Vous êtes sur la page 1sur 9

Ana Drveni

Katarina Krolo

Akropola: Partenon, Hram božice Nike i Erehtejon

Seminarski rad

Sveučilište u Zagrebu

Filozofski fakultet – Zagreb

Kolegij: Umjetnost antike

Mentor: prof. Tin Turković

Broj indeksa autorica: 008352


Zagreb, siječanj 2009.
Uvod

Riječ Akropola dolazi od grčke riječi akrópolis što znači gornji grad pa je tako Akropola
naziv za sveto brdo iznad Atene, utvrđeno u mikensko doba. Iako su Perzijanci oko 480.
godine prije Krista uništili hram i kipove na Akropoli, Grci nisu klonuli duhom, već su
uzvratili punom snagom. Maratonska bitka je bila točka preokreta koja je Grcima osigurala
pobjedu, ali i više od toga. Psihološki efekt ove kolosalne pobjede je bio od presudne važnosti
jer je između ostaloga utjecao i na izgradnju najznačajnijeg arhitektonskog kompleksa u
Grčkoj – Akropole. Akropola je nesumnjivo svjedok svoga vremena jer utemeljuje grčku
organiziranost, grčki kolektiv, grčku kulturu, ali je i odraz tadašnjih grčkih ekonomskih
mogućnosti. Pretvaranje Akropole, to jest gole zaravni i ruševina nakon perzijskog pohoda u
ponos i diku grčke arhitekture, bio je vrlo težak zadatak. Ipak, Periklo je bio dovoljno
odvažan i suočio se s negodovanjem svojih sugrađana. Oni su mu zamjerali jer nije obnovio
osnovnu infrastrukturu grada nakon rata, ali suptilnom manipulacijom uspio je pridobiti
građane na svoju stranu:

»Ubuduće ću onda troškove za gradnju snositi ja, a ne vi, ali ću na građevine dati uklesati
svoje ime!«1

Gradnja Akropole je bila vrlo skupa, a samo su Partenon, Hram božice Nike i Propileji
zajedno stajali oko 2000 talenata i treba imati na umu da se za jedan talent mogla sagraditi
ratna lađa. Stijena Akropole je strma, a mjestimično i posve okomita i završava zaravni na
visini od 150 metara koju okružuju zidine. Površina Akropole je nešto manja od tri hektara, a
danas se na njoj nalaze samo slomljeni stupovi i mramorni fragmenti. Od stotinjak objekata
koje su arheolozi tamo pronašli, najznačajniji i najsačuvaniji su: Propileji, Partenon, Hram
božice Nike i Erehtejon.

Propileji svoju monumentalnost osim jedinstvenoj građi zahvaljuju i svojevrsnom


simboličkom aspektu Propileja kao jedinog ulaza u Akropolu jer je kao što sam spomenula,
vrlo strma i opasana čvrstim zidovima. Graditelj ovih veličanstvenih vrata je bio Mneziklo
između 437. i 432. godine prije Krista. Zbog neravna terena i stjenovite padine, Propileji su
1

Vojtech Zamarovsky, Grčko čudo, str.283.

2
orginalnog oblika, imaju oblik otvorene dvorane sa dorskim stupovima od pentelskog
mramora. Propileji imaju dva trijema, istočni i zapadni koji ima dva krila. Na južnom krilu
nalazilo se svetište Hora, a na sjevernom krilu nalazila se Pinakoteka (galerija slika) što je
važno jer je to prvi poznati primjer prostorije s takvom namjenom. Stroga forma dorskog reda
razbijena je umetanjem dva reda jonskih stupova duž središnjega puta koji prolazi
propilejama. Kod samog ulaza u Akropolu nalazi se kip Hermesa nazvan Propilejski, a Herite
(Tri Gracije, ljupke kćeri Zeusove)je prema legendi napravio sam Sokrat.

Grčka Akropola

3
Hram božice Nike

Hram božice Nike naziva se još hram Atene Nike ili hram Pobjede bez krila., a nalazi se na
južnoj strani Propileja. Sagradio ga je Kalikrat oko 427. godine prije Krista i njegova gradnja
trajala je tri godine. Pri upoznavanju građevina Akropole dobro je početi upravo ovim malim,
ali značajnim hramom jer ga je danski arhitekt Hansen zajedno s njemačkim arheolozima
Rossom i Schubertom u cijelosti rekonstrurirao između 1836. i 1837. godine. Sagrađen je
zahvaljujući ostacima ruševina koji su ležali uokolo, ali i zbog ruševina ugrađenih u utvrdu.
Turci su naime 1686. godine hram Atene Nike u potpunosti razrušili da bi na njegovo mjesto
postavili četiri topa. To je bio ujedno i jedan od najvećih rekonstrukcijskih pothvata u 19.
stoljeću pa je i taj projekt bio na glasu kao ˝najveće igre slagalica u povijesti˝. Zahvaljujući
Hansenu, Rossu i Schubertu hram Atene Nike stoji na onom mjestu na kojem ga je i podigao
sam Kalikrat. Njegov točan položaj je jedna jugozapadna stjenovita izbočina koja je od velike
važnosti zbog svoje mitske pozadine, s te se izbočine prema legendi kralj Egej bacio u more.
Egej je imao sina Tezeja koji se odvažio otputovati na Kretu kako bi ubio Minotaura. Na put
je krenuo lađom s crnim jedrima pa ga je otac zamolio da ukoliko ubije Minotaura i ostane
živ, postavi bijela jedra kako bi znao sudbinu svoga sina. Tezej je ubio Minotaura, ali zbog
otete Arijadne u koju se u međuvremenu zaljubio, zaboravio je na molbu svoga oca i ostavio
crna jedra. Vidjevši to Egej je mislio da mu je sin mrtav i od tuge se bacio u more. Hram
Atene Nike sagrađen je od pentelskog mramora, stoji na trostepenu podnožju, a sastoji se od
samo jedne dvorane. U grčkom pretklasičnom razdoblju samo su male riznice u Delfima bile
ukrašene jonskim stupovima pa su Atenjani koji su jonski red preuzeli u 5. stoljeću prije
Krista isprva mislili da se on može primijeniti samo na male hramove jednostavna tlocrta. To
je jedan od razloga zašto hram Atene Nike u pročelju i začelju krase četiri jonska stupa pa je
on ujedno i amfiprostil. Nad stupovima nalazi se duboki reljef koji je u originalu obnovljen
na istočnoj i južnoj strani. Na istočnoj strani friza nalazi se prikaz skupštine olimpijskih
bogova s Atenom, a ne Zeusom na čelu. Na ostalim stranama vide se prizori za ono vrijeme
aktualnih tema kao što je boj Atenjana s Perzijancima ili pak boj Atenjana s Boećanima. U
hramu je stajao i nezaobilazni kultni kip Atene izrađen od maslinova drveta. Atena je
prikazana kao božica pobjede, no za razliku od tradicionalnog koncepta, ona je ovaj put
prikazana bez krila kako nikad ne bi napustila Atenu i zauvijek ostala njezina zaštitnica.

4
Hram Atene Nike

5
Erehtejon

Erehtejon je građevina koja je nastala povezivanjem nekoliko svetišta koja su uništili


Perzijanci i njihovim pregrađivanjem prema točno određenom planu. Podignut je između 421.
i 405. godine prije Krista, a njegov graditelj je, pretpostavlja se Mneziklo. Erehtejon je
sagrađen kako bi zamijenio Stari hram posvećen Ateni Polijas, čiji temelji danas leže između
Partenona i Erehtejona i kako bi objedinio sve rituale i obrede koji su se izvodili u Starom
hramu. Erehtejon se sastoji od četiri prostorije i podruma na zapadnoj strani odnosno četiri
nejednake cele na temeljima različite visine. Svoj neobičan oblik, Erehtejon duguje
nepravilnosti tla pa i visinska razlika između istočnog i zapadnog dijela iznosi tri metra.
Istočna cela posvećena je Ateni Polijas , čiji je dveni kip ondje za vrijeme panatejskih igara
svaki dan dobivao novo ruho. Njen stari kip kasnije je zamijenjen Fidijinim, a kip Atene
Polijas je imao važnu religijsku funkciju jer su njega svi zajednički počeli štovati, prije nego
su se grčke općine ujedinile. Pretpostavlja se da je to tako jer taj kip prema legendi nije
napravljen ljudskom rukom, već je pao s neba i smatran je božjim darom. Na toj strani nalazio
se i jonski trijem sa šest stupova koji čine heksastil te natkriva ulaz u istočni dio građevine.
Sjevernio dio Erehtejona naziva se i ˝pravi˝ Erehtejon jer je posvećen Posejdonu i Erehteju
(mitskom kralju obožavanom u Ateni). Vani se nalazi trijem sa četiri jonska stupa duž fasade,
a njegovo kameno podnožje prema legendi ima otisak Posejdonova trozupca što je bio znak
Posejdonove borbe za tu zemlju. Umjesto zapadnog pročelja Erehtejon ima dva trijema, veći
prema sjeveru i manji prema Partenonu . Ovaj manji trijem je ujedno i svojevrsni zaštitni znak
Erehtejona, naime riječ je o poznatome trijemu s karijatidama, trijemu sa šest kipova ženskih
likova obučenih u duge jonske rize. Ti kipovi imaju važnu konstrukcijsku ulogu jer oni
umjesto stupova pridržavaju krov, a karijatide su nastale kao opći pojam iz Vitruvijeve krive
pretpostavke da kipovi prikazuju zarobljene žene iz Karije. Karijatide također vitkim
sliuetama ženskoga tijela upotponjuju eleganciju Erehtejona kao jonske građevine i u
dekorativnom smislu. Ovaj trijem se razlikuje od ostalih ne samo zbog elementa karijatida,
već zbog svoje funkcije ˝slijepog˝ trijema odnosna trijema koji to nije. Cijelu građevinu
ukrašava friz od plavog eleuzinskog mramora koji prikazuje prizore iz antičkih mitova, a
danas se čuva u Muzeju Akropole. Pred ulazom je žrtvenik Zeusa na kojem se ništa ne žrtvuje
nego se ostavljaju kolači, a u unutrašnjosti se nalazi zdenac s vodom čija je osobitost da
žamori kada puše južni vjetar. Erehtejon ima mitsku vezu s osnivanjem Atene pa je
zadovoljavao više religijskih funkcija istodobno. Atena se natjecala s Posejdonom za prevlast
nad Atikom i svatko je trebao građanima ponuditi jedan dar. Onaj tko će ponuditi korisniji dar

6
za nagradu će postati zaštitnik . Posejdon je zabio svoj trozubac u zemlju te stvorio izvor koji
je bio dobar za trgovinu, ali njegova voda je bila slana i nije bila za piće. Atena im je ponudila
maslinu, a oni su ju prihvatili isto kao što su prihvatili Atenu za svoju zaštitnicu jer im je
maslina davala hranu, drvo i ulje. Prema legendi ispod samog Erehtejona nalazilo se i
Erehtejsko more u kojem se skupila sva voda s Posejdonovog izvora, nakon što je Atena
postala zaštitnica. Osim tog slavnog dvoboja na Erehtejonovom mjestu pokopan je i prvi grčki
kralj Kekrops te je poginuo obožavani mitski kralj Erehtej.

Trijem s karijatidama

7
Erehtejon

8
Bibliografija

1. Vojtech Zamarovsky, Grčko čudo, Školska knjiga, Zagreb 1978.


2. H.W. Janson, Anthony F. Janson, Povijest umjetnosti, izdavač: Stanek, Zagreb,2005.
3. www.athensinfoguide.com/wtsacroperechteion.htm
4. www.sacred-destinations.com/greece/athens-temple-of-athena-nike.htm
5. www.britannica.com/EBchecked/topic/40719/
6.