UDK 624.192.004.

68

Primljeno 26. 11. 2009.

Modernizacija tunela
Uka
Gordana Tomaevi
Kljune rijei

G. Tomaevi

tunel Uka,
izgradnja,
upotreba,
tehniki elementi,
modernizacija,
koncesionar Bina-Istra,
Direktiva 2004/54/EC

Modernizacija tunela Uka

Key words

G. Tomaevi

Uka Tunnel,
construction,
use,
technical elements,
modernisation,
concessionary Bina-Istra,
Directive 2004/54/EC

Modernisation of Uka Tunnel

Mots cls

G. Tomaevi

Tunnel d'Uka,
construction,
utilisation,
lments techniques,
modernisation,
concessionnaire Bina-Istra,
Directive 2004/54/EC

La modernisation du Tunnel d'Uka

U radu je opisana povijest tunela Uka od ideje o gradnji do konane izgradnje i dugogodinje
upotrebe. Istie se da je to bio dugi niz godina najdulji tunel u Hrvatskoj, sve do nedavno. Prikazani su
tehniki elementi tunela Uka, a u nastavku se detaljno opisuju mjere i zahvati koji su uraeni da bi se
ispunili zahtjevi Europske unije izraeni u Direktivi 2004/54/EC. Istaknute su aktivnosti koje je
koncesionar Bina-Istra poduzimao u osuvremenjivanju tog vanog prometnog objekta.
Professional paper

The history of Uka Tunnel, from the first ideas about its realization, to the final construction and long
period of use, is described in the paper. It is emphasized that it had been for many years, in fact until
recently, the longest tunnel in Croatia. Technical elements of Uka Tunnel are presented, and measures
taken to meet EU requirements specified in Directive 2004/54/EC are described in full detail. A
particular emphasis is placed on activities undertaken by the concessionary Bina-Istra to modernise this
significant transport facility.
Ouvrage professionel

L'histoire du Tunnel d'Uka, depuis les premires ides sur son ralisation, la construction et la longue
priode de son utilisation, est dcrite dans l'ouvrage. Il est soulign que ce tunnel a t au cours de
nombreuses annes, jusqu' rcemment, le plus long tunnel de Croatie. Les lments techniques du Tunnel
d'Uka sont prsents, et les mesures prises pour satisfaire aux exigences de l'UE spcifies dans la Directive
2004/54/EC sont dcrites de manire dtaille. Un accent tout particulier est mis sur les activits faites par le
concessionnaire Bina-Istra afin de moderniser cet ouvrage souterrain important.

,
,
,
,
,
-,
2004/54/EC

. , , ,
.
,
, 2004/54/EC.
, -
.

Schlsselworte

G. Tomaevi

Tunnel Uka,
Ausbau,
Benutzung,
technische Elemente,
Modernisierung,
Konzessionr Bina - Istra,
Direktive 2004/54/EC

Modernsierung des Tunnels Uka

Autor:

Struni rad

Fachbericht

Im Artikel beschreibt man die Geschichte des Tunnels Uka von der Idee des Bauens bis zum
endgltigen Ausbau und jangjhriger Benutzung. Es wird hervorgehoben dass es durch eine lange Reihe von
Jahren, bis unlngst, der lngste Tunnel in Kroatien war. Dargestellt sind die technischen Elemente des
Tunnels Uka, und fortsetzend beschreibt man detailliert die Massnahmen und Eingriffe um die
Anforderungen der EU aus der Direktive 2004/54/EC zu erfllen. Hervorgehoben sind die Ttigkeiten die der
Konzessionr Bina - Istra bei der Modernisierung dieses wichtigen Verkehrsobjekts unternahm.

Gordana Tomaevi, dipl. ing. gra., Bina-Istra d.d., Savska cesta 106/IV, Zagreb

GRAEVINAR 62 (2010) 9, 813-822

813

Modernizacija tunela Uka

1 Uvod
Pune 22 godine tunel Uka je bio najdulji tunel u Hrvatskoj
s 5.062 m, sve dok ga 2003. nije 'pretekao' Sveti Rok
dug 5.727 m. Danas je najdulji tunel u Hrvatskoj Mala
Kapela, s 5.780 m, otvoren za promet 2005.

G. Tomaevi
eo iskop: na kvarnerskoj strani izvodio ga je Konstruktor, a Hidroelektra na istarskoj strani tunela. Proboj tunela u punom profilu dovren je 1978. Uslijedila je izrada betonske obloge, ureenje portalnih povrina i ugradnja opreme [1].

Od ideje do konane realizacije tunela Uka proteklo je

mnogo vremena, uloen je golemi trud i angaman strunjaka raznih profila; urbanista, ekonomista, projektanata, izvoaa, ali i svih onih graana iji je zajedniki san
bio povezivanje naeg najveeg poluotoka s Rijekom
odnosno s hrvatskim zaleem i tadanjom Jugoslavijom.
Prve aktivnosti na organizaciji izgradnje zapoinju sedamdesetih godina prologa stoljea kada je Istarska zajednica opina osnovala Koordinacijski odbor za izgradnju
tunela te organizirala raspisivanje javnog zajma za osiguranje financijskih sredstava. Osnovano je i poduzee
Uka iz Pazina, sa zadatkom da pripremi dokumentaciju za izgradnju tunela Uka.

Slika 2. Tunel Zrinak II

Valja dodati da se iza portala tunela Uka s istarske strane (slika 1.) nalaze: poluvijadukt duljine 94 m, tunel
Zrinak II (slika 2.), duljine 45 m, vijadukt Vela Draga
duljine 124 m i tunel Zrinak I, duljine 196 m. Slijedi
usjek koji nadsvouje impozanatna upravna zgrada Centra upravljanja tunelom, cestarinski prolaz i velika platforma s parkiralinim prostorima (slika 3.). Kada se govori o radovima na tunelu Uka, uvijek se podrazumijevaju i radovi i na navedenim malim tunelima.

Slika 3. Istarski portal

Tunel Uka sveano je puten u promet 27. 9. 1981.

Slika 1. Ulaz u tunel Uka s istarske strane

Projekt tunela izraen je 1972. u IGH, Zagreb, glavni

projektant Ivan Banjad, dipl. ing. Nakon odluke o gradnji slijede probne buotine, a paralelno su se gradile prilazne ceste i vijadukti, vododopskrba i elektronapajanje
u dovoljnom opsegu za potrebe tunela u uporabi. Ugovor o
izgradnji tunela sklopljen je 1976. s GP Hidroelektra iz
Zagreba i Konstruktorom iz Splita. Iste je godine zapo814

2 Tehniki elementi tunela Uka

Tunel Uka izveden je u pravcu, a ulazni i izlazni dijelovi su u krivini radijusa 1400 m odnosno 1000 m. Visinski je poloaj oba portala na koti 495 m n.m. a niveleta je u obostranom nagibu od 0,4 % prema sredini tunela gdje dosee 505 m n.m. Visina nadsloja je 550 m.
Tunel je jednocijevni s dvosmjernim prometom, irine
kolnikih trakova 2 x 3,75 m + 2 x 0,8 m pjeakog hodGRAEVINAR 62 (2010) 9, 813-822

G. Tomaevi

Modernizacija tunela Uka

nika (iznad nadsvoenog betonskog energetskog kanala

s obje strane). Plotina svijetlog otvora je 54 m2, a iznad
prometnog gabarita visine 4,5 m, za smjetaj ventilatora
nalazi se dodatnih 2,35 m, to ukupno ini visinu od 6,85
m od kolnika do tjemena tunela. Tunel ima 3 okretita i
1 ugibalite na sjevernoj strani te 4 ugibalita na junoj
strani.

3 Upravljanje tunelom Uka

Gospodarenje i upravljanje tunelom zajedno s cestom
Matulji Lupoglav, preuzela je 1981. u to vrijeme osnovana tvrtka RO Tunel Uka.

Betonska obloga debljine je 30 cm, osiguranje iskopa

provedeno je ugradnjom adhezijskih i perfo-sidara duljine 1,5 4,0 m i mlaznim betonom debljine 5-20 cm.
U zonama procjeivanja vode izvedena je hidorizolacija
primjenom PVC folije debljine 1,5 mm sa zavarenim
spojevima.

Republika Hrvatska i koncesionar, tvrtka Bina-Istra d.d.,

potpisali su 1995. ugovor o koncesiji za financiranje, izgradnju, upravljanje i odravanje Jadranske autoceste
s naplatom cestarine u duljini od 145 km na dionicama:
Dragonja Pula i Kanfanar-Pazin-Matulji. Republika
Hrvatska unijela je u koncesiju ve izgraene dionice
poluautoceste u duljini od 60 km, i to: Buje-Nova Vas i
Medaki-Kanfanar (13 km), Matulji-Cerovlje s tunelom
Uka (36 km) i Cerovlje-Rogovii (11 km).

Popreni nagib kolnika je dvostreni prema sredinjoj

osi kolnika du koje su smjeteni slivnici i revizijska
okna koja vodu s kolnika i iz bonih drenaa vode u centralno smjetenu kanalizacijsku cijev.

Sukladno ugovoru o koncesiji, koncesionar je 1998. ugovorio s novoosnovanim drutvom Bina-Istra upravljanje i odravanje poslove upravljanja i odravanja autocestom i tunelom Uka.

Voda za gaenje poara dolazi iz cijevi poloene du pjeakog hodnika na junoj strani tunela.

4 Sigurnost tunela

4.1 Openito

Napajanje elektrinom energijom dolazi iz dva neovisna

izvora - s kvarnerske i s istarske strane tunela [2].

Zbog specifinosti tunelske graevine, ulazak u tunel

kod ljudi moe izazvati osjeaj tjeskobe, a u takvom ogranienom prostoru iziskuje se drugaije upravljanje
Od 1981. godine do kolovoza 2009. kroz tunel je proao
prometom od onog na otvorenoj cesti; potrebna je prila44,8 milijuna vozila, a prosjeni godinji dnevni promet
goena brzina, zabranjeno je pretjecanje u jednocjevnim
(PGDP) u 2008.bio je 8260 vozila.
tunelima i sl.
Tablica 1. Sigurnosne mjere u tunelu prema Direktivi 2004/54/EC

Strukturne mjere

SAETAK MINIMALNIH
ZAHTJEVA
Dvije tunelske cijevi
ili vie
Gradijenti 5 %
Nogostupi za sluaj
nude

2.1

Izlazi za sluaj nude

na najmanje svakih
500 m
Poprene veze za hitne
slube najmanje
svakih 1500 m
Prelazak razdjelnog
traka izvan svakog
portala
Ugibalite na
najmanje svakih 1000
m

2.3.3
-2.3.9

Odvodnja za zapaljive
i toksine tekuine
Poarna otpornost

2.6

Legenda:

Promet 2000
vozila/traku
500>1000 m
1000 m

2.2
2.3.1
2.3.2

Promet > 2000 vozila

po traku
5001000>3000 m
1000 m
3000 m

2.4.1
/

obvezno kad 15-godinja prognoza pokazuje

da e promet biti > 10 000 vozila/traku
obvezno, osim ako je zemljopisno nemogue
obvezno kada nema zaustavnog traka, osim
ako se uzima u obzir stanje iz toke 2.3.1.
U postojeim tunelima gdje nema
zaustavnog traka niti nogostupa za nudu
moraju se poduzeti dodatne/pojaane mjere.
primjena izlaza za nudu u postojeim
tunelima mora biti ocijenjena za svaki sluaj
posebno
obvezno izvan tunela s dvije i vie cijevi
duljim od 1500 m.
obvezno izvan tunela s dvije i vie cijevi
gdjgod je to zemljopisno mogue

2.4.2
2.5

2.7

obvezno za sve tunele

Dodatni uvjeti da bi provedba bila obvezna,

ili napomene

nije obvezno obvezno uz iznimke

GRAEVINAR 62 (2010) 9, 813-822

obvezno u novim dvosmjernim tunelima

>1500 m bez zaustavnih trakova. Kod
postojeih dvosmjernih tunela >1500 m:
ovisno o analizi. I za nove i za stare tunele
ovisno o dodatnoj iskoristivoj irini tunela.
obvezno tamo gdje je doputen prijevoz
opasnih tereta.
obvezno tamo gdje lokalno uruavanje moe
imati katastrofalne posljedice.

preporueno

815

Modernizacija tunela Uka

G. Tomaevi

Isto tako tunel zahtijeva veoma visok nivo sigurnosti,

jer nesree u tunelima, osobito poari, mogu prouzroiti
dramatine posljedice.

metnih pravaca reflektira se i na gospodarstvo cijeloga

podruja.

4.3 Odluka Europskog parlamenta i Vijea EU

4.2 Katastrofe u tunelima

Posljednjih godina prolog stoljea dogodilo se nekoliko
nesrea u tunelima s katastrofalnim posljedicama: u Mont
Blancu uslijed poara 39 ljudi je poginulo 1999., u poaru u tunelu Tauern u Austriji iste je godine poginulo
12 ljudi, 2000. godine 56 ljudi je stradalo u sudaru vlakova zupaste eljeznice na Zugspitze u Njemakoj, a
155 ljudi u poaru u uspinjai Kaprun u Austriji. U St.
Gotthard tunelu u vicarskoj 2001. je stradalo 11 ljudi.
Osim najgorih posljedica od nesrea u tunelu, kao to su
ljudski ivoti, katastrofe uzrokuju i goleme materijalne
tete, nanijete upraviteljima tunela, dravi, a prekid proTablica 2.

Promet 2 000
Promet > 2 000
vozila/traku
vozila po traku
1000500500>1000
>3000
3000 m
1000
1000
m
m
m
m

Normalna rasvjeta

2.8.1

Sigurnosna rasvjeta

2.8.2

Rasvjeta za evakuaciju

2.8.3

Ventilacija

Mehanika ventilacija

2.9
2.9.5

Stanice za hitne
sluajeve

Posebni ureaji za (polu)

poprenu ventilaciju
Najmanje svakih 150
m

Vodoopskrba

Najmanje svakih 250

m

2.10

2.12

Kontrolni
centar
Sustavi nadzora

2.13

Komunikacijski
sustavi

Video

2.14

Automatsko otkrivanje
incidenata i/ili poara
Prometni signali prije
ulaza
Promenti signali unutar
tunela najmanje svakih
1000 m
Radio emitiranje za
hitne slube

2.14

Dodatni uvjeti da bi provedba bila

obvezna, ili napomene

obvezno u dvosmjernim tunelima bez

kontrolnog centra.
opremljene telefonom i 2 vatrogasna
aparata. U postojeim tunelima je
doputen max. razmak od 250 m
ako nije dostupno, obvezno osigurati
dovoljno vode na drugi nain.
za sve sigurnosne ureaje za korisnike
tunela (vidi Anex III).
nadzor vie tunela moe biti centraliziran
u jedan kontrolni centar.
obvezna u tunelima s kontrolnim centrom.
najmanje jedan od dva sustava je obvezan
u tunelima s kontrolnim centrom.

2.15.1
2.15.2

preporuuje se ako postoji kontrolni

centar, a duljina prelazi 3000 m.

2.16.1

Hitne radio poruke za

korisnike tunela

2.16.2

Zvunici u sklonitima
i izlazima

2.16.3

Opskrba energijom u nudi

2.17

Poarna otpornost oprema

2.18

816

2.11

Cestovne
oznake

Oprema za
zatvaranje
tunela

Direktiva se primjenjuje na sve tunele koji su dulji od

500 m, neovisno o njihovoj starosti ili faznosti izgradnje. Ipak, za postojee tunele, a mnogi su izgraeni u
sasvim drugaijim promentim i tehnikim prilikama od

Oprema tunela prema Direktivi 2004/54/EC

SAETAK MINIMALNIH ZAHTJEVA

Rasvjeta

Navedene su nesree dodatno potvrdile potrebu donoenja zajednikog dokumenta zemalja lanica EU o sigurnosti u tunelima. Jo 1996. godine u Europskoj Zajednici donesena je Odluka o razvoju Trans-europske cestovne mree (TERN), a Europski parlament i Vijee Europske unije 29.4.2004. usvojili su Direktivu 2004/54/EC o
minimalnim uvjetima sigurnosti za tunele u Transeuropskoj cestovnoj mrei (dalje u tekstu: Direktiva) [3].

obvezno tamo gdje se radio program

emitira za korisnike tunela i gdje postoji
kontrolni centar.
obvezno gdje korisnici koji se evakuiraju
moraju ekati prije nego to mogu izai na
otvoreno.
za osiguranje funkcioniranja nune
sigurnosne opreme barem tijekom
evakuacije korisnika tunela
mora biti usmjerena odravanju potrebnih
funkcija sigurnosti.

GRAEVINAR 62 (2010) 9, 813-822

G. Tomaevi
dananjih, predvien je rok od 10 godina (s mogunou
produljenja na 15 godina) za izradu analiza sigurnosti i
usklaivanje propisa svake drave s elementima Direktive
EC te konano i modernizaciju tunela u skladu s Direktivom.
Iako Hrvatska nije jo postala lanicom EU, investitori,
projektanti i operateri tunela prihvatili su ovaj dokument
i njime se rukovode pri projektiranju, izgradnji i opremanju
novih tunela i modernizaciji postojeih [4].
U tablicama 1. i 2. prikazane su sigurnosne mjere saete
u Dodatku I Direktive.
U Dodatku II Direktive preporuke su vezane uz dokumentaciju o sigurnosti tunela.
Dodatak III Direktive navodi popis cestovne signalizacije, koja omoguuje meunarodno razumijevanje znakova.
5 Provjera sigurnosti tunela Uka
Prvu je provjeru sigurnosti tunela Uka koncesionar zatraio 1996. godine. Dobivena studija rezultirala je poduzimanjem organizacijskih mjera protupoarne slube i
tehnikih mjera, vezanih uz opremu vatrogasaca i ureaje u tunelu. Program je proveden do 2005. godine, kada
je koncesionar naruio novu kontrolu sigurnosti tunela,
radi dobivanja preporuka o mjerama koje e podignuti
razinu sigurnosti u tunelu.
Konzultanti su se pritom rukovodili Direktivom, Europskim sporazumom o meunarodnom cestovnom prijevozu opasnih tereta (ADR), Propisom RABT 02/2002 Upute za upravljanje i opremanja tunela (Njemaka),
Propisom RVS - Upute i propisi za cestogradnju (Austrija),
Preporukama Stalnog meunarodnog udruenja cestovnih kongresa (PIARC) i drugim tematskim studijama.
Analizirani su svi elementi tunela, opremljenost opremom i
sustavima, nain upravljanja i organizacija protupoarnih aktivnosti. Uinjena je usporedba s navedenim elementima iz Direktive, izraena analiza i predloene sigurnosne mjere koje su rasporeene po prioritetima kao:
urne mjere, koje treba provesti u roku od 1 godine, zatim mjere koje treba provesti u razdoblju od 3 godine i
ostale mjere koje treba razmatrati i provesti u odgovarajuem razdoblju [5].

Modernizacija tunela Uka

Dvije trafostanice se nalaze izvan tunela (TS1 Kvarner i
TS8 Istra), a du tunelske cijevi visokonaponski kabeli
provedeni su u energetskom kanalu ispod pjeake staze
i napajaju 6 trafostanica.
U sluaju prekida oba napajanja, postoji sigurnosno napajanje putem diesel elektrinog agregata, koji se uklapa
radom ureaja za neprekidno napajanje (UPS). Sigurnosno
napajanje omoguuje rad Centra upravljanja, daljinskih
stanica (DAS), SOS sustava, dojave poara, video nadzora i pumpe za podizanje tlaka u hidrantskoj mrei.
Cijelom duljinom tunela poloen je trak za uzemljenje,
a 2005. godine obnovljena je gromobranska instalacija
na svim graevinama i povezana na temeljni uzemljiva.
Studija obnove energetskog napajanja tunela naruena
je 2009. Ona predvia novo rjeenje energetike tunela
Uka, zbog poveanih potreba za el. energijom, dodatnu
sigurnost, a obuhvaa i budui razvoj.

6.2 Rasvjeta
Stara rasvjeta tunela bila je ostvarena putem svjetiljaka
niskotlanog natrija ugraenih du tjemena svoda sa po
dvije arulje u jednoj svjetiljci, svaka spojena na drugu
energetsku mreu, tako da se u sluaju kvara na jednoj
mrei tunel osvjetljava iz druge mree. U prilagodnim
zonama svjetiljke su ugraene na bone zidove tunela.
Upravljanje iz Centra ostvareno je regulatorom rasvjete
automatski ili runo. Svjetiljke se napajaju iz ormara
rasvjete lociranih du tunela na razmacima od 300 m.
Zbog dotrajalosti elektrinih instalacija, rasvjeta je obnovljena 2005. godine. Zadran je sustav postojeeg napajanja do razdjelnika rasvjete, kabeli su zamijenjeni
novim, tekogorivim kabelima od razdjelnika do svjetiljaka. Ugraene su nove visokotlane natrijeve svjetiljke, ali u postojeem rasteru - na meusobnoj udaljenosti
od 12 m (slika 4.). Nove svjetiljke osnovnog niza na

U nastavku je naveden pregled sigurnosne opreme instalirane u tunelu Uka, s osvrtom na poboljanja koja su
preporuena u navedenoj Studiji.
6 Sustavi u funkciji upravljanja tunelom Uka

6.1 Napajanje elektrinom energijom

Opskrba elektrinom energijom osigurana je iz dva neovisna izvora napajanja: kabelom od 20 kV iz TS Lovran,
s kvarnerske strane, te kabelom od 20 kV iz TS Vranja,
s istarske strane tunela.
GRAEVINAR 62 (2010) 9, 813-822

Slika 4. Obnova rasvjete

817

Modernizacija tunela Uka

stropu tunela imaju po dvije arulje snage 2 x 100 W u
sredini tunela, a u prilagodnim zonama tunela jaine se
smanjuju od 600 W (na ulazu u tunel) do 100 W (u unutarnjoj zoni). Mjerenja luminancije pokazala su rezultate
od 175 cd/m2 u prilaznoj zoni te luminanciju od 6 cd/m2
u unutarnjoj zoni tunela, koliko iznosi i zahtijevana veliina luminancije prema publikaciji CIE 88/90. Opa jednolikost luminancije, parametar koji se provjerava u tunelu, vei je od 60 %, koliko je i propisano za tunele
ove duljine.
Sustav sigurnosne rasvjete sastoji se od svake tree arulje u svjetiljci osnovnog niza, spajanjem naizmjenino na razliit izvor napajanja. Sigurnosni sustav podrazumijeva i rasvjetu u okretitima tunela i to putem fluoizvora svjetlosti radi trenutanog ukljuivanja rasvjete i
s emergency modulom u sebi. Rasvjeta u ugibalitima
ukljuuje se takoer daljinski i to samo u sluaju potrebe.
Za potrebe upravljanja i nadgledanja rasvjete, rabi se sustav daljinskog upravljanja kojim se moe upravljati i pratiti
rad sustava [6].

6.3 Sustav daljinskog upravljanja (SDU)

SDU je tehnika cjelina koja nadzire i upravlja radom
svih sustava u tunelu: energetikom, ventilacijom, prometnom signalizacijom, videonadzorom, automatskom
detekcijom incidenata, dojavom poara, SOS- sustavom,
vodospremom, sustavom neprekidnog napajanja (UPS).
Ovaj sustav preuzima i obrauje nekoliko tisua signala
i omoguuje operaterima koji su smjeteni u Centru upravljanja praenje prometa i sigurnosnih uvjeta, te rada
opreme i ureaja u tunelu i upravljanje njima (slika 5.).

G. Tomaevi
tava daljinskog upravljanja preuzimanjem signala iz pojedinih sustava u tunelu, obradom tih signala i upuivanjem u Centar upravljanja gdje se ti signali dalje procesuiraju. Pri nadogradnji izvedena je prstenasta komunikacijska mrea koja povezuje daljinske stanice, ime je
u sluaju kvara na mrei omoguen oporavak mree u
intervalu od 0,3 sekunde. Prstenasta je veza osigurana
postojeim optikim kabelima u energetskom kanalu s
obje strane tunela do Centra upravljanja [7].
Izmjenom sustava daljinskog upravljanja izmijenjena je
i SCADA (Supervisory Control and Data Acquisition),
paket programa za nadzor sustava uvedenih u tunel.
SCADA omoguava vizualizaciju parametara, kako bi
operateri na raunalima i na monitorima mogli pratiti i
kontrolirati rad sustava i intervenirati prema potrebi.

6.4 Ventilacija
U uvjetima normalnog odvijanja prometa, ventilacijski
sustav smanjuje razinu zagaenja zraka u tunelu uzrokovanog cestovnim vozilima. Pri poarnom incidentu, ventilacijski sustav treba u prvoj fazi brzo stabilizirati zranu
struju u cilju stratifikacije dima (zadrati ga ispod tunelskog svoda) te omoguiti intervenciju vatrogasne slube
i evakuaciju korisnika, a potom kontrolirano odimljavati
tunel u eljenom smjeru.

Slika 6. Grupa ventilatora s dodatnim sigurnosnim ovjeenjem

Slika 5. Operater u centru upravljanja

Prvotno instaliran sustav znatno je unaprijeen 1997. opremom u Centru upravljanja, a tijekom 2005. izvedeni
su kompleksni radovi na rekonstrukciji daljinskih stanica (DAS) u tunelu i u Centru upravljanja i zamjena pripadajue opreme. Tri su daljinske stanice smjetene u
tunelu, a dvije u Centru upravljanja. One ine bazu sus818

Tunel Uka opremljen je uzdunim mehanikim ventilacijskim sustavom koji se sastoji od 48 grupa, svaka sa
po 3 ventilatora (slika 6.). Po 24 grupe ventilatora rasporeene su s obje portalne strane tunela, u duljini od po
1700 m, dok se u sredinjoj treini tunela ne nalaze ventilatori. Ugraeni ventilatori nemaju mogunosti promjene smjera djelovanja, pa 24 grupe djeluju u smjeru
kvarnerskog portala, a 24 grupe djeluju u smjeru istarskog portala. Time najvie 24 grupe (odnosno 72 ventilatora) mogu istodobno proiavati zrak u jednom smjeru.
Meutim, nisu u uporabi sve grupe u normalnim uvjetima zagaenja, a zabiljeen je tek jedan incidentni sluaj
GRAEVINAR 62 (2010) 9, 813-822

G. Tomaevi
1981. godine kada je istodobno djelovalo 14 grupa (odnosno ukupno 42 ventilatora).
Kvalitetu zraka u tunelu mjere senzori i to: brzinu i
smjer strujanja zraka, vidljivost i koncentraciju CO. Njihovi signali predaju se lokalnim daljinskim stanicama
(DAS) smjetenim u tunelskim niama, odakle se optikim kabelom prenose u Centralni sustav daljinskog upravljanja tunelom, gdje se oitavaju informacije o stupnju oneienja zraka. Na temelju dobivenih pokazatelja, operater bi ukljuivao ventilacijske grupe radi proiavanja zraka, prema empirijski ustanovljenim protokolima.
Krajem 2006. naruena je Studija ventilacije radi unapreenja sustava. Skupina autora angairana na izradi Studije prikupila je podatke o postojeoj opremi, ispitala
sustav i projektirala modernizaciju postojee opreme,
kako ventilacijske, tako i one usko vezane uz nju [8]. U
sklopu unapreenja sustava ventilacije uinjena su sljedea poboljanja u tunelu:

Povean je broj senzora za mjerenje brzine i smjera

strujanja zraka, postojei su modernizirani i ugraeni novi senzori za mjerenje vidljivosti i koncentracije CO.

Sustav akvizicije podataka dobivenih sa senzora je

izmijenjen, tako da su skraeni intervali prikupljanja signala.

Modernizirana je komunikacijska mrea za prijenos

signala s prihvatnih stanica do Centra upravljanja
ugradnjom optikih kabela.

U Centru upravljanja ugraeno je novo centralno

raunalo, tzv. master PLC (Programmable logic
controller), koje prikuplja signale sa svih sustava,
obrauje ih i njima upravlja. Dva su takva ureaja
ugraena u redundantnoj konfiguraciji, da bi bio
uvijek osiguran rad tog 'pametnog' raunala, ako se
jedno pokvari, drugo preuzima sve funkcije.

Omogueno je pojedinano upravljanje ventilatorima (prije bi se ukljuila sva 3 u grupi). Razlog promijenjenog naina upravljanja je potreba da se u
prvoj fazi poara umiruje zrana struja radi stratifikacije dima, to je mogue finom rezolucijom upravljanja.

Primjena softvera za automatsko upravljanje ventilacijom u normalnom reimu rada uslijedila je nakon preinaka upravljanjem ventilatorima,

Sve predranje za primjenu softvera za automatsko

upravljanje ventilacijom u incidentnim situacijama
su dovrene, pa slijedi njegova realizacija.

GRAEVINAR 62 (2010) 9, 813-822

Modernizacija tunela Uka

Na taj nain cilj operatera da raspolae potpuno automatiziranim sustavom ventilacije u svim uvjetima u tunelu
bit e ostvaren.
Mogue su i daljnje dorade, kao to je priprema scenarija i
algoritama za postupanje u tipinim situacijama, pristup temeljen na ve primijenjenim procedurama upravljanja (tzv. DSM, engl. Decision Support Models), koji
omoguuje automatizaciju svih postupaka koje oprema
doputa, ime se ljudske greke svode na najmanju mjeru.

6.5 Dojava poara

Prvi sustav dojave poara tunela sastojao se od tokastih
javljaa poara. Odluku o ugradnji novog sustava koncesionar je donio 2007. godine.
Osnovna zadaa sustava za dojavu poara je brzo i pouzdano alarmiranje s preciznom informacijom o lokaciji
poara u tunelu, ime se omoguuje trenutano pokretanje propisanih procedura i kvalitetna intervencija vatrogasne slube.
Moderno rjeenje automatske dojave poara podrazumijeva polaganje linearnoga senzorskog kabela s laserski
protjecanim optikim vodiem. Optiki senzorski kabel
mjeri gradijent temperature i maksimalnu zadanu temperaturu, omoguuje detekciju poara unutar sektora od
4 m te smjer i brzinu njegova napredovanja.
Prednost je ovog kabela velika otpornost na atmosferilije i
agresivne sredine, elektromagnetske utjecaje, fizike
udare, vibracije i slino, uz male trokove odravanja.
Kabel je postavljen uzdu tunelske cijevi, uz centralnu
os u tjemenu cijevi.
Senzorski kabel detektira poar u tunelskoj cijevi, dok
tokasti automatski javljai reagiraju na poar u trafostanicama, prostoriji za UPS, centralama dojave poara i
SOS niama. Runi javljai poara za korisnike tunela
nalaze se u niama kraj SOS-aparata. Svi oni upuuju
signale pripadajuoj centrali dojave poara (ima ih 4),
koje omoguuju indikaciju poara na licu mjesta, a signale putem optike niti prenose u Centar upravljanja.
Putem senzorskog kabela uitava se i temperaturni profil u tunelu, podatak koji je napose vaan pri predvianju kretanja dima i donoenja odluka o taktici gaenja
poara [9].
U Centru upravljanja instaliran je nadzorni sustav dojave poara, kojim se kontroliraju centrale dojave poara i
dobiva pregled dojavnih zona. Signaliziranjem alarma,
aktiviraju se kamere najblie mjestu dojave, u Centru se
oglaava zvuni alarm, na raunalu se dobiva zona dojave i tona adresa javljaa, a na monitorima slika s mjesta dojave.
Ovaj sustav puten je u rad 2009. godine.
819

Modernizacija tunela Uka

G. Tomaevi

6.6 Videosustav praenja i automatsko otkrivanje

incidenata
Stari video nadzor tunela Uka sastojao se od 40 kamera
na tunelskom svodu, spojenih na sustav SCADA.
Bina-Istra je 2008. godine uvela novi video sustav i automatsku detekciju incidenata (engl. Automatic Incident
Detection -AID).
Uvoenje inteligentnih videosustava potaknuto je eljom
operatera da trenutano otkrije inicidentne situacije u
tunelu. Videosustav kontinuirano prenosi slike ciljanih
dijelova tunela u Centar upravljanja, a zapisi se pohranjuju, kako bi se mogli pretraivati. AID-sustav otkriva
incidentnu situaciju, obrauje podatke i informacije prosljeuje operateru u Centru upravljanja. U tunelu Uka
detektiraju se:
dim u tunelu
zaustavljeno vozilo u tunelu
prepreke na kolniku (pjeak, ispali teret...)
neoekivano male brzine kretanja vozila
otkrivanje vonje u suprotnom smjeru (pretjecanje)
rasuti teret.
Zbog visokih zahtjeva za uinkovitost sustava ugraene
su 83 kamere, od ega 75 kamera s video- strojnom detekcijom, 6 kamera u okretitima tunela te po jedna kamera s rotacijom i zoomom na portalnim zonama tunela.
Vidna se polja susjednih kamera kojima automatski otkriva incident se preklapaju, ime se iskljuuju tzv. "mrtve
zone".
Zbog velikog broja novih signala na AID-u, trebalo je
ugraditi jednu novu daljinsku stanicu, koja preuzima i
oitava sve signale iz video detekcije.
Pri otkrivanju incidenta, kamera automatski alje alarmni
signal Sustavu daljinskog upravljanja (SDU), koji signal
obradi, pa ga kao videoalarm prosljeuje na odreeni
monitor. Od 20 monitora u Centru upravljanja 12 njih
slui za prikaz incidentnih situacija, a 8 za stalno praenje prometa. Na velikom, sredinjem monitoru vidi se
jednostavan prikaz matrice AID, tako da je svakoj kameri
dodijeljen broj u stupcima, a nazivi 6 alarma su poredani u recima. Svjetlo na poziciji kamere koja je uoila
incident e bljeskati, a alarm e popratiti i zvuni signal.
U jednoj grupi od po 3 monitora na videozidu prikazat
e se incidentna situacija i to s tri kamere najblie incidentu.
Pri uvoenju ovoga novog sustava, izveden je i rezervni
centar upravljanja u zgradi vatrogasne postrojbe na kvarnerskoj strani tunela Uka (slika 7.). Ovdje je ugraeno
6 monitora koji omoguuju praenje prometa u tunelu.
820

Slika 7. AID rezervni centar kod vatrogasne postrojbe

Videosustav automatske detekcije incidenta povezan je i

sa SOS-sustavom, sustavom dojave poara i detekcijom
vozila u ugibalitima i okretitima. Pojavom bilo kojeg
od tih alarma, ukljuuje se kamera koja snima dio tunela
u kojem je ustanovljen alarm, a istodobno se pojavljuje i
prikaz na videozidu. Operater potom pravodobno poduzima daljnje radnje radi otklanjanja posljedica incidenta
[10]. Ovime je znatno poveana sigurnost sudionika u
prometu u tunelu.

6.7 Radio komunikacija

Sustav radiodifuzije ostvaruje radio vezu dviju ili vie
radiostanica unutar tunela te vezu radiostanica u tunelu s
vanjskim radiostanicama.
Prvenstvena namjena ovog sustava je radioveza slubi
odravanja tunela, radioveza s policijom, vatrogascima,
hitnom pomoi i Dravnom upravom za zatitu i spaavanje (112) u tunelu i izvan njega.
Vaan je i prijenos javnih FM radioprograma unutar tunela (u Uki se re-emitiraju: HRT-HR 2, Radio Istra i
Radio Rijeka).

Slika 8. obavijest o radijskim frekvencijama u tunelu

GRAEVINAR 62 (2010) 9, 813-822

G. Tomaevi
Sustav radiodifuzije u tunelu Uka uveden je 2007. godine. Sastoji se od centralne RF stanice smjetene u upravnoj zgradi tunela kao centru sustava, putem koje se
uspostavljaju veze izmeu radiostanica unutar tunela i
njihova komunikacija s vanjskim radiomreama.
U tunelu su izvedene pojaivake podstanice, kako bi se
osigurao jak i ravnomjerno rasporeen signal svim korisnicima, a za distribuciju signala unutar tunela rabi se
zraei kabel, koji prenosi FM, UHF i VHF signale
(slika 8.). Pojaivake podstanice spojene su na zraei
kabel, a optikim kabelom s centralnom RF stanicom u
Centru upravljanja.
Ovdje operater raspolae upravljakom konzolom te ima
mogunost prekida radio emitiranja kako bi u sluaju
potrebe prikljuenjem na FM pojaalo putem mikrofona
uputio informaciju korisnicima tunela u sluaju nude.
Usporedno s audiosignalom, postoji i mogunost slanja
predefinirane digitalne informacije, tzv. RDS (Radio Data
System), koja se moe oitati na zaslonu radioureaja [11].

6.8 Stanice za hitne sluajeve - SOS

Stanice za hitne sluajeve sadre telefon za hitne sluajeve i dva vatrogasna aparata. Telefonski SOS pozivni
sustav omoguuje korisnicima u sluaju nezgode komunikaciju s operaterom u Centru upravljanja.
Rekonstrukcijom sustava koja je izvedena 2007. godine,
na postojeih 38 lokacija stari su ureaji zamijenjeni
novima. K tome su novi aparati ugraeni i izmeu postojeih, tako da razmak izmeu dva susjedna SOS telefona sada iznosi 150 m ( prema Direktivi).
Na novim pozicijama ureaji su ugraeni direktno na
betonsku oblogu tunela. Pozivni ureaji su vizualno naglaeni, sa svjetleim piktogramom u obliku telefonske
slualice na prednjoj ploi. Sigurnost korisnika ureaja
nije ugroena, jer je aparat dizajniran tako da korisniku
namee poloaj kojim je bono okrenut prema kolniku,
pa moe pratiti odvijanje prometa u tunelu. Kriterij
dobre ujnosti pri visokoj razini buke u tunelskoj cijevi
zadovoljen je ugraivanjem mikrofona koji anulira vanjske zvukove. Pritiskom tipkala pozivnog ureaja, upuen je poziv operateru, koji nakon uspostavljanja veze
informaciju o nezgodi moe po potrebi prenijeti dalje
putem radiostanice ili telefonske mree.
U Centru upravljanja nalazi se upravljaki pult kojim
operater upravlja sustavom. Osim uspostavljanja komunikacije s korisnikom, operater na grafikom prikazu
vidi trenutano stanje cijelog sustava.
Tijekom svake uspostavljene veze snima se audio zapis
u memoriju radne stanice, a sustav ga sprema s tonim
vremenom poetka i trajanjem. Zapisi su pohranjeni u
bazi podataka i mogu se pretraivati i presluavati [12].
GRAEVINAR 62 (2010) 9, 813-822

Modernizacija tunela Uka

Pri ugradnji novih SOS-ureaja na pozicije izmeu postojeih, na zahtjev Inspektorata unutarnjih poslova MUP-a,
uz svaki aparat na novoj poziciji postavljen je i ormari
s dva vatrogasna aparata (slika 9.). Podizanjem PP aparata aktivira se alarm vezan za sustav dojave poara, koji u Centru upravljanja signalizira poziciju na kojoj se
ova radnja dogaa.
Potovana je preporuka projektanta tunela da se u betonsku
oblogu ne zadire vie od 20 cm
dubine pri izvedbi nia i pripadajueg betonskog nadvoja. Izvoditelj radova tono je izrezao
oblogu za konture buduih nia
i nadvoja, a hidrorazaranjem
betonske obloge izveo potrebnu dubinu, ime su negativni
uinci intervencije u postojeSlika 9. Novi SOS telefon i em betonu svedeni na mininia s PP aparatima
mum, korektno je izvedena
hidroizolacija i ugraeni ormarii za protupoarne aparate.

6.9 Prometna signalizacija

Postojea prometna oprema i signalizacija bile su zastarjele
i nisu odgovarale tehnikim i sigurnosnim suvremenim
zahtjevima pa je 2008. godine ugovoren projekt njihove
obnove, kojim je obuhvaena zamjena postojee dinamike prometne signalizacije i opreme u tunelima Uka
i Zrinak I, na cestarinskim prolazima i portalnim povrinama na istarskoj i kvarnerskoj strani tunela te dopuna novom dinamikom signalizacijom i opremom u
skladu sa zahtjevima Direktive.

Slika 10. Montaa displeja na istarskom portalu

Projektirani su lokalni upravljaki ureaji standardnih

dimenzija, njihova komunikacija sa znakovima i displejima unutar tunela ostvarena je optikom niti, odvojene
su komunikacijske trase i upravljanja znakovima i ureajima, a promjenjiva signalizacija izvodi se u LED tehnologiji.
821

Modernizacija tunela Uka

Postavljaju se i informacijski displeji, koji odgovarajuim pisanim porukama obavjetavaju vozae o trenutnom stanju prometa, odnosno raspoloivosti tunela (slika 10.). Ove poruke pruaju vozau osjeaj sigurnosti i
pouzdanosti tunela, a u izvanrednim prilikama informiraju kako izbjei incidentne situacije. Na ulaznim zonama tunela postavljaju se 'markeri' za razdvajanje smjerova vonje u tehnici bijelih LED po sredinjoj osi u asfaltu.
Modernizacija cestarinskih prolaza rjeava se ugradnjom
displeja s obavijesti o vrsti naplate, a signali voznog
traka usmjeravaju promet odreenim voznim trakom.
Rekonstruira se sustav za mjerenje visine vozila [13].
Sustav promjenljive prometne signalizacije je integriran
u sustav daljinskog upravljanja tunelom, a njegova modernizacija jednoznano informira vozae, ime se poveava sigurnost sudionika u prometu.
7 Organizacija radova pri uvoenju novih sustava
Svi navedeni radovi na izmjenama postojeih sustava ili
uvoenju novih odvijaju se nou, izmeu 22:00 i 6:00
sati. Pri tome promet u
tunelu nikada nije obustavljan, nego tee prema
posebnoj regulaciji po
jednom prometnom traku, dok se radovi izvode
zauzeem drugog prometnog traka (slika 11.).
Operater iz Centra upravljanja organizira izmjenu smjera odvijanja
prometa u tunelu naizSlika 11. Radovi na 1 prometnom
mjeninim proputanjem
traku
vozila u tunel. Ovdje je
iskoritena povoljna okolnost reguliranog ulaza vozila u
tunel radi pozicioniranja naplatnih kuica na portalnim
zonama tunela. Zahvaljujui dobroj organizaciji posla
prijelaz sa starih na modernizirane sustave tekao je bez

G. Tomaevi
problema i sigurno, pri emu korisnici tunela ne trpe znaajne zastoje u prometu, osim kraih ekanja na naplatnim postajama nou.
8 Zakljuak
U proteklih tridesetak godina od izgradnje i putanja u
promet tunela Uka do danas obavljeni su znaajni poslovi na modernizaciji i podizanju razine opremljenosti
ovoga vanog tunela.
I slijedom uvjeta iz Direktive u tunelu su nainjena bitna
i opsena poboljanja, mada je do potpunog zadovoljenja propisanih kritetija potrebno poduzeti jo aktivnosti.
Naglaavan je nedostatak poprenih veza za hitne slube u incidentnim situacijama.
Poevi od 1995. brigu o financiranju novih projekata
vodi koncesionar Istarskog ipsilona, Bina-Istra d.d., dok
operater; drutvo Bina-Istra upravljanje i odravanje
odrava i upravlja tunelom.
Strunjaci ovog drutva ive s tunelom, neki i od njegovih najranijih dana, vodei rauna o sigurnosti i udobnosti vonje koju treba pruiti korisnicima. Njihova aktivnost od neprocjenjive je pomoi projektantima i izvoditeljima radova prilikom uvoenja novih sustava. Na to
ukazuju mnogi projektanti, koji se prilikom odabira ulaznih
parametara pri projektiranju novih rjeenja esto slue
empirijskim podacima prikupljenim u slubi odravanja,
kao i sugestijama njenih strunjaka. Dragocjenu pomo
operateri pruaju i pri izvoenju radova i probnom radu
pri prelaska sa starog na novi reim rada.
Na koncu valja istaknuti kako je u tijeku izrada Studije
o utjecaju na okoli za izgradnju punog profila dionice
istarskog ipsilona od Rogovia do Matulja, u sklopu
koje se nalazi i druga cijev tunela Uka.
Prema optimistinoj varijanti, dovretak izgradnje druge
cijevi tunela Uka predvien je 2015. godine.

LITERATURA
[1] Uka-cestovni tunel, izdava: Istarska naklada Pula, Pula-Pazin
(1981), predsjednik ur. odbora rnja, Z.

[7] Krepela, M.; Jakopovi, V. i drugi: Projekt rekonstrukcije SDU,

Exor, Zagreb (2005)

[2] Istarski ipsilon, nakladnik Bina-Istra d.d., Zagreb (2001), glavni

urednik Ladavac, A.

[8] Drakuli, M.; Lozica, M.; Herve, F.; Binacchi, M. i drugi: Studija
ventilacije tunela Uka, Brodarski institut i Setec Tpi, Zagreb
(2007)

[3] Directive 2004/54/EC of the European Parliament and the

Council of 29.4.2004. on minimum safety requirements for
tunnels in the Trans-European Road Network, Official Journal of
the European Union, Volume 47 (2004)
[4] Pravilnik o minimalnim sigurnosnim zahtjevima za tunele, NN
119/2009 (stupit e na snagu danom pristupanja Republike
Hrvatske Europskoj uniji)
[5] Vergnault, J. M.; Boncour, A.: Safety Audit of the Uka Tunnel,
Setec Tpi, Pariz (2006)
[6] Kranjec, M.; Perui, Lj.: Projekt elektrine instalacije napajanja
svjetiljaka tunela Uka, IPT Inenjering, Zagreb (2005)

822

[9] Lozica, M.: Vatrodojava tunela Uka, Brodarski institut, Zagreb

(2008)
[10] Vujovi, Z.; Martinovi, A.: Projekt video sustava, Promel
projekt, Zagreb (2007)
[11] Cima, B.: Sustav radio difuzije tunela Uka, TEB inenjering,
Zagreb (2006)
[12] Palac, N.: SOS sustav tunela Uka, Telefon-gradnja, Zagreb (2007)
[13] Bukvi, I.;Vukovi, Z. i drugi: Prometno-tehniki projekt tunela
Uka, Promel-projekt, Zagreb, (2008).

GRAEVINAR 62 (2010) 9, 813-822