Vous êtes sur la page 1sur 5

AMBON (grč.

= pupak ili kvrga na štitu; ono što se ističe)

Povišeno mjesto (govornica) smješteno na spoju svetišta i broda crkve,


namijenjeno čitanju biblijskih tekstova u liturgiji. Sastoji se od ovalne,
kvadratne ili poligonalne ograde, s jedne strane otvorene, zatim noge ili
postolja na kojem počiva i malog stubišta kojim mu se prilazi.
Ambone u 11. st. polako istiskuje pojava propovjedaonice. Propovjedaonica je
govornica koja je od poda crkve odignuta od 1 do 4 m (i više), s koje svećenik
propovijeda vjernicima (Split=romanička šesterostrana, 13.st.). U doba baroka
doživljava vrhunac likovne ekspresije: u reljefu se izrađuju čitave poučne
biblijske priče. Iznad se često postavlja baldahin koji ima akustičku,
simboličku i dekorativnu funkciju. U 12. i 13. st. katkad nailazimo na dvije
propovjedaonice, svaka na svojoj strani broda.

APSIDA (grč. hapsis= spoj, svod, prigradnja)

Polukružni završetak antičke bazilike gdje je sjedio predsjednik suda sa


svojim pomoćnicima. Od 4.st. taj arhitektonski oblik preuzima i kršćanska
bazilika i u tom dijelu smještena je biskupova katedra, a njoj sa svake strane
subselia za zbor svećenika. U kasnijim razdobljima poprima različite oblike
(poligon, kvadrat, segment), a i drukčije funkcije (od 11.st. u njoj se smješta
oltar i sarkofag s moćima). Obično je nadsvođena polukalotom. Apsidiola –
mala apsida, u romaničkoj i gotičkoj arhitekturi često po više njih prati glavnu
apsidu.

ARKADA (od lat. arcus= luk)

Niz stupova koji počivaju na lukovima. U starokršćanskim bazilikama i


srednjovjekovnim crkvama dijele glavni brod od bočnih.Graditelji srednjeg
vijeka, a još više renesanse upotrebljavaju arkade u konstrukciji otvorenih
trijemova u prizemlju profanih objekata.
Rimsko graditeljstvo je poznavalo tzv. slijepe arkade koje su služile kao ukras
zidnih ploha (arkatura). One se osobito često pojavljuju u arhitekturi romanike
ispod krovnog vijenca, a nazivaju se i patuljastim arkadama (ili visećim).

BIFORA (lat. biforis= dvokrilan, dvovratan)

Prozor razdijeljen kamenim stupićem na dva dijela tako da svako prozorsko


krilo odozgo završava posebnim lukom. Česta je u bizantskom, romaničkom i
gotičkom graditeljstvu, gdje postoji kao dekorativno obogaćenje zidne
površine.
CIBORIJ (lat. ciborium= sud, posuda / grč. kiborion= kovani
ćup, lupina graha)

1. U katoličkim crkvama nadgradnja (baldahin) nad oltarom, kad je on


odmaknut od zida.
Obično ima 4-6 stupova koji nose krov različita oblika. Javlja se u 4. st. u
starokršćanskim bazilikama, zatim u romaničkim i gotičkim crkvama, te u
baroku. Kod nas se ističu ciboriji iz crkve sv. Marte u Bijaćima iz 9.st. (MHAS-
Split), sv. Stošije u Zadru, Sv. Tripuna u Kotoru, katedrale u Rabu, glavnog
oltara trogirske katedrale (majstor Mavro, 14.st.).

2. Svetohranište na menzi oltara za čuvanje euharistije i obrednog posuđa


(ciborium
sacramentale; tabernakul)

3. Kalež s poklopcem za posvećene hostije (piksida; čestičnjak)

KONTRAFOR (franc. contrefort)

Arhitektonski konstruktivni element koji pojačava zid i neutralizira bočni


pritisak svoda, luka, kupole ili krova. Kao masivna zidna istaka pojavljuje se u
unutrašnjosti ili na vanjštini građevine. U arhitekturi romanike ima oblik
izduženog pilastra. U gotici se u završnom dijelu veže s potpornim stupovima
i često je ukrašen klesanim dekorativnim motivima ili figurama.
U renesansi i baroku predstavlja vanjski dio arhitektonske plastike.

LEZENA

Plitki pilastar bez baze i kapitela, obično na vanjskoj strani građevine. Svrha
mu je da pojača
konstrukciju zida, a ujedno i da vizualno raščlani zidnu plohu. U romaničkoj su
arhitekturi često pri vrhu povezane lukovima i tvore niz dekorativnih slijepih
arkada.

LUNETA (tal. lunetta: mali mjesec)

1. Polukružno ili segmentno polje nad vratima ili prozorima, obrubljeno


kamenim okvirom.
Lunete nad portalima romaničkih crkava sadržavaju reljefe s eshatološkim*
temama (Posljednja večera, Posljednji sud).
*Eshatologija: teološko učenje o «posljednjim stvarima» čovjeka – smrt, posmrtni
život, sudnji dan i sl.
2. Prozorčić ili gornji dio vrata u obliku polumjeseca. U širem smislu, oslikani
polukružni završetak zida ispod svoda ili stropa (Rafaelove Stanze u
Vatikanu) ili polukružna slika iznad neke druge slike.

NAOS (grč. naos= brod)

U antičkoj arhitekturi glavni dio hrama, svetište s kipom božanstva kome je


hram posvećen.
Četverokutnog je tlocrta i raznih dimenzija. Svjetlo prima kroz ulaz koji ga
spaja s predvorjem (pronaos).
U bizantskoj crkvenoj arhitekturi, kor, svetište, tj. prostor u kojemu se obavlja
liturgija.

NARTEKS (grč. = torba, kovčežić za lijekove)

1. U antici, naziv za kutijice i ormariće, izrađene od suhe velestikine


stabljike.
2. U starokršć. i bizantskoj arhitekturi, predvorje uz pročelje, određeno za
katekumene i pokajnike. Odgovara pronaosu u antičkoj arhitekturi. Obično je
pravokutnog tlocrta, smješten poprečno na smjer broda i samo izuzetno
prelazi njegovu širinu. Uklaplja se u masu građevine ili se ističe nižim
krovištem. Najčešće je uz vanjski zid pročelja (egzonarteks), a katkada uz
unutrašnji (endonarteks). Isprva je otvoreni trijem sa stupovima, poslije
prostor zatvoren zidovima. Od starokršćanske arhitekture preuzela je narteks
(propilon, pronaos, porticus) i zapadna crkvena arhitektura idućih stoljeća.

PERGOLA (tal.)

1. Oltarna pregrada sastavljena od niza stupića ili pilastara između kojih su


uklopljeni pluteji.
2. Otvorena sjenica, kojoj horizontalni grednici obično počivaju na kamenim
stupovima.
Obrasla je biljkama penjačicama, često s jedne strane prislonjena na zgradu.
Uobičajen je element vrtne arhitekture od renesanse na dalje u zemljama
Sredozemlja, napose u Italiji.
U funkcionalističkoj arhitekturi pergola je čest element krovne terase.
PILASTAR (tal. pilastro)

Vertikalni pravokutni stup priljubljen uza zid, koji ima uglavnom dekorativnu
funkciju, jer raščlanjuje zidnu plohu. Sastoji se od baze, trupa i kapitela.
Pilastarima su često uokvireni prozori i vrata. Iz antike ih preuzima
graditeljstvo renesanse, baroka i klasicizma. Razlikuje se od polustupa, koji
ima polukružan ili ovalan presjek.

PILON (grč. pilon= vrata, kapija)

U starom egipatskom graditeljstvu, masivni toranj u obliku krnje četverostrane


piramide. Po dva pilona redovito flankiraju glavni ulaz u arhitektonski
kompleks hrama.
Pilonom nazivamo i velik stup, snažni potporanj u pravilu četverouglast, na
kojem počiva konstrukcija, kupole, svoda, mosta i dr

PREZBITERIJ (lat. presbyterium < grč. presbyterion= vijeće


staraca, starješina)

Svetište, povišeni prostor uz oltar ili iza oltara određen za svećenike


(prezbitere). Naziva se i sanktuarij (lat. sanctuarium). Nadovezuje se na
srednji brod, a od prostora za vjernike odvojen je pregradom. Produživanjem
prezbiterija prema istoku razvija se kor. Povišen je i odijeljen od prostora za
vijernike stubama i pregradama.
Prezbiterij je također i služba i zajednica prezbitera, a u nekim je dijelovima
helenističkog svijeta bio upotrebljavan kao naziv za vijeće staraca.

ROTONDA (eng. rotunda, franc. rotonde, njem. Rotunde, tal.


rotonda)

Naziv za građevinu ili prostoriju kružnog tlocrta, obično nadsvođenu kupolom.


Prvi se oblici rotonde javljaju u mediteranskom neolitiku. U staroj egejskoj,
etrurskoj i ilirskoj grobnoj arhitekturi javlja se razvijeniji centralni oblik, a u
grčkoj klasičnoj arhitekturi se rotonda rijetko javlja (tholos).
Podrijetlo i daljnji razvoj rotonde ostaju vezani uz Mediteran, pretežno
Apeninski poluotok (grobni prostori u tumulima, Vestini hramovi).
Rotonda postaje omiljena forma renesansne arhitekture (Bramanteov st.
Pietro in Montorio, Rim; Palladieva Villa Rotonda kraj Vicenze).

ROZETA (franc. rosette= ružica)


Ukrasni motiv nalik na ružin cvijet sa stiliziranim laticama. Kao element
dekoracije naročito se mnogo primjenjuje u graditeljstvu (redovno kod
kasetiranih stropova). Velika rozeta u funkciji prozora na pročeljima
romaničkih i gotičkih crkava naziva se rozeton ili prozorska
ruža. Nasjčešće je s bogatim okvirom i mrežištem, na pročelju iznad glavnog
portala. Vrhunac doseže u gotici kad su, raskošno izvedene i ostakljene
vitrajom (do 13 m u promjeru), ponekad glavni ukras pročelja građevine
(Reims, Beauvais, Strasbourg, Pariz).

TRANSEPT (lat. transeptum)

U crkvenom graditeljstvu, poprečni brod. Siječe glavni uzdužni brod (u


višebrodnim crkvama i pobočne brodove), tako da tlocrt dobiva oblik latinskog
križa. Pojava transepta označava novi stupanj u razvoju starokršćanske
bazilike, koja je prvotno imala jedinstven pačetvorinasti korpus.

TRAVEJ (franc. travée, od lat. trabs= greda)

Prostorna arhitektonska jedinica, odvojena od ostalog niza jedinica


potpornjima (npr. travej mosta između dva pilona). U crkvenoj arhitekturi, dio
prostora broda omeđen po dužini i širini sa 4 stupa ili stupca. Travej je
također i dio svoda (svodno polje) koji prekriva odnosni prostor broda.

TRIFORIJ (lat. triforium)

U srednjovjekovnom crkvenom graditeljstvu uzdužna galerija u gornjem dijelu


zida koja se nizom otvora (najčešće trifora) otvara prema unutrašnjosti
građevine. Funkcija joj je dekorativna ili služi kao odijeljeni prostor (za
odličnike, redovnice,...). To je ujedno i naziv za svaki niz lučnih otvora
(arkada) u gornjem dijelu zida crkve.