Académique Documents
Professionnel Documents
Culture Documents
AMERIKA .
FUNKCIONALIZAM .
Razvoj novog tipa arhitekture započeo je oko 1880, a uključivao je ideje W. Morrisa i novu
strojnu estetiku kombiniranu s novim građevinskim materijalima i tehnikama. Proces je
trajao nekoliko desetljeća, tijekom kojih su arhitekti eksperimentirali različitim stilovima.
Njihov je simbol postao neboder, a prvo sjedište Chicago, metropola u procvatu i
neopterećena povijesnim stilovima. Prvu čikašku školu čine Root, Jenney i Sullivan, koji
oko 1890. utemeljuju moderni funkcionalizam i građevine oblikuju na temelju funkcije i
konstrukcije. U to vrijeme funkcionalizam u europskoj arhitekturi manifestira se tek
pojedinačnim primjerima, npr. Eiffelov toranj i Paxtonova kristalna palača u Londonu.
Glavna mu je teza: "oblik proizlazi iz funkcije". Posebno mjesto u njegovu opusu imaju pro-
jekti nebodera iz 90-tih godina 19. st., na kojima je naglašeno raščlanjen korpus uvjetovan
čeličnom konstrukcijom uspio uskladiti s arhitektonskom dekoracijom. Oblici njegovih
građevina podređeni su materijalu i karakteru čelične konstrukcije (Wainwright Building,
Chicago). Žestoko se protivio historicizmu i tražio ostvarenje stila koji će iskazivati duh 20.
st. i služiti se najnovijim tehničkim dostignućima. Projekt pojedinog nebodera treba ovisiti
o namjeni i konstruktivnom materijalu, koji ne smije biti skriven, a ljepota svake građevine
mora biti individualna. Njegove su ideje utjecale na Wrighta, Gropiusa i Le Corbusiera.
1
ZGRADA OSIGURAVAJUĆEG
DRUŠTVA Buffalo, 1895.
UKRAS U PRIZEMLJU
ORGANIČKA ARHITEKTURA .
Filozofija arhitekture koja potiče harmoniju između čovjekove nastambe i njenog prirodnog
okruženja, tako da građevina svojim izgledom, građevnim materijalom, namještajem i
opremom bude integrirana u okolinu, kako bi se stvorila međusobno povezana skladna
kompozicija. Poznati arhitekti ovog usmjerenja: Frank Lloyd Wright, Gustav Stickley, Antoni
Gaudi, Louis Sullivan, Rudolf Steiner, Bruce Goff i Anton Albers.
Termin „Organička arhitektura“ skovao je 1939. g. Frank Lloyd Wright. Teoretičar David
Pearson predložio je listu pravila za projektiranje organičke arhitekture, poznatu kao „Gaia
povelja za organičku arhitekturu i dizajn“. Prema Pearsonu, arhitektura treba biti:
2
FRANK LLOYD WRIGHT
Nakon Sullivana, drugi veliki čikaški arhitekt. Bio je njegov učenik i neko vrijeme radio u
njegovoj tvrtki. Već u projektima "prerijskih kuća" (nakon 1893.) očito je međusobno
prožimanje prostora. Ove građevine su izrazito horizontalno usmjerene, a prijelaz interijer-
eksterijer je ublažen. Kuće su prizemnice, krovova blagih nagiba i niskih vanjskih zidova.
1928. inaugurira izraz "Usonia", pod kojim podrazumijeva egalitarističku kulturu koja bi se
trebala pojaviti u SAD, odnosno kombinaciju individualizma običnih ljudi i novog
raspršenog oblika civilizacije, koja je moguća zbog masovne proizvodnje i dostupnosti
automobila. U tom smislu stvara koncepciju utopijskog grada (Broadacre City) kojom se
zalaže za postupno uklanjanje razlika između grada i sela putem ujednačenog naseljavanja
cijele zemlje. Za "usonijansku" kulturu radi projekte koji su kasnije izvedeni kao Price
Tower (Bartesville) i administrativna zgrada Johnson Wax (Wisconsin), a sastoje se od
armiranobetonskih konzolnih istaka prekrivenih staklenom opnom.
KUĆA WINSLOW
River Forrest, Illinois, 1893.
3
ZGRADA LARKIN Buffalo, 1904.
Wright stvara novi tip uredske zgrade na tragu
Sullivanovog principa "oblik slijedi funkciju".
Glavni mu je cilj konvencionalni uredski projekt
osloboditi principa kutije, pa gradi velike galeri-
je na sve 4 strane oko središnjeg vertikalnog
unutrašnjeg prostora koji na vrhu ima otvor za
svjetlo. Zgrada je orijentirana prema unutra, a
ne više prema van.
UNITARISTIČKA CRKVA
Oak Park, 1905.
KUĆA NA SLAPOVIMA
Pennsylvania, 1936.
4
GUGGENHEIM MUZEJ
New York, 1959.
EUROPA .
ADOLF LOOS
Jedan od prvih arhitekata koji se okrenuo protiv dekorativnog secesijskog stila. Teži "čistoj
arhitekturi", oslobođenoj utjecaja drugih umjetnosti. Smatra kako arhitektura nije vrsta
umjetnosti s 3 dimenzije, već organizacija prostora, a samo jedan mali dio arhitekture
(grobnice, spomenici) spadaju u umjetnost. Zastupa anti-gesamtkunstwerke stav, prema
kojem namještaj i oprema interijera ne spadaju u područje koje bi arhitekti trebali
oblikovati. 1893. odlazi u Ameriku, gdje su na njega velik utjecaj izvršili neboderi i Sullivan,
osobito racionalistički aspekt izraza. Svoje teze o uklanjanju ornamenta iz arhitekture
objavljuje u eseju "Ornament i zločin" 1908.
1920 - 1922. u Beču je zadužen za gradnju općinskih stanova, u kojima koristi svoj
Raumplan, odnosno arhitektonsku strategiju za prevladavanje kulturne ostavštine
buržoaskog društva, koja je odbacila pučku tradicionalnu kulturu, a umjesto nje nije mogla
prisvojiti kulturu klasicizma. U projektu ekonomičnog stambenog bloka (naselje Heuberg)
kocku, svoj omiljeni oblik, preobražava u stepenasti terasasti presjek.
1923. u Parizu se druži s dadaistima i projektira kuću za Tristana Tzaru, a 1930. u Pragu
gradi kuću Muller, svoju posljednju veliku građevinu, s prostorijama na različitim razinama
i skupim materijalima u interijeru. Smatra da se efekt ornamenta treba zamijeniti efektom
proizašlim iz skupocjenih materijala.
5
TONY GARNIER - INDUSTRIJSKI GRAD
6
DER DEUTSCHE WERKBUND 1907 - 1927. .
Prva izložba Werkbunda, Koln 1914.: de Velde izlaže projekt Werkbund kazališta, Gropius
model tvornice, a Taut gradi Stakleni paviljon. Dolazi do sukoba među članovima koji su za
industrijsku tipizaciju proizvoda i onih koji preferiraju individualnost (Gropius, Poelzig).
PLAKAT ZA
WEISSENHOF:
1919. Walter Gropius osniva školu Bauhaus u Weimaru, čiji je cilj povezivanje umjetnosti s
društvom i premošćivanje jaza između likovnih i primijenjenih umjetnosti. Umjetnost više
nije trebala biti samoj sebi svrhom, već ljudima omogućiti bolji i lakši život. Slikarstvo,
kiparstvo, umjetnički obrt i industrijski dizajn postaju elementi Gesamtkunstwerka. Gropiusu
su uzori bile srednjovjekovne zajednice umjetnika i obrtnika, secesija i Werkbund. Utjecaj
na program škole imali su konstruktivizam i De Stijl.
7
WALTER GROPIUS
1907. započinje raditi u Behrensovom birou kao
arhitekt i industrijski dizajner. Njegova prva važ-
nija građevina bila je 1911. tvornica Fagus koju
radi u suradnji s Adolfom Meyerom. To je bio ko-
rak prema čelično-staklenim konstrukcijama, ali
još jasno ne pokazuje vertikalne potpornje na u-
glovima zgrade. Bio je direktor Bauhausa u Wei-
maru (1919 - 1925.) i Dassau (1925 - 1928.). Pro-
jektirao je kompleks Bauhausa u Dessau, koji se
sastojao od zgrade s učionicama, mostom pove-
zane sa zgradom s radionicama, studentskog ho-
stela i zgrade sa zajedničkim prostorijama.
TVORNICA FAGUS 1911.
8
NEUE SACHLICHKEIT 1923 - 1933. .
Pokret u europskom slikarstvu nastao kao reakcija na ekspresionizam. Njegov kritički, socijalno
angažirani realizam temeljen je na opažanju, ekstremnoj jasnoći crteža i organiziranju svih eleme-
nata u jasan kompozicijski okvir. Zbog svojih formalnih i ideoloških značajki termin "nova objektiv-
nost" uskoro se primjenjuje na modernističku, racionalnu arhitekturu, posebno u Njemačkoj.
Početkom 1930-ih ovaj izraz se široko koristio za označavanje nesentimentalnog pristupa druš-
tvenoj stvarnosti.
ŠVICARSKA
1923. u Zurich dolaze El Lissitzky i nizozemski arhitekt Mart Stam, pa uz još neke članove
osnivaju lijevo orijentiranu grupu ABC, koja se posvetila projektiranju društveno rele-
vantnih građevina u skladu sa znanstvenim načelima. Iako nisu u potpunosti usvojili "novu
objektivnost", pokazuju neka "objektivna" opredjeljenja: sintezu funkcionalne konstrukcije
i apstraktnih elemenata, te odbojnost prema monumentalnoj arhitekturi, što je vidljivo u
Meyerovoj i Wittwerovoj zgradi Lige naroda u Ženevi 1926. (kanonski projekt grupe ABC).
NJEMAČKA
1. 1923. Otto Haesler, pionir gradnje kuća u nizu, projektira naselje "Talijanski vrt" kod
Hannovera koristeći modernističku formulu s ravnim krovovima i višebojnim fasadama.
2. 1924. Otto Haesler radi naselje Georgsgarten, gdje utvrđuje opći sustav smještanja kuća
u nizove prema kojem redovi zgrada moraju biti razmaknuti najmanje za dvostruku visi-
nu građevine. Razvija i standardizirani tip stana na 3 etaže, s po dva stubišta, dnevnom
sobom koja služi i kao blagovaonica, kuhinjom, kupaonicom i 3 - 6 spavaćih soba.
4. 1926. Walter Gropius gradi kompleks zgrada Bauhausa, a 1928. naselje Torten, po
načelima "nove objektivnosti", što je vidljivo u standardizaciji montažnih građevnih
elemenata i linearnom procesu montažne gradnje.
1927. Gropius projektira Totalno kazalište, svoje najdosljednije djelo u stilu "nove
objektivnosti", s fleksibilnim gledalištem koje može postati dijelom pozornice.
ARHITEKTURA DE STIJLA .
Grupa De Stijl je formirana u Leidenu 1917. oko istoimenog časopisa. Najznačajniji članovi
bili su arhitekti Theo van Doesburg, J.J. Pieter Oud, Gerrit Rietveld, slikari Piet Mondrian,
Gino Severini i kipar Georges Vantongerloo. De Stijl je pod jakim utjecajem kubizma,
suprostavlja se tradiciji i vodi računa o socijalnim i ekonomskim uvjetima svog vremena.
9
GERRIT RIETVELD
Umjetnost De Stijla temelji se na neoplasticizmu (Nieuwe Beelding). Pripadnici pokreta nas-
tojali su izraziti novi ideal duhovne harmonije i reda, zagovarajući apstrakciju i univerzal-
nost putem redukcije na jednostavne oblike i boje - pojednostavljivali su kompozicije na
vertikale i horizontale i koristili samo primarne boje, uz crnu i bijelu. Arhitektura De Stijla
bila je pod utjecajem kubizma, Bauhausa i arhitektonskog internacionalnog stila, a od arhi-
tekata na nju su utjecali Berlage i Frank Lloyd Wright. Značajni arhitekti: Gerrit Rietveld, J. J.
P. Oud i Mies van der Rohe koji je bio nastavljač ideja De Stijla. Godine 1924. Rietveld je
dovršio Schroeder House, jedinu građevinu koja je u cijelosti projektirana prema principima
De Stijla. Dizajnirao je poznati stolac koji je 3 D projekcija neoplasticističke estetike.
KUĆA SCHROEDER , 1924. CRVENI I PLAVI STOLAC, 1917. CIK- CAK STOLAC
GALERIJA U STUTTGARTU CAFE DE UNIE, ROTTERDAM 1924. ZGRADA SHELL, HAAG 1942.
10
THEO VAN DOESBURG
1917. priključuje se grupi De Stijl, kada zajedno
s Oudom projektira dvoranu njegove kuće pok-
raj Leidena, gdje slikarskim medijem želi nagla-
siti arhitekturu. Oko 1921. Doesburg surađuje s
El Lissitzkyjem i poćinje projektirati niz hipote-
tičnih arhitektonskih kompozicija prikazanih u
aksionometrijskim crtežima. Godine 1925. uvo-
di dijagonale u niz svojih slika ("protukompozi-
cije"), zbog čega dolazi do rasprava s Mondria-
nom, koji napušta De Stijl. Iz ove faze datira Do-
esburgovo preuređenje kavane L' Aubette u
Strasbourgu, čijim interijerom dominiraju velike
dijagonalne reljefne plohe položene preko svih
zidova i stropa. Predavao je na Bauhausu, a na-
kon odlaska u Pariz njegov atelje postaje centar
De Stijla. Njegova smrt 1931. znači kraj pokreta. CAFÉ L' AUBETTE, STRASBOURG 1928.
EKSPRESIONISTIČKA ARHITEKTURA .
Razvija se u prvoj polovini 20. st. Najprije se javlja u Njemačkoj, a zatim u Nizozemskoj
(Amsterdamska škola), kao dio ekspresionističkog pokreta između 1910. i 1925. Karakte-
ristično je prihvaćanje novih materijala i oblika ponekad inspiriranih prirodnim biomorfnim
formama i novim tehničkim mogućnostima koje je nudila masovna produkcija betona, čeli-
ka i stakla. Ekonomska situacija je ograničavala gradnju, pa su neki značajni ekspresionis-
tički projekti ostali samo na papiru, poput „Alpine Architecture“ Brune Tauta i „Formspiels“
Hermanna Finsterlina. Ekspresionistički arhitekti su radili i scenografiju za teatar i film.
11
KONTEKST EKSPRESIONISTIČKE ARHITEKTURE
OBLICI
MATERIJALI
„Arhitektura stakla i betona“ bio je naziv izložbe Mendelsohnovih skica, održane 1919. u
galeriji Paula Cassirera u Berlinu. Ekspresionistički arhitekti često su nastojali unificirati
materijale, kako bi im građevine izgledale monolitnije. Dobar primjer je Stakleni paviljon
(1914.) na izložbi Werkbunda, Brune Tauta. Uokolo baze kupole bili su ispisani aforizmi
Paula Scheebarta koji su se odnosili na materijal: „Obojano staklo razara mržnju“, „Bez
stakla život palače je teret“, „Staklo nam donosi novo doba, gradnja u cigli nam donosi
samo zlo“. Drugi je primjer Einstein toranj Ericha Mendelsohna, pokušaj gradnje iz jednog
komada. Ipak nije bilo moguće izliti cijelu građevinu iz jednog komada betona, pa su uz
beton parcijalno korištene cigle i žbuka.
I cigla se koristila na sličan način, kako bi se izrazila priroda materijala. Josef Franke je iz
cigle izgradio mnogo ekspresionističkih crkava u Berlinu, ranih 1920-ih. Bruno Taut koristi
ciglu kako bi naglasio masu i ponavljanje oblika u stambenim objektima Carla Leigena.
12
ERIC MENDELSOHN
13
BRUNO TAUT 1880 - 1930.
Nakon 1. svjetskog rata Tautove teorije i projekti učinili su ga liderom arhitektonskih ino-
vacija. 1919. g. objavio je arhitektonske crteže koji su ilustrirali zamišljenu Utopiju, pod
nazivom "Alpine Architektur". 1921. publicirao je "Stakleni lanac", seriju pisama koja su
razmjenjivali ekspresionistički arhitekti, a 1930. izdaje knjigu "Moderna arhitektura". Kasnih
1920-ih Taut je smatran vođom arhitekture Nove objektivnosti. Bavio se i urbanizmom.
Radio je u Njemačkoj, SSSR-u, Japanu i Turskoj.
HERMANN FINSTERLIN
Bavio se arhitekturom, slikarstvom i filozofijom, osobito teozofijom. Od 1920. g. njegovi
utopijski i fantastični arhitektonski projekti i crteži izazivaju pažnju na izložbama. Biomorfni
oblici u arhitekturi razvijali su se između 1919. i 1924. g. a građevine su projektirane kao dio
pejzaža, s interijerima i eksterijerima kontinuiranih površina. Bruno Taut ga poziva da
svojim crtežima sudjeluje u publikaciji "Alpine architecture". Finsterlin izdaje knjigu svojih
projekata i crteža "Formspiels", ali njegovi ambiciozniji projekti nikada nisu izvedeni zbog
financijskih teškoća naručitelja. Nakon 1922. povlači se iz kruga arhitekata i posvećuje se
slikarstvu i crtežu.
14
HANS POELZIG 1869 - 1936.
Njemački arhitekt i slikar, bio je gradski arhitekt Drezdena, projektirao je mnoge industrij-
ske zgrade i bio utjecajni član Deutscher Werkbunda. Najpoznatija djela su mu Vodeni toranj
(visok 51 m) u Polzenu, redizajn interijera Grosses Schauspielhausa u Berlinu (bivši cirkus),
te scenografija za film Golem (UFA produkcija). Poelzigovi projekti su se razvijali od
ekspresionizma i Nove objektivnosti sredinom 1920-ih, do kasnijeg konvencionalnijeg i
ekonomičnijeg stila. Godine 1927. sudjelovao je na prvom internacionalnom arhitektons-
kom projektu naselju "Weissenhof" u Stuttgartu, a 1929. projektira zgradu radija u
Berlinskom predgrađu Charlottenburg, izuzetno značajnu za povijest arhitekture.
VODENI TORANJ, GROSSES SCHAUSPIELHAUS, BERLIN, 1919. KINO BABILON I STANOVI, BERLIN
POLZEN, 1911.
HUGO HARING
Vjeruje u primat funkcije, ali nastoji nadvladati čistu utilitarnost. Unatoč ekspresionizmu,
zaokupljen je unutrašnjim izvorima oblika koje naziva Organwerk ili programska bit
organizma, za razliku od Gestaltwerka ili površinske izražajnosti. Bio je predsjednik društva
Der Ring i sudjelovao u osnivanju CIAM-a 1928., gdje dolazi u sukob s Le Corbusierom koji
zastupa funkcionalizam i čiste geometrijske oblike, dok Haring zagovara koncept organske
arhitekture.
15
NASLJEDNICI EKSPRESIONISTIČKE ARHITEKTURE
Ekspresionistička arhitektura je utjecala na modernu arhitekturu i Art Deco, a kasnije na
dekonstruktivizam i radove Santiaga Calatrave. Nakon 1927. Gropius, Taut, Scharoun i Mies
van der Rohe grade u internacionalnom stilu, ali Miesova uredska zgrada u Friedrichstrasse
temeljena je na ekspresionističkoj arhitekturi. Le Corbusier je započeo karijeru radeći
modernim stilom, ali se kasnije vraćao maniri ekspresionističke arhitekture.
Art Deco, prvi put definiran kao stil na „Međunarodnoj izložbi primijenjene umjetnosti i
moderne industrije“ (1925.), bio je pod utjecajem ekspresionizma i Bauhausa, odnosno
socijalističkih ideja i razvoja industrije. Zajedničke s ekspresionizmom bile su cik-cak
forme, zakrivljene linije i upotreba novih materijala. Kasniji primjeri Art Decoa, osobito u
New Yorku, mogu se smatrati prekoatlantskim ekvivalentom europskog ekspresionizma.
KONSTRUKTIVIZAM .
Ruski konstruktivistički arhitekt, projektira nove, moderne forme. Beton je oblikovao u me-
đusobno povezane valjke ili preklapajuće trokute, a staklo je koristio u suglasju sa svjet-
lom. Garaže i radničke klubove, svoje glavne narudžbe, projektirao je kombinirajući pokret i
funkcionalnost na skulpturalni način. Inzistirao je na ljepoti, umjetnosti i individualizmu.
16
PURIZAM .
Prva izložba purističkog pokreta održana je 1918. u Galeriji Thomas u Parizu. Katalog je
sadržavao manifest "Nakon kubizma" koji su potpisali Amedee Ozenfant i Le Corbusier.
Nakon što su objavili "bankrot kubizma", najavljuju novu umjetnost, ekonomičnu, u
suradnji s tehnologijom i posve geometrijskog karaktera.
LE CORBUSIER
1913. u Le Chaux-de-Fonds osniva svoj projektantski ured, radi s armiranim betonom, a
njegova najznačajnija građevina u tom gradu je Villa Schwob (1916.), u stilu art Nouveaua.
Na konstruktivni kostur postavljeni su elementi u secesijskoj tradiciji, tlocrt je simetričan,
paladijevskog karaktera, prozori postavljeni prema zlatnom rezu. Kasnije temu kuće-palače
razvija u dva smjera: slobodnostojeće individualne vile i kolektivne stambene zgrade.
1917. seli se u Pariz, piše članke i eseje u časopisu L' esprit Nouveau, a 1923. izdaje knjigu
"Prema arhitekturi". Formulacijom "kuća je stroj za stanovanje" naglašava potrebu
apsolutne racionalnosti projektiranja, mogućnost serijske proizvodnje i funkcionalnost. U
tekstu "Pet točaka nove arhitekture" (1927.) raspravlja o temeljnim elementima nove
estetike racionalizma: stupovima, krovnim terasama, slobodnim tlocrtima, kontinuiranom
nizu prozora, slobodnoj kompoziciji fasade.
17
PLAN ZA VILLE CONTEMPORAINE, 1922.
18
Le Corbusier razvija tip arhitekture
("Cite Radieuse") s kontinuiranim ni-
zovima zgrada, s prodavaonicama
u prizemlju i rekreacijskim sadržaji-
ma na krovu. Čelijsku strukturu po-
stiže uvučenim balkonima koje od
sunca štite brisoleje. Tako koncipi-
rana arhitektura stvara aglomeraci-
ju privatnih stambenih jedinica,
dok ulice s trgovinama i zajedničke
prostorije na krovu tvore javno po-
dručje. Građevina je postavljena na
pilone čije su proporcije proizašle
le iz Le Corbusierovog "Modulora".
FUNKCIONALIZAM .
Početkom 20. st. Louis Sullivan (Chicago) popularizira stav „forma slijedi funkciju“, prema
kojem svi elementi građevine trebaju biti u skladu isključivo s njenom namjenom. Iz ovog
principa proizlazi da arhitektonska ljepota građevine nužno i prirodno proizlazi iz zadovo-
ljavanja svih njenih funkcionalnih aspekata, a ovakav stav isključuje upotrebu ornamenta.
Korijeni moderne arhitekture nalaze se u radovima Le Corbusiera i Mies van der Rohea, koji
su bili funkcionalisti. Mies je započeo karijeru projektima radikalno simplificiranih građevi-
na koje su slijedile Sullivanov koncept. Le Corbusier je poznat po rečenici „kuća je stroj za
stanovanje“, a njegov rani projekt Villa Savoya smatra se prototipom funkcionalnosti.
Sredinom 30-ih funkcionalizam se počinje shvaćati kao estetski pristup, a ne više kao
integralni princip projektiranja. Često se povezuje samo s gubitkom ornamenta i postaje
pejorativni termin povezan s dosadnim i grubim načinom zatvaranja prostora, kao na
jeftinim komercijalnim građevinama.
70-ih godina utjecajni američki arhitekt Philip Johnson smatra da arhitekti ne trebaju snositi
odgovornost za funkcionalnost građevina. Najpoznatiji arhitekti današnjice (Frank Gehry,
Steven Holl, Richard Meier, I. M. Pei) sebe vide kao umjetnike koji ne snose odgovornost za
svoje klijente ili korisnike građevine. Njihovi su projekti umjetnička djela i nisu predmet
praktičkog kriticizma. Postmoderni arhitekt Peter Eisenman ima još ekstremniji stav: „Ja ne
radim funkciju“. S druge strane, postoje arhitekti (Will Bruder, James Polshek, Ken Yeang)
koji nastoje zadovoljiti sva tri Vitruvijeva principa (funkcionalnost, ljepotu, čvrstoću).
19
MIES VAN DER ROHE 1886 - 1969.
Mies van der Rohe, Gropius i Le Corbusier spadaju među velikane moderne arhitekture.
Mies je stvorio utjecajni stil 20. st. iznimne jasnoće i jednostavnosti. Njegove zgrade koriste
moderne materijale poput čelika i staklenih ploča kojima zatvara unutrašnji prostor, a za
svoje građevine kaže da su "kost i koža". Težio je kreativnom racionalnom pristupu, a poz-
nate su njegove izjave: "manje je više" i "bog je u detaljima". Karijeru je započeo u studiju
Petera Behrensa (1908 - 1912.), ali se ubrzo osamostaljuje.
20
VILA TUGENDHAT Brno, 1930.
Mies je jedan od osnivača udruženja arhitekata Der Ring. Njegove modernističke ideje
nastajale su pod utjecajem estetike ruskog konstruktivizma i njihovih skulpturalnih
konstrukcija od modernih industrijskih materijala. Koristio je jednostavne pravokutne
forme, čiste linije i boje, na način DeStijla. Kao i ostali europski arhitekti bio je oduševljen
protokom prostora i otvorenošću građevina Wrightovog prerijskog stila. Predavao je na
Bauhausu i bavio se dizajnom namještaja (Stolac Barcelona i Stolac Brno). Nakon Waltera
Gropiusa, Mies postaje direktorom Bauhausa 1930. g. Nacisti ubrzo zatvaraju Bauhaus
zbog ranije povezanosti s komunizmom, socijalizmom i drugim progresivnim ideologijama.
Godine 1937. odlazi u SAD gdje postaje upraviteljem arhitektonske škole na IIT u Chicagu,
gdje odmah projektira novi kampus. Tijekom svoje 30-godišnje američke karijere nastojao
je zatvoriti velike "univerzalne" prostore jasnim struktralnim okvirima od čelika
ispunjenima opekom ili staklom, koji su podsjetili na već gotovo zaboravljen duh Čikaške
škole. Njegovu arhitekturu, čiji su korijeni bili u internacionalnom stilu, prihvatile su za
svoje zgrade velike američke kompanije. Najvažniji projekti u SAD bili su zgrada u 860-880
Lake Shore Drive, Kuća Farnsworth, Crown Hall i Seagram Building u New Yorku.
KOMPLEKS TEHNOLOŠKOG
INSTITUTA Chicago, 1939.
Idejni projekt kampusa sadrži zgrade od po
4 kata u obliku položenih prizmi s ovješenim
staklenim fasadama i bočnim pročeljima od
opeke, te zgrade Crown Hall i Carr Chapel.
Crawn Hall je sagrađen 1956. kao središnja
točka plana kompleksa. Raster jednostavnih
nosača od čelika zatvoren je staklenim plaš-
tom.
21
FARNSWORTH HOUSE 1951.
Građevina pored Chicaga kojom je Mies do-
kazao kako se čelikom i staklom može stvo-
riti velika arhitektura. Stakleni paviljon je po-
dignut 1,5 m nad terenom pored rijeke,
okružen šumom i prerijom. Izvrsno izrađen
jednostavni bijeli strukturalni okvir i stakleni
zidovi od poda do stropa zatvaraju jednos-
tavan prizmatični unutrašnji prostor.
22
ZGRADE U LAKE SHORE DRIVES
Chicago, 1951.
23
MARCEL BREUER
Jedan od očeva modernizma, pokazivao je veliki interes za modularnu konstrukciju i jed-
nostavne oblike. 20-ih je podučavao na Bauhausu, a zatim radio u Berlinu, projektirao je
zgrade, trgovačke prostore i cjevasti metalni namještaj, čije se replike proizvode i danas.
Vjerojatno je najpoznatiji po dizajnu stolca Wassily, prvog cjevastog stolca od savijenog
čelika, inspiriranog guvernalom bicikla, dizajniranog 1925. za Vasilija Kandinskog.
Nakon dolaska nacista na vlast odlazi u London, gdje je dizajnirao svoju Long Chair
(ležaljku) i eksperimentirao sa savijenom i oblikovanom šperpločom. Kasnije odlazi u SAD i
predaje na Harvardskoj arhitektonskoj školi, gdje studiraju Philip Johnson i Paul Rudolph,
kasnije poznati arhitekti. Istodobno, na Harvardu sa svojim starim prijateljem i kolegom iz
Bauhausa Walterom Gropiusom, projektira nekoliko kuća u području Bostona.
1941. Breuer je razvrgnuo partnerstvo s Gropiusom i u New Yorku osnovao svoju tvrtku "Geller
House", koja prva koristi Breuerovu koncepciju "binukleusne" kuće s odvojenim krilima za
spavaonice i dnevnu sobu, te blagovaonicu i kuhinju, odvojene ulaznim prostorom i prekrivene
"leptirastim" krovom (dvije suprotstavljene krovne površine koje koje se koso spuštaju prema
sredini, s centralnom drenažom), što je postalo dijelom rječnika popularnog modernističkog stila.
Ogledna kuća postavljena 1949. u vrtu MOMA-e izazvala je veliko zanimanje.
ARMSTRONG RUBBER BUILDING WEST HAVEN, 1970. HUD POSLOVNA ZGRADA, WASHINGTON, 1968.
24
FUTURISTIČKA ARHITEKTURA .
Najznačajniji futuristički arhitekt bio je Antonio Sant'Elia. Godine 1914. objavljuje manifest
futurističke arhitekture "L'architettura futurista", koji je u stvari bio varijanta kataloga
izložbe Nove tendencije, održane iste godine u Milanu. Principi: odbijanje svih normi iz
prošlosti, upotreba novih materijala, preferiranje eliptičnih linija, odbacivanje ornamenta,
inspiracija svijetom strojeva i tehnike, a arhitektura treba dovesti do harmonije okoline i
novog čovjeka, koja će omogučiti da svaka generacija izgradi svoj grad. Manifest je
pokrenuo rasprave po Europi, ali je ostao samo "potentna retorika".
Nakon gašenja pokreta 1944. g, futurizam je postao generički pojam koji označava trend u
modernom projektiranju čiji je cilj „proročanska“ arhitektura koja je zamišljena da bude
aktualna i desetak godina u budućnosti. Moderni futurizam se javlja 50-ih u Kaliforniji
(Googie arhitektura, Space Age trendovi). Futurizam više nije stil, već otvoreni pristup
arhitekturi, interpretiran od raznih generacija arhitekata kroz nekoliko desetljeća, čije su
karakteristike dinamične linije, upadljive forme, jaki kontrasti i upotreba novih materijala.
25
TALIJANSKI RACIONALIZAM 1926 - 1943. .
GRUPPO 7
Grupa je osnovana 1926., a sačinjavali su je racionalistički arhitekti: Sebastiano Larco,
Guido Fretto, Carlo Enrico Rava, Adalberto Libera, Luigi Figini, Gino Pollini i Giusepe
Terragni. 1927. objavljuju manifest u kojem traže odbacivanje tradicije i romantičarskog
ugledanja na prošlost, a zalažu se za talijansku verziju racionalističke arhitekture. Njihove
radove karakterizira ravnoteža između Le Corbusierove naklonosti strojnoj estetici i
klasične monumentalnosti.
M.I.A.R.
1928. g. iz Gruppo 7 nastaje M.A.R. (Movimento Architettura Razionale), a 1930. od članova
ovog pokreta nastaje M.I.A.R. (Movimento Italiano per l'Architettura Razionale). U njihovoj
se deklaraciji naglašava: "Naš pokret nema nikakav drugi moralni cilj osim da pomogne
(fašističkoj) revoluciji u prevladavanju nepovoljne klime". Slijedi reakcija Nacionalnog
udruženja arhitekata koje je bilo pod utjecajem klasicistički usmjerenog Marcella Piacenti-
nija, koji smatra kako je racionalistička arhitektura nespojiva s fašizmom i predlaže da
njegov eklektički Lektorski stil postane službeni.
26
PIER LUIGI NERVI 1891 - 1979.
27
INTERNACIONALNI STIL 1925 - 1965. .
1932. u MOMA-i (New York) postavljena je međunarodna izložba "Moderna arhitektura" i uz nju
publikacija (Hitchcocka i Johnsona) u kojoj su definirani estetski principi internacionalne
arhitekture: volumen umjesto mase (prostor zatvoren tankim plohama), pravilnost, elegantni
materijali, promišljene proporcije i fleksibilni tlocrti.
Termin "internacionalni stil" u Europi ima nešto drugačije značenje (Gropius je 1925.
objavio "Internationale Architektur"), pa uz stilske oznake koje je izdvojio Hitchcock,
podrazumijeva se arhitektura koja iskazuje duh vremena, koja je potekla iz tehnoloških
dostignuća, te poput strojeva i mehanizacije ima internacionalni karakter. Osim toga,
europsko poimanje ove arhitekture veže se uz socijalnu političku ideologiju - naziv
"internacionalna" aludirao je na socijalističke i boljševičke Internacionale, a arhitektura je
smatrana katalizatorom transformacije društva. U američkom shvaćanju termina
"internacionalna arhitektura" nisu postojale ove tehničke i socijalne dimenzije.
Internacionalni stil se proširio Zapadom, ali nikada nije bio toliko homogen ni univerzalan kao npr.
neoklasicizam. Umjesto toga, odlikovao se univerzalnim pristupom: gradnja laganim materijalima,
korištenje suvremenih sintetičkih materijala, standardizirani modularni elementi i skeletna
konstrukcija. Nakon Hitchcockove i Johnsonove izložbe (1932.) internacionalni stil se širi izvan
granica Europe i Sjeverne Amerike, pa se javlja u Južnoj Americi, Japanu i Africi.
AMERIKA
Nakon 2. svjetskog rata internacionalni stil u SAD dobiva novo značenje i veže se uz
građevine oštrih uglova, ravnih krovova, bez ornamenata, staklenih zidova i otvorenih
interijera. U MOMA-i je 1947. organizirana izložba posvećena Miesu van der Roheu, s
katalogom u kojem Johnson tada definira ove karakteristike internacionalnog stila: pošten
odnos prema materijalu, repetitivni modularni ritam, jasnoća, staklo kao važan materijal,
ravan krov, kutijasti volumeni, izostanak ornamenta.
1950-ih godina Hitchcock veže internacionalni stil uz industrijsko i tehnološki napredno društvo.
Model koji će se u SAD ponavljati tijekom 1960-ih stvorio je Mies van der Rohe s projektom Lake
Shore Drive Apartments (Chicago, 1951.), koji se sastoji od pravokutnog tornja vidljive čelične
konstrukcije ispunjene staklom. Sličnu građevinu istovremeno radi tvrtka SOM (Skidmore, Owings
& Merrill) - Lever House u New Yorku. Njeni vjerojatno najznačajniji projekti su zgrada Ujedinjenih
naroda i Seagram Building u New Yorku. Nakon 2. svjetskog rata, internacionalni stil sazrijeva u
modernizam. HOK (Hellmuth, Obata & Kassabaum) osnovana 1955. postaje najvećom tvrtkom u
internacionalnoj arhitekturi za projektiranje građevina, interijera, planiranje i konzalting.
28
OSTALE ZEMLJE
Projektom zgrade Ujedinjenih nacija 1947. u New Yorku potvrđen je njegov svjetski ugled.
Godine 1954. projektirao je Muzej moderne umjetnosti u Caracasu i ovdje je po prvi put
kreirao arhitekturu kao simbol njena sadržaja, pristup koji je kasnije koristio u projektiranju
Brazilije. Zgrada nije sagrađena, ali crteži i snimke makete pokazuju njegov budući stil.
29
MUZEJ MODERNE UMJETNOSTI, NITEROI, BRAZIL, 1996
Urbanistički plan novog glavnog grada Brazila izradio je Lucio Costa (brazilski arhitekt i urbanist),
a najveće vladine i javne zgrade projektirao je Oscar Niemeyer. Pejzažni arhitekt Roberto Burle
Marx dizajnirao je okoliš kako bi unio zelenilo u inače suhi, žućkasti pejzaž savane.
Ciljevi izgradnje Brazilije, novoga glavnoga grada, bili su poticanje razvoja središnjeg dijela
Brazila, smanjenje pritiska stanovništva na Rio de Janeiro i njegova rasta, te stvaranje
nacionalnog ponosa zbog izgradnje grada za 21. stoljeće.
Kompleks zgrada Kongresa, Katedrala i Auditorium definirali su glavne gradske osi oko kojih su
smještene ostale vladine zgrade. Grad je podijeljen po zonama: stambene, upravne, kulturne,
trgovačke itd. Upravo zbog takvog „zoninga“ cijeli koncept projekta nije se pokazao uspješnim i
stanovništvo ga nije prihvatilo s oduševljenjem. U mentalitetu stanovnika tog podneblja postoji
potreba za komunikacijom i druženjem unutar manjih cjelina (lokalni trg, crkva, lokalni servisi,
zanatlije ili prodavaonice), što grad ovako podijeljen na funkcionalne cjeline nije omogućavao.
CRKVA KATEDRALA
30
ALVAR AALTO 1898 - 1976.
31
ALVAR AALTO:
32
CIAM 1928 - 1956. .
CIAM je osnovan kako bi modernistički arhitekti promovirali i razrađivali svoje teorije. Razma-
trali su pitanja prostora i urbanog života, a njihovi su zaključci imali ogroman utjecaj na oblik i
ustroj gradova svijeta.
CIAM-ov stav prema urbanizmu bio je čvrst: urbanizacija ne smije biti temeljena na prijašnjem
esteticizmu i mora se oslanjati na funkcionalni red, jer kaotično parceliziranje terena dovodi do
nereda, špekulacija i preprodaja. Nasuprot kaotičnoj zbrci ulica, trgovina i građevina europskih
gradova tog doba, predlaže se zoning (podjela) na standardizirana područja namijenjena radu,
stanovanju i slobodnom vremenu.
33
SKIDMORE, OWINGS I MERRILL 1936.
SOM - Arhitektonska tvrtka iz Chicaga, koju su 1936. g. osnovali Louis Skidmore i Nathaniel
Owings, 1939. g. pridružuje im se John Merill, a 1937. g. otvaraju podružnicu u New Yorku.
SOM je jedna od najvećih arhitektonskih tvrtki u Americi, a prvenstveno su orijentirani na
high-end poslovne i javne građevine. Smatraju se vodećima u širenju modernog
internacionalnog stila, odnosno „glass box“ stila nebodera, gdje su svi konstruktivi elementi
prekriveni staklenom "kožom". Upravo je ova tvrtka proizvela tip uredske zgrade s trgom
ispred nje, kao dijelom kompleksa, a često koriste princip unutrašnjeg atrija (trga unutar
zgrade) s biljkama i javnim sadržajima. Uz Normana Fostera, Richarda Meiera i Daniela
Libeskinda, natjecali su se za projekt novog World Trade Centra u N.Y.
Najznačajniji projekti:
34
„NEW YORK 5“
PETER EISENMAN
MICHAEL GRAVES
CHARLES GWATHMEY
JOHN HEJDUK
RICHARD MEIER
1960-ih pojavila se potreba za arhitektonskom avangardom koja neće biti temeljena samo
na utopijskim snovima modernizma, već na prevođenju arhitektonskih teorija u konkretne
forme. U New Yorku ovaj trend preuzima labavo povezana asocijacija arhitekata „New York
5“, čiji je nominalni predvodnik bio Peter Eisenman.
Uzimajući Le Corbusierov rad kao zajedničku polaznu točku, svaki od ovih arhitekata kreće
svojim smjerom. Graves ide prema kubizmu i analizira slike Juana Grisa, Eisenman se
okreće talijanskom racionalistu Giuseppeu Terragniju, Hejduk se bavi De Stijlom i Van
Doesburgom, a Gwathmey i Meyer ostaju utemeljeni u Le Corbusierovom purističkom
periodu. Rezultat je serija projekata velike jasnoće i ljepote, od kojih su neki sagrađeni, a
neki ostali samo kao razrađeni elaborati, ponekad ironično nazvani „papirnata arhitektura“.
Kasniji razvoj svakog od ove petorice arhitekata ima malo sličnosti s njihovim zajedničkim
prvotnim izvorima. Hejduk napušta svoj rani formalizam u korist mitoloških arhitektonskih
instalacija i radova na papiru. Gwathmey je postao arhitekt poznatim zvijezdama,
projektirajući moderne mega-kuće za ultrabogataše. Graves je krenuo u dekorativni
postmodernizam (Disney hotel u Orlandu). Meyer je ostao relativno vjeran svojim
purističkim korijenima, a serija građevina poput Getty centra u Los Angelesu utvrdila je
njegovu reputaciju. Samo je Eisenman ostao vezan uz teoriju kao pokretačku snagu
arhitekture, pa se okretao semiotici 70-ih, dekonstruktivizmu 80-tih, a sada teoriji kaosa
kojom je momentalno fasciniran.
35
RICHARD MEIER 1934.
2003. g. bio je konzultant pri dizajniranju nekoliko zgrada za kompjutorsku igru SimCity 4.,
kao prvi profesionalni arhitekt koji je ikada sudjelovao u projektiranju građevina za
kompjutorske igre.
GETTY MUSEUM, LOS ANGELES, 1997. GETTY MUSEUM (fotografija od 360 stupnjeva)
ATHENEUM OF NEW HARMONY, INDIANA, 1979. ARA PACIS MUZEJ, RIM, 2006.
36
ARHITEKTURA BRUTALIZMA .
KRITIKA BRUTALIZMA
Brutalizam je ostvario mnoge građevine u Engleskoj sredinom 20. st, kad su se zbog eko-
nomske depresije tražili jeftini projekti za nisko budžetne kuće, trgovačke centre i vladine
zgrade. Iako nisu morali štedjeti, arhitekti su odabirali brutalizam zbog njegove „iskrenos-
ti“, skulpturalnih vrijednosti i beskompromisnog antiburžoaskog stava. Kombiniran sa
socijalno progresivnim namjerama, brutalizam je promoviran kao pozitivna i napredna
opcija gradnje modernih urbanih stanova.
Iako je brutalistički pokret većinom završio sredinom 80-ih, označio je put strukturalnom
ekspresionizmu kasnijih godina. Mnogi grubi i sirovi aspekti stila omekšani su na novim
građevinama - betonske fasade su pjeskarene kako bi se stvorila površina nalik kamenu,
prekrivaju se štukom ili su komponirane od elemenata s određenim uzorcima. Mnogi
modernistički arhitekti koriste ove metode u svojim novim projektima (Steven Ehrlich,
Ricardo Legoretta, Gin Wong). Brutalizam u novije doba doživljava svoju revalorizaciju i
revival u Engleskoj, a osobito u Latinskoj Americi, Izraelu i Aziji (Louis Khan, Tadao Ando).
37
ALISON & PETER SMITHSON
Britanski modernistički arhitekti, radili su u brutalističkom stilu. U njihovim radovima se
očituje snažan utjecaj van der Rohea i minimalizma u oblicima i materijalima. Godine 1953.
dolaze u sukob s CIAM-ovim rigidnim koncepcijama urbanizma. Smatrali su da arhitektura
može poboljšati život i godinama su se bavili problemima radikalnog poboljšanja
stambenih zgrada u poslijeratnoj Britaniji. Među prvima su spoznali kako modernistička
arhitektura može imati destruktivan učinak na zajednicu. Njihov projekt stambenih blokova
Robin Hood Gardens patio je od strukturalnih problema i visokog nivoa kriminala njegovih
stanovnika, što je ozbiljno narušilo njihovu arhitektonsku reputaciju, od čega im se karijera
nikada nije posve oporavila. Uz neke iznimke, od tada u Britaniji više nisu projektirali javne
građevine. 1956. izveli su zanimljiv ogledni projekt Kuće budućnosti, organizirane oko malog
unutrašnjeg vrta, za koju su dizajnirali kompletan interijer i namještaj.
Blok društvenih stambenih zgrada izvedenih od prefabriciranih betonskih blokova, nalik zgradama
Park Hill u Sheffieldu (arhitekti: Jack Lynn i Ivor Smith), nastale kao britanski odgovor na Unite
d'Habitation Le Corbusiera. Unatoč dobrim namjerama, uz građevinske probleme tamo se pojavio
i kriminal, pa se cijeli projekt pokazao promašenim, a karijera Smithsonovih je ostala ozbiljno
uzdrmana. Blok se sastoji od dvije dugačke zgrade sa sedam i deset katova, s 213 stanova.
Stanovi su jednosobni i dvosobni, s velikim balkonima ("ulicama") na svakom trećem katu.
38
JACK LYNN & IVOR SMITH
Britanski arhitekti, pripadali su brutalističkom stilu i radili pod jakim utjecajem Alison i
Petera Smithsona. Poput ostalih modernističkih arhitekata, razrađivali su koncepciju
velikih stambenih građevina postavljenih u zeleni okoliš, namijenjenih urbanoj populaciji.
39
LOUIS KHAN 1902 - 1974.
40
LOUIS KHAN:
KNJIŽNICA PHILIPS EXETER AKADEMIJE, 1972. INTERIJER KNJIŽNICE PHILIPS EXETER AKADEMIJE, 1972.
NACIONALNI PARLAMENT, BANGLADESH, 1982. MUZEJ UMJETNOSTI KIMBELL, FORTH WORTH, TEXAS, 1967.
YALE CENTAR BRITANSKE UMJETNOSTI , NEW HAVEN, 1977. PROJEKT GRADSKE VIJEĆNICE,
PHILADELPHIA, 1960.
Njegovi projekti pokazuju nove mogućnosti mlađoj generaciji arhitekata koji tragaju za al-
ternativama vladajućem internacionalnom stilu. Nadahnut Le Corbusierovim radovima,
razvio je vlastitu teoriju o društvenoj odgovornosti arhitekta, osobito kad se radi o maso-
vnoj gradnji. Koristi jednostavne materijale (ciglu i beton). Veliku pažnju posvećuje svjet-
losti i za njega tek prirodno svjetlo, koje se stalno mijenja, daje život arhitekturi, za razliku
od umjetnog koje je „mrtvo“. Posebno ga zanima ciklička priroda svjetla i pridavao je velik
psihološki i metafizički značaj njegovim dnevnim i sezonskim promjenama. Elemente poput
stupa, luka, kupole i svoda gledao je kroz njihove sposobnosti modeliranja svjetla i sjene.
41
MINORU YAMASAKI
Američki arhitekt japanskog porijekla, najpoznatiji po projektu World Trade Centra (1972.)
u New Yorku, radio je u arhitektonskoj tvrtki Shreve, Lamb i Harmon koji su projektirali i
Empire State Building.
Njegov prvi značajni projekt bili su Pruitt-Igoe stambeni blokovi u St. Louisu (Missouri) iz
1955. g. Unatoč njegovoj ljubavi prema tradicionalnom japanskom dizajnu, to su bile
potpuno modernističke betonske građevine, vremenom devastirane, uz pojavu kriminala
toliko nepopularne i otuđujuće da su 1972. g. srušene. Smatra se da njihovim rušenjem
započinje doba postmoderne arhitekture.
PRUITT- IGOE STAMBENI BLOKOVI, ST. LOUIS, 1955. JAPAN CENTER, SAN
FRANCISCO, 1968.
ROBERTSON HALL, PRINCETON 1966. WORLD TRADE CENTER, NEW YORK 1973.
42
PHILIP JOHNSON 1906 - 2005.
Skovao je naziv "Internacionalna škola arhitekture", a njegov najveći utjecaj kao arhitekta
bila je upotreba stakla - među prvima eksperimentira sa staklenim fasadama. Odbacivao je
vidljivu metalnu konstrukciju ranog internacionalnog stila i projektirao kristalaste strukture
posve prekrivene staklom. Njegova arhitektura balansira između dva dominantna trenda
poratne Amerike: "ozbiljnog" pokreta minimalizma i popularnog pop arta. Njegovi najbolji
radovi sadrže oba ova aspekta. 1967 - 1991. surađivao je s arhitektom Johnom Burgeeom.
43
PHILIP JOHNSON:
44
GRUPA ARCHIGRAM 1961 - 1974. .
Naziv je nastao od riječi ARCHI tecture i tele GRAM. Skupinu su osnovali mladi londonski
arhitekti 1961. g. kada počinju izdavati i časopis istog naziva. Dominirali su 60-ih i ranih 70-
ih svojom avangardnošću, slobodnim asocijacijama, uključivanjem pop-kulture, neofuturis-
tičkim vizijama i dozom humora. Njihova je najradikalnija inovacija bila u tome što su krei-
rali arhitekturu koja neće svojim izgledom slijediti konzumerski kapitalizam, već njegovu
logiku. "Upakirani smrznuti ručak je važniji nego Palladio" rekao je Peter Cook.
RON HERRON: A WALKING CITY, 1964. R. HERRON: SEASIDE BUBBLES, 1966. DAVID GREENE: LIVING POD, 1966.
45
JAPANSKI METABOLISTI .
KRITIČKI REGIONALIZAM .
Prema Framptonu, kritički regionalizam treba prihvatiti modernu arhitekturu zbog njenih
kvaliteta, ali istovremeno mora procijeniti njenu odgovornost, osobito prema kontekstu u
kojem će se graditi. Naglasak treba biti na topografiji, klimi, svjetlu i tektonskim formama
više nego na scenografiji, na taktilnom više nego na vizualnom. Prema Tzonisu i Lefaivreu,
kritički regionalizam ne treba inspiraciju izravno crpiti iz konteksta, već elementi trebaju biti
umetnuti u svoj kontekst. Neki od arhitekata koji koriste ovakav pristup u nekim od svojih
radova su: Charles Correa, Alvaro Siza, Geoffrey Bawa, Raj Rewal, Tadao Ando, Ken Yeang,
William S. W. Lim, Tay Kheng Soon.
46
KENZO TANGE 1913 - 2005.
Najveći japanski arhitekt, doprinio povezivanju Istoka i Zapada, japanske graditeljske tra-
dicije i modernističkog izričaja u arhitekturi. Nakon završetka studija u Tokiju radi za Kunija
Mayekawu, Le Corbusierova suradnika, a poslije rata se osamostaljuje i vodi obnovu Hiro-
šime. 60-ih djeluje u pokretu japanskih metabolista, kada nastaje njegov vizionarski projekt
za Tokijski zaljev. Istodobno radi građevine iznimne ljepote poput sportskog kompleksa za
Olimpijadu 1964. te katedralu Sv. Marije u Tokyju, a njegova karijera dobiva globalni
karakter s realizacijama i velikim urbanističkim planovima širom svijeta, koji odražavaju Le
Cobusierove ideje. Bio je autor master-plana za obnovu Skopja te dopisni član HAZU.
47
KENZO TANGE:
48
TADAO ANDO:
CRKVA SVJETLA, OSAKA 1989. MUZEJ UMJETNOSTI, KOBE, 2002. MORIMOTO RESTORAN,
MAHNATTAN, 2006.
49
POSTMODERNA ARHITEKTURA .
Prvi primjeri postmoderne arhitekture javljaju se 50-ih godina i ona traje do današnjih dana.
Općenito se smatra da je njen kredo povratak „mudrosti, ornamenta i ishodišta“ kao
odgovor na formalizam internacionalnog stila. Funkcionalni i formalizirani oblici i prostori
modernističkog pokreta zamjenjuju se različitim estetikama: stilovima koji kolidiraju,
„nekanoniziranim“ oblicima koji se usvajaju radi trenutnih potreba i novim načinima
gledanja na poznate stilove iz prošlosti.
Charles Jencks smatra da se moderna arhitektura mora odvojiti od funkcionalizma i opet okrenuti
povijesti, naglašavajući simboličke vrijednosti klasične arhitekture. Godine 1977. objavljuje "Jezik
postmoderne arhitekture" gdje zagovara povratak antropomorfnoj arhitekturi. Potaknuti
Jencksom, javlja se niz tekstova bitnih za definiciju postmoderne. Postmodernisti koriste nešto
poput arhitektonskog ready madea, koji se očituje u krajnje pojednostavljenim kulturalnim
referencama, u nekoj vrsti popularnih banaliziranja. Primjerice, koriste se prefabricirani elementi,
npr. mali stupovi s malim stiliziranim kapitelima i lukovi stilizirani kao elementi iz klasične starine.
Princip forma slijedi funkciju bio je u temelju cijele američke funkcionalističke teorije.
Nasuprot tome, jedna od glavnih karakteristika postmodernizma bila je autonomija forme s
obzirom na funkciju. Postmodernisti kritiziraju moderni pokret u kojem racionalizam kao
polaznu točku ima geometriju i primarne forme, čijim se kombiniranjem izvodi cijeli
figurativni repertoar. Modernizam je imao toliko povjerenje u tehnološki napredak da je
arhitektonsku dekoraciju smatrao nepotrebnom. Ornament je napušten, pa se umjesto
elaboriranih oblika arhitektonskog zanata koriste vrlo skupi materijali koji se kao
dekorativni elementi umeću u arhitekturu.
50
CHARLES MOORE
Moore je razvio humanistički pristup arhitekturi, u kojem svaki projekt treba privući koris-
nika jasno definiranim prostornim okruženjem. Smatrao je da se arhitektura treba temeljiti
na sklonostima naručitelja i odnosu prema okolini. 1978. radi jedno od karakterističnijih
djela postmoderne: Piazza d' Italia u Italoameričkoj zajednici New Orleansa. Ovdje se mogu
naći i povijesni arhitektonski citati: parafraza Fontane di Trevi i niše s kolonadama izvede-
ne od 5 raznih redova - mješavina redova koja postaje stilistička oznaka često ponavljana u
postmodernoj. Koriste se već gotovi elementi i dolazi do ispreplitanja antičkog i modernog.
1980. u Arsenalu u Veneciji održana je izložba "Prisutnost prošlosti", prva izložba arhitekture
na Venecijanskom bijenalu, koju je organizirao Portoghese. Osnovna je tema bila ponovno
razmišljanje o povijesnom kontinuitetu arhitekture. Ovdje Portoghese radi glasovitu
izložbu/projekt Strada nuovissima koja se sastojala od 10 lažnih pročelja u nizu, svako 7 m
široko i visine od 7,20 m do 9,50 m, neka vrsta manifesta postmoderne arhitekture (kasnije
je premještena i rekonstruirana najprije u Parizu, a zatim u San Franciscu).
51
JAMES STIRLING 1924 - 1992.
NOVA DRŽAVNA GALERIJA (glavni ulaz), STUTTGART, 1983. NOVA DRŽAVNA GALERIJA, STUTTGART, 1983.
52
MICHAEL GRAVES
Među njegove najznačajnije projekte spadaju: Portland Building (Oregon, 1982.), inovativna i
dekorativna građevina koja štedi energiju, San Juan Capistrano Library (Californija) u
španjolskom misionarskom stilu, Humana Building (Louisville, Kentucky), neboder iz
crvenog i ružićastog granita, te dodatak Whitney Museumu (New York, 1980-ih.).
53
MICHAEL GRAVES:
DIZAJN ČAJNIKA
54
NEO-RACIONALIZAM .
Pravi racionalisti su Aldo Rossi i Giorgio Grassi, a ostali vezani uz racionalističku arhi-
tekturu (kao teoretičari ili praktičari u nekoj od faza) bili su među ostalima: Mario Botta,
Leon i Rob Krier, O.M. Ungers.
ALDO ROSSI:
55
DEKONSTRUKTIVIZAM .
Neki dekonstruktivisti su pod utjecajem ideja francuskog filozofa Jacquesa Derrida, a drugi
pod utjecajem geometrijske neravnoteže ruskog konstruktivizma. Uz to postoje reference i
na ekspresionizam, kubizam, minimalizam i suvremenu umjetnost.
POSTMODERNIZAM I DEKONSTRUKTIVIZAM
Ovaj Venturijev tekst dekonstruktivisti čitaju na drugačiji način. Njih zanima pristup cjelini,
bez razdvajanja na građevinu i njen ornament. Umjesto odvajanja ornamenta i funkcije, oni
se više bave upotrebnim aspektima arhitekture. Ono što je postmodernistima ornament, to
je dekonstruktivistima geometrija, njihova „komplikacija“ (spram modernističke jednostav-
nosti) koju primjenjuju na funkcionalne, strukturalne i prostorne aspekte građevine.
FRANK GEHRY:
VITRA DESIGN MUSEUM, WEIL
56
DEKONSTRUKTIVIZAM, KONSTRUKTIVIZAM I FUTURIZAM
DEKONSTRUKTIVIZAM I KUBIZAM
57
PRIJELAZNI PRIMJERI
58
CO-OP HIMMELBLAU
Wolf Dieter Prix iz Beča i Helmut Swicinsky iz Poljske osnovali su 1968. u Beču tvrtku Co-
op Himmelblau i zajedno rade već više od 20 godina. Projektiraju asimetrične građevine
koje teže oslobađanju od formalnih stilskih ograničenja, te stvaraju nesputane i "nedovr-
šene" dekonstruktivističke projekte, sastavljene od kompleksnih i nedefiniranih prostora.
Najpoznatiji projekti: krovne pregradnje u Falkestrasse (Beč, 1988.), Muzej u Groningenu
(Nizozemska, 1994.), UFA Cinema Center (Dresden, 1998.), projekt Arteplage za EXPO 02. (Biel,
Švicarska), Umjetnička akademija (Munchen, 2005.), SEG stambeni toranj (Beč, 1998.), SEG
stambeni blok Remise (Beč, 2000.), stambeni toranj Gasometer B (Beč, 2001.), stambeni i
poslovni toranj u Schlachthausgasse (Beč, 2005.).
59
PETER EISENMAN 1932.
60
PETER EISENMAN:
:
61
DANIEL LIBESKIND
Američki dekonstruktivistički arhitekt poljskog porijekla. Postao je slavan 2003. nakon
narudžbe glavnog plana za rekonstrukciju World Trade Centra. Njegovi projekti koriste
jezik kosih ploha, oštrih uglova, praznina i presjecajuće geometrijske oblike. Projektirao je
Židovski muzej u Berlinu, Židovski muzej u San Franciscu, Imperijalni ratni muzej u
Manchesteru, Denver Art Galery, Freedom Tower u New Yorku, te mnoge muzeje i galerije.
FREEDOM TOWER (PROJEKT), NEW YORK NOVI WORLD TRADE CENTAR, PROJEKT
62
REM KOOLHAAS 1944.
EDUCATORIUM, UTRECHT 1997. LILLE GRAND PALAIS 1994. KUĆA U BORDEAUXU, 1998.
NIZOZEMSKI PLESNI TEATAR, HAG 1987. NEXUS STAMBENI BLOK, FUKUOKA 1991. SEATERMINAL, ZEEBRUGE, BELGIJA
63
ZAHA HADID 1950.
64
FRANK O. GEHRY 1929.
DANCING HOUSE, PRAG, 1995. WEISMAN ART MUSEUM, MINNEAPOLIS, 1990. GEHRY TOWER,.
HANNOVER, 2001.
65
GUGGENHEIM MUSEUM, BILBAO, 1997.
CENTER OF THE PERFORMING ARTS, NEW YORK, 2003. DISNEY CONCERT HALL, LOS ANGELES, 2003.
66
BERNARD TSCHUMI 1944.
Izdao je "Manhattan Transcripts", zbirku nacrta i kolaža, u kojoj razmatra nove oblike
arhitekture, uključujući ideju da "forma slijedi fikciju". Kad ga je Derrida upitao zašto arhitekte
zanima njegova filozofija, budući da je bit dekonstruktivizma "anti-forma, anti-struktura i
anti-hijerarhija, dakle pojmovi koji su u suprotnosti prema svemu što arhitektura predstav-
lja", Tschumi je odgovorio: "Upravo zbog tog razloga". On se suprostavlja modernističkoj
ideologiji i postmodernoj nostalgiji jer nameću kriterije postojećim kulturnim prilikama.
Veliki urbani park u kojem se nalaze tereni za sport, rekreaciju i igru, muzej znanosti i tehnologije,
glazbeni centar i 35 neobičnih struktura crvene boje (red follies). To je bio Tschumijev prvi veliki
javni projekt u kojem je mogao primijeniti svoje koncepte kojima se bavio u Manhattan
Transcriptima. Pejzažne, prostorne, programske i arhitektonske cjeline u parku korištene su kako
bi se stvorila područja namijenjena različitim društvenim aktivnostima.
67
HIGH TECH .
Španjolski arhitekt, kipar i slikar, u početku bio pod utjecajem Le Corbusiera. U svojim
projektima ćesto koristi biomorfne oblike u prednapregnutom betonu, staklu i metalu.
Projektirao je mostove, muzeje, poslovne zgrade i željezničke kolodvore karakteristične po
jasnim, otvorenim i ostakljenim prostorima. Značajni projekti:
68
SANTIAGO CALATRAVA:
CESAR PELLI
PETRONAS TWINS, KUALA LUMPUR, 1998. WELLS FARGO CENTAR 1989. WORLD FINANCIAL CENTER 1987.
69
RENZO PIANO 1937.
NEW YORK TIMES CENTAR PAUL KLEE, BERN POSTDAMER PLATZ – preuređenje
TOWER (u radu)
POMPIDOU CENTAR, PARIZ 1977. DVORANA PARCO DELLA MUSICA, RIM, 2002.
70
IEOH MING PEI 1917.
J.F. KENNEDY LIBRARY, BOSTON, 1979. KINESKA BANKA, PIRAMIDA, LOUVRE, 1983.
HONG KONG 1982.
CANADIAN IMPERIAL BANK, MIAMI WORLD TRADE IBM UREDSKE ZGRADE, NEW YORK 1989.
TORONTO 1973. CENTER 1986.
71
JEAN NOUVEL 1945.
Francuski high-tech arhitekt, pridaje ogroman značaj harmoniji građevine s njenom okoli-
nom i terenom. Iako svaki put kod projektiranja vodi računa o kontekstu, postoji određeni
kontinuitet od projekta do projekta - međudjelovanje transparentnosti, sjena i svjetlosti, a
najčešće koristi kombinacije čelika i stakla.
72
JEAN NOUVEL:
73
NORMAN FOSTER
Za vrijeme studija upoznao je Richarda Rogersa s kojim 1963. osniva tvrtku "Team 4", koja
1967. postaje "Foster Associates", a zatim "Foster and partners". Njihov high-tech stil
obilato koristi tehnološke inovacije, sredstva i forme. U projektima naglašavaju repetitiv-
nost industrijskih prefabriciranih modularnih jedinica.
SWISS RE, LONDON, 2004. MILLENNIUM BRIDGE, LONDON, 2000. HEARST TOWER, NEW YORK, 2006.
TANAKA BUSINESS SCHOOL, LONDON, 2004. DVORIŠTE KRALJICE ELIZABETE, BRITISH MUSEUM, 2001.
74
NORMAN FOSTER:
HSBC TOWER, AERODROM, HONG KONG, 1998. GRADSKA VIJEĆNICA, LONDON, 2002.
LONDON, 2002.
RICHARD ROGERS
Na Yaleu upoznaje Normana Fostera s kojim kasnije osniva "Team 4" (uz njegovu suprugu
Sue Rogers i Wendy Cheesman) i vrlo brzo stiču reputaciju high-tech tvrtke. 1967. skupina
se razdvojila, a 1971. Rogers se udružuje s R. Pianom na projektu Centra Pompidou. Ova je
građevina postala Rogersov trademark u smislu pokazivanja na površini svih servisnih ins-
talacija zgrade (vodovod, struja, grijanje, stubišta), tako da je interijer očišćen od tih sadr-
žaja. Nakon suradnje s Pianom, 1976. Rogers osniva tvrtku "Richard Rogers Partnership".
ZGRADA LLOYDA
London, 1986.
Građevina se sastoji od 3 glavna tor-
nja i 3 servisna tornja postavljena oko
pravokutnog prostora koji zauzima og-
romna dvorana u prizemlju okružena
galerijama. Tako je stvoren 60 m visok
atrij obasjan prirodnim svjetlom koje
dopire kroz veliki stakleni krov. Prve 3
galerije su otvorene prema atriju i s
njim povezane eskalatorima, dok se
do ostalih galerija dolazi pomoću 12 ZGRADA LLOYDA, LONDON, 1986.
vanjskih staklenih liftova.
75
MILENIJSKA KUPOLA London, 2000.
Najveća struktura na svijetu pod jednim krovom,
promjera 365 m, kojeg pridržava 12 žutih stupo-
va od po 100 m i mreža kablova. Cijeli krov je
lakši od zraka koji kupola sadrži, jer je naprav-
ljen od staklenih vlakana, a u sredini je visok
50 metara.
RICHARD
ROGERS
76
MODERNI EKSPRESIONIZAM .
TULIPAN STOLAC LUK IZNAD SUDNICE, SAINT LOUIS TWA TERMINAL, JFK AERODROM, 1962.
77