ZIMOVANJE PELA

Priprema pela za zimovanje. U jesen, nastupom hladnijih dana i prestankom pae, poinje se
pelinja zajednica spremati za zimovanje. Pele unose u konicu mnogo propolisa i njime
zaljepljuju sve pukotine, a katkad djelomice i otvor veeg leta, da bi se zatitile od
nepovoljnih vremenskih utjecaja preko zime. Pele slabije izlijeu iz konice, a matica nosi
sve manji foroj jaja, dok konano noenje sasvim ne obustavi.
Tako pred zimu potpuno nestane legla. U naim sjevernijim krajevima to se zbiva oko
polovine listopada, a u junim, s toplijom klimom, nalazimo legla i znatno dulje. U normalnoj
pelinjoj zajednici, sa zdravom i plodnom maticom, u to vrijeme vie nema trutova, pa u zimu
ulaze samo enski lanovi, matica i radilice. Ve na koncu ljeta pele istjeraju trutove iz
konice i oni, odijeljeni od zajednice, ugibaju.
Pelinje klupko. Pele mogu samo do stanovite mjere podnijeti snienje temperature. One se
dobro osjeaju sve do 13C; pri nioj temperaturi njihova se pokretljivost smanjuje, a pri 9C
brzo se ukoe i naskoro ugibaju. Stoga se pele zimi, pri temperaturi nioj od 10 do 12C,
skupljaju u klupko u ulicama saa, gdje se grijanjem uvaju od zime.
Pele se skupljaju u zimsko klupko na onim mjestima saa gdje je izalo posljednje leglo. Taj
je dio saa prazan i blii je letu. Pele se u ulicama saa meusobno stisnu, a jedan dio pela
zavue se u prazne stanice glavom okrenutom prema dnu. Pele se u ulicama saa tako
poredaju da sve zajedno ine jedno tijelo koje ima oblik kugle, a u nedostatku prostora mogu
zauzeti i jajolik oblik. U sredini klupka nalazi se matica, a oko nje su poredane najmlae
pele. Odijeli li se koja pela u toku zime od svojeg klupka, ona se brzo ukoi i ugine.
Pele ne provode zimu u stanju zimskog sna, ve u stanju gotovo potpunog mirovanja. Mir na
pelinjaku jedan je od najvanijih uvjeta dobrog zimovanja.
Sto je nia temperatura oko klupka, to se pele tjenje stisnu jedna uz drugu. Posebno se
priljube jedna uz drugu na rubu klupka i na taj nain uvaju toplinu unutar samog klupka.
Pele na rubu klupka izvrgnute su niskoj temperaturi, pa stoga povremeno zamjenjuju svoje
mjesto s drugim pelama vanjskog sloja. Pele u unutranjosti klupka ne izmjenjuju svoja
mjesta sa pelama vanjskog sloja. U sredini klupka vlada za vrijeme zime prosjena
temperatura od 20 do 30C. Temperatura na rubu klupka prilino je stalna i iznosi 9 do 10C.

Pele na rubu klupka nalaze se u poluukoenom stanju. to je broj pela u zimskom klupku
vei, to se lake brane od zime. Stoga se u praktinom pelarstvu nastoji da pelinja zajednica
ue u zimu to brojnija.
to je temperatura zraka oko klupka stalnija, to pele bolje zimuju. Pri promjeni temperature
pelinje se klupko stie i rasputa, a to dovodi do kretanja pela, do jae izmjene tvari, pa i
do veeg uzimanja hrane. Stoga konice moraju preko zime biti umjereno izolirane od
utjecaja vanjske temperature kako se vanjske promjene ne bi prebrzo prenosile i na
unutranjost. Niske temperature nisu toliko tetne koliko nagle promjene temperature.
Iako je u zimskom klupku izmjena tvari u pela svedena na najmanju mjeru, ipak one i zimi
trebaju male koliine kisika, a izluuju takoer u neznatnoj mjeri ugljini dioksid i vodene
pare. Stoga je potrebno da se i zimi u maloj mjeri dovodi u konicu svje zrak s kisikom, a
odvodi lo s ugljinim dioksidom i vodenim parama. Dobro je da se zrak u konici zimi
izmijeni priblino jedanput na dan. Da se to omogui, potrebno je da leto konice ostane
umjereno otvoreno. Malo poveanje ugljinog dioksida u zraku (do 3%) ne kodi pelama,
ve naprotiv, u takvim uvjetima pele mirnije zimuju. Pele mogu zimovati i u konicama pod
snijegom.