A.

Zoli

O ELEMENTARNIM METODAMA RJEAVANJA

PROBLEMA EKSTREMNIH VRIJEDNOSTI FUNKCIJA

0. Nalaenje ekstremuma (maksimuma ili minimuma) zadate funkcije u zadacima kako teorijskog
tako i praktinog karaktera spada, svakako, u grupu veoma znaajnih zadataka matematike i njenih
primjena. Naime, metematiki modeli raznih pojava i procesa u prirodi su funkcije jedne ili vie
promjenljivih, a za rjeavanje izvjesnog broja zadataka povezanih s tim pojavama i procesima
potrebno je nai maksimum ili minimum tih funkcija. Metode nalaenja ekstremuma zavise od
osobina posmatrane funkcije, od oblasti u kojoj se trae ekstremumi i, naravno, od matematikog
aparata koji se koristi.
Ilustracije radi navedimo sljedee zadatke.
Zadatak 1. Kap vode na dobro zagrijanoj podlozi tei da poprimi oblik lopte. Zato?
Radi se o minimalnoj povrini tijela konstantne zapremine.
Zadatak 2. Trajektorija leta aviona iz grada A u grad B koji je udaljen a km ima sljedei oblik
1 w / v

a x
y =
2 a

1+ w / v

x
+
a

gdje je v [km/h] brzina aviona a w [km/h] brzina vjetra. Do koje najvie visine se penje avion?
Rjeenje je, naravno, max y.

Zadatak 3. U jednoj fabrici proizvode se enske i muke majice. Kapacitet fabrike je takav da se
moe proizvesti 100 enskih ili 300 mukih majica dnevno. Odjeljenje za kontrolu kvaliteta
proizvoda dnevno moe provjeriti i pustiti u prodaju najvie 150 (bilo kojih) majica. Cijena enske
majice je dva puta vea od cijene muke majice. Kako treba napraviti plan proizvodnje, tj. koliko
kojih majica treba proizvesti dnevno da bi fabrika obezbijedila maksimalnu dobit?
Ako sa x oznaimo broj enskih a sa y broj mukih majica, onda se zadatak svodi na nalaenje
maksimuma funkcije z = f ( x, y ) = 2 x + y , maksimuma funkcije cilja z = f ( x, y ) = 2 x + y , u oblasti
koja je odreena sistemom linearnih algebarskih nejednaina

3 x + y 300,
x + y 150,
x 0, y 0
Rjeenje zadatka je zmax = f (75, 75) = 2 75 + 75 = 225 .
Za rjeavanje ovakvih i slinih zadataka razvijene su i razvijaju se posebne matematike discipline
kao to su teorija optimalnog upravljanja, matematiko programiranje linearno i nelinearno i niz
drugih disciplina koje su povezane s ekstremnim vrijednostima.

1. Poznato je da je za nalaenje ekstremnih vrijednosti funkcija jedne ili vie primjenljivih postoji
dosta opta metoda zasnovana na pojmovima i teoriji diferencijalnog rauna. Poimo, naime, od
definicije lokalnog ekstremuma neprekidne funkcije. Za klasu neprekidno diferencijabilnih funkcija
zadatak nalaenja ekstremnih vrijednosti funkcije svodi se na sljedeu shemu: nalaenje izvoda
f '( x), rjeavanje jednaine f '( x) = 0 ili nalaenje taaka u kojima f '( x) nije definisan, utvrivanje
znaka izvoda f '( x) u okolini nul izvoda f '( x) ili u okolini taaka nedefinisanosti izvoda f '( x) , ili
na shemu: nalaenje f '( x) , rjeavanje jednaine f '( x) = 0 , nalaenje taaka u kojima f '( x) nije
definisano, nalaenje f ( k ) ( x), k 2 , znak f ( k ) ( x) u nulama prvog izvoda, ...

Iako je ovaj postupak dosta opteg karaktera, on ima i nedostatke i ogranienja primjene. Prije
svega, poretpostavka da postoji f '( x) je jaka i ograniavajua. ta ako ne postoji f '( x) ? (A to nije
rijedak sluaj!) Metoda je u tom sluaju neprimjenljiva. S druge strane, i kada je motodu mogue
primijeniti, ona je toliko shematizovana i formalizovana, da njen formalizam bitno osiromauje
logiko miljenje i zakljuivanje, veoma znaajnu karakteristiku matematike i matematikog
rezonovanja. Dalje, vrlo esto nije poznat analitiki oblik funkcije f ( x) nego su poznate samo
tabline vrijednosti f ( xi ) funkcije f ( x) u takama xi [ a, b] , i = 0, n . Dodajmo svemu ovome i
injenicu da u nastavi matematike na niim stepenima obrazovanja nemamo na raspolaganju aparat
diferencijalnog rauna.

2. Jasno je da postoji velika potreba za metodama nalaenja ekstremnih vrijednosti funkcija koje
ne pretpostavljaju poznavanje i mogunost primjene diferencijalnog rauna. Takve metode nazivamo
elementarnim metodama. Ovdje emo dati nekoliko takvih, elementarnih metoda. One su ponekad
sloenije, ali, ire posmatrano, korisnije su zato to nisu samo cilj rjeavanja problema ekstremuma,
ve i same ukazuju na raznovrsnost matematikog miljenja i zakljuivanja obogaujui matematiku
kulturu uenika i irei poglede na bogatstvo matematike i njenih primjena. Ponekad su te metode i
bre i ljepe od optih metoda. Dakle, treba ih posmatrati u punoj njihovoj raznovrsnosti pratei
njihovu primjenu razliitim misaonim tokovima. Ne smiju se formalizovati jer bi u tom sluaju
izgubile svoj osnovni smisao. Moe se slobodno rei da je za rjeavanje svakog posebnog zadatka o
ekstremnim vrijednostima funkcija potrebna posebna metoda. Metode su, znai, veoma razliite, a
zajednika karakteristika je korienje raznih oiglednih ili manje poznatih identinosti, nejednakosti,
raznih osobina elementarnih funkcija i tako dalje. Veoma je znaajno to to se primjena elementarnih
metoda u sluaju ekstemnih vrijednosti funkcija vie promjenljivih ne komplikuje.
2.1. Posmatrajmo kvadratnu funkciju f ( x) = ax 2 + bx + c , gdje su koeficijenti a, b, c realni brojevi
i pri tome je a 0. Zapiimo funkciju na slijedei nain
2

b
4ac b 2

,
f ( x) = a x +
+
2a
4a

odnosno

f ( x) = a ( x ) 2 + .
4ac b 2
ne zavisi od x; dakle, promjenom x mijenja se samo prvi
4a
sabirak. Lako se dokazuje sljedea teorema.

Oigledno, drugi sabirak =

Teorema. Kvadratna funkcija f ( x) = ax 2 + bx + c , a 0, ima ekstemnu vrijednost za x0 =

to:

ako

je

a < 0,

onda

je

b
M = max f ( x) = f = ,
2a

ako

je

a > 0,

b
,i
2a

onda

je

b
m = min f ( x) = f = . Ako postoji max f ( x) , onda ne postoji min f ( x) i, obratno, ako
2a
min
f
(
x
)
postoji
, onda ne postoji max f ( x) .

Dokaz. Zaista, za a < 0 prvi sabirak a x +

0 , gdje se znak jednakosti postie samo za
2a

b
b

b
x0 =
, dakle, max f ( x) = f = ; za a > 0 prvi sabirak a x +
0 , gdje se, opet,
2a
2a
2a

b
b
znak jednakosti postie samo za x0 =
, dakle, min f ( x) = f = .
2a
2a
Geometrijska

interpretacija

sljedea:

je

tjemenu

b 4ac b
2
T ,
parabole f ( x) = ax + bx + c , a 0, tangenta
2a
4
a

2
4ac b
, tj. y = je paralelna osi Ox, a to znai da
y=
4a
jednaina
2

ax 2 + bx + c = ,

y=

t
T( , )

x1 = x2

odnosno

ax 2 + bx + c = 0
ima dva realna i jednaka rjeenja. Dakle, diskriminanta

D b 2 4a (c ) = 0 ,
odakle je
=
odnosno, x1, 2 =

b 2 4ac
,
4a

b 0
b
, tj. x1, 2 =
.
2a
2a

Primjer 1. Nai ekstremne vrijednosti funkcije

f ( x) =

x2 + x + 1
x2 x + 1

Treba odrediti (ako postoji) tako da jednaina

x2 + x + 1
x2 x + 1

=,

odnosno (1 ) x 2 + (1 + ) x + 1 = 0 ima dvostruko rjeenje, tj.

D (1 + )2 4(1 )(1 ) = 0 ,
1
1
i = 3 . Dakle, ekstremne vrijednosti funkcije su
i 3; apscise ekstremnih
3
3
1
1+
1
3 = 1 , za = 3 je x = 1 + 3 = 1 .
vrijednosti su: za = je x1 =
2
3
2(1 3)
1
2 1
3
odakle je 1 =

Na kraju se zakljuuje: M = max f ( x) = f (1) = 3 i m = min f ( x) = f (1) =

1
.
3

Primjer 2. Nai ekstremne vrijednosti funkcije

x +1

f ( x) =

x2 + 1

1 2
, x1 = 2 1 i x2 = 2 1 ,
2
1+ 2
1 2
, m = min f ( x) = f ( 2 1) =
.
M = max f ( x ) = f ( 2 1) =
2
2

Na slian nain kao u prethodnom primjeru doijamo 1, 2 =

2.2. Za rjeavanja problema ekstremnih vrijednosti funkcije mogu se, ponekad, uspjeno iskoristiti
poznate nejednakosti. Tako, na primjer, moemo iskoristiti Koijevu nejednakost, nejednakost izmeu
aritmetike i geometrijske sredine

A=

a1 + a2 + + an n
a1 a2 a3 = G ,
n

a1 0 , a2 0 , ..., an 0 , gdje znak jednakosti vai ako i samo ako je a1 = a2 = = an .

Primjer 3. Nai minimum funkcije

f ( x) =

x2 + 2
x2 + 1

Oigledno je

f ( x) =

x2 + 1 + 1
x +1
2

= x2 + 1 +

1
x +1
2

x2 + 1 > 0 i

x +1
2

>0.

Primjenom nejednakosti A G dobijamo

1 2
x +1 +
2
a odavde je f ( x) = x 2 + 1 +

1
x +1
2

x2 + 1
1

x2 + 1

1
x +1
2

=1,

2.
x2 + 1 =

Znak jednakosti vai ako i samo ako je

je min f ( x) = f (0) = 2 .

1
x +1
2

, odakle je x0 = 0 . Zakljuujemo: za x0 = 0

Primjer 4. Nai maksimum funkcije

f ( x) =

x2
( a x), a = const. i 0 x a .
4

Ovdje imamo
3

x x

x
2 + 2 + (a x)
x x
f ( x) = (a x) = (a x)
.
4
3
2 2

Znak jednakosti vai ako i samo ako je

3
x x
2a
2a a
= = a x , tj. x =
, pa je max f ( x) = f =
.
2 2
3
3 27

Primjer 5. Nai minimum funkcije

F ( x, y , z ) =

( x + y + z )6
xy 2 z 3

, x > 0, y > 0, z > 0 .

Na osnovu Koijeve nejednakosti dobijamo

x+

y y z z z
+ + + +
2 2 3 3 3 6
6

gdje znak jednakosti vai ako i samo ako je x =

y z
x ,
2 3

y z
= , pa je
2 3

x + y + z 6 xy 2 z 3
,

6
108
odnosno
( x + y + z )6
xy 2 z 3

66
= 432 ,
108

dakle, min f ( x, y, z ) = 432 .

Primjer 6. Dokazati da su sve vrijednosti funkcije

F ( x, y , z , t ) =

vee od

( x + y + z + t )10
xy 2 z 3t 4

, x > 0, y > 0, z > 0, t > 0

1 6
10 .
3

Primjenom Koijeve nejednakosti dobijamo

x+ y+ z +t
=
10

x+

y y z z z t t t t
2
3
4
+ + + + + + + +
2 2 3 3 3 4 4 4 4 10 x y z t
2 3 4
10

gdje znak jednakosti vai ako i samo ako je x =

y z t
= = , pa je
2 3 4

x + y + z + t 10 xy 2 z 3t 4
,

10
27648
odnosno
( x + y + z + t )10
xy 2 z 3t 4

1010
1010
1
>
= 106 .
4
27648 3 10
3

2.3. Primjenom nekih jednostavnih i oiglednih jednakosti i identinosti mogue je nai ekstremne
vrijednosti nekih funkcija. Takva je jednakost

F ( x, y, z, ...) = f ( x, y, z, ...) + g ( x, y, z, ...) ,

gdje je funkcija g ( x, y, z, ...) konstantnog znaka, na primjer 0, za ( x, y, z, ...) D1 D , D je oblast
definisanosti jednakosti, a znak jednakosti vai sa neku taku ( x0 , y0 , z0 , ...) D1 . Koristei ovu
jednakost mogu se rjeavati sljedei tipovi zadataka:
5

1) Ako je f ( x, y, z, ...) = const. , nai min F ( x, y, z, ...) za ( x, y, z, ...) D1 , i

2) Ako je F ( x, y, z, ...) = const. , nai max f ( x, y, z, ...) za ( x, y, z, ...) D1 .
Naime, zbog g ( x, y, z, ...) 0 imamo F ( x, y, z, ...) f ( x, y, z, ...) za ( x, y, z, ...) D1 , a znak
jednakosti vai za ( x0 , y0 , z0 , ...) D1 i tada je g ( x0 , y0 , z0 , ...) = 0 .

Primjer 7. Proizvod dva pozitivna broja x y = p 2 = const. Nai min( x + y ) .

Koristei oiglednu identinost

( x + y ) 2 4 xy + ( x y )2 , x > 0, y > 0 ,
odnosno

( x + y)2 4 p 2 + ( x y)2
imamo

( x + y)2 4 p 2 .
Znak jednakosti vai ako i samo ako je x y = 0 , dakle x = y i min( x + y ) = 2 p .

Primjer 8. Zbir dva pozitivna broja x + y = 2s = const. Nai max( x y ) .

Koristei istu identinost u ovom sluaju imamo 4s 2 4 xy . Znak jednakosti vai ako i samo ako
je x = y = s i max( x y ) = s 2 .

2.4. Ako je funkcija zadata jednainom (formulom) y = f ( x) koju moemo rijeiti po x, tj.
moemo nai inverznu funkciju x = g ( y ) , onda nalazei oblast definisanosti funkcije x = g ( y ) nali
smo oblast vrijednosti polazne funkcije y = f ( x) . To nam omoguuje da jednostavno naemo
ekstremne vrijednosti funkcije y = f ( x) na odreenom odsjeku.
Primjer 9. Nai max y = M i min y = m , ako je y =

6x
1 + x2

Funkcija je definisana za x R . Za x = 0 je i y = 0. Neka je y 0. Tada je

x=

3 + 9 y2
g ( y) .
y

Oblast definisanosti funkcije g(y) nalazimo iz nejednakosti 9 y 2 0. Oblast definisanosti

funkcije g(y) je segment 3 y 3. Dakle, oblast vrijednosti funkcije y je 3 y 3. Prema tome,
M = 3 i m = 3.

3. Veoma je znaajno ako se jedan isti zadatak uradi na vie naina. To obogauje nastavni proces.
Metode je mogue porediti, a raznovrsnost matematikog rasuivanja i zakljuivanja dolazi do punog
izraaja.
Primjer 10. Odrediti dimenzije pravougaone parcele povrine a 2 tako da bi cijena ograde bila
minimalna.
Dakle, treba odrediti dimenzije pravougaonika fiksne povrine P = a 2 tako da bi obim O bio
a2
a2
i duina druge stranice je
. Obim
najmanji. Ako je x duina jedna stranice, onda je P = a 2 = x
x
x
je
6


a2
O( x) = O = 2 x + .

Izraunajmo min O( x) na nekoliko naina.

a2
I O '( x) = 2 1 2 , 0 < x < . Nule prvog izvoda su x1 = a i x2 = a . Zbog prirode zadatka

odbacuje se x2 = a . Budui da je O '(a h) < 0 a O '(a + h) > 0 , to je min O( x) = O(a) = 4a ,

x (0, ) . Dakle, radi se o kvadratu.
2

a2
a
II Iz O( x) = 2 x +
= 2 x
+ 4a 4a dobijamo da se postie min O( x) = O(a) = 4a

x
x

a
za x
= 0 , odnosno x = a.
x

O
. Tada je a 2 = x( p x) ili
2
x 2 px + a 2 = 0 . Napiemo li ovu jednainu u obliku ( x a)2 + x(2a p) = 0 , imaemo 2a p 0 ,
tj. p 2a . Dakle, p = 2a je najmanja vrijednost, odnosno min O( x) = O(a) = 4a .
III Neka je x duina jedna a p x duina druge stranice, p =

IV Neka su x i y stranice pravougaonika. Tada je x y = a 2 . Iskoristimo li oigledan identitet

( x + y )2 ( x y )2 + 4 xy ( x y )2 + 4a 2 ,
imaemo ( x + y )2 4a 2 , a znak jednakosti vai ako i samo ako je x y = 0 , tj. x = y = a. Dakle,
min O( x) = O(a) = 4a .
V Neka su x i y stranice pravougaonika. Tada je x y = a 2 . Pretpostavimo da je x y, recimo
x = a + b, b 0 . Tada je
y=

a2
a2
a2 b2
=

= a b.
x a+b
a+b

Znai, x + y (a + b) + (a b) = 2a tj. x + y 2a. Ako je x = y, onda je x + y = 2a. Sada iz

x + y 2a x + y = 2a zakljuujemo da je x = y = a. Dakle, min O( x) = O(a) = 4a .

a2
VI Iz uslova da jednaina 2 x +

2
2
= , odnosno 2 x x + 2a = 0 , ima dvostruko rjeenje

D 2 16a 2 = 0 , dobijamo = 4a . Dakle, min O( x) = O(a) = 4a .

4. Zadatke treba vezivati za konkretne situacije iz svakodnevnog ivota i prakse. Na taj nain
dolazi do izraaja povezanost matematike sa stvarnou, pa se interes uenika sigurno poveava. U
tom smislu posmatrajmo sljedea dva primjera.

Primjer 11. Nai ekstremnu vrijednost funkcije S ( x) = 2 + x 2 + 2 px, p = const.

2

2p
2 p2

Kako je S ( x) = 2 + x
, to na osnovu poznatih osobina kvadratne funkcije
+
2
4 +
4+

zakljuujemo
7

2
2p 2p
.
=
max S ( x) = S

4+ 4+

Primjer 12. Prozorsko okno ima oblik pravougaonika koji se odozgo zavrava polukrugom. Ako
je obim okna fiksiran i jednak 2p, odrediti njegove dimenzije tako da bi proputalo najveu koliinu
svjetlosti.
Okno e proputati najveu koliinu svjetlosti kada je njegova povrina najvea. Oznaimo
njegovu irinu sa 2x, a visinu do polukruga y. Tada je njegova povrima
S = 2 xy +

x 2
, 2 x + 2 y + x = 2 p .
2

Eliminacijom y dobijamo

S ( x) = 2 + x 2 + 2 px .
2

Dalju tok rjeavanja je kao u prethodnom primjeru.

Uporeivanjem ova dva primjera zakljuujemo da se radi o nalaenju maksimuma jedne iste
funkcije, ali situacija u drugom primjeru je praktinog karaktera, dakle, svakodnevna.
Ograniavajui se na odreene tipove elementarnih problema, preputamo itaocu da se iz
odgovarajue literature (strunih asopisa, zbirki zadataka i drugih knjiga) upozna i sa drugim
metodama rjeavanja takvih problema.