Graditeljstvo

iovo, samostanski sklop sv. Kria, pogled iz zraka

G/6
IOVO
SAMOSTAN SV. KRIA*
Na sjevernoj obali otoka iova, na predjelu zvanom Zizmana Gniviza
(Zismunae) godine 1432. je s doputenjem duda Francesca Foscarija, na
temelju bule pape Eugena IV. osnovan novi samostan. Naime, trogirski
dominikanac Nikola Milinovi, doavi u dodir s reformiranom strujom
reda tijekom boravka u Veneciji, potaknuo je Trogirane da od pape
zatrae pristanak za utemeljenje samostana na osamljenoj strani iova.
Istodobno su dud F. Foscari i papa Eugen IV. odobrili i utemeljenje
samostana franjevaca opservanata, takoer na otoku iovu, pokraj pilje
posveene sv. Mariji Magdaleni i crkvice sv. Antuna Opata. Mletake su
gradske vlasti dominikancima za osnivanje samostana strogoga
redovnikog opsluivanja dodijelile neplodno i nenastanjeno zemljite
dugako 15 i iroko 10 trogirskih vretena, a temeljem papinske bule
trogirski biskup Toma Tommasini ovlastio je Milinovia da zapone
gradnju crkve, zvonika, groblja, dormitorija, kue i potrebnih radionica.
Agilni je dominikanac za taj pothvat zatraio pomo ne samo od graana
Trogira, ve i na skuptini svoga reda u Veneciji, a takoer i od pape.
Sredinom 15. stoljea, uoi smrti Nikole Milinovia (1451.), samostan je
bio veim dijelom dovren. Dominikanci su naselili i nekoliko albanskih
obitelji kako bi obraivali njihove zemlje, pa se po njima oblinje naselje
zove Arbanija. Samostanski sklop podignut je na stjenovitoj obali, a na
njegovoj zatienoj, junoj strani je crkva posveena sv. Kriu, odnosno
Uzaau Kristovu. Izduena jednobrodna crkva s paetvorinastom
apsidom protee se cijelom irinom samostanskog sklopa. Plonik joj je
povien u odnosu na klaustar, a svetite je uzdignuto nad visokom
kriptom te je, zajedno sa sakristijom, na razini prvoga kata samostana.
Crkva ima jednostavno, naknadno povieno proelje, s portalom i

sredinjom rozetom u sredinjoj osi, reljefnim kamenim kriem nad

zabatom okvira portala i jo jednim kamenim kriem vrh sljemena.
Apsida je takoer kasnije znatno poviena, a zazidana su joj dva
izduena prozora. etvrtasti dio kripte izlazi iz perimetra apsidalnog
zida crkve, a prema nekim tragovima moe se pretpostaviti da se ondje
nalazila starija crkvica uz koju je nastao samostan. Gotovo je svaki
uelak ili strana samostanskog sklopa obiljeena kriem pa tako i vrh
zapadnog proelja hospicija, gdje je uzidan zabat predromanike oltarne
pregrade, koji upuuje na ures najranije crkvice.
Nad glavnim ulazom u crkvu je polukruna luneta s dvostruko
tordiranom vrpcom i listiem na sredini i pri uglovima. S vanjske strane
ureena je motivom izmjeninih zubaca, a na nadvoju tee natpis: VT
VICIIS PVRGES MENTEM VIRTVTIBVS ORNES / HANC ADEAS
SACRAM PECCATOR SEDVLVS AVLAM. U ispuni lunete je u
dubokom reljefu izraeno Oplakivanje, gotovo neprepoznatljivo, a uz
donji rub je ostatak natpisa. MCCCCLXXXXIX (nije god. 1449., kako
navodi Farlati, donosei ga u kraoj verziji, ve 1499.). Sauvana je
samo godina jer je natpis gotovo u potpunosti osoljen. S. Krasi ga
donosi cjelovito: MCCCCLXXXXIX T[EMPO]RE P[RI]ORATVS
FRATRIS DOMINICI DVODO DE VENETIIS. Sa strana ulaza su dvije
jednostavne konzole koje nose kamenu profiliranu okapnicu poput one
na ulazu u klaustar trogirskih benediktinki ili neko na danas sruenoj
crkvi sv. Duha.
Na junom proelju crkve etiri su izduena prozora sa iljastim lukom,
od kojih su dva dijelom zazidana.
Boni ulaz u crkvu smjeten je u blizini kapitula, uz ugao klaustra, u osi
njegova istonog krila koje vodi do hodnika prema moru. Crkva se
izdie za devet stuba iznad razine klaustra, svetite je visoko iznad
crkvene lae, a od bonih ulaza lijevo i desno od svetita sputaju se
uskim hodnicima stube koje vode u kriptu.

| 265 |

Graditeljstvo

Presjek samostana s pogledom na crkvu

Tlocrt samostana sv. Kria, prizemlje i kat

Laa crkve je nadsvoena. Svod, oslonjen na istaknuti profilirani

vijenac, ima presjek blago prelomljenog luka, a ralanjen je
pojasnicama koje poivaju na plitkim pilastrima ukraenim profilacijom
ugaonog tapa. Sa strana se u niama nalaze oltari.
Prema vizitaciji apostolskoga vizitatora Agostina Valiera iz 1579.
godine, glavni je oltar posveen sv. Kriu s prastarom ikonom, lijevi
oltar Bogorodici Ruarija, desni sv. Jeleni. Kor crkve vizitator opisuje
kao occlusus muro. U crkvi je posebice tovano drveno raspelo, djelo
Jurja Petrovia, koje je vjerojatno najprije stajalo pod trijumfalnim
lukom (Crucifixo magno in frontispicio). Nakon to je iz rana Kristovih
prokapala krv 1600. godine, samostan sv. Kria postaje jedno od
najznaajnijih svetita Dominikanske provincije Dalmacije, a
hodoasnici su se ondje okupljali poglavito na Veliki petak i na Spasovo.
Uz raspelo su bila brojna srebrna ex vota i sliice slikane na drvu. Pod
raspelom su se izlagale gotike relikvije koje je o. Nikola Milinovi
prikupio prilikom utemeljenja samostana poput prsta sv. Tome
Akvinskoga, prsta sv. Petra Muenika, ruke sv. Leona biskupa, sv. Ivana
Krstitelja, sv. Jone i Danijela te sv. Andrije. Istie se i kri-relikvijar s
nizom fenestella s moima, danas u samostanu sv. Dominika u Trogiru.

| 266 |

Zasigurno je posebno tovana slika Kristova lica, uokvirena srebrnim

okvirom s lokulima za relikvije, koju spominje Valier u svojoj vizitaciji.
In quadam tabella edest depicta eleganter facies Salvatoris cum
ornamentis ex argentorum vulgaris operis circum circa istam tabulam
sunt loculi multi, in quibus reconditae sunt reliquiae Sanctorum. U tom
navodu prepoznajemo sliku Kristova lica uokvirenu moima koja se
danas nalazi u bolskome dominikanskom samostanu, kamo je dospjela iz
Splita gdje su prenoene dragocjenosti i iz drugih ukinutih samostana u
provinciji. Slika je bliska krugu Jacobella del Fiore, a na iovo je
vjerojatno stigla iz Venecije, moda iz dominikanskog samostana SS.
Giovanni e Paolo.
Korske klupe u crkvi sv. Kria bogato su ukraene rezbarijama. Istiu se
likovi sv. Dominika i sv. Petra Veronekog, odnosno propeti lav s grbom
obitelji Cipiko. Za tu narudbu moemo vezati legat od 100 zlatnih
dukata koji su nasljednici pok. Petra Cipika, sin Koriolan i ostali,
samostanu darovali 1467. godine, za vrijeme priora Vincencija iz Zadra.
Farlati navodi da je 1592. godine podignut mramorni oltar sa sljedeim
natpisom:
CVR HVC? VT MELIVS VIDEAR QVIS TRANSTVLIT? IS QVO
IVSTITIA. ET PIETAS SVNT VBICVNQVE MANET.
QVIS? VENETVM SPLENDOR DELPHINVS. DIC GENVS. AVDI
DELPHINVM. LAETOR. CRESCAT AD ASTRA PIVS.
ANNO SALVTIS M.D.X.C.II.
U natpisu se spominje knez Delfin Dolfino (1590.1593.) iji grb,
zajedno s grbom kneza Jeronima Minija (1596.1598.), visi uz
trijumfalni luk.
Utemeljitelj samostana o. Nikola Milinovi bio je pokopan pred crkvom,
a poslije su njegovi ostatci preneseni u grobnicu unutar graevine. Kako
nadgrobna ploa nije zateena u crkvi nad grobnicom, prilikom nedavne
obnove prenesena je u kriptu. Na njoj je prikazan leei lik pokojnika s
rukama prekrienim na prsima. Pod glavom mu je ukraeni jastuk,
odjeven je u dugi plat, a po rubu ploe tee rustini natpis:
LAPIS HIC TEGIT OSSA VEN FR[AT]RIS NICOLAI
MILINOVICH P[R]IM[I] FVNDATORIS AC P[RI]ORIS /
HVIVSCE S[AN]CTE CR[V]CIS CO[N]VENTVS QVI III YD
IVLI MCCCCLI DIEM CLAVSIT [SV]VM EXTREMUM
Zvonik je podignut uz jugozapadni ugao crkve. Masivna puna gradnja s
romanikim reminiscencijama u volumenu i razdjelnom vijencu, na
prvom katu slui kao sredite komunikacije izmeu samostana i crkve,
dok na drugom katu ima samo usku monoforu na sjevernoj strani, a
prema zapadu sunani sat. Tek je trei kat rastvoren sa tri strane biforama

Graditeljstvo

Uzduni presjek, pogled na sjevernou stranu unutranjosti i proelje samostanskog predvorja

s bogato ukraenim stupovima i sredinjim svenjastim stupom. Na vrhu

je plitki etverostreni krov.
Lijevo uz crkvu, djelomice u vrtu, je hospicij koji je u prizemlju graen
poput otvorene loe. Obnovom junog zida vrta tlocrt perivoja je
nepotrebno rektificiran, ime je izvorna situacija izmijenjena. Hospicij je
rastvoren arkadama sa iljastim lukom koji nose mramorni i kameni
polustupovi s ugaonim tapom i jednostavnim polukapitelima s glatkim
liem. Nad prizemljem je dijelom sauvan drveni tabulat s oslikom na
gredama, kvadratnim kasetama uokvirenima letvicama te zrcalima s
izrezanim trilobima izmeu krajeva greda. Na letvicama je motiv bijelih
rombova na tamnoj podlozi ukraenih crvenim tokama. Isti motivi
pronaeni su na drvenu kasetiranom stropu zadarske katedrale koji se
prema sauvanom ugovoru datira u 1412. godinu. Na katu hospicija bili
su etvrtasti prozori zakoenih okvira, a kroz vrata se ulazilo na prvi kat
zvonika, gdje je zapravo vorite raznih smjerova kretanja. Naime,
prema jugu se ulazi na crkveno pjevalite, prema sjeveru u zapadno krilo
s dormitorijem, a istona vrata vode u natkriveni trijem klaustra koji je
ujedno i etnica do sakristije i omoguava izlaz na terasu klaustra. Na
zapadnom zidu prema vrtu bila su vrata sa iljastim lukom, a vrh
lastavice krova uzidan je predromaniki zabat oltarne pregrade s kriem
i golubicama. Na prizemlju hospicija pred crkvenim proeljem naknadno
su zazidani iroki lukovi te u sreditu vjerojatno u 18. stoljeu postavljen
luni otvor s bunjatom.
U prizemlju na istonoj strani klaustra je kapelica ili dvorana kapitula, a
zapadno je refektorij. Na ulazu u kapitul je sredinji otvor sa iljastim
profiliranim lukom flankiran po jednom monoforom ukraenom
polukapitelima s motivom dijamantnih vraka, a po rubu luka tee niz
izmjeninih zubaca. etvrtasta, bavasto presvoena apsida kapitula ima
pregradu s kamenim stupiima povezanim trilobima i ukraenim
dijamantnim vrcima. Na stropu je vrijedan drveni gotiki tabulat,
oslonjen na kamene konzole i rezbarene drvene podvlake. Grede
porubljene tordiranim uetom su obojane izmjenino crvenom i zelenom
bojom, oslikane bijelim viticama i cvijeem, a na sredini plavih stropnih
kaseta je zvijezda. Na velikim nazidnicama i sredinjoj gredi su
medaljoni oslikani elegantnim ljudskim likovima u profilu, a na nekima
od njih su simboli muke: bi, trnov vijenac, trska, kri, drvene ljestve,

spuva i tri avla. Desno od kapitula bila je drvarnica, a lijevo praonica

za odjeu redovnika. Namjena pojedinih prostorija razvidna je na
detaljnom nacrtu Ignacija Macanovia, trogirskoga opinskog inenjera
i mjernika, nastalom 1782.1785. godine, na zahtjev gradskog kneza,
pohranjenom u Archivio di Stato u Veneciji. Uz izvorni raspored
prostorija u prizemlju, na polukatu i prvom katu donose se opisi i mjere
pojedinih prostorija.
Klaustar je rastvoren lukovima i presvoen prelomljenim svodovima. Sa
svake strane su etiri stupa s kapitelima ukraenima u uglu listom s
volutom i cvijetom na sredini. Jabuka se javlja u nizu inaica kao rua,
pupoljak, jabuka s renjevima, koncentrini krugovi, etverolatini
cvijet. Samo je na junoj strani prema crkvi trijem s pet stupova kako bi
bili usklaeni s brojem stupova galerije na prvom katu. Sa tri strane
klaustra je otvorena terasa s dugim kamenim rigalicama ukraenima

Drvena tavarnica u kapitalu samostana

| 267 |

Graditeljstvo

Klaustar samostana sa crkvenim zvonikom

liem za izlijevanje vode. Sred poviena plonika klaustra je kamena

kruna cisterne sa titovima. Na jednoj je strani golgotski kri sa
simbolima muke: avlima, kopljem i spuvom. Na drugoj strani je grb
obitelji Andreis u obliku tita na uzici. S june strane klaustra je crkva, a
uz uglove sjevernog dijela vode glavne komunikacije: istoni prolaz vodi
izravno do mora, iznimno visok kroz visinu prizemlja i polukata te
pokriven kasetiranim oslikanim stropom. S istone strane prolaza je
spremite na kojem su bona elegantna vrata sa tapom zakljuena
lukom. Tu su bile stepenice za polukat do nekadanjeg zatvora i
zajednikih prostorija. Komunikacija sa zapadne strane klaustra ostala je
na istome mjestu. Tu je zapravo bio glavni ulaz u samostanske prostorije:
u prizemlju za refektorij, kuhinju i vrt, ire stepenice vodile su do
polukata, gdje se malim lunim vratima ulazilo u graner (itnicu) te se s
podesta ravao ulaz u stubino krilo prislonjeno na sjeverno proelje
koje je vodilo do dormitorija na prvom katu.
Sa zapadne strane klaustra je refektorij u koji se ulazi iz hodnika koji

| 268 |

vodi prema vrtu. Izduena je paetvorinasta oblika s lunim ulazom na

sjevernoj strani, a uz zidove su na tri strane dugi stolovi na kamenim
stupovima. Sredinja uzduna greda stropa ukraena tordiranim uetom
dijeli refektorij na dva dijela, a na sredini je pridrava kameni stup s
krunim pilom i kamenicom za vodu s kriem. Na junom zidu nad
stolom je drveni rezbareni okvir u kojem se nalazila slika Posljednje
veere (50-tih godina 20. stoljea otuena ili unitena). U uglu pokraj
vrata je kamena propovjedaonica za itanje i molitvu. Prema tragovima
zazidanog otvora sa tapom uz povieno mjesto za itanje jedna su vrata
iz refektorija vodila direktno u vrt. Na proelju su vidljivi etvrtasti
prozori skoenih okvira.
Vrt je podijeljen na dva dijela etnicom koju je pratila kamena odrina, a
na sredini je jo jedna poprena etnica. U njemu je pronaen i
ranoromaniki mramorni vijenac s izmjeninom lozicom koji je pripadao
nekoj apisidalnoj ili centralnoj graevini.
Prema moru proelje samostana imalo je ugaone istake poput kula u
kojima je na zapadu bilo predvorje kuhinje, kuhinja i spremite. Taj je
dio s jedne strane komunicirao s prostranim vrtom i povrtnjakom, a s
druge s manjim dvoritem uz more, gdje su pristajale lae. Naknadno
probijeni otvori u prizemlju i na prvom katu promijenili su izvorni
izgled, a uklonjene su i stepenice koje su s razine polukata vodile do
prvog kata. Stoga na tom dijelu proelja nije bilo razdijelna vijenca koji
se protee na razini prvog kata na istonoj strani, a vrh proelja na
zidanom podnoju je kameno raspelo. Nad Golgotom je kri s
krakovima u obliku grana drveta (Arbor vitae) koji se kao vidljivi znak
izdie nad itavim sklopom okrenut prema kopnu i Trogiru. Veliki luni
otvor sa tapom je glavni ulaz koji vodi do klaustra, a mali kvadratni
prozori skoenih strana na polukatu pripadaju itnici. Na katu oko
klaustra bilo je dvanaest soba, ukljuujui knjinicu na sjeveru s tri duga
hodnika (dormitorija), a sobe su bile i u ugaonim krilima.
Sa zapadne strane vrta bilo je spremite za lae arsenal kojeg danas
vie nema, ali je na zidu vrta bio sauvan prolaz do arsenala. Juno od
samostana, uz maslinik bila je manja gospodarska kuica s mlinovima za
masline (to).
U objavljenoj arhivskoj grai navodi se vie imena majstora koji su
sudjelovali u gradnji crkve i samostana sv. Kria. Godine 1435. zidao je
dijelove crkve neki protomagister Stjepan, a u travnju 1439. godine
sklopio je ibenski graditelj Ivan Drakanovi (Johannes Drachanovich
lapicida de Sibenico) ugovor s nastojnikom te novogradnje Nikolom
Mladinovim, obvezavi se na zidanje kroz vrijeme od pola godine.
Godine 1444. obvezao se Dubrovanin Rado Radmoni da e otii na
iovo i sa svojim pomonikom godinu dana zidati na crkvi
dominikanskog samostana. Vjerojatno je to Radosav Radmanovi
(Radomanovi) koji je poslije uz Jurja Dalmatinca radio na dubrovakim
zidinama, u Stonu i Starom Baru. Uz rad na dubrovakim, kotorskim i
barskim palaama, u drugoj polovici 15. stoljea sudjelovao je na gradnji
junog krila dominikanskog samostana u Dubrovniku.
Sudei po ugovoru iz listopada 1450. poduzeti su vei radovi. Naime,
protomajstor Stjepan Braku sklopio je ugovor s priorom Nikolom za
popravak itavog samostana nedugo nakon gradnje. Dogovorena je
izrada nekoliko novih vrata, svodova, lukova i pila. Dubrovanin Ostoja
Radosali zvan Kostur iskuan na gradnji za franjevce u svojem gradu,
trebao je izraditi zdenac u klaustru samostana a 1458. godine je priznao
da taj rad nije dovrio, iako je za njega bio isplaen.
Samostan sv. Kria mogao je primiti dvadesetak redovnika, a u 17.
stoljeu u njemu je boravilo esnaest dominikanaca. Bio je jako sredite
redovnikog i intelektualnog formiranja mladih redovnika koji su tu bili
u novicijatu, obrazovali se u teologiji i filozofiji u bogatoj knjinici.
Samostanu je oporuno ostavio dio svoje knjinice Trogiranin Fantin
della Valle (1475. u Rimu), koji je obnaao visoke dunosti u slubi

Graditeljstvo

Vatikana. Nakon dolaska Francuza poetkom 19. stoljea samostan se

osipa te ostaju samo dva redovnika, a njegov inventar dijelom nestaje.
Posljednji dominikanci odlaze 1852. godine. Pred Drugi svjetski rat pod
vodstvom sestara dominikanki tu djeluje Misijska kua antimalarinog
lijeilita za djecu, a od 1957. godine u samostanu je sjedite upe
ednoArbanija.
V. K.
_____
* Samostan je ukinut 1852. godine; crkva je u funkciji, a u samostanu je
sjedite upe.

BIBLIOGRAFIJA: KUKULJEVI 1860., 41; FISKOVI C. 1940., 35; FISKOVI C. 1942.,

97, 123133; FISKOVI C. 1947., 99100; PETRICIOLI 1979., 1314; FISKOVI C. 1985.,
183200; KRASI 1991., 7995; BELAMARI 2001.a, 382; BELAMARI 2001.b, 24.
Proelje crkve i samostana sv. Dominika

G/7
SPLIT
SAMOSTAN SV. KATARINE (SV. DOMINIKA)
Doavi u Split poetkom 13. stoljea, dominikanci su se smjestili na
poloaju dananje glavne trnice, istono od Dioklecijanove palae, gdje
i danas imaju samostan sa crkvom. Na tom prostoru je bila i
starokranska crkva sv. Katarine Djevice i Muenice koju su dobili za
bogosluje zajedno s dijelom okolnoga nadbiskupskog vrta, ali se od
stanja iz srednjega vijeka vie ne vidi nita. O cjelini samostana svjedoi
samo nekoliko crtea i planova Splita s okolicom, uglavnom iz 16. i 17.
stoljea. Na svima je graevni sklop prikazan shematski, tako da nam ne
mogu pomoi u rekonstrukciji njegova izgleda prije ruenja sredinom
17. stoljea. Najdokumentarniji crte, djelo Padovanca Angela degli
Oddi 1584. godine, prikazuje u perspektivi crkvu sa zvonikom i
samostan s njegove jugoistone strane. Interpretacijom toga crtea kao i
rijetkih, veoma krtih povijesnih podataka iz godine 1448. o gradnji
kapele sv. Katarine u crkvi te na temelju podataka u regestima Rajmunda
de Capua iz 1394. i Salva Gasette iz 1481. godine, mogue je barem u
obrisu predoiti odnose izmeu crkve, samostana i klaustra te poloaj
zvonika, kapele i sakristije.
Crkva je bila jednobrodna, s apsidom na istoku, a s njezine jugoistone
strane izgraen je samostan od etiri jednokatna krila koja su zatvarala
dvorite s klaustrom. Zvonik je bio uz krajnji istoni dio junog zida
crkve, tako da je svojim tlocrtom ulazio u samostanski sklop. U
prizemlju svakoga samostanskog krila moe se pretpostaviti trijem od
pet polukrunih arkada. Prema navodima ugovora sklopljenoga izmeu
Andrije Aleija i dominikanaca godine 1448. o gradnji kapele sv.
Katarine, radi koje je majstor trebao probiti zid po sredini crkve ispod
spavaonica, kapela je bila s june strane, u prostoru izvan jednobrodne
crkve. Sakristija se zacijelo nalazila juno uz apsidu, kao to je to bilo
uobiajeno, a u prizemlju sjevernoga samostanskog trakta. Takav poloaj
sakristije objanjava i zapis iz godine 1481., u kojem se spominje da je
fra Albert Georgius, premjeten iz Barlette u Split, dobio u samostanu
sobu posljednju iznad sakristije prema zapadu.
Krajem 15. i poetkom 16. stoljea Turci su se sve ee zalijetali i u
splitsku okolicu. Padom Klisa godine 1537. i Splitu je zaprijetila
neposredna opasnost, a kasniji tursko-mletaki ratovi, naroito Kandijski
(1645.1669.), blizina granice i zastarjelost gradskoga obrambenog
sustava uinili su nunom gradnju baroknih zidina. Do 1670. godine
nastojanjem generalnog providura Dalmacije A. Bernarda, zapovjednika
pjeadije u Dalmaciji C. Gonzage i njihovih nasljednika izgradili su se
bastioni i kortine uokolo grada. Zbog mogunosti utvrivanja

neprijateljske vojske u samostanu, upravitelji grada su odluili itav

dominikanski sklop sravniti sa zemljom, a kamenje poruene crkve i
samostana upotrijebiti za gradnju baroknih bastiona i dovretak gradnje
tvrave Gripe. O tome je 30. svibnja 1658. godine zapovjednik Splita i
Trogira Franjo Orio izdao splitskim dominikancima potvrdu u kojoj se
navodi da se do temelja moralo sruiti njihovo sjedite ... koje je bilo
jedno od najudobnijih, a takoer po ljepoti i graevinskoj umjetnosti
najdotjeranije u provinciji.
Kada je minula turska opasnost, dominikanci 1666. godine zamolie
mletaki senat da im dopusti izgraditi samostan i crkvu na starome
mjestu. To im bijae usliano te je sklop podignut do 1682. godine, kako
svjedoi natpis na latinskom jeziku postavljen s unutarnje strane
zapadnoga zida crkve.
Za razdoblje od druge polovice 17. do sredine 19. stoljea sauvani su
brojni crtei, bakrorezi, grafike Splita, na kojima je prikazan crkvenosamostanski kompleks, izraeni od stranih, francuskih, talijanskih i
austrijskih vojnih inenjera, kartografa, crtaa, ali i onih domaih. To su
slika iz 1688. na matrikuli bratovtine sv. Dujma, pogled na Split s juga

Tlocrt crkve sa samostanom i dvoritem

| 269 |