Vous êtes sur la page 1sur 360

ADNAN ČIRGIĆ • IVO PRANJKOVIĆ • JOSIP SILIĆ

GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA

Adnan ČIRGIĆ • Ivo PRANJKOVIĆ • Josip SILIĆ
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA
Izdavač:
Ministarstvo prosvjete i nauke Crne Gore
Za izdavača:
Slavoljub STIJEPOVIĆ, ministar
Urednik:
Jelena ŠUŠANJ
Recenzenti:
Milenko A. PEROVIĆ
Ljudmila VASILJEVA
Redaktura i lektura:
Jelena ŠUŠANJ
Tehnički urednik:
Dejan STANIĆ
Štampa:
Pobjeda AD, Podgorica
Tiraž:
9000

Gramatika crnogorskoga jezika proglašena je službenom Rješenjem Ministarstva
prosvjete i nauke Crne Gore, br. 01-2571/4 od 5. jula 2010. godine.

Crna Gora
Ministarstvo prosvjete i nauke

ADNAN ČIRGIĆ • IVO PRANJKOVIĆ • JOSIP SILIĆ

GRAMATIKA
CRNOGORSKOGA JEZIKA

Podgorica
2010.

Sadržaj
PREDGOVOR . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15

FONETIKA I FONOLOGIJA

17

OSNOVNI POJMOVI I TERMINI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19
PODJELA GLASOVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20
VOKALI (SAMOGLASNICI) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .20
KONSONANTI (SUGLASNICI). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .21
Podjela konsonanata po mjestu tvorbe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .21
Podjela konsonanata po načinu tvorbe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .21
Podjela konsonanata po zvučnosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .21
SONANTI (GLASNICI). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .22
Podjela sonanata po mjestu tvorbe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .22
RAZLIKOVNA OBILJEŽJA GLASOVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23
PODJELA RIJEČI NA SLOGOVE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25
PRAVILA RASPODJELE FONEMA U KONSONANTSKIM GRUPAMA . . . . . .26
PRAVILA RASPODJELE FONEMA USLOVLJENA
NJIHOVIM AKUSTIČKO-ARTIKULACIJSKIM SVOJSTVIMA . . . . . . . . . . . . .27

MORFONOLOGIJA

31

OSNOVNI POJMOVI I TERMINI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33
AKCENAT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34
VRSTE AKCENATA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .34
IZGOVOR AKCENATA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .35
MJESTO AKCENATA I NEAKCENTOVANIH DUŽINA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .35
DISTINKTIVNA FUNKCIJA AKCENATA I NEAKCENTOVANIH DUŽINA . . .36
NENAGLAŠENE RIJEČI (PROKLITIKE I ENKLITIKE) . . . . . . . . . . . . . . . . . . .36
GLASOVNE PROMJENE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38
JEDNAČENJE KONSONANATA PO ZVUČNOSTI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .39
JEDNAČENJE KONSONANATA PO MJESTU TVORBE . . . . . . . . . . . . . . . . . . .40
GUBLJENJE KONSONANATA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .41
PRVA PALATALIZACIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .43
DRUGA PALATALIZACIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .46
TREĆA PALATALIZACIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .48
JOTACIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .49
PROMJENA L > O . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .51

NEPOSTOJANO A . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .53
UMETNUTO A . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .54
ASIMILACIJA I DISIMILACIJA VOKALA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .56
PRIJEVOJ VOKALA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .56
POKRETNI VOKALI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .57
ALTERNACIJA IJE//JE//E//I . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .57

MORFOLOGIJA
OSNOVNI POJMOVI I TERMINI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
MORFOLOŠKE KATEGORIJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
VRSTE RIJEČI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
IMENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

63

65
66
67
68
PODJELA IMENICA PO ZNAČENJU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .68
PROMJENA IMENICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .70
IMENICE MUŠKOGA RODA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .70
Imenice na -o i -e . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .70
Imenice na -ø . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .71
IMENICE ŽENSKOGA RODA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .74
Imenice na -a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .74
Imenice na -ø . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .77
IMENICE SREDNJEGA RODA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .78
Imenice na -o i -e . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .78
Imenice na -ø . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .78
BROJEVNE IMENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .79
Imenice na -ojic-a i -oric-a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .80
Imenice na -oje-ø i -or-o . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .80
ZAMJENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81
LIČNE ZAMJENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .82
Deklinacija ličnih zamjenica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .82
POVRATNA ZAMJENICA SEBE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .84
PRISVOJNE ZAMJENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .85
Deklinacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .85
POVRATNO-PRISVOJNA ZAMJENICA SVÔJ. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .87
POKAZNE ZAMJENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .87
Deklinacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .88
UPITNE I ODNOSNE ZAMJENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .89
Deklinacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .89
NEODREĐENE ZAMJENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .94
PRIDJEVI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 95
Deklinacija pridjeva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .96
KOMPARACIJA PRIDJEVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .97
BROJEVI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 99
Deklinacija brojeva. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .100
GLAGOLI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 102
GLAGOLSKE OSNOVE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .102

GLAGOLSKE VRSTE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .102
PRVA VRSTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .102
DRUGA VRSTA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .108
TREĆA VRSTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .108
ČETVRTA VRSTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 111
PETA VRSTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 113
ŠESTA VRSTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 113
GLAGOLSKI VID . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 114
Tvorba svršenih i nesvršenih glagola . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 114
GLAGOLSKI ROD. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 116
GLAGOLSKO VRIJEME i GLAGOLSKI NAČIN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 117
GLAGOLSKI OBLICI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 117
INFINITIV . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 118
PREZENT. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 119
IMPERFEKAT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .120
AORIST . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .121
Prezent, imperfekat i aorist pomoćnih glagola htjeti/šćeti i biti . . . . . . . . . . . . . . . .122
GLAGOLSKI PRIDJEV RADNI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .123
GLAGOLSKI PRIDJEV TRPNI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .124
Glasovne promjene u korijenskome morfemu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .125
PERFEKAT. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .125
PLUSKVAMPERFEKAT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .125
FUTUR PRVI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .126
FUTUR DRUGI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .127
POTENCIJAL. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .127
POTENCIJAL IMPERFEKTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .127
IMPERATIV . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .128
OPTATIV . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .128
GLAGOLSKI PRILOG SADAŠNJI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .128
GLAGOLSKI PRILOG PROŠLI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .129
ODRIČNI GLAGOLSKI OBLICI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .129
GLAGOLSKO STANJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .129
PASIV . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .130
PRILOZI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 131
PRIJEDLOZI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 132
UZVICI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 133
VEZNICI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 134
RJEČCE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 135

TVORBA RIJЕČI

137

OSNOVNI PRINCIPI TVORBE RIJEČI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 139
TVORBA RIJEČI OD OSNOVA IZ KLASIČNIH JEZIKA . . . . . . . . . . . . . . 140
TVORBA IMENICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 141
IZVOĐENJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .141
IMENICE SA ZNAČENJEM LICA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .141

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .151 PREFIKSALNA TVORBA PRIDJEVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 165 NEPUNOZNAČNI GLAGOLI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 151 IZVOĐENJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .159 TVORBA GLAGOLA OD VIŠE OSNOVA. . . . . . . . . . . . . .154 TVORBA GLAGOLA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 163 RIJEČI KAO SINTAKSIČKE JEDINICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .146 IMENICE SA ZNAČENJEM SREDSTVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .145 IMENICE SA ZNAČENJEM MJESTA (PROSTORA) . . . . .173 AORIST . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .165 MODALNI GLAGOLI . . . . . . . . . . . . . . . . .142 Imenice sa značenjem trpioca stanja .168 PERIFRAZNI GLAGOLI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .165 POMOĆNI GLAGOLI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 172 LIČNI GLAGOLSKI OBLICI. . . . . . .155 PREFIKSALNA TVORBA GLAGOLA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .160 SINTAKSA 161 POJAM I PREDMET SINTAKSE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .159 TVORBA PRILOGA . . . . . . . . . .141 Imenice sa značenjem nosioca svojstva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .143 Imenice za muška i ženska lica . 164 GLAGOLI. . . .172 GLAGOLSKA VREMENA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .175 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .148 IMENICE SUBJEKTIVNE OCJENE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .145 IMENICE SA ZNAČENJEM DJELATNOSTI . pripadnika naroda i država . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 160 PREFIKSALNA TVORBA PRILOGA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .144 Imenice sa značenjem stanovnika. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .155 SUFIKSALNA TVORBA GLAGOLA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .153 SLOŽENIČKA TVORBA PRIDJEVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .148 IMENICE SA ZNAČENJEM ŽIVOTINJA . . . . . . . . . . . . . . .173 PREZENT. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .160 SUFIKSALNA TVORBA PRILOGA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .149 SLAGANJE . . . . . . . . . 155 IZVOĐENJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .147 IMENICE SA ZNAČENJEM HRANE I PIĆA . . . . . . . . . . . . . . .149 TVORBA PRIDJEVA . . . . .156 SLAGANJE . . . . . . . . . . .Imenice sa značenjem vršioca radnje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .144 IMENICE SA ZNAČENJEM NASELJENOGA PODRUČJA . . . . .168 SINTAKSIČKE SLUŽBE I ZNAČENJA GLAGOLSKIH OBLIKA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .173 IMPERFEKAT . . . . . .166 FAZNI GLAGOLI. . . . . . . . . . .147 IMENICE SA ZNAČENJEM BILJAKA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .146 IMENICE SA ZNAČENJEM SVOJSTVA I STANJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .174 PERFEKAT. . . . . . . . . . . .

. . . . . . . . . . . . . . . . . .PLUSKVAMPERFEKAT . . . . . . . . . . . . . . . . . .176 GLAGOLSKI NAČINI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .193 Genitiv s prijedlozima duž i širom. . . . . . nadohvat. . . . . . . . . . . . . . . . . . . kraj (pokraj. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . pomoću i posredstvom . . . . .178 NELIČNI GLAGOLSKI OBLICI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .176 FUTUR PRVI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 182 SINTAKSIČKE SLUŽBE I ZNAČENJA PADEŽA . . . . . . . . . . . . . usljed i radi (rad. uoči. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .182 NOMINATIV . . . . . . . .183 ZAVISNI (KOSI) PADEŽI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . nakraj. osim i liše . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .191 Genitiv s prijedlozima podno. . . . . . . . . . . . . . . .197 Genitiv s prijedlozima spram (naspram). . .198 Genitiv s prijedlozima zbog. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . kod. . . . .199 DATIV. . . . . . . . . svrh/savrh . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .192 Genitiv s prijedlozima čelo. . nadno. . . . . . . . . . . . . . . . . . .189 Genitiv s prijedlogom s(a) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . u i mimo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . nakon. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .177 IMPERATIV . . . .195 Genitiv s prijedlogom preko . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .179 GLAGOLSKI PRIDJEVI . . . . . . . . . . . . . . . . . . uvrh. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .176 FUTUR DRUGI (EGZAKTNI) . .178 OPTATIV . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .196 Genitiv s prijedlozima umjesto i u ime . . . . . . . . . . . . navrh. . . . . . . sporad) . . . . . za i tokom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .193 Genitiv s prijedlozima blizu. . . . krajem i potkraj . . . . . . . . .193 Genitiv s prijedlogom oko/okolo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .180 GLAGOLSKI PRILOZI . . . . . . . . . pored. . . . . . . . . . . . . . . . . . .200 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .196 Genitiv s prijedlozima putem. usred) . . . . . . . . nadomak.200 Dativ s prijedlozima k(a) i prema . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .195 Genitiv s prijedlozima bez. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .178 PASIVNI GLAGOLSKI OBLICI . . . .184 GENITIV S PRIJEDLOZIMA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .177 POTENCIJAL. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . više (poviše) i niže . . . . . . preko puta i protiv . . . . .189 Genitiv s prijedlozima iznad. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . put. . . .186 Genitiv s prijedlogom od . . . . . . . porad. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .197 Genitiv s prijedlozima između i pomeđu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ukraj). . . . . . . . ispod. posred. . . . . . . . . . . . . . . .186 Genitiv s prijedlogom do . . . . . .199 DATIV S PRIJEDLOZIMA . . . . . . . . . . . . . udno i povrh. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .198 Genitiv s prijedloško-padežnim izrazom u pogledu . . . . . . . . . . . . .177 POTENCIJAL IMPERFEKTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .192 Genitiv s prijedlozima sred (nasred. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .187 Genitiv s prijedlogom iz . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .183 GENITIV . . . . . . . . . . . .199 Genitiv s prijedlozima prilikom i povodom . . poslije. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .190 Genitiv s prijedlozima prije. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .182 VOKATIV. . . .182 NEZAVISNI (GLAVNI) PADEŽI . . . . . . . . . . . .180 IMENSKI OBLICI . . . . . . . . . . . .189 Genitiv s prijedlozima ispred i iza te izvan/van i unutar . . . . . . . . . .179 INFINITIV . . . . . zarad. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .231 ONOMATOPEJE . . . . . . . . . . . . . . . . .214 Lokativ s prijedlogom po . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .201 AKUZATIV . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . niz i uz . .221 VEZNA SREDSTVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .227 Podsticajne rječce . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .210 Instrumental s prijedlozima nad(a) i pod(a) . . . . . . . . . .223 RJEČCE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .228 Prezentativi. . . . . . . . . . .207 INSTRUMENTAL S PRIJEDLOZIMA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .202 Akuzativ s prijedlozima na. . . . . . . . . . . . . . . .202 Akuzativ s prijedlozima kroz. . . . . . . . . . . . . . . . 219 NEPUNOZNAČNE RIJEČI I OBLICI. . . . . . . . . . . . .230 ZAPOVJEDNI UZVICI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .201 AKUZATIV S PRIJEDLOZIMA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .225 Pojačajne rječce (intenzifikatori) . . . . . . . . . . . .209 Instrumental s prijedlogom s(a) . . . . . . . . .222 KONJUNKTORI . . .227 Potvrdno-odrične rječce . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .225 Uporedne (gradacijske) rječce . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .214 Lokativ s prijedlogom u . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .225 Upitne rječce. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .212 LOKATIV . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .205 Akuzativ s prijedlogom za . .213 Lokativ s prijedlogom o . .231 SPOJEVI RIJEČI ILI SINTAGMEMI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 221 PRIJEDLOZI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 217 SINTAKSIČKE SLUŽBE ZAMJENICA I BROJEVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .233 REKCIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . nad. . . . . u i mimo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 211 Instrumental s prijedlogom među . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .209 Instrumental s prijedlozima pred(a) i za . . . . .234 PRIDRUŽIVANJE . .223 SUBJUNKTORI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .213 Lokativ s prijedlogom na . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . uprkos i protivno . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .216 SINTAKSIČKE SLUŽBE PRIDJEVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . pod i pred. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 233 GRAMATIČKE VEZE MEĐU SASTAVNICAMA SPOJEVA RIJEČI .229 UZVICI U UŽEM SMISLU . . . . . . . o. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .235 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .223 KONEKTORI . . po. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .224 NESAMOSTALNE RJEČCE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .215 Lokativ s prijedlogom pri. . . . . . . . . . . . . .203 Akuzativ s prijedlozima među. . . . . 218 SINTAKSIČKE SLUŽBE PRILOGA . . . . . . . . . .Dativ s prijedlozima nasuprot. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .229 UZVICI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .206 INSTRUMENTAL . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .233 KONGRUENCIJA . . . . . .228 SAMOSTALNE RJEČCE (MODIFIKATORI) . . . . . . . . . . . . . . . .

. . . . . . . . . . .258 Kategorija vida . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .237 ZNAČENJE SPOJEVA RIJEČI . . . . .253 PREDIKATIVNOST. . . . . . .256 PREDIKATSKE KATEGORIJE. . . . . . . . . . . . . . . . .241 IMENIČKI SPOJEVI RIJEČI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .257 Kategorija vremena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .251 OBAVJEŠTAJNA SVRHA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .260 Kopulativni predikat. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .249 GRAMATIČKA SVOJSTVA REČENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .244 Priloški sintagmemi . . . . . 247 JEZIK I GOVOR . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .239 SPOJEVI RIJEČI PO SASTAVU (PROSTI. . . .251 IZRAŽAVANJE VREMENSKIH ILI NAČINSKIH ZNAČENJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .257 Kategorija lica . . . . . . . . . . . . .259 SLOŽENI GLAGOLSKI PREDIKAT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .243 GLAGOLSKI SPOJEVI RIJEČI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .259 GLAGOLSKI I IMENSKI PREDIKAT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .238 VEZANI I NEVEZANI SPOJEVI RIJEČI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .240 STRUKTURA SPOJEVA RIJEČI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .236 SINONIMNI I HOMONIMNI SPOJEVI RIJEČI . . . . . . . .247 ZNAČENJE REČENICE I SMISAO ISKAZA . . . . . . . . . . . . . . . . . . .255 PREDIKAT . . . . . . . . . . .245 REČENICA I ISKAZ . . . . . . . . . . . . .247 REČENICA KAO JEZIČKA I GOVORNA JEDINICA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .262 . .244 Dopunski sintagmemi. . .252 OBAVJEŠTAJNA STRUKTURA ISKAZA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .254 GRAMATIČKA STRUKTURA REČENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .252 IZJAVNE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .258 Kategorija prelaznosti. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 255 ODNOSI MEĐU ČLANOVIMA REČENIČNE STRUKTURE. . . . . . . . UPITNE I UZVIČNE REČENICE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .248 REČENICE I ISKAZI PO STRUKTURI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .259 IMENSKI PREDIKAT . . . . .257 Kategorija načina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .259 PROSTI GLAGOLSKI PREDIKAT. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .250 VRIJEME ILI NAČIN . . . SLOŽENI I OBAVEZNOSLOŽENI) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .235 DOPUNSKI SPOJEVI RIJEČI.257 Kategorija broja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .241 PRIDJEVSKI SPOJEVI RIJEČI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .260 Semikopulativni predikat . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .261 VIŠESTRUKOSLOŽENI PREDIKAT. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .FUNKCIONALNA SVOJSTVA SPOJEVA RIJEČI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .245 PRILOŠKI SPOJEVI RIJEČI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .235 ODREDBENI SPOJEVI RIJEČI . . . . . . . . . . . . . . .236 PRILOŠKI SPOJEVI RIJEČI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .250 RAŠČLANJIVOST REČENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .279 Kongruentni atribut . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .279 ATRIBUT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .265 SUBJEKAT I RIJEČI BEZ BROJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .278 Ostale priloške odredbe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .266 REČENICE BEZ SUBJEKTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .262 Proširivanje predikata dopunskim predikativima. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .272 OBLICI OBJEKTA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .290 . . . . . . . . . . . . . 286 PROSTE REČENICE. . . . . . .272 OBJEKAT I INFORMATIVNA STRUKTURA ISKAZA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .289 VRSTE SLOŽENIH REČENICA . . . .279 Nekongruentni atribut . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .264 ODNOS SUBJEKTA I PREDIKATA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .268 KONGRUENTNOST VIŠEČLANOGA SUBJEKTA S PREDIKATOM . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .286 RAŠČLANJENE (DVOČLANE) PROSTE REČENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .267 KONGRUENTNOST PO BROJU . . .289 VEZNICI SLOŽENIH REČENICA: KONJUNKTORI I SUBJUNKTORI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .274 PRILOŠKA ODREDBA I OBJEKAT . . . . . . . . . . . . . . .262 Imenski dopunski predikativ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .271 OBJEKAT I ZNAČENJE GLAGOLA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .282 APOZICIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .PROŠIRIVANJE PREDIKATA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .286 NERAŠČLANJENE (JEDNOČLANE) PROSTE REČENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .278 Priloška odredba načina . . . . . . . . . .269 GRAMATIČKA SVOJSTVA OBJEKTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .262 Glagolski dopunski predikativ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .271 STEPEN OBAVEZNOSTI OBJEKTA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .264 GRAMATIČKA SVOJSTVA SUBJEKTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .263 SUBJEKAT . . . . . . . . . . . INDIREKTNI) OBJEKAT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .263 Raščlanjeni (dekomponovani) predikat . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .273 PRILOŠKA ODREDBA . . . . . . . . .277 Priloška odredba mjesta . . . . . . . . . . . . .264 SUBJEKAT I VRSTE RIJEČI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .269 OBJEKAT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .265 SUBJEKAT I RIJEČI BEZ RODA. DIREKTNI) OBJEKAT . . . . . . .274 VRSTE PRILOŠKIH ODREDABA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .266 KONGRUENCIJA SUBJEKTA I PREDIKATA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .277 Priloška odredba vremena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .273 REČENICE S VIŠE OBJEKATA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .283 ATRIBUT I APOZICIJA S OBZIROM NA REDOSLJED RIJEČI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .278 NESAMOSTALNI ČLANOVI REČENIČNE STRUKTURE.287 SLOŽENE REČENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .266 SUBJEKAT I NEPROMJENLJIVE RIJEČI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .272 REČENICE BEZ OBJEKTA . . . . . . . . . . . . . . . . . .284 REČENICE PO SASTAVU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .270 NEPRAVI (DALJI. . . . . . . .267 KONGRUENTNOST PO RODU. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .270 PRAVI (BLIŽI. . . . . . . . . . . . . . . . .

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 331 REČENICA KAO GRAMATIČKA JEDINICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .327 LINEARNA TEKSTNA VEZA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .302 OBJEKATSKE REČENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .314 Uslovne (pogodbene. . .292 SASTAVNE (KOPULATIVNE) REČENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .301 Izrične subjekatske rečenice. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .326 TIPOVI VEZE MEĐU REČENICAMA U TEKSTU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .301 Odnosne subjekatske rečenice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .300 SUBJEKATSKE REČENICE. . . . . . . . . . . . . . . .299 EKSPLICITNE ZAVISNOSLOŽENE REČENICE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .323 IMPLICITNE (ASINDETSKE) ZAVISNOSLOŽENE REČENICE . . . . . . . . . . .304 Vremenske (temporalne) rečenice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .302 Zavisnoupitne objekatske rečenice. . . . . . . . . .298 ZAVISNOSLOŽENE REČENICE (SUBORDINACIJA) . . . . .327 PARALELNA TEKSTNA VEZA. . .309 Uporedne (komparativne) rečenice . . . . . . . . . . . . . . . . . . .303 Izrične objekatske rečenice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .292 Veznici sastavnih rečenica .312 Namjerne (finalne) rečenice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .297 IMPLICITNE (ASINDETSKE) NEZAVISNOSLOŽENE REČENICE . . . . . . . . . .303 PRILOŠKE (ADVERBIJALNE) REČENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .302 Odnosne objekatske rečenice . . . . . . . . . . . . . .325 STRUKTURA TEKSTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .305 Terminativne (granične) vremenske rečenice. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .IMPLICITNE I EKSPLICITNE SLOŽENE REČENICE . . .328 REDOSLJED SINTAKSIČKIH JEDINICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .309 Uzročne (kauzalne) rečenice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .291 NEZAVISNOSLOŽENE REČENICE (KOORDINACIJA) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .304 Mjesne (lokalne) rečenice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 311 Posljedične (konsekutivne) rečenice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .295 GRADACIJSKE REČENICE. . .324 Implicitne (asindetske) zavisnosložene rečenice s upućivačkim riječima . . . . . . . . . . . . . . . .293 SUPROTNE (ADVERZATIVNE) REČENICE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .295 Veznici suprotnih rečenica . . . . .331 REDOSLJED ČLANOVA REČENICE KAO GRAMATIČKE JEDINICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .292 EKSPLICITNE NEZAVISNOSLOŽENE REČENICE . . . . . . . .306 Načinske (modalne) rečenice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .296 RASTAVNE (DISJUNKTIVNE) REČENICE . . . . . . . . . kondicionalne) rečenice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .317 ATRIBUTSKE REČENICE . . . . . . . . . .328 VEZNA SREDSTVA NA NIVOU TEKSTA (KONEKTORI) . . . . . . . .299 PREDIKATSKE REČENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 326 UKLJUČIVANJE REČENICA U TEKST . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .319 RESTRIKTIVNE (ODREDBENE) I NERESTRIKTIVNE (DOPUNSKE) REČENICE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .323 Implicitne (asindetske) zavisnosložene rečenice s izjavnim riječima . .331 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .316 Dopusne (koncesivne) rečenice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .301 Zavisnoupitne subjekatske rečenice . . . . . . . . . . . . . . . . . .

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .OBAVJEŠTAJNA STRUKTURA REČENICE (ISKAZA) . . .354 LITERATURA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .349 KNJIŽEVNOUMJETNIČKI STIL . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .334 REČENIČNA PAUZA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 357 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .335 FUNKCIONALNI STILOVI CRNOGORSKOGA STANDARDNOG JEZIKA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 343 NAUČNI STIL. . . . . . . . . . . . . . . .352 RAZGOVORNI STIL . . . . . . .347 NOVINARSKO-PUBLICISTIČKI STIL . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .333 REČENIČNA INTONACIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .335 Redosljed članova rečenice kao obavještajne (komunikacijske) jedinice .344 ADMINISTRATIVNO-POSLOVNI STIL .333 REČENIČNA MELODIJA. . .333 REČENIČNI AKCENAT . . . . . . . . . . .

neophodno je prozboriti nešto o tim novinama. Budući da ova gramatika donosi neke novine u odnosu na sve dosadašnje gramatike u Crnoj Gori (bilo da je riječ o prvoj gramatici crnogorskoga jezika Vojislava P. U vezi s time ističe se prva novina ove gramatike. kost-ø. za razliku od ostala tri štokavska standardna jezika. zje > źe). Tradicionalni termin jotovanje zamijenjen je terminom jotacija (prema palatalizacija. U ovoj gramatici one su prikazane kao imenice na -ø (nulti morfem). morfologija. Te glasovne promjene prikazane su u poglavlju o morfonologiji. pridjeva itd. Ona u standardni crnogorski fonološki sistem uvodi dva „nova“ člana: ś i ź. U prvome dijelu (fonetika i fonologija) prikazana su i funkcionalna (fonološka) i artikulacijsko-akustička (fonetska) svojstva glasova. koja uslovljavaju pojavu glasovnih promjena. Time se ističe da su se u crnogorskome standardnom jeziku. dakle kao imenice srednjega roda na -ø. Poglavlje o morfologiji donosi nekoliko novina u odnosu na dosadašnje gramatičke opise. g i h (s kraja korijenskoga morfema) sa c. tvorba riječi. Imenice tipa kost. kao glasovne promjene izazvane morfološkim uzrocima. čast tradicionalno su navođene kao imenice koje završavaju na konsonant. Posebna pažnja posvećena je podjeli riječi na slogove i pravilima distribucije fonema u konsonantskim grupama. Tako su prikazane i imenice srednjega roda tipa tele (tel-e-ø. umetnuto a kao glas koji se iz distribucijskih razloga (radi izbjegavanja nagomilanih konsonantskih grupa) umeće između prefiksa i osnove ili prijedloga i imenice.).PREDGOVOR Ova je gramatika prva službena gramatika crnogorskoga jezika. Morfonološke promjene do kojih dolazi pri tvorbi riječi ili glagolskih oblika opisane su uz te pojave i u poglavlju o morfologiji i u poglavlju o tvorbi riječi. Ti „novi“ fonemi u crnogorskome jeziku nastali kao produkt jekavske jotacije (sje > śe. Njihova osnova (a ne one) završava na konsonant (npr. realizovala 33 od 36 potencijalnih fonema štokavskoga jezičkog sistema. z i s ispred sufiksalnoga morfema -a-. To su Adnan Čirgić. Ona je nastala kao plod koautorskoga rada jezikoslovaca specijalizovanih za navedene gramatičke oblasti. kost-i itd. sibilarizacija i sl. tel-et-a). Među njima opisana je i treća palatalizacija kao alternacija konsonanata k. sintaksa i funkcionalni stilovi. Imenice na -a sa značenjem muške osobe ovđe se tretiraju kao imenice ženskoga roda GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 15 . Nikčevića bilo o gramatikama srpskohrvatskoga / srpskoga jezika koje su se u Crnoj Gori službeno upotrebljavale). morfonologija. Njome je obuhvaćena fonologija (i fonetika). Ivo Pranjković i Josip Silić. te alternacija ije//je//e//i. Objašnjena su razlikovna svojstva glasova i pokazano što čini prirodu fonema.). uz saradnju Jelene Šušanj.

Izmjene u odnosu na dosadašnje gramatike u Crnoj Gori unijete su i kad je u pitanju terminologija. pa je tako prikazana veza između morfologije i sintakse (morfosintaksa) kao što je u drugome dijelu knjige prikazana veza između fonologije i morfologije (morfonologija). hoćah viđeti). morfem itd. apozitiv i atributsko-prilošku odredbu zamijenjena je podjelom na atribut. I podjela glagola na vrste i klase predstavlja novinu u odnosu na dosadašnje gramatike u Crnoj Gori. Autori 16 PREDGOVOR . Novina je u tome što je prefiksalna tvorba riječi prikazana kao izvođenje. apoziciju. Iako su u dijelu o morfologiji opisane sve vrste riječi.jer se mijenjaju kao i sve druge imenice (ženskoga roda) na -a. sufiksalna i prefiksalno-sufiksalna tvorba. u poglavlju o sintaksi posebno su obrađeni prijedlozi. tradicionalno upotrebljavani termin sintagma zamijenjen terminom sintagmem (u skladu s ostalim -em-strukturama: fonem. vezna sredstva (konektori) i tipovi veza među rečenicama i sl. Ova će gramatika biti polazište za nastanak školske gramatike crnogorskoga jezika. odnosno njihove sintaksičke službe. a ne kao slaganje. a osnova dvomorfemska – čini je korijenski i sufiksalni morfem). U dijelu o tvorbi riječi objašnjena je prefiksalna. veznici i rječce. namijenjene u prvome redu osnovnom obrazovanju. morfofonem. atributiv.) na nivou apstraktnosti (kao izvanrečenična kategorija).). Posebnu zahvalnost dugujemo Jeleni Šušanj. apoziciju i atributsko-prilošku odredbu. Osim te školske gramatike u posebnoj publikaciji prikazaće se akcenatski sistem crnogorskoga standardnog jezika. U vezi s time treba istaći da je napravljena razlika između roda imenica i pola osobe koja se njima označava. koja je učestvovala u finalizaciji cjelokupnoga gramatičkog opisa crnogorskoga jezika i izvršila lekturu i korekturu knjige. Tako je. Osim sintakse rečenice dat je opis i sintakse teksta (uključivanje rečenica u tekst. recimo. Prije ove gramatike taj je glagolski oblik tretiran kao dijalektalno obilježje.) i svoje uvijek iste nastavke (osnova je nepromjenljivi dio. Ukazana je razlika između glagolskoga korijena i glagolske osnove (korijen je jednomorfemski. želja ili uslov u prošlosti (npr. pa ih nije potrebno izdvajati kao poseban tip odredaba. U sintaksički opis crnogorskoga jezika unijet je i potencijal imperfekta kojim se označava neostvarena mogućnost. Na kraju je dat i kratak opis funkcionalnih stilova crnogorskoga jezika. kako je to rađeno u dosadašnjim gramatikama u Crnoj Gori. Tradicionalna petočlana podjela imenskih odredaba na atribut. Po sintaksičkim svojstvima atributiv i apozitiv pripadaju apoziciji odnosno atributu. imperfekat imperfekatsku itd. Pokazano je da svaki glagolski oblik ima svoju osnovu (infinitiv infinitivnu. prezent prezentsku. a nastavak dio koji se mijenja).

FONETIKA I FONOLOGIJA .

.

sastoji se u tome što fonemi služe za razlikovanje jedinica u čiji sastav ulaze. Razlikovna funkcija fonema. riječi sad i sat po finalnome i sl. Ime je dobila od grčke riječi phoné. n u nos i bingo ili m u more i ambis. Npr. đe je njihov različit izgovor uslovljen različitim glasovnim kontekstom u koji stupaju). Fonemi se glasovno realizuju kao foni. Dio fonetike koji proučava rad i položaj govornih organa u procesu stvaranja glasova naziva se artikulacijska fonetika. Riječi sav i suv npr. Zato se ona naziva i funkcionalna fonetika. visinu i boju. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 19 . alofoni ne vrše razlikovnu funkciju. Kao što je glas osnovna jedinica fonetike. Različite kontekstualno uslovljene varijante fona nazivaju se alofoni (npr. a fonemi š i ž samo u jednom svojstvu (zvučnost – nezvučnost). Kao što se vidi u navedenim primjerima. koja znači glas. razlikuju se po srednjemu fonemu. tako je fonem osnovna jedinica fonologije. Tim akustičkim (fizičkim) svojstvima glasova bavi se akustička fonetika.OSNOVNI POJMOVI I TERMINI Fonetika je dio jezikoslovlja koji se bavi glasovima. kao njihova osnovna funkcija. Fonetika opisuje glasove sa fiziološkoga (artikulacijskog) i fizičkoga (akustičkog) aspekta. Fonem je najmanja razlikovna jedinica koja se ne može rastavljati na manje djelove i nema svojega značenja. Distinkcija se može vršiti pojedinim ili svim svojstvima fonema. Fonologija je dio jezikoslovlja koji se bavi funkcijom glasova u jeziku. U različitim kontekstima fonemi se mogu različito glasovno realizovati. fonemi ś i r razlikuju se po svim artikulacijskim svojstvima. Svaki glas pośeduje tri elementa: jačinu.

glasovi se u crnogorskome jeziku dijele na vokale (samoglasnike). Sačinjavaju ga vokali: a. Pri izgovoru vokala e i i jezik se kreće prema prednjemu dijelu usne šupljine i uzdiže prema prednjem (tvrdome) nepcu. e. nazivaju se i samoglasnici. o i u. pokrećući glasne žice u grkljanu. jezik je pri izgovoru toga vokala gotovo nepomičan. a vazdušna struja slobodno izlazi kroz usni otvor. Vokalski je sistem crnogorskoga standardnog jezika petočlan. konsonante (suglasnike) i sonante (glasnike). Dakle.PODJELA GLASOVA Prema položaju govornih organa. srednje (e i o) i niske (a). Pošto se mogu izgovarati sami za sebe i samostalno (bez konsonanata) činiti slog. slobodno (bez prepreka) izlazi kroz usta. Svi vokali u crnogorskome standardnom jeziku mogu biti dugi i kratki. a nelabijalizovani su: a. Prema položaju jezika u procesu artikulacije vokala ti glasovi se dijele na vokale prednjega. 20 FONETIKA I FONOLOGIJA . odnosno prema karakteru prepreke prilikom njihova izgovora. u zavisnosti od učešća usana u procesu njihove artikulacije. Zato se oni i zovu vokali prednjega reda. srednjeg i zadnjega reda. e i i. Labijalizovani vokali su: o i u. Stoga se ta dva vokala zovu vokali zadnjega reda. Vokal a je vokal srednjega reda jer se jezik pri njegovu izgovoru samo malo povlači unazad – bolje reći. Pri izgovoru vokala o i u jezik se kreće prema zadnjemu dijelu usnoga otvora i uzdiže prema zadnjemu ili mekom nepcu. Prema visini jezika u odnosu na nepca tokom artikulacije vokala ti glasovi se dijele na visoke (i i u). Vokali mogu biti labijalizovani i nelabijalizovani. i. VOKALI (SAMOGLASNICI) Vokali ili samoglasnici su glasovi pri čijem izgovoru vazdušna struja koja polazi iz pluća prolazi kroz dušnik. pri njihovu izgovoru glasne žice trepere.

Na mjestima toga dodira stvaraju se konsonanti ili suglasnici. ć. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 21 . š. Ti glasovi sastoje se od praskavoga (eksplozivnog) i frikativnoga (strujnog) elementa. Konsonanti Ƒ. d. ʒ́. f. ʒ (u izgovoru: stȁraʒ bi) i γ (u izgovoru: òraγ bi). g. t. h i c. svi konsonanti imaju realizovane parnjake suprotne po zvučnosti. h. pa se stoga i zovu sliveni (č = t + š. Pri njihovu izgovoru govorni organi prave tjesnac kroz koji struji vazduh. t. stvara se „prasak“ ili „eksplozija“. ž. Pri njihovu izgovoru govorni organi se toliko približavaju da se stvara potpuna prepreka vazdušnoj struji. 3. dvousneni (bilabijalni): b. k. dž = d + ž. 5. nijesu realizovani kao fonemi.KONSONANTI (SUGLASNICI) Za razliku od izgovora vokala. kao i u ostalim štokavskim standardnim jezicima. p. g. Kad se vazdušna struja naglo probije kroz tu prepreku. vazdušna struja pri izgovoru konsonanata nailazi na prepreke koje stvara jezik ili donja usna dodirujući se s ostalim (nepokretnim) djelovima govornoga aparata. Pri izgovoru svih zvučnih konsonanata glasne žice trepere. koja proizvodi navedene glasove. Pregradni ili praskavi (eksplozivi): b. ǯ (u pismu dž). š. c. Strujni ili tjesnačni (frikativi): s. ś. đ = ď + ź. Među sonantima i vokalima nema opozicije zvučnost – nezvučnost jer su i jedni drugi zvučni glasovi. dok pri izgovoru nezvučnih konsonanata vazdušna struja ne stvara treperenje glasnih žica. s. p usneno-zubni (labio-dentalni): f zubni (dentalni): d. ali njihovo postojanje u jezičkome sistemu pokazuju kontekstualno uslovljeni izgovori u primjerima poput: golf bi. 2. ć = ť + ś. Podjela konsonanata po zvučnosti Konsonanti se po zvučnosti dijele na zvučne i nezvučne. ś. Osim f. h Podjela konsonanata po načinu tvorbe Po načinu tvorbe konsonanti mogu biti: 1. c prednjonepčani (palatalni): č. z. u kojima se javljaju zvučni parnjaci nezvučnih glasova f. Konsonanti ne mogu biti nosioci sloga. c = t + s). ź zadnjonepčani (velarni): k. starac bi. ć. Podjela konsonanata po mjestu tvorbe Po mjestu tvorbe konsonanti mogu biti: 1. h i c: Ƒ (u izgovoru: gȍlƑ bi). z. ž. ź. γ i Ʒ u crnogorskome jeziku. 3. ʒ́ (u pismu đ). orah bi. Polupregradni ili sliveni (afrikati): č. ǯ. 4. 2.

Postojanje prepreke pri izgovoru približava ih konsonantima.Osim pomenutih zvučnih parnjaka glasova f. Sonant r (u nekim slučajevima) može biti nosilac sloga. h i c. strv. rt i sl. npr.: krv. vrh. Podjela sonanata po mjestu tvorbe Po mjestu tvorbe sonanti mogu biti: 1. a sonanti j. npr. ĺ (u pismu lj) i ń (u pismu nj) usneno-zubni (labiodentalni): v alveolarni: l. U stručnim jezikoslovnim tekstovima vokalno r obilježava se kao . 3. Pri izgovoru tih glasova glasne žice trepere.: strknuti. lj i nj kao i̯ (=j). a vazdušna struja lako savladava prepreke nastale dodirom govornih organa. prst. n i ń su praskavi. Njihov izgovor nastaje tokom trajanja prepreke.: rđati. Javlja se najčešće u jednosložnim riječima đe nema vokala. pa preuzima slogotvornu funkciju. r i n bilabijalni (dvousneni): m Po načinu tvorbe sonanti m. 2. pa se naziva slogotvorno. 4. razrgati i sl. a zvučnost i lakši prolaz vazdušne struje povezuje ih s vokalima. te na početku riječi ispred konsonanata i u riječima dobijenim od njih prefiksacijom. trljati i sl. brčkati. ĺ (=lj) i ń (=nj). rgati. trčati. 22 FONETIKA I FONOLOGIJA . samoglasničko ili vokalno r. odnosno praskavo-nosni jer nastaju kao i ostali praskavi konsonanti. Tabela zvučnih i nezvučnih konsonantskih parnjaka u savremenome crnogorskom standardnome jeziku izgleda ovako: Zvučni b g d ʒ́ z ž ź ǯ - - - Nezvučni p k t ć s š ś č f h c SONANTI (GLASNICI) Sonanti ili glasnici su glasovi koji se po artikulaciji nalaze između konsonanata i vokala. glasovi đ i dž se u stručnim jezikoslovnim tekstovima bilježe kao: ǯ (=dž) i ʒ́ (=đ). krčati. krš. npr. zarđati. ali i u dvosložnim i višesložnim riječima.. prednjonepčani (palatalni): i̯ (u pismu j).

k. z. p. turbulentnost – neturbulentnost Turbulentnost (šumnost/konsonantnost) izaziva prolazak vazdušne struje kroz prepreke. Ona je obilježje vokala o i u. 4. m. h i c. sonanata i̯. gravisnost – negravisnost Gravisnost je posljedica nagomilavanja zvučne energije u dubini spektra. Turbulentnost je obilježje pravih konsonanata: b. 2. sonanata v i m i konsonanata b. ć. s. pri čemu vazdušna struja ne nailazi na prepreku. š. nagomilavajući zvučnu energiju u sredini spektra. č. i. ʒ́. k. g. 3. o i u. f i h. e. Kompaktnost je obilježje vokala a. z. f. 5. ž. sonanti v.RAZLIKOVNA OBILJEŽJA GLASOVA Na osnovu akustičkih svojstava glasova u crnogorskome jeziku može se odrediti deset pari njihovih razlikovnih obilježja: 1. t. ž. ʒ́. Sonanti su u pogledu tih razlikovnih obilježja neutralni (oni nijesu ni vokali ni konsonanti) jer vazdušna struja prolazi slobodno iako nailazi na prepreku. k. kompaktnost – nekompaktnost Kompaktnost nastaje kad se pri izgovoru glasova (čije je ona obilježje) jezik (gornjom površinom ili zadnjim dijelom) opre o nepce (meko ili tvrdo). koja tada. p. š. ź. g i h. ś. vokalnost – nevokalnost Vokalnost izaziva treperenje glasnih žica. ć. Vokalnost je obilježje vokala: a. što stvara izrazit šum. s. ź. ĺ i ń te konsonanata č. r i l te konsonanti b. ǯ. ś. d. p. d. n. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 23 . c i f. difuznost – nedifuznost Difuznost nastaje stvaranjem prepreke na prednjem dijelu usnoga otvora – bilo da prepreku stvaraju usne. t. što stvara prepreku vazdušnoj struji. bilo da je stvara dodir zuba i vrha jezika. Obilježje difuznosti imaju vokali i i u. g. ǯ. proizvodi različite tonove slivene u jedan zvuk.

g. t. Razlikovna obilježja uvijek su u binarnome odnosu i utvrđuju se preko minimalnih parova fonema. i. stridentnost – nestridentnost Stridentnost je obilježje glasova pri čijem se izgovoru stvara jak šum. Neprekidnost je obilježje svih vokala (a. Tako se glasovi označavaju prisutnošću i odsutnošću obilježja. l. Svako obilježje podrazumijeva odnos „da – ne“. 24 FONETIKA I FONOLOGIJA . h. ž. č. e. zvučnost – nezvučnost Zvučnost je posljedica treperenja glasnih žica. ź. ʒ́. obilježje vokala i vokalnost. 9. ń i r te konsonanata k. a t je nezvučan. raspoređena duž cijeloga spektra. nazalnost – nenazalnost Nazalnost (nosnost) nastaje kad pri izgovoru glasova vazdušna struja slobodno prolazi kroz nosnu šupljinu. 8. a i je nekompaktno i sl. Ta je osobina obilježje vokala i i u. n i ń. 7. svih sonanata (v. difuznost. Minimalni par je par fonema koji se razlikuju po jednome razlikovnom obilježju. n. ž. Zvučnost je obilježje svih vokala (a. s. ś i š. s. ź. sonanata ĺ. napetost itd. p. d. npr. npr. Vazdušna struja pri izgovoru zvučnih glasova izaziva treperenje glasnih žica. 10. ź. o i u). Tako je npr. napetost – nenapetost Napetost je osobina glasova pri čijem se izgovoru stvara napregnutost (napetost) mišića govornih organa. m. Pri njihovu izgovoru stvara se jaka zvučna energija. š. l i ĺ te konsonanata z. z i ǯ. a obilježje konsonanta k turbulentnost. zvučnost i napetost. s. djelimično ulazi u nosni otvor. kompaktnost. i. č.6. š. ś. a je kompaktno. ž. glasovi mogu imati po nekoliko navedenih obilježja. kao posljedica udara vazdušne struje pri prolasku kroz prepreke koje stvaraju govorni organi. konsonant d je zvučan. f. f i c. sonanata v. ĺ. prekidnost – neprekidnost Neprekidnost je obilježje glasova pri čijemu izgovoru vazdušna struja slobodno prolazi kroz usni otvor. i̯. ś. Stridentnost je obilježje sonanta v i konsonanata z. Nazalnost je obilježje sonanata m. i̯. e. ć. ń i r) i konsonanata b. neprekidnost. gravisnost. ǯ. o i u). f i h. pa zvučni glasovi imaju i elemenata nazalnosti. Kao što se vidi.

nosilac sloga može biti bilo koji vokal ili sonanti r (slučajevi u kojima sonant r ima vokalsku funkciju već su opisani) i m u uzvicima poput hm. l. ru-ka. npr. mot-ka. Ukoliko konsonantska grupa počinje frikativom ili afrikatom. 3. gugl. ku-čka. Ako je konsonantska grupa sastavljena od dva sonanta. Slog može biti otvoren i zatvoren. kru-na. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 25 . Za određivanje glasovne (fonetske) granice između slogova u nagomilanim konsonantskim grupama u sredini riječi potrebno je znati ova pravila: 1. i̯. ĺ ili r. pje-va-ti i sl. pred-śed-nik. Ukoliko je na drugome mjestu u konsonantskoj grupi koji od sonanata v. granica sloga nalazi se između njih. Ukoliko je slog sastavljen od jednoga fonema. u riječima često dolazi do nagomilavanja konsonantskih grupa. U pozajmljenicama i imenima iz stranih jezika slogotvorni mogu biti i fonemi l. Pljev-lja.: rad-nik. npr.: spektakl.: ne-đe-lja. u-to-pli-ti. Lim-lja-ni. Međutim. krš. njutn i sl. osim konsonanta s u uzvicima poput pst. kon-voj i sl. ĺ i n. šmirgl. ĺ ili r. npr.: pri-svo-ji-ti. pa se granica sloga određuje na dva načina: glasovno (fonetski) i semantički (psihološki). l.: jed-na-či-na. pre-pri-ča-ti. a na prvome mjestu bilo koji konsonant (ne i sonanti). vo-ćka. granica sloga nalazi se između njih. prst. ku-ća. brat-stvo. iz-vor. dok konsonanti ne mogu imati slogotvornu funkciju. npr. Svaki slog mora sadržati jedan vokal ili sonant r u vokalskoj funkciji. granica sloga se tada nalazi ispred takve konsonantske grupe. iz-gon i sl. Ako je na prvome mjestu u konsonantskoj grupi praskavi konsonant.: mur-va.: ku-ća. Osnovno je pravilo da se slog završava iza vokala. 4. ru-ka i sl. npr.: gu-śe-ni-ca. 2.: ko-šta-ni. a na drugome bilo koji osim sonanata v. Dakle. svi-je-tlje-ti i sl. pse-to. Kremlj. za-sta-va. npr. onda to mora biti vokalski fonem. Ukoliko se slog završava konsonantom ili sonantom. đe-do-vi-na i sl. lop-ta i sl. me-čka i sl. granica sloga nalazi se ispred nje.. mhm i sl. knji-ga. i̯. npr. onda je u pitanju zatvoreni slog. npr. npr.PODJELA RIJEČI NA SLOGOVE Slog je jezička jedinica koja se sastoji od jednoga ili više fonema izgovorenih tako da predstavljaju jedinstvenu izgovornu cjelinu. Otvoreni slog je onaj na čijem se kraju nalazi vokal.

brožditi. žd (gost. semantička (psihološka) granica: iz-ja-vi-ti. prišt. vožd. grupa rz: rzati.: štampati. U domaćoj leksici crnogorskoga jezika konsonantske grupe fonema koje se javljaju u finalnoj poziciji u riječi jesu st. brz. npr. položaja konsonantske grupe u riječi i redosljeda fonema u toj grupi. Konsonantske grupe fonema št i žd. naraštaj.: nokt(-ø) > nokat(-ø) i sl. Npr. Rečeno je da se npr. konsonantske grupe fonema št i žd mogu realizovati u svim položajima u riječi. Sve ostale konsonantske grupe koje se javljaju na kraju riječi pokazatelj su da govorni niz u koji spadaju ne pripada fonološkome sistemu štokavskoga jezičkog sistema. recimo.. već je ona značenjski uslovljena. istovjetnosti ili različitosti artikulacijsko-akustičkih svojstava pojedinih fonema. grozd. Grupa mp. grupa kt može realizovati u svim pozicijama u riječi. ostvaruje se samo u medijalnoj i finalnoj poziciji. medijalnom i finalnome.To pravilo ne važi u slučajevima kad se na drugom mjestu nalazi sonant i̯ iz jekavskoga i̯e (je). trzati. zd. a neke se realizuju samo u medijalnoj poziciji. odnosno crnogorskoga jezika. št. kramp i sl. ali su te riječi primljene iz stranih jezika: ktitor. Ona zavisi od fonološkoga sastava grupe. npr.: a. 26 FONETIKA I FONOLOGIJA . iz-ja-sni-ti itd. Pravila raspodjele konsonantskih fonema u crnogorskome jeziku narušena su prijemom riječi iz stranih jezika. tro-mje-se-čje.: za-vje-tri-na. dažd). Određene konsonantske grupe fonema mogu stajati u bilo kojem položaju u riječi – u inicijalnome. mogu stajati u svim pozicijama u riječi: štap. kontaktirati. U fonološkome sistemu crnogorskoga jezika ta se grupa razdvajala nepostojanim a. PRAVILA RASPODJELE FONEMA U KONSONANTSKIM GRUPAMA Fonemi u konsonantskim grupama imaju ograničenu raspodjelu. Navedeni kriterijumi za određivanje glasovne (fonetske) granice sloga ne moraju se poklapati sa psihološkom ili semantičkom granicom između slogova. b. jednu konsonantsku grupu ne mogu činiti dva fonema suprotna po zvučnosti ili dva istovjetna fonema. Razilaženje glasovne i psihološke granice javlja se u složenicama đe se lako može odrediti semantička granica između nekadašnjih posebnih djelova složenice. za-vjet i sl. plašt / žd(e)rati. pakt. Ograničenja u raspodjeli fonema unutar konsonantske grupe uslovljena fonološkim sastavom njihovim zavise od sličnosti. npr. O tome će više riječi biti u daljem tekstu. i-zja-sni-ti itd. Na semantičku (psihološku) granicu između slogova ne utiče priroda glasova koji se nalaze u kontaktu. na primjer. Takva je npr. čiju fleksibilnost upotrebe u različitim položajima u riječi izaziva priroda fonema . I redosljed fonema utiče na njihov raspored u konsonantskoj grupi. neke samo na kraju. Tako se npr. glasovna (fonetska) granica: i-zja-vi-ti. Međutim. npr. neke konsonantske grupe mogu se ostvarivati samo na početku riječi.

Ispred zvučnoga konsonanta može se realizovati samo zvučni konsonant. dš. npr. dś i neke riječi i imena iz stranih jezika. Musorgski i sl. nad-živjeti).Međutim.. npr. Ispred nezvučnoga konsonanta može se realizovati samo nezvučni konsonant. npr. podśetiti.: zdizati < sdizati svadba < svatba zbiti < sbiti zgaziti < sgaziti 2. viđećemo da se one u izmijenjenome redosljedu ne mogu realizovati (izuzetak čine te grupe koje su tvorbeno uslovljene. npr. o čemu će više biti riječi u poglavlju o glasovnim promjenama.: podstaknuti. Mjesto tvorbe konsonanata uslovljava ova pravila raspodjele fonema u konsonantskim grupama: 1. ako zamijenimo njihov redosljed u konsonantskim grupama. PRAVILA RASPODJELE FONEMA USLOVLJENA NJIHOVIM AKUSTIČKO-ARTIKULACIJSKIM SVOJSTVIMA Svojstvo zvučnost – nezvučnost uslovljava dva pravila raspodjele fonema u konsonantskim grupama: 1. podšišati. npr. Ispred palatalnih konsonanata konsonanti s i z realizuju se kao š i ž.: slatko < sladko vrapca < vrabca istrčati < iztrčati opstati < obstati Napomena: U pismu se to pravilo ne primjenjuje kad su u pitanju konsonantske grupe ds.: ščepati < sčepati iščeznuti < isčeznuti < izčeznuti raždžilitati < razdžilitati iždžikljati < izdžikljati mišlju < mislju išćerati < isćerati nošnja < nosnja pažnja < paznja grožđe < grozđe ražđakoniti < razđakoniti GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 27 . jurisdikcija.

Sonant n ispred konsonanta b realizuje se kao m. ʒ́. npr. c.: bežični < bežžični < bezžični isisati < issisati < izsisati bezvučni < bezzvučni To pravilo ne primjenjuje se u pismu kad je u pitanju grupa jj u superlativu: najjači.: ozljeda < ozlijediti sljedeći < slijediti snjegovi < snijeg 3. Npr. Konsonanti s i z ispred ĺ i ń nastalih jekavskom jotacijom realizuju se kao s i z.: sljubiti sljuštiti izljepšati izljubiti iznjihati raznježiti 4. npr. Ta glasovna realizacija bilježi se u pismu samo u slučajevima kad se b nađe na početku sufiksalnoga morfema izvedenih riječi. npr. najjeftiniji. ć.: stambeni < stanbeni zelembać < zelenbać Istovjetnost ili sličnost artikulacijsko-akustičkih svojstava fonema u konsonantskim grupama uslovljava ova pravila njihove raspodjele: 1. npr. te u nekim slučajevima u kojima bi navedena realizacija izazvala poremećaj značenja riječi (o tome više u odjeljku o gubljenju konsonanata). najjednostavniji i sl. ǯ.: ostaci < ostatci oče < otče simidžija < simidǯija čitaću < čitat ću 28 FONETIKA I FONOLOGIJA . Konsonanti d i t ne realizuju se u grupama s afrikatima č. U konsonantskoj skupini ne mogu se realizovati dva istovjetna konsonantska fonema. Konsonanti s i z na kraju prefiksalnoga morfema ispred ĺ i ń ostaju nepromijenjeni.2. 2.

To se pravilo ne realizuje u pismu kad se konsonanti d i t nađu u riječima na kraju prefiksalnoga morfema u skupinama tč. tc. dǯ (više o tome u odjeljku o gubljenju konsonanata). GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 29 . dʒ́. tć.

.

MORFONOLOGIJA .

.

Termin morfonologija nastao je spajanjem termina fonologija i morfologija jer taj dio gramatike povezuje fonologiju s morfologijom i tvorbom riječi. odnosno ispituje gramatičke (morfološke i tvorbene) uslove koji utiču na pojavu određenoga fonema. Morfonologija dakle proučava sistem međusobnih odnosa fonologije i morfologije s tvorbom riječi. Ona ispituje fonološki različite oblike jednoga morfema. Kao sinonim za morfo(fo)nologiju ponekad se upotrebljava i termin morfo(fo)nematika. koje su uslovljene kontekstom. Npr. Osnovna jedinica morfonologije jeste morfonem ili morfofonem.: krajnje k u riječi junak različito se kontekstualno realizuje u zavisnosti od oblika i tvorbe riječi: junak – junače – junaci – junačina i sl. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 33 .OSNOVNI POJMOVI I TERMINI Morfonologija (morfofonologija) je oblast gramatike koja proučava fonološki sistem nekoga jezika i promjene elemenata toga sistema koje su izazvane promjenom oblika riječi i tvorbe riječi.

Crnogorski jezik pośeduje dva silazna i dva uzlazna akcenta. śên. a samim tim i u crnogorskome jeziku.AKCENAT Slogovi u riječi razlikuju se po jačini. u slučajevima homonimije tipa kȍsa – kȏsa. Nosilac akcenta u riječi je slog s naglašenim izgovorom. naglašeni slog nalazi se pod kratkosilaznim akcentom. Pri njihovu izgovoru zapaža se da je naglašeni slog dug. Takav naglašeni slog nalazi se pod dugosilaznim akcentom. đe se isti vokal na istome mjestu u riječi različito izgovara u različitim njezinim oblicima – u konkretnome slučaju u nominativu jednine i nominativu množine). grȁd. stôg. U riječima pîvo. grâd. klêtva i sl. koji se piše iznad vokala u naglašenome slogu. rȏg – rȍgovi. VRSTE AKCENATA U crnogorskome standardnom jeziku razlikuju se ovi akcenti: kratkosilazni dugosilazni kratkouzlazni dugouzlazni ȁ â à á ȅ ê è é ȉ î ì í ȍ ô ò ó ȕ û ù ú ȑ ȓ  ŕ U primjerima tipa kȍsa. Vokali mogu mijenjati svoju dužinu (kvantitet) u različitim oblicima jedne iste riječi (npr. pri čijem izgovoru njegova jačina i visina naglo opadaju. 34 MORFONOLOGIJA . visini i dužini izgovora. klȁčnica. ljût. lâmpa. Svaki akcenat ima svoj poseban znak za obilježavanje. takođe je naglašen prvi slog. Posebno naglašavanje tih triju komponenata sloga naziva se akcenat. kao npr. grȁd – grȃd i sl. a da visina i jačina opadaju. kȕća. U navedenim primjerima naglašen je prvi slog. svi vokali mogu biti dugi i kratki. Akcenatski je sistem crnogorskoga standardnog jezika četvoročlan. pȍtreba i sl. Akcenti se ponekad bilježe i u tekstovima druge vrste radi postizanja preciznosti. vjȅtar. pȁs. a koristi se uglavnom u stručnim i naučnim jezikoslovnim tekstovima. đȁvo. U štokavskome sistemu. zâbrana.

npr. vŕćeti. gláva. nèviđelica. pjȅsma. porast visine i pad jačine. naglašeni (prvi) slog izgovara se dugo. lèćeti. Višesložne riječi mogu imati sve vrste akcenata. a njegova visina raste. Silazni akcenti (i dugi i kratki) mogu se naći samo na prvome slogu u riječi. Slog koji se nalazi poslije sloga pod uzlaznim akcentom (bilo da je riječ o dugome bilo o kratkome akcentu) uvijek je na približno istoj tonskoj visini kao i akcentovani slog odnosno njegov završni izgovorni dio. klêtva.: dân. Taj naglašeni slog je kratak.. pročìtati. Međutim. nego raste. a izražena visina s početka izgovora opada prema kraju istovremeno s jačinom. nôć. U navedenim primjerima svi akcenti nalaze se na prvome slogu. a jačina izgovora opada. grâd. visina raste. śèđeti. a njegova visina pri izgovoru ne opada. razgráditi i sl. Pored pomenuta četiri akcenta crnogorski jezik (poput ostala tri štokavska standardna jezika) čuva i postakcenatske dužine.: prâvī. národ. dȍbrī.. dok mu jačina opada. Obilježja dugosilaznoga akcenta jesu dug izgovor.U primjerima tipa śèkira. dànas i sl. akcenat se takođe nalazi na prvom slogu. Kao što se iz navedenih primjera vidi. śȅvēr i sl. skôk. Jednosložne riječi imaju samo silazne akcente.: ȉstina. tako da je izgovor sljedećega sloga niži od sloga pod dugosilaznim akcentom. sȁn. IZGOVOR AKCENATA Kratkosilazni akcenat karakteriše kratkoća izgovora i naglo i istovremeno opadanje jačine i visine tona. osim posljednjega sloga višesložnih riječi (liše rijetkih izuzetaka koji se tiču nekih tuđica.: pȁs. a u crnogorskome jeziku može biti akcentovan svaki slog. kȑš. a izgovor sloga koji mu slijedi ośetno je niži. Ovđe je prvi slog izabran samo radi lakše ilustracije i raspoznavanja akcenata. rȁt i sl. nȉkakav. Takav akcenat naziva se kratkouzlazni. MJESTO AKCENATA I NEAKCENTOVANIH DUŽINA Riječi se u crnogorskome standardnom jeziku akcentuju prema određenim pravilima. dok mu jačina ośetno opada. Takav akcenat naziva se dugouzlazni. rezimê). Slog pod dugosilaznim akcentom izgovara se dugo. koinê. npr. òdgledati. npr. strâh. ráditi i sl. U primjerima tipa rúka. Riječ je o ovim pravilima: 1. mláditi. 2. jùnāk. to ne znači da je u crnogorskome standardnom jeziku samo prvi slog naglašen. Izgovor sloga pod kratkouzlaznim akcentom je kratak. lûg. 3. svaki od četiri akcenta u crnogorskome standardnom jeziku ima jasno diferencirana svojstva. òtac. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 35 . npr. Postakcenatske dužine mogu uslijediti poslije bilo koje vrste akcentovanoga sloga. npr.

mimò kućē. prijedlozi: svi jednosložni prijedlozi (npr. ima riječi bez svoga akcenta. 36 MORFONOLOGIJA .). Na nivou leksike akcenat služi kao sredstvo za međusobno razlikovanje riječi. Međutim. rukovòdilac. Uzlazni akcenti mogu se naći na bilo kojem slogu. nè mislī.: žèna (nom. oko. nàd njīm.: međù njima. Neakcentovane dužine nalaze se samo u postakcenatskome položaju (iza bilo koje vrste akcenta).). prezenta glagola prègazīti) – prȅgazī (3. otvòriti i sl. akcenat tih riječi ne prenosi se na njih.grȁd. iznàd kuće. Istu funkciju imaju i neakcentovane dužine. Akcenat se u crnogorskome standardnom jeziku ne može naći na posljednjem slogu višesložnih riječi. pokraj.(npr.4. Na nivou morfologije akcenat služi za razlikovanje pojedinih oblika jedne riječi. izà kućē. preko. osim na posljednjem. iza.] NENAGLAŠENE RIJEČI (PROKLITIKE I ENKLITIKE) U crnogorskome standardnom jeziku. 5. 6.: nè znā. Npr. npr. lȕk – lûk i sl. Takve riječi čine akcenatsku cjelinu s riječima ispred ili iza sebe. lice jed. mn.). okò kućē. kao i u cijelome štokavskom sistemu. Zato se i posmatra kao leksička i kao morfološka pojava. jed. národ. npr.) – žénā (gen. pokràj brata. ȕ grād i sl. dȍ neba i sl.: tčati. lice jednine aorista glagola prègaziti) i sl.: ù kuću.: prègazī (3. dvosložni prijedlozi među. tumače se na morfonološkome planu. Taj prenijeti akcenat može se na proklitici javiti ili kao kratkosilazni ili kao kratkouzlazni. Proklitike su: 1. prijedlozi s prefiksom iz. npr. najgledànijī. vojníkā i sl. prèd kuću. akcenat tih riječi može se prenijeti na proklitiku. Riječi koje nemaju sopstvenoga akcenta pa akcenatsku cjelinu čine s riječju iza sebe nazivaju se proklitike. DISTINKTIVNA FUNKCIJA AKCENATA I NEAKCENTOVANIH DUŽINA Akcenat kao distinktivno obilježje dio je i rječnika i morfologije. prekò brda. i sl. mimo.: grâd . čìtati. nȁ vodu. npr.: pûstī. Ukoliko proklitike stoje ispred riječi s uzlaznim akcentom. kad proklitike stoje ispred riječi sa silaznim akcentom. crnògorskī. Budući da su akcenti fonološka pojava koja je morfološki uslovljena. nȁ vodu. [O mjestu akcenta i neakcentovanih dužina više će biti riječi u poglavljima o promjeni pojedinih vrsta riječi. npr. dȍbrī.

nì ōn i sl. ćeš. akcenat naglašenih riječi ne može se prenositi na enklitike. upitna rječca li. npr. Riječi koje nemaju sopstvenoga akcenta i akcenatsku cjelinu čine s riječju koja se nalazi ispred njih nazivaju se enklitike. dok dvosložni prijedlozi uz njih imaju kratkosilazni akcenat. ú se. bi. zá me.Jednosložni prijedlozi uz zamjeničke enklitike u akuzativu jednine imaju dugouzlazni akcenat. pȍdā te. će / ćemo. će. Za razliku od proklitika. kraći oblici prezenta pomoćnoga glagola biti: sam. pȍdā se i sl. npr. prȅdā se. ste. nè mislī. pȍdā me. 3. oblici pomoćnoga glagola biti u aoristu: bih. prȅdā te. 5. veznici: dà vidī. biše/bi.: prȅdā me. biste. nè vidī i sl. ná te. je / smo. zá te. ì mī. zá se i sl. 3. si. 2. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 37 . 2. ú me.. kraći oblici prezenta pomoćnoga glagola htjeti/šćeti: ću. ćete. su. rječca ne: nè znā. ná se. bi / bismo.: ná me. Enklitike su: 1. 4. dativa i akuzativa ličnih zamjenica i povratne zamjenice sebe. kraći oblici genitiva.

: top-džija > tobdžija. Navedene fonološke promjene morfološki su uslovljene. pa tako dolazi do glasovnih promjena ili glasovnih alternacija (lat. kobca – kopca (jednačenje konsonanata po zvučnosti izazvano promjenom oblika riječi).. momak – momka i sl. ispjevati < izpjevati. U neposrednom dodiru priroda jednoga glasa može uticati na suśedni glas. raz-hladiti > rashladiti i sl. Glasovi za koje je vezana određena glasovna alternacija nazivaju se alternanti. morfološki. u kojima na promjenu utiče novi glasovni kontekst. đe suśedni glasovi zbog svoje prirode utiču jedni na druge. tvorbeno.. rog – rožina. alternatio = smjenjivanje. promjena). Glasovne promjene javljaju se u različitim kontekstima: 1. na granici osnove i sufiksalnoga morfema (slatko < sladko. đe je udruženo nekoliko glasovnih promjena različito uslovljenih: kobac – kobca (nepostojano a izazvano promjenom oblika riječi).: vuk – vuče.GLASOVNE PROMJENE Glasovi se izgovaraju u većim cjelinama – u slogovima i riječima. ištem < iskati. u korijenskome morfemu (bregovi < brjegovi < brijeg. ruka – ručica itd. fonološki. na granici prefiksalnoga morfema i osnove (opstati < obstati. stambeni < stanbeni) 3. oformljen poslije dodavanja sufiksalnoga morfema. 2. Glasovne alternacije u crnogorskome jeziku mogu biti različito uslovljene: 1. đe do glasovne promjene u istoj riječi dolazi usljed promjene njenoga oblika. Međutim u brojnim slučajevima glasovne promjene uslovljene su i fonološki (položajno) i morfološki. Stoga govorimo o glasovnim promjenama kao morfonološkoj pojavi.: drug – družina.. snaga – snazi. izatkati < iz-a-tkati) 2. junače < junake < junak-e) 38 MORFONOLOGIJA . npr. npr. kobac – kobca – kopca. oraščić < orah-čić. 3. npr. Takav je slučaj npr. odnosno tvorbeno.

nad krovom. kao kad su u pitanju promjene koje se realizuju na granicama dviju riječi (kroz kuću – u pismu. JEDNAČENJE KONSONANATA PO ZVUČNOSTI Kao što je u odjeljku o podjeli glasova rečeno. osim konsonanata f. pod prozor. ako je drugi nezvučan. s bratom. h i c. Bilo koji konsonant kad se nađe u kontaktu (u okviru jedne riječi) s konsonantom koji mu je suprotan po zvučnosti prelazi u svoj parnjak. kad se zvučni konsonant d nađe ispred nezvučnih konsonanata s. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 39 . niz polje. I obrnuto. b. Svi oni imaju realizovane parnjake suprotne po zvučnosti. prvi se konsonant zamjenjuje svojim nezvučnim parnjakom.: kroz kuću. ili kad bi došlo do promjene u značenju riječi. npr. To pravilo ne obuhvata sonante (v. predśednik.. odstupanje. koji. potpredśednik. ń i r). n. predstava. npr. Kad se konsonanti različiti po zvučnosti nađu jedni pored drugih. odšetati. prvi od njih mijenja svoju zvučnost upravljajući se prema drugome. na granici nenaglašene i naglašene riječi. j. m. konsonantski fonemi se po zvučnosti dijele na zvučne i nezvučne. kmet bi – u pismu.: predstavništvo.Neke se glasovne promjene ne bilježe u pismu. Takva glasovna promjena naziva se jednačenje konsonanata po zvučnosti. š i ś. podšišati. ljudski.: vrabac: vrabca > vrapca ob-: občiniti > opčiniti baba: babski > bapski top: topdžija > tobdžija burek: burekdžija > buregdžija svat: svatba > svadba pod-: podcijeniti > potcijeniti raz-: razhodovati > rashodovati iz-: iztrčati > istrčati smeđ: smeđkast > smećkast Jednačenje konsonanata po zvučnosti ne bilježi se u ovim slučajevima: a. Ako je drugi konsonant zvučan. onda se i prvi mijenja u svoj zvučni parnjak. iako su svi zvučni. npr. uzzidati se (prema preturski i uzidati se) i sl. predškolski.. l. kod kuće. Npr. ne utiču na promjenu zvučnosti kontaktnih fonema.: predturski. ĺ. a u izgovoru kmȅdbi). uz pjesmu i sl. gradski. a u izgovoru kròskuću/ kroskȕću. podśeći i sl.

ž pred palatalnim konsonantima vrši se: a. hongkonški. d. mišlju (< mislju) i sl. kad bi se vršenjem jednačenja po zvučnosti finalnoga konsonanta iz prvoga dijela složenice izgubilo ili poremetilo značenje riječi. u nekim stranim imenima i pridjevima koji su od njih izvedeni. kad se zvučni konsonant ʒ́ nađe ispred sufiksalnog morfema -stv(o). ali se ta glasovna realizacija bilježi u pismu samo kad se b nađe na početku sufiksalnoga morfema izvedenih riječi. grožđe (< grozđe). Jednačenje s. šćućuriti (< sćućuriti). habsburški.: jadac – jadca (a ne jaca ili jatca). Midhat i sl. jurisdikcija.. Vašington. JEDNAČENJE KONSONANATA PO MJESTU TVORBE Jednačenje konsonanata po mjestu tvorbe je glasovna alternacija usljed koje dolazi do promjena u dvijema kategorijama: 1. npr. nošnja (< nos-nja). z > š. pašče (< pasče).. Musorgski. ali ne i aparat rendgen). f. npr. raždžilitati (< raz-džilitati). u složenim riječima. rašćerati (< rasćerati < raz-ćerati).: pažljiv (< paz-ljiv). koji ne podliježu gubljenju konsonanata (da bi se izbjegle nejasnoće u značenju) – kad se zvučni konsonant d nađe ispred nezvučnoga c. npr. iždžikljati (< iz-džikljati). konsonanti s i z u položaju ispred palatalnih konsonanata alterniraju sa š i ž. vožnja (< voz-nja). vašingtonski. 40 MORFONOLOGIJA .: Habsburgovci.. lišće (< lisće). podtekst i sl. na granici između osnove i sufiksalnoga morfema. ne dolazi do jednačenja po zvučnosti. mladac – mladca (a ne mlaca ili mlatca). Rentgen (samo kad je u pitanju ime.: iščupati (< isčupati < iz-čupati). iščeznuti (< isčeznuti < izčeznuti) i sl. postdiplomski. najčešće pozajmljenicama. nokdaun. npr.c. e. mašću (< masću). b. subpolarni. npr.: adherentan. adhezija. na granici između prefiksalnoga morfema i osnove. gladac – gladca (a ne glaca ili glatca) i sl. predturski. 2. sonant n ispred konsonanta b alternira sa sonantom m. u pojedinim slučajevima. u izvedenicama. kao u riječi vođstvo.

Npr. jedanput. GUBLJENJE KONSONANATA Kad se jednačenjem konsonanata ili u tvorbi riječi nađu dva ista konsonanta jedan pored drugoga. ž ne vrši se: a. vanbrodski. Ovđe izuzetak predstavlja jedino imenica šljeme.: vanbračni. najjasniji. čukunbaba. bezakonje (< bezzakonje). izvanpartijski. crvenperka itd. najjednostavniji. pošljednji/pośljednji. snjegovit. ožljeda/oźljeda i sl. odjedanput. najjadniji itd. Sonant n ispred konsonanta b alternira sa m. pa je nezamjenljiva oblikom sljeme..: najjači. šnjegovi/śnjegovi. sljepački. npr. odbrambeni i sl. izljubiti. razljutiti. posljednji. iznjedriti i sl. dolazi do njihova uprošćavanja. ako se konsonanti s i z nađu ispred ĺ i ń koji su nastali kao produkt jotacije. ražalostiti (< ražžalostiti < razžalostiti). Takva glasovna promjena naziva se gubljenje konsonanata. najjunačkiji.: bežični (< bežžični < bezžični). Glasovne promjene tipa šljedeći/śljedeći. najjeftiniji. npr. snježanica. b. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 41 . sljubiti. raznjihati i sl. koja se i u savremenome jeziku upotrebljava samo u tome obliku. usljed.: sljuštiti. U superlativima pridjeva i priloga koji počinju sonantom i̯ glasovna promjena gubljenja udvojenoga i̯ na granici između prefiksalnoga morfema i osnove u pismu se ne bilježi. ozljeda. sljepoća. sljedeći.Jednačenje s. npr. Već je rečeno da se ta glasovna promjena bilježi u pismu samo kad se b nađe na početku sufiksalnoga morfema izvedenih riječi. ta glasovna promjena ne bilježi se u pismu. stranputica. ako se konsonanti s i z nađu na kraju prefiksalnoga morfema u izvedenicama čija osnova počinje palatalnim konsonantima ĺ i ń. z > š. ozljeđivati. stambeni. Ukoliko se sonant n nađe ispred b ili p na kraju prvoga dijela riječi. nijesu uvažene kao standardnojezičke. najjužniji. Gubljenje konsonanata javlja se u izvedenicama pri udvajanju konsonanata s kraja prefiksalnoga morfema i početka osnove riječi. bestrujni (< besstrujni < bezstrujni). isušiti (< issušiti < izsušiti) i sl.: zelembać. prehrambeni. rasipati (< rassipati < razsipati). raznježiti. npr.

otčepiti (a ne očepiti) i sl. preci (< pretci < predci). pret:uristički. čitaću (< čitatću).: naddijalekat. oče (< otče). potcrtati (a ne pocrtati). potcijeniti (a ne pocijeniti).. glasovna realizacija gubljenja udvojenoga konsonanta na granici između prefiksalnoga morfema i osnove ne bilježi se u pismu ni u ostalim slučajevima kad bi se time izmijenilo ili izgubilo značenje riječi. ako se konsonant t nađe na kraju prefiksalnoga morfema u izvedenicama čija osnova počinje konsonantima c. Ta glasovna promjena obuhvata i konsonante d i t kad se nađu pred konsonantima c.: ruski (< russki). č i ǯ. napici (< napitci). npr. U tim slučajevima u izgovoru se javljaju udvojeni konsonanti. predturistički. sreski (< sresski < srezski). šeststogodišnjica i sl. ć.) i sl. Međutim.: šezdeset (< šezddeset < šestdeset). preddržavni. poddijalekat. predturski. pret:urski. nadtrčati. otćušnuti (a ne oćušnuti). ć i č. Napomena: Iako se po pravilima distribucije udvojeni konsonantski skupovi izgovaraju uprošćeno. postdiplomski. npr.Takođe. npr. pripovijeci (< pripovijetci < pripovijetki) i sl. Gubljenje konsonanata vrši se i na granici dviju osnova u složenicama koje su nastale prostim srastanjem riječi (bez spojnoga morfema). gubljenje konsonanata u pismu se ne bilježi. jer bi se time izmijenilo značenje riječi. superrevizorski. gubici (< gubitci). Npr.: 42 MORFONOLOGIJA . Gubljenje konsonanata realizuje se i na granici između osnove i sufiksalnoga morfema. superrecenzija. npr. otcijepiti (a ne ocijepiti). francuski (< francusski < francuzski). gubljenje konsonanata ne treba bilježiti u pismu kad su u pitanju riječi kao šeststo. odnosno utrla bi se razlika između 600 (šeststo) i rednoga broja šesto (6. bici (< bitci < bitki). pedeset (< peddeset < petdeset) i sl. Pri građenju riječi konsonanti d i t s kraja osnove gube se ispred konsonantske grupe št. Npr. postterapijski i sl. vannastavni.: oca (< otca).: nad:ii̯alekat. nat:rčati itd. protivvrijednost. podtekst. simidžija (< simiddžija < simitdžija). pruski (< prusski) i sl. jer bi se time izgubilo značenje navedenih riječi. pred:ržavni. npr. pot:ekst. pod:ii̯alekat.

lingvistkinja. g. mnoštvo. ć. npr. odrasla i sl. boravišni. studentkinja i sl. svjetlosni. kmetstvo. viteštvo. h : č. Konsonanti d i t gube se iz grupa st. zaliska. pozorišni. kmetski. rašta i sl. pokućstvo.: preimućstvo. zanatski. npr.: GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 43 . mladićki. npr. usmeno. Konsonant s iz sufiksalnoga morfema -stv(o): a.: lupeštvo. npr. Ta glasovna promjena vrši se pod ovim uslovima: Kad se konsonanti k. godišnji. gubi se kad se nađe poslije konsonanata š ili ž. št i žd kad se te grupe nađu ispred konsonanata b i k i sonanata l.: protestni. liska. hajdučki. npr. U prilozima i pridjevima sa sufiksalnim morfemom -sk(i) početno s iz toga morfema gubi se ako se nađe iza konsonanata č. zanatstvo. Konsonantske grupe st i nt ostaju u pismu neizmijenjene u pridjevima stranoga porijekla izvedenim sufiksalnim morfemom -n(i) i imenicama koje su izvedene sufiksalnim morfemom -kinj(a). gospoština. PRVA PALATALIZACIJA Alternacija konsonanata k. npr. zd. b. bratski. izvrsna. vlasnik. hrvatski i sl. i to u ovim kategorijama: a. očvrsnuti. š naziva se prva palatalizacija. čuva se kad se nađe iza konsonanta ć na kraju osnove. nužni. delinkventni. tazbina. sloboština. m. ž i š. srasla.nemaština. mladićstvo i sl. prelaze u č. hrvatstvo. plemićki. Tada i ć i s ostaju neizmijenjeni. azbestni. hrvaština. u vokativu jednine imenica muškoga roda. bolesnik. korisnik. ž. n ili ń. podgorički.: junački. Ta glasovna promjena ne bilježi se u pismu kad se konsonant t nađe pred sufiksalnim morfemima -stv(o) i -sk(i).: bratstvo.. strasno. punomoćstvo. š i ž. mnogoboštvo i sl. ĺ.: radosna. nikšićki. siromaški i sl. g i h iz korijenskoga morfema nađu ispred gramatičkoga morfema -e. društvo. đevojački. npr. komunistkinja. bolešljiv. lupeški. siromaštvo.

-in(a). mn. npr. npr. l. ispred sufiksalnoga morfema -n(i) u tvorbi pridjeva od imenica.konjanik: konjaniče vrag: vraže duh: duše b. jed. npr. ispred sufiksalnoga morfema -an(ø) u tvorbi pridjeva od imenica. -etin(a). ž i š i pod ovim uslovima: a. u oblicima prezenta glagola. npr.: pośeći: pȍsiječe (1. mn. pòśekoh) postrići: pȍstriže (1. ispred sufiksalnoga morfema -sk(i) u tvorbi pridjeva od imenica (pri čemu konsonantska grupa sk alternira sa čk. l. -ić(ø). g i h iz korijenskoga morfema alterniraju sa č. l.: mučenik: mučenički vrag: vraški vlah: vlaški d. npr. mn.: muka: mučan mrak: mračan briga: brižan strah: strašan b. mogu) c. vuku) tući: tučem (3. jed. npr.: vući: vučem (3. u imenicama izvedenim od imenica sufiksalnim morfemima -ic(a).: ruka: ručni noga: nožni uho: ušni c.: đevojka: đevojčina stog: stožina ruka: ručetina noga: nožetina streha: strešetina knjiga: knjižica 44 MORFONOLOGIJA . postrigoh) Konsonanti k. šk i žk > šk). l. u oblicima aorista. l. tuku) moći: možeš (3.

maljuge. ž i š pod ovim uslovima: a. zadruge. u pluralu imenica oko i uho: oko: oči – očiju – očima uho: uši – ušiju – ušima f. I konsonanti c.: skok: skočiti drug: družiti strah: strašiti g. oblake. ruke. učenike. ispred sufiksalnoga morfema -stv(o) konsonanti k. ispred gramatičkoga morfema -i(ti) u tvorbi glagola od imenica. pri građenju imenica i pridjeva. g i h alterniraju sa š: mučenik – mučeničstvo > mučeničtvo > mučeništvo drug – družstvo > družtvo > društvo monah – monašstvo > monaštvo Napomena: Palatalizacija nije obuhvatila konsonante k. Npr. g i h na kraju korijenskoga morfema ispred sufiksalnoga morfema -e u akuzativu množine imenica jer se ti konsonanti u vrijeme vršenja ove glasovne promjene nijesu nalazili pred navedenim vokalom. muke. npr. u vokativu jednine imenica muškoga roda.: ptica: ptičica zec: zečetina GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 45 . npr. zaloge. krčage. npr. prijedloge. svrhe. snahe i sl.: otac: oče (<otče) vitez: viteže spas: spaše b. kuke.ruka: ručica muha: mušica jezik: jezičina prah: prašina kožuh: kožušina odlomak: odlomčić krug: kružić lopuh: lopušić e. z i s s kraja korijenskoga morfema alterniraju sa č. orahe.: junake.

npr.: muka – muci struka – struci đevojka – đevojci noga – nozi podloga – podlozi briga – brizi 46 MORFONOLOGIJA . DRUGA PALATALIZACIJA Alternacija konsonanata k. pregradak i sl. g i h u korijenskome morfemu.knez: kneževina Milica: Miličin Napomena: To pravilo ne obuhvata pridjeve izvedene sufiksom -in(ø) od imenica ženskoga roda na -ačic(-a). u nominativu. u dativu / lokativu jednine imenica ženskoga roda s finalnim k. g i h u korijenskome morfemu. poslije izvršene druge palatalizacije dolazi do gubljenja konsonanata. Druga palatalizacija vrši se u ovim kategorijama: a. dativu / instrumentalu / lokativu množine imenica muškoga roda s finalnim k. boljitak. z i s naziva se druga palatalizacija. spremačica: spremačicin i sl. npr. npr. pa se u navedenim padežima u krajnjemu rezultatu dobijaju ovi oblici: izdatak: izdatci > izdaci – izdatcima > izdacima gubitak: gubitci > gubici – gubitcima > gubicima boljitak: boljitci > boljici – boljitcima > boljicima b. čistačica: čistačicin. g i h (s kraja korijenskoga morfema) ispred morfema i sa konsonantima c. gubitak.: junak: junaci – junacima momak: momci – momcima konjanik: konjanici – konjanicima sirak: siraci – siracima nalog: nalozi – nalozima brlog: brlozi – brlozima prijedlog: prijedlozi – prijedlozima duh: dusi – dusima almanah: almanasi – almanasima orah: orasi – orasima Kod imenica poput izdatak.: beračica: beračicin.

: kocka – kocki bocka – bocki mačka – mački tačka – tački bočka – bočki kučka – kučki praćka – praćki voćka – voćki srećka – srećki tezga – tezgi rozga – rozgi mazga – mazgi Drezga – Drezgi Pasha – Pashi GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 47 .: peći: peci reći: reci teći: teci pomoći: pomozi strići: strizi leći: lezi Međutim radi očuvanja osnove.knjiga – knjizi svrha – svrsi c. npr. Odstupanja se javljaju u ovim slučajevima: a. zg i sh ispred morfema -i u dativu / lokativu jednine imenica ženskoga roda ne podliježu drugoj palatalizaciji. g i h u korijenskome morfemu. g i h kad se nađu u grupama ck. ćk. Konsonanti k. npr. Konsonanti k. čk. ta glasovna promjena ne vrši se dosljedno u svim navedenim kategorijama. g i h te uopšte kod imenica s tom osnovom ako bi se poslije izvršene glasovne promjene izgubilo ili izmijenilo značenje riječi: frizerka – frizerki maska – maski droga – drogi doga – dogi aga – agi sluga – slugi duga – dugi psiha – psihi snaha – snahi maćeha – maćehi c. odnosno iz semantičkih razloga ili zbog teškoće izgovora pojedinih konsonantskih grupa koja bi bila izazvana drugom palatalizacijom. Druga palatalizacija ne vrši se u dativu / lokativu jednine zajedničkih imenica stranoga porijekla s osnovom na k. u imperativu glagola s krajnjim k. g i h s kraja korijenskoga morfema u vlastitim imenima ženskoga roda u dativu / lokativu ostaju nepromijenjeni: Milka – Milki Mika – Miki Jovanka – Jovanki Draga – Dragi Zaga – Zagi Blaga – Blagi Goga – Gogi Miha – Mihi b.

pod uticajem sufiksalnoga morfema -a-. g i h u korijenskome morfemu) u imperfektivne.: čestitka – čestitki rešetka – rešetki dośetka – dośetki zagonetka – zagonetki šutka – šutki butka – butki motka – motki četka – četki No u slučajevima kao što su pripovijetka – pripovijeci. Konsonant k u grupama sk i šk u dativu / lokativu jednine imenica ženskoga roda dvojako se upotrebljava – i neizmijenjen i izmijenjen u c. z i s ispred sufiksalnoga morfema -a.zove se treća palatalizacija. druga palatalizacija se vrši jer u njima ne dolazi do promjene značenja riječi.: maći (<mak-ø-ti): mak-a-ti > mik-a-ti > mic-a-ti taći (<tak-ø-ti): tak-a-ti > tik-a-ti > tic-a-ti Umjesto e u korijenskome morfemu tada se pojavljuju sekvence ije. Ta glasovna promjena vrši se pri promjeni perfektivnih glagola prve vrste (s krajnjim k. e i i. Konsonant k iz konsonantske grupe tk u dativu / lokativu jednine nekih imenica ženskoga roda ne alternira sa c da ne bi došlo do semantičkih pomjeranja riječi (tipa tetka – tetki > tetci > teci). 48 MORFONOLOGIJA . npr. bitka – bici i sl. npr. npr.: praska: praski/prasci daska: daski/dasci ljuska: ljuski/ljusci guska: guski/gusci puška: puški/pušci kruška: kruški/krušci vaška: vaški/vašci e. npr. TREĆA PALATALIZACIJA Alternacija konsonanata k.Međutim konsonant k iz konsonantske grupe čk na kraju korijenskoga morfema imenica muškoga roda u nominativu množine uvijek podliježe drugoj palatalizaciji.: cvrčak – cvrčci tračak – tračci oblačak – oblačci zračak – zračci zaključak – zaključci sobičak – sobičci d. g i h (s kraja korijenskoga morfema) sa c.

u oblicima prezenta.na korijenski morfem. npr. Ta glasovna promjena naziva se jotacija.: d > đ: t > ć: l > lj: n > nj: s > š: z > ž: k > č: g > ž: h > š: b > blj: p > plj: v > vlj: mlad – mlađi krut – krući bijel – bjelji crn – crnji visok – viši nizak – niži jak – jači drag – draži tih – tiši grub – grublji skup – skuplji suv – suvlji b. g. z. s + a preśeći (<presjeći): pre-sjek-a-ti > pre-sijek-a-ti > presijecati zapeći: za-pek-a-ti > za-pijek-a-ti > zapijecati oteći: o-tek-a-ti > o-tik-a-ti > oticati ispreći: is-preg-a-ti > is-prez-a-ti > isprezati JOTACIJA Nenepčani i zadnjonepčani konsonanti u kontaktu sa sonantom i̯ iz sufiksalnoga morfema u određenim kategorijama alterniraju s palatalnim konsonantima. e. Jotacija se vrši u ovim morfološki i tvorbeno uslovljenim okolnostima: a. i + k. dodavanjem sufiksalnoga morfema -je. e. u komparaciji pridjeva. h + a > ije. dodavanjem sufiksalnoga morfema -j(i) na korijenski morfem. npr. i + c.Pravilo: ije.: d > đ: t > ć: l > lj: n > nj: s > š: z > ž: k > č: g > ž: h > š: b > blj: glodati – glođem (< glodjem) metati – mećem (< metjem) klati – koljem (< koljem) žnjeti – žanjem (< žanjem) disati – dišem (< disjem) nizati – nižem (< nizjem) skakati – skačem (< skakjem) strugati – stružem (< strugjem) njihati – njišem (< njisjem) zobati – zobljem (< zobjem) GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 49 .

krvø – krvlju i sl. npr. grozd – grožđe.: t > ć: d > đ: s > ś: 50 MORFONOLOGIJA ćerati. građah mlatiti – mlaćen. đed. pri građenju imperfektivnih glagola. t. os – ośe i sl. tupljah slaviti – slavljen. npr. snop – snoplje.: gladø – glađu. z i s te sonante n i l. sniziti – snižavati. polećeti đevojka. pri građenju zbirnih imenica sufiksalnim morfemom -j(e). korijen – korijenje. npr. poćernica. Jekavska jotacija obuhvatila je konsonante d. pri građenju pridjeva (od imenica) sufiksalnim morfemom -j(i). june (junet-a) – juneći. h. grm – grmlje. slavljah lomiti – lomljen. npr. koza – koźi. so(l)ø – solju. zobø – zoblju. globljah tupiti – tupljen. i. dodijeliti – dodjeljivati i sl. krava – kravlji. smrtø – smrću.: čovjek – čovječji. lomljah d. zabraniti – zabranjivati. śeme. f. npr. Konsonanti k. bog – božji. klas – klaśe. hranjah kositi – košen. zec – zečji. kamen – kamenje. žj i šj. g. grob – groblje.: dosaditi – dosađivati.: govedo – goveđi. mlaćah soliti – soljen. košah paziti – pažen. npr. skratiti – skraćivati. bivo (bivol-a) – bivolji. pažah globiti – globljen. stog – ostožje. h i c koji su se jotovali sa j iz morfema -j(e) i -j(i) (ali ne i -j(i) pri građenju komparativa) dali su grupe čj. pas – paśi i sl. śever . brav – bravlji.: prut – pruće. npr. e. u trpnom pridjevu i imperfektu. g. vlastø – vlašću. viđeti śekira. orah – orašje i sl.p > plj: m > mlj: kapati – kapljem (< kapjem) hramati – hramljem (< hramjem) c. soljah hraniti – hranjen.: d > đ: t > ć: l > lj: n > nj: s > š: z > ž: b > blj: p > plj: v > vlj: m > mlj: graditi – građen. u instrumentalu jednine imenica ženskoga roda koje završavaju na nulti morfem.

rekao (< rekal. iźelica ljepota. r. r. r. r. mljera. uvenula. pljesma. čistionica (< čistilnica). r. vo (< vol). GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 51 . uzao (< uzal. nom. radionica (< radilnica). sr. p. radila. sr. mn. klelo). uvenuo (< uvenul. reklo). kladionica (< kladilnica). r. PROMJENA L > O Glas l na kraju sloga (i na kraju riječi) mijenja se u o. ljeto njedra. žurnal. provijavala. sto (< stol). vjera. r. r. r. dio (< dijeo < dijel). ž. r. npr. na kraju oblika jednine muškoga roda radnoga glagolskog pridjeva. nježan Jekavska jotacija labijala b. uzeo (< uzel. sr. sr. sr. To pravilo ne obuhvata pozajmljenice tipa bokal. sr. gen. sijalo). potrčao. sr. živjeti kao jedino ispravne. ž. nom. npr. Promjena l > o vrši se i na kraju sloga u imenicama u kojima se ne javlja nepostojano a pred glasom o. vijala. mjera. jed. ž. sr. r. skakaonica (< skakalnica). predstavljaju dijalektizme. uvenulo). rekla. ž. mljesto. mislio.: učionica (< učilnica). vljera. soko (sokol). naduo i sl. nom. Umjesto njih treba bilježiti nejotovane oblike tipa bježati. r. m i v prisutna je samo u pojedinim crnogorskim govorima. uzela. radilo). čulo). sr. r. mn. provijavao (< provijaval. c. perionica (< perilnica) i sl. vježbaonica (< vježbalnica). ž.: žaoka (< žalka). njegovati. ćeralo). znalo).: znao (< znal. ćerala. poslovi). zgodio. r. r. kleo (< klel. r. razdio (< razdjeo < razdjel). uzelo). iźesti. ž. r. provijavalo). ž. ugao (< ugal. obljesiti. kotlovi). bila. pjesma. Stoga oblici kao što su blježati. bilo). posao (< posal. r. r. misao (< misal.z > ź: l > lj: n > nj: j. r.: kotao (< kotal. važi pravilo: ije. trpljeti. sr. je + o > io. seoce (< selce). ž. nom. vijao (< vijal. mjesto. klela. mn. radio (< radil. r. npr. prokleo. mn. čula. znala. r. sijala. trpjeti. življeti i sl. uzla) i sl. npr. misli). čuo (< čul. sijao (< sijal. ćerao (< ćeral. ž. ž. b. r. ž. sr. Promjena l > o izvršena je: a. uglovi). u imenicama ženskoga roda sa sufiksom -nic(a). u imenicama muškoga i ženskog roda koje ispred o (< l) imaju nepostojano a. r. vijalo). sr. bio (< bil. predio (< predjeo < predjel). gral i sl. ž. śedio. Ako se pred glasom o (< l) nađe ije/je. šljem.

Ima u crnogorskome jeziku i nekoliko imenica domaćega porijekla u kojima ta promjena nije izvršena. nevaljalac – nevaljalca – nevaljalcu. kiśeo. davalac i sl. npr. Osim imenica anđeo (< anđel. Nekoliko se pridjeva u nominativu jednine neodređenoga vida muškoga roda upotrebljava u dubletnome obliku. rukovodilac. nosilac. original. pa se one izgovaraju i pišu s nepromijenjenim finalnim l. mio i sl. žurnal. sokol.: tkalac – tkalca – tkalcu. veo (< vel). rušilac.so (< sol). anđeli) i go (< gol. znalac – znalca – znalcu. talac. konzul.: 52 MORFONOLOGIJA . vol). promjena l > o nije obuhvatila imenice stranoga porijekla u crnogorskome jeziku. debeo. nom. Promjena l > o gotovo je dosljedno izvršena na kraju nominativa jednine pridjeva muškoga roda neodređenoga vida. kozalac – kozalca – kozalcu / kozalci i sl. palac – palca – palcu / palci. val. bol. čio. bolnica. strijelac – strijelca – strijelcu / strijelci i sl.. moral. apostol. bokal. Promjena l > o izvršena je u svim padežima osim nominativa jednine i genitiva množine imenica s morfemom -lac u značenju vršioca radnje. Imenice s morfemom -ac koje nemaju značenje vršioca radnje čuvaju na kraju sloga neizmijenjeno l u svim padežima. žal i dr. Takve su npr. npr. stol. pregalac. s neizmijenjenim i s izmijenjenim l na kraju.: spasilac – spasioca – spasiocu – spasioca – spasioče – spasiocem – spasiocu / spasioci – spasilaca – spasiocima – spasioce – spasioci – spasiocima – spasiocima molilac – molioca – moliocu – molioca – molioče – moliocem – moliocu / molioci – molilaca – moliocima – molioce – molioci – moliocima – moliocima i sl. bal. maršal. gledalac. feudalac – feudalca – feudalcu / feudalci. jul i sl. predjel. žalac – žalca – žalcu / žalci. npr.: cio. Takve su imenice tipa: molilac. zao. general. ždral. okrugao. mn. žalba. fudbal. čitalac. molba. npr. golovi). kolac – kolca – kolcu / kolci. (a ne: razdjel. pomol.: glagol. Takve su npr. admiral. Ima imenica toga tipa u kojima nije izvršena promjena l > o. nom.: bijelac – bijelca – bijelcu / bijelci. pepeo (< pepel) i sl. veseo. kanal.: metal. npr. mn.

b.smjel – smio. -n(a). stalno. stalni. lokalno i sl. Pridjevi na -sk(i) s krajnjim l u korijenskome morfemu upotrebljavaju se dvojako. školski. Npr. Pridjevi bijel i ohol upotrebljavaju se samo u tome obliku (s neizmijenjenim l). italski. nezahvalno. stalna. npr.: anđelska krila). a ne javlja u drugim oblicima iste riječi naziva se nepostojano a. Sonant l s kraja korijenskoga morfema pridjeva koji u nominativu jednine završavaju na -an(ø)/-n(i). npr. koralno. lokalan. smisaona. U najvećem broju primjera sonant l se očuvao. misaona.: sokolski. silni. novac – novca. osioni.: pas – psa. kolski. osiona. npr. koralna. pohvalno. osiono. podal – podao.: momak – momaka pas – pasa sastanak – sastanaka vrabac – vrabaca trupac – trupaca GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 53 . -n(o) javlja se dvojako: a. konzulski. koralan. misaono. osion. nezahvalna. npr.: vlasteoski. dupioski (<Dupilo) i sl. momak – momka i sl. topal – topao. npr. NEPOSTOJANO A Vokal a koji se javlja u jednima. balski. smisaoni. u nominativu jednine i genitivu množine nekih imenica muškoga roda.: stalan. glagolski i sl. U manjem broju slučajeva došlo je do promjene l > o. smisaono i sl. Novo Selo – novoselski. konavoski (<Konavli). Donje Selo – donjoselski). u nekim pridjevima očuvano je l u navedenome položaju. koralni. fudbalski. npr. lokalni. admiralski. generalski. u drugim slučajevima l je prešlo u o. nezahvalan. i to dosljedno u svim pridjevima izvedenim od imenica koje čuvaju taj glas u finalnoj poziciji. anđeoski (oblik anđelski s nepromijenjenim l koristi se u neprenesenome značenju. silan. pohvalni. lokalna. pohvalna. pohvalan. misaoni. seoski (oblik selski s nepromijenjenim l upotrebljava se jedino ako je sastavni dio naziva. nezahvalni. npr. silno. Nepostojano a javlja se: a. silna.: misaon.

śetno) sitan (sitni.: jesam – jesmo nijesam –nijesmo strkao – strkla rekao – rekla pošao – pošla UMETNUTO A Umetnuto a je glas koji se iz distribucijskih razloga (radi izbjegavanja nagomilanih konsonantskih grupa) umeće između prefiksa i osnove ili prijedloga i imenice. npr.: dobar (dobri. plodno) d. psa. U svim ostalim oblicima to a se ne javlja. sitna. vrapcima i sl. kršno) śetan (śetni. momcima.: momka. u genitivu množine imenica ženskoga i srednjeg roda s konsonantskom grupom na kraju korijenskoga morfema.U svim ostalim padežima i u jednini i u množini nepostojano a se ne javlja. momku. npr. vrapca. npr. dobro) kršan (kršni. sitno) plodan (plodni. śetna. kršna. b. psima. u nominativu jednine pridjeva neodređenoga vida u muškome rodu između dva krajnja konsonanta u korijenskome morfemu. Javlja se: 54 MORFONOLOGIJA . pridjeva itd.: guska – gusaka tikva – tikava olovka – olovaka tačka – tačaka mačka – mačaka tetka – tetaka koplje – kopalja staklo – stakala sedlo – sedala jedro – jedara stegno – stegana c. plodna. npr. dobra. u nekim glagolskim oblicima.

U ostalim slučajevima običniji je taj prijedlog bez umetnutoga a. ▫ Prijedlozi s finalnim konsonantom z kad se upotrebljavaju ispred riječi koje počinju konsonantima s ili z uglavnom imaju umetnuto a.: ka kući. npr. uz brdo itd. kroza zid. sa zeljem. ka konju.: s tobom. sa snahom.: kroza šumu/kroz šumu. Ispred riječi s početnim konsonantom š. ka kapiji. sa stepenica. npr. kroza školu/kroz školu. razapeti. ka Kosti. razagnati.: izagnati. ka skutu i sl. ka gazdi. ž. niza stube. kroz. k momcima. sa źenice. ka Klimentima. sa ženom. uza stranu. s njim. Npr. sa špijunom. niza zid. ka Gvozdenu. s istoka. k dolovima. odašiljati i sl. izabrati. sa śemena. ka gostima. uza zid. sa svekolikom vojskom. sa Śotom. ka klubu. g i h ili konsonantskom grupom. sa štekera. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 55 . podastrijeti. ka kolu. ka škrinji. sa zapada. ▫ Prijedlog k upotrebljava se uvijek s umetnutim a na kraju kad se ispred njega nalazi riječ koja počinje konsonantima k. ka hridi. pod-. sa zida. k paši. od-. U ostalim slučajevima uobičajena je upotreba toga prijedloga bez umetnutoga a. š. ka haustoru. uza stube. sa strane. sa zastave. niza šljeme/niz šljeme. ka gradu. sa pšenicom i sl. ka govedima. U ostalim slučajevima prijedlozi o kojima je riječ upotrebljavaju se bez umetnutoga a. b. niza stranu. npr. s ocem i sl. sa śevera. sa Źagorom. kroza śeme/kroz śeme. npr. pri građenju glagola pomoću prefiksa iz-. npr. uza Śenicu/uz Śenicu i sl. npr.a. niz dolinu. sa šnajderom. s umetnutim a i bez njega. sa śetom. kroza žito/kroz žito. sa želuca. raz-.: sa sestrom. sa Zdravkom. u prijedlozima s. uz u zavisnosti od početnoga konsonanta u riječi pred kojom se prijedlog nalazi: ▫ Prijedlog s javlja se uvijek s umetnutim a kad se iza njega nalazi riječ koja počinje konsonantom s. s lepezom. sa šatora. Tako je uvijek i sa mnom. odazvati.: kroz maglu. npr. sa zvijerima. sa svekrvom. kroza zube i sl. ka klačnici. ś i ź ili konsonantskom grupom. kroza žbunje/kroz žbunje. sa psom. ka gnijezdu. ka komandi. z. niz. k meni i sl. uza štrike/uz štrike. ś ili ž navedeni prijedlozi upotrebljavaju se dubletno. k.: k njemu. ka kapetanu.: kroza selo. sa svitom.

bojevi – sprejovi).: crtežom – nožem.(npr. pojas > poas > paas > pas i sl. mojem(u)/mom(e). i obrnuto. i to djelovanjem asimilacije vokala. poslije gubljenja sonanta j našli su se u neposrednome dodiru vokali o i a. riječ je o progresivnoj asimilaciji. Proces suprotan asimilaciji naziva se disimilacija ili razjednačavanje. tj. Javlja se u tvorbi riječi. i disimilacija može biti progresivna i regresivna. Ako se jednačenje vrši prema drugome glasu. Milošem – Vranešom). kontaktna (ako se razjednačavaju glasovi u neposrednome dodiru) i distaktna (ako su obuhvaćeni glasovi koji nijesu u neposrednome kontaktu). U crnogorskome standardnom jeziku ravnopravni su oblici poput: tvojeg(a)/tvog(a). kao procesom kojim se eliminiše nagomilavanje istih vokala.: rod – rađati lom(iti) – zalamati (u)mor(iti) – umarati 56 MORFONOLOGIJA . npr. pojas/pas i sl. Ta glasovna zakonitost obuhvata korijenske vokale o i a. Tada glasovno svojstvo jednoga glasa utiče na artikulaciju drugoga glasa. ali je do skraćivanja toga oblika došlo pod uticajem regresivne asimilacije: pojas > poas > paas. kojeg(a)/kog(a). kad je u slogu koji prethodi tim nastavcima vokal e. onda je to regresivna asimilacija. onda se upotrebljava nastavak s vokalom o. Ako prvi glas utiče na drugi. pod uticajem kojega su dva istovjetna vokala u kontaktu sjedinjena (sažeta) u jedan dugi vokal: tvojeg(a) > tvoeg(a) > tvoog(a) > tvog(a). ako se prvi glas upravlja prema drugome. U posljednjem slučaju (pojas/pas).ASIMILACIJA I DISIMILACIJA VOKALA Asimilacija je glasovna promjena po kojoj se dva glasa u kontaktu izjednačuju prema zajedničkim svojstvima. postaju različiti. To je glasovna promjena po kojoj se dva ista ili srodna glasa u kontaktu (posrednome ili neposrednom) razjednačavaju. Naime poslije gubljenja sonanta j vokali o i e našli su se jedan pored drugoga. Disimilacijom. nakon čega je uslijedio proces progresivne asimilacije: tvojeg(a) > tvoeg(a) > tvoog(a). objašnjava se postojanje npr. Kao što se iz navedenih primjera vidi. Kraće varijante navedenih parova nastale su glasovnim putem od dužih oblika. Ta promjena može obuhvatiti dva ili više vokala. PRIJEVOJ VOKALA Pravilna morfonološki uslovljena izmjena korijenskoga vokala naziva se prijevoj vokala. Kao i asimilacija. ili dvostrukih morfema za „proširenje“ imenica u pluralu: -ov-/-ev. tj. dvostrukih nastavaka u instrumentalu jednine imenica muškoga roda -om/-em (npr. I u jednome i drugom slučaju nakon asimilacije vokala uslijedio je proces sažimanja vokala.

lijepi(je)m – lijepi(je)ma.: dobrom – dobrome. na GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 57 .: tȁći – tícati. npr. na kraju dativa. svo(je)g – svo(je)ga. kad – kada. tom – tome.: tad – tada. Vokal a u tvorbi riječi kraćenjem alternira s kratkim i. npr. akcenti ijekavskih govora izgledaju ovako: 1. npr. npr. Na alternantima jata mogu se naći sva četiri akcenta. lijepom – lijepome. sad – sada. 2. ALTERNACIJA IJE//JE//E//I Alternacija ije//je//e//i na mjestu jata (ě) dešava se u korijenskome morfemu. ti(je)m – ti(je)ma. dȅd – dȉd – đȅd. onda kratko e alternira s kratkim (neakcentovanim) i. zamjenica i brojeva. na kraju genitiva jednine pridjeva. u zavisnosti od položaja u riječi. kraćenjem u kratko e. Kad je na ekavskome i ikavskom alternantu jata dugosilazni akcenat. Duljenjem u tvorbi riječi vokal a alternira s dugim i. npr. instrumentala i lokativa množine pridjeva. jednog – jednoga. npr. Pokretni vokal a javlja se: 1. isti akcenat je i u ijekavskom. Pokretni vokali e i u javljaju se u dativu jednine pridjeva.progon(iti) – proganjati maći (<mak-ø-ti) – micati taći (<tak-ø-ti) – ticati tok – teći – oticati Prijevoj vokala vrši se u skladu s ovim zakonima: 1. zamjenica i brojeva.: mȁći – mȉcāti. 2. Vokal o duljenjem u tvorbi riječi alternira s vokalom á. svoji(je)m – svoji(je)ma. svo(je)m – svome – svojemu. npr. U odnosu na ekavski ili ikavski akcenat. npr. zamjenica i brojeva. jednom – jednome. Ako se usljed tvorbe riječi akcenat s vokala e prenosi za jedan slog prema početku riječi.: sèkira – sìkira – śèkira. prvom – prvome. 3. POKRETNI VOKALI Pokretni vokali su vokali a. e i u koji se javljaju na kraju pojedinih riječi ili oblika riječi i ne utiču na njihovo značenje.: dobrog – dobroga. našem – našemu. Kad je u ikavskome i ekavskom na alternantu jata kratki (uzlazni ili silazni) akcenat.: tôk – tȅći / potèći – pròticāti i sl. jedni(je)m – jedni(je)ma. prvi(je)m – prvi(je)ma i sl. kud – kuda i sl. trećem – trećemu i sl. prvog – prvoga i sl.: dobri(je)m – dobri(je)ma. tog – toga. na kraju priloga. lijepog – lijepoga. 2.

npr. u imenicama: ▫ muškoga roda s množinskim morfemom -ov-/-ev-.: béda – bída – bijèda i sl. źe. u komparaciji pridjeva i priloga. npr. Alternacija ije//je javlja se: 1.: svêt – svît – svȉjet. npr. npr. npr. u tvorbi nesvršenih glagola od svršenih sufiksalnim morfemima -jiva.: prȉpovijetka – prȉpovjedākā Napomena: U grupama sije > sje.i -es-. zije > zje. tije > tje i cije > cje dolazi do jotacije śe. đe. na drugome slogu toga alternanta. na ijekavskome je kratkouzlazni. 3. npr.i -java-.ijekavskome je kratkosilazni.: bȉjel – bjȅljī – bjȅljē lȉjep – ljȅpšī – ljȅpšē bijèsno – bjȅšnje 4.: svȉjet – svjȅtovi cvȉjet – cvjȅtovi lȉjek – ljȅkovi snȉjeg – snjȅgovi ▫ srednjega roda u čijoj se promjeni javljaju morfemi -et. će u skladu s pravilima objašnjenim u odjeljku o toj glasovnoj promjeni.: dijète – djèteta > đèteta tȉjelo – tjelèsa ▫ ženskoga roda kod kojih se u genitivu množine javlja nepostojano a. npr. 2. dije > dje.: pobijèditi – pobjeđívati osvijètliti – osvjetljávati prosvijètiti – prosvjećívati 3. u derivaciji: -a: -ač: -ad: -ak: 58 MORFONOLOGIJA ozlijèditi – ȍzljeda pripovijèdati – pripovjèdāč zvȉjer – zvjȅrād lȉjevi – ljèvāk . brêg – brîg – brȉjeg. Kad je na ekavskome i ikavskom alternantu jata dugouzlazni akcenat.

: brȉjeg – brȅgovi crȉjep – crȅpovi grȉjeh – grȅhovi ▫ srednjega roda u čijoj se promjeni javljaju morfemi -et. u imenicama: ▫ muškoga roda s množinskim morfemom -ov-/-ev-. npr. npr.i -java-. u složenicama: sȉjeno – śenòkos cȉjev – cjȅvovod lȉjevi – ljevòrukī Alternacija ije//e javlja se iza r kojem prethodi konsonant iz korijenskoga morfema: 1.-an: -ar: -ara: -aš: -ica: -ičast: -ić: -ina: -kast: -ljiv: -nik: -ota: -telj: -urina: -uškast: žlijèzda – žljèzdanī cvȉjet – cvjèćār mlijèko – mljèkara bȉjel – bjȅlāš svijèća – svjèćica bȉjel – bjèličāst slȉjep – sljèpīć bȉjel – bjelìna bȉjel – bjȅlkāst promijèniti – promjènljiv vȉjest – vjȅsnīk lȉjep – ljepòta iscijèliti – iscjèlitelj zvijèzda – zvjezdùrina lȉjep – ljèpuškāst 5.: ždrȉjebe – ždrèbeta vrijème – vrȅmena 2.i -en-.: unaprijèditi – unapređívati ogrijèšiti – ogrešávati upotrijèbiti – upotrebljávati 3. u komparaciji pridjeva i priloga. npr.: GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 59 . u tvorbi nesvršenih glagola od svršenih sufiksalnim morfemima -jiva. npr.

npr. npr. licu jednine aorista glagola dobijenih prefiksacijom glagola śeći. u imenicama na nulti morfem nastalim od glagola s prefiksalnim morfemom pre-. npr. imperativu i 2. u građenju nesvršenih glagola od svršenih: nàśeći – nasijècati pòśeći – posijècati dogòrjeti – dogorijèvati odòljeti – odolijèvati 2.trȉjezan – trȅžnjī – trȅžnje vrijédan – vrȅdnijī – vrȅdnijē 4. o (<l) > i. Alternacija ije//je//i vrši se uvijek u skladu s pravilom ije//je + j. i 3. u prezentu.: pòśeći – posijèčem – posijèci – pȍsiječe zaśeći – zasiječem – zasijeci – zasiječe Alternacija e//ije javlja se u: 1.: predlòžiti – prijèdlog prepísati – prijèpis prevòziti – prijèvoz prekòriti – prijèkor 60 MORFONOLOGIJA .: vȉđeti – vȉdio lèćeti – lètio dȍnijeti – dȍnio dijèliti – diòba smȉjeh – smìjati se Alternacija je//ije javlja se: 1. u derivaciji: -ota: -oća: -ica: -ad: -ovit: grȉjeh – grehòta vrijedan – vrednòća strijèla – strèlica ždrȉjebe – ždrȅbād brȉjeg – bregòvit i sl.

: lȅći – lijègati zapèći – zapijècati prolèćeti – prolijètati Alternacija i//ije vrši se u građenju nesvršenih glagola od svršenih. u građenju nesvršenih glagola od svršenih. npr.: pròliti – prolijèvati pòkriti – pokrijèvati sàliti – salijèvati GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 61 .2. npr.

.

MORFOLOGIJA .

.

alomorf. Morfem se može definisati i kao najmanji dio riječi s posebnim značenjem. jed. jedne u odnosu na druge predstavljaju alomorfe. č i c su morfonemi. Od jednih se grade različiti oblici iste riječi. Riječ se može sastojati od više morfema (npr. Postoje dvije vrste morfema. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 65 . Njihovi različiti segmenti k. jedinice vuk. vuc-i) nezavisno jedna od druge predstavljaju morfe.(nom. morfem.(nom.OSNOVNI POJMOVI I TERMINI Morfologija je dio jezikoslovlja koji se bavi riječima. alofon. predstavljaju morfem. riječ. To su dakle jedinice koje su nezavisne jedne od drugih.(vok. vuč-e) i vuc. vuč. Osnovna jedinica morfologije je morfem. vuk-ø). Oni su jedinice istoga morfema. u morfologiji postoje termini morf. riječi morphé (oblik) i lógos (nauka. pre-velik-ø). mn. Analogno terminima fon. fonem u fonologiji. jed. oblicima i tvorbom. Morfemi se realizuju kao morfi. njihovim vrstama. Ime je dobila od grč. Npr. a od drugih se grade nove riječi. To je najmanja jezička jedinica koja ima sopstveno značenje. govor). Njihove različite realizacije nazivaju se alomorfi. a kad pripadaju istoj jedinici.

Po njoj se razlikuju padeži: nominativ (đak-ø – đac-i). Po njoj se razlikuju prvo lice (čit-a-m – čit-a-mo). sadašnjost (čit-a-m) i budućnost (čit-a-ć-u). 7. dabogda!). 3. Kategorija broja. Po njoj se razlikuje muški rod (fin-ø čovjek-ø). brojevi (jedan). dativ (đak-u – đac-ima). Kategorija lica. drugo lice (čit-a-š – čit-a-te) i treće lice (čit-a-ø – čit-a(j)-u). 4. Kategorija vida. zamjenice (on). isplatilo ti se pisanje. Po njoj se razlikuju jednina (dobar-ø đak-ø uč-i-ø) i množina (dobr-i đac-i uč-ø-e). Danilo!). Kategorija vremena. veznici (i) i rječce (baš).MORFOLOŠKE KATEGORIJE Morfološke kategorije mogu se definisati kao gramatičke kategorije kojima pripadaju riječi ili njihovi oblici prema svojoj tvorbi. prilozi (dobro). Morfološkim kategorijama uspostavljaju se veze među riječima. vokativ (đač-e – đac-i). 6. genitiv (đak-a – đak-ā). Po njoj se razlikuje izjava (Danilo piše. Kategorija padeža. Te se veze uspostavljaju gramatičkim morfemima (nastavcima). zapovijest (Piši. mogućnost (I Danilo bi pisao da ima đe. ženski rod (fin-a žen-a) i srednji rod (fin-o dijete-ø).) i želja (Danilo. Devet je morfoloških kategorija: 1. akuzativ (đak-a – đak-e). 66 MORFOLOGIJA . 9. 2. pridjevi (dobar).). Kategorija stanja. glagoli (učiti). instrumental (đak-om – đac-ima) i lokativ (đak-u – đac-ima). Po njoj se razlikuju aktivni glagolski oblici (čit-a-o-ø) i pasivni glagolski oblici (čit-a-n-ø). Po njoj se razlikuje svršeni vid (pročitati) i nesvršeni vid (čitati). Kategorija riječi. Po njoj se razlikuje prošlost (čit-a-o-ø s-am). Po njoj se razlikuju: imenice (đak). 5. prijedlozi (na). 8. uzvici (oh). Kategorija roda. Kategorija načina.

Zamjenice zamjenjuju imena bića. uzvici. ao!). vrabac u ruci). predmeta. pjevati). grom). One se nazivaju punoznačnim riječima. – To je pametno. ali nemirno dijete. čitati. zgrada. ośećanja i sl. odnosno upućuju na imenice kojima se ti pojmovi označavaju (npr. namjeru) u kojima se vrši ono što je označeno glagolom (spavati ovđe. brojevi i glagoli. način. vrijeme. voljeti) i zbivanje (sijevati.VRSTE RIJEČI U crnogorskome jeziku postoji deset vrsta riječi. Uzvici označavaju stanja. zamjenice. (oh!. četvrta kuća). mrak. vrijedna žena).: ja – zamjenjuje lice koje govori. pridjevi. To su: imenice. u pravu! Eto vam prijevoza).). svakako. pridjevi. nadati se. veznici i rječce. To su: imenice. predmete (šolja. – Marija i Ivan uče. kokot. Prilozi označavaju okolnosti (mjesto. glagoli. a neke nesamostalno značenje. Veznici označavaju vezu među rečenicama (On uči i sluša muziku. sreća) i pojave (śever. žalost. brojevi. Promjenljive su: imenice. oj!. stanje (radovati se. svojstva (radost. moj – označava ono što pripada licu koje govori itd. međa). brojevi i prilozi. prilozi. Neke imaju samostalno. uslov. a neke nepromjenljive. učiti lako). Ostale ne mogu stajati samostalno i oslanjaju se na samostalne vrste riječi. prijedlozi. Imenice označavaju bića (čovjek. pridjevi. pas). Brojevi označavaju količinu ili poredak onoga što je označeno imenicom (tri žene. Samostalno značenje imaju riječi koje mogu stajati samostalno. Neke su riječi promjenljive. glagoli. Prijedlozi označavaju odnos među riječima (kucati na mašini. Pridjevi označavaju osobine onoga što je označeno imenicom (npr.). GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 67 . ustajati rano. grmjeti). Rječce označavaju stav govornoga lica prema onome što se iznosi rečenicom (On je. svojstava i pojava. zamjenice. vrijedan čovjek. Glagoli označavaju radnju (učiti. uzrok.

IMENICE
Rečeno je da su imenice promjenljive riječi koje označavaju bića, predmete, svojstva
i pojave. Karakterišu ih gramatičke kategorije roda, broja i padeža.
Po kategoriji roda dijele se na imenice muškoga roda (čovjek, stog, konj), imenice ženskoga roda (žena, stožina, kobila) i imenice srednjega roda (dijete, ostožje, ždrijebe). Imenice muškoga roda u nominativu jednine završavaju na -ø, -o, -e
(čovjek-ø, stog-ø, konj-ø; Bor-o, Dral-e). Imenice ženskoga roda u nominativu jednine završavaju na -a i -ø (žen-a, radost-ø), a neke vlastite imenice i na -e (Mare,
Stane, Ike). Imenice srednjega roda u nominativu jednine završavaju na -e, -o i -ø
(ostožj-e, neb-o, ždrijeb-e-ø).
Neke imenice imaju dva roda i stoga dvije deklinacije. Takve su npr.: bol (ta bol/
taj bol), svrab(ež) (taj svrabež/ta svrabež), kino (taj kino/to kino), auto (taj auto/to
auto) i sl.
Treba razlikovati gramatičku kategoriju roda imenica od pola pojma koji one označavaju. Tako npr. imenice gazda, paša pripadaju imenicama ženskoga roda tipa žena,
trava (gazd-a – žen-a; gazd-e – žen-e; gazd-i – žen-i i sl.) iako označavaju osobe
muškoga pola (npr. taj gazda, silan paša i sl.). Isto važi i za muška imena na -a (Nikola, Ilija, Vasilija).
Gramatička kategorija broja imenica iskazana je posebnim nastavcima za jedninu i
množinu (stog-ø – stog-ov-i; žen-a – žen-e; ostožj-e – ostožj-a).
Gramatička kategorija padeža iskazana je različitim padežnim oblicima imenica u
jednini i množini.

PODJELA IMENICA PO ZNAČENJU
U crnogorskome jeziku imenice se po značenju, odnosno po sadržaju onoga što imenuju, dijele na šest vrsta:
1. Vlastite imenice označavaju imena pojmova koji, po pravilu, nemaju množinu. To su:

imena ljudi (i njihovi nadimci): Vjera, Nikola, Radoslav, Bane, Mile,

68 MORFOLOGIJA

Mato i sl.;

imena životinja: Jabučilo, Ćetalj, Šarov, Zekna, Mrkulja i sl.;

geografska imena: Crna Gora, Boka Kotorska, Bjelopavlići, Cetinje,
Evropa i sl.;

imena nebeskih tijela: Zemlja, Sunce, Mars, Śevernjača i sl.

Napomena: U izuzetnim slučajevima, kad se upotrijebe metaforički – u značenju osobine koju ta imenica pośeduje ili kad se jednom vlastitom imenicom označava više različitih pojmova, te imenice mogu imati množinu, npr.:
Stigla su nam dva Ivana. Crna Gora je dala mnogo Nikaca (tj. ljudi poput
Nikca od Rovina).
2. Zajedničke imenice označavaju opšte pojmove, odnosno nazive bića, predmeta i pojava sa zajedničkim osobinama, npr.: čovjek, žena, dijete; čaša,
kuća, ulica, planina; kiša, mećava, snijeg i sl.
3. Zbirne imenice su zajedničke imenice uzete kao cjelina ili skup u kojem
se ne izdvaja nijedan član toga skupa, odnosno cjeline, npr.: cvijeće (skup
cvjetova), lišće (skup listova), pruće (skup prutova), đeca (skup đece) i sl.
4. Gradivne imenice su zajedničke imenice kojima se označava neka materija,
njen dio ili cjelina, npr.: voda, varenika, ugalj, srebro, zlato, vino, zemlja i
sl.
Napomena: Te imenice se upotrebljavaju u jednini, osim kad se njima označavaju različite vrste (iste) materije, npr.: Nijesu ni sva zlata ista.
5. Apstraktne imenice su zajedničke imenice koje označavaju apstraktne, „neopipljive“ pojmove, npr.: um, pamet, radost, žalost, jad, ljepota, brzina, živost i sl.
Napomena: Ni apstraktne imenice nemaju množine. Ako se njihovo značenje konkretizuje nekom odredbom ili dopunom, i one mogu imati oblik
množine, npr.: Visine Prokletija putnika ostavljaju bez daha. – Durmitorske
ljepote su neopisive.
6. Glagolske imenice grade se od glagola i njima se imenuje radnja, stanje i
zbivanje, npr.: čitanje, gledanje, trčanje; vožnja, potražnja, patnja; seoba,
tvorba, dioba i sl.
Napomena: Glagolske imenice na -j(e) i -j(a) kazuju proces ili stanje, pa su
apstraktnije od imenica na -b(a) kojima se kazuje radnja. Stoga glagolske
imenice na -j(e) i -j(a) nemaju množine, osim ako se upotrijebe u kojem
konkretnom značenju, kad mogu imati množinski oblik, npr.: Njihove patnje
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 69

uvijek su me pogađale. Nasuprot njima glagolske imenice na -b(a) imaju
množinu, npr.: seobe, tvorbe, diobe, svadbe i sl.

PROMJENA IMENICA
IMENICE MUŠKOGA RODA
Imenice muškoga roda u crnogorskome jeziku u nominativu jednine imaju završetak
-o, -e i -ø. [Već je rečeno da imenice na -a kojima se označavaju bića muškoga pola
gramatički pripadaju imenicama ženskoga roda.]

Imenice na -o i -e
Imenice koje u nominativu jednine imaju nastavak -o i -e i označavaju bića nemaju
oblike množine, a oblik vokativa jednak im je obliku nominativa. Takve su npr.:
striko, babo, đedo, Branko, Vojo, Tale, Drale, Mile, Pavle, Bane, Rade, đele (hipok.)
i sl.
Od njih se razlikuju pozajmljenice u crnogorskome jeziku koje u nominativu jednine imaju završetak -o i pripadaju imenicama muškoga roda, a označavaju neživo.
Te imenice imaju i oblike množine. Takve su npr.: kimon-o, tang-o, lot-o, bing-o,
indig-o, korz-o i sl. U jednini se mijenjaju kao i ostale imenice muškoga roda sa
završetkom -o u nominativu jednine (npr. kimon-o – kimon-a – kimon-u), samo što
kao imenice koje označavaju neživo imaju akuzativ oblički istovjetan nominativu.
Međutim u množini se mijenjaju kao imenice srednjega roda (jed. kimon-o – mn.
kimon-a).
Napomena: Imenice muškoga roda tipa kotao, orao, posao; dio, razdio, predio i
sl. ne pripadaju imenicama na -o. To su imenice koje završavaju na -ø, a o u njima
nastalo je promjenom l > o (npr.: kotal-ø > kotao-ø – kotl-a).
Deklinacija imenica na -o
N:
G:
D:
A:
V:
I:
L:

strík-o
strík-a
strík-u
strík-a
strîk-o
strík-om
strík-u

Pér-o
Pér-a
Pér-u
Pér-a
Pêr-o
Pér-om
Pér-u

Vój-o
Vój-a
Vój-u
Vój-a
Vôj-o
Vój-om
Vój-u

Napomena: Promjena tipa Péro – Pérē – Péri; Vójo – Vójē – Vóji i sl. nije odlika
crnogorskoga jezika. Nastavak -a u nominativu množine tih imenica (npr.: Péra,
Vója, Báta, Míša) takođe nije karakteristika crnogorskoga jezika. Dvosložne vlastite
imenice s tim nastavkom u crnogorskome jeziku uvijek imaju kratkosilazni akcenat
70 MORFOLOGIJA

(na prvome slogu) i mijenjaju se kao imenice ženskoga roda, tj. gramatički pripadaju
imenicama ženskoga roda (npr.: Sȁv-a – Sȁv-ē; Mȁś-a – Mȁś-ē i sl.).
Deklinacija imenica na -e
Za razliku od imenica na -o koje u instrumentalu jednine imaju nastavak -om, imenice muškoga roda na -e imaju u tome padežu nastavak -em, npr.:
N:
G:
D:
A:
V:
I:
L:

Míl-e
Míl-a
Míl-u
Míl-a
Mîl-e
Míl-em
Míl-u

Rád-e
Rád-a
Rád-u
Rád-a
Râd-e
Rád-em
Rád-u

Bân-e
Bân-a
Bân-u
Bân-a
Bân-e
Bân-em
Bân-u

Napomena: Promjena tipa Mile – Mileta; Rade – Radeta; Bane – Baneta i sl. nije
odlika crnogorskoga jezika.
Vlastite imenice iz navedenih dviju paradigmi mogu imati i uzlazne i silazne akcente
(Vójo i Vôjo, Péro i Pêro, Ráde i Râde, Míle i Mîle).

Imenice na -ø
Kod imenica muškoga roda, kad označavaju živo, a u nominativu jednine završavaju
na -ø, akuzativ jednine oblički je istovjetan s genitivom jednine. Kad označavaju
neživo, oblik akuzativa jednine istovjetan je s oblikom nominativa jednine.
I jedne i druge imaju oblički istovjetan vokativ i nominativ množine, a u jednini vokativ završava na -e/-u. Pravilo da imenice muškoga roda na -ø čija osnova završava
na nepalatalni konsonant u vokativu imaju -e (npr. ban-e, grad-e, dan-e i sl.) i u instrumentalu jednine -om (npr. ban-om, grad-om, dan-om), a da imenice te vrste čija
osnova završava palatalnim konsonantom u vokativu jednine imaju -u (npr. kralj-u,
kovač-u i sl.) i u instrumentalu jednine -em (npr. kralj-em, kovač-em), poremećeno je
jezičkom analogijom (nivelacijom). To se pravilo očuvalo kad su u pitanju nastavci
instrumentala jednine, a u vezi s nastavcima vokativa jednine očuvalo se samo kod
imenica čija osnova završava na -k, -c, -g, -z, -h i -s koji ispred nastavka -e alterniraju sa č, ž i š (vojnik-ø: vojnik-e > vojnič-e; mjesec-ø: mjesec-e > mjeseč-e; vrag-ø:
vrag-e > vraž-e; knez-ø: knez-e > knež-e; duh-ø: duh-e > duš-e; siromah-ø: siromah-e
> siromaš-e). Odatle je nivelacija uticala da se npr. pored vokativa Miloš-u ravnopravno upotrebljava oblik Miloš-e (prema duh – duše). Nastavak -e iz vokativa jednine imenica čija osnova završava nepalatalnim konsonantom proširio se i na ostale
osnove, pa se danas ravnopravno upotrebljavaju oblici vokativa na -e i na -u, ili su
čak oblici s nastavkom -u prevladali, npr.: dan-ø: dan-u/dan-e; međed-ø: međed-u/
međed-e; telefon-ø: telefon-u/telefon-e i sl.
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 71

Imenice muškoga roda čija osnova završava sonantom r najčešće imaju dvojake nastavke za vokativ jednine (-u/-e) i za instrumental jednine (-em/-om), npr.: pisar-ø: pisar-u/
pisar-e // pisar-em/pisar-om; serdar-ø: serdar-u/serdar-e // serdar-em/serdar-om i sl.
Deklinacija imenica na -ø
živo
N:
G:
D:
A:
V:
I:
L:

jednina
mèđed-ø
mèđed-a
mèđed-u
mèđed-a
mèđed-e/-u
mèđed-om
mèđed-u

množina
mèđed-i
mȅđēd-ā
mèđed-ima
mèđed-e
mèđed-i
mèđed-ima
mèđed-ima

N:
G:
D:
A:
V:
I:
L:

jednina
pjèvāč-ø
pjeváč-a
pjeváč-u
pjeváč-a
pjeváč-u
pjeváč-em
pjeváč-u

množina
pjeváč-i
pjeváč-ā
pjeváč-ima
pjeváč-e
pjeváč-i
pjeváč-ima
pjeváč-ima

neživo
N:
G:
D:
A:
V:
I.
L:

jednina
telèfōn-ø
telefón-a
telefón-u
telèfōn-ø
telefón-e/-u
telefón-om
telefón-u

množina
telefón-i
telefón-ā
telefón-ima
telefón-e
telefón-i
telefón-ima
telefón-ima

N:
G:
D:
A:
V:
I.
L:

jednina
ogtāč-ø
ogrtáč-a
ogrtáč-u
ogtāč-ø
ogrtáč-u
ogrtáč-em
ogrtáč-u

množina
ogrtáč-i
ogrtáč-ā
ogrtáč-ima
ogrtáč-e
ogrtáč-i
ogrtáč-ima
ogrtáč-ima

72 MORFOLOGIJA

Već je rečeno da konsonanti k, g i h s kraja osnove imenica muškoga roda u vokativu
jednine ispred nastavka -e alterniraju sa č, ž i š. (Ista alternacija odnosi se i na konsonante c, z i s u tome položaju.) Ti konsonanti u nominativu množine istih imenica
ispred nastavka -i alterniraju sa c, z i s (npr.: vojnik-ø: vojnik-i > vojnic-i; sociolog-ø:
sociolog-i > socioloz-i; siromah-ø: siromah-i > siromas-i). O toj i ostalim glasovnim
promjenama bilo je više riječi u odjeljku o morfonologiji.
Imenica čovjek-ø u množini ima osnovu ljud-: ljud-i, ljud-ī, ljud-ima itd. Takve različite osnove nazivaju se supletivne osnove.
Imenice prst, nokat i gost u genitivu množine imaju trojake nastavke -a, -i i -iju:
prsta, prsti i prstiju; nokata, nokti i noktiju; gosta, gosti i gostiju. Genitivni nastavak
-a imenica gost i prst potisnut je iz standardnoga crnogorskog jezika.
Većina jednosložnih imenica muškoga roda u crnogorskome jeziku između osnove
i padežnih nastavaka za množinu ima morfem -ov-/-ev-. Morfem -ev- imaju imenice
čija osnova završava palatalnim konsonantom, a morfem -ov- imenice čija osnova
završava ostalim konsonantima, npr.: dub-ø – dub-ov-i; grad-ø – grad-ov-i; kralj-ø
– kralj-ev-i; bič-ø – bič-ev-i i sl. Međutim neke jednosložne imenice muškoga roda
nemaju toga množinskoga morfema, npr.: dan-i, konj-i, zub-i, đak-i > đac-i, mrav-i,
prst-i, brav-i, gost-i, pȁs-i > ps-i, jad-i, krak-i > krac-i, zrak-i > zrac-i i jednosložne
imenice muškoga roda koje označavaju imena naroda: Rus-i, Srb-i, Čes-i, Grk-i >
Grc-i, Rom-i i sl. Neke pak jednosložne imenice muškoga roda imaju množinske
oblike s množinskim morfemom -ov-/-ev- i bez njega, npr.: vuk-ø: vuk-ov-i/vuc-i;
duh-ø: duh-ov-i/dus-i; miš-ø: miš-ev-i/miš-i; brk-ø: brk-ov-i/brc-i; znak-ø: znak-ov-i/znac-i; zvuk-ø: zvuk-ov-i/zvuc-i. Dvosložne i trosložne imenice s nepostojanim
a uglavnom imaju množinski morfem -ov-/-ev-, npr.: otac-ø: otc-ev-i > otč-ev-i >
oč-ev-i; vjetar-ø: vjetr-ov-i; lakat-ø: lakt-ov-i; kotao-ø: kotl-ov-i; oganj-ø: ognj-ev-i; toranj-ø: tornj-ev-i; sajam-ø: sajm-ov-i i sl. Međutim imenice tipa vrabac-ø,
lovac-ø, konac-ø itd. nemaju množinski morfem -ov-/-ev-. I neke dvosložne imenice
(bez nepostojanoga a) imaju taj množinski morfem: golub-ø: golub-ov-i; vitez-ø: vitez-ov-i; galeb-ø: galeb-ov-i; lišaj-ø: lišaj-ev-i; kolut-ø: kolut-ov-i; prsten-ø: prsten-ov-i; pršljen-ø: pršljen-ov-i; gavran-ø: gavran-ov-i; soko-ø: sokol-ov-i; pojas-ø:
pojas-ev-i. Imenice koje u osnovi imaju -ije-, odnosno -i- ako mu slijedi o < l, imaju množinski morfem -ov-/-ev-, pri čemu -ije-/-i- alternira s -je- (viđeti odjeljak o
morfonologiji), npr.: cvijet-ø: cvjet-ov-i; svijet-ø: svjet-ov-i; dio-ø: djel-ov-i; lijek-ø:
ljek-ov-i; brijeg-ø: breg-ov-i; drijen-ø: dren-ov-i. (Grupa rje pri tome daje re kad joj
prethodi konsonant.)
Osnova nekih imenica muškoga roda, koje su porijeklom pozajmljenice u crnogorskome jeziku, završava na vokal. Ako ta osnova završava vokalom -i, u promjeni se
između nje i padežnih nastavaka umeće intervokalno j, npr.: žiri-ø – žiri-j-a – žiri-j-u
i sl.
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 73

I skraćenice se mijenjaju po padežima, ali se između njihove osnove i nastavaka
umeće crtica, npr. CNP-ø: CNP-a, CNP-u i sl.
IMENICE ŽENSKOGA RODA
Imenice ženskoga roda u crnogorskome jeziku završavaju na -a i -ø, a neke vlastite
imenice na -e.
Vlastite imenice ženskoga roda na -e (npr. Mare, Dese, Ike i sl.) zapravo su imenice na
-a, a -e u nominativu dobile su nivelacijom (analogijom) prema obliku vokativa. Stoga
se one mijenjaju po istome obrascu kao i vlastite imenice ženskoga roda na -a.
I imenice sa značenjem osoba muškoga pola koje završavaju na -a (npr.: gazda, vladika i sl.) pripadaju imenicama ženskoga roda.

Imenice na -a
Imenice ženskoga roda na -a mijenjaju se po istome obrascu i kad označavaju živo i
kad označavaju neživo. Isti obrazac važi i za imenice sa značenjem osoba muškoga
pola na -a, kao i za imenice đeca, braća, gospoda, vlastela i brojevne imenice na
-ojic-a (dvojica, obojica, trojica) i -oric-a (petorica, šestorica...).
Deklinacija:
N:
G:
D:
A:
V:
I:
L:

jednina
žèn-a
žèn-ē
žèn-i
žèn-u
žȅn-o
žèn-ōm
žèn-i

množina
žèn-e
žén-ā
žèn-ama
žèn-e
žȅn-e
žèn-ama
žèn-ama

Imenice sa značenjem osoba muškoga pola na -a u vokativu jednine mogu imati
dva nastavka: -o i -a, npr.: vladik-o i vladik-a, sudij-o i sudij-a i sl. Kad označavaju
vlastita imena, te imenice imaju samo nastavak -a u vokativu, npr.: Ilij-a, Milij-a,
Nikol-a, Mić-a, Maś-a i sl.
Imenice ženskoga roda na -ic-a u vokativu jednine imaju nastavak -e. Taj nastavak
imaju i kad označavaju neživo i kad označavaju živo, bez obzira na to kojega je pola,
npr.: Milic-e, Dragic-e, učiteljic-e, sestric-e, asistentic-e, kukavic-e, iźelic-e, varalic-e i sl. Imenice ženskoga roda na -kinj-a, koje označavaju profesiju ili zanimanje,
u vokativu jednine imaju nastavak -o, npr.: asistentkinj-o i sl.
Vlastite višesložne imenice ženskoga roda koje ne završavaju na -ic-a imaju u vokativu nastavak -a, npr.: Mìlen-a, Màrij-a, Brânk-a, Mìluš-a i sl.
74 MORFOLOGIJA

Vlastite dvosložne imenice ženskoga roda s kratkim akcentom imaju u vokativu nastavak -a, npr.: Mȉk-a, Vjȅr-a, Grȁn-a, Mȉl-ā, Nȁđ-a i sl.
Vlastite dvosložne imenice ženskoga roda s dugim akcentom imaju u vokativu nastavak -o i -e, npr.: nom. Vér-a – vok. Vêr-e/Vêr-o; nom. Míl-a – vok. Mîl-e/Mîl-o;
nom. Stán-a – vok. Stân-e/Stân-o; nom. Jél-a – vok. Jêl-e/Jêl-o i sl. Ako pak završavaju na konsonantski skup i pritom imaju silazne akcente, i one u vokativu jednine
imaju nastavak -a, npr.: Jûlk-a, Ôlg-a, Sȉnđ-a, Đȕrđ-a i sl.
Konsonanti k, g i h s kraja osnove imenica ženskoga roda u dativu i lokativu jednine
alterniraju sa c, z i s, npr.: ruk-a – ruc-i, muk-a – muc-i, Amerik-a – Americ-i, Rijek-a
– Rijeci; nog-a – noz-i, snag-a – snaz-i, Požeg-a – Požez-i; epoh-a – epos-i, svrh-a
– svrs-i i sl. Ta alternacija nije obuhvatila: a) neke zajedničke imenice u kojima bi
uglavnom došlo do promjene značenja, npr.: kik-a – kik-i, śik-a – śik-i, tuk-a – tuk-i,
sag-a – sag-i, koleg-a – koleg-i, kacig-a – kacig-i, lig-a – lig-i, drog-a – drog-i,
sfing-a – sfing-i, tog-a – tog-i, čerg-a – čerg-i, dug-a – dug-i, fug-a – fug-i, psih-a
– psih-i, sinegdoh-a – sinegdoh-i, maćeh-a – maćeh-i, snah-a – snah-i; b) hipokoristike, npr.: sek-a – sek-i, bak-a – bak-i, kok-a – kok-i, rog-a – rog-i; c) vlastita imena
(bez obzira na pol), npr.: Julk-a – Julk-i, Milk-a – Milk-i, Luk-a – Luk-i, Nik-a – Nik-i,
Mik-a – Mik-i, Olg-a – Olg-i, Drag-a – Drag-i, Mih-a – Mih-i; d) imenice ženskoga
roda koje označavaju pripadnice naroda, država ili geografskih prostranstava, npr.:
Crnogork-a – Crnogork-i, Hercegovk-a – Hercegovk-i, Bjelopoljk-a – Bjelopoljk-i,
Cetinjank-a – Cetinjank-i, Evropljank-a – Evropljank-i; e) neka geografska imena,
npr.: Bok-a – Bok-i, Krk-a – Krk-i, Mek-a – Mek-i, Volg-a – Volg-i; f) imenice čija
osnova završava na -ck-, -čk-, -ćk-, -zg- i -sh-, npr.: kock-a – kock-i, bock-a – bock-i,
mačk-a – mačk-i, tačk-a – tačk-i, bočk-a – bočk-i, kučk-a – kučk-i, praćk-a – praćk-i,
voćk-a – voćk-i, srećk-a – srećk-i, mazg-a – mazg-i, Drezg-a – Drezg-i, tezg-a –
tezg-i, rozg-a – rozg-i, Pash-a – Pash-i.
Imenice ženskoga roda čija osnova završava konsonantskom grupom tk u dativu i
lokativu jednine mogu imati (na kraju osnove) i c (< tc< tk) i tk, npr.: bitk-a – bic-i/
bitk-i, pripovijetk-a – pripovijec-i/pripovijetk-i i sl. No ako bi ta alternacija (tk > c)
izazvala promjenu značenja ili pak nejasnoće u značenju, konsonantska grupa tk s
kraja osnove tih imenica ostaće nepromijenjena, npr.: tetk-a – tetk-i, čestitk-a – čestitk-i, rešetk-a – rešetk-i, dośetk-a – dośetk-i, krletk-a – krletk-i, zagonetk-a – zagonetk-i, patk-a – patk-i, šutk-a – šutk-i, butk-a – butk-i, četk-a – četk-i, motk-a – motk-i
i sl.
Imenice ženskoga roda čija osnova završava konsonantskim grupama sk i šk u dativu
i lokativu jednine mogu imati (na kraju osnove) i neizmijenjene (sk i šk) i izmijenjene pomenute grupe (sc i šc), npr.: prask-a – prask-i/prasc-i, ljusk-a – ljusk-i/ljusc-i,
gusk-a – gusk-i/gusc-i, pušk-a – pušk-i/pušc-i, krušk-a – krušk-i/krušc-i, vašk-a –
vašk-i/vašc-i i sl.
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 75

Genitiv množine imenica ženskoga roda čija osnova završava konsonantskom grupom može biti trojak: -ā (npr. katedr-ā), -ā pri čemu se konsonantska grupa s kraja
osnove razbija dugim nepostojanim a (npr. pripovjedāk-ā) i ī (npr. sort-ī). Međutim
nastavak -ā bez nepostojanoga a koje se javlja u konsonantskoj grupi s kraja osnove
tih imenica u savremenome crnogorskom jeziku potisnut je nastavcima -ī i -ā s nepostojanim a u toj konsonantskoj grupi.
Imenice ženskoga roda čija osnova završava konsonantskom grupom db, ǯb, žb, žd,
zn, nǯ, mk, mp, rk, vk, tl, kn, ĺk, kl, pk, dr, nt, rt, čm, st i zm u savremenome crnogorskom jeziku u genitivu množine imaju uglavnom nastavak -ī, npr.: svadb-a – svadb-i,
narudžb-a – narudžb-i, izložb-a – izložb-i, goružd-a – goružd-i, kazn-a – kazn-i, narandž-a – narandž-i, zamk-a – zamk-i, klomp-a – klomp-i, povork-a – povork-i, mišolovk-a – mišolovk-i, pertl-a – pertl-i, jakn-a – jakn-i, boljk-a – boljk-i, muštikl-a –
muštikl-i, klopk-a – klopk-i, katedr-a – katedr-i, podumijent-a – podumijent-i, sort-a
– sort-i, sačm-a – sačm-i, pist-a – pist-i, pizm-a – pizm-i i sl. Te imenice se sasvim
rijetko u savremenome crnogorskom jeziku upotrebljavaju (u genitivu množine) s
nastavkom -ā bez nepostojanoga a u konsonantskoj grupi s kraja osnove, dok se s
nepostojanim a na tome mjestu više ne upotrebljavaju, izuzev oblika primjedab-a,
katedar-a, čizam-a i karat-a.
Imenice ženskoga roda čija osnova završava grupom jk u genitivu množine imaju
nastavak -ī, npr.: majk-i, bajk-i, lujk-i i sl. Izuzetak čini jedino imenica đevojka koja
u tome padežu ima nastavak -ā s nepostojanim a između j i k: đevojak-a.
Imenice ženskoga roda čija osnova završava konsonantskom grupom vc, gr, čk, nk,
sk, šk, tk, sm, sn, šń, tr, kv i gl u genitivu množine imaju nastavak -ā s nepostojanim (dugim) a između tih konsonanata, npr.: ovc-a – ovac-a, igr-a – igar-a, tačk-a
– tačak-a, bank-a – banak-a, dask-a – dasak-a, pušk-a – pušak-a, tetk-a – tetak-a,
pjesm-a – pjesam-a, usn-a – usan-a, trešnj-a – trešanj-a, vatr-a – vatar-a, tikv-a –
tikav-a, tigl-a – tigal-a i sl.
Imenice ženskoga roda čija osnova završava konsonantskom grupom ck, ćk, bĺ, tv u
genitivu množine imaju nastavak -ī i -ā s nepostojanim (dugim) a između tih konsonanata, npr.: kock-a – kock-i/kocak-a, plećk-a – plećk-i/plećak-a, zublj-a – zublj-i/
zubalj-a, kletv-a – kletv-i/kletav-a i sl.
Imenice ženskoga roda na -a čija osnova završava konsonantskim grupama st i zd
imaju u genitivu množine nastavak -ā, a između tih konsonanata nikad se ne javlja
nepostojano a, npr.: last-a, krast-a, brazd-a, zvijezd-a, žlijezd-a i sl.
Imenice ruk-a, nog-a i slug-a u genitivu množine pored nastavka -ā imaju i nastavak
-ū: ruk-a – ruk-ā/ruk-ū, nog-a – nog-ā/nog-ū, slug-a – slug-ā/slug-ū.

76 MORFOLOGIJA

Imenice na -ø
Imenice ženskoga roda na -ø imenice su čija osnova završava na konsonant (npr.:
laž, peć, moć), na konsonantsku grupu (npr.: kost, mast, čast) i na o koje je nastalo
od l (npr.: misao, zamisao). Konsonantske grupe sl > so, sn i zn s kraja osnove razdvojene su u nominativu jednine nepostojanim a (npr.: misao-ø – misl-i, zamisao-ø
– zamisl-i, plijesan-ø – plijesn-i, bojazan-ø – bojazn-i, sablazan-ø – sablazn-i i sl.
Deklinacija:
N:
G:
D:
A:
V:
I:
L:

jednina
mâst-ø
mâst-i
mâst-i
mâst-ø
mâst-i
mâšć-u/mâst-i
mâst-i

množina
mâst-i
mást-ī
mást-ima
mâst-i
mâst-i
mást-ima
mást-ima

Nastavci instrumentala jednine imenica ženskoga roda na -ø su: -ju, -u i -i.
Nastavke -u i -i imaju imenice ženskoga roda čija osnova završava na ć: moć-ø –
moć-u/moć-i, noć-ø – noć-i/noć-u i sl.
Instrumental s nastavkom -ju/-u može se koristiti u svim slučajevima, a instrumental
s nastavkom -i koristi se kad uz njega stoji prijedlog, zamjenica, broj ili pridjev, npr.:
On je to postigao riječju. – S riječju ne možeš, ali riječju možeš. – On je to postigao
jednom riječi/riječju. // On je to postigao lijepom riječi/riječju. // On je to postigao
tom riječi/riječju.
Sonant j iz nastavka -ju izaziva jotaciju nenepčanih konsonanata i konsonantskih
grupa s kraja osnove, npr.: pamet-ø – pameć-u, krv-ø – krvlj-u, glad-ø – glađ-u,
misao-ø – mišlj-u, mast-ø – mašć-u i sl. (Viđeti o tome više u poglavlju o jotaciji.)
Po obrascu promjene imenica ženskoga roda na -ø mijenjaju se i zbirne imenice na
-ad-ø. Te imenice u instrumentalu jednine imaju samo nastavak -i (prasad-ø – prasad-i, telad-ø – telad-i, momčad-ø – momčad-i).
Po istome obrascu mijenja se i imenica kost-ø. U genitivu množine ta imenica pored
nastavka -ī ima i nastavak -ijū: kost-ø – kost-ī/kost-ijū.
I imenice oko i uho u množini mijenjaju se po obrascu imenica ženskoga roda na -ø.
U genitivu množine one pored nastavka -ī imaju i nastavak -ijū: oč-i – oč-ī/oč-ijū,
uš-i – uš-ī/uš-ijū.

GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 77

Imenice kći i mati u crnogorskome jeziku i u osnovnome obliku glase šćer (kćer)
i mater. U instrumentalu jednine imaju nastavke -i i -om: šćer-ø (kćer-ø) – šćer-i
(kćer-i)/šćer-om (kćer-om), mater-ø – mater-i/mater-om.
IMENICE SREDNJEGA RODA
Imenice srednjega roda u crnogorskome jeziku završavaju nastavcima -o, -e i -ø.

Imenice na -o i -e
Imenice srednjega roda čija osnova završava nenepčanim konsonantom imaju nastavak -o u osnovnome obliku (npr.: sel-o, neb-o, krd-o i sl.), a imenice srednjega
roda čija osnova završava nepčanim konsonantom imaju nastavak -e u osnovnome
obliku (npr.: ostožj-e, narječj-e, imanj-e, cvijeć-e i sl.). Taj nastavak (-e) imaju i neke
imenice čija osnova završava na -c i -r (npr.: lic-e, src-e, mor-e).
Deklinacija:
jednina
N:
G:
D:
A:
V:
I:
L:

kȍl-o
kȍl-a
kȍl-u
kȍl-o
kȍl-o
kȍl-om
kȍl-u

množina
vijèć-e
vijèć-a
vijèć-u
vijèć-e
vijèć-e
vijèć-em
vijèć-u

kȍl-a
kôl-ā
kȍl-ima
kȍl-a
kȍl-a
kȍl-ima
kȍl-ima

vijèć-a
vijéć-ā
vijèć-ima
vijèć-a
vijèć-a
vijèć-ima
vijèć-ima

Imenice srednjega roda imaju oblički istovjetan nominativ, akuzativ i vokativ (i u
jednini i u množini).
Instrumental jednine imenica srednjega roda na -o ima nastavak -om, a imenice srednjega roda na -e imaju nastavak -em u tome padežu. Ti su nastavci uslovljeni palatalnošću, odnosno nepalatalnošću, krajnjega konsonanta.
U genitivu množine imenica srednjega roda na -o čija osnova završava konsonantskim grupama javlja se nepostojano a, npr.: stabl-o – stabal-a, vesl-o – vesal-a,
sidr-o – sidar-a i sl.

Imenice na -ø
Nastavkom -ø završavaju imenice srednjega roda koje znače nešto mlado ili malo,
a -e- ispred nastavka -ø u kosim padežima alternira sa -et- i -en-, npr. dojenč-e-ø –
dojenč-et-a, śem-e-ø – śem-en-a. Ako te imenice imaju ije kao alternant jata (ě), ono
će ispred -et- / -en- alternirati s je (odnosno e ako se pred njim nađe konsonantska
grupa), npr.: ždrijeb-e-ø – ždreb-et-a; vrijem-e-ø – vrem-en-a.
78 MORFOLOGIJA

Imenice srednjega roda koje ispred -ø imaju morfem -e- koji u kosim padežima
alternira sa -et- umjesto množine imaju zbirne imenice na -ad-ø i mijenjaju se kao
imenice ženskoga roda na -ø. Imenica dijet-e-ø u množini ima oblik zbirne imenice
đec-a i mijenja se po obrascu jednine imenica ženskoga roda na -a.
Deklinacija:
- imenice kod kojih morfem -e- alternira sa -et- u kosim padežima
N:
G:
D:
A:
V:
I:
L:

jednina
tèl-e-ø
tèl-et-a
tèl-et-u
tèl-e-ø
tèl-e-ø
tèl-et-om
tèl-et-u

- imenice kod kojih morfem -e- alternira sa -en- u kosim padežima
N:
G:
D:
A:
V:
I:
L:

jednina
śȅm-e-ø
śȅm-en-a
śȅm-en-u
śȅm-e-ø
śȅm-e-ø
śȅm-en-om
śȅm-en-u

množina
śȅm-en-a
śȅm-ēn-ā
śȅm-en-ima
śȅm-en-a
śȅm-en-a
śȅm-en-ima
śȅm-en-ima

śem-èn-a
śem-én-ā
śem-èn-ima
śem-èn-a
śem-èn-a
śem-èn-ima
śem-èn-ima

Neke imenice srednjega roda na -ø čija osnova završava konsonantskom grupom u
kojoj je krajnji konsonant c mijenjaju se i po obrascu imenica srednjega roda na -e,
npr.: žumanc-e-ø – žumanc-et-a i žumanc-e – žumanc-a, rebarc-e-ø – rebarc-et-a i
rebarc-e – rebarc-a i sl. U genitivu množine, kad se mijenjaju kao imenice na -e,
imaju nepostojano a u konsonantskoj grupi s kraja osnove, npr.: žumanac-a, bjelanac-a, jajac-a, rebarac-a i sl.

BROJEVNE IMENICE
Brojevne imenice završavaju na -ojic-a (npr.: dvojica, obojica, trojica), -oric-a (npr.:
četvorica, petorica, šestorica), -oje-ø (npr.: dvoje, oboje, troje) i -or-o (npr.: četvoro,
petoro, šestoro).

GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 79

Imenice na -ojic-a i -oric-a
Brojevne imenice na -ojic-a i -oric-a stoje uz imenice koje označavaju muški pol,
npr.: dvojica sinova, trojica seljaka, četvorica pješaka i sl. Imenice, zamjenice i pridjevi koji se na njih odnose stoje u genitivu množine, npr.: trojica mojih bliskih saradnika, četvorica tvojih dobrih drugova i sl. Jedino lična zamjenica (takođe u genitivu množine) ide ispred tih brojevnih imenica, npr.: nas dvojica, njih četvorica i sl.
U kongruenciji one se ponašaju kao imenice srednjega roda množine, npr.: Obojica
su došla; Četvorica su zaplakala; a u promjeni kao imenice ženskoga roda jednine,
npr.: S obojicom su bili u dobrim odnosima; Začu se glas četvorice ljudi.
Deklinacija:
N:
G:
D:
A:
V:
I:
L:

dv-òjic-a
dv-òjic-ē
dv-òjic-i
dv-òjic-u
dv-òjic-o
dv-òjic-ōm
dv-òjic-i

pet-òric-a
pet-òric-ē
pet-òric-i
pet-òric-u
pet-òric-o
pet-òric-ōm
pet-òric-i

Imenice na -oje-ø i -or-o
Brojevne imenice na -oje-ø i -or-o stoje uz imenice koje označavaju oba pola ili uz
imenice koje označavaju podmladak (ljudi ili životinja), npr.: dvoje ljudi, troje đece,
četvoro teladi, šestoro mačadi i sl. Imenice, zamjenice i pridjevi i uz te brojevne
imenice stoje u genitivu množine, a lična zamjenica ide ispred njih, npr.: dvoje mojih
dragih unučadi, šestoro njezine male mačadi i sl. U kongruenciji se ponašaju kao
imenice srednjega roda jednine, npr.: Pjevalo je dvoje đece; Slijedilo ju je petoro
piladi. Genitiv tih imenica najčešće se upotrebljava u obliku nominativa s prijedlozima.
Deklinacija:
N:
G:
D:
A:
V:
I:
L:

80 MORFOLOGIJA

dv-ȍje-ø
dv-ó-ga/dv-òjē-ga
dv-ó-ma/dv-òje-ma
dv-ȍje-ø
dv-ȍje-ø
dv-ó-ma/dv-òjē-ma
dv-ó-ma/dv-òjē-ma

pȅt-or-o
pet-ór-ga
pet-ór-ma
pȅt-or-o
pȅt-or-o
pet-ór-ma
pet-ór-ma

ovakav/ovakvi. 5. svašta. njegov. zamjenice se dijele na: 1. upitne zamjenice ko i što. Po značenju. koliki?. povratno-prisvojne (refleksivno-posesivne): svoj. čiji i neodređene zamjenice složene s njima (npr. što. svačiji. 3. kogođ/kogod. ma koji. kakavgođ/kakavgod. nešto. ono // mi. 4. nikoji. ma čiji.: nekoji/neki. đešto. njen/njezin. ko gođ/ko god. niko. 2. lične (personalne): ja. neodređene (indefinitne): neko. on. tvoj. što?. čiji?. prisvojne (posesivne): moj. odnosno po onome na što upućuju. bilo čiji.: neko. nikoji. ma što. što gođ/što god. kojigođ/kojigod. štogođ/štogod. onakav/onakvi. niko. upitne koji. svakakav/svakakvi. neodređene zamjenice složene sa ko i što (npr. vaš. nikakav). 2. To su prisvojne. ništa) i povratna zamjenica sebe (se). nečiji. kakav/kakvi. išta. odnosne (relativne): ko. pokazne. koji gođ/koji god. nekakav/nekakvi.ZAMJENICE Zamjenice su riječi koje zamjenjuju imena bića. nikakav/nikakvi. čiji gođ/čiji god. bilo ko. ičiji. 8. ništa. predmeta. čijigođ/čijigod. ikoji. ovoliki. koji. nečiji. ikakav/ikakvi. one. njihov. pokazne (demonstrativne): ovaj. ti. bilo koji. vi. 6. svojstava i pojava. kakav gođ/kakav god. taj. Kao i pridjevi. kakav. upitne (interogativne): ko?. koliki. ničiji. i one imaju sva tri roda i oba broja. koji?. To su lične. toliki. povratne (refleksivne): sebe (se). nekakav. oni. ma ko. nekoji/neki. onaj. 7. ona. iko. đekakav. nešto. đekoji. čiji. svako. bilo kakav. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 81 . Po funkciji se zamjenice dijele na: 1. Pridjevske – zamjenjuju pridjeve i brojeve i upotrebljavaju se uz (samostalne) riječi koje određuju. odnosno upućuju na imenice kojima se ti pojmovi označavaju. onoliki. ma kakav. takav/takvi. kakav?/kakvi?. bilo što. naš. đeko. Imeničke – zamjenjuju imenice i nezavisne su od drugih riječi u rečenici. ona. đečiji. svakoji/svaki.

on / ono: nj.: j-. vi – v-.: tob. Njihove osnove u promjeni su: ja – men-.: m-. Alternirane se osnove javljaju i u nenaglašenim oblicima jednine ličnih zamjenica: ja: men. ti – teb-. oni – nj-.LIČNE ZAMJENICE Lične zamjenice imaju supletivnu promjenu. Deklinacija ličnih zamjenica Lična zamjenica ja N: G: D: A: V: I: L: naglašeni oblik jâ mèn-e mèn-i mèn-e mn-ôm /mn-óme mèn-i nenaglašeni oblik m-e m-i m-e - Lična zamjenica ti N: G: D: A: V: I: L: naglašeni oblik t-î tèb-e tèb-i tèb-e t-î tȍb-ōm tèb-i nenaglašeni oblik t-e t-i t-e - Lična zamjenica on N: G: D: A: V: I: L: 82 MORFOLOGIJA naglašeni oblik ôn-ø nj-èga nj-èmu nj-èga nj-îm/njíme nj-èmu nenaglašeni oblik ø-ga ø-mu ø-ga/nj-ø - .(tobom). U instrumentalu jednine zamjenica ja i ti javlja se alternirana osnova: ja: men. ti: teb.: mn. ti: teb.(mnom).: ø-. mi – n-. on / ona / ono – nj-.: t-. ona: nj.

Lična zamjenica ona N: G: D: A: V: I: L: naglašeni oblik òn-a nj-ê nj-ôj nj-û nj-ôm/nj-óme nj-ôj nenaglašeni oblik j-e j-oj j-u/j-e - Lična zamjenica ono N: G: D: A: V: I: L: naglašeni oblik òn-o nj-èga nj-èmu nj-èga nj-îm/njíme nj-èmu nenaglašeni oblik ø-ga ø-mu ø-ga - Lična zamjenica mi N: G: D: A: V: I: L: naglašeni oblik m-î n-âs n-ȁma n-âs n-ȁma n-ȁma nenaglašeni oblik n-as n-am n-as - Lična zamjenica vi N: G: D: A: V: I: L: naglašeni oblik v-î v-âs v-ȁma v-âs v-î v-ȁma v-ȁma nenaglašeni oblik v-as v-am v-as - GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 83 .

Nenaglašene zamjenice se jedna uz drugu javljaju po pravilu: dativ + genitiv / akuzativ. a ne tèbe. Upotrebljava se samo za označavanje odnosa prema subjek84 MORFOLOGIJA . npr.: od mène. one. ona N: G: D: A: V: I: L: naglašeni oblik òn-i /òn-e /òn-a nj-îh nj-ȉma nj-îh nj-ȉma nj-ȉma nenaglašeni oblik ø-ih ø-im ø-ih - Napomena: Nenaglašeni oblik dativa i akuzativa lične zamjenica mi i vi dvojak je i glasi: mi: nam – ni (dativ) i nas – ne (akuzativ). Oblici ni / ne / vi / ve obilježje su razgovornoga stila. – Nȁma su rekli da dođemo (a ne vȁma). Nenaglašeni oblik ju (<ona) umjesto oblika je (<ona) javlja se samo uz glagolsku enklitiku je da bi se izbjegla dvostruka upotreba te oblički istovjetne riječi (je). lica. Kad se upotrebljavaju s prijedlozima.: On ju je vidio.: Njega su tada tražili mnogi. i 3. Upotreba naglašenih oblika uslovljena je mjestom u rečenici. a oblik mnȏm s prijedlozima. npr. potvrđuju rečenice u kojima se oni upotrebljavaju na neprvom mjestu u nenaglašenome obliku. tj. uz njîh. vi: vam – vi (dativ) i vas – ve (akuzativ). – Ona mi ju je poklonila davno. POVRATNA ZAMJENICA SEBE Povratna zamjenica sèbe naziva se i lična zamjenica za svako lice jer služi za označavanje i 1. – Neka mi ga.: Pozvali su mène.: Tada su ga tražili mnogi. npr. 2. – Eno mi ih ispred kuće i sl. upotrebljavaju se naglašeni oblici (bez obzira na mjesto koje one zauzimaju u rečenici). npr. npr. rečeničnim akcentom i prijedlozima koji uz njih stoje: 1. Kad se lična zamjenica nalazi na početku rečenice. Oblik instrumentala mnóme (<ja) upotrebljava se bez prijedloga. i 2.: Dao sam joj ga prošle neđelje. – Srio ju je. Upotreba nenaglašenih oblika ličnih zamjenica znatno je češća od naglašenih.Lična zamjenica oni. lične zamjenice su u naglašenome obliku. ako se zamjenice upotrebljavaju konstrastivno jedna u odnosu na drugu. 3. Da takve oblike nameće početno mjesto u rečenici. ona se redovno upotrebljava u naglašenome obliku. prema tèbi. za vâs i sl. Ako je rečenični akcenat na zamjenici. npr.

naš. Nenaglašeni oblik (se) ima samo u akuzativu. tvoj. njihov. trećemu licu jednine muškoga roda (on) prisvojna zamjenica njegov (tj. Pošto se nikad ne upotrebljava u obliku subjekta. vaš-a. drugome licu množine (vi) prisvojna zamjenica vaš (tj. njegov-o). vaš. vaš-ø. njegov-a. njegov-a. njen-a/njezin-a. trećemu licu jednine srednjega roda (ono) prisvojna zamjenica njegov (tj. Prvome licu jednine (ja) odgovara prisvojna zamjenica moj (tj. tvoj-a. Deklinacija Zamjenica môj jednina môj-ø mòj-eg(a)/mô-g(a) mòj-em(u)/mô-m(e) mòj-eg(a)/mô-g(a) za neživo: mȏj-ø V: mȏj-ø I: mòj-im L: mòj-em(u)/mô-m(e) množina mòj-i mòj-īh mòj-im(a) N: G: D: A: za živo: mòj-e mòj-i mòj-im(a) mòj-im(a) Zamjenica mòja N: G: jednina môj-a mòj-ē množina mòj-e mòj-īh GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 85 . njen-o/njezin-o). naš-e). drugome licu jednine (ti) prisvojna zamjenica tvoj (tj. ona se javlja samo u zavisnim padežima. naš-ø. njegov-o). njen-ø/ njezin-ø. trećemu licu množine oni – one – ona prisvojna zamjenica njihov (tj. tvoj-ø. njegov-ø. njihov-a. moj-a.tu. njegov-ø. njen/njezin. njihov-o). njegov. moj-e). prvome licu množine (mi) prisvojna zamjenica naš (tj. trećemu licu jednine ženskoga roda (ona) prisvojna zamjenica njen/njezin (tj. vaš-e). moj-ø. Deklinacija: N: G: D: A: V: I: L: sèb-e sèb-i sèb-e/se sȍb-ōm sèb-i PRISVOJNE ZAMJENICE Prisvojne zamjenice su moj. tvoj-e). naš-a. njihov-ø.

vaš-ø. tvoj-a.D: A: V: I: L: mòj-ōj mòj-u mòj-a mòj-ōm mòj-ōj mòj-im(a) mòj-e mòj-e mòj-im(a) mòj-im(a) Zamjenica mòje N: G: D: A: V: I: L: jednina mòj-e mòj-eg(a)/mô-g(a) mòj-em(u)/mô-m(e) mòj-e mòj-e mòj-im mòj-em(u)/mô-m(e) množina mòj-a mòj-īh mòj-im(a) mòj-a mòj-a mòj-im(a) mòj-im(a) Zamjenice tvoj-ø. moj-e. moj-a. naš-e. naš-a. vaš-e mijenjaju se po obrascu promjene zamjenica moj-ø. naš-ø. Zamjenica njègov jednina njègov-ø njègov-a /njègov-og(a) njègov-u/njègov-om(e) njègov-a /njègov-og(a) za neživo: njègov-ø V: njègov-ø I: njègov-im L: njègov-u/njegov-om(e) N: G: D: A: za živo: Zamjenica njègova N: G: D: A: V: I: L: 86 MORFOLOGIJA jednina njègov-a njègov-e njègov-ōj njègov-u njègov-a njègov-ōm njègov-ōj množina njègov-e njègov-īh njègov-im(a) njègov-e njègov-e njègov-im(a) njègov-im(a) množina njègov-i njègov-īh njègov-im(a) njègov-e njègov-i njègov-im(a) njègov-im(a) . vaš-a. tvoj-e.

– Oplakivahu svoju đecu. u. svoj-a. moj-a. tada se ti pridjevi i brojevi upotrebljavaju u obliku bez krajnjega a. njegovoga dobrog prijatelja. ov-akv-o // ov-olik-ø/ov-olik-i.: Tražio sam svoje drugove. ti – t-akav-ø/t-akv-i. -ima nađu u sintagmama s pridjevima ili brojevima. moj-e. njen-o/njezin-o. njihov-ø. -emu. Kad se lične zamjenice u padežnim oblicima na -a. POKAZNE ZAMJENICE Pokazne zamjenice pokazuju ili upućuju na lica. Za upućivanje na lice i predmet što se nalaze pored onoga s kime se govori (tj. i 3. -ome. njegov-a. u njegovoj prostornoj ili vremenskoj blizini. POVRATNO-PRISVOJNA ZAMJENICA SVÔJ Povratno-prisvojna zamjenica svȏj-ø. Za upućivanje na lice i predmet što se nalaze pored govornoga lica (tj. svòj-e izražava i povratnost i prisvojnost (pripadnost). svojstva i pojave. upotrebljava se zamjenica svoj-ø. t-a. e. na 3. tvojemu dobrom prijatelju. svòj-a. -oga. – Viđeli su svoju kuću. njihov-o mijenjaju se po obrascu promjene zamjenica njegov-ø. lice) ili na lice koje je udaljeno od lica koja govore. lica). i 2. predmete. Naziva se još i povratno-prisvojna zamjenica za svako lice jer se njome označava i 1. ov-olik-a. upotrebljava se pokazna zamjenica ov-aj. pojave ili osobine: ja – ov-akav-ø. lice. on-a. t-akv-o GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 87 . tvome dobrom prijatelju. njihov-a. on-o. pored 2. svoj-e mijenjaju se po obrascu promjene zamjenica moj-ø. npr. npr. Kad ono što se kazuje imenicom pripada subjektu. upotrebljava se zamjenica on-aj. ov-o. ov-a. njen-a/njezin-a. Kad se upućuje na neprisutno lice (tj. ov-olik-o. t-akv-a.: njegova dobrog prijatelja. Zamjenice svoj-ø.Zamjenica njègovo N: G: D: A: V: I: L: jednina njègov-o njègov-a /njègov-og(a) njègov-u/njègov-om(e) njègov-o/njègov-og(a) njègov-o njègov-im njègov-u/njegov-om(e) množina njègov-a njègov-īh njègov-im(a) njègov-a njègov-a njègov-im(a) njègov-im(a) Zamjenice njen-ø /njezin-ø. t-o. lica) upotrebljava se zamjenica t-aj. ov-akv-a. Isto važi i za upućivanje na svojstva. njegov-o. našima dobrim prijateljima i sl. svoj-a. svoj-e. pored 1.

t-olik-a. on-olik-a. on-olik-o. ali s drugačijim akcentom.// t-olik-ø. on-akv-a. t-ô. Po tome se obrascu. t-olik-o. Deklinacija Zamjenica ovāj jednina N: òv-āj G: òv-ōg(a) D: òv-ōm(e) A: za živo: òv-ōg(a) za neživo: òv-āj V: I: òv-īm L: òv-ōm(e) množina òv-ī òv-īh òv-īm(a) òv-ē òv-īm(a) òv-īm(a) Zamjenica òvā N: G: D: A: V: I: L: jednina òv-ā òv-ē òv-ōj òv-ū òv-ōj òv-ōm množina òv-ē òv-īh òv-īm(a) òv-ē òv-īm(a) òv-īm(a) jednina òv-ō òv-ōg(a) òv-ōm(e) òv-ō òv-īm òv-ōm(e) množina òv-ā òv-īh òv-īm(a) òv-ā òv-īm(a) òv-īm(a) Zamjenica òvō N: G: D: A: V: I: L: Zamjenice òn-āj. t-â. on – on-akav-ø/on-akv-i. on-akv-o // on-olik-i. òn-ā. ov-a. 88 MORFOLOGIJA . òn-ō mijenjaju se po obrascu promjene zamjenica ov-aj. mijenjaju i zamjenice t-âj. ov-o.

ov-àkv-o/ov-àkv-ō.: toga lijepog đeteta. u. UPITNE I ODNOSNE ZAMJENICE Upitne i odnosne zamjenice su ko. čiji. on-àkav-ø/ on-àkv-ī. Deklinacija Zamjenica kȍ N: G: D: A: V: I: L: k-ȍ k-óga/k-ôg k-óme/k-ôm k-óga/k-ôg k-íme/k-îm kóme/k-ôm GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 89 . t-òlik-a/ t-òlik-ā. što. kakav/kakvi. kolik/koliki. e.: Koji je to čovjek? – To je čovjek kojega smo lani upoznali. npr. Viđeti o tome u odjeljku o upitnim zamjenicama. on-òlik-o/on-olìk-ō mijenjaju se po obrascu promjene upitne zamjenice kòlik-ø/kolìk-ī. Npr. on-òlik-ø/on-olìk-ī.Zamjenica tâj jednina t-âj t-ȍga/t-ôg t-ȍme/t-ôm t-ȍga/t-ôg za neživo: t-âj V: I: t-îm L: t-ȍme/t-ôm N: G: D: A: za živo: množina t-î t-îh t-îm(a) t-ê t-îm(a) t-îm(a) Zamjenice ov-àkav-ø/ov-àkv-ī. ov-àkv-a/ov-àkv-ā. ov-òlik-a/ov-òlik-ā. kolìk-o/kolìk-ō. -ima nađu u sintagmama s pridjevima ili brojevima. on-òlik-a/on-olìk-ā. kolìk-a/kolìk-ā. a značenje odnosnih zamjenica u odnosnim rečenicama kad vezuju te rečenice s riječima ili djelovima rečenice na koje se odnose. tada se ti pridjevi i brojevi upotrebljavaju u obliku bez krajnjega a. t-òlik-o/t-òlik-ō. on-àkv-a/ov-àkv-ā. kàkv-a/kàkv-ā. t-òlik-ø/t-òlik-ī. Značenje upitnih zamjenica imaju u upitnim rečenicama. Kad se pokazne zamjenice u padežnim oblicima na -a. Zamjenice ov-òlik-ø/ov-òlik-ī. koji. ovome našem đetetu i sl. -emu. -oga. kàkv-o/kàkv-ō. ov-òlik-o/ov-òlik-ō. -ome. on-àkv-o/ov-àkv-ō mijenjaju se po obrascu promjene upitne zamjenice kàkav-ø/kàkv-ī.

čìjā. kòjā. kòjē mijenjaju se kao i zamjenice čìjī. čìjē. 90 MORFOLOGIJA .Zamjenica štȍ N: G: D: A: V: I: L: št(//č)-ȍ č-èga č-èmu/č-ȅm štȍ č-íme/č-îm č-èmu/č-ȅm Zamjenica čìjī jednina N: čìj-ī G: čìj-ēg(a) D: čìj-ēm(u) A: za živo: čìj-ēg(a) za neživo: čìj-ī V: I: čìj-ēm(u) L: čìj-īm množina čìj-ī čìj-īh čìj-īm(a) čìj-ē čìj-īm(a) čìj-īm(a) Zamjenica čìjā N: G: D: A: V: I: L: jednina čìj-ā čìj-ē čìj-ōj čìj-ū čìj-ōm čìj-ōj množina čìj-ē čìj-īh čìj-īm(a) čìj-ē čìj-īm(a) čìj-īm(a) jednina čìj-ē čìj-ēg(a) čìj-ēm(u) čìj-ē čìj-īm čìj-ēm(u) množina čìj-ā čìj-īh čìj-īm(a) čìj-ā čìj-īm(a) čìj-īm(a) Zamjenica čìjē N: G: D: A: V: I: L: Napomena: Zamjenice kòjī.

Zamjenica kàkav jednina kàkav-ø kàkv-a kàkv-u kàkv-a za neživo: kàkav-ø V: I: kàkv-īm L: kàkv-u N: G: D: A: za živo: množina kàkv-i kàkv-īh kàkv-īm(a) kàkv-e kàkv-īm(a) kàkv-īm(a) Zamjenica kàkva N: G: D: A: V: I: L: jednina kàkv-a kàkv-ē kàkv-ōj kàkv-u kàkv-ōm kàkv-ōj množina kàkv-e kàkv-īh kàkv-īm(a) kàkv-e kàkv-īm(a) kàkv-īm(a) jednina kàkv-o kàkv-a kàkv-u kàkv-o kàkv-īm kàkv-u množina kàkv-a kàkv-īh kàkv-īm(a) kàkv-a kàkv-īm(a) kàkv-īm(a) jednina kàkv-ī kàkv-ōg(a) kàkv-ōm(e) kàkv-ōg(a) kàkv-ī kàkv-īm kàkv-ōm(e) množina kàkv-ī kàkv-īh kàkv-īm(a) Zamjenica kàkvo N: G: D: A: V: I: L: Zamjenica kàkvī N: G: D: A: za živo: za neživo: V: I: L: kàkv-ē kàkv-īm(a) kàkv-īm(a) GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 91 .

Zamjenica kàkvā N: G: D: A: V: I: L: jednina kàkv-ā kàkv-ē kàkv-ōj kàkv-ū kàkv-ōm kàkv-ōj množina kàkv-ē kàkv-īh kàkv-īm(a) kàkv-ē kàkv-īm(a) kàkv-īm(a) jednina kàkv-ō kàkv-ōg(a) kàkv-ōm(e) kàkv-ō kàkv-īm kàkv-ōm(e) množina kàkv-ā kàkv-īh kàkv-īm(a) kàkv-ā kàkv-īm(a) kàkv-īm(a) Zamjenica kàkvō N: G: D: A: V: I: L: Zamjenica kòlik jednina kòlik-ø kòlik-a kòlik-u kòlik-a za neživo: kòlik-ø V: I: kòlik-īm L: kòlik-u N: G: D: A: za živo: množina kòlik-i kòlik-īh kòlik-īm(a) kòlik-ē kòlik-īm(a) kòlik-īm(a) Zamjenica kolìka N: G: D: A: V: I: L: 92 MORFOLOGIJA jednina kolìk-a kolìk-ē kolìk-ōj kolìk-u kolìk-ōm kolìk-ōj množina kolìk-e kolìk-īh kolìk-īm(a) kolìk-e kolìk-īm(a) kolìk-īm(a) .

Zamjenica kolìko N: G: D: A: V: I: L: jednina kolìk-o kolìk-a kolìk-u kolìk-o kolìk-īm kolìk-u množina kolìk-a kolìk-īh kolìk-īm(a) kolìk-a kolìk-īm(a) kolìk-īm(a) Zamjenica kolìkī jednina kolìk-ī kolìk-ōg(a) kolìk-ōm(e) kolìk-ōg(a) za neživo: kolìk-ī V: I: kolìk-īm L: kolìk-ōm(e) N: G: D: A: za živo: množina kolìk-ī kolìk-īh kolìk-īm(a) kolìk-ē kolìk-īm(a) kolìk-īm(a) Zamjenica kolìkā N: G: D: A: V: I: L: jednina kolìk-ā kolìk-ē kolìk-ōj kolìk-ū kolìk-ōm kolìk-ōj množina kolìk-ē kolìk-īh kolìk-īm(a) kolìk-ē kolìk-īm(a) kolìk-īm(a) jednina kolìk-ō kolìk-ōg(a) kolìk-ōm(e) kolìk-ō kolìk-īm kolìk-ōm(e) množina kolìk-ā kolìk-īh kolìk-īm(a) kolìk-ā kolìk-īm(a) kolìk-īm(a) Zamjenica kolìkō N: G: D: A: V: I: L: GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 93 .

-e. i-. Proste neodređene zamjenice mijenjaju se po istome obrascu kao i upitne i odnosne zamjenice.).. Neodređene zamjenice mogu biti proste..: neko. -ā. -ā. -ā.. Proste su: ko. kakvo. koj-ī.. kakva. -a. -ē.) 94 MORFOLOGIJA . kakvo. što. što. -o s rječcom god/gođ kao sufiksom (npr. ma čiji itd. što god/što gođ itd. đečiji.: kogod/kogođ. bilo što. iko. -ā. -e. đekoji itd. kakvo. ništa. đe. koj-ī. štogod/štogođ itd. kakav-ø. kakva. kojeko. kakvo.). vaskolik. bilo čijī – ili u obrnutome redu). -ā.). kakav-ø.. -ē. vas-/sva-/sve-. -ā. zamjenice ko. npr. koj-ī. što.). -a. koj-ī. kakav-ø. niko. išta. -ē. ni-. što. šta. (Viđeti o tome u poglavlju o upitnim i odnosnim zamjenicama. svakoji. čij-ī. đeko. zamjenice ko. kakav-ø.. -ā. -ā.. -ē. čij-ī. čij-ī. nešto. koješta. kolik-ø. s rječcama ma (npr... Pri promjeni složenih neodređenih zamjenica mijenja se samo onaj njihov dio koji je sastavljen od proste neodređene zamjenice. -ē...: bilo ko. -o. -ē. -o s prefiksima ne-. ma što. kolik-ø. izvedene i složene.: ko god/ko gođ. kakva.: ma ko. čij-ī.: niko – nik-og(a) – nik-om(e) / ma ko – ma k-og(a) – ma k-om(e) i sl.NEODREĐENE ZAMJENICE Neodređene zamjenice su ko. koje-.(npr. god/gođ (npr. kolik-ø. -a. svekolik. kakva. bilo (npr....

vruć-ī. Pridjevi na palatalni konsonant imaju u instrumentalu jednine -em(u). npr. -in-ø (žen-in-ø). antički. lijep-a. gornji. loš-ø. -ō/-ē (-ō u nominativu imaju pridjevi srednjega roda s osnovom na nepalatalni konsonant. Samo određeni vid imaju pridjevi na -sk-i (brat-sk-i). Određeni pridjevi odgovaraju na pitanje koji?. npr.: lijevi. a -e pridjevi s osnovom na palatalni konsonant).: džepni sat) i gradivni (odgovaraju na pitanje od čega? i određuju građu ili materiju.: siv-ī. Oni dakle mogu biti prisvojni (odgovaraju na pitanje čiji? i određuju pripadnost. Samo određeni vid imaju i pridjevi žarki. Neki pridjevi u osnovnome obliku imaju samo jedan vid – određeni ili neodređeni.: zlatni sat). a neodređeni na pitanje kakav?. I obrnuto. -ljev-ø (Miroslav-ljev-ø). -ovljev-ø (brat-ovljev-ø)/-evljev-ø (muž-evljev-ø). kakvo je i od čega je ono što je označeno riječju koju određuju. Neodređeni pridjevi u nominativu jednine završavaju na -ø. Određeni pridjevi u nominativu jednine završavaju na -ī. npr. -j-i (vraž-j-i). pridjevi koji završavaju na -ć-i (kupa-ć-i) i pridjevi kojima se određuje prostor ili vrijeme. Neki pridjevi mogu biti samo određeni. loš-e.: lijep-ø. -ā. siv-ō. npr. a pridjevi na nepalatalni konsonant -om(e). vruć-ē.: lijep-ø – lijep-ome/lijep-om. -o/-e (-o u nominativu imaju pridjevi s osnovom na nepalatalni konsonant. npr. vruć-ø – vruć-emu/ vruć-em i sl. -ašnj-i (kad-ašnj-i). opisni (odgovaraju na pitanje kakav? i određuju kvalitet ili osobinu.: loš-ø čovjek – loš-a čovjeka/ GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 95 . lijep-o. a neki samo neodređeni. a u kosim padežima mogu imati obje promjene. śeverni. desni. npr. npr. a neodređenim neodređenost. vruć-ā.: đedov sat). a -ē pridjevi srednjega roda s osnovom na palatalni konsonant).PRIDJEVI Pridjevi su promjenljive riječi koje kazuju čije je. davni. jarki. npr. neđeljni. Pridjevi mogu biti određenoga i neodređenoga vida. Samo neodređeni vid imaju pridjevi na -ov-ø (brat-ov-ø)/-ev-ø (kralj-ev-ø). npr. -nj-i (sinoć-nj-i). Određenim pridjevima kazuje se određenost onoga što je označeno riječju koju određuju. Određeni pridjevi stoje uz imenice kojima je označen predmet što je poznat učesnicima u komunikaciji. siv-ā. -inj-i (pčel-inj-i). -a. loš-a.: dobri čovjek – dobar čovjek i sl.

Deklinacija pridjeva Određeni vid: Muški rod N: G: D: A: za živo: za neživo: V: I: L: jednina lȉjep-ī lȉjep-ōg(a) lȉjep-ōm(e) lȉjep-ōg(a) lȉjep-ī lȉjep-ī lȉjep-īm lȉjep-ōm(e) množina lȉjep-ī lȉjep-īh lȉjep-īm(a) lȉjep-ē lȉjep-ī lȉjep-īm(a) lȉjep-īm(a) Ženski rod N: G: D: A: V: I: L: jednina lȉjep-ā lȉjep-ē lȉjep-ōj lȉjep-ū lȉjep-ā lȉjep-ōm lȉjep-ōj množina lȉjep-ē lȉjep-īh lȉjep-īm(a) lȉjep-ē lȉjep-ē lȉjep-īm(a) lȉjep-īm(a) Srednji rod N: G: D: A: V: I: L: 96 MORFOLOGIJA jednina lȉjep-ō lȉjep-ōg(a) lȉjep-ōm(e) lȉjep-ō lȉjep-ō lȉjep-īm lȉjep-ōm(e) množina lȉjep-ā lȉjep-īh lȉjep-īm(a) lȉjep-ā lȉjep-ā lȉjep-īm(a) lȉjep-īm(a) . U takvim slučajevima njihova određenost ili neodređenost utvrđuje se kontekstualno.loš-ega čovjeka.

npr. Osnovni oblik pridjeva naziva se pozitiv. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 97 .Neodređeni vid: Muški rod jednina N: lȉjep-ø G: lijèp-a D: lijèp-u A: za živo: lijèp-a za neživo: lȉjep-ø V: lȉjep-ī I: lijèp-īm L: lijèp-u množina lijèp-i lijèp-īh lijèp-īm lijèp-e lȉjep-ī lijèp-īm lijèp-īm Ženski rod N: G: D: A: V: I: L: jednina lijèp-a lijèp-ē lijèp-ōj lijèp-u lȉjep-ā lijèp-ōm lijèp-ōj množina lijèp-e lijèp-īh lijèp-īm lijèp-e lȉjep-ē lijèp-īm lijèp-īm Srednji rod N: G: D: A: V: I: L: jednina lijèp-o lijèp-a lijèp-u lijèp-o lȉjep-ō lijèp-īm lijèp-u množina lijèp-a lijèp-īh lijèp-īm(a) lijèp-a lȉjep-ā lijèp-īm lijèp-īm KOMPARACIJA PRIDJEVA Opisnim pridjevima može se iskazivati različit stepen svojstva koje se njima iskazuje.: najjači. jak. npr. bjelji. lijep. najbjelji. ljepši. Sljedeći stepen naziva se komparativ i njime se iskazuje viši stepen određenoga svojstva. bijel. Posljednji je stupanj superlativ.: jači. npr. najljepši. kojim se iskazuje da pojam koji on određuje ima određeno svojstvo u najvišem stepenu (u poređenju sa svim ostalim pojmovima).

bijel-ø – bjel-j-i > bjelji i sl. čiji komparativ glasi deblji. Takav je i pridjev debeo (<debel). najneuobičajeniji i sl. gibak. -ā i -ē. Stoga se mijenjaju po obrascu promjene određenih pridjeva čija osnova završava palatalom. Pridjevi lak.: pûst. ljupkiji. Glasovne promjene koje se vrše pri komparaciji pridjeva. npr.gube. dalek. stroži/strožiji. Neki pridjevi s morfemom -ak. zadovòljnijī. Na isti način grade se i komparativi pridjeva dȕg i strȍg.grade se komparativi većine pridjeva koji su u muškome rodu jednosložni i imaju dug akcenat. Pridjevi visok i strog komparativ grade na dva načina.morfemi -ak-. dubok. komparativ grade morfemom -ij-. npr. -an.: nepostojano a – hrabar-ø – hrabr-ij-i. svêt. vitak. Oni. Morfemom -j. nizak. alternacije ije/je/je . objašnjene su u poglavlju o morfonologiji. npr. Komparativi i superlativi imaju samo oblik pridjeva određenoga vida. mek i lijep komparativ grade morfemom -š-: lakši. plići. nôv i sl. rjeđi. krotak. svètijī. tanak. žestok. uglèdnijī i sl. vitkiji. slađi. freškiji i sl. širok. kao i većina ostalih pridjeva. 98 MORFOLOGIJA . Superlativ se gradi dodavanjem prefiksalnoga morfema naj. -an.i nastavcima -ī. slân. -ij. širi. Njihovi komparativi glase: kraći. Međutim ima jednosložnih pridjeva s dugim akcentom koji komparativ ne grade morfemom -j-. npr. Neki dvosložni pridjevi s morfemima -ak-. krotkiji. ljepši. plitak. -ek-.: krepak. npr. dublji. jotovanje – strog-ø – strož-i.Komparativ se gradi tvorbenim morfemima -j-. pri čemu ne dolazi do gubljenja morfema -ak-.komparativ grade morfemom -ij-. pri čemu se ispred komparativnoga -j. dalji. rijedak.i -š. fîn. najljepši. Njihovi komparativi glase: krepkiji. mekši.: drâg – drȁžī.i takvi trosložni pridjevi s ije alternantom jata komparativ grade morfemom -j-. najśeverniji. gipkiji. morfemom -j. crvènijī. štûr. -ok-. tanji.: pùstijī. npr. Takvi su i komparativi dvosložnih pridjeva s ije alternantnom jata. -ok-. ljubak. sladak. frešak i sl. jednačenje konsonanata po zvučnosti – gibak-ø – gipk-ij-i. slànijī.: bȉjel – bjȅljī. niži. -ek-.i morfemom -ij-: viši/visočiji. Takvi su pridjevi: kratak.na komparativ (svih pridjeva). npr. žešći.: najbolji.

npr. osnovni – kad kazuju koliko ima pojedinačno uzetih predmeta označenih imenicom. npr.: prva kiša.: Onih pet učenika je stiglo. npr. dvadeset osma ulica i sl. prv-a. Izuzetak čini upotreba oblika množine broja jedan uz imenice pluralia tantum i imenice kojima se označavaju predmeti koji se koriste u paru.). te se imenice nalaze u genitivu jednine. npr. redni – kad kazuju redosljed u kojem se nalazi predmet označen imenicom. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 99 . prv-o // prv-i. obadvije). jedne čizme. Broj dva ide uz muški i srednji rod. U ženskom rodu zahtijevaju množinu. četiri đeteta. dvanaest-a.: Dođoše jedni ljudi i zaplijeniše im pokućstvo. jedn-a. Kad stoji uz imenice muškoga i srednjeg roda. npr. Od osnovnih brojeva samo jedan ima oblike za sva tri roda: jedan-ø. Brojevi tri i četiri idu uz sva tri roda.: dvije žene. jedn-o. ali tada više nema značenje broja. jedna vrata. a imenice i zamjenice uz njih su u genitivu množine. četiri žene. Jedino redni brojevi imaju oblike za sva tri roda i oba broja.: Kao da ih je jedna majka rodila. dok su oni koji im prethode u obliku osnovnoga broja. Broj jedan označava jedninu.: tri čovjeka.). Brojevi od pet nadalje zahtijevaju glagol u srednjem rodu jednine. prv-e. jednaki (npr. npr. jedne pantalone. npr. npr. prv-a. ali može imati i značenja pridjeva isti.: jedan čovjek.: dvoje đece. Međutim taj broj (jedan) može imati i oblike množine. Umjesto brojeva dva i dvije mogu se koristiti i brojevi oba i obje (rjeđe: obadva. Uz ženski rod (u množini) taj broj glasi dvije. nego stvarna jednina.: dvadeset prvi. dva đeteta. šestoro unučadi.: dva čovjeka. tri đeteta // četiri čovjeka.BROJEVI Brojevi mogu biti: 1. nego neodređene zamjenice neki (npr. Zbirni i redni brojevi iznad 20 (dvadeset) višečlani su i samo u posljednjem članu imaju oblik zbirnih i rednih brojeva. đe se opet ne označava množina. sto trideset šestoro piladi i sl. dvjesta četrdeset šestoro i sl. trideset dvije kuće i sl. jedne makaze i sl. treći razred. dvanaest-o i sl. npr. npr. i to uz genitiv jednine.: prv-i. dvanaest-i. 2.: jedni opanci.: tri žene. dvije žene. npr. 3. zbirni – kad označavaju tačan broj mladih bića ili bića različita roda.

Deklinacija brojeva Od osnovnih brojeva mijenjaju se samo jedan-ø. -a. Brojevi oba (i obadva) i obje (i obadvije) mijenjaju se po obrascu promjene brojeva dva i dvije. tri i četiri. hiljada. Po ostalim osobinama to su imenice. dvije. milion. -o. milijarda. V: I: L: jèdan jèdan-ø jèdn-og(a) jèdn-om(e) za živo: jèdn-og(a) za neživo: jèdan-ø jèdan-ø jèdn-īm jèdn-om(e) N: G: D: A: V: I: L: jèdna jèdn-a jèdn-ē jèdn-ōj jèdn-u jèdn-a jèdn-ōm jèdn-ōj N: G: D: A: V: I: L: jèdno jèdn-o jèdn-og(a) jèdn-om(e) jèdn-o jèdn-o jèdn-īm jèdn-om(e) N: G: D: A: V: dvâ dv-ȃ dv-àjū dv-àma dv-ȃ dv-ȃ N: G: D: A: 100 MORFOLOGIJA . bilion samo su po funkciji brojevi.Brojevi stotina. koje se mijenjaju kao i sve druge imenice toga tipa. dva.

Oni u sintagmatske odnose ulaze pomoću prijedloga. npr. od trideset golova i sl. tri i četiri sve rjeđe imaju promjenljive oblike (naročito broj četiri).: s osam žena. U savremenome crnogorskom jeziku i brojevi dva. npr. dvije. I oni tada u sintagmatske odnose ulaze pomoću prijedloga.: s dvije žene.I: L: dv-àma dv-àma N: G: D: A: V: I: L: dvȉje dv-ȉje dv-ìjū dv-ijèma/dv-jȅma dv-ȉje dv-ȉje dv-ijèma/dv-jȅma dv-ijèma/dv-jȅma N: G: D: A: V: I: L: trî tr-î tr-ìjū tr-íma tr-î tr-î tr-íma tr-íma N: G: D: A: V: I: L: čètiri čètir-i čètir-ijū čètir-ima čètir-i čètir-i četìr-ma/čètir-ima četìr-ma/čètir-ima Brojevi od pet nadalje nemaju promjenljive oblike. od četiri učenika i sl. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 101 . Redni brojevi mijenjaju se kao i pridjevi određenoga vida čija osnova završava nepalatalnim konsonantom.

d.i tek-ø-. Mi smo se opredijelili za ovu podjelu. treća tri. Glagolska osnova može biti podvrgnuta i procesu alternacije. Gramatičari štokavskih standardnih jezika dali su različite podjele glagolskih vrsta. Između korijenskoga i sufiksalnoga morfema umeće se n. Infinitivna osnova polazišna je za aorist. dn. npr. GLAGOLSKE VRSTE U crnogorskome jeziku postoji šest glagolskih vrsta.GLAGOLI GLAGOLSKE OSNOVE Svaki glagolski oblik ima svoju osnovu i svaki se gradi prema jednoj polazišnoj osnovi.: teč-e. Prva glagolska vrsta u crnogorskome jeziku ima šesnaest klasa. npr. a svaka osnova svakoga glagolskog oblika je dvomorfemska – sastoji se od korijenskoga i sufiksalnoga morfema. četvrta tri. Prezentska osnova polazišna je za imperativ i glagolski prilog sadašnji. imperfekat. peta dvije i šesta dvije klase. Glagolski oblici međusobno se razlikuju po sufiksalnome morfemu svoje osnove. glagolski pridjev radni. Dijeli se na šesnaest klasa: 102 MORFOLOGIJA . Korijen je jednomorfemski. druga jednu. glagolski pridjev trpni i glagolski prilog prošli.: pi-ø-ti – pi-j-e-m i sl. a za neke prezentska. Vrste se dijele na klase. PRVA VRSTA Glagoli prve vrste imaju infinitivnu osnovu koja završava nultim morfemom (-ø) i prezentsku osnovu koja završava sufiksalnim morfemom -ē. Treba razlikovati glagolski korijen i osnovu. Polazišna je osnova za neke glagolske oblike infinitivna. Između korijenskoga i sufiksalnoga morfema može se pojaviti intervokalno j.

: skúb-ē-m skúb-ē-š skúb-ē-ø skúb-ē-mo skúb-ē-te skúb-ø-ū -e-ø-ti: -m-ē-m / -m-ø-ū. npr.: véz-ē-m véz-ē-š véz-ē-ø véz-ē-mo véz-ē-te véz-ø-ū -ps-//-b-ø-ti: -b-ē-m / -b-ø-ū.1. npr. Prva klasa: kras-//krad-ø-ti: mes-//met-ø-ti: ves-//vez-ø-ti: skups-//skub-ø-ti: 2. npr.: nàčn-ē-m nàčn-ē-š nàčn-ē-ø GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 103 . npr. Druga klasa: na-že-ø-ti: nače-ø-ti: -s-//-d-ø-ti: -d-ē-m / -d-ø-ū. npr.ē -m / -t-ø-ū. npr.: krád-ē-m krád-ē-š krád-ē-ø krád-ē-mo krád-ē-te krád-ø-ū -s-//-t-ø-ti: -t.: nà-žm-ē-m nà-žm-ē-š nà-žm-ē-ø nà-žm-ē-mo nà-žm-ē-te nà-žm-ø-ū -e-ø-ti: -n-ē-m / -n-ø-ū.: mèt-ē-m mèt-ē-š mèt-ē-ø mèt-ē-mo mèt-ē-te mèt-ø-ū -s-//-z-ø-ti: -z-ē-m / -z-ø-ū.

: pò-šalj-ē-m pò-šalj-ē-š pò-šalj-ē-ø pò-šalj-ē-mo pò-šalj-ē-te pò-šalj-ø-ū .: zòv-ē-m zòv-ē-š zòv-ē-ø zòv-ē-mo zòv-ē-te zòv-ø-ū -sla-ø-ti: -šalj-ē -m / -šalj-ø-ū. npr. Treća klasa: kle-ø-ti: -le-ø-ti: -un-ē-m / -un-ø-ū. npr. npr. Četvrta klasa: kla-ø-ti: -la-ø-ti: -olj-ē-m / -olj-ø-ū.: kȍlj-ē-m kȍlj-ē-š kȍlj-ē-ø kȍlj-ē-mo kȍlj-ē-te kȍlj-ø-ū zva-ø-ti: po-sla-ø-ti: 104 MORFOLOGIJA -va-ø-ti: -ov-ē-m / -ov-ø-ū. npr.: žnj-ê-m žnj-ê-š žnj-ê-ø žnj-ê-mo žnj-ê-te žnj-ø-û 3.nàčn-ē-mo nàčn-ē-te nàčn-ø-ū že-ø-ti: -e-ø-ti: -nj-ē-m / -nj-ø-ū.: kùn-ē-m kùn-ē-š kùn-ē-ø kùn-ē-mo kùn-ē-te kùn-ø-ū 4. npr.

Šesta klasa: mlje-ø-ti: -lje-ø-ti: -elj-ē-m / -elj-ø-ū.ø pò-nes-ē-mo po-nès-ē-mo pò-nes-ē-te po-nès-ē-te pò-nes-ø-ū po-nès-ø-ū 9. npr.: mrø-ê-m mrø-ê-š mrø-ê-ø mrø-ê-mo mrø-ê-te mrø-ø-û 8.: mȅlj-ē-m mȅlj-ē-š mȅlj-ē-ø mȅlj-ē-mo mȅlj-ē-te mȅlj-ø-ū 7.: pò-nes-ē-m po-nès-ē-m pò-nes-ē-š po-nès-ē-š pò-nes-ē-ø po-nès-ē. Deveta klasa: smje-ø-ti: -je-ø-ti: -i(j)-ē-m / -i(j)-ø-ū. npr.dra-ø-ti: -ra-ø-ti: -er-ē-m / -er-ø-ū. npr.: smȉj-ē-m smȉj-ē-š smȉj-ē-ø GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 105 . Peta klasa: tr-ø-ti: -r-ø-ti: -ar-ē-m / -ar-ø-ū. Osma klasa: po-nije -ø-ti: -nije -ø-ti: -nes-ē-m / -nes-ø-ū. npr.: dèr-ē-m dèr-ē-š dèr-ē-ø dèr-ē-mo dèr-ē-te dèr-ø-ū 5. npr. Sedma klasa: mrije-ø-ti: -ije-ø-ti: -ø-ē-m / -ø-ø-ū. npr.: tȁr-ē-m tȁr-ē-š tȁr-ē-ø tȁr-ē-mo tȁr-ē-te tȁr-ø-ū 6.

Deseta klasa: bi-ø-ti: ču-ø-ti: 11.smȉj-ē-mo smȉj-ē-te smȉj-ø-ū 10. Jedanaesta klasa: mog-ø-ti: rek-ø-ti: 12.: mòg-ø-u mòž-e-š mòž-e-ø mòž-e-mo mòž-e-te mòg-ø-ū -k-ø-ti: -č-ē-m / -k-ø-ū. npr.: bì(j)-ē-m bì(j)-ē-š bì(j)-ē-ø bì(j)-ē-mo bì(j)-ē-te bì(j)-ø-ū -u-ø-ti: -u(j)-ē-m / -u(j)-ø-ū. npr. Dvanaesta klasa: u-su-ø-ti: 106 MORFOLOGIJA -i-ø-ti: -i(j)-ē-m / -i(j)-ø-ū.: čȕ(j)-ē-m čȕ(j)-ē-š čȕ(j)-ē-ø čȕ(j)-ē-mo čȕ(j)-ē-te čȕ(j)-ø-ū -g-ø-ti: -g-ø-u / -ž-e-.: rèč-ē-m rèč-ē-š rèč-ē-ø rèč-ē-mo rèč-ē-te rèk-ø-ū -u-ø-ti: -p-ē-m / -p-ø-ū. npr.: ȕ-sp-ē-m ȕ-sp-ē-š ȕ-sp-ē-ø ȕ-sp-ē-mo ȕ-sp-ē-te ȕ-sp-ø-ū . npr. npr.

npr. npr. Petnaesta klasa: id-ø-ti: -d-ø-ti: -d-ē-m / -d-ø-ū. Trinaesta klasa: ne-sta-ø-ti: mog-ø-ti: rek-ø-ti: -sta-ø-ti: -n-ē-m / -n-ø-ū. npr. npr.: nè-sta-n-ē-m nè-sta-n-ē-š nè-sta-n-ē-ø nè-sta-n-ē-mo nè-sta-n-ē-te nè-sta-n-ø-ū -g-ø-ti: -g-n-ē-m / -g-n-ø-ū. npr. Četrnaesta klasa: da-ø-ti: -a-ø-ti: -a-dn-ē-m /-a-dn-ø-ū.: rȅk-n-ē-m rȅk-n-ē-š rȅk-n-ē-ø rȅk-n-ē-mo rȅk-n-ē-te rȅk-n-ø-ū 14.: ìd-ē-m ȉd-ē-m ìd-ē-š ȉd-ē-š ȉd-ē-ø ìd-ē-ø ìd-ē-mo ȉd-ē-mo ìd-ē-te ȉd-ē-te ìd-ø-ū ȉd-ø-ū 16.: mȍg-n-ē-m mȍg-n-ē-š mȍg-n-ē-ø mȍg-n-ē-mo mȍg-n-ē-te mȍg-n-ø-ū -k-ø-ti: -k-n-ē-m / -k-n-ø-ū. npr.: nà-īđ-ē-m nà-īđ-ē-š nà-īđ-ē-ø GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 107 .: dȁ-dn-ē-m dȁ-dn-ē-š dȁ-dn-ē-ø dȁ-dn-ē-mo dȁ-dn-ē-te dȁ-dn-ø-ū 15.13. Šesnaesta klasa: na-id-ø-ti (naići): -id-ø-ti: -iđ-ē-m / -iđ-ø-ū.

š. š. ć. g. Druga glagolska vrsta ima samo jednu klasu: -nu-ti: -n-ē-m / -n-ø-ū.: ba-nu-ti: bȁ-n-ē-m bȁ-n-ē-š bȁ-n-ē-ø bȁ-n-ē-mo bȁ-n-ē-te bȁ-n-ø-ū TREĆA VRSTA Glagoli treće vrste imaju infinitivnu osnovu koja završava sufiksalnim morfemom -a-. č. s. ž. č. plj. k. vlj i št.: prò-nā-đ-ē-m prò-nā-đ-ē-š prò-nā-đ-ē-ø prò-nā-đ-ē-mo prò-nā-đ-ē-te prò-nā-đ-ø-ū DRUGA VRSTA Glagoli druge vrste imaju na kraju infinitivne osnove sufiksalni morfem -nu-. p. Prva klasa: zob-a-ti: 108 MORFOLOGIJA -b-a-ti: -blj-ē-m / -blj-ø-ū. a prezentska osnova završava sufiksalnim morfemom -jē-. -iv. sonanti m. -ev-. a na kraju prezentske sufiksalni morfem -ē. d. -ja-.nà-īđ-ē-mo nà-īđ-ē-te nà-īđ-ø-ū pro-na-ø-ći: -na-ø-ći: -na-đ-ē-m / -na-đ-ø-ū. Infinitivno -ov-.: zȍblj-ē-m zȍblj-ē-š zȍblj-ē-ø .ispred a alternira s prezentskim -u-. đ. Između toga prezentskoga sufiksalnog morfema i korijenskoga morfema umeće se n. npr. odnosno -va-. ž. Treća glagolska vrsta dijeli se na tri klase: 1. Finalni konsonanti b. npr. c i h. t. npr. v i konsonantska grupa sk u korijenskome morfemu uz jē iz sufiksalnoga morfema jotuju se u blj. mlj. z.

npr.: sȓč-ē-m sȓč-ē-š sȓč-ē-ø sȓč-ē-mo sȓč-ē-te sȓč-ø-ū GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 109 . npr. npr.zȍblj-ē-mo zȍblj-ē-te zȍblj-ø-ū kap-a-ti: glod-a-ti: svit-a-ti: slag-a-ti: srk-a-ti: -p-a-ti: -plj-ē-m / -plj-ø-ū.: kȁplj-ē-m kȁplj-ē-š kȁplj-ē-ø kȁplj-ē-mo kȁplj-ē-te kȁplj-ø-ū -d-a-ti: -đ-ē-m / -đ-ø-ū.: slâž-ē-m slâž-ē-š slâž-ē-ø slâž-ē-mo slâž-ē-te slâž-ø-ū -k-a-ti: -č-ē-m / -č-ø-ū. npr. npr.: glȍđ-ē-m glȍđ-ē-š glȍđ-ē-ø glȍđ-ē-mo glȍđ-ē-te glȍđ-ø-ū -t-a-ti: -ć-ē-m / -ć-ø-ū.: svȉć-ē-m svȉć-ē-š svȉć-ē-ø svȉć-ē-mo svȉć-ē-te svȉć-ø-ū -g-a-ti: -ž-ē-m / -ž-ø-ū.

npr.stez-a-ti: bris-a-ti: hram-a-ti: do-ziv-a-ti: sric-a-ti: za-dih-a-ti: 110 MORFOLOGIJA -z-a-ti: -ž-ē-m / -ž-ø-ū.: hrâmlj-ē-m hrâmlj-ē-š hrâmlj-ē-ø hrâmlj-ē-mo hrâmlj-ē-te hrâmlj-ø-ū -v-a-ti: -vlj-ē-m / -vlj-ø-ū.: stêž-ē-m stêž-ē-š stêž-ē-ø stêž-ē-mo stêž-ē-te stêž-ø-ū -s-a-ti: -š-ē-m / -š-ø-ū.: zà-dīš-ē-m zà-dīš-ē-š zà-dīš-ē-ø .: srîč-ē-m srîč-ē-š srîč-ē-ø srîč-ē-mo srîč-ē-te srîč-ø-ū -h-a-ti: -š-ē-m / -š-ø-ū. npr.: brȉš-ē-m brȉš-ē-š brȉš-ē-ø brȉš-ē-mo brȉš-ē-te brȉš-ø-ū -m-a-ti: -mlj-ē-m / mlj-ø-ū.: dò-zīvlj-ē-m dò-zīvlj-ē-š dò-zīvlj-ē-ø dò-zīvlj-ē-mo dò-zīvlj-ē-te dò-zīvlj-ø-ū -c-a-ti: -č-ē-m / -č-ø-ū. npr. npr. npr. npr.

-a-. lećeti < letjeti). ž. viđeti < vidjeti. Treća klasa: si-ja-ti: -jati: -jē-m / (j)-ø-ū. Druga klasa: da-va-ti: -va-ti: -jē-m / (j)-ø-ū.(ili -e. npr.: bîšt-ē-m bîšt-ē-š bîšt-ē-ø bîšt-ē-mo bîšt-ē-te bîšt-ø-ū 2.zà-dīš-ē-mo zà-dīš-ē-te zà-dīš-ø-ū bisk-a-ti: -sk-a-ti: -št-ē-m / -št-ø-ū. Prva klasa: voz-i-ti: -i-ti: -ī-m / -ø-ē. Korijenski morfem ispred sufiksalnoga morfema -a.ima krajnje č. št i žd.: vȍz-ī-m vȍz-ī-š GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 111 .ako je došlo do jotovanja krajnjega konsonanta u korijenskome morfemu. npr. npr.: dá-jē-m dá-jē-š dá-jē-ø dá-jē-mo dá-jē-te dá(j)-ø-ū 3.jotuje krajnje konsonante d i t u korijenskome morfemu. Četvrta glagolska vrsta dijeli se na tri klase: 1. npr. a prezentska osnova završava sufiksalnim morfemom -i-. pa u rezultatu imamo đ i ć.: sȉ-jē-m sȉ-jē-š sȉ-jē-ø sȉ-jē-mo sȉ-jē-te sȉ(j)-ø-ū ČETVRTA VRSTA Infinitivna osnova glagola četvrte vrste završava sufiksalnim morfemima -i-. Sufiksalni morfem -je. -je. npr.

: svŕb-ī-m svŕb-ī-š svŕb-ī-ø svŕb-ī-mo svŕb-ī-te svŕb-ø-ē Napomena: Ista je promjena kad su u pitanju glagoli u kojima je j iz sufiksalnoga morfema -je.jotovalo krajnji konsonant korijenskoga morfema. Druga klasa: svrb-je-ti: -je-ti: -ī-m / -ø-ē.: leć-e-ti: viđ-e-ti: 3. Treća klasa: krič-a-ti: lež-a-ti: pljušt-a-ti: 112 MORFOLOGIJA lèt-ī-m / lèt-ø-ē vìd-ī-m / vìd-ø-ē -č-a-ti: -č-ī-m / -č-ø-ē.: lèž-ī-m lèž-ī-š lèž-ī-ø lèž-ī-mo lèž-ī-te lèž-ø-ē -št-a-ti: -št-ī-m / -št-ø-ē. npr. npr. npr.vȍz-ī-ø vȍz-ī-mo vȍz-ī-te vȍz-ø-ē 2.: kríč-ī-m kríč-ī-š kríč-ī-ø kríč-ī-mo kríč-ī-te kríč-ø-ē -ž-a-ti: -ž-ī-m / -ž-ø-ē. npr.: pljúšt-ī-m pljúšt-ī-š pljúšt-ī-ø pljúšt-ī-mo pljúšt-ī-te pljúšt-ø-ē . npr.

a prezentska sufiksalnim morfemom -ā-.: iš-čìt-āv-ā-m iš-čìt-āv-ā-š iš-čìt-āv-ā-ø iš-čìt-āv-ā-mo iš-čìt-āv-ā-te iš-čìt-āv-a-(j)ū / iš-čit-áv-a-(j)ū ŠESTA VRSTA Infinitivna osnova glagola šeste vrste završava sufiksalnim morfemima -ova-/-eva. Prva klasa: čit-a-ti: -a-ti: -ā-m / -a-(j)ū.: čìt-ā-m čìt-ā-š čìt-ā-ø čìt-ā-mo čìt-ā-te čìt-a-(j)ū 2. npr. Glagoli pete vrste dijele se na dvije klase: 1.zvižd-a-ti: -žd-a-ti: -žd-ī-m / -žd-ø-ē. Dijeli se na dvije klase: 1.: zvížd-ī-m zvížd-ī-š zvížd-ī-ø zvížd-ī-mo zvížd-ī-te zvížd-ø-ē PETA VRSTA Infinitivna osnova glagola pete vrste završava sufiksalnim morfemom -a-.: tg-u-jē-m tg-u-jē-š tg-u-jē-ø GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 113 . a prezentska sufiksalnim morfemom -jē-. Prva klasa: trg-ov-a-ti: -ov-a-ti / -ev-a-ti: -u-jē-m / -u(j)-ø-ū. npr. npr.i -iva-. npr. Druga klasa: iš-čit-av-a-ti: -av-a-ti: -āv-ā-m / -av-a-(j)ū. Kod nekih glagola ispred tih sufiksalnih morfema javlja se av.

tg-u-jē-mo tg-u-jē-te tg-u(j)-ø-ū mač-ev-a-ti: mȁč-u-jē-m mȁč-u-jē-š mȁč-u-jē-ø mȁč-u-jē-mo mȁč-u-jē-te mȁč-u(j)-ø-ū 2. p.: za-ves-ø-ti – za-vod-i-ti. Tada se koriste ovi sufiksalni morfemi: -a-. m. d. npr. Svršeni glagoli se od nesvršenih tvore na dva načina: 1. f. Kad se pri tvorbi nesvršenih glagola korijenski morfem (svršenih glagola) ispred sufiksalnoga -i. -ava.: bacati – baciti i sl. 2. grajati – za-grajati.: spavati – na-spavati. s. stanja ili zbivanja. Tvorba svršenih i nesvršenih glagola Svršeni i nesvršeni glagoli mogu se graditi jedni od drugih. npr. n i v ili 114 MORFOLOGIJA . Po njemu se glagoli u crnogorskome jeziku dijele na svršene (perfektivne) i nesvršene (imperfektivne). npr. sonantima l. od-ves-ø-ti – od-vod-i-ti. Osim njih postoje i dvovidski glagoli..i -iva-. promjenom sufiksalnoga morfema u osnovi nesvršenih glagola. Druga klasa: poruč-iv-a-ti: -iv-a-ti: -u-jē-m / -u(j)-ø-ū. jesti – po-jesti i sl. pri čemu vokal e u korijenskome morfemu alternira s o. dodavanjem prefiksalnoga morfema. Glagoli prve klase prve vrste nesvršeni oblik grade sufiksalnim morfemom -i-.završava konsonantima b. Nesvršeni glagoli grade se od svršenih promjenom sufiksalnoga morfema njihove osnove.: porùč-u-jē-m porùč-u-jē-š porùč-u-jē-ø porùč-u-jē-mo porùč-u-jē-te porùč-u(j)-ø-ū GLAGOLSKI VID Glagolski vid označava razliku u trajanju glagolom označene radnje. npr. t i z. do-nes-ø-ti – do-nos-i-ti i sl.

. npr. javljati se i sl. prozboriti. istrijebiti i sl. zn. npr. Međutim u rečenici: Kad fotografišeš Cetinje. večerati. npr. zapričati se. fĺ. neodređenosvršeni – označavaju svršenu radnju koja je duže ili kraće trajala.: za-lòm-i-ti > za-lám-a-ti. Usljed toga i o ispred toga sufiksa alternira s ā. šń. ĺ. 2. zajecati. mĺ.: pričati. trepkati. Nesvršeni (imperfektivni) glagoli Ti glagoli označavaju radnju.: doručkovati. pogledati i sl. pojesti. -ava.i -jiva-. ć.: lupkati. porazgovarati i sl. Svršeni (perfektivni) glagoli Ti glagoli označavaju radnje. tada se umjesto morfema -a-. bupiti. šĺ. popričati..konsonantskim grupama sl. npr. Takvi su npr. stanje ili zbivanje čije trajanje nije ograničeno. poslije kojega radnja može trajati neograničeno. Sufiksalni morfem -a-/-ja. Dvovidski glagoli To su glagoli kojima se može označavati i svršena i nesvršena radnja. znati i sl. skȕp-ī-ti > skúp-lja-ti i sl. čekamo te da nam se pridružiš – taj glagol je svršen. npr. skočiti. pĺ. 2. popiti. -java. O tima i ostalim glasovnim promjenama koje se javljaju pri tvorbi nesvršenih glagola bilo je riječi u poglavlju o morfonologiji crnogorskoga jezika. ròd-i-ti > ráđ-a-ti i sl. ʒ́. žń. učestali (iterativni) – označavaju radnju koja se ponavlja s prekidima i neograničeno traje. npr. jesti. dovršiti.: pasti.. kuckati. sn. npr. ručati. polećeti. Taj trenutak može biti različit. 3. ž. razvikati se.: òpaz-ī-ti > opáž-a-ti. U rečenici: Śedim na Orlovu kršu i fotografišem Cetinje – glagol fotografisati je nesvršen. govoriti. viđeti. vĺ. Najviše ih je među pozajmljenim glagolima na -is-a-ti/-ir-a-ti i -iz-ov-a-ti: fotografisati. Dijele se na dvije vrste: 1.i -ivaupotrebljavaju morfemi -ja-. sonanata i konsonantskih grupa u: bĺ. ń.najčešće izaziva duljenje prethodnoga sloga. urbanizovati i sl.: stići. žʒ́. Njihov se vid može odrediti samo u rečeničnome kontekstu. telefonirati. pregristi i sl. izgorjeti. završnosvršeni – označavaju svršetak radnje.: propjevati. st i zd. 4. trajni (durativni) – označavaju radnju. pa tako i svršeni glagoli mogu biti: 1. trenutnosvršeni – označavaju radnju koja je ograničena na jedan trenutak. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 115 . npr. zapjevati. śesti. doći.: zaigrati se. U tom slučaju dolazi do jotovanja navedenih konsonanata. št/šć. početnosvršeni – označavaju svršeni početak radnje. š. stradati i sl. stanja i zbivanja čije je trajanje ograničeno na jedan trenutak. stanje i zbivanje neprekidnoga trajanja.

). Povratni (refleksivni) glagoli – uvijek se upotrebljavaju s rječcom se. večerati koštanja). Oni zahtijevaju objekat u vezi s kojim se vrši radnja. ljubiti se.: Profesor je ostario. biti se i sl. ▫ uzajamnopovratne glagole.: Đak uči. Njihova je funkcija uglavnom kontekstualno određena.: Škola je srušena.GLAGOLSKI ROD Glagolski rod označava odnos između subjekta i objekta glagolske radnje. slegnuti ramenima). – Petar je pjevao pjesmu. smijati se. ▫ neprave povratne glagole. Subjekat može svojevoljno i svjesno vršiti neku radnju (npr. 3. spremati se.: čitati knjigu. Prelazni (tranzitivni) glagoli – označavaju glagole čije se radnje vrše na predmetu izvan vršioca. brinuti se o đeci.. – Pjesma je bila pjevana (od Petra). Prema predmetu vršenja glagolske radnje glagoli se dijele na tri grupe: 1. koji imaju objekat u svim ostalim padežnim oblicima (bježati od vatre.: śesti. Subjekat može trpjeti radnju koju neko drugi vrši na njemu (npr. Dijele se na: ▫ prave povratne glagole.: grliti se. npr. / Pjesma je pjevana (od Petra). npr. pjevati i sl. – Petar će pjevati pjesmu.: čuditi se. Prelazni glagoli mogu se upotrebljavati i u pasivnome i u aktivnom obliku. spavati. npr.. U zavisnosti od objekta dijele se na: ▫ prave prelazne glagole. 116 MORFOLOGIJA . razgovarati. Neprelazni (intranzitivni) glagoli – ne zahtijevaju objekat. popeti se. u drugome o medijalnim. 2. – Pjesma će biti pjevana (od Petra). Radnja se može vršiti u subjektu mimo njegove volje i svjesne aktivnosti (npr. npr. U prvome slučaju riječ je o aktivnim glagolima.: umivati se. koji označavaju radnju što je subjekat vrši sam na sebi i kod kojih rječca se označava kraći oblik akuzativa zamjenice sebe.). obrijati se i sl. npr. kod kojih rječca se ne može predstavljati kraći oblik akuzativa zamjenice sebe. sprdati se. piti vode. bijeljeti se i sl. koji označavaju radnju u kojoj uzajamno učestvuju najmanje dva vršioca. ▫ neprave prelazne glagole. koji zahtijevaju objekat u obliku akuzativa bez prijedloga (npr. pozdraviti se.: Petar pjeva pjesmu. pričati priču) te u obliku genitiva bez prijedloga (kupiti hljeba. a u trećemu radi se o pasivnim glagolima.).

Složeni glagolski oblici su oni koji pored glavnoga imaju i pomoćni glagol. potencijal imperfekta i potencijal. futur prvi. futurom prvim i futurom drugim. Lični glagolski oblici su oni kod kojih je moguće odrediti lice koje vrši glagolsku radnju. Pomoćni su glagoli biti i htjeti/šćeti. To su: prezent. potencijal (mogućni način) i potencijal imperfekta. aoristom (prošlo svršeno vrijeme).GLAGOLSKO VRIJEME i GLAGOLSKI NAČIN Gramatičkom kategorijom vremena iskazuje se vrijeme kad se glagolska radnja vrši. sadašnjosti i budućnosti. odnosno odnos između vremena govorenja i vremena vršenja glagolske radnje. potencijal. GLAGOLSKI OBLICI Glagolski oblici dijele se na proste i složene. potencijal imperfekta i optativ. Glagolska vremena u crnogorskome jeziku izražavaju se prezentom. imperfekat. Prošlost se iskazuje imperfektom (prošlo nesvršeno vrijeme). Nelični glagolski oblici su oni kojima se ne može odrediti lice. imperfektom. perfekat. pluskvamperfekat. glagolski prilog prošli. futur prvi. glagolski pridjev radni. Budućnost se iskazuje futurom prvim (buduće vrijeme) i futurom drugim (predbuduće vrijeme). To su: infinitiv. glagolski pridjev trpni. Pomoćni glagol biti koristi se za tvorbu perfekta. Složeni glagolski oblici su: perfekat. futur drugi. aorist. futura drugoga i potencijala. Glagolskim načinom (modusom) iskazuje se način na koji se vrši glagolska radnja. glagolski prilog sadašnji i glagolski prilog prošli. odnosno stav govornoga lica prema još uvijek neizvršenoj glagolskoj radnji. Glagolska radnja može se vršiti u prošlosti. imperativ. prezent. Prosti glagolski oblici su oni koji se grade od jednoga glagola. aorist. imperfekat. perfektom. Prosti glagolski oblici su: infinitiv. optativ. glagolski pridjev radni i glagolski pridjev trpni. Pomoćni glagol htjeti/šćeti upotrebljava se za tvorbu futura prvoga i potencijala imperfekta. Glagolski oblici dijele se i na lične i nelične. pluskvamperfekat. Sadašnjost se iskazuje prezentom (sadašnje vrijeme). imperativ. perfektom (prošlo nesvršeno i svršeno vrijeme) i pluskvamperfektom (pretprošlo nesvršeno i svršeno vrijeme). aoristom. futur drugi. Glagolski načini su: imperativ (zapovjedni način). optativ (željni način). glagolski prilog sadašnji. pluskvamperfektom. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 117 . pluskvamperfekta.

is-trč-ava-ti. futurom prvim budućnost itd. perfektom prošlost.. ču-ø-ti i sl. mač-eva-ti i sl.: vid-je-ti > viđeti – viđati.: pisa-ti. npr. kao i sufiksalni morfemi -a-. vid-je-ti (> viđeti). iz-uč-ava-ti. npr.i -iva-. npr.. prezentom kazuje sadašnjost. peći < pek-ø-ti). leći < leg-ø-ti) te d i t (glagol ići i glagoli od njega izvedeni. poruč-iva-ti. čita-ti. perfekat – budućnost: Ako ne dođeš.. pa od toga ne bi ništa.Glagolske oblike treba razlikovati od glagolskih vremena. – Śutra idemo na more. -ava. O svemu tome više riječi biće u poglavlju o sintaksi crnogorskoga jezika. -java. Infinitiv ima nastavak -ti. Međutim tim glagolskim oblicima mogu se iskazivati i druga vremena. Sufiksalni morfem -je-. pis-a-ti i sl. bol-ova-ti. gled-a-ti. vrg-nu-ti. smanj-iva-ti. kralj-eva-ti. Već je rečeno da se npr. u-ćer-iva-ti i sl.: moći < mog-ø-ti. rad-i-ti.. npr. let-je-ti (> lećeti) i sl. Infinitivnu osnovu čini dio glagola koji se nalazi ispred nastavka -ti. 118 MORFOLOGIJA . izići < iz-id-ø-ti).i -jiva-. I glagoli na -ći imaju taj nastavak.: ići < id-ø-ti. Tako npr. greb-ø-ti. INFINITIV Infinitiv je neodređeni glagolski oblik kojim se kazuje samo ime radnje. Stoga se infinitiv uzima kao osnovni glagolski oblik pri navođenju glagola. kad glase -ja-. ruk-ova-ti i sl.. izazivaju jotaciju konsonanata s kraja korijenskoga morfema. pod-mit-i-ti > pod-mić-iva-ti. Njime se ne izriče ni lice ni broj. prezent može iskazivati i prošlost i budućnost: Kažu oni nama lani da ćemo se viđeti ponovo. imperativ za označavanje prošlosti (pripovjedački imperativ): Mi potrči k njima. gleda-ti. kad imadosmo što viđeti. pad-a-ti. stanja ili zbivanja. trs-i-ti i sl. pros-i-ti.: reći < rek-ø-ti. mrz-nu-ti. g i t (npr. na-mak-nu-ti i sl. sa-gled-ava-ti i sl. stol-ova-ti. bič-eva-ti. Infinitivna osnova sastoji se od korijenskoga i sufiksalnoga morfema. ali je u njima ć dobijeno stapanjem k i t (npr. nagrabusio si! i sl. I glagolskim načinima može se iskazivati glagolsko vrijeme... Sufiksalni morfemi su: -ø-: -a-: -i-: -je-: -nu-: -ava-: -iva-: -eva-: -ova-: id-ø-ti.. pro-glas-i-ti > pro-glaš-ava-ti i sl.

npr.: rad-ov-a-ti – rad-u-je-m. (glagoli pete vrste): prič-a-m. npr. (glagoli treće i šeste vrste): met-je-m > meć-e-m. g i h ostaju nepromijenjeni u trećemu licu množine prezenta jer se tada umjesto sufiksalnoga morfema -ē. Konsonanti k.) Infinitivno -ov-. simultano s vremenom govorenja.koristi sufiksalni morfem -ø-.. za-branj-iv-a-ti – za-branj-u-je-m i sl. Gradi se od prezentske osnove i prezentskih nastavaka.PREZENT Prezent je glagolski oblik kojim se iskazuje radnja koja se vrši u sadašnjosti. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 119 .: reći (< rek-ø-ti): rek-e-m > reč-e-m. bič-u-(j)u. đ. bjež-i-m i sl. npr. z.. Sufiksalni morfemi prezentske osnove su: -ē-ī-ā-jē- (glagoli prve i druge vrste): bod-e-m. Glasovne alternacije u prezentskoj osnovi Kod glagola treće vrste finalni konsonanti b. s. -m 2.: rek-ø-u. sonanti m i v te grupa sk u korijenskome morfemu uz jē iz sufiksalnoga morfema jotuju se u blj. gled-a-m. č. klasa) alterniraju sa č.: smi-(j)e-m. vrći (< vrh-ø-ti): vrš-e-m i sl. Imaju ga i svršeni i nesvršeni glagoli. ž. moći (mog-ø-ti): mog-e-š > mož-e-š. š. licu množine prezenta imaju glagoli četvrte vrste. g i h s kraja korijenskoga morfema glagola prve vrste (11. npr.i -iv.: kop-a-(j)u. p. Prezentska osnova sastoji se od korijenskoga i sufiksalnoga morfema. mač-u-(j)u. -ev. t. š. bič-u-je-m i sl. (Viđeti o tome u odjeljku o glagolima treće vrste.u prezentskoj osnovi. a nastavak -ū glagoli ostalih glagolskih vrsta. ž i š ispred sufiksalnoga morfema -ē. ž. pek-ø-u. d. vlj i št. razgovar-a-(j)u i sl. U glagolima pete i šeste vrste u trećemu licu jednine između prezentskoga nastavka i sufiksalnoga morfema prezentske osnove javlja se intervokalno j. Konsonanti k. Prezentski nastavci su: jednina 1. mač-ev-a-ti – mač-u-je-m. pi-(j)e-m i sl. mog-ø-u. trg-n-e-m i sl. -ē/-ū Nastavak -ē u 3. vrh-ø-u i sl. npr. mlj.kod glagola treće vrste ispred a alternira s prezentskim -u-. tek-ø-u. iz-uč-av-a-m i sl. c i h. plj. č. -te 3. ć. (glagoli četvrte vrste): rad-i-m. -mo 2. nos-i-m.. -ø množina 1. -š 3. g. k. To se j javlja i između korijenskoga i sufiksalnoga morfema prezenta glagola devete i desete klase prve glagolske vrste.

iz infinitivne osnove): op-tereć-īvā-h. kla-ø-ti – kolj-e-m i sl.: za-če-ø-ti – za-čn-e-m.(zamjenjuje sufiksalni morfem -ava. sonantima l. hval-jā-h > hvalj.Alternirane prezentske osnove javljaju se i u ostalim klasama glagola prve vrste. -ste 3.(zamjenjuje sufiksalni morfem -ø. -jā.iz imperfekatske osnove (koji je ekvivalentan sufiksalnim morfemima -i.(zamjenjuje sufiksalni morfem -a. npr. Gradi se od imperfektivnih (nesvršenih) glagola.. p.(zamjenjuje sufiksalni morfem -ova. -smo 2. glad-ovā-h i sl. -h 2. Svakome sufiksalnom morfemu imperfekatske osnove odgovara određeni sufiksalni morfem infinitivne osnove. -hū Glasovne alternacije u korijenskome morfemu imperfekatske osnove Kad sufiksalni morfem -jā.iz infinitivne osnove): rad-ovā-h.i -je.i -je. Sufiksalni morfemi imperfekatske osnove su: -ā.iz infinitivne osnove) dođe u dodir s konsonantima b. -āvā. sn. -ovā.) IMPERFEKAT Imperfekat je glagolski oblik kojim se iskazuje prošla nesvršena radnja. n i v ili konsonantskim grupama sl.ā-h.. tec-ijā-h i sl. Gradi se od imperfekatske osnove i imperfekatskih nastavaka. Imperfekatski nastavci su: jednina 1. -i. -ijā. d. (Viđeti o tome u odjeljku o glagolima prve vrste. m.(zamjenjuje sufiksalni morfem -eva.. -īvā.iz infinitivne osnove): kop-ā-h.(zamjenjuje sufiksalne morfeme -ø-..iz infinitivne osnove): iz-uč-āvā-h. -še množina 1. Imperfekatska osnova sastoji se od korijenskoga i sufiksalnoga morfema. t i z. kle-ø-ti – kun-e-m. s.(zamjenjuje sufiksalni morfem -iva.iz infinitivne osnove): plet-ijā-h. kralj-evā-h i sl..iz infinitivne osnove): bi-jā-h. sagled-āvā-h i sl. f. zn i st s kraja kori120 MORFOLOGIJA .. dar-īva-h i sl. -še 3.iz infinitivne osnove): mač-evā-h. -evā. žud-jā-h > žuđ-ā-h i sl. gled-ā-h i sl.

-a. g i h s kraja korijenskoga morfema. kip-je-ti: kip-ja-h > kiplj-a-h.jenskoga morfema. o-greb-ø-ti: o-greb-o-h.iz infinitivne osnove): pro-kle-ø-ti: pro-kle-ø-h. nj. Kad sufiksalni morfem -ijā.(zamjenjuje sufiksalni morfem -ø. usu-ø-ti: usu-ø-h i sl. po-pi-ø-ti: po-pi-ø-h. za-glib-i-ti: za-glib-i-h i sl. voz-i-ti: voz-ja-h > vož-a-h. grm-je-ti: grm-ja-h > grmlj-a-h. npr.iz infinitivne osnove) dođe u dodir s konsonantima k. Svakome sufiksalnom morfemu aoristne osnove odgovara određeni sufiksalni morfem infinitivne osnove: -ø. zvon-i-ti: zvon-ja-h > zvonj-a-h. pros-i-ti: pros-ja-h > proš-a-h.. plj. po-nes-ø-ti: po-nes-o-h. skup-i-ti: skup-ja-h > skuplj-a-h. slut-i-ti: slut-ja-h > sluć-a-h.. ž. vlj.iz imperfekatske osnove (koji je ekvivalentan sufiksalnome morfemu -ø. -e. Gradi se od aoristne osnove i sufiksalnih morfema. g i h s kraja korijenskoga morfema. flj. lov-i-ti: lov-ja-h > lovljah.iz infinitivne osnove): po-misl-i-ti: po-misl-i-h.: pek-ø-ti: pek-ija-h > pec--ija-h.(zamjenjuje sufiksalni morfem -ø. ć. šlj. blijed-i-ti: blijed-ja-h > blijeđ-a-h. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 121 . npr. is-pek-ø-ti: is-pek-o-h. AORIST Aorist je glagolski oblik kojim se iskazuje prošla svršena radnja. vrši se njihova jotacija u: blj.: vuk-ø-ti: vuk-ja-h > vuč-a-h. š.iz imperfekatske osnove (koji je ekvivalentan sufiksalnome morfemu -ø. strig-ø-ti: strig-ija-h > striz-ija-h i sl. šnj.. đ. is-tek-ø-ti: is-tek-e-ø > is-teč-e-ø i sl. hval-i-ti: hval-ja-h > hvalj-a-h.iz infinitivne osnove) dođe u dodir s konsonantima k. po-śek-ø-ti: po-śek-o-h i sl.: glob-i-ti: glob-ja-h > globlj-a-h.iz infinitivne osnove): iz-ved-ø-ti: iz-ved-o-h.iz infinitivne osnove): o-greb-ø-ti: o-greb-e-ø. pro-čit-a-ti: pro-čit-a-h i sl. Kad sufiksalni morfem -jā.iz infinitivne osnove): pre-kop-a-ti: pre-kop-a-h. umrije-ø-ti: umrije-ø-h. oni alterniraju sa c. oni alterniraju sa č. lj..(zamjenjuje sufiksalni morfem -i. ž i š. -o. mlj. živje-ti: živ-ja-h > življ-a-h. strig-ø-ti: strig-ja-h > striž-a-h i sl. -i. Aoristna osnova sastoji se od korijenskoga i sufiksalnoga morfema. vuk-ø-ti: vuk-ija-h > vuc-ija-še. misl-i-ti: misl-ja-h > mišlj--a-h.(zamjenjuje sufiksalni morfem -ø. krst-i-ti: krst-ja-h > kršć-a-h i sl. žnj i šć. z i s. prazn-i-ti: prazn-ja-h > pražnj-a-h.(zamjenjuje sufiksalni morfem -a. npr..

Naglašeni su: hòću. hȍćāste. ćeš. htjȅdnēte/šćȅdnēte.iz infinitivne osnove): strk-nu-ti: strk-nu-h. htjȅdnēš/šćȅdnēš.iz infinitivne osnove): na-sa-opšt-ava-ti: na-sa-opšt-ava-h i sl. šćâše. ž i š.. Kad se konsonanti k.ispada: is-tisk-nu-ti > is-tis-nu-ti.. g i h nađu na kraju korijenskoga morfema ispred sufiksalnoga morfema -e-. hȍćāše / hȍćāsmo.iz infinitivne osnove): na-drugova-ti: na-drug-ova-h.: is-pek-ø-ti: is-peč-e-ø.iz infinitivne osnove): na-voj-evati: na-voj-eva-h. npr. šćâste. po-sa-kr-iva-ti: po-sa-kr-iva-h i sl. -nu. hòće. ćete.(zamjenjuje sufiksalni morfem -eva. -īva. -še Prezent. hȍćāše. -āva. -ova.-je. šćâše / šćâsmo. hòće / hòćemo. vid-je-ti > viđ-e-ti: vid-je-h > viđ-e-h i sl. imperfekat i aorist pomoćnih glagola htjeti/šćeti i biti Glagol htjeti/šćeti u prezentu može imati svršeni i nesvršeni oblik. ot-put-ova-ti: ot-put-ova-h i sl. Nesvršeni oblik prezenta toga glagola može biti naglašen i nenaglašen.(zamjenjuje sufiksalni morfem -ava. hȍćāhū i šćâh. -ste 3. Nenaglašeni su: ću. -smo 2.. Imperfekat toga glagola dvojako se upotrebljava: hȍćāh. hòćete. Aoristni nastavci su: jednina 1.. po-mog-ø-ti: po-mož-e-ø. is-tis-nu-ti: is-tis-nu-h i sl.iz infinitivne osnove): po-let-je-ti > po-leć-e-ti: po-let-je-h > po-leć-e-h. o-vrh-ø-ti: o-vrš-ē-ø i sl. htjȅdnū/šćȅdnū. -ø 3.(zamjenjuje sufiksalni morfem -iva. -h 2. 122 MORFOLOGIJA . htjȅdnē/šćȅdnē // htjȅdnēmo/šćȅdnēmo. šćâhū.(zamjenjuje sufiksalni morfem -ova..(zamjenjuje sufiksalni morfem -nu. -ø množina 1. hòćeš. -eva. iz-mač-eva-ti: iz-mač-eva-h i sl. Korijenski konsonant k u distribuciji sk ispred morfema -nk.iz infinitivne osnove): po-s-manj-iva-ti: po-s-manj-iva-h. će. Svršeni oblici prezenta glagola htjeti/šćeti glase: htjȅdnēm/šćȅdnēm.(zamjenjuje sufiksalni morfem -je. će / ćemo. oni alterniraju sa č.

bȉjāše.: pad-ø-ti: pad-l-ø > pa-l-ø > pa-o-ø. npr. -i-. bȉ / bȉsmo. Kod glagola sedme klase prve vrste ije ispred sufiksalnoga morfema -l. bjȅše. biste. pliv-a-l-a. Imperfekat glagola biti dubletno se upotrebljava: bȉjāh. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 123 . Nastavci za glagolski pridjev radni jesu: muški rod: ženski rod: srednji rod: jednina -ø (pisao-ø) -a (pisal-a) -o (pisal-o) množina -i (pisal-i) -e (pisal-e) -a (pisal-a) Glagolski pridjev radni glagola čija se infinitivna osnova završava sufiksalnim morfemima -a-.i nastavaka za glagolski pridjev radni. htjȅde/šćȅde // htjȅdosmo/šćȅdosmo. bȉjāše / bȉjāsmo. o-glaš-ava-l-o i sl. bjȅše / bjȅsmo. htjȅdoše/šćȅdoše. jèsu. 2. dodavanjem na infinitivnu osnovu sufiksalnoga morfema -l. -ava-. pliv-a-l-o. bȉste. ple-l-o i sl. Nenaglašeni su: sam. bȕdē / bȕdēmo. -eva-.dobija se dodavanjem na njih sufiksalnoga morfema -l. Nesvršeni oblici prezenta glagola biti mogu biti naglašeni i nenaglašeni. jèste / jèsmo. -je.gubi se. pa-l-o. pliv-a-o-ø. jèste. si. bi/biše. bjȅhū. su.: umrije-ø-ti: umr-l-ø > umr-o-ø. ste. Naglašeni su: bȉh. bȕdēš. htjȅde/šćȅde. zamjenom sufiksalnoga morfema infinitivne osnove sufiksalnim morfemom -l. bȉ/bȉše. umr-l-a. GLAGOLSKI PRIDJEV RADNI Glagolski pridjev radni (ili particip perfekta aktivni) gradi se na dva načina: 1. -iva-. bȕdū. plet-ø-ti: plet-l-ø > ple-l-ø > ple-o-ø. Nenaglašeni su: bih.i dodavanjem nastavaka za glagolski pridjev radni. bi. bȉ.ispred nastavka -ø u muškome rodu jednine mijenja se u -o-.i -nu. o-glaš-ava-l-a. pa-l-a. bjȅste. jèsi. je / smo. U oba slučaja sufiksalni morfem -l. bi / bismo. Naglašeni su: jèsam. bȉjāste. htjȅdoste/šćȅdoste. -ova-. ple-l-a.i navedenih nastavaka pliv-a-ti: pliv-a-o. bȕdēte. o-glaš-ava-ti: o-glaš-ava-o-ø. I glagol biti može u prezentu imati svršeni i nesvršeni oblik.Aorist glagola htjeti/šćeti glasi: htjȅdoh/šćȅdoh. npr. Kod glagola prve klase prve vrste konsonanti d i t s kraja korijenskoga morfema gube se ispred sufiksalnoga morfema -l-. umr-l-o i sl. Aorist glagola biti može biti naglašen i nenaglašen. Svršeni oblici prezenta glagola biti su: bȕdēm. bȉjāhū i bjȅh.

npr.Kod glagola jedanaeste klase prve vrste morfem -ø. -īvān.> iz-reč-en-. npr.. iz-list-a-ti: iz-list-an. o-met-ø-ti: o-met-en.: spro-ved-ø-ti: spro-ved-en-.i sl. 124 MORFOLOGIJA . rek-ø-l-a.zamjenjuje sufiksalni morfem -iva.> iz-mišlj-en-.: rek-ø-ti: rek-a-l-ø > rek-a-o-ø.zamjenjuje sufiksalni morfem -ava.infinitivne osnove. npr.zamjenjuje sufiksalni morfem -ø. Jedino glagoli jesti. -je.i sl.i sl. npr.: za-praš-iva-ti: za-praš-ivan-. mog-ø-ti: mog-a-l-ø > mog-a-o-ø. vid-je-ti (>viđeti): vid-je-n. u-ljepš-ava-ti: u-ljepš-avan. o-greb-ø-ti: o-greb-en-. Ti sufiksalni morfemi zamjenjuju određene sufiksalne morfeme infinitivne osnove: -ān.> zarađen-. potres-jen. -āvān..: donije-ø-ti: donije-l-ø > donije-o-ø > doni-o-ø. npr. -jen.infinitivne osnove.infinitivne osnove.zamjenjuje sufiksalni morfem -ø. Svako je/ije koje se nađe ispred -o.infinitivne osnove. -evān.. rek-ø-l-o.> po-treš-en.infinitivne osnove. npr.i sl. od-ređ-iva-ti: od-ređ-ivan.zamjenjuje sufiksalni morfem -eva.zamjenjuje sufiksalne morfeme -i-.: pre-crt-a-ti: pre-crt-an-.. npr. śesti (< sjesti).infinitivne osnove.koje je nastalo od sufiksalnoga morfema -l..i sl. -ovān.: u-kraš-ava-ti: u-kraš-avan-.infinitivne osnove. -ven.i -ø. npr.i sl. lump-ova-ti: lump-ovan.: sa-mlje-ø-ti: sa-mlje-ven-. npr. iz-rek-ø-ti: iz-rek-jen.zamjenjuje sufiksalni morfem -a.> viđen-.. mog-ø-l-a.i sl.infinitivne osnove. za-li-ø-ti: za-li-ven.: po-kup-ova-ti: po-kup-ovan-. npr. -en.: za-rad-i-ti: za-rad-jen.zamjenjuje sufiksalni morfem -ova. vreti i zreti imaju dvojake oblike muškoga roda glagolskoga pridjeva radnog: jesti < jed-ø-ti: jed-l-ø > je-l-ø > je-o-ø/i-o-ø śesti < sjed-ø-ti: sjed-l-ø > sje-l-ø > śe-o-ø/si-o-ø zreti < zrje-ø-ti: zrje-l-ø > zrje-o-ø > zre-o-ø/zri-o-ø vreti < vre-ø-ti: vre-l-ø > vre-o-ø > vre-o-ø/vri-o-ø GLAGOLSKI PRIDJEV TRPNI Glagolski pridjev trpni (ili particip perfekta pasivni) gradi se dodavanjem nastavaka na sufiksalne morfeme osnove glagolskoga pridjeva trpnoga. mog-ø-l-o i sl. iz-mač-eva-ti: iz-mač-evan.: bič-eva-ti: bič-evan-.u muškome rodu jednine alternira s morfemom -a-. smje-ø-ti: smje-l-ø > smje-o-ø > smi-o-ø i sl..prelazi u i. izmisl-i-ti: iz-misl-jen..i sl.

s.> ispražnjen-.> ispraćen. vlj. nj. iz-rad-i-ti: iz-rad-jen.i sl. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 125 . si (pro)čitao/(pro)čitao si 3. ste (pro)čitali/(pro)čitali ste 3. plj. za-kasn-i-ti: za-kasn-jen. šlj.: jednina 1. korijenskoga morfema.> slavljen-. is-prazn-i-ti: is-prazn-jen. mlj. pro-gon-i-ti: pro-gon-jen.> rastopljen-.> spaljen-. zn i st s kraja korijenskoga morfema. Gradi se od prezenta pomoćnoga glagola biti i glagolskoga pridjeva radnog.> zamašćen. npr. m. Nastavci za glagolski pridjev trpni su: muški rod: ženski rod: srednji rod: jednina -ø (pisan-ø) -a (pisan-a) -o (pisan-o) množina -i (pisan-i) -e (pisan-e) -a (pisan-a) Glasovne promjene u korijenskome morfemu Sufiksalni morfem -jen. smo (pro)čitali/(pro)čitali smo 2.> progonjen-. na-mam-i-ti: na-mam-jen. za-mast-i-ti: zamast-jen.: za-drije-ø-ti: za-dr-t-.> zašarafljen-.> zakašnjen-.> odrubljen-. pre-nos-i-ti: pre-nos-jen. b. sonanata l. za-posl-i-ti: za-posl-jen > za-pošljen-. je (pro)čitao/(pro)čitao je množina 1.: za-drije-ø-ti: za-dr-t-. s-niz-i-ti: s-niz-jen. pro-strije-ø-ti: pro-str-t. Sufiksalni morfem -t. flj. p. ć.-t.> namamljen-. s-pal-i-ti: s-pal-jen. za-šaraf-i-ti: za-šaraf-jen. sn. od-rub-i-ti: od-rub-jen.> prenošen.i sl. žnj i šć. blj. pa se dobija: č.i sl. šnj.zamjenjuje sufiksalni morfem -ø. is-prat-i-ti: is-prat-jen.kod glagola sedme klase prve glagolske vrste povlači gubljenje skupine ije. sam (pro)čitao/(pro)čitao sam 2. npr.> bačen-. po-če-ø-ti: po-če-t.> izrađen-. n i v ili konsonantskih grupa sl.> snižen-. d. PERFEKAT Perfekat je glagolski oblik kojim se iskazuje prošlo vrijeme – svršeno i nesvršeno. su (pro)čitali/(pro)čitali su Pored nenaglašenoga koristi se i naglašeni oblik prezenta pomoćnoga glagola biti kad to zahtijeva kontekst. npr. đ. PLUSKVAMPERFEKAT Pluskvamperfekat je glagolski oblik kojim se iskazuje pretprošlo vrijeme – svršeno i nesvršeno. t i z. f. npr. slav-i-ti: slav-jen.infinitivne osnove. lj. š. ž.: bac-i-ti: bac-jen.izaziva jotaciju konsonanata c. ras-top-i-ti: ras-top-jen.

taj nastavak ostaje nepromijenjen. čitaće množina 1. reći ćeš/ćeš reći 3. jednina 1. čitaću 2. reći će/će reći Prezent pomoćnoga glagola htjeti/šćeti može se upotrebljavati i u naglašenome obliku. čitaćemo 2.: jednina 1. bijaše/bješe (pro)čitao/si bio (pro)čitao 3. reći će/će reći množina 1. Gradi se od infinitiva glagola i prezenta pomoćnoga glagola htjeti/šćeti. bijasmo/bjesmo (pro)čitali/smo bili (pro)čitali 2. bijaste/bjeste (pro)čitali/ste bili (pro)čitali 3. će čitati Glagoli na -ći ostaju neizmijenjeni bez obzira na to đe se nalazi pomoćni glagol htjeti/šćeti – ispred ili iza njih. bijahu/bjehu (pro)čitali/su bili (pro)čitali FUTUR PRVI Futur prvi je glagolski oblik kojim se iskazuje buduće vrijeme.: jednina 1. ćete čitati 3. reći ćemo/ćemo reći 2. Takvu upotrebu nameće kontekst. npr. npr. 126 MORFOLOGIJA . čitaćeš 3. reći ćete/ćete reći 3. npr. a t se – i u izgovoru i u pismu – stapa sa ć iz nenaglašenoga oblika prezenta pomoćnoga glagola htjeti/šćeti. čitaće Kad se pomoćni glagol nađe ispred infinitiva glagola na -ti. bijaše/bješe (pro)čitao/je bio (pro)čitao množina 1. ćemo čitati 2. će čitati množina 1.Gradi se na dva načina – od imperfekta ili perfekta pomoćnoga glagola biti i glagolskoga pridjeva radnog. Pomoćni glagol može doći i ispred i iza infinitiva. čitaćete 3.: jednina 1. bijah/bjeh (pro)čitao/sam bio (pro)čitao 2. npr. ću čitati 2. reći ću/ću reći 2. ćeš čitati 3. Kad se nađe iza infinitiva glagola na -ti. krajnje i iz infinitiva se gubi.

uslov u prošlosti: jednina 1. hoćah/šćah viđeti 2. uslov ili mogućnost vršenja glagolske radnje. hoćahu/šćahu viđeti GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 127 . bih (pro)čitao 2. Takvu upotrebu nameće kontekst. Gradi se od aorista pomoćnoga glagola biti i glagolskoga pridjeva radnog – i svršenih i nesvršenih glagola. hoćaše/šćaše viđeti 3. Gradi se od svršenoga prezenta pomoćnoga glagola biti i glagolskoga pridjeva radnog: jednina 1. npr.: jednina 1. hoćaše/šćaše viđeti množina 1. želja. bismo (pro)čitali 2. budu (pro)čitali Futur drugi gradi se od svršenih i od nesvršenih glagola. bi (pro)čitao množina 1. hoćasmo/šćasmo viđeti 2. POTENCIJAL IMPERFEKTA Posebna je vrsta potencijala glagolski oblik koji se gradi od imperfekta pomoćnoga glagola htjeti/šćeti i infinitiva glagola. POTENCIJAL Potencijal je glagolski oblik kojim se iskazuje želja. budete (pro)čitali 3. npr. budeš (pro)čitao 3. Njime se označava neostvarena mogućnost. bude (pro)čitao množina 1.FUTUR DRUGI Futur drugi je glagolski oblik kojim se iskazuje predbuduće vrijeme. budemo (pro)čitali 2. bi (pro)čitao 3. budem (pro)čitao 2. hoćaste/šćaste viđeti 3.: Javiću ti kad pročitam. Predbuduća radnja svršenih glagola najčešće se iskazuje prezentom. biste (pro)čitali 3. bi/biše (pro)čitali Pored nenaglašenih mogu se upotrebljavati i naglašeni oblici aorista pomoćnoga glagola biti.

npr. pjev-aj-mo. Sufiksalni morfemi imperativne osnove su: -i.(zamjenjuje sufiksalni morfem -ā. bod-i-mo. bod-i-te. Gradi se od glagolskoga pridjeva radnog i uvijek je propraćen uskličnom intonacijom: Živjeli! Zdravo bio! Dobro došli! Živi bili pa viđeli! muški rod ženski rod srednji rod jednina živ-i-o-ø živ-je-l-a živ-je-l-o množina živ-je-l-i živ-je-l-e živ-je-l-a GLAGOLSKI PRILOG SADAŠNJI Glagolski prilog sadašnji je glagolski oblik kojim se iskazuje radnja koja je istovremena s radnjom predikata. zabrana. rad-i-mo. želja i sl.> rec-i-ø.iz prezentske osnove): prič-a-m: prič-aj-ø. striz-i-mo..: rek-ø-u: rek-i. g i h s kraja korijenskoga morfema alterniraju s c. rad-i-te i sl. npr. kup-u-je-m: kup-u-j-ø. rec-i-te. prič-aj-mo. Sufiksalnim morfemima imperativne osnove odgovaraju određeni sufiksalni morfemi prezentske osnove. Glagoli jedanaeste klase prve glagolske vrste infinitiv grade dodavanjem sufiksalnoga morfema -i. kup-u-j-mo. U crnogorskome jeziku imperativ se ne upotrebljava u 1. pjev-a-m: pjev-aj-ø.i -i. licu jednine. rec-i-mo.> striz-i-ø. -āj.na korijenski morfem. lice prezenta. OPTATIV Optativ je glagolski oblik kojim se iskazuje želja. Tada konsonanti k. Gradi se od imperativne osnove i imperativnih nastavaka.(zamjenjuje sufiksalne morfeme -e. rad-i-m: rad-i-ø. Imperativna osnova sastoji se od korijenskoga i sufiksalnoga morfema. strig-ø-u: strig-i. lice jednine i množine koristi se imperativna konstrukcija neka + 3. molba. -j.IMPERATIV Imperativ je glagolski oblik kojim se iskazuje zapovijest.. ču-j-te. striz-i-te i sl.: neka pjeva / neka pjevaju i sl. Za 3.(zamjenjuje sufiksalni morfem -jē. ču-j-mo. 128 MORFOLOGIJA .iz prezentske osnove): ču-je-m: ču-j-ø. kup-u-j-te i sl. z i s. prič-aj-te.iz prezentske osnove): bod-e-m: bod-i-ø. pjev-aj-te i sl.

: mog-ø-ti: mog-a-vši/mog-a-v i sl.: is-pjev-a-ti: is-pjev-a-vši/is-pjev-a-v. npr. Zajedno se s oblikom prezenta glagola biti piše i rječca ni: nijesam.: nisam. nijesu. nijeste. ne čitaj i sl.) nije odlika crnogorskoga standardnoga jezika. neće / nećemo. već što je tom radnjom postignuto. koristi se trpno stanje (pasiv). Između -a. glagolski oblici kojima se izražava takva radnja nalaze se u radnom stanju (aktivu). radnoga stanja. nećeš. Vokali ispred sufiksa -vši uvijek su dugi. To je prikazano u odjeljku o glagolskim oblicima. U tim se slučajevima umjesto pasiva mogu koristiti i oblici radnoga stanja s povratnom rječcom se uz njih.] GLAGOLSKO STANJE Kad se glagolska radnja pripisuje onome ko aktivno učestvuje u njoj.: pek-øući. neće. nije / nijesmo.. npr. prič-a(j)ući i sl. nijesi. npr. ne bih čitao. npr. Međutim kad nije potrebno istaći ko je vršio radnju. GLAGOLSKI PRILOG PROŠLI Glagolski prilog prošli je glagolski oblik kojim se iskazuje radnja koja je neposredno prethodila radnji označenoj predikatom. npr. npr.. u-drob-i-ti: u-drob-i-vši/u-drob-i-v i sl.: čit-a-(j)ući. Rječca ne piše se odvojeno od glagolskih oblika u svim slučajevima osim u nenaglašenome svršenom (odričnom) obliku prezenta pomoćnoga glagola htjeti/šćeti: neću.Gradi se od prezentske osnove nesvršenih glagola i sufiksa -ūći i -ēći. ODRIČNI GLAGOLSKI OBLICI Odrični glagolski oblici grade se dodavanjem odrične rječce ne ispred potvrdnih oblika. trč-ø-eći i sl. U crnogorskome jeziku glagolska se radnja obično iskazuje oblicima aktiva. Ispred tih sufiksa umeće se nepostojano a kad se korijenski morfem glagola završava konsonantom.: Pjevam pjesmu. npr.: ne čitam. nećete..i -ući javlja se intervokalno j. [Negacija ni + nenaglašeni oblik prezenta pomoćnoga glagola biti (npr.: Tada zarobismo dvjesta vojnika. Ipak u nekim su slučajevima pasivne konstrukcije primjerenije od navedenih. odnosno na kome je ta radnja izvršena. tj. – Pjesma se pjeva. nisi. Gradi se od infinitivne osnove svršenih glagola i sufiksa -vši i -v. po-ćer-a-vši/po-ćer-a-v. a u pasivu – Tada bijaše zarobljeno dvjesta vojnika (od nas). GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 129 . – Tada se zarobi dvjesta vojnika.

potencijala pomoćnoga glagola biti i glagolskoga pridjeva trpnog: trpni prezent: sam viđen. [Trpni perfekat može biti iskazan i glagolom bivati: bivao sam viđen.. trpni imperativ: budi viđen. 130 MORFOLOGIJA . imperfekta. bijaše/bješe viđen.. bi bio viđen... bio si viđen. trpni potencijal: bih bio viđen. trpni potencijal imperfekta: hoćah biti viđen. trpni imperfekat: bijah/bjeh viđen.. aorista.... trpni futur prvi: biću viđen/ću biti viđen.PASIV Trpni glagolski oblici grade se od prezenta.... budimo viđeni.... bivao si viđen. trpni futur drugi: budem bio viđen. pluskvamperfekta. budeš bio viđen. bićeš viđen/ćeš biti viđen... perfekta.. trpni perfekat: bio sam viđen... trpni aorist: bih viđen... futura drugog.. si viđen....] trpni pluskvamperfekat: bijah/bjeh bio viđen. imperativa.... bi viđen.. futura prvog. bijaše/bješe bio viđen.. hočaše biti viđen.

naprijed. tad(a). onomadne.. vremenu. brzo i sl. ■ prilozi za količinu: ovoliko.: lijepo. nikako. Treba razlikovati priloge za način koji završavaju na -o i -e (npr. dobro. slabo. ujutro. onomlani. poslije. još. stoga. nekad(a). npr..: Dobro (pridjev) dijete dobro (prilog) uči. ovamo. malo. ■ prilozi za način: ovako. tuda. nikad(a) i sl. pozadi. preklani. uveče. ■ prilozi za uzrok: zato. ovuda. Po svome značenju mogu biti: ■ prilozi za mjesto: ovđe. nekoliko i sl. onamo. tako.PRILOZI Prilozi su riječi koje stoje uz glagole. blizu. sad(a). prije. śutra. dobro. prekjuče. imenice i priloge i određuju ih po mjestu. ■ prilozi za vrijeme: lani. nekako. a pridjevi na pitanje kakvo?. dobro – bolje – najbolje i sl. mnogo. dolje. sporo. Takvi se prilozi kompariraju isto kao i pridjevi. gore. tamo. grdno. jasno. Prilozi u tim slučajevima odgovaraju na pitanje kako?. loše. juče. daleko i sl. onuda. toliko. onako. načinu. lijepo.. dosta. često. onoliko. svakako. pridjeve. desno. npr. loše) od pridjeva u istome obliku. onđe. tu. lijevo.: lijepo – ljepše – najljepše. uzroku i količini. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 131 . danas.

uz/uza. npr.PRIJEDLOZI Prijedlozi su nepromjenljive riječi koje stoje ispred zavisnopadežnih oblika promjenljivih riječi. načinski. npr. Po svojemu značenju slažu se s riječima uz koje stoje i određuju njihov odnos prema drugim riječima u rečenici. – Pjevahu ispod glasa.: Probudio se pred zoru. Prijedlozi mogu stajati i ispred drugih prijedloga. prostorni. namjenski. k/ka. Mogu kazivati vremenski. pod/poda i sl. O tome viđeti u poglavlju o morfonologiji. – Krenuše za njih. upotrebljavaju se u zavisnosti od prirode konsonanta kojim počinje riječ koja im slijedi. 132 MORFOLOGIJA . poredbeni i druge odnose.: Poćerasmo ih do u provaliju. – Bijaše bjelje od mlijeka. – Nema ga nigđe od onomadne. – Pade preko praga.: Bila je živa do lani. Prijedlozi s/sa. – Zbog njega je pobjegao. npr. niz/niza. uzročni. Prijedlozi mogu stajati i ispred priloga za vrijeme.

bup. ae. Za oponašanje glasova u prirodi koriste se onomatopejski uzvici. hej. op. điha. divljenje. kiš. bol. Takvi su uzvici: eh. mis. oj. fuj i sl. av-av. tres. na. raspoloženja. strah. pi-pi. oho. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 133 . mac. bam. jaoj.UZVICI Uzvici su nepromjenljive riječi koje služe za iskazivanje ośećanja. o. iš. hoj. alo. hm. Uzvicima se iskazuje radost. Iza uzvika. e. npr. gađenje i sl. dio. za dozivanje ili vabljenje i ćeranje stoke. ps. mjau. uh. halo. Uzvici za vabljenje i ćeranje stoke i ostalih životinja su: śok. žalost. fiju i sl. Takvi su: ej. jao. odnosno iza rečenica u kojima je sadržan uzvik. hae i sl.: pljus. piše se uzvičnik. iznenađenje. aoj. sumnjičavost. bap. odnosno za ostvarivanje komunikacije. pst i sl. stanja. joj. pis. o-ruk. kiś. guś. Uzvici služe i za dozivanje. za oponašanje glasova u prirodi. ću-kok. oj. ljuke. mhm. dura.

... Veznici mogu biti veznici nezavisnosloženih rečenica i veznici zavisnosloženih rečenica. neki vrijeme (npr. dok. već i vrstu veze i odnosa rečeničnih djelova koje povezuju. ali. ni.. Njihova će značenja i odnosi koje označavaju biti prikazani u odjeljku o sintaksi. samo. te. nego i i sl. pa.: a. što. a. 134 MORFOLOGIJA . kad. tek) i sl. ili i veznički izrazi volja . niti. bilo. već. U druge spadaju veznici da. iako. nego.. volja. ne samo . bilo . kako i sl.VEZNICI Veznici su nepromjenljive riječi kojima se označava veza među rečenicama. Tako neki veznici označavaju suprotnost (npr.. no. U prve spadaju veznici i.: kad. ali. dok. već). Veznici ne označavaju samo vezu.

upitne rječce: li. eno) u vezi su s prostornom udaljenošću govornoga lica od onoga na što pokazuje. a rječca da uz prezent i perfekat. modalne rječce (za iskazivanje ličnoga stava): svakako. rječce za naročito isticanje: čak. odnosno u vezi s kategorijom lica. 8. hajde. vaistinu. zaista. 5. eto. podrazumijeva se. pak. rječce za pokazivanje: evo. Prema onome što označavaju dijele se na: 1. 2. rječce za isticanje suprotnosti: međutim. npr. 3. baš. nema dileme. aj. zar.: Neka dođe śutra. nesumnjivo. vjerovatno. 4. eno. i.RJEČCE Rječce su nepromjenljive riječi koje služe za isticanje ličnoga stava govornoga lica prema onome što se kazuje rečenicom ili njezinim dijelom. Za označavanje ličnoga stava prema onome što se kazuje mogu se koristiti i modalni izrazi.. Ostale zapovjedne i podsticajne rječce idu uz imperativ. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 135 . odrične rječce: ne. nipošto.: nema sumnje. npr. samo. razumije se. neosporno. makar. a rječca eno s trećim licem. npr. 9. uistinu. Rječce za pokazivanje (evo. bez dileme i sl. valjda. podsticajne i zapovjedne rječce: neka. 6. bar. možda. zaisto. potvrdne rječce: da. 7. barem. Zapovjedna rječca neka ide uz prezent.: Da to svršiš kako ti glava zna! – Da si mi to svršio kako ti glava zna. rječca eto s drugim. rječce za izuzimanje: jedino. eto. da. Tako je rječca evo u vezi s prvim licem. zbilja. bez sumnje. da.

.

TVORBA RIJЕČI .

.

OSNOVNI PRINCIPI TVORBE RIJEČI Osnovni principi tvorbe riječi u crnogorskome jeziku jesu izvođenje (derivacija). ispi-čutur(-a). odnosno dodavanjem prefiksa na tvorbenu osnovu. Izvođenje (derivacija) je tvorba dodavanjem sufiksa na tvorbenu osnovu riječi.: stol-ar-(ø). star-mal(-i).: bez-brig-an(-ø) > bez-briž-an(-ø). npr. Slaganje (kompozicija) je tvorba koja nastaje srastanjem tvorbenih osnova dviju riječi u jednu složenu riječ. slaganje (kompozicija) i kombinovana tvorba riječi. iz-rod(-ø). Kombinovana tvorba riječi nastaje udruživanjem prefiksacije i sufiksacije.: Beo-grad(-ø). u-gled-a-(ti) i sl. u-lov-i-(ti). pogled-a-(ti).: pod-zid(-a). oč-e-vid(-ac). GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 139 . npr. nat-pis(-ø). npr.. ruk-o-pis(-ø). npr. Tvorbene osnove mogu srastati pomoću spojnih morfema o i e i bez njih. nazad-ova-(ti) i sl. krv-o-mut(-nik-ø).

instruktivni. instrukcija.: eksplozivni.: korozija – korodirati – korozivni.TVORBA RIJEČI OD OSNOVA IZ KLASIČNIH JEZIKA Značajan dio crnogorske leksike i leksike drugih standardnih jezika čine riječi s osnovom iz grčkoga ili latinskoga jezika. konstituisati). U svim jezicima osnove internacionalizama alterniraju u zavisnosti od toga da li je riječ o tvorbi imenica. glagola ili pridjeva. reakcioni. Internacionalizama ima i među imenicama (npr. instruirati. koncepcija // koncept – koncipirati – koncepcijski // konceptualni. konstitutivni) i među glagolima (npr. reagovati.: eksplozija. reakcija. 140 TVORBA RIJEČI . npr. pa se one nazivaju internacionalizmi. Po takvoj se leksici crnogorski jezik ne odvaja od drugih evropskih jezika.: eksplodirati. konstitucija – konstituisati – konstitutivni i sl. konstitucija) i među pridjevima (npr.

Prefiksacijom nastaju izvedene imenice na ovaj način: a-teizam > ateizam. graver -ičār(-ø): hemičar. projektant -ar(-ø): magistar. montenegrist(a) -jār(-ø): polemičar. provodadžija -ent(-ø): asistent.TVORBA IMENICA Imenice se grade izvođenjem. pastir -ist(-ø)/-ist(a): lingvist(a). dijagnostičar -īr(-ø): portir. ministar -ār(-ø): pisar. pro-dekan > prodekan itd.) određuju sufiksi i prefiksi kojima se one grade. U crnogorskome jeziku najproduktivnija je tvorba imenica sufiksima. IZVOĐENJE Izvođenje imenica je tvorba dodavanjem prefiksa i sufiksa na tvorbenu osnovu riječi. IMENICE SA ZNAČENJEM LICA Imenice sa značenjem vršioca radnje Muška lica: -ac(-ø): pisac. sredstva. bi-gamija > bigamija. pra-đed > prađed. jezikoslovac -āč(-ø): ugovarač. čuvar -džij(-a): sadžija. slaganjem i kombinovanom tvorbom. ko-autor > koautor. a njezino značenje određeno je sufiksom. pjevač -anīk(-ø): konjanik. Značenje imenica (značenje mjesta. ne-sreća > nesreća. djelatnosti. namještenik GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 141 . Izvedena imenica u značenjskoj je vezi s riječju od koje je izvedena. botaničar -(j)enīk(-ø): službenik. stanja itd. poslanik -ant(-ø): laborant. student -ēr(-ø): kondukter.

fursatlija putnik. gledalac zanatlija. radnica doktorica. pukovnik učitelj. projektantkinja vračara. domorodac divljak. pastirka lingvistkinja.-lac(-ø): -lij(-a): -nīk(-ø): -or(-ø): -ōvnīk(-ø): -telj(-ø): -ø(-ø): mislilac. montenegristkinja polemičarka. psihologica hemičarka. gatara zvonarica. radnik inspektor. prirodoslovka biološkinja. graverka biologica. graditeljka Imenice sa značenjem nosioca svojstva Muška lica: -ac(-ø): -āk(-ø): -an(-ø): -enjāk(-ø): 142 TVORBA RIJEČI lakomac. režimlijka putnica. mljekarica pisarka. spremačica poslanica. poštenjak . dijagnostičarka portirka. psihološkinja zanatlijka. izaslanica laborantkinja. korektor duhovnik. profesorica direktorka. glupan smetenjak. namještenica jezikoslovka. vladarka provodadžijka. njegovateljica moliteljka. gromovnica učiteljica. studentica asistentkinja. botaničarka službenica. graditelj biolog. filolog Ženska lica: -ačic(-a): -anica(-ø): -antkinj(-a): -ar(-a): -aric(-a): -ārk(-a): -džījk(-a): -entic(-a): -entkinj(-a): -ērk(-a): -ic(-a): -ičārk(-a): -īrk(-ø): -istkinj(-a): -jārk(-a): -(j)enic(-a): -k(-a): -kinj(-a): -lījk(-a): -nic(-a): -oric(-a): -ōrk(-a): -ōvnic(-a): -teljic(-a): -tēljk(-a): pregovaračica. navodadžijka asistentica. doktorka duhovnica. studentkinja funkcionerka. glupak divljan.

smetenjača smetenjakinja primitivka. pacijentkinja alkoholičarka. osuđenica apstinentkinja. praznov divljaka divljakuša. ksenofob osiguranik. potrpežnjak lažov. pobjegulja povratuša. suludnik suludnjak. prostakuša poštenjača. osuđenik apstinent. primitivac smetenik. raspuštenik lažljivac. zaludnica jezikoša. burdikoša lažulja. lažljivica suludnica. ispitanica optuženica. raspuštenica domorotkinja. prvorotkinja smutljivica. narkomanka ropkinja. pacijent alkoholičar. beskućnik Ženska lica: -anic(-a): -(j)enic(-a): -entkinj(-a): -ičārk(-a): -k(-a): -kinj(-a): -nic(-a): osiguranica. beskućnica GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 143 . epileptičar bolesnik. epileptičarka kleptomanka. smutljivac pečobraznik. podrepuša plavka. žutka Imenice sa značenjem trpioca stanja Muška lica: -ø(-ø): -anīk(-ø): -(j)enīk(-ø): -ent(-ø): -ičār(-ø): -nīk(-ø): kleptoman. ispitanik optuženik. gramzivka smetenica. ksenofopkinja bolesnica.-ivac(-ø): -(j)enīk(-ø): -ljivac(-ø): -nīk(-ø): -njāk(-ø): -ov(-ø): Ženska lica: -ak(-a): -akuš(-a): -enjač(-a): -enjakinj(a): -īvk(-a): -(j)enic(-a): -kinj(-a): -ljivic(-a): -nic(-a): -oš(-a): -ulj(-a): -uš(-a): -k(a): gramzivac.

bez obzira na njihovo značenje. Rogamčanka Bokeljka Engleskinja. Rišnjanin Čeh.Imenice za muška i ženska lica Postoje sufiksi kojima se dobijaju i imenice za muška i imenice za ženska lica. pripadnika naroda i država Muška lica: -ac(-ø): -āk(-ø): -ānac(-ø): -anīn(-ø): -čanīn(-ø): -ēlj(-ø): -ēz(-ø): -in(-ø): -īnac(-ø): -jāk(-ø): -jānac(-ø): -janin(-ø): -ø(-ø): Bjelopoljac. Grk. dugajlija govordžija. To su ovi sufiksi: -ajlij(-a): -džij(-a): -ic(-a): -l(-o): -lic(-a): -lij(-a): novajlija. Srpkinja . Englez Srbin. izbjeglica meraklija. Vizantinka Čehinja. udvorica zlopamtilo. Podgoričanka Bjelopoljka. Rožajka Turkinja. Kineskinja Mađarica Dalmatinka. Mađar Ženska lica: -akinj(-a): -ānk(-a): -čānk(-a): -ēljk(-a): -eskinj(-a): -ic(-a): -īnk(-a): -inj(-a): -jakinj(-a): -jānk(-a): -k(-a): -kinj(-a): 144 TVORBA RIJEČI Pljevljakinja Kotoranka. Rogamčanin Bokelj Kinez. Tuzanka Zagrepčanka. Rožajac Pljevljak Amerikanac. Tuzanin Zagrepčanin. sadžija ulizica. Turčin Dalmatinac. Vizantinac Bošnjak Piroćanac Tivćanin. Portorikanac Kotoranin. obrazlija Imenice sa značenjem stanovnika. džangrizalo iźelica. Grkinja Bošnjakinja Piroćanka.

: -ic.: -eskinj-. Pobrežje Počijevka. odnosno pripadnika naroda. IMENICE SA ZNAČENJEM NASELJENOGA PODRUČJA Imenice sa značenjem naseljenoga područja češće su bez sufiksa (npr. rektorat pašterija. Goranjsko IMENICE SA ZNAČENJEM MJESTA (PROSTORA) -āčnic(-a): -an(-a): -ar(-a): -arij(-a): -ārijum(-ø): -ārnic(-a): -āt(-ø): -erij(a): mjenjačnica.: -jank-.: -jank-. -ø. Humac. drogerija GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 145 . -a): -j(-e): -k(-a): -nīk(-ø): -ov(-o): -ov-ac(-ø): -ov-ac(-ø): -ov-ic(-a): -ovin(-a)/-evin(-a): -sk(-ā): -sk(-a.Kako se vidi iz navedenih primjera.: -ink-.: -kinj-. Besac. Janjevina Njemačka (<Njemac-ska). pekara vinarija. -e): -īšt(-e.: -ank-. Crna Gora. Bjelopavlići Albanija. Tovarnik Bokovo. Ječmine Ječmište. Gvineja Mrčevac Poljica. -in. Boka. klačnica kafana. odgovara određeni sufiks za građenje imenica ženskoga roda sa značenjem stanovnice: -anin. Sufiksi za tvorbu tih imenica su: -ac(-ø): -av-ac(-ø): -anj(-ø): -ēj(-a): -ev-ac(-ø): -ic(-a.: -inj-. planetarijum draguljarnica. Vršanj Koreja.: -akinj-. -janin. svakome sufiksu za građenje imenica muškoga roda sa značenjem stanovnika određenoga područja. -inac. -ac. Crmnica) nego s njima. Laništa Gostilje. Hrvatska Malinsko. Rusija Vranjina. -ak. Vrtijeljka Dubrovnik.: -čank-. -čanin. -e): -ić(-i): -ij(-a): -in(-a. ciglana mljekara. -ez. Lipovica Krasovina. Cerovo Smokovac Tisovac Drenovica. nacije ili države. staklarnica konzulat. -ø.: -jakinj-. -janac. -o): Krstac. -anac. bačvarija akvarijum.: -ank-. -jak.: -k-. Kamenica Ćeklići. Vilac Glibavac Prčanj.

učionica voćnjak. kriminalistika prevodilaštvo. ronilaštvo prirodoslovlje. lanište područje. svinjogojstvo ugostiteljstvo. mravinjak sanatorijum. krematorijum poslovnica biblioteka. ablepsija grabež. logika montenegristika. kokošarnik klačina. graviditet sadizam. filologija matematika. ludilo vještina. vinoteka ekspozitura. jezikoslovlje zanatstvo. gonoreja anemija. lektura IMENICE SA ZNAČENJEM SVOJSTVA I STANJA -ācij(-a): -ancij(-a): -arij(-a): -azam(-ø): -b(-a): -ej(-a): -emij(-a): -encij(-a): -epsij(-a): -ež(-ø): -ij(-a): -il(-o): -in(-a): -itēt(-ø): -izam(-ø): 146 TVORBA RIJEČI meditacija. bibliofilija mrtvilo. mijazam tvorba.-īšt(-e): -j(-e): -janīk(-ø): -(j)ārnīk(-a): -(j)in(-a): -l(-o): -līšt(-e): -nic(-a): -njāk(-ø): -ōrijum(-ø): -ōvnic(-a): -tēk(-a): -ūr(-a): ognjište. solilo igralište. metež simpatija. ledina počivalo. zabrđe drvljanik. novčanik golubarnik. rezistencija epilepsija. ekstravagancija maštarija. vandalizam . leukemija dekadencija. agentura IMENICE SA ZNAČENJEM DJELATNOSTI -ārstv(-o): -ij(-a): -ik(-a): -istik(-a): -laštv(-o): -slovlj(-e): -stv(-o): -tēljstv(-o): -ūr(-a): voćarstvo. stočarstvo filozofija. šetalište kasapnica. dubina animozitet. graditeljstvo arhitektura. svinjarija orgazam. tužba dijareja. indignacija arogancija.

divota narkoza. junetina GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 147 . pištaljka ljuljaška agregat. aparat oscilator. zvučnik induktor. drijem čistoća. navigator štipavica vrteška ćedilo. gordost dobrota. žetva IMENICE SA ZNAČENJEM SREDSTVA -ač(-a): -āč(-ø): -ačic(-a): -al(-o): -alic(-a): -āljk(-a): -ašk(-a): -āt(-ø): -ātor(-ø): -avic(-a): -ešk(-a): -il(-o): -īšt(-e): -k(-a): -nīk(-ø): -or(-ø): uspinjača.-j(-e): -jāj(-ø): -luk(-ø): -ljav(-a): -nj(-a): -njav(-a): -ø(-ø): -oć(-a): -ōst(-ø): -ot(-a): -oz(-a): -stv(-o): -štin(-a): -v(-a): čitanje. upaljač kosačica. bezobraština śetva. sadnja kuknjava. začeće oproštaj. prskalica štipaljka. ravnalo grijalica. drenovak rezanac. čokolada višnjak. otirača prekidač. masanica sataraš. hladnoća napetost. avitaminoza bratstvo. gulaš piletina. kopačica gudalo. siromaštvo (<siromah-stvo) lukavština. koračaj fukarluk. grabuljište šipka. cijetka steznik. rotor IMENICE SA ZNAČENJEM HRANE I PIĆA -ač(-a): -ād(-a): -āk(-ø): -ānac(-ø): -anic(-a): -āš(-ø): -etin(-a): savijača. dernjava zijev. prebranac priganica. grmljava vožnja. dolmača limunada. prostakluk lomljava. zagrljaj. ognjilo kosište.

mušmula skrivenośemenjača. ozimača čopljan. krtoluša IMENICE SA ZNAČENJEM BILJAKA -āč(-ø): -ak(-a): -ak(-ø): -avac(-ø): -avic(-a): -ic(-a): -ić(-ø): -ik(-a): -in(-a): -īš(-ø): -(j)ač(-a): -jan(-ø): -jel(-a): -jenic(-a): -k(-a): -l(-a): -njač(-a): -uš(-a): -v(-a): -vic(-a): povijač. kupina sporiš. džanjevača govedina zečetina. ćetalj kulaš. maslačak pupavac. bršljan košćela (<kostjela) žućenica trska. sivko zekna. golośemenjača oskoruša mrkva. june sljepić. rogač divljaka. krastavica grčica. gladiš kobiljača. omorika malina. metvica ljutić. kunić šarka. pipunić mlječika. lijeska ribizla. šarava jare. ovčetina medovača. tikvica IMENICE SA ZNAČENJEM ŽIVOTINJA -ac(-ø): -alic(-a): -alj(-ø): -āš(-ø): -av(-a): -e(-ø): -ić(-ø): -k(-a): -k(-ø): -n(-a): -nic(-a): 148 TVORBA RIJEČI vranac. tršljaka šipak. brnjaš milava. rogna otrovnica . lozovača medovina. bijelka zelenko. tikva rotkvica. krastavac puzavica. šarac kriještalica putalj. koźevina krompiruša.-evač(-a): -in(-a): -jetin(-a): -ovač(-a): -ovin(-a)/-jevin(-a): -uš(-a): višnjevača.

glavetina momčina. hljebac oblačak. nožurda čojčurina.: -čin(-a): -etin(-a): -in(-a): -štin(-a): -ūrd(-a): -urin(-a): -uštin(-a): kretenčina. deminutivi s hipokoristicima – označavaju umanjeni pojam u odnosu na ono što znači motivna imenica ili predstavljaju imenice odmila. kamenčić kućica. šaronja šarov. Imeničke složenice imaju samo jedan akcenat kad se pišu bez crtice. miluša IMENICE SUBJEKTIVNE OCJENE Imenice subjektivne ocjene dobijaju se dodavanjem sufiksa koji unose izvjesnu izmjenu u značenje imenice od koje se grade.-onj(-a): -ov(-ø): -ūj(-ø): -ulj(-a): -uš(-a): zekonja. augmentativi i pejorativi – označavaju uvećani pojam u odnosu na ono što znači motivna imenica. glasina prljavština. nožurina magluština. pridjevima. kraguj šarulja. One mogu nastajati na dva načina: GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 149 . listić SLAGANJE Tvorba kojom nastaju složene imenice srastanjem određene imenice s imenicama. mrkulja baljuša. baruština 2. perce prozorče. onda je svaki dio sačuvao svoj akcenat. a kad se pišu s crticom. npr. Ti sufiksi nazivaju se sufiksi subjektivne ocjene. sinak gnjezdašce. npr. prijedlozima naziva se slaganje. Te imenice dijele se u dvije grupe: 1. profesorčina ručetina. glibavština glavurda.: -ac(-ø): -ak(-ø): -ašc(-e): -c(-e): -č(-e): -čić(-ø): -ic(-a): -ić(-ø): bratac. ručica prstić. lonče prozorčić. glagolima. odnosno imaju pogrdno značenje. sunašce drvce. garov slavuj.

radio-stanica > radio-stanica). 150 TVORBA RIJEČI . vin-o-pija > vinopija. među-prostor > međuprostor. jado-brat > jadobrat.: Beo-grad > Beograd. ▫ pomoću spojnih morfema (npr. krv-o-proliće > krvoproliće).: śever-o-zapad > śeverozapad.▫ prostim slaganjem (npr.

TVORBA PRIDJEVA Pridjevi nastaju sufiksalnom. dentalan moćan. IZVOĐENJE Izvođenje pridjeva je proces koji obuhvata prefiksalnu. konvertibilan satiričan. onomadašnji nosat. ćosav maven. osinji GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 151 . modričast koziji. durašan jučerašnji. jahaći muzikalan. bodljikav materinski. ironičan plavičast. loptast slabašan. diskutabilan dugačak. Tako nastaju izvedeni pridjevi. punačak peraći. elementaran kockast. bodljikast modrikav. prefiksalnom i prefiksalno-sufiksalnom tvorbom te spajanjem dviju osnova (složenička tvorba). sufiksalnu i prefiksalno-sufiksalnu tvorbu. božiji modrikast. saglasan komplementaran. stričev duševan njegoševski. plećat grbav. karadžićevski fleksibilan. sestrinski pčelinji. Najproduktivniji sufiksi za građenje pridjeva u crnogorskome jeziku su: -abīlan(-ø): -ačak(-ø): -ać(-i): -ālan(-ø): -an(-ø): -āran(-ø): -ast(-ø): -ašan(-ø): -ašnj(-ī): -at(-ø): -av(-ø): -en(-ø): -ēran(-ø): -ešan(-ø): -ev(-ø): -ēvan(-ø): -evsk(-ī): -ibīlan(-ø): -ičan(-ø): -ičast(-ø): -ij(-ī): -ikast(-ø): -ikav(-ø): -insk(-ī): -inj(-ī): respektabilan. kafen moderan malešan očev.

socijalistički kamenit. Miroslavljev sićušan bjelkast. agresivan mravlji. O tome viđeti više u poglavlju o morfonologiji. sladunjast sladunjav. -ičast. Neki od navedenih sufiksa pripadaju sufiksima subjektivne ocjene. -jušan. mlađahan perjani. južni pernat. glamurozan utopijski. koźi. -uškast. pas – paśi. duhovni volovski. sunčani brbljav. čast – čazben. muževljev bankovni. -jahan. topovski religiozan. paziti – pažljiv. travnat sinoćnji. -uljast. zimus – zimušnji. bljedunjav vjetrušan mekušast ljepuškast Neki sufiksi pri građenju pridjeva izazivaju glasovne promjene u osnovi npr. tamošnji seksualan. -ašan. plavkast plačljiv. vjetrovit sinovljev. modar – modrikast. senzualan aktuelan ovnujski. paśi živahan. -unjav. -ušan. regionalan bratov. Takvi su: -ačak. svijet – svjetovni. zec – zečji.: bijel – bjelkast. sitan – sićušan.-ističk(-ī): -it(-ø): -īvan(-ø): -j(-ī): -(j)ahan(-ø): -jan(-ī): -jav(-ø): -jev(-ø): -jušan(-ø): -kast(-ø): -ljiv(-ø): -n(-ī): -nat(-ø): -nj(-ī): -onālan(-ø): -ov(-ø): -ōvan(-ø): -ovit(-ø): -ovljev(-ø)/-evljev(-ø): -ōvn(-ī): -ovsk(-ī): -ōzan(-ø): -sk(-ī): -šnj(-ī): -uālan(-ø): -uēlan(-ø): -ujsk(-ø): -uljāst(-ø): -unjav(-ø): -ušān(-ø): -ušāst(-ø): -uškāst(-ø): komunistički. 152 TVORBA RIJEČI . -ešan. brašnjav Kuslevljev. organizacijski śutrašnji. mlad – mlađahan. ponosit objektivan. -ahan. -kast. suśedov svjetovan. pažljiv śeverni. volujski duguljast. duhovan silovit. -ikast. zimušnji nacionalan. -ušast. ovan – ovnujski i sl.

poslijediplomski postmodernistički. proaustrijski protivudarni. prosijed. bezgrešan biseksualan. postkrizni prađedovski. prijevremeni proćelav. bipolaran doživotni. nevelik omanji. kvaziumjetnički međuljudski. Najčešći su ovi prefiksi: a-: anti-: bez-: bi-: do-: eks-: hiper-: i-: in-: infra-: inter-: izvan-: kvazi-: među-: mnogo-: multi-: na-: nad-: naj-: nazovi-: ne-: o-: pan-: po-: poli-: polu-: poslije-: post-: pra-: pre-: pred-: preko-: pri-: prije-: pro-: protiv-: pseudo-: s-: apolitičan. prekobrojni priglup. zdušna GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 153 . infravioletan interpartijski. polupismen poslijeratni. amoralan antiustavan. prestrog preddržavni. indiferentan infracrven. međudržavni mnogostruki. nazovinaučni nelijep. dovratni eksjugoslovenski hipersenzitivan. nadmorski najpametniji. irealan indeklinabilan. naglup nadljudski. hiperaktivan iracionalan. priručni prijepodnevni. polivalentan polugodišnji. praistorijski prevelik. protivdržavni pseudonaučni. proevropski. predratni prekomjerni. pseudoklasicistički steona. mnogoljudni multidisciplinaran. osrednji panslavistički. najbolji nazoviprijateljski. internacionalni izvanredni.PREFIKSALNA TVORBA PRIDJEVA Tvorba pridjeva prefiksima u crnogorskome je jeziku vrlo produktivna. pobolji polifunkcionalan. izvanproceduralni kvazinaučni. antidržavni bezuslovan. panevropski povelik. multivitaminski nagluv.

Kako se iz primjera vidi. samostalan superbrzi. o-. pri-mor-sk(-i) > primorski i sl. I u tome slučaju osnove se vežu spojnim morfemom -o-. ultraljevičarski unutarparlamentarni. vele-. ultra-. navedena je tvorba često udružena sa sufiksalnom tvorbom pridjeva.: śever-o-zapadni > śȅvero-zȃpadnī (koji pripada i śeveru i zapadu). SLOŽENIČKA TVORBA PRIDJEVA Pridjevi se mogu graditi od dviju ili više osnova. pri-.i crticom. pa tada govorimo o prefiksalno-sufiksalnoj ili kombinovanoj tvorbi pridjeva. npr. Deminutivno značenje imaju prefiksi: na-. ali bez crtice. npr. Te osnove povezane su spojnim morfemom -o.samo-: super-: sve-: trans-: ultra-: unutar-: uz-: vele-: za-: samohran. pro-. sve-. super-. Kad pri tvorbi pridjeva od više osnova te osnove dobiju novo zajedničko značenje i zajednički akcenat. sveopšti transkontinentalni. unutarnaučni uzvodni.: śever-o-zapadni > śeverozápadnī (koji je na śeverozapadnoj strani svijeta). književn-o-istorijski > književnoistòrījskī (koji se tiče književne istorije) i sl. a augmentativno: hiper-. zavjetarni Neki od navedenih prefiksa pripadaju prefiksima subjektivne ocjene i imaju deminutivno ili augmentativno značenje. pre-.: bez-krv-an(-ø) > beskrvan. 154 TVORBA RIJEČI . usputni veleučeni. veleljepni zagrobni. superaktivni sveznajući. književn-o-istorijski > knjȉžēvno-istòrījskī (koji pripada i književnosti i istoriji) i sl. Tada je riječ o dvopojmovnim pridjevskim složenicama. Pri tvorbi pridjeva od više osnova svaka osnova može zadržati svoje značenje i akcenat. onda je riječ o jednopojmovnim pridjevskim složenicama. npr. Tako nastaju pridjevske složenice. po-. transmediteranski ultrazvučni.

: bijeliti. Takvi su sufiksi: -k-a-: -c-a-: -ik-a-: -ket-a-: -jak-a-: -uc-a-: kuc-ka-ti. bol-je-ti > boljeti met-nu-ti.: bijeljeti se.). svijetl-uca-ti > svjetlucati GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 155 . drz-nu-ti rad-ova-ti. Glagoli sa sufiksom -i. malter-isa-ti lak-ira-ti. crvenjeti se. analiz-ira-ti Napomena: Sufiksi -i. jak-ja-ti > jačati govor-i-ti. IZVOĐENJE Tvorba glagola pomoću sufiksa i prefiksa naziva se izvođenje. šuš-ka-ti bun-ca-ti.TVORBA GLAGOLA Glagoli nastaju sufiksalnom. Tako nastaju izvedeni glagoli. stan-ova-ti mač-eva-ti. kralj-eva-ti dar-iva-ti. mog-ø-ti pjev-a-ti. misl-i-ti vid-je-ti > viđeti.znače (u)činiti nešto onakvim kakvo je značenje motivne riječi (npr. I glagoli se grade sufiksima subjektivne ocjene i tada imaju deminutivno značenje. SUFIKSALNA TVORBA GLAGOLA Sufiksi za tvorbu glagola su: -ø-: -(j)a-: -i-: -je-: -nu-: -ov-a-: -ev-a-: -iv-a-: -is-a-: -ir-a-: mlje-ø-ti. Značenje njihovo uvijek je u vezi s motivnom riječju.i -je. smanj-iva-ti kanal-isa-ti. a glagoli sa sufiksom -je. ron-ca-ti voz-ika-ti. blijediti i sl. crveniti. blijeđeti). puć-ika-ti puc-keta-ti mol-jaka-ti > moljakati.istim osnovama daju različito značenje.znače postati onakvim kakvo je značenje motivne riječi (npr. prefiksalnom i prefiksalno-sufiksalnom tvorbom. sel-jaka-ti > seljakati kašalj-uca-ti > kašljucati.

. Najproduktivniji su: ■ Prefiks do. -je-. izatkati i sl. npr. krc-ka-ti. dosegnuti. ■ zamjenica – sufiksom -i-. vremena. -nu-. -iva-.-uck-a-: -ušk-a-: -uk-a-: -ut-a-: pjev-ucka-ti. -i-. majstor-isa-ti. dolećeti. izliječiti.: dvoj-i-ti. 156 TVORBA RIJEČI . devet-a-ti. iskasapiti. dar-iva-ti. -ova-. npr. -(j)ava-. išćerati. PREFIKSALNA TVORBA GLAGOLA Tvorba glagola prefiksima vrlo je produktivna u crnogorskome jeziku. Svi prefiksi su nosioci određenoga značenja. -ova-. izdignuti. npr. Sufiksi -(j)a-. puc-keta-ti i sl. -eva-. pogled-a-ti : pogled-iva-ti i sl. do-živ-je-ti : do-živ-java-ti > doživljavati.: jak-ja-ti > jačati.znači dovršiti radnju ili njenim vršenjem doći do određenoga mjesta..: glas-a-ti. crn-je-ti > crnjeti. mjere ili faze u radu. npr. za-smij-a-ti : za-smij-ava-ti. ■ uzvika i onomatopejskih riječi – sufiksima -a-.: dob-i-ti : dob-ija-ti. bič-eva-ti. -isa-. zlat-i-ti. -(j)iva. -i-. lud-ova-ti i sl. iskočiti. b) izvršiti neku radnju do kraja. lup-a-ti : lup-nu-ti i sl. npr. u-bod-ø-ti (ubosti) : u-bad-a-ti.. -keta-.: ispjevati. rob-ova-ti. -a-.. izdići. npr. drijem-ucka-ti > dremuckati ljulj-uška-ti zvižd-uka-ti skak-uta-ti Glagoli se grade od: ■ imenica – sufiksima -(j)a-. -ka-. dograditi i sl.: doćerati. do-ved-ø-ti (dovesti) : do-vod-i-ti. Sufiksom -nu. isplivati i sl. -ira-.služe za građenje nesvršenih glagola od svršenih. -ova-.od nesvršenih se dobijaju svršeni glagoli.: u-nazad-i-ti. ništ-i-ti i sl. na-grd-i-ti : na-grd-jiva-ti > nagrđivati. lak-ira-ti i sl. dorasti. ■ priloga – sufiksima -i-. izgorjeti. izroniti. npr. desetak-ova-ti > desetkovati i sl. ■ brojeva – sufiksima -i-. kuc-nu-ti.. trk-ja-ti > trčati. ■ Prefiks iz(a).: škljoc-a-ti. -i-. npr. naprijed-ova-ti > napredovati i sl. -ova.. npr. ■ pridjeva – sufiksima -(j)a-. npr. izlećeti.znači: a) vršenjem radnje izići ili se izdići iz čega.: izići.: svoj-i-ti.: kap-a-ti : kap-nu-ti.npr. crn-i-ti.

npr. npr. c) izvršenje radnje do kraja. prejedati se.: poskakati. odrijeti.znači: a) vršenje radnje od više subjekata ili na više objekata. odaslati. potkopati i sl.: nacrtati.: poskakati. nataknuti.: mimoići. ■ Prefiks pod(a). b) (iz)vršiti neku radnju oko nečega. npr. oblagati i sl. ozdraviti. podśeći i sl. npr.. oljuštiti. npr. ■ Prefiksi o.. othraniti i sl. b) vršenje radnje kraće vrijeme. popjevati. namučiti se i sl. npr. nakukati se. odvoditi. prelijetati. ■ Prefiks od(a).: pregladnjeti. podmetnuti.znači (iz)vršiti neku radnju u višem stepenu od onoga što je iskazano motivnom riječju. b) izvršiti neku radnju do kraja.: najesti se.: odgovoriti. nabijati i sl.: predodrediti. c) završiti neku radnju. predviđati i sl. b) približiti/priGRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 157 . poginuti. npr. napisati. potkupiti.znači: a) (iz)vršiti neku radnju u većoj mjeri od onoga što znači motivna riječ. ■ Prefiks pred.. b) izvršiti neku radnju ispod nečega. polomiti. priviđati i sl..znači: a) izvršiti neku radnju do kraja. npr. c) (iz)vršiti nešto u manjoj mjeri od onoga što znači motivni glagol.: prežaliti. npr. c) uzvraćanje radnje iskazane motivnim glagolom.: obasuti.. npr. opšiti i sl. poigrati.. nabiti. ■ Prefiks pre. nadlijetati i sl. npr. navesti i sl. nadmudriti.znači: a) (iz)vršiti radnju u manjoj mjeri od onoga što se kazuje motivnom riječju. oguliti.: podrezati. npr. npr. namaći.. mimoilaziti. nadvisiti. npr. presoliti i sl. opkoliti. presvisnuti i sl..znači: a) izvršiti neku radnju do kraja.: nadgledati.: prenijeti.. ■ Prefiks po.znači (iz)vršiti neku radnju u suprotnome smjeru.. odazvati i sl. nagristi. pobrašnjati.: otpjevati. d) otpočeti neku radnju. poskočiti i sl.: odvesti. d) (iz)vršiti radnju po nečemu. npr.: pomrijeti.. prefarbati i sl. namicati. poustajati..: popločavati. npr.znači (iz)vršiti neku radnju prije nečega.: očistiti.znači: a) izvršiti neku radnju u dovoljnoj ili prećeranoj mjeri. pođubriti.. npr. odroditi i sl. potplatiti i sl. preskakati i sl. presložiti. namaknuti. ■ Prefiks na. b) staviti/stavljati jedan predmet na drugi. porazbijati i sl. ■ Prefiks pri.: potcjenjivati. nadgraditi. otpijevati. npr. npr. podići i sl. podvrgnuti. npr.■ Prefiks mimo.znači: a) izvršiti neku radnju do kraja. naticati..i ob(a). nagledati se. npr. npr.: prerađivati. predośećati. ■ Prefiks nad. nahodati se. posoliti i sl. prebaciti. optužiti. nahraniti i sl. potkrasti. naučiti.: primiriti.: podastrijeti.: načeti.. prigledati. b) izvršiti radnju odvajanja od čega. npr. c) (iz)vršiti neku radnju preko nečega ili promijeniti mjesto čemu.: nataći. npr. pregorjeti. d) (u)činiti nešto drukčijim.

: uzlećeti.: sukobiti se. zagrajati.. npr. rasamariti. razmicati i sl. ■ Prefiks u. npr.. raskukati i sl.: pridodavati. c) izvršiti do kraja neku radnju. ukrasti.: sabrati. raskuvati i sl.: uznijeti.: zapjevati.: prošetati. npr. primicati. b) spojiti/spajati nešto u cjelinu.znači: a) (iz)vršiti neku radnju u zajednici s kim. ■ Prefiks za.: unijeti. progledati i sl. prokopavati i sl. zametnuti i sl. proređivati. uspinjati se i sl.: raznijeti.. b) (iz)vršiti radnju u manjoj mjeri od onoga što znači motivna riječ. svući i sl. npr. npr.znači: a) izvršiti do kraja neku radnju. sufinansirati i sl. razlomiti.: raspadati. ■ Prefiks sa. zbaciti. npr.: uležati se.. ulećeti. steći. zabacivati. b) započeti vršenje radnje. prilijepiti. prigrabiti i sl.. npr. sarađivati i sl. b) izvršiti radnju iskazanu motivnom riječju do kraja. c) (iz)vršiti neku radnju kroz nešto. b) intenzivno vršiti neku radnju. npr. npr.: saznati. npr. umiriti se i sl.znači (iz)vršiti neku radnju u zajednici s kim..: saznavati. npr. c) (iz)vršiti radnju iskazanu motivnim glagolom iza nečega. zapetljati i sl.. b) (iz)vršiti radnju nasuprot kome ili čemu. c) duže vršenje radnje iskazane motivnom riječju. uzbuditi. zakukati i sl. npr. ■ Prefiksi su. probušiti. npr. sjediniti.: pročitati. razgorjeti.: proraditi.znači: a) intenzivno vršiti radnju iskazanu motivnom riječju. uzavreti i sl. pristupati i sl.znači: a) započeti neku radnju. susretati se i sl.: uzdići. uskopati i sl.. sastavljati.znači: a) započeti radnju iskazanu motivnom riječju. zagraditi. prozračiti i sl. npr..: zaći. ■ Prefiks pro. c) doda(va)ti nešto nečemu. d) duže 158 TVORBA RIJEČI . protresati i sl.znači: a) izvršiti neku radnju do kraja. svršavati.: suosnovati. razabrati i sl.: saośećati. npr. npr. propjevati. odnosno vršiti je duže vremena. npr.: smaći. npr.. ■ Prefiks s(a). upamtiti i sl. slomiti i sl. proviđeti. proživjeti. c) izvršiti radnju do kraja. npr. stijecati/sticati. e) izvršiti neku radnju do kraja. b) radnjom iskazanom motivnom riječju staviti/stavljati nešto u nešto. prodati i sl.....: rastovariti.. npr. utkivati i sl. npr.. ■ Prefiks raz(a). npr. c) osloboditi/oslobađati se čega ili skinuti/ skidati nešto s nečega. ■ Prefiks uz(a). razglasiti. slamati i sl. svršiti. pridonijeti. d) (u)činiti nešto drukčijim.: ujesti. pristaviti.: prostrijeliti. npr.znači: a) razlaganje neke cjeline.. uzjahati i sl.. skidati..: uzraditi. d) (iz)vršiti neku radnju odozdo naviše.bližavati nešto nečemu. npr.: završiti.: produžiti.: razljutiti. npr.: prinijeti. npr. razbiti. združiti i sl. npr. d) osloboditi/oslobađati se čega ili skinuti/ skidati nešto s nečega.. raskrstiti. npr.

GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 159 . obezglaviti i sl. zapričati se.znači osta(ja)ti bez onoga što je iskazano motivnom riječju. SLAGANJE TVORBA GLAGOLA OD VIŠE OSNOVA Glagoli se mogu graditi od dviju ili više osnova. zagledati se i sl. npr. dvoumiti. zlopatiti se. glavoboljati i sl. Tako najčešće srastanjem imenskih riječi s glagolom nastaju složeni glagoli.: dangubiti. npr. npr.vršenje radnje iskazane motivnom riječju. zapiti se.: obeshrabriti. obespraviti. ■ Prefiks obez. zaśeđeti se.: zamisliti se.

izdaleka naveliko. tamo ovako. noću ljetos. premalo prekśutra/prekośutra ujutro. sufiksalnom i prefiksalno-sufiksalnom tvorbom. trupačke ležećke. uveče uznos. dosad izbliza. tad/tada dužimice. nanovo nizbrdo. tako danas. śedečke danju. śedećke ležečke. proljetos zimus mučke (<muk-ske) mučki.TVORBA PRILOGA Prilozi nastaju prefiksalnom. uzduž SUFIKSALNA TVORBA PRILOGA Sufiksi za tvorbu priloga su: -amo: -ako: -as: -d(a): -imicē: -ačkē: -ēćkē: -ēčkē: -(j)u: -os: -ūs: -skē: -ski: 160 TVORBA RIJEČI ovamo. oštrimice koljenačke. nizvodno obdan. PREFIKSALNA TVORBA PRILOGA Prefiksi za tvorbu priloga su: do-: iz-: na-: niz-: ob-: od-: pre-: prek(o)-: u-: uz-: doveče. otprva previše. obnoć odoka. junački . jesenas sad/sada.

SINTAKSA .

.

odnosi između (glavne) klauze Naš komšija prodaje kuću i (zavisne) klauze jer je kupio stan u složenoj rečenici Naš komšija prodaje kuću jer je kupio stan itd. ako su promjenljive). odnosi između jedinice naš komšija i jedinice prodaje u rečenici Naš komšija prodaje kuću. tj. odnos među konkurentnim jedinicama tipa Komšija prodaje kuću. No sintaksa ima i svoj paradigmatski aspekt. prirode npr. Ti se odnosi tiču odabira (selekcije) jezičkih jedinica. No osim sintagmatskih odnosa u gramatici se. Komšija bi htio prodati kuću itd. Komšija je prodao kuću. odnosi među rečenicama (klauzama) u složenoj rečenici te odnosi među rečenicama u tekstu. na one jedinice koje govornik bira zavisno od prirode obavještenja ili okolnosti u kojima se odvija govorni čin. u rečenici Naš komšija prodaje kuću jedinica naš može biti zamijenjena jedinicom njihov (Njihov komšija prodaje kuću). paradigmatske. namještanje“). uređivanje. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 163 . govori i o paradigmatskim odnosima. pa onda i u sintaksi. Zato se u sintaksi obično govori o trima tipovima jedinica: o riječima (i njihovim oblicima. jedinica komšija jedinicom prijatelj (Naš prijatelj prodaje kuću). Komšija će prodati kuću. odnosi među riječima i njihovim oblicima. koji se odnosi npr. U sintaksi se u prvome redu bavimo sintagmatskim odnosima. označava se dio gramatike u kojem se proučavaju odnosi među jedinicama u nizu. odnosi između jedinice naš i jedinice komšija u spoju riječi naš komšija. a jedinica kuću jedinicom vinograd (Naš komšija prodaje vinograd). Riječ je o odnosima između izabranih jedinica i jedinica koje bi mogle stajati na mjestu tih izabranih. Takvi odnosi tiču se razmještaja (kombinacije) jezičkih jedinica i nazivaju se sintagmatskima. spojevima riječi ili sintagmemima i o rečenicama. To su npr. odnosi među spojevima riječi. Komšija bi prodao kuću. jedinica prodaje jedinicom popravlja (Naš komšija popravlja kuću). Takve je. slaganje. Tako npr. razmještaj.POJAM I PREDMET SINTAKSE Nazivom sintaksa. koji potiče od grčke riječi sýntaxis („red.

kao što je to npr. Zato se npr. subjekat. nazivaju se analitičkim tagmemima.RIJEČI KAO SINTAKSIČKE JEDINICE Riječi i oblici promjenljivih riječi kao jedinice sintaksičkog nivoa određuju se s obzirom na to kakva im je služba u pojedinim spojevima riječi. Oni su se javili. nego jednom od sastavnica spoja riječi. neko nepoznat. jer je jedna od glavnih funkcija zamjenica da zamjenjuju punoznačne riječi. Misli se pritom posebno na oblike pomoćnih glagola te na prijedloge. spoj riječi naš komšija ima dva sintetička tagmema: prvi je naš. spoj riječ (sintagmem) poglavlje u knjizi sastoji od jednoga sintetičkog (poglavlje) i jednoga analitičkog tagmema (u knjizi). i funkcionisati kao članovi rečenične strukture.) Sastavnice spojeva riječi ili tagmemi koji se sastoje od jedne punoznačne riječi nazivaju se sintetičkim tagmemima (tako npr. Među punoznačne riječi ubrajaju se punoznačni glagoli. imenice. s prijedloško-padežnim izrazima. veznici. a u drugu nepunoznačne riječi ili nepunoznačni oblici. brojevi i prilozi. prijedloško-padežni izraz (na sto. Nepunoznačne riječi (prijedlozi. (Nepunoznačne su prirode i zamjenice. pa onda mogu zauzimati i pozicije koje mogu zauzimati te riječi.) ne smatra spojem riječi. Nepunoznačne riječi i nepunoznačni oblici ne mogu sami za sebe biti sastavnice spojeva riječi niti mogu funkcionisati kao članovi rečenične strukture. npr. pridjevi. pred nama i sl. a oni koji se sastoje od jedne nepunoznačne i jedne punoznačne riječi. S obzirom na sintaksička obilježja te se jedinice dijele u dvije grupe. 164 SINTAKSA . veznike i rječce. npr. U prvu spadaju punoznačne riječi ili punoznačni oblici. u knjizi. priloška odredba) ili nesamostalnih rečeničnih članova (atribut i apozicija). objekat. a drugi komšija). rječce i uzvici) ne mogu same zauzimati pozicije ni samostalnih ni nesamostalnih rečeničnih članova. Tako se npr. ali one mogu biti sastavnice spojeva riječi. rečenicama ili u tekstu. One mogu zauzimati poziciju samostalnih rečeničnih članova (predikat.

tj. došao bi. najčešće u infinitivu drugoga. namjeravati govoriti). što znači da sami ne mogu zauzimati sintaksičke pozicije (ne mogu npr. ali za sve nema mjesta) i kao punoznačni (npr. Pomoćnim glagolima smatraju se glagoli čiji se oblici mogu sasvim gramatikalizovati pa služiti za tvorbu složenih glagolskih oblika (došao je. Pojedini glagoli ne moraju biti samo pomoćni. pluskvamperfekta (bio je gradio ili bijaše gradio) i futura drugoga (bude gradio). nego modifikuju kakvu drugu radnju (npr. Nepunoznačni glagoli imaju nepotpuno značenje ili značenje kojim se modifikuje radnja. fazni i perifrazni glagoli. a htjeti za tvorbu futura prvoga (će graditi) i potencijala imperfekta (hoćaše viđeti). modalnima (u širem smislu) glagoli koji ne označavaju samu radnju. ne moći doći. samo modalni. nastaviti slušati). a ne značenje same radnje. pa traže glagolsku dopunu. modalni. razlikuju se pomoćni. Ona hoće upravo takvu haljinu). vršiti popis. u crnogorskome standardnom jeziku upotrebljavaju se glagoli biti i htjeti. Svi bi oni htjeli doći. pa čak ni samo nepunoznačni. Biti služi za tvorbu perfekta (gradio je). Ostali glagoli spadaju u punoznačne. doći će). fazni i perifrazni glagoli. Svi će doći) i kao modalni (npr. početi čitati. kao što je rečeno. POMOĆNI GLAGOLI U službi pomoćnih glagola. a perifrazni glagoli učestvuju u stvaranju glagolskih perifraza (npr. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 165 . sami po sebi zauzimati poziciju predikata). glagola koji služe za tvorbu složenih glagolskih oblika. U nepunoznačne glagole spadaju pomoćni. NEPUNOZNAČNI GLAGOLI Među nepunoznačnim glagolima. Tako npr. punoznačnoga glagola. podnijeti izvještaj). modalni. odnosno samo perifrazni. Oni dakle spadaju u kategoriju nepunoznačnih riječi. faznima glagoli kojima se označavaju faze nekog procesa (npr.GLAGOLI Među riječima koje mogu biti i punoznačne i nepunoznačne posebno mjesto pripada glagolima. glagol htjeti može služiti i kao pomoćni (npr.

On treba čitati/da čita. i modalni glagoli u širem smislu. moći).) između radnje označene punoznačnim glagolom i subjekta.MODALNI GLAGOLI Modalnim glagolima nazivaju se glagoli koji ne označavaju konkretnu radnju. Danas se smatraju pravilnima i konstrukcije tipa Ti trebaš čitati/da čitaš. trebati. percipiranje. 166 SINTAKSA . pa su se ispravnima smatrale jedino konstrukcije tipa Ti treba da čitaš. ośećanje. podsticajni i sl. no služe za modifikaciju kakve druge radnje. Oni trebaju čitati/da čitaju i sl. smjeti: Oni ne smiju ništa saznati. Treba se snaći. Nikad ne valja previše pitati. Kad se upotrebljava uz imenice. mišljenje. valjati: Na njih valja dobro pripaziti. morati. odnosno između radnje označene punoznačnim glagolom i govornika. ponavljanje kakve radnje i sl. morati: Morali smo se prije śetiti. trebati: On treba da čita. Glagolske dopune uz te glagole u načelu nije moguće zamijeniti imenskima. smjeti. Među modalnim glagolima treba pomenuti ove: htjeti: Time hoću reći da još uvijek nije kasno. Tako se umjesto On ne smije voziti ne može reći *On ne smije vožnju niti se umjesto On treba da čita može reći *On treba čitanje (zvjezdicom se označavaju negramatične ili normativno nekorektne jedinice). moći: O svemu se može razgovarati. zahtjevni. strukturno nužno. Isto tako konstrukciju da + prezent načelno nije moguće zamijeniti konstrukcijom u kojoj bi se javilo koje drugo vrijeme ili način. ali ne mora biti i komunikativno) stoji dopuna u infinitivu ili (rjeđe) u obliku konstrukcije da + prezent. koji mogu označavati govorenje. Mi trebamo čitati/da čitamo. znati: Ivan zna da zakasni na posao (nemodalna upotreba: Ana zna sve što je pitaju). Uz njih nužno (sintaksički. kakav voljni čin. Napomena: Glagol trebati u modalnome značenju u starijoj normativistici smatrao se pravilnim samo u bezličnome obliku. taj glagol ima drugačije značenje i ne pripada modalnima. nego punoznačnima. Zato se umjesto On treba da čita ne može reći *On treba da je čitao. npr. Marku trebaju knjige. Oni zapravo uspostavljaju modalni odnos (a to znači voljni. željni. kojima se označava odnos prema kakvoj radnji. U pojedinim opisima razlikuju se modalni glagoli u užem smislu (kao što su htjeti. *On treba da će čitati ili *On treba da bi čitao.

kaniti se / nakaniti se: Zar se kaniš učiniti dobro djelo?. Nemaš se za što brinuti. Nakanili su se doći. imati (nemati): Ima da rano ustaneš. Imamo li što reći? (nemodalna upotreba: Imaju problema). I ne pomišlja se uskoro vraćati (nemodalna upotreba: Misli na posljedice). namjeravati: Namjeravam odseliti u Boku. željeti: Želi se posavjetovati s advokatom. bojati se: Boji se priznati što se dogodilo (nemodalna upotreba: Ivan se boji zubara).umjeti: Ana se umije lijepo ponašati (nemodalna upotreba: Ana umije s ljudima). Time se ne želi reći ništa loše (nemodalna upotreba: Svima želimo srećan Uskrs). voljeti: Voli ljetovati na ostrvu (punoznačna upotreba: Ne voli masna jela). Rijetko su uspijevali stići na predavanje (punoznačna upotreba: Eksperiment je napokon uspio). Više puta odlučivali su prekinuti saradnju. stići/stizati: Bar je stigao odspavati. Pokušavaju nam podvaliti. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 167 . pokušati / pokušavati: Pokušajte ih zaustaviti. naumiti: Naumili su graditi fabriku. nastojati: Uvijek nastoji reći što misli. Ni najnužnije poslove nije stizala obavljati (nemodalna upotreba: Upravo su stigli na stanicu). plašiti se: Ne plaši se reći kako je bilo (nemodalna upotreba: On se ne plaši nikoga). odlučiti / odlučivati: Odlučio se kandidovati za predśednika. drznuti se: Drznuo se reći da smo lijeni. uspjeti / uspijevati: Napokon je uspjela položiti ispit. gledati: Gledajte doći što prije (punoznačna upotreba: Naveče obično gleda televiziju). Drznuli su se ukrasti auto usred dana. misliti / pomisliti / pomišljati: Misli otputovati još večeras.

ali se u tome slučaju podrazumijeva da je vršilac radnje biće. Nije se dao nagovoriti (punoznačna upotreba: Dali smo mu novaca). prestati / prestajati: Prestali su nas pośećivati. doći: Došlo mi je da vičem (punoznačna upotreba: Došli smo kasno kući). PERIFRAZNI GLAGOLI Perifraznim glagolima nazivaju se glagoli koji (bar jednim od svojih značenja) mogu biti dio glagolskih perifraza. stati: Stao je vikati na nas (punoznačna upotreba: Stao je kao ukopan). pretvarati se: Pretvara se da je sve u redu. nego označavaju različite faze radnje (procesa). Faznim glagolima pripadaju: početi / počinjati: Počeo je graditi kuću. okončati) ne spadaju u fazne u užem smislu. Okončali su boravak u inostranstvu i sl. nego dopunu u akuzativu. jer ne zahtijevaju dopunu u infinitivu (ne kaže se npr. upor. Sad se počinje baviti politikom. 168 SINTAKSA . Glagoli koji označavaju završetak radnje (npr. nastaviti / nastavljati: Nastavili su se družiti s nama. tj. *Završili su graditi kuću). Nastavljamo raditi kao i dosad. samo što oni ne modifikuju radnju izraženu punoznačnim glagolom. Od modalnih glagola razlikuju se i po tome što mogu imati i dopunu u akuzativu ili u obliku prijedloško-padežnoga izraza. Više je puta prestajao pušiti.usuditi se / usuđivati se: Da se više nijesi usudio dolaziti tako kasno. dati (se): Dao je da mu uplate loto. završiti. Kasnije smo se usuđivali plivati sve do pristana. FAZNI GLAGOLI Fazni glagoli slični su modalnima. praviti se: Pravi se da mu je svejedno. npr. konstrukcija koje podrazumijevaju čvrst (nerijetko i frazeologizovan i/ili leksikalizovan) spoj glagola i imenske riječi (obično deverbativne ili deadjektivne imenice s prijedlogom ili bez prijedloga). Počeo je graditi kuću prema Počeo je gradnju kuće. Fazni glagoli označavaju uglavnom početak ili nastavak. npr. odnosno prekid radnje. voditi borbu. Završili su gradnju kuće. odnosno Počeo je s gradnjom kuće. Međutim prema Most je počeo pucati nije gramatično *Most je počeo pucanje niti *Most je počeo s pucanjem.

naravno. držati pod kontrolom. glagol zahvaljivati perifrazom izražavati zahvalnost. držati na oku. odnosno odlučivši u donijevši odluku i sl. načiniti grešku. biti u sukobu. gajiti: gajiti nadu. doživljavati razočaranja. stupiti na snagu. dospijevati u neprilike. donositi presudu. Glagol koji se dekomponuje ne mora imati funkciju predikata. doživjeti / doživljavati: doživjeti poraz. dolaziti do izražaja. davati tumačenje čega.izraziti zahvalnost. već može biti i priloški upotrijebljen. Ima. davati se na posao. dovesti / dovoditi: dovesti do očaja. pričiniti. Među glagolima koji služe za takva dekomponovanja treba pomenuti ove: biti: biti od koristi. počiniti samoubistvo. dobijati na vremenu. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 169 . rastavljanju na djelove) punoznačnih glagola. dolaziti k sebi. pričiniti štetu. doći / dolaziti: doći na ideju. dobijati pristanak. doći u priliku. rečenice Oni zahvaljuju na Oni izražavaju zahvalnost itd. dospjeti / dospijevati: dospjeti do vrha. dati na znanje. načiniti): činiti čuda. dobiti / dobijati: dobiti podršku. učiniti prijestup. i glagolskih perifraza kojima ne odgovara poseban glagol. gajiti iluzije. dovesti do očaja i sl. dovesti u pitanje i sl. glagol boriti može zamijeniti glagolskom perifrazom voditi borbu. analizirajući može se dekomponovati u vršeći analizu. npr. držati: držati predavanje. činiti / učiniti (počiniti. biti pod kontrolom. donijeti / donositi: donijeti odluku. glagol sijati perifrazom obavljati śetvu i sl. Predikat rečenice Oni se bore može se „rastaviti“ na Oni vode borbu. dati se / davati se: dati se u bijeg. Tako se npr. dovoditi u iskušenje. dati / davati: dati doprinos čemu. doći do izražaja. U vezi s konstrukcijama u kojima se javljaju perifrazni glagoli katkad se govori o dekomponovanju (tj. što znači da se pojedini glagoli mogu „rastaviti“ na glagolski dio (s uopštenim značenjem radnje) i imenski dio. npr. dobiti zadatak.

izražavati sumnju. *uraditi na uspostavljanju povjerenja) ili se za svršeni vid upotrebljavaju drugačiji parnjaci nego inače. stupiti / stupati: stupiti na snagu.gubiti / izgubiti: gubiti nadu. podnositi ostavku. napraviti karijeru. npr. poraditi na uspostavljanju povjerenja ili povesti računa prema voditi računa. nemati milosti. stupati u vezu. stavljati pod zaštitu. podvrgavati hirurškim zahvatima. izdati / izdavati: izdati potvrdu. izazivati razmirice. padati u zanos. staviti pred izbor. imati / nemati: imati mogućnost. pasti / padati: pasti na teret. nailaziti na razumijevanje. Napomena: Da je kod perifraznih glagola zaista riječ o posebnome tipu značenja i upotrebe. odavati priznanje. staviti / stavljati: staviti na raspolaganje. podnijeti / podnositi: podnijeti tužbu. izdavati naređenja. ostvariti / ostvarivati: ostvariti napredak. odati / odavati: odati počast. privesti / privoditi: privesti kraju. uzeti pod zaštitu. vidi se i po tome što se neki od njih rijetko upotrebljavaju ili se uopšte ne upotrebljavaju u svršenome vidu (ne može se reći npr. imati u planu. izgubiti iz vida. . izraziti / izražavati: izraziti saučešće. raditi: raditi na uspostavljanju povjerenja. uzeti / uzimati: 170 SINTAKSA uzeti maha. upor. naići / nailaziti: naići na otpor. uzeti u obzir. izazvati / izazivati: izazvati pažnju. privoditi k svijesti. uzimati na znanje. obaviti / obavljati: obaviti posao. ostvarivati saradnju. podvrgnuti / podvrgavati: podvrgnuti kontroli. praviti / napraviti: praviti greške. obavljati śetvu.

dobiti na vremenu. umjesto dolaziti do trga može se reći dolaziti do njega. izvršiti pritisak na koga. dolaziti do daha. U slobodnoj vezi jednina je načelno zamjenljiva množinom (npr. Može to biti glagol + imenica u kosome padežu ili glagol + prijedloško-padežni izraz. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 171 . vršiti pritisak. Tako npr. Prijedloško-padežni izrazi javljaju se u: ■ ■ ■ ■ ■ genitivu: dativu: akuzativu: instrumentalu: lokativu: biti od koristi. privesti kraju. doći će do daha. dolazi do daha. zamijeniti anaforičnim elementom zamjeničkoga tipa (npr. dolaziti do trgova). u vezi s prvim navedenim primjerom (dolaziti do trga) može se pitati do čega se dolazi. U glagolskoj perifrazi samo je glagol promjenljiv po oblicima. a u drugome ne može. a umjesto dolaziti do daha ne kaže se *dolaziti do njega). biti u sukobu. voditi borbu. izvršavati naređenja. tj. doći k svijesti. npr. voditi računa. vršiti / izvršiti / izvršavati: vršiti nuždu. Besprijedloške imenice u takvim perifrazama mogu biti u: ■ ■ ■ genitivu: dativu: akuzativu: imati obzira. podvrgnuti reviziji. Glagolska perifraza jasno se razlikuje od slobodnih veza glagola i imenica. staviti na raspolaganje. biti pod kontrolom. Iz tih primjera vidi se da glagolske perifraze mogu imati različite strukture. dolazila bi do daha i sl. a u glagolskoj perifrazi nije (*dolaziti do dahova). dati na uvid.voditi: voditi borbu. nemati uticaja. došao je do daha. Naime za razliku od slobodnih veza imenica u glagolskoj perifrazi ne može se anaforizovati. izgubiti iz vida. doći do spoznaje. stupiti u vezu. voditi brigu. Za imenicu u glagolskoj perifrazi ne može se postaviti isto pitanje kao za imenicu u slobodnoj vezi.

Vremena i načini mogu se javljati u apsolutnoj i u relativnoj upotrebi. 172 SINTAKSA . Tako npr. kao apsolutivi i kao relativi. prodam. Neko se vrijeme javlja kao apsolutiv onda kad označava ono što je za njega primarno. a futur da se radnja vrši poslije vremena govorenja (npr. pluskvamperfekat.SINTAKSIČKE SLUŽBE I ZNAČENJA GLAGOLSKIH OBLIKA Među punoznačnim riječima i/ili oblicima najvažnije mjesto pripada oblicima glagola. potencijal imperfekta i optativ. prezent može označavati i prošlost (npr. prodao sam. prezent svršenih glagola značiti predbudućnost ako dolazi u zavisnoj klauzi uslovnih (pogodbenih) rečenica koje u glavnoj klauzi imaju futur prvi. npr. potencijal. futur prvi. tj. Za razliku od njih neličnim glagolskim oblicima (npr. prodaj). Śedimo juče u kafani i razgovaramo) ili budućnost (npr. Osim toga pojedini glagolski oblik može se određivati ne samo prema vremenu govorenja. Lični glagolski oblici jesu glagolska vremena: prezent. perfekat. kad npr. imperfekat. Tako će npr. zbog čega imaju i najizraženija valentna svojstva. Tako upotrijebljene glagolske oblike nazivamo relativima. Međutim pojedina vremena i načini ne koriste se samo u značenjima koja su za njih primarna no i u drugim značenjima. Śutra rano putujemo). Juče je pośetio prijatelja). Ovoga trena śede i pišu). LIČNI GLAGOLSKI OBLICI U pomenutome smislu posebno su važni lični glagolski oblici (npr. Pored kategorije lica tim oblicima redovno su svojstvene i kategorije broja te kategorije vremena ili načina. futur drugi te glagolski načini: imperativ. prodavši) te kategorije nijesu svojstvene. prodajući. U tradicionalnoj gramatici terminu apsolutiv odgovara indikativ. u prvome redu predikate. prezent označava da je radnja u rečenici podudarna s vremenom govorenja (npr. nego i prema vremenu izraženome drugim glagolskim oblikom. sve će propasti. te čine središte rečenične strukture. Śutra će padati kiša). aorist. jer je njima svojstveno najviše gramatičkih kategorija. prodati. perfekat da radnja glagola prethodi vremenu govorenja (npr. Ako padne kiša.

tj. Upravo ga sretoh i sl. tj. npr. npr. Jutros uđem u pogrešan autobus i zakasnim u školu. perfekat. Pade mi olovka. 3. npr. Morača teče kroz Podgoricu. npr. 6. radnju koja se odvija i u prošlosti i u sadašnjosti i u budućnosti. radnju koja se odvijala u prošlosti. 2. radnju koja se ponavlja. Ako padne kiša. Takav je prezent zamjenljiv futurom drugim. *Sad śednemo svi zajedno i sl. sve će propasti). svevremenost. Takvo značenje mogu imati samo oblici prezenta nesvršenih glagola. za prošlost (aorist. Da ste mi živi i zdravi! AORIST Aoristom u apsolutnoj upotrebi označava se prošla radnja koja neposredno prethodi govornome činu. Upravo pišem pismo. Kad stignemo. Svako jutro pere / opere zube. 4. Vazda svraća / svrati kod nas. tj. Takav prezent često se susrijeće u pripovijedanju. npr. izražavati zapovijest. pluskvamperfekat) ili za budućnost (futur prvi i futur drugi). Relativno upotrijebljeni prezent. s futurom drugim: Ako bude pala kiša. javićemo vam se (upor. Ti da ostaneš kod kuće. Zato su sasvim negramatične rečenice tipa *Upravo napišem pismo. Tu se i radnja rečenice i vrijeme govorenja (odvijanja govornoga čina) događaju u sadašnjosti. (s rječcom da) može dolaziti umjesto imperativa.GLAGOLSKA VREMENA Glagolska vremena dijele se u tri grupe s obzirom na to jesu li vezana za sadašnjost (prezent). Śutra rano putujemo. Dolazim za pet minuta. npr. (s istom rječcom) može dolaziti i umjesto optativa (željnoga načina). buduću radnju. npr. npr. imperfekat. pa se naziva pripovjedački (istorijski) prezent. 5. To znači da se u tome obliku vrijeme govorenja podudara s vremenom odvijanja radnje u rečenici. PREZENT Apsolutno upotrijebljenim prezentom ili apsolutivom prezenta izražava se „prava sadašnjost“. Juče śedimo u kafani i razgovaramo. Da to odmah vratite! 7. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 173 . jer svršenim glagolima nije svojstvena procesualnost. predbuduću radnju (u zavisnosloženim rečenicama). može izražavati: 1. sve će propasti. npr. Svi ljudi umiru. relativ prezenta. pa ne mogu označavati da se nešto događa u vrijeme trajanja govornoga čina.

u poslovičnim tipovima tekstova sa značenjem svevremene radnje. kao kvalifikativni imperfekat. i dalje živ glagolski oblik. Takav aorist naziva se pripovjedačkim (istorijskim). Kad se ovi primakoše. npr. Napomena: Posebna je vrsta pripovjedačkoga (istorijskog) imperfekta u primjerima tipa Mi hoćasmo dođi i śedi svaki dan kod njih. publicističkim i administrativnim tipovima tekstova gotovo se ne susrijeće. IMPERFEKAT Imperfektom se iskazuje prošla nesvršena radnja. Zaludu im prijećahu. odnosno modalnim. U naučnim. kao pripovjedački (istorijski) imperfekat. 174 SINTAKSA . išćeraše pitome. i strinu pripitivaše. Danas je taj oblik u izumiranju. Kad se sinovac ženjaše. npr. a treći spavahu. npr. naročito u jeziku usmene (narodne) književnosti. zatvori prozor i navuče zavjese. 3. taj se vatre ne nagrija. naročito u jeziku usmene (narodne) književnosti. Umrijeh od žeđi. 3. Razlog tome je ponajprije činjenica da je imperfekat uvijek zamjenljiv perfektom. Imperfekat se upotrebljava samo relativno: 1. Čoban svoju stoku bez straha pasijaše i bogom blagoslovena tišina na sve strane prebivaše. sve propade. Ustade. u pripovijedanju. Ali opet. Takav imperfekat tvori se od imperfekta glagola htjeti/šćeti i drugoga lica imperativa jednine punoznačnoga glagola. npr.Aorist se upotrebljava relativno: 1. pa odmah zagon učiniše i pośekoše svih pedeset. Trgovac slobodno trgovaše. U beletrističkome i razgovornom stilu imperfekat je. naprotiv. npr. Upotrebljava se samo u pripovijedanju. u beletrističkome stilu. npr. drugi razgovarahu. kojim se kazuje neko stanje u prošlosti ili radnja koja se ponavljala. za označavanje buduće radnje u čije je odvijanje govornik toliko siguran da je vidi kao prošlu. Ako se ne vratimo. kao gnomski (poslovični) imperfekat. npr. a kad se raženjaše. Dođoše divlji. Ko se dima ne nadimi. Putnik mirno putovaše. zaludu im obećavahu dobro – oni ostaše isti. Takav aorist naziva se gnomskim. Takav aorist naziva se futurskim. prije svega kad se neposredno prethođenje u prošlosti želi posebno naglasiti. Turci uzdahu se u svoju jačinu. 2. Kuči ih prihvatiše ognjem iz pušaka. 2. odnosno radnja koja se vršila naporedo s nekom drugom radnjom. Rabotnik svoju rabotu veselo rabotaše. Jedni se igrahu. ni strica ne pitaše.

čest je krnji perfekat kojim se kondenzuje sadržaj cijeloga teksta. Nekad je perfekat bio specijalizovan za izražavanje gotove prošlosti. npr. tj.PERFEKAT U savremenome crnogorskom jeziku za označavanje radnji koje prethode vremenu govorenja najčešće se koristi perfekat. po to i prodao. svi su śeđeli mirno i čekali početak predstave. U relativnoj upotrebi perfektom se označava: 1. kako se vidi iz navedenih primjera. npr. Da nijeste ni pisnuli! 3. U značenju svevremenosti. Ubijen vođa terorista. posebno u starijim tekstovima. 2. prošle radnje čiji je rezultat aktuelan u vremenu govorenja. Sličan je tome i krnji perfekat koji se često koristi u usmenoj (narodnoj) književnosti. Perfekat označava i radnju koja u prošlosti prethodi drugoj radnji. npr. Svi smo nastradali ako se ostvari njihova prijetnja. 2. Za označavanje procesa koji su se odvijali u prošlosti upotrebljavaju se i perfekat nesvršenoga vida i perfekat svršenoga vida. tj. Takav se perfekat naziva i poslovični (gnomski). Pošto kupio. Svi su izašli iz dvorane i čekali što će se dogoditi (upor. Svi su bili izašli iz dvorane i čekali što će se dogoditi). npr. Došli su nam gosti (i sad su tu). tj. Krnji perfekat ima međutim i nekih drugih specifičnosti: 1. Takav perfekat. sve si upropastio. Da se nijeste usudili mrdnuti odatle!. Izglasan novi zakon o izborima. Oni svi naglo zašućeli. Radio je upravo onako kako su ga naučili (upor. čest je i u savremenome jeziku. Kad smo ušli u dvoranu. Śetila se prelja kuđelje uoči neđelje. Zakukala sinja kukavica. perfekta bez pomoćnoga glagola. svevremenost. Roditelji su se preselili u Nikšić (i sad žive onđe). npr. Predśednik primio delegaciju penzionera. radnja za koju je govornik uvjeren ili je vjerovatno da će se dogoditi u budućnosti. U publicističkome stilu. to motika zakopala. Polećela dva vrana gavrana. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 175 . npr. npr. ali nije rijedak ni u beletrističkome stilu uopšte. često se javljaju oblici krnjega perfekta. Ako śutra ne dođeš. posebno u novinskim naslovima. Što kolijevka zaljuljala. Radio je upravo onako kako ga bijahu naučili). u prvome redu od svršenih glagola. zapovijest ili zabrana (s rječcom da). može dolaziti umjesto pluskvamperfekta. Takva je upotreba modalnoga karaktera. npr.

biće i prijatelja. Svi ćemo pomrijeti u ovome stoljeću. 2. npr. Śutra ćeš odnijeti pismo na poštu. Dok je novca. Krnji perfekat označava stanje koje je rezultat prošle radnje i prethodi procesu koji se nakon toga obično izražava prezentom. Ta će se zgrada graditi više godina. npr. Mi stali pa gledamo. npr. npr. U relativnoj upotrebi futur prvi može označavati: 1. Taman bijasmo krenuli napolje kad nas oni pozvaše. Dobar roman uvijek će naći čitaoca. Stoga dolazi samo u zavisnim klauzama složenih rečenica. FUTUR DRUGI (EGZAKTNI) Futur drugi uvijek je relativ jer označava buduću radnju koja prethodi drugoj budućoj radnji ili je (rjeđe) istovremena s njom. U savremenome jeziku sve ga češće zamjenjuje perfekat. npr. ▫ zapovijest. npr. Tek treći dan reći će princeza majci. Pluskvamperfekat se upotrebljava samo relativno. Śutra ću te svakako nazvati. modalnost. Svi su bili izašli iz dvorane i čekali što će se dogoditi. Biće da se razboljela. Prethodnost se na- 176 SINTAKSA . prošlost. Pluskvamperfektom se može iskazivati i istovremenost s kojom drugom prošlom radnjom. oni su već bili završili glavni dio posla. Zvaću Ivana i reći ću mu sve što znam. pa se zove svevremenski (gnomski) futur (jer često dolazi u poslovicama.3. Kad je ušao. Sunce upeklo. PLUSKVAMPERFEKAT Pluskvamperfekat označava radnju koja prethodi drugoj radnji u prošlosti. posebno vremenskih i uslovnih (pogodbenih). koji se tvore i od svršenih i od nesvršenih glagola. ▫ nužnost. Dugo je vladao mir i niko ništa nije pitao. pa se ništa živo ne miče. FUTUR PRVI Za označavanje radnje koja slijedi za vremenom govorenja (apsolutna budućnost) koriste se oblici futura prvog. svevremenost. npr. gnomama). Radio je upravo onako kako ga bijahu naučili. 3. npr. Takav futur obično označava: ▫ blagu tvrdnju ili nesigurnost u ono što se tvrdi. npr. pa se zove istorijski (pripovjedački) futur.

Recite što se dogodilo!. pa udri po njima. da posluša što mu se kazuje. trpi i čekaj bolja vremena. Svršeni glagoli u takvoj upotrebi sasvim su rijetki i stilski obilježeni. Oni neka dođu ranije. da odgovori na kakvo pitanje i sl. Ne naginji se kroz prozor. da preuzme ulogu govornika. POTENCIJAL Potencijal u apsolutnoj upotrebi označava želju ili mogućnost. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 177 . Ne ubij!. Popio bih nešto toplo. Ako budemo pametno radili. npr. Ne čini preljubu! Imperativ može imati i relativnu službu. Tim se oblikom od sagovornika zahtijeva: da što učini. npr. npr. sagovornik u govornika. Rado bih pošao s vama. On se naime katkad upotrebljava i u vremenskome značenju. Mi ih stignemo. Oni će častiti kad budu završavali kuću. A njegovi roditelji opet radi. ali nemam vremena. Imperativom. Takav futur zamjenljiv je prezentom. biblijskoga stila. i to za pripovijedanje prošlih događaja. Futur drugi nesvršenih glagola označava i buduću radnju koja prethodi drugoj radnji. Ako ga sretneš. kao osobitost npr. Futur drugi nesvršenih glagola označava u prvome redu istovremenost s drugom budućom radnjom. Morali bismo ga pośetiti. pozdravi ga. Takav odrični imperativ po pravilu se tvori od nesvršenih glagola. npr. To je oblik kojim se drugo lice transformiše u prvo. Takav futur drugi u crnogorskome standardnom jeziku zamjenljiv je prezentom. npr. IMPERATIV Imperativom (zapovjednim načinom) cijela se komunikativna perspektiva rečenice ili teksta usmjerava na drugo lice. i to odričnim. tj. nećemo imati problema. npr. Takva upotreba imperativa u crnogorskome standardnom jeziku osobito je česta u usmenoj (narodnoj) književnosti. Slušajte što vam se govori!. ti i vi u ja i mi. nećemo imati problema. upor. upor. pozdravi ga. *Oni će častiti kad završavaju kuću. Donesi mi čašu vode. pa se naziva pripovjedački (istorijski) imperativ. GLAGOLSKI NAČINI Glagolskim načinima izriče se zapovijest (imperativ). označava se i zabrana. Ako ga budeš srio. Ako radimo pametno. Ne tráži hljeba preko pogače. Takav futur drugi nije zamjenljiv prezentom. npr. Vratimo se na početak!. mogućnost i/ili uslovljenost (potencijal i potencijal imperfekta) i želja (optativ).čelno izražava futurom drugim svršenih glagola. npr. npr.

kad je vršilac nepoznat. Svak hodio. posebno uslovnim (pogodbenim). Došli bismo kad bismo imali vremena. oni u kojima nema pomoćnoga glagola. Međutim i u takvim je rečenicama on zamjenljiv potencijalom. Razriješen ministar inostranih poslova. Bog vas poživio!. Dabogda prosili!. to bi noću trošio. i to najviše u irealnim uslovnim rečenicama. Da imamo vremena. npr. došli bismo. objekat. ne bi se uplašila. npr. Da ne bijasmo oprezni. npr. Vojska je spalila sve kuće u tome selu (aktiv) prema U tome selu sve su kuće spaljene (pasiv). U tome slučaju označava prošlu uobičajenu radnju. Da nijesmo bili oprezni. Oslobođeni su svi zatočenici. nada. isto ti je. označava se neostvarena mogućnost. npr. Zabranjen je pristup bolesnicima. Ustajali bismo rano i odlazili prije sunčeva izlaska. Što bi danju zarađivao. kletva. Kad je međutim vršilac radnje iz bilo kojih razloga nevažan ili nebitan (kad je u prvome planu predmet zahvaćen radnjom. Ubijen vođa pobunjenika. Potencijal je relativ i onda kad ima vremensko značenje. Izglasan je zakon o kulturnoj saradnji. ti letio! Optativ je redovan i u zavisnim klauzama nekih složenih rečenica. tj. koji je takođe uvijek relativ i ne dolazi u nesloženim rečenicama. upotrebljavaju se oblici pasiva. prevarili bi nas. kad nije poželjno da se pominje i sl. U takvim primjerima česti su i krnji oblici pasiva. tj. Postavljen kamen temeljac za zgradu nove pošte. koji po pravilu označava vršioca radnje. Takvi oblici posebno su česti u novinskim naslovima. OPTATIV Optativom (željnim načinom) izražava se želja. Đavoli ga odnijeli!. Upotrebljava se u razgovornome i beletrističkom stilu. uvijek je neko nezadovoljan. 178 SINTAKSA .. Radio-ne radio. Ma kako postupio. tj. prokletstvo i sl. Zbog toga su oblici pasiva osobito česti u publicističkome stilu (ponajprije u jeziku novina). Ni kad bi srela vukodlaka.U relativnoj upotrebi potencijal označava uslov (pogodbu). šćahu nas prevariti. npr. želja. PASIVNI GLAGOLSKI OBLICI Glagolska vremena i načini u aktivu načelno su u kongruentnome odnosu s imenskim dijelom rečenice (subjektom). blagoslov. Živjeli!.). posebno dopusnih. POTENCIJAL IMPERFEKTA Potencijalom imperfekta. Hoćah vam se javiti da sam imao vremena. npr. npr. radnju koja se u prošlosti ponavljala. Dobro nam došli!. Javio bih vam se da sam imao vremena. U tome se značenju javlja isključivo u zavisnosloženim rečenicama. npr. npr. uslov (pogodba) u prošlosti.

a ne kao oblicima. Od glagolskih svojstava ti oblici imaju samo unutrašnje glagolske kategorije. kao dopuna uz glagole: ▫ modalne. Moramo biti složni. npr. upotrebljava se i refleksivni pasiv. tj. futura prvoga (npr. Infinitiv u spojevima riječi i rečenicama može imati različite službe: 1. tj. a od glagola ima unutrašnje kategorije. Takvima se nazivaju zato što nemaju spoljašnjih glagolskih kategorija. bio bi čitan i sl. Ti pravci sijeku se pod uglom od 90 stepeni. onda ona u pasivnoj rečenici može imati oblik instrumentala. bio je čitan. čitan je. Osim pasiva koji se gradi pomoćnim glagolom biti i trpnim glagolskim pridjevom. svanuti. upor. a to su glagolski vid i prelaznost/neprelaznost. npr. svanuće). glagolski pridjevi i glagolski prilozi. INFINITIV Infinitiv (neodređeni glagolski oblik). Treba pričekati. Ako oznaka za vršioca radnje u aktivnoj rečenici nema značenje aktivnoga vršioca. biće čitan.). Upravni odbor bira se na dvije godine. npr. Moraće se više raditi. Strogo su na to upozoreni od strane međunarodne zajednice. bijaše čitan.Ima međutim i pasivnih konstrukcija u kojima se navodi i vršilac radnje (agens). Takav pasiv posebno je čest u tekstovima naučnoga i administrativnoga stila. NELIČNI GLAGOLSKI OBLICI Neličnim glagolskim oblicima pripadaju infinitiv. tj. npr. Svi će oni biti odlikovani od predśednika države. ni lica ni broja ni vremena ili načina. Ruši se zgrada u Hercegovačkoj ulici. a koji se katkad naziva pravim (pridjevskim) pasivom (npr. čitanje. za tvorbu složenih (ličnih) glagolskih oblika. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 179 . Počinilac toga djela kazniće se novčanom kaznom do 500 eura. kategorije svojstvene glagolima kao riječima. reći. npr. Požar je opet zahvatio djelove Primorja (aktiv) prema Djelovi Primorja opet su zahvaćeni požarom (pasiv). pa je po tome blizak glagolskim imenicama (npr. koji se gradi povratnom zamjenicom se i aktivnim oblicima glagola. čitati. nego uzročnika radnje. neka bude čitan. 2. Oslobađaju se svi zatočenici. npr. One se susrijeću uglavnom u tekstovima administrativnoga i publicističkoga stila i u njima oznaka za vršioca radnje ima strukturu od + genitiv ili od strane + genitiv. svojstva vida i (ne)prelaznosti. svojevrstan je hibridni oblik između glagola i imenice: njime se imenuje radnja (proces) ili rezultat procesa. Uskoro će svanuti).

pročitala. GLAGOLSKI PRIDJEVI Glagolski pridjevi (pročitao. a trpni glagolski pridjev za tvorbu pasivnih glagolskih oblika (svi su takvi oblici složeni. npr. imaju sva tri roda: pročitao. i to između glagola i priloga (kako im i ime kaže). bio bi pročitan. kao dopuna uz imenske riječi i konstrukcije. unutrašnja glagolska svojstva (glagolski vid i (ne)prelaznost). npr. Glagolski pridjevi. pročitalo). npr. riječi koje označavaju okolnosti u kojima se odvija glagolska radnja. potencijal: pročitao bi). npr. namjeru. Misleći da nećemo doći. GLAGOLSKI PRILOZI Glagolski prilozi takođe su hibridi. Trčati je zdravo. Glavna služba glagolskih pridjeva jeste da učestvuju u tvorbi složenih glagolskih oblika. posebno trpni. ugovoreni sastanak. a dobijaju značenje svojstva). ali se tome značenju mogu pridružiti i nijanse načina. biti pročitan. Śutra mislimo otputovati. Glagolski pridjev radni javlja se i u posebnoj službi optativa (željnoga načina). a dobijaju svojstva priloga. Dužni ste reći što znate. npr. Dok čita. I oni zadržavaju tzv. Od pridjeva imaju ponajprije mociju (tj. ▫ koji označavaju mišljenje. čitajući) označava okolnost u obliku radnje koja je istovremena s drugom radnjom. bivši pročitan). npr. a glagolski prilog prošli označava okolnost u obliku radnje koja prethodi drugoj radnji. Nastavite čitati. pročitan) u pravom su smislu riječi hibridni (miješani) oblici. Čita zastajkujući (upor. što im je i glavna služba. zrelo voće. Počelo se razvedravati. npr. biće pročitan. Stoga su prikladni za označavanje radnje kao okolnosti. zastajkuje). požućeli papiri. govorenje. pročitane knjige. pa se od drugih pridjeva razlikuju samo porijeklom. Namjeravam kupiti kućicu. Čitajući. Zastajkuje čitajući. pluskvamperfekat: bio je pročitao/bijaše pročitao. plaćeni računi. zastajkuje (upor. npr. kao i infinitiv. No oni tada gube glagolske osobine (gube značenje radnje. i to tako što radni glagolski pridjev služi za tvorbu aktivnih (perfekat: pročitao je. Glagolski prilog sadašnji (npr. Ne vole se svađati. truli sporazum. 4. 3. npr. volju i sl.. kao subjekat. počeli su raspra180 SINTAKSA . tj. Strah me je pogledati. uzroka. mogu prijeći i u službu pravih pridjeva. bio je pročitan. npr. Glagolski prilog sadašnji najčešće ima značenje koje odgovara značenju vremenske klauze s veznikom dok. a od glagola zadržavaju. Čita na taj način da zastajkuje).▫ fazne. npr. Bog vam zdravlje dao! i sl. pročitan je. Zastane pročitavši. glagolski vid i (ne)prelaznost. npr. futur drugi: bude pročitao.

vu (upor. zastane). Glagolski prilog prošli najčešće ima značenje koje odgovara vremenskoj rečenici sa zavisnom klauzom koja označava prethodnost (anteriornost. Budući da se śetio prijatelja. Da mu i nos razbije. ne bi to postigao). zastane (upor. Ni dubeći na glavi. nijesi ništa postigao (upor. Ni razbivši mu nos. ne bi to postigao (upor. ne bi ga uvjerio (upor. npr. npr. ne bi ga uvjerio). Kad pročita. Iako je radio dvostruko. počeli su raspravu). odmah priđe telefonu). Ni radeći dvostruko. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 181 . npr. odmah priđe telefonu (upor. nije uspio (upor. nije uspio) ili uslova (pogodbe). Nijesi ništa postigao iako si ga pośetio) ili uslova. npr. npr. Ni pośetivši ga. Śetivši se prijatelja. dopuštenja. ali mu isto tako mogu biti svojstvene i nijanse uzroka. Pročitavši. Kako su mislili da nećemo doći. npr. prijevremenost). Ni kad bi dubio na glavi/ ni da dubi na glavi. dopuštenja.

tj. posebno od padeža. pridjeva. mlad kao rosa. dvojica prijatelja. Ko je prvi došao?. npr. SINTAKSIČKE SLUŽBE I ZNAČENJA PADEŽA Padeži se obično dijele na nezavisne ili glavne i zavisne ili kose. Nezavisni nijesu zavisni od drugih riječi u spoju riječi ili rečenici. U nezavisne padeže svrstavaju se nominativ i vokativ. funkcionišu kao glavne ili kao zavisne sastavnice spojeva riječi. akuzativ. Mi smo zakasnili. Koju će službu pojedini od tih oblika imati bilo u spoju riječi bilo u rečenici. 182 SINTAKSA . npr. šetati ulicom itd. kolega Perović. bjelina snijega. osobito u spojevima riječi ili sintagmemima i u rečenicama.IMENSKI OBLICI Oblici imenskih riječi. vrata dvorane. težak poraz. instrumental i lokativ. žedan kao zemlja. jedan primjer. nego zavise od kakve druge sastavnice spoja riječi ili od člana rečenične strukture. Uz neke pridjeve nominativ (s rječcom kao) može imati i službu zavisne sastavnice pridjevskoga skupa riječi (s poredbenim značenjem). tražiti odmor. naše komšije. u kojoj se proučavaju značenja i službe pojedinih padežnih oblika u većim sintaksičkim jedinicama. dativ. lišen imovine. tamna ulica. društvo književnika. zavisi od njegovih gramatičkih svojstava. prvi snijeg. U rečenici takvi oblici mogu funkcionisati kao samostalni (subjekat. uporan kao konj. udarac glavom. Primarna služba nominativa u rečenici je služba subjekta. npr. a u zavisne svi ostali: genitiv. NEZAVISNI (GLAVNI) PADEŽI NOMINATIV Nominativ vrlo često funkcioniše kao glavna sastavnica imenskoga sintagmema. Ulice su opušćele. a zavisni se u spojeve riječi ili rečenice ne uvode samostalno. pun razumijevanja itd. Stoga je u sintaksi uobičajeno govoriti o sintaksi padeža. zamjenica i promjenljivih brojeva. objekat i priloška odredba) ili kao nesamostalni članovi rečenične strukture (atribut i apozicija). npr. dvojica dobrih ljudi. kuća od kamena. imenica. Naši planovi nijesu se ostvarili.

Moj komšija nije došao. I grad Berane ima svojih problema. funkciju obraćanja. To je velik uspjeh. dio predikata. Sve je to. on se uprkos svojoj sintaksičkoj samostalnosti svrstava u nepunoznačne oblike riječi. Po tome je sličan imperativu jer cijelu rečeničnu perspektivu usmjerava na drugo lice. Izvan rečenice nominativ vrlo često služi za najrazličitije vrste imenovanja. Knjigu piše care od Stambola. ptica selica. npr. npr. atribut. iz metričkih razloga. No kako vokativ ne može zauzimati nijednu sintaksičku poziciju unutar rečenice. npr. On zapravo služi za uspostavljanje komunikacije. prijatelju?. Sjedinjene Američke Države. u usmenome narodnom pjesništvu) vokativ može. apozicije). reci što se dogodilo. Jadransko more. Gladan je kao vuk. kao poziv sagovorniku da učestvuje u komunikacijskome činu. Ivane. VOKATIV Vokativ je zapravo rečenica posebnoga tipa koja služi za oslovljavanje sagovornika. a javlja se i kao dio priloške odredbe. Sveti Petar. naravno. Ta njegova izrazita sintaksička samostalnost razlog je što se vokativ u pisanome tekstu uvijek odvaja zarezom (kad je na početku ili na kraju rečenice) ili zarezima (kad je unutar rečenice). npr. Takav vokativ nema. nekongruentnoga atributa. Pažnja! Vatra! Laž! i sl. već davno dogovoreno. npr. Moglo bi se reći da je vokativ i komunikativno nepunoznačan. Takav nominativ može se i sasvim osamostaliti pa funkcionisati kao iskaz. Što ima novo. Misli jadan da je gorski vuče. i to i besprijedloških kosih padeža i kosih padeža s prijedlozima koji su uz pojedine od tih padeža obični GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 183 . jer se njime ne prenosi stvarno obavještenje. Bio je više puta predśednik. dragi moj. Naravno. a mogu biti i zavisne sastavnice različitih spojeva riječi i različitih rečeničnih članova (bližega i daljega objekta. Glavna mu je briga preživjeti. priloška odredba. On je dobar čovjek. uz imenske riječi u nominativu koje su u sastavu rečenice dolaze i atributi. apozicija). pa se u pismu ne odvaja zarezom odnosno zarezima. dolaziti i umjesto nominativa u službi subjekta. Ivan Petrović. npr. Hotel „Bijela ruža“. U nekim tipovima tekstova (npr. Ovđe će se razmotriti različite službe i značenja kosih padeža. npr. odnosno kao poziv na uspostavljanje govornoga čina. odnosno apozicije. priloške odredbe.Osim toga nominativ često ima i službu imenskoga dijela predikata. Mogu to biti različiti rečenični članovi (bliži i dalji objekat. To je laž. bijelo vino. ZAVISNI (KOSI) PADEŽI Nesamostalni (kosi) padeži mogu imati razne službe.

gradnja bolnice. konstrukcija se takođe može preoblikovati u prisvojni pridjev. funkcionalnostilski specijalizovana i sl. a upozoravaće se povremeno i na one čija je upotreba obilježena (npr. pridjev ili imenica). npr. uzročno-posljedičnu povezanost među predmetima ili događajima i dr. Štoviše. Taj odnos može biti prostorni ili vremenski. dio predmeta. kao zastarjela. GENITIV Genitiv je padež ticanja. preobličava se u pridjev. onoga koji što pośeduje. izvještaj predśednika u predśednikov izvještaj. takvo preoblikovanje u najvećem broju primjera uopšte ne dolazi u obzir.i neobilježeni u crnogorskome standardnom jeziku. pjesme Vita Nikolića. Ako je takav genitiv jednočlan. Grade bolnicu. Slušaju muziku. Od svih kosih padeža on ima najšire i najopštije značenje. može značiti udaljavanje predmeta od predmeta. tj. Takav genitiv po pravilu je dvočlan (uz imenicu dolazi još neka imenska riječ: zamjenica. po pravilu opet deverbativne. Ako je jednočlan. npr. npr. kuća brata → bratova kuća. sestra prijatelja → prijateljeva sestra. possessum). izvještaj predśednika. npr. svojstvo predmeta. Moj đed se śeća. predmet (najčešće osobu) kojem što pripada. i stoji uz imenske riječi koje označavaju pośedovano (lat. npr. Objekatski genitiv po pravilu se ne preoblikuje u prisvojni pridjev. sestra mojega prijatelja.). Objekatski genitiv označava predmet (objekat) radnje i stoji uz imenice koje označavaju radnju. povratak ratnika. tj. pripadnost predmeta drugome predmetu. u akuzativu. On znači da je neki predmet (u širem smislu) u odnosu s nekim drugim predmetom. kuća njezina brata. npr. śećanje mojega đeda. slušanje muzike. povratak ratnika u ratnikov povratak. poticanje. 184 SINTAKSA . Pišu pisma. pisanje pisama. Takve riječi po pravilu su deverbativne imenice. prema gradnja kuće ne dolazi u obzir *kućna gradnja ni prema slušanje muzike *muzičko slušanje. npr. a ne u genitivu). Takav genitiv zove se subjekatskim zato što je imensku sintagmu s takvim genitivom moguće preoblikovati u glagolsku konstrukciju (rečenicu) u kojoj zauzima poziciju subjekta. izuzimanje. Ratnici se vraćaju. npr. a može biti i logički složeniji. Subjekatski genitiv označava vršioca ili uzročnika kakve radnje i stoji uz imenske riječi koje označavaju tu radnju. S obzirom na konkretnija značenja i službe može se izdvojiti više različitih tipova besprijedloškoga genitiva: Prisvojni (posesivni) genitiv označava pośednika (lat. Takav genitiv zove se objekatski zato što je imeničke spojeve riječi u kojima se javlja moguće preoblikovati u glagolske konstrukcije (rečenice) u kojima takav genitiv zauzima poziciju pravoga objekta (naravno. possessor). Predśednik izvještava. pjesme Nikolića → Nikolićeve pjesme.

muškarac srednjih godina. Da bi postala neizlišna. svojstvo predmeta izriče vremenskim obilježjima. ove noći. Uz takav genitiv uvijek stoji pridjevska riječ (nije moguće: *Bilo je to petka). Dolazi u odričnim konstrukcijama na mjestu akuzativa u službi pravoga objekta. pa bi obavještenje o tome da je ima bilo sasvim izlišno (redundantno). Primjeri: starica niska rasta.). prošloga ljeta. npr. Takav je genitiv. dolazi isključivo s pridjevskim riječima. odvajanje. npr.Objasnidbeni (eksplikativni) genitiv služi za objašnjavanje sadržaja imenice na koju se odnosi. npr. osloboditi se treme. Genitiv svojstva ili kvalitativni genitiv označava svojstvo (kvalitet) neotuđivoga predmeta ili dijela predmeta. Dugo nije vidio sestre. mnoštvo prolaznika. igra šaha. npr. U tome značenju pridjev se upotrebljava u neodređenome vidu. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 185 . mjeru kakve materije (označava se imenicama) ili uz brojeve. u kojem se kvalitet. pun vrlina. raspored predavanja. umjesto mladić duge kose ne može reći *mladić kose. svakog mjeseca. udaljavanje. glumac osrednjih mogućnosti. vrijedan pažnje. Podvrstom kvalitativnoga genitiva smatra se i genitiv dobi. čuvati se prehlade. obično kakve materije. i to kao njihova dopuna (objekat). Glavni razlog tome je u činjenici da sam genitiv (bez pridjeva) ne bi bio dovoljno informativan. igrati se mačke i miša.. Može stajati i uz glagole. litar mlijeka. dvoje đece. Vremenski (temporalni) genitiv označava vrijeme zbivanja i po pravilu ima službu priloške odredbe. zatražiti hljeba. Slovenski genitiv dobio je ime po tome što je svojstven slovenskim jezicima. sedam pitanja. dodati soli. malo vremena. npr. željan uspjeha. U navedenome primjeru podrazumijeva se da mladić ima kosu. đeca ranoga uzrasta. npr. Kao i vremenski. Takav genitiv dolazi i u spojevima riječi u kojima je glavni član pridjev. igranje rukometa. npr. Ablativni genitiv označava odvajanje. stiđeti se svojih postupaka. osim uz glagol nemati. Bilo je to prošloga petka. Posebna vrsta dionoga genitiva stoji uz riječi koje označavaju igre (igra. godine devetstote. Ne treba nam hljeba. lišavanje čega i sl. igrati se i sl. npr. Dioni (partitivni) genitiv stoji uz riječi koje označavaju količinu (obično imenice i priloge). igranje. npr. mora joj se dodati i informacija o kvalitetu kose. pa se takav genitiv naziva i genitivom igre. npr. Ne gledao sunca. Tada označava neodređeni dio čega. lišavanje koga ili čega i stoji uz glagole kojima se imenuje udaljavanje od predmeta. sadržaj romana. Zato se npr. u savremenome standardnom jeziku sve rjeđi. pozajmiti novaca. čaša vode. U njemu se zapravo sastaju vremensko i kvalitativno značenje (pa je to zapravo kvalitativno-vremenski genitiv). ptica duga vrata. znak dobre volje.

Čudna mi čuda! Sličan je tome i genitiv iza rječca (tzv. Od glave riba smrdi. Taj običaj proširio se od istoka do zapada. značenje kretanja predmeta koji se udaljava od drugoga predmeta. lišavanja. Uz glagole ili pridjeve koji označavaju obilje ili što suprotno tome (tj. GENITIV S PRIJEDLOZIMA Uz genitiv ide najveći broj prijedloga. više no uza sve ostale padeže zajedno. čuđenje i sl.. rastavljanja. ushićenje. Tu je opisan život jednoga slikara od rođenja do smrti. oslobađanja. Emfatički genitiv izražava emocije (npr. poticanje od koga/čega (upor. porijekla i sl. tj. npr. a onaj na koga se zaklinjanje odnosi u dativu. koja se naziva genitivom obilja i/ili oskudice. Eno svatova! To važi i za genitiv zaklinjanja. Oslobodili su grad od napasnika. Živi odvojeno od porodice. prezentativa) evo. npr.Govori se i o genitivu porijekla. npr. dostojan poštovanja. Najeli su se bunike. oskudicu) javlja se posebna vrsta genitiva. Evo kiše!. npr. npr. Ośećao se dim od zgarišta. trenutak od kojega se nešto počinje događati. U vremenskome značenju ablativnost se očituje kao početak vremenskoga toka. U toj vrsti genitiva prisutna je ablativnost. koji susrijećemo u primjerima tipa On je roda plemenita. To bi vrijeđelo truda. a može biti riječ i o većoj ili manjoj udaljenosti predmeta od predmeta. Liječena je od alergije. 186 SINTAKSA . npr. Tako se radi od pamtivijeka. Ona potiče od dobrih roditelja) i prisvojnost (upor. Eto ti brata!. Duše mi!. On pripada plemenitu rodu). kod kojega ono u što se ko zaklinje stoji u genitivu. gladan hljeba. U prostornome smislu to značenje pretpostavlja mjesto od kojega počinje neka radnja. značenje odvajanja. Njegovo je osnovno značenje ablativno. pa ima i najviše razloga da se takvo značenje konkretizuje ili precizira. Upravo za to i služe prijedlozi. Bili su slovenskoga porijekla.) ili zaklinjanje. iznenađenje. Bježi od kuće. žedan slave. poticanja. npr. To je zato što je genitivno značenje najšire. Genitiv s prijedlogom od Najtipičniji je i najbliži osnovnome značenju genitiva prijedlog od. Čekahu ih od ranoga jutra. Života ti!. npr. Stajali smo na puškomet od vojnika. npr.: Budale!. Šćer je dobrih roditelja. Mahnita (li) čovjeka!. Odvojili su se od gomile. divljenje. Slično je tome i značenje otklanjanja. eto i eno. Tako vam svega! Posebnim tipom genitiva smatra se i genitiv cijene (ili genitiv vrijednosti) koji stoji uz riječi (pridjeve ili glagole) koje označavaju cijenu ili vrijednost koga/čega. Sit sam svega. vrijedan sažaljenja.

Starinom je od kučkih Drekalovića. čaša od kristala. s tim što je tome prostornom odnosu svojstveno kretanje jednoga predmeta prema drugome kao granici kretanja (riječ je o graničnoj direktivnosti). tj. onoga koji direktno. npr. npr. Ne vidi se od magle. a razlikuje se od njega i po tome što do može GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 187 . obično s kvalitativnim značenjem. područja. momak od nekih dvadeset godina. Prijedlog od u službi atributskoga genitiva javlja se često i uz brojeve ili količinske izraze (tada iza prijedloga od ne mora doći samo genitiv. Genitiv s prijedlogom do Osnovno značenje genitiva s prijedlogom do vezano je za blizinu dvaju predmeta. On je od roda Petrovića. ljudi od pera. „Prokleta avlija“ od Iva Andrića). Nikac od Rovina. kad stoji uz komparativ ili uz kakvu drugu riječ uporednoga značenja. Došli smo do ruba provalije. npr. Prijedloško-padežni izrazi s prijedlogom od mogu imati i uzročno značenje. majstor od zanata. Genitiv s prijedlogom od. Proveo je onđe više od godine dana. posebno u nekim ustaljenim i/ili frazeologizovanim konstrukcijama. Prijedlog od susrijeće se i u spojevima riječi kojima se označava da se jedan predmet po čemu izdvaja iz skupa drugih predmeta. kapetan od lađe. dok je atributski genitiv kojim se označavaju mjesta. čovjek od ugleda. duka od Mletaka. provalija od nekoliko metara. Vi ste gori od tuđina. čudo od đeteta. no može stajati i akuzativ mjere ili nepromjenljiva riječ). zemlje iz kojih ko potiče danas zastario. Ona se razlikuje od obične sluškinje. sila od čovjeka. Atributskoga je karaktera i eksplikativni genitiv. od nemila do nedraga. Lutali su od nemila do nedraga. npr. Genitiv s prijedlogom od često se upotrebljava i u službi atributa. sestra od ujaka. Ona nije od onih zaboravnih. Sva je premrla od straha. od glave do pete.. npr. često označava tip ablativnosti vezan za porijeklo. ona nesreća od profesora. npr. Doćerala se od glave do pete. npr. npr. S prijedlogom od upotrebljava se i prisvojni genitiv (npr. i to značenje efektivnoga uzroka. Po tome je prijedlog do antoniman prijedlogu od. u kojem se oblikom genitiva s prijedlogom od označava od čega je što načinjeno. npr. ulog od sto eura. npr. Buka se čula do neba. Vujisić potiče od moračkih doseljenika. Petar je jedan od najstarijih u selu. npr. posebno kad se odnosi na ljude. vrata od grada. Viđeli smo i neke od najpoznatijih glumaca. kuća od kamena. Ablativne je prirode i genitiv materije. Slična je tome i upotreba prijedloga od u prijedloško-padežnim izrazima sa značenjem upoređivanja. brat od strica. Često pati od glavobolje. zavjesa od dima.Prijedloško-padežni izrazi s prijedlogom od mogu imati i načinsko značenje. Tada je genitiv redovno u množini. efektivno izaziva posljedicu. npr. od slučaja do slučaja i sl.

Sve će biti gotovo do jeseni. Taj će sigurno dogurati do ministra. uključivanja (svega što dolazi u obzir. pa do i u vremenskome značenju često dolazi uz prijedloško-padežne izraze. Svrati do mene na večeru. To važi i za neke druge glagole koji nemaju prefiks do-. oni bi se već vjenčali. npr. Pokušali smo sve što je do nas. U njima taj prijedlog zapravo funkcioniše kao vrsta intenzifikatora. npr. Kao osobitost usmenoga narodnog stvaralaštva (epskoga pjesništva) obilježeni su prijedloško-padežni izrazi s prijedlogom do uz brojeve (obično dva ili tri). Potrošio je platu do posljednjega centa. Popili su sve do potonje kapi. doćerati. Nijesmo zaspali do jutra. npr. Sad imamo novaca do iza Božića. Genitivi s tim prijedlogom označavaju izuzimanje. dorasti. došetati. značenje obuhvatanja. Većina je ostala do poslije ponoći. rečenica Otiđi do majke od rečenice Otiđi k majci ili majci). i to do kraja). S prijedlogom do javljaju se i genitivi sa specifičnim uslovnim (pogodbenim) značenjem koje se razvilo iz značenja ticanja. manje ili više redovno. Popeli su se do na vrh brda. npr. npr. držati ili biti (stalo). tj. Nije se moglo doći do riječi. npr. U takvim izrazima prijedlog do često se i udvostručuje. (Ne bi bilo korektno: Otiđi do brata i ostani stanovati kod njega. Mučio se sve do smrti. dopuzati.) Iz značenja granične direktivnosti često se razvija i značenje načina. Dopratio ih je do pred kafanu. I vremenska granica može biti fiksirana prijedloško-padežnim izrazom. On ponese do tri vreće blaga. Śedi do zida). statičnosti (npr. npr. Kad su predmeti koji se nalaze u odnosu granične direktivnosti osobe. Nijesmo jeli ništa do hljeba i vode. Prijedlog do upotrebljava se. Došetao je do parka. prijedlog do često stoji i uz takve izraze.biti vezano i za značenje mirovanja. Nema drugog imanja do te kolibice. Jedva je doteturao do auta. Očito mu je stalo do te đevojke. a od ne može (npr. kakvo susrijećemo u primjerima tipa: Da je do njega. Pa doćera cara do duvara. npr. Skoči do komšije i pozajmi šegu.kao što su doći. doteturati. npr. npr. Čini se da smo došli do zida. Susrijeću ga do dva pobratima. Do grla si u dugovima. Držala je do sebe. Dijete je dopuzalo do peći.. onda se pretpostavlja privremen boravak jedne osobe u blizini druge (po tome se razlikuje npr. Čekali smo ih sve do pred mrak. Genitiv s prijedlogom do može imati i vremensko značenje. Tome smo se smijali do suza. Mogli bismo odšetati i do tvojih roditelja. Kako granica kretanja može biti fiksirana i prijedloško-padežnim izrazom. i uz glagole s prefiksom do. Njihov smijeh čuo se do iza kuće. 188 SINTAKSA . *Śedi od zida). Trčao je do iznemoglosti. Tako se može iskazivati značenje suprotno izuzimanju. Nije njima do nauke. dogurati i sl. npr. Sumnjivi su svi do jednoga. npr. Pa ga čeka do dva do tri dana.

Svađali su se iz dana u dan. npr. Ona dolazi sa sela (ali iz grada). Zvali su me prijatelji iz Plava. Sve se iz temelja izmijenilo. samo što u njemu taj prijedlog pretpostavlja da kretanje. događa se ili se počinje događati s dolaskom. Profesor ide s fakulteta (ali iz škole). počinje iz unutrašnjosti drugoga predmeta. npr.. Takav genitiv stoji obično uz imenice kojima se imenuju intervali. To je cvijet s Lovćena (ali iz vrta). npr. s početka stoljeća. Ne čini on to iz uvjerenja. npr. Neki su pošteni iz straha.. Bježali su ispred vojnika. Genitiv s prijedlogom s(a) I genitivu s prijedlogom s(a) osnovno je značenje ablativno. s pojavom proljeća. Izišli su iz skupštine. s jeseni. pri čemu se s(a) upotrebljava onda kad se mjesto nalazi na višem nivou. npr. Ta mu je mana ostala iz đetinjstva. Takvom značenju svojstvena je nijansa udruživanja (socijativnosti). npr. Lišće pada sa stabala. kad je riječ o ustanovi ili sl. Silaze s broda. Genitiv toga tipa s uzročnim značenjem stilski je obilježen. Još se nijesu vratili s mora. Prijedlog s(a) ima u takvim prijedloško-padežnim izrazima značenje koje je suprotno prijedlogu na. poticanje ili sl. ići u šumu – ići iz šume. Kad se nešto događa s proljeća. Postao je slavan sa svoga junaštva. No takav genitiv pretpostavlja da kretanje ili kakva druga aktivnost započinje s gornje. Genitiv s prijedlozima ispred i iza te izvan/van i unutar Genitivom s prijedlogom ispred označava se predmet kojem se s prednje strane nalazi ili kreće drugi predmet ili predmeti. npr. na vodi. Pucali su iz mitraljeza. npr. To značenje postoji i u frazeologizovanim izrazima tipa iz dana u dan. U značenju mjesta sa/iz kojega započinje kretanje ili kakva druga aktivnost prijedlog s(a) alternira s prijedlogom iz. Udarali su ga iz sve snage. ići na posao – ići s posla. Okupili su se ispred crkve. Danas se malo što radi iz ljubavi. npr. Genitiv s prijedlogom iz može označavati i način. Upinjao se iz petnih žila. Kaže da joj to nije s ruke. ići na svadbu – ići sa svadbe prema ići u kino – ići iz kina. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 189 . Pati s nekog jada golemoga. Ablativno značenje svojstveno genitivu s prijedlogom iz može se odnositi i na vrijeme. npr. Otpušten je iz službe. Priče iz davnine. Genitiv s prijedlogom s(a) može značiti i vrijeme. odvajanje. Rjeđe genitiv s prijedlogom s(a) označava način. površinske ili spoljašnje strane predmeta. Često govori s visine. i uzrok. iz godine u godinu i sl. npr. Autobus kreće ispred pošte.Genitiv s prijedlogom iz I genitiv s prijedlogom iz primarno je ablativnoga karaktera. s proljeća. npr. Posmatra nas s balkona.

Taj je proces van sumnje okončan. Genitiv s prijedlogom iznad sličan je genitivu s prijedlogom više (poviše). Iza nas je išla cijela kolona. Ispred naše škole poslati smo na takmičenje nas trojica. npr. Umakoše ispred zore. npr. Ona je glumica ispred svih ostalih. npr. Genitiv s tim prijedlogom često dolazi i u uporednome značenju. Iz matematike je ispred drugih učenika. U tome značenju umjesto prijedloga ispred trebalo bi upotrebljavati prijedloško-padežni izraz u ime. Genitiv s prijedlozima ispred i iza ima i vremensko značenje. Imaju i skakaonicu poviše grada. Jovan je iza ostalih u vladanju. Genitiv s prijedlozima iznad. ispod. magla iznad grada. ali nešto rjeđe no genitiv s prijedlogom ispred. npr. npr. npr. U svemu je iznad prosjeka. Takav genitiv upotrebljava se katkad i u uporednome značenju. Više kuće je bunar. Bili su to dogovori unutar familije. Platu primamo iza desetoga u mjesecu. Ponašao se kao da je izvan sebe. Iznad našeg stana vazda je bučno. genitiv s prijedlogom ispred upotrebljava i u predstavljačkome značenju. Prelećeše iznad Durmitora. Javite se iza praznika. nalazi ili kreće drugi predmet ili predmeti. npr. Sakrio je nešto iza leđa. Sekretar je govorio u ime cijeloga preduzeća. i to u većini slučajeva bez neposrednog kontakta s njim. Imenica u genitivu s prijedlogom izvan/van označava predmet ili dio prostora izvan čijih se granica nalazi ili kreće drugi predmet. U trčanju je bio ispred Ivana. s tim da se više (poviše) ne može upotrijebiti u uporednome značenju. Radi iznad svojih mogućnosti. Katkad se. 190 SINTAKSA . Genitiv s prijedlogom iza. npr. Śeđeli smo iza kuće. Takve promjene odvijaju se izvan jezika. Katkad se genitiv s prijedlogom izvan/van upotrebljava i za označavanje načina.Genitiv s prijedlogom ispred upotrebljava se katkad i u uporednome značenju. npr. pogotovo u administrativnome stilu. više (poviše) i niže Genitiv s prijedlogom iznad označava predmet kojem se s gornje strane. koji je antoniman prijedlogu ispred. Ana stanuje van grada. označava predmet kojem se sa zadnje strane nalazi ili kreće drugi predmet ili predmeti. Taj problem razmatra se unutar fonetike. Genitiv s prijedlogom unutar označava predmet (dio prostora ili čega drugoga) u čijim se granicama nalazi ili kreće drugi predmet ili odvija kakav događaj. Sekretar je govorio ispred cijeloga preduzeća. npr. Sve se to dogodilo unutar kasarne. npr. npr.

Nakon večere malo popričasmo. Upotreba takvih prijedloga česta je naročito u administrativnome stilu. Prijedlogu ispod sličan je i prijedlog niže. Prođosmo ispod očekivanja. On je u takvim izrazima rezultat redukovanja prijedloškoga izraza za vrijeme (upor. Stigao je prije ostalih. poslije. tokom ove neđelje (umjesto u ovoj neđelji ili ove neđelje). Riječ je o vremenu ili događaju koji teče paralelno s vremenom ili događajem označenim genitivom. katkad koriste u uporednome značenju. tj. Prije povratka u domovinu teško obolje. uoči. za vrijeme Napoleona = za Napoleona). Noć uoči Badnjaka svi su bili na okupu. lzmiče mu tlo ispod nogu. Uoči odlučujuće bitke nikome se nije spavalo. On je u školi prvi poslije direktora. označava se genitivom s prijedlogom uoči. Pisala mi je prije rođendana. npr. Prijedlozi poslije i nakon označavaju poslijevremenost (posteriornost). Genitiv s tim prijedlogom označava predmet kojem se s donje strane nalazi ili kreće drugi predmet ili predmeti. tokom prošle godine (umjesto prošle godine). posebno prijedlog poslije. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 191 . večeras). npr. Poslije vjenčanja otputovaše na more. tokom večeri (umjesto uveče.Prijedlog ispod antoniman je prijedlogu iznad. Našli su poruku ispod vrata. npr. npr. prethodnost (anteriornost). To znači da vremenski interval ili događaj neposredno prethodi nekom drugome intervalu ili događaju. kao ni antonimni mu prijedlog više. Prijedlog prije s genitivom označava prijevremenost. za i tokom Prijedlozi prije. Za kraljevske vlade neke su stvari ipak krenule nabolje. Viđećemo se poslije ljetnjih praznika. npr. nema uporedno značenje. I ti se prijedlozi. Genitiv s prijedlogom prije upotrebljava se i u uporednome značenju. Genitiv s prijedlozima prije. npr. npr. događaj koji se odvija iza vremena ili događaja označenoga genitivom. npr. Predomislili su se dan uoči vjenčanja. Prijedlog za s genitivom označava istovremenost događaja. Takvo je značenje po pravilu izlišno jer je vremensko proticanje svojstveno svakome vremenskom pojmu. I prijedlog ispod čest je u uporednome značenju. Niže sela su močvare. Nastojali smo doći još za dana. Dobio je ispod zasluženog. koji je inače svojstven aoristu. On je u tome prije svih u razredu. poslije i nakon označavaju vrijeme. Prijedlog tokom (koji je poprijedloženi instrumental imenice tok) označava vrstu istovremenosti u kojoj je posebno istaknuto proticanje vremena. Tako je npr. koji. Pucao je niže mete. Poseban tip prijevremenosti (anteriornosti). Nakon nekoliko dana sve već bijaše drukčije. Mnoštvo je ljudi ispod solitera. npr. nakon. Probudili su se prije zore.

Sio je nakraj stola. krajem i potkraj Prijedlog čelo dolazi. Plovi lađa povrh vode. Genitiv s prijedlozima čelo. Krajem kuće je cvijećnjak. Potkraj života često bolovaše. (Na mjestu prijedloga tokom može stajati prijedloško-padežna konstrukcija u toku. npr. Nalij mi samo nadno čaše. Htjeli biste hljeba povrh pogače. Krajem stoljeća stvari su se promijenile. npr. što znači da pretpostavlja odnos u kome se predmet nalazi ili kreće u zadnjem ili donjem dijelu drugoga predmeta. uvrh. udno i povrh. Čelo glave koplje udariše. Dobro smo odmorili tokom praznika. npr. Prijedlog povrh upotrebljava se i u značenju dodavanja. npr. Vrlo slično značenje prijedlogu krajem za iskazivanje vremenskih odnosa ima genitiv s prijedlogom potkraj.) Genitiv s prijedlozima podno. Prijedlog krajem (koji je porijeklom instrumental imenice kraj) upotrebljava se za označavanje prostornih i vremenskih odnosa. danas rijetko. Popeo se navrh kuće. Śedi uvrh stola. U istome značenju danas se prilično rijetko upotrebljava i prijedlog vrh. 192 SINTAKSA . označava se i genitivom s prijedlozima izvedenim od imenice dno. Javiće se potkraj godine. nakraj. nijesu ni javili. Međe su krajem imanja. Tokom prošloga stoljeća bijaše previše ratova. npr. Oni se. Već krajem putovanja bila je uznemirena. Śedi mu vrh glave. s genitivom u prostornome značenju. Prijedlog nakraj koristi se u suprotnome značenju. svrh/savrh Da se jedan predmet nalazi ili kreće u donjemu dijelu drugoga predmeta. Suprotno značenje ima genitiv s prijedlozima izvedenim od imenice vrh. Potkraj mjeseca nestade novaca. pribrajanja čega onome što označava imenica u genitivu. Tokom vremena sve se ipak popravilo. nadno. Šetali su krajem šume.npr. npr. a označava da se predmet nalazi ili kreće na početnome ili gornjem dijelu drugoga predmeta. Skoči savrh stijene. To je selo podno Garča. npr. Domaćin je sio čelo stola. Stigli smo do nakraj sela. On dakle označava kako se predmet nalazi ili kreće u gornjemu dijelu drugoga predmeta. povrh svega toga. navrh. Taj smo novac dobili povrh plate. Udno razora odmarahu kosci. npr. Doći će tek krajem godine.

Već se dugo vodi rasprava oko zakona o izborima. npr. Škola je blizu crkve. raspravu. Udario ga je nasred igrališta. Značenje približnosti svojstveno je i onim konstrukcijama u kojima iza prijedloga oko stoje brojevi i druge količinske riječi. nadohvat. Okolo stola razbacane su knjige. usred) Ti prijedlozi označavaju da se predmet nalazi ili kreće u središnjem dijelu drugoga predmeta. Prijedlog usred često se koristi i u vremenskome značenju i označava da je vrijeme ili događaj koji je označen imenicom u genitivu u punom jeku. posred. ukraj) i pored označava predmet u čijoj se blizini nalazi ili kreće drugi predmet (predmeti). kraj (pokraj. Pomagao mu je oko uzgoja stoke). Radili su nekoliko godina oko utemeljenja stranke). Svuda oko nas ośeća se ugodan miris. rat. Do sela ima oko pet kilometara. Već smo bili sred pučine. kod. Prijedlog oko upotrebljava se i u vremenskome značenju. Tu je svježe i usred ljeta. Genitiv s prijedlogom oko služi i kao dopuna uz glagole kao što su pomagati (npr. Genitiv s prijedlozima blizu. brinuti se (npr. Viđećemo se oko tvoga rođendana. sukob.Genitiv s prijedlozima sred (nasred. Genitiv s prijedlogom oko/okolo Genitiv s prijedlogom oko/okolo označava predmet okružen s više ili sa svih strana drugim predmetima ili. raditi (npr. u i mimo Zajedničko je svim tim prijedlozima da uz genitiv označavaju odnos među predmetima kojem je svojstvena blizina. Čovjek se danas i usred grada mora bojati. uz glagole kretanja. a posebno često dolazi uz glagole i imenice koji označavaju svađu. s tim da je jednima više svojstveno mirovanje predmeta koji se nalaze u prostornome odnosu. Prekinuo si nas usred razgovora. Niko se ne brine oko školskog inventara). To se dogodilo usred bijela dana. npr. Pala mu je oko vrata. borbu. npr. kraj (pokraj. nadomak. Stigli su oko Božića. Svađali su se stalno oko imanja. pored. npr. Lupio me je posred čela. Sastala se s njim oko devet sati. Spremni su i za rat oko nuklearke. npr. Trče oko/okolo igrališta. kod. Genitiv s prijedlozima blizu. Borili su se bezuspješno oko prava na penziju. npr. Tada obično ima ciljno ili uzročno značenje. Tada označava događaj koji se odvija približno u vrijeme označeno genitivom. npr. Bila je visoka oko metar i sedamdeset. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 193 . a drugima kretanje. ukraj). Bili smo u sukobu oko stručnih pitanja. kružno kretanje u njegovoj blizini.

odnosno prolaženja pokraj koga ili čega ne mogu se upotrijebiti prijedlozi kod (ne može se npr. i pored. U tome značenju često se upotrebljava i prijedlog u s genitivom. Prijedlog kod upotrebljava se u prvome redu uz glagole stanja. U Hrvata je to drukčije riješeno. Igrali su se kraj/pokraj/ukraj šume. Kraj tolikih đevojaka on se ne ženi. što ne može ne biti dio predmeta o kojem je riječ).Sastanak je zakazan kod mosta. npr. Vozili smo se kraj jezera. Blizina se označava i prijedlogom nadomak. npr. upotrebljava i uz glagole kretanja. dok je prijedlozima (po)kraj i pored to značenje osnovno. Toga je dana bila mimo običaja razgovorljiva. Često se međutim taj prijedlog. koji osim s genitivom može stajati i s akuzativom. Slično značenje ima i prijedlog nadohvat. koji označava predmet što se nalazi tako blizu (kao) da se može dohvatiti. Kod nas je sve u redu. u značenju pośedovanja čega. npr. Bila je jedinica u majke. s tim što je obično riječ o odnosu između jednoga predmeta i drugoga predmeta (mjesta) koji se nalazi u blizini tako da se do njega brzo može stići. Śede kod doktora i razgovaraju. Već bijasmo nadomak rješenja. npr. I pored takvih komšija treba sačuvati živce i živjeti normalno. Dugo je šetala pored pruge. posebno u razgovornome stilu. posebno u razgovornome stilu. Oči su mu kao u mačke. odnosno o neotuđivoj prisvojnosti (o pośedovanju nečega što se ne može otuđiti. U školi sam uvijek śedio pored njega. 194 SINTAKSA . npr. Knjiga je bila nadohvat ruke. vlasništva nad čim). niti blizu (npr. npr. Jesu li prošli pokraj groblja?. npr. Najbolje im je kod roditelja. npr. npr. Bio je već nadomak cilja kad mu se to dogodilo. npr. npr. Stigli su nadomak sela. Za prolaženje pokraj čega specijalizovan je prijedlog mimo. reći *Prolazili su kod kuće). upotrebljava i u prisvojnome značenju (tj. Ni kod tolikih problema oni se ne predaju. pogotovo kad je riječ o odnosu dijela i cjeline. Genitiv s prijedlogom kod vrlo se često. U tome značenju upotrebljavaju se i prijedlozi kraj. Ide danas kod doktora. Trebalo je pored svega ostaloga prikupiti sav materijal. *Prošli su blizu pozorišta). Genitiv s prijedlozima mimo i pored može se upotrijebiti i u isključnome značenju. U značenju kretanja jednoga predmeta u neposrednoj blizini drugoga. Genitiv s prijedlogom kod relativno se često upotrebljava i u dopusnome značenju. Već su bili prošli mimo naše kuće/mimo našu kuću. npr. Tako se ne prolazi mimo starih prijatelja/mimo stare prijatelje.

Takve nošnje ima širom Bihora. Genitiv s prijedlogom preko Genitiv s prijedlogom preko označava prije svega da se predmet nalazi ili kreće poprečke u odnosu prema drugome predmetu. Preko zimskih praznika obično je na skijanju. Tako se npr. *preko septembra. Šetali su duž obale. (U izboru oznaka za vremenske intervale ima i ograničenja. *preko stoljeća ili *preko krštenja. npr. ili iznad njega. npr. Nema sela preko našega. Kad genitiv označava naseljeno mjesto. znači „tokom“. To je moguće samo preko mene mrtva. Ta se roba prodaje preko posrednika. npr. Prijedlog širom s genitivom označava da se nešto prostire po cijeloj širini ili po svim djelovima (i širinom i dužinom) predmeta označenog genitivom (a riječ je obično o većim prostorima). u značenju „više od“. ne može reći *preko srijede. obično putovanja. Žalba je proslijeđena preko skupštinskih tijela. npr. a preko naglašava trajanje. npr. pogotovo kad je riječ o (živom ili neživom) posredniku. Tu boravimo samo preko ljeta. Postao je poznat širom svijeta. Upravo prelaze preko ulice. koji je obično izdužen. U tome slučaju u genitivu su nazivi za vremenske intervale. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 195 . U Ameriku se leti obično preko Frankfurta.Genitiv s prijedlozima duž i širom Za označavanje kretanja paralelnog s izduženim predmetom specijalizovan je prijedlog duž. npr. Dunav je plovan duž cijeloga svoga toka. npr. Preko klanca izgrađen je most. Valja nama preko rijeke. Preko prijatelja svašta se dozna. Ne smije se preduzeti ništa preko njegove volje.) Prijedlog preko s genitivom upotrebljava se i u uporednome značenju. Preko dana mnogi nijesu kod kuće. Preko neba se pružila duga. Genitiv s tim prijedlogom može imati i vremensko značenje. Potrošio je preko polovine novca za kuću. Putuju u Podgoricu preko Kolašina. Dosad smo radili preko svojih mogućnosti. onda on s prijedlogom preko precizira pravac kretanja. Ne dobijamo ništa preko onoga što zaradimo. Genitiv s prijedlogom preko može označavati i sredstvo. Na svadbi bacaju jabuke preko kuće. npr. U crnogorskome standardnom jeziku genitiv s prijedlogom preko znači i uslovnost ili izuzimanje.

npr. pa i klauzama zavisnosloženih rečenica. npr. npr. Uživaju u svim sportovima osim/liše boksa. Radili smo svaki dan osim/liše juče. lišenost čega. Umjesto zime dočeka nas proljeće. Prijedlog umjesto može se. povezivati i s drugim padežima. nepromjenljivim riječima te s klauzama zavisnosloženih rečenica. košulja bez rukava. Otišli su van bez pitanja. Umjesto crvenom olovkom piše običnom. Neće se odazvati osim/ liše ako ga prisile. Pozdravio je skup u ime Skupštine. Dao je njoj umjesto meni. s tim da je u njegovu značenju prisutna i predstavljačka nijansa (nije riječ samo o tome da jedan predmet zamjenjuje drugi nego i o tome da drugi predmet predstavlja prvi. Umjesto mene iđaše brat. Nastupaju u ime nezapošljenih i obespravljenih. npr. Iz toga značenja lako se razvija uslovno (pogodbeno) značenje. npr. Ti se problemi mogu riješiti i bez osnivanja posebne skupštinske komisije (= ako se i ne osnuje posebna skupštinska komisija). prijedloško-padežnim izrazima. Sastala se cijela rodbina osim/liše strica koji živi u Vojvodini.Genitiv s prijedlozima bez. Umjesto odgovora postavio je pitanje. npr. npr. Prijedlozi osim i liše mogu se povezivati i s drugim padežima. Teško je živjeti bez prijatelja (= Teško je živjeti ako se nema prijatelja) ili značenje koje bi se moglo opisati kao svojevrstan spoj uslovnoga značenja i značenja izuzimanja. Umjesto u Kotor otišao je u Tivat. Taj novac prikupljen je u ime pomoći. Odriču se svega osim/liše kuće. odsutnost. Genitiv s prijedlozima umjesto i u ime Genitiv s prijedlogom umjesto označava da se predmet nalazi na mjestu drugoga predmeta ili uopšteno zamjenjivanje. oni se igraju. Osnovno je njegovo značenje nepostojanje. npr. Pričalo se o svemu osim/liše o onome što je bilo na dnevnome redu. Javila se danas umjesto juče. Umjesto da uče. čovjek bez mane. kao i osim/liše. Rekao si to svima osim/liše prijatelju. osim i liše Prijedlog bez svojevrsna je „prijedloška negacija“. prijedloško-padežnim izrazima. nepromjenljivim riječima. često i kao njegov dio). Isto značenje ima i prijedloško-padežni izraz u ime. 196 SINTAKSA . Genitivu s prijedlozima osim i liše izuzimanje je osnovno značenje.

Genitiv s prijedlozima
putem, pomoću i posredstvom
Osim genitivom s prijedlogom preko sredstvo se izražava i prijedlozima putem, pomoću te posredstvom, nastalim od instrumentala imenica put, pomoć i posredstvo.
Takav genitiv označava predmet koji služi kao sredstvo ili kao pomoć pri obavljanju
radnje.
Prijedlog putem upotrebljava se obično onda kad kao sredstvo služi ustanova ili medij saopštavanja i najčešći je u administrativnome stilu, npr. Tražite naplatu putem
suda, Odluku ćete dobiti putem pošte, Čestitao im je putem radija, Anketa je sprovedena putem telefona.
Prijedlog pomoću obično pretpostavlja predmet koji ne mora služiti kao direktno
sredstvo, nego kao vrsta pripomoći za obavljanje radnje, npr. To je lakše objasniti
pomoću crteža, Zaposlio se pomoću veza i vezica. U istome značenju upotrebljava
se i prijedloško-padežni izraz uz pomoć, npr. Pobijedio je uz pomoć naših glasova.
Prijedlog posredstvom upotrebljava se kad ko ili što služi kao posrednik u obavljanju
radnje, npr. To smo dobili posredstvom našega poslanstva u Parizu, Lijek se može
naručiti posredstvom doma zdravlja, Zaposlila se posredstvom direktora.

Genitiv s prijedlozima
između i pomeđu
Genitiv s prijedlogom između, koji se naziva linearni interesiv (za razliku od akuzativnoga i instrumentalnog prijedloga među, koji se naziva grupni interesiv), označava predmet ili predmete kojima se s dviju ili više strana nalaze drugi predmeti. Ako
je genitiv u jednini, onda je nužno imenovati dva predmeta koji se nalaze s jedne i
druge strane predmeta označenog imenicom u genitivu (imenske riječi kojima se
imenuju ti predmeti povezuju se veznikom i, a drugi sastavni veznici u toj službi ne
dolaze u obzir), npr. Śeđela je između stola i peći, Prošli smo između knjižare i pivnice, Između njega i njegove žene nema većih nesporazuma. (Ne bi bilo gramatično
*Śeđela je između stola te peći ili *između stola pa peći.)
Takav genitiv može imati i vremensko značenje, npr. To se dogodilo između Nove
godine i Božića, Okupili smo se u noći između petka i subote. U istome značenju
upotrebljava se i genitiv s prijedlogom pomeđu, npr. To se zbilo pomeđu božićā,
Paženi je dan pomeđu Đurđeva dne i Markova dne. Ta je upotreba danas prilično
zastarjela.
Ako je genitiv u množini, nije potrebno imenovanje predmeta koji okružuju drugi
predmet i kojih se pretpostavlja da je dva ili više, npr. Između nas je sve gotovo,
Između tih prijedloga praktično i nema razlike.

GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 197

Genitiv s prijedlozima
spram (naspram), put, preko puta i protiv
Genitiv s prijedlogom spram (naspram) označava okrenutost prema čemu, usmjerenost na što ili upoređivanje predmeta po svojstvu, npr. Bio je spram svega toga
ravnodušan, Čudno se odnose spram naših zahtjeva, Spram tvojih problema moji
su zanemarivi, Može se reći da je naspram drugih bio prilično uvjerljiv.
Prijedlog put takođe označava usmjerenost, ali pretpostavlja kretanje (vrlo često
putovanje) jednoga predmeta prema drugome, npr. Napokon smo krenuli put sela,
Danas vam valja put Prčanja.
Genitiv s prijedloškim izrazom preko puta označava položaj, mjesto nekog predmeta
sa suprotne strane drugoga predmeta, npr. Preko puta Ivana śedi Ana, Eno ih stoje
jedno preko puta drugoga.
Prijedlog protiv označava suprotnost među dvama predmetima ili događajima, npr.
Stalno su se bunili protiv poslodavca, Pristali su protiv volje, Imate li što protiv glavobolje, Zašto ste protiv putovanja u Pariz?

Genitiv s prijedlozima
zbog, usljed i radi (rad, zarad, porad, sporad)
Prijedlozi zbog i usljed specijalizovani su za označavanje uzroka, s tim što je zbog
opšteuzročni prijedlog, a usljed uglavnom dolazi uz imenice koje označavaju nešto
nepoželjno ili nepovoljno. Tako će biti sasvim obično npr. Nijesu mogli proći usljed
magle ili Izgubio je posao usljed mnogih nepovoljnih okolnosti, a neće biti obično
npr. *Svi su se dobro ośećali usljed sunčanoga vremena ili *Dobio je posao usljed
mnogih povoljnih okolnosti. (Ako je riječ o čemu povoljnome, upotrebljava se proizvedeni prijedlog, poprijedloženi prilog sadašnji zahvaljujući s dativom, npr. Dobio
je posao zahvaljujući mnogim povoljnim okolnostima.) Danas funkciju prijedloga
usljed u razgovornome stilu sve više preuzima prijedlog zbog.
Genitiv s prijedlogom zbog najčešći je način označavanja uzroka prijedloško-padežnim izrazom, npr. Sud ga je oslobodio zbog nedostatka dokaza, Zbog toga neočekivanog uspjeha bio je van sebe od radosti, Više je to govorio zbog nas no zbog
sebe.
Genitiv s prijedlogom radi ili njegovim varijantama rad, zarad, porad i sporad označava cilj ili namjeru, npr. Sve bi učinio radi napredovanja u stranci, Sastali su se
prošle neđelje radi dogovora o gradnji pozorišta, Tužio ih je zarad materijalne nadoknade. Genitiv s tim prijedlogom često se upotrebljava i u značenju uzroka, npr.
Dao je ostavku rad sukoba u stranci, ali se takva upotreba ne preporučuje. Uzrok je
naime širi od cilja (namjere), pa je cilj zapravo samo poseban tip uzroka. U rečenici

198 SINTAKSA

Sastali su se porad dogovora dogovor nije samo cilj sastanka nego ujedno i uzrok.
Prijedlog sporad danas je zastario, npr. Nemojte im to napraviti sporad Boga.

Genitiv s prijedloško-padežnim izrazom u pogledu
Taj izraz s genitivom označava da se predmet na bilo koji način tiče drugoga predmeta, npr. U pogledu zakona o radu mišljenja su podijeljena, U pogledu naših planova
ništa se nije mijenjalo. (U istome značenju upotrebljava se i prijedloško-padežna
konstrukcija s obzirom na, koja stoji s akuzativom, npr. S obzirom na naše planove
ništa se nije promijenilo.)

Genitiv s prijedlozima
prilikom i povodom
Genitiv s prijedlogom prilikom označava vrstu istovremenosti u kojoj se jedan interval ili događaj na osnovu te istovremenosti povezuje s drugim. Ti događaji mogu
biti samo podudarni u vremenu, a može se iz te podudarnosti razviti i uzročno-posljedični odnos, npr. Prilikom otvaranja izložbe obratio nam se upravnik galerije,
Prilikom skupštinske rasprave bilo je burno.
Prijedlog povodom ima vremensko-uzročno značenje. Tako su npr. u rečenici Došao
je kući povodom božićnih praznika božićni praznici ujedno i vrijeme i uzrok (razlog) dolaska. Upor. još i Sastali smo se povodom godišnjice mature.
DATIV
Osnovno značenje dativa jeste iskazivanje smjera, odnosno približavanje jednoga
predmeta drugome, i to tako da jedan predmet služi kao orijentir drugome (kad se
kaže ići ka šumi, to ne mora pretpostavljati da će se u šumu zaista i doći, za razliku
od akuzativnoga značenja: ići u šumu). lz toga su se onda razvila značenja cilja, davanja, pripadanja, namjene i sl. Razlikuju se ove vrste besprijedloškoga dativa:
Dativ negranične direktivnosti ili dativ smjera je onaj u kojem dolazi do izražaja
osnovno značenja dativa, npr. približiti se požaru, prići komšiji, krenuti svojoj kući,
okrenuti se prozoru.
Dativ namjene označava predmet (posebno često osobu) kojem se što namjenjuje
i stoji uz glagole koji označavaju davanje ili govorenje kao njihov nepravi objekat
(obično uz pravi u akuzativu), npr. pokloniti (haljinu) sestri, kupiti (što) sebi, poslati
svojima, obećati ženi, reći svima, zahvaliti dobročinitelju.
Sličan je dativu namjene i dativ koji, po pravilu u službi imenskoga dijela predikata,
dolazi uz pridjeve ili priloge i označava predmet na koji se odnosi (kojem je usmjereno, namijenjeno) svojstvo izraženo pridjevom ili prilogom, npr. (biti) sklon štednji,
(biti) odan prijatelju, (biti) dužan komšiji, (biti) sličan bratu.
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 199

Dativ koristi ili štete je vrsta dativa namjene, s tim što označava onoga kojem se što
čini s ciljem da mu bude na korist ili na štetu, npr. služba domovini, oteti slabima,
raditi njima na štetu, ispovijediti se Bogu, Drago mi je! Sličan je tome i dativ koji
stoji uz uzvične riječi i koji se katkad naziva uzvičnim dativom, npr. Blago vama!,
Teško njima!, Jao meni!, Kuku majci!
Prisvojnim dativom naziva se dativ (često enklitički oblik zamjenice) čije je značenje vrlo blisko značenju prisvojnih zamjenica, pa su takvi dativi njima (tim zamjenicama) i zamjenljivi, upor. Đeca su joj dobro prema Njezina su đeca dobro. Primjeri:
Kako ti je zdravlje?, Đe su mi naočare?, Bio je učitelj njihovoj đeci, Njemu su svi
u Njemačkoj.
Dativ interesa (ili etički dativ) pretpostavlja da je onome što se označava dativom u
interesu, stvarnome ili tobožnjem, da se dogodi (ili ne dogodi) ono o čemu se govori.
Takva je upotreba dativa svojstvena prije svega razgovornome stilu, npr. Kako ste
mi!, Da si ti meni živ i zdrav!, Jesi li ti svojoj mami sve pojeo?
Nešto je drukčija upotreba ličnih zamjenica 2. i 3. lica u primjerima tipa Što ti je pametan čovjek!, Što li mu je sad to?, Tako vam je to danas! U njima obično nije riječ
o interesu, nego je upotreba tih zamjenica uglavnom konvencionalne prirode.
Dativ s infinitivom je konstrukcija koja je česta u starijem jeziku (npr. Da je kome
stati pa gledati). U savremenome jeziku je rijedak. Uz to je često i frazeologizovan,
npr. Valja nam krenuti, To je Bogu plakati. Takav dativ često se javlja i u rečenicama
koje izražavaju mogućnost, potrebu ili nužnost, npr. Da je kome to bilo viđeti!, Što
nam je činiti?
Emfatički dativ upotrebljava se ponajprije u zakletvama i označava onoga ili one na
koje se zakletva odnosi, kojima je namijenjena (ono u što se neko zaklinje stoji u
genitivu). Takav je dativ obično sličan prisvojnome. Njegova upotreba ograničena
je uglavnom na razgovorni stil, npr. Duše mi!, Tako ti zdravlja!, Tako mi Bog pomogao! Tako vam svega na svijetu!
DATIV S PRIJEDLOZIMA
U crnogorskome standardnom jeziku s dativom se slaže malo prijedloga. Oni su
pritom često izlišni (jer imaju značenje koje ponavlja osnovno značenje dativa), posebno prijedlozi k(a) i prema. Pored njih upotrebljavaju se i prijedlozi nasuprot,
uprkos i protivno.

Dativ s prijedlozima
k(a) i prema
Dativ s prijedlogom k(a) ponavlja uglavnom osnovno značenje dativa, a to je usmjerenost, okrenutost prema čemu, pa je taj prijedlog uz dativ izlišan i sve se rjeđe upo200 SINTAKSA

trebljava, npr. Svi su se okrenuli ka gradu, U potonje vrijeme rijetko zalazi k nama,
Dugo nije svraćao k roditeljima.
U značenju okrenutosti, usmjerenosti, kretanja prema čemu prijedlog k(a) zamjenljiv
je prijedlogom prema, npr. Bijahu okrenuti prema śeveru, Zaputio sam se prema
izlazu iz dvorane, Nijesu se htjeli ni okrenuti prema nama. Iz tih primjera vidi se da
prijedlog prema ima značenje okrenutosti ili kretanja prema čemu, ali da se ne može
upotrijebiti kad se očekuje i realizacija kretanja. Zato se umjesto Svraćali su k nama
ne može reći *Svraćali su prema nama, a Ide k prijatelju ima drukčije značenje
nego Ide prema prijatelju.
Ako je međutim riječ o okrenutosti, upravljenosti čemu apstraktnome (što ima veze
s raspoloženjem, emocijama, intelektualnim odnosom ili stavom prema čemu i sl.),
onda se u crnogorskome standardnom jeziku upotrebljava isključivo prijedlog prema, npr. Tako se on ponaša prema svim gostima, Nužan je kritički stav prema takvim
pojavama, Ośećaju veliku ljubav prema romanskoj kulturi (u takvim primjerima
prijedlog prema nije nikad izlišan).
Prijedlog prema može dolaziti i u značenju koje se približava „čistome odnosu“,
tj. odnosu koji je svojstven npr. izrazu s obzirom na, u odnosu na ili se dativom s
tim prijedlogom označava na osnovu čega se što događa, npr. Popis je napravljen
prema mjestu stanovanja; Prema potrebi valja se obratiti i ljekaru; Sudeći prema
sijedoj kosi, mogao bi imati preko šezdeset godina. Takva upotreba prijedloga prema
sinonimna je upotrebi prijedloga po uz lokativ (upor. Po potrebi valja se obratiti i
ljekaru).

Dativ s prijedlozima
nasuprot, uprkos i protivno
Prijedlozi nasuprot, uprkos i protivno označavaju suprotstavljenost dvaju ili više
predmeta, npr. Postupili su nasuprot njegovoj želji, Nasuprot njegovim silnim nastojanjima sve je ostalo isto, Uprkos velikoj vrućini bili smo na igralištu, To bijaše
protivno njegovoj volji.
AKUZATIV
Osnovno značenje akuzativa jeste granična direktivnost, tj. odnos među dvama predmetima u kojem jedan predmet, njegov dio ili prostor u njegovoj blizini služe kao cilj
kretanja ili kakve druge aktivnosti vezane za drugi predmet. Za razliku od značenja
dativa, kod kojega drugi predmet služi kao orijentir, akuzativom se daje obavještenje o tome da se taj cilj zaista dostiže, da služi kao stvarna granica kretanju. Zato je
pogodan da bude padež pravoga objekta, tj. predmet na kojem se ili u vezi s kojim
se obavlja kakva radnja.

GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 201

S obzirom na tipična značenja i funkcije govori se o ovim vrstama akuzativa:
Akuzativ pravoga objekta dolazi kao dopuna prelaznim glagolima i u rečenici
označava predmet koji je direktno uključen u radnju, koji po pravilu mijenja i samu
prirodu radnje. Tako je npr. između praviti cipele i praviti gluposti velika razlika u
prirodi same radnje. Primjeri: pisati pismo, graditi školu, nositi poštu, tražiti posao,
govoriti pametne stvari, brati jagode.
Vremenski akuzativ sličan je vremenskome genitivu i često zamjenljiv njime, npr.
ove noći i ovu noć, svakoga mjeseca i svaki mjesec, prošloga ljeta i prošlo ljeto.
U svim tim primjerima i s genitivom i s akuzativom obavezna je pridjevska riječ
uz imenicu. Poseban tip vremenskoga akuzativa susrijeće se u pozdravima (i nije
zamjenljiv vremenskim genitivom), npr. Laku noć!, Dobar dan!, Dobro jutro!
Akuzativ mjere označava količinu, odgovara na pitanje koliko je čega. Često je to
mjera vremena, kao u primjerima kasniti neđelju dana, šutati neko vrijeme, čekati
cijelu godinu. Međutim akuzativ mjere upotrebljava se i u vezi s prostornim odnosima i u vezi s drugim predmetima i/ili materijama koje se mogu mjeriti, npr. (visok)
stotinu metara, jednu milju (daleko), (popiti) čašu mlijeka, (koštati) hiljadu eura,
(kupiti) kilogram hljeba.
Načinski akuzativ javlja se u nekim više ili manje frazeologizovanim konstrukcijama uz prijedloški akuzativ, npr. Idu ruku pod ruku, Stajahu rame uz rame, Hodali
smo nogu pred nogu. U takvim primjerima riječ je o svojevrsnoj elipsi, upor. Hodali
smo (tako da smo stavljali) nogu pred nogu.
AKUZATIV S PRIJEDLOZIMA
Akuzativ se slaže s većim brojem prijedloga, od kojih neki stoje samo s akuzativom
(kroz, niz, uz), neki s akuzativom i instrumentalom (među, nad, pod, pred, za), neki
s akuzativom i lokativom (na, o, po), a po jedan s akuzativom i genitivom (mimo)
te s akuzativom, genitivom i lokativom (u). Oni koji dolaze s akuzativom s jedne,
odnosno s instrumentalom ili lokativom s druge strane razlikuju se međusobno po
tome što su akuzativni vezani za kretanje i graničnu direktivnost (dostizanje cilja),
a instrumentalni i lokativni za mirovanje, statičnost, zadržavanje u postojećim okvirima i sl., npr. ići na ulicu prema biti na ulici ili izići pred kuću prema śeđeti pred
kućom.

Akuzativ s prijedlozima
kroz, niz i uz
Akuzativu s prijedlogom kroz osnovno značenje je probijanje, prolazak jednoga
predmeta kroz drugi predmet, npr. Jutros prođoše kroz grad, Viđeli smo kroz prozor
što se događa, Dugo vozaše kroz maglu.
202 SINTAKSA

Akuzativom s prijedlogom kroz označava se i vrijeme, tj. količina vremena koja treba da prođe da bi se što dogodilo, npr. Kroz dva dana stići će i pismo, Kroz godinu
dana sve će se zaboraviti, Kroz nekoliko minuta i oni će nam se pridružiti. (U tome
se značenju normativna prednost daje akuzativu s prijedlogom za, npr. Za neđelju
dana stići će i pismo.)
Čest je akuzativ s prijedlogom kroz i u značenju načina, npr. Śeća ga se kao kroza
san, Odgovorila je kroz plač, Sve gleda kroz sopstveni interes. Takav se akuzativ
često i frazeologizuje, npr. Sad im je progledao kroz prste, Sve gleda kroz ružičaste
naočare, Prošli smo kroz sito i rešeto.
Akuzativ s prijedlogom niz označava usmjerenost kretanja ili kakve druge aktivnosti
od gornje strane predmeta prema donjoj, npr. Dugo smo šetali niz rijeku, Niz leđa
mu je tekao znoj, Jedva sam stigao pogledati niza se.
Akuzativ s prijedlogom uz ima značenje suprotno od značenja prijedloga niz, tj.
označava kretanje ili neku drugu aktivnost koja započinje od donje strane predmeta
prema gornjoj, npr. Žurio je uza stepenice, Penjali smo se uz okomitu stijenu, Ośećam trnce uz lijevu nogu.
Prijedlog uz(a) može imati i značenje blizine (slično značenju genitivnih prijedloga
(po)kraj ili pored), npr. Išli su uz vas bez riječi, Stajao je uza zid, Uz našu kuću sagrađena je lijepa dvospratnica.
Iz toga značenja lako se može razviti i socijativno značenje, značenje povezanosti ili
nerazdruživosti, odnosno značenje kojim se jedan događaj predstavlja kao propratna
okolnost drugoga događaja i sl., npr. Uvijek nosaše pištolj uza se, Jeste li vi uz nas
ili protiv nas?, Nastavićemo razgovor uz kafu, Možda bi pristao na to uz dobru
novčanu nadoknadu.
Nije rijetko ni načinsko značenje, obično s manjim ili većim stepenom frazeologičnosti, npr. Uvijek mu ideš uz dlaku, Borili su se rame uz rame.
Upotreba prijedloga uz(a) u vremenskome značenju danas je rijetka i zastarjela, npr.
Ne valja se ženiti uz posti.

Akuzativ s prijedlozima
na, o, po, u i mimo
Prijedlozi na, o, po i u uz akuzativ imaju značenje blisko osnovnome akuzativnom
značenju, a to je granična direktivnost, dolazak na cilj ili realizacija kakve aktivnosti
vezana za određeno mjesto (u širem smislu).
Prijedlog na upotrijebljava se kad je cilj kretanja ili kakve druge aktivnosti površina
ili gornja strana predmeta, npr. Izišli smo na ulicu, Dođite na pozornicu, Svaki dan
ide na izvor, Bacali su se kamenjem na njih.
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 203

S prijedlogom o stoji akuzativ imenica koji označava predmet na kojem se završava kretanje ili druga aktivnost. npr. U vezi s tim značenjem je i atributska funkcija akuzativa s prijedlogom na u primjerima tipa osuđenik na smrt. Tada prijedlog na može dolaziti i uz brojeve i druge količinske riječi. Ide na selo (ali u grad). Naišli su na otpor. Desilo se to na moj rođendan. Udario sam glavom o zid. Idete sa zla na gore. Na sličan način mogu se izražavati i druge mjere (a ne samo mjera vremena). Izišao je na pet minuta. Prošli smo grad s kraja na kraj. Podijeliše Bosnu na kantone. Osuđen je na tešku robiju. Njima je to više na štetu no na korist. npr. 204 SINTAKSA . Uz manju ili veću frazeologičnost akuzativ s prijedlogom na označava i način. Uz imenice kojima se imenuju vremenski intervali (obično dani u koje se što događa ili dani kojima se što obilježava) prijedlog na s akuzativom označava obično tačno vrijeme događanja. To su glagoli kao misliti (npr. npr. na kojem dolazi do dodira dvaju predmeta (obično u jednoj tački) ili na/o koji se vješa kakav drugi predmet. npr. Nalećesmo na minu. npr.Uz imenice koje označavaju uzdignut položaj ili uz imenice koje označavaju ustanove prijedlog na alternira s prijedlogom u. Osudili su ga na godinu dana zatvora. Osim toga taj prijedloško-padežni izraz može označavati i (planiranu. Namjestio se na udarac. Otimaju se o plijen. Objesio je kopačke o klin. unaprijed određenu) mjeru vremena. Približili su se selu na nekoliko kilometara. uključujući i nepromjenljive. paziti (npr. npr. često takođe frazeologizovanim. Redovno odlazi na Kličevo (ali u Nikšić). Doći će na Božić. Ljutim se na vas). izrazima sa suodnosno upotrijebljenim prijedlogom s(a). Pazite na voz).uz koje dolaze priloške odredbe s tim prijedloško-padežnim izrazom. odgovarati (npr. ležaj na rasklapanje. npr. Ne voli se penjati ni na metar visine. Ima i dosta glagola koji traže dopunu (nepravi objekat) u akuzativu s prijedlogom na. Značenje načina taj prijedloški izraz ima i u kompleksnijim. npr. osobito uz imenice koje označavaju dane u koje se što slavi i/ili obilježava. Ima običaj lupati šakom o sto. Naśeli ste na štos. brod na jedra. Šetaju s noge na nogu. Otputovala je na nekoliko neđelja. npr. Viđeli smo se tačno na Dan škole. Treba misliti i na đecu). Zaputio se na fakultet (ali u školu). Ne kupujem na kredit. ljutiti se (npr. Prijedlog na uz akuzativ često se upotrebljava i u značenju namjene (finalnosti). Predali su se na milost i nemilost. npr. Jesu li se ogriješili o zakon? Akuzativ s tim prijedlogom označava takođe uzrok ili cilj onoga što se označava glagolom (slično onome što je rečeno i za genitiv s prijedlogom oko). Ne valja odgovarati na svaki izazov) te neki glagoli s prefiksom na.

Prijedlog mimo danas se upotrebljava i s genitivom. U dva dana sve bijaše gotovo. Rade u dlaku precizno. Obavismo to u tren oka. Akuzativ s prijedlogom u označava graničnu usmjerenost na unutrašnjost predmeta ili cilj kretanja koji se nalazi u unutrašnjosti čega. npr. koji inače češće dolazi s lokativom no s akuzativom. Mnogi su joj odlazili po savjet. npr. Prijedlogom u s akuzativom označava se i način.Akuzativ s prijedlogom po. Ne možeš mimo druge ljude. označava u prvome redu razlog ili cilj kretanja. Ide svake neđelje u bioskop. Sve je pripremljeno u godinu i po dana. dani u neđelji. Možeš me zvati u svako doba dana i noći. i to obično s pretpostavkom da se predmet koji je cilj ili razlog kretanja ne samo dostigne. Večeras će doći po vas. broj sati. i to u prvome redu za označavanje kretanja pokraj predmeta označenog akuzativom. npr. Kreće se u iduću subotu. Sve im to recite u lice. koji se slaže s genitivom) s akuzativom označava prostor ili predmet kao cilj kretanja ili kakve druge aktivnosti koji je okružen GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 205 . npr. npr. Onđe se prodaje sve po deset eura. Nađimo se u deset sati. Sve bijaše gotovo za dva dana. Stalno mi upadaju u riječ. Akuzativom s prijedlogom po izriče se i vrijednost. obično uz imenice koje znače intervale što se stalno ponavljaju (djelovi dana. npr. Umjesto prijedloga u u tome slučaju često se sinonimno upotrebljava i prijedlog za. Pošalji Ivana po hljeb i mlijeko.). Projurio je mimo kolonu. Bilo je to u vrijeme kralja Vladimira. Kompjuteri su po hiljadu eura. Obaviše to za tren oka. a s akuzativom je sasvim rijedak. Čini se da su govorili u vjetar. Ne dam kuću ni po koju cijenu. Akuzativ s prijedlozima među. Nije dobro raditi mimo svijet. npr. s većom ili manjom frazeologičnošću. npr. Akuzativ s prijedlogom u vrlo često označava i vrijeme. Sije se u kasno proljeće. Svi viču u jedan glas. odnosno kakve druge aktivnosti. nego često i uzme (ili se na koji drugi način ovlada njime) te vrati na polazište. odnosno na mjesto na kojem se nalazi govornik ili onaj o kome je riječ u rečenici. godišnja doba i sl. nad. Prijedlog mimo s akuzativom upotrebljava se i u uporednome značenju ili u značenju izuzimanja. pod i pred Prijedlog među (za razliku od između. odnosno cijena nečega (riječ je o svojevrsnom akuzativu mjere). Vratili smo se tek u sumrak. Akuzativom s prijedlogom u može se izražavati i mjera (količina) vremena. To treba staviti u knjigu. Upravo su prošli mimo naš voćnjak. Tada je obično u akuzativu imenica koja označava interval u kojem se što događa (mogu to biti i brojevi ili količinski izrazi). npr.

Pod jesen šuma požuti. Uvijek gleda preda se. To je kao bacati bisere pred svinje. Pred(a) s akuzativom može značiti i vrijeme. Odavno mu je zapala za oko. npr. sudaraju ili povezuju dva predmeta. Stavili su problem pod tepih. Śutra svi dođite pred školu. Prijedlog pred(a) s akuzativom označava mjesto kao cilj kretanja ili kakve druge aktivnosti koje se nalazi s prednje strane predmeta označenoga imenicom u akuzativu. On s akuzativom označava mjesto kao cilj kretanja ili kakve druge aktivnosti koje se nalazi u donjem dijelu ili sasvim ispod predmeta označenoga akuzativom. Među prasad se ušunjala i mačka. npr. npr. Prijedlog pod(a) suprotnoga je značenja od prijedloga nad(a). Akuzativ je pritom po pravilu u množini. za goru.) Akuzativom s prijedlogom pod(a) mogu se označiti i različite nijanse načina (u više ili manje ustaljenim ili frazeologizovanim izrazima). što znači da akuzativ s tim prijedlogom označava mjesto kao cilj kretanja ili kakve druge aktivnosti koje se nalazi sa zadnje strane predmeta označenoga imenicom u akuzativu. npr. Akuzativ s prijedlogom za Prostorno značenje prijedloga za suprotno je od značenja prijedloga pred. Uvijek ste išli pod ruku s njima. Među vojsku se uvukla panika. Pod starost naglo poče zaboravljati. Nagnu se nad provaliju. Katkad akuzativ s prijedlogom pod označava i vrijeme. Mačka se zavukla za ormar. Među nas se uvukla zebnja. Sio sam među braću. Maši se rukom za džep. i to vrstu prijevremenosti. i to po pravilu s imenicama kojima se imenuju završni. npr. Pod noć se sve smirilo. Treba izići među ljude. Nemojte sijedati za vrata. *pod proljeće ili *pod mladost. (Ne bi bilo moguće *pod dan. Bilo je to pred sam rat. Sunce zađe za Neven. Slao ih je među narod. Često za označava i dio predmeta ili tačku na kojoj se dotiču. Zapela je za nogu od stola. krajnji djelovi intervala. Došla je tek pred večeru. npr. Turci su došli sve do pod Beč. Označava naime vrijeme koje (obično neposredno) prethodi intervalu ili događaju označenom akuzativom. Treba otići među svijet. 206 SINTAKSA . S prijedlogom nad(a) akuzativ označava mjesto kao cilj kretanja ili kakve druge aktivnosti koje se nalazi u gornjem dijelu ili sasvim iznad predmeta označenoga akuzativom. Pred mrak je počela i kiša. npr. npr. Sakrili smo se među borove. Podvio je noge poda se. Sve ćemo to staviti pod bor.drugim predmetima. Trebao si ga povući za uši. Sakrio se među lišće. npr. npr. Teško je gledati nada se. ili u obliku zbirne imenice (dovoljno je pritom da imenica bude zbirna samo po značenju).

Bavi se muzikom). Za mjesec dana ponovo smo ovđe. Tome značenju blisko je i značenje društva. Majka šije za cijelu porodicu. Akuzativom s prijedlogom za može se označavati i mjera. Predstavljaju se kao borci za manjinska prava.Za s akuzativom može označavati i smjer. Neko se približava trkom). s većim brojem različitih nijansi. Prima subotom) ili načina (npr. Vozi lijevom stranom). Kilogram pšenice mogao se kupiti za euro. a može se označavati i mjera čega drugoga. obično vezan za putovanja na veće udaljenosti. kao priloška odredba. pa instrumental često ima i to značenje (u crnogorskome jeziku to značenje po pravilu se izražava prijedloško-padežnim izrazima s prijedlogom s(a)). označavanju vremena u kojem se povezuju vrijeme i cilj kretanja ili kakve druge aktivnosti. uz količinsko. To je voz za Bar. pravac kretanja. Pokupovali smo sve što treba za godišnji odmor. To je mašina za hemijsko čišćenje. npr. Glasa uvijek protiv radikala i sl. odnosno količina vremena (osim oblika akuzativa tada se mogu javljati i brojevi te količinski izrazi). označavanje predmeta koji služi za to da se njime ili uz njegovu pomoć obavi radnja. kakvo se i inače često može susresti kad je riječ o prijedlogu za i akuzativu (to je značenje po pravilu povezano i sa značenjem namjene). Akuzativ s prijedlogom za označava takođe da se što čini ili preduzima u prilog onome što se označava akuzativom (u tome je značenju prijedlog za suprotan prijedlogu protiv s genitivom). Osim toga instrumental često funkcioniše kao dalji objekat (npr. Ima dar za pisanje. Viši je od nje za glavu. Vazda je za dobro društvo (upor. a može GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 207 . npr. Za milimetar je promašio. obično uz uporednu nijansu. Sad ti je vratio milo za drago. Jedno od najčešćih značenja prijedloga za s akuzativom jeste značenje namjene. Dao bih sve medalje za ovaj trenutak. Prodao je baštinu za kartu do Amerike. tj. npr. tj. INSTRUMENTAL Glavno značenje instrumentala jeste sredstvo. Kupio sam auto za hiljadu eura. npr. obično je riječ o svojevrsnoj „vremenskoj namjeni“. Priprema se za ambasadora. Glasa uvijek za liberale. npr. Kad akuzativ s prijedlogom za označava vrijeme. Taj će krap poslužiti za dobar ručak. Tome značenju. Bolovi prestaše za nekoliko minuta. Najavljen je let za London. npr. Htio bih sto za četiri osobe. Śutra putujemo za Dubrovnik. svojstveno je i značenje zamjene (supstitutivno značenje). npr. Toliko nijesi zaradio za cijelu godinu. Vrstu akuzativa mjere ili količinskoga akuzativa čini i onaj kojim se označava vrijednost ili cijena. vremena (npr. To je dalje bar za deset kilometara. i to najčešće kao priloška odredba mjesta (npr. npr. Vjerovatno će doći tek za Uskrs.). Svadba je zakazana za drugu subotu.

danima!. Obiluje svim pogodnostima. mahati krilima. npr. npr.) U vremensko-socijativnome značenju. Zaspao je umiren pjesmom. npr. npr. i uzročnoga značenja. obično onda kad je pokretač ili uzročnik radnje neka spoljašnja ili unutrašnja neživa sila. pokretač radnje označen instrumentalom postaje subjekat. gramatično *Krenuli su prošlom neđeljom ili martom. dužina trajanja intervala označena instrumentalom. Vremenski (temporalni) instrumental rezervisan je za neka specifična vremenska značenja i načelno se ograničava na uzak krug riječi.) Prostorni instrumental ili prosekutiv vrlo je čest i označava mjesto na/po kojem se odvija kretanje ili druga slična radnja. proći podzemnim prolazom. roditelji skrhani tugom. Tama je sve obavila. Javiće se početkom/krajem maja. u značenju koje pretpostavlja da se događaj odvija zajedno s vremenom označenim instrumentalom. Sve je bilo obavijeno tamom. npr. Instrumental daljega objekta upotrebljava se kao dopuna uz glagole koji zahtijevaju objekat u besprijedloškome instrumentalu. Bavi se naučnim radom. npr.imati službu i nekongruentnoga atributa (npr. Uza značenje sredstva često se javljaju i nijanse načinskoga značenja. govoriti hrapavim glasom. (Nije npr. śeći oštrim predmetom. gorjeti željom. npr. hraniti se šumskim plodovima. npr. platiti čekom. Vikendom je uvijek kod kuće. tj. obično Neđeljama se odmaramo. trgovina voćem). posebno dan u neđelji. I u takvim dopunama često je značenje sredstva. šetati lijevom stranom ulice. dolazi takođe mali broj riječi. neđeljama!. častiti kafom. 208 SINTAKSA . mjesecima!. odnosno naglašava. npr. ali se upotrebljava u pasivnim konstrukcijama za oznaku pokretača radnje (agensa). putovati vozom. spavati tvrdim snom. Subjekatski instrumental označava takođe sredstvo. godinama! i sl. Tuga je skrhala roditelje. Neđeljom se odmaramo. Zato se takav instrumental i zove subjekatskim. Trguje oružjem. Obezbjeđuje ga namirnicama. Čeka satima!. (Nije npr. (Kad se takve konstrukcije preoblikuju u aktivne. Od raznolikih službi i značenja instrumentala posebno treba upozoriti na ove: Instrumentalom sredstva označava se predmet kojim se ili uz pomoć kojega se obavlja radnja. Imenice koje označavaju dan u neđelji pritom se koriste u jednini. lećeti vazduhom. ploviti sredinom uvale.) Nasuprot „iterativnome“ instrumentalu instrumental dugoga trajanja dolazi samo u množini i tvori se od riječi koje označavaju mjeru vremena. biti ojačan vjerom. Krenuli su zorom. Svi su bili obuzeti strahom. onda se veže za učestale glagole (ili čak neučestale čini učestalima) i dobija značenjsku nijansu „svaki“. obično *Čeka danom niti *Čeka zorama ili *Čeka zimama. plamćeti čežnjom. Rade samo utorkom. oblak ćeran vjetrom. Tako na primjer kad imenica znači dan. klimati glavom. prijetiti prstom. npr.) Množinom se u takvim iskazima označava. (Nije npr.

Oni su porijeklom s juga. pod(a) i među. npr. Tada je naime antoniman akuzativnome prijedlogu na (npr. Borili su se s puškom u ruci. koja ne pretpostavlja promjenu označenoga prostora. Pridjevski instrumental dolazi kao dopuna uz neke pridjeve. npr. nad(a). pretpostavljaju mirovanje. posebno uz pridjeve bogat i siromašan. Ako međutim umjesto instrumentala s prijedlogom s(a) stoje nepromjenljive riječi (obično glavni brojevi i količinski prilozi). Činilo se da se rodio lovcem. statičnost (npr. npr. Danas je takav instrumental. košulja bez rukava – košulja s rukavima. biti pred kućom) ili kakvu drugu radnju. siromašan duhom. ali tada ima sasvim drukčije značenje no kad se slaže s instrumentalom. Prijedlozi pred(a). uključujući i kretanje. Stalno se svađa s komšijama. a to je socijativno značenje. nad(a). koji je zapravo poseban tip imenskoga predikativa. prostornoga zajedništva predmeta i sl. Instrumental osnovne osobine određuje imenski pojam (obično subjekat) po osobini. izići pred kuću). a kad se slažu s instrumentalom. Đevojkom je bila šutljiva. bogat šumom.. Njemu je svojstveno jedno od dvaju glavnih značenja instrumentala (drugo je značenje sredstva. krcat raznovrsnom robom. Druži se samo sa starijima. Nenadovići su starinom Miljanići. za. Prišao im je s bokalom vina. a kad se slaže s instrumentalom. antoniman je genitivnome prijedlogu bez. onda takav instrumental po pravilu ima GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 209 . Igrati se pred školom. Trčati pred kućom i sl. Tada se sa socijativnim značenjem udružuje i značenje sredstva. Prijedlog s(a) slaže se i s genitivom. npr. rijedak i obilježen kao arhaizam. INSTRUMENTAL S PRIJEDLOZIMA Instrumental se slaže s prijedlozima s(a). npr. pred(a).Instrumental porijekla ili ablativni instrumental označava ono na osnovu čega se govori o porijeklu koga ili čega. pod(a) i među slažu se i s akuzativom. On je rodom Durmitorac. Nešto drukčije socijativno značenje susrijeće se onda kad predmet označen instrumentalom služi ili može (po)služiti kao sredstvo za obavljanje radnje. S njima još nijesmo razgovarali. Sveske su zajedno s knjigama. s kuće – na kuću). ali tada pretpostavljaju graničnu direktivnost. značenje društva. npr. Instrumental s prijedlogom s(a) Prijedlog s(a) najčešći je i najtipičniji instrumentalni prijedlog. za. Sad hoda sa štapom. i to tako da to određenje vezuje za predikat. npr. koje se izriče instrumentalom bez prijedloga). udruženosti. realizaciju cilja kretanja ili kakve druge aktivnosti (npr.

Ko je to pred vama? Vremensku nijansu značenja dobija takav instrumental kad se ono što je ispred predmeta (po pravilu osobe ili osoba) odnosi na nešto što će se tek dogoditi.). Neko je bio pred vratima.značenje sredstva (prijedlog s(a) tada „instrumentalizuje“ nepromjenljive riječi). Velika su uzbuđenja pred nama. Instrumental s prijedlogom s(a) stoji i kao dopuna ili dodatak uz glagole kao što su početi (npr. Pred njim je lijepa budućnost. Tada po pravilu pretpostavlja kretanje ili kakvu drugu aktivnost. Ne igraj se s takvim stvarima). Druga nijansa koja se javlja uz to prostorno značenje (s tim da to značenje obično neutralizuje) jeste nijansa prisutnosti. Instrumentalom s prijedlogom s(a) često se izriče i način vršenja radnje. Bilo mu je neugodno pred sudijom. Sreli su se pred pozorištem. npr. i to poseban tip vremenskoga značenja. npr. Rjeđe takav instrumental dobija i nijansu uslovnoga (pogodbenoga) značenja. To si pred svima rekao. starac sa sijedom bradom. pa se prijedlog pred približava značenju opšteodnosnih prijedloških sredstava tipa s obzirom na. bliska istovremenosti. zbog čega se i naziva kvalitativnim instrumentalom. Pred Bogom nema siromašnih i bogatih (upor. npr. Obično piše s tri raznobojne olovke. S godinama je postajao sve šutljiviji. Takvim instrumentalom može se označavati i vrijeme. Sve gura pred sobom. npr. Sve je to stekao sa svojih deset prstiju. u kojoj označava svojstvo predmeta. parafrazu: Bježe ako se pojavi policija ili sl. kojem je svojstvena i nijansa socijativnosti. Rado se druži s vršnjacima). Katkad se to značenje još i uopštava. Instrumental s prijedlozima pred(a) i za Prijedlog pred(a) s instrumentalom označava da se predmet nalazi ili događaj odvija s prednje strane drugoga predmeta. S velikom zebnjom očekivali smo što će se dogoditi. vrt s ružama. npr. Svi su jednaki s obzirom na/u odnosu na zakon). Drhti pred nastavnikom. npr. čaj s limunom. npr. S prezirom je odbio našu ponudu. igrati se (npr. Primili su to sa zahvalnošću. družiti se (npr. Sad štamparija radi istovremeno s nekoliko mašina. stolica s naslonom. npr. Pred očima mi se maglilo. Skriva se pred zakonom (upor. raditi (npr. Svi su jednaki pred zakonom. npr. 210 SINTAKSA . Radi s otrovima) itd. soba s pogledom na more. S prvim zimskim danima došli su i novi problemi. Vrlo često instrumental s prijedlogom s(a) susrijeće se u atributskoj službi. Počeo je s ispitivanjem). Bježe pred policijom. Pred našim je naraštajem mnogo neriješenih pitanja. u odnosu na.

Krenite za nama. npr. U tim stvarima pravo zajednice je nad pravom pojedinca. želja. Nada mnom je nebo zatvoreno. Mirno su išli jedan za drugim. Treba biti oprezan za upravljačem. Kako se instrumentalom s prijedlogom nad(a) označava da se predmet nalazi na mjestu višem od drugoga predmeta. Razgovaraju za kućom. izmjeni istovrsnih predmeta ili događaja. Privođen je lopov za lopovom. Pritvorite vrata za sobom. Ova kuća vapi za obnovom. On je po darovitosti svakako bio nad svojim vršnjacima. Ne treba žaliti za izgubljenim. Prirodno je ośećati želju za boljim životom. htijenje.. Traćio je dan za danom. u kojoj je riječ o događajima koji pretpostavljaju prisutnost više predmeta (obično osoba) na istome prostoru (recimo za istim stolom). Iz toga značenja može se razviti i uzročno značenje (jer ono za čim se ide ili teži ujedno je i uzrok kretanju ili težnji). Za ručkom se ne razgovara. Otišli su za poslom. instrumental s tim prijedlogom označava predmet prema kojem se drugi predmet kreće ili prema kojem je usmjereno kakvo nastojanje. obično u iskazima s ponovljenom imenicom. očekivano je da se takav instrumental često koristi. npr. Vrijedi se zamisliti nad takvim pitanjima). u kojima se često ponavlja imenica (u akuzativu) kojom se označava vremenski interval ili kakav događaj. bdjeti (npr. npr. lnstrumentalom s prijedlogom za označava se i vrijeme. Može to biti vrsta istovremenosti kakvu susrijećemo u primjerima tipa To se dogodilo za večerom. Za sukobom je uslijedilo primirje. npr. npr. Pili smo kafu za kafom. npr. težnja i sl. Gubio je godinu za godinom. Među tim predmetima po pravilu nema neposredna kontakta. nego i o prostoru ili slijedu. Još i danas tuguje za njom. odnosno manje ili više frazeologizovanim izrazima. Danas mladi luduju za fudbalom. Kažu da je lopov nad lopovima. Opasno je trčati za tramvajem. U takvim iskazima ne mora biti riječ samo o vremenu. npr. Ostao je bez krova nad glavom. Bdije nad njezinim GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 211 . a može biti riječ i o vrsti posteriornosti (poslijevremenosti). Takav instrumental dolazi i kao dopuna ili dodatak uz glagole kao što su zamisliti se (npr. kad instrumental stoji u ustaljenim. i u uporednome značenju. Cijeli dan je nad svojim papirima. Viđećemo se za doručkom.Instrumental s prijedlogom za označava da se što nalazi ili događa sa zadnje strane predmeta ili neposredno uza nj. Uz glagole kretanja ili glagole koji označavaju usmjerenost prema cilju. odnosno težnju (mogu to biti i imenice). Instrumental s prijedlozima nad(a) i pod(a) Instrumental s prijedlogom nad(a) označava da se predmet nalazi ili da se događaj odvija na nivou višem od onoga na kojem se nalazi predmet označen imenicom u instrumentalu.

npr.postupcima) te uz neke imenice. npr. npr. Taj je igrač još uvijek pod ugovorom. Od pjevača na cijeni su osobito rokeri i sl. Bolesnik je sad pod narkozom i sl. npr. kontrola nad upravljačem. Kad se u instrumentalu nađu apstraktne imenice. Napadači su najskuplji među fudbalerima (upor. Nauka o značenju jezičkih jedinica poznata je pod nazivom semantika. 212 SINTAKSA . Olovka ti je pod nosem. u prvome redu označava se predmet u mirovanju koji je okružen dvama ili većim brojem drugih predmeta. Pismo je vjerovatno među knjigama. one obično označavaju nešto što obuhvata kakav predmet. Dobro se ośećamo pod njegovim zapovjedništvom. Pod starom crnogorskom književnošću podrazumijevala se književnost prednjegoševskoga perioda. zbirna. Krov bi se mogao srušiti pod težinom snijega. npr. Nije htjela nastupiti pod izgovorom da je prehlađena. Treba međutim napomenuti da je upotreba prijedloga među uz nebrojivu množinu znatno manje obična no uz brojivu. npr. Instrumental je pritom u množini. tj. Prijedlog pod(a) antoniman je prijedlogu nad(a). Pod ucjenom se ne razgovara. na nižem nivou od drugoga predmeta. npr. pobjeda nad nadmoćnijim neprijateljem. Instrumental s prijedlogom među Grupnim interesivom među. U takvim konstrukcijama može se javiti i nijansa načinskoga.. Obično uz glagole koji označavaju mentalne procese instrumental s prijedlogom pod može značiti i odnos među ekvivalentnim predmetima (pojmovima). Pobijedili su pod zastavom knjaževine. Nema pravde ni među cvijećem. odnosno nijansa vremenskoga značenja. Imanje je pod kućom. Među pjevačima na cijeni su osobito rokeri. kad se slaže s instrumentalom. Instrumental s tim prijedlogom označava predmet koji se nalazi u donjem dijelu. Takve dokumente treba čuvati pod ključem. predmetima koji se međusobno sasvim podudaraju. Rjeđe se javlja i socijativno značenje (u tome slučaju imenica u instrumentalu obično označava naziv ili simbol čega). Spavali su pod mostom.). Među pticama najljepši su golubovi. Javljao se u časopisima pod raznim pseudonimima. Što se podrazumijeva pod pojmom krvnoga delikta. Krije se pod lažnim imenom. Rjeđe instrumental s prijedlogom među ima i ablativno značenje (tada je obično zamjenljiv prijedlogom od i genitivom). npr. vlast nad pobunjenicima. npr. Među turistima ima i avanturista. Pod nama je bila provalija. Takva upotreba svojstvena je administrativnome i naučnome stilu. Uvijek je među gospodom. Vlada stalno radi pod pritiskom. Među nama je sve riješeno. Vojska će uskoro biti pod oružjem. npr. s tim što ta množina može biti i nebrojiva. nešto što upravlja ili ima neku vrstu vlasti nad drugim predmetom i sl.

Upoznali smo se na putovanju. noć. lani. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 213 . ostrvo i sl. U takvome značenju mjesta po pravilu je isključeno kretanje ili se ono odvija unutar granica predmeta označenoga imenicom u lokativu. Lokativ naime označava mjesto. jedini prijedlog koji dolazi samo s lokativom. Upravnik je na sastanku. po. danas je prilično zastarjela. Kuća mu je na početku sela. o. Ljetovali smo na Svetome Stefanu (ali u Paštrovićima). Kad se s tim prijedlogom upotrijebe apstraktne imenice. npr. Takav lokativ u najvećem broju slučajeva služi kao priloška odredba ili kao dalji (nepravi) objekat. Śedi na čelu stola.). ili uz imenice koje označavaju ustanove prijedlog na alternira s prijedlogom u. npr. Od śutra sam na odmoru. i to mjesto vezano za mirovanje. u gornjemu dijelu. neđelja. U neđelju će svi biti na okupu. U crnogorskome standardnom jeziku lokativ se upotrebljava isključivo s prijedlozima. Na pozornici nema nikoga. godina i sl. a i ne preporučuje se. Uz imenice koje označavaju uzvišenje. Dosta je sličnosti među Plavom i Gusinjem. tako da se (u jednini) imenuju dva predmeta. npr. dan. a to su na. *na ovoj neđelji ili sl. te pri. tj. nepokretnost. Nemojte se svađati na ulici. Obračuni su na početku godine. Prijedlog na s lokativom upotrebljava se i u vremenskome značenju. koji su porijeklom besprijedloški oblici lokativa. Stanuje na Starom aerodromu (ali u Podgorici). statičnost. no samo nazivi za faze intervala ili događanja. s tim da se u lokativu ne mogu naći nazivi za vremenske intervale (npr. Nekad se i lokativ. Živi na selu (ali u gradu). uglavnom u vremenskome značenju. Lokativ s prijedlogom na Taj prijedlog s lokativom označava mjesto. petak.Upotreba interesiva među onako kako se koristi interesiv između. koji se javljaju i s akuzativom. mogao samostalno upotrebljavati. LOKATIV Osnovno je značenje lokativa prostorno. odnosno mirovanje predmeta ili kakvu aktivnost na gornjoj površini. a mogu to biti i nazivi za same događaje. u. zimi. Viđećemo se na proglašenju pobjednika. Među bratom i sestrom nema nesuglasica. Na skupštini će biti burno. Ima sat na ruci. (Nije gramatično npr. one obično pretpostavljaju prisutnost predmeta ili grupe predmeta (često osoba) na nekom mjestu. uzdignut položaj. *na petku. Viđećemo se *na jutru. npr.). Radi na fakultetu (ali u školi). Na kraju ljeta mnogi su bez novaca. Na povratku s izleta svi smo bili umorni. npr. npr. o čemu svjedoče današnji vremenski prilozi: ljeti. na početku ili na kraju drugoga predmeta.

Lokativ s prijedlogom na dolazi i kao dopuna uz glagole kao što su biti (npr. obično glagolima govorenja i mišljenja. npr. Samo je htio dobiti na vremenu). to obično biva s glagolima tipa visiti. npr. Prijedlog o s lokativom upotrebljava se i u uzročnome značenju. Samo su nam bili na smetnji). Lokativ s tim prijedlogom upotrebljava se vrlo često i kao dopuna glagolima. dobiti (npr. Na suncu nije baš ugodno. Lokativ s prijedlogom po Lokativ s prijedlogom po ima ponajprije prostorno značenje. drugoga pred214 SINTAKSA . jak je na riječima). Lokativ s prijedlogom o Prijedlog o s lokativom rijetko se upotrebljava u prostornome značenju. I inače se lokativom s tim prijedlogom može označavati i način vršenja radnje (obično u ustaljenim izrazima. npr. Slično je i u značenju sredstva. npr. Zna pojedinosti o svima njima. npr. Neka putuju o svome trošku. Nešto ćešće taj prijedlog s lokativom označava vrijeme. Tu se mora hodati na prstima. Đeca vole priče o vješticama. npr. Dobro se ośeća jedino na čistom vazduhu. Majka ih je othranila na preslici. Sreli smo se na svadbi. npr. (Prijedloško-padežni izraz na suncu znači istovremeno i na prostoru na kojem grije sunce i u vrijeme dok. na tome prostoru. brz (npr. Jedan je nosio pušku o ramenu. npr. Ne valja biti brz na jeziku) itd. obično cijeloj. uz značenje sredstva prisutno je i načinsko značenje. To se jelo mora peći na ulju) te uz neke pridjeve kao što su jak (npr. Vode međeda na lancu. Pośetiću roditelje o Božiću.) Prijedlog na s lokativom može označavati i sredstvo. Svira na violini. ili (deverbativnim) imenicama sličnoga značenja. npr. odnosno uz manju ili veću frazeologizaciju). a i kad se upotrebljava. Ne živi čovjek samo o hljebu i vodi. Život ti je visio o koncu. o vratu joj je visila niska dukata. ostati (npr. Za ličnu kartu potrebna je potvrda o nekažnjavanju. Nemam pojma o tim stvarima. Nemojte brinuti o mojim postupcima. zahvaliti (npr. i to s nijansom približnosti i prigodnosti (u tome značenju upotrebljava se i prijedlog oko s genitivom). O tome uopšte ne razmišljam. Zahvali Jani na pozivu). grije sunce.U tome drugom slučaju često se u doslovnome smislu značenje vremena stapa sa značenjem prostora. Govorilo se o mnogim aktuelnim pitanjima. Označava predmet ili predmete koji su se razastrli ili se kreću po površini. peći (npr. Sve je ostalo na istom). Reci mi to na crnogorskome jeziku. Navikli su živjeti na visokoj nozi. Ostavite ga na miru. Reci mi to na crnogorskome jeziku. U nekim primjerima toga tipa.

npr. npr. npr. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 215 . i to posteriornost (poslijevremenost). Preglasan je po običaju (upor. npr. To se ne radi po kiši. Slično prijedlogu na i prijedlog po s lokativom može imati značenje u kojem se u jedno stapaju značenja prostora i vremena. npr. uz apstraktne imenice riječ je o prostoru u prenesenome značenju ili o čemu što se s prostorom u unutrašnjosti čega može samo upoređivati. kad se u njima javljaju uporedne riječi. Postupite po zakonu!. posebno uz glagole tipa (po)slati. Ko nema u glavi. Danas sam bio u bolnici. Poruke smo vam slali po Aleksandru. Onamo smo bili poslati po zadatku. Naravno.meta. U glasu joj se ośećala tuga. Najradije putuje po svijetu. Traži nešto po dvorištu. Svi će dobiti po zasluzi. zadatak i sl. Nešto rjeđe susrijeće se i značenje sredstva. Po noći može biti opasno ići kroz grad. Sve je u vašim rukama. npr.). Sve teče po planu. obično vezano za imenice tipa posao. dobijaju i nijansu uporednoga značenja. Probudili smo se u dva po ponoći. npr. Po rezultatima je bolji od ostalih. U tome slučaju imenica u lokativu označava kriterijum na osnovu kojega se što upoređuje (tertium comparationis). Smijete li to poslati po meni?. npr. npr. Po prirodi je najveselija u svome društvu. Ne može se igrati po takvoj hladnoći. Svi će dobiti prema zasluzi i sl. Uzoran je samo po ponašanju. Po isteku ugovora završili su na sudu. Tad je često zamjenljiv prijedlogom prema. te značenje uzroka. (Po kiši znači i po mjestu po kojem pada kiša i u vrijeme dok. Po dolasku delegacije sve je sređeno. Nijesu svi učestvovali u pregovorima. Lokativ s prijedlogom u I lokativ s prijedlogom u primarno se odnosi na prostor. Po dugoj kosi reklo bi se da je žensko.. pada kiša. Cijeli dan šetaju po gradu. Morao je otputovati po hitnom poslu. Ne smije se raditi ni po babu ni po stričevima. po tom mjestu. Često lokativ s prijedlogom po označava i način (takođe s manjim ili većim stepenom frazeologizovanosti). Baš je tako napisano u Jevanđelju po Marku.) Prijedlog po može imati i značenje koje je blisko značenju čistoga odnosa (ticanja). npr. Označava dakle da se događaj odvija poslije vremenskoga intervala ili događaja označenoga lokativom. i to obično tako da se njime označava predmet u čijim se granicama nalazi drugi predmet. Lokativ s prijedlogom po označava i vrijeme. Dobio je po nosu. Igračke su razbacane po podu. Svi su se u čudu pitali što se događa. Reci po duši zar nije tako?. ima u nogama. U našem selu sad nema nikoga. Iskazi toga tipa.

reći *pri petku ili *pri ovoj neđelji) ili faze perioda. Nadirahu u masama. npr.Izrazito često lokativ s prijedlogom u označava i vrijeme. npr. U protivnome slučaju sve ćemo zaboraviti. procesu ili događaju koji se odvija u granicama vremena ili događaja označena lokativom. Živjeli su pri moru. Shvatili smo u istome trenu. npr. Sve u svemu moramo biti zadovoljni. 216 SINTAKSA . Taj posao može se raditi samo pri punoj koncentraciji (upor. npr. To značenje postoji i u nekim ustaljenim ili frazeologizovanim izrazima (koji često imaju službu rečeničnih modifikatora ili konektora). koja se po pravilu izriče imenicama što označavaju događaje (a ne vremenske intervale: ne može se npr. Tad je obično riječ o intervalu. U takvoj upotrebi prijedloga pri nerijetko se javlja i nijansa uslovnoga (pogodbenoga) značenja. Znatno rjeđe lokativ s tim prijedlogom označava sredstvo. Śeđeli su pri vratima. To se događalo pri kraju njegova mandata. Nalazili su se pri vrhu brda. parafrazu: To se može postići samo ako je temperatura 50 stepeni). npr. Prilično je česta upotreba prijedloga pri i u socijativnome značenju. i to posebnu vrstu istovremenosti. Radili su u najvećoj tajnosti. U prošlome vijeku stalno se ratovalo. Helikopter je već bio pri zemlji. npr. Upravo su bili pri ručku. U početku je sve bilo u redu. npr. U decembru redovno ima snijega. Dobijaju platu u eurima. Vrlo često međutim lokativ s prijedlogom pri označava vrijeme. Lokativ s prijedlogom pri Lokativom s prijedlogom pri. Ostali su pri svome mišljenju. Poginuo je pri opsadi Skadra. označava se predmet koji se nalazi ili radnja koja se odvija u neposrednoj blizini drugoga predmeta. uz koje se katkad javlja i nijansa prisvojnosti. U Svetome pismu često se govori u metaforama. Mi smo u najgorem slučaju treći. npr. Nije pri zdravoj pameti. Nemam pri sebi ničega za pisanje. U ratu smo dobijali pomoć u ljekovima. jedinim neproizvedenim prijedlogom koji se slaže samo s tim padežom. Nešto slično važi i za označavanje načina. To se može postići samo pri temperaturi od 50 stepeni. U neku ruku to je dobro. Pri takvim raščlanjivanjima treba biti oprezan. Sad baš i nije pri novcu.

npr.SINTAKSIČKE SLUŽBE PRIDJEVA Pridjevi su imenske riječi koje označavaju svojstva predmeta označenih imenicama uz koje stoje. npr. kao imenski djelovi predikata. dobar roman. 2. Na taj način neki pridjevi postaju i stvarno imenice (poimeničeni pridjevi). Večeras će biti umorna. a slažu su sa subjektom. Taj čovjek je dobar. a ne *On je dobri). genitiv: dobra čovjeka) ili određeno (dobri čovjek. npr. Takvu poziciju pridjevima obično stvara mogućnost da se uz pridjev podrazumijeva imenica ili zamjenica uopštenoga značenja (npr. Danas sam pospan. dobar. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 217 . dobro). mlađi. a siromašan kad može. matematički zadatak. Glavna gramatička posebnost pridjeva je mocija. mlad. U predikatskoj službi pridjevi se javljaju: 1. Ribnica teče mutna. u kojoj se nalazi samo neodređeni vid pridjeva (npr. npr. zauzimati sintaksičke položaje koji su svojstveni imenicama (mogu biti u službi subjekta ili objekta). dobar. najbolji. kao atributsko-priloška odredba. tj. svijetleći metak. jer oni mogu biti i u predikatskoj službi. Pridjevi se mogu javiti i u imeničkoj službi. dobra. najmlađi. Ako se domaći slažu.). npr. dijeliti dobro i zlo. Sit gladnome ne vjeruje. odnosno mogućnost promjene po rodu (npr. kao pridjevi koji imaju službu dopuna predikatu. Ustao je odlučan i odmoran. napušteno selo. Radnički. To međutim nije i jedina služba pridjeva. Specifično svojstvo pridjeva je i komparacija (poređenje). bolji. Svi su bili zadovoljni. osoba. U crnogorskome jeziku pridjevi imaju i različite oblike s obzirom na to odnose li se na što neodređeno (npr. Najvažnija i najčešća sintaksička služba pridjeva je atributska. On je dobar. ružan postupak. genitiv: dobrog(a) čovjeka). npr. Bogat jede kad hoće. Milan se vratio kući umoran. zrela trešnja. možemo početi. dovesti mlâdu. Engleska i sl. dobar čovjek. čovjek. neko i sl. tj.

ovđe. moj. Naime po kategoriji broja sve ono što se kvantifikuje dijeli se u dvije grupe. posebno u organizaciji sintaksičkih jedinica. onda uz pomoć kategorije broja (dakle oznakom za jedninu i/ili za množinu) ne možemo prenijeti precizno obavještenje o broju. ja. naročito rečenica. Treba ipak posebno upozoriti na to da zamjeničke riječi zbog nekih svojih specifičnosti (prije svega pronominalnosti. pridjevima ili prilozima. predmet). i teksta. 218 SINTAKSA . U prvoj je grupi jedan element kvantifikacije (npr. a u drugoj sve ostale kombinacije (od dva nadalje).SINTAKSIČKE SLUŽBE ZAMJENICA I BROJEVA Zamjenice i brojevi spadaju ili u imeničke (npr. pa će se o nekima od njih govoriti kad se budu razmatrale pojedine vrste rečenica u kojima se javljaju zamjenice (osobito kao vezna sredstva) ili kad se bude govorilo o strukturi teksta. odnosno jednom). i to količinskih odnosa koji se razlikuju od onih što se izražavaju npr. Zato se o sintaksičkim svojstvima tih dviju vrsta riječi govori kad se govori o imenicama. Ako je predmeta više nego jedan. kojima je primarno svojstvo označavanje količinskih odnosa. kategorijom broja. odnosno milion) ili u pridjevske (npr. tj. mogućnosti da zamjenjuju druge riječi. odnosno prvi) ili u priloške riječi (npr. već za to služe upravo brojevi (kao vrsta riječi). Nešto slično važi i za brojeve. značenja upućivanja) imaju na sintaksičkom nivou vrlo važnu ulogu. tj. i zbog foričnosti.

npr. 2. priloške odredbe vremena. kojima se upućuje na djelove asindetskih struktura. tj. 3. Dugo se nije javio. Dobro postupiste. Putovaćemo prekśutra. Neki zamjenički prilozi imaju službu kataforičnih elemenata. Među njihovim raznolikim službama posebno treba pomenuti ove: Prilozi vrše službu priloških odredaba. npr. malo soli. i to je glavna njihova služba. Srećom.SINTAKSIČKE SLUŽBE PRILOGA Prilozi su riječi za koje je tipično da označavaju različite okolnosti u kojima se odvija glagolska radnja. Kud ste se zaputili?. onaj čovjek onđe. Bijaše to ovako: svi zajedno uđosmo i śedosmo. Prilozi. litar vina). Naravno. Oni funkcionišu kao modifikatori. ali mi smo ipak zadovoljni. sve treba početi iznova. sad je sve u redu. nije baš sve bilo po dogovoru. prvi red desno. npr. Sad će nam objasniti. npr. npr. Na nivou teksta pojavljuju se rečenični prilozi. Premalo se ljudi GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 219 . Ako takvi prilozi funkcionišu kao sredstva veze. To mogu biti: 1. kao sredstva kojima se modifikuje značenje cijele rečenice na koju se takvi elementi odnose. ubrajaju se u tekstne veznike ili konektore. previše gluposti. npr. npr. Nijesu odmakli daleko. Prilozi u nekim tipovima rečenica (jednočlanih ili besubjekatskih) imaju i službu koja je inače svojstvena priloškome dijelu imenskoga predikata. a onda se dogodi nešto stvarno neobično. Teško nam je. npr. naročito količinski. Večeras će biti hladno. Otišli su dolje. ali oni imaju i drugih službi. hladnoća zimi. mogu dolaziti i kao glavne sastavnice spojeva riječi u kojima se ponašaju kao imenice koje označavaju količinu (upor. To nije lijepo od vas. Prilozi mogu imati i službu atributa. priloške odredbe načina. Onđe nijesmo bili. Istina. mnogo vike. npr. priloške odredbe mjesta. Mučno mi je. Lako je tebi. Tako se nijesmo dogovorili.

Zbog svoje modifikatorske uloge takve se riječi („rečenični prilozi“) često ubrajaju u rječce. Ako bude tako i dalje činila. Međutim mi ga ipak nećemo ponavljati. 220 SINTAKSA .javilo na konkurs. sigurno će pasti na ispitu. Štoviše izgubiće i pravo na studije.

porad. nadohvat. zar. nesamostalne riječi i oblici. rjeđe. blizu. duž. put. pored. prije. širom. ne. Navodimo ih redom: ■ Prijedlozi s genitivom: bez. kraj (pokraj). izuzev. nepunoznačni oblici čine zatvorene skupove jezičkih jedinica. npr. osim. povrh. početkom. protiv. putem. oblici vokativa (u službi obraćanja) i dio rječca. te veliki broj (frazeologizovanih) prijedloško-padežnih izraza. ispred. Prijedlozi stoje uza sve kose padeže. uvrh.) te oblici pomoćnih. silom). nauštrb. Svima im je zajedničko to što ne mogu zauzimati poziciju ni samostalnih ni nesamostalnih članova rečenične strukture. posred. poslije. da. posredstvom. iznad. zbog. oko (okolo).NEPUNOZNAČNE RIJEČI I OBLICI Nepunoznačne riječi i. putem. u skladu s(a) itd. prilikom. između. svrh). S obzirom na službe u pojedinim sintaksičkim cjelinama. zarad. glagolski prilozi (npr. namjesto. pomoću. poput. i to prijedlozi. u. do. posebno često oblici instrumentala (npr. preko. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 221 . sredinom. umjesto. sred (usred. Kad se kaže da su prijedlozi nepunoznačne riječi. onda se pod tim podrazumijeva da se njima uspostavljaju odnosi među riječima. s obzirom na. niže. faznih i perifraznih glagola. koji porijeklom mogu biti imenički oblici. takve se riječi mogu podijeliti u dvije grupe. nakon. veznici i jedan dio rječca (npr. od. U prvu grupu spadaju izrazito gramatikalizovane. iz. izvan (van). na osnovu. spram (naspram). dok u drugu spadaju uzvici. PRIJEDLOZI Prijedlozi ili prepozicije jesu nepunoznačne nepromjenljive riječi kojima se upućuje na odnose među predmetima ili događajima. nadomak. po. čak i sl. povodom. Dijele se na neproizvedene. liše. slijedom. više (poviše). udno. na. zbog. iza. isključivši. nasred). kod. kao.). izuzevši) te prijedloško-padežni izrazi (npr. krajem. unutar. baš. i proizvedene. nakraj. vrh (navrh. tokom. usljed. modalnih. od. uoči. potkraj. čelo. sporad). zahvaljujući. ispod. podno. krajem. nadno. namjesto. radi (rad.

nad. Prijedlozi stoje ispred riječi na koje se odnose. te prijedloško-padežni izrazi: uzevši u obzir. ali ništa nije pomoglo) i klauze zavisnosloženih rečenica (npr. posljedični. srazmjerno. kod njih) i uz priloge (npr. Međutim to nije bilo dovoljno). o. a u nedimenzionalne prisvojni. S obzirom na odnose s padežima sve prijedloge dijelimo na dimenzionalne i nedimenzionalne. ■ Prijedlog s(a) ide s genitivom i s instrumentalom. (poimeničenih) pridjeva (npr. Sve bi učinili zdravlja radi. ili. uz(a). uključujući. ako) i proizvedene (npr. isključivši. npr. Veznici koji povezuju klauze nezavisnosloženih rečenica nazivaju se konjunktorima. mogu podijeliti na neproizvedene (npr. pod. Radili su sve ove godine marljivo i uporno. zamjenica (npr. jer. ■ Jedini prijedlog koji ide isključivo s lokativom jeste pri. bez obzira na. 222 SINTAKSA . tako da. a. I veznici se.■ Prijedlozi s dativom: k(a). kao i prijedlozi. ali. u odnosu na. ■ Prijedlozi s akuzativom i instrumentalom: među. s obzirom na. tj. uslovni. prema. na engleskom). a veznici kojima se povezuju klauze zavisnosloženih rečenica nazivaju se subjunktorima. ■ Prijedlog mimo ide i uz genitiv i uz akuzativ. do danas). u zamjenu za. Jedino prijedlog radi može stajati i iza tih riječi (u postpoziciji). prije no što. uprkos. načinski. kao kad. uzročni. uključivši. VEZNA SREDSTVA Vezna sredstva dijele se na veznike i konektore. niz(a). nasuprot. ■ Prijedlozi s akuzativom i lokativom: na. Prijedlozi stoje uz kose padeže imenskih riječi. ■ Prijedlog u ide s genitivom. pred. ■ Prijedlozi s akuzativom: kroz(a). isključujući. pokraj peći). akuzativom i instrumentalom. imenica (npr. Veznici su nepromjenljive nepunoznačne riječi (npr. U dimenzionalne spadaju prostorni i vremenski. da. kad) kojima se povezuju klauze nezavisnosloženih rečenica (npr. po. boga radi. ■ Prijedlog za ide s genitivom. istine radi. akuzativom i lokativom. Jelena to zna jer sam joj ja rekao). Sve su pokušali. dopusni i dr. s obzirom na to da). protivno. zahvaljujući. Konektori su riječi ili skupovi riječi kojima se rečenice povezuju unutar teksta (npr. i.

.). sve dok.. Ana javlja da neće doći). Ni đeca nijesu što su nekad bila). volja . Ko umije. pa i.. zahvaljujući tome što itd. O vrstama i značenjima pojedinih konektora biće više riječi u poglavlju o strukturi teksta. ni. razmišlja) i atributskih rečenica (npr. drugim riječima itd. no.KONJUNKTORI U veznike nezavisnosloženih rečenica ili konjunktore spadaju riječi koje služe za povezivanje sastavnih (i. nego i. O upotrebi i značenju pojedinih konjunktora biće riječi u vezi s pojedinim vrstama nezavisnosloženih rečenica. Njima se pojedine rečenice (proste ili složene) povezuju u cjelinu koju čini tekst.. Takva su vezna sredstva npr. subjekatskih (npr. suprotnih i rastavnih rečenica (npr. te. volja. To je čovjek koji nas je tražio) te proizvedeni veznici (veznički izrazi) koji imaju takve službe (npr. njemu dvije). međutim. u protivnom. O pojedinim službama i značenjima takvih i neproizvedenih i proizvedenih subjunktora biće više riječi u vezi s pojedinim vrstama zavisnosloženih rečenica. KONEKTORI Konektori su vezna sredstva na nivou teksta. štoviše (npr. ne samo .). već) i rastavnih rečenica (ili) te veći broj vezničkih izraza koji služe za povezivanje pojedinih tipova i podtipova sastavnih. SUBJUNKTORI U veznike zavisnosloženih rečenica ili subjunktore spadaju riječi koje služe za povezivanje predikatskih (npr. bilo.. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 223 . a kamoli i sl. Nema više razloga za čekanje. bilo . ali opet. pa. nego. prije nego što. Štoviše trebalo je i prije učiniti ono što je učinjeno sad). prema tome. priloških (npr. Dok piše. objekatskih (npr. niti). ali. suprotnih (a.. kao što.

đe god. ma ciznije rečeno itd. Neproizvedeni: onamo. kakav. u tom slučaju. KONJUNKTORI suprot tome. prije no što. volja zato. ali. već. đe. kao da. pa. bilo . tek što. ma što. čiji. te. tačnije rečeno. a kamoli. nažalost). što. li. zbog toga što. spojeva riječi ili rečenica (npr. kako god. samo. pa se i nazivaju modifikatorima (npr. tako da. inače. usljed toga. (veznici nezavisnosloženih rečenica) ovđe. nego (i). to jest. sve to. ne samo . osim toga. ili tad. kakav. volja . Neproizvedeni: tim (takvim) ciljem. U prvu spadaju izrazito nesamostalne gramatikalizovane riječi koje modifikuju značenja drugih riječi. kao i. ako. nom. što god. no. li. barem. dijele u dvije grupe. odande. zaprasamo što. mada.. na osnovu toga.. ovako. u tu svrhu. a u drugu rječce koje se odnose na čitavu rečenicu i modifikuju po nečemu njezin sadržaj. tu. onda. u suprotpremda. odnosno riječi koje na bilo koji drugi način modifikuju djelove rečenice.. nego da RJEČCE Rječce ili partikule jesu nepunoznačne i nepromjenljive riječi kojima se izražava stav govornika prema sadržaju cijeloga iskaza ili prema njegovu dijelu. Proizvedeni: pa i. s tom namjerom. u stvari. nakon toga. ovamo. kako. uza otkud. a druge samostalnima. nego što. nego. ukoliko. zar. onđe. rečenicu. odatle. kao što. kad. zahvaljujući tome što. no. prije toga. 1. iza toga. niti. zbog toga. koji. kolik dakle. čim. naprotiv. time. pored toga. iako.. prema tome. dok. zatim. onako. s B. SUBJUNKTORI obzirom na to. nakon što. koliko god. drugim riječima. da.). s bolje reći. ko god. ali. bilo. odnosno iskaz ili učestvuju u oblikovanju njihove gramatičke strukture. naA. uz to. jer. odakle. za razliku od toga. kuda. toga. sve u svemu.VEZNA SREDSTVA VEZNICI KONEKTORI (vezna sredstva na nivou teksta) međutim. 224 SINTAKSA . tamo. s obzirom na sintaksički status. u protivnom. naime. ma đe. god i sl. tim prije što.. odavde. s 1. ko. poslije 2. preobzirom na to što. s obzirom na to da. pošto. Proizvedeni riječju. jedino. ma kako. kao kad. štoviše. potom. One se. ni. budući da. i. makar. dokle. ma koliko. vo. zato što. (veznici zavisnosloženih rečenica) radi toga.. jednom 2. na osnovu toga što. tako. Prve rječce nazivaju se nesamostalnima. a.

sumnju i sl. ne moraju. takođe kao vrsta intenzifikatora. eventualnosti (običnije je u odričnim iskazima). Akoli neće. Nije ni većina. Upitne rječce U upitne rječce spadaju li. Lijepa li je!. npr. Zar baš mora biti tako?. npr. Svi smo tu. odnosno sastavni su dio retorskih pitanja. U takvim slučajevima ima funkciju intenzifikatora. rečeničnih članova ili čitavih rečenica (iskaza). pjeva! Rječca li dolazi. Bolje mi negoli oni. Mudar li si!. Ta je rječca enklitika i uvijek dolazi iza akcentovane riječi. npr. Nije li bilo dosta?. uporedne. uz pitanje. i tada pitanju dodaje značenje mogućnosti. Rječca zar dolazi na početku potvrdnih ili odričnih upitnih rečenica i. Takve su rječce: GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 225 . a kamoli svi. Rječca li osnovno je gramatičko sredstvo građenja upitnih rečenica. Zar ste svi poluđeli? Zar se katkad združuje s rječcom ne. Zašto li su lagali? Rečenice u kojima li ima ulogu pojačivača upitnih riječi katkad su kvaziupitne. Đe li ga nađe! Takvo li može biti upotrijebljeno i bez upitnih riječi. pojačajne rječce ili intenzifikatori. Tada se piše zajedno s riječima iza kojih dolazi. zar ne?. koji može biti potvrdan (npr. pa se zovu pojačajnim rječcama ili intenzifikatorima. Tada stoji na kraju iskaza (kao samostalna rječca). npr.NESAMOSTALNE RJEČCE Među nesamostalnim rječcama razlikuju se upitne. Da li im sve reći?) ili bez li. Nijesu li se o svemu dogovorili?). i uz druge rječce ili vezna sredstva. U tome slučaju one su zapravo uzvične. Pjeva li. podsticajne. Đe li je sada?. zar i da.. Jesi li umoran?. Kako li samo pjeva!. zar ne? Osim li i zar upitna može biti i rječca da ili zajedno s li (npr. npr. Zar ti nije jasno?. Ludo li je!. Hoće li im to uspjeti?) ili odričan (npr. Rječca li dolazi i iza nekih drugih upitnih riječi (zamjenica i priloga). Da se nijeste posvađali?. Da ti nije muka?. Sad bi ipak bilo dosta. Ko li im je to dojavio?. izražava dodatno čuđenje. potvrdno-odrične rječce te prezentativi. Iza tako strukturiranih iskaza očekuje se potvrdan odgovor. Što li joj se moglo dogoditi?. npr. Da oni možda nijesu već otišli kući? Pojačajne rječce (intenzifikatori) Brojne rječce služe za pojačavanje i/ili naglašavanje pojedinih riječi u rečenici. Neće li biti bolje odustati?. Spavate li?. nevjericu. po pravilu iza glagolskoga oblika. Da mi ipak njih pozovemo?. npr.

Pa naravno! ■ samo (ta rječca uz pojačajno ima i nijansu isključnoga značenja). Ma kako postupili. npr. npr. Ti bar znaš što je dobro. Nije se ni javila prijateljici. Pa da i jeste tako. Reci barem sestri. Oni su takođe bili tu. Nastoji biti što ljepša. Đe li ga samo nađe?. označava da je onoga o čemu se govori više no što je uobičajeno. Kupi bar deset kilograma. koji god = svaki. ■ što (stoji uglavnom uz komparative). Došla su i ona dvojica. Otputuj što dalje. npr. Takve rječce dolaze obično uz odnosne riječi. a spoj odnosnosti i dopusnosti rezultira habitualnim značenjem. npr. uz značenje isticanja. Pa kako ste to izveli?. npr. Pratio ih je sve do kuće.■ i ili ni. To značenje naime usmjereno je prema gornjoj granici nečega. Rječca čak ili čak (n)i dolazi i s nekim subjunktorima i čini s njima vezničke izraze takođe sa značenjem dopusnosti. svejedno je. npr. I njemu dadoše poklon. npr. Pa to je da čovjek poludi!. bićemo nezadovoljni. Čak i ako dođu. npr. tj. značenjem ponavljanja čega. ali ni to nije pomoglo. Kupićemo koliko god imate. „u najmanju ruku“. Upor. Ko god dođe. Čak i da su pristali. vam) drago. bilo bi kasno. bilo kakav = svakakav itd. što onda?. Čak je i kod kuće bolje nego ovđe. Bar se nije morao mučiti. Blisko je tome i značenje rječca god. Svima je dao makar po čokoladu. Značenje blisko značenju rječce čak imaju i rječce: ■ sve. Bilo đe došao. svi ga lijepo dočekuju. npr. neka je dobro došao. ■ pa. pa znače zapravo i nešto kao „najmanje“. da je ono veće od očekivanoga. Razveseli se makar za praznik. Nijesu se čak ni pozdravili. ■ takođe. 226 SINTAKSA . Samo da znaš što se dogodilo! Rječce bar ili barem i makar uz isticanje elemenata uz koje stoje imaju i dodatno značenje koje se odnosi na postavljanje granice prema minimalnome. odnosnu zamjenicu pretvara u neodređenu. To košta čak hiljadu eura. ima i dodatno značenje koje je donekle suprotno opisanome značenju rječca bar i makar. Samo ti pričaj!. S njima su takođe razgovarali. npr. npr. I juče bijahu ovđe. bilo (mu. prema maksimalnome. Došli su čak i oni. Nijesu imali povjerenja ni u koga. Rječca čak. Pa vidiš kud zađosmo!. odnosno značenjem koje npr. Išao sam čak njegovoj kući. Rječca čak udružuje se i s drugim rječcama i veznicima (posebno često s rječcom i odnosno ni). ma (makar). koje uz značenje isticanja imaju i dodatno značenje dopuštanja. Ko sve nije bio tu!.

gotovo svi. odnosno značenje molbe.. naročito (posebno talentovan. veoma (vrlo dobar. skroz (potpuno pribran. Tada se. neobično teško) itd. koje stoje uz pridjeve ili priloge i funkcionišu kao sredstva za svojevrsno opisno stepenovanje tih riječi. i pribraja subjunktorima. još (još malo. Takve su npr. Daj. vrlo. nešto bolestan). opet nijesu uspjeli. Hajde. nešto (nešto kasnije. o posebnoj službi riječi. kreni već jednom!. jedva (jedva dovoljan. pa opet ništa. što se obično svrstavaju u priloge. prijetnje i sl. de! GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 227 . Osim toga neka s glagolskim oblicima dolazi u rečenicama u kojima ima dopusno značenje. ili se svojstva izražena pridjevom. malo niži). npr. i to u izričnim (npr. Podsticajne rječce Među podsticajnim rječcama posebno mjesto pripada rječci neka. daj i de dolaze uz imperative i obilježene su kao osobitosti razgovornoga stila. malo više. npr. jedva nekoliko). Premda su dali sve od sebe. malo (malo gluv. De uradi to! Podsticajne rječce mogu se i samostalno upotrijebiti. potpuno. osobito. naravno. i to uglavnom tako da ta svojstva gradiraju. Gubili su s tri gola razlike. saberi se!. lica (npr. naročito teško). koje obično dolaze iza konjunktora pa. ipak su se izvukli. skoro (gotovo nimalo. Hajde kreni već jednom!. U dopusnim rečenicama rječce opet i ipak imaju službu korelativnih riječi. molim te. Iako su gubili s tri gola razlike. Neka samo proba!. koja se tradicionalno povezuje s imperativom 3. previše (previše dosadan). dosta (dosta povoljan. stepenuju. rječce mnogo (mnogo veći). zakletve. prilično (prilično suzdržan. Uporedne (gradacijske) rječce To su rječce koje modifikuju svojstva izražena u prvome redu pridjevima ili prilozima. npr. npr. Podsticajne rječce hajde. zapravo. dosta dobro). gotovo. Neka zahvali doktoru što je ozdravio. veoma hladno). ona neka dođe. skroz blijed). osobito praktičan. odnosno dopusnoga značenja imaju takođe rječce opet i ipak. Neka može imati i službu subjunktora. Uradi to već jednom. sasvim. npr. Neka radi što hoće. prilično precizno).Značenje naglašavanja suprotnoga. odnosno prilogom upoređuju s nekim drugim svojstvima. još ljepši). pa su se ipak izvukli. Pošalji ga neka kupi krtole). Pisali su pet puta Skupštini. sasvim dobra. posebno. Riječ je. Reče mu neka ustane) i namjernim rečenicama (npr. neobično (neobično sposoban. oni neka dođu). skoro sam).

pa onda i vezanost za kategoriju lica (evo je vezano za prvo lice. eto za drugo. Evo što ste napravili!. Evo vam boca. npr. obično uz prezent. doći će!. neće doći! Prezentativi To su rječce evo. ili uz perfekat. Hoće li i oni śutra doći? – Ne. Eto Ivana!. mogu dolaziti i dativ. Gle čuda!. eto i eno. Tada oni imaju obično značenje blisko oblicima glagola dati. da se uvijek odnosi na cijelu rečenicu. Gle kako je visoka! 228 SINTAKSA . pa je zamotajte. npr. Da si mu to odmah vratio!. npr. neće! ili Ne. Evo ovđe sam ga našao!. posebno upućivačke. npr. Nazivaju se prezentativima zato što upućuju na predmete. onđe je! Rječca ne može se upotrebljavati samostalno kao i da. koje su glagolskoga porijekla (u vezi su s glagolom gledati). npr. a može se i osamostaliti. npr. Eto ste i vi pogriješili na istome mjestu!) i kao samostalne rječce. to je sve što sam htio reći!. Eno našega poštara! Osim toga te rječce mogu upućivati i na radnju. Misliš li da je i on onđe? – Da. npr. Tada one mogu funkcionisati i kao nesamostalne (npr. Evo kiše!. još uvijek lutaju bez cilja! Uz prezentative.Podsticajno (zapravo zapovjedno) značenje može imati i rječca da. npr. a ne se može vezati i direktno za predikat. Eno. Eto kako si dobro naučio!. Eno izlaze iz kafane!. Da to središ kako znaš!. a mogu dolaziti i uz druge riječi. a odrična ne. posebno kad imaju i zaključno značenje. Gle što brzo trči!. Njima su svojstveni uzvičnost i pokaznost (upućivanje na učesnike komunikacije). Ne pitaj kako mi je. Evo najprije primjera za upotrebu rječce da: Jesu li se javili? – Da!. a eno za treće). Evo đe se sakrila! Iza tih rječca mogu dolaziti i čitave rečenice. osobito u razgovornome stilu. Pogle ono!. Evo idu!. npr. Eto. čuli ste cijelu priču!. Prezentativima se mogu smatrati i rječce gle i pogle. Ne radi se tako. kad dolazi neposredno ispred njega. Hoće li i oni śutra doći? – Da! ili Da. Sintaksički je važna razlika među njima u tome što da stoji isključivo kao samostalna rječca. Evo vam novac. Stajali su ne usuđujući se da prođu. Eto ti Mirsada. Drugim riječima. Evo. procese ili događaje koji su prisutni (prezentni) u govornome činu. a ne može biti i samostalna i nesamostalna. Eno ti onđe to što tražiš! Iza tih rječca mogu stajati i klauze zavisnosloženih rečenica. pa s njim to riješi. Jesu li se javili? – Ne!. npr. Da znaš da ću joj reći!. npr. Da ste ih još ove neđelje primili na posao! Potvrdno-odrične rječce Potvrdna rječca je da. odnosno akuzativ ili nominativ.

sigurno. sasvim. ipak zaista. opet. Pojačajne (intenzifikatori): i. bar(em). 4. nego o priloškim riječima koje su dio rečenične strukture. Dali smo im sve što su tražili. nešto. nijesmo!). Upitne: li. uistinu. Njima se izražava ili posebno naglašava zadovoljstvo ili nezadovoljstvo. da 6. Sve ćemo to śutra kupiti. da 5. ne 1. valjda. RJEČCE Nesamostalne Samostalne 1. Lijeva kiša kao iz kabla. potpuno. 3. modifikator. Uporedne (gradacijske): mnogo. vam) možda. bez sumnje. evo. oduševljenje GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 229 . niti. i to redovne. posebno dijaloškoga i/ili razgovornoga tipa. – Neka. i to u pravilu odnos emocionalne prirode. kojima je uvijek svojstvena samostalna upotreba. dosta. gotovo. Hoću li im reći? – Ela!) ili opet (upor. ela (upor. neka (upor. tj. – Zar?). previše. sigurno. reci šta se dogodilo!) i prezentativa (npr. ako!). rjeđe. nekih podsticajnih rječca (npr. čak. podsticajnih rječca i prezentativa: zar ne. makar. uglavnom. rječce da. – Opet?). vjerovatno. naročito. Jeste li čuli? – Ne! ili Ne. vrlo. još. zar. eno 2. Samostalne (modalne) rječce 2. neka. malo. ne. zar ne?). Potvrdno-odrične: da. a u rečenici Ona je. riječ sigurno u rečenici Ona je sigurno polagala vozački ispit priloška odredba. modalne rječce na nivou rečenice. – Ako. ela. neobično itd. čak i. neki od njih mogu se upotrijebiti i nesamostalno. na nivou teksta (modifikatori): samo. srećom.SAMOSTALNE RJEČCE (MODIFIKATORI) Osim samostalne upotrebe. Prezentativi: evo. Podsticajne: neka. Sve je u redu. pa. drago. Hajde. odnos govornika prema sadržaju iskaza. na svu sreću itd. jedva. tj. bilo (mu. Eto. pogle UZVICI Uzvicima ili interjekcijama pripadaju riječi ili. de. veoma. skupovi riječi kojima se izražava u prvome redu subjektivna modalnost. eto. hajde. potvrdno-odričnih. odnosno zar ne (npr. eventualno. ako. skoro. zar. god. Oni su već došli. polagala vozački ispit samostalna rječca. Samostalna upotreba upitnih. da. ali tada nije više riječ o rječcama. i nekih drugih razmotrenih rječca. npr. to je sve!). eno. posebno. Tako je npr. zar (upor. a u nekim iskazima. gle. suviše. treba posebno izdvojiti modifikatore. Istina. nažalost. skroz. prihvatanje ili odbijanje nečega. ako (upor. prilično. stvarno. eto. ni. nesumnjivo. tj. zar. osobito. daj. neka!). te mogućnosti i takve upotrebe rječca ne (npr.

nemoć (npr. jedva čekam da se pojave!). veselje (npr. Ah. objekta. sumnjičavost (npr. bol (npr. Prema uzvicima u užem smislu relativno se rijetko tvore druge vrste riječi. U drugu grupu spadali bi zapovjedni (imperativni) uzvici. a ni kao riječi nemaju određena značenja. što me prepade!). biti u službi subjekta. a u treću onomatopeje. Kako uzvici po pravilu nemaju određenoga značenja. zluradost (npr. npr. kao što su glagoli ili imenice. teškoću ili muku (npr. zar nema više ništa?). to mi se gadi!). npr. odvratnost (npr. pa vi ste već gotovi!). sumnjičavost (npr. Uzvici u užem smislu po pravilu se ne povezuju s drugim riječima. ojkati. Marko. Uh. Ej. zabrana itd. U prvu bi spadali uzvici u užem smislu. kojima se izražavaju uglavnom različita raspoloženja i emocionalna stanja i koji se ponajprije odnose na govornika. to su obično oblici dativa kojima se precizira na koga se odnosi ono što je izraženo uzvikom. olakšanje ili bol. kako to boli!). sudija!). Pih. prijekor (npr. sad sam te ulovio!). koji su usmjereni prema sagovorniku ili sagovornicima. Te riječi slične su oblicima vokativa jer često služe za uspostavljanje kontakta među sagovornicima. Osim toga oni. iznenađenje (npr.ili strah. joj meni i sl. za pozivanje sagovornika na komunikacijski čin. Jao. zapovijest. među tim trima grupama nema čvrstih ni jasnih granica. jao nama. nestrpljenje (npr. Većina tih riječi pripada riječima posebna tipa koje se od svih drugih vrsta riječi razlikuju po tome što uglavnom nijesu djeljive na manje značenjske jedinice (morfeme). UZVICI U UŽEM SMISLU Uzvici u užem smislu mogu izražavati divljenje (npr.). priloške odredbe ili sl. O. Uh. no služe kao svojevrsni signali (a ne znakovi) govornikova raspoloženja ili njegova odnosa prema sadržaju iskaza. Joj. Eh. Aha. Ua. dođi! (uzvik ej ili oj često se i navodi uz vokativne oblike kao svojevrsno upućivanje na ono što se označava vokativom). predstavljaju posebne konstrukcije (rečenice posebna tipa) i ne mogu biti članovi rečenične strukture (ne mogu npr. to je predivno!). što se tu može!?). hujkati. kao i vokativi. pa nije neobično da stoje i s vokativom. Ojha!). Značenje tih riječi stoga je izrazito nepunoznačno. iznenađenje ili ravnodušnost. Ah. negodovanje (npr. 230 SINTAKSA . Ha. kuku vama. nego su to riječi kojima se oponašaju različiti zvukovi u prirodi. jaukati. a kad se i povezuju. nemoj baš tako!). koje nijesu u odnosu ni s govornikom ni sa sagovornikom. Uzvici bi se mogli podijeliti u tri grupe. što je to gadno!). uslovljeno kontekstom ili situacijom u kojima se upotrebljavaju. misliš da je tako?). Hm. sumnjičavost. jojkanje i sl. npr. strah (npr.

A on onda pljas u vodu. zviždanju. ko je!? Tu ide i ura. npr. Napravi krc i gotovo. Uvijek su spremni za bla-bla. eno. krc. ■ one koje se odnose na ljudsko djelovanje. đevojko. tj. npr. koji su takođe usmjereni na sagovornika. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 231 . gric. kao uzvik za juriš. tras. čujete li me?.). uzvici kojima se oponašaju zvukovi ili šumovi u prirodi. tugo moja!. gle. išnuti. bup. mljac. S obzirom na to na što se onomatopeje odnose mogu se razlikovati: ■ one kojima se oponašaju različite vrste udaranja predmeta o predmet ili različite vrste padanja predmeta (na tvrdo ili meko tlo. odnosno na prirodne zvukove ili šumove. neka. cmok. ■ one koji se odnose na razna životinjska glaskanja. na zvukove ili šumove koji dolaze iz kakvih naprava. zviz i sl. posebno oni koji dolaze do izražaja u međuljudskoj komunikaciji. npr. Tika-taka budi đaka. vrati se!. Za razliku od drugih uzvika onomatopeje katkad mogu zauzimati i određene pozicije unutar rečenične strukture. piju (pile). gu-gu (golub).ZAPOVJEDNI UZVICI Zapovjedni uzvici služe prije svega za uspostavljanje komunikacijskoga čina (oni su najsličniji vokativu).). npr. hajde. apćiha. bla-bla itd. šicnuti. pri ječanju. ćuke-ćuke. klik. av-av (pas). Oj. urlikanju. ili o-ruk za naglo i zajedničko obavljanje neke radnje te pst (uzvik kojim se zapovijeda šutnja). tj. jaukanju. ONOMATOPEJE U treću grupu uzvika spadaju onomatopeje. Ide av-av. eto. Halo. Posebnu grupu zapovjednih uzvika čine oni koji se odnose na životinje (viđeti poglavlje Morfologija). Uzvične su prirode i neke podsticajne rječce. mjau (mačka). kukuriku (kokot). pljus. a nijesu jezički znakovi (npr. obraćanju sagovorniku s pozivom da učestvuje u komunikaciji. mu (govedo). škljoc. štucanju. buć. udaranju nečim o nešto i sl. u vodu i sl. pogle. misnuti. vau-vau. npr. na obavljanje konkretnih poslova u kojima se javljaju šumovi. ■ one koji se odnose na šumove i zvukove što ih proizvode ljudi bilo kao paragovorne bilo kao fiziološke manifestacije.. Na kraju ona njega cmok u obraz.. ljuknuti i sl. tres. te posebno prezentativi evo. npr. tu-tu. Oni su zato često vezani za dozivanje ili zapovijedanje.. Ej. fiju. npr. kva-kva (patka) i sl. Prema nekima od tih uzvika mogu se tvoriti i glagoli. bum. tika-taka i sl. Hej. u blato. ko-ko (kokoška). ku-ku (kukavica). šmrc. pras. napućikati. pljas. me(e) ili be(e) (bravi). npr. gr ili gr-gr. ako. ia-ia (magarac). mljackanju.

koje su onomatopejske prirode. koko. mjaukati. hrkati. ura. škljoc. mjau. ljuke. gugutati. apćiha. cvokotati itd. posebno glagola. ia-ia. zviždanje. fiju. pras. kukuriku. kvocanje. mljac. guś. krkljati. kvoc. Uzvici koji se odnose na životinje: śok. be. piju. šuštati. pljus. gric. fuj o-ruk 2. kiś. škljocanje itd. bup. npr. av-av. ijuju. o. a ne moraju biti izvedene prema (onomatopejskome) uzviku. dura. na. tu-tu. ha. Uzvici „drugog lica“: hej. kukurijekati. grickati. điha. iš. buć. gu-gu. hae 232 SINTAKSA Onomatopeje bum. zviznuti. ae. gr-gr. bubnuti. oj. Ima i riječi. UZVICI Uzvici u užem smislu Zapovjedni uzvici ah. dio. šmrcanje. ua. mis. pijukati. klik. joj. ku-ku. grgoljiti. jao. krc. pi-pi. pljas. tika-taka. uh. bućnuti. cviljeti. mu. tras. kiš.Isto tako od onomatopeja se često tvore nove riječi. 1. škljocati. me(e). pljuskanje. (h)alo. aha. mac. bla-bla. meketanje. npr. ćukanje. ej. krckati. ćuki-ćuki . fijukati. ću-kok. pljusnuti. kva-kva. oh. posebno glagoli i (deverbativne) imenice. pis.

a službu zavisnih mogu vršiti pridjevske riječi (npr. tj. npr. Kod sintagmema s pridjevskim riječima načelno je potpuna. graditi kuću. mirno more. Tako npr. Sintagmemi nastali takvom gramatičkom vezom među tagmemima nazivaju se odredbenim sintagmemima. mnogo snijega). a podređeni zavisnim. tj. Službu glavnih tagmema u takvim sintagmemima vrše isključivo imeničke riječi (tj. zamjenice ili poimeničene pridjevske riječi).SPOJEVI RIJEČI ILI SINTAGMEMI Spojevi riječi ili sintagmemi jedinice su sintaksičkoga nivoa koje se sastoje od najmanje dviju međusobno povezanih sastavnica ili tagmema. gradio bih kuću i sl. Nadređeni tagmem naziva se glavnim ili nezavisnim. gradio sam kuću. jednina. biti bilo kojega roda (i muškoga i ženskoga i srednjega). onda je sintagmemu svojstvena paradigmatičnost. mirnim morima. KONGRUENCIJA Kongruencija je tip gramatičke veze među tagmemima koji podrazumijeva potpuno ili djelimično slaganje glavnoga i zavisnoga tagmema u gramatičkim svojstvima.). jer zavisni tagmem određuje glavni po svojstvu. bilo kojega broja (i u jednini i u množini) ili u bilo kojem padežu. a ako je nepromjenljiva. ptica grabljivica). Kongruencija može biti potpuna ili nepotpuna. broju i padežu. mnogo snijega. baviti se trgovinom. tj. isti on. imenice. onda je i sintagmem nepromjenljiv (npr. i to u rodu. komšija Mirko. mirna mora. jer se pridjevske riječi mogu sasvim prilagođavati imenicama. mirno more. spavati mirno. graditi kuću. mirno more. rekcija i pridruživanje. mogućnost promjene (npr. gradim kuću. Tagmemi se udružuju u sintagmeme na osnovu zavisnosti. u sintagmemima s GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 233 . selo Jelenak. prvi maj. Ako je glavni tagmem promjenljiva riječ.) ili imenice (npr. punoznačnih riječi i/ili oblika. nominativ. njegova volja i sl. misliti na posljedice. u sintagmemu mirno more zavisni tagmem (mirno) ponavlja gramatička svojstva glavnoga (more): srednji rod. S druge strane. GRAMATIČKE VEZE MEĐU SASTAVNICAMA SPOJEVA RIJEČI Među tagmemima koji čine sintagmeme moguća su tri različita tipa gramatičke veze: kongruencija.

naše kolege. upravljanje preduzećem. Međutim isti ti sintagmemi u množini se ponašaju drukčije. ugledne vođe (to je kongruencija po obliku ili gramatička kongruencija). npr. npr. ima dosta sintagmema u kojima se imenice ne slažu ili u rodu (npr. a tek sekundarno i oblike muškoga roda. pun snage. opijen vinom. Tako npr. npr. opština Golubovci ili država Ujedinjeni Arapski Emirati). prvi u trčanju. To međutim nikako ne znači da druge riječi nemaju rekcijskih svojstava. npr. npr. raspoložen za razgovor i sl. nedaleko od škole.. sluga. kolega. Takva se kongruencija naziva kongruencijom po smislu ili semantičkom kongruencijom. daleko ispod očekivanja. dobre sluge. a zavisni u lokativu jednine muškoga roda). ugledan vođa. onda zavisni tagmemi imaju u jednini gramatički oblik muškoga roda. Zato je tipično da oni u sintagmemima s rekcijom imaju poziciju glavnoga tagmema. sklon svađi. razgovarati s komšijama i sl. Rekcijske riječi mogu biti i pridjevi. trgovati povrćem. vođa i sl. tri prijatelja. Tada naime zavisni tagmemi imaju primarno oblike ženskoga roda. U vezi s kongruencijom mogu se i u sintagmemima s pridjevskim zavisnim tagmemima javiti slučajevi kolebanja uslovljeni ponajprije sukobom između gramatičkoga i leksičkoga značenja pojedinih imenica u funkciji glavnoga tagmema. ali i druge imenice. Štoviše. gradnja kuće. graditi kuću. 234 SINTAKSA . zato što se imenice često ne mogu složiti s drugim imenicama i u rodu i u broju i u padežu. a označavaju osobe muškoga pola. dobri sluge. dobar sluga. Prenoćili su u Hotelu „Kolovare“ (tu je glavni tagmem u nominativu množine ženskoga roda. ili u broju (npr. selo Crnci. posebno one koje su nastale od glagola. Imaju ih i imenice. malo tople vode. oči đeteta. npr. što znači da mu predođreduje oblik u kojem će se pojaviti. naš kolega. ugledni vođe. vrata dvorane. naši kolege. ima slučajeva da u nekim spojevima riječi nema podudaranja ni u rodu ni u broju ni u padežu. npr. selo Mahala. npr. npr. uključujući i one koje ne moraju imati nikakve direktne veze s glagolima. grad Pljevlja. košulja bez rukava. zatim brojevi. REKCIJA Rekcijom se naziva gramatička veza među sastavnicama sintagmema u kojoj glavni tagmem upravlja gramatičkim svojstvima zavisnoga. Posebno razvijena rekcijska svojstva imaju glagoli.. poziv na sastanak i sl. npr. bojati se vrućine.. npr. deset eura te neki prilozi. najbolje od svih. država Egipat). S tim u vezi treba posebno upozoriti na ovo: Kad su glavni tagmemi imenice koje su gramatički ženskoga roda. poglavica plemena.imeničkim zavisnim tagmemima često je riječ i o nepotpunoj kongruenciji.

npr. a ako je uslovljen samo leksičkim značenjem glavnoga tagmema. čovjek srednjih godina. No mogu biti i imenice (npr. pa se glavnome tagmemu pridružuje po funkciji ili po značenju. te odredbenim spojevima u kojima je u GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 235 . govoriti śedeći) i glagolski prilog prošli (npr. gradnja kȕćē.). pravo na odbranu). šetati parkom. Kongruencija je svojstvena odredbenim spojevima riječi u kojima kao zavisni tagmem dolazi pridjevska riječ. sinoć kasno). skretanje ulijevo.. naš komšija. sviranje objeručke). bavljenje sportom. nije promjenljiv. pridjevske riječi (npr. *graditi kućom ili *graditi po kući). ozlijediti se usljed nepažnje saigrača i sl. Ima naime odredbenih spojeva riječi koji su rezultat rekcije. govorimo o jakoj rekciji (npr. npr. mirno more. stići na cilj. šetati kroz park. graditi kuću. umjesto šetati parkom može se reći šetati po parku. Takvi zavisni tagmemi mogu biti prilozi (npr. S obzirom na to spojevi riječi mogu se podijeliti na odredbene. izraziti drugačijim oblikom (umjesto graditi kuću ne može se reći *graditi kȕćē.Ako je oblik zavisnoga tagmema predodređen leksičko-gramatičkim svojstvima glavnoga. To međutim nikako ne znači da je svakome odredbenom spoju svojstvena kongruentnost. FUNKCIONALNA SVOJSTVA SPOJEVA RIJEČI Osim po prirodi gramatičke veze među tagmemima spojevi riječi (sintagmemi) mogu se podijeliti i s obzirom na to kakvu službu (funkciju) zavisna sastavnica ima u odnosu na glavnu. osloboditi se pobjegavši). pa se odnosi prema njemu kao njegova odredba ili atribut. glagolski prilog sadašnji (npr. namjeran doći) te prilozi (npr. govorimo o slaboj rekciji. a u slaboj rekciji to je načelno moguće (npr. moći hodati). što znači da je za odredbene spojeve kongruentnost tipična. lutanje gradom. i to infinitiv (npr. Glavni tagmemi i u tim sintagmemima najčešće su glagoli. parafrazirati. umjesto ozlijediti se nepažnjom saigrača može se reći ozlijediti se zbog nepažnje saigrača. govoriti glasno) ili nepromjenljivi glagolski oblici. dopunske i priloške. prvi stepen. npr. trema pred nastup. PRIDRUŽIVANJE Pridruživanjem se naziva veza među sastavnicama sintagmema kod koje zavisni tagmem nema oblika. šetati u parku i sl. ODREDBENI SPOJEVI RIJEČI U spoju riječi mirno more zavisni tagmem (mirno) određuje glavni (more) po svojstvu. Iz navedenoga primjera (mirno more) vidi se da je odredbeni spoj rezultat kongruencije. Važna razlika između jake i slabe rekcije sastoji se u tome što se u jakoj rekciji zavisni tagmem ne može prepričati.

čaj s limunom. npr. ples po kiši. tj. a zavisnoga imenska riječ u kosim padežima ili prijedloško-padežni izraz. voziti kroz maglu. selo Tunjevo. atributi koji s glavnim tagmemom nijesu povezani odnosom kongruentnosti. brzo odlučiti. a ako je označavanje 236 SINTAKSA . ogriješiti se o zakon. zahvaliti dobročiniteljima. ploviti povrh vode. bježati od kuće. označava predmet zahvaćen radnjom. pita od jabuka. tj. u spojevima riječi s nekongruentnim atributima zavisni tagmem u neobilježenome redu riječi nalazi se iza glavnoga. pasti s balkona. U neobilježenome redu riječi zavisni tagmem stoji iza glavnoga. trčati oko igrališta. ludo voziti. odmoriti se tokom praznika. Tada funkciju zavisnoga tagmema ima imenska riječ u kosom padežu ili prijedloško-padežni izraz. ugodno razgovarati. npr. teško pogriješiti. u kojima zavisni tagmem u neobilježenome redu riječi stoji ispred glavnoga. npr. vrata dvorane. ne podnositi vrućine. Za razliku od spojeva riječi s kongruentnim atributima. haljina moje sestre. osloboditi se straha. osloboditi se pobjegavši). Priloški spojevi riječi vrlo su često i rezultat pridruživanja. ići korakom. broju i padežu. pucati iz puške. Ima međutim odredbenih spojeva riječi u kojima se ne javljaju kongruentni. dobro izgledati. vrijedan truda. Takvi spojevi riječi rezultat su (jake ili slabe) rekcije i nazivaju se dopunskima. đevojka plave kose. gradnja škole. Ako prilozi označavaju kvalitet radnje. onda u neobilježenome redu riječi stoje ispred glavnih tagmema (glagola). pomoć u ljekovima. PRILOŠKI SPOJEVI RIJEČI U spoju riječi govoriti glasno zavisni tagmem (glasno) funkcioniše kao okolnost u kojoj se vrši glagolska radnja (način). kupovati cvijeće. lećeti preko Tivta. putovanje preko granice. odnosno predmet u vezi s kojim se vrši radnja. đeca bez roditelja. družiti se s vršnjacima. kupovati na kredit. grad Kotor. jak na riječima. probuditi se prije jutra. nego nekongruentni atributi. govoriti śedeći. Tada funkciju zavisnoga tagmema ima prilog (uključujući i glagolske priloge. npr. nego odnosom rekcije. izbiti iz glave. npr. Službu zavisnoga tagmema u takvim spojevima riječi imaju imenske riječi u kosom padežu ili prijedloško-padežni izrazi. rijeka Piva. Funkciju glavnoga tagmema u njima vrši glagol. ustupak prijatelju.toj službi imenica koja se slaže s drugom imenicom u rodu. Priloški spojevi riječi mogu biti rezultat rekcije. udžbenik na crnogorskome jeziku. misliti na posljedice. npr. baviti se gimnastikom. stići nadomak sela. naći se ispred škole. DOPUNSKI SPOJEVI RIJEČI U spoju riječi graditi kuću zavisni tagmem (kuću) funkcioniše kao dopuna glavnom tagmemu (graditi). pa se takvi spojevi riječi nazivaju priloškima. klimati glavom. glasno vikati.

okolnosti vezano za prostor ili vrijeme. dolaze iza glavnih tagmema (glagola). ljepota riječnih slapova. npr. Nema pridjeva koji bi se tvorio od oblika prijatelji i značio „ono što se odnosi na prijatelje“ ili „ono što pripada prijateljima“ (prijateljsko saučešće nešto je sasvim drugo – to je saučešće svojstveno prijatelju ili prijateljima). izrazi različitim tipovima gramatičke veze među tagmemima. dubov list. a pridjev ne može (ni u dubinskoj strukturi) funkcionisati kao dopuna bilo glagolu bilo deverbativnoj imenici (jer je dopuna predmet zahvaćen kakvom radnjom. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 237 . direktor preduzeća. Drugi razlog može biti u tome što se pridjevom ne može prenijeti obavještenje o množini. stići prekasno. gledati unatrag. probuditi se rano. jedno je od glavnih izvorišta gramatičke sinonimije na nivou sintagmema. grijati se zimi. skrenuti lijevo. Ta mogućnost da se isto ili slično značenje. Tako npr. a može biti i rezultat rekcije. ne mogu biti preoblikovani u sintagmeme s kongruentnim atributima jednostavno zato što od svake imenice pridjev nije potvrđen. npr. uvjeriti se izbliza. nego svojstvo). npr. To u još većoj mjeri važi za višečlane zavisne tagmeme. da se sintagmemi tipa plavooka đevojka mogu zamjenjivati sintagmemima tipa đevojka plavih očiju. lunjati noću. Međutim mogućnost da se sintagmemi s jednim tipom gramatičke veze među tagmemima zamjenjuju sintagmemima s drugim tipom gramatičke veze ima i ograničenja. sastati se uveče. koja mogu biti uslovljena različitim razlozima. spuštiti se niže. starac s bradom ili đevojka plavih očiju/s plavim očima. Tako npr. *preduzećni direktor ili sl. Pjesme Radovana Zogovića. Treći i najčešći razlog blokiranja takvih i sličnih preoblikovanja tiče se značenja ili funkcije. Tako se npr. bradat starac ili plavooka đevojka. list duba. nemar odgovornih. Tako odredbeni spoj može biti rezultat i kongruencije. neki sintagmemi s nekongruentnim atributima. npr. nekongruentni odredbeni sintagmemi tipa gradnja kuće ili pisanje izvještaja ne mogu biti preoblikovani u kongruentne sintagmeme tipa *kućna gradnja ili *izvještajno pisanje zato što je nekongruentni sintagmem izveden iz dopunskoga sintagmema tipa graditi kuću ili pisati izvještaj. od kojih se vrlo rijetko tvore pridjevi (primjeri tipa plavooka đevojka prema đevojka plavih očiju prije su izuzetak nego pravilo). tj. odnosno funkcija. upor. ali saučešće prijateljā ne može se preoblikovati u odredbeni sintagmem pridjevskoga tipa. a pridjev ne znači predmet. saučešće prijatelja može preoblikovati u prijateljevo saučešće. izvještaj predśedavajućega. npr. kuća njezinih roditelja. SINONIMNI I HOMONIMNI SPOJEVI RIJEČI Iz navedenih primjera vidi se da se iste službe sastavnica sintagmema mogu izražavati različitim tipovima gramatičke veze među tagmemima.

npr.Slično tome nekongruentni odredbeni sintagmemi tipa litar ulja ili parče hljeba ne mogu se preoblikovati u kongruentne sintagmeme tipa *uljna litra ili *hljebno parče jednostavno zato što se dionost (partitivnost) izražava genitivom imenskih riječi. Budući da su dosad opisane službe i značenja pojedinih vrsta riječi te posebno službe i značenja pojedinih padežnih oblika i prijedloško-padežnih izraza. npr. a ZT onoga kome predmet pripada. a ne može se izraziti pridjevom (kao što se može prisvojnost. za konkretizaciju sadržaja toga predmeta. raspored časova ili znak dobre volje GT označava predmet koji je potrebno dodatno objasniti (dati obavještenje o tome šta je sadržaj toga predmeta). a ZT služi za objašnjavanje. U sintagmemima tipa poglavlje romana. novinar crnogorske televizije ili pripadnik oružanih snaga GT označava pripadnika ili pripadnike grupe. Riječ je o eksplikativnome genitivu. kao ogledna. učesnike manifestacije i sl. Riječ je dakle o dionom ili partitivnom genitivu. brkat čovjek. ovđe će se. a zavisni tagmem (ZT) imenska riječ u genitivu bez prijedloga (s odredbom ili bez nje). a ZT označava taj predmet ili materiju. Tu je riječ o odnosu dijela i cjeline. tj. S druge strane ima i primjera u kojima sintagmemi mogu biti homonimni. ZNAČENJE SPOJEVA RIJEČI Pojedini spojevi riječi mogu se analizirati i s obzirom na značenja tagmema koji ulaze u njihov sastav. igralište Sutjeske ili baština naših predaka GT označava predmet (u širem smislu). kvalitativnost. „vrućina u vrijeme ljeta“. članove ustanove. parče hljeba ili odred vojnika GT označava cjelinu predmeta ili mjeru materije. U sintagmemima tipa litar ulja. sintagmem vrućina ljeti pretpostavlja značenje „ljetnja vrućina“. bratov sat. Tako npr. udruživati u jednome obliku više različitih značenja. Riječ je dakle o prisvojnome genitivu. onoga koji je pośednik. a ZT označava grupu ili ustanovu. tj. kamena kuća). U sintagmemima tipa simbol pobjede. „vrućina koja je svojstvena ljetu“. ruke đeteta ili vrata velike dvorane GT označava dio predmeta. a ZT predmet kome taj dio pripada.. npr. ali i priloško značenje (okolnosno). vlasnik predmeta. analizirati značenja pojedinih tagmema (glavnih i zavisnih) samo u sintagmemima kojima je glavni tagmem (GT) imenska riječ u nominativu. Takvi se sintagmemi mogu značenjski analizirati na ovaj način: U sintagmemima tipa dom penzionera. značenje „vrućina dok traje ljeto“. Riječ je dakle o odnosu između pojedinca i kolektiva ili o događaju koji pretpostavlja više učesnika. 238 SINTAKSA . ili gradivnost. U sintagmemima tipa član parlamenta.

umjesto Neki ljudi su došli možemo reći Ljudi su došli. Riječ je o subjekatskome genitivu jer je takve konstrukcije moguće preoblikovati u rečenice u kojima imenica u genitivu stoji u nominativu i zauzima poziciju subjekta. Riječ je o posebnoj vrsti vremenskoga genitiva. a ZT svojstvo. Grade kuću i sl. a zavisni ima oblik genitiva. malo problema. a u drugima je i gramatička i leksička povezanost među tagmemima takva da se ne mogu razdvojiti. U sintagmemima tipa vijek ratova. U sintagmemima tipa visina solitera. Riječ je o genitivu svojstva ili kvalitativnome genitivu. U sintagmemima tipa košulja kratkih rukava. tj. U sintagmemima tipa gradnja kuće. VEZANI I NEVEZANI SPOJEVI RIJEČI Spojevi riječi međusobno se razlikuju i po tome što u jednima susrijećemo nevezano (slobodno) spajanje tagmema. a ZT predmete ili događaje koji su svojstveni tome intervalu. a ZT predmet (objekat) uključen u radnju. kvalitet predmeta. Takvih vezanih sintagmema ima više vrsta. a ZT označava vršioca radnje. Riječ je o genitivu dobi u kome se susrijeću vrijeme i kvalitet. đevojka plavih očiju ili roman toka svijesti GT označava predmet. noć dugih noževa ili vrijeme obilnih kiša GT označava vremenski interval. npr. mnogo ljudi. To su: ■ oni kod kojih je glavni tagmem količinski prilog ili broj koji se ne mijenja. Veterani se takmiče i sl. neki od rednih brojeva (najčešće prvi) ili zamjenica (obično pokazna. npr. a ZT svojstvo predmeta s obzirom na vrijeme. Riječ je o objekatskome genitivu jer je takve konstrukcije moguće preoblikovati u rečenice u kojima imenica u genitivu stoji u akuzativu i zauzima poziciju objekta. npr.U sintagmemima tipa takmičenje veterana. onoga na koga ili ono na što se svojstvo odnosi. ali umjesto Mnogo ljudi je došlo ne kažemo *Mnogo je došlo. vožnja bicikla ili pranje novca GT takođe označava opredmećenu radnju. Tako npr. neodređena ili upitna/odnosna). ■ oni u kojima je glavni tagmem broj jedan. oduševljenje navijača ili nemar naših ekologa GT označava svojstvo (izraženo deadjektivnom imenicom). o vrsti kvalitativno-vremenskoga značenja. a zaviGRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 239 . sedam dana. povratak ratnika ili izvještaj glavnoga sekretara GT označava opredmećenu radnju. U sintagmemima tipa muškarac srednjih godina ili đevojčica predškolskoga uzrasta GT označava predmet (obično osobu). hiljadu godina. a ZT nosioca svojstva. Takve sintagmeme susrijećemo kad glavni tagmem ne može sam za sebe zauzimati neku od pozicija u rečeničnoj strukturi.

grad Šavnik. moći da se podnese i sl. mačji kašalj. a zavisni punoznačna riječ (imenica. rijeka Cijevna. tj. jedna od sastavnica. neki od ozlijeđenih. npr. imenovati. broj. privesti kraju. naše gore list. koje mogu imati različite strukture. kula od karata. a zavisni imenska riječ u kosom padežu (najčešće u akuzativu) ili prijedloško-padežni izraz. ■ oni u kojima je glavni tagmem neki od (značenjski nepotpunih) glagola tipa postati/postajati. doći do daha. izgubiti iz vida. mirne duše (što učiniti). biti slab. stolica bez naslona. zvati (se)/nazvati (se). činiti čuda. s prijedloško-padežnim izrazima. Proste sintagmeme čine i glagoli kao glavni tagmemi s imenicama u kosim padežima.. To mogu biti dvije imenske riječi. SLOŽENI I OBAVEZNOSLOŽENI) S obzirom na sastav sintagmemi mogu biti prosti. oni među njima. ■ među vezane sintagmeme. neki predośećaj. Prostima se nazivaju oni sintagmemi koji se sastoje od dvaju tagmema. postati svjestan. naša komšinica. dati pristanak. obaviti uviđaj. prestati pušiti. umjeti se snaći. ubrajaju se i frazeologizovane konstrukcije. naći se u nebranom grožđu itd. npr. držati. nastaviti prkositi. i to dvostruko ili višestruko vezane (jer kod njih nijedan tagmem nije slobodan). držati na oku. stupiti na snagu. biti treći. podnijeti tužbu.. komšinica profesorica. pun hvale. jasno kao na dlanu. npr. biti u neprilici. složeni i obaveznosloženi. smatrati lažovom. jezik za zube. biti neugodan. a zavisni infinitiv ili konstrukcija da + prezent. ostati/ostaviti na ćedilu. poklon za babu. npr. glagol biti. jedan od najboljih primjera. SPOJEVI RIJEČI PO SASTAVU (PROSTI. npr. npr. ■ oni u kojima je glavni tagmem modalni ili fazni glagol. daleko od svojih. a zavisni imenska riječ u nominativu. instrumentalu ili prijedloško-padežni izraz (s prijedlogom za). prevesti/prevoditi žednoga preko vode. dobiti/dobijati krila. prijedloško-padežni izraz ili prilog). umjeren u jelu. pridjev. koja od studentkinja. obilna kiša. imati obzira. prebrojati sve zvijezde. neočekivani gost. smatrati. npr. ograda od gvožđa. biti poslanik. ■ oni u kojima je glavni tagmem neki od perifraznih glagola.sni ima oblik prijedloško-padežnoga izraza (s prijedlozima od ili među). vrijedan pažnje. proglasiti/proglašavati. biti blizu i sl. vrata dvorane. ■ oni u kojima je glavni tagmem kopulativni glagol. držati za budalu. prilozima ili infinitivima kao zavisnim tagme240 SINTAKSA . npr. zatim imenska riječ ili prilog s prijedloško-padežnim izrazom.

SPOJEVI RIJEČI PO SASTAVU Jednostavni spojevi riječi naša komšinica. koji u neobilježenome redu riječi stoji ispred glavnoga tagmema. pridjev. naša komšinica profesorica. poklon za tvoju babu. lijegati kasno uveče. neki predośećaj itd. kakvo ljeto. ležati u bolnici na kraju grada. spojevi riječi (sintagmemi) dijele se na imeničke. Složenim sintagmemima nazivaju se oni kod kojih je bilo glavni bilo zavisni tagmem proširen još kakvom punoznačnom riječju ili prijedloško-padežnim izrazom. npr. to pismo. vrata male dvorane. pa onda postaju prosti (npr. vrijedan svake pažnje Obaveznosloženi spojevi riječi čovjek dobre naravi. kojima je u funkciji glavnoga tagmema imenica. odnosno akuzativ. može biti ili imenica (npr.). sintagmemi čovjek dobre naravi ili doći iduće godine ne mogu biti preoblikovani u sintagmeme *čovjek naravi ili *doći godine. Kako su složeni sintagmemi prošireni prosti. lijegati kasno. pridjevska zamjenica. njima se načelno može oduzeti element kojim su prošireni. vrata dvorane. dobar povod. IMENIČKI SPOJEVI RIJEČI Imenički spojevi riječi. naša komšinica. npr. Tako npr. nositi naočare. Takvi se sintagmemi nazivaju obaveznosloženima. drvena stolica bez naslona. ali ima i složenih sintagmema koji se ne mogu preoblikovati u proste. komšinica profesorica. b.mima. pisati olovkom. imenička zamjenica ili imenički broj (brojevna imenica). njihov problem. razmišljati o budućnosti. npr. gledati kroz prozor. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 241 . To su prije svega oni kojima je zavisni tagmem kvalitativni ili vremenski genitiv. neki čudan predośećaj. vrijedan pažnje Složeni spojevi riječi naša komšinica profesorica. tamna mrlja. npr. ležati u bolnici. dijele se na kongruentne i nekongruentne s obzirom na to jesu li glavni i zavisni tagmem u odnosu kongruentnosti ili ne. poneki izuzetak. glagolske i priloške. i to: a. doći iduće godine STRUKTURA SPOJEVA RIJEČI S obzirom na to koja od (vrsta) riječi funkcioniše kao glavni tagmem. pridjevske. rijeka Cijevna) ili pridjevska riječ. vrata male dvorane. komšinica profesorica. lutajući reporter. potonuli svijet. U kongruentnim imeničkim spojevima riječi zavisni tagmem. ograda od kovanoga gvožđa.

Kad su u funkciji imeničkih sintagmema imenički brojevi (zbirni brojevi i brojevne imenice). prvi sumrak. nešto na putu) ili imenicu u genitivu s obaveznim atributom (determinatorom). npr. Osim toga u funkciji zavisnoga tagmema može se naći i prilog. čitanje pjesama. ■ u besprijedloškome ili prijedloškome dativu. obično prostornoga značenja. deseta zapovijest. zatim glagol ili prilog. *svako namjera). npr. vi iz grada. susret s nepoznatim. rjeđe. molba za odsustvo. put prema šumi. vi sumnjivih shvatanja. vi danas. svako normalan. troje 242 SINTAKSA . neko ljubazan. mi ovđe. pośeta bratu.c. Odnos između glavnoga i zavisnoga tagmema jeste odnos rekcije ili pridruživanja. napad na poštansku kočiju. troje kola. drugi on. npr. niko od prisutnih. svako iskrenih namjera (nije gramatično: *vi pogleda. put u nepoznato. Tada funkciju zavisnoga člana ima pridjevska riječ (npr. *neko kose. golman dugih ruku. peć na plin. Sintagmemi toga tipa s rekcijskim odnosom ili s odnosom pridruživanja među tagmemima u funkciji zavisnoga tagmema imaju prijedloško-padežni izraz (npr. kap u moru. ■ u besprijedloškome ili prijedloškome instrumentalu. dolazak k vama. onda se u funkciji zavisnoga tagmema nalazi imenica u genitivu (npr. branjenje ćutanjem. U nekongruentnim imeničkim sintagmemima u funkciji glavnoga tagmema po pravilu je imenica koja je često izvedena od glagola ili pridjeva. izlazak iz kuće. vremenskoga značenja. Imenica u funkciji zavisnoga tagmema može biti: ■ u besprijedloškome ili prijedloškome genitivu. mi izgnanici. kupovanje vremena. neko bez elementarne kulture. buka pod prozorom. a funkciju zavisnoga tagmema može imati besprijedloška imenska riječ u kosom padežu ili prijedloško-padežni izraz. vi političari). npr. a zavisni tagmem u neobilježenome redu riječi nalazi se iza glavnoga. jedna knjiga. npr. ili. nešto dobro) ili imenica (npr. dosađivanje po žurkama. Kad je u funkciji glavnoga tagmema imenička zamjenica. npr. npr. pljunuti ti. npr. ■ u akuzativu (samo prijedloškome). neko negđe. oni juče. razmišljanje o drugim stvarima. kuća od kamena. poziv zvanicama. mi s ove strane. svjetlost svijeće. broj (posebno redni). neko duge kose. ■ u lokativu. rastinje pokraj puta. gužva na stanici. npr. šetnja gradom. jurnjava autom. sintagmemi takođe mogu biti kongruentnoga tipa.

npr. ili i u genitivu i u dativu i u lokativu. ■ akuzativ (i to akuzativ mjere ili količine). drugi s kraja. pa i po tri zavisna tagmema. nesiguran pod pritiskom. milion problema) ili lična zamjenica u genitivu množine (npr. prodaja robe strancima preko zastupnika. npr. izvještaj predśednika vlade o stanju u zdravstvu. njih četvoro. sličan đedu. bijel poput snijega. ■ instrumental. Ima ih sa zavisnim tagmemima i u genitivu i u dativu i u prijedloškome genitivu. ■ instrumental. Neki imenički spojevi riječi strukturirani su i tako da imaju po dva. Tako ima spojeva riječi sa zavisnim tagmemima i u genitivu i u dativu. U prijedloško-padežnim izrazima u toj funkciji mogu se naći svi kosi padeži: ■ genitiv. Mogu to takođe biti zavisni tagmemi i u genitivu i u prijedloškome genitivu i u prijedloškome akuzativu. vrijedan poštovanja. vas dvojica. npr. sklon povredama. npr. polovina plate. siguran u uspjeh. nego sastavnicama spojeva riječi ili tagmemima (kao i prijedloško-padežni izrazi). npr. sasvim jednostavan. Zato se pridjevskim sintagmemima smatraju samo oni kod kojih se zavisni tagmem uvodi rekcijom ili pridruživanjem. PRIDJEVSKI SPOJEVI RIJEČI Pridjevi s rječcama u službi uporednih rječca. npr. tužan zbog rastanka. dobar prema đeci. npr. ■ dativ. npr. prijetnja igrača sudiji ili žalba oštećenih višem sudu. sedmorica glumaca. npr. dugačak hiljadu kilometara. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 243 . pobuna radnika protiv poslodavaca za bolje uslove privređivanja. npr. po drugim klasifikacijama) koji im prethode i služe za intenziviranje njihova značenja (npr. nedostupan vlastima. oduševljen ponudom. prilično sposoban. bogat šumom. ■ akuzativ. zadovoljan postignutim. ■ dativ. vrlo dobar. težak jednu tonu. npr. željan slave. ljut na sebe. modifikatora (ili s prilozima. Od kosih padeža to mogu biti: ■ genitiv. saglasan s prijedlogom. izrazito uspješan. lišen brige. npr. sposoban za vrhunska dostignuća. nas troje). drukčiji od vas. a u toj funkciji mogu se naći imenske riječi u kosim padežima ili prijedloško-padežni izrazi. krajnje neodlučan) ne smatraju se spojevima riječi ili sintagmemima.prasadi.

npr. naravno. śetiti se imena. umjeren u jelu. kupiti brod i sl. brinuti se za siromahe. Posebnu grupu dopunskih sintagmema čine oni u kojima službu glavnoga tagmema vrši prelazni glagol. pisati pismo. Dopunski sintagmemi Kod dopunskih sintagmema u funkciji zavisnoga tagmema stoje besprijedloški i prijedloški oblici kosih padeža povezani s glavnim tagmemom (glagolom) jakom rekcijom. Kod dopunskih spojeva riječi zavisni tagmem dopunjuje u nečemu radnju označenu glagolom. prostornu. stiđeti se svoga postupka. npr. osloboditi se obaveza. npr. saośećati s rodbinom. vremensku. npr. spreman odgovoriti. Može to dakle biti: ■ genitiv. 244 SINTAKSA . baviti se trgovinom. Takvi sintagmemi imaju po pravilu dopunu u akuzativu. kadar pobijediti (svakoga). ■ instrumental. misliti na budućnost.■ lokativ. vrijedan da se spomene. ■ infinitiv. gladan kao vuk. ■ akuzativ. nemoćan da bilo što preduzme. zazirati od javnih nastupa. označava predmet uključen u radnju (u rečenici takav zavisni tagmem odgovara objektu). U ostalim dopunskim sintagmemima funkciju zavisnoga tagmema mogu imati svi i besprijedloški (osim akuzativa i. načinsku i sl. npr. Osim toga funkciju zavisnih tagmema u pridjevskim spojevima riječi mogu još vršiti: ■ uporedna konstrukcija s rječcom kao. upravljati helikopterom. vjerovati svakome. a kod priloških zavisni tagmem označava okolnost u kojoj se vrši glagolska radnja. pisati rođacima. lokativa) i prijedloški oblici kosih padeža. hvaliti se ocjenama. praviti probleme. npr. npr. (u rečenici takav tagmem odgovara priloškoj odredbi). ■ zavisna klauza. čvrst na nogama. vjerovati u čuda. lijep kao slika. grk kao pelin. postupati prema zarobljenima. poznat po skandalima. npr. npr. predati se policiji. GLAGOLSKI SPOJEVI RIJEČI Glagolski spojevi riječi dijele se na dopunske i priloške. npr. ■ dativ. nositi kravatu.

šetati parkom. jako pametno i sl. npr. npr. drugačije od kolega (razmišljati). vrlo loše (primiti). spavati pod drvetom. uživati u planinarenju. od ostalih sintagmema u kojima prilozi u neobilježenome redu riječi dolaze iza glagola. prići zdesna. npr. lagati iz straha. npr. gladovati zimi. previše jednostavno. ■ u akuzativu. PRILOŠKI SPOJEVI RIJEČI Kao što pridjevi s rječcama (tipa vrlo dobar) ne čine posebne sintagmeme. Glavni i zavisni tagmem nalaze se u odnosu slabe rekcije ili u odnosu pridruživanja. ■ u instrumentalu. ploviti nad gradom. Kod sintagmema s prilogom u funkciji zavisnoga tagmema valja razlikovati one koji označavaju kvalitet (rjeđe i kvantitet) radnje i koji u neobilježenome redu riječi stoje ispred glagola. primati utorkom. izaći na ulicu. npr. npr. lako shvatati. otputovati rođacima. razmisliti o ponudi. ■ u dativu. brzo se izgubiti. zasnivati se na čvrstim dokazima. lećeti poput ptice. šetati svaki dan. a u funkciji zavisnoga može biti imenska riječ u bilo kojem kosom padežu (bez prijedloga ili s prijedlozima) ili prilog. prilično grubo. gledati onamo. npr. zastati u čudu. Zavisni tagmem u obliku imenske riječi može biti: ■ u genitivu. naći se u neprilikama. tumarati okolo. dugo pričati. sresti se ujutro. brzo poput vjetra (nestati) itd. npr. slabo spavati. trčati uz brijeg. Priloški sintagmemi U priloškim sintagmemima u funkciji glavnoga tagmema može biti bilo koji glagol. Poseban tip spojeva riječi te vrste čine količinski sintagmemi kod kojih funkciju glavnoga tagmema imaju količinski prilozi ili nepromjenljivi brojevi. dosta brzopleto. Zato u funkciji zavisnoga tagmema priloških sintagmema stoje imenske riječi u kosim padežima ili prijedloško-padežni izrazi. npr. slično njima (postupati). a funkciju zaGRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 245 . tako ni prilozi (uglavnom oni koji su izvedeni od pridjeva) ne čine sintagmeme ako im se pridodaju rječce (po drugim klasifikacijama prilozi) koje označavaju intenzifikaciju (pojačavanje) njihova značenja. roditi se na selu. npr. okrenuti se k zidu.■ lokativ. prići šumi. gledati u nebo. ■ u lokativu. doputovati ove zime. proći pored groblja. grubo prekinuti. čekati godinama. zaposliti se iduće godine. raditi puno radno vrijeme. pojaviti se pred publikom.

npr. tamna mrlja. bogat šumom. nekoliko nas. baviti se trgovinom 2. a genitiv ostalih imenica u takvim sintagmemima u pravilu je u množini. malo ljudi. a vrijedi i obrnuto. češće. gladan kao vuk Glagolski spojevi riječi 1. ima sasvim drugo značenje. npr. (Ako je riječ o gradivnim imenicama. bijel poput snijega. previše nerviranja. prvi mrak. mnogo kiše. śetiti se imena. npr. izići na ulicu. mnogo knjiga – ne može se npr. pa se zato ne kaže *malo vódā niti *mnogo pijesaka. takav genitiv po pravilu je u jednini. umjeren u jelu. saglasan s prijedlogom. pet noći. pejorativno značenje. trista godina itd. malo ulja. Tim prilogom imenici uz koju stoji pridaje se deminutivno ili. vjerovati u čuda. čekati godinama. nego samo genitiv jednine. brzo poput vjetra . tumarati okolo Priloški spojevi riječi malo ulja. Priloški: lećeti poput ptice. sklon povredama. Dopunski: nositi kravatu. od gradivnih imenica ne upotrebljava se iza kvantifikatora genitiv množine (takve imenice i nemaju množine). težak jednu tonu.] STRUKTURA SPOJEVA RIJEČI Imenički spojevi riječi komšinica profesorica. ograda od gvožđa. pet noći. tj. previše uznemiravanja. reći *malo čovjeka niti *mnogo knjigē. kupovanje vremena.visnih tagmema imenske riječi u obliku besprijedloškoga genitiva. jurnjava autom.) [Spoj riječi malo čovjeka u crnogorskome jeziku. mnogo pijeska. uslov da se uspije 246 SINTAKSA Pridjevski spojevi riječi vrijedan poštovanja. malo vode. naročito u razgovornome stilu.

glas m ispred glasa v drukčiji no glas m ispred glasa č itd. omča i sl. langue) i govor (fr. pripada sferi govora. glas m ispred glasa a drukčiji je no glas m ispred glasa v. Razmotrimo li npr. [m2]. ono po čemu su jezičke jedinice strukturirane da bi se njima moglo komunicirati. Zato smo spojeve riječi kao jezičke jedinice nazvali sintagmemima. Pod jezikom se podrazumijeva uopšteni sistem znakova. Drugim riječima. npr. Te razlike međutim zanemaruju se kad se govori o fonemu /m/ kao o jezičkoj jedinici. I pojedine jezičke jedinice mogu se poimati bilo kao jedinice jezika bilo kao jedinice govora. Nešto slično važi i za odnos između spoja riječi (sintagmema) i sintagme. Mirnoga mora niko se ne boji ili Grade kuću tri godine. u navedenome slučaju uslovljene pozicijom. REČENICA KAO JEZIČKA I GOVORNA JEDINICA Nešto slično onome što je rečeno o fonemu i o spoju riječi važi i za rečenicu. [m3] itd. Ona podrazumijeva različite realizacije. Tako se već najmanja jezička jedinica – fonem – poima kao jedinica jezika. Gradiće kuću na moru i sl. Jedna dakle jezička jedinica (fonem) podrazumijeva mnoštvo različitih realizacija (glasova): [m1]. pomnije rečenicu Naš komšija prodaje kuću pa se upitamo što ta rečenica GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 247 . parole). a govor kao ostvarenje (realizacija) toga modela. u riječima kao što su mačka. a spojeve riječi uključene u rečenicu ili u tekst sintagmama. odnosno jedinicama koje nazivamo glasovima. Različitost između pozicijskih varijanata toga fonema. tj. a govor pretpostavlja stvarno komuniciranje koje je strukturirano po zakonitostima jezika kao sistema. I ona se naime može poimati bilo kao jedinica jezika bilo kao jedinica govora. alofona. Tako spojevi riječi mirno more ili graditi kuću podrazumijevaju različite realizacije u višim sintaksičkim jedinicama. npr. Fonem /m/ npr.REČENICA I ISKAZ JEZIK I GOVOR U savremenome jezikoslovlju razlikuju se pojmovi jezik (fr. tramvaj. kao model. Jezik se dakle poima kao mogućnost (potencija). Plovimo mirnim morem. njegovim mjestom u zvukovnome nizu. kao ono zahvaljujući čemu se može komunicirati. jeste jezička jedinica jer je apstraktne. uopštene prirode. fonem /m/ podrazumijeva različite realizacije (alofone).

realizaciju jedne od mogućnosti koja se nudi jezičkom jedinicom. ali ipak o konkretnome njezinu značenju ne možemo reći ništa. 248 SINTAKSA . npr.. prodaje li se preko oglasa ili nekako drugačije itd. npr. prodaje znači „ustupa drugome za novac“. što pretpostavlja različite mogućnosti realizacije. je li star ili mlad. a smisao podrazumijeva konkretizaciju. i Crnogorac i Albanac. Nedavno međutim saznadosmo da naš prvi komšija prodaje kuću jer je kupio stan u Baru (. naš komšija znači „čovjek koji živi u našoj blizini“. ima li đece ili nema. ima li dvorište ili nema. da je dakle jezička. onda ona dobija stvarni smisao. kako itd. koji je dakle poznat iz konteksta i/ili situacije). Slično se možemo pitati i o konkretnijem značenju glagola prodavati: prodaje li se jeftino ili skupo. Značenje je dakle nešto što je uopšteno.). Ne znamo takođe ništa pouzdanije ni o kući: je li velika ili mala. stvarnome (eventualnome) značenju te jedinice malo što možemo reći. je li lijepa ili ružna. i mlad i star. i bogat i siromašan itd. Tako i za cijelu rečenicu Naš komšija prodaje kuću možemo reći da ima značenje. sagovornik poznaje ili koji je prethodno opisan. je li drvena ili kamena. a ne govorna jedinica.). npr. za riječi. ali nema nikakva smisla ako nije dio jedinice uključene u kontekst. vikendica. je li jednospratnica ili višespratnica. I riječ komšija. pa se često i pośećivasmo. ta riječ dobija smisao. Stanovah s roditeljima u jednoj od onih malih kuća u Staroj varoši. odnosno u konkretnu govornu situaciju. ako jeste. je li njegova kuća odmah pored naše ili nije. Tek kad se ta rečenica upotrijebi u konkretnoj govornoj situaciji ili u kontekstu. kao što je već pomenuto.. ZNAČENJE REČENICE I SMISAO ISKAZA Kad govorimo o jedinicama tipa Naš komšija prodaje kuću. je li namještena i. Riječ komšija dakle kao jezička jedinica podrazumijeva da čovjek o kojem je riječ može biti i visok i nizak. I s jedne i s druge strane ulice imasmo dobre i ljubazne komšije s kojima bijasmo u vrlo dobrim odnosima. S jedne strane svi izvorni govornici crnogorskoga jezika znaju i potvrdiće da ta rečenica pripada u cjelini crnogorskome jeziku. operišemo zapravo jedinicama koje imaju značenje. je li oženjen ili neoženjen. može li se umjesto novca ponuditi štogod drugo (neka kuća drugđe. ima značenje (to je ono što o toj riječi možemo naći u rječniku).znači. ali da nema smisla. stan. Pogotovo malo možemo reći o konkretnim značenjima njezinih sastavnica. što pripada sferi jezika. S druge strane mi o konkretnome. da zaista nešto znači i da je to značenje moguće opisati. prodaje li se isključivo za novac ili ne. ali nemaju smisla. U takvim jedinicama riječ je dakle o svojevrsnome paradoksu: mi navedenu rečenicu razumijemo. Tek kad se u konkretnome govornome činu zbori o konkretnome čovjeku (koga npr. i to razumijemo u cjelosti (ne možemo čak reći da u njoj ima išta što ne razumijemo). Ta razlika važi i za niže jezičke jedinice. odgovor i neće biti tako jednostavan. i ljubazan i neljubazan. je li bolestan ili zdrav. Mi ne znamo ništa pobliže o tome kakav je to komšija: je li visok ili nizak. automobil i sl. kuća znači „zgrada u kojoj stanuje jedna ili više porodica“ i sl.

A sad? Ne valja gospodi zakonik. Ko veli? Ja. A. često i prilošku odredbu. potencijalne jedinice. Takvi iskazi mogu se naći posebno u tekstovima dijaloške prirode. Upor. gospodaru. A. Samo kuću? Itd.: – – – – – – – – – – Ne budali. no je pogažen. B. Da je uništen. i objekat. odnosno jedinice kojima se stvarno komunicira. jer iz potpunosti gramatičke strukture proizilazi njihovo značenje. REČENICE I ISKAZI PO STRUKTURI Rečenice i iskazi razlikuju se međusobno po gramatičkoj strukturi. a jedinice koje karakteriše smisao. to je zlo. Rado. Šta? Kuću. ni dao Bog. Pogodio. A. B. no neće svijet. jedinice koje pretpostavljaju različite načine ostvarivanja u komunikaciji. Iskaz je s druge strane stvarna komunikacijska jedinica. Rečenice imaju potpunu gramatičku strukturu. Ostali se članovi strukture podrazumijevaju iz govorne situacije. koje su isključene iz konteksta ili iz govorne situacije. Jeste bogme. Kažu da prodaje. gospodaru. Ko? Komšija. B. pripadaju govornim jedinicama. Rečenice su dakle uopštene. Iskaz ne mora imati potpunu gramatičku strukturu. rđo! Hoću ja. Muč. B. Djelovi njegove gramatičke strukture naime mogu biti sadržani ili u kontekstu ili u govornoj situaciji. To je. A. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 249 . zakonik nije uništen no pokoleban. Nije. gore. Upor.: A. i predikat. Đe? U Danilovgradu. koje nazivamo iskazima.Prema tome jedinice sa značenjem pripadaju jezičkim jedinicama i nazivaju se rečenicama. Naš komšija? Da. B. Rečenica po pravilu ima i subjekat. npr. jedna od mogućih realizacija rečenice kao jezičke jedinice. ne bi ga već ni bilo. Komšija prodaje kuću u Danilovgradu. Rado. a iskaz može biti ili samo Komšija ili samo Prodaje ili samo Kuću ili samo U Danilovgradu.

kojih je najmanje jedan. Rado? – Vaši kmetići. Atribute bi mogle imati i druge imenice u navedenome primjeru. a isto to važi i za apozicije. pa jedinica komšija stoji u nominativu (da bi funkcionisala kao subjekat). mora im se dopuniti osnovna gramatička struktura. ne mogu funkcionisati kao rečenice jer nemaju potpune gramatičke strukture. moraju se izdvojiti iz konteksta. te jedinice u i Danilovgrad u lokativu. GRAMATIČKA SVOJSTVA REČENICE Da bi se utvrdila gramatička svojstva rečenice. što je to bez čega rečenice nema? RAŠČLANJIVOST REČENICE U odgovoru na to pitanje može se krenuti od govornika koji proizvodi rečenicu. Za razliku od njih subjekat. Ko veli da ne valja gospodi zakonik?. predikata. Osim subjekta. koji mora stajati uz prijedlog i koji je ovđe u službi priloške odredbe (kao okolnosti u kojoj se događa radnja glagola prodavati).– Koji svijet. Naš komšija prodaje kuću u gradu Danilovgradu. a to je njezina raščlanjivost: rečenica naime mora biti raščlanjiva na sastavne djelove. Koji svijet? i sl. Kad se jedinice koje ulaze u sastav rečenice odaberu. U tome slučaju dakle tih sastavnica ima šest. odnosno oblike) od kojih će se rečenica sastojati. valja poći od pitanja: Što je to što svaka rečenica (u ovome slučaju prosta. On mora najprije odabrati neke jezičke jedinice. a inače mora biti najmanje jedna. No ti članovi (atribut i apozicija) ne mogu stajati u rečenici samostalno. to bi bile sastavnice naš. prodavati. tj. košija. Iz toga odmah proizilazi jedno važno svojstvo rečenice. npr. kuća. (Stefan Mitrov Ljubiša. Da bi to postali. na članove rečenične strukture. u i Danilovgrad. pa zahtijeva dopunu (objekat) u akuzativu. npr. objekta i priloške odredbe navedena rečenica ima i atribut (naš). nesložena) mora imati da bi se smatrala rečenicom. prodavati u prezentu (prodaje – to je jedan od oblika koji toj jedinici omogućava da funkcioniše kao predikat). a da bi se izdvojili iz konteksta. Koji to svijet neće da muči? i sl. 250 SINTAKSA . koji smo prethodno navodili. one se moraju gramatički oblikovati tako da mogu funkcionisati kao rečenični članovi. U primjeru Naš komšija prodaje kuću u Danilovgradu. pa ih nazivamo nesamostalnim članovima rečenice. Naš komšija prodaje staru kuću u Danilovgradu ili Naš komšija prodaje staru kuću u lijepome Danilovgradu. Skočiđevojka) Iskazi kao što su Ko veli?. predikat. odnosno rečenične sastavnice (riječi. npr. jedinica kuća u akuzativu jer je glagol prodavati u službi predikata prelazan.

Zašto?). koji mogu stajati samostalno u rečenici. odnosno načinska svojstva rečenice. procesu i sl. Putuje se śutra rano). onda su joj svojstvene informacije o tome je li ono o čemu se saopštava stvarno ili nestvarno. trebati. a zapovijest ili zahtjev ne mora se izražavati samo oblikom imperativa (npr. vjerovatno ili nevjerovatno. zbivanju. Juče njih dvoje śede i razgovaraju). To se gramatičko svojstvo rečenice naziva vremenom. IZRAŽAVANJE VREMENSKIH ILI NAČINSKIH ZNAČENJA Vremensko-načinska svojstva rečenice iskazuju se primarno posebnim glagolskim oblicima kojima se izražava sadašnjost (prezent). htjeti. Ima i posebnih leksičkih sredstava (tj. Ćutite! ili Izlazite!) nego i imenički (npr. Ta svojstva izražavaju se različitim sredstvima. prilog juče prošlost (npr. moguće ili nemoguće. prije trenutka govorenja ili poslije trenutka govorenja. koja mogu biti primarna (glagolski oblici vremena i načina) ili sekundarna (različite imenske konstrukcije. prilog sad može označavati ili pojačavati sadašnjost (npr. ali to ne znači da oni ne sadrže obavještenja bilo o vremenu bilo o načinu zbivanja. ako se odvija prije trenutka govorenja. Napolje!). prošlost (perfekat) ili budućnost (futur). Tako se npr. Iz rečenoga je vidljivo da su označavanje vremena ili označavanje načina obavezna svojstva svake rečenice. Dolazi voz!) nego i imenički (npr. npr. Meni to treba baš sad). morati. Svojstvo rečenice kojim se odgovara na takva pitanja naziva se načinom. Treba biti strpljiv. Tišina!) ili priloški (npr. Moramo porazgovarati o tome. odnosno posebnim glagolskim oblicima kojima se izražava zapovijest (imperativ). VRIJEME ILI NAČIN Rečenicom se prenose informacije o događaju. Tako npr. kad je riječ o iskazima. odnosno iskaza.objekat i prilošku odredbu. nego način odvijanja radnje ili odnos učesnika govornoga čina prema radnji o kojoj je riječ. kojima se ne označava radnja. riječ je o sadašnjosti. Hoću da svakako dođete i sl. prilog śutra budućnost (npr. ako se odvija poslije trenutka govorenja. vremenski ili načinski prilozi. Ako se ono o čemu se saopštava odvija u trenutku govorenja. nazivamo samostalnim članovima rečenice. je li želja ili zahtjev i sl. Voz!). sadašnjost ne mora izražavati samo oblikom prezenta (npr. npr. riječ je o prošlosti. Na sintaksičGRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 251 . stanju. riječi ili spojeva riječi) kojima se mogu izražavati ili pojačavati vremenska. proizilaziti iz konteksta ili govorne situacije). mogućnost ili uslov (potencijal) te želja (optativ). U takva sredstva spadaju takođe modalni glagoli. riječ je o budućnosti. Međutim ima iskaza koji ne sadrže ni vremenske ni načinske glagolske oblike (npr. Ako rečenici nijesu svojstvene informacije o vremenu odvijanja onoga o čemu se saopštava. modalni glagoli. Te informacije sadrže i podatke o tome odvija li se ono o čemu se saopštava u trenutku govorenja. a mogu.

zar ili da. iznenađenje. Milena. Možemo li se napokon dogovoriti?. a uzvičnom rečenicom prenosi se obavještenje o odnosu (ponajprije emocionalnome) između govornika i sadržaja obavještenja ili između govornika i sagovornika (može to biti npr. odobravanje ili neodobravanje. zadovoljstvo ili nezadovoljstvo. Uh. a može se izražavati i intonacijom. Ah. Što je sad to?. kojoj je svojstven pojačan intenzitet govorne realizacije i bilježi se u pismu posebnim znakom – uzvičnikom (!). pojedinim riječima. upitnost izražava ili pojačava upitnim rječcama li. UPITNE I UZVIČNE REČENICE S obzirom na obavještajnu svrhu sve rečenice mogu se podijeliti na izjavne (deklarativne). reci što se dogodilo! 252 SINTAKSA . motivisati na govorni ili kakav drugi čin. odnosom među iskazima u tekstu itd. dobiti od njega kakvo obavještenje ili učesnika govornoga čina podstaknuti. Može se i pojačavati uzvicima. pojedinim tipovima konstrukcija (sintagmema ili rečenica). Čega se śećate?. Takva se informacija. upitne (interogativne) i uzvične (eksklamativne). S druge strane za izražavanje upitnosti i uzvičnosti postoje i posebna jezička sredstva. IZJAVNE. izraziti svoj odnos (npr. npr.). što me prepade!. to je predivno!. Zašto se ne javiste? itd. Kad se to dogodilo?. koju takođe mora sadržati svaka rečenica. označava posebnim znakom – upitnikom (?). Hej. ljutnja i sl. zatim upitnim zamjenicama i prilozima (npr. Koliko je sati?. npr. Čemu se smijete?. Kako vam je bilo?. nego je traži od sagovornika ili već dobijenu informaciju provjerava. OBAVJEŠTAJNA SVRHA Osim raščlanjivosti i vremensko-načinskoga značenja svaka rečenica mora sadržati i informaciju o tome želi li govornik sagovornika o čemu obavijestiti. Śetili ste se?. emocionalni) prema onome o čemu se govori. čuđenje ili ravnodušnost. npr. kojim se sagovornik poziva na učešće u govornome činu. naziva obavještajnom svrhom. Tako se npr. Značenja i funkcije na tom nivou izražavaju se različitim jezičkim sredstvima: posebnim oblicima.. Uzvičnost se izražava posebnom uzvičnom intonacijom. reagovati na dobijenu informaciju ili sl.kom nivou tako i inače biva.). Petre. Izjavnom rečenicom govornik sagovorniku ili sagovornicima prenosi informaciju. Izjavne rečenice su s obzirom na obavještajnu svrhu neobilježene. vrati se! i sl. Ko se nije javio?. dođi odmah ovamo!. upitnom ne prenosi informaciju. pa nemaju posebnih jezičkih sredstava za označavanje toga značenja (izjavnosti). npr. Smiješno ti je? U pismu se ta upitna intonacija. Đe je olovka?. bez obzira na to sadrži li rečenica i druga sredstva za izražavanje upitnosti ili ne sadrži. Ne javiste se?. Zar se nijesmo tako dogovorili?. Da nije kasno za dogovor?. Za pojačavanje uzvičnosti često služi i vokativ.

a tema ili dato U Danilovgradu komšija kuću. a to znači da pretpostavlja različite mogućnosti obavještajnoga raščlanjivanja ili. drugim riječima. a iskaz GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 253 . a koju smo nazvali iskazom. Ako ista ta jedinica pretpostavlja pitanje Što prodaje komšija u Danilovgradu?. onda je rema u Danilovgradu. vidi se po tome što se na pitanja može odgovoriti samo remom. Tako rečenica s istom gramatičkom strukturom može. Ono se zove tema ili dato. Kako je to moguće!? Takve rečenice u pismu se označavaju kombinacijom upitnika i uzvičnika (?!) ili uzvičnika i upitnika (!?). Preostali dio iskaza (prodaje kuću u Danilovgradu) nije novo obavještenje (rema ili novo). Ko prodaje kuću? – Komšija. a tema Komšija prodaje kuću. kao u navedenim primjerima. a ne i rečenica (kao jezička jedinica). Rečenica naime nije obavještajno raščlanjena. onda je rema ili novo prodaje. rečenica Komšija prodaje kuću u Danilovgradu pretpostavlja pitanje O čemu je riječ?. Ako pak pretpostavlja pitanje Đe komšija prodaje kuću?. Ako međutim ista ta jedinica pretpostavlja npr. u kome su svi djelovi ravnopravni s obzirom na količinu obavještenja koju sadrže (u tome slučaju iskaz u cjelini prenosi novo obavještenje). Što se čudite?!. a tema ili dato U Danilovgradu komšija prodaje. Jednostavno zato što je u obavještajnome smislu za komunikaciju dovoljna rema (a tema je. Iz navedenoga se takođe vidi da obavještajno raščlanjen može biti samo iskaz. budući da je poznata iz konteksta ili iz situacije. Ako pretpostavlja pitanje Što to čini komšija s kućom u Danilovgradu?. izlišna ili redundantna. Rečenica je dakle jedinica koja pretpostavlja različite mogućnosti obavještajnoga raščlanjivanja. zavisno od konteksta ili situacije. Da je to zaista tako. OBAVJEŠTAJNA STRUKTURA ISKAZA Rečenica koja je uključena u kontekst ili pretpostavlja govornu situaciju. onda će cijela jedinica Komšija prodaje kuću u Danilovgradu biti opšteobavještajni iskaz. Što to čini komšija s kućom? – Prodaje je. onda je rema ili novo samo kuću. imati različite varijante komunikacijskih jedinica (iskaza) s obzirom na to prenosi li se novo obavještenje cijelim iskazom ili novo obavještenje (s obzirom na kontekst) sadrži samo dio iskaza. u kome novo obavještenje sadrži samo sastavnica komšija. npr. ali i rečenice koje su primarno upitne. Takvo novo obavještenje zove se rema ili novo. Đe komšija prodaje kuću? – U Danilovgradu. Iz toga se ujedno vidi zašto djelimičnoobavještajni iskazi mogu imati nepotpunu gramatičku strukturu. npr. nego je obavještenje poznato iz konteksta (u ovome slučaju iz pitanja). Što prodaje komšija? – Kuću. kad postane kontekstualno uključena. može imati raznoliku obavještajnu strukturu.Uzvične mogu biti i rečenice koje su primarno izjavne. Zar vam nije dosta?!. onda je rezultat djelimičnoobavještajni iskaz. Ako npr. pa je onda riječ o posebnim upitno-uzvičnim rečenicama. pitanje Ko prodaje kuću?. različite iskaze. pa se može ispuštiti). nego je obavještajno raščlanjiva.

ali ima predikativnosti). komunikacijske) jedinice te da je baš u obavještajnome raščlanjivanju glavni razlog uspostavljanja razlike između rečenice i iskaza. Tada se putovalo samo noću. npr. objekat. Juče opet nijesi došao. te u trećemu licu (jednine i množine). npr. Već su otputovali. raščlanjivanje rečenice na predikat. tj. Svi su poustajali. Mrači se. Budući da se u njih ne može uvrstiti (gramatički) subjekat. u drugome licu (jednine i množine). prilošku odredbu) i obavještajne strukture (tj. nazivaju se i besubjekatskima ili jednočlanima (jer imaju samo jedan od dvaju najvažnijih djelova rečenične strukture. predikata). Od ostalih kategorija za rečenično svojstvo predikativnosti važne su glagolske kategorije vida i prelaznosti: kategorija vida npr. ali je predikat obavezan samo u rečenici. PREDIKATIVNOST Bitno svojstvo svake rečenice jeste predikativnost. Poslaćemo vam knjige drugi put. u navedenim iskazima tipa Zašto? nema predikata. npr. U rečeničnom svojstvu predikativnosti naročito važnu ulogu imaju razmotrene vremensko-načinske osobitosti rečenice te kategorije lica i broja. Tako bismo čak mogli reći da ima rečenica u prvome licu (jednine i množine). Iz rečenoga se vidi da je upravo razlikovanje gramatičke strukture (tj. no se mora reći Evo sad ustajem). Ustajem rano. Prema tome je predikativnost svojstvena i rečenici i iskazu. a kategorija prelaznosti zato što prelazni glagoli pretpostavljaju drugačiju rečeničnu strukturu no neprelazni. svojstvena relacija prema kategoriji lica. npr. reći *Evo sad ustanem. Danas je zabrinuta.je jedinica u kojoj se jedna od mogućnosti obavještajnoga raščlanjivanja stvarno realizuje. Poslaćemo vam knjige (rečenica Poslaćemo vam kao jezička jedinica ne bi bila potpuna bez dopune knjige). zato što svršeni glagoli ne mogu označavati radnju koja je istovremena s trenutkom govorenja (ne može se npr. 254 SINTAKSA . npr. a uz neprelazne ne mogu stajati. Takve rečenice i nazivaju se bezličnima. Naime i rečenicama je. npr. Specifičnost je rečenice (u odnosu na zamjenice i glagole) u tome što lice u njoj može biti neutralisano. kao i zamjenicama ili glagolima. Svratite koji dan. nego se može podrazumijevati iz konteksta ili iz situacije. To bi se svojstvo moglo odrediti kao mogućnost da se rečenicom prenese obavještenje. subjekat. Razlika između rečenice i iskaza u tome je što se u rečenici pretpostavlja prisutnost i rečeničnoga člana koji je nosilac toga svojstva (tj. samo predikat). a u iskazu predikat ne mora biti prisutan. a ne i u iskazu (npr. Naime uz prelazne glagole redovno stoje dopune. raščlanjivanje iskaza na temu i remu) u samoj osnovi razlikovanja rečenice (kao jezičke jedinice) i iskaza (kao govorne.

s tim da svaki od njih ostvaruje direktan ili indirektan odnos prema glavnome dijelu rečenične strukture. atribut naš i apozicija komšija.GRAMATIČKA STRUKTURA REČENICE Rečeno je da je jedno od bitnih svojstava (proste) rečenice mogućnost njezina raščlanjivanja na djelove koji su u određenim gramatičkim odnosima. a to je akuzativ. a gramatička veza među njima uspostavljena je jakom rekcijom. subjekat. Takav oblik akuzativa u strukturi rečenice naziva se pravim (direktnim) objektom. objekat i priloška odredba) i nesamostalni (atribut i apozicija). glagol prodavati glagolom odricati se. podudaranjem predikata i subjekta u broju i licu. objekat kuću. Osim toga gramatički odnos ogleda se i u tome što predikat zahtijeva da subjekat bude u nominativu. a ne može biti u drugome padežu (ne može se npr. tj. koji nazivamo objektom ili dopunom. priloška odredba u Danilovgradu. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 255 . npr. nikako koji drugi padež (ne dolazi npr. Skup odnosa među djelovima na koje se rečenica može raščlanjivati nazivamo gramatičkom strukturom rečenice. u obzir *prodaje kućom ili *prodaje kući). To se gramatičko svojstvo zove raščlanjivost rečenice. koji traži da oznaka za predmet što se uključuje u radnju označenu predikatom mora biti u akuzativu. Gramatički odnos između predikata (prodaje) i subjekta (komšija Petar) uspostavljen je kongruentnošću. onda objekat više ne može biti u akuzativu. predikat prodaje. Član rečenične strukture kuću. U rečenici Naš komšija Petar prodaje kuću u Danilovgradu subjekat je Petar. u direktnome je zavisnom odnosu prema predikatu. I predikat i subjekat naime u jednini su i u trećem licu. Među članovima rečenične strukture razlikuju se. To je zato što poziciju predikata zauzima prelazni glagol (prodavati). Naime po samome glagolu prodavati unaprijed se zna oblik u kojem mora biti objekat. rekli smo. ODNOSI MEĐU ČLANOVIMA REČENIČNE STRUKTURE Članovi rečenične strukture nalaze se u određenim gramatičkim odnosima. a same te djelove nazivamo članovima rečenične strukture. Ako međutim prelazni glagol u navedenoj rečenici zamijenimo neprelaznim. reći *Komšijom Petrom prodaje kuću ili slično). samostalni (predikat. a to je predikat.

koji nazivamo priloškom odredbom (adverbijalom). oni djelovi rečenice koji se nalaze u sastavu samostalnih članova (tj. npr. no se. Naš komšija Petar odriče se kuće u Danilovgradu. Nesamostalni rečenični članovi načelno se slažu s imenskim riječima uz koje stoje u rodu. Međutim za razliku od rečeničnoga člana kuću on se ne uvodi po gramatičkim svojstvima samoga glagola.nego u genitivu. naziva se atribut (naš komšija Petar). To zapravo znači da sam govornik direktno bira riječ u službi predikata zavisno od govorne situacije i od prirode obavještenja koje se želi prenijeti rečenicom. lice i padež subjekta. posredno ili neposredno. Naš komšija Petar odriče se kuće. i označavaju svojstvo onoga što te riječi znače (u široku smislu). Riječ je o članovima koji se pridijevaju imenskim riječima. U rečenici koju raščlanjujemo to su djelovi naš (atribut) i komšija (apozicija). nesamostalni (ili sekundarni) članovi rečenične strukture jesu zapravo „članovi članova“. subjekta. subjekta. drugi članovi. objekta ili priloške odredbe). Takav objekat naziva se nepravim (indirektnim) objektom. naziva se apozicija (komšija Petar). PREDIKAT Naziv „predikat“ potiče iz latinskoga jezika (praedicatum) i znači „ono što se izriče o kome ili o čemu“. jer samostalno stupaju u međusobne odnose. bez obzira na to nalaze li se u sastavu predikata. Zato predikat sadrži najviše podataka o drugim članovima rečenične strukture. Priloška odredba dakle nije unaprijed određena glagolom. broju i padežu. Zato se kaže da on u rečenici sam sebi otvara mjesto. objekta ili priloške odredbe. po glagolu koji stoji u predikatu unaprijed znamo padež objekta (dopune). a kad pripada imenskim riječima. Njezin oblik ne zavisi načelno od toga koji će se glagol pojaviti u službi predikata. naprotiv. On se ne uvrštava u rečenicu po gramatičkim svojstvima drugih članova. što znači da im se gramatički odnosi zasnivaju na kongruenciji. a i priloška odredba zavisna je od predikata jer se s njim nalazi u gramatičkome odnosu slabe rekcije. Zato je istu prilošku odredbu moguće upotrijebiti i uz glagol odricati se. uvrštavaju u rečenicu po gramatičkim svojstvima predikata. 256 SINTAKSA . Predikat je član rečenične strukture koji nije zavisan od drugih članova. tj. Član rečenične strukture u Danilovgradu. tj. takođe je zavisan od predikata i označava okolnost u kojoj se vrši radnja glagola u službi predikata. predikata. Naime po obliku predikata po pravilu znamo broj. nego se uvodi po samome predikatu i nalazi se s njim u odnosu slabe rekcije. Kad takva riječ pripada pridjevskim riječima. koje smo nazvali samostalnima (ili primarnima). mjesto u kojem se odvija proces označen predikatom. Za razliku od razmotrenih rečeničnih članova. npr.

prodajemo. vrijeme i/ili način te vid i prelaznost. Komšija prodaje prema Komšije prodaju. jer se ona zapravo ne odnosi na značenje samoga glagola u predikatu.) Kategorija vremena Predikatskom kategorijom vremena uspostavlja se vremenski odnos između događaja označenog rečenicom (a ne samo radnje označene predikatom) i govornoga čina. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 257 . To onda znači i – rečenična. npr. oznaka osobe s kojom se govori (2. Drugim riječima. no prodaješ ti. nego se njome uspostavlja direktan odnos sa subjektom (kojem je svojstvena kategorija lica. kao i kategorija lica. vi prodajete. Ti posebni razlozi mogu biti npr. prodajemo. prodaje.) Kategorija broja I predikatska kategorija broja. usmjerena je prema subjektu. kategorija lica jedna je od predikatskih kategorija kojima je bitna funkcija da služe za povezivanje subjekta i predikata ili za uključivanje subjekta u predikat. npr. mi prodajemo. Dovoljno je prodajem. što posebno dolazi do izražaja u predikatima prvoga i drugoga lica. nego o broju vršilaca radnje: predikat prodaje u odnosu na predikat prodaju ne znači da je riječ o jednome ili o više prodavanja. nego služi za uspostavljanje gramatičke veze između subjekta i predikata. lice). Ta je kategorija u pravome smislu riječi predikatska. broj. I ta je kategorija dakle izrazito predikatska. ili oznaka osobe o kojoj se govori ili predmeta o kojem se govori (3. nego da je riječ o jednome ili o više vršilaca te radnje. Suvišno je ja prodajem. treće lice: Oni/komšije prodaju). prodajete. npr. Kategorija lica Kategorija lica služi za to da se predikatu pridruži ili oznaka osobe koja govori (1. jer se njome ne daje obavještenje o broju radnji koje se izražavaju predikatom.PREDIKATSKE KATEGORIJE Predikatskim kategorijama nazivaju se gramatička svojstva predikata koja omogućavaju rečenici prenošenje obavještenja. (Ni ona nije zapravo svojstvo samoga predikata. odnosno po kojima predikat stupa u odnose s drugim članovima rečenične strukture i „upravlja“ njihovim gramatičkim osobinama. prodaješ. (Suvišno je ako nema posebnih razloga za uvršćivanje ličnih zamjenica na poziciju subjekta. ti prodaješ. drugo lice: Vi prodajete. prodaješ. prodaju. prodajete. a ne prema onome što znači predikat. isticanje osobe ili suprotstavljanje jedne osobe drugoj. u kojima se subjekti (lične zamjenice) podrazumijevaju. npr. Takva gramatička svojstva predikata jesu lice. o jednome ili o više onih koji prodaju. Ne prodajem ja. a uspostavljanje te veze nije ništa drugo no stvaranje rečenice. prvo lice: Mi prodajemo. prodajem. npr. lice). što opet znači rečenična. pa su po pravilu i izlišni. npr. o jednome prodavcu ili o više njih. lice).

npr. prema onome o čemu je u rečenici riječ (npr. U prvome slučaju riječ je o radnji u kojoj je naglašen sam proces. zapovijest i sl.Ako događaj prethodi govornome činu. načinskim prilozima). upor. imenskim konstrukcijama. ali i drugim sredstvima (npr.). pod kojom se podrazumijeva odnos prema stvarnosti u užem smislu (odnos stvarnoga. zahtjev. oblicima glagolskih načina. prodaće kuću događaj o kome je riječ u zavisnoj klauzi (kad se komšija vrati iz Vojvodine) vremenski biva određen prema događaju o kome je riječ u glavnoj klauzi (prodaće kuću). Tada je riječ o određivanju vremena onoga o čemu je u rečenici riječ prema nekome već određenom. moguće ili nestvarno. naredba. Obično se razlikuje objektivna modalnost. podsticaj da se nešto učini. preciznije. mogućega i nestvarnoga). o vremenu govornoga čina). U prvome redu riječ je o tome je li ono o čemu se kazuje stvarno. dobija oznaku sadašnjosti. predikat dobija gramatičku oznaku prošlosti. Komšija je prodavao kuću prema Komšija je prodao kuću. zahtjev. kojima se uspostavlja odnos između predikata i subjekta. ako je istovremen s govornim činom. i subjektivna modalnost. Takvo izražavanje vremena naziva se konjunktivnim (vezanim). odnosno o tome da se rečenicom ne prenosi (samo) obavještenje nego i zapovijest. Kategorija načina Predikatska kategorija načina (modusa) gramatičko je svojstvo predikata kojim se označava odnos između onoga o čemu se kazuje rečenicom i stvarnosti. želja i sl. ali i na druge načine (npr. imenskim konstrukcijama. na glagol u službi predikata. ako slijedi poslije govornoga čina. a u drugome 258 SINTAKSA . a to onda znači da će vraćanje iz Vojvodine prethoditi prodaji kuće. Druga mogućnost vremenskoga određivanja onoga o čemu je riječ u rečenici jeste uspostavljanje odnosa prema vremenu o kojem se govori (a ne o vremenu govorenja. Kategorija vida Za razliku od predikatskih kategorija lica i broja. dobija oznaku budućnosti. posebno govornika. molba. Takvo izražavanje vremena naziva se indikativnim. želja. predikatska kategorija vida ili aspekta odnosi se na sam predikat ili. pod kojom se podrazumijeva odnos učesnika govornoga čina. Tako npr. Tom kategorijom naime uspostavlja se razlika između nesvršenih (imperfektivnih) i svršenih (perfektivnih) radnji. prodavati prema prodati. Načinska značenja primarno se izražavaju oblicima glagolskih načina. oblicima glagolskih vremena. tj. iz konteksta poznatome vremenu. Vremenska značenja predikata primarno se izriču oblicima glagolskih vremena. u (složenoj) rečenici Kad se komšija vrati iz Vojvodine. vremenskim prilozima).

o izvršenju. o rezultatu procesa. ili samo završetka neke radnje. i infinitiva punoznačnoga glagola ili konstrukcije da + prezent. u kojima je pomoćni glagol nosilac gramatičkoga. Komšija prodaje kuću. npr. od početka do kraja. U tom slučaju komšija bi vjerovatno prodao kuću i sl. a sintaksički prost (sastoji se od jednoga oblika jednoga punoznačnog glagola). zavikati. u kojem drugom kosom padežu ili u obliku prijedloško-padežnoga izraza. Reći ćemo odmah. npr. PROSTI GLAGOLSKI PREDIKAT Ako je u službi predikata oblik punoznačnoga glagola. nego može biti riječ o cjelovitosti. ne mora obuhvatati radnju u cjelini. na osnovi rekcije. ali tada ne između predikata i subjekta. proraditi. Glagolski predikati dijele se na proste i složene. odnosno neprelaznosti (tranzitivnosti. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 259 . Kategorija prelaznosti Predikatskoj kategoriji prelaznosti. Komšija se odriče kuće.o cjelovitoj radnji. Prodaje kuću. dopjevati. izvršenosti samo početka. Prodao je kuću. Komšija razmišlja o kući i sl. takav predikat naziva se prostim glagolskim predikatom. a punoznačni glagol nosilac leksičkoga značenja. kao i kategoriji lica i broja. npr. Prostim glagolskim predikatima pripadaju i oni koji se izražavaju složenim glagolskim oblicima. a kad tu službu vrši kopulativni ili semikopulativni glagol s imenskom riječju. zahtijeva ili ne zahtijeva (kad je neprelazan) objekat u određenom obliku (u akuzativu. modalnoga ili faznoga. a imenski su uvijek složeni. nego između predikata i objekta (dopune). SLOŽENI GLAGOLSKI PREDIKAT Složeni glagolski predikat nastaje udruživanjem nepunoznačnoga glagola. npr. svrha je uspostavljanje gramatičkoga odnosa između rečeničnih članova. npr. Cjelovitost radnje. dokrajčiti. završiti. takav se predikat naziva imenskim. GLAGOLSKI I IMENSKI PREDIKAT Kad službu predikata vrši glagolski oblik. Ne zanosi se iluzijama. oblikom složen (sastoji se od složenoga glagolskog oblika). odnosno intranzitivnosti). U osnovi je te kategorije leksičko-gramatičko svojstvo glagola u predikatu koje se sastoji u tome da taj glagol.). o radnji kojoj nije svojstvena procesualnost. Krećemo odmah. takav se predikat naziva glagolskim. početi. koju pretpostavlja svršenost. U takvim primjerima predikat je morfološki.

što znači da stoji u nominativu. može se smatrati razlaganje modalnih glagola na kopulu i imenski dio. glagol moći 260 SINTAKSA . Oni su kao mi. Mačka je životinja. Kopulativni glagol služi samo za povezivanje subjekta i predikata (zato se i naziva kopulativnim). konstrukcije s rječcom kao. Prestali su nas pośećivati/Prestali su da nas pośećuju. koji obično ima oblik pridjeva ili prijedloško-padežnoga izraza. Mi smo bili samo posmatrači. Tako se npr. Posebnom vrstom kopulativnoga predikata ili. To je glupo. Vesko je oprezan. kao i drugim članovima rečenične strukture. O svemu se može razgovarati/O svemu može da se razgovara. Počeo je graditi kuću/Počeo je da gradi kuću. npr. Śutra će biti prekasno. To nije iz uvjerenja. S obzirom na to izriče li se gramatičko značenje kopulativnim ili semikopulativnim glagolom. Jedan je bio bez košulje. Kopulativni predikat Kopulativni predikat čini neki od oblika kopulativnoga glagola biti i imenskoga dijela koji je nosilac leksičkoga značenja. Imenski dio takvih predikata. značenje konkretne radnje. npr. pridjevi. prijedloško-padežnoga izraza. Ko ste vi?. ako pripada imenskim riječima. broju i padežu. Pokušajte ih zaustaviti/Pokušajte da ih zaustavite. po pravilu se slaže sa subjektom u rodu. npr. npr. a infinitivom/ konstrukcijom da + prezent punoznačnoga glagola leksičko značenje. npr. ta dva značenja mogu se razdvojiti i tako da gramatičko značenje bude obilježeno kopulativnim ili semikopulativnim glagolom. Na kraju su svi bili zadovoljni. bolje reći. kopulativnoga dijela predikata. Osim u nominativu imenski dio kopulativnoga predikata može imati i oblik: ■ ■ ■ besprijedloškoga genitiva. a leksičko značenje nekom imenskom riječju. svojstveno i gramatičko i leksičko značenje. događa kad rečenicu Komšija prodaje kuću preoblikujemo u rečenicu Komšija je prodavac kuće. npr. imenski predikati dijele se na kopulativne i semikopulativne. prilozi. Petar je bio prvi.Oblicima nepunoznačnoga glagola izriču se gramatička značenja. npr. brojevi. tj. Bili smo kao pokisli. zamjenice. npr. Bili smo dobre volje. Dileme su dvije. npr. IMENSKI PREDIKAT Kako je predikatu. Takav predikat naziva se imenskim predikatom. a imenski dio služi za identifikaciju subjekta ili za to da se onome što znači subjekat pripiše neko svojstvo. To se npr. Želi se posavjetovati s advokatom/Želi da se posavjetuje s advokatom. On je takav. Svi su istih godina. U službi imenskoga dijela mogu biti: ■ ■ ■ ■ ■ imenice.

npr. zvati se / nazvati se / nazivati se i sl. Oni semikopulativni glagoli koji označavaju pripisivanje čega subjektu neprelazni su. zvati / nazvati / nazivati. već je takvo obavještenje potrebno prenijeti imenskim dijelom predikata. biti u mogućnosti. Ośeća se prevarenim.. praviti se / napraviti se. ostati / ostajati. biti sposoban. imenovati. prozvati / prozivati. biti obavezan. Njega su prikazali poštenim. proglasiti / proglašavati. Komšija je prodavac. ali ne prenose obavještenje o tome što se pripisuje. a oni kojima se označava pripisivanje nečega objektu prelazni. no je to značenje takve prirode da mu je potrebna dopuna. Svi ispadamo smiješni. Ako se glagol biti javlja u rečenicama u kojima ne gubi leksičko značenje (u kojima znači „postojati“. Komšija je u Kotoru.). glagol htjeti na sastavnice biti voljan. Koga nazvaste lopovom?. ispasti / ispadati. Postali su nerazumni. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 261 . odnosno s kopulativnim predikatom. Nijesu u stanju izdržati takvu napetost. npr. onda nije riječ o kopulativnome glagolu ni o kopulativnome predikatu. Time ćete ovo mjesto učiniti nesigurnim. npr. npr. On to nije sposoban da napravi. Da je zaista tako. To su glagoli koji označavaju da se što (neki sadržaj) pripisuje subjektu ili objektu. biti u stanju. činiti se / učiniti se. Među neprelazne semikopulativne glagole idu postati / postajati. glagol morati na sastavnice biti dužan. biti prisiljen. izgledati. Semikopulativni glagoli (koji se mogu smatrati i vrstom modalnih glagola) označavaju da se što pripisuje subjektu ili objektu rečenice. označiti / označavati. npr. U prelazne semikopulativne glagole spadaju smatrati. Nazivao se predśednikom. prikazati / prikazivati. Imenski dio predikata s prelaznim semikopulativnim glagolima uvijek je u instrumentalu. ali se i razlikuju od njega po tome što ne gube svoje osnovno leksičko značenje. biti spreman i sl. nikako ne možemo preoblikovati u rečenicu *Komšija boravi prodavac. Dužni ste se odazvati pozivu. Smatraju ga varalicom. Imenski dio predikata s takvim semikopulativnim glagolima dolazi u nominativu ili u instrumentalu. *Komšija postoji prodavac ili sl. Polja će ostati pusta. „boraviti“ ili sl. držati. Semikopulativni glagoli slični su kopulativnome glagolu biti po tome što povezuju subjekat i imenski dio predikata. Voljni su da plate koliko tražimo. Semikopulativni predikat Semikopulativni predikat čini oblik nekoga od semikopulativnih glagola i imenski dio. a rečenicu s kopulativnim glagolom. ośetiti se / ośećati se. činiti / učiniti i sl.može razložiti na sastavnice biti kadar. Ne pravi se lud. vidi se po tome što navedenu rečenicu možemo preoblikovati u rečenicu Komšija boravi u Kotoru.

npr. i to i kopulativnome. Takav dopunski predikativ naziva se atributsko-priloškom odredbom. npr. I imenskom predikatu. Lejla je oprezna. ■ u obliku prijedloško-padežnoga izraza. i to u neodređenome vidu. mogu se dodati modalni ili fazni glagoli. Našli smo ga iscrpljena. Odlučio je da počne ozbiljno trenirati ili Nijesu mogli prestati da se optužuju. koji je kongruentan ili sa subjektom. npr. odnosno Počela se ośećati prevarenom. o kojem je dosad bilo riječi. S obzirom na to je li taj dio imenski ili glagolski. Takva imenica može biti: ■ kongruentna sa subjektom ili s objektom. ■ u instrumentalu (takva je upotreba instrumentala u crnogorskome standardnom jeziku arhaična). pa i takav predikat može biti višestrukosložen. može se dodati još koji modalni ili fazni glagol. Rjeđe imenski dopunski predikativ ima oblik imenice. Proširivanje predikata dopunskim predikativima Kad se predikatu koji ima oblik punoznačnoga glagola doda imenski ili glagolski dio. npr. Ośeća se prevarenom. takav se dio predikata naziva dopunskim predikativom. razlikuju se imenski i glagolski dopunski predikativ. ili s objektom. koji se sastoji od modalnoga ili faznoga glagola i punoznačnoga glagola u infinitivu/konstrukciji da + prezent. npr. Do proširivanja predikata dolazi ili tako što se osnovnome predikatu doda kakav imenski ili glagolski dio (dopunski predikativ) ili tako da se punoznačni glagol u službi predikata raščlani (dekomponuje) na sastavne djelove. npr. i semikopulativnome. Đevojkom je bila ćutljiva. jer se uvodi po predikatu i postaje njegov dio. Ležala je na plaži otvorenih usta. npr. PROŠIRIVANJE PREDIKATA Osim slaganja predikata. može se govoriti i o načinima proširivanja predikata. ■ u obliku besprijedloškoga genitiva koji zahtijeva atribut. Naime složenome glagolskom predikatu. Ana je ležala smirena. npr. i to na perifrazni glagol i imenski dio.VIŠESTRUKOSLOŽENI PREDIKAT I glagolski i imenski predikati mogu biti višestrukosloženi. Lejla mora biti oprezna. Nađoše ga u ranama. Imenski dopunski predikativ Imenski dopunski predikativ obično ima oblik pridjeva. npr. npr. koji je uvijek složen. Počeo je ozbiljno da trenira ili Prestali su se optuživati. npr. Našli su ga bijednika u brvnari. 262 SINTAKSA . Dugo se mučila jadnica.

Počeo je da gradi kuću postali nerazumni. Vrati se iz rata kao bogalj. Raščlanjeni (dekomponovani) predikat Raščlanjeni predikat vrsta je proširenoga predikata koja nastaje tako što se punoznačni glagol raščlani na perifrazni glagol i imenicu. npr. rečenice Još nijesu obavili śetvu pšenice. Posmatrao nas je nalaktivši se.predikat proširen imenskim dopunskim predikativom: Obično predaje skim predikativom: Nađoše ga iscrpljena stojeći . Glagolski prilog prošli. Završavamo pripreme za ljetovanje. zapovijediti i pogriješiti u rečenicama Još nijesu posijali pšenicu. Komandant naredi povlačenje. završavati. STRUKTURA PREDIKATA Glagolski predikat Imenski predikat . koja je obično glagolska i koja je često i izvedena od punoznačnoga glagola.složeni predikat: O svemu se može .višestrukosloženi predikat: Odlučio je . Glagolski prilog sadašnji. Reći . označava radnju koja prethodi radnji označenoj glagolom u predikatu. Privodimo kraju pripreme za ljetovanje. To je glupo .. Obično predaje stojeći ili Prolažahu kraj nas pjevušeći. Komandant izdade naređenje o povlačenju ili Već si na početku načinio pogrešku nastale raščlanjivanjem glagola posijati. Glagolski dopunski predikativ Glagolski dopunski predikativi mogu imati oblik glagolskoga priloga sadašnjeg (prolazeći) ili glagolskoga priloga prošlog (prošavši).kopulativni predikat: Mi smo samo ćemo odmah posmatrači. npr.višestrukosloženi predikat: Već se da počne ozbiljno trenirati počela ośećati prevarenom . Već si na početku pogriješio. Sumnjasmo u njihove dobre namjere.semikopulativni predikat: Vi ste razgovarati.predikat proširen glagolskim dopun. npr. Izražavasmo sumnju u njihove dobre namjere. Tako su npr.■ u obliku konstrukcije s rječcom kao. koji se tvori od svršenih glagola. jer se tvori od nesvršenih glagola. sumnjati.raščlanjeni (dekomponovani) predikat: Obavili su śetvu pšenice prema: Posijali su pšenicu GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 263 . Još se ośeća prevarenom .prosti predikat: Krećemo odmah. označava radnju koja je istovremena s radnjom označenom glagolom u predikatu.

preciznije. pa onda i glagolski pridjevi koji su u sastavu složenih glagolskih oblika kao što su perfekat ili potencijal. prodala je. Otac mu je učitelj. „što je podmetnuto pod nešto drugo“). ali slaganje predikata i subjekta u rodu nije nešto što se podrazumijeva jer rod nije svojstven glagolskim oblicima ili. Već se iz toga vidi da se subjekat shvatao kao svojevrsna podloga govorenja. što se vidi i po tome da se subjekat i predikat slažu u licu. prodalo bi). svojstven je samo nekim složenim glagolskim oblicima. svojstven prezentu (prodaje). koja znači „ono što leži pod čim“. Slaganje predikata i subjekta u licu i broju sasvim je očekivano jer su te kategorije svojstvene svakome ličnom glagolskom obliku u poziciji predikata. Ana nije došla. Prijedlog je bio odličan. Selo će biti pusto. mociju). broju i rodu. imperativu (prodaj) ni futuru (prodaće). npr. npr. kao predmet od kojega polazi neka radnja ili kao predmet koji pokreće radnju. Sela će biti pusta). ženskome (npr. kao oznaka za ono o čemu je riječ u rečenici. ■ pridjevi. Mikrofon je vaš.SUBJEKAT Naziv „subjekat“. Baš si dijete. no oblike roda. Knjiga nije moja. a to znači da je subjekat u muškome (npr. kao pokretač radnje. 264 SINTAKSA . ODNOS SUBJEKTA I PREDIKATA Kao član rečenične strukture subjekat je zavisan od predikata. imaju obavezno svi pridjevi. Selo će biti pusto) ili u množini (npr. ali je svojstven perfektu (prodao je. Marko se jutros javio. u broju (i predikat i subjekat su u jednini) i u rodu (i predikat i subjekat su u muškome rodu). Ana mi je prijateljica. ■ zamjenice. Ona nije normalna. Nije npr. prodalo je) i potencijalu (prodao bi. Dijete bi se rado igralo i sl. gramatička svojstva toga rečeničnog člana jesu rod i broj. Osim pomenutih složenih glagolskih oblika u službi predikata oznaku roda imaju i imenski djelovi predikata: ■ imenice. dolazi iz latinskoga jezika (od riječi subiectum. npr. Ona nije zdrava) ili srednjemu rodu (npr. GRAMATIČKA SVOJSTVA SUBJEKTA Budući da službu subjekta imaju prije svega imenske riječi. kao i naziv „predikat“. npr. u rečenici Komšija je prodao kuću subjekat komšija slaže s predikatom prodao je u licu (i predikat i subjekat su u trećem licu). Dijete je njihovo. Tako se npr. Dijete je njihovo). prodala bi. da je u jednini (npr. Komšija je prodao kuću). U tim oblicima međutim rod nije ni glagolska ni predikatska osobitost. i to oblike svih triju rodova (tzv.

taj stoji umjesto taj tip. ■ brojevi (brojevne imenice. dobijaju svojstva koja su inače karakteristična za imenice) riječi i oblici kojima nije svojstvena ni gramatička ni leksička predmetnost. Ako je veznik. Pobjeglo je petoro. To nećemo više trpjeti. npr. zbirni brojevi i brojevni pridjevi). Mrtvi ne govore.) Prema tome ako riječ u službi subjekta nema roda. Samo će prvi postati slavan. a predikat ima oblik koji je promjenljiv po rodu. Danas je prilog. npr. Ah je uzvik. npr. (Od toga se odstupa samo onda kad se uz takve riječi pretpostavljaju imenice u muškome rodu. Ispred je prijedlog. (Kad su u službi subjekta pridjevske riječi (taj. prvi umjesto prvi takmičar i sl. npr. U posebnim okolnostima u službi subjekta može se pojaviti bilo koja riječ. ovo „danas“. SUBJEKAT I RIJEČI BEZ RODA Kad službu subjekta vrše riječi koje nijesu promjenljive po rodu. tj. Prodajem je oblik prezenta itd. Ti si na redu. a predikata složeni glagolski oblici kojima je svojstven rod. Komšijom je instrumental. pa čak i bilo koji oblik riječi. ovo „ispred“. npr. ovo „ah“. jer one označavaju (gramatičku) predmetnost. Što se događa?. ovo „ako“. Sit gladnome ne vjeruje. koja se izražava rodom. Mnogo ljudi je došlo. Međutim službu subjekta mogu vršiti i druge imenske riječi: ■ zamjenice. taj predikat imaće oznaku srednjega roda. ■ poimeničeni pridjevi. mrtvi.) Osim toga u službi subjekta mogu biti: ■ neki vezani spojevi riječi. npr. npr. npr. npr. Sedam dana nije malo. stari umjesto stari ljudi. Nešto se mora preduzeti. Stari su iskusniji. stari. npr. sintaksički. U takvim slučajevima preko službe subjekta. brojem i padežom. dakle onim gramatičkim kategorijama koje su svojstvene i subjektu. Trojica nedostaju.SUBJEKAT I VRSTE RIJEČI Budući da se subjekat po značenju može odrediti kao predmet o kojem je riječ ili kao pokretač radnje označene predikatom. Biti oprezan nije uvijek pametno. Mnogo ljudi je došlo. one po pravilu zastupaju cijele atributske sintagme. Tako će biti i u drugim slučajevima u kojima su u službi subjekta riječi bez roda. Taj nije normalan. ti oblici imaju oznaku srednjega roda. prvi). „opredmećuju“ se (tj. ■ infinitiv. ovaj „ako“ ili ovaj „ah“ – kad se pretpostavlja ovaj veznik „ako“ ili ovaj uzvik „ah“. sit. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 265 . prirodno je da se u službi subjekta javljaju prije svega imenice. Neki od najboljih nijesu se pojavili na startu i sl.. Misliti znači postojati.

tj. pa se i one na neki način „nominativiziraju“ (što znači da bi bile u nominativu kad bi ga imale). ako. Knjigu piše kneže Vujadine. danas. ali je razlika očita ako te rečenice preoblikujemo tako da predikat bude u perfektu. Tako npr. Recite (vi) kako je bilo.) nemaju ni broja. a u službi je subjekta dobija oznaku nominativa. Śutra (ja) dolazim. Naime sve ono što se mijenja po padežima. za subjekat.SUBJEKAT I RIJEČI BEZ BROJA Nepromjenljive riječi u službi subjekta (npr. Tako npr. Množinska kongruentnost ne dolazi u obzir ni onda kad je značenjski izvjesno da je riječ o većem broju predmeta označenih riječju ili riječima koje su u službi subjekta. a izlišan je vrlo često. ako. npr. No što se tiče kongruentnosti s predikatom. Takvi predikati isključuju mogućnost uvođenja oznake za predmet o kojem je riječ. REČENICE BEZ SUBJEKTA Subjekat se u crnogorskome standardnom jeziku uglavnom izostavlja kad je izlišan. misliti i sl. lice prezenta duva). misliti i sl. To se događa ili zato što takva predmeta uopšte nema ili zato što je nepoznat ili zato što se. Tako su strukturirane sve one rečenice u kojima su u službi predikata bezlični glagolski oblici. da se subjekat nađe i u vokativu. mnogo. ne dolazi u obzir *Mnogo ljudi su došli iako na značenje množine upućuje i prilog mnogo i oblik genitiva množine ljúdī. Sniježi. ali se. Što (ti) činiš danas?. iz metričkih razloga. npr. 266 SINTAKSA . one se ponašaju kao riječi u jednini. kao što je rečeno. pogotovo u prvome i drugome licu. i u rečenici Danas duva vjetar i u rečenici Danas duva formalno je isti glagolski oblik (3. ne želi. a bezlični oblik dobija oznaku srednjega roda. ima slučajeva da između jedne i druge upotrebe uopšte nema formalne razlike. ispred. S tim u vezi treba posebno napomenuti da se isti glagoli često mogu upotrebljavati i u ličnim i u bezličnim oblicima. Osim toga već je bilo riječi o tome da se katkad događa. za riječi ili oblike koji nemaju padeža. Tada naime lični glagolski oblik dobija oznaku muškoga roda (Danas je duvao vjetar). Nadamo se (mi) boljemu. odnosno „ne smije“ imenovati. npr. npr. tj. Štoviše. Spava mu se i sl. u toj službi mogu naći riječi i oblici koji se ne mijenjaju ni po padežima (npr.). SUBJEKAT I NEPROMJENLJIVE RIJEČI Nešto slično može se reći i za riječi koje nijesu promjenljive. Ima međutim i rečenica u kojima subjekta ne samo da nema no ga ne može ni biti. Danas je duvalo. ispred. u usmenome narodnom pjesništvu. iz bilo kojih razloga.

subjekat može imati oblik lične zamjenice trećega lica (on. vojvoda. Kad je riječ o rodu i broju. ono. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 267 .KONGRUENCIJA SUBJEKTA I PREDIKATA Kao što je već rečeno. ona) ili može biti u nominativu imenske riječi. Kolege se nijesu javile. Piskaralo se opet javio). npr. vi). npr. a to znači da je predikat srednjega roda (npr. Kolega se nije javio (ne dolazi u obzir *Kolega se nije javila). zanovijetalo. Nešto se drugačije u poziciji subjekta ponašaju imenice koje su takođe po obliku ženskoga roda. ali su leksički i muškoga i ženskoga roda (tj. U jednini su kongruentne s predikatom muškoga roda. I one s predikatom mogu biti kongruentne ili po smislu. ona. Piskaralo se opet javilo). ti.. a to znači da predikat može biti muškoga roda (npr. Varalice su opet došle. Ako je predikat u prvome ili u drugome licu. rodu i broju. sluga. ako je predikat u trećem licu. subjekat ima oblik lične zamjenice prvoga ili drugoga lica (ja. pristalica. a leksički imenicama muškoga roda (označavaju osobe muškoga pola). pismonoša i sl. skitnica i sl. oni. U množini je predikat po pravilu samo srednjega roda. posebnim pravilima. a u množini se primarno slažu s predikatom ženskoga roda. subjekat je s predikatom kongruentan u licu. npr. one. mi. npr. osobito s normativnoga stanovišta. kukavica.. Traže te one tvrdice. U množini su takve imenice kongruentne s predikatima u ženskome rodu. često dolazi do kolebanja koja imaju izvorište u činjenici da se kongruentnost može temeljiti na podudaranju po obliku (gramatička kongruentnost) ili na podudaranju po smislu (semantička ili leksička kongruentnost). Traži te onaj tvrdica/Traži te ona tvrdica. koje označavaju u prvome redu osobe muškoga pola. npr. koje gramatički pripadaju imenicama ženskoga roda (imaju u nominativu jednine nastavak -a kao što ga imaju imenice ženskoga roda tipa žen-a). One su u jednini kongruentne s predikatom bilo muškoga bilo ženskoga roda (što može zavisiti i od toga označavaju li se tim imenicama osobe muškoga ili osobe ženskoga pola). Varalica je opet došao/Varalica je opet došla. Piskarala su se opet javila. varalica. Takve imenice imaju različitu kongruentnost u jednini i u množini. Zato se kongruentnost subjekta i predikata po rodu i broju uređuje. brundalo i sl. trčkaralo. npr. označavaju osobe i muškoga i ženskoga pola). tvrdica. Sličnih kolebanja u kongruentnosti po rodu ima i onda kad se u službi subjekta nađu imenice srednjega roda sa sufiksom -l(o) tipa piskaralo. njuškalo. KONGRUENTNOST PO RODU U kongruentnosti po rodu kolebaju se ponajprije imenice tipa kolega. ili po gramatičkim svojstvima.

Perje je svuda lećelo. granje. kao jedna cjelina.. npr. dvanaestoro i sl. Lišće je opalo. lišće i sl. Ona najviše dolaze do izražaja onda kad su u službi subjekta zbirne imenice. npr. brojiva. npr. kolektivna. i to zato što zbirne imenice nemaju zapravo ni obilježja jednine ni obilježja množine. oboje. koja nije pojedinačna. braća.).KONGRUENTNOST PO BROJU Sličnim razlozima uslovljena su i kolebanja u kongruentnosti po broju. Obojica su se javila. npr. momčad. u službi subjekta kongruentne su s predikatom srednjega roda u jednini. Sela su nemirna). pojedinačna množina) prema lišće (zbirna. ženi.. čeljad i sl. npr. npr. sedmoro. paščad. obojica. gospoda i vlastela.. Slično se ponašaju i brojevne imenice tipa dvojica. nebrojiva množina).. listovi (brojiva. Zbirna množina dakle pretpostavlja više predmeta. đeci. – kao žena. Došla su im unučad. nego su rezultat svojevrsne neutralizacije suprotnosti po broju ili. koje su po obliku imenice srednjega roda u jednini. kongruentne su s predikatom koji je takođe srednjega roda u jednini. tri čovjeka ili četiri sela. ali se oni predočavaju (konceptualiziraju) kao jedan skup. drugačije rečeno. Nije bitno drugačije ni onda kad se u službi subjekta nađu vezani spojevi riječi sastavljeni od promjenljivih glavnih brojeva i imenica muškoga ili srednjega roda tipa dva prijatelja. braća. perje i sl. npr. 268 SINTAKSA . oba grada. koje se mijenjaju kao imenice ženskoga roda u jednini (đeca. Zbirne imenice đeca. i to u posebnome tipu množine. nego nebrojiva. zbirna. Dvoje je nekud odlutalo. telad.. Dva prijatelja nijesu mogla dalje. troje i brojevne imenice tipa petoro. Zato se i kongruentnost subjekta i predikata s obzirom na broj kod takvih imenica uređuje posebnim pravilima. a po značenju u množini. trojica. ponašaju se kao imenice srednjega roda u množini. unučad.. cvijeće. Đeca su nemirna. tj. Gospoda su umišljena (imenica đeca kongruentna je dakle s predikatom kao što bi bila kongruentna imenica sela – upor. trnje. imaju semantičku kongruentnost. đece. Razlika između brojive i zbirne množine najvidljivija je kod onih imenica koje imaju i brojivu i zbirnu množinu. one su po obliku u jednini. žene. Petoro je nestalo. Zbirne imenice tipa paščad. šestorica i sl. Zbirne imenice tipa lišće. Četiri su sela spaljena. Brojevne imenice tipa dvoje. I oni se naime prema predikatu ponašaju kao da su imenice srednjega roda u množini. npr.. slažu se s predikatom kao da je riječ o imenicama srednjega roda u množini.

predmet u vezi s kojim se ta radnja vrši. Uza subjekte različita roda u množini predikat je onoga roda kojega je bliži (ili najbliži. nasuprot čemu drugome“). a ostala dva na subjekte u množini: 1. Zaboravljena su brda i doline. „što je stavljeno nasuprot postavljenome. Presušile su rijeke. 6. npr. Zaboravljene su doline i brda. Pod njim se naime može podrazumijevati i predmet koji ne mora biti član rečenične strukture. Komšija i Ana otišli su ranije. Naziv „dopuna“ ima nešto šire značenje. npr. Presušila su jezera. npr. Subjekti ženskoga roda slažu se s predikatom istoga roda u množini. npr. drugi predmet. Sunce i ljeto još nijesu stigli (ne dolazi u obzir *Sunce i ljeto još nijesu stigla). npr. 5. Riječ je o članu rečenične strukture koji „stoji nasuprot subjektu“ i označava u toj strukturi tzv. Ana i njezina prijateljica otišle su na ples. npr. izvori i rijeke. koja znači „ono što je pred čime“. jezera i izvori. 3. Prva četiri odnose se na subjekte u jednini. Onđe su bile majke i šćeri. koji nema službu predikata. Sastali su se đaci i profesori. Subjekti srednjega roda slažu se (i to isključivo!) s predikatom muškoga roda u množini. 4. Opušćela su sela i polja. ako ih je više od dva) subjekat. Subjekti muškoga roda slažu se s predikatom istoga roda u množini. a pod objektom predmet koji biva zahvaćen glagolskom radnjom. Subjekti istoga roda u množini slažu se s predikatima istoga roda u množini. jer subjekti mogu biti različita roda i broja. Tako u rečenici Prodavši kuću. Pritom se pod prvim predmetom podrazumijeva subjekat kao predmet o kojem je u rečenici riječ. Subjekti različita roda slažu se s predikatom muškoga roda u množini. Vo i tele mirno su pasli. Majka i dijete dobro su se ośećali. komšija je preselio u stan oblik kuću dopuna je glagolskome prilogu prošlom (prodavši). Presušili su izvori. Marko i Ivan dolaze śutra. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 269 . Srušeni su gradovi i sela.KONGRUENTNOST VIŠEČLANOGA SUBJEKTA S PREDIKATOM Složene rečenice ili niz rečenica s različitim subjektima često se ostvaruju i kao jedna rečenica s više subjekata. npr. jezera i rijeke. OBJEKAT I naziv „objekat“ potiče iz latinskoga jezika (od riječi obiectum. Komšija i njegov sin otputovali su jutros rano. „što je izloženo“. Srušena su sela i gradovi. 2. Tih pravila ima šest. U takvim slučajevima važe posebna pravila o kongruentnosti subjekata s predikatom. pa se javljaju kolebanja.

Đeca beru jabuke. tj. nazivaju se prelaznim glagolima. brati i popravljati. Prelazni glagoli naime obično označavaju uopštene (apstraktne) radnje. To je razlog što rečenice tipa Komšija prodaje kuću. Komšija prodaje. redovno je zamjenljiv akuzativom. dakle oni koji predodređuju takav objekat u akuzativu. Osim toga dopunom se mogu smatrati i neki elementi rečenične strukture koji ne označavaju predmet uključen u radnju. npr. pa je bez predmeta koji je uključen u radnju i sama radnja nedovoljno konkretna. Ne ośeća nikakav miris. i to u dionome ili u slovenskome genitivu. Zato su pravi objekti često i obavezni. Objekti toga tipa u načelu označavaju predmete koji su direktno uključeni u glagolsku radnju i bez kojih često nema ni same radnje. a i u onim slučajevima kad nije u akuzativu. imenice koje i ne označavaju pojedinačne predmete. priloške dopune kakve susrijećemo u rečenicama tipa Komšija stanuje na kraju grada. npr. Naime katkad pravi objekat može biti i u genitivu. Imate li vodu?.Isto tako dopunom se smatra i zavisna sastavnica (tagmem) dopunskih spojeva riječi koji su rezultat rekcije. Ne gledao dan! 270 SINTAKSA . Misli se posebno na tzv. Takvi glagoli. nego o dijelu predmeta. Dioni genitiv umjesto akuzativa može se upotrijebiti kad nije riječ o cjelovitom predmetu. npr. Kupila je cukra. Dodajte mi hljeb. DIREKTNI) OBJEKAT Kao što pokazuju navedeni primjeri s glagolima prodavati. Dodajte mi hljeba. upor. pravi objekat načelno je u akuzativu. nego materije. Ne gledao dana! U svim navedenim primjerima (i s dionim i sa slovenskim genitivom) genitivi su zamjenljivi akuzativima (u istome ili sličnome značenju). Tako je u rečenici Komšija je prodao kuću akuzativ kuću predodređen glagolom prodati. Obućar popravlja cipele ne mogu biti bez objekta. PRAVI (BLIŽI. Kupila je cukar. Ne ośeća nikakva mirisa. Bez njega su naime takve rečenice nedovoljno informativne. neispustivi članovi rečenične strukture. Đeca beru. To znači da je oblik objekta (padež) predodređen samim glagolom. GRAMATIČKA SVOJSTVA OBJEKTA U rečeničnu strukturu objekat se uvrštava po gramatičkim i leksičkim svojstvima glagola u predikatu i povezuje se s predikatom jakom rekcijom. Imate li vode? Slovenski genitiv dolazi kao pravi objekat umjesto akuzativa u odričnim rečenicama. a objekti uz takve glagole pravim ili bližim (direktnim) objektima. no okolnosti u kojima se događa radnja predikata. Obućar popravlja. što ponajprije važi za gradivne imenice.

i bliži i dalji. brati i popravljati izbor mogućih objekata vrlo širok (npr. mogu se međusobno razlikovati po stepenu obaveznosti. manje je i obavezan).). GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 271 . kojima se ona namjenjuje. rečenici Dodajte mi hljeba može biti svojstvena neodređenost. direktno uključeni oni kojima se zahvaljuje. brati jabuke/šljive/orahe/cvijeće/koštanje i sl. Uživa u brzoj vožnji. uz navedene glagole tipa prodavati. To se događa zato što je uz glagole uopštenijega značenja izbor različitih objekata širi. pa je na neki način već unaprijed sadržan u samome glagolu. Pritom važi opšte pravilo: pojava objekta obaveznija je što je značenje glagola uopštenije (apstraktnije) i. koji učestvuju u samoj radnji ili mijenjaju njezinu prirodu. gotovo je svediv na jedan (na „pjesmu“ i „zemlju“). u vezi s kojima se vrši. INDIREKTNI) OBJEKAT Nepravi objekat stoji u ostalim kosim padežima (uključujući i akuzativ). npr. Štoviše. a u samu radnju neprelaznoga glagola zahvaljivati nijesu. a rečenici Dodajte mi hljeb određenost. obrnuto.(Kad se izboru akuzativa ili genitiva u takvim konstrukcijama pridružuje razlika u značenju. Uz glagole konkretnijega značenja izbor objekata po pravilu je sasvim ograničen ili čak svediv na jedan. Drugim riječima. ali to ne mora biti predmet na kojem se vrši glagolska radnja. I nepravi objekat označava predmet zahvaćen glagolskom radnjom. nego predmete na koje se radnja odnosi. Tako u navedenome primjeru Zahvaljujemo svim dobročiniteljima nepravi objekat (svim dobročiniteljima) ne označava predmete (u ovome slučaju osobe) koji su direktno uključeni u radnju glagola zahvaljivati. koji mogu biti besprijedloški. ili bar ne moraju biti.. no predmet u vezi s kojim se ta radnja vrši. STEPEN OBAVEZNOSTI OBJEKTA Objekti. pa je odabrani objekat manje i informativan (a što je manje informativan. ali i o kontekstu ili situaciji u kojima se odvija radnja. ili prijedloški. pa je informacija o takvu objektu često izlišna (redundantna). radnja prelaznoga glagola prodavati nezamisliva je bez onoga što se prodaje. pa npr. U prvome slučaju riječ je o dijelu materije. pa je i pojava objekta informativnija. uz glagole tipa pjevati ili kopati objekta uopšte ne mora biti. odnosno Kopa prije podne ili Kopa u bašti. Tako je npr. npr. npr. bez kojega te radnje nema.) NEPRAVI (DALJI. Zahvaljujemo svim dobročiniteljima. popravljati cipele/televizor/kuću/mašinu/bicikl/kućne aparate/tekst i sl. a u drugome se može podrazumijevati da je riječ o određenome parčetu hljeba koje se nalazi na stolu pred učesnicima govornoga čina. prodavati kuću/voće/povrće/knjige/građevinski materijal/ maglu i sl.. onda je ona u prvome redu vezana za kategoriju određenosti. Pjeva već tri godine ili Pjeva po barovima. koji je zavisan najviše od prirode radnje koja se označava glagolom. pojava objekta manje je obavezna što je značenje glagola konkretnije. jer je izbor mogućih objekata uži. S druge strane.

272 SINTAKSA . za koje u načelu nije potreban nikakav predmet. To pogotovo važi za eventualne odgovore na pitanja Kad je Ana pisala molbu?.. izostanak objekta glagolu često daje kvalitativno značenje. što znači da ima i rečenica u kojima objekta nema niti ga može biti.što bi bilo ležano“ ili onoga .. U prvome slučaju taj će glagol značiti „baviti se (npr. npr. a kod glagola sa značenjem kretanja aktivnost se svodi na kretanje vršioca. onda je objekat neizostavljiv (odgovor će biti: Ana je pisala molbu. iskaz Ana je pisala molbu odgovor na pitanje Što je Ana pisala?. śeđeti. Pisala je prošle neđelje ili Pisala je u sekretarijatu. stajati. OBJEKAT I INFORMATIVNA STRUKTURA ISKAZA Na nivou iskaza pojava ili izostanak objekta mogu biti uslovljeni i kontekstom. objekat može biti izlišan (odgovor može biti Ana je pisala ili samo Ana). značenje koje vršioca radnje kvalifikuje (ili ne kvalifikuje) za vršenje te radnje. odnosno stvarnom govornom situacijom. u kojima je informativno središte usmjereno na okolnosti (mjesto ili vrijeme) u kojima se odvijala radnja. Takvi su npr. lutati i sl.OBJEKAT I ZNAČENJE GLAGOLA S obzirom na to dolaze li s objektom ili bez njega. Pisala je molbu ili samo Molbu). REČENICE BEZ OBJEKTA Veliki broj glagola uopšte ne otvara mjesto objektu. pa onda i bez predmeta koji bi bio uključen u aktivnost. Glagoli stanja označavaju radnje bez aktivnosti vršioca. To znači da mogu biti u vezi s informativnom strukturom iskaza. Prodavati i popravljati nije dakle ni zamislivo bez onoga što se prodaje ili popravlja. Tako npr. glagoli se mogu razlikovati i po značenju. Đe je Ana pisala molbu? i sl. značenje glagola pisati u rečenici On piše razlikovati (ili će se bar moći razlikovati) od značenja istoga glagola u rečenici On piše molbu. a ne na predmet radnje. „biti novinar“ i sl. ići. Ako je npr. tj. a u drugome će imati konkretno značenje. Ako je međutim riječ o odgovoru na pitanje Ko je pisao molbu?. glagoli ležati.. profesionalno) pisanjem“ ili „biti pisac“. Prema tome radnja glagola kao što su prodavati ili popravljati nije ni zamisliva bez predmeta koji bi se prodavali ili popravljali. „obraćati se nekome pismeno“. a onoga .što bi bilo iđeno“ nema niti može biti. mirovati. koračati. putovati. pa u odgovorima takođe neće biti objekta.. a radnja glagola ležati ili koračati isključuje predmet koji bi bio dio radnje. To su prije svega glagoli stanja i glagoli koji znače kretanje. Tako će se npr. Takvi su svi oni glagoli koji označavaju radnje što se ne odvijaju na predmetu ni u vezi s predmetom. npr.

npr. Vesele se čestitkama. npr. Ne razumijem se u klasičnu muziku. ■ u akuzativu: Komšija prodaje kuću. Najeo se bunike. ■ u instrumentalu. npr. (Rečenice tipa Učio nas je matematiku. ■ u akuzativu. Zaprijetili su mu zatvorom. Što mu se dogodilo?. npr. ■ u dativu. npr. osim lokativa koji ne može ni dolaziti bez prijedloga). a drugi nepravi. Tada je obično jedan objekat pravi. Takvi objekti nazivaju se prijedloškima. to i nešto opravdanije je opisivati kao neprave jer bi se inače moralo pretpostaviti da ima pravih objekata različita tipa (što GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 273 . Uhvatili su ih (A) u krađi (L). Nijesmo ni sanjali o takvome uspjehu. Sliježe ramenima. Rado pomaže svima. ■ u dativu. npr. Budući da je riječ o objektima različita tipa. npr. Ljude (A) je teško osloboditi straha (G). Odustao je od kandidature. Objekti mogu imati i oblike prijedloško-padežnih izraza. npr. Učio nas (A) je matematiku (A). To vas nijesam pitao ili Nešto bih te molio katkad se opisuju kao rečenice s dvama pravim objektima. npr. npr. a nepravi može biti: ■ u genitivu. ■ u dativu. Ne šćedoše sarađivati s nama. Nešto sam te pitao. ■ u akuzativu (kao i pravi objekat). ■ u instrumentalu: Trguju svačim. ■ u lokativu. ■ u instrumentalu. Komšija se odrekao kuće. objekte matematiku. Oslobodite se nepotrebnih stvari. 1zdala je sobu (A) dvjema studentkinjama (D). u rečenici se može pojaviti i više objekata. Poslužili su nas (A) njeguškim sirom (I). npr. REČENICE S VIŠE OBJEKATA Kako radnje označene glagolima mogu uključivati i više predmeta. Oni mogu biti: ■ u genitivu. Odnosi se prema njoj pokroviteljski. ■ u lokativu. Mogu dakle biti: ■ u genitivu. npr. Pravi objekat uvijek je u akuzativu. Đeca beru jabuke.OBLICI OBJEKTA Po obliku objekti mogu biti u svim kosim padežima bez prijedloga (naravno.

Treba razgovarati s partnerima (I) o svim tim pitanjima (L) itd. pa i bez obzira na to sadrži li rečenica uopšte glagol ili ne sadrži. Uči nas. npr. Da je tako. upor. te da nepravi objekat u akuzativu taj glagol ima samo u drugome značenju. Bilo bi dakle: Uči nas (pravi objekat) matematiku (nepravi objekat). i uz glagole stanja. dativom. Prošle neđelje je 274 SINTAKSA . Otputovala je prošle neđelje. Rastali su se prošle neđelje. to i nešto moguće je zamijeniti i kakvim drugim oblikom. npr. Zahvalite im (D) za brigu (A). PRILOŠKA ODREDBA Priloška odredba (adverbijal) neobavezni je (fakultativni) član rečenične strukture kojem mjesto u rečenici otvara predikat i kojim se označavaju različite okolnosti u kojima se vrši radnja glagola u službi predikata. Učio nas je matematici. ■ u dativu i prijedloškom akuzativu. hoće li priloška odredba biti uvrštena u rečeničnu strukturu ili neće. odnosno različite okolnosti događanja o kojima se saopštava rečenicom. Zaprijetili su im (D) otkazom (I).bi bilo metodološki problematično). Učim matematiku. To znači da se ona načelno može uvrstiti u rečeničnu strukturu bez obzira na glagol koji se javlja u službi predikata. po njegovim leksičko-gramatičkim svojstvima. ili znači „činiti da neko drugi stiče znanje“. npr. npr. ima različite prave objekte s obzirom na to znači li „sticati znanje“. npr. koji mogu biti: ■ u dativu i instrumentalu. npr. „poučavati“. i uz neprelazne glagole. npr. što inače ne važi za pravi objekat. jer se umjesto Učim matematiku ne može nikako reći *Učim matematici niti se umjesto Uči nas ikako može reći *Uči nama. ■ u prijedloškom instrumentalu i lokativu.) Uz neke (neprelazne) glagole mogu se naći i po dva različita neprava objekta. Zato priloška odredba može dolaziti i uz prelazne glagole u službi predikata. Budući da je priloška odredba u sličnom odnosu s predikatom kao i objekat. Drugim riječima. zavisi prije svega od sadržaja rečenice. npr. potvrđuje i činjenica da glagol učiti npr. Osim toga objekte tipa matematiku. a priloška odredba po predikatu. npr. PRILOŠKA ODREDBA I OBJEKAT Između priloške odredbe i objekta ima više razlika: Objekat se u rečenicu uvrštava po glagolu koji je u službi predikata. i uz glagole sa značenjem kretanja. Komšija je prodao kuću prošle neđelje. Samo su nam (D) smetali u poslu (L). npr. dobro ju je odrediti s obzirom na ono po čemu se razlikuje od objekta. ■ u dativu i lokativu. npr.

Zato se ono što je rečeno objektom ne može reći drugačije. ima i objekata koji nijesu obavezni. a da rečenica i dalje bude informativno potpuna. razlike s obzirom na prirodu same radnje. prebivati. Pišemo po podne. kao što je rečeno pri razmatranju stepena obaveznosti objekta. koji inače zahtijeva pravi objekat u akuzativu. a da rečenica bude i dalje informativno potpuna. Kad su u službi predikata glagoli koji označavaju provođenje određenoga vremena (obično dužega) na kakvu mjestu. u rečenici Komšija je prošle neđelje prodao kuću ne može ispuštiti objekat. nego je manje ili više spoljna okolnost u kojoj se vrši radnja. Pišemo ujutro. u rečenici Pjeva već tri godine uopšte nema objekta.spavao kod prijatelja. Ono pak što je rečeno priloškom odredbom može se prepričati (parafrazirati). Tako prilošku odredbu na kraju ulice u rečenici Komšija je stanovao na kraju ulice ne možemo izostaviti. Rečeno ipak ne znači da je objekat uvijek obavezan niti da je priloška odredba uvijek neobavezna. Prošle neđelje stalno magla. Pišemo kod kuće. boraviti. Pišemo uredno. upor. Komšija je prodao kuću. Naime objekat. unaprijed određen oblik. Naime. *Pišemo pismima. može se ispuštiti. npr. a da ne prekidamo i sl. Pišemo bez prekida nema. No umjesto Pišemo kod kuće ili Pišemo bez prekida možemo reći Pišemo doma. Objektu je naime. I treća je razlika između objekta i priloške odredbe u direktnoj vezi s prvom razlikom. Pišemo ne prekidajući. reći i na drugi način. Osim uticaja na obaveznost ili neoGRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 275 . upor. Tako npr. Tako se umjesto Pišemo pisma ne može reći npr. Pišemo. *Pišemo oko pisama. Ni priloška odredba nije uvijek neobavezna. Priloška odredba. Pišemo u (svojoj) kući. Takvi primjeri ipak pokazuju da priroda i status priloške odredbe mogu biti zavisni i od prirode glagola koji su u službi predikata. živjeti. stanovati. Tako se npr. onda je i priloška odredba obavezna. a priloškoj odredbi nije. Pišemo neprekidno. popravljati cipele i popravljati tekst dvije su sasvim različite radnje). odnosno ne mora biti. Komšija je stanovao. jer se u rečeničnu strukturu uvodi po glagolu. Nasuprot tome priloška odredba ne postaje sastavni dio same radnje. što zavisi od konkretnosti ili uopštenosti radnje koja se označava glagolom. Komšija je prošle neđelje prodao. upor. postaje i sastavni dio radnje koju taj glagol označava (npr. ali i u iskazima u kojima se uopšte ne javljaju glagolski oblici. npr. uprkos tome što je u poziciji predikata prelazni glagol. jer se u rečeničnu strukturu uvodi po gramatičkim i leksičkim svojstvima glagola. Druga razlika između objekta i priloške odredbe jeste direktna posljedica prve. a priloška odredba načelno neobavezan (fakultativan) član. Tako npr. *Pišemo po pismima i sl. između rečenica Pišemo u školi. naprotiv. Četvrta razlika između objekta i priloške odredbe sastoji se u tome što je objekat načelno obavezan član rečenične strukture.

Otputovala je u pratnji koleginica i sl. a uz glagole stanja oblici instrumentala. no je npr. Tako će npr. Tako bi se npr. u rečenici Postigao je to velikom borbenošću rečenični član velikom borbenošću mogao interpretirati i kao objekat (u tome slučaju rečenica bi bila odgovor na pitanje Čime je to postigao? – velika borbenost bila bi. Ima i slučajeva. Izišli smo pred školu. a u rečenicama Kupali su se cijelo ljeto ili Otputovala je s koleginicama u službi priloške odredbe. Bili smo u šumi ili Stajali su na ulici. Kupali su se cijeloga ljeta. Često boravi među ljudima. a s glagolima stanja u lokativu. a priloške odredbe mogu. vidi se po tome što se objekti ne mogu parafrazirati (ne može se reći npr. Ako je naime bratu objekat (tj. kupac kuće. vlasnik kuće. Isti oblik ili isti spoj riječi može u jednome tipu rečenice služiti kao objekat. u njegovo ime. pred. Stajali su za kućom. ali i tako da bude priloška odredba. Stavi knjigu pod klupu. *Izgubili su cijelog ljeta. dakle predmet radnje glagola postići). drugim riječima. nije kupac kuće. Slično tome u priloškim odredbama koje imaju oblik prijedloško-padežnih izraza s prijedlozima za. ako je komšijin brat kupac). Idemo u šumu ili Izašli su na ulicu. Da je zaista tako. da uključuje i jedno i drugo). rečenica Komšija je prodao kuću bratu može interpretirati i tako da oblik bratu bude objekat. Zašli su za kuću. Stalno śedi nad knjigom. sredstvo. npr.). npr.. U drugome slučaju brat nije predmet. To će takođe potvrditi (ne)mogućnost parafraze. Knjige su se nalazile pod klupom. đe se u istoj rečenici oblik ili spoj riječi može interpretirati i kao objekat i kao priloška odredba (tj. U prvome slučaju brat je uključen u samu radnju prodaje.baveznost izbor glagola za službu predikata može u nekim slučajevima uticati i na izbor oblika priloške odredbe. Nagnuo se nad knjigu. onda se ne može reći Komšija je prodao kuću za brata ili umjesto brata ili u bratovo ime i sl. nad. on je „predmet uključen u prodaju“. npr. Tako se npr. *Sastala se u pratnji koleginica i sl. posebno vezanih za konstrukcije s instrumentalom. pod i među uz glagole sa značenjem kretanja dolaziće oblici akuzativa. npr. Otiđite među ljude. a komšija prodaje kuću (nekome trećem) umjesto njega. u rečenicama Izgubili su cijelo ljeto (na pripreme) ili Sastala se s koleginicama djelovi cijelo ljeto i s koleginicama biti u službi objekata. ali i kao priloška odredba (u tome slučaju rečenica bi odgovarala na pitanje Kako je 276 SINTAKSA . Odmarali su se pred školom. *Izgubili su tokom cijelog ljeta ili *Sastala se u društvu koleginica. a upravo su takve parafraze moguće ako je oblik bratu priloška odredba. što takođe zavisi u prvome redu od prirode glagola u službi predikata. Kupali su se tokom cijeloga ljeta ili Otputovala je u društvu koleginica. npr. U vezi s odnosom između objekta i priloške odredbe katkad se može govoriti i o dvoznačnosti. a u drugome kao priloška odredba. tj. Tako će npr. uz glagole kretanja u službi priloških odredaba koje imaju oblik prijedloško-padežnih izraza s prijedlozima u ili na dolaziti imenske riječi u akuzativu.

Odande svi počinju. npr. Među prilozima u službi priloških odredaba mjesta osobito su česti zamjenički prilozi. Mogu ga označavati tako da uspostavljaju odnos prema kategoriji lica. npr. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 277 . dopuštanja. uslova. Dođite ovamo. U službi priloške odredbe mjesta mogu biti i drugi prilozi. Priloška odredba mjesta Priloškom odredbom mjesta označava se prostor na kojem se ili u vezi s kojim se odvija radnja označena predikatom. a rjeđe ostale – priloške odredbe uzroka. Onđe će se sve odvijati. količine. VRSTE PRILOŠKIH ODREDABA Među priloškim odredbama najčešće su priloške odredbe mjesta. Treba skrenuti ulijevo. Tamo više ne zalaze. Gore je rjeđi vazduh. društva. upor. Śede pod orahom. npr. Oni mogu označavati prostor na dva načina: 1. npr. Ovuda su prošli. npr. Negđe sam ga već vidio. Svugđe smo ih tražili. Dugo smo šetali ulicama. npr. posljedice. Krenuli su odatle. Nikud se ne može. ■ koji označavaju prostor u blizini sagovornika. Dotle još ne dođosmo. 2. Nigđe ga nema. Ovđe nema mjesta. Onamo više ne lete. Svuda ima čudaka. S obzirom na to prema kojem se licu uspostavlja odnos razlikuju se mjesni prilozi: ■ koji označavaju prostor u blizini govornika. Otišli su kući.postigao? – bila bi dakle riječ o okolnosti u kojoj se odvija radnja glagola postići. Srio sam ga na stanici.). Nazad se više ne može. ■ koji označavaju prostor udaljen i od govornika i od sagovornika. vremena i načina. Svukud ima rastinja. Vani pada kiša. Otud se niko ne javlja. Ostali zamjenički prilozi u službi priloških odredaba mjesta označavaju neodređen prostor i nazivaju se neodređenim zamjeničkim prilozima. Nijesmo ni prošli onuda. Otišao je nekud. Donde vodi putljaga. Škola je blizu. U službi priloške odredbe mjesta mogu biti i brojni padežni oblici i prijedloško-padežni izrazi. Odonud mnogi dolaze. o načinu vršenja te radnje. namjere. Postigao je to teško ili lako ili sl. Dolazili su dovde. Tu se ne može razgovarati. Tuda se ne ide. odnosno prema učesnicima govornoga čina. Vozimo kroz maglu. Prostor se može označavati mjesnim prilozima te padežnim oblicima ili prijedloško-padežnim izrazima. Odavde se ništa ne vidi. Trči preko igrališta.

Bio je umoran od vožnje. Doći će u neđelju. Došli su po robu. Teško je bez novca. Ostali su do jutra. npr. 278 SINTAKSA . Povikao je jakim glasom.Priloška odredba vremena Priloška odredba vremena. Javićemo se śutra. npr. ■ padežni oblici i prijedloško-padežni izrazi. Sastali su se povodom praznika. Došli smo baš zato. Službu priloške odredbe načina vrše: ■ načinski prilozi. ■ namjere (svrhe). Slušala ga je oborene glave. Zadržan je u bolnici radi pregleda. Ostale priloške odredbe Osim priloških odredaba mjesta. npr. Te godine bilo je posebno teško. Spomeni ih sve poimenice. U slučaju rata sve će propasti. I pored dobrih veza ostao je bez posla. Jutros sam zakasnio. Prima utorkom. Sa zimom dođe i snijeg. Nijeste se javili zbog toga. Tužno je sve to gledati. Otišli smo za svojim poslom. Pričao je kroz suze. Molili su za spas njegove duše. vremena i načina mogu se izdvojiti još priloške odredbe: ■ uzroka. Nadirali su u masama. Svako veče izlazi u grad. Priloška odredba načina Priloškom odredbom načina obilježava se okolnost koja utiče ili je na drugi način povezana s kakvoćom radnje označene predikatom. Katkad je bolje ćutati. kojom se određuje vrijeme odvijanja radnje obilježene predikatom. npr. Gledali su nas preko nosa. Nekako ćemo se snaći. Glasno se nasmijala. npr. Nikad se ne treba predavati. Uskoro će se i oni pojaviti. npr. Rado ju je poslušao. Sad nije vrijeme za to. Naučio je napamet. npr. Uz takvo zalaganje svako bi uspio. Ne govorite uglas. Nastavili su s poslom uprkos nevremenu. Potonji smo ih put pośetili o Uskrsu. ■ posljedice. Nekad sve bijaše drukčije. Čestitajte im na pobjedi. Smijali smo se do suza. npr. označava se: ■ vremenskim prilozima. npr. ■ padežnim oblicima ili prijedloško-padežnim izrazima. Tako je već bolje. ■ uslova. Posvađali su se bez razloga. Odveden je pod stražom. Danas je najteže penzionerima. ■ dopuštanja.

no i: GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 279 . koja znači „ono što se pridijeva“. Isto tako i apozicija može biti uvrštena uza svaku imenicu. To znači da može biti uvršten i uz imenicu u službi (nekongruentnoga) atributa. pridodaje imenskoj riječi da bi je po čemu odredila (prije svega po svojstvu). Išla je s nama na tenis. nego nesamostalni. Štoviše. ■ i uz prilošku odredbu. npr. zbog toga. npr. To je dakle riječ koja se pridijeva. Komšijina je kuća prodata. razlikuju se kongruentni i nekongruentni atribut. „što je priđeveno“. da se u rečeničnu strukturu ne uvrštavaju direktno. tj. atribut može biti uvršten uz imenicu bez obzira na to đe se ona u rečeničnoj strukturi javlja. npr. To se vidi i po tome što atribut može biti uvršten: ■ i uz (imenski) predikat. pa tako i uz imenicu u službi (nekongruentnoga) atributa. subjekta. Previše su usporili itd. Komšija ima kuću od bijeloga kamena.) NESAMOSTALNI ČLANOVI REČENIČNE STRUKTURE Atribut i apozicija bitno se razlikuju od predikata. no preko osnovnih članova. samostalni članovi rečenične strukture. uprkos tome i sl. npr. te uz apoziciju. broju i padežu. Ko je kupio kuću našega komšije Petra? ATRIBUT Naziv „atribut“ dolazi od latinske riječi attributum. Komšijina kuća nije prodata. ■ i uz subjekat. Ono je komšijina kuća. Mnogo ih je zadužila. Naš komšija Petar prodaje kuću. npr. npr. služe (i) kao konektori. zato. ■ količine. Oni su stajali uz nas. koja je po svojoj prirodi kongruentna s imenskom riječju uz koju stoji. „što je pridodato čemu drugom“. objekta i priloške odredbe po tome što nijesu osnovni. npr. npr. (Priloške odredbe zamjeničkoga tipa. Ko je kupio komšijinu kuću?. npr. Zavisno od toga kakvim se riječima označava. npr. Śedi s društvom u kafani.■ društva. ■ i uz objekat. Svi su se skupili u komšijinoj kući. To znači da su to članovi rečeničnih članova. npr. To znači da službu kongruentnoga atributa može imati ne samo pridjev. slaže se s njom u rodu. Kongruentni atribut Kongruentnim atributom naziva se atribut izražen pridjevskom riječju. tj.

Višečlani kongruentni atributi Uz jednu imensku riječ može stajati i više kongruentnih atributa. Imao je ružan. npr. npr. Komšija je prodao dvije kuće. npr. razlikuju se: ■ kvalitativni atribut.■ pridjevska zamjenica. ■ redni broj. I ona je nekakva studentkinja. To je rezultat naporna rada. To su naši problemi. koji se obično izriču različitim pridjevskim riječima. Kupila je šarenu haljinu. Komšija ima dobru kuću. a u rečenici (2) Objavljeno je novo. prošireno izdanje te knjige atribut novo odnosi se (kao i atribut prošireno) na imenicu izdanje. onda oni mogu imati podjednak značenjski opseg (pa se u tekstu odvajaju zarezima). koji određuje imenicu po količini (kvantitetu). Jedna lasta ne čini proljeće. npr. onda oni koji su izrečeni rednim brojevima. npr. S obzirom na značenjski opseg skupovi riječi s dvama ili s više kongruentnih atributa mogu biti i dvoznačni. npr. Susrijeće se s mnogim strancima. ili različit značenjski opseg (pa se ne odvajaju zarezima). pa se zato atributi odvajaju zarezima. koji određuje imenicu po kvalitetu. u rečenici (1) Objavljeno je i novo prošireno izdanje te knjige atribut novo odnosi se na skup prošireno izdanje. pa tek onda oni koji se izriču pridjevima (Bila je to naša prva velika đačka pobjeda). neuredan rukopis. ■ kvantitativni (količinski) atribut. Podgorica je najveći crnogorski grad. Ova kuća još nije prodata. koji određuje imenicu s obzirom na pripadnost kome ili čemu. S obzirom na to po kakvom svojstvu kongruentni atribut određuje imenicu uz koju stoji. Ako su atributi izrečeni samo pridjevima. U tome slučaju najprije dolaze atributi izrečeni pridjevskim zamjenicama. Bila je to naša đačka pobjeda. Prvi komšija prodaje kuću. npr. Takvi atributi u tekstu se ne odvajaju zarezima. koji označavaju imenicu po nekom uopštenom (apstraktnom) svojstvu ili svojstvu koje proizilazi iz odnosa prema čemu što se označava drugom imenicom ili imenskom konstrukcijom. Bila je to naša prva đačka pobjeda. npr. Shematski bi se to moglo prikazati ovako: 280 SINTAKSA . Svako jutro budimo se rano. Nakon te bitke pali su u viševjekovno ropstvo. npr. Nijesam se slagao s očevim mišljenjem. ■ posesivni (prisvojni). npr. To je jezikoslovni problem. Prodaje se komšijina kuća. ■ relativni (odnosni). Tako npr.

Hodala je spuštenih ramena (nije gramatično: *Bio je to čovjek rasta). ali ipak u nekim slučajevima može biti i obavezan. Otputovala je istu noć. Moramo razgovarati o (jednoj) važnoj stvari (van konteksta nije gramatično: Moramo razgovarati o stvari). Bio je to čovjek niska rasta. npr. sekundarni član rečenične strukture (član jednoga od osnovnih članova).Obavezni kongruentni atribut Atribut je nesamostalni. Javiću se idućega mjeseca. npr. Traži se igrač s dugim rukama. npr. npr. npr. ■ slučaj. Ovđe nije riječ o teškom slučaju (van konteksta nije gramatično: Ovđe nije riječ o slučaju). neizostavljiv. S njim treba razgovarati na drugi način (nije gramatično: *S njim treba razgovarati na način). Nastavili smo raspravu o drugim pitanjima (van konteksta nije gramatično: Nastavili smo raspravu o pitanjima). GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 281 . npr. ■ stvar. Govorila je promuklim glasom (izvan konteksta nije gramatično: Traži se igrač s rukama). ■ s kvalitativnim genitivom ili genitivom svojstva. Sintaksički je kongruentni atribut obavezan u rečenicama (i u konstrukcijama): ■ s vremenskim genitivom ili vremenskim akuzativom. Otputovala je iste noći (nije gramatično: *Javiću se mjeseca niti *Otputovala je noći). Obaveznost kongruentnoga atributa može biti uslovljena sintaksički ili semantički. npr. Javiću se idući mjesec. ■ s kvalitativnim instrumentalom. tj. ■ pitanje. Semantički kongruentni atribut obavezan je kad dolazi uz imenice s uopštenim značenjem kao što su: ■ način.

Komšija ima kuću na sprat. npr. npr. a nekongruentni atribut ne slaže se s imenskim riječima. ■ dionost (partitivnost). ■ kvalitativnost. uz kvalitativni instrumental: Govorila je promuklim glasom uz imenice uopštena značenja.okolnost: Radimo u nemogućim okolnostima Nekongruentni atribut Kongruentni atribut slaže se s imenskim riječima na koje se odnosi u rodu. ■ prijedloško-padežni izrazi. uz kvalitativni genitiv: Bio je to čovjek niska rasta 3. Sve to stoji u žalbi upravnome sudu. Malo dalje je skretanje udesno.način: S njim treba na drugi način . broju i padežu.pitanje: Nastavili su raspravu o drugim pitanjima . npr. Kupio je kuću našega komšije.stvar: Moramo razgovarati o važnoj stvari . npr. Javiću se idući mjesec 2. npr.■ okolnost. npr. npr. Kupili smo televizor u boji. 282 SINTAKSA . Nekongruentni atribut koji stoji uz imenske riječi s konkretnim značenjem načelno se razlikuje od nekongruentnoga atributa koji stoji uz deverbativne ili deadjektivne imenice. npr. ■ prilozi. Ti razgovori udvoje trajali su cijelu zimu. uz vremenski genitiv ili vremenski akuzativ: Otputovala je iste noći. . Radimo u nemogućim okolnostima (nije gramatično *Radimo u okolnostima). U službi nekongruentnoga atributa mogu biti: ■ oblici kosih padeža. Ujutro popije šolju čaja. Kupi malo mlijeka. Rijetko nosi haljine s dugim rukavima.slučaj: Ovđe nije riječ o teškom slučaju . nego je s njima u rekcijskome odnosu ili u odnosu pridruživanja. Bio je student osrednjih mogućnosti. Treba popraviti krov na školi. OBAVEZNI KONGRUENTNI ATRIBUTI Sintaksički obavezni Semantički obavezni 1. Prvi naime obično označava: ■ prisvojnost (posesivnost). To bi se moglo dogoditi i nekome od nas.

■ značenje nosioca svojstva (uz deadjektivne imenice). Kupili su mašinu za berbu kukuruza. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 283 . Komšija Petar prodaje kuću. a od nekongruentnoga atributa razlikuje se po tome što je načelno kongruentna s imenicom na koju se odnosi (a nije s njom u rekcijskome odnosu). Nebo nad nama bijaše vedro. (Pažljivo smo slušali kako) glavni sekretar izvještava. upor. npr. ■ mjesto (lokalnost). Iz daljine se čuo šum vjetra. npr. Najavili su odlazak prije svitanja. kao i atribut. Od kongruentnoga atributa razlikuje se po tome što službu apozicije ne vrše pridjevske riječi. ■ priloško. Śeli smo na klupu u dvorištu. Važno je sačuvati vjeru u uspjeh.■ namjenu (finalnost). npr. može biti uvrštena: ■ i uz (imenski) predikat. npr. Nekongruentni atribut koji stoji uz deverbativne ili deadjektivne imenice ima značenje koje se naziva prema službi koju bi riječi koje dolaze u funkciji atributa imale kad bi se cijela imenska konstrukcija preoblikovala u glagolsku. npr. „ono što je stavljeno uz nešto što je već postavljeno“. I apozicija. Riječ je. npr. npr. Godiće nam šetnja po šumi. „ono što je dodato“. o nesamostalnome. Imate li sirup protiv kašlja. ■ i uz subjekat. Stigao je neđelju dana pred Uskrs. npr. Još je na snazi zabrana uvoza. sekundarnome članu rečenične strukture. nego imenice načelno kongruentne s imenskim riječima na koje se odnose. ■ objekatsko. Bješe već tri sata poslije ponoći. „ono što je postavljeno uza što“. APOZICIJA Naziv „apozicija“ dolazi iz latinskoga jezika od riječi appositum. kao i u slučaju kongruentnoga atributa. Nastup našega hora bio je glavna tačka. npr. ■ vrijeme (temporalnost). koja znači „ono što je priloženo“. Veselju zvanica nije bilo kraja. Tako se npr. Ovo je komšija Petar. Uživali su u toplini ljetnje noći. S obzirom na to mogu se razlikovati ova značenja (funkcije) nekongruentnoga atributa: ■ subjekatsko. kaže da u rečenici Slušali su pažljivo izvještaj glavnoga sekretara nekongruentni atribut (glavnoga sekretara) ima subjekatsko značenje zato što bi se on u glagolskoj konstrukciji preoblikovao u subjekat.

nailazimo na ovakve slučajeve: ■ apozicija se slaže s imenicom u rodu. ima slučajeva da se apozicija s imenicom uz koju stoji ne slaže čak ni u padežu. Nastupili su u sali „Budo Tomović“ i sl. kao u primjerima grad Podgorica. Štoviše. ustaljene i/ili frazeologizovane konstrukcije. a nekongruentni atributi iza tih riječi (npr. 284 SINTAKSA . ■ i uz imenicu u službi apozicije. Komšija prodaje kuću bratu Ivanu. npr. selo Erakovići i sl. pa se jedna drugoj ne mogu prilagođavati kao što se pridjev može prilagođavati imenici. npr. Matica crnogorska i sl. Takve imenice bivaju „zaštićene“ time što ostaju nepromjenljive i po padežu. Prenoćili smo u Hotelu „Macavare“. ■ i uz prilošku odredbu. npr. te neke terminologizovane. ali je to slaganje manje obavezno. pa se apozicija u nekim slučajevima ne prilagođava imenici uz koju stoji ni po broju. Majka Božja. grad Pljevlja. broju i padežu s imenicom na koju se odnosi. npr. kuća kamena ili od kamena kuća. Apozicija se. npr. npr. šipak pitomi. Izmjena toga redosljeda izaziva stilsku obilježenost. kad je atributski skup obilježen pripadnošću biblijskome stilu. a često uz to stoje i pod navodnicima (i time su „zaštićene“). Tako je uvijek u neobilježenome redosljedu riječi. odnosno češće izostaje nego kad je riječ o kongruentnome atributu. ATRIBUT I APOZICIJA S OBZIROM NA REDOSLJED RIJEČI lz navedenih primjera bilo je vidljivo da kongruentni atributi stoje ispred imenskih riječi na koje se odnose (npr. kuća od kamena). npr. prije svega vlastite. kamena kuća). na vrbi grožđe. npr. Komšija ima kuću u gradu Zagrebu. Osim toga neke od imenica. broju i padežu. Kroz Nikšić teče rijeka Zeta. npr. Prema tome kad je riječ o kongruentnosti apozicije s imenicom uz koju stoji. Igra u Rukometnom klubu „Budućnost“. Izuzimaju se samo slučajevi u kojima je pridjev dio vlastitog imena. Ovo je vlasnik kuće komšija Petar. rijeka Lim i sl. Glavni je razlog tome što imenice nijesu promjenljive po rodu. načelno slaže u rodu.■ i uz objekat. selo Frutak. Prodata je kuća našega komšije Petra. npr. To biva onda kad apozicija stoji ispred vlastite imenice čije primarno značenje nije u skladu ili nije tipično za ono što se njome označava. Petar Veliki. npr. Na Drini ćuprija. npr. Otuda u apozitivnim spojevima riječi pojava nepotpune kongruentnosti. ■ apozicija se s imenicom ne slaže ni u rodu ni u broju ni u padežu. kao i kongruentni atribut. škrinja zavjetna i sl. ■ i uz imenicu u službi nekongruentnoga atributa. nijesu promjenljive ni po broju.

Javi se Petru.). Takav redosljed može biti stilski obilježen. Komšija Petar prodaje kuću. Ovo je Petar. Stigao je komšija Petar. odnosnom rečenicom i sl. drugom apozicijom.Što se tiče apozicije. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 285 . ona načelno stoji ispred imenice na koju se odnosi. (naš) komšija. Ovo je Petar. ali može dolaziti i iza imenice na koju se odnosi. npr. naš prvi komšija. npr. No nije stilski obilježen onda kad se apozicija proširuje (atributom. vlasnik kuće. npr. Tada se u pismu načelno odvaja zarezom. komšiji koji prodaje kuću.

npr. pa onda priloškom odredbom. Komšija kupuje. Štoviše.) nazivaju se proširenim prostim rečenicama. što se pretpostavlja (u rečenici Ne slažem se to je subjekat ja. neproširena rečenica Komšija kupuje može proširiti objektom. ali je i u takve rečenice subjekat ne samo uvrstiv nego se pretpostavlja. RAŠČLANJENE (DVOČLANE) PROSTE REČENICE Raščlanjene ili dvočlane proste rečenice pretpostavljaju odnos između predikata i subjekta. Osnovna rečenična struktura čini u prvome redu odnos između predikata i subjekta. a drugu složene rečenice. Ne slažem se. koji se izostavlja baš zato što u toj poziciji subjekat može biti samo ja). odnosno sam predikat ili predikatski skup (kod jednočlanih. što ne znači da subjekat u njima mora biti i realizovan. Raščlanjene rečenice koje sadrže predikat i subjekat mogu se dalje proširivati. on može biti i sasvim izlišan. Komšija kupuje kuću. PROSTE REČENICE Prostim rečenicama nazivaju se sintaksičke jedinice s jednom osnovnom rečeničnom strukturom. npr. razvrstavaju se u grupe po različitim kriterijumima. neraščlanjenih rečenica). a one koje sadrže još koji samostalni član rečenične strukture (npr. zavisno od prirode informacije koja se njima prenosi ili od okolnosti saopštavanja. Vedri se ili Jutros se počelo vedriti. Komšija kupuje kuću ove godine i sl. Rečenice kod kojih osnovna rečenična struktura pretpostavlja odnos između predikata i subjekta nazivaju se raščlanjenim (dvočlanim) prostim rečenicama. npr. a rečenice kojima osnovnu rečeničnu strukturu čini sam predikat odnosno predikatski skup (subjekat se u takve rečenice ne može ni uvrstiti) nazivaju se neraščlanjenim (jednočlanim) prostim rečenicama. Rečenice koje sadrže samo subjekat i predikat (npr. npr. Tako se npr. Prvu grupu čine proste. Komšija kupuje) nazivaju se neproširenima. npr. Po tome kriterijumu sve rečenice dijele se na dvije grupe i više podgrupa. Komšija kupuje stan. a izostaje baš zato što je poznat. Jedan od tih kriterijuma jeste i sastav. i to drugim samostalnim ili nesamostalnim članovima rečenične strukture.REČENICE PO SASTAVU Budući da rečenice kao jezičke jedinice mogu biti međusobno vrlo raznolike. Komšija kupuje 286 SINTAKSA .

npr. između ostaloga i uvođenjem modalnoga glagola. Ujutro će se naoblačiti. Naš hvalisavac komšija odlučio je kupiti veliki trosobni stan blizu kličevske osnovne škole itd. npr. Bezličnim glagolima pripadaju na primjer glagoli koji označavaju meteorološke pojave (verba meteorologica). Grmi. oblačiti se. bilo zato što je nepoznat govorniku. NERAŠČLANJENE (JEDNOČLANE) PROSTE REČENICE Neraščlanjenima (jednočlanima) nazivaju se proste rečenice u koje se subjekat ili uopšte ne može uvrstiti ili se ne uvrštava bilo zato što je sasvim nepoznat. bilo zato što vršioca radnje koji se označava subjektom govornik ne želi. npr. Djelovi koji se nalaze u odnosu s predikatom pripadaju predikatskome skupu. odnosno iz nekih razloga ne smije imenovati. zahladnjivati i sl. npr. pljuštati. te već proširena priloška odredba. smrkavati se. Može se nadalje proširiti i predikat. npr. Pljuštalo je cijeli dan. objekat atributom. a dio naš hvalisavac komšija subjekatski skup. prošireni subjekat atributom. kao što su grmjeti. Naš hvalisavac komšija odlučio je kupiti veliki stan blizu osnovne škole. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 287 . Svi djelovi kojima se proširuje rečenica nalaze se u odnosu ili s predikatom ili sa subjektom. pa na isti način i već prošireni objekat.stan blizu škole. Svi ti samostalni članovi rečenične strukture mogu se proširiti nesamostalnim članovima. imenica u sastavu priloške odredbe takođe atributom. dio rečenice odlučio je kupiti veliki trosobni stan blizu kličevske osnovne škole čini predikatski skup. npr. Hvalisavac komšija kupuje veliki stan blizu škole. pa se tako subjekat može proširiti apozicijom. npr.. Naš hvalisavac komšija odlučio je kupiti veliki trosobni stan blizu osnovne škole. npr. Tako npr. Hvalisavac komšija odlučio je kupiti veliki stan blizu osnovne škole. U funkciji predikata u takvim rečenicama stoje u prvome redu bezlični glagoli ili bezlični oblici glagola. npr. vedriti se. Hvalisavac komšija kupuje stan blizu škole. To postupno širenje raščlanjene proste rečenice može se prikazati ovako: Komšija kupuje Komšija kupuje stan Komšija kupuje stan blizu škole Hvalisavac komšija kupuje stan blizu škole Hvalisavac komšija kupuje veliki stan blizu škole Hvalisavac komšija kupuje veliki stan blizu osnovne škole Hvalisavac komšija odlučio je kupiti veliki stan blizu osnovne škole Naš hvalisavac komšija odlučio je kupiti veliki stan blizu osnovne škole Naš hvalisavac komšija odlučio je kupiti veliki trosobni stan blizu osnovne škole Naš hvalisavac komšija odlučio je kupiti veliki trosobni stan blizu kličevske osnovne škole itd. sniježiti. a mogu se dalje proširivati i već prošireni osnovni članovi rečenične strukture. Hvalisavac komšija kupuje veliki stan blizu osnovne škole. a djelovi koji se nalaze u odnosu sa subjektom subjekatskome skupu. sijevati.

onda se dopuna po pravilu izražava imenskom (obično zamjeničkom) riječju u akuzativu ili u genitivu. Najteže je bilo njegovim roditeljima. Neraščlanjenima pripadaju sve proste rečenice u kojima se javljaju bezlični oblici glagola. Stid me je. egzistencijalni glagoli). neka fiziološka stanja. Rjeđe se neraščlanjenim rečenicama toga tipa označavaju opšta stanja. Gori mu u želucu. U takvim rečenicama ne javljaju se dopune (ni u dativu ni u akuzativu) jer se stanje ne povezuje ni s čim određenim. Neće se imati od čega ušteđeti. npr. Danas je vedro. Dopune kojima se označavaju nosioci takvih stanja stoje obično u dativu ili akuzativu. Onđe nema nikoga. npr. Za pedeset godina manjkaće vode. Dopuna kojom se označava ono što jeste ili ono što nije. Obezličenje osobito često zahvata one glagole koji označavaju stanja ili procese koji se odvijaju mimo volje vršioca (to je i razlog što u takvim rečenicama izostaje subjekat. Spava mi se. npr. Pravila se kuća. U jednome dijelu rečenica toga tipa bezlični oblici glagola imaju modalnu prirodu. npr. Kad u službi priloških riječi u takvim rečenicama stoje popriložene (adverbijalizovane) imenice. Prelazni glagoli rijetko se obezličavaju. Śutra će svima biti lakše. Živi se nekako. Meni se opet vrti. U avionu previše šumi i sl. Svejedno mi je. Onamo se putovalo vozom. čine one koje u službi predikata imaju kopulativni glagol s priloškom riječju. Slične su im i neraščlanjene proste rečenice u kojima su u službi predikata glagoli koji označavaju neka psihička ili. onda se na nosioca stanja obično upućuje dopunom izraženom imenskom riječju u dativu. Priča se svašta. Bilo je svakakvih prijedloga. I u takvim rečenicama dopuna kojom se označava vršilac odnosno nosilac raspoloženja stoji u dativu. ali i na različita stanja bilo kojega tipa. koje se takođe često odnose na meteorološke pojave. a oznaka za onoga mimo čije se volje što događa stoji u dativu). npr. nego pasivizaciju. tj. stanju vezanome za osobu (ili osobe). odnosno ono čega ima ili ono čega nema u takvim je rečenicama u genitivu. Razlika između obezličenih i pasiviziranih rečenica 288 SINTAKSA . Kolegama se nije išlo na taj sastanak. U neraščlanjene se svrstavaju i one proste rečenice u kojima se javljaju glagoli koji znače postojanje (tj. Pjesme će se sve manje čitati. npr. npr. Na izletu će sigurno biti zanimljivo. Rječca se uz oblike takvih glagola po pravilu ne označava obezličenje. Danas mi se ne radi. Cijeli dan mu se drijemalo i sl. npr. Ako je riječ o psihičkome stanju. Svima nama nedostaje hrabrosti. npr.Drugi tip neraščlanjenih prostih rečenica. češće. Njima se označava raspoloženje ili neraspoloženje vršioca prema radnji. Za koju godinu i tebe će probadati u krstima. npr. Onđe je baš bilo zagušljivo. Takve oblike imaju u prvome redu neprelazni glagoli. Bilo nas je strah.

Ljudi svašta pokušavaju kad teško obole. lica množine. npr. upor. npr. odnosno o svojevrsnoj neutralizaciji lica. Katkad se bezličnost. lica množine. npr.. Zato je i možemo preoblikovati u prilošku odredbu uzroka: Digli smo se i napuštili sastanak zbog poodmaklog vremena. posebno u obraćanju jednoj osobi. SLOŽENE REČENICE Složenim rečenicama nazivaju se sintaksičke jedinice koje sadrže niz jedinica s obilježjem predikativnosti u binarnom odnosu. opereš. Na televiziji govore uglavnom loše i sl. i to najčešće imenicom čovjek. Mi mrkvu očistimo. dio: Vrijeme bijaše poodmaklo. Na televiziji oni govore uglavnom loše i sl. VRSTE SLOŽENIH REČENICA S obzirom na to kako su proste rečenice sklopljene u složenu razlikuju se tri vrste sklapanja: GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 289 . npr. za izražavanje bezličnosti služiti i oblici 2. (Da je tu zaista riječ o bezličnosti. vidi se po tome što u takvim rečenicama ne možemo upotrijebiti zamjenicu mi. dio: Digli smo se i napuštili smo sastanak. a drugi dio je sklopljen u složenu rečenicu tako da zavisi od obje klauze iz prvoga dijela. Drugi dio se prema prethodnima odnosi kao što se priloška odredba odnosi prema predikatu. upor. Ideš pravo do pozorišta. može izraziti ne samo oblicima 3. operemo. a da se značenje ne promijeni. U nekim situacijama bezličnost može biti izražena i leksički. Bezličnost se katkad. Ti djelovi sklopljeni su u jednu cjelinu. Mrkvu očistiš. (ni tu se ne može upotrijebiti lična zamjenica. izrežemo na kolutiće i stavimo na ulje.sastoji se u tome što pasivizirane rečenice imaju (ili mogu imati) subjekat. Čovjek od njih ne može doći do riječi. i to tako da klauze iz prvoga dijela ne zavise jedna od druge. složena rečenica Digli smo se i napuštili sastanak jer vrijeme bijaše poodmaklo sastoji od dva dijela koja su rezultat sklapanja u jednu jedinicu: 1.) U sličnim kontekstima mogu. posebno kad se ima u vidu više vršilaca radnje. Mrkvu očistimo. može izražavati i oblicima 3. posebno često. a oni nijesu poznati ili se iz nekih razloga ne žele imenovati. Rugali su mu se zbog šklempavih ušiju.). u tekstovima kulinarskoga tipa. u razgovornome stilu te. lica jednine. a onda skreneš lijevo. 2. subjekat nije uvrstiv. Takve jedinice nazivaju se klauzama. lica jednine nego i oblicima 1.. a da se značenje ne promijeni. a u obezličene. kako je rečeno. odnosno ljudi. Tako se npr. izrežeš na kolutiće i staviš na ulje. npr.

Naime iste riječi (ili skupovi riječi) ne služe načelno i kao vezna sredstva nezavisnosloženih i kao vezna sredstva zavisnosloženih rečenica. Eksplicitna koordinacija svojstvena je složenim rečenicama sklopljenim povezivanjem. načina. a subjunktori imaju konkretnija i određenija značenja (npr. bez veznika.). Osim toga konjunktori i subjunktori razlikuju se i po sastavu. i 3. 2. Vezna sredstva nezavisnosloženih rečenica razlikuju se od veznih sredstava zavisnosloženih rečenica i po značenju. Vi ste se javili. npr. npr. eksplicitni ili implicitni. no veznik dolazi uz zavisnu klauzu čak i onda kad ona dolazi ispred glavne. posebno sastavnih. a druge uvrštavanjem nego i po sastavu i prirodi veznih sredstava (tj. vezničke) nezavisnosložene rečenice razlikuju se od vezničkih zavisnosloženih rečenica ne samo po tome što prve nastaju povezivanjem. tj. tj. a eksplicitna subordinacija rečenicama sklopljenim uvršćivanjem. posljedice. VEZNICI SLOŽENIH REČENICA: KONJUNKTORI I SUBJUNKTORI Eksplicitne (tj. Tako npr. npr. rečenicama čije se klauze povezuju u jednu cjelinu bez posredovanja gramatičkih sredstava veze.1. Da je stvarno tako. sklapanje bez veznika ili asindetsko sklapanje. odnosno Kažem vam: sada je prekasno za javljanje. Dok śede u kafani. Složenim rečenicama može biti svojstven nezavisni odnos (koordinacija ili parataksa) ili zavisni odnos (subordinacija ili hipotaksa). uzroka. Śede u kafani i čitaju novine prema Čitaju novine i śede u kafani. veznici i ili ali mogu povezivati samo nezavisnosložene. Konjunktori naime imaju opštija i manje određena značenja (značenja sastavnosti. uslova. dok su implicitna koordinacija i implicitna subordinacija svojstvene asindetskim rečenicama. Ti odnosi mogu biti gramatički izraženi ili neizraženi. Takvo što načelno nije moguće u zavisnosloženim rečenicama. sklapanje povezivanjem. čitaju novine. značenja mjesta. mogu međusobno zamijeniti mjesta. a veznici da ili ako samo zavisnosložene rečenice. npr. sklapanje uvršćivanjem. tj. Javili smo vam da ćemo doći. npr. može se viđeti po tome što klauze nezavisnosloženih rečenica. Najvažnija razlika sastoji se u tome što veznici nezavisnosloženih rečenica (konjunktori) ne pripadaju nijednoj od klauza koje povezuju (nego su neka vrsta trećega člana takvih struktura). vremena. a veznici zavisnosloženih rečenica (subjunktori) sastavni su dio zavisnih klauza. mi nijesmo. u antepoziciji. neproizvedenih i proizvedenih veznika). 290 SINTAKSA . dopuštanja i sl. Vi ste se javili. tj. a mi nijesmo. suprotnosti i rastavnosti). a da se ništa bitno ne promijeni.

■ Ako se implicitna složena rečenica ne može transformisati ni u eksplicitnu nezavisnosloženu rečenicu ni u eksplicitnu zavisnosloženu rečenicu. čini obaveznim pojavljivanje druge klauze. Implicitne nezavisnosložene rečenice možemo od implicitnih zavisnosloženih rečenica razlikovati uz pomoć transformacije. osamostaliti u tekstu. ■ Ako se implicitna složena rečenica može transformisati samo u eksplicitnu zavisnosloženu rečenicu. element koji najavljuje. a u implicitnoj ne susrijećemo. Vi ste se javili. Takve klauze naime sadrže element kojem je svojstven visok stepen gramatičke ili semantičke predikcije. veznika. Naime u eksplicitnoj subordinaciji zavisna klauza uključena je u strukturu nezavisne i nije samostalna u odnosu na nju. dok se implicitna subordinacija (npr. ili neki zamjenički element kataforičnoga tipa. Kažem vam: sad je prekasno za javljanje) razlikuje od eksplicitne subordinacije (npr. moraćemo se vratiti ili Moraćemo se vratiti jer smo zakasnili ili Zakasnili smo. Vi ste se javili. a implicitna subordinacija podrazumijeva obavezno prisustvo jedne od klauza. onda GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 291 . Vi ste se javili. npr. npr. Kažem vam da je sad prekasno za javljanje) ne samo s obzirom na vezna sredstva no i s obzirom na prirodu zavisnosti. a u implicitnoj subordinaciji nesamostalna je klauza koja u eksplicitnoj subordinaciji odgovara glavnoj (u navedenome primjeru klauza Kažem vam). ne može se npr. mi nijesmo prema Vi ste se javili. odnosno Budući da smo zakasnili. onda pripada implicitnim nezavisnosloženim rečenicama. Vi ste se javili. Zakasnili smo. Takav element može biti glagol govorenja. tj. mi nijesmo) razlikuje se od implicitne subordinacije (npr. Kažem vam: sad je prekasno za javljanje prema Kažem vam da je sad prekasno za javljanje. kao u navedenome primjeru. Implicitna koordinacija (npr. „prognozira“. ■ Ako se implicitna složena rečenica može transformisati i u eksplicitnu nezavisnosloženu rečenicu i u eksplicitnu zavisnosloženu rečenicu. npr. onda se ubraja u implicitne nezavisnosložene rečenice. i to ovako: ■ Ako se implicitna složena rečenica može transformisati samo u eksplicitnu nezavisnosloženu rečenicu. a mi nijesmo) po tome što u eksplicitnoj koordinaciji susrijećemo veznike (konjunktore). npr. tako da ćemo se morati vratiti i sl. a mi nijesmo. tj. mi nijesmo) razlikuje se od eksplicitne koordinacije (npr. Kažem vam: sad je prekasno za javljanje) po tome što kod koordinacije nema odnosa sintaksičke obaveznosti. Implicitna koordinacija (npr. pa ćemo se morati vratiti.IMPLICITNE I EKSPLICITNE SLOŽENE REČENICE Implicitna koordinacija i subordinacija razlikuju se od eksplicitne koordinacije i subordinacije po tome što implicitnost pretpostavlja sklapanje bez posredovanja eksplicitnih veznih sredstava. Śetite se onoga: svaki početak je težak. moraćemo se vratiti prema Zakasnili smo. onda pripada implicitnim zavisnosloženim rečenicama.

Čitaju novine. Zavisna klauza takvih rečenica načelno se ne osamostaljuje u tekstu. u složenoj rečenici Śede u kafani i čitaju novine klauze Śede u kafani i Čitaju novine međusobno ravnopravne. koji ne moraju imati nikakve direktne međusobne značenjske veze. što znači da svaka od klauza zadržava posebnu rečeničnu strukturu. to nije smiješno! ili Sto mu gromova. načinski odnos. pa se time uvrštava u strukturu osnovne. naporednosti ili istosmjernosti među klauzama.se pribraja zavisnosloženim implicitnim rečenicama. Noć je tiha i lipe mirišu. npr. npr. 292 SINTAKSA . do tješnjega značenjskog odnosa među klauzama kakav se susrijeće i kod eksplicitnih zavisnosloženih rečenica. npr. a da se ništa bitno ne promijeni: Śede u kafani. vremenski. Zato i kažemo da se klauze nezavisnosloženih rečenica povezuju. Skočio je kroz prozor i tako se spasio. npr. tj. ne zavise jedna od druge. to nikako neće biti dobro! NEZAVISNOSLOŽENE REČENICE (KOORDINACIJA) Nezavisnosloženim (koordiniranim) rečenicama nazivaju se složene rečenice u kojima klauze čine cjelinu (jednu jedinicu). pa je onda prešao u Gusinje. posebno zamjeničkim: ■ ■ ■ ■ mjesni odnos. Vrlo je hladno. S druge strane u složenoj rečenici Čitaju novine dok śede u kafani zavisna klauza dok śede u kafani odnosi se na osnovnu kao priloška odredba vremena prema predikatu. npr. Kucajte i otvoriće vam se. Gospodo. načinski ili uslovni odnos među klauzama. vremenski odnos. npr. Tako su npr. Preselio se u Kolašin i onđe se zaposlio. U Plavu je živio tri godine. Između njih se može staviti i tačka. a klauze zavisnosloženih rečenica uvrštavaju jedna u drugu. postaje njezin dio. suprotne (adverzativne) i rastavne (disjunktivne). recimo uzročno-posljedičnoga. vezničkoga tipa nazivaju se složene rečenice kojima je svojstvena neka vrsta zajedništva. Pritom semantički odnosi među klauzama mogu varirati od obične koordinacije dvaju sadržaja. koji se može još i dodatno eksplicirati prilozima ili priloškim izrazima. uslovni odnos. npr. EKSPLICITNE NEZAVISNOSLOŽENE REČENICE Po svojim strukturno-semantičkim svojstvima eksplicitne (vezničke) nezavisnosložene rečenice dijele se na sastavne (kopulativne). ali strukturno ne zavise jedna od druge. SASTAVNE (KOPULATIVNE) REČENICE Sastavnim ili kopulativnim rečenicama eksplicitnoga. odnosno da jedna klauza u strukturnome smislu ne postaje dio druge. Osim uzročno-posljedičnoga odnosa kod sastavnih rečenica može u prvome planu biti i mjesni. pa smo se dobro obukli.

Osim toga veznik i može se i udvostručiti (tada uz vezničku ima po pravilu i službu pojačajne rječce). recimo uslovnim. klauze s nekim značenjskim odnosom tipičnim za zavisnosložene rečenice. pa onda śeli. Veznik pa dolazi između klauza s odnosom sukcesivnosti. Kucajte i otvoriće vam se (upor. ni i niti. npr. upor. Njime se povezuju: ■ ■ ■ klauze s odnosom istovremenosti. Ušli su i śeli. pa smo se dobro obukli. s jednim potvrdnim i jednim odričnim). npr. pa nijesu ni došli. a ne povezuje klauze s odnosom istovremenosti. npr. onda se sastavni veznik po pravilu pojavljuje samo između dviju posljednjih klauza i ima funkciju zatvaranja toga niza. Śede i pišu. U sastavnim rečenicama klauze se mogu nizati jedna za drugom. Najšire značenje i najraznovrsniju upotrebu ima veznik i. npr. posijedali oko velikoga dubova stola i započeli pregovore. klauze s odnosom sukcesivnosti. Mogu to biti: ■ ■ ■ klauze s potvrdnim predikatima. došli u zakazano vrijeme. i s odričnim predikatima. Kad klauze čine niz. npr. tako da je svaka od njih u međusobnom binarnom odnosu.. npr. ali svaki od njih ima i svoje specifičnosti. Svima njima svojstveno je opšte značenje sastavnosti. I kod nas ima problema. npr. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 293 . pa smo se zato dobro obukli. Veznik pa. može povezivati i klauze s potvrdnim predikatima. pa. Vrlo je hladno. pa nijesu uvijek. npr. Na proslavu su došli i komšije i prijatelji. nepotvrđeno: Pije. Nijesmo ih pozvali. npr. Prodao je i kuću i zemlju. ili nijesu uopšte. Śede i pišu. Putovali su dobro. pa puši ili Vozimo se. npr. Vozili smo se i ćutali i sl. Ne poznaje ga i ne želi ga upoznati. npr. Ušli su. pa onda śeli. Ako kucate/ako budete kucali. Veznici sastavnih rečenica Veznici sastavnih rečenica jesu i. pa ćutimo i sl. npr. ušli u dvoranu. međusobno zamjenljivi. Ulazimo i sijedamo. Ušli su. Vrlo je hladno. Osim toga veznik pa vrlo se često (češće no veznik i) koristi u uzročno-posljedičnome značenju. te. I pije i puši. klauze s odričnim predikatima. Osim toga u njima se vrlo često kombinuje asindetska i sindetska veza. klauze s neistovrsnim predikatima (npr. Śede i ne razgovaraju. kao i veznik i. pa se niko ne buni. npr. Veznikom i povezuju se takođe klauze bez obzira na to jesu li im predikati potvrdni ili odrični. a i klauze s neistovrsnim predikatima.I pomenuti uzročno-posljedični odnos može se dodatno eksplicirati uzročnim ili posljedičnim zamjeničkim prilogom. Bila je kod nas i juče i danas. npr. otvoriće vam se).

samo što je od njega rjeđi. Veznik niti nasuprot tome po pravilu služi za nijekanje cijelih klauza. atributa. ni se u pravilu reduplicira i stoji ispred klauza bez glagolskih predikata. odnosno pojačajne rječce u odričnim rečenicama. Ni otac ni majka nijesu bili zadovoljni. npr. Kad služi i kao veznik sastavnih rečenica. potvrđeno *Dolazili su niti su se javljali ili sl. tj. Nijesu više dolazili ni poruke slali. pa stoje umjesto toga veznika. npr. Tada je po pravilu stilski obilježen. Iz navedenih primjera vidi se da veznik ni ne služi za nijekanje cijelih klauza. odnosno kao dio struktura koje su rijetke.Veznik te po opštem značenju i službama sličan je vezniku i. po pravilu ne služi za nijekanje cijelih predikata (tj. ali zato često služi za nijekanje pojedinih članova rečenične strukture: ■ ■ ■ ■ subjekata. dolaziti u objema klauzama. ali može služiti za nijekanje imenskih djelova predikata (lični glagolski oblik tada je odričan). odnosno ispred klauza s predikatima bez ličnoga glagolskog oblika. i upotrebljava se da bi se izbjeglo gomilanje veznika i. npr. npr. Kako se u takvim sastavnim rečenicama pretpostavlja odričnost obje klauze. U takvim slučajevima niti funkcioniše i kao veznik i kao pojačajna rječca. Ni oni se nijesu pojavili prema I oni su se pojavili. Veznici ni i niti odrične su varijante veznika ili pojačajne rječce i. i to potvrdnih. Ni luk jeo ni luk mirisao. Ne jedu ni voća ni povrća. pa i za nijekanje glagolskih pridjeva ili infinitiva u službi složenih glagolskih oblika. npr.). Nijesu se javili ni juče ni danas. npr. Ne čita ni dnevne ni neđeljne novine. kao što je rečeno. kao odrična varijanta pojačajne rječce i. Oni to nijesu ni znali ni mogli ili Oni to neće ni znati ni moći. (Zato rečenicu Nijesu dolazili niti su se javljali možemo opisati kao odričnu varijantu rečenice Dolazili su i javljali se. normalno je da se veznik niti može i udvostručiti. Veznik niti često povezuje dvije klauze sastavnih rečenica. Niti su dolazili niti su se javljali. odnosno rečeničnih predikata (ne kaže se *Ni ima uspona bez pada ni ima uspjeha bez rada). npr. U takvoj službi veznik ni upotrebljava se rijetko. priloških odredaba. npr. Imaju po pravilu različite službe i uglavnom nijesu međusobno zamjenljivi. objekata. i to pod uslovom da su obje odrične. predikata koji uključuju i lični glagolski oblik). Veznik ni.) S druge strane veznik ni upotrebljava se u prvome redu kao pojačajna rječca. Ni uspona bez pada ni uspjeha bez rada. npr. npr. npr. npr. kao osobitost književnoumjetničkoga stila. Nijesu dolazili niti su se javljali (nije npr. tj. a rečenicu Niti su dolazili niti su se javljali kao odričnu varijantu rečenice I dolazili su i javljali se. On nije ni glup ni zao. Niti su došli niti su se javili (nije gramatično *Niti nijesu došli niti se nijesu ja294 SINTAKSA . npr. npr. Dugo su śeđeli i razgovarali te zaključili da ništa bitno neće mijenjati. npr.

uđoše nasuprot izađoše. Posljedica je strukturnoga paralelizma (ili. logično je da ga nosi. pa zato imaju paralelnu sintaksičku strukturu. takođe je prisutan kontrast. za razliku od sastavnih. ali ga ne nosi. ali svaki od njih ima i svoja specifična značenja i upotrebe. U suprotnim rečenicama s veznikom ali. a u klauzama navedenih suprotnih rečenica biva upravo suprotno od toga. On povezuje dvije klauze koje imaju istu sintaksičku vrijednost. a on ustajaše kasno prema Ona ustajaše rano. antiparalelizma) među klauzama takvih suprotnih rečenica činjenica da se podudarni elementi po pravilu eliminišu. ono što se obično obuhvata pojmom kontrasta. dok veznik ni. a sestra profesorica prema Sestra je profesorica. Bilo je jako oblačno. različitost. ili npr. nepodudarnost. npr. ali nije padala kiša ili Ima sat.vili). a brat pravnik. a oni izađoše leksička jedinica mi nasuprot oni. ili kad ko ima sat. uvijek su dvodjelne. ali nije padala kiša. Nijesu se javili ni juče ni danas. SUPROTNE (ADVERZATIVNE) REČENICE Suprotne (adverzativne) rečenice razlikuju se od sastavnih po tome što im nije svojstveno zajedništvo. Veznici suprotnih rečenica Veznici suprotnih rečenica su a. već. Veznik niti u takvoj se službi ne upotrebljava. a da se značenje ne promijeni (upor. osobito onda kad povezuje pojedine članove rečenične strukture. a brat pravnik ili Bilo je jako oblačno. Svima njima svojstveno je značenje kontrasta (opšte suprotnosti). npr. ali ga ima). no i ma (koji je odlika razgovornoga stila i djela starije crnogorske književnosti). I po tome se vidi da on primarno služi kao odrična pojačajna rječca. npr. U navedenome primjeru to su leksičke jedinice sestra nasuprot brat. Veznik a ima značenje kontrasta u najširem smislu. suprotne rečenice. Da su takve klauze u odnosu kontrasta. što znači da su to nezavisnosložene rečenice zatvorene strukture (a ne otvorene). baš pretpostavlja odrične predikate. vidi se i po tome što obično sadrže i leksičke jedinice koje su u direktnom kontrastu. a on kasno. Ona ustajaše rano. Kako je kontrast odnos koji pretpostavlja samo dva elementa. Sestra je profesorica. Brat je pravnik. ali. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 295 . profesorica nasuprot pravnik. nego upravo suprotno. To je razlog što se u suprotnim rečenicama s tim veznikom može po pravilu zamjenjivati red klauza. npr. u rečenici Mi uđosmo. Ne nosi sat. sličnost ili (strukturna ili semantička) podudarnost. logično je da pada kiša. ali klauze takvih rečenica nemaju paralelnu strukturu i uglavnom se ne mogu međusobno zamjenjivati. Kontrast je u takvim rečenicama zasnovan na logičkoj suprotnosti ili na značenju dopusnosti (koncesivnosti). npr. koje su istoga ranga. bolje. Naime kad je jako oblačno. nego. Svojstvena im je suprotnost.

(U slučaju s veznikom no. nego nije Petar. nego (je došao) Petar. 296 SINTAKSA . Mnogo se trudio. nego (no. npr. upor. Veznik no sve se češće susrijeće u funkciji konektora. kako je već rečeno. samo se taj odnos u suprotnim rečenicama s veznikom ali izražava koordinacijski. vidi se i po tome što su u navedenim primjerima ispušteni zajednički elementi. uglavnom u istome značenju u kojem i konektor međutim. mijenja se značenje toga veznika [viđeti sljedeću tačku]. u prikazanome redosljedu. Treći tip kontrasta izražava se veznicima nego. Premda je bilo oblačno. iako u takvim rečenicama nema značenjske suprotnosti među klauzama. upor. Veznik no upotrebljava se i u značenju veznika ali. Da je riječ o (anti)paralelizmu. Ne dođe brat. npr. Veznik ma upotrebljava se u istome značenju kao i veznici ali i no.) Takav značenjski odnos poznat je pod nazivom korektura. nije padala kiša ili Iako ima sat. No svi su znali da to neće dugo potrajati. Nije bila lijepa samo u mladosti.Riječ je dakle o istome onom tipu odnosa kakav susrijećemo i u dopusnim (zavisnosloženim) rečenicama. koriguje. već te a. nego je na djelu uporedni. gradacijski odnos. već nijesmo u bioskop. npr. već) i i nekorelativnoga tipa s vezničkim izrazom a kamoli. Nije došao Miloš. već (smo išli) u bioskop. no i već. Suprotnima takve rečenice pripadaju zato što se u njima susrijeću tipični veznici suprotnih rečenica nego. jer se u takvim suprotnim rečenicama prvom klauzom tvrdi nešto što se drugom ispravlja. On se zasniva na suprotnosti između odrične i potvrdne klauze i na paralelizmu (ili antiparalelizmu) sintaksičke strukture klauza. samo što je on. mada. GRADACIJSKE REČENICE Posebnim tipom suprotnih rečenica mogu se smatrati i gradacijske rečenice – i korelativnoga tipa s vezničkim izrazom ne samo . upor. no sestra ili Nijesmo išli u pozorište.. no niko se ne pojavi. Pritom odrična klauza mora biti na prvome mjestu. no (je lijepa) i danas ili Lijepa je i danas. a kamoli u mladosti. ne nosi ga. premda) subordinacijski. ma ni ovi mir u mnogo ne dura među ovijem narodom. npr. ili Dođe brat. Obrnuti redosljed uopšte ne dolazi u obzir. no sve je bilo uzalud ili Mnogi obećavaše da će doći. no ne dođe sestra ili *Išli smo u pozorište. nego Petar.. odlika razgovornoga stila i starije crnogorske književnosti. Ne dođe brat. Nije došao Miloš. I tako stade Krajina u mir. a u zavisnosloženim rečenicama (s veznicima iako. Sve se odvijalo u redu i sve je bilo pod kontrolom. npr. *Došao je Miloš. no. npr. a to znači u onim suprotnim rečenicama za koje je tipičan dopusni odnos i u kojima prva klauza ne mora biti odrična. no (dođe) sestra i Nijesmo išli u pozorište. već u bioskop.

objekti. Volja ti idi. npr. a ne došli. a mogu u tome odnosu biti i pojedini članovi rečenične strukture – i samostalni i nesamostalni. kao u primjeru Pišite nam ili nam se javite telefonom. te pojačajne rječce i. ili na putu. odnosno da je istinita tvrdnja sadržana samo u jednoj od njih. i to: ■ ■ ■ ■ ■ predikati. npr. a time i relativizuje odričnu tvrdnju u prvoj klauzi. a ne samo u mladosti. koja u drugoj klauzi ima suprotnu funkciju (ističe element ispred kojega stoji i time mu povećava komunikacijsku važnost). a ako je više klauza u odnosu rastavnosti. ili u gradu. koji se obavezno redupliciraju. To se vidi i po tome što je a kamoli zamjenljivo (u vrlo sličnom značenju) sa a ne samo. Pišite nam ili nam se javite telefonom. priloške odredbe. a može dolaziti i ispred svake od klauza. npr. U njima se sadržaj jedne klauze „rastavlja“ od sadržaja druge time što se pretpostavlja da se ostvaruje sadržaj samo jedne od klauza. U službi veznika rastavnih rečenica upotrebljavaju se u crnogorskome standardnom jeziku i rječce bilo i volja te veznik a (kao obilježje razgovornoga stila i jezika starije crnogorske književnosti). koja umanjuje komunikacijsku važnost elementa ispred kojega stoji. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 297 . odnosno nizu klauza (po tome što su otvorene strukture). Danas crtamo ili pjevamo. isto im se piše. A došli. onda su takve rečenice slične sastavnima u užem smislu. npr. Lijepa je i danas. subjekti. npr. koji je sličan suprotnome odnosu.U rečenicama korelativnoga tipa suprotni odnos prelazi u gradacijski uz pomoć restriktivne rječce samo. Veznik ili može dolaziti između klauza. Možeš to reći bilo nama bilo njima. Javiće vam se bilo ove bilo sljedeće neđelje. npr. U odnos rastavnosti mogu ulaziti klauze u cjelini. RASTAVNE (DISJUNKTIVNE) REČENICE Nezavisnosložene rečenice s veznikom ili nazivaju se rastavnima ili disjunktivnima. Idu ili u pozorište ili u bioskop. Pišemo ili molbe ili žalbe. U odnosu rastavnosti mogu biti dvije klauze ili više njih. Ili nam pišite ili nam se javite telefonom. ili kod kuće. onda je riječ o odnosu alternacije. Kupi ili kukuruznog ili ražanoga hljeba. npr. Funkciju sličnu onoj koju u korelativnim gradacijskim rečenicama ima rječca samo u nekorelativnim gradacijskim rečenicama ima i rječca kamoli. Radnim danima sam ili na poslu. atributi. Doći će ili komšije ili prijatelji. npr. Kad su dvije. npr. npr. volja ti ostani.

lipe mirišu. htio-ne htio. parataksa) Eksplicitna koordinacija Implicitna koordinacija (vezničke rečenice) (asindetske rečenice) 1. sestra medicinu. uz pomoć veznika ili). Suprotnim implicitnim rečenicama svojstvena je suprotstavljenost i nepodudarnost među klauzama. npr. Rastavne (disjunktivne) rečenice: Pišite nam ili se javite telefonom 298 SINTAKSA Radio-ne radio – isto ti se piše . npr. Preduzeli smo sve što smo mogli. isključne rečenice. npr. Zatvorite vrata. npr. Donesite još. Mirisalo je na kišu. npr. NEZAVISNOSLOŽENE REČENICE (Koordinacija. Brat studira pravo. Rastavne implicitne rečenice znatno su rjeđe nego sastavne i suprotne (one se po pravilu strukturiraju eksplicitno. suprotne i rastavne. paralelizam strukture i istosmjernost. sve je bilo tajanstveno mirno. eksplikativne. S obzirom na značenjski odnos među klauzama mogu se razlikovati: ■ ■ ■ suprotne rečenice u užem smislu.gradacijske rečenice: Lijepa je i danas. hladno je. tj. kao i eksplicitne. Svi smo mi. bilo je uzalud. S obzirom na značenjski odnos među djelovima takve se rečenice mogu podijeliti na: ■ ■ ■ ■ sastavne rečenice u užem smislu. sve ćemo kupiti. biti sastavne. hladno je 2. Sastavne implicitne rečenice karakteriše odnos naporednosti. sestra medicinu 3. a kamoli u mladosti Vi ste se javili. Brat studira pravo. Suprotne (adverzativne) rečenice: Vi ste se javili. Dugo je posmatrala fotografiju: jesam li ja to – nijesam li ja to. Svi su došli u osam. Sajam je dvaput godišnje: u proljeće i u jesen. Sastavne (kopulativne) rečenice: Noć je mirna i lipe mirišu Noć je tiha. on je opet kasnio. koje nastaju nizanjem istovrsnih klauza i čine niz. Radio-ne radio – isto ti se piše. npr. ośetljivi na laskanje. npr. uzročno-posljedične rečenice. a mi nijesmo . mi nijesmo. dopusne rečenice. One se od eksplicitnih nezavisnosloženih rečenica razlikuju po tome što im klauze nijesu povezane veznikom (konjunktorom). Zatvorite vrata.IMPLICITNE (ASINDETSKE) NEZAVISNOSLOŽENE REČENICE Implicitne nezavisnosložene rečenice mogu. nebo se smračilo. npr. uslovne rečenice.

Kaže da neće doći jer nije dobio poziv. npr. klauza u čiju se strukturu uvrštava druga (zavisna) klauza može biti i nezavisna. Neće doći jer nije dobio poziv. U drugu grupu spadaju one eksplicitne zavisnosložene rečenice kod kojih vezna sredstva ne zamjenjuju nijednu sastavnicu osnovne klauze niti osnovnu klauzu u cjelini. ali može biti i zavisna. npr. ili implicitne (asindetske). Zavisna klauza može se u strukturu osnovne uvrštavati tako da ima funkciju nekoga njezina člana. biti eksplicitne (sindetske. Klauze u takvim složenim rečenicama zavisne su jedna od druge. ne skita) ili objekta (Recimo da smo razumjeli). Zavisnosložene rečenice prvoga tipa nazivaju se neraščlanjenima. Nijesu došli jer nijesu dobili poziv ili Recite im da nam je žao. i strukturnu i smisaonu i intonacijsku.ZAVISNOSLOŽENE REČENICE (SUBORDINACIJA) Zavisnosloženim (subordiniranim) rečenicama nazivaju se one složene rečenice u kojima klauze čine cjelinu (jednu jedinicu). Zato se i kaže da zavisnosložene rečenice nastaju uvrštavanjem. a može se uvrštavati i po sadržaju osnovne klauze. subjekta (Ko pita. npr. Osnovna klauza nezavisnoga tipa obično se naziva glavnom. a drugoga tipa raščlanjenima. U tome slučaju odnosi se na cijelu osnovnu klauzu. Odlučili su prekinuti saradnju. kao i nezavisnosložene. Upamtite već jednom da ovđe nema popuštanja. ek- GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 299 . Zavisnosložene rečenice s takvim veznim sredstvima nazivaju se odnosnima ili relativnima. u rečenici Jeste li dobili poziv koji smo vam poslali? vezno sredstvo (odnosna zamjenica) koji zamjenjuje sastavnicu (objekat) poziv iz osnovne klauze. Takva vezna sredstva mogu zamjenjivati i čitave osnovne klauze. nego samo povezuju osnovnu i zavisnu klauzu. što nam je jako žao (u toj rečenici odnosna zamjenica što zamjenjuje cijelu osnovnu klauzu Odlučili su prekinuti saradnju). Tako npr. a ta zavisnost ogleda se prije svega u tome što se zavisna klauza uvrštava u strukturu osnovne klauze. kao što je to u pomenutim raščlanjenim zavisnosloženim rečenicama. što nam je jako žao. a nije u funkciji jednoga od njezinih članova. s obzirom na to u funkciji kojega rečeničnoga člana stoji). npr. S obzirom na to kako se zavisna klauza eksplicitnih zavisnosloženih rečenica odnosi prema osnovnoj (tj. npr. npr. vezničke). U prvu grupu spadaju one eksplicitne zavisnosložene rečenice u kojima vezna sredstva zamjenjuju (supstituišu) neku od sastavnica (obično neki rečenični član) osnovne klauze. npr. npr. EKSPLICITNE ZAVISNOSLOŽENE REČENICE Eksplicitne (vezničke) zavisnosložene rečenice dijele se na dvije grupe s obzirom na prirodu veznih sredstava. Upamtite već jednom: ovđe nema popuštanja. I zavisnosložene rečenice mogu. Osnovna klauza. tj. Odlučili su prekinuti saradnju.

Ni ljeta nijesu što su nekad bila ili Kuća mu je da je nema u okolini. npr. ośećanja i sl. ali se u složenu rečenicu uvrštava prema leksičkim svojstvima predikata osnovne klauze (riječ je o glagolima govorenja. čija.). u njima zavisna klauza funkcioniše doduše kao subjekat. On je koji ti se ne sviđa. koje. objekatske. prije svega odnosne zamjenice i/ili pridjevi: ■ ■ ■ ■ koji. Naime razlika između subjekatske rečenice Priča se da bi opet moglo biti rata i objekatske rečenice Pričaju da bi opet moglo biti rata nije ni u strukturi zavisne klauze ni u odnosu između osnovne i zavisne klauze. upor. Kad je riječ o subjekatskim rečenicama izričnoga tipa (npr. a predikat objekatskih rečenica aktivan glagolski oblik. U takvim rečenicama mogu dolaziti i korelativne riječi (zamjenice ili pridjevi). odnosno subjekta. kakva. npr. npr. nego samo u obliku predikata osnovne klauze. subjekatske. leksički „praznome“. Predikatske rečenice i neki tipovi subjekatskih rečenica razlikuju se od ostalih po tome što im zavisne klauze zamjenjuju zapravo samo dio predikata. nepunoznačnome subjektu. On je (onaj) koji ti se ne sviđa. Te su kuće (onih) čije su i prije bile. U subjekatskim rečenicama relativnoga ili zavisnoupitnoga tipa zavisna klauza odnosi se prema glavnoj kao atribut prema uopštenome. neka pita. upor. što. U predikatskim rečenicama zavisna klauza ne zamjenjuje cijeli predikat. On je onaj koji ti se ne sviđa. no samo leksičko jezgro imenskoga dijela predikata. PREDIKATSKE REČENICE Predikatskim rečenicama nazivaju se one zavisnosložene rečenice u kojima se zavisna klauza odnosi prema osnovnoj kao što se imenski dio predikata odnosi prema glagolskome dijelu.splicitne zavisnosložene rečenice dijele se na predikatske. npr. Ni ljeta nijesu ono što su nekad bila. Kuća mu je takva da je nema u okolini. Onaj ko ne zna neka pita prema Ko ne zna. On je najbolji prema On je (takav) da boljega nema. Oni su (takvi) kakvi već jesu mladići u tim godinama. a u drugom je oblik priču objekat). koji čine sponu ili kopulu između osnovne i zavisne klauze. kakav. 300 SINTAKSA . npr. kakvo. mišljenja. U takvim rečenicama dolaze oblici pomoćnoga glagola biti. koja. čiji. Zato u takvim složenim rečenicama dolazi zapravo do svojevrsne neutralizacije između subjekatskih i objekatskih rečenica. priloške i atributske. usp. čije. U službi veznika predikatskih rečenica u prvome su redu vezna sredstva (korelativna ili nekorelativna) supstitutivnoga tipa. Ni ljeta nijesu (ono) što su nekad bila. Priča se priča prema Pričaju priču (u prvom slučaju oblik priča je subjekat. Priča se da bi opet moglo biti rata). npr. samo u tome što je taj predikat subjekatskih rečenica pasivan ili pasiviziran.

kako. npr. SUBJEKATSKE REČENICE Subjekatskim rečenicama nazivaju se one zavisnosložene rečenice u kojima se zavisna klauza odnosi prema osnovnoj onako kako se subjekat odnosi prema predikatu. (onaj) neka pita. npr. pitajte ili Što ne znate. Odnosne subjekatske rečenice Odnosnim (relativnim) subjekatskim rečenicama pripadaju one zavisnosložene rečenice kod kojih zavisna klauza biva uvedena u osnovnu supstitutivnim veznim sredstvima. npr. koji. (ono) pitajte. Vezna sredstva takvih rečenica mogu biti: 1. koji. koji takođe može biti korelativne prirode. (Oni) koji su pitali. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 301 . U takvim rečenicama u funkciji veznih sredstava stoje ove zamjenice i zamjenički prilozi: ■ ■ ■ ■ ko. čija. ośećanje i sl. Zna se kojima je potrebna pomoć. koja. Priča se da je bolesna. Zna se ko ima problema. neka pita ili Ko ne zna. upitni prilozi: ■ ■ kako. npr. Subjekatske rečenice dijele se na odnosne. 2. npr. odnosnim zamjenicama ili prilozima. npr. kud(a). što. čije. Nije mi jasno kako to misli izvesti. koje. Zna se kako je do toga došlo. (Ono) što ne znate. zavisnoupitne i izrične. govorenje. Zavisnoupitne subjekatske rečenice Zavisnoupitnim rečenicama pripadaju one subjekatske rečenice u kojima zavisna klauza ima oblik pitanja zavisnog od pasiviziranih oblika glagola ili od predikatskih izraza (imenskih ili priloških) koji označavaju pitanje. (oni) znaju. npr. Ko pita. Kuća mu je (takva) da je nema u okolini. mišljenje. npr. npr. Takve subjekatske rečenice slične su predikatskima po tome što omogućavaju uvrštavanje pokazne zamjenice ili zamjeničkoga priloga koji se sa supstitutivnim veznim sredstvima nalazi u korelativnome odnosu. npr. čiji. (Onaj) ko ne zna.Osim supstitutivnih veznih sredstava u predikatskim rečenicama dolazi i veznik da. ne skita. što. Vidi se kud(a) su prošli. Sad je pitanje što opet nije u redu. (Onako) kako smo se dogovorili. tj. Nije rečeno čija je to dužnost. upitne zamjenice: ■ ■ ■ ■ ko. npr. znaju ili Koji su pitali. (onako) neka i bude. npr. neka i bude ili Kako smo se dogovorili.

Priča se da bi opet moglo biti rata. zavisnoupitne i izrične. Pozvao sam (one) koje si predložio. 302 SINTAKSA . Pitanje je odakle početi. govorenje. odnosne zamjenice i pridjevi): ■ ■ ■ ■ ko. U službi veznih sredstava u takvim rečenicama stoje veznici da i kako.■ ■ ■ odakle. npr. koja. ośećanje. Odnosne objekatske rečenice Odnosnim objekatskim rečenicama pripadaju one u kojima se zavisna klauza uvodi odnosnim zamjenicama ili pridjevima. Kupiću (onakvu) kakvu nađem i sl. Zna se kako je teško pisati udžbenike i sl. npr. kad. npr. koje. đe. Ne zna se kad će doći i sl. kakav. Istina je da smo se obećali odazvati pozivu. upitni veznici (rječce) li i da li: ■ ■ Pitaće se jesi li učinio sve što je trebalo. npr. npr. mogu se podijeliti na odnosne. I objekatske rečenice. kakvo. Jeste li našli (ono) što ste tražili. npr. Izrične subjekatske rečenice Izričnima se nazivaju one subjekatske rečenice u kojima se zavisne klauze uvode po pasiviziranim oblicima glagola ili po predikatskim izrazima (imenskim ili priloškim) koji označavaju mišljenje. percipiranje i sl. kao i subjekatske. OBJEKATSKE REČENICE Objekatskim rečenicama nazivaju se one zavisnosložene rečenice u kojima se zavisna klauza odnosi prema osnovnoj onako kako se objekat odnosi prema predikatu. Pitajte (onoga) koga sretnete. Pitanje je đe se sad nalazi. kakva. 3. koji. npr. Nekad se mislilo da je Zemlja ravna ploča. Pitanje je da li joj reći ili ne reći. I u takve rečenice mogu se uvrstiti korelativne riječi.. Ośetismo miris mora prema Ośetismo kako miriše more. upor. a kao vezna sredstva služe relativizatori (tj. npr. što. Ośeća se kako postaje sve toplije.

npr.). percipiranja i sl. ■ načinske (vezna sredstva: upitni prilog kako). što i sl. kuda. ■ uzročne (vezna sredstva: uzročni upitni prilozi ili prijedloški izrazi: što. Nijesu rekli kud su prošli. Veznik e odlika je starije crnogorske književnosti i današnjega razgovornog stila. ■ količinske (vezna sredstva: količinski upitni prilog koliko). Recite jeste li se odmorili. Još nijesmo saznali kako se to dogodi. Ne shvatam što baš to učinjeste. Zaboravio sam koji je dan danas. Kao vezna sredstva u tim rečenicama služe veznici: ■ ■ ■ ■ da. Pitaj otkad je upis. npr. Da čujemo kakvo će śutra biti vrijeme. zašto. Nijesu javili kad će doći. npr.). npr. Izrične objekatske rečenice Izričnima se nazivaju one objekatske rečenice koje se uvode po aktivnim odnosno ličnim oblicima glagola govorenja. kako. koji. e. zbog čega i sl. ■ mjesne (vezna sredstva: upitni prilozi đe. Takve rečenice po značenju mogu biti: ■ opšteupitne (u njima stoje upitni veznici li ili da li te upitne zamjenice ko. ośećanja. npr. Čujem kako se baš i nijeste proslavili. kakva. Ne razumijem zašto ste zakasnili. Zapamtite dokle ste došli. kakvo). mišljenja. odakle i sl.). ■ kvalitativne (vezna sredstva: upitni pridjev kakav. dokad i sl. dokle. čiji. Pitajte čije je to maslo. Znate li koliko je sati. ■ vremenske (vezna sredstva: upitni prilozi kad. zahtijevanje. npr. mišljenje i sl. Pitajte ih đe su bili. Još ne shvataš što se dogodilo. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 303 . Ne znam dokad mi važi pasoš. Vidio sam ih đe ulaze u dvoranu. Ne znamo odakle su. otkad. Obećali su da će se javiti.Zavisnoupitne objekatske rečenice Zavisnoupitne su one objekatske rečenice kojima zavisna klauza ima oblik upitne rečenice zavisan od oblika glagola koji označava pitanje. npr. Znaš li ko je sad na redu. npr. npr. đe. govorenje. Ne znam zbog čega je tako neraspoložena. npr. Dvoume se da li da dođu ili ne dođu.). npr. Ovo vi pišem da ne možete reći e nijeste znali.

npr. a u drugom slučaju (kad su kako i đe prilozi jer zadržavaju načinsko. Kako su priloške odredbe raznovrsne po značenju.) 304 SINTAKSA . npr. U prvom slučaju veznici kako i đe bili bi zamjenljivi veznikom da. odnosno Viđeli smo na kojem mjestu śede u dvorani. ili po mjesnom zamjeničkom prilogu. upor. onda je i dalje riječ o mjesnome značenju. parafrazu: Nađosmo se u najprometnijem dijelu ulice. Naći ćete ih onđe đe ste ih i ostavili. Mjesne (lokalne) rečenice Mjesnim ili lokalnim rečenicama nazivaju se one priloške rečenice u kojima se zavisna klauza prema osnovnoj odnosi kao što se priloška odredba mjesta odnosi prema predikatu. uzročne. No takva rečenica ne pripada više priloškima. Pričao je kako ljudi masovno napuštahu svoje domove ili Viđeli smo đe śede u dvorani. Među njima se posebnim i strukturnim i semantičkim obilježjima izdvajaju mjesne. nesložena rečenica Javili su se kasno (u kojoj je prilog kasno u funkciji priloške odredbe vremena) može biti preoblikovana u zavisnosloženu prilošku (vremensku) rečenicu Javili su se kad je već bilo kasno. načinske. biti i dvoznačne. uporedne. npr. što znači da se zavisnom klauzom prenosi obavještenje o prostoru (mjestu) na kojem se ili u vezi s kojim se odvija proces o kome je riječ u osnovnoj klauzi. uslovne. pa se interpretirati ili kao izrične ili kao zavisnoupitne. npr. Nađosmo se u dijelu ulice đe je najveća gužva. Pričao je da ljudi masovno napuštahu svoje domove. izvan konteksta. Tu se zavisna klauza đe je najveća gužva odnosi prema imenskoj konstrukciji u dijelu ulice kao atribut prema imenici. u kojoj zavisna klauza kad je već bilo kasno ima istu funkciju kao i prilog kasno u odnosu na osnovnu klauzu Javili su se. vremenske. tako raznovrsne mogu biti i priloške rečenice. Tako npr. Mjesne (zavisne) klauze mogu u zavisnosloženu rečenicu biti uvrštene na dva načina: ili direktno po predikatu osnovne klauze. odnosno mjesno značenje) navedene bi se rečenice mogle parafrazirati ovako: Pričao je o načinu na koji ljudi masovno napuštahu svoje domove ili Pričao je o tome na koji način ljudi masovno napuštahu svoje domove. posljedične i dopusne rečenice. no atributskima. (Ako se međutim na mjestu mjesnoga zamjeničkog priloga javi imenica ili imenski skup riječi. PRILOŠKE (ADVERBIJALNE) REČENICE Priloškim ili adverbijalnim rečenicama pripadaju one zavisnosložene rečenice u kojima se zavisna klauza odnosi prema osnovnoj kao priloška odredba (adverbijal) prema predikatu. Neka śedne đe hoće. namjerne. npr. U drugome slučaju riječ je o korelativnim mjesnim rečenicama u kojima vezna sredstva ekspliciraju sadržaj mjesnih zamjeničkih priloga.Objekatske rečenice s veznim sredstvima kako i đe mogu.

razmišljaju (Dok pisahu. što znači da zavisna klauza određuje vrijeme odvijanja procesa označenog predikatom u osnovnoj klauzi. odnosno da se odvija na bilo kojem mjestu ili na (bilo kojem) mjestu koje ima u vidu. npr. npr. ■ dokle. Knjiga mora biti (onđe) otkud si je i uzeo. npr. Neka śednu đe hoće. Istovremenost koja se označava zavisnom klauzom može biti potpuna ili djelimična. a u službi predikata i osnovne i zavisne klauze dolaze oblici nesvršenih glagola. Kad zavisna klauza označava vrijeme koje prethodi vremenu osnovne klauze. Kad pišu. Pošalji mi (odatle) odakle šalješ i drugima. Uz te odnosne priloge može doći i rječca god koja mjesne rečenice čini habituelnima. Otišli su (onamo) otkud su i došli. U rečenicama sa značenjem potpune istovremenosti obično stoji veznik dok. Dok budu pisali. ■ kud(a).Kao vezna sredstva u mjesnim rečenicama služe odnosni prilozi kao što su: ■ đe. Kad su pisali. Kad budu pisali. Nađimo se (onđe) đe je mirno. razmišljali su. tj. npr. Dok pišu. Stanite (ovđe) đe i ja stojim. Naći ćete ih (onđe) đe ste ih i ostavili. Neka śednu đe god hoće. označava da se proces označen glagolom u osnovnoj klauzi odvija bez obzira na mjesto. razmišljaće). npr. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 305 . razmišljahu. Trčimo dokle god možemo itd. lstražuj samo (dotle) dokle seže tvoje područje. riječ je o prethodnosti (anteriornosti). simultanost) ili vrijeme koje nije podudarno s vremenom osnovne klauze (neistovremenost. Dok su pisali. npr. koje odabere vršilac radnje. npr. razmišljaće). Voze baš (onuda) kuda je zabranjeno. ■ otkud(a). Neka putuju kud žele. Vrati se (onamo) odakle si i pošao. Prođi (ovuda) kuda sam i ja prošao. Zavisna klauza može označavati vrijeme koje je podudarno s vremenom osnovne klauze (istovremenost. Putovaćemo (donde) dokle je potrebno. Neka putuju kud god žele. ■ odakle. razmišljali su. razmišljaju (Kad pisahu. razmišljahu. Umjesto veznika dok može se upotrijebiti i veznik kad kao značenjski najširi vremenski veznik. sukcesivnost). a kad označava vrijeme koje slijedi vremenu u kojem se odvija radnja osnovne klauze. riječ je o poslijevremenosti (posteriornosti). Vremenske (temporalne) rečenice Vremenskim ili temporalnim rečenicama nazivaju se one priloške rečenice kod kojih se zavisna klauza odnosi prema osnovnoj kao priloška odredba vremena prema predikatu. npr.

npr. pobježe. tek što. npr. pukla nam je guma. napišu. Prethodnost (anteriornost) izražava se neproizvedenim i proizvedenim veznicima: ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ kad. Prije nego razmisle. Naime u vremenskim rečenicama s tim veznim sredstvima radnja zavisne klauze neposredno prethodi radnji osnovne (kao što se aoristom označava prošlost koja neposredno prethodi sadašnjosti). u dvije grupe s obzirom na to prethodi li radnja označena zavisnom klauzom radnji označenoj osnovnom klauzom ili se radnja označena zavisnom klauzom odvija poslije radnje označene osnovnom. npr. Kad razmisle. neko naglo uđe. napišu. Nakon što su ga napali u novinama. Kako nas ugleda. dok. npr. koja je inače bliska značenju aorista. kako. Terminativne (granične) vremenske rečenice Osim simultanosti i neistovremenosti vremenskim rečenicama može se označavati i početak ili završetak. npr. odnosno granica vremenskog toka. Tek što počeše raspravu. Naime vremenske rečenice mogu označavati da se radnja zavisne klauze počinje odvijati istovremeno s radnjom 306 SINTAKSA . napišu. čim. npr. a u zavisnim klauzama obično oblici svršenih glagola. Poslijevremenost (posteriornost) izražava se proizvedenim veznicima: ■ prije nego/prije no. tek što. Kad razmisle. nakon što. Veznik a karakteristika je razgovornoga stila i starije crnogorske književnosti. čim. a. odustao je od svojih zahtjeva. samo što. pozdravismo se sa svima. posvađaše se. U osnovnim klauzama vremenskih rečenica toga tipa upotrebljavaju se obično oblici nesvršenih glagola. kao što je rečeno. Vremenske rečenice kojima je svojstvena neistovremenost dijele se. pošto. Sporazum je potpisan prije nego što je to iko očekivao. pošto i nakon što) po tome što se njima izražava posebna vrsta prethodnosti. Samo što smo krenuli. Treba se javiti doktoru prije no bude kasno. Dok stignete kući. a. pokucajte. Veznička sredstva dok. ■ prije nego što/prije no što. npr. počne da viče na kolegu. npr. npr. U prvome slučaju govorimo o prethodnosti ili anteriornosti. samo što i kako razlikuju se od ostalih (kad. npr. Pošto uđosmo. a u drugome je riječ o poslijevremenosti ili posteriornosti.Kod djelimične istovremenosti sadržaj osnovne klauze vremenski se samo dijelom podudara sa sadržajem zavisne. A dođe na posao. npr. javite se. i mi ćemo se spremiti. Prije nego uđete. Dok su pisali. Završismo prije no što smo se nadali. npr. npr. Čim stignete. npr.

Čekali smo dok su se pojavili ili Čekali smo dok se pojaviše ili Čekali smo dok se pojave). Otkad je ušao u godine. ali takve rečenice podrazumijevaju riječi. Takve rečenice zbog toga bi se mogle nazvati terminativnim (graničnim) vremenskim rečenicama. sve će češće pobolijevati ili *Tako ćemo raditi otkad budemo znali za sebe. pa se zavisne klauze prema takvim riječima ili spojevima riječi odnose kao atributi. Čekali smo dok napiše pismo (tu radnja čekanja i radnja pisanja jednako GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 307 .) Posebnost takvih vremenskih rečenica sastoji se u tome da im je radnja osnovne. npr. rečenice *Otkad će ući u godine. U takvim vremenskim rečenicama upotrebljavaju se veznici: ■ ■ otkad(a). U njima se naglašava da radnja zavisne klauze traje isto onoliko koliko i radnja osnovne ili da se radnja zavisne klauze počinje odvijati kad prestane odvijanje radnje u osnovnoj klauzi.osnovne. odnosno imenske ili priloške spojeve riječi u osnovnoj klauzi. Prošlo je mnogo vremena kako su potonji put bili u Grčkoj ili Ima već deset godina da se nijesmo viđeli. Drugi tip terminativnih vremenskih rečenica jesu one kod kojih je u prvome planu završni dio intervala. npr. pa onda i radnja zavisne klauze vezana za prošlost (bez obzira na to jesu li u klauzama oblici preteritalnih vremena ili prezenta). Zato se u takvim rečenicama ne mogu pojaviti oblici futura (ni prvoga ni drugoga). da se radnja zavisne počinje odvijati kad je već u toku radnja osnovne. a veznici su: ■ ■ dok. npr. Tako radimo otkako znamo za sebe. sve češće pobolijeva. da se te dvije radnje istovremeno završavaju (tj. Negacija tu zapravo označava da se radnje osnovne i zavisne klauze vremenski ne podudaraju. ali mogu značiti i to da su radnje istovremene i da završavaju u isto vrijeme. U klauzama s veznikom dok obično se javljaju odrični predikati s glagolima svršenoga vida. no se radnja osnovne odvija kad se ne odvija radnja zavisne i obratno. Rečenice toga tipa s potvrdnim predikatima mogu imati isto takvo značenje (npr. Drugim riječima. npr. da se radnja zavisne počinje odvijati kad se završi radnja osnovne i sl.). npr. Čekali smo dok se nijesu pojavili. radnja zavisne klauze počinje se odvijati onda kad se više ne odvija radnja osnovne. npr. Ovđe ostajemo dokle hoćemo. pa nijesu gramatički korektne npr. otkako. (U istom značenju javljaju se i veznici kako i da. kao u primjeru Čekali smo dok se nijesu pojavili (ili Čekasmo dok se ne pojaviše. Najbrojnije su među njima one kod kojih se daje obavještenje o tome da se radnja zavisne klauze počinje odvijati istovremeno s radnjom osnovne. Čekamo dok se ne pojave i sl. dokle. Čekaćemo dok se ne pojave. da traju jednako dugo).

Dok god pišemo. npr. upor.traju). npr. npr. pozdravljali smo se. npr. tj. To važi za one vremenske rečenice koje označavaju istovremenost. razmislimo. ali ne važi za one koje označavaju posteriornost (poslijevremenost) jednostavno zato što se veznička sredstva tih rečenica ne mogu habituelizirati. a različita (tj. Granica radnji obje klauze u načelu je ista onda kad u zavisnoj klauzi susrijećemo oblike nesvršenoga glagola. ali njome takve rečenice po pravilu dobijaju i dodatno značenje terminativnosti. dolazili smo ili *Pošto smo god ulazili. Dok god pišemo. U takvim slučajevima predikat zavisne klauze mora biti odričan. kojom se ističe da radnja zavisne klauze traje do iste one vremenske granice do koje i radnja osnovne (tada rječca god ima istu funkciju kao i sve) ili da se radnja zavisne počinje odvijati tek onda kad se završi radnja osnovne klauze. npr. U habitueliziranim vremenskim rečenicama s veznicima dok i dokle upotrebljavaju se isključivo oblici nesvršenih glagola. Zapravo. parafrazu: Čekali smo dok napiše pismo. U takvim je rečenicama odrični predikat zavisne klauze manje običan (upor. Čekasmo dok god se ne pojaviše ili Ovđe ostajemo dokle god hoćemo. npr. Čekasmo dok god su se pojavljivali. Zato nijesu npr. Čekasmo dok god se nijesu pojavili/dok god se ne pojaviše/dok god se ne pojave (nije potvrđeno *Čekasmo dok god se nijesu pojavljivali/dok god se ne pojavljivahu/dok god se ne pojavljuju). 308 SINTAKSA . Habituelizacijom se u njima naglašava istovremenost. radnja zavisne počinje kad se završi radnja osnovne) kad u zavisnoj klauzi stoje oblici svršenih glagola. npr. onda više nijesmo čekali). dobijaju rječcu god. Terminativne vremenske rečenice toga tipa s veznicima dok i dokle vrlo se često i habitueliziraju. i za one koje označavaju anteriornost. Terminativnost rečenica s veznicima dok i dokle često se i posebno naglašava. kad i dokle. *Prije nego god ulazite. habituelizirati se mogu samo veznička sredstva dok. Osim terminativnih mogu se habituelizirati i drugi tipovi vremenskih rečenica. iako i tu odričnost ima svoje logičko opravdanje (upor. i to obično pojačajnom rječcom sve. a kad je napisao. razmišljamo. Ostajemo dokle god i oni ostaju. ovjerene rečenice tipa *Čim god ste se javljali. Kad god napišemo. o tome da radnja zavisne klauze traje do one vremenske granice do koje traje i radnja osnovne. Radiću sve dotle dok sve ne napravim. razmišljamo ili Trče dokle god imaju snage (nije potvrđeno *Dok god napišemo. Čekali smo dok ne napiše pismo). odnosno prethodnost ili višekratnost odvijanja glagolske radnje. kucajte. razmislimo ni *Potrče dokle god imaju/imadnu snage) i u njima se naglašava terminativnost (zajednička granica završetka radnje u osnovnoj i zavisnoj klauzi). Čekasmo sve dok se ne pojaviše. kao u navedenome primjeru (Ovđe ostajemo dokle hoćemo). a ostala ne mogu. U rečenicama s veznikom dokle riječ je.

Mladi se zabavljaju kako smo se i mi zabavljali. Postupi ovako kako ti kažem. razmišljamo) i oblici svršenih glagola (npr. Osnovni veznik načinskih rečenica jeste kako. Śećam se kao da je bilo juče. uporednim veznicima kao što ili kao da. npr. Radili smo što smo bolje znali ili Trčaćemo što mognemo brže. Kad god pišemo. razmišljamo). U službi veznika načinskih rečenica može se. što znači da se u njima mogu javiti i načinski zamjenički prilozi ovako. Načinske rečenice s veznikom kako mogu biti i korelativnoga tipa. a trećoj raščlanjene uporedne rečenice. Uporedne rečenice mogu se podijeliti u tri grupe. što znači da se u njima radnja označena osnovnom klauzom upoređuje po nečemu (obično po kvalitetu) s radnjom označenom zavisnom klauzom. u rečenicama s veznikom kad upotrebljavaju se i oblici nesvršenih glagola (npr. npr. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 309 . a mogući su i glagolski oblici različita vida u osnovnoj i zavisnoj klauzi (npr. npr. Radićemo kako nam se naredi. npr. upor. Ne radi se tako kako biste vi šćeli. U svim takvim slučajevima označava se višekratno odvijanje procesa označenog glagolom osnovne klauze.S druge strane. Kad god napišemo. napišemo). Poređenje po jednakosti U uporednim rečenicama kojima se izriče poređenje po jednakosti dolaze veznici kao što. a u ostalima (tj. javiti i veznik što. tako. Donesi novac kako znaš i umiješ. *Donesi novac kao što znaš i umiješ ili sl. Danas je sunčano kao što je bilo i juče. Kad god pišemo. u onima sa svršenim i u onima s raznovidnim glagolima) riječ je o prethodnosti (anteriornosti). U navedenim rečenicama veznik kako nije zamjenljiv drugim veznicima. Uporedne (komparativne) rečenice Uporednim ili komparativnim rečenicama nazivaju se one priloške rečenice u kojima se zavisna klauza odnosi prema osnovnoj kao priloška odredba poređenja prema predikatu. Prvoj grupi pripadaju rečenice u kojima je riječ o poređenju po jednakosti. drugoj rečenice u kojima je riječ o poređenju po nejednakosti. razmislimo. što znači da se zavisnom klauzom daje obavještenje o kvalitetu radnje označene osnovnom klauzom. Kad god razmislimo. onako. kako i kao da. Načinske (modalne) rečenice Načinskim ili modalnim rečenicama nazivaju se priloške rečenice u kojima se zavisna klauza odnosi prema osnovnoj kao što se priloška odredba načina odnosi prema predikatu. npr. ali rjeđe no veznik kako. Živio je kako je htio. samo se u rečenicama s nesvršenim glagolima podrazumijeva istovremenost (simultanost). Uradismo onako kako je najbolje.

tako i toliko. nego. a kao da pretpostavljenost (hipotetičnost). npr. npr. Bolji su nego što smo očekivali. kako i koliko. 310 SINTAKSA . a u službi vezničkih sredstava upotrebljavaju se nego što. dvodjelne). Ovđe nam je bilo ljepše nego kad smo išli u Italiju. npr. Prodasmo ih bolje no što smo mislili. no te nego da i no da. Raščlanjene uporedne rečenice (rečenice korespondencije) Uporedne rečenice mogu biti i izrazito raščlanjene (tj. Poseban tip uporednih rečenica jesu rečenice s veznikom kao kad. toliko su se i bojali talasa. a često i korelativne zamjeničke riječi to. bivalo je sve mračnije (Što smo išli dalje.Uporedni veznik kako razlikuje se od načinskoga po tome što je zamjenljiv veznikom kao što. ili je sasvim isključen (kod rečenica korelativnoga tipa. Kod kuće vazda više uradimo no kad smo na poslu. to je bivalo sve mračnije). npr. Obrnuti redosljed klauza ili je obilježen. tako nestajaše umora). pa čak i po suprotstavljenosti. npr. Takve uporedne rečenice označavaju da se sadržaji klauza podudaraju. nestajaše umora (Kako se približavasmo cilju. Poređenje po nejednakosti U uporednim rečenicama kojima se označava poređenje po nejednakosti mjesto zavisnoj klauzi otvaraju komparativi pridjeva ili priloga u osnovnoj klauzi. U njima dolaze veznici što. Piše kao što govori prema Piše kao da govori. Što smo išli dalje. U uporednim rečenicama toga tipa sadržaji klauza ne moraju se upoređivati samo po jednakosti nego i po nepodudarnosti. no što. Ispalo je gore nego smo se nadali. upor. Bivalo je sve mračnije što su išli dalje. a druga odrična. U njima se upotrebljavaju veznici nego kad i no kad. Mladi se zabavljaju kao što smo se i mi zabavljali. U njima se radnja osnovne i radnja zavisne klauze upoređuju s obzirom na vrijeme odvijanja. Danas se ne živi kao što se živjelo u prošlome vijeku. Bili su opet veseli kao kad su śeđeli u istome odjeljenju. Koliko su uživali u vožnji do ostrva. Prije bi poginuli no da popušte. korespondentni. Zato se one nazivaju i rečenicama korespondencije ili podudaranja. koje bi se mogle nazvati vremenskouporednima. upor. npr. U tome slučaju jedna je klauza po pravilu potvrdna. Bilo je ugodno prohladno kao kad vjetar duva. Takvim uporednim rečenicama svojstvena je antepozicija zavisne klauze. *To je bivalo sve mračnije što su išli dalje). I te rečenice mogu biti vremenskouporedne. Dobili ste više no ste zaslužili. Kako se približavasmo cilju. Više im je stalo do mira u kući nego da stvari krenu nabolje. da su međusobno razmjerni. Veznici kao što i kao da razlikuju se po tome što kao što označava izvjesnost (činjeničnost. npr. faktivnost).

npr.Uzročne (kauzalne) rečenice Uzročnim (kauzalnim) rečenicama nazivaju se priloške rečenice u kojima se zavisna klauza odnosi prema osnovnoj kao priloška odredba uzroka prema predikatu. Upotreba tih veznika odlika je administrativnoga i naučnoga stila. a klauze im se povezuju većim brojem proizvedenih i neproizvedenih veznika. U istome značenju u starijoj crnogorskoj književnosti upotrebljavao se i veznik e. npr. npr. Obolio je zato što je previše jeo. npr. dok izrazi stoga što i zbog toga što mogu takođe označavati opšti uzrok. stoga što. na osnovu toga što. Veznik što Opšti uzrok označava se i veznikom što. ali još češće i tzv. npr. ali dolazi ponajprije u inverziji. npr. Proizvedeni veznik usljed toga što označava uzrok koji je obično vezan za negativnu i/ili nepoželjnu posljedicu. po tome što. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 311 . uzrok razloga (poput veznika s obzirom na to da). S obzirom na to da ove godine ima mnogo pečuraka. Veznik budući da ne razlikuje se od veznika jer po značenju (i njemu je svojstveno opšteuzročno značenje). Veznik zato što obično se upotrebljava u opšteuzročnome značenju. prekinuli smo ljetovanje. onda kad zavisna klauza dolazi iza osnovne. Upotrebljava se u običnome redosljedu rečenica. koji je danas odlika razgovornoga stila. npr. Budući da su počele kiše. Uspio je zahvaljujući tome što je bio uporan. Prekinuli smo ljetovanje jer su počele kiše. tim prije što. tj. Te su rečenice vrlo česte. Veznici jer. Radite sami e vam ne mogu pomoći. Veznik što u uzročnome značenju. usljed toga što. budući da i s obzirom na to da Najčešći je veznik jer. tj. rjeđe i veznik da. zahvaljujući tome što. što znači da se zavisnom klauzom označava uzrok vršenja radnje u osnovnoj klauzi. Proizvedenim veznikom s obzirom na to da najčešće se izriče takozvani uzrok razloga (to je pasivni tip uzroka koji posljedicu ne izaziva direktno. koji ima opšteuzročno značenje. zbog toga što. Morali smo stati usljed toga što je bio prolom oblaka. rečenica *Kupio je punu kesu trešanja usljed toga što ih jako voli. no pomaže njezinu pojavljivanju). onda kad zavisna klauza prethodi osnovnoj. na temelju toga što. javlja se i u različitim proizvedenim veznicima kao što su zato što.) Nasuprot tome proizvedeni veznik zahvaljujući tome što označava obično uzrok koji se povezuje sa pozitivnom i/ili poželjnom posljedicom. npr. (Nije potvrđena npr. Žale se što se nijesmo javili. često idemo u šumu.

dok i kad. u službi veznika uzročnih rečenica upotrebljavaju se i oni veznici koji primarno označavaju način ili vrijeme. a to su veznici kako. kako u strukturi tako i u sastavu i upotrebi vezničkih sredstava. npr. Zato neki tipovi uzročnih i posljedičnih rečenica mogu biti međusobno zamjenljivi. npr. uzročno-posljedični odnos. a to je polazište ili osnova na kojoj se temelji neko zaključivanje. Rečenice s tim proizvedenim veznicima posebno su svojstvene administrativnome. npr. npr. Zaključili smo to po tome što u kući nije bilo nikoga. Prema tome posljedične rečenice mogu se odrediti kao zavisnosložene rečenice u kojima se zavisna klauza odnosi prema osnovnoj klauzi kao što se priloška odredba posljedice odnosi prema predikatu. Proizvedenim veznikom tim prije što označava se posebna vrsta uzroka koji bi se mogao nazvati dodatnim uzrokom. posljedična: Zakasnili smo. direktan.: ■ ■ uzročna: Budući da smo zakasnili. tj. Razlika je u tome što se u posljedičnim rečenicama zavisnom klauzom označava posljedica. npr. Čim ga traže. odnosno kakav uzročno-posljedični odnos. Kad već dolaziš. nego dodatan uzrok i/ili razlog kažnjavanju. Sad će biti kažnjeni. Tako je vikao da su se svi uplašili. tako da nijesmo mogli ući. tako da su se svi uplašili. Mora da si bolestan dok si tako blijed. Vikao je. Riječ je o tome da kašnjenje nije neposredan. publicističkome i naučnome stilu. Veznici kako. Veznik kako u toj ulozi razlikuje se od ostalih po tome što dolazi isključivo u antepoziciji. Kao što smo viđeli. uprkos značenjskoj sličnosti. osobito iz vremenskoga ili načinskoga (o čemu je već bilo riječi u vezi s prijedlozima). nema problema. Kako je već kasno. Između uzročnih i posljedičnih rečenica ima. Uvjerismo se u istinitost njegove tvrdnje na temelju toga što smo je u više navrata provjerili. velikih razlika. uzrok kriterijuma. npr. Posljedične (konsekutivne) rečenice Posljedične (konsekutivne) rečenice slične su uzročnima utoliko ukoliko se i jednima i drugima označava isti tip odnosa. a u uzročnima uzrok. veznici uzročnih rečenica brojni su i raznovrsni. što znači da se zavisnom klauzom označava posljedica radnje o kojoj je riječ u osnovnoj klauzi. Do toga saznanja došao je na osnovu toga što je danima bilježio svaku promjenu.Proizvedeni veznici po tome što. i veznici te i pa u korelativ312 SINTAKSA . tim prije što su još i zakasnili. čim. a u posljedičnima susrijećemo neproizvedeni veznik da. čim. nijesmo mogli ući. pa ne bi bila gramatična rečenica *Treba poći na spavanje kako je već kasno. vjerovatno je kriv. na osnovu toga što i na temelju toga što označavaju tzv. proizvedeni veznik tako da. dok i kad Budući da se uzročno značenje može razviti i iz drugih značenja. treba poći na spavanje.

Kad je riječ o zamjeničkim prilozima. Važna razlika između uzročnih i posljedičnih rečenica sastoji se i u tome što su korelativne riječi u uzročnim rečenicama rijetke i/ili obilježene. Tako je vikao da su se svi uplašili. priloga. pojačavaju sadržaj pojedinih riječi u osnovnoj klauzi. pa u skladu s tim ističu. U prvima je riječ o posljedici koja se ostvaruje. Bio je tako iscrpljen te se činilo da neće izdržati. Tako sam iscrpljen da već gotovo spavam. gramatično *Tako smo zakasnili da nijesmo mogli ući. što čini obaveznim označavanje posljedice u zavisnoj klauzi. Tako bijaše iscrpljen da već gotovo spavaše. značenje količine. Tako je vikao da su se svi uplašili prema Vikao je da su se svi uplašili.. dok je u primjerima u kojima tako ima pojačajnu ulogu njegovo odvajanje od veznika da sasvim obično i često. Bijaše tako lijepa pa od nje ne mogahu oči odvojiti. npr. npr. a u posljedičnim. npr. Kad je riječ o zamjeničkim pridjevima. Intenzifikatori tako i takav. pa se zato opravdano govori o vezniku tako da. npr. Osim priloga tako pojačajnu ulogu u posljedičnim rečenicama može imati i prilog toliko te pridjevi takav/takva/takvo ili tolik/tolika/toliko.. u većem broju posljedičnih rečenica korelativni prilog tako više uopšte nema pojačajnu (intenzifikacijsku) ulogu. Bio je toliko ljut da se s njim nije moglo razgovarati. Tako je bio iscrpljen da je odmah zaspao. S obzirom na ostvarivost ili neostvarivost posljedice posljedične rečenice mogu se podijeliti na realne (stvarne) i irealne (nestvarne).nim posljedičnim rečenicama. ali nije zaspao). vidi se po tome što u takvim posljedičnim rečenicama tako nije odvojivo od veznika da. oni pojačavaju sadržaj: ■ ■ ■ glagola. a toliko i tolik. npr. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 313 . Da je stvarno tako. npr. kao u primjeru Zakasnili smo. Tako se iscrpih da odmah zaspah. npr. On je tako vikao da su se svi uplašili. Bio je tako iscrpljen da je odmah zaspao. pridjeva. Bilo je tako lijepo da se ne može opisati. npr. npr. npr. npr. vrlo česte.. tako da nijesmo mogli ući.. njima se pojačava sadržaj imenica. naprotiv. imaju značenje kvaliteta. imperfekat. npr. perfekat. npr. nego je toliko „srastao“ s veznikom da da se od njega uopšte ne može odvojiti. Bio je previše iscrpljen da bi zaspao (posljedica dakle nije ostvariva: on je iscrpljen. On je bio takva kukavica da to nije za priču ili Bila je tolika magla da se morasmo zaustaviti. U realnim posljedičnim rečenicama upotrebljava se obično neki od vremenskih glagolskih oblika: ■ ■ ■ ■ prezent. Nije npr.) Štoviše. a u drugima o posljedici koja se ne može ostvariti. (Izostavljanje korelativne riječi kompenzuje se intonacijom. aorist.

U njima naime u službi predikata zavisnih klauza mogu biti samo oblici prezenta (npr. U toj funkciji mogu se javiti i pojačajne rječce (intenzifikatori) tako i toliko. Tako npr. a namjera pretpostavlja da se radnja glagola osnovne klauze događa prije radnje glagola zavisne klauze. Prema tome namjerne rečenice mogu se odrediti kao zavisnosložene rečenice u kojima se zavisna klauza odnosi prema osnovnoj kao što se priloška odredba namjere odnosi prema predikatu (upor. futur prvi. da namjera ne može uključivati uzrok. sastoji se i u tome što uzrok po pravilu prethodi radnji glagola osnovne klauze. namjeravanom) branju pečuraka. Namjerne (finalne) rečenice I namjerne (finalne) rečenice slične su uzročnima. Tako se bijaše iscrpio da odmah bijaše zaspao. nikad nije sigurno da se radnja koja se namjerava realizovati zaista i realizuje ili da će se zaista realizovati. cilj s kojim se vrši radnja glagola osnovne klauze (otići). u rečenici Otišli su u šumu da naberu pečuraka zavisna klauza (da naberu pečuraka) označava ne samo namjeru. S druge strane u irealnim posljedičnim rečenicama upotrebljava se potencijal. Razlika između „običnoga“ uzroka i namjere. npr. pa bi se moglo reći da uzrok uključuje namjeru. Otišli smo u šumu radi branja pečuraka). tj. npr. Otišli su u šumu da naberu pečuraka) i potencijala (npr. Namjera je međutim po svojoj prirodi uvijek neizvjesna. Namjerne rečenice po strukturi se izrazito razlikuju i od uzročnih i od posljedičnih rečenica. Otišli su u šumu zato što bi htjeli nabrati pečuraka. upor. ali da ne može biti obratno. Osim toga uzrok je po svojoj prirodi po pravilu izvjestan. i to zato što značenja uzroka i namjere imaju direktnih dodirnih tačaka. u rečenici Otišli su u šumu da naberu pečuraka odlazak u šumu prethodi (eventualnom. Namjera bi se naime mogla odrediti kao poseban tip uzroka. onda to pretpostavlja da je uzrok stvarno na djelu (da kiša stvarno pada). no je to istovremeno i uzrok.. Tako će biti iscrpljen da će odmah zaspati. npr. realan.■ ■ pluskvamperfekat. U njima glagol zavisne klauze označava namjeru ili cilj radi koga se vrši radnja u osnovnoj klauzi. ali je tada osnovna klauza odrična. Suviše je kasno da bismo se i dalje igrali ili Previše je plašljiv da bi to učinio. npr. U irealnim rečenicama kao intenzifikatori upotrebljavaju se gradacijske rječce (po drugim klasifikacijama prilozi) previše. Bijaše previše iscrpljen da bi zaspao. Nije tako moćan da bi ih ucjenjivao ili Nije toliko obnevidio da bi mu trebao pratilac. u rečenici Ostali smo kod kuće jer je padala kiša padanje kiše (uzrok) prethodi ostajanju kod kuće. osim u tome što je namjera značenjski uža. Kad se kaže Danas nećemo u šumu jer pada kiša. Otišli su u 314 SINTAKSA . suviše i sl. npr. npr. npr.

koji se upotrebljavaju isključivo s potencijalom. posebno prezent svršenih glagola. Da u zavisnim klauzama namjernih rečenica ne mogu biti oblici preteritalnih vremena. kako. Veznikom eda. li i neka. S veznikom li upotrebljava se takođe isključivo potencijal. veznik neka ide isključivo s prezentom. *Otišli su u šumu kako naberu pečuraka ili *Otišli su (ili išli su) u šumu kako beru pečurke). a ne s prezentom (upor. Nasuprot veznicima kako. npr. i potencijal). Otišli su u šumu kako bi nabrali pečuraka). Otišli su u šumu da beru pečurke). koji se sve rjeđe upotrebljava.šumu kako bi nabrali pečuraka). Zavisne klauze u kojima se on upotrebljava mogu biti bilo u prezentu svršenih (npr. Oni ne dolaze zbog toga što su futurski oblici u crnogorskome jeziku stvarni. Zato ne bi bile gramatički ispravne namjerne rečenice u kojima bi se u zavisnim klauzama pojavljivali drugi glagolski oblici. Namjerne rečenice razlikuju se od ostalih zavisnosloženih rečenica (posebno od posljedičnih) i po tome što u njima ne stoje niti mogu stojati korelativne riječi zamjeničkoga tipa. ovjereno *Otišli su u šumu tako da naberu pečuraka ili sl. neizvjesnost se posebno ističe (nerijetko to može biti pretpostavka o postojanju prepreka za vršenje radnje). npr. Veznici namjernih rečenica jesu da. Nije npr. a hipotetični su samo onoliko koliko je hipotetična svaka budućnost. Pošalji ga u šumu neka nabere pečuraka ili Poslaćeš ga u šumu neka nabere pečuraka (nije međutim potvrđeno *Otišli su u šumu neka naberu pečuraka). Trenirali su cijelo ljeto ne bi li prošli kvalifikacije (nije potvrđeno *Trenirali su cijelo ljeto bi li prošli kvalifikacije niti *Trenirali su – ili treniraju – cijelo ljeto prolaze li ili prođu li kvalifikacije). Veznikom kako izriče se dodatna neizvjesnost (hipotetičnost). namjera je hipotetičnija od morfološki (tj. Silno su se trudili eda bi ubrali koju pečurku. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 315 . pretpostavljenost (a to su baš prezent. ali je manje očekivano što ne dolaze ni oblici futura. oblikom futura) izražene budućnosti. Drugim riječima. označavaju nešto što će se u budućnosti zaista dogoditi. Veznik da najčešći je veznik namjernih rečenica. sasvim je očekivano (jer se namjera i prošlost logički isključuju). što znači da je i taj veznik obilježen kao izrazito hipotetičan (odricanje unosi u rečenicu dodatnu neizvjesnost). To je zato što je namjera po svojoj prirodi neizvjesna (hipotetična). npr. ali pod uslovom da se u osnovnoj klauzi nađe imperativ ili kakav drugi glagolski oblik zahtjevnoga značenja. eda i li. Zato se on upotrebljava samo s potencijalom (npr. pa se onda izražava onim glagolskim oblicima kojima se inače izražava neizvjesnost. eda. Otišli su u šumu da naberu pečuraka) bilo u prezentu nesvršenih glagola (npr. i to uvijek samo odrični.

a kod uslovnih rečenica ostvarivanje radnje u zavisnoj klauzi je neizvjesno. Zato bi se pojednostavljeno moglo reći da je uslov „upitni uzrok“. npr. Ako tražite. kome je svojstvena neizvjesnost (hipotetičnost). li. npr. kondicionalnim) rečenicama nazivaju se one zavisnosložene rečenice u kojima se zavisnom klauzom označava uslov pod kojim se ostvaruje (ili ne ostvaruje) radnja osnovne klauze. Ukoliko budete tražili. a to znači da se radnja osnovne klauze ostvaruje uslovno (pogodbeno). Ako tražite. pa onda i radnje u osnovnoj klauzi. Ti veznici upotrebljavaju se s bilo kojim vremenskim glagolskim oblikom (npr. U odnosu na stvarne rečenice moguće rečenice dakle označavaju dodatnu upitanost. Ako tražite. Uporedimo li uzročnu rečenicu Danas ne idemo u šumu jer pada kiša s uslovnom rečenicom Danas nećemo ići u šumu ako bude padala kiša. naći ćete. Veznik ako najobičniji je i najčešći veznik stvarnih uslovnih rečenica. odnosno 316 SINTAKSA . našli ste ili sl. Razlika je među njima u prvome redu u tome što uzrok pretpostavlja ostvarivanje radnje u zavisnoj klauzi (kiša stvarno pada).). ukoliko. kondicionalne) rečenice Uslovnim (pogodbenim. a veznik ukoliko obilježen je kao rjeđi i/ili kao osobitost administrativnoga stila crnogorskoga standardnog jezika. S obzirom na stepen vjerovatnosti ostarivanja radnje u zavisnoj (pa onda i u osnovnoj klauzi) razlikuju se stvarne (realne). pa je onda neizvjesno (upitno) i ostvarivanje radnje u osnovnoj klauzi. stavljeno je u pitanje. Ako ste tražili. a veznik li ide samo uz oblike prezenta (npr. Moguće (potencijalne) uslovne rečenice Mogućim uslovnim rečenicama označava se da moguće (eventualno) ostvarenje radnje u zavisnoj klauzi čini mogućim ostvarenje radnje u osnovnoj klauzi. Stvarne (realne) uslovne rečenice Stvarnim uslovnim rečenicama označava se uslov čije ostvarenje stvarno vodi ostvarenju radnje u osnovnoj klauzi. Svi će oni dobro proći ukoliko se mognu dogovoriti. naći ćete) i oblike futura drugog (npr. tj. primijetićemo da su uzrok i uslov takođe dodirne kategorije. naći ćete. moguće (potencijalne) i nestvarne (irealne) uslovne rečenice. nalazite. onaj uzrok koji je doveden u pitanje. Veznici tih rečenica su: ■ ■ ■ ako. našli ste. recite im da se jave. npr. tj. naći ćete i sl. Tražite li. Budete li tražili. naći ćete). Nije npr. potvrđeno *Tražili ste li.Uslovne (pogodbene. samo ako se ostvari i radnja zavisne klauze. Pitaju li za nas.

dolazimo. npr. U njima se zavisna klauza uvodi veznikom da. mogu po svom sadržaju biti i nestvarne (irealne). s tim što su u zavisnim klauzama obavezni oblici potencijala i/ili futura drugog. doći ćemo. npr. pa su takve dopusne rečenice u relaciji prema uzročnima. što ne postoje uslovi za njegovo ostvarenje. onda se u osnovnoj klauzi upotrebljava futur prvi ili prezent (relativni). Veznici mogućih uslovnih rečenica jesu ako. Prvi je da se suprotnost udruži s uzročnošću. a u zavisnoj prezent ili neki od glagolskih oblika kojima se označava prošlost. Ako je u zavisnoj klauzi potencijal. ne bih ga ništa pitao. suprotna: Nema kiše. Da postoje vukodlaci. Mogu naime označavati i uslov koji nije ostvariv. Ako je u zavisnoj klauzi futur drugi. npr. Kišovito je iako je tek početak septembra. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 317 . a već je oktobar (ili Već je oktobar. Ako/ukoliko/kad bismo imali vremena. pa onda i u ostvarenje radnje označene osnovnom klauzom. pa je onda neostvareno ili neostvarivo i ono o čemu je riječ u osnovnoj klauzi. obično dolaze oblici za prošlost. Dopusne rečenice nastaju na dva načina. Ako/ukoliko/kad budemo imali vremena. ukoliko i kad. Nestvarne (irealne) uslovne rečenice Nestvarnim uslovnim rečenicama označava se da je uslov sadržan u zavisnoj klauzi neostvaren ili neostvariv.nesigurnost u ostvarenje uslova sadržanoga u zavisnoj klauzi. Nema kiše iako je već oktobar. svijet bi izgledao drugačije. npr. došli bismo. a nema kiše). tj. U osnovnoj klauzi takvih uslovnih rečenica uvijek se upotrebljava potencijal. tj. npr. a kad je uslov neispunjen. vidi se i po tome što se neke dopusne rečenice mogu preoblikovati u (nezavisnosložene) suprotne. npr. Da sam znao kakav je. svijet bi izgledao drugačije. Ako/ukoliko/kad budemo imali vremena. Prezent obično dolazi kad je uslov neispunjiv. ili obratno. ■ ■ dopusna: Nema kiše iako je već oktobar. Da je zaista riječ o suprotnosti. npr. npr. dopušta se neostvarenje sadržaja osnovne klauze uprkos tome što za to postoje uslovi. osobito one s veznikom kad (koji i inače označava veći stepen neizvjesnosti nego veznici ako i ukoliko). npr. Moguće uslovne rečenice. Kad bi postojali vukodlaci. i u osnovnoj klauzi upotrebljava se samo potencijal. Dopusne (koncesivne) rečenice Dopusnima (koncesivnima) nazivaju se one zavisnosložene rečenice u kojima se dopušta ostvarenje sadržaja osnovne klauze uprkos tome što je on u suprotnosti sa sadržajem zavisne.

a imperativa u osnovnoj klauzi. a preteritalnih vremena u osnovnoj klauzi. neće doći na sastanak. doći će na sastanak. Bez obzira na to što smo umorni. dóđe na sastanak.■ ■ uzročna: dopusna: Budući da je umoran. dolazi na sastanke. I uzročnodopusne i uslovnodopusne rečenice mogu biti korelativno strukturirane. ■ ■ uslovna: dopusna: Ako je umoran. prezenta u zavisnoj. plate ne kasne. prezenta ili futura prvog u zavisnoj. rječca opet (Ako je i malo. pa su takve dopusne rečenice u relaciji prema uslovnima. nastavićemo s radom. dođi na sastanak. npr. prezenta u zavisnoj. I ako je umoran. a futura prvog u osnovnoj klauzi. Osim veznika iako. Iako ćeš biti umoran. Dopusne rečenice toga tipa posebno su svojstvene administrativnome i naučnome stilu crnogorskoga standardnog jezika. dóđe na sastanak. U klauzama se tada mogu nalaziti oblici: ■ ■ ■ ■ ■ ■ prezenta. dođi na sastanak. mada i premda zavisne klauze uzročnodopusnih rečenica mogu se uvrštavati u osnovne i proizvedenim veznicima: ■ ■ ■ uprkos tome što. preteritalnih vremena. mada i premda. opet dobro dođe). Iako je umoran. Tada se u osnovnim klauzama najčešće upotrebljava korelativna rječca ipak (npr. Iako je umoran. npr. doći će na sastanak. doći će na sastanak. doći će na sastanak. došao je na sastanak. Drugi je način da se suprotnost udruži s uslovom. npr. Premda će biti umoran. npr. Iako je umoran. npr. npr. ili. ipak je došao). Uprkos tome što su potpisali sporazum. npr. neće doći na sastanak. 318 SINTAKSA . Iako je umoran. npr. Iako je umoran. i/ni pored toga što. npr. bez obzira na to što. futura prvog. I pored toga što smo u dugovima. Iako si umoran. Mada bijaše umoran. Takve dopusne rečenice nazivaju se uslovnodopusnima. on ih je tužio. Takve dopusne rečenice nazivaju se uzročnodopusnima. rjeđe. Mada je bio umoran. došao je na sastanak. Uzročnodopusne rečenice U uzročnodopusnim rečenicama klauze se povezuju veznicima iako. Iako je umoran. npr.

o potencijalnodopusnim. došao bi na sastanak. Ma kako postupio. I ako je bio umoran. Ma kakvu varijantu izabrali. kako god. o irealnodopusnim rečenicama.Uslovnodopusne rečenice Uslovnodopusne rečenice mogu se. I da je umoran. o realnodopusnim rečenicama. podijeliti na realne (stvarne). došao bih na sastanak. ma koliko. u potencijalnodopusnima veznici ako i kad te u irealnodopusnima veznik da. I da je bio umoran. a to znači da zavisna klaGRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 319 . Kakvu god varijantu izabrali. I ako bi bio umoran. koliko god. došao bi na sastanak. dođi na sastanak. potencijalne (moguće) i irealne (nestvarne). kao i uslovne. npr. Koliko god bio umoran. oblici potencijala. kakav (kakva. I ako je umoran. npr. došao bi na sastanak. I ako bude umoran. a u irealnodopusnim dolaze u zavisnoj klauzi. npr. npr. Kao što je vidljivo iz navedenih primjera. I ako je umoran. npr. s tim da je svima njima svojstvena pojačajna rječca (intenzifikator) i/ni. Ma koliko bio umoran. u realnodopusnim rečenicama upotrebljava se veznik ako. i to: ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ ma kako. a u osnovnoj oblici prezenta. Neće im biti lako što god preduzeli. Uslovnodopusne su i rečenice s različitim proizvedenim veznicima koji se sastoje od pojačajnih rječca ma ili god i zamjeničkih priloga ili pridjeva (i tada se u zavisnim klauzama upotrebljavaju oblici optativa). Neće im biti lako ma što preduzeli. ma što. u potencijalnodopusnima dolaze oblici potencijala i u osnovnoj i u zavisnoj klauzi. crno im se piše. doći će na sastanak. kakvo). kakvo) god. dolazi na sastanke. s tim što se u njima ne upotrebljavaju oblici futura drugog). npr. Vidljivo je takođe da se u realnodopusnim rečenicama upotrebljavaju vremenski oblici ili oblici imperativa (slično kao i u uzročnodopusnim rečenicama. npr. 2. npr. I ako bude bio umoran. npr. došao bi na sastanak. I kad bi bio umoran. uvijek je neko nezadovoljan. što god. došao je na sastanak. npr. perfekta ili futura drugog. npr. uvijek je neko nezadovoljan. crno im se piše. I ako si umoran. došao bih na sastanak. doći će na sastanak. ma kakav (kakva. ATRIBUTSKE REČENICE U atributskim rečenicama zavisna klauza odnosi se prema osnovnoj kao što se atribut odnosi prema imenici ili kojoj drugoj imenskoj riječi. i to obavezno. 3. doći će na sastanak. Kako god postupio. pa se onda može govoriti: 1.

Daj mi novac što si (ga) obećao. Knjiga koju je objavio naišla je na dobar prijem. na redni broj.. Može kupiti stan koliki želi.. Prvi kojima smo to rekli bili ste vi itd. čije). Ovo je prijedlog kakvome se nijesmo nadali.uza određuje imensku riječ iz osnovne klauze po svojstvu. Osim toga u rečenicama u kojima se zavisna klauza uvodi po značenju ne mora uopšte dolaziti imenica. na poimeničeni pridjev. moguće *Odlučeno je koje je izglasano . Ne poznajem kolegu čija je to knjiga. Odlučeno je da se ide na izbore. Mladima koji ne znaju što hoće vrlo je teško. npr. Zamisao da se ide na izbore mnogima se nije sviđela. na imeničku zamjenicu. čiji (čija. Ovo je kolega o kojem sam ti govorio. npr. ośećanja i sl. odnosno po značenju imenice ili po značenju imenske riječi.. Toga ne može biti u rečenicama u kojima se zavisna klauza uvodi po imenici. npr. Želja da se ide na izbore mnogima se nije sviđela i sl. npr. odnosno veznici: ■ ■ ■ ■ ■ koji (koja. znači da takve rečenice nijesu atributske). ili sl. koliko).: ■ ■ ■ ■ ■ Slika koja je kupljena mnogima se nije sviđela. Stari koji imaju male penzije teško žive. tj. naravno. Zavisne klauze atributskih rečenica mogu u strukturu tih rečenica biti uvedene na dva načina: po imenici ili po imenskoj riječi. Grad koji su pośetili bio je vrlo zanimljiv. oblik ili konstrukcija sa značenjem govorenja. No u primjeru Odluka da se ide na izbore mnogima se nije sviđela zavisna klauza (da se ide na izbore) nije uvedena po imenici (odluka). 320 SINTAKSA . mišljenja. npr. što. Vi koji ste završili možete otići. Odlučili su da se ide na izbore i sl. npr. kakav (kakva. To je razlog što prema navedenome primjeru dolaze u obzir rečenice tipa Prijedlog da se ide na izbore mnogima se nije svidio.. kakvo). npr. npr. (što. npr. uvedena je zavisna klauza u primjeru Odluka koja je izglasana mnogima se nije sviđela. U službi veznih sredstava takvih atributskih rečenica upotrebljavaju se odnosne zamjenice i/ili zamjenički pridjevi. Takav tip zavisne klauze može biti uveden po bilo kojoj imenici ili imenskoj riječi. Zavisna klauza može se pritom odnositi: ■ ■ ■ ■ na imenicu. npr.. Ovo je kolega koji će nam se pridružiti. npr. ali nije moguće *Slika da se ide na izbore mnogima se nije sviđela ili sl. Nije npr. no po njezinu značenju. Na prvi način npr. Tu je zavisna klauza (koja je izglasana) uvedena u atributsku rečenicu po imenici odluka. ili *Odlučili su koja je izglasana. kolik (kolika. nego kakva druga riječ. Prvi koji su se o tome raspitivali bili su novinari. koje). Zato se na mjestu imenice odluka ne može pojaviti neka druga imenica koja značenjski ne bi bila slična imenici odluka. po tome što je odluka imenica.

zamjenjuje atribut. koje pretpostavljaju imensku riječ (antecedent) upitnoga značenja u osnovnoj klauzi. kuda. npr. npr. ne moraju. Složili smo se s mišljenjem da treba ponovo pokušati. objekat. a ne pripadaju. Dajte zapovijest neka se svi okupe. S druge strane atributske rečenice koje se uvode po značenju antecedenta nijesu odnosne. koje). kako. U njima se naime ne susrijeću vezna sredstva zamjenjivačkoga tipa.Atributske rečenice koje se uvode po značenju antecedenta (tj. npr. Postavlja se pitanje koje ponude treba odabrati. Zato se može činiti da su sve odnosne rečenice ujedno i atributske. koji (koja. neka. zastupaju dio rečenične strukture osnovne klauze (u ovome slučaju imenske riječi). Postavlja se pitanje kuda putovati itd. npr. Postavlja se pitanje ko je prvi počeo. npr. npr. Postavlja se pitanje kakvi su to ljudi. a to su one zavisnosložene rečenice kod kojih vezna sredstva nijesu samo povezivači osnovne i zavisne klauze nego i zamjenjuju. Dobro pamtimo koju ste nam poslali. Postavlja se pitanje čiji je uticaj veći. npr. Atributske rečenice kojima se zavisna klauza uvodi po imenici ili imenskoj riječi (antecedentu) pripadaju odnosnim ili relativnim rečenicama. Ovo je kolega koji će nam se pridružiti) opšte je i najčešće vezno sredstvo atributskih rečenica odnosnoga tipa. Postavlja se pitanje što bi bilo bolje učiniti. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 321 . pa onda i čitava zavisna klauza. po značenju imenske riječi po kojoj se uvode zavisne klauze) dijele se na izrične i zavisnoupitne. kakav (kakva. one odnosne rečenice u kojima vezno sredstvo ili cijela zavisna klauza zamjenjuje: ■ ■ ■ subjekat. čiji (čija. Odluka da se ide na izbore mnogima se nije sviđela. čije). u službi veznih sredstava stoje upitne zamjenice ili upitni prilozi: ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ ko. imenski dio predikata. npr. Atributskima pripadaju samo one odnosne rečenice u kojima vezno sredstvo (odnosna zamjenica ili prilog). Ti si koji je zvao. npr. Postavlja se pitanje kako riješiti taj problem. Odnosna zamjenica koji (npr. npr. naravno. U izričnima u službi veznih sredstava mogu biti veznici: ■ ■ da. što. npr. U zavisnoupitnim atributskim rečenicama. Postavlja se pitanje đe su oni sad. đe. npr. npr. Koji ne žele poći. npr. odnosne zamjenice i prilozi. Prema tome treba imati na umu: niti su sve odnosne rečenice atributske niti su sve atributske rečenice odnosne. kakvo). tj.

npr. Dogodilo se ono čega smo se bojali. *lzglasali su zakon tijesnom većinom. Reci sve što znaš. npr. Nasta gužva kakva se ne viđa svaki dan). Popeli smo se na vrh brijega. tako da ona imenicu iz osnovne klauze (koja označava pośednika) stavlja u prisvojni odnos s imenicom iz zavisne klauze (koja označava pośedovano). Uz veznik što dolaze nenaglašeni oblici ličnih zamjenica u besprijedloškome genitivu. Teško je otkriti način kako mu to uspijeva itd. upor. *Reci sve koje znaš. sve. Pjesma koje si se śetio još se pjeva. Ni u toj službi zamjenica što nije zamjenljiva s koji (upor. npr. odakle se mnogo bolje vidi.Zamjenica kakav uvodi atributske klauze kvalitativnoga tipa (npr. npr. kad. Priča ono što mu padne na pamet. što nikako nije dobro. i besprijedloškome akuzativu. npr. koje nikako nije dobro). Odnosna zamjenica što dolazi kao korelativ uz zamjenice (ovo. Zamjenica što upotrebljava se i u raščlanjenim odnosnim rečenicama tipa lzglasali su zakon tijesnom većinom. kud(a). npr. npr. Zamjenica čiji ima prisvojno značenje i uvodi zavisne klauze u kojima funkcioniše kao atribut neke druge imenice u sastavu zavisne klauze. s tim da onda u osnovnoj klauzi stoje imenske riječi kojima se označava mjesto. Pitanje koje ste postavili nije jasno. vrijeme ili način. Vidio sam kolegu čija sestra studira kod nas. kako. Bilo je perioda kad se nigđe nije mogla smiriti. Odreži komad kolik ti treba. Veznik što i nenaglašeni oblici ličnih zamjenica u svim takvim primjerima zamjenljivi su zamjenicom koji. upor. odakle. npr. vremena ili načina. nešto i sl. Takve rečenice međutim jesu odnosne. uz koji u službi atributskih rečenica dolaze nenaglašeni oblici ličnih zamjenica i koji je uvijek zamjenljiv zamjenicom koji. upor. Ta je zamjenica nezamjenljiva zamjenicom koji (koja. a zamjenica kolik uvodi klauze kvantitativnoga (količinskoga) tipa. vidi se po tome što su sve one zamjenljive rečenicama sa zamjenicom koji. Odnosne atributske klauze mogu se uvoditi i odnosnim prilozima sa značenjem mjesta. Pośetio je mjesta đe je nekad boravio. kud se nekad putovalo. npr. Pitanje što ga postaviste nije jasno. ono.). U pitanju je nešto čemu niko ne zna uzrok i sl. Službu takvih vezničkih sredstava mogu vršiti prilozi: ■ ■ ■ ■ ■ đe. 322 SINTAKSA . Od zamjenice što treba jasno razlikovati odnosni veznik što. Sad se do njih ne putuje preko Krnova. Pjesma što si je se śetio još se pjeva. Ni takve rečenice nijesu atributske (nego ponajprije subjekatske ili objekatske). npr. koje). Da je tu stvarno riječ o odnosnim atributskim rečenicama. to. ali nijesu atributske (u njima se zavisna klauza odnosi na sadržaj cijele osnovne klauze).

Sad se do njih ne putuje preko Krnova. Popeli smo se na vrh brijega s kojega se mnogo bolje vidi. npr. Naime restriktivne rečenice ne odvajaju se zarezima. koji su smrtni. a nerestriktivne (apozicijske) uvijek se odvajaju. Pokazao mi je pismo koje je upravo primio. śutra će doći na večeru. kod kojih zapravo ne možemo ni govoriti o značenju. koje su jutros pozvane) ako znači da će na večeru doći sve jer smo ih jutros (sve) pozvali. među čijim se klauzama uspostavlja odnos sintaksičke obaveznosti. IMPLICITNE (ASINDETSKE) ZAVISNOSLOŽENE REČENICE Implicitnim ili asindetskim zavisnosloženim rečenicama pripadaju one složene rečenice koje su sklopljene bez veznika. a rečenica Ljudi. a atributskom klauzom daje se dodatno obavještenje o sadržaju tih imenskih riječi ili o nečemu što je u vezi s njim. koji se upravo vratio s puta. to će lako razumjeti biće interpretirana kao nerestriktivna (jer su svi ljudi smrtni). rečenica Ljudi koji su bolesni to će lako razumjeti zbog sadržaja zavisne klauze biti interpretirana kao restriktivna (jer svi ljudi nijesu bolesni). ili drugim odredbenim riječima) ili kontekstom. To znači da jedna klauza. Ima i slučajeva u kojima su atributske rečenice i dvoznačne s obzirom na (ne)restriktivnost. a kao nerestriktivna (Na večeru će doći komšije. RESTRIKTIVNE (ODREDBENE) I NERESTRIKTIVNE (DOPUNSKE) REČENICE S obzirom na to u kakvom je značenjskom odnosu zavisna klauza prema osnovnoj. Bilo je perioda u kojima se nigđe nije mogla smiriti.■ ■ ■ ■ ■ Pośetio je mjesta u kojima je nekad boravio. Tako npr. rečenica Na večeru će doći komšije koje smo jutros pozvali može biti interpretirana kao restriktivna ako znači da će na večeru doći (samo) one komšije koje smo jutros pozvali (Na večeru će doći komšije koje su jutros pozvane). preko kojega se nekad putovalo. u tome slučaju osnovna. Nerestriktivne rečenice odnose se na imenske riječi užega značenjskog opsega. Hoće li rečenica biti restriktivna ili nerestriktivna. konkretizuje značenje imenske riječi. pa ona onda taj opseg sužava. Tako će npr. atributske rečenice dijele se na restriktivne (odredbene) i na nerestriktivne (dopunske). zahtijeva GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 323 . kod vlastitih imena. Značenje takvih imenskih riječi konkretizovano je ili samo po sebi (npr. koje se još nazivaju i apozicijskima. U restriktivnim atributskim rečenicama zavisna klauza odnosi se na imensku riječ široka značenjskog opsega. npr. pa se međusobno (u pismu) mogu razlikovati samo po tome odvaja li se zavisna klauza od osnovne zarezom ili ne. Teško je otkriti način na koji mu to uspijeva. Naš komšija Petar. nego o odnosu prema referentu. može zavisiti i od toga o čemu je riječ u zavisnoj klauzi.

pa zahtijeva dopunu u obliku zavisne klauze. Takve su prirode još i ove implicitne zavisnosložene rečenice: ■ ■ ■ ■ Dobro ste rekli: sad je već kasno. nego prijenos informacije samo najavljuju. Riječ je o tome da osnovna klauza sadrži element koji se odlikuje sintaksičko-semantičkom nedovoljnošću. mišljenja. Često je ponavljao onu poslovicu: Ko drugome jamu kopa. pomaknite se prema izlazu. percipiranje i sl. odnosno da se mogu podrazumijevati. Bilo je sasvim jasno: njih niko više nije mogao nagovoriti. no je nužna još jedna klauza kojom će se eksplicirati njihov stvarni sadržaj. percipiranja i sl. Tim se naime glagolima i glagolskim izrazima označava samo govorenje. ali može doći i koji drugi interpunkcijski znak (npr. između osnovne i zavisne klauze takvih rečenica u pismu obično stoji dvotačka. ośećanja. Prvu čine implicitne zavisnosložene rečenice s izjavnim riječima. mišljenja. što znači da riječi sa značenjem govorenja. pa onda ni sintaksički dovoljna jer se njome prenosi samo obavještenje o kazivanju. Molim lijepo. mišljenja. npr. ośećanja i sl. 324 SINTAKSA . Zato se onda sadržaj kazivanja eksplicira zavisnom klauzom (to nikome neće pomoći). zarez ili crta). S obzirom na prirodu takvih strukturnih elemenata u osnovnoj klauzi takve rečenice mogu se podijeliti u dvije grupe. ti glagoli i glagolski izrazi zapravo ne prenose informaciju..pojavu druge. koja se inače ne odlikuje ni sintaksičkom ni semantičkom nedovoljnošću. Drugim riječima. Takve rečenice mogu biti i kompresovane. Kao što se vidi iz navedenih primjera. a drugu implicitne zavisnosložene rečenice s upućivačkim riječima. mišljenje. U rečenici Kažem vam: to nikome neće pomoći klauza Kažem vam nije semantički. percipiranja i sl. mogu i izostati. a ne prenosi se obavještenje o sadržaju toga kazivanja. Naime takvi glagoli ili opisni glagolski izrazi nijesu dovoljni da se njima prenese cjelovita informacija. sam u nju upada. Implicitne (asindetske) zavisnosložene rečenice s izjavnim riječima U implicitnim zavisnosloženim rečenicama s izjavnim riječima zavisna je klauza dopuna glagola ili opisnoga glagolskog izraza sa značenjem govorenja. ali se ništa ne kaže o sadržaju toga govorenja. ■ ■ Zavirio je u depešu: onđe je zbilja stajalo njegovo ime. Otvorismo prozor: zima već bijaše tu.

Bilo je to ovako: on je prvo udario Petra. Među rečenice toga tipa mogu se svrstati i konstrukcije s upravnim govorom.). ovo. npr. Sve je i dalje ostalo isto: ni u čemu nijesmo napredovali. taj. kazivanje. a onda su svi navalili na nj. odgovaranje.) razlikuju se od glagola i opisnih glagolskih izraza sa značenjem govorenja. ośećanja i sl. npr. ■ ■ ■ Nakon kraćeg vremena Petar je dodao: „To vam nećemo zaboraviti“. nemaju određenoga vlastitog značenja. Otvorismo prozor i ustanovismo: zima već bijaše tu. ovako. a osnovna klauza sadrži obavještenja o govorniku ili govornicima i o prirodi izjavne manifestacije (npr. nego su nepunoznačni (sinsemantični). koje se određuju kao osnovni način prenošenja tzv. prije svega zamjenica i zamjeničkih priloga (kataforičnih demonstrativa) koji nijesu punoznačni (autosemantični). po tome što su nepunoznačni. Takve rečenice mogu se predstaviti primjerima: ■ ■ ■ ■ To je baš ono: nikome se onamo nije išlo. o. mišljenja. ovaj. o stihozraka tkiva!“ I konstrukcije s upravnim govorom mogu biti kompresovane. zajedničko im je to što su i jedni i drugi semantički. Upor. takav. toliko i sl. tuđega govora. što zahtijevaju posebnu klauzu kojom će se dopuniti. odnosno eksplicirati njihovo značenje. pitanje. što znači da im je sadržaj vezan za ono na što upućuju.U tim rečenicama podrazumijevaju se glagoli ili opisni glagolski izrazi sa značenjem (u ovome slučaju) percipiranja. Takvi elementi (npr. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 325 . zapažanje i sl. pa onda i sintaksički nedovoljni. ova. Petar pocrvenje.: ■ ■ Zavirio je u depešu i vidio: onđe je zbilja stajalo njegovo ime. Kod Zogovića čitamo: „I gledam. Petar pocrvenje i skoči: „Zabranjujem vam da tako govorite!“ (upor. Ona je takva: ništa joj ne možeš dokazati. tj. isti. Taj „tuđi govor“ sadržan je u zavisnoj klauzi. Implicitne (asindetske) zavisnosložene rečenice s upućivačkim riječima Tu vrstu implicitnih zavisnosloženih rečenica čine one u kojima se u zavisnoj klauzi eksplicira sadržaj upućivačkih (foričnih) riječi. „Vidite kako je nama“ – tiho se jadao Petar. ovoliko. tako. pjesme moje. ovakav. skoči i uzviknu: „Zabranjujem vam da tako govorite!“).

U tekst mogu biti uključene i autosemantične rečenice. onda je riječ o anaforičnosti. Na moru smo različito reagovali. Ako rečenica kojom sastavnicom upućuje na prethodnu rečenicu ili uopšte na prethodni dio teksta. npr. Onđe smo se dobro odmorili. Element različito iz prve rečenice kataforičke je prirode. nego su nepunoznačne (sinsemantične). a foričnost može biti dvosmjerna. To međutim ne znači da svaka kontekstualno uključena rečenica mora biti i sinsemantična. Na moru smo se dobro odmorili. odnosno drugi u sljedećoj rečenici i time te dvije rečenice povezuje u jednu tekstnu cjelinu. Svi smo otišli na more. a drugi nezadovoljni. U tome tekstu (ili dijelu teksta) anaforični element onđe iz druge rečenice upućuje na element na more iz prve rečenice i time te dvije rečenice povezuje. npr. onda je riječ o kataforičnosti. On upućuje na elemente jedni. tako se po određenim pravilima i pojedine rečenice strukturiraju u cjelinu koju čini tekst. Rečenice koje sadrže anaforičke ili kataforičke elemente nijesu punoznačne (autosemantične). tj. UKLJUČIVANJE REČENICA U TEKST To strukturiranje rečenica u tekst često se događa tako da jedna rečenica kojom od svojih sastavnica upućuje na drugu rečenicu. npr. To međuupućivanje u tekstu naziva se foričnošću rečenice. i one rečenice koje se odlikuju sintaksičkom i semantičkom dovoljnošću i bez konteksta u koji su uključene. Jedni bijahu zadovoljni. Ako međutim rečenica nekom sastavnicom upućuje na element rečenice koja slijedi iza rečenice s takvim elementom ili na tu rečenicu u cjelini. Svi smo otišli na more. Tekstna veza među takvim rečenicama ostvaruje se po pravilu ponavljanjem nekoga 326 SINTAKSA . Takve su rečenice uvijek kontekstualno uključene.STRUKTURA TEKSTA Kao što se klauze pojedinih nezavisnosloženih i zavisnosloženih rečenica strukturiraju u složene po određenim sintaksičkim pravilima.

posebno žanrovima pripovjednoga tipa. ponavljanjem sintaksičkih jedinica istoga ili sličnoga tipa. bar jednim dijelom. pa su npr.). sljedeći. Često inhoativne rečenice mogu biti i upitne. npr. Zato su za taj tip veze tipične sinsemantične kontekstualno uključene rečenice. upor. tj. Jedan se naziva linearnom. zajednička rečenicama uključenim u tekst.. koje su usmjerene prema razvoju teksta. Oni su im rekli da se sastanak odlaže za śutradan. razlikuju se međusobno i tipovi teksta. Linearna tekstna veza posebno je svojstvena naučnom i administrativnom te nekim žanrovima književnoumjetničkoga i publicističkoga stila. Inhoativne rečenice. npr. Zato su imali vremena da detaljno razgledaju grad. tipične za biblijske tekstove. taj. U tome smislu obično se razlikuju dva tipa veze među rečenicama u tekstu. s tim da se ni linearna ni paralelna veza po pravilu ne susrijeću u sasvim čistom obliku ni u jednome tipu teksta. zajedničkim leksičkim elementima. U ono vrijeme nasta mrmljanje među GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 327 . LINEARNA TEKSTNA VEZA U linearnoj tekstnoj vezi rečenice su međusobno povezane tako da sljedeća rečenica proizlazi iz prethodne. ovaj. Za strukturu tekstova toga tipa posebnu važnost imaju inhoativne i finitivne rečenice. S njim je bio i Ivan. Onđe su se sreli sa svojim kolegama iz preduzeća. zajedničkim članovima rečenične strukture. rečenice koje stoje na početku i rečenice koje stoje na kraju teksta. S obzirom na to prevladava li u tekstu jedna ili druga veza. a smisaona veza među rečenicama u tekstu zasniva se na „temi“ koja je. TIPOVI VEZE MEĐU REČENICAMA U TEKSTU Rečenice u tekstu povezane su međusobno i (formalnom) strukturom i smislom. Petar je doputovao u grad.dijela prethodne rečenice u sljedećoj (kakav je u navedenome primjeru slučaj s priloškom odredbom na more/na moru).. a drugi paralelnom tekstnom vezom. imaju „otvaračku“ funkciju u tekstu. Kandidat za mjesto rektora mora ispunjavati sljedeće uslove. One zato često sadrže i neke kataforične elemente (npr. idući i sl. Kako bismo mogli odrediti zavisnosložene rečenice? Ima inhoativnih rečenica koje su sasvim shematizovane ili čak frazeologizovane. npr. Strukturom su vezane uz pomoć foričnih elemenata.

tj. međutim. upotreba istih ili sličnih sintaksičkih jedinica (rečeničnih članova) i istih ili sličnih leksičkih jedinica (npr. U sredini je stajao drveni sto okružen rezbarenim stolicama. ili za početke narodnih pripovjedaka. kad bi se eksplicirao. Buka s ulice nije su čula.. odnosno odsutnost foričnih elemenata.. morali bi se aktivirati svi oni kojih se ta problematika na bilo koji način tiče. onamo. 328 SINTAKSA . Zato su za tekstove koji su pretežno strukturirani tim tipom tekstne veze karakteristične autosemantične rečenice. npr. pa bi taj konektor.Jevrejima. ukratko. konektori bi se mogli podijeliti na upućivačko-zamjenjivačke (deiktično-supstitutivne). Odnos među rečenicama uspostavlja se često strukturnim paralelizmom (ili antiparalelizmom) i zajedničkom „temom“. kao u primjeru: Soba je bila lijepo namještena. sinonimnih. i na nezamjenjivačke (nesupstitutivne) konektore. Ukratko. npr. zbog toga. Tako se konektorom zato u primjeru: Pregovori traju već godinama i njima se još ništa nije postiglo. Upućivačko-zamjenjivačkim konektorima svojstveno je da zamjenjuju manje ili veće tekstne cjeline i upućuju na njih. a u drugom udoban kožni ležaj. ni sintaksičkoga ni smisaonoga. To su posebno često elementi zaključnoga značenja (npr. tada. One često sadrže neke anaforične elemente kojima se na neki način sumira rečeno. na kraju. VEZNA SREDSTVA NA NIVOU TEKSTA (KONEKTORI) Raznolike jezičke jedinice koje služe kao vezna sredstva na nivou teksta nazivaju se konektorima. U jednome ćošku isticala se polica s mnogo knjiga. U tome tipu veze sljedeća rečenica ne izlazi iz prethodne. prema tome i sl. antonimnih i sl. S obzirom na to jesu li forične prirode ili nijesu. zato.). zapravo značio: Budući da pregovori traju već godinama i da se njima još ništa nije postiglo.). PARALELNA TEKSTNA VEZA Tu vrstu veze među rečenicama u tekstu karakteriše strukturni i leksički paralelizam. jedino. Finitivne rečenice u tekstovima toga tipa imaju „zatvaračku“ funkciju. Sve je bilo sasvim mirno i nekako svečano. tamo. Bio jednom jedan car pa imao tri sina. zamjenjuje cijeli prethodni dio teksta i upućuje na njega. iz tih razloga. štoviše i sl. napokon i sl. npr.. jednom riječju. Kroz tri velika prozora dolazilo je mnogo svijetla.: O svemu što je bilo naprijed rečeno morale bi voditi brigu kulturne i naučne ustanove na nivou grada i na nivou države. Zato treba pokušati drugim sredstvima. npr. a nema obično neposrednog povezivanja jedne rečenice s drugom.

Na bolovanju je već nekoliko mjeseci. na tome mjestu i sl. u tu svrhu i sl. zbog toga. tamo. No svi još bijahu na svojim mjestima. ■ uslovne (kondicionalne): u tome slučaju. nakon toga. Nekako smo ih uspjeli nagovoriti da pođu s nama.. ■ namjerne (finalne): radi toga. tako. Hoćahu da obiđu sve glavne gradove južne Evrope. s obzirom na to.Takvi konektori po pravilu su anaforičnoga. odatle. prije toga i sl. Poslije toga sve je išlo mnogo lakše. a. ipak. ■ uzročno-posljedične (kauzalno-konsekutivne): zato.. onđe. potom. u takvome slučaju. onamo.... U tome slučaju bilo bi uzaludno sve što smo dosad napravili. poslije toga. npr. naprotiv. tu. ali.. Ljekove nikako ne smijete prestati uzimati. ■ zaključne (konkluzivne): prema tome. ■ vremenske (temporalne): tad(a). U službi konektora mogu se javiti i riječi koje su formalno iste kao i konjunktori (tj.. Za ispit iz matematike spremao se tri mjeseca. nasuprot tome. (Biblija: Knjiga Postanja) Takvo i naziva se biblijsko i. dakle.) I reče Bog: „Neka bude svod posred voda da dijeli vode od voda!“ I bi tako.. i rastavi Bog svjetlost od tame (. međutim. na taj način i sl. npr. uza sve to i sl. ■ prostorne (spacijalne): ovđe. i. ukratko i sl. ■ načinske (modalne): ovako. Onđe nije bilo ničega. Vrijeme već odavno bijaše isteklo. onda. odande. npr. usljed toga. npr. Vrijeme već odavno bijaše isteklo. no.. Ali svi još bijahu na svojim mjestima ili: I reče Bog: „Neka bude svjetlost!“ I bi svjetlost. svejedno. npr. veznici nezavisnosloženih rečenica). npr. npr. npr. S obzirom na značenja konektori se (i upućivačko-zamjenjivački i nezamjenjivački) mogu podijeliti na: ■ suprotne (konfrontativne): a. npr. za razliku od toga i sl. ili i sl. s takvim ciljem. ali. Uprkos tome izgubio je godinu. zatim. Zbog toga smo se morali odmoriti. npr.. rjeđe i anaforičnoga i kataforičnoga tipa. inače i sl. odavde. time. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 329 . Tako je mogao imati uvid u sve što se događa. na osnovu toga i sl. Ušli su u jednu sobicu na kraju hodnika. Obilazio je pogon triput dnevno. ovamo. S tom namjerom krenuše na put krajem prošle neđelje. Prema tome ne vjerujem da ćete ga śutra sresti. sve u svemu. I viđe Bog da je svjetlost dobra. npr. s tom namjerom. ■ dopusne (koncesivne): uprkos tome.. Svi su već bili potpuno iscrpljeni..

■ isključne (ekskluzivne): samo. pored toga i sl. taj ugovor više ne važi. I meni je svega dosta ili Mislim da je krajnje vrijeme za odlazak. ■ objasnidbene (eksplikativne) – oni sadržajem rečenice kojoj pripadaju objašnjavaju ili preciziraju sadržaj druge rečenice ili rečenica u tekstu: naime. Drugim riječima. to jest. npr. Uz to je i bolestan. čak... ■ pojačajne (intenzifikatorske) – to su oni kojima se rečenice u tekstu povezuju tako što se intenzivira (pojačava. On to više nije u stanju napraviti na zadovoljavajući način. Štoviše trebali smo otići i prije. npr. npr. Shvatam što hoćeš da kažeš. npr. Samo se on pojavio tek poslije devet. tačnije rečeno. 330 SINTAKSA . jednostavnije rečeno i sl. u stvari. upravo. naglašava) sadržaj ili dio sadržaja rečenica u kojima se nalaze (to se po pravilu čini pojačajnim rječcama ili skupovima rječca): i. osim toga. treba svakako izmijeniti kreditni ugovor. jedino i sl. štoviše. ■ pribrojne (aditivne) – to su oni kod kojih se rečenicom koja slijedi u tekstu nešto dodaje sadržaju prethodne rečenice: uz to.. baš i sl. drugim riječima. Budući da su se prilike u bankovnom poslovanju sasvim promijenile. Svi su bili onđe već u osam. bolje reći.. čak i. zapravo.

odakle?. S atributima će redosljed biti ovakav: Naš (A) + Ivan (S) + čita (P) + zanimljivu (A) + knjigu (O). REČENICA KAO GRAMATIČKA JEDINICA Rečenica se kao gramatička jedinica raščlanjuje na subjekat. đe?. a s apozicijom ovakav: Brat (AP) + Ivan (S) + čita (P) + roman (AP) + „Hajka“ (O).REDOSLJED SINTAKSIČKIH JEDINICA Rečenica se može posmatrati kao gramatička i kao obavještajna (komunikacijska) jedinica. objekat i prilošku odredbu. objektu i priloškoj odredbi mogu biti pridruženi još atribut i apozicija. Priloške odredbe odgovaraju na pitanja kako?. U takvoj rečenici subjektu i imenskoj riječi mogu biti pridruženi atribut i apozicija. Kada uz direktni objekat (DO) bude prisutan i indirektni objekat (IO). Upor. dokle?. No predikat može činiti i imenska riječ (imenica. kad?. pridjev. zamjenica i redni broj) s pomoćnim glagolom biti. Naš (A) + učenik (AP) + Ivan (S) + je (K) + naš (A) + majstor (AP) + pjevač (IR). Tada pomoćni glagol biti ima ulogu kopule (K) s imenskom riječju (IR). kud?. Učenik (AP) + Ivan (S) + je (K) + majstor (AP) + pjevač (IR). direktni objekat prethodiće indirektnome: Petar (S) + donosi (P) + knjige (DO) + studentima (IO). To je tako kad predikat čini glagol. priloške odredbe koje odgovaGRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 331 .: Ivan (S) + je (K) + učenik (IR). Tada će redosljed članova biti ovakav: subjekat (S) + predikat (P) + objekat (O): Petar (S) + čita (P) + knjigu (O). s kojim razlogom? i s kojom svrhom? Priloške odredbe koje odgovaraju na pitanje kako? pripadaju priloškim odredbama načina (PON). a kao obavještajna aktuelna (komunikacijski ostvarena) veličina. Svaka takva apozicija može imati atribut: Naš (A) + brat (AP) + Ivan (S) + čita (P) + poznati (A) + roman (AP) + „Hajka“ (O). Kao gramatička je potencijalna (komunikacijski ostvarljiva). Redosljed članova takve rečenice biće ovakav: subjekat (S) + pomoćni glagol biti (PG) + imenska riječ (IR). Naš (A) + Ivan (S) + je (K) + marljiv (A) + učenik (IR). REDOSLJED ČLANOVA REČENICE KAO GRAMATIČKE JEDINICE Predikat može biti glagolski i imenski. Kao glagolski predikat može imati objekat. Subjektu. predikat.

đe?. „boraviti“ i sl. kad biti znači „nalaziti se“. te priloškim odredbama svrhe: Ivan (S) + rado (PON) + dežura (P) + u biblioteci (POM) + subotom (POV) + radi nas (POS). Priloške odredbe koje odgovaraju na pitanje kako? dolaze ispred predikata: Ivan (S) + rado (PON) + čita (P) + knjige (O). ili iza objekta. dokle?. atribut Ivanova ispred atributa predstavljenoga razlikovnim pridjevom nova.: Ivan je učenik. priloške odredbe koje odgovaraju na pitanje s kojim razlogom? – priloškim odredbama uzroka (POU). Tako se ponašaju i predikati predstavljeni glagolima odlučiti. Ivan je marljiv. na drugom mjestu – član koji je značenjem širi od značenja riječi na trećem mjestu itd. početi. kud?. a sa značenjem „nalaziti se“. „boraviti“ i sl. Logički se može očekivati da i priloška odredba uzroka prethodi priloškoj odredbi svrhe: Ivan (S) + rado (PON) + dežura (P) + u biblioteci (POM) + subotom (POV) + zbog odluke (POU) + radi dobroga honorara (POS). a priloške odredbe koje odgovaraju na pitanje s kojom svrhom? – priloškim odredbama svrhe ili namjere (POS). (Glagol od- 332 SINTAKSA .raju na pitanje kad? – priloškim odredbama vremena (POV). a atribut predstavljen razlikovnim (diferencijalnim) pridjevom značenjem širi od značenja predstavljenoga kvalitativnim pridjevom. (Priloška odredba zbog odluke (POU) može se aktuelizovati kao „zato što je donijeta odluka o dežuranju“. a atribut nova ispred atributa predstavljenoga kvalitativnim pridjevom bijela. a priloške odredbe koje odgovaraju na pitanja kad?. odakle?. s priloškom odredbom mjesta – glagolski predikat (upor.) Glagol biti uz značenje kopule može imati i značenje „nalaziti se“. Redosljed priloških odredaba koje dolaze iza predikata ili iza objekta podvrgnut je logičkim zakonitostima. U prvome slučaju. s kojim razlogom? i s kojom svrhom? iza predikata.: Ivan je u biblioteci). Na prvome je mjestu član koji je značenjem širi od riječi na drugome mjestu. učiti i voziti jedan prema drugome u Ivan je odlučio da počne učiti da vozi automobil. Zato će atribut predstavljen odnosnim pridjevom svaka u Svaka Ivanova nova bijela košulja je istoga kroja biti ispred atributa predstavljenoga prisvojnim pridjevom Ivanova. odakle? i dokle? – priloškim odredbama mjesta (POM). Ivan je takav. priloške odredbe koje odgovaraju na pitanja kud?. odnosno iza pomoćnoga glagola u sastavu predikata. rečenica nema priloške odredbe načina. a u drugome. atribut predstavljen prisvojnim (posesivnim) pridjevom značenjem širi od značenja atributa predstavljenoga razlikovnim (diferencijalnim) pridjevom. nema imenske riječi. kad glagol biti znači kopulu. a priloške odredbe vremena – priloškim odredbama uzroka. Tako je atribut predstavljen odnosnim (relativnim) pridjevom značenjem širi od atributa predstavljenoga prisvojnim (posesivnim) pridjevom. Zato će priloške odredbe mjesta prethoditi priloškim odredbama vremena. O redosljedu članova rečenice odlučuje i njihovo značenje. Ivan je prvi). Sa značenjem kopule čini s imenskom riječi imenski predikat (upor.

Ivan je učenik iz Kotora). objekta. rečenični akcenat i rečeničnu pauzu. Ivan čita zanimljivu knjigu.lučiti značenjem je širi od glagola početi. To je uslovilo njihov navedeni redosljed u rečenici. REČENIČNA INTONACIJA Budući da intonacija igra bitnu ulogu u obavještajnoj strukturi rečenice. Uzlazno-silazna melodija svojstvena je izjavnim rečenicama (bilo prostima bilo složenima): Ivan će doći. a glagol učiti od glagola voziti.) REČENIČNA MELODIJA Rečenična melodija može biti uzlazno-silazna. to treba shvatiti kao rečeničnu melodiju. Ivan će doći sljedeće neđelje). atribut pratiti imenicu (u ulozi subjekta.) Atributi mogu biti iskazani pridjevom (ili pridjevskom riječi). a atribut iskazan imenicom i pridjevom (ili pridjevskom riječi) i imenicom u kosome padežu te prijedlogom i imenicom s pridjevom (ili pridjevskom riječi) iza subjekta. pridjevom i imenicom u kosome padežu te prijedlogom s imenicom uz koju može biti pridjev (ili pridjevska riječ). imenskoga predikata i priloške odredbe iskazanih imenicom (Naš Ivan čita. Ivan je marljiv učenik. objekta. Intonacija je dizanje i spuštanje glasa radi izražavanja razlika u značenju poruke i stepenima ośećaja izraženih porukom. različitim sadržajem). reći ćemo najprije nekoliko riječi o njoj. Njezini su parametri melodija. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 333 . akcenat i pauza. Učenici iz Plužina dolaze u Kotor. naravno. Ivan je učenik prvoga razreda. imenskoga dijela predikata i priloške odredbe). Ivan će dočekati učenike prvoga razreda. (Budući da je riječ o fonologiji rečenice. uzlazna i silazna. Tada će. a priloška odredba glagol (u ulozi predikata): Učenici iz Plužina (A) odlaze iz Plužina (PO). u skladu s onim što je rečeno. glagol početi širi od glagola učiti. OBAVJEŠTAJNA STRUKTURA REČENICE (ISKAZA) Rečenica se kao obavještajna (komunikacijska) jedinica raščlanjuje na obavještajni subjekat ili temu i na obavještajni predikat ili remu. Atribut iskazan pridjevom (ili pridjevskom riječju) dolazi ispred subjekta. objekta i imenskoga predikata (Učenici prvoga razreda odlaze na izlet. i: Ivan će doći kad bude imao vremena. Ivan će dočekati učenike iz Plužina. Atribut i priloška odredba mogu biti iskazani istim izrazom (a.

Ivan! ali s jakim intenzitetom na Ivan. Rečenični akcenat je i u jednoj i u drugoj rečenici na Ivan. Ivan. Rečenični akcenat zahvata i dio rečenice koji je stavljen nasuprot drugome (bilo eksplicitnome bilo implicitnome) dijelu rečenice: (a) S ekspl. (Ko će doći?) – Ivan. – B: Ne. tj. nego Ivan. dijelom: (A: Doći će Marko. a to je obavještajni predikat. ne Marko. (b) S impl. koji tad može biti i bez dijela rečenice zahvaćenoga pitanjem. 334 SINTAKSA .Uzlazna melodija svojstvena je upitnim rečenicama bez upitne riječi: Ivan će doći? i: Ivan će doći kad bude imao vremena? Silazna melodija svojstvena je uzvičnim rečenicama: Ivan će doći! i: Ivan će doći kad bude imao vremena! Silazna melodija svojstvena je i upitnim rečenicama s upitnom riječju: Ko će doći? i: Ko će doći kad bude imao vremena? REČENIČNI AKCENAT Rečenični akcenat zahvata onaj dio rečenice koji slijedi kao odgovor na pitanje.) B: (Ne) Doći će Ivan! I takve rečenice mogu biti bez obavještajnoga subjekta: (a) Ivan. dijelom: (A: Doći će Marko. neće doći Marko. ne Marko.) B: (Ne) Doći će Ivan. Primjer (b) odgovara takođe kontekstu: A: Doći će Marko. Zato (b) prati uzvičnik. (b) Ivan! Primjer (a) odgovara kontekstu: A: Doći će Marko. – B: Ne. nego Ivan. ne Marko. bez obavještajnoga subjekta: (Ko će doći?) – Ivan će doći. neće doći Marko.

ne Marko. pustiti. ne pustiti. Doći će Marko. Upor. Isto tako može se zamijeniti sa koji. – B: Ne Marko. U prvoj će rečenici „učiniti to“ Ivan. (5) Ivan će upisati četvrtu godinu (OS) + ako GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 335 . (4) Ivan to čini (OS) + da nas iznenadi (OP) (zavisni dio u ulozi priloške odredbe svrhe). Takve rečenice svojstvene su racionalnim i ekonomičnim žanrovima teksta.: Uhapsiti. Što ti je?! – Ivan!!! REČENIČNA PAUZA Rečenična pauza imaće razlikovnu ulogu u ovakvim rečenicama: A: Hoće li to učiniti Ivan ili Marko? B: Ivan. (3) Ivan će upisati četvrtu godinu (OS) + jer je položio sve uslovne ispite (OP) (zavisni dio u ulozi priloške odredbe uzroka). prema Uhapsiti ne. Upor. a član je student koji redovno polaže ispite obavještajnome predikatu: Ivan (OS) + je student koji redovno polaže ispite (OP). Budući da je prisutan u kontekstu.) Ivan (OS) redovno polaže ispite (OP). nego Ivan! – Ivan! A. Tako (od dvije proste rečenice) nastaju i ostale složene rečenice. a u drugoj Marko. – B. U prvome slučaju (kad zavisni dio izlazi iz jednoga od gramatičkih članova glavnoga dijela složene rečenice) dobijaju se složene rečenice s ovakvim redosljedom članova: (1) Ivan kaže (OS) + da će uskoro položiti još jedan ispit (OP) (zavisni dio u ulozi objekta).Rečenica (b) lišena obavještajnoga subjekta može biti kontekstualizovana i na ovakav (ili njemu stičan) način: A: Doći će Marko. U skladu s logičkim slijedom misli u komunikaciji u njima glavni dio prethodi zavisnome dijelu. Tad to koji (prethodnu) prostu rečenicu Ivan je student i (sljedeću) prostu rečenicu On redovno polaže ispite povezuje u složenu rečenicu Ivan je student koji redovno polaže ispite. član Ivan može se zamijeniti sa on ili sa Ø: On + redovno polaže ispite ili: Ø + redovno polaže ispite. ili: Ivan ne. U toj složenoj rečenici član Ivan pripada obavještajnome subjektu. Marko.: (Kontekst: Ivan je student. (2) Ivan će upisati četvrtu godinu (OS) + kad se vrati iz inostranstva (OP) (zavisni dio u ulozi priloške odredbe vremena). Dakle redosljed članova rečenice kao obavještajne jedinice u uobičajenoj komunikaciji ovakav je: OS (T) + OP (R). Pritom zavisni dio može izlaziti iz jednoga od gramatičkih članova glavnoga dijela ili iz cjeline glavnoga dijela. Redosljed članova rečenice kao obavještajne (komunikacijske) jedinice Obavještajni subjekat ili tema jeste član koji izlazi iz konteksta (koji je sagovornicima poznat) i zato prethodi obavještajnome predikatu ili remi.

Zašto će Ivan upisati četvrtu godinu? (3). Razlika između prvih i drugih složenih rečenica jeste u tome što su prve strukturirane po načelu jednoga obavještajnog subjekta i jednoga obavještajnog predikata. U tome slučaju što možete viđeti može se preoblikovati u jer možete viđeti. a u drugima ne zavisi od prvoga dijela. Ivan (OS) će čitati (OP) ili Ø (OS) pisati (OP). Tad će obavještajna struktura složene rečenice Ivan je zadovoljan što možete viđeti biti ovakva: Ivan (OS) je zadovoljan (OP) što Ø (OS) možete viđeti (OP). a Marko (OS) je pisao (OP). O takvoj povezanosti govori i to što ispred zavisnoga dijela može stajati riječ koja upućuje na značenje zavisnoga dijela: (2) Ivan će upisati četvrtu godinu onda kad položi sve uslovne ispite. Dakle značenjski djelovi složene rečenice zavisni su kad su strukturirani po načelu jednoga obavještajnog subjekta i jednoga obavještajnog predikata. (7) Ivan će učiti tako da će nas sve iznenaditi i (8) Ivan će učiti onđe đe bude mogao. Kad će Ivan upisati četvrtu godinu? (2). Kako će Ivan učiti? (6). a u drugima značenjski nezavisni. a značenjski nezavisni kad su strukturirani po načelu dvaju obavještajnih subjekata i dvaju obavještajnih predikata. a druge po načelu dvaju obavještajnih subjekata i dvaju obavještajnih predikata. Ti zavisni djelovi odgovaraju na pitanja: Što Ivan kaže? (1). Ivan (OS) je čitao (OP). U tome se 336 SINTAKSA . Tada će njezina obavještajna struktura biti ovakva: Ivan (OS) je zadovoljan što možete viđeti (OP). (6) Ivan će učiti onako kako je njegov brat učio. (5) Ivan će upisati četvrtu godinu pod uslovom ako (uobičajenije: da) položi sve uslovne ispite. (7) Ivan će učiti (OS) + pa će nas sve iznenaditi (OP) (zavisni dio u ulozi priloške odredbe posljedice) i (8) Ivan će učiti (OS) + đe bude mogao (OP) (zavisni dio u ulozi priloške odredbe mjesta). (3) Ivan će upisati četvrtu godinu zato jer je položio sve uslovne ispite. Po načelu dvaju obavještajnih subjekata i dvaju obavještajnih predikata rečenica Ivan je zadovoljan što možete viđeti biće strukturirana kad zavisni dio što možete viđeti bude značio posljedicu Ivanova zadovoljstva. (6) Ivan će učiti (OS) + kako je njegov brat učio (OP) (zavisni dio u ulozi priloške odredbe načina). Zavisnosložene rečenice mogu biti strukturirane i po načelu dvaju obavještajnih subjekata i dvaju obavještajnih predikata. Po načelu jednoga obavještajnoga subjekta i jednoga obavještajnoga predikata zavisnosložena rečenica Ivan je zadovoljan što možete viđeti biće strukturirana kad zavisni dio što možete viđeti bude značio uzrok Ivanova zadovoljstva. Zato prve složene rečenice nazivamo zavisnosložene. Hoće li zaista Ivan učiti kako valja? (7) i Đe će Ivan učiti? (8). u prvima složenim rečenicama njihovi djelovi značenjski su zavisni. (4) Ivan to čini zato da nas iznenadi. Djelovi složenih rečenica koji na takva pitanja odgovaraju značenjski su međusobno usko povezani.položi sve uslovne ispite (OP) (zavisni dio u ulozi priloške odredbe uslova). U drugome slučaju (kad drugi dio složene rečenice izlazi cjelinom iz glavnoga dijela složene rečenice) dobijaju se ovakve složene rečenice: Ivan (OS) je čitao (OP) i Ø (OS) pisao (OP). Drugim riječima. Rad čega to Ivan čini? (4). To govori o tome da u prvima drugi dio zavisi. Pod kojim će uslovima Ivan upisati četvrtu godinu? (5). a druge nezavisnosložene.

Sa strukturom pak Ivan (OS) je zadovoljan (OP) što Ø (OS) možete viđeti (OP) složena rečenica Ivan je zadovoljan što možete viđeti imaće dvije uzlazne i dvije silazne melodije: Ivan je zadovoljan što možete viđeti. npr. Tu će biti moguća i zamjena kakvim konkluzivnim konektorom. odnosno dvouzlaznost i dvosilaznost melodije složene rečenice – razlog što se zavisni dio što možete viđeti u složenoj rečenici Ivan je zadovoljan što možete viđeti i odvaja i ne odvaja zarezom od glavnoga dijela Ivan je zadovoljan. To (OS) možete viđeti (OP). moguća je i ovakva transformacija: On je to učinio. te i i: Ivan je to učinio (tako da) > pa. a iz konteksta Je li Ivan to učinio? struktura s dvouzlaznom i dvosilaznom melodijom: Ivan je to učinio tako da možete biti zadovoljni. Pri jednouzlaznoj i jednosilaznoj melodiji zavisni dio što možete viđeti ne odvaja se. Budući da su s gledišta obavještajne strukture članovi takvih složenih rečenica nezavisni. (U drugome slučaju član što možete viđeti u pravopisu se smatra „naknadno dodatim“. a pri dvouzlaznoj i dvosilaznoj melodiji odvaja zarezom: Ivan je zadovoljan što možete viđeti i Ivan je zadovoljan. Zato možete biti zadovoljni. pa onda i pa i te i i odvojiti zarezom: GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 337 . U drugome slučaju veznik tako da može se zamijeniti veznicima pa. Iz konteksta Kako je to Ivan učinio? izlazi struktura s jednouzlaznom i jednosilaznom melodijom: Ivan je to učinio tako da možete biti zadovoljni. To je – jednouzlaznost i jednosilaznost melodije.) Na sličan način pristupa se strukturi tipa Ivan je to učinio tako da možete biti zadovoljni. i možete biti zadovoljni. konektorom zato: Ivan je to učinio. Upravo je to razlog (dvosilaznost i dvouzlaznost melodije) što će se i tako da i pa. te. što možete viđeti. Sa strukturom Ivan (OS) je zadovoljan što možete viđeti (OP) složena rečenica Ivan je zadovoljan što može viđeti imaće jednu uzlaznu i jednu silaznu melodiju: Ivan je zadovoljan što možete viđeti. zato možete biti zadovoljni.slučaju što možete viđeti može preoblikovati u samostalnu rečenicu To možete viđeti: Ivan (OS) je zadovoljan (OP).

(Hoće li Ivan upisati četvrtu godinu?) b) Ivan će upisati četvrtu godinu. (Hoće li Ivan upisati četvrtu godinu?) b) Ivan će upisati četvrtu godinu. 4. (zato) da nas obraduje. 338 SINTAKSA . U zavisnome dijelu može biti izraz koji govori o odnosu prema sadržaju poruke (npr. s pogodbenim zavisnim dijelom: (Uz koje će uslove Ivan upisati četvrtu godinu?) a) Ivan će upisati četvrtu godinu ako položi sve uslovne ispite. (onako) kako i drugi studenti uče. i) možete biti zadovoljni. s namjernim zavisnim dijelom: (Zašto je to Ivan učinio?) a) Ivan je to činio (zato) da nas obraduje. te. (tad) kad se vrati iz inostranstva. izraz naravno): 1. 3. Na takav način mogu se utvrditi odnosi između glavnoga i zavisnoga dijela zavisnosložene rečenice s drugačijim karakterom zavisnoga dijela. (Je li Ivan to učinio?) b) Ivan je to učinio. (Hoće li Ivan učiti?) b) Ivan će učiti. s vremenskim zavisnim dijelom: (Kad će Ivan upisati četvrtu godinu?) a) Ivan će upisati četvrtu godinu (tad) kad se vrati iz inostranstva. tako da (pa.Ivan je to učinio. 2. ako (naravno) položi sve uslovne ispite. Ispred zavisnoga dijela može doći rječca koja pojačava njegovo značenje. s načinskim zavisnim dijelom: (Kako će Ivan učiti?) a) Ivan će učiti onako kako i drugi studenti uče.

obavještajno nebitan): (Kad Ivan pośeti svoga prijatelja Marka?) – Kad god dođe u Pljevlja. logično je da njegovo mjesto bude ispred obavještajnoga predikata. odnosno jednouzlaznom i jednosilaznom melodijom: (Kad Ivan pośeti svoga prijatelja Marka?) Kad god dođe u Pljevlja (OP). razlika između karaktera strukture a) i strukture b) zavisi od konteksta. Obavještajnu strukturu (s dvoobavještajnim subjektom i dvoobavještajnim predikatom. s posljedičnim zavisnim dijelom: (Kako će Ivan učiti?) a) Ivan će učiti (tako) da ćemo svi biti prijatno iznenađeni. s mjesnim zavisnim dijelom: (Đe će Ivan učiti?) a) Ivan će učiti (onđe) đe i drugi uče. odnosno s dvouzlaznom melodijom i dvosilaznom melodijom) neće imati zavisnosložene rečenice sa zavisnim dijelom ispred glavnoga dijela. To se međutim čini iz tradicionalnih razloga. Po načelu (uske) značenjske povezanosti zavisnoga i glavnoga dijela zavisnosložene rečenice zavisni dio ne bi se odvajao zarezom.5. U tome slučaju one će imati obavještajnu strukturu s jednoobavještajnim subjektom i jednoobavještajnim predikatom. (i to) tako da ćemo svi biti prijatno iznenađeni. (onđe) đe i drugi uče. Budući da je obavještajni subjekat član koji izlazi iz konteksta. 6. (Hoće li Ivan učiti?) b) Ivan će učiti. U kontekstu Kad Ivan pośeti svoga prijatelja Marka? obično se dio uslovljen njime (obavještajni subjekat) izostavlja (jer je izlišan. Kako vidimo. (Hoće li Ivan učiti?) b) Ivan će učiti. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 339 . tj. i redosljed i sastav članova obavještajne strukture rečenice (obavještajnoga subjekta i obavještajnoga predikata) zavisi od konteksta. Ivan pośeti svoga prijatelja Marka (OS). Kako vidimo. koji je kontekstom uslovljen.

ili Čita je. Kad se takvi odgovori (iskazi) oslobode izlišnosti (onoga što izlazi iz konteksta. iz konteksta Ko čita knjigu?. Ivan knjigu čita. – s obavještajnim subjektom doći ćemo i obavještajnim predikatom kad budemo slobodni: (Kad ćete doći?) – Doći ćemo (OS) kad budemo slobodni (OP). što je cilj poruke. izlazi iz konteksta Što čita Ivan?. (Ovđe je u Čita je. Čita knjigu Ivan. Zato se iza takva odgovora stavlja uzvičnik (kao znak iznenađenja). Kad ćete doći? izaći će složena rečenica Doći ćemo kad budemo slobodni. tj. ali komunikacijski potrebno. iz konteksta Što Ivan radi s knjigom? itd. obavještajni predikat: (Što čita Ivan?) – Knjigu (OP) čita Ivan! (OS) Tako na pitanje Što čita Ivan? odgovara sagovornik kad je njime iznenađen. 340 SINTAKSA . dobijaju ovakve oblike: a) (Što čita Ivan?) – Knjigu! b) (Ko čita knjigu?) – Ivan! U njima se novo obavještenje prenosi uzvičnikom (kao znakom iznenađenja). je izlišno. Takvi odgovori mogu biti i na druga pitanja. Takvome obrnutom redosljedu mogu podlijegati i članovi složene rečenice. Tako se na pitanje Što Ivan čita? (u uobičajenim uslovima) odgovara: Knjigu.Tako Ivan čita knjigu. Iz konteksta npr. rečenica može biti. kad mu se nameću dopunska pitanja poput „A što bi drugo činio?“. onoga što pripada obavještajnome subjektu).. član Ivan čita izlazi iz konteksta (Što čita Ivan?). Budući da u Ivan čita knjigu. i obično jeste. na pitanje Ko čita knjigu? – Ivan. tj. recimo na pitanje Ko čita knjigu?: (Ko čita knjigu?) – Ivan (OP) čita knjigu! (OS) To onda nazivamo obrnuti redosljed članova rečenice ili inverzija.) To pokazuje kako se govor na račun onoga što izlazi iz konteksta (na račun obavještajnoga subjekta) oslobađa onoga što je (u normalnim uslovima) u komunikaciji suvišno. bez njega. To je onda (iznenađenje – iskazano uzvičnikom) takođe obavještajni predikat. Na pitanje međutim Što čita Ivan? može se odgovoriti i tako da se na prvo mjesto stavi ono što ne izlazi iz konteksta. i na pitanje Što Ivan radi s knjigom? – Čita.

a u pisanome tačkom. Ivan! (s iznenađenjem). Ivan!!! (s uzbuđenjem). Ivan. A: Kad budete slobodni? B: Da. A: Ivan?! B: Da.Iz istoga konteksta izaći će i složena rečenica Kad budemo slobodni. upitnikom-uzvičnikom. uzvičnikom-upitnikom i trima uzvičnicima. A: Kad budete slobodni?! B: Da. koje se u govorenome jeziku iskazuje intonacijom. kad budemo slobodni. A: Ivan? B: Da. Bez strukturno izraženoga obavještajnoga subjekta (on je i ovđe izlišan) rečenica kad budemo slobodni glasiće ovako: Kad budemo slobodni! Na odgovor Ivan. na koje se odgovara: Da. na koje se odgovara: Da. Ivan!!! U svakome takvom pitanju krije se novo obavještenje. kad budemo slobodni!!! GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 341 . U dijalogu to bi izgledalo ovako: A: Ko čita knjigu? B: Ivan. može se postaviti pitanje (replika) Ivan?. na koje se odgovara: Da. može se postaviti pitanje (replika) Ivan?! (s nedoumicom). Ivan. I složene rečenice mogu biti podvrgnute takvim replikama: A: Kad ćete doći? B: Kad budemo slobodni. uzvičnikom. Na odgovor Da. Ivan! može se postaviti pitanje (replika) Ivan!? (iznenađenje praćeno pitanjem). Na odgovor Da. kad budemo slobodni! A: Kad budete slobodni!? B: Da. doći ćemo! – s obavještajnim subjektom na drugome i obavještajnim predikatom na prvome mjestu (s redosljedom OP + OS): (Kad ćete doći?) – Kad budemo slobodni (OP). Ivan! A: Ivan!? B: Da. upitnikom. Ivan. doći ćemo (OS).

) U rečenicama u kojima se uspostavlja stanovita značenjska jednakost između subjekatske i predikatske sintagme oblici pomoćnoga glagola biti mogu dolaziti i iza subjekatske sintagme. 342 SINTAKSA . kad budemo slobodni!!!) može se replicirati. s kime razgovara.I na takav odgovor (Da. ali tada u akcentovanome obliku: Slatkovodna riba jeste riba koja živi u slatkoj vodi. npr. može biti slobodan. – Sagovornik je iznenađen činjenicom da i „on“. ovako: Zar vi zaista znate biti slobodni? (To i jesu razlozi za karakter navedenih replika.

a ne (prvenstveno) opisom crnogorskoga jezika kao standarda (kao standardnoga jezika).FUNKCIONALNI STILOVI CRNOGORSKOGA STANDARDNOG JEZIKA Ova gramatika bavi se (prvenstveno) opisom lingvističkih (isključivo jezičkih). On funkcioniše na onoliko načina koliko je društvu (koje se njime služi) potrebno. To znači da pravila jednoga funkcionalnog stila nijesu pravila drugoga funkcionalnog stila i obrnuto. i oblik genitiva množine kòlijēvkā. drugim riječima. pa govorimo o naučnome funkcionalnom stilu. o književnoumjetničkome funkcionalnom stilu i o razgovornome funkcionalnom stilu. na četvrti u umjetničkoj književnosti i na peti u svakodnevnome razgovoru. To je onda i razlog što dajemo (kratka) uputstva o tome što su to funkcionalni stilovi crnogorskoga standardnog jezika. Te njegove funkcije nazivamo funkcionalnim stilovima. u njemu nema nepravilnosti. te se tako čine pogreške. njihova ili nikakva ili nedovoljna poznavanja. To je razlog što mi pri objašnjavanju jezičkih činjenica jedne upućujemo u jedan. Vrlo se često ono što pripada jednome funkcionalnom stilu upotrebljava u drugome funkcionalnom stilu. na drugi u administraciji. U njoj nema dopustivoga i nedopustivoga. Posebno se to odnosi na nepoznavanje funkcionalnih stilova. I tu upotrebu onda preuzima standardni jezik uključujući je u svoje funkcije. a druge u drugi funkcionalni stil. Standardni je jezik polifunkcionalan. Za nju je npr. Zato ni u ovoj gramatici nema govora o nepravilnosti ni ma o čemu što se protivi pravilnosti. Onđe pak đe postoje pravila (riječ je. o administrativno-poslovnome funkcionalnom stilu. boljega i lošijega. ponavljamo. Ona se. a ne (prvenstveno) opisom sociolingvističkih (i jezičkih i izvanjezičkih) zakonitosti crnogorskoga jezika. Na jedan naime način funkcioniše u nauci. o sociolingvističkim pravilima) postoji i mogućnost „sukoba“ s njima. o novinarsko-publicističkome funkcionalnom stilu. ona jezičke činjenice daje na upotrebu. na treći u novinarstvu i publicistici. A kako sistem funkcioniše isključivo kao pravilnost. Ona nijednome od njih ne daje prednost. na razlike među njima i na njihovu upotrebu. Svaki od tih funkcionalnih stilova ima svoja pravila. Taj „sukob“ najčešće je rezultat nedovoljne upućenosti u ta pravila. Ona se ne bavi (prvenstveno) upotrebom jezičkih činjenica. i oblik genitiva množine kòlijēvkī. prihvatljivijega i neprihvatljivijega. pravilan i oblik genitiva množine kòljevākā. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 343 . (prvenstveno) bavi opisom crnogorskoga jezika kao sistema.

Takvo je (nelično) i prvo lice množine prezenta (perfekta ili futura) u upotrebi u kojoj je i pomenuto treće lice jednine prezenta (perfekta ili futura). To je prezent. onda oni nijesu u službi pošiljaoca i primaoca poruke. Upor. Razlog je tome to što u nauci vladaju zakoni logičke strukture misli. glagolskim oblikom koji je u tome pogledu najapstraktniji.: . I ona je naime dekontekstualizovana. Tako u njemu nema ni potencijala ni imperativa kojima se izražava takav stav.. i prilošku odredbu. naravno.. koji omogućavaju da se i njezin sadržaj i njezin izraz organizuju strogo logički..“.: Ivan piše o fonemu u posebnoj raspravi. biće dakle svevremen. perfekta ili futura) koje ne upućuje na osobu.U radu govorimo o.. Gramatički potpuna znači da ima potpunu gramatičku strukturu: i subjekat.NAUČNI STIL Dok je književnoumjetnički funkcionalni stil po svojoj individualnoj neograničenosti izrazito subjektivan.: Ivan (subjekat) piše (predikat) o fonemu (objekat) u posebnoj raspravi (priloška odredba). pa je svejedno kojim će se glagolskim oblikom (kojim se izražava vrijeme) izraziti. Ako ih u naučnome stilu ima. U naučnome mišljenju kategorija vremena nije bitna (ona se zamjenjuje kategorijom prostora). dotle je naučni funkcionalni stil u svojoj individualnoj ograničenosti izrazito objektivan. Informativno potpuno znači da ima potpuno obavještajnu strukturu: i obavještajni subjekat i obavještajni predikat. To znači da nema osamostaljenih strukturno zavisnih rečenica. Zato je i gramatički i informativno potpuna.. Redosljed komponenata (obavještajnoga subjekta i obavještajnoga predikata) u skladu je s razvojem logičkoga mišljenja. U skladu je s apstraktnošću takva prezenta (pa onda i bilo kojega glagolskog oblika u ulozi u kojoj je takav prezent) njegova nekontekstualnost.. Kad se kaže . i to prezent nesvršenih glagola. na primjer. neće značiti samo sadašnjost no i sadašnjost i prošlost i budućnost.. U toj raspravi on (obavještajni subjekat) kaže da fonem još uvijek nije jednoznačno određen (obavještajni predikat).. „U radu se govorilo o.U radu će se govoriti o.. onda to znači isto što i ..) Takav prezent.. i objekat. I rečenica u naučnome stilu organizovana je po načelu naučnoga mišljenja. tj. no u službi poruke. U skladu s tom logičkom organizacijom izraza i sadržaja jeste načelo objektivnosti (nauka je oslobođena subjektivnosti pobuda pošiljaoca i primaoca poruke) te načelo apstraktnosti (nauka je oslobođena nebitnih obilježja sadržaja poruke). tj.“..U radu se govori o... U naučnome stilu (kao stilu objektivne komunikacije) nema glagolskih oblika kojima se izražava subjektivan stav. Upor. To načelo apstraktnosti u jeziku ostvaruje se apstraktnim predstavnicima jezičkih kategorija. Upor. Takav je predstavnik.“..“. njegova neuslovljenost kontekstom.U radu govorim o. i predikat..“ ili .U radu se govori o. kao što je to u književnoumjetničkome stilu. apstraktna. (Kategorija nesvršenosti naime apstraktnija je od kategorije svršenosti. tj. To znači da je na prvome 344 SINTAKSA . pa onda i bezvremen. Stoga će se izražavati glagolskim oblikom koji je prema izražavanju vremena najneutralniji.“ ili . treće lice jednine (prezenta. To znači da je sama sebi dovoljna..

.). naravno. one. ono. svaka riječ pojedinačno. Njeno razumijevanje tad se oslanja na tzv. ■ prilozima: tu. u naučnome stilu nema stilski obilježenoga redosljeda komponenata. riječi. a zbog stihovane organizacije govora ritam i određeni zvukovni odnosno melodijski efekti imaju često za razumijevanje važnost čak i veću od važnosti uobičajenih značenja pojedinih riječi. Ono što u prethodnoj rečenici pripada obavještajnome predikatu u sljedećoj pripada obavještajnome subjektu. takav. u skladu s time. ■ prisvojnim zamjenicama: njegov. ona: Poređenje s Vergilijem i nije toliko poređenje koliko način da što brže dođemo do cjelovitog suda o Mažuraniću. s obzirom na to da. tamo. tj. tj. odnosno čitaocima. rečenicu „Ubili su ga ciglama“. ■ frazeologizovanim izrazima: pri tome. onaj. ona. stvarni kontekst. ■ pokaznim zamjenicama: taj. Književnost naime živi jedino ako postoje oni koji književna djela razumiju kao umjetnička djela i upravo ih tako čitaju i slušaju.. stoga. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 345 . Veza pak između jedne i druge rečenice uspostavlja se: ■ ličnim zamjenicama trećega lica: on. onuda. može proučavati kao bilo koja jezička tvorevina (. njezin/njen. a opravdano Mažuranićevim dubokim doživljajem Vergilijeve umjetnosti. obavještajni subjekat. U naučnome stilu (načelno) nema obrnutoga redosljeda komponenata – da obavještajni predikat prethodi obavještajnome subjektu. a na drugome komponenta koja sadrži nepoznatu informaciju. odatle: Zbog kratkoće riječ kao riječ. onđe. njihov: Ona se. i sasvim posebni. onamo. slično tome. Otuda se lako zapaža određena srodnost između lirske poezije i muzike. bez kojih nema istinske književnosti. tolik. u skladu s takvim shvatanjem. njihovih oblika i načina njihova povezivanja. uostalom.: Pojam književnost ili pjesništvo u tom smislu povezuje književnika s književnikovim djelom kao njegovim proizvodom i sa slušaocima. zato i sl. otud. U skladu s takvom obavještajnom strukturom rečenice jeste veza sljedeće rečenice s prethodnom. onakav. odonud. a analiza njezine gramatičke pravilnosti ili nepravilnosti neće. ■ rječcama: međutim. Drugim riječima. tuda. naime.mjestu komponenta koja sadrži poznatu informaciju. oni. u vezi s time. pak. Ono je. neuobičajeni odnosi među riječima postaju izuzetno značajni. dakle. Ta rečenica se može shvatiti kao izvještaj o zločinu i može se razmatrati s obzirom na to kako je izgrađena na osnovu izbora pojedinih glasova. na sličan način. biti od posebna interesa za proučavanje književnosti. onolik: Uzmimo npr. naslijeđeno iz osnovne pouke Ekiotova eseja. obavještajni predikat.

) U naučnome tekstu. kategorija. Takva vezna sredstva.). Naprotiv. Tako onda govorimo o opštenaučnim terminima. U tome smislu (kao internacionalne) danas se upotrebljavaju i mnoge angloameričke riječi. Poslije njih dolaze termini koji se upotrebljavaju u srodnim naučnim disciplinama. glava (motora). Posljedica toga jeste da je naučni tekst statičan. No to (vađenje riječi iz klasičnih jezika) ne čini samo jedan nacionalni jezik.: I često navođena podjela lirike na refleksivnu (misaonu) i emotivnu (ośećajnu) teško se može primijeniti u analizi lirike i u njenoj klasifikaciji (. struktura. kad je riječ o tome i sl. No dok veznici vezuju dvije rečenice u složenu rečenicu. One nemaju slikovitih. Pri tome treba napomenuti da se u pravom lirskom izrazu misao i ośećaj teško mogu odvojiti (. Ono ne izlazi iz konteksta. – Kad govorimo o dekontekstualizaciji značenja. rekli smo. one u njemu pretežu. svojstvo i dr. 346 SINTAKSA . nazivamo tekstna vezna sredstva ili konektori. (Takve termine nazivamo kategorijalni termini. Jednoznačnosti riječi u naučnome tekstu pogoduju riječi koje se ne upotrebljavaju u svakodnevnoj (živoj) komunikaciji. Zato se takve riječi nazivaju internacionalne riječi (internacionalizmi). onda se to odnosi u prvome redu na značenje imenica.). U skladu je s time i prevaga imenice nad glagolom. Zato se mnoge vade iz prošlosti i oživljavaju (revitalizuju). dakle apstraktno.. No one su u naučnome tekstu (načelno) lišene svake subjektivnosti. sredstva o kojima govorimo vezuju rečenicu s rečenicom (bilo prostu bilo složenu) u tekst. (Vezna sredstva kojima vezujemo rečenicu s rečenicom u složenu rečenicu nazivamo subjunktori i konjunktori. Naravno.suprotno tome. Iz istih razloga vade se i iz klasičnih jezika (grčkoga i latinskoga). pojmovnim. vrijeme ustupa mjesto prostoru. no mnogi nacionalni jezici. pojmovno. Takva sredstva čine ono što čine veznici u složenoj rečenici. koja vezuju rečenicu s rečenicom u tekst. Takve imenice (s takvim. srodnonaučnim terminima i uskonaučnim terminima. (crkveni) brod. Metafore su u naučnome tekstu demetaforizovane. funkcija. Njihovo je značenje opšte.. ni naučni tekst nije lišen opštejezičkih riječi. odnosno procesualnost supstancijalnosti. Među njima su najuopšteniji (najapstraktniji) termini koji se upotrebljavaju u svim naučnim tekstovima.: rep (helikoptera). One su (zbog svoje specifične strukture) najjednoznačnije. ono samo sebi čini kontekst. značenjem) nazivamo termini.. Upor. noge (stola) itd. On teško dopušta da u njega uđu pojave iz drugih funkcionalnih stilova. metaforizovanih značenja. tj. krilo (helikoptera). Naučni funkcionalni stil zbog takvih svojstava najotporniji je prema drugim funkcionalnim stilovima. a onda termini koji se upotrebljavaju u zasebnim naučnim disciplinama.) To su: sistem. posebno u informatici. što se toga tiče. pa ih naučnici nacionalnih jezika upotrebljavaju radi boljega međusobnog razumijevanja..

govor industrije. pod uslovom da umjesto veznika ako: O tome se može donositi zaključak pod uslovom da je većina prisutna (umjesto: O tome se može donositi zaključak ako je većina prisutna). Eksplicitan (potpuno iskazan) način izražavanja vidi se (i) u upotrebi izraza s namjerom. stilska neobilježenost i klišeiziranost (ukalupljenost). odnosno: To se čini kako bi se poboljšali uslovi života). u domenu poljoprivrede (poljoprivreda je domen). govor politike. biti saglasan (= slagati se). Druge njegove osobine jesu: jednostavnost. u sferi privređivanja (privređivanje je sfera) itd. govor trgovine. jasnoća. Upor. imenica). staviti na znanje (= upozoriti). glagol). sa svrhom da. Nominalnost traži od administrativno-poslovnoga stila zamjenu punoznačnoga glagola nepunoznačnim i deverbativnom imenicom. preko i putem u izražavanju instrumentala sredstva. odnosno: To čine kako bi pomogli ljudima). Većim dijelom je nominalan (nominalan je onda kad u njemu bitnu ulogu ima „predmet“. određenost. nositi se mišlju (= misliti).: vršiti prodaju robe (= prodavati robu). potpunost.. donositi zaključke (= zaključivati) i sl.ADMINISTRATIVNO-POSLOVNI STIL Administrativno-poslovni stil obuhvata govor kancelarija. tj. U skladu su s time i eksplicitna vezna sredstva s namjerom da. u oblasti zdravstva (zdravstvo je oblast). govor vojske i govor reklame. ukazati pomoć (= pomoći). vršiti istovar robe (= istovarati robu) itd. biti u mogućnosti (= moći). Upor. na način kako umjesto veznika kako ili determinatora onako i veznika kako: Radićete na način kako smo se dogovorili (umjesto: Radićete (onako) kako smo se dogovorili) i sl. kratkoća.. biti u stanju (= moći). vršiti popis stanovništva (= popisivati stanovništvo). a manjim dijelom verbalan (verbalan je onda kad u njemu bitnu ulogu ima „radnja“. U skladu s time su i izrazi imati mogućnosti (= moći). s ciljem da umjesto veznika da ili kako: To čine s namjerom da pomognu ljudima (umjesto: To čine da pomognu ljudima. tj. Ulogu nepunoznačnoga glagola dobijaju glagoli vršiti. eksplicitnost (potpuna iskazanost). sa svrhom i u cilju + (najčešće) glagolska imenica (umjesto prijedloga radi i namjerne klauze): To se čini u cilju poboljšanja uslova života (umjesto: To se čini radi poboljšanja uslova života ili To se čini da bi se poboljšali uslovi života. Ljudi će biti obaviješteni putem javnih medija (umjesto: Ljudi će biti obaviješteni javnim medijima) i sl. tačnost. Takvi su i izrazi pomoću.: To možete riješiti pomoću računara (umjesto: To možete riješiti računarom). Učestali su i izrazi u procesu i u stanju ispred riječi koje znače „proces“ i „stanje“: u procesu sticanja nezavisnosti (sticanje je „proces“) i u stanju rezignacije (rezignaGRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 347 . terminologičnost (pojmovnost). posredstvom. obavljati. provoditi. Tako se čini i kad se ispred imenice stavlja riječ koja znači ono što znači ta imenica: u području nauke (nauka je područje). ujednačenost.

■ no međutim: Rečeno mu je da to kaže i na śednici.) 348 SINTAKSA . a izraz u stanju prijedlog u (u rezignaciji). tokom zime umjesto zimi.: tokom dana umjesto danju. To čini i onda kad ga stavlja uz izraz koji znači ono što znači i bez njega. On iz niza sinonimnih načina izražavanja uzima jedan i upotrebljava ga umjesto svih ostalih. Tako upotrebljava prijedlog tokom s imenicom u genitivu umjesto odgovarajućega priloga ili priloškoga izraza. ■ pod najoptimalnijim uslovima: Ni pod najoptimalnijim uslovima to neće biti moguće (optimalan = najbolji – optimus je u lat. No međutim on je tad ćutao (no = međutim). ■ oko desetak (petnaestak. ■ biti prisutan na: Na śednici je bilo prisutno 50% članova (biti prisutan na = biti na) itd. superlativ od bonus = dobar). Administrativno-poslovni stil ne voli sinoniman način izražavanja. tokom noći umjesto noću. četiri itd.cija je „stanje“). sedam itd.): Bilo ih je oko desetak (-ak = oko). čime stvara pleonazme tipa tokom prošle godine. Upor. tokom jutra umjesto ujutro. ■ djelokrug rada: Njihov je djelokrug rada poznat (djelo.): Treba izabrati komisiju u sastavu od pet članova (sastav = pet). ■ u sastavu od pet (šest. (Tokom prošle godine znači isto što i prošle godine.= rad).) Evo nekih od njih: ■ kako i na koji način: Treba znati kako i na koji način to razriješiti (kako = na koji način).) godine: Biraće se na vrijeme od dvije godine (na vrijeme = dvije). tokom ljeta umjesto ljeti. Izraz u procesu tu znači prijedlog pri (pri sticanju nezavisnosti). ■ na vrijeme od dvije (tri. Takav način izražavanja dovodi do jedne od najvećih bolesti administrativno-poslovnoga stila – do pleonazma. (Pleonazam je izražavanje istoga sadržaja dvjema ili s više riječi. ■ zajednički suživot: Biće prisiljeni na zajednički suživot (zajednički život = suživot). ■ neophodno potreban: Takvo je ponašanje neophodno potrebno (neophodan = potreban). tokom diskusije umjesto u diskusiji ili za vrijeme diskusije itd. dvadesetak itd.

lice „mi“ osobe u ime kojih se govori i lice „vi“ osobu ili osobe s kojima se govori). (Osoba koja GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 349 . Zato za takve rečenice kažemo da su depersonalizovane. pretežu termini. dekontekstualizovana. lokativa i instrumentala množine -im i -ima u korist oblika -im: prihvatljivim (pristupima) – ne i prihvatljivima (pristupima). kao i u naučnome stilu. (To čini i terminologičnosti radi.Njemu je svojstveno i to da mijenja rekciju prijedloga. On ukida razliku između neodređenoga i određenoga vida pridjeva u korist određenoga. I u administrativno-poslovnome stilu. U tome su smislu i one dekontekstualizovane (apstraktne). Jednostavnosti radi ukida i razliku između oblika genitiva jednine -oga i oblika genitiva jednine -og: (samo) Stankovog/ Arminovog/Njegoševog pristupa. U njemu se i pridjevi na -ov(ø)/-ev(ø) i -in(ø) mijenjaju kao određeni vid pridjeva: Stankovog/Arminovog/Njegoševog postupka umjesto Stankova/Arminova/Njegoševa postupka. Tako čini i s dvojnima i trojnima oblicima dativa i lokativa jednine muškoga i srednjega roda -om/-em//-emu//-ome u korist oblika na -om/-em: prihvatljivom (pristupu) — ne i prihvatljivome (pristupu) te prihvatljivijem (pristupu) – ne i prihvatljivijemu (pristupu). NOVINARSKO-PUBLICISTIČKI STIL Novinarstvo i publicistika jeste i područje pisane i područje slušane i područje gledane informacije. Tako umjesto izraza u vezi s(a) + instrumental upotrebljava izraz u vezi + genitiv (u vezi toga umjesto u vezi s time).). Zatim dodamo papra (. kao i u naučnome stilu. tj. U njemu se ne upotrebljava crnogorskoga standardnog jezika i crnogorskome standardnom jeziku. u njemu se upotrebljava samo crnogorskog standardnog jezika i crnogorskom standardnom jeziku. Isto tako i s pokaznim i neodređenim zamjenicama na -av(ø): takvog/nekakvog pristupa umjesto takva/nekakva pristupa..).) i Zatim dodate papra (. Uz to je...) U skladu s time ukida i razliku između promjene po tipu neodređenih i promjene po tipu određenih vidova pridjeva u korist promjene po tipu određenih vidova pridjeva. Tako pristupa i prisvojnim zamjenicama na -ov(ø) i -in(ø): njegovog/njezinog pristupa umjesto njegova/njezina pristupa. U njegovim nominalnim žanrovima naime. U kulinarskome žanru administrativno-poslovnoga stila u rečenicama tipa Zatim dodaš papra (. pa obavještajni subjekat redovno prethodi obavještajnome predikatu.. Tako se u njih uključuju i novine i radio i televizija. One znače ono što znači rečenica Zatim se doda papra (.. To čini i zato jer nominalni žanrovi administrativno-poslovnoga stila ne trpe stilsku obilježenost.. kao i u naučnome. strukturno potpuna. Jednostavnosti radi administrativno-poslovni stil ujednačava gramatičke oblike... „mi“ i „vi“ ne stoje osobe koje ona inače pretpostavljaju (lice „ti“ osobu s kojom se govori. Isto to čini i s dvojnim oblicima dativa. rečenica slijedi misao.) iza lica „ti“.

ironija. prosvjetiteljskim i pedagoškim. perifraza i igra riječima. da šire učenje o društvu. No pri stvaranju tih (novih) značenja riječi zna se i promašiti. agitativna. (Treba reći da se pomenuti načini izražavanja u novinama. da prosvjećuju i poučavaju. prenosi zove se novinar – novinski. U novinarskome tekstu smisao jezičkoga sredstva nalazi se u tekstu. da rade na pridobijanju ljudi za kakvu djelatnost. persiflaža. Funkcije novinarstva jesu informativna. groteska i lakrdija. Smisao u novinarsko-publicističkome tekstu izražen je neposredno. No upotreba emocionalno-ekspresivnih načina izražavanja u novinarstvu i u književnosti nije istovjetna. Stilski su obilježeni žanrovi novinarsko-publicističkoga stila. humoreska. agitativnim i zabavnim žanrovima. pedagoška i zabavna. radijsku i televizijsku. a u književnosti u podtekstu. propagandna. Takvu njenu strukturu prate i drugi individualni postupci. To se naročito vidi u sportskome novinarstvu.) Obilježenost se postiže individualnim. figurativnim i ekspresivnim sredstvima. metonimija. esej. recenzija. alegorija. kontrast. pamflet. intervju. kozerija. parodija. U prve idu: vijest.takvu informaciju. ispred obavještajnoga subjekta) uobičajena. tj. isticajne pauze i raznovrsna emocionalno-ekspresivna intonacija. popularizatorska. Takva djelatnost traži i upotrebu neutralnih (stilski neobilježenih) i upotrebu emocionalno-ekspresivnih (stilski obilježenih) načina izražavanja. To su poređenje. na radiju i na televiziji ne javljaju na isti način. metafora.) U sklopu novinarstva pojavljuje se i književno novinarstvo – kao granično područje između književnosti i novinarstva. nekrolog. Njezin smisao uslovljen je smislom suśedne joj rečenice. hiperbola. novinsku. emocionalnim. eufemizam. anketa i reportaža. kulturi. simbol. Najdjelotvornije takvo sredstvo jeste rečenica. komentar. vjeri i dr. radijski i televizijski. subjektivnim. Zadatak im je da obavještavaju o suvremenim zbivanjima. U novinarstvu se ocjene činjenica moraju dati na direktan način. U njemu se književne teme obrađuju na način primjeren novinarstvu. 350 SINTAKSA . emfaza. jer su rezultat velike individualne slobode. feljton. Zato je u njoj inverzija obavještajnoga predikata (na prvome mjestu. a u druge: kratka priča. paradoks. a u književnome posredno („između redova“). pogodni za stvaranje novih značenja riječi. panegirik. antiteza. Neutralna jezička sredstva imaju prevagu u informativnim. Ona je kontekstualizovana. da odgajaju i zabavljaju.. npr. hronika. popularizatorskim. a obilježena (emocionalno-ekspresivna) u propagandnim. politici.

glagolska vremena. militarizam. afirmisati. pod prijetnjom sankcija. Noć vještica bez maskiranja? Primjeri Ko će zapošljene zaštititi od poslodavaca i Ko je napisao prvi crnogorski roman? pokazuju da rečenični znak (iza rečenice) u naslovima nije obavezan.Jedna od specifičnosti novinarsko-publicističkoga stila jesu naslovi. strateško pitanje. u naučnome funkcionalnom stilu scijentizmi. denuncijacija.): Vjerujte u tradiciju!. Čovjek je životinji čovjek. Glagoli se vrlo često „obezglagoljuju“. egzistencija. pa u njima jednu od glavnih uloga imaju nominalne (imenske) riječi (imenice i pridjevi). anahronizam. Je li Podgorička banka još uvijek podgorička?. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 351 . To se čini tako da se ili isključuju iz njih ili se pretvaraju u (glagolske) pridjeve (bilo radne bilo trpne).: Zašto trgovci pitaju kupce za brašno stanje (zamjena pridjeva bračno – od brak pridjevom brašno – od brašno) i Čovjek koji je suviše zao (umjesto znao). Upor. kontrasta. voluntarizam. Ko je napisao prvi crnogorski roman?. Upor. kockarska igra. kulminirati. kosmopolitizam. radikalizam. uvjeri se i izaberi!. Talijani i Španci. ratifikacija. glagolski oblici. držati situaciju u rukama.: Ko će nezapošljene zaštititi od poslodavaca. senzacionalizam. monarhizam. vandalizam. upitnicima i sl. U svakome funkcionalnom stilu pojavljuju se ustaljeni izrazi po kojima se prepoznaju. likvidacija. osvoji! Naslovima je dato da budu izazovni. ali aj ga ti živi. Upor. konsolidacija. Do gradskih groblja bez automobila. kuloarski razgovori. Dođi. ratifikovati. pa tako i u novinarsko-publicističkome funkcionalnom stilu. revidirati. participacija. pa u njima glavnu ulogu imaju glagoli. parafraza. pluralizam.: Najuspješniji Francuzi. Nominalnima se imenuje sadržaj. Pala široka koaliciona vlada premijera Šarona. Zato u njima ima snažnih i upadljivih riječi. Takve ustaljene izraze u administrativno-poslovnome funkcionalnom stilu nazivamo kancelarizmi. Navešćemo samo neke: publikovati. dosegnuti kritičnu tačku. kompenzacija. a u razgovornome funkcionalnom stilu kolokvijalizmi. kupi. lišavaju i radnje i vremena. dobro informisani (obaviješteni) izvori. upitne riječi i načini prenošenja vijesti o sadržaju rečeničnom intonacijom. Reklamnim naslovima nudi se sadržaj. likvidirati. tj. komunicirati. nepobitne činjenice itd. blamirati. Dođi. diferencirati. dominirati. denuncirati.: Lako je reći suživot. civilizacija. u novinarsko-publicističkome funkcionalnom stilu žurnalizmi. Kako razlikovati liberale od liberala itd. poslovica i izreka. Informativnim naslovima prenosi se sadržaj. U naslovima se iz tih razloga zna iskoristiti i zamjena riječi. Penzioner nestao iz doma u Risnu. neriješeno pitanje. informativni i reklamni. Novinarsko-publicistički funkcionalni stil voli internacionalne riječi. ironije. plasirati. Evo nekoliko iz novinarsko-publicističkoga funkcionalnog stila: zahladnjeli odnosi. žurnalizam. pa u njima glavnu ulogu imaju imperativi i podsticajna (sugestivna) sredstva izražavanja (s uzvičnicima. Oni mogu biti nominalni. Upor. paradoksa itd. privilegovati.

a jezik kao standard samo oblike poumiremo. Jeziku kao sistemu prihvatljiv je i oblik udat. u pravilima jezika kao standarda može. ali samo jedninu pozli (pozlilo je. četiriju itd. Jezik kao standard opravdava i jedninu (za)boli i množinu (za)bole. Jezik kao sistem prihvata i oblike poumirem. a druga odnos jedan izraz : više sadržaja ili odnos više izraza : jedan sadržaj. Dva puta pravilno ili više puta pravilno dovodi do smetnji u komunikaciji.I njemu je. Prva zavise isključivo od jezičkih. Naprotiv. da sinonimno sučeljene riječi upotrebljava u skladu sa zahtjevom žanra (jedne u jednome. treba paziti da se pravila jezika kao sistema (koja su lingvistička) ne miješaju s pravilima jezika kao standarda (koja su sociolingvistička). svojstveno nivelisanje gramatičkih oblika. poudavane i poženjeni. a druga i od jezičkih i od društvenih činilaca. a po drugima jedan te isti izraz različitim sadržajima ili jedan te isti sadržaj različitim izrazima. Jeziku kao standardu međutim legalni su isključivo oblici udata. ali samo svršeni glagol pozliti. zamjerati / zamjeravati / zamjerivati) da im to ne omogućavaju lingvistička pravila. poumireš. Sociolingvistička pravila međutim ne bi imala mogućnost biranja između dvaju. pozliće). kao i administrativno-poslovnome stilu. oženjen. poumiru. Prva pretpostavljaju odnos jedan izraz : jedan sadržaj. To novinarsko-publicistički funkcionalni stil čini i kad umjesto svoj upotrebljava vaš (posebno pri slanju poruke televizijom i radijom). izraza (npr. druge u drugome žanru). triju. jednine bez množine. Prva pravila biranje izraza omogućavaju. U pravilima jezika kao sistema ne može biti svršenoga glagola bez nesvršenoga glagola. Prvim je pravilima dakle samo jedno pravilno dovoljno. KNJIŽEVNOUMJETNIČKI STIL Kad se govori o književnoumjetničkome stilu. i oblik poudavan. poumirete. jednoga lica bez drugoga lica itd. Jezik kao standard opravdava i svršeni glagol zaboljeti i nesvršeni glagol boljeti.: Ispravnost vaše odluke moći ćete provjeriti za dva dana (umjesto: Ispravnost svoje odluke moći ćete provjeriti za dva dana). da gramatičke oblike ne izjednačava onako kako to čini administrativno-poslovni funkcionalni stil. Po prvima se jedan te isti sadržaj pridružuje uvijek jednome te istom izrazu. poumiru. Za razliku od pravilnosti jezika kao sistema pravilnost jezika kao standarda uvažava zabrane životne stvarnosti. Upor. a druga sprovode (ostvaruju). Od novinarsko-publicističkoga funkcionalnog stila očekuje se da bude jezički i stilski raznolik. poumirete. poumire i oblike poumiremo. Savremeno crnogorsko novinarstvo i publicistika međutim pokazuju da se njihov jezik i njihov stil vrlo često podudaraju s jezikom i stilom administrativno-poslovnoga funkcionalnog stila. i oblik poženjen. 352 SINTAKSA . i oblik oženjen.

pa onda i u jeziku književnoga djela. U jeziku pak kao sistemu. U njemu svaka. Ona starome ne daju pristupa u standardni jezik. no u skladu s pravopisom ako GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 353 . Tako je i s dijalekatskim riječima. nego činjenicom samostalnoga jezika. riječ prenosi estetsku poruku. tj. U jeziku pak umjetničke književnosti oblik kami koegzistira s oblikom kamen. Pravila standardnoga jezika postavljaju granice i između dijalekatskih i nedijalekatskih riječi. nego po lingvističkim pravilima. dakle standardnojezički neprihvatljivima. Pritom neprihvatljive proglašavaju varvarizmima. Zato se jeziku književnoumjetničkoga stila ne može pristupiti s gledišta jezika kolektivnih normi. Za njih dijalekatskoga u jeziku umjetničkoga djela nema. neograničena. Takve granice pravila jezika umjetničke književnosti ne postavljaju. odnosno između pravilnosti jezika kao standarda i pravilnosti jezika kao jezika umjetničke književnosti. Jedino mu pravila jezika kao sistema (dakle lingvistička pravila) omogućavaju da bude potpuno slobodan. kao što se pristupa jeziku ostalih funkcionalnih stilova. Budući da (načelno) ne radi po pravilima jezika kao standarda.Tako opširno govorili smo o jeziku kao sistemu i o jeziku kao standardu zato da bismo uspostavili pravi odnos između pravilnosti jezika kao sistema i pravilnosti jezika kao jezika umjetničke književnosti. Pravila jezika kao standarda odvajaju istoriju jezika od (savremenoga) stanja jezika. Ona postavljaju granice između staroga i novoga u jeziku. kako to izlazi iz sociolingvističkih pravila (pravila jezika kao standarda). Pravila standardnoga jezika postavljaju granice između domaćih i stranih riječi. obilježavanje zajedničkih imenica velikim početnim slovom nije uprkos pravopisu. Takve oblike ona proglašavaju arhaizmima. Zato se za njega ne može reći da griješi protiv standarda. no po načelu kako se može raditi. On ne radi po načelu kako treba ili kako se mora raditi. (To je i razlog što neki književnoumjetnički stil ne smatraju činjenicom standardnoga jezika. Strane riječi onda utvrđuju kao prihvatljive i neprihvatljive. kako to izlazi iz lingvističkih pravila (pravila jezika kao sistema). pa tako i strana. s gledišta jezika kao standardnoga jezika.) Književnik ne radi po sociolingvističkim. No to nije tačno. Jezik umjetničke književnosti je individualan. Književnik ima pravo upotrijebiti u istome tekstu i netuđejezičko i tuđejezičko i nedijalekatsko i dijalekatsko. Na primjer. nije mu ni podložan. Za njih oblici poput kami nemaju pravo ući u standardni jezik. nema stranih riječi. U jeziku umjetničke književnosti nema dijalektizama. Pritom dijalekatske riječi proglašavaju dijalektizmima. Ponekad se kaže da književnik radi protiv gramatike i protiv pravopisa ili uprkos gramatici i pravopisu. U njemu je individualna sloboda potpuna.

otvoren je put ka svim drugim funkcionalnim stilovima. Zato i obiluje ekspresivno i emocionalno obojenim izrazima. Zato se njime komunicira neposredno. i to prvenstveno dijalogom. No te pojave u njemu nijesu gruba fizička preslika.) Njegove su karakteristike: nepripremljenost. i vulgarizama. i dijalektizama. Samo se u takvoj (potpunoj) slobodi može nesmetano stvarati. i pojava novinarsko-publicističkoga stila.se u književnome tekstu te imenice upotrebljavaju kao vlastita imena. više nego u drugim funkcionalnim stilovima. Budući spontan. i to ne onako kako to odgovara sociolingvističkim. kad se želi istaći depersonalizacija. svih mogućih „izama“ – i varvarizama. pismima. (Uz kontekst u njemu ima ulogu i konsituacija.) I on ima svoje zakonitosti. Za njih ne postoje granice između pridjeva od kojih se mogu i pridjeva od kojih se ne mogu tvoriti komparativi i superlativi. Odatle brojne pojave (posebno riječi) koje su književnici stvorili i od kojih su mnoge unijete u opštejezičku upotrebu. Tako se opšte čini pojedinačnim. neusiljenost i jednostavnost. Više je no drugi funkcionalni stilovi uslovljen konkretnim načinom mišljenja. nego vulgarnost jezikom. na primjer. bilješkama i sl. Zato u njemu ima i pojava naučnoga stila. i pojava administrativno-poslovnoga stila. Za njih su. i lokalizama. koje se ogledaju i u fonetici i u gramatici i u leksici. U njemu ima i onoga čega nema u drugim funkcionalnim stilovima – gesta i mimike. Nijedan od njih ne osuđuje se onako strogo kao u drugim funkcionalnim stilovima (isključujući književnoumjetnički). Književnoumjetničkome stilu. Jezička pravila u književnoumjetničkome stilu ne odvajaju se od izvanjezičke stvarnosti onako kako se odvajaju u drugim funkcionalnim stilovima. One se u njemu ne oponašaju. i komparativi kućniji i božićniji prihvatljivi. i pojava razgovornoga stila. Isto tako se i vlastita imena mogu pisati malim početnim slovom. (U pisanome vidu pojavljuje se u zapisima. 354 SINTAKSA .) Svi pomenuti „izmi“ u razgovornome stilu ośećaju se slobodnije nego u drugim funkcionalnim stilovima (osim književnoumjetničkoga). U njemu ima. RAZGOVORNI STIL Razgovorni stil je stil svakodnevne (najčešće usmene) komunikacije. (Kad je riječ o vulgarizmima. neslužbenost. treba dodati da ne postoji vulgarnost u jeziku. zahvaljujući njegovoj individualnoj slobodi. mnogo je manje podložan normama standardnoga jezika. nego osmišljavaju i preosmišljavaju. no onako kako odgovara lingvističkim pravilima – pravilima koja omogućavaju individualnu slobodu.

Ma nemoj!. Kš. rado nivelira (bilo koju) strukturu jezika.. eto. pa ti znaš i svirat! itd. (a pridjev bitan se ne komparira). Ekspresivnost razgovornoga stila postiže se i karakterističnim eliptičnim rečenicama poput Kaplju rakije?. Na takav karakter upućuju i brojne uzvične rečenice (praćene eliptičnošću): Ne!. Razgovorni jezik. izraz biti zadovoljan dobija prijedlog s(a) kojega prvobitno nema (biti zadovoljan rješenjima mijenja u biti zadovoljan sa rješenjima). tako to treba uradit!.. Ništa više? Neusiljenost i familijarnost razgovornoga stila postižu se nestandardnim izrazima poput O kej! i Kontaš? Upotreba takvih načina izražavanja zavisi od socijalne pripadnosti skupini onih koji ih upotrebljavaju. umjesto: Znatan dio stanovništva. Kamo sreće!.. gle itd. On ukida i razliku u značenju prijedloga zbog i radi.. U tome smislu u suvremenome razgovornom jeziku učestalo se upotrebljava izraz Super!: A. sa prijateljima (umjesto s prijateljima) itd. eno. Kz. S mlijekom? (kafu. Super! itd. Super!. U razgovornome jeziku često se događa da se riječima daje značenje koje im inače ne pripada. pa se kaže Najbitnije je to. Gle. ponajviše pod uticajem administrativno-poslovnoga stila. Pola (recimo hljeba) – dovoljno?. Isto tako izjednačava način izražavanja instrumentala društva s načinom izražavanja instrumentala sredstva. Isto je tako napuštio i upotrebu infinitiva sa završnim i: Idem malo odmorit (umjesto Idem se malo odmoriti). Razgovorni stil i ispred konsonanata koji nijesu s.Dakle razgovorni funkcionalni stil prirodan je i neusiljen način komuniciranja o svakodnevnim životnim problemima. od njihova zvanja. Na emocionalno-ekspresivan karakter razgovornoga stila upućuju rječce evo. Kao u administrativno-poslovnome. Je li bilo dobro? – B. Kakvi su ti prijatelji? – B.. Ne daj Bože!. Da!. kao i administrativno-poslovni. glagol brinuti se gubi povratnu česticu se i umjesto s lokativom uspostavlja vezu s akuzativom brine za (brine za đecu) umjesto brine se o (brine se o đeci) itd. od njihova obrazovanja. ž i konsonantske grupe Ks. GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 355 . tako i u razgovornome stilu riječi doživljavaju novu rekciju (novu valentnost). Još nešto?. Tako se pridjevu bitan daje značenje pridjeva „važan“. z. I jedno i drugo značenje izražava prijedlogom s(a): Došao sam s vama i Došao sam s vozom (umjesto: Došao sam vozom). na primjer). š. Kž (K znači „konsonant”) upotrebljava sa: sa vama (umjesto s vama).. Bože mili! itd.: Eto. Tako se i pridjevu značajan daje (i) značenje „znatan“: Značajan dio stanovništva. od njihova zanimanja itd. Tako glagol koristiti gubi rječcu se i umjesto s instrumentalom uspostavlja vezu s akuzativom (koristiti se čime mijenja u koristiti što). A.

i sl. U skladu sa željom da jezičke pojave nivelira ukida pravila o promjeni mjesta i karaktera akcenta uslovljenoga paradigmatskim promjenama.) 356 SINTAKSA . jer nijesi znao. ovaj. čovječe?! ili: A onda stanete i zapitate se (. Takvome načinu izražavanja pomažu imenice s pogrdnim značenjima: kravetina. kao i u administrativno-poslovnome. posebno kad oblikuje dijalog. Posebno su brojni kako i na koji način..: televîzija umjesto telèvīzija.. U promjeni takvoga značenja deminutiva važnu ulogu ima (ekspresivna) intonacija. Takvome načinu izražavanja pomažu i deminutivi sa svojim prenesenim (pogrdnim) značenjima: člančić. no međutim i oko + broj + -ak (upor. ovaj. Reći ćeš mu da. veli. Upor. lišena svojih strukturnih jedinica.). što je u skladu s njezinom ekspresivnošću. šmokljo. npr. uvredljiv. da se tako ne smije ponašat. stilu dolazi do ukidanja odnosa lice : osoba. nepristojan. On pojednostavljuje pravila i o mjestu i o tonu i o trajanju akcenta. (Te i druge njegove karakteristike rado preuzima književnoumjetnički stil. kao i u administrativno-poslovnome. Vrlo je često obavještajni predikat na prvome mjestu. kako da kažem. Takva intonacija i pogrdno značenje izraza Kozo jedna! i Kravo jedna! može uljepšati. Redosljed komponenata joj je slobodan. dirigȅnt umjesto dirìgent. To su je li. nožurda. Takva depersonalizacija sprovodi se i u rečenicama đe „čovjek“ znači „se“: A onda čovjek stane i zapita se (. feljtončić. ovaj. Razgovornome stilu svojstven je pogrdan. znači. ne boj se! I u razgovornome. žgoljo itd. Razgovornom stilu svojstvene su poštapalice. omalovažavajući način komuniciranja. Rečenica razgovornoga stila dekomponovana je. mlakonja.: Doći će ti on. To je u skladu s osnovnom karakteristikom razgovornoga stila – s jednostavnošću.: Ti si. Tako se i iza drugoga lica može naći osoba koja govori: A onda staneš i zapitaš se: Što to činiš. postupio tako. grub. čak štoviše. slikarčić. postupit drugačije. glavurda. znači.. pisarčić. pjandura. organizâtor umjesto organìzātor. oko desetak). Najviše transformacija u razgovornome stilu doživio je akcenat.).U njemu ima. mnoštvo pleonazama.. kako da kažem. glavonja. seljančura. u suštini. je l’. pričica itd. neprihvatljivo itd. To je. u principu. Ona i pogrdno značenje može pretvoriti u nepogrdno i nepogrdno u pogrdno.

Žarko L. Lingua Montenegrina. з. Tom I i II. 1969. Zagreb. Nikčević. 12. 5. 2. 4. 3. 10. Matica crnogorska. Zbornik radova s međunarodnoga naučnog skupa. Matica crnogorska. Josip: „Nikčevićeva Crnogorska gramatika“. Izdavački centar „Cetinje“. 2005. Kristal. Matica hrvatska.: Crnogorski jezik u Gorskom vijencu. Simeon.: Gramatika crnogorskoga jezika. 2008. Silić. Cetinje. Cetinje . 2. str. Brabec. Mijo & Malić. str. Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje „Vojislav P. 1990. br. 2008. ć u crnogorskom standardnom jeziku“. Cetinje. Dejvid: Enciklopedijski rečnik moderne lingvistike. Đurović. Čirgić. 34/35. Školska knjiga. Cetinje. Nikčević. Drugo izdanje. 1965. 2007. Tom I i II. 2002. Dukljanska akademija nauka i umjetnosti. Vojislav P. 6. br. 1999. 5–13. Cetinje. neizmijenjeno izdanje. Mirko & Zečević. & 1997. Zagreb. 2001. VI. str. Rikard: Enciklopedijski rječnik lingvističkih naziva. Vesna & Znika. izdanje. 2009. 13–60. ź. đ. Nikčević“. Matica. Cetinje. Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje „Vojislav P. Silić. Zagreb. 7. Ivan & Hraste. Milorad: „Fonemi ś. Školska knjiga. Podgorica. Školska knjiga. 9. Slavko & Peti. Sreten: Gramatika hrvatskosrpskoga jezika. Mate & Živković. Lingua Montenegrina.LITERATURA 1. Zagreb. Ivo: Gramatika hrvatskoga jezika za gimnazije i visoka učilišta. Nolit. 8. 3.Podgorica. Dragica & Pavešić. 11.: Crnogorski jezik. Beograd. Marija: Gramatika hrvatskoga jezika. Nikčević. Adnan: „Crnogorska ijekavica u dijahroniji i sinhroniji“. br. Josip & Pranjković. 2. Nikčević“. Norma i kodifikacija crnogorskoga jezika. 25–40. . Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje. 1993. Vojislav P. Barić. Eugenija & Lončarić.

2004. prerađeno izdanje. Živojin & Popović. 1960. str. 1999. Mihailo: Gramatika srpskohrvatskog jezika za više razrede gimnazije. Crnogorski PEN centar. Stevanović. Zavod za udžbenike i nastavna sredstva. Ljubomir: Gramatika srpskoga jezika. Obod. Stanojčić. 14. 15. Štokavski književni jezici u porodici slovenskih standardnih jezika. 2010. . Lingua Montenegrina. Nikčević“. Zbornik radova s međunarodnoga naučnog skupa. Cetinje. Dukljanska akademija nauka i umjetnosti.13. 5. Beograd. Jelena: „Dekomponovanje leksema i birokratizacija jezika na primjerima iz crnogorskih dnevnih novina“. Podgorica. 3–46. Cetinje. šesto. br. Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje „Vojislav P. Šušanj. 16.

.

CG-ID 16203280 . Јосип [аутор] a) Црногорски језик . . Прањковић. Аднан Gramatika crnogorskoga jezika / Adnan Čirgić. .Bibliografija: str. 357-358. .CIP .) ISBN 978-9940-9052-7-9 (kart. Силић.4'36 ЧИРГИЋ.360 str.Каталогизација у публикацији Централна народна библиотека Црне Горе. 24 cm Postoji tvrdi i meki povez. .Podgorica : Ministarstvo prosvjete i nauke.) 1.163. .Tiraž 9000. 2010 (Podgorica : Pobjeda). Цетиње 811.Граматика COBISS. Bilješke uz tekst. Josip Silić. Ivo Pranjković. ISBN 978-9940-9052-6-2 (broš. Иво [аутор] 2.