjeti biće interpretirana kao nerestriktivna (jer su svi ljudi smrtni). koji se upravo vratio s puta. Tako npr. Nerestriktivne rečenice odnose se na imenske riječi užega značenjskog opsega. npr. RESTRIKTIVNE (ODREDBENE) I NERESTRIKTIVNE (DOPUNSKE) REČENICE S obzirom na to u kakvom je značenjskom odnosu zavisna klauza prema osnovnoj. preko kojega se nekad putovalo. Bilo je perioda u kojima se nigđe nije mogla smiriti. koje su jutros pozvane) ako znači da će na večeru doći sve jer smo ih jutros (sve) pozvali. zahtijeva GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 323 . koji su smrtni. kod kojih zapravo ne možemo ni govoriti o značenju. Naime restriktivne rečenice ne odvajaju se zarezima. a rečenica Ljudi. pa se međusobno (u pismu) mogu razlikovati samo po tome odvaja li se zavisna klauza od osnovne zarezom ili ne. a atributskom klauzom daje se dodatno obavještenje o sadržaju tih imenskih riječi ili o nečemu što je u vezi s njim. Teško je otkriti način na koji mu to uspijeva. ili drugim odredbenim riječima) ili kontekstom. To znači da jedna klauza. Naš komšija Petar. rečenica Ljudi koji su bolesni to će lako razumjeti zbog sadržaja zavisne klauze biti interpretirana kao restriktivna (jer svi ljudi nijesu bolesni). Sad se do njih ne putuje preko Krnova. pa ona onda taj opseg sužava. rečenica Na večeru će doći komšije koje smo jutros pozvali može biti interpretirana kao restriktivna ako znači da će na večeru doći (samo) one komšije koje smo jutros pozvali (Na večeru će doći komšije koje su jutros pozvane). konkretizuje značenje imenske riječi. Značenje takvih imenskih riječi konkretizovano je ili samo po sebi (npr.

324 SINTAKSA . percipiranje i sl. no je nužna još jedna klauza kojom će se eksplicirati njihov stvarni sadržaj. ■ ■ Zavirio je u depešu: onđe je zbilja stajalo njegovo ime. pa onda ni sintaksički dovoljna jer se njome prenosi samo obavještenje o kazivanju. Takve rečenice mogu biti i kompresovane. mogu i izostati. Riječ je o tome da osnovna klauza sadrži element koji se odlikuje sintaksičko-semantičkom nedovoljnošću. zarez ili crta). ali može doći i koji drugi interpunkcijski znak (npr.pojavu druge. što znači da riječi sa značenjem govorenja. sam u nju upada. Prvu čine implicitne zavisnosložene rečenice s izjavnim riječima. koja se inače ne odlikuje ni sintaksičkom ni semantičkom nedovoljnošću. mišljenja. S obzirom na prirodu takvih strukturnih elemenata u osnovnoj klauzi takve rečenice mogu se podijeliti u dvije grupe. Zato se onda sadržaj kazivanja eksplicira zavisnom klauzom (to nikome neće pomoći). Molim lijepo. odnosno da se mogu podrazumijevati. pomaknite se prema izlazu. mišljenja. nego prijenos informacije samo najavljuju. Otvorismo prozor: zima već bijaše tu. percipiranja i sl. između osnovne i zavisne klauze takvih rečenica u pismu obično stoji dvotačka. U rečenici Kažem vam: to nikome neće pomoći klauza Kažem vam nije semantički. ti glagoli i glagolski izrazi zapravo ne prenose informaciju. Drugim riječima. Naime takvi glagoli ili opisni glagolski izrazi nijesu dovoljni da se njima prenese cjelovita informacija. pa zahtijeva dopunu u obliku zavisne klauze. ośećanja i sl. ośećanja. Često je ponavljao onu poslovicu: Ko drugome jamu kopa. Bilo je sasvim jasno: njih niko više nije mogao nagovoriti. Tim se naime glagolima i glagolskim izrazima označava samo govorenje. mišljenja. Implicitne (asindetske) zavisnosložene rečenice s izjavnim riječima U implicitnim zavisnosloženim rečenicama s izjavnim riječima zavisna je klauza dopuna glagola ili opisnoga glagolskog izraza sa značenjem govorenja. a drugu implicitne zavisnosložene rečenice s upućivačkim riječima. mišljenje. npr. percipiranja i sl.. Kao što se vidi iz navedenih primjera. Takve su prirode još i ove implicitne zavisnosložene rečenice: ■ ■ ■ ■ Dobro ste rekli: sad je već kasno. a ne prenosi se obavještenje o sadržaju toga kazivanja. ali se ništa ne kaže o sadržaju toga govorenja.

ośećanja i sl. Bilo je to ovako: on je prvo udario Petra. Taj „tuđi govor“ sadržan je u zavisnoj klauzi. o. kazivanje. Otvorismo prozor i ustanovismo: zima već bijaše tu. ■ ■ ■ Nakon kraćeg vremena Petar je dodao: „To vam nećemo zaboraviti“. zapažanje i sl. o stihozraka tkiva!“ I konstrukcije s upravnim govorom mogu biti kompresovane. ova. Upor. takav. Ona je takva: ništa joj ne možeš dokazati.). Među rečenice toga tipa mogu se svrstati i konstrukcije s upravnim govorom. isti. prije svega zamjenica i zamjeničkih priloga (kataforičnih demonstrativa) koji nijesu punoznačni (autosemantični). koje se određuju kao osnovni način prenošenja tzv. Petar pocrvenje i skoči: „Zabranjujem vam da tako govorite!“ (upor. Petar pocrvenje. toliko i sl. pa onda i sintaksički nedovoljni. skoči i uzviknu: „Zabranjujem vam da tako govorite!“). odgovaranje. Implicitne (asindetske) zavisnosložene rečenice s upućivačkim riječima Tu vrstu implicitnih zavisnosloženih rečenica čine one u kojima se u zavisnoj klauzi eksplicira sadržaj upućivačkih (foričnih) riječi. tj. Kod Zogovića čitamo: „I gledam. tuđega govora. zajedničko im je to što su i jedni i drugi semantički. što znači da im je sadržaj vezan za ono na što upućuju. ovaj. a onda su svi navalili na nj. ovo. mišljenja.U tim rečenicama podrazumijevaju se glagoli ili opisni glagolski izrazi sa značenjem (u ovome slučaju) percipiranja. što zahtijevaju posebnu klauzu kojom će se dopuniti. a osnovna klauza sadrži obavještenja o govorniku ili govornicima i o prirodi izjavne manifestacije (npr. nemaju određenoga vlastitog značenja. pjesme moje. ovako. tako. Takvi elementi (npr. npr. Sve je i dalje ostalo isto: ni u čemu nijesmo napredovali.) razlikuju se od glagola i opisnih glagolskih izraza sa značenjem govorenja.: ■ ■ Zavirio je u depešu i vidio: onđe je zbilja stajalo njegovo ime. npr. ovoliko. Takve rečenice mogu se predstaviti primjerima: ■ ■ ■ ■ To je baš ono: nikome se onamo nije išlo. odnosno eksplicirati njihovo značenje. „Vidite kako je nama“ – tiho se jadao Petar. pitanje. po tome što su nepunoznačni. nego su nepunoznačni (sinsemantični). GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 325 . ovakav. taj.

Ako rečenica kojom sastavnicom upućuje na prethodnu rečenicu ili uopšte na prethodni dio teksta. npr. Rečenice koje sadrže anaforičke ili kataforičke elemente nijesu punoznačne (autosemantične). a drugi nezadovoljni. odnosno drugi u sljedećoj rečenici i time te dvije rečenice povezuje u jednu tekstnu cjelinu. i one rečenice koje se odlikuju sintaksičkom i semantičkom dovoljnošću i bez konteksta u koji su uključene.STRUKTURA TEKSTA Kao što se klauze pojedinih nezavisnosloženih i zavisnosloženih rečenica strukturiraju u složene po određenim sintaksičkim pravilima. Na moru smo se dobro odmorili. UKLJUČIVANJE REČENICA U TEKST To strukturiranje rečenica u tekst često se događa tako da jedna rečenica kojom od svojih sastavnica upućuje na drugu rečenicu. Svi smo otišli na more. a foričnost može biti dvosmjerna. Tekstna veza među takvim rečenicama ostvaruje se po pravilu ponavljanjem nekoga 326 SINTAKSA . Jedni bijahu zadovoljni. Takve su rečenice uvijek kontekstualno uključene. Svi smo otišli na more. npr. U tome tekstu (ili dijelu teksta) anaforični element onđe iz druge rečenice upućuje na element na more iz prve rečenice i time te dvije rečenice povezuje. Ako međutim rečenica nekom sastavnicom upućuje na element rečenice koja slijedi iza rečenice s takvim elementom ili na tu rečenicu u cjelini. npr. Onđe smo se dobro odmorili. nego su nepunoznačne (sinsemantične). U tekst mogu biti uključene i autosemantične rečenice. onda je riječ o kataforičnosti. onda je riječ o anaforičnosti. Na moru smo različito reagovali. Element različito iz prve rečenice kataforičke je prirode. tj. On upućuje na elemente jedni. To međuupućivanje u tekstu naziva se foričnošću rečenice. To međutim ne znači da svaka kontekstualno uključena rečenica mora biti i sinsemantična. tako se po određenim pravilima i pojedine rečenice strukturiraju u cjelinu koju čini tekst.

zajednička rečenicama uključenim u tekst. Zato su imali vremena da detaljno razgledaju grad. upor. S obzirom na to prevladava li u tekstu jedna ili druga veza. razlikuju se međusobno i tipovi teksta. Za strukturu tekstova toga tipa posebnu važnost imaju inhoativne i finitivne rečenice. Zato su za taj tip veze tipične sinsemantične kontekstualno uključene rečenice. Linearna tekstna veza posebno je svojstvena naučnom i administrativnom te nekim žanrovima književnoumjetničkoga i publicističkoga stila. zajedničkim članovima rečenične strukture.. zajedničkim leksičkim elementima. sljedeći. bar jednim dijelom. One zato često sadrže i neke kataforične elemente (npr. ponavljanjem sintaksičkih jedinica istoga ili sličnoga tipa. Kandidat za mjesto rektora mora ispunjavati sljedeće uslove. rečenice koje stoje na početku i rečenice koje stoje na kraju teksta. npr. Kako bismo mogli odrediti zavisnosložene rečenice? Ima inhoativnih rečenica koje su sasvim shematizovane ili čak frazeologizovane. npr. Oni su im rekli da se sastanak odlaže za śutradan. TIPOVI VEZE MEĐU REČENICAMA U TEKSTU Rečenice u tekstu povezane su međusobno i (formalnom) strukturom i smislom.dijela prethodne rečenice u sljedećoj (kakav je u navedenome primjeru slučaj s priloškom odredbom na more/na moru). Jedan se naziva linearnom. taj. S njim je bio i Ivan.. a smisaona veza među rečenicama u tekstu zasniva se na „temi“ koja je.). a drugi paralelnom tekstnom vezom. ovaj. Onđe su se sreli sa svojim kolegama iz preduzeća. Često inhoativne rečenice mogu biti i upitne. U ono vrijeme nasta mrmljanje među GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 327 . tj. pa su npr. U tome smislu obično se razlikuju dva tipa veze među rečenicama u tekstu. s tim da se ni linearna ni paralelna veza po pravilu ne susrijeću u sasvim čistom obliku ni u jednome tipu teksta. imaju „otvaračku“ funkciju u tekstu. posebno žanrovima pripovjednoga tipa. tipične za biblijske tekstove. koje su usmjerene prema razvoju teksta. npr. LINEARNA TEKSTNA VEZA U linearnoj tekstnoj vezi rečenice su međusobno povezane tako da sljedeća rečenica proizlazi iz prethodne. idući i sl. Strukturom su vezane uz pomoć foričnih elemenata. Petar je doputovao u grad. Inhoativne rečenice.

odnosno odsutnost foričnih elemenata. kao u primjeru: Soba je bila lijepo namještena. tj. a nema obično neposrednog povezivanja jedne rečenice s drugom. sinonimnih.Jevrejima. Bio jednom jedan car pa imao tri sina. tada. npr. napokon i sl. iz tih razloga. jedino. onamo. Zato treba pokušati drugim sredstvima. VEZNA SREDSTVA NA NIVOU TEKSTA (KONEKTORI) Raznolike jezičke jedinice koje služe kao vezna sredstva na nivou teksta nazivaju se konektorima.). a u drugom udoban kožni ležaj. ili za početke narodnih pripovjedaka.. na kraju. jednom riječju. U jednome ćošku isticala se polica s mnogo knjiga. zbog toga. antonimnih i sl. Odnos među rečenicama uspostavlja se često strukturnim paralelizmom (ili antiparalelizmom) i zajedničkom „temom“. štoviše i sl. U sredini je stajao drveni sto okružen rezbarenim stolicama. To su posebno često elementi zaključnoga značenja (npr. tamo. prema tome i sl. U tome tipu veze sljedeća rečenica ne izlazi iz prethodne. npr. One često sadrže neke anaforične elemente kojima se na neki način sumira rečeno. npr. morali bi se aktivirati svi oni kojih se ta problematika na bilo koji način tiče. Upućivačko-zamjenjivačkim konektorima svojstveno je da zamjenjuju manje ili veće tekstne cjeline i upućuju na njih. konektori bi se mogli podijeliti na upućivačko-zamjenjivačke (deiktično-supstitutivne). Kroz tri velika prozora dolazilo je mnogo svijetla. Sve je bilo sasvim mirno i nekako svečano. zapravo značio: Budući da pregovori traju već godinama i da se njima još ništa nije postiglo. i na nezamjenjivačke (nesupstitutivne) konektore. zamjenjuje cijeli prethodni dio teksta i upućuje na njega. ni sintaksičkoga ni smisaonoga. upotreba istih ili sličnih sintaksičkih jedinica (rečeničnih članova) i istih ili sličnih leksičkih jedinica (npr. S obzirom na to jesu li forične prirode ili nijesu.. 328 SINTAKSA . Zato su za tekstove koji su pretežno strukturirani tim tipom tekstne veze karakteristične autosemantične rečenice. ukratko. PARALELNA TEKSTNA VEZA Tu vrstu veze među rečenicama u tekstu karakteriše strukturni i leksički paralelizam.. kad bi se eksplicirao. pa bi taj konektor.: O svemu što je bilo naprijed rečeno morale bi voditi brigu kulturne i naučne ustanove na nivou grada i na nivou države. Buka s ulice nije su čula. npr. Finitivne rečenice u tekstovima toga tipa imaju „zatvaračku“ funkciju. Tako se konektorom zato u primjeru: Pregovori traju već godinama i njima se još ništa nije postiglo. međutim. Ukratko.). zato.

Za ispit iz matematike spremao se tri mjeseca. Ušli su u jednu sobicu na kraju hodnika. s takvim ciljem. s obzirom na to. S obzirom na značenja konektori se (i upućivačko-zamjenjivački i nezamjenjivački) mogu podijeliti na: ■ suprotne (konfrontativne): a. na taj način i sl.Takvi konektori po pravilu su anaforičnoga.. na osnovu toga i sl. inače i sl.. ■ dopusne (koncesivne): uprkos tome. Vrijeme već odavno bijaše isteklo. no. npr. Nekako smo ih uspjeli nagovoriti da pođu s nama. I viđe Bog da je svjetlost dobra. zbog toga.. odavde.. ■ namjerne (finalne): radi toga. npr. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 329 .. dakle. No svi još bijahu na svojim mjestima. onda. npr. za razliku od toga i sl. ■ uslovne (kondicionalne): u tome slučaju. odatle.. ili i sl. međutim. nasuprot tome. Na bolovanju je već nekoliko mjeseci.. Onđe nije bilo ničega. Hoćahu da obiđu sve glavne gradove južne Evrope. i rastavi Bog svjetlost od tame (.. usljed toga. uza sve to i sl. sve u svemu. u takvome slučaju. U službi konektora mogu se javiti i riječi koje su formalno iste kao i konjunktori (tj. svejedno. tako. npr. u tu svrhu i sl. tu. Ali svi još bijahu na svojim mjestima ili: I reče Bog: „Neka bude svjetlost!“ I bi svjetlost. U tome slučaju bilo bi uzaludno sve što smo dosad napravili. onamo. potom. tamo. ali. Poslije toga sve je išlo mnogo lakše. veznici nezavisnosloženih rečenica). S tom namjerom krenuše na put krajem prošle neđelje. Vrijeme već odavno bijaše isteklo. zatim. npr. Obilazio je pogon triput dnevno. Zbog toga smo se morali odmoriti. i. ■ načinske (modalne): ovako. nakon toga. Prema tome ne vjerujem da ćete ga śutra sresti. ■ zaključne (konkluzivne): prema tome. na tome mjestu i sl. ■ vremenske (temporalne): tad(a). prije toga i sl. s tom namjerom. naprotiv. odande. poslije toga. ukratko i sl. rjeđe i anaforičnoga i kataforičnoga tipa. Tako je mogao imati uvid u sve što se događa. ali. npr. npr. ipak. ■ prostorne (spacijalne): ovđe.) I reče Bog: „Neka bude svod posred voda da dijeli vode od voda!“ I bi tako... onđe. time. npr. a. Uprkos tome izgubio je godinu. ovamo. Ljekove nikako ne smijete prestati uzimati. (Biblija: Knjiga Postanja) Takvo i naziva se biblijsko i. npr. npr. ■ uzročno-posljedične (kauzalno-konsekutivne): zato. npr.. Svi su već bili potpuno iscrpljeni..

npr. baš i sl. bolje reći. čak i. 330 SINTAKSA . upravo. Svi su bili onđe već u osam. Shvatam što hoćeš da kažeš. npr.■ isključne (ekskluzivne): samo. pored toga i sl.. npr. ■ objasnidbene (eksplikativne) – oni sadržajem rečenice kojoj pripadaju objašnjavaju ili preciziraju sadržaj druge rečenice ili rečenica u tekstu: naime. jedino i sl. Uz to je i bolestan.. Samo se on pojavio tek poslije devet. treba svakako izmijeniti kreditni ugovor. ■ pribrojne (aditivne) – to su oni kod kojih se rečenicom koja slijedi u tekstu nešto dodaje sadržaju prethodne rečenice: uz to. drugim riječima. tačnije rečeno. npr.. jednostavnije rečeno i sl. taj ugovor više ne važi. ■ pojačajne (intenzifikatorske) – to su oni kojima se rečenice u tekstu povezuju tako što se intenzivira (pojačava. zapravo. štoviše.. I meni je svega dosta ili Mislim da je krajnje vrijeme za odlazak. čak. u stvari. Drugim riječima. Budući da su se prilike u bankovnom poslovanju sasvim promijenile. naglašava) sadržaj ili dio sadržaja rečenica u kojima se nalaze (to se po pravilu čini pojačajnim rječcama ili skupovima rječca): i. On to više nije u stanju napraviti na zadovoljavajući način. osim toga. Štoviše trebali smo otići i prije. to jest.

S atributima će redosljed biti ovakav: Naš (A) + Ivan (S) + čita (P) + zanimljivu (A) + knjigu (O). Učenik (AP) + Ivan (S) + je (K) + majstor (AP) + pjevač (IR). No predikat može činiti i imenska riječ (imenica.REDOSLJED SINTAKSIČKIH JEDINICA Rečenica se može posmatrati kao gramatička i kao obavještajna (komunikacijska) jedinica. Svaka takva apozicija može imati atribut: Naš (A) + brat (AP) + Ivan (S) + čita (P) + poznati (A) + roman (AP) + „Hajka“ (O). Priloške odredbe odgovaraju na pitanja kako?. kud?. To je tako kad predikat čini glagol. REDOSLJED ČLANOVA REČENICE KAO GRAMATIČKE JEDINICE Predikat može biti glagolski i imenski. đe?. Subjektu. kad?. priloške odredbe koje odgovaGRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 331 . a kao obavještajna aktuelna (komunikacijski ostvarena) veličina. Upor. odakle?. dokle?. Kao glagolski predikat može imati objekat. s kojim razlogom? i s kojom svrhom? Priloške odredbe koje odgovaraju na pitanje kako? pripadaju priloškim odredbama načina (PON). Naš (A) + učenik (AP) + Ivan (S) + je (K) + naš (A) + majstor (AP) + pjevač (IR).: Ivan (S) + je (K) + učenik (IR). Kada uz direktni objekat (DO) bude prisutan i indirektni objekat (IO). REČENICA KAO GRAMATIČKA JEDINICA Rečenica se kao gramatička jedinica raščlanjuje na subjekat. Tada pomoćni glagol biti ima ulogu kopule (K) s imenskom riječju (IR). Kao gramatička je potencijalna (komunikacijski ostvarljiva). Redosljed članova takve rečenice biće ovakav: subjekat (S) + pomoćni glagol biti (PG) + imenska riječ (IR). objekat i prilošku odredbu. a s apozicijom ovakav: Brat (AP) + Ivan (S) + čita (P) + roman (AP) + „Hajka“ (O). zamjenica i redni broj) s pomoćnim glagolom biti. predikat. objektu i priloškoj odredbi mogu biti pridruženi još atribut i apozicija. Naš (A) + Ivan (S) + je (K) + marljiv (A) + učenik (IR). Tada će redosljed članova biti ovakav: subjekat (S) + predikat (P) + objekat (O): Petar (S) + čita (P) + knjigu (O). direktni objekat prethodiće indirektnome: Petar (S) + donosi (P) + knjige (DO) + studentima (IO). U takvoj rečenici subjektu i imenskoj riječi mogu biti pridruženi atribut i apozicija. pridjev.

početi. te priloškim odredbama svrhe: Ivan (S) + rado (PON) + dežura (P) + u biblioteci (POM) + subotom (POV) + radi nas (POS). nema imenske riječi. a atribut nova ispred atributa predstavljenoga kvalitativnim pridjevom bijela. s priloškom odredbom mjesta – glagolski predikat (upor. a u drugome. ili iza objekta. priloške odredbe koje odgovaraju na pitanja kud?. „boraviti“ i sl. O redosljedu članova rečenice odlučuje i njihovo značenje. a sa značenjem „nalaziti se“. Ivan je marljiv. odnosno iza pomoćnoga glagola u sastavu predikata. atribut Ivanova ispred atributa predstavljenoga razlikovnim pridjevom nova.: Ivan je u biblioteci). Ivan je prvi). Ivan je takav. „boraviti“ i sl.: Ivan je učenik. Redosljed priloških odredaba koje dolaze iza predikata ili iza objekta podvrgnut je logičkim zakonitostima. odakle? i dokle? – priloškim odredbama mjesta (POM). kad biti znači „nalaziti se“. a priloške odredbe koje odgovaraju na pitanje s kojom svrhom? – priloškim odredbama svrhe ili namjere (POS). odakle?.raju na pitanje kad? – priloškim odredbama vremena (POV). đe?. Zato će priloške odredbe mjesta prethoditi priloškim odredbama vremena. priloške odredbe koje odgovaraju na pitanje s kojim razlogom? – priloškim odredbama uzroka (POU). Sa značenjem kopule čini s imenskom riječi imenski predikat (upor. U prvome slučaju. kud?. Logički se može očekivati da i priloška odredba uzroka prethodi priloškoj odredbi svrhe: Ivan (S) + rado (PON) + dežura (P) + u biblioteci (POM) + subotom (POV) + zbog odluke (POU) + radi dobroga honorara (POS). (Priloška odredba zbog odluke (POU) može se aktuelizovati kao „zato što je donijeta odluka o dežuranju“. kad glagol biti znači kopulu. a priloške odredbe koje odgovaraju na pitanja kad?. (Glagol od- 332 SINTAKSA . s kojim razlogom? i s kojom svrhom? iza predikata. a atribut predstavljen razlikovnim (diferencijalnim) pridjevom značenjem širi od značenja predstavljenoga kvalitativnim pridjevom. učiti i voziti jedan prema drugome u Ivan je odlučio da počne učiti da vozi automobil. Zato će atribut predstavljen odnosnim pridjevom svaka u Svaka Ivanova nova bijela košulja je istoga kroja biti ispred atributa predstavljenoga prisvojnim pridjevom Ivanova. a priloške odredbe vremena – priloškim odredbama uzroka. rečenica nema priloške odredbe načina. Tako je atribut predstavljen odnosnim (relativnim) pridjevom značenjem širi od atributa predstavljenoga prisvojnim (posesivnim) pridjevom. na drugom mjestu – član koji je značenjem širi od značenja riječi na trećem mjestu itd. Tako se ponašaju i predikati predstavljeni glagolima odlučiti.) Glagol biti uz značenje kopule može imati i značenje „nalaziti se“. atribut predstavljen prisvojnim (posesivnim) pridjevom značenjem širi od značenja atributa predstavljenoga razlikovnim (diferencijalnim) pridjevom. dokle?. Na prvome je mjestu član koji je značenjem širi od riječi na drugome mjestu. Priloške odredbe koje odgovaraju na pitanje kako? dolaze ispred predikata: Ivan (S) + rado (PON) + čita (P) + knjige (O).

Ivan će dočekati učenike iz Plužina. a glagol učiti od glagola voziti. glagol početi širi od glagola učiti. Intonacija je dizanje i spuštanje glasa radi izražavanja razlika u značenju poruke i stepenima ośećaja izraženih porukom. Tada će. Ivan čita zanimljivu knjigu. atribut pratiti imenicu (u ulozi subjekta. Atribut iskazan pridjevom (ili pridjevskom riječju) dolazi ispred subjekta. Atribut i priloška odredba mogu biti iskazani istim izrazom (a. Ivan će doći sljedeće neđelje). naravno. objekta i imenskoga predikata (Učenici prvoga razreda odlaze na izlet. Ivan je marljiv učenik.lučiti značenjem je širi od glagola početi. Ivan je učenik iz Kotora). to treba shvatiti kao rečeničnu melodiju. REČENIČNA INTONACIJA Budući da intonacija igra bitnu ulogu u obavještajnoj strukturi rečenice.) Atributi mogu biti iskazani pridjevom (ili pridjevskom riječi). objekta. akcenat i pauza. različitim sadržajem). Učenici iz Plužina dolaze u Kotor. Ivan će dočekati učenike prvoga razreda. (Budući da je riječ o fonologiji rečenice.) REČENIČNA MELODIJA Rečenična melodija može biti uzlazno-silazna. rečenični akcenat i rečeničnu pauzu. uzlazna i silazna. imenskoga predikata i priloške odredbe iskazanih imenicom (Naš Ivan čita. a priloška odredba glagol (u ulozi predikata): Učenici iz Plužina (A) odlaze iz Plužina (PO). OBAVJEŠTAJNA STRUKTURA REČENICE (ISKAZA) Rečenica se kao obavještajna (komunikacijska) jedinica raščlanjuje na obavještajni subjekat ili temu i na obavještajni predikat ili remu. imenskoga dijela predikata i priloške odredbe). pridjevom i imenicom u kosome padežu te prijedlogom s imenicom uz koju može biti pridjev (ili pridjevska riječ). a atribut iskazan imenicom i pridjevom (ili pridjevskom riječi) i imenicom u kosome padežu te prijedlogom i imenicom s pridjevom (ili pridjevskom riječi) iza subjekta. Njezini su parametri melodija. i: Ivan će doći kad bude imao vremena. reći ćemo najprije nekoliko riječi o njoj. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 333 . To je uslovilo njihov navedeni redosljed u rečenici. Uzlazno-silazna melodija svojstvena je izjavnim rečenicama (bilo prostima bilo složenima): Ivan će doći. u skladu s onim što je rečeno. Ivan je učenik prvoga razreda. objekta.

) B: (Ne) Doći će Ivan! I takve rečenice mogu biti bez obavještajnoga subjekta: (a) Ivan. (Ko će doći?) – Ivan.) B: (Ne) Doći će Ivan. nego Ivan. Primjer (b) odgovara takođe kontekstu: A: Doći će Marko. neće doći Marko. tj. Ivan! ali s jakim intenzitetom na Ivan. (b) Ivan! Primjer (a) odgovara kontekstu: A: Doći će Marko. – B: Ne. bez obavještajnoga subjekta: (Ko će doći?) – Ivan će doći. Rečenični akcenat je i u jednoj i u drugoj rečenici na Ivan. Zato (b) prati uzvičnik. neće doći Marko. Rečenični akcenat zahvata i dio rečenice koji je stavljen nasuprot drugome (bilo eksplicitnome bilo implicitnome) dijelu rečenice: (a) S ekspl. dijelom: (A: Doći će Marko. 334 SINTAKSA . Ivan. ne Marko. ne Marko. – B: Ne. a to je obavještajni predikat. dijelom: (A: Doći će Marko. koji tad može biti i bez dijela rečenice zahvaćenoga pitanjem. ne Marko. (b) S impl. nego Ivan.Uzlazna melodija svojstvena je upitnim rečenicama bez upitne riječi: Ivan će doći? i: Ivan će doći kad bude imao vremena? Silazna melodija svojstvena je uzvičnim rečenicama: Ivan će doći! i: Ivan će doći kad bude imao vremena! Silazna melodija svojstvena je i upitnim rečenicama s upitnom riječju: Ko će doći? i: Ko će doći kad bude imao vremena? REČENIČNI AKCENAT Rečenični akcenat zahvata onaj dio rečenice koji slijedi kao odgovor na pitanje.

Pritom zavisni dio može izlaziti iz jednoga od gramatičkih članova glavnoga dijela ili iz cjeline glavnoga dijela. pustiti. Takve rečenice svojstvene su racionalnim i ekonomičnim žanrovima teksta.Rečenica (b) lišena obavještajnoga subjekta može biti kontekstualizovana i na ovakav (ili njemu stičan) način: A: Doći će Marko. nego Ivan! – Ivan! A. Marko. Upor. ne pustiti. Tako (od dvije proste rečenice) nastaju i ostale složene rečenice. (4) Ivan to čini (OS) + da nas iznenadi (OP) (zavisni dio u ulozi priloške odredbe svrhe). Tad to koji (prethodnu) prostu rečenicu Ivan je student i (sljedeću) prostu rečenicu On redovno polaže ispite povezuje u složenu rečenicu Ivan je student koji redovno polaže ispite. U skladu s logičkim slijedom misli u komunikaciji u njima glavni dio prethodi zavisnome dijelu. – B: Ne Marko. – B. (3) Ivan će upisati četvrtu godinu (OS) + jer je položio sve uslovne ispite (OP) (zavisni dio u ulozi priloške odredbe uzroka). a u drugoj Marko. U prvoj će rečenici „učiniti to“ Ivan. Isto tako može se zamijeniti sa koji. U prvome slučaju (kad zavisni dio izlazi iz jednoga od gramatičkih članova glavnoga dijela složene rečenice) dobijaju se složene rečenice s ovakvim redosljedom članova: (1) Ivan kaže (OS) + da će uskoro položiti još jedan ispit (OP) (zavisni dio u ulozi objekta). ne Marko. prema Uhapsiti ne. Budući da je prisutan u kontekstu. ili: Ivan ne. Redosljed članova rečenice kao obavještajne (komunikacijske) jedinice Obavještajni subjekat ili tema jeste član koji izlazi iz konteksta (koji je sagovornicima poznat) i zato prethodi obavještajnome predikatu ili remi.) Ivan (OS) redovno polaže ispite (OP). Dakle redosljed članova rečenice kao obavještajne jedinice u uobičajenoj komunikaciji ovakav je: OS (T) + OP (R). Upor. a član je student koji redovno polaže ispite obavještajnome predikatu: Ivan (OS) + je student koji redovno polaže ispite (OP). (2) Ivan će upisati četvrtu godinu (OS) + kad se vrati iz inostranstva (OP) (zavisni dio u ulozi priloške odredbe vremena). U toj složenoj rečenici član Ivan pripada obavještajnome subjektu. Doći će Marko. (5) Ivan će upisati četvrtu godinu (OS) + ako GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 335 . Što ti je?! – Ivan!!! REČENIČNA PAUZA Rečenična pauza imaće razlikovnu ulogu u ovakvim rečenicama: A: Hoće li to učiniti Ivan ili Marko? B: Ivan. član Ivan može se zamijeniti sa on ili sa Ø: On + redovno polaže ispite ili: Ø + redovno polaže ispite.: (Kontekst: Ivan je student.: Uhapsiti.

u prvima složenim rečenicama njihovi djelovi značenjski su zavisni. a značenjski nezavisni kad su strukturirani po načelu dvaju obavještajnih subjekata i dvaju obavještajnih predikata. Pod kojim će uslovima Ivan upisati četvrtu godinu? (5). Hoće li zaista Ivan učiti kako valja? (7) i Đe će Ivan učiti? (8). Razlika između prvih i drugih složenih rečenica jeste u tome što su prve strukturirane po načelu jednoga obavještajnog subjekta i jednoga obavještajnog predikata. Zavisnosložene rečenice mogu biti strukturirane i po načelu dvaju obavještajnih subjekata i dvaju obavještajnih predikata. (7) Ivan će učiti (OS) + pa će nas sve iznenaditi (OP) (zavisni dio u ulozi priloške odredbe posljedice) i (8) Ivan će učiti (OS) + đe bude mogao (OP) (zavisni dio u ulozi priloške odredbe mjesta). (4) Ivan to čini zato da nas iznenadi. Tada će njezina obavještajna struktura biti ovakva: Ivan (OS) je zadovoljan što možete viđeti (OP). Kako će Ivan učiti? (6). Ivan (OS) će čitati (OP) ili Ø (OS) pisati (OP). a Marko (OS) je pisao (OP). Kad će Ivan upisati četvrtu godinu? (2). a u drugima značenjski nezavisni. a u drugima ne zavisi od prvoga dijela. Zato prve složene rečenice nazivamo zavisnosložene. U tome se 336 SINTAKSA . Tad će obavještajna struktura složene rečenice Ivan je zadovoljan što možete viđeti biti ovakva: Ivan (OS) je zadovoljan (OP) što Ø (OS) možete viđeti (OP). Ti zavisni djelovi odgovaraju na pitanja: Što Ivan kaže? (1). (3) Ivan će upisati četvrtu godinu zato jer je položio sve uslovne ispite. O takvoj povezanosti govori i to što ispred zavisnoga dijela može stajati riječ koja upućuje na značenje zavisnoga dijela: (2) Ivan će upisati četvrtu godinu onda kad položi sve uslovne ispite. Drugim riječima. (5) Ivan će upisati četvrtu godinu pod uslovom ako (uobičajenije: da) položi sve uslovne ispite. (6) Ivan će učiti onako kako je njegov brat učio. Dakle značenjski djelovi složene rečenice zavisni su kad su strukturirani po načelu jednoga obavještajnog subjekta i jednoga obavještajnog predikata. a druge po načelu dvaju obavještajnih subjekata i dvaju obavještajnih predikata. To govori o tome da u prvima drugi dio zavisi. (6) Ivan će učiti (OS) + kako je njegov brat učio (OP) (zavisni dio u ulozi priloške odredbe načina). U drugome slučaju (kad drugi dio složene rečenice izlazi cjelinom iz glavnoga dijela složene rečenice) dobijaju se ovakve složene rečenice: Ivan (OS) je čitao (OP) i Ø (OS) pisao (OP). Djelovi složenih rečenica koji na takva pitanja odgovaraju značenjski su međusobno usko povezani. a druge nezavisnosložene. Rad čega to Ivan čini? (4). (7) Ivan će učiti tako da će nas sve iznenaditi i (8) Ivan će učiti onđe đe bude mogao.položi sve uslovne ispite (OP) (zavisni dio u ulozi priloške odredbe uslova). Ivan (OS) je čitao (OP). Po načelu dvaju obavještajnih subjekata i dvaju obavještajnih predikata rečenica Ivan je zadovoljan što možete viđeti biće strukturirana kad zavisni dio što možete viđeti bude značio posljedicu Ivanova zadovoljstva. Po načelu jednoga obavještajnoga subjekta i jednoga obavještajnoga predikata zavisnosložena rečenica Ivan je zadovoljan što možete viđeti biće strukturirana kad zavisni dio što možete viđeti bude značio uzrok Ivanova zadovoljstva. U tome slučaju što možete viđeti može se preoblikovati u jer možete viđeti. Zašto će Ivan upisati četvrtu godinu? (3).

a iz konteksta Je li Ivan to učinio? struktura s dvouzlaznom i dvosilaznom melodijom: Ivan je to učinio tako da možete biti zadovoljni. npr. te i i: Ivan je to učinio (tako da) > pa.slučaju što možete viđeti može preoblikovati u samostalnu rečenicu To možete viđeti: Ivan (OS) je zadovoljan (OP). pa onda i pa i te i i odvojiti zarezom: GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 337 . a pri dvouzlaznoj i dvosilaznoj melodiji odvaja zarezom: Ivan je zadovoljan što možete viđeti i Ivan je zadovoljan. To (OS) možete viđeti (OP). i možete biti zadovoljni.) Na sličan način pristupa se strukturi tipa Ivan je to učinio tako da možete biti zadovoljni. zato možete biti zadovoljni. moguća je i ovakva transformacija: On je to učinio. Upravo je to razlog (dvosilaznost i dvouzlaznost melodije) što će se i tako da i pa. odnosno dvouzlaznost i dvosilaznost melodije složene rečenice – razlog što se zavisni dio što možete viđeti u složenoj rečenici Ivan je zadovoljan što možete viđeti i odvaja i ne odvaja zarezom od glavnoga dijela Ivan je zadovoljan. Tu će biti moguća i zamjena kakvim konkluzivnim konektorom. Budući da su s gledišta obavještajne strukture članovi takvih složenih rečenica nezavisni. konektorom zato: Ivan je to učinio. te. (U drugome slučaju član što možete viđeti u pravopisu se smatra „naknadno dodatim“. što možete viđeti. Pri jednouzlaznoj i jednosilaznoj melodiji zavisni dio što možete viđeti ne odvaja se. Zato možete biti zadovoljni. Sa strukturom pak Ivan (OS) je zadovoljan (OP) što Ø (OS) možete viđeti (OP) složena rečenica Ivan je zadovoljan što možete viđeti imaće dvije uzlazne i dvije silazne melodije: Ivan je zadovoljan što možete viđeti. Iz konteksta Kako je to Ivan učinio? izlazi struktura s jednouzlaznom i jednosilaznom melodijom: Ivan je to učinio tako da možete biti zadovoljni. To je – jednouzlaznost i jednosilaznost melodije. U drugome slučaju veznik tako da može se zamijeniti veznicima pa. Sa strukturom Ivan (OS) je zadovoljan što možete viđeti (OP) složena rečenica Ivan je zadovoljan što može viđeti imaće jednu uzlaznu i jednu silaznu melodiju: Ivan je zadovoljan što možete viđeti.

(zato) da nas obraduje. (onako) kako i drugi studenti uče. Na takav način mogu se utvrditi odnosi između glavnoga i zavisnoga dijela zavisnosložene rečenice s drugačijim karakterom zavisnoga dijela. (Hoće li Ivan upisati četvrtu godinu?) b) Ivan će upisati četvrtu godinu. izraz naravno): 1. (Hoće li Ivan učiti?) b) Ivan će učiti. s načinskim zavisnim dijelom: (Kako će Ivan učiti?) a) Ivan će učiti onako kako i drugi studenti uče. 2. ako (naravno) položi sve uslovne ispite. 3. U zavisnome dijelu može biti izraz koji govori o odnosu prema sadržaju poruke (npr. s vremenskim zavisnim dijelom: (Kad će Ivan upisati četvrtu godinu?) a) Ivan će upisati četvrtu godinu (tad) kad se vrati iz inostranstva. s namjernim zavisnim dijelom: (Zašto je to Ivan učinio?) a) Ivan je to činio (zato) da nas obraduje. 338 SINTAKSA . (Je li Ivan to učinio?) b) Ivan je to učinio. (Hoće li Ivan upisati četvrtu godinu?) b) Ivan će upisati četvrtu godinu. 4. (tad) kad se vrati iz inostranstva. Ispred zavisnoga dijela može doći rječca koja pojačava njegovo značenje. s pogodbenim zavisnim dijelom: (Uz koje će uslove Ivan upisati četvrtu godinu?) a) Ivan će upisati četvrtu godinu ako položi sve uslovne ispite.Ivan je to učinio. te. i) možete biti zadovoljni. tako da (pa.

6. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 339 . obavještajno nebitan): (Kad Ivan pośeti svoga prijatelja Marka?) – Kad god dođe u Pljevlja. U kontekstu Kad Ivan pośeti svoga prijatelja Marka? obično se dio uslovljen njime (obavještajni subjekat) izostavlja (jer je izlišan. Ivan pośeti svoga prijatelja Marka (OS). (onđe) đe i drugi uče. i redosljed i sastav članova obavještajne strukture rečenice (obavještajnoga subjekta i obavještajnoga predikata) zavisi od konteksta. Obavještajnu strukturu (s dvoobavještajnim subjektom i dvoobavještajnim predikatom. U tome slučaju one će imati obavještajnu strukturu s jednoobavještajnim subjektom i jednoobavještajnim predikatom. (Hoće li Ivan učiti?) b) Ivan će učiti. (Hoće li Ivan učiti?) b) Ivan će učiti. odnosno jednouzlaznom i jednosilaznom melodijom: (Kad Ivan pośeti svoga prijatelja Marka?) Kad god dođe u Pljevlja (OP). odnosno s dvouzlaznom melodijom i dvosilaznom melodijom) neće imati zavisnosložene rečenice sa zavisnim dijelom ispred glavnoga dijela. tj. koji je kontekstom uslovljen. razlika između karaktera strukture a) i strukture b) zavisi od konteksta. To se međutim čini iz tradicionalnih razloga.5. s mjesnim zavisnim dijelom: (Đe će Ivan učiti?) a) Ivan će učiti (onđe) đe i drugi uče. logično je da njegovo mjesto bude ispred obavještajnoga predikata. (i to) tako da ćemo svi biti prijatno iznenađeni. Budući da je obavještajni subjekat član koji izlazi iz konteksta. Kako vidimo. Po načelu (uske) značenjske povezanosti zavisnoga i glavnoga dijela zavisnosložene rečenice zavisni dio ne bi se odvajao zarezom. s posljedičnim zavisnim dijelom: (Kako će Ivan učiti?) a) Ivan će učiti (tako) da ćemo svi biti prijatno iznenađeni. Kako vidimo.

To je onda (iznenađenje – iskazano uzvičnikom) takođe obavještajni predikat. dobijaju ovakve oblike: a) (Što čita Ivan?) – Knjigu! b) (Ko čita knjigu?) – Ivan! U njima se novo obavještenje prenosi uzvičnikom (kao znakom iznenađenja). i obično jeste. Iz konteksta npr. Tako se na pitanje Što Ivan čita? (u uobičajenim uslovima) odgovara: Knjigu. Kad se takvi odgovori (iskazi) oslobode izlišnosti (onoga što izlazi iz konteksta. izlazi iz konteksta Što čita Ivan?. ali komunikacijski potrebno. što je cilj poruke. rečenica može biti. Takvi odgovori mogu biti i na druga pitanja. je izlišno. Takvome obrnutom redosljedu mogu podlijegati i članovi složene rečenice. i na pitanje Što Ivan radi s knjigom? – Čita. – s obavještajnim subjektom doći ćemo i obavještajnim predikatom kad budemo slobodni: (Kad ćete doći?) – Doći ćemo (OS) kad budemo slobodni (OP). Budući da u Ivan čita knjigu.) To pokazuje kako se govor na račun onoga što izlazi iz konteksta (na račun obavještajnoga subjekta) oslobađa onoga što je (u normalnim uslovima) u komunikaciji suvišno. Kad ćete doći? izaći će složena rečenica Doći ćemo kad budemo slobodni. kad mu se nameću dopunska pitanja poput „A što bi drugo činio?“. Na pitanje međutim Što čita Ivan? može se odgovoriti i tako da se na prvo mjesto stavi ono što ne izlazi iz konteksta. član Ivan čita izlazi iz konteksta (Što čita Ivan?).Tako Ivan čita knjigu. recimo na pitanje Ko čita knjigu?: (Ko čita knjigu?) – Ivan (OP) čita knjigu! (OS) To onda nazivamo obrnuti redosljed članova rečenice ili inverzija. iz konteksta Ko čita knjigu?. Zato se iza takva odgovora stavlja uzvičnik (kao znak iznenađenja). onoga što pripada obavještajnome subjektu). Čita knjigu Ivan. obavještajni predikat: (Što čita Ivan?) – Knjigu (OP) čita Ivan! (OS) Tako na pitanje Što čita Ivan? odgovara sagovornik kad je njime iznenađen. ili Čita je. tj. (Ovđe je u Čita je. na pitanje Ko čita knjigu? – Ivan. iz konteksta Što Ivan radi s knjigom? itd.. Ivan knjigu čita. 340 SINTAKSA . bez njega. tj.

kad budemo slobodni. A: Kad budete slobodni? B: Da. na koje se odgovara: Da. U dijalogu to bi izgledalo ovako: A: Ko čita knjigu? B: Ivan. doći ćemo! – s obavještajnim subjektom na drugome i obavještajnim predikatom na prvome mjestu (s redosljedom OP + OS): (Kad ćete doći?) – Kad budemo slobodni (OP). Ivan!!! U svakome takvom pitanju krije se novo obavještenje. Ivan. Ivan! (s iznenađenjem). Ivan. Ivan! A: Ivan!? B: Da. A: Kad budete slobodni?! B: Da. Ivan!!! (s uzbuđenjem). Ivan. koje se u govorenome jeziku iskazuje intonacijom. Ivan! može se postaviti pitanje (replika) Ivan!? (iznenađenje praćeno pitanjem). I složene rečenice mogu biti podvrgnute takvim replikama: A: Kad ćete doći? B: Kad budemo slobodni. Bez strukturno izraženoga obavještajnoga subjekta (on je i ovđe izlišan) rečenica kad budemo slobodni glasiće ovako: Kad budemo slobodni! Na odgovor Ivan. A: Ivan? B: Da. A: Ivan?! B: Da. doći ćemo (OS). uzvičnikom-upitnikom i trima uzvičnicima.Iz istoga konteksta izaći će i složena rečenica Kad budemo slobodni. upitnikom-uzvičnikom. upitnikom. Na odgovor Da. uzvičnikom. na koje se odgovara: Da. a u pisanome tačkom. na koje se odgovara: Da. može se postaviti pitanje (replika) Ivan?. može se postaviti pitanje (replika) Ivan?! (s nedoumicom). Na odgovor Da. kad budemo slobodni! A: Kad budete slobodni!? B: Da. kad budemo slobodni!!! GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 341 .

može biti slobodan. ovako: Zar vi zaista znate biti slobodni? (To i jesu razlozi za karakter navedenih replika. s kime razgovara. 342 SINTAKSA . kad budemo slobodni!!!) može se replicirati. – Sagovornik je iznenađen činjenicom da i „on“. npr.I na takav odgovor (Da.) U rečenicama u kojima se uspostavlja stanovita značenjska jednakost između subjekatske i predikatske sintagme oblici pomoćnoga glagola biti mogu dolaziti i iza subjekatske sintagme. ali tada u akcentovanome obliku: Slatkovodna riba jeste riba koja živi u slatkoj vodi.

To znači da pravila jednoga funkcionalnog stila nijesu pravila drugoga funkcionalnog stila i obrnuto. pa govorimo o naučnome funkcionalnom stilu. Taj „sukob“ najčešće je rezultat nedovoljne upućenosti u ta pravila. na razlike među njima i na njihovu upotrebu. a ne (prvenstveno) opisom crnogorskoga jezika kao standarda (kao standardnoga jezika). On funkcioniše na onoliko načina koliko je društvu (koje se njime služi) potrebno. boljega i lošijega. Vrlo se često ono što pripada jednome funkcionalnom stilu upotrebljava u drugome funkcionalnom stilu. na drugi u administraciji. Posebno se to odnosi na nepoznavanje funkcionalnih stilova. a druge u drugi funkcionalni stil. Onđe pak đe postoje pravila (riječ je. Ona se ne bavi (prvenstveno) upotrebom jezičkih činjenica. te se tako čine pogreške. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 343 . I tu upotrebu onda preuzima standardni jezik uključujući je u svoje funkcije. Te njegove funkcije nazivamo funkcionalnim stilovima. U njoj nema dopustivoga i nedopustivoga. Ona nijednome od njih ne daje prednost. drugim riječima. o sociolingvističkim pravilima) postoji i mogućnost „sukoba“ s njima. i oblik genitiva množine kòlijēvkī. a ne (prvenstveno) opisom sociolingvističkih (i jezičkih i izvanjezičkih) zakonitosti crnogorskoga jezika. o književnoumjetničkome funkcionalnom stilu i o razgovornome funkcionalnom stilu. Ona se. na treći u novinarstvu i publicistici. To je onda i razlog što dajemo (kratka) uputstva o tome što su to funkcionalni stilovi crnogorskoga standardnog jezika. ponavljamo. Svaki od tih funkcionalnih stilova ima svoja pravila. pravilan i oblik genitiva množine kòljevākā. (prvenstveno) bavi opisom crnogorskoga jezika kao sistema. Standardni je jezik polifunkcionalan. A kako sistem funkcioniše isključivo kao pravilnost. o administrativno-poslovnome funkcionalnom stilu. To je razlog što mi pri objašnjavanju jezičkih činjenica jedne upućujemo u jedan. na četvrti u umjetničkoj književnosti i na peti u svakodnevnome razgovoru. ona jezičke činjenice daje na upotrebu. njihova ili nikakva ili nedovoljna poznavanja. o novinarsko-publicističkome funkcionalnom stilu. Na jedan naime način funkcioniše u nauci. prihvatljivijega i neprihvatljivijega. u njemu nema nepravilnosti. i oblik genitiva množine kòlijēvkā. Za nju je npr. Zato ni u ovoj gramatici nema govora o nepravilnosti ni ma o čemu što se protivi pravilnosti.FUNKCIONALNI STILOVI CRNOGORSKOGA STANDARDNOG JEZIKA Ova gramatika bavi se (prvenstveno) opisom lingvističkih (isključivo jezičkih).

Zato je i gramatički i informativno potpuna. (Kategorija nesvršenosti naime apstraktnija je od kategorije svršenosti. U toj raspravi on (obavještajni subjekat) kaže da fonem još uvijek nije jednoznačno određen (obavještajni predikat). Stoga će se izražavati glagolskim oblikom koji je prema izražavanju vremena najneutralniji. neće značiti samo sadašnjost no i sadašnjost i prošlost i budućnost. To znači da je na prvome 344 SINTAKSA . Tako u njemu nema ni potencijala ni imperativa kojima se izražava takav stav. apstraktna..U radu govorim o. Redosljed komponenata (obavještajnoga subjekta i obavještajnoga predikata) u skladu je s razvojem logičkoga mišljenja. i predikat. i prilošku odredbu. glagolskim oblikom koji je u tome pogledu najapstraktniji.: Ivan piše o fonemu u posebnoj raspravi.. perfekta ili futura) koje ne upućuje na osobu.: . pa onda i bezvremen.. tj. Ako ih u naučnome stilu ima. pa je svejedno kojim će se glagolskim oblikom (kojim se izražava vrijeme) izraziti.. no u službi poruke. Takvo je (nelično) i prvo lice množine prezenta (perfekta ili futura) u upotrebi u kojoj je i pomenuto treće lice jednine prezenta (perfekta ili futura)..: Ivan (subjekat) piše (predikat) o fonemu (objekat) u posebnoj raspravi (priloška odredba).) Takav prezent.“. Takav je predstavnik.. U naučnome stilu (kao stilu objektivne komunikacije) nema glagolskih oblika kojima se izražava subjektivan stav. koji omogućavaju da se i njezin sadržaj i njezin izraz organizuju strogo logički. kao što je to u književnoumjetničkome stilu.. I rečenica u naučnome stilu organizovana je po načelu naučnoga mišljenja.U radu se govori o.U radu će se govoriti o.U radu govorimo o. „U radu se govorilo o.. onda oni nijesu u službi pošiljaoca i primaoca poruke.“ ili .. treće lice jednine (prezenta. dotle je naučni funkcionalni stil u svojoj individualnoj ograničenosti izrazito objektivan..U radu se govori o. U naučnome mišljenju kategorija vremena nije bitna (ona se zamjenjuje kategorijom prostora).“. I ona je naime dekontekstualizovana.. To znači da nema osamostaljenih strukturno zavisnih rečenica. naravno.. To načelo apstraktnosti u jeziku ostvaruje se apstraktnim predstavnicima jezičkih kategorija. tj.NAUČNI STIL Dok je književnoumjetnički funkcionalni stil po svojoj individualnoj neograničenosti izrazito subjektivan. tj... biće dakle svevremen.. Upor. njegova neuslovljenost kontekstom. onda to znači isto što i . U skladu je s apstraktnošću takva prezenta (pa onda i bilo kojega glagolskog oblika u ulozi u kojoj je takav prezent) njegova nekontekstualnost.“. i to prezent nesvršenih glagola. Razlog je tome to što u nauci vladaju zakoni logičke strukture misli.. To je prezent. Upor. U skladu s tom logičkom organizacijom izraza i sadržaja jeste načelo objektivnosti (nauka je oslobođena subjektivnosti pobuda pošiljaoca i primaoca poruke) te načelo apstraktnosti (nauka je oslobođena nebitnih obilježja sadržaja poruke).“. na primjer.. Informativno potpuno znači da ima potpuno obavještajnu strukturu: i obavještajni subjekat i obavještajni predikat. Upor. Gramatički potpuna znači da ima potpunu gramatičku strukturu: i subjekat. To znači da je sama sebi dovoljna. Kad se kaže . i objekat.“ ili .

■ prisvojnim zamjenicama: njegov. naravno. ona. onuda. u skladu s takvim shvatanjem. a zbog stihovane organizacije govora ritam i određeni zvukovni odnosno melodijski efekti imaju često za razumijevanje važnost čak i veću od važnosti uobičajenih značenja pojedinih riječi. a na drugome komponenta koja sadrži nepoznatu informaciju. i sasvim posebni. onolik: Uzmimo npr. odatle: Zbog kratkoće riječ kao riječ. u vezi s time. obavještajni predikat. ono.. onamo. Otuda se lako zapaža određena srodnost između lirske poezije i muzike. tj. naime. tamo. a analiza njezine gramatičke pravilnosti ili nepravilnosti neće. bez kojih nema istinske književnosti. stoga. pak. onakav. biti od posebna interesa za proučavanje književnosti. s obzirom na to da. odnosno čitaocima. onđe. riječi. neuobičajeni odnosi među riječima postaju izuzetno značajni. takav. one. a opravdano Mažuranićevim dubokim doživljajem Vergilijeve umjetnosti. ■ pokaznim zamjenicama: taj. Književnost naime živi jedino ako postoje oni koji književna djela razumiju kao umjetnička djela i upravo ih tako čitaju i slušaju. ■ frazeologizovanim izrazima: pri tome. njihov: Ona se. otud. stvarni kontekst. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 345 . naslijeđeno iz osnovne pouke Ekiotova eseja. slično tome. rečenicu „Ubili su ga ciglama“. tuda.mjestu komponenta koja sadrži poznatu informaciju. na sličan način. Drugim riječima. obavještajni subjekat. Njeno razumijevanje tad se oslanja na tzv.). može proučavati kao bilo koja jezička tvorevina (.: Pojam književnost ili pjesništvo u tom smislu povezuje književnika s književnikovim djelom kao njegovim proizvodom i sa slušaocima. tolik. U naučnome stilu (načelno) nema obrnutoga redosljeda komponenata – da obavještajni predikat prethodi obavještajnome subjektu. zato i sl. Veza pak između jedne i druge rečenice uspostavlja se: ■ ličnim zamjenicama trećega lica: on. uostalom. Ono je. oni. u skladu s time. tj. Ta rečenica se može shvatiti kao izvještaj o zločinu i može se razmatrati s obzirom na to kako je izgrađena na osnovu izbora pojedinih glasova. ■ rječcama: međutim. dakle. njezin/njen. ■ prilozima: tu. U skladu s takvom obavještajnom strukturom rečenice jeste veza sljedeće rečenice s prethodnom. svaka riječ pojedinačno.. u naučnome stilu nema stilski obilježenoga redosljeda komponenata. onaj. ona: Poređenje s Vergilijem i nije toliko poređenje koliko način da što brže dođemo do cjelovitog suda o Mažuraniću. Ono što u prethodnoj rečenici pripada obavještajnome predikatu u sljedećoj pripada obavještajnome subjektu. njihovih oblika i načina njihova povezivanja. odonud.

Takva sredstva čine ono što čine veznici u složenoj rečenici. (Vezna sredstva kojima vezujemo rečenicu s rečenicom u složenu rečenicu nazivamo subjunktori i konjunktori. Zato se mnoge vade iz prošlosti i oživljavaju (revitalizuju). no mnogi nacionalni jezici. funkcija. U tome smislu (kao internacionalne) danas se upotrebljavaju i mnoge angloameričke riječi. noge (stola) itd. kategorija. dakle apstraktno. pojmovno. što se toga tiče. koja vezuju rečenicu s rečenicom u tekst. glava (motora). 346 SINTAKSA . No one su u naučnome tekstu (načelno) lišene svake subjektivnosti. srodnonaučnim terminima i uskonaučnim terminima. sredstva o kojima govorimo vezuju rečenicu s rečenicom (bilo prostu bilo složenu) u tekst. No to (vađenje riječi iz klasičnih jezika) ne čini samo jedan nacionalni jezik..) U naučnome tekstu. Iz istih razloga vade se i iz klasičnih jezika (grčkoga i latinskoga). Jednoznačnosti riječi u naučnome tekstu pogoduju riječi koje se ne upotrebljavaju u svakodnevnoj (živoj) komunikaciji. rekli smo. Među njima su najuopšteniji (najapstraktniji) termini koji se upotrebljavaju u svim naučnim tekstovima. Zato se takve riječi nazivaju internacionalne riječi (internacionalizmi). Posljedica toga jeste da je naučni tekst statičan. a onda termini koji se upotrebljavaju u zasebnim naučnim disciplinama. one u njemu pretežu. ni naučni tekst nije lišen opštejezičkih riječi.: rep (helikoptera). onda se to odnosi u prvome redu na značenje imenica. – Kad govorimo o dekontekstualizaciji značenja. značenjem) nazivamo termini. svojstvo i dr.) To su: sistem. odnosno procesualnost supstancijalnosti. One su (zbog svoje specifične strukture) najjednoznačnije. krilo (helikoptera). nazivamo tekstna vezna sredstva ili konektori. vrijeme ustupa mjesto prostoru..: I često navođena podjela lirike na refleksivnu (misaonu) i emotivnu (ośećajnu) teško se može primijeniti u analizi lirike i u njenoj klasifikaciji (. struktura. Takve imenice (s takvim.. On teško dopušta da u njega uđu pojave iz drugih funkcionalnih stilova. Naprotiv. U skladu je s time i prevaga imenice nad glagolom. One nemaju slikovitih.. pa ih naučnici nacionalnih jezika upotrebljavaju radi boljega međusobnog razumijevanja. Naučni funkcionalni stil zbog takvih svojstava najotporniji je prema drugim funkcionalnim stilovima. Naravno. (Takve termine nazivamo kategorijalni termini. Poslije njih dolaze termini koji se upotrebljavaju u srodnim naučnim disciplinama. posebno u informatici. (crkveni) brod. Tako onda govorimo o opštenaučnim terminima. pojmovnim. ono samo sebi čini kontekst. Metafore su u naučnome tekstu demetaforizovane. Takva vezna sredstva.). No dok veznici vezuju dvije rečenice u složenu rečenicu. Pri tome treba napomenuti da se u pravom lirskom izrazu misao i ośećaj teško mogu odvojiti (. Upor. Ono ne izlazi iz konteksta. metaforizovanih značenja. kad je riječ o tome i sl. tj. Njihovo je značenje opšte.).suprotno tome.

Ulogu nepunoznačnoga glagola dobijaju glagoli vršiti. glagol). Nominalnost traži od administrativno-poslovnoga stila zamjenu punoznačnoga glagola nepunoznačnim i deverbativnom imenicom. Ljudi će biti obaviješteni putem javnih medija (umjesto: Ljudi će biti obaviješteni javnim medijima) i sl. sa svrhom da. određenost. staviti na znanje (= upozoriti). Upor. preko i putem u izražavanju instrumentala sredstva. Eksplicitan (potpuno iskazan) način izražavanja vidi se (i) u upotrebi izraza s namjerom. tj. na način kako umjesto veznika kako ili determinatora onako i veznika kako: Radićete na način kako smo se dogovorili (umjesto: Radićete (onako) kako smo se dogovorili) i sl. jasnoća. U skladu s time su i izrazi imati mogućnosti (= moći). govor industrije. u sferi privređivanja (privređivanje je sfera) itd. odnosno: To čine kako bi pomogli ljudima). kratkoća. biti u mogućnosti (= moći). Upor. Takvi su i izrazi pomoću. u domenu poljoprivrede (poljoprivreda je domen). u oblasti zdravstva (zdravstvo je oblast). tačnost. eksplicitnost (potpuna iskazanost). pod uslovom da umjesto veznika ako: O tome se može donositi zaključak pod uslovom da je većina prisutna (umjesto: O tome se može donositi zaključak ako je većina prisutna). donositi zaključke (= zaključivati) i sl. a manjim dijelom verbalan (verbalan je onda kad u njemu bitnu ulogu ima „radnja“. Većim dijelom je nominalan (nominalan je onda kad u njemu bitnu ulogu ima „predmet“. potpunost. terminologičnost (pojmovnost). vršiti istovar robe (= istovarati robu) itd. obavljati. imenica).ADMINISTRATIVNO-POSLOVNI STIL Administrativno-poslovni stil obuhvata govor kancelarija. Učestali su i izrazi u procesu i u stanju ispred riječi koje znače „proces“ i „stanje“: u procesu sticanja nezavisnosti (sticanje je „proces“) i u stanju rezignacije (rezignaGRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 347 .. sa svrhom i u cilju + (najčešće) glagolska imenica (umjesto prijedloga radi i namjerne klauze): To se čini u cilju poboljšanja uslova života (umjesto: To se čini radi poboljšanja uslova života ili To se čini da bi se poboljšali uslovi života. govor vojske i govor reklame. tj. govor trgovine.: vršiti prodaju robe (= prodavati robu). odnosno: To se čini kako bi se poboljšali uslovi života). posredstvom. biti u stanju (= moći). govor politike. s ciljem da umjesto veznika da ili kako: To čine s namjerom da pomognu ljudima (umjesto: To čine da pomognu ljudima. stilska neobilježenost i klišeiziranost (ukalupljenost). ukazati pomoć (= pomoći). U skladu su s time i eksplicitna vezna sredstva s namjerom da. provoditi. biti saglasan (= slagati se). ujednačenost.. nositi se mišlju (= misliti).: To možete riješiti pomoću računara (umjesto: To možete riješiti računarom). vršiti popis stanovništva (= popisivati stanovništvo). Tako se čini i kad se ispred imenice stavlja riječ koja znači ono što znači ta imenica: u području nauke (nauka je područje). Druge njegove osobine jesu: jednostavnost.

Izraz u procesu tu znači prijedlog pri (pri sticanju nezavisnosti). tokom diskusije umjesto u diskusiji ili za vrijeme diskusije itd. ■ u sastavu od pet (šest. tokom zime umjesto zimi.cija je „stanje“). ■ oko desetak (petnaestak. To čini i onda kad ga stavlja uz izraz koji znači ono što znači i bez njega. Administrativno-poslovni stil ne voli sinoniman način izražavanja. Tako upotrebljava prijedlog tokom s imenicom u genitivu umjesto odgovarajućega priloga ili priloškoga izraza.) 348 SINTAKSA .: tokom dana umjesto danju. sedam itd.): Treba izabrati komisiju u sastavu od pet članova (sastav = pet). čime stvara pleonazme tipa tokom prošle godine. tokom ljeta umjesto ljeti. tokom noći umjesto noću. ■ pod najoptimalnijim uslovima: Ni pod najoptimalnijim uslovima to neće biti moguće (optimalan = najbolji – optimus je u lat. ■ biti prisutan na: Na śednici je bilo prisutno 50% članova (biti prisutan na = biti na) itd. četiri itd. (Tokom prošle godine znači isto što i prošle godine.): Bilo ih je oko desetak (-ak = oko). ■ djelokrug rada: Njihov je djelokrug rada poznat (djelo.) godine: Biraće se na vrijeme od dvije godine (na vrijeme = dvije).) Evo nekih od njih: ■ kako i na koji način: Treba znati kako i na koji način to razriješiti (kako = na koji način). On iz niza sinonimnih načina izražavanja uzima jedan i upotrebljava ga umjesto svih ostalih. No međutim on je tad ćutao (no = međutim). Upor. a izraz u stanju prijedlog u (u rezignaciji). (Pleonazam je izražavanje istoga sadržaja dvjema ili s više riječi. superlativ od bonus = dobar). Takav način izražavanja dovodi do jedne od najvećih bolesti administrativno-poslovnoga stila – do pleonazma. ■ na vrijeme od dvije (tri. dvadesetak itd.= rad). tokom jutra umjesto ujutro. ■ zajednički suživot: Biće prisiljeni na zajednički suživot (zajednički život = suživot). ■ neophodno potreban: Takvo je ponašanje neophodno potrebno (neophodan = potreban). ■ no međutim: Rečeno mu je da to kaže i na śednici.

). Zatim dodamo papra (. kao i u naučnome. kao i u naučnome stilu... tj. rečenica slijedi misao. „mi“ i „vi“ ne stoje osobe koje ona inače pretpostavljaju (lice „ti“ osobu s kojom se govori.) U skladu s time ukida i razliku između promjene po tipu neodređenih i promjene po tipu određenih vidova pridjeva u korist promjene po tipu određenih vidova pridjeva. lokativa i instrumentala množine -im i -ima u korist oblika -im: prihvatljivim (pristupima) – ne i prihvatljivima (pristupima). pretežu termini. U njemu se ne upotrebljava crnogorskoga standardnog jezika i crnogorskome standardnom jeziku. To čini i zato jer nominalni žanrovi administrativno-poslovnoga stila ne trpe stilsku obilježenost. strukturno potpuna. On ukida razliku između neodređenoga i određenoga vida pridjeva u korist određenoga.. Jednostavnosti radi administrativno-poslovni stil ujednačava gramatičke oblike. Isto to čini i s dvojnim oblicima dativa.). u njemu se upotrebljava samo crnogorskog standardnog jezika i crnogorskom standardnom jeziku. I u administrativno-poslovnome stilu. (Osoba koja GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 349 . Uz to je. Tako se u njih uključuju i novine i radio i televizija. Tako umjesto izraza u vezi s(a) + instrumental upotrebljava izraz u vezi + genitiv (u vezi toga umjesto u vezi s time). U kulinarskome žanru administrativno-poslovnoga stila u rečenicama tipa Zatim dodaš papra (.. Tako pristupa i prisvojnim zamjenicama na -ov(ø) i -in(ø): njegovog/njezinog pristupa umjesto njegova/njezina pristupa. U tome su smislu i one dekontekstualizovane (apstraktne).. kao i u naučnome stilu. Isto tako i s pokaznim i neodređenim zamjenicama na -av(ø): takvog/nekakvog pristupa umjesto takva/nekakva pristupa. (To čini i terminologičnosti radi.Njemu je svojstveno i to da mijenja rekciju prijedloga. Tako čini i s dvojnima i trojnima oblicima dativa i lokativa jednine muškoga i srednjega roda -om/-em//-emu//-ome u korist oblika na -om/-em: prihvatljivom (pristupu) — ne i prihvatljivome (pristupu) te prihvatljivijem (pristupu) – ne i prihvatljivijemu (pristupu)..) i Zatim dodate papra (.) iza lica „ti“. U njegovim nominalnim žanrovima naime. NOVINARSKO-PUBLICISTIČKI STIL Novinarstvo i publicistika jeste i područje pisane i područje slušane i područje gledane informacije. Jednostavnosti radi ukida i razliku između oblika genitiva jednine -oga i oblika genitiva jednine -og: (samo) Stankovog/ Arminovog/Njegoševog pristupa. lice „mi“ osobe u ime kojih se govori i lice „vi“ osobu ili osobe s kojima se govori). pa obavještajni subjekat redovno prethodi obavještajnome predikatu. Zato za takve rečenice kažemo da su depersonalizovane.. One znače ono što znači rečenica Zatim se doda papra (. dekontekstualizovana.. U njemu se i pridjevi na -ov(ø)/-ev(ø) i -in(ø) mijenjaju kao određeni vid pridjeva: Stankovog/Arminovog/Njegoševog postupka umjesto Stankova/Arminova/Njegoševa postupka.

Funkcije novinarstva jesu informativna. prosvjetiteljskim i pedagoškim. kozerija. kontrast. komentar. U novinarskome tekstu smisao jezičkoga sredstva nalazi se u tekstu. jer su rezultat velike individualne slobode. simbol.takvu informaciju. novinsku. emfaza. Takva djelatnost traži i upotrebu neutralnih (stilski neobilježenih) i upotrebu emocionalno-ekspresivnih (stilski obilježenih) načina izražavanja. groteska i lakrdija. anketa i reportaža. perifraza i igra riječima.. persiflaža. U novinarstvu se ocjene činjenica moraju dati na direktan način. Stilski su obilježeni žanrovi novinarsko-publicističkoga stila. To se naročito vidi u sportskome novinarstvu. radijski i televizijski. npr. parodija. hronika. figurativnim i ekspresivnim sredstvima. agitativnim i zabavnim žanrovima. hiperbola. panegirik. No upotreba emocionalno-ekspresivnih načina izražavanja u novinarstvu i u književnosti nije istovjetna. ironija. paradoks. To su poređenje. eufemizam.) Obilježenost se postiže individualnim. popularizatorska. esej. radijsku i televizijsku. a u književnosti u podtekstu. (Treba reći da se pomenuti načini izražavanja u novinama. pamflet. popularizatorskim. kulturi. Takvu njenu strukturu prate i drugi individualni postupci.) U sklopu novinarstva pojavljuje se i književno novinarstvo – kao granično područje između književnosti i novinarstva. Ona je kontekstualizovana. intervju. agitativna. humoreska. propagandna. antiteza. pedagoška i zabavna. isticajne pauze i raznovrsna emocionalno-ekspresivna intonacija. tj. Njezin smisao uslovljen je smislom suśedne joj rečenice. na radiju i na televiziji ne javljaju na isti način. da prosvjećuju i poučavaju. feljton. Zadatak im je da obavještavaju o suvremenim zbivanjima. Zato je u njoj inverzija obavještajnoga predikata (na prvome mjestu. subjektivnim. da rade na pridobijanju ljudi za kakvu djelatnost. a obilježena (emocionalno-ekspresivna) u propagandnim. metonimija. a u druge: kratka priča. U prve idu: vijest. No pri stvaranju tih (novih) značenja riječi zna se i promašiti. alegorija. 350 SINTAKSA . prenosi zove se novinar – novinski. a u književnome posredno („između redova“). Neutralna jezička sredstva imaju prevagu u informativnim. nekrolog. vjeri i dr. Smisao u novinarsko-publicističkome tekstu izražen je neposredno. recenzija. U njemu se književne teme obrađuju na način primjeren novinarstvu. ispred obavještajnoga subjekta) uobičajena. emocionalnim. da šire učenje o društvu. politici. pogodni za stvaranje novih značenja riječi. da odgajaju i zabavljaju. metafora. Najdjelotvornije takvo sredstvo jeste rečenica.

participacija. pluralizam. Upor.: Najuspješniji Francuzi. Je li Podgorička banka još uvijek podgorička?. Nominalnima se imenuje sadržaj. Novinarsko-publicistički funkcionalni stil voli internacionalne riječi. neriješeno pitanje. paradoksa itd. Evo nekoliko iz novinarsko-publicističkoga funkcionalnog stila: zahladnjeli odnosi. dominirati. dobro informisani (obaviješteni) izvori. privilegovati. Reklamnim naslovima nudi se sadržaj. Informativnim naslovima prenosi se sadržaj. informativni i reklamni. pod prijetnjom sankcija. Noć vještica bez maskiranja? Primjeri Ko će zapošljene zaštititi od poslodavaca i Ko je napisao prvi crnogorski roman? pokazuju da rečenični znak (iza rečenice) u naslovima nije obavezan. kupi. voluntarizam. pa tako i u novinarsko-publicističkome funkcionalnom stilu. a u razgovornome funkcionalnom stilu kolokvijalizmi. afirmisati. Penzioner nestao iz doma u Risnu. parafraza. lišavaju i radnje i vremena. Oni mogu biti nominalni.): Vjerujte u tradiciju!. Do gradskih groblja bez automobila. Glagoli se vrlo često „obezglagoljuju“. Upor. likvidacija. uvjeri se i izaberi!. Upor. revidirati. kosmopolitizam. anahronizam. tj. plasirati. ratifikovati. egzistencija. civilizacija. držati situaciju u rukama. upitne riječi i načini prenošenja vijesti o sadržaju rečeničnom intonacijom. U svakome funkcionalnom stilu pojavljuju se ustaljeni izrazi po kojima se prepoznaju. konsolidacija.: Ko će nezapošljene zaštititi od poslodavaca. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 351 . ironije. poslovica i izreka. komunicirati. u novinarsko-publicističkome funkcionalnom stilu žurnalizmi. denuncirati. žurnalizam. ali aj ga ti živi. likvidirati. glagolski oblici. kontrasta.: Zašto trgovci pitaju kupce za brašno stanje (zamjena pridjeva bračno – od brak pridjevom brašno – od brašno) i Čovjek koji je suviše zao (umjesto znao). denuncijacija. U naslovima se iz tih razloga zna iskoristiti i zamjena riječi. monarhizam. To se čini tako da se ili isključuju iz njih ili se pretvaraju u (glagolske) pridjeve (bilo radne bilo trpne).: Lako je reći suživot. upitnicima i sl. glagolska vremena. Talijani i Španci. kuloarski razgovori. Takve ustaljene izraze u administrativno-poslovnome funkcionalnom stilu nazivamo kancelarizmi. vandalizam. kockarska igra. pa u njima glavnu ulogu imaju imperativi i podsticajna (sugestivna) sredstva izražavanja (s uzvičnicima. Dođi. kompenzacija. dosegnuti kritičnu tačku. Pala široka koaliciona vlada premijera Šarona. Kako razlikovati liberale od liberala itd. senzacionalizam. militarizam. pa u njima glavnu ulogu imaju glagoli. Navešćemo samo neke: publikovati. Upor. Zato u njima ima snažnih i upadljivih riječi. pa u njima jednu od glavnih uloga imaju nominalne (imenske) riječi (imenice i pridjevi). u naučnome funkcionalnom stilu scijentizmi. kulminirati. diferencirati. Čovjek je životinji čovjek. Ko je napisao prvi crnogorski roman?. radikalizam.Jedna od specifičnosti novinarsko-publicističkoga stila jesu naslovi. nepobitne činjenice itd. strateško pitanje. blamirati. ratifikacija. osvoji! Naslovima je dato da budu izazovni. Dođi.

poumire i oblike poumiremo. Prvim je pravilima dakle samo jedno pravilno dovoljno. i oblik poženjen. 352 SINTAKSA . Naprotiv. da sinonimno sučeljene riječi upotrebljava u skladu sa zahtjevom žanra (jedne u jednome. Po prvima se jedan te isti sadržaj pridružuje uvijek jednome te istom izrazu. četiriju itd. Jezik kao standard opravdava i jedninu (za)boli i množinu (za)bole. ali samo jedninu pozli (pozlilo je. kao i administrativno-poslovnome stilu. Od novinarsko-publicističkoga funkcionalnog stila očekuje se da bude jezički i stilski raznolik. Prva zavise isključivo od jezičkih. poudavane i poženjeni. u pravilima jezika kao standarda može. a druga odnos jedan izraz : više sadržaja ili odnos više izraza : jedan sadržaj. Prva pravila biranje izraza omogućavaju. triju. poumiru. Upor. Sociolingvistička pravila međutim ne bi imala mogućnost biranja između dvaju. pozliće). ali samo svršeni glagol pozliti. izraza (npr. Jezik kao standard opravdava i svršeni glagol zaboljeti i nesvršeni glagol boljeti. Prva pretpostavljaju odnos jedan izraz : jedan sadržaj. jednine bez množine. treba paziti da se pravila jezika kao sistema (koja su lingvistička) ne miješaju s pravilima jezika kao standarda (koja su sociolingvistička). poumirete.I njemu je. svojstveno nivelisanje gramatičkih oblika. To novinarsko-publicistički funkcionalni stil čini i kad umjesto svoj upotrebljava vaš (posebno pri slanju poruke televizijom i radijom). poumiru. U pravilima jezika kao sistema ne može biti svršenoga glagola bez nesvršenoga glagola. a po drugima jedan te isti izraz različitim sadržajima ili jedan te isti sadržaj različitim izrazima. Jeziku kao standardu međutim legalni su isključivo oblici udata. oženjen. druge u drugome žanru). i oblik poudavan. poumirete. a druga i od jezičkih i od društvenih činilaca.: Ispravnost vaše odluke moći ćete provjeriti za dva dana (umjesto: Ispravnost svoje odluke moći ćete provjeriti za dva dana). Jeziku kao sistemu prihvatljiv je i oblik udat. a druga sprovode (ostvaruju). Savremeno crnogorsko novinarstvo i publicistika međutim pokazuju da se njihov jezik i njihov stil vrlo često podudaraju s jezikom i stilom administrativno-poslovnoga funkcionalnog stila. Za razliku od pravilnosti jezika kao sistema pravilnost jezika kao standarda uvažava zabrane životne stvarnosti. i oblik oženjen. Dva puta pravilno ili više puta pravilno dovodi do smetnji u komunikaciji. zamjerati / zamjeravati / zamjerivati) da im to ne omogućavaju lingvistička pravila. jednoga lica bez drugoga lica itd. poumireš. Jezik kao sistem prihvata i oblike poumirem. KNJIŽEVNOUMJETNIČKI STIL Kad se govori o književnoumjetničkome stilu. da gramatičke oblike ne izjednačava onako kako to čini administrativno-poslovni funkcionalni stil. a jezik kao standard samo oblike poumiremo.

nego činjenicom samostalnoga jezika. kako to izlazi iz lingvističkih pravila (pravila jezika kao sistema). Na primjer. kako to izlazi iz sociolingvističkih pravila (pravila jezika kao standarda). Za njih dijalekatskoga u jeziku umjetničkoga djela nema. no u skladu s pravopisom ako GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 353 . U njemu je individualna sloboda potpuna. nego po lingvističkim pravilima. Ona postavljaju granice između staroga i novoga u jeziku. Ponekad se kaže da književnik radi protiv gramatike i protiv pravopisa ili uprkos gramatici i pravopisu. Takve granice pravila jezika umjetničke književnosti ne postavljaju. dakle standardnojezički neprihvatljivima. Pravila standardnoga jezika postavljaju granice i između dijalekatskih i nedijalekatskih riječi. Jezik umjetničke književnosti je individualan. s gledišta jezika kao standardnoga jezika. No to nije tačno. Zato se jeziku književnoumjetničkoga stila ne može pristupiti s gledišta jezika kolektivnih normi. Ona starome ne daju pristupa u standardni jezik. odnosno između pravilnosti jezika kao standarda i pravilnosti jezika kao jezika umjetničke književnosti. U jeziku umjetničke književnosti nema dijalektizama. Za njih oblici poput kami nemaju pravo ući u standardni jezik. pa onda i u jeziku književnoga djela. Pritom dijalekatske riječi proglašavaju dijalektizmima. tj. Pritom neprihvatljive proglašavaju varvarizmima. Pravila standardnoga jezika postavljaju granice između domaćih i stranih riječi. obilježavanje zajedničkih imenica velikim početnim slovom nije uprkos pravopisu. neograničena.) Književnik ne radi po sociolingvističkim. (To je i razlog što neki književnoumjetnički stil ne smatraju činjenicom standardnoga jezika. U njemu svaka. riječ prenosi estetsku poruku. Takve oblike ona proglašavaju arhaizmima. Jedino mu pravila jezika kao sistema (dakle lingvistička pravila) omogućavaju da bude potpuno slobodan. Tako je i s dijalekatskim riječima. no po načelu kako se može raditi. On ne radi po načelu kako treba ili kako se mora raditi. Budući da (načelno) ne radi po pravilima jezika kao standarda. nema stranih riječi. kao što se pristupa jeziku ostalih funkcionalnih stilova. U jeziku pak kao sistemu. Pravila jezika kao standarda odvajaju istoriju jezika od (savremenoga) stanja jezika. Strane riječi onda utvrđuju kao prihvatljive i neprihvatljive. Književnik ima pravo upotrijebiti u istome tekstu i netuđejezičko i tuđejezičko i nedijalekatsko i dijalekatsko. Zato se za njega ne može reći da griješi protiv standarda.Tako opširno govorili smo o jeziku kao sistemu i o jeziku kao standardu zato da bismo uspostavili pravi odnos između pravilnosti jezika kao sistema i pravilnosti jezika kao jezika umjetničke književnosti. U jeziku pak umjetničke književnosti oblik kami koegzistira s oblikom kamen. pa tako i strana. nije mu ni podložan.

U njemu ima. One se u njemu ne oponašaju. kad se želi istaći depersonalizacija. (U pisanome vidu pojavljuje se u zapisima. Odatle brojne pojave (posebno riječi) koje su književnici stvorili i od kojih su mnoge unijete u opštejezičku upotrebu. i lokalizama. i vulgarizama.se u književnome tekstu te imenice upotrebljavaju kao vlastita imena. mnogo je manje podložan normama standardnoga jezika.) Njegove su karakteristike: nepripremljenost. otvoren je put ka svim drugim funkcionalnim stilovima. svih mogućih „izama“ – i varvarizama. Nijedan od njih ne osuđuje se onako strogo kao u drugim funkcionalnim stilovima (isključujući književnoumjetnički). Jezička pravila u književnoumjetničkome stilu ne odvajaju se od izvanjezičke stvarnosti onako kako se odvajaju u drugim funkcionalnim stilovima. i pojava administrativno-poslovnoga stila. (Kad je riječ o vulgarizmima. neusiljenost i jednostavnost. i pojava novinarsko-publicističkoga stila. Zato u njemu ima i pojava naučnoga stila. No te pojave u njemu nijesu gruba fizička preslika. nego osmišljavaju i preosmišljavaju. neslužbenost. na primjer. Više je no drugi funkcionalni stilovi uslovljen konkretnim načinom mišljenja. U njemu ima i onoga čega nema u drugim funkcionalnim stilovima – gesta i mimike. Književnoumjetničkome stilu. bilješkama i sl. i to prvenstveno dijalogom. no onako kako odgovara lingvističkim pravilima – pravilima koja omogućavaju individualnu slobodu. koje se ogledaju i u fonetici i u gramatici i u leksici. treba dodati da ne postoji vulgarnost u jeziku. pismima. Za njih ne postoje granice između pridjeva od kojih se mogu i pridjeva od kojih se ne mogu tvoriti komparativi i superlativi. Budući spontan. Za njih su. Zato i obiluje ekspresivno i emocionalno obojenim izrazima. (Uz kontekst u njemu ima ulogu i konsituacija. i to ne onako kako to odgovara sociolingvističkim. Isto tako se i vlastita imena mogu pisati malim početnim slovom. više nego u drugim funkcionalnim stilovima. i pojava razgovornoga stila. nego vulgarnost jezikom.) I on ima svoje zakonitosti. Zato se njime komunicira neposredno.) Svi pomenuti „izmi“ u razgovornome stilu ośećaju se slobodnije nego u drugim funkcionalnim stilovima (osim književnoumjetničkoga). i dijalektizama. zahvaljujući njegovoj individualnoj slobodi. Tako se opšte čini pojedinačnim. Samo se u takvoj (potpunoj) slobodi može nesmetano stvarati. i komparativi kućniji i božićniji prihvatljivi. RAZGOVORNI STIL Razgovorni stil je stil svakodnevne (najčešće usmene) komunikacije. 354 SINTAKSA .

z. Razgovorni stil i ispred konsonanata koji nijesu s.. od njihova obrazovanja. Tako se pridjevu bitan daje značenje pridjeva „važan“. Na emocionalno-ekspresivan karakter razgovornoga stila upućuju rječce evo. Kamo sreće!.. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 355 . tako i u razgovornome stilu riječi doživljavaju novu rekciju (novu valentnost). kao i administrativno-poslovni. od njihova zanimanja itd. Bože mili! itd. I jedno i drugo značenje izražava prijedlogom s(a): Došao sam s vama i Došao sam s vozom (umjesto: Došao sam vozom). A. pa ti znaš i svirat! itd.. izraz biti zadovoljan dobija prijedlog s(a) kojega prvobitno nema (biti zadovoljan rješenjima mijenja u biti zadovoljan sa rješenjima). Ne daj Bože!. Kz. Isto je tako napuštio i upotrebu infinitiva sa završnim i: Idem malo odmorit (umjesto Idem se malo odmoriti). Ništa više? Neusiljenost i familijarnost razgovornoga stila postižu se nestandardnim izrazima poput O kej! i Kontaš? Upotreba takvih načina izražavanja zavisi od socijalne pripadnosti skupini onih koji ih upotrebljavaju. (a pridjev bitan se ne komparira). umjesto: Znatan dio stanovništva. S mlijekom? (kafu. Tako glagol koristiti gubi rječcu se i umjesto s instrumentalom uspostavlja vezu s akuzativom (koristiti se čime mijenja u koristiti što)..Dakle razgovorni funkcionalni stil prirodan je i neusiljen način komuniciranja o svakodnevnim životnim problemima. Ekspresivnost razgovornoga stila postiže se i karakterističnim eliptičnim rečenicama poput Kaplju rakije?. Tako se i pridjevu značajan daje (i) značenje „znatan“: Značajan dio stanovništva. Gle. ponajviše pod uticajem administrativno-poslovnoga stila.. š. Razgovorni jezik. Kš. Da!. rado nivelira (bilo koju) strukturu jezika. od njihova zvanja. tako to treba uradit!. U razgovornome jeziku često se događa da se riječima daje značenje koje im inače ne pripada. eto. Kakvi su ti prijatelji? – B. Super!. Isto tako izjednačava način izražavanja instrumentala društva s načinom izražavanja instrumentala sredstva. pa se kaže Najbitnije je to. U tome smislu u suvremenome razgovornom jeziku učestalo se upotrebljava izraz Super!: A. na primjer). Na takav karakter upućuju i brojne uzvične rečenice (praćene eliptičnošću): Ne!. Još nešto?.. Je li bilo dobro? – B. Super! itd. Kao u administrativno-poslovnome. eno. glagol brinuti se gubi povratnu česticu se i umjesto s lokativom uspostavlja vezu s akuzativom brine za (brine za đecu) umjesto brine se o (brine se o đeci) itd. Pola (recimo hljeba) – dovoljno?. On ukida i razliku u značenju prijedloga zbog i radi.: Eto. Ma nemoj!. gle itd. Kž (K znači „konsonant”) upotrebljava sa: sa vama (umjesto s vama). ž i konsonantske grupe Ks. sa prijateljima (umjesto s prijateljima) itd.

Redosljed komponenata joj je slobodan. mlakonja. Takva depersonalizacija sprovodi se i u rečenicama đe „čovjek“ znači „se“: A onda čovjek stane i zapita se (. Takva intonacija i pogrdno značenje izraza Kozo jedna! i Kravo jedna! može uljepšati. u suštini. ovaj.. u principu. znači. kako da kažem. da se tako ne smije ponašat. mnoštvo pleonazama. ne boj se! I u razgovornome. lišena svojih strukturnih jedinica. čovječe?! ili: A onda stanete i zapitate se (. ovaj. žgoljo itd. Razgovornome stilu svojstven je pogrdan. znači. i sl. nepristojan. Ona i pogrdno značenje može pretvoriti u nepogrdno i nepogrdno u pogrdno. organizâtor umjesto organìzātor. Razgovornom stilu svojstvene su poštapalice. kako da kažem. npr. U promjeni takvoga značenja deminutiva važnu ulogu ima (ekspresivna) intonacija.: Ti si. dirigȅnt umjesto dirìgent. nožurda.) 356 SINTAKSA . stilu dolazi do ukidanja odnosa lice : osoba. veli. što je u skladu s njezinom ekspresivnošću. Najviše transformacija u razgovornome stilu doživio je akcenat. jer nijesi znao.U njemu ima. Vrlo je često obavještajni predikat na prvome mjestu. ovaj. To su je li.: Doći će ti on. seljančura. uvredljiv. no međutim i oko + broj + -ak (upor. kao i u administrativno-poslovnome.. čak štoviše. šmokljo. feljtončić. grub. Tako se i iza drugoga lica može naći osoba koja govori: A onda staneš i zapitaš se: Što to činiš. slikarčić.).: televîzija umjesto telèvīzija. kao i u administrativno-poslovnome. je l’. postupio tako.). To je u skladu s osnovnom karakteristikom razgovornoga stila – s jednostavnošću. pričica itd. posebno kad oblikuje dijalog. On pojednostavljuje pravila i o mjestu i o tonu i o trajanju akcenta. Upor. Takvome načinu izražavanja pomažu i deminutivi sa svojim prenesenim (pogrdnim) značenjima: člančić. postupit drugačije.. pjandura. Reći ćeš mu da. Rečenica razgovornoga stila dekomponovana je. glavurda. Posebno su brojni kako i na koji način. (Te i druge njegove karakteristike rado preuzima književnoumjetnički stil. neprihvatljivo itd. oko desetak).. Takvome načinu izražavanja pomažu imenice s pogrdnim značenjima: kravetina. omalovažavajući način komuniciranja. pisarčić. To je. glavonja. U skladu sa željom da jezičke pojave nivelira ukida pravila o promjeni mjesta i karaktera akcenta uslovljenoga paradigmatskim promjenama.

2. Eugenija & Lončarić. 34/35. Slavko & Peti. 1969.LITERATURA 1. Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje „Vojislav P. Josip: „Nikčevićeva Crnogorska gramatika“. Cetinje.: Crnogorski jezik u Gorskom vijencu. Nikčević. Vesna & Znika. Kristal. 11. br. Dragica & Pavešić. Nikčević. Cetinje. 4. Nikčević“. 2. Cetinje. Barić. Simeon. Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje „Vojislav P. Cetinje. & 1997. Đurović. 5. 2009. Matica crnogorska. 12. 3. izdanje. Nikčević. Zagreb. Mate & Živković. Školska knjiga. Cetinje . Matica. Dukljanska akademija nauka i umjetnosti. 2008. Podgorica. Beograd. Zagreb. з. 1990. Zagreb. 2008. str. Ivan & Hraste. Mijo & Malić. . Cetinje. ć u crnogorskom standardnom jeziku“. Drugo izdanje. Vojislav P. Žarko L. VI. 1965. Matica crnogorska. Marija: Gramatika hrvatskoga jezika. str. Lingua Montenegrina. Silić. 2005. Brabec. Dejvid: Enciklopedijski rečnik moderne lingvistike. Mirko & Zečević. br. Lingua Montenegrina. Rikard: Enciklopedijski rječnik lingvističkih naziva. Zbornik radova s međunarodnoga naučnog skupa. Norma i kodifikacija crnogorskoga jezika. Adnan: „Crnogorska ijekavica u dijahroniji i sinhroniji“. Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje. 2002. Sreten: Gramatika hrvatskosrpskoga jezika. 3.Podgorica. Nolit. 1999. Izdavački centar „Cetinje“. neizmijenjeno izdanje. Čirgić. Silić. Ivo: Gramatika hrvatskoga jezika za gimnazije i visoka učilišta. Josip & Pranjković. Vojislav P. str. Milorad: „Fonemi ś. 2007. Tom I i II. 9. 8. đ.: Crnogorski jezik. 1993. Tom I i II. 2001. Školska knjiga. br. 2. 13–60. Školska knjiga. 6. 7. 5–13. 10. Zagreb. ź. 25–40.: Gramatika crnogorskoga jezika. Matica hrvatska. Nikčević“.

Cetinje. Dukljanska akademija nauka i umjetnosti. Mihailo: Gramatika srpskohrvatskog jezika za više razrede gimnazije. br. Crnogorski PEN centar. Obod. 1960. Ljubomir: Gramatika srpskoga jezika. 5. Podgorica. Stanojčić. 16. Štokavski književni jezici u porodici slovenskih standardnih jezika. Beograd. 3–46. Stevanović. Zavod za udžbenike i nastavna sredstva. 1999. prerađeno izdanje. Nikčević“.13. . Šušanj. str. Jelena: „Dekomponovanje leksema i birokratizacija jezika na primjerima iz crnogorskih dnevnih novina“. šesto. 14. 2004. Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje „Vojislav P. Cetinje. Živojin & Popović. Zbornik radova s međunarodnoga naučnog skupa. 2010. 15. Lingua Montenegrina.

.

2010 (Podgorica : Pobjeda).Граматика COBISS. Аднан Gramatika crnogorskoga jezika / Adnan Čirgić. .Каталогизација у публикацији Централна народна библиотека Црне Горе. Силић.4'36 ЧИРГИЋ. Bilješke uz tekst.) ISBN 978-9940-9052-7-9 (kart. 24 cm Postoji tvrdi i meki povez. Ivo Pranjković.CIP . Иво [аутор] 2. .163.Tiraž 9000. Цетиње 811.Bibliografija: str. Прањковић. 357-358. Josip Silić. ISBN 978-9940-9052-6-2 (broš. .CG-ID 16203280 .) 1.360 str. . . Јосип [аутор] a) Црногорски језик .Podgorica : Ministarstvo prosvjete i nauke.