1001 Noć (171. - 482. Noć)

Glavni
urednik HADEM HAJDAREVI

Urednik projekta ENES DURAKOVI
Izvrni urednik ENES DURMIEVI
Recenzenti ALIJA ISAKOVI, AMIR LJUBOVI
Likovno oblikovanje DEVAD HOZO
Preveo sa arapskog ESAD DURAKOVI
PRIA O KAMERUZZEMANU, SINU CARA AHRAMANA

- ula sam, sretni care, da je u davna vremena bio jedan car koji se zvao ahraman. Imao je vojsku,
pomonike i sluge, ali je bio star toliko da su mu kosti omekale, a nije imao poroda. Razmiljao je o
svojoj nevolji, tugovao i uznemiravao se, a onda se na to poali jednome svom veziru i ree:
- Strah me da e propasti carstvo kada umrem, jer nemam sina koji bi me naslijedio.
- Moda e Allah uiniti neto - odgovori vezir. - Pouzdaj se u Njega, care. Uzmi abdest, klanjaj dva
rekata i onda se sastani sa svojom enom, moda e ti se elja ostvariti.
I car se nae sa svojom enom koja u tom asu ostade u drugom stanju, a kada minue mjeseci trudnoe
ona rodi sina nalik na pun mjesec, te mu car nadjenu ime Kameruzzeman,{1} beskrajno se radujui. Grad
su kitili sedam dana i udarali u bubnjeve. Radosna vijest se posvuda pronese, pa odredie djetetu dadilje
i dojilje, tako da se odgajalo u velikoj panji i njezi dok ne napuni petnaest godina. Djeak je bio
nenadmane ljepote i ljupkosti, stasa i skladnosti. Otac ga je toliko volio da se nije mogao odvojiti od
njega ni danju ni nou.
Car se poali jednome svom veziru na preveliku ljubav prema djetetu:
- Bojim se, vezire, da zlosretna sudbina ne naudi mome djetetu, a elio bih da ga oenim za ivota.
- Znaj, care - odgovori vezir - da je enidba valjano djelo i dobro bi bilo da oeni sina dok si iv.
- Dovedite mi sina Kameruzzemana - ree car ahraman.
I dovedoe mu sina koji od stida poniknu pogledom pred ocem, a ovaj mu ree:
- Kameruzzemane, elim da te oenim i da ti se radujem dok sam iv.
- Babo - odgovori on - nemam volje za enidbom. Dua mi ne udi za enama jer sam naao itave knjige
i pripovijesti o njihovoj pokvarenosti i vjerolomstvu. O tome govore i Kur'anski ajeti, a i pjesnik je
rekao:

Ako me pitate o enama, ja u vam rei
Jer o njima imam znanje kakvo niko nee stei.

Kad glava osijedi, il kad ovjek ima malo novca
Nee uspjet doi do enskoga srca.

Drugi pjesnik je rekao:

Ne sluaj ene iako je predanost vrlina
Jer uspjeha nee imati mladi koji im se preda.

One mu ne daju savrenstvo da dostigne
Makar hiljadu ljeta teio da znanje postigne.

Nakon tih stihova, mladi ree:
- Oe, enidba je neto to ja nikada neu uiniti, makar zbog toga morao smrt iskusiti. Kada car
ahraman u rijei svoga sina, mrak mu pade na oi i on se silno raalosti to sin Kameruzzeman ne
slua...
eherzadu zatee jutro, te ona prekine priu zapoetu po carevom odobrenju.
171. no
Kada nastupi stotinu sedamdeset i prva no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je caru ahramanu, kada je uo rijei svoga sina, pao mrak na oi i da se silno
raalostio to ga sin Kameruzzeman ne slua. Budui da je sina veoma volio, nije mu vie o tome govorio,
niti se ljutio, ve ga je i dalje tetoio ukazujui mu poasti i sve vrste njenosti kojima pridobija ljubav.
Kameruzzeman je iz dana u dan bivao sve ljepi, otmjeniji i muevniji. Car je nakon onog razgovora
strpljivo ekao godinu dana dok mladi ne postade savreno rjeit i lijep, tako da su ljudi zbog njega
obraz gubili. Svaki lahor raznosio je njegove drai, te je postajao iskuenje za ljubavnike i rajski vrt za
eznutljive. Umiljato je govorio, svojim licem je postiivao pun mjesec, bio je vitka stasa, otmjen i
muevan, nalik na vrbovu granu, ili bambusovu trsku. Obraz mu je bio poput rue i anemona, stas vrbova
grana, a imao je otmjene crte lica - kao da su o njemu izgovoreni stihovi:
Kad se on pojavi, uzvikuju: Slava Allahu velikome to ga sazda u stasu tako vitkome!'

Car je svim lijepima koji mu se potinjuju,
Svi oni podanicima njegovim sada postaju.

Na njegovim usnama je med medeni,
A zubi mu kao biserna niska nanizani.

Savrenom ljepotom on se od drugih izdvaja,
Njegovoj ljepoti niko se iv ne pripaja.

Ljepota ispisa ponad ela njegovoga:
Svjedoim da ljepotana nema drugoga.{2}

Kameruzzeman napuni jo jednu godinu, pa ga otac pozva i ree mu:
- Hoe li me sasluati, sine?
Mladi pade niice ispred njega zbog strahopotovanja i stida, te ree:
- Kako te ne bih sasluao, oe, kada mi je Allah naredio da ti se pokoravam i ne suprotstavljam!
- Znaj, sine - nastavi car ahraman - da bih te htio oeniti i radovati se dok sam iv. Htio bih te postaviti
na prijestolje svoje carevine prije smrti.
Kada je uo oeve rijei, Kameruzzeman obori glavu neko vrijeme, a onda je podie i ree:
- Oe, to je neto to ja nikada neu uiniti, makar morao smrt iskusiti. Znam da mi je Allah naloio da ti
se pokoravam. Zato te Allahom zaklinjem da me ne prisiljava na enidbu i da ne misli da u se ikada u
ivotu oeniti, jer sam itao knjige predaka i potonjih autora, pa mi je poznato u kakva iskuenja i nevolje
su ih dovodile enske spletke i bezmjerna pokvarenost. Znam ta se sve govori o njihovom lukavstvu.
Kako je divno rekao pjesnik:

Koga obmane bludnica
Njemu nema spasa

Ma gradio i hiljadu tvrava
Sve od samog vrstog olova!

Uzalud te tvrave gradi
Jer koristi od njih nee imati
ene e svakog prevariti
Makar uz njih il' daleko znao biti.

Na prstima one nose boju,
Trake upliu u kosu svoju;

Oi svoje ene minkaju
I jadom nas napajaju!

Kako je lijepo rekao drugi pjesnik:

I kad bi uzdrljive ene htjele biti,
Kosti su im nemirne ko jastrebi plahoviti!

Nou ti se odaju i slatko priaju
A ujutro noge im ni ruke tebi ne pripadaju.

K 'o han su u kome noiva pa odlazi
A u njemu e noit neko koga i ne poznaje.

Kada car ahraman u ta mu sin govori i kada pojmi stihove, ne odgovori nita, jer je sina veoma volio.
Jo vie panje mu je zatim posveivao i poasti mu ukazivao. Oni se nakon toga rastadoe, pa car
ahraman pozva vezira, ostade nasamo s njim i ree mu:
- Vezire...
172. no
Kada nastupi stotinu sedamdeset i druga no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je car ahraman pozvao svoga vezira, ostao s njim nasamo i rekao mu:
- Vezire, reci mi ta da radim sa svojim sinom Kameruzzemanom. Traio sam da me posavjetuje u vezi s
njegovom enidbom prije nego to ga postavim za cara. Ti si mi tako savjetovao i rekao si mi da
razgovaram s njim o enidbi. Razgovarao sam, ali se nije sloio, pa mi sad kai ta misli da je najbolje
uiniti.
- Savjetujem ti, care - odgovori vezir - da se strpi jo godinu dana, pa kad bude htio razgovarati s njim
o enidbi nemoj to initi kriom, ve razgovaraj s njim na dan suenja, u prisustvu svih emira, vezira,
kada vojska bude tu. Poto se, dakle, svi sakupe, poalji po sina Kameruzzemana i neka ga dovedu, a
onda razgovaraj s njim o enidbi u prisustvu emira, vezira, dvorjana, dravnih velikodostojnika, vojnika i
ostalih. On e se postidjeti pred njima i nee se u njihovom prisustvu suprotstavljati.
Kada car u vezirove rijei, veoma se obradova smatrajui ispravnim vezirovo miljenje, te ga bogato
dariva. Zatim je ahraman ekao jo godinu dana a njegov sin Kameruzzeman svakim danom bivao je sve
ljepi i zanosniji. Imao je skoro dvadeset godina kada ga Allah odjenu savrenom ljepotom i krunisa ga
savrenstvom. Njegov pogled je oaravao vie nego Harut i Marut; pogledi su mu odvraali s pravog puta
vie nego Tagut; obrazi su mu sijali rumenilom; njegove vjee rugale su se otrici sablje, a bjelina
njegova ela podraavala je mjesec u punome sjaju, dok je crna kosa na mrklu no liila. Struk mu je bio
tanji od niti pauine, a bedra tea od pjeanih bregova; bokovi mu nemirni, a struk pati zbog teine
bedara. Njegova ljepota je uznemiravala ljude, kao to ree jedan pjesnik:

Kunem ti se njegovim elom i usnama

I strijelama iz oiju s njegovim arima;

Kunem se mehkim bedrima i bistrim oima,
Bjelinom ela i njegovim crnim vlasima;

Obrvama to snu na oi ne daju,
Koje gospodarei brane i zapovijedaju;

korpionima na njegovim sljepoonicama
to smrtne jade zadaju ljubavnicima;

Kunem se ruom obraza i mirta-brkovima,
Tim osmijehom i biserima u njegovim ustima;

Prijatnim dahom to iz usta mu iri se
S kojim ni staro vino ne moe porediti se;

Kunem se tim bedrima to trepere kada se kreu
I kad miruju - kunem se njihovom njenou;

Njegovom rukom dareljivom i jezikom iskrenim,
Njegovim porijeklom i rodom plemenitim
Miomirisi od njega se oduvijek ire
I ugodni dah iz usta mu dopire;

Ni sunce sjajno s njim se ne moe porediti,
A polumjesec tek na njegov nokat moe podsjetiti.

Car ahraman poslua vezirove rijei i saeka jo jednu godinu, dok ne doe praznini dan...
173. no
Kada nastupi stotinu sedamdeset i trea no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je car ahraman posluao vezirove rijei, te je priekao jo godinu dana dok
ne doe praznini dan, kada se uz cara okupie emiri, veziri, dvorjani i drugi dravni velikodostojnici.
Tada car posla po svoga sina Kameruzzemana i kada ovaj doe, poljubi tlo pred carem tri puta, stade
ispred njega s rukama na leima, a otac mu ree:
- Sine moj, poslao sam po tebe da doe pred ovaj skup i pred vojnike ovdje prisutne samo zato to hou
da ti neto zapovjedim, a ti mi se nemoj suprotstavljati. Naime, hou da te oenim kerkom jednoga cara i
da ti se radujem prije nego to umrem.
Kada u oeve rijei, Kameruzzeman obori pogled, a onda ga podie prema ocu i u tom asu ga obuze
mladika neobuzdanost i nesmotrenost, te uzviknu:
- Neu se nikad oeniti, makar morao umrijeti! Ipak si ti ovjek koji ima mnogo godina, a malo pameti!
Zar me nisi prije dananjeg dana dva puta pitao o enidbi i ja nisam pristao?
Zatim Kameruzzeman otpusti ruke koje je drao na leima, pa zasuka rukave pred ocem ceptei od
gnjeva. Otac pocrvenje od stida to se sve to dogaa pred velikaima njegove drave i pred vojnicima,
pa jo na praznik.
Onda ahraman osjeti carsko dostojanstvo, te povika na sina i naredi robovima da ga epaju. Kada ga
zgrabie, car zapovijedi da ga sveu, pa ga robovi svezae i dovedoe pred cara. Mladi je oborio glavu
od stida i straha. Lice i elo bili su mu oroeni znojem. Stid i sram sve vie su ga obuzimali. Otac poe
galamiti i psovati ga, govorei:
- Teko tebi, kopile! Kako to meni odgovara pred mojim oficirima i vojskom?! Dosad te niko nije
odgojio...
174. no
Kada nastupi stotinu sedamdeset i etvrta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je car ahraman rekao sinu Kameruzzemanu:
- Dosad te niko nije odgojio! Zar ne zna da bi to to ti ini bilo runo da ini jedan prostak?
Potom car naredi robovima da ga odveu i da ga zatoe u jednu kulu u tvravi. Odvedoe ga u neku
prostoriju u kuli koju pometoe, obrisae pod i postavie leaj na koji prostrijee duek, zatim stavie
ilim i jastuke, jedan veliki fenjer i svijeu, jer je na tome mjestu bilo mrano ak i danju. Robovi
uvedoe Kameruzzemana u tu prostoriju, a pred vrata postavie straara. Kameruzzeman se baci na leaj,
slomljen i tuna srca. Korio je sam sebe i kajao se zbog onog to mu se dogodilo s ocem, ali od kajanja
nije bilo koristi. Prokleo Bog enidbu, djevojke i ene-nevjernice! Kamo sree da sam ipak posluao
oca i oenio se! Da sam i to uinio, bilo bi bolje od ove tamnice! Toliko o Kameruzzemanu.
U meuvremenu, njegov otac se zadra na prijestolju do kraja dana, do akama, a onda ostade nasamo sa
svojim vezirom i ree mu:
- Vezire, ti si uzrok onome to se dogodilo izmeu mene i moga sina, jer si me upravo onako
posavjetovao.
- Care - odgovori vezir - ostavi sina u zatvoru petnaest dana, a onda ga izvedi i naredi mu da se eni.
Nee ti se vie suprotstavljati...
175. no
Kada nastupi stotinu sedamdeset i peta no, ree:
- ula sam, sretni care, da je vezir rekao caru ahramanu:
- Ostavi sina u zatvoru petnaest dana, a onda ga izvedi i naredi mu da se eni.
Nee ti se suprostavljati.
Car prihvati vezirovo miljenje i provede tu no obuzet mislima o sinu koga je veoma volio, s obzirom da
nije imao djece osim njega. Svake noi, caru je san dolazio na oi tek kada bi stavio ruku pod glavu
Kameruzzemana i onda bi spavao. Tu no je proveo obuzet mislima o sinu. Prevrtao se s jedne strane na
drugu, kao da lei na eravici. Spopadale su ga zle misli i cijelu tu no nije mogao oka sklopiti, ve je
suze lio i kazivao:

No mi je duga dok spletkari spavaju,
Srce mi treperi to me ostavljaju.

I dok no mi je beskrajna, rekoh:
Hoe li se vratiti, moje jutro svijetlo?"

Zatim izgovori stihove drugog pjesnika:

Kad ugledah da se zvijezdi oi sklapaju
Da Sjevernjau snovi obavijaju,

Da se Medvjed u tunoj odjei pokazuje,
Jasno mi bi da zora svanula je.

Toliko o caru ahramanu.
to se tie Kameruzzemana, njemu straar dade fenjer i zapali svijeu kad pade no, te mladi stavi
svijeu u svijenjak. Onda mu donese neto jela i on pojede malo, pa poe koriti sebe to se runo ponio
prema ocu. Mislio je: Zar nisi znao da je ovjek prokleo vlastiti jezik, jer upravo jezik izlae ovjeka
pogibelji? Korio je tako sebe dok mu suze ne udarie na oi. Srce mu je plamtjelo u kajanju zbog toga
to se izlanuo pred carem, te on izgovori stihove:

ovjek moe poginuti kad jezikom posrne,
A ne mora poginuti kad se nogom spotakne.

Brbljanje ga moe glave stajati,
A kad nogom posrne i dalje e ivjeti.

Zavrivi s jelom, Kameruzzeman zatrai da opere ruke. Poto opra ruke poslije jela, uze abdest pa klanja
akam i jaciju i sjede...
176. no
Kada nastupi stotinu sedamdeset i esta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je Kameruzzeman, sin cara ahramana, klanjao akam i jaciju, pa je sjeo na
leaj da ui Kur'an. Uio je Kur'anska poglavlja al- Beqare i Ali Imran, zatim Yasin, ar-Rahman,
Tebareke-l-mulk, al-Muavizetejn, te je zavrio dovom zatraivi Allahovu zatitu.
Zatim lee na krevet stavivi pod glavu jastuk od atlasa koji je imao dva lica i bio je napunjen nojevim
perjem. Spremajui se za spavanje, on skide odjeu i zaspa u tankoj koulji. Na glavu poveza plavu
mahramu, tako da je Kameruzzeman te noi liio na mjesec u etrnaestoj noi. Najzad se pokri svilenim
pokrivaem i zaspa. Fenjer mu je gorio pored nogu, a svijea kraj uzglavlja. Spavao je prvu treinu noi
ne znajui ta mu se sprema i ta mu je sudbina namijenila. Sluaj htjede da ta prostorija i kula bijahu
stare i naputene dugo godina. U prostoriji se nalazio jedan rimski bunar u kome je boravila din-ena,
koja je bila iz Iblisovog prokletog potomstva. ena-din se zvala Mejmuna, ker Dimrijata, jednog od
uvenih dinskih careva...
177. no
Kada nastupi stotinu sedamdeset i sedma no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da se ta din-ena zvala Mejmuna, ker Dimrijata, jednog od uvenih dinskih
careva. Kada je Kameruzzeman prespavao prvu treinu noi, ta ifritka poe iz rimskog bunara u namjeri
da prislukuje. Ona se pope na vrh bunara i vidje da je kula osvijetljena mimo obiaja. Ifritka koja je tu
ivjela dugi niz godina pomisli: Nisam znala da ovdje ima tako neto! Bila je veoma zauena i pade
joj na pamet da to mora imati svoj uzrok. Mejmuna poe prema svjetlosti i vidje da svjetlost dopire iz
jedne prostorije, te ona ue u nju i ugleda jednog slugu kako spava pored vrata. U prostoriji vidje
postavljen leaj, na njemu ovjeka koji spava. Pored glave mu je bila upaljena svijea, a kraj nogu fenjer.
Ifritka je bila iznenaena zbog svjetlosti, pa polahko prie, spusti krila i zastade kraj leaja. Zatim skide
pokriva s mladievog lica i dobro se zagleda u njegovu ljepotu omamljena njome. Primijetila je da mu
lice sija jae od svijee, da mu svjetlost titra na licu, da su mu oi kao u srndaa. Posmatrala je njegove
crne zjenice, rumene obraze, oputene one kapke, obrve u lukove izvijene. Od njega je dopirao miris
poput mousa, upravo kao to ree pjesnik:

Ljubljah ga dok su mu sjale crne zjenice
to su me zaluivale i rumen mu oblivala lice.

Da ima tako lijepih ako ti kau zlobnici,
Dovedite tako lijepog!, ti im onda reci.

Kada ga vidje, ifritka Mejmuna, ker Dimrijatova, uskliknu:
- Neka je slavljen Allah, najvei od svih stvaralaca!
Ifritka, koja pripadae pravovjernim dinima, dugo je posmatrala Kameruzzemanovo lice slavei
Allahovo ime i zavidei mladiu na ljepoti i draesnosti. Mislila je: Allaha mi, neu mu nauditi, niti u
dopustiti da mu neko naao uini! uvat u ga od svakog zla, jer ovo lijepo lice ne zasluuje nita drugo
osim da se gleda u njega i da se Boije ime slavi. Ali, kako je mogla njegova porodica zaboraviti ga na
ovako ruevnom mjestu? Kad bi ovog asa doao neko od naih marida, sigurno bi ga ubio. Mejmuna se
nagnu nad mladia i poljubi ga meu oi, a onda mu prekri lice, pa rairi krila i poletje prema nebu.
Izletje iz prostorije u kojoj je bio mladi i letjela je sve vie dok se ne priblii nebu najbliem zemlji.
Odjednom zau lepet krila u zraku. Okrenu se na tu stranu i primakavi se onome to je letio, vidje da je
to ifrit po imenu Dahne. Ona sletje na njega poput jastreba, a kad je Dahne osjeti i shvati da je to
Mejmuna, ker dinskoga cara, uplai se tako da mu koljena zadrhtae. Molei je da ga potedi, din ree:
- Zaklinjem te imenom Uzvienoga i najasnijom hamajlijom utisnutom u Sulejmanov peat da bude
blaga prema meni i da me ne mui!
Danheove rijei omekae Mejmunino srce, te ona odgovori:
- Zaklinje me velikom zakletvom, ali te neu pustiti dok mi ne ispria odakle dolazi.
- Znaj, gospodarice, da upravo stiem iz dalekih zemalja Kine i sa Otoka. Rei u ti za jedno udo koje
sam noas vidio. Ako povjeruje da govorim istinu, pusti me da idem svojim putem i odmah mi napii
svojom rukom da si me oslobodila kako me ne bi presretao neko iz grupe dina koji lete visoko i onih to
rone duboko.
- ta si vidio noas? - upita Mejmuna. - Ispriaj mi, ali nemoj lagati u namjeri da se laju izvue iz
mojih aka. Kunem se istinom urezanom u udubljenje prstena Sulejmanova, sina Davudova, Bog mu se
smilovao i spasio ga, da u ti svojom rukom poupati perje, da u ti iskidati kou i polomiti kosti ako ne
bude istinu govorio!
- Ako ne budem istinu govorio - ree Danhe, sin emhurea - ini sa mnom ta hoe...
178. no
Kada nastupi stotinu sedamdeset i osma no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je Dahne priao:
- Noas sam poao sa Unutarnjih otoka u zemlji Kini, a to je zemlja cara al-Gajura, gospodara otoka i
mora i sedam tvrava. Vidio sam da taj car ima ker od koje Allah nije ljepe stvorio u ovome vremenu.
Ne znam kako da ti je opiem. Nisam je u stanju opisati kako treba, ali u ti otprilike navesti njena
svojstva. Kosa joj je kao no pred sami osvit, a lice poput dana. Divno ju je opisao onaj to ree:

Raspustila je svoju kosu u tri pramena
Te se u etiri pretvori jedna noca vrana;

I okrenu lice naspram sjajnoga mjeseca,
Te u istom asu zasjae nam dva lica.

Nos joj je sjajan poput otrice maa, lice nalik na rujno vino, obrazi kao anemoni, a usne kao koralji i
slae su od rumenog vina koje gasi stranu e. Jezikom izraava veliku pamet i uvijek ima spreman
odgovor. Njene grudi dovode u neizdrivo iskuenje svakog ko ih vidi - slava Onome ko ih stvori u
takvim razmjerama! Uz takve grudi, imala je dvije sjajne oble ruke o kojima zaljubljeni pjesnik ree:

Da na njima nije grivni, ruke bi joj tekle
Iz rukava nalik na bistre potoke.

Dojke su joj poput dvije kutije od slonovae za uvanje nakita i sijaju kao dva mjeseca. Stomak joj je u
valovitim naborima to podsjeaju na nabore egipatskih tkanina, a seu ispod tanahnog struka koji kao da
je satkan od mate. Taj trbuh je iznad zadnjice nalik na pjeane bregove koji su je mamili da sjedne dok
je stajala, a budili su je kada je spavala, kao to ree pjesnik:

Sapi joj za tanahni struk vezane Ah, te polutke njoj i meni zulum ine!

im pomislih na njih, odmah zastanem,
Kao nju to vuku da sjedne kad ustane.

Te sapi naslanjaju se na dvije butine kao na dva biserna stupa koje je mogue nositi samo zahvaljujui
runu meu njima. Niko nije u stanju ostalo opisati. Sve to nose dvije tanahne noge koje se zavravaju u
dva tanka koplja. udio sam se kako mogu nositi sve to bogatstvo. Ostalo ti i ne navodim...
179. no
Kada nastupi stotinu sedamdeset i deveta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je ifrit Dahne, sin emhurea, priao ifritki Mejmuni:
- Ostalo ti ne navodim da ne bih bio preopiran, a to se da naslutiti. Otac te djevojke je moni car i
srani vitez koji danonono roni u vrtlog bitke, ne zazirui od smrti, niti se boji propasti, jer je to surovi
ratnik i mrani pobjednik. Ima veliku vojsku, zemlje i otoke, gradove i zamkove. Zove se car Gajur,
gospodar otoka i mora i sedam tvrava. On silno voli svoju ker, djevojku koju sam ti opisao, pa je zbog
ljubavi prema njoj pribavio blago drugih careva i od njega joj sagradio sedam tvrava, ali tako da je
svaka tvrava graena na drukiji nain: jedna od kristala, druga od mramora, trea od kineskog eljeza,
etvrta od posebnih ruda i dragog kamenja, peta od srebra, esta od zlata, sedma od dijamanata. Svih
sedam tvrava napunio je svim vrstama najraskonijih ilima, srebrenim, zlatnim posudama i svim
ostalim to je potrebno carevima. Svojoj keri je naloio da u svakom od tih dvoraca ivi po jednu
godinu, pa da prijee u drugi. Djevojka se zove princeza Budura. Poto je postala uvena po svojoj
ljepoti i kada se o njoj pronese glas po svijetu, carevi poee slati glasnike njenom ocu da je zaprose.
Otac je nagovarao djevojku da se uda, ali je ona odbijala govorei:
- Babo, neu se nikada udati. Ja sam gospodarica i princeza. Ja vladam ljudima i ne elim mukarca koji
e upravljati mnome.
Kad god bi ona odbila udaju, prosci bi je jo vie eljeli. Svi carevi Unutarnjih kineskih otoka slali su
Budurinu ocu darove i rijetke poklone piui mu o enidbi, te joj je otac vie puta savjetovao da se uda,
ali se ona opirala i ljutila se na njega govorei:
- Oe, ako mi jo jednom spomene brak, uzet u sablju, staviti balak na zemlju, a vrak na stomak i tako
u se osloniti na nju da e mi na lea izai i ubit u se.
Kada to u njen otac, smrai mu se pred oima, a srce mu se u plamenu buktinju pretvori. Plaio se da se
djevojka ne ubije, a nije znao ta da radi s njom i carevima koji su je prosili.
- Ako se ba nee nipoto udati - govorio je car - onda se nemoj kretati.
Zatim je uvede u jednu odaju, postavi deset starica da je uvaju i zabrani joj da odlazi u onih sedam
dvoraca. Naini se da je ljut na nju, pa otposla pisma svim carevima obavjetavajui ih da je djevojka
poludjela. Ve je godina dana kako je zatoena.
Pripovijedajui to ifritki Mejmuni, Dahne dodade:
- Ja joj odlazim svake noi, gledam je i naslaujem se njenim likom. Dok spava, ljubim je meu oi.
Zbog ljubavi prema njoj, ne nanosim joj nikakvo zlo, niti grijeim s njom, jer je njena ljepota
zapanjujua, a ko god je vidi postaje ljubomoran. Preklinjem te da se vratimo zajedno da vidi njenu
ljepotu i ljupkost, njen stas i skladnost. Nakon toga, ako hoe, moe me kazniti i zarobiti. Na tebi je da
zapovijeda i zabranjuje.
Ifrit Dahne obori glavu i spusti krila prema zemlji, a Mejmuna se nasmija njegovim rijeima, pijunu mu u
lice i ree:
- Kakva je to djevojka o kojoj mi pria?! Ona nije nita drugo nego posuda za mokrenje! ta bi tek bilo
kada bi vidio moga dragog?! Allaha mi, vjerovala sam da ti se dogodilo neto neobino i udesno,
prokletnie. Da si ti makar u snu vidio ljudsko bie kakvo sam ja noas vidjela, sigurno ne bi mogao
izdrati ve bi ti voda pocurila na usta!
- O kakvom mladiu je rije? - upita Dahne.
- S tim mladiem se, Dahneu, dogodilo isto to se dogodilo s tvojom draganom. Otac mu je vie puta
nareivao da se oeni, ali je on odbio. Poto se suprostavljao ocu, ovaj se naljutio i zatoio ga u kulu u
kojoj ja boravim. Noas sam izala i vidjela ga.
- Pokai mi tog mladia, da vidim je li ljepi od moje princeze Budure ili nije. Mislim da danas niko nije
slian mojoj dragoj.
- Lae, prokletnie, odvratni maride i crni avole! - povika ifritka. - Sigurna sam da nigdje nema neko
slian mome miljeniku...
eherzadu zatee jutro, te ona prekinu priu zapoetu po carevom odobrenju.
180. no
Kada nastupi stotinu osamdeseta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, kako je Mejmuna rekla ifritu Dahneu:
- Sigurna sam da nema niko slian mome miljeniku. Ti si lud kad svoju miljenicu poredi s mojim dragim!
- Zaklinjem te da poe sa mnom i pogleda je - odgovori ifrit - pa u se ja vratiti da vidim tvog dragog!
- Moram to uiniti, prokletnie i podmukli avole! Meutim, letjet emo zajedno uz jedno vrsto dato
obeanje. Ako se pokae da je tvoja draga koju tako voli i koju odve hvali, ljepa od moga dragog u
koga sam ja zaljubljena i koga tako uznosim, onda se moe datim zavjetom posluiti protiv mene. Ako se
pokae da je moj dragi ljepi, ja u zavjet koristiti protiv tebe.
- Prihvaam taj uvjet i slaem se - ree ifrit. - Poimo na Otoke.
- Blie je mjesto na kome se nalazi moj miljenik - odgovori Mejmuna. - Evo ga upravo ispod nas.
Spustimo se da vidi, a onda emo poi tvojoj miljenici.
- Drage volje! - sloi se Dahne.
Zatim se spustie u ovalnu odaju u kuli. Mejmuna zaustavi Dahnea pored leaja, pa podie pokriva s
lica Kameruzzemana, sina cara ahramana, i to lice sinu, zablista, bijesnu. Mejmuna ga pogleda, pa se
obrati Dahneu:
- Pogledaj, prokletnie, i ne pravi se da si potpuno s uma siao! Za nas, ene, on je pravo iskuenje.
Dahne ga je posmatrao neko vrijeme, zatim zaklima glavom:
- Allaha mi, tebi se moe oprostiti, ali ima neto drugo. Naime, ene se razlikuju od mukaraca. Istini za
volju, tvoj miljenik je veoma slian mojoj miljenici po ljepoti, sjaju i savrenstvu. Njih dvoje kao da su
izali iz jednog kalupa ljepote.
Kad u Dahneove rijei, Mejmuni se smrknu pred oima i ona ga krilima tako snano udari po glavi da
zamalo nije pao, te mu ree:
- Kunem se svjetlou njegova lika i njegovom uzvienou da e, prokletnie, ovog asa poi i brzo
donijeti svoju miljenicu ovamo, da ih sastavimo, da ih pogledamo dok spavaju jedno uz drugo i tako
emo vidjeti ko je ljepi. Ako odmah ne uradi to ti nareujem, prokletnie, spalit u te i zasuti
varnicama, pa u tvoje komade rasuti po pustarama kako bi bio pouka i putnicima i onima to stalno na
istom mjestu borave.
- Ima pravo - odgovori Dahne - ali ja znam da je moja draga ljepa i slaa.
Istog asa Dahne poletje, a s njim poletje i Mejmuna da motri na njega. Nije ih bilo jedno vrijeme, a
onda donesoe djevojku na kojoj je bila tanka mletaka koulja sa dva zlatna poruba; bila je ukraena
udesnim vezom, a na rubovima rukava bili su ispisani stihovi:

Zbog tri stvari ne moe nas posjetiti
Bojei se da e je zlobnici i uhode uhoditi.

Sjaj blistava ela i zveket dragocjenosti,
Te dah ambre koju kriju njeni skuti.

Skutom rukava elo se moe sakriti,
Nakit skinuti, al ta sa znojem uiniti?!

Ifrit i ifritka spustie djevojku i poloie je pored mladia...
181. no
Kada nastupi stotinu osamdeset i prva no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da su ifrit i ifritka spustili djevojku i poloili je pored mladia. Onda im otkrie
lica i pokaza se da su veoma slini jedno drugome, kao da su dvojnici, ili jedinstveni brat i sestra.
Predstavljali su pravo iskuenje za bogobojazne, kao da je o njima pjesnik tako rjeito kazivao:

Srce moje, jednog ljepotana nemoj voljeti,
U molbama i ponienju pred njim se gubiti!

Voli ljepotane sve, pa e vidjeti Ako jedan ode, drugi e doletjeti.

Dahne i Mejmuna se zagledae u njih, te Dahne ree:
- Moja draga je ljepa.
- Teko tebi, Dahneu! - ree ifritka. - Moj dragi je ljepi! Jesi li slijep? Zar ne vidi kako je lijep i mio,
kakav ima stas i kako je skladan? Posluaj ta u rei o svome dragom, a ako iskreno voli svoju dragu,
onda reci o njoj neto slino onome to u ja rei.
Potom Mejmuna nekoliko puta poljubi Kameruzzemana meu oi, i izgovori pjesmu:

Ba me briga za sve to te kude!
Kako da se tjeim kad si poput grane!

Tvoje oi osjenene arolijom osvajaju
I uzritskoj ljubavi{3} odmah me predaju.

Te oi zanosne zaista su pogubnije
Od britke sablje koja srce dodiruje.

Teko breme ljubavi na me si svalio
A vlastita koulja teak teret mi je postao.

Ti zna za moju ljubav i strast prema tebi
I da drugog vidim podnijet mogla ne bi!

Kad bih srce imalo kao to je srce tvoje,
Tako suho ne bi bilo tijelo moje!

O mjesee, ti na nebu sjajni
Me ljudima ljepotom jo neopisani!

Zlobnici me pitaju: Ko ti je taj
Za kim plae? Rekoh: Neopisiv je, znaj!

Srce njegovo surovo, ui se mehkoi
Njegova stasa - moda e i ti do mehkoe doi!

Emire moj, tvoje oi stalno posmatraju,
Prate me, a vjee za milost ne znaju.

Lae ko veli da je Jusuf svu ljepotu sakupio;
Koliko si Jusufa u svojoj ljepoti ti sakrio!

Kad ih sretnem, i dini mene boje se;
Kad ja tebe sretnem, moje srce trese se.

Htjela bih te zbog tog straha ostaviti,
Al' te volim, i dokle u se siliti?

Kosa ti crna, elo sjajem bukti,
Oi mrke, a stas ti je vitki.

Kada Dahne u Mejmunine stihove o njenom dragom, veoma se uzbudi i udom zaudi... eherzadu
zatee jutro, te ona prekine priu zapoetu po carevom odobrenju.
182. no
Kada nastupi stotinu osamdeset i druga no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da se Dahne veoma uzbudio kada je uo Mejmunine rijei o dragom i rekao je:
- Izrecitirala si divnu pjesmu o tome koga voli. Potrudit u se da ja tebi izrecitiram pjesmu to bolju
mogu.
Potom Dahne prie Buduri, poljubi je meu oi, pogleda ifritku Mejmunu, a onda svoju dragu Buduru i
poe u zanosu recitirati pjesmu:

Hranio sam se na rubu doline
I mrtav pao usred poljane.

Vinom strasti sam se opijao
I suze plesu niz obraze uio.

Htjedoh se susretima s dragom usreiti
Znaju' da me samo Budura moe umiriti.

Al ne znadoh ega mi se plaiti
I sluaj kako poeh nabrajati:

Da l' britkog joj pogleda il' stasa kopljanoga,
Il' pogubne boje lica njenoga.

Veli mi dok sam je posvuda traio,
U svakom beduinu i graanu kog sam sretao:

Ja sam u tvom srcu - tamo trai me!
Rekoh joj: A moje srce, ah gdje li je?

Kada Dahne zavri stihove, ifritka mu ree:
- To je dobro, Dahneu, ali ko je od ovo dvoje ljepi?
- Moja draga Budura ljepa je od tvog dragog - odgovori ifrit. - Lae, prokletnie! - povika Mejmuna. Moj dragi je ljepi!
Tako su se prepirali dok Mejmuna ne povika iz svega glasa i htjede nasrnuti na njega. Dahne joj se
pokori i poe meke razgovarati:
- Neka ti ne pada teko istina. Skratimo priu. Svako od nas tvrdi da je njegov voljeni ljepi i tako se
suprotstavljamo jedno drugome. Potrait emo nekoga ko e presuditi, a mi emo prihvatiti presudu.
- Slaem se - ree Mejmuna, pa udari nogom u zemlju i pojavi se jedan ifrit koji bijae orav i grbav, s
duboko usaenim oima. Na glavi je imao sedam rogova i etiri pramena kose koji su sezali do zemlje.
Ruke su mu bile nalik na vile, nokti kao lavovske kande, noge kao u slona, a stopala kao kopita u
magarca.
Kada se taj ifrit pojavi i vidje Mejmunu, poljubi zemlju pred njom, pa stavi ruke na lea i ree:
- ta ti je potrebno, gospodarice i carska keri?
- Kakau, elim da donese presudu izmeu mene i ovog prokletog Dahnea - odgovori Mejmuna, pa mu
ispria sve, od poetka do kraja.
Ifrit Kaka pogleda lice onoga mladia, pa lice djevojke. Posmatrao ih je zagrljene, a usnule, kako su
jedno drugom stavili ruku pod glavu, prelijepi i mili, potpuno jednako lijepi. Marid Kaka ih je
posmatrao divei se njihovoj ljepoti, a onda se obrati Mejmuni i Dahneu, poto je prije toga dugo
zadrao pogled na djevojci i mladiu, i izgovori stihove:

Posjeuj koga voli, neka zavidljivi priaju
Jer zlobnici u ljubavi pomo ne pruaju.

Milostivi nita ljepe ne stvori
Od ljubavnika u jednoj postelji

to su zagrljeni pod plahtom ljubavi
Jedno drugom pod glavu ruku stavili.

Kada te sudbina sa dragom sastavi
Cilj je ostvaren i sretan tada ivi.

Kad se u ljubavi srce sa srcem udruuje
Tad i hladan elik moe da se kuje.

O, vi to ljubav zaljubljenih kudite
Moete li trubio srce vi da popravite?

Gospodaru Milostivi, hoemo li u ljepoti skonati
Makar jedan dan prije neg emo umrijeti?

Zatim se din Kaska obrati Mejmuni i Dahneu:
- Allaha mi, jedno nije ljepe od drugoga, ve su izvanredno slini po ljepoti, ljupkosti, sjaju i
savrenstvu. Mogue ih je razlikovati samo kao mukarca i djevojku. Ja imam drugi prijedlog: probudimo
ih, ali jedno po jedno, pa e manje lijepo i ljupko biti ono u kome plane ljubav prema drugome.
- To je pravilno - ree Mejmuna. - Slaem se.
- Ja se takoer slaem - ree Dahne koji se pretvori u buhu i ugrize Kameruzzemana... eherzadu zatee
jutro, te ona prekine priu zapoetu po carevom odobrenju.
183. no
Kada nastupi stotinu osamdeset i trea no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da se Dahne pretvorio u buhu te da je ugrizao Kameruzzemana u vrat, na mehko
mjesto. On se poe eati rukom po vratu, na ubodenom mjestu, jer ga je veoma svrbjelo. Zatim se okrenu
na bok i napipa neto mehko pored sebe, neto to je imalo dah finiji od mousa i tijelo meke od
maslaca. Kameruzzeman se tome silno iznenadi, zatim se ispravi u sjedei poloaj i pogleda osobu koja
je spavala pored njega. Vidje da je to djevojka poput rijetkog bisera, ili nalik na kupolu sa stasom poput
elifa,{4} da ima bujne grudi i ruiasto rumene obraze, kao da je nju opisao pjesnik:

Kao mjesec sija i kao vrba se povije;
Poput ambre odie, a kao gazela pogleduje.

Kao da mi sjeta srce ispunjava
U asu kad odlazi u srce se useljava.

Kada mladi vidje princezu Buduru, ker cara al-Gajura, i poto sagleda svu njenu ljepotu i drai, dok je
spavala uz njega, uoi da je na njoj mletaka koulja, da nema dimija, da joj je na glavi mahrama
izvezena zlatom i ukraena dijamantima, na vratu joj ogrlica od skupocjenih bisera kakvu ne moe imati ni
jedan car.
Mladi je bio zabezeknut prizorom, i dok je posmatrao djevojinu ljepotu, u njemu buknu prirodni plam i
Allah mu probudi strast za sjedinjenjem, te mladi pomisli: Biva ono to Allah hoe da bude, a ne biva
ono to On nee da bude.
Potom okrenu djevojku, raskopa joj koulju, te mu se ukaza njen stomak koga je posmatrao gledajui joj
istovremeno i grudi dok je u njemu stasala ljubav i elja. Mladi je poe buditi, ali se djevojka nije
mogla probuditi, jer ju je Dahne uspavao dubokim snom. Kameruzzeman je drmusao i gurao djevojku,
govorei:
- Probudi se draga i pogledaj ko sam! Ja sam Kameruzzeman!
Ona se nije budila, niti je glavu pomjerala. Kameruzzeman je razmiljao o njoj: Ako je moja bojazan
bila opravdana, onda je ovo djevojka kojom me otac eli oeniti. Eto, minule su tri godine kako ja to
odbijam. Ako Bog da, im svane jutro, rei u ocu: Oeni me njome... eherzadu zatee jutro, te ona
prekine priu zapoetu po carevom odobrenju.
184. no
Kada nastupi stotinu osamdeset i etvrta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je Kameruzzeman razmiljao: Ako Bog da, im svane jutro, rei u ocu:
Oeni me njome! Neu dopustiti da proe ni pola dana, a ve u se sjediniti s njom, uivati u njenoj
ljepoti i draima.
Potom se Kameruzzeman nagnu prema Buduri da je poljubi, a ifritka Mejmuna zadrhta zbunivi se. Dotle
je Dahne lebdio od radosti. Kameruzzeman je htio da poljubi djevojku u usta, ali ga je bilo stid Allaha,
te okrenu glavu i pomisli: Strpit u se. Moda je otac, kada se naljutio na me i zatoio me na ovom
mjestu, doveo upravo ovu djevojku i naredio joj da spava pored mene da bi me iskuao. Moda joj je
savjetovao da se ne budi kada je budem drmusao, ve joj je rekao: to god uini s tobom Kameruzzeman,
reci mi. Moda se moj otac negdje sakrio da me posmatra dok ja njega ne vidim. On e vidjeti sve to
uradim s ovom djevojkom.
Ujutro e me grditi: Kako mi moe rei da se ne eli eniti, a ljubi i grli tu djevojku!? Strpit u se da
otac ne sazna. Sada neu ni dotaknuti djevojku, niti u obraati panju na nju. Meutim, uzet u neto od
nje kao zalog i uspomenu na nju, da bismo imali neki znak raspoznavanja. Kameruzzeman podie
djevojinu ruku i uze joj prsten s malog prsta, koji je vrijedio itavo bogatstvo jer je imao jedan
skupocjeni dragulj, a u njemu su bili urezani stihovi:

Ne mislite da sam vas zaboravio
Makar i daleko od vas boravio.

Gospodo, dareljivi i blagi budite Moda u dati da mi usta i obraze ljubite.

Allaha mi, od vas vie ne mogu otii,
Premda ste spremni granicu ljubavi prei.

Kameruzzeman skinu prsten s malog prsta princeze Budure i stavi ga na svoj prst, pa okrenu lea i zaspa.
Ifritka Mejmuna se obradova kada to vidje, pa ree Dahneu i Kakau:
- Jeste li vidjeli kako je moj dragi Kameruzzeman bio suzdrljiv prema djevojci? To je jedna od njegovih
sjajnih osobina. Vidite, posmatrao je njenu ljepotu, ali je nije grlio, niti ju je dotakao, ak joj je lea
okrenuo i zaspao.
- Da, vidjeli smo njegovo savrenstvo - odgovorie dini.
Onda se Mejmuna pretvori u buhu pa se uvue Buduri u odjeu, doe joj do noge, pope se na butinu i kad
stie na etiri karata daleko od pupka ujede je. Djevojka otvori oi, sjede u postelji i ugleda mladia
kako spava pored nje hrui. Obrazi su mu bili kao anemoni, njegovih oiju postidjele bi se hurije, usta
su mu poput Sulejmanovog peata, usne slatke kao med i ivotnije od protivotrova, kao da je njega opisao
pjesnik:

Utjeih se, te Nevar i Zejnebu zaboravih
Mirtom malja ispod ruinih obraza njegovih.

Sad volim gazelu u kratkome kaputu
I ne marim za onu na grivnu naviknutu.

Moj prijatelj u samotinji i na piru
Nije onaj isti kao u kunome miru.

to ostavih Zejnebu zbog Hinde vi me grdite,
A nedunost me krasi poput zore iste.

Zar pristaje da padnem u jaram robinjin
to ivi u tvravi za zidom debelim?!

Dok je princeza Budura posmatrala Kameruzzemana, obuze je silna ljubav i strast... eherzadu zatee
jutro, te ona prekine priu zapoetu po carevom doputenju.
185. no
Kada nastupi stotinu osamdeset peta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je princezu Buduru, dok je posmatrala Kameruzzemana, obuzela silna ljubav i
strast, te je mislila: O, sramote! Ovaj mladi je stranac koga ne poznajem. Zato li lei pored mene u
istoj postelji?
Posmatrajui njegovu oiglednu ljepotu, draesnost i otmjenost, djevojka uskliknu:
- Allaha mi, taj mladi je divan poput mjeseca! Srce hoe da mi pukne zbog ljubavi prema njemu, zbog
strasti za njegovom ljepotom i draima. Ah, moje sramote! Allaha mi, da sam znala da je ovo taj mladi
koji me je prosio od oca, zacijelo ga ne bih odbila, ve bih se udala i naslaivala se njegovom ljepotom!
Gledajui Kameruzzemanovo lice, djevojka zatim ree:

- Gospodine, mili srca moga i oinji vide, probudi se da uiva u mojoj ljepoti i draima!
Prodrma ga rukom, ali Mejmuna mu tako otea san sputajui krila iznad njegove glave da se mladi nije
mogao probuditi. Budura ga je drmala objema rukama, govorei:
- ivota ti, posluaj me i probudi se da vidi narcis i zelenilo, da uiva u mome stomaku i pupku. Igraj se
i uivaj sa mnom od ovog asa do sutranjeg dana! Ustani, gospodine, nasloni se na jastuke i nemoj
spavati!
Kameruzzeman nije odgovarao, niti je rijei prozborio, ve je hrkao u snu, a princeza Budura uskliknu:
- Dakle, gordi se svojom ljepotom i otmjenou! Ako si ti lijep, ja sam takoer lijepa! Kako se to
ponaa!? Jesu li te nauili da me izbjegava, ili ti je moj otac, taj odvratni starac, zabranio da sa mnom
noas razgovara?
Kameruzzeman ne otvori oi,{5} i djevojka ga zavoli jo jae. Allah joj usadi ljubav u srce i ona ga
pogleda tako da joj se iz due ote hiljadu uzdaha. Srce joj zalupa, dua joj ustrepta i sva se uznemiri, te
ree Kameruzzemanu:
- Gospodine, odgovori mi! Dragi moj, priaj mi! Mili moj, oglasi se! Reci mi kako ti je ime! Ti si mi
pamet uzeo!
Uprkos svemu, Kameruzzeman je spavao dubokim snom, te nije odgovarao nijednom rijeju. Princeza
Budura je uzdisala govorei:
- Kako si samo ponosan!
Drmusala ga je, a onda mu okrenu ruku i vidje svoj prsten na njegovom prstu. Djevojka vrisnu:
- Ah! Allaha mi, ti si ipak moj dragi i voli me, ali me izbjegava zbog nekog ponosa, mada si ti meni
doao. Ne znam ni ta si radio sa mnom. Meutim, neu skidati svoj prsten s tvoga prsta.
Potom mu djevojka raskopa koulju, pa mu poljubi vrat i poe traiti neto to bi mu mogla uzeti. Ne
nae nita, ali vidje da mladi nema akira, pa prui ruku pod njegovu koulju i osjeti mu noge. Poto mu
je tijelo bilo glatko, ruka joj skliznu niz njega i naletje na mladievu kitu. Srce joj zamalo ne prepue i
dua joj zadrhta, jer je enska pouda jaa od muke. Djevojka se postidje, pa skinu njegov prsten i stavi
ga na svoj prst, na mjesto gdje je bio njen prsten. Poljubi ga u usta, zatim mu poljubi ruke, i onda nije
ostavila mjesto koje nije poljubila. Najzad ga uze u naruje, zagrli ga, jednu svoju ruku stavi mu pod
glavu, a drugu pod miku i zaspa uz njega...
186. no
Kada nastupi stotinu osamdeset i esta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je princeza Budura zaspala pored Kameruzzemana uz snanu navalu osjeanja.
Mejmuna se silno obradova kada je to vidjela, te ree Dahneu:
- Jesi li vidio, prokletnie, ta je sve tvoja draga zbog ljubavi radila mome dragom, a kako je on bio gord
i dostojanstven? Nema sumnje da je moj dragi ljepi, ali ja ti opratam.
Potom mu napisa potvrdu da ga oslobaa, pa se obrati Kakau:
- Poi s Dahneom i ponesi njegovu dragu. Pomozi mu da je odnese u njen zaviaj, jer je no ve istekla i
ja sam svoju elju ispunila.
Dahne i Kaka prioe princezi Buduri, podvukoe se pod nju i uznesoe je. Letjeli su dok ne stigoe
do njenog zaviaja te je vratie u postelju.
Mejmuna ostade sama posmatrajui Kameruzzemana koji je spavao dok no ne doe sasvim kraju. Tada
ifritka ode svojim putem, a kad zarudi zora Kameruzzeman se probudi, osvrnu se lijevo i desno, pa ne
naavi djevojku pored sebe, pomisli: ta se ovo dogaa? Kao da je otac elio da se oenim onom
djevojkom to je bila uza me, a onda ju je kriom odveo samo zato da bi u meni pobudio jo veu elju za
enidbom!
Zatim mladi dozva slugu koji je spavao pred vratima i ree mu:
- Teko tebi, prokletnie! Ustani!
Sluga ustade jo uvijek bunovan, pa mu donese umivaonik i ibrik.
Kameruzzeman ode da obavi nudu. Onda se vrati, uze abdest i klanja sabah, pa sjede veliajui Allaha i
gledajui slugu koji je stajao pred njim dvorei ga. Mladi mu ree:
- Bolan, Savvabe! Ko je dolazio ovamo i odveo djevojku od mene dok sam spavao?
- Gospodaru - odgovori sluga - kakvu djevojku?
- Djevojku koja je sino spavala pored mene - na to e mladi.
Slugu uznemirie Kameruzzemanove rijei, te on ree:
- Nije bila kod tebe nikakva djevojka! Otkud je mogla doi djevojka kad sam ja spavao pred vratima koja
su bila zakljuana? Gospodaru, nije ti dolazilo ni muko, ni ensko.
- Lae, odvratni robe! - povika Kameruzzeman. - Zar je dolo dotle da me i ti hoe prevariti i nee da
kae gdje je ona djevojka to je noas spavala pored mene?! Nee da kae ko ju je odveo!
Evnuh je bio veoma uznemiren:
- Allaha mi, gospodaru, nisam vidio nikakvu djevojku, niti djeaka!
Kameruzzemana naljutie njegove rijei:
- Nauili su te da vara, prokletnie! Doi ovamo!
Sluga prie, a Kameruzzeman ga epa za kragnu i tresnu ga o zemlju tako snano da evnuh pusti vjetar.
Zatim mu prie, utnu ga nogom i poe ga daviti dok ne izgubi svijest. Onda ga sveza za bunarsko ue i
poe ga sputati u bunar sve do vode, pa ga smoi u vodu, a bijae zima i veoma hladno. Smoi on, dakle,
slugu, pa ga izvue. Radio je tako naizmjenino dok je sluga dozivao u pomo, vritao i zapomagao.
Kameruzzeman je govorio:
- Allaha mi, prokletnie, neu te izvui iz toga bunara dok mi ne kae sve o djevojci, i ko ju je odveo
dok sam ja spavao...
187. no
Kada nastupi stotinu osamdeset i sedma no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je sluga rekao Kameruzzemanu:
- Izvuci me iz bunara, gospodaru, pa u ti istinu rei!
Kameruzzeman izvue slugu koji bijae oamuen potapanjem, hladnoom, udarcima i zlostavljanjem.
Drhtao je poput trske na olujnom vjetru. Zubi su mu cvokotali i odjea je bila potpuno mokra. Kada se
sluga nae na povrini, on ree Kameruzzemanu:
- Gospodaru, pusti me da se svuem, da iscijedim odjeu i razgrnem je na suncu, te da obuem drugu
odjeu, a onda u se brzo vratiti i obavijestiti te ta je bilo s onom djevojkom. Ispriat u ti sve o njoj.
- Allaha mi, gadni robe, da nisi pogledao smrti u oi, ne bi mi nita kazao. Sad idi i obavi to pa se brzo
vrati da mi pria o djevojci.
Sluga ode ne vjerujui da se spasio i nije se zaustavljao dok ne stie do cara ahramana, oca
Kameruzzemana. Zatee vezira kako sjedi s carem i upravo razgovaraju o Kameruzzemanu. uo je kako
car govori veziru:
- Noas nisam oka sklopio, jer mi srce strepi zbog sina Kameruzzemana. Plaim se za njega u onoj staroj
kuli. Nema nikakve koristi od toga to sam ga zatoio.
- Ne boj se za njega - ree vezir. - Allaha mi, nee mu se nita dogoditi. Ostavi ga u zatvoru mjesec dana
da malo omeka.
Dok su oni tako razgovarali, pojavi se sluga u onom jadnom stanju i obrati se caru:
- Care, gospodaru na! Tvoj sin je poludio. On mi je ovo priredio. Rekao mi je da je neka djevojka
noila pored njega i da je kriom otila. Zahtijeva da mu kaem sve o njoj, a ja o djevojci nita ne znam.
Kada car ahraman u te rijei o sinu Kameruzzemanu, on povika:

- Jao, sine moj!
Car se veoma naljuti na vezira zbog koga se sve to dogodilo, te dreknu:
- Ustani i otkrij ta je to s mojim sinom Kameruzzemanom!
Vezir ustade i izae spotiui se o vlastitu odjeu, toliko se uplaio cara. On poe sa slugom u kulu dok je
sunce upravo bilo izalo. Zatee Kameruzzemana kako sjedi na leaju i ui Kur'an. Vezir ga pozdravi,
sjede pored njega i ree:
- Gospodine, ovaj nevaljali rob ree nam neto to nas je veoma uznemirilo. Car je veoma ljut zbog toga.
- ta vam je rekao, vezire, te se moj otac uznemirio? U stvari, on je mene uzrujao.
- Sluga je doao u jadnom stanju - odgovori vezir - i kazao nam neto to bismo voljeli da je daleko od
tebe. Slagao je neto to ne treba ni spominjati. Neka Allah uva tvoju mladost, tvoj vrli um i razboriti
jezik! Neka te nita runo ne snae!
- ta je rekao o meni taj odvratni rob?
- Rekao nam je da si poludio. Priao si mu kako je sino neka djevojka bila kod tebe. Jesi li to govorio
slugi?
Kameruzzeman se silno naljuti na te rijei, te se obrati veziru:
- Sada mi je jasno da ste vi pouili slugu da onako postupa sa mnom!
188. no
Kada nastupi stotinu osamdeset i osma no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je Kameruzzeman, sin cara ahramana, rekao veziru:
- Sada mi je jasno da ste vi pouili slugu da onako postupa sa mnom. Vi ste mu zabranili da mi govori o
djevojci koja je sino spavala sa mnom. Ti si, vezire, pametniji od sluge, i kai mi odmah kamo je otila
lijepa djevojka koja je sino spavala u mome naruju. Vi ste je, dakle, poslali k meni, naredili joj da
provede no u mome naruju. Spavao sam s njom do jutra, a kada sam se probudio nisam je naao. Gdje
je sada?
- Gospodine Kameruzzemane - ree vezir - neka je Bog s tobom! Allaha mi, nismo ti noas nikoga
poslali. Spavao si sam. Vrata su bila zakljuana, a pred njima je spavao sluga. Nije ti dolazila nikakva
djevojka. Urazumi se, gospodine, i nemoj brinuti.
Kameruzzemana razbjesnie vezirove rijei:
- Ta djevojka je moja draga, vezire! Ona je ljepotica crnih oiju i rumenih obraza. Nju sam sino grlio.
Vezir je bio zauen rijeima Kameruzzemana:
- Jesi li tu djevojku vidio na javi, ili u snu?
- Odvratni stare! - povika mladi. - Zar misli da sam je gledao uima? Naravno da sam je vidio svojim
oima i na javi. Svojom rukom sam je okrenuo i proveo s njom polovinu noi. Posmatrao sam njenu
ljepotu, ljupkost, i draesnost. Vi ste joj savjetovali da ne razgovara sa mnom, pa se pretvarala da spava.
Spavao sam pored nje do jutra, a kada sam se probudio nisam je naao.
- Gospodaru Kameruzzeman - na to e vezir - moda si to ipak vidio u snu. Moglo bi biti da su to
komarni snovi i privienja zato to si jeo raznovrsna jela, ili su to pak doaptavanja opakih avola.
- Nevaljali stare! - vikao je Kameruzzeman. - Kako mi se ti i otac rugate i govori mi da su to moda
komarni snovi?! Sluga je priznao da je bila djevojka. Maloas je rekao da e se vratiti i sve ispriati o
njoj.
Kameruzzeman ustade, prie veziru i epa ga za bradu koja bijae duga, omota je oko svoje ruke, pa ga
povue i baci s kreveta na zemlju. Veziru se inilo da e duu ispustiti, toliko ga je snano mladi upao
za bradu. Zatim je Kameruzzeman nogama udarao vezira i tukao ga rukama po zatiljku, tako da ga je
zamalo mogao ubiti. Vezir je mislio: Kada se rob izbavio pomou lai od ovoga pomahnitalog mladia,
ja imam vie izgleda na to. Ja u se takoer izvui pomou lai, inae e me ubiti. Da, slagat u mu i
spasiti se, jer on je izvan svake sumnje potpuno poludio. Zatim se vezir obrati Kameruzzemanu:
- Nemoj mi zamjeriti, gospodaru, jer mi je tvoj otac naloio da ne govorim o djevojci. Meutim, ja sam
klonuo i bole me batine. Star sam i nemam snage da trpim udarce. Daj mi malo vremena, pa u ti priati o
djevojci.
Mladi ga prestade tui i ree mu:
- Dakle, hoe da mi pria o djevojci tek poslije batina i ponienja? Dii se, nevaljali stare, i priaj mi
o njoj!
- Pita li me za onu djevojku to ima lijepo lice i viti stas?
- Da - odgovori Kameruzzeman. - Priaj, vezire, ko ju je doveo i stavio je da spava pored mene? Gdje se
sada nalazi? Hou da idem k njoj. Ako mi je sve ovo priredio moj otac, car ahraman, i doveo me u
iskuenje s onom lijepom djevojkom zato da bih se oenio njome, pristajem na enidbu. Sve mi je to otac
priredio. Zaokupio mi je pamet tom djevojkom, a onda je sakrio samo zato to sam odbijao da se oenim.
Evo, pristajem na enidbu. I jo jednom velim da pristajem na enidbu. Obavijesti oca o tome, vezire, i
posavjetuj ga da me oeni tom djevojkom. Neu drugu do nju. Moje srce samo tu djevojku voli. Brzo idi
ocu i reci mu da pouri sa enidbom, a onda se odmah vrati k meni.
Vezir nije vjerovao da se spasio od mladia sve dok nije napustio kulu. Nije se zaustavljao dok ne stie
do cara ahramana...
189. no
Kada nastupi stotinu osamdeset i deveta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je vezir trei napustio kulu, te da je stigao caru ahramanu koji mu ree:
- Zato si tako usplahiren? Kakvo te zlo snalo, te tako bjei?
- Doao sam da ti javim jednu vijest.
- Kakvu vijest? - upita car.
- Tvoj sin Kameruzzeman je poludio.
Kada car u vezirove rijei, smrai mu se pred oima, te ree veziru:
- Opii ludilo moga sina.
- Vrlo rado - odgovori vezir koji opisa caru ponaanje sina.
- Raduj se, vezire! - povika car. - Za tu vijest o ludilu moga sina glavu u ti odrubiti i svoju naklonost u
ti uskratiti, najodvratniji vezire i najpokvareniji emire! Ja znam da si ti kriv to mi je sin poludio. Poludio
je zahvaljujui tvome odvratnom savjetu na kome si oduvijek istrajavao. Allaha mi, ako mi sina snae
kakva nesrea ili ludilo, prikovat u te za kupolu i nagnat u te da kua nesreu!
Zatim car skoi na noge, pa zgrabi vezira i poe s njim u kulu gdje je boravio Kameruzzeman. Kada
stigoe mladiu, on skoi pred ocem. Sie s leaja na kome je dotle sjedio, pa poljubi ocu ruke, a svoje
stavi na lea i obori pogled. Drei ruke na leima, utio je neko vrijeme, a potom podie pogled prema
ocu, te poe recitirati stihove dok su mu suze lile niz obraze:

Ako sam nekad prema vama pogrijeio
Ili sam vam neto runo uinio,

Kajem se zbog onog to sam zgrijeio
A prata se onom ko se pokajao.

Nakon toga, car ustade i zagrli sina Kameruzzemana, pa ga poljubi meu oi i posadi pored sebe na
krevet. Zatim se ljutito obrati veziru:
- Pseto vezirsko! Zato mi pria kojeta o Kameruzzemanu i plai me zbog njega? Koji je danas dan,
sine? - obrati se zatim sinu. - Danas je subota, babo. Sutra je nedjelja, a prekosutra ponedjeljak, zatim
utorak, srijeda, etvrtak, pa petak.
- Sine moj! - uskliknu car. - Hvala Allahu to si dobro! Koji je sada mjesec po arapskom kalendaru?
- Sada je zu-l-kade. Poslije njega dolazi zu-l-hidde, zatim muharrem, pa safer, rebiu-1-evvel, rebiu-ssani, dumade-l-ula, dumade-s-sanije, redeb, aban, ramazan, evval.
Car se silno obradova, pa pljunu vezira u lice, govorei:
- Zli stare! Kako moe tvrditi da je moj sin Kameruzzeman poludio, a zapravo si poludio ti?! Vezir
zaklima glavom i htjede neto rei, ali mu pade na um da malo prieka ne bi li vidio ta e se desiti. Onda
car ree sinu:
- ta si to priao slugi i veziru? Rekao si im da si spavao sino s nekom lijepom djevojkom. O kakvoj je
djevojci rije?
Kameruzzeman se nasmija oevim rijeima:
- Babo, nemam snage da vie podnosim izrugivanje. Nemoj mi ni jednu rije progovoriti. Teko mi pada
to to inite sa mnom. Znaj, oe, da pristajem na enidbu, ali pod uvjetom da me oeni onom djevojkom
koja je sino spavala sa mnom. Uvjeren sam da si mi je ti poslao, probudio u meni strast za njom, a pred
jutro si je odveo.
- Bog s tobom, dijete! - na to e car. - Neka te Allah sauva ludila...
190. no
Kada nastupi stotinu devedeseta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je Kameruzzeman rekao caru ahramanu:
- Pred jutro si djevojku odveo od mene - a car je na to odgovorio:
- Bogami, sine, nita ja o tome ne znam. Reci mi jesu li to komarni snovi i halucinacije zbog hrane. No
si proveo zaokupljen mislima o enidbi, pa sada pria kojeta o tome. Prokleo Allah enidbu, njen
sueni as i onoga ko ju je savjetovao! Nema sumnje da si se uznemirio zbog enidbe, pa si u snu vidio
ljepoticu koja te grli, a uvjeren si da si je vidio na javi. Sve su to, sine, komarni snovi.
- Okani se te prie, oe - odgovori Kameruzzeman. - zakuni se sveznajuim i svemonim tvorcem
Allahom koji je potamanio silnike i perzijske careve da ne zna nita o djevojci, ni o tome gdje boravi.
- Velikog mi Allaha, Boga Musaova i Ibrahimova, nita ne znam o tome. Moda su to ipak bili komarni
snovi.
- Dat u ti jedan dokaz da se sve zbilo na javi - ree Kameruzzeman...
191. no
Kada nastupi stotinu devedeset i prva no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je Kameruzzeman rekao svome ocu:
- Dat u ti jedan dokaz da se sve zbilo na javi. Naime, pitam te da li se dogodilo da neko sebe u snu vidi
kako se estoko bori, a potom se probudi i vidi u svojoj ruci sablju umrljanu krvlju?
- Ne, sine, bogami - odgovori car. - Tako neto nije se dogodilo.
- Kazat u ti ta se meni dogodilo - ree Kameruzzeman. - Kada sam se sino probudio iz sna, oko
ponoi, vidio sam jednu djevojku kako spava pored mene. Struk joj je slian mome, i uope potpuno je
nalik na me. Grlio sam je. Svojom rukom sam je dotaknuo i prsten sam joj uzeo pa sam ga stavio na svoj
prst. Zatim sam skinuo svoj prsten i stavio ga njoj na prst. Nisam joj nita drugo uradio stidei se tebe.
Mislio sam da si je ti poslao, a sam si se negdje sakrio da vidi ta u uiniti. Zato me bilo stid da je
poljubim u usta, pa mi je palo na pamet da me iskuava s tom djevojkom elei da me oeni. Onda sam
se probudio u svitanje, ali od djevojke nisam naao ni traga, niti sam ta znao o njoj. Zatim sam uradio sa
slugom i vezirom to to sam uradio. Kako to moe biti la, a prsten je istinit? Da nije prstena, i sam bih
pomislio da je to bio san. Prsten je, evo, i sada na mojoj ruci. Pogledaj, care, koliko vrijedi ovaj prsten!
Kameruzzeman prui ocu prsten koji ga uze, okrenu, pa se obrati sinu:
- Na prstenu je neka znaajna i krupna poruka. To to ti se noas dogodilo s djevojkom zaista je velik
problem. Ne znam kako nas je to snalo, ali jedini krivac za to je vezir. Allaha ti, sine, strpi se, moda e
ti Allah odagnati nevolju i donijeti veliko olakanje, kao to ree pjesnik:

Nadam se da e sudba uzdu okrenuti
I da e prevrtljivo vrijeme sreu donijeti,

Da e me usreiti, i elje mi zadovoljiti,
Da e se dogaaji jedni za drugima nizati.

- Allaha mi, sine, sada sam se uvjerio da nisi lud, ali samo Allah moe rijeiti tvoj problem.
- Tako ti Boga, oe, uini mi dobro i raspitaj se o toj djevojci. Dovedi mi je to prije, inae u umrijeti
od tuge.
Zatim Kameruzzeman poe recitirati stihove ispoljavajui svu strast:

Ako ljubav neiskreno obeavate,
Barem u snu ljubavnika posjetite.

Rekoe: Kako da se mladiu u snu priini
Kad su mu i sami snovi zabranjeni?

Poto kaza stihove, Kameruzzeman se smjerno i slomljena srca obrati ocu i lijui suze poe recitirati
stihove...
192. no
Kada nastupi stotinu devedeset i druga no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je Kameruzzeman lijui suze recitirao stihove:

uvajte se njenih arobnih oiju Nema spasa onom kog pogledom pogaaju!

Nek vas njene njene rijei ne zavaraju
Jer vatrenou umove opinjavaju.

Njena je tako da kad bi rua obraz joj dotakla
Zaplakala bi i gorke suze bi prolila.

Kad bi nad njom usnulom lahor duhnuo
Zauvijek bi njen miris svijetom nosio.

Tuguju joj erdani zbog zveketa pojasa njena
A grudi joj zanijemile na rukama.

Grivna na nozi htjela bi da joj menuu ljubi;
Oi ljubavi vide sve to ona skriva u sebi.

Zbog ljubavi prema njoj kude me bez pratanja;
Kakva mi je korist od oiju bez proricanja?

Kudioe, pravedan nisi, sram te bilo Pred tom ljepotom bi gazelino oko se poklonilo.

Poto Kameruzzeman zavri kazivanje stihova, vezir se obrati caru:
- estiti care, dokle e biti odvojen od vojske, a uz svoga sina Kameruzzemana? Moda e se poremetiti
red u carstvu zbog toga to nisi s velikodostojnicima. Kada pametnog ovjeka snau kojekakve bolesti, on
treba da pone s lijeenjem najopasnije. Mislim da bi bilo najbolje da sina odvede odavde u dvorac to
gleda na more i tamo ga izolira. Za posjete i carski divan odredi ponedjeljak i etvrtak, ka
da e ti dolaziti emiri, veziri, dravni velikodostojnici i ostali carski uglednici. Oni e te upoznavati sa
situacijom, a ti e presuivati, donositi odluke i izdavati nareenja. Ostatak sedmice budi sa svojim
sinom Kameruzzemanom. ini, tako dok Allah ne olaka i tebi i njemu. Ti nisi, care, siguran od
prevrtljivosti sudbine i kidisanja nesree. Pametan ovjek je uvijek oprezan. Kako je lijepo rekao
pjesnik:

Sretan si dugo bio dok lijepo ivio si
I nisi se bojao zla koje sudba donosi.

Noima si se predavao, al su te varale
Jer i za jasnih noi deavaju se prijevare.

O, ljudi, neka na oprezu bude
Onaj koji je miljenik sudbe!

Kada u vezirove rijei, caru se uinie umjesnim i izgledale su mu kao savjet koji je u njegovom
interesu. Te rijei ostavie utisak na cara koji se uplai da ne doe do nereda u carstvu, pa istog asa
ustade i naredi da njegovog sina premjeste u dvorac koji gleda na more. Do dvorca se dolazilo jednim
mostiem preko mora, irokim dvadeset lakata. Na dvorcu su ukrug bili prozori okrenuti prema moru. Pod
je bio prekriven raznobojnim mramorom, a strop je bio ukraen divnim slikama, iaran zlatom i ukraen
kristalom. Za Kameruzzemana prostrijee svileni ilim, pokrie zidove zlatotkanicom i postavie zavjese
ukraene draguljima. Kameruzzeman ue u dvorac. Zbog nesanice i silnog nemira bio je problijedio i
oslabio. Njegov otac, car ahraman, sjedio je kraj sinovljevog uzglavlja tugujui zbog njega. Svakog
ponedjeljka i etvrtka doputao je da mu dolaze emiri, veziri, dravni velikodostojnici i oficiri u taj
dvorac gdje su obavljali poslove, ostajali kod cara do kraja dana, a onda odlazili svojim poslom. Car je
bio uz sina na tome mjestu ne odvajajui se od njega ni danju ni nou. Tako je postupao dugo vremena.
Toliko o Kameruzzemanu i caru ahramanu.
to se tie princeze Budure, keri cara al-Gajura, gospodara otoka i Sedam tvrava, nju dini donesoe i
stavie u postelju da spava, a bijahu ostala jo jedva tri sahata do zore.
Kad osvanu jutro, djevojka se probudi, sjede, pa se osvrnu lijevo i desno, ali ne vidje dragog koji joj je
bio u naruju. Srce joj zadrhta i raspameti se, te vrisnu tako snano da se razbudie sve njene robinje,
dadilje i nadzornice koje uoe u odaju, a najstarija prie princezi i upita je:
- ta se dogodilo, gospodarice?
- Odvratna starice! - povika princeza. - Gdje je moj dragi lijepi mladi koji je sino spavao u mome
naruju? Reci mi kamo je otiao!
Nadzornici se smrai pred oima kada u te rijei. Obuze je veliki strah zbog princezinog bijesa, te ree:
- Gospodarice Buduro, kakve su to rune rijei?
- Teko tebi, odvratna starice! - vikala je princeza. - Gdje je moj dragi lijepi mladi svijetloga lika, crnih
oiju, spojenih obrva, koji je spavao pored mene od veeri do pred jutro?
- Alaha mi, nisam vidjela nikakvog mladia! Tako ti Boga, gospodarice, nemoj zbijati pretjerane ale, jer
emo zbog toga due izgubiti. Za tu alu moe uti tvoj otac, i ko e nas onda spasiti...
193. no
Kada nastupi stotinu devedeset i trea no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je nadzornica kazala princezi Buduri:
- Tako ti Boga, gospodarice, nemoj zbijati pretjerane ale, jer za tu alu moe uti tvoj otac i ko e nas
onda spasiti iz njegovih aka!
- Mladi je sino spavao pored mene - ree princeza Budura. - To je jedan od najljepih ljudi.
- Urazumi se - odgovori nadzornica. - Sino niko nije spavao pored tebe.
Princeza Budura u tome asu pogleda svoju ruku i vidje Kameruzzemanov prsten na prstu, ali ne vidje
svoj prsten. Onda se princeza obrati nadzornici:
- Teko tebi, vjerolomnice! Lae mi i pria kako niko nije spavao pored mene i lano se zaklinje
Allahom!
- Ne laem ti, bogami, i ne zaklinjem se lano.
Princeza Budura se rasrdi, pa trgnu sablju koja bijae pored nje, udari nadzornicu i pogubi je. U tom hipu
na nju povikae evnusi i robinje, pa odoe princezinom ocu i obavijestie ga o tome u kakvom stanju se
nalazi njegova ker. Car odmah poe do keri, princeze Budure, i upita je:
- ta se dogaa s tobom, keri?
- Babo, gdje je mladi koji je sino spavao pored mene?
U tom asu djevojku napusti razum, te ona zakoluta oima na lijevo i desno i poe cijepati vlastitu odjeu.
Kada otac vidje ta mu ker radi, on naredi djevojkama i evnusima da je pridre, te je oni zgrabie,
stavie joj oko vrata eljezni lanac i svezae je za prozor u dvorcu.
Toliko o princezi Buduri.
Princezin otac, car al-Gajur, osjeti kako mu se svijet zasvoava kada vidje ta se zbiva s njegovom keri,
gospoicom Budurom, jer ju je veoma volio i bi mu teko zbog onoga to joj se dogodilo. Zato naredi da
dovedu astrologe, uene i pismene ljude, te im ree:
- Ko izlijei moju ker, oenit u ga njome i dat u mu pola svoga carstva, a ko ne uspije da je izlijei,
pogubit u ga i glavu u mu objesiti iznad kapije dvorca.
I car je zatim odsijecao glave onima koji su prilazili i vjeao ih je iznad kapije dvorca. Radio je tako dok
zbog nje nije odsjekao etrdeset glava, a onda je tragao za preostalim mudrim ljudima. Svi ljudi digoe
ruke od Budure. Nijedan ljekar nije mogao da je izlijei, jer je njen sluaj bio vrlo teak uenim ljudima.
U meuvremenu je princezu Buduru obuzimala sve vea ljubav i strast. Dok su tako ljubav i strast
potpuno ovladavale njome, ona je lila suze i recitirala stihove:

Ja te volim, mjesee moj suparnie
I na te mislim u nonoj tmini, o pokajnie.

Dok nou lijeem, u grudima mi oganj plamti
Vreo ko oganj dehennemski kada bukti.

I namui me oganj mojih strasti Zbog tog muenja sad mi dua pati.

Zatim je recitirala:

Pozdrav ljubavnicima ma gdje bili
I htjela bih tamo gdje su se nastanili.

Moj pozdrav vama nije pozdrav oprotajni,
Ve pozdrav sve ei i veliajni.

Ja doista ljubim vas i ljubim vau zemlju,
Ali sam daleko da bih ostvarila svoju elju.

Kada Budura zavri s recitiranjem stihova, briznu u pla toliko da je oi zaboljee i obrazi joj uvehnue.
U takvom stanju je proivjela tri godine. Imala je brata po mlijeku koji se zvao Merzuvan i koji je bio
otputovao u daleke zemlje, tako da dugo nije bio s njom. Volio ju je pravom bratskom ljubavlju. im se
vratio, Merzuvan ode svojoj majci i upita je za sestru, princezu Buduru, a majka mu ree:
- Sine moj, tvoja sestra je poludjela. Ve tri godine na vratu nosi eljezni lanac, a ljekari nisu u stanju da
je izlijee.
Na majine rijei, Merzuvan odgovori:
- Moram ui k njoj. Moda u saznati ta je s njom i moda je mogu izlijeiti.
- Treba svakako da ue - sloi se majka. - Meutim, strpi se do sutra dok ja neto smislim.
Zatim majka ode u dvorac princezi Buduri, nae se s evnuhom postavljenim pred njezinim vratima i
darivajui ga, ree mu:
- Imam ker koja je odgojena s princezom Budurom. Udala sam je, a kada je ula za nevolju koja se
dogodila tvojoj gospodarici, srce joj je zatreperilo. Zato te molim da bude dobar i dopusti da moja ker
nakratko ue kod nje i vidi je. Potom e se ona vratiti otkuda je i dola, a niko nee za to saznati.
- To je mogue izvesti samo nou - ree evnuh. - Kada doe car da vidi ker i kada izae, ti onda ui sa
svojom kerkom.
Starica poljubi evnuha u ruku i ode kui. im pade naredna no, ona ustade, uze sina Merzuvana, obue
ga u enske haljine, pa ga povede za ruku i uvede u dvorac. Nije se nigdje zaustavljala dok ne stie do
evnuha, a car je ve bio otiao od svoje keri. im je evnuh vidje, skoi na noge i ree:
- Ui, ali nemoj dugo sjedjeti.
Kada starica ue sa sinom, Merzuvan vidje princezu Buduru u jadnome stanju. Majka mu je bila skinula
ensku odjeu, te Merzuvan izvadi knjige koje je ponio i upali svijeu. Princeza Budura ga pogleda, pa
prepoznavi Merzuvana, ree:
- Brate moj, ti si bio otputovao i nismo imali vijesti o tebi.
- Tako je - ree mladi - ali me je Allah sretno vratio. Htio sam ponovo otputovati, ali me sprijeila samo
vijest koju sam uo o tebi. Srce mi strepi zbog tebe i doao sam ne bih li te uspio izlijeiti.
- Brate moj - na to e djevojka - da li i ti misli da sam luda?
Zatim mu dade neki znak i poe recitirati:

Rekoe: Poludjela si zbog ljubavi,
Al' velim: Samo razumni znaju uivati.

Poludjela jesam - dajte mi tog zbog koga sam poludjela;
Ako me ludilo proe, ne krivite me to sam poludjela.

Merzuvan shvati da je ona zaljubljena, pa joj ree:
- Ispriaj mi ta se dogodilo s tobom. Moda e me Allah uputiti kako da te spasim...
eherzadu zatee jutro, te ona prekine priu zapoetu po carevom doputenju.
194. no
Kada nastupi stotinu devedeset i etvrta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je Merzuvan rekao princezi Buduri:
- Moda e me Allah uputiti kako da te spasim - a ona mu je na to odgovorila:
- Posluaj, brate, moju priu. Kada sam se probudila u posljednjoj etvrtini noi i sjela, ugledala sam
pored sebe jednog mladia ljepeg od svih drugih, tako da nisam u stanju opisati ga. Nalik je na vrbovu
granu, ili na bambusovu trsku. Mislila sam da je tu po zapovijesti moga oca koji hoe da me s tim
mladiem iskua, jer me je molio da se udam, budui da su me prosili carevi, a ja ih odbijala. Ta
pomisao me je sprijeila da probudim mladia, jer sam se plaila da e rei mome ocu ako ga zagrlim.
Kada sam se ujutro probudila, vidjela sam na svojoj ruci mladiev prsten na mjestu gdje je bio moj
prsten. Eto, to je moja pria. Brate, srce mi je priraslo za njega od trenutka kada sam ga vidjela. Zbog
silne ljubavi i strasti ne mogu nita okusiti, niti mogu oka sklopiti. Ne preostaje mi nita drugo ve da
suze ronim i da stihove danonono kazujem.
Princeza opet zaplaka i izgovori stihove:

Da li je ugodna naslada poslije strasti
Kad je ta gazela navikla u srcima pasti?

Krv ljubavnika za nju je sitnica prava,
A dua iznurenim za njome skapava.

Mori me ljubomora zbog njegovih misli i pogleda
Tako da postajem besprimjerna uhoda.

Iz oiju njegovih strijele polijetaju
I u samo srce me pogaaju.

Ah, da li u ga prije smrti vidjeti,
Hoe li mi to ivot ovaj dopustiti?

uvam tajnu o njemu, al suze odaju
Moja osjeanja za koja uhode znaju.

Kad je kraj mene, on mi blizak nije,
A kad je daleko moja misao uz njega je.

Zatim princeza Budura ree Merzuvanu:
- Gledaj, brate, ta e uiniti sa mnom da me izvue iz ovog to me snalo.
Merzuvan upre pogled u zemlju jedno vrijeme udei se i ne znajui ta da preduzme. Potom die glavu i
ree:
- Sve to uistinu ti se dogodilo. Pria o tome mladiu zaokupila je moje misli. Obii u sve zemlje traei
lijeka za te, moda e mi ga Allah dati. Strpi se i ne oajavaj.
Potom se Merzuvan oprosti s princezom Budurom poelivi joj da izdri, te ode od nje dok je princeza
recitirala stihove:

Tvoj lik u dui mojoj obitava,
Posjeuje me premda si u daljinama.

Mome srcu samo te snovi pribliuju Kako munju da uporedim s vidom oiju?

Oinji vide, nemoj daleko odlaziti,
Jer kad tebe nema, nema ni svjetlosti.

Nakon toga, Merzuvan ode kui, svojoj majci, i prespava no. Kad osvanu jutro, on se spremi i poe na
put. Putovao je od grada do grada, od jednog do drugog otoka, i to potraja cijeli mjesec dana. Najzad
stie u jedan grad koji se zvao al-Tajreb i poe se raspitivati o novostima ne bi li naao lijek za princezu
Buduru. U svakom gradu u kome je boravio, ili je pored njega prolazio, sluao je o tome kako je princeza
Budura, ker cara al-Gajura, poludjela.
Tako se raspitivao dok ne stie do grada al-Tajreba i tu u da je Kameruzzeman, sin cara ahramana,
bolestan, da je pogoen rastrojstvom i ludilom. Kada Merzuvan u te rijei, upita neke graane kako se
zove grad u kome ivi Kameruzzeman i gdje se nalazi, a oni mu odgovorie:
- Grad se nalazi na Otoju Halidat. Odavde do toga grada ima cijeli mjesec putovanja morem, a kopnom
valja putovati est mjeseci.
Merzuvan se ukrca na jednu lau koja je plovila na Otoje Halidat. Laa je ve bila spremna za plovidbu.
Puhao je povoljan vjetar mjesec dana dok im se najzad ne ukaza taj grad. Gledali su grad i bilo im je
preostalo jo samo da pristanu uz obalu kad puhnu olujni vjetar, polomi katarke, pokida jedra koja padoe
u more i laa se prevrnu zajedno sa svim to je bilo na njoj...
195. no
Kada nastupi stotinu devedeset i peta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da se laa prevrnula zajedno sa svim to je bilo na njoj, te da se svako pozabavio
sobom. Merzuvana je nosila struja i dovue ga pod dvorac cara u kome je boravio Kameruzzeman.
Sudbina htjede da su se upravo tada sakupili emiri i veziri kod cara da ga dvore. Car ahraman je sjedio
kraj sina Kameruzzemana drei mu glavu na svome krilu, dok je sluga tjerao muhe s njega. Prola su ve
dva dana kako Kameruzzeman nije nita jeo ni pio, niti je govorio. Vezir je stajao kraj njegovih nogu,
nedaleko od prozora koji je gledao na more. Tako vezir baci pogled i vidje Merzuvana koji se krajnjim
naporom borio protiv struje. Bi mu ga ao, pa prie caru, sage glavu pred njim i ree:
- Dopusti mi da siem u dvorite i da otvorim kapiju dvorca kako bih spasio jednog ovjeka koji se davi
u moru. Htio bih ga spasiti. To moe biti uzrok spasenju tvoga sina od nesree.
- Ti si kriv za sve to se dogaa mome sinu - odgovori car. - Kada izvue toga davljenika, moda e on
vidjeti u kakvoj smo situaciji, pa e vidjeti moga sina u jadnome stanju i obradovat e se mojoj nevolji.
Ako taj davljenik, kada izae i vidi moga sina, pone razglaavati nae tajne, kunem se da u ti glavu
odrubiti prije nego njemu, jer si ti, vezire, uzrok svemu to nas je zadesilo. Sada ini ono to misli da
treba uiniti.
Vezir skoi, otvori vrata u dvoritu, pa se preko mostia zaputi dvadeset koraka prema moru. Izaavi na
more, vidio je Merzuvana kako se bori sa smru, te vezir prui ruku prema njemu, zgrabi ga za kosu i
izvue iz mora ni iva ni mrtva. Stomak mu je bio pun vode, a oi izbuljene.
Vezir malo prieka da se davljeniku dah povrati, zatim mu svue odjeu i obue drugu. Poveza mu turban
jednog od svojih slugu...
196. no
Kada nastupi stotinu devedeset i esta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je vezir tako i tako postupio s Merzuvanom, a onda mu je rekao:
- Ja sam te spasio davljenja, a ti nemoj mene i sebe otjerati u smrt.
- Kako to? - upita Merzuvan, a vezir odgovori:
- Ti e se odmah popeti u dvorac, pa e proi izmeu vezira i emira. Oni e svi utjeti, nijedne rijei ne
govorei zbog Kameruzzemana, carevog sina.
Kada Merzuvan u da se spominje Kameruzzeman, on prepozna ime jer je u drugim zemljama sluao o
njemu.
- Ko je taj Kameruzzeman? - upita mladi.
- To je sin cara ahramana - odgovori vezir. - Bolestan je toliko da je pao u postelju. Nema mira, ne
razlikuje no od dana i nalazi se na ivici smrti, toliko je oslabio. Dani su mu pakleni, a noi mune.
Strahujemo za njegov ivot i uvjereni smo da e preminuti. Ti ne treba da dugo gleda u njega, ili u neko
drugo mjesto po kome koraa, inae emo izgubiti duu i ja i ti.
- Allaha ti, ispriaj mi ta o tome mladiu koga mi opisuje. Kako mu se to dogodilo?
- Ne znam ta je, zapravo, uzrok - poe vezir - ali znam samo da ga je otac prije tri godine nagovarao da
se oeni, a on je to odbijao. Zatim je poeo tvrditi da je, probudivi se, ugledao pored sebe izuzetno
lijepu djevojku, tako lijepu da ovjeku pamet stane i da je nemogue opisati je. Govorio nam je kako je
skinuo njen prsten i stavio ga na svoju ruku, te da je ona skinula svoj prsten i takoer ga stavila na svoju
ruku. Mi ne znamo ta se tu, zapravo, krije. Allaha ti, sinko, poi sa mnom u dvorac, ali nemoj gledati
carevia. Poslije idi svojim putem. Carevo srce je puno gnjeva zbog mene.
Merzuvan pomisli: Allaha mi, to je upravo ono to ja traim! Zatim poe za vezirom u dvorac. Tamo
vezir sjede kraj nogu Kameruzzemana, a Merzuvanu nije preostajalo nita drugo nego da poe. Zaustavi
se pred Kameruzzemanom i pogleda ga dok je mrtvaka boja prelila vezira koji je posmatrao Merzuvana
i davao mu znake da nastavi ii. Merzuvan nije mario za to, ve je posmatrao Kameruzzemana shvaajui
da upravo njega trai...
197. no
Kada nastupi stotinu devedeset i sedma no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je Merzuvan posmatrao Kameruzzemana shvaajui da upravo njega trai.
Zatim je uskliknuo:
- Slava Allahu koji mu je dao stas isti kao to je njen, boju lica kao to je njena, obraz kao to je njen
obraz!
Kameruzzeman otvori oi i naulji ui, a kada mladi vidje da princ paljivo oslukuje rijei koje su do
njega dopirale, Merzuvan izgovori stihove:

Vidim uzbuen si i jeca tugu svoju,
Htio bi usnama izgovarati ljepotu njenu.

Je l' te ljubav obuzela ili te strijela pogodila,
Jer tako se dri onaj kog je strijela ustrijelila?

Zapjevaj mi i au vina mi napuni,
Sulejmu, ar-Rebab i Tanum mi spomeni.

Zavidim odjei na butinama njenim
Kada se gizda i tijelom ponosi mehkim

Zavidim peharima koje njene usne ljube
Kad ih stavlja tamo gdje se usta ljube.

Ne mislite da me je sablja ubila,
Ve me pogled-strijela smrtno pogodila.

Kad je sretoh, vidjeh joj prste
Obojene bojom poput krvi adahine.

Ona mi ree i u srce mi uli strasti
Rijeima ljubavi koju nee sakriti:

ivota mi, nisam ih knom bojila,
Ne optuuj me za prijevaru il' da sam slagala!

Kad sam vidjela kako kraj mene spava ti,
A bio si mi ruka, aka i svi prsti,

Krvave suze prolih pa ih poeh brisati
I prste na ruci krvlju natapati!

Da mi je prije nje zbog ljubavi plakati,
Duu bih izlijeio prije neg bi se poeo kajati.

Al' prije zaplaka ona pa i mene rasplaka,
Te rekoh: Prvome pripada zasluga.

Zato to je volim nemojte me grditi Tako mi ljubavi, zbog nje u ljuto patiti!

Plaem za onom koju ljepota krasi,
Kakve nemaju Arapi niti Perzijanci.

Pametna je poput Lukmana, a lica Jusufova,
Pjeva kao Davud, a kao Merjem je suzdrljiva.

Tuan sam poput Jakuba a kao Junus stradam
Nesretan poput Ejjuba i prognan kao Adem.{6}

Ne ubijte je ako me njena ljubav ubije,
Ve kako je mogla krv mi proliti, pitajte je.

Kada Merzuvan izgovori te stihove, na Kameruzzemanovo srce spustie se hladovina i mir...
198. no
Kada nastupi stotinu devedeset i osma no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je Merzuvan izgovorio stihove koji padoe na Kameruzzemanovo srce poput
hladovine i mira. Zatim mladi pokrenu jezik i rukom dajui znak caru, ree:
- Pusti ovoga mladia da sjedne pored mene.
Kada car u da njegov sin Kameruzzeman govori, silno se obradova, a ve je bio ljut na toga mladia
kome je upravo namjeravao glavu odrubiti, car ustade, pa posadi Merzuvana pored svoga sina, prie mu i
upita ga:
- Iz koje si ti zemlje?
- Ja sam sa Unutranjih otoka, iz zemlje cara al-Gajura, gospodara otoka i Sedam tvrava.
- Moda je u tvojim rukama spasenje moga sina Kameruzzemana - ree car, a Merzuvan prie
Kameruzzemanu i apnu mu na uho:
- Dri se i budi spokojan. Ne treba ni da pita u kakvom je stanju ona zbog koje si se ti naao u ovome
jadu. Ti si tajio svoju muku pa si se razbolio. Ona je, meutim, javno govorila o tome, tako da je
poludjela. Sada je pritvorena i nalazi se u vrlo jadnom stanju. Oko vrata joj je eljezni lanac. Ako
uzvieni Allah bude htio, u mojim rukama je lijek za vas dvoje.
Poto Kameruzzeman saslua te rijei, povrati mu se prisustvo duha. On se, dakle, pribra, pa dade znak
svome ocu, caru, da ga namjesti da sjedne. Car se veoma obradova i pomoe sinu da sjedne naredivi da
napuste odaju svi veziri i emiri. Kameruzzeman se osloni na jastuke, a car zapovijedi da se dvorac
namirie afranom i da se grad okiti. Onda se obrati Merzuvanu:
- Allaha mi, sinko, tvoj dolazak je blagoslovljen!
Potom ukaza mladiu najvie poasti, naredi da mu donesu jelo i kada ga posluie, s Merzuvanom se
prihvati jela i Kameruzzeman. Merzuvan provede no pored carevia, a i sam car je spavao kraj njih
radujui se...
199. no
Kada nastupi stotinu devedeset i deveta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je car ahraman proveo no s dvojicom mladia silno se radujui iscjeljenju
svoga sina. Kad osvanu jutro, Merzuvan poe pripovijedati Kameruzzemanu cijelu priu. Kazivao mu je:
- Ja poznajem djevojku s kojom si bio. Zove se princeza Budura, ker cara al-Gajura.
Zatim mu ispria sve, od poetka do kraja, ta se dogaalo s princezom Budurom. Ree mu koliko je
zaljubljena u njega, te da se njoj dogodilo s njenim ocem isto to njemu s njegovim.
- Ti si, izvan svake sumnje, njen dragi, a ona je tvoja draga - govorio je Merzuvan. - Osokoli se i osnai
svoje srce! Evo, ja u te odvesti k njoj i spojit u vas. Uinit u s vama upravo ono to ree jedan
pjesnik:

Kad dragi i draga jedno drugo napuste
I ako se dugo oni svai prepuste,

Ja u ih opet u ljubav povezati Kao ekser koji e dvije noice stezati.

Merzuvan je neprestano bodrio Kameruzzemana, tako da je jeo i pio, i postajao je sve prisebniji, pa se
najzad oslobodi onog to ga bijae snalo. Merzuvan mu je stalno priao, zabavljao ga i uveseljavao.
Recitirao mu je i stihove dok najzad mladi ne poe u hamam, a njegov otac, radujui se tome, naloi da
se grad okiti...
200. no
Kada nastupi dvijestota no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je car ahraman, kada njegov sin poe u hamam, naredio da se grad okiti
radujui se tome dogaaju. Dijelio je i darivao na sve strane i oslobaao zatvorenike. Onda se Merzuvan
obrati Kameruzzemanu:
- Doao sam od princeze Budure samo zbog jedne stvari. Cilj moga puta je, naime, da je oslobodim
nevolje u koju je zapala. Ne preostaje nam nita drugo nego da smislimo kako da odemo do nje, jer tvoj
otac nije u stanju da se rastane s tobom. Sutra treba da zatrai dozvolu od oca da ode u lov u stepu.
Ponesi pune bisage novaca, uzjai dobroga konja i ponesi abaiju.{7} Ja u takoer pojahati konja, a ti reci
ocu:
- elim da proetam stepom, da malo lovim i razgledam krajolik. Tamo u provesti i jednu no, tako da
ne treba da brine.
Radujui se Merzuvanovim rijeima, Kameruzzeman ode ocu, te zatrai doputenje da poe u lov. Ree
mu sve upravo onako kako mu je savjetovao Merzuvan, a car zamoli, doputajui sinu da poe u lov:
- Nemoj ostajati due od jedne noi. Sutra se vrati. Znaj da mi se mili ivjeti samo kad si ti uz mene, te da
naprosto ne mogu povjerovati da si se izvukao iz one nevolje!
Potom car izgovori stihove:

I kad bih sve bagodati imao,
I Sulejmanov ilim{8} i sve svjetske vlasti
Sve to ne bi komareva krila vrijedjelo
Kad tebe moje oko ne bi gledalo.

Nakon toga, car opremi sina Kameruzzemana i Merzuvana. Zapovijedi da im se pripremi est konja, dvije
deve za prtljag i jedna za vodu i hranu. Kameruzzeman ne dopusti nikome da poe s njim da ga dvori.
Onda se otac pozdravi sa sinom privinuvi ga na grudi i govorei mu:
- Molim te u ime Allaha, ne ostavljaj me due od jedne noi, jer neu moi zaspati!
Zatim car kaza stihove:

Kad sam s tobom najvie uivam ja,
A kad tebe nema izloen sam patnjama.

rtvovat u se ako je grijena ljubav moja,
Ako sam zbog ljubavi pogrijeio ja.

Da l' i ti vatrom gori poput mene,
Jer zbog nje trpim muke paklene?

Najzad, Kameruzzeman i Merzuvan uzjahae konje, povedoe tovarne deve i uputie se prema stepi...
201. no
Kada nastupi dvije stotine i prva no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da su Kameruzzeman i Merzuvan, uputivi se prema stepi, putovali tokom cijelog
dana, sve do veeri. Zatim su sjahali, pojeli neto i popili, nahranili stoku i malo se odmorili, pa su
ponovo uzjahali konje i putovali tri dana. etvrtog dana, pred oima im pue prostranstvo s nekakvom
umom i oni se tu zaustavie. Merzuvan uze konja i devu zakla ih, isjee meso na komade i oisti im kosti.
Onda dohvati prinevu odjeu, pocijepa je i umrlja ivotinjskom krvlju, te i njegov kaftan pocijepa i
umrlja krvlju. Najzad sve to pobaca na raskrsnicu. Kada se najedoe, napie i ponovo otisnue na put,
carevi upita mladia zato je sve ono uinio, a on mu odgovori:
- Znaj, careviu, da e tvoj otac, car ahraman, ako mu se ne vrati ni druge noi, uzjahati konja i zaputiti
se naim tragom. Kada stigne do one krvi koju sam prolio, kada vidi da ti je koulja pocijepana i krvava,
pomislit e da su te presreli razbojnici ili pustinjske zvijeri. Izgubit e svaku nadu i vratit e se u grad.
Tako emo pomou lukavstva postii ono to elimo.
- Divno si postupio! - uskliknu Kameruzzeman.
Potom su putovali danonono, a Kameruzzeman je tokom cijelog puta jadikovao. Onda ga obradova
blizina njegove drage, te on izgovori stihove:

Hoe li surova biti premda te nisam zaboravio,
Hoe li me odbiti, a tako sam te elio?

Radosti ne imao ako sam te varao,
Ne imao te ako sam ti lagao!

Nisam kriv da bih tvoju grubost zasluio,
A ako i jesam, kajui se tebi sam doao.

udo je sudbe da ti ostavlja mene,
A sudba stalno donosi dogaaje iznenadne.

Tek to Kameruzzeman izgovori stihove, pred njim se pojavi Otoje cara al-Gajura, te se carevi silno
obradova i zahvali Merzuvanu na svemu onome to je uinio...
202. no
Kada nastupi dvije stotine i druga no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da se Kameruzzeman silno obradovao kada je ugledao Otoje cara al-Gajura, te
da je zahvalio Merzuvanu na svemu to je uinio. Potom uoe u grad i Merzuvan smjesti carevia u
jedan han u kome su se tri dana odmarali od puta, a nakon toga mladi odvede Kameruzzemana u hamam i
prerui ga u trgovca. Napravi mu pozlaenu daicu za gatanje na pijesku i ostali pribor, kao i zlatni
astrolab,{9} pa ree:
- Ustani, gospodaru, pa poi i zaustavi se ispred carskog dvorca viui: Ja sam raundija, pisar i
astrolog! Gdje su muterije? Kada te car uje, poslat e nekoga za tobom i dovest e te svojoj kerimiljenici. im te ona ugleda, nestat e njenog ludila. Njen otac e se obradovati izljeenju, pa e te
oeniti djevojkom i podijelit e s tobom carstvo, jer je sam sebi postavio taj uvjet.
Kameruzzeman prihvati mladiev savjet, pa izae iz hana preruen u trgovca i nosei spomenuti pribor.
Zaustavi se pred dvorcem cara al-Gajura viui:
- Ja sam pisar, raundija i astrolog! Svodim raune i ispitujem zahtjeve! Gdje su muterije?
Kada to ue graani koji dugo nisu vidjeli raundiju i astrologa, radoznalo se okupie oko njega
iuujui se mladievoj ljepoti i njegovoj udesnoj mladosti.
- Allaha ti, gospodine - govorili su - nemoj to initi u elji da se oeni kerkom cara al-Gajura! Pogledaj
i sam ove odrubljene glave! Sve su to pobijeni ljudi koji su stradali zbog enidbe! Zadesila ih je nesrea.
Kameruzzeman nije mario za njihove rijei, ve je vikao iz sveg glasa:
- Ja sam pisar i raundija! Priite blie, muterije!
Oko njega se poee tiskati ljudi...
203. no
Kada nastupi dvije stotine i trea no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da su Kameruzzemana ljudi odvraali, ali on nije mario za njihove rijei, ve je
vikao iz sveg glasa:
- Ja sam pisar i raundija! Gdje su zahtjevi, muterije?
Graani se naljutie na njega:
- Ti si naprosto glup mladi! teta zbog tvoje mladosti i ljepote!
- Ja sam astrolog i raundija! - uporno je uzvikivao carevi. - Ima li muterija?
I dok su ljudi odvraali Kameruzzemana, car al-Gajur zau njegovu viku i amor, pa ree veziru:
- Idi i dovedi mi toga astrologa!
Vezir sie i povede Kameruzzemana koji pred carem poljubi zemlju i izgovori stihove:

U sebi samome osam vrlina sakupio je
I neka ih sudba uvijek kao sluge svoje daje:

Svoju vrstu vjeru, pobonost, dareljivost i slavu,
Rije i misao, estitost i pobjedu.

Car ga pogleda, pa ga posadi pored sebe i obrati mu se:
- Sinko, ne izdaji se za astrologa i ne prihvataj moj uvjet, jer sam se zavjetovao da u odrubiti glavu
svakome ko ue mojoj keri i ne uspije izlijeiti je, a onoga ko je izlijei oenit u njome. Neka te ne
zavara tvoja ljepota i ljupkost, tvoj stas i gracioznost! Tako mi Allaha, ne izlijei li je, glavu u ti
sigurno odrubiti.
- Prihvaam taj uvjet - ree Kameruzzeman.
Car al-Gajur pozva kadije za svjedoke, pa predade mladia evnuhu govorei:
- Odvedi ovoga princezi Buduri! - te ga sluga povede za ruku kroz jednu galeriju. Dok je Kameruzzeman
iao za njim, sluga je govorio:

- Teko tebi! Ne srljaj u propast! Allaha mi, nisam vidio da neki astrolog srlja u propast poput tebe! Ti i
ne sluti kakve te nevolje ekaju.
Meutim, Kameruzzeman okrenu glavu od evnuha...
204. no
Kada nastupi dvije stotine i etvrta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je Kameruzzeman okrenuo glavu od evnuha i izrecitirao je stihove:

Svi detalji ljepote tvoje meni su poznati
Toliko da sam zbunjen i ne mogu je opisati.

Kaem li: Sunce!, tvoja ljepota nee zai,
Jer sunce nikad ne zalazi za moje oi.

Tvoja ljepota je savrena da je ne moe opisati,
Ne moe je dokuiti ni stilista rijeiti!

Evnuh ostavi Kameruzzemana iza paravana, a carevi ga upita:
- ta ti je milije: da tvoju gospodaricu lijeim odavde, ili da odem k njoj i lijeim je s one strane
zavjese?
udei se tim rijeima, evnuh ree:
- Ako je izlijei odavde, tvoja zasluga e biti vea.
Kameruzzeman sjede iza paravana, uze divit i hartiju i na jednoj ceduljici napisa: Ove rijei stiu od
onoga koga je strast smorila, koga e odanost izlijeiti, koji je izgubio volju za ivotom i koji je siguran u
neposrednu smrt. Njegovom slomljenom srcu nema ko pomoi, niti njegovom brinom oku koje bdije. Po
cijeli dan gori u ognju, i nou je na mukama. Tijelo mu kopni, a od drage mu glasnik ne stie. Zatim
dometnu stihove:

Piem ti, a dua mi samo tebe spominje
I umjesto suza krv mi iz oiju kaplje.

Tuga i oajanje navukoe mi na tijelo
Ruho jada u kome je zamalo skonalo.

Na ljubav se jadah jer ljubav me muila
Iza trpljenje u dui mjesta nije ostavila.

Molim te, budi blaga i dareljiva
Jer srce mi se zbog ljubavi raskomadava.

Nakon stihova, pisao je rimovanu prozu: Za srce je izljeenje s dragom sjedinjenje; ko je zbog drage
obolio, Allah mu je ljekar bio; ko od nas vara sada, elje nee ostvariti nikada; najljepa je ljubav prema
dragomu dok je ovaj surov prema njemu. Zatim uz potpis dodade: Ovo pie ludo zaljubljeni, sasvim
rastrojeni, u ljubavi izgubljeni, strau uznemireni, u ljubav i enju zatoeni - princ Kameruzzeman kom
je otac car ahraman, jedinstvenoj meu draguljima i najljepoj meu hurijama, princezi Buduri iji otac
je car al-Gajur. Znaj da noima bdijem, a danima se ne smirujem; bolestan sam i iznuren, neprestano
uzdiem i suze prolijevam; zatoenik sam ljubavi, rtva strasti to me udavi; strasti sam predan i zato sam
bolestan. Ja sam onaj to bdije i nikada ne snije, onaj koga trajan nemir mori i neutjeno suze roni; srce
mi je u plamenu koji nikada ne zgasnu; moja strast e i dalje plamtjeti i nee se dati sakriti.
Onda mladi na margini napisa divan distih:

Pozdravi iz najljepe Gospodnje riznice
Onoj koja ima moju duu i srce.

Zatim dometnu:

Makar jednu rije meni darujte
Moda ete tako duu da mi smirite.

Moja ljubav prema vama i enja
Nitavna je naspram preivljenih ponienja.

Allah neka uva one na dalekom putu
Jer ja osjeanja za njih imam na svakome mjestu.

I meni se sudba, eto, najzad smilovala
Tako to me dragoj na prag dovela.

Vidjeh Buduru, kako sa mnom lei u postelji
I moj mjesec se u njenom suncu osvijetli.

Kameruzzeman zapeati pismo, te umjesto adrese napisa stihove:

Pitaj pismo ta napisa pero moje,
Kazivat e ti ljubav i dubinu strasti svoje.

Dok mi ruka pie, oi moje suze liju
I strasti se papiru pod perom jadaju.

Suze mi se stalno na hartiju prosipaju,
A kad one presahnu krvlju e oi da se zaliju.

Potom jo zapisa:

aljem ti prsten koji sam s tobom razmijenio;
Vrati prsten koji si uzela kad sam s tobom bio.

Kameruzzeman stavi Budurin prsten u pismo koje prui evnuhu...
205. no
Kada nastupi dvije stotine i peta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je Kameruzzeman stavio prsten u pismo pa ga pruio evnuhu koji ga uze i
odnese princezi Buduri. Ona od evnuha preuze pismo, otvori ga i ugleda u njemu upravo svoj prsten.
Potom proita pismo iz koga je razumjela da je Kameruzzeman njen dragi, te da on stoji iza paravana.
Pamet joj se pomuti od silne radosti, grudi joj se otvorie i radujui se, ona izgovori stihove:

Ah, kako alim to nas je sudba rastavila
Pa je bujica suza iz oiju mi potekla!

Zakleh se ako nas sudba opet sastavi
Da mi jezik rastanak nikad ne izusti.

Radost me odjednom tako naglo obuze
Da mi od radosti na oi navrijee suze.

O, oi moje na suze ve navikle,
to ste u radosti i tuzi plakale!

Princeza Budura odrecitira te stihove i ustade, a onda svom snagom upre nogama o zid i poe potezati
eljezni okovratnik, te ga skide s vrata raskinuvi lanac. Nakon toga, ona nahrupi iza paravana i svom
duom se baci na Kameruzzemana ljubei ga u usta kao golubovi kad se ljube i grlei ga u silnoj strasti.
Zatim uskliknu:
- Gospodaru moj! Je li ovo java ili san? Allah nam je najzad darovao da se naemo!
Princeza je zahvaljivala Allahu na tome to ju je sastavio s dragim nakon to je zapala u oajanje. Kada
je sluga vidje u takvom uzletu, on otra caru al-Gajuru, poljubi tlo pred njim i ree mu:
- Gospodaru, taj astrolog je bolji od svih astrologa! On je izlijeio tvoju ker stojei iza paravana, nije
joj ak ni uao.
- Je li to istina? - upita car, a evnuh odgovori:
- Gospodaru, poi da vidi kako se tvoja ker oslobodila eljeznih okova, kako je pohrlila astrologu da
ga ljubi i grli!
Car al-Gajur ustade i ode svojoj keri. Kada ga ona vidje, skoi pred njim, pokri glavu i izgovori
stihove:

Ja zaista ne podnosim akalice
A kad ih spomenem, kaem: Nisam uz tebe.

A arak mi uistinu prija, jer spomenem li njega
Kao da sam rekla: Gledam svog dragoga.{10}

Radujui se kerinom ozdravljenju, car je poljubi meu oi, jer ju je veoma volio. Onda prie
Kameruzzemanu i upita ga:
- Ko si i iz koje si zemlje?
Carevi mu ree ko je, obavijestivi ga da je njegov otac car ahraman, a onda mu ispria sve o sebi, od
poetka do kraja. Kaza sve to mu se dogodilo s princezom Budurom, kako joj je skinuo prsten, a njoj
stavio svoj prsten.
udei se, car al-Gajur ree:

- Vaa pria mora se zabiljeiti u knjige da bi je generacije nakon vas itale.
Potom dovede kadije i svjedoke i vjena princezu Buduru i Kameruzzemana, pa naredi da grad bude
okien sedam dana. Nakon toga priredie gozbu, grad se okiti i vojnici odjenue sveane uniforme, a
telali poee uzvikivati radosne vijesti. Princ Kameruzzeman odvede prinezu Buduru u erdek, dok se car
radovao njenom ozdravljenju i udaji. Svi su zahvaljivali Allahu po ijoj volji se zaljubila u lijepoga
mladia i carevia. Princezu su, po obiaju, prikazivali Kameruzzemanu na koga je potpuno liila
ljepotom i ljupkou, otmjenou i njenou. Carevi prespava s djevojkom tu no zadovoljivi se
njome, dok se i ona naslaivala njegovom ljepotom i draima.
Milovali su se sve do jutra, a sutradan car priredi gozbu na koju pozva sve stanovnike Unutranjih i
Vanjskih otoka. Gostio ih je toliko da gozba potraja cijeli mjesec dana. Nakon toga, Kameruzzeman poe
razmiljati o ocu koga vidje u snu kako mu govori:
- Sine moj, zar se tako postupa sa mnom?! - i poe u snu recitirati:
Mjesec me plai svojom daljinom u mraku I povjeri mojim vjeama da zvijezde uvaju.

Strpi se, srce - moda e se on vratiti;
Opeena si, duo, mora se strpiti!

Vidjevi kako ga otac u snu kori, Kameruzzeman se sneveseli i ree to svojoj eni...
206. no
Kada nastupi dvije stotine i esta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da se Kameruzzeman, vidjevi kako ga otac u snu kori, sneveselio i rekao to
svojoj eni, princezi Buduri. Onda njih dvoje odoe princezinom ocu koga upoznae s time i zatraie
dozvolu da pou na put. Princeza Budura ree:
- Oe moj, ne mogu podnijeti rastanak s njim.
- Poi s muem - odgovori car doputajui joj da ostane s Kameruzzemanom cijelu godinu, a da se nakon
toga vrati, odnosno da jednom godinje posjeuje oca.
Princeza i Kameruzzeman poljubie caru ruku, koji zatim prionu da sprema ker i zeta nabavljajui sve
to im je potrebno za put. Onda im izvedoe konje i mazge, car darova keri nosiljku i naredi da im se
daju ostale potreptine. Na dan polaska, car al-Gajur se oprosti s Kameruzzemanom darujui mu
skupocjeno odijelo izvezeno zlatom i ukraeno draguljima. Dade mu itavo blago povjeravajui mu ker
Buduru. Potom ih otprati do najudaljenijeg otoka, pa se oprosti s Kameruzzemanom. Kada prie keri
koja bijae u nosiljci, zagrli je i zaplaka recitirajui:

Ti to hoe otii, nemoj uriti
Jer onom koji voli zadovoljstvo je grliti;

Ne uri jer sudba e vjerolomna biti Rastanak e prijateljstvo prekratiti.

Nakon toga, car prie Kameruzzemanu, pozdravi se s njim poljubivi ga i najzad ih ostavi, pa se s
vojskom vrati na svoj otok naredivi mladencima da krenu.
Kameruzzeman je sa enom, princezom Budurom, i pratnjom putovao cijeli dan, zatim i drugog dana, pa
treeg i etvrtog. Putovali su tako bez prestanka mjesec dana, a onda se zaustavie na jednoj prostranoj
poljani s bujnom travom. Razapee atore, pojedoe, napie se i odmorie. Princeza Budura zaspa. Kada
Kameruzzeman ue, zatee je kako spava, a na njoj bijae samo svilena koulja kroz koju se sve vidjelo.
Na glavi je imala mahramu izvezenu zlatom i ukraenu dijamantima. Lahor joj podie koulju koja se
zagrnu do iznad pupka, do grudi. Ukaza se njen stomak bjelji od snijega, a u svaki nabor njegov mogla je
stati uncija maslinovog ulja. Kameruzzemana obuzee strast i ljubav, te on kliknu stihove:

Kad bi mi ko rekao dok vreli vjetar lahori,
Dok mi oganj u srcu i cijelome tijelu gori:

eli li zaljubljene vidjeti, il' vode popiti?
Rekao bih: elim zaljubljene vidjeti!

Kameruzzeman stavi ruku na pojas njene spavaice, pa ga povue i odrijei, jer se bio uelio djevojke.
On ugleda jedan kamen crven poput krvi, svezan za njen pojas. Na njemu su bila u dva reda imena
urezana neitljivim pismom. Kameruzzeman je bio zabezeknut tim kamenom i mislio je: Da joj taj kamen
ne znai mnogo, ne bi ga tako vezala za pojas i skrivala na mjestu koje joj je najmilije, tako da se nikad
od njega ne odvaja. ta li samo radi s tim kamenom i kakva li se tajna u njemu krije!?
Carevi uze kamen i izae iz atora da ga razgleda na svjetlu...
eherzadu zatee jutro te ona prekine priu zapoetu po carevom odobrenju.
207. no
Kada nastupi dvije stotine i sedma no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je Kameruzzeman uzeo dragulj da ga razgleda na svjetlosti i dok je razmiljao
o njemu, jedna ptica: ustremi, zgrabi mu ga iz ruke i odnese, pa se spusti s kamenom na zemlju. Strepei
za dragulj, Kameruzzeman pojuri za pticom, a ptica potra istom brzinom kao i carevi.
Tako je trao za njom od uvale do uvale, od breuljka do breuljka, dok se ne spusti no i dok ne zavlada
tama. Ptica zaspa na jednom visokom drvetu pod kojim se Kameruzzeman zaustavi. Bio je zbunjen,
malaksao od gladi i umora toliko da je mislio da e umrijeti. Htjede se vratiti, ali nije znao odakle je
doao i kako ga je mrak savladao. Kameruzzeman pomisli: Nema moi ni sile do moi uzvienog
Allaha! Zatim do jutra prespava pod stablom na kome je bila ptica, a kada se probudi, vidje da se ptica
probudila i da je poletjela s drveta. Kameruzzeman poe za pticom koja je letjela sporo, taman tako brzo
kako je iao Kameruzzeman. Mladi se osmjehnu mislei: uda li Boijega! Ova ptica je juer letjela
tako brzo kao to sam ja trao, a danas kao da zna da sam umoran i da ne mogu juriti, pa leti onako brzo
kako ja idem. To je pravo udo! Moram je slijediti, jer ona e me odvesti u ivot ili u smrt. Slijedit u je
ma gdje pola, jer e se u svakom sluaju zaustaviti tek u nekom naseljenom mjestu!
I Kameruzzeman nastavi ii ispod ptice koja je svake noi spavala na nekom drvetu. Slijedio ju je tako
deset dana hranei se plodovima sa zemlje i napajajui se na potocima. Nakon deset dana, on ugleda
jedan grad i ptica poletje prema gradu brzo poput pogleda izmakavi iz vida Kameruzzemanu koji nije
znao kuda je odletjela. Govorio je:
- Hvala Allahu koji me je spasio dovedavi me do ovoga grada! Potom sjede kraj vode, opra ruke, noge i
lice, odmori se jedno vrijeme sjeajui se rahatluka u kome je ivio i posmatrajui tuinu u kojoj se
obreo. Patei od gladi i umora, recitirao je:
Tajih ta sam doivio, a sve se obznanilo i bdijenje mi ugodni san zamijenilo.
Uzviknuh kad mi je srce zbog misli malaksalo:

Ti me, sudbino, ne moe i ne tedi nimalo!"
A dua mi je na mukama i u opasnosti!

Da je car ljubavi prema meni pravedan bio,

Ne bi mi sa oiju san progonio!

Gospodo, saalite se na mene jadnoga,
Smilujte se na mene slavnoga a sad poniznoga!

Na putu ljubavi i bogati e osiromaiti.
Zlobnike koji te kude nisam sluao,

Ve sam ui zapuio i njih odbijao.
Rekoe: Voli ljepoticu, a ja sam odgovorio:

Izabrah je me drugima koje sam ostavio.
Stanite, jer sudba je slijepa kad hoe zlo initi!

Poto izrecitira te stihove i malo se odmori, Kameruzzeman ue na gradsku kapiju... eherzadu zatee
208. no
Kada nastupi dvije stotine i osma no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je Kameruzzeman, poto je izrecitirao stihove i malo se odmorio, uao na
gradsku kapiju ne znajui kamo da poe. Proao je cijeli grad poto je uao na kapiju koja je vodila u
stepu i stie na izlaz prema moru. Za sve to vrijeme nije sreo nikoga. Grad se nalazio na moru. Kada je
izaao na kapiju prema moru, zaputi se do gradskih vrtova. Probijajui se kroz drvee, on stie do jednog
vrta, zastade na njegovom ulazu, a onda se pojavi vrtlar koji ga pozdravi i ree:
- Hvala Allahu koji te je sigurno doveo kroz ovaj grad! Brzo ui u vrt prije nego to te vidi neko od
stanovnika grada!
Kameruzzeman ue u vrt, gotovo izbezumljen, te upita vrtlara:
- Kakva je to pria o stanovnicima grada? ta se dogodilo s njima?
- Znaj da su svi stanovnici ovoga grada magi. Allaha ti, reci mi kako si dospio ovamo i zato si doao u
nau zemlju!
Kameruzzeman ispria sve ta mu se dogodilo. Silno se udei, vrtlar mu ree:
- Sinko, islamske zemlje su daleko. Odavde do tih zemalja ima etiri mjeseca plovidbe morem, a kopnom
je cijela godina puta. Imamo lau koja se otiskuje i plovi svake godine s trgovakom robom do prvih
islamskih zemalja. Odavde plovi u more gdje se nalaze Otoci ebanovine, a zatim na Otoje Halidat iji
car se zove ahraman.
Kameruzzeman razmisli i shvati da e biti najbolje da ostane u vrtu kod vrtlara, te da radi kao njegov
pomonik. Zato ga upita:
- Hoe li me primiti za svoga pomonika u ovome vrtu?
- Vrlo rado - odgovori vrtlar odredivi mu da navraa vodu izmeu drvea.
Kameruzzeman je navraao vodu i kosio travu, a vrtlar mu obue kratak plavi kaftan koji mu je sezao do
koljena. Carevi je navodnjavao drvee, lio gorke suze i danonono recitirao stihove o svojoj dragoj
Buduri, meu ostalim i ove:

Obeanje mi dadoste, hoete li ga ispuniti;
Neto rekoste, hoete li po tome postupiti?

Strast zapovijeda da bdijemo, a vi spavaste;
Oni to spavaju nisu ravni vama to bdijete.

Ranije ste obeali da ete ljubav tajiti
Al' na podsticaj spletkara poeste je odavati.

O, vi koje volim u gnjevu i milosti,
Vi ete uvijek moj cilj jedini ostati!

Neki ljudi su prema meni srca surova Ah, kad bi im dua za me bila milostiva!

Ne plae svako oko poput oka moga
I ne ljubi svako srce poput srca ovoga.

Kad rekoste da je ljubav okrutna okrutni ste bili,
Al' tako govorei istinu ste kazali.

Pitajte - zaljubljeni rije nee pogaziti
Makar u dui morao oganj trpjeti.

Ako mi suparnik u ljubavi pone suditi,
Kome u se onda aliti, kome jadati?

Da me ljubav i strast nije spopala
Ljubav mi srce ne bi upropastila!

Toliko o Kameruzzemanu, sinu cara ahramana.
to se tie njegove supruge, princeze Budure, keri cara al-Gajura, ona se u meuvremenu probudi i
potrai svoga supruga Kameruzzemana, ali ga ne nae. Primijeti da su joj razvezane dimije, te da je
razvezan i vor s koga je nestao dragulj. Princeza pomisli: udo Boije! Gdje li je moj dragi? Kao da je
on uzeo dragulj i otiao ne znajui njegovu tajnu. Sigurno mu se dogodilo neto neobino to ga je
natjeralo da ode, jer se inae ne moe sa mnom razii ni asa. Prokleo Allah dragulj i as kada je
stvoren! Zatim je princeza dalje razmiljala: Ako se obratim ljudima i kaem im da mi je mu nestao,
oni e me poeljeti. Moram neto pametno smisliti!
Princeza obue odijelo svoga mua, zavi njegov turban i navue izme, ostavi u nosiljici jednu djevojku,
a ona izae iz atora i pozva sluge koji joj dovedoe konja. Ona ga uzjaha, pa naredi da se natovari
prtljag i otisnue se na put. Princeza je krila svoj identitet jer je sliila Kameruzzemanu, tako da niko nije
sumnjao da je to upravo Kameruzzeman. Putovala je s pratnjom danima i noima dok se ne ukaza grad
koji je gledao na slano more. Tada se ona zaustavi izvan grada, podie logor da se odmori, a onda se
raspita koji je to grad. Rekoe joj da se zove Grad ebanovine i da u njemu caruje Armanus koji ima ker
po imenu Hajatunnufusa...
209. no
Kada nastupi dvije stotine i deveta no, ona ree:

- ula sam, sretni care, da se princeza Budura zaustavila nadomak Grada ebanovine radi odmora, a car
Armanus posla izaslanika da otkrije koji se to car odmara u blizini grada. Kada glasnik stie i poe se
raspitivati, rekoe mu da je to carski sin koji je zalutao na putu prema Otoju Halidat koji pripadaju caru
ahramanu.
Glasnik se vrati caru Armanusu i ree mu ta je saznao, a kada je to uo, car sa svojim
velikodostojnicima poe u susret doljacima. im stie do logora, car sjaha s konja, a sjaha i car
Armanus, te se pozdravie. Car uvede princezu Buduru u svoj grad, pope se s njom u dvorac i naredi da
se pripremi gozba. Potom zapovijedi da princezu Buduru presele u gostinske odaje, gdje ona ostade tri
dana. Nakon toga, car Armanus poe princezi Buduri koja je upravo tog dana pola u hamam i otkrila lice
nalik na pun mjesec, tako da je dovodila u iskuenje cijeli svijet koji ju je gledao. Car Armanus prie
princezi obuenoj u svilenu haljinu izvezenu zlatom i ukraenu draguljima.
- edo moje - oslovi je car - ja sam oronuli starac, a u ivotu nisam stekao dijete osim jedne keri koja je
sasvim nalik tebi po ljepoti i ljupkosti. Nemam snage da upravljam carstvom. Moe li se ti, dijete moje,
nastaniti u mome carstvu, pa u te oeniti svojom kerkom i dat u ti svoje carstvo?
Princeza Budura obori glavu dok joj se elo znojilo od stida, te pomisli: ta da radim? Ja sam ena. Ako
ne pristanem i odem, moda e za mnom poslati vojsku i ubiti me. Ako se povinujem, moda u se
osramotiti. Svog dragog, Kameruzzemana, izgubila sam i nemam nikakvih vijesti o njemu. Ne preostaje
mi nita drugo nego da pristanem i ostanem kod njega dok Allah ne izvri svoju odluku. Potom princeza
Budura podie glavu i izrazi caru svoju pokornost, te car, radujui se, naredi da telal objavi po Otoju
ebanovine radosnu vijest i da se okiti grad, a on sam sazva emire. vezire i sve dravne velikodostojnike,
kao i gradske kadije pred kojima se odreknu vlasti i za cara postavi princezu Buduru obukavi joj carsko
ruho. Onda pred Buduru poee izlaziti emiri ne sumnjajui u to da je ona mladi, tako da su svi koji su je
gledali navlaili akire zbog njene ljepote i draesnosti. Kada carica Budura preuze vlast, u znak slavlja
oglasie se talambasi, a car Armanus prionu da oprema svoju ker Hajatunnufusu. Nekoliko dana kasnije,
caricu Buduru odvedoe Hajatunnufusi, te su izgledale poput dva mjeseca kada se sretnu ili kao dva sunca
u vrijeme izlaska. Zatvorie vrata za njima i navukoe paravane, poto im zapalie svijee i pripremie
postelju. Carica Budura sjede s Hajatunnufusom i sjeti se svoga dragog Kameruzzemana, te je obuze
velika tuga. Ona proli suze i poe recitirati:

O, vi to odoste, srce mi je sve nemirnije
I u tijelu mi snage ni za dah ne ostaje.

Nekad mi je oi morila nesanica
Koja bijae laka, jer sad uz suze ostajem bez zjenica.

Kad ti ode moja ljubav zatim ostade,
Al' pitajte ta ga u tuini presrete.

Da nije suza to su ih oi moje prolile,
Sve zemlje bi se mojim arom zapalile.

Allahu se alim to sam svog dragog izgubila,
Jer moja nemirna ljubav nije samilost pobudila.

Grijena sam samo zbog ljubavi svoje;
U ljubavi ima sretnih i to nesree se boje.

Kada princeza Budura zavri recitaciju, ona sjede pored Hajatunnufuse i poljubi je u usta, a zatim u hipu
skoi, uze abdest i poe klanjati ne prekidajui dok Hajatunnufusa nije zaspala. Tada Budura lee s njom
u postelju i okrenu joj lea spavajui tako do jutra. Kad osvanu dan, car i njegova ena dooe keri i
upitae je kako joj je bilo, a ona im ispria ta se dogaalo i kakve je stihove ula.
Toliko o Hajatunnufusi i njenim roditeljima.
to se tie carice Budure, ona izae pa sjede na carsko prijestolje, a pred nju izaoe emiri, dravni
velikodostojnici, svi poglavari i oficiri koji, estitajui na preuzimanju carstva, poljubie tlo pred njom i
prouie dove za nju. Carica ih primi i dariva ih smjeei se, posebno nagraujui zapovjednike, tako da
je zavoljee i vojska i puk molei Boga da dugo vlada i cijelo vrijeme vjerujui da je mukarac. Potom je
carica Budura izdavala nareenja, zabrane, vladala je i presuivala, putala zatoenike iz tamnice,
ukidala poreze. Nije naputala carsko prijestolje dok ne pade no. Onda ode u odaju pripremljenu za nju i
zatee tamo Hajatunnufusu koja je sjedjela. Carica Budura sjede pored nje, potapa je po leima,
pomilova i poljubi meu oi, pa kaza ove stihove:

Suze tajnu moju sada otkrivaju
Ljubavne strasti tijelo mi iznuruju.

Ljubav sam krila, ali je rastanak odaje Moje tuno lice mene izdaje.

Zaklinjem se, o ti koji odlazi,
Da mi i tijelo i duu mori!

Ti obitava duboko u mojoj dui
Dok me bujica suza krvavih gui.

Tebe to nisi sa mnom duom bih kupila
Jer svu enju sam prema tebi uputila.

Oi moje zbog ljubavi suze liju:
Stalno plau, a sna nikad nemaju.

Dumani miljahu da u surova biti,
Al moje ui ih nee sluati.

Grijee dumani tako mislei,
Jer s Kameruzzemanom sve u postii.

Sve vrline u sebi je dragi sakupio
Kakvo niko nije nikad objedinio.

tedrou i dobrotom baci u pustolovinu
Plemenitost Ibn Zaida i blagost Muavijinu.{11}

Dugo bih te hvalila, a stihova je malo

Da opiu tu ljepotu premda mi je do stihova stalo.

Potom carica Budura ustade, obrisa suze, uze abdest i poe klanjati ne prekidajui dok san ne savlada
princezu Hajatunnufusu. Kada princeza zaspa, carica Budura lee pored nje, a u osvit jutra ustade, klanja
sabah pa sjede na prijestolje i poe voditi dravne poslove.
U meuvremenu, car Armanus ode svojoj keri i upita je kako joj je bilo, a ona mu ispria sve ta se
dogodilo izrecitiravi i poeziju koju je ula od carice Budure. Zatim ree:
- Oe moj, nisam vidjela pametnijeg ni stidljivijeg ovjeka od svoga mua koji stalno plae i uzdie.
- Strpi se, keri moja - na to e car. - Pred nama je i trea no, pa ako ti ne prie i nevinost ne uzme,
smislit emo neto kako da mu oduzmemo vlast i protjeramo ga iz svoje zemlje.
Car se tako dogovori sa svojom kerkom smiljajui plan...
210. no
Kada nastupi dvije stotine deseta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da se car Armanus dogovorio sa svojom kerkom smiljajui plan.
Kada pade no, carica Budura ustade sa prijestolja, pa pree u dvorac i ue u odaju pripremljenu za nju.
Ona zatee upaljene svijee i princezu Hajatunnufusu koja je sjedjela. Tada se sjeti svoga mua i svega
to im se dogodilo za kratko vrijeme, te zaplaka, duboko uzdahnu i poe recitirati:

Kunem se da moja nesrea svijet ispunjava
Kao sunce kada iz tmine pone da obasjava.

Ono govori znamenjem koje ne mogu shvatiti,
Zato e moja enja sve vea postajati.

Otkad njega zavoljeh, trpeljivost sam zamrzila;
Zar strpljenje nije odvratno gdje je ljubav zavladala?

enjivi pogledi otro nas probadaju Kao od tih pogleda, ljudi ni od eg ne stradaju.

Uvojke je rasuo, koprenu sa sebe skinuo,
Te mi svoju crno-bijelu ljepotu otkrio.

U njegovoj je ruci moja bolest i iscjeljenje Ljubavne jade lijei ko je kriv za oboljenje.

Ljubim mu pojas oko njenog struka
Koji zbog zavisti ne naputaju bedra teka.

Loknice mu oko ela svijetloga
Lie na no prije pohoda jutarnjega.

Kada carica Budura odrecitira stihove, ona htjede ustati da klanja, ali je u tom asu Hajatunnufusa uhvati
za skute i ree:
- Zar te nije stid moga oca, gospodaru? On ti je uinio toliko dobra, a ti me tako dugo zapostavlja!
Kada to u, carica Budura sjede na svoje mjesto, pa ree:
- ta to govori, draga moja?
- Kaem ti da nisam vidjela ovjeka zaokupljena sobom kao to si ti. Jesu li svi lijepi ljudi toliko
zaokupljeni sobom? Meutim, ja to ne govorim zbog toga da bi me ti poelio, ve zato to se plaim da ti
car Armanus ne uini neto naao. Ako me ne obljubi noas i ne uzme mi nevinost, on je smislio da te
skine s prijestolja i da te protjera iz nae zemlje. Moda e se jo vie razbjesniti pa e te i ubiti. Meni te
ao, gospodaru, pa te upozoravam, a ti ini po svome.
Carica Budura na te rijei poniknu pogledom i zbunivi se pomisli: Ako se suprotstavim, stradat u, a
ako posluam, osramotit u se. Meutim, ja sam sada carica Otoja ebanovine. Ona su sva pod mojom
vlau. S Kameruzzemanom se ne mogu nai ni na jednom drugom mjestu, jer on nema puta prema
domovini osim preko Otoja ebanovine. Prepustit u se Allahu, jer on najbolje promilja. Zatim carica
ree princezi Hajatunnufusi:
- Draga moja, ne izbjegavam te i ne ustruavam se svojom voljom - i carica ispria sve ta joj se
dogodilo, pa joj otkri svoj pravi lik i dodade: - Zaklinjem te Allahom da taji ko sam dok
211. no
Kada nastupi dvije stotine jedanaesta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je carica Budura upoznala Hajatunnufusu sa svojim sluajem naredivi joj da
to krije. Hajatunnufusa se silno udila, raznjeivi se prema njoj i molei Boga da se sastane s dragim
Kameruzzemanom. Potom joj princeza ree:
- Sestro moja, ne strepi i ne boj se, nego se strpi dok Allah ne uini ono to je sueno. Onda
Hajatunnufusa izgovori stihove:

Tajna je u meni kao u zakljuanoj kui
Zapeaenoj, a klju se ne moe nai.

Samo pouzdan ovjek tajnu moe uvati,
Samo najbolji ljudi mogu je skrivati.

Nakon stihova, Hajatunnufusa ree:
- Srca slobodnih ljudi, sestro moja, grobnica su za tajne. Ja neu odati tvoju tajnu.
I dvije djevojke poee se igrati i grliti, pa uskoro zaspae ne budei se do pred oglaavanje sabahnamaza. Tada ustade Hajatunnufusa, uze jednu koko i zakla je, pa se umrlja njenom krvlju. Onda skide
dimije i poe vikati. Rodbina pohita k njoj i robinje zaamorie. Princezina majka ue i upita je ta je s
njom, te ostade uz ker sve do veeri.
to se tie carice Budure, ona ujutro ustade, ode u hamam i okupa se, pa klanjavi sabah, ode u vladarske
odaje, sjede na prijestolje i poe suditi ljudima.
Kada car Armanus u amor, upita ta se dogaa. Rekoe mu da je njegovoj keri oduzeta nevinost car se
silno obradova osjeajui veliko olakanje. On priredi gozbu i ivjeli su tako izvjesno vrijeme.
U meuvremenu je car ahraman ekao da se vrati njegov sin, poto je otiao u lov s Merzuvanom, o
emu je ranije bilo rijei. Kada pade no, a sin mu ne doe, car se onespokoji i nije mogao oka sklopiti
zbog silnog nemira i velike ljubavi prema sinu. Nije vjerovao da e svanuti, ali ipak zora zarudi. ekao
je sina i do podneva, ali se on ne pojavi i car srcem osjeti da ga je izgubio. Bezmjerno eznui za sinom,
on se prepusti plau toliko da je natopio odjeu. Istovremeno je, slomljena srca, recitirao:

S onima to vole stalno sam se sporio

Dok slast ljubavi i gorinu nisam i ja okusio,

Dok au rastanka nisam i sam popio
I pred slobodnim robom ljubavi se ponizio.

Zakle se sudba da e nas razdvojiti
I tu zakletvu ona e sada ispuniti.

Poto izrecitira stihove, ahraman obrisa suze, pa pozva vojsku da se spremi za dug put. Vojnici uzjahae
konje i car poe dok mu je srce plamtjelo za sinom Kameruzzemanom za kojim je bezmjerno alio. Zatim
car podijeli vojsku na lijevo i desno krilo, na prethodnicu i zaelje, te na jo est odreda i ree im da je
zborno mjesto sutra na raskru.
Vojnici se razidoe prema navedenom rasporedu i jahali su cijeli dan. Poto pade no, nastavie put ne
zaustavljajui se do narednog podneva, kada stigoe do mjesta gdje su se ukrtala etiri puta. Nisu znali
kojim putem je krenuo Kameruzzeman, a onda ugledae ostatke poderane odjee, i vidjee iskidano meso.
Naoe takoer tragove krvi. Posmatrajui tako komade odjee i mesa pored njih, car ahraman kriknu iz
sveg glasa i iz dubine srca:
- Avaj, sine moj!
Udarao se po licu, upao bradu i cijepao odjeu vjerujui da mu je sin stradao. Plakao je i kukao sve
vie, a onda zakukae i njegovi vojnici, jer su svi bili uvjereni da je Kameruzzeman stradao. Zbog toga su
se posipali prainom po glavama. No ih zatee u kuknjavi, tako da zamalo nisu stradali od alosti.
Carevo srce je plamtjelo dok je uzdisao i recitirao:

Ne korite sjetnoga zbog sjete njegove
Jer mu je dovoljno to ima jade ljubavne.

On plae zbog velikog bola i jada,
Te zbog strasti on u plamenu strada.

Ah, sreo! Onaj to pati hoe se zakleti
Da e vjeno on suze prolijevati.

On ezne kad mjesec sjajni nestane
Sa svjetlou to sve obasjava oko sebe.

Smrt ga nagna da punu au ispije
Na dan odlaska i sada daleko je.

On ostavi zaviaj i daleko od nas ode,
Da za slast pratanja s milima ne znade.

Odlaskom i okrutnou svojim me pogodi,
Muenjem i rastankom jer me ostavi.

On ode i tako nas rano napusti,
Poto ga Allah sebi uze i u vrtove smjesti.

Nakon tih stihova, car se s vojskom vrati u svoj grad...
212. no
Kada nastupi dvije stotine dvanaesta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da se car ahraman, izgovorivi stihove, vratio s vojskom u svoj grad uvjeren da
mu je sin stradao, da ga je napala i rastrgala ili zvijer i drumski razbojnik. Car naredi da se to razglasi po
Otoju Halidat kako bi podanici obukli crninu u znak alosti za njegovim sinom Kameruzzemanom. Zatim
mu sagradi turbe koje nazva Kuom alosti. Ponedjeljkom i etvrtkom vodio je dravnike poslove, a
ostatak sedmice provodio je u Kui alosti tugujui za sinom i oplakujui ga stihovima, meu kojima su i
ovi:

Sretni dan je kad si uz mene ti,
A dan stradanja je kada me napusti.

ak i ako mi opasnost od smrti zaprijeti,
Od sigurnosti drae mi je uz tebe biti.

Ili:

Onog to ode duom bih svojom iskupio,
Premda me je rasplakao i srce mi rastuio.

Neka u radosti proe ovo ekanje Tri puta se zaklinjui, napustih blagostanje!{12}

Toliko o caru ahramanu.
U meuvremenu je princeza Budura, ker cara al-Gajura, postala caricom Otoja ebanovine. te su ljudi na
nju upirali prstima govorei:
- To je zet cara Armanusa!
Svake noi je spavala s princezom Hajatunnufusom jadajui se koliko joj nedostaje mu Kameruzzeman,
opisujui joj njegovu ljepotu i ljupkost i elei da se makar u snu sastane s njime. to se tie
Kameruzzemana, on ostade izvjesno vrijeme kod vrtlara u vrtu jadikujui danonono, tugujui i
recitirajui stihove o sretnim vremenima. Onda mu vrtlar ree:
- Krajem svake godine jedna laa plovi u muslimanske zemlje.
Kameruzzeman je tako ivio dok jednom ne vidje kako se ljudi okupljaju. On se tome udio, a onda mu
vrtlar prie i ree:
- Sinko, nemoj danas vie raditi. Prestani navraati vodu prema drveu. Danas je praznik, te ljudi odlaze
u posjete jedni drugima. Odmori se i samo nadgledaj vrt. Ja bih htio pogledati za tebe kada e krenuti
laa, jer je ostalo jo malo vremena. Otpremit u te u muslimanske zemlje.
Potom vrtlar izae, a Kameruzzeman ostade sam slomljena srca i suznih oiju. Plakao je do besvijesti, a
kada doe k sebi, poe etati po vrtu razmiljajui o zlehudoj sudbini, o daljini i rastanku. Pamet mu se
pomuti, pa posrnu i pade na lice tako da elom udari o korijen drveta. Potee mu krv mijeajui se sa
suzama. On obrisa krv, otre suze i povije elo jednom krpom. Zatim nastavi hodati po vrtu gotovo
raspameen. Baci pogled na jedno drvo na kome su bile dvije ptice to su se svaale. Jedna ptica
pobijedi udarivi kljunom drugu pticu u vrat tako da joj odvoji glavu od tijela. Onda zgrabi tu glavu i
odletje s njom, a ubijena ptica pade na zemlju pred Kameruzzemana. Dok je on to posmatrao, odjednom
se dvije velike ptice spustie pored one poginule. Jedna se pusti kraj njene glave, a druga pored repa.
Spustie krila nad njom, povie vratove i poee jadikovati, te se i Kameruzzeman rasplaka zbog rastanka
sa suprugom, dok je posmatrao ptice kako oplakuju svoga prijatelja...
213. no
Kada nastupi dvije stotine trinaesta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je Kameruzzeman plakao zbog rastanka sa suprugom kada je vidio kako dvije
ptice jadikuju za svojim drugom. Potom je posmatrao kako ptice kopaju rupu u koju sahranie ubijenu
pticu pa odletjee. Nije ih bilo neko vrijeme, a onda se vratie s pticom ubicom. Spustie se na humku
ubijene ptice, pa navalie na ubicu dok je ne usmrtie. Zatim joj meso iskidae, utrobu joj izvadie i krv
joj prosue po mezaru ubijene ptice. Meso joj razbacae unaokolo. Sve se to dogaalo pred zabezeknutim
Kameruzzemanom. On skrenu pogled na mjesto na kome bijae ubijena ptica i ugleda kako neto sija.
Kada prie, mladi vidje da je to gua one ptice koju uze, otvori i u njoj nae dragulj zbog kojeg se
rastao sa enom. Ugledavi dragulj i prepoznavi ga, mladi se stropota oamuen od radosti. Kada
doe k sebi, pomisli: Ovo je dobar znak i radostan nagovjetaj da u se sresti sa svojom dragom. On
razgleda dragulj prinosei ga oima, a onda ga priveza za ruku likujui. Hodao je iekujui vrtlara i
nadajui mu se sve do noi. Kameruzzeman prespava no, a onda poe za svojim poslom zategnuvi
pojas od palminih vlakana. Uze sjekiru i korpu pa probijajui se kroz vrt, prie roievom stablu, udari
sjekirom u korjen tako da udarac zazvoni. Kameruzzeman odgrnu zemlju s toga mjesta pa ugleda jedan
poklopac koji otvori...
214. no
Kada nastupi dvije stotine etrnaesta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je Kameruzzeman podigao poklopac i ugledao vrata. Kada se spustio, naao se
u jednoj prostranoj odaji iz vremena Semuda i Ada.{13}
Odaja je bila prostrana i puna suhoga zlata. Kameruzzeman pomisli: Vrijeme nevolja je prolo, a stie
vrijeme radosti i veselja! Potom se on vrati u vrt stavivi poklopac u preanji poloaj i ponovo se
posveti vrtu i navraanju vode na rastinje. Bavio se time tokom cijelog dana, a onda doe vrtlar i ree
mu:
- Sinko, raduj se povratku u domovinu! Trgovci se spremaju za put i laa e za tri dana zaploviti prema
Gradu ebanovine. To je prvi muslimanski grad. Kada stigne tamo, putovat e kopnom jo est mjeseci
dok ne stigne do Otoja Halidat i do cara ahramana.
Razdragani Kameruzzeman poljubi vrtlarovu ruku i ree:
- Oe moj, kao to si ti mene obradovao, i ja u tebe obradovati.
Zatim mu ispria o onoj odaji. Vrtlar se obradova:
- Sinko, ja sam u ovome vrtu ve osamdeset godina i nisam nita naao. Ti si kod mene jedva godinu
dana, a ve si to otkrio. To je tvoja nafaka koja e ti prekratiti nevolje, pomoi ti da stigne do svoje
porodice i nae se s onom koju voli.
- Mi to moramo podijeliti - ree Kameruzzeman, pa povede vrtlara u onu odaju i pokaza mu zlato
smjeteno u dvadeset upova. Kameruzzeman uze deset, a vrtlar deset. Onda vrtlar ree:
- Dijete moje, ponesi nekoliko mjerica ptijih maslina iz ovoga vrta, jer ih nema nigdje. Trgovci ih
odavde izvoze u sve druge zemlje. Zlato stavi u mjerice, a masline na zlato, pa zatvori mjerice i ponesi ih
na lau.
Kameruzzeman istog asa ustade pa napuni zlatom pedeset mjerica i zatvori ih, poto prije toga preko
zlata stavi masline, a dragulj stavi u mjericu koju sam ponese. Onda zapodjenu razgovor s vrtlarom,
uvjeren da e se uskoro sastati s porodicom. Mislio je: Kada stignem na Otoje ebanovine, otii u
odatle u oevu zemlju i raspitati se za svoju dragu Buduru. Da li se vratila u zemlju, ili joj se neto
dogodilo na putu?
Potom Kameruzzeman sjede oekujui kraj dana i ispria vrtlaru dogaaj s pticama. Vrtlar je bio
zapanjen. Onda zaspae, a ujutro se vrtlar razboli. Bolovao je dva dana, i treeg dana bolest se pogora
toliko da izgubie nadu da e preivjeti. Kameruzzeman je tugovao zbog vrtlara. Dok se sve to zbivalo,
pojavi se kapetan lae s mornarima koji zapitae ta je s vrtlarom. Kad im rekoe da je bolestan, oni
upitae:
- Gdje je mladi koji eli putovati s nama na Otoje ebanovine?
- To je rob koji upravo stoji pred vama - odgovori Kameruzzeman, a potom im ree da ponesu mjerice na
lau. Mornari prenesoe mjerice, pa mu rekoe:
- Pouri, jer sada je povoljan vjetar.
- Sa zadovoljstvom - prihvati Kameruzzeman i ponese na lau svoju torbu s hranom. Onda se vrati vrtlaru
da se oprosti s njim, ali ga zatee na izdisaju, te ostade sjedei kraj njegova uzglavlja dok ne preminu.
Sklopi mu oi, opremi ga i sahrani, pa poe ka lai koja ve bijae zaplovila sa razapetim jedrima.
Plovila je sijekui morsku puinu dok mu ne izmae iz vida. Kameruzzeman je stajao zbunjen, a onda se
vrati u vrt, zabrinut i mraan, posipajui se prainom po glavi...
215. no
Kada nastupi dvije stotine petnaesta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da se Kameruzzeman vratio u vrt, zabrinut i mraan, poto je laa otplovila. On
iznajmi vrt od njegovog vlasnika i uze jednog ovjeka koji e mu pomagati da navodnjava rastinje. Zatim
ode u onu odaju i smjesti preostalo zlato u pedeset posuda stavivi po vrhu masline. Nakon toga, raspita
se za drugu lau, ali mu rekoe da ona plovi samo jedanput godinje. Kameruzzemana obuze jo vea
tuga. Bio je slomljen svim to mu se dogodilo, naroito gubitkom dragulja princeze Budure. Danonono je
jadikovao recitirajui stihove.
U meuvremenu, laa pod povoljnim vjetrom doplovi do Otoja ebanovine. Voljom sudbine, carica
Budura je upravo tada sjedjela kraj jednog prozora i ona ugleda lau kako pristade uz obalu. Cariino
srce ustrepta, te ona uzjaha konje sa svojim emirima i dvorjanima, zaputi se na obalu i zaustavi se kraj
lae. U to vrijeme istovarala se roba u skladite. Carica naredi da dovedu kapetana koga upita ta je
dovezao.
- Care - na to e kapetan - na lai sam dovezao bilja, sredstva za trljanje, napitaka, mehlema, blaga,
gizdavog platna i toliko druge skupocjene robe da je ne mogu ponijeti deve ni mazge. Tu su svakojaki
mirisi, kakilska aloja, indijske smokve i ptiije masline koje su prava rijetkost u ovim zemljama.
Cariina dua poelje te masline, te ona ree vlasniku lae:
- Koliko ima maslina?
- Imam pedeset punih mjerica, ali njihov vlasnik nije doplovio s nama. Car ipak moe uzeti onoliko
mjerica koliko hoe.
- Iznesite ih na kopno da pogledam.
Car dozva mornare koji iznesoe pedeset mjerica. Zatim otvori jednu, pogleda masline i ree:
- Uzet u ovih pedeset mjerica i platit u koliko god trai.
- U naoj zemlji one nemaju naroitu vrijednost. Njihov vlasnik, jedan siromah, zakasnio je da se ukrca s
nama.
- Koliko kotaju? - upita carica.

- Hiljadu dirhema.
- Uzet u ih za hiljadu dinara.
Ona naredi da prenesu masline u dvorac, a kada pade no zapovijedi da joj donesu jednu mjericu. Carica
je otvori u vrijeme kada tu nije bilo nikoga osim nje i Hajatunnufuse. Stavi preda se jednu posudu na koju
poloi mjericu i izrui u posudu gomilu suhoga zlata.
- Kakvo je ovo zlato? - upita carica Hajatunnufusu. Zatim naloi da joj donesu sve mjerice i vidje da su
sve pune zlata, a da maslina ima dovoljno tek za jednu mjericu.
Pretraujui zlato, carica nae u njemu dragulj koji uze, razgleda ga i otkri da je to onaj dragulj koji je
bio na vrpci njene haljine, a uzeo ga je Kameruzzeman. Kada se uvjeri u to, Budura ciknu od radosti i
izgubi svijest...
216. no
Kada nastupi dvije stotine esnaesta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je carica Budura, vidjevi dragulj, ciknula od radosti i izgubila svijest. Kada
doe k sebi, pomisli: Zbog ovog kamena rastala sam se sa svojim dragim Kameruzzemanom, ali dragulj
je vjesnik dobra! Onda ree princezi Hajatunnufusi da joj dragulj nagovjetava susret s dragim.
Kad osvanu jutro, carica sjede na prijestolje i naredi da dovedu kapetana lae koji doe, poljubi tlo pred
njom, a carica upita:
- Gdje si ostavio vlasnika ovih maslina?
- estiti care - odgovori kapetan - ostavili smo ga u zemlji maga. To je jedan vrtlar.
- Ako mi ga ne dovede, ne moe ni naslutiti kakva e nevolja zadesiti tebe i tvoju lau.
Zatim carica naredi da zapeate trgovake magacine i ree:
- Vlasnik ovih maslina je moj dunik. Duan mi je, i ako mi ga ne dovedete, zasigurno u vas sve
poubijati, a vau robu u zaplijeniti.
Trgovci obeae kapetanu da e iznajmiti njegovu lau i da e se vratiti. Zatim rekoe:
- Spasi nas od ovog tiranina!
Kapetan se ukrca na lau i razvi jedra, a Allah mu podari sreu tako da nou stie na Otoje i odmah ode
u vrt. Kameruzzemanu se no bijae oduljila dok se prisjeao drage. Sjedio je u vrtu jadikujui zbog
svega to mu se dogodilo.
Kapetan pokuca na kapiju. Kameruzzeman otvori vrata i izae, a mornari ga zgrabie i odnesoe na lau.
Zatim razvie jedra i zaplovie. Plovili su danima i noima, a Kameruzzeman nije znao ta je uzrok tome.
Pitao je mornare zato se sve to dogaa i oni mu rekoe:
- Ti si dunik caru Otoja ebanovine, zetu cara Armanusa. Poharao si mu blago, nesretnie.
- Allaha mi, nikada nisam kroio u tu zemlju, niti je poznajem - na to e Kameruzzeman.
Plovili su s njim dok ne ugledae Otoje ebanovine, a onda ga odvedoe carici Buduri. im ga ona
ugleda, prepozna ga i ree:
- Dajte ga slugama da ga vode u hamam.
Potom Budura ukinu zabranu na trgovinu, a kapetana dariva darovima vrijednim deset hiljada dinara i ue
princezi Hajatunnufusi koju o svemu obavijesti i ree:
- To treba da taji dok ne postignem cilj i dok ne uradim neto to e se u knjige zapisati, pa e se poslije
nas itati carevima i obinom narodu.
Poto naredi slugama da odvedu u hamam Kameruzzemana, oni ga odvedoe. Zatim ga carski obukoe, a
kad mladi izae iz hamama, izgledao je poput vrbove grane, ili zvijezde koja svojim izlaskom postiuje
mjesec. Povrati mu se ivahnost, te se uputi u dvorac, a kada ga Budura ugleda, ona stegnu srce do
ispunjenja svoje elje. Pokloni mladiu robove i sluge, deve i mazge. Dade mu i riznicu blaga, uzdiui
Kameruzzemana s jednog na drugi poloaj, dok ga ne postavi za haznadara kome povjeri novac. Ponaala
se lijepo prema mladiu zbliivi se s njim, a kada emirima ree kakav poloaj ima, i oni ga zavoljee.
Carica Budura ga je svakodnevno nagraivala sve vie, a Kameruzzeman nije znao otkud toliko
potovanje. Budui da je imao mnogo novaca, dijelio je poklone i aavao sluei cara Armanusa, tako
da ga je i on zavolio. Zavoljee ga emiri, ugledni ljudi i puk koji se poe zaklinjati njegovim ivotom. Za
sve vrijeme, Kameruzzeman se udio kako mu carica Budura iskazuje potovanje i mislio je: Tolika
ljubav mora da ima nekog razloga. Moda mi ovaj car iskazuje tolike poasti ne zbog njih samih, ve
zbog neke zle namjere. Moram zatraiti doputenje da odem iz njegove zemlje. Potom ode carici Buduri
i ree joj:
- Care, ukazuje mi velike poasti. Neka vrhunac toga bude tvoje doputenje da otputujem, a oduzmi mi
sve ono to si mi darovao.
Carica Budura se osmjehnu:
- ta te natjeralo da trai doputenje za odlazak i da srlja u opasnosti kad uiva najvie poasti i
prima bogate darove?
- Ako ovi izrazi potovanja nemaju neki uzrok, onda su pravo udo, care - ree Kameruzzeman. - Ovo
utoliko prije to si mi davao poloaje koje zasluuju samo ugledni ejhovi, a ja sam vrlo mlad.
- Uzrok je taj - ree carica Budura - to te volim zbog tvoje izuzetne ljepote, udesne ljupkosti i
gracioznosti. Ako mi omogui da uinim s tobom ono to elim, ukazivat u ti jo vee poasti i darivat
u te jo obilnije. Postavit u te za vezira uprkos tvojoj mladosti, kao to su ljudi i mene uinili carem u
ovim godinama. Danas se niko ne udi starjeinstvu mladih ljudi. Kako je lijepo neko rekao:

Kao da nae doba Lutovu{14} narodu pripada
Jer on rado mlade naprijed postavlja.

Kameruzzeman se na te rijei zastidje i obrazi mu pocrvenjee poput plamena, te on ree:
- Ne treba mi takva poast koja vodi u prijestup. ivjet u s malo novaca, ali bogat estitou i
savrenstvom.
- Mene nee prevariti tvoja revnost koja potie iz samoljublja i uobraenosti - ree carica Budura. Divno li je neko rekao:

Podsjetih ga na vrijeme ljubavnih sastanaka, a on uzvrati:
Koliko e dugo o bolnim stvarima priati?

Dinar mu pokazah, a on e stih izrei:
Moe li se od sudbine svoje pobjei?

Kameruzzeman saslua stihove i ree:
- Care, ja nisam navikao na takve stvari, niti mogu ponijeti takav teret koji prevazilazi moje moi. Kako
ga mogu nositi ovako mlad?
Carica Budura se osmjehnu:
- To je zaista udno! Kako se greka moe vidjeti u ispravnom radu? Ako si ve mlad, zato se boji
harama i grijeha, a jo nisi u godinama pune muevnosti? Mladosti se ne zamjera zbog grijeenja, niti
zbog nepromiljenosti. Sam si naveo taj dokaz sporei se sa mnom. Moramo se zbliiti. Nemoj me
odbijati i izbjegavati, jer je Boija odredba neizbjena. Ja treba da se plaim da ne uinim neku greku
vie nego ti. Izvrstan je onaj koji je rekao:

Kita mi velika, a mali mi govori:

Gurni mi ga unutra i ti se ohrabri!

Nije doputeno, rekoh, a on mi veli:
Za me jeste, pa ja na njeg navali.

Kada Kameruzzeman u te rijei, pade mu mrak na oi, te ree:
- Care, ti moe nai ene i djevojke tako lijepe kakvih danas nema. Zar e se zadovoljavati mnome
umjesto njima? Okreni se kojoj hoe od njih, a mene ostavi.
- Pravo govori - na to e Budura - ali ja pomou tih ena ne mogu zalijeiti enju za tobom, niti svoj bol
i jade. Kada se pokvari karakter i priroda, onda ona ne slua nikakve savjete. Okani se prepirke i
posluaj ta je neko rekao:

Zar ne vidi kako na trgu voe redaju;
Jedni smokve, a drugi sikomore uzimaju?

Drugi je rekao:

Ti, kojoj grivna na nozi uti, a pojas zvecka,
Jedno je zadovoljno, a drugo se na bijedu jada!

Htjela bi da se drugom ljepoticom tjeim,
Al' sam bio vjeran i neu da grijeim.

Kunem se maljama ljepim od uvojaka njenih:
Djevicom umjesto tobom neu da se zadovoljim.

Zatim:

Ljepotane, ljubav prema tebi za mene je vjera
Koju izabrah meu svim drugim vjerama.

Sve ene sam radi tebe ostavio Zato tvrde da sam sada monah postao.

Zatim:

Umjesto Zejnebom i Nurom, moje misli se tjee
Ruiastim licem na kome brii stre.

U toga srndaa sam zaljubljen strasno,
A za enu sa grivnama srce mi ne bije glasno.

Moj prijatelj u intimi i potaji
Nije onaj isti koji je i u odaji.

Ti koji me kori to sam Hindu i Zejnebu napustio,

Njegov lik s maljama kao jutro mi se ukazao!

Zar hoe da postanem rob u utvrdi,
Ili da me vrsto okruuju zidovi?

Zatim:

Nemoj mladie sa enama porediti
I onog to veli da je to runo nemoj sluati.

Izmeu ene ije lice mi noge cjeliva
I srndaa to zemlju ljubi velika je razlika.

Zatim:

Tebe sam izabrao kao smisao za se
Jer nema menstruaciju, niti poraa se.

Kad bi svi teili parenju s ljepoticama,
Od potomstva se ne bi moglo proi naim zemljama.

Zatim:

Ona mi veli kao koketno se ljutei
I na ljubav me uzalud navodei:

Ako me ne obljubi kao to mu enu obljubi,
Ne okrivljuj me kad ti porastu rogovi.

Kao da ti je una svijea to gasne im je rukom dohvatim, ona odmah splasne.

Zatim:

Otimajui se bunilu, ona mi veli:
Ti si zbilja glup, bezbeli!

Prije moga na lice ti poljubac nije pao,
Niti si drugima poljupce davao!

Zatim:

Ona mi nudi podatnu picu
A ja velim: Obljubiti te neu!

Ona ode i poe govoriti:
Od njega e oti' za kog se znalo da e se odvratiti{15}

Danas nije moderno tucati sprijeda Ta ljubav prolim vremenima pripada.

Onda mi ona zadnjicu okrenu
Nalik na srebrenu gromadu izlivenu.

Divno se, moja gospo, divno namjesti;
Divno je tako, nee te boljeti!

Divno je tako, guzo koja si ira
I od carevine naeg gospodara!

Zatim:

Mukarci oprost Boiji trae podiui ruke,
A ene oprost trae podiui noge.

Ko moe divnome djelu da odoli
Koje Allah die kada ga povali!?

Kada Kameruzzeman saslua stihove i kada se uvjeri da ne moe izbjei ono to se njoj prohtjelo, on
ree:
- estiti care, ako ve mora tako biti, barem obeaj da e mi to uiniti samo jedanput. Time se nee
popraviti izopaena priroda, a poslije me o tome nikad nemoj pitati. Molim Boga da popravi u meni ono
to je pokvareno.
- Dajem ti obeanje - ree Budura. - Molit u Allaha da nam oprosti i da nam svojom milou izbrie
velike grijehe. Zaista, Njegova svekolika milost nije tako mala da ne moe nas obuhvatiti i prikriti naa
velika zlodjela, te izvesti nas na svjetlo pravoga puta iz tmine zabluda. Kako je divno reeno:

Ljudi nas sumnjie za neto i ustrajavaju
Duom i srcem u tom sumnjienju.

Uinimo to to misle da im olakamo Zgrijeimo samo jednom, a onda se pokajmo!

Zatim Budura zada rije i vrsto obeanje, zakle mu se svim najsvetijim da e to uiniti samo jednom, jer
ju je strast prema njemu dovela na ivicu smrti i propasti.
Pod tim uvjetom, Kameruzzeman poe s njom u lonicu, ne bi li ugasio plam njene strasti, a usput je
mislio: Nema moi ni sile do Boije moi! Tako je odredio Slavni i Sveznajui!
Zatim odveza akire potpuno postien, dok su mu suze tekle zbog nelagode. Budura se osmjehnu, pa ga
povede u postelju i ree:
- Nakon ove noi nee vidjeti onoga koga osuuje.
Onda se nagnu prema njemu, poe ga ljubiti i grliti, preplitati noge s njegovima, pa mu ree:
- Stavi mi ruku meu butine, na ono mjesto, moda e se tako uspraviti.
- Ja to ne znam lijepo uraditi! - zavapi Kameruzzeman, a ona ga zamoli:
- Tako ti ivota, uini to to ti nareujem!
Kameruzzeman prui ruku ustreptala srca i otkri da su joj butine meke od maslaca i njenije od svile. On
se poe naslaivati tim dodirom i poe lutati rukom na sve strane dok ne stie do kubeta bezbrojnih
blagodati i ivosti. Mislio je: Moda je ovaj car hermafrodita, ni muko ni ensko! Zatim ree:
- Care, nisam ti naao halatku kakve imaju ostali mukarci. ta te tjera da ovo ini?
Carica Budura se zagrcnu od smijeha, pa ree:
- Dragi moj, kako si brzo zaboravio noi koje smo zajedno proveli!
Zatim mu otkri svoj identitet i on shvati da je to njegova ena, princeza Budura, ker cara al-Gajura,
gospodara otoja i mora. Onda zagrlie jedno drugo, poee se ljubiti, pa legoe u postelju ljubavi i
poee recitirati stihove:

Na ljubav sam ga zvala vrat izvijajui
I prema njemu se stalno naginjui.

Srce sam mu okorjelo blagou napajala;
Uporno je odbijao, al sam ga pridobila.

Bojao se da ga neki zlobnik ne ugleda
Kad se pojavi ispod sjajnoga oklopa.

Butine se na bedra ale jer poput deve
Kad koraa noge ga jedva nose.

Sjeivom pogleda svojih on se opasao
I oklop poput mraka na se je navukao.

Miris mu njegov sretni dolazak najavljuje,
A ja trim kao ptica to iz kafeza putena je.

Svoj obraz mu sterem da po njemu gazi
I da prahom me lijei hodajui po toj stazi.

Grlei ga, vezala sam zastave ljubavi
I nesretnoj sudbini razvezae se uzlovi.

Gozbu priredih i na nju mi se odazvae
Radosti same koje sijede ne imae.

Utap mu je usta naikao kao zvijezdama
Opojnim kao vino i titravim mjehuriima.

U mihrabu{16} slasti vijek sam proivjela
Kraj onog kojeg je greka istini vratila.

Kunem se ajetima ad-Duha na njegovom licu
Da suru Ihlas{17} nikad zaboravit' neu.

Carica Budura zatim ispria Kameruzzemanu sve to joj se dogodilo, te i on njoj ispria ta mu se zbilo.
Onda je poe koriti, govorei:
- ta te je natjeralo da noas tako postupa sa mnom?
- Nemoj mi zamjeriti - odgovori ona. - Htjela sam se samo naaliti ne bi li nam bilo zabavnije.
Kad osvanu jutro i sinu danje svjetlo, carica Budura pozva cara Armanusa, oca princeze Hajatunnufuse i
otkri mu istinu o sebi, rekavi da je ona ena Kameruzzemana. Ispria mu njihovu povijest i uzrok
rastanka. Ree mu da je njegova ker Hajatunnufasa nevina kao to je i bila. Kada car Armanus, vladar
Otoja ebanovine, saslua priu carice Budure, keri cara al-Gajura, silno se zaudi i naredi da se
pripovijest zapie zlatnom tintom. Potom se obrati Kameruzzemanu:
- Careviu, hoe li da bude moj zet i da se oeni mojom kerkom Hajatunnufusom?
- Posavjetovat u se s caricom Budurom, jer ona ima neogranieno pravo na me - odgovori
Kameruzzeman, a kada se posavjetova s njom, Budura mu ree:
- To je divna ideja! Oeni se njome, a ja u joj biti slukinja, jer mi je uinila dobro. Bila je paljiva i
milostiva, utoliko vie to smo u njenom domu. Njen otac nas je obasipao dobroinstvima.
Poto Kameruzzeman vidje da je carica Budura sklona tome i da nije ljubomorna na Hajatunnufusu, on se
s njom dogovori...
217. no
Kada nastupi dvije stotine sedamnaesta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da se Kameruzzeman dogovorio sa svojom enom, caricom Budurom, te da je
izvijestio cara Armanusa o tome ta mu je kazala carica Budura, odnosno da ona rado pristaje na to, te da
e biti slukinja princezi Hajatunnufusi.
Poto car Armanus u rijei Kameruzzemana, veoma se obradova, pa sjede na svoje prijestolje i pozva
sve emire, vezire, dvorjane i dravne velikodostojnike. Ispria im cijelu povijest Kameruzzemana i
njegove ene, carice Budure. Ree im da eli udati svoju ker Hajatunnufusu za Kameruzzemana, te da ga
postavi za njihovog cara umjesto njegove ene, carice Budure. Prisutni rekoe:
- Budui da je Kameruzzeman mu carice Budure, koja je prije njega bila na car, a mislili smo da je to
zet cara Armanusa, svi pristajemo da nam on bude car, a mi njegove sluge koje e mu uvijek biti pokorne.
Car Armanus se veoma obradova, pa pozva kadije, svjedoke i dravne poglavare i vjena
Kameruzzemana sa svojom kerkom Hajatunnufusom. Potom priredi pir i bogatu gozbu, obilno dariva sve
emire i starjeine, podijeli sadaku siromasima i bijednicima, oslobodi sve zatvorenike, te se svi
obradovae postavljenju Kameruzzemana za cara. Molili su se za njegovu trajnu slavu, napredak, sreu i
znamenistost.
Poto postade vladar, Kameruzzeman ukinu carine, oslobodi preostale zatvorenike i uope - postupao je s
podanicima na nain dostojan hvale. ivio je sa svojim enama u srei i zadovoljstvu, radosti i veselju,
provodei sa svakom po jednu no.
Pria o al-Emdedu i al-Esadu

ivio je tako Kameruzzeman dugo vremena, oslobodivi se briga i alosti. On zaboravi svoga oca, cara
ahramana, svu slavu i veliinu koju je uivao s njim. Uzvieni Allah mu podari sa enama dva sina nalik
na dva sjajna mjeseca. Stariji je bio od carice Budure i zvao se al-Melikulemded, a mlai je bio od
princeze Hajatunnufuse i zvao se al-Melikulesad.
Al-Esad je bio ljepi od brata al-Emdeda. Odgajani su u sjaju i raskoi, obrazovani su i usavravani,
uili su kaligrafiju, razne nauke i politiku, te vjetinu jahanja. Tako postigoe savrenstvo, dostigoe
vrhunac ljepote i ljupkosti, te su oaravali i ene i mukarce. Imali su sedamnaest godina, a nisu se
odvajali jedan od drugoga: zajedno su jeli i pili ne rastajui se ni jednoga asa. Svi su im zavidjeli na
tome.
Kada dospjee u muevno doba i postadoe uistinu savreni, otac ih je, kada bi putovao, postavljao u
carski divan, tako da je svaki od njih vodio dravne poslove po jedan dan.
Voljom neizbjene sudbine, dogodi se da ljubav prema al-Esadu, sinu Hajatunnufuse, pade na srce carici
Buduri, eni njegovog oca, te da ljubav prema al-Emdedu, sinu carice Budure, pade na srce carici
Hajatunnufusi, drugoj eni njegovog oca. Obje ene poee se igrati sa sinom one druge, ljubei mladie i
privijajui ih na grudi. Kada bi to njihove majke vidjele, mislile su da je to od milja i majinske njenosti
prema djeci. Meutim, ljubav se uvrsti u srcima ena koje su bile oarane djeacima. Kada bi se
pojavio sin one druge ene, svaka je svog privijala na grudi ne elei da je ostavlja.
Poto to potraja due, a ene ne naoe naina da se sjedine s mladiima, one prestadoe piti i jesti i
napusti ih slatki san. Jednom, car poe u lov, pa naredi sinovima da budu u divanu, po jedan dan kao i
obino...
218. no
Kada nastupi dvije stotine osamnaesta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je car poao u lov i naredio sinovima da zauzmu njegovo mjesto u divanu, po
jedan dan kao i obino.
Prvoga dana na prijestolje sjede al-Emded, sin carice Budure, koji se prihvati dravnikih poslova.
Carica Hajatunnufusa, majka al-Esadova, napisa al-Emdedu pismo elei pobuditi njegovu njenost,
stavljajui mu na znanje da je vezana za njega i da ga voli. Ona nastupi sasvim otvoreno, otkrivajui da
eli voditi ljubav s njim. Elem, ona uze papir i napisa mu ove rimovane reenice: Od sirote
zaljubljenice, tune usamljenice, koja je mladost u ljubavi za te izgubila i koja je zbog tebe dugo patila.
Kad bih ti duinu svog jada opisala, ta sam sve podnijela, kakva mi je strast u srcu planula, kako plaem
i uzdiem, kako srce svoje tugom kidam, kako se smjenjuju moje brige i kako me prate muke, ta sve
preivljavam zbog rastanka i kako me saie tugovanka - dugo bih pismom morala izlagati i raundije to
ne bi mogle zbrajati. Zemlja i nebo tijesni su mi postali, samo u tebi su mi nade i spas ostali. Smrt sam,
evo, ugledala i strahote nestanka se uplaila. Sve vie plamtim i ne mogu da te ostavim. Ako bih htjela
svu strast svoju opisati, na gomilu papira ne bi moglo stati.
Potom dometnu stihove:

Kad bih htjela svu vatru u sebi opisati,
Svu patnju, ljubav i da ne mogu spavati,

Na zemlji ne bi dovoljno svitaka ni pera bilo,
Ne bi tinte, niti bi hartije doteklo.

Carica Hajatunnufusa umota papir u komad skupocjene svile poprskan mousom i ambrom i stavi uz njega
uvojak svoje kose koja je vrijedjela itavo blago. Sve to zamota u jednu mahramu i dade je slugi kome
naredi da je odnese caru al-Emdedu...
219. no
Kada nastupi dvije stotine devetnaesta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je carica Hajatunnufusa predala pismo slugi naredivi mu da ga urui alEmdedu. Sluga odnese zaveljaj ne slutei ta je sueno, a Onaj koji to zna On i odreuje kako hoe.
Sluga prie al-Emdedu, poljubi tlo pred njim i prui mu mahramu s pismom. Al-Emded uze mahramu od
sluge, odveza je i vidje papir koji otvori i proita. Proitavi ta na njemu pie, on shvati da je ena
njegovog oca preljubnica koja vara Kameruzzemana. Al-Emded se razbjesni prezirui ene zbog
njihovih djela i uzviknu:
- Prokleo Allah ene vjerolomnice koje nemaju ni pameti ni vjere!
Potom isuka sablju i ree slugi:
- Teko tebi, zli robe! Zar ti raznosi pisma u kojima je vjerolomnost ene tvoga gospodara?! U tebi nema
nita dobro, crnugo, odvratni i mrski ovjee!
Zatim ga udari po vratu i odvoji mu glavu od tijela, pa mahramu sa svim to bijae u njoj stavi u dep.
Onda ode majci i obavijesti je o onome to se dogodilo, grdei i psujui. Vikao je:
- Sve ste vi gora jedna od druge! Allaha mi, da se ne bojim ogrjeenja o pristojnost prema ocu
Kameruzzemanu i bratu al-Esadu, sigurno bih otiao k njoj i glavu joj odrubio kao i njenom slugi!
Potom mladi ode od majke pomaman od bijesa. Kada Hajatunnufusa saznade ta je uinio s njenim
slugom, ona ga poe grditi i proklinjati smiljajui mu spletke. Al-Emded provede no malaksao od
gnjeva, alosti i nemirnih misli. Nisu mu prijali hrana, pie, ni san.
Kad osvanu jutro, brat al-Esad sjede na oevo prijestolje da vodi dravne poslove. Njegova majka
Hajatunnufusa bijae bolesna zbog svega to je ula od al-Emdeda i zbog toga to joj je pogubio slugu.
Poto al-Esad zasjede toga dana na prijestolje, on se posveti dravnikim poslovima i sjedio je na
prijestolju do popodneva. Tada carica Budura, majka al-Emdedova, posla jednu lukavu staricu
povjerivi joj ta joj lei na srcu. Carica uze papir da napie pismo al-Esadu, sinu njenoga mua i poali
mu se na silnu svoju ljubav i strast prema njemu. Napisa mu ove rimovane reenice:
"Od one koju ljubav i strast ubi - najljepem od svih ljudi; onome to se ljepotom uznosi i njenou se
svojom ponosi, koga ne privlae ljubavni odnosi; koji nee da je u okruenju ljudi sklonih odanosti i
ponienju; onome to je surov bio jer mu je zaljubljeni dojadio - al-Esadu ija ljepota je savrena i
draesnost nenadmana; ije lice kao mjesec blista, i elo mu poput cvijeta u jarkoj svjetlosti cvjeta. Ovo
moje pismo onome je zbog kog mi se tijelo topi, zbog kog mi se koa ljuti i lome se moje kosti. Znaj da
me strpljenje izdaje i da me ovakvo stanje izbezumljuje; enja i daljina mira mi ne daju, strpljenje i san
me naputaju, nesanica i sjeta me opsjedaju, ljubav i strast me iscrpljuju, bolest i jad me ne napucaju;
tvojoj dui u oprostiti ako si odluio ljubavlju me pogubiti; neka te Allah sauva od svakog zla koje te
ophrvava.
Nakon tih rimovanih i ritmiziranih reenica, carica napisa stihove:

Sudbina htjede da se u te zaljubim ja,
Ti ija ljepota kao pun mjesec sja.

Rjeitost i svu ljepotu u sebi si sakupio,
Meu svim to postoji samo ti si sinuo.

Da me ti mui mogu pristati Moda e me tako pogleda udostojiti.

Sretan je onaj ko je umro ljubei te Ko ne ljubi i ne voli, ljepote su mu nepoznate.

Zatim dopisa stihove:

Tebi se jadam, Esade, na ljubav to plamti:
Smiluj se jer u u enji sagorjeti!

Dokle e se ljubav mnome poigravati,
Dokle e me strast, nesanica i misli moriti?

as sam u moru, a as kao u plamenu
to me pali i u smrt vodi udesnu.

Ne kori me, kudioe, ve bjei od ljubavi
Jer suze mi liju kao potoci bujni.

Rastavi se s dragim, smrt sam dozivala,
Ali me kuknjava i vriska nije spasila.

Bolest zbog rastanka ne mogu podnijeti Ti si lijenik i zna kako e me viati.

Kudioci, nemojte me sada koriti uvajte se da vas ljubav ne usmrti!

Carica Budura poprska pismo mirisnim mousom, zaveza ga trakom iz svoje kose koja bijae od irake
svile, a na njoj je bila kitica od zrnja zelenog smaragda, optoena biserjem i draguljima. Onda predade
pismo starici i naredi joj da ga preda al-Esadu, sinu njenog mua Kameruzzemana. Starica odmah poe
al-Esadu koji bijae sam u asu kada je ula. Dade mu pismo i stade oekujui neko vrijeme odgovor.
Al-Esad proita pisamce, shvati njegovu sadrinu, a onda zaveza pismo trakama i stavi ga u dep cjeptei
od bijesa i proklinjui nevjerne ene. On ustade, isuka sablju iz korica i udari staricu tako da joj odvoji
glavu od tijela. Potom ode svojoj majci Hajatunnufusi koju zatee kako lei u postelji bolesna zbog onoga
to joj se dogodilo sa al-Emdedom. Mladi je izgrdi i prokle, pa ode od nje i srete se s bratom alEmdedom kome ispria ta mu se dogodilo s njegovom majkom, caricom Budurom. Ree mu da je
pogubio staricu koja je donijela pismo i dodade:
- Allaha mi, brate, da me nije stid tebe, ovog asa bih otiao k njoj i glavu bih joj skinuo s ramena!
- Bogami - na to e al-Emded - dok sam ja juer sjedio na prijestolju, dogodilo mi se isto to se tebi
dogodilo danas. Naime, tvoja majka mi je poslala pismo sline sadrine.
Onda mu ispria sve ta se zbilo s njegovom majkom Hajatunnufusom i dodade:
- Da me nije stid tebe, brate, otiao bih k njoj i uinio bih isto to sam uinio sa slugom.
Mladii provedoe ostatak noi u razgovoru, proklinjui nevjerne ene. Preporuie jedan drugome da o
svemu ute kako za to ne bi uo njihov otac Kameruzzeman koji bi pogubio obje ene. Brinuli su cijelu
no. Kad osvanu jutro, car s vojskom doe iz lova, ue u dvorac i uputi emire da idu svojim poslom.
Poto ue u odaje, car zatee supruge u posteljama, sasvim onemoale. Njih dvije su skovale zavjeru
protiv svoje djece dogovorivi se da im due upropaste, budui da su se obje obrukale i plaile su se
ponienja. Kada ih car vidje u takvom stanju, upita:
- ta vam je?
One ustadoe, poljubie mu ruke i ispriae sve naopako.
- Znaj, care - rekoe - da su tvoji sinovi koji su odrasli u tvojoj blagodati prevarili te s tvojim enama i
osramotili te.
Kada Kameruzzeman u rijei svojih ena, pade mu mrak na oi i razbjesni se tako silno da mu se pamet
pomuti.
- Objasnite mi to! - ree enama, a carica Budura poe priati:
- Znaj, estiti care, da tvoj sin al-Esad, sin Hajatunnufuse, ve nekoliko dana alje mi pisma nagovarajui
me na preljubu. Zabranjivala sam mu da to ini, ali on nije obraao panju. Meutim, kada si ti otiao,
nasrnuo je na me pijan, sa sabljom u ruci. Bojala sam se da e me ubiti ako mu se oduprem, kao to je
ubio moga slugu. Tako me je silovao. Ako mi ne da zadovoljtinu, care, sama u se ubiti. Ne treba da
ivim poslije tako gnusnoga djela!
Zatim mu Hajatunnufusa ispria priu poput one koju je uo od prve ene...
220. no
Kada nastupi dvije stotine dvadeseta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, daje carica Hajatunnufusa ispriala svome muu, caru Kameruzzemanu, priu
slinu onoj koju mu je ispripovijedala carica Budura, i rekla mu je
- Meni se isto to dogodilo s tvojim sinom al-Emdedom.
Potom carica brinu u pla i kuknjavu, govorei:
- Ako mi ne da zadovoljtinu, obavijestit u svoga oca, cara Armanusa!
Dvije ene su gorko plakale pred muem, carom Kameruzzemanom, koji ih saslua i povjerava da je to
istina, pa se silno razbjesni. On skoi i htjede kidisati na sinove da ih ubije, ali naie njegov punac, car
Armanus, koji je upravo ulazio da ga pozdravi jer je saznao da se vratio iz lova. Kad vidje da nosi
isukanu sablju i da mu vatra bije iz nozdrva zbog silnoga gnjeva, Armanus ga upita ta se dogaa.
Kameruzzeman mu ree ta su uradili njegovi sinovi al- Emded i al-Esad. Potom dodade:
- Sada idem da ih umorim najgorom smru kako bi bili grozan primjer.
- Dobro je to e tako postupiti, dijete moje! - ree car Armanus koji je takoer bio veoma ljut. - Neka
im Allah ne da blagoslova, niti bilo kojoj djeci koja tako postupaju prema oevima! Meutim, sinko moj,
jedna poslovica veli: Ko ne gleda na posljedice, sudbina mu nije saveznik. Oni su ipak tvoja djeca i ne
treba da ih pogubi svojom rukom, te da na dui nosi njihovu smrt. Poslije e se kajati to si ih pogubio,
ali od kajanja nee biti koristi. Poalji ih s nekim svojim robom, neka ih on pobije u stepi, kada ti ne budu
na oima.
Kameruzzeman saslua punca i zakljui da je to ispravno miljenje, pa gurnu sablju u korice, vrati se i
sjede na prijestolje. Pozva starog haznadara koji je dobro poznavao stvari i prevrtljivost sudbine, pa mu
ree:
- Idi mojim sinovima al-Emdedu i al-Esadu, dobro ih svei i stavi ih u dva sanduka koje e natovariti
na mazgu. Uzjai mazgu i iznesi ih daleko u stepu, pa ih tamo zakolji i napuni mi dvije posude njihovom
krvlju koje e mi odmah donijeti.
- Sluam i pokoravam se - ree haznadar koji odmah skoi i poe al-Emdedu i al-Esadu. Srete ih na
putu, dok su upravo prolazili kroz dvorski prolaz, obueni u najgizdaviju odjeu. Krenuli su ocu
Kameruzzemanu da ga pozdrave i estitaju mu sretan povratak iz lova. Kada haznadar vidje mladie,
zgrabi ih i ree:
- Djeco moja, znajte da sam ja samo rob koji slua nareenje, te da mi je va otac izdao jednu zapovijest.
Hoete li se povinovati njegovom nareenju?
- Hoemo - odgovorie oni.
Onda haznadar prie, poveza ih, stavi ih u dva sanduka i natovari na mazgu, pa ih iznese iz grada. Nosio
ih je kroz stepu do podneva i zaustavi se s njima na jednom osamljenom mjestu. Sjaha s konja, skinu
sanduke s mazge i otvori ih, pa izvadi al-Emdeda i al-Esada. Gledajui ih, starac gorko zaplaka za
njihovom ljepotom i umilnou, a onda isuka sablju govorei:
- Allaha mi, gospodari, teko mi je da vam uinim neto naao, ali ja nisam kriv jer robujem nareenjima,
a va otac, Kameruzzeman, naredio mi je da vas pogubim.
- Emire - odgovorie mladii - uradi kako ti je car naredio. Mi emo podnijeti ono to je uzvieni Allah
odredio. Naa krv ti je oprotena.
Mladii se zagrlie i oprostie se jedan s drugim. Onda al-Esad ree haznadaru:
- Allaha ti, amida, ne primoravaj me da gledam bratovu agoniju i da posmatram njegovo smaknue.
Nego, najprije ubij mene, jer e mi tako biti lake.
Al-Emded se obrati haznadaru rijeima slinim al-Esadovim, umoljavajui ga da ga pogubi prije
njegovog brata. Govorio je:
- Moj brat je mlai i ne tjeraj me da patim zbog njega.
Zatim oba briznue u pla rasplakavi i haznadara...
221. no
Kada nastupi dvije stotine dvadeset i prva no ona ree:
- ula sam, sretni care, da je pla mladia rasplakao haznadara. Zatim su se braa zagrlila i oprostie se
govorei jedan drugome:
- Sve je to podlost onih dviju rospija, tvoje i moje majke. To je nagrada za ono to sam ja uinio s tvojom
i to si ti uinio s mojom majkom. Nema moi ni sile do sile uzvienoga Allaha! Mi Allahu pripadamo i
njemu se vraamo.
Al-Esad zagrli brata i duboko uzdiui poe recitirati:

O, Ti kome se i u strahu tei,
Utoite si kome se od svih zala bjei!

Na Tvoja vrata jo samo mogu zakucati Odbije li me, kome u se obratiti?

O, Ti ija je velika riznica u rijei budi!,
Primi me, jer u Tebi se svako dobro skupi!

Sluajui kako njegov brat plae, al-Emded i sam zaplaka, privi brata na grudi i poe recitirati:

O, Ti to si mi obje ruke uvijek pruao,
ije darove ni izbrojati nisam mogao!

Kad god me prevrtljiva sudbina presretala,
Tvoja ruka mi se uvijek pruala!

Al-Emded se zatim obrati haznadaru:
- Zaklinjem te Onim koji sve pokorava, Gospodarem koji sve zaklanja, da me pogubi prije moga brata
al-Esada! Moda e tako zgasnuti oganj u mome srcu i ne daj mu da opet plane. Al-Esad je opet
zapomagao:
- Mora mene prije pogubiti! - a onda al-Emded ree:
- Najbolje e biti da se zagrlimo kako bi sablja, kada padne, ubila nas jednim udarcem. Dva brata se
zagrlie, licem u lice, pripijeni jedan uz drugog, a haznadar pritegnu sveze na njima plaui, pa trgnu
sablju i ree:
- Allaha mi, gospodari, teko mi pada da vas pogubim! Koja vam je posljednja elja, ispunit u je? Ako
imate neku oporuku da je izvrim ili pismo da ga poaljem?
- Nemamo nikakvu potrebu - ree al-Emded. - to se tie oporuke, ostavljam ti u amanet da moga brata
al-Esada stavi donjeg, a mene gornjeg, kako bi udarac najprije pao na me. Kada nas pogubi i ode caru
a on te upita ta si uo od nas prije nae smrti, reci mu: Sinovi ti alju selam i poruuju da ti ne zna jesu
li nevini, ili su krivi. Pogubio si ih, a nisi se uvjerio u njihovu krivnju, niti si ispitao njihov poloaj.
Zatim mu izrecitiraj ove stihove:

ene su avoli koji su za nas stvoreni Boe, njihovih spletki ti nas zakloni!

One su izvori svim moguim nevoljama
to javljaju se u vjeri i ivotu med' ljudima.

Zatim al-Emded ree:
- Sve to elimo od tebe jest da ocu prenese ove stihove koje si uo...
222. no
Kada nastupi dvije stotine dvadeset i druga no ona ree:
- ula sam, sretni care, da je al-Emded rekao haznadaru:
- Sve to elimo od tebe jest da ocu prenese ove stihove koje si uo. Allahom te zaklinjemo da nas
potedi dok bratu izgovorim jo ove stihove.
Zatim gorko plaui izgovori stihove:

Carevi koji su davno ivjeli
Dobra su nam pouka bili,

Jer ovom stazom su prolazili
Mnogi carevi veliki i mali.

Haznadar zaplaka tako gorko da nakvasi bradu suzama. Istovremeno su al-Esadu lile suze iz oiju dok je
recitirao:

Sudba nas bolno presree i obara emu pla nad likovima i siluetama?!

ta nam sudba moe kad nam Bog oprata

I kad je sudbina i sama nestalna?!

Ibn Zubejru razape zamku sudbina
Premda je utoite traio u kuli od kamena.{18}

Kada je on Amra Haridom iskupio,
Kamo sree da je bilo kime Aliju otkupio!

Obraza vlanih od suza, recitirao je zatim stihove:

Zaista je priroda dan i no tako stvorila
Da ih je prijevarama i lukavstvom obdarila.

Varljiva je opsjena za njih bljesak zuba
I surma za oi za njih je tama strana.

Kriv sam sudbini pa neka me presretne,
Kao to je kriv ma kada junak uzmakne.

Duboko uzdiui, dalje je recitirao:

O, ti kome je stalo do ovoga podlog svijeta,
On je samo mrea jada i carstvo nevolja!

Ako si se danas u tome stanitu smijao,
Sutra si u njemu sigurno zaplakao.

Nikad kraja nema njegovim uvredama,
Niti rob moe izmaknuti svojim okovima.

Koliko njih je ovim svijetom zaneseno
I preko svake mjere postalo bezono!

Takvima je zatim sudba lea okrenula
I osvetniki im noeve u lea zarila.

Njene nedae uvijek ovjeka iznenauju
Bez obzira to do nas dugo putuju.

Cijeni ivot da ti ne bi zalud proao Tako to za oprez nikakav nisi mario.

Privrenost dunjaluku valja prekinuti
Pa e pravim putem i mirom krenuti.

Kada al-Esad zavri kazivanje stihova, on tako zagrli brata al-Emdeda da su izgledali kao jedna osoba.
Haznadar isuka sablju i htjede ih udariti, kad njegov konj odjuri u stepu, a vrijedio je hiljadu dinara. Na
njemu je samo sedlo vrijedilo gomilu novaca. On odbaci sablju i poe za svojim konjem...
223. no
Kada nastupi dvije stotine dvadeset i trea no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je haznadar poao za svojim konjem ustreptala srca. Jurio je za njim da ga
uhvati dok konj ne zae u ikaru. Haznadar ue za njim u gusti kroz iju se sredinu probijao konj
udarajui nogama o tlo tako da je dizao prainu i buku. Konj je frktao, puhao i hrzao, kao da se pomamio.
U toj umi bijae jedan strani i opasni lav, runa izgleda. Iz oiju su mu varnice sijevale, njuka mu je
bila mrana, tako da je cijelom svojom pojavom utjerivao strah u kosti. Haznadar se osvrnu i ugleda toga
lava koji se sprema da navali na njega. Nije znao kako da mu umakne; a nije imao ni sablje. Haznadar
pomisli: Nema moi ni sile do Allahove sile! Nevolja me snala samo zbog al-Emdedova i al-Esadova
grijeha! Ovaj put je zlosretan od samog poetka!
Za to vrijeme je al-Emdedu i al-Esadu bilo veoma vrue i bili su toliko edni da su jezike isplazili.
Dozivali su u pomo zbog ei, ali im niko nije pruao pomo. Onda oni rekoe:
- Kamo sree da su nas ubili, da se oslobodimo svega ovoga! Kamo li je odjurio konj, pa je haznadar
potrao za njim ostavivi nas svezane?! Kada bi neko doao i ubio nas, bilo bi nam bolje nego da ovako
strano patimo!
- Brate moj! - ree zatim al-Esad. - Strpi se, jer uskoro e nam uzvieni Allah poslati olakanje. Konj je
odjurio samo zbog toga to je Allah bio milostiv prema nama i nije nas snalo nikakvo zlo osim ove ei.
Nakon toga al-Esad se strese, pomjeri se lijevo i desno i oslobodi se sveza. Onda ustade i oslobodi brata,
pa dohvati sablju i ree:
- Allaha mi, neemo otii odavde dok ne utvrdimo ta je s njim i dok ne saznamo ta mu se dogodilo!
I oni pooe haznadarevim tragom koji ih dovede do ikare, te rekoe jedan drugome:
- Haznadar i njegov konj nisu otili dalje od ove ikare.
- Ti ostani ovdje, a ja u ui u ikaru i razgledati je - ree al-Esad, a al-Emded mu odgovori:
- Neu te pustiti da sam ide, nego emo ui zajedno. Ako se spasimo, spasit emo se oba, a ako
stradamo, stradat emo oba.
Braa uoe zajedno i vidjee kako je lav navalio na haznadara koji se nalazio ispod lava poput vrapca.
Molio se Allahu upirui rukom prema nebu.
Kada to vidje al-Emded, on prihvati sablju i jurnu na lava, te ga udari meu oi i ubi ga. Lav se oprui
po zemlji, a haznadar skoi zabezeknut onim to se dogodilo. On ugleda al-Emdeda i al-Esada, sinove
njegovog gospodara, koji su tu stajali. Haznadar im se baci pred noge govorei:
- Allaha mi, gospodo, meni ne prilii da vas pogubim! Nema toga ko vas moe pogubiti! Ja u vas svojom
duom iskupiti!
224. no
Kada nastupi dvije stotine dvadeset i etvrta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je haznadar rekao al-Emdedu i al-Esadu:
- Ja u vas svojom duom iskupiti!
Zatim skoi, zagrli mladie pitajui ih kako su se oslobodili sveza i kako su ovamo doli.
Rekoe mu da ih je morila e, da su se razvezala uad na jednome od njih koji je oslobodio drugoga u
plemenitoj namjeri, a onda su slijedili trag dok nisu stigli do njega.
Poto ih saslua, haznadar zahvali mladiima na onome to su uinili, pa izae s njima iz ikare. Kada se
naoe izvan nje, mladii mu rekoe:
- Amida, uradi ono to ti je naredio na otac.
- Ne dao Allah da vam priem sa zlim namjerama! - uzviknu haznadar. - Svui u vau odjeu, a obui u
vam svoju, pa u lavljom krvlju napuniti dvije posude. Otii u caru i rei mu: "Pogubio sam ih. Vi
putujte po svijetu, prostrana je Allahova zemlja. Znajte, gospodari, da e mi rastanak s vama teko pasti.
I zaplakae haznadar i dva mladia koji svukoe odjeu i obukoe njegovu. Haznadar poe caru uzevi im
odjeu koju zamota u zasebne zaveljaje i napuni dvije posude lavljom krvlju. Zaveljaje stavi ispred
sebe na konja, oprosti se s mladiima i zaputi se u grad.
Kada stie caru, duboko se pokloni pred njim, a car uoi da je promijenio boju lica zbog onoga to mu se
dogodilo s lavom. Mislei da je uzrok toj promjeni pogubljenje njegovih sinova, car se obradova i ree:
- Jesi li obavio posao?
- Jesam, gospodaru - odgovori haznadar, pa prui caru zaveljaje u kojima je bila odjea i posude
napunjene krvlju.
- Kako su izgledali? - upita car. - Jesu li ostavili kakvu oporuku?
- Bili su trpeljivi dobro podnosei ono to ih je snalo. Rekli su: Naem ocu nije zamjeriti. Prenesi mu
pozdrave i reci da nije odgovoran za nau pogibiju i krv. Ostavljamo ti u amanet da mu odrecitira ove
stihove:

ene su avoli koji su za nas stvoreni Boe, njihovih spletki Ti nas zakloni!

One su izvor svim moguim nevoljama
to javljaju se u vjeri i ivotu me' ljudima.

Na haznadareve rijei, car obori glavu dugo gledajui preda se i znajui da rijei njegove djece govore o
tome da su nepravedno pogubljeni. Razmiljao je o enskim smicalicama i spletkama. Onda uze
zaveljaje, raspakova ih, pa poe prevrtati odjeu svoje djece plaui... eherzadu zatee jutro, te ona
prekine priu zapoetu po carevom odobrenju.
225. no
Kada nastupi dvije stotine dvadeset i peta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je Kameruzzeman raspakovao zaveljaje, pa je poeo prevrtati odijela svojih
sinova plaui. Razgrnuvi al-Esadovu odjeu, nae u depu cedulju napisanu rukom njegove ene
Budure. Tu su bile i trake iz njene kose. Car otvori cedulju, proita je i kad shvati njenu sadrinu, bi mu
jasno da je njegov sin al-Esad rtva nepravde. Poto ispretura i al-Emdedovu odjeu, nae u depu
cedulju napisanu rukom njegove ene Hajatunnufuse, a s ceduljom su bile i trake iz njene kose. Car otvori
cedulju i proita je shvativi da je i drugi sin rtva nepravde. On udari dlanom o dlan viknuvi:
- Nema moi ni sile do Allahove moi! Nepravedno sam pogubio svoju djecu!
Zatim se poe udarati po licu viui:
- Avaj, djeco moja! Tugo neprebolna!
Car naredi da se podignu dvije grobnice u zdanju koje nazva Kuom tuge. Na grobnicama ispisae imena
njegove djece, a on se baci na al-Emdedov mezar i brinu u pla recitirajui stihove:

O, mjesece to pod prahom poiva,
Za tobom plae zvijezda blistava!

Grano vitka, tebe vie nema

I vitkost takva vidjeti se vie ne da!

Moje oi nee te vie vidjeti
Osim na drugi svijet kad se htjednem preseliti.

Oi mi u krvavoj nesanici bdiju
I tako sa mnom u paklu prebivaju.

Potom se baci po al-Esadovom mezaru, proli gorke suze i poe izgovarati stihove:

Htio bih s tobom smrt podijeliti,
Ali Allah drukije htjede odrediti.

Od obzorja do mojih oiju sve crno postade,
A iz oiju mi sve to bijae crno nestade.

Svoje suze ja ne mogu isplakati,
Jer srce moje opet e ih okrijepiti.

Smiluj se i da te vidim ti mi podari
Tamo gdje jednaki su sluge i gospodari.{19}

Kada prestade kazivati stihove, car napusti drage i mile i osami se u zdanju koje je zvao Kuom tuge.
Plakao je za sinovima napustivi ene i prijatelje.
U meuvremenu, al-Emded i al-Esad su neprekidno ili pustim predjelima hranei se biljem i pijui
sakupljenu kinicu. Putovali su mjesec dana dok ne stigoe do jedne planine od crnog kremena kojoj se
nije znalo za kraj. Nadomak te planine put se granao na dvije strane. Jedan je vodio sreditu planine, a
drugi na njen vrh. Oni pooe putem prema vrhu planine. Uspinjali su se pet dana nikada ne videi kraja.
Bili su premoreni, jer nisu navikli da hodaju po planini i po slinim mjestima. Kada izgubie nadu da e
stii do kraja, vratie se i pooe putem koji je vodio sreditu planine...
226. no
Kada nastupi dvije stotine dvadeset i esta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da su al-Emded i al-Esad, sinovi cara Kameruzzemana, vratili se s puta prema
vrhu planine, pa su poli putem koji vodi prema njenom sreditu. Ili su tako cijeli dan do veeri, te se alEsad umori od silnog pjeaenja i ree:
- Brate, ja vie ne mogu ii. Potpuno sam malaksao.
- Dri se, brate - na to e al-Emded. - Moda e nam Allah olakati.
Zatim su putovali neko vrijeme nou i al-Esad se umori da gore nije moglo biti, te prozbori:
- Premorio sam se hodajui - i on se oprui po zemlji i zaplaka. Al-Emded ga ponese idui jedan sahat a
sahat vremena odmarajui se, dok ne svanu zora.
Onda se pope s bratom na planinu i naoe vrelo iz koga je oticala voda. Pored izvora se nalazilo
ipkovo stablo i mihrab. Nisu mogli vjerovati svojim oima. Braa sjedoe pored izvora, napie se vode
i pojedoe ipak s toga drveta. Potom zaspae dok sunce ne izae, a onda sjedoe, umie se na izvoru i
opet pojedoe ipak sa stabla. Spavali su do popodneva i kad htjedoe poi, al-Esad nije mogao jer su
mu noge bile otekle.
Ostadoe na tome mjestu tri dana da se odmore, a onda su danima ili kroz planinu moreni eu, dok ne
ugledae jedan grad u daljini. Silno se radujui, prioe gradu zahvalni uzvienom Allahu. Tada alEmded ree al-Esadu:
- Sjedi ti ovdje, brate, a ja u poi u grad i razgledati ga. Raspitat u se kakav je to grad kako bismo znali
gdje se na prostranoj zemlji Allahovoj nalazimo. Saznat emo kroz koje smo zemlje proli prevaljujui
ovu planinu. Da smo ili kroz sredite planine, ne bismo dospjeli do ovoga grada ni za godinu dana.
Hvala Allahu to smo sretno stigli.
- Brate - odgovori al-Esad - ja u poi u grad. Ja sam zalog za te. Ako me ostavi i spusti se u grad pa se
ne pojavi, ophrvat e me misli zbog tebe, a ja bez tebe nemam snage.
- Idi i nemoj se dugo zadravati - ree al-Emded.
Al-Esad se spusti s planine ponijevi novaca i ostavi brata da ga eka. Iao je podnojem planine dok ne
stie u grad i zaputi se njegovim sokacima. Usput ga srete jedan oronuli starac u poodmaklom dobu
ivota. Brada mu je padala na prsa i bila je raeljana na dva dijela. U ruci je imao tap, bio je gizdavo
obuen, a na glavi je nosio veliku crvenu almu. Al-Esad se zaudi njegovoj nonji i izgledu, pa mu
prie, pozdravi ga i ree:
- Kojim putem se ide na trg, gospodine?
Starac mu se osmjehnu:
- Ti kao da si stranac, sinko?
- Tako je, ja sam stranac - potvrdi al-Esad...
227. no
Kada nastupi dvije stotine dvadeset i sedma no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je starac koji je naiao na al-Esada osmjenuo mu se i rekao:
- Ti kao da si stranac, sinko?
- Tako je, ja sam stranac - potvrdi al-Esad, a starac ree:
- Uinio si ast naoj zemlji, sinko, a nedostajat e svojoj porodici. Zato hoe na trg?
- Amida, imam brata koga sam ostavio u planini, a dolazimo iz daleke zemlje. Putovali smo tri mjeseca
dok nismo ugledali ovaj grad. Dolazim ovdje da kupim hrane i ponesem je bratu da se prehranimo.
- Sinko moj - na to e starac - raduj se i znaj da sam priredio gozbu. Imam mnogo gostiju pa sam
pripremio najljepa i najukusnija jela kakva se samo poeljeti mogu. Hoe li poi k meni? Dat u ti sve
to eli, a neu ti uzeti nita. Priat u ti o ovome gradu. Hvala Allahu, sinko, to sam te ja sreo, a ne
neko drugi.
- Uini ta misli da je najbolje i pouri, jer brat me eka i brine za me.
Starac uze al-Esada za ruku i poe s njim u jednu tijesnu uliicu osmjehujui mu se. Onda ree:
- Slava Onome koji te je spasio od stanovnika ovoga grada!
Starac ga dovede do neke velike kue u kojoj je bila odaja gdje je sjedjelo etrdeset staraca u
poodmaklom dobu ivota. Sjedjeli su u obliku halke, a u sredini je gorjela vatra oko koje su se smjestili
starci klanjajui joj se i niice padajui pred njom.
Kada to al-Esad vidje, najei se jer nije znao ta starci rade. Onda ree starac koji ga je doveo:
- Poklonici vatre! Ba je blagoslovljen dananji dan! Hej, Gadbane! - povika zatim i pojavi se jedan crni
rob nakazna lica, namrten i spljotena nosa, pognut - uope zastraujueg izgleda. On dade znak robu
koji vrsto sveza al-Esada, a starac ree:
- Vodi ga u onu prostoriju pod zemljom. Ostavi ga tamo i reci djevojci al-Falaniji da ga zlostavlja
danonono.
Rob spusti mladia u tu odaju i predade ga djevojci koja ga poe stavljati na muke. Za jelo mu je davala
jednu pogau ujutro i jednu uveer, te bokal slane vode za ruak i uveer. Onda starci rekoe jedan
drugome:
- Kada doe praznik ognja, zaklat emo ga u planini i kao kurban ga prinijeti ognju.
Djevojka mu je prilazila i bolno ga udarala tako da su mu udovi krvarili i svijest je gubio.
Onda stavi kraj njegove glave pogau i bokal slane vode i ode. Al-Esad se osvijesti sredinom noi i
vidje da je svezan. Tijelo ga je boljelo od udaraca, tako da je gorko zaplakao sjeajui se nekadanje
sree i zadovoljstva, carevanja i gospostva...
228. no
Kada nastupi dvije stotine dvadeset i osma no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je al-Esad vidio da je svezan i da je osjeao bolove od udaraca sjeajui se
nekadanje sree i zadovoljstva, carevanja i gospostva. Plakao je uzdiui i kazujui stihove:

Zastani kraj bivaka i pitaj sada gdje smo,
Ne misli da tu smo kao to nekad bijasmo.

Sudbina nas natjerala da se rastanemo
I zlobnici bi eljeli da sada stradamo.

Bievima prezira sada mue me
to im srce puni mrnjom spram mene.

Moda e me Allah opet s tobom sastaviti
I kaznom dumane od nas odagnati!

Nakon kazivanja, al-Esad prui ruku prema svojoj glavi, pa napipa pogau i bokal slane vode. Pojede
malo pogae da se okrijepi i popi malo vode probdjevi no do jutra zbog mnotva stjenica i uiju. Kad
osvanu jutro, sie ona djevojka i promijeni mu odjeu koja se ve bila namoila krvlju i prilijepila za
kou, tako da mu je koa otpadala s kouljom. Stenjao je i vikao:
- Boe moj, ako ovo Tebi priinjava zadovoljstvo, poveaj mi bol! Boe, Ti nee zaboraviti onoga ko
ini nasilje nada mnom! Naplati mu to za mene!
Zatim je, uzdiui, govorio:

Odvoji se od svojih problema
Jer svima njima konac se sprema!

Ima stvari koje ti teko padaju.
Ali dobre posljedice imaju.

Moda e se tegoba u lagodu pretvoriti,
Moda e se i sam svemir suziti.

Po svojoj volji Allah e raditi Zato Mu se nemoj opirati.

Raduj se dobu koje brzo dolazi,
Zaboravljaj ono to ve prolazi!

Kada mladi zavri stihove, djevojka ga poe tui dok nije svijest izgubio, pa mu dobaci pogau i bokal
slane vode i ode od njega. Al-Esad ostade sam samcijat i tuan, dok mu je iz udova liptala krv. Bio je
okovan u eljezo i daleko od voljenih, pa se sjeao brata i lagodnosti u kojoj je ivio...
229. no
Kada nastupi dvije stotine dvadeset i deveta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da se al-Esad sjeao brata i lagodnosti u kojoj je ivio, te zaplaka, proli suze i
poe recitirati:

Stani, sudbo - dosta si zla i nasilna bila,
Dokle bi mi drage odvoditi i dovoditi htjela?

Zar nije vrijeme da ali zbog duga rastanka
I njenija da bude, sudbo srca kamena?

Moji mili su nesretni jer ti me rastavi
I time to uini sve dumane mi zabavi.

Dumanima na srcu bi lake kada vidjee
Kako me u tuini ljubav i ama obuzee.

Nije im dosta to me svi jadi snaoe,
to sam od dragih daleko i oi mi pobijeljee.

Evo me stradam u pretijesnoj tamnici
I uza me je samo onaj to me grize po ruci;

Uza me su suze to kao iz oblaka liju
I ljubavne enje to me vatrom griju;

Uza me su sjete, ljubav i sjeanja,
Muke, boli i duboka uzdisanja.

Borim se s enjom i sjeta mori me;
Ljubav me as obara, a as podie me.

Ne naoh nekog ko e mi se smilovati,
Ko e paljiv biti i nepokornog mi dovesti.

Hou li pravog i iskrenog prijatelja nai
Kog e bol i nesanica moja dotai?

alio bih mu se na nesreu i na tugu svoju,
Na oi to bdiju i nikad ne spavaju.

Duga no meni je pravo muenje Brige su mi kao vrela vatra za peenje.

Buhe i stjenice sada mi krv ispijaju
Kao vino to piju na dlan koje nalivaju.

Vake su mi cijelo tijelo prekrile,
Te sam kao novi na dlanu bezbonog kadije.

Sad ivim u tamnici iji zidovi tri lakta seu Tu me okivaju i u teke lance veu.

Suze su mi vino, a okovi instrument veselja,
Misli su mi hrana, a brige postelja.

Nakon tako sroene pjesme, mladi poe stenjati i plakati, jadajui se i prisjeajui onog to je bilo i
onog to je sve podnio nakon rastanka s bratom.
Toliko o al-Esadu.
U meuvremenu, njegov brat al-Emded ekao je brata do podne, ali ga ne bi. U srce mu se useli nemir,
pa poe patiti zbog rastanka i gorke suze liti...
230. no
Kada nastupi dvije stotine trideseta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je al-Emded ekao brata do podne, ali se on ne vrati, te mu se u srce useli
nemir i poe sve vie patiti zbog rastanka. Ronio je suze i vikao:
- Kuku, nesree! Toliko sam strahovao zbog rastanka!
Potom mladi sie s planine lijui suze niz obraze. Ue u grad kroz koji je hodao dok ne stie do trga, te
upita ljude kako se zove grad i ko su njegovi stanovnici. Rekoe mu:
- Ovo je grad poklonika vatre. Njegovi itelji klanjaju se ognju umjesto svemonom Gospodaru.
Kad upita za Otoje ebanovine, odgovorie mu:
- Odavde do tamo ima godinu dana hoda kopnom, a morem est mjeseci. Tamonji car zove se Armanus.
On je sada punac jednome caru koga je postavio da vlada umjesto njega. Taj car zove se Kameruzzeman,
koji je veoma pravian, dareljiv i pouzdan.
Kada u kako ti ljudi spominju njegovog oca, al-Emded zakuka i zaplaka ne znajui ni sam kamo da
poe. Kupi neto za jelo, pa ode na jedno mjesto da se skloni. Onda sjede i htjede da jede, ali se sjeti
brata pa zaplaka i pojede tek toliko da preivi. Zatim ustade i poe u grad da se raspita za brata. Naie na
jednog muslimana krojaa koji bijae u duanu, te sjede kod njega i ispria mu svoju priu. Kroja mu
ree:
- Ako je pao u ruke nekom magu, teko da e ga vidjeti, a moda e vas ipak Allah sastaviti. Nego, hoe
li ti, brate, poi k meni?
- Hou - odgovori al-Emded i ostade nekoliko dana kod krojaa koji ga je tjeio i podsticao na
trpeljivost uei ga krojakom zanatu dok se mladi nije izvjetio. Jednog dana poe na morsku obalu,
opra odjeu, pa ode u hamam i obue isto odijelo. Kad izae iz hamama, poe u etnju gradom i usput
srete jednu lijepu i draesnu enu, tanahnog struka i skladne grae. Nije joj bilo ravne. Kada vidje
mladia, ona podie veo s lica i namignu mu koketirajui s njim pogledima i govorei stihove:

Vidjeh kako dolazi pa sam pogled oborila,
Kao da sam u tebi jarko sunce vidjela.

Uistinu, ti si od svih ljudi najljepi Juer si bio lijep, a danas jo ljepi.

Kad bi se ljepota mogla dijeliti,
Jusuf bi jedva petinu tvoje mogao imati.

Sva ostala ljepota tebi bi pripala,
Tvoja dua svaku bi duu iskupila.

Na te rijei, dua al-Emdedova se razgali i cijelo mu srce ustrepta za njom. Strast se poe poigravati
njime, te joj namignu i kaza stihove:

Ruu obraza njenih trn brani bodljama,
Pa ko e se drznuti da je ubere rukama?

Ne pruaj ruke jer e dugi ratovi izbiti
I zbog onog to okom smo drznuli se gledati!

Reci onoj to nas je nasilno zavodila:
Da si pravina, jo vie bi nas sablaznila!

Jo vie nas izluuje kad lice pokriva,
A bilo bi bolje da ljepotu otkriva.

Lice ti je kao sunce u koje se ne da gledati Tek kada ga oblaak prekrije moe ga osmotriti.

Vitki se palminom vitkou uvaju Pitajte tako stasite ega nas liavaju!

Ako hoe da me satru dumani,
Nek me s ovom enom ostave na osami.

Krenu li na me, nee me oni satrti
Kao made i njene oi kad me pone gledati.

Na tu al-Emdedovu pjesmu, ena duboko uzdahnu i kaza stihove:

Nisam ja, ve stazom odlaska poao si ti Daruj mi ljubav, sad je vrijeme vjernosti.

O, ti to bisernim elom poput jutra blista
I kovrdama svojim no crnu odailja,

Nagna nas da se idolu klanjamo
I da se odavno njime oaravamo!

Nije udno to mi srce u ljubavi sad gori Vatre je dostojan ko idolu se moli.

Ovakve kao to sam ja badava prodaje,
Ali - proda li me, treba dobro da naplati.

Nakon tih stihova, al-Emded ree eni:
- Hoe li ti poi meni, ili u ja tebi?
Ona stidljivo obori pogled i izgovori rijei uzvienog Allaha: Mukarci vode brigu o enama zato to je
Allah dao prednost jednima nad drugima.{20} Al-Emdedu je bilo jasno na ta ena cilja...
231. no
Kada nastupi dvije stotine trideset i prva no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je al-Emded shvatio na to ena cilja: znao je da ona eli poi s njim. On
htjede da zbog nje potrai neko mjesto. Bilo ga je stid da je vodi kod krojaa kod koga je inae boravio.
Mladi poe ispred ene, a ona za njim, i tako su ili od sokaka do sokaka, s jednog mjesta na drugo, dok
se ena ne umori i ree mu:
- Gdje je tvoja kua, gospodine?
- Pred nama je. Ostalo je jo malo pjeaenja - ree al-Emded, pa skrenu u jedan slijepi sokak i poe
njime dok ga je ena pratila. Kada stie do kraja, vidje da je to slijepa ulica, pa uzviknu:
- Nema moi ni sile do Allahove moi!
Onda baci pogled i vidje na vrhu sokaka jednu veliku kapiju sa dvije klupe. Kapija je bila zatvorena, te
al-Emded sjede na jednu klupu, a ena na drugu obraajui se mladiu:
- Koga oekuje, gospodine? - a on obori glavu dugo gledajui ispred sebe. Zatim podie glavu i
odgovori:
- ekam svoga roba, jer kod njega je klju. Rekao sam mu da nam spremi jela, pia i vina dok ja odem u
hamam.
Onda mladi pomisli: Moda e joj se oduljiti, pa e otii svojim putem i ostaviti me. Poto se eni
uini da dugo eka, ona ree:
- Gospodine, tvoj rob nas ostavi da dugo ekamo i sjedimo na sokaku.
Ona prie kapiji nosei kamen, a al-Emded joj ree:
- Nemoj uriti! Strpi se da doe rob!
Ne sluajui ta joj govori, ena udari kamenom po rezi koja se slomi i vrata se otvorie.
- ta ti bi da to uradi! - povika al-Emded, a ona odgovori:
- ta je bilo, gospodine? Zar ovo nije tvoja kua?

- Jest, ali ne treba razbijati rezu.
Djevojka ue u kuu dok je al-Emded stajao zbunjen i plaei se vlasnika kue. Nije znao ta da
preduzme. Djevojka ga upita:
- Zato ne ulazi, gospodine, oinji vide, otkucaju moga srca?
- Sa zadovoljstvom - prihvati mladi. - Meutim, rob se dugo zadrao i ne znam je li uinio ono to sam
mu naredio.
Mladi ue za djevojkom veoma zabrinut i u strahu od vlasnika kue. Kad ue u kuu, vidje jednu odaju s
etiri galerije okrenute jedna prema drugoj. Tu su bili ormari i seije prekrivene skupocjenom svilom, a
nasred odaje nalazio se skupocjeni adrvan oko koga su bili poredani sahani ukraeni biserima i
dijamantima. Bili su puni voa i mirisnog cvijea. Pored njih su stajale posude s piem i svijenjak sa
svijeom. Odaja je bila prepuna skupocjenih tkanina, sehara i naslonjaa. Na svakom naslonjau nalazio
se po jedan zaveljaj, a na zaveljaju kesa puna dinara i dirhema. Kua je odavala sretnog vlasnika. Pod
je bio prekriven mramorom.
Kada al-Emded vidje sve to, bio je potpuno zbunjen i mislio je: Propao sam! Allahu pripadamo i njemu
se vraamo!
Vidjevi kuu, djevojka je bila izvan sebe od radosti, te ree:
- Gospodaru, tvoj sluga nije dangubio. Poistio je kuu, skuhao hranu i pripremio voe, tako da sam dola
u najpogodnije vrijeme.
Al-Emdad se nije osvrtao na nju, jer mu je srce bilo prepuno straha od domaina. Djevojka ree:
- Zato stoji tako? - i ona ciknu, pa mu dade jedan poljubac koji pue kao orah. Zatim dodade: Gospodine, ako si se dogovorio s drugom, ja u je uspravnih lea sluiti.
Al-Emded se nasmija, premda mu je srce bilo puno gnjeva, a onda ue i sjede otpuhujui. Mislio je: O,
kakvo e se zlo dogoditi kada doe domain! Djevojka je sjedjela pored njega igrajui se i smijui, ali
je al-Emded bio zabrinut i mraan, ophrvan silnim mislima: Mora doi vlasnik ove kue i ta da mu
onda kaem? Sigurno e me ubiti!
Djevojka ustade, zasuka rukave, pa donese stoli, postavi sofru, najede se i ree:
- Jedi, gospodine.
Al-Emded prie da jede, ali mu hrana nije prijala, ve je gledao prema vratima dok je djevojka jela.
Kada se najede, ona die sofru, pa donese posudu s voem. Hodala je s jednog mjesta na drugo. Najzad
donese pie, otvori krag i napuni pehar, pa ga prui al-Emdedu. On uze pehar mislei: Ah, kad doe
domain i vidi me! Pogled mu skrenu prema vratima dok je drao au u ruci.
Dok je on tako stajao, pojavi se domain. Bio je to mameluk, jedan od gradskih velikaa, glavni carev
konjuar koji je tu odaju pripremio za svoje zadovoljstvo, da se odmara i da bude nasamo s kim je htio.
Tog dana je poslao po jednog od svojih miljenika da mu doe i za njega je pripremio to mjesto.
Mameluk se zvao Behadur. Bio je dareljiv, iroke ruke i milostiv. I kada mameluk stie blizu odaje...
232. no
Kada nastupi dvije stotine trideset i druga no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je vlasnik Behadur, priavi kui, naao otvorena vrata. Nastupao je polahko, a
kada je razgledao, vidje al-Emdeda i djevojku. Pred njima su bili tanjiri s voem, pribor za vino, a
upravo u tom asu al-Emded je drao au gledajui prema vratima. Poto mu se pogled srete s
domainovim, mladi poblijedi i koljena mu zaklecae, a kada Behadur vidje kako je poblijedio, dade mu
znak stavljajui prst na usta, to je znailo da treba da uti i da mu prie. Al-Emded ostavi pehar i dok je
iao prema domainu, djevojka upita:
- Kamo si poao?
On odmahnu glavom i dade joj znak da ide pustiti vodu. Mladi izae bos u hodnik i im vidje Behadura,
bi mu jasno da je to domain. Al-Emded mu pohita, poljubi mu ruke i ree:
- Tako ti Allaha, gospodine, prije nego to me osudi, posluaj to ti imam rei.
Potom mu ispria sve, od poetka do kraja. Ree mu zato je otiao iz svoje zemlje i carevine, te da u
kuu nije uao svojom voljom, ve da je djevojka slomila rezu, otvorila vrata i uinila to to je uinila.
Sasluavi al-Emdeda, Behadur shvati da je on carevi, te osjeti prema njemu naklonost i samilost, i
ree mu:
- Sluaj ta u ti rei, al-Emdede, i pokoravaj mi se. Ja ti jamim da te nee snai ono ega se boji. Ako
mi se suprostavi, ubit u te.
- Zapovijedaj ta hoe - ree al-Emded. - Neu ti se suprotstavljati ni u kom sluaju, jer si me
velikoduno oslobodio.
- Ui u odaju i sjedi na mjesto na kome si bio. Ne boj se. Onda u doi ja, Behadur, i kad uem, poni me
grditi i psovati viui: Zato si ovoliko zakasnio? Ne prihvaaj moje isprike, nego ustani i poni me
udarati. Ako se saali na mene, ubit u te. Ui i uivaj. Sve to bude traio od mene, dobit e odmah.
Provedi ovu no onako kako eli, a sutra idi svojim putem. To je izraz moje plemenitosti prema tebi kao
strancu. Ja volim strance i valja im ukazivati poasti.
Al-Emded mu poljubi ruku, pa ue u odaju, as crvenei, a as blijedei. im ue, ree djevojci:
- Uinila si ast ovome mjestu i ova no je blagoslovljena.
- udno je da sada pokazuje prijateljsko raspoloenje prema meni - na to e djevojka.
- Allaha mi, pomislio sam da je moj rob Behadur uzeo dijamantske ogrlice, a svaka vrijedi desetine
hiljada dinara. Odmah sam izaao razmiljajui o tome i traio sam ih. Naao sam ogrlice na svome
mjestu. Ne znam zato je rob ovoliko zakasnio. Morat u ga kazniti.
Djevojku odobrovoljie al-Emdedove rijei, te se oni poee maziti, jesti i veseliti se. Uivali su tako
do pred zalazak sunca, a onda se pojavi Behadur koji je u meuvremenu promijenio odjeu, zategao pojas
i obukao papue, kako ve imaju obiaj robovi. Behadur se pokloni, stavi ruke na lea i obori glavu kao
ovjek koji priznaje da je kriv.
Al-Emded ga ljutito pogleda, pa viknu:
- Zato si zakasnio, odvratni robe?
- Gospodaru - odgovori Behadur - bio sam zauzet pranjem odjee i nisam znao da si ovdje, jer je trebalo
da se sastanemo uveer, a ne danju.
- Lae, odvratni robe! - vikao je al-Emded. - Tako mi Allaha, moram te istui!
I al-Emded ustade, povali Behadura, pa uze batinu i poe ga oprezno udarati. Meutim, skoi djevojka
koja mu istrgnu tap iz ruke i poe tako bolno udarati Behadura da mu suze potekoe. On je dozivao u
pomo krguui zubima, a al-Emded je vikao djevojci:
- Nemoj tako!
- Pusti me da iskalim bijes na njemu! - odgovarala je ona.
Al-Emded istrgnu tap iz njenih ruku i odgurnu je. Behadur ustade, obrisa suze s lica i stade pred
mladia dvorei ga. Potom obrisa odaju i zapali svijenjak. Kad god bi Behadur uao ili izaao, djevojka
ga je psovala i proklinjala, a al-Emdad se ljutio na nju viui:
- Allaha ti, ostavi moga roba, jer on nije navikao na to.
Njih dvoje su jeli i pili, a Behadur ih je dvorio do ponoi dok se nije zamorio od posluivanja i batina.
On zaspa nasred sobe hrui i krkljajui. ena se opi, pa ree al-Emdedu:
- Uzmi onu objeenu sablju i odrubi glavu robu, a ako to ne uini, postarat u se da te unitim.
- Zato ti pada na pamet da ubije moga roba?
- Naa srea nee biti potpuna ako ga ne ubijemo.
- Nemoj to initi, Allaha ti!
- Moram - bila je uporna djevojka koja uze sablju, izvadi je iz korica i htjede pogubiti slugu. Al-Emded
pomisli: Ovaj ovjek nam je uinio dobro, prikrio nas i bio dobar prema nama. ak je postao moj rob i
kako onda da ga nagradim ubistvom? To se ne smije dogoditi! Onda al-Emded ree djevojci:
- Ako ve mora stradati moj rob, ja vie imam prava da ga ubijem nego ti!
I on uze sablju iz njene ruke, podie je i udari djevojku tako da joj glava odletje s tijela i pade na
domaina. Behadur se probudi, sjede i kada otvori oi, vidje al-Emdeda kako stoji drei u ruci sablju
umrljanu krvlju. Zatim pogleda prema djevojci i vidje da je mrtva. On upita al- Emdeda ta se to
dogodilo s njom, a ovaj mu ispria ta je sve govorila, dodajui:
- Nije nita prihvaala osim da tebe pogubi. Ovo joj je nagrada.
Behadur ustade, pa poljubi al-Emdeda u glavu i ree:
- Kamo sree da si joj oprostio, gospodine! Ne preostaje nam nita nego da je iznesemo odmah, prije
svanua.
Behadur zategnu pojas, uze djevojku, umota je u kuni ogrta, pa je stavi u korpu i ponese je govorei alEmdedu:
- Ti si stranac i nikoga ne poznaje. Sjedi tu i priekaj me do izlaska sunca. Ako se vratim, sigurno u ti
uiniti veliko dobro i potrudit u se da otkrijem to je s tvojim bratom. Meutim, ako se ne vratim kada
sunce izae, znaj da je sa mnom gotovo, a tebe neka srea prati. Ova kua e pripasti tebi sa svim novcem
i robom u njoj.
Potom Behadur ponese korpu i izae iz kue. Probijao se preko trgova idui putem prema slanome moru
da bi bacio djevojku u njega. Kad stie nadomak mora, osvrnu se i vidje da su ga opkolili valija i
straari. Prepoznavi ga, oni se zabezeknue. Otvorie korpu i naoe u njoj rtvu, pa epae Behadura i
okovae ga u eljezne lance u kojima ostade do jutra. Onda ga odnesoe zajedno s korpom caru koga o
svemu obavijestie. Car se veoma naljuti i ree Behaduru:
- Teko tebi! Ti stalno tako radi: ubija ljude i baca ih u more, a onda im uzima svu imovinu! Koliko si
ljudi ubio do sada?
Behadur obori glavu...
233. no
Kada nastupi dvije stotine trideset i trea no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je Behadur oborio glavu stojei pred carem koji je na njega vikao:
- Jao tebi! Ko je ubio ovu djevojku?
- Ja sam je ubio - odgovori Behadur. - Nema moi ni sile do Boije moi!
Bjesnei, car naredi da ga objese i krvnik ga odvede, kako je car naredio. Valija zapovijedi telalu da
izvikuje po gradskim ulicama da narod izae i gleda Behadura, carskog konjuara, kako ga vode
sokacima i trgovima.
U meuvremenu, kad osvanu dan i kad odskoi sunce a Behadur se ne pojavi, al-Emded uskliknu:
- Nema moi ni sile do Allahove moi! ta li mu se dogodilo?
Dok je on tako razmiljao, zau telala koji je pozivao da narod gleda Behadura koga e objesiti u podne.
Kada to al-Emded u, zaplaka govorei:
- Mi Allahu pripadamo i Njemu se vraamo! Behadur je htio da zbog mene strada, jer ja sam pogubio
djevojku. Allaha mi, to se ne smije dogoditi!
I mladi izae iz kue zatvorivi je, pa se uputi gradom dok ne stie do Behadura. Tada stade pred valiju i
ree:
- Gospodine, nemoj pogubiti Behadura, jer on nije kriv. Allaha mi tu enu nije ubio niko drugi nego ja.
Kada u te rijei, valija povede al-Emdeda i Behadura caru koga obavijesti o svemu to je uo od alEmdeda. Car pogleda mladia i ree mu:
- Ti si ubio djevojku?
- Jesam.
- Reci mi zato si je ubio, ali budi iskren.
Al-Emded ispria sve to se dogodilo njemu i njegovom bratu, te se car veoma zaudi i ree:
- Vidim da ti se moe oprostiti. Hoe li, sinko, da bude moj vezir?
- Sa zadovoljstvom - prihvati al-Emded, te car dade skupocjene darove njemu i Behaduru. Dade mu
lijepu kuu, sluge i robove. Dade mu sve to mu je bilo potrebno, pa mu odredi plau i nagradu, i naredi
da se trai njegov brat al-Esad.
Al-Emded zasjede na vezirski poloaj, pa poe presuivati i upravljati, postavljati i otputati, uzimati i
davati. Posla telala da izvikuje gradskim ulicama traei njegovog brata al-Esada. Nekoliko dana je telal
vikao po ulicama i trgovima, ali nije stizala nikakva vijest, niti je bilo ma kakvog traga.
Dotle su poklonici vatre danonono zlostavljali al-Esada, jutrom i veeri, cijelu godinu dana, dok se ne
priblii praznik maga. Tada se mag Behram spremi za put pripremivi lau...
234. no
Kada nastupi dvije stotine trideset i etvrta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je mag Behram spremio lau za put. Al-Esada je stavio u sanduk, zatvorio ga i
ponio na lau. Upravo u tom asu dok se Behram bavio sandukom u kome je bio al-Esad, al-Emded je,
voljom sudbine, stajao posmatrajui more. Gledao je kako stvari ukrcavaju na lau i srce mu ustrepta, pa
naredi slugama da mu dovedu konja. On uzjaha s grupom svojih ljudi i uputi se prema moru. Zaustavi se
pored magove lae, naredi pratiocima da se ukrcaju na lau i pretrae je. Ljudi se ukrcae i pretraie
cijelu lau, ali ne naoe nita. Onda dooe i obavijestie o tome al-Emdeda koji uzjaha konja i zaputi
se kui. Kad stie tamo, ue u dvorac stegnuta srca. Razgledao je po kui, pa vidje dva reda ispisana na
zidu, zapravo dva distiha:

Mili moji, ako ste se mojim oima sakrili,
U mom srcu i dui vi ste ostali.

Jadna ste me i namuena ostavili;
San ste mi odagnali, a sami ste zaspali.

Kada proita stihove, al-Emded se sjeti brata i zaplaka.
to se tie maga Behrama, on se ukrca na lau i povika na mornare nareujui im da to prije razapnu
jedra, te ih oni razapee. Putovali su danonono, a svaka dva dana iznosili su al- Esada, malo ga nahranili
i dali mu malo vode da pije. Poto se primakoe Ognjenoj planini, puhnu jak vjetar i uzburka se more,
tako da lau skrenu s puta. Plovili su drugim kursom dok ne stigoe do jednog grada na obali. U gradu je
bila tvrava s prozorima koji su gledali na more. U tome mjestu vladala je ena po imenu carica
Merdana.
I kada stigoe, kapetan ree Behramu:
- Gospodine, skrenuli smo s puta i moramo ui u ovaj grad da se odmorimo, a onda e sve biti po Boijoj
volji.
- Divna je ta odluka! Uradi kako si naumio - ree Behram.
- Ako carica poalje nekog da pita ko smo, ta da joj odgovorimo?
- S nama je onaj musliman. Obui emo ga kao roba i izvesti ga. Kada ga vidi, carica e pomisliti da je
rob, a ja u rei: Trgujem robovima. Imao sam mnogo robova koje sam prodao i ostao mi je samo ovaj.
- To su prave rijei - sloi se kapetan.
Onda stigoe do grada, spustie jedra i bacie sidro, te laa pristade. Utom se pojavi carica Merdana
koja im prie s vojskom, pa se zaustavi kraj lae i pozva kapetana. On izae pred caricu i duboko se
pokloni, a ona upita:
- ta ima na toj lai i ko je s tobom?
- estita carice, sa mnom je jedan trgovac koji prodaje robove.
- Dovedi mi ga - ree carica, te doe Behram vodei za sobom al-Esada kao roba. Kada Behram stie do
carice i kapetana, duboko se pokloni, a carica ree:
- Ko si ti?
- Trgovac robljem.
Carica pogleda al-Esada, pa mislei da je rob, upita:
- Kako se zove?
Grcajui u plau, mladi odgovori:
- Zovem se al-Esad?
- Zna li pisati? - saaljivo upita carica.
- Znam - odgovori al-Esad, a carica mu dade tintu i pero govorei:
- Napii neto, da vidim.
Mladi napisa stihove:

ta moe smisliti rob kada mu sudba vjena,
Gledaoe, nikad nije naklonjena?

Ona ga je bacila na puinu i vrsto ga svezala
Govore: Pazi da te voda ne bi poprskala!

Carici bijae ao al-Esada kada vidje cedulju, pa ree Behramu:
- Prodaj mi ovoga roba.
- Ne mogu ga prodati, gospodarice, jer sam prodao sve robove. Ostao mi je samo ovaj.
- Moram ti ga uzeti, bilo da mi ga proda, ili da ga pokloni - bila je uporna carica Merdana.
- Neu ti ga ni prodati, ni pokloniti - ree Behram, ali carica zgrabi al-Esada i odvede ga u tvravu.
Behramu posla glasnika s porukom:
- Ako noas ne otplovi od naeg grada, zaplijenit u ti svu imovinu i potopiti lau.
Kad stie poruka, Behram se natuti i ree:
- Zaista je runo ovo putovanje!
Potom ustade i poe se spremati. Uze sve to je elio i saeka no da zaplovi, a onda ree mornarima:
- Spremite se, napunite mjeine vodom i pred kraj noi razapnite jedra.
Mornari prionue na posao.
Carica Merdana uze al-Esada i povede ga u tvravu. Otvori prozore koji su gledali na more i naredi
djevojkama da donesu hranu. One ih posluie i njih dvoje se najedoe, a onda im carica naloi da donesu
vino...
235. no
Kada nastupi dvije stotine trideset i peta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je carica Merdana naloila djevojkama da donesu vino. Robinje donesoe
vino, te carica poe piti sa al-Esadom i uzvieni Allah u njenom srcu zasija ljubav prema mladiu. Punila
mu je pehare i pojila ga dok se mladi ne omami. On ustade da obavi nudu i izaavi iz odaje, ugleda
jedna otvorena vrata, ue na njih i put ga dovede do velikog vrta s obiljem voa i cvijea. Mladi unu
ispod jednog stabla pa obavi nudu, a onda poe do adrvana koji se nalazio u vrtu. On se oprui
razvezanih akira i poto ga vazduh oamuti, mladi zaspa ne budei se sve do noi.
U meuvremenu, kada pade no, Behram povika mornarima:
- Diite jedra i krenimo!
- Sluamo i pokoravamo se! - odgovorie mornari. - Samo malo priekaj da napunimo mjeine, pa emo
podii jedra.
Mornari odoe s mjeinama i obioe tvravu, ali vidjee samo zidove vrta. Popee se na njih pa se
spustie u vrt i pooe tragom neijih stopa prema adrvanu. Kad stigoe do adrvana, zatekoe al-Esada
kako lei na leima. Prepoznavi ga i radujui se, ponesoe ga poto napunie mjeine. Skoie sa zida i
hitro ga odnesoe magu Behramu kome rekoe:
- Raduj se ispunjenju svoje elje i iscjeljenju svoje due: Tvoj bubanj se oglasio i tvoja frula je
zasvirala, jer zarobljenika koga ti je oduzela carica Merdana pronali smo i donijeli ti ga.
I mornari bacie al-Esada pred Behrama koji se silno obradova ugledavi ga. On nagradi mornare i
naredi im da brzo razapnu jedra, te ih oni razapee i zaplovie prema Ognjenoj planini. Bez zastoja su
plovili do jutra.
U meuvremenu je carica Merdana ekala al-Esada jedno vrijeme poto bijae otiao, ali kako se nije
vraao, ona ustade i poe ga traiti. Meutim, nije ga nala, pa zapali svijee i naredi robinjama da ga
trae. Potom i sama poe u potragu i kada vidje da je vrt otvoren, ona shvati da je mladie tamo uao.
Carica ue u vrt i pronae mladieve nanule pored adrvana, pa ga poe traiti po cijelom vrtu ne
odustajui do jutra. Onda se raspita za lau i rekoe joj da je otplovila u prvoj treini noi. Carica shvati
da su oni poveli mladia. Bi joj teko i veoma se naljuti, pa naredi da odmah spreme deset velikih laa
koje pripremie za borbu. Ona se ukrca na jednu od tih deset laa, ukrca se i njena vojska sa sjajnom
ratnom opremom. Razvie jedra, te se carica obrati kapetanima:
- Kada sustignete lau onoga maga, bogato u vas nagraditi. Ako je ne stignete, pobit u vas do
posljednjeg!
Mornare obuze veliki strah, te su plovili cijeli dan i cijelu no, pa jo jedan i jo jedan dan, a etvrtog
dana ukaza se laa maga Behrama. Prije kraja toga dana, opkolie Behramovu lau, koji u to vrijeme
bijae izveo al-Esada da ga tue i zlostavlja. Al-Esad je vapio i dozivao upomo, ali mu niko nije
pomagao. Boljeli su ga estoki udarci. Dok je muio al-Esada, Behram baci pogled i vidje lae koje su
opkolile njegovu kruei oko nje, kao to beonjaa okruuje crnu zjenicu. Bio je siguran da e stradati i
da mu nema spasa. Oajni Behram ree:
- Teko tebi, al-Esade! Sve je ovo poteklo iz tvoje glave!
Zatim ga uze za ruku i naredi mornarima da ga bace u more.
- Allaha mi, ubit u te prije nego to ja umrem! - vikao je Behram, a mornari ponesoe mladia uhvativi
ga za ruke i noge i bacie ga usred mora.
Uzvieni i preslavni Allah htjede da ga spasi i da ga mimoie sueni as. Al-Esad zaroni, pa izae na
povrinu batrgajui rukama i nogama dok mu Allah ne donese olakanje i ne pritee mu upomo: al-Esada
udari jedan val odbacivi ga daleko od magove lae. Donese ga do kopna na koje on izae ni sam ne
vjerujui da se spasio. Poto se nae na kopnu, al-Esad svue odjeu, iscijedi je i razgrnu. Sjede onako
nag, plaui zbog jada koji su ga zadesili. Onda izgovori stihove:

Boe moj, vie nemam lukavstva i istrajnosti,
Teko mi je i sveze mi nee popustiti!

Kome u se jadan aliti nad svojim jadima
Osim Gospodaru, Vladaru nad vladarima?!

Nakon tih stihova, al-Esad ustade i obue se ne znajui kamo da krene. Jeo je plodove sa zemlje i voe sa
drvea, a vodu je pio iz potoka. Putovao je nou i danju dok ne ugleda jedan grad kome se obradova i
pohita prema njemu. Kad stie do grada, uhvati ga no...
236. no
Kada nastupi dvije stotine trideset i esta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je al-Esada zatekla no kada je stigao do grada. Gradska kapija je bila
zatvorena, a to je bio upravo onaj grad u kome je on zarobljen i u kome je njegov brat al-Emded bio
vezir.
Kada al-Esad vidje da je grad zatvoren, vrati se prema mezarju i nae na njemu jedno turbe bez vrata, te
ue unutra i zaspa u turbetu pokrivi lice vlastitim skutom.
Za to vrijeme, carica Merdana stie do lae maga Behrama koji razbi njene lae posluivi se
lukavstvom i inima, te odmah sretno zaplovi prema svome gradu likujui zbog pobjede. Dok je plovio
pored groblja, sudbina htjede da se iskrca i proeta kroz mezarje. Tako ugleda ono otvoreno turbe u kome
je bio al-Esad. Mag se zaudi i ree:
- Moram zaviriti u ovo turbe!
Kad pogleda unutra, vidje al-Esada kako spava prekrivi glavu skutom. Pogleda mu lice, prepozna ga i
ree:
- Zar si jo uvijek iv?
Zatim ga povede svojoj kui pod kojom je, u zemlji, bila jedna prostorija pripremljena za muenje
muslimana. Mag je imao ker po imenu Bustana. On okova al-Esadove noge tekim okovima i spusti ga u
tu podzemnu prostoriju povjerivi svojoj keri da zlostavlja mladia danju i nou, do smrti. Bolno ga
udari, pa zatvori podrum i kljueve predade svojoj keri. Magova ker, Bustana, sie da tue mladia, ali
vidje na njemu znake otmjenosti, da lijepo izgleda, da ima izvijene obrve i crne oi, tako da se djevojka
naprasno zaljubi u mladia koga upita:
- Kako se zove?
- Zovem se al-Esad.
- Sretan si ti i sretan ostani!{21} Ne zasluuje muenje. Odmah sam shvatila da ti je uinjena nepravda.
Zatim poe tjeiti mladia i oslobodi ga okova raspitujui se o islamu. Al-Esad joj ree da je to istinska i
prava vjera, da je na gospodin Muhammed imao sjajna udesa i oigledne dokaze, da vatra nanosi tetu,
a ne korist. Upozna je sa osnovama islama, te mu se djevojka potini prihvaajui vjeru s ljubavlju i
punim srcem. Allah ispuni njeno srce ljubavlju prema al-Esadu, te ona izgovori ehadet{22} stupivi u
zajednicu sretnika.
Djevojka je hranila i pojila mladia, razgovarala s njim i klanjali su zajedno. Pripremala mu je kokoiju
supu dok nije ojaao i otarasio se bolesti, povrativi zdravlje kakvo je nekada imao.
Jednom, Behramova ker ode od al-Esada, zastade kraj vrata i zau telala kako vie:
- Kod koga je jedan lijepi mladi, takvih i takvih osobina? Onaj ko kae gdje je dobit e koliko god trai
novaca. Onaj ko ga sakrije bit e objeen na vratima vlastite kue, a imovina e mu biti zaplijenjena.
Takvome e krv biti prolivena.
Al-Esad bijae ispriao djevojci Bustani, keri Behramovoj, sve to mu se dogodilo. Kada je ula telala,
djevojka shvati da upravo njega trae, te ue mladiu i saopi mu vijest. Mladi izae i zaputi se
vezirovom dvoru, pa im vidje vezira ree:
- Allaha mi, ovaj vezir nije niko drugi do moj brat al-Emded!
Mladi ue u dvorac, a za njim je ila djevojka i kad ugleda brata al-Emdeda, pohrli k njemu, a i vezir
prepozna svoga brata pa mu pohrli. Zagrlie se okrueni robovima. Al-Esad i al-Emded su bili neko
vrijeme oamueni, a kad dooe k sebi, al-Emded povede brata caru i sve mu ispria o njemu. Car
naredi da se zaplijeni Behramova kua...

237. no
Kada nastupi dvije stotine trideset i sedma no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je car naredio al-Emdedu da se zaplijeni Behramova kua, te vezir posla
grupu ljudi da to urade. Oni odoe Behramovoj kui, zaplijenie je, a veziru dovedoe njegovu ker kojoj
vezir ukaza poasti.
Al-Esad je ispriao svome bratu sve patnje koje je pretrpio, te kakvo mu je dobroinstvo uinila
Behramova ker. Al-Emded joj zbog toga iskaza jo vee poasti, a onda ispria bratu ta se sve njemu
dogodilo s onom djevojkom, kako se spasio vjeanja i kako je postao vezir. Jadali su se jedan drugome
na patnju zbog rastanka. Onda car naredi da dovedu maga i zapovijedi da ga pogube, a Behram ree:
- Veliki care, jesi li vrsto odluio da me pogubi?
- Jesam - odgovori car.
- Strpi se samo malo, care - na to e Behram pa obori glavu i podie je izgovarajui ehadet i primajui
islam pred carem. Svi se obradovae tom prelasku na islam. Zatim braa ispriae Behramu ta su sve
preivjeli, a Behram uskliknu:
- Gospodari moji! Spremite se za put, ja u vas povesti!
Braa se obradovae tome i Behramovom prelasku na islam, te zaplakae.
- Ne plaite, gospodari - tjeio ih je Behram. - Sueno vam je da se ipak sastanete, kao to su se sastali
Nima i Numa.
- ta se dogodilo s Nimom i Numom? - upitae braa.
Pria o Nimi i Numi
- Pripovijeda se, a Allah sve najbolje zna - ree Behram - da je u gradu Kufi bio jedan ovjek koji je
pripadao uglednim graanima. Zvao se ar-Rabi ibn Hatim. Bio je veoma bogat i ivio je lagodnim
ivotom. Imao je jednog sina koji se zvao Nimetullah.{23}
Jednoga dana, nae se na trgu gdje trgovci prodaju roblje i odjednom ugleda robinju izloenu na prodaju.
Drala je jednu malu robinju udesne ljepote. Ar-Rabi dade znak trgovcu i ree mu:
- Poto su ona robinja i njena ker?
- Pedeset dinara - odgovori trgovac.
- Napii ugovor, uzmi novac i predaj ga vlasniku robinje - na to e ar-Rabi pa dade novac za robinju i
trgovcu za posredovanje. Onda preuze robinju i njenu ker i odvede ih kui.
Kada njegova amidina vidje djevojku, upita:
- Kakva je to robinja, amidiu?
- Kupio sam je radi one male koju dri na rukama. Kad odraste, znaj da ni u arapskim ni u drugim
zemljama takve nee biti!
- Kako ti je ime, robinjo? - upita amidina.
- Gospodarice - odgovori robinja - zovem se Teufika.
- A kako ti se zove ker?
- Sada.
- Pravo veli: sretna si ti i onaj ko te je kupio!{24}
- Amidiu, kakvo e joj ime dati? - upita ga potom.
- Ono koje ti odabere.
- Zvat emo je Numa.
- Nije loe - na to e ar-Rabi.
Mala Numa odraste sa Nimom, sinom ar-Rabia. Bili su istovremeno u jednoj kolijevci i odgajali se
zajedno do desete godine. Nije se znalo koje je ljepe. Djeak je Numu zvao sestrom, a ona njega bratom.
Kada Nima zae u izvjesne godine, pozva ga otac ar-Rabi i ree:

- Sine, Nima nije tvoja sestra, ve je ona tvoja robinja. Kupio sam je na tvoje ime jo dok si bio u
kolijevci. Od danas je nemoj zvati sestrom.
- Ako je ve tako, ja u se oeniti njome - odgovori Nima, pa ode majci i obavijesti je o svemu. Majka
ree:
- Sine moj, ona je tvoja robinja.
Nima ostade s tom robinjom koju zavolje i minu tako jo devet godina. U cijeloj Kufi nije bilo djevojke
ljepe od Nume, nije bilo slae od nje ni otmjenije. Rasla je i uila Kur'an, te razne nauke. Nauila je
svakojake vrste igre i svirke, savladala je pjevanje i zabavno muziciranje, tako da je nadmaila sve svoje
savremenike.
Dok je sjedjela jednog dana sa svojim muem Nimom u odaji gdje se pilo pie, uzela je tamburu, zategla
strune i otpjevala:

Ako si ti gospodar u ijoj ivim milosti
I ako si ma to odsijeca glavu prevrtljivosti
Pomo mi nije potrebna ba niija
Osim tvoja kad dospijem u tjeskobu ja.

Nimu obuze velianstveno osjeanje, te ree:
- ivota ti, Numa, otpjevaj mi neto uz daire i druge instrumente! - a ona zapjeva slijedee stihove:

Tako mi onog to dri moj povodac u rukama
Ja u se suprostaviti svojim zlobnicima!

Kudioce u srditi tebi se pokoravajui,
Uitak i miran san svoj naputajui;

Za ljubav tvoju u dui u grob iskopati
A da za to srce moje nee ni znati.

- Divna si, Numo! - povika mladi.
Dok su oni tako ivjeli najugodnijim ivotom, al-Haddad{25} iznenada ree u svome namjesnikom
dvoru:
- Moram smisliti kako da doem do one robinje po imenu Numa, pa u je poslati zapovjedniku
pravovjernih, Abdulmeliku ibn Mervanu,{26} jer na njegovom dvoru nema joj sline i koja umije ljepe
pjevati od nje.
Potom namjesnik pozva jednu staricu i ree joj:
- Idi u ar-Rabiovu kuu, nai se sa robinjom Numom i nekako je izvuci, jer na zemaljskoj kugli nema
takve kao to je ona.
Starica primi al-Haddadovu naredbu i kad osvanu jutro ona obue vunenu odjeu, stavi oko vrata
ogrlicu s hiljadama zrna...
238. no
Kada nastupi dvije stotine trideset i osma no, ona ree:
ula sam, sretni care, da je starica primila namjesnikovo nareenje, a kada je jutro osvanulo, obukla je
vunenu odjeu, stavila oko vrata ogrlicu sa hiljadama zrna, te uzela u ruke tap i jemensku mjeinu i pola
govorei:
- Slava Allahu! Hvala Allahu! Nema boga osim Allaha! Allah je najvei! Nema moi ni sile do Allahove
moi!
Bez prestanka je slavila Allaha i molila se dok joj je srce bilo puno spletki i lukavstva. U Nimovu kuu
stie oko podnevnog namaza. Pokuca na vrata koja vratar otvori i upita:
- ta hoe?
- Ja sam pobona sirotica. Zatekao me je namaz, pa bih htjela klanjati na ovom blagoslovljenom mjestu.
- Ovo je kua Nime, sina ar-Rabia, a nije damija, starice - ree vratar.
- Znam da nema damije sline kui Nime ibn ar-Rabia. Ja sam nadzornica s dvora halifinog. Pola sam
da se Bogu molim i obilazim svijet.
- Ne mogu te pustiti da ue - ree vratar.
Tako oni zapodjenue prepirku, kad starica zgrabi vratara viui:
- Zar me neko moe sprijeiti da uem u kuu Nime ibn ar-Rabia kad dolazim iz dvora emira i velikaa?!
Utom izae Nima i uvi te rijei, nasmija se pa ree starici da poe za njim. Nima je iao naprijed, a
starica za njim dok ne stigoe do Nume koju starica ljubazno pozdravi. Vidjevi Numu, starica se zadivi
njenoj izvanrednoj ljepoti i ree joj:
- Gospoo, neka te zakloni Allah koji te je ljepotom i ljupkou izjednaio s tvojim gospodarom!
Potom starica ode u mihrab, poe se pregibati u molitvi i niice padati, te uiti dove sve dok se dan ne
okona i dok tamna no ne pade. Tada djevojka ree:
- Majko, odmori malo noge! - a starica odgovori:
- Gospoo, kome je stalo do onog svijeta, umorit e se na ovome svijetu; ko se nije umorio na ovome
svijetu, nee dobiti pravo prvenstva na buduem svijetu.
Potom Numa ponudi staricu hranom govorei joj:
- Jedi malo i moli da mi Allah oprosti i smiluje mi se.
- Gospoo, ja postim, a ti si mlada, pa ti prilie jelo, pie i uzbuenje, a Allah e ti oprostiti. Uzvieni
Allah je rekao: Osim onih koji se kaju i uine dobro djelo.
Djevojka je sjedjela sa staricom neko vrijeme razgovarajui s njom, a onda se obrati Nimi:
- Gospodine, zamoli ovu staricu da ostane kod nas jedno vrijeme, jer na licu joj se ogleda pobonost.
- Oslobodi joj neko mjesto za bogosluenje i ne putaj nikoga da joj ue. Moda e nam uzvieni Allah
pomoi zbog njenog blagoslova i nee nas rastaviti.
Starica provede no klanjajui i uei Kur'an sve do jutra. Kad osvanu jutro, ona ode Nimi i Numi,
poelje im dobro jutro i ree:
- Ostavljam vas Allahu na amanet.
- Kamo ide, majko? - upita Numa. - Gospodar mi je naredio da ti pripremim jedno mjesto samo zato da
bi se na njemu molila.
- Neka ga Allah uva i neka vas dugo obasipa blagodatima - ree starica. - Meutim, molim vas da kaete
svom vrataru da mi ne zabranjuje ulaziti k vama. Ja u, ako Bog da, obii neka asna mjesta i moliti se za
vas tokom obavljanja namaza, svakog dana i svake noi.
Potom starica ode iz kue, a Numa zaplaka zbog rastanka s njom, premda nije znala zato je starica
dolazila. Starica ode al-Haddadu koji je upita:
- ta si uinila?
- Vidjela sam djevojku i primjetila sam da nijedna ena nije rodila ljepu od nje.
- Ako uini ono to sam ti naredio, dobit e veliku nagradu.
- Htjela bih da mi da vremena mjesec dana.
- Dat u ti mjesec dana - pristade al-Haddad.
Potom starica poe navraati u kuu Nime i djevojke Nume...

239. no
Kada nastupi dvije stotine trideset i deveta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je starica poela navraati u kuu Nime i djevojke Nume koji su joj ukazivali
sve vee poasti. Starica je bila kod njih jutrom i veeri. Svi u kui izraavali su joj dobrodolicu.
Jednoga dana, starica ostade nasamo s djevojkom i ree joj:
- Gospodarice, Allaha mi, obilazila sam sveta mjesta i molila se za te. elim da ti bude sa mnom da
vidi ejhove koji su se s Bogom sjedinili i koji bi se Allahu molili za ono to ti hoe.
- Allaha ti, majko, povedi me! - zamoli ena, a starica odgovori:
- Zamoli svoju svekrvu za doputenje, a ja u te povesti.
Onda se Numa obrati svekrvi:
- Gospoo, zamoli gospodara da pusti mene i tebe da poemo jednoga dana s majka-staricom na molitvu
sa siromasima u svetim mjestima.
Kada stie Nima i sjede, prie mu starica i poe ljubit ruke, ali on to ne dopusti. Starica proui dovu za
njega i izae iz kue. Narednog dana, ona se opet pojavi u vrijeme kada Nima nije bio u kui i obrati se
Numi:
- Juer smo se molili za tebe. Sad ustani i proetaj pa se vrati prije nego to doe tvoj gospodar.
- Zaklinjem te Allahom - ree ena svekrvi - dopusti mi da poem s ovom dobrom enom da vidim
bogougodne ljude na svetim mjestima. Vratit u se brzo, prije nego to doe gospodar.
Nimova majka odgovori:
- Bojim se da e saznati gospodar.
- Allaha mi, neu joj dopustiti ni da sjedne. Gledat e stojei na nogama i tako nee zakasniti.
Starica se, dakle, poslui lukavstvom i odvede Numu u al-Haddadov dvorac. Obavijesti ga da je
stigla, poto je ostavila enu u jednoj odaji. Al-Haddad stie i im vidje djevojku, uoi da je ljepa od
svih svojih savremenika, te da nije vidio neto slino. Ugledavi namjesnika, Numa pokri lice, ali je alHaddad nije ostavljao, ve odmah pozva dvorjanina. Onda naredi da s dvorjaninom pojae pedeset
konjanika, da uzme enu, stavi je na brzu devu, da je povede u Damask i preda halifi Abdulmeliku ibn
Mervanu. Napisa mu pismo i dvorjaninu ree:
- Daj ovo pismo halifi, uzmi njegov odgovor i brzo se vrati k meni.
Dvorjanin ode, posadi djevojku na devu i povede je dok je ona plakala zbog rastanka sa svojim
gospodarem. Kada stie u Damask, dvorjanin zatrai dozvolu da ue halifi, a im dobi doputenje,
dvorjanin ue i ispria mu sve o djevojci. Halifa joj dodijeli jednu sobu, a on ode u harem, sastade se sa
svojom enom i ree joj:
- Al-Haddad mi je kupio djevojku od jednog kufanskog velikaa, i to za deset hiljada. Poslao mi je i
ovo pismo uz koje je stigla djevojka.
ena mu na to ree...

240. no
Kada nastupi dvije stotine etrdeseta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je halifa obavijestio svoju enu o kupovini robinje, a ena mu je rekla:
- Allah te daruje svojom dobrotom.
Zatim halifina sestra ode robinji i kad je vidje, uskliknu:
- Allaha mi, nee biti prevaren onaj u ijoj si kui, makar ti vrijedjela i hiljadu dinara!
- Kojeg cara je ovo dvorac i koji je ovo grad, svjetlolika? - upita robinja.
- Ovaj grad je Damask, a dvorac pripada mome bratu, zapovjedniku pravovjernih, Abdulmeliku ibn
Mervanu. Kao da to nisi znala.
- Allaha mi, gospoice, nisam znala.
- Onaj koji te je prodao i uzeo novac za te zar ti nije rekao da te je halifa kupio?
Sasluavi te rijei, djevojka proli suze mislei: Prevarila me je! Ako budem priala, nee mi vjerovati
niko. Zato u utjeti i strpiti se, znajui da e mi uskoro Allah pomoi. Robinja postieno obori glavu,
obraza pocrvenjelih od puta i sunca. Toga dana, halifina sestra nije vie dolazila, a sutradan joj donese
odjeu i dijamantske ogrlice, te je obue. Onda doe zapovjednik pravovjernih, sjede pored nje, a sestra
mu ree:
- Pogleda; ovu djevojku koju je Allah obdario savrenom ljepotom i ljupkou.
- Skini veo s lica - ree halifa Numi, ali ona ne htjede skinuti veo, tako da joj halifa nije vidio lice, nego
samo ruke. Halifi se dopade djevojka, te on ree sestri:
- Doi u joj tek za tri dana, kada se sprijatelji s tobom. Halifa ustade i ode, a robinja ostade
razmiljajui o sebi i tugujui zbog rastanka s gospodarom Nimom. Kada pade no, djevojku uhvati
groznica. Nije jela ni pila, ve preblijedi i njena ljepota se izmijeni. Obavijestie halifu i njemu to teko
pade, pa joj dovede ljekare i vidare, ali niko nije mogao nai lijeka za nju.
Njen gospodar Nima u meuvremenu stie kui, sjede na seiju i pozva Numu, ali mu se ona ne javi. On
brzo ustade dozivajui je, ali mu se niko ne pojavi. Sve robinje u kui bile su se sakrile plaei ga se, te
Nima ode majci koju zatee kako sjedi metnuvi ruku na obraz.
- Gdje je Numa, majko? - upita je.
- Ona je s onom koja je pouzdanija od mene - odgovori majka. - S dobrom staricom je. Povela ju je da
vide siromahe, pa e se vratiti.
- Kakav joj je sad to obiaj?! Kada e se vratiti?
- Otila je rano jutros.
- Zato si joj dopustila?
- Tako mi je savjetovala starica, sine.
- Nema moi ni sile do Boije moi! - povika Nima, pa ode iz kue potpuno oamuen. Stie do
policijskog komandira i ree mu:
- Zar se ti slui lukavstvom da bi uzeo djevojku iz moje kue?
Moram otii i poaliti se na te zapovjedniku pravovjernih.
- Ko ju je odveo? - upita komandir.
- Jedna starica - odgovori Nima i opisa je: nosi vunenu haljinu, a u ruci je imala tespih s hiljadama zrna.
- Dovedi mi tu staricu i ja u ti osloboditi robinju - ree komandir.
- A ko poznaje staricu!?- povika Nima.
- Onostrano je poznato samo uzvienom Allahu - ree komandir shvativi da je to al-Haddadeva
lukava starica.
- Ja svoju robinju traim samo od tebe, a izmeu mene i tebe je al-Haddad.
- Idi ti kome hoe! - odgovori komandir.
Nima poe u al-Haddadov dvor, jer je njegov otac bio jedan od kufanskih uglednika. Kada stie dvoru,
vratar ode al-Haddadu i upozna ga s problemom, a namjesnik e na to:
- Dovedi mi ga!
Nima se nae pred al-Haddadom koji ga upita:
- ta hoe?
- Dogodilo mi se to i to - odgovori Nima, a namjesnik e:
- Dovedite komandira strae!
Pretvarajui se, namjesnik naredi komandiru da trai staricu. I jo mu ree:
- Hou da potrai robinju Nime ibn ar-Rabia!

- Nikome osim Allahu nije poznato onostrano! - odgovori komandir, ali je al-Haddad bio uporan:
- Mora uzjahati konja, potraiti robinju po drumovima, ili vidjeti da nije u nekim gradovima... eherzadu
zatee jutro, te ona prekine priu zapoetu po carevom odobrenju.
241. no
Kada nastupi dvije stotine etrdeset i prva no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je al-Haddad rekao komandiru strae:
- Mora uzjahati konja, pogledati po gradovima i drumovima i potraiti djevojku.
Zatim ree Nimi:
- Ako ti se ne vrati robinja, ja u ti dati deset robinja iz kue komandira strae. A ti - obrati se komandiru
- idi i trai robinju!
Komandir ode, a Nima je bio mraan i sit ivota. Bilo mu je etrnaest godina i na obrazima jo nije imao
malja. Plakao je sve do jutra osamivi se u svojoj kui. Onda mu doe otac i ree:
- Sine moj, al-Haddad se zaista posluio lukavstvom i uzeo ti djevojku, ali svakog asa Allah nam
moe pomoi.
Nima se brinuo sve vie ne znajui ta da kae i ne prepoznajui ko mu dolazi. Bolovao je tri mjeseca i
onda mu se bolest pogora, te njegov otac poe oajavati. Dolazili su mu ljekari i govorili:
- Nita ga ne moe izlijeiti osim ene.
Dok je jednog dana njegov otac sjedio, uo je za nekog iskusnog stranog ljekara koga su ljudi opisivali
kao vrlo sposobnog lijenika, astrologa i ovjeka koji gata u pijesku. Ar-Rabi ga pozva, a kada lijenik
stie, on ga posadi, poasti i ree:
- Pogledaj ta je s mojim sinom.
- Prui ruku - ree lijenik Nimi, pa mu opipa bilo i pogleda mu lice. Zatim se nasmija i obrati njegovom
ocu:
- Tvome sinu je samo srce bolesno.
- Tako je, mudri ovjee. Razmisli o sluaju moga sina kao vjet i iskusan ovjek, pa mi reci sve o
njegovom stanju. Nemoj tajiti nita.
- Tvoj sin je vezan za jednu enu - ree Perzijanac - a ta ena je u Basri ili Damasku. Njega jedino moe
izlijeiti sastanak sa enom.
- Ako ih sastavi - na to e ar-Rabi - imat u te ime obradovati i sav ivot e provesti u izobilju i
blagodatima.
- To emo brzo i lahko obaviti - odgovori stranac, pa se obrati Nimi:
- Nee ti nita biti! Samo se ti smiri! - a onda ree ar-Rabiu:
- Odvoji etiri hiljade dinara.
Ar-Rabi odvoji novac i dade ga Perzijancu koji ree:
- Hou da tvoj sin poe sa mnom u Damask i, ako Bog da, vratit u se s djevojkom. Kako se zove? upita zatim mladia.
- Nima - odgovori on.
- Sjedi, Nima, i neka te Allah uva. Allah e dati da se nae sa svojom dragom.
Mladi se pridie, pa sjede, a Perzijanac mu ree:
- Osokoli se, jer emo poi jo danas! Najedi se i napij da ojaa za put.
Perzijanac poe pripremati sve to mu je bilo potrebno. Uze deset hiljada dinara od Niminog oca, uze od
njega konje, deve i ostalo to mu je bilo potrebno za noenje tereta tokom putovanja. Potom se Nima
oprosti s ocem i majkom i poe s lijenikom u Alep. Tamo nisu nita uli o djevojci, pa stigoe u Damask
u kome odsjedoe tri dana. Nakon toga, Perzijanac iznajmi duan, napuni police skupocjenom kineskom
keramikom, ukrasi rafe zlatom i komadima skupocjenih tkanina. Ispred sebe stavi sudove i boce s raznim
uljima i napicima, a oko boca poreda kristalne pehare, postavi i astrolab, pa obue ljekarsko ruho. Preda
se dovede Nimu kome obue koulju i svileni ogrta opasavi ga svilenim pojasom proivenim zlatom.
Zatim Perzijanac ree:
- Nima, od danas si moj sin. Ne zovi me nikako drukije nego babom, a ja u tebe zvati samo sinom.
- Sluam i pokoravam se - odgovori Nima.
Nedugo zatim, stanovnici Damaska okupie se oko Perzijanevog duana posmatrajui Niminu ljepotu,
divotu duana i robe u njemu. Perzijanac je razgovarao s Nimom na persijskom, a ovaj mu je odgovarao
na tom jeziku koji je poznavao, kao to ga obino znaju djeca uglednih ljudi.
Po Damasku se pronese glas o Perzijancu kome su opisivali ljudi bolove, a on im je davao lijekove.
Donosili su mu posude napunjene mokraom bolesnika koju je gledao i govorio:
- Onaj ija je mokraa u ovoj posudi boluje od toga i toga - a bolesnik je odgovarao:
- Ovaj ljekar zaista istinu govori!
Izlazio im je u susret, tako da se stanovnici Damaska sjatie oko njega. Prou se za Perzijanca po gradu i
kuama velikaa. Dok je on tako jednog dana sjedio, prie mu starica jaui na magarcu, na kome bijae
zlatotkanica ukraena draguljima. Ona zastade pored Perzijanevog duana, zategnu uzdu i dade iaret
Perzijancu, govorei mu:
- Daj mi ruku!
Perzijanac je uze za ruku, te ona sjaha i upita:
- Jesi li ti ljekar Perzijanac koji je doao iz Iraka?
- Jesam - odgovori on.
- Ja imam bolesnu ker - i starica izvadi posudu. Perzijanac pogleda sadrinu posude, pa ree:
- Kako se zove djevojka, gospoo? Treba da izraunam koja je njena zvijezda i koje vrijeme joj najvie
odgovara da pije lijekove.
- Brate Perzijane, zove se Numa...
242. no
Kada nastupi dvije stotine etrdeset i druga no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je Perzijanac, uvi ime Numa, poeo raunati i pisati neto na ruci, a onda
ree starici:
- Gospoo, ne mogu joj propisati lijek dok ne saznam iz koje je zemlje, zbog razlike u klimi. Zato mi reci
u kojoj zemlji je odrasla i koliko godina ima.
- Ima etrnaest godina, a odrasla je u Kufi - na to e starica.
- Koliko mjeseci boravi ovdje?
- Jedva nekoliko mjeseci.
Kada Nima u stariine rijei i saznade ime djevojke, srce mu ustrepta, pa ree starici:
- Odgovaraju joj ti i ti lijekovi.
- Daj mi to to si opisao, s blagoslovom uzvienog Allaha! - ree starica bacivi mu deset dinara u duan.
Ljekar pogleda Nimu i naredi mu da pripremi starici ljekovito bilje. Za to vrijeme je starica posmatrala
Nimu govorei:
- Neka te Allah, uva, sinko! Ona je tako slina tebi!
Onda se starica obrati Perzijancu:
- Brate Perzijane, je li ovo tvoj rob ili sin?
- To mi je sin.
Nima joj stavi lijekove u jednu kutiju, uze komad papira i napisa stihove:

Ako mi Numa makar jedan pogled daruje,
Suda nee biti sretna, ni Dumel{27} ljepotom da likuje!

Kau: Zaboravi je i dvadeset e takvih dobiti!
Ali joj nema ravne, niti je mogu zaboraviti!

Potom metnu pisamce u kutiju, zatvori je i na poklopcu napisa kufi pismom:{28} Ja sam Nima, sin arRabia, Kufanac. Nima stavi kutiju pred staricu koja je uze, pozdravi se s njima i ode u halifin dvor.
Starica donese lijekove djevojci, stavi ih pred nju i ree:
- Znaj da je u na grad stigao jedan ljekar Perzijanac. Nisam vidjela nekog ko se bolje razumije u bolesti.
Rekla sam mu tvoje ime kad je vidio posudu. Odmah je znao od ega boluje i propisao ti je lijek. Zatim
je naredio sinu da ti pripremi ovaj lijek. U Damasku nema ljepeg ni otmjenijeg od njegovog sina, niti
gizdavije obuenog. Ne postoji ni duan kao to je njegov.
Numa uze kutiju pa vidje da je na poklopcu napisano ime njenoga gospodara i ime njegovog oca.
Djevojka poblijedi i ree:
- Nema sumnje da je vlasnik duana doao radi mene. Opii mi toga djeaka! - obrati se starici, a ona
odgovori:
- Zove se Nima, iznad desne obrve ima made. Krasno je obuen i savreno lijep.
- Daj mi lijek s blagoslovom i pomou Boijom - na to e djevojka, pa uze lijek i popi ga smijui se i
govorei starici:
- To je zaista blagoslovljen lijek!
Zatim pregleda kutiju i nae ceduljicu. Otvori je i proita, pa kad shvati ta pie i uvjeri se da je od
njenog gospodara, bi joj milo i drago. Videi da se djevojka smije, starica ree:
- Ovo je blagoslovljen dan! - a Numa e na to:
- Nadzornice, hou da jedem i pijem!
- Donesite svojoj gospodarici sofru s najboljim jelima! - doviknu starica slukinjama, te one donesoe
hranu. Tek to je djevojka sjela da jede, pojavi se Abdulmelik ibn Mervan. On ue, vidje djevojku kako
sjedi i jede, pa se obradova, a nadzornica ree:
- Zapovjednie pravovjernih, estitam ti na ozdravljenju tvoje robinje Nume. Ozdravila je zahvaljujui
tome to je u grad doao jedan ljekar od kojeg nisam vidjela vinijeg bolestima i lijekovima. Od njega
sam joj donijela lijekove. Uzela ga je samo jednom i odmah je ozdravila, zapovjednie pravovjernih.
- Uzmi hiljadu dinara - ree halifa - i pobrini se za njeno lijeenje.
Halifa ode radostan zbog ozdravljenja robinje, a starica poe u Perzijanev duan nosei hiljadu dinara
koje mu dade, rekavi da je ona djevojka halifina robinja. Prui mu i cedulju koju je napisala Numa.
Perzijanac je uze i dade Nimi koji, vidjevi cedulju, prepozna rukopis i pade bez svijesti. Kad doe k
sebi, otvori cedulju i vidje da na njoj pie: Od djevojke koju su sree liili, kojoj su razum obmanuli i
od dragog je odveli. Zatim: Dobila sam tvoje pismo, te mi je na dui lahnulo i srce mi se obradovalo,
kao to ree pjesnik:

Pismo je stiglo - nek ne ostanem bez prstiju
Kojim je napisano i nek mi se u duu upiju.

I kao da su Musaa majci vratili,{29}
Ili Jusufovu koulju kao da su Jakubu donijeli{30}

Kada Nima proita stihove, suze mu udarie na oi, a nadzornica ga upita:
- Zato plae, sinko? Ne dao Allah da tvoje oi plau!
- Kako da mi ne plae sin, gospoo - ree Perzijanac - kad je ta djevojka njegova robinja, a on je njen
gospodar, Nima ibn ar-Rabi iz Kufe? Ozdravljenje djevojke zavisi od susreta s njim, i ona ne boluje ni od
ega osim od ljubavi prema njemu...
243. no
Kada nastupi dvije stotine etrdeset i trea no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je Perzijanac rekao starici:
- Kako da mi ne plae sin kad je ta djevojka njegova robinja, a on njen gospodar, Nima ibn ar-Rabi iz
Kufe? Ozdravljenje djevojke zavisi od susreta s njim, a i ona ne boluje ni od ega osim od ljubavi prema
njemu. Zato, gospoo, uzmi tih hiljadu dinara, a ja u ti dati jo vie, pa nam se smiluj. Ne znamo kako da
rijeimo problem osim uz tvoju pomo.
- Jesi li ti njen gospodar? - upita starica Nimu.
- Istinu govori - na to e starica - jer ona te neprestano spominje.
Nima joj ispria sve to se dogodilo, od poetka do kraja, a starica ree:
- Djeae, moe se sastati s njom samo uz moju pomo.
Starica uzjaha i odmah ode, pa ue robinji, pogleda je u lice i nasmija se:
- Keri, s razlogom plae i boluje zbog rastanka sa svojim gospodarem Nimom, sinom er-Rabia iz
Kufe.
- Prozrela si i otkrila istinu - ree Numa.
- Smiri se i raduj - na to e starica - jer u vas sastaviti, tako mi Boga, makar za to ivotom platila!
Onda starica ode Nimi i ree:
- Bila sam kod tvoje robinje i vidjela sam da ezne za tobom vie nego ti za njom. To je zato to
zapovjednik pravovjernih hoe da bude s njom, a ona ga ne prihvaa. Ako ima estitu duu i jako srce, ja
u vas sastaviti rizikujui svoj ivot zbog vas. Smislit u neto i izvesti neku majstoriju kako bi ti uao u
halifin dvor i naao se s djevojkom. Ona nije u stanju da izae.
- Allah ti dobro dao! - kliknu Nima, a starica se pozdravi s njim pa ode djevojci i ree joj:
- Tvoj gospodar je ve izgubio duu zbog ljubavi prema tebi. Hoe da se nae s tobom, ali nemoj o tome
govoriti.
- Dobro - sloi se Numa. - Ja sam takoer duu izgubila zbog ljubavi prema njemu i hou da se sretnemo.
Starica uze zaveljaj u kome su bili nakit i dragocjenosti, te enska odjea, pa ode Nimi i ree mu:
- Poimo na neko osamljeno mjesto.
Nima ue s njom u sobu u dnu duana i starica ga uredi, ukrasi mu ruke, uveza mu u kosu trake i obue ga
kao djevojku uredivi ga upravo onako kako se djevojke najljepe ureuju. Izgledao je kao dennetska
hurija. Kada ga nadzornica vidje takvog, ona povika:
- Neka Allah blagoslovi najljepe stvorenje! Tako mi Boga, ljepi si od djevojke! Sada poi i u hodu
izbacuj lijevu, a zadravaj desnu nogu i vrckaj zadnjicom.
Mladi je hodao ispred starice kako mu je bila naredila i kad vidje da on hoda kao ensko, ree mu:
- Ostani tu dok ti ne doem sutra uveer, ako Bog da. Tada u te povesti u dvorac. Kada vidi dvorjane i
sluge, osokoli se, pogni glavu i nemoj ni s kim razgovarati. Dovoljno je da razgovara sa mnom. Neka
nam Allah pomogne!
Narednog dana, doe nadzornica i povede ga u dvorac. Ila je ispred mladia koji ju je slijedio.
Dvorjanin ga htjede sprijeiti da ue, ali starica ree:
- Odvratni robe! To je djevojka Nima, miljenica zapovjednika pravovjernih! Kako da njoj zabrani
ulazak?! Ulazi, djevojko!
On ue sa staricom i ili su bez zastoja do kapije koja vodi u dvorite ispred dvorca. Tada starica ree:
- Dri se, Nima, i stegni srce. Ui u dvorac, skreni na lijevu stranu i odbroj pet vrata, a na esta ui. To su
vrata odaje pripremljene za te. Nemoj se plaiti. Ako ti se neko obrati, nemoj razgovarati.
Zatim ga povede do vrata. Pred njom se nae dvorjanin odreen da uva ta vrata, i on ree:
- Kakva je to djevojka?
244. no
Kada nastupi dvije stotine etrdeset i etvrta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je dvorjanin izaao pred staricu i upitao je:
- Kakva je to djevojka?
- Tvoja gospodarica hoe da je kupi - odgovori starica.
- Ne moe ui niko bez dozvole zapovjednika pravovjernih - odbrusi sluga. - Vrati je, jer neu dopustiti
da ue. Tako mi je nareeno.
- Veliki dvorjanine - na to e nadzornica - gdje ti je pamet? Numa je robinja halife kome je prirasla za
srce. Zdravlje joj se vratilo. Halifa naprosto ne moe da vjeruje da je ozdravila. On hoe da kupi ovu
robinju. Zato je nemoj sprjeavati da ue jer bi se Numa mogla naljutiti, a ako se ona naljuti, glavu e
izgubiti. Ui ti, djevojko, i ne sluaj ta govori! Nemoj govoriti svojoj gospodarici da ti je dvorjanin
branio ui.
Nima obori glavu i ue u dvorac. Htjede poi na lijevu stranu, ali pogrijei i poe na desnu. elei da
odbroji pet vrata i da ue na esta, on odbroja est vrata pa ue na sedma. Kad ue na ta vrata, vidje
jednu odaju prostrtu svilom, a na zidovima su bile svilene zavjese izvezene zlatom. Tu su se nalazile i
kadionice, ambra i mirisni mous. U proelju se nalazio leaj prekriven svilom. Nima sjede na njega ne
znajui ta mu je sudbina namijenila.
Dok je on tako sjedio razmiljajui o svojoj sudbini, ue halifina sestra s robinjom. Kad vidje mladia
kako sjedi, uini joj se da je djevojka, te prie i upita:
- Ko si ti, djevojko, i ta radi? Zato si ula ovamo?
Nima nita ne ree, niti odgovori, te sestra nastavi:
- Ako si jedna od bratovljevih miljenica i ako se on naljutio na te, ja u ga odobrovoljiti.
Nima ne odgovori, a onda se halifina sestra obrati robinji:
- Stani pored vrata i ne putaj nikog da ue.
Zatim ona prie Nimi, vidje kako je lijep i ree:
- Kai mi ko si, djevojko, i kako se zove, te zato si ula ovamo. Nisam te viala u naem dvoru.
Poto Nima i dalje nije odgovarao, careva sestra se naljuti pa stavi ruku Nimi na grudi, ali ne napipa
dojke. Htjede mu skinuti odjeu da vidi ta je, ali Nima progovori:
- Gospoice, ja sam rob. Kupi me, jer mi treba tvoja zatita. Zatiti me.
- Nee ti se nita loe dogoditi. Ko si i ko te je doveo u moju odaju?
- Ja sam, princezo, poznat po imenu Nima ibn ar-Rabi, Kufanac. Izloio sam se opasnosti zbog svoje
robinje Nume koju je prevario al-Haddad, uzeo je i poslao ovamo.
- Ne boj se - ree princeza, pa dozva robinju:
- Poi u Numinu odaju.
U meuvremenu je nadzornica dola u Numinu odaju i pitala je:
- Je li stigao tvoj gospodar?
- Ne, bogami - odgovori ona.
- Moda je pogrijeio, pa je uao u drugu sobu.
- Nema moi ni sile do Boije moi! Doao nam je sueni as i svi emo stradati! - uplai se Numa.
Dok su one sjedjele i razmiljale, ue robinja halifine sestre, pozdravi Numu i ree:
- Moja gospodarica poziva te da bude njena goa.
- Sa zadovoljstvom - odgovori Numa, a nadzornica dodade:

- Moda je tvoj gospodar kod halifine sestre. U tom sluaju, tajna je otkrivena.
Numa istog asa skoi i poe halifinoj sestri koja ree:
- Evo, tvoj gospodar sjedi kod mene, kao da je uao u pogrenu sobu. Ne bojte se ni ti, ni on, s Boijom
pomoi.
Kada Numa u rijei halifine sestre, smiri se, pa prie svome gospodaru Nimi. Ovaj je ugleda, ustade...
245. no
Kada nastupi dvije stotine etrdeset i peta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je Nima, ugledavi svoju robinju, ustao i da su priviti jedno drugo na grudi, a
onda su pali obeznanjeni. im dooe k sebi, halifina sestra im ree:
- Sjedite da smislimo kako emo se izvui iz ove situacije u kojoj smo se nali.
- Sa zadovoljstvom - odgovorie njih dvoje. - Sve preputamo tebi.
- Allaha mi, neemo vam uiniti nikakvo zlo! Donesi jela i pia! - obrati se robinji koja to donese, te se
najedoe i sjedoe da piju. Kruile su ae i minue njihovi jadi. Onda Nima ree:
- Da mi je znati ta e se desiti! - a halifina sestra upita:
- Nima, voli li ti svoju robinju Numu?
- Gospoice, ljubav prema njoj nagnala me je na ovakvo izlaganje opasnosti - a onda se princeza obrati
Numi:
- Voli li ti svoga gospodara Nimu?
- Gospoice, zbog ljubavi prema njemu kopni mi tijelo i sva sam se izmijenila.
- Allaha mi, vi se zaista volite i ne bilo onog koji e vas rastaviti! Smirite se i uivajte!
Oni se obradovae, te Numa zatrai saz i kad joj ga donesoe, ona ga uze, natima i svirajui zapjeva ove
stihove:

Dumani nas uporno htjedoe rastaviti,
A nemaju nam se za ta svetiti.

Ui su nam raznim gadostima punili
A malo je ljudi koji su nas braniti mogli.

Napadao sam ih tvojim pogledima i svojim suzama,
Maem vlastite due, ognjem i bujicama.

Potom Numa dade saz svome gospodaru Nimi i ree mu:
- Otpjevaj nam neku pjesmu.
Nima uze saz, zategnu strune i zapjeva:

Mjesec bi na te liio da ne zalazi;
Sunce na tvoje lice, al se pjega na njem nalazi.

udim se, a u ljubavi toliko udesa ima,
Bremenita je strau, stradanjem i brigama.

Kad dragoj idem put mi se kratak ini,
A kad vraam se sav je u daljini.

Nakon tih stihova, Numa napuni pehar i prui mu ga, te ga on uze i popi. Djevojka napuni drugi pehar i
dade halifinoj sestri koja ispi, uze saz, zategnu strune i zapjeva:

Jad i sjeta u srcu mome stanuje
Velika strast u mojim grudima je.

Svi ve vide da tijelo moje mravo je
Jer ono od ljubavi odavno boluje.

Ona dade saz Nimi koji ga uze, natima i zapjeva stihove:

O, ti kome sam duu dala pa se muila,
Htjedoh je spasiti od tebe, ali nisam uspjela!

Zaljubljenog sada spasi od propasti
Prije smrti jer uskoro u umrijeti!

Pjevali su tako recitirajui stihove i ispijali ae uz melodije sa struna, puni blaenstva, radosti i veselja.
I dok su se oni tako zabavljali, ue zapovjednik pravovjernih. im ga ugledae, oni skoie, pa se duboko
poklonie. On pogleda Numu u koje bijae instrument i ree:
- Hvala Allahu koji je od tebe odagnao nevolju i jad!
Zatim se obrati preruenom Nimi:
- Sestro, ko je ova robinja pored Nume?
- zapovjednie pravovjernih - odgovori sestra - meu robinjama ima jedna zabavna robinja bez koje
Numa nee ni da jede, ni da pije.
Zatim princeza izgovori stihove:

Razliite su i rastae se zbog razliitosti Ljepota se tek ispoljava u neslinosti.

- Tako mi uzvienog Allaha - kliknu halifa - lijepa je kao i Numa! Sutra u joj dati sobu pored Numine,
dat u joj ilime i haljine, i sve to treba. ak vie nego Numi!
Halifina sestra pozva da donesu hranu i poslui svoga brata koji se najede, pa sjede s njima u toj odaji.
Onda napuni pehar i dade znak Numi da mu neto odrecitira. Ona uze saz i poto popi dvije ae,
izrecitira stihove:

Kad mi dragi da da pijem i da pijem
Tri pehara u puna da ispijem,

Skute u svoje tad vui ponosno
Kao da sam zapovjednik pravovjernih postao.

Zapovjednik pravovjernih je bio ushien, pa napuni jo jedan pehar koji prui Numi naredivi joj da
zapjeva. Ona najprije ispi pehar, pa udari u strune i zapjeva:

U naem vremenu najasniji ovjee,
Niko kao ti se proslaviti nee!

Jedini ije je slavno prijestolje na visini,
Gospodaru i care na proslavljeni!

Gospodar si carevima svima bez izuzetka,
Bogato dariva bez zamora i prestanka!

Gospod nek te uva u inat dumanima,
Tvoja zvijezda nek se krasi pobjedom i uspjesima!

Kada je uo Numine stihove, halifa uzviknu:
- Divno, Numa! Kako si rjeita i obdarena!
Veselili su se do ponoi, a onda halifina sestra ree:
- Sluaj, zapovjednie pravovjernih. U knjigama sam naila na priu o jednom uglednom ovjeku.
- Kakva je to pria? - upita halifa.
- Zapovjednie pravovjernih - poe njegova sestra - u gradu Kufi bio je jedan mladi po imenu Nima ibn
ar-Rabi. Imao je robinju koju je volio, a i ona je njega voljela. Rasla je s njim u jednoj kolijevci. Kada su
odrasli i zavoljeli jedno drugo, na njih je kidisala prevrtljiva sudbina donosei im nesree i dosudivi im
rastanak. Dumani se posluie lukavstvom, tako da djevojku izvedoe iz kue i ukradoe je. Taj koji je
ukrade, prodade je nekom caru za hiljadu dinara. Robinja je voljela svoga gospodara isto kao to je i on
nju volio, te mladi ostavi porodicu i dom i krenu na put da je trai i da se sretne s njom...
246. no
Kada nastupi dvije stotine etrdeset i esta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je Nima ostavio porodicu i zaviaj, izloio se opasnosti i zaloio cijelo svoje
bie da bi se sastao sa svojom robinjom koja se zvala Numa. Kad se naao s njom, tek to su sjeli, pojavi
se car koji ju je kupio od kradljivca i odmah naredi da ih pogube ne ispoljivi pravinost prema njima i
ne odgaajui presudu.
- ta veli, zapovjednie pravovjernih o tako nepravinom caru?
- To je zaista udno - odgovori halifa. - Trebalo je da taj car oprosti kad je ve mogao, jer je morao imati
na umu tri stvari: prvo, da se njih dvoje vole; drugo, da su oni u njegovoj kui i pod njegovom vlau;
tree, car ne treba da uri kad presuuje ljudima, naroito u onome to se tie njega. Taj car je uinio
neto nedostojno careva.
- Brate - ree halifina sestra - tako ti Onoga koji vlada zemljom i nebesima, naredi Numi da zapjeva i
posluaj njenu pjesmu.
- Zapjevaj mi, Numo - ree halifa, a ona zasvira i zapjeva:

Sudba me prevari i jo uvijek me obmanjuje,
Ona srca rastavlja i misli se zbog nje roje;

Ona drage rastavlja to zajedno su bili,
Te su potocima niz obraze suze lili.

ivjeli su i ja ivio sam u blagodati,
A sudba odlui da e nas rastaviti.

Plakat u i krv u sa suzama liti,
Za tobom u danju i nou tugovati.

Halifa je bio ushien stihovima, a sestra mu ree:
- Brate, kad neko sam sebe osudi na neto, mora to i izvriti i postupati prema onome to je rekao, a ti si
sam sebi izrekao takvu presudu. Nima - obrati se zatim mladiu - ustani, a ustani i ti, Numa!
Oni ustadoe, a halifina sestra ree:
- zapovjednie pravovjernih, ova to stoji je ukradena Numa koju je ukrao al-Haddad ibn Jusuf asSakfi. Doveo ju je tebi laui u pismu da ju je kupio za deset hiljada dinara. Ovaj to stoji jest Nima, sin
ar-Rabia, njen gospodar. Zaklinjem te tvojim asnim precima da im oprosti i daruje jedno drugome ne
bi li za njih dobio nagradu, jer oni su u tvojoj vlasti. Jeli su tvoju hranu i pili tvoje pie. Ja se zauzimam
za njih i molim da mi pokloni njihovu krv.
Tada halifa ree:
- Pravo veli! Ja sam tako presudio, i neu da neto odluujem, pa da to povlaim. Numa - obrati se
djevojci - je li ovo tvoj gospodar?
- Da, zapovjednie pravovjernih.
- Ne bojte se! Darujem vas jedno drugome. A ti, Nimo, kako si saznao gdje se ona nalazi i ko ti je opisao
ovo mjesto?
- Zapovjednie pravovjernih, posluaj moju priu i moju povijest. Kunem se tvojim oevima i asnim
precima da ti neu zatajiti nita.
Zatim mu ispria sve o sebi: ta mu je uradio ljekar Perzijanac, a ta nadzornica, kako ga je uvela u
dvorac i kako je pogrijeio s vratima. Halifa se iuavao, a onda ree:
- Dovedite mi Perzijanca!
Kad ga dovedoe, halifa postavi Perzijanca u svoju svitu, dariva ga, naredi da mu se da lijepa plaa i
ree:
- Onoga ko je sve ovo smislio treba unaprijediti u moje odabranike.
Zatim halifa obasu dobroinstvima Nimu i Numu ispoljavajui svoju milost prema njima, a dariva i
nadzornicu. Nima i Numa ostadoe kod njega sedam dana, u srei i zadovoljstvu, ivei najugodnijim
ivotom. Zatim Nima zatrai doputenje da otputuje sa svojom robinjom, te car dozvoli da s njom otputuje
u Kufu. Mladi i djevojka otputovae i Nima se nae s ocem i majkom. ivjeli su sretno dok im ne doe
Ruiteljica ivota i Razbijaica Skupova.
* * *
Kada al-Emded i al-Esad sasluae Behramovu priu, bili su sasvim zabezeknuti, te uzviknue:
- To je zaista neto neobino...
247. no
Kada nastupi dvije stotine etrdeset i sedma no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da su se al-Emded i al-Esad udili prii maga Behrama koji je preao na islam.
Oni prespavae no, a kad osvanu jutro, al-Emded i al-Esad uzjahae konje elei da pou caru.
Zatraie dozvolu da uu i car im dade doputenje. im uoe, car im ukaza potovanje i zapodjenue
razgovor. Dok su oni tako razgovarali, graani odjednom poee vikati, kukati i u pomo dozivati. Ue
caru jedan dvorjanin i ree:
- Jedan car se s vojskom ulogorio oko grada. Zveckaju orujem i ne znamo ta hoe.
Car ree svome veziru al-Emdedu i njegovom bratu al-Esadu ta je uo od dvorjanina, te al-Emded
ree:
- Otii u tome caru da vidim ko je i ta hoe.
Al-Emded izae iz grada i doe do cara s kojim bijae silna vojska i mameluka konjica. Kad vidjee
al-Emdeda, shvatie da je on poslanik cara toga grada, te ga odvedoe svome caru. Naavi se pred
carem, al-Emded se duboko pokloni, ali neoekivano primjeti da je car zapravo ena prekrivena velom.
Carica mu ree:
- Znaj da od ovog grada ne elim nita do jednog golobradog roba. Ako ga naem kod vas, nee vam se
nita naao dogoditi, ali ako ga ne naem povest emo s vama ljuti boj, jer sam dola samo zbog njega.
- Carice - na to e al-Emded - kako izgleda taj rob i ko je on?
- Zove se al-Esad, a ja sam Merdana. Taj rob mi je doao zajedno s magom Behramom. Behram nije htio
da ga proda, pa sam mu ga silom uzela. Onda ga je mag napao i tokom noi mi ga ukrao. to se tie
njegovog izgleda, on je takav i takav.
Al-Emdedu je bilo jasno da se radi o njegovom bratu al-Esadu.
- estita carice - ree al-Emded - hvala Allahu koji nam je poslao olakanje! Taj rob je moj brat.
Vezir joj zatim ispria sve to im se zbilo u tuini, te zato su napustili Otoje ebanovine.
Carica Merdana se udila i radovala susretu sa al-Esadom. Njegovog brata al-Emdeda obilno dariva.
Al-Emded se vrati caru i ree mu ta se dogodilo, te se svi obradovae. Onda car, al-Emded i al-Esad
pooe carici i kad stigoe, do nje, sjedoe da porazgovaraju.
U vrijeme dok se to dogaalo, odjednom se podie praina i zakrili obzorje. Nedugo zatim, praina se
slee i ukaza se vojska u pokretu, poput mora. Bili su naoruani i spremni za boj. Kretali su se prema
gradu koji opkolie kao prsten to okruuje prst, isukavi sablje. Al-Emded i al-Esad uzviknue:
- Allahu pripadamo i Allahu se vraamo! Kakva li je ovo silna vojska?! Nema sumnje da su to
neprijatelji. Ako se ne dogovorimo s caricom Merdanom da se zajedno s njom borimo, osvojit e nam
grad i pobiti nas. Nema druge nego da poemo k njima i vidimo ta hoe.
Al-Emded ustade, ode do gradske kapije i proe pored vojske carice Merdane. Kad stie do one
vojske, otkri da je to vojska njegovog djeda, cara al-Gajura, oca njegove majke, carice Budure...
248. no
Kada nastupi dvije stotine etrdeset i osma no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je al-Emded, stigavi do one vojske, otkrio da je to vojska njegovog djeda,
cara al-Gajura, gospodara otoja mora i Sedam utvrda.
Kada stie pred njega, al-Emded se duboko pokloni i dade mu pismo, a car ree:
- Ja sam car al-Gajur i prevalio sam mnoge puteve jer mi je zla sudba uzela ker Buduru. Ostavila me je
nikada se ne vrativi. Nisam uo nita o njoj i njenom muu Kameruzzemanu. Znate li vi ta o njima?
Kada u te rijei, al-Emded obori glavu razmiljajui neko vrijeme dok se ne uvjeri da je car njegov
djed, otac njegove majke. Onda podignu glavu, poljubi zemlju pred njim i ree mu da je on sin njegove
keri Budure.
uvi da je to sin njegove keri Budure, car pohrli k njemu i obojica briznue u pla. Onda car al-Gajur
ree:
- Hvala Allahu to si dobro, sinko, i to sam se sreo s tobom. Al-Emded ga obavijesti da je njegova ker
Budura dobro, kao i njegov otac Kameruzzeman. Ree mu da se oni nalaze u zemlji koja se zove Otoje
ebanovine. Ispria mu kako se Kameruzzeman naljutio na njega i njegovog brata i naredio da ih pogube.
Haznadar ih je oslobodio ne pogubivi ih.
Al-Gajur ree:
- Vratit u se s tobom i tvojim bratom tvome ocu. Izmirit u vas i ostat u s vama.
Al-Emded poljubi tlo pred njim. Car al-Gajur dariva al-Emdeda koji se s osmjehom vrati onom caru i
ispria mu sve o al-Gajuru. udei se, car posla al-Gajuru sve to je potrebno za doek: konje, deve,
ovce i ostalu hranu. Isto tako postupi i prema carici Merdani i poto je obavijestie o tome ta se
dogodilo, carica ree:
- Ja u poi s vama vodei svoju vojsku i pomoi u da se izmirite.
Dok se to dogaalo, odjednom se podie praina koja zakloni obzorje i danje svjetlo potamni. Iz praine
su dopirali uzvici, poklii i hrzanje konja. Ukazae se i sjajne sablje i podignuta koplja. Kad prioe
gradu i ugledae dvije vojske, oglasie se bubnjevi. Car uzviknu:
- Ovo je zaista blagoslovljen dan! Hvala Allahu koji nas je izmirio s onim dvjema vojskama!
On e nas izmiriti i s ovom vojskom. Al-Emdede - povika zatim car - poi sa svojim bratom al-Esadom
i izvidite kakva je to vojska, jer je zaista tako velika da ja vee nisam vidio.
Dva brata odoe i kada car zatvori gradsku kapiju bojei se vojske koja je opkolila grad, ili su dok ne
stigoe do nadolazee vojske, te otkrie da je to vojska cara Otoja ebanovine i da je s njom njihov otac
Kameruzzeman. Kada ga vidjee, braa se duboko poklonie i zaplakae, a Kameruzzeman, vidjevi
mladie, pohrli k njima i gorko zaplaka. On im se izvini, privi ih na grudi i ispria kakvu je sve amotinju
trpio nakon njihovog odlaska.
Potom al-Emded i al-Esad rekoe da im je doao car al-Gajur, te Kameruzzeman uzjaha konja zajedno sa
svojom svitom, povede sinove i nije se zaustavljao dok nije stigao blizu cara al-Gajura. Jedan od njih
poe naprijed, k caru al-Gajuru, i obavijesti ga da stie Kameruzzeman. Al-Gajur mu poe u susret, te se
sretoe udei se svemu tome, pa i svome susretu na tome mjestu. Stanovnici grada priredie gozbe,
pripremie najraznovrsniju hranu i slatkie, dadoe vojsci konje, deve i raznorazne akonije.
Dok se sve to zbivalo, iznenada se podie praina koja zakloni nebo, zadrhta zemlja pod konjskim
kopitama, razlijegoe se bubnjevi kao olujni vjetrovi, i pojavie se ratnici, svi u crno obueni. Predvodio
ih je starac s bradom koja mu je sezala do prsa. I on je bio u crnoj odjei.
Kada graani vidjee tu silnu vojsku, vladar toga grada ree carevima:
- Hvala Allahu s ijim doputenjem smo se svi okupili istoga dana i to se svi poznajemo. Kakva je ovo
silna vojska koja je obzorje prekrila?
Carevi mu odgovorie:
- Ne boj se! Nas smo tri cara, i svaki car ima veliku vojsku! Ako se pokae da su dumani, borit emo se
protiv njih uz tebe, makar ih bilo i tri puta toliko.
Dok su oni tako razgovarali, pojavi se izaslanik te vojske koji je bio poao u grad. Dovedoe ga pred
Kameruzzemana, cara al-Gajura i caricu Merdanu, te cara toga grada. Izaslanik se duboko pokloni i
ree:
- Ovo je car perzijskih zemalja. Izgubio je sina prije vie godina i stalno ga trai po svijetu. Ako ga nae
kod vas, nee vam nita naao uiniti, a ako ga ne nae, planut e rat izmeu vas i njega i grad e vam
razoriti.
Kameruzzeman mu odgovori:
- Do toga nee doi. Ali, kako zovu toga cara u perzijskim zemljama?
- Zovu ga car ahraman, gospodar Otoja Halidat - odgovori izaslanik. - Ovu vojsku sakupio je u raznim
zemljama kroz koje je proao dok je traio svoga sina.
Kada Kameruzzeman u poslanikove rijei, on vrisnu iz svega glasa i pade u nesvijest. Leao je
onesvijeen neko vrijeme, a onda doe k sebi, gorko zaplaka i ree al-Emdedu, al-Esadu i njihovoj
sviti:
- Djeco moja, poite sa izaslanikom i pozdravite vaeg djeda a moga oca, cara ahramana! Obradujte ga
vijestima o meni, jer on je tuan to me je izgubio. Sada nosi crnu odjeu zbog mene.
Zatim Kameruzzeman ispria prisutnim carevima sve to mu se dogodilo u mladosti. Carevi su se udili,
a onda s Kameruzzemanom pooe njegovom ocu. Kameruzzeman pozdravi oca, zagrlie se i obeznanie
zbog silne radosti. Kad dooe k sebi, car ispria sinu sve to se dogodilo. Onda ga pozdravie i ostali
carevi. Merdanu vratie u njenu zemlju, poto je udadoe za al-Esada i stavie joj u amanet da im stalno
pie. Al-Emdeda oenie Bustanom, Behramovom kerkom, a ostali pooe na Otoje ebanovine.
Kameruzzeman ostade nasamo sa svojim puncem koga obavijesti o svemu to mu se dogodilo, te kako se
naao sa sinovima. Car se obradova i estita Kameruzzemanu na sretnom okonanju svega. Onda car alGajur, otac carice Budure, ode svojoj keri, pozdravi je i zatomi svoju enju. Ostadoe u Gradu
ebanovine cijeli mjesec, a potom car al-Gajur sa svojom kerkom otputova u svoju zemlju...
249. no
Kada nastupi dvije stotine etrdeset i deveta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je car al-Gajur otputovao sa kerkom i pratnjom u svoju zemlju. Povede i alEmdeda. Tek to stie u svoju carevinu, postavi al-Emdeda da vlada umjesto njegovog djeda.
Kameruzzeman otputova sa svojim ocem, carem ahramanom, i stigoe na Otoje Halidat. U njegovu ast
okitie grad i udarali su u talambase cijeli mjesec dana. Kameruzzeman sjede na prijestolje umjesto
svoga oca, i tako je bilo sve dok im ne doe Ruiteljica Uivanja i Rastavljaica Skupova. Allah sve
najbolje zna.
Nakon toga, car ree eherzadi:
- To je zaista udesna pria!
- Care - na to e eherzada - ta pria nije nimalo udesnija od prie o Alauddinu Abu--amatu.
- Kakva je to pria o Alauddinu Abu--amatu? - upita car.
PRIA O ALAUDDINU ABU--AMATU

- ula sam, sretni care - ree eherzada - da je u davna pradavna vremena u Kairu ivio jedan trgovac po
imenu emsuddin. Bio je jedan od najboljih i najiskrenijih trgovaca. Imao je bijele robove, robinje i crne
robove, ali nije imao djece.
Jednog dana, trgovac je sjedio u svom duanu i posmatrao trgovce koji su imali jedno, dvoje, ili vie
djece. Veina djece sjedjeli su u radnjama kao i njihovi oevi. Bio je petak i taj trgovac poe u hamam,
opra se i uze abdest onako kako to ljudi ine petkom, a kad izae, uze berberovo ogledalo i pogleda svoj
lik u njemu, pa ree:
- Oitujem da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Boiji poslanik!
Potom osmotri svoju bradu i vidje da su sijede nadvladale crne vlasi, pa se sjeti da sjedine
nagovjetavaju smrt. Njegova ena je znala kada e doi pa se prala i pripremala za njega, a kada trgovac
doe, ena mu ree:
- Dobra veer!
- Nisam vidio nikakvo dobro! - odbrusi mu, a ona se obrati robinji:
- Donesi sofru da veeramo!
Robinja donese jelo i ree:
- Veeraj, gospodine.
- Neu nita jesti! - odbi trgovac okrenuvi se od sofre.
- Zato se tako ponaa? - upita ga ena. - ta te je oneraspoloilo?
- Ti si me oneraspoloila - odgovori trgovac...
250. no
Kada nastupi dvije stotine pedeseta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je emsuddin rekao svojoj eni:
- Ti si uzrok mome neraspoloenju - a ona ga je na to upitala:
- Zato?
- Danas sam otvorio duan i razmiljao kako svaki trgovac ima po jedno, dvoje, ili vie djece i da sjede u
duanima kao i njihovi oevi. Mislio sam: Onaj koji ti je oca uzeo nee te ostaviti na miru. One noi
kada sam bio s tobom, zakleta si me da se ne enim drugom, da ne uzimam za konkubinu abisinsku
robinju, bizantsku ili bilo koju drugu. Nisam provodio noi daleko od tebe, a injenica je da si ti
nerotkinja, pa je ivot s tobom nalik klesanju u kamenu.
- Za ime Boga! - uzviknu ena. - Ti si kriv za to, a ne ja, jer je tvoje sjeme providno.
- ta je s ovjekom ije je sjeme providno?
- S takvim ovjekom ena ne moe zatrudnjeti i roditi.
- ime se moe zamutiti sjeme da to kupim, moda e se i moje zamutiti?
- Potrai to kod prodavaa lijekova - odgovori ena.
Trgovac prespava no, a ujutro se kajao to je korio enu koja se takoer kajala to je njemu prigovarala.
Onda trgovac poe na trg, nae jednog prodavaa lijekova i ree mu:
- Es-selamu alejkum!
Prodava mu uzvrati pozdrav, te trgovac upita:
- Ima li neto za zamuivanje sjemena?
- Imao sam i prodao. Upitaj moga komiju.
Trgovac je obilazio raspitujui se kod svih prodavaa koji su mu se podsmijavali. Potom se ovjek vrati
u svoj duan i sjede. Na trgu je bio starjeina posrednika koji je volio hai i bavio se njegovom
preprodajom. Koristio je zeleni hai. Taj starjeina zvao se Muhammed Simsim i bio je siromaan.
Obino je ujutro navraao trgovcu, te je i toga jutra, po obiaju, svratio i rekao:

Trgovac mu ljutito uzvrati pozdrav, pa ga posrednik upita:
- Gospodine, zato si ljut?
Trgovac ispria ta mu se sve dogodilo sa enom i ree:
- Ve je etrdeset godina kako sam oenjen njome, a nije mi rodila sina ni ker. Veli mi da ne moe
zatrudnjeti sa mnom zato to mi je sjeme providno, pa traim neto ime bih ga zamutio, ali nisam nita
naao.
- Gospodine - na to e posrednik - ja imam neto ime se zamuuje sjeme. to e uiniti ovjeku uz iju
e pomo tvoja ena zatrudnjeti s tobom nakon etrdeset godina?
- Ako to postigne - ree trgovac - bogato u te nagraditi.
- Daj mi jedan dinar.
- Uzmi dva dinara - ponudi trgovac, a posrednik ih uze i ree: - Daj mi onu porculansku posudu.
Trgovac mu dade posudu, a posrednik je uze i ode prodavau haia, uze od njega dvije mjerice
bizantskog mukarera i malo kineske kubabe, cimeta, karanfila, gronice, dumbira, bijelog bibera i
planinskog gutera. Sve to istuca i promijea u kvalitetnom ulju. Zatim uze tri mjerice anduza i au gare,
sve to izmijea s pelinjim medom i stavi u onu posudu, pa se vrati trgovcu i dade mu to rekavi:
- Ovo je zamuiva sjemena. Treba da uzme ovoga na vrhu kaike, poto prethodno pojede ovnujskog
mesa i pitomog goluba. Svemu tome treba dodati paprene zaine. Veeraj toga, pa zalij razmuenim
eerom.
Trgovac naredi da mu donesu sve to to posla svojoj eni rekavi:
- Skuhaj to dobro, uzmi zamuiva sjemena i uvaj paljivo dok ti ne zatraim.
ena uini kako joj je nareeno. Pripremi muu hranu, te on veera i zatrai onu posudu. Pojede malo, pa
mu se dopade i pojede ostatak. Zatim obljubi enu koja te noi ostade u drugom stanju. Proe jedan
mjesec, pa drugi, a ona nije krvarila i tako saznade da je trudna. Kad se zavri trudnoa, spopadoe je
trudovi i ona se oglasi kricima. Babica se namuila pri poroaju, te djetetu uzviknu ime Muhammedovo i
Alijino. Zatim proui tekbir i ezan djetetu na uho,{31} pa ga povi i dade majci. Ona ponudi djetetu dojku i
dijete poe sisati dok se ne zasiti i . zaspa. Babica ostade kod njih tri dana dok ne napravie halvu i
sedmog dana je razdijelie. Onda prosue so, te doe trgovac i estita svojoj eni na sretnom poroaju.
- Gdje je Allahov dar? - upita trgovac, a ena mu prui novoroene udesne ljepote, djelo Onog koji
cijeli kosmos planira. Bilo mu je sedam dana, ali svako ko bi ga vidio rekao bi da ima godinu dana.
Posmatrajui njegovo lice, trgovcu se inilo da gleda pun sjajni mjesec. Dijete je na obrazima imalo
madee, te trgovac upita enu:
- Koje si mu ime nadjenula?
- Da je djevojica, ja bih joj nadjenula ime, ali je sin i ime mu nee nadjenuti niko drugi nego ti.
U to doba ljudi su nadijevali imena djeci po nekom predznaku. I dok su se oni savjetovali koje ime da mu
daju, neko ree: Alauddin!
- Dat emo mu ime Alauddin Abu--amat - ree otac.
Trgovac mu odredi dojilje i dadilje. Dojilo je dijete dvije godine, a onda ga odbie od sise. Raslo je i
prohodalo. Kada mu bi sedam godina, odvedoe ga u podrum bojei se uroka i trgovac ree:
- Nee izai iz podruma dok mu ne izraste brada.
Odredi robinju i roba koji e ga uvati. Robinja mu je spremala hranu, a rob mu je donosio. Onda trgovac
obavi obrezivanje, pa priredi velianstvenu gozbu i nakon toga dovede mu uitelja da ga ui. Uio je
kaligrafiju, Kur'an i druge nauke dok djeak ne postade vjet i uen.
Jednog dana, rob mu donese jelo i zaboravi zatvoriti podrum, te Alauddin izae i doe majci kod koje su
se bile okupile ene uglednih ljudi. Dok su ene razgovarale s njegovom majkom, ue djeak koji je
svojom izvanrednom ljepotom bio nalik na pijanog mameluka. im ga ene ugledae, pokrie lica
govorei njegovoj majci:

- Neka ti Allah naplati! Kako moe k nama putati ovoga stranca mameluka! Zar nema vjerskog obzira?!
- Pobogu! - uzviknu majka. - Ovo je moje dijete i plod moga srca. On je sin trgovakog starjeine,
emsuddina, edo dadilje, othranjeno koricama hljeba.
- U ivotu nismo vidjele da ima dijete - rekoe ene, a trgoveva ena im odgovori:
- Njegov otac se plaio uroka, pa je odredio da se odgaja u podrumu...
251. no
Kada nastupi dvije stotine pedeset i prva no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je Alauddinova majka rekla enama:
- Njegov otac plaio se uroka, pa je odredio da se odgaja u podrumu. Moda je sluga ostavio otvoren
podrum, te je djeak izaao. Mi nismo htjeli da izae dok mu brada ne poraste.
ene joj estitae, a djeak ode u dvorite, pope se na klupu i sjede. Dok je on sjedio, pojavie se robovi
s mazgom njegovog oca. Alauddin im ree:
- Gdje je bila ova mazga?
- Odveli smo na njoj tvoga oca u duan i sada je vraamo.
- ime se bavi moj otac?
- Tvoj otac je starjeina trgovaca u Kairu i on je jedan od najuglednijih Arapa.
Alauddin ode majci i upita je:
- Majko, ime se bavi moj otac?
- Tvoj otac je trgovac, sinko. On je starjeina trgovaca u Kairu i jedan od najuglednijih Arapa. Njegovi
robovi savjetuju se s njim o trgovini samo kada se radi o trgovini koja ne iznosi manje od hiljadu dinara.
to se tie trgovine u vrijednosti od devet stotina dinara i manje, ne savjetuju se s njim o tome, ve je
sami prodaju. Roba iz stranih zemalja, bilo je malo ili mnogo, ne dolazi a da ne proe kroz oeve ruke i
on odluuje ta e s njom biti. Isto tako, ne pakuje se roba i ne otprema u druge zemlje, a da ne proe
preko ruku tvoga oca. Uzvieni Allah je dao tvome ocu nebrojeno mnogo novaca.
- Majko - na to e sin - hvala Allahu koji me je uinio sinom jednog od najuglednijih Arapa, te to mi je
otac trgovaki starjeina. Ali, zato me, majko, drite u podrumu kao zatoenika?
- U podrum smo te stavili, sine, samo zbog straha od ljudskih uroka, jer uroci su stvarnost i mnogi koji su
sada u mezarima umrli su od uroka.
- Kako pobjei od sudbine, majko? Oprez nee sprijeiti ono to je sueno, niti se od predodreenja
moe pobjei. Onaj koji je uzeo moga djeda nee ostaviti moga oca, jer ako on ivi danas nee ivjeti
sutra. Kada mi umre otac, a ja se pojavim i kaem: Ja sam Alauddin, sin trgovca emsuddina, nee mi
niko povjerovati, a ugledni ljudi e rei: Boga mi, mi nismo vidjeli da emsuddin ima sina ili ker!
Naii e poreznik i uzeti oevu imovinu. Neka se Allah smiluje onome koji je rekao: Umrijet e ovjek i
otii e njegov novac, a najoprezniji mukarci uzet e mu ene. Ti, majko, razgovaraj s ocem da me
povede na trg, da mi otvori duan i da sjedim u njemu uz robu. On e me nauiti da prodajem i kupujem,
da uzimam i nudim.
- Sine moj - ree majka - im ti doe otac, rei u mu to.
Kad trgovac stie kui, zatee sina Alauddina kako sjedi kod majke, te upita:
- Zato si ga izvela iz podruma?
- Amidiu moj, nisam ga ja izvela, ve je sluga zaboravio da zatvori podrum i dok sam ja sjedjela sa
enama uglednih ljudi, on je uao k nama.
Zatim ispria muu ta je rekao njegov sin.
- Sine - obrati mu se otac - sutra, ako Bog da, povest u te na trg. Meutim, boravak na trgu i u duanima
zahtijeva lijepo ponaanje i savrenstvo u svakoj prilici.
Alauddin provede no obradovan oevim rijeima. Kad osvanu jutro, otac odvede sina u hamam i obue
mu odijelo koje je vrijedjelo gomilu novca. Poto dorukovae i popie napitke, otac uzjaha mazgu
posadivi sina na drugu mazgu i povede ga na trg. Ljudi na trgu vidjee trgovakog starjeinu kako stie
vodei djeaka ije je lice bilo poput mjeseca u etrnaestoj noi. Jedan od tih ljudi ree prijatelju:
- Pogledaj onog djeaka s trgovakim starjeinom! Mi smo imali lijepo miljenje o njemu, a on je kao
praziluk: sijed je, a srce mu zeleno.
Tada ree ve spomenuti ejh Muhammed Simsim, starjeina trga:
- Vie neemo da nam on bude starjeina! Nipoto!
Kada bi ujutro starjeina trgovaca poao od kue i sjeo u svoj duan, starjeina trga je imao obiaj da
trgovcima proui Fatihu,{32} a zatim bi svi ustajali i odlazili s njim da starjeini trgovaca proue Fatihu i
da mu poele dobro jutro. Potom je svaki odlazio u svoj duan.
Poto trgovac toga dana sjede u svoj duan, kao i obino, ne dooe mu trgovci kako su inae inili. On
pozva starjeinu trga i upita ga:
- Zato se ne okupljaju trgovci kao i obino?
- Ja ne umijem spletkariti - odgovori on. - Trgovci su se dogovorili da te uklone s poloaja starjeine i
zato ti ne ue Fatihu.
- A zato? - upita trgovac.
- Kakav to djeak sjedi pored tebe? - na to e starjeina trga. - Pa ti si odabrani ovjek i starjeina
trgovaca! Je li ovo dijete tvoj rob, ili je roak tvoje ene? ini se da ga voli i da si naklonjen djeaku.
Trgovac povika na starjeinu trga:
- uti, Allah te nagradio! To je moj sin!
- Nikad nismo vidjeli da ima sina!
- Kada si mi donio onaj zamuiva sjemena, moja ena je ostala u drugom stanju i rodila je ovog djeaka.
Meutim, strahujui od uroka, podizali smo ga u podrumu. Htio sam da ne izlazi iz podruma dok mu brada
ne poraste. Njegova majka nije bila zadovoljna time, te je mladi traio da mu otvorim duan, da stavim
robu pored njega i uim ga kako e trgovati.
Starjeina trga ode trgovcima i ree im o emu se radi. Oni svi pooe s njim starjeini trgovaca, stadoe
pred njega, prouie Fatihu i estitae mu djeaka, govorei:
- Neka na gospodar sauva korijen i granu! Meutim, kad neki siromah meu nama dobije sina ili ker
obavezno svojim drugovima napravi zdjelu kae, pa pozove poznanike i roake. Ti nisi tako postupio!
- Imate pravo na to i okupit emo se u vrtu - ree trgovac...
252. no
Kada nastupi dvije stotine pedeset i druga no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je trgovaki starjeina obeao trgovcima gozbu rekavi:
- Okupit emo se u vrtu.
Kad osvanu jutro, on posla slugu u kuu i ljetnikovac koji su se nalazili u vrtu naredivi mu da ih zastre.
Posla i sve to je bilo potrebno za kuhanje: ovunjskoga mesa, masla i ostalo to je prilika zahtijevala.
Priredi dvije gozbe - jednu u ljetnjikovcu, a drugu u onoj kui. Trgovac emsuddin se spremi, a spremi se
i njegov sin Alauddin. Onda otac ree sinu:
- Kada ue neki sijed ovjek, ja u ga doekati i posaditi za sto, a kada ue golobradi djeak, ti ga uvedi
u kuu i posadi za sto.
- emu to, babo? - upita sin. - Zato prireuje dvije gozbe, jednu za odrasle ljude, a drugu za djecu?
- Golobradi se ustruavaju da jedu pred odraslima - odgovori trgovac i njegov sin pomisli kako je u
pravu.
Kada poee dolaziti trgovci, emsuddin ih je primao i vodio u ljetnjikovac, a njegov sin je saekivao
djecu i smjetao ih u onoj kui. Onda servirae hranu, te se prihvatie jela i pia, naslaujui se i
veselei. Pili su i palili anduzu. Stariji su sjedjeli i priali o nauci i predanjima. Meu njima je bio
trgovac po imenu Mahmud al-Balhi koji se predstavljao kao musliman, a u potaji je bio poklonik vatre.
Bio je pokvaren i volio je djeake. Posmatrao je Alauddina pogledom koji mami hiljadu uzdaha. U
njegovim oima, ejtan ukrasi draguljima djeakovo lice, tako da trgovca spopade strast i vatrena ljubav
prema njemu. Taj trgovac, Mahmud al-Balhi, uzimao je tkanine i neku drugu robu od Alauddinovog oca.
Al-Balhi ustade kao da e proetati i ode djeacima koji ustadoe da ga doekaju. Alauddinu bijae
muno, te ustade da obavi nudu, a trgovac Mahmud se obrati djeacima:
- Ako nagovorite Alauddina da poe sa mnom na put, svakom od vas dat u poklon vrijedan gomilu
novaca.
Potom ode od njih i pridrui se odraslima. Dok su djeaci sjedjeli, pojavi se Alauddin, te oni ustadoe da
ga doekaju i posadie ga meu se, u proelje. Jedan djeak ustade i obrati se svom prijatelju:
- Hasane, reci mi otkuda ti dolazi kapital kojim trguje?
- Kada sam odrastao i postao zreo ovjek, rekao sam ocu: Babo, spremi mi robu, a on mi je odgovorio:
Sine, ja nemam nita, ali ti poi nekom trgovcu i pozajmi od njega novac, pa ui kako se trguje, uzima i
nudi. Poao sam jednom trgovcu, pozajmio hiljadu dinara i za taj novac kupio sam tkanine, pa sam se
uputio u Siriju. Zaradio sam dva puta vie novaca, a onda sam kupio robu u Siriji i otputovao u Bagdad.
Prodao sam je i zaradio jo dva puta toliko. Tako sam trgovao dok moja glavnica nije dostigla otprilike
deset hiljada dinara.
Svaki djeak je priao slinu priu dok ne doe red na Alauddina Abu--amata. Djeaci ga upitae:
- A ti, gospodine Alauddine?
- Ja sam odrastao u podrumu i tek ove sedmice izaao sam otuda. Odlazim u duan i vraam se iz njega
kui.
- Ti si navikao da sjedi kod kue i ne poznaje drae putovanja. Mukarci treba da putuju - rekoe mu
djeaci.
- Meni nije potrebno putovanje - ree Alauddin - i ne drim do njega.
- On je poput ribe: umire im nije u vodi - ree neko, a onda nekoliko njih rekoe Alauddinu:
- Trgovaka djeca se die jedino putovanjem radi zarade.
Alauddin se naljuti zbog toga, te ode od djeaka suznih oiju i slomljena srca, pa uzjaha mazgu i ode kui.
Vidjevi da je veoma ljut i planih oiju, majka ga upita:
- Zato plae, sine?
- Sva trgovaka djeca me brukaju govorei da se die samo time to putuju radi zarade...
253. no
Kada nastupi dvije stotine pedeset i trea no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je Alauddin rekao svojoj majci:
- Trgovaka djeca me brukaju govorei kako se die samo time to putuju radi zarade.
- Sine - ree mu majka - eli li putovati?
- Da - odgovori on.
- U koju zemlju bi putovao?
- U Bagdad, ovjek moe dva puta vie zaraditi na onome to ima.
- Tvoj otac ima mnogo novaca, sine, i ako ti on ne nabavi robu od svog novca, ja u ti je nabaviti.
- Najbolje dobroinstvo je ono koje stie odmah. Sad je vrijeme za dobroinstvo.
Djeakova majka pozva robove i posla ih onima koji pakuju platno, otvori kesu i odvoji mu za tkanine,
tako da mu spakovae deset tovara. Toliko o Alauddinu.
U meuvremenu, njegov otac se osvrtao, ali ne nae sina u vrtu. Raspita se o njemu, te mu rekoe:
- Uzjahao je mazgu i otiao kui.

Trgovac uzjaha svoju mazgu i poe za sinom. im stie kui, vidje pripremljene tovare i kada se poe
raspitivati o njima, ena mu ree ta se zbivalo s trgovakom djecom i njegovim sinom. Otac ree:
- Neka te Allah sauva tuine. Boiji poslanik, Bog mu se smilovao i spasio ga, rekao je: ovjekova
srea je u tome da privreuje u svojoj zemlji. Stari su kazali: Okani se putovanja, makar i milju
daleko! Jesi li ti, sine, vrsto odluio da putuje i ne odustaje od toga?
- Moram otputovati u Bagdad s tovarom, inae u skinuti ovo odijelo, pa u obui derviku odjeu i lutati
svijetom.
- Meni nita nije potrebno i nisam u oskudici. Naprotiv, imam mnogo novaca - ree trgovac i pokaza sinu
sav novac, tkanine i drugu robu koju je imao. Zatim dodade: - Sine, uzmi etrdeset tovara i jo onih deset
od tvoje majke pa poi na put uz pomo uzvienoga Allaha. Meutim, bojim se, sine, da ti se ne dogodi
neto loe u jednoj umi na putu koju zovu Lavljom umom i strah me jedne doline koju zovu Pasijom
dolinom. Tamo ljudi stradaju bez milosti.
- Zato, babo?
- Zbog jednog beduina, drumskog razbojnika, koga zovu Adlan.
- Kako Allah bude htio! - ree Alauddin - Ako bude tako sueno, nee mi se dogoditi nikakvo zlo.
Potom Alauddin uzjaha s ocem i odoe na pijacu tovarnom stokom. Odjednom jedan goni sjaha s mazge,
poljubi ruku trgovakom starjeini i ree:
- Allaha mi, gospodine, dugo nas nisi unajmljivao za trgovake poslove.
- Svako doba ima svoju vlast i svoje ljude - odgovori trgovac. - Neka se Allah smiluje onome ko je
rekao:

Jedan starac po svijetu luta sada
S bradom to mu do koljena pada.

Pitah ga: Zato si se pognuo tako?,
A on ree pruaju mi ruke lahko:

Mladost mi je u prahu nestala,
Pa se sageh traei je sada.

Kada zavri recitiranje, trgovac ree:
- Starjeino, nikom nije do putovanja osim mome sinu.
- Neka ti ga Allah uva! - ree goni.
Potom emsuddin sklopi ugovor izmeu gonia i svoga sina koga povjeri goniu i ree:
- Uzmi ovih stotinu dinara za svoje momke.
Zatim trgovac kupi ezdeset mazgi i pokriva za gospodina Abdulkadira al-Dejlanija, pa ree:
- Sine, kad ja nisam tu, ovo ti je roditelj umjesto mene. Pokoravaj se u svemu to ti bude kazao.
Zatim ode sa slugama i mazgama. Te noi organizirae uenje hatme{33} i mevlud{34} ejhu Abdulkadiru alDejlaniju.{35} im osvanu jutro, trgovaki starjeina dade sinu deset hiljada dinara i ree:
- Kad stigne u Bagdad i vidi da tkanine dobro idu, prodaj ih, a ako vidi da posao ne ide, troi svoj
novac.
Nakon toga natovarie mazge, pozdravie se i krenue na put, te izaoe iz grada. Mahmud al-Balhi bijae
se spremio za put u Bagdad, te iznese svoje tovare i podie logor izvan grada. Mislio je: S tim mladiem
mogu uivati samo u samoi, tamo gdje nema dostavljaa i uhoda da me uznemire. Djeakov otac je bio
pozajmio hiljadu dinara Mahmudu, to je bio kusur od jednog posla. Trgovac ode Mahmudu i oprosti se s
njim rekavi:
- Onih hiljadu dinara daj mome sinu Alauddinu - i ree mu da brine o njemu, naglaavajui: - On ti je kao
sin.
Tako se Alauddin srete s Mahmudom al-Belhijem...
254. no
Kada nastupi dvije stotine pedeset i etvrta no, ona ree:
- ula sam, sretni care da se Alauddin naao s Mahmudom koji ree Alauddinovom kuharu da nita ne
kuha, ve on sam poe mladiu pripremati jela i pie, nudei i njegove pratioce.
Trgovac Mahmud je imao etiri kue: u Kairu, Damasku, Alepu i Bagdadu. Putovali su kroz pustare i
stepe dok ne stigoe u Damask. Tada Mahmud posla slugu Alauddinu koga zatee kako sjedi i ita. Rob
mu prie i poljubi ruke, a mladi upita:
- ta trai?
- Moj gospodar te pozdravlja i poziva da te ugosti u svojoj kui.
- Posavjetovat u se sa svojim starateljem, goniem Kemaluddinom.
Mladi se posavjetova s njim o tome da li da ide, a ovaj mu ree:
- Nemoj ii.
Zatim su putovali iz Damaska do Alepa, te Mahmud priredi gozbu i posla po Alauddina.
Mladi se posavjetova sa starateljem koji mu ree da ne ide. Nakon toga, nastavie putovati i kada
stigoe nadomak Bagdada, Mahmud priredi gozbu i posla po Alauddina. On se posavjetova sa starateljem
koji mu zabrani da ide, a Alauddin ree:
- Moram otii.
Mladi ustade, pripasa sablju ispod odijela i stie Mahmudu koji ustade da ga doeka i pozdravi.
Mahmud naredi da donesu velianstvenu sofru, te se najedoe, napie i oprae ruke. Onda se Mahmud
nagnu prema Alauddinu da ga poljubi, ali ga Alauddin doeka rukom i ree:
- ta to hoe da uradi?
- Pozvao sam te i hou da uivam s tobom na ovome mjestu. Tumait emo rijei onoga to je rekao:

Je l' mogue da si me doao kratko vrijeme pohoditi
to traje dok se jaje ispei moe il koza pomusti

Da s nama pojede hljeba koliko ga imamo
I novca da ponese koliko ti damo?

Ako hoe, moe ponijet ne osjeajui muku
Dlan ili jednu aku, ili punu ruku.

Nakon toga, Mahmud htjede napastvovati Alauddina, ali on skoi, isuka sablju i povika:
- Srami se svoje sijede kose! Zar se ne boji Allaha koji teko kanjava? Zar nisi uo stihove:

uvaj sjedim da je mrlje ne uprljaju Sijede vlasi se lahko uprljati daju!

Kada Alauddin zavri recitiranje stihova, ree Mahmudu:
- Ova roba je povjerena Allahu u amanet i nije za prodaju. Ako bih je nekom drugom prodavao za zlato,
tebi bih je prodavao za srebro, ali, lopuo jedna, tebi nikada neu biti prijatelj!
Zatim Alauddin ode staratelju Kemaluddinu i ree:
- Onaj ovjek je pokvaren! Nikada se neu druiti s njim, niti emo ii istim putem.
- Sinko - na to e staratelj - nisam li ti rekao da mu ne ide? Meutim, ako se odvojimo od njega, bojim
se da emo stradati. Zato pusti da ostanemo u istom karavanu.
- Neu da putujem s njim! - povika Alauddin, pa natovari svoj teret i poe sa svojom pratnjom. Putovali
su dok ne stigoe u jednu dolinu i htjedoe se zadrati tu, ali Kemaludin ree:
- Ne zadravajte se ovdje. Nastavite put i pourite, moda emo stii u Bagdad prije nego to se zatvore
kapije. Bagdadske kapije zatvaraju im sunce zae jer se boje da im grad ne osvoje rafidini{36} i da
naune knjige ne pobaaju u Tigris.
- Staratelju moj - na to e mladi - ja nisam poao s tovarom u ovu zemlju zbog trgovine, ve da
razgledam tue zemlje.
- Strah me za te i za tvoju imovinu od beduina - ree staratelj, a Allauddin uzviknu:
- ovjee, jesi li ti sluga, ili tebe slue?! Ja neu ui u Bagdad u bilo koje doba osim ujutro, kako bi
bagdadski mladii mogli vidjeti moju robu i kako bi me mogli zapaziti!
- Radi kako hoe - ree goni. - Ja sam te savjetovao, a ti zna kako e se izvui.
Alauddin naredi da se skinu tovari s mazgi, te pratioci rastovarie deve, podigoe ator i ostadoe na tom
mjestu do ponoi. Tada Alauddin izae da obavi nudu i vidje kako neto sija u daljini. On ree goniu:
- ta ono sija, starjeino?
Goni se zagleda i primijeti da to blistaju vrhovi kopalja, elino oruje i beduinske sablje. Bili su to
beduini iji se starjeina zvao Adlan Abu Naib, beduinski ejh.
Kada im beduini prioe i vidjee tovare, rekoe:
- Prava no za plijen!
Putnici su sluali ta govore, a onda Kemaluddin ree:
- Odlazite, nitavni beduini!
Abu Naib ga udari kopljem u grudi tako da mu se zasja na leima i goni pade mrtav kraj ulaza u ator.
Onda vodonoa povika:
- Odlazite, gadni beduini!
Neko ga udari sabljom u plea i probi ga, te i on pade mrtav. Sve se to dogaalo pred Alauddinom koji je
stajao i posmatrao. Onda beduini kidisae na karavan i pobie sve, ne potedjevi nikog iz Alauddinove
grupe. Zatim natovarie prtljag na mazge i odoe. Alauddin pomisli: Tebe e ubiti samo tvoja mazga i
ovo tvoje odijelo! On ustade, skinu odijelo i baci ga na mazgu, tako da ostade samo u koulji i gaama.
Onda pogleda prema ulazu u ator i ugleda lokvu krvi koja se tu salijevala od ubijenih. Poe se valjati po
lokvi onako u koulji i gaama dok nije dobio izgled stradalog ovjeka, ogrezlog u krvi. Toliko o
Alauddinu.
to se tie beduinskog starjeine Adlana, on se obrati svojoj druini:
- Beduini, ovaj karavan ili dolazi iz Kaira, ili izlazi iz Bagdada...
255. no
Kada nastupi dvije stotine pedeset i peta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je beduin rekao svojoj druini:
- Beduini, ovaj karavan ili dolazi iz Kaira, ili izlazi iz Bagdada.
- Dolazio je iz Kaira u Bagdad - odgovorie.
- Vratite se ubijenima - povika starjeina - jer mislim da vlasnik karavana nije poginuo.
Beduini se vratie pobijenima i poee leeve udarati kopljima dok ne stigoe do Alauddina koji se bio
bacio meu stradale. Kada beduini stigoe do njega, rekoe:
- Ti se pretvara da si mrtav, ali emo te mi zaista ubiti!

Jedan beduin potegnu koplje i htjede njime udariti u grudi Alauddina koji uzviknu:
- Blagoslovi, gospodine Abdulkadire al-Dejlani!
U tom trenutku on vidje jednu ruku kako odnosi koplje od njegovih grudi prema grudima staratelja
Kemaluddina, gonia koga beduin probode kopljem, potedjevi Alauddina. On skoi da potri i u tom
asu beduin Abu Naib ree svojoj druini:
- Vidim neto! - a jedan beduin se pridie, pa ugledavi Alauddina kako tri, povika:
- Nema ti koristi od bjeanja, mi smo ti za petama! - pa podbode konja i pojuri za Alauddinom koji ispred
sebe ugleda jednu baru pored koje je bila nekakva cisterna. On se pope na mreu te cisterne, oprui se
pretvarajui se da spava, a mislio je: O, Dobri Zatitnie! Zatiti me pokrovom koji se ne moe skinuti!
Utom se pojavi beduin, zaustavi se pod cisternom i prui ruku da dohvati Alauddina koji je govorio:
Pomozi mi, draga Nefiso,{37} sad je as! I odjednom beduina ugrize korpion za ruku, te on kriknu:
- Beduini, dolazite ovamo! Ujeo me korpion!
On sjaha s konja, a kad stigoe njegovi drugovi, ponovo ga posadie na konja i rekoe:
- ta ti se dogodilo?
- Ujeo me korpion.
Beduini uzee plijen i odoe. Alauddin ostade pretvarajui se da spava na mrei cisterne.
to se tie Mahmuda al-Balhija, on naredi da se natovare svenjevi i krenu na put pa stie do Lavlje ume
gdje nae pobijene Alauddinove momke. On se obradova prizoru, pa pouri putem dok ne stie do one
cisterne i lokve. Kako mu je mazga bila veoma edna, poe prema lokvi da pije pa ugledavi Alauddinov
odraz, ustuknu, a Mahmud podie pogled i vidje Alauddina kako spava, onako samo u koulji i gaama.
- Ko ti je to uinio i doveo te u tako grozno stanje? - upita ga Mahmud.
- Beduini - odgovori mladi.
- Spasile su te mazge i imovina, sinko. Tjei se rijeima:

Kada ljudi glavu spase od propasti
Imovina im ne znai vie nego nokti.

Sii, sinko, nemoj se nieg plaiti - dodade Mahmud.
Alauddin sie s mree na cisterni, a Mahmud ga posadi na devu pa dooe u Bagdad, u Mahmudovu kuu.
On naredi slugama da Alauddina odvedu u hamam rekavi mu:
- Novac i tovari su te spasili, sinko. Ako me bude sluao, dat u ti dva puta vie novaca i robe.
Kad mladi izae iz hamama, Mahmud ga odvede u jednu odaju ukraenu zlatom i sa etiri galerije, pa
naredi slugama da donesu sofru sa svim vrstama jela. Najedoe se i napie, a onda se Mahmud nagnu
Alauddinu da ga poljubi u obraz, ali ga mladi doeka rukom, govorei:
- Zar jo uvijek ivi u zabludi? Nisam li ti rekao da bih tebi prodao robu za srebro ako bih je drugom
prodavao za zlato?
- Dat u ti robu, mazgu, odjeu, samo da mi to uini! Gorim od strasti za tobom! Divno li je reeno:

Od jednog ejha do nas je prenijeto
Da je Abu Belal ejh na od erika prenosio:

Ljubavnici svoju ljubav ne mogu utaiti
Zagrljajem i poljupcima kad se valja rastati.

- To je apsolutno nemogue! - ree Alauddin. - Uzmi ti svoje odijelo i mazgu, a meni otvori vrata da
idem.
Mahmud mu otvori vrata i Alauddin izae a psi su lajali za njim.

Dok je mladi iao, panju mu privukoe vrata jedne damije, te on ue u damijsko predvorje, smjesti se
u njemu i odjednom ugleda neko svjetlo kako mu se pribliava. Razgledavi malo bolje, djeak ugleda
dva fenjera koje su nosila dva roba idui ispred dvojice trgovaca od kojih je jedan izgledao kao starac, a
drugi je bio mlad. Alauddin je uo kako mlai govori starijem:
- Allaha ti, amida, vrati mi amidinu!
- Zar te nisam vie puta obuzdavao, a ti si srljao da se rastavi s njom?
Zatim se stariji ovjek osvrnu na desnu stranu i ugleda djeaka koji je bio nalik na mjesec pa mu ree:
Mladi uzvrati pozdrav, a stariji ovjek upita:
- Ko si ti, djeae?
- Ja sam Alauddin, sin emsuddina, starjeine trgovaca u Kairu. Zatraio sam od oca trgovake robe, a on
mi je pripremio pedeset tovara...
256. no
Kada nastupi dvije stotine pedeset i esta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je Alauddin rekao:
- Otac mi je spremio pedeset tovara robe i dao mi deset hiljada dinara, te sam krenuo na put i stigao do
Lavlje ume. Tu su me napali beduini, oteli mi novac i robu, pa sam stigao u ovaj grad. Ne znajui gdje u
prespavati, ugledao sam ovo mjesto i tu se sklonio.
- ta misli, sinko, da ti dam hiljadu dinara i odjee u vrijednosti od hiljadu dinara.
- A zato bi mi to dao, amida? - upita mladi.
- Ovaj djeak sa mnom je moj brati. On je u svog oca jedinac, a ja imam ker jedinicu. Zove se Zubejda
al-Udisa i vrlo je lijepa. Udao sam je za njega. On je voli, ali ona njega mrzi. Jednom je prekrio
zakletvu koju je dao zaklevi se tri puta razvodom, pa ga je ena ostavila ne vjerujui mu. Tjerao je sve
ljude k meni da mu vratim enu, ali sam mu rekao:
- To je mogue tek uz pomo muhallila.{38}
Dogovorismo se da za muhallila uzmemo nekog stranca kako niko ne bi prigovarao mom zetu. Budui da
si ti stranac, poi s nama da obavimo vjenanje, pa e provesti no s njom, a ujutro emo obaviti razvod
i dat u ti ono to sam rekao.
Alauddin pomisli: Allaha mi, bolje mi je da provedem no u kui, s nevjestom u postelji nego na ulici ili
u predvorjima! I poe s njima dvojicom do kadije. im kadija vidje Alauddina, dopade mu se, te ree
djevojinom ocu:
- ta vi hoete?
- Hou da ovaj bude muhallil mojoj keri i napisat emo njegovu obavezu da mi da deset hiljada dinara.
Ako provede no s njom, a ujutro joj da razvod, dat emo mu darove, hiljadu dinara i mazgu vrijednu
hiljadu dinara, a ako joj ne da razvod, poloit e deset hiljada dinara.
Napisae ugovor pod tim uvjetima i nevjestin otac uze pisanu garanciju. Potom povede Alauddina, lijepo
ga obue i odvedoe ga nevjestinoj kui. Kad stigoe, njen otac zaustavi mladia na kunim vratima, pa
ode keri i ree joj:
- Uzmi ovu garanciju. Vjenao sam te s jednim lijepim mladiem koji se zove Alauddin Abu--amat.
Pobrini se za njega kako valja.
Trgovac joj dade garanciju i ode kui.
to se tie amidia nevjestinog, on je imao domaicu koja je navraala Zubejdi al-Udijji, njegovoj
amidini, i on je bio dobar prema njoj.
- Majko - ree joj amidi - kada moja amidina vidi onog lijepog mladia, nee poi za me. Zato te
molim da smisli neto i da djevojku odvrati od njega.

- Tako mi tvoje mladosti - odgovori ena - neu mu dopustiti da joj se priblii.
Potom ena ode Alauddinu i ree mu:
- Sine moj, dat u ti savjet radi uzvienog Allaha. Prihvati moj savjet i ne prilazi toj djevojci. Pusti je da
sama spava i ne dotii je. Ne prilazi joj blizu!
- Zato? - upita mladi.
- Gubava je po cijelom tijelu pa me strah da ne zarazi tvoju prelijepu mladost.
- Nije mi ni stalo do nje - na to e Alauddin, a ena ode djevojci i ree joj isto to je rekla mladiu, te
djevojka kaza:
- Nije mi ni stalo do njega! Pustit u ga da spava sam, a ujutro nek ide svojim putem.
Potom djevojka pozva robinju i ree joj:
- Postavi mu sofru da veera!
Robinja postavi sofru, te se mladi sit najede, a onda sjede i lijepim glasom poe uiti Jasin{39} Djevojka
ga je sluala i inilo joj se da je njegov glas nalik na Davudovu flautu, te pomisli: Bog ubio onu staricu
to mi ree da mladi boluje od gube. ovjek s tom boleu ne moe imati takav glas. Ona lae kad tako
govori o njemu. Onda djevojka uze lutnju nainjenu u Indiji, zategnu strune i zapjeva glasom koji bi pticu
zaustavio nasred neba:

Srndaa sam s crnim i garavim okom zavoljela,
Grana bi zavidjela mu kad bi ga vidjela;

On s drugom uiva a mene odbacuje To je Boija milost jer On tako odluuje.

Kada je uo djevojine rijei, a poto bijae prouio suru, Alauddin zapjeva:

Pozdravljam onu iji stas haljine slue
I kojoj u vrtovima obraza cvjetaju rue!

Djevojka ustade obuzeta jo veom ljubavlju prema njemu i podie paravan. A kada je vidje, Alauddin
izgovori stihove:

Kao mjesec izgleda i kao vrba se povija;
Kao gazela gleda, a od ambre je mirisnija.

ini mi se da mi tuga srce obuzima
I u asu rastanka htjelo bi s njom da se saima.

Nakon toga, djevojka proe treskajui zadnjicom, vrckajui, kao stvorenje dostojno Boga ija je milost
skrivena, te oni pogledae jedno drugo pogledima koji mame hiljadu uzdaha. I kada ga strijela njenih
pogleda pogodi posred srca, mladi izgovori stihove:

Izgledaju kao mjesec na nebu, ona me podsjetila
Na noi kada mi je tako bliska bila.

Oboje smo tada mjesec posmatrali -
Ona mojim, a ja njenim okom mi smo ga gledali.

Kad djevojka prie mladiu i kada ih nije razdvajalo vie od dva koraka, ona izgovori stihove:

Tri uvojka kose svoje ona je raspustila
Kao noi tamne, te mi se etvrta no ukazala.

Prema mjesecu na nebu ona lice okrenu tada
Te dva mjeseca u trenu na nebu ja ugleda'

Djevojka prie mladiu koji joj ree:
- Ne prilazi mi da me ne zarazi!
Ona otkri ruku na kojoj se ukaza bjelina nalik na srebro i ree mu:
- Odmakni se da me ne zarazi, jer ti boluje od gube!
- Ko ti je rekao da sam gubav? - upita mladi.
- To mi je rekla starica.
- Meni je isto to rekla za tebe - ree Alauddin i pokaza podlakticu. Djevojka primijeti da mu je tijelo
poput srebra, pa ga privi na grudi. Grlili su se, a onda djevojka lee na lea i raskopa odjeu. Alauddinu
se pokrenu ono to je od oca naslijedio, te mu djevojka uskliknu:
- Ah, eie Zekerijja! Ti ilavi!
Alauddin stavi ruku na njenu slabinu, pa joj metnu ilu slasti u vrelu kapiju. Gurnu ga i stie do kapije sa
zavjesom, a bijae uao na trijumfalnu kapiju. Zatim je njen trg pohodio drugi, trei, etvrti i peti put,
otkrivajui da je ilim uvijek na trijemu. Tako je njena kutija traila poklopac dok ga najzad nije nala.
Kad osvanu jutro, mladi ree djevojci:
- O, nedovrena radosti! Gavran te je epao i odletio!
- ta znai to? - upita djevojka.
- Gospoo moja, s tobom mogu ostati jo vrlo malo.
- Ko to kae?
- Tvoj otac je uzeo od mene priznanicu na deset hiljada dinara na ime mehra i ako mu novac ne dam u
toku dana, uhapsit e me i zatvoriti u kadijinu kuu. Ja sada nemam ni prebijene pare, a kamoli deset
hiljada dinara.
- Gospodine moj, je li odluka u tvojim ili u njihovim rukama?
- Odluka je u mojim rukama, ali ja nemam nita drugo.
- To je jednostavan problem - ree djevojka. - Nemoj se plaiti. Uzmi ovih stotinu dinara. Da imam i
vie, sigurno bih ti dala, ali je moj otac iz ljubavi prema bratiu odnio sav novac odavde u svoju kuu,
ak i moj nakit je sav pokupio. Kada sutra poalje k tebi nekoga radi provoenja zakona...
257. no
Kada nastupi dvije stotine pedeset i sedma no ona ree:
- ula sam, sretni care, da je djevojka rekla Alauddinu:
- Kada ti sutra poalju nekoga od strane vlasti, te kada ti kadija i moj otac kau: Razvedi se!, pitaj ih:
Po kojem je to mezhebu{40} doputeno da se uveer oenim, a ujutro razvedem? Zatim e poljubiti
kadiji ruku i dat e mu poklon. Poljubit e ruku i svim svjedocima i dati im po deset dinara, pa e svi
govoriti u tvoju korist. Kada te budu pitali zato se ne razvede i ne uzme hiljadu dinara, mazgu i
odijelo, prema uvjetu koji smo ti postavili, reci im: Svaka njena dlaica meni vrijedi hiljadu dinara.
Nipoto se neu razvesti, neu uzeti odjeu, niti bilo to drugo! Poto ti kadija kae da plati mehr, reci
mu: Sada imam problema. Tada e ti kadija i svjedoci dati izvjestan rok.
Dok su oni tako razgovarali, pojavi se kadijin izaslanik koji pokuca na vrata. Alauddin izae, a ovjek mu
ree:
- Treba da porazgovara s efendijom. Trai te punac.
Alauddin mu dade pet dinara i ree:
- Sprovodnie, po kojem zakonu se mogu oeniti uveer, a razvesti ujutro?
- Po mome miljenju, to je sasvim nemogue. Ako ti ne poznaje zakon, ja u te zastupati.
Njih dvojica odoe u sud i tamo upitae Alauddina:
- Zato se ne razvede sa enom i uzme ono to ti pripada prema postavljenom uvjetu?
Mladi prie kadiji, poljubi mu ruku, pa poloi u nju pedeset dinara i ree:
- Gospodine kadijo, po kojem se to mezhebu mogu oeniti uveer, a razvesti ujutro protiv svoje volje?
- Razvod pod prisilom nije doputen ni u jednom muslimanskom mezhebu - ree kadija.
- Ako nee da se razvede - na to e nevjestin otac - plati mi deset hiljada dinara.
- Daj mi vremena tri dana - odgovori mladi.
- Rok od tri dana nije dovoljan - ree kadija. - Dat e ti vremena deset dana.
Tako se dogovorie i uvjetovae Alauddinu da nakon deset dana plati mehr, ili da se razvede. Alauddin
ode od njih pod tim uvjetom, pa uze mesa, rie, masla i drugih stvari koje su mu trebale za jelo i ode kui.
Ue nevjesti, ispria joj kako je sve teklo, a ona mu ree:
- Od veeri do jutra uda se dogaaju. Divno li je neko rekao:

Budi blag kada te bijes spopadne
I strpljiv kada te nesrea ophrve:

U nae vrijeme noi bremenite postaju
I tako bremenite one uda raaju.

Nevjesta ustade, pripremi hranu, pa postavi sofru, te se oni prihvatie jela i pia naslaujui se i
veselei. Potom je mladi zamoli da neto odsvira, a ona uze lutnju i zasvira tako da bi se i kamen
uzbudio. Strune su u odaji naprosto vapile: Davude!, a nevjesta je zanosno pjevala.
Dok su se oni tako zabavljali, uivali i alili se, pokuca neko na vratima.
- Ustani i pogledaj ko je na vratima - ree nevjesta.
Mladi poe, otvori vrata i ugleda etiri dervia koji su tu stajali.
- ta traite? - upita ih mladi.
- Gospodine, mi smo dervii iz stranih zemalja, a naa duevna hrana su muzika i tanahni stihovi. Htjeli
bismo se noas odmoriti kod vas, a ujutro bismo poli svojim putem. Uzvieni Allah e te nagraditi za to.
Mi volimo muziku, a meu nama nema ni jednoga koji ne zna napamet kaside, pjesme i muveehate.{41}
- Treba da se posavjetujem - odgovori Alauddin, pa ode eni i obavijesti je o tome, a ona mu ree:
- Otvori im vrata!
Alauddin otvori vrata derviima, uvede ih i smjesti, poeljevi im dobrodolicu. Zatim ree da im se
donese hrana, ali dervii ne htjedoe jesti, ve rekoe:
- Gospodine, naa hrana je spominjanje Boijeg imena u srcima i sluanje pjesama uima. Divno li je
neko rekao:

Naa je elja samo da s tobom budemo,
A stoci do jela stalo je jedino.

- Kod tebe smo uli tako ugodnu muziku, a kada smo uli prestala je. Moemo li vidjeti onu koja je
svirala: je li to bijela ili crna robinja, ili je ker nekog uglednika?

- To je moja ena - odgovori mladi i ispria im to se sve zbilo. - Punac me je opteretio dugom od deset
hiljada dinara na ime mehra i dali su mi rok od deset dana.
- Ne tuguj i ne brini - ree jedan dervi. - Misli samo na dobro. Ja sam ejh tekije i rukovodim sa
etrdeset dervia. Od njih u ti sakupiti deset hiljada dinara da plati mehr koji ti je odredio punac. Ali,
naredi eni da nam svira kako bismo uivali i ugodno se osjeali, jer muzika je za neke ljude kao hrana,
za neke je lijek, a nekima je kao lepeza.
Ta etiri dervia bili su, zapravo, halifa Harun ar-Reid,{42} vezir Dafer al-Barmakid, Abu Nuvas alHasan ibn Hani{43} i Mesrur, krvnik. Prolazili su pored te kue zato to je halifi zbog neeg bilo teko pa
je rekao veziru:
- Vezire, htio bih proetati gradom, jer se ne osjeam dobro.
Preruili su se u dervie i poli u grad. Kada su stigli do te kue, uli su muziku i poeljeli su da vide ta
se tu radi. Proveli su tu no u srei i zadovoljstvu, u razgovoru, sve do jutra. Ujutro, halifa stavi stotinu
dinara pod sedadu, a onda se oprostie i odoe svojim putem.
Kad nevjesta podie sedadu, ugleda stotinu dinara pod njom pa ree muu:
- Uzmi ovih stotinu dinara koje sam nala pod sedadom. Ostavili su ih dervii prije polaska, a da nita o
tome nismo znali.
Alauddin uze novac, pa poe na pijacu, kupi mesa, rie, masla i ostalo to mu je bilo potrebno. Naredne
noi, on upali svijee i ree:
- Dervii ne donesoe deset hiljada dinara koje su mi obeali. Ipak su to samo siromasi.
Dok su oni razgovarali, dervii pokucae na vrata, te nevjesta ree:
- Idi i otvori im.
Alauddin otvori vrata i kada dervii uoe, ree im:
- Jeste li donijeli deset hiljada dinara koje ste mi obeali?
- Nismo mogli - odgovorie dervii. Ali, ne boj se, sutra emo ti s Boijom pomoi napraviti jednu
hemijsku smjesu. Naredi eni da nam svira onu velianstvenu muziku koja nam srca bodri, jer mi volimo
muziku.
Ona im je svirala tako da bi i kamen zaigrao. I tu no provedoe u dobrom raspoloenju i veselju, sve do
jutra. Kad osvanu novi dan, halifa stavi stotinu dinara pod sedadu, a onda se dervii pozdravie i odoe
svojim putem.
Dolazili su tako Alauddinu devet noi, i svake noi je halifa pod sedadu stavljao stotinu dinara. Kada bi
deseta no, oni ne dooe, a razlog njihovom nedolasku bio je taj to je halifa bio poslao po jednog
uglednog trgovca kome je rekao:
- Spremi mi pedeset tovara platna koje dolazi iz Kaira...
258. no
Kada nastupi dvije stotine pedeset i osma no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je zapovjednik pravovjernih rekao trgovcu:
- Spremi mi pedeset tovara platna koje dolazi iz Kaira, ali tako da cijena svakog tovara bude hiljadu
dinara. Na svakom tovaru napii njegovu cijenu, a onda mi poalji abisinskog roba.
Trgovac pripremi sve to mu je nareeno, a onda halifa dade robu posudu za pranje ruku, ibrik od zlata,
dar i pedeset tovara. Napisa pismo u ime emsuddina, starjeine trgovaca u Kairu, oca Alauddinovog, i
ree robu:
- Uzmi tovare i ostalo, pa poi u taj i taj dio grada u kome se nalazi kua starjeine trgovaca i pitaj gdje
je kua Alauddina Abu--amata. Ljudi e te uputiti na mjesto gdje se nalazi ta kua.
Rob preuze tovare i ostalo, pa poe kako mu je naredio halifa. Toliko o njemu.
to se tie eninog amidia, on poe nevjestinom ocu i ree mu:

- Hajdemo Alauddinu da ga razvedemo od amidine.
Oni pooe Alauddinu i kada stigoe do njegove kue, zatekoe pedeset mazgi s pedeset tovara platna i
jednog roba koji je jahao mazgu, pa ga upitae:
- iji su ovi tovari?
- Moga gospodara Alauddina, Abu--amata - odgovori rob. - Otac mu je spremio robu i poslao ga u
Bagdad, ali su ga napali beduini, oduzeli mu svu robu i novac. Ta vijest stigla je do njegovog oca koji je
poslao mene s drugim tovarima. Poslao mu je po meni mazgu s pedeset hiljada dinara i paket s odjeom
koja vrijedi mnotvo novaca, zatim bundu od samurovine, umivaonik i zlatan ibrik.
Nevjestin otac tada ree:
- To je moj zet i ja u te uputiti njegovoj kui.
I dok je Alauddin sjedio u kui, mraan i zabrinut, neko pokuca na vratima, te Alauddin ree:
- Zubejdo! Bog sve najbolje zna, ali izgleda da je tvoj otac poslao glasnika od kadije, ili od valije.
- Idi i vidi ta je - ree Zubejda, te Alauddin sie, otvori vrata i ugleda svoga punca, starjeinu trgovaca.
Vidje i jednog tamnoputog abisinskog roba, lijepog izgleda, na mazgi. Rob sjaha, poljubi mu ruku i ree:
- Ja sam rob gospodina Alauddina Abu--amata, sina emsuddina, trgovakog starjeine u Kairu. Poslao
me je otac s ovom porukom.
Rob mu dade pismo koje Alauddin uze, otvori i vidje da u njemu pie:

Poslanico moja, kada te moj dragi ugleda,
Ljubi mu obuu i tlo kojim hoda!

Priekaj i nemoj se tada uriti,
Jer e moja dua i odmor s njim ostati.

Uz srdane pozdrave i izraze potovanja, od emsuddina njegovom sinu Alauddinu Abu--amatu. Znaj,
sine, da je do mene stigla vijest o pogibiji tvojih ljudi, o pljaki novca i imovine. Umjesto toga, aljem ti
ovih pedeset tovara egipatskog platna, odjeu, bundu od samurovine, umivaonik i zlatan ibrik. Ne boj se
niega. Novac e te izvui, sine. Nipoto se nemoj alostiti. Tvoja majka i ostala familija su dobro i
zdravo i srdano te pozdravljaju. Javili su mi, sine, da su te uzeli kao muhallila djevojci Zubejdi al-Udiji,
te da su ti odredili mehr u iznosu od pedeset hiljada dinara. Taj novac aljem ti zajedno s tovarima i
tvojim robom Salimom.
Kad proita pismo, Alauddin preuze tovare, a onda se okrenu puncu i ree mu:
- Uzmi pedeset hiljada dinara na ime mehra za svoju ker Zubejdu, uzmi i sve tovare i radi s njima ta
hoe. Sva zarada neka bude tvoja, a meni vrati glavnicu.
- Allaha mi, neu uzeti nita - ree punac. - to se tie mehra za tvoju enu, dogovori se s njom.
Alauddin ustade i poe s puncem u kuu, poto smjestie tovare. Onda Zubejda ree ocu:
- Za koga su ovi tovari, oe?
- Ovo su Alauddinovi tovari. Poslao mu ih otac umjesto onih koje su mu oteli beduini. Poslao mu je jo
pedeset hiljada dinara, tovar odjee, bundu od samurovine, mazgu, umivaonik i zlatan ibrik. to se tie
mehra, ti e odluiti o tome.
Alauddin ustade, otvori sanduk i dade Zubejdin mehr. Onda amidi progovori:
- Amida, neka se Alauddin razvede s mojom enom! - ali mu amida odgovori:
- To vie nikako ne moe biti, jer je odluka u muevljevim rukama.
Mladi ode pogruen i kaharli, te bolestan lee u kui. Desi se sueno i mladi umre.
Alauddin preuze tovare i ode na trg, kupi ta mu je trebalo za jelo i pie, te maslo, i priredivi gozbu kao
i svake veeri, ree Zubjedi:
- Vidi li kakvi su laovi oni dervii! Obeali su mi, pa su porekli!

- Ti si sin starjeine trgovaca, pa nisi imao ni prebijene pare, a kako e ih tek imati siroti dervii?
- Uzvieni Allah nas je obogatio i bez njih i neu im vie otvarati vrata ako nam dou!
- Zato? - udila se Zubejda. - Dobro nas je i snalo tek s njihovim dolaskom, i svake noi su nam
ostavljali po stotinu dinara pod sedadom. Zato im mora otvoriti vrata ako dou!
Kada danje svjetlo bi na izmaku i nastupi no, Alauddin ree:
- Dede, Zubejdo, sviraj malo!
Ona poe svirati, kad neko pokuca na vrata i Zubjeda ree:
- Idi da vidi ko je pred vratima.
Alauddin otvori vrata i ugledavi dervie, ree im:
- Dobro doli, laovi! Uite!
Oni uoe s njim, te im Alauddin dade da sjednu i donese im sofru, pa se oni najedoe. Uivali su i
veselili se, a onda rekoe:
- Gospodine, naa srca su zaokupljena tobom. ta je bilo s tvojim puncem?
- Allah nam je dao vie nego to smo eljeli.
- Bogami, plaili smo se za te...
259. no
Kada nastupi dvije stotine pedeset i deveta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da su dervii rekli Alauddinu:
- Bogami, bojali smo se za te, a ustruavali smo se da doemo samo zato to nismo imali novaca.
- Mene je moj Gospodar brzo rasteretio. Naime, otac mi je poslao pedeset hiljada dinara i pedeset tovara
platna od kojih svaki vrijedi hiljadu dinara, zatim odjeu, bundu od samurovine, mazgu, roba, umivaonik i
zlatan ibrik. Tako sam se izmirio s puncem, a moja ena meni pripada, hvala Allahu.
Halifa ustade da obavi nudu, a vezir Dafer se nagnu prema Alauddinu i ree mu:
- Budi pristojan, jer se nalazi u drutvu zapovjednika pravovjernih!
- ta sam to nepristojno uinio u drutvu zapovjednika pravovjernih, i ko je od vas zapovjednik
pravovjernih?
- Onaj to je s tobom razgovarao i to je upravo otiao da obavi nudu. To je zapovjednik pravovjernih,
halifa Harun ar-Reid. Ja sam vezir Dafer, ovo je Mesrur orunik, a ono je Abu Nuvas al-Hasan ibn
Hani. Misli svojom glavom, Alauddine, i reci: koliko dana putovanja je daleko Kairo od Bagdada?
- etrdeset i pet dana - odgovori mladi.
- Tvoja roba je opljakana tek prije deset dana. Kako je onda mogao stii glas tvome ocu, kako ti je
mogao spremiti robu i prevaliti razdaljinu od etrdeset i pet dana za svega deset dana?
- Odakle mi je to, onda, dolo, gospodine? - upita mladi.
- Od halife, zapovjednika pravovjernih, zbog njegove velike ljubavi prema tebi.
Dok su oni tako razgovarali, pojavi se halifa. Alauddin skoi, poljubi tlo pred njim i ree:
- Neka te Allah uva, zapovjednie pravovjernih! Neka te uini dugovjenim i neka ljude ne lii tvoje
milosti i dobroinstva!
- Alauddine - ree halifa - neka nam Zubejda neto odsvira da nam bude jo slae i ugodnije.
Zubejda zasvira neto udesnije od svega to postoji, tako da bi se i kamen uzbudio i inilo se da lutnja
Davuda doziva. Provedoe tu no u velikom veselju, a kad jutro svanu, halifa ree Alauddinu:
- Sutra doi u divan.{44}
- Sluam i pokoravam se, zapovjednie pravovjernih - odgovori Alauddin. - Neka te slui dobro zdravlje.
Potom Alauddin uze deset posluavnika, stavi na njih vrijedne darove i sutradan ih odnese u carsko
vijee. Dok je halifa sjedio na carskom prijestolju u divanu, odjednom na vrata ue Alauddin recitirajui
stihove:

Svakog jutra ti nam sretan osvitao,
Slavom se, a ne zlobom ogrtao;

Neka su ti uvijek svijetli dani
A dumanima tvojim neka budu crni!

- Dobro doao, Alauddine - ree halifa.
- Zapovjednie pravovjernih - na to e Alauddin - Boiji Poslanik, Bog mu se smilovao i spasio ga,
primao je poklone, i ovih deset pladnjeva s poklonima je za tebe.
Halifa primi darove, pa naredi da mu daju poasnu odjeu, postavi ga za starjeinu trgovaca i dade mu da
sjedi u carskom vijeu. Dok je on tu sjedio, iznenada se pojavi njegov punac, Zubejdin otac, koji,
vidjevi Alauddina kako sjedi na visokom poloaju i u sveanoj odjei, ree zapovjedniku pravovjernih:
- estiti care, zato ovaj sjedi na mome poloaju u ovoj odjei?
- Postavio sam ga za trgovakog starjeinu. Poloaji se daju na odreeno vrijeme, a ne zauvijek. Ti si
smijenjen.
- Od nas uzima i nama daje! - na to e Zubejdin otac. - Divno je to to si uinio, zapovjednie
pravovjernih! Allah postavlja na vlast najbolje meu nama. Koliko je malih koji su postali veliki!
Potom halifa napisa ferman Alaudinu i dade ga valiji, a valija ga predade zubljonoi koji oglasi u divanu:
- Alauddin Abu--amat je starjeina trgovaca! Njegova rije se mora sluati i potovati! Njemu
pripadaju poasti, potovanje i ugledno mjesto!
Kada divan okona zasjedanje, valija i telal provodae Alauddina po gradu, dok je telal vikao:
- Starjeina trgovaca je samo gospodin Alauddin Abu--amat!
Sutradan, Alauddin otvori jednom robu duan i postavi ga da tu trguje. Alauddin uzjaha konja i ode na
svoju dunost u divan...
260. no
Kada nastupi dvije stotine ezdeseta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je Alauddin uzjahao konja i poao u halifin divan.
Jednog dana je, kao i obino sjedio na svome mjestu, kad neko ree halifi:
- Zapovjednie pravovjernih, nek je iva tvoja glava nakon toga i toga ovjeka! On se preselio milosti
uzvienog Allaha, a neka nam ti vjeno ivi?
- Gdje je Alauddin? - upita halifa.
Mladi doe pred njega i kad ga halifa vidje, bogato ga dariva i postavi za svoju trpezu. Zatim izdade
pisanu naredbu da mu se isplauje po hiljadu dinara mjeseno. Tako je Alauddin ivio u halifinom
bliskom okruenju. Dok je jednog dana, kao i obino, sjedio na svome mjestu sluei halifi, u divan ue
jedan emir sa sabljom i titom i ree:
- Zapovjednie pravovjernih, neka je iva tvoja glava nakon smrti zapovjednika ezdeseterice! On je
danas preminuo!
Halifa naredi da daruju Alauddina koga postavi za zapovjednika ezdeseterice na mjesto preminulog.
Kako bivi zapovjednik nije imao poroda, ni ene, Alauddin preuze njegovu imovinu, a halifa mu ree:
- Pokopaj ga i uzmi svu imovinu koju je ostavio: novac, robove, robinje, sluge.
Onda halifa mahnu mahramom i divan se razie. Alauddin takoer izae i kraj svoga stremena zatee
Ahmeda ad-Denefa, starjeinu one strane koja je bila desno od halife. S Ahmedom je bilo etrdeset
pomonika. Lijevo od njega stajao je Hasan uman, zapovjednik koji se inae nalazio na lijevoj halifinoj
strani. Uz njega je bilo njegovih etrdeset pomonika.

Alauddin se okrenu zapovjedniku Hasanu umanu i njegovim ljudima i ree im:
- Zauzmite se za mene kod zapovjednika ad-Denefa, moda e me uzeti za sina po Boijoj volji.
Starjeina ga prihvati govorei:
- Ja i mojih etrdeset pomonika ii emo svakog dana ispred tebe u divan.
Alauddin ostade u halifinoj slubi vie dana. Jednog dana, napusti divan i uputi se kui, poto je pustio
Ahmeda i njegove pratioce da idu svojim putem. Sjede sa svojom enom Zubejdom koja je bila zapalila
svijee. Nedugo zatim, ona ustade da obavi nudu i dok je mladi sjedio, odjednom zau straan krik. On
istog asa skoi da vidi ko je kriknuo i shvati da je to njegova ena Zubejda al-Udijja koja je leala
opruena. Mladi joj stavi ruku na grudi i utvrdi da je mrtva.
Kua njenog oca bila je do Alauddinove kue, tako da je i on uo njen krik, pa upita Alauddina:
- ta se dogaa, gospodine Alauddine?
- Nek ti je iva glava, oe! Tvoja ker Zubejda je mrtva. Zbog potovanja prema mrtvima, treba ih
ukopati.
Sutradan sahranie Zubejdu. Alauddin je tjeio njenog oca koji je, opet, tjeio Alauddina. Eto ta se
dogodilo sa Zubejdom al-Udijjom.
Alauddin obue odjeu alosti i prestade odlaziti u divan. Bio je uplakan i slomljena srca. Onda halifa
upita Dafera:
- Vezire, zato Alauddin ne dolazi u divan?
- zapovjednie pravovjernih - odgovori vezir - tuan je zbog ene Zubejde i zauzet je primanjem
sauea.
- Treba da mu izrazimo sauee - ree halifa, a vezir odgovori:
- Sluam i pokoravam se.
Zatim halifa, vezir i nekoliko slugu uzjahae konje i pooe Alauddinovoj kui. Dok je on sjedio,
pojavie se halifa i vezir s pratnjom, te on skoi da ih doeka. Duboko se pokloni pred halifom koji ree:
- Neka ti Allah dobrim nadoknadi gubitak!
- Neka nam Allah tebe poivi, zapovjednie pravovjernih - odgovori Alauddin.
- Zato si prestao dolaziti u divan, Alauddine? - upita halifa.
- Zbog alosti za enom, zapovjednie pravovjernih.
- Odbaci brigu! - na to e halifa. - Ona se preselila u milost uzvienog Allaha. Od tuge nema nikakve
koristi.
- Mogu prestati aliti samo kada umrem i kada me pored nje ukopaju.
- Allah nadoknauje sve to prolazi, ali od smrti se pobjei ne moe. Divno li je reeno:

Svako koga majka rodi, ma i dugo sretan bio,
Na neudobni tabut jednoga se dana opruio.

Kako da se veseli i kako da uiva
Onaj kom se zemlja na lice obruava?!

Kada halifa izrazi sauee Alauddinu, preporui mu da ne prestaje dolaziti u divan i ode u svoj dvor.
Alauddin nekako prebrodi tu no, a sutradan poe u divan, doe pred halifu i duboko se pokloni. Halifa
se pomaknu na prijestolju poelivi mu dobrodolicu i pozdravljajui ga. Zatim ga postavi na njegovo
mjesto i ree:
- Alauddine, noas si moj gost!
Potom halifa ode s mladiem u svoj saraj, pozva djevojku po imenu Kutulkuluba{45} i ree joj:
- Alauddin je imao enu po imenu Zubejda al-Udijja. Ona mu je brige i tugu odagnavala. Preselila se u
milost Allahovu, a ja sada hou da mu neto odsvira na tamburu...

261. no
Kada nastupi dvije stotine ezdeset i prva no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je halifa rekao robinji po imenu Kutulkuluba:
- Hou da mu odsvira neto udesno na tamburi da odagna brige i tugu.
Djevojka odsvira zaista udesnu melodiju, te halifa upita:
- ta misli o glasu ove djevojke, Alauddine?
- Zubejda je imala ljepi glas od njenog, ali ona vjetije svira, tako da bi i stijenu uzbudila.
- Svia li ti se? - upita halifa.
- Svia mi se, zapovjednie pravovjernih - odgovori mladi, a halifa ree:
- ivota mi i mezarja mojih djedova, ona ti je dar od mene, ona i njene djevojke.
Alauddin je mislio da se ali s njim, ali halifa sutradan ree djevojci Kutulkulubi:
- Darovao sam te Alauddinu.
Djevojka se obradova jer je vidjela mladia i dopao joj se. Potom halifa pree iz saraja u divan, pozva
hamale i naredi:
- Prenesite stvari Kutulkulube, a nju i njene djevojke prenesite u nosiljkama u Alauddinovu kuu!
Hamali prenesoe i djevojke i njihove stvari u Alauddinovu kuu, odnosno smjestie je u njegov dvor.
Halifa je do kraja toga dana sjedio u divanu, a kada se divan raspusti, on ode u svoj dvor. Poto
Kutulkuluba ue u Alauddinove dvore zajedno sa svojim djevojkama kojih bijae etrdeset, ne raunajui
evnuhe, ona ree dvojici evnuha:
- Jedan od vas neka sjedi na klupi desno od vrata, a drugi neka sjedi na lijevoj strani. Kada Alauddin
doe, poljubite mu ruke i recite: Naa gospodarica Kutulkuluba moli te da doe u dvor. Halifa ti
poklanja nju i njene djevojke.
- Sluamo i pokoravamo se - rekoe evnusi i uinie kako im je naredila.
Kada Alauddin doe, zatee dva halifina evnuha kako sjede pored vrata. To ga iznenadi, pa pomisli:
Moda ovo i nije moja kua! Ako jest, ta li se to dogaa?!
im ga evnusi ugledae, skoie, poljubie mu ruke i rekoe:
- Mi pripadamo halifi, a sluimo Kutulkulubu. Ona te pozdravlja i poruuje da ti halifa poklanja nju i
njene djevojke, te moli da joj doe.
- Recite joj da je dobrodola, ali dok je ona tu neu ui u dvor u kome je i ona, jer ono to pripada
gospodaru nije za sluge. Pitajte je koliki su bili njeni dnevni trokovi kod halife.
Evnusi odoe, prenesoe to djevojci, a ona odgovori:
- Dnevni trokovi su iznosili stotinu dinara.
- Nije ba trebalo da mi halifa daruje Kutulkulubu pa da toliko troim na nju - ree Alauddin. - Meutim,
nema se kud!
Kutulkuluba provede kod njega nekoliko dana i on joj je svakog dana davao stotinu dinara. Jednog dana,
Alauddin ne doe u divan, te halifa upita vezira Dafera:
- Ja sam Kutulkulubu darovao Alauddinu samo zato da ga tjei zbog ene i ta je sad uzrok to nam ne
dolazi?
- Zapovjednie pravovjernih, neko je pravo rekao: Ko sretne svoje drage, zaboravi prijatelje - ree vezir,
a halifa e na to:
- Moda ima neko opravdanje to nam ne dolazi. Posjetit emo mi njega.
Nekoliko dana prije toga, Alauddin je rekao veziru:
- alio sam se halifi na tugu zbog svoje ene Zubejde, a on mi je darovao Kutulkulubu.
- Da te ne voli, ne bi ti je darovao - odgovori vezir. - Jesi li spavao s njom?
- Ne, tako mi Allaha! Ne razlikujem njenu duinu od irine!

- Zato? - upita vezir.
- Ono to valja za gospodara nije za slugu.
Nakon toga, halifa i Dafer se preruie i posjetie Alauddina. Kad uoe u njegovu kuu, Alauddin ih
prepozna, pa skoi i poljubi halifi ruku. Halifa uoi tragove tuge na njemu, pa mu ree:
- Zato tuguje, Alauddine? Zar nisi spavao s Kutulkulubom?
- Zapovjednie pravovjernih - odgovori mladi - ono to je dobro za gospodare ne zasluuju sluge. Do
sada nisam bio s njom i ne razlikujem njenu duinu od irine. Uzmi je od mene.
- Htio bih se vidjeti s njom da je upitam kako je - ree halifa, a Alauddin odgovori:
- Sluam i pokoravam se, zapovjednie pravovjernih.
I halifa ode djevojci...
262. no
Kada nastupi dvije stotine ezdeset i druga no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je halifa otiao Kutulkulubi i kada ga ona ugleda, ustade, duboko se pokloni, a
halifa je upita:
- Je li bio s tobom Alauddin?
- Nije, zapovjednie pravovjernih - odgovori ona. - Slala sam po njega s molbom da doe, ali nije
pristao.
Halifa naredi da se djevojka vrati u saraj, a Alauddinu ree:
- Nemoj prestajati da nam dolazi.
Potom halifa ode kui, a Alauddin prebrodi nekako no i kad osvanu jutro, on uzjaha i ode u divan, te
sjede na mjesto zapovjednika ezdeseterice. Halifa naloi haznadaru da veziru Daferu da deset hiljada
dinara i on mu isplati tu sumu, a onda halifa ree veziru:
- Nareujem ti da ode na trg robija i da za deset hiljada dinara kupi Alauddinu jednu djevojku.
Vezir se pokori halifinom nareenju, te povede Alauddina na trg robija. Sticajem okolnosti, bagdadski
valija koga je postavio halifa i koji se zvao al-Emir Halid, doe toga dana na trg da kupi djevojku svome
sinu. Evo zbog ega je to inio.
Halid je imao enu po imenu Hatuna i rodila mu je runog sina kome je bilo ime Habazlam Bazaza. Imao
je dvadeset godina, a nije znao jahati konje, dok je njegov otac bio hrabar i odvaan ovjek koji je jahao
konje i ronio po moru. Jedne noi je Habazlam Bazaza spavao i u snu je imao poluciju, pa je o tome
obavijestio majku. Ona se obradova i ispria njegovom ocu, zakljuivi:
- elim da ga oeni, jer sada to zasluuje.
- Runo izgleda, smrdi, prljav je i divlji, tako da ga nee htjeti nijedna ena.
- Kupi mu djevojku - ree ena.
Voljom uzvienog Allaha, toga dana kada su vezir i Alauddin poli na trg doao je i valija Halid sa
svojim sinom Habazlamom Bazazom. I dok su oni bili na trgu, pojavi se jedna lijepa i draesna djevojka,
lijepa struka i skladne grae. Vodio ju je jedan posrednik.
- Trai za nju hiljadu dinara, posrednie - ree vezir.
Posrednik provede djevojku pored valije i im je Bazaza vidje, izmami mu hiljadu uzdaha, te se zaljubi u
nju.
- Babo - ree Bazaza - kupi mi ovu robinju.
Posrednik poe izvikivati, a valija upita kako se djevojka zove. - Zovem se Jasmina - odgovori ona.
- Sine - obrati se valija Bazazi - ako ti se dopada, nadmei se za nju. Posrednie, koliko trai za
djevojku?
- Hiljadu dinara - odgovori on.
- Ja dajem hiljadu i jedan dinar - ponudi valija.

Onda doe Alauddin i ponudi dvije hiljade dinara. Kad god bi valijin sin dodao dinar, on bi dodao
hiljadu dinara. Na to se valijin sin naljuti i ree:
- Posrednie, ko se to nadmee sa mnom oko ove robinje?
- Vezir Dafer eli da je kupi za Alauddina Abu--amata - odgovori posrednik.
Alauddin ponudi za djevojku deset hiljada dinara, te mu je vlasnik dade. Alauddin je preuze i ree:
- Oslobaam te radi uzvienog Allaha.
Zatim sklopi brak s njom i ode kui. Posrednik poe sa svojom posrednikom provizijom, a onda ga
pozva valijin sin i ree mu:
- Gdje je djevojka?
- Kupio je Alauddin za deset hiljada dinara, oslobodio je i vjenao se s njom.
Mladi se rastui. Bio je veoma nesretan, te se vrati kui bolestan zbog ljubavi prema njoj. Baci se u
postelju i prestade jesti. Ljubav i strast su ga sve vie spopadale. Kada majka vidje da je bolestan, ree
mu:
- Neka te Allah sauva, sinko, zato si bolestan? - a sin odgovori:
- Majko, kupi mi Jasminu!
- Kada bude prolazio ovjek s jasminima, kupit u ti jednu koaricu - na to e majka.
- Nije to jasmin koji mirie, ve robinja po imenu Jasmina. Otac mi je nije kupio.
ena zatim upita mua:
- Zato mu nisi kupio tu robinju?
- Ono to je za gospodare nije za sluge. Nisam je mogao uzeti, jer ju je kupio Alauddin, zapovjednik
ezdeseterice.
Sin im je bivao sve bolesniji, tako da vie nije mogao spavati ni jesti, te njegovu majku obavi tuga. Dok
je ona tako tuna sjedjela u kui, doe joj jedna starica po imenu Um Ahmed Kamakim as-Sarik.{46}
Njen sin Sarik probijao je srednje i gornje zidove, ak je surmu krao sa oiju. Od malih nogu je imao te
rune osobine. Kasnije su ga postavili za starjeinu strae, a on je neto ukrao i pao u klopku. Valija ga je
epao i poslao pred halifu koji je naredio da ga pogube na stratitu. Meutim, Ahmed je traio da se
vezir zauzme za njega, a halifa nikada nije odbijao vezira kada se za nekog zauzimao. Poto se vezir
prihvati toga, halifa ga upita:
- Kako se zauzima za neto to teti ljudima?
- Zapovjednie pravovjernih - odgovori vezir - zatvori ga u tamnicu. Onaj ko je gradio tamnicu bio je
mudar, jer je tamnica grob za ive i radost za dumane.
Halifa naredi da ga okuju i da mu napiu na okovima: Zauvijek i do smrti; bit e skinuti tek na
krvnikovoj klupi. Stavie ga tako okovanog u tamnicu. Njegova majka je navraala u kuu emira Halida,
odlazila je sinu u tamnicu i govorila mu:
- Nisam li ti govorila da ne radi ono to je zabranjeno! - a on odgovori:
- Tako je Allah dosudio. Majko, kada ode valijinoj eni, zamoli je da se zauzme za mene kod valije.
Eto, ta starica stie valijinoj eni koju zatee sa obiljejem tuge, pa je upita:
- Zato tuguje?
- Tugujem zbog svoga sina Bazaze.
- Neka ti ga Bog uva - na to e starica. - ta mu se dogodilo?
ena joj ispria cijelu priu, a starica ree:
- ta veli na to ako neko uspije izvui tvoga sina?
- ta e to uiniti?
- Ja imam sina po imenu Ahmed Kamakim-Kradljivac. Okovan je u tamnici i na njegovim okovima je
napisano: zauvijek i do smrti. Ti sada ustani, obuci najljepu odjeu koju ima i nagizdaj se najljepe
to moe, pa doekaj mua radosna i s osmjehom. Kada zatrai od tebe ono to mukarci trae od ena,
odbij ga i ne daj mu, ve reci: Boijeg li uda! Kad mukarcu treba neto od njegove ene, on insistira
dok to ne dobije. Meutim, kada eni treba neto od mua, on joj to ne ispunjava. Mu e ti rei: A ta
tebi treba? Trai da ti se najprije zakune. Kada ti se zakune svojim ivotom ili Bogom, reci: Zakuni mi
se razvodom. I ne daj mu dok ti se ne zakune razvodom. Tek kada se tako zakune, reci mu: Kod tebe u
zatvoru ima jedan starjeina po imenu Ahmed Kamakim. On ima sirotu majku koja je kleala preda mnom
i poslala me k tebi govorei: Zamoli ga da se zauzme kod halife da mu oprosti. To mu je sevap.
- Sa zadovoljstvom - ree mladieva majka, a kada valija doe eni...
263. no
Kada nastupi dvije stotine ezdeset i trea no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je valiji, kada je uao, njegova ena ispriala sve.
Poto joj se zakleo razvodom, ona mu je dopustila da bude s njom. Valija je tu no prespavao, a kad
osvanu jutro, okupa se i klanja sabah, pa ode u tamnicu i ree:
- Ahmede Kamakime, kaje li se zbog onog to si uinio?
- Kajem se Allahu i stidim se onog to sam uinio. Govorim srcem i jezikom. Boe, molim Tvoj oprost! odgovori Ahmed.
Valija ga pusti iz zatvora, pa ga odvede okovanog u divan. Valija stupi pred halifu, duboko se pokloni
pred njim, a halifa ga upita:
- ta hoe, emire Halide?
On izvede pred halifu okovanog Kamakima, pa ga halifa upita:
- Zar si jo iv, Kamakime?
- Zapovjednie pravovjernih - odgovori on - nesretnikov ivot sporo prolazi.
- Emire Halide - na to e halifa - zato si ga doveo ovamo?
- Ima sirotu i samohranu majku koja nema nikog osim njega. Pala je na koljena pred tvojim robom molei
ga da se zauzme kod tebe da joj, zapovjednie pravovjernih, oslobodi sina okova. On se kaje za ono to
je uinio, pa ga moe postaviti za starjeinu strae, kao to je i ranije bio.
- Kaje li se za ono to si uinio? - upita halifa Kamakima koji odgovori:
- Kajem se pred Allahom, zapovjednie pravovjernih.
Halifa naredi da dovedu kovaa koji mu skinu okove, pa mu halifa preporui da se lijepo ponaa i vlada.
Ahmed poljubi halifinu ruku i izae u uniformi starjeine strae, dok je telal izvikivao njegovo
postavljenje.
Ahmed provede neko vrijeme na svojoj dunosti, a onda njegova majka ode valijinoj eni koja joj ree:
- Hvala Allahu koji je oslobodio tvoga sina tamnice i koji je jo uvijek zdrav i io! Zato mu nisi rekla da
neto smisli i dovede onu robinju Jasminu mome sinu Habazlamu Bazazi?
- Rei u mu - odgovori ena i ode sinu koga nae pijanog pa mu ree:
- Sine, iz zatvora te nije izvukao niko drugi nego valijina ena koja eli da smisli kako da ubije
Alauddina Abu--amata i dovede djevojku Jasminu njenom sinu Bazazi.
- To je vrlo lahko - odgovori Ahmed. - Moram jo noas neto smisliti.
Ta no bijae prva u mjesecu i halifa je imao obiaj da je provodi s gospoom Zubejdom, a u vezi sa
oslobaanjem robinja, robova ili neeg slinog. Halifa je takoer imao obiaj da skida carsko ruho, da
odlae tespih, jatagan i carski prsten. Sve je to stavljao na prijestolje u odaji za primanje. Halifa je imao
zlatnu lampu sa tri dragulja nanizana na zlatni lani. Veoma je volio tu lampu. On ostavi evnuhe da
uvaju carsko ruho, lampu i ostale stvari, pa ue u odaju gospoi Zubejdi.
Ahmed Kamakin-Kradljivac prieka do ponoi dok ne zasija zvijezda Kanopus i dok sva stvorenja ne
zaspae, te Tvorac spusti na njih svoj zastor. Tada Ahmed uze sablju u desnu ruku, a u lijevu uze kuku i
prie halifinoj odaji za primanje. Namjesti ljestve i baci kuku prema toj odaji u kojoj se kuka zaustavi.
Pope se uz ljestve na terasu, podie kapak od odaje i spusti se. Zatee usnule evnuhe, opi ih bunikom, a
onda uze halifino ruho, tespih, jatagan, mahramu, prsten i lampu s dijamantima. Potom napusti mjesto na
koje se bio spustio i poe Alauddinovoj kui.
Alauddin je te noi bio zauzet radostima s djevojkom. Spavao je s njom i ona ostade trudna. Ahmed
Kamakim ue u Alauddinovu sobu, odvali jednu mramornu plou u dnu odaje, pa pod njom iskopa rupu u
koju stavi jedan dio pokradenih stvari, a drugi dio zadra. Potom namjesti mramornu plou kako je i bila i
napusti sobu razmiljajui: Sada u sjesti i napiti se. Lampu u staviti ispred sebe i pri njenoj svjetlosti
u ispijati ae. Zatim ode kui.
Sutradan, halifa ode u odaju i zatee opijene evnuhe. Probudi ih, pa poe pipati rukom, ali ne nae
odjeu, prsten, jatagan, mahramu, ni lampu. Halifa se silno naljuti, pa obue odijelo jarosti koje bijae
crvene boje i sjede u divan. Tada pristupi vezir, duboko se pokloni i ree:
- Neka Allah sauva zla gospodara pravovjernih!
- Veliko je zlo! - ree halifa.
- ta se dogodilo? - upita vezir, a halifa mu ispria sve ta je bilo. U tom asu dojaha valija, a uz njegov
stremen bio je Ahmed Kamakim. On vidje da je halifa veoma ljut. Kada halifa ugleda valiju, ree mu:
- Emire Halide, ta ima novo u Bagdadu?
- Sve je u redu i sigurno.
- Lae! - odbrusi mu halifa.
- Zato, zapovjednie pravovjernih?
Halifa mu ispria ta se dogodilo, pa dodade:
- Nareujem da mi sve ono donese!
- Zapovjednie pravovjernih - ree valija - crvi u octu potjeu iz njega i u njemu ostaju. Stranac nikako
nije mogao dospjeti na to mjesto.
- Ako mi ne donese te stvari, pogubit u te - bio je uporan halifa.
- Prije nego to pogubi mene, pogubi Ahmeda Kamakima-Kradljivca, jer niko ne poznaje lopove i
varalice kao zapovjednik strae.
Ahmed Kamakim ustade i ree:
- Zauzmi se za me kod halife, a ja ti garantiram da u uhvatiti lopova. Tragat u za njim dok ne saznam ko
je. Daj mi samo dvojicu kadija i dvojicu svjedoka. Onaj ko je to uinio ne boji se tebe, ni valije, niti bilo
koga drugog.
- Dat u ti to trai, ali e najprije pretraiti moj saraj, zatim vezirov, pa saraj zapovjednika
ezdeseterice - sloi se halifa.
- Pravo govori, zapovjednie pravovjernih - ree Ahmed. - Moda je onaj koji je to uinio neko ko je
odrastao u saraju zapovjednika pravovjernih, ili neko iz njegovog bliskog okruenja.
- ivota mi - na to e halifa - onaj kod koga se nau te stvari mora biti pogubljen, makar bio i moj sin!
Tako Kamakim dobi ono to je htio - on uze ferman da moe upadati u kue i pretresati ih...
264. no
Kada nastupi dvije stotine ezdeset i etvrta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je Ahmed Kamakim dobio ono to je htio - uzeo je ferman po kome moe
upadati u kue i pretresati ih. I on poe kui nosei tap ija je jedna treina bila od bronze, jedna od
bakra i jedna od eljeza. Ahmed pretrai halifin dvorac, zatim dvorac vezira Dafera, pa obie kue
dvorjana i vratara dok ne naie na Alauddinovu kuu.
Kada u buku ispred svoje kue, Alauddin ustade od ene Jasmine pa sie i im otvori vrata, ugleda
valiju koji je bio u velikoj nedoumici.
- ta ima novo, emire Halide? - upita Alauddin.
Valija mu ispria cijeli problem, a mladi ree:

- Uite u kuu i pretresite je!
- Izvinjavam se, gospodine - pravdao se valija. - Ti si pouzdan i ne dao Bog da pouzdan ovjek ispadne
varalica.
- Treba svakako da pretraite moju kuu - bio je uporan Alauddin.
Valija ue sa kadijama i svjedocima, a onda Ahmed ode u dno sobe, prie mramoru pod koji je stavio
stvari i energino spusti tap na mramornu plou. Ploa se razbi i pod njom se ukaza neto sjajno, te
starjeina uskliknu:
- U ime Allaha i ako Bog da! Sretan je na dolazak jer nam se otvorilo skrovite! Sii u da vidim ta ima
tamo.
Kadije i svjedoci pogledae na to mjesto i ugledae sve nestale stvari. Sastavie zapisnik navodei da su
nali sve stvari u Alauddinovoj kui. Stavie peat na zapisnik i naredie da se uhapsi Alauddin. Skinue
mu almu s glave, popisae na jedan spisak svu njegovu imovinu, a Ahmed Kamakim zgrabi robinju
Jasminu koja je bila zatrudnjela s Alauddinom. Ahmed je predade svojoj majci govorei:
- Predaj je al-Hatuni, valijinoj eni!
Ona preuze Jasminu i odvede je valijinoj eni. im je ugleda Habazlam Bazaza, vrati mu se zdravlje, te
on istog asa ustade silno se radujui. Prie eni, ali ona trgnu no iza pojasa i povika:
- Odbij, inae u ubiti tebe, pa sebe!
Njegova majka Hatuna ciknu:
- Rospijo, pusti mog sina da se tobom zadovolji!
- Kujo! - uzvrati Jasmina. - Po kojem mezhebu se ena moe udati za dvojicu mukaraca, i ko smije pustiti
pse da uu u boravite lavova?!
Mladieva strast bivala je sve vea. Ljubav i brige iscrpie ga, tako da prestade jesti i spavati. Onda
valijina ena ree Jasmini:
- Rospijo! Ti me tjera da tugujem nad svojim sinom! Moram te kazniti! Alauddina e sigurno objesiti!
- Umrijet u ljubei ga! - uzvrati Jasmina. Onda valijina ena ustade, skinu sa Jasmine dragocjenosti i
svilene haljine i obue joj odjeu od kostrijeti, pa je postavi u kuhinju da radi kao i ostale slukinje. Jo
joj ree:
- Nagradit u te tako to e cijepati drva, istiti luk i loiti vatru ispod lonca!
- Pristajem na svaku kaznu i na svaki posao, ali ne pristajem da vidim tvoga sina!
Allah omeka srca robinjama koje podijelie njen posao u kuhinji. Toliko o Jasmini.
U meuvremenu Alauddina odvukoe zajedno s halifinim stvarima i stigoe s njim u divan.
Dok je halifa sjedio na prijestolju, dovedoe Alauddina sa stvarima.
- Gdje ste nali stvari? - upita halifa.
- Usred kue Alauddina Abu--amata - odgovorie.
Halifu obuze gnjev i on primi stvari, ali ne nae meu njima lampu, pa povika:
- Gdje je lampa, Alauddine?
- Ja nisam krao, nisam nita uradio ni vidio, niti znam neto o tome - odgovori Alauddin, ali halifa
povika:
- Vjerolomnie! Ja hou da te pribliim sebi, a ti me odbija; ja ti ukazujem povjerenje, a ti me vara!
Zatim halifa naredi da objese Alauddina. Valija ga odvede, a telal poe vikati:
- Ovo je nagrada! Ovo je najmanja nagrada za one koji varaju pravovjerne halife!
Ljudi se poee okupljati oko vjeala.
Dotle je Ahmed ad-Denef, Alauddinov starjeina, sjedio sa svojim drutvom u vrtu. Dok su oni uivali i
veselili se, pojavi se jedan vodonoa koji je sluio u divanu. On poljubi Ahmedovu ruku i ree:
- Starjeino Ahmede, ti bezbrino sjedi, a gori ti pod nogama!
- ta se dogodilo? - upita Ahmed.
- Alauddina, tvoga sina po Boijoj volji, odveli su na vjeala.

- Kakvo lukavstvo moete smisliti, Hasane umane?
- Alauddin nije kriv! To je smicalica nekog dumana protiv njega - ree Hasan.
- Ima li kakvu ideju? - upita ad-Denef.
- Treba da ga spasimo s Boijom pomoi - odgovori Hasan uman, pa ode u tamnicu i ree tamniaru:
- Daj nam nekoga ko je zasluio smrt.
Tamniar mu dovede zatoenika koji je vie od svih liio na Alauddina. Hasan mu pokri glavu, a onda ga
Ahmed ad-Denef i Ali az-Zejbak iz Kaira preuzee drei ga izmeu sebe. U meuvremenu, Alauddina
privedoe vjealima, kad Ahmed prie pa stade na nogu krvniku koji povika:
- Daj mi mjesta da uradim svoj posao!
- Prokletnie, - odgovori ad-Denef - uzmi ovoga ovjeka i njega objesi umjesto Alauddina a-amata.
Njemu je uinjena nepravda. Ismaila emo iskupiti ovnom.{47}
Delat preuze onog ovjeka i objesi ga umjesto Alauddina. Potom Ahmed ad-Denef i Ali az-Zejbak uzee
Alauddina meu se i odvedoe ga u Ahmedove dvore. Kad stigoe, Alauddin ree:
- Bog te dobrim nagradio, staratelju!
- Alauddine - ree Ahmed - ta si to uradio...
265. no
Kada nastupi dvije stotine ezdeset i peta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je Ahmed ad-Denef pitao Alauddina:
- ta si to uradio? Neka se Allah smiluje onome ko je rekao: Ne varaj ovjeka koji ima povjerenja u
tebe, ak i ako si varalica! Halifa ti je dao mjesto pored sebe, poklonio ti povjerenje, a ti se tako
ponaa prema njemu i uzima njegove stvari!
- Najuzvienijeg mi imena, starjeino - ree Alauddin - nisam to ja uinio! Nisam kriv, niti znam ko je to
uradio!
- To je uinio neki pravi dumanin - odgovori Ahmed. - Onaj ko je to uradio dobit e to je zasluio.
Meutim, Alauddine, sada vie ne moe ostati u Bagdadu. Carevi ne trpe neprijatelje, sinko. Koga
carevi trae, njegovo stradanje dugo traje.
- Kamo da krenem, starjeino?
- Odvest u te u Aleksandriju, jer to je blagoslovljeni grad. Oko njega je zelenilo i klima je ugodna.
- Sluam i pokoravam se, starjeino - na to e Alauddin. Onda Ahmed ad-Denef ree Hasanu umanu:
- Pazi, kada halifa upita za me, reci da sam otiao u obilazak zemlje.
Zatim izvede Alauddina iz Bagdada i putovali su dok ne stigoe do vinograda i vrtova. Tu ugledae dva
idova, halifine radnike koji su jahali na mazgama. Ahmed im doviknu:
- Platite uvarinu!
- Zato da ti platimo?
- Ja sam uvar ove doline - odgovori Ahmed i idovi mu dadoe po stotinu dinara. Onda ih Ahmed
pogubi, uze njihove mazge, pa uzjaha jednu, a drugu dade Alauddinu.
Poto stigoe u grad Ajas, odvedoe mazge u han u kome i sami prespavae. Kad osvanu jutro, Alauddin,
prodade svoju mazgu, a Ahmedovu povjeri vrataru pa se ukrcae na jednu lau u ajakom pristanitu i
stigoe u Aleksandriju. Iskrcae se s lae i pooe na trg. Tu su uli kako jedan posrednik oglaava
prodaju duana i sobe iznad njega za devet stotina i pedeset dinara.
- Dajem hiljadu dinara - ponudi Alauddin i vlasnik mu prodade. Alauddin uze kljueve i otvori duan.
Zatim otkljua sobu i vidje da je prostrta ilimima i jastucima. Otkri i jednu ostavu u kojoj su bila jedra,
katarke, uad, sanduci, vree pune ljuske i koljki, stremeni, sjekire, noevi, korice za noeve i druge
stvari, jer je vlasnik radnje bio antikvar.
Alauddin sjede u duan, a Ahmed mu ree:

- Sinko, duan i soba sa svim stvarima sada su tvoje vlasnitvo.
Sjedi tu, trguj i nemoj brinuti, jer je uzvieni Allah blagoslovio trgovinu. Ahmed ostade tu jo tri dana, a
etvrtog dana pozdravi se s mladiem i ree:
- Ostani ovdje, a ja u poi i vratit u se s halifinim pomilovanjem. Vidjet u i ko ti je namjestio onu igru.
Zatim otputova u Ajas, pa u hanu uze svoju mazgu i krenu u Bagdad. Kada stie tamo, srete se s Hasanom
umanom i njegovom druinom, pa upita:
- Hasane, je li halifa pitao za me?
- Nisi mu bio ni na kraj pameti! - odgovori Hasan.
Ahmed opet stupi u halifinu slubu usput se raspitujui. Jednog dana, pratio je kako se halifa obraa
veziru Daferu:
- Vidje li ti, Dafere, ta mi uini Alauddin?!
- Zapovjednie pravovjernih - odgovori Dafer - nagradio si ga vjeanjem, i dobio je ono to je zasluio.
- Vezire, htio bih poi i pogledati ga objeena.
- ini kako ti je drago, zapovjednie pravovjernih - odgovori vezir.
Halifa poe s vezirom Daferom na gubilite, pa podie pogled i vidje objeenog drugog ovjeka, a ne
pravog, istinskog Alauddina. Zato ree veziru:
- Ovo nije Alauddin, vezire!
- Kako zna da to nije on? - upita vezir.
- Alauddin je nizak, a ovaj je visok.
- Objeeni je zaista visok - sloi se vezir.
- Alauddin je imao svijetao lik, a ovaj je crn - dodade halifa.
- Zar ne zna, zapovjednie pravovjernih - upita vezir - da je smrti svojstveno crnilo?
Halifa naredi da ga skinu s vjeala i kada ga skinue, on vidje da su mu na petama ispisana imena dvojice
ejhova.
- Vezire, ree halifa, Alauddin je bio sunit, a ovo je rafidija.{48}
- Slava Allahu kome je znano i onostrano, a mi ne znamo ni da li je ovo Alauddin ili neko drugi! - udio
se vezir.
Halifa naredi da ga sahrane i kada ga sahranie, Alauddin pade u duboki zaborav.
Za to vrijeme, trajali su ljubav i strast valijinog sina Habazlama Bazaza sve dok nije preminuo i dok ga u
zemlju ne sahranie.
Jasmininoj trudnoi doe kraj, te ona dobi trudove i rodi mjesecolikog djeaka.
- Kakvo e mu ime nadjenuti? - upitae je robinje.
- Da je sve u redu s njegovim ocem, on bi mu ime nadjenuo, a ovako u mu ja nadjenuti ime Arslan.{49}
Jasmina ga je dojila pune dvije godine, a onda ga odbi od sise, te djeak poe puzati i hodati.
Jednog dana, Jasmina je neto radila u kuhinji, a djeak izae, ugleda stepenice i pope se uz njih u sobu u
kojoj je sjedio emir Halid. On uze djeaka, stavi ga sebi u krilo veliajui Boga zbog onoga to je stvorio
i lik mu dao. Zagledavi se u djeakovo lice, emir Halid primjeti da je slian Alauddinu vie nego bilo
koje drugo stvorenje.
Jasmina se dade u potragu za djetetom, ali ga ne nae, pa se pope u sobu i vidje emira Halida kako sjedi
dok se djeak igrao u njegovom krilu. Allah zasija sjeme ljubavi prema djeaku u emirovom srcu. Djeak
se osvrnu, vidje majku i pohrli k njoj, ali ga emir zadra u naruju govorei njegovoj majci:
- Prii, djevojko!
Kada djevojka prie, valija joj ree:
- ije je ovo dijete?
- To je moje dijete i plod moga srca - odgovori ona.
- Ko mu je otac?
- Otac mu je Alauddin Abu--amat, a sada je tvoj sin.

- Alauddin je bio varalica.
- Neka ga Allah sauva od varanja! Ne dao Bog! - povika Jasmina. - Nemogue je da pouzdan ovjek
bude varalica!
- Kada ovo dijete odraste i upita ko mu je otac, reci mu: Ti si sin emira Halida, valije i policijskog
komandira.
- Sluam i pokoravam se - odgovori Jasmina.
Nakon izvjesnog vremena, valija Halid priredi sunetluk i odgoji dijete na najbolji mogui nain. Zatim
dovede djeaku uitelja kaligrafije, uitelja da ga ui itanju Kur'ana, tako da djeak proui cijeli
Kur'an. Za sve to vrijeme je emira Halida oslovljavao babom.
Valija poe prireivati trke, pa je okupljao konje i uio je djeaka borilakim vjetinama, udaranju
maem i kopljem, dok djeak nije sasvim savladao vjetinu jahanja i dok nije postao hrabar. Kada mu bi
etrnaest godina, on dobi in emira.
Jednog dana, Arslan se srete s Ahmedom Kamakimom-Kradljivcem i sprijateljie se. Djeak je odlazio s
njim u krmu, kad jednom vidje kako Ahmed izvadi onu lampu s dijamantima koju je bio uzeo iz halifinih
stvari. Ahmed stavi lampu ispred sebe, dohvati au i pri sjaju lampe poe piti.
- Starjeino, daj mi ovu lampu - ree Arslan.
- Ne mogu ti je dati - odgovori Ahmed.
- Zato?
- Zato to su zbog nje neki ljudi stradali.
- Ko je stradao zbog lampe? - upita Arslan.
- Bijae jedan ovjek stigao ovamo i radio je kao zapovjednik ezdeseterice. Zvao se Alauddin Abu-amat i on je stradao zbog lampe.
- ta je bilo s njim i zato je stradao?
- Ti si imao brata po imenu Habazlam Bazaza. U esnaestoj godini je trebalo da se eni i traio je od oca
da mu kupi djevojku...
Zatim mu Ahmed ispria cijelu priu, od poetka do kraja. Ree mu kako se razbolio Bazaza i ta se
dogodilo Alauddinu kome je uinjena nepravda. Arslan pomisli: Moda je ta robinja Jasmina moja
majka, a otac mi moe biti samo Alauddin Abu--amat! I Arslan ode tuan od Ahmeda pa usput srete
Ahmeda ad-Denefa. Kada ga ad-Denef vidje, uskliknu:
- Boe moj, kako samo lii na njega!
- emu se tako udi, starjeino? - upita Hasan uman, a ovaj mu odgovori:
- udim se izgledu ovog djeaka Arslana. Nevjerovatno lii na Alauddina Abu--amata! - i onda adDenef pozva Arslana:
- Arslane!
Djeak se odazva, a Ahmed ga upita:
- Kako ti je ime majci?
- Ime joj je robinja Jasmina.
- Smiri se, Arslane - na to e ad-Denef - jer tvoj otac nije niko drugi nego Alauddin Abu--amat. Ipak
poi, sinko, svojoj majci i pitaj je ko ti je otac.
- Sluam i pokoravam se - odgovori Arslan, pa ode majci koja na njegovo pitanje odgovori:
- Tvoj otac je emir Halid - a sin joj ree:
- Moj otac nije niko drugi nego Alauddin Abu--amat!
Plaui, majka ga upita:
- Ko ti je to rekao, sine?
- Ahmed ad-Denef mi je to rekao - odgovori Arslan i sve joj ispria.
- Treba da zna da je tvoj otac Alauddin Abu--amat. Meutim, nije te on podigao, ve emir Halid koji
te primio kao svoje dijete. Ako se sretne s Ahmedom ad-Denefom, reci mu: Starjeino, Allahom te
zaklinjem da se umjesto mene osveti ubici moga oca Alauddina!
Arslan ode od majke i poe...
266. no
Kada nastupi dvije stotine ezdeset i esta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je Arslan otiao od majke i poao starjeini Ahmedu ad-Danefu. Kad mu
Arslan poljubi ruku, starjeina upita:
- ta je, Arslane?
- Saznao sam i uvjerio se da je moj otac Alauddin. elim da se umjesto mene osveti njegovom ubici.
- Ko ti je ubio oca?
- Ahmed Kamakim - odgovori Arslan.
- Ko ti je to rekao?
- Vidio sam u njega lampu s dijamantima koja je nestala s drugim halifinim stvarima. Kada sam mu traio
da mi da lampu nije pristao, ve je rekao: Zbog nje su neki ljudi stradali, te mi je ispriao da se on
spustio u halifinu sobu, pokrao stvari i stavio ih u kuu moga oca.
- Kad vidi da emir Halid oblai ratniko ruho, reci mu: Obuci i mene tako! Kad poe s njim i pred
halifom ispolji neku vrstu odvanosti, halifa e ti rei: Poeli neto od mene, Arslane! elim da se
osveti ubici moga oca, rei e, a halifa e ti kazati: Tvoj otac je iv. To je emir Halid, valija. Moj
otac je Alauddin Abu--amat, odgovorit e, a valija Halid me zaduio tako to me je odgojio.
Potom ispriaj halifi sve to ti se dogodilo s Ahmedom Kamakimom. Zatim kai: Zapovjednie
pravovjernih, naredi da ga pretresu, a ja u mu iz depa izvui lampu.
- Sluam i pokoravam se - ree Arslan koji zatim nae emira Halida kako se sprema da poe u divan, pa
mu ree:
- Htio bih da i meni obue ratniko ruho kao to je tvoje i povedi me u halifin divan.
Halid ga obue i povede u divan, a halifa s vojskom izae iz grada. Postavie logor i svrstae se u
redove, a onda izaoe konjanici s kuglom i topuzima. Jedan vitez udari kuglu topuzom, a drugi vitez mu
je vrati.
Meu vojnicima se nalazio jedan uhoda koji je bio skovao zavjeru da ubije halifu. On uze kuglu i udari je
topuzom prema halifinom licu, ali je Arslan odbi od halife i onoga to ju je bacio udari njome meu
plea, tako da ovjek pade na zemlju, a halifa ree:
- Allah te blagoslovio, Arslane!
Potom svi sjahae s konja i posjedae, te halifa naredi da dovedu onoga to je bacio kuglu. Kad ga
dovedoe, car upita:
- Ko te je nagovorio na to? Jesi li neprijatelj, ili si lojalan?
- Ja sam neprijatelj - odgovori ovjek - i odluio sam da te ubijem.
- Zato? Zar ti nisi musliman?
- Ne, ja sam rafidija.
Halifa naredi da ga pogube, a onda se obrati Arslanu:
- Poeli neto od mene!
- elim da se osveti ubici moga oca - ree Arslan.
- Tvoj otac je iv i na nogama je.
- Ko je moj otac?
- Emir Halid, valija - odgovori halifa, a Arslan e na to:
- Zapovjednie pravovjernih, on mi je otac samo po tome to me je podigao, a moj pravi otac nije niko
drugi nego Alauddin Abu--amat.
- Tvoj otac je bio varalica - ree halifa.

- Ne dao Bog da pouzdan ovjek bude varalica! U emu te je prevario?
- Ukrao mi je ruho i sve s njime.
- Zapovjednie pravovjernih, ne dao Bog da je moj otac varalica! Kada si ostao bez odijela i kada ti je
ono vraeno, gospodaru, da li si primjetio da ti je vraena lampa?
- Nismo je nali - odgovori halifa.
- Ja sam je vidio kod Ahmeda Kamakima i traio sam mu je, ali mi nije dao, ve je rekao: Radi nje su
neki ljudi stradali. Zatim mi je ispriao kako se razbolio Habazlam Bazaza, sin emira Halida, priao mi
je o njegovoj ljubavi prema robinji Jasmini, o tome kako se oslobodio okova, te da je on ukrao odjeu i
lampu. Zapovjednie pravovjernih, osveti se ti ubici moga oca umjesto mene!
- Uhvatite Ahmeda Kamakima! - povika halifa, a kada ga uhvatie, halifa upita:
- Gdje je starjeina Ahmed ad-Denef?
Ad-Denef stupi pred halifu koji mu zapovijedi:
- Pretresi Kamakima!
On mu stavi ruku u dep i izvadi lampu s dijamantima, a halifa ree:
- Varalico, otkuda ti ova lampa?
- Kupio sam je, zapovjednie pravovjernih - ree Kamakim.
- Gdje si je kupio? Ko je mogao imati takvu lampu da bi je tebi prodao?
Zatim istukoe Ahmeda Kamakima koji priznade da je ukrao carsko ruho i lampu, te ga halifa upita:
- Zato si sve to uradio, varalico? Upropastio si Alauddina koji je bio pouzdan i provjeren!
Halifa naredi da sprovedu Kamakima i valiju, a valija mu ree:
- Zapovjednie pravovjernih, ja sam neduan, a ti si mi naredio da ga objesim. Nisam znao da je to
uradio ovaj prokletnik. Sve su smislili starica, Ahmed Kamakim i moja ena. Ja o tome nita nisam znao!
Zatiti me, Arslane!
Arslan se zauze za njega kod halife, a onda zapovjednik pravovjernih upita:
- ta je Allah uinio s majkom ovog djeaka?
- Ona je kod mene - odgovori valija.
- Nalaem ti da naredi svojoj eni da joj obue vlastitu odjeu i nakit, te da joj vrati poloaj gospoe.
Skini peat s Alauddinove kue, a njegovu imovinu vrati njegovom sinu.
- Sluam i pokoravam se - ree valija, pa ode i naredi svojoj eni koja obue Jasmini njenu haljinu, a on
skide peat s Alauddinove kue i predade Arslanu kljueve. Onda halifa ree:
- Poeli neto od mene, Arslane.
- elim da me sastavi s ocem.
- Najvjerovatnije je tvoj otac onaj koga su objesili - rastui se halifa. - Kunem se da u dati sve to
zatrai onome ko me obraduje vijeu da je Alauddin jo u ivotu.
U tom asu prie Ahmed ad-Denef, poljubi tlo pred halifom i ree: - Daj mi pomilovanje, zapovjednie
pravovjernih.
- Ima ga - odgovori halifa.
- Donosim ti radosnu vijest da je Alauddin jo uvijek siguran i iv.
- ta kae?! - uzviknu halifa.
- Kunem se tvojom ivom glavom da govorim istinu i da sam ga zamijenio drugim ovjekom koji
zasluuje pogubljenje. Njega sam poslao u Aleksandriju i otvorio mu antikvarni duan.
- Nareujem ti da ga dovede! - ree halifa...
267. no
Kada nastupi dvije stotine ezdeset i sedma no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je halifa rekao Ahmedu ad-Denefu:

- Nareujem ti da ga dovede!
- Sluam i pokoravam se - ree Ahmed, a halifa naredi da mu se isplati deset hiljada dinara, te on ode u
Aleksandriju. Toliko o Arslanu.
U meuvremenu je Alauddin prodao skoro sve to je bilo u duanu, tako da ostade vrlo malo robe,
izmeu ostalog i jedna kesa. Alauddin razveza kesu i iz nje ispade jedan kamen velik kao aka. Kamen je
bio na zlatnom laniu i imao je pet krakova s nekim imenima i zapisima nalik na mrave to hmile.
Alauddin protare svih pet krakova, ali nije bilo nikakve reakcije, te mladi pomisli: Moda je to samo
obian oniks!
Alauddin objesi kamen u duanu i u tom asu neki konzul naie putem, pa podie pogled i vidje onaj
objeeni kamen. On sjede pred Alauddinov duan i upita:
- Gospodine, je li ovaj kamen za prodaju?
- Sve to imam za prodaju je - odgovori Alauddin.
- Hoe li mi prodati kamen za osamdeset hiljada dinara?
- S Boijom pomoi - odgovori Alauddin, a onda konzul ree:
- Hoe li ga prodati za stotinu hiljada dinara?
- Dajem ti ga za stotinu hiljada dinara. Isplati mi novac.
- Ne mogu ti donijeti novac - ree konzul - jer u Aleksandriji ima lopova i straara. Poi sa mnom na
moju lau i platit u ti. Dat u ti i balu angorske vune, jednu trubu atlasa, trubu kadife i trubu ohe.
Alauddin ustade, zatvori duan, poto dade konzulu kamen i predade kljueve komiji govorei mu:
- Uzmi kljueve i uvaj ih, a ja u poi na lau s ovim konzulom i donijet u novac za dragulj. Ako se
zadrim, a doe ti starjeina Ahmed ad-Denef koji me je smjestio ovdje, daj njemu kljueve i prenesi mu
to.
Zatim Alauddin ode s konzulom na lau i kada ga ovaj ukrca, posadi ga na stolicu i ree:
- Donesite novac.
Konzul dade Alauddinu pet svenjeva novanica koje mu je obeao, pa mu se obrati:
- Gospodine, priini mi zadovoljstvo tako to e pojesti neki zalogaj i popiti malo vode.
- Ako ima vode, daj mi da pijem.
Konzul naredi da donesu pie u kome bijae bunika i kada Alauddin popi, oprui se na lea. Mornari
podigoe most, spustie kuke i razapee jedra, poto vjetar bijae povoljan, te se zaas naoe nasred
mora. Kapetan naredi da iznesu Alauddina iz donjeg dijela lae, te ga iznesoe i dadoe mu da umrkne
neko sredstvo protiv bunike. Nakon toga, Alauddin progleda i upita:
- Gdje se nalazim?
- Sa mnom si, svezan. Da si kazao: Allah e pomoi, jo bolje bih te sredio.
- ime se bavi? - upita Alauddin.
- Ja sam kapetan i hou da te vodim onoj koja mi je draga srcu.
Dok su oni tako razgovarali, pojavi se laa na kojoj je bilo etrdeset trgovaca muslimana. Kapetan
usmjeri svoju lau prema njima, pa baci kuke na njihovu lau, ukrca se na nju sa svojim ljudima i
opljakae je. Prisvojie lau i odvezoe je u grad enovu. Kapetan s kojim je bio Alauddin prie kapiji
dvora, kad se pojavi jedna pokrivena djevojka i upita:
- Jesi li donio kamen i doveo njegovog vlasnika?
- Dovezao sam ih - odgovori kapetan.
- Donesi kamen.
Kapetan joj dade kamen, pa ode u luku gdje poe pucati iz topova u ast sretnog dolaska, te vladar toga
grada saznade da je kapetan stigao i poe mu u susret.
- Kako je bilo na putu? - upita ga vladar.
- Bilo je vrlo ugodno. Na putovanju sam stekao i jednu lau na kojoj je bilo etrdeset i jedan muslimanski
trgovac.
- Izvedi ih u grad u eljeznim okovima - ree vladar i kapetan izvede trgovce meu kojima je bio i
Alauddin. Car i kapetan pojahae konje ispred njih dok ne stigoe u carsko vijee. Dovedoe prvog
zarobljenika koga car upita.
- Odakle si, muslimane?
- Iz Aleksandrije - odgovori on.
- Pogubi ga, krvnie! - naredi car, a krvnik ga udari maem i odrubi mu glavu.
Tako bi sa drugim, treim, i sa svih etrdeset ljudi. Alauddin je bio posljednji. Duboko patei zbog njih,
mislio je: Neka ti se Allah smiluje, Alauddine. Doao ti je kraj!
- Iz koje si ti zemlje? - upita car.
- Iz Aleksandrije - odgovori Alauddin.
- Odrubi mu glavu, krvnice! - ree car i delat podie ruku s maem namjeravajui da udari po vratu
Alauddina, kad se u tom asu pojavi jedna starica dostojanstvenog izgleda. Ona doe pred cara koji
ustade iz potovanja prema njoj, a starica ree:
- Zar ti nisam rekla, care, kada doe kapetan sa zarobljenicima, da se sjeti manastira s jednim ili dva
zarobljenika koji bi posluivali u crkvi?
- Kamo sree da si malo ranije dola, majko! Ali, uzmi ovoga zarobljenika to je preostao.
Ona se okrenu prema Alauddinu:
- Hoe li ti posluivati u crkvi, ili da te ostavim caru da te ubije?
- Posluivat u u crkvi - odgovori Alauddin, a ona ga uze i odvede iz divana uputivi se prema crkvi.
Alauddin je upita:
- ta u raditi?
- Ujutro e uzeti pet mazgi, odvesti ih u umu, usjei e drva i donijeti ih u manastirsku kuhinju. Poslije
toga e smotati tepihe, pomesti i obrisati tepihe i mramorne ploe, pa e onda vratiti tepihe tamo gdje
su bili. Uzet e pola mjere ita, oistiti ga, samljeti i zamijesiti, pa e napraviti dvopek za manastir.
Potom e uzeti mjeru lee, oistiti je, samljeti i skuhati. Onda e napuniti etiri cisterne vode
ulijevajui vodu iz bavi i napunit e tri stotine ezdeset i est posuda i u njima e natopiti dvopek koji
e preliti kuhanom leom. Onda e odnijeti po jednu zdjelu svakom monahu ili patrijarhu.
- Vrati me caru da me ubije, jer je i to bolje od takvog sluenja - ree Alauddin.
- Bude li obavljao tu slubu kako valja, spasit e se smrti - odgovori starica. - Ako je pak ne bude
obavljao valjano, prepustit u te caru da te pogubi.
Alauddin sjede moren brigama. U crkvi je bilo deset sakatih slijepaca i jedan od njih ree mu:
- Donesi mi posudu!
Alauddin mu donese posudu u koju slijepac obavi veliku nudu i ree mu:
- Izbaci izmet! - i Alauddin izbaci, a slijepac ree:
- Isus te blagoslovio, crkveni slugo!
Tada se pojavi starica koja upita Alauddina:
- Zato ne radi svoj posao u crkvi?
- Koliko ruku treba da imam da bih obavio sav taj posao?
- Luae! - ree starica. - Nisam te dovela ovamo da slui. Nego, sinko, uzmi ovaj tap koji je od bakra i
na vrhu ima kri, pa izai na ulicu i kada te sretne gradski valija reci mu: Pozivam te da slui u crkvi
radi Isusa Krista. Nee ti se suprotstaviti. Neka uzme penicu, neka je oisti i samelje, pa neka umijesi
dvopeke. Ko god ti se bude suprotstavljao, udri ga i nikoga se ne boj."
- Sluam i pokoravam se - ree Alauddin i uradi kako mu je kazala starica. Tjerao je na rad malo i veliko
punih sedamnaest godina. Dok je on jednom sjedio u crkvi, ue starica i ree mu:
- Izlazi iz samostana!
- Kamo da idem? - upita Alauddin.
- Prenoi u krmi, ili kod nekog od svojih prijatelja.

- Zato me tjera iz crkve?
- Marija, ker cara Jovana, vladara ovoga grada, eli doi u crkvu da je posjeti i ne treba da joj se neko
nae na putu.
Alauddin se povinova stariinim rijeima, pa ustade pretvarajui se da odlazi iz crkve, ali je mislio:
Boe, da li je carska ker poput naih ena, ili je ljepa? Neu otii dok je ne vidim. I on se sakri u
jednu sobu iji prozor je gledao u crkvu.
Dok je on osmatrao, pojavi se carska ker. im je vidje, izmami mu hiljadu uzdaha, jer mu se uini da je
poput punog mjeseca kada se pojavi iza oblaka. U njenoj pratnji je bila jedna djevojka...
268. no
Kada nastupi dvije stotine ezdeset i osma no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je Alauddin, posmatrajui carevu ker, ugledao jednu djevojku u njenoj
pratnji. Princeza je govorila toj djevojci:
- Ba si nas zabavila, Zubejdo!
Alauddin paljivo pogleda enu i uoi da je to njegova ena Zubejda al-Udijja koja je bila umrla. Onda
princeza ree Zubejdi:
- Hajde, odsviraj nam neto na tamburi!
- Neu ti svirati nita dok mi ne ispuni elju i ne odri obeanje koje si mi dala - ree Zubejda.
- ta sam ti obeala?
- Obeala si da e me sastaviti s mojim muem Alauddinom Abu--amatom, vjernim i pouzdanim.
- Smiri se, Zubejdo, i odsviraj nam neto kako bi nam bio jo slai susret s tvojim muem Alauddinom.
- Gdje je on? - upita Zubejda.
- On je tamo, u onoj sobi, i slua kako razgovaramo.
Zubejda tako zasvira na tamburu da bi nepomino stijenje zaigralo, a kada to u Alauddin, u njemu se
neto uzburka, te on izae iz sobe i pohrli prema dvjema enama. Zagrli svoju Zubejdu koja ga prepozna,
pa se zgrabie i padoe na zemlju omamljeni. Princeza Marija prie, poprska ih ruinom vodicom i
osvijesti ih, pa ree:
- Bog vas je sjedinio.
- Tvojom ljubavlju, gospoice - ree Alauddin, pa se obrati eni Zubejdi: - Ti si umrla, Zubjedo, i
sahranili smo te! Kako si oivjela i dola ovamo?
- Nisam umrla, gospodine, ve me je ugrabio jedan zli din i donio me ovamo. to se tie one koju ste
sahranili, to je demonica koja je poprimila moje oblije pretvarajui se da je mrtva. Poto ste je
sahranili, ona je razvalila mezar, izala iz njega i otila da slui svoju gospodaricu Mariju, carevu ker.
Ja sam pak bila oamuena, a kada sam otvorila oi, otkrila sam da se nalazim pored Marije, careve
keri, evo ove. Pitala sam je: Zato si me dovela ovamo?, a ona mi je odgovorila: Obean mi je brak
s tvojim muem Alauddinom Abu--amatom. Pristaje li, Zubejdo, da mu uz tebe budem druga ena; da
on sa mnom bude jednu no, a jednu s tobom? Vrlo rado, gospoice, ali gdje je moj mu? Njemu je
na elu zapisano ono to mu je Allah odredio, i kada se ispuni to mu je na elu zapisano, on mora doi
na ovo mjesto. Mi emo se tjeiti to nismo s njim pjevajui i svirajui na instrumente dok nas Allah ne
sastavi s njim. Ostala sam kod nje toliko dugo dok me Allah nije sjedinio s tobom u ovoj crkvi.
Onda se Marija obrati Alauddinu:
- Gospodine Alauddine, prihvaa li da ti budem druga ena i da ti bude moj mu?
- Ti si kranka, a ja sam musliman. Kako onda da se oenim tobom?
- Ne dao Bog da sam nevjernica! - uskliknu Marija. - Ja sam muslimanka i ve je osamnaest godina kako
se vrsto drim islama klonei se svake druge vjere.
- Gospoice, ja elim da idem u svoju zemlju.

- Na tvome elu sam vidjela napisano ono to mora ispuniti i postii e svoj cilj. Tako vidim,
Alauddine, da ima sina po imenu Arslan. On sada sjedi na tvome mjestu pored halife i ima osamnaest
godina. Znaj da je istina izbila na vidjelo i la je ustuknula. Na Gospodar je podigao zastor sa onog koji
je pokrao halifine stvari. To je Ahmed Kamakim-Kradljivac, varalica koji je sada zatoen u tamnicu u
okovima. Znaj da sam ti ja poslala onaj kamen i stavila ga u kesu koja je bila u tvome duanu. Ja sam
poslala kapetana koji je doveo tebe i donio kamen. Taj kapetan me voli i hoe da me obljubi, ali mu se
nisam dala, ve sam mu rekla: Podat u ti se tek onda kada mi donese kamen i dovede njegovog
vlasnika! Dala sam mu stotinu kesa novaca i poslala ga kao trgovca, a zapravo je kapetan. Kada su te
doveli na gubilite, poto su pogubili etrdeset zarobljenika s kojima si bio, poslala sam ti ovu staricu.
- Bog ti dao svako dobro! - ree Alauddin.
Potom Marija (Merjema) pred njim potvrdi svoj prelazak na islam i poto se Alauddin uvjeri u njenu
iskrenost, ree:
- Kai mi kakvu vrijednost ima ovaj kamen i odakle je?
- On je iz jednog posebnog blaga i ima pet svojstava koja e nam biti od koristi u nevolji. Moja nena,
majka moga oca, bila je arobnica koja je odgonetala simbole i prisvajala ono to se nalazi u blagu. Tako
se doepala i ovog kamena, a kada sam ja odrasla i ula u etrnaestu godinu ivota, prouila sam
Evanelje i druge knjige, te sam naila na ime Muhammeda, Bog mu se smilovao i spasio ga, u etiri
knjige: u Tori, Evanelju, Zeburu i Kur'anu. Povjerovala sam u Muhammeda i primila sam islam
spoznavi vlastitim razumom da treba oboavati samo uzvienog Allaha, te da Gospodar ljudi ne prihvaa
ni jednu vjeru osim islama. Kada se moja nena razboljela, poklonila mi je ovaj kamen i upoznala me sa
njegovih pet svojstava. Prije nego to je umrla, moj otac joj je rekao: Pogledaj mi dasku u pijesku{50} i
vidi kakav e mi ivot biti, te ta e mi se dogoditi. Onaj koji je daleko{51} poginut e od ruke jednog
zarobljenika koji e doi iz Aleksandrije. Tada se car zakle da e pogubiti svakog zarobljenika koji
doe iz Aleksandrije i obavijesti kapetana o tome, pa mu jo ree: Mora napadati muslimanske lae i
svakoga ko je iz Aleksandrije treba da ubije ili da ga meni dovede. Kapetan se povinova njegovom
nareenju, tako da je pobio ljudi koliko ima vlasi u glavi. Moja nena umre, a ja ponem gledati svoju
sudbinu u pijesku i pomislih: De da vidim ko e se oeniti sa mnom! Ispade da me nee oeniti niko
drugi nego Alauddin Abu--amat, pouzdani i povjerljivi. To me veoma iznenadilo i ekala sam vrijeme
kada u se nai s tobom.
Alauddin se zatim oeni njome i ree:
- elim poi u svoju domovinu.
- Ako je ve tako, povedi i mene - ree Merjema, pa ga sakri u jednu sobu u dvoru i ode svome ocu koji
joj ree:
- Keri moja, danas sam veoma neraspoloen. Sjedi da se zajedno opijemo!
Car zasjede, porui pie, a ona mu poe puniti ae i pojiti ga dok vie nije znao za se. Zatim mu stavi
buniku u au koju car ispi i oprui se koliko je dug. Nakon toga, Merjema ode Alauddinu, izvede ga iz
sobe i ree:
- Tvoj neprijatelj se opruio i sad ini s njim ta hoe. Napila sam ga i omamila bunikom.
Alauddin ode i vidje omamljena ovjeka, pa ga vrsto sveza i okova i dade mu sredstvo protiv bunike, te
on doe k sebi...
269. no
Kada nastupi dvije stotine ezdeset i deveta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je Alauddin dao caru, Merjeminom ocu, sredstvo protiv bunike, te on doe k
sebi i vidje kako Alauddin i njegova ker sjede na njegovim grudima.
- Keri moja - ree joj car - zar tako postupa sa mnom?!

- Ako sam ti ker, primi islam jer sam ga ja primila. Meni se ukazala istina i ja je slijedim, a bjeim od
neistine. Okrenula sam svoje lice Allahu, gospodaru svjetova. Odbijam svaku vjeru koja je u suprotnosti
sa islamom, bilo na ovome ili na onom svijetu. Ako primi islam, bit e to sjajno, a ako ne primi islam,
bolje ti je da pogine nego da ivi.
Alauddin mu poe isto to savjetovati, ali car odbi bunei se, te Alauddin potegnu handar i prekla ga od
uha do uha. Potom na jednom komadu papira napisa ta se dogodilo i stavi mu papir na elo. Najzad uze
ono to je bilo lahko za noenje i to je bilo skupocjeno, pa njih dvoje izaoe iz dvorca uputivi se u
crkvu. Merjema donese kamen, stavi ruku na onu njegovu stranu na kojoj je bila urezana postelja i protrlja
je, kad se pred njom nae postelja. Merjema, Alauddin i njegova ena Zubejda sjedoe na krevet, pa
Merjema izgovori:
- Zaklinjem te imenima zapisanim na ovome kamenu, njegovim zapisima i uenim knjigama da nas
podigne!
Krevet se podie i ponese ih do jedne doline u kojoj je bilo sitnog rastinja. Onda Merjema podie prema
nebu etiri preostale strane kamena, a stranu na kojoj je bio urezan krevet okrenu prema zemlji, te se
krevet spusti na tlo. Zatim stranu na kojoj je bio urezan ator protrlja rukom i izgovori:
- Neka se u ovoj dolini podigne ator!
I ator se podie, te oni posjedae u njega. Ta dolina bijae, zapravo, neplodna, bez bilja i vode, te
Merjema okrenu one etiri strane kamena prema nebu i izgovori:
- Zaklinjem te Allahovim imenima da ovdje bude drvea i neka se uz njega mreka more!
Istog trena stvori se drvee, a kraj njega umno more iji su se valovi sudarali. Na tome moru oni uzee
abdest, pa klanjae i napojie se. Zatim Merjema okrenu druge tri strane kamena na kojima je bila urezana
sofra s hranom i izgovori:
- Zaklinjem te Allahovim imenima da se postavi sofra!
I postavi se sofra na kojoj su bile sve vrste najbolje hrane. Oni se najedoe i napie radujui se i
veselei.
U meuvremenu, carev sin doe da probudi oca, ali ga zatee ubijenog i nae pisamce koje je napisao
Alauddin. Carevi proita pismo i shvativi ta pie u njemu, dade se u potragu za sestrom, ali je ne nae,
pa ode starici u crkvu i upita je za sestru.
- Od juer je nisam vidjela - odgovori starica, a carevi ode vojnicima i povika:
- Svi na konje!
Zatim im ree ta se dogodilo, te oni uzjahae konje i putovali su dok se ne pribliie onom atoru.
Merjema se osvrnu i vidje prainu kako je zakrila obzorje, a kada se praina slee, iz nje se pojavi njen
brat i vojska koja je vikala:
- Kamo ete? Mi smo vam za petama!
Tada ena upita Alauddina:
- Jesi li vrst u borbi?
- Kao drveni klin u mekinjama: ne znam se boriti ni ratovati, ne znam nita o sabljama i kopljima.
Merjema izvadi onaj kamen, protrlja stranu na kojoj je bio urezan znak konja i viteza, kad se s kopna
pojavi vitez koji se maem borio s vojnicima dok ih nije razbio i dok se ne dadoe u bijeg.
- Hoe li da putujemo u Kairo ili Aleksandriju? - upita zatim Merjema Alauddina.
- U Aleksandriju - odgovori on, te sjedoe na krevet. ena izgovori one rijei i u tren oka naoe se u
Aleksandriji. Alauddin ih smjesti u jednu peinu, a on ode u Aleksandriju. Donese im odjeu i obue ih,
pa ih odvede u svoj duan, u sobu. Onda im donese ruak, kad se pojavi starjeina Ahmed ad-Denef koji
je dolazio iz Bagdada. Alauddin ga ugleda na putu, pa ga zagrli, pozdravi i poelje mu dobrodolicu.
Ahmed ad-Denef mu saopi radosnu vijest da ima sina Arslana koji je ve uao u dvadesetu godinu.
Alauddin zatim ispria njemu sve to mu se sve zbivalo, od poetka do kraja, pa ga povede u svoj duan.
Ahmed je bio zabezeknut.

Prespavae tu no, a sutradan Alauddin prodade duan i novac stavi uz onaj koji je ve imao. Potom
Ahmed kaza Alauddinu da ga trai halifa.
- Ja idem u Kairo - ree Alauddin. - Hou da pozdravim oca, majku i roake.
Onda svi posjedae na onaj krevet i odletjee u sretni Kairo. Spustie se u utu ulicu, jer je njihova ulica
bila u tome kvartu. Alauddin pokuca na vrata svoje kue, a majka upita:
- Ko bi mogao biti pred vratima kad smo izgubili voljene?
- Ja sam, Alauddin!
Roaci izaoe i zagrlie ga, a onda on uvede svoje ene i unese stvari koje je imao. Uvede i Ahmeda adDenefa, te ostadoe tu da se odmaraju tri dana. Nakon toga, prohtje mu se da ide u Bagdad, a otac mu
ree:
- Ostani kod mene, sine.
- Ne mogu bez svoga sina Arslana - odgovori Alauddin, pa uze oca i majku i povede ih u Bagdad. Ahmed
ad-Denef ode halifi i obradova ga vijeu o Alauddinovom dolasku. Ispria halifi sve o njemu, te mu
halifa poe u susret vodei Alauddinovog sina Arslana. Poto izgrlie Alauddina, halifa naredi da dovedu
Ahmeda Kamakima-Kradljivca i kada ovaj stie, halifa ree:
- Alauddine, tvoj duman ti je na raspolaganju!
Alauddin potegnu sablju, udari Ahmeda Kamakima i odrubi mu glavu. Nakon toga, halifa priredi veliku
gozbu u Alauddinovu ast, dovede kadije i svjedoke i vjena Alauddina s Merjemom. Kada Alauddin ode
s njom u erdek, otkri da je Merjema biser jo neprobueni. Potom halifa postavi njegovog sina Arslana
za zapovjednika ezdeseterice i sve ih bogato dariva. ivjeli su najsretnijim i najugodnijim ivotom dok
im ne doe Ruiteljica Uitaka i Razbijaica Skupova.
PRIE O VELIKODUNIMA
Hatim al-Taija
Ima veoma mnogo pria o velikodunima. Jedna od njih je ona koja se pripovijeda o Hatimu at-Taiji.
Kada je Hatim umro, sahranie ga na vrhu planine i na njegovom mezaru podigoe dva vodoskoka od
kamena u obliku djevojaka sa rasputenim kosama, takoer od kamena.
Podno te planine tekla je rijeka i putnici bi, silazei, po svu no uli neku viku, od veeri do jutra. Ujutro
nisu nalazili nikoga osim djevojaka nainjenih od kamena.
Kada kroz tu dolinu naie Zu-l-Kurra, car Himjarita,{52} naputajui svoje pleme, on zanoi na tome
mjestu...
270. no
Kada nastupi dvije stotine sedamdeseta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je Zu-l-Kurra, nailazei kroz dolinu, zanoio na tome mjestu. Kada je priao
blie, zauo je krik i upitao je:
- Kakva je to kuknjava na planini?
- Tamo je mezar Hatima at-Taije, a na mezaru su dva kamena vodoskoka i figure djevojaka od kamena s
rasputenom kosom, takoer od kamena. Na tome mjestu prolaznici svake noi uju krike.
Onda Zu-l-Kurra, car Himjarita, rugajui se Hatimu-at-Taiji, ree:
- Hatime, noas smo tvoji gosti, a prazni su nam eluci!
Poslije ga savlada san, pa se probudi, preplaen, i povika:
- Arapi, dolazite ovamo da vidite moju devu!
Kada ljudi dooe, vidjee kako se njegova deva batrga, pa je preklae, isjekoe je i pojedoe meso, a
zatim ga upitae zato se to dogodilo. Zu-l-Kurra odgovori:
- Zaspao sam i onda ugledao Hatima at-Taiju kako mi u snu dolazi sa sabljom i veli: Doao si mi, a ja
nemam nita! Onda udari sabljom moju devu i da je niste preklali, sigurno bi crkla.
Kad osvanu jutro, Zu-l-Kurra uzjaha devu jednog od svojih prijatelja koga posadi iza sebe.
Kada bi podne, on ugleda jahaa na devi, a u ruci je vodio drugu devu.
- Ko si ti? - upitae jahaa.
- Ja sam Adi, sin Hatima al-Taije - odgovori on. - A gdje je Zu-l-Kurra, zapovjednik Himjarita?
- Evo me - odgovori Zu-l-Kurra.
- Uzjai ovu devu umjesto svoje, jer tvoju devu je zaklao moj otac za tebe.
- Ko ti je to rekao? - upita Zu-l-Kurra.
- Dok sam noas spavao, doao mi je otac u snu i rekao mi: Adi, doao mi je u goste car Himjarita, Zu-lKurra, pa sam mu zaklao njegovu devu. Zato ga stigni s devom i neka je uzjae. Uinio sam to jer nisam
imao nita.
Zu-l-Kurra uze devu udei se dareljivosti Hatima, ivog i mrtvoga.
Man ibn Zaida
Pria se da je Man ibn Zaida jednoga dana bio u lovu, pa je oednio, ali njegovi momci nisu mogli nai
vodu. I dok su oni traili vodu, odjednom se pojavie tri djevojke koje prioe Manu ibn Zaidu nosei tri
mjeine vode...
271. no
Kada nastupi dvije stotine sedamdeset i prva no, ona ree:

- ula sam, sretni care, da su djevojke prile Manu nosei tri mjeine vode.
On zamoli da mu daju vode da se napije, te ga djevojke napojie, a zatim zatrai od
svojih momaka neto to bi mogao dati djevojkama, ali oni nisu imali novaca. Zato Man dade svakoj
djevojci po deset strijela iz svog tobolca. Strijele su imale zlatne vrhove. Onda jedna djevojka ree
svojoj drugarici:
- Tako velikoduan moe biti samo Man ibn Zaida. Neka mu svaka od vas kao pohvalnicu izgovori
nekoliko stihova.
I prva djevojka ree:

Zlatne vrhove on napravi svojim strijelama
Da dareljiv i plemenit ratuje s dumanima.

Strijele lijek donose ranjenima,
A one u grobu on oblae pokrovima.

Druga djevojka ree:

To je ratnik ije dareljive ruke
Plemenitou i dobrotom grle druge.

Vrhove strijela svojih od zlata je salio
Da ga ni rat od dobrote ne bi odvratio.

Zatim trea djevojka ree:

U dareljivosti svojoj dumane gaa strijelama
Sa istim zlatom na njihovim vrhovima

Da ih za lijeenje ranjeni moe troiti
I da se poginulim pokrov moe kupiti.

* * *

Pripovijeda se da je Man ibn Zaida sa svojim ljudima poao u lov, pa im se pribliio opor gazela. Lovci
se rasprie tjerajui gazele i Man se izdvoji za jednom gazelom. Kada je ulovi, sjaha s konja i zakla je, a
onda ugleda nekog ovjeka kako iz stepe stie prema njemu jaui na magarcu. Man uzjaha svoga konja i
saeka ovjeka, pozdravi ga, pa upita:
- Odakle dolazi?
- Iz zemlje Kudaa. U njoj su ve nekolike godine bile nerodne, ali je ova ponijela. Posijao sam krastavce
koji su rodili prije vremena, pa sam obrao one za koje sam mislio da su najbolji i poao sam emiru Manu
ibn Zaidu, jer je on poznat po plemenitosti i dobroti, o emu se pripovijeda.
- Koliko se nada da e dobiti od njega? - upita Man.
- Hiljadu dinara.
- A ako ti kae da je to mnogo?
- Onda pet stotina dinara - odgovori doljak.
- Ako ti kae da je i to mnogo?

- Onda tri stotine dinara.
- A ako kae: mnogo je?
- Dvije stotine dinara.
- Ako ti kae da je i to mnogo?
- Stotinu dinara.
- Ako kae da je mnogo?
- Pedeset dinara.
- Ako kae da je mnogo?
- Onda trideset dinara.
- Ako kae da je i to mnogo?
- Onda u ja utjerati svog magarca u njegov harem i vratit u se porodici praznih aka.
Man se nasmija beduinovim rijeima, pa podbode konja dok ne stie vojnike, sjaha pred svojom kuom i
ree straaru:
- Kada ti doe jedan ovjek na magarcu nosei krastavce, uvedi mi ga.
Nedugo zatim, taj ovjek doe i straar ga pusti da ue. Kad stie emiru Manu, nije prepoznao da je to
onaj ovjek koga je sreo u stepi zbog njegovog velianstvenog izgleda i zbog mnotva slugu, te zbog toga
to je sjedio na prijestolju svoga carstva, dok su sluge stajale s njegove desne i lijeve strane, te ispred
njega.
Poto doljak pozdravi emira, ovaj mu ree:
- ta te dovodi ovamo, brate Arapine?
- Uputio sam se emiru i donio sam mu krastavce kada im nije vrijeme.
- Koliko oekuje da dobije od mene?
- Hiljadu dinara - odgovori doljak.
- To je mnogo - ree Man.
- Pet stotina dinara - na to e doljak.
- Mnogo je.
- Tri stotine dinara.
- Mnogo je.
- Dvije stotine dinara.
- Mnogo je.
- Stotinu dinara.
- Mnogo je.
- Pedeset dinara.
- Mnogo je.
- Trideset dinara.
- Mnogo je.
- Tako mi Boga - najzad e doljak - onaj ovjek to me je sreo u stepi bio je baksuz! Zar e mi dati
manje od trideset dinara?
Man se nasmija i uuti. Beduin shvati da je upravo to onaj ovjek koji ga je sreo u stepi, pa ree:
- Gospodine, ako mi ne da trideset dinara, magarac je, eno, svezan pred kapijom, a evo i Mana koji
sjedi!
Man se zavali od smijeha, pa pozva pomonika i ree mu:
- Daj mu hiljadu dinara, i pet stotina dinara, i tri stotine dinara, i dvije stotine dinara, i stotinu dinara, i
pedeset dinara, i trideset dinara, a magarac neka ostane svezan na svome mjestu.
Beduin je bio izvan sebe, jer je dobio dvije hiljade stotinu osamdeset dinara. Neka im se Allah smiluje
svima!
Neki gradovi Andaluzije koje je osvojio Tarik ibn Zijad*

* Tarik ibn Zijad je 711. godine preao sa afrikog na evropsko tlo (preko moreuza koji je po njemu dobio ime) i zapoeo osvojenje
panije (Andaluzija) koja je vijekovima bila pod arapsko-muslimanskom upravom.

- ula sam, sretni care, da je bio jedan grad koji se zvao Labta. Bio je to centar vlasti Evropljana, a u
njemu se nalazio jedan dvorac koji je uvijek bio zatvoren. Kad god bi umro jedan car, a na vlast stupio
drugi, stavio bi vrst katanac na dvorac, tako da se na kapiji nalo dvadeset i etiri katanca - od svakog
cara po jedan.
Nakon svih njih, na vlast stupi jedan ovjek koji nije bio iz carske kue i on htjede otkljuati te katance da
vidi ta ima u dvorcu, ali ga sprijeie dravni velikodostojnici korei ga i grdei. Meutim, on je sve to
odbijao govorei:
- Moram otvoriti taj dvorac!
Prvaci uloie sve dragocjenosti, novac i blago ne bi li ga nagovorili da ne otvara dvorac, ali car nije
odustajao...
272. no
Kada nastupi dvije stotine sedamdeset i druga no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da su podanici toga carstva, davali caru sve blago i dragocjenosti koje su imali
da ne otvara dvorac, ali on nije odustajao. Najzad on skinu katance, otvori kapiju i ugleda likove
Arabljana na konjima i devama, sa turbanima, opasani sabljama i sa dugim kopljima u rukama. Zatim car
nae jednu knjigu u dvoru, poe je itati i vidje da u njoj pie: Kada se otvore ova vrata, ovu zemlju e
osvojiti Arapi koji izgledaju kao na ovim slikama. uvajte se, i jo jednom se uvajte da dvorac
otvorite!
Taj grad nalazio se u Andaluziji i te godine osvojio ga je Tarik ibn Zijad, u vrijeme vladavine Velida ibn
Abdulmelika koji je pripadao dinastiji Umajada. Car u tome gradu umoren je najgorom smru, zemlja mu
je opljakana, zarobie im mladie i ene i pokupie sva njena blaga.
Tarik nae u tome gradu velika blaga, izmeu ostalog stotinu sedamdeset kruna s biserima i draguljima,
nae drago kamenje i jedan dvor u kome bi se konjanici mogli kopljima dobacivati; nae zlatno i
srebreno posue koje se ne da ni opisati; nae sofru koja je pripadala Boijem poslaniku Sulejmanu, sinu
Davudovu, neka ga Allah spasi, i ta sofra, prema predanju, bila je od zelenog smaragda, a uva se i dandanas u gradu Rimu; na sofri su bile zlatne posude, tanjiri od topaza i skupocjeni dijamanti. Tarik u dvoru
nae Zebur{53} napisan grkim pismom na zlatnom papiru, ukraen dragim kamenjem; nae jednu knjigu u
kojoj se govori o koristima od kamenja, bilja, o gradovima i selima, o hamajlijama, o hemijskim
procesima uz pomo zlata i srebra; nae knjigu u kojoj se govori o vjetini izrade dijamanata, o
sastavljanju otrova i protivotrova; u knjizi je bio oblik zemlje, karta mora, zemalja, rudnika. Takoer je
naao jednu veliku odaju punu eliksira ija jedna drahma moe hiljadu srebrenih dirhema pretvoriti u
zlatne. Nae i jedno veliko, okruglo, udesno ogledalo nainjeno od neke smjese za Allahovog poslanika
Sulejmana, sina Davudovog - Bog im se smilovao. Kada ovjek pogleda u to ogledalo, vidi svih sedam
zemaljskih oblasti{54} vlastitim oima. Zatim nae jednu odaju u kojoj je bilo toliko drugog kamenja da to
nije mogue opisati. Tarik sve to ponese Velidu ibn Abdulmeliku, a Arapi se razidoe po gradovima te
zemlje koja je jedna od najveih zemalja.
Hiam ibn Abdulmelik i mladi beduin
Pria se takoer da je Hiam ibn Abdulmelik ibn Mervan{55} poao jednog dana u lov. Ugledao je gazelu i
potjerao je sa psima. Dok je tjerao gazelu, iznenada vidje beduinskog mladia koji je napasao stoku, pa
mu ree:
- Mladiu, eto ti ta gazela to je pobjegla od mene!

Mladi podie glavu i ree:
- Neznalico, gleda me s omalovaavanjem i govori poniavajui me! Ti govori kao kakav silnik, a
ponaa se kao magarac!
- Jao tebi! Zar ti ne zna ko sam ja?!
- Prepoznajem te po neotesanosti, jer si mi sve to ispriao prije nego to si me pozdravio!
- Teko tebi! Ja sam Hiam ibn Abdulmelik!
- Ne dao ti Bog da bude u svome zaviaju, ni da se smiri u mezaru! - odgovori mladi beduin. - Kako
samo mnogo pria, a malo potovanja pokazuje!
Tek to je izgovorio te rijei, opkolie ga vojnici sa svih strana i svi su vikali:
- Es-selamu alejkum, zapovjednie pravovjernih!
- Jezik za zube, a ovog mladia priuvajte! - ree Hiam, te mladia epae, a Hiam ode u svoj dvorac,
pa sjede na prijestolje i ree:
- Dovedite mi beduinskog mladia.
Mladia dovedoe i kada on vidje mnotvo dvorjana, vezira i dravnih velikodostojnika nije obraao
panju na njih, niti je pitao ko su, ve je oborio glavu na grudi pazei kuda e nogom stupiti dok ne stie
pred Hiama. Stade pred njega, obori glavu ne pozdravivi i nita ne govorei. Jedan sluga povika:
- Pseto beduinsko! Zato ne pozdravi zapovjednika pravovjernih?
Mladi se srdito okrenu slugi:
- O, sedlo magaree! Smeta mi to je put dug pa sam se zamorio penjui se uz stepenice.
Hiam koji je bio izvan sebe od bijesa, vrisnu:
- Mladiu, doao si na dan kada e te stii tvoja sudbina, kada vie nema nade za tebe i kada se tvoj ivot
okonao!
- Allaha mi, Hiame - odgovori djeak - ako je sueno da se moj ivot prekrati, onda se to ne moe
odloiti i tvoje rijei mi uope ne mogu nauditi!
- Zar si dotle dogurao, odvratni beduine - povika jedan dvorjanin - da na svaku halifinu rije odgovara?!
- Grom te ubio! Nevolja i jadi te snali! - uzvrati mladi ustro. - Zar ne zna da je uzvieni Allah rekao:
I doi e dan kada e se svaki ovjek samo o sebi brinuti?{56}
Hiam se sasvim razbjesni, pa povika:
- Krvnie, daj mi glavu ovoga mladia! Previe pria i nimalo se ne plai!
Krvnik povede mladia na gubilite, isuka sablju nad njegovom glavom i ree:
- Zapovjednie pravovjernih, ovo je tvoj rob koji se ponosi sobom i koji svome grobu tei! Da li da mu
odsijeem glavu, a da ne odgovaram za njega?
- Da! - odgovori halifa.
Krvnik jo jednom zatrai odobrenje i halifa mu odobri, a onda on i po trei put zatrai doputenje, te
mladi vidje da e ga pogubiti ako mu halifa i ovaj put da pristanak. Mladi se tako nasmija da mu se
ukazae onjaci, a Hiamov bijes doe do vrhunca, te on povika:
- Ja mislim, mladiu, da si ti lud! Zar ne vidi da e napustiti ovaj svijet? Kako se onda moe smijati i
sam sebi se rugati?!
- Zapovjednie pravovjernih - odgovori mladi - ako mi je sueno da due ivim, onda mi nita ne moe
nauditi. Pali su mi na um neki stihovi. Posluaj ih jer e me svakako pogubiti!
- De da ujem, ali skrati! - ree Hiam, a mladi izgovori stihove:

Priaju mi da je soko jednom ulovio
Vrapca to je u pustinju zalutao.

Vrabac je u njegovim kandama govorio
Dok ga je soko vrsto drao i letio:

Takva ptica nee se mnome zasititi Odve sam mali da bi se mogla najesti!

Soko se osmjehnu prepun svoje gordosti,
Te zato sirotog vrapca iz kandi ispusti.

Hiam se osmjehnu:
- Tako mi moga srodstva sa Allahovim Poslanikom, Bog mu se smilovao i spasio ga, da je odmah
izgovorio ove rijei i da je traio neto to je manje od carstva, sigurno bih mu dao! Slugo, napuni mu
usta dijamantima i jo ga preko toga nagradi!
Sluga bogato dariva mladia koji zatim ode svojim putem.
Ibrahim ibn al-Mehdi i al-Memun*
* Ibrahim al-Mehdi je samoproglaeni halifa (774-839), a al-Memun (813-833) je halifa abasidske dinastije. Sin je Haruna arReida i jedne robinje Perzijanke.

U lijepe prie spada i ova.
Ibrahim al-Mehdi, brat Haruna ar-Reida, nije poloio zakletvu na vjernost al-Memunu, sinu svoga brata
Haruna ar-Reida, kada je preuzeo vlast u hilafetu, ve je otiao u ar-Rej{57} i proglasio se halifom.
Proveo je tako jednu godinu, jedanaest mjeseci i dvanaest dana, a njegov brati al-Memun je oekivao da
mu se potini i da se prikljui ostalim lanovima zajednice, dok sasvim ne izgubi nadu da e se vratiti.
Onda al-Memun poe s konjicom i pjeadijom i stie u ar-Rej. Kada Ibrahim dobi vijest o tome, ne
preosta mu nita drugo nego da se uputi u Bagdad i da se sakrije, strahujui da e stradati. Al-Memun
obea stotinu hiljada dinara onome ko mu kae gdje je. Tada je Ibrahim rekao:
- Poto sam uo za takvu nagradu, bilo me je strah...
273. no
Kada nastupi dvije stotine sedamdeset i trea no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je Ibrahim rekao:
- Poto sam uo za takvu nagradu, bilo me je strah i bio sam u nedoumici ta da radim. Izaao sam iz kue
negdje oko podneva ne znajui kuda da krenem. Uao sam u jednu slijepu ulicu i na kraju nje ugledao
berbera kako stoji pred vratima svoje kue. Prioh mu i upitah:
- Ima li neko mjesto gdje se mogu nakratko sakriti?
- Imam - odgovori ovjek, pa otvori vrata i ja uoh u jednu istu kuu. Kada me uvede u kuu, ovjek
zatvori vrata i ode, a ja povjerovah da je uo za onu nagradu, pa pomislih: Izaao je da me potkae! U
meni je kuhalo kao u loncu na vatri. Dok sam razmiljao o svojoj sudbini, onaj ovjek se pojavi s
nosaem koji je nosio svega i svaega. Zatim se obrati meni:
- Ja sam zalog za tebe. Ja putam krv i znam da ti se ne gadi to to radim da bih preivio. Uzmi ove stvari
koje nisam rukom dodirnuo.
Morao sam jesti, priao je Ibrahim, pa sam skuhao sebi neto to ne pamtim da sam jeo. Kada sam se
zadovoljio hranom, berber mi ree:
- Gospodine, nisam u stanju voditi razgovor s tobom. Ako hoe da uini ast svome robu, kazuj neto
uzvieno!
Mislei da me je prepoznao, pitao sam ga:
- Zato misli da sam ja najbolji sabesjednik?

- Boe dragi! Na gospodar je veoma poznat po tome! Ti si gospodin Ibrahim al-Mehdi za koga je alMemun obeao stotinu hiljada dinara onome ko kae gdje je.
Kada mi to ree, berberov ugled poraste u mojim oima i bio sam siguran u njegovu estitost. Pristadoh
da mu ispunim elju. Pade mi na um sin i moja porodica, pa poeh kazivati:

Moda e onaj koji je Jusufu porodicu vratio
I koji ga je kao roba u tamnici uzvisio

Usliiti molbu i sve nas opet sastaviti Allah, gospodar svjetova nedosegnuti!

Kada to u, berber ree:
- Gospodine, doputa li da kaem ta mi je palo na pamet?
- Da ujem - rekoh, a on kaza ove stihove:

Dragoj se alih da mi se no oduljila,
Al' ree: "Ah, kako je meni kratka bila!

To je zato to joj san na oi brzo pada,
A na moje oi ne dolazi nikada.

Kad no padne za ljubavnike je muenje Oni su radosni, a no je za me tuenje.

Kad bi i ona sve to sam ja morala podnijeti,
Poput mene morala bi u postelju dospjeti.

- Sjajno si se pokazao! - rekoh mu - i odagnao si mi tugu. Da ujem jo neku pjesmu!
I berber nastavi kazivati:

Ona nas kori zato to nas malo ima,
A ja velim: Malo je plemenitih me' ljudima.

Dobro je to nas je malo i na susjed je dostojni
Dok ih je vei dio bijedni, ponieni.

Mi smo ljudi koji bitku ne preziru
Kad Salul na mejdan izae Atniru{58}

Zbog ljubavi prema smrti stie nam as sueni
A oni je ne vole pa su im zadnji dani odgoeni.

Htjednemo li, moemo ljudima ne vjerovati
A oni vjeruju kad mi ponemo govoriti.

Bio sam zabezeknut kada sam uo te stihove, priao je Ibrahim, i bio sam ushien. Uzeh kesu koju sam
nosio napunjenu dinarima i bacih je berberu govorei mu:
- Preputam te Allahu, a ja sada odlazim. Molim te da iz ove kese troi na svoje nevolje, a jo u te
nagraditi kada budem na sigurnom i bez straha.
On mi vrati kesu i ree:
- Vi ne cijenite bijednike kao to sam ja, ali kako ja mogu, drei se svoje estitosti, uzeti novac koji mi
poklanja tek radi toga to me je sudba zbliila s tobom i to si se sklonio kod mene. Ako mi to bude i
dalje govorio i ako mi jo jednom dobaci kesu, sigurno u se ubiti!
Ja stavih kesu u njedra osjeajui teret to je nosim...
274. no
Kada nastupi dvije stotine sedamdeset i etvrta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je Ibrahim ibn al-Mehdi kazivao:
- Ja stavih kesu u njedra osjeajui teret to je nosim i pooh. Kad stigoh do kapije, berber mi ree:
- Gospodine, ovo mjesto je najskrovitije za tebe, a meni nije teko da te izdravam. Ostani kod mene dok
ti Allah ne pomogne.
- Pod uvjetom da troi iz ove kese - rekoh.
Berber se sloi s tim uvjetom, te ostadoh kod njega nekoliko dana, ali on nije nita troio iz one kese.
Onda se ja preruih u ensko - obukoh enske cipele i stavih zar, pa izaoh iz njegove kue. im se naoh
na putu, obuze me silan strah, te htjedoh prei most i naoh se pored neke kaljue. Tada me ugleda jedan
vojnik koji me je sluio, prepozna me, pa povika:
- Evo onog to treba al-Memunu!
Zatim me zgrabi, a ja odgurnuh i njega i njegovog konja u ono blato, tako da je mogao posluiti kao pouka
onome kome je do pouke. Ljudi pohrlie k njemu, a ja pohitah i preoh most. Uoh u ulicu, naioh pored
jednih vrata, a u prolazu je stajala neka ena kojoj rekoh:
- Spasi mi ivot! Plaim se!
- Ne boj se! - odgovori ena i povede me u sobu koju mi prostre, pa mi donese jelo i ree:
- Nemoj se plaiti!
U tom asu neko snano pokuca na vrata, te ena ode, otvori vrata i ugleda onog koga sam gurnuo na
mostu. Glava mu je bila povijena i krv mu je tekla na odjeu. Nije imao konja.
- ta ti bi, ovjee? - upita supruga.
- Bio sam zgrabio onog momka, ali se izvue.
Vojnik ispria eni ta se dogodilo, te ona izvadi jednu krpu, zamota mu glavu, namjesti mu leaj i on
zaspa onako bolestan. Potom ena doe meni i ree:
- Mislim da se to dogodilo zbog tebe.
- Da - odgovorih, a ona e na to:
- Ne boj se - i ponovo mi ukaza veliku panju.
Ostadoh kod te ene tri dana, a onda ona ree:
- Bojim se za tebe od onoga ovjeka. Mogao bi te otkriti i dogodit e se upravo ono ega se plai. Zato
se spaavaj!
Zamolih je da me ostavi do noi, te ena ree:
- Nema nieg loeg u tome.
Kad pade no, obukoh ensku odjeu i pooh od nje. Stigoh kui jedne osloboene robinje koja je bila u
nas i kada me vidje, ona zaplaka i zakuka zahvaljujui uzvienom Allahu to sam iv. Zatim izae iz kue,
kao da e na trnicu da se pripremi za gosta, ali u tom asu pojavi se Ibrahim Mosulski koji je iao sa
svojim slugama i vojnicima, a ispred njih je ila jedna ena. Kad bolje pogledah, vidjeh da je to ona
biva robinja, domaica kue u kojoj sam bio. Ila je, dakle, ispred njih, te me izrui i odvedoe me alMemunu u onoj odjei koju sam nosio. Halifa je sjedio i poto me uvedoe k njemu, pozdravih ga kao
halifu, a on ree:
- Ne dao ti Allah ivota ni spokoja!
- Zapovjednie pravovjernih - rekoh mu - ti vlada i sudi o odmazdi, odnosno o pratanju, ali je
pratanje blie bogobojaznosti. Zahvaljujui Allahu, tvoje pratanje je vee od bilo ijeg, kao to je i moj
grijeh vei od bilo ijeg grijeha, zapovjednie pravovjernih. Ako me kazni, to je tvoje pravo, a ako mi
oprosti to je tvoja vrlina.
Zatim mu odrecitirah stihove:

Moj grijeh je prema tebi veliki
A jo vei od njega si ti.

Ima pravo mene kazniti,
Al se nadam blag e biti.

Ako sam djelom nedostojan bio,
Ti bi meni valjda oprostio.

Al-Memun podie pogled, priao je Ibrahim, te ja bre-bolje izgovorih i ove stihove:

Prevelik sam grijeh uinio,
Al' ti si uvijek plemenit bio.

Ako mi oprosti milostiv e biti;
Kazni li me, pravo e imati.

Al-Memun obori pogled i izgovori stihove:

Kada prijatelj hoe da me naljuti
Ja sav zadrhtim od silne jarosti.

Ja u mu grijehe poinjene oprostiti
Bojei se da bez njega ne mogu ivjeti.

Kada sam uo halifine stihove, osjetih kako me zapahnjuje miris milosti. Potom se halifa okrenu svome
amidiu, bratu Abu Ishaku i svim prisutnima, te im ree:
- ta vi mislite o njegovom sluaju?
Svi mu posavjetovae da me pogubi, ali su se razilazili oko toga kako da me pogubi. Onda al-Memun
upita Ahmeda ibn Halida:
- ta ti veli, Ahmede?
- Zapovjednie pravovojernih - odgovori Ahmed - ako ga pogubi, znaj da ima ljudi kao to si ti koji su
ubijali ljude poput njega; ako mu oprosti, onda nema ovjeka poput tebe, jer si oprostio ovjeku kao to
je on.
Tada Dunjazada ree sestri eherzadi:
- Kako divno i zanosno pripovijeda!

- Nije to nita prema onome to u vam pripovijedati naredne noi, ako poivim i ako me car potedi odgovori eherzada.
Allaha mi, pomisli car, neu je pogubiti dok ne ujem kraj prie!
I eherzadu zatee jutro, te ona prekine priu zapoetu po carevom doputenju.
275. no
Kada nastupi dvije stotine sedamdeset i peta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je zapovjednik pravovjernih al-Memun, kada je uo rijei Ahmeda ibn Halida,
oborio glavu i izgovorio stihove:

Brata mi Umejma moj narod je dao pogubiti,
I mene e strijela, kada je odapne, pogoditi!

Zatim izgovori i ove stihove:

Prijatelju svome valja oprostiti
Kad pone pravo s pogrenim brkati.

Ti milostiv prema njemu budi,
Ma bio on zahvalan il' ne znao biti.

Nemoj prijatelja svoga grditi
Kad jednom skrene i pone lutati!

Zar ne vidi kako u istoj postelji
Lijepo s runim zajedno se mekolji?

I kako su dugovjeke slasti
vrsto vezane uz sijede vlasi?

I trnje mi na granama vidimo
Uz voe slatko koje beremo.

Ko je taj koji nikad nije zgrijeio
I ko je samo dobra djela inio?!

Kad bismo me' svim ljudima birali
Vidjeli bi da su mnogi posrnuli!

Poto sam uo te stihove, skinuh turban s glave i prouih tekbir svim srcem, te uskliknuh:
- Neka i Allah tebi oprosti, zapovjednie pravovjernih!
- Ne boj se, amida - ree halifa.
- Zapovjednie pravovjernih, moj grijeh je odve veliki da bih se mogao pravdati, a tvoje pratanje je
suvie velianstveno da bih mogao izgovoriti rijei zahvalnosti!
Zatim sam pjevuei kazivao stihove:

Zaista onaj koji je sve dobrote sakupio,
Iz rebra Ademova u sedmom imamu{59} ih stavio.

Srca ljudska pred tobom su strahom ispunjena,
Al' smjernom duom svojom brine se o svima.

Grijeio sam prema tebi i u zabludi bio
Samo zato to sam visoko stremio.

Oprostio si i onom kom se ne moe oprostiti,
A nije se niko mogao za njeg zauzeti.

Mojim si se piliima tako smilovao
I na sjetno srce majino ti si pogledao.

Onda al-Memun ree:
-I kazat u, po ugledu na naeg poslanika Jusufa, Bog mu se smilovao i spasio ga: Danas vam ne
prigovaram. Neka vam Allah oprosti, jer on je najmilostiviji. Vraam ti tvoju imovinu i sve to si
izgubio, amida. Nee ti se nita runo dogoditi.
Ja se pomolih za njega od sveg srca i izgovorih stihove:

Ne alei za njom, ti mi imovinu vrati,
A prije neg' to je vrati i krv mi oprosti.

Kad bih ivot za te svoj morao dati
I novac i obuu kad bih morao skinuti,

To bi dug moj bio za tvoje blagodati
Premda sam ukor zasluio, a ne dar tvoj plemeniti.

Tako al-Memun ispolji velikodunost prema Ibrahimu, dariva ga i ree mu:
- Amida, Abu-l-Ishak i al-Abbas savjetovali su mi da te pogubim.
- Oni su ti dobri savjetnici, zapovjednie pravovjernih - rekoh - ali si ti uinio ono ega si dostojan, a
odbacio si ono ega sam se plaio i to sam oekivao.
- Ja sam svoju mrnju ubio tvojom ivotnou - na to e halifa - i oprostio sam ti bez iijeg zauzimanja.
Nakon toga, al-Memun pade na seddu na kojoj ostade dugo, a onda podie glavu i upita:
- Zna li zato sam pao na seddu, amida?
- Moda si zahvaljivao Allahu zato to ti je omoguio da se domogne svog dumana.
- Nisam to htio - odgovori halifa - nego sam zahvaljivao Allahu koji me je nadahnuo da ti oprostim.
Zatim sam, pripovjedao je Ibrahim, ispriao halifi sve to mi se dogodilo, ta je bilo s onim to puta krv,
s vojnikom i njegovom enom i osloboenom robinjom koja me je potkazala.
Halifa naredi da dovedu tu robinju koja je u kui iekivala da joj poalju nagradu. Kada doe pred
halifu, on joj ree:
- ta te je nagnalo da tako postupi prema gospodinu?
- elja za novcem - odgovori ena.
- Ima li sina ili mua?

- Nemam.
Halifa naredi da joj udare stotinu udaraca biem i da zauvijek ostane u tamnici. Potom naredi da dovedu
onog vojnika, enu i berbera. Kada ih sve privedoe, halifa upita vojnika zato je onako postupio, a on
odgovori:
- Zbog elje za novcem.
- Treba da se bavi putanjem krvi - ree halifa i odredi ovjeka koji e ga odvesti u radnju gdje se puta
krv da ui taj zanat. Prema vojnikovoj eni ispolji velikodunost i uvede je u dvor govorei:
- To je pametna ena koja e valjati za vane poslove.
Onda se obrati berberu:
- Ti si imao toliko estitosti da zasluuje najvie potovanje - i halifa naredi da mu daju vojnikovu kuu,
pa mu jo dade petnaest hiljada dinara.
PRIA O ABDULLAHU IBN ABI KILABI I IREMU, GRADU NA

STUPOVIMA*
* Legendarni grad o kome govori i Kur'an kao o mnogostupnom gradu bez premca po sjaju i raskoi. Allah ga je unitio (89:5-7).

Pria se da je Abdullah ibn Abi Kilaba poao da trai deve koje su mu bile pobjegle. Dok je iao
jemenskim pustinjama i po zemlji Saba, naie na jedan veliki grad oko koga je bila ogromna utvrda, a oko
utvrde dvorci to su strjemili u visinu.
Poto poe prema gradu, pomisli kako e stanovnike pitati za svoje deve. On prie gradu i kad stie u
njega, vidje da je prazan i da nema ni ive due.
- Ja tada sjahah s deve - pripovijedao je Abu Kilaba...
276. no
Kada nastupi dvije stotine sedamdeset i esta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je Abdullah ibn Abi Kilaba pripovijedao:
- Ja tada sjahah s deve, sputah je, okuraih se i uoh u grad, pa prioh onoj utvrdi. Primijetih da ima dvije
velike kapije kakvima nije bilo ravnih na svijetu po veliini i visini. Bile su ukraene raznim vrstama
dragog kamenja i dijamantima: bijelim, crvenim, utim i zelenim.
Kada sam to vidio, zabezeknuh se i shvatih da se radi o neem krupnom. Uoh u utvrdu, prestraen i
oamuen, i vidjeh da je to duga tvrava, da je poput grada prostrana i da se u njoj nalaze visoke kule, a u
svakoj kuli su bile sobe i sve su bile sagraene od zlata i srebra, te ukraene dijamantima, topazima,
biserima i raznobojnim draguljima. Krila na kapijama tih kula bila su po ljepoti slina krilima na samoj
utvrdi. Tlo je bilo prekriveno krupnim biserima, kuglicama mousa, ambre i afrana.
Poto prodrijeh u taj grad i ne vidjeh u njemu ivog stvora, zamalo ne umrijeh od straha. Onda pogledah
iz najviih soba i s kule, i ugledah kako kroz grad teku rijeke, da su ulice obrasle drveem bremenitim
plodovima i visokim palmama, a zdanja su graena tako da su se smjenjivale zlatne i srebrene cigle.
Mislio sam: Nema sumnje da je to Dennet koji nam je obean na buduem svijetu! I ja ponesoh
dragulja iz pijeska, mousa sa tla, i to koliko god sam mogao ponijeti, pa se vratih u svoju zemlju.
Obavijestih ljude o tome ta sam vidio i vijest dospije do Muavije ibn Abi Sufjana{60} koji je u to vrijeme
bio halifa u Hidazu. On napisa pismo svome namjesniku u jemenskoj Sani naredivi da me privede i da
me pita o emu se tu radi, te ta mi se dogodilo.
Ja mu ispriah ta sam vidio, a namjesnik me posla Muaviji, pa i njemu kazah ta sam vidio. Kako
Muavija nije vjerovao, pokazah mu dio onih bisera, kuglice mousa, ambre i afrana. Oni su jo odavali
ugodan miris, ali su biseri bili poutjeli i nekako promijenili boju...
277. no
Kada nastupi dvije stotine sedamdeset i sedma no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je Abdullah ibn Abi Kilaba kazivao:
- Meutim, biseri su bili poutjeli i nekako promijenili boju. Muavija ibn Abi Sufjan se udio kada je u
Abu Kilaba vidio bisere, loptice mousa i ambre, te posla po Kabulahbara i kada mu ga dovedoe,
Muavija ree:
- Pozvao sam te, Kabulahbare, radi neeg to hou provjeriti i nadam se da e mi dati tana
obavjetenja.
- O emu je rije, zapovjednie pravovjernih?
- Zna li da postoji grad sagraen od zlata i srebra, stupovi su mu od topaza i dijamanata, a pijesak od
biserja, kuglica mousa, ambre i afrana?

- Znam, zapovjednie pravovjernih. To je Irem na stupovima kakav nigdje sagraen nije. Sagradio ga je
eddad ibn Ad al-Ekber.
- Ispriaj mi neto o njemu - ree halifa, a Kabulahbar poe kazivati:
- Ad al-Ekber je imao dva sina, edida i eddada. Kada im otac preminu, vlast preuzee edid i eddad,
i na zemlji nije bilo cara koji se nije njima pokoravao. edid ibn Ad umre, te svu vlast uzme eddad.
Strasno je volio itati drevne knjige, pa je u njima naiao na opis budueg svijeta i Denneta, palaa u
njemu, odaja, drvea, plodova i ostalog. eddada dua povue da sagradi neto slino na ovome svijetu,
onako kako je ranije opisano. Njemu je bilo potinjeno stotinu hiljada careva, a svaki car je pod svojom
vlau imao stotinu hiljada upravitelja, svaki upravitelj je komandovao armiji od stotinu hiljada vojnika.
Car eddad ih sve okupi i ree:
- itam u drevnim knjigama i predanjima da se opisuje Dennet koji postoji na onome svijetu i ja bih htio
da napravim neto slino na ovome svijetu. Poite u najbolju i najprostraniju ravnicu na svijetu i tu mi
sagradite grad od zlata i srebra, pjeanu podlogu nainite od topaza, dijamanata i biserja. Ispod svodova
toga grada podignite stupove od topaza. Grad ispunite palaama, a u njima neka budu odaje. Podno
dvorova, zasadite po ulicama i sokacima raznovrsno drvee sa svakojakim plodovima, i neka vode teku
zlatnim i srebrenim kanalima.
- Kako da nainimo to to si nam opisao i kako da doemo do topaza, dijamanata i biserja? - upitae ga.
- Zar ne znate da su mi zemaljski carevi pokorni i da se niko na zemlji ne suprotstavlja mojim
nareenjima?
- Da, znamo to - odgovorie prisutni.
- Idite u rudnike topaza, dijamanata...
278. no
Kada nastupi dvije stotine sedamdeset i osma no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je eddad rekao prisutnima:
- Idite u rudnike topaza, dijamanata, srebra i zlata i kopajte ih. Sakupite koliko god ih ima na zemlji, ne
tedei truda. Sve to ima na svijetu pokupite, nemojte nikoga ostaviti ni potedjeti.
Potom car napisa pismo svakom caru na svijetu naredivi im da sakupljaju od svijeta sve vrste
dragocjenosti, da idu u rudnike i da ih tamo vade, ako treba i sa dna mora. Sakupljali su blago dvadeset
godina, a tih careva koji su vladali svijetom bilo je tri stotine ezdeset.
Onda car eddad izvede inenjere, mudrace, radnike i zanatlije iz svih zemalja i oblasti, te se oni
razmiljee po stepama i pustinjama, svuda po svijetu, dok ne dospjee u jednu pustinju u kojoj je bila
velika dolina, velianstvena, bez breuljaka i brda. U njoj su bili izvori i tekle su rijeke.
- Ova zemlja ima sve to nam je car naredio da naemo i zbog ega nas je sakupio!
Zatim poee podizati grad onako kako im je naloio car eddad, car cijeloga svijeta. Gradili su ga uzdu
i poprijeko, provedoe rijeke kroz kanale i postavie temelje onako kako je ve opisano. Carevi su slali u
taj grad skupocjene dijamante, sitno i krupno biserje, kornalin i plemenite metale na devama koje su
prevaljivale stepe i pustinje; slali su ih velikim laama preko mora, te je izvoaima stiglo toliko grae
da se ni opisati ne moe, ne moe se prebrojati, niti rijeima iskazati.
Gradili su grad tri stotine godina, a kada okonae, odoe caru da ga izvijeste da je sve zavreno. Car im
ree:
- Sada idite, pa ispred grada sagradite visoku i nepristupanu utvrdu, a oko utvrde podignite hiljadu
dvoraca i uz svaki dvorac istaknite hiljadu zastava, i neka u svakom dvorcu bude po jedan vezir.
Graditelji odmah odoe i to to im je reeno sagradie za dvadeset godina, a onda dooe caru eddadu i
obavijestie ga da je sve uraeno. Car naredi svojim vezirima kojih je bilo hiljadu, svojoj sviti,
povjerljivim vojnicima i drugima da se pripreme za putovanje i preseljenje u grad Irem na stupovima, i to

pod vodstvom svjetskoga cara eddada ibn Ada. Isto nareenje izdade i svojim enama u haremu koje su
htjele poi, robinjama i slugama, zapovjedivi im da se spreme. Spremali su se dvadeset godina, a onda
eddad poe sa svojom armijom...
279. no
Kada nastupi dvije stotine sedamdeset i deveta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je eddad ibn Ad krenuo sa svojom armijom, sretan to je postigao cilj.
Putovao je dok izmeu njega i Irema ne ostade jedan dan hoda. Tada
Allah na cara eddada i sve njegove nevjernike koji su Allaha poricali posla s neba strani glas od koga
svi stradae, tako da ni eddad niti bilo ko iz njegove pratnje nije stigao u taj grad niti ga je vidio. Zatim
Allah zametnu sve puteve prema njemu, a grad e ostati na svome mjestu do Sudnjeg dana. Muavija je bio
zapanjen priom Kabulahbara kome ree:
- Da li ljudsko bie moe stii u taj grad?
- Da - odgovori Kabulahbar. - To je jedan od drubenika Muhammeda, Bog mu se smilovao i spasio ga, i
on izvan svake sumnje izgleda kao ovaj ovjek to sjedi ovdje.
A-abi je pripovijedao:
- Ueni Himjariti iz Jemena kazuju da su od stranog glasa stradali car eddad i njegovi pratioci. Poslije
njega je zavladao eddad Mlai, sin eddada Starijeg, i vladao je zemljama Hadramavta i Sabe, poto je
njegov otac s vojskom i pratnjom otiao ka Iremu na stupovima. Kada mu stie vijest da mu je otac
stradao na putu prije nego to je stigao u grad Irem, on naredi da mu donesu oca iz tih pustara u
Hadramavt. Zatim naloi da mu iskopaju mezar u jednoj pilji. Iskopae mu mezar u koji ga poloie na
zlatnu postelju i pokrie ga sa sedamdeset plahti satkanih od zlata i ukraenih dijamantima. Kraj glave mu
stavi zlatnu plou na kojoj su bili ispisani stihovi:

Nek ti bude pouka, ti zavedeni,
Koji ivi ivot dugovjeni:

Ja sam eddad ibn Ad
Monih utvrda gospodar.

Bio sam moan i silni,
Nenadmaan u svojoj silini;

Sav rod ljudski meni se pokoravao
Jer je od moje moi i gnjeva podrhtavao;

Istokom i Zapadom sam vladao
I pomo bezmjernu sam imao.

Al' na pravi put nas je pozvao
Onaj to s Uputom pravom je doao.{61}

Mi smo se ogrijeili jer smo govorili:
Izlaza iz nesree ima li?

A tada nas sustie glas strani
to zaglui svod nebeski

I sve nas razbaca poput sjemena
Sred pustinje i po stijenama.

Pod zemljom sada ekamo
Na Sudnjem danu da ustanemo.

As-Saalibi{62} je kazivao:
- Jednom su neka dva ovjeka uli u tu peinu. Nau u njenom vrhu stepenice kojima se spuste i otkriju
mezar dugaak stotinu lakata, irok etrdeset, a visok stotinu lakata. Usred mezara bio je leaj i na njemu
ogromno ljudsko tijelo koje je zauzimalo cijelu duinu i irinu leaja. Na tom ovjeku nalazili su se ukrasi
i odjea satkana od zlata i srebra, a kraj glave mu je bila zlatna ploa s nekakvim natpisom. Uzeli su
plou, zlato, srebro i ostalih dragocjenosti koliko su mogli ponijeti.
PRIA O ISHAKU MOSULSKOM I AL-MEMUNOVOJ ENIDBI

HATIDOM, KERKOM HASANA IBN SEHLA
Pria se da je Ishak Mosulski kazivao:
- Jedne veeri poem od al-Memuna svojoj kui i doe mi da moram mokriti. Skrenuh u jedan sokak i
ponem mokriti strahujui da e mi se neto loe dogoditi ako unem uz zidove. Tada ugledah neto
objeeno o tu kuu i dotakoh ga ne bih li vidio ta je. Otkrih da je to velika korpa sa etiri ruke,
pokrivena svilom. Pomislio sam: Mora da ima neki razlog zato je to ovdje! Bio sam zbunjen. Potaknut
pijanstvom, sjednem u tu korpu, kad se pojavi vlasnik kue i povue me zajedno s njom mislei da sam
upravo ja taj koga su oekivali. Podigoe korpu do vrha zida i odjednom zauh etiri robinje koje su mi
govorile:
- Izai na komociju!
Jedna djevojka poe ispred mene nosei svijeu dok ne uosmo u kuu u kojoj su sobe bile tako lijepo
namjetene da takvih nisam vidio nigdje osim u halifinom dvoru. Ja sjedoh i nisam se stigao ni pribrati,
kad se podigoe zavjese na jednoj strani zida i pojavie se dvorkinje koje su ile sa svijeama u rukama i
kadionicama od kakulinskog aloja. Meu njima je bila jedna djevojka nalik na mjesec u punome sjaju. Ja
ustadoh, a djevojka ree:
- Dobro doao, posjetioe!
Zatim me posadi i upita ko sam, te joj rekoh:
- Dolazim iz kue jednog svog prijatelja. Vrijeme me prevari prisilivi me da mokrim usput. Skrenuo sam
u ovaj sokak i naao jednu sputenu korpu. Potaknut vinom, sjeo sam u korpu, te sam zajedno s korpom
donesen u ovu kuu. Eto ta je bilo sa mnom.
- Nee ti se nikakvo zlo dogoditi, a ja se nadam da e hvaliti posljedice ovog dogaaja - ree ena. ime se bavi?
- Ja sam trgovac na jednom bagdadskom trgu.
- Zna li recitirati kakve stihove?
- Znam neto malo - odgovorih.
- Da ujem. Odrecitiraj nam neto!
- Gost je srameljiv, i zato poni ti.
- Pravo veli - na to e ena pa poe kazivati finu staru poeziju, ali i noviju koja je bila izvanredna.
Sluajui je, nisam znao da li da se vie divim njenoj ljepoti i ljupkosti, ili njenoj zanosnoj recitaciji.
Onda djevojka upita:
- Je li te sada prola srameljivost?
- Jest, tako mi Boga.
- Odrecitiraj mi neto, ako hoe - ree djevojka.
- Ja joj izrecitirah podosta pjesama starih pjesnika i njoj se to dopade, te uskliknu:
- Allaha mi, nisam znala da tako neto postoji meu trgovcima!
Potom naredi da donesu jela...
- Kako je divna, zanosna i zanimljiva tvoja pria! - ree Dunjazada sestri.
- Nije to nita prema onome to u vam ispriati naredne veeri, ako poivim i ako me car potedi...
280. no
Kada nastupi dvije stotine osamdeseta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je Ishak Mosulski kazivao:
- Potom djevojka naredi da donesu hranu. Kada donesoe jela, ona se poe posluivati i mene nutkati. U
odaji je bilo svih vrsta mirisa i udesnog voa kakvo se moglo nai samo kod careva. Potom naredi da
nam donesu vina, pa ispi jedan pehar a drugi dade meni govorei:
- Sad je vrijeme da pripovijedamo!
Uputajui se u razgovor s njom, rekoh:
- uo sam to i to... Bio jednom jedan ovjek...
Ispriah joj nekoliko lijepih pria, tako da se ena razveseli i ree:
- Ne mogu se nauditi kako jedan trgovac moe pamtiti takve prie! To su prave carske prie.
- Imao sam jednog komiju koji je razgovarao s carevima i druio se s njima - odgovorih. - Kada je bio
dokon, odlazio sam mu u kuu i esto mi je kazivao to to si ula.
- ivota mi - uzviknu ena - lijepo si sve to zapamtio!
Potom smo nastavili pripovijedati, i kad god bih ja uutio, ona bi zapoinjala, te tako provedosmo vei
dio noi dok je miris anduza ispunjavao sobu. Bio sam u takvom stanju da bi ga i al-Memun silno poelio
da je znao za njega.
- Ti spada u najprefinjenije i najotmjenije ljude, jer si tako fino odgojen kao rijetko ko. Preostaje nam
jo jedna stvar.
- ta to? - upitah je.
- Kada bi mi htio otpjevati neke stihove uz saz!
- Davno sam to radio, ali poto nisam imao uspjeha, digao sam ruke, premda mi za tim jo srce bije. Ba
bih volio neto lijepo otpjevati ovdje kako bi ova no bila savrena.
- Kao da predlae da donesemo saz?
- Ti odlui - odgovorih. - Tako si dobra i to bi bilo lijepo od tebe.
Djevojka naredi da donesu saz i kad ga donesoe, ona zapjeva tako lijepim glasom kakav nisam uo.
Lijepo se drala, lijepo svirala i bila je upravo savrena.
- Zna li ija je to pjesma i iji su stihovi?
- Ne znam. iji su?
- Stihovi su toga i toga, a melodija je Ishakova - ree ena.
- Zar je Ishak tako spretan ovjek?
- Ah, Ishak je nenadmaan! - na to e ena. - Slava Allahu koji je tome ovjeku dao ono to nikome
drugom nije!
- ta bih tek rekao kada bih tu pjesmu uo od njega!
Zabavljali smo se tako sve do praskozorja, kad djevojci prie neka starica koja je izgledala kao da je
jedna od njenih dadilja, i ree djevojci:
- Vrijeme je!
Na te rijei, djevojka ustade rekavi:
- Taji ono to je bilo, jer sjedeljke ostaju u povjerenju...
281. no
Kada nastupi dvije stotine osamdeset i prva no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je djevojka rekla:
- Taji ovo to je bilo meu nama, jer sjedeljke ostaju u povjerenju.
- Kunem ti se da mi nije potrebno davati savjete u tom pogledu - rekoh.
Potom se oprostih s djevojkom koja posla jednu robinju da ide ispred mene do kune kapije. Robinja mi
otvori vrata, te ja izaoh i uputih se kui. Klanjah sabah i legoh da spavam. Onda mi doe al-Memunov
izaslanik, te pooh k njemu i ostadoh tamo cijeli dan. Kad pade veer, poeh razmiljati o onome to mi
se juer dogodilo, a to samo glup ovjek moe potisnuti. Izaoh od halife i pooh do one korpe. Sjedoh u
nju i podigoe me na isto mjesto na kome sam juer bio.
- Uobiajio si - ree mi djevojka.

- Mislim da sam ranije bio nemaran - odgovorih.
Potom zapodjenusmo razgovor kao i prethodne noi pripovjedajui prie i recitirajui pjesme - ona meni,
a ja njoj. Kad se priblii zora, ja odoh svojoj kui, klanjah sabah i legoh da spavam. Onda mi halifa alMemun posla glasnika, te ja pooh s njim i ostadoh kod halife cijeli dan. Kad pade veer, zapovjednik
pravovjernih mi ree:
- Zaklinjem te da sjedi dok ne obavim neki posao i dok se ne vratim.
Kada halifa ode i ostavi me, spopadoe me nemirne misli i poeh se prisjeati ta sam doivio: Uini mi
se nevanim ono to e biti sa halifom, pa pun planova skoih i trah dok ne stigoh do one korpe u koju
sjedoh i podigoe me na moje mjesto. Djevojka upita:
- Moda si ti na prijatelj?
- Jesam, Allaha mi! - odgovorih.
- Od nae kue si nainio svoje prebivalite.
- Pravo na gostoprimstvo traje tri dana. Ako vam i nakon toga doem, prosta vam bila moja krv.
Zatim smo sjedjeli kao i prethodnih noi, a kada se priblii odreeno vrijeme, znao sam da e me halifa
neizbjeno pitati ta je bilo i nee biti zadovoljan sve dok mu potanko ne ispriam priu.
- Vidim da spada u one koji se oduevljavaju pjesmom - rekoh - a ja imam amidia koji izgleda ljepe
od mene, ugledniji je, obrazovaniji i bolje od svih Boijih stvorenja poznaje Ishaka.
- Zar si ti parazit?
- Ti o tome presuuje.
- Ako je tvoj amidi kao to ga opisuje, nemam nita protiv da ga upoznam.
Onda doe vrijeme da odem, te ustadoh i pooh kui. Nisam ni stigao do nje, kad na me navalie alMemunovi ljudi i silom me ponesoe...
282. no
Kada nastupi dvije stotine osamdeset i druga no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je Ishak Mosulski kazivao:
- Nisam ni stigao do kue, kad na me navalie al-Memunovi izaslanici i silom me podigoe, te me
odvedoe halifi. Zatekoh halifu kako sjedi na prijestolju veoma ljut na me. Onda mi se obrati:
- Ishae, jesi li mi to otkazao poslunost?
- Ne, tako mi Allaha, zapovjednie pravovjernih! - povikah. - ta ima da mi kae? Govori istinu!
- Hou, ali nasamo.
Halifa dade znak onima koji su bili pred njim, te se oni udaljie, a ja mu sve ispriah, pa dodadoh:
- Obeao sam joj da e i ti doi.
- Dobro si uinio - ree halifa.
Taj dan smo proveli uivajui i djevojka priraste halifi za srce. Nismo mogli vjerovati da je dolo
vrijeme da poemo, ali ipak poosmo. Ja sam halifu pouavao govorei mu:
- Izbjegavaj da me oslovljava imenom pred njom. U njenom prisustvu, ja sam tvoj pratilac.
Tako se dogovorismo i poosmo do mjesta gdje je bila ona korpa, te naosmo dvije korpe.
Sjedosmo u njih i podigoe nas. Djevojka izae, pozdravi nas i im je halifa vidje, bio je zbunjen njenom
ljepotom i ljupkou. Djevojka mu poe priati drevna predanja i recitirati mu poeziju, a onda naredi da
donesu vino, te se mi prihvatismo pia, pri emu je djevojka ispoljavala naklonost halifi i radovala mu
se, kao i on njoj. Onda djevojka uze lutnju i otpjeva jednu pjesmu, pa se obrati meni pokazujui na alMemuna:
- Je li i tvoj amidi trgovac?
- Da - odgovorih.
- Vi ste veoma slini jedan drugome.

- Tako je - rekoh.
Kada halifa popi tri ritla,{63} spopadoe ga radost i uzbuenje tako da poe vikati:
- Ishae!
- Ovdje sam, zapovjednie pravovjernih - odgovorih.
- Otpjevaj onu pjesmu.
Kada shvati da je to halifa, djevojka ode u jednu sobu i ostade u njoj. Poto ja zavrih pjesmu, al-Memun
mi ree:
- Pogledaj ko je domain ove kue!
Jedna starica pouri s odgovorom:
- Ovo je kua al-Hasana ibn Sehla.
- Dovedi mi ga - na to e halifa.
Starica ode i ne bi je jedno vrijeme, a onda se pojavi al-Hasan.
- Ima li ti ker? - upita halifa.
- Imam i zove se Hatida - odgovori domain.
- Je li udata?
- Nije, bogami.
- Onda je ja prosim od tebe - ree halifa.
- Ona je tvoja robinja i tebi pripada - odgovori al-Hasan.
- Smatraj da sam se oenio njome, a tebi pripada trideset hiljada dinara koje u ti ujutro poslati. Kad
primi novac, uveer mi poalji djevojku.
- Sluam i pokoravam se - ree domain.
Potom izaosmo i halifa mi ree:
- Nemoj o ovome govoriti nikome, Ishae!
Ja sam to krio sve do al-Memunove smrti. Nije se nikome dogodilo neto slino to se dogodilo meni
tokom ta etiri dana dok sam sjedio s halifom al-Memunom i dok sam se nou druio sa Hatidom. Tako
mi Allaha, nisam vidio mukarca kao to je bio al-Memun, niti sam vidio enu kao to je bila Hatida.
tavie, nije bilo ni sline Hatidi po razboritosti, pameti i rjeitosti, a Allah sve najbolje zna.
PRIA O ISTAU I VELIKAEVOJ ENI

Pria se da je bilo vrijeme hada i da su ljudi obilazili sveta mjesta. I dok su se oko tih mjesta tiskali
ljudi, odjednom se jedan ovjek uhvati za zastor na Kabi govorei svim srcem:
- Molim te, Boe, da se ona naljuti na svoga mua, pa da je ja obljubim!
Sluala ga je grupa hadija koji ga zgrabie i odvedoe emiru hadiluka, poto ga dobro izudarae, te
rekoe emiru:
- Zatekli smo ovoga ovjeka kako na asnim mjestima vie to i to!
Emir naredi da objese ovjeka, a on ree:
- Tako ti Allahovog Poslanika, Bog mu se smilovao i spasio ga, sasluaj moju priu, a poslije toga radi sa
mnom ta hoe.
- Priaj! - ree emir, a ovjek poe kazivati:
- Emire, ja sam ista koji radi u klaonici. Odnosim krv i otpatke na smetljite. Jednog dana vodio sam
natovarenog magarca i vidjeh kako ljudi bjee, a jedan od njih mi ree:
- Ulazi u ovaj sokak da te ne ubiju!
- Zato ljudi bjee? - upitah, a jedan sluga mi odgovori:
- Ono je harem nekog velikaa, pa evnusi tjeraju ljude s puta ispred ena, tukui sve redom, ne tedei
nikoga.
I ja s magarcem skrenuh u sokak...
283. no
Kada nastupi dvije stotine osamdeset i trea no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je ovjek kazivao:
- I ja skrenuh s magarcem iekujui da se gomila razie. Tada ugledah evnuhe sa tapovima u rukama i s
njima tridesetak ena. Meu enama je bila jedna poput vrbove grane, savreno lijepa i otmjena. Sve ene
su je dvorile. Kada stie do ulice u koju sam skrenuo i gdje sam stajao, ena se osvrnu lijevo i desno, pa
pozva jednog evnuha koji joj prie, a ona mu neto apnu, te evnuh doe k meni, epa me i ljudi se
razbjeae. Drugi evnuh uze moga magarca i povede ga, a onda mene sveza uetom i povue za sobom.
Nisam znao ta se dogaa. Ljudi su za nama vikali:
- Tako neto Allah ne doputa! To je siroti ista! Zato ste ga svezali konopcima? Smilujte se dovikivali su evnusima - pa e se uzvieni Allah smilovati vama! Pustite ga!
Ja sam mislio: Sigurno su me evnusi uhvatili samo zato to je njihova gospoa namirisala otpad i to joj
se zgadilo jer je trudna, ili joj je neka muka dola. Nema moi ni sile do Allahove moi!
Iao sam tako za njima dok ne stigoe do jedne velike kapije, te oni uoe i ja za njima. Vodili su me do
neke velike odaje ije ljepote ne umijem opisati. Odaja je bila zastrta velianstvenim ilimima.
U tu odaju uoe ene dok sam ja bio onako svezan uz evnuhe i mislio sam: Sigurno e me do smrti
zlostavljati u ovoj kui i za moju smrt niko nee znati.
Potom me odvedoe u jedan lijepi hamam koji se nalazio u kui. Dok sam ja bio u hamamu, uoe tri
robinje, posjedae oko mene i rekoe mi:
- Skidaj svoje prnje!
Skidoh dronjke koji su bili na meni, a onda mi jedna djevojka doe kraj nogu, druga mi poe glavu prati,
a trea mi je trljala tijelo.
Kada to obavie, stavie ispred mene zaveljaj s odjeom i rekoe:
- Obuci to!
- Allaha mi, ne znam kako u to obui!
Djevojke mi prioe i obukoe me smijui se. Onda donesoe ibrike pune ulsije, pokropie me i ja
pooh s njima u drugu odaju. Tako mi Allaha, nisam u stanju opisati njene ljepote, jer je u njoj bilo toliko
skupocjenih stvari i ilima.
Kada uoh u tu odaju, ugledah jednu enu koja je sjedjela na krevetu od bambusove trske...
284. no
Kada nastupi dvije stotine osamdeset i etvrta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je onaj ovjek kazivao:
- Kada uoh u tu odaju, ugledah enu koja je sjedjela na krevetu od bambusove trske, a krevet je imao
noge od slonovae. Pred njom je bilo mnotvo robinja. im me ugleda, ena ustade i pozva me, te ja
prioh, a ona mi naredi da sjednem. Poto sjedoh pored nje, ena naredi robinjama da donesu jelo, te one
donesoe razne vrste najukusnije hrane kojoj nisam znao ni nazive, niti sam je kada u ivotu vidio.
Najedoh se a kad odnesoe posue i poto oprah ruke, ena ree da donesu voe koje istog trena
donesoe i ona mi naloi da jedem. Poto zavrismo s jelom, ena naredi nekim robinjama da donesu
boce vina, te donesoe pie u raznim bojama i zapalie anduz. Jedna mjesecolika robinja poe nas pojiti
vinom svirajui nam na strune, tako da se opismo ja i ona gospoa to je sjedjela.
Dok se sve to dogaalo, mislio sam da sanjam. Onda ena dade znak jednoj djevojci da nam pripremi
postelju da spavamo u jednoj sobi i djevojke nam pripremie postelju u odaji gdje im je ona naredila.
Zatim ena ustade, uze me za ruku i povede u tu namjetenu odaju. Ona lee da spava i ja spavah s njom
sve do jutra. Kad god bih je privio na grudi, osjeao sam kako me zapahnjuju miris mousa i drugi ugodni
mirisi. Vjerovao sam da sam upravo u Dennetu, ili da mi se to dogaa u snu.
Ujutro me ena upita gdje stanujem i ja joj odgovorih da stanujem na tom i tom mjestu. Zatim mi ree da
idem i dade mi jednu mahramu izvezenu zlatom i srebrom za koju je bilo neto privezano. Ree mi:
- Idi s tim u hamam!
Radovao sam se mislei: Ako je u mahrami pet novia, bit e mi dovoljno danas za ruak.
Potom izaoh od ene kao da izlazim iz Denneta. Kada stigoh u podrum u kome sam ivio i razvezah onu
mahramu, naoh pedeset miskala zlata koje zakopah i sjedoh kraj vrata, poto prije toga kupih za dva
felsa hljeba i zaina, te ruah. Razmiljao sam o onom to mi se dogodilo sve do kasnog popodneva, kad
se pojavi jedna robinja koja mi prie i ree:
- Trai te moja gospoa!
Pooh s djevojkom do kapije one kue i robinja zatrai doputenje da me puste, te ja uoh duboko se
poklonivi pred enom. Ona mi ree da sjednem, pa zapovijedi da donesu jelo i pie, kao i ranije. Potom
sam spavao s njom kao i prethodne noi. Ujutro mi dade drugu mahramu, u kojoj je bilo pedeset miskala
zlata. Uzeh zlato, pa pooh do svog podruma i zakopah ga.
ivio sam tako osam dana odlazei eni svakog dana u kasno popodne, a od nje sam se vraao u osvit
dana. Kada sam spavao kod nje osme noi, iznenada dotra jedna robinja i ree mi:
- Ustaj i penji se u onu sobu!
Ja se popeh i vidjeh da soba gleda na put. Dok sam sjedio tu, odjednom zauh veliku buku i topot konjskih
kopita niz sokak. U toj sobi prozor se nalazio iznad vrata, te ja provirih i ugledah jednog mladia koji je
jahao konja, a bio je poput sjajnog mjeseca u noi utapa. Ispred njega su ili robovi i vojnici i sluili ga.
Mladi dojaha do kapije, pa sjaha i ue u odaju. Tu vidje enu koja je sjedjela na leaju, pa poljubi tlo
pred njom, a onda joj prie i poljubi joj ruku. Ona nije ni rijei prozborila, a mladi se neprestano
poniavao dok se nije pomirio s njom i uz nju prespavao no...
285. no
Kada nastupi dvije stotine osamdeset i peta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da se ona ena izmirila s muem i da je on tu no prespavao s njom. Sutradan
dooe po njega vojnici, te on uzjaha i izae na kapiju, a ena doe u moju sobu i upita me:
- Jesi li ga vidio?
- Jesam - odgovorili.
- To je moj mu. Ispriat u ti ta mi se s njim dogodilo. Jednog dana sjedjela sam s njim u vrtiu, u
dvoritu, kad on odjednom ustade i ode od mene ne pojavljujui se dugo. ekala sam razmiljajui:
Moda je u zahodu! Poem tamo, ali ga ne naoh. Onda odoli u kuhinju, vidjeh jednu djevojku i upitah
je za mua, a ona mi ga pokaza - leao je s jednom djevojkom zaposlenom u kuhinji. Zakleh se vrstom
zakletvom da u ga prevariti sa najprljavijim ovjekom. Onoga dana kada su te uhvatili evnusi bio je ve
etvrti dan kako sam obilazila grad traei nekog ko bi tome odgovarao. Nisam nala prljavijeg i
odvratnijeg od tebe. Nala sam te i bi ta je Bog odredio. Tako sam se oslobodila zakletve. Kada se moj
mu opet svali na neku djevojku i kad bude leao s njom, ja u te opet pozvati da mi isto ono radi.
Dok sam sluao te rijei i dok me je ena pogledima kao strijelama probadala, potekoe mi suze, tako da
su me oi boljele, te ja izrecitirah stihove:

Poljubaca deset daj mi lijevom rukom
I znaj da je bolje nego da ih daje desnom.

Lijevoj ruci blie je ono mjesto stidno,
Jer ti njome pere svoje milo runo.

Nakon toga, ena mi naredi da idem i ja dobih etiri stotine miskala zlata koje sada troim. Doao sam
ovamo da molim uzvienog Allaha da mu one ene jo jednom ode djevojci ne bih li ja opet doivio ono
to sam doivio.
Kada emir saslua ovjekovu priu, oslobodi ga i ree prisutnima:
- Allaha vam, prouite za njega neku dovu, jer mu se moe oprostiti.
PRIA O HARUNU AR-REIDU I MUHAMMEDU IBN ALI

DEVHERIJI
Pria se da je halifa Harun ar-Reid bio jedne noi vrlo nespokojan, pa je pozvao vezira Dafera alBarmakida i rekao mu:
- Teko mi je na dui, pa bih htio da noas proetam bagdadskim ulicama i da vidim ta je potrebno
podanicima, ali pod uvjetom da se preruimo u trgovce kako nas niko ne bi prepoznao.
- Sluam i pokoravam se - odgovori vezir, te odmah skinue sveanu odjeu i obukoe se kao trgovci.
Bilo ih je trojica: halifa, Dafer i orunik Mesrur. Ili su od mjesta do mjesta dok ne stigoe do rijeke
Tigris. Tu ugledae jednog starca koji je sjedio u amcu. Prioe mu, pozdravie ga i rekoe:
- Starino, eljeli bismo da bude tako dobar i paljiv da se provozamo tvojim amcem. Dajemo ti dinar
kao nagradu...
286. no
Kada nastupi dvije stotine osamdeset i esta ona ree:
- ula sam, sretni care, da su njih trojica kazali starcu kako bi voljeli da se provozaju njegovim amcem i
za nagradu mu dadoe dinar, a starac im ree:
- Ko se moe vozati Tigrisom kad halifa Harun ar-Reid svake noi plovi njime u jednom malom amcu,
a s njim je i telal koji vie: Narode! Veliki i mali, ugledni i priprosti, djevojke i mladii! Svakome ko se
ukrca u amac i zaplovi Tigrisom odsjei u glavu, ili u ga objesiti o katarku njegovog amca! Kao da
e vas sada ugledati! Kao da upravo sad njegov amac stie!
Halifa i Dafer rekoe:
- Stare, uzmi ova dva dinara, pa nas odvezi pod jednu od ovih nastrenica dok ne proe halifin amac.
- Dajte mi zlato i neka nam je Allah na pomoi! - odgovori starac, pa uze zlato i tek to zaplovi s njima,
pojavi se jedna laa sa sredine Tigrisa. Na njoj su bile upaljene lampe i svjetiljke.
- Nisam li vam rekao - uplai se starac - da se halifa vozi svake noi? O, Zatitnie, ne ostavljaj nas bez
svoje zatite! - vikao je starac, pa ih uvede pod jednu nastrenicu i baci na njih crn ogrta. Oni su
posmatrali ispod tog ogrtaa i ugledae na pramcu ovjeka koji je drao buktinju od suhoga zlata a u kojoj
je sagorijevala kakulijska aloja. Na ovjeku je bio ogrta od crvenog atlasa, na jednom ramenu uti vez, a
na glavi mosulski turban. Na drugom ramenu je nosio torbu od zelene svile punu kakulijskog aloja kojim
je raspaljivao buktinju umjesto drvetom. Ugledae jo jednog ovjeka, na zadnjem dijelu lae. Bio je
obuen kao i prvi ovjek i drao je baklju kakvu je drao i prvi ovjek. Na lai su vidjeli dvije stotine
robova koji su stajali s lijeve i desne strane. Zatim vidjee prijestolje od suhoga zlata na kome je sjedio
jedan lijep mladi nalik na mjesec, obuen u crnu odjeu izvezenu utim zlatom. Pred njim je stajao neki
ovjek - kao da je vezir Dafer, a kraj njega je bio jedan sluga poput Mesrura, sa isukanom sabljom u
ruci. Tu je bilo jo dvadeset gostiju.
Kada ih vidje, halifa se oglasi:
- Dafere!
- Ovdje sam, zapovjednie pravovjernih.
- Moda je ovo jedan od mojih sinova, al-Memun ili al-Emin.
Halifa poe paljivije zagledati onog mladia koji je sjedio na prijestolju i uoi da je savreno lijep,
stasit i skladno graen. Poto ga dobro osmotri, halifa se obrati veziru:
- Vezire!
- Ovdje sam! - odgovori Dafer.
- Allaha mi, onaj to sjedi nije propustio nita to prilii halifinom poloaju. Onaj to je pred njim lii na
tebe, Dafere, a sluga to stoji kraj njega kao da je Mesrur. Oni gosti su poput mojih gostiju. Ovo me
potpuno zbunjuje.
Onda Dunjazada, eherzadina sestra, ree:
- Kako divno, draesno i zanimljivo pripovijeda!
- Nije to nita prema onome to u vam ispriati naredne noi ako poivim i ako me car potedi!
Car pomisli: Allaha mi, neu je pogubiti dok ne ujem kraj njene prie.
287. no
Kada nastupi dvije stotine osamdeset i sedma no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je halifa, vidjevi to, zbunjeno uzviknuo:
- Allaha mi, zapanjen sam ovim, Dafere!
- Ja takoer, zapovjednie pravovjernih - na to e Dafer. Laa je plovila dok im ne izmae iz vida, a
onaj starac izvue svoj amac i ree:
- Hvala Allahu to smo dobro proli i to nas niko nije sreo!
- Stare - upita ga Harun ar-Reid - da li halifa svake noi dolazi na Tigris?
- Da gospodine - odgovori starac. - To traje ve cijelu godinu.
- Molimo te, stare, da nas saeka ovdje naredne noi, pa emo ti dati pet zlatnih dinara. Mi smo stranci
i gledamo da se malo zabavimo. Odsjeli smo u al-Hendeku.
- Sa zadovoljstvom - odgovori starac.
Potom halifa, Dafer i Mesrur odoe u dvor, svukoe trgovaku odjeu i obukoe carsko ruho, te sjedoe
svaki na svoje mjesto. Onda uoe emiri, veziri, dvorjani i namjesnici, tako da se odaja ispuni ljudima.
Kada se zasjedanje zavri, kada se svi ljudi razidoe i svako ode svojim putem, halifa Harun ar-Reid
ree:
- Dafere, ustaj da idemo gledati onoga halifu!
Dafer i Mesrur se nasmijae, pa obukoe trgovako ruho i pooe inkognito, veoma raspoloeni. Izaoe
na tajna vrata i kada stigoe do Tigrisa, zatekoe onoga starca, vlasnika amca, kako sjedi oekujui ih.
Ukrcae se u njegov amac i tek to su sjeli sa starcem, kad se pojavi halifina laa i zaplovi prema njima.
Oni se okrenue i poee zagledati lau, te ugledae dvije stotine robova, ali ne onih od prethodne veeri,
a zubljonoe su izvikivali to i uvijek.
- Vezire - tada e halifa - ovo je tako udesna stvar da ne bih vjerovao da sam o njoj uo, ali sam
vlastitim oima vidio! Stare - obrati se halifa zatim vlasniku amca u kome su bili - uzmi ovih deset
dinara pa potjeraj amac naporedo s njihovom laom. Oni su na svjetlu, a mi u tami, pa emo ih dobro
osmotriti, a oni nas nee vidjeti.
Starac uze deset dinara, pa potjera amac uporedo s laom. Plovili su tako u sjenci njihove lae...
288. no
Kada nastupi dvije stotine osamdeset i osma no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je halifa Harun ar-Reid rekao starcu:
- Uzmi ovih deset dinara i potjeraj amac naporedo s njihovom laom.
- Sluam i pokoravam se - odgovori starac koji uze novac i poveze ih.
Plovili su u sjenci lae dok ne stigoe do vrtova gdje ugledae ograenu poljanu. Tu ukotvie lau i
ugledae neke momke kako stoje, a uz njih je bila osedlana i zauzdana mazga. Lani halifa izae, uzjaha
mazgu i poe izmeu svojih gostiju, dok su zubljonoe vikale i dok su sluge bile zauzete poslovima oko
lanog halife. Tada se Harun ar-Reid, Dafer i Mesrur iskrcae na kopno probijajui se izmeu robova i
pooe ispred njih. Zubljonoe se osvrnue i ugledae tri ovjeka obuena kao strani trgovci.
Nezadovoljni time, zubljonoe dadoe znak, te ih zgrabie i odvedoe pred lanog halifu. Kada ih taj
halifa ugleda, upita:
- Kako ste dospjeli ovamo i ta vas dovodi u ovo doba?
- Gospodaru na - odgovorie oni - mi smo trgovci iz stranih zemalja. Stigli smo ba danas, pa smo izali
da proetamo nou i naili smo na vas. Ovi su nas uhvatili i doveli pred tebe. To je sve to se tie nas.
- Nee vam se dogoditi nita loe - ree lani halifa - jer vi ste stranci. Da ste iz Bagdada, odrubio bih
vam glave.
Zatim se obrati veziru:
- Povedi ove ljude, oni e nam biti gosti noas.
- Sluam i pokoravam se, gospodaru! - odgovori vezir i povede ih u jedan veliki dvorac, izvanredno
graen, kakav nije imao ni sultan. Protezao se od tla i vezao se za oblake. Vrata su mu bila od tikovog
drveta ukraena eenim zlatom. S vrata se ulazilo u jednu dvoranu s fiskijama i adrvanima, sa ilimima
i jastucima od svile, te malim minderlucima. Tu su bile sputene zavjese i prostirka pred kojima je pamet
zastajala i koje ni rjeiti nisu mogli opisati. Na vratima su bili ispisani stihovi:

To je dvorac, nek je mir i radost s njime,
Svojom ljepotom obdari ga vrijeme;

U njemu su svakojaka uda i rijetkosti Najbolja ih pera ne mogu opisati!

Lani halifa ue u dvor s grupom ljudi, pa sjede na zlatno prijestolje optoeno dijamantima, a na
prijestolju je bila sedada od ute svile. Halifini sabesjednici sjedoe, a nosilac maa osvete stade ispred
halife. Onda postavie sofre i jedoe, pa odnesoe posue i oprae ruke. Zatim donesoe pribor za vino,
te se poredae ibrici i ae koje poe kruiti dok aa ne stie do halife Haruna ar-Reida koji odbi da
pije. Lani halifa se obrati Daferu:
- Zato tvoj prijatelj ne pije?
- Gospodaru, on ve odavno ne pije vino - odgovori Dafer.
- Imam ja i drugih pia koja e odgovarati tvome prijatelju. Na primjer, jabukovaa.
Lani halifa naredi da donesu jabukovau i odmah je donesoe, pa taj halifa prie Harunu ar-Reidu i
ree mu:
- Kad god doe na tebe red, ti pij ovoga pia.
Tako su se veselili i izmijenjivali ae vina dok im se od pia ne zavrti u glavama i dok ih ne omami...
289. no
Kada nastupi dvije stotine osamdeset i deveta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da su halifa i njegovi sabesjednici pili dok im se od pia ne zavrti u glavama i
dok ih ne omami. Tada halifa Harun ar-Reid ree veziru Daferu:
- Allaha mi, Dafere, mi nemamo ovakav pribor! Da mi je znati ko je ovaj mladi!
Dok su oni tako kriom razgovarali, mladi baci pogled i vidje kako se vezir doaptava s halifom, te
ree:
- Doaptavanje je nepristojno.
- Nije to nita nepristojno - ree Dafer - nego mi moj prijatelj govori: Proputovao sam vei dio zemalja
i druio se sa najveim carevima, prijateljevao s vojnicima, ali nisam vidio ljepeg stola od ovoga, niti
sjajnije noi od ove, ali Bagdaani kau: Pie bez muzike moe samo glavobolju donijeti.
Kada je lani halifa to uo, osmjehnu se i razgali. U ruci je drao trsku kojom poe udarati po jednom
okruglom jastuku, te se otvorie vrata i na njih ue sluga koji je nosio stolicu od slonovae ukraenu
suhim zlatom, a za njim je ila robinja udesne ljepote i ljupkosti, divna, savrena. Sluga postavi stolicu,
a na nju sjede djevojka poput jutarnjeg sunca na vedrome nebu. U ruci je imala lutnju indijske izrade koju
stavi na krilo i nagnu se nad nju kao majka prema djetetu. Poto je odsvirala dvadeset i etiri melodije,
ona zapjeva na takav nain da je pamet stajala. Potom opet zasvira onu prvu melodiju i zapjeva ove
stihove:

Jezik ljubavi u srcu mome kazuje tebi
Da sam u te zaljubljena, a i kako ne bi;

Svjedok mi je moja dua napaena
Vreli kapci oni i suze u bujicama.

ta je ljubav prije tebe nisam znao Neka bude to je Allah ljudima namijenio!

Kada lani halifa u robinjinu pjesmu, on ciknu, pa do skuta pocijepa odjeu na sebi, te ga zaklonie
paravanom i donesoe mu jo ljepe odijelo koje on obue i sjede kao ranije to je sjedio. Poto aa
stie do njega, on udari tapom po onom okruglom predmetu, kad se otvorie vrata i ue sluga koji je
nosio zlatnu stolicu a za njim je bila robinja ljepa od prve. Ona sjede na stolicu, a u ruci joj bijae lutnja
koja je alostila zlobnikovo srce. Djevojka zapjeva:

Kako da trpim kad mi u srcu oganj plamti,
A suza za suzom iz oka mi ko bujica lipti.

Allaha mi, ivot mi ne prija kada njega nije;
Kad me tuga mori, kako srce da se raduje?!

Kada mladi u te stihove, on opet vrisnu i do skuta pocijepa odjeu na sebi, te ga zakrie paravanom i
donesoe mu drugu odjeu koju on obue, pa sjede vrativi se u prvobitno stanje i sasvim smireno
razgovarajui. Poto aa stie do njega, on udari tapom, pa izae sluga, a za njim djevojka ljepa od
prethodne. Sluga je nosio stolicu na koju djevojka sjede drei lutnju uz koju zapjeva ove stihove:

Uini kraj rastanku i surovosti Kunem se da te srce nee zaboraviti.

Na tunog i na sjetnoga se saalite
Koji strasno voli i bezmjerno ga ljubite.

Mue ga boljke i iscrpljuju strasti
I Boga moli da bude zadovoljna ti.

O, mjeseci, kome u mjesta sad u srcu dati;
Kako mogu drugo bie sada odabrati?!

Kada mladi u te rijei, vrisnu iz sveg glasa i pocijepa odjeu na sebi, pa ga zakrie paravanom i
donesoe mu drugu odjeu, te se on poe ophoditi prema svojim sabesjednicima kao i ranije. aa je
kruila i kada stie do njega, on udari po onom okruglom predmetu, pa se vrata otvorie i izae mladi
nosei stolicu, a za njim je bila jedna djevojka. Mladi postavi djevojci stolicu, ona sjede na nju, uze
lutnju i natima je, pa zapjeva:

Kada e se rastanak i mrnja prekratiti
I kada e mi se prolost opet vratiti?

Jo juer smo u svom utoitu skriveni bili,
Radovali se, a zlobnici nisu marili.

Al' sudba nas obmanu i drutvo razjuri,
Te nae skrovite u pravu pusto pretvori.

eli li, zlobnie, da ih sad zaboravim,
Al' srce se zlobniku ne pokorava, vidim.

Ne kori me i ostavi me s mojom ljubavi
Jer moje srce nee nikad da ga ostavi.

Gospodo, vi ste se promijenili i zavjet pogazili,
Al' bez vas srcu nema utjehe, ako ste to mislili!

Kada lani halifa u robinjinu pjesmu, viknu iz sveg glasa i pocijepa sve na sebi... eherzadu zatee jutro,
te ona prekine priu zapoetu po carevom doputenju.
290. no
Kada nastupi dvije stotine devedeseta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je drugi halifa, poto je uo robinjinu pjesmu, viknuo iz sveg glasa, pocijepao
odjeu na sebi i onda pao bez svijesti. Htjedoe ga zakloniti paravanom kao i obino, ali se zamrsie
uad, te Harun ar-Reid baci pogled i uoi na njegovom tijelu tragove udaraca biem. Poto dobro
pogleda i uvjeri se u to, Harun ar-Reid ree:
- Allaha mi, Dafere, to je divan mladi, ali je odvratni lopov.
- Otkud zna to, zapovjednie pravovjernih? - upita Dafer.
- Zar nisi vidio na njegovim butinama tragove bia?
Ispred mladia spustie paravan, pa mu donesoe drugu odjeu koju on obue i sjede sa svojim
sagovornicima kao to je i ranije sjedio. Onda mladi baci pogled i vidje da se halifa i Dafer
doaptavaju, pa im ree:
- O emu se radi, momci?
- Sve je u redu, gospodaru. Za tebe nije tajna da je ovaj moj prijatelj trgovac koji je proputovao mnoge
zemlje i oblasti, druio se s carevima i uglednim ljudima i on mi sada govori: Ono to noas radi na
halifa pravo je rasipnitvo. Nisam nikog vidio da tako neto radi u cijelome svijetu, jer je pocijepao
toliko i toliko odjee, a svako odijelo vrijedi hiljadu dinara.' To je pravo rasipnitvo.
Lani halifa na to odgovori:
- Vidi ti njega! Novac je moj, a i odjea je moja. To je jedan vid darivanja slugu i evnuha. Svako odijelo
koje sam pocijepao pripasti e nekom od mojih prisutnih sagovornika, a odredio sam da im uz svako
odijelo dam po pet stotina dinara.

- Divno je to to si uinio, gospodaru - ree Dafer i izgovori stihove:

Na tvome dlanu sagradi se dom vrlinama,
Da troe tvoj novac dao si ljudima.

Kad vrline jednom kapije svoje zatvore,
Tvoje ruke e u kljueve za katance da se pretvore.

Poto je mladi uo stihove vezira Dafera, naredi da mu daju hiljadu dinara i ruho. Potom poe kruiti
aa i vino im je godilo. Onda ar-Reid ree:
- Dafere, pitaj ga za tragove udaraca po slabinama, da vidimo ta e odgovoriti.
- Ne uri, gospodaru! Pazi, bolje e biti da se strpi.
- Tako mi ivota i al-Abbasova mezara, budi siguran da u te zadaviti ako ga ne upita!
U tom asu mladi se obrati veziru:
- O emu se doaptava sa svojim prijateljem? Reci mi ko ste vi!
- Sve je u redu - odgovori vezir, ali mladi nastavi:
- Zaklinjem te Allahom da mi kae ko ste i da mi nita ne tajite.
- Gospodaru - odgovori Dafer - on je vidio na tvojim slabinama tragove udaraca biem i to ga je veoma
zaudilo, pa je upitao: Kako halifa moe dobiti batine?! elio bi saznati ta je uzrok tome.
Mladi se na te rijei osmjehnu:
- Znajte da je moja pria udna i da je moj sluaj neobian toliko da bi mogao posluiti kao pouka onima
kojima je do pouke, ako bi se ispisao iglama u uglovima oiju.
Zatim mladi duboko uzdahnu i izgovori stihove:

Moja pria je udna da je sva uda nadmaila;
Ljubavlju se kunem da mi se staza zatvorila.

Kad ve hoete uti, onda posluajte
I svi prisutni sada mukom umuknite!

Posluajte moje rijei, one e vam kazati
Da istinu govorim i da neu lagati.

Ja sam rtva ljubavi i velike strasti
A ona to me zgromi sve djevojke nadmai.

Njeno oko sa surmom slino je indijskim sabljama,
A s lukova obrva svojih pogaa strijelama.

Srcem osjeam da na je voa meu nama,
Potomak vrsnih i halifa svog vremena.

Drugi me vama je onaj kog Daferom zovu,
Vezir halifin, u gosposnom potomstvu.

Trei je Mesrur to nosi sablju halifinu

I ako ne laem sada ve govorim istinu

Postigoh sve emu sam s ovim teio
I radou sam srce svoje od svuda ispunio.

Kada je uo mladieve rijei, Dafer se zakle, ali dvosmislenom zakletvom, da oni nisu ti o kojima
govori, a mladi se nasmija i ree:
- Znajte, gospodo, da ja nisam zapovjednik pravovjernih, ve sam se tako prozvao zato to hou da od
itelja ovoga grada dobijem ono to elim. Zovem se Muhammed Ali ibn Ali al-Devheri. Moj otac je
spadao u ugledne ljude. Umro je i ostavio mi veliko bogatstvo u zlatu, srebru, biserima, merdanima i
dijamantima, topazima i drugom dragom kamenju; ostavio mi je spahiluke, hamame, gajeve, vrtove,
duane, pekare, robove, robinje, sluge. Jednog dana sam sjedio u duanu, okruen slugama, kad se pojavi
jedna djevojka koja je jahala mazgu, a dvorile su je tri robinje, sve nalik na mjesec. Kada mi prie, sjaha
pored duana, sjede kod mene i ree mi:
- Jesi li ti Muhammed al-Devheri?
- Jesam - odgovorih. - Tvoj sam rob i sluga.
- Ima li dragulja koji bi mi odgovarali?
- Gospoo, ono to imam donijet u ti i pokazati, pa ako ti se neto dopadne, bit e to srea za tvoga roba.
Ako ti se pak ne dopadne, bit u nesretan zbog toga.
Imao sam stotinu dijamantskih ogrlica i sve joj ih pokazah, ali joj se nita ne dopade, te djevojka ree:
- Htjela bih neto ljepe od toga to sam vidjela!
Imao sam jednu malu ogrlicu koju je kupio moj otac za stotinu hiljada dinara. Takvu nije imao nijedan
veliki car.
- Gospoo - rekoh joj - ostala mi je jo jedna ogrlica od dijamanata i dragulja kakvu nema niko ni meu
velikim, ni meu sitnim ljudima.
- Pokai mi je - ree ena, a kada je vidje, uskliknu: - To je ono to traim! Za tim udim cijelog ivota!
Koliko kota?
- Moj otac ju je platio stotinu hiljada dinara.
- Dajem ti pet hiljada dinara preko toga.
- Gospoo, ogrlica i njen vlasnik su ti na raspolaganju. Nemam nita protiv.
- Zarada je obavezna, a time e mi uiniti veliku uslugu. Potom ena ustade, hitro uzjaha mazgu i ree mi:
- Allaha ti, gospodine, budi dobar pa poi sa mnom da uzme novac. Tvoj dananji dan zbog susreta sa
mnom nalik je na mlijeko.
Ja ustadoh, zakljuah duan i pooh s njom, siguran, te stigosmo do njene kue. Vidjeh da je to kua sa
oiglednim znacima blagostanja. Kapija je bila ukraena zlatom, srebrom i lazurom, i bili su na njoj
napisani ovi stihovi:

O kuo, neka tuga nikad ne ue u tebe,
Nek domaina sudba nikad ne obmane!

Divna si, kuo, za sve goste
Kad drugdje nee da ih ugoste!

Djevojka sjaha i ue u kuu naredivi mi da sjednem na klupu pred kapijom dok ne doe mjenja. Sjedio
sam tu izvjesno vrijeme, kad se pojavi jedna djevojka i ree mi:
- Gospodine, ui u hodnik, jer je runo da sjedi pred kapijom. Ustadoh, uoh u hodnik i sjedoh na jednu
klupicu, a onda se pojavi djevojka i ree mi:
- Gospodine, moja gospoa ti poruuje da ue i sjedne pred vrata odaje dok ne dobije novac.
Ustadoh i uoh u kuu, te posjedih kratko vrijeme, kad odjednom ugledah stolicu od zlata i na njoj zastor
od svile. Neoekivano se zavjesa die i iza nje se pojavi djevojka koja je kupila od mene onu ogrlicu.
Ona otkri lice koje je bilo kao mjeseev krug, a na vratu joj je bila ogrlica. Pamet mi stade i bijah
zabezeknut kad sam ugledao tu djevojku, tako lijepu i zanosnu. im ona mene ugleda, ustade sa stolice i
pohita k meni govorei mi:
- Oi moje, zar se nee saaliti na svoju dragu neko ko je lijep kao ti?
- Gospoo, sva ljepota je u tebi, i ona je samo jedno od tvojih svojstava.
- Zlataru, znaj da te volim i ne mogu povjerovati da sam te dovela k sebi.
Potom se djevojka nagnu prema meni, poljubi me i privue privinuvi me na grudi...
291. no
Kada nastupi dvije stotine devedeset i prva no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je zlatar kazivao:
- Potom se djevojka nagnu prema meni, poljubi me i povue k sebi privinuvi me
na grudi. Bio sam u takvom stanju da je djevojka shvatila kako se elim sjediniti s njom. Ona ree:
- Gospodine, eli li se sjediniti sa mnom na grjean nain? Ne bilo onoga ko ini takve grijehe i ko se
zadovoljava runim rijeima! Ja sam djevica i nije mi se niko pribliio, a nisam nepoznata u gradu. Zna
li ti ko sam?
- Allaha mi, ne znam, gospoice - odgovorih.
- Ja sam gospoica Dunja, ker Jahje ibn Halida al-Barmakida,{64} a moj brat je Dafer, halifin vezir.
Kada sam to uo, trgoh se od nje govorei:
- Gospoice, nisam kriv to sam na te nasrnuo. Ti si me podstakla da poelim sjedinjenje s tobom!
- Ne boj se, i ti mora ostvariti svoju elju onako kako e Allah biti zadovoljan. Ja sama o sebi
odluujem, a kadija e mi sainiti brani ugovor. Hou da ti budem ena, a ti meni mu.
Potom djevojka pozva kadiju i svjedoke ne alei truda, a kada ovi dooe, ona im ree:
- Muhammed Ali bin Ali al-Devheri trai da se udam za njega, pa mi je ovu ogrlicu dao na ime mehra.
Primila sam je i pristajem.
Napisae joj brani ugovor, te ja odoh s njom u sobu, a ona naloi da donesu pribor za vino, te poee
kruiti ae u najboljem redu. Kad nam vino zavrti glavama, djevojka naredi sviraici da zapjeva, te ona
uze lutnju, zasvira i poe pjevati:

On mi doe ko srnda, kao mjesec, kao grana Neka strada dua koja u njeg nije zaljubljena!

Ljepotom Allah htjede stiat' uzbuenje
Na licu, al otpoe drugo uzbuenje.

Prepirem se sa zlobnicima kad govore o njemu
Jer mi nije drago da ga oni i spomenu.

Sluam kad o drugom kome razgovaraju,
Al me misli o njemu stalno opsjedaju.

On je vjesnik ljepote - sva su uda na njemu,
A udo je najvee na licu njegovu.

Na njegovom svijetlom licu Bilal objavljuje
Da rujna zora svoj dolazak najavljuje{65}

Zlobnici bi htjeli da se vratim paganstvu,
A ja neu nevjeru poto prioh pravom vjerovanju!

Djevojka je bila uzbuena svirkom i tanahnom pjesmom robinje, a robinje su pjevale jedna za drugom i
recitirale su stihove dok se ne izreda njih deset. Onda gospoica Dunja uze lutnju, zasvira i zapjeva
stihove:

Kunem se njenou tvojih vitkih slabina
Da me saie oganj tvoga odlaska.

Saali se srcu to u ljubavi sagorijeva,
Mjesee koji u praskozorje mrak obasjava!

Daruj me tako da se s tobom sjedinim U sjaju ae svake ja ljepotu tvoju vidim,

to na raznobojne rue nalikuje
I ljepotom svojom mirtu zasjenjuje.

Kada zavri recitiranje poezije, ja uzeh lutnju, te udesno zasvirah i zapjevah:

Slava Gospodaru koji svu ljepotu tebi dade,
Te i ja jedan od robova tvojih postade.

Ti to pogledom cijeli ljudski rod plijeni,
Smiluj se i nemoj da nas strijelama gaa.

Dvije krajnosti - vatra i voda - u jednom plamenu,
udesno se spojie na tvome obrazu.

Ti si plamen i blagodet ti si srcu mome Ah, kakav si uitak srcu zaljubljenome!

Kada je ula moju pjesmu, djevojka se silno obradova, a onda otpusti robinje, te nas dvoje ustadosmo i
odosmo na najudobnije mjesto gdje je za nas bila pripremljena postelja svih boja. Djevojka skinu haljine
i ja ostadoh s njom nasamo onako kako se osamljuju ljubavnici, i otkrih da je ona biser neprobueni i
drebica nejahana. Radovao sam joj se i nisam u ivotu imao ugodnije noi od te...
292. no
Kada nastupi dvije stotine devedeset i druga no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je Muhammed ibn Ali al-Devheri kazivao:
- I poto ostadoh nasamo sa gospoicom Dunjom, kerkom Jahje ibn Halida
al-Barmakida, otkrih da je ona biser neprobueni i drebica nejahana, pa izgovorih stihove:

Kao prsten golubicu, obgrlih je rukama,
A ona veo na licu naini mojim akama.

Zaista, trijumf je to bio veliki:
Grlismo se i ne htjedosmo rastati.

Proveo sam kod nje cijeli mjesec dana ostavivi duan, porodicu i zaviaj. Jednog dana, Dunja mi ree:
- Oinji vide, gospodine Muhammede, odluila sam da danas odem u hamam, a ti ostani u ovoj postelji i
ne mii se dok se ja ne vratim.
Traila je da se u to zakunem, te joj rekoh:
- Sa zadovoljstvom.
Poto, dakle, zatrai da se zakunem da se neu micati s toga mjesta, ona povede djevojke i ode u hamam.
Allaha mi, brao, ona nije bila jo stigla ni na ulicu, kad se otvorie vrata i ue jedna starica koja mi se
obrati:
- Gospodine Muhammede, zove te gospoa Zubejda.{66} ula je da si obrazovan, otmjen i da lijepo
pjeva.
- Bogami, ne mogu poi s ovoga mjesta dok ne doe gospoa Dunja.
- Gospodine - na to e starica - nemoj dopustiti da se gospoa Zubejda naljuti na tebe i da ti postane
neprijatelj. Nego, ustani, porazgovaraj s njom i vrati se na svoje mjesto.
Ja istog asa ustadoh i pooh dok je starica ila ispred mene vodei me do gospoe Zubejde.
- Oinji vide - upita me Zubejda - jesi li ti dragi gospoe Dunje?
- Tvoj sam rob i sluga - rekoh.
- Imao je pravo onaj koji te je opisao kao lijepog i milog, obrazovanog i savrenog. Ti ak nadmauje taj
opis i prie o tebi. Otpjevaj mi neto da ujem.
Dade mi lutnju, te ja zapjevah:

Srce zaljubljenog ljubav je ophrvala,
A tijelo mu ruka bola poharala.

I svi ljudi to jau konje zauzdane
Vole i dragog vode u te karavane.

Allahu povjeravam mjesec u vaem taboru
Kojeg srce moje voli i suze mi zbog nje liju.

Ah, kako je zadovoljna, bijesna ili zadovoljna,
Jer sve to voljeni ini za srce nam prijanja!

Kada zavrih pjesmu, ena uskliknu:
- Neka Allah da da ti tijelo bude zdravo i dah mirisan! Zaista si savreno lijep, obrazovan i muzikalan!
Sad ustani i idi na svoje mjesto prije nego to doe gospoa Dunja. Ako te ne nae, naljutit e se.
Duboko se poklonih pred gospoom i predvoen staricom pooh do vrata na koja sam izaao. Uoh
prema onom leaju, ali vidjeh da je Dunja ve stigla iz hamama i da spava na krevetu. Sjedoh kraj njenih
nogu i poeh joj ih trljati, a Dunja otvori oi, vidje me podno svojih nogu i odgurnu me s kreveta
govorei:
- Nevjernie! Pogazio si zakletvu! Obeao si mi da nee ii odavde, a pogazio si obeanje i otiao si
gospoi Zubejdi. Allaha mi, da me nije strah bruke, dvorac bih joj sruila na glavu! Savvabe - pozva
jednog roba - ustaj i odrubi glavu laljivom vjerolomniku! Nije nam vie potreban! Rob mi prie, otkinu
jedan komad svojih skuta, pa mi zaveza oi namjeravajui da me pogubi...
293. no
Kada nastupi dvije stotine devedeset i trea no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je Muhammed al-Devheri kazivao:
- Prie mi rob, otkinu jedan komad svojih skuta, pa mi zaveza oi namjeravajui da me pogubi. Tada
ustadoe stare i mlade robinje i rekoe:
- Gospoo, on nije prvi koji je pogrijeio ne znajui tvoju narav! Nije toliko zgrijeio da ga treba ubiti!
- Allaha mi - odgovori Dunja - moram mu se osvetiti!
Onda naredi da me tuku, te me izbatinae po rebrima. To su tragovi tih udaraca koje ste vidjeli. Djevojka
naloi da me izbace, pa me odvedoe daleko od dvora i bacie me.
Vukao sam se i iao malo-pomalo dok ne stigoh do svoje kue. Pozvah ljekara i pokazah mu tragove
udaraca, te me ljekar poe njegovati trudei se da me izlijei. Kada se zalijeih, odoh u hamam i tu moji
bolovi sasvim minue. Nakon toga, pooh u duan, pokupih sve to je bilo u njemu i prodadoh, a za
dobiveni novac kupih etiri stotine robova kakvih nije imao nijedan car. Dvije stotine njih svaki dan su
odlazili sa mnom u etnju. Sagradio sam ovu lau na koju sam potroio pet hiljada zlatnika. Prozvao sam
se halifom i svakom svome slugi sam dao poloaj odgovarajui onome iz halifinog okruenja,
zahtijevajui i da nalikuju na njih. Naredio sam da se izvikuje da e biti odrubljena glava svima koji
plove Tigrisom, i to bez odlaganja. Tako radim ve punu godinu dana, a o Dunji nemam nikakvog glasa,
niti joj ima traga.
Zatim mladi proli suze i izgovori stihove:

Allaha mi, nikada je neu zaboraviti
I blizak u biti onom ko e me s njom zbliiti!

Slina je mjesecu po svome izgledu Slava njenom Tvorcu, njenom Stvoritelju!

Skolila me sjeta i spopala me nesanica
Jer ljepotom narui mir mojega srca.

Kada Harun ar-Reid saslua mladieve rijei i saznade da je zaljubljen, da je obuzet ushienjem i
strau, halifa se osjeti zbunjenim i zauenim, te ree:
- Slava Allahu koji je stvorio uzrok svakoj stvari!
Potom zatraie mladievo doputenje da odu i on im dade dozvolu, a halifa odlui da pravino postupi
prema njemu i da ga daruje to je mogue bolje.
Zatim odoe od mladia u halifin dvor, sjedoe, pa promijenie odjeu i obukoe sveano ruho. Orunik
Mesrur stade pred halifu, a on se obrati Daferu:
- Vezire, dovedi mi onog mladia...

294. no
Kada nastupi dvije stotine devedeset i etvrta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da se halifa obratio veziru:
- Dovedi mi onog mladia kod koga smo bili prole noi!
- Sluam i pokoravam se - odgovori vezir, pa ode mladiu, pozdravi ga i ree:
- Povinuj se zapovjedniku pravovjernih, halifi Harunu ar-Reidu.
Mladi poe s vezirom u dvorac, okruen straom. Kada doe halifi, poljubi tlo pred njim, proui mu
dovu za dugovjenost, slavu i ostvarenje nade, za trajnu dareljivost, da daleko od njega budu nesrea i
bolest. Zatim biranim rijeima kaza:
- Es-selamu alejkum, zapovjednie pravovjernih i uvaru asne vjere!
Onda mladi izgovori stihove:

Neka tvoja vrata budu Kaba uvijek eljena
I tlo pred njom neka bude znamenje na elima

Da bi se o tebi moglo po svijetu vikati:
Ovo je Ibrahimov hram, a Ibrahim si ti!{67}

Halifa se osmjehnu mladiu odgovorivi mu na pozdrav i gledajui ga s potovanjem. Dovede ga k sebi,
posadi ga preda se i ree:
- Muhammede Ali, hou da mi ispria ta ti se dogodilo noas, jer je to zaista udo nad udima.
- Oprosti mi, zapovjednie pravovjernih, ali daj mi mahramu sigurnosti da bi splasnuo moj strah i da bi
se moje srce smirilo.
- Siguran si - ree halifa. - Nemoj strahovati ni tugovati!
Onda mu mladi poe priati sve to mu se dogodilo, od poetka do kraja. Halifa shvati da je mladi
zaljubljen i da je odvojen od drage, te ga upita:
- Da li bi volio da ti je vratim?
- To bi bila dobrota zapovjednika pravovjernih - odgovori mladi i kaza stihove:

Ljubi mu prste jer to i nisu prsti njegovi,
Ve blagu silnome to su kljuevi;

Zahvali na blagodatima koje nisu blagodati
Ve ljepoticama o vratu erdani nanizani.

Onda se halifa obrati veziru:
- Dafere, dovedi mi svoju sestru Dunju, ker vezira Jahje ibn Halida al-Barmakida!
- Sluam i pokoravam se, zapovjednie pravovjernih - odgovori vezir i ode istog asa. Kada se Dunja
nae pred halifom, on joj ree:
- Zna li ti ko je ovo?
- Kako ena moe poznavati mukarce, zapovjednie pravovjernih? - odgovori ona, a halifa se osmjehnu i
nastavi:
- Dunja, ovo je tvoj dragi, Muhammed ibn Ali al-Devheri. Znamo ta je bilo s vama i uli smo cijelu
priu. Shvatili smo i ono to je tajna i to nije tajna. Stvari se ne daju sakriti.
- Zapovjednie pravovjernih - na to e Dunja - tako je bilo pisano u Knjizi. Molim velikog Allaha da mi
oprosti zbog onoga to se dogodilo i molim tvoju milost da mi halali.
Halifa se nasmija, pa pozva kadiju i svjedoke i ponovo vjena Dunju s njenim muem Muhammedom ibn
Ali al-Devherijem. Nakon toga su bili veoma sretni, u inat pakosnicima. Halifa postavi Muhammeda za
svoga sabesjednika, i tako su dugo ivjeli u radosti, veselju i blagostanju, dok im ne doe Ruiteljica
Uitaka i Razbijaica Skupova.
PRIA O HARUNU AR-REIDU I ALI AL-ADEMIJI

Pria se da je halifa Harun ar-Reid jedne noi bio nespokojan, pa pozva svog vezira i kada ovaj doe,
halifa mu ree:
- Dafere, noas sam veoma nemiran i teko mi je na dui, pa bih htio da uini neto to e mi olakati i
duu mi razgaliti.
- Zapovjednie pravovjernih - na to e vezir - ja imam jednog prijatelja po imenu Ali al-Ademi. On zna
uzbudljive prie koje razgaljuju duu i iz srca nemir tjeraju.
- Dovedi mi ga! - ree halifa.
- Sluam i pokoravam se - odgovori Dafer i ode od halife da potrai al-Ademija. On posla ljude po
njega i kada ovaj doe, vezir mu ree:
- Odgovaraj zapovjedniku pravovjernih!
- Sluam i pokoravam se - na to e al-Ademi...
295. no
Kada nastupi dvije stotine devedeset i peta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je al-Ademi rekao:
- Sluam i pokoravam se - i zatim je s vezirom poao halifi.
Kada je stigao pred njega, halifa mu ree da sjedne i im je sjeo, halifa mu se obrati:
- Ali, noas se ne osjeam dobro. uo sam da ti zna prie i predanja, te hou da ujem od tebe neto to
e mi odagnati brige i razvedriti misli.
- Zapovjednie pravovjernih - odgovori Ali - hoe li da ti priam o onome to sam svojim oima vidio,
ili o onome to sam uo?
- Ako si neto vidio, priaj mi.
- Sluam i pokoravam se. Znaj, zapovjednie pravovjernih - poe kazivati Ali - da sam jednoga dana
krenuo na put iz svoga grada, iz Bagdada, i sa mnom je bio sluga koji je nosio malu vreu. Stigosmo u
jedan grad i dok sam ja trgovao, neki kurdski siledija nasrnu na me i ote mi vreu govorei:
- Ovo je moja vrea i sve to je u njoj moja je imovina!
- Muslimani, oslobodite me iz aka najgoreg napasnika! - povikah, a ljudi odgovorie:
- Idite kadiji i zadovoljite se njegovom presudom!
Poosmo kadiji pristajui na njegovu presudu. Kada stigosmo i poklonismo se, kadija upita.
- Zato ste doli? U emu je problem?
- Mi smo u sporu, pa smo doli da nam presudi pristajui na tvoju presudu.
- Ko je tuilac? - upita kadija, a Kurd istupi i ree:
- Neka Allah podri naega gospodina kadiju! Ova vrea je moja i sve to se u njoj nalazi moja je
imovina. Bila mi je nestala i naao sam je kod ovoga ovjeka.
- Kada ti je nestala? - upita kadija.
- Juer, i nisam mogao spavati zbog toga.
- Ako ti je poznata, opii mi ta je u vrei - ree kadija.
- U ovoj vrei su dvije srebrene igle, surma za oi, pekir, stavio sam u nju dva pozlaena lonca i dva
svijenjaka; u njoj se nalaze dva atora, dvije zdjele, dvije kaike, jedan jastuk, dva otiraa, dva ibrika,
sofra, dva umivaonika, kazan, dvije olje, kutljaa, jedna velika igla, dvije torbe, maka, dva psa, drvena
inija, dvije bunde, ogrta, krzno, krava, dva teleta, dvije ovce, dva jareta, dva zelena atora, jedna deva
mujak i dvije enke, bivolica, dva vola, lavica, dva lava, medvjedica, dvije lisice, klupica, dva leaja,
dvorac, dvije odaje, hodnik, dvije sobe za sjedenje, kuhinja s dvoja vrata i grupa Kurda koji e
posvjedoiti da je vrea moja.
- A ta ti veli? - upita me kadija, te ja istupih oamuen rijeima toga Kurda:

- Neka Allah uini slavnim naega gospodina kadiju! Ja u toj vrei imam samo jednu tronu kuu, jednu
kuu bez vrata i jednu pseu kolibu, mekteb za djecu i omladinu koji se igraju bacanja kocke, tu imam
ator i uad, logor, grad Basru, Bagdad, dvorac eddada ibn Ada, kovaki nakovanj, ribarsku mreu,
tapove, drvene klinove, djevojke i mladie, te hiljadu podvodaa koji e posvjedoiti da je vrea moja.
Kada je to uo, Kurd gorko zaplaka i ree:
- Gospodine kadijo, ova moja vrea je poznata i sve to se nalazi u njoj opisao sam. U ovoj mojoj vrei
su jo: utvrenja i kule, dralovi i lavovi, ljudi koji igraju aha, trgovi, kobila s dvoje drebadi, pastuh,
dva velika konja, dva duga koplja, u njoj je jedan lav, dva zeca, jedan grad, dva sela, jedna djevojka i
dva spretna podvodaa, jedan mukarac u enskoj odjei, dva objeena ovjeka, jedan slijepac i dva
bira, jedan hrom ovjek i dva starca, jedan sveenik s dva akona, jedan patrijarh i dva monaha, kadija i
dva svjedoka koji e posvjedoiti da je vrea moja.
- ta ti veli, Ali? - upita kadija, a mene obuze bijes, zapovjednie pravovjernih, pa prioh kadiji i rekoh
mu:
- Neka Allah prui podrku naem estitom kadiji...
eherzadu zatee no, te ona prekine priu zapoetu po carevom doputenju.
296. no
Kada nastupi dvije stotine devedeset i esta no, ona ree:
- ula sam sretni care, da je al-Ademi kazivao:
- Mene obuze bijes, zapovjednie pravovjernih, pa prioh kadiji i rekoh mu:
- Neka Allah prui podrku naem estitom kadiji. U toj mojoj vrei nalaze se oklopi i sjeiva, magacini
oruja, hiljadu ovnova koji bodu rogovima, panjaci za stoku, hiljadu pasa koji laju, vrtovi, vinogradi,
cvjetovi, mirisi, smokve, jabuke, kipovi, slike, breuljci, ae, nevjeste, pjevaice, tatina i vika,
prostrane oblasti, sretna braa i divni drugovi sa sabljama i kopljima, strijelama i lukovima, prijatelji i
voljena bia, drugovi, kafezi za orlove, drutvo za pijanke i tambure, svirale i zastave, stjegovi i djeca,
djevojke i nevjeste bez arova, robinje i pjevaice, pet Abisinki, tri Indijke, etiri Medinjanke, dvadeset
Bizantinki, pedeset Uirkinja, sedamdeset Perzijanki, osamdeset Kurdistanki, devedeset Durdijanki,
Tigris i Eufrat, ribarska mrea, kresivo i kremen, Irem grad na stupovima, hiljadu razvratnica i jedan
podvoda, trkalita, konjunice, damije i hamami, zidar i stolar, daska i ekser, crni rob s flautom,
starjeina i konjuar, gradovi i oblasti, stotinu hiljada dinara, Kufa i al-Anbar, dvadeset sanduka punih
platna, pedeset magacina hrane, Gaza i Askalan, oblasti od Damijate do Asuana, dvor cara Anuirvana,
Sulejmanovo carstvo, oblasti od doline Namana do zemlje Horasana, Balh i Isfahan, prostor od Indije do
Sudana, i u vrei se nalazi - neka Allah pozivi naega gospodina kadiju - ve, komadi platna, hiljadu
otrih britvi koje e odsjei bradu kadiji ako ga nije strah da me kazni i ako ne presudi da je vrea moja.
Kada je uo moje rijei, kadija se zbuni i ree:
- Vidim da ste obojica obini hrsuzi, ili dva bogohulnika koji se poigravaju kadijom i sudom ne zazirui
od prijekora. Niko nije mogao opisati ili uti neto udnije od toga to ste vi opisali, niti je neko mogao
napriati neto slino tome to ste vi kazali. Allaha mi, od Kine do drveta Um Gajlana, od Perzije do
Sudana, od doline Namana do Horasana ne moe stati sve to ste nabrojali. Niko nee povjerovati u to to
tvrdite! Zar je ta vrea more bez dna, ili je to Dan smotre{68} na koji e se okupiti pravednici i lopue?
Potom kadija naredi da se vrea otvori i ugleda u njoj hljeb, limun, sir i masline. Ja bacih vreu Kurdu i
odoh.
Kada je halifa uo al-Ademijevu priu, zavali se od smijeha i bogato ga nagradi.
PRIA O HARUNU AR-REIDU, DAFERU, ROBINJI I IMAMU

ABU JUSUFU
Pria se da je Dafer al-Barmakid sjedio jedne noi sa Harunom ar-Reidom koji mu je rekao:
- Dafere, uo sam da si kupio robinju koju ja dugo ve traim jer je prelijepa i srce mi je osvojila.
Prodaj mi je.
- Neu je prodati, zapovjednie pravovjernih.
- Pokloni mi je!
- Neu je ni pokloniti.
- Ja u se tri puta razvesti sa Zubejdom, ako mi ne proda robinju ili ako mi je ne pokloni.
- Ja u se tri puta razvesti sa svojom enom ako ti prodam ili poklonim robinju.
Kada se malo otrijeznie i shvatie da su otili predaleko, te da nisu u stanju da smisle neto pametno, arReid ree:
- Ovo je situacija u kojoj nam ne moe pomoi niko osim Abu Jusufa.{69}
Potraie Abu Jusufa iako je ve bila pono i kad glasnik stie Abu Jusufu, on ustade preplaen i pomisli:
U ovo doba me zovu samo zbog neeg to je opasno po islam! Zatim brzo izae, uzjaha mazgu i ree
slugi:
- Ponesi zobnicu za mazgu, moda nije pojela cijeli obrok, pa kad stignemo u halifin dvor, daj joj da
pojede ostatak zobi dok ja ne izaem, ako joj veeras nije dat pun obrok.
- Sluam i pokoravam se - odgovori sluga.
Kada Abu Jusuf stie u halifin dvor, halifa ustade i posadi ga na seiju pored sebe, a samo njemu je
doputao da tu sjedi. Halifa mu ree:
- U ovo doba te traimo samo zbog neeg vanog, zbog toga i toga. Nismo u stanju da smislimo neto
pametno.
- Zapovjednie pravovjernih - odgovori Abu Jusuf - nema nita lake od toga. Dafere, polovinu robinje
prodaj zapovjedniku pravovjernih, a polovinu mu pokloni, pa e te obojica moi odrati zakletvu.
Halifa se obradova tome i uinie kako im je rekao Abu Jusuf, a onda halifa ree:
- Odmah dovedite robinju...
297. no
Kada nastupi dvije stotine devedeset i sedma no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je halifa Harun ar-Reid rekao:
- Odmah dovedite robinju, jer sam je veoma poelio!
Kada dovedoe robinju, halifa ree kadiji Abu Jusufu:
- Hou da je odmah obljubim. Ne mogu bez nje do isteka roka za ienje.{70} ta se tu moe smisliti?
- Dovedite mi jednog halifinog roba koji jo nije osloboen - ree Abu Jusuf. Kad mu dovedoe roba,
pravnik nastavi: - Dopusti mi da je udam za njega, a on e se razvesti s njom prije nego to je obljubi,
tako da e je ti sada moi obljubiti ne ekajui zakonski rok za ienje.
Halifa se zaudi vie nego maloas, i kada doe rob, halifa ree kadiji:
- Doputam ti da sklopi brak - te kadija sklopi brak koji rob prihvati, a onda kadija ree robu:
- Sada se razvedi s njom i dobit e stotinu dinara.
- Neu to uiniti.
Kadija mu je davao sve vie novaca, a rob je odbijao dok mu kadija ne ponudi hiljadu dinara i tada on
ree kadiji:
- Da li o razvodu odluujem ja, ili odluuje zapovjednik pravovjernih?
- Ti odluuje, naravno - odgovori Abu Jusuf.

- Allaha mi, neu to uiniti! - odbi rob.
Halifa se veoma naljuti i povika:
- ta da se radi, Abu Jusufe?
- Ne boj se, zapovjednie pravovjernih. Nije to nita. Samo daj ovog roba robinji.
- Predajem joj ga - ree halifa, a onda se kadija obrati djevojci:
- Reci mi da li pristaje.
- Pristajem - odgovori djevojka.
- Odluujem da ih rastavim, jer je rob postao vlasnitvo djevojke i brak se raskida.
Zapovjednik pravovjernih ustade i ree:
- Niko osim tebe ne moe biti kadija dok sam ja iv!
Halifa naredi da donesu zlato na posluavnicima, te sluge izruie zlato pred njega, a halifa ree kadiji:
- Ima li neto u ta e staviti zlato?
Abu Jusuf se sjeti zobnice za mazgu, pa zatrai da mu je donesu i napunie je zlatom. Kadija uze zobnicu i
ode kui, a sutradan ree prijateljima:
- Ne moe se do vjere i ovosvjetskih dobara doi lake i bre bilo ime nego naukom. Ja sam ovaj silni
novac dobio zbog dva-tri problema. Zato, ti koji se obrazuje, pogledaj kako je zanimljiv ovaj dogaaj. U
njemu ima lijepih stvari, kao to je slobodno ponaanje vezira prema ar-Reidu, halifina i jo vea
kadijina mudrost - neka im se svima smiluje uzvieni Allah.
PRIA O HALIDU IBN ABDULLAHU AL-KASRIJU I MLADIU

KRADLJIVCU
Pria se da je Halid ibn Abdullah al-Kasri{71} bio emir Basre i da mu je dola grupa ljudi koji su vrsto
drali jednog mladia, udesno lijepog, sjajno obrazovanog i veoma pametnog. Mladi je lijepo izgledao,
ugodno je mirisao i bio je staloen i dostojanstven. Tog mladia ljudi predae Halidu koji upita ta je
mladi uradio, a oni mu odgovorie:
- To je lopov koga smo sino uhvatili u naoj kui!
Halid pogleda mladia divei se njegovoj ljepoti i izgledu, te njegovoj urednosti i ree:
- Pustite ga! - pa prie mladiu i upita ga ta je uradio, a mladi odgovori:
- Ovi ljudi pravo govore. Sve je onako kako su kazali.
- ta te je natjeralo na to kad si tako lijep i mio? - upita emir.
- Nagnala me je pohlepa za novcem, i tako je odredio uzvieni Allah.
- Dabogda te majka oplakala! - povika emir. - Kako te od lopovluka nije odvratila tvoja ljepota, pamet i
obrazovanje?!
- Okani se toga, emire - odgovori mladi - ve radi onako kako je uzvieni Allah odredio. Bit e to
nagrada koju sam zaradio vlastitim rukama, a Allah nije nepravedan prema svojim robovima.
Halid je utio jedno vrijeme razmiljajui o mladievom sluaju, a onda mu prie i ree:
- Zbunjuje me tvoje priznanje pred svjedocima, jer ja ne mislim da si kradljivac. Moda nije kraa u
pitanju? Kai mi o emu se radi.
- Emire - odgovori mladi - nee saznati nita osim onog to sam ti ve priznao. Nema nita to bih
mogao ispriati, osim da sam uao u kuu ovih ljudi i pokrao to sam mogao, a oni su me uhvatili, oduzeli
mi ukradene stvari i doveli me k tebi.
Emir naredi da ga uhapse, te da telal izvikuje po Basri:
- Ko eli gledati kako e se taj i taj lopov kanjavati i kako e mu se ruka odsjei neka sutra doe na to i
to mjesto!
im se mladi nae u tamnici, stavie mu na noge eljezne okove, te on poe duboko uzdisati, suze roniti i
recitirati:

Da e mi ruku odsjei Halid zaprijeti
Ako ne odam ta s njome uradi?

Nikada neu odati, ne rekoh li,
to taji srce koje nju voli.

Da mi ruku odsijeku za ono to priznajem
Bit e lake nego dragu da osramotim.

Kada su to uli oni koji su uvali mladia, odoe Halidu i obavijestie ga o tome ta se dogodilo. im
pade no, Halid naredi da mu dovedu mladia koga poe ispitivati i vidje da je mladi obrazovan,
otrouman, otmjen i razborit. Naredi da mladiu donesu jelo, te se on prihvati jela razgovarajui s
emirom neko vrijeme. Halid mu je govorio:
- Saznao sam da ima jo neto osim krae. Kad osvane jutro, i kad dou ljudi i kadija, pa te upita za
krau, ti porii i reci ta se dogodilo da bi izbjegao odsijecanje ruke. Jer Allahov poslanik, Allah mu se
smilovao i spasio ga, rekao je: Izbjegavajte kazne za presude pod sumnjivim okolnostima. Zatim emir
naredi da mladia vode u tamnicu...

298. no
Kada nastupi dvije stotine devedeset i osma no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je Halid razgovarao s mladiem, a zatim je naredio da ga vode u tamnicu u
kojoj je mladi proveo no. Kad osvanu jutro, okupie se ljudi oekujui da mladiu odsjeku ruku, tako
da u cijeloj Basri nije ostalo ni muko ni ensko a da nije dolo posmatrati kanjavanje mladia. Halid sa
basranskim uglednicima i ostalima uzjaha konja, pa pozva kadije da dovedu prijestupnika. Mladi se
pojavi hramljui u okovima, a meu svijetom nije bilo nikoga ko ga je vidio, a da nije zaplakao zbog
njega. ene su glasno kukale.
Kadija naredi da ene uute, a onda ree mladiu:
- Ovi ljudi tvrde da si uao u njihovu kuu i pokrao im imovinu. Moda ipak nisi sve to pokrao?
- Naprotiv, sve sam pokrao.
- Moda su te stvari bile zajedniko vlasnitvo tvoje i ovih ljudi?
- Ne, sve je njihovo, a ja nemam nikakva prava na tu imovinu.
Halid se naljuti, pa lino prie mladiu, udari ga biem po licu izgovarajui stihove:

Svoju elju ovjek bi htio ostvariti,
A Allah e mu samo to On hoe dati.

Zatim Halid pozva krvnika da odsjee ruku mladiu, te ovaj doe i izvadi no, ali odjednom istra jedna
djevojka koja je bila meu enama. Nosila je prljave haljine. Djevojka vrisnu i pojuri prema mladiu, a
onda skinu zar s lica koje je bilo poput mjeseca. Ljudi podigoe veliku galamu, te zamalo ne doe do
metea. Onda djevojka povika iz sveg glasa:
- Allaha ti, emire, ne uri sa sjeenjem dok ne proita ovu ceduljicu!
Djevojka dade Halidu pisamce koje on otvori i proita stihove:

Halide, evo ljubavnika kog je ljubav spopala,
Iz lukova oiju strijelama sam ga pogodila.

I strijela mog pogleda njega pogodi,
Te patei zbog ljubavi ne moe dahnuti.

Priznao je to nije uinio - kao da misli
Da je to bolje nego rei da mene voli.

Ne uri tunog mladia kazniti Od svih je bolji i on nee ukrasti.

Kada Halid proita stihove, povue se i izdvoji naredivi da dovedu enu koju upita ta se to dogodilo.
ena mu kaza da je mladi zaljubljen u nju i da ona njega voli. Htio je samo da je posjeti, pa je poao
njenoj kui i bacio kamen u nju stavljajui joj tako na znanje da je doao. Njen otac i majka uli su udar
kamena, pa su poli prema mladiu koji je, osjetivi da dolaze, pokupio sve platno u kui predstavljajui
im se kao lopov i istrajavajui na tome kako bi prikrio svoju dragu.
Kada su ga vidjeli u takvoj situaciji, roditelji ga zgrabie viui: Ovo je lopov! Onda su ga doveli k
tebi i on je priznao krau insistirajui na tome da ne bi mene obrukao. Sve je to poinio onaj koji je sam
sebe optuio za krau zbog svoje izuzetne plemenitosti i estitosti.

- Zaista on zasluuje da mu se pomogne da izbjegne ono to hoe.
Zatim pozva mladia, poljubi ga meu oi i naredi da dovedu djevojinog oca kome ree:
- Starino, mi smo bili odluili da izvrimo presudu nad ovim mladiem odsjecanjem ruke, ali ga je
uzvieni Allah sauvao. Naredio sam da mu se da deset hiljada dirhema jer je zaloio vlastitu ruku
uvajui ast tvoje keri i da ne osramoti njene roditelje. Naredio sam takoer da se tvojoj keri da deset
hiljada dirhema zato to mi je kazala istinu. Sada te molim za doputenje da je udam za toga mladia.
- Emire - na to e starac - ima moje doputenje.
Halid zahvali Allahu izgovarajui jednu vrlo lijepu besjedu...
299. no
Kada nastupi dvije stotine devedeset i deveta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je Halid zahvalio Allahu izgovarajui jednu vrlo lijepu besjedu i obraajui se
mladiu:
- Oenio sam te ovdje prisutnom djevojkom uz njenu dozvolu i pristanak, te uz doputenje njenog oca. Uz
to, dajem ti deset hiljada dirhema.
- Pristajem na brak - ree mladi, a Halid naredi da novac odnesu u mladievu kuu, te ga odnesoe na
posluavnicima. Ljudi se razidoe radosni.
Nisam doivio udesniji dan od toga: poeo je sa suzama i naopako, a zavrio se sretno i veselo.
PRIA O JEDNOM BEDUINU NAKON VJEANJA DAFERA ALBARMAKIDA

Pria se da je Harun ar-Reid, objesivi Dafera al-Barmakida, naredio da objese svakoga ko ga ali i
oplakuje, tako da su se ljudi suzdravali od aljenja. Jedan beduin koji je ivio u dalekoj pustinji svake
godine je donosio pjesmu Daferu al-Barmakidu koji mu je davao hiljadu dinara nagrade. Beduin je
uzimao novac i troio ga na porodicu do kraja godine.
Po obiaju, taj beduin donese pjesmu i kada stie, nae Dafera objeena. Prie mjestu na kome je bio
objeen, pa natjera devu da klekne i gorko zaplaka tugujui cijelim biem. Zatim izrecitira pjesmu i
zaspa. U snu je vidio Dafera al-Barmakida koji mu ree: Umorio si se da bi mi doao i naao si me u
ovom stanju. Nego, poi u Basru i raspitaj se za ovjeka koji se tako i tako zove, a jedan je od basranskih
trgovaca i reci mu: Pozdravlja te Dafer al-Barmakid i poruuje ti da mi da hiljadu dinara na rije bob."
Kada se beduin probudi, poe u Basru, raspita se za tog trgovca i nae se s njim. Ree mu onako kako ga
je Dafer u snu uputio, te trgovac gorko zaplaka i zamalo da umre od plaa. Potom ukaza poasti beduinu,
posadi ga pored sebe i dade mu lijepo boravite. Beduin ostade kod trgovca tri dana uivajui najvee
potovanje. Kada htjede poi, trgovac mu dade hiljadu i pet stotina dinara i ree:
- Hiljadu dinara ti dajem jer mi je tako nareeno, a pet stotina je znak moga potovanja. Svake godine u
ti davati hiljadu dinara.
Na odlasku beduin ree trgovcu:
- Allaha ti, ispriaj mi priu o bobu da bih znao kako je nastala.
- U poetku sam bio siromaan - poe kazivati trgovac - pa sam kuhani bob nosio bagdadskim ulicama i
prodavao ga izdravajui se na taj nain. Jednog hladnog i kiovitog dana, bio sam bez iega na sebi to
bi me zatitilo od hladnoe. as sam drhtao od studeni, a as je kia pljutala po meni, i bio sam u tako
bijednom stanju da bi se ovjeku koa najeila. Dafer je toga dana sjedio u dvoru koji gleda na ulicu.
Kraj njega su bili svita i miljenici. Pogled mu pade na me i saali se, pa mi posla jednog svog ovjeka
koji me povede Daferu. im me ugleda, Dafer ree:
- Prodaj bob koji ima ljudima oko mene.
Poeh mjeriti bob mjericom koju sam imao, a svaki koji je uzimao mjericu boba napunio bi je zlatom.
Tako sam prodao sve i u korpi mi ne ostade nita. Onda pokupih zlato koje sam dobio, a Dafer mi ree:
- Je li ti ostalo jo boba?
- Ne znam - odgovorih mu, pa poeh pretraivati korpu, ali u njoj naoh samo jedan bob. Dafer ga uze i
razdvoji na dvije polovine. Jednu polovinu on uze, a drugu dade svojoj miljenici i upita je:
- Poto e kupiti polovinu boba?
- Za dvije takve koliine zlata.
Bio sam zbunjen i mislio sam: Ovo je nemogue! Dok sam ja bio tako zabezeknut, Daferova miljenica
naredi jednoj svojoj djevojci i ova joj donese dva puta veu koliinu od sakupljenog zlata. Onda Dafer
ree:
- Ja u svoju polovinu platiti dva puta veom koliinom od sakupljenog zlata.
Zatim Dafer ree da pokupim zlato za svoj bob i naredi jednom slugi da sakupi sve zlato koje on stavi u
moju korpu, a ja je uzeh i odoh u Basru. Trgovao sam novcem koji sam imao, a Allah mi je bio od
pomoi, neka Mu je velika hvala. Ako ti budem davao svake godine hiljadu dinara, koji su samo dio
Daferovog dobroinstva, to mi nee nimalo nauditi. Dakle, vidi kakve su bile Daferove vrline, hvala
mu i ivom i mrtvome, i neka mu se smiluje uzvieni Allah.
PRIA O ABU MUHAMMEDU LIJENINI I HARUNU ARREIDU

Pria se da je Harun ar-Reid sjedio jednog dana na prijestolju hilafeta, kad ue jedan evnuh nosei
krunu od eenog zlata ukraenu biserjem i dijamantima. Na njoj su bile sve vrste dragulja i dijamanata,
tako da nije bilo novca kojim bi se mogle platiti. Sluga poljubi tlo pred halifom i ree:
- Zapovjednie pravovjernih, gospoa Zubejda...
eherzadu zatee jutro, te ona prekine priu zapoetu po carevom doputenju. Njena sestra joj ree:
- Kako divno, zanosno i zanimljivo pripovijeda!
- Nije to nita prema onome to u vam ispriati naredne noi, ako poivim i ako me car potedi! - ree
eherzada, a car pomisli: Allaha mi, neu je pogubiti dok ne ujem kraj njene prie!
300. no
Kada nastupi tri stota no, eherzadi ree njena sestra:
- Sestro, zavri priu.
- Sa zadovoljstvom, ako mi dopusti car - odgovori eherzada, a car e na to:
- Kazuj, eherzado!
- ula sam, sretni care - poe kazivati eherzada - da je onaj sluga rekao halifi:
- Gospoa Zubejda ti se duboko klanja i poruuje: Ti zna da je ona nainila ovu krunu. Potreban joj je
jedan veliki dragi kamen koji e stajati na vrhu krune. Pretraila je svoje riznice, ali nije nala
odgovarajui veliki dragi kamen.
Onda se halifa obrati dvorjanima i namjesnicima:
- Potraite jedan veliki dragi kamen koji je potreban Zubejdi!
Oni pretraie, ali ne naoe nita to bi joj odgovaralo, te obavijestie o tome halifu kome teko pade
vijest, pa uzviknu:
- Kakav sam ja halifa, car nad carevima, a nisam u stanju nai jedan dragi kamen! Teko vama! Pitajte
trgovce!
I oni su se raspitivali kod trgovaca koji su im odgovarali:
- Na gospodin halifa nee nai takav dijamant nigdje osim kod jednog ovjeka iz Basre koji se zove Abu
Muhammed Lijenina.
Obavijestie o tome halifu koji naredi svome veziru Daferu da poalje povelju Muhammedu az-Zubejdi,
guverneru Basre, da opremi Abu Muhammeda i da ga dovede zapovjedniku pravovjernih. Vezir napisa
povelju takve sadrine i posla je po Mesruru. Helem, Mesrur stie s poveljom u Basru i stupi pred emira
Muhammeda az-Zubejdija koji mu se obradova i ukaza mu velike poasti. Mesrur mu proita povelju
zapovjednika pravovjernih, Haruna ar-Reida, te emir ree:
- Sluam i pokoravam se!
Zatim posla Mesrura sa grupom svojih ljudi Abu Muhammedu. Kada dooe njegovoj kui, pokucae na
vrata i im se pojavi jedan sluga, Mesrur mu ree:
- Kai svome gospodinu da ga trai zapovjednik pravovjernih.
Sluga ode, obavijesti gospodara koji se pojavi pred Mesrurom, halifinim dvorjaninom i ljudima
Muhammeda az-Zubejdije. Abu Muhammed se duboko pokloni i ree:
- Sluam i pokoravam se zapovjedniku pravovjernih. Ipak, uite kod mene.
- Moemo samo nakratko, kako je naredio zapovjednik pravovjernih, jer on oekuje da doe.
- Strpite se malo da se spremim.
Poto ih je Abu Muhammed i dalje molio, oni uoe u njegovu kuu i ve u prolazu ugledae zavjese od
plave svile izvezene eenim zlatom. Abu Muhammed naredi nekolicini slugu da odvedu Mesrura u
hamam koji se nalazio u kui, te Mesrur vidje da su zidovi i mramorni pod hamama udesno lijepi,
ukraeni zlatom i srebrom, a voda u hamamu bila je oplemenjena ulsijom.
Sluge se pobrinue za Mesrura i njegovu pratnju dvorei ih na najbolji mogui nain, a kada izaoe iz
hamama, obukoe im svilenu odjeu izvezenu zlatom. Onda Mesrur i njegovi pratioci uoe Abu
Muhammedu al-Keslaniji{72} koji je sjedio u svome dvoru. Nad glavom su mu visile svilene zavjese
izvezene zlatom, ukraene biserima i draguljima, a dvorac je bio prekriven jastucima proivenim eenim
zlatom. Al-Keslani je sjedio na jednoj uzdignutoj klupici ukraenoj dijamantima.
Kada Mesrur ue, al-Keslani mu poelje dobrodolicu, poe mu u susret, pa ga posadi pored sebe. Potom
naredi da donesu sofru. Vidjevi sofru, Mesrur ree:
- Allaha mi, ni kod zapovjednika pravovjernih nisam vidio takvu sofru!
Na sofri su bile sve vrste jela servirane u pozlaene kineske tanjire.
- Jeli smo, pili i veselili se do kraja dana - priao je Mesrur - a onda al-Keslani dade svakom po pet
hiljada dinara. Sutradan, obukoe nam pozlaenu zelenu odjeu i ukazae nam najvee poasti. Onda se ja
- veli Mesrur - obratih al-Keslaniju:
- Ne moemo vie dugo sjediti, jer se bojimo halife.
- Gospodine - na to e al-Keslani - strpi se do sutra da se spremim i poem s vama.
Tog dana ostadoe i no prespavae, a ujutro sluge osedlae al-Keslanijevu mazgu zlatnim sedlom
ukraenim raznim vrstama biserja i dijamantima. Mesrur pomisli: Vidi ti njega! Kada se Abu Muhammed
takav pojavi pred halifom, da li e ga halifa pitati otkud mu toliko bogatstvo?
Nakon toga, pozdravie se sa Abu Muhammedom az-Zubejdijem i pooe iz Basre. Putovali su bez
predaha do grada Bagdada, a kada dooe halifi stadoe pred njega, te halifa naredi al-Keslaniji da
sjedne. Ovaj sjede i poe pristojno govoriti:
- Zapovjednie pravovjernih, donio sam ti jedan poklon kako bih ti bio na usluzi. Mogu li ga, s tvojim
doputenjem, donijeti?
- Ne bi bilo loe.
Al-Keslani naredi da donesu jedan sanduk koji otvori i izvadi dragocijenosti meu kojima je bilo zlatno
drvee s liem od zelenog smaragda, s plodovima od crvenih i bijelih safira, te bijelih bisera. Halifa je
bio zabezeknut.
Potom al-Keslani naredi da donesu drugi sanduk iz koga izvadi ator od svile okien biserjem, safirima,
smaragdima, te raznim vrstama dijamanata. Koii su bili od mladog indijskog aloja, a podnoja krila
bila su ukraena zelenim smaragdima. Na atoru su bile naslikane sve vrste ivotinja, ptice, zvijeri, i sve
su bile okiene dijamantima, safirima, smaragdima, balhakim rubinima i raznim metalima. Halifa se
silno obradova kada to vidje, a onda al-Keslani ree:
- Zapovjednie pravovjernih, nemoj misliti da sam ti ovo donio zbog nekog straha, ili zato to neto
elim, ve to inim samo zbog toga to smatram da sam ja tek jedan obian ovjek, te da je ovoga
dostojan samo zapovjednik pravovjernih. Ako mi dopusti, pokazat u ti dio svoje moi.
- Radi ta hoe, da vidimo - odgovori halifa.
- Sluam i pokoravam se - na to e al-Keslani, pa pokrenu usne i prstima poe davati znake prema
vrhovima dvorca koji mu se poee primicati. Zatim im dade znak i oni se vratie na svoje mjesto. Na
njegov mig, pojavie se kafezi sa zatvorenim vratima, a kada neto izgovori, odgovorie mu ptiiji
glasovi. Halifa je bio zauen svim tim, te upita:
- Otkuda ti sve to kad si poznat kao obian Abu Muhammed Lijenina i rekli su mi da ti je otac sluio u
hamamu isputajui krv ljudima? Otac ti nije nita ostavio.
- Sasluaj moju priu, zapovjednie pravovjernih - ree al-Keslani...
301. no
Kada nastupi tri stotine prva no, ona ree:

- ula sam, sretni care, da je Abu Muhammed kazao halifi:
- Sasluaj moju priu, zapovjednie pravovjernih, jer tako je neobina i udesna da
bi mogla biti pouka onima kojima je do pouke kada bi bila ispisana iglama u uglovima oiju.
- Kazuj, Abu Muhammede! - ree halifa, a Abu Muhammed poe kazivati:
- Zapovjednie pravovjernih, neka Allah uini trajnom tvoju slavu i mo. Ljudi priaju da sam poznat po
imenu Lijenina, te da mi otac nije nita ostavio. To je istina, jer je moj otac bio, kao to si rekao,
sluitelj koji je u hamamu putao krv muterijama, a ja sam u mladosti bio najlijenije stvorenje na zemlji.
Bio sam toliko lijen da sam za vrelih dana, kada bi me sunce obasjalo, bio lijen da ustanem i preem sa
sunca u hlad. Tako sam doekao petnaestu godinu, a onda se moj otac preseli milosti uzvienoga Allaha
ne ostavivi mi ba nita. Moja majka je dvorila ljude, tako me prehranjivala i pojila dok sam se ja
izleavao. Jednog dana, majka mi doe s pet srebrenih dirhema i ree:
- Sine, ula sam da je ejh Abu-l-Muzaffer odluio da otputuje u Kinu.
Taj ejh je volio siromahe, a spadao je u imune ljude, te mi majka ree:
- Sine, uzmi ovih pet dirhema, poimo k njemu i zamolimo ga da ti za njih kupi neto u Kini. Moda e ti
uzvieni Allah dati da neto zaradi.
Bio sam lijen da poem s njom, te se ona zakle Allahom da, ako ne poem, nee me vie hraniti ni pojiti,
niti e me obilaziti, nego e pustiti da umrem od gladi i ei.
Kada sam to uo, zapovjednie pravovjernih, shvatio sam da e to i uiniti, budui da je znala koliko sam
lijen.
- Podigni me da sjednem - rekoh i ona me podie dok sam ja plakao. - Donesi mi papue - rekoh a kada
mi donese papue, zahtijevao sam dalje:
- Stavi mi ih na noge.
Poto mi stavi papue, nastavih:
- Podigni me sa zemlje! - i kada to majka uini, zatraih:
- Pridravaj me da idem.
Majka me pridravala a ja sam iao sapliui se o vlastite skute dok ne stigosmo do obale mora. Poto
pozdravismo ejha, ja mu se obratih:
- Amida, jesi li ti Abu-l-Muzaffer?
- Ja sam taj - odgovori on.
- Uzmi ove drahme - rekoh mu - i kupi mi neto za njih u Kini, moda e Allah dati da togod zaradim.
- Poznajete li ovog mladia? - upita Abu-l-Muzaffer svoje ljude.
- Znamo ga - odgovorie oni. - Poznat je po imenu Abu Muhammed Lijenina. Nismo nikad do sada
vidjeli da je izaao iz kue.
- Sinko - na to e Abu-l-Muzaffer - daj mi novac uz pomo uzvienog Allaha. U ime Allaha! - ree
uzimajui novac od mene.
Ja se s majkom vratih kui, a Abu-l-Muzaffer ode na put sa svojim trgovcima. Kad doputovae do Kine,
ejh poe trgovati, pa se uputi natrag sa svojim pratiocima, poto su obavili poslove. Plovili su tri dana, a
onda Abu-l-Muzaffer ree trgovcima:
- Zaustavite lau!
- ta ti treba? - pitali su trgovci.
- Zaboravio sam na novac Abu Muhammeda Lijenine. Vratimo se da mu kupim neto za taj novac ne bi li
imao kakve koristi.
- Allahom te zaklinjemo da nas ne vraa jer smo prevalili dosta puta pretrpjevi veliki strah i podnosei
velike tekoe.
- Moramo se vratiti! - bio je uporan Abu-l-Muzaffer.
- Uzmi od svakog od nas viestruko veu svotu nego to on moe zaraditi na pet dirhema, ali nas nemoj
vraati.
Abu-l-Muzaffer ih poslua, te mu sakupie veliku sumu i nastavie putovati dok ne ugledae jedan otok na
kome je bilo mnotvo ljudi. Pristadoe uz taj otok i trgovci se iskrcae da kupuju robu: metale, dijamante,
bisere i drugo. Abu-l-Muzaffer ugleda jednog ovjeka kako sjedi, a ispred njega je bilo mnotvo
majmuna, meu kojima i majmun s poupanom dlakom. Kad god gospodar ne bi obraao panju, ostali
majmuni su napadali onog oerupanog, tukli ga i bacali prema gospodaru koji je ustajao i tukao ih,
vezivao i muio zbog toga. Svi su se majmuni ljutili na onoga jednog i tukli su ga.
Poto ejh Abu-l-Muzaffer vidje majmuna, bi mu ga ao i rastui se, pa ree vlasniku:
- Hoe li mi prodati ovog majmuna?
- Kupi ga! - odgovori vlasnik, a Abu-l-Muzaffer e na to:
- Imam uza se pet drahmi jednog sirotana. Hoe li mi ga prodati za tih pet drahmi?
- Hou, Bog te blagoslovio za to - pristade vlasnik, te Abu-l-Muzaffer uze ivotinju i dade novac.
Svezae majmuna na lai, podigoe jedra i zaplovie do drugog otoka uz koji pristadoe. Tada se na
njihovu lau ukrcae ronioci koji su iz mora vadili dragocijenosti, biserje, dragulje i slino. Trgovci su
im plaali da zarone, te oni poee roniti. Majmun vidje kako to oni rade, pa se oslobodi sveza, skoi s
lae i zaroni s njima. Abu-l-Muzaffer uzviknu:
- Nema sile ni moi do Allahove moi! Izgubismo majmuna, na alost sirotom mladiu kome smo ga
kupili!
Svi su izgubili nadu da e vidjeti majmuna, a kada se pojavi grupa ronilaca, s njima se pojavi i majmun
koji je u rukama drao drago kamenje i onda ga dobaci Abu-l-Muzafferu koji se zabezeknu i ree:
- Ovaj majmun je neka velika zagonetka!
Ponovo razvie jedra i otisnue se na put, te stigoe do jednog otoka koji se zvao Otok Zunua, a Zunui
su ljudodersko crnako pleme.
Kada crnci ugledae trgovce, ukrcae se u amac, pa doplovie do njih, pohvatae sve koji su bili na lai,
povezae ih i odvedoe caru. Car naredi da pokolju grupu trgovaca, te ih zaklae i pojedoe njihovo
meso, a ostali trgovci provedoe no u zatvoru u golemoj nevolji. Kad pade no, majmun prie Abu-lMuzafferu odrijei mu sveze, a im trgovci vidjee da se Abu-l-Muzaffer oslobodio, rekoe:
- Moda e Allah dati da nas oslobodi svojim rukama, Abu-l-Muzaffere! - Neka znate da me je
Allahovom voljom oslobodio niko drugi do ovaj majmun...
302. no
Kada nastupi tri stotine druga no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je Abu-l-Muzaffer rekao:
- Voljom uzvienog Allaha nije me spasio niko drugi nego ovaj majmun i zato u mu dati hiljadu dinara.
- Svaki od nas - na to e trgovci - takoer e mu dati po hiljadu dinara ako nas oslobodi. Majmun im
prie, pa poe oslobaati sveze jednog po jednog dok ih ne oslobodi sve. Onda se trgovci ukrcae na
lau koja je bila u ispravnom stanju i s koje nije nita nestalo. Razvie jedra i zaplovie, a Abu-lMuzaffer se obrati saputnicima:
- Trgovci, ispunite obeanje koje ste dali u vezi s majmunom!
- Sa zadovoljstvom! - odgovorie trgovci i svaki od njih plati po hiljadu dinara. Abu-l-Muzaffer takoer
izvadi hiljadu dinara, te se majmunu sabra gomila novaca.
Zatim su plovili dok ne stigoe u Basru gdje ih doekae prijatelji dok su se iskrcavali s lae. Onda Abul-Muzaffer upita:
- Gdje je Abu Muhammed Lijenina?
Vijest o tome stie do moje majke, kazivao je Abu Muhammed, i dok sam ja spavao, prie mi majka i
ree:
- Sine moj, vratio se ejh Abu-l-Muzaffer! Ve je stigao u grad! Ustaj i poi k njemu, pozdravi ga i pitaj
ta ti je donio. Moda mu je sami Allah neto darovao za tebe.
- Pomozi mi da ustanem i pridravaj me dok doem do morske obale - rekoh majci. Zatim sam iao
spotiui se o vlastite skute, te stigoh do ejha Abu-l-Muzaffera koji uskliknu kada me vidje:
- Dobro doao onaj iji su dirhemi bili uzrok mome izbavljenju i izbavljenju ovih trgovaca, i to voljom
uzvienog Allaha! Uzmi ovog majmuna, jer sam ga kupio za te i vodi ga kui, a i ja u doi.
Uzeh majmuna i pooh razmiljajui: Allaha mi, ovo je zaista prava roba! Uoh u kuu i rekoh majci:
- Kad god legnem, ti mi nareuje da ustanem i trgujem! Pogledaj i sama ovu robu!
Zatim sjedoh i dok sam se odmarao, pojavie se Abu-l-Muzafferovi robovi koji mi prioe i upitae:
- Jesi li ti Abu Muhammed Lijenina?
- Jesam - odgovorih i tada se iza njih pojavi Abu-l-Muzaffer.
Ustadoh i poljubih mu ruku, a on ree:
- Poi sa mnom mojoj kui.
- Sa zadovoljstvom - odgovorih i pooh. Kad ue u kuu, Abu-l-Muzaffer naredi robovima da donesu
novac, te ga oni donesoe i tada mi trgovac ree:
- Sinko, Allah ti je darovao ovaj novac kao zaradu od onih pet drahmi.
Robovi ponesoe novac u Abu-l-Muzafferovim sanducima koje stavie na glave, a on mi dade kljueve
od sanduka govorei:
- Poi ispred robova svojoj kui, jer sav ovaj novac je tvoj. Stigoh majci koja se obradova:
- Sine, Allah ti je dao ovaj silni novac. Zato se okani ljenarenja, pa poi na pijacu i trguj!
Tako ostavih ljenarenje i otvorih duan na trgu. Sa mnom je na seiji sjedio majmun. Kada sam jeo, jeo
je i on, a kada sam pio, pio je i on sa mnom. Svakog dana je rano ujutro odlazio negdje i nije ga bilo do
podne, a onda je donosio kesu u kojoj je bilo hiljadu dinara. Stavljao ju je kraj mene i sjedao.
Trajalo je to izvjesno vrijeme dok se kod mene ne sabra veliko bogatstvo, te ja kupih, zapovjednie
pravovjernih, imanja i njive, zasadih vrtove, kupih bijele i crne robove i robinje. Jednog dana dok sam
sjedio s majmunom koji je bio kraj mene na seiji, on se odjednom poe okretati lijevo i desno, te
pomislih: ta li je ovome majmunu?! U tom asu Allah dade majmunu mo govora i on mi ree:
- Abu Muhammede!
Kada sam uo te rijei, silno se uplaih, a on nastavi:
- Nemoj se plaiti! Kazat u ti sve o sebi. Ja sam din i doao sam tebi zato to si bio siromaan. Danas
vie i ne zna koliko novaca ima. Sada si ti meni zbog neeg potreban, a i to e biti dobro za tebe.
- O emu se radi? - upitah.
- Hou da te oenim jednom mjesecolikom djevojkom.
- Kako to?
- Sutra obuci gizdavo odijelo, uzjai mazgu osedlanu zlatnim sedlom, pa poi na trg gdje se trguje hranom
i pitaj gdje je duan starjeine. Sjedi kod njega i reci starjeini: Doao sam da zaprosim tvoju ker.
Ako ti kae: Nema ti novaca, niti si koljenovi, daj mu hiljadu dinara. Ako kae da mu da jo, daj mu
i tako ga omaijaj novcem.
- Sa zadovoljstvom. Sutra u, ako Bog da, uiniti tako.
I kada osvanu jutro, pripovijedao je Abu Muhammed, ja obukoh najgizdavije to sam imao u duanu, te
odoh onome starjeini. Pozdravih ga i sjedoh kraj njega...
303. no
Kada nastupi tri stotine trea no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je Abu Muhammed Lijenina kazivao:
- Ja odoh onome starjeini, pozdravih ga i sjedoh kraj njega, a sa mnom je bilo deset crnih i bijelih
robova.
- Moda ti je neto potrebno od mene ime ti mogu udovoljiti? - upita starjeina.
- Da, neto mi treba od tebe - odgovorih.
- A ta to?
- Doao sam da zaprosim tvoju ker.
- Ali ti nema novaca, niti si koljenovi - ree starjeina.
Ja izvadih kesu sa hiljadu dinara suhoga zlata i rekoh mu:
- Ovo je moj rod i porijeklo. Boiji Poslanik, Bog mu se smilovao i spasio ga, rekao je: Divan li je
ugled steen bogatstvom! A kako je lijepo neko rekao:

Ko ima dva dirhema navikle su njegove usne
Da o svemu govore i im on neto izrekne

Prilaze mu i sluaju ga prijatelji
I vidim ga kako je ponosan usred ljudi.

Novaca kojima se ponosi da mu nije
Me' nama bio bi stvorenje najjadnije.

I neistinu kada izgovori bogati,
Vele: Istina je, tako valja govoriti!

A siromah i kad pone istinu govoriti
Vele: Lae, tebi nije vjerovati!

Imuni se ljudi posvuda u svijetu
Mogu odjenuti u sjaj i ljepotu.

Novci su jezik za svakog ko hoe govoriti
I oruje za onoga ko se hoe boriti.

Kada starjeina u te rijei i shvati sroene stihove, on obori pogled jedno vrijeme, a onda podie glavu i
ree mi:
- Ako ve moram, onda hou da mi da jo tri hiljade dinara.
- Sa zadovoljstvom - rekoh, pa poslah jednog roba kui i on mi donese novac koji je starjeina traio.
Kad vidje da mu je rob donio novac, starjeina izae iz duana, pa ree svojim momcima:
- Zatvorite radnju.
Zatim prijatelje s trga pozva svojoj kui, a onda napisasmo brani ugovor s njegovom kerkom, te mi
starjeina ree:
- Odvest u te keri za deset dana.
Nakon toga pooh kui sav sretan, a kada ostadoh nasamo s majmunom, ispriah mu ta je bilo i majmun
ree:
- Divno si postupio!
Poto se primae kraj roku koji je starjeina odredio, majmun mi ree:
- Neto mi je potrebno. Ako mi to uini, dobit e od mene to god poeli.
- ta ti je potrebno? - upitah ga.
- Na vrhu odaje kerke starjeinove u koju e ui prve brane noi nalazi se jedna ostava na ijim
vratima je bakarna halka, a pod halkom su kljuevi. Uzmi kljueve i otvori vrata, pa e nai jedan
eljezni sanduk na ijim uglovima se nalaze etiri zastave sa hamajlijama, a meu njima je jedan lavor
pun novca. Kraj lavora je jedanaest zmija, a u samom lavoru je pijetao ija je krijesta razdvojena. Kraj
sanduka se nalazi no. Uzmi taj no i zakolji pijetla, pokidaj zastave i prevrni sanduk. Onda poi nevjesti
i uzmi joj nevinost. Eto, to treba da mi uradi.
- Sa zadovoljstvom - odgovorih i pooh starjeinovoj kui. Uoh u onu odaju i ugledah ostavu koju je
opisao majmun. Kada ostadoh sam s nevjestom, bijah zadivljen njenom ljepotom i ljupkou, njenim
strukom i skladnou, tako da se njena ljepota ne da jezikom opisati. Onda sam se silno radovao njenoj
ljepoti. im nastupi pono i nevjesta zaspa, ja ustadoh, uzeh kljueve i otvorih ostavu. Onda uzeh onaj
no, te zaklah pijetla, pokidah zastave i prevrnuh sanduk. Djevojka se probudi, vidje da je ostava
otvorena i pijetao zaklan, te uskliknu:
- Nema moi ni sile do Allahove moi! Din me je uzeo!
Tek to je izgovorila te rijei, oko kue poe kruiti din i zgrabi moju nevjestu. Pri tome se podie velika
buka, pa se pojavi starjeina koji prie udarajui se po licu i viui:
- ta uradi, Abu Muhammede?! Zar nas tako nagrauje?! Ja sam ove zapise postavio u ostavi strahujui
za ker od onog prokletnika. Namjeravao je uzeti ovu djevojku jo prije est godina i nije to uspio uiniti.
Za tebe vie nema mjesta kod nas i zato idi svojim putem.
Ja odoh iz starjeinove kue i dooh svojoj kui, pa potraih majmuna, ali ga ne naoh - ni traga mu nije
bilo. Shvatio sam da je on bio onaj din koji mi je oteo enu nadmudrivi me na taj nain to sam onako
postupio sa zapisima i pijetlom koji su ga sprijeavali da uzme djevojku. Kajao sam se cijepajui odjeu
na sebi i udarajui se po licu. Zemlja mi je bila tijesna, te se istog asa zaputih u stepu ne zaustavljajui
se dok ne pade veer. Tada nisam znao kamo u dalje.
Dok sam bio tako duboko zamiljen, pribliie mi se dvije zmije, jedna smea a druga bijela. Tukle su se,
te ja uzeh kamen sa zemlje, udarih smeu zmiju i ubih je jer je ona napadala bijelu zmiju. Bijele zmije ne
bi jedno vrijeme, a onda se vrati sa deset bijelih zmija koje dohmilie do one mrtve i iskidae je na
komade, tako da joj ostade samo glava. Nakon toga odoe.
Ja prilegoh jer sam bio umoran i dok sam leao razmiljajui o svome problemu, zauh kako neko klie.
Nisam vidio nikoga, ali sam uo kako recitira stihove:

Pusti sudbu neka juri zauzdana
A tvoja misao uvijek neka je slobodna.

Dok jednom uspije okom trepnuti
Allah e ti jedno stanje drugim zamijeniti.

Kada sam to uo, zapovjednie pravovjernih, obuzee me strane misli da stranije ne mogu biti, a onda
iza sebe zauh glas koji je recitirao:

Muslimane koji e Kur'an uiti,
Raduj se jer e poteen biti!

Ne boj se ejtana koji te mami
Jer mi smo narod - pravi muslimani!

- Tako ti onoga koga oboava, reci mi ko si! - povikah. Glas se preobrazi u lik ovjeka koji mi ree:
- Ne boj se! uli smo za tvoje dobro djelo. Mi smo pravovjerni dini. Ako ti neto treba, reci nam da ti
elju ispunimo.
- Imam jednu veliku potrebu - odgovorih - jer me je pogodila teka nesrea. Nikog nije pogodila takva
nesrea.
- Jesi li ti Abu Muhammed Lijenina? - upita me ovjek.
- Jesam - odgovorih, a on nastavi:
- Abu Muhammede, ja sam brat bijele zmije ijeg si neprijatelja ubio. Nas smo etiri brata od istog oca i
majke i svi smo zahvalni na tvojoj dobroti. Znaj da je onaj u obliju majmuna to te je prevario marid. Da
se nije posluio lukavstvom, ne bi nikada mogao uzeti djevojku. Dugo se ve eli domoi djevojke, ali su
ga sprjeavale one hamajlije. Ne bi mogao doi do nje da su hamajlije ostale. Ali nemoj se zbog toga
alostiti, jer mi emo te dovesti do djevojke i ubit emo marida. Tvoje dobro djelo ne moe kod nas
propasti.
Potom din strano kriknu...
304. no
Kada nastupi tri stotine etvrta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je ifrit rekao:
- Tvoje dobro djelo ne moe kod nas propasti.
Zatim strano kriknu, te se pojavi grupa dina koji mu prioe i on ih upita za majmuna. Jedan od njih
ree:
- Ja znam gdje je njegovo prebivalite.
- Gdje boravi? - upita prvi din.
- U Bakarnome Gradu koji sunce ne obasjava.
- Abu Muhammede - ree din - uzmi jednog naeg roba koji e te na leima ponijeti i nauiti te kako e
uzeti djevojku. Znaj da je taj rob marid. Kada te ponese, ne izgovaraj Allahovo ime dok te nosi, inae e
pobjei od tebe, pa e pasti i poginuti.
- Sluam i pokoravam se - rekoh, te uzeh jednog njihovog roba koji mi se sage i ree:
- Uzjai!
Ja ga uzjahah i marid me ponese uvis, nosei me dok ne napusti ovaj svijet. Vidio sam zvijezde sline
nepominim planinama, sluao sam kako meleci slave Allaha na nebu, a za sve to vrijeme marid je
razgovarao sa mnom zabavljajui me i odvraajui od spomena Allahovog imena.
Dok smo tako letjeli, odjednom se pojavi neki ovjek u zelenoj odjei, s dugim uvojcima i ozarena lica.
U ruci je imao neku icu iz koje su sijevale varnice. I kad mi taj ovjek prie, ree:
- Abu Muhammede, reci: Nema Boga osim Allaha i Muhammed je Boiji poslanik. Ako to ne kae,
udarit u te ovom icom!
Meni bijae teko to utim i ne spominjem Allahovo ime, te rekoh:
- Nema boga osim Allaha i Muhammed je Boiji poslanik.
U tom asu ovjek udari marida onom icom, te se marid pretvori u pepeo, a ja padoh s njegovih lea, i
tonui prema zemlji, sruih se u uzburkano more iji su se valovi sudarali. Tada se na moru pojavi laa
na kojoj je bilo pet mornara. Kada me ugledae, mornari prioe i ponesoe me na lau. Govorili su mi
jezikom koji nisam razumio, te sam im iaretio da ne razumijem njihov jezik. Plovili su cijeli dan, a onda
bacie mreu, uhvatie kita, ispekoe ga i nahranie me. Zatim su plovili dok ne stigoe do svoga grada, te
me odvedoe caru i izvedoe me pred njega. Duboko se poklonili pred carem koji me nagradi. Taj car je
znao arapski jezik, pa mi ree:
- Postavljam te za svoga pomonika.
- Kako se zove ovaj grad? - upitah cara.
- Zove se Hinad, i to je jedna od kineskih oblasti.

Potom me car predade veziru naredivi mu da me provoda po gradu. Stanovnici toga grada prvobitno su
bili nevjernici, pa ih je uzvieni Allah pretvorio u kamenje. etajui tim gradom, nisam nigdje vidio vie
drvea i plodova.
Tu sam ostao mjesec dana, a onda odoh do jedne rijeke i sjedoh na obalu. Dok sam tako sjedio, prie mi
nekakav konjanik i ree:
- Jesi li ti Abu Muhammed Lijenina?
- Jesam - odgovorih, a konjanik e na to:
- Ne boj se! Vijest o tvome dobrom djelu stigla je do nas.
- Ko si ti? - upitah.
- Ja sam brat one zmije. Blizu si mjesta gdje se nalazi tvoja ena do koje eli doi.
Zatim konjanik svue odijelo, obue ga meni i ree:
- Ne boj se! Onaj rob koji je stradao pod tobom bio je jedan od naih robova.
Potom me konjanik posadi iza sebe, pa me odvede u divljinu i ree:
- Sjai i poi izmeu ove dvije planine dok ne ugleda Bakarni grad. Ostani podalje od njega i nemoj
ulaziti dok se ja ne vratim i dok ti ne kaem ta da radi.
- Sluam i pokoravam se - rekoh pa sjahah iza njega i nastavih pjeice dok ne stigoh do toga grada.
Ugledah njegove zidine i poeh obilaziti okolo ne bih li naao kakvu kapiju, ali je ne naoh.
Dok sam obilazio oko grada, pojavi se brat one zmije koji mi prie i dade mi sablju s napisima, kako me
niko ne bi mogao vidjeti. Zatim on ode svojim putem i nije se vie pojavljivao, ali se uskoro podie buka
i ja ugledah mnotvo ljudi koji su imali oi na grudima. Kada oni mene vidjee, rekoe:
- Ko si ti i ko te je bacio na ovo mjesto?
Ja ih obavijestih ta mi se dogodilo, a oni rekoe:
- Djevojka o kojoj govori nalazi se u ovom gradu s maridom i ne znamo ta je uradio s njom. Mi smo
braa one zmije. Poi onome izvoru i vidi kuda voda tee. Idi niz vodu i ona e te dovesti do grada.
Postupih tako i pratei vodu, uoh u jednu jamu pod zemljom, a kad izaoh iz jame, obreh se usred grada.
Naoh djevojku kako sjedi na zlatnom leaju, iza svilene zavjese, a u blizini zavjese nalazio se vrt sa
zlatnim drveem, plodovima od skupocjenih dijamanata, safira, topaza, biserja i merdana.
Kada me ena vidje, prepozna me i doeka selamom, pa ree:
- Gospodine moj, ko te je doveo ovamo?
Ispriah joj ta se dogodilo, a ona e na to:
- Zbog velike ljubavi prema meni, onaj prokletnik mi je rekao ta mu teti, a ta mu koristi. Treba da zna
da u ovome gradu ima jedna hamajlija pomou koje moe, ako hoe, pobiti sve u gradu. to god naredi
ifritima, oni mu se pokoravaju. Hamajlija se nalazi na jednom stupu.
- A gdje je stup?
- Na tome i tome mjestu.
- Kako izgleda ta hamajlija?
- To je slika orla i na njoj je neki natpis koji ne razumijem. Stavi tu hamajliju ispred sebe, uzmi
raspaljene mangale i baci u njih malo mousa, pa e se podii dim koji privlai ifrite. Kad to uradi, oni
e svi doi preda te, nee biti odsutan ni jedan, i svi e se pokoravati tvojim nareenjima. Bilo ta da im
naredi, izvrit e. Zato ustani i uradi to s blagoslovom uzvienog Allaha.
- Sa zadovoljstvom - odgovorih pa ustadoh i pooh onome stupu. Uinih sve kako mi je kazala ena, te
dooe ifriti i okupie se ispred mene govorei:
- Evo nas pred tobom, gospodine. Sve to naredi uradit emo. - Sveite marida koji je odveo ovu enu iz
njene kue - rekoh.
- Sluamo i pokoravamo se - na to e dini, pa odoe onome maridu, svezae ga vrsto, te se vratie i
rekoe:
- Uradili smo to si nam zapovijedio.

Onda im naredih da se vrate tamo odakle su doli, a ja odoh eni i ispriah joj ta se dogodilo. Upitah je:
- Hoe li poi sa mnom, eno?
- Hou - odgovori ona, te pooh s njom u jamu kroz koju sam uao i putovali smo dok ne stigosmo do
onog naroda koji me je uputio k njoj...
305. no
Kada nastupi tri stotine peta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je Abu Muhammed kazivao:
- Putovali smo dok ne stigosmo do onog naroda koji me je uputio k njoj i onda im rekoh:
- Uputite me kako u stii do svoje domovine.
Dadoe mi upute poavi sa mnom do morske obale. Zatim me ukrcae na lau i im puhnu povoljan
vjetar, zaplovismo tom laom do grada Basre. Kad ena ue u oevu kuu, njena porodica se veoma
obradova. Nakon toga, ja okadih onog orla mousom i sjatie se ifriti sa svih strana, te mi rekoe:
- Evo nas, pred tobom smo! ta eli da uradimo?
Zapovjedih im da iz Bakarnog grada prenesu sve blago, plemenite metale i dragulje u moju kuu u Basri.
Ifriti izvrie nareenje, te im rekoh da dovedu onog majmuna i oni ga dovedoe poniena i ojaena.
- Prokletnie - rekoh mu - zato si me prevario?
Naredih ifritima da ga stave u bakarni ibrik. Oni ga i stavie u uzak bakarni ibrik i zaepie ga olovom. Ja
i moja ena smo nakon toga ivjeli sretni i zadovoljni. Sada imamo, zapovjednie pravovjernih toliko
blaga, udesnih dijamanata i dragocijenosti da se ni prebrajati ne moe, niti se to da iskazati. Koliko god
zatrai blaga i dragocijenosti, naredit u dinima da ti odmah donesu, i sve to zahvaljujui dobroti
uzvienog Allaha.
Zapovjednik pravovjernih nije se mogao nauditi, a onda Abu Muhammeda dariva carskim darovima,
uzvraajui mu za njegove poklone onako kako mu i prilii.
PRIA O PLEMENITOSTI AL-BARMAKIDA

Pria se da je Harun ar-Reid pozvao jednog svog tjelohranitelja po imenu Salih. Bilo je to u doba prije
promjene halifinog odnosa prema al-Barmakidima. Kada tjelohranitelj stie, halifa mu ree:
- Salih, poi Mensuru i reci mu da se kod njega nalazi hiljadu hiljada dirhema naeg novca. Najbolje e
biti da nam odmah donese novac. Nareujem ti, Salih, ako ti ne da novac od sada do zalaska sunca, da mu
odrubi glavu i donese mi je.
- Sluam i pokoravam se - odgovori Salih, te ode Mensuru i kaza mu ta mu je rekao zapovjednik
pravovjernih.
- Propao sam, Allaha mi - na to e Mensur. - Ako sve svoje stvari i imovinu prodam po najvioj cijeni, ne
mogu dobiti stotinu hiljada dirhema. Gdje u, Salih, nai jo devet stotina hiljada dirhema?
- Brzo smisli neto da se izvue, inae e stradati - odgovori Salih. - Ja ti ni za trenutak ne mogu
produiti rok koji je odredio halifa, niti te mogu osloboditi onoga to mi je naredio zapovjednik
pravovjernih. Smisli, dakle, neto ime e se spasiti prije isteka vremena.
- Molim te, Salih - ree Mensur - budi dobar i povedi me u moju kuu da se pozdravim s djecom i
familijom, te da rodbini dam oporuku.
Pooh s Mensurom njegovoj kui, priao je Salih, te se on poe opratati s porodicom. U kui se die
galama, kuknjava i zapomaganje, te zazivanje uzvienog Allaha da pomogne. Tada Salih ree:
- Pade mi na pamet da ti Allah moe pomoi preko al-Barmakida. Poimo kui Jahje ibn Halida.
Kad stigosmo Jahjinoj kui, Mensur mu ispria u kakvoj se situaciji naao. Halid se sneveseli zbog toga,
obori pogled neko vrijeme, a onda podie glavu, pozva blagajnika i ree mu:
- Koliko dirhema imamo u blagajni?
- Oko pet hiljada dirhema.
Jahja naredi da ih donese, a onda posla glasnika svome sinu al-Fadlu s pismom ove sadrine: Nude se
na prodaju divna imanja koja nikada nee opustjeti. Poalji nam togod novaca.
Al-Fadl posla stotinu hiljada dirhema, a zatim Jahja uputi drugog ovjeka sinu Daferu s pismom
slijedee sadrine: Pojavio se jedan veoma znaajan posao i potrebno nam je novaca. Dafer odmah
posla stotinu hiljada dirhema.
Tako je Jahja slao pisma lanovima familije al-Barmakida dok Mensur ne sakupi silan novac. U stvari,
Salih i Mensur nisu znali za to. Onda Mensur ree Jahji:
- Gospodine moj, ja sam se uhvatio za tvoje skute i znam da taj novac mogu dobiti samo od tebe, jer si
kao i obino velikoduan. Daj mi i za ostatak duga, a mene uzmi za svoga osloboenog roba.
Jahja obori glavu i zaplaka govorei:
- Mome, zapovjednik pravovjernih je nekada poklonio jednoj naoj djevojci Denaniri dijamant velike
vrijednosti. Otii i reci joj da nam poalje taj dijamant.
Momak ode djevojci i donese dijamant, te Jahja ree:
- Salih, ovaj dijamant sam kupio za zapovjednika pravovjernih od trgovaca za dvije stotine hiljada
dinara, a halifa ga je poklonio naoj djevojci Denaniri koja svira na lutnju. Kada halifa vidi da je
dijamant kod tebe i kada ga prepozna, ukazat e ti velike poasti i nee dopustiti da se tvoja krv prolije
radi nas, zbog potovanja prema nama. Sada je sakupljen sav novac za tebe, Mensure.
Ja ponesoh novac i dijamant Harunu ar-Reidu, kazivao je Salih. Pratio me je Mensur i jo dok smo bili
na putu, ujem ga kako izgovara stihove:

Ne urim da im poem zbog ljubavi,
Ve se plaim da e me strijele pogoditi.

udio sam se njegovoj runoj naravi, njegovoj odurnosti i pokvarenosti, njegovom niskom rodu i
porijeklu, te mu uzvratih:
- Na zemljinoj kugli nema boljih od al-Barmakida, a niko nije podliji i zlobniji od tebe. Oni su te spasili
od smrti i sauvali te propasti, a ti im nisi zahvalan, ne hvali ih i uope ne postupa kao slobodan
ovjek, ve na njihovo dobroinstvo odgovara takvim rijeima!
Potom odoh ar-Reidu i sve mu ispriah. Kazah mu sve to se dogodilo...
306. no
Kada nastupi tri stotine esta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je Salih kazivao:
- Sve ispriah zapovjedniku pravovjernih i kazah mu to se dogodilo. Ar-Reid se zaudi Jahjinoj
plemenitosti, njegovoj dareljivosti i ovjenosti, odnosno Mensurovoj niskosti i podlosti, te naredi da se
dijamant vrati Jahji ibn Halidu i ree:
- Meni ne prilii da uzmem natrag bilo ta od onog to sam poklonio.
Salih se vrati Jahji, ispria mu sve o Mensuru naglasivi njegov ruan postupak, a Jahja mu odgovori:
- Kada je ovjek u oskudici i nevolji, kada je zabrinut, ne treba mu zamjeriti to god da uini, jer mu to ne
dolazi sa srca.
Traio je opravdanje za Mensura, pa Salih zaplaka:
- U cijeloj vaseljeni koja plovi nema ovjeka kao to si ti! Kako uope moe ovjek poput tebe, naalost,
biti ukopan u zemlju, kad si tako plemenit i velikoduan!?
I on izgovori stihove:

Pouri s dobroinstvom koje si naumio uiniti
Jer ne moe se u svako doba plemenit biti!

Koliko je prepreka da dua plemenita bude
Dok moe, a onda je smrt presretne!

VELIKODUNOST JAHJE AL-BARMAKIDA PREMA JEDNOM

KRIVOTVORCU
Pria se da su Jahja ibn Halid i Abdullah ibn Malik al-Huzai bili u potajnom neprijateljstvu.
Neprijateljstvo nisu ispoljavali, a uzrok mu je bio to to je zapovjednik pravovjernih Harun ar-Reid
veoma volio Abdullaha ibn Malika, tako da su Halid i njegovi sinovi govorili da je Abdullah opinio
zapovjednika pravovjernih. Proteklo je mnogo vremena s mrnjom u njihovim srcima. Jednom halifa dade
upravu nad Ermenijom Abdullahu ibn Maliku al-Huzaiji i posla ga u tu pokrajinu. I tek to se smjestio u
prijestonici, doe mu jedan ovjek iz Iraka, koji je bio plemenit, obrazovan, otrouman i bistar, ali mu je
izmaklo ono to je drao u rukama: izgubio je novac i naao se u tekoj situaciji.
Taj ovjek je krivotvorio pismo pod imenom Jahje ibn Halida upueno Abdullahu ibn Maliku. Uputi se
Iraanin u Ermeniju i kada stie do Abdullahove kapije, predade pismo jednom vrataru. Vratar uze pismo
i urui ga Abdullahu ibn Maliku al-Huzaiji koji ga otvori, proita i dobro razmisli o njemu. Shvatio je da
je pismo krivotvoreno, te naredi da dovedu Iraanina. Kad Iraanin stie, proui dovu za Abdullaha,
pohvali njega i ljude iz njegovog okruenja, a onda ga Abdullah upita:
- ta te je nagnalo da prevali toliki put i da doe s krivotvorenim pismom? Ali, ne uzrujavaj se, tvoj
trud nee biti uzaludan.
- Neka Allah poivi naeg gospodina vezira! - na to e Iraanin. - Ako ti je teko to sam doao, nemoj mi
navoditi nikakve razloge za to. Allahova zemlja je prostrana i nafake ima. to se tie pisma koje sam ti
uruio pod imenom Jahje ibn Halida, pravo je, a ne krivotvoreno.
- Pisat u svome opunomoeniku u Bagdadu i narediti mu da se raspita o pismu koje si mi donio. Ako
bude pravo, a ne kivotvoreno, postavit u te za emira jedne od svojih zemalja, dat u ti dvije stotine
hiljada dirhema, konje, rasne deve i ukazat u ti odgovarajue poasti i dati druge poklone ako bude
htio. Ukoliko pismo bude krivotvoreno, naredit u da ti udare dvije stotine udaraca i da ti obriju bradu.
Abdullah naredi da ovjeka odvedu u jednu odaju, te da mu u nju stave sve to mu je
potrebno dok se njegov sluaj ne ispita. Zatim napisa pismo svome opunomoeniku u Bagdad slijedee
sadrine: Stigao mi je jedan ovjek s pismom za koje tvrdi da je od Jahje ibn Halida, ali ja imam
negativno miljenje o tome pismu. Nemoj olahko prei preko ovog sluaja, nego se lino potrudi i
provjeri sluaj u vezi s ovim pismom, te pouri s odgovorom da bismo znali ta je la, a ta istina.
Kad pismo stie u Bagdad, opunomoenik uzjaha konja...
307. no
Kada nastupi tri stotine sedma no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je opunomoenik Abdullaha ibn Malika, kad pismo stie u Bagdad, odmah
uzjahao konja i poao kui Jahje ibn Halida koga zatee kako sjedi sa svojim sabesjednikom i bliskim
ljudima.
On pozdravi Abdullaha i predade mu pismo koje ovaj proita, pa ree opunomoeniku:
- Doi sutra pa u ti napisati odgovor.
Opunomoenik ode, a Jahja se obrati svojim prijateljima:
- Kako da nagradim onog koji je u moje ime napisao krivotvoreno pismo i odnio ga mome neprijatelju?
Svaki sagovornik ree poneto navodei neku vrstu kazne, a Jahja im ree:
- Grijeite. Odluka koju mi preporuujete potie iz vae niskosti i podlosti. Vi svi znate koliko je
Abdullah blizak zapovjedniku pravovjernih, a znate i to u kakvom neprijateljstvu i mrnji smo ja i
Abdullah. Sami Allah je poslao toga ovjeka uinivi ga posrednikom za nae izmirenje. Poslao ga je da
ugasi oganj mrnje u naim srcima koji se rasplamsava od prije dvadeset godina, a sada emo svoje
razmirice rijeiti zahvaljujui njegovom posredovanju. Moram se oduiti tome ovjeku tako to u
potvrditi njegova oekivanja i to u ispraviti ono to je on uinio. Napisat u Abdullahu ibn Maliku
pismo koje e izraavati elju da tome ovjeku ukae to vee poasti, da mu ukazuje stalno potovanje i
uvaavanje.
Kada Jahjini sagovornici ue te rijei, poeljee mu sve najbolje iuavajui se njegovoj
velikodunosti i nemjerljivoj estitosti. Zatim Jahja zatrai papir i tintu, pa svojom rukom napisa pismo
Abdullahu ibn Maliku:
- U ime Allaha dobroinitelja samilosnog. Dobio sam tvoje pismo - neka te Allah poivi. Proitao sam ga
radujui se tvojoj srei i uivajui u tvojoj stabilnosti. Ti misli da je taj ovjek u moje ime krivotvorio
pismo i da ti ne donosi moje poruke, ali stvari ne stoje tako. Pismo sam zaista ja napisao, a nije
krivotvoreno. Molim te da bude velikoduan i dobronamjeran, te da tome slobodnom i plemenitom
ovjeku ispuni elje i nadanja. Iskai mu potovanje, pomozi mu da ostvari svoj cilj. Budi izdaan u
dobroinstvu prema njemu i imaj puno povjerenje. to god uini njemu, kao da si uinio meni, te u ti
biti zahvalan za to. Zatim Jahja napisa adresu, zapeati pismo i predade ga opunomoeniku koji ga
odnese Abdullahu. Kada Abdullah proita pismo, sinu od radosti zbog njegove sadrine, pa pozva onoga
ovjeka i ree mu:
- Od dviju stvari koje sam ti obeao, koju bi vie volio da ispunim?
- Darivanje mi je milije - odgovori ovjek.
Abdullah naredi da mu daju dvije stotine hiljada dirhema, deset arapskih konja - pet sa svilenim
pokrivaima, a pet sa sveanim sedlima - zatim dvadeset paketa odjee, deset robova-konjanika, te
skupocjene dijamante koji pristaju uz to. Darivao ga je na najbolji mogui nain. Zatim ga uputi u Bagdad
u sjajnome ruhu i kada stie tamo, Iraanin se uputi kui Jahje ibn Halida prije nego svojoj porodici.
Zatrai doputenje da ue, te vratar doe Jahji i ree mu:
- Gospodine, pred vratima je jedan otmjen ovjek lijepog izgleda i s mnotvom slugu. eli k tebi.
Jahja dade doputenje da ue, te se ovjek pojavi, duboko se pokloni, a Jahja ga upita:
- Ko si ti?
- Gospodine - na to e ovjek - ja sam bio mrtav jer me je progonila sudbina, a ti si me oivio
oslobodivi me prevrtljive sudbine i poslao me u pravi Dennet gdje se elje ispunjavaju. Ja sam onaj
koji je krivotvorio pismo u tvoje ime i uputio ga Abdullahu ibn Maliku al-Huzaiji.
- Kako je on postupio s tobom i ta ti je dao?
- Darovao me je tvojom rukom, zahvaljujui tvojoj velikodunosti i plemenitosti; zahvaljujui tvojoj
dobroti, obogatio me je i darivao. Ja sam donio sve darove i poklone koji se nalaze pred tvojim vratima.
Na tebi je da odlui i presudi.
- Ono to si ti uinio meni ljepe je od onog to sam ja uinio tebi - ree Jahja. - Ti si uinio pravo dobro
djelo kada si veliko neprijateljstvo izmeu mene i tog ovjeka zamijenio prijateljstvom i ljubavlju. Ja u
ti pokloniti novaca isto koliko i Abdullah ibn Malik.
Zatim Jahja naredi da mu donesu novac, konje i pakete koliko mu je dao i Abdullah. Tako se Iraaninu
vrati blagostanje kakvo je i ranije uivao, i to zahvaljujui plemenitosti dvojice ljudi.
PRIA O TOME KAKO ZNANJE I PAMET UZDIU OVJEKA

Kau da meu abasidskim halifama nije bilo uenijeg ovjeka od al-Memuna, i to u svim naukama. Svake
sedmice je po dva dana prisustvovao diskusijama uenih ljudi, gdje su rasprave vodili pravnici i
dogmatiari koji su pred halifom sjedjeli prema svome rangu.
Dok je jednom tako sjedio meu njima, u dvoranu ue nepoznat ovjek u pohabanoj bijeloj odjei i sjede
meu posljednje prisutne, odnosno smjesti se iza pravnika na neupadljivo mjesto. Uenjaci zapodjenue
raspravu i pretres naunih problema, a imali su obiaj da trae od prisutnih na skupu da jedan po jedan
postavljaju pitanja. Tako je svako dodavao poneku zgodu ili dosjetku.
Rasprava je tekla dok ne stie red na onoga stranca koji poe govoriti dajui bolje odgovore od svih
pravnika. Halifa pohvali njegovo izlaganje...
308. no
Kada nastupi tri stotine osma no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je halifa al-Memun pohvalio neznanevo izlaganje naredivi da se s tog mjesta
popne na vii nivo. Kada mu postavie drugo pitanje, on odgovori bolje nego na prvo, te halifa naredi da
se podigne na jo vii nivo. Kad naie trei krug pitanja, on odgovori jo bolje i al-Memun naredi da
sjedne pored njega.
Po zavretku rasprave, donesoe vodu, te oprae ruke i postavie hranu. Nakon jela, pravnici ustadoe i
odoe, a halifa ne dade onom ovjeku da ode s njima, ve ga dovede jo blie k sebi lijepo se ophodei s
njim i obeavajui mu da e biti dareljiv i milostiv prema njemu.
Zatim pripremie sobu u kojoj se sluilo pie, pa dooe svi halifini vrli sagovornici i poee kruiti
ae s vinom. Kad stie red na onog ovjeka, on skoi na noge i ree:
- Ako mi dopusti zapovjednik pravovjernih, progovorio bih koju rije.
- Reci ta hoe - na to e halifa.
- Onaj koji ima sjajno miljenje, neka ga Allah jo vie uzvisi, zna da je danas bio jedan rob na onome
asnom skupu neznalica i loih sagovornika, te ga je halifa pribliio sebi zbog ono malo pameti koju ima.
Dao je tome ovjeku poloaj kakav nije dao drugima, te je dospio tako visoko kako nije ni sanjao. Sada
halifa hoe da ga odvoji od ono malo pameti koja ga je izdigla nakon ponienja i s kojom je poslije
oskudice dobio mnogo. Ne dao Bog da mu halifa zavidi na to malo pameti, pronicljivosti i vrline koje
ima, jer roba naputa pamet kada popije vina, a neznanje mu se primie oduzimajui mu lijepo ponaanje
i vraa ga na onaj poniavajui stepen na kome je i bio, tako da u oima ljudi postaje jadan kao to je i
bio i postaje neznalica. Ja se nadam da onaj koji ima prvenstveno miljenje nee oduzeti robu taj dragulj,
jer je on dobar i plemenit i obdaren je svim vrlinama.
Kada halifa al-Memun saslua tu besjedu, pohvali ovjeka i zahvali mu se, pa ga posadi na njegovo
mjesto, s potovanjem. Naredi da mu daju stotinu hiljada dirhema, posadi ga na konja i darova mu
gizdavo odijelo. Na svakom skupu ga je isticao drei ga blie uza se nego sve pravnike, tako da je
dostigao nivo vii od svih ostalih, a Allah najbolje zna.
PRIA O ALI ARU I ROBINJI ZUMURUDI

Pria se da je u davnom vaktu i zemanu bio jedan trgovac u Horasanu a zvao se Medduddin. Bio je bogat
i imao je crne i bijele robove, te ostalu poslugu, ali je ve bio doao u ezdesete godine, a nije imao
poroda. Tek u tim godinama, uzvieni Allah mu dade sina kome nadjenu ime Ali. Kada djeak odraste,
bio je poput punog mjeseca, a kada postade zreo ovjek i dobi osobine savrenih ljudi, otac mu se smrtno
razbolje, te pozva sina i ree mu:
- Sine moj, pribliio mi se smrtni as i hou da ti ostavim jednu oporuku.
- Kakvu oporuku, oe? - upita Ali.
- Ostavljam ti u amanet da se ne drui ni s kim, da izbjegava ono to ti moe nanijeti tetu i nevolju.
uvaj se zlog sagovornika, jer on je poput kovaa: ako te ne opri njegova vatra, naudit e ti njegov dim.

Ni od koga nemoj ljubav oekivati;
Ako te sudba izda, prijatelja nee imati.

ivi sam i nikom nemoj vjerovati To je savjet koji e ti dovoljan biti.

Drugi je rekao:

Ljudi su potajno puni pakosti,
Nemoj se u njih uzdati;

Oni su vjerolomni i lukavi,
Ako ih uspije dobro upoznati.

Trei je rekao:

Druenje s ljudima ne donosi koristi,
Ve samo blebetanje i gluposti.

Zato se s ljudima drui to manje:
Tek radi uenja, il' da popravi svoje stanje.

etvrti je rekao:

Kada ljude povue jedan razumni,
Onda znaju biti tako ukusni;

Ja znam samo da su vjerolomni,
Te premda su duni, oni su rasipni.

- Posluat u tvoje rijei, babo. I ta jo treba da radim? - upita Ali.
- ini dobro kada si to u stanju. Uvijek ini dobro ljudima i obasipaj ih dobroinstvima u svako doba, jer
ovjek nije uvijek u prilici da uradi ono to bi htio. Kako je divno rekao pjesnik:

U svakom asu i svakome trenu ovjek nije
U prilici za lijepo postupanje.

Zato kad god moe, dobro djelo ini
Bojei se da ti okolnosti nee dopustiti.

- Posluat u te... - ree Ali.
309. no
Kada nastupi tri stotine deveta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je mladi rekao ocu:
- Posluat u te. Ima li jo neto?
- Pazi na Allaha, i On e tebe uvati. uvaj novac i nemoj ga rasipati, jer bude li ga rasipao, nai e se
u nudi, i znaj da ovjek vrijedi onoliko koliko ima u desnici. Lijepo li je kazao pjesnik:

Kad novaca malo imam, niko mi prijatelj nije
A imam li ga dovoljno, tad svako prijatelj mi je.

Zbog novca se drue sa mnom dumani,
A prijatelji postadoe dumani kad novac izgubi.

- Dalje, babo?
- Sine, savjetuj se sa starijima od sebe i ne srljaj ka onome to eli. Budi milostiv prema niima od sebe,
pa e prema tebi biti milostivi oni iznad tebe. Ne ini nikome nepravde, inae e Allah dati vlast nad
tobom nekom ko e ti initi nepravdu. Kako je lijepo rekao pjesnik:

Savjetuj se i s tuim svoje miljenje daj porediti,
Jer miljenje dvojice ne moe se sakriti.

ovjek je ogledalo gdje mu se lice ogleda
A u dva ogledala moe i zatiljak da ugleda.

Drugi je rekao:

Za onim to eli nemoj srljati;
Budi dobar prema drugima, i oni e biti,

Jer nema ruke nad kojom Boija ruka nije
Nit silnika da ga silnik ne oekuje.

Neki pjesnik je takoer rekao:

Kad si u stanju nipoto nemoj nasilje initi
Jer nasilnik e na nasilje udariti;

Dok ti spava obespravljeni bdije,
Proklinje te, a oko Allahovo ne snije.

- uvaj se vina, jer ono je majka svih zala, ono tjera pamet i sramoti onoga ko ga pije. Ba je lijepo
kazao pjesnik:

Tako mi Allaha, vinom se neu opiti
Dok je due u meni i dok mogu govoriti!

Za prohladnim vinom nikad neu eznuti
I samo trijeznog u za prijatelja birati.

- To su ti moje poruke i uvijek ih imaj u vidu. Sada te preputam Allahu.
Djeakov otac izgubi svijest i uuti neko vrijeme, a onda doe k sebi, pa zatrai oprost od Allaha, proui
kelime ehadet i preminu. Njegov sin zakuka i zaplaka. Nakon toga, poe spremati oca onako kako
dolikuje. Na denazi su bili ugledni ljudi i obian svijet. Uai su uili Kur'an oko njegovog tabuta.
Njegov sin nije propustio nita, ve je sve uinio onako kako treba. Klanjae mu denazu i ukopae ga, a
na mezaru mu napisae stihove:

Od praha si sazdan i iv postao
I rjeitom govoru ti si se nauio;

Sad si u zemlju se vratio i mrtav postao Kao da nikad zemlju nisi ni napustio.

Ali ar je duboko alio oca primajui, po obiaju, sauee uglednih ljudi. Tugovao je za ocem dok mu
nedugo zatim nije umrla i majka, te Ali postupi prema njoj isto kao i prema ocu. Nakon toga, sjede u
duan da trguje ne druei se ni s kim od Bojih stvorenja, pridravajui se oevog savjeta. inio je tako
godinu dana, a onda, uz pomo lukavstva, dooe mu ene i rospije koje se sprijateljie s njim, te se on s
njima prikloni razvratu i skrenu s pravoga puta. Pio je vino peharima i ve jutrom je odlazio ljepoticama.
Razmiljao je: Otac mi je sakupio ovaj novac, pa ako ga ja ne potroim - kome u ga ostaviti. Radit u
samo onako kako je pjesnik rekao:

Ako e vijek svoj cijeli moi
Provesti novac skupljajui,

Kad e u tome to uspio si sakupiti Kad e u tome moi uivati?

Tako je Ali troio danju i nou dok ne proerda sav novac, te osiromai i zapade u bijedu. Um mu se
pomrai i on prodade duan, zgrade i ostalo. Nakon toga, prodade i odjeu sa sebe i ne ostavi nita osim
jednog odijela. Kada minu omamljenost i doe vrijeme trezvenosti, Alija spopadoe jadi.
Jednom je sjedio od jutra do predveerja ne okusivi nita i razmiljao je: Obii u one na koje sam
potroio svoj novac - moda e mi neko od njih dati neto za jelo." Obilazio ih je sve redom. Kad god bi
pokucao na vrata nekog od njih, rekli bi da kod kue nije domain koji se sklanjao od Alija. Mladia
poe muiti glad, te on poe na trg na kome se nalaze trgovci...

310. no
Kada nastupi tri stotine deseta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je Ali ara poela muiti glad, pa je poao na trg na kome se nalaze trgovci.
Tu naie na mnotvo ljudi okupljenih ukrug, te Ali pomisli: Zato li su se ovi ljudi okupili?
Ali prie halki i vidje jednu visoku i vitku djevojku ruiastorumenih obraza i bujnih grudi. Nije joj bilo
ravne po ljepoti, ljupkosti, po savrenstvu. Kao da je nju neko opisao:

Kao izlivena, savreno je sazdana
U kalupu ljepote - ni visoka ni malehna.

I sama ljepota u nju je zaljubljena
Kao da je s njome gordost i tanahnost izmiljena.

Lik joj je kao mjesec stas kao vita grana,
A dah kao mous da mu nema ravna.

Kao da je u bisernoj vodi salivena,
Kao da je u svakom joj udu luna nastanjena.

Djevojka se zvala Zumuruda. im je vidje, Ali ar je bio oaran njenom ljepotom i ljupkou, te ree:
- Bogami, neu poi dok ne vidim koliko e kotati ova robinja i hou da znam ko ju je kupio! Mladi
stade uz mnotvo trgovaca koji pomislie da je on hoe kupiti, jer su znali da je od oca naslijedio
bogatstvo. Posrednik stade kraj robinje i povika:
- Trgovci i imuni ljudi! Ko e otpoeti nadmetanje za ovu mjesecoliku djevojku i dragocjeni biser,
Zumurudu netaknutu, poeljnu i strastvenu? Ponite nadmetanje! Nee biti prigovora onima koji ga
zaponu!
- Dajem pet stotina dinara! - ponudi jedan trgovac.
- Dajem deset hiljada! - oglasi se drugi.
Onda jedan starac po imenu Reiduddin, plavook i ruan, ree:
- Dajem jo stotinu dinara!
- Dajem jo deset - dobaci drugi.
Trgovci uutie i rekoe posredniku da se posavjetuje s njenim gospodarem koji ree:
- Kunem se da u je prodati samo onome koga sama izabere. Zato pitaj nju.
Posrednik prie robinji i ree:
- Mjesecolika gospo, ovaj trgovac eli da te kupi.
Djevojka pogleda kupca, pa vidjevi da je onakav kako smo ga opisali, ree posredniku:
- Neu da me prodaju starcu koji je zbog briga u jadnome stanju. Kako je lijepo reeno:

Zamolih je za poljubac, al' vidje mi sjedine
Pa premda sam bogat i pun vrline

Odmah odbi moje elje i poe da govori:
Ne, tako mi Onog to iz nieg ovaj svijet stvori!

Na sijedu kosu neu se ni osvrnuti Zar u cijeli ivot pamukom usta puniti?!

Na te njene rijei trgovac odgovori:
- Bogami, ima pravo! Ti vrijedi deset hiljada dinara!
Potom obavijesti njenog gospodara da djevojka nee starca, a vlasnik ree da je upita koga hoe. Onda
istupi jedan ovjek i ree:
- Daj je meni po cijeni koju je nudio starac koga ona nee.
Djevojka pogleda ovjeka, primijeti da mu je brada obojena, pa ree:
- Sram vas i stid bilo te crne farbe po sijedim vlasima!
Iuavajui se, djevojka zatim poe recitirati:

Neko mi pokaza to to sam vidjela:
Zatiljak koji je, bogami, papua tukla;

I bradu gdje za zvijeri mjesta ima
I rog svijen jakim uadima.

O, ti u moj obraz i struk zaljubljeni,
to sanja san nemogu i neostvareni,

I sramotom farba sad sjedinu svoju
I prikriva istaknutu svoju pravu boju!

S jednom bradom dolazi, a s drugom odlazi Kao da sam utvare proizvodi.


Ona ree: Vidim da farba svoju sjedinu
Velim: Krijem je od tebe, oinji vidu!

Ona se nasmija: To je zaista udesno Toliko truda s kosom da bi me obmanuo!

Na njene stihove, posrednik uzviknu:
- Tako mi Boga, ima pravo!
- ta veli? - upita ga trgovac.
Posrednik mu ponovi djevojine stihove a trgovac shvati da on nema pravo, pa odustade od kupovine.
Onda istupi jo jedan trgovac i ree:
- Pitaj je hoe li meni po cijeni koju sam ve uo.
Posrednik upita djevojku koja pogleda muteriju, te uoivi da je orav ree:
- Ovaj je orav! - i kaza stihove:

S oravim se nemoj ni dana druiti -
Njegove zlobe i strasti valja se uvati!

Kad bi oravi malo dobrote imao,
To oko mu Allah ne bi uzeo!

- Hoe li da te prodam ovom trgovcu? - upita posrednik pokazujui narednu muteriju.
Djevojka vidje da je nizak, tako da mu brada see do pupka, te ree:
- To je onaj o kome je pjesnik kazao:

Imam prijatelja koji bradu ima Allah mu je dade, al ne na korist nama.

Brada mu je duga, mrana i studena
Kao da je zimska no ledena.

- Gospoice - na to e posrednik - pogledaj ko ti se dopada meu prisutnima i kai mi da te njemu
prodam.
Ona osmotri krug trgovaca, zagledajui jednog po jednog, i pogled joj pade na Ali ara... eherzadu
zatee jutro, te ona prekine priu zapoetu po carevom doputenju.
311. no
Kada nastupi tri stotine jedanaesta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je djevojin pogled pao na Ali ara koji joj izmami hiljadu uzdaha i koji joj
odmah pade na srce, jer je bio veoma lijep i njeniji od sjevernog lahora.
- Posrednie - ree djevojka - hou da me prodate samo onome gospodinu s lijepim licem i krnim
strukom, jer kao da je njega opisao pjesnik:

Tvoje lijepo lice mi pokazae
Pa me zbog ljubavi ukorie;

Da su htjeli mene sakriti,
Trebalo je tvoje lijepo lice pokriti.

- Nee me imati niko osim njega, jer su mu obrazi okrugli, usta kao rajsko vrelo, njegove sone usne
lijee bolesnika, njegova ljepota zbunjuje prozaistu i pjesnika. Kao da je o njemu rekao pjesnik:

Sona usta su mu vino i dah mu je
Mous, a s usana kamfor bije:

Ridvan ga je iz Denneta izveo
Boje se da mu ne bi hurije sablaznio;

Zbog gordosti ga ljudi, znaju koriti,
Al' ma koliko se gordio mjesecu i nije zamjeriti.

- On ima kovrdavu kosu, ruiaste obraze i zanosni pogled o kome je pjesnik kazao:

Srnda mi obea da e se sa mnom sjediniti
Pa mi srce treperi i oi ga ne mogu doekati.

Oi mi tvrde da je kazao istinu
Al' kako vjerovati tom oku umornu?!


Vele: Na licu mu se malje ukazuju,
Ikako da se u tog nevinog zaljubljuju!?

Rekoh im: Dosta je, nemojte vie koriti Ako to i jesu malje, one e samo uputiti

Na zanosne Dennete moje i njegove,
One uvode u vodoskoke Kevserove.{73}

Kada posrednik u djevojinu recitaciju o ljepoti Ali ara, zadivi se njenoj rjeitosti i blistavosti, ali
gospodar ree:
- Ne udi se njenoj blistavosti koja bi i danje sunce postidjela, a ni tome kako dobro pamti tanahne
stihove! Pored toga, ona zna uiti Kur'an na svih sedam naina, ona citira hadise{74} po
najvjerodostojnijim predanjima, pie sedam vrsta pisma i poznaje nauke kakve ne poznaje ni najueniji
ovjek. Ruke su joj vrednije od zlata i srebra, jer izrauje svilene zavjese i prodaje ih dobijajui za
svaku po pedeset dinara, a jednu zavjesu napravi za osam dana.
- Sretan li je ovjek u ijoj kui je ova djevojka i ko je pridrui svome skrivenom blagu! - povika
posrednik, a djevojin vlasnik ree:
- Prodaj je bilo kome koga ona hoe!
Posrednik se vrati Ali aru, poljubi mu ruke i ree:
- Gospodine, kupi onu djevojku, jer ona je tebe odabrala.
Zatim je opisa mladiu navodei ta sve zna i ree:
- Neka ti je sa sreom ako je kupi, jer ti je daje Onaj koji ne tedi kada dariva.
Ali ar obori pogled neko vrijeme smijui se samome sebi i mislei: Jo uvijek nisam nita okusio, a
strah me trgovaca ako kaem da nemam novaca za kupovinu djevojke.
Djevojka vidje da je Ali ar oborio pogled, pa ree posredniku:
- Uzmi me za ruku i povedi k njemu da mu se predstavim i privolim ga da me uzme, jer neu da me
prodate bilo kome osim njemu.
Posrednik je povede i zaustavi se s njom ispred Ali ara kome ree:
- ta veli, gospodine?
Ali ar ne odgovori, te mu se djevojka obrati:
- Gospodine i dragi moga srca, zato me ne kupi? Kupi me poto hoe, a ja u te usreiti.
Ali ar je pogleda:
- Zar se moe kupovati i pod prisilom? Skupa si mi za hiljadu dinara.
- Gospodine, kupi me za devet stotina dinara.
- Ne - odgovori Ali.
- Za osam stotina dinara.
- Ne mogu.
Djevojka je neprestano obarala cijenu dok mu najzad ne ree:
- Za stotinu dinara.
- Nemam cijelih ni stotinu dinara.
- Koliko ti nedostaje? - nasmija se djevojka.
- Allaha mi, nemam ni prebijene pare. Trai ti sebi drugog kupca - odgovori Ali.
Kada shvati da mladi nema nita, djevojka ree:
- Uzmi me za ruku kao da e me poljubiti iza ugla.
Ali postupi tako, a djevojka izvadi iz njedara kesu u kojoj je bilo hiljadu dinara i ree:
- Uzmi odatle devet stotina dinara da me plati, a stotinu zadri, jer e nam koristiti. Mladi plati
djevojku iz te kese i povede je kui. Kad stigoe, djevojka vidje da je kua prazna, bez prostirke i
posua. Ona dade mladiu hiljadu dinara i ree:
- Idi na trnicu i kupi nam za tri stotine dinara ilima i posua za kuu.
Mladi uini kako mu je kazala, a onda mu ona ree:
- Kupi nam neto za jelo i pie...
312. no
Kada nastupi tri stotine dvanaesta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je djevojka kazala mladiu:
- Kupi nam neto za jelo i pie za tri stotine dinara - i kada on to obavi, djevojka mu se ponovo obrati: Kupi nam jedan komad svile velik kao zavjesa, zatim ute i bijele srme i svilenog konca u sedam boja.
Kada Ali sve to obavi, ona pospremi kuu, zapali svijee i sjede da jede i pije s njim. Zatim odoe u
postelju i zadovoljie se jedno drugim, te provedoe no zagrljeni iza zavjesa - kao da je o njima pjesnik
kazivao:

Posjeuj drage, a zlobnike pusti da brbljaju,
Jer zlobnici u ljubavi pomo ne daju.

Da si sa mnom u postelji u snu sam gledao
I slau usana tvojih tad sam se naslaivao.

I istina je ono to sam u snu vidio Uprkos zlobnicima toga sam se domogao.

Ljepi prizor ljudi nikad nisu vidjeli
Od ljubavnika u postelji to su se smjestili,

Zagrljeni dok ih blaenstvo pokriva
A jastuci im ruka jednom ispod drugoga.

Kada se srca u vrstoj ljubavi spajaju,
Tad ljudi eljezo mogu da iskivaju.

O, ti koji zbog ljubavi ne prestaje sretne koriti,
Moe li srce ovjeku pokvarenom popraviti?

Ako te neko u ivotu jednom iskreno zavoli,
To je ono pravo i njemu se privoli.

Leali su zagrljeni do jutra, potpuno zaljubljeni jedno u drugo. Onda djevojka uze jednu zavjesu, izveze je
raznobojnom svilom, uresi je srmom i obrubi je tako da su na krajevima bile slike ptica, a u krugovima su
bile zvijeri. Nije bilo ivotinje na svijetu koju nije izvezla. Vezla ju je osam dana, a kada zavri, ispegla
je, savi i dade je svome gospodinu govorei:
- Odnesi je na trg i prodaj za pedeset dinara. Pazi da je proda trgovcu, a ne nekom prolazniku, inae se
zbog toga moemo rastati, budui da imamo dumane koji nas nee ostaviti na miru.
- Sa zadovoljstvom - odgovori mladi, pa ode na trg i prodade zavjesu trgovcu, kako mu je kazala
djevojka, a onda kupi komad svile i zlatne srme, kao i ranije, te potrebnu hranu i sve to odnese djevojci
predavi joj i ostatak novaca.
Djevojka mu je svakih osam dana davala zavjesu koju je prodavao za pedeset dinara. Potraja to godinu
dana, a onda Ali, kao i obino, odnese jednu zavjesu koju dade preprodavcu na koga naie jedan kranin
i ponudi mu ezdeset dinara, ali je preprodava ne htjede dati. Kranin mu je davao sve vie dok se ne
sporazumjee da mu je da za stotinu dinara, a preprodavca podmiti sa deset dinara.
Preprodava se vrati Ali aru i ree mu poto moe prodati zavjesu. Sluio se lukavstvom ne bi li ga
nagovorio da zavjesu proda kraninu za tu sumu. Govorio mu je:
- Gospodine, ne boj se toga kranina. Nee ti uiniti nita naao.
Na Alija navalie trgovci, te on prodade zavjesu kraninu dok mu je srce strepjelo. On uze novac i poe
kui, ali opazi kako za njim ide kranin, pa mu ree:
- Zato me slijedi, kranine?
- Gospodine, imam nekog posla na vrhu sokaka, ne dao Bog da i tebi neto fali.
Tek to Ali doe do svoje kue, kranin ga sustie, a mladi podviknu:
- Prokletnie, zato me slijedi kud god poem?
- Gospodine, daj mi da popijem au vode. edan sam, a tebe e uzvieni Allah nagraditi - na to e
kranin. Ali ar pomisli: Ovaj ovjek je zimija{75} koji trai au vode. Allaha mi, neu ga
iznevjeriti...
313. no
Kada nastupi tri stotine trinaesta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je Ali ar razmiljao: Ovaj ovjek je zmija koji trai od mene au vode.
Allaha mi, neu ga iznevjeriti. Potom Ali ue u kuu i uze bokal vode. Kada ga vidje Zumuruda, ree
mu:
- Dragi moj, jesi li prodao zavjesu?
- Trgovcu, ili prolazniku?
Srcem slutei rastanak, Ali odgovori:
- Naravno da sam je prodao trgovcu.
- Reci mi istinu kako bih mogla popraviti svoju situaciju. Zato si uzeo bokal vode?
- Da napojim preprodavca - odgovori Ali.
- Nema moi ni sile do Boije sile! - uzviknu Zumuruda, pa izgovori stihove:

Ti to rastanku tei, nemoj hitati,
Jer ni zagrljaji te nee obmanuti.

Polahko, jer sudba je po prirodi prevrtljiva
A rastanak se nalazi na kraj prijateljstva!

Zatim Ali ponese bokal, zatee onog kranina u hodniku i ree mu:
- Zar si ak dovde dospio, pseto? Kako smije ulaziti u kuu bez moje dozvole?
- Gospodine - na to e kranin - nema nikakve razlike izmeu kapije i hodnika. Pomaknut u se s ovog
mjesta da se moe proi, a ti budi dobar i samilostan.
Kranin uze bokal, napi se vode, pa ga prui Ali aru koji prihvati bokal oekujui da kranin ustane.
Meutim, kako nije ustajao, Ali mu ree:
- Zato ne ustane i ne ide svojim putem?
- Gospodine, nemoj biti od onih koji ine dobro djelo, pa poslije prigovaraju, ili od onih o kojima je
pjesnik rekao:

Odoe oni to su kad si im na vratima bio
Dareljivi bili dajui ti ono to si htio.

A kad si poslije njih na vrata drugima stao,
Rue te zbog gutljaja vode koji bi progutao.

- Gospodine - nastavi kranin - napio sam se vode, a sada bih elio da mi da neto iz kue da pojedem,
makar komad suha hljeba ili glavicu luka.
- Ustaj i ne zanovjetaj! U kui nemam nita! - odgovori Ali.
- Gospodine, ako u kui nema nita, uzmi ovih stotinu dinara i donesi mi neto sa trnice, makar jednu
pogau ne bi li se izmeu tebe i mene nali kruh i so.
Ali ar pomisli: Ovaj kranin je zaista lud! Uzet u mu stotinu dinara i donijet neto u vrijednosti od
dva dirhema. Tako u mu se narugati.
- Gospodine, elim bilo ta, samo da utolim glad, makar jednu pogau ili glavicu luka. Najbolja je ona
hrana koja moe utoliti glad, a ne najizvrsnija hrana. Kako je divno rekao pjesnik:

Glad se moe suhom pogaom utoliti,
Pa zato se onda alostiti i tuiti?!

Smrt je pravedna jer je u odnosu jednaku
Prema halifi i bijednom prosjaku.

- Priekaj malo ovdje, a ja u zatvoriti kuu i donijet u ti neto s pijace - ree Ali, a kranin odgovori:
Ali zatvori kuu i izae stavivi katanac na vrata, a kljueve ponese. Na pijaci kupi prenog sira, bijelog
meda, banana i hljeba i ponese ih kraninu koji ree kada sve to vidje:
- Gospodine, to je dovoljno za deset ljudi, a ja sam sam. Moda bi i ti jeo sa mnom?
- Jedi ti sam - odgovori Ali. - Ja sam sit.
- Gospodine, mudri ljudi vele: Ko ne jede sa svojim gostom, on je kopile.
Kada Ali ar u rijei toga kranina, on sjede, pojede malo s njim i htjede se dii... eherzadu zatee
314. no
Kada nastupi tri stotine etrnaesta no, ona ree:

- ula sam, sretni care, da je Ali ar sjeo, pojeo malo s kraninom i htio se podii, kad kranin uze
jednu bananu, oguli je i prepolovi. U jednu polovinu stavi oiene bunike pomijeane s opijumom ija
jedna drahma moe oboriti slona. Tu polovinu banane umoi u med pa ree:
- Tako ti vjere, gospodine, uzmi ovo.
Ali ara bijae stid da pogazi njegovu zakletvu, pa uze polovinu banane i pojede je. Tek to mu je
dospjela u stomak, glava mu pade prema nogama i oprui se kao ovjek koji tu lei ve godinu dana.
im to kranin vidje, skoi na noge kao olinjali vuk ili kao svemona sudbina, pa uze kljueve od kue i
ostavivi Alija da lei otra svome bratu kome ispria ta se dogodilo. Razlog svemu bio je to je
kraninov brat bio onaj oronuli starac koji je htio da kupi Zumrudu za hiljadu dinara, ali ona nije
pristala, ve ga je ismijala stihovima. U dui je bio kafir, a predstavljao se kao musliman i sam se nazvao
Reiduddinom.
Kada ga je djevojka ismijala i odbila, poalio se svome bratu kraninu koji je smislio kako da je uzme
od njenog gospodina Ali ara. Taj kranin zvao se Bersum.
- Ne tuguj - ree Bersum svome bratu. - Ja u smisliti kako da ti je uzmem bez dirhema i dinara.
Kranin je bio arobnjak, podmukao i varalica koji nije odustajao od planiranja dok nije smislio
lukavstvo o kome je ve bilo rijei. Uzeo je, dakle, kljueve, poao bratu i obavijestio ga o svemu to se
dogodilo. Njegov brat uzjaha mazgu, povede sluge i sa Bersumom poe kui Ali ara. Ponese i kesu s
hiljadu dinara da ih da valiji ako ga iznenada sretne. On otvori kuu i njegovi ljudi jurnue na Zumurudu,
silom je uzee zaprijetivi da e je ubiti ako bude govorila i ostavie kuu praznu ne uzevi nita iz nje.
Ali ara ostavie da lei u hodniku. Zatvorie kapiju, a kljueve ostavie pored njega. Kranin odvede
djevojku u svoj dvor, ostavi je meu svojim robinjama i nalonicama i ree joj:
- Rospijo, ja sam onaj starac koga nisi htjela i kojem si se izrugivala. Uzeo sam te bez i jednog dinara.
Dok su joj iz oiju lile suze, djevojka ree:
- Neka ti Allah naplati, zli stare, jer si me rastavio s mojim gospodinom.
- Rospijo i ljubavnice! - povika starac. - Vidjet e ve kako u te kazniti! Isusa mi i Djevice, ako mi se
ne pokori i ako ne primi moju vjeru, udarit u te na najraznovrsnije muke!
- Allaha mi, ako bi mi meso na komade kidao, ne bih napustila vjeru islam. Moda e mi Allah uskoro
pomoi, jer On moe sve to hoe. Pametni ljudi su kazali: Neka nevolja snae tijelo, ali neka ne snae
vjeru.
Onda starac viknu svojim slugama i robinjama:
- Poloite je!
Oni je poloie i poee je snano udarati ne prestajui dok djevojka ne poe vapiti u pomo, ali joj je
niko nije pruao. Zato ona prestade dozivati u pomo i poe govoriti:
- Dovoljno mi je to je Allah uz mene.
Govorila je tako sve dok joj se dah ne presijee i dok ne prestade stenjati. Kada je zatomio svoje srce
tukui je, starac ree slugama:
- Vucite je za noge i bacite je u kuhinju, ali joj nemojte davati da jede!
I prokletnik prespava tu no, a kad osvanu jutro, potrai Zumurudu i ponovo je poe batinati, a onda
naredi slugama da je vuku na njeno mjesto. Sluge uinie kako im je nareeno, a kada se djevojka ohladi
od batina, povika:
- Nema boga osim Allaha i Muhammed je Boiji poslanik! Allah je moj nenadmani pomaga i uzdanica!
Zatim poe dozivati u pomo naeg gospodina Muhammeda, Bog mu se smilovao i spasio ga...
315. no
Kada nastupi tri stotine petnaesta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je Zumuruda dozivala u pomo Muhammeda, Bog mu se smilovao i spasio ga.
Toliko o Zumurudi. to se tie Ali ara, on je spavao do narednog dana, a kada mu iz glave ishlapi
bunika, on otvori oi i povika:
- Zumurudo!
Meutim, niko mu ne odgovori, te on ue u kuu i vidje da je prazna i da je daleko ona kojoj je dolazio.
Shvatio je da mu se sve to dogodilo samo zbog kranina, te Ali zastenja i zakuka, pa proli gorke suze i
poe recitirati:

Ti me ne tedi, niti me mazi, ljubavi Srce mi mue brige i jadi surovi.

Saalite se, gospodo, na roba poniena
Na putu ljubavi i na bogataa osiromaena!

ta da radi strijelac kad naiu dumani
Koje bi strijelom gaao, al' mu se luk slomi?

Kad mladia brojni jadi osvoje,
Kuda da bjei od sudbine svoje?

esto su mi govorili da u se s njom rastati,
Al' kad sudba htjedne i zdrav e oslijepiti.

Nakon tih stihova, mladi poe uzdisati i nastavi recitirati:

Svoje pjeano stanite ona je napustila
A njega je teka enja za njom morila.

enjivo se osvrtala prema bivcima
Morena enjom prema opustjelim tragovima.

Zastala je i to stanite usrdno molila,
Al' eho ree da za susret nema naina.

Kao da se munja za tren u stanitu pojavila
I u trenu narednom svoj bljesak je sakrila.

Uzalud se Ali ar kajao i cijepao svoju odjeu. Onda uze dva kamena i poe obilaziti grad udarajui se
kamenjem po prsima i viui:
- Zumurudo!
Oko njega su oblijetala djeca viui:
- Luak! Luak!
Svi koji su ga poznavali plakali su i alili ga govorei:
- To je taj i taj! ta li mu se dogodilo?
Proveo je tako cijeli dan, a kada pade no on prespava u jednom sokaku do jutra, kada ponovo poe
obilaziti grad s kamenjem sve do veeri, a onda se vrati kui da u njoj prespava. Tada ga vidje
kominica, jedna dobra starica koja mu ree:

- Srea je to nisi poludio, sinko - a on joj odgovori stihovima:

Vele mi: Zbog ljubavi prema njoj si poludio!
U ivotu samo ludi uivaju, ja sam odgovorio.

Okante se mog ludila i dajte onu zbog koje sam poludio Ako me izlijei, ne korite je to sam s uma siao.

Stara kominica shvati da je on naputeni ljubavnik pa ree:
- Nema sile ni moi do Allahove moi! Sinko moj, eljela bih da mi ispria kakva te je nevolja zadesila,
moda e mi Allah omoguiti da ti pomognem.
Mladi joj ispria sve to mu se dogodilo s kraninom Bersumom, bratom arobnjaka koji se nazvao
Reiduddinom. Kada je to ula, starica ree:
- Ti si neduan, sinko! - i ona zaplaka, pa izgovori stihove:

Dosta su ljubavnici na ovom svijetu mueni!
Bogami, na onom svijetu nee biti zlostavljani!

Onda starica ree Aliju:
- Sinko, sada ustaj, pa kupi jednu korpu poput onih kakve imaju zlatari. Kupi narukvica, prstenja, burmi i
drugog nakita za ene. Nemoj krtariti. Sve to stavi u korpu i daj je meni, a ja u je metnuti na glavu,
preruena u preprodavaicu, i poi u da obilazim kue dok ne naiem na kakvu vijest o njoj, ako htjedne
uzvieni Allah.
Ali ar se obradova njenim rijeima. Poljubi joj ruku, pa brzo ode i donese sve to je traila. Kada to
dade starici, ona ustade, obue jednu iskrpljenu haljinu, na glavu stavi zar boje meda, a u ruku uze tap i
ponese korpu, pa poe obilaziti sokake i kue. Ila je s jednog mjesta na drugo, iz kvarta u kvart, iz jedne
ulice u drugu, dok je uzvieni Allah ne uputi na dvor prokletog Reiduddina, kranina. Starica zau
jaukanje, pa pokuca na vrata...
316. no
Kada nastupi tri stotine esnaesta no, ona ree:
- ula sam sretni care, da je starica, kada je ula jaukanje u kui, pokucala na vrata. Izae jedna robinja
koja joj otvori vrata i pozdravi je, a starica ree:
- Imam ove drangulije za prodaju. Da li bi neko htio kupiti neto?
- Da - odgovori djevojka, pa uvede staricu u kuu, posadi je, a oko nje posjedae djevojke. Svaka uze
poneto. Starica im se umiljavala sputajui cijenu, a djevojke je veselila njena dobrota i blage rijei.
Za to vrijeme, starica je osmatrala na sve strane, traei onu to je kukala i najzad joj pogled padne na
nju. Tada starica poe ispoljavati jo veu naklonost prema njima lijepo se ophodei, ali je istovremeno
osmatrala i primjeti da je to naputena Zumuruda. Starica je, dakle, prepozna, pa zaplaka i upita:
- Djeco moja, ta je s ovom djevojkom? Zato je u ovakvom stanju?
One joj ispriae cijelu priu o robinji i dometnue:
- Sve to nije po naoj volji. Na gospodin je tako naredio, a on je sada na putu.
- Djeco moja - na to e starica - imam jednu molbu: oslobodite ovu djevojku sveza dok ne budete znale
da dolazi va gospodin. Tada je sveite kao to je i bila, pa e vas nagraditi Gospodar svjetova.
- Drage volje - odgovorie djevojke, pa odvezae Zumurudu, nahranie je i napojie, a starica ree:
- Kamo sree da sam nogu slomila, a da nisam ula u vau kuu!

Zatim prie Zumurudi i ree joj:
- Nek te srea prati, keri moja! Allah e ti pomoi!
Onda joj starica ree da dolazi od njenog gospodina Ali ara i porui joj da sutra uveer bude spremna i
da oslukuje. Ree da e njen gospodin doi do dvorske klupice, zazvidat e i kada to uje, neka i ona
zazvidi, pa neka mu niz prozor spusti ue. Onda e je on uzeti i odvesti.
Zumuruda zahvali starici koja zatim izae i ode Ali aru, ispria mu sve i zakljui:
- Naredne noi, u pono, poi u tu i tu mahalu, jer je tamo prokletnikova kua, a prepoznat e je po tome
i tome. Stani pod njegovu kuu i zazvidi. Djevojka e ti spustiti ue, pa uzmi djevojku i vodi je kamo
hoe.
Ali ar zahvali starici plaui i recitirajui:

Klevetnici, ta prestanite klevetati Tijelo mi je uvehlo i srce mi pati;

Moje suze imaju priu s lancem pripovjedaa,
Autentinu i sa svim slabostima kazivaa.{76}

O, ti koji nita ne zna o mojim mukama i jadima,
Ne dulji s raspitivanjem o mojim patnjama!

Jedna ena vitka stasa i slatkih usana
Zanijela mi srce svojom slau i ljupkim rijeima.

Otkad ode, moje srce mira nema, nit mi oi sniju;
Nadanja mi i trpljenje moje ne uspijevaju.

U enji i ojaena ti me ne ostavi
Da me mue zlobnici i zavidljivi.

Utjeha i mir od tada su mi nepoznati Osim tebe, ni jedna mi nee na um pasti!

Nakon tih stihova, mladi uzdahnu, proli suze i nastavi recitirati:

Neka Allah da mutuluk onom to mi javi
Da dolazi, jer tako najdrau vijest objavi;

Kad bi mu iskidan poklon odgovarao, ja bih poklonio
Srce svoje koje sam u asu rastanka iskidao.

Mladi se strpi dok ne pade no i dok ne doe dogovoreni as, a tada poe u onu mahalu koju mu je
opisala kominica, te on vidje kuu i prepozna je. Sjede na klupu podno kue i savlada ga san. Mladi
zaspa - slava Onome koji nikada ne spava - jer dugo nije spavao zbog ljubavi zbog koje je patio, tako da
je postao poput pijana ovjeka. I dok je on spavao...
317. no
Kada nastupi tri stotine sedamnaesta no, ree:
- ula sam, sretni care, da je mladi zaspao, a onda se pojavi jedan lopov koji je te noi doao na
periferiju grada da krade. Sudbina ga dovede pod dvor toga kranina. Lopov poe obilaziti kuu, ali ne
nae naina da ue. Kruio je oko kue dok ne nabasa na onu klupu i vidje na njoj Ali ara kako spava.
Lopov uze njegovu almu, i tek to ju je uzeo, u tom asu Zumuruda se pomoli i vidje ga kako stoji u tami.
Djevojka pomisli da je to njen gospodin, pa mu zviznu, a lopua odgovori zvidukom, te mu se djevojka
spusti niz ue nosei kesu punu zlata. Kada to lopov vidje, pomisli: Ovo je zaista udna stvar koja ima
neobian uzrok!
On uze kesu i ponese djevojku na ramenima jurei poput munje. Djevojka mu je govorila:
- Starica mi je priala da si oslabio zbog mene, a ti si, eto, jai od konja!
Kako lopov nije odgovarao, djevojka mu opipa lice i osjeti bradu nalik na etku za kupanje. Kao da je
svinja koja je gutala perje iji krajevi joj vire iz usta. Zumuruda se uplai i ree:
- Ko si ti?
- Rospijo - odgovori lopov - ja sam vjeti Devan Kurd iz druine Ahmeda ad-Denefa. Ima nas etrdeset
vjetih u druini i svi e ti noas picu tucati, od veeri do jutra!
Kada u njegove rijei, djevojka zakuka i poe se busati po licu znajui da ju je sudbina pobijedila, te da
nema drugog izlaza nego da se povinuje uzvienome Allahu. Ona se odlui na trpeljivost i pokoravanje
Allahu, govorei:
- Nema boga osim Allaha! Kad god se oslobodimo jedne nevolje, zapadnemo u jo veu.
Devan je, naime, bio stigao na to mjesto zato to je rekao Ahmedu ad-Denefu:
- Okretni ovjee, ja sam i ranije dolazio u ovaj grad i znam za jednu peinu izvan grada. Dovoljno je
prostrana da primi etrdeset ljudi. Ja u prije vas poi do nje da smjestim majku u tu peinu, a onda u se
vratiti u grad i ukrasti neto za vau sreu. uvat u to u vae ime dok ne doete i time u vas toga dana
ugostiti.
- ini kako hoe - odgovori Ahmed ad-Denef, a lopov pohita na to mjesto prije njih ostavivi majku u
peini. Kada izae odatle, naie na jednog usnulog vojnika uz koga je bio privezan konj. Devan zakla
vojnika, uze mu konja i oruje i sakri ih u peinu kod majke. Tu priveza konja i vrati se u grad. Hodao je
dok nije stigao do dvora onog kranina i onda je postupio onako kako je ranije reeno. Uzeo je arovu
almu, odveo njegovu djevojku Zumurudu i nije se zaustavljao dok je nije smjestio kod majke kojoj ree:
- uvaj je dok se ne vratim ujutro.
Zatim ode...
318. no
Kada nastupi tri stotine osamnaesta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je Devan Kurd rekao svojoj majci:
- uvaj mi djevojku dok se ne vratim ujutro.
Zatim on ode, a Zumuruda pomisli: S obzirom na ovakav nemar, zato se ne bih spasila lukavstvom?
Kako mogu ekati da doe tih etrdeset mukaraca pa da se redaju na meni dok ne postanem poput lae
to tone u more?! Nakon toga, Zumuruda se obrati starici, majci Devana Kurda:
- Teto, hoe li da izaemo iz peine da te biem na suncu?
- Hou, bogami, keri! Ve odavno sam daleko od hamama, jer me ove svinje neprestano vode s jednog
mjesta na drugo.
Starica izae s djevojkom koja je poe biskati i tamaniti joj vake po glavi dok starica ne poe uivati u
tome i zaspa. Tada Zumuruda ustade, obue odjeu vojnika koga je ubio Devan, pripasa njegovu sablju
oko pasa, stavi njegovu almu na glavu, tako da je izgledala poput mukarca. Onda uzjaha konja, uze onu
kesu sa zlatom i ree:
- Vrli Zatitnie, zatiti me radi Muhammeda, Bog mu se smilovao i spasio ga! - a onda pomisli: Ako
poem u grad, moda e me vidjeti neko od vojnikove familije i neu se dobro provesti!
Tako Zumuruda odustade od odlaska u grad i zaputi se u pustu stepu. Usrdno je jahala nosei zlato,
hranei se biljem sa zemlje kojim je i konja hranila, a napajali su se na potocima. Putovala je tako deset
dana, a jedanaestog dana doe nadomak jednog divnoga grada punog blagostanja, koga su zima i studen
napustili, a u njega je dolo proljee s cvijeem i ruama, tako da je cijeli grad procvjetao, potoci su
uborili i ptice su pjevale.
Kad stie do grada i priblii se kapiji, vidje vojnike, emire i druge velikae, te se zaudi mislei: Svi
stanovnici ovoga grada sakupili su se na kapiji, i to mora imati nekog razloga! Zumuruda se uputi prema
njima i kada im prie, prema njoj jurnue vojnici koji se duboko poklonie govorei:
- Neka ti Allah omogui trijumf, na gospodine i care!
Zatim se pred njom postrojie uglednici, dok su vojnici uvodili red u narodu, govorei:
- Neka ti Allah omogui trijumf i neka blagoslovi tvoj dolazak meu muslimane, svjetski care! Neka ti
Allah da vrstinu, estiti care, jedinstveni u svim vremenima!
Onda im se Zumuruda obrati:
- ta se dogaa, graani?
- Tebe je darovao Onaj koji ne krtari kada dariva, tebe je odredio za cara ovoga grada i za gospodara
svih njegovih itelja. Stanovnici grada imaju slijedei obiaj: Kada im umre car koji nema poroda,
vojnici izlaze izvan grada i tu borave tri dana. ovjek koji naie tim putem kojim si ti doao postaje
njihov car. Hvala Allahu koji nam je poslao Turina lijepoga lica, jer da nam je doao i neki beznaajniji
ovjek, bio bi na car.
Kako je Zumuruda spadala u one koji dobro promisle o svojim postupcima, ona ree:
- Nemojte misliti da ja spadam u proste Turke. Ja pripadam velikaima. Meutim, naljutio sam se na
svoje roake, pa sam otiao i napustio ih. Pogledajte ovu kesu zlata koju sam ponio da bih usput dijelio
sadaku siromasima i jadnicima.
Narod poe uiti dove za Zumurudu radujui joj se svim srcem, ali se i Zumuruda radovala njima,
razmiljajui: Kad mi se ovo ve dogodilo...
319. no
Kada nastupi tri stotine devetnaesta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je Zumuruda razmiljala: Kad mi se ovo ve dogodilo, moda e me Allah
sastaviti s mojim gospodinom. On moe sve to hoe.
Zatim djevojka poe u pratnji vojske dok ne uoe u grad. Onda vojnici sjahae idui ispred nje dok je ne
uvedoe u dvor. Tada i Zumuruda sjaha, te je emiri i velikodostojnici uzee pod ruku i posadie na tron
duboko se klanjajui. Poto sjede na prijestolje, Zumuruda naredi da otvore riznice, te ih otvorie i ona
razdijeli novac vojnicima koji joj poeljee da dugo vlada. Pokorie joj se robovi i svi stanovnici
zemlje.
Zumuruda provede jedno vrijeme upravljajui, te se u srcima podanika javi veliko potovanje zbog njene
plemenitosti i dareljivosti. Ona je ukidala poreze, oslobaala zatoenike i borila se protiv nepravde,
tako da su je svi voljeli. Kad god bi se sjetila svoga gospodina, plakala je i molila se Allahu da je sastavi
s njim.
Jedne noi prisjeala se Ali ara i dana koje je provela s njim, te poe liti suze i recitirati stihove:

Uprkos vremenu, za tobom u uvijek eznuti
I suze e mi iz oiju sve obilnije liti;

Kad plaem, znaj da plaem zbog ljubavnih jada
Jer zbog rastanka ljubavnik teko strada.

Nakon tih stihova, Zumuruda obrisa suze, pa se pope u dvor i ue u harem. Robinjama i nalonicama dade
zasebne odaje odredivi im plae i izdravanje. Tvrdila je da eli biti sama na svome mjestu, predana
bogosluenju. Ona poe postiti i klanjati, tako da su emiri govorili:
- Ovaj car je veoma poboan.
Nije putala k sebi nikakvu poslugu osim dva mlada evnuha da je slue. Godinu dana je sjedjela na
carskome prijestolju ne ujui ni glasa o svome gospodaru, niti je naila na bilo kakav trag o njemu. Bila
je uznemirena zbog toga i kada je nemir sasvim obuze, ona pozva vezire i dvorjane i naredi da joj dovedu
inenjere i neimare da joj podno dvora naprave trg dug i irok po jedan fersah.{77} Oni to napravie za
najkrae vrijeme, tako da je trkalite bilo tano po njenoj elji. Zatim Zumuruda doe na taj plato na
kome joj postavie veliku kupolu pod koju poredae stolice za emire, i ona naredi da postave stolove sa
svim vrstama ukusnih jela. Nakon toga, ree dravnim velikodostojnicima da jedu, te se oni prihvatie
jela, a Zumuruda ree emirima:
- Hou da ovo ponovo uradite kada se pojavi mladi mjesec i da objavite po gradu da niko ne otvara
duan, nego da dou svi i da jedu za carskom trpezom. Bit e objeen na kunim vratima svako ko ne
poslua.
Kada se pojavi mladi mjesec, emiri uinie kako im je naredila Zumuruda. Taj obiaj je trajao sve dok se
ne pojavi mladi mjesec naredne godine. Tada Zumuruda doe na trg, a telal poe vikati:
- Okupljeni narode! Svaki onaj ko otvori duan, skladite ili kuu bit e odmah objeen na kunim
vratima. Morate svi doi da jedete za carskom trpezom!
Kada telal zavri objavljivanje i kada postavie stolove, ljudi poee dolaziti u gomilama, a Zumuruda
im naredi da sjednu za stolove i jedu dok se siti ne najedu raznovrsnih jela. Ljudi posjedae i prihvatie
se jela, kako im je naredila carica koja je sjedjela na prijestolju posmatrajui ih. Svako ko je sjedio za
stolom mislio je: Car ne gleda nikog drugog nego mene. Ljudi su jeli dok su im emiri govorili:
- Jedite i ne stidite se, jer tako car eli!
Narod je jeo dok se siti ne najedoe, a onda odoe molei se za cara. Jedni drugima su govorili:
- U ivotu ne vidjesmo cara koji voli sirotinju kao ovaj car! - i uili su dove za njegovu dugovjenost.
Zumuruda poe u svoj dvor...
320. no
Kada nastupi tri stotine dvadeseta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je carica Zumuruda, pola u svoj dvorac radosna zbog onoga to je uinila i
razmiljajui: Ako uzvieni Allah bude htio, na ovaj nain u doi do neke vijesti o svome gospodaru
Ali aru.
Kada se pojavi sljedei mjesec, ona uradi sve kao i obino: postavie trpezu, a Zumuruda sjede na
prijestolje, te naredi ljudima da posjedaju i jedu. Dok je ona tako sjedjela u proelju, ljudi su sjedali u
grupama, ili jedan po jedan, kad njen pogled pade na Bersuma, onog kranina koji je kupio zavjesu od
njenoga gospodara. Ona ga prepozna i ree:
- Poinje se ostvarivati moja elja!
Bersum prie i sjede s ostalim ljudima da jede. On ugleda jednu posudu s pilavom posutim eerom.
Kako zdjela bijae podalje od njega, on se progura prema njoj, prui ruku i dohvati je, te je stavi ispred
sebe, a onda mu ree jedan ovjek koji je sjedio kraj njega:
- Zato ne jede ono to se nalazi pred tobom? Sram te bilo! Kako moe pruati ruku za neim to je
daleko od tebe? Kako te nije stid?!
- Neu jesti nita nego ovo! - odbrusi Bersum.
- Jedi, ne dao Allah da ti prija! - na to e ovjek.
Onda jedan ovjek koji pui hai ree:
- Pusti ga da jede to kako bih i ja mogao jesti s njim.
- Odvratni haiojedu! To jelo nije za vas nego za emire! Ostavite ga i neka ga vrate onima kojima
pripada! Oni e to pojesti! - vikao je prvi ovjek.
Bersum ga ne poslua, ve uze zalogaj pilava, stavi ga u usta i htjede da uzme drugi zalogaj, kad ga carica
pogleda i doviknu jednom vojniku:
- Dovedite mi onoga pred kojim je tanjir sa slatkim pilavom! Ne dajte mu da pojede zalogaj koji mu je u
ruci, ve mu ga izbijte iz ruke!
etiri vojnika prioe i povukoe ga s licem prema zemlji, poto mu prije toga izbie zalogaj iz ruke.
Kada ga dovedoe pred Zumurudu, ljudi prestadoe jesti i poee jedni drugima govoriti:
- On je zaista napasnik, jer ne jede ono to mu prilii!
- Ja sam zadovoljan i ovom kaom ispred sebe - ree drugi.
- Hvala Allahu koji mi ne dade da jedem slatkog pilava iz one zdjele! - dometnu pua haia. - ekao
sam da on stavi jelo preda se i da ga proba, a onda bih mu se pridruio. Ali, vidi ta ga snae!
- Priekajte da vidimo ta e biti s njim!
Kada kranina dovedoe pred caricu Zumurudu, ona ree:
- Teko tebi, plavooki ovjee! Kako se zove i zato si doao u nau zemlju?
Prokletnik prikri svoje ime, a bijae stavio bijelu almu oko glave, i on odgovori:
- Zovem se Ali, care, a po zanimanju sam tkalac. Doao sam u ovaj grad radi trgovine.
- Dajte mi daicu s pijeskom i bakarno pero! - ree carica.
Donesoe joj ono to je traila, te ona uze daicu s pijeskom i pero, pa poe gatati u pijesku i vui linije
perom u obliku majmuna. Onda podie glavu, osmotri Bersuma i ree mu:
- Pseto! Kako moe carevima lagati! Zar ti nisi kranin i nije li tvoje ime Bersum? Doao si da neto
trai! Reci mi pravo o emu se radi, inae u, tako mi slave Boije, odrubiti tvoju glavu!
Kranin poe zamuckivati, a emiri i ostali prisutni rekoe:
- Zaista ovaj car zna gatati u pijesku! Slava Onome koji mu je tu sposobnost darovao!
Onda carica povika kraninu:
- Reci mi istinu, ili u te pogubiti!
- Oprosti, estiti care. Pogodio si gatajui u pijesku. Ja sam kranin...
321. no
Kada nastupi tri stotine dvadeset i prva no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je kranin rekao:
- Oprosti, estiti care. Pogodio si gatajui u pijesku. Ja sam kranin.
Emiri i ostali prisutni zabezeknue se carevim umijeem da gata u pijesku, te uskliknue:
- Ovaj car je zaista astrolog kakvog nema na svijetu!
Potom carica naredi da oderu kranina, da mu kou ispune slamom i objese je na kapiju trga, te da
iskopaju jednu rupu izvan grada pa da tamo spale njegovo meso i kosti, a odozgo da nabacaju ubre i
blato.
- Sluamo i pokoravamo se - rekoe i uinie sve onako kako im je zapovijeeno.
Kada ljudi vidjee ta se dogodilo kraninu, rekoe:
- Dobio je ono to je zasluio! Ba mu je bio nesretan onaj zalogaj pilava!
- Dok sam iv neu okusiti pilava! - dometnu jedan ovjek, a pua haia ree:
- Hvala Allahu koji me spasi onoga to je njega snalo i koji me je sauvao da ne jedem onaj pilav!
Potom svi ljudi odoe dogovorivi se da zabrane sjedenje pored slatkog pilava na mjestu onog kranina.
Kada nastupi trei mjesec, postavie stolove kao i obino i prekrie ih tanjirima. Carica Zumuruda sjede
na prijestolje, a vojnici ustadoe, kao i obino, zazirui od njene srdbe. Takoer po obiaju, doe jedan
dio graana koji poee obilaziti oko trpeze gledajui tamo gdje je bila zdjela s pilavom:
- Hadi-Halefe! - povika neko.
- Ovdje sam, hadi-Halide! - odazva se ovaj.
- Dalje od zdjele sa slatkim pilavom! Pazi da ne jede iz nje! Ako bude jeo, objesit e te!
Potom ljudi sjedoe za stolove da jedu i dok su se oni gostili a carica Zumuruda sjedjela, pogled joj
privue jedan ovjek koji je hitao preko kapije trga. Carica se zagleda i vidje da je to Devan Kurd,
lopov koji je pogubio vojnika. Razlog njegovog dolaska bijae taj to je ostavio svoju majku, pa je doao
druini i rekao im:
- Juer sam imao dobar ulov. Ubio sam jednog vojnika i uzeo mu konja, a te noi mi je pala u ruke i jedna
kesa puna zlata, te djevojka vrednija od zlata u kesi. Sve sam to ostavio u peini kod svoje majke.
Lopovi se obradovae i pooe u peinu kada je dan ve bio na izmaku. Devan je iao ispred njih, a oni
su ga slijedili. On htjede da iznese ono o emu je govorio, ali vidje da je sve prazno. Devan upita majku
ta se dogodilo, a ona mu sve ispria, te lopov poe gristi prste kajui se:
- Allaha mi, sve u obii za tom rospijom i uzet u je otuda gdje je, makar bila u ljusci kikirikija, i iskalit
u svoj bijes na njoj!
Devan ju je zatim traio obilazei zemlje dok ne stie u grad carice Zumurude. Kad ue u grad, ne nae
nikoga, te upita neke ene koje su gledale kroz prozore i one mu rekoe da poetkom svakog mjeseca car
postavlja trpezu, te ljudi dolaze i jedu. Uputie ga na trg na kome se postavlja trpeza i Devan potra
tamo. Kako ne nae slobodno mjesto, on sjede pored one zdjele o kojoj je ranije bilo rijei. Poto se
zdjela nalazila pred njim, on prui ruku prema njoj, ali ljudi povikae:
- ta to namjerava uraditi, brate?
- Hou da se najedem pilava iz ove zdjele.
- Ako bude jeo, objesit e te - ree mu jedan.
- uti, ne priaj tako! - odbrusi Kurd pa prui ruku prema zdjeli i privue je preda se. Pua haia o
kome je ranije bilo rijei, a koji je sjedio pored Kurda, pobjee s tog mjesta im je vidio da Kurd
privlai zdjelu. Hai mu odjednom ishlapi iz glave, te on sjede podalje i ree:
- Meni ne treba ta zdjela!
Potom Devan Kurd prui prema zdjeli ruku koja je liila na gavranovu nogu. On zagrabi iz zdjele koja je
bila nalik na devinu kopitu...
322. no
Kada nastupi tri stotine dvadeset i druga no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je Devan Kurd pruio ruku prema zdjeli koja je imala oblik devine kopite, pa
je zaoblio zalogaj pilava u ruci tako da je izgledao kao velika narana. Onda je hitro ubaci u usta i pilav
mu se zakotrlja niz grlo proizvodei zvuk poput grmljavine. U zdjeli se vidjelo dno na mjestu odakle je
uzeo pilav. ovjek koji je sjedio pored njega uzviknu:
- Hvala Allahu to me nije stvorio kao hranu u tvojim rukama jer si u jednom zalogaju poderao zdjelu
pilava!
- Pusti ga neka jede! - ree pua haia. - Ja ga ve vidim kao objeena ovjeka. Jedi, prisjelo ti! obrati se Kurdu.
Devan ponovo prui ruku da uzme drugi zalogaj i htjede ga u ruci zaobliti kao i prvi, ali u tom asu
carica povika vojnicima:

- Brzo mi dovedite onoga ovjeka! Ne dajte da pojede zalogaj koji mu je u ruci!
Prema njemu se sjurie vojnici jo dok je bio nagnut nad zdjelom, zgrabie ga i odvedoe pred caricu
Zumurudu. Ljudi su zlurado govorili:
- To je i zasluio, jer smo ga savjetovali, ali nije sluao. Ovo mjesto donosi smrt onome ko na njega
sjedne. Taj pilav donosi nesreu svakome ko ga jede!
Onda carica Zumuruda upita Devana:
- Kako se zove i ta si po zanimanju? Zato si doao u nau zemlju?
- Presvijetli care, zovem se Osman, po zanimanju sam vrtlar, a u ovaj grad sam doao zato to traim
neto to sam izgubio.
- Dajte mi dasku za gatanje u pijesku!
Kada joj donesoe dasku, ona uze pero i poe gatati u pijesku u koji se zagleda jedno vrijeme, a onda
podie glavu i ree mu:
- Teko tebi, lopuo! Kako moe lagati carevima?! Ovaj pijesak mi kae da se zove Devan Kurd, po
zanimanju si lopov koji ljudima otima novac i ubija ljude koje je Allah zabranio ubijati, osim ako to nije
po pravdi. Svinjo jedna! - vikala je carica. - Pravo mi reci ko si, inae u ti glavu odrubiti!
Kada u cariine rijei, Devan preblijedi, iskezi zube i pomisli da e se spasiti ako kae istinu, te ree:
- Pravo veli, care. Od ovog asa se kajem pred tobom i vraam se uzvienom Allahu.
- Meni nije doputeno da trpim nevolju na putu muslimana! Uzmite ga - ree carica - oderite mu kou i
postupite prema njemu kao i prema onome od prolog mjeseca!
Njeni ljudi uinie kako im je naredila. Kada pua haia vidje kako vojnici epae toga ovjeka, on
okrenu lea zdjeli s pilavom govorei:
- Meni je zaista zabranjeno da budem licem okrenut prema tebi.
Poto zavrie s jelom, ljudi se razioe i odoe svojim putem. Carica se pope u dvor i dade doputenje
robovima da odu.
Sljedeeg ili etvrtog mjeseca, ljudi dooe na trg, kao i obino. Donese se hrana i ljudi posjedae
oekujui cariino doputenje da jedu. Onda se pojavi carica koja sjede na prijestolje posmatrajui
narod. Uoila je da je mjesto ispred zdjele s pilavom prazno toliko da su tu mogla sjesti etiri ovjeka.
Carica se zaudi, i dok je razgledala okolo, pogled joj pade na jednog ovjeka koji je hrlio preko ulaza
na trg. urio je dok ne stie do trpeze, ali ne nae nigdje slobodnog mjesta osim pored one zdjele. Kada
ovjek sjede, Zumuruda ga osmotri i vidje da je to onaj prokleti kranin koji je sebe zvao
Reiduddinom, te carica pomisli: Blagoslovljeno li je jelo na koje se upecao ovaj nevjernik!
Reiduddin se tu naao zbog jednog udesnog razloga. Naime, kada se vratio s puta... eherzadu zatee
323. no
Kada nastupi tri stotine dvadeset i trea no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da se prokletnik koji se zvao Reiduddinom vratio s puta, te mu ukuani rekoe da
je Zumuruda nestala zajedno s kesom novca. Kada je to nesretnik uo, poe cijepati svoju odjeu, busati
se po licu i upati bradu. On posla brata Bersuma da je trai po svijetu. Meutim, kako ni od brata nisu
stizale vijesti, on sam poe da trai brata i Zumurudu. Sudbina ga dovede u Zumurudin grad, te on ue u
njega prvoga dana u mjesecu. Zaputivi se gradskim ulicama, kranin uoi da su puste i da su duani
zatvoreni. Onda ugleda ene na prozorima i upita neke ta se dogaa. Odgovorie mu da car prireuje
gozbu za sav narod poetkom svakog mjeseca, te da se svi goste. Niko ne moe ostati u kui, niti u
duanu. Uputie kranina na trg i kad on stie tamo, zatee ljude kako se guraju oko hrane. Reiduddin ne
vidje prazno mjesto osim pored zdjele s pilavom. On sjede na to mjesto, pa prui ruku prema zdjeli, a
carica doviknu vojnicima:
- Dovedite mi onoga to sjedi pored zdjele s pilavom!

Vojnici ga prepoznae, zgrabie ga i dovedoe pred caricu Zumurudu koja mu ree:
- Teko tebi! Kako se zove, ta si po zanimanju i zato si doao u na grad?
- estiti care - odgovori Reiduddin - zovem se Rustem, a nemam nikakvo zanimanje, jer sam samo jedan
siroti dervi.
- Dajte mi dasku s pijeskom i bakarno pero! - povika carica svojim ljudima koji joj donesoe ono to je
traila, kao i obino. Zumuruda uze pero i poe vui linije po pijesku. Jedno vrijeme je posmatrala dasku,
a onda podie pogled prema ovjeku i povika:
- Pseto! Kako moe lagati carevima! Ti se zove Reiduddin, kranin si, a zanimanje ti je da, sluei se
lukavstvom, otima djevojke muslimanima. Predstavlja se kao musliman, a ustvari si kranin. Govori
istinu, jer ne bude li istinu govorio, glavu u ti odrubiti.
Kranin poe zamuckivati, pa ree:
- Pravo veli, estiti care!
Zumuruda naredi da ga poloe, te da ga po svakoj nozi udare stotinu puta, a da mu po tijelu zadaju hiljadu
udaraca. Nakon toga, neka ga oderu i kou mu napune kuinama. Najzad, neka iskopaju rupu izvan grada i
u njoj ga spale, a potom neka nabacaju ubre i blato.
Ljudi uinie kako im je carica naredila, a onda im ona dopusti da jedu, te se ljudi prihvatie jela. Poto
zavrie s jelom i odoe svojim putem, carica se pope u dvore govorei:
- Hvala Allahu koji mi je rasteretio srce od onih to mi naao uinie!
Zahvalivi Tvorcu zemlje i nebesa, Zumuruda izgovori stihove:

Vladali su - o, kako su dugo vladali A onda ih ne bi, kao da nisu ni postojali!

Da su pravedni bili, vjeno bi ivjeli,
Ne bi se nevoljama sudbe izlagali.

Sad su takvi da nam njihova sudba kazuje:
Milo za drago vraam - sudbi se ne aluje!

Nakon tih stihova, carici pade na um njen gospodin Ali ar, te ona gorko zaplaka. Onda se pribra i
pomisli: Moda e Allah koji mi je izruio dumane vratiti mi i moje mile. Zumuruda zatrai oprotenje
od uzvienog Allaha...
324. no
Kada nastupi tri stotine dvadeset i etvrta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je Zumuruda zamolila oprotenje od uzvienog Allaha, a onda je kazala:
- Moda e me uskoro uzvieni Allah sastaviti s mojim dragim Ali arom, jer On moe sve to hoe. On
je dobar i sve zna o svojim robovima.
Zatim ponovo zahvali Allahu molei ga da joj oprosti. Ona se prepusti svojoj sudbini, uvjerena da svaki
poetak ima i kraj, te izgovori stihove:

Nemoj brinuti ni za jednu stvar,
Jer sve u ruci dri tvoj Gospodar.

Nee te snai ono to je zabranjeno,

Niti e izbjei ono to ti je sueno.

Zatim kaza stihove drugoga pjesnika:

Izbrii bore, nemoj brinuti,
U dom tuge nemoj kroiti;

Mnoge je stvari teko dokuiti,
Al' brzo zatim e srea sinuti.

I rijei treega:

Budi blag kad bijes tobom ovladava
I trpeljiv kada te nesrea ophrvava.

Nae noi sad bremenite stasaju
I prava udesa one nam raaju;

te rijei etvrtoga:

Strpi se, jer u strpljenju se dobro za te krije Bio bi miran, a ne bolan da zna ta je,

Znaj: kad zbog dobrote ne bi strpljiv bio,
Potpisom pera na to bi se prisilio!

Nakon toga, carica je provela cijeli mjesec vodei dravne poslove danju, a nou plaui i ridajui zbog
rastanka sa svojim gospodarem Ali arom. Kada nastupi novi mjesec, ona naredi da se postavi trpeza na
trgu, kao i obino, pa sjede u vrhu, dok su ljudi ekali njeno doputenje da jedu. Mjesto na kome se
nalazila zdjela s pilavom bilo je prazno. Carica je sjedjela u proelju pogledajui prema ulazu na trg
kako bi mogla vidjeti svakog ko ue. Za to vrijeme je razmiljala: O, Ti koji si vratio Jusufa Jakubu i
koji si odagnao nevolje od Ejjuba! Smiluj mi se tako to e mi vratiti moga gospodara Ali ara,
zahvaljujui Tvojoj moi i veliini, jer Ti si svemogui, Stvoritelju svjetova, Ti koji na pravi put
upuuje zalutale, Ti koji sve uje, koji na molbe odgovara! Uslii moju molbu, Gospodaru svjetova!
Zumuruda ne stie ni da zavri dovu kad se na ulazu na trg pojavi jedan ovjek koji je stasom podsjeao
na vrbovu granu, ali je bio mrav i upadljivo blijed. Bijae to mladi najljepi to moe biti, savreno
pametan i obrazovan. Kada ue, mladi ne vidje slobodno mjesto osim onog pored zdjele s pilavom. On
sjede tu, a im ga Zumuruda vidje, srce joj ustrepta, te ona dobro zagleda mladia i uvjeri se da je to njen
gospodar Ali ar. Ona htjede da vrisne od radosti, ali se uzdra plaei se sramote pred ljudima. Cijela
dua joj je treperila i srce joj je silno tuklo, ali ona prikri osjeanja.
Ali ar se tu pojavio zbog sljedeih razloga.
Kada je zaspao na onoj klupi, Zumuruda se spustila i ugrabio ju je Devan Kurd. Onda se Ali probudio i
vidio da je gologlav, te mu je bilo jasno da mu je neko uinio zlo i uzeo mu turban dok je spavao. Mladi
izgovori rijei kojih se ne stidi onaj to ih je prvi izgovorio: Mi Allahu pripadamo i njemu se
vraamo!{78}
Potom se Ali vrati starici koja mu je kazala gdje se nalazi Zumuruda, pokuca na njena vrata i im se
starica pojavi, on zaplaka pred njom tako da se obeznanio. Kada doe k sebi, ispria starici sve, te ga
ona izgrdi ljutei se zbog onog to mu se dogodilo.
- Sam si kriv za svoju nesreu!
Grdila ga je toliko da mu od muke potee krv iz nosa i pade bez svijesti, a kada doe k sebi...
325. no
Kada nastupi tri stotine dvadeset i peta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je Ali ar, kada se osvijestio, ugledao staricu ka ko plae nad njim, kako
jadikuje i recitira stihove:

Ah, kako se ljubavnicima teko rastati,
A najslae im je opet se sastati!

Boe, opet ljubavnike ti sastavi,
A mene uvaj da me dua ne ostavi!

Starici je bilo veoma ao, pa mu ree:
- Sjedi tu dok ne vidim ta se dogodilo! Brzo u se vratiti!
- Sluam i pokoravam ti se - odgovori mladi, a starica ga napusti i ode. Nije se pojavljivala do podneva,
a onda doe i ree:
- Ali, mislim da e zaista umrijeti od nesree, jer ti preostaje jedino da vidi svoju dragu na onome
svijetu. Poto su se ljudi u onome dvorcu probudili, vidjeli su da je izvaljen prozor koji gleda na vrt, a
Zumruda je nestala zajedno s kesom blaga koje pripada onome kraninu. Kad sam stigla tamo, zatekla
sam valiju kako sjedi na ulazu u dvor zajedno sa svojim ljudima. Nema sile ni moi do Allahove moi!
Ali ar u stariine rijei pa mu blijedo lice potamnje i on izgubi volju za ivotom, uvjeren da e
umrijeti. Zaplaka toliko da se obeznani, a kada doe k sebi, poe patiti zbog ljubavi i tuge zbog rastanka,
pa se teko razbolje. Nije izlazio iz kue. Starica mu je dovodila lijenike, davala mu napitke i
pripremala orbice cijelu godinu dana, dok mu se dua ne povrati. Onda se Ali prisjeti svega to je bilo i
izgovori stihove:

Brige se sabrae, a mili se razidoe Srce moje planu i suze potekoe.

Strast je sve vea u onome to mira nema Iznuren je ljubavlju, enjom i uzbuenjima.

Boe, ako mi neto moe olakati,
Olakaj mi dok jo mogu disati!

Kad nastupi druga godina, starica ree:
- Sinko, taj jad i nevolja koji su te snali nee ti vratiti dragu. Zato ustani, okrijepi se i potrai je po
svijetu, moda e naii na kakav glas o njoj.
Starica ga je bodrila i podsticala dok ga nije pokrenula. Posla ga u hamam, dade mu napitke i nahrani ga
piletinom. Tako je postupala prema njemu svakodnevno puni mjesec dana dok nije ojaao. Onda je
krenuo na put ne zaustavljajui se dok ne stie do jednog grada. Mladi ue na trg, sjede pred jelo i prui
ruku da se poslui, ali ga ljudima bi ao, te povikae:
- Ne jedi iz te zdjele, jer ko bude jeo iz nje nevolja e ga snai!
- Pusti te me da jedem odatle, pa nek rade sa mnom ta hoe. Moda u se osloboditi od ovog tegobnog
ivota.
Mladi uze prvi zalogaj i Zumuruda htjede narediti da ga dovedu pred nju, ali joj pade na um da je
gladan, pa pomisli: Treba da ga pustim da se najede.
Ali ar poe jesti, dok su zabezeknuti ljudi ekali da vide ta e biti s njim. Kada se mladi najede,
Zumuruda ree evnusima:
- Poite do onog mladia to jede pilav i paljivo mi ga privedite. Recite mu: Porazgovaraj s carem o
jednom osjetljivom pitanju.
- Sluamo i pokoravamo se - odgovorie evnusi, pa se uputie mladiu, stadoe kraj njega i odgovorie
mu:
- Gospodine, izvoli porazgovarati s carem bez ustruavanja.
- Sluam i pokoravam se - odgovori Ali i poe s evnusima...
326. no
Kada nastupi tri stotine dvadeset i esta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je Ali ar kazao:
- Sluam i pokoravam se - i poao je sa evnusima dok su ljudi uzvikivali:
- Nema moi ni sile do Allahove moi! ta li e s njim uiniti car?
- Uinit e samo dobro - odgovorili su jedni - jer da mu je htio nauditi, ne bi ga pustio da jede dok se ne
najede.
Kada Ali ar stupi pred Zumurudu, pozdravi je duboko se klanjajui. Ona mu odgovori na pozdrav i
primi ga ukazujui mu poasti, te ga upita:
- Kako se zove, ta si po zanimanju i zato si doao u ovaj grad?
- Care - odgovori mladi - zovem se Ali ar, trgovaki sam potomak. Moj zaviaj je Horasan, a u ovaj
grad sam dospio traei jednu djevojku koja mi se izgubila, a bila mi je draa od sluha i oinjeg vida. Od
trenutka kada je nestala, moja dua je za nju vezana. To je moja pria - ree mladi, pa zaplaka tako
gorko da izgubi svijest. Zumuruda naredi da ga pokrope po licu ulsijom, te ga poee kropiti dok
mladi ne doe k sebi. Kada se on osvijesti, Zumuruda ree:
- Donesite mi dasku za gatanje u pijesku i bakarno pero!
Donesoe joj ta je traila, te ona uze pero i poe gatati u pijesku prouavajui ga neko vrijeme, a onda
progovori:
- Istinu si rekao. Allah e te uskoro sastaviti s njom i zato nemoj brinuti.
Zatim Zumuruda naredi dvorjaninu da ga vodi u hamam, da mu obue carsko ruho, da ga posade na
carskoga konja, te da ga dovede u dvor u smiraj dana.
- Sluam i pokoravam se - ree dvorjan, pa povede mladia od nje i ode. Ljudi su se saaptavali:
- Zato li je car toliko ljubazan prema ovome mladiu?
- Nisam li vam rekao da mu nee uiniti nita naao jer mladi lijepo izgleda? - oglasi se neko. - Onog
asa kada je pustio mladia da se najede, to mi je bilo jasno!
Onda su svi poneto komentirali, pa se razidoe svaki svojim putem. Zumuruda nije mogla vjerovati da e
doi no kako bi mogla ostati nasamo s miljenikom svoga srca. Kada se spusti no, ona ue u svoje
konaite i poe se pretvarati da ju je san savladao. Imala je obiaj da nikog ne puta da spava u njenoj
odaji osim dvoje mladih slugu, da joj se nau pri ruci.
Poto se smjesti u toj odaji, carica posla po svoga dragog Ali ara, a ona ostade da sjedi na seiji sa
svijeom koja joj je sijala iznad glave i kraj nogu, dok su zlatni svijenjaci osvjetljavali cijelu sobu.
Kada su ljudi uli da je Zumuruda poslala po mladia, zabezeknue se, te poee nagaati i govorkati.
Neko ree:
- U svakom sluaju, ovaj mladi je prirastao caru za srce i sutra e ga postaviti za zapovjednika vojske.
Kada Alija dovedoe pred Zumurudu, on se duboko pokloni pred njom i proui joj dovu, a carica
pomisli: Moram se malo naaliti s njim tako to mu neu otkriti ko sam! Onda ree:
- Jesi li bio u hamamu, Ali?
- Jesam, gospodaru - odgovori on.
- Doi da jede kokoi i mesa i da se napije erbeta, jer si umoran. Poslije toga doi ovamo.
- Sluam i pokoravam se - odgovori Ali i uini kako mu je naredila. Kada mladi zavri s jelom i piem,
Zumuruda mu ree:
- Sjedi kraj mene na seiju da me masira.
Ali joj poe masirati noge i koljena primjeujui da su meke od svile, a ona mu ree:
- Masiraj me malo uvie.
- Oprosti mi, gospodaru, ali vie od koljena neu ii - na to e Ali.
- Zar mi se suprotstavlja? Onda e ova no biti kobna za tebe...
327. no
Kada nastupi tri stotine dvadeset i sedma no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je Zumruda kazala svome gospodaru Ali aru:
- Zar mi se suprotstavlja? Onda e ova no biti kobna za tebe. Treba da mi se pokorava, pa e biti moj
ljubavnik i postavit u te za jednog od svojih emira.
- estiti care, u emu treba da ti se pokoravam? - upita Ali.
- Raskopaj se i lezi potrbuke.
- U svom ivotu nisam tako neto uradio! Ako me na to prisili, posvaat u se s tobom pred Allahom na
Sudnjem danu! Uzmi sve to si mi dao, samo me pusti da odem iz tvoga grada!
Zatim Ali zaplaka, a Zumuruda ree:
- Raskopaj se i lezi potrbuke, inae u ti glavu odrubiti!
Ali se povinova, a ona mu se pope na lea, te mladi osjeti neto meke od svile i finije od maslaca.
Mislio je: Ovaj car je zaista bolji od svih ena! Zumuruda ostade tako neko vrijeme dok je on leao
potrbuke, a onda se svali, te mladi pomisli: Hvala Allahu, izgleda da mu se una ne die! Onda
Zumuruda ree:
- una mi se obino die kada je neko rukom nadrauje. Hajde, nadrauj mi ga rukom da se digne, inae
u te pogubiti!
Zatim lee na lea, uze Alijevu ruku i stavi je na svoju picu. Ali osjeti picu podatniju od svile, mehku,
oblu, ispupenu, toplu kao hamam, ili kao srce ljubavnika strau iznurenog, te on pomisli: Vidi, pa car
ima picu! To je udo nad udima!
Alija obuze strast, te mu se una podie, a kada to Zumuruda vidje grohotom se nasmija i ree:
- Gospodaru moj, za sve ovo vrijeme nisi me prepoznao?
- Ko si ti, care? - upita Ali.
- Ja sam tvoja robinja Zumuruda!
Kad to u, Ali je poljubi i zagrli, pa navali na nju kao lav na ovcu, uvjeravajui se da je to njegova
robinja bez ikakve sumnje. Gurao je svoj ma do balaka u njene korice; bio je vratar na njenoj kapiji i
imam u njenome mihrabu; ona mu se savijala u koljenima i niice padala, ustajala i sjedala, a tespih joj
bijahu cika i pokreti,{79} tako da su je uli evnusi koji dooe, pogledae iza paravana i vidjee kako car
lei, a nad njim Ali ar koji se dizao i sputao dok je Zumuruda stenjala i vritala. Tada evnusi rekoe:
- Ovakvo vritanje nije svojstveno mukarcima! Moda je ovaj car ena!

Evnusi itav sluaj zatajie, ne otkrivajui ga nikome.
Sutradan, Zumuruda naredi da se okupe svi vojnici i dravni velikodostojnici pa kad ovi dooe, carica
im ree:
- Ja hou da otputujem u zemlju ovoga ovjeka. Zato izaberite sebi namjesnika koji e vladati dok se ne
vratim.
Sluamo i pokoravamo se - odgovorie, a ona poe spremati sve to joj je potrebno za put - hranu, novac,
zalihe, darove, deve, mazge. Zatim krenu iz grada putujui bez prestanka, dok ne stie u zemlju Ali ara.
Kad stigoe, Zumuruda ue u njegovu kuu, pa poe darivati, dijeliti sadaku i poklone. Onda izrodi Ali
aru djecu, i ivjeli su u potpunoj srei dok im ne stie Ruiteljica Uitaka i Razbijaica Skupova. Slava
Onome koji je vjean i koji kraja nema. Allahu hvala na svemu.
PRIA O BUDURI, ZLATAREVOJ KERI, I DUBEJRU IBN

UMEJRU A-EJBANIJI
Pria se da je halifa Harun ar-Reid jedne noi bio uznemiren, te mu san nije dolazio na oi, ve se zbog
silnog nemira prevrtao s jedne na drugu stranu. Kada mu to dojadi, on pozva Mesrura i ree mu:
- Mesrure, vidi ko bi mi mogao odagnati ovoj nemir.
- Gospodaru - na to e Mesrur - da li bi htio poi u vrt koji se nalazi u dvoru, da razgleda cvijee u
njemu, da posmatra kako su zvijezde rasporeene, a mjesec izmeu njih obasjava vodu.
- Dua mi ne udi ni za im od toga, Mesrure.
- Gospodaru, u dvoru ima tri stotine nalonica i svaka ima zasebnu odaju. Naredi im da ostanu same u
svojim odajama, pa ih obii i posmatraj, a da one to ne znaju.
- Dvorac je moj, Mesrure, i djevojke su moje, te mi dua ne ezne ni za im od toga.
- Gospodaru, naredi naunicima, mudracima i pjesnicima da dou k tebi, pa neka pred tobom raspravljaju
o problemima, neka ti recitiraju stihove, priaju prie i kazuju predanja.
- Ne elim nita od toga - odgovori halifa.
- Gospodaru, naredi svojim paevima, gostima za trpezom i zabavljaima da dou i da te zabavljaju
rijetkim anegdotama.
- Nita od toga ne elim, Mesrure.
- Onda mi, gospodaru, odsijeci glavu...
328. no
Kada nastupi tri stotine dvadeset i osma no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je Mesrur rekao halifi:
- Onda mi odsijeci glavu, gospodaru, moda e te tako proi nemir i moda e odagnati nesanicu koja te
mori.
Ar-Reid se nasmija njegovim rijeima:
- Pogledaj, Mesrure, ko je od mojih sagovonika pred vratima.
Mesrur izae, pa se vrati i ree:
- Gospodaru, pred vratima je Ali ibn Mensur al-Hali al-Dimaki.
- Dovedi mi ga! - naredi halifa, te Mesrur ode i dovede ovjeka koji stade pred halifu pa ree:
- Es-selamu alejkum, zapovjednie pravovjernih!
Halifa mu odgovori na pozdrav i dodade:
- Ibn Mensure, ispriaj mi neku svoju priu!
- Zapovjednie pravovjernih, hoe li da ti ispriam neto to sam svojim oima vidio, ili to sam uo?
- Ako si vidio neto neobino, ispriaj mi, jer prepriavanje nije isto to i lino osvjedoenje.
- Zapovjednie pravovjernih, posluaj me onda uhom i srcem.
- Evo, sluam te uima i gledam oima, otvorena srca.
- Svake godine, zapovjednie pravovjernih, ja dobijam nagradu od Ali Muhammeda ibn Sulejmana alHaimije, basranskog vladara. Jednom mu poem, po obiaju, i kad stigoh k njemu, zatekoh ga spremnog
za lov. Pozdravih ga, a on mi odgovori na pozdrav i ree:
- Ibn Mensure, poi s nama u lov.
- Nisam u stanju jahati, gospodine, nego me pusti da sjedim u gostinskoj sobi.
Mislio sam: O, uda Boijega! Ve dugo vremena dolazim iz Bagdada u Basru, a u Basri mi nije nita
poznato osim puta od dvora do vrta i od vrta do dvora. Kada e mi se pruiti prilika da proetam cijelom
Basrom ako ne sada? Odmah u ustati i poi u sam da proetam dok mi se hrana svari. Onda obukoh
najgizdavije odijelo i poeh obilaziti Basru. Tebi je poznato, zapovjednie pravovjernih, da u Basri ima
sedamdeset ulica od kojih je svaka dugaka jedan iraki fersah. Tako se izgubih u basranskim ulicama i
poe me e moriti. I dok sam hodao, zapovjednie pravovjernih, naioh na jednu veliku kapiju na kojoj
su bile dvije halke od sjajnoga bakra, a bile su sputene zavjese od crvene svile. Pored kapije su bile
dvije klupe, a iznad nje pleteni naslon za vinovu lozu koja je pravila sjenku nad kapijom. Zaustavih se na
tome mjestu razgledajui ga i dok sam tako stajao, zauh jecaje koji su dopirali iz jadnoga srca slivajui
se u melodino pjevanje stihova:

Tijelo mi je stanite bolu i jadima
Zbog gazele jedne u dalekim zemljama.

O, lahori Zeruda to u meni sjetu diete Allaha vam, u moje stanite svratite;

Gazelu korite - moda e se smilovati,
I lijepo govorite - moda e vas posluati;

Na razgovor o ljubavnicima je navedite Tako ete dobro da mi uinite.

U razgovoru joj o meni neto natuknite:
ta bi s vaim robom koga ubijate

Odlaskom, a da nita on skrivio nije,
Nit njegovo srce za drugoga bije;

Zakletvu ne pogazi, pouzdan je a okrutan nije.
Ako se osmjehne, recite mu najljubaznije:

Lijepo bi bilo susretom ga spasiti,
Jer u te je zaljubljen koliko je mogue biti.

Oko mu ne snije, ve kuka i gorke suze lije Pristane li, na cilj ostvaren je.

Ako mu na licu srdbu ugledate,
Tad recite samo da ga ne poznajete.

Razmiljao sam: Ako je lijep autor ove pjesme, onda su se u njemu objedinili ljepota, rjeitost i lijep
glas! Onda prioh vratima, pa poeh malo-pomalo dizati zavjesu, te ugledah djevojku svijetla lika poput
mjeseca u etrnaestoj noi. Imala je sastavljene obrve, zatamnjene one kapke, dojke kao dva nara, njene
usne nalik na dvije hrizanteme, usta poput Sulejmanova peata, a niska zuba nadmaivala je rijei
pjesnika i prozaiste, kao to pjesnik ree:

Ko te naniza, o biserje u ustima dragane,
Ko joj u usta stavi sonost vina i dahove mirisne?

Ko jutru osmijeh odue i dade ga tebi,
Katancem koraljnim ko te zabravi

Ko te jednom vidi zatreperi od radosti Kako je tek onom koji te moe ljubiti?


O, biserje u ustima moje dragane,
Budi milosno kao usne koraljne:

Ah, nemojte me ugrizati,
Pa u vas, sirote, ja tititi.

Ukratko, ona je objedinila sve vrste ljepote, tako da je predstavljala pravo iskuenje za ene i mukarce.
ovjek je se nije mogao nagledati, kao to pjesnik kaza o njoj:

Kad se pojavi, ubija nas, a ode li Niko ljubavi prema njoj ne moe da odoli.

Nalik je suncu i poput je mjeseca, mada
Grubost i odbojnost u prirodu joj ne spada.

Pod kouljom za nas rajske bae ima
I mjesec to sija nad njenim grudima.

Dok sam je posmatrao iza zavjese, ona se osvrnu i ugleda me kako stojim na vratima, pa ree svojoj
robinji:
- Pogledaj ko je to na vratima.
Djevojka ustade, prie mi i ree:
- Zar te nije stid, stare? Mogu li sijede vlasi i sramota ii pod ruku?
- Gospoice - odgovorih joj - to se tie sijedih vlasi, ja znam da ih imam, a to se tie sramote, ne
mislim da sam doao s neim sramnim.
- ta moe biti sramnije od nasrtaja na tuu kuu i zavirivanja u tui harem?!
- Imam opravdanje za to, gospoice.
- Kakvo opravdanje?
- Ja sam edan stranac koga e mori.
- Prihvaamo tvoje opravdanje...
329. no
Kada nastupi tri stotine dvadeset i deveta no, ona ree:
- Prihvaamo tvoje opravdanje.
Zatim pozva jednu robinju i ree joj:

- Lutfija, napoji ga erbetom iz zlatnog ibrika!
Djevojka donese bokal od suhoga zlata, ukraen biserima i draguljima, pun vode pomijeane s mirisnim
mousom i prekriven zelenom svilenom mahramom. Poeh polahko piti kriom pogledajui djevojku i
dugo stojei. Onda djevojci vratih ibrik stojei i dalje, te mi djevojka ree:
- Stare, idi sada svojim putem.
- Gospoice, ja sam ophrvan mislima.
- O emu razmilja? - upita me ona.
- O prevrtljivosti sudbine i nepostojanosti vremena.
- Ima pravo - na to e djevojka. - Vrijeme uda ini, ali koja si uda ti vidio da bi mogao tako
razmiljati?
- Razmiljam o domainu ove kue, jer mi je bio prijatelj dok je bio iv.
- Kako se zvao?
- Muhammed ibn Ali, zlatar. Bio je veoma bogat.
- Je li imao djece?
- Da - odgovori djevojka. - Ostavio je jednu ker po imenu Budura i ona je naslijedila svu njegovu
imovinu.
- Kao da si ti njegova ker.
- Jesam - ree djevojka i nasmija se. - Nego, stare, razvukao si razgovor. Poi svojim putem.
- Moram poi - odgovorih - ali vidim da se tvoja ljepota neto izmijenila. Kai mi ta je bilo, moda e ti
Allah olakati uz moju pomo.
- Starino, ako si ti ovjek od povjerenja, otkrit u ti tajnu. Reci mi ko si kako bih znala ima li u tebi
mjesta za tajne ili nema. Pjesnik je kazao:

Samo pouzdan i tajnu zna uvati Najbolji su ljudi koji je umiju tajiti.

Tajna u meni je kao u kui s bravama
iji su kljui izgubljeni, a kua je zapeaena.

- Gospoice, ako hoe saznati ko sam, znaj da sam ja Ali ibn Mensur al-Hali, iz Damaska. Prijatelj sam
zapovjednika pravovjernih Haruna ar-Reida.
Kada u moje ime, djevojka ustade sa stolice, pa me pozdravi govorei:
- Dobro doao ibn Mensure! Sada u ti rei u kakvom sam stanju i povjerit u ti svoju tajnu. Ja sam
zaljubljena, ali sam rastavljena od dragog.
- Gospoice, ti si ljepotica i moe voljeti samo one koji su lijepi. Koga ti voli?
- Volim Dubejra ibn Umejira a-ejbanija, emira plemena ejban.
Zatim mi opisa mladia od kojeg nije bilo ljepeg u Basri, a ja joj rekoh:
- Jeste li se sastajali ili dopisivali?
- Jesmo, ali me je on volio jezikom, a ne srcem i duom, jer nije ispunio obeanje, niti se drao
dogovora.
- Zato ste se rastali?
- Jednog dana sam sjedjela s ovom svojom djevojkom koja me eljala. Kada me prestala eljati, isplela
mi je pletenice i dopala joj se moja ljepota i draesnost, pa se sagela i poljubila me u obraz. U tom asu
on je neopaeno uao i vidio to. Primjetivi kako me djevojka ljubi u obraz, odmah se okrenuo ljutito,
rijeen da se zauvijek rastanemo, i izgovori stihove:

Ako s nekim dragu moram dijeliti,

Ostavit u milu i sam u ivjeti

Nije dobra draga koja zanemari u ljubavi
elju onog koji nju jedino voli.

- Otkako me je ostavio, do sada nije od njega dolo nikakvo pismo, niti odgovor, ibn Mensure.
- ta sada eli? - upitah je.
- elim da mu poaljem po tebi jedno pismo, pa ako mi donese odgovor, dobit e od mene pet stotina
dinara. Ako ne donese odgovor, onda ti za put pripada stotinu dinara.
- ini kako hoe - rekoh, a ona e na to:
- Sa zadovoljstvom.
Zatim djevojka pozva jednu robinju i ree joj:
- Donesi mi mastionicu i pero! - a kada joj ih djevojka donese, ona napisa stihove.

Dragi, emu sad mrnja i ova daljina,
Gdje je popustljivost, njenost uzajamna?

Zato ode i zato me, dragi, napusti Sad vie nema lika koji u poznavati?

Da, spletkari su o meni lai kazivali;
Sluao si ih, a u lai su pretjerivali.

Ako si vjerovao njihovim priama,
uvaj se - istina je tebi blia nego njima!

ivota ti tvoga, reci mi ta si uo,
Pravian budi jer zna to je ko govorio.

Ako je istina da sam to kazala,
Rije bi se moja na vie naina tumaila

ak i Boije znake koji su s neba silazili,
Kao to je Tora, ljudi su iskvarili.

Prije nas, ljudi, su mnoge lai kazali,
I Jusufa su pred Jakubom kudili.

Meni, klevetniku, tebi - svima nama
Sprema se strani dan sa presudama.

Djevojka zatim zapeati pismo i dade mi ga, te ja uzeh pismo i pooh kui Dubejra ibn Umejira koji
bijae u lovu. Dok sam sjedio ekajui ga, on iznenada doe iz lova, a kada ga ugledah kako jae na
konju, zapovjednie pravovjernih, pamet mi pomuti njegova ljepota i ljupkost. On se osvrnu i ugleda me
kako sjedim pored kunih vrata, te sjaha, prie mi, zagrli me i pozdravi. Tada mi se uini da sam zagrlio
cijeli svijet, sa svim to je na njemu. mladi me zatim uvede u svoju kuu, posadi me na seiju i naredi da
se postavi sofra. I zaista postavie sofru od horasanskog klena sa zlatnim nogama, a na njemu
najraznovrsnija jela i sve vrste peenog i prenog mesa.
Poto sjedoh za sofru, poeh je zagledati i vidjeh da su na njoj napisani stihovi...
330. no
Kada nastupi tri stotine trideseta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je Ali ibn Mensur kazivao:
- Poto sjedoh za sofru Dubejra ibn Umejira, poeh je zagledati i vidjeh da su na njoj napisani stihovi:

Priekaj sa dralovima u taboru zdjela
I smjesti se u domu peenja gdje je supa vrela.

apljine mlade oplakuj i ja u ih oplakivati
S peenim kokama i peenom piladi.

Srce moje sjetno je zbog riblja jela dva
S pogaom to se mehko potkuhava.

Divna je veera da ljepa ne moe biti
Kad se pone zelen u ocat blagi umakati

I pilav s ovijim mlijekom u koji ruka tone
Do mjesta na kome se nose grivne!

Strpi se, duo, jer Bog e se smilovati:
Ako ti je sada teko, On e ti olakati!

Onda mi Dubejr ibn Umejir ree:
- Prihvati se jela i zadovolji duu naom hranom.
- Allaha mi, neu uzeti ni zalogaja tvoje hrane dok mi ne ispuni jednu elju - rekoh domainu koji me
upita:
- A ta ti je potrebno?
Dadoh mu pismo i on ga proita, pa ga pocijepa, baci na pod i ree:
- Ibnu Mensure, uinio bih sve to trai od mene osim ako nije u vezi s ovim pismom, jer za nju nemam
odgovora.
Ljutito ustadoh da poem od njega, ali me on uhvati za skute govorei:
- Ibn Mensure, rei u ti ta je ona tebi kazala iako nisam bio s vama.
- ta je kazala? - upitah.
- Nije li ti autorica ovog pisma rekla: Ako mi donese njegov odgovor, dobit e pet stotina dinara; ako
mi ne donese taj odgovor, dobit e stotinu dinara za put?
- Tako je - odgovorih.
- Sjedi danas kod mene. Jedi, pij, uivaj i veseli se i dobit e pet stotina dinara.
Ostadoh kod njega jedui, pijui, uivajui i veselei se. Zabavljao sam domaina, a onda mu rekoh:
- Gospodine, zar u tvojoj kui nema muzike?

- Mi ve odavno pijemo bez muzike - odgovori domain, pa pozva jednu svoju djevojku:
- ederetuddurr!
Djevojka se odazva iz svoje odaje i doe nosei indijsku lutnju stavljenu u svilenu zavjesu. Ona sjede,
stavi lutnju u krilo i odsvira dvadeset i jednu melodiju. Potom opet zasvira onu prvu melodiju i zapjeva
stihove:

Onaj ko ne kua ljubavne jade i slasti
ta znai sastanak, a ta rastanak ne moe znati.

Tako ni onaj to se ljubavnih puteva kloni
Ne zna ta su njegovi padovi, a ta usponi.

Ja sam zaljubljenima stalno prigovarao
Dok slast i gorinu ljubavi nisam kuao,

Dok gorinu njenog jada nisam ispio,
Pred njenim robom i gospodarom se ponizio.

Koliko noi je draga sa mnom provodila
I medom svojih usana mene napajala!

Kao da je u sumrak ve zora nastupila!
Sudbina se zavjerila da nas rastavi,

A sad sudba hoe obeanje da ispuni.
Tako nam vrijeme presudi i nita se ne da uiniti

Jer ko se Gospodarevom nareenju moe oduprijeti?!

Kada djevojka zavri pjesmu, njen gospodar ciknu i obeznani se, a djevojka ree:
- Neka ti Allah oprosti zbog toga, stare, jer mi dugo ve pijemo bez muzike plaei se ove vriske
gospodareve! Idi sada u svoju odaju i spavaj!
Otiao sam u sobu koju mi je pokazala i prespavao do jutra kada se pojavi jedan sluga s kesom u kojoj je
bilo pet stotina dinara i ree:
- To je ono to ti je gospodar obeao, samo se nemoj vraati djevojci koja te je poslala i pravi se kao da
nita ne zna, a mi emo se pretvarati kao da nismo nita uli.
- Sluam i pokoravam se - rekoh, pa uzeh kesu i odoh svojim putem, razmiljajui: Ona djevojka me od
juer oekuje. Bogami, moram se vratiti njoj i da joj kaem ta mi se dogodilo. Ako joj ne odem, moda
e me psovati i ruit e svakoga ko doe iz moga grada.
Tako pooh djevojci i zatekoh je kako stoji iza vrata. Kada me vidje, ona kliknu:
- Ibn Mensure, nisi mi obavio onaj posao!
- Ko ti je to rekao? - upitah je.
- Jo neto sam pogodila, Ibn Mensure: Kada si mu dao pismo, on ga je pocijepao i bacio rekavi: Ibn
Mensure, uinio bih sve to trai osim ako je neto u vezi s pismom, jer za nju nemam odgovora. Ti si
ljutito ustao, a on te uhvatio za rukav govorei: Ostani danas kod mene, Ibn Mesure. Ti si moj gost. Zato
jedi, pij, uivaj i veseli se, pa e dobiti pet stotina dinara. Ostao si s njim jedui, pijui i veselei se.
Pravio si mu drutvo dok je djevojka pjevala tu i tu pjesmu zbog koje se on obeznanio.
Ja joj na to rekoh, zapovjednie pravovjernih:
- Jesi li ti bila s nama?
- Ibn Mensure - odgovori djevojka - zar nisi uo pjesnikove rijei:

Srca ljubavnika oi imaju
I ono to drugi ne vide oni gledaju?

Meutim, Ibn Mensure, no i dan se smjenjuju sve mijenjajui...
331. no
Kada nastupi tri stotine trideset i prva no, ona ree:
- Ibn Mensure, no i dan se smjenjuju sve mijenjajui.
Potom ona podie pogled prema nebu i ree:
- Boe i Gospodaru moj! Kao to si mene stavio na muke ljubavlju prema Dubejru ibn Umejiru, tako
njega stavi na muke ljubavlju prema meni, makar i tako to e ljubav iz moga prei u njegovo srce!
Zatim mi dade stotinu dinara kao nadoknadu za put. Uzeh novac i pooh vladaru Basre koga zatekoh kako
se upravo vratio iz lova. Primih od njega svoju nagradu i vratih se u Bagdad.
Naredne godine zaputih se opet u Basru po svoju ustaljenu nagradu. Kada se htjedoh vratiti u Bagdad,
sjetih se djevojke Budure i rekoh:
- Allaha mi, moram otii do nje da vidim ta se dogodilo izmeu nje i njenog dragog.
Tako odoh do Budurine kue i vidjeh da joj je pometeno ispred vrata i vodom poprskano, zatim ugledah
sluge, pa rekoh:
- Moda je djevojci prepuklo srce od jada, pa je preminula, a u njenu kuu uselio se neki emir.
Napustih kuu i vratih se dvoru Dubejra ibn Umejira a-ejbanija. Primijetih da su klupe ve ruevne, a
pred vratima ne vidjeh poslugu kao ranije, te pomislih: Moda je umro. Stadoh pred vrata njegove kue
i prolijevajui suze, poeh je oplakivati ovim stihovima:

Gospodo to odoste, srce mi odnesoste Doite i moje praznike mi vratite!

Pred kapijom stojim va dom oplakujui,
Gorke suze lijem okom ne trepui.

Jecajui pitam kuu i ruine to stoje:
Plemeniti, vrli ovjek iz nje gdje je?

Svojim putem idi, jer dragi su odselili
Iz doma i u zemlju su ih zakopali.

Allah ne da njihova dobrota da iezne
I nipoto vrlina njihova da nestane!

Dok sam ja oplakivao stanare te kue, zapovjednie pravovjernih, pojavi se jedan crni rob koji izae iz
kue i ree mi:
- uti, stare, majka tebe oplakivala! Zato stihovima oplakuje ba ovu kuu?
- Bila je to kua jednog mog prijatelja?
- Kako se zvao? - upita rob.
- Dubejr ibn Umejir a-ejbani.
- ta je bilo s njim? - uzviknu rob, a zatim nastavi:
- Hvala Allahu, on je zdrav, bogat i sretan, ali ga je Allah stavio na iskuenja ljubavlju prema jednoj
djevojci po imenu Budura, tako da se do uiju zaljubio u nju. Zbog silne ljubavi i strasti nalik je na
zakotrljani kamen: kad ogladni, ne kae Nahranite me; kad oedni, ne kae Napojte me.
- Zamoli ga za doputenje da uem k njemu.
- Hoe li poi ovjeku koji razumije, ili koji nita ne razumije?
- Moram doi do njega u svakom sluaju.
Sluga ue u kuu da trai doputenje, a onda se vrati sa dozvolom. Uoh Dubejru i vidjeh da je poput
baenog kamena, ne razumije ni geste, galamu, niti normalan razgovor. Ne ree mi nijedne rijei, ve mi
se obrati jedan njegov sluga:
- Gospodine, ako zna kakve stihove napamet, izgovori ih glasno, jer e ga to prenuti i tako e poeti s
tobom razgovarati.
Ja izgovorih slijedee stihove:

Je si l' zaboravio Buduru, il tvoji jadi traju;
Da li bdije nou, il ti se oi sklapaju?

Ako ti suze iz oiju ne prestaju liti,
Znaj da e se u Dennetu zauvijek nastaniti!

Kada u te stihove, Dubejr otvori oi i ree mi:
- Dobro doao, Ibn Mensure! ala se pretvori u zbilju.
- Mogu li neto uiniti za tebe, gospodine? - upitah.
- Moe - odgovori on. - elim da joj napiem jedno pismo i poaljem ga po tebi. Ako mi donese njen
odgovor, dat u ti hiljadu dinara, a ne donese li ga, dobit e kao nadoknadu za put stotinu dinara.
- Radi kako ti je volja - odgovorih...
332. no
Kada nastupi tri stotine trideset i druga no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je Ibn Mensur kazivao:
- Radi kako ti je volja! - a on pozva jednu djevojku i ree joj:
- Donesi mi mastionicu i pero!
Djevojka mu donese ta je traio, te Dubejir napisa stihove:

Molim te, damo, da l' bi blaa bila
Jer ljubav mi je pamet odnijela?

Ljubav prema tebi potpuno me obuzela,
Boleu me odjenula i sasvim ponizila.

Ranije sam mislio da je ljubav nitavna,
A sad smatram, damo, da je zanosna.

Al' kad meni ljubav pokaza svojih mora vale,
Po Boijoj volji oprostih svima koji vole.

Susretom me daruj, ako e se smilovati;
Dobrotu ne zaboravi, ako me hoe ubiti.

Potom Dubejr zapeati pismo i prui mi ga. Uzeh pismo i pooh s njim Budurinoj kui.
Lagahno podigoh zavjesu, kao i obino, i ugledah deset mladih djevojaka nalik na mjesec, a meu njima
je sjedjela Budura nalik na mjesec meu zvijezdama, ili poput sunca kada se pojavi iza oblaka. Na njoj
nije bilo traga bola ili patnje.
Dok sam je posmatrao udei se njenom izgledu, ona baci pogled prema meni i vidje me kako stojim na
vratima, pa mi ree:
- Dobro doao, Ibn Mensure! Ui!
Ja uoh, pozdravih je i dadoh joj pismo, a kada ga djevojka proita, nasmija se i ree:
- Ibn Mensure, nije slagao pjesnik kada je rekao:

Zaista u zbog ljubavi za te ustrajna biti
Nadaju' se da e mi glasnika poslati.

Eto, Ibn Mensure, napisat u ti odgovor da bi ti on dao to je obeao.
- Bog ti svako dobro dao! - odgovorili joj, a ona pozva jednu djevojku i ree joj:
- Donesi mi tintu i pero.
Kad joj djevojka dade to je traila, Budura napisa stihove:

Zato ja zavjet odrah, a vi prevariste;
Mislila sam da ste pravini, al' vi uvrijediste.

Vi ste prvi okrutni bili, pa ste prekinuli;
Iznevjerili i prvi ste nevjerni bili.

Dok sam u samoi, uvijek pamtim vae obeanje,
ast vam uvam vjeruju' u vae zaklinjanje

Ali oima svojim vidjeh ono to mi ne godi
I o vama sluah glasinu to brodi.

Zar da se ponizim da bi ste se vi uzdigli Allaha mi, da potujete, i vas bi potovali.

Srce u od vas odbiti i vas u zaboraviti;
Gube' nadu svaku, vas u ostaviti.

- Allaha mi, gospoice, smrt e biti daleko od njega im proita ovo pismo - viknuh, pa pocijepah pismo
i rekoh joj: - Napii mu druge stihove.
- Vrlo rado - ree djevojka i napisa:

Ja naoh utjehu i san mi je drag oima,
A ta se dogodilo znam po zlobnicima.

Moje srce pristade da tebe zaboravi
I bez tebe mi sada san na oi dolazi.

Lae ko ree da je gorko se rastati Meni je slasno taj rastanak kuati.

Mrzim svakoga ko mi te spomene
Grdei me, pa mi tako omrzne.

Ja utjehu naoh u svojoj dui Nek to znaju zlobnici, neka znaju svi.

- Allaha mi, gospoice - uzviknuh ponovo - ovo e ga pismo sigurno s duom rastaviti!
- Ibn Mensure - na to e djevojka - zar ga je ljubav prema meni spopala do te mjere da mi tako neto
moe rei!?
- Kad bih rekao i vie od toga, istinu bih rekao. Pratanje je odlika velikodunih.
Na te moje rijei, Budura proli suze i napisa mu pismo rikom.{80} Allaha mi, zapovjednie pravovjernih, u
tvome divanu nema nikoga ko zna pisati kao ona! Dakle, Budura napisa stihove:

Dokle tvoja drskost i hirovitosti?
ivota mi, zlobnicima si dao uivati!

Moda sam, ne znajui, zlo ti nanijela Reci kakva se pria o meni proula!

Htjela bih te, dragi, sada staviti
Na mjesto gdje e moje oi usniti.

Punu au ljubavi za te sam ispila Ne kori me ako vidi da sam se napila.

I kada napisa pismo...
333. no
Kada nastupi tri stotine trideset i trea no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je Budura napisala pismo i dala ga Ibn Mensuru koji joj je rekao:
- Gospoice, ova rika lijei bolesnika i utoljava e muenika.
Uzeh pismo i izaoh, ali me Budura pozva:
- Ibn Mensure, reci mu: Ona e ti veeras doi u goste.

Ja se silno obradovah i ponesoh pismo Dubejru ibn Umejiru. Kad stigoh njemu, zatekoh ga kako bulji u
vrata oekujui odgovor. im mu dadoh pismo, on ga proita, pa ciknu i pade u nesvijest. Pribravi se,
ree:
- Ibn Mensure, je li ona svojom rukom pisala ovu riku i doticala je svojim prstima?
- Gospodine, da li ljudi piu nogama? - odgovorih.
Allaha mi, zapovjednie pravovjernih, mi nismo ni zavrili razgovor kad zausmo zveckanje njenih grivni
niz hodnik dok je dolazila. Kada je Dubejr vidje, skoi na noge kao da nikad nije bolovao, pa je zagrli
kao to se lam i elif grle{81} i napusti ga slabost koja ga ranije nije naputala. Zatim Dubejr sjede, ali ona
nije sjela, te upitah:
- Gospoice, zato ne sjedne?
- Ibn Mensure, sjest u samo pod uvjetom o kome smo se dogovorili.
- Koji je to uvjet o kome ste se dogovorili?
- Ljubavnici nikome ne povjeravaju svoje tajne.
Potom Budura stavi usne na Dubejrovo uho i apnu mu neto, a on odgovori:
Dubejr ustade i poe se saaptavati s jednim svojim robom koji se izgubi na neko vrijeme, a onda se
pojavi s kadijom i dva svjedoka. Dubejr ustade i donese kesu sa stotinu hiljada dinara, pa ree:
- Kadija, vjenaj me s djevojkom za ovu sumu.
- Pristaje li? - upita kadija djevojku.
- Pristajem - odgovori ona.
Nakon toga ih vjenae, pa djevojka odrijei kesu, zagrabi pune ruke novca, te podijeli kadiji i
svjedocima, a preostali novac u kesi vrati Dubejru. Onda kadija i svjedoci odoe, a ja sjedoh s njima
razdragan i veselei se dok ne minu vei dio noi. Razmiljao sam: Oni su zaljubljeni i dugo su bili
rastavljeni. Sada u spavati negdje podalje od njih i ostavit u ih same. Onda ustadoh, a Budura me
uhvati za rukav i ree:
- O emu si sada razmiljao?
- O tome i tome - odgovorih, a ona e:
- Sjedi. Kada budemo htjeli da ode, otii e.
Sjedio sam s njima do pred jutro, te mi Budura ree:
- Ibn Mensure, idi u onu odaju, jer smo je pripremili za te. Tu e spavati.
Ja odoh i prespavah do jutra, a ujutro mi doe jedan sluga s umivaonikom i ibrikom, te ja uzeh abdest,
klanjah sabah i sjedoh. Dok sam tako sjedio, pojavi se Dubejr sa svojom dragom. Upravo su izlazili iz
kunog hamama i cijedili su svako svoje uvojke. Poeljeh im dobro jutro, sreu i zajedniki ivot, a onda
rekoh Dubejru:
- Ono to poinje postavljanjem uvjeta zavrava se pristankom.
- Pravo veli - sloi se Dubejr. - Zasluio si potovanje.
Zatim on pozva blagajnika i ree mu:
- Donesi mi tri hiljade dinara.
Blagajnik mu donese kesu sa tri hiljade dinara, pa mi se Dubejr obrati:
- Uinit e mi zadovoljstvo ako primi ovo.
- Neu primiti dok mi ne kae zato je ljubav s nje prela na tebe, nakon onako silnog otpora.
- Sa zadovoljstvom - odgovori Dubejr. - Mi imamo jedan praznik koji se zove Iranska nova godina. Tada
ljudi izlaze iz svojih kua, ukrcavaju se u amce i vozaju se po rijeci. Jednom sam ja s prijateljima poao
u vonju i ugledah amac u kome je bilo deset mjesecolikih djevojaka, a ova gospoica Budura je
sjedjela meu njima s lutnjom na kojoj je odsvirala jedanaest melodija. Zatim se vratila prvoj melodiji i
zapjevala je:

Vatra je hladnija od ognja u srcu mome
I stijena je meka od srca u mom dragome.

Zaista je pravo udo kako je graen Tijelo mu je voda, a srce mu kamen.

Tada sam rekao Buduri:
- Ponovi te stihove i melodiju! - ali ona ne pristade...
334. no
Kada nastupi tri stotine trideset i etvrta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je Dubejr kazivao kako je tada rekao gospoici Buduri:
- Ponovi te stihove - ali ona ne pristade, ve naredi veslaima da je gaaju i oni je zaista poee gaati
naranama, tako da se pobojasmo da e potonuti amac u kome je bila. Nakon toga, ona ode svojim
putem. Eto, zbog toga je ljubav iz njenog srca prela u moje.
Ja im estitah na tome to su opet zajedno, uzeh kesu s novcem i pooh u Bagdad. Halifino srce se razgali,
te mu nestade nemira u srcu.
PRIA O DJEVOJKAMA RAZLIITIH BOJA I O NJIHOVOM

RAZGOVORU
Pria se da je halifa al-Memun sjedio jednog dana u svome dvoru i pozvao preda se dravne glavare i
sve ugledne ljude carstva. Takoer pozva pjesnike i ostale sabesjednike meu kojima je bio jedan po
imenu Muhammed al-Basri. Al-Memun usredsredi panju na njega i ree mu:
- Muhammede, hou da mi sada ispria neto to nikada nisam uo.
- Zapovjednie pravovjernih - na to e Muhammed - hoe li da ti ispriam neto to sam lino uo, ili
svojim oima vidio?
- Priaj mi, Muhammede, ono to je jo udnije od toga.
- Zapovjednie pravovjernih - poe Muhammed - bio jednom jedan sretan ovjek iji zaviaj je bio
Jemen. Preseli se on iz Jemena u grad Bagdad gdje mu je prijalo ivjeti, pa preseli i porodicu i imovinu.
Imao je est djevojaka, svaka nalik na mjesec. Prva je bila svijetla, druga smea, trea gojazna, etvrta
suhonjava, peta plava, esta crna. Sve su imale lijepo lice, sjajno obrazovanje, znale su pjevati i svirati.
Jednog dana taj ovjek iz Jemena pozva svih est robinja traei da donesu hranu i pie, te se oni
prihvatie jela i pia uivajui i svirajui. Onda ovjek napuni au, uze je, pa dade znak svijetloj robinji
i ree joj:
- Mjesecolika, da ujemo tvoje slatke rijei!
Ona uze lutnju, natima je i poe svirati tako da je naprosto odaja zaigrala. Zatim zapjeva:

Lik dragoga je uvijek mi pred oima,
A ime njegovo u dui mi poiva.

U srce se pretvorim kad ga se prisjetim;
I oko postanem kada njega vidim.

Zlobnici pitaju: Je si li ga zaboravila?
Kako e biti to ne biva?, ja sam odgovorila,

Zlobnie, odlazi i ostavi me Ne potcjenjuj ono to se ne potcjenjuje!

Njihov gospodar se uzbudi, pa ispi pehar i napoji djevojke. Zatim napuni au i drei je u ruci, dade
znak smeoj djevojci govorei:
- Svjetlosti buktinje i mirisni dahu, da ujemo tvoj lijepi glas koji dovodi u iskuenje sluaoca?
Ona uze lutnju i zasvira tako da se cijelo mjesto ushiti. Osvajala je svojim pogledima i pjesmom:

Tvoga mi lika, drugog neu voljeti
Do smrti, i neu te prevariti!

O, mjesee lijepi punim sjajem osvijetljeni,
Pod tvojom zastavom svi su ljepotani!

Ljepotom i njenou sve si ih nadmaio
Kojom te Allah, Gospodar svjetova, obdario.

Gospodar se ushiti, ispi au i napoji robinje, pa opet uze au i dade znak gojaznoj djevojci naredivi
joj da pjeva. Djevojka uze lutnju i zasvira neto to rastjeruje brigu i izgovori stihove:

eljo moja, ako si zadovoljan ti,
Ba me briga to su drugi ljudi srditi!

Kada se tvoje lijepo lice pojavi,
Ne marim to su nestali svi carevi!

Draa mi je tvoja radost nego sve vrednote,
Ti u kome se sakupie sve ljepote!

Gospodar se opet uzbudi, pa uze au i napoji djevojke. Zatim napuni pehar koji uze u ruku, pa dade znak
suhonjavoj djevojci i ree:
- Dennetska hurijo, da ujemo tvoje mile rijei!
Djevojka uze lutnju, natima je i poe mu svirati melodije recitirajui:

Ah, Boe, ta mi se od tebe dogodi:
Daleko si od mene, ne mogu to podnijeti!

Kunem se da e nam sudac u ljubavi suditi
I pravedno e ti zbog mene presuditi.

Gospodar se ushiti, ispi pehar, pa uze drugi. Onda dade znak plavoj djevojci, govorei:
- Sunce danje! Daj da posluamo lijepe stihove!
Djevojka uze lutnju, pa zasvira prekrasno, pjevajui:

Imam dragog i kad se pred njim pojavim
Otru sablju mu u oima primjetim.

Allah neka ga kazni zbog mene malo
Jer je surov i srce mi je u njegove ruke stalo.

Kad god kaem srcu da ga ostavi Nikom drugom nego njemu srce pohrli.

Od svih ljudi, za njim udim jedino,
Al' oko sudbe gleda me zavidno!

Gospodar se uzbudi, ispi au, napoji djevojke. Zatim napuni au i drei je u ruci, dade znak crnoj
djevojci govorei:
- Crnooka, da ujemo od tebe makar dvije rijei!
Ona uze lutnju, zategnu strune, odsvira nekoliko melodija, a onda se vrati prvoj melodiji i zapjeva
stihove:

O, oko moje, podari mi suze
Jer patnja u ljubavi sav ivot mi uze.

Sa strau se borim vole bie milo,
Al' se na radost zlobnicima moje srce zaljubilo.

Oni to kude ne daju mi obraze ruine,
A srce bi samo rua da se domogne.

Pehari s vinom ovdje se radosno obreuju
Uz lutnje to veselo sviraju.

Dolasci mog dragog me ushiuju,
Te nam zvijezde sree jarko sijaju.

Bez razloga dragi me htjede ostaviti,
A od rastanka moe li ta gore biti?

Njegovi su obrazi rumene rue ubrane Boe dragi, kako li su rumene!

Kada bi mi erijatska praksa dala,
Pred njim a ne pred Bogom niice bih pala!

Nakon toga robinje ustadoe, duboko se poklonie pred gospodarom govorei mu:
- Pravedno presudi, gospodaru!
Gospodar pogleda njihovu ljepotu i ljupkost, njihove razliite boje, pa zahvali Allahu i ree:
- Svaka od vas ui Kur'an, poznaje muziku, historiju, predanja. Sada elim da svaka ustane i rukom
pokae djevojku koja je njena suprotnost, dakle da svijetla pokae smeu, punana suhonjavu, plava crnu,
te da svaka hvali sebe, a kudi svoju suparnicu, a ova druga neka na isti nain postupi s njom, i neka sve to
bude potkrepljeno asnim Kur'anom, predanjima i poezijom. Hou da vidim koliko ste obrazovane i
rjeite.
- Sluamo i pokoravamo se - odgovorie djevojke...
335. no
Kada nastupi tri stotine trideset i peta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da su ovjeku iz Jemena njegove djevojke kazale:
- Sluamo i pokoravamo se.
Zatim ustade najprije svijetla, pokaza crnu i ree joj:
- Teko tebi, crna! Kau da je bjelina rekla: Ja sam jarka svjetlost; ja sam puni sjajni mjesec; moja boja
je jasna, elo mi je cvjetno, i o mojoj ljepoti pjesnik je kazao:

Ona je bijela, glatkih obraza i podatna Poput ljepote jednog bisera skrivena.

Stas joj je kao elif vitki, a njena su usta
Kao mim, a obrva kao nun{82} pognuta;

Pogledi su joj kao strijele, a njene obrve
Kao luk s koga smrt moe da dosegne.

S takvim obrazima i stasom kada se pojavi,
S lica joj se miris rue, mirte i jasmina objavi.

U vrtu je jedna grana zasaena,
A na grani tvoga struka mnogo je vrtova.

Moja boja nalik je na prijatni dan, na ubrani cvijet i na blistavu zvijezdu. Uzvieni Allah je u cijenjenoj
Knjizi rekao svome poslaniku Musau - Bog mu se smilovao i spasio ga: I uvuci ruku pod pazuho svoje,
ruka e se pojaviti bijela, ali ne bolesna;{83} A oni u kojih lica budu bijela bit e u Allahovoj milosti, u
njoj e vjeno ostati.{84} Moja boja je Boije znamenje, moja ljepota je vrhunac, moja ljupkost
savrenstvo. Na djevojci kao to sam ja lijepa je svaka haljina i za njom due eznu. U bjelini je mnotvo
vrlina, izmeu ostalih i ta to snijeg pada s neba bijel. Predaja kae da je najljepa boja bijela, pa se
muslimani die bijelim turbanima. Kada bih se poela prisjeati svih pohvala bjelini, dugo bi to
potrajalo. Ipak, ono ega je malo a zadovoljava bolje je od onog ega ima mnogo, a nije dovoljno. Sada
u poeti da te ruim, crna, bojo tinte i kovaeve ai, bojo gavrana koji drage rastavlja! Pjesnik je kazao
u pohvalu bjeline, a ruei crninu:

Ne vidi li da je biser dragocjen radi boje,
A da se za dirhem tovar crnog uglja daje

Svijetla lica, zna se, u Dennet odlaze pravo,
A crna su lica dehennemsko gorivo!

U jednoj pouzdanoj predaji stoji da je Nuh, Bog mu se smilovao i spasio ga, zaspao jednog dana, a
njegovi sinovi Sam i Ham sjedili su kraj njegovog uzglavlja. Puhnuo je vjetar podignuvi Nuhovu odjeu,
tako da mu se ukazala sramota. Ham ga je pogledao i nasmijao se, a nije ga pokrio. Onda je ustao Sam i
pokrio ga. Kada se otac probudio, znao je kako su se ponaali njegovi sinovi, pa ih je pozvao. Samovo
lice je pobijelilo, i od njegovih potomaka potiu Boiji poslanici, pravovjerne halife i carevi. Hamovo
lice je pocrnilo i on je pobjegao u Abisiniju, tako da su crnci potekli od njega. Ljudi su saglasni u tome
da crnci imaju malo pameti, a poslovica veli: Kako nai pametna crnca?
Tada gospodar ree djevojci:
- Sjedi! To je dovoljno, ak si pretjerala!
Onda dade znak crnoj djevojci koja ustade, upre prstom u bijelu i ree:
- Zar ne zna da se u Kur'anu, objavljenom s neba preko Poslanika Allahovim robovima, nalaze rijei
uzvienoga Allaha: Tako mi noi kada tmina razastre i dana kad osvane!{85} Da no nije bolja od dana,
ne bi se Allah njome zaklinjao dajui joj prednost nad danom. To prihvaaju svi pronicljivi i pametni
ljudi. Zar ne zna da je crno ukras mladosti, jer kada se pojave sjedine, nestaje uivanje i primie se
vrijeme smrti? Da crnina nije najvrednija, ne bi je Allah stavio usred srca i oka. Kako je divno pjesnik
rekao:

Crne volim samo zato to je u njima
Boja mladosti, ljubav srca i vid oima.

Bijela bjelina je, ne treba grijeiti,
Znak starosti i efina{86} u koje e se umotati.


Crnke a ne svijetle moju ljubav zasluuju Rumene su usne njine, a u bijelih nalik su liaju.

Trei pjesnik veli:

Postupci crnke su zaista bijeli:
Nalik je na oko to se svjetlou bijeli.

Poludim li zbog nje, nemojte se uditi,
Jer uz crnilo se poinje luditi.

Moja boja nalik je na mrklu tminu,
A bez tmine ne bi vidio ni mjeseinu.

Uostalom, zar je lijepo da se ljubavnici sastaju u neko drugo vrijeme osim nou? Dovoljna je ta njena
prednost. Od spletkara i zlobnika nita ne titi ljubavnike tako dobro kao nona tmina, niti ih neto
zastrauje sramotom kao bjelina dana. Mnogo prednosti ima tama, i kako je divno kazao pjesnik:

Dok njoj idem, mrkla tmina me titi,
A kad odlazim bjelina jutra hoe me izdati.


Koliko je noi draga sa mnom provela
Dok nas je tmina tankim kovrdama zaklanjala!

Uplaih se kad su se jutarnji zraci pojavili
I rekli joj da su magi slagali.

Trei pjesnik veli:

Doe mi dragi pod platem noi,
Hitao je zbog straha i prezajui.

Put sam mu obrazom svojim zastrijela
Podatno i skute za sobom sam vukla;

Sinu mjeseina - zamal' da nas osramoti -
Izgledao je mjesec kao odrezani nokti.

I bijae neto o em neu govoriti Tako je bolje i nemoj pitati.

etvrti pjesnik kae:

Samo nou se sa dragim sastaje:
No je podvoda, a sunce odaje.

Peti pjesnik je rekao:

Ne volim bijele, gojazne, napuhane
Nego volim crne i tanahne.

Ja sam ovjek koji jae vitke i mrave
Na dan utrke, a drugi jau slonove.

esti pjesnik veli:

Dragi me nou posjeuje
Pa me tada obljubljuje;

Nakon toga nama se spavalo,
Al' je jutro brzo dolazilo.

Boe mili, molim Ti se
Da moj dragi vrati mi se

I da no nikad ne prestane
Dok mi dragi lei kraj mene.

Kada bih poela nabrajati sve pohvale crnini, dugo bi to potrajalo. Ipak, ono ega je malo, a zadovoljava
bolje je od onog ega ima mnogo, a nije dovoljno. to se tie tebe, bijela, tvoja boja je boja gube i
kontakt s tobom predstavlja guenje. Kau da studen i mraz postoje u Dehennemu samo radi muenja
grjenika. Prednost crnine je i u tome to se od nje pravi tinta kojom se Allahove rijei ispisuju. Da nije
crnine mousa i ambre, niko ne bi careve snabdijevao mirisima, niti bi se o njima govorilo. Crnina ima
mnogo divnih strana. Kako je lijepo rekao pjesnik:

Zar ne vidi kako mous skupo prodaju
Dok za dirhem bijelog krea tovar daju?

Bijelu mrenu na oku mladia mahanom smatraju,
A crne oi strijelama ubojitim pogaaju?

Tada gospodar ree:

- Sjedi, to je previe!
Djevojka sjede, a on dade znak gojaznoj, koja ree...
336. no
Kada nastupi tri stotine trideset i esta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je Jemenac, gospodar robinja, dao znak gojaznoj robinji
koja ustade, upre prstom u suhonjavu, obnai koljena i zapea, obnai stomak na kome se ukazae
udubljenja i okruglina pupka. Zatim obue tanahnu koulju kroz koju se naziralo cijelo tijelo, te ree:
- Hvala Allahu koji me je stvorio i lijepo me oblikovao, koji me je zaoblio na najbolji nain, koji me je
uinio poput grane, uinio me izvanredno lijepom i draesnom. Hvala Mu i za to to me istakao i poastio
spominjui me u svojoj divnoj Knjizi. Naime, Uzvieni je kazao: I on dovede debelo tele.{87} Bog me je
sazdao kao vrt pun bresaka i ipaka. Ljudi koji ive po gradovima vole debele ptice da jedu, a ne vole
mrave. Ljudi inae vole debelo meso i jedu ga. Debljina ima mnogo prednosti, i kako je divno kazao
pjesnik:

Karavan polazi, s dragom svojom se pozdravi ovjee, moe li se s njom oprostiti?

Ona kao da odlazi u kuu susjetke;
Hod debele ene bez ikakve je zamjerke.

Nisam vidjela nikoga da zastane pored mesara, a da ne zatrai debelog mesa. Mudri ljudi vele: Uitak
pruaju tri stvari: jedenje mesa, jahanje mesa i ulazak mesa u meso. to se tie tebe, tanahna, tvoje noge
su kao ptiije, tijelo ti je kao razapeto, meso kao u padaviara i nema na tebi nita to bi srce radovalo,
kao to ree pjesnik:

Spasi me, Boe, od svih prilika
to tjeraju u postelju ene ko palmina lika.

Udovi joj - kao da me bode rogovima
Dok spavam, pa se budim s ubodima.

Na to gospodar djevojke ree:
- Sjedi, to je dovoljno!
Djevojka sjede, a gospodar dade znak mravoj koja ustade podsjeajui na vrbovu granu, na bambusovu
trsku, ili na struk bosioka, te ree:
- Hvala Allahu koji me je stvorio i lijepu sazdao, koji je uinio da zblienje sa mnom bude vrhunac
enje, koji me je uinio slinom grani za kojom srca ude. Jer, kada ustanem, ustanem lagahno; kada
sjedam, sjedam otmjeno. Ja sam lepravog duha kada se alim i razdragana sam. Nisam nikad ula da je
neko opisivao dragu govorei: draga mi je kao slon, niti kao brdo iroko i debelo, nego uvijek govore:
moja draga ima tanak struk i visoka je rastom. Malo hrane meni je dovoljno, i malo vode. Lagahno igram,
lijepo se alim, pokretnija sam od ptice i lake se kreem od vorka. Zblienje sa mnom najvea je elja i
naslada za onog ko je trai. Imam lijep stas i draestan osmjeh. Kao da sam vrbova grana, bambusova
trska, ili struk bosioka. Ljepotom mi nema ravne, kao to rekoe o meni:

Sa trskom sam tvoj struk poredio
I od tebe sudbu sebi nainio.

Pomamno sam tebe slijedio
Boje' se da te ne bi ko uhodio.

Zbog ovakvih kao to sam ja ljubavnici pamet gube i enja ih mori. Ako me dragi povue, k njemu se
povijam; ako me mami, priklanjam se njemu, a ne na njemu. Eto, debela, ti jede kao slon: ne moe ti biti
dovoljno ni mnogo, ni malo hrane. Kad se s tobom nae, prijatelj ne moe uivati - nema bilo kakvog
naina da s tobom uiva, jer tvoj veliki stomak mu ne doputa da te ima. Da dospije do tvoje pice ne daju
mu tvoje krupne butine. ega ima lijepog u tvojoj masivnosti? Kako moe biti tanahna i suptilna kad si
tako gruba? Debelom mesu ne prilii nita osim klanja i u njemu nema nieg to zasluuje pohvalu. Ako
se neko s tobom naali, ti se ljuti; ako se neko s tobom poigra, rastui se; u ljubavnoj igri stenje; kada
ide, dahe; kada jede, ne najede se. Tea si od brda, runija od emera i jada. U tebi nema ivosti, ni
blagoslova. Ne zna ni za ta osim za jelo i spavanje. Kad pia, pljuti; kada kaki, brboe. Kao da si
napuhana mjeina, ili odvratni slon. Kada ide u zahod, treba ti neko ko e ti oprati picu i da ti dlake
skine - to je krajnja ljenost i pravo besposlienje. Ukratko, nema u tebi nieg vrijednog, a pjesnik je o
tebi rekao:

Teka je kao mjeina mokrae puna;
Na planinsku kosu joj lii butina.

Kad se gordi po zapadnim zemljama,
Na istoku se oglaava svojim glupostima.

Gospodar ree djevojci:
- Sjedi i to je dovoljno!
Djevojka sjede, a gospodar dade znak utoj koja skoi na noge, zahvali uzvienom Allahu, zatim
blagoslovi Najodabranijeg meu svim stvorenjima, pa rukom upre prema smeoj djevojci i ree...
337. no
Kada nastupi tri stotine trideset i sedma no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je uta djevojka skoila na noge i zahvalila Allahu.
Zatim upre rukom prema smeoj i ree:
- Ja sam pohvaljena u Kur'anu. Milostivi je opisao moju boju istaknuvi je nad svim drugim bojama,
govorei: Njena boja e radovati one koji je vide.{88} Moja boja je znamenje, moja ljepota je savrena,
jer moja boja je boja dukata, boja zvijezda i mjeseca, boja jabuke. Moj lik je lik prelijepih i ima boju
afrana koja se istie nad ostalim bojama. Ja sam udesna i moja boja je neobina; imam podatno i
dragocjeno tijelo. Sadrim svaki smisao ljepote; u cijelom svijetu je moja ljepota dragocjena poput istog
zlata. Imam mnotvo prednosti i pjesnik je o meni kazao:

Kao sunce jarko ima boju utu Po ljepoti i izgledu ravna je dukatu.

afran nema ni djeli njenoga sjaja Ne, ona izgledom i mjesec osvaja.

Sada u poeti da te ruim, crnopurasta. Tvoja boja je boja bivola koji odbija im ga ovjek pogleda.
Gdje god se nalazi tvoja boja, to je runo, a ako se nalazi u jelu, jelo je zatrovano. Tvoja boja je boja
muha i odvratna je poput psa. Meu svim bojama, ti dovodi u zabunu. Ti si znak tuge, i nisam nikada ula
za smee zlato, za smei biser ili dragulj. Kada ode u zahod, boja ti se mijenja, a na izlasku si jo
runija. Ti nisi crnka za koju ljudi znaju, niti plavua koju opisuju. Nema nikakvih prednosti, kako ve
pjesnik kaza o tebi:

Boja njenog lica je kao zemlja crna
to za noge prijanja kao praina.

im na nju bacim pogled letimini,
Poveaju se moji jadi nemirni.

- Sjedi, dovoljno je! - ree gospodar.
Djevojka sjede, a gospodar dade znak smeoj djevojci koja je imala lijepo lice, vitak struk, skladan stas;
bila je ljupka i mila, podatnog tijela, crne kose, skladne grae, rumenih obraza, naminkanih oiju,
ovalnih obraza, divnog lica, rjeita, palminog struka, teke zadnjice. Djevojka ree:
- Hvala Allahu koji me je stvorio, ali ne debelu i runu, suhonjavu i tanunu, bijelu kao gubu, utu kao
agoniju, crnu kao a, ve mi je dao boju koju vole razumni ljudi. Svi pjesnici hvale smee na svim
jezicima dajui prednost toj boji nad svim drugim bojama. Tamna boja ima sva pohvalna svojstva, jer divno li rekoe:

Smee imaju vrijednosti - kada bi ih znao
Rie i bijele nikad ne bi pogledao;

Pogled im igra i tako su rjeite
Da bi te mogle arolijama uiti, Harute.{89}


Ko e mi dati smeu koja ima, vele, noge
Tanke kao to su strijele samharske!

Oi su ti sjetne, malje svilenkaste
to u srcu ljubavnika ostadoste.

Trei pjesnik veli:

Smea ima taku nalik na duinu boju
Koja je bjelinom ravna mjeseevom sjaju.

Kada bi na njenom mjestu druga taka bila,
Tu ljepotu bi sramota zamijenila.

Slast njenih grozdova ne opija samo mene,
Ve i druge ljude ostavljaju opijene.

Njene ljepote jedna drugoj zavide
I svaka bi htjela da maljama postane.

etvrti pjesnik je rekao:

Zato ne eznem za maljama kad se pojavljuju
Na tamnoputom to na koplje podsjeaju

Premda su svi pripovjedai opisivali njegove ljepote
I u najljepim formama opjevale ih poete?

Vidjeh zaljubljene kako ostaju bez obraza svoga
Zbog madea ispod oka njegova crnoga.

Budu li me zlobnici zbog tog madea grdili Spasite me od onih to su poludjeli!

Ja divno izgledam, struk mi je tanahan, boja kakvu carevi ele, kakvu ele svi bogati i ubogi. Umiljata
sam i leprava, otmjena i podatna, dragocjena. Savreno sam ljupka, obrazovana i rjeita. ale su mi
zabavne i igre prefinjene. Ti si, pak, poput bijelog ljeza pored kapije, sva od ila. Nesretnice i mesarski
kazane, hro na bakru i ti to nalik si na sovu, divlja maslino! Leei uz tebe, ovjek teko die i osjea
se kao da je u grob zakopan. U tebi nema nita lijepo, i o takvima je pjesnik kazao:

Veoma je uta, premda bolesna nije;
Glava me boli zbog nje, a i muka mi je.

Ako mi dua pristane, ja u je poniziti;
Kad je u usta poljubim, zubi e mi ispasti.

Nakon tih stihova, gospodar ree djevojci:
- Sjedi, to je dovoljno...
338. no
Kada nastupi tri stotine trideset i osma no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je djevojka izrecitirala stihove, te joj je njen gospodar rekao:
- Sjedi, to je dovoljno!
Nakon toga, on izmiri djevojke, obue im gizdave haljine i pokloni im skupocjene dragulje s kopna i iz
mora. Zapovjednie pravovjernih, nisam nigdje i nikada vidio djevojke ljepe od njih!
Kada halifa u tu priu Muhammeda al-Basrija, prie mu i ree:
- Muhammede, zna li gdje su te djevojke i njihov gospodar, i moe li mi ih kupiti od njega?
- Zapovjednie pravovjernih - odgovori Muhammed - uo sam da je gospodar djevojaka zaljubljen u njih
i da se ne moe s njima rastati.

- Ponesi njihovom gospodaru po deset hiljada dinara za svaku djevojku. To e iznositi ezdeset hiljada
dinara. Ponesi novac, pa poi njegovoj kui i kupi djevojke.
Muhammed al-Basri uze od halife cijelu sumu i poe kui onoga ovjeka. Kada stie gospodaru robinja,
ree mu da zapovjednik pravovjernih eli kupiti od njega djevojke za tu sumu novca i ovjek pristade da
ih proda za hatar zapovjednika pravovjernih, te mu ih posla. Poto djevojke stigoe zapovjedniku
pravovjernih, on im dade udobnu odaju, te zasjede s njima i djevojke postadoe njegove sabesjednice.
Halifa se zanosio njihovom ljepotom i ljupkou, njihovom raznobojnou i slatkorjeivou.
Potraja to neko vrijeme, a onda njihov stari gospodar koji ih je prodao ne imade snage da podnese
rastanak, pa uputi pismo zapovjedniku pravovjernih, al-Memunu, jadajui se zbog ljubavi prema
djevojkama. U pismu su bili i ovi stihovi:

est ljepotica mene su zanijele,
Tim ljepoticama aljem pozdrave vrele;

One su moj sluh, vid, i ivot su mi one;
Moje pie, hrana i svijetle uspomene.

Blizinu te ljepote ne mogu zaboraviti Otkako odoe, ne mogu mirno spavati.

Ah, bezmjerna moja tugo i nesreo,
Kamo sree da nikad nisam ni postao!

Te oi to su ukraene vjeama
Ko lukovi su to me gaaju strijelama.

Kada to pismo pade u ruke halifi al-Memunu, on nagizda djevojke, dade im ezdeset hiljada dinara i
posla ih njihovom gospodaru. Poto djevojke stigoe, gospodar se obradova vie njima nego novcu koji
su donijele i ivljae s njima ugodno i sretno dok im ne doe Ruiteljica Uitaka i Razbijaica Skupova.
ANEGDOTA O ABU NUVASU I HARUNU AR-REIDU

Pria se da je zapovjednik pravovjernih, halifa Harun ar-Reid, jedne noi bio veoma nemiran i da su ga
morile krupne misli. Halifa ustade i poe etati po dvorcu dok ne stie do jedne odaje na ijem ulazu je
bila zavjesa. On podie zavjesu i u vrhu vidje nekakvu postelju, a na postelji neto crno, nalik na usnulog
ovjeka. Desno od njega nalazila se jedna svijea, a lijevo druga.
Dok je on to posmatrao udei se, odjednom uoi bocu punu starog vina i pored nje au. Kada to vidje,
zapovjednik pravovjernih se zabezeknu i pomisli: Zar ovako neto moe imati taj crni ovjek?! Potom
halifa prie leaju i vidje na njemu usnulu djevojku koja se bila pokrila vlastitom kosom. On joj skide
kosu s lica i uoi da je poput punog mjeseca. Halifa napuni au vinom, pa je ispi u ast njenih ruiastih
obraza. Zatim se nagnu nad njom i poljubi jednu pjegu na njenome licu. Djevojka se prenu:
- ovjee Boiji, o emu se radi?
Halifa odgovori:

Jedan gost na tvoja vrata kuca
Da ga gosti dok ne pone zora da puca.

- Gosta u usluiti cijelim svojim biem.
Potom djevojka ponudi pie, te ga zajedno popie, a onda ona uze lutnju, natima strune i odsvira
dvadeset i jednu melodiju. Zatim se vrati prvoj melodiji i zapjeva:

Jezik ljubavi iz srca tebi govori
Daju' da srce za tobom gori.

Imam svjedoka svoje teke bolesti.
I zbog rastanka srce mi ranjeno trepti.

Neu kriti ljubav koja me iznuruje,
Strast mi je sve vea i bujica suza lije.

ta je ljubav ne znadoh dok te nisam zavolio,
Al' Bog nam je svima sudbu odredio.

Kada zavri pjesmu, djevojka ree:
- Uinjena mi je nepravda, zapovjednie pravovjernih...
339. no
Kada nastupi tri stotine trideset i deveta no, ona ree:
- Uinjena mi je nepravda, zapovjednie pravovjernih.
- Kako i ko te je povrijedio? - upita halifa.
- Tvoj sin me je odavno kupio za deset hiljada dirhema elei da me pokloni tebi. Tvoja amidina mu je
dala spomenuti novac naredivi mu da me krije od tebe u ovoj odaji.
- Poeli neto od mene - ree halifa.
- elim da sutra uveer doe kod mene.
- Ako Bog da - prihvati halifa, pa ostavi djevojku i ode.

Sutradan, halifa ode u prijemnu odaju i posla po Abu Nuvasa. Poto ga ne naoe, on posla jednog
dvorjanina da se raspita za njega i dvorjanin ga nae zaloenog u jednoj krmi za hiljadu dirhema, koliko
je bio potroio na jednog golobradog mladia.{90}
Dvorjanin ga upita kako je, a Abu Nuvas mu ispria svoju priu, odnosno ta mu se dogodilo s lijepim
mladiem na koga je potroio hiljadu dirhema.
- Pokai mi ga - na to e dvorjanin. - Ako on to zasluuje, onda ima opravdanje.
- Strpi se, odmah e ga vidjeti - ree pjesnik.
Dok su oni tako razgovarali, pojavi se mladi u bijeloj odjei ispod koje bijae crveno ruho, a ispod
njega crno. im ga Abu Nuvas vidje, on poe uzdisati i stihove kazivati:

On se pojavi u koulji s rukavima bijelim,
S vjeama i oima enjivim.

Rekoh: Prolazi, a ne pozdravlja me,
A tvoj pozdrav zadovoljio bi me;

Slava Onom ko ti obraze dade kao rue Sve to hoe On stvoriti moe.

Okani se prie, poe da me kara,
Jer udesa moj Gospod oduvijek stvara.

Moja odjea je poput lica i moje sree:
Bijelo je jedno i drugo, bijelo je i tree.

Kada mladi u te rijei, skinu bijelu odjeu sa crvene, te se Abu Nuvas jo vie zadivi i izgovori
stihove:

U koulji od maka sada se pojavi
Moj duman premda se zove dragi.

Ti si mjesec, rekoh udei se,
to u udesnome ruhu pojavi se.

Da l' te rumen s obraza zaodjenu tako
Ili si se krvlju srca obojio jarko?

Sunce mi darova ruho, veli
Kad veernja rumen nedavno se preli.

Odjea mi je k'o vino i k'o obrazi rumeni Sve plamen do plamena plameni.

Kada Abu Nuvas zavri pjesmu, mladi skinu crvenu odjeu i ostade u crnoj. Abu Nuvas poe pogledati
mladia recitirajui:

U crnoj koulji evo se pojavi
I pred robovima se u tmini najavi.

Rekoh: Prolazi, a ne pozdravlja me
Veselei tako zlobnike i dumane.

Koulja, moja srea i tvoje kovrde Crno je jedno i drugo, a crno je i tree.

Dvorjaninu bi jasno u kakvom je stanju Abu Nuvas i kolika je njegova strast, pa se vrati halifi i sve mu
ispria. Halifa naredi slugama da mu donesu hiljadu dirhema, zatim naloi dvorjaninu da sumu odnese
Abu Nuvasu i izvue ga tim novcem. Dvorjanin se vrati s novcem Abu Nuvasu, oslobodi ga i povede
halifi, pa kad stie pred njega, halifa mu ree:
- Izrecitiraj mi pjesmu u kojoj e stajati: Boiji ovjee, o emu se radi?
- Sluam i pokoravam se, zapovjednie pravovjernih...
340. no
Kada nastupi tri stotine etrdeseta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je Abu Nuvas kazao:
Sluam i pokoravam se, zapovjednie pravovjernih - a zatim je recitirao:

No je duga, od briga ne mogu spavati;
Tijelo mi se sui, ne prestajem brinuti.

Ustajem i poinjem po sobi hodati,
A onda idem druge sobe obilaziti.

Odjednom sam ugledao neto crno,
Neto bijelo kosom prekriveno.

Ah, nalik je na mjesec u punome sjaju,
Na vrbovu granu koju stidljivo pokrivaju.

Tad naiskap au vina ispih
Pa joj prioh i pjegu joj poljubih.

Djevojka se naglo iz sna prenu
I zatim se ko grana na kii sagnu,

Te govore' mi, ona k meni hodi:
ovjee Boiji, o emu se radi?

Rekoh: Jedan gost na tvoja vrata kuca
Da ga gosti dok ne pone zora da puca.

Ona veli: Gospodaru, ba se veselim Gosta u usluiti svojim biem cijelim.

- Bog te ubio! - poskoi halifa. - Kao da si bio s nama!
Zatim ga halifa uze za ruku i povede onoj djevojci. Kada Abu Nuvas ugleda djevojku u plavoj haljini i
plavom ogrtau, poe recitirati stihove udom se udei:

Reci ljepotici u ogrtau plavome:
Ja je molim da smiluje se na me.

Kad ljubavnik je surov prema ljubavniku svome
On se tad preputa uzdahu stranome

Ljepote ti tvoje koju bjelina uresuje,
Smiluj se srcu to za tobom sagorje.

Saali se i pomozi mu u ljubavi Ne sluaj ta glupak o njemu besjedi.

Kada Abu Nuvas zavri pjesmu, djevojka prui halifi pie, a onda uze lutnju, te poe svirati i pjevati:

Prema meni si nepravedan, a dal' e s drugom bolji biti,
Mene odbija, a drugi e s tobom uivati.

alila bih se kad bi za ljubavnike sudac bio Moda bi nam on pravedno presudio.

Ako ne da da proem kraj tvoje kapije Iz daleka moj pozdrav za tebe je.

Nakon toga, zapovjednik pravovjernih naredi da jo vie daju vina Abu Nuvasu, toliko dok se obeznani. I
sam halifa prui mu jedan pehar koji on popi naiskap i zadra ga u ruci. Halifa naredi djevojci da mu
uzme au iz ruke i da je sakrije, te djevojka uze au i sakri je meu butine. Halifa trgnu sablju, pa stade
iznad Abu Nuvasa i gurnu ga sabljom. Abu Nuvas se prenu pa kad vidje isukanu sablju u halifinoj ruci,
pijanstvo mu izletje iz glave, a halifa mu ree:
- Izrecitiraj mi pjesmu u kojoj e biti rijei o tvome peharu, inae u ti glavu odrubiti.
Abu Nuvas kaza ove stihove:

Moja pria je velianstvena,
Jer je gazela lopov postala:

Pehar za vino meni je ukrala
Iz koga mi se dua opijala

I sakri ga ba na ono mjesto
Gdje je moje srce esto;

Stid me rei mjesto koje,
Al' halifi poznato je.

Zapovjednik pravovjernih mu ree:
- Bog te ubio! Otkuda to zna? Shvatio sam ta si rekao.
Halifa naredi da darivaju Abu Nuvasa i plati mu hiljadu dinara, te Abu Nuvas ode radostan.
ANEGDOTA O PLEMENITOSTI I VELIKODUNOSTI

Pria se da je jedan ovjek zapao u velike dugove, te se naao u vrlo tekom poloaju. Ostavio je
porodicu i rodbinu i poao kud ga oi vode. Iao je tako dok nakon izvjesnog vremena ne stie do jednog
grada s visokim zidinama i velikim zdanjima.
ovjek ue u grad jadan i slomljen, pregladnio i umoran od puta. Idui jednom gradskom ulicom, on
ugleda grupu uglednih ljudi koji su negdje ili. Poe za tim ljudima, te stigoe u nekakvu odaju koja je
izgledala kao carska odaja. ovjek ue zajedno s ljudima koji nastavie ii dok ne stigoe do jednog
ovjeka koji je sjedio na uzvienom mjestu. Taj ovjek je izgledao velianstveno i dostojanstveno. Oko
njega su bili paevi i sluge - kao da je vezirski sin.
Kada vidje pridolice, ovjek ustade i doeka ih s potovanjem. ovjek koji je pristigao bijae u
nedoumici i zbunjen onim to je vidio...
341. no
Kada nastupi tri stotine etrdeset i prva no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da se ovjek naao u nedoumici i da je bio zbunjen videi lijepa zdanja, sluge i
paeve. On u nedoumici poe uzmicati strahujui da mu se to ne dogodi, pa sjede na jedno mjesto
podalje od ljudi, tako da ga niko nije vidio.
Dok je on tako sjedio, odjednom se pojavi ovjek vodei etiri lovaka psa na kojima je bila raznovrsna
svila, a na vratovima zlatne ogrlice sa srebrenim lancima. Odvojeno sveza svakog psa, a zatim ode, pa
donese psima po zlatnu zdjelu punu najbolje hrane. Svakom psu dade zaseban tanjir i ode.
Siroti i pregladnjeli ovjek je posmatrao hranu elei da prie jednom psu i da jede s njim, ali mu strah
nije doputao. Jedan pas pogleda ovjeka i uzvieni Allah dade psu sposobnost da shvati u kakvom
poloaju se ovjek nalazi, te odstupi od zdjele i dade znak ovjeku. ovjek prie, najede se i htjede poi,
ali mu pas dade znak da uzme zdjelu s jelom koje se nalazilo u njoj i gurnu mu zdjelu apom. ovjek je
uze i poe iz kue.
Kako ga niko nije pratio, ovjek se zaputi u drugi grad, prodade zdjelu i za dobijeni novac uze robe koju
odnese u svoje mjesto. Poto prodade robu, on isplati dugove i uvea svoju imovinu toliko da je ivio u
izobilju i blagostanju.
Boravio je u svome gradu jedno vrijeme, a onda pomisli: Moram opet otii u onaj grad u kome se nalaze
zlatne zdjele. Ponijet u njihovom vlasniku lijepe i prikladne poklone i dat u mu onoliko novaca koliko
vrijedi zdjela koju mi je dao jedan od njegovih pasa.
Potom ovjek uze prigodne darove, ponese novaca koliko je vrijedjela zdjela i krenu na put. Putovao je
dan-no dok ne stie do onoga grada. Ue u njega namjeravajui se sastati s onim ovjekom. etao je
gradskim ulicama dok ne doe do onog mjesta, ali vidje samo ruevine i zloslutnog gavrana. Mjesto je
bilo pusto i sve se bijae promijenilo. ovjeku srce zaigra i misao mu se uznemiri, te on izgovori stihove:

Blaga nema, kua je opustjela,
Srca su pusta i pobonost je nestala;

Pusta je dolina, tu vie nije gazela,
Nit dolina to je nekad bila.


Sadina silueta nou me do svanua pohodi
A drutvo mi no u pustoi spavajui provodi.

Kada se probudih zbog vizije koja me pohodi,
Vidjeh prazno mjesto i daljinu to dohodi.

ovjek je posmatrao ruevine. Vidio je ta uini sudbina. Poslije svega, nae samo tragove i svako
kazivanje bilo je suvino. Zatim se osvrnu i ugleda jadnika koji je bio u takvom stanju da ti se kosa dizala
na glavi i da bi tvrdi kamen proplakao, te mu se obrati:
- Hej, ti! ta to sudbina uini s vlasnikom ovoga ovdje? Gdje su njegov sjajni mjesec i blistave zvijezde?
ta se dogodilo s njegovom kuom, te su ostale samo zidine?
- To je jadnik koga upravo vidi i koji stenje zbog onoga to ga je zadesilo. Zar ne zna da Poslanikove
rijei sadre pouku za onoga kome je do nje i savjet za onoga ko hoe da ga se pridrava? Naime,
Poslanik je, Bog mu se smilovao i spasio ga, rekao: Nijednu stvar na ovome svijetu Allah ne uzvisuje, a
da je zatim i ne sroza. Ako me pita ta je uzrok ovome, znaj da u preokretima nema nita udno. Ja sam
gospodar ovoga, ja sam ovo podigao i gospodario njime; ja sam vlasnik onih sjajnih mjeseca i divnih
ukrasa, te zanosnih ljepotica. Meutim, sudbina mi nije bila sklona, te mi je odvela sluge, odnijela novac,
a mene strovalila u ovu stranu nevolju i zaskoila me vjerolomnou koju je prikrivala. Mora postojati
neki razlog zbog kojeg me to pita. Reci mi ta je, a okani se uenja.
ovjek mu sve ispria osjeajui da je u nevolji i da pati, te mu ree:
- Donio sam ti dar kakav se samo poeljeti moe, te novac za tvoju zlatnu zdjelu koju sam uzeo. Ta zdjela
je bila uzrok mome bogaenju, bio sam siromaan. Kua mi je opet ureena, a bila je zaputena; moje
brige i nevolje su nestale.
ovjek poe odmahivati glavom, kukati i plakati, govorei:
- ovjee, ja mislim da si ti lud, jer tako neto ne moe uiniti razuman ovjek! Kako je jedan od mojih
pasa mogao biti velikoduan dajui ti zlatnu zdjelu, a da ja to uzmem natrag?! Bilo bi udno da uzimam
neto to je dao moj pas. Da sam u najveoj nevolji i jadu, Allaha mi ne bih uzeo od tebe kad bi mi davao
neto to vrijedi koliko odrezak nokta! Idi odakle si doao, u zdravlju i sa sreom!
ovjek mu poljubi noge i ode zahvaljujui. Rastajui se s njim, izgovori stihove:

Ljudi odoe zajedno sa psima Nek je sretno i psima i ljudima!

Allah sve najbolje zna.
PRIA O VOJNIKU I ALEKSANDRIJSKOM VALIJI

HUSAMUDDINU
Pria se da je u Aleksandriji bio valija po imenu Husamuddin. Dok je jedne noi sjedio u svojoj odaji,
prie mu neki vojnik i ree:
- Znaj, gospodaru valijo, da sam noas stigao u ovaj grad i odsjeo sam u tom i tom hanu. U njemu sam
prespavao prvu treinu noi, a kada se probudih, vidjeh da mi je torba rasjeena i da mi je iz nje
ukradena kesa u kojoj je bilo hiljadu dinara.
Vojnik nije estito ni zavrio priu, a valija posla svoje ljude naredivi im da dovedu sve koji su bili u
hanu i ree da ih zatvore u tamnicu do jutra. Kada svanu jutro, valija zapovijedi da se donese sprava za
muenje, te dovede one ljude pred vojnika i htjede ih zlostavljati, a onda se pojavi nekakav ovjek koji
se poe probijati izmeu ljudi i stade pred valiju...
342. no
Kada nastupi tri stotine etrdeset i druga no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je valija htio zlostavljati one ljude, kad se pojavi nekakav ovjek koji se poe
probijati izmeu ljudi, pa stade pred valiju i ree:
- Emire, oslobodi sve te ljude, jer im je uinjena nepravda. Ja sam uzeo novac ovoga vojnika. Evo kese
koju sam uzeo iz njegove torbe!
I ovjek izvadi kesu iz njedara, stavi je pred valiju i vojnika, a valija ree vojniku.
- Uzmi svoj novac i gotovo je. Nema vie ta traiti od ljudi.
Gosti iz hana i svi prisutni poee hvaliti toga ovjeka i uiti mu dovu, a ovjek ree:
- Emire, nije nikakav marifetluk to to sam ti doao i donio ovu kesu, ve je vjetina u tome da i po drugi
put uzmem kesu ovom vojniku.
- Kako, prepredenjae jedan? - upita valija.
- Stajao sam, emire, na mjenjakom trgu u Kairu, kad ugledah onog vojnika upravo kada je promijenio
zlato i stavio ga u kesu. Pratio sam ga iz sokaka u sokak, ali mi se ne prui prilika da uzmem novac. Onda
vojnik krenu na put, a ja sam ga pratio iz mjesta u mjesto smiljajui kako da mu usput dignem pare, ali
nisam mogao. Poto vojnik stie u ovaj grad, slijedio sam ga do hana i onda se smjestih kraj njega
oekujui da zaspi. uvi kako hre, poem prema njemu malo-pomalo, te ovim noem rasjeem torbu i
uzmem kesu ovako - i ovjek prui ruku, pa uze kesu ispred valije i vojnika i povue se. Ljudi su ga
posmatrali uvjereni da im pokazuje kako je uzeo kesu iz torbe, a ovjek odjednom potra i baci se u
bazen.
- Dr' te ga! Za njim! - povika valija svojim ljudima. Dok oni poskidae odjeu i sioe niz stepenice,
prepredenjak pobjee. Poee ga traiti, ali ga ne naoe zbog toga to svi sokaci u Aleksandriji vode
jedan u drugi. Ljudi se vratie ne uhvativi prepredenjaka. Onda valija ree vojniku:
- Nema ta traiti od ovih ljudi, jer sada zna ko te je prevario, a kesu si bio primio i nisi je uvao.
Vojnik ustade izgubivi tako novac, a ljudi iz hana spasie se vojnika i valije, i sve to po milosti
uzvienog Allaha.
PRIA O CARU AN-NASIRU I TROJICI VALIJA

Pria se da je car an-Nasir jednog dana pozvao trojicu valija: kairskog, bulakog i iz Starog Egipta, i da
im je rekao:
- Hou da mi svaki od vas ispria najudnije to mu se desilo otkako je valija...
343. no
Kada nastupi tri stotine etrdeset i trea no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je car an-Nasir rekao trojici valija:
- Hou da mi svaki od vas ispria najudnije to mu se desilo otkakako je valija.
- Sluamo i pokoravamo se - odgovorie oni, a zatim kairski valija ree:
- Znaj, care, da je najudnije to mi se dogodilo otkako sam valija slijedee:
U ovome gradu bila su dva samozvana svjedoka koji su svjedoili u krvoproliima i pri ranjavanjima.
Meutim, bili su enskaroi, pijanice i razvratnici. Nisam ih mogao nadmudriti i uhvatiti na djelu. Nije mi
to polazilo za rukom. Jednom prilikom, naredih krmarima, prodavcima meze, Foa i vlasnicima kua za
zabavu da mi jave kada ta dva svjedoka budu pili i bludniili, bilo da su zajedno, ili odvojeni, te ako
jedan od njih ili oba budu kupovali neto od njih za meze ili pie. Ne smiju da mi ga sakriju.
- Sluamo i pokoravamo se - odgovorie.
Jednoga dana doe neki ovjek nou i ree:
- Znaj, gospodine, da su ona dva svjedoka na tom i tom mjestu, u toj i toj mahali i da su u velikom grijehu.
Ustadoh, pa se ja i moj ovjek preruismo i poosmo sami svjedocima. Iao sam dok ne stigoh do jednih
vrata na koja pokucah, te se pojavi djevojka, otvori mi vrata i upita:
- Ko si ti?
Ne odgovarajui joj, uoh i ugledah dvojicu svjedoka i domaina. S njima su bile rospije i imali su
mnotvo pia. Kada me ugledae, ustadoe iskazujui mi potovanje, pa me posadie usred odaje i
rekoe:
- Dobro doao, uvaeni goste i ugodni sagovornie.
Doekae me, dakle, bez imalo straha i zazora. Domain ustade i ne bi ga neko vrijeme, a onda se vrati
nosei tri stotine dinara, ne pokazujui nikakav strah.
- Znaj, gospodine valijo - rekoe - da si ti u stanju uiniti i neto vie, a ne samo osramotiti nas. Moe
nas i kazniti, ali bi zbog toga imao samo neprilike. Najbolje e biti da uzme ovaj novac i da nas ne
odaje, jer jedno od Allahovih imena je Zatitnik, pa su mu dragi njegovi robovi koji ne odaju. Za to e
dobiti nagradu od Allaha.
Razmiljao sam: Uzmi zlato od njih i ovaj put ih nemoj odati, a kad ih se domogne drugi put, kazni ih!
Polahkomih se za novcem, pa ga uzeh i odoh tako da niko nije ni primjetio.
Sutradan, nisam se ni pribrao kako valja, kad mi doe kadijin izaslanik i ree:
- Gospodine valijo, izvoli porazgovarati s kadijom koji te zove.
Ustadoh i pooh s njim kadiji ne znajui ta je posrijedi. Kada uoh kadiji, ugledah one svjedoke i
domaina koji mi je dao tri stotine dinara. Sjedjeli su kod kadije. Domain ustade i optui me da sam
uzeo tri stotine dinara. Nije bilo druge nego da poriem, ali domain izvadi pisani dokaz, a ona dva
svjedoka posvjedoie da sam uzeo tri stotine dinara. Kadija povjerava u iskaz svjedoka i naredi mi da
platim onu sumu. Ne dadoe mi da izaem odatle dok mi ne uzee tri stotine dinara. Bio sam ljutit i
naumih da im uinim sve najgore, kajui se to ih nisam kaznio. Tako odoh sasvim posramljen. To je
najudnije to mi se dogodilo otkako sam valija.
Onda ustade bulaki valija i ree:
- estiti care, otkako sam valija, najudnije to se dogodilo meni je ovo:
Moj dug bijae se popeo na tri stotine hiljada dinara. To me je muilo. Prodadoh sve to sam imao i
sakupih stotinu hiljada dinara, nita vie...
eherzadu zatee jutro, te ona prekide priu zapoetu po carevom doputenju.
344. no
Kada nastupi tri stotine etrdeset i etvrta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je bulaki valija rekao:
- Prodadoh sve to sam imao i sakupih stotinu hiljada dinara, nita vie. Bio sam u velikoj nedoumici.
Dok sam jedne noi sjedio u kui u takvom stanju, neko pokuca na vrata. Rekoh jednom momku:
- Pogledaj ko je na kapiji.
Momak ode, pa se vrati potpuno preblijedio i drhtavih koljena.
- ta te je snalo? - upitah ga, a on odgovori:
- Pred vratima je nekakav go ovjek. Na njemu je samo kona koulja. Dri sablju, a o pojasu ima no. S
njim je grupa ljudi istih kao i on i trae tebe.
Ja uzeh sablju u ruku i pooh da vidim ko su ti ljudi. Vidjeh da su ba onakvi kako ih je sluga opisao.
- ta hoete? - upitah.
- Mi smo lopovi i noas smo imali veliki plijen, pa smo ga namijenili tebi da se pomogne u nevolji koja
te mori i da isplati dugove.
- Gdje je plijen?
Oni donesoe nekakav veliki sanduk pun zlatnog i srebrenog posua. Kada to vidjeh, obradovali se i
pomislih: Ovim u otplatiti sav dug i ostat e mi jo toliko. Uzeh plijen i uoh u kuu razmiljajui:
Nije lijepo da ih pustim da odu bez iega!
Uzeh stotinu hiljada dinara koje sam imao, dadoh im i zahvalih za njihovo djelo. Oni uzee novac i pod
okriljem noi odoe svojim putem. Niko nije znao za njih. Sutradan vidjeh da je u sanduku bakar
prekriven zlatom i olovom, te da sve to vrijedi pet stotina dirhema. Bi mi veoma teko, jer mi propade
novac koji sam imao i brige mi postadoe jo vee. To je najudnije to mi se dogodilo otkako sam
valija.
Onda ustade valija iz Starog Egipta i ree:
- estiti care, najudnije to se meni dogodilo otkako sam valija bilo je slijedee:
Objesio sam deset lopova tako to je svaki bio na zasebnim vjealima. Straarima sam naredio da ih
uvaju i da ne dopuste ljudima da uzmu bilo kojega.
Sutradan dooh da pogledam objeene i vidjeh da su dvojica na jednim vjealima. Upitah straare.
- Ko je to uinio i gdje su vjeala na kojima je bio drugi objeeni?
Straari su izvrdavali i poto htjedoh da ih tuem, rekoe:
Emire, mi smo jue zaspali, a kada se probudismo, vidjesmo da nam je ukraden jedan objeeni zajedno s
vjealima na kojima je bio. Pobojasmo se tebe, ali neoekivano ugledasmo nekakvog seljaka kako nam
prilazi vodei magarca. Uhvatismo ga i ubismo, pa ga objesismo na ova vjeala na kojima je bio
ukradeni.
udei se tome, rekoh:
- A ta je imao taj seljak?
- Imao je bisage na magarcu.
- ta je bilo u bisagama?
- Ne znamo - odgovorie straari.
- Dajte mi bisage!
Donesoe mi bisage, te ja naredih da ih otvore i ugledah ubijenog iskasapljenog ovjeka. Zabezeknuh se i
pomislih: Boe dragi! Seljak je objeen upravo zbog grijeha koji je poinio ubivi ovoga ovjeka!
Tvoj Gospod ne ini nepravdu svojim robovima.
PRIA O MJENJAU I LOPOVU

Pria se da je nekakav mjenja imao punu kesu zlata i kada je naiao pored lopova, jedan od tih
prepredenjaka ree:
- Ja mogu ukrasti onu kesu.
- Kako e to izvesti? - upitae ga ostali.
- Samo vi gledajte - odgovori lopov, pa poe za mjenjaem do njegove kue.
Mjenja ue u kuu i baci kesu na jednu klupu. Osjeao je potrebu da se pomokri, te poe u zahod da se
rastereti i ree slukinji:
- Daj mi ibrik s vodom.
Djevojka uze ibrik i poe za mjenjaem do zahoda ostavivi vrata otvorena. Lopov ue, uze kesu i ode
svojim drugovima kojima ispria ta se dogodilo...
345. no
Kada nastupi tri stotine etrdeset i peta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je lopov uzeo kesu i ispriao im ta mu se dogodilo s mjenjaem i djevojkom.
Na to mu drugovi rekoe:
- Bogami je to to si uradio prava majstorija koju ne moe svako izvesti. Meutim, sada e mjenja izai
iz zahoda, pa kad ne nae kesu, poet e tui djevojku i stavljati je na velike muke. Zato izgleda da nisi
uradio neto vrijedno hvale. Ako si okretan ovjek, spasi djevojku od batina i muenja.
- Ako Bog da, spasit u djevojku i kesu - ree lopov i ode kui mjenjaa koga zatee kako zlostavlja
slukinju zbog kese. Kad pokuca na vrata, mjenja upita:
- Ko je to?
- Ja sam, sluga tvoga komije s trga!
Mjenja izae i upita:
- ta hoe?
- Pozdravlja te moj gospodar i poruuje: Ti si se potpuno promijenio! Kako e ostaviti ovu kesu na
duanskim vratima i otii. Da je naao neko nepoznat, uzeo bi je i odnio. Da je moj gospodar nije vidio i
sauvao, sigurno bi je nestalo.
Lopov izvadi kesu i pokaza mu je, a kada je mjenja vidje, uzviknu:
- To je ba moja kesa!
On prui ruku da je uzme, ali mu lopov ree:
- Allaha mi, neu ti je dati dok ne napie potvrdu mome gospodaru da si primio od mene kesu i ne stavi
svoj peat, jer me strah da mi nee povjerovati da si je primio, odnosno da sam ti je predao.
Mjenja ue da mu napie potvrdu da je kesa stigla, a lopov odnese kesu i ode svojim putem. Tako se
robinja spasi zlostavljanja.
PRIA O ALAUDDINU, VALIJI KUSA I JEDNOM HRSUZU

Pria se da je Alauddin, valija Kusa, sjedio jedne noi u svojoj kui, kad se pojavi lijep i otmjen ovjek.
S njim je bio sluga koji je na glavi nosio sanduk. Taj ovjek se zaustavi pred vratima, pa ree jednom od
emirovih slugu:
- Ui i javi emiru da se elim sastati s njim zbog jedne tajne!
Sluga ue i javi to emiru koji naredi da dovedu pridolicu. im ovjek ue, emir uoi da je lijep i otmjen
ovjek, pa ga posadi pored sebe iskazujui mu veliko potovanje.
- ta ti treba?
- Ja sam drumski razbojnik. Hou da se vratim na pravi put i da se pred tobom pokajem uzvienom
Allahu. Htio bih da mi pomogne u tome. Donio sam ti ovaj sanduk u kome ima vrijednosti oko etrdeset
hiljada dinara, jer najpree je da ih tebi dam, a ti meni daj od svog novca hiljadu dinara. To bi bio halal
novac i moj poetni kapital koji bi mi pomogao da izaem na pravi put, te da se okanem lopovluka.
Uzvieni Allah e te nagraditi za to.
Potom, ovjek otvori sanduk da bi valija vidio ta ima u njemu, te se u sanduku ukazae dragocjenosti,
dijamanti, plemeniti metali, prstenje i biserje. Valija se zabezeknu i silno obradova, te povika blagajniku:
- Donesi tu i tu kesu sa hiljadu dinara...
346. no
Kada nastupi tri stotine etrdeset i esta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je valija pozvao blagajnika govorei mu:
- Donesi tu i tu kesu sa hiljadu dinara.
Kad blagajnik donese kesu, valija je dade doljaku koji primi kesu sa zahvalnou i ode svojim putem
pod okriljem noi.
Sutradan, valija pozva zlatara i im stie, pokaza mu sanduk s blagom. Zlatar ustanovi da je sve to od
olova i bakra, dok su dijamanti, prstenje i biserje bili od stakla. Valiji bi teko zbog toga, te posla ljude
da trae lopuu, ali ga niko nije mogao pronai.
PRIA IBRAHIMA IBN AL-MEHDIJA HALIFI AL-MEMUNU O

DJEVOJCI KOJOM SE OENIO
Pria se da je zapovjednik pravovjernih al-Memun rekao Ibrahimu ibn al-Mehdiju:
- Ispriaj mi najudnije to si vidio.
- Sluam i pokoravam se, zapovjednie pravovjernih - poe kazivati Ibrahim. - Jednom sam izaao da
proetam i put me dovede do jednoga mjesta na kome osjetih miris hrane. Kako se u meni probudi elja za
jelom, zaustavih se u nedoumici, zapovjednie pravovjernih. Nisam mogao nastaviti put, niti sam mogao
ui na to mjesto. Podigoh pogled i vidjeh prozor iza koga bijae jedna aka i zapee od kojih ljepe
nikada nisam vidio. Pamet mi stade kad ih ugledah i zbog ake i zapea zaboravih miris hrane. Poeh
smiljati kako da dospijem u tu prostoriju, kad odjednom ugledah krojaa nedaleko odatle. Prioh mu i
pozdravih ga, a kada mi odgovori na pozdrav, upitah:
- ija je ovo kua?
- Jednog trgovca - odgovori on.
- Kako se zove?
- Zove se tako i tako - odgovori kroja. - Drui se samo s trgovcima.
Dok smo mi razgovarali, prioe nam dva otmjena i uglaena ovjeka. Kroja mi ree da su oni iz
najblieg drutva domainovog i ree mi kako se zovu. Ja podbodoh konja, te stigoh dvojicu ljudi i rekoh
im:
- Taj i taj oekuje vas s nestrpljenjem.
Zatim pooh s njima, te stigosmo do kapije one kue. Uosmo u kuu i kada me domain ugleda s njima
dvojicom, ne posumnja da sam im prijatelj, pa mi zaelje dobrodolicu i posadi me na najistaknutije
mjesto. Zatim postavie sofru, te pomislih: Allah mi dade da postignem svoj cilj to se tie hrane. Ostala
mi je jo ona ruka i zapee!
Onda preosmo na drugo mjesto da razgovaramo i primjetih da je odaja puna lijepih stvari. Domain se
ljubazno ophodio prema meni shvaajui me ozbiljno i vjerujui da sam gost njegovih gostiju koji su se
takoer ljubazno ponaali prema meni vjerujui da sam ja domainov prijatelj. Tako su svi bili paljivi
prema meni, te popismo nekoliko aa. Onda nam izvedoe jednu djevojku nalik na vrbovu granu. Bila je
veoma otmjena i lijepa. Djevojka uze lutnju, te zasvira i zapjeva:

Nije li udno da se u jednoj kui nalazimo,
Al' ti mi ne prilazi niti govorimo?

Tvoje oi govore i tajne due kazuju,
Te naih srdaca to u ognju izgaraju.

Oi znak daju i obrva treptaji,
Ruka pozdrav alje i oni kapci sve umorniji.

Djevojka mi ustalasa duu, zapovjednie pravovjernih, i bijah ushien njenom izvanrednom ljepotom i
finom poezijom. Zavidio sam joj na velikom umijeu, te rekoh:
- Neto si propustila, djevojko.
Ona srdito odbaci lutnju govorei:
- Otkad glupake dovodite na nae sjedeljke?!
Pokajah se zbog onog to sam rekao, shvaajui da e mi ljudi prigovarati. Zato rekoh:
- Propade ono emu sam se nadao.
Nisam mogao izbjei prigovore na drugi nain, nego da zatraim lutnju:

- Objasnit u vam to je svirajui propustila djevojka.
- Sa zadovoljstvom emo sasluati - odgovorie prisutni, pa mi dadoe lutnju koju natimah i zapjevah:

Evo ljubavnika to svoj bol podnosi,
Ljubavnika kome potok suza tijelo kvasi.

Trae milost, jednu ruku prua Tvorcu,
A drugu ruku dri on na svome srcu.

Ah, vidje li ko onog to od ljubavi gine
Dok ga smrt od ivota ne otkine?

Djevojka skoi, pa mi pade po nogama ljubei ih i govorei:
- Allaha mi, gospodine, nisam znala ko si, niti sam ula takvo umijee!
Ljudi mi poee iskazivati poasti, obuzeti velikim uzbuenjem. Svi su me molili da jo pjevam i ja
otpjevah jednu uzbudljivu pjesmu, tako da su ljudi bili omamljeni i izvan sebe od ushienja, ak su ih
nosili do njihovih kua. U kui ostadoe samo domain i njegova robinja, te on popi sa mnom nekoliko
aa i ree mi:
- Gospodine, smatram svoj ivot promaenim zato to ranije nisam poznavao takvog ovjeka. Allaha ti,
gospodine, reci mi ko si ti da bih znao ko mi je sabesjednik koga mi je sami Allah noas poslao!
Odgovarao sam dvosmisleno ne navodei svoje ime, ali me je on preklinjao, tako da mu ipak rekoh. im
je uo moje ime, ovjek skoi...
347. no
Kada nastupi tri stotine etrdeset i sedma no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je Ibrahim ibn al-Mehdi kazivao:
- im je domain uo moje ime, on skoi na noge i povika:
- Bilo mi je udno da neko moe imati takve vrline, osim ljudi kao to si ti! Sudbina je bila tako milostiva
prema meni da joj se ne mogu nazahvaljivati dovoljno. Moda je ovo samo san, a ako nije, kako sam se
mogao nadati da e me predstavnik hilafeta posjetiti u mojoj kui i da e noas biti moj gost?
Molio sam ga da sjedne, te on sjede i poe se vrlo obazrivo raspitivati o tome zato sam mu doao.
Ispriah mu sve, od poetka do kraja, ne krijui nita. Zatim rekoh:
- to se tie hrane, dobio sam ono to sam elio, a to se tie one ake i zapea, tu elju nisam
zadovoljio.
- Bit e ti zadovoljena i ta elja, ako Bog da - ree ovjek pa poe dozivati: - O, ta i ta! Reci toj i toj da
sie!
ena poe dozivati svoje robinje i one su, jedna po jedna, izlazile preda me, ali ja ne vidjeh onu koju sam
traio, te domain najzad ree:
- Gospodine, ostale su jo samo moja majka i sestra. Bogami, moraju i njih dvije sii preda te da ih vidi.
udila me je njegova plemenitost i velikodunost, te mu rekoh:
- Neka najprije sie sestra.
- Sa zadovoljstvom - odgovori ovjek. Onda sie njegova sestra i kada pokaza ruku, ja vidjeh da je to
ona aka i zapee koje sam vidio.
- To je djevojka iju sam ruku vidio! - uskliknuh, a ovjek naredi slugama da odmah dovedu svjedoke.
Dovedoe svjedoke i domain donese dvije kese zlata obraajui se svjedocima:
- Ovo je na gospodin Ibrahim ibn al-Mehdi, amida zapovjednika pravovjernih. On prosi moju sestru, tu
i tu, i pozivam vas za svjedoke da je udajem za njega.
Dajui dvije kese zlata na ime mehra, domain ree:
- Udajem svoju sestru za te i dajem uz nju mehr.
- Primam i pristajem na enidbu - odgovorih, a domain jednu kesu dade svjedocima, a drugu sestri,
govorei:
- Gospodine, pripremit u ti jednu sobu u kojoj bi mogao spavati sa svojom porodicom.
Bio sam zbunjen njegovom plemenitou i bilo me stid da ostanem nasamo s njom u njegovoj kui, te mu
rekoh:
- Opremi ti sestru, pa je poalji mojoj kui.
Kunem se tobom, zapovjednie pravovjernih, da mi je poslao tako veliki miraz da je za nj bila tijesna
naa kua koja je inae prostrana. Potom mi njegova sestra rodi ovog djeaka to stoji pred tobom.
Divei se plemenitosti toga ovjeka, al-Memun uzviknu:
- Divno je tako neto uti!
Halifa naredi Ibrahimu ibn al-Mehdiju da dovede toga ovjeka da ga vidi. Ibrahim ga dovede, te halifa
zapodjenu razgovor s njim. Svidje mu se uglaenost i obrazovanje toga ovjeka, tako da ga uvrsti u sebi
bliske ljude. Allah je jedini pravi darovalac.
PRIA O VRIJEDNOSTIMA SADAKE I KORISTI OD NJE

Pria se da je neki car rekao svojim podanicima:
- Ako neko od vas udijeli bilo kakvu milostinju, sigurno u mu ruku odsjei.
Tako svi ljudi prestadoe dijeliti sadaku i niko je nikome nije mogao dijeliti. Jednoga dana, neki prosjak
doe nekoj eni. Kako ga je morila glad, on joj ree:
- Udijeli mi togod...
348. no
Kada nastupi tri stotine etrdeset i osma no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je prosjak rekao eni:
- Udijeli mi togod - a ena mu je odgovorila:
- Kako da ti dam milostinju kad e car svakome odsjei ruku zbog toga?!
- Zaklinjem te uzvienim Allahom da mi udijeli milostinju!
Poto je zakle Allahom, ena se saali i dade mu dvije pogae. Vijest o tome dospije do cara koji naredi
da dovedu enu i im ena stie, on joj odsijee obje ruke, te ena ode kui. Nakon izvjesnog vremena,
car ree svojoj majci:
- Htio bih se eniti. Oeni me kakvom lijepom enom.
- U naem susjedstvu - odgovori majka - ima jedna ena od koje nema ljepe, ali ima veliku mahanu.
- Koju? - upita car, a majka odgovori:
- Odsjeene su joj ruke.
- Htio bih je vidjeti.
Dovedoe mu djevojku i im je car vidje, oara ga, te se on oeni njome i odvede je u lonicu. Bila je to
ona ena koja je prosjaku udjelila dvije pogae, pa joj je car zbog toga odsjekao ruke. Kada se oeni
njome, pozavidjee joj ostale careve ene, te mu napisae pismo u kome ga obavjetavaju da je ona
rospija, iako mu je ve bila rodila sina.
Car napisa majci pismo nareujui joj da tu enu odvede u pustinju i da je tamo ostavi, a da se ona vrati.
Careva majka zaista odvede enu u pustinju i vrati se, a ena ostade plaui i kukajui iz sveg glasa.
Dok je ona tako ila nosei dijete za vratom, naie na potok pa kleknu da utoli silnu e koja ju je morila
zbog pjeaenja, jada i umora. Kada se ena sagnu, dijete joj pade u vodu, te ona briznu u pla i dok je
plakala, naioe dva ovjeka koji je upitae:
- Zato plae?
- Za vratom mi je bilo dijete i palo mi je u vodu.
- Da li bi htjela da ga izvadimo?
- Da - odgovori ena, te se dva ovjeka pomolie uzvienom Allahu i dijete izae zdravo. Nita mu se
nije dogodilo.
- Da li bi voljela da ti Allah vrati ruke onakve kakve su bile?
- Bih - ree ena, a oni zamolie uzvienog Allaha i vratie joj se ruke ljepe nego to su bile.
- Zna li ti ko smo? - upitae je dva ovjeka.
- To Allah zna - odgovori ena, a oni e:
- Mi smo one tvoje dvije pogae koje si dala prosjaku kao milostinju i zbog te milostinje si izgubila ruke.
Zahvali uzvienome Allahu koji ti je vratio ruke i dijete.
ena punim srcem zahvali uzvienome Allahu.
PRIA O SIROMANOM IZRAELIANINU

Pria se da je meu Izraelianima bio jedan poboan ovjek i imao je enu koja je prela pamuk. ovjek
je svakodnevno prodavao predivo i kupovao pamuk, pa je za cijelu zaradu kupovao porodici hranu za taj
dan.
Jednog dana, poe ovjek da proda predivo, ali ga srete brat koji se poali na neimatinu, te mu ovjek
dade novac koji je uzeo za predivo i vrati se porodici bez pamuka i bez hrane. ena ga upita:
- Gdje su pamuk i hrana? - a on odgovori:
- Sreo me je taj i taj i poalio mi se na neimatinu, pa sam mu dao novac koji sam dobio za predivo.
- Kako si to mogao uiniti kad nemamo ta prodati?
Imali su samo jednu razbijenu olju i jedan bokal, te ih ovjek odnese na pijacu. Meutim, niko nije htio
da ih kupi. Dok je boravio na pijaci, odjednom naie jedan ovjek koji je nosio ribu...
349. no
Kada nastupi tri stotine etrdeset i deveta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je ovjek uzeo olju i bokal i ponio ih na pijacu, ali ih niko nije htio kupiti.
Dok je boravio na pijaci, odjednom naie jedan ovjek nosei ribu koja je zaudarala i niko je nije htio
kupiti. Taj prolaznik s ribom upita:
- Hoe li trampiti svoju pokvarenu robu za moju pokvarenu robu?
- Hou - odgovori siromaak i dade mu olju i bokal, a uze od njega ribu i odnese je porodici.
- ta da radimo s ovom ribom? - upitae ga.
- Isprit emo je i pojesti dok Allah ne bude htio da nam da obilje.
Uzee ribu, rasporie je i naoe u njoj zrno bisera, te obavijestie starca koji ree:
- Pogledajte! Ako je biser probuen znai da pripada nekome, a ako nije probuen, onda bi to bio dar
uzvienog Allaha.
Pogledae zrno i vidjee da nije probueno. Sutradan, siromah odnese zrno bisera jednom od svojih
prijatelja koji se razumijevao u to i prijatelj ga upita:
- Odakle ti ovo zrno?
- To mi je dar od uzvienoga Allaha.
- Zrno vrijedi hiljadu dirhema. Dat u ti taj novac, ali ti ipak poi do toga i toga ovjeka, jer je on
bogatiji od mene, a i bolje se razumije.
Siromah odnese zrno tome ovjeku koji ree:
- Biser vrijedi sedamdeset hiljada dirhema, ne vie.
On isplati siromahu sedamdeset hiljada dirhema, pa pozva nosae da odnesu novac do siromahove kue.
Nosai ponesoe novac i kada siromah stie kui, pojavi se jedan prosjak koji zamoli:
- Udijeli mi neto od onoga to je tebi uzvieni Allah dao.
- Juer smo bili kao i ti. Uzmi polovinu ovoga novca - odgovori ovjek, pa poto podijeli sumu na dva
dijela, prosjak mu ree:
- Uzmi ti svoj novac, Bog te blagoslovio. Ja sam poslanik tvoga Gospodara koji me je poslao da te
stavim na kunju.
- Hvala i slava Allahu! - uzviknu ovjek koji je potom sretno ivio s porodicom sve do smrti.
PRIA O ABU HASANU AZ-ZIJADIJI

Pria se da je Abu Hasan az-Zijadi kazivao:
- Jednoga dana bio sam u tako grdnoj nevolji da su me salijetali piljar, pekar i jo neki. Bio sam zaista u
neprilici i nisam mogao smisliti kako da se izvuem. I dok sam se nalazio u tome jadu ne znajui ta da
radim, doe mi sluga i ree:
- Na vratima je nekakav hadija koji hoe k tebi.
- Pusti ga! - rekoh i kada ovjek ue, vidjeh da je iz Horasana. Pozdravi me i poto mu odgovorih na
pozdrav, on ree:
- Jesi li ti Abu Hasan az-Zijadi?
- Jesam, a ta ti treba? - odgovorih.
- Ja sam stranac. elim da idem na had i imam mnogo novaca. Dodijalo mi da ih nosim, pa bih htio
ostaviti kod tebe ovih deset hiljada dirhema dok ne obavim had i dok se ne vratim. Ako se karavan vrati
i mene ne vidi, znaj da sam umro, a novac pripada tebi. Vratim li se - novac je moj.
- Neka bude tako, s Boijom pomoi - odgovorih.
ovjek izvadi torbu, a ja rekoh slugi:
- Donesi mi kantar.
Sluga donese kantar, a ovjek izmjeri novac, predade mi ga i ode svojim putem. Ja pozvah povjerioce i
isplatih im dug...
350. no
Kada nastupi tri stotine pedeseta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je Abu Hasan az-Zijadi kazivao:
- Pozvah povjerioce i isplatih im dug, a zatim poeh nemilice troiti novac mislei: Dok se on vrati i
Allah e mi ve dati neto. Kada proe neko vrijeme, doe mi jedan sluga i ree:
- Tvoj prijatelj iz Horasana je pred vratima.
- Pusti ga neka ue.
ovjek iz Horasana ue i ree:
- Bio sam odluio da idem na had, ali mi javie da mi je otac umro, te rijeih da se vratim. Zato mi daj
onaj novac koji sam ti povjerio.
Kada sam to uo, zabrinuh se kako se nikada nisam bio zabrinuo i naoh se u nedoumici ta da radim. Ne
odgovorih mu. Da sam poeo neto poricati, on bi traio da se zakunem i bila bi to prava bruka na onome
svijetu. Da mu kaem da sam potroio novac, on bi poeo vikati, pa bi opet bila sramota. Zato rekoh:
- Neka ti Allah da zdravlje! Ova moja kua nije sigurna za uvanje novca koji sam, uzevi ga od tebe,
poslao jednom ovjeku i sada se nalazi kod njega. Doi mi sutra i dobit e novac, ako Bog da.
ovjek ode, a ja smueno provedoh no oekujui povratak Horasanca. Te noi nisam mogao zaspati san mi nije dolazio na oi. Onda ustadoh i rekoh slugi:
- Osedlaj mi mazgu.
- Sada je potpuni mrak, gospodine. No je tek pala.
Vratih se u postelju, ali nikako nisam mogao zaspati. Budio sam slugu vie puta. Ali me je on odvraao do
osvita. Tek tada mi osedla mazgu, pa uzjahah ni sam ne znajui kamo u poi. Pustih uzdu na mazgin vrat
zaokupljen mislima i brigama, a mazga poe na istonu stranu Bagdada.
Dok sam tako jahao, ugledah neke ljude, te skrenuh i pooh drugim putem, ali su me oni slijedili i kada
vidjee da imam tajlasan,{91} pohitae k meni i upitae:
- Zna li gdje je kua Abu Hasana az-Zijadija?
- Ja sam taj - odgovorih.
- Onda poi da razgovara sa zapovjednikom pravovjernih.

Pooh s njima i kada stigosmo el-Memunu, on me upita:
- Ko si ti?
- Ja sam jedan od prijatelja kadije Abu Jusufa. Jedan sam od poznavalaca zakona i hadisa.
- Ispriaj mi o emu se radi - ree halifa.
Kazah mu sve, a halifa brinu u pla i ree:
- Teko tebi! Boiji Poslanik, Bog mu se smilovao i spasio ga, nije mi dao da spavam noas zbog tebe.
Naime, poto sam odspavao prvi dio noi, on mi ree: Pomozi Abu Hasanu az-Zijadiji! Probudih se,
ali kako te nisam poznavao, ponovo zaspah, a Boiji Poslanik mi se opet pojavi i ree: Teko tebi!
Pomagaj Abu Hasanu az-Zijadiji! Probudio sam se. Meutim, budui da te nisam znao, ponovo sam
zaspao. Onda mi se Poslanik opet pojavi i ree: Teko tebi! Pomozi Abu Hasanu az-Zijadiji! Nakon
toga se nisam usudio zaspati i probdio sam cijelu no. Probudio sam ljude i poslao ih da te trae na sve
strane.
Zatim mi halifa dade deset hiljada dirhema rekavi:
- Ovo ti je za onog ovjeka iz Horasana.
Onda mi dade jo deset hiljada dirhema i ree:
- Ovo troi i rjeavaj svoje probleme - a zatim mi dade trideset hiljada dirhema govorei:
- Ovim se pripremaj, pa kada doe Dan procesije doi da ti dam slubu.
Ja odoh s novcem, pa kad stigoh kui klanjah sabah i onda se pojavi onaj ovjek iz Horasana. Uvedoh ga
u kuu, iznesoh torbu i rekoh:
- Evo tvoga novca!
- Ovo nije moj novac.
- Ima pravo - odgovorih.
- ta se dogodilo? - upita ovjek.
Ja mu sve ispriah, a ovjek zaplaka:
- Allaha mi, da si mi odmah kazao istinu, ne bih ti ga ni traio. Sada neu primiti nita... eherzadu zatee
351. no
Kada nastupi tri stotine pedeset i prva no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je ovjek iz Horasana rekao az-Zijadiju:
- Allaha mi, sada neu primiti nikakav novac! Slobodan si da raspolae njime!
ovjek ode od mene, a ja uredih svoje probleme i na Dan procesije odoh na al-Memunovu kapiju. Poto
uoh, vidjeh da halifa sjedi, a kada stadoh pred njega, pozva me da priem blie, te mi izvadi ispod
sedade dekret o postavljenju i ree:
- Ovo je dekret o postavljenju za kadiju u asnome gradu Medini od Zapadne strane, od Kapije mira, do
Beskraja. Odredio sam ti toliku i toliku mjesenu plau. Boj se uzvienoga Allaha i pamti kako se za te
pobrinuo Allahov Poslanik, Bog mu se smilovao i spasio ga.
Ljudi su se udili halifinim rijeima i upitae me ta to znai, te im ja ispriah sve, od poetka do kraja, i
to se prou u svijetu.
Nakon toga je Abu Hasan az-Zijadi bio kadija u asnoj Medini dok nije umro u vrijeme vladavine halife
al-Memuna, Allah mu se smilovao.
ANEGDOTA O VRLINI I VELIKODUNOSTI

Pria se da je neki ovjek imao mnogo novaca, ali ga je izgubio, tako da je ostao bez iega. ena ga
posavjetova da ode nekom od prijatelja kako bi popravio svoj poloaj. On zaista ode jednome prijatelju i
izloi mu svoju nevolju, a prijatelj mu pozajmi pet stotina dinara da uloi u trgovinu. Prije nego to se
naao u takvom poloaju, ovjek je bio zlatar.
Uzme on, dakle, novac, poe na zlatarski trg i otvori tamo duan kako bi mogao trgovati. Kada sjede u
duan, dooe mu tri ovjeka i upitae ga za njegovog oca, a on im odgovori da je umro. Tada mu
doljaci rekoe:
- Je li ostavio neto iza sebe?
- Ostavio je ovoga roba pred vama.
- Ko moe potvrditi da si ti njegov sin?
- Ljudi s trga.
- Okupi ih da posvjedoe da si ti njegov sin.
Ja sazvah ljude i oni posvjedoie. Onda tri ovjeka izvadie torbu u kojoj je bilo trideset hiljada dinara,
te dijamanata i drugih dragocjenosti.
- Ovo je bilo kod nas - rekoe. - To nam je povjerio tvoj otac.
Zatim ljudi odoe, a zlataru doe neka ena i zatrai mu jedan od tih dijamanata koji vrijedi pet stotina
dinara, te plati za njega tri hiljade dinara. Zlatar joj proda dijamante, pa ustade, uze pet stotina dinara,
koliko je bio pozajmio od svoga prijatelja, odnese mu ih i ree:
- Uzmi pet stotina dinara koje sam pozajmio od tebe. Allah je pogledao na me i pomogao mi.
- Ja sam ti taj novac dao Allaha radi - ree prijatelj. - Uzmi ga za se, a uzmi i ovo pisamce, ali ga nemoj
itati dok ne stigne kui. Postupi prema onome kako pie u njemu.
Zlatar uze novac i pismo, pa ode kui. Kad otvori pismo, vidje da u njemu pie:

Oni ljudi to ti dooe rodbina su moja:
Otac, amida i moj daida, sin Saliha ibn Alija.

I novac i sve to si mojoj majci prodao Novac, dragulje i ostalo od srca sam ti poslao.

Nisam htio time tebe poniziti,
Ve sam htio za nemir te nagraditi.

UDESNI DOGAAJ
Pria se da je jedan Bagdaanin imao svega u izobilju i mnotvo novca, ali izgubi novac i njegov poloaj
se promijeni tako da nije imao nita. Do hrane je dolazio s velikom mukom.
Jedne noi, legao je da spava potiten i kaharli i u snu uje nekoga kako mu veli: Tvoja nafaka je u
Kairu. Idi tamo i trai je. ovjek poe u Kairo i kada stie tamo, uhvati ga no, te on zanoi u jednoj
damiji. Pored damije bijae neka kua i uzvieni Allah htjede da lopovska druina ue u damiju da bi
se iz nje uunjali u tu kuu. Ukuane probudi kretanje lopova i poee vikati. U pomo im pritee valija
sa svojim ljudima, te lopovi pobjegoe, a valija ue u damiju i zatee Bagdaanina kako spava u
damiji. epa ga i estoko iiba, tako da zamalo nije stradao, a onda ga zatvori.
Bagdaanin provede tri dana u zatvoru, pa ga valija izvede i ree:
- Odakle si?
- Iz Bagdada - odgovori ovjek.
- Kakva nevolja te je nagnala da doe u Kairo?
- U snu sam uo kako mi neko kae: Tvoja nafaka je u Kairu. Idi tamo i trai je. Kada sam stigao u
Kairo, vidjeh da su one batine moja nafaka.
Valija se nasmija tako da mu se onjaci ukazae i on ree Bagdaaninu:
- Maloumnie! Ja sam tri puta sluao kako mi neko u snu govori: U Bagdadu ima jedna kua u tome i
tome kvartu. Iza kue je dvorite u kome se nalazi adrvan pod kojim ima mnotvo novaca. Idi tamo i
uzmi novac. Ja nisam odlazio, a ti si tako malouman iao od grada do grada zbog jednog snovienja. To
su samo komari!
Zatim mu valija dade novaca i ree:
- Neka ti se nae za povratak u tvoj grad...
eherzadu zatee jutro, te ona prekine priu zapoetu, po carevom doputenju.
352. no
Kada nastupi tri stotine pedeset i druga no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je valija dao Bagdaaninu novac govorei mu:
- Neka ti se nae za povratak u tvoj grad.
ovjek uze novac i ode u Bagdad. Kua u Bagdadu koju je opisao valija bila je kua toga ovjeka. Kad
on stie svojoj kui, poe kopati ispod adrvana i ugleda veliko bogatstvo, te mu Allah uvea imovinu.
To je udesan dogaaj.
PRIA O AL-MUTEVEKKILU I NALONICI MAHBUBI

Pria se da je u dvoru halife al-Mutevekkila ala-l-Laha{92} bilo etiri stotine nalonica - dvije stotine
Bizantinki, te dvije stotine domaih i abisinskih robinja. Ubejd ibn Tahir je poklonio al-Mutevekkilu
etiri stotine djevojaka - dvije stotine bijelih, te dvije stotine Abisinki i domaih. U mnotvu tih
djevojaka bila je jedna rodom iz Basre, po imenu Mahbuba. Bila je nenadmane ljepote, ljupka, otmjena i
gorda. Umjela je svirati na lutnju, lijepo pjevati, pisati poeziju i voditi prijepisku.
Al-Mutevekkil je bio oaran njome, tako da nijedan trenutak nije mogao podnijeti bez nje.
Kada Mahbuba vidje koliko joj je naklonjen, ona se uzoholi i nije mu bila zahvalna za naklonost. Halifa
se veoma naljuti zbog toga, pa je napusti i dvorjanima zabrani da razgovaraju s njom.
Proe tako nekoliko dana, a halifa je osjeao elju za njom. Jednog dana, on ree svojim sagovornicima:
- Sino sam sanjao da sam se pomirio s Mahbubom.
- Molimo uzvienog Allaha da to bude java - odgovorie oni.
Dok su tako razgovarali, prie mu jedna slukinja i priapnu mu neto. Halifa ustade i ode u harem. Ona
slukinja mu je apnula:
- Iz Mahbubine sobe uli smo pjesmu i svirku. Ne znamo ta je uzrok tome.
Kad halifa stie do njene odaje, u kako Mahbuba svira na lutnju i recitira:

Obilazim dvor, a nikog ne poznajem,
Da mu se izjadam, al' ni s kim ne besjedim.

Kao da sam neto zgrijeila
I nema pokajanja kojim bih se spasila.

Ima l' me neko pred carem braniti
to se u snu hoe sa mnom pomiriti?

Ali kada bijela zora osvanu,
On me ostavi i sa mnom prekinu.

Poto al-Mutevekkil u njene rijei, zadivi se stihovima i toj neobinoj podudarnosti po kojoj je
Mahbuba usnila san slian njegovom. On ue u odaju, a kada Mahbuba osjeti njegovo prisustvo, ustade,
pa se povi prema njegovim nogama i poljubi ih govorei:
- Allaha mi, gospodaru, ovaj dogaaj sam vidjela prole noi u snu, a kada sam se probudila, spjevala
sam ove stihove.
- Ja sam sanjao slian san - na to e halifa.
Potom se zagrlie i pomirie. Halifa provede s njom sedam noi, a Mahbuba na svome obrazu mousom
ispisa ime al-Mutevekkila kome bijae ime Dafer. Kada al-Mutevekkil vidje svoje ime mousom
ispisano na njenom obrazu, on izgovori stihove:

Ti to mousom napisa Dafer na obrazu svome,
Draa si mojoj dui od onog to vidim na obrazu tvome.

Prsti njeni to ime to na obrazu napisae
Svojim rukopisom moje srce ispunie.

Ti nad kojom Dafer me' drugima bdije,

Nek Allah napitkom tvojim Dafera opije!

Kada je al-Mutevekkil umro, prealie ga sve njegove robinje osim Mahbube... eherzadu zatee jutro, te
ona prekine priu zapoetu po carevom doputenju.
353. no
Kada nastupi tri stotine pedeset i trea no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da su sve robinje osim Mahbube prealile al-Mutevekkila kada je umro. Ona je
tugovala za njim dok nije umrla, a onda je ukopae kraj njega. Neka im se Allah smiluje svima!
PRIA O MESARU VERDANU

Pria se da je u vrijeme al-Hakima bi Emrillaha{93} u Kairu ivio ovjek po imenu Verdan. Bio je mesar
koji je prodavao ovije meso. Jedna ena mu je svakog dana donosila po jedan dinar vrijedan priblino
koliko dva i po kairska dinara, i govorila mu je:
- Daj mi jedno janje.
Vodila je nosaa s korpom. Mesar je uzimao dinar i davao joj janje koje je nosa preuzimao, a ona je s
njim ila kui. Sutradan bi ujutro opet dolazila. Mesar je, dakle, svakog dana dobijao dinar od nje, i
potraja to dui period.
Jednoga dana, mesar Verdan poe razmiljati o njoj: Ta ena svakodnevno kupuje od mene mesa za
dinar. Ne proputa nijedan dan, a kupuje za gotovinu. To je neobino! Onda Verdan poe ispitivati
nosaa u trenutku kada ena nije bila tu i nosa ree:
- Ne mogu se nauditi toj eni. Tjera me da svakog dana nosim janje od tebe, zatim kupuje jo hrane,
voa, svijea, mezetluka. Kupuje to za jedan dinar, a od nekog kranina uzima dvije boce vina dajui mu
dinar. Sve to natovari na me, pa idem s njom vezirovim vrtovima. Onda mi zavee oi, tako da ne vidim
ni tlo na koje stajem i ne znam kuda me vodi. Zatim mi kae: Stavi to ovdje. Ona ima jo jednu korpu.
Meni daje praznu, pa me uzima za ruku i vraa me na ono mjesto na kome mi je povezala oi mahramom.
Tu mi je skida i daje mi deset dirhema.
- Neka joj Allah pomogne! - uskliknu mesar.
Potom je jo vie razmiljao o njoj bivajui sve nespokojniji, tako da je no proveo u velikom nemiru.
Sutradan, ena po obiaju doe mesaru Verdanu, dade mu dinar, uze janje koje natovari na nosaa i ode.
Mesar ostavi jednog djeaka u duanu i poe pratiti enu tako da ga ne vidi...
354. no
Kada nastupi tri stotine pedeset i etvrta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je mesar Verdan kazivao:
- Onda ja povjerim duan jednom djeaku i poem za enom tako da me ne vidi. Pratio sam je dok ne
izae iz Kaira. Skrivao sam se za njom sve do vezirskih vrtova. Tu ona zaveza oi hamalu i ja sam je
pratio od mjesta do mjesta dok ne stie do jedne stijene. ena skinu korpu s hamala i ja priekah da se
ona vrati s njim, istrese sve iz korpe i nestane za neko vrijeme. Onda prioh stijeni, pomakoh je i uoh
unutra, pa ugledah bakarni poklopac koji bijae otvoren i stepenice koje su vodile nanie. Lagahno se
spustih niz stepenice dok ne stigoh do jednog dugakog hodnika bljetavo osvijetljenog. Pooh tim
hodnikom i ugledah vrata na nekoj odaji. Naslonih se na ugao vrata i otkrih stepenice iza vrata u toj
prostoriji. Popeh se stepenicama i otkrih jedno malo udubljenje s prozoriem koji je gledao u odaju.
Kad pogledah u tu prostoriju, vidjeh onu enu kako uzima janje i sijee najbolje dijelove, stavlja ih u
lonac, a ostatke baca jednom ogromnom medvjedu koji ih sve pojede dok je ena kuhala.
Poto zavri posao, ena se najede, pa razmjesti voe, suhe plodove, iznese i vino, te ga poe piti iz
pehara, dok je medvjeda napajala iz zlatne posude. Kada se oboje opie, ena se svue i lee, a medvjed
pade po njoj, te mu je ena davala najljepe to Ademovi potomci mogu imati. Kada medvjed svri,
sjede. Onda joj opet priskoi i navali se na nju, a kad svri sjede da se odmara. Tako uradi deset puta, te
se oboje onesvijestie i padoe, nepomini. Mislio sam: Evo prave prilike! Sidoh nosei no koji
sijee kosti prije nego meso. Kad stigoh do njih, vidjeh da su potpuno nepomini. Stavih no medvjedu na
grlo, te nalegoh na njega dok ga ne ubih i dok mu ne odvojih glavu od tijela. Medvjed je krkljao kao
grmljavina, pa se ena u strahu probudi. Kad vidje zaklana medvjeda i mene kako stojim s noem u ruci,
ena vrisnu tako snano da sam pomislio da joj dua izlazi. Onda mi se obrati:
- Verdane, zar mi tako uzvraa dobro koje sam ti uinila?
- Dumanko svoja! - povikah. - Zar ne postoji za tebe mukarac, pa ini ove gadosti?
ena obori glavu ne odgovorivi nita, ve je posmatrala medvjeda kome je glava bila odvojena od
tijela. Zatim ree:
- Verdane, ta ti je milije: da uje ono to u ti rei i to e biti uzrok tvome izbavljenju...
355. no
Kada nastupi tri stotine pedeset i peta no, ree:
- ula sam, sretni care, da je ena rekla:
- Verdane, ta ti je milije: da uje ono to u ti rei i to e biti uzrok tvome izbavljenju i blagostanju do
kraja vijeka, ili me nee posluati pa e zbog toga stradati?
- Radije u te sasluati, kazuj ta hoe.
- Zakolji me kao to si zaklao i medvjeda, pa uzmi od ovoga blaga koliko ti treba i idi svojim putem.
- Ja sam bolji od ovoga medvjeda - rekoh joj. - Vrati se uzvienome Allahu i pokaj se, a ja u se oeniti
tobom. Ostatak ivota proivjet emo s ovim blagom.
- To je nemogue, Verdane! Kako mogu ivjeti poslije njega!? Allaha mi, ako me ne zakolje, propast e
ti dua. Ne suprotstavljaj mi se jer e stradati! Eto, tako!
- Zaklat u te, Bog te prokleo! - povikah pa je povukoh za kosu i zaklah je, te ena ode meu one koje su
prokleli Allah, meleci i svi ljudi.
Onda se osvrnuh po tome mjestu i naoh na njemu zlata, dragog kamenja i biserja koliko ne bi mogao
sakupiti nijedan car. Uzeh nosaevu korpu, napunih je koliko sam mogao, pa je pokrih odjeom koju sam
imao na sebi, te ponesoh korpu i izaoh iz skrovita. Iao sam ne zastajui do kairske kapije, kad mi
odjednom prie deset ljudi halife al-Hakima. Oni su ili naprijed, a halifa za njima.
- Verdane! - pozva me halifa.
- Evo me, care - odgovorih.
- Jesi li ubio medvjeda i enu?
- Jesam.
- Opusti se i nemoj brinuti.
- Sve blago koje ima tvoje je i niko ti ga nee osporavati.
Ja stavih pred halifu korpu koju on otkri, pogleda sadrinu i ree:
- Ispriaj mi ta je bilo s njima dvoma, premda i sam znam, kao da sam bio s vama.
Ja mu ispriah sve to je bilo, a halifa e na to:
- Istinu si rekao. Poimo tamo, Verdane.
Pooh s halifom, ali naoh onaj poklopac sputen, pa mi halifa ree:
- Podigni to, Verdane, jer to skrovite ne moe otvoriti niko osim tebe. Dre ga zatvorenim tvoje ime i
tvoj lik.
- Allaha mi, ne mogu ga otvoriti! - rekoh, a halifa e na to:
- Prii s Boijim imenom.
Ja prioh zazivajui ime uzvienoga Allaha i pruih ruku prema poklopcu koji se podie da lake ne moe
biti.
- Sii u skrovite i iznesi ono to se nalazi u njemu, jer se u njega ne moe spustiti niko ko nema tvoje
ime, lik i svojstva. Medvjed i ena su ubijeni zahvaljujui tebi. Tako stoji zapisano kod mene i ekao sam
samo da ti doe da se to dogodi.
I ja sioh, kazivao je Verdan, pa iznesoh halifi sve to je bilo u skrovitu. Halifa zatrai stoku pa natovari
blago, a meni dade korpu s onim to je bilo u njoj. Uzeh korpu i odoh kui, pa otvorih sebi duan na trgu.
I danas postoji taj trg pod imenom Verdanov trg.
PRIA O NIMFOMANIJI I NJENOM LIJEENJU

Pria se da je neki sultan imao ker zaljubljenu u crnog roba koji joj uze nevinost, te ona zavolje polne
odnose toliko da nije mogla nimalo izdrati bez njih. Ona se poali jednoj nadzornici koja joj ree da
niko nema ee polne odnose od majmuna. Jednom ispod djevojinog prozora proe odgajiva majmuna
s jednim velikim majmunom. Djevojka otkri lice, pogleda majmuna i namignu mu. Majmun pokida veze i
lance i dotra joj, a djevojka ga sakri na jedno mjesto. Majmun je dan-no jeo, pio i imao odnos s
djevojkom. Njen otac sazna za to i htjede je ubiti...
356. no
Kada nastupi tri stotine pedeset i esta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je sultan, saznavi ta radi njegova ker, htio da je ubije, ali ona to osjeti, pa
se prerui u roba, uzjaha konja i povede mazgu na koju natovari zlato i druge dragocjenosti, te platna
toliko da se ne da opisati. Povede i majmuna i otisnu se na put dok ne stie do Kaira. Tu se nastani u
jednoj osamljenoj kui.
Svakodnevno je kupovala meso od jednog mladog mesara kome je uvijek dolazila poslije podne potpuno
blijeda i izobliena. mladi je mislio: Mora biti da se neto neobino dogaa s ovim robom!
Kada jednom po obiaju djevojka doe da kupi meso, mladi je poe slijediti pazei da ga ne vidi.
Iao sam za njom tako da me ne vidi, priao je mladi, i pratio je od jednog do drugog mjesta dok ne
stigoh do njene kue na osami. Djevojka ue u kuu, a ja sam je posmatrao iz prikrajka. Vidio sam kako
se raskomotila, naloila vatru, skuhala meso i najela se, a ostatak dala majmunu koji je bio s njom, te se i
majmun najede. Onda ena skide svoju odjeu i obue najljepu ensku haljinu. Shvatih da je ona ensko.
Djevojka donese vina, popi i napoji majmuna koji se zatim svaljivao na nju desetak puta dok je nije
onesvijestio. Nakon toga, majmun je prekri svilenim ogrtaem i ode na svoje mjesto.
Ja dooh nasred odaje. Majmun me osjeti i htjede me rastrgnuti, ali ga doekah noem koji sam imao i
probodoh ga. Djevojka se probudi prestravljena, pa kad ugleda ubijenog majmuna, kriknu iz sveg glasa,
kao da e duu ispustiti, a onda pade bez svijesti. Kada doe k sebi, ree mi:
- ta te je nagnalo na to? Zaklinjem te Bogom da mene poalje za njim!
Meutim, ja sam je nagovarao i uvjeravao da mogu imati este polne odnose kao i majmun, te se djevojka
smiri. Oenih se njome, ali nisam mogao imati onako est odnos, niti sam to mogao podnositi, pa se
poalih jednoj starici rekavi joj ta je sve bilo s mojom enom.
Starica prihvati obavezu da razmisli o tom problemu i ree mi:
- Mora mi donijeti jedan lonac pun jakog sireta i jedan litar aloje.
Donesoh joj sve to je traila i starica to ubaci u jedan lonac koji stavi na vatru pustivi da prokljua.
Potom mi naredi da vrim polni odnos sa enom i ja sam je obljubljivao toliko dok nije ostala bez
svijesti. Onda je starica onako onesvijetenu podigne stavivi joj picu na otvor lonca. Podie se para i
ue joj u picu iz koje neto izae. Zagledah se dobro i vidjeh da su to dva crva - jedan crn a drugi ut.
Onda mi starica ree:
- Prvi je nastao od snoaja sa crncem, a drugi od snoaja s majmunom.
Onda ena doe k sebi i ivjela je sa mnom neko vrijeme ne traei polni odnos. Tako je Allah spasi onog
jada i ja se zaudih...
357. no
Kada nastupi tri stotine pedeset i sedma no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je mladi kazivao:
- Tako je Allah spasi onog jada i ja se zaudih, te joj ispriah sve to je bilo.
ena je nakon toga ivjela s njim sretna i uivajui, a starica joj je zamjenjivala majku. Njih troje su,
dakle, ivjeli u zadovoljstvu i radosti dok im ne doe Ruiteljica Uitaka i Razbijaica Skupova. Slava
Vjeno ivuem, Onom koji ne umire i Onome ije je carstvo nebesko!
PRIA O AROBNOM KONJU

Pria se da je u davno doba bio jedan moni i znameniti car koji je imao tri keri kao tri sjajna mjeseca,
kao tri cvjetna luga, i sina nalik na mjesec.
Jednog dana je taj car sjedio na prijestolju svoje carevine, kad mu dooe tri mudraca. Jedan je nosio
zlatnog pauna, drugi bakarnu trubu, a trei konja od slonovae i ebanovine.
- Kakve su to stvari i emu slue? - upita car, a vlasnik pauna ree:
- Ovaj paun slui za to da lupa krilima i da krijeti svakog sahata, danju ili nou.
- Ako se ova truba stavi na gradsku kapiju - ree vlasnik trube - ona e se ponaati kao uvar: im u grad
ue neprijatelj, ona e zatrubiti, te e ga ljudi prepoznati i zgrabiti za ruke.
- Gospodaru - ree trei ovjek - korist od ovog konja je u tome to moe odnijeti ovjeka u bilo koju
zemlju, samo ako ga uzjae.
- Neu vas nagraditi dok ne isprobam koristi tih figura - ree car.
On najprije isproba pauna i vidje da je upravo onakav kako je o njemu govorio vlasnik. Zatim isproba
trubu i takoer utvrdi da je onakva kako je govorio njen vlasnik, te car ree dvojici ljudi:
- Poelite neto od mene.
- elimo da svakome od nas da po jednu ker.
Onda istupi trei mudrac, vlasnik konja, pokloni se pred carem i ree:
- estiti care, nagradi i mene kao to si nagradio moje prijatelje.
- Najprije u isprobati to to si donio - ree car, a onda istupi carev sin i ree:
- Oe, ja u uzjahati ovog konja i isprobati ga da bih saznao od kakve je koristi.
- Isprobaj ga, sine, kad ve eli - ree car.
Carevi ustade, uzjaha konja i pokrenu noge, ali se konj ne pomaknu s mjesta, te on upita mudraca:
- Mudrae, zato tvoj konj ne tri brzo kao to si tvrdio?
Mudrac prie careviu, pokaza mu jedan zavrtanj za podizanje i ree:
- Okreni taj zavrtanj.
Carevi okrenu zavrtanj i konj se pokrenu poletjevi s careviem u oblake. Letio je dok ne izmae iz
vida. Carevi izgubi glavu, pokaja se to je uzjahao konja i ree:
- Mudrac je smislio kako da me uniti! Nema moi ni sile do Boije moi!
On poe zagledati sve udove konja i ugleda neto nalik na pijetlovu glavu na desnoj pleki konja, a isto to
vidje i na lijevoj pleki. Carevi pomisli: Ne vidim na konju nita drugo osim ta dva dugmeta. On poe
okretati dugme na desnoj pleki i konj poletje jo bre diui se uvis, te carevi ostavi dugme. Onda
pogleda lijevu pleku i vidje dugme koje okrenu, pa se konj poe sporije kretati i sputati dok se polahko
i oprezno ne spusti na zemlju...
358. no
Kada nastupi tri stotine pedeset i osma no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je carevi okrenuo lijevo dugme, pa se konj poeo sputati. Malo-pomalo,
sputao se oprezno na zemlju. Kada to carevi vidje i shvati emu konj slui, srce mu se ispuni radou i
veseljem, te on zahvali uzvienom Allahu to je bio dobar prema njemu i spasio ga smrti.
Sputao se cijeli dan, jer se bio popeo visoko iznad zemlje. Uspio je usmjeravati konja prema elji, dok
se konj sputao. Kad je htio, sputao ga je, a kada je htio, dizao ga je. Poto se konj ponaao prema
njegovoj elji, carevi ga usmjeri prema zemlji i poe posmatrati naselja i gradove koje nije poznavao,
jer ih nikada u ivotu nije vidio.
Meu svim tim gradovima bio je jedan sagraen na najljepi nain, a nalazio se usred zelene i bujne
zemlje obrasle drveem i s rijekama. Carevi je mislio: Da mi je znati kako se zove ovaj grad i gdje se
nalazi! Zatim poe kruiti oko grada razgledajui ga sa svih strana. Dan je ve bio na izmaku i sunce se
bliilo zapadu, te carevi pomisli: Ne mogu nai mjesto za konaite bolje od ovoga grada. No u
provesti u njemu, a ujutro u poi porodici u svojoj carevini, pa u ispriati ocu i rodbini ta mi se
dogodilo. Kazat u mu ta sam svojim oima vidio.
Carevi poe traiti neko sigurno mjesto za se i za svoga konja gdje ga niko ne bi mogao vidjeti. I dok je
on traio mjesto, ugleda usred grada jedan dvorac koji je stremio u visinu, opasan zidom, prostran i s
visokim pukarnicama. Carevi pomisli: Ovo je divno mjesto! On poe okretati dugme koje sputa
konja dok se ne spusti na krov dvorca. Sie s konja, zahvali uzvienome Allahu, pa poe obilaziti konja
zagledajui ga i govorei:
- Allaha mi, zaista je pravi mudrac ko te takvog napravi! Ako me Allah poivi, ako me vrati zdrava u
moju domovinu i mojoj rodbini, te ako me ponovo sastavi s mojim ocem, sigurno u uiniti svako dobro
onome mudracu i dat u mu najvee nagrade!
Potom carevi sjede na dvorsku terasu dok se ne uvjeri da su ljudi zaspali. Muile su ga glad i e, jer
nije nita okusio otkako je otiao od oca. Mislio je: U ovakvom dvorcu mora biti hrane!
Carevi ostavi konja na jednome mjestu, pa sie da proeta i da vidi ta ima za jelo. Otkri stepenice, te
sie do dna i ugleda dvorite poploano mramorom. Carevia zadivi ljepota graevine, ali u dvorcu nije
uo ni glasa, niti je vidio ive due. Stajao je u nedoumici gledajui lijevo i desno, ne znajui kamo da
krene. Onda pomisli: Najbolje e biti da se vratim tamo gdje mi je konj i da tu prenoim, a kada svane,
uzjahat u ga i poi u...
359. no
Kada nastupi tri stotine pedeset i deveta no, ona ree:
- ula sam sretni care, da je carevi ovako razmiljao: Najbolje e biti da prenoim tamo gdje mi je
konj, a kada svane, uzjahat u ga i poi u.
Dok je tako stajao razgovarajui sam sa sobom, on ugleda svjetlo koje se primicalo mjestu gdje se
nalazio. Kada bolje zagleda, carevi primjeti da uz svjetlo ide grupa robinja meu kojima je bila jedna
djevojka raskone ljepote, stasa nalik na elif, slina utapu u punome sjaju, kao da je pjesnik nju opjevao:

Doe ona iznenada po mraku mrklome,
Kao pun mjesec na obzorju tamnome.

Vitka li je - me' ljudima joj niko slian nije Po raskonoj ljepoti ona neuporediva je.

Uzviknuh kad oi mi vidjee ljepotu njenu:
Onom ko stvori ovjeka od ugruka krvi, slava Mu!

Htio bih je od svih oiju ljudskih sauvati
Surama Zora i Utjeem se Gospodaru ljudi.

Djevojka je bila ker cara toga grada i otac ju je volio tako silno da je radi nje sagradio cijeli dvorac.
Kad god bi joj bilo teko, dolazila je u dvorac sa svojim robinjama i boravila je tu dan- dva, ili vie.
Nakon toga, vraala bi se u svoj saraj. Sluaj htjede da te noi doe u dvorac da bi se razonodila. Ila je
meu svojim djevojkama, sa slugom koji je nosio isukanu sablju. Kada uoe u dvorac, sluge postavie
mangale s anduzom, zaigrae i poe se veseliti.
Dok su se oni tako zabavljali i veselili, carevi jurnu na slugu, obori ga jednim udarcem, istrgnu mu
sablju iz ruke i jurnu na djevojke koje su bile s princezom, te se one rasprie na sve strane. Kad princeza
vidje koliko je lijep, ree:
- Moda si ti taj koji me je juer zaprosio od oca, a on te je odbio i rekao mi da si ruan. Allaha mi, otac
je slagao kada je to rekao, jer si ti lijep.
Naime, sin indijskog cara prosio je djevojku od njenog oca koji ga je odbio, jer je bio ruan, a djevojka
pomisli da ju je ovaj mladi prosio. Ona mu prie, zagrli ga i poljubi, pa lee s njim, a njene robinje joj
rekoe:
- Nije te ovaj mladi prosio od oca, jer je onaj ruan, a ovaj je lijep. Onaj koji te je prosio i otac ga
odbio ne bi mogao biti ni sluga ovome mladiu. Ovaj mladi je neto izuzetno, gospodarice.
Potom djevojke odoe slugi koji se bio opruio i osvijestie ga, te on prestravljeno skoi i poe traiti
sablju, ali mu je ne bi pri u ruci. Robinje mu rekoe:
- Onaj to ti je uzeo sablju i oborio te sjedi s princezom.
Car je bio naredio tome slugi da mu uva ker bojei se prevrtljivosti sudbine i nesretnog sluaja.
Sluga ustade, prie zavjesi i podie je, pa ugleda princezu kako sjedi s careviem i razgovaraju. Kada ih
vidje, sluga ree careviu:
- Gospodine, jesi li ti ovjek ili din?
- Teko tebi, odvratni robe! - na to e carevi. - Kako smije carsku djecu nazivati nevjernikim
ejtanima!
Zatim carevi dohvati sablju i ree:
- Ja sam carev zet. Oenio me svojom kerkom i naredio mi da je vodim u erdek.
Sluga na te rijei odgovori:
- Ako si ljudsko bie kao to tvrdi, onda ona nije ni dostojna nikoga osim tebe. Ti ima najvie prava na
nju.
Sluga ode caru viui, cijepajui odjeu i posipajui se prainom po glavi. Kada car u viku, ree slugi:
- ta te je snalo? Srce si mi uznemirio. Brzo mi kazuj i nemoj duljiti!
- Care - vikao je sluga - znaj da je tvojom kerkom zagospodario jedan ejtanski din u ljudskoj odjei i u
obliju carskoga sina! Udri na njega!
Kada u te rijei, car rijei da ubije mladia, te uzviknu:
- Kako si to zanemario moju ker kad je snala takva nevolja!?
Zatim se car uputi u dvorac u kome je bila njegova ker. Kada stie tamo, zatee robinje kako stoje, te ih
upita:
- ta se dogodilo s mojom kerkom?
- Dok smo mi sjedjele s njom, care, nismo ni osjetile kada je na nas navalio jedan mladi nalik na pun
mjesec. Nismo vidjele ljepe lice, a u ruci je imao isukanu sablju. Pitale smo ga ko je, a on je odgovorio
da si ga oenio svojom kerkom, i to je sve to mi znamo. Ne znamo da li je ovjek ili din, ali je fin i
ljubazan, i nije inio nita runo.
Kada je uo rijei djevojaka, car se ohladi, a onda poe polahko podizati zavjesu pa ugleda kako carevi
i njegova ker sjede i razgovaraju. Carevi je divno izgledao i imao je lice kao sjajni mjesec. Car se nije
mogao uzdrati zbog silne ljubavi prema keri, te podie zavjesu, ue sa isukanom sabljom u ruci i jurnu
prema njima kao vihor. Carevi ga vidje, pa upita princezu:
- Je li ovo tvoj otac?
- Jest - odgovori princeza...
360. no
Kada nastupi tri stotine esdeseta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je carevi ugledao cara kako juria na njih sa isukanom sabljom u ruci, poput
vihora, te je upitao princezu:
- Je li ovo tvoj otac?
- Jest - odgovori ona.
Carevi skoi na noge, zgrabi sablju i tako silovito povika na cara da ga zbuni, rijeen da navali na njega
sabljom. Car vidje da je mladi plahovitiji od njega, pa stavi sablju u korice i stade dok carevi ne doe
do njega. Car ga ljubazno doeka i upita:
- Mladiu, jesi li ti ljudsko bie, ili si din?
- Da nemam obzira prema tebi i da ne potujem tvoju ker, krv bih ti prolio! Kako me moe svrstavati u
ejtane?! Ja sam potomak monih perzijskih careva koji bi, ako bi htjeli, mogli uzdrmati tvoju mo i vlast
i mogli bi poharati sve to ima u svojim zemljama!
Kada car u te rijei, osjeti potovanje prema mladiu, a i poboja se, pa ree:
- Ako ve pripada carskoj lozi, kao to tvrdi, kako moe ui u moj dvorac bez moga doputenja? Kako
moe ukaljati mi ast doavi do moje keri i tvrdei da si joj mu, odnosno govorei da sam ti je ja dao
za enu? Ja sam ubijao careve i carske sinove kada su je prosili od mene! Ko e tebe spasiti od moga
gnjeva? Ako pozovem robove i sluge i naredim im da te ubiju, oni e te odmah pogubiti! Ko e te izbaviti
iz mojih aka?
Na te rijei carevi odgovori:
- Zaista se udim tebi i tvojoj nepronicljivosti! Zar eli svojoj keri boljeg mua od mene? Zar si vidio
nekoga odvanijeg od mene i dareljivijeg, nekoga ko ima veu vlast, vojsku i gardu?
- Nisam, Allaha mi - odgovori car. - Meutim, volio bih, mladiu da je zaprosi pred svjedocima, kako
bih ti je mogao dati za enu. Ako se pak oeni njome kriom, osramotit e me.
- Lijepo si to rekao - odgovori carevi. - Meutim, ukoliko okupi svoje sluge, robove i vojsku protiv
mene i ako me ubiju, kao to tvrdi, sam e sebe obrukati i ljudi nee znati da li istinu govori ili lae.
Mislim da bi bilo najbolje, care, da uradi onako kako ti ja savjetujem.
- Da ujem - na to e car.
- Ili emo nas dvojica podijeliti mejdan, pa ko od nas dvojice ubije protivnika, njegovo je carstvo, ili e
me noas ostaviti, a kada jutro svane, dovedi svoju vojsku i sluge. Reci mi samo koliko ih ima.
- Ima etrdeset hiljada konjanika, ne raunajui moje robove i pratioce kojih ima otprilike jo toliko.
- Kada osvane - ree carevi - dovedi ih k meni i reci im...
361. no
Kada nastupi tri stotine ezdeset i prva no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je carevi rekao:
- Kad osvane, dovedi ih k meni i reci im: Ovaj prosi moju ker pod uvjetom da mu svi izaete na
mejdan. On tvrdi da e vas pobijediti i da mu se ne moete oduprijeti. Onda me pusti da se borim s
njima i ako me ubiju, time e se na najbolji nain prikriti tvoja tajna i sauvati tvoja ast. Ako ja njih
pobijedim, onda e car poeljeti da ima zeta kao to sam ja.
Caru se svidje mladievo miljenje i uini mu se da su njegove rijei zaista krupne, a uz to - uasnula ga
je careva rijeenost da se bori protiv sve njegove vojske koju mu je opisao.
Potom njih dvojica sjedoe da razgovaraju, te car pozva slugu i naredi mu da odmah poe njegovom
veziru s naredbom da sakupi vojsku kojoj treba narediti da se naoruaju i uzjau konje. Sluga ode veziru i
prenese mu ono to mu je nareeno, a onda vezir sazva vojnike, starjeine i dravne velikodostojnike,
naredi im da uzjau konje i krenu pod punom ratnom opremom.
to se tie cara, on je neprestano priao s careviem jer je bio zadivljen njegovom rjeitou, pameu i
obrazovanjem. Dok su oni tako razgovarali, osvanu jutro, te car ustade i uputi se na svoje prijestolje
naredivi vojnicima da uzjau konje. Careviu dade jednog od najboljih svojih konja i zapovijedi da ga
osedlaju to bolje mogu, ali mu mladi ree:
- Care, neu uzjahati dok ne vidim vojsku!
- Kako ti drago! - na to e car i poe, a mladi je iao ispred njega dok ne stigoe do jednog trga. Mladi
ugleda mnotvo vojske, a car povika:
- Ljudi! Doao mi je jedan mladi koji prosi moju ker. Nisam vidio ljepeg mladia od njega, niti
odlunijeg i britkijeg. On tvrdi da e vas sam pobijediti i veli kada bi vas bilo i stotinu hiljada, za njega
bi to bilo malo. Kada se budete borili s njim, doekujte ga na vrhove kopalja i na otrice sablji, jer se on
zaista upustio u neto krupno.
Zatim se car obrati careviu:
- Sinko moj! Eto ti ih pa ini s njima ta hoe.
- Care - na to e mladi - nisi pravedan prema meni. Kako u dijeliti mejdan s njima kad ja idem pjeice,
a tvoji vojnici jau konje.
- Govorio sam ti da uzjae, ali si ti odbio. Eno ti konja, pa izaberi kojeg hoe.
- Ne dopada mi se nijedan tvoj konj. Jahat u jedino svoga konja na kome sam i dojahao.
- Gdje ti je konj? - upita car.
- Na tvome dvorcu - odgovori carevi.
- Gdje na mome dvorcu?
- Na krovu.
- Eto prvog znaka da ti je pamet poremeena! Teko tebi! Kako konj moe biti na krovu?! Meutim,
odmah emo razabrati istinu od lai.
Potom se car obrati jednom svome dvorjaninu:
- Poi u moj dvor i donesi mi to to bude naao na krovu.
Ljudi su se udili mladievim rijeima, govorei jedni drugima:
- Kako e taj konj sii s krova niz stepenice?! Tako neto nikada nismo uli.
ovjek koga je car poslao u dvorac pope se na vrh i ugleda konja koji je stajao, a ljepega nikada nije
vidio. Prie mu, zagleda ga dobro, pa uoi da je nainjen od ebanovine i slonovae. S tim ovjekom je
bio jo jedan carev dvorjanin. Kada ugledae konja, njih dvojica se poee smijati, govorei:
- Zar e se na takvom konju dogaati sve ono o emu je mladi govorio? Bit e da je on poludio. No,
uskoro e se pokazati o emu se radi, jer moda je posrijedi neto krupno...
362. no
Kada nastupi tri stotine ezdeset i druga no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da su carevi dvorjani, ugledavi konja, poeli se smijati govorei:
- Zar e se na takvom konju dogaati sve ono o emu je mladi govorio? Bit e da je poludio. No, uskoro
e se pokazati o emu se radi, jer moda je posrijedi neto krupno.
Potom podigoe konja i ponesoe ga caru. Kada ga stavie pred cara, ljudi se okupie oko konja
posmatrajui ga i udei se kako je lijepo napravljen, njegovom lijepom sedlu i uzdi. Konj se svidje i
samom caru koji je bio potpuno oaran njime, te on ree careviu:
- Je li ovo tvoj konj, mladiu?
- Jest, care - odgovori mladi. - Ovo je moj konj i uskoro e vidjeti udo od konja.
- Uzmi svoga konja i uzjai ga.
- Uzjahat u ga tek onda kada se vojnici odmaknu od njega.
Car naredi vojnicima koji su bili oko njega da se odmaknu na domet strijele, a carevi ree:
- Evo, care, ja u uzjahati svoga konja i navalit u na tvoju vojsku, te u ih rastjerati na sve strane i
dovest u ih dotle da im srca prepuknu.
- ini ta hoe - na to e car - i nemoj ih tedjeti, jer ni oni tebe nee.

Onda carevi poe prema svome konju i uzjaha ga, a vojnici se postrojie naspram njega, te rekoe jedni
drugima:
- Kada mladi dospije meu nae redove, doekat emo ga vrhovima kopalja i otricama sabalja.
Jedan vojnik ree:
- Allaha mi, to je prava nesrea! Kako da ubijemo mladia tako lijepog lica i krnoga stasa!?
- Moete ga se domoi tek nakon velike muke - oglasi se drugi vojnik. Mladi se tako ponaa samo zato
to je svjestan svoga junatva i iskustva.
Poto se mladi uspravi na svome konju, on okrenu zavrtanj za podizanje i svi pogledi se uperie prema
njemu iekujui ta e uiniti. Konj se zabatrga i uznemiri inei neobine kretnje kakve ve ine konji.
Unutranjost mu se napuni zrakom, pa se prope i poletje u vis. Kada car vidje da se konj prope i poletje,
on pozva svoju vojsku:
- Teko vama! Drite ga dok vam nije pobjegao!
- Care - odgovorie mu veziri i zapovjednici - moe li neko stii pticu koja leti? Ovaj mladi nije nita
drugo do veliki arobnjak! Sami Allah te je spasio od njega. Zahvali Allahu to te je otrgnuo iz njegovih
aka.
Poto vidje ta mladi uini, car poe u svoj dvor, pa im stie tamo, ode keri i ree joj ta mu se s
careviem dogodilo na trgu. Car primjeti da njegova ker veoma ali to se rastala s mladiem, te se ona
teko razbolje i pade u postelju. Vidjevi je u takvom stanju, car je privi na grudi, poljubi je meu oi i
ree:
- Keri moja, zahvali uzvienome Allahu to nas je spasio od onog podmuklog arobnjaka!
Car joj ponovi sve to je vidio da mladi radi, ree joj kako je poletio uvis, ali ona nije sluala oeve
rijei, ve je sve gore plakala i kukala. Djevojka je razmiljala: Allaha mi, neu nita okusiti, ni popiti
dok me opet Allah s njim ne sjedini!
Njen otac, car, bio je veoma zabrinut zbog toga. Bilo mu je teko zbog poloaja u kome se nala njegova
ker, pa je tugovao zbog nje. to je on bio obazriviji prema njoj, to je djevojina strast postajala vea...
363. no
Kada nastupi tri stotine ezdeset i trea no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je car tugovao zbog keri i to je on bio obazriviji prema njoj, to je djevojina
strast postajala vea.
Toliko o caru i njegovoj keri.
to se tie carevia, on se vinu u visine i osamivi se, prisjeti se djevojine ljepote. Ve se bio raspitao
kod carevih ljudi kako se zove taj grad, kako se zovu car i njegova ker. Grad se zvao Sana.
Hitao je carevi do oevog grada, pa poe kruiti oko njega. Onda se usmjeri prema oevom dvorcu,
spusti se na krov i ostavi tamo konja, pa sie ocu kojeg zatee tunog i ojaenog zbog odlaska svoga sina.
Kada ga otac ugleda, ustade, zagrli ga i stisnu na grudi radujui mu se bezmjerno.
im se sastade s ocem, carevi upita ta je s onim mudracem koji je napravio konja:
- ta sudbina uini s njim, babo?
- Ne blagoslovio Bog mudraca, niti as kada sam ga vidio, jer on je kriv to sam se bio rastao s tobom!
Zatoen je sine, od dana kada si otiao.
Carevi naredi da oslobode mudraca i da mu ga dovedu iz zatvora. im ga dovedoe, carevi dariva
mudraca u znak naklonosti dajui mu nebrojene darove, ali mu car ne dade svoju ker za enu. To
mudraca silno naljuti i on se pokaja zbog onoga to je uinio, znajui da je carevi shvatio u emu je tajna
konja i kako se njime putuje. Onda car ree svome sinu:
- Mislim da e biti najbolje da nakon ovoga ne prilazi konju i da ga od danas nikada ne jae, jer ne zna
sve o njemu i moe se prevariti.

Carevi ispria ocu ta mu se dogodilo sa kerkom onoga cara, gospodara grada, te kako je tekao susret s
njenim ocem.
- Da te je car htio ubiti, ubio bi te - ree mu car - ali ti jo nije sueno da umre.
Carevi je bio uznemiren ljubavlju prema djevojci, keri onog cara i gospodara grada Sane, te prie
konju, uzjaha ga i okrenu zavrtanj za uspinjanje. Konj ga ponese uvis nosei ga nebu pod oblake. Kad
osvanu jutro, car potrai sina, ali ga ne nae, pa se pope na dvorac ophrvan tugom. Tad ugleda sina kako
leti uvis. Bi mu ao to se rastaje s njim i silno zaali to nije uzeo konja i sakrio ga. Mislio je: Allaha
mi, ako mi se sin vrati, neu potedjeti toga konja, jer hou da mi srce bude mirno zbog djeteta! I car
poe plakati i naricati...
364. no
Kada nastupi tri stotine ezdeset i etvrta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je car alei sina ponovo poeo plakati i naricati.
to se tie njegovog sina, on je letio dok ne stie do grada Sane. Spusti se tamo gdje se spustio i prvi put i
poe prikradajui se do mjesta na kome je bila princeza. Meutim, ne nae nju, robinje, ni slugu koji je
uvao djevojku i to mu pade teko.
Carevi poe obilaziti zdanje traei je i nae je u jednoj odaji, ne u onoj gdje se s njom sastao prvi put.
Djevojka je leala u postelji, a oko nje su bile robinje i njegovateljice. Carevi ue i pozdravi ih, a kada
djevojka u njegov glas, ustade, zagrli ga i poe ljubit meu oi privijajui ga na grudi.
- Gospoice - ree carevi - nedostajala si mi za sve ovo vrijeme.
- Ti si meni nedostajao i da si jo bio odsutan, zasigurno bih umrla.
- Gospoice - na to e carevi - ta misli o onome to se dogodilo izmeu mene i tvoga oca i onom to
mi je uradio? Da ja ne volim tebe koja si iskuenje za cijeli svijet, sigurno bih ga ubio i od njega bih ibret
nainio. Meutim, potujem ga upravo zbog tebe.
- Kako si mogao otii od mene? - upita princeza. - ivot bez tebe mi ne moe biti lijep.
- Hoe li sluati to ti kaem? - upita carevi, a princeza odgovori:
- Reci ta hoe i ja u te potpuno sluati, neu ti se ni u emu suprotstavljati.
- Poi sa mnom u moju zemlju i carevinu - ree mladi.
- S velikim zadovoljstvom! - prihvati djevojka, a carevia silno obradovae njene rijei, te on uze
djevojku za ruku i zatrai da se zakune uzvienim Allahom. Zatim se popee na krov dvorca, pa mladi
uzjaha konja, a djevojku posadi iza sebe, pripije je uza se i vrsto vee, pa okrenu zavrtanj koji se nalazio
na pleki konja i konj ih ponese u visinu. Djevojke ciknue i obavijestie njenog oca i majku o tome ta se
dogaa, te oni pohitae na krov dvorca. Car pogleda navie i vidje konja od ebanovine koji je letio
nosei ih po zraku, te se on veoma uznemiri i povika:
- Careviu, zaklinjem te Bogom da se smiluje meni i mojoj eni: ne rastavljaj nas s naom kerkom!
Carevi mu ne odgovori. Mislio je da se djevojka kaje zbog rastanka s roditeljima, pa joj ree:
- arolijo vremena, hoe li da te vratim majci i ocu?
- Gospodine moj - odgovori ona - ne elim to, tako mi Boga, ve samo elim da sam s tobom ma gdje bio.
Ljubav prema tebi vanija mi je od svega, ak i od moga oca i majke.
Kada carevi u njene rijei, plaho se obradova, te pusti konja da leti polahko, kako se djevojka ne bi
uzbuivala. Letio je tako s njom dok ne ugleda jedan zeleni lug u kome je bio izvor vode. Oni se tu
spustie, najedoe se i napie, a onda carevi uzjaha konja, stavi djevojku iza sebe i priveza je strahujui
za nju. Letjeli su bez prestanka dok ne stigoe do oevog grada i mladi se razdraga. Pokazivao je
djevojci oevo stanite i carstvo, govorei joj kako je carstvo njegovog oca vee od carstva njenog oca.
Zatim je spusti u jedan vrt po kome je etao otac, pa je uvede u zasebnu odaju pripremljenu za njegovog
oca. Konja od ebanovine ostavi pred vratima zdanja i ree djevojci da pazi na njega:
- Sjedi ovdje dok ti ne poaljem glasnika. Ja odoh ocu kako bih pripremio dvor za tebe i pokazao ti svoju
mo.
Sluajui te rijei, radosna djevojka ree:
- ini kako ti je volja...
365. no
Kada nastupi tri stotine ezdeset i peta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da se djevojka obradovala kada je ula mladieve rijei, te je rekla:
- ini kako ti je volja.
Zatim je mislila kako e u gradu naii samo na rasko i poast, kao to i prilii djevojci poput nje.
Carevi je ostavi i ode u grad, svome ocu, a kada ga otac vidje, obradova se njegovom dolasku i primi ga
s dobrodolicom. Onda carevi ree ocu:
- Doveo sam carevu ker o kojoj sam ti govorio i ostavio sam je izvan grada, u jednome vrtu. Doao sam
da te obavijestim o tome kako bi mogao organizirati ljude, poi joj u susret pokazujui svoju mo, vojsku
i saradnike.
- Drage volje! - uskliknu car pa istog asa naredi graanima da na najbolji nain ukrase grad, a on
zajedno sa svojim vojnicima, dravnim velikodostojnicima i ostalim uglednicima carstva i slugama,
okienim i obuenim u najljepe uniforme, izae da je doeka. Carevi iznese iz dvora ukrase,
dragocijenosti i ostalo ime se die carevi. Pripremi za djevojku jednu odaju svu u zelenoj, crvenoj i
utoj svili, a zatim dovede u nju djevojke iz Indije, Bizanta i Abisinije, i unese u nju udesne rijetkosti.
Potom carevi napusti to zdanje sa svim to je u njemu i prije ostalih ode u onaj vrt. Ue u zdanje u kome
je ostavio djevojku i potrai je, ali ne nae ni nju, niti konja. On se poe busati po licu i cijepati odjeu, a
onda se dade u potragu po vrtu, gotovo izbezumljen. Zatim se pribra i pomisli: Kako je mogla otkriti
tajnu konja kad joj to nisam rekao? Moda je onaj perzijski mudrac koji je nainio konja naiao na nju, pa
ju je uzeo svetei se ocu za ono to mu je uinio!
Carevi pozva uvare vrta i upita ih je li neko proao pored njih. Pitao je:
- Jeste li vidjeli nekoga da je proao pored vas i uao u vrt?
- Nismo vidjeli nikoga da je uao u vrt osim perzijskog mudraca. On je doao da bere ljekovito bilje...
366. no
Kada nastupi tri stotine ezdeset i esta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je carevi, kada je uo rijei straara, bio siguran da je mudrac uzeo djevojku.
Bilo je sueno da carevi ostavi djevojku u ljetnikovcu u vrtu i poe u oev dvor da ga pripremi, a
perzijski mudrac ue u vrt da bere ljekovito bilje. On namirisa ugodni mous koji se irio tim prostorom,
a ugodni miris je dolazio od careve keri. Mudrac poe za mirisom i stie u onu odaju, te ugleda konja
koga je sam nainio. Konj je stajao na vratima zdanja i im ga mudrac vidje, srce mu zaigra od radosti,
jer je plaho alio za njim otkako mu je izmakao iz ruku. On prie konju, dobro zagleda sve njegove
dijelove i utvrdi da je ispravan. Htjede ga uzjahati i poletjeti, ali pomisli: Moram vidjeti ta je to donio
carevi i ostavio ovdje zajedno s konjem!
Mudrac ue i zatee djevojku kako sjedi. Bila je kao jarko sunce na vedrome nebu i im je vidje, mudrac
shvati da je ta djevojka neto izuzetno, da ju je carevi doveo na konju i ostavio u tome zdanju, a sam je
otiao u grad da joj pripremi doek i uvede je u grad uz izraze potovanja i poasti. Onda mudrac ue,
duboko se pokloni pred djevojkom, a ona ga pogleda uoivi da je veoma ruan, te ga upita:
- Ko si ti?
- Ja sam careviev glasnik - odgovori mudrac. - Poslao me k tebi i naredio mi da te prevedem u drugi vrt
nedaleko od grada.
Djevojka ga saslua, pa upita:
- Gdje je carevi?
- U gradu je kod svoga oca i samo to nije doao s velikim svatovima.
- Hej, ti! Zar nije mogao carevi da mi poalje nekog drugog?
Mudrac se nasmija:
- Gospoice, neka te ne prevari moje runo lice i odvratna pojava. Da si ti dobila od mene ono to je
dobio carevi, hvalila bi me. Carevi je mene izabrao i poslao me k tebi i zbog mog runog izgleda i
odvratne pojave, jer je ljubomoran na te i zato to te voli. Inae, on ima nebrojeno mnogo crnih i bijelih
robova, slugu i evnuha.
Kada djevojka u njegove rijei, ona ih prihvati i povjerova mu, te poe s njim...
367. no
Kada nastupi tri stotine ezdeset i sedma no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je mudrac ispriao djevojci o okolnostima u kojima se naao carevi, pa mu je
djevojka povjerovala i pola s njim drei ga za ruku.
- Jesi li mi doveo neto za jahanje? - upita djevojka.
- Gospoice - na to e mudrac - doveo sam ti konja na kome si dojahala ovamo.
- Ne mogu ga sama jahati - odgovori djevojka, a mudrac se osmjehnu shvaajui da je se domogao. On
ree:
- Ja u lino jahati s tobom.
Zatim mudrac uzjaha konja i posadi djevojku iza sebe, pribi je uza se i priveza je. Djevojka nije znala ta
namjerava s njom. Mudrac okrenu zavrtanj, te se utroba konja napuni zrakom i on se pokrenu i zadrhta pa
poletje uvis nosei ih izvan grada. Djevojka povika:
- Hej, ti! ta bi od onoga to si mi govorio o careviu da te je poslao k meni?
- Neka Allah nagradi carevia! - odgovori mudrac. - On je odvratan i nevaljao.
- Teko tebi! - povika djevojka. - Kako se usuuje suprotstavljati nareenju svoga gospodara?
- On nije moj gospodar. Zna li ti ko sam?
- Znam samo ono to si mi rekao o sebi.
- To to sam ti kazao bilo je samo lukavstvo kojim sam elio prevariti tebe i carevia. Cijelo vrijeme sam
tugovao za ovim konjem pod tobom. On je moje djelo, a carevi ga je bio preoteo. Sada sam se domogao
i konja i tebe i na taj nain sam ranio srce carevia kao to je on bio ranio moje srce. Nikada vie nee
imati ovoga konja. Nemoj brinuti, od mene e imati veu korist nego od njega.
Kada djevojka u njegove rijei, poe se busati po licu i zapomagati:
- Jao meni! Nisam dospjela do svoga dragog, niti sam ostala kod oca i majke!
Plakala je neutjeno zbog onoga to joj se dogodilo, a mudrac ju je i dalje vodio u Bizant dok se ne
spustie u jedan zeleni lug s rijekama i drveem. Taj lug nalazio se nedaleko od jednog grada, a u gradu je
ivio vrlo moan car.
Sluaj htjede da je car upravo toga dana izaao u lov i etnju, pa naie kraj toga luga i ugleda mudraca
kako stoji, a kraj njega su bili konj i djevojka. Mudrac nije stigao ni da se pribere, a na njega kidisae
carevi robovi, te zgrabie njega, djevojku i konja i sve ih odvedoe caru. Kada car vidje koliko je
mudrac ruan, a djevojka lijepa, on se obrati djevojci:
- Gospoice, u kakvom si odnosu s ovim starcem?
- To je moja ena i moja amidina - pouri mudrac s odgovorom, ali kada djevojka u njegove rijei,
ustvrdi da on lae, govorei:
- Niti ga poznajem, niti je on moj mu, ve me je silom i na prijevaru oteo!

uvi djevojine rijei, car naredi da istuku mudraca, te ga nasmrt izudarae. Onda car naredi da ga
odnesu u grad, pa ga tamo bacie u zatvor. Car mu oduze djevojku i konja, ali nije znao tajnu konja, niti
kako se na njemu putuje.
Toliko o mudracu i djevojci.
to se tie carevia, on obue putniko ruho, uze novaca koliko mu je potrebno i u oajnom stanju otisnu
se na put. Putovao je to je bre mogao traei djevojku od jednog do drugog grada i raspitivao se o konju
od ebanovine. Ko god je uo priu o tome konju od ebanovine udio se smatrajui to kojetarijama.
Carevi je putovao tako jedno vrijeme, stalno se raspitujui i tragajui za djevojkom i konjem, ali ne bi o
njima nikakvoga glasa. Zatim stie u grad djevojinog oca, raspita se i tu, ali ne saznade nita. Zatee
princezinog oca kako tuguje zbog gubitka keri, pa se carevi vrati i uputi se u zemlje Bizanta tragajui i
raspitujui se o njima... eherzadu zatee no, te ona prekine priu zapoetu po carevom doputenju.
368. no
Kada nastupi tri stotine ezdeset i osma no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da se carevi zaputio u zemlje Bizanta tragajui i raspitujui se o djevojci i konju.
Sluaj htjede da odsjedne u jednom hanu i vidje grupu trgovaca kako sjede i razgovaraju, te carevi sjede
blizu njih i u kako jedan veli:
- Prijatelji, vidio sam udo nad udima.
- A ta to? - upitae ga.
- Bio sam u jednome kraju, u tome i tome gradu - i on spomenu ime grada u kome je bila djevojka. - uo
sam kako stanovnici toga grada vode neobian razgovor. Naime, jednog dana je car toga grada poao u
lov zajedno s grupom prijatelja i dravnih velikodostojnika. Kada se naoe na otvorenom prostoru,
naioe pokraj zelenog luga i naioe tamo na nekog ovjeka koji je stajao, a kraj njega je sjedjela
djevojka i imao je konja od ebanovine. Taj ovjek je bio ruan da runiji ne moe biti, a ena je bila
prelijepa, oaravajua, savreno lijepa, vitka i skladna. to se tie konja od ebanovine, on je bio pravo
udo, takvo da niko nije vidio neto slino njemu nainjeno.
Prisutni upitae besjednika:
- I ta car uradi s njima?
- to se tie ovjeka, njega car poe ispitivati o djevojci, a on ustvrdi da je to njegova ena i amidina.
Djevojka pak ree da mukarac lae, te car nju uze, a naredi da izbatinaju mukarca i da ga bace u
tamnicu. O konju od ebanovine ne znam nita.
Kada carevi u rijei trgovca, prie mu blie i poe se obazrivo i ljubazno raspitivati dok mu ovaj ne
kaza ime grada i njegovog cara. Poto saznade ime grada i cara, mladi provede no sav sretan, a
sutradan se otisnu na put. Putovao je bez zastoja dok ne stie do toga grada. Kad htjede ui u grad,
uhvatie ga uvari kapija namjeravajui ga odvesti caru da ga on pita ko je, zato dolazi u grad i ta
najbolje zna raditi. Car je, naime, imao obiaj ispitivati strance ko su i ime se bave.
Carevi u grad stie uveer, a to je vrijeme kada niko nije mogao ui caru, niti se savjetovati s njim. Zato
ga vratari povedoe u zatvor da ga tamo smjeste. Meutim, poto tamniari vidjee kako je lijep, ne
naoe snage da ga odvedu u tamnicu, ve ga ostavie da sjedi s njima izvan zatvora. im stie jelo,
carevi se najede zajedno s njima, a nakon jela zapodjenue razgovor. Tamniari upitae mladia:
- Iz koje si zemlje?
- Ja sam iz Perzije, iz zemlje drevnih careva - odgovori carevi. Na te rijei, oni se nasmijae i jedan
ree:
- E, careviu! Sluao sam ta ljudi kazuju i kako pripovijedaju. Posmatrao sam prilike u kojima su se
nalazili, ali nisam vidio ni uo veeg laova od ovog carevia u naoj tamnici!
- Ja nisam vidio runije stvorenje, ni gadniju njuku! - ree drugi.
- ta vam je taj ovjek slagao? - upita mladi.

- Tvrdi da je on mudrac. Car ga je vidio na putu u lov. S tim ovjekom je bila divna ena, zanosna, vitka i
skladno graena, a bio je tu i jedan konj od crne ebanovine. Ljepega nikad nisam vidio. to se tie
djevojke, ona je kod cara i on je voli, ali je ta ena poludjela. Da je taj ovjek mudrac kao to tvrdi,
sigurno bi je izlijeio. Car se upinje da je izlijei. Konj od ebanovine je u carskoj riznici. to se tie
onog odvratnog ovjeka koji je bio s djevojkom, on je kod nas u tamnici. im padne no, kuka i plae nad
samim sobom ne putajui nas da spavamo...
eherzadu zatee no, te ona prekine priu zapoetu po carevom doputenju.
369. no
Kada nastupi tri stotine ezdeset i deveta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da su uvari tamnice ispriali careviu sve o perzijskom mudracu koji je bio kod
njih u tamnici, te kako je kukao i plakao nad samim sobom. Careviu pade na um da valja smisliti neto
kako bi postigao cilj.
Kada se vratarima prispava, odvedoe mladia u zatvor i zakljuae vrata, te je mogao uti kako mudrac
na perzijskom jeziku jadikuje i kuka nad samim sobom:
- Teko meni zbog nesree koju sam navukao na se i na carevia, i zbog onog to sam uinio djevojci, jer
je nisam ostavio, a nisam ni svoj cilj postigao! Sve se to dogodilo zato to sam loe planirao: traio sam
to mi ne pripada! Ko trai ono to mu ne prilii, upada u nevolje poput mene!
Kada carevi u mudraeve rijei, on zapoe s njim razgovor na perzijskom jeziku:
- Dokle e kukati i jadikovati? Zar misli da je samo tebe zadesila nevolja kakva druge ne moe
zadesiti?
Sluajui sabesjednika koji se takoer ali na svoje jade, mudrac osjeti bliskost prema njemu. im
osvanu jutro, vratari uzee carevia, odvedoe ga caru i obavijestie ga da je juer stigao u grad, u
vrijeme kada nije mogue ui caru. Onda car upita mladia:
- Iz koje si zemlje, kako se zove i ime se bavi? Zato si doao u ovaj grad?
- to se tie moga imena - odgovori carevi - ono na perzijskom glasi Harda. Domovina mi je Perzija.
Naunik sam, po specijalnosti sam ljekar. Lijeim bolesne i poludjele. Obilazim oblasti i gradove da bih
sticao nova znanja. Kada vidim nekog bolesnika lijeim ga. Eto, to je moje zanimanje.
Car se plaho obradova mladievim rijeima, te mu ree:
- Vrli mudrae, doao si upravo u vrijeme kada si nam potreban - i car mu ispria cijelu priu o djevojci,
te zakljui: - Ako je izlijei i spasi ludila, dat u ti sve to zatrai.
Na te careve rijei mladi odgovori:
- Neka te Allah uini monim, care. Podrobno mi opii njeno ludilo i reci mi od kada joj se pojavilo, te
kako si uhvatio nju, konja i mudraca.
Car mu ispria sve potanko, dodajui:
- Mudrac je u tamnici.
- Sretni care, ta si uradio s konjem koji je bio uz djevojku?
- Jo uvijek ga uvam u jednoj od svojih odaja.
Carevi pomisli: ini mi se da bi najbolje bilo da pregledam konja i da njega vidim prije svega ostalog.
Ako bude u ispravnom stanju i ukoliko mu se nita nije dogodilo, onda u imati sve to sam htio. Ukoliko
vidim da se vie ne moe kretati, smislit u neto kako da se spasim. Potom se mladi obrati caru:
- Treba da vidim konja o kome je rije. Moda u na njemu nai neto to e mi pomoi pri lijeenju
djevojke.
- Drage volje - odgovori car, pa ustade i povede mladia za ruku do konja.
Carevi ga poe obilaziti i zagledati ispitujui u kakvom je stanju. Tako ustanovi da je konj u ispravnom
stanju i da mu se nita nije dogodilo. On se silno obradova zbog toga i ree:
- Neka ti Allah podari mo! Sada bih htio poi djevojci da vidim ta joj je. Molim Allaha da je izlijeim
pomou onoga konja.
Zatim carevi naredi da uvaju konja, a car ga povede kui u kojoj je bila djevojka. Mladi ue i zatee
djevojku kako se busa i pada. Ona nije bila luda, ve je tako postupala zato da joj se ne bi neko pribliio.
Kada je carevi vidje u takvom stanju, ree joj:
- Ne boj se, ti koja svijet oarava!
I mladi se poe obazrivo i ljubazno ponaati prema djevojci dajui joj na znanje da je to on. Kada ga
djevojka prepozna, ciknu i pade bez svijesti zbog silne radosti. Car pomisli da je napad dobila zbog
straha od mladia, a carevi stavi usta na njeno uho i apnu joj:
- arolijo svijeta, uvaj da se ne prolije moja i tvoja krv. Strpi se i istraj, jer se nalazimo u poloaju koji
zahtijeva strpljenje i vjeto planiranje da bismo se iupali od cara tiranina. Ja u poi njemu i rei u
mu: Djevojka je zaista poludjela, a ja ti jamim da u je izlijeiti pod uvjetom da je oslobodi okova, i
bit e izlijeena. Kada car doe k tebi, ljubazno razgovaraj s njim kako bi vidio da te mogu izlijeiti.
Tako emo imati sve to elimo.
- Sa zadovoljstvom - odgovori djevojka.
Carevi ode od nje i uputi se caru sav sretan i radostan, pa mu ree:
- Sretni care, uz tvoju pomo otkrio sam lijek za djevojku i izlijeio sam je za tebe. Sada ustani i poi k
njoj. Blago i obazrivo razgovaraj s djevojkom, obeaj joj ono to e je obradovati i tako e se ostvariti
sve to eli od nje...
370. no
Kada nastupi tri stotine sedamdeseta no, ona ree.
- ula sam, sretni care, da je carevi, predstavivi se kao mudrac-ljekar, doao djevojci, otkrio joj se,
upoznao je s planom koji je smislio.
- Pristajem drage volje - ree mu djevojka na to, a carevi se uputi caru i ree mu:
- Ustani i poi djevojci. Blago razgovaraj s njom i obeaj joj ono to e je radovati, pa e tako dobiti
sve to eli.
Car ustade i poe djevojci. im ga ona ugleda, skoi na noge, duboko se pokloni i poeli mu
dobrodolicu. Car se plaho obradova, pa naredi robinjama i slugama da je dvore, da je vode u hamam, a
da u meuvremenu pripreme nakit i odjeu. Robinje odoe princezi, pozdravie je, a ona im odgovori na
pozdrav najljubaznije to je mogla. Potom joj stavie nakit i obukoe carsko ruho. Oko vrata joj stavie
dijamantsku ogrlicu i povedoe je u hamam dvorei je. Potom izvedoe iz hamama djevojku koja je bila
poput punog mjeseca.
Kada stie pred cara, princeza ga pozdravi i poljubi tlo pred njim, to ga je silno radovalo, te on ree
careviu:
- Sve ovo dogaa se tvojom zaslugom, neka te Allah poivi.
- Ona e potpuno ozdraviti ako poe sa svojom vojskom i gardom na mjesto na kome si je naao - na to
e carevi. - Neka uza te bude konj od ebanovine koji je tada bio kraj nje. Tamo u savladati duha u njoj,
zatoiti ga i ubiti, tako da se vie nee moi u nju vratiti.
- Sa zadovoljstvom - odgovori car, pa naredi da odnesu konja u lug u kome ga je naao zajedno sa
djevojkom i mudracem Perzijancem. Dakle, car uzjaha zajedno sa svojom vojskom i povede djevojku, a
njegovi ljudi nisu znali ta smjera.
Kada stigoe u lug, carevi koji se predstavi kao mudrac naredi da djevojku i konja stave daleko od cara
i vojske koliko pogled see, a onda ree caru:
- Dopusti mi! elim zapaliti anduz, pa u izgovoriti zakletve i ovdje u zatoiti demona kako joj se nikada
vie ne bi mogao vratiti. Zatim u uzjahati konja od ebanovine i posaditi djevojku iza sebe. Kada to
uradim konj e se uznemiriti i poi e do tebe. Time e sve biti okonano, a ti zatim radi ta hoe.
Car saslua njegove rijei silno se radujui. Potom carevi uzjaha konja, posadi djevojku iza sebe dok su
ga car i njegova vojska posmatrali. Mladi pribi djevojku uza se, priveza je, pa okrenu zavrtanj za
dizanje. Konj ih uznese uvis, a vojnici su ih posmatrali dok im ne izmakoe iz vida.
Pola dana car je ekao carevia da se vrati, ali njega ne bi i car izgubi svaku nadu. Silno je alio i
oajavao zbog rastanka s djevojkom, a onda povede svoju vojsku u grad.
U meuvremenu je carevi letio prema oevom gradu sav sretan. Letio je bez prestanka dok se ne spusti
na carev dvorac, te onda djevojku smjesti na sigurno mjesto. Zatim ode ocu i majci, pozdravi ih i ree im
da dolazi djevojka, emu se roditelji veoma obradovae.
Toliko o careviu, konju i djevojci.
to se tie bizantskoga cara, on se vrati u grad, pa se zatvori u svoj dvorac, tuan i emeran. Dooe mu
veziri koji ga poee tjeiti, govorei mu:
- Taj koji je oteo djevojku arobnjak je. Hvala Allahu koji te je spasio njegovih arolija i lukavstva!
Bili su stalno uz cara dok on ne zaboravi djevojku.
Carevi u meuvremenu priredi veliku svetkovinu...
371. no
Kada nastupi tri stotine sedamdeset i prva no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je carevi priredio veliku svetkovinu za graane.
Veselili su se cijeli mjesec dana, a zatim carevi odvede djevojku u lonicu i bezmjerno su uivali jedno
u drugome. to se tie njegovog oca, on razbi konja od ebanovine, tako da vie nije mogao da se pokree.
Onda carevi napisa pismo djevojinom ocu opisujui mu kako su i obavijesti ga da se oenio njegovom
kerkom, te da je ona s njim u izvrsnom raspoloenju. On posla pismo po svome glasniku, a otpremi i
skupocjene darove. Kada glasnik stie u grad djevojinog oca, u jemenski grad Sanu, predade pismo i
darove tome caru koji proita pismo i plaho se obradova. Car primi darove ukazujui glasniku veliko
potovanje, a zatim i sam otpremi darove svome zetu i careviu po tome glasniku koji ih donese careviu
obavijestivi ga o tome da se car, djevojin otac, radovao kada je uo da je njegova ker dobro, te da je
bio izvanredno veseo.
Carevi je svake godine pisao svome puncu i slao mu darove. Tako su inili sve dok ne umre car,
mladiev otac, koga carevi naslijedi na prijestolju. Novi car je bio pravian prema podanicima, vodei
ih putem sree i zadovoljstva, te mu se potinie zemlje i pokorie robovi. ivjeli su tako najsretnijim i
najlagodnijim ivotom, sigurni, dok im ne doe Ruiteljica Uitaka i Razbijaka Skupova koja rui dvore
i naseljava mezarja.
Slava ivome, koji ne umire i u ijoj vlasti je carstvo nebesko!
PRIA O UNSULVUDUDU I NJEGOVOJ DRAGOJ AL-VARDI

FI-L-AKMAM
Pria se da je u davno doba i u minulim vjekovima bio jedan moni i veliki car koji je imao vezira po
imenu Ibrahim. Taj vezir imao je prelijepu ker, zanosnu i savreno draesnu. Djevojka je bila veoma
pametna, divno obrazovana, ali je voljela razgovor, vino, tanahnu poeziju, rijetke prie koje svojom
finom sadrinom plijene umove. Kao da je o njoj rekao pjesnik opisujui je:

Zavoljeh onu koja je Turke i Arape oarala
Dok je o pravu, jeziku i knjievnosti raspravljala.

Veli mi: Ja sam objekt, a stavlja me u genitiv;
Kad sam subjekt neu biti akuzativ!

Rekoh joj: Duu i cijelog u sebe dati;
Ne zna li da sudba hoe prevariti.

Ako to nekada htjedne nijekati Gledaj kako e se glava u repu smjestiti!

Ta djevojka se zvala al-Varda fi-l-Akmam,{94} a tako su je nazvali zbog izvanredne njenosti i blistave
ljepote. Car je volio razgovarati s djevojkom zbog njenog savrenog obrazovanja. Imao je i obiaj da
svake godine okuplja uglednike carstva i da se igra kuglom.
I poto doe taj dan kada se ljudi okupljaju da bi se igrali kuglom, vezirova ker sjede pored prozora da
posmatra. Dok su se uglednici igrali, djevojka baci pogled i meu vojnicima ugleda mladia lijepog da
ljepeg nikad nije vidjela. Izgledao je divno, svijetlog lica, nasmijan, dugonog i irokih ramena. Djevojka
ga osmotri nekoliko puta, ali ga se nije mogla nagledati, pa ree svojoj njegovateljici:
- Kako se zove onaj lijepi mladi meu vojnicima?
- Keri moja - odgovori njegovateljica - svi su oni lijepi. Koji je to meu njima?
- Priekaj da ti ga pokaem - ree djevojka, pa uze jabuku i baci je na njega tako da mladi podie glavu i
ugleda vezirovu ker na prozoru, nalik na mjesec u mrklome mraku. Tek to je bacio pogled na nju,
mladia sasvim obuze ljubav prema djevojci, te on izgovori stihove:

Tvoje oi il' strijele me pogodie
Usred srca zaljubljenog dok te gledae.

Je li to strijelu britku vojska poslala
Ili je s tvoga prozora doletjela ?

Kada se igra zavri, djevojka ree njegovateljici:
- Kako se zove mladi koga sam ti pokazala?
- Zove se Unsulvudud.{95}
Djevojka samo klimnu glavom. Kasnije je legla u postelju da spava, ali su joj se misli vrzmale po glavi,
te ona poe uzdisati i recitirati stihove:

Ko te nazvao Radou Svijeta nije pogrijeio,
Jer si zaista svu radost svijeta sjedinio.

Mjesee sjajni, licem svojim si obasjao,
Svjetlou si svijet cijeli opasao.

Meu svim ljudima ti si jedini
Sultan o ijoj ljepoti svjedoe meni

Obrva poput nuna izvijena;
Oi poput slova sad{96} ljubavlju ispisana;

Viti struk ti je kao njena grana Pozove li je neko, nagne mu se sama.

Sve si vitezove nadmaio jarou
Trajnom ljepotom i dareljivou.

Poto izrecitira pjesmu, djevojka je ispisa na komadu papira koji umota u pare svile izvezene zlatom i
stavi to pod jastuk. Jedna njena njegovateljica je posmatrala, pa joj prie i poe je zabavljati dok ne
zaspa, a onda joj ukrade cedulju ispod jastuka, proita je i saznade da se zaljubila u Unsulvududa.
Poto proita pismo, njegovateljica ga vrati na mjesto, a kada se gospodarica al-Varda probudi,
njegovateljica joj ree:
- Gospoice, ja sam tvoja savjetnica i zastupnica. Znaj da je ljubav snana, da moe i eljezo topiti. Ako
je ovjek krije, moe izazvati bolest i jade, te se ne moe nita prigovoriti onome ko javno ispoljava
ljubav.
- Kako se moe izlijeiti strast, dado? - upita djevojka.
- Lijek za to je ljubavno sjedinjenje.
- A kako je mogue ostvariti sjedinjenje?
- Do toga se moe doi prepiskom, njenim rijeima, estim izruivanjem pozdrava i elja. Eto, to
sjedinjuje ljubavnike i olakava im potekoe. Ako se s tobom tako neto dogaa, gospodarice, ja u
najbolje uvati tvoju tajnu, zadovoljavati tvoje elje i nositi tvoja pisma.
Kada al-Varda u njene rijei, pamet joj se pomuti od radosti, ali se suzdra da bilo ta kae zazirui od
posljedica. Mislila je: O ovome mom osjeanju niko nita nije saznao, pa neu ni ovoj eni odati ljubav
dok je ne iskuam.
Onda njegovateljica ree:
- Gospoice, usnila sam da mi je doao jedan ovjek i rekao: Tvoja gospodarica i Unsulvudud vole
jedno drugo. Pobrini se za njih, nosaj njihova pisma i nai im se na usluzi. uvaj njihovu tajnu, pa e
dobiti veliku nagradu. Eto, ispriah ti to sam usnila, a na tebi je da odlui.
Onda al-Varda ree svojoj njegovateljici, poto joj je ova ispriala to je usnila...
372. no
Kada nastupi tri stotine sedamdeset i druga no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je al-Varda rekla svojoj njegovateljici, poto joj je ova ispriala to je usnila:
- Umije li uvati tajne, dado?
- Kako ne bih umjela uvati tajne kad sam ja najbolja meu slobodnima! - odgovori njegovateljica.
Djevojka izvadi cedulju na kojoj je napisala stihove i ree:

- Odnesi ovo pismo Unsulvududu i donesi mi odgovor na njega.
ena uze pismo i odnese ga Unsulvududu. Kad doe k njemu, poljubi mu ruke i najljubaznije ga
pozdravi, pa mu dade svitak papira. Mladi ga proita i shvativi njegovu poruku, napisa na poleini ove
stihove:

Srce bih da zabavim i ljubav bih htio sakriti,
Ali ljubav moju lice e mi svima odati.

Poteku li suze, rei u: Rana je u oima"
I da ljubav moja nije dostupna zlobnicima.

Bio sam sam i za ljubav nisam znao,
A sad mi je srce puno jer zaljubljen sam postao.

Svoju povijest ti priam na nju se alei,
Na ljubav se jadam tvoju milost traei.

Suzama sam je pisao jer sam se nadao
Da e saznati koliko sam zbog tebe stradao.

Allah neka uva ljepotom zaodjenuto lice:
Mjesec mu robuje, a slukinje su njegove zvijezdice

to slue ljepotu kakvu niko nije vidio,
Niti je vitkiju granu od nje upoznao.

Molim te bez ikakva zazora i usrdno Doi mi na sjedinjenje ljubavno;

Duu u darovati - moda e je primiti;
Sastanak mi je raj, a pakleno se rastati.

Mladi savi pismo, poljubi ga, pa ga dade eni rekavi:
- Dado, omekaj duu svoje gospodarice!
- Sluam i pokoravam se! - odgovori njegovateljica, pa uze pismo, vrati se gospodarici i dade joj svitak.
Al-Varda ga poljubi i podie iznad glave. Zatim otvori pismo, proita ga i, shvativi poruku, u dnu napisa
ove stihove:

Ti, ije srce moju ljepotu poinje ljubiti,
Strpi se - moda e u ljubavi sree imati.

Kada saznam da me ljubi iskreno,
Da je i tvoje srce ljubavlju kao i moje pogoeno.

Ljubavnim sastankom tada u te darivati,

Premda nam se uvari ne daju sastati.

Kada se no na zemlju pone sputati
U naim srcima e buktinja ljubavi planuti.

Iz postelje nae san e se odagnati
I naprezanje e naa tijela iznuriti.

Da ljubavnik ljubav taji erijat nalae Zato zavjesa sa nas neka se ne die.

Ljubav prema gazelici duu nije ispunila Ah, kad sa stanita naih ne bi odlazila!

Poto napisa stihove, djevojka savi papir i dade ga njegovateljici koja ponese pismo
Unsulvududu (miljeniku carevom), ali je srete jedan dvorjanin i upita:
- Kamo ide?
- U hamam - odgovori ena koja se uplaila dvorjanina, tako da joj ispade pismo dok je izlazila na vrata.
Kasnije jedan sluga ugleda cedulju koja je leala na podu i uze je. U meuvremenu, vezir izae iz harema
i sjede na seiju, a taj sluga poe k njemu da mu da pismo. I dok je vezir sjedio na seiji, prie sluga s
pismom u ruci i ree:
- Gospodaru, naao sam ovu cedulju baenu u kui, pa sam je uzeo.
Sluga predade veziru savijeno pisamce, te ga vezir otvori i vidje napisane stihove koji su ve navedeni.
On ih proita, dobro zagleda rukopis i vidje da je to rukopis njegove keri. Vezir ode djevojinoj majci
plaui tako gorko da je bradu kvasio, a ena ga upita:
- Zato plae, gospodaru?
- Uzmi ovaj papir i pogledaj ga - odgovori vezir.
ena uze cedulju i im je proita, shvati da je to pismo njene keri al-Varde Unsulvududu, te i njoj doe
da zaplae, ali se savlada i ree veziru zadravajui suze:
- Gospodaru moj, nema koristi od plaa, ve bi najbolje bilo smisliti kako da sauvamo obraz i kako da
prikrijemo ta se dogaa s naom keri.
Zatim ena poe tjeiti vezira ublaavajui mu tugu.
- Bojim se za nau ker zbog ljubavi - govorio je vezir. - Zar ne zna da car veoma voli Unsulvududa, te
me strah zbog dva razloga. Prvo, bojim se zato to je ona moja ker, a drugo - bojim se zbog toga to je
Unsulvudud carev miljenik i moglo bi se neto krupno izlei iz toga. ta misli ti...
373. no
Kada nastupi tri stotine sedamdeset i trea no, ona ree:
- ula sam sretni care, da je vezir obavijestio enu o tome to se dogaa s njihovom keri, pa ju je
upitao:
- ta misli ti o tome?
- Saekaj da klanjam istiharu.{97}
ena klanja dva rekata istihare, a onda ree svome muu:
- Nasred mora s blagom ima jedan otok-brdo koji se zove Otok majke bez djeteta, a kasnije e uti zato
je tako nazvan. Na to brdo ne moe niko dospjeti bez velike muke. Tamo sagradi boravite za nau ker.
Tako se vezir dogovori sa enom da za ker sagrade na brdu nepristupaan dvorac, da je tamo nastane i
alju joj hranu svake godine, te da ostave nekoga ko e joj praviti drutvo i biti joj na usluzi.
Potom vezir okupi drvodelje, zidare i inenjere i posla ih na to brdo, te oni sagradie nepristupaan
dvorac kakvog oi nisu vidjele. Onda vezir pripremi zalihe hrane i devu, pa nou ode svojoj keri i
naredi joj da poe. Djevojka je osjeala da e se rastati s dragim. Kada izae i vidje da je sve
pripremljeno za putovanje, ona gorko zaplaka i na vratima napisa obavjetenje za Unsulvududa o tome
ta joj se dogodilo zbog ljubavi. Obavjetenje je bilo takvo da se kosa dizala na glavi, da je moglo tvrdo
stijenje topiti i suze su se morale liti. Ona napisa stihove:

Allaha ti, kuo, kada dragi jutrom proe
Pozdravljajui znacima to ivot znae,

Isporui mu moje pozdrave mirisne
Jer ne zna gdje u biti u sabate veernje.

Ni ja ne znam kamo e me odvesti
Jer e me kriom i hitro otpremiti

Pod okriljem noi dok su se ptice sklonile
U granje da bi me neutjeno oplakivale.

O tome onda kazuje jezik sudbine:
O, propasti kad rastavljaju zaljubljene!

Vidjeh da se aa drumovanja napunila Sudba me piem svojim silom napojila.

S tim piem sam trpeljivost divnu pomijeala,
Al' me trpeljivost bez tebe nije utjeila.

Poto napisa stihove, djevojka uzjaha i povedoe je prevaljujui stepe i pustare, ravnice i jaruge, dok ne
stigoe do mora s blagom. Podigoe logor na obali mora, pa sagradie veliku lau za djevojku u koju je
ukrcae zajedno sa enskom poslugom. Vezir naredi ljudima da plove do onog otoka-brda, da u
tamonjem dvorcu ostave djevojku s njenom eljadi, a da se onda vrate s laom i im se iskrcaju, neka je
razbiju. Ljudi odoe i postupie kako im je nareeno, pa se vratie alei zbog svega to se dogodilo.
U meuvremenu, Unsulvudud se probudi, klanja sabah, pa uzjaha konja i poe u slubu sultanu. Put ga
nanese pored vezirove kapije kuda je obino prolazio u nadi da e vidjeti nekog od vezirovih pratilaca
koje je inae viao. On pogleda kapiju i vidje ve navedene stihove napisane na kapiji.
im proita stihove, mladiu se smrai pred oima i u dui mu planu oganj. Vrati se kui, ali se nije
mogao smiriti, niti se mogao sabrati. Bio je uzrujan sve dok ne pade no, a onda, krijui svoju muku,
prerui se i izae u mrklu no lutajui bespuima i ne znajui kamo da poe.
Putovao je cijelu no i naredni dan dok ne upee sunce i dok se ne ugrijae planine. Mladia poe moriti
e, te on ugleda jedno stablo ispod koga je tekao potok. Poe prema tome stablu, pa sjede u hlad na
obali potoka i htjede se napiti, ali mu voda nije imala nikakvog ukusa. Mladi se promijeni, poutje, a
noge su mu bile otekle od umora i hodanja, te on gorko zaplaka i lijui suze izgovori stihove:

Ljubav prema dragoj ljubavnika opija
Sve to vie ga plam enje osvaja.

Zbog ljubavi bludi i neprestano luta,
Bez ugodne hrane i bez utoita.

Kako onom to voli ivot moe prijati
Kad je morao - o uda! - drage ostaviti?!

Topim se dok strast u meni plamti
I ne prestajem suze niz obraze liti.

Da li u nekog u njenom stanitu vidjeti
Ko bi mi nujno srce mogao izlijeiti?

Nakon stihova, mladi zaplaka tako gorko da nakvasi zemlju, a onda odluno ustade i poe s toga mjesta.
Dok je putovao stepama i jarugama, odjednom se pred njim pojavi lav koga je gusta griva naprosto
guila. Glava mu je bila velika kao kakva kupola, usta ira od vrata i onjaci kao slonove kljove.
Kada ga vidje, Unsulvudud je bio siguran da e stradati, pa se okrenu prema kibli, izgovori kelime
ehadet i spremi se da umre. Nekada je u knjigama itao da se lav moe smiriti tako to se ovjek smiri
pred njim, jer lava smiruju blage rijei i gode mu pohvale. Zato mladi poe govoriti:
- O, lave iz estara, pustinjski junae, vitee, junae nad junacima i ivotinjski care! Ja sam bezmjerno
zaljubljen. More me ljubav i rastanak s dragom, i otkako sam se rastao s njom, izgubio sam pravi put.
Posluaj moje rijei i smiluj se mojoj ljubavi i strasti!
Kada lav u ta mladi govori, odstupi, pa unu, podie glavu prema njemu, te se poe poigravati repom
i apama. Vidjevi te pokrete, Unsulvudud izgovori stihove:

Pustinjski lave, zar me hoe ubiti
Prije nego to u se sa dragom sastati?

Ta ja nisam divlja dostojna i gojazna
Jer me ljubavlju iznurila moja dragana.

Otkad ona ode srce mi je klonulo
I tijelo mi je sada za pokrove stasalo.

Gospodaru pustinje, o ratnie lavlji,
Ne prireuj radost mom zlobniku u nevolji!

Mene, evo, rijeka suza zaguuje
I rastanak s dragom mene uznemiruje,

al za dragom usred none tmine
U ljubavi, a bez svijesti ostavlja me.

Kada mladi izgovori stihove, lav ustade i poe prema njemu...
374. No
Kada nastupi tri stotine sedamdeset i etvrta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je Unsulvudud izgovorio stihove, a onda lav ustade i poe prema njemu
lagahno, oiju punih suza. Prie mladiu, liznu ga jezikom, pa poe ispred njega dajui mu znak da ga
slijedi. Tako je lav iao naprijed, a mladi ga je slijedio neko vrijeme dok ga ne dovede na jednu planinu.
Zatim ga povede s te planine i mladi ugleda tragove ljudi koji su proli kroz stepu. On shvati da su to
tragovi ljudi koji su odveli al-Vardu. Poto lav vidje da mladi ide tragom ljudi koji su odveli njegovu
dragu, on ode svojim putem.
Unsulvudud je pratio tragove danima i noima dok ne stie do bunoga mora iji su se talasi sudarali. On
se nae na morskoj obali i tu se izgubie tragovi, te mladiu bi jasno da su otplovili morem. Unsulvudud
izgubi svaku nadu, pa proli suze i izgovori stihove:

Daleko je moj cilj, a nestaje mi ustrajnosti,
Jer kako u ih morskom puinom pratiti?

Kako da se strpim kad mi dua strada
I zbog ljubavi san mi na oi ne pada?

Otkako je draga iz zaviaja odjezdila
Srce mi je neugasivim plamom zapalila.

Kao Sejhun i Dejhun, ili Eufrat, poinju suze tei
I samo potop s neba od njih je vei.

Oi me bole od suza to se prolijevaju,
Srce ognjem gori i iskrama to sijevaju.

Vojska ljubavi i strasti na me nasrnu,
A vojska strpljenja razbijena uzmaknu.

Volei je, duu sam opasnosti izloio
I za duu svoju najmanje sam mario.

Boe, ne kazni oi to su mogle gledati
Tu ljepotu kakvom ni mjesec ne moe blistati.

Sada me oi moje drage obaraju
Strijelama to bez tetiva srce mi pogaaju.

Svojom podatnou me prevarila ona
Kao to biva podatna vrbova grana.

Ah, kako sam elio s njome se zbliiti

U svojoj ljubavi i emeru i u munini.

Sjetan sam opet kao to sam nekad bio Oaralo me sve to to sam iskusio.

Kada zavri pjesmu, mladi zaplaka tako da se obeznani i ostade bez svijesti neko vrijeme, a onda doe k
sebi pa se osvrnu lijevo i desno, ali ne vidje nikoga u stepi. Uplai se zbog zvijeri, te se pope na jedno
visoko drvo i dok je boravio na tome drvetu, zau ljudski glas koji je govorio u nekoj peini.
Unsulvudud osluhnu i odjednom vidje da je to neki poboni ovjek koji se odrekao ovoga svijeta i
posvetio se bogosluenju. Mladi tri puta pokuca na ulaz u njegovu peinu, ali mu ovjek ne odgovori,
niti izae, te Unsulvudud poe uzdisati i recitirati:

Kojim putem svoj cilj dosegnuti,
Kako se briga i nevolja osloboditi?

Od silnoga straha ja u osijediti:
Iako mlad, srce i kosa e mi pobijeliti.

Nikog nema da mi u tuzi pomogne,
Ni prijatelja da mi u ljubavi oblakne.

Ah, koliko sam zbog enje prepatio,
Kao da sam se samoj sudbi zamjerio!

Kad bi se neko nemirnom ljubavniku smilovao,
Jer on je u rastanka ve kuao!

Vatra mi u srcu i dui ve jenjava
I pamet mi zbog rastanka bolnog malaksava.

Najvei dan bijae kada sam kraj kue proao
I njen napis na kapiji kad sam proitao.

Plakah tako da sam vrelu zemlju orosio,
Ali sam se od prolaznika i nepoznatih sakrio.

A bogomoljac u peini za me nije mario Kao da je ljubav kuao i njen rob postao.

Ako nakon svega to sam dosad pretrpio
Cilj postignem - moj umor je nestao!

Kada Unsulvudud zavri pjesmu, ulaz u peinu se otvori i on u kako neko veli:
- Ah, milosti!
Mladi ue u peinu, pozdravi ovjeka koji mu odgovori na pozdrav i upita ga:

- Kako se zove?
- Zovem se Unsulvudud.
- Zato si doao ovamo?
Mladi mu sve ispria. Kaza mu ta se sve dogodilo, te poboni ovjek zaplaka:
- Unsulvudude, ja sam ovdje ve dvadeset godina i nikoga nisam vidio do juer. Tada sam uo pla i
galamu i kada sam pogledao u tom pravcu, ugledao sam mnotvo ljudi i logor podignut na morskoj obali.
Ti ljudi sagradie lau na koju se neki ukrcae i otplovie. Kasnije se laa vrati s nekima koji su se bili
ukrcali, te ljudi razbie lau i odoe svojim putem. Mislim da su ljudi koji su otplovili, a nisu se vratili
upravo oni koje ti trai, Unsulvudude. Velika je tvoja nevolja i nije ti zamjeriti. Meutim, ne moe se
voljeti, a da se patnja ne kua.
Zatim poboni ovjek kaza stihove:

Unsulvudud misli da bezbrian sam ja
Dok me strast i ljubav iri i savija.

Oduvijek sam ljubav i strast poznavao Otkad sam dijete bio i mlijeko sisao.

Dugo sam za nju znao i u njoj uivao;
Pita li nekog za me - svak me je poznavao.

au strasti, bola i patnje sam ispijao,
Te sam izmoden i satrven postao.

Nekada sam imao snage i trpeljivosti
Al' britki pogledi uspjee mi strpljenje razbiti.

U ljubavi spajanja nema bez okrutnosti,
Jer oduvijek se privlae suprotnosti.

Ljubav je ljubavnicima svim presudila Zaborav im je kao herezu zabranila.

Kada poboni ovjek zavri pjesmu, prie Unsulvududu i zagrli ga...
375. no
Kada nastupi tri stotine sedamdeset i peta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je poboni ovjek izrecitirao pjesmu, pa je priao Unsulvududu i zagrlio ga, a
onda su obojica tako zaplakali da su planine zatutnjale od njihovog plaa. Plakali su dok se ne
obeznanie, a kada dooe k sebi, pobratimie se u ime uzvienog Allaha. Zatim se ovjek obrati
Unsulvududu:
- Noas u klanjati i zamoliti Allaha da mi posavjetuje ta da radi.
- Bit e mi drago - odgovori mladi.
U meuvremenu, al-Vardu dovedoe na brdo, pa je uvedoe u dvorac i kada vidje kako je sagraen,
djevojka zaplaka govorei:

- Allaha mi, ovo je divno mjesto, ali mu nedostaje samo to to u njemu nema moga dragog!
Djevojka je na ostrvu vidjela ptice, pa naredi jednom ovjeku da postavi zamke i ulovi nekoliko ptica, te
da svaku ulovljenu pticu metne u kafez u dvorcu. ovjek naredi kako mu je nareeno, a djevojka sjede
kraj prozora, pa se sjeti svega to joj se dogodilo i njena strast i ljubav bijahu jo vei, te proli suze i
izgovori stihove:

Kome u se na ljubav svoju aliti,
Na rastanak s dragim zbog kojeg u patiti,

Na plamen to mi u njedrima bukti,
Koji, plaei se dounika, neu ti odati?

Ja sam poput akalice postala
Zbog rastanka, vatre i to sam kukala.

Kad bi dragom sada na oima bila
Da vidi kako sam neutjena postala!

Duman me sada, evo, zatoi
Na mjestu gdje mi dragi ne moe doi.

Molim sunce da bezbroj selama izrazi
U vrijeme kad izlazi i kada zalazi

Mom dragome to ljepotom mjesec postiuje
A tanahnou vitku granu nadmauje.

Rei u ako me rua na obraz mu podsjeti:
Ne podsjeaj me nee li meni pripasti!

U njegovim ustima nalazi se vinsko vrelo
to rashlauje kad sve je usplamtjelo.

On mi je srce i dua - kako ga zaboraviti;
On mi je bol i lijek, dragi to e me viati!

Kada pade mrak, njena strast postade jo vea i sjeajui se prolosti ona poe recitirati:

Pade tama i osjetih strast bolnu i nemirnu,
Strast u meni sav bol moj pokrenu.

Nemir zbog rastanka u dui mi se nastani
I mislima odagnae u svijet nitavni.

Zbog ljubavi sam nemirna, strast me saie,

Te tajnu koju skrivah suze mi otkrie.

Sva su mi stanja u ljubavi odavno znana:
Tanahnost tijela, slabost i bol neprebolna.

Pakao mog srca ve odavno gori U plamenu arkom srce e da mi izgori,

Nisam se mogla s dragim oprostiti
Na dan rastanka - ah, jade vjeiti!

ta je sa mnom bilo ko e mu kazati
I da u trpeljivo pisma mu pisati.

Allaha mi, nikad neu prestati ga voljeti,
A u ljubavi se lijepo zaklinjati.

O, noi, dragog mi pozdravi i saopi
Da i sama si svjedok kako ne mogu zaspati.

Toliko o al-Vardi fi-l-Akmam.
to se tie Unsulvududa, njemu poboni ovjek ree:
- Sii u dolinu i donesi mi like s palmi!
Mladi se spusti pa donese like, a ovjek je uze i naini od nje mreu slinu onoj za noenje slame, a
onda ree mladiu:
- Unsulvudude, duboko u dolini ima bunja koje raste i sui se u korijenju. Poi tamo napuni ovu mreu
bunjem. Zavei ga i onda baci u more, pa se popni na njega, a ono e te odnijeti na puinu, moda e
tako doi do cilja. Inae, ko ne rizikuje ne moe postii cilj.
- Sluam i pokoravam se - prihvati mladi, pa se oprosti s pobonim ovjekom i ode da uradi onako kako
mu je rekao, a ovjek proui dovu za njega.
Unsulvudud stie usred doline i uradi kako mu je rekao poboni ovjek. Kad na mrei dospije na puinu,
puhnu vjetar koji ga potjera na mrei dok ne izmae iz vida pobonom ovjeku.
Mladi je neprestano plovio puinom dok su ga valovi as dizali, a as sputali. Posmatrao je uda i
uase mora dok ga sudbina ne dovede do Otoka majke bez djeteta gdje stie nakon tri dana. On se iskrca
na obalu kao oamueno pile, moren glau i eu, i tu naie na potoke koji su hitali, vidje ptice
raspjevane u granju, drvee bremenito plodovima, koje je raslo u parovima ili odvojeno. On se najede
plodova i napi iz potoka, pa poe naprijed i ugleda neto bijelo u daljini. Zaputi se prema onom to je
vidio i kada stie tamo, vidje da je to nepristupaan i utvren dvorac, te mladi stie na kapiju dvorca
koja je bila zatvorena. Sjedio je pred kapijom tri dana i najzad se ona otvori, pa izae jedan sluga koji
ugleda Unsulvududa kako sjedi, te ga upita:
- Odakle si i ko te je doveo ovamo?
- Ja sam iz Isfahana. Plovio sam morem s trgovakom robom. Razbila se laa na kojoj sam plovio i
valovi me izbacie na ovaj otok.
Sluga zaplaka, zagrli ga i ree:
- Neka te Allah poivi, prijatelju! I ja sam iz Isfahana. Imam tamo amidinu koju sam volio jo od malih
nogu. Nau zemlju osvojie jai od nas, pa me otee zajedno s ostalima jo dok sam bio mali. Ukopie
me i prodadoe kao evnuha i sada sam, eto, u takvom stanju...
376. no
Kada nastupi tri stotine sedamdeset i esta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je evnuh koji je izaao iz al-Vardinog dvorca kazivao Unsulvududu o svemu
to mu se dogodilo, zakljuujui:
- Ljudi koji su me oteli ukopie me i prodadoe kao evnuha i sada sam, eto, u takvome stanju.
Potom evnuh uvede mladia u dvorite i im ue, Unsulvudud ugleda veliko jezero oko koga je raslo
drvee i bunje, a u dvoritu je bilo ptica u srebrenim kafezima sa zlatnim vratima. Kafezi su bili objeeni
na grane, a ptice u njima su cvrkutale slavei Gospoda.
Unsulvudud prie prvoj ptici, pogleda je paljivo i vidje da je to grlica. A ptica podie glas ugledavi
mladia i progovori:
- O, plemeniti!
Unsulvudud se onesvijesti, a kada doe k sebi, poe uzdisati i stihove kazivati:

Ah, grlice, jesi li kao i ja bezumna?
Govorei: Blagi! moli onda Gospoda!

Klie li od zanosa da mi je znati,
Ili strasti to u srcu zna prebivati!

Pjeva li od bola to si dragog izgubila,
Ili te zaboravio pa si se razboljela?

Jesi li bez ljubavi kao i ja ostala Okrutnost je znak da je ljubav minula?

Neka Allah uva one to iskreno vole
Zaboravit ih neu makar im i kosti istruhle!

Nakon tih stihova, mladia uhvati vrtoglavica, a kada doe k sebi, on prie slijedeem kafezu u kome
vidje goluba grivaa. Griva ga vidje, pa zaguka:
- O Vjeni, neka Ti je hvala!
Unsulvudud duboko uzdahnu i poe recitirati:

Golub mi ree sjetno guui:
Vjeni, tugujem Tebi zahvaljujui.

Moda e me Allah u svojoj milosti
S dragom mojom na putu sjediniti.

Gospodar mednih usta me posjetio
I strast u meni jo veu pobudio.

A ja rekoh dok je vatra plamtjela

U srcu mome i duu mi palila,

Niz obraze krvave suze mi tekle,
Kao bujica niz lice se slivale:

Svak' e ovdje nevolju iskusiti,
A ja u svoju nevolju podnijeti.

Bogom se kunem: kada me sastavi
Jednog svijetlog dana s mojom ljubavi

Da mile ugostim sve u uiniti,
Jer smo tako s njima naviknuti,

I ptice e iz tamnica pustiti
I tugu u radou zamijeniti.

Kada izgovori stihove, mladi prie treem kafezu i vidje u njemu slavuja koji, ugledavi mladia,
zacvrkuta, te Unsulvudud izgovori stihove:

Njeni glas slavuja mi se dopada,
Jer podsjea na glas ljubavnika to propada.

Ah, za ljubavnike imajte milosti Koliko noi nemirnih morali su bdjeti!

Kao da se od silne strasti stvaraju,
Pa zbog ala ni jutra ni sna nemaju.

Pamet izgubih zbog nje to me okovala,
Ljubavlju i strau za se me vezala.

Rekoh dok mi je suza suzu gonila:
Dugim lancem suza mene si vezala.

Dok daljina je sve dalja, enja mi sve vea je,
enja mi mira ne da i strpljenje nestaje.

Bude li sudba pravedna, ona e me sastaviti
S dragom mojom i Allah e nas zakloniti.

Odjeu skinut u da bi draga vidjela
Kako me je rastanak i daljina iznurila.

Poto izgovori te stihove, mladi prie etvrtom kafezu i vidje u njemu bulbula koji tuno zapjeva
ugledavi Unsulvududa, a mladi, uvi njegovu pjesmu, proli suze i izgovori:

Divni glas bulbula u zoru ranu
Lijep je tako da ljubavnici zaborave strunu.

Unsulvudud vam se na ljubav ali
I jade ljubavne to su ga satirali.

Koliko puta smo napjeve sluali
to su ushitom eljezo i kamen topili!

Jutrom nam je lahor pripovijedao
O cvijetnim vrtovima koje je pohodio.

S ushienjem smo udisati i sluali
Jutarnji poj i lahore to su arlijali;

Sjeali se voljenih koji su otili,
Te smo bujicama suze prolijevali.

U dui nam vreli plamen buknu,
Zapali se od iskre jedne koja sijevnu.

Ne da Allah strasno zaljubljenima
Da se vide i sastanu s voljenima.

Zaljubljeni jasno opravdanje imaju
Koje samo pronicljivi ljudi razumiju.

Kada izrecitira stihove, mladi poe malo naprijed i ugleda jedan lijep kafez da ljepeg nije bilo, i kada
mu prie vidje u njemu divljeg goluba, veoma poznatog meu pticama po tome to tui o svojoj ljubavi.
Na vratu je imao divno nanizanu dijamantsku ogrlicu. Mladi paljivo zagleda goluba i uoi da smuen i
zanesen ui u svome kafezu. Vidjevi ga u takvom stanju, mladi zaplaka i izgovori stihove:

Pozdravljam te, o umski golube,
Brate ljubavnika i svih to se ljube!

I ja sam vitku gazelu zavolio
S pogledom to je britku sablju nadmaio.

Srce i dua mi u ljubavi izgaraju,
Mravost i bolest mi tijelom caruju.

Slatkog uitka ja sam se liio
I ugodnog sna sam se oslobodio.

Strpljenje i utjeha mene su napustili
A ljubav i radost su me ophrvali.

Kako e mi ivot bez njih prijati
Kad e oni moja elja i cilj ostati?

Poto Unsulvudud izgovori te stihove...
377. no
Kada nastupi tri stotine sedamdeset i sedma no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je Unsulvudud kazivao stihove, te se golub prenuo iz svoje obamrlosti
sluajui recitaciju, pa je poeo gukati i tuiti, sve jae pjevajui i jecajui, tako da je malo falilo da
pjevajui progovori. Kao da su o njegovim jadima kazani stihovi:

Ljubavnie, ti si me podsjetio
Na vrijeme kad sam zaljubljen bio.

Na dragu iju sam pojavu ljubio,
Lijepu toliko da sam oaran bio.

Sa grane je tako divno pjevala Ni flauta joj njenou nije ravna bila.

Jedan lovac je mreu svoju razapeo
Govorei: Kad bih u slobodu poletio!

Za milost ja sam ga molio
Ne bi l' mi se kao ljubavniku smilovao.

Allah dragi njega je ustrijelio
Jer me je grubo od drage odvojio.

U svojoj enji u sve vie plamtjeti
Na vatri rastanka ja u sagorjeti.

Boe koji titi strasne ljubavnike,
Daj ljubavi i otkloni muke!

Kad bi me draga u kafezu vidjela
Ona bi se smilovala pa bi me pustila.

Nakon toga, Unsulvudud se obrati svome prijatelju iz Isfahana:
- Kakav je ovo dvorac? Ko je u njemu i ko ga je sagradio?

- Sagradio ga je vezir toga i toga cara za svoju ker bojei se da je ne zadesi zla sudbina i nesretan
sluaj. Smjestio je ovdje djevojku zajedno s njenom pratnjom. Kapija dvorca otvara se samo jednom
godinje, kada se donose namirnice.
Unsulvudud pomisli: Dospio sam do svoga cilja, ali je dugo ekati!
to se tie al-Varde, njoj nisu prijali pie ni hrana, leanje ni spavanje. Njena strast je bivala sve jaa, pa
je obilazila dvorac, ali nigdje nije nala izlaza, pa zaplaka i poe recitirati:

Od dragog me bezduno zatvorie
I bol da kuam oni me natjerae.

Plamenom ljubavi srce mi zapalie
Jer mi pogled od mog dragog odvratie.

Zatoie me u jednoj tvravi
Sagraenoj na otoku na puini.

Da ga zaboravim ako su htjeli,
Time su mi ljubav samo poveali.

Kako da ga zaboravim kad sve u meni
Potrese se na njegov pogled jedini?

Cio dan provodim tugujui
I no bdijem o dragom mislei.

S mislima o njemu drugujem u samoi
I da u ga sresti sve se nadajui.

Da li e nakon svega - da mi je znati Voljom sudbe elja mi se ostvariti!

Poto izgovori te stihove, djevojka se pope na terasu dvorca pa sveza oko sebe balbeku odjeu i poe se
sputati dok ne dosegnu zemlju. Imala je najgizdavije haljine na sebi, a oko vrata dijamantsku ogrlicu.
Zatim poe kroz ipraje i jaruge dok ne stie do morske obale i ugleda jednog ribara u amcu koji je
plovio morem.
I dok je ribar lovio, vjetar ga baci na otok, te se on osvrnu i ugleda al-Vardu na otoku. Ribar se uplai i
pobjee u amcu. Djevojka ga poe dozivati dajui mu silne znake, a onda poe recitirati stihove:

Ribare, nemoj se zla bojati Ja sam ena kao ljudi svi!

Zar se nee mom pozivu odazvati
I moju priu cijelu sasluati?

Bog te uvao, smiluj se mojoj ljubavi
Kad vidi dragog kako uri meni.

Volim dragog ije divno lice
Sjajem nadmauje i mjesec i sunce.

im mu pogled vidi, gazela e rei:
Tvoj rob sam - za blagost molei.

Ljepota ispisa na njegovim obrazima
Jedan redak s udesnim porukama.

Na pravom je putu ko svjetlo ljubavi ugleda,
A nevjernik je i bezbonik ko zaluta.

Ah, moda e se moja molba usliati
I sve jade u svoje najzad naplatiti

Dijamantima i svakojakim rubinima.
Moda e mi dragi elju ispuniti,

Jer e mi se srce u ljubavi istopiti.

Ribar u njene rijei, pa zaplaka i zakuka sjeajui se ta mu se dogodilo u mladosti, kada ga je ljubav
bila savladala i strast ga muila, kada je silno volio i ushien bio i kada ga je plam ljubavi grijao, te on
poe recitirati:

Tako mi strasti i oigledne nedunosti:
Udari me bol, suze ne prestajem liti;

Oi mi bdiju u mraku mrklome
I srce je nalik kremenu tvrdome.

Od malehna sam ljubav osjetio,
Bol i nevolju sam odavno iskusio.

Cijelu duu svoju ja sam zalagao
Da bih se s dalekom dragom sastao.

U opasnost sam tada srljao mislei:
Moda u uariti neto pazarei,

Jer pravilo je da ljubavnici dobivaju
Kad naklonost voljenih kupuju.

Poto izgovori stihove, ribar ukotvi amac uz obalu i ree djevojci:
- Sii u amac i odvest u te kamo god eli.

Al-Varda se ukrca u amac i ribar zaplovi, ali kada malo odmaknu od kopna, na amac puhnu vjetar sa
zadnje strane, te amac brzo zaplovi dok putnicima obala ne izmae iz vida. Ribar nije znao kamo plovi,
a vjetar je sve jae puhao tri dana. Onda se, voljom uzvienog Allaha, smiri. amac je i dalje plovio dok
ne stie do jednoga grada na morskoj obali...
378. no
Kada nastupi tri stotine sedamdeset i osma no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je amac s ribarom i al-Vardom doplovio do jednoga grada na morskoj obali i
ribar je namjeravao ukotviti amac kraj njega.
U gradu je bio jarosni car po imenu Dirbas koji je u to vrijeme sjedio sa svojim sinom u carskome
dvorcu. Gledali su kroz prozor na more, pa ugledae amac koji zatim paljivo osmotrie i vidjee u
njemu djevojku nalik na mjesec na obzorju. U uima je imala menue sa skupocjenim rubinima, a oko
vrata vrijednu dijamantsku ogrlicu, te car shvati da je djevojka ker nekog uglednika ili cara. On sie iz
dvorca na kapiju prema moru i vidje ukotvljeni amac na obali. Djevojka je spavala, a ribar je bio zauzet
privezivanjem amca. Car probudi djevojku koja se prenu i zaplaka, te je car upita:
- Odakle si? ija si ker i zato si dola ovamo?
- Ja sam ker Ibrahima, vezira cara amiha, a dola sam zbog jednog udnog razloga i pod neobinim
okolnostima.
I djevojka ispria caru sve, od poetka do kraja, ne bojei ga se nimalo. Potom poe uzdisati i recitirati:

Oi mi ranjava suza, a tuga neobina
Obuze me dok iz oka mi je tekla ona.

To je zbog prijatelja to mi se u dui nastani
Zauvijek, a ne uspjeh se s njime zbliiti.

Crte lica mu divne, blistave i zanosne Ljepotom je nadmaio Turke i Arabljane;

Sunce i mjesec pred njim su se pognuli,
Zaljubljeni i uljudni, njemu se priklonili.

Oi su mu arolijom udesnom osjenene,
Nad njima je luk odakle se strijela odapinje.

Ti kome sam molei se sve kazao o sebi,
Smiluj se onoj koju strast ljubavi ubi!

Ljubav me dovede tano u tvoje dvorite,
Pa slaba, a odluna za potovanje molim te.

Kada se na obalu plemenitih pristane,
Doljaci misle da zatita treba da im pripadne.

Nado moja, sakrij bruku ljubavnika

I budi, Gospodaru, uzrok njihovog sastanka!

Nakon tih stihova, djevojka ispria caru sve o sebi, pa opet poe roniti suze i kazivati stihove:

ivjesmo dok ne vidjesmo uda ljubavi,
A kae se: Uvijek kao u redepu ivi!{98}

Nije li udno to jutrom kada pooe
Mojim suzama u srcu mi plamen zapalie;

to mi je iz oiju suza kao srebro teklo
Pa mi na livadi lica zlato je niklo?

Kao da se afran boja po njemu razlila
S Jusufove koulje to se krvlju natopila.

Kada je car saslua i uvjeri se da su je strast i ljubav obuzeli, ree joj:
- Ne boj se! Postigla si ono to eli; moram te dovesti do tvoga cilja, do onoga to trai. Posluaj sada
moje rijei:

Keri uglednika, postigla si to si htjela ti:
Evo radosne vijesti i nemoj se bojati
Danas u blago sakupiti pa ga poslati
amihu, a vitezovi e ga pratiti.

Poslat u vree mousa, a bit e i svila,
Poslat u mu zlata i srebra bijela.

Da, u pismu svome ja u mu kazati
Da u mu zet biti i s njim se oroditi.

Sav trud svoj ja u uloiti
Nee li se tvoja elja brzo ostvariti.

Dugo sam ljubav kuao i tako je iskusio,
Te razumijem svakog ko je au ljubavi ispio.

Car izgovori stihove, pa ode svojoj vojsci, pozva vezira kome spremi nebrojeno blago i naredi mu da ga
nosi caru amihu, te ree:
- Mora mi dovesti od njega ovjeka po imenu Unsulvudud. Reci caru: Car hoe da uda ker za
Unsulvududa, tebi bliskog ovjeka, i zato ga mora sa mnom poslati da bi se vjenala u carevini svoga
oca.
Car Dirbas napisa pismo caru amihu takve sadrine, dade ga svome veziru i jo jednom mu naglasi da
obavezno dovede Unsulvududa, te mu ree:
- Ne dovede li ga, skinut u te s poloaja!

- Sluam i pokoravam se - odgovori vezir, pa sa darovima ode caru amihu.
Poto stie tome caru, vezir mu urui selam cara Dirbasa, pa mu predade pismo i darove koje je donio.
Car ga vidje i proita pismo naiavi u njemu na ime Unsulvududa, te gorko zaplaka i ree veziruposlaniku:
- Gdje je Unsulvudud? Otiao je i ne znamo gdje se nalazi. Dovedi mi ga, pa u ti dati poklone vee od
onih koje si donio!
Car je zatim ronio suze recitirajui stihove:

Vratite mi miloga,
Bogatstvo mi ne treba;

Ja neu darova,
Dragulja ni bisera.

Kod mene je bio kao mjesec puni
Lijep kao dar nebeski.

Od svih on bolji i ljepi je Ni srnda ravan mu nije.

Stas mu je kao grana vita
to je plodovima bremenita,

Al' karakter ima koji grana nema,
Te razum plijeni svim ljudima.

Kao dijete sam ga odgajao,
Pazio ga i njegovao.

Zbog njega sad, evo, tugujem
I samo njemu misli upuujem.

Onda se car obrati veziru koji je donio darove i pismo:
- Idi svome gospodaru i reci mu da je ve godina dana otkako je Unsulvudud otiao, a njegov gospodar
ne zna kamo je otiao, niti ima kakvih vijesti o njemu.
- Gospodaru - na to e vezir - moj car mi je rekao da e, ne dovedem li mu ga, skinuti me s vezirskog
poloaja i da ne dolazim u njegov grad. Kako onda mogu poi bez njega?
Tada se car amih obrati svome veziru Ibrahimu:
- Poi s njim i povedi grupu ljudi pa svuda traite Unsulvududa.
- Sluam i pokoravam se - odgovori vezir Ibrahim, pa uze grupu svojih ljudi i poe u drutvu vezira cara
Dirbasa, te se dadoe u potragu za Unsulvududom...
379. no
Kada nastupi tri stotine sedamdeset i deveta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je Ibrahim, vezir cara amiha, poveo grupu ljudi i poao u drutvu vezira cara
Dirbasa, te da su se dali u potragu za Unsulvududom.
Kad god bi naili pored beduina ili sjedjelakog stanovnitva, raspitivali su se za Unsulvududa:
- Da li je pored vas proao taj i taj ovjek, koji izgleda tako i tako? - a ljudi su odgovarali:
- Ne poznajemo ga.
Raspitivali su se po gradovima i selima, traili ga po ravnicama i jarugama, po stepama i pustinjama, dok
ne stigoe na morsku obalu. Tu naoe lau, ukrcae se i zaplovie dok ne stigoe do Otoka majke bez
djeteta i tada vezir cara Dirbasa upita vezira Ibrahima:
- Zato je ovo brdo nazvano tako?
- Zato to je u davna vremena bila jedna ena-din iz Kine. Ona je zavoljela ovjeka i strast ju je obuzela.
Meutim, bojala se da joj ne uine neto naao njeni roaci. Kada je obuze jo vea ljubav, ona potrai
neko mjesto na zemlji gdje bi se mogla skloniti od roaka i nae ovo brdo odsjeeno od ljudi i dina, i na
koje ne dolazi nijedan ovjek, niti dini. Dakle, ona zgrabi svoga dragog i donese ga na otok, pa poe
odlaziti svojima i kriom se vraati njemu. Dugo je tako radila dok nije izrodila s njim vie djece na
otoku. Svi trgovci i putnici koji su plovili oko otoka uli su pla djece, kao i pla majke koja je ostala
bez njih, odnosno koja ih je izgubila. Tada su govorili: Je li ovdje neka ena ostala bez djeteta?
Vezir cara Dirbasa zabezeknu se prii, a onda nastavie put, te stigoe do dvorca. Pokucae na vrata i ona
se otvorie, pa se pojavi jedan sluga koji prepozna Ibrahima, vezira cara amiha, i poljubi mu ruke. Onda
vezir ue i u dvoritu ugleda jednog sirotog slugu koji je bio, zapravo, Unsulvudud.
- Odakle je ovaj? - upita vezir.
- To je jedan trgovac ija imovina je potonula, a on se spasio, ali je izgubljen.
Vezir ga ostavi i poe u dvorac, ali ne nae ni traga od svoje keri, pa upita djevojke koje su tu bile. One
mu rekoe:
- Ne znamo kako je otila. S nama je provodila malo vremena.
Vezir zaplaka i izgovori stihove:

O, kuo u kojoj je jato ptica pjevalo,
Na ijem je pragu cvijee cvjetalo!

Gonjen enjom do nje doe onaj to voli,
Vidje da su joj kapije otvorili.

Da mi je znati gdje mi se dua izgubila
Iz kue to bez gospodara je ostala!

U toj kui sve je bilo raskono I vratari su imali porijeklo znamenito.

U tanahnoj odjei bili su prefinjeni Da mi je znati gdje su domaini!

Kada zavri pjesmu, vezir se nastavi jadati i tuiti, pa uzviknu:
- U Boijem odreenju nema nikakvog lukavstva, niti se sudbina moe izbjei!
Zatim se vezir pope na dvorac i nae balbeku odjeu koja je bila privezana za pukarnice dvorca i
dosezala je do zemlje. On shvati da se djevojka na tome mjestu spustila i otila kao osoba u nevolji i
skitnica. Zatim se osvrnu i ugleda na krovu dvije ptice - gavrana i sovu. Shvaajui da su to ptice
zloslutnice, vezir poe uzdisati i recitirati:

U kuu mile uoh u velikoj nadi:
Kad vidim njene tragove, minut e me jadi,

Al' milu ne vidjeh, ve vidjeh na kunom krovu
Dvije ptice zloslutnice - gavrana i sovu.

I sudba mi ree: Okrutan si bio
Kad si zaljubljene jedno s drugim rastavio!

Sada kuaj bol koji su oni kuali;
Te izme' suza i vatre ivei cvili!

Onda vezir sie sa dvorca tugujui i naredi slugama da se popnu na brdo i da trae svoju gospodaricu.
Sluge postupie po nareenju, ali je ne naoe.
Toliko o njima.
to se tie Unsulvududa, on se uvjeri da je al-Varda otila, pa poe vikati iz svega glasa i pade u
nesvijest. Kako ostade dugo u nesvijesti, ljudi pomislie da je pao u trans u kome se utapa u ljepotu
Gospoda.
Poto vezir cara Dirbasa izgubi nadu da e nai Unsulvududa i vidjevi da je srce vezira Ibrahima
skrhano zbog gubitka keri, on htjede poi caru Dirbasu i uputiti se u svoju zemlju, bez obzira to nije
postigao cilj zbog kojeg je krenuo na put. Vezir Ibrahim, otac al-Varde, poe se opratati s njim, a
Dirbasov vezir mu ree:
- elim povesti ovog sirotana, moda e uzvieni Allah dati da se carevo srce smiluje na me, jer mladia
je ionako Allah uzeo sebi. Kasnije u ga poslati u Isfahan koji je blizu nae zemlje.
- Radi kako ti je volja - ree vezir Ibrahim, pa svaki poe u svoju zemlju, a Dirbasov vezir povede
Unsulvududa...
380. no
Kada nastupi tri stotine osamdeseta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je vezir cara Dirbasa poveo Unsulvududa kome je svijest bila pomuena.
Nosili su ga tri dana obeznanjena i natovarena na mazge, tako da nije ni znao da ga nose.
Kada doe k sebi, Unsulvudud upita:
- Gdje se nalazim?
- Ti si s vezirom cara Dirbasa - odgovorie mu, pa odoe veziru i obavijestie ga da je mladi doao k
sebi. Vezir mu posla ulsiju i erbe, pa ga napojie i vratie u ivot. Onda su putovali bez zastoja dok ne
prioe gradu cara Dirbasa, te car porui veziru:
- Ako nije s tobom Unsulvudud, ne dolazi mi u grad!
Vezir proita carevu naredbu i bi mu teko zbog toga. On nije znao da je al-Varda kod cara, niti je znao
zato ga je car poslao po Unsulvududa. Takoer nije znao zato se car eli oroditi s carem amihom, a
Unsulvudud nije slutio kamo ga vode, niti da je vezir poslat da njega trai. Vezir pak nije znao da je
upravo to Unsulvudud.
Helem, kada vezir vidje da je Unsulvudud doao k sebi, ree mu:
- Car me je poslao jednim poslom koji nisam obavio i kada je saznao da stiem, uputio mi je pismo u
kome kae: Ako nisi obavio zadatak, ne ulazi mi u grad.

- A ta je to trebalo caru? - upita mladi. Onda mu vezir sve ispria, a Unsulvudud ga je tjeio:
- Ne boj se! Poi caru i povedi mene, a ja ti jamim da e Unsulvudud doi.
Vezir se obradova mladievim rijeima pa ree:
- Je li istina to to kae?
- Jest - odgovori Unsulvudud, a vezir uzjaha konja i povede mladia caru koji upita vezira:
- Gdje je Unsulvudud?
- Care - na to e mladi - ja znam gdje je Unsulvudud.
Car ree mladiu da prie blie, pa ga upita:
- Gdje se nalazi?
- On je sasvim blizu - odgovori mladi. - Kai mi ta eli od njega i ja u ti ga dovesti.
- Vrlo rado, ali to zahtijeva da budemo sami - odgovori car pa naredi ljudima da odu, a on se sa
Unsulvududom odvoji na jedno osamljeno mjesto i car ispria mladiu cijelu priu, od poetka do kraja.
Unsulvudud mu ree:
- Donesi mi gizdavu odjeu i obuci me, a ja u ti uskoro izruiti Unsulvududa.
Car donese sjajnu odjeu koju mladi obue, pa se predstavi:
- Ja sam Unsulvudud, na alost zlobnicima.
Zatim mladi poe kao strijelama pogaati srca pogledima i recitirati:

Uspomene na dragu u samoi sa mnom druguju.
I premda je daleko moju samotnost razgaljuju.

Samo su suze u mojim oima
I kad poteku lake mi je u prsima.

Moja enja je velika da joj ravne nema,
Moja ljubav je pravo udo nad udima.

Nou bdijem, oka ne mogu sklopiti,
U ljubavi u izmeu vatre i raja juriti.

Svoju divnu trpeljivost ja sam izgubio
Pa sam u sve veu ljubav i jad tonuo.

Tijelo mi vehne zbog bolnog rastanka,
enja promijeni izgled i opis moga lika.

Suze mi oi poinju ranjavati,
A nisam u stanju suzu vratiti.

Srce sam izgubio i ne mogu se nieg dosjetiti Dokle e mi jedan bol drugi sustizati?

Moje srce i kosa jednako su osijedjeli
Zbog kraljice ljepote kakvu niste vidjeli.

Oni nas nagnae da se rastanemo,

A ne ele da se ikad vie sastanemo.

Ah, da li e nakon daljine i rastanka
Sudbina me udostojiti ljubavnoga sastanka?

Da li e zatvoriti knjigu koju je otvorila
Da bi rane sastankom i radou zacijelila?

Da li e mi draga za stolom boraviti,
Hoe li radosti sjete zamijeniti?

Kada Unsulvudud izgovori stihove, car mu ree:
- Allaha mi, vi se iskreno volite, vi ste na nebu ljepote dvije sjajne zvijezde; vaa ljubav je udesna; va
sluaj je neobian!
Potom car ispria al-Vardin sluaj u cjelosti, a mladi upita:
- Gdje je ona, estiti care?
- Ona je sada kod mene - odgovori car koji pozva kadiju i svjedoke i vjena djevojku s mladiem kome
ukaza sve poasti i obasu ga dobroinstvima.
Nakon toga, car Dirbas posla izaslanika caru amihu obavjetavajui ga o svemu to mu se dogodilo sa
Unsulvududom i al-Vardom. Car amih se plaho obradova i posla caru Dirbasu pismo u kome je pisalo:
Poto je brak zakljuen kod tebe, svadba i prva brana no treba da bude kod mene.
I car amih opremi deve, konje i ljude, i posla po Unsulvududa i al-Vardu. Kada stie pismo caru
Dirbasu, on im darova veliko blago i posla ih u pratnji velikog broja vojnika koji ih dovedoe do
njihovog grada. Poto mladenci stigoe, bi svetkovina od koje ljudi veu nisu vidjeli. Car amih okupi
sve svirae i pjevae, i priredi pir koji potraja sedam dana, a svakog dana bogato je darivao ljude i inio
im dobroinstva.
Onda Unsulvudud odvede djevojku u erdek, pa se zagrlie i sjedoe plakati od silne radosti i veselja, te
al-Varda kaza ove stihove:

Doe radost, te sjete i brige odnese
I uprkos radosti mi opet naosmo se.

Na nas puhnu lahor zblienja mirisavi
Pa nam srce, due i tijela opet oivi,

I sjaj prijateljstva nad nama bijesnu
I bubnjevi biju ire' vijest radosnu.

Ne mislite da sad od tuge plaemo,
Ve od radosti mi suze sad lijemo.

Silne strahote smo podnijeli i ispratili,
Nemirno more bola mi smo podnijeli.

U asu sastanka sve smo zaboravili -
Sve strahote zbog kojih smo osijedjeli.

Kada djevojka zavri pjesmu, oni se zagrlie, i grlili su se sve dok svijest ne izgubie...
381. no
Kada nastupi tri stotine osamdeset i prva no, ona ree:
- ula sam sretni care, da su se Unsulvudud i al-Varda, kada se sastadoe grlili neprestano dok se nisu
obeznanili uivajui u susretu. Poto se pribrae, Unsulvudud izgovori stihove:

Nita mi slae u noima ljubavnim
Nego kad omrknem s dragim pravednim.

Od sada smo mi zauvijek zajedno
I as rastanka proao je konano.

Sada sudbina prema nama hita
Poto nam je bila leima okrenuta.

Srea nam daje svoje stijegove
I nudi da pijemo pehare blistave.

Sastasmo se i na nevolju se alimo,
Na noi u kojima tugu kuamo.

Zaboravismo sve to je prolo, gospodo Milostivi nam oprosti to je minulo.

Divan li i ugodan ivot ivimo
I svakim susretom sve vie se volimo!

Nakon tih stihova, oni se opet zagrlie, pa legoe osamljeni. Razgovarali su, poeziju recitirali, fine prie
priali, dok ne utonue u more strasti, i tako provedoe sedam dana ne znajui kada je no, a kada dan,
obuzeti silnom radou i veseljem. Tih sedam dana bijae kao jedan jedini dan, poslije kojeg drugog dana
i nema. Ne bi znali da je sedmi dan nastao da ne dooe robinje sa instrumentima. Al-Varda se nije mogla
nauditi, pa izgovori stihove:

U inat zlobnicima i uhodama mnogim
Postigoh to sam eljela sa svojim dragim:

Najzad se sastasmo i zagrlismo,
Na svilu zlatotkanicu padosmo,

Na konu postelju koja je napunjena
Mehkim perjem ptica porijekla neobina.

Vina neu jer sada mogu piti,

Sokovima ljubavi mogu se sladiti.

Zbog slasti sastanka ja i dragi ne znamo,
Blisko od dalekog ne moemo da razaznamo.

Sedam noi tako smo proveli
I gle uda - nismo ni osjetili.

estitajui tu nedjelju, vi recite:
Neka Allah da s dragim da ostanete!

Poto djevojka zavri pjesmu, Unsulvudud je poljubi vie od stotinu puta, pa izgovori stihove:

Uz estitke doe dan radosni,
Dooe ljubavnici rastanka spaeni.

Draga me zabavi slatkim priama,
I napoji me pitkim besjedama

Tako da me pie njeno oamutilo,
Te legosmo, a srce mi se uzbudilo.

I dalje smo pili pjesme pjevajui
I u silnoj radosti svojoj ne znajui

Kada dan poinje, a kada prestaje Sastanak s dragim sretan neka je!

Dragi mi gorinu rastanka ne poznaje,
Gospod njega kao i mene usreuje.

Kad mladi zavri pjesmu, oni ustadoe, izaoe iz odaje i poee ljude obasipati poklonima. Onda alVarda naredi da joj pripreme hamam, pa ree Unsulvududu:
- Oinji vide, hou da te vidim u hamamu gdje emo biti sami, bez ikoga.
Zatim je njihova radost postajala jo vea, dok je al-Varda izgovarala stihove:

O, ti to odavno vlada mnome A novo nije od pomoi starome!

O, ti to te niko ne moe zamijeniti,
Kraj tebe prijatelja neu poeljeti;

Poimo u hamam, oka mog svjetlosti,
I usred pakla dennet emo vidjeti.

Po grani aloje mi emo ga slijediti
A miris e nas u sveopoj vlagi zapahnuti.

Tad sudbini emo grijehe oprostiti
I Milostivom Gospodu se zahvaliti.

Kad te u banji vidim ja u kazati:
Prijatno, dragi, uz sve blagodati!

Poto djevojka izgovori pjesmu, oni ustadoe pa odoe u hamam u kome su se grlili. Onda se vratie u
dvorac gdje su uivali u najveoj radosti dok im ne doe Ruiteljica Uitaka i Razbijaica Skupova.
Slava Onome koji se ne mijenja i koji je vjean! Njemu se sve vraa.
PRIA O ABU NUVASU I HARUNU AR-REIDU

Pria se da je pjesnik Abu Nuvas jednoga dana ostao sam u dvoru i pripremao jednu raskonu odaju u
koju je donio raznovrsna jela i poslastice kakva se samo poeljeti mogu. Zatim pjesnik izae da proeta i
potrai prikladnoga gosta za tu odaju, i pri tome je govorio:
- Boe moj, Gospodaru, molim te da mi dovede nekoga prikladnog za onu odaju, nekog s kim mogu
danas objedovati!
Nije valjano ni izgovorio te rijei, kad ugleda tri golobrada lijepa mladia, kao da su dennetska djeca.
Bili su razliitog tena, ali su bili jednako udesno lijepi. Njihovi udovi su budili nadu, kao to pjesnik
ree:

Prolazei kraj golobradih mladia, ja sam rekao:
Ba sam vas zavolio, a jedan je odgovorio:

Spadate li u dareljive i bogate?
Bogat sam, rekoh, a oni e: To dobit ete.

Abu Nuvas je praktikovao da se sa lijepim mladiima zabavlja i ushiuje, te da ubire rue njihovih
svjeih obraza, kao to pjesnik ree:

I starac stari ima nagon prema mladosti:
Voli mladie i eli se zabaviti;

Ujutro je s mladiem iz Mosula nedunoga
A poslije spominje onog iz Alepa, ne drugoga.

Dakle, Abu Nuvas prie tim mladiima, pozdravi ih, a oni mu uzvratie na najljepi nain i iskazujui
potovanje. Zatim htjedoe poi jednim putem, ali ih pjesnik zaustavi stihovima:

Nemojte drugome trati,
U mene je blago veliko
Divno pie mogu vam nabaviti
to ga sprema umijee manastirsko.

Peenja imam ovunjskoga,
ak i ptica svake vrste;

Jedite i pijte vina rujnoga,
Drevnog kao da je od pozlate.

Jedan s drugim ljubav vodite,
A moju unu izme' sebe stavite!

Pjesnik zavede mladie svojim stihovima, te oni osjetie sklonost da ga zadovolje i odgovorie mu...
382. no
Kada nastupi tri stotine osamdeset i druga no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je Abu Nuvas zaveo mladie svojim stihovima, te oni osjetie sklonost da ga
zadovolje i odgovorie mu:
- Sa zadovoljstvom.
Zatim pooe s pjesnikom njegovoj kui i u jednoj odaji zatekoe sve to je opisao u stihovima. Sjedoe
da jedu i piju, da se naslauju i sviraju, te zatraie da Abu Nuvas presudi koji od njih je ljepi i
draesniji, koji ima ljepi struk i skladniju grau. Abu Nuvas pokaza na jednog od njih poto ga prije toga
dva puta poljubi, pa izgovori stihove:

Za made na obrazu njegovom duu u dati,
Al' otkud mi novac da bih ga mogao kupiti?

Slava Onom ko mu obraz od malja oisti
I svu ljepotu u taj njegov made smjesti!

Potom pokaza drugog poljubivi ga u usta i izgovori stihove:

Dragi moj ima made na obrazu svome
Kao mous to je na komforu sjajnome;

Oko mi se zadivi im ga ugleda,
A made ree: Blagoslovite Muhammeda!{99}

Onda pjesnik pokaza treeg mladia koga poljubi deset puta i kaza stihove:

U srebrenoj ai topi zlato mome fino,
Taj mladi kom je ruke obojilo vino.

S aom i peharnicima je kruio,
A pogled je na drugu dvojicu uperio.

Srnda fini, to prelijepo Ture,
Slabine mu brdo Hunejn privlae!

Kad bi se moja dua u Bagdadu nastanila,
Srce bi mi njih dvojica pokretala.

Jedna ljubav bi me u Dijerbekr vodila,
A druga bi me u zemlju dviju damija povukla.

Svaki mladi popi po dva pehara, a kada doe red na Abu Nuvasa, on uze pehar i kaza stihove:

Ne uzimaj vino osim iz ruku jedne gazele
ije su njenost i tanahnost na vino liile.

U vinu se istinski jedino onda uiva
Kad ga mladi blistavih obraza naliva.

Onda Abu Nuvas ispi svoju au pa poe kruiti po kui, a kada ponovo doe red na njega, ponese ga
radost, te on kaza stihove:

Drug za stolom pehar nek ti bude,
Pehari nek se sustiu i neka se slijede.

Iz ruke slatkoustog, udesno lijepoga,
Nalik na mous il' voe kad ga vidi usnuloga,

Samo iz ruku tog srndaa uzimaj vina
A drae mi je sladiti se njegovim obrazima.

Kada alkohol omami Abu Nuvasa toliko da nije znao gdje mu je glava, a gdje noge, on se nagnu prema
mladiima, pa ih poe ljubiti, grliti, preplitati svoje noge s njihovima, ne marei za grijeh i sramotu, ve
recitirajui:

Potpuno uivam samo s mladiima
to piju u drutvu s ljepotanima.

Jedan od njih poinje da pjeva
A drugi mu s peharom u ruci nazdravlja.

Kad osjetim potrebu da poljubim,
Ja jednoga u usta cjelivam.

Blaeni bili! Kako je dan ugodan s njima
I udesan li je sa izvrsnim slastima!

Ispijamo vino i bistro i mijeano
Pod uvjetom: ko zaspi da ga tucamo.

Dok su se oni tako zabavljali, neko zalupa na vrata. Pustie doljaka unutra i kada ue, vidjee da je to
zapovjednik pravovjernih Harun ar-Reid. Svi skoie na noge pa poljubie zemlju pred njim, a Abu
Nuvas se otrijezni iz strahopotovanja prema halifi koji se obrati pjesniku:
- Abu Nuvase!
- Evo me, zapovjednie pravovjernih, Allah ti pomogao!
- ta se ovo dogaa? - upita halifa.
- Nesumnjivo je situacija takva da ne treba ni pitati - odgovori Abu Nuvas.
- Abu Nuvase - na to e halifa - molio sam Allaha da me posavjetuje pa sam te postavio za kadiju
podvodaa.
- Da li ti je drago zbog toga postavljenja, zapovjednie pravovjernih?
- Jest.
- Ima li onda kakvu predstavku da mi podnese, zapovjednie pravovjernih? - upita pjesnik, a halifa se
naljuti, pa ode pucajui od bijesa.
Kad pade no, zapovjednik pravovjernih je provede ljutei se na Abu Nuvasa koji, meutim, provede no
u sjajnom raspoloenju i radosti.
Kad osvanu jutro i granu sunce, Abu Nuvas okona sjedeljku i otpusti mladie, pa odjenu sveano ruho i
izae iz kue uputivi se zapovjedniku pravovjernih. Halifa je imao obiaj da poslije rasputanja carskog
vijea odlazi u odaju za prijem u koju zatim poziva pjesnike, svoje sabesjednike, muziare, te oni svi
posjedaju na svoja mjesta ne grijeei u tome. Kada halifa toga dana doe iz divana u odaju za prijem, on
pozva sagovornike i ree im da zauzmu svoja mjesta. Onda stie Abu Nuvas i htjede da sjedne na svoje
mjesto, a halifa pozva orunika Mesrura i naredi mu da svue Abu Nuvasa, te da mu na lea privee
magaree sedlo, da mu na glavu stavi ular, a na zadnjicu podrepnjak, pa da ga tako voda po odajama
robinja...
383. no
Kada nastupi tri stotine osamdeset i trea no ona ree:
- ula sam, sretni care, da je zapovjednik pravovjernih naredio oruniku Mesruru da svue Abu Nuvasa,
te da mu na lea privee magaree sedlo, da mu na glavu stavi ular, a na zadnjicu podrepnjak, pa da ga
tako voda po odajama robinja, po haremu i ostalim mjestima da bi ga ismijavali, a nakon toga da mu
odsijee glavu i donese je.
- Sluam i pokoravam se - ree Mesrur i uradi kako mu je halifa naredio. On poe vodati pjesnika po
enskim odajama kojih je bilo koliko i dana u godini.
Abu Nuvas ispade smijean i ko god ga je vidio davao mu je novac, tako da se vrati s punim depom
novaca. I dok se to s njim dogaalo, naie Dafer al-Barmakid i ue halifi, a bio je odsutan zbog nekog
vanog posla za zapovjednika pravovjernih. Dafer ugleda Abu Nuvasa u takvom stanju, prepozna ga i
uskliknu:
- Abu Nuvase!
- Evo me, gospodaru! - odazva se pjesnik.
- ta si zgrijeio, pa te snae takva kazna?
- Sva moja greka je u tome to sam gospodinu halifi poklonio svoje najljepe stihove, a on mi je darovao
svoju najljepu odjeu.
Kada to u zapovjednik pravovjernih, nasmija se od sveg srca koje bijae puno gnjeva i srdbe, te mu
oprosti i naredi da mu daju punu kesu novaca.
ANEGDOTE O VELIKODUNIMA, PRIJAZNIMA I

PRIVRENIMA
Pria o ovjeka iz Basre i njegovoj robinji
Pria se da je neki ovjek iz Basre kupio robinju koju je lijepo obrazovao, obuio je i plaho volio.
Potroio je sav novac uivajui i veselei se s njom, tako da je ostao bez iega. Kada mu dojadi ivot u
bijedi, robinja mu ree:
- Gospodaru, prodaj me jer ti je potreban novac, a meni je ao to si u tako jadnom stanju. Ako me proda
i pone troiti novac koji dobije za me, bit e bolje nego da ostanem kod tebe. Moda e ti Allah
pomoi da stane na noge.
Zbog tekog poloaja u kome se naao, gospodar pristade na to, pa uze djevojku i odvede je na trg.
Posrednik je ponudi emiru Basre koji se zvao Abdullah ibn Muammer at-Tajmi. Djevojka se svidje
emiru, te je on kupi za pet stotina dinara i dade novac njenom gospodaru koji, primivi novac, htjede
poi, a djevojka zaplaka i izgovori stihove:

Nazdravlje nek ti je novac koji si dobio,
A meni si samo jad i brigu ostavio.

Dui svojoj velim koja se tuzi predala:
Dodao il oduzeo - dragog si izgubila!

Kada gospodar u njenu recitaciju, on duboko uzdahnu i poe kazivati stihove:

Ako u ovome lukavstvo ne koristi
I ako smrt samo ostaje - oprosti.

I jutrom i uveer nje u se sjeati,
Teka srca s njom u besjediti.

Pozdravljam te, al' se ne moemo posjeivati Samo voljom Ibn Muammera moemo se sastati.

Kada Abdullah ibn Muammer u stihove i vidje njihovu tugu, on ree:
- Allaha mi, neu dopustiti da se mojom zaslugom rastanete, jer mi je jasno da se volite. Uzmi i novac i
djevojku, ovjee, i neka vas Allah blagoslovi. Rastanak teko pada ljubavnicima.
Poljubie mu ruku oboje, pa odoe i ostadoe zajedno dok ih smrt ne rastavi.
Slava Onome koga smrt ne moe sustii!
Pria o uzritskom ljubavniku i njegovoj dragoj
Pria se da je u plemenu Banu Uzra bio jedan otroumni ovjek koji nijedan dan nije provodio bez
ljubavi. Desi se da zavoli jednu lijepu enu u naselju i nekoliko dana joj je slao pisma, ali je ona bila
gruba prema njemu izbjegavajui ga dok ovjeka ophrvae ljubav i strast, te se on veoma razbolje i
dopade postelje. Nije mogao spavati, tako da ljudi shvatie o emu se radi i pronese se glas o njegovoj
ljubavi...
384. no
Kada nastupi tri stotine osamdeset i etvrta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je ovjek pao u postelju, ali mu san nije dolazio na oi, te ljudi shvatie o
emu se radi i pronese se glas o njegovoj ljubavi. Bolest mu se pogoravala i bol je bivao sve jai, tako
da zamalo nije umro. Njegovi i njeni roaci poee je moliti da ga obie, ali je ona odbijala sve dok se
ovjek ne suoi sa smru. enu obavijestie o tome, te se ona saali i podari ga posjetom. im je ovjek
vidje, oi mu zasuzie, te on skrhana srca poe recitirati:

Kad me mrtva budu nosili, ivota ti
(etiri ovjeka e me na ramenima nositi)

Hoe li za njima poi i pozdraviti
Mezar u kome u mrtav poivati?

ena gorko zaplaka kada u njegove rijei, pa ree:
- Allaha mi, nisam znala da si toliko zaljubljen da si se suoio sa smru! Da sam to znala, pomogla bih ti i
naslaivala bih se tvojom blizinom.
Na te rijei, ovjek proli suze kao kiu i izgovori stihove:

Ona doe kada se smrt isprijei me' nama Htjela bi biti sa mnom, ali koristi nema.

Nakon toga, ovjek jauknu i izdahnu, a ena pade po njemu ljubei ga i plaui. Plakala je do besvijesti, a
kada doe k sebi, ona ostavi u amanet svojoj familiji da je ukopaju u njegovu grobnicu kada umre.
I lijui suze, ena je recitirala:

Na zemlji smo tako slatko ivjeli,
Svome domu i domovini dika smo bili.

Zla sudbina ipak nas rastavi
I u zemljinoj utrobi hoe da nas sastavi.

Poto izgovori stihove, ena briznu u pla ne prestajui dok ne izgubi svijest. Tri dana je bila
obeznanjena, a onda preminu i ukopae je u grobnicu uzritskog ljubavnika.
To je jedna od udesnih stvari u ljubavi.
Pria o jemenskom veziru i njegovom bratu
Pria se da je gospodin Bedruddin, jemenski vezir, imao udesno lijepog brata i da je mnogo brinuo o
njemu. Bedruddin poe traiti nekoga ko e ga pouavati, te nae jednog dostojanstvenog ejha, krepkog i
pobonog, pa ga smjesti u kuu koja se nalazila pored njegove kue. ejh provede nekoliko dana u toj
kui odlazei svakog dana u kuu gospodina Bedruddina da pouava njegovog brata, a zatim se vraao
svojoj kui.
U ejhovom srcu se zae ljubav prema mladiu. Njegova ljubav bivala je sve vea, te on jednoga dana
odade mladiu svoja osjeanja, a mladi ga upita:
- Kakvim lukavstvom da se posluim kad ni danju ni nou ne mogu ostaviti brata, jer je, kao to vidi,
stalno uza me.
- Moja kua se nalazi pored vae kue - ree ejh. - Kada tvoj brat zaspi, moe ustati i poi u zahod, a
ljudi e misliti da spava. Onda se popni uza zid, a ja u te doekati s druge strane. Ostani kod mene
nakratko, pa se vrati, tako da tvoj brat nita ne osjeti.
- Drage volje - pristade mladi.
Kasnije ejh pripremi mnotvo lijepih stvari dostojnih mladievog ranga.
to se tie mladia, on poe u zahod i prieka da mu brat zaspi. Proe jedan dio noi i brat mu utonu u
san, te mladi poe do zida i zatee ejha kako stoji ekajui ga. On prui mladiu ruku, pa ga povede u
odaju. Bila je to no punog mjeseca. Njih dvojica su sjedjeli i razgovarali ispijajui ae vina. Onda ejh
poe pjevati, dok ih je puni mjesec obasjavao.
Sjedjeli su neko vrijeme u radosti i veselju, uivajui u srei i blaenstvu koje pamet pomuuje i koja se
ne da opisati. U to vrijeme probudi se gospodin Bedruddin i kad ne vidje brata ustade preplaen, ugleda
otvorena vrata i izae. Nauvi tihi razgovor, on se pope uza zid na terasu, pa vidje upaljeno svjetlo u
ejhovoj kui. Bedruddin proviri iza zida i vidje njih dvojicu s aom koja je kruila. ejh osjeti
prisustvo Bedruddina, dok mu je aa bila u ruci, pa zasvira i zapjeva:

Vinom svojih usta mladi me napajao,
Briima i ostalim meni je nazdravljao.

Obraz uz obraz, sa mnom je zagrljen bio
Ljepotan u snu kakvog nisam vidio.

Puni mjesec nas je obasjavao Kad bi ga pitao, on brata ne bi odao.

Gospodin Bedruddin je bio toliko blag da je, sasluavi stihove, rekao:
- Allaha mi, neu vas odati!
Gospodin Bedruddin ode ostavljajui ih u neizmjernoj radosti.
Pria o ljubavi dvoje uenika
Pria se da su jedan djeak i jedna djevojica zajedno uili u koli i djeak se zaljubi u djevojicu...
385. no
Kada nastupi tri stotine osamdeset i peta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da se djeak veoma zaljubio u djevojicu. Jednoga dana, dok druga djeca nisu
obraala panju, djeak uze njenu plou i napisa stihove:

ta e rei o onom koga je ljubav smodila,
Koga je ljubav prema tebi izbezumila?

Na svoju ljubav i na patnju on ti se ali;
Na jade koji u srce mu ne bi stali.

Djevojica uze svoju plou, vidje napisane stihove, pa kada ih proita i shvati njihov smisao, ona zaplaka
iz saaljenja prema djeaku i ispod djeakovog pisma napisa stihove:

Kad vidi da ljubavnik e malaksati

Zbog ljubavi, valja se smilovati;

Svoj cilj u ljubavi on e postii
Makar e sve na njega se dii.

Dogodi se da uitelj naie kraj njih, pa pogleda plou kad oni nisu obraali panju, proita ta pie i bi
mu ao uenika, te na ploi dometnu stihove:

Ne kanjavaj, ve dobar spram zaljubljenog budi,
Jer on od ljubavi ionako glavu gubi.

A uitelja svoga nemojte se plaiti Vie puta je ljubav i on znao iskusiti.

Igrom sluaja, gospodar te djevojice-robinje ue u kolu, vidje njenu plou, pa proita ta su napisali
djevojica, djeak i uitelj. Onda on u dnu ploe, ispod svega dopisa:

Dok ste ivi, neka vas Allah ne razdvoji nikada,
A snaga neka izda vaeg klevetnika,

A od uitelja - Allaha mi mojega
Nikad ne vidjeh podvodaa boljega.

Onda njen gospodar posla po kadiju i svjedoke, vjena ih u toj odaji. Zatim priredi pir i bogato ih
darova, te su njih dvoje ivjeli sretni i zadovoljni dok im ne doe Ruiteljica Uivanja i Razbijaica
Skupova.
Pria o pjesniku al-Mutelemmisu i njegovoj eni
Pria se da je pjesnik al-Mutelemmis{100} pobjegao od an-Numana ibn al-Munzira i nije ga bilo dugo, tako
da su ljudi pomislili da je umro. Pjesnik je imao lijepu enu po imenu Umejma kojoj su roaci savjetovali
da se uda. Ona je to odbijala, ali su mnogi prosci navaljivali, te ju je rodbina prisiljavala na udaju i ona
najzad pristade, premda nerado. Udadoe je za jednog ovjeka iz njenog plemena, ali je ona i dalje
veoma voljela svog mua al-Mutelemmisa.
I upravo one noi kada je trebalo da je odvedu ovjeku za koga su je silom udali pojavi se njen mu alMutelemmis. On u u naselju svirale i defove, i vidje znakove svadbe, pa upita djecu kakvo je to veselje,
a oni mu odgovorie:
- Al-Mutelemmisovu enu Umajmu udali su za toga i toga, i upravo noas on e je obljubiti.
Kada to u, al-Mutelemmis se poslui lukavstvom i ue u nevjestinu sobu s grupom ena, te mladence
zatee u postelji i vidje da je mladoenja ve priao nevjesti koja duboko uzdahnu, zaplaka i poe
recitirati:

Ah, da mi je znati - a sluajnosti ima Mutelemmise moj, gdje ivi sada!

Kako je njen mu al-Mutelemmis bio jedan od najuvenijih pjesnika, on izrecitira:

U najbliu kuu, Umejmo, ja sam stigao
I dok sam putovao za tobom sam eznuo.

Mladoenji u hipu postade sve jasno, te on hitro izae recitirajui:

Dobro mi bijae, a sad sam nadrljao Jer ovaj dom sretno vas je sastavio.

Mladoenja ih ostavi i ode, te njen mu al-Mutelemmis ostade nasamo s njom. ivjeli su najsretnijim i
najugodnijim ivotom dok ih smrt ne rastavi.
Neka je slava Onome po ijoj zapovijedi zemlja i nebesa opstoje.
Pria o Harunu ar-Reidu i Zubejdi
Pria se da je halifa Harun ar-Reid veoma volio gospou Zubejdu, pa joj je uredio posebno mjesto za
razonodu gdje je nainio jezerce, ogradio ga drveem i doveo vodu sa svih strana. Drvee se isplelo
iznad jezera, tako da kad bi se ovjek kupao u njemu niko ga nije mogao vidjeti od gustog lia. Jednog
dana, gospoa Zubejda doe na to mjesto i prie jezeru... eherzadu zatee jutro, te ona prekine priu
zapoetu po carevom doputenju.
386. no
Kada nastupi tri stotine osamdeset i esta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je gospoa Zubejda jednog dana dola na to mjesto, prila jezercetu i poela
posmatrati njegovu ljepotu. Dopade joj se njegovo bljeskanje i kako je drvee nad njim ispleteno. Poto
je bila velika vruina, Zubejda se svue, ue u jezerce i stade, a jezero nije sakrivalo onoga ko je stajao u
njemu. Ona poe puniti srebreni ibrik i poljevati se vodom.
Halifa saznade za to, pa izae iz dvorca i poe je uhoditi kroz lie, te ugleda golu Zubejdu, kojoj se
vidjelo i ono to je inae sakriveno. Zubejda osjeti da je halifa iza lia i da je posmatra golu, te se ona
okrenu prema njemu, ugleda ga i postidi se. Zato pokri rukama picu, ali je bila toliko zamana da je
naprosto kipila iz njenih ruku. Zadivljeni halifa se okrenu i izgovori stihove:

Neto sramotno moje oi vidjee
I ljubavnu halatku mi uspravie.

Nakon toga halifa nije znao ta da kae, pa posla po Abu Nuvasa i kada ovaj doe, halifa mu ree:
- Izrecitiraj mi pjesmu koja poinje stihovima:

I ljubavnu halatku mi uspravie.

- Sluam i pokoravam se - na to e Abu Nuvas, pa za tren oka sroi i poe recitirati:

I ljubavnu halatku mi uspravie

Na gazelu koja me zarobila
U hladu gusto prepletena bilja

Dok se vodom poljevala,
Iz ibrika vodu posipala;

Kad mene ugleda, nju je pokrila
Ali joj je iz ruku naprosto kipjela
Ah, da mi je na njoj ostati,
Te sabat il' dva ne ustati!

Zapovjednik pravovjernih se osmjehnu na pjesnikove stihove i dariva ga, a pjesnik ode zadovoljan.
PRIA O HARUNU AR-REIDU I TRI PJESNIKA

Pria se da je zapovjednik pravovjernih Harun ar-Reid bio jedne noi veoma uznemiren, pa je poeo
etati po dvorcu i ugleda jednu robinju koja je teturala od pijanstva. Halifa je veoma volio tu djevojku, te
se poe poigravati s njom. Privue je k sebi, a s nje spade ogrta i razveza joj se zar, te halifa zatrai da
vode ljubav, a djevojka mu ree:
- Ostavi me do sutra uveer, zapovjednie pravovjernih. Sada nisam spremna za te, jer nisam znala da e
doi.
Halifa je ostavi i ode, a kad osvanu i sunce ogrija, on posla slugu toj robinji da javi da e joj halifa doi
u sobu, ali mu djevojka uzvrati porukom:
- Ono to no kae, dan izbrie.
Tada ar-Reid ree svojim sabesjednicima:
- Recitirajte mi pjesmu koja e sadravati stihove:
Ono to no kae, dan izbrie!
- Sluamo i pokoravamo se - odgovorie oni, pa istupi ar-Rakai i izgovori:

Allaha mi, kad bi za moju ljubav znala,
I ti bi bez svog spokoja ostala!

I tebe je ljubav zaista izbezumila
ene koja ti ne dolazi, nit' bi te primila.

Kada ti obea, ode, al ti kae:
Ono to no kae, dan izbrie!

Nakon toga izae Abu Musab i ree:

Kada e se probuditi tvoje srce to leti
Dok mira nema i ne moe zaspati?

Zar ti nije dosta to mi suze liju
I duu mi vrele uspomene griju?

A on ree gordei se previe:
Ono to no kae, dan izbrie.

Potom Abu Nuvas istupi i poe kazivati stihove:

Ljubav dugo traje, a posjete se prekratie Otkrismo se, al' uzalud nam i to bijae.

U dvorac mi doe pijana te noi,
A pijanstvo uz ozbiljnost e proi.

I ogrta joj pade tada sa ramena Ona sinu ispod ara razvezana,

Pa hodaju' zanjiha tekim bokovima
I s dva nara na svojim grudima.

Rekoh: Daj mi ljubav obeanu, istinitu,
Ona veli: Sutra mi doi u posjetu.

Sutra dooh: Evo me da item!
Ona veli: Ono to no kae dan izbrie!

Halifa naredi da svakom pjesniku daju kesu novaca osim Abu Nuvasu, a zatim zapovijedi da Abu Nuvasu
odsijeku glavu, govorei mu:
- Ti si sino bio s nama u dvoru!
- Allaha mi, spavao sam u svojoj kui, ali su me tvoje rijei uputile na to ta treba da sadri pjesma.
Uzvieni Allah je rekao, a niko ne govori istinu kao On: A zavedeni slijede pjesnike. Zar ne zna da oni
svakom dolinom blude i da govore ono to ne rade.{101}
Halifa oprosti Abu Nuvasu i naredi da mu daju kesu novaca, te pjesnici odoe iz dvora.
ENIDBA MUSABA IBN AZ-ZUBEJRA AIOM BIN TALHA

Pria se da se Musab ibn az-Zubejr sreo u Medini sa Azzom, jednom od najpametnijih ena, i da joj je
rekao:
- Odluio sam da se oenim Aiom, Talhinom kerkom, pa bih volio da poe do nje i da pogleda kako
izgleda.
Aazza ode Aii, a onda se vrati Musabu i ree mu:
- Vidjela sam njeno lice ljepe od zdravlja, krupne oi ispod kojih je povijen nos, ovalne obraze, usta
poput nara, vrat nalik na srebreni ibrik, a ispod svega toga nalaze se dvije dojke kao dva nara, zatim
zaobljeni stomak s pupkom nalik na kutiju od slonovae, zadnjica joj je kao pjeani brijeg, bedra
okrugla i puna, koljenica kao dva mramorna stupa. Uoila sam da su joj noge dugake i ti e se naprosto
gubiti u njoj kada se bude zadovoljavao.
Poto Azza tako opisa Aiu, Musab se oeni njome, odvede je u erdek...
387. no
Kada nastupi tri stotine osamdeset i sedma no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je Azza tako opisala Aiu, ker Talhinu, te se Musab oeni njome i odvede je u
erdek. Potom Azza pozva u svoju kuu Aiu i druge ene iz plemena Kurej, pa pred Musabom zapjeva:

Mirisom miriu djevojaka usta,
Za slast poljupca ona su osmjehnuta.

Kuao ga nisam, al sam na nj' mislio Zamisli bi sudac meu nama sudio.

One noi kada Musab odvede Aiu u erdek, nije je ostavljao dok je nije imao sedam puta, a ujutro ga
sretne jedna ena i ree mu:
- U svemu si savren, pa i u tome!
Druga ena je kazivala:
- Bila sam kod Aie, Talhine keri, kad ue njen mu. Aia mu prie, te mu pade po njoj, a ona zakrklja i
zastenja pravei neke sasvim neobine pokrete. Sve sam to sluala. Kad mu ode, upitah Aiu: Kako
moe tako neto raditi kad sam ti ja u kui, a i sama si asna i ugledna ena? ena ini sve da bi
uzbudila svoga mua, ak i najneobinije kretnje. ta ima loe u tome? Ja vie volim da se to radi
nou, odgovorila sam, a Aia e na to: Ja tako radim danju, a nou radim neto velianstvenije, tako da
moga mua poinje obuzimati strast i savladavati pohota. Tada on prua ruke prema meni i ja mu se
podajem, te se zbiva ono to si vidjela.
ANEGDOTA O RAZROKOJ ROBINJI

Pria se da je Abu-l-Esved kupio jednu razroku mulatkinju koja mu se dopadala. Meutim, njegova
robinja je kudila djevojku, emu se Abu-l-Esved udio, pa okrenu dlanove i izgovori stihove:

S mahanama, ona za me nema mahane
Osim to su joj oi pomalo prijetvorne

Ako su joj mahana oi razroke Vrlo je njena i bujna tamo gdje oi ne vide.

PRIA O HARUNU AR-REIDU I ROBINJAMA

Pria se da je zapovjednik pravovjernih Harun ar-Reid jedne noi leao izmeu dvije djevojke. Jedna je
bila iz Medine, a druga iz Kufe. Kufljanka mu je trljala ruke, a Medinjanka mu je tako trljala noge da mu
se poela dizati ona stvar. Tada Kufljanka ree:
- Vidim da si sama uzela glavnicu. Daj mi moj dio!
Medinjanka na to odgovori:
- Priao mi je Malik, prenosei od Hiama ibn Urve, koji opet prenosi od svoga oca, da je Boiji
Poslanik rekao: Ko oivi ono to je mrtvo, to pripada njemu i njegovom potomstvu.
Onda Kufljanka dohvati Medinjanku i odgurnu je, pa ga sama zgrabi objema rukama govorei:
- Meni je kazivao al-Ama, prenosei od Hajsume koji je sluao od Abdullaha ibn Mesuda, da je
Poslanik govorio: Divlja pripada onom ko je ulovi, a ne onome ko je potjera.
Pria se i to da je Harun ar-Reid leao sa tri robinje - Mekankom, Medinjankom i Iraankom.
Medinjanka posegnu za njegovom unom i dovede je u stanje erekcije. Onda Mekanka skoi i povue ga k
sebi, a Medinjanka joj ree:
- Kakvo je to ponaanje! Priao mi je Malik da mu je rekao az-Zuhri, prenosei od Abdullaha ibn Salima,
koji je opet uo od Saida ibn Zejda, da je Boiji Poslanik, Bog mu se smilovao i spasio ga, rekao: Ko
mrtvu zemlju oivi, njemu pripada.
Na to e Mekanka:
- Meni je kazivao Sufjan da mu je rekao Abu-z-Zinad, prenosei od al-Arde koji je opet uo od Abu
Hurejre, da je Boiji Poslanik, Bog mu se smilovao i spasio ga, rekao: Divlja pripada onome ko je
ulovi, a ne onome ko je potjera.
Iraanka ih odgurnu obje od halife i ree:
- Ovo e biti moje dok vi ne okonate svau!
PRIA O MLINARU I NJEGOVOJ ENI

Pria se da je neki ovjek imao mlin i uz mlin magarca koji je mljeo. Imao je i zlu enu koju je volio, ali
ona njega nije trpjela, ve je voljela komiju koji je opet nju mrzio i izbjegavao je. Njen mu usni kako
mu neko govori:
- Kopaj na tom i tom mjestu, gdje magarac okree mlinski kamen i nai e blago.
Kada se mlinar probudi, on ispria eni san i ree joj da uva tajnu, ali je ona kaza svome komiji...
388. no
Kada nastupi tri stotine osamdeset i osma no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je mlinareva ena odala tajnu svome komiji koga je voljela i kome se eljela
tako pribliiti. Komija obea da e joj doi nou. I on zaista doe nou, pa poee kopati u krugu oko
mlina i naoe blago. Kada ga izvadie, komija upita:
- ta da uradimo s njim?
- Podijelit emo ga na dva jednaka dijela - odgovori ena. - Ti se razii sa svojom enom, a ja u neto
smisliti kako da se oslobodim mua, pa uzmi mene za enu. Kada budemo zajedno, i blago emo sastaviti.
Tako e sve biti u naim rukama.
- Bojim se - ree komija - da te ejtan ne zavede, pa da ne uzme nekog drugog, jer zlato u kui je isto
to i sunce za dunjaluk. Mislim da bi bilo najbolje da svo blago bude kod mene, a ti se potrudi da se
otarasi mua i doi k meni.
- Ja se bojim toga istog ega se ti boji, pa ti zbog toga neu dati svoj dio blaga. Uostalom, ja sam ti
kazala gdje se blago nalazi.
Kada u te rijei, pohlepa ga podstaknu da ubije enu. On je smaknu i baci na mjesto gdje je bilo blago, a
onda ga zatee dan, te on onako ostavi enu u krugu, uze blago i ode.
Mlinar se probudi i ne nae enu, pa ode u mlin, priveza magarca za kamen i viknu na njega. Magarac
poe pa stade. Mlinar ga poe estoko tui i kad god bi ga udario, magarac je uzmicao jer se plaio mrtve
ene i nije mogao poi naprijed. Mlinar nikako nije shvaao zato je magarac stao, te uze no i poe ga
ubadati, ali se magarac nije micao. Mlinar ga je toliko ubadao u slabine da magarac pade mrtav.
Kad osvanu dan, mlinar vidje da mu je magarac mrtav i da je mrtva njegova ena koju nae na mjestu
gdje je bilo blago. Obuze ga jo vei gnjev kad vidje da je izgubio blago, enu i magarca. Bio je veoma
zabrinut. Sve mu se to dogodilo zato to je odao tajnu svojoj eni i to je nije znao uvati.
PRIA O BUDALI KOME SU UKRALI MAGARCA

Pria se da je jedan budalast ovjek iao drei za uzdu magarca koga je vodio za sobom. Vidjee ga dva
prepredenjaka i jedan ree:
- Ja u uzeti magarca onome ovjeku.
- Kako e mu ga uzeti? - upita drugi.
- Poi za mnom i pokazat u ti.
Onda mangup prie magarcu, odveza uzdu i dade je svome drugu koji je stavi sebi na vrat i poe za
budalom dok nije bio siguran da je njegov drug odveo magarca. Onda mangup stade, a budala povue
uzdu, ali ovaj nije iao. Budala se osvrnu i vidje da je uzda na glavi ovjeka, pa ga upita:
- Ko si ti?
- Ja sam tvoj magarac, a moja povijest je udesna. Naime, imao sam staru dobru majku i jednog dana joj
doem pijan, a ona mi ree: Sine moj, pokaj se uzvienome Allahu zbog toga grijeha! Ja dohvatih tap,
pa istukoh majku koja me prokle. Zato me Allah pretvori u magarca i stavi tebi u ruke. Sve ovo vrijeme
bio sam kod tebe, a na dananji dan sjetila me se majka kojoj Allah omeka srce prema meni, te ona uputi
Allahu dovu i on me vrati u ljudsko oblije u kakvom sam i bio.
- Ja uda, Boe dragi! - uskliknu budala. - Tako ti Allaha, brate, oprosti sve to sam ti radio, jahanje i
ostalo.
Budala pusti ovjeka da ode svojim putem, a on stie kui slomljen brigama i tugom. ena ga upita:
- ta te mori i gdje ti je magarac?
- Ti nita ne zna o onome magarcu i ja u ti ispriati.
Mu joj ispria cijelu priu, a ena zakuka:
- Teko nama od uzvienog Allaha! Kako smo mogli za sve ovo vrijeme koristiti ljudsko bie!
Potom ena poe dijeliti sadaku i moliti Allaha da joj oprosti. ovjek je jedno vrijeme sjedio besposlen
u kui, te ga ena upita:
- Dokle e sjedjeti tako besposlen u kui? Poi na pijacu, pa nam kupi magarca i radi s njim!
ovjek ode na pijacu i zaustavi se pored jednog magarca, kad vidje da je to onaj njegov magarac koga
prodaju. Poto ga prepozna, budala prie magarcu i apnu mu:
- Teko tebi, nesretnie! Izgleda da si se opet poeo opijati i svoju majku tui! Neu te nikada vie kupiti!
Budala ostavi magarca i ode.
PRIA O ABU JUSUFU, HARUNU AR-REIDU I ZUBEJDI

Pria se da je zapovjednik pravovjernih Harun ar-Reid jednog dana oko podneva otiao da legne. Kada
se dizao iz postelje u kojoj je spavao, halifa u njoj primjeti svjeu spermu. To ga uasnu i pokvari mu
raspoloenje toliko da zapade u veliku brigu i on pozva gospou Zubejdu. Kad mu ena stie, halifa je
upita:
- ta je ovo na postelji?
Ona prie, pa ree halifi:
- To je sperma, zapovjednie pravovjernih.
- Iskreno mi reci otkuda tu sperma, inae u te ovog asa epati!
- Zapovjednie pravovjernih - odgovori Zubejda - ja ne znam otkuda to. Sigurno sam neduna.
Halifa pozva kadiju Abu Jusufa, ispria mu o emu se radi i pokaza mu spermu. Kadija podie glavu
prema stropu, vidje jednu rupu i ree:
- zapovjednie pravovjernih, imi ima istu spermu kao i ovjek. To je sperma imia. Kadija zatrai
jedno koplje, uze ga, gurnu u rupu i imi ispade. Tako Harun ar-Reid prestade sumnjati...
389. no
Kada nastupi tri stotine osamdeset i deveta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je kadija Abu Jusuf uzeo koplje, sjurio ga u rupu, pa je ispao imi i Harun
ar-Reid je prestao sumnjati. Tako se dokazala Zubejdina nedunost. Ona coknu jezikom radujui se to je
nevina i naredi da Abu Jusufa bogato daruju. Zubejda je imala jednu krupnu voku sazrelu u nevrijeme, a
znala je za jo jednu voku u vrtu koja je takoer sazrela u nevrijeme. Za to ona ree kadiji:
- asni ovjee vjere, kakvu voku vie voli: onu koja je ovdje ili onu koja nije ovdje?
- Po naem uenju, ne moe se suditi o odsutnome. Kad bude prisutan, moe mu se suditi. Zubejda mu
donese obje voke, te on pojede i jednu i drugu, a Zubejda ga upita:
- Kakva je razlika meu njima?
- Kad god sam htio pohvaliti jednu, mamila me druga svojim argumentima.
Harun ar-Reid se nasmija na te rijei, te dariva kadiju, a i Zubejda mu dade nagradu koju je bila obeala
i on ode od njih radostan.
Vidite kakve je zasluge imao taj imam, kako je zahvaljujui njemu dokazana Zubejdina nevinost i kako je
objanjen cijeli sluaj.
PRIA O HALIFI AL-HAKIMU I TRGOVCU

Pria se da je al-Hakim bi Emrillah jednoga dana izjahao sa svojom svitom. Prolazei pored jednog vrta,
on ugleda ovjeka oko koga su bili robovi i sluge. Halifa zatrai vode i ovjek mu dade da pije, govorei:
- Moda e mi zapovjednik pravovjernih uiniti ast tako to e odsjesti u mome vrtu. Halifa i njegovi
vojnici sjahae i odsjedoe u vrtu, a onaj ovjek iznese stotinu ilima, stotinu konih prostiraa, stotinu
jastuka, stotinu zdjela s voem, stotinu tanjira sa slatkiima i stotinu inija punih erbeta.
Al-Hakim se zabezeknu i ree:
- ovjee, to je zaista udno! Zar si znao da emo doi, pa si sve to pripremio za nas.
- Ne, bogami, zapovjednie pravovjernih. Nisam znao da ete doi, ja sam trgovac u
mnotvu tvojih podanika, ali imam stotinu nalonica. Kada mi zapovjednik pravovjernih ukaza ast time
to je odsjeo kod mene, zatraio sam da mi svaka poalje ruak u vrt. Poslale su i poneki ilim, poneto
od vika jela i pia. Svaka mi alje dnevno po tanjir hrane, zdjelu voa, osvjeavajueg pia, pladanj
slatkia. To je moj svakodnevni ruak, a za tebe nisam dodao nita.
Halifa pade niice zahvaljujui uzvienome Allahu:
- Hvala Allahu koji je meu mojim podanicima stvorio takvog ovjeka dajui mu takvu imovinu da moe
nahraniti halifu i njegovu vojsku ne pripremajui nita za njih, nego ih hranei samo onim to mu pretekne.
Zatim halifa naredi da mu iz dravne blagajne daju sve dirheme iskovane te godine, a bilo ih je tri miliona
i sedam stotina hiljada. Nije htio uzjahati konja dok ne donesoe novac i predadoe ga tome ovjeku.
Halifa mu jo ree:
- Neka ti se ovo nae. Tvoja plemenitost je vea od toga.
Potom halifa uzjaha konja i ode.
PRIA O ANUIRVANU I OTROUMNOJ ENI

Pria se da je pravedni car Kisra Anuirvan{102} jednoga dana odjahao u lov i odvojio se od svojih
vojnika gonei gazelu. Tjerajui tako gazelu, odjednom ugleda selo u blizini. Kako ga je morila e, car
se uputi u selo i poe prema vratima jedne kue koja mu je bila na putu.
Izae jedna ena i car zatrai vode, a ona kada ga vidje, vrati se u kuu, iscijedi mu eernu trsku i
pomijea iscijeeni sok s vodom. Onda stavi malo mirisa nalik na prah i najzad ga predade Anuirvanu.
Car pogleda au i vidje u njoj neto nalik na prah, otpi malo, a onda iskapi au i ree:
- eno, ba je divna ova voda! Tako je slatka! Samo da u njoj nije bilo onog trunja to ju je zamutilo!
- Goste - na to e ena - ja sam namjerno stavila to trunje to je zamutilo pie.
- Zato si to uradila? - upita car.
- Jer sam vidjela da si plaho edan, pa sam se bojala da e je popiti naiskap, a to bi ti naudilo. Da u
vodi nije bilo onog trunja, popio bi je brzo i odjednom, a nakodilo bi ti kada bi je tako popio.
Pravednom caru Anuirvanu se dopadoe njene rijei i mudrost. Bilo mu je jasno da tako govori zato to
je otroumna i mudra.
- Iz koliko stabljika si iscijedila sok? - upita car.
- Iz jedne - odgovori ona.
Anuirvan se zaudi pa zatrai dokument o porezu koji je razrezan na to selo. Vidje da je porez mali, pa
pomisli kako e, kada se vrati na prijestolje, poveati porez tome selu. Zatim car ree:
- Kako moe plaati tako mali porez selo u kome iz jedne trske mogu iscijediti toliko soka?
Potom car ode iz sela u lov, a krajem dana se vrati, naie sam pored onih vrata i zatrai vode. Izae ona
ista ena koja vidje cara, prepozna ga i vrati se da mu donese vode. Kako se dugo zadra, car je poe
pourivati pitajui zato se zadrala...
eherzadu zatee jutro, te ona prekine priu zapoetu po carevom nareenju.
390. no
Kada nastupi tri stotine devedeseta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je Anuirvan pourivao enu pitajui je zato se zadrala, a ona mu ree:
- Zato to nisam iz jedne stabljike mogla iscijediti soka koliko ti je potrebno, pa sam iscijedila tri
stabljike, ali ni iz njih nisam iscijedila koliko iz jedne.
- Kako to? - upita car.
- Zato to je car promijenio svoju namjeru.
- Otkud to zna?
- uli smo od pametnih ljudi da blagostanje ljudi prestaje kada car promijeni namjere i da se smanjuje
njihovo dobro.
Anuirvan se nasmija odagnavi intimnu odluku i odmah se oeni tom enom, toliko mu se dopala njena
otroumnost, razboritost i rjeitost.
PRIA O VODONOI I ZLATAREVOJ ENI

Pria se da je u gradu Buhari bio jedan vodonoa koji je nosio vodu u kuu nekog zlatara. Radio je to
trideset godina. Zlatar je imao enu izvanredne ljepote, krasnu i zanosnu, a opisivali su je i kao pobonu,
radinu i estitu.
Jednom vodonoa po obiaju doe, pa je uze za ruku koju joj protrlja i stisnu pa ode.
Kada enin mu doe s trga, ona ree:
- Hou da mi kae ta si to danas radio na trgu to je razgnjevilo uzvienog Allaha.
- Nisam uinio nita to bi razgnjevilo uzvienog Allaha.
- Jesi, bogami - na to e ena. - Ipak si neim naljutio Allaha. Ne bude li mi istinu govorio, neu vie
sjedjeti u tvojoj kui i vie se neemo vidjeti.
- Ispriat u ti uistinu ta sam danas radio. Sjedio sam u duanu kao i obino, kad u duan ue neka ena i
naredi mi da joj iskujem grivnu od zlata. Ona ode, a ja joj napravih zlatnu grivnu i okaih je. Kad ena
doe, donesoh grivnu, te ona izvue ruku i stavi grivnu na nju. Bio sam zapanjen bjelinom njene ruke,
ljepotom njene ake za koju se pogled prikiva, te se prisjetih pjesnikovih rijei:

Njene ruke poput grivni blistaju,
Kao vatra nad vodom se ogledaju.

Njenu ruku sjajno zlato obuhvaa,
Kao vodu to plam ljubavi zahvaa.

Ja uzeh tu ruku pa je malo gnjeih i okretah...
- Allahu ekber!{103} - uzviknu zlatareva ena. - Zato si inio taj grijeh? Vodonoa koji nam ulazi u kuu
ve trideset godina i koji nikad nije prevario danas je uzeo moju ruku pa je poeo stiskati i prevrtati.
- Zamolimo Allaha da nam oprosti, eno! - ree zlatar. - Ja se kajem za ono to sam uinio, a i ti moli
Allaha da ti oprosti.
- Neka Allah oprosti i meni i tebi i neka nam da lijepo zdravlje...
391. no
Kada nastupi tri stotine devedeset i prva no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je zlatareva ena rekla:
- Neka Allah oprosti i meni i tebi, i neka nam da lijepo zdravlje.
Sutradan doe vodonoa, baci se pred enu i poe se valjati po praini izvinjavajui se i govorei:
- Gospoo, oprosti mi zbog onoga na to me ejtan nagovorio navodei me na stranputicu i u zabludu!
- Idi svojim putem - odgovori ena. - Nije to bila tvoja greka, ve je kriv moj mu jer je uradio to i to.
Allah ga je kaznio ve na ovome svijetu.
Vele da je zlatar, poto mu je ena ispriala kako je prema njoj postupio vodonoa, rekao:
- Bilo je to milo za drago! Da sam ja uinio neto vie, sigurno bi i vodonoa vie uinio.
Te rijei kasnije su se prepriavale kao poslovica meu ljudima. One kazuju da ena treba da bude sa
svojim muem javno i tajno, te da bude zadovoljna njime makar i s malim, ako nije u stanju da joj prui
mnogo. Ona treba da se ugleda na istinoljubivu Aiu i na cvijetnu Fatimu{104} neka uzvieni Allah bude
zadovoljan njima, kako bi ena bila sljedbenica svojih predaka.
PRIA O HUSREFU, IRINI I RIBARU

Pria se da je car Husref volio ribu. Jednog dana dok je u odaji sjedio sa svojom enom irinom, naie
ribar nosei veliku ribu i pokloni je Husrefu kome se riba dopade pa naredi da ribaru isplate etiri
hiljade dirhema.
- Loe si uradio - ree ena.
- Zato? - upita car.
- Jer nakon ovoga svaki tvoj sluga e takvu sumu, ako mu je da, smatrati nitavnom i rei e: Meni daje
istu sumu koju je dao i ribaru. Ako mu da manje, rei e: Omalovaava me dajui mu sumu manju od
one koju je dao ribaru.
- Pravo veli - na to e Husref - ali je runo da car trai natrag ono to je darovao. To je ve gotovo.
- Ja u smisliti kako da povrati poklon od njega - ree irina.
- Kako e to izvesti?
- Kad bude htio, ti pozovi ribara i pitaj ga: Je li ova riba mujak ili enka? Ako kae da je mujak,
reci: Mi smo htjeli enku, a kae li da je enka, reci mu: Mi smo htjeli mujaka.
Car posla ovjeka za ribarom koji se vrati. Ribar je bio otrouman ovjek koga car upita:
- Je li ova riba mujak ili enka?
Ribar poljubi tlo pred carem i ree:
- Riba je dvospolna, niti je mujak niti enka.
Husrev se nasmija njegovim rijeima i naredi da mu daju jo etiri hiljade dirhema, te ribar ode carskom
blagajniku i uze od njega osam hiljada dirhema. Ubaci novac u torbu koju je imao, stavi je oko vrata i
htjede izai, ali mu iz torbe ispade jedan dirhem. Ribar spusti torbu s ramena, pa se sage za dirhemom i
uze ga dok su to car i irina posmatrali. Onda irina ree:
- Vidje li ti, care, koliko je krt i nizak taj ovjek kada mu ispade dirhem? Nije mu bilo lahko da ga ostavi
da ga ne bi uzeo neko od carevih slugu.
Kada car u njene rijei, on osjeti gaenje prema ribaru i ree:
- Ima pravo, irina.
Potom car naredi da vrate ribara kome ree:
- Odvratni ovjee! Ti i nisi ovjek! Kako si mogao skinuti novac s ramena i sageti se radi jednog
dirhema sa zemlje? Toliko si krt da ga nisi mogao ostaviti! Ribar se duboko nakloni pa ree:
- Neka Allah poivi cara! Taj dirhem nisam podigao sa zemlje zato to mi neto znai, ve sam ga
podigao sa zemlje zato to je na jednoj njegovoj strani carev lik, a na drugoj strani je njegovo ime. Bojao
sam se da neko nogom stane na njega, a to bi bilo nipodatavnaje carevog lika i imena, pa bih ja mogao
biti odgovoran za taj grijeh.
Car se zabezeknu ribarevim rijeima, smatrajui da je lijepo sve to je rekao, pa naredi da mu daju jo
etiri hiljade dirhema, a onda izdade i naredbu da telal oglaava po carstvu:
- Niko ne treba da slua enu! Ko se povodi za njihovim miljenjem izgubit e na svaki dirhem dva
dirhema!
PRIA O JAHJI AL-BARMAKIDU I SIROMAHU

Pria se da je Jahja ibn Halid al-Barmakid izaao jednom iz halifinog dvora i poao kui. Pred vratima
svoje kue ugleda nekakvog ovjeka i kada mu prie, ovjek poskoi, pozdravi ga i ree:
- Jahja, ja oskudijevam u onome to ti ima i zato uzimam Allaha za svoga zastupnika pred tobom.
Jahja naredi da ovjeku daju zasebno mjesto u njegovom domu, a haznadaru izdade naredbu da mu svakog
dana nosi hiljadu dirhema i da mu se daje specijalna hrana.
Ostade ovjek tako cijeli mjesec, a po isteku mjeseca, ve je bio dobio trideset hiljada dirhema. Poboja
se da mu Jahja ne oduzme novac jer ga je imao mnogo, pa se izvue... eherzadu zatee jutro, te ona
prekine priu zapoetu po carevom doputenju.
392. no
Kada nastupi tri stotine devedeset i druga no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je siromani ovjek uzeo novac i kriom otiao. O tome obavijestie Jahju koji
ree:
- Allaha mi, da je kod mene proveo cijeli svoj vijek, ne bih mu uskratio naklonost, ne bih ga prestao
potovati i pruati gostoprimstvo. Dobroinstva Barmakida ne daju se izbrojati, niti njihove vrline mogu
presahnuti, naroito Jahje ibn Halida, jer on je pun pohvalnih svojstava, kao to je pjesnik o njemu rekao:

Dareljivost pitali: Jesi li slobodna?
Nisam, ree ve sam robinja Jahjina.

Zapitah je: A je li te on kupio?"
Ne, ve me je s koljena na koljeno naslijedio.

PRIA O DAFERU I ROBINJI PJEVAICI

Pria se da je Dafer ibn Musa al-Hadi imao robinju koja je svirala na lutnji, a zvala se al-Bedrulkebir. U
njeno vrijeme niko nije imao ljepe lice, skladniji struk, nije bilo njenije od nje, bolje pjevaice, ni
vjetije sviraice. Bila je savreno lijepa, veoma otmjena i uope savrena.
uo je za nju al-Amin, sin Zubejdin, pa poe moliti Dafera da mu je proda, a Dafer mu ree:
- Ti zna da ovjeku kao to sam ja ne prilii da prodaje robinje i da odreuje cijenu za svoje nalonice.
Da nije odgojena u mojoj kui, dao bih ti je kao poklon i ne bih bio krt prema tebi.
Potom Muhammed al-Amin, sin Zubejdin, doe jednom prilikom u Daferovu kuu namjeravajui da se
proveseli. Dafer naredi da mu daju ono to ovjek treba da ima kad je meu prijateljima i ree djevojci
al-Bedri da mu pjeva i svira.
Djevojka udesi instrumente, pa otpjeva najuzbudljivije pjesme. Al-Amin poe piti i enluiti nareujui
peharnicima da Daferu daju to vie pia ne bi li se opio. Oni uradie kako im je reeno, te al-Amin
povede djevojku i ode kui, ali je nije rukom dodirnuo. Kad osvanu jutro, on naredi da pozovu Dafera i
im ovaj stie, al-Amin stavi pred njega vino, a robinji naredi da mu pjeva iza zavjese.
Dafer u njen glas, prepozna ga i naljuti se, ali ne ispolji bijes, jer je imao plemenitu duu i uzviene
misli, tako da se u njegovom ponaanju nije uoavala promjena.
Kada prestadoe piti, al-Amin naredi jednom svom pratiocu da amac kojim se vozio Dafer napuni
dirhemima i dinarima, dijamantima i rubinima, gizdavom odjeom i drugim skupocjenim darovima. Sluga
uradi kako mu je nareeno: stavi u amac hiljadu kesa novca, hiljadu zrna bisera i dvadeset hiljada
dirhema. Stavljao je u njega dragocjenosti dok veslai ne povikae:
- amac vie nita ne moe ponijeti!
Al-Amin naredi da sve to odnesu u Daferovu kuu.
Eto, to su djela znamenitih ljudi, Bog im se smilovao.
PRIA O VELIKODUNOSTI AL-BARMAKIDA

Pria se da je Said ibn alim al-Bahili{105} kazivao:
- U doba Haruna ar-Reida bio sam zapao u teak poloaj i bili su me pritisli dugovi kao teko breme na
pleima, a nisam ih mogao isplatiti. Dovijanje mi nije pomagalo, te sam se naao u nedoumici ne znajui
ta da radim. Bilo mi je veoma teko da isplatim dugove, a pred vratima su se iskupljali povjerioci
traei novac i opsjedajui me. Nisam mogao nita smisliti i sve vie sam brinuo. Kad vidjeh da situacija
postaje veoma sloena i da se nita ne mijenja, pooh Abdullahu ibn Maliku al-Huzaiji{106} i zamolih ga
da mi pomogne, da me svojim sjajnim planiranjem izvede na kapiju spasa. Abdullah mi ree:
- Niko te ne moe izvui iz briga i jada osim al-Barmakida.
- Ali ko moe podnijeti njihovu oholost i izdrati njihovu tiraniju?
- Podnesi to da bi popravio svoj poloaj - odgovori al-Huzai...
393. no
Kada nastupi tri stotine devedeset i trea no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je Abdullah ibn Malik al-Huzai rekao Saidu ibn Salimu:
- Podnesi to da bi popravio svoj poloaj.
Ja odoh od njega pa pooh al-Fadlu i Daferu, sinovima Jahje ibn Halida. Ispriah im svoj sluaj i
obrazloih poloaj u kome sam se naao, a oni mi odgovorie:
- Neka ti Allah pomogne i neka te On spasi potrebe prema Njegovim stvorenjima! Neka te On obaspe
svojom velikom dobrotom, i neka ti On da koliko ti treba, a ne neko drugi. Sve to hoe, On i moe
uiniti. On je prema svojim robovima dobar i milostiv.
Nakon toga, ja odoh od njih i vratih se Abdullahu ibn Meliku potiten, zbunjen, zabrinut i slomljena srca i
ponovih mu ono to su oni meni kazali. Abdullah ibn Malik mi ree:
- Treba da dananji dan provede kod nas, pa da vidimo to e uzvieni Allah dati.
I ja sjedoh kod njega neko vrijeme, kad doe moj sluga i ree mi:
- Gospodine, pred naim vratima je mnogo natovarenih mazgi a uz njih je jedan ovjek koji kae: Ja sam
opunomoenik al-Fadla, sina Jahjinog, i Dafera, takoer sina Jahjinog.
- Nadam se da e to biti rjeenje - ree ibn Malik. - Idi i vidi ta je to!
Ustadoh i pourih kui, te zatekoh na vratima jednog ovjeka s ceduljom na kojoj je pisalo:
Kada si bio kod nas i poto smo sasluali tvoje rijei, uputili smo se, im si otiao, halifi i obavijestili
ga o poloaju u kome si se naao i koji te je nagnao da se ponizi i moli. Halifa nam je naredio da ti iz
dravne blagajne damo milion dirhema. Mi smo mu rekli: On e ovaj novac podijeliti svojim
povjeriocima i isplatit e dugove. Odakle mu novac za njegove trokove? Tada halifa naredi da ti isplate
tri stotine hiljada dirhema, a svaki od nas alje ti po milion dirhema, tako da sve to iznosi tri miliona i tri
stotine hiljada dirhema koji e ti popraviti poloaj i rijeiti probleme.
Pogledajte kako su bili plemeniti ti velikoduni ljudi, neka im se smiluje uzvieni Allah.
NEVJERA JEDNE ENE

Pria se da se jedna ena posluila lukavstvom da bi prevarila mua, a evo kako.
Mu joj u petak donese ribu, rekavi da je ispri i iznese na sto poslije dume namaza. Potom ovjek ode
svojim poslom, a eni doe njen prijatelj molei je da poe s njim na neku svadbu. ena ga poslua, pa
ribu stavi u posudu s vodom i ode s prijateljem. Nije dolazila kui do narednog petka, dok ju je mu
traio po kuama i raspitivao se, ali mu niko nita nije mogao rei. Ona doe drugog petka, izvadi ivu
ribu, pa okupi ljude i ispria im sve...
394. no
Kada nastupi tri stotine devedeset i etvrta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je ena, vrativi se muu narednog petka, izvadila ivu ribu iz zdjele, okupila
ljude i sve im ispriala, tako da ljudi proglasie laovom njenog mua i rekoe mu:
- Nije mogue da riba ostane iva za sve to vrijeme.
Ljudi ustvrdie da je lud, te ga zatvorie ismijavajui ga, a ovjek zaplaka i poe kazivati:

Kad se starica bavi runim poslovima
Na licu joj je dokaz svim rospijama.

Kad ima menstruaciju podvodi, a kad nema bludnii Cijeli ivot svoj ih podvodi ili bludnii.

PRIA O PROROKU DANIJELU I LALJIVIM STARCIMA

U davna pradavna vremena bila jedna ena meu Izraelianima. Bila je vrlo pobona i svakog dana je
odlazila na musallu,{107} a pored musalle nalazio se jedan vrt. Kada bi odlazila na musallu, ena je
navraala u taj vrt i tu uzimala abdest.
U vrtu su bila dva ejha koji su ga uvali i oni se zaljubie u enu, pa je poee na grijeh navoditi, ali je
ona odbijala, te joj ejhovi rekoe:
- Ako nam se ne poda, mi emo ustvrditi da si uinila blud.
- Mene e Allah izbaviti od vaeg zla - ree ena.
Dva ejha otvorie vrata vrta i poee vikati, te im prioe ljudi sa svih strana pitajui ih:
- ta se dogodilo?
- Zatekli smo ovu enu kako bludnii s jednim mladiem, ali nam je taj mladi izmakao iz aka.
Ljudi su u ono doba imali obiaj da tri dana izvikuju sramotu o preljubi, a onda preljubnika kamenuju.
Tako su tri dana izvikivali sramotu te ene, a ejhovi su joj svakog dana prilazili i stavljali joj ruke na
glavu govorei:
- Hvala Bogu koji je dao da te stigne osveta!
Kada je htjedoe kamenovati, za njima poe Danijel koji je tada imao dvanaest godina, i to je bilo
njegovo prvo udo, Bog mu se smilovao i spasio ga. Iao je, dakle, za njima dok ih ne stie, pa im ree:
- Ne urite da je kamenujete dok ja ne presudim!
Ljudi mu donesoe jednu klupicu, te on sjede razdvojivi svjedoke, a Danijel je bio prvi koji je razdvajao
svjedoke. Onda upita jednog od njih:
- ta si ti vidio?
ovjek mu ispria ta se dogodilo, a Danijel upita:
- Na kojem mjestu u vrtu se to dogodilo?
- Na istonoj strani, pod krukom.
Zatim upita drugog ta je vidio i kada mu ovaj ispria, Danijel ga upita:
- U kojem dijelu vrta se to dogodilo?
- Na zapadnoj strani, pod jabukom.
Za sve vrijeme ena je stajala podignute glave i ruku upravljenih prema nebu molei se Bogu da je spasi.
Uzvieni Allah gromom za kanjavanje osinu i saee oba ejha. Tako uzvieni Allah dokaza nevinost
ene.
Bilo je to prvo udo Boijeg poslanika Danijela, Bog mu se smilovao.
PRIA O DAFERU AL-BARMAKIDU I BEDUINU

Pria se da je zapovjednik pravovjernih Harun ar-Reid poao jednog dana sa svojim bliskim prijateljem
Abu Ishakom, Daferom al-Barmakidom i Abu Nuvasom. Izaoe oni u pustinju, pa ugledae jednog
starca oslonjenog na magarca.
- Upitaj tog starca odakle je - ree halifa Daferu.
- Odakle dolazi? - upita Dafer.
- Iz Basre - odgovori starac...
395. no
Kada nastupi tri stotine devedeset i peta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je Dafer al-Barmakid pitao starca odakle dolazi, a ovaj mu je odgovorio:
- Iz Basre.
- Kamo ide? - upita Dafer.
- U Bagdad.
- ta e raditi tamo?
- Trait u lijek za oi.
- Dafere, naali se s njim - ree halifa.
- Ako se budem alio, ut u neto runo od njega.
- Zaklinjem te da se naali s njim - navaljivao je halifa, a Dafer ree starcu:
- Ako ti ja propiem djelotvoran lijek, ime e me nagraditi?
- Uzvieni Allah e te nagraditi neim boljim od moje nagrade.
- Posluaj me, a ja u ti propisati lijek kakav neu propisati nikome osim tebi.
- Kakav je to lijek? - upita starac.
- Uzmi tri mjerice vjetrovog daha, tri mjerice sunevih zraka, tri mjerice mjeseine, tri mjerice mjeseine
od svijee. Sve to promijeaj i dri na vjetru tri mjeseca, a zatim stavi u posudu bez dna, onda to tucaj tri
mjeseca, pa kad istuca, stavi to u jednu razbijenu olju, a olju dri tri mjeseca na vjetru. Onda svakog
dana uzimaj po tri drahme lijeka, i to prije spavanja. Radi tako tri mjeseca, pa e s Boijom pomoi
ozdraviti.
Kada starac u Daferove rijei, on se oprui na svome magarcu pa odvratno pusti vjetar i ree:
- Uzmi ovaj prde kao nagradu za lijek koji si mi propisao. Kada budem koristio lijek i kada mi Allah da
zdravlje, dat u ti robinju koja e te cijelog ivota tako sluiti da e ti Allah pomou nje skratiti vijek.
im umre i kada Allah pouri da tvoju duu poalje u Dehennem, ona e ti lice namazati izmetom
tugujui za tobom. Plakat e, naricati i udarati se po licu, govorei: Ledenobradi! Kako ti je ledena
brada!
Harun ar-Reid se tako nasmija da se zavali od smijeha i naredi da daju tome ovjeku tri hiljade dirhema.
PRIA O HALIFI OMERU I BEDUINU

Pria Husein ibn Rejjan da je zapovjednik pravovjernih, halifa Omer ibn al-Hattab{108} sjedio jednog
dana presuujui ljudima i vodei poslove meu svojim podanicima. Pored njega su bili uglednici,
njegovi saradnici, ljudi koji su umjeli pravilno prosuivati.
Dok je halifa tako sjedio, prie mu jedan veoma lijep mladi u istoj odjei, a vodila su ga dva jo ljepa
mladia vukui ga za vrat. Dovedoe ga pred halifu Omera ibn al-Hattaba koji pogleda dvojicu mladia,
a zatim i onoga koga su doveli, pa im naredi da ga puste. Halifa naloi mladiu da prie, a onoj dvojici
ree:
- ta vam se dogodilo s njim?
- Zapovjednie pravovjernih - odgovorie oni - mi smo roena braa i prilii nam samo istina. Imali smo
starog oca koji je bio veoma pametan, te se tako proslavio meu plemenima. Izbjegavao je svaku podlost,
a bio je poznat po vrlinama. Odgajao nas je od malehna, a kada smo odrasli, inio nam je dobroinstva...
396. no
Kada nastupi tri stotine devedeset i esta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da su mladii rekli zapovjedniku pravovjernih Omeru ibn al-Hattabu:
- Nas otac je bio poznat meu plemenima po tome to je izbjegavao svaku podlost, a bio je uven po
vrlinama. Odgajao nas je od malehna, a kada smo odrasli, inio nam je dobroinstva. Imao je mnotvo
kvaliteta i vrlina, uistinu kao to pjesnik ree:

Pitaju me: Je li Abu Sakr sin ejbana?
Ne, ivota mi, ve je ejban soja njegova!"

Mnogi sin je oca au svojom nadmaio
Kao to je Allahov Poslanik Adnana nadvisio.

Jednog dana otac poe u svoju bau da proeta izmeu drvea i da ubere zrelog voa, a ovaj mladi ga
ubi skrenuvi ga s pravog puta. Molimo odmazdu za prijestup koji je uinio i da mu presudi po Boijoj
zapovijesti.
Halifa pogleda mladia zastraujuim pogledom i ree mu:
- Jesi li uo ova dva mladia i ta moe odgovoriti na to?
Taj mladi je bio odvaan i rjeit, te on skinu sa sebe ruho nespokojstva i rjeito progovori
pozdravljajui zapovjednika pravovjernih najljepim rijeima, a zatim ree:
- Zapovjednie pravovjernih, svjestan sam da njih dvojica istinu govore, te da su ti pravo kazali ta se
dogodilo, ali je to bila Allahova odredba. Meutim, ja u ti ispriati svoj sluaj, a ti presudi.
Znaj, zapovjednie pravovjernih, da sam ja jedan od istokrvnih Arabljana koji su najplemenitiji pod
kapom nebeskom. Odrastao sam pod pustinjskim atorima. Moje pleme je pogodila jedna od uobiajenih
zlih godina, pa sam doao u predgrae ovog grada zajedno sa svojom enom, stokom i djecom. Iao sam
nekim putem, te naioh kroz bae gdje su bile deve plemenitog soja, a koje ja veoma cijenim. Meu
njima je bio jedan mujak, lijep i vrlo plodan, takoer veoma plemenitog soja. Kretao se meu devama
kao car krunisani. Jedna enka pobjee u bau oca ovih mladia, a drvee u bai vidjelo se kroz
ogradu. Deva dohvati zubima jedno drvo i ja je otjerah iz bae, kad se iza ograde pojavi nekakav starac
toliko bijesan da su varnice sijevale. U desnoj ruci je imao kamen i klatio se kao lav kada hoda. Taj
starac udari devu kamenom i ubije je zadavi joj smrtonosni udarac. Vidjevi da se deva srui pored
mene, osjetih kako mi u srcu buknu bijes, pa uzeh onaj isti kamen i udarih njime starca, te on umre. Tako
mu je vraeno zlo, jer ovjeka ubijaju onako kako je on ubio. Kada ga kamen pogodi, on bolno povika iz
sveg glasa, te ja pourih s tog mjesta, ali ova dva mladia pojurie, epae me i dovedoe k tebi.
Onda Omer, neka je Bog zadovoljan njime, ree:
- Priznao si ono to si uradio i sada se teko moe izvui. Odmazdu treba izvriti i nije as za
spaavanje.
- Sluam i pokoravam se onome to presudi Imam, i zadovoljan sam onim to mi se presudi po erijatu.
Meutim, imam malog brata koji je imao starog oca, pa mu je otac prije smrti ostavio mnogo novaca i
suhoga zlata, a njegove poslove povjerio je meni uzevi Allaha za svjedoka i rekavi mi: Ovo pripada
tvome bratu. Neka bude kod tebe i uvaj to koliko moe. Uzeo sam novac od njega i zakopao ga, tako
da niko ne zna za njega osim mene. Ako sada presudi da me pogube, propast e novac i ti e biti kriv za
to, a malian e traiti od tebe svoje pravo onog dana kada Allah bude sudio svojim stvorenjima. Ako me
prieka tri dana, postavit u nekoga da vodi mladieve poslove, pa u se vratiti i izvriti svoju obavezu.
Imam jednog ovjeka koji e jamiti za ovo to govorim.
Halifa obori glavu, a onda pogleda prisutne i upita:
- Ko e mi jamiti da e se mladi vratiti ovamo?
Mladi pogleda lica onih koji su tu sjedjeli, pa upre prstom u Abu Zarra{109} i ree:
- Ovaj e odgovarati i jamiti za me...
397. no
Kada nastupi tri stotine devedeset i sedma no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je mladi upro prstom u Abu Zarra i rekao:
- Ovaj e odgovarati i jamiti za me.
- Abu Zarre - obrati mu se halifa Omer, neka je Allah zadovoljan njime - jesi li uo ovo i hoe li mi
jamiti da e ovaj mladi doi?
- Hou, zapovjednie pravovjernih, jamit u za njega tri dana.
Halifa pristade i dopusti mladiu da ode. Nakon tri dana, kad je ve bilo skoro isteklo vrijeme, mladi se
ne pojavi pred Omerom i njegovim saradnicima koji su se okupili oko njega kao zvijezde oko mjeseca.
Pojavi se i Abu Zarr, a dva mladia tuioca ekali su govorei:
- Gdje je onaj to nam je zlo uinio, Abu Zarre? Kako se moe vratiti neko ko je pobjegao? Ipak neemo
otii odavde dok nam ga ne dovede da se osvetimo.
- Tako mi sveznajueg Gospodara - ree Abu Zarr - ako zaista prou tri dana, a mladi se ne vrati, ja u
ispuniti jamstvo i predat u se imamu.
- Ako mladi zakasni - ree halifa - bogami u postupiti prema Abu Zarru onako kako islamski propisi
nalau.
Prisutnima bijae veoma ao i svima se otee uzdasi, te se podie veliki amor i uglednici ponudie
mladiima otkup ne bi li na taj nain bili pohvaljeni, ali oni odbie ne pristajui ni na ta osim na osvetu.
Dok su se ljudi komeali i amorili alei Abu Zarra, pojavi se onaj mladi koji stade pred imama,
pozdravi ga na najljepi nain, ozarena lica i oroena znojem. Mladi ree:
- Djeaka sam predao njegovim daidama, upoznao ih sa svim okolnostima i rekao im za njegov novac.
Onda sam pojurio kroz egu i ispunio zadanu rije dostojnu slobodnih ljudi.
Prisutni se zadivie njegovoj iskrenosti i dranju do zadate rijei, njegovom srljanju u smrt i njegovoj
odvanosti. Tada neko ree:
- Kako si plemenit mladi, kako dri do zadane rijei i obaveze!
- Zar se niste uvjerili da niko sueni as ne moe izbjei? Ja ispunjavam zadanu rije da se ne bi reklo:
Meu ljudima vie nema onih od rijei.
- Allaha mi, zapovjednie pravovjernih - ree Abu Zarr - ja sam jamio za ovog mladia ne znajui ni iz
kojeg je plemena, niti sam ga vidio prije onoga dana. Meutim, kada se meu svima obratio meni rekavi:
Ovaj e odgovarati i jamiti za me, mislio sam da ne bi bilo lijepo odbiti ga. Moja estitost mi nije
doputala da iznevjerim njegova oekivanja, jer nema nieg loeg u tome da se izae u susret namjerama,
kako se ne bi kazalo: Nestalo je vrline meu ljudima.
Tada dva mladia rekoe:
- Zapovjednie pravovjernih, opratamo ovome mladiu krv svoga oca koji je nau odbojnost pretvorio u
prijateljstvo, kako se ne bi reklo: Nema vie milosti meu ljudima.
Imam se obradova njihovom oprotenju, mladievoj iskrenosti i dranju do rijei. Smatrao je da je
estitost Abu Zarra izvanredna, za razliku od ostalih koji su sjedjeli s njim. Takoer je smatrao
pohvalnom namjeru dvojice mladia da uine dobro djelo.
Hvalio ih je od sveg srca i recitirajui stihove:

Ko dobro ljudima uini, nagradu e dobiti
Jer dobro me' ljudima i kod Boga nee propasti.

Potom halifa ponudi dvojici mladia da im iz dravne blagajne plati otkup za oca, ali oni rekoe:
- Mi smo mu oprostili teei velikodunom i pravednom Allahu, a onaj ko ima takve namjere ne moe
odmah svoje dobroinstvo pratiti koristoljubivou i prigovaranjem.
PRIA O HALIFI AL-MEMUNU I PIRAMIDAMA

Pria se da je al-Memun, sin Haruna ar-Reida, uao u zatieni Kairo i da je zatim htio poruiti piramide
kako bi mogao uzeti ono to se nalazi u njima. Pokuao je da ih srui, ali nije mogao, premda se upinjao
troei na to mnogo novaca...
398. no
Kada nastupi tri stotine devedeset i osma no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da se al-Memun trudio da srui piramide, troei na to veliki novac, ali ih nije
mogao sruiti, ve je u jednoj nainio samo mali otvor. Vele da je al-Memun u tome otvoru koji je nainio
naao novaca tano onoliko koliko je potroio na otvor, ni manje ni vie. Al-Memun se zaudi, pa uze ono
to je naao i odusta od svoje namjere.
Postoje tri piramide i one spadaju u svjetska uda. Na cijelom svijetu nema nieg to je tako vrsto i
stabilno graeno, i nita nije tako visoko. Graene su od velikog stijenja, a graevinari koji su ih zidali
buili su kamen na obje strane i tu su stavljali eljezne ipke tako da stoje uspravno. Onda su buili drugi
kamen i sputali ga na prvi kamen, pa su ipke zalijevali topljenim olovom, po pravilima graevinarstva,
dok piramida ne bi bila zavrena. Svaka piramida je bila visoka stotinu lakata, kako se mjerilo u to
vrijeme. Te piramide imaju etiri ravne povrine koje se suavaju prema vrhu do kraja, tako da je jedna
visoka tri stotine lakata.
Stari ljudi vele da u unutranjosti zapadne piramide ima trideset odaja od raznobojnog kamenja, te da su
prostorije pune dragocjenosti, silnoga blaga, udesnih statua, alatki, ukrasnog oruja koje je namazano
dobro pripremljenom mau tako da ne moe zahrati do Sudnjega dana; tu je bilo stakla koje se savija a
ne lomi, te raznog pomijeanog bilja, ljekovitih trava i ostalog. U drugoj piramidi nalazila su se predanja
sveenika ispisana na granitnim ploama. Svaki svetenik je imao svoju plou mudrosti: na toj ploi bila
su ispisana uda koja je radio, njegova djela, a na zidovima se nalaze slike nekih ljudi koji podsjeaju na
idole to rukama obavljaju sve zanate, a sjede na klupicama. Svaku piramidu uva po jedan uvar - ti
uvari bdiju nad piramidama od zle sudbine i svakog nesretnog sluaja.
uda piramida dovodila su u nedoumicu umne i pronicljive ljude. Ima mnogo stihova koji opisuju
piramide, ali u njima nema bogzna ta. Tako je neko rekao:

Kad carevi hoe da im se ime spomene
Nakon smrti, o njima govore graevine.

Zar ne vidi dvije piramide kako opstaju
I uprkos vremenu se ne mijenjaju?


Piramide pogledaj i valja sluati
ta e o minulim vremenima govoriti.

Kad bi mogla, svaka bi nam kazala
ta je sudba s narodima uinila.

Trei veli:

Prijatelji, da l pod nebom ima graevina

Stamenou slina egipatskim piramidama?

Te graevine i sama se sudba pribojava,
A na svijetu svak' u strahu sudbu izbjegava.

udesnosti njine ne moe se nagledati;
emu slue, stalno e se pitati.

etvrti je rekao:

Gdje li je onaj to je piramide sagradio;
Kojeg je roda, kad je roen i kad je stradao?

Ljudska djela se od tvoraca svojih razlikuju,
Jer potonje smrt sretne pa stradaju.

PRIA O KRADLJIVCU I TRGOVCU

Pria se da je jedan ovjek bio kradljivac pa se pokajao uzvienom Allahu i njegovo pokajanje je bilo
lijepo djelo. Taj ovjek otvori duan u kome je prodavao platno. Radio je tako neko vrijeme i jednoga
dana zatvori duan i poe kui. Onda doe jedan prepredeni lopov preruivi se u vlasnika duana, pa
izvadi iz depa kljueve i, kako se to dogaalo nou, ree uvaru trga:
- Upali mi ovu svijeu.
uvar uze svijeu i ode da je upali...
399. no
Kada nastupi tri stotine devedeset i deveta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je uvar uzeo od lopova svijeu i poao da je upali, a lopov otvori duan i
upali drugu svijeu koju je nosio. Poto uvar doe, zatee ga kako sjedi u duanu s knjigom pazara u
rukama. Lopov je gledao u tefter i raunao neto na prste ne prekidajui taj posao sve do zore, a onda
ree uvaru:
- Dovedi mi jednog gonia s devom da mi natovari neku robu.
uvar mu dovede gonia s devom, te lopov uze etiri svenja platna, dade ih goniu koji platno natovari
na devu, pa zatvori duan, prui uvaru dva dirhema, te poe za goniem i uvarom koji je vjerovao da je
to vlasnik duana.
Kad osvanu jutro i zabijeli se dan, doe vlasnik duana, a uvar mu poe upuivati dove za ona dva
dirhema. Meutim, vlasnik je poricao ono to je uvar govorio udei se njegovim rijeima. Kada otvori
duan, vidje razliveni vosak od svijee, baenu knjigu pazara. Paljivo razgleda duan i utvrdi da
nedostaju etiri zaveljaja tkanine. Onda upita uvara:
- ta se dogodilo?
uvar mu ispria ta je radio nou, ta je rekao goniu deva u vezi sa zaveljajima tkanine. Tada vlasnik
ree:
- Dovedi mi gonia koji je zorom odnio platno s tobom.
- Sluam i pokoravam se - odgovori uvar, pa dovede gonia koga vlasnik duana upita:
- Kamo si jutros odnio platno?
- U to i to pristanite - odgovori goni. - Ukrcao sam ga na tu i tu lau.
- Povedi me tamo.
Goni ga dovede do pristanita i ree:
- Evo te lae, a ovo je njen vlasnik.
- Kamo si odvezao onog trgovca i platno?
- Na to i to mjesto. Doveo mi je i jednog gonia deve koji je natovario platno na ivotinju i otiao, ali ne
znam kamo.
- Dovedi mi gonia koji je s tvoje lae natovario platno - ree vlasnik duana, a laar mu dovede gonia
koga vlasnik upita:
- Gdje si odnio platno s lae s onim trgovcem?
- Na to i to mjesto - odgovori goni.
- Povedi me tamo i pokai mi ga - na to e vlasnik duana.
Goni ga odvede na jedno mjesto podaleko od obale i pokaza mu han u kome je ostavio platno, a pokaza
mu i trgovevu ostavu. ovjek otkljua ostavu i nae etiri nedirnuta zaveljaja platna. Vlasnik ih dade
goniu, a lopov bijae stavio ogrta preko platna, te ovjek i njega dade goniu koji sve natovari na devu.
Potom vlasnik zakljua ostavu i ode s goniem.
Odjednom, lopov srete vlasnika i poe ga pratiti dok ovaj ne ukrca platno na lau, a onda mu ree:
- Brate, ti si u Boijoj milosti. Uzeo si svoje platno od koga ne fali nita. Daj mi ogrta.
Trgovac se nasmija i dade mu ogrta ne otetivi lopova, te svaki ode svojim putem.
PRIA O MESRURU I ZABAVLJAU IBN AL-KARIBIJU

Pria se da je zapovjednik pravovjernih Harun ar-Reid jedne noi bio veoma nespokojan, te ree
Daferu, sinu Jahje al-Barmakida:
- Noas ne mogu zaspati i neto mi je teko na dui, te ne znam ta da radim.
Njegov sluga Mesrur koji je stajao pored njega nasmija se, a halifa ga upita:
- emu se smije? Da li se smije zato to me prezire, ili zato to si poludio?
- Ne, tako mi Boga, zapovjednie pravovjernih - ree Mesrur...
400. no
Kada nastupi etiristota no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je Harun ar-Reid rekao oruniku Mesruru:
- Smije li se zato to me prezire, ili zato to si poludio?
- Ne, tako mi Boga, zapovjednie pravovjernih. Kunem se tvojom bliskou s glavnim Poslanikom da to
nisam uinio svojom voljom. Juer sam izaao iz dvora da proetam, pa sam doao do obale Tigrisa i
vidio grupu ljudi. Zastao sam i uoio jednog ovjeka koji je zasmijavao ljude. Taj ovjek zove se Ibn alKaribi. Sada sam se sjetio njegovih rijei, te me je spopao smijeh i molim da mi oprosti, zapovjednie
pravovjernih.
- Odmah mi dovedi toga ovjeka - na to e halifa.
Mesrur hitro ode i stie do Ibn al-Karibija, pa mu ree:
- Poi da porazgovara s halifom.
- Meutim - dodade Mesrur - uvjet je da, kad ode halifi i on te daruje, tebi pripadne etvrtina, a ostatak
da pripadne meni.
- Ne, nego pola tebi, a pola meni - odgovori Ibn al-Karibi.
- Ne - ree Mesrur.
- Meni jedna, a tebi dvije treine - odgovori Ibn al-Karibi.
Mesrur pristade poslije velike muke, pa povede zabavljaa. Kada Ibn al-Karibi stie pred halifu,
pozdravi ga onako kako se pozdravljaju carevi, pa stade ispred njega, a halifa mu ree:
- Ako me ne nasmije, udarit u te tri puta ovom vreom!
Ibn al-Karibi pomisli: ta mi moe biti ako me tri puta udare ovom vreom, kada mi ni udarci kandijom
ne mogu nita?! Mislio je da je vrea prazna.
Zatim doljak poe govoriti rijei koje mogu nasmijati ljutitog ovjeka. Ispria nekoliko viceva, ali se
zapovjednik pravovjernih ne nasmija, ak se i ne osmjehnu. Ibn al-Karibi se zaudi, osjeti tjeskobu i
uplai se, a halifa mu ree:
- Sad si zasluio udarce - i halifa uze vreu i udari ga jedanput. U vrei su bila etiri oblutka, a svaki
oblutak je bio teak dva ritala. Halifa ga pogodi u vrat, te ovjek kriknu iz sveg glasa, a onda se sjeti
uvjeta koji mu je postavio Mesrur i ree:
- Zapovjednie pravovjernih, posluaj samo dvije moje rijei.
- Kai ta misli - na to e halifa.
- Mesrur mi je postavio jedan uvjet koji sam prihvatio. Naime, od onoga to dobijem od halife meni treba
da pripadne treina, a njemu dvije treine. Pristao je na to tek poslije velike muke. Sada si mi ti dao samo
batine i ovaj udarac je moj dio, a druga dva udarca su njegov dio. Ja sam svoj dio ve dobio, a on,
zapovjednie pravovjernih, stoji i naplati mu njegov dio.
Kada zapovjednik pravovjernih u te rijei, nasmija se od sveg srca, pa pozva Mesrura i udari ga tako da
Mesrur dreknu:
- Zapovjednie pravovjernih, dosta mi je jedna treina, daj njemu dvije...

401. no
Kada nastupi etiri stotine i prva no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je Mesrur rekao:
- Zapovjednie pravovjernih, dosta mi je jedna treina, daj njemu dvije.
Halifa se nasmija obojici i naredi da svakom daju po hiljadu dinara, te oni odoe radosni.
PRIA O CAREVIU ASKETI, SINU HARUNA AR-REIDA

Pria se da je zapovjednik pravovjernih, Harun ar-Reid, imao sina koji je bio napunio esnaest godina, a
ve se klonio dunjaluka postavi asketa i poboan ovjek. Odlazio je na mezarje i govorio:
- Imali ste dunjaluka dobra, ali vas to nije spasilo, pa ste dospjeli u grobove. Da mi je samo znati ta ste
rekli i ta je vama reeno!{110}
Zatim je mladi prestravljen i uasnut plakao i recitirao:

Denaze se plaim za sva vremena
I rastuuje me kuknjava ena.

Sluaj htjede da pored mladia naie njegov otac u sveanoj povorci, okruen vezirima, dravnim
velikodostojnicima i drugim podanicima. Oni ugledae sina zapovjednika pravovjernih. Mladi je imao
na sebi vuneni kaftan, a na glavi vunenu kapu. Halifini pratioci su govorili jedan drugom:
- Taj mladi bruka zapovjednika pravovjernih meu carevima. Kad bi ga halifa izgrdio, on bi se sigurno
promijenio.
Halifa je uo o emu razgovaraju, te povede razgovor sa sinom i ree:
- Sine, obrukao si me svojim postupcima.
Sin ga je gledao ne odgovarajui, a onda pogleda jednu pticu koja je stajala na balkonu dvorca i ree:
- Ptico, tako ti Onoga ko te je stvorio, padni na moju ruku!
Ptica se spusti na djeakovu ruku, a on ree:
- Vrati se na svoje mjesto.
Ptica se vrati na svoje mjesto, a mladi ree:
- Spusti se na ruku zapovjednika pravovjernih!
Ona se ne htjede spustiti na halifinu ruku, te se djeak obrati ocu:
- Zapovjednie pravovjernih, ti si me obrukao meu evlijama{111} svojom privrenou dunjaluku. Zato
sam odluio da se s tobom rastanem, tako da u ti se vratiti tek na onome svijetu.
Zatim mladi otputova u Basru i poe mijesiti glinu. Zaraivao je svakog dana po jedan dirhem i jedan
danik.{112} Danikom se prehranjivao, a dirhem je dijelio kao sadaku.
Abu Anir iz Basre je priao:
- U kui mi se srui jedan zid, pa poem na mjesto gdje se okupljaju radnici da naem jednog radnika za
se. Pade mi pogled na jednog lijepog mladia svijetloga lica. Priem mu, pozdravim ga i velim:
- Dragi moj, hoe li posao?
- Hou - odgovori mladi, a ja mu velim:
- Poi sa mnom da podigne jedan zid.
- Pod jednim uvjetom koji u ti postaviti - ree mladi.
- Koji je to uvjet, dragi moj?
- Da mi plati dirhem i jedan danik, a kada bude uio mujezin da me pusti da klanjam u dematu.{113}
- Dobro - velim mu ja i povedoh ga kui.
Radio je tako dobro kako to nikada nisam vidio. Podsjetim ga na ruak, a on odbije, te pomislih da posti.
Kada je mujezin oglaavao molitvu, ree mi:
- Zna li kako smo se pogodili?
- Znam - rekoh, a mladi olabavi pojas i poe uzimati abdest. Nisam vidio nita bolje od njega. Zatim
mladi ode da klanja i obavi namaz u dematu, te se vrati svome poslu.
Kada bijae vrijeme ikindiji namazu, mladi ode da klanja, pa se opet vrati na posao i ja mu rekoh:
- Dragi moj, isteklo je radno vrijeme, jer radnici rade do ikindije.
- Boe dragi! - uzviknu mladi. - Ja radim do noi.
Zaista nije prestajao raditi do noi, te mu zato ponudih dva dirhema i kad ih mladi ugleda, upita:
- ta je to?
- Bogami, to je dio nagrade za tvoj valjan rad.
- Neu vie od onoga to smo se dogovorili - ree mladi i dobaci mi novac.
Nagovarao sam ga, ali nisam uspio, te mu dadoh jedan dirhem i jedan danik i mladi ode.
Kad osvanu jutro, ja poranih na ono mjesto gdje se okupljaju radnici, ali ne naoh mladia. Raspitah se o
njemu, pa mi rekoe da on tu dolazi samo subotom.
Naredne subote odoh na to mjesto, naoh ga i rekoh mu:
- Allaha ti, poi da radi kod mene.
- Pod uvjetima koji su ti poznati.
- Dobro - sloih se, pa pooh s mladiem svojoj kui i poeh ga posmatrati tako da on mene ne vidi.
Mladi uze malo gline i stavi je na zid, te se kamenje odjednom poe redati jedno iznad drugog.
- Takvi su Allahovi prijatelji! - uskliknuh.
Mladi toga dana uradi vie nego to je uradio ranije, a kada pade mrak, ja mu isplatih dnevnicu koju
mladi uze i ode.
Tree subote odoh na ono mjesto, ali ne naoh mladia, pa se poeh raspitivati i rekoe mi:
- Bolestan je. Lei u kolibi te i te ene.
A ta ena bijae jedna starica poznata po vrlinama. Imala je kolibu od trske na groblju. Pooh do kolibe i
uoh, te ugledah mladia kako lei na zemlji. Ispod njega nije bilo niega, pod glavu je stavio ciglu, a
lice mu je zrailo svjetlou. Kada ga selamih i mladi uzvrati selam, sjedoh kraj uzglavlja plaui nad
njegovom mladou, i zbog toga to je u tuini i to se tako sretno predao svome Gospodaru.
- Treba li ti neto? - upitah ga.
- Da - odgovori.
- ta?
- Doi mi sutra prije podne i nai e me mrtva. Okupaj me i iskopaj mi mezar, ali da niko ne zna.
Zamotaj me u ovaj kaftan to je na meni, a prije toga rasparaj ga i vidi ta ima u njemu. Izvadi to i uvaj.
Kada mi klanja denazu i zakopa me, poi u Bagdad i ekaj dok halifa Harun ar-Reid izae iz dvora.
Tada mu daj ono to e nai u kaftanu i prenesi mu moje selame.
Zatim mladi proui kelime ehadet, biranim rijeima se zahvali svome Gospodaru, pa izgovori stihove:

Prenesi amanet onog to e umrijeti
Ar-Reidu, pa e nagradu dobiti.

Reci da sam tuin koji ga je elio vidjeti,
Al' je daleko, pa te eli poselamiti

Premda u daljini, ne mrzi te, niti udi;
Jer kao da je kraj tebe i desnicu ti ljubi.

Oe, daleko sam od tebe otiao,
Jer dunjaluk mi duu nije zadovoljio.

Potom se mladi poe moliti Allahu da mu oprosti...
402. no
Kada nastupi etiri stotine druga no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da se poslije toga mladi poeo moliti Allahu da mu oprosti. Uio je salavate,{114}
zatim je uio Kur'an i najzad poe kazivati stihove:

Oe moj, ne daj srei da te obmane,
Jer ivot kraj ima, a i srea nestane.

Sazna li da u svijetu nesretnika ima,
Znaj da e biti pitan i o njima.

Na mezarje kad poe mrtvaca nositi,
Znaj da i tebe e tako odnijeti.

Zatim je Abu Amir iz Basre kazivao:
- Kada mladi izgovori oporuku i poto izgovorio stihove, ja pooh od njega i uputih se svojoj kui.
Sutradan odem k njemu u rano prijepodne i zatekoh ga mrtva, neka mu se Allah smiluje. Okupah ga pa
rasporih kaftan i naoh u njemu rubin vrijedan nekoliko hiljada dinara. Mislio sam: Allaha mi, ovaj
mladi je bio pravi asketa na ovome svijetu.
Kada ga ukopah, pooh u Bagdad i stigoh do halifinog dvora. ekao sam da halifa izae i im se pojavi,
presretoh ga na putu i dadoh mu onaj rubin. Halifa odmah prepozna rubin i pade bez svijesti. Njegove
sluge me zgrabie, a kad halifa doe k sebi, ree im:
- Pustite ga i s najveom panjom ga odvedite u dvorac.
Sluge izvrie nareenje, a kad stie u dvorac, halifa me potrai i uvede u svoju odaju, pa me upita:
- ta je radio vlasnik ovoga rubina?
- Umro je - rekoh i opisah mu stanje u kome je mladi bio, te halifa zaplaka govorei:
- To je sinu bilo od koristi, a otac je iznevjerio.
Onda pozva neku enu. Kad me vidje, ena se htjede vratiti, ali joj halifa ree:
- Doi ovamo, nemoj se plaiti!
ena ue i pozdravi, a halifa joj dobaci rubin, te ena vrisnu iz sveg glasa kada ga vidje i onesvijesti se.
Poto doe k sebi, ena ree:
- Zapovjednie pravovjernih, ta je Allah uinio s mojim djetetom?
- Reci joj ta je bilo s njim - ree halifa guei se u suzama, te ja eni sve ispriah, a ona poe plakati i
ree jedva ujnim glasom:
- Kako sam te poeljela, oko moje! Ah, da sam te ja mogla napajati kada nikog nije bilo! Da sam te mogla
zabavljati kada nikog nije bilo da te zabavlja!
Lijui suze, ena je zatim recitirala:

Plaem za tuincem koga smrt samotnog zatee,
A prijatelja kome bi se poalio on ne nae.

Ugled je i drage uza se nekada imao,
Ali je sam, bez igdje ikoga svoga ostao.

ta sudbina krije ljudi bi morali znati
Jer smrt nee nikog od nas ostaviti.

Izgnanik! Allah mu dosudi da tuin bude
I nakon bliskosti daleko od mene da ode.

Sine, smrt mi ne da nade da u te sresti,
Al' emo se ipak na Sudnjem danu vidjeti.

Onda sam ja rekao:
- Zapovjednie pravovjernih, je li to tvoj sin?
- Jest - odgovori halifa. - Prije nego to sam doao na vlast, posjeivao je uene ljude i druio se s
pravednicima. Kada sam stupio na vlast, izbjegavao me je i tuio se od mene. Njegovoj majci sam
govorio: Ovo dijete je potpuno predano uzvienom Allahu. Moda e ga zbog toga snai nevolja i tuga i
moe se nai na iskuenjima. Daj mu taj rubin, neka mu se nae kad mu ustreba." Mati mu je dala rubin
insistirajui da ga uzme. Posluao je majku i uzeo ga, a onda nama ostavi nas dunjaluk i ode od nas. Nije
se vie pojavljivao dok se nije preselio uzvienom i slavnome Allahu. Hajde, pokai mi njegov mezar ree halifa, te pooh s njim ne zaustavljajui se dok mu ne pokazah mladiev mezar.
Halifa poe plakati i tuiti dok se ne obeznani. Kada doe k sebi, zamoli Allaha za oprost, pa ree:
- Allahu pripadamo i njemu se vraamo.
Zatim proui sinu dovu molei me da budem s njim.
- Zapovjednie pravovjernih - rekoh - tvoj sin mi je dao najveu pouku.
Onda izgovorih stihove:

Izgnanik sam, nigdje se ne mogu skloniti
Izgnanik u i u rodnom gradu ostati;

Izgnanik sam koji porodicu i poroda nema,
Nemam nikog da mi utoite sprema.

Premda tu ne ivim, u damije u se sklanjati
I moje ih srce nikad nee ostaviti.

Hvala Allahu, Gospodaru svjetova
ijom zaslugom u tijelu dua obitava.

PRIA O NASTRANOJ LJUBAVI JEDNOG UITELJA

Pria se da je jedan vrli ovjek kazivao:
- Prolazio sam pored jednog uitelja koji je u koli uio djecu da itaju. Primjetio sam da je lijep i
uredno obuen. Prioh mu, a on ustade i posadi me pored sebe. Poeh ga ispitivati kako zna uiti Kur'an,
gramatiku, poeziju i jezik, i vidjeh da svim tim vlada odlino, kako se samo poeljeti moe. Zato mu
rekoh.
- Neka ti Allah da snage da istraje, jer ti zna sve to se trai od tebe.
Nakon toga sam se druio s uiteljem otkrivajui u njemu svakog dana poneto lijepo. Mislio sam: To je
pravo udo od djeijeg uitelja, iako su umni ljudi saglasni u tome da djeiji uitelji nisu ba pametni.
Zatim sam se rastao s njim, ali sam ga posjeivao svakih nekoliko dana.
Jednog dana, poem da ga posjetim kao i obino, ali naioh na zakljuanu kolu, te upitah za njega
komije koji mi odgovorie da mu je neko umro. Pomislih: Treba da mu odem na alost. Poem do
njegove kapije i pokucam, te izae jedna djevojka i upita me:
- ta trai?
- Traim tvoga gospodina - odgovorih.
- Moj gospodar sjedi i tuguje - odgovori djevojka.
- Reci mu da ga trai taj i taj prijatelj.
Djevojka ode i obavijesti ga, a on joj ree:
- Pusti ga da ue.
Djevojka me pusti da uem i ja zatekoh uitelja kako sjedi sam, povezane glave, pa ga oslovih:
- Neka te Allah nagradi. Tim putem svi moramo poi. Izdri. A ko ti je umro?
- Najdrae i najmilije bie - odgovori on.
- Moda tvoj otac.
- Nije.
- Onda majka?
- Ni ona.
- Brat?
- Ni brat.
- Neko od prijatelja?
- Nije.
- U kakvom si srodstvu s njim?
- To je moja draga.
Onda ja pomislih: Ovo je prvi dokaz njegove manjkave pameti.
- Moda e nai neku drugu, ljepu od nje - rekoh.
- Nisam je ni vidio da bih mogao znati da li ima neka ljepa od nje.
Ovo je drugi dokaz, mislio sam, a onda upitah:
- Kako moe voljeti nekoga koga ne vidi?
- Znaj - odgovori uitelj - da sam jednom sjedio pored prozora kad naie prolaznik pjevajui:

Um Amra, neka ti Allah plati,
Ma gdje bila, duu mi vrati...

403. no
Kada nastupi etiri stotine i trea no, ona ree:

- ula sam, sretni care, da je uitelj kazivao:
Kada prolaznik otpjeva te stihove koje sam uo, pomislih: Da ta Um Amra nije jedinstvena na svijetu, ne
bi pjesnici o njoj pjevali! I tako me obuze ljubav prema njoj. Nakon dva dana, opet proe taj ovjek
recitirajui:

Ode magarac i Um Amru odnese,
Te ni ona ni magarac ne vrati se.

Tako sam saznao da je umrla, pa mi je ao. Evo, ve tri dana sam u alosti.
Ja ostavih uitelja i odoh, poto sam se uvjerio da je malouman.
PRIA O MALOUMNOM UITELJU

Ima jedna pria o maloumnom djeijem uitelju. Naime, bio je jedan uitelj u koli i doe mu nekakav
otmjeni ovjek koji sjedne kraj njega i pone ga ispitivati, pa utvrdi da je dobar uitelj i poznavalac
jezika, poezije i knjievnosti, da je otrouman i prijazan. ovjek je bio zadovoljan, te ree:
- Oni koji ue djecu u kolama nisu ba pametni.
Kad prolaznik htjede poi, uitelj mu ree:
- Hoe li noas biti moj gost?
ovjek prihvati gostoprimstvo i ode s uiteljem njegovoj kui. Uitelj mu ukaza potovanje i donese mu
jelo, te jedoe i popie pie, a onda sjedoe da razgovaraju prvu treinu noi. Nakon toga, domain mu
pripremi postelju, pa ode u svoj harem. Gost lee elei da zaspi, kad se u haremu razlijee krik, te gost
upita o emu se radi, a ljudi mu rekoe:
- ejhu se dogodilo neto krupno i sada je na izdisaju.
- Odvedite me njemu - ree gost.
Povedoe ga i kada gost ue, zatee domaina bez svijesti dok mu je krv tekla. On ga poprska vodom po
licu i im domain doe k sebi, ovjek upita:
- ta se dogaa? Otiao si da bolje ne moe biti i sasvim zdrav, pa ta se onda dogodilo?
- Brate - na to e uitelj - kada sam otiao od tebe poeo sam se prisjeati djela uzvienog Allaha i
mislio sam: ovjeku koristi sve to mu je Allah stvorio, jer On, slava Mu, stvorio je ovjeku ruke da
njima hvata, noge da hoda, oi da gleda, ui da slua. Sjetio sam se svega, ali nisam vidio kakvu korist
ima od dvoje jaja. Zato sam uzeo britvu koju sam imao i odsjekao sam jaja. Eto ta mi se dogodilo!
ovjek ode od uitelja govorei:
- Pravo veli onaj ko ree da nijedan djeiji uitelj nije sasvim pri zdravoj pameti, makar poznavao sve
nauke.
PRIA O NEPISMENOM UITELJU

Takoer se pria da jedan posluitelj u damiji nije znao pisati ni itati, ali je ljude nadmudrivao
dobijajui od njih hljeb lukavstvom. Jednoga dana, padne mu na um da otvori kolu i da u njoj ui djecu
pisati. Sakupi on ploe i ispisane listove koje objesi na jedno mjesto, te sjede pred kolu zamotavi oko
glave povelik turban. Ljudi su prolazili pored njega, zagledali mu turban, ploe i papire, mislei da je to
dobar uitelj, te mu poee dovoditi djecu. Jednom djetetu je govorio da pie, a drugome da ita, pa su
tako djeca uila jedno od drugoga.
Dok je tako jednog dana, po obiaju, sjedio pred vratima kole, vidje jednu enu kako mu izdaleka dolazi
nosei pismo, te pomisli: Sigurno mi ova ena dolazi da joj proitam pismo koje ima. ta da radim s
njom kad ne znam itati ni pisati? On htjede da pobjegne od ene, ali mu ona prie prije nego to je
uspio otii i ree mu:
- Kuda si poao?
- elim da klanjam podne, pa u se vratiti - odgovori ovjek, a ena mu ree:
- Podne je daleko, proitaj mi ovo pismo.
Uitelj uze pismo, ali naopako, pa ga poe gledati zaklimavi jednom turbanom i povremeno miui
obrvama, pokazujui tako da je ljutit.
Mu te ene bio je odsutan i pismo je stiglo od njega. Vidjevi uitelja u takvoj pozi, ena pomisli:
Sigurno je moj mu umro, a ovom uitelju je neprijatno da mi kae da je umro! Onda ona ree uitelju:
- Gospodine, ako je umro, reci mi.
Uitelj je utei klimao glavom, te ena ree:
- Da li da se ponem busati?
- Busaj se - na to e uitelj, a ena upita:
- Da li da se udaram po licu?
- Udaraj se.
ena mu uze pismo iz ruke, pa se vrati kui i poe plakati zajedno sa djecom. Neki susjedi su uli pla,
pa upitae ta joj je, a neko odgovori:
- Dolo joj je pismo s vijeu o muevljevoj smrti.
- To je la - ree jedan ovjek - jer mi je njen mu juer poslao pismo u kome me obavjetava da je
dobro i zdravo i da e za deset dana biti kod nje.
Taj ovjek istog asa ustade pa ode onoj eni i ree joj:
- Gdje je pismo koje si dobila?
ena mu donese pismo, te ga on uze i proita: Ja sam dobro i zdravo. Za deset dana bit u kod vas.
Poslao sam vam jorgan i mangale.
ena uze pismo, vrati se uitelju i ree mu:
- Zato si mi to uinio?
Ona mu kaza kako je komija rekao da je njen mu dobro, te da joj je poslao jorgan i mangale.
- Istina je to to kae - ree uitelj - ali mi oprosti, eno, jer sam u tom asu bio ljut...
404. no
Kada nastupi etiri stotine i etvrta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je ena otila uitelju i pitala ga ta ga je nagnalo da tako postupi s njom, a on
joj dogovori:
- Bio sam u tom asu ljut i zabrinut, te mi se uinilo da pie: Mangala je zavijena u pokriva, pa sam
mislio da je umro i da je zamotan u kefine.
ena nije prozrela njegovo lukavstvo, pa mu ree:
- Oproteno ti je - i ona uze pismo, pa ode od uitelja.
PRIA O CARU I DOVITLJIVOJ ENI

Pria se da je neki car kriom izaao iz dvora da vidi kako ive njegovi podanici, pa stie do jednog
velikog naselja i sam ue u njega. Kako je bio edan, zaustavi se pred vratima jedne kue i zatrai vode.
Izae lijepa ena s bokalom vode i prui mu ga, te se car napije, a kada pogleda enu, bio je oaran
njome, te je poe navoditi na grijeh. ena je znala ko je on, pa ga uvede u kuu, posadi ga, izvadi jednu
knjigu i ree:
- Gledaj tu knjigu dok se ne pripremim i ne doem.
Car je sjedio i itao knjigu, kad naie na mjesto u kome se ljudi opominju da ne ine blud, te se nabrajaju
muke na koje e Allah staviti bludnike. Njemu se koa najei, pa se pokaja Allahu, dozva enu, dade joj
knjigu i ode.
Mu te ene bio je odsutan, pa kad doe ona mu ispria ta se dogodilo. ovjek se nae u nedoumici
mislei: Bojim se da ju je car poelio!
Poslije toga mu se nije usuivao da joj prie. Nakon izvjesnog vremena, ena kaza svojim blinjima ta
joj se dogaa s muem, te ga oni povedoe caru. Kad stigoe pred cara, enini roaci rekoe:
- Neka Allah da mo caru! Ovaj ovjek je iznajmio od nas zemlju da je obrauje. Jedno vrijeme je
obraivao, a onda je prekinuo. Ne ostavlja je da bismo je drugom mogli iznajmiti za obraivanje, niti je
pak on sam obrauje. Tako se zemlji nanosi teta, pa se bojimo da se ne pokvari zbog njegovog nemara,
jer zemlja se kvari ako se ne obrauje.
Onda car ree:
- ta te sprjeava da obrauje svoju zemlju?
- Slavni care - odgovori ovjek - uo sam da je lav uao na zemlju, te sam se njega uplaio i nisam se ni
usudio prii zemlji. Ja se ne mogu nositi s lavom i strah me njega.
Car shvati priu, pa ree ovjeku:
- ovjee, lav nije gazio tvoju zemlju i ona je dobra za obradu. Obrauj ti nju, s Boijim blagoslovom.
Lav nee zakoraiti na nju.
Potom car naredi da se muu i njegovoj eni da lijep poklon i pusti ih da odu.
PRIA O MOREPLOVCIMA KOJI SU RAZBILI JAJE PTICE

RUH*
*Nagovjetaj Sindabadovih putovanja na kojima se pojavljuje ista ptica.

Pria se da je jedan ovjek iz Magreba putovao po svijetu, prevaljivao pustinje i plovio morima. Sudbina
ga baci na jedan otok na kome dugo ostade, a onda se vrati u svoju zemlju i donese pero iz krila ptice ruh
dok je jo bila u jajetu i na svijet nije bila izala. U upljinu toga pera mogla je stati mjeina vode, a vele
da je duina krila ptice ruh u vrijeme kada izlazi iz jajeta hiljadu hvati.
Ljudi su bili zapanjeni kada su vidjeli pero. ovjek o kome je rije zvao se Abdurrahman al-Magribi, a
bio je poznat pod nadimkom Kinez zbog toga to je esto boravio tamo. Priao je o udima...
405. no
Kada nastupi etiri stotine peta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je Abdurrahman al-Magribi - Kinez priao o udima. Izmeu ostalog, priao je
o tome kako je sa svojim ljudima plovio kineskim morem, te je u daljini ugledao jedan otok. Laa ih
donese do toga otoka i vidjee da je velik. Ljudi koji su plovili na lai iskrcaju se da uzmu vode i drva.
Ponesoe sjekire, uad i mjeine, a s njima poe i Abdurrahman.
Na otoku ugledae jednu veliku, bijelu i sjajnu kupolu dugu stotinu lakata. im je spazie, odluie da
pou do nje, te prioe kupoli i vidjee da je to jaje ruh ptice. Poee ga udarati sjekirama, kamenjem i
motkama dok se ne razbi i ukaza se mladune ruh ptice. Izgledalo je kao kakvo masivno brdo. Oni
iupae jedno pero iz njegovog krila. Uspjeli su samo zahvaljujui tome to su pomagali jedni drugima,
premda se pero jo nije bilo sasvim razvilo. Onda uzee mesa mladuneta koliko su mogli i ponesoe ga.
uplji dio pera odsjekoe.
Nakon toga, razapee jedra i otisnue se plovei cijelu no, sve do izlaska sunca. Povoljan vjetar je nosio
lau. I dok su tako plovili, pojavi se ptica ruh kao ogroman oblak nosei u kandama stijenu kao veliko
brdo, veu od lae. Kad dostie lau, ptica iz zraka baci kamen na nju i na putnike, a kako je laa brzo
plovila, ona izmae i stijena pade u more. Njen pad je bio strahovit, ali Allah dade sree putnicima, te se
spasie propasti. Oni skuhae ptiije meso i pojedoe ga. Meu putnicima je bilo staraca s bijelim
bradama, a ujutro vidjee da su im brade pocrnjele. Ni jedan od tih ljudi koji su jeli ptiije meso nije
vie sijedio. Priali su da im se mladost vratila, i da vie nisu sijedili zato to su meso mijeali drvenim
dijelom strijele, a neki vele da je to zbog ptiijeg mesa. To je udo nad udima.
PRIA O ADI IBN ZEJDU I HINDI

Pria se da je an-Numan ibn al-Munzir, arabljanski car, imao ker po imenu Hinda. Jednog dana, na
praznik Pashe, Hinda poe da se priesti u Bijeloj crkvi. Imala je jedanaest godina i bila je najljepa
djevojica svoga vremena. Toga dana je u al-Hiru stigao Adi ibn Zejd{115} koji je od Hosroja donosio
darove an-Numanu, te i on ue u Bijelu crkvu da se priesti. Ibn Zejd je bio visok, dostojanstven, lijepih
oiju i svijetlih obraza. S njim je bila grupa njegovih ljudi, a uz an-Numanovu ker Hindu bila je jedna
robinja po imenu Marija koja je voljela Adija, ali nije uspjevala pribliiti mu se. Kada ga ugleda u crkvi,
ona ree Hindi:
- Pogledaj onog mladia! Bogami ljepi je od bilo koga!
- Ko je on? - upita Hinda, a djevojka odgovori:
- Adi ibn Zejd.
- Bojim se da e me prepoznati ako priem blie da ga pogledam.
- Kako te moe prepoznati kada te nikad nije vidio? - upita Marija.
Hinda prie Adiju koji se alio s mladiima iz svoje pratnje plijenei ih ljepotom, rjeitou i gizdavom
odjeom.
im mu prie, Hinda je bila oarana njime i zadivljena njegovom pameu, tako da joj se promjeni boja
lica. Kad Marija vidje kako mu postaje naklonjena, ree joj:
- Porazgovaraj s njim!
Hinda povede razgovor s pjesnikom, pa ode. Meutim, kada je Adi vidje i povede razgovor s njom, bio
je oaran Hindom i zadivljen njenom pameu. Srce mu zatreperi i boja lica mu se promijeni, tako da se
neugodno osjeao. On priapnu jednom svom pratiocu da je prati i da otkrije ko je. ovjek poe za
Hindom, a kasnije se vrati Adiju i ree mu da je to Hinda, ker an-Numana. Adi izae iz crkve ne znajui
zbog silne ljubavi kuda ide, pa izgovori stihove:

Prijatelji, u pomo mi pritecite
I sa mnom u tui svijet poite.

U kraj plemenite Hinde idite
I dobre vijesti o meni joj odnesite.

Kad Adi izgovori te stihove, on ode kui i nemirno provede no ne trepnuvi...
406. no
Kada nastupi etiri stotine esta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je Adi, poto je izrecitirao stihove, otiao svojoj kui i proveo nemirnu no ne
trepnuvi. Kad osvanu jutro, doe mu Marija kojoj ljubazno prie im je ugleda, premda ranije nije mario
za nju, i upita je:
- ta eli?
- Potreban si mi - odgovori Marija.
- Zato? Bogami, dao bih ti sve to bi zatraila.
Marija mu saopi da ga voli i da to to joj treba jest da bude nasamo s njim. On prihvati pod uvjetom da
se poslui lukavstvom i da ga sastavi s Hindom. Onda mladi odvede Mariju u duan nekog trgovca
vinom u jednome kvartu al-Hire i obljubi je. Marija nakon toga ode do Hinde i ree joj:
- eli li vidjeti Adija?
- Kako je to mogue izvesti? Strast prema njemu toliko me je uznemirila da od juer nemam spokoja.
- Ja u ga dovesti na to i to mjesto, pa e ga moi vidjeti iz dvora - odgovori djevojka.

- Radi kako hoe - na to e Hinda, te se one dogovorie o odreenome mjestu.
Kad Adi stie, Hinda ga vidje i zamalo da padne odozgo, a onda ree:
- Marija, ako mi ga noas ne dovede, propast u!
Onda se Hinda onesvijesti, te je dvorkinje unesoe u dvor, a Marija pohita an-Numanu kazavi mu sve
kako se uistinu zbilo. Ree mu da je Hinda enula pameu zbog Adija, pa naglasi da e Hinda, ako je ne
uda za Adija, napraviti bruku i umrijet e od ljubavi. Bit e to velika sramota za njega pred Arabljanima.
Nikakvo lukavstvo mu tu nee pomoi osim udaje za njega.
An-Numan obori glavu razmiljajui neko vrijeme o tom sluaju, a onda nekoliko puta povika:
- Teko tebi! Kako da je udam za njega kad ne elim prvi zapoeti razgovor o tome?!
- On je zaljubljen vie od nje i vie je eli, te u ja neto smisliti kako mladi ne bi doznao da je cijela
stvar tebi poznata, da se ti, care, ne bi osramotio.
Potom Marija ode Adiju kome sve ispria i ree:
- Pripremi hranu, pa pozovi cara. Kada ga uhvati pie, zaprosi Hindu, nee te odbiti.
- Bojim se da ga to ne naljuti i da to ne bude povod za neprijateljstvo meu nama.
- Ne bih ti dolazila da nisam obavila razgovor s njim.
Zatim se Marija vrati an-Numanu i ree mu:
- Trai da te ugosti u svojoj kui!
- Nema nieg loeg u tome - ree an-Numan koji tri dana kasnije zatrai da on sa svojom pratnjom rua
kod Adija. Mladi pristade.
Tako an-Numan ode Adiju i kada ga uhvati pie, Adi ustade pa zaprosi Hindu. Car pristade i udade je za
Adija i tri dana kasnije dade mu je.
Hinda provede kod Adija tri godine ivei sretno i lagodno...
407. no
Kada nastupi etiri stotine sedma no, ona ree:
- ula sam sretni care, da je Adi proveo tri godine s Hindom, kerkom an-Numana ibn al-Munzira, ivei
sretno i lagodno. Onda se an-Numan naljuti na Adija i ubi ga, a Hinda je neutjeno tugovala za njim.
Potom sagradi manastir pored al-Hire i zamonai se. Sjedjela je tugujui i oplakujui Adija dok nije
umrla, a njen manastir u blizini al-Hire i danas je poznat.
PRIA O DVOJICI PJESNIKA I JEDNOJ LJEPOTICI

Pria se da je Dibil al-Huzai{116} kazivao:
- Sjedio sam pred bagdadskom kapijom, kad pored mene naie djevojka od koje nisam vidio ljepe i
vitkije. Hodala je vrckajui tako da je plijenila poglede. im sam je vidio, oarala me je i srce mi je
zatreperilo. inilo mi se kako e poletjeti iz mojih grudi, te sam, mislei na nju, izgovorio stihove:

Suze mi iz oiju ne prestaju liti
I ne mogu ni trena zaspati.

Djevojka me pogleda, pa se okrenu i brzo mi odgovori stihovima:

Malo je to za one koje pogled mami,
Zaziva ih pogled umorni.

Bio sam zauen kako mi je brzo uzvratila i kako je to lijepo kazala, pa ponovo izgovorih:

Hoe li se, gospodari, srce smilovati
Nad onim to suze ne prestaje liti?

Djevojka mi hitro, bez stanke, odgovori:

Ako mi hoe ljubav izmamiti,
Moramo se uzajamno voljeti.

Do mojih uiju nije nikad doprlo neto ugodnije, niti sam vidio ljepeg lica od njenoga. Promijenih rimu u
pjesmi iskuavajui je i zadivljen njenim stihovima, te rekoh:

Hoe li nas sudba obradovati susretom
I spojiti nas neizmjernom enjom?

Djevojka se osmjehnu tako da nisam vidio ljepa ni slaa od njenih usta, te mi istog asa uzvrati:

Reci mi: Ne marimo za sudbinom!{117}
Ti si sudba - obraduj me susretom!

Ja hitro ustadoh, pa joj poeh ljubit ruke, govorei:
- Nisam se nadao da e mi sudbina pruiti takvu priliku. Poi za mnom i za me bez naredbe i prinude,
drage volje i otvorena srca.
Kada se osvrnuh, vidjeh da ide za mnom, a u to vrijeme nisam imao kuu u koju bi sa zadovoljstvom
mogao odvesti takvu enu. Moj prijatelj Muslim ibn al-Velid imao je lijepu kuu, te pooh njemu. Kad
pokucah na prijateljeva vrata, on izae, pa ga pozdravih i rekoh:
- U ovakvim prilikama pomau prijatelji.
- Drage volje - odgovori on. - Uite!
Mi uosmo i primjetismo da ima novanih problema. Muslim mi dade jednu mahramu, govorei:
- Ponesi je na trg i prodaj, pa kupi hrane i ostalo to ti treba.
Pourih, prodadoh mahramu, pa kupih potrebnu hranu i ostalo. Kad se vratih, zatekoh Muslima koji se ve
bio osamio s djevojkom u jednoj zaklonjenoj prostoriji. On osjeti da dolazim, pa skoi i ree mi:
- Neka te Allah nagradi za ljepotu koju si mi priredio, neka ti u sevap upie i neka ti to prizna kao dobro
djelo na Sudnjem danu!
Zatim uze od mene hranu i pie i zatvori mi vrata pred nosom. Njegove rijei me naljutie toliko da nisam
znao ta da radim, dok je on bio iza vrata treperei od radosti. Kad vidje u kakvom sam ja stanju, ree:
- ivota ti, Abu Ali, ko je kazao ove stihove:

Spavah s njom, a prijatelj podalje spavae Tijela nevinoga, ali srca grjena bijae?

Ljutei se jo vie, upitah ga:
- A ko je kazao ove stihove:

To je onaj to hiljadu je rogova imao
Kojima se nad Menafom{118} uzdigao.

Onda ga poeh grditi i psovati zbog runog djela i neovjenosti, a on je utio, ne govorei ni rijei.
Kada sam ga ispsovao, on se osmjehnu i ree:
- Teko tebi, glupae jedan! Uao si u moju kuu, prodao si moju mahramu i potroio moj novac! Na koga
se onda ljuti, podvodau jedan?!
Muslim me napusti i poe djevojci, dok sam mu govorio:
- Tako mi Boga, ima pravo to me ubraja u budale i podvodae!
Tako ja odoh s njegovih vrata osjeajui veliki bijes koji mi ni do danas nije iilio iz srca. Tu enu
nisam imao, niti sam o njoj vie ita uo.
PRIA O ISHAKU MOSULSKOM I PJEVAICI

Pria se da je Ishak ibn Ibrahim Mosulski{119} kazivao:
- Jednom mi je bilo dosadilo da stalno boravim i sluim u halifinom dvoru, pa sam uzjahao konja i rano
ujutro izaao odluivi da prohodam pustinjom. Svojim slugama sam rekao:
- Ako doe halifin glasnik, recite mu da sam rano otiao obaviti neki vaan posao, te da ne znate kamo
sam otiao.
Onda sam se zaputio sam i obioh grad. Dan je bio vreo te se zaustavih u ulici al-Harem...
408. no
Kada nastupi etiri stotine osma no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je Ishak ibn Ibrahim Mosulski kazivao:
- Poto je dan bio vreo, zaustavih se u ulici al-Harem da se sklonim od suneve jare i stadoh pored jedne
kue koja je eonom stranom gledala na ulicu. Tek to sam stao, naie jedan crni sluga vodei magarca na
kome je jahala djevojka a ispod nje je bila mahrama obrubljena dijamantima. Na djevojci je bila odjea
da gizdavija ne moe biti. Vidjeh da ima divan stas, zanosne oi, otmjen izgled, te upitah neke prolaznike
ko je ona i odgovorie mi da je to pjevaica. Pade mi odmah na srce im sam je ugledao, tako da vie
nisam mogao ostati na ivotinji koju sam jahao. ena ue u kuu kraj ije kapije sam stajao, te ja poeh
smiljati kako da je se domognem.
I dok sam tako stajao, naioe dva lijepa mladia koji zamolie da ih puste u kuu. Domain im dopusti,
te oni uoe, a i ja s njima. Mladii s kojima sam uao mislili su da me je domain pozvao. Sjedjeli smo
jedno vrijeme, kad donesoe hranu, te se najedosmo, a onda stavie pie pred nas. Pojavi se i jedna
djevojka s lutnjom u rukama i dok smo mi pili, poe pjevati. Ja ustadoh da obavim nudu, a domain upita
dvojicu mladia ko sam. Rekoe mu da me ne poznaju. Domain e na to:
- To je neki samozvanac, ali je otmjen, pa se lijepo ponaajte prema njemu.
Poto se vratih, sjedoh na svoje mjesto, a djevojka zapjeva njenu pjesmu:

Reci gazelici koja ba gazelica nije
I janjetu naminkanom koje janje nije:

Mukarac samo sa enom u halvat smije,
Ako poput djevojke ide muko zbilja nije.

Djevojka je pjevala veoma lijepo, te mukarci ispie pie oarani pjesmom. Onda ona otpjeva nekoliko
neobinih melodija, meu njima i jednu koju sam ja sastavio:

Ni tragova od atora nema
Nit spomena milima:

Ona je bez dragog ostala Kao pustinja je ona opustjela.

Djevojka otpjeva tu pjesmu bolje nego prethodnu, a onda otpjeva nekoliko udesnih starih pjesama, meu
kojima i jednu moju:

Reci onom to je gradei otiao
to je tebe uvijek izbjegavao:

Postigao si to to si postigao
Premda si se samo poigravao!

Zamolih djevojku da ponovi pjesmu da bih je malo dotjerao, a jedan od onih mladia mi ree:
- Nismo vidjeli bezobraznijeg parazita od tebe! Nije ti dosta to si nezvan doao, ve i predlae kojeta!
Pravo veli poslovica: Parazit dosauje - prijedloge daje!
Ja se postidjeh, ali nisam odgovarao. Njegov drug ga je obuzdavao, ali on nije odustajao. Onda ustadoe
da klanjaju, a ja malo ostadoh, uzeh lutnju zategnuh strune i natimah je, pa se vratih na svoje mjesto.
Klanjao sam s njima i kada zavrismo namaz, onaj ovjek mi ponovo poe prigovarati i ljutiti se dok je u
meni neto kuhalo, ali sam utio. Djevojka uze lutnju da je natima, pa joj se uini da nije kao to je bila,
te upita:
- Ko je timao moju lutnju?
- Niko od nas - odgovorie:
- Tako mi Boga, neki pravi majstor je natimao, jer je vrlo znalaki zategao strune i udesio je.
- Ja sam je natimao - rekoh.
- Tako ti Boga, uzmi je i odsviraj neto.
Uzeh lutnju i odsvirah jednu neobinu i teku pjesmu koja je, zapravo, obarala ive, a oivljavala mrtve.
Pjevao sam:

Imao sam srce s kojim sam ivio,
Ali je izgorjelo jer sam vatrom plamtio.

Njena ljubav mi nije pripala
Jer takva dobit i nije za robova.

Ako je ljubav takva brana koju sam kuao,
Okusio ju je svaki ko se zaljubljivao...

409. no
Kada nastupi etiri stotine deveta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je Ishak ibn Ibrahim Mosulski kazivao:
- Kada sam zavrio pjesmu, svi skoie sa svojih mjesta, pa posjedae ispred mene, govorei:
- Tako ti Boga, gospodine, otpjevaj nam jo jednu pjesmu!
- Sa zadovoljstvom - odgovorih, pa zasvirah i zapjevah:

Ko e pomo srcu to u nevolji kopni
I tuge ga saekaju na svakoj strani?

Onima to mi na duu strijele bacaju
Zabranjena je krv koju iz srca prolijevaju.

Jasno mi je bilo ve na dan rastanka
Da se varam oekuju' s njime as sastanka.

Da nije ljubavi, on bi prestao krvariti Da li e neko tu krv osvetiti?

Nakon te pjesme, svi ustadoe na noge, a onda polegoe po zemlji od silnog uzbuenja. Ja odbacih lutnju,
a oni povikae:
- Ne ini to, tako ti Alkjia, nego nam jo pjevaj, pa e te uzvieni Allah nagraditi!
- Ljudi, vi hoete da vam pjevam pjesmu za pjesmom. Rei u vam ko sam. Ja sam Ishak ibn Ibrahim
Mosulski. Ohol sam ak i kada me halifa trai, a vi me danas tjerate da sluam grubosti koje ne volim.
Neu vie, Allaha mi, ni rijei progovoriti, niti u s vama sjedjeti dok ne izbacite ovog kavgadiju!
- Upozoravao sam te i bojao sam se toga - ree mu drug, a onda ga uzee za ruku i izvedoe, te ja uzeh
lutnju i otpjevah najbolje to mogu pjesme koje je pjevala djevojka.
Zatim priapnuh domainu da mi je djevojka prirasla za srce i da ne mogu bez nje, a domain ree:
- Dobit e je pod jednim uvjetom.
- Pod kojim? - upitah.
- Da ostane kod mene mjesec dana, pa e djevojka, njen nakit i haljine pripasti tebi.
- Pristajem. Bit e tako - rekoh, te ostadoh kod njega mjesec dana, tako da niko nije znao gdje sam. Halifa
me je posvuda traio ne znajui nita o meni.
Kada proe mjesec dana, domain mi predade robinju zajedno s njenim stvarima i dragocjenostima, a
dade mi i jednog slugu, te ja sa svim tim odoh kui. Radovao sam se kao da sam dobio cijeli dunjaluk.
Potom istog asa odjahah al-Memunu i kad stigoh k njemu, ree mi:
- Teko tebi, Ishae! Gdje si bio?
Ispriah mu sve to mi se dogodilo, a on ree:
- Odmah mi dovedi toga ovjeka.
Uputih ljude na njegovu kuu, te halifa posla po ovjeka koji doe i halifa ga upita ta je sve bilo. ovjek
mu kaza ta se sve zbilo, a halifa uzviknu:
- Ti si velikoduan ovjek i mislim da bi bilo dobro da pomognem tvoju velikodunost.
Halifa naredi da mu daju stotinu hiljada dirhema i ree mi:
- Dovedi tu djevojku!
Dovedoh djevojku i ona mu zapjeva ushiujui ga i veselei. Silno se radujui, halifa ree:
- Ona e nastupati svakog etvrtka. Neka tada dolazi i pjeva iza paravana.
Zatim naredi da joj daju pedeset hiljada dirhema. Tako sam, bogami, na tome izletu zaradio i ja i
djevojka.
PRIA O TROJE NESRETNIH LJUBAVNIKA

Pria se da je al-Utbi{120} kazivao:
- Jednog dana se u mojoj kui okupila grupa obrazovanih ljudi. Priale su se drevne predaje i zametnu se
pria o ljubavnicima. Svaki od nas ree poneto, a u drutvu bijae i jedan ejh koji je utio. Kada smo
ispriali sve to je ko imao, ejh ree:
- Hoete li da vam ja ispriam neto to nikada niste uli?
- Hoemo - odgovorismo.
- Imao sam ker koja je voljela jednog mladia, a da mi nismo znali za to. Taj mladi je volio neku
pjevaicu, a pjevaica je opet voljela moju ker. Jednog dana, naoh se na nekom sijelu na kome je bio
taj mladi...
410. no
Kada nastupi etiri stotine deseta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je ejh priao:
- Jednog dana naoh se na nekom sijelu na kome je bio taj mladi i pjevaica. Ta pjevaica otpjeva:

Znak je ponienja u ljubavi
Kada cvili zaljubljeni.

Naroito se ne da utjeiti
Onaj to se nema kome poaliti.

- Allaha mi, gospoice - ree joj mladi - tako si lijepo pjevala da bih mogao umrijeti, ako mi dopusti.
- Hou ako si zaljubljen - ree pjevaica iza paravana.
Mladi poloi glavu na jastuk i sklopi oi, a kada aa stie do njega, poesmo ga drmati, ali on bijae
mrtav. Okupismo se oko njega. Radost nam je bila pomuena, te se tuno razidosmo. Kad stigoh kui,
mojima bi sumnjivo to se vraam u vrijeme kada obino ne dolazim, te im ispriah ta se zbilo s
mladiem u namjeri da ih iznenadim.
Sasluavi me, moja ker ustade i ode da sjedi na drugom mjestu, a ja pooh za njom i zatekoh je
naslonjenu na jastuk isto onako kao to sam opisao mladia. Prodrmah je i vidjeh da je mrtva.
Poslije smo je opremili, a sutradan ukopah i nju i mladia. Dok smo ili na mezarje, sretosmo i treu
denazu i upitasmo ija je to denaza, pa nam rekoe da je umrla ona pjevaica. Naime, kada je ula da je
umrla moja ker, ona je postupila isto onako kao i moja ker i preminula je. Tako ukopasmo sve troje u
jednome danu. To je najudesnije to sam uo o ljubavnicima.
PRIA O LJUBAVNICIMA IZ PLEMENA TAJ

Pria se da je al-Kasim ibn Adi priao ta je uo od jednog ovjeka iz plemena Benu Tamim. Taj ovjek
je kazivao:
- Jednom sam poao da traim odlutalu devu i dooh do vode plemena Benu Taj. Ugledah dvije grupe
ljudi, jednu nedaleko od druge. uo sam da se u jednoj grupi vodi isti razgovor kao i u drugoj. Pogledah
malo paljivije i uoih u jednoj grupi mladia koga je bila iznurila bolest tako da je izgledao kao olinjali
pas. Dok sam ga posmatrao, mladi je recitirao:

Ah, zato li ljepotica ne dolazi Da l' zato to je krta il me zaobilazi?

Razboljeh se i svi su me obili;
Posjeti me i ti, hoe li?

Da si ti bolesna, ja bih pohitao
I niko me prijetnjama ne bi odagnao.

Bez tebe, meu njima sam sam ostao
A teko onom ko je prijatelja izgubio.

Djevojka koja je bila u drugoj grupi ula je mladieve rijei pa mu pohrli. Njeni roaci pooe za njom,
ali ih djevojka poe tui otimajui se. Mladi osjeti njeno prisustvo, pa skoi prema djevojci, ali roaci
iz njegove grupe pohrlie k njemu zadravajui ga. Mladi se otimao dok se otimala i djevojka, te se
oslobodie oboje i pooe jedno prema drugom, pa se sretoe izmeu dvije grupe. Zagrlie se i oboje
mrtvi padoe na zemlju...
411. no
Kada nastupi etiri stotine jedanaesta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da su se mladi i djevojka za grlili naavi se izmeu dvije grupe i pali su mrtvi
na zemlju. Onda ispod atora izae jedan ovjek i stade iznad dvoje mladih, pa se vrati gorko plaui i
govorei:
- Neka vam se uzvieni Allah smiluje! Kad ve niste bili zajedno u ovome ivotu, ja u vas sjediniti
nakon smrti!
Potom naredi da ih opreme, okupae ih i umotae u jedan pokrov, iskopae im jedan mezar, pa se
pomolie nad njima i ukopae ih u tome grobu. Ni u jednoj grupi nije bilo mukarca ni ene a da nisu
zaplakali za njima i da se nisu busali po licu.
Upitah ejha ko su to dvoje, a on ree:
- To je moja ker, a mladi moj brati. Ljubav ih je dovela do onoga to si vidio.
- Neka te Allah uputi na pravi put! Zato ih nisi vjenao?
- Bojao sam se bruke i sramote, a sada sam se i obrukao i osramotio.
To je jedna od udesnih pria o ljubavnicima.
PRIA O AL-MUBERREDU I JEDNOM LUDAKU

Pria se da je Abu-l-Abbas al-Muberred{121} kazivao:
- Uputih se s nekoliko ljudi u al-Berid radi nekog posla, pa naiosmo pored manastira Eraklio i
sklonismo se u njegovu hladovinu. Prie nam jedan ovjek i ree:
- U manastiru su luaci meu kojima je i jedan to kazuje mudre izreke. Da ga vidite, zaudili biste se
njegovim rijeima.
Mi svi ustadosmo i uosmo u manastir, te vidjesmo jednog ovjeka koji je sjedio u eliji na konoj
prostirci. Bio je gologlav i buljio je u zid. Pozdravismo ga, a on nam uzvrati pozdrav i ne pogledavi nas,
a neko ree:
- Izrecitiraj mu neto, jer kad uje poeziju, on progovori.
I ja izgovorih stihove:

O, najbolji ovjee koga Hava rodi,
Da te nema, ni svijet lijep bio ne bi!

Kome bi Allah tvoj svijetli lik pokazao
Ne bi oronuo niti bi ikad osijedio.

Kada me je uo, ovjek se okrenu prema nama i izgovori stihove.

Bogu je znano da sam ruan,
I kazati ne mogu ta osjeam.

Jednu duu mi grad grli
A drugu ima grad drugi,

I daleka dua bliskoj nalikuje
I osjeam sve to nju dodiruje.

- Jesam li loe ili dobro ovo rekao? - upita ovjek.
- Nije loe, ve ba dobro i lijepo - odgovorih.
ovjek posegnu rukom prema kamenu koji je bio pored njega i dohvati ga, te mi pomislismo da e nas
gaati i pobjegosmo, ali on poe sebe snano tui kamenom, govorei:
- Ne bojte se, ve priite i posluajte ta u vam rei! Primite to od mene!
Kada mu priosmo, ovjek izgovori stihove:

U cik zore rie deve da kleknu natjerae,
Posadie moju dragu i ljubav mi odvedoe.

Oi su mi dragu u daljini vidjele,
Te rekoh sjetan dok su mi suze lile:

Voo svjetloriih,{122} htio bih se oprostiti
Jer e pri rastanku i oprostu s njom sudba biti!

Zavjeta se drim, ljubav nisam pogazio;

ta je s tim zavjetom uinila, kad bih dokuio!

Potom me ovjek pogleda i upita:
- Znate li ta su uinili?
- Znam - rekoh. - Umrli su, neka im se smiluje uzvieni Allah.
Njegovo lice se izmijeni i on uzviknu skoivi na noge:
- Kako zna da su umrli?
- Da su ivi, ne bi te ovako ostavili - rekoh, a on e na to:
- Pravo veli! Bogami, ni meni se ne mili ivjeti bez njih!
Koljena mu zaklecae i on pade niice, a mi pohrlismo k njemu, prodrmusasmo ga i ustanovismo da je
mrtav, neka mu se smiluje uzvieni Allah. Naosmo se u udu i bi nam ga veoma ao. Poslije ga
opremismo i ukopasmo...
412. no
Kada nastupi, etiri stotine dvanaesta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je al-Muberred kazivao:
- Kada ovjek pade mrtav, bijae nam veoma ao, te ga opremismo i ukopasmo. Po povratku u Bagdad,
odoh halifi al-Mutevekkilu koji vidje tragove suza na mom licu i upita me:
- ta je to?
Ispriah mu cijelu priu i njemu bi ao, pa mi ree:
- ta te je podstaklo na to? Allaha mi, kada ne bih znao da ga ali, pozvao bih te na odgovornost.
Halifa je tugovao za njim do kraja toga dana.
PRIA O MONASIMA KOJI SU PRIMILI ISLAM

Pria se da je Abu Bekr ibn Muhammed al-Anbari{123} kazivao:
- Poao sam iz al-Anbara koji se nalazi na bizantijskoj teritoriji na jedno od svojih putovanja u Amoriju.
Usput sam se zadrao u Manastiru svjetlosti koji se nalazi u jednom naselju kraj Amorijuma. Izae preda
me starjeina manastira i glavni monah koji se zvao Abdumesih, pa me uvede u manastir u kome vidjeh
etrdeset monaha.
Te noi mi ukazae poasti i lijepo me ugostie, a sutradan odoh od njih. Primjetio sam da su monasi
veoma marljivi i poboni, kao to to nisam vidio kod drugih.
Nakon obavljenog posla u Amoriji, vratih se u al-Anbar, a naredne godine odoh na had u Meku. Dok sam
obavljao tavaf oko Kabe, ugledah monaha Abdumesiha kako takoer obilazi Kabu zajedno s petolanom
grupom svojih prijatelja monaha. Kada se uvjerih da je to on, prioh mu i rekoh:
- Jesi li ti monah Abdumesih Straljivi?
- Ne, nego sam Abdullah Ustremljeni.{124} Poeh mu ljubiti sijede vlasi plaui, a onda ga uzeh za ruku i
odvedoh u jedan ugao hrama, te mu rekoh:
- Kai mi zato si primio islam.
- To je pravo udo - odgovori Abdullah. - Naime, jedna grupa muslimanskih asketa naili su pored
naselja u kome je na manastir i poslae jednog mladia da im kupi hrane. Taj mladi ugleda na trgu
djevojku kranku koja je prodavala hljeb i bila je to jedna od najljepih ena. im ju je vidio, mladi je
bio oaran njome i naprosto je obeznanjen pao. Kad je doao k sebi, mladi se vrati prijateljima i ree im
ta mu se dogodilo, te dodade:
- Idite vi svojim poslom, a ja neu poi s vama.
Drugovi ga poee koriti i savjetovati, ali on nije mario. Oni odoe, a mladi ue u naselje, pa sjede pred
vrata duana one ene koja ga upita ta mu treba, a mladi ree da je zaljubljen u nju. ena mu okrenu
lea. Mladi ostade na tome mjestu tri dana ne okusivi nita, ve je samo piljio u njeno lice. Kad ena
vidje da on ne odlazi od nje, ode svojim roacima i sve im kaza, te oni nahukaju na njega djecu koja ga
poee gaati kamenjem tako da mu polomie rebra i razbie glavu. Uprkos tome, mladi nije odlazio, pa
mjetani odluie da ga ubiju. Jedan od njih mi doe i ree u kakvom stanju je mladi, te ja pooh k
njemu i vidjeh ga kako lei. Obrisah mu krv s lica i odnesoh ga u manastir gdje sam mu viao rane. Ostao
je kod mene etrnaest dana i kad je bio u stanju hodati, ode iz manastira...
413. no
Kada nastupi etiri stotine trinaesta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je Abdullah priao:
- Odnesoh ga u manastir gdje sam mu viao rane. Ostao je kod mene etrnaest dana i kada je bio u stanju
hodati, ode iz manastira na vrata onoga duana, pa sjede da posmatra djevojku. Djevojka ga vidje, pa
poe prema njemu i ree mu:
- Bogami, meni te je ao. Hoe li da primi moju vjeru, pa u se udati za tebe?
- Ne dao Bog da ostavim jednoboaku vjeru i da primim mnogoboaku!
- Ustani i poi sa mnom mojoj kui, zadovolji se mnome i idi kui.
- Ne, ja ne mogu dati dvanaest godina bogosluenja za jedan tren strasti.
- Idi od mene, ako je tako - ree ena.
- Srce mi se ne pokorava.
ena se okrenu od njega. Poslije se djeca dosjetie gdje se on nalazi, pa mu prioe gaajui ga
kamenjem, tako da mladi pade na lice govorei:
- Moj zatitnik je Allah koji je objavio Knjigu i on uva dobre ljude.
Ja izaoh iz manastira, otjerah djecu od mladia i podigoh mu glavu sa zemlje sluajui kako govori:
- Boe moj, daj mi da budem s njom u Dennetu!
Ponesoh mladia u manastir i on umrije prije nego to sam stigao do manastira. Onda ga iznesoh iz
naselja, iskopah mu grob i ukopah ga.
Kada pade no i kad nastupi pono, ona ena vrisnu u postelji, te se oko nje okupie mjetani pitajui je
ta se dogaa, a ona ree:
- Dok sam spavala, doe mi onaj musliman, uze me za ruku i povede u Dennet. Kad me dovede do
dennetskih vrata, straar mi ne dade da uem, govorei:
- Dennet je zabranjen nevjernicima!
Ja sam onda pred njim primila islam i ula s mladiem u Dennet u kome sam vidjela dvorce i drvee da
to nisam u stanju ni opisati. Mladi me uvede u jedan dvorac od dragog kamenja i ree mi: Ovo je moj i
tvoj dvorac. Neu ui bez tebe, a za pet noi ti e biti sa mnom u dvorcu, ako Bog da. Potom prui ruku
prema jednom drvetu na kapiji dvorca, pa ubra dvije jabuke, dade mi ih i ree: Pojedi ovu, a drugu
sauvaj da je vide monasi. Ja pojedoh tu jabuku kakvu nikada nisam vidjela...
414. no
Kada nastupi etiri stotine etrnaesta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je djevojka kazivala:
- Mladi ubra dvije jabuke, dade mi ih i ree: Pojedi ovu, a drugu sauvaj da je vide monasi. Pojedoh
tu jabuku kakvu nikada nisam vidjela. Potom me mladi uze za ruku, izvede me i dovede do kue. Kad se
probudih, osjetih okus one jabuke, a druga jabuka je kod mene.
Onda djevojka izvadi jabuku koja u nonoj tmini zasja kao sjajna zvijezda. Dovedoe djevojku u manastir
i ona donese jabuku, te nam ispria snovienje. Pokaza nam i jabuku kakvoj nismo vidjeli nita ravno
meu ovozemnim voem. ena uze no i isijee je na onoliko dijelova koliko je bilo mojih drugova.
Nismo okusili nita slae, niti smo osjetili ugodnijeg mirisa. Govorili smo: Moda joj se to avo
pojavljuje da bi je odvratio od vjere.
Njena porodica je odvede. Nakon toga, djevojka odbi da jede i pije. Pete noi, ustade iz postelje, izae iz
kue i uputi se prema mezaru onog muslimana. Baci se po njemu i umre, a da njena porodica nije ni znala
gdje je. Ujutro, u selo dooe dva muslimanska ejha u odjei od kostrijeti, a s njima su bile i dvije ene
isto tako obuene. Ti mukarci rekoe:
- Mjetani, kod vas je jedna Bogu draga ena koja je umrla kao muslimanka. Za nju emo se mi pobrinuti,
a ne vi.
Mjetani potraie tu enu i naoe je mrtvu na mezaru, te rekoe:
- To je naa ena koja je umrla u vjeri i mi emo se za nju pobrinuti.
- Ne, ona je umrla kao muslimanka i mi emo je preuzeti - rekoe dva ejha.
Prepirka i svaa se rasplamsavala, kad jedan ejh ree:
- Evo ta e biti znak da je primila islam: neka se sakupi svih etrdeset manastirskih monaha i neka je
povuku s groba. Ako je uspiju podii sa zemlje, onda je kranka. Ako ne budu mogli, izai e jedan od
nas i povui je i ukoliko uspije, muslimanka je.
Mjetani se sloie s tim, te se okupi etrdeset monaha koji su bodrili jedan drugoga, pa prioe djevojci
da je podignu, ali nisu mogli. Onda joj mi oko pasa svezasmo debelo ue i povukosmo je. Ue se prekide,
ali se ona ne pomjeri. Prioe i mjetani i pokuae, ali je ne pomjerie s mjesta. Kada smo vidjeli da je
nikako ne moemo pomaknuti, rekosmo jednom ejhu:
- Izai ti i podigni je.
Jedan ejh prie, umota je u svoj ogrta i ree:
- U ime Allaha dobroinitelja samilosnog i za narod Boijeg Poslanika, Bog mu se smilovao i spasio ga!
Zatim uze djevojku u naruje. Muslimani odoe s njom u jednu peinu koja se tu nalazila i stavie je tamo.
Onda dooe one dvije ene koje je okupae, zavie je u kefine, pa je dva ejha iznesoe i klanjae joj
denazu. Poto je ukopae kraj mladievog mezara, odoe.
Mi smo sve to posmatrali i kad ostadosmo sami, govorili smo jedan drugome:
- Za Istinu je najvanije da je slijedimo. Istina nam se oigledno ukazala. Zato za nas nema jasnijeg
dokaza da je islam prava vjera od onoga to smo svojim oima vidjeli.
Zatim sam primio islam ja i svi monasi u manastiru, kao i mjetani toga naselja, te poslasmo ljude
stanovnicima al-ezire{125} traei teologa da nas pouava erijatu i mudrostima vjere. Doe nam jedan
dobri uitelj koji nas naui uenju i sutini islama, pa smo danas presretni. Hvala Allahu za to.
PRIA O ABU ISI I KURRETULAJN

Pria se da je vezir Omer ibn Musad kazivao:
- Abu Isa, sin Haruna ar-Reida i brat al-Memuna, bio je zaljubljen u Kurretulajn, robinju Ali ibn
Hiama,{126} a i ona je bila zaljubljena u njega. Meutim, Abu Isa je skrivao svoju ljubav ne odajui je i
ne alei se nikome, jer je bio ponosan i astan ovjek. Trudio se da kupi djevojku od njenoga gospodara
dovijajui se na razne naine, ali nije uspijevao. Kada mu je strpljenje ve bilo na izmaku i kada ga je
ljubav sasvim savladala, a nije mogao nita smisliti, on ode al-Memunu na jedan praznini dan, kada su
ljudi ve bili otili od njega, te ree:
- Zapovjednie pravovjernih, kako bi bilo da danas iskua svoje upravnike, a da oni to ne osjete, s
namjerom da upozna njihovu estitost, koji poloaj svaki od njih zasluuje i koliko je koji priljean?
Abu Isa je imao namjeru da se nae s Kurretulajn u kui njenog gospodara. Al-Memun mu odgovori:
- Tvoje miljenje je na mjestu!
Halifa naredi da mu pripreme malu lau, te mu je dovezoe. S njim se ukrca grupa ljudi iz njegove svite i
prvi dvor u koji ue bio je dvor Hamida al-Tavila at-Tusije. Uoe, dakle, u njegov dvor u vrijeme kada
se nije nadao i zatekoe ga kako sjedi...
415. no
Kada nastupi etiri stotine petnaesta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da se al-Memun ukrcao na laicu sa svojom svitom, te da su ili dok ne stigoe do
dvora Hamida at-Tavila at-Tusija. Uoe u njegov dvor u vrijeme kada se nije nadao i zatekoe ga kako
sjedi na hasuri, a ispred njega su bili muziari sa instrumentima u rukama - lutnjama, flautama i ostalim.
Al-Memun posjedi nakratko, a onda ga posluie mesom od teglee stoke i jelom u kome nije bilo ptiijeg
mesa. Al-Memun i ne pogleda jelo, a Abu Isa ree:
- Zapovjednie pravovjernih, uli smo ovamo kada nas vlasnik dvora nije oekivao. Domain nije znao
da e doi. Poimo na mjesto koje je pripremljeno za te i koje ti prilii.
Halifa ustade, a s njim Abu Isa i ostali lanovi pratnje, pa se uputie u kuu Ali ibn Hiama. im saznade
da dolaze, Ali ih doeka na najljepi nain. Pokloni se pred halifom, pa ih povede u dvor i otvori odaju u
kojoj su bili najljepi pod, stupovi i zidovi, obloeni raznobojnim mramorom iaranim bizantskim
crteima. Pod je bio zastrt hasurama iz Sinda,{127} a preko toga su bili basranski ilimi izraeni prema
irini i duini odaje.
Al-Memun posjedi jedno vrijeme razgledajui dvoranu, pod, zidove, a onda ree:
- Daj nam neto da jedemo!
Istog asa postavie sofru na kojoj je bilo kokoijeg mesa, ptiijeg, te toplih i osvjeavajuih orbica.
Kada pojede, halifa ree:
- Daj nam da popijemo neto!
Donesoe mu trostrukog vina skuhanog s voem i ugodnim zainima u zlatnim, srebrenim i kristalnim
posudama. Vino posluie mladii koji su izgledali poput mjeseca, u aleksandrijskim odijelima izvezenim
zlatom, a na grudima su imali kristalne boice s ulsijom i mousom.
Al-Memun se zadivi svemu tome to je vidio i ree:
- Abu-l-Hasane!
Abu-l-Hasan priskoi njegovom ilimu, poljubi ga, pa stade pred halifu:
- Evo me, zapovjednie pravovjernih!
- Da ujemo kakve uzbudljive pjesme!
- Sluam i pokoravam se, zapovjednie pravovjernih! - ree Abu-l-Hasan, pa se obrati jednome svom
ovjeku: - Dovedi robinje pjevaice!
- Sluam i pokoravam se - na to e ovjek koga nestade zakratko, a onda se pojavi sa deset sluga koji su
nosili deset zlatnih stolica. Postavie stolice, a onda se pojavi deset djevojaka nalik na sjajne mjesece ili
na cvjetne vrtove. Na sebi su imale crnu svilu, na glavama zlatne krune. One dooe do stolica i sjedoe
na njih, pa zapjevae razliite melodije. Halifa pogleda jednu djevojku koja ga oara svojim dranjem i
lijepim izgledom, pa upita:
- Kako se zove, djevojko?
- Zovem se Sedah, zapovjednie pravovjernih.
- Pjevaj nam, Sedah - ree halifa, a djevojka zapjeva:

Hodam, a razgovor s dragom me prestravio,
Kao kukavica koji se dva lava uplaio.

Pokornost je moje oruje i srce zaljubljeno,
Dumanima i uhodama prestravljeno.

I dolazim toj djevojci to je njena
Kao kouta bez mladuneta ostavljena.

Al-Memun ree:
- Lijepo pjeva, djevojko. ija je to pjesma?
- Amra ibn Madi Kariba az-Zubejda,{128} a melodija je Mabedova.
Al-Memun, Abu Isa i Ali Ibn Hiam popie pie, te djevojke odoe, a doe deset drugih robinja i svaka
je na sebi imala haljine od jemenske svile izvezene zlatom. Djevojke posjedoe na stolice, pa zapjevae
razne vrste pjesama. Al-Memun baci pogled na jednu djevojku koja je bila poput koute iz pjeane
pustinje. Halifa je upita:
- Zovem se Zabija,{129} zapovjednie pravovjernih.
- Pjevaj nam, Zabija - ree halifa, a djevojka zacvrkuta usnama i otpjeva:

Djeve bajne to ne znaju runo misliti
Kao gazele u Meki zabranjeno je loviti.

Smatraju ih rospijama jer zanosno priaju,
Al' zahvaljuju islamu bludnice ne postaju.

Kada zavri pjesmu, al-Memun uskliknu:
- Divna li je...
416. no
Kada nastupi etiri stotine esnaesta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je djevojka otpjevala pjesmu, a halifa joj je rekao:
- Divna je! A ija je ta pjesma?
- Derirova,{130} a melodija je al-Surejdova.{131} Al-Memun sa svojim pratiocima popi pie, pa djevojke
odoe, a za njima se pojavi drugih deset robinja nalik na rubine. Nosile su crvenu svilu izvezenu zlatom,
optoenu biserjem i draguljima, i bile su gologlave. One sjedoe na stolice pa zapjevae razne pjesme.
Halifa pogleda jednu koja mu je liila na jarko sunce, pa je upita:

- Zovem se Fatin,{132} zapovjednie pravovjernih.
- Pjevaj nam, Fatin - ree halifa, a djevojka zapjeva:

Daruj me susretom - vrijeme mu je;
Rastanak sam kuala - dosta mi je.

Ti si taj na ijem se licu sva ljepota sakupila,
Za njime sam strpljenje izgubila.

ivot protraih svoj tebe volei,
Daj mi barem da ti mogu prii!

- Divna li si, Fatin! - uskliknu halifa. - ija je to pjesma?
- Adi ibn Zejda, a i melodija je stara - odgovori djevojka.
Onda al-Memun, Abu Isa i Ali Ibn Hiam popie pie, a djevojke odoe, pa za njima doe deset drugih
djevojaka nalik na biserje. Nosile su haljine izvezene eenim zlatom i pojaseve ukraene dijamantima.
One sjedoe na stolice i zapjevae razne vrste pjesama, a halifa se obrati jednoj djevojci koja je
podsjeala na vitu jelu:
- Zovem se Raa,{133} zapovjednie pravovjernih.
- Pjevaj nam, Raa - ree halifa, a djevojka zasvira i zapjeva:

Kao grana je tamnooki to mi tugu lijei
Na gazelu kad pogleda podsjeajui.

Ispijam vino poput obraza njegovih
I vino mu davah dok ga ne omamih.

Zatim je sa mnom u postelji istoj spavao
Dok sam govorila: San mi se ostvario!

- Lijepo pjeva, djevojko! Otpjevaj nam jo neto! - ree halifa, a djevojka se duboko nakloni i otpjeva:

Polahko je ila da bi pir vidjela
U koulji to je na ambru mirisala.

Al-Memuna ushitie ti stihovi, a kada djevojka primjeti njegovo uzbuenje, poe ponavljati te stihove u
raznim melodijama. Najzad halifa ree:
- Dovezite lau Krilaticu!
Htjede se ukrcati i poi, ali ustade Ali ibn Hiam i ree:
- Zapovjednie pravovjernih, imam jednu djevojku koju sam kupio za deset hiljada dinara i koja mi je
cijelo srce uzela. Hou da je pokaem zapovjedniku pravovjernih. Ako mu se dopadne i ako bude
zadovoljan njome, njegova je, a ako mu se ne dopadne, neka saslua neku njenu pjesmu.
- Dovedi je! - ree halifa, te izae djevojka nalik na vitu jelu, zanosnih oiju i s obrvama dva luka. Na
glavi je nosila krunu od eenog zlata, optoenu biserjem i dijamantima, a ispod krune bijae jedna traka
na kojoj je topazom bilo ispisano:

Ovo je din-ena koju ue dini vjeti
Kako s luka bez tetive srce pogoditi.

Ta djevojka se kretala kao gazela dovodei u iskuenje i pobonog ovjeka, dok ne doe do stolice na
koju sjede...
417. no
Kada nastupi etiri stotine sedamnaesta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da se djevojka kretala kao gazela dovodei u iskuenje i pobonog ovjeka, dok
ne doe do stolice na koju sjede. Kada je vidje al-Memun, zadivi se njenoj ljepoti i ljupkosti, dok Abu
Isa cijelim biem zatreperi, problijedi i sav se izoblii.
- ta ti je, Abu Isa? - upita al-Memun. - Sav si se izmijenio!
- Zapovjednie pravovjernih - na to e Abu Isa - to je zbog bolesti koja me povremeno spopada.
- Poznaje li ovu djevojku od ranije? - upita ga halifa.
- Da, zapovjednie pravovjernih. Zar je mogue da se mjesec sakrije?
- Kako se zove? - upita halifa djevojku.
- Zovem se Kurretulajn,{134} zapovjednie pravovjernih.
- Otpjevaj nam neto, Kurretulajn - na to e halifa, a djevojka zapjeva:

Gle, kako dragi nou odoe,
U cik zore s hadijama pooe!

Svoje slavne atore podigoe
I zlatotkanom zavjesom se zaklonie.

- Bravo! - uskliknu halifa. - ija je ta pjesma?
- Pjesma je Dibila al-Huzaije, a melodija Zarzure Mlaega.
Abu Isa je pogleda suznih oiju, tako da su mu se udili prisutni na sijelu. Djevojka se obrati al-Memunu:
- Zapovjednie pravovjernih, doputa li mi da promijenim rijei?
- Pjevaj ta hoe - na to e halifa, a djevojka zapjeva:

Ako si ti po volji i ako te prijatelj javno voli,
Ti mu u potaji budi jo vjerniji,

I rijei klevetnika valja ti objasniti
Jer oni uglavnom ele ljubavnike rastaviti.

Vele: Kad je dragi blizu, u dosadu e prei,
A daljina ljubav zasigurno lijei.

Svime sam se vidala, al se nisam izlijeila Ah, kad bih kuu toj daljini pribliiti mogla!

Blizina kue ipak nita ne koristi
Ako voljenog s ljubavlju ne moe upoznati.

Kada djevojka otpjeva pjesmu, Abu Isa ree:
- Zapovjednie pravovjernih...
418. no
Kada nastupi etiri stotine osamnaesta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je Kurretulajn otpjevala pjesmu, a onda je Abu Isa rekao:
- Zapovjednie pravovjernih, kada se otkrijemo, rasteretimo se. Doputa li da joj odgovorim?
- Da. Reci joj ta hoe - odgovori halifa, a Abu Isa izgovori stihove zadravajui suze u oima:

utih ne govorei da volim te,
Ve krijui ljubav od due vlastite.

Ako vide kako mi u oku suza svjetluca,
To je zbog blizine sjajnoga mjeseca.

Onda Kurretulajn uze lutnju i zapjeva:

Sve to tvrdi kad bi bilo istinito,
Nadama se ni ti ne bi zasitio,

Niti bi bez drage svoje izdrao,
Bez ljepote njene i ljupkosti ne bi mogao.

Ali to to si mi kazao sada
Tek u prazne, uplje rijei spada.

Kada Kurretulajn otpjeva pjesmu, Abu Isa pusti suze i zacvili, poe se griti i drhtati, a onda podie
pogled prema njoj, pa duboko uzdahnu i poe kazivati:

Pod odjeom mi je tijelo iznureno,
Srce mi briga opsjeda uporno.

Moje srce vjeni bol boluje
I bujica mi suza iz oiju lije.

Kad god me pametan ovjek susretne,
Zbog ljubavi mi uputi rijei pogrdne.

Gospode, sve to ne mogu podnijeti Il' e me ubiti, ili mi olakati!

Poto Abu Isa zavri pjesmu, Ali ibn Hiam priskoi njegovoj nozi i ree:
- Gospodine moj, Allah ti je usliio dovu, uo je tvoju tajnu besjedu i udovoljio ti, jer moe je uzeti sa
svim njenim stvarima i dragocjenostima, ukoliko je zapovjednik pravovjernih ne eli.
- I da mi je stalo do nje - ree halifa - prednost bih dao Abu lsi i pomogao bih mu da postigne to to eli.
Nakon toga, al-Memun se ukrca na Krilaticu, a Abu Isa ostade da uzme Kurretulajn koju odvede svojoj
kui sav razdragan.
Pogledajte, dakle, kako je bio plemenit Ali ibn Hiam.
PRIA O HALIFI AL-AMINU I ROBINJI

Pria se da je al-Amin, al-Memunov brat, doao kui svoga amide Ibrahima ibn al-Mehdija i vidio tamo
jednu robinju koja je svirala na lutnju. Bila je to jedna od najljepih ena, tako da mu je odmah pala na
srce. To je njegov amida Ibrahim primjetio, te mu posla djevojku zajedno s raskonom odjeom i
dragocjenostima. Kad je al-Amin vidje, pomisli kako ju je amida Ibrahim obljubio, te mu zbog toga bi
neprijatno da ostaje nasamo s njom. On uze darove koji su bili s njom, a djevojku vrati amidi. Ibrahim
uje za to od jednog sluge, pa uze izvezenu haljinu i na njenom rubu zlatom ispisa stihove:

Ne, tako mi Onog pred kojim niice padamo,
ta pod skutima ima nije mi znano.

Ni usta joj ne poznajem, niti sam ih ljubio,
Ve sam je samo gledao i s njome besjedio.

Zatim ree da djevojka obue haljinu, dade joj lutnju i posla je al-Aminu po drugi put. Kada djevojka
ue, poljubi tlo pred njim, natima lutnju i zapjeva mu:

Vraajui darove, duu si osramotio
I gaenje svoje prema meni si iskazao.

Ako mrzi ono to se dogodilo,
Halifi daruj ono to je minulo.

Kada djevojka izgovori stihove, al-Amin je pogleda i vidjevi ono to je napisano na haljini, nije se
mogao suzdrati...
419. no
Kada nastupi etiri stotine devetnaesta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je al-Amin pogledao djevojku i vidio ono to je napisano na njenoj haljini, te
se nije mogao suzdrati, ve je privukao sebi i poljubio je. Zatim joj dade zasebnu odaju i zahvali svome
amidi Ibrahimu nagradivi ga tako to mu dade da bude valija er-Reja.
PRIA O HALIFI AL-MUTEVEKKILU I ROBINJI

Pria se da je halifa al-Mutevekkil pio neki lijek, pa su mu ljudi poeli donositi dragocjenosti i svakojake
darove. Al-Fattah ibn Hakan posla mu na dar nevinu i prsatu djevojku koja bijae jedna od najljepih
ena svoga vremena. Uz nju posla i kristalnu posudu punu crvenog napitka i jednu crvenu au na kojoj su
bili ispisani stihovi:

Da se imam potpuno izlijei,
Da se zdravlja domogne i bolest sprijei

Najbolji lijek bit e za njega
Da iz ove ae pije vina rumenoga.

Peat na ovom daru neka tada slomi Radi lijeenja - tako se to radi.

Kada djevojka doe i donese darove halifi, kod njega se zatekao lijenik Juhanna. Ugledavi stihove,
lijenik se osmjehnu i ree:
- Allaha mi, zapovjednie pravovjernih, al-Fattah zna lijeiti bolje nego ja.
Halifa se nije opirao onome to mu je propisano. On prihvati lijenikovo miljenje i poe koristiti lijek
onako kako mu je propisano u stihovima, te mu Allah dade zdravlje i ispuni nadanja.
PRIA O UENOJ ENI

Pria se da je jedan vrli ovjek kazivao:
- Nikada nisam vidio enu otroumniju, pronicljiviju, ueniju, talentiraniju i moralniju nego to je jedna
Bagdaanka savjetodavka po imenu Sejjidetu-l-Meajih. Ta ena doe u grad Hanvu 561. godine i
sjedei na stolici, davala je ljudima savjete kako da se lijee, te su joj u kuu navraale grupe pravnika,
ueni i obrazovani ljudi da bi raspravljali s njom o pravnim pitanjima i da bi s njom diskutirali.
Jednom pooh k njoj u pratnji obrazovanog prijatelja i tek to sjedosmo, ona nam donese voa na
posluavniku, pa sjede iza paravana. Imala je lijepoga brata koji je stajao iznad nas dvoredi nas.
Kada malo posjedismo, zapodjenusmo raspravu o pravu, te postavih eni jedno pravno pitanje o kome se
razilaze vodei pravnici. Ona mi poe odgovarati dok sam ja sluao, a moj brat je posmatrao lice njenoga
brata prouavajui mladievu ljepotu i ne sluajui enu koja ga je vidjela iza paravana.
Poto prestade govoriti, ena mu se obrati:
- Mislim da si ti od onih koji vie vole mukarce nego ene.
- Tako je - odgovori ovjek.
- Zato? - upita ena.
- Zato to je Allah dao prednost mukarcu nad enom...
420. no
Kada nastupi etiri stotine dvadeseta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je ejh odgovorio eni:
- Zato to je Allah dao prednost mukarcu nad enom. Ja volim ono to je nadreeno, a ne volim to je
podreeno.
ena se nasmija:
- Hoe li se korektno ponaati prema meni ako s tobom zaponem raspravu o ovoj temi?
- Hou - odgovori on.
- ime dokazuje da mukarac ima prednost nad enom?
- Onim to je prije nas reeno o tome i onim to sami znamo. to se tie ranije reenoga, to je Kur'an i
Muhammedov sunnet. U Kur'anu su rijei Uzvienoga: "Mukarci vode brigu o enama zato to je Allah
dao prednost jednima nad drugima.{135} Takoer Uzvieni veli: "I ako nema dvojice mukaraca, onda
jedan mukarac.{136} Zatim Uzvieni kae o nasljedstvu: A ako su oni braa i sestre, onda e mukarcu
pripasti dio koliko dvjema enskima.{137} Tako je uzvieni Allah dao prednost mukarcu nad enom u tim
situacijama, ukazujui da ena vrijedi upola koliko mukarac, jer je on superioran. to se tie
Poslanikovog sunneta, prenosi se, izmeu ostalog, da je Poslanik, Bog mu se smilovao i spasio ga,
odredio da ena plaa upola manju kaznu od mukarca. Najzad, po onome to se samo po sebi razumije,
znamo da je mukarac subjekt, a ena objekt, a subjekt je vrijedniji od objekta.
ena mu na to ree:
- Lijepo govori, gospodine. Meutim, sam si naveo moje argumente protiv svoga iskaza. Naveo si
argumente protiv sebe, a ne u svoju korist. Uzvieni Allah dao je prednost mukarcu nad enom samo po
svojstvima njegove muevnosti, i u tome nema spora izmeu mene i tebe. Meutim, po tim svojstvima
mogli bi se izjednaiti dijete, djeak, mladi, zreo ovjek i starac, jer meu njima nema nikakve razlike u
tom pogledu. Ako im je data prednost samo zahvaljujui svojstvima mukog spola, onda ti treba da si
sklon i da uiva u starcu kao to uiva u djeaku, jer meu njima u tom pogledu nema razlike. Spor
izmeu mene i tebe je nastao zbog eljenih osobina, zbog prijateljstva i uivanja. Meutim, ti nisi naveo
argument o prednosti djeaka nad enom u tom pogledu.
- Gospoo - ree ovjek - zar ne zna da se mladi odlikuje skladnim stasom, rumenim obrazima,
zanosnim osmjehom i slatkim rijeima? Mukarci u tom pogledu imaju prednost nad enama. U prilog
tome govori i hadis Poslanika, Bog mu se smilovao i spasio ga, koji kae: Ne gledajte stalno u
golobrade, jer gledati njih je kao da gledate krupnooke hurije. Pretpostavljanje djeaka djevojci nije ni
za koga tajna. Kako je divno rekao Abu Nuvas:

Najmanja je njihova vrlina
to im krv nije opasna, a ni teina.


Predvodnik Abu Nuvas je rekao
Dok je za sobom sladostrasnike vukao:

O, vi to golobrade mladie volite Uivajte jer ni u Dennetu tako neete!

Uostalom, kada neko opisuje djevojku elei je udati, on njenu ljepotu opisuje poredei je s mladiem...
421. no
Kada nastupi etiri stotine dvadeset i prva no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je ejh rekao:
- Uostalom, kada neko opisuje djevojku elei je udati, on njenu ljepotu opisuje poredei je s mladiem, s
obzirom na njegove prednosti, kao to pjesnik ree:

U mladosti drhte mladika bedra
Kao trska pod naletima sjevernog vjetra!

Da mladii nisu bolji i da nisu ljepi, ne bi se s njima poredila djevojka. Treba da zna, neka te Allah
sauva, da se mladi lahko vodi, da izlazi u susret eljama, da je drueljubiv i astan, od opiranja lahko
prelazi na pristanak, naroito u vrijeme kada mu ponu izbijati malje, kada mu se zazelene brkovi i
rumenilo mladosti udari mu u obraze, te postane poput punog mjeseca. Divno ree pjesnik Abu Tammam:
{138}

Zlobnici vele: Malja mu iz obraza bije!
Velim: Ne pretjerujte - jo to mu mahana nije!

Njegova teka bedra ga vuku,
A nad bisernim peharom divim se tome brku.

I rua nam tvrdu zakletvu izusti
Da nee udesni obraz da mu napusti.

Bez rijei sam s njime oima govorio,
A on mi je obrvama svojim odgovorio.

Sve ljepote na njemu su obeane

I kovrde ga tite od onih to ga progone.

Najslae su i najdivnije ljepote njegove
Kad mu rastu malje i dobija brkove.

I kada ga neko hoe ogovarati
To mu je prijatelj, za me e kazati.


Zlobnici vele: Zato ga strastveno voli?
Na licu mu dlake rastu, ne vidi li?

Odgovaram: Onaj to nas kudi uspije li vidjeti
Pravi put mu u oima i sam e se ushititi!

Onaj to je u zemlji bez rastinja boravio
Kako e je napustiti kad proljee je doekao?

Trei pjesnik veli:

Zlobnici lau o meni da sam se utjeio
Jer koga je strast kosnula, nije zaboravio.

Ruiaste obraze mu ne mogu zaboraviti,
A kako u tek miris rejhana potisnuti?

etvrti pjesnik je rekao:

Vitak li je! A oi mu i malje to izbijaju
Zajedno mnoge ljude ivota kotaju.

Maem od narcisa on je krv prolivao
Dok je remen korica od mirte povezivao.

Peti pjesnik veli:

Ja se nisam njegovim vinom opio,
Ve se kovrdama njegovim mnogi omamio.

Sve ljepote njegove jedna drugoj su zavidne
A svaka bi htjela maljama da postane.

- To su vrline mladia koje nisu date enama, i to je dovoljno da budu ponosniji i ljepi od djevojaka.
Onda ena ree:

- Neka ti uzvieni Allah da zdravlja! Sam sebe obavezuje na raspravu. Govorio si nairoko i naveo si
dokaze koje si naveo. Meutim, sada se otkriva istina i nemoj vrdati s njenog puta. Ako nisi zadovoljan
opim dokazima, ja u ti ih izloiti u detaljima. Allaha ti, gdje je mladi prema djevojci i ko moe
uporediti janje sa gazelom! Djevojka lijepo govori, ima divan stas, nalik je na struk bosiljka, usta su joj
poput cvijeta, a kosa kao purpur, obrazi joj kao divni anemoni, lice kao jabuka, usne kao vino, grudi kao
narovi, udovi kao grane, ima vitak stas i njeno tijelo, nos kao sjajna otrica sablje, elo svijetlo, obrve
sastavljene, oi surmom namazane. Kad govori, iz oiju joj se prosipa svjee biserje i srca mami svojom
njenou. Osmjehne li se, ini ti se da je mjesec zablistao izmeu njenih usana, a kada pogleda - oi joj
kao otrice sijevaju. Sve ljepote u sebi je sabrala, za njom ezne i beduin i graanin. Njene rumene usne
njenije su od maslaca i slae od meda...
422. no
Kada nastupi etiri stotine dvadeset i druga no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je ena savjetnica, opisujui djevojku, govorila:
- Njene rumene usne su njenije od maslaca i slae od meda. Grudi su joj kao irok put izmeu dvije
dojke koje su nalik na kutije od slonovae; njeni trbuh joj je poput mehkog cvijeta, s naborima koji se
zaklanjaju jedan iza drugog; bedra joj kao izvajani stupovi, a zadnjica se talasa kao kristalno more, ili
kao bregovi svjetlosti. Noge su joj tanahne, ruke kao od zlata salivene. Jadnie, koliko ljudi zaostaju za
dinima! Zar ne zna da su carevi-vojskovoe i plemeniti uglednici uvijek potinjeni enama, preputaju
im se u nasladama, dok one govore: Mi smo srca zaplijenile i razum opile! Koliko bogatih su ene
odvele u bijedu, koliko su znamenitih ponizile, uglednih u sluge pretvorile! ene oaravaju obrazovane,
sramote bogobojazne, osiromauju bogate, upropatavaju imune. I pored svega toga, pametni ih nita
manje ne vole i potuju i sve to ne smatraju nevoljom i ponienjem. Koliko se robova zbog njih ogrijeilo
o svoga gospodara i rasrdilo oca i majku, i sve to stoga to je ljubav prema njima nadvladavala srca! Zar
ne zna, jadnie, da se za njih podiu dvorci, da se ispred njih sputaju zavjese, da se za njih kupuju
robinje, zbog njih se suze liju, za njih se mous uzima, nakit i ambra. Zbog njih se vojske okupljaju,
podiu palae, blaga sakupljaju, glave skidaju. Pravo je imao onaj ko je rekao: Dunjaluk su ene! to
se tie asnoga hadisa koji si navodio, to je dokaz protiv tebe, a ne u tvoju korist, jer je Poslanik, Bog mu
se smilovao i spasio ga, rekao: Ne gledajte stalno u golobrade, jer gledati njih je kao da gledate
krupnooke hurije. Uporedio je golobrade sa krupnookim hurijama, a nema nikakve sumnje da je ono s
im se neto uporeuje bolje od onog to se uporeuje. Da ene nisu vrednije i ljepe, ne bi s njima neto
poredio. to se tie tvojih rijei da djevojku uporeuju s mladiem, to nije tano, ve mladia porede s
djevojkom, govorei: Ovaj djeak je kao djevojka." to se tie tvoje argumentacije pomou poezije, ona
potie od nastranosti u tom smislu. Kada su u pitanju raspusnici meu Lutovim potomcima i neposluni
razvratnici koje je Allah ponizio u svojoj asnoj Knjizi i koje je omrznuo, oni su odvratni. Allah je
rekao: Zato vi, mimo sav svijet, sa mukarcima opite, a ene svoje, koje je za vas Gospodar va
stvorio, ostavljate? Vi ste ljudi koji svaku granicu zla prelazite.{139} Oni koji djevojku porede s
djeakom utonuli su u razvrat i grijeenje, u pohotu, i povode se za avolom, tako da govore kako je ena
podesna za obje stvari istovremeno, i tako se klone puta istine koji je za ljude, kao to je rekao njihov
uzor Abu Nuvas:

Tanahna je i kao djeakog struka Dobra je za Lutova sina i Bludnika.{140}

to se tie tvojih rijei o ljepoti malja koje rastu i brkova kada izbijaju, te da zahvaljujui njima djeaci
postaju jo draesniji i ljepi, nema sumnje da si na pogrenom putu i kazao si neto to nije tano, jer
malje samo umanjuju mladiku ljepotu.
I ena izgovori stihove:

Malje mu na licu runo izbijaju
I onom to ga voli zlo priinjavaju.

Kad god sam mu lice, kao zadimljeno, pogledao
Kovrde sam mu crne kao ugljen vidio.

I kada pergament pocrni potpuno,
Gdje bi pero moglo biti uhoeno?

Ako njega drugima pretpostavljaju,
To je samo dokaz neznanja za sudiju.

Nakon stihova, ena ree tome ovjeku:
- Slava velikome Allahu...
423. no
Kada nastupi etiri stotine dvadeset i trea no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je ena koja daje pouke izrecitirala pjesmu i rekla onome ovjeku:
- Slava velikome Allahu! Kako ti nije poznato da se potpuno moe uivati samo sa enama i da trajna
blagodat moe biti samo s njima?! Uostalom, uzvieni i slavni Allah je obeao poslanicima i dobrim
ljudima u Dennetu krupnooke hurije kao nagradu za njihova dobra djela. Kada bi uzvieni Allah mislio
da se ne uiva u njima nego u drugima, On bi im zasigurno to odredio i obeao kao nagradu. Poslanik je,
Bog mu se smilovao i spasio ga, rekao: Najmilije su mi tri stvari na dunjaluku: ene, mirisi i uivanje u
molitvi. Allah je odredio da djeaci budu samo sluge poslanicima i dobrim ljudima u Dennetu, jer je
Dennet mjesto blagodati i uitaka, a to ne moe biti potpuno bez dvorenja mladia. to se tie njihove
upotrebe za neto drugo - to je bezumlje i propast. Kako je lijepo rekao pjesnik:

Runo je kada mukarac mukarca eli
I kad slobodan slobodnome stremi!

Koliko uglednih uz mladiku guzu prilegne
A ujutro kao trgovac parfemima osvane

Oblaei na se odjeu arenu
I pokazuju svoju prirodu sramotnu!

On nije u stanju runo djelo poricati,
Jer e mu se tragovi na koi vidjeti.

Razlika je izmeu tih i onih to spavaju
Sa drebicama to pogledima oaravaju,

Jer dok s nje ustaje, mirisom ga daruje,
Te mu cijelu kuu njime zapahnjuje.

Djeak nije dostojan da se mjeri s njome:
Moe li bit' slino isto prljavome?

Nakon toga ena ree:
- Ljudi, izveli ste me iz okvira pristojnosti i kruga plemenitih ena i naveli ste me na lupetanje i
nepristojnosti nedostojne uenih ljudi. Meutim, srca plemenitih ljudi predstavljaju grob za tajne i
sastanci ostaju u tajnosti. Djela se prosuuju prema namjerama.{141} Molim velikog Allaha da oprosti
meni i vama, kao i svim muslimanima, jer On prata i milostiv je.
Potom ena uuti i ne ree nam vie nita, te mi odosmo od nje radosni zbog koristi koju smo imali od
rasprave i tuni zbog rastanka s tom enom.
PRIA O LJUBAZNOJ STARICI

Pria se da je Abu Suvejd kazivao:
- Jednom se zaputih s grupom prijatelja i uosmo u jedan vrt da kupimo malo voa, te u uglu vrta
ugledasmo staricu koja je imala lijepo lice, a kosa joj bijae sijeda. eljala ju je eljem od slonovae.
Zaustavismo se pored starice koja ne obrati panju na nas, niti pokri glavu, te joj rekoh:
- Nano, da si sijedu kosu obojila u crno, bila bi ljepa od djevojke! ta te sprjeava da to uradi?
Ona podie glavu prema meni...
424. no
Kada nastupi etiri stotine dvadeset i etvrta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je Abu Suvejd kazivao:
- Kad ono rekoh starici, ona podie glavu prema meni, osmotri me i izgovori stihove:

Ono to vrijeme boji ja sam obojila,
Ali moja boja nije, ve je boja vremena ostala.

U vrijeme dok sam se mladou ogrtala,
I starijim i mlaim sam se dopadala.

Ja joj na to rekoh:
- Divna si ti starica! Kako si istinoljubiva kada govori o onom to je zabranjeno, a kako lae kada
tvrdi da se kaje za svoje grijehe!
ANEGDOTA O IBN TAHIRU I ROBINJI

Pria se da su Ali ibn Muhammedu ibn Abdullahu ibn Tahiru{142} pokazivali jednu robinju po imenu
Munisa koja se mogla kupiti. Bila je izvrsna, obrazovana, pjesnikinja. Ibn Tahir je upita:
- Kako se zove?
- Neka Allah da mo emiru! Zovem se Munisa - odgovori djevojka.
Ibn Tahir je otprije znao njeno ime. On obori pogled nakratko, a onda podie glavu i izgovori stihove:

ta veli za onog kog je bolest iznurila
Zbog ljubavi prema tebi, pa mu se pamet pomutila?

- Neka Allah da mo emiru - odgovori djevojka i kaza stihove:

Kad vidim da je ljubavnika bolest zadesila
Zbog ljubavi, lijek bih mu ponudila.{143}

Ibn Tahiru se svidje djevojka, pa je kupi za sedamdeset hiljada dirhema i ona mu rodi Abdullaha ibn
Muhammeda, ovjeka punog vrlina.
PRIA O DVJEMA ZALJUBLJENIM ENAMA

Abu-l-Ajna je kazivao:
- U naoj ulici bile su dvije ene. Jedna je voljela zrelog mukarca, a druga golobradog mladia. Jedne
noi, ene se sastadoe na verandi kue jedne od njih, koja bjee uz moju kuu, a nisu znale za me. Tada
ena zaljubljena u mladia ree onoj drugoj:
- Sestro moja, kako moe podnijeti njegovu grubu bradu kada ti padne po grudima da bi te ljubio, pa mu
brkovi padaju po tvojim usnama i obrazima?!
- Budalice jedna! - odgovori joj ena. - Da li drvo ukraava neto drugo osim lia, i krastavac osim
malja na njemu? Jesi li vidjela na svijetu neto runije od onoga to je elavo i oerupano? Zar ne zna da
je brada kod mukarca isto to uvojci kod ene, a kakva je razlika izmeu uvojaka i brade? Ne zna li da
je uzvieni Allah stvorio na nebu meleka koji govori: Slava Onome koji je mukarce ukrasio bradom, a
ene uvojcima? Da brada po ljepoti nije ravna uvojcima, On ih ne bi ni sjedinio, budalice. Zato bih se
ja podastirala mladiu koji svrava prije nego to sam ja i poela, koji prije mene gotov biva, a da
ostavim zrelog mukarca koji kad namirie, epa; kad ga utjera, ne srlja; kad jednom svri, opet bi da
jai; kada se ali ozbiljno misli; kad ode, opet doe?!
ena zaljubljena u mladia shvati njene rijei kao pouku, pa ree:
- Tako mi Gospodara Kabe, zaboravit u svoga dragog!
PRIA O TRGOVCU ALIJU EGIPATSKOM, SINU HASANA

ZLATARA BAGDADSKOGA
Pria se da je u gradu Kairu bio jedan trgovac koji je imao mnogo novaca, dragulja i drugog nakita, te
nebrojena imanja. Zvao se Hasan Zlatar Bagdadski. Allah mu dade sina divnoga lica, vitkog stasa,
rumenih obraza, lijepog, savrenog. Otac mu nadjenu ime Ali al-Misri. Naui ga da ui Kur'an, poui ga
obredoslovlju i govornitvu, tako da je u svim znanostima bio izvrstan, a pomagao je ocu i u trgovini.
Desi se da se Hasanov otac razboli i stanje mu se pogoravalo. Poto je otac bio siguran da e umrijeti,
on pozva sina...
425. no
Kada nastupi etiri stotine dvadeset i peta no, ona ree:
ula sam, sretni care, da se trgovac Zlatar Bagdadski razbolio i bio je siguran da e umrijeti, pa pozva
sina po imenu Ali Egipatski i ree:
- Sine moj, ovaj svijet je prolazan, a onaj svijet je vjean. Svaka dua okusit e smrt. Sine, meni se smrt
pribliila pa elim da ti neto ostavim u amanet, i ako se bude toga pridravao, bit e uvijek siguran i
sretan, sve dok ne poe na susret s velikim Allahom. Ako se ne bude pridravao, imat e velikih
nevolja i kajat e se to si pogazio moj amanet.
- Babo - ree sin - kako bih mogao ne sluati i ne pridravati se tvoga amaneta kada mi je pokornost tebi
sveta dunost i kada mi je nareeno da sluam tvoje rijei?!
- Sine, ostavljam ti imanja i spahiluke, robu i nebrojeno mnogo novca, toliko da, ako bi troio svakog
dana pet stotina dinara, ne bi ga mnogo umanjio. Meutim, sinko, treba da bude bogobojazan, da
izvrava Boije zapovijesti i slijedi Odabranog, Bog mu se smilovao i spasio ga, u onome to je on,
prema predaji, naredio i zabranio. Budi priljean u injenju dobrih djela, obasipaj ljude dobroinstvima,
drui se s dobrima i uenima. Ostavljam ti u amanet siromane i bijedne, uvaj se gramzivosti i krtosti,
ne drui se sa zlima i s ljudima koji ine sumnjiva djela. Prema svojim slugama i porodici budi paljiv,
kao i prema svojoj eni, jer ona je ker uglednog ovjeka i u drugom je stanju - moda e ti Allah dati
valjano potomstvo s njom.
Savjetovao je tako sina i govorio mu:
- Sine moj, moli se predobrome Allahu, Gospodaru svega, da te izvue iz svake nevolje koja te moe
zadesiti i da ti brzo pritekne u pomo.
Sin gorko zaplaka:
- Tako mi Boga, babo, naprosto kopnim zbog tvojih rijei jer govori kao neko ko se oprata.
- Tako je, sine. Ja znam kako mi je, a ti ne zaboravljaj moj amanet.
Potom ovjek izgovori kelime ehadet i poe uiti Kur'an, dok ne nastupi odreeni trenutak kada ree
sinu:
- Prii mi, sine.
On prie, a otac ga poljubi, pa jeknu i dua mu napusti tijelo, te se preseli u milost uzvienoga Allaha.
Njegovog sina obuze velika tuga, a u kui se podie buka. Okupie se oevi prijatelji i mladi poe
pripremati oca. Priredie veliku denazu koju klanjae, pa odnesoe umrlog na mezarje gdje uae iz
Kur'ana asnoga. Potom se vratie kui i na alost njegovom sinu nakon ega svi odoe svojim putem.
Sin je uio tevhide i hatmu dok se ne navri etrdeset dana od oeve smrti. Za sve to vrijeme boravio je u
kui ne izlazei nigdje osim na mjesto gdje se obavlja molitva, i od petka do petka odlazio je na oev
mezar. Neprestano je klanjao, uio Kur'an i Bogu se molio, dok mu najzad ne dooe njegovi vrnjaci,
trgovaki sinovi. Selamie ga i rekoe mu:
- Dokle e ta tvoja tuga, taj prekid poslova i izbjegavanje prijatelja? Dugo to ve traje i moe nakoditi
tvome zdravlju.
Kad su mladii doli u njegovu kuu, s njima je bio i prokleti Iblis koji im je priaptavao, te prijatelji
poee nagovarati mladia da poe s njima na trg. Iblis je podsticao Alija sve dok ne pristade da izae s
mladiima iz kue...
426. no
Kada nastupi etiri stotine dvadeset i esta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da su trgovaki sinovi doli u kuu Alija Egipatskog, sina trgovca Hasana, te su
ga nagovarali da poe s njima na trg. On pristade na to po volji uzvienoga Allaha i poe s njima iz kue,
a prijatelji mu rekoe:
- Uzjai mazgu i poi s nama u vrt toga i toga ovjeka da tamo proetamo, da te mine tuga i zamiljenost.
Ali uzjaha mazgu, povede roba i poe s prijateljima u vrt o kome su govorili. Kad stigoe u vrt, jedan ode
i pripremi ruak koji donese, pa ruae, opustie se i prepustie razgovoru do kraja dana. Onda uzjahae i
svaki ode svojoj kui. Prespavae tu no, a ujutro opet dooe Aliju i rekoe mu:
- Poi s nama.
- Kamo? - upita Ali, a oni odgovorie:
- U vrt toga i toga ovjeka. On je ljepi od prvoga i ugodniji je od njega.
Ali uzjaha i poe s njima u vrt o kome je bilo rijei. Kad stigoe, jedan od mladia ode i pripremi ruak
koji donese u vrt. Donese i vino, pa im se najedoe, servirae pie, a mladi ih upita:
- ta je ovo?
- To je ono to rastjeruje tugu i pribavlja radost.
Nisu prestajali nagovarati ga dok ga ne nagovorie, te Ali poe piti s njima. Razgovarali su i pili do kraja
dana, a onda pooe svojim kuama. Ali je osjeao vrtoglavicu od pia, te u takvom stanju ue svojoj
eni koja ga upita:
- Zato si se promijenio?
- Danas smo se veselili i zabavljali, i jedan prijatelj donese nekakvu vodu koju su pili moji prijatelji. Pio
sam i ja s njima, pa me uhvati vrtoglavica.
- Gospodine moj - ree mu ena - zar si zaboravio amanet svoga oca i uinio ono to ti je zabranio kao
druenje sa sumnjivim ljudima?
- To su trgovaki sinovi - odgovori Ali. - Nisu oni sumnjivi ljudi, ve ljudi od radosti i veselja!
Svakodnevno je izlazio sa svojim prijateljima na isti nain. Odlazili sad na jedno, sad na drugo mjesto,
jeli su i pili, dok mu prijatelji najzad ne rekoe:
- Mi smo svoje uradili, sad je na tebi red.
- Dobro mi doli! - odgovori Ali.
Sutradan, Ali pripremi sve to mu je bilo potrebno od jela do pia, i to dva puta vie nego to su oni
pripremili. Povede kuhare, sluge, kahvedije, te odoe na otok ar-Ravdu i ostadoe tamo cijeli mjesec
dana jedui i pijui, sluajui muziku i veselei se. Kada proe mjesec dana, Ali vidje da je potroio
veliku sumu novca. Prokleti Iblis ga je navodio, govorei mu:
- Kada bi svakog dana troio toliko koliko si danas potroio, ne bi se smanjila tvoja imovina.
Ali poslije nije ni razmiljao o troenju novca, ve je nastavio da ivi tim ivotom tri godine.
ena ga je savjetovala i podsjeala na oev amanet, ali je on nije sluao dok nije proerdao svu imovinu.
Onda poe uzimati dijamante, prodavati ih i troiti novac dok i to nije potroio. Zatim poe prodavati
kue i druge nekretnine, te ostade bez nekretnina. Tada poe prodavati farme i vrtove, sve jedan po jedan,
dok ne odoe svi i dok mu ne ostade samo kua u kojoj je ivio. Poe skidati mramor i grede pustoei
kuu i sve troei. Najzad se presabra i ne nae nita ta bi mogao unoviti. Prodade kuu i potroi novac
dobiven za nju. Onda doe ovjek koji je kupio od njega kuu i ree:
- Gledaj da nae neko mjesto za se, jer meni kua treba.
Ali razmisli i utvrdi da kua vie nije ni potrebna nikome osim njegovoj eni koja mu je bila rodila sina i
ker. Nije vie imao slugu, ve je ostao sam s porodicom, te zakupi jednu prostoriju u dvoritu i nastani
se u njoj nemajui hrane ni za jedan dan da se prehrani, iako je nekada bio moan i ugledan, iako je imao
mnotvo slugu i novca.
- Upozoravala sam te na to - ree mu ena - i govorila sam ti: Dri se amaneta svoga oca, ali me nisi
sluao. Nema moi ni sile nad Boijom moi! Kako e prehraniti nejaku djecu? Nego, ustani i obii
svoje prijatelje, trgovake sinove, moda e ti oni neto dati da se danas prehranimo.
Ali ustade, pa poe prijateljima, jednom po jednom, ali su se svi kojima je dolazio skrivali
primoravajui ga da slua bolne rijei. Nijedan mu nije dao nita, te se Ali vrati eni i ree joj:
- Nisu mi dali nita.
ena poe susjedima da potrai neto...
427. no
Kada nastupi etiri stotine dvadeset i sedma no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je ena Alija, sina trgovca Hasana, poto joj se mu vratio praznih aka, pola
susjedima da zatrai neto kako bi se prehranili toga dana. Doe jednoj eni koju je od ranije poznavala.
Vidjevi u kakvom je stanju, kominica ustade i lijepo je primi, pa zaplaka govorei:
- ta vas je to snalo?
ena joj ispria sve to se zbilo s njenim muem, a kominica joj ree:
- Dobro mi dola i sve to ti treba trai od mene, bez ikakve nadoknade.
- Bog ti dobro dao - na to e ena, a kominica joj dade svega to je bilo dovoljno za nju i njenu porodicu
za cijeli mjesec dana. Alijeva ena to uze i ode kui, a kada je mu vidje, zaplaka pitajui:
- Odakle ti to?
- Od te i te ene - odgovori ona. - Kada sam joj ispriala ta nas je snalo, ona nita nije propustila da
nam da. Rekla mi je: Sve to ti treba trai od mene.
- Kad si ve dobila to, ja u poi na jedno mjesto ne bi li uzvieni Allah pogledao na nas - ree mu, pa
se oprosti sa enom, poljubi djecu i izae ni sam ne znajui kamo e. Iao je bez prestanka dok nije stigao
u Bulak. Tu vidje lau koja je polazila u Damijet. Primjeti ga jedan ovjek koji je bio prijatelj njegovog
oca, pa ga pozdravi i upita:
- Kamo eli?
- Hou u Damijet. Tamo imam prijatelje za koje u se raspitati i posjetiti ih, a onda u se vratiti.
ovjek povede Alija kui, poasti ga, pripremi mu rezerve hrane, dade mu neto novaca i ukrca ga na
lau koja je plovila u Damijet. Kad stigoe tamo, Ali se iskrca ne znajui kamo da krene. I dok je on tako
iao, ugleda ga neki trgovac, saali se na njega i povede ga kui. Ali ostade kod njega neko vrijeme, a
onda pomisli: Dokle u ja ovako sjediti po tuim kuama?! Zato izae iz kue toga trgovca i vidje lau
koja se spremala za put u Siriju. ovjek kod koga je bio odsjeo dade mu zalihe hrane i ukrca ga na tu lau
kojom je plovio do sirijske obale. Tu se iskrca i krenu na put dok ne stie do Damaska.
Dok je hodao ulicama Damaska, primjeti ga jedan dobri ovjek koji ga povede svojoj kui, te Ali ostade
kod njega neko vrijeme. Onda izae i vidje karavan koji je polazio u Bagdad, te mu pade na um da
otputuje s njim. Vrati se trgovcu kod koga je boravio, oprosti se i ode s karavanom. Uzvieni Allah, neka
Mu je slava, ganu srce jednog trgovca prema njemu i taj ga trgovac uze k sebi, te je jeo i pio s njim dok
ne ostade jo jedan dan putovanja do Bagdada. Tada karavan napadoe drumski razbojnici koji im sve
opljakae. Tek nekoliko putnika iz karavana spasilo se i svi se sklonie na jedno mjesto.
to se tie Alija Egipatskog, on uveer stie u Bagdad. Naime, tek to je stigao do gradske kapije, vidje
kako vratari hoe da je zatvore i on im ree:

- Pustite me da uem.
Vratari ga pustie da ue k njima i upitae ga:
- Odakle si i kamo putuje?
- Ja sam iz grada Kaira. Imam robe, mazgi, robova i slugu, pa sam poao ispred njih da vidim neko
mjesto gdje u istovariti robu. I dok sam iao ispred njih jaui mazgu, presrete me grupa drumskih
razbojnika koji mi otee mazge i stvari. Spasih se od njih tek kada sam smrti u oi pogledao.
Vratari mu ukazae poasti, govorei:
- Dobro doao! Ostani kod nas do jutra, a onda emo ti nai odgovarajue mjesto.
Ali pretrai depove i nae jedan dinar koji je preostao od onih to mu je dao trgovac u Bulaku. On dade
taj dinar jednom vrataru rekavi:
- Uzmi ovo i donesi nam neto za jelo.
Vratar uze dinar, ode na trg i donese hljeba i kuhanog mesa. Ali se prihvati jela s uvarima i provede no
kod njih. Sutradan ga povede jedan vratar do nekog trgovca u Bagdadu i ispria mu sve o njemu. Taj
ovjek povjerova i pomisli da je Ali trgovac i da zaista ima robu. Zato ga odvede u svoj duan, ukaza mu
potovanje i posla slugu svojoj kui da donese za Alija jedno od njegovih divnih odijela, a onda ga
odvede u hamam.
- Uem ja s njim u hamam - kazivao je Ali, sin trgovca Hasana - a kada izaosmo, povede me svojoj kui.
Donese nam ruak, te se najedosmo i veselismo, a onda trgovac ree jednome robu:
- Mesude, povedi svoga gospodara i pokai mu dvije kue na tome i tome mjestu. Daj mu kljueve od one
koja mu se dopadne i vrati se.
Poosmo ja i Mesud i stigosmo u ulicu u kojoj su bile tri nove kue, zakljuane, jedna pored druge.
Mesud otvori prvu kuu, razgledah je, a onda izaosmo i uputismo se u drugu. Sluga je otvori, te
razgledah i nju.
- Od koje u ti dati kljueve? - upita sluga.
- A ija je ova velika kua?
- Naa - odgovori Mesud.
- Otvori i nju da je pogledam.
- Ona ti ne treba.
- Zato? - upitah.
- Zato to je useljena. Niko u njoj nije stanovao, a da nije mrtav osvanuo. Ne otvaramo je osim kada
umrlog valja iznijeti iz nje. Tada se penjemo na terasu onih dviju kua i izvlaimo ga preko terase. Zato je
moj gospodar napustio kuu rekavi: Neu je davati vie nikome.
- Otvori je za me, da je pogledam - rekoh, a mislio sam: To je ono to traim! Zanoit u u njoj i
osvanuti mrtav. Tako u se spasiti ovog poloaja u kome se nalazim.
Ja otvorih kuu, uoh i vidjeh da je to velika kua kakve nigdje nema. Rekoh Mesudu:
- Odabrao sam upravo ovu kuu. Daj mi njene kljueve.
- Ne dam ti kljueve dok se ne posavjetujem s gospodarom...
428. no
Kada nastupi etiri stotine dvadeset i osma no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je rob rekao Aliju:
- Ne dam ti kljueve dok se ne posavjetujem s gospodarom.
Zatim se uputi svome gospodaru i ree:
- Trgovac Ali kae da nee stanovati nigdje osim u velikoj kui.
Trgovac ustade, pa ode Aliju i ree mu:
- Gospodine, ne treba ti ta kua.

- Neu boraviti nigdje nego u njoj - ree Ali. - Na vae rijei neu ni obraati panju.
- Napii da smo se tako pogodili, kako ja ne bih imao nikakve veze s tim ako ti se neto dogodi.
- Neka bude tako - sloi se Ali.
Trgovac dovede dva svjedoka iz suda, te napisa pogodbu s Alijem i zadra je, a njemu dade klju. Ali
preuze klju i ue u kuu, a trgovac mu po jednom robu posla posteljinu. Rob mu je prostre na klupu koja
se nalazila iza vrata i vrati se. Poslije toga Ali ue u kuu i u dvoritu primjeti bunar nad kojim je bilo
vedro. On spusti vedro u bunar, napuni ga vodom, pa uze abdest i klanja namaz. Malo posjedi, kad se
pojavi rob nosei veeru iz kue svoga gospodara. Donese mu lampu i svijeu, svijenjak, lavor, ibrik i
au, pa ostavi Alija i poe kui svoga gospodara.
Ali upali svijeu i veera, govorei sam sebi: Ustani i popni se. Ponesi posteljinu i spavaj gore, ljepe
e ti biti nego ovdje! On uze posteljinu i odnese je na sprat gdje ugleda veliku odaju iji strop je bio
zlatan, dok su pod i zidovi bili ukraeni raznobojnim mramorom. Ali pripremi posteljinu i sjede da ui
asni Kur'an. Nije stigao ni da se pribere, kad u kako ga neko doziva.
- O Ali, sine Hasanov! Hoe li da ti spustim zlata?
- Gdje je zlato koje e spustiti? - upita mladi, ali mu onaj ne odgovori, ve ga poe obasipati zlatom
kao iz neke brzometne naprave. Zlato je neprestano sipalo dok ne napuni odaju, a kada prestade sipati
zlato, onaj glas ree:
- Oslobodi me da idem svojim putem! Ja sam obavio svoju dunost.
- Zaklinjem te velikim Bogom - na to e Ali - da mi kae emu ovo zlato!
- To je zlato od davnina bilo zaarano tvojim imenom. Svakome ko je dolazio u kuu obraao sam se: O
Ali, sine Hasanov! Hoe li da ti spustim zlata? Oni bi se uplaili mojih rijei, pa bi povikali, a ja sam
silazio, vrat im lomio i zatim sam odlazio. Kada si ti doao i kada sam te pozvao tvojim i oevim
imenom, rekao sam: Hoe li da ti spustim zlata?, a ti si odgovorio: A gdje je zlato? Tako sam znao
da si ti vlasnik zlata, te sam ga spustio. Ostalo ti je jo blago u Jemenu. Kad otputuje tamo, uzet e ga i
doi e natrag. Od tebe traim samo da me oslobodi da mogu poi svojim putem.
- Tako mi Boga - ree Ali - oslobodit u te samo kada mi donese blago iz Jemena.
- Ako ti ga donesem, hoe li osloboditi mene i slugu koji uva to blago?
- Hou.
- Zakuni se! - ree glas, a Ali se zakle, te onaj to se oglasio htjede poi, ali mu Ali ree:
- Treba mi jo neto.
- ta to?
- Imam enu i djecu u Kairu, na tome i tome mjestu. Treba da mi ih dovede sigurno, da im se nita ne
desi.
- Donijet u ti ih na nosiljkama, sa slugama, zajedno s blagom iz Jemena, ako Bog da.
Potom uze od Alija odobrenje za tri dana da bi mu za to vrijeme sve donio, te ode.
Ujutro Ali poe obilaziti kuu traei mjesto gdje bi mogao sakriti zlato, pa ugleda jednu mramornu plou
sa zavrtnjem, a nalazila se u vrhu odaje. On okrenu zavrtanj i ploa se pomaknu, te se ukazae neka vrata.
Ali otvori vrata, pa ue i vidje da je to velika ostava u kojoj su se nalazile vree saivene od platna. On
poe uzimati vree, puniti ih zlatom i stavljati u ostavu dok ne prenese sve zlato u ostavu. Zatim zatvori
vrata i okrenu zavrtanj, pa vrati mramornu plou na njeno mjesto. Nakon toga sie u donji dio kue, sjede
na klupicu iza vrata i dok je sjedio, neko pokuca na vrata. Ali ustade, otvori vrata i ugleda roba vlasnika
kue, a kada rob vidje njega kako sjedi, odjuri gospodaru...
429. no
Kada nastupi etiri stotine dvadeset i deveta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je rob vlasnika kue doao, pokucao na vrata gdje je bio Ali, sin trgovca
Hasana, i da mu je ovaj otvorio vrata. Ugledavi Alija kako sjedi, rob se brzo vrati gospodaru da mu
odnese radosnu vijest:
- Gospodaru, trgovac to se nastanio u onoj kui dobro je i zdravo i eno ga sjedi na klupi iza vrata.
Trgovac skoi razdragan, pa poe ka toj kui nosei doruak. im ugleda Alija, zagrli ga i poljubi meu
oi, pa ree:
- ta je to Allah uinio s tobom?
- Dobro - odgovori Ali. - Spavao sam upravo gore u mramornoj odaji.
- Da li ti je neko dolazio, ili si moda neto vidio?
- Ne, nego sam uio Kur'an i prespavao do jutra. Onda sam ustao, uzeo abdest i klanjao, pa sam siao i
sjeo na ovu klupu.
- Hvala Allahu to si dobro! - uskliknu trgovac, pa ode od njega. Kasnije mu posla crne i bijele robove,
robinje, posla mu prostirku, te oni oistie kuu s vrha do dna i zastre je prelijepim ilimima. Kod Alija
ostadoe tri roba i etiri djevojke da ga dvore, a ostali odoe u gospodarevu kuu.
Poto su trgovci uli ta se dogodilo, poslae mu svakojake skupocjene poklone, ak jelo, pie, odjeu.
Onda ga dovedoe na svoj trg i upitae:
- Kada e ti stii roba?
- Stii e za tri dana - odgovori Ali.
Nakon tri dana, doe mu uvar prvog blaga, onaj koji ga je obasuo zlatom u kui, i ree mu:
- Ustaj da primi blago koje sam ti donio iz Jemena, a i svoju porodicu s kojom je stiglo blago u
velianstvenom tovaru. Mazge, konji, deve, bijeli i crni robovi - sve su to dini.
Taj din-uvar bijae otiao u Kairo i vidje da su Alijeva ena i djeca za vrijeme njegovog odsustva
ogoljeli i izgladnjeli, te ih na nosiljkama iznese iz Kaira i obue im gizdavu odjeu koja se nalazila s
jemenskim blagom.
Kad stie Aliju i obavijesti ga o tome, Ali ustade pa se zaputi trgovcima i ree im:
- Poite sa mnom izvan grada u susret karavanu s mojom robom. Poastite me prisustvom svojih porodica
na doeku moje porodice.
- Drage volje - odgovorie trgovci koji poslae po svoje porodice, te svi pooe i sjedoe u jedan od
gradskih vrtova.
I dok su oni sjedili i razgovarali, podie se usred pustinje praina, te oni ustadoe da vide zbog ega se
digla. Praina se razie i oni ugledae mazge, ljude, gonie, sluge, luonoe koji su dolazili pjevajui i
igrajui dok ne prioe sasvim blizu. Tada starjeina gonia prie Aliju, poljubi mu ruku i ree:
- Gospodine, zadrali smo se na putu. Htjeli smo juer ui u grad, ali smo se plaili drumskih razbojnika
pa smo etiri dana ostali u jednom mjestu ekajui dok ih uzvieni Allah nije odvratio od nas.
Onda trgovci ustadoe, pa uzjahae mazge i pooe s karavanom. ene ostadoe za njima, s Alijevom
enom. Najzad svi ujahae u grad u velianstvenoj povorci. Trgovci su se divili mazgama natovarenim
sanducima, a ene su bile oarane odjeom koju su imali trgoveva ena i djeca. Govorili su: Takvu
odjeu nema ni car Bagdada, niti bilo koji drugi car, bio velika ili trgovac.
I tako su trgovci ili u povorci s Alijem, a ene s njegovom enom, dok ne stigoe kui...
430. no
Kada nastupi etiri stotine trideseta no ona ree:
- ula sam, sretni care, da su trgovci ili u povorci s Alijem, a njihove ene ile su s njegovom enom
dok ne stigoe kui. Tada sjahae i uvedoe sve mazge usred dvorita, skinue tovare i pohranie ih u
magaze, a ene pooe s Alijevom enom u odaju koja je bila poput bujne bae, divno prostrta. Sjedjeli
su radujui se i veselei sve do podneva, kada se servira ruak sastavljen od najljepih jela i slatkia.
Jeli su i pili divna pia, zatim su se mirisali ulsijom i kadivima, pa se oprostie s trgovcem i odoe i
mukarci i ene. Poto stigoe svojim kuama, trgovci mu poee slati darove prema svojim
mogunostima, a ene su darivale njegovu enu, tako da se kod njih sjati mnotvo robinja, bijelih i crnih
robova, sakupi se svih vrsta itarica, eera i ostalog emu ni broja nema.
to se tie bagdadskog trgovca, vlasnika kue u kojoj je boravio Ali, on ostade s Alijem i ree mu:
- Neka sada robovi odvedu mazge i ostale ivotinje nekoj kui da se odmore.
- Oni e noas otii na to i to mjesto - ree Ali dopustivi im da odu izvan grada te da otputuju kad padne
no. Dini povjeravae da im je dao dozvolu tek kada se oprostie s njim i odoe izvan grada, pa poslije
odletjee u svoja mjesta.
Ali je sjedio s domainom treinu noi, a onda se razidoe. Domain se zaputi svojoj kui, a Ali ode
porodici, pozdravi ih i ree:
- ta se s vama zbivalo za sve ovo vrijeme?
ena mu ispria kako su patili od gladi i bijede, a Ali e na to:
- Hvala Allahu to se sve dobro svrilo. Kako ste doli?
- Sino sam spavala s djecom - odgovori ena - i nisam ni osjetila kad je mene i djecu neto podiglo sa
zemlje, te smo poletjeli. Meutim, nije nam se dogodilo nita loe, ve smo neprestano letjeli dok se
nismo spustili na jedno mjesto koje je izgledalo kao beduinski logor. Tu smo vidjeli natovarene mazge, a
nas stavie na nosiljke na dvjema velikim mazgama. Okolo su bile sluge i momci. Ko ste vi? Kakvi su
ovo tovari i gdje se nalazimo?, pitala sam, a oni mi odgovorie: Mi smo sluge trgovca Alija, sina
trgovca Hasana. Poslao nas je da vas uzmemo i dovedemo njemu u Bagdad. Jesmo li mi daleko ili blizu
Bagdada? Blizu smo, odgovorie, ne razdvaja nas vie od jedne noi hoda. Posadie nas, dakle, u
nosiljke i tek to je zora svanula, bili smo kod vas. Nije nam se dogodilo nita loe.
- Ko vam je dao tu odjeu?
- Voa karavana otvorio je jedan od onih sanduka na mazgama, izvadio iz njega ovu
odjeu, obukao mene i svako dijete ponaosob. Onda je zatvorio sanduk iz koga je izvadio odjeu i dao mi
kljueve od njega rekavi: uvaj klju dok ga ne preda svome muu, i evo sam ga sauvala.
ena izvadi klju, a mu je upita:
- Moe li prepoznati taj sanduk?
- Mogu, poznat u ga - ree ena, pa mu poe s njom u magazu i pokaza joj sanduke.
- Ovo je taj sanduk iz koga je uzeo odjeu.
Ali uze od nje klju, stavi ga u bravu i otvori sanduk u kome ugleda mnotvo odjee. U tome sanduku nae
kljueve od svih ostalih sanduka. Uze ih i poe otvarati jedan po jedan sanduk razgledajui dijamante,
plemenite metale i nakit u njima. Tako neto nije imao nijedan car. Zatim zatvori sanduke, pa uze kljueve
i kada se sa enom pope u odaju, ree joj:
- To nam je dao uzvieni Allah.
Zatim je povede do mramorne ploe na kojoj je bio zavrtanj. Okrenu zavrtanj, otvori vrata one ostave, te
ue sa enom i pokaza joj zlato koje je tu ostavio.
- Odakle ti sve ovo? - upita ena, a on odgovori:
- To je milost moga Gospodara. Ostavio sam te i otiao iz Kaira...
431. no
Kada nastupi etiri stotine trideset i prva no, ree:
- ula sam, sretni care, da je Ali pokazao eni zlato, a ona ga je upitala:
- Odakle ti sve ovo?
- To je milost moga Gospodara - odgovori Ali. - Otiao sam od tebe iz Kaira ni sam ne znajui kamo da
poem. Doao sam do Bulaka, naao tu jednu lau koja je polazila za Damijet i ukrcao sam se. Kada
stigoh u Damijet, srete me jedan trgovac koji je poznavao moga oca, pa me povede, poasti i upita:
Kamo putuje? elim otputovati u Damask, jer tamo imam prijatelje.
Potom joj Ali ispria sve to se dogodilo, a ena e na to:
- Sve se to dogodilo zahvaljujui dovi tvoga oca koju ti je uio prije smrti, govorei: Molim Allaha da
ne zapadne u veliku nevolju, a da ti brzo ne pritekne u pomo. Hvala uzvienom Allahu koji ti je
olakao i koji ti je viestruko nadoknadio ono to si izgubio. Allaha ti, gospodine, ne vraaj se vie
druenju sa sumnjivim ljudima. Boj se uzvienoga Allaha i kada si sam i pred ljudima.
Tako mu je ena dijelila savjete, pa Ali ree:
- Primam tvoj savjet i molim uzvienog Allaha da udalji od nas loe prijatelje, da nas podstie na
pokornost Njemu i da slijedimo Njegovog Poslanika, Bog mu se smilovao i spasio ga.
Onda su Ali, njegova ena i djeca ivjeli sasvim sretno. Ali kupi duan na trgu, stavi u njega jedan dio
dijamanata i plemenitih metala i sjede u duan sa svojom djecom i robovima. Tako je postao jedan od
najmonijih bagdadskih trgovaca.
Za Alija je uo car Bagdada i posla mu svoga glasnika da ga potrai, te glasnik doe Aliju i ree mu:
- Zove te car, poi da mu odgovori na pitanja.
- Sluam i pokoravam se - odgovori Ali. Zatim spremi caru darove, te uze etiri zdjele od eenog zlata
koje napuni dijamantima i plemenitim metalima kakve nijedan car nije imao. Ponese te zdjele caru i kada
mu doe, poljubi tlo pred njim, poelje mu dug ivot, slavu i sreu iskazujui sve to najljepim rijeima.
Onda car njemu ree:
- Trgove, ti si razveselio moju zemlju.
- estiti care - ree Ali - tvoj rob donio ti je dar nudei ti da bude dobar i primi ga.
Potom stavi pred njega etiri posude. Car ih otkri, paljivo ih pogleda i vidje dijamante kakve niko nije
imao i koji su vrijedili itave blagajne novca.
- Primam tvoj dar, trgove, i s Boijom pomoi nagradit u te neim slinim - ree car kome Ali poljubi
ruku i ode.
Potom car pozva dravne velikodostojnike i upita ih:
- Koliko careva je prosilo moju ker?
- Mnogo - odgovorie oni, a car nastavi:
- Je li mi i jedan od njih donio ovakav dar?
- Nije - odgovorie - jer nijedan od njih nikada nije imao tako neto.
- Klanjao sam molei Allaha da me posavjetuje da li da udam svoju ker za ovog trgovca. ta vi velite o
tome?
- Bit e onako kako vi odluite.
Car naredi evnusima da odnesu etiri posude s dragocjenostima i da ih odnesu u njegov saraj. Potom se
nae sa svojom enom, stavi pred nju posude i otkri ih, te ena ugleda neto to ranije nije imala, ak
nijedan komadi.
- Koji ti je car ovo poslao? - upita ona mua. - Nije li jedan od onih careva koji su prosili tvoju ker?
- Ne, nego je to od jednog egipatskog trgovca koji nam je doao u grad. Kada sam saznao da je stigao,
poslao sam mu glasnika da ga dovede kako bih se sprijateljio s njim i ne bih li kod njega naao dijamante
koje bih mogao kupiti za miraz naoj keri. On mi donese ove etiri posude i stavi ih preda me kao dar.
Primjetio sam da je to lijep mladi, dostojan potovanja, pametan i otmjen, kao da je kakav carski sin.
im sam ga vidio, osjetio sam naklonost prema njemu. Prirastao mi je za srce, pa bih volio udati ker za
njega. Dar sam pokazao svojim velikodostojnicima i pitao ih koliko je careva prosilo moju ker. Mnogo,
rekoe, a ja ih upitah da li je neko od njih donio ovako neto. Tako nam Boga, estiti care, rekoe,
nije, jer nijedan od njih nema tako neto! Onda im ja velim: Klanjat u namaz da bi mi Allah dao
savjet da li da udam svoju ker za njega. Bit e kako ti hoe." ta ti ima rei na to...
eherzadu zatee jutro, te ona prekinu priu zapoetu po carevom doputenju.
432. no
Kada nastupi etiri stotine trideset i druga no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je car grada Bagdada pokazao dar svojoj eni kazujui joj kakav je ovjek taj
trgovac i da eli udati svoju ker za njega. Onda ju je upitao ta ona moe rei na to, a ena mu odgovori:
- Bog i ti odluit ete, estiti care. Ono to Allah hoe, to i biva.
- Ako Bog htjedne, udat emo je samo za toga mladia - ree car.
Oni prespavae no, a sutradan car ode u carsko vijee i naredi da pozovu trgovca Alija i sve bagdadske
trgovce. Pozvani dooe pred cara, pa im on naredi da posjedaju i kada posjedae, car im ree:
- Dovedite divanskog kadiju.
Kadija doe pred cara koji mu ree:
- Vjenaj moju ker s trgovcem Alijem.
- Oprosti, gospodaru - na to e Ali - trgovcu kao to sam ja ne prilii da bude carski zet.
- Ja ti darujem to i vezirski poloaj - i istoga asa car mu darova vezirsku odoru, te Ali zasjede na
vezirsku stolicu i ree:
- estiti care, ti si mi to darovao iskazavi mi poast, ali posluaj samo neto to u ti rei.
- Reci, ne boj se - na to e car.
- Kada si izdao plemenitu zapovijed o udaji svoje keri, onda ona treba da se uda za moga sina.
- Ima li ti sina? - upita car.
- Imam.
- Odmah poalji po njega - ree car.
- Sluam i pokoravam se - na to e Ali, pa posla roba po svoga sina i dovede ga. Kada se sin nae pred
carem, poljubi tlo pred njim, pa pristojno stade. Car ga osmotri i vidje da je ljepi od njegove keri, da
ima ljepi stas i skladniju grau, da je divniji i savreniji. Onda ga car upita:
- Kako se zove, sinko?
- Gospodaru i care, zovem se Hasan.
Hasan je tada imao etrnaest godina, te car ree kadiji:
- Vjenaj moju ker Husnulvududu s Hasanom, sinom trgovca Alija.
Kadija obavi vjenanje i tako se to svri na najbolji nain, a onda svi koji su bili u divanu odoe svojim
putem. Trgovci pooe za vezirom Alijem dok ne stigoe do njegove kue. On je ve bio na vezirskom
poloaju. estitae mu i razidoe se.
Nakon toga, Ali ode svojoj eni koja ree, vidjevi ga obuena u vezirsku odoru:
- ta je to?
Ali joj sve ispria i dodade:
- Car je udao svoju ker za Hasana, moga sina.
ena se silno obradova. Ali prespava no, a sutradan ode u divan, te ga car primi na najljepi nain,
posadi ga blizu sebe i ree mu:
- Vezire, mi namjeravamo prirediti veselje i odvesti tvoga sina mojoj keri.
- Gospodaru i care - ree Ali - dobro je ono to ti smatra dobrim.
Car naredi da se priredi pir, te okitie grad i veselje je trajalo trideset dana. Bili su sretni i zadovoljni.
Po isteku trideset dana, Hasan ue carevoj keri u erdek da uiva u njenoj ljepoti i ljupkosti.
to se tie careve ene, kada vidje mua svoje keri, zavolje ga svim srcem, a i njegovoj majci se veoma
obradova. Onda car naredi da se podigne dvor za Hasana, te mu brzo sagradie veliki dvor u kome se
nastani vezirov sin, a njegova majka je provodila nekoliko dana kod njega, pa je odlazila kui. Jednom
carica ree svome muu:
- estiti care, Hasanova majka ne moe ivjeti kod sina, a ostaviti vezira, niti moe ivjeti kod vezira, a
ostaviti sina.
- Ima pravo - ree car i naredi da se sagradi trei dvorac pored Hasanovog. Za nekoliko dana sagradie
dvorac, te car zapovijedi da vezirove stvari prenesu u njega. Kada ih prenesoe, vezir se tu nastani.
Dvorci su se naslanjali jedan na drugi i kada bi car htio porazgovarati s vezirom, odlazio mu je nou, ili
je slao po njega da mu doe. Isto su to inili Hasan, njegova majka i otac. Tako su lijepo ivjeli jedni s
drugima, sretni i zadovoljni...
433. no
Kada nastupi etiri stotine trideset i trea no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da su car, vezir i njegov sin lijepo ivjeli jedni s drugima, sretni i zadovoljni,
dugo vremena. Onda car oslabi i kako mu se bolest pogoravala, on pozva dravne velikodostojnike i
ree im:
- Snala me je teka bolest. Moda u i umrijeti od te bolesti, pa sam vas pozvao da se posavjetujem s
vama o jednoj stvari. Savjetujte mi ono to smatrate da je dobro.
- O emu se eli savjetovati s nama, care? - upitae ga.
- Ostario sam i obolio pa se plaim da neprijatelji poslije mene ne uine neko zlo carstvu. Hou da se svi
dogovorite da nekoga postavim za cara dok sam iv da biste vi bili mirni.
- Svi smo saglasni - odgovorie mu - da to bude mu tvoje keri, Hasan, sin vezira Alija. Vidimo da je
pametan, besprijekoran i razuman, da zna gdje je mjesto velikome, a gdje malome.
- Jeste li zadovoljni time? - upita car.
- Jesmo - odgovorie.
- Moda tako govorite preda mnom zato to osjeate stid, a iza mojih lea govorite drukije?
- Allaha nam - povikae ljudi - mi jednako govorimo i javno i tajno, ne mijenjajui se. Pristajemo, svim
srcem, da on bude car i radosni smo.
- Kad je ve tako - ree car - neka doe asni erijatski sudija, svi dvorjani, namjesnici i dravni
uglednici. Neka sutra budu preda mnom, pa emo to obaviti na najbolji nain.
- Sluamo i pokoravamo se - odgovorie prisutni i odoe od cara.
Onda obavijestie o tome sve uene ljude i ugledne emire. Sutradan svi dooe pred divan i zatraie
doputenje od cara da uu. Car im dopusti, te oni uoe, pozdravie ga i rekoe:
- Evo, svi smo doli k tebi!
- Emiri bagdadski! - ree car. - Koga biste htjeli da vam bude car poslije mene kako bih ga za svoga
ivota, prije smrti i u prisustvu svih vas, postavio za cara?
- Dogovorili smo se da to bude Hasan, sin vezira Alija i mu tvoje keri.
- Kad je ve tako - na to e car - onda svi ustanite i njega dovedite.
Prisutni poustajae, pa odoe u Hasanov saraj i rekoe mu:
- Poi s nama caru!
- Zato? - upita Hasan.
- Radi jedne stvari koja je u naem i u tvome interesu.
Hasan poe s njima caru pred kojim se duboko nakloni, a car mu ree:
- Sjedi, sine.
Kada Hasan sjede, car nastavi:
- Hasane, svi su emiri zadovoljni tobom i saglasili su se da te postave za svoga cara poslije mene. Hou
da te za ivota postavim za cara i da tako rijeim problem.
Hasan ustade, pa mu se pokloni i ree:
- Gospodaru i care, meu emirima ima starijih i dostojnijih od mene. Oslobodite me toga.
- Sloili smo se da nam samo ti bude car - na to e emiri, a Hasan im odgovori:
- Otac je stariji od mene, a ja i on smo jedno isto, te nije lijepo da ja budem ispred njega.
- Ja pristajem samo na ono na ta pristaju moji drugovi - na to e Ali - a oni hoe tebe i sloili su se da to
ti bude. Ne opiri se carskoj naredbi, niti volji svoje brae.
Hasan poniknu pogledom stidei se cara i oca, a car upita:
- Pristajete li svi da Hasan bude car?
- Pristajemo - odgovorie.
Onda svi prouie Fatihu sedam puta, pa car ree:
- Kadijo, napii pravni dokument da su ovi emiri izjavili i saglasili se da car bude Hasan, mu moje
keri, i da on vlada njima.
Kadija napisa dokument i potpisa ga, poto svi prihvatie mladia za cara. Car obavi proglaenje i naredi
mladiu da sjedne na prijestolje. Onda svi ustadoe, pa izljubie ruke caru Hasanu, sinu vezirovom, i
izrazie mu odanost. Toga dana Hasan izree znamenitu presudu, pa obilno dariva dravne
velikodostojnike. Onda raspusti divan i ode ocu svoje ene, poljubi mu ruke, a on ree Hasanu:
- Treba da vlada podanicima bojei se Boga, Hasane...
434. no
Kada nastupi etiri stotine trideset i etvrta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je car Hasan, raspustivi divan, otiao puncu i poljubio mu ruke, a ovaj mu je
rekao:
- Sine moj, treba da vlada podanicima bojei se Boga.
- Uz tvoje dove, babo, imat u pomo.
Potom Hasan ode u dvor gdje ga sretoe ena i njena majka s dvorkinjama. Svi mu poljubie ruku i
rekoe:
- Blagoslovljen je ovaj dan!
estitae mu ustolienje, a on ode u oev dvor gdje su se svi silno radovali zbog toga to je Allah
darovao Hasanu carsku vlast. Otac mu ostavi u amanet da bude bogobojazan i blag prema podanicima.
Hasan provede no radujui se i veselei do jutra. Onda klanja sabah, proui jedan dio Kur'ana, pa ode u
divan gdje dooe njegovi vojnici i dostojanstvenici. Hasan je vodio dravne poslove, upuivao ljude na
dobro i zabranjivao im da ine zlo, postavljao je i otputao. Ostao je do kraja dana u toj odaji, a onda
lijepo raspusti divan, te svi ljudi odoe svojim putem. Nakon toga, poe u saraj i vidje da mu je punac jo
vie oslabio, te mu ree:
- Nee ti se desiti nita loe!
ovjek otvori oi i pozva ga:
- Hasane!
- Ovdje sam, gospodine!
- Meni se primakao sueni as. Brini se o svojoj eni i njenoj majci. Budi bogobojazan i ini dobro
svojim roditeljima. Boj se Gospodara Sudnjeg dana i znaj da Allah zapovijeda pravednost i
dobroinstvo.
- Sluam i pokoravam se - ree Hasan.
Stari car pozivi jo tri dana i preseli se milosti uzvienog Allaha. Opremie ga i ukopae. Uili su mu
Kur'an dok se ne navri etrdeset dana. Car Hasan, vezirov sin vladao je samostalno i narod mu se
radovao. Stalno je bio sretan. Njegov otac je za sve vrijeme bio veliki vezir s njegove desne strane, a
uzeo je i jednog vezira s lijeve strane.
U njegovo vrijeme situacija se stabilizirala i dugo je carevao u Bagdadu. Od careve keri dobio je tri
sina koji su ga naslijedili. Svi su ivjeli sretni i zadovoljni dok im ne doe Ruiteljica Uitaka i
Razbijaica Skupova.
Slava Onome koji je vjean i u ijoj ruci su gubici i dobici.
PRIA O TOME KAKO CAR TLAITELJ UTIE NA NASILJE

PODANIKA
Pria se da je neki hadija dugo spavao, a kada se probudio nije bilo ni traga od hadija. On ustade i
poe, ali zaluta i nastavi put dok ne ugleda jedan ator. Vidje staricu na ulazu u ator i primijeti pored nje
usnulog psa. Hadija prie atoru, pa pozdravi staricu i zatrai od nje hrane, a ona mu ree:
- Idi u onu dolinu, pa ulovi zmija koliko ti treba, a ja u ti ih ispriti i nahraniti te.
- Ne smijem ja loviti zmije. Nisam ih nikada ubijao - na to e ovjek, a starica ree:
- Ja u poi s tobom, pa u ih uloviti. Ne boj se!
Potom ona poe s hadijom, a pratio ju je pas, te ona ulovi zmija koliko je bilo dovoljno i poe ih priti.
Hadija vidje da ih mora jesti, a bojao se gladi i iznurenosti, te pojede dio zmija. Zatim hadija oedni pa
zatrai od starice vode da pije, a ona mu ree:
- Eno ti vrela pa se napij.
On ode na potok i vidje da je voda neukusna, ali nije imao kud poto je bio oednio, te se napi iako je
voda bila gorka. Potom se vrati starici i ree joj:
- udim ti se, starice, to boravi na ovome mjestu...
435. no
Kada nastupi etiri stotine trideset i peta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da se hadija napio vode s gorkog izvora, jer je bio edan, a onda se vratio starici
i rekao joj:
- udim ti se, starice, to boravi na ovome mjestu, to se hrani takvom hranom i pije takvu vodu.
- A kakav je tvoj kraj? - upita starica.
- U naim krajevima kue su prostrane, plodovi zreli i slatki, vode su obilne i pitke, hrana ukusna, meso
debelo, ima mnotvo stoke. Sve je ugodno i dobro, i ima tako lijepih stvari kakvih nema nigdje osim u
Dennetu, koje je uzvieni Allah dao svojim dobrim robovima.
- Sve sam to ve ula - ree starica. - Nego, reci ti meni imate li vi cara koji vam vlada i zlostavlja vas
vladajui i drei vas u aci, te ako neko pogrijei zaplijeni mu imovinu i rasipa je, a kada mu se prohtije
izbacuje vas iz kua i tamani vas?
- Dogaa se i to - ree hadija, a onda e ena:
- Allaha mi, ta fina jela, taj ugodni ivot i te slatke blagodati koje prati nasilje i zulum jesu pravi otrov, a
naa su jela kao lijek zato to smo sigurni. Zar nisi uo da su poslije pripadnosti islamu najvea blagodat
zdravlje i sigurnost, a toga moe biti samo kada pravedno vlada car kao Boiji zastupnik na zemlji i kada
vodi pravednu politiku? Ranijim carevima, trebalo je vrlo malo obazrivosti, jer su ih se podanici plaili
im bi ih ugledali. Dananji vladari moraju biti pravi politiari, potpuno autoritativni, jer dananji ljudi
nisu kao preci. Nae doba je doba runih ljudi sa odvratnim djelima, tako da se mogu opisati kao glupi i
okorjeli. Oni kriju u sebi mrnju i neprijateljstvo. Ako je car, Bog mu pomogao, nejak meu takvima, ako
nije vjet i autoritativan, nema sumnje da e to biti uzrok propasti zemlje. Poslovica kae: Neka vladar
tlai stotinu godina, a neka podanici ne tlae jedni druge ni jednog dana, jer ako podanici tlae, Allah e
dati da nad njima vlada tiranin i tlaitelj. Predaja kae da je al-Haddadu ibn Jusufu{144} jednom bila
podnesena molba na kojoj je pisalo: Boj se Allaha i nipoto nemoj tlaiti Boije robove. Kada je to
proitao, on se pope na mimber - inae je bio rjeit ovjek - pa ree: Ljudi, uzvieni Allah me je
postavio da upravljam vama i vaim djelima...
436. no
Kada nastupi etiri stotine trideset i esta no, ona ree:

- ula sam, sretni care, da je al-Haddad ibn Jusuf, proitavi pismo, popeo se na mimber, a inae je
bio rjeit ovjek, te je rekao: Ljudi, uzvieni Allah me je postavio da upravljam vama i vaim djelima.
Da sam ja umro, ne biste se spasili tlaenja s tako runim djelima, jer uzvieni Allah stvorio je mnogo
ljudi kao to sam ja. Ako ja ne bih bio vladar, bio bi neko ko je gori od mene, vei tiranin i koji je
plahovitiji nego ja, kao to ree pjesnik:

Nema ruke koju Boija nee nadvisiti
I svakog tiranina tiranin e zlostaviti.

Tiranije se, dakle, treba bojati, a pravinost je bolja od svega. Molimo Allaha da nas popravi.
PRIA O ROBINJI TEVEDDUDI

Pria se da je u Bagdadu ivio jedan ugledan ovjek koji je imao mnogo novaca i zemlje. Bio je veliki
trgovac koga je Allah obasuo dunjalukim blagodatima, ali mu nije dao potomstvo koje je elio. Prolo je
mnogo vremena, a on nije imao ni ensko ni muko dijete, te trgovac ostari, kosti mu omekae, lea mu
se povie, a brinuo je sve vie plaei se da e mu propasti imovina i ime, jer nije imao nasljednika i
nekoga po kome e se spominjati. Trgovac se molio uzvienom Allahu, postio je danju i bdio nou dajui
zavjete uzvienom, ivom i postojeem Allahu. Posjeivao je dobre ljude i sve usrdnije se molio
uzvienom Allahu koji uslia njegove molbe, primi njegove dove i jadanja.
Nekoliko dana kasnije, on obljubi jednu svoju enu koja te noi ostade u drugom stanju. Nakon odreenog
broja mjeseci, ona donese plod i rodi muko dijete nalik na mjeseev srp. Trgovac ispuni zavjete
zahvaljujui uzvienom Allahu, pa podijeli sadaku, odjenu udovice i siroad, a sedme noi nakon roenja
djeteta, nadjenu mu ime Abu-l-Hasan. Dojilje su ga dojile, dadilje uvale, nosali ga robovi i sluge dok
nije porastao i idikljao. Savlada uenje Kur'ana, islamske propise, stvari koje se tiu prave vjere,
kaligrafiju i poeziju, matematiku, gaanje strijelom. Bio je jedinstven u svome vremenu, najljepi u svoje
doba. Imao je lijepo lice, bio je rjeit, krio se u hodu zbog vitkosti i stasitosti, bio je gord i matovit,
rumenih obraza, cvjetna lica, sa zelenim maljama, kao da je upravo njega neko opisao:

Proljee malja izbija mi pred oima,
A bez proljea nema cvjetanja ruama.

Ne vidi li da njegovi obrazi uzgajaju
Ljubiice to usred lia cvjetaju?

Mladi je prilino dugo ivio s ocem u najboljem raspoloenju, dok mu se otac radovao i veselio. Kada
postade zreo ovjek, otac ga jednog dana posadi kraj sebe i ree mu:
- Sine moj, sueni as se primakao i dolo je vrijeme da umrem. Preostaje mi susret sa uzvienim
Allahom. Ostavljam ti imovine dovoljno i za tvoje dijete, ostavljam ti farme, spahiluke, vrtove. Boj se
uzvienog Allaha, sine, kada me bude naslijedio. Budi samo uz one koji su ti pomogli.
Nedugo nakon toga, ovjek se razbolje i umre. Njegov sin Hasan opremi ga i ukopa. Nakon toga, vrati se
kui i sjede da danima i noima prima na alost. Onda mu dooe prijatelji i rekoe:
- Onaj ko ostavi nasljednika kao to si ti nije umro, a sve to je prolo - prolo je. Primanje na alost
prilii samo djevojkama i enama koje se pokrivaju.
Nisu ga ostavljali na miru dok Abu-l-Hasan ne ode u hamam, a prijatelji pooe s njim i odagnae mu
tugu...
437. no
Kada nastupi etiri stotine trideset i sedma no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je Abu-l-Hasan otiao s prijateljima u hamam, te mu oni odagnae tugu. Mladi
zaboravi oev amanet i naprosto se raspomami zbog silnog bogatstva, mislei da e mu sudbina uvijek
biti naklonjena, te da novac ne moe nestati. Jeo je i pio, uivao i veselio se, odijevao se i darivao.
Usrdno je dijelio zlato, jeo kokoije meso, lomio peate na flaama, sluao pjesme i muziku. inio je tako
dok mu ne ponestade novaca i dok ne izgubi ono to je imao.
Kada ostade bez iega, kad izgubi to to je izgubio, ostade mu jedna robinja koju je naslijedio od oca uz
sve ostalo. Toj djevojci nije bilo ravne po ljepoti, ljupkosti i sjaju, po stasitosti i vitkosti. Bila je uena,
obrazovana i puna sjajnih vrlina. Nadmaila je svoje savremenike i postala znamenitija od stijega zbog
svoje uenosti. Nadmaila je i izuzetne ljude znanjem, postupcima, vitkou i stasitou. Bila je gorda i
dostojanstvena, stvorena za sreu, s dvije polovine ela nalik na dva polumjeseca u mjesecu abanu.{145}
Imala je tanke obrve, oi kao u gazele, nos kao otrica maa, obraze kao anemone, usta kao Sulejmanov
peat, zube kao nanizani biseri, u pupak joj je mogla stati mjerica orahovog ulja. Tijelo joj je bilo
tanahnije od neijeg tijela iznurenog ljubavlju i izmuenog skrivanjem ljubavi, zadnjica joj tea od dva
pjeana brijega. Ukratko, ljepotom i ljupkou je bila dostojna stihova:

Kad lice okrene, lijepom pojavom oarava;
Okrene li lea, rastankom te dovrava.

Kao sunce, kao mjesec, ona je kao grana,
Ni odlasci ni grubost nije joj svojstvena.

Dennetske bae su joj pod haljinom tanahnom,
A mjesec joj nebeski poiva nad vratom.

Bila je poput sjajnoga mjeseca, ili razigrane koute, imala je devet i jo pet godina, postiivala je mjesec
i sunce, kao to izvrsni pjesnik ree o njoj:

Slina je mjesecu to nebom putuje,
Pet i pet pa jo etiri joj je.{146}

Nije moja greka to mi se ukazuje
Kao sjajni mlaak kad se pojavljuje.

Imala je istu kou, odisala je mirisom, kao da je stvorena od svjetlosti, kao da je od kristala sazdana.
Obrazi su joj bili ruiasti, struk tanak i vitak, kao da je upravo nju neko opisao rekavi:

Dii se u srebrenom i u afranovom,
U sandalovom, rumenom, u zlatom vezenom.

Cvijetak je to u bai cvjeta,
Il' je ko u hramu statueta.

Vitka je tako da joj vitkost besjedi: Ustani!,
A zadnjica veli: Ne uri, odsjedni!

Kada traim sjedinjenje, ljepota e njena besjediti:
Dareljiva budi, a zavodljivost e: Nemoj to initi!"

Slava Onom to joj je ljepotu darovao
I rijei zavisiti onom koju je zavolio!

Onoga ko ju je vidio, plijenila je ljepotom i umiljatou, zanosnim osmjehom, gaala je strijelama svoga
pogleda, a uz sve to - bila je rjeita i pisala je pjesme.
Kada Abu-l-Hasan proerda svu imovinu i kada mu bi jasno da mu se crno pie, te da mu nije ostalo nita
osim te djevojke, tri dana nije nita okusio, niti se snom odmorio. Tada mu robinja ree:
- Gospodaru, poalji me zapovjedniku pravovjernih, Harunu ar-Reidu...
438. no
Kada nastupi etiri stotine trideset i osma no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je robinja rekla svome gospodaru:
- Gospodaru, poalji me Harunu ar-Reidu, petome Abbasidu, i trai za me deset hiljada dinara. Ako
pomisli da sam preskupa, reci: Zapovjednie pravovjernih, moja robinja vrijedi i vie. Ispitaj je, pa e
joj porasti cijena u tvojim oima, jer ovaj djevojci nema premca, niti prilii kome da je ima osim tebi.
uvaj se, gosopodaru, da me ne proda za niu cijenu od one koju sam ti rekla, jer i to je malo za
djevojku kao to sam ja.
Njen gospodar nije znao djevojinu vrijednost, niti je znao da joj nema ravne. Onda je odvede
zapovjedniku pravovjernih, Harunu ar-Reidu, predstavi mu je i ree onako kako mu je djevojka kazala.
Halifa je upita:
- Kako se zove?
- Zovem se Tevedduda - odgovori ona.
- Koje nauke dobro poznaje, Teveddudo?
- Gospodaru, poznajem gramatiku, poeziju, pravo, egzegezu Kur'ana, jezik, poznajem muziku, propise o
podjeli nasljedstva, raun, dijeljenje, ratarstvo, predaju. Poznajem uzvieni Kur'an koji sam uila na
sedmi, deseti i etrnaesti nain, znam koliko Kur'an ima poglavlja, koliko ajeta, koliko duzova,
polovina, desetina, seddi, znam koliko ima slova u njemu, znam koji ajeti derogiraju a koji su derogirani,
koje su mekanske a koje medinske sure, znam povode objava. Poznajem sunnet asni po uenju i po
uvenju, pouzdane i manje pouzdane. Izuavala sam egzaktne nauke, filozofiju, medicinu, logiku, retoriku,
stilistiku. Mnogo sam nauila. Volim poeziju, sviram saz i znam na kojem mjestu se dobija koji zvuk i
kako valja udarati u strune. Kad zapjevam i zaigram, dovodim ljude u iskuenje, a kada se nakitim i
namiriem, naprosto ih satirem. Ukratko, dospjela sam do onoga to znaju samo ljudi koji su dobro ueni.
Kada halifa Harun ar-Reid u rijei tako mlade djevojke, zadivi se njenoj rjeitosti, pa se obrati Abu-lHasanu:
- Pozvat u nekoga ko e zapodjenuti raspravu s njom o svemu to tvrdi da zna. Ako odgovori, platit u ti
koliko trai, i jo vie, ako ne odgovori - eto je tebi.
- Sluam i pokoravam se, zapovjednie pravovjernih - ree djevojin gospodar.
Halifa napisa pismo guverneru Basre da mu poalje Ibrahima ibn Sejara Nazzama koji je bio
najznamenitiji ovjek svoga vremena u raspravama, retorici, logici, i naredi mu da dovede uae
Kur'ana, naunike, ljekare, astrologe, mudrace, inenjere, filozofe. Sam Ibrahim bio je ueniji od svih
njih.
Ne proe mnogo vremena, kad oni dooe u halifin dvor ne znajui o emu se radi. Zapovjednik
pravovjernih pozva ih u svoju odaju i ree im da sjednu, te oni sjedoe, a onda naredi da se dovede
robinja Tevedduda. Djevojka doe pokazujui se kao da je sjajna zvijezda. Stavie joj zlatnu stolicu, a
ona pozdravi, pa poe rjeito govoriti:
- Zapovjednie pravovjernih, naredi prisutnim naunicima, uaima, ljekarima, astrolozima, mudracima,
inenjerima i filozofima da zaponu raspravu sa mnom.
Onda halifa ree:
- Hou da zaponete raspravu s ovom djevojkom o njenoj vjeri i da oborite njene argumente u vezi sa
svim to je sebi pripisala.
- Sluamo i pokoravamo se Allahu i tebi, zapovjednie pravovjernih - odgovorie oni, a djevojka obori
glavu i ree:
- Ko je od vas najbolje upuen u pravo, u uenje Kur'ana i poznavanje tradicije - suneta?

- Ja sam taj ovjek koga trai - javi se jedan.
- Pitaj ta hoe - ree djevojka.
- Ti si itala Knjigu uzvienog Allaha i zna koji su u njoj derogirajui a koji su derogirani ajeti,
razmiljala si o reenicama i slovima u njoj?
- Jesam - odgovori djevojka.
- Pitam te: koje su obavezne dunosti i neizmjenljiva pravila? Odgovori mi na to, djevojko, zatim govori
o svome Gospodaru i Poslaniku, ko je tvoj imam, ta je za tebe Kibla,{147} ko su ti braa, koji je tvoj
tarikat i koji je tvoj nain vladanja?
Djevojka odgovori:
- Allah je moj Gospodar; Muhammed je, Bog mu se smilovao i spasio ga, poslanik koga priznajem;
Kur'an je moj voa; Kaba je moja Kibla; pravovjerni su moja braa; dobro je moj put i sunnet je moj
nain vladanja.
Halifa se zabezeknu njenim rijeima i rjeitosti s obzirom na njenu mladost, a uenjak ree:
- Djevojko, odgovori mi: ime si spoznala uzvienog Allaha?
- Razumom - odgovori ona.
- A ta je razum?
- Postoje dvije vrste razuma: darovani i steeni...
439. no
Kada nastupi etiri stotine trideset i deveta no, ona ree:
- ula sam sretni care, da je djevojka odgovorila:
- Postoje dvije vrste razuma: darovani i steeni. Darovani razum je onaj koji je stvorio uzvieni Allah i
pomou njega upuuje na pravi put koga hoe od svojih robova. Steeni razum je onaj koji ovjek stie
obrazovanjem i pravilnim saznavanjem.
- Tako je - odgovori uenjak. - A gdje se nalazi razum?
- Allah ga usauje u srce, a njegovi se zraci diu do mozga dok se tu ne uvrste.
- Tako je - ree opet uenjak. - Reci mi kako si spoznala Poslanika, Bog mu se smilovao i spasio ga?
- itajui Knjigu uzvienog Allaha, pomou Njegovih dokaza, uputstava, argumenata i uda.
- Tako je. A koji su uvjeti pripadnosti islamu i koji su nepromjenljivi zakoni?
- Uvjeta pripadnosti islamu ima pet: oitovanje da nema boga osim Allaha koji nema druga i da je
Muhammed Njegov poslanik; klanjanje namaza, davanje zekata, postiti Ramazan, obaviti hodoae ko je
to u stanju. to se tie nepromjenljivih zakona, njih ima etiri: no, dan, sunce i mjesec. Oni su temelj
ivota i nade, i ovjek ne zna da li e biti uniteni kada doe Sudnji as.
- Tako je. Reci mi koje su vjerske dunosti.
- Vjerske dunosti su: namaz, zekat, post, had, dihad, izbjegavanje onog to je strogo zabranjeno.
- Tako je. Reci mi s ime pristupa namazu.
- S pobonikom namjerom i priznajui boansku vlast.
- Reci mi ta ti Allah nalae da uradi prije nego to stupi na namaz.
- Da se oistim, da pokrijem sramotne dijelove tijela, da odstranim prljavu odjeu, da stanem na isto
mjesto, da se okrenem prema Kibli, da ustanem, da izgovorim namjeru da u klanjati, da veliam Allaha.
- Tako je. Reci mi kako izlazi iz kue na namaz.
- S namjerom da se Bogu molim.
- S kakvom namjerom odlazi u damiju? - upita uenjak.
- S namjerom da sluim Allahu.
- Kako se okree prema Kibli?
- Prema tri Boije zapovijesti i jednom sunnetu.

- Tako je. ta je poetak namaza, ega on oslobaa, a ta zabranjuje?
- Poetak namaza je ienje, on odlunije odvraa od onog to je zabranjeno, a podstie elju za mirom.
- Kakva je odgovornost onoga ko ne obavlja namaz?
-U As-Sahilm{148} stoji: Ko namjerno i s predumiljajem zapusti namaz, on ne pripada islamu...
440. no
Kada nastupi etiri stotine etrdeseta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je djevojka navela asni hadis, a onda joj je vjerski ekspert rekao:
- Tako je. Reci mi ta je to namaz.
- Namaz je spona izmeu roba i njegovog Gospodara, i ima deset odlika: prosvjetljenje srca;
osvjetljavanje obraza; udobrovoljenje Milosrdnog; razljuivanje ejtana; otklanjanje nevolje; izbavljanje
od dumanskog zla; uveanje milosti, otklanjanje kazne, pribliavanje roba njegovom Gospodaru;
odvraanje od runog i pokuenog. Namaz je strogo propisana Boija naredba i obaveza, i on je jedan od
stupova vjere.
- Tako je. Reci mi ta je klju namaza.
- Abdest.
- ta je klju abdesta.
- Otpoinjanje u Boije ime.
- ta je klju zazivanja Boijeg imena?
- vrsta vjera.
- ta je klju vrste vjere?
- Pouzdanje u Boga.
- ta je klju pouzdanja u Boga?
- Nada.
- ta je klju nade?
- Potinjavanje.
- ta je klju potinjavanja?
- Priznavanje Boijeg jedinstva i Njegovog gospodstva.
- Tako je - ree uenjak. - Reci mi ta je obavezno uiniti pri uzimanju abdesta.
- est stvari, prema uenju imama a-afije Muhammeda ibn Idrisa, neka je Bog zadovoljan njime: naum
pri pranju lica, pranje lica, pranje obje ruke do iza lakata, potiranje dijela glave mokrom rukom, pranje
nogu do iza lanaka, i redoslijed kojim se to radi. Pri uzimanju abdesta ima deset sunneta:{149} izgovaranje
Allahovog imena; pranje aka prije nego to se stave u posudu; ispiranje usta, ispiranje nosa, potiranje
mokrom rukom cijele glave, potiranje mokrom rukom uiju spolja i iznutra novom vodom, ispiranje guste
brade, ispiranje prstiju na rukama i nogama, pranje najprije desnih pa lijevih dijelova tijela, ienje
svakog od navedenih dijelova po tri puta, te neprekidnost toga ina. Nakon uzimanja abdesta, valja rei:
Oitujem da nema boga osim Allaha, koji nema druga, i oitujem da je Muhammed Njegov rob i Njegov
Poslanik. Boe, uini da budem od onih koji se kaju i uini me od onih koji se iste. Slava Ti, Allahu moj,
hvala Ti! Oitujem da nema boga osim Tebe. Od Tebe oprost traim i Tebi se kajem. U asnom hadisu
Poslanikovom, Bog mu se smilovao i spasio ga, stoji da je Poslanik rekao: Ko to bude izgovarao poslije
svakog abdesta, njemu e se otvoriti osam dennetskih vrata, pa e ui na koja hoe.
- Tako je - ree uenjak. - Kada ovjek hoe da uzme abdest, koji meleci i ejtani se nalaze pored njega?
- Kada se ovjek sprema da uzme abdest - ree djevojka - s desne strane mu dolaze meleci, a s lijeve
ejtani. im ovjek izgovori ime uzvienog Allaha na poetku abdesta, ejtani bjee i nadvladavaju ih
meleci sa atorom od svjetlosti koji ima etiri ueta, a pored svakog ueta nalazi se po jedan melek koji
slavi uzvienog Allaha molei Ga da oprosti ovjeku dok uti i dok Boije ime spominje. Ako ovjek,
kada pone uzimati abdest, ne izgovori Boije ime, nadvladaju ga ejtani, a odlaze od njega meleci, te mu
ejtani priaptavaju dok ga ne nagrize sumnja i dok se ne umanji vrijednost abdesta. Poslanik je, Bog mu
se smilovao i spasio ga, rekao: "Ispravnim abdestom ovjek tjera ejtana i osigurava se od tiranije
vladara. Takoer je rekao: Ako nekog snae nevolja a bez abdesta je, neka ne kori nikoga do sebe
sama.
- Tako je. Reci mi ta ovjek treba da uradi kada se probudi.
- Kada se ovjek probudi, treba da tri puta opere ruke prije nego to ih stavi u posudu.
- Tako je. Reci mi koje su obavezne radnje pri kupanju, a koje su sunnet.
- Obavezne radnje pri kupanju su: naum, kupanje cijelog tijela tako da voda dospije do svake dlake i po
cijeloj koi. Sunneti su: Prije kupanja uzeti abdest, obrisati se, oeljati kosu i za kraj ostaviti pranje
nogu.
- Tako je - ree uenjak...
441. no
Kada nastupi etiri stotine etrdeset i prva no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je djevojka kazala uenjaku koje su obaveze pri kupanju, a ta je sunnet. Onda
je uenjak rekao:
- Tako je. Reci mi kada se uzima tejemmum,{150} koje su tu obaveze, a ta je sunnet.
- Postoji sedam uzroka za tejemmum: nedostatak vode, bojazan da e je nestati, da e biti potrebna za
pie i hranu, lutanje na putu, bolest, lijeenje, ranjavanje. to se tie obaveznih radnji, ima ih etiri:
naum, upotrebljavanje zemlje, rukama kojima je dodirnuta zemlja prei preko lica, rukama dodirnuti
zemlju i prei preko podlaktica. Sunneti su: izgovoriti Boije ime, najprije dotaknuti desne, pa lijeve
dijelove tijela.
- Tako je. Reci mi ta su uvjeti za namaz, ta su njegovi glavni dijelovi, a ta je sunnet u namazu:
- Ima pet uvjeta za namaz: isto tijelo, da su pokrivena stidna mjesta, da se namaz obavlja u propisano
vrijeme pouzdano znajui ili vjerujui da je to vrijeme namaza, okretanje prema Kibli i stajanje na
istome mjestu. Glavni dijelovi namaza su: naum; izgovaranje tekbira; stajanje ako je to ovjek u stanju;
prouiti al-Fatihu i bismillu, te jedan ajet, po uenju imama a-afiije; previti se u pojasu; nakon kratke
stanke ispraviti se; nakon kratke stanke pasti niice; nakon kratke stanke sjesti izmeu dva padanja niice;
nainiti kratku stanku pa izgovoriti kelime ehadet; sjedei izgovoriti rijei blagoslova na Poslanika, Bog
mu se smilovao i spasio ga i predati prvi selam i naum da se zavri namaz. Sunneti su slijedei: ezan;
ikamet; dizanje ruku pri izgovoru prvog tekbira; prouiti dovu prije al-Fatihe; izgovoriti Utjeem se
Allahu od prokletog ejtana!; izgovoriti: Amin nakon prouene al-Fatihe; prouiti jednu suru nakon
al-Fatihe; prilikom pregibanja i izgovaranja rijei "Allah uje onoga ko Ga hvali, Gospodaru na, neka
Ti je hvala izgovoriti i Allah je najvei!
- Tako je - ree uenjak. - Reci mi na ta se daje zekat.
- Zekat se daje na zlato, srebro, deve, krave, ovce, penicu, jeam, proso, bob, graak, riu, suho groe,
hurme.
- Tako je. Reci mi na koju koliinu zlata se daje zekat.
- Zekat se ne daje na ono to je ispod dvadeset miskala. Ako ima dvadeset miskala zlata, pola miskala se
daje u zekat, i dalje u skladu s tim.
- Na koju koliinu srebra se daje zekat.
- Ne na koliinu manju od dvije stotine dirhema. Na dvije stotine dirhema, daje se pet dirhema, i dalje u
skladu s tim.
- Tako je. Reci mi kako se daje zekat na stoku.
- Na svakih pet deva daje se jedna ovca, a na dvadeset i pet deva daje se jedna jednogodinja deva.
- Tako je. Kako se daje zekat na ovce?
- Na etrdeset ovaca daje se jedna.
- Tako je. Reci mi neto o postu i ta su obavezne dunosti u postu.
- Dunosti u postu su: naum, uzdravanje od jela, pia, polnih odnosa i namjernog povraanja. Post je
obaveza za svaku punoljetnu osobu koja nema menstruaciju i poslijeporoajno ienje. On postaje
obaveznim kad se vidi mladi mjesec, ili kada se uje od pouzdane osobe da se pojavio. Obaveza je u toku
noi naumiti da e se postiti. to se tie sunneta u postu, to su: odmah iftariti, sehur{151} do kraja odgaati,
okaniti se prazne prie osim razgovora o dobru, spominjanje Allaha i uenje Kur'ana.
- Tako je. Reci mi ta ne kvari post.
- Mazanje kremom ili mau, minkanje, gutanje praine na putu, gutanje pljuvake, izbacivanje sperme u
snu ili pri gledanju tue ene, putanje krvi ili stavljanje pijavica. Nita od toga ne kvari post.
- Tako je. Reci mi neto o bajram-namazima.
- Imaju po dva rekata. Oba su sunnet,{152} nemaju ezana ni ikameta. Obavljaju se skupno. Ramazanski
bajram-namaz ima est tekbira, ne raunajui poetni, a drugi ima pet, osim tekbira na stajanju, i to je po
uenju imama a-afije, Bog mu se smilovao...
442. no
Kada nastupi etiri stotine etrdeset i druga no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je djevojka odgovorila na uenjakovo pitanje o dva bajram-namaza, te je on
rekao:
- Tako je. Reci mi neto o namazu pri pomraenju sunca i mjeseca.
- Taj namaz ima dva rekata, bez ezana i ikameta. Nakon svakog rekata ima stajanje, po dva pregibanja, po
dva padanja niice, po jedno sjedenje, uenje kelime ehadeta i predavanje selama.
- Tako je. Reci mi ta je vitr-namaz.
- Vitr-namaz ima najmanje jedan rekat, a najvie jedanaest.
- Tako je. Reci mi ta je duha-namaz.
- Duha-namaz ima najmanje dva rekata, a najvie dvanaest.
- Tako je. Reci mi ta je to itikaf.{153}
- To je sunnet - odgovori djevojka.
- Koji su njegovi uvjeti? - upita uenjak.
- Naum, da ne izlazi iz damije, osim radi nude, da ne kontaktira sa enama, da posti i da se suzdri
prie.
- Tako je. Reci mi koji su uvjeti za had.
- Da je ovjek punoljetan, normalan, musliman i da je u stanju obaviti ga, a duan je to uiniti jedanput u
ivotu, prije smrti.
- Koje su obaveze pri vrenju hada?
- Oblaenje posebne odjee, stajanje na Arefatu, obilaenje Kabe, tranje, brijanje ili ianje.
- Koje su obaveze pri vrenju malog hada?
- Oblaenje posebne odjee,{154} obilaenje Kabe i tranje.
- Koje su dunosti u vrijeme obavljanja hada?
- Izbjegavati ivenje, stavljanje mirisa, ne iati se, ne sjei nokte, ne ubijati divlja i ne imati polne
odnose.
- ta su sunneti hada?
- Govoriti: Evo me, Gospodaru moj!; obii Kabu pri dolasku i obii je pri odlasku; prenoiti na alMuzdelifi i Mini i bacati kamenie.
- Tako je. A ta je dihad i ta njega sainjava?

- Za dihad su potrebni: napad nevjernika na nas, postojanje voe, ratna oprema, odlunost pri susretu s
neprijateljem. Sunnet je podsticati na borbu, jer je uzvieni Allah rekao: Poslanie, podstii pravovjerne
na borbu.{155}
- Tako je. Reci mi neto o propisima u trgovini i sunnetima.
- Strogi propisi u trgovini su: nuenje na prodaju i pristanak na kupovinu; da ono to se prodaje bude
vlasnitvo u onoga ko prodaje; da to kupac moe dobiti; da nema zelenaenja. Sunnet je pravo na to da se
otkae pogodba i pravo izbora prije nego to se strane raziu, jer je Poslanik, Bog mu se smilovao i
spasio ga, rekao: Oni koji trguju mogu birati dok se ne raziu.
- Tako je. A koja se roba ne moe trampiti jedna za drugu?
- O tome znam jedan vjerodostojan hadis koji prenosi Nafi od Allahovog Poslanika, Bog mu se smilovao
i spasio ga, koji je zabranio zamjenu suhih smokava za svjee, suhih hurmi za svjee, suhog mesa za
svjee, maslaca za topljeno maslo, te sve to spada u istu vrstu, a moe se jesti nije doputeno mijenjati
jedno za drugo.
Kada je islamski pravnik saslua i shvati da je robinja otroumna, pametna, razborita, da poznaje pravo,
hadis, tumaenje Kur'ana i ostalo, on pomisli: Moram smisliti neto kako da je pobijedim u odaji
zapovjednika pravovjernih! Onda pravnik ree:
- ta znai rije vudu?{156}
- Rije vudu znai istoa, oslobaanje od prljavtine.
- ta znai rije salati{157}
- Zazivanje dobra
- ta znai rije gusll?{158}
- ienje.
- ta znai savm?{159}
- Uzdravanje.
- ta znai zekat?{160}
- Viak.
- ta znai had?
- Putovanje s jednim ciljem.
- ta znai dihad?
- Odbrana.
Time se zavri pravnikova argumentacija...
443. no
Kada nastupi etiri stotine etrdeset i trea no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je pravnik, iscrpivi svoju argumentaciju, ustao i rekao:
- Budi mi svjedok, zapovjednie pravovjernih, da djevojka bolje od mene poznaje pravne nauke!
- Neto u te upitati - obrati mu se djevojka, a ti mi brzo odgovori ako si znalac.
- Pitaj - ree uenjak.
- ta su to strijele vjere?
- Ima ih deset - odgovori pravnik. - Prva je vrsta vjera u Allaha koja konstituira vjersku zajednicu; druga
je namaz, i on je kao vjerska milostinja; trea je zekat, i to je ienje imovine; etvrta je post, i on je
dennet; peta je had, i on sadri erijat; esta je dihad, i on je nunost; sedmo i osmo su zapovijedanje
da se ini dobroinstvo i zabranjivanje pokudnih djela; deveta da muslimani formiraju vrstu zajednicu i
deseta je traenje nauke, i to je put dostojan pohvale.
- Tako je - ree djevojka. - Ostaje jo jedno pitanje: ta su osnove islama?
- Ima ih etiri - odgovori pravnik. - To su: zdrava vjera, iskreno stremljenje ka cilju, pridravanje zakona
i ispunjavanje obeanja.
- Imam jo jedno pitanje. Ako mi odgovori, dobro je, a ne odgovori li mi - uzet u ti odjeu.
- Govori, djevojko - ree pravnik.
- Koji su ogranci islama?
Pravnik je utio neko vrijeme, ne odgovarajui, a onda mu djevojka ree:
- Skidaj odjeu, a ja u ti protumaiti.
- Ti mu protumai - ree zapovjednik pravovjernih - a ja u mu skinuti odjeu.
- Postoje dvadeset i dva ogranka islama: Postupanje po Knjizi uzvienog Allaha; slijeenje Njegovog
Poslanika, Bog mu se smilovao i spasio ga; ne initi naao; jesti ono to je vjerom doputeno;
izbjegavanje onog to je zabranjeno; nasilje vraati onome ko ga ini; kajati se Allahu; postupati po
islamskim propisima; voljeti Svevinjega; slijediti Objavu; vjerovati u istinitost Poslanika; bojati se
promjena njihovih objava, spremati se za smrt; imati snagu vrste vjere; pratati kad je to mogue; biti
vrst u slabosti; biti trpeljiv u nesrei, spoznati uzvienog Allaha; spoznavati ono to je priopio Njegov
Poslanik, Bog mu se smilovao i spasio ga; suprotstavljati se prokletom Iblisu; boriti se sa prohtjevima i
vjerovati u Boiju jedinstvenost.
Kada je to zapovjednik pravovjernih uo, naredi da pravniku skinu odjeu i tajlesan, te ih pravnik skide
pa izae, poto ga je djevojka porazila, postien pred zapovjednikom pravovjernih.
Onda istupi drugi ovjek i ree:
- Djevojko, posluaj nekoliko mojih pitanja.
- Govori! - na to e djevojka, a ovjek ree:
- Koji su uvjeti za valjanu kupovinu?
- Kada je poznata cijena, vrsta i rok plaanja.
- Tako je. Koji su strogi propisi o hrani, a ta su sunneti?
- Priznavati da hranu daje uzvieni Allah, da On ovjeka hrani i napaja, te da Mu ovjek bude zahvalan na
tome.
- ta je to zahvalnost?
- Zahvalnost je da ovjek sve to mu je Allah darovao troi radi onoga radi ega je i stvoreno.
- A sunneti?
- Sunnet u vezi s jelom je: otpoeti rijeima U ime Allaha sveopeg dobroinitelja samilosnog; oprati
ruke; sjedjeti na lijevoj butini pri jelu; jesti s tri prsta i jesti dobro vaui hranu.
- Tako je. Reci mi u emu se sastoji pristojnost u jelu?
- Da se jede malim zalogajima i da se rijetko gleda u one koji sjede okolo.
- Tako je...
444. no
Kada nastupi etiri stotine etrdeset i etvrta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je ovjek upitao djevojku o tome ta je pristojno za vrijeme jela i ona je
odgovorila, a onda je ovjek rekao:
- Tako je. Kai mi neto o vjerovanju srca i njegovim ekvivalentima.
- Postoje tri vrste vjerovanja srcem i tri ekvivalenta. Prvo je vjera u Boga, odnosno izbjegavanje
mnogobotva; drugo je vjerovanje u predaju, odnosno izbjegavanje novotarija; pokornost Bogu, odnosno
izbjegavanje grijeenja.
- Tako je. Reci mi koji su uvjeti za uzimanje abdesta.
- Pripadnost islamu; sposobnost razlikovanja; ista voda; odsustvo zapreke koja se osjea i odsustvo
erijatske zapreke.
- Tako je. Reci mi ta je vjerovanje.

- Vjerovanje se dijeli na devetnaest dijelova: vjerovanje u Onoga kome se klanja; vjera u to da si rob
Boiji; vjerovanje u Boiju izuzetnost; vjerovanje u dvije ake;{161} vjerovanje u predodreenost,
vjerovanje u derogirajue i derogirane Kur'anske ajete; da vjeruje u Allaha; da vjeruje u Njegove
meleke; da vjeruje u Njegove knjige; da vjeruje u Njegove poslanike; da vjeruje da ti je i dobro i zlo
sueno, slatko i gorko.
- Tako je. Reci mi koje tri stvari smetaju drugim trima stvarima.
- Dobro - ree djevojka. - Prenosi se da je Sufjan as-Savri rekao: "Tri stvari upropauju druge tri stvari:
omalovaavanje dobrih ljudi upropatava zagrobni ivot; omalovaavanjem vladara upropauje se dua;
omalovaavanjem troka gubi se novac.
- Tako je. Reci mi neto o nebeskim kljuevima i koliko imaju vrata.
- Uzvieni Allah je rekao: I otvori se nebo i ukazae se njegova vrata.{162} Poslanik je, Bog mu se
smilovao i spasio ga, rekao: Koliko ima vrata na nebu zna samo Onaj ko je stvorio nebo. Za svakog
ovjeka postoje dvoja vrata na nebu: jedna vrata na koja izlazi ono to se njemu daruje, a na druga ulaze
njegova djela. Vrata na koja mu se daje ne zatvaraju se do njegovog sudnjeg asa, niti se zatvaraju vrata
za njegova djela dok se njegova dua ne popne.
- Tako je - ree ovjek. - Reci mi o onome to jest, o onome to jest upola i onome to je nita.
- Neto jest pravi vjernik; ono to jest upola to je licemjer; a nita je nevjernik.
- Tako je. Reci mi neto o srcima.
- Postoji zdravo srce, bolesno srce, srce koje se kaje, srce koje opominje i srce koje svijetli. Zdravo srce
je srce Allahovog Prijatelja, bolesno srce je srce nevjernika, srce koje se kaje je srce bogobojaznih ljudi;
srce koje opominje je srce naeg gospodina Muhammeda, Bog mu se smilovao i spasio ga; srce koje
svijetli je srce onih koji se ugledaju na Poslanika. Mogu biti tri vrste srca uenjaka: srce privreno
dunjaluku, srce privreno buduem ivotu, srce privreno gospodaru. Vele da postoje tri vrste srca:
objeeno srce, a to je nevjernikovo; izgubljeno, a to je licemjerovo srce; postojano, a to je srce pravog
vjernika. Takoer kau da imaju ove tri vrste srca: srce otvoreno svjetlou i vjerom; srce ranjeno
strahom od rastanka; srce koje se boji da ga ostave.
- Tako je - ree ovjek...
445. no
Kada nastupi etiri stotine etrdeset i peta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je djevojci postavljao pitanja drugi pravnik, a ona mu je odgovarala, te je
pravnik rekao:
- Tako je.
- Zapovjednie pravovjernih - ree djevojka - on je mene ispitivao dok se nije zamorio, a ja u njemu
postaviti dva pitanja. Ako mi odgovori, dobro je; ako mi ne odgovori, skinut u mu odjeu, pa neka ide s
mirom.
- Pitaj me ta hoe - ree pravnik.
- ta moe rei o vjerovanju.
- Vjerovanje je potvrivanje jezikom, vjerovanje srcem i delanje svom duom. Poslanik je, Bog mu se
smilovao i spasio ga, rekao: ovjek ne moe biti potpuni vjernik dok se u njemu ne usavri pet
svojstava: pouzdanje u Boga; predanost Bogu; preputanje Bogu; pristanak na sudbinu koju je Bog
odredio; staranje da ovjekova djela budu Allaha radi, jer onaj ko voli radi Allaha, ko daje radi Njega,
ko izbjegava radi Njega - taj je uzvisio svoje vjerovanje.
- Reci mi neto o farzu farzova,{163} o farzu kao poelu svih farzova, o farzu koji zahtijeva svaki farz, o
farzu koji sadri svaki farz, o sunnetu kojim se zavrava farz.
Pravnik je utio, ne dajui nikakva odgovora. Zapovjednik pravovjernih naredi djevojci da da odgovor na
svoje pitanje, a da pravnik skine odjeu i da joj je. Onda djevojka ree:
- Pravnie, farz svih farzova je spoznavanje uzvienog Allaha; farz koji je poelo svih farzova je
izgovaranje rijei: Oitujem da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik; farz koji
zahtijeva svaki farz je abdest; farz koji sadri svaki farz je kupanje nakon polnog openja. to se tie
sunneta koji ulazi u sastav farza, to je ispiranje prstiju i eljanje guste brade. Sunnet kojim se zavrava
farz jest obrezivanje.
Tako postade oigledna pravnikova nesposobnost da odgovori, te on ustade i ree:
- Allah mi je svjedok da ova djevojka bolje od mene poznaje pravo i ostalo.
Onda uenjak svue odjeu i ode poraen.
to se tie njene rasprave s uaem Kur'ana, djevojka se obrati preostalim prisutnim uenjacima:
- Ko je od vas profesor i znalac sedam naina uenja Kur'ana, gramatike i jezika?
Ustade jedan poznavalac Kur'ana, sjede ispred nje i ree joj:
- Jesi li uila Knjigu uzvienog Allaha, jesi li promislila o znaenju njegovih ajeta,{164} o tome koji su
derogirajui, a koji derogirani, o njegovoj mudrosti, o dvoznanosti, o tome koja su mekanska a koja
medinska poglavlja, jesi li razumjela egzegezu Kur'ana, jesi li razumjela predaju u vezi s njim i osnove
na kojima se on ui?
- Jesam ree djevojka.
- Reci mi koliko u Kur'anu ima poglavlja, koliko ima desetina, koliko ima ajeta, koliko slova, koliko
seddi,{165} koliko poslanika se u njemu spominje, koliko ima poglavlja objavljenih u Medini, a koliko
objavljenih u Meki, te koliko leteih bia se u njemu pojavljuje?
- Gospodine - na to e djevojka - to se tie Kur'anskih poglavlja, njih ima stotinu etrnaest, od toga
mekanskih sedamdeset, a medinskih etrdeset i etiri. Desetina ima est stotina desetih i dvadeset i jedna
desetina. Reenica ima est hiljada dvije stotine trideset i est; rijei ima sedamdeset devet hiljada etiri
stotine trideset i devet; slova ima tri stotine dvadeset i tri hiljade est stotina sedamdeset, a kada neko ui
Kur'an njemu se na svako slovo uraunava po deset sevapa. Seddi ima etrnaest...
446. no
Kada nastupi etiri stotine etrdest i esta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je djevojka, odgovarajui na uenjakovo pitanje, odgovarala:
- to se tie Boijih poslanika ija se imena spominju u Kur'anu, njih ima dvadeset i pet, a to su: Adem,
Nuh, Ibrahim, Ismail, Ishak, Jakub, Jusuf, al-Jasa, Junus, Lut, Salih, Hud, uajb, Davud, Sulejman, Zu-lKifl, Idris, Iljas, Jahja, Zekerija, Ejub, Musa, Harun, Isa i Muhammed - neka im se Allah smiluje svima.
to se tie leteih bia, njih ima devet.
- Kako se zovu?
- Komarac, pela, muha, mrav, pupavac, gavran, skakavac, Abbabil i Isaova ptica, Bog mu se smilovao, a
to je slijepi mi.
- Tako je. Koje poglavlje Kur'ana je najvrijednije?
- Poglavlje al-Bekare.
- Koja reenica je najvelianstvenija?
- Reenica o Prijestolju,{166} koja ima pedeset rijei, a u svakoj rijei pedeset blagoslova.
- U kojem ajetu se navodi devet dokaza o postojanju Boga?
- Uzvieni Allah kae: Stvaranje nebesa i Zemlje, smjena dana i noi, laa koja morem plovi s korisnim
tovarom za ljude...{167} i do kraja ajeta.
- Tako je. Reci mi u kojem ajetu ima najvie pravinosti.
- Uzvieni Allah veli: Allah zahtijeva da se svaije pravo potuje, dobro ini i da se blinjima udjeljuje,
a razvrat i sve to je odvratno i nasilje zabranjuje.{168}

- Koji ajet govori o najveoj elji?
- To su rijei Uzvienoga: Zar svaki od njih ne udi da u Dennet uivanja ue?{169}
- Koji sadri najvie nade?
- To su rijei Uzvienoga: Reci: O, robovi moji koji ste se prema sebi ogrijeili, ne gubite nadu u
Allahovu milost! Allah e, sigurno, sve grijehe oprostiti. On, doista, prata i On je milostiv.{170}
- Tako je. Reci mi na koji nain ui Kur'an.
- Onako kako se ui u Dennetu, to je koristan nain.
- Reci mi u kojem ajetu su na Poslanika slagali.
- U ajetu: "I donesoe koulju njegovu lanom krvlju okrvavljenu". Bila su to Jusufova braa.{171}
- U kojem ajetu nevjernici istinu govore?
- U rijeima Uzvienoga: Jevreji govore: 'Krani nisu na pravom putu!' a krani vele: 'Jevreji nisu na
pravom putu!' - a oni itaju Knjigu.{172} Svi su oni istinu kazali.
- U kome ajetu Allah govori o sebi?
- To su rijei Uzvienog: Dine i ljude sam stvorio samo zato da mi se klanjaju.{173}
- U kojem ajetu su rijei meleka?
- To su rijei Uzvienoga: A mi Tebe veliamo i hvalimo, i, kako Tebi dolikuje, tujemo.{174}
- Reci mi neto o invokaciji Utjeem se Bogu od prokletog ejtana i ta ona sadri?
- To nam je obaveza koju je naredio da izgovaramo pri uenju Kur'ana, a na to upuuju rijei
Uzvienoga: Kada hoe da ui Kur'an, zatrai od Allaha zatitu od ejtana prokletog.{175}
- Reci mi ta ta invokacija sadri i kakva su sporenja oko toga.
- Neki utoite trae ovako: Utjeem se Allahu koji sve uje i sve zna od prokletog ejtana. Drugi kau
ovako: Utjeem se Allahu monome i najboljem iji je asni Kur'an. Prenosi se da je Poslanik, Bog
mu se smilovao i spasio ga, poinjao uiti Kur'an govorei: Utjeem se Bogu od prokletog ejtana.
Prenosi se od Nafia koji je uo od svoga oca da je priao: Boiji Poslanik, Bog mu se smilovao i spasio
ga, kada je ustajao da klanja nou, izgovarao je: ,Allah je najvei. Najvea hvala Allahu, jutrom i veeri,
a onda je izgovarao: Utjeem se Allahu od prokletog ejtana, njegovog priaptavanja i podsticanja.
Prenosi se da je Ibn Abbas, neka je Bog zadovoljan njime, kazivao: Prvo to je Debrail saopio
Poslaniku, Bog mu se smilovao i spasio ga, jest da naui invokaciju. Rekao mu je: Reci, Muhammede:
,Utjeem se Allahu koji sve uje i sve zna. Zatim reci: ,U ime Allaha sveopeg dobroinitelja
samilosnog. Zatim: itaj, u ime Gospodara tvoga koji stvara, stvara ovjeka od ugruka.{176}
Kada poznavalac Kur'ana u djevojine rijei, zadivi se njenoj rjeitosti, znanju i njenim vrlinama, pa
ree:
- ta moe rei, djevojko, o rijeima Uzvienoga: U ime Allaha sveopeg dobroinitelja samilosnog?
Je li to jedan od Kur'anskih ajeta?
- Jest. Nalazi se kao ajet u poglavlju an-Neml, a postoji izmeu svake dvije sure. Postoje mnoga
neslaganja meu uenim ljudima...
- Tako je - ree uenjak...
447. no
Kada nastupi etiri stotine etrdeset i sedma no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je djevojka, odgovarajui na uenjakova pitanja rekla:
- O invokaciji postoje mnoga neslaganja meu uenim ljudima.
- Tako je - odobri uenjak. - Reci mi zato nije napisana ta invokacija na poetku poglavlja Beraetun?
- Poto je poglavlje Beraetun objavljeno, a odnosi se na prekid ugovora izmeu Poslanika, Bog mu se
smilovao i spasio ga, i nevjernika, Poslanik im je poslao Aliju ibn Abu Taliba - neka Bog uini svijetlim
njegov lik na Sudnjem danu - s poglavljem Beraetun koje im je Alija proitao, ali nije rekao "U ime
Allaha sveopeg dobroinitelja samilosnog.
- Reci mi neto o znaaju rijei U ime Allaha sveopeg dobroinitelja samilosnog.
- Prenosi se da je Poslanik, Bog mu se smilovao i spasio ga, rekao: Nisam nikada rekao. ,U ime Allaha
sveopeg dobroinitelja samilosnog a da mi nije uslijedio beriet. Prenosi se od Poslanika takoer:
Zakleo se Gospodar svojom moi da nijedan bolesnik nee izgovoriti te rijei a da ne ozdravi. Pria
se: Poto je Allah stvorio Prijestolje, strahovito je zadrhtao, a onda je na Prijestolju napisao: U ime
Allaha sveopeg dobroinitelja samilosnog. Tada je prestalo drhtanje. Kada je invokacija objavljena
Allahovom Poslaniku, Bog mu se smilovao i spasio ga, rekao je: Sada sam siguran od tri stvari: da ne
propadnem u zemlju, da ne nestanem i ne utopim se. Njene vrijednosti su velike i brojni su berieti, ije
bi obrazlaganje dugo trajalo. Prenosi se da je Boiji Poslanik, Bog mu se smilovao i spasio ga, rekao:
Na Sudnjem danu e dovesti jednog ovjeka da polae raun. Nee imati ni jedno dobro djelo, pa e biti
nareeno da se baci u Dehennem, a on e rei: ,Boe moj, nisi bio pravedan prema meni. ,Kako to?,
upitat e uzvieni Allah, a on e rei: ,Zato to si, Gospodaru, sebe nazvao milostivim i samilosnim, a
hoe mene kanjavati ognjem. Uzvieni Allah e mu odgovoriti: ja sam se nazvao milostivim i
samilosnim - odvedite moga roba u Dennet jer me je umilostivio a ja sam najmilostiviji.
- Tako je ree uenjak. Reci mi kada su se prvi put pojavile rijei U ime Allaha sveopeg dobroinitelja
samilosnog?
- Kada je Allah objavljivao Kur'an, ljudi su pisali: U ime Allaha milostivog. Kada su objavljene
Njegove rijei Va Bog je jedan i nema Boga osim Njega. On je sveopi dobroinitelj samilosni{177}
napisali su U ime Allaha sveopeg dobroinitelja samilosnog.
Kada je poznavalac Kur'ana uo njene rijei, on poniknu pogledom i pomisli: Ovo je uistinu pravo
udo. Kako je samo ova djevojka govorila o poetku upotrebe rijei 'U ime Allaha sveopeg
dobroinitelja samilosnog! Bogami, moram smisliti neto da je pobijedim, a onda ree:
- Djevojko, da li je Allah cijeli Kur'an odjednom objavio, ili ga je slao u dijelovima?
- Objavljivao ga je preko Dibrila pouzdanog, neka mu se smiluje Gospodar svjetova, poslaniku
Muhammedu, glavnom Poslaniku i kruni svih poslanika, i to kao nareenja i zabrane, kao obeanja i
prijetnje, prie i pouke, tokom dvadeset godina. Objavljivao ga je kao posebne ajete u skladu s
dogaajima.
- Tako je. Reci mi neto o prvom poglavlju objavljenom Allahovom Poslaniku, Bog mu se smilovao i
spasio ga.
- Po rijeima Ibn Abbasa, to je poglavlje al-Alak, a po Dabiru ibn Abdullahu, to je poglavlje alMuddesir, a onda su slijedile ostale sure i ajeti.
- Reci mi koja reenica je posljednja objavljena.
- Posljednji objavljeni ajet je o zelenatvu, a u njemu se kae: Kada Allahova pomo i pobjeda
dou...{178}
448. no
Kada nastupi etiri stotine etrdeset i osma no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je djevojka odgovorila na pitanje koji je poslednji objavljeni ajet Kur'ana, a
uenjak je rekao:
- Tako je. Reci mi koliko je Muhammedovih drugova, Bog mu se smilovao i spasio ga, sakupljalo Kur'an
za njegova ivota.
- etiri: Ubej ibn Kab, Zejd ibn Sabit, Abu Ubejda Amir ibn al-Derrah i Osman ibn Affan, neka je Bog
zadovoljan njima.
- Tako je. Reci mi neto o uaima Kur'ana od kojih smo preuzeli njegovo uenje.
- Bilo ih je etiri: Abdullah ibn Mesud, Ubej ibn Kab, Muaz ibn Debel, alim ibn Abdullah.
- ta moe kazati o rijeima Uzvienog I to je rtvenicima rtvovano?{179}
- To se odnosi na idole koje ljudi podiu i klanjaju se njima, a ne velikom Allahu, Boe nas sauvaj toga!
- ta moe rei o Njegovim rijeima: Ti zna ta ja znam, a ja ne znam ta Ti zna?{180}
- To znai: Ti poznaje moje bie i ta je u meni, a ja ne znam ta je u Tebi. Na to upuuju i Njegove
rijei: Ti veoma dobro zna ono to je nevidljivo. Vele da to znai: Ti poznaje moju sutinu, a ja ne
poznajem Tvoju.
- ta moe rei o rijeima Uzvienog: O vjernici, ne uskraujte sebi lijepe stvari koje vam je Allah
dozvolio?{181}
- Priao mi je ejh, neka mu se smiluje uzvieni Allah, da je ad-Dahaka rekao: Bila je to grupa
muslimana koji su rekli: Odsijecimo svoje muke organe i obucimo isposniku odjeu. Tada je objavljen
ovaj ajet. Kanoda veli da je objavljen povodom postupka jedne grupe drugova Muhammeda, Bog mu se
smilovao i spasio ga, a to su: Ali ibn Abu Talib, Osman ibn Masab i drugi. Oni su kazali: Ukopimo se i
obuimo odjeu od kostrijeti kao isposnici. Tada je objavljen ovaj ajet.
- ta zna o rijeima Uzvienoga: A Ibrahima je Allah uzeo za prijatelja?{182}
- Prijatelj je siromah koji oskudijeva, a po rijeima drugih, to je ovjek koji je Bogu odan i predan, i iju
predanost nita ne moe poremetiti.
Kada poznavalac Kur'ana u njene rijei koje plove kao oblaci, ne zastajkujui u odgovoru, skoi na
noge i ree:
- Allah mi je svjedok, zapovjednie pravovjernih, da ova djevojka bolje od mene poznaje uenje
Kur'ana i druge znanosti.
- Ja u tebi postaviti jedno pitanje. Ako odgovori, dobro je; ako ne odgovori, svui u ti odjeu.
- Pitaj ga - ree zapovjednik pravovjernih.
- ta moe rei o ajetu u kome ima dvadeset i tri kafa; o ajetu u kome ima esnaest mimova i o ajetu u
kome ima stotinu etrdeset ajnova,{183} te o dijelu Kur'ana gdje nema velianja Allaha?
Poznavalac Kur'ana ostade bez odgovora, te mu djevojka ree:
- Skidaj odjeu!
ovjek skide odjeu, a djevojka nastavi:
- Zapovjednie pravovjernih, ajet u kome se nalazi esnaest mimova nalazi se u poglavlju Hud, a to su
rijei Uzvienoga: O Nuhu, - bi reeno - iskrcaj se s pozdravom Naim i blagoslovima Tebi...{184} Ajet
u kome je etrdeset slova kaf nalazi se u poglavlju al-Bekare i to je ajet o vjeri;{185} ajet u kome je stotinu
etrdeset ajnova nalazi se u poglavlju al-Araf i glasi: I Musa odabra iz naroda svoga sedamdeset ljudi
da u odreeno vrijeme stanu pred nas... to se tie dijela u kome nema velianja Allaha, to je poglavlje
koje poinje rijeima: Blii se as i Mjesec se raspolutio...,{186} te poglavlja ar-Rahman i al-Waqia.
{187}
Nakon toga, poznavalac Kur'ana svue odjeu i ode postien...

449. no
Kada nastupi etiri stotine etrdeset i deveta no ona ree:
- ula sam, sretni care, da je djevojka pobijedila poznavaoca Kur'ana, te je on skinuo odjeu i otiao
postien. Onda istupi pred nju jedan iskusni ljekar i ree:
- Zavrili smo s naukom o vjeri. Spremi se sada za nauku o tijelu i odgovaraj mi o ovjeku. Kakva je
njegova priroda, koliko ima vena u tijelu i koliko kostiju, koliko prljenova, gdje mu je prva vena, zato
je Adem nazvan Ademom?
- Nazvan je Ademom zbog udme, odnosno zbog svoje tamne boje koe, poto je stvaran od gornjeg
sloja Zemljine kore,{188} odnosno od njene povrine. Njegove grudi su formirane od zemlje kod Kabe,
glava mu je od zemlje Istoka, a noge od zemlje Zapada. Allah mu je u glavi stvorio sedam otvora: dva
oka, dva uha, dvije nosnice i usta; dao mu je dva ispusta: prednji i stranji. Oi je uinio ulom vida, ui
ulom sluha, nosnice ulom mirisa, usta ulom ukusa. Jezikom izraava sadrinu svoje due. Stvorio je
ovjeka od etiri elementa: voda, zemlja, vatra i zrak. u je od vatre, jer je vrela i suha; crna u je od
zemlje, jer je hladna i suha i sluz je od vode, jer je hladna i vlana; krv je od zraka, jer je topla i vlana.
Stvorio je u ovjeku tri stotine ezdeset vena, dvije stotine etrdeset kostiju i tri due: ivotinjsku,
racionalnu i prirodnu, i svakoj je odredio njen domen upravljanja. Allah je stvorio ovjeku srce, slezenu,
plua, est crijeva, jetru, dva bubrega, dvije polutke na zadnjici, sr u kostima, kosti, kou, pet ula: ulo
vida, sluha, mirisa, ukusa i dodira. Srce je smjestio na lijevoj strani grudi, stomak je stavio ispod srca, a
od plua je nainio lepezu za srce; jetru je smjestio na desnoj strani, naspram srca. Osim toga, stvorio je
opne, crijeva i razmjestio je grudne kosti i isprepleo ih rebrima.
- Tako je ree - uenjak. - Reci mi koliko ovjek ima centara u glavi.
- Ima ih pet i oni sadre pet sposobnosti koje se nazivaju unutarnjim ulima, a to su: osjeanje
zajednitva, imaginacija, rasuivanje, mata, pamenje.
- Tako je. Reci mi neto o kosturu...
450. no
Kada nastupi etiri stotine pedeseta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je djevojka odgovarala na lijenikovo pitanje o ovjekovom kosturu:
- Kostur se sastoji od dvije stotine etrdeset kostiju, a dijele se na tri grupe: kosti glave, trupa i nogu.
Kosti glave dijele se na: lobanju i lice. Lobanja je sastavljena od osam kostiju kojima se prikljuuju
slune koice. Kosti lica dijele se na gornju i donju vilicu. Gornja se sastoji od jedanaest kostiju, a
donja od jedne kosti, osim zuba kojih ima trideset i dva, a tu je i podjezina kost. to se tie trupa, on se
dijeli na kimu, grudni ko i karticu. Kima se sastoji od dvadeset i etiri kosti koje se zovu prljeni.
Grudni ko je sastavljen od grudne kosti i rebara kojih ima dvadeset i etiri, na svakoj strani po dvanaest.
Karlica je sastavljena od dvije bedrene kosti, krstae i bonih kostiju. to se tie udova, oni se dijele na
dva gornja i dva donja. Svaki od dva gornja sastoji se najprije od ramena koje se sastoji od kljune kosti
i lopatice i zatim od nadlaktice koju ini jedna kost; tree - podlaktica koja se sastoji od dvije kosti:
bice i laktne kosti; etvrto, od ake koju sainjavaju: zapee, greben i prsti. Zapee se sastoji od osam
kostiju koje su poredane u dva reda, u svakom po etiri kosti. Greben se sastoji od etiri kosti koje se
zovu zglobovi. Ima pet prstiju, a svaki je sastavljen od tri kosti koje se zovu zglobovi, osim palca koji
ima dva zgloba. Svaki od donja dva uda dijeli se na: prvo, bedro koje ini jedna kost; drugo, goljenica
koja je sastavljena od tri kosti: velika cjevanica, mala cjevanica i aica, i tree, stopalo koje se dijeli
kao i aka, na zapee, greben i prste. Zapee se sastoji od sedam kostiju u dva reda. U prvom redu su
dvije kosti, a u drugom pet. Greben se sastoji od pet kostiju. Prsta ima pet i svaki se sastoji od tri zgloba,
osim palca koji ima dva zgloba.
- Tako je - ree lijenik. - Reci mi neto o poetku vena.
- Osnovna vena je aorta iz koje se granaju vene kojih ima toliko mnogo da im broja ne zna niko osim
Onoga ko ih je stvorio. Vele da ima tri stotine ezdeset vena, kao to je ve reeno. Allah je jezik uinio
tumaem, oi da gledaju, nosnice da miriu, ruke kao dva krila. U jetri je smjetena dobrota, u slezeni
smijeh, u bubrezima podmuklost. Plua su lepeza, eludac je skladite, srce je osnov tijela. Kada je srce
ispravno, ispravno je cijelo tijelo, a kada je ono neispravno - neispravno je cijelo tijelo.
- Reci mi koji simptomi upuuju na bolest u unutarnjim i vanjskim dijelovima tijela.
- Ako je lijenik pametan, on e pogledati u kakvom stanju je tijelo, opipat e ruke gledajui da li su
vrste, jesu li vrele, suhe, hladne ili vlane. Pomou opipa mogu se otkriti simptomi unutarnje bolesti; na
primjer, ute oi ukazuju na uticu, pogrbljena lea ukazuju na plunu bolest.
- Tako je...
451. no
Kada nastupi etiri stotine pedeset i prva no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je djevojka opisala lijeniku vanjske simptome, a on je rekao:
- Tako je. A ta su unutarnji simptomi?
- Utvrivanje bolesti na osnovu unutarnjih simptoma mogue je na osnovu est pravila: prvo, na temelju
postupaka; drugo, na temelju izluevina iz tijela; tree, na osnovu bolova; etvrto, po mjestu gdje se
osjeaju bolovi; peto, po otocima; esto, na osnovu mirisa.
- Reci mi ta izaziva glavobolju.
- Unoenje jedne hrane na drugu prije nego to se prva hrana svari, te sitost na sitost; to je itave narode
unitilo. Kome je do dugovjenosti, neka rano rua i neka ne kasni s veerom, neka malo opi sa enama,
neka se lagahno oblai i neka ne puta esto krv, odnosno neka ne stavlja esto pijavice; svoju utrobu
treba da dijeli na tri treine: treinu za hranu, treinu za vodu i treinu za disanje. ovjeku vie prilii da
hoda polahko i to je ljepe za njegovo tijelo, shodno rijeima Uzvienoga: Ne hodi po zemlji
nadmeno.{189}
- Tako je. Koji su simptomi razlijevanja ui i zato je se treba bojati?
- Prepoznaje se po utoj boji, po gorini u ustima, malaksalosti, po nedostatku apetita i ubrzanom bilu.
Opasna je za bolesnike zbog velike temperature, upale mozga, crvenila lica, vruice, rane na crijevima,
velike ei. To su znaci razlijevanja ui.
- Tako je. Reci mi koji su simptomi razlijevanja crne ui i zato je opasna za bolesnika.
- Od nje potjee lani apetit, jaka nervoza, briga i uznemirenost, i u tim prilikama treba povratiti, inae iz
toga e proistei melanholija, lepra, rak, bolovi u slezeni i rane na crijevima.
- Tako je. Reci mi na koliko grana se dijeli medicina.
- Dijeli se na dva dijela: jedna je dijagnostika, a drugo terapija.
- Reci mi u koje vrijeme je najkorisnije piti lijekove.
- Kada krenu sokovi u drveu, kada se zametnu zrna na lozi i kada se pojavi sretna zvijezda, tada nastupa
vrijeme kada je najkorisnije piti lijekove za lijeenje bolesti.
- Reci mi u koje vrijeme, ako ovjek pije iz nove posude, biva cjelishodnije i korisnije uzimanje lijeka
nego u neko drugo vrijeme i kada se iri njegov miris.
- Kada malo prieka nakon jela, jer pjesnik je rekao:

Nipoto poslije jela s pijenjem nemoj uriti,
Jer e bolest u tijelo uzdom uvlaiti!

Nakon jela valja malo priekati,
Jer tako e elju moda ostvariti.

- Reci mi neto o hrani koja ne moe bolest izazvati.
- To je ona hrana koja se uzima samo kad je ovjek gladan i kada jede ne ispunjavajui rebra, u skladu s
rijeima mudroga Galana: Ko hoe unositi hranu u se, neka to ini polahko i nee pogrijeiti. Da
zavrimo rijeima Poslanika, Bog mu se smilovao i spasio ga: eludac je stanite bolesti, a dijeta je
najbolji lijek, jer osnov svakog lijeenja je dijeta...
452. no
Kada nastupi etiri stotine pedeset i druga no ona ree:

- ula sam, sretni care, da je djevojka rekla lijeniku:
- eludac je stanite bolesti, a dijeta je najbolji lijek.
- ta moe rei o hamamu? - pitao je ljekar.
- Neka u njega ne ulazi sit ovjek! Poslanik je, Bog mu se smilovao i spasio ga, rekao: Divno li je
mjesto hamam koji isti tijelo i podsjea na Dehennem!
- Koja vrsta hamama je najbolja?
- To je hamam u kome je voda blaga, koje je prostrano i u kome je ugodan zrak, zato to u njemu imaju
etiri vrste zraka: jesenji, ljetnji, zimski i proljetni.
- Reci mi koja hrana, je najbolja? - upita uenjak.
- Ona koju sprave ene, oko koje su se malo muile i koju si uslast pojeo. Najbolje jelo je popara, jer
Poslanik je, Bog mu se smilovao i spasio ga, rekao: Popara je bolja od ostalih jela, kao to je Aja bolja
od ostalih ena.
- Koji umak je najbolji?
- S mesom, jer Poslanik je, Bog mu se smilovao i spasio ga, rekao: Najbolji umak je s mesom jer je on
najslai na ovome i na onome svijetu.
- Koje meso je najbolje? - upita lijenik.
- Ovnujsko - odgovori djevojka - a izbjegavaj suho meso jer u njemu nema nikakve koristi.
- Reci neto o vou.
- Jedi ga kad mu je vrijeme, a ostavi ga kad mu proe vrijeme.
- ta moe rei o pijenju vode?
- Nemoj je piti naiskap, a ni u mnogo navrata, jer e od toga dobiti glavobolju i svaku vrstu bolesti.
Nemoj piti vodu nakon izlaska iz hamama, poslije odnosa sa enom, niti odmah nakon jela, dok ne proe,
za mladia, petnaest minuta, a za starca etrdeset minuta. Nemoj piti vodu ni poslije spavanja.
- Tako je. Reci mi neto o pijenju vina.
- Zar ti nije dovoljno uzdravanje od njega, to je nareeno u Knjizi Uzvienoga: O vjernici, vino i
kocka i kumiri i strjelice za gatanje su odvratne stvari, ejtanovo djelo i zato se toga klonite da bi ste
postigli to elite.{190} Takoer uzvieni Allah kae: Pitaju te o vinu i kocki. Reci: ,Oni donose veliku
tetu, a i neku korist ljudima, samo je teta od njih vea od koristi.{191} I pjesnik je rekao:

Nije li te stid, ti to pije vino
Jer pije ono to je Bog zabranio?

Okani se vina i nemoj ga piti,
Jer zbog toga e se Allah naljutiti!


Pio sam grijeh dok mi se pamet nije pomutila Grozna li su pia od kojih se pamet oduzela!

to se tie koristi koje ovjek ima od vina, ono razbija kamen u bubrezima, jaa crijeva, razbija brigu,
podstie na velikodunost, uva zdravlje, pomae varenje, doprinosi fizikom zdravlju, tjera bolest iz
zglobova, proiava tijelo od tetnih tekuina, izaziva uzbuenje i radost, pojaava instinkte, popravlja
mokranu beiku, jaa jetru, otklanja zatvor, daje rumenilo licu, proiava glavu i mozak i usporava
pojavu sjedina. Da ga Svevinji Allah nije zabranio, na zemljinom aru ne bi bilo niega ime bi se
moglo zamijeniti. to se tie hazardne igre, to je samo igra.
- Koje vino je najbolje? - upita ovjek.

- Ono koje odstoji osamdeset i vie dana, a cijedi se iz bijelog groa. Ono ne lii na vodu, niti mu ima
slino bilo ta na zemlji.
- ta moe rei o stavljanju pijavica?
- To je za one koji su puni krvi i ona im se ne smanjuje. Ko hoe da mu se stavljaju pijavice, neka ih
stavlja kada se mjesec smanjuje, a ne na dan kada nema oblaka, vjetra ni kie; neka to ini osamnaestog
dana u mjesecu i ako toga dana bude utorak, korist e biti najvea. Nema nieg korisnijeg od pijavica za
mozak, oi i za razbistravanje razuma...
453. No
Kada nastupi etiri stotine pedeset i trea no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je djevojka opisala koristi od pijavica, a onda je lijenik rekao:
- Kai mi kada je najbolje stavljati pijavice?
- Najbolje ih je stavljati kada ovjek nita ne jede, tako one poveavaju razumnost i pamenje. Prenosi se
da je Poslanik, Bog mu se smilovao i spasio ga, rekao nekome ko mu se alio na glavobolju i na bol u
nogama: Metni pijavice! Kada ovjek stavlja pijavice, ne treba da jede slano jer to izaziva svrab, a
poslije stavljanja pijavica ne treba da jede nita kiselo.
- Koje vrijeme je nepodesno za stavljanje pijavica?
- To su subota i srijeda. Ko stavlja pijavice u te dane, sam je za to odgovoran. Ne treba stavljati pijavice
ni kada je velika vruina, niti kada je hladno, i za to su najbolji proljetni dani.
- Reci neto o spolnim odnosima.
Na te rijei, djevojka poniknu i obori glavu postidjevi se pred zapovjednikom pravovjernih, pa ree:
- Allaha mi, zapovjednie pravovjernih, nije da ne mogu odgovoriti, nego me stid, a odgovor na to pitanje
na vrh mi je jezika.
- Govori, djevojko - ree halifa, a ona e na to:
- Zaista u seksu ima mnotvo dobrih stvari i mnogo ega za pohvalu. On rastereuje tijelo puno crne ui,
smiruje se vrelina strasti, ljubav postaje privlana, srce je veselije, prestaje amotinja. Meutim, uestali
seks u ljetnje i zimske dane tetniji je nego u jesen i u proljee.
- Reci mi koje su njegove koristi.
- Seks odnosi brige i nemir, smiruje strast i bijes i dobar je za rane. Sve je to dobro kada u ovjeku
preovladava hladnoa i mravost, inae slabi vid i stvara bol u nogama, glavi i leima. uvaj se, uvaj
se odnosa sa staricom jer je to smrtno opasno. Imam Ali ibn Abi Talib rekao je, neka mu Allah lik
osvijetli: etiri stvari ubijaju i iscrpljuju tijelo. Kada sit ovjek odlazi u hamam, kad jede slano, kada
ima polni snoaj puna stomaka i kada ima odnos s bolesnicom - od toga se gubi snaga i bolest napada
tijelo. Starica je ubojiti otrov. Neko je rekao: Pazi da se ne oeni staricom, makar imala vee blago
nego i sam Karun.{192}
- Kakav je odnos najugodniji?
- S mladom enom koja ima divan stas, lijepo lice, asno porijeklo i naglaene grudi. Ona daje snagu
tvome zdravom tijelu, kao to je o njoj neko rekao:

im je pogleda, sve to eli ona e nauiti
Po nadahnuu, bez znaka koji bi mogao dati.

Pogleda li njenu zanosnu ljepotu,
Vidjet e vie drai nego u ma kom vrtu.

- Reci mi u koje vrijeme je najbolje imati spolni odnos.
- Ako se ini nou, onda poslije varenja hrane; ako se vri danju, onda poslije ruka.
- Reci mi koje voe je najbolje.
- Nar i limun - odgovori Tevedduda.
- Koja trava je najbolja?
- Endivija.
- Koji mirisi su najbolji?
- Rua i ljubiica.
- Gdje se nalazi mukarevo sjeme.
- ovjek ima jednu ilu koja napaja sve druge. Voda se sakuplja iz tri stotine ezdeset sudova, pa ulazi u
lijevo jaje kao crvena krv i tu se kuha na toplini ovjekovih sastojaka pretvarajui se u gustu bijelu masu
koja mirie kao palmin cvijet.
- Tako je - ree ljekar. - Reci mi koja ptica izbacuje spermu i ima menstruaciju.
- To je slijepi mi.
- Reci mi koje bie ivi kada je zatvoreno, a kada udahne zrak umre.
- To je riba.
- Koje hrabro bie nosi jaja?
- Zmija.
Lijenik zaustavi bujicu pitanja i uuti, a djevojka ree:
- Zapovjednie pravovjernih, on me je ispitivao dok se nije umorio, a ja u njemu postaviti samo jedno
pitanje. Ako ne odgovori, uzet u mu odjeu jer na to imam pravo...
454. no
Kada nastupi etiri stotine pedeset i etvrta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je djevojka rekla zapovjedniku pravovjernih:
- On me je ispitivao dok se nije zamorio, a ja u njemu postaviti samo jedno pitanje. Ako mi ne odgovori,
uzet u mu odjeu jer na to imam pravo.
- Pitaj ga! - ree halifa.
- ta mi moe rei o neemu to je okruglo kao zemlja, a prljenovi su mu skriveni od oiju. Malo
vrijedi, ima uske grudi i grlo, okovano je mada nije bjegunac i vrsto je vezano, a nije kradljivac;
udarano je kopljem, ali ne u bitki i ranjeno je premda ne u okraju; jede jedanput, a vode pije vie puta;
nekad ga tuku iako nije krivo i uzimaju ga u slubu bez nadoknade; tu je i nakon rastanka; smjerno je, ali
ne zbog udvaranja; bremenito je, ali u stomaku nema dijete; naginje se, ali se ne oslanja na koljeno; prlja
se, isti i klanja; spaja se bez uda; pada na bojitu, a ne plai se; odmara drugog, a i samo se odmara;
grizu ga a ne vie; plemenitije je od druga za trpezom, a dalje od voljene osobe; branog druga naputa
nou, a grli ga danju; boravite su mu kutovi u kuama uglednih ljudi?
Lijenik je utio, ni rijei ne zborei. Bio je zbunjen, mijenjao je boju lica oborivi pogled i ne govorei.
Onda djevojka ree:
- Govori, lijenice, ili skidaj odjeu!
Lijenik ustade i ree:
- Zapovjednie pravovjernih, budi svjedok da ova djevojka bolje od mene poznaje medicinu. Ne mogu je
pobijediti.
Zatim lijenik skinu odjeu sa sebe i istra, a zapovjednik pravovjernih ree:
- Objasni nam ono to si kazala.
- Gospodaru, to je dugme s rupicom.
to se tie njene rasprave sa astrologom, bilo je to ovako:
- Neka ustane onaj ko je astrolog meu vama! - ree djevojka.
Astrolog ustade i sjede ispred nje, a kada ga djevojka vidje, nasmija se i ree:
- Jesi li ti astrolog, raundija i pisar?
- Pitaj me ta hoe - na to e Tevedduda.
- Priaj mi o suncu, o njegovom izlasku i zalasku.
- Znaj da sunce izlazi iz istonika i zalazi u istonik. Istonik odakle sunce izlazi nalazi se na istoku, a
istonik zahoda nalazi se na zapadu; oba sadre stotinu i osamdeset hemisfera. Uzvieni Allah je rekao: I
ja se kunem Gospodarom istoka i zapada...{193} Takoer uzvieni Allah kae: On je Sunce izvorom
svjetlosti uinio, a Mjesec sjajnim i poloaje mu odredio da biste znali broj godina i raunanje.{194}
Mjesec je, dakle, gospodar noi, a Sunce je gospodar dana, i oni slijede jedno drugo. Uzvieni Allah je
rekao: Niti Sunce moe Mjesec dostii nit no dan pretei, svi oni u svemiru plove.{195}
- Reci mi: kada doe no, ta biva s danom, a kada doe dan, ta biva s nou?
- A Allah smjenjuje no danom, a dan nou.{196}
- Reci mi neto o poloajima mjeseca.
- Ima ih dvadeset i osam: as-Sartan, al-Butajin, as-Sureja, ad-DAbbaran, al-Haka, al-Hana, az-Zira, anNasra, at-Tarf, al-Debha, az-Zubra, as-Sarfa, al-Ava, as-Simak, al-Gafr, az-ZAbbani, al-Iklil, al-Kalb,
a-avla, an-Naaim, al-Balda, Sadu-z-Zabih, Sadu Bala, Sadu-s-Suud, Sadu-l-ahbija, al-Faru-lMukaddam, al-Faru-l-Muahhar i ar-Raa. Oni su rasporeeni po ebdedu i havazu.{197} Tu je
sadrana neprozirna tajna koju ne poznaje niko osim uzvienog Allaha i oni koji su dobro upueni u
nauke. to se tie njihove podjele na znake Zodijaka kojih ima dvanaest, ona je takva da na svaki znak
padaju po dva stajanja i jedna treina: as-Satan, al-Butajin i treina as-Sureje padaju u zvijezde Ovna;
dvije treine as-Sureje, ad-Dabbaran i dvije treine al-Haka u zvijee Bika; jedna treina al-Haka, alHana i az-Zira padaju u Blizance; an-Nasra, at-Tarf i jedna treina al-Debhe u zvijee Raka; dvije
treine al-Defihe, az-Zubra i dvije treine as-Sarfa u zvijee Lava; jedna treina as-Safra, al-Ava i asSimak u zvijee Djevice; al-Gafr, az-Zabbani i jedna treina al-Iklila u zvijee Vage; dvije treine alIklila, al-Kalb i dvije treine a-arle u zvijee Strijelca; Sadu-z-Zabih, Sad Bala i jedna treina Sadus-Suud u zvijee Jarca; dvije treine Sadu-s-Suuda, Sadu-l-Ahbije i dvije treine al-Mukaddama u
zvijee Vodenjaka; jedna treina al-Mukaddama, al-Muahhar i ar-Raa u zvijee Riba...
455. no
Kada nastupi etiri stotine pedeset i peta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je djevojka nabrojala poloaje i podijelila ih na znake Zodijaka, pa joj je
astrolog rekao:
- Tako je. Reci mi neto o zvijezdama koje se kreu, o njihovim svojstvima, o njihovom poloaju u
zvijeu, o onima koje su sretne i koje su nesretne, kakav im je poloaj, kako se diu i sputaju.
- Malo ima vremena za razgovor, ali u ti ipak rei. to se tie zvijezda, ima ih sedam: Sunce, Mjesec,
Merkur, Venera, Mars, Jupiter, Saturn. Sunce je uareno, suho, nesretno u spoju, a sretno u suprotnosti;
ono ostaje u svakom zvijeu trideset dana. Mjesec je hladan, vlaan, sretan, u zvijeu ostaje dva dana i
jednu treinu dana. Merkur je mjeovit: sretan je sa sretnim zvijezdama, a nesretan sa nesretnima; ostaje u
svakom zvijeu po sedamnaest i po dana. Venera je ujednaena i sretna; ostaje u svakom zvijeu po
dvadeset i pet dana. Mars je nesretan; ostaje u svakom zvijeu po deset mjeseci. Jupiter je sretan; ostaje
u svakom zvijeu po godinu dana. Saturn je hladan, suh i nesretan; ostaje u svakom zvijeu po trideset
mjeseci. Sunce boravi u zvijeu Lava; kad se uspinje, ono je u zvijeu Ovna, a kad se sputa onda je u
zvijeu Vodenjaka. Mjesec poiva u zvijeu Raka; kada se uspinje on je u zvijeu korpiona, a kada
se sputa, tada je u zvijeu Jarca. Saturn poiva u Jarcu i u Vodenjaku; kad se uspinje, u zvijeu je
Vage, a kad se oputa u zvijeu Ovna, dok je za vrijeme opadanja u zvijeu Raka i Lava. Jupiter poiva
u zvijeu Riba i Strijelca; kad se uspinje, on je u zvijeu Raka, a kad pada u zvijeu Jarca, dok je za
vrijeme opadanja u zvijeima Blizanaca i Djevice; kad se uzdie, on je u zvijeu Djevice, a kad pada u
zvijeu Ribe, dok je u vrijeme opadanja u zvijeu Bika. Mars poiva u zvijeima Ovna i korpiona;
kada se uzdie, on je u zvijeu Jarca, a kad pada u zvijeu Raka, dok je za vrijeme opadanja u zvijeu
Vage.
Kada astrolog vidje koliko je djevojka otroumna i uena, koliko je rjeita i razborita, on poelje da je
nadmudri kako bi je postidio pred zapovjednikom pravovjernih, te ree:
- Djevojko, da li e ovog mjeseca padati kia?
Djevojka obori glavu dugo razmiljajui, tako da zapovjednik pravovjernih pomisli da nije u stanju
odgovoriti, a astrolog je upita:
- Zato ne odgovara, djevojko?
- Progovorit u tek kada mi to dopusti zapovjednik pravovjernih.
- Zato? - upita halifa.
- Hou da mi da sablju da mu odsijeem glavu, jer je on bezbonik!
Halifa se nasmija zajedno s onima to su bili oko njega, a zatim djevojka ree:
- Ima pet stvari koje nisu poznate nikome osim uzvienom Allahu - i djevojka navede Kur'anski citat:
Samo Allah zna kada e Smak svijeta nastupiti, samo On sputa kiu i samo On zna ta je u matericama,
a ovjek ne zna ta e sutra zaraditi i ne zna ovjek u kojoj e zemlji umrijeti; Allah uistinu sve zna i o
svemu je obavijeten.{198}
- Tako je. Allaha mi, htio sam samo da te iskuam.
- Znaj - ree djevojka - da sastavljai kalendara daju uputstva i znake koji se odnose na zvijezde u vezi s
tim kad nastaje godina, i ljudi su provjerili te znake.
- Kakvi su to znaci? - upita astrolog.
- Svaki dan ima svoju zvijezdu koja njime vlada. Ako je prvi dan u godini nedjelja, on pripada Suncu, a
to ukazuje (Allah sve najbolje zna) da e carevi, sultani i vladari biti tiranski nastrojeni, da e biti mnogo
prljavtine, a malo kie, da e ljudi biti u velikoj nevolji, da e usjevi dobro roditi osim lee, da e
groe slabo roditi, da e lan poskupjeti, da e penica pojeftiniti od poetka mjeseca tuba do kraja
mjeseca bermahatta;{199} bit e mnogo bitki meu carevima, a i dobara e biti mnogo, premda Allah
najbolje zna.
- Reci mi neto o ponedjeljku.
- On pripada Mjesecu, i to upuuje na dobrotu onih koji vladaju, da e godina biti kina, da e ito dobro
roditi, da e laneno sjeme biti loe, da e ito pojeftiniti u mjesecu kijaku,{200} bit e mnogo kuge, uginut
e polovina teglee stoke, ovnova i koza, groe e dobro roditi, malo e biti meda, pojeftinit e pamuk,
ali Allah najbolje zna...
456. no
Kada nastupi etiri stotine pedeset i esta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je djevojka dala tumaenje za ponedjeljak, a astrolog joj ree:
- Reci mi neto o utorku.
- Utorak pripada Marsu, i to bi bio znak da e pomrijeti veliki ljudi, da e mnotvo ljudi stradati; da e se
prolijevati krv; poskupit e ito; bit e malo kie; malo e biti ribe, nekad e je biti vie, a nekad manje;
pojeftinit e med i lea, a poskupjet e laneno sjeme te godine. Dobro e roditi jeam, ali ne i druge
itarice; vladari e se tui, u krvi e se ginuti; crknut e mnogo magaraca, a Allah najbolje zna.
- Reci neto o srijedi.
- Srijeda pripada Merkuru, to ukazuje na veliku pometnju u kojoj e se ljudi nai; bit e mnogo
neprijateljstava; kie e biti umjereno; propast e jedan dio sjetve; uginut e mnogo teglee stoke; umrijet
e mnogo djece; bit e mnogo pogibija na moru; poskupjet e penica od mjeseca barmuda do misra;{201}
ostale itarice e pojeftiniti; mnogo e grmiti i sijevati; med e poskupjeti; bit e mnogo palminog cvijeta,
lana, pamuka, poskupit e hren i luk, a Allah najbolje zna.
- Reci mi neto o etvrtku.
- etvrtak pripada Jupiteru, to ukazuje na pravednost vezira, na dobrotu kadija, siromaha i ljudi od
vjere. Bit e dobra u izobilju;, mnogo kie; mnogo voa; drvea i ita; pojeftinit e lan, pamuk, med,
groe i bit e dosta ribe, a Allah najbolje zna.
- Reci mi neto o petku.
- Petak pripada Veneri, to ukazuje da e znameniti dini biti nasilni i da e biti lai i kleveta. Bit e
mnogo rose; jesen e biti lijepa; u nekim zemljama e biti jeftino, a u nekima e biti smutnje na kopnu i na
moru; laneno sjeme e poskupjeti; penica e poskupjeti u haturu a pojeftinit e u amiru;{202} med e
pojeftiniti; groe e slabo roditi, kao i lubenice, a Allah sve najbolje zna.
- Reci mi neto o suboti.
- Subota pripada Saturnu, to ukazuje na to da e u prednosti biti robovi i Bizantinci, te oni u kojima nema
dobra, niti u njihovoj blizini; bit e skupoa i sua; bit e mnogo oblaka; mnogi ljudi e stradati; teko
Egipanima i Sirijcima pod vladarskim jarmom, a nee imati dovoljno berieta i ita, premda Allah sve
najbolje zna.
Nakon toga astrolog obori glavu i poniknu pogledom, a djevojka ree:
- Postavit u ti samo jedno pitanje. Ne odgovori li, uzet u ti odjeu.
- Govori - ree astrolog, a djevojka upita:
- Gdje se nalazi Saturnovo obitavalite?
- Na sedmome nebu - odgovori astrolog.
- A Jupiterovo?
- Na estom nebu.
- A Marsovo? - pitala je djevojka.
- Na petom nebu - odgovori astrolog.
- A Sunevo?
- Na etvrtom nebu.
- Venerino?
- Na treem nebu.
- Merkurovo?
- Na drugom nebu.
- Mjeseevo?
- Na prvom nebu.
- Tako je - ree djevojka. - Imam jo jedno pitanje za tebe.
- Pitaj - ree astrolog.
- Reci mi o zvijezdama: na koliko dijelova se dijele?
Astrolog je utio ne dajui odgovora.
- Skidaj se - ree djevojka, a astrolog se svue i kada mu djevojka uze odijelo, zapovjednik pravovjernih
joj ree:
- Objasni nam svoje pitanje.
- Zapovjednie pravovjernih - na to e djevojka - dijele se na tri dijela: jedan dio je vezan za ovaj svijet,
kao svjetiljka, i tako osvjetljavaju zemlju; jednim dijelom se gaaju ejtani kad prislukuju razgovor.
Uzvieni Allah je rekao: A nebo najblie sjajnim zvijezdama smo ukrasili i od njih nainili ulad za
avole.{203} Trei dio visi u zraku osvjetljavajui mora i ono to je u njima.
- Ostalo je jo jedno pitanje - ree astrolog. Ako mi odgovori, priznat u joj prvenstvo.
- Govori! - ree djevojka...

457. no
Kada nastupi etiri stotine pedeset i sedma no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je astrolog rekao djevojci:
- Reci mi neto o etiri meusobno suprotstavljene stvari koje poivaju na druge etiri suprotstavljene
stvari.
- To su vruina, hladnoa, vlaga i suhoa. Allah je od toplote stvorio vatru koja je vrela i od suhoga je
stvorio zemlju koja je po prirodi suha i hladna; od hladnoe je stvorio vodu koja je po prirodi hladna i
vlana; od vlage je stvorio zrak koji je po prirodi topao i vlaan. Zatim je Allah stvorio dvanaest znakova
Zodijaka: Ovna, Bika, Blizanca, Raka, Lava, Djevicu, Vagu, korpiona, Strijelca, Jarca, Vodenjaka i
Ribe. Stvorio ih je na temelju etiri vrste elemenata: tri od vatre, tri od zemlje, tri od zraka i tri od vode;
Ovan, Lav i Strijelac su vatreni; Bik, Djevica i Jarac su zemaljski; Blizanci, Vaga i Vodenjak su zrani;
Rak, korpion i Ribe su vodeni.
Astrolog ustade i uzviknu:
- Svjedoci ste da djevojka zna bolje od mene! - i astrolog ode pobijeen, a djevojka se obrati halifi:
- Zapovjednie pravovjernih, gdje je filozof?
Jedan ovjek ustade, doe pred nju i ree:
- Reci mi neto o vremenu, o danima i ostalom to ga ini.
- Vrijeme je naziv koji se daje sahatima koji ine noi i dane. Njima se mjeri Suneva i Mjeseeva
putanja na nebeskom svodu, kao to ree uzvieni Allah: I no im je dokaz: Mi uklanjamo dnevnu
svjetlost i oni ostaju u mraku. I Sunce se kree oko svoje odreene granice, to je odredba Silnoga i
Sveznajueg.{204}
- Reci mi neto o ovjeku. Kako nevjerovanje dospijeva do njega?
- Prenosi se da je Allahov Poslanik, Bog mu se smilovao i spasio ga, rekao: U ovjeku kola nevjernitvo
kao to krv kola u njegovim venama, jer on runo govori o ovome svijetu, o sudbini, o vremenu i Sudnjem
danu. Poslanik je takoer rekao: Neka niko od vas ne govori runo o vremenu, jer vrijeme je sami
Allah; neka niko ne govori runo o ovome svijetu da se ne bi reklo: Ne pomae Allah onome ko me grdi;
neka niko ne govori runo u Sudnjem danu, jer taj as nesumnjivo dolazi; neka niko ne govori runo o
zemlji jer je ona dokaz o kome Uzvieni kae: Od zemlje vas stvaramo i u nju vas vraamo i iz nje emo
vas po drugi put izvesti.{205}
- Reci mi neto o pet stvorenja koja jedu i piju, a nisu izala ni iz lea, ni iz stomaka.
- To su Adem, emun, Salihova deva, Ismailov ovan i ptica koju je Abu Bekr as-Siddik ugledao u peini.
- Kojih pet bia e se nalaziti u Dennetu, a nisu ljudi, dini, ni meleci?
- To su: Jakubov vuk, pas ljudi koji su bili u peini, al-Izejirov magarac, Salihova deva i Poslanikova
deva Duldul.
- Reci mi koji ovjek je klanjao ne nalazei se ni na zemlji, ni na nebu.
- To je Sulejman koji je klanjao na svome ilimu dok je letio na vjetru.
- Koji ovjek je klanjao sabah, pa je pogledao enu koja mu je bila zabranjena, ali kada je nastupilo
podne bila mu je doputena; u vrijeme ikindije bila mu je zabranjena, a u akam mu je bila doputena;
uveer mu je bila zabranjena, a ujutro doputena?
- To je ovjek koji je ujutro pogledao robinju drugog ovjeka i tada mu je bila zabranjena; u podne ju je
kupio i bila mu je doputena; u vrijeme ikindije oslobodio ju je, pa mu je bila zabranjena; u akam se
oenio njome i bila mu je doputena; nou se razveo s njome i bila mu je zabranjena, a ujutro ju je ponovo
uzeo i bila mu je doputena.
- Reci mi neto o grobu koji se kretao zajedno s onim koji je bio u njemu.
- To je kit kada je progutao Junusa.
- Reci mi neto o jednom mjestu nad kojim je sunce jedan put izalo i nee ga vie ogrijati do Sudnjega
dana.
- To je more kada ga je Musa udario svojim tapom, pa se podijelilo na dvanaest dijelova, prema broju
pokoljenja. Tu je sunce ugrijalo i nee vie do Sudnjega dana...
458. no
Kada nastupi etiri stotine pedeset i osma no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je filozof nakon toga kazao djevojci:
- Reci mi neto o prvome skutu koji se vukao po zemlji.
- To je Haderin skut koji je vukla stidei se Sare, i to je postao obiaj kod Arapa.
- Reci neto o onome to die, a nema due.
- Uzvieni je rekao: I tako mi zore kada die!{206}
- Reci mi neto o golubovima koji su doletjeli do jednog visokog stabla, pa su se neki spustili na njega, a
neki ispod njega. Onda su golubovi koji su bili na stablu rekli onima ispod njega: ako jedan od vas uzleti
na drvo, ostat e vas treina, a ako jedan od nas sleti, bit e nas koliko i vas.
- Bilo je svega dvanaest golubova: na drvetu sedam, a ispod drveta pet; ako jedan uzleti, onih gore bit e
dva puta vie nego onih dolje; a ako jedan sleti s drveta, dolje bi bilo golubova tano koliko i gore, a
Allah najbolje zna.
Filozof svue odjeu i istra.
to se tie rasprave sa knjievnikom, djevojka se obrati prisutnim naunicima i ree:
- Koji od vas e raspravljati o svim umjetnostima i znanostima.
Tada joj prie knjievnik i ree:
- Nemoj misliti da sam ja poput drugih!
- Po mome miljenju - ree djevojka - najtanije je da si ve pobijeen, jer si pretenciozan.
Allah e mi pomoi da te pobijedim da bih ti svukla odjeu. Bolje bi ti bilo da poalje nekoga ko e ti
donijeti kakvo odijelo.
- Allaha mi, sigurno u te pobijediti i uiniti te predmetom pria koje e se kazivati s koljena na koljeno.
- Odri svoju zakletvu! - ree djevojka, a pjesnik je upita:
- ta zna rei o pet stvari koje je uzvieni Allah stvorio prije nego to je stvorio ljude.
- To su: voda, zemlja, svjetlost, tmina i plodovi.
- Reci mi ta je Allah stvorio Rukom Svemoi.
- To je Allahovo Prijestolje, drvo Tuba,{207} Adem i vjeni Dennet. Njih je Allah stvorio Rukom
Svemoi, a ostalim stvorenjima Allah je samo rekao: Budite! i bili su.
- Reci mi ko je tvoj otac po islamu.
- Muhammed, Bog mu se smilovao i spasio ga.
- A ko je Muhammedov otac?
- Ibrahim, Allahov Prijatelj.
- ta je vjera islam?
- Oitovanje da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik.
- ta je tvoj poetak, a ta kraj?
- Moj poetak je jedna kaplja sperme, a kraj mi je strvina; potiem od zemlje i vraam se u zemlju, kao
to ree pjesnik:

Od zemlje sam stvoren i linost postao
Da bih rjeito pitao i rjeito odgovarao;

U zemlju sam se vratio i zemlja postao Kao da iz zemlje nisam ni izaao.

- Reci mi neto o stvari iji poetak je drvo, a kraj duh.
- To je tap poslanika Musaa: kada ga je bacio u dolinu, postao je zmija koja juri po volji uzvienog
Allaha.
- ta moe kazati o rijeima Uzvienoga:"... a slui mi i za druge potrebe?{208}
- Musa je zabadao tap u zemlju, pa se rascvjetavao, plodove davao i sjenkom ga titio od jare, a i od
studeni; nosio ga je kada bi se umorio; uvao mu je ovce od zvijeri kada je spavao.
- Reci mi neto o eni koja je postala od mukarca i o mukarcu koji je postao od ene.
- Hava je nastala od Adema, a Isa od Merjem.
- Reci neto o etiri vatre: o vatri koja jede i pije; o vatri koja jede, a ne pije; o vatri koja pije, a ne jede;
o vatri koja ne jede i ne pije.
- Vatra koja jede, a ne pije je vatra ovoga svijeta; vatra koja jede i pije dehennemska je vatra; vatra koja
pije, a ne jede je Suneva vatra; a vatra koja niti jede, niti pije jest Mjeseeva vatra.
- Reci mi neto o onome to je otvoreno i o onome to je zatvoreno.
- Knjievnie - odgovori djevojka - otvoreno je ono to je propisano sunnetom, a zatvoreno je ono to je
nareeno Kur'anom.{209}
- Reci mi neto o ovim pjesnikovim rijeima:

On ivi u grobu, a hrane ima u glavi im hranu okusi, pone govoriti.

Ustaje i hoda utei i govorei U grob se vraa iz kog je uspio izai.

Nije iv da bi se mogao potovati,
A ni mrtav da bi trebalo za milost moliti.

- To je pero - odgovori djevojka.
- Reci mi neto o ovim stihovima:

Depovi su joj okrugli, a krv ruiasta,
Ui joj rumena i razjapljena usta.

Ima idola koji joj utrobu kljuje Vrijedi pola dirhema kad se procjenjuje.

- To je tintarnica - odgovori djevojka.
- Kakvo je znaenje ovih stihova:

Svi naunici, umni ljudi, knjievnici,
Svi pravnici, pametni ljudi, uglednici!

Recite: Kakvu ste to pticu vi vidjeli
U arapskim zemljama ili u tuini:

Nema mesa, a ni krvi nema,
Nema dlaka, nit se kiti perima;

Jedu je kuhanu i jedu je hladnu,
Jedu je na vatru stavljenu i peenu;

Dvije boje ima - jednu srebrenu;
Drugu divnu, al' ne lii na zlatnu;

Ne izgleda da je iva, a ni mrtva nije Recite mi to udo ta li je!

- Mnogo si razvukao pitanje o jajetu koje vrijedi jedva jedan fels!
- Reci mi koliko rijei je Allah uputio Musau?
- Prenosi se da je Muhammed, Bog mu se smilovao i spasio ga, rekao: "Allah je uputio Musau hiljadu pet
stotina petnaest rijei.
- Reci mi kojih etrnaest je razgovaralo sa Gospodarem svjetova.
- To su: Sedam Nebesa i Sedam Zemalja, kada su kazali: Pojavljujemo se drage volje.{210}
459. no
Kada nastupi etiri stotine pedeset i deveta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je djevojka odgovarala knjievniku koji je zatim pitao:
- Reci mi neto o Ademu i o tome kako je stvoren.
- Allah je Adema stvorio od gline, glinu od pjene, pjenu od mora, more od tmine, tminu od bika, bika od
kita, kita od stijene, stijenu od rubina, rubin od vode, vodu iz Svemoi, prema Njegovim rijeima: I
zaista On moe, kada neto hoe samo za to rekne: ,Budi! - i ono bude.{211}
- Reci mi neto o pjesnikovim rijeima:

Jede bez usta a trbuha nema,
Hrani se drveem i ivotinjama;

Nahrani li ga, poinje da ivi,
A kad ga napoji, ono e umrijeti.

- To je vatra.
- Reci mi neto o pjesnikovim rijeima:

Dvoje zaljubljenih uitaka su lieni
A svu no provode vrsto zagrljeni;

Oni ljude od svakog zla uvaju,
A sunce kad ogrije oni se rastaju.

- To su dvokrilna vrata.
- Reci mi neto o dehennemskim vratima.

- Ima ih sedam - odgovori djevojka - i navedena su u stihovima:

Dehennem, pa Leza, onda Hatim iza njega;
Dodaj tom Sair, te Sakr reci nakon toga;

Zatim Dahim i ako si najzad Havija rekao
Sve si ih u nekoliko rijei nabrojao.

- Reci mi neto o ovim pjesnikovim rijeima:

Za njom se vuku dugi uvojci
Kada dolazi i kada odlazi;

Oko joj nikada snom ne sniva,
Niti nekad suze prolijeva;

Ne oblai se dokle dana ima,
A ljude ona odijeva sama.

- To je igla - odgovori djevojka.
- Reci mi ta je to as-Sirat.{212} ta je to, koliko je dugo i koliko iroko?
- Dugo je tri hiljade godina: hiljadu godina se silazi, hiljadu godina se uspinje, a hiljadu godina se ide
ravno; otrije je od sablje, a tanje od dlake...
460. no
Kada nastupi etiri stotine ezdeseta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je Tevedduda opisala knjievniku as-Sirat, a on je rekao:
- Koliko puta e se na Muhammed, Bog mu se smilovao i spasio ga, zalagati?
- Tri puta.
- Da li je Abu Bekr prvi primio islam?
- Da.
- Je li Ali primio islam prije Abu Bekra?
- Ali je doao Poslaniku, Bog mu se smilovao i spasio ga, kada mu je bilo sedam godina, te mu je Allah
darovao spoznaju uprkos njegovoj mladosti, tako da se nikada nije klanjao idolu.
- Reci mi ko je zasluniji: Ali ili al-Abbas?
Djevojka shvati da je to zamka: ako kae da je Ali zasluniji od al-Abbasa, nee imati nikakvog
opravdanja pred zapovjednikom pravovjernih.{213} Ona poniknu pogledom neko vrijeme, as crvenei,
as blijedei, a onda ree:
- Pita me o dva zasluna ovjeka, od kojih svaki ima svoju zaslugu. Vratimo se onome o emu smo ve
raspravljali.
Kada halifa Harun ar-Reid u njene rijei, on ustade i ree joj.
- Pravo si kazala, Gospodara mi Kabe, Tevadudo!
Onda knjievnik Ibrahim ree:
- Kai neto o ovim pjesnikovim rijeima:

Stasa je tanahnog i dopada se svima,
Na koplje podsjea, al' ne sa iljcima;

Sve to valja iz njeg' ljudi uzimaju
Iza Ramazana toga veeraju.

- eerna trska - odgovori djevojka.
- Odgovori mi na mnotvo pitanja.
- Koja su to pitanja?
- ta je slae od meda? ta je otrije od sablje. ta je bre od otrova? ta je uitak koji kratko traje? ta
je radost koja traje tri dana? Koji je najugodniji dan? Koje veselje traje heftu dana? Koju istinu ne porie
ni laov? Koja tamnica je kao grob? ta je radost srca? ta je lukavstvo due? ta je smrt u ivotu? Koji
lijek ne lijei? ta je sramota koja ne nestaje? Koja ivotinja se ne sklanja u obitavalite, ve prebiva u
ruevinama, mrzi ljude i ima odlike sedam silnika?
- Posluaj odgovor na sve to, a onda skini odjeu, jer ja u ti objasniti.
Onda halifa ree djevojci:
- Daj odgovore, a on e svui odjeu.
- Od meda je slaa ljubav prema djeci koja potuju roditelje. Od sablje je otriji jezik. Od otrova je bre
urokljivo oko. Uitak koji kratko traje je spolni odnos. Radost koja traje tri dana jest depilacija ena.
Najprijatniji dan je dan zarade u trgovini. Radost koja traje sedam dana je svadba. Istina koju ne porie
ni laov je smrt. Tamnica kao grob je nevaljalo dijete. Radost za srce je ena podatna svome muu, a neki
vele da je to meso koje se podaje srcu i ono mu se raduje. Lukavstvo due je neposluni rob. Smrt u
ivotu je siromatvo. Lijek koji ne lijei je loa narav. Sramota koja ne nestaje je zla ker. to se tie
ivotinje koja se ne sklanja u obitavalite, ve boravi u ruevinama, mrzi ljude, a ima odlike sedam dina,
to je skakavac: glava mu je kao u konja, vrat mu je kao u bika, krila su kao u orla, noge kao u deve, rep
kao u zmije, stomak kao u korpiona, rogovi kao u gazele.
Halifa je bio zadivljen njenom otroumnou i pameu, te ree knjievniku:
- Skidaj odjeu!
- Pozivam sve prisutne za svjedoke da je djevojka uenija od mene u svim znanostima, i da je uenija od
svakog naunika!
Zatim knjievnik svue odjeu i ree joj:
- Uzmi je, Bog ti ne dao dobro s njom!
Halifa naredi da donesu drugu odjeu da se knjievnik obue, a onda ree:
- Teveddudo, ostaje jo jedna stvar koju si obeala, a to je ah.
On naredi da dovedu strunjake za ah, karte i domine. Strunjaci dooe, te ahist sjede ispred nje, a
izmeu njih poredae figure. Djevojka pomakne figuru, a on pomakne svoju. On nije pomicao ni jednu, a
da mu djevojka nije odmah doskoila...
461. no
Kada nastupi etiri stotine ezdeset i prva no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je djevojka zaigrala ah sa uiteljem u prisustvu zapovjednika pravovjernih
Haruna ar-Reida. Kad god bi on pomaknuo figuru ona bi mu doskoila dok ga nije pobijedila i matirala.
Tada ahist ree:
- Htio sam te podstaknuti da pomisli da zna igrati, ali poredaj figure da ti sada pokaem!
Djevojka poreda figure za drugu partiju, a ahist pomisli: Otvori oi, inae e te pobijediti! On poe
pomicati figure promiljajui. Igrao je sve dotle dok mu djevojka ne ree ah-mat.
Kada ahist vidje ta djevojka uradi, on se zbuni njenom otroumnou i pameu, a djevojka se nasmija i
ree:
- Uitelju, odigrat u s tobom za opkladu treu partiju, s tim to u ti pokloniti kraljicu, desnog topa i
lijevog konja. Ako me pobijedi, uzmi moju haljinu, a ako ja tebe pobijedim, uzet u ti odjeu.
- Pristajem na taj uvjet - ree ahist.
Djevojka poreda figure, pa skinu kraljicu, topa i konja i ree mu:
- Igraj, uitelju!
On poe igrati, mislei: Zato je ne bih pobijedio nakon ovakve prednosti? ahist je smislio plan, ali
djevojka, miui figure, nadoknadi kraljicu, prie mu i poe uzimati figure, jedui mu jednu za drugom.
Ona mu rtvova jednu figuru i ree:
- Sad je dosta! Sad smo jednaki! Jedi dok se ne najede, a ubit e te, ovjee, samo tvoja pohlepa! Zar ne
zna da sam ti rtvovala figuru da bih te prevarila. Pazi, ovo je ah-mat! Skidaj odjeu!
- Ostavi mi barem alvare, pa e te Allah nagraditi!
On se zakle Bogom da se nee sporiti ni s kim dokle god se Tevedduda nalazi u carstvu Bagdada. Zatim
skinu odjeu, predade je djevojci i ode.
Nakon toga, dovedoe igraa karata kome djevojka ree:
- Ako te danas pobijedim, ta e mi dati?
- Dat u ti deset haljina od carigradske svile izvezene zlatom, deset haljina od kadife, te hiljadu dinara.
Ako ja tebe pobijedim, ne elim nita drugo osim da mi da potvrdu da sam te pobijedio.
- Kako ti drago! - ree djevojka.
Igra zaigra, ali uskoro uvidje da je izgubio. On ustade i poe govoriti sa stranim akcentom:
- Tako mi milosti zapovjednika pravovjernih, nigdje nema nikog slinog njoj!
Nakon toga, zapovjednik pravovjernih pozva svirae koji se pojavie, a halifa ree:
- Zna li svirati na koji instrument?
- Znam - odgovori Tevedduda.
Halifa naredi da donesu saz koji je bio izgreban i izlizan, iji je vlasnik bio napaen zbog rastanka s
dragom. Kao da je pjesnik taj saz opisao:

Boe, zalij zemlju na kojoj je drvo za saz izraslo,
S granama dobrim i ije je stameno stablo!

Iznad njega ptice pjevaju dok se zeleni
A ljepojka kada je instrument osueni.

Onda donesoe saz u navlaci od crvenog atlasa sa utom svilenom kitom. Djevojka razveza kesu, izvadi
saz i vidje da je na njemu napisano:

Zelena grana saz je za ljepojku postala
Koja je na svadbama prijateljima pjevala.

Ona pjeva i njeni napjevi odjekuju Kao da pjesmu slavuji u granju prihvaaju.

Djevojka stavi saz u krilo, nasloni dojke na njega, nagnu se kao majka koja doji dijete i odsvira dvanaest
melodija, tako da se cijeli skup ushiti dok je djevojka pjevala:

Uini kraj rastanku i surovosti Kunem se, srce te nee zaboraviti!

Saali se sjetnome to suze lije
I ljubei te to enji se predaje.

Zapovjednik pravovjernih je bio ushien:
- Bog te blagoslovio i neka se smiluje onome ko te je nauio!
Djevojka ustade, pa se duboko nakloni halifi koji zatim naredi da donesu novac, te isplati njenom
gospodaru stotinu hiljada dinara i ree joj:
- Teveddudo, poeli neto od mene!
- elim da me vrati mome gospodaru koji me je prodao.
- Dobro! - ree halifa i vrati je njenom gospodaru davi njoj lino pet hiljada dinara. Njenog gospodara
uze sebi za gosta za trpezom za sva vremena...
462. no
Kada nastupi etiri stotine ezdeset i druga no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je halifa dao djevojci pet hiljada dinara, vratio je njenome gospodaru koga uze
za svoga gosta za trpezom za sva vremena dajui mu svakog mjeseca hiljadu dinara, te je sa svojom
robinjom Teveddudom ivio najugodnijim ivotom.
Zato se divi, care, rjeitosti te robinje, njenom velikom znanju i pameti, njenoj upuenosti u sve nauke!
Pogledaj kako je bio velikoduan zapovjednik pravovjernih Harun ar-Reid kada je njenom gospodaru
dao novac; kada joj je rekao da poeli neto od njega, a ona je poeljela da je vrati gospodaru, te je
halifa vratio dajui njoj lino pet hiljada dinara, a njenog gospodara uzeo je sa svoga sabesjednika za
trpezom! Gdje ima takve plemenitosti nakon abbasidskih halifa, neka im se uzvieni Allah smiluje
svima?!
PREGRT PRIA O OPINJENOSTI OVIM SVIJETOM, O

PRIVRENOSTI NJEMU, TE O RAZLOZIMA ZA TO
Pria o oholom caru i meleku smrti
Pria se, sretni care, da se jednome drevnom caru prohtjelo da jae konja s grupom svojih podanika i
uglednika da bi narodu pokazao kienost svoje svite. On naredi ljudima iz svoga okruenja, naredi
emirima i uglednicima da se pripreme za polazak, naredi uvaru odjee da mu donese najgizdavije ruho
dostojno cara na dan njegove svetkovine. Takoer naredi da mu dovedu istokrvne konje. Oni izvrie
nareenje, te car proba odjeu koja mu se najvie dopadala i konje koje je smatrao najboljim. Obue
ruho, uzjaha plemenitog konja i poe u povorci s okovratnikom optoenim dijamantima, nizovima bisera i
rubina.
Jahao je konja na elu svoje vojske, gordei se i uznosei, oholei se. Doe mu Iblis, stavi mu ruke na
nosnice, pa ga zadahnu nadmenou i samozadovoljstvom, te se car uzoholi mislei: Ko je na svijetu kao
ja! Gordio se i uznosio pokazujui prezir i ne mogavi nikoga gledati zbog svog samozadovoljstva i
oholosti.
Izae pred njega jedan ovjek u iznoenom odijelu i pozdravi ga, ali mu car ne uzvrati pozdrav. ovjek
uhvati carevog konja za uzdu, a car mu ree:
- Sklanjaj ruku, jer i ne zna iju si uzdu uhvatio!
- Imam jednu molbu za tebe - ree ovjek.
- Priekaj da sjaem, pa mi onda reci svoju molbu.
- To je tajna i samo u ti je na uho apnuti.
Car nagne uho prema njemu, a ovjek mu ree:
- Ja sam melek smrti i hou duu da ti izvadim.
- Ostavi me koliko je potrebno da se vratim kui da se oprostim s roacima, djecom, susjedima i enom.
- Nipoto! - ree melek. - Nee se vratiti, niti e ih ikada vie vidjeti! Sueni as je doao.
I melek uze carevu duu jo dok je on bio na konju, te on pade mrtav.
Melek smrti ode odatle jednome dobrom ovjeku, Bog bio zadovoljan njime. Melek ga pozdravi, a
ovjek uzvrati pozdrav, te melek smrti ree:
- Dobri ovjee, zbog neeg si mi potreban, a to je tajna.
- apni mi ta ti je potrebno.
- Ja sam melek smrti.
- Dobro doao! - na to e ovjek. - Hvala Allahu to si doao! Odavno oekujem tvoj dolazak. Dugo ve
ne dolazi onome ko ezne za tobom.
- Ako ima kakav posao, obavi ga - ree melek smrti.
- Nemam vanijeg posla od susreta sa svojim uzvienim Gospodarom.
- Kako eli da ti uzmem duu? Nareeno mi je da ti je uzmem onako kako ti bude htio.
- Daj mi vremena da uzmem abdest i da klanjam, a kad padnem niice, uzmi mi duu.
- Moj uzvieni Gospodar naredio mi je - ree melek - da ti uzmem duu samo onako kako ti bude htio, i
zato u uiniti kako si rekao.
ovjek ustade, uze abdest i klanja, a melek mu uze duu dok je bio na seddi, pa je uznese uzvienom
Allahu, Njegovoj milosti, zadovoljstvu i pratanju.
Pria o caru, meleku smrti i riznici
Pria se da je neki car sakupio veliko blago koje se izbrojati ne moe i sadravalo je mnotvo stvari svih
vrsta koje je Allah stvorio na ovome svijetu, a to je inio zato da bi sebe uzvisio. Kada mu se prohtije da
narod vidi koliko je blaga sakupio, on sagradi visok dvorac koji se dizao nebu pod oblake, kakav je
dostojan careva i kakav mu prilii. Zatim naini na njemu dvije mone kapije, postavi sluge, vojnike i
vratare prema svojoj volji.
Jednoga dana, naredi kuharu da mu napravi neko od najukusnijih jela, pa okupi svoje roake, poslugu,
prijatelje i sluge da jedu kod njega i prime njegove darove. Car sjede na prijestolje, nasloni se na jastuk i
ree sam sebi: Duo moja, sakupio sam ti sva blaga ovoga svijeta, a sad uivaj i kuaj ta blaga dok ti
ljudi budu eljeli dugovjenost i svaku sreu...
463. no
Kada nastupi etiri stotine ezdeset i trea no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je onaj car besjedio svojoj dui: Uivaj i kuaj blaga dok ti ljudi budu eljeli
dugovjenost i svaku sreu.
I samo to je on to rekao svojoj dui, doe jedan ovjek izvan dvorca, u pohabanoj odjei, s torbom o
vratu poput prosjaka u potrazi za hranom. On prie, pa zalupa halkom na kapiji dvorca tako snano da se
zamalo dvorac zatresao i prijestolje se pomaklo. Sluge se uplaie i skoie prema kapiji, viui onome
to je lupao:
- Teko tebi! ta to radi i kakav je to lo odgoj?! Priekaj da car jede, pa e ti dati neto dobro!
- Recite svome gospodaru - ree doljak - neka doe k meni da sa mnom razgovara, jer mi je zbog neeg
potreban. Stvar je vana i neodlona.
- Odlazi, bijednie! Ko si ti da nareuje naem gospodaru da ti izae?
- Obavijestite ga o tome! - ree doljak.
Sluge odoe caru i upoznae ga s tim, a car im ree:
- Zato ga niste otjerali? Zato niste sablje isukali i zato ga niste izgrdili?
Sluge pohrlie ka prosjaku sa tapovima i orujem u namjeri da se tuku s njim, ali ovjek ciknu:
- Ostanite na svojim mjestima, jer ja sam melek smrti!
Srca im premrijee od straha, raspametie se, koljena im zaklecae i due im se prestravie. Car im
zapovjedi:
- Recite mu da uzme nekog drugog umjesto mene!
- Neu uzeti nikakvu zamjenu - ree melek smrti - niti sam doao zbog nekog osim zbog tebe da bih te
odvojio od blagodati i blaga koje si sakupio, nagomilao i u riznice pohranio.
Car poe duboko uzdisati i plakati govorei:
- Prokleo Allah taj novac koji me je zaveo, tetu mi nanio i odvratio me od oboavanja moga Gospodara!
Mislio sam da e mi koristiti, ali mi ono tetu nanosi. Eto, ja u otii praznih ruku, a novac ostaje mojim
dumanima.
Onda Allah dade novcu sposobnost govora, te on ree:
- Zato mene kune? Kuni sebe! Uzvieni Allah je stvorio i mene i tebe od zemlje i stavio me u tvoje ruke
kako bi pomou mene spremao se za budui svijet dijelei me kao sadaku siromanim, jadnima i
nemonima, da pomou mene podie zgrade, damije, mostove i vodovode. Tako bih ti bio od pomoi na
buduem svijetu. Meutim ti si me sakupio i stavio u riznicu, troio si me za svoje strasti ne zahvaljujui
mi za ono to mi duguje, nego si bogohulio. Sada me ostavlja svojim dumanima, a ti ostaje sa svojom
nesreom i tugom. ta sam ja kriv da me psuje?
Melek smrti uze caru duu dok je jo bio na prijestolju i prije nego to je jeo, te se car srui mrtav s
prijestolja. Uzvieni Allah veli:"... a kad bi se onome to im je dato obradovali, iznenada bismo ih kaznili
i oni bi svaku nadu izgubili...{214}
Pria o Izraelianskom caru i meleku smrti
Pria se da je neki izraelianski car silnik sjedio jednoga dana na prijestolju svoga carstva pa je ugledao
nekakvog ovjeka koji mu je dolazio na kunu kapiju. Izgled toga ovjeka bio je odvratan i izgledao je
strano. Caru se gadio njegov dolazak, uplai se da e mu ovjek ui, pa skoi prema njemu i ree:
- Ko si ti, ovjee, i ko te je pustio k meni? Ko ti je rekao da doe u moju kuu?
- Naredio mi je domain - odgovori ovjek. - Meni niko ne moe stati na put, niti mi je za ulazak
carevima potrebno doputenje. Mene ne moe uplaiti careva vlast, niti mnotvo njegovih uvara. Ja sam
onaj koga ne moe uplaiti monik, niti mi iko moe umaknuti. Ja sam Ruitelj Uitaka i Razbija
Skupova.
Kada car u te rijei, pade na lice i strah mu se razmilje po tijelu, te on pade bez svijesti. Onda doe k
sebi i upita:
- Jesi li ti melek smrti?
- Jesam - odgovori doljak.
- Zaklinjem te Allahom da prieka samo jedan dan kako bih zatraio oprost grijeha od svoga Gospodara,
da novac koji je u mojim riznicama vratim vlasnicima kako se ne bih optereivao njihovim raunima i
tekom kaznom zbog njega.
- Nita od toga! Nita od toga! - ree melek...
464. no
Kada nastupi etiri stotine ezdeset i etvrta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je melek smrti rekao caru:
- Nita od toga! Nita od toga! Kako da ti odgodim kad su tvoji dani odbrojani, kada ti je dah ogranien i
kada je tvoje vrijeme strogo odreeno?
- Odgodi makar jedan as! - molio je ovjek.
- Taj as je ve minuo u tvojoj nebrizi. Istekao je u tvojoj nepanji. Tvoj dah je na izmaku i ostao ti je jo
samo jedan dah.
- Ko e biti uz mene kada me budu na mezar nosili? - upita car.
- Niko osim tvojih djela - odgovori melek.
- Ja nemam nikakvih djela.
- Onda e sigurno ii u Dehennem i tvoja je sudbina da bude izvrgnut gnjevu Svemonoga.
Zatim mu melek uze duu, te se car stropota s prijestolja i pade na zemlju. Podie se galama meu
njegovim podanicima, zau se kuknjava i pla. Da su znali kakav e ga gnjev njegovog Gospodara ekati,
plakali bi za njim jo vie i jo jae bi naricali.
Pria o Aleksandru Velikom
Pria se da je Iskender Zu-l-Karnejn{215} na svome putu naiao pored nekih slabanih ljudi koji nisu imali
nita od ovoga svijeta. Kopali su mezare za svoje mrtvace pred kunim vratima i svaki as su te mezare
posjeivali, meli prainu s njih, istili ih i posjeujui ih oboavali su tu uzvienog Allaha. Hranili su se
samo biljem i rastinjem. Aleksandar posla jednog ovjeka da mu pozove njihovog cara, ali se on ne
odazva, ve porui:
- On meni nije potreban.
Aleksandar Veliki poe k njemu i upita ga:
- Kako ste i od ega ivite? Ne vidim da imate zlata ni srebra, niti vidim da imate bilo kakvih
ovosvjetskih dobara.
- Ovosvjetskim dobrima se niko nije zasitio - odgovori car.
- Zato kopate mezare pred kunim vratima?
- Da nam budu pred oima. Da ih posmatramo i stalno se podsjeamo na smrt, te da ne zaboravimo
budui svijet; da iz naih srca iili ljubav prema ovome svijetu i da nas ona ne odvrati od oboavanja
naeg uzvienog Gospodara.
- Zato jedete bilje? - upita Aleksandar.
- Zato to mrzimo da od svojih utroba stvaramo grobove za ivotinje i zato to uitak u hrani ne ide dalje
od grla.
Car zatim prui ruku, izvadi jednu ljudsku lubanju, pa je stavi pred Aleksandra i ree:
- Zna li, Aleksandre, ko je bio ovo?
- Ne - odgovori Aleksandar.
- To je bio jedan dunjaluki car koji je ugnjetavao svoje podanike i zlostavljao nemone, koji je cijeli
ivot proveo u sakupljanju dobara ovoga svijeta. Allah mu je uzeo duu, Dehennem odredio za njegovo
boravite.
Car protrese lubanjom, pa stavi drugu pred Aleksandra i ree:
- Zna li ija je ovo lubanja?
- Ne znam - odgovori Aleksandar.
- To je lubanja jednoga zemnog cara koji je bio pravian prema svojim podanicima i milostiv prema
narodu. Allah mu je uzeo duu i nastanio je u Dennetu dajui joj visoko mjesto.
Zatim car poloi ruku na Aleksandrovu glavu i ree:
- Kakva li e tvoja glava od te dvije vrste biti?
Aleksandar gorko zaplaka, pa privinu cara na grudi i ree:
- Ako eli da bude uz mene, dat u ti vezirsko mjesto i dijelit u s tobom carstvo.
- Nema nita od toga! - uskliknu ovjek. - Ja to ne elim.
- Zato? - upita Aleksandar.
- Zato to su svi ljudi tvoji neprijatelji zbog bogatstva i vlasti koji su ti dati, a meni su svi pravi prijatelji
zbog moje jednostavnosti i siromatva, te zbog toga to ja nemam vlasti, ne hlepim za ovim svijetom, ne
traim ga i ne elim. Meni je dovoljno ovo zadovoljstvo.
Aleksandar zagrli cara, poljubi ga meu oi, pa ode.
Pria o caru Anuirvanu
Pria se da se pravedni car Anuirvan jednog dana pretvarao da je bolestan, pa je poslao svoje
povjerljive ljude naredivi im da obiu carevinu i da mu potrae stare opeke u kakvom poruenom selu
da se njome lijei. On ree svojim ljudima da su mu ljekari tako propisali.
Ljudi odoe, obioe carstvo i cijelu njegovu zemlju, pa se vratie i rekoe mu:
- U cijeloj carevini nismo nali nijedno razrueno mjesto, niti staru ciglu.
Anuirvan se obradova, zahvali Allahu i ree:
- Htio sam samo da se obavijestim i da znam da li u carevini ima kakvo razrueno mjesto da bih ga
oivio, ali sada vidim da je svako mjesto naseljeno. U carstvu je sve u redu i stanje je dovedeno do
savrenstva...
465. no
Kada nastupi etiri stotine ezdeset i peta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da su se caru Anuirvanu vratili uglednici njegove drave i da su mu kazali:
- U cijeloj carevini nismo nali nijedno razrueno mjesto.
Car je zahvalio na tome Allahu i rekao je:
- U carstvu je sve u redu i stanje je dovedeno do savrenstva.
- Znaj, care - ree eherzada - da su se stari carevi brinuli i starali o ivotu u svojoj carevini, jer su znali
da je imovina podanika utoliko vea ukoliko je carstvo bolje ureeno, i jer su znali da je ono to su kazali
ueni ljudi i mudraci tano i nesumnjivo kada su tvrdili: Vjeru odrava vladar, vladara vojska, vojsku
novac, a novac donosi ureena zemlja, zemlja se ureuje pravdom. Nisu nikoga pomagali u nepravdi i
nasilju, niti su ljudima iz svoje okoline doputali da ine zloine, znajui da njihovi podanici nee
podnositi tlaenje, te da e biti poruene zemlje ako njima vladaju nasilnici, a da e se stanovnici tih
zemalja razbjeati po drugim zemljama. U carstvu e se pojaviti nedostaci, smanjit e se prihodi, opustjet
e riznice, a podanici e bijedno ivjeti i neprestano e proklinjati tiranina, tako da on nee uivati u
svojoj carevini, nego e hitati ka propasti.
Nevolje pobone Izraelianke
Pria se da je meu Izraelianima bio jedan njihov sudija koji je imao divnu enu izvanredne krijeposti,
trpeljivosti i istrajnosti. Taj sudija naumi posjetiti Jerusalem, pa ostavi brata da ga zamjenjuje u sudakim
poslovima i povjeri mu svoju enu.
Brat je uo da je ta ena lijepa i poe se zanimati za nju. Kada sudija ode, njegov brat poe toj eni i
poe joj se udvarati, ali ga ona odbi drei se bogobojaznosti. On je uporno navaljivao na nju, a ena je
odbijala i ovjek se uplai da ga ne oda njegovom bratu kada se vrati, te pozva lane svjedoke da
posvjedoe kako je ena poinila blud. Zatim o njenom sluaju obavijesti tadanjeg cara koji naredi da je
kamenuju. Iskopae jednu jamu u koju stavie enu i poee je kamenovati. Kamenovali su je sve dotle
dok je ne zatrpae kamenjem, te car ree neka ta jama bude njen grob.
Kada pade no, ena poe stenjati u nevolji i naie jedan ovjek koji je namjerio u selo, pa kada je uo
njeno stenjanje poe prema eni, izvadi je iz jame i odnese svojoj eni naredivi joj da je lijei. Ova ju
je lijeila dok nije ozdravila. ena toga ovjeka imala je malo dijete koje ona dade kamenovanoj i ova ga
poe uvati spavajui s njim u drugoj sobi.
Jedan prepredenjak vidje enu i poeli je, pa poe slati ljude k njoj nagovarajui je na preljubu. ena je
odbijala, te mukarac rijei da je ubije. Doe nou, ue u kuu dok je ena spavala pa navali noem
prema njoj, ali mu se pod rukom nae dijete koje prekla. Kad shvati da je zaklao dijete, ovjeka spopade
strah, te on izae iz kue i tako Allah sauva enu od njega.
Sutradan, ona otkri zaklano dijete pored sebe, a onda doe njegova majka i ree:
- Ti si ga zaklala!
Zatim je snano udari i htjede je zaklati, ali doe mu i spasi je govorei:
- Allaha mi, nije to ona uinila!
ena pobjee ni sama ne znajui kamo da krene. Imala je nekoliko dirhema pa poe u jedno naselje u
kome vidje okupljene ljude oko ovjeka objeenog o stablo, a bio je na samoj ivici smrti. ena se obrati
ljudima:
- ta je s tim ovjekom, ljudi?
- Zgrijeio je toliko da ga moe samo smrt iskupiti, ili tolika i tolika svota novca.
- Uzmite novac i pustite ga! - ree ena. Onda pustie ovjeka koji se pokaja pred njom i obaveza se pred
uzvienim Allahom da e je sluiti do smrti. Nakon toga, sagradi joj eliju i smjesti je u nju, a on je
sjekao drva i donosio joj hranu. ena se prepustila pobonosti, pa se za svakog bolesnika i nevoljnika
molila, tako da bi brzo ozdravio...
466. no
Kada nastupi etiri stotine ezdeset i esta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da su toj eni poeli dolaziti ljudi dok je bila predana bogosluenju u svojoj
eliji. Uzvieni Allah odredi da se njenom djeveru zbog koga je kamenovana pojavi bolest na licu, ena
koja ju je tukla obolje od gube, a onaj prepredenjak se razbolje toliko da je morao sjediti zbog bolova.
Mu pobone ene doe s hada i upita brata za enu, a on mu ree da je umrla. Sudija je tugovao za njom
vjerujui da je Bog uzeo. Onda ljudi doue za tu enu i poee dolaziti u njenu eliju iz svih krajeva
prostrane zemlje, te sudija ree svome bratu:
- Brate moj, hajde poi toj vrloj eni, moda e ti Allah iz njene ruke dati lijek.
- Odnesi me njoj, brate - ree ovaj.
uo je za nju i mu ene koja je oboljela od kuge, pa je povede pobonoj eni. Porodica onog
prepredenjaka koji je zbog bolesti sjedio dou za pobonu enu, pa i njega odvedoe. Svi se sakupie
pred ulazom u eliju. ena je vidjela sve koji su doli, ali nju niko nije vidio. ekali su njenog slugu dok
nije doao, te ga zamolie da trai doputenje za ulazak. Sluga uini kako je traeno od njega, a ena stavi
zar preko lica i stade pored vrata gledajui svoga mua, njegovog brata, lopova i enu prepoznajui ih,
ali oni nju nisu prepoznali. Onda im ena ree:
- Neete se osloboditi toga to vas je snalo dok ne priznate svoje grijehe, jer kada rob prizna grijehe
Allah mu prata i daje mu ono radi ega je doao.
- Brate - ree sudija svome bratu - pokaj se Bogu i ne istrajavaj u grijeenju. To e biti bolje radi tvoga
izbavljenja. Jedan anonimus je rekao:

Evo dana kada e se tiranin sa rtvom sresti
I skrivenu tajnu Bog e sada otkriti.

Svi grjenici e tada ponieni biti,
A sve pokorne Bog e uzvisiti.

Gospodar na i Gospodin istinu e pokazati
Bez obzira to e se grjenici ljutiti.

Teko onome ko je Gospoda svog naljutio Da e ga Bog kazniti kao da nije znao!

Teko tebi koji si za slavom udio Ona je u bogobojaznosti, zar to nisi znao?

Nakon toga, sudijin brat ree:
- Sada u rei istinu. S tvojom enom sam uinio to i to. To je moj grijeh.
Gubava ena ree:
- Kod mene je bila jedna ena kojoj sam pripisala neto u ta nisam bila sigurna, ali sam je svjesno
istukla. To je moj grijeh.
Onda paralisani ree:
- Ja sam doao jednoj eni da je ubijem poto sam je prije toga sablanjavao i zato to me je odbijala, ali
sam zaklao dijete koje je bilo kraj nje. To je moj grijeh.
- Boe moj - ree pobona ena - kao to si ih suoio s ponienjem nakon grijeenja, pokai im veliinu
njihove skruenosti. Ti moe sve to hoe.
Uzvieni Bog ih sve izlijei. Sudija poe zagledati enu, te ga ona upita zato je gleda, a on ree:
- Imao sam enu i da nije umrla, tvrdio bih da si to ti.
ena mu se otkri, te poee zahvaljivati uzvienom Bogu to im je darovao da ponovo budu zajedno.
Nakon toga svi - sudijin brat, lopov i ena - zamolie je da im oprosti, te im ona oprosti. Svi su se molili
Bogu na tome mjestu dvorei pobonu enu dok ih nije smrt rastavila.
Pria o pobonoj eni koja se spasila brodoloma

Pria se da je jedan Muhammedov potomak kazivao:
- Dok sam obilazio Kabu jedne mrkle noi, uo sam jecaje to su dopirali iz nekog slomljenog srca koje
je klicalo:
- O, Velikoduni! Tvoja milost je oduvijek, a moje srce se pridrava zavjeta!
Kada sam uo taj glas, srce mi ustrepta tako da zamalo nisam umro. Pooh prema glasu i otkrih da je to
glas neke ene.
- Es-selamu alejkum, eno Boija! - rekoh, a ona odgovori:
- Ve alejkumu-s-selam!
- Zaklinjem te velikim Allahom da mi kae kakav je to zavjet koga se tvoje srce pridrava.
- Da me nisi zakleo Svemonim, ne bih ti odala tajnu. Pogledaj ta je preda mnom.
ovjek pogleda i vidje pred njom usnulog djeaka koji je buno spavao. Onda ena nastavi kazivati:
- Pola sam na had trudna s ovim djeakom. Ukrcala sam se na jednu lau, pa se more uzburkalo, puhnuli
su suprotni vjetrovi i razbila nam se laa. Spasila sam se na jednoj dasci s lae i rodila sam ovog
djeaka jo dok sam bila na dasci. Dok mi je dijete lealo u krilu, valovi su me ibali...
467. no
Kada nastupi etiri stotine ezdeset i sedma no ona ree:
- ula sam, sretni care, da je ena kazivala:
- Kada nam se razbila laa, spasila sam se na jednoj dasci s lae i rodila sam ovog djeaka jo dok sam
bila na dasci. Dok mi je dijete lealo u krilu, valovi su me ibali, a onda dopliva do mene jedan mornar
koji mi ree:
- Allaha mi, zavolio sam te jo dok si bila na lai. Sad sam se, evo, naao kraj tebe i budi moja, inae u
te baciti u more.
- Teko tebi! - rekoh mu. - Zar ti nije dovoljna pouka to to si ve vidio? ovjee, mi smo u nevolji i
molimo se da se iz nje izvuemo skruenou, a ne grijeenjem!
Meutim, on je navaljivao, pa sam se uplaila i elei da ga prevarim, rekla sam:
- Priekaj da zaspi ovo dijete.
On uze dijete i baci ga u more i kada sam vidjela kakav zloin uini djetetu, srce mi zadrhta i obuze me
bezmjerna tuga. Podigoh glavu prema nebu i rekoh: O, Ti koji se nalazi izmeu ovjeka i njegovog srca,
oslobodi me ove zvijeri, jer Ti si svemogu!
Tako mi Boga, tek to sam izgovorila te rijei, iz mora izae neka zvijer i epa mornara s daske, tako da
sam ostala sama sve vie tugujui i alei zbog moga djeteta. Onda sam izgovorila stihove:

Moj dragi sine, moj oinji vide,
Dok tuga me razdire ti nestade!

Ja posmatram kako tijelo tone,
Srce mi se slama od alosti silne.

I u bolu mome olakanja nema
Bez dobrote Tvoje, to pomae svima.

Ti vidi, Gospodaru, ta se sa mnom zbiva
Patei silno zbog gubitka sina.

Smiluj se - sastavi me s njime,
Jer u Te se uzdam, najvri moj bedeme.

Bila sam u takvom stanju jedan dan i jednu no, a narednog jutra ugledah jedra neke lae u daljini dok su
me valovi bacali i vjetrovi gonili dotjeravi me do te lae ija sam jedra ugledala. Putnici me dohvatie i
izvukoe na lau. Kada osmotrih, vidjeh svoje dijete meu njima, te se bacih prema djetetu viui:
Ljudi, to je moje dijete! Otkud ono kod vas?! Dok smo plovili morem, laa se odjednom zaustavi i
pojavi se ivotinja kao veliki grad, a ovaj djeak je sjedio na njenim leima sisajui palac, i mi ga
uzesmo.
Kada sam ula te njihove rijei, ja im ispriah sve to mi se dogodilo, pa zahvalih svome Gospodaru na
onome to mi je dao i zavjetovah se da neu naputati Njegov hram i da neu prestati sluiti Mu. Dao mi
je sve za ta sam Ga poslije toga molila.
Ja se maih rukom za kesu i htjedoh joj neto dati, ali mi ena ree:
- Ja tebi treba da dajem, pokvarenjae! Zar da ti priam o Boijim darovima i plemenitosti, a da
istovremeno uzimam od drugih!?
Nisam bio u stanju nagovoriti je da uzme togod od mene, te je ostavih i odoh recitirajui stihove:

Koliko Allah ima blaga skrivenoga
I nedostupnog pameti ovjeka umnoga!

Kako esto lagodnost nakon muka dolazi
I srcu bolnome Bog u pomo polazi!

Koliko puta si jutrom brinuo
A uveer si radost doekao!

Kad ve nita ne bude mogao uiniti
Valja ti se vrsto na Uzvienog osloniti!

Poslanika moli da se za te zauzme Za kog se on zauzme, svaku elju dostigne.

ena se u tome hramu neprekidno molila svome Gospodaru dok je nije smrt stigla.
Ptica o crnom robu udotvorcu
Pria se da je Malik ibn Dinar, neka mu se uzvieni Allah smiluje, kazivao:
- Kod nas u Basri dugo nije padala kia, te smo nekoliko puta izlazili da molimo za kiu, ali ne vidjesmo
ni traga da je usliena naa molba. Onda ja, Atau-s-Sulemi, Sabit al-Bunani, Nedi al-Beka, Muhammed
ibn Vai, Ejjub as-Sihtijani, Habib al-Farisi, Hasan ibn Abi Sinan, Utejba al-Gulam i Salih al-Mazini
poosmo na zajedniko dovite. Djeca izaoe iz kola i poesmo se zajedno moliti, ali ne bi traga da
nam je molba usliana. Doe podne i ljudi odoe, a ja i Sabit al-Bunani ostadosmo na dovitu. Kad
nastupi no, ugledasmo jednog crnca lijepog lica, tankih nogu i velikog stomaka. Prilazio nam je u
vunenom ogrtau i kada bi ovjek procjenio sve to je imao na sebi, ne bi vrijedjelo vie od dva dirhema.
On donese vodu, uze abdest, pa ode u mihrab i klanja dva rekata iji su svi sastavni dijelovi bili jednaki.
Zatim upre pogled u nebo i ree:
- Boe moj, Gospodine i Gospodaru! Dokle e odbacivati molitve svojih robova za ono to nee
umanjiti Tvoju mo? Zar je iscrpljeno ono to Ti ima i jesu li ispranjene riznice Tvoje moi? Zaklinjem
Te Tvojom ljubavlju prema meni da nam odmah da kiu!
On nije estito ni izgovorio te rijei, kad se nebo naoblai i pljusnu kia kao iz otvora mjeine. Nismo
uspjeli ni otii sa dvorita, a zagazismo u vodu do koljena...
468. no
Kada nastupi etiri stotine ezdeset i osma no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je Malik ibn Dinar kazivao:
- Crnac nije estito ni izgovorio te rijei, kad se nebo naoblai i pljusnu kia kao iz otvora mjeine.
Nismo uspjeli ni otii sa dovita, a zagazismo u vodu do koljena udei se crncu. Onda mu ja prioh,
kazivao je Malik, i rekoh:
- Bolan, crni ovjee! Zar te nije stid onoga to si rekao?
On se okrenu prema meni i ree:
- ta sam rekao?
- Mislim na rijei: Tvoje ti ljubavi prema meni! Otkud zna da te voli?
- Bjei od mene, ti koji ne dri do sebe sama! - povika crnac. - Gdje sam ja bio kada me je podravao
vjerom u jednoga Boga i kada me je odlikovao tako to mi je omoguio da ga spoznam? Zar me nije
podravao samo zato to me voli? Njegova je ljubav prema meni koliko i moja ljubav prema Njemu.
- Polahko, Bog ti se smilovao! - rekoh.
- Ja sam rob - odgovori crnac - i dunost mi je da se pokoravam svome manjem gospodaru.
Pratili smo ga izdaleka dok ne ue u kuu jednog trgovca robljem, a bilo je ve prolo pola noi. Odulji
nam se druga polovina noi, pa odosmo, a kad svanu jutro doosmo trgovcu robljem i ja ga upitah:
- Ima li jednog slugu kojeg bi nam prodao da nas slui?
- Da, imam stotinjak momaka i svi su za prodaju.
I ovjek nam poe pokazivati momke, jednog za drugim, dok ne predstavi sedamdeset momaka, ali meu
njima nisam vidio onoga roba.
- Nemam drugih - ree ovjek.
Kada ve htjedosmo poi, uosmo u jednu tronu sobu iza kue toga trgovca i ugledasmo onog crnca kako
stoji.
- Tako mi Gospodara Kabe, to je on! - povikah, pa se vratih trgovcu robljem i rekoh mu:
- Prodaj mi ovoga momka.
- Abu Jahja, to je jedan zlosretni i bezvrijedni sluga. Nou ne radi nita drugo nego plae, a danju se
samo kaje.
- Zato ga i hou.
Onda robovlasnik pozva roba, kazivao je Ibn Dinar, koji se pojavi pretvarajui se da je sanjiv, i ovjek
mi ree:
- Uzmi ga poto hoe, ali ne smatraj mene krivim za sve njegove mahane.
Kupih ga za dvadeset dinara i upitah kako se zove.
- Mejmun - odgovori on, a ja ga uzeh za ruku i poosmo mojoj kui. Onda mi se sluga obrati:
- Mali moj gospodaru, zato si me kupio? Allaha mi, ja nisam dobar sluga za ljude!
- Kupio sam te zato da ja sluim tebi.
- Zato to? - upita Mejmun.
- Zar ti nisi na jueranji poznanik s dovita?
- Jesi li se raspitao o meni?
- Ja sam onaj to je juer razgovarao s tobom.
Rob nastavi ii, kazivao je Ibn Dinar, dok ne ue u damiju gdje klanja dva rekata, pa ree:
- Boe moj, Gospodine i Gospodaru, izmeu mene i Tebe bila je tajna koju si otkrio ljudima i tako me
osramotio. Kako mogu sada lagodno ivjeti kada i drugi znaju za ono to je bilo meu nama? Zaklinjem
Te da mi ovoga asa uzme duu!
Zatim Mejmun pade niice i posmatrao sam neko vrijeme kako ne die glavu. Pomaknuh ga i vidjeh da je
mrtav, Bog neka mu se smiluje. Ispruih mu ruke i noge, pogledah ga i uoih da je nasmijan i da mu je
bjelina nadvladala crnu boju lica koje je zrailo svjetlou i radou.
Dok smo se mi udili svemu tome, odjednom na vrata ue neki mladi i ree:
- Es-selamu alejkum! Neka Allah nagradi i vas i nas zbog naeg brata Mejmuna. Evo kefina pa ga
umotajte!
I prui mi dva tako lijepa kefina kakve nikada nisam vidio, te umotah crnca u njih. Pored njegovog
mezara, kazivao je Malik, sada se ljudi mole za kiu i tu mole da im uzvieni Allah ispuni elje. Kako je
divno neko rekao u tom smislu:

Srca to spoznae nebeskim vrtovima etaju
Gdje se Gospodnji zastori otkrivaju.

Kada tamo rujno vino ispijaju,
S onim to Bogu pribliava oni ga mijeaju.

Tajnu izmeu Dragog i sebe otkrivaju
A drugom srcu nee da je odaju.

Pria o podvinikim suprunicima
Pria se da je meu Izraelianima bio jedan ovjek koji je bio bolji od svih njih. Usrdno je oboavao
svoga Gospodara, odricao se ovozemaljskih uitaka tjerajui ih iz svoga srca. Imao je enu koja mu je u
tome pomagala pokoravajui mu se u svako doba. ivjeli su izraujui tanjire i lepeze. Radili su po cijeli
dan, a pred kraj dana mu je iznosio ono to su uradili, pa je hodao sokacima i ulicama traei kupce
kojima bi to prodao. Stalno su postili.
Jednoga dana, dok su postili, radili su do pred kraj dana, kada mu, kao i obino, ponese ono to su
napravili traei ko e kupiti. Tako naie pored vrata jednog ovjeka predanog ovozemaljskom ivotu, te
pored ljudi koji su ivjeli u izobilju i na visokim poloajima. ovjek koji je nosio robu bio je svijetla
lica, lijep, pa ga ugleda domaica te kue, zaljubi se u njega i osjeti veliku elju za njim. Njen mu je bio
odsutan, te ena pozva slukinju i ree joj:
- Moda e nekako namamiti onog ovjeka da nam ga dovede.
Slukinja ode i pozva ovjeka da kupi od njega ono to je imao u ruci, te ga tako skrenu s puta...
469. no
Kada nastupi etiri stotine ezdeset i deveta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je slukinja izala pred ovjeka i pozvala ga:
- Ui, moja gospodarica hoe da kupi to to ima u ruci, ali najprije hoe da se raspita i vidi ta je to.
ovjeku se uini da ena govori istinu i ne videi nita loe u tome, ue pa sjede kako mu je ena
naredila. Ona zatvori vrata za njim, a onda izae njena gospodarica iz svoje odaje, uhvati ga za
galabiju{216} povue ga i uvede u svoju sobu, pa mu ree:
- Koliko treba da molim da bih bila nasamo s tobom?! Izdaje me strpljenje. Ova kua je namirisana
kadivima, hrana je pripremljena i domain je noas odsutan. Darujem ti sebe, premda su me dugo traili
carevi, ugledni ljudi i oni koji imaju uticaja, ali ja nisam marila ni za jednoga od njih!
Tako je ona podue govorila ovjeku koji nije podizao pogled sa zemlje stidei se uzvienoga Allaha i
strahujui od Njegove bolne kazne, kao to pjesnik ree:

Kako esto je izmeu mene i grijeha velikoga
Stajao samo stid od Allaha monoga!

Tek stid je lijek bio za grijehe moje Kad stid ode i grijeha nestalo je!

Taj ovjek se htio spasiti od ene, ali nije mogao, te joj ree:
- elim neto od tebe.
- ta to? - upita ena.
- Hou iste vode da je iznesem na najvie mjesto u tvojoj kui da tamo obavim posao i operem neistou
koju ti ne mogu pokazati.
- Kua je prostrana - ree ena. - U njoj ima skrovitih mjesta i budaka. Kua je pripremljena za ienje.
- Hou samo da se popnem visoko - navaljivao je ovjek.
- Popni ga na najvii balkon u kui - ree domaica slukinji koja se pope s njim na najvie mjesto, pa mu
dade posudu s vodom i sie. ovjek uze abdest, klanja dva rekata i pogleda prema zemlji u namjeri da se
baci. Uini mu se odve visoko, pa se uplai da e se polomiti dok dospije do zemlje. On pomisli kako e
se ogrijeiti prema uzvienom Bogu i pomisli na njegovu kaznu, pa mu se uini da je nepotrebno
samortvovanje i prolijevanje krvi, te on ree:
- Boe moj i Gospodaru, Ti vidi ta me je snalo i moje stanje nije tajna za Tebe. Ti si svemogu.
Neki anonimni ovjek u tom smislu je rekao:

I dua i srce na Te ukazuju,
I najvee tajne Tebi se otkrivaju.

Kad govorim, ja tebe dozivam,
A kad utim na te ukazujem.

O, Ti kome se drug ne moe dodati,
Dolazim Ti odan neimatini.

Nadam se i misao nadu okrijepit e,
Dok mi srce, kao to vidi, ve uzlijee.

Najtee je kad mora duu svoju dati,
Al' i to je lahko kad odredi Ti.

Ako me spasi u svojoj milosti Ti si, nado moja, u stanju to uiniti.

Tada se ovjek baci s najvieg balkona, a Allah mu posla meleka koji ga ponese na krilima i spusti ga na
zemlju zdrava, tako da mu se nije dogodilo nita. Naavi se na zemlji, ovjek zahvali uzvienom Allahu
na zatiti koju mu je pruio i na milosti koju mu je ukazao.
Tako on bez iega poe svojoj eni. Ve je bio zakasnio. Ue u kuu ne nosei nita, a ena ga upita zato
je zakasnio, ta je uinio s onim to je odnio i kako se vraa bez iega. ovjek joj ispria u kakvom
iskuenju se naao, te da je skoio s onoga mjesta, a Bog ga je spasio. Na to ena ree:
- Hvala Bogu koji je odagnao od tebe iskuenje i to je stao izmeu vas - a onda nastavi:
- Komije su navikli, ovjee, da svake noi loimo vatru. Ako nas noas vide bez vatre, znat e da smo
bez igdje iega. Allahu emo biti zahvalni prikrivajui svoje stvarno stanje i to emo veeranji post
spojiti sa jueranjim, te tako to emo no provesti molei se uzvienom Bogu.
ena prie pei, napuni je drvima i upali vatru kako bi zavarala kominice, te poe kazivati:

Svoju tugu i strast ja u sakriti
I da susjede zavaram, vatru u naloiti.

Na ono to je Gospod dosudio ja u pristati moda e moj jad vidjeti i oprostiti.

470. no
Kada nastupi etiri stotine sedamdeseta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je ena naloila vatru zavaravajui susjede. Onda je ustala s muem, uzeli su
abdest i poeli klanjati, kad naie kominica molei da naloi vatru arom iz njihove pei.
- Eno ti pe! - rekoe joj oni.
Kad ena prie pei da uzme ara, povika:
- Hej, ti! Pazi da ti hljeb ne izgori!
- uje li ta ree ona ena? - upita supruga mua.
- Ustani pa pogledaj - ree on, a ena ustade i poe pei koja je bila puna istoga i bijelog hljeba. ena
uze pogae i ode muu zahvaljujui uzvienome Allahu za ope dobro koje im je dao i za sreu koju im je
priinio. Potom jedoe hljeba i napie se vode zahvaljujui uzvienome Allahu. Onda ena ree muu:
- Hajde da se pomolimo uzvienome Allahu, moda e nam dati neto to e nas spasiti tekoga ivota i
mukotrpnog rada, i to e nam pomoi da se posvetimo bogosluenju i potinjavanju Bogu.
- Dobro - ree ovjek koji zatim proui dovu svome Gospodaru, dok je ena na njegovu dovu uzvikivala
Amin! Utom se tavanica otvori i spusti se jedan rubin koji osvijetli kuu. Oni se poee jo vie
zahvaljivati silno se radujui tome rubinu. Molili su se koliko je uzvienom Allahu bila volja. Pred kraj
noi zaspae i ena usni da je ula u Dennet u kome je vidjela mnotvo poredanih stolica i postavljenih
govornica. Kakve su ovo govornice i kakve su ovo stolice? pitala je, a neko joj odgovori: Ove
govornice su za Boije poslanike, a stolice su za istinoljubive i dobre ljude. Gdje je stolica za moga
mua, toga i toga? Ovo je, rekoe joj. Ona pogleda stolicu i vidje u njoj rupu, pa upita: Kakva je ovo
rupa? To je rupa u kojoj je bio rubin koji se spustio kroz tavanicu vae kue.
ena se trgnu iz sna plaui i tuna zbog krnjavosti stolice svoga mua meu svim onim stolicama
istinoljubivih, te ona ree:
- ovjee, proui dovu svome Gospodaru da ovaj rubin vrati na njegovo mjesto. Lake e nam biti da se
kratko vrijeme borimo protiv neimatine i gladi nego da ostane ona rupa na tvojoj stolici meu vrlim
ljudima.
ovjek proui dovu svome Gospodaru, te rubin poletje uvis, prema krovu, dok su ga oni posmatrali.
Ostali su siromani i poboni dok se ne sretoe sa uzvienim Allahom.
Pria o al-Haddadu i tamniaru

Pria se da je al-Haddad ibn Jusuf as-Sakafi tjerao jednog uglednog ovjeka i kada se ovaj naao pred
njim al-Haddad mu ree:
- Boiji dumane! Meni je Allah dao vlast nad tobom! Nosite ga u tamnicu, okujte ga u tijesne i teke
okove; sagradite mu eliju iz koje ne moe izai, niti mu ko moe ui!
Tako ovjeka odvedoe u tamnicu, dovedoe kovaa i donesoe okove. Kada kova poe udarati
ekiem, ovjek podie glavu, pogleda u nebo i ree: Samo On stvara i upravlja.{217}
Kova zavri posao a tamniar udesi eliju, stavi ga u nju sama samcijata, tako da zatvorenika obuzee
nemir i briga, dok je jedan misteriozni glas kazivao ove stihove:

Ti si moj murid, eljo muridova,{218}
Tvoja sveopa dobrota potpora je moja.

Nije za Te tajna ta se sa mnom zbiva Samo da me Ti pogleda, dua mi sniva.

U tamnicu me bacie i tu mue me Teko meni u izgnanstvu samotnome.

Spominjem Te i u samoi Tobom se tjeim,
Samo time se bavim kad ne mogu da usnim;

Briga nemam kad Ti si zadovoljan Tebi je znano sve to u srcu imam.

Kada pade no, tamniar ostavi straara pored zatvorenika i ode kui. Ujutro doe da obie ovjeka i
vidje baene okove, a od ovjeka nije bilo ni traga. Tamniar se uplai i bio je siguran da e umrijeti, te
on poe kui, oprosti se s porodicom, uze svoje pokrove i mirise koje stavi pod skute i ode alHaddadu. Kad stie k njemu, al-Haddad osjeti mirise pa ree:
- ta je to?
- Gospodaru - odgovori tamniar - ja sam donio te mirise.
- ta te je ponukalo na to?
Tamniar mu ispria ta se dogodilo s onim ovjekom...
471. no
Kada nastupi etiri stotine sedamdeset i prva no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je tamniar obavijestio al-Haddada ta je bilo s onim ovjekom, a ovaj mu
ree:
- Teko tebi! Jesi li uo da je neto rekao?
- Jesam. Dok je kova udarao ekiem, on je gledao u nebo i rekao je: Samo On stvara i upravlja.
- Zar ne zna da je to to je izgovorio u tvome prisustvu oslobodilo ga dok si bio odsutan? Jedan
nepoznati pjesnik je u tom smislu kazao:

Gospodaru, koliko nevolja si me spasio Ti Da nije Tebe ne bih mogao sjesti ni ustati!

Koliko si puta ni broja im nema
Odvratio put od mene nesreama!

Pria o udotvornom kovau
Pria se da je neki dobri ovjek uo da u tome i tome gradu ima kova koji stavlja ruku u vatru i vadi iz
nje vrelo eljezo, a da mu vatra ne naudi. Dobri ovjek odlui da poe u taj grad i da se raspita za
kovaa. Ljudi ga uputie na kovaa i dobri ovjek vidje da on zaista radi onako kako su opisali. ekao je
dok kova ne zavri posao, a onda mu prie, pozdravi ga i ree:
- Htio bih da noas budem tvoj gost.
- Bit e mi drago - ree kova pa povede ovjeka kui, veera s njim i zaspae zajedno. Dobri ovjek ne
vidje nikakvog traga o tome da kova ustaje ili klanja. Onda pomisli: Moda se krije od mene. Provede
on kod kovaa drugu i treu no i vidje da kova uz obavezni namaz klanja jo samo sunnet, te da vrlo
malo klanja nou. Onda mu ree:
- Brate, uo sam ime te je Allah obdario i vidio sam ta si zaista u stanju uiniti. Pratio sam tvoju
usrdnost u klanjanju i nisam vidio nita posebno to zasluuje izuzetno darivanje. Otkuda ti ta mo?
- Ispriat u ti otkuda mi to. Zaljubio sam se u jednu djevojku kojom sam bio naprosto opsjednut. esto
sam je sablanjavao, ali nisam uspio zbog njene predanosti pobonosti. Doe jedna suna, gladna i teka
godina. Nije bilo hrane, a glad je bila velika. Dok sam ja jednog dana sjedio, neko pokuca na vrata, te ja
izidoh i vidjeh tu djevojku kako stoji.
- Brate - ree djevojka - navalila je velika glad, pa sam uprla pogled u te ne bi li me nahranio Allaha
radi.
- Zar ne zna kakva je bila moja ljubav prema tebi i ta sam sve prepatio zbog tebe? Neu ti dati nita da
jede dok mi se ne poda.
- Radije u umrijeti nego pred Bogom zgrijeiti - ree ena i ode.
Dva dana kasnije, doe opet i ree isto ono to je rekla i prvi put, a ja njoj dadoh isti odgovor. Ona ue u
kuu i sjede, ni iva ni mrtva. Kada donesoh hranu pred nju, ona izbulji oi i ree:
- Nahrani me radi velikoga Allaha.
- Ne, bogami, dok mi se ne poda.
- Bolje mi je i umrijeti, nego grijeiti prema uzvienom Allahu.
ena ustade i ostavi hranu...
472. no
Kada nastupi etiri stotine sedamdeset i druga no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je ena rekla onome ovjeku kad joj je donio hranu:
- Nahrani me radi velikog Allaha.
- Ne dok mi se ne poda.
- Bolje mi je i umrijeti nego grijeiti prema uzvienom Allahu.
Potom je ustala, ostavila hranu i izala. Nije okusila nita, nego je recitirala stihove:

Jedini i dobrostivi prema svim stvorenjima,
Ti uje kako se alim bremenita jadima.

Velika nevolja mene je zadesila -
I od malo jada mojih rije bi zastala.

Kao da sam edna osoba koja vodu gleda,
Ali mi se napojiti nikako ne da.

Dua bi htjela to jelo sad kuati
iji ukus e nestati, a grijeh e ostati.

Nakon toga, nije se pojavljivala dva dana, a onda opet pokuca na vrata. Izaoh i vidjeh da joj se glas
oduzimao od gladi.
- Brate - ree ena - dovijanje mi je dodijalo i nikome ne mogu pokazati svoje lice osim tebi. Hoe li me
nahraniti radi uzvienoga Allaha?
- Ne dok mi se ne poda - rekoh.
ena ue u kuu, sjede, a ja nisam imao spremljene hrane. Kada spremih jelo, stavih ga u zdjelu, jer
Boija milost me bijae dotakla, te pomislih: Teko tebi! Ova ena nema dovoljno pameti ni vjere, a
liena je hrane bez koje vie ne moe izdrati. Ona te odbija svaki put, a ti zavrava grijeei prema
uzvienom Allahu! Boe moj, kajem Ti se zbog svojih primisli!
Dooh eni s hranom i rekoh joj:
- Jedi i ne boj se! To je radi uzvienog Allaha!
Ona upre pogled u nebo i ree:
- Boe, ako ovaj ovjek govori iskreno, uini da mu vatra ne moe nita na ovome ni na onom svijetu! Ti
si svemogui i dostojan da uslii moju molbu!
Ja ostavih enu i pooh da ugasim vatru u mangali. Bila je polovina zime i bilo je hladno. Jedna eravica
mi pade na tijelo, ali ne osjetih bol, po volji uzvienog Allaha. Pade mi na um da je dova one ene
usliena. Uzeh eravicu u ruku, ali me nije prila. Onda uoh toj eni i rekoh:
- Raduj se, Allah je usliio tvoju molbu...
473. no
Kada nastupi etiri stotine sedamdeset i trea no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je kova kazivao kako je uao toj eni i rekao joj:
- Raduj se, Allah je usliio tvoju molbu!
Ona ispusti zalogaj iz ruke i uskliknu:
- Boe, kao to si na njemu ispunio moju elju i usliio moju dovu, tako uzmi moju duu, jer Ti si
svemogu!
Bog joj uze duu istog asa, neka joj se On smiluje. Jedan nepoznati je u tom smislu rekao:

Dovu je uila i Gospod je dovu usliio;
On se zbog zablude kajao, pa je i to primio.

On je eni strasnu elju ispunio
I ono to je eljela On joj je donio.

Dola je na njegova vrata molei
U jadu svome k njemu put traei.

U zabludi svojoj nije se prestao uzdati

Da e njome strast svoju zadovoljiti.

Nije znao ta e Allah poeljeti,
Da e kajanje njegovo usliiti.

Allah e svakome nafaku dati,
A ko je nema nek Njemu se uputi.

Pria o ovjeku s oblakom
Pria se da je meu Izraelianima bio jedan ovjek koji je spadao meu pobone ljude uvene po
predanosti bogosluenju, odvojenosti od svijeta i asketizmu. Kada bi Boga neto molio, usliio bi
njegovu molbu; kada bi neto traio, dao bi mu i ispunio mu elju.
Taj ovjek je putovao po planinama i noi provodio molei se Bogu. Uzvieni Allah mu dade mo nad
jednim oblakom koji je iao svuda za njim lijui obilnu kiu, a on je njome uzimao abdest i pio. Trajalo je
to tako dok ovjek nije posustao za izvjesno vrijeme, te Allah odvoji od njega oblak i uskrati mu svoju
panju.
ovjek se zbog toga silno raalosti. Tugovao je i neprestano eznuo za onim vremenom Boije milosti.
Jadikovao je, uzdisao i alio se. Jedne noi, dok je spavao, neko mu u snu ree: Ako hoe da ti Allah
vrati tvoj oblak, otii tome i tome caru u tu i tu zemlju, pa ga zamoli da on uzvienom Allahu proui dovu
za te. Tada e ti uzvieni Allah vratiti oblak i dovest e ti ga zahvaljujui njegovim dobrim dovama.
Zatim taj glas izgovori stihove:

Otii emiru dobrom i pravednom
S molbom svojom velikom, nasunom.

Ushtjedne li on Allaha zamoliti,
Obilni pljusak tebi e darivati.

Nad svim carevima on se uzdigao
I nijedan mu ravan nije postao.

Kod njega e samo takva djela sresti
Koja e te radovati i veseliti.

Poi mu preko planina i pustara,
Usrdno idi ne boje se umora.

ovjek se otisnu na put prevaljujui zemlje dok ne stie u onu zemlju koja mu je spomenuta u snu. On
upita za cara i uputie ga, te ovjek doe do carskog dvorca pred ijom kapijom je jedan sluga sjedio na
ogromnoj stolici i u impozantnoj odjei. Doljak stade, pozdravi ga, a sluga mu odgovori na pozdrav i
upita:
- ta ti treba?
- Ja sam ovjek kome je uinjeno naao, pa sam doao caru da mu ispriam svoj sluaj.
- Danas ne moe k njemu - odgovori vratar - jer je za one koji mu dolaze s molbom odredio jedan dan u
sedmici kada mogu ui, a to je tog i tog dana. Idi svojim putem do odreenog dana.
Pobonom ovjeku se ne dopade carevo skrivanje od ljudi, pa ree:
- Kako on moe biti jedan od prijatelja uzvienog Allaha kad se tako ponaa?
Zatim ode da prieka odreeni dan. Kada osvanu dan koji je spomenuo vratar, priao je poboni ovjek,
dooh i vidjeh pred kapijom ljude koji su ekali doputenje da uu. Stadoh s njima, a onda se pojavi
vezir u divnome ruhu, sa slugama i robovima ispred sebe, te ree:
- Neka uu oni koji imaju molbe.
Ljudi uoe, te uoh i ja u mnotvu i vidjeh cara kako sjedi. Pred njim su bili uglednici njegovoga
carstva, poredani prema inu i stepenu moi. Vezir ustade i poe privoditi jednog po jednog dok ne doe
red na me. Kada me vezir dovede, car me pogleda i ree:
- Dobro doao, ti s oblakom! Sjedi da obavim posao s tobom.
Zbunie me careve rijei, premda sam bio svjestan njegovog prvenstva i ugleda. Kada zavri s ljudima,
car ustade, pa ustadoe i vezir i uglednici carstva, a onda me car uze za ruku i povede u svoj dvor. Pred
dvorskom kapijom ugledah crnog roba u divnoj odjei nad ijom glavom je bilo oruje, a s lijeve i desne
strane titovi i lukovi. Rob ustade pred carem, pohita da izvri njegove zapovijedi i da obavi ono to mu
je potrebno. Rob otvori dvorsku kapiju, pa car ue vodei me za ruku. Odjednom ugledah ispred njega
mala vrata koja car lino otvori, pa ue u jednu ruevnu sobu u kojoj nije bilo nieg osim sedade, bokala
za abdest i nekoliko palminih listova.
Car svue odjeu koju je imao na sebi, obue grubi ogrta od bijele vune i stavi na glavu kapu od
klobuine. Zatim sjede, pa posadi i mene i pozva svoju enu po imenu, a ona se odazva:
- Evo me!
- Zna li ko nam je danas gost?
- Znam, to je ovjek s oblakom.
- Izai, nemoj se ustruavati.
Onda se pojavi ena, kazivao je poboni ovjek. Bila je nestvarna s licem koje je sijalo poput mjeseca.
Na sebi je imala vuneni ogrta i veo...
474. no
Kada nastupi etiri stotine sedamdeset i etvrta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je onaj car pozvao svoju enu, te se ona pojavila lica koje je sijalo kao
mjesec, s grubim vunenim ogrtaem na sebi i s velom. Onda car ree:
- Hoe li da uje priu o nama ili da prouimo dovu za te pa da ide?
- Htio bih uti priu o vama, i to bi mi bilo najmilije.
- Moji oevi i djedovi - poe car - smjenjivali su se na prijestolju, tako to je najstariji naslijeivao
carevinu od najstarijega, dok nisu poumirali i dok nisu vlast meni predali. Ja sam htio putovati po svijetu
i pustih ljude da upravljaju sami sobom, ali se pobojah da ne dou u iskuenje, da se ne narue zakoni i
da se ne raspadne jedinstvo u vjeri. Zato ostavih sve onako kako je bilo. Svakome ovjeku odredih plau,
obukoh carsko ruho, postavih robove na kapije ne bih li zaplaio zle ljude i odagnao ih od dobrih ljudi, te
odredih kazne. Kada posvravah sve te poslove, dooh svojoj kui, svukoh odjeu i obukoh ovo to sada
vidi. Ovo je moja amidina koja me podstie na asketski ivot i pomae mi u bogosluenju. Danju
pletemo palmino lie i od onoga to dobijemo za njega bude nam uveer za veeru. Tako smo proveli
ve etrdeset godina. Ostani s nama, Bog ti se smilovao, dok ne prodamo hasure, pa e s nama jesti i
noiti kod nas. Poslije toga, idi svojim putem, ako Bog da.
Pred kraj dana, doe jedan stasiti sluga, uze ono to su izradili od palminog lia i odnese na trg. Prodade
rukotvorine za jedan karat, pa kupi za taj novac hljeba i boba i donese im Tako veerah i zanoih kod
njih. Oko pola noi, oni ustadoe da klanjaju plaui.
U zoru, car ree:

- Boe moj, ovaj Tvoj rob trai da mu vrati oblak, Ti si to kadar! Boe moj, pokai da si usliio njegovu
molbu i vrati mu oblak.
ena je govorila Amin, kazivao je poboni ovjek, kad se na nebu pojavi oblak i car mi ree
- Raduj se!
Nakon toga se oprostih s njima i odoh dok je oblak kao i ranije plovio iznad mene. Poslije je Allah
usliio svaku moju molbu zbog potovanja prema njima, a ja sam kazivao stihove:

Moj Gospodar divne robove ima Srca im borave u zanosnim vrtovima.

Pokrete njihovih tijela sad je smirila
ista Tajna to im se u grudima nastanila.

Vidim kako ute pred Gospodom Skrueni
I kao javu gledaju svijet nedostupni.
Pria o kranki koja je primila islam
Pria se da je zapovjednik pravovjernih Omer ibnu-l-Hattab, Bog mu se smilovao, spremio dio
muslimanske vojske prema neprijatelju u Siriji i ta vojska je zaposjela vrst obru oko jedne sirijske
utvrde. Meu muslimanima su bila dva brata koje je Allah obdario ustrinom i odvanou prema
neprijatelju. Zapovjednik te utvrde ree svojim komandirima i ostalim junacima:
- Kada bismo dvojicu tih muslimana zarobili, ili ubili, izbavio bih vas od ostalih muslimana. Neprestano
su smiljali kako da uhvate te muslimane, i kako da im postave zamke. Broj onih koji su se dovijali kako
da ih nadmudre poveavao se dok ne zarobie jednog od njih, a drugi poginu kao ehid.
Zarobljenog muslimana unesoe u utvrdu iji zapovjednik pogleda zarobljenika i ree:
- Ako ubijemo ovoga, snai e nas nesrea, a nije dobro ni da ga vratimo muslimanima... eherzadu
zatee jutro, te ona prekine priu zapoetu po carevom doputenju.
475. no
Kada nastupi etiri stotine sedamdeset i peta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da su neprijatelji odnijeli zarobljenog muslimana zapovjedniku utvrde koji ga je
pogledao i rekao:
- Ako ubijemo ovoga, snai e nas nesrea, a nije dobro ni da ga vratimo muslimanima. Volio bih da
primi kranstvo, te da nam bude potpora i uzdanica.
Onda jedan patrijarh ree:
- Zapovjednie, ja u ga dovesti u iskuenje, tako da se odmetne od svoje vjere. Arapi veoma vole ene,
a ja imam lijepu i zanosnu ker. im bi je vidio, doao bi u iskuenje.
- Preputam ga tebi i vodi ga!
Patrijarh odvede muslimana svojoj kui, a djevojku obue u odjeu koja je isticala njenu ljepotu i
ljupkost. Onda uvede ovjeka u kuu, pripremi hranu, a mlada kranka doe pred njega kao slukinja
pokorna svome gospodaru i koja samo eka da joj neto naredi da bi mu se povinovala. Kada musliman
vidje ta mu doe, on se pouzda u Allaha, obori pogled, prepusti se pobonim mislima o svome
Gospodaru i uenju Kur'ana, a imao je lijep glas koji je duu dirao. Kranka se u njega silno zaljubi i
potpuno se prepusti velikoj strasti.
Trajalo je to sedam dana, te djevojka poe govoriti:
- Kad bi pristao da ja preem na islam!

Jedan nepoznati je o tome ispjevao stihove:

Dok srce za tobom ezne zar e me napustiti?
Duu u za te dati i u srcu te nastaniti.

Rado u sve drage svoje ostaviti,
I vjeru u kao britku sablju napustiti
Svjedoim da osim Allaha gospodara nema
I nema sumnje pred tim vrstim dokazima.

Moda e me Bog s njime spojiti
I srce planulo ljubavlju moda e rashladiti.

Moda e se kapija zatvorena raskriliti
I tuga e se u radost moda preobraziti.

Kada je djevojku ve izdalo strpljenje i kad joj postade teko na dui, ona se baci pred muslimana
govorei:
- Tako ti vjere tvoje, hoe li me sasluati?
- ta ima rei? - upita on.
- Kazuj mi sutinu islama.
On joj izloi sutinu, te djevojka prihvati islam. Zatim se ona oisti, a mladi je naui kako se klanja i
kada djevojka sve to obavi, ree:
- Brate, zbog tebe sam prihvatila islam, jer elim da se zbliim s tobom.
- Islam ne dozvoljava sklapanje braka bez dva pouzdana svjedoka, bez mehra i staratelja, a ja nemam
svjedoke, mehr ni staratelja. Kad bi smislila kako da izaemo s ovoga mjesta, imao bih nade da
dospijemo do islamskih zemalja, a obeavam ti da u islamu neu imati druge ene pored tebe.
- Smislit u neto - ree djevojka koja zatim pozva oca i majku i ree im:
- Srce ovog muslimana je omekalo i on hoe da primi nau vjeru. Ja sam mu se obeala, ali je on rekao:
Ne mogu to uraditi u zemlji u kojoj je ubijen moj brat. Kada bih otiao odavde da srce utjeim, uinio
bih ono to se od mene oekuje. Ne bi bilo loe da me pustite s njim u neki drugi grad, a ja jamim vama
i caru da u uiniti ono to elite.
Djevojin otac ode njihovom zapovjedniku i upozna ga s tim. Zapovjednik se silno obradova i naredi da
je odvedu s muslimanom u naselje koje je ona spomenula. Tako njih dvoje izaoe, stigoe u odreeno
naselje u kome provedoe jedan dan, a kada pade mrak, krenue na put prevaljujui razdaljinu, kao to
ree pjesnik:

Vele: Dolo je vrijeme da se putuje
A ja kaem: Dokle da se putovanjem ucjenjuje?

Svejedno mi je, makar pustarom putovao,
Makar milju za miljom svijetom prevaljivao.

Ma gdje se moj dragi htio zaputiti,
Ja u do te zemlje put prevaliti.

Moja strast e dotle jedini vodi biti
I bez vodia pravim putem me voditi...

476. no
Kada nastupi etiri stotine sedamdeset i esta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da su zarobljeni musliman i djevojka ostali do kraja dana u naselju koje je ona
odabrala, a kada pade mrak, otisnue se na put ne zaustavljajui se cijelu tu no. Mladi je jahao konja
posadivi djevojku iza sebe. Hitao je do pred zoru, a onda skrenu s puta pa spusti djevojku, uzee abdest
i klanjae sabah. Dok su oni klanjali, zaue zveket oruja, zveckanje emova, razgovor i topot kopita.
- Ovo je kranska potjera - ree mladi. - Stigli su nas. ta sada da smislimo kad se konj umorio toliko
da nije u stanju prei nijedan hvat puta?
- Bolan ne bio! Zar si se uplaio?
- Jesam - odgovori mladi.
- A ta je s onim to si mi priao o moi svoga Gospodara i o njegovom priticanju u pomo onima kojima
je potrebna? Doi da mu se pomolimo i dovu uinimo, moda e nam pritei u pomo i smilovati nam se,
neka Mu je slava.
- Bogami, lijepo si to kazala!
Oni se poee moliti uzvienom Allahu, pa mladi izgovori i stihove:

Zaista si mi potreban svakoga trena
Makar mi na glavi bili vijenac i kruna.

Najvea si mi potreba i kad bih elju ostvario,
Nikakve potrebe vie ne bih ni imao.

Ti mi nita nee zabraniti,
Ve e potok tvoje milosti bujati.

Od Tebe se odvajam svojim grijesima;
Boe blagi, Tvoja milost je svud prisutna.

Ti to brigu odagnava, rastjeraj mi tuge Ti,
Jer ko drugi moe mi olakati?

Dok je mladi uio dovu a djevojka govorila Amin!, pribliavao se topot konja i tada mladi u rijei
svoga brata ehida kako govori:
- Brate moj, ne boj se i ne alosti se! Izaslanici su dospjeli do Allaha, a on vam je poslao svoje meleke
da vam budu svjedoci pri sklapanju braka. Uzvieni Allah se ponosi vama pred melecima.
On vas daruje nagradom sretnika i ehida, i za vas je stvorio zemlju. Sutra e osvanuti na brdima
Medine, pa kada se nae s Omerom ibnu-l-Hattabom, neka je Bog zadovoljan njime, prenesi mu selam
od mene i reci mu: Neka ti Bog da svako dobro za islam! Bio si iskren i usrdan.
Potom meleci podigoe glas zaeljevi dobro njemu i njegovoj eni, govorei mu: Uzvieni Allah je
odredio da bude tvoja ena dvije hiljade godina prije nego to je stvorio vaeg praoca Adema, Bog ga
spasio.
Njih dvoje bijahu omamljeni radou, sreom, sigurnou; njihova vjera bijae jo vra, koraanje
putem bogobojaznih jo sigurnije. Kada osvanu jutro, oni klanjae sabah. Omer ibnu-l-Hattab, neka je
Bog zadovoljan njime, imao je obiaj krajem noi klanjati sabah, a katkad je odlazio u mihrab s dvojicom
ljudi za sebe. Poinjao je uenjem Kur'anskog poglavlja al-Anam, ili poglavlja an-Nisa tako da se
probudie oni koji su spavali, abdest poee uzimati oni koji su za abdest i dooe oni koji su bili daleko.
Tek to je klanjao prvi rekat, damija se ispuni ljudima, te on klanja drugi rekat uei kratke sure. Toga
dana klanjao je prvi rekat s kratkom surom, a tako isto i drugi. Kada predade selam{219} pogleda svoje
drugove i ree:
- Poimo u susret mladencima!
Njegovi drugovi se zaudie ne razumijevajui o emu govori. Halifa poe naprijed, a drugovi za njim
dok ne stigoe na gradsku kapiju. Mladi ugleda svjetlost i znamenja Medine, pa poe gradskoj kapiji sa
enom koja je ila za njim. Omer ga doeka s muslimanima pozdravljajui ga. Kad uoe u grad, Omer
naredi, Bog mu se smilovao, da se priredi pir na koji dooe muslimani i ugostie se. Mladoenja ode s
nevjestom u erdek i uzvieni Allah mu podari djecu s njom...
477. no
Kada nastupi etiri stotine sedamdeset i sedma no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je Omer ibnu-l-Hattab, neka je Bog zadovoljan njime, naredio da se priredi pir
na koji dooe muslimani i ugostie se. Mladoenja ode s nevjestom u erdek i Allah mu podari s njom
djecu koja su ratovala na Boijem putu uvajui ast svoga roda. Divno li je reeno u tom smislu:

Gledam te kako plae i tui na vratima
Al' odgovor ne stie tebi nit' moliocima.

Kada te nevolja zadesi i jadi te more
I vrata Voljenog pred tobom se zatvore

Tad, nesretnie, Gospodara svog prizovi
I kaj se kao to kaju se ljudi svi.

Moda e kia oprotaja sve to se zbilo sprati
I moda e grjenici nagraeni biti.

Makar u okovima bili, sunji se spaavaju
I oni u tamnicu baeni se oslobaaju.

Potom su ivjeli najlagodnijim ivotom i presretni dok im ne doe Ruiteljica Uitaka i Razbijaica
Skupova.
Pria o Ibrahimu al-Hassasu i kranskoj princezi
Pria se da je gospodin Ibrahim al-Hassas, Bog mu se smilovao, kazivao:
- Jednoga dana, dua mi zaite da poem u nevjerniku zemlju. Obuzdavao sam svoju duu, ali je nisam
mogao obuzdati. Uzalud sam nastojao da odagnam tu ideju. Potom sam otiao i obilazio nevjernike
zemlje, a Bog je brinuo o meni i uvao me, tako da je svaki kranin koga sam sreo obarao pogled i
odlazio od mene.
Najzad stigoh u jedan grad pred ijom kapijom ugledah grupu naoruanih robova koji su u rukama drali
eljezne kukaste tapove. Kada me ugledae, robovi skoie na noge i upitae me:
- Jesi li ti lijenik?
- Jesam - odgovorih.
- Poi caru - rekoe straari i odvedoe me njemu. Vidjeh da je to moan i uticajan car. Poto uoh, car
me pogleda i ree:
- Jesi li ti lijenik?
- Odvedite ga k njoj i objasnite mu kakvi su uvjeti prije nego to ue.
Izvedoe me odatle, objanjavajui mi:
- Car ima jednu ker koja boluje od teke bolesti. Lijenici nisu u stanju da je izlijee. Car je pogubio
svakog lijenika koji je dolazio i lijeio je, a nije bilo koristi od toga lijeenja. Ti sada gledaj kako e!
- Car me je uputio princezi pa me vodite - rekoh.
Dovedoe me do njenih vrata, te ja prioh i pokucah, a ona povika iznutra:
- Uvedite mi lijenika koji zna udesnu tajnu!
Zatim je recitirala:

Otvorite vrata, jer lijenik je doao;
Pogledaj me - imam udo golemo!

O, bliski dokle e dalek biti,
I ti, daleki, dokle e blizak biti?

Meu vama kao da sam u tuini
I tuina bih zaboravila, za volju istini.

Vjerskim srodstvom sada smo vezani,
I ko li je sada voljen, a ko zaljubljeni.

On je mene na sastanak pozvao
Kad se svaki zlobnik i zlotvor sakrio.

Nemojte me grditi i nemojte karati
Jer ja vam vie neu odgovarati.

Za nestalim i prolaznim neu mariti,
Ve samo u za vjenim uditi.

Odjednom, neki starac hitro otvori vrata i ree:
- Ulazi!
Ja uoh i vidjeh da je odaja prekrivena cvijeem. U jednom uglu bila je sputena zavjesa iza koje je
dopiralo slabano stenjanje to je dolazilo iz iznurenog tijela. Sjedoh naspram te zavjese i htjedoh
pozdraviti selamom, ali se sjetih Poslanikovih rijei, Bog mu se smilovao i spasio ga: "Ne nazivajte prvi
selam idovima i kranima, a kada ih sretnete na putu, satjerajte ih na njegov najui dio." Zato se
uzdrah, ali se ona oglasi iza zavjese:

- Kamo monoteistiki selam, Hassase?
Ja se zabezeknuh, kazivao je Hassas, i rekoh:
- Otkuda me zna?
- Kada su srca i misli iste, jezici rjeito govore o tajnama u duama. Juer sam molila Boga da mi
poalje koga od svojih odabranika u ijim rukama je moj spas, pa se iz jednog ugla moje odaje uo glas:
Ne tuguj - poslat emo ti Ibrahima al-Hassasa!
- ta je s tobom? - upitah djevojku, a ona mi ree:
- Prije etiri godine ukazala mi se oigledna istina koja mi je inae sagovornik, prijatelj i drug. Moji
sunarodnici su me posmatrali mislei kojeta i pripisujui mi ludilo. Svaki ljekar koji mi je dolazio jo
vie me je uznemiravao i svaki posjetilac mi je zadavao jada.
- A ta te je dovelo do toga?
- Oigledni dokazi i nesumnjiva znamenja. Kada ti se jasno ukae put, vidi se i voa i onaj koji se vodi.
Dok sam tako razgovarao s njom, pojavi se onaj starac kome je bila povjerena i upita je:
- ta je uinio tvoj ljekar?
- Otkrio je bolest i utvrdio koji mi je lijek potreban - ree djevojka...
478. no
Kada nastupi etiri stotine sedamdeset i osma no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je starac kome je djevojka bila povjerena pitao:
- ta je uinio tvoj ljekar?
- Otkrio je bolest i utvrdio koji mi je lijek potreban - odgovorila je.
Vidjeh da mu je drago zbog toga, jer me je primio lijepo i s naklonou. On ode caru, kaza mu sve, te ga
car poe podsticati da mi iskazuje potovanje. Odlazio sam joj tako sedam dana, a onda djevojka ree:
- Abu Ishak, kada emo se preseliti u islamske zemlje?
- Kako e izai i ko e se usuditi da te izvede?
- Onaj koji te je doveo k meni?
- Divno si to rekla! - odgovorih.
Sutradan izaosmo kroz kapiju tvrave tako to nas je od ljudskih pogleda zaklanjao Onaj to, kada hoe
da neto bude, kae: Budi i ono biva.{220} Nisam vidio da neko usrdnije od nje posti i klanja. Boravila
je na Kabi sedam godina, a onda je preminula i mekanska zemlja je njen grob. Neka Allah bude milostiv
prema njoj i prema onome ko je rekao:

Kada su mi jednog ljekara priveli
I kad su lijeenjem suze radosnice izmamili,

On podie veo s moga lica, al' pod njim vidje
Samo bie bez daha i kome tijelo nestaje,

Te im ree: Ovoga je nemogue izlijeiti
Jer ljubav ima tajne koje se ne daju dokuiti!

Oni rekoe: Ako svi ljudi ne znaju ta mu je
I ako se ni utvrditi ne da od ega boluje

Kako ga moe medicina valjano izlijeiti?,

A ja rekoh: Pustite me, nemojte proizvoljno suditi!

Pria o jednom Boijem poslaniku
Pria se da je jedan Boiji poslanik, Bog mu se smilovao i spasio ga, klanjao na nekom visokom brdu
ispod koga je tekao potok. Danju je sjedio na vrhu toga brda, jer ga nisu vidjeli ljudi dok se molio
uzvienom Allahu, a on je njih posmatrao dok su prilazili potoku.
Jednog dana je sjedio i posmatrao potok, kad odjednom ugleda konjanika kako prilazi, pa sjaha s konja i
spusti torbu koju je nosio oko vrata. On se odmori i napi vode, a onda ode ostavivi torbu u kojoj je bio
novac. Nakon toga, potoku prie jedan ovjek, uze torbu s novcem, napi se vode i sigurno ode. Potom
doe drvosjea nosei teko breme drva na leima, te sjede pored potoka da se napije vode, kad se
pojavi onaj konjanik i zabrinuto se obrati drvosjei:
- Gdje je torba koja je bila tu?
- Ne znam nita o tome - ree ovjek, a konjanik trgnu sablju, udari drvosjeu i pogubi ga. Nakon toga mu
pretrai odjeu, ali ne nae nita, te ostavi ovjeka i ode svojim putem. Onda taj poslanik ree:
- Gospodaru, jedan je uzeo hiljadu dinara, a drugi je neduan ubijen!
Tada Allah objavi poslaniku:
- Prepusti se ti svojoj pobonosti, a upravljanje carstvom nije tvoj posao. Otac onoga konjanika oteo je
hiljadu dinara ocu onoga ovjeka, pa sam njegovom sinu omoguio da uzme novac svoga oca. Drvosjea
je ubio konjanikovog oca, pa sam njegovom sinu omoguio odmazdu.
Poslanik ree:
- Nema boga osim Tebe! Neka Ti je slava, i Ti zna ono to je nepoznato!
479. no
Kada nastupi etiri stotine sedamdeset i deveta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je Allah objavio onome poslaniku:
- Prepusti se ti svojoj pobonosti!
Zatim mu je kazao sutinu stvari, a poslanik je uskliknuo:
- Nema boga osim Tebe! Neka Ti je slava, i Ti zna ono to je nepoznato! Neko je u tome smislu kazao:

Poslanik koji je sve to posmatrao
ta se to zbiva? Boga je pitao;

Gledajui svojim oima prizor nerazumni,
Pitao je: Gospodaru, zato je ubijen neduni?

Bogata je, eto, pogubio nevoljnika
Samo zato to je bio u ruhu bijednika!

Taj ovjek je nenadano stradao
Iako nije, Stvoritelju ljudi, nita zgrijeio!

Taj novac je ocu onog ovjeka pripadao
Koga je konjanik bez ikakvog prava uzeo;

A drvosjea je oca onome ubio
iji je sin odmazdu za to izvrio.

Robe moj, nemoj ti o tome brinuti
Jer kod ljudi ima tajni koje oko ne vidi.

Ti se predaj Mojoj prosudbi i veliini Moji sudovi su za korist i tetu pouni.

Pria o laaru i smrti pravednika
Pria se da je jedan dobri ovjek kazivao:
- Bio sam laar na Nilu u Kairu i prevozio sam lau sa istone na zapadnu obalu. Dok sam jednog dana
sjedio u amcu, pojavi se jedan starac ozarena lica koji stade kraj mene i pozdravi me. Odgovorih mu na
selam, pa mi ovjek ree:
- Hoe li me prevesti radi velikog Allaha?
- Hou - odgovorih mu.
- Hoe li me nahraniti Allaha radi?
- Hou - odgovorih, a ovjek se ukrca na amac, te ga prevezoh na istonu obalu. Nosio je pohabanu
odjeu, a u ruci je drao torbu i tap. Kad se ve htio iskrcati, ree mi:
- Htio bih da ti ostavim neto u amanet.
- A ta to? - upitah.
- Sutra e ti pasti na um da mi doe u podne. Doi e i zatei me mrtva pod onim stablom. Okupaj me i
zamotaj u kefine koje e mi nai pod glavom. Zatim me poslije namaza ukopaj u pijesku, uzmi prnje,
torbu i tap. Kada doe neko da ti ih trai, daj mu ih.
udio sam se njegovim rijeima, kazivao je laar. Tu no sam prespavao, a sutradan sam oekivao
vrijeme o kome je govorio. Kad je dolo podne, ve sam bio zaboravio stareve rijei, a onda se uoi
ikindije sjetih, pa pohitah i naoh starca mrtva pod stablom. Naoh pod uzglavljem nove kefine koji su
mirisali na mous. Okupah ga, umotah u kefine, klanjah mu denazu i iskopah mezar u koji ga ukopah.
Nakon toga prevezoh se na zapadnu obalu, nou, nosei prnje, torbu i tap.
Kad osvanu jutro i otvori se gradska kapija, ugledah jednog mladia koji je bio kradljivac i koga sam
poznavao. Nosio je fino odijelo a na ruci je imao tragove kane. On mi prie i upita:
- Jesi li ti taj i taj?
- Predaj mi onaj amanet.
- Kakav amanet?
- Prnje, torbu i tap.
- Ko ti je kazao za njih?
- Ne znam - odgovori ovjek. - Meutim, sino sam bio na svadbi toga i toga. Bdio sam i pjevao do jutra.
Pred jutro, htjedoh se odmoriti kad se kraj mene zaustavi jedan ovjek i ree mi: Uzvieni Allah je uzeo
duu tome i tome izabraniku i tebe postavio na njegovo mjesto. Poi tome i tome laaru pa uzmi od njega
prnje, torbu i tap koje ti je ostavio kod njega.
Ja mu izvadih i dadoh te stvari. mladi svue svoju odjeu, pa obue prnje i ode ostavivi me. Zaplakao
sam kada sam ostao bez toga.
Uveer zaspah i usnih uzvienog Gospodara koji mi ree: Robe moj, zar ti teko pada to sam bio
milostiv prema jednom od svojih robova vrativi ga k sebi. To je Moja milost koju dajem kome hou, a
Ja sam svemoan.
Poslije sam kazivao stihove:

Onaj koji voli prema Voljenome elja nema:
Zar ne zna da su ti elje podlone zabranama?

Htjedne li On, iz milosti moe ti blizak biti;
Ako te udalji od sebe, ne moe se zamjeriti.

Ode li od Njega za nasladu ne znajui,
Idi jer nee ti biti lijepo tu ostajui.

Ako ne razlikuje Njegovu blizinu od daljine,
Ti onda kasni i za prethodnice ljubavne;

Ako strast prema Tebi mnome ovlada
Il mi ljubav za Te za smrt da povoda

Svejedno je hoe li me ostaviti ili blizak biti
Jer sretnoga nije sramota ostaviti.

Svojom ljubavlju jedino Tebe elim zadovoljiti,
A vidim li da si daleko - i to e dobro biti!

Pria o pravedniku koji je postao car
Pria se da je jedan od najboljih Izraeliana bio veoma bogat i imao je dobrog i blagoslovljenog sina.
Tome ovjeku doe smrt, te mu sin sjede kraj uzglavlja i ree:
- Gospodine moj, daj mi oporuku!
- Sine - na to e otac - nemoj se zaklinjati Bogom ni kada dobro ini, ni kada grijei.
Nakon toga otac umre, a sin ostane. Prouje se o mladiu meu Izraelianima koji pohrlie k njemu i
poee govoriti:
- Iza tvog oca ostalo je toliko i toliko novaca, i ti to zna. Daj mi toliko i toliko to si duan, ili se zakuni.
Sin se drao oevog amaneta, te je davao sve to su traili, a oni nisu prestajali dolaziti dok nije sve
razdavao i dok nije zapao u neimatinu. mladi je imao dobru i blagoslovljenu enu s kojom je imao dva
mala sina. I mladi ree svojoj eni:
- Ljudi sve vie trae i vie im nemam ta dati na ime duga. Vie nam nije ostalo nita. Ako povjerioci
budu i dalje traili, morat emo zaloiti sebe. Zato bi najbolje bilo da se spaavamo tako to emo otii
na neko mjesto gdje nas niko ne poznaje i da tamo ivimo sklonjeni od ljudi.
Tako mladi sa enom i dvoje djece otplovi morem ne znajui kuda ide. Allah presuuje i niko ne moe
otkloniti njegovu presudu. Jedan tajanstveni glas je kazao:

O, ti to dumana se bojei dom napusti,
Tek kad si iz njega otiao, lahnu ti!

Od daljine ne zaziri jer moe biti

Da e tuin u tuini slavan postati;

Kada bi biser u koljci vjeno boravio,
U carskoj se kruni nikad ne bi nastanio.

Ta laa se razbi, a taj ovjek spasi se na jednoj dasci, dok se ena i djeca spasie na drugoj dasci. Onda
ih rastavie valovi, te ena dospije do jednog naselja, jedno dijete dospije do drugog naselja, a drugo
dijete izvukoe putnici na nekoj lai koja je plovila morem. to se tie mladia, njega valovi bacie na
usamljeni otok. On izae na taj otok, uze abdest morskom vodom, proui ezan i klanja namaz...
480. no
Kada nastupi etiri stotine osamdeseta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je mladi izaao na otok, uzeo abdest morskom vodom, prouio ezan i poeo
klanjati namaz, kad se odjednom s mora pojavie raznobojni ljudi koji poee klanjati s njim. Poto
zavri namaz, mladi prie jednom drvetu, pojede plodova s njega i utoli glad. Potom nae izvor vode,
napi se i zahvali uzvienom Allahu,
Klanjao je tako tri dana, a oni ljudi su dolazili i klanjali kao i on. Nakon tri dana, zau kako ga neko
doziva:
- O, dobri ovjee koji potuje svoga oca i velia mo svoga Gospodara! Nemoj se alostiti, Allah e
ti nadoknaditi ono to ti je izmaklo. Na ovome otoku ima blaga i drugih korisnih stvari, a Allah hoe da ih
ti naslijedi. Nalaze se na tome i tome mjestu na otoku. Otkrij ga, a ja u ti dovesti lae. Budi dobar
prema ljudima i pozivaj ih k sebi, a uzvieni Allah e odrediti da ti budu naklonjena njihova srca.
ovjek ode na to mjesto na otoku, a uzvieni Allah mu otkri blago i poee mu dolaziti ljudi s laama, te
im je svima inio dobroinstvo, govorei:
- Moda ete mi dovesti jo ljudi, a ja u im uiniti i dati to i to.
Dolazili su mu ljudi s raznih strana i ne proe ni deset godina, a otok naselie ljudi i mladi postade
njihov car. Niko nije zatraio utoite od njega, a da mu nije uinio dobroinstvo. Tako se o njemu
pronese glas irom svijeta.
Njegov stariji sin naao se kod jednog ovjeka koji je brinuo o njemu i odgajao ga, a i drugi se nae kod
nekog ovjeka koji ga lijepo odgoji i naui ga trgovati. Njegova ena pak naie na nekog trgovca koji joj
povjeri svoju imovinu, obea joj da je nee iznevjeriti i da e joj pomagati da se potinjava uzvienom
Allahu. Plovio je s njom na lai po svijetu i traio je da ide s njim kud god bi mu se prohtjelo poi.
Stariji sin je uo za slavu onoga cara i naumi da poe k njemu ne znajui ko je. Kad stie caru, stee
njegovo povjerenje i car ga postavi za sekretara.
I drugi sin uje za pravednog i vrlog cara i poe k njemu ne znajui ko je. Poto stie do njega, car ga
postavi za nadzornika svojih poslova. Oba sina provedoe neko vrijeme kod cara sluei ga, a da nisu
znali jedan drugoga.
Onda onaj trgovac kod koga je bila ena uje za toga cara, i njegova dobroinstva prema ljudima, te on
uze raskonu odjeu i druge stvari koje su se smatrale dragocjenostima njegove zemlje, povede i enu sa
sobom i stigoe na obalu onog otoka. Doe caru i dade mu darove koje ovaj pogleda plaho im se
radujui, pa naredi da se trgovcu da velika nagrada. U trgovevim darovima nalazilo se i neko bilje. Car
htjede da mu trgovac kae kako se zove i da ga upozna emu slui. Onda car ree trgovcu:
- Prenoi kod nas...
481. no
Kada nastupi etiri stotine osamdeset i prva no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je car rekao trgovcu:
- Prenoi kod nas.
- Imam na lai dragu enu - odgovori trgovac. - Obeao sam joj da njene stvari neu povjeravati
drugome. To je jedna dobra ena koja me je usreila svojim dovama, a njena miljenja bila su prava
blagodat za mene.
- Poslat u po nju pouzdane ljude koji e prenoiti kod nje uvajui sve to ima.
Trgovac pristade, a car posla eni svoga pisara i svoga opunomoenika rekavi mu:
- Idite i uvajte noas lau ovoga ovjeka, s Boijom pomoi.
Oni odoe, ukrcae se na lau, te jedan sjede na pramac, a drugi na krmu i provedoe jedan dio noi
slavei uzvienog Allaha. Onda jedan ree:
- Car nam je naredio da uvamo lau i bojim se da ne zaspimo. Doi da porazgovaramo o tome ta se sve
zbivalo, kakva smo sve dobra i kunje doivjeli.
- Brate - na to e drugi - moja kunja je u tome to me je sudbina odvojila od oca, majke i brata koji se
zvao kao i ti. Dogodilo se to kada je na otac plovio morem iz te i te zemlje, a onda su puhnuli jaki
suprotni vjetrovi, tako da se laa razbila, i Allah nas je rastavio.
Kada je to drugi brat uo, ree:
- Dakle, tako! A kako ti se zvala majka, brate?
- Tako i tako - odgovori ovaj.
- Kako ti se zvao otac?
- Tako i tako.
Onda ovaj brat pohrli prema njemu, govorei:
- Allaha mi, ti si uistinu moj brat!
Zatim su kazivali jedan drugome ta im se dogaalo u mladosti. Majka je sluala njihov razgovor ne
otkrivajui se, ve je samu sebe bodrila. Kad osvanu jutro, jedan brat ree drugome:
- Hajdemo, brate, da porazgovaramo u mojoj kui.
- Dobro - odgovori brat i odoe.
Kasnije doe trgovac i zatee enu u velikoj tuzi, pa je upita:
- ta je bilo? ta te je zadesilo?
- Sino si mi poslao neke ljude koji su mi htjeli nanijeti zlo, te sam zbog njih veoma nesretna.
Trgovac se naljuti, pa ode caru i kaza mu ta su uinili povjerljivi ljudi. Car ih odmah pozva, a volio ih je
jer je bio siguran da su pouzdani i poboni ljudi. Zatim naredi da dovedu i enu kako bi sama mogla rei
ta su uinili. Kada dovedoe i enu, car joj ree:
- eno, ta si vidjela da su uradila ova dva pouzdana ovjeka?
- Care - ree ena - tako ti velikog Allaha, Gospodara Velikoga Prijestolja, hoe li im narediti da
ponove ono to su juer govorili?
- Govorite - obrati im se car - i nemojte nita kriti.
Oni ponovie razgovor, a car skoi sa prijestolja, vrisnu iz sveg glasa, pa se baci prema njima, zagrli ih i
ree:
- Tako mi Boga, vi ste moji sinovi!
Onda ena otkri lice i ree:
- Allaha mi, ja sam njihova majka.
Tako se svi naoe na okupu i ivjeli su najsretnijim ivotom dok im se smrt ne objavi.
Slava Onome ko ne iznevjerava nadanja i elje svoga roba! Divno li je reeno u tome smislu:

Svaka stvar ima svoje odreeno trajanje

Sve ima, brate, nestanak i bitisanje.

Ne alosti se zbog nevolja koje te zadese,
Jer nam nevolje i sreu donose.

Koliko puta se nesrea jasno ukazala,
A u sebi je, zapravo, radost sadravala!

Koliko puta su ljudi nesretnika gledali,
A pod nesreom mu radosti nisu vidjeli!

Neke ljude nevolje i jadi pogode
I brojne nevolje njima se dogode;

Sudbina ih nakon zajednitva razjedini,
Nakon dugo vremena sve ih raspri,

A onda im Gospodar svako dobro daje To je znak koji na Gospodara upuuje.

Slava Onom ija mo kosmos obuhvata
I ija je blizina dokazima poduprta.

On je blizu, a razum Mu formu ne dokuuje,
Niti daljina moe da ga prikuuje.

Pria o Ata-l-Hasanu i gubavcu
Pria se da je Abu-l-Hasan ad-Derrad kazivao:
- esto sam odlazio u Meku, neka Allah povea njenu izuzetnost, a ljudi su me pratili jer sam poznavao
put i pamtio sam gdje su pojila. Jedne godine, htjedoh poi na Kabu i posjetiti Poslanikov mezar, Bog mu
se smilovao i spasio ga, te pomislih: Poto poznajem put, poi u sam.
Krenuh na put i stigoh do al-Kadisijje. Uoh u nju, pa odoh u damiju i vidjeh jednog gubavca kako sjedi
u mihrabu. Kad on mene ugleda, ree:
- Abu-l-Hasane, molim te da poem s tobom u Meku!
Mislio sam: Pobjegao sam od prijatelja, a kako da idem s gubavcima!
- Neu da idem u drutvu - odgovorih mu i ovjek uuti.
Sutradan se otisnuh na put sam i nije bilo nikog sa mnom dok ne stigoh u al-Akabu. Tu uoh u damiju i
vidjeh gubavca kako sjedi u mihrabu, pa pomislih: Boe dragi, kako li je doao ovamo prije mene?!
ovjek podie pogled prema meni, osmjehnu se i ree:
- Abu-l-Hasane, slabome se uini neto to zabezekne monika.
Proveo sam tu no zbunjen onim to sam vidio, a ujutro nastavih put sam. Kada stigoh na Arefat, uputih se
u damiju i ugledah onog ovjeka kako sjedi u mihrabu. Pojurih k njemu i rekoh mu:
- Gospodine moj, molim te da putujem s tobom!
I dok sam mu ljubio noge, ovjek ree:

- To nije mogue!
Poeh plakati i zapomagati to mi brani da putujem s njim, a on mi ree:
- Nije to nita i ne vrijedi ti plakati...
482. no
Kada nastupi etiri stotine osamdeset i druga no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je Abu-l-Hasan kazivao:
- Kada vidjeh gubavca kako sjedi u mihrabu, pojurih k njemu i rekoh:
- Gospodine moj, molim te da putujem s tobom!
I dok sam mu ljubio noge, ovjek ree:
- To nije mogue!
Poeh plakati i zapomagati to mi brani da putujem s njim, a on mi ree
- Nije to nita i ne vrijedi plakati i suze liti!
Zatim izgovori stihove:

Plae to ti ne prilazim, a sam si to skrivio;
Trai odgovor, a nisi ga zasluio.

Moju nemo i moju bolest si vidio,
Pa si rekao: Bolestan je, nikud nije pristao!

Zar ne vidi da Bog - uzvien bio! Samilosno daje to je rob zatraio?

Kad bih bio onakav kakvim me vide ljudi
I tijelo mi bolno bilo kao to se ini,

Kad hrane ne bih imao da bih mogao stii
Gdje e mnotvo ljudi Gospodaru doi
Ja imam Tvorca ija je milost skrivena
Kome nema ravna i od Koga spasa nema.

Idi s mirom - mene kao stranca ostavi
Jer sa mnom kao strancem Bog je jedini.

Ja odoh od gubavca, a kad god bih doao u neko mjesto zaticao sam ga kako dolazi prije mene. Poto
stigoh u Medinu, nestade mu svakog traga i ne bi o njemu nikakvog glasa. Sretoh Abu Jezida al-Bistanija,
Abu Bekra a-ablija i nekoliko ejhova, pa im ispriah ta mi se dogodilo alei se, a oni mi rekoe:
- Nakon toga nema vie putovanja s njim! To je Abu Dafer Gubavi. Njegovim imenom ljudi se mole da
pada kia i uz njegov blagoslov mogu biti usliene molitve.
Kada sam uo njihove rijei, jo vie poeljeh da se sretnem s njim i zamolih Allaha za taj susret. I dok
sam stajao na Arefatu, neko me iza lea povue. Osvrnuh se i ugledah toga ovjeka. im ga vidjeh,
viknuh iz sveg glasa i obeznanih se, a kada dooh k sebi, nisam ga vie vidio. Obuze me jo vea tuga,
putevi mi postadoe tijesni i zamolih uzvienog Allaha da se vidim s tim ovjekom. Nekoliko dana
kasnije, on me opet povue s lea i kada se okrenuh, ree mi:
- Molim te da mi prie i zatrai od mene ta ti je potrebno.
Zamolih da proui za me tri dove: prvu, da mi Allah omili siromatvo; drugu, da ne zaspim s odreenom
imovinom; treu, da mi Allah podari to blago da vidim Njegov plemeniti lik.
On proui dove i nestade ga od mene, a Allah uslii njegove dove. Najprije, Allah mi omili siromatvo,
te mi sada na svijetu nije nita milije od Njega. Zatim, od tada ve godinama nisam proveo no s nekom
odreenom imovinom, ali uprkos tome Bog me nije ostavio da oskudijevam u bilo emu. Najzad, nadam
se da e mi Allah ispuniti i treu elju kao to mi je i one dvije ispunio. On je velikoduan i samilostan.
Neka se Bog smiluje onome ko je kazao:

Siromaki ukras su molitve i dostojanstvo,
Prnje i krpe odijelo su siromako,

Isposniko bljedilo mu lice ukraava Katkad i mjesec tim svjetlom obasjava.

Iscrpljuje ga dugo bdijenje nono
I suze to mu liju niz lice obilno.

Noni sabesjednik mu je klanjanje
I Svemoni nou besjedi s njime.

Svi to neto mole od siromaha i trae pomoi,
Trae je ak ivotinje i ptice letei.

Radi njega Bog alje iskuenja sva
I kao pljuskom, milou obasipa.

Kad zamoli da nestanu jadi nevoljniku,
Zulumar je propao, a to se sprema i silniku.

Od teke bolesti svi ljudi boluju,
A On je pomonik i brian ljekar sviju.

Kad mu lice pogleda, vidi da sav sija,
Srce mu isto i svjetlost s njega opija.

O, ti to ih ne voli i ne poznajui ih,
Nesretan si odvojen tekim bremenom od njih.

eli s njima biti, al' si u okovima Teko breme ti ne da da bude s njima!

Kad bi im znao vrijednost, i ti bi ih sluao,
Zbog njih bi bujicu suza iz oka pustio.

Ne mirie cvijee ko ima kihavicu;
Vrijednost odijela znana je tek nakupcu.

Stremi Gospodu svom i moli ga za zblienje Moda e vrijeme zadovoljiti tvoje tenje!

Tad e od silne zlobe ljudske odahnuti
I ono za im ezne tada e dobiti.

Za svakog ko moli Njegova milost je velika On je Bog jedini - nema takvog monika!
{1}
{2}
U prijevodu: "mjesec svoga vremena."

Ova reenica koja istie jedinstvenost princa svojom konstrukcijom potpuno i namjerno podsjea na islamski princip (islamski art):
Svjedoim da nema drugog boga osim Allaha...

{3}
Uzviena platonska ljubav koja je u stanju dovesti do ludila.
{4}
{5}
Prvo slovo arapskog alfabeta: tanka uspravna linija

U izdanju naeg izvornika stoji: Kameruzzeman otvori oi... Meutim, oigledno je, prema kontekstu i prema drugim izdanjima izvornika,
posrijedi tamparska greka kojom je isputena negacija ne.

{6}
Osim Lukmana, izuzetnog mudraca o kojem govori Kur'an, i Merjem, majke Musaove, navedena imena su imena Boijih poslanika za koje
su karakteristina navedena svojstva.
{7}
Sukneni prekriva koji se stavlja preko sedla.
{8}
Legenda kae de je Sulejman (Solomon) imao udesan letei ilim koji je prenosio ak i njegovu vojsku konje i deve.
Tradicionalna i omiljena sredstva u Arapa za predskazivanje budunosti.
{10}
Neprevodiva igra rijei: siwaq znai akalica, ali i: nisam uz tebe; erak znai arak papira, ali i: gledam te.
{11}
Ibn Zaid je dravnik i vojskovoa (umro u drugoj polovini 7. stoljea) poznat po dareljivosti. Muavija je poznati dravnik dinastije
{9}
Umajada koji je vladao u Siriji (634-644).

{12}
U ovom distihu upotrijebljena su dva termina teko prevodiva na na jezik: Hddet (poek od tri mjeseca da bi se nakon razvoda moglo
ponovo stupiti u brak) i trostruko zaklinjanje pri samome razvodu braka.
{13}
Drevna prijeislamska plemena o kojima postoje mitovi i koja Kur'an spominje na vie mjesta.
{14}
Jedan od Boijih poslanika.

Kur'an, 51:8. Aluzija na perverzno seksualno ponaanje.
{16}
Posebno mjesto u damiji na koje staje imam za vrijeme obavljanja namaza.
{17}
Neprevodiva igra rijei: ad-Duha (jutro) je 93. Kur'anska sura, a Ihlas (iskrenost) je 112. sura koja govori o monoteizmu.
{18}
Aluzija na Kabu.
{19}
Aluzija na Sudnji dan.
{20}
Kur'an, 4:34.
{21}
Mladievo ime znai sretni.
{22}
ehadet je prvi uvjet oitovanja pripadnosti islamu, a glasi: Oitujem da nema drugog boga osim Allaha i oitujem da je Muhammed
{15}
Njegov rob i Njegov poslanik.

{23}
U prijevodu: Boija blagodat.
{24}
Igra rijei: sad znai srea. Arapska enska imena esto se zavravaju na suglasnik. Mi im dodajemo samoglasnik zbog primjerenosti
naoj sredini i radi lake deklinacije.

{25}
Znameniti i svemoni Umajadski namjesnik u Iraku (umro 714. godine). Bio je vrlo energian, a poto je bio veoma odan svojoj dinastiji,
naredna (abasidska) dinastija neopravdano mu je pripisala neuvene okrutnosti.
{26}
Peti Umajadski halifa (685-705).
{27}
Igra rijei: ime Suda znai sretna, a Dumel znai lijepa.

Posebna vrsta krasnopisa.
{29}
Kada se rodio budui Boiji poslanik Musa, majka ga je stavila u korpu i pustila niz Nil. Korpu je nala ker jednog faraona i uzela ga da
{28}
ga sama odgoji.
{30}
Poznata pria saopena i u Kur'anu po kojoj su Jusufova braa, radei protiv njega, odnijeli ocu Jakubu Jusufovu kouju kao lani dokaz da
je stradao.
{31}
Tekbir je velianje Allahovog imena (Allah je najvei i td.). Ezan je oglaavanje namaza s minareta. Kod muslimana je obiaj da se tiho
ue na uho novoroenoj djeci.
{32}
Prvo Kur'ansko poglavlje koje su ui u raznim prigodama.
{33}
Uenje cijelog Kur'ana za duu umrlome.

Hvalospjev poslaniku Muhammedu u ast njegovog roenja. Izvodi se vrlo sveano i u raznim prigodama.
{35}
uveni perzijski mistik, osniva dervikog reda kaderija (XII vijek).
{36}
Jedna od iitskih sekti.
{37}
Praunuka etvrtog halife Alije.
{38}
Prema erijatskom pravu, ako je mu tri puta saopio odluku o razvodu, moe se oeniti istom enom tek poslije njene udaje za nekog
{34}
drugog i poslije razvoda od tog drugog mua koji se zove muhallil.
{39}
Jedna Kur'anska sura.

Mezhebi su erijatsko-pravne kole kojih ima etiri.
{41}
Poetska forma nastala u arapsko-muslimanskoj paniji (Andaluzija) naroito podesna za pjevako izvoenje.
{42}
Peti halifa dinastije Abasida (786-809).
{43}
Jedan od najpoznatijih pjesnika abasidske epohe. Savremenik i est gost Haruna ar-Reida.
{44}
Carsko vijee.
{45}
U prijevodu: hrana srdaca.
{46}
Sarik znai kradljivac. Cijelo ime u prijevodu znai Majka Ahmeda Kamakima - Kradljivca.
{47}
Aluzija na Kur'ansku priu o kurbanu: Boiji poslanik Ibrahim rijeio je zaklati sina Ismaila kao kurban. Nagraujui njegovu odanost, Allah
{40}
mu je poslao ovna.
{48}
Jedna od iitskih sekti.
{49}
Na turskom jeziku: lav.

Omiljeni nain gatanja i proricanja sudbine na Istoku.
{51}
U znak potovanja i zazirui od neposrednog oslovljavanja, proroica govori onaj koji je daleko mislei na cara pred kojim prorie
{50}
njegovu sudbinu.
{52}
Vrlo mono juno-arapsko pleme koje je puni uspon doivjelo u prvim vijekovima nae ere. Pod njegovom dominacijom bio je dio June
Arabije i neke oblasti u Istonoj Africi.
{53}
Davidovi Psalmi.
{54}
Prema tadanjoj nauci, Zemlja se dijelila na sedam oblasti.

Halifa iz dinastije Umajada (724-743).
{56}
Kur'an, 16:111.
{57}
Grad nedaleko od Teherana.
{58}
Arapska plemena.
{59}
Halifa je u to vrijeme bio duhovni i politiki voa (imam). Ovdje se misli na al-Memuna kao sedmog halifu iz dinastije Abasida.
{60}
Umajadski halifa (634-644).
{61}
Misli na Boijeg poslanika koji je upozoravao eddadov narod, ali su oni odbili da ga sluaju i zato su stradali.
{62}
Znameniti knjievnik, lingvist i historiar (961-1038).
{63}
Mjera za tekuinu priblina polovini litre.
{64}
Barmakidi su jedna od najmonijih i najuticajnijih (perzijskih) porodica u doba dinastije Abasida (750-809).
{65}
Igra rijei: Bilal je bio mujezin u Muhammedovo doba koji je objavljivao dnevne namaze; u ovom sluaju namaz je sabah koji pada u
{55}
svitanje.
{66}
Najmilija ena halife Haruna ar-Reida.
{67}
Misli se na Kabu u kojoj se nalazi malo zdanje koje je podigao Boiji poslanik Ibrahim, inae osniva Kabe.
Sudnji dan.
{69}
uveni poznavalac zakona (umro 728. godine).
{70}
Vrijeme u koje razvedena ena ili robinja, koja je imala odnos s mukarcem, ne moe stupiti u novi brak dok ne prou dva mjeseca i pet
{68}
dana, i to radi eventualnog utvrivanja oinstva.

{71}
Namjesnik u Iraku od 724. do 738. godine. Umro je 739. godine.
{72}
Al-Keslani znai lijenina.

Kevser je dennetsko vrelo o kome Kur'an govori. Pjesnik misli kako se ispod mladievih naunica nalazi slasno dennetsko vrelo (usta).
{74}
Rijei poslanika Muhammeda koje su se prenosile usmenom predajom.
{75}
Slobodan nemusliman pod zatitom islamske drave kojoj plaa porez.
{76}
Aluzija na usmenu predaju (hadis), prilikom zapisivanja Muhammedovih rijei, koje je obavljeno nakon njegove smrti, autentian hadis
{73}
morao je imati lanac pouzdanih kazivaa do samog Muhammeda.

{77}
Mjera za duinu = 2250 m.
{78}
Kur'an, 2:156.
Cijeli akt ovdje opisan uporeen je s namazom - jednom od dnevnih molitvi, pri emu su korieni namaski termini: mihrab je istaknuto
udubljenje u damiji gdje stoji imam (voa) pri skupnom obavljanju namaza; tespih je slavljnje Boga ime se okonava namaz, itd.
{79}
{80}
Vrsta arapskog kaligrafskog pisma.

Lam-elif je posebna grafema u arapskom jeziku nastala spajanjem dva slova: elifa i lama ijim zagrljajem nastaje ligatura lam-elif.
{82}
Oblici slova arapskog alfabeta: elif je vitka uspravna linija; mim (u sredini rijei) podsjea na blago izdueni prsten; nun (u izvrnutoj
{81}
poziciji) identian je luku.

{83}
Kur'an, 20:22.
{84}
Kur'an, 3:107. Aluzija na Dennet.

Kur'an, 92:1-2.
{86}
Bijelo platno-arafi u kojima muslimani ukopavaju umrle.
{87}
Kur an, 51:26.
{88}
Kur'an, 2:69.
{89}
Dva meleka, Harut i Marut, u Babilonu su ljude pouavali vradbinama. Kur'an, 2:102.
{90}
Abu Nuvas (757-814) jedan je od najpoznatijih pjesnika abasidske epohe. Rodonaelnik je vinske poezije (ihamriyyat) i tradicija mu
{85}
pripisuje homoseksulane sklonosti.

{91}
Komad tkanine koji se obavija oko turbana s krajevima koji padaju na ramena. Do polovine XIII vijeka nosili su ga kadije i teolozi, a
kasnije je postao sastavni dio nonje dravnih dostojanstvenika.
{92}
Deseti abasidski halifa (847-861).
{93}
esti fatimidski halifa u Egiptu (996-1021).

U prijevodu: ruin pupoljak.
{95}
U prijevodu: radost svijeta.
{96}
Nun je slovo arapskog alfabeta koje podsjea na luk; sad je takoer slovo arapskog alfabeta koje oblikom podsjea na oko.
{97}
Namaz koji se klanja prije spavanja da bi se usnio odgovor na neko pitanje ili elju.
{98}
Sedmi mjesec muslimanskog kalendara. U prijeislamsko doba bilo je zabranjeno ratovati u tom mjesecu u kome su se prireivale
{94}
svetkovine i vaari.
{99}
Formula kojom se blagoslovljava poslanik Muhammed (uenje salavata) esto se izgovara i u stanju zauenosti, ili divljenja.
{100}
Poznati prijeislamski pjesnik koji je ivio u drugoj polovini 6. vijeka.

Kur'an, 26:224-226.
{102}
Perzijski car iz dinastije Sasanida (531-537. n. e.).
{103}
Jedan od frekventnih izraza (Allah je najvei) kojima se izraava uenje.
{104}
Aia je Muhammedova najmilija ena, a Fatima je njegova ker.
{105}
Guverner u Horasanu.
{106}
Ekonom na dvoru Haruna ar-Reida.
{107}
Otvoren prostor na kome se kolektivno (dematile) klanja.
{108}
Drugi pravovjerni halifa (634-644).
{109}
Muhammedov drubenik.
{110}
Aluzija na vjerovanje po kome meleci Munkir i Nekir umrlog ve u mezaru poinju ispitivati o uinjenim djelima.
{111}
Sveti, dobri ljudi.
{112}
esti dio dirhema.
{113}
Skupno obavljanje molitve.
{114}
Formule kojima se moli Allah da se smiluje poslaniku Muhammedu i blagoslovi ga.
{115}
Jedan od najpoznatijih prijeislamskih arabljanskih pjesnika.
{116}
Pjesnik abasidske epohe (765-860), Savremenik je pjesnika Muslima ibn al-Velida o kome se govori u nastavku prie.
{117}
Djevojka odgovara stihovima sa istom rimom koju imaju njegovi stihovi.
{118}
Jedan od prijeislamskih mnogoboakih kultova u Meki.
{119}
Najpoznatiji muziar i pjeva na dvoru Haruna ar-Reida.
{120}
Pjesnik iz IX vijeka.
{121}
Poznati gramatiar (826-898).
{122}
Svijetlorie deve.
{123}
Poznati filolog i prenosilac hadisa, umro 939. ili 940.godine.
{101}
{124}
Teko prevodiva igra rijei zasnovana i na fonetskim vrijednostima jezika. Nime, Abdulmesih ar-Rahib znai: Isusov Rob Monah, pri
emu rije rahib znai i straljivi. Drugo ime upotrijebljeno ovdje Abdullah ar-Ragib znai: Allahov Rob koji stremi (ka spoznaji Boga).
{125}
Regija uz sredinji Eufrat.
{126}
Upravnik Bagdada.
{127}
Dolina rijeke Ind koju su Arapi osvojili 711. godine.
{128}
Pjesnik Muhammedov Savremenik.
{129}
U prijevodu: gazela.
{130}
Jedan od najveih pjesnika umajadske epohe (653-733).
{131}
uveni mekanski pjeva i kompozitor (umro 743. godine).
{132}
U prijevodu: ona koja oarava.
{133}
U prijevodu: mladune gazele.
{134}
U prijevodu: zjenica oka.
{135}
Kur'an, 4:34.
{136}
Kur'an, 2:282. Rije je o svjedocima: po jednom pravnom pitanju potrebna su dva mukarca kao svjedoci, a ako nema dva mukarca moe jedan mukarac i dvije ene.
{137}
Kur'an, 4:176.
{138}
uveni pjesnik abbasidske epohe (788-845).

Kur'an, 26:165-6.
{140}
U navedenom Kur'anskom poglavlju (26) govori se o tome kako Boiji poslanik Lut odluno osuuje homoseksualnost.
{141}
Muhammedova izreka.
{142}
Guverner jedne provincije u vrijeme halife al-Memuna.
{143}
Djevojka odgovara distihom sa istom rimom.
{144}
Istaknuti vojskovoa u doba Umajada (umro 714. godine).
{145}
Osmi mjesec muslimanskog kalendara.
{146}
Djevojka brojem svojih godina podsjea na mjesec u istom broju noi (etrnaeste noi u mjesecu).
{147}
Kaba prema kojoj se okreu svi muslimani svijeta za vrijeme molitve.
{148}
Najvjerodostojnija zbirka hadisa.
{149}
Radnje koje je obavljao Muhammed, a nisu nune za valjanost ina.
{150}
Simbolino uzimanje abdesta dodirom pijeska, zida i sl.
{151}
Iftar je prekid posta u zalazak sunca; sehur je posljednji objed pred poetak posta a tee do osvita zore.
{152}
Dakle, nisu stroga obaveza (farz).
{153}
Zadnjih deset dana Ramazana jedan poboan ovjek zatvara se u damiju gdje se preputa ibadetu (bogosluenju).
{154}
Ihram - odjea koja se oblai pri stupanju na had. Sastoji se od dva komada istog bijelog platna netaknutog iglom. Jedan dio se
{139}
stavlja preko ramena, a drugi se obavija oko pasa.

{155}
Kur'an, 8:65.
{156}
Abdest.
Namaz, molitva.
{158}
Kupanje cijelog tijela.
{159}
Post.
{160}
Godinje davanje poreza na imovinu.
{161}
Aluzija na Kur'an, 39:67.
{162}
Kur'an, 78:19.
{163}
Najstroija Boija zapovijest.
{164}
Reenica Kur ana.
{165}
Odreena mjesta u Kur'anu koja zahtijevaju, kada se proue, odnosno proitaju, da se uini sedda (padanje niice).
{166}
Kur'an, 2:255.
{167}
Kur an, 2:164.
{157}
{168}
Kur'an, 16:90.
Kur'an, 70:38.
{170}
Kur'an, 39:53.
{171}
Kur'an, 12:18.
{172}
Kur'an, 2:113.
{173}
Kur'an, 51:56.
{174}
Kur'an. 2:30.
{175}
Kur'an, 16:98.
{176}
Kur'an, 96:1-2.
{177}
Kur an, 2:163.
{178}
Kur'an, 110:1. Ajet koji govori o kamati je 278. u suri 2.
{179}
Kur'an, 5:3.
{180}
Kur an, 5:116.
{181}
Kur'an, 5:87.
{182}
Kur'an, 4:125.
{183}
Konsonanti arapskog alfabeta.
{184}
Kur'an, 11:48.
{185}
Kur'an, 2:285.
{186}
Kur'an, pogl. 54.
{187}
Poglavlja 56. i 57.
{188}
Gornji sloj Zemljine kore (povrina) na arapskom jeziku: edim.
{189}
Kur'an, 17:37.
{190}
Kur'an, 5:90.
{191}
Kur'an, 2:219.
{192}
Karun je iz Musaova naroda bio, pa ih je tlaio, a bili smo mu dali toliko blaga da mu je kljueve od njega teko mogla nositi gomila
{169}
snanih ljudi. (Kur'an, 28:76.)

{193}
Kur'an, 90:40.
{194}
Kur'an, 10:5.
Kur'an, 26:40.
{196}
Kur'an, 22:61.
{197}
Muslimani i danas, pri sastavljanju hronograma, redaju slova arapskog alfabeta kako su bila poredana u starom semitskom alfabetu. Pri
{195}
tome dvadeset i osam arapskih slova ima svoju brojnu oznaku i vrijednost.
{198}
Kur'an, 31:34.
{199}
Mjeseci koptskog solarnog kalendara, a odgovaraju januaru i martu.

Odgovara decembru.
{201}
Odgovara aprilu i augustu.
{202}
Odgovara novembru i januaru.
{203}
Kur'an, 41:12.
{204}
Kur'an, 36:37-8.
{205}
Kur'an, 20:55.
{206}
Kur'an, 81:18.
{207}
Dennetsko Drvo.
{208}
Kur'an, 20:18.
{209}
Preporuke i propisi sunne mogu biti podloni i preispitivanju (jer su ovjekovo djelo), a Kur'anski propisi su konani i zatvoreni.
{210}
Kur'an, 41:11.
{211}
Kur'an, 36:81.
{212}
Most kojim zasluni prelaze u Dennet.
{200}
{213}
Al-Abbas je srodnik poslanika Muhammeda i osniva abbasidske dinastije kojoj pripada i halifa Harun ar-Reid.
Kur'an, 6:44.
{215}
Aleksandar Veliki.
{216}
Duga muka koulja slina haljini.
{217}
Kur'an, 7:54.
{218}
Sufijski uenik.
{219}
Sastavni dio namaza kojim se on, zapravo, okonava.
{220}
Aluzija na kur'anski tekst (36:82).
{214}

1001 Noć (171. - 482. Noć)

Transféré par

Informations du document

Titre original

Copyright

Formats disponibles

Partager ce document

Partager ou intégrer le document

Options de partage

Avez-vous trouvé ce document utile ?

Ce contenu est-il inapproprié ?

Droits d'auteur :

Formats disponibles

1001 Noć (171. - 482. Noć)

Transféré par

Droits d'auteur :

Formats disponibles

Glavni

urednik HADEM HAJDAREVI

PRIA O KAMERUZZEMANU, SINU CARA AHRAMANA

Makar uz njih il' daleko znao biti.

Kunem ti se njegovim elom i usnama

Zatim izgovori stihove drugog pjesnika:

Al' te volim, i dokle u se siliti?

Gledajui Kameruzzemanovo lice, djevojka zatim ree:

Kada car ahraman u te rijei o sinu Kameruzzemanu, on povika:

A grudi joj zanijemile na rukama.

A kad tebe nema izloen sam patnjama.

iao za njim, sluga je govorio:

udei se, car al-Gajur ree:

Da je car ljubavi prema meni pravedan bio,

Kada nastupi dvije stotine i deveta no, ona ree:

U ljubavi ima sretnih i to nesree se boje.

Dugo bih te hvalila, a stihova je malo

S onima to vole stalno sam se sporio

Poto ga Allah sebi uze i u vrtove smjesti.

- Koliko kotaju? - upita carica.

Kita mi velika, a mali mi govori:

Ti koji me kori to sam Hindu i Zejnebu napustio,

Kraj onog kojeg je greka istini vratila.

Pria o al-Emdedu i al-Esadu

Da me ti mui mogu pristati Moda e me tako pogleda udostojiti.

ta nam sudba moe kad nam Bog oprata

Grano vitka, tebe vie nema

Kog e bol i nesanica moja dotai?

Na tu al-Emdedovu pjesmu, ena duboko uzdahnu i kaza stihove:

- ta je bilo, gospodine? Zar ovo nije tvoja kua?

eherzadu zatee jutro, te ona prekine priu zapoetu po carevom odobrenju.

Kada Nima zae u izvjesne godine, pozva ga otac ar-Rabi i ree:

Potom starica poe navraati u kuu Nime i djevojke Nume...

- Hou da potrai robinju Nime ibn ar-Rabia!

Suda nee biti sretna, ni Dumel{27} ljepotom da likuje!

- Sa zadovoljstvom - odgovori Numa, a nadzornica dodade:

A kad vraam se sav je u daljini.

PRIA O ALAUDDINU ABU--AMATU

Obino je ujutro navraao trgovcu, te je i toga jutra, po obiaju, svratio i rekao:

govorei njegovoj majci:

- Uzjahao je mazgu i otiao kui.

- Ti se pretvara da si mrtav, ali emo te mi zaista ubiti!

Mahmud mu otvori vrata i Alauddin izae a psi su lajali za njim.

molim da smisli neto i da djevojku odvrati od njega.

Ona mojim, a ja njenim okom mi smo ga gledali.

svirala: je li to bijela ili crna robinja, ili je ker nekog uglednika?

to se tie eninog amidia, on poe nevjestinom ocu i ree mu:

- Vidi li kakvi su laovi oni dervii! Obeali su mi, pa su porekli!

strani. Uz njega je bilo njegovih etrdeset pomonika.

milost Allahovu, a ja sada hou da mu neto odsvira na tamburu...

- Ne, tako mi Allaha! Ne razlikujem njenu duinu od irine!

- Ja dajem hiljadu i jedan dinar - ponudi valija.

Valija mu ispria cijeli problem, a mladi ree:

- Alauddina, tvoga sina po Boijoj volji, odveli su na vjeala.

Alauddin sjede u duan, a Ahmed mu ree:

- Otac mu je Alauddin Abu--amat, a sada je tvoj sin.

- Tvoj otac je bio varalica - ree halifa.

- ula sam, sretni care, da je halifa rekao Ahmedu ad-Denefu:

- Prenoi u krmi, ili kod nekog od svojih prijatelja.

- Gospoice, ja elim da idem u svoju zemlju.

- Keri moja - ree joj car - zar tako postupa sa mnom?!

Ahmed je bio zabezeknut.

Kada nastupi dvije stotine sedamdeset i prva no, ona ree: