Vous êtes sur la page 1sur 12

Platon, Država

PLATON, DRŽAVA
(Naklada Jurčić, Zagreb, 1997.)

djelo koje najbolje oslikava cjelovitost Πλάτωνova (428./7. - 348./7. g. pr. n.


e.) filozofiranja:
sustavno razrađeni nauci o:
etici i spoznaji
idejama i strukturi filozofske duše
idealnom polisu i oblicima vladavine
SEDMO PISMO:
autobiografski, retrospektivni tekst
govori o:
nepravdi nanesenoj Σοκράτu (oko 470. - 399. g. pr. n. e.)
pitanju kako u polisu ostvariti promjene na bolje:
sve su vladavine u sadašnjosti loše
filozofija nam omogućuje sagledati bit pravednosti u državnom i
privatnom životu
ideja pravednosti:
dikaiosyne
istaknuta u razgovorima o vladavini

PRVA KNJIGA

smatra se zasebnim dijalogom:


spada u rane Πλάτωνove definicijske dijaloge
razgovor o naravi i funkciji pravednosti
Σοκράτova (oko 470. - 399. g. pr. n. e.) definicija pravednosti:
govoriti istinu i vratiti što se kome duguje
zaključak povrh toga:
za moralno djelovanje:
nije dovoljno poznavanje nego je nužno potrebno:
općevažećih etičkih norama koje promisliti konkretnu situaciju
se bezuvjetno mogu primjeniti u prosuditi je li na nju
svakoj prilici primjenljiva opće-važeća norma
Θρασύμαχova (V. st. pr. n. e.) definicija pravednosti:
pravo i korist jačega:
odnosi se i na razne tipove vladavine koje propisuju zakone za svoju
korist
zaokret u raspravi:
Σοκράτης ga pokušava razuvjeriti:
vladar će iz neznanja i nestručnosti zapovijediti nešto što će mu
kasnije donijeti štetu
svrha je svakog umijeća da bude od koristi onome kome je
namijenjeno:
pravednost je korist slabijeg
poistovećuju se:
pravednost
stručna umijeća
knjiga završava bez konačne definicije pravednosti

1
nastavak razgovora o pravednosti
po svojoj iskonskoj naravi nitko neće sam od sebe doći na pomisao da čini i
postupa pravedno:
to činimo iz konvencionalnih razloga:
na to nas sile zakoni i sporazumi koje su ljudi donijeli da ne bi ugrozili
svoj opstanak
i pjesnici snose odgovornost za to da se ljudi češće odlučuju na
nepravednost:

´Ομηρος (IX. st. pr. n. e.)

Ησίοδος (VIII. - VII. st. pr. n. e.)
Σιμονίδης
njihov govor o bogovima stvara loše edukativne paradigme:
promiče moralni indiferentizam:
bogovi često:
nagrađuju nepravedne kažnjavaju pravedne
Σοκράτης:
pravednost se tiče:
kako pojedinca: tako i polisa:
zdrav polis nastaje kao rezultat potrebe zajedničkog suživota:
u njemu eliminirana mogućnost nasilja:
izvršena pravedna podjela svatko dobiva najosnovnije:
rada:
polis pravedan:
svatko obavlja svoj posao
iz zdravog se polisa postupno razvija inficirani polis:
od inficiranog polisa može postati zdravi jedino sustavnim
školovanjem i odgojem
dolazi do stvaranja razlika među pučanstvom:
dovode do:
ratova
potrebe za stvaranjem novih užitaka:
nastaju nova zanimanja:
usmjerena na zabavu i razonodu
rapsod
kuhar
brijač
postupno se razvija interes za:
kulturno-umjetničkim stvarateljstvom
školovanjem
država treba čuvare:
veći dio POLITEIE posvećen odgoju i školovanju čuvara:
odgoj se Helena poglavito sastojao od prepričavanja mitova o herojima i
bogovima:
grčka mitologija podvrgnuta kritici:
cilj:
pokazati kako bogovi i najuzvišenije Božansko ne mogu biti
izvorom zala:
kao što su to u mitovima
Bog u Πλάτωνa sama istinita dobrota:
najviša moralna instanca
mjerilo svih stvari

2
Πλάτων odbija alegorijsko-metaforičko tumačenje mitova
Πλάτων pjesništvo ne smatra posebice važnim i značajnim za odgoj
članova polisa:
pjesništvo pripada u skupinu mimetičkih umijeća:
u stanju posredovati:
ne samu istinu nego jedino njezinu sliku i
pričin

3
pjesništvo korisno samo ako posjeduje izvornu skladnost i ritam:
time u duši pobuđuje osjećaj za ljepotu:
ljepota izričaja i stila:
lexis
blisko povezana s:
ljepotom ljudskog držanja: ljepotom ljudskog bića:
euschemosyne euetheia
odgoj se i školovanje čuvara sastoje od dva bitna dijela:
1. gimnastike: 2. duhovnog školovanja:
mousike
kulturno školovanje u cjelini
svrha: konačni cilj:
pripomoći da se u zdravom kulminira u ljubavi prema
tijelu raz-vije i zdrav duh: lijepom:
412 a 403 c
da se razvije harmonija duše:
kako bi se dalje:
razvijale stečene njegovala ljubav za
predispozi-cije za znanjem i mudrošću
hrabrost
svrha:
prijenos cjelokupne harmonije duha na polis kao mjesto
zajedničkog suživota
najbolji(m) će čuvari(ma) polisa postati njegovi(m) upravitelji(ma):
oboma Πλάτων zabranjuje posjedovanje privatnih dobara:
pa i:
žena
djece
privatno vlasništvo i novac izvor zavisti i sukoba
tri staleža u polisu:
radnici: čuvari: upravitelji:
samo slika strukture ljudske duše:
požudni dio odvažni dio razumski dio
ljudske du-še: ljudske du-še: ljudske du-še:
onaj kojim: smješten onaj kojim:
se između raz- mislimo
zaljubljujemo umskog i spoznajemo
izražavamo požudnog promišljamo
svoje: izvor naših kontroliramo
osjećajnost plemeni-tih želja i svoje afekte
i nastojanja:
želje za odlučnosti
nasla-dama poštivanja
nade
sklad među trima dijelovima vlada tako što razumski dio upravlja
ostalima:
za to potrebno školovanje
etički dio:
polis:
društvo slobodnih:
nema:

4
ni potlačenih
ni robova

5
savršeno dobar polis onaj koji je:
mudar: hrabar: promišljen: pravedan:
sophe andreia sophron dikaia
analiza ovih karakteristika čini Πλάτωνov nauk o četiri kardinalne
kreposti:
1. mudrost: 2. hrabrost: 3. promišljen 4. pravednos
ost, t:
suzdržanos
t:
dobra postojan istinski krunska
upu- a sklad i kre-post
ćenost: ustrajnost har- osnovno
ne u u monija na-čelo
teh- ispravno duše praved-
ničko- m rezultat: nosti:
stručno mnijenju vlastit podjel
m o onome: og a rada
znanju pred samo- me-đu
dobra se či-me nadvla- stale-
upućenos stra- davanj žima
t odnosi hujemo a po-lisa:
na cjelinu čega kontr sva
poli-sa: se ole tko
na bojimo osobnih obav
uprav- rezultat : -lja
ljanje od-goja nasl se-bi
nji-me a-da po-
pož vjere
u-da -ni
po-
sao
potvrda teze o homologiji ljudske duše i polisa:
ideja pravednosti: ideal polisa:
orijentacijska paradigma u ostvarenje pravednijeg društva
svakodnev-nom životu
epistemološki dio:
naše znanje i spoznaja uvjetovani strukturom vanjske stvarnosti na koju je
usmjerena naša duša:
savršeno spoznati možemo jedino nebitak ne možemo spoznati:
savršen bitak:
kristalno jasan
između spoznatljivog je i nespoznatljivog mnijenje:
doxa
odnosi se na promjenljiv empirijski svijet
ljudska će narav, koja teži za spoznajom istinskog i savršenog bivstva:
uspjeti u sebi očuvati i uspostaviti to duhovno jedinstvo prenijeti na
sklad duše: cijeli polis:
sofisti pak uče kako bezobzirno ostvariti svoje političke ambicije
dobro:
središnje teleološko načelo na koje je usmjereno ljudsko htijenje i
djelovanje:

6
ujedno i korisno
najviše načelo koje uspostavlja jedinstvo među etičkim normama
mi u vlastitoj ograničenosti samo možemo naslutiti ideju dobra

7
da bi barem donekle izrazio uzvišenost ideje dobra, Πλάτων se služi
trima usporedbama:
vrhunac Πλάτωνova umjetničkoga stvarateljstva
PRISPODOBA O SUNCU:
može se govoriti:
ne izravno o samom dobru: nego samo o njegovom
izdanku:
ukazuje na postojeću analogiju između sfera:
misaonog: vidljivog:
ideja dobra u sferi Sunce u sferi vidljivog
misaonog:
načelo svega bivstva i
spoz-naje
ideja dobra:
podaruje:
svemu što jest istinu: ljudskom razumu sposobnost
t.j. neskrivenost spoznaje
da bi uopće moglo biti
spoznatim
ne u potpunosti izrecljiva
PRISPODOBA O CRTI:
još podrobnije objašnjava odnos inteligibilne i osjetilne danosti
cjelokupna stvarnost nalik crti razdijeljenoj na četiri antičke sfere
kojima odgovaraju četiri spoznajne aktivnosti duše:
slike, sjene i životinje, matematičke nepromjenljiv
priči-ni: biljke i da-nosti: e ide-je:
tvorevine:
najniži drugi treći četvrti
stupanj stupanj stupanj stupanj
stvarnosti osjetilnog
svijeta
zamjećujem u svi objekti sfera
o ih: spoznajnom dis-kurzivnog pouzdanog i
nejasno im pogledu pro-mišljanja izvjesnog
nagađanj pri-dajemo zna-nja:
em samo spoznaje
površnim empirijsku iz- mo ga:
na- vjesnost: izravno
slućivanje Πλάτων našim
m ju naziva umom
vjero- snago
vanjem m di-
jalektičk
og
umijeća
dijalektika:
u ranim Πλάτωνovim dijalozima:
metoda izražavanja i određivanja općih pojmova
u DRŽAVI:
proces spoznaje ideja i određenje ontoloških načela
uvijek počinje od određene završava prihvaćanjem

8
postavke: najvišeg načela:
hipoteze stvarno načelo svega što
jest:
po platoničarima bi to
mogla biti ideja dobra

9
PRISPODOBA O PEĆINI:
ljudi od rođenja između ljudi i ognja iza ljudi oganj koji
sjede u pe-ćini u koju put: baca sjenu na zid
ne dopire svjet-lo: njime idu pećine:
prolaznici no-seći
različite predmete:
njihove se sjene
ocr-tavaju na
zidu
iskustveni svijet stanovnika pećine:
nejasne sjene
nejasni glasovi prolaznika
što bi se desilo da netko od tih ljudi izađe iz pećine?
vjerojatno bi se vratio pripovijedati stanovnicima pećine o
stvarnom svijetu:
oni bi ga na kraju vjerojatno usmrtili:
remeti njihov red i mir
Πλάτωνovo objašnjenje prispodobe:
život u = osjetilni, iskustveni svijet
pećini
oganj = Sunce, koje omogućava osjetilnu zamjedbu u
svijetu fenomena
izlazak iz = kognitivni uspon od osjetilnih zapažanja do
pećine spoznaje istinskog bivstva
svjetlo = ideja dobra
inteligibilno svjetlo koje omogućuje uspon od
osjetilnih zamjetaba do spoznaje istinske zbilje
znanstvene discipline koje nam pomažu u školovanju:
aritmetika: geometrija: astronomija: znanost o
harmoniji:
iznad tih disciplina dijalektika
oblici vladavine:
timokracija: oligarhija: demokracija: tiranija
vladavina vladavina neograničena neograničena
často-hlepnih bogatih slo-boda vlast pojedinca
građana po-
stupno prelazi u
anarhiju
shvaćanje pjesništva i umjetnosti kao oponašanja (mimeze) nečega što je
već slika stvarnosti u kojoj živimo, predmeta i objekata:
pjesničko stvarateljstvo:
najobičnija igra:
u njoj nema ničeg ozbiljnog
odvija se daleko od istine:
602 b
603 a
nema nikakve edukativne relevantnosti:
ne pruža nam mogućnosti razlikovanja dobra i zla:
601 b
pjesničko i umjetničko stvarateljstvo ima za Πλάτωνa trećerazredno
ontološko značenje:

10
zorno prikazano na primjeru ideje stola:
Bog tvorac ideje stolar prema slikar stvara sliku
stola nepromjenlji-voj ideji konkret-nog stola
stola proizvodi kon-
kretni stol za kojim
sjedimo
Πλάτων i u dijalogu ΦΑ˜ΙΔΡΟΣ Η ΠΕΡΙ ΚΑΛΟΥ / FEDAR ILI O LJEPOTI za vlastite
spise i za svako pisano slovo rekao isto što i u DRŽAVI za pjesništvo i
umjetnost:
najobičnija igra:
ništa ozbiljno
277 e
u desetoj se knjizi DRŽAVE govori o umjetnosti:
u državu nipošto primiti dio pjesništva koji oponaša:
nagrđuje dušu slušatelja
nema spoznaje pravog stanja stvari
traži odgovor na pitanje što je oponašanje
Bog je pratvorac predmeta
oponašatelj:
tvorac tvorevine treće iza prirode
slikarstvo ne postupa prema bitku da oponaša onako kako jest nego
prema priviđanju
koja je država bolje upravljala radi ‛´Ομηρa?
pjesnici oponašatelji utvara kreposti:
istine se ne mašaju
valjanost se, ljepota i ispravnost svake stvari, životinje i čina odnosi na
porabu za koju je to načinjeno ili složeno
oponašatelj nema znanja o stvarima koje oponaša
slikarstvo koristi sredstva obmanjivanja i čudotvorstva:
nema veze s razumskim dijelom duše
razumna i mirna ćud:
ono što je kod ljudi poželjno
teško oponašati:
oponašaju se uzbudljive ćudi:
po ukusu mnoštva
i mi najbolji rado slušamo ‛´Ομηρa kako oponaša junaka koji tuži i
jadikuje:
hvalimo pjesnika da je dobar
kada nas u stvarnosti zadesi nesreća, ponašamo se suprotno:
nastojimo zadržati mirnoću
ne plačemo
to se pristoji mužu
nije u redu gledati čovjeka kakvim sam nitko ne bi htio biti i uživati u
tome:
nerazumni dio duše dolazi na svoje
nije nužno da tuđi bolovi utječu na naše
kod komedija isto:
ljudi se srame zbijati šale:
u komedijama ih rado slušaju
zaključak:

11
pjesničko oponašanje takvu štetu pravi i kod putenosti, srdžbe i ovih
čuvstava u duši:
ta čuvstva zalijeva: postavlja nam ih za gospodare:
trebalo bi ih isušiti trebala bi nam biti podložna
u državu se smije primiti samo toliko pjesništva koliko su hvalospjevi za
bogove i pohvale za dobre:
inače će u državi kraljevati naslada i bol umjesto zakona i razuma
608 b:
duša besmrtna:
nikada ne propada
srodna:
božanskom
besmrtnom
vječnom
zlo: dobro:
ono što upropašćuje i oštećuje spašava i koristi
zlo koje dušu čini lošom:
neukost: kukavnost: razuzdanost: nepravednost:
suprotnosti četvorima kardinalnim krepostima:
mudrosti hrabrosti promišljeno pravednost
sti, i
suzdržanosti
slijedi pripovijest o drugom svijetu:
nekad ju ispripovjedao čovjek koji je ponovo oživjeo
suci sjeđahu u demonskom kraju s dva otvora u zemlji
jedne su duše bile prašne, a druge svjetle
svaki je pojedinac za ono što je drugom nanio zla plaćao deseterostruko
mitološka bića:
Μο˜ιρe:
kćeri Nužde
seoba duša:
duše biraju živote koje će ponovo proživjeti na zemlji

12