SVEUČILIŠTE U RIJECI

FILOZOFSKI FAKULTET U RIJECI

Diplomski rad

Ciklotomički polinomi

autor: Sanda Bujačić

mentor: René Sušanj

Ciklotomički polinomi – p. 1
Uvodna pitanja 1/3

Što je polinom?
Kad su polinomi med̄usobno jednaki?
Koja je algebarska struktura skup polinoma,
R[x], s obzirom na operaciju zbrajanja i
množenja?
Što su nultočke polinoma?
Osnovni teorem algebre i koji je njegov
značaj?
Gaussova lema

Ciklotomički polinomi – p. 2
Uvodna pitanja 2/3

Definicija ciklotomičkog polinoma

Povijest istraživanja ciklotomičkog polinoma
Svojstva ciklotomičkog polinoma
Cjelobrojnost koeficijenata
Normiranost polinoma
Ireducibilnost polinoma
Stupanj ciklotomičkog polinoma

Ciklotomički polinomi – p. 3
Uvodna pitanja 3/3

Proširenja polja Q
Ciklotomičko proširenje polja Q
Teorija Galoisa
Prilozi

Ciklotomički polinomi – p. 4
Uvod

Polinom je toliko često korišten pojam u matematici da se čak i osnovnoškolci vrlo

brzo upoznaju s njegovim najosnovnijim definicijama i tvrdnjama koje zadovoljava.

Polinomi su matematički alat kojim se predstavljaju mnogobrojni problemi u

matematici i znanosti općenito, od vrlo jednostavnih jednadžbi s jednom

nepoznanicom do iznimno kompliciranih problema kao što je numerička

aproksimacija različitih funkcija, konstrukcija prstena polinoma i mnogi drugi

iznimno korišteni pojmovi u algebri i algebarskoj geometriji.

Ciklotomički polinomi – p. 5
1. Polinomi: Osnovne definicije 1/2

Definicija 1.1
Polinom stupnja n nad skupom realnih brojeva R, odnosno nad skupom
kompleksnih brojeva C, je funkcija P : R → R, odnosno P : C → C, definirana s

P (x) = an xn + an−1 xn−1 + . . . + a1 x + a0 ,

gdje su ai , i ∈ {1, 2, . . . n} realni brojevi, odnosno, kompleksni brojevi, i gdje je

an 6= 0.

Brojeve ai , i ∈ {1, 2, . . . n} zovemo koeficijentima polinoma. Koeficijent an

zovemo vodećim koeficijentom, a koeficijent a0 zovemo slobodnim

koeficijentom.

Ciklotomički polinomi – p. 6
Osnovne definicije 2/2

Definicija 1.2

Ako je vodeći koeficijent polinoma P jednak jedan, an = 1, tada takav polinom P

zovemo normiranim polinomom.

Definicija 1.3

Broj n ∈ N0 polinoma u Definiciji 1.1 zovemo stupnjem polinoma P i

označavamo sa st(P ) = n ili deg(P ) = n.

Definicija 1.4

Ako je stupanj polinoma P jednak nuli, polinom P nazivamo konstantnim

polinomom ili konstantom.

Definicija 1.5

Polinom P koji ima svojstvo da je P (x) = 0, x ∈ R zovemo nul-polinomom.

Ciklotomički polinomi – p. 7
Jednakost polinoma

Definicija 1.6

Neka su P i Q polinomi. Za polinome P i Q kažemo da su jednaki ako

(x ∈ R) P (x) = Q(x). Tada pišemo P = Q.

Lema 1.7

Polinom P (x) = an xn + an−1 xn−1 + . . . + a1 x + a0 je nul-polinom ako i samo

ako su svi njegovi koeficijenti ai = 0, i ∈ {0, 1, 2, . . . , n}.

Teorem 1.8

Polinomi P i Q su jednaki ako i samo ako su istog stupnja i ako im se odgovarajući

koeficijenti u kanonskom prikazu podudaraju.

Ciklotomički polinomi – p. 8
Algebra polinoma

Definicija 1.9

Skup svih polinoma na skupu realnih brojeva R, odnosno kompleksnih brojeva C,

označavamo s R[x], odnosno C[x].

Kakva je struktura skup R[x] s obzirom na operaciju zbrajanja i množenja?

Teorem 1.10

(R[x], +, ·) je komutativni prsten s jedinicom

Ciklotomički polinomi – p. 9
Nultočke polinoma 1/2

Definicija 1.11
Broj x1 za koji vrijedi P (x1 ) = 0 naziva se nultočka polinoma P. Ako je

P (x) = an xn + an−1 xn−1 + . . . + a1 x + a0 ,

onda se jednadžba P (x) = 0, odnosno

an xn + an−1 xn−1 + . . . + a1 x + a0 = 0

naziva algebarska jednadžba n-tog stupnja. Rješenja algebarske jednadžbe su

nultočke pripadnog polinoma.

Teorem 1.12

Broj α je nultočka polinoma P (x) ako i samo ako je polinom P (x) djeljiv

polinomom (x − α).

Ciklotomički polinomi – p. 10
Nultočke polinoma 2/2

Teorem 1.13 - Liouvilleov teorem

Neka je Ω ⊂ C područje, f : Ω → C analitička funkcija na Ω sa svojstvom

f ′ (z) = 0, ∀z ∈ Ω. Tada je f (z) konstanta.

Teorem 1.14 - Osnovni teorem algebre

Svaki polinom s koeficijentima u C koji ima stupanj st(P ) ≥ 1 ima barem jednu

nultočku u skupu C.

Teorem 1.15 - Posljedica Osnovnog teorema algebre

Svaki polinom n-tog stupnja s kompleksnim koeficijentima može se na jedinstven
način prikazati u obliku produkta n linearnih faktora. Ako je an vodeći koeficijent
polinoma P , a x1 , x2 , . . . xn nultočke polinoma P (x), onda je

P (x) = an (x − x1 )(x − x2 ) . . . (x − xn ).

Ciklotomički polinomi – p. 11
Gaussova lema

Definicija 1.16

Za polinom P s cjelobrojnim koeficijentima, P ∈ Z[x], kažemo da je ireducibilan

(nerastavljiv) nad Z ako se ne može predstaviti u obliku produkta dva ili više

nekonstantnih polinoma s cjelobrojnim koeficijentima.

Lema 1.17 - Gaussova lema

Ako je polinom P polinom s cjelobrojnim koeficijentima, P ∈ Z[x], reducibilan nad

Z, onda je reducibilan i nad Q.

Ciklotomički polinomi – p. 12
2. Ciklotomički polinomi: Povijesni razvoj 1/3

Ciklotomija u doslovnom prijevodu znači "rezanje kruga" i bila je enigma koju se

započeli još prije 2000 godina rješavati grčki filozofi i matematičari. Oni su tada

koristili dva predmeta u dokučivanju procesa dijeljenja kruga: ravnalo kojim su

crtali pravce i šestar kojem su crtali kružnice. Problem ciklotomije bio je podijeliti

krug na n, ne bilo kakvih, već jednakih dijelova.

Euklidova škola pronašla je način kako konstruirati pravilni trokut, četverokut,

peterokut i šesterokut. Dalje od ovih konstrukcija nisu dospjeli. Više od dvije tisuće

godina matematičari su bili u zabludi i mislili da se pravilni n-terokut ne može

konstruirati za bilo koji prim broj veći od pet.

Ciklotomički polinomi – p. 13
Povijesni razvoj 2/3

Razvoj ideje o ciklotomičkom polinomu nastavio se u 18. stoljeću. Još davne

1771.g. Leonard Euler proučavao je slučajeve ciklotomičkog polinoma kada je

n < 10. Njegovo je istraživanje bilo temelj modernog izučavanja teorije o

ciklotomičkom polinomu. U daljnjem izlaganju istaknut ćemo važnost njegovih

zaključaka.

Godinu dana nakon, Lagrange se takod̄er bavio istom temom i predstavio par vrlo

važnih teorema o svojstvima ciklotomičkih polinoma kojima ćemo se baviti nešto

kasnije. On je prvi postavio razliku izmed̄u korijena iz jedinice i primitivnog korijena

iz jedinice.

Ciklotomički polinomi – p. 14
Povijesni razvoj 3/3

No, devetnaestogodišnji Karl Friedrich Gauss nastavio je izučavanje starih Grka. U

svojem istraživanju dokazao je da se može konstruirati pravilni sedamnaesterokut.

No, u svom istraživanju nije stao samo na tom zaključku, već je u potpunosti

okarakterizirao sve brojeve n ∈ N za koje se mogu konstruirati pravilni n-terokuti.

Mnogi su se poznati matematičari takod̄er bavili ovom temom. Poznatiji med̄u

njima bili su Niels Henrik Abel, Leopold Kronecker i Sergei Eisenstein. Posljednji

od njih je postavio iznimno važan kriterij za ireducibilnost polinoma koji je vrlo

često korišten u teoriji o ciklotomičkim polinomima i dokazivanju njihove

ireducibilnosti, ali i u ostalim granama matematike.

Ciklotomički polinomi – p. 15
Osnovne definicije 1/4

Definicija 2.1

Broj r je n − ti korijen iz jedinice ako vrijedi rn = 1.

Definicija 2.2

Broj r je primitivni n − ti korijen iz jedinice ako je n najmanji prirodni broj takav

da je rn = 1.

Definicija 2.3
Za svaki n ∈ N definira se:
Y
Φn (x) = (x − ζk ), k ∈ {1, . . . n}, M (k, n) = 1
ζk

gdje je ζk = e2πik/n primitivni korijen iz jedinice. Takav polinom nazivamo n-ti

ciklotomički polinom.

Ciklotomički polinomi – p. 16
Osnovne definicije 2/4

Definicija 2.4

Eksponent korijena iz jedinice je najmanji prirodni broj n > 0 takav da vrijedi

ζ n = 1, gdje je ζ korijen iz jedinice.

Napomena 2.5
Eksponent od 1 jednak je 1.
Eksponent od −1 jednak je 2.
1 je uvijek n-ti korijen iz jedinice, n ∈ N.

−1 je uvijek n-ti korijen iz jedinice, n neparan prirodni broj.

Ciklotomički polinomi – p. 17
Osnovne definicije 3/4

Napomena 2.6
U nekim slučajevima izrazi koji odred̄uju n-te korijene iz jedinice nisu uvijek
najjednostavnijeg zapisa. Promotrimo:
√
četvrti korijeni iz jedinice su: ±1, ± −1.
√ p√ p √
Osmi korijeni iz jedinice su: ±1, ± −1, ± −1, ± − −1,

Lema 2.7

Neka je k eksponent korijena iz jedinice i neka je m ∈ N. Tada je ζ m = 1 ako i

samo ako k|m.

Ciklotomički polinomi – p. 18
Osnovne definicije 4/4

Propozicija 2.8

Neka su ζ i η korijeni iz jedinice s eksponentima m i n. Ako su m i n relativno

prosti, M (m, n) = 1, tada je i ζη korijen iz jedinice i to eksponenta mn.

Lema 2.9
Neka je µ skup n − tih korijena iz jedinice. Tada vrijedi:
Y
n
x −1= (x − ζ).
ζ∈µ

Ciklotomički polinomi – p. 19
Primjer 1.: prvih pet ciklotomičkih polinoma

n=1 ⇒ x1 = 1 ⇒ x1 − 1 = x − 1 = Φ1 (x)

n=2 ⇒ x2 = 1 ⇒ x2 −1 = (x − 1)(x+1) = Φ1 (x)(x+1) ⇒ x+1 = Φ2 (x)

| {z }
Φ1 (x)

n=3 ⇒ x3 = 1 ⇒ x3 − 1 = (x − 1)(x2 + x + 1) ⇒ x2 + x + 1 = Φ3 (x)

| {z }
Φ1 (x)

n=4 ⇒ x4 = 1 ⇒ (x − 1) (x + 1)(x2 + 1) = 0 ⇒ x2 + 1 = Φ4 (x)

| {z } | {z }
Φ1 (x) Φ2 (x)
n=5 ⇒ x5 = 1 ⇒ x5 − 1 = (x − 1)(x4 + x3 + x2 + x + 1) ⇒
| {z }
Φ1 (x)
⇒ x4 + x3 + x2 + x + 1 = Φ5 (x)

Ciklotomički polinomi – p. 20
Svojstva ciklotomičkih polinoma 1/5

CJELOBROJNOST KOEFICIJENATA
Gaussova lema odgovara na pitanje o polinomima s cjelobrojnim koeficijentima. Ako je

P (x) = xn + an−1 xn−1 + . . . + a1 x + a0 ,

polinom s cjelobrojnim koeficijentima i P (x) = Q(x)R(x), gdje su Q, R ∈ Q[x], moraju li

i njihovi koeficijenti biti cjelobrojni?

Lema 2.12 - Gaussova lema

Ako su P, Q ∈ Q[x] normirani polinomi i P Q ∈ Z[x], tada P, Q ∈ Z[x].

Teorem 2.13

Normirani polinom Φ(x) čiji su korijeni n − ti primitivni korijeni iz jedinice ima

cjelobrojne koeficijente.

Ciklotomički polinomi – p. 21
Svojstva ciklotomičkih polinoma 2/5

Naizgled se može činiti da su koeficijenti ciklotomičkih polinoma isključivo jednaki 1, −1

ili 0. No, to nije tako. Prvi kontraprimjer je polinom Φ105 (x). Ako bolje promislimo, ne

začud̄uje što je prvi kontraprimjer relativno visokog stupnja. Vrijednost koeficijenata

polinoma ovisi, ne toliko o broju n, koliko o tome na koliko će se neparnih prostih faktora

faktorizirati broj n. Prvi takav broj n je produkt brojeva 3, 5 i 7, odnosno n = 105.

Primjer 2.: 105. ciklotomički polinom

Φ105 (x) = x48 + x47 + x46 − x43 − x42 − 2x41 − x40 − x39 + x36 + x35 + x34 +

x33 + x32 + x31 − x28 − x26 − x24 − x22 − x20 + x17 + x16 + x15 + x14 + x13 +

x12 − x9 − x8 − 2x7 − x6 − x5 + x2 + x + 1

Ciklotomički polinomi – p. 22
Svojstva ciklotomičkih polinoma 3/5

NORMIRANOST
Teorem 2.14

Neka je n prirodan broj, n ∈ N. Tada je Φn (x) normirani polinom s cjelobrojnim

Q
koeficijentima, tj. vrijedi Φn (x) = ζ (x − ζ), gdje je ζ primitivni n − ti korijen iz

jedinice.

Ciklotomički polinomi – p. 23
Svojstva ciklotomičkog polinoma 4/5

IREDUCIBILNOST
Teorem 2.15 (Eisensteinov kriterij za ireducibilnost polinoma)
Neka je P(x) polinom

P (x) = an xn + an−1 xn−1 + . . . + a1 x + a0 ∈ Z[x].

Neka je p ∈ P prost broj. Ako vrijedi:

p ne dijeli an
p dijeli ai , 0 ≤ i ≤ (n − 1)
p2 ne dijeli a0 ,

tada je polinom P (x) ireducibilan nad Z.

Ciklotomički polinomi – p. 24
Svojstva ciklotomičkog polinoma 5/5

Propozicija 2.16
xp −1
Polinom Φp (x) = x−1
= xp−1 + xp−2 + . . . + x + 1, gdje je p prost broj, p ∈ P,

ireducibilan je nad Q.

Teorem 2.17 Ciklotomički polinom Φn (x) je ireducibilan nad poljem Q.

Ciklotomički polinomi – p. 25
Faktorizacija binoma xn − 1 1/2

x − 1 = Φ1 (x)

x2 − 1 = Φ1 (x)Φ2 (x)

x3 − 1 = Φ1 (x)Φ3 (x)

x4 − 1 = Φ1 (x)Φ2 (x)Φ4 (x)

x5 − 1 = Φ1 (x)Φ5 (x)

x6 − 1 = Φ1 (x)Φ2 (x)Φ3 (x)Φ6 (x)

x7 − 1 = Φ1 (x)Φ7 (x)

x8 − 1 = Φ1 (x)Φ2 (x)Φ4 (x)Φ8 (x)

x9 − 1 = Φ1 (x)Φ3 (x)Φ9 (x)

x10 − 1 = Φ1 (x)Φ2 (x)Φ5 (x)Φ10 (x)

Ciklotomički polinomi – p. 26
Faktorizacija binoma xn − 1 2/2

Definicija 2.18
Općenito, sve n − te korijene iz jedinice možemo razlučiti na klase i − tih
primitivnih korijena iz jedinice, odnosno, binom xn − 1 možemo napisati kao
umnožak ciklotomičkih polinoma:
Y
n
x −1= Φi (x)
i|n

Propozicija 2.19

Neka je n pozitivan cijeli broj. Tada se binom xn − 1 može faktorizirati na produkt

polinoma s cjelobrojnim koeficijentima koji se sastoji od τ (n) faktora.

Ciklotomički polinomi – p. 27
Stupanj ciklotomičkog polinoma 1/2

Postavlja se pitanje kako odrediti stupanj n − tog ciklotomičkog polinoma. S obzirom da

se svaki binom oblika xn − 1 može faktorizirati na onoliko ciklotomičkih polinoma koliko

ima djelitelja broja n, jednostavno je zaključiti da je stupanj n − tog ciklotomičkog

polinoma, Φn (x), jednak broju relativno prostih brojeva s brojem n.

EULEROVA FUNKCIJA

Definicija 2.20

Za bilo koji pozitivni cijeli broj n, ϕ(n) je broj svih cijelih brojeva koji su manji ili

jednaki broju n i koji su s njim relativno prosti, tj. M (k, n) = 1,

k ≤ n. Funkcija ϕ(n) : N → N zove se Eulerova funkcija.

Ciklotomički polinomi – p. 28
Stupanj ciklotomičkog polinoma 2/2

Teorem 2.21
Ako je n = pα1 α2 αn
1 p2 · . . . · pn kanonska faktorizacija broja n, pi ∈ P, onda je

1 1 1
ϕ(n) = n(1 − )(1 − ) · . . . · (1 − ).
p1 p2 pn

Lema 2.22

Polinom Φd (x) ima stupanj ϕ(d) gdje je ϕ Eulerova funkcija.

Ciklotomički polinomi – p. 29
3. Proširenje polja: Ciklotomičko proširenje polja Q 1/5

Definicija 3.1

Polje (F, +, ·) je algebarska struktura u kojoj su (F, +) i (F, ·) abelove grupe te

vrijedi i lijeva i desna distributivnost množenja prema zbrajanju.

Definicija 3.2

Neka je (L, +, ·) polje. Ako vrijedi da je K ⊆ L i K je takod̄er polje u odnosu na

iste operacije kao i polje (L, +, ·), onda kažemo da je (K, +, ·) potpolje polja

(L, +, ·) i pišemo K ≤ L. Polje (L, +, ·) je ujedno i proširenje ili ekstenzija

potpolja (K, +, ·) pa tada pišemo da je skup L/K proširenje polja K poljem L.

Ciklotomički polinomi – p. 30
Ciklotomičko proširenje polja Q 2/5

Definicija 3.3

Neka je F polje. Za proširenje polja F kažemo da je korjensko ako je prošireno

korijenima nekog polinoma P (x) nad poljem F .

Primjer 3.
Riješimo sada algebarske jednadžbe prvih par ciklotomičkih polinoma.
n=1 ⇒ x1 − 1 = 0 ⇒ x1 = 1
n=2 ⇒ x1 + 1 = 0 ⇒ x1 = −1 √ √
1 i 3
n=3 ⇒ 2
x +x+1 = 0 ⇒ x1 = − 2 + 2 , x2 = − 21 − i 3
2
n=4 ⇒ x2 + 1 = 0 ⇒ x1 = i, x2 = −i

Uočimo da već korijeni trećeg ciklotomičkog polinoma nisu elementi polja Q.

Ciklotomički polinomi – p. 31
Ciklotomičko proširenje polja Q 3/5

Definicija 3.4

Proširimo li polje racionalnih brojeva Q korijenima ciklotomičkih polinoma, onda se

proširenje oblika Q(ζ1 , . . . , ζn ), gdje su ζi , i ∈ {1, 2, . . . , n} korijeni ciklotomičkih

polinoma zove ciklotomičko proširenje polja Q.

Definicija 3.5
Neka je E proširenje polja F . Grupa Galoisa je Gal(E/F ), skup svih
automorfizama polja E koji fiksiraju polje F, odnosno pišemo

Gal(E/F ) = {σ : F → F |σ ∈ Aut(F ), σ(α) = α, a ∈ F }.

Ciklotomički polinomi – p. 32
Ciklotomičko proširenje polja Q 4/5

Definicija 3.6

Kažemo da je L normalno proširenje polja F ako se radi o konačnom proširenju i

ako i samo ako vrijedi |Gal(L/F )| = [L : F ].

Definicija 3.7

Abelovo proširenje polja F je ono normalno proširenje polja F za koje je

pripadna Galoisa grupa abelova.

Ciklotomički polinomi – p. 33
Ciklotomičko proširenje polja Q 5/5

Napomena 3.8

Ciklotomičko proširenje polja je abelovo.

Definicija 3.9

Cikličko proširenje polja F je ono normalno proširenje polja F za koje je

pripadna grupa Galoisa ciklička.

Napomena 3.10

Ciklotomičko proširenje polja je cikličko.

Ciklotomički polinomi – p. 34
Zaključak

Značaj ciklotomičkog polinoma najbolje ističu mnogi značajni matematičari

spomenuti u ovom radu koji su mnoge godine svoga rada posvetili istraživanju

ovog matematičkog pojma neumorno tražeći odgovore na pitanja koje su postavili

Grci još dvije tisuće godina unatrag postavljajući naizgled jednostavno pitanje:

"Kako podijeliti krug na n jednakih dijelova?", i ne sluteći kakva će sve istraživanja

i studije pokrenuti.

Ciklotomički polinomi – p. 35
HVALA NA PAŽNJI!!!

Ciklotomički polinomi – p. 36