Predgovor Knjigu Hafizov irfan ini niz predavanja koja je rahmetli profesor Murteza Mutahari odr ao na Teolo kom

fakultetu Teheranskog univerziteta tokom 1980. godine. Prvi put je objavljena nakon ehadeta profesora Mutaharija. Prva izdanja knjige objavljena su pod naslovom Mjesto posmatranja tajne. S obzirom na injenicu da su prethodna izdanja sadr avala odre ene nejasno e i pri njihovoj pripremi za tampu nije obra ana pa nja na sve pojedinosti, pristupili smo ponovnom preslu avanju Mutaharijevih govora i uklanjanju nedostataka iz prethodnih izdanja. Ovo izdanje, u odnosu na njih predstavlja ispravljenu i pre i enu verziju. Profesor Mutahari je na marginama Hafizovog Divana ispisivao zabilje ke koje su kasnije objavljene u knjizi Ogledalo pehara. Naime, spomenuta Mutaharijeva predavanja i bilje ke na marginama Hafizovog Divana predstavljaju dijelove iste cjeline, tako da ponekad odre ene teme ove knjige predstavljaju tuma enje navedenih bilje ki. Tako er, profesor Mutahari je u uvodnom dijelu knjige Materijalizam u Iranu, govore i o uzrocima naklonosti ka materijalizmu, istakao da je pogre no predstavljanje odre enih osoba i njihovo prikazivanje materijalistima smije no, nakon ega opse no govori o samom Hafizu. Ova knjiga, kao i ostala djela rahmetli profesora Mutaharija, na najbolji na in pokazuje njegovu u enost i stru nost, te u skladu sa zadatom temom obiluje estim ispoljavanjima irfansko-misti nog naboja, to ukazuje na duhovnu i irfansku dimenziju pi eve li nosti. Mo da je upravo to razlog zbog kojeg je ovo djelo nai lo na izuzetan prijem kod italaca. Nadamo se da e ovo djelo koje je ustvari opse na elaboracija islamskog misticizma, tj. irfana predstavljati duhovnu popudbinu i smiraj srca zaljubljenicima u Bo iji put. Od Uzvi enoga Gospodara tra imo da nas pomogne na putu slu enja! Vije e za nadzor objavljivanja djela profesora Murteze Mutaharija.

PUTEVI UPOZNAVANJA HAFIZA Tema na e rasprave mo e se nasloviti sa Hafizov irfan. Poznato je da je Hafizov Divan od davnina slovio kao irfansko djelo. U klasi noj perzijskoj knji evnosti postoji velik broj sli nih djela, ali je mali broj onih koja su istinski

irfanska. Naime, nema puno divana ili zbirki poezije na perzijskom jeziku koje drugi smatraju irfanskom i iji je pisac zaista bio arif, te je svoja misti na i duhovna iskustva i osje anja preto io u poeziju. Takva djela su uglavnom opona anja, a ne originali. Dakako, postoje i originalna irfanska djela me u kojima svakako treba izdvojiti Attarov, Irakijev i Magribijev divan poezije, ali najpoznatiji i najistaknutiji iranski divani su svakako Hafizov Divan i Divan D elaluddina Rumija Mevlane. Ukoliko elimo govoriti o Hafizovom irfanu, trebamo se prije svega upoznati sa islamskim irfanom, koji ima svoju teorijsku i prakti nu dimenziju. U nastavku emo govoriti o prakti nom irfanu.

Prakti ni irfan Prakti ni irfan ili, kako se jo naziva, tarikat jeste putovanje ovjeka ka Bogu ili, drugim rije ima, tuma enje razli itih stanja i stepena na putu ka Gospodaru od prve dered e, to jest stepena budnosti, do posljednje dered e ili spajanja sa Bogom. Arifi ovaj put nazivaju tevhidom. Po mi ljenju arifa, istinski tevhid nije mogu bez spajanja sa Bogom i u skladu s tim, stepeni prije posljednjeg ne mogu biti nazvani tevhidom. Pogledate li djeloMenazilus-sairin Abdullaha Ensarija, koje je prevedeno na perzijski jezik, vidjet ete da se u njemu govori o duhovnim postajama, stepenima salik, tj. duhovnih putnika. Ensari govori o stotinu duhovnih postaja, koje dijeli u zasebne skupine od po deset i obja njava ih do najsitnijih pojedinosti. Po mi ljenju arifa, irfan je pitanje iskustva i truda. U skladu s tim, prakti ni irfan je najbli i nauci jer se u pogledu oslanjanja na iskustveno i eksperimentalno mo e uporediti sa dana njim naukama. Na Zapadu ovakve nauke nazivaju unutra njim iskustvima. U tom pravcu Abdurahman Badavi,[1] koji poput Ikbala Lahorija u svojim izlaganjima koristi zapadnja ku terminologiju, naziva sufijski duhovni put unutra njim iskustvom. Sa stanovi ta psihologije, to je nepoznata dolina, koju ne mo e pojmiti svaki psiholog, jer sve dok ovjek sam ne stupi na polje du e, ne mo e o tome davati nikakve zaklju ke. Samo arif psiholog mo e tvrditi da ima mogu nost spoznati i objasniti psihologiju irfana. Od savremenih teoreti ara psihologije samo se jedan koliko je meni poznato bavio istra ivanjem na ovom polju, a to je istaknuti ameri ki filozof i psiholog William James, koji je na neki na in bio i moj savremenik. Napisao je knjiguGnosti ka istra ivanja, a dio te knjige je preveden na perzijski jezik pod naslovom Vjera i psiha. Bio je veoma religiozna i op enito produhovljena osoba, tako da je svoje pacijente posmatrao upravo s tog stanovi ta i sam je duboko vjerovao u postojanje duhovnih stanja. U svakom slu aju, ovo je veoma zna ajno, jer osnovno pitanje prakti nog irfana jeste rasprava o ovjeku i njegovoj mogu nosti spoznaje: od njegove zemaljske dimenzije do najuzvi enijih stepena, koje Kur'an naziva susretom sa Bogom ili

vi enjem Boga: Ti e , o Gospodarom svojim na i.[2]

ovje e koji se mnogo trudi , trud svoj pred

Ako se eli govoriti o Hafizu i njegovom irfanu, moramo prije svega znati kakva su njegova iskustva u toj nepoznatoj dolini, na putu duhovnog uspinjanja, te kakva je duhovna stanja i iskustva odslikavao u svojim pjesmama. Prije svega, potrebno je uporediti Hafizova duhovna iskustva i teme o kojim govori u svojim pjesmama sa onim o emu su pisali veliki islamski mistici. Oni koriste specifi nu terminologiju i poseban jezik, a Hafiz bez sumnje slijedi isti obrazac i istu terminologiju. Hafizova vrijednost i zna aj postaju jasniji onda kada shvatimo na koji na in je unosio ova duhovna iskustva u svoju poeziju.

Teorijski irfan Drugi dio islamskog misticizma predstavlja teorijski irfan. Teorijski irfan jeste gnosti ko-misti ki pogled na svijet, tj. mi ljenje koje jedan arif ima o svijetu i egzistenciji, to je svakako suprotno mi ljenju filozofa, a posebno obi nih ljudi. Islamski mistici, tj. arifi, imaju osoben pogled na svijet, u potpunosti razli it od drugih, koji se odnosi na razmi ljanje o Bogu, egzistenciji, Bo ijim imenima i atibutima, te o ovjeku. Sa teorijskog stanovi ta, ti e se izno enja irfanskog stava o Bogu i na ina Njegovog spoznavanja, te na to kako arif vidi i odre uje ovjeka. Utemeljitelj irfana, tj. islamskog misticizma, kojeg neki nazivaju i filozofski irfan, ovjek koji je uokvirio i kodificirao irfan kao jedinstven filozofski i intelektualni nazor po pitanju egzistencije i bitka (mada su i prije njega pojedini islamski mistici nepovezano govorili o toj temi), dakle prvi koji je irfan definisao kao zasebnu nau nu disciplinu ili, filozofskim rje nikom, uokvirio ga kao jedan filozofski pravac mi ljenja i tako porazio filozofe i ostavio dubok uticaj na cjelokupnu filozofiju, tako da filozofi nisu imali izbora nego da se povinuju i prihvate njegove stavove, bio je Muhjjiddin ibn Arebi. Otac teorijskog irfana bio je, dakle, Ibn Arebi, taj izuzetni ovjek svoga vremena. Ibn Arebi je i na planu prakti nog irfana na inio zna ajne korake, ta nije od naranijeg djetinjstva bio je predan asketa i isposnik. (Naravno, nas zanima samo njegov ivot i nije va no da li su Ibn Arebi ili Hafiz bili u pravu ili ne ili da li su bili bezgrje ni ili grje nici. Nas zanima ono to su govorili.) Ibn Arebi je prva osoba koja je uobli ila islamski misticizam i od njega na inila zaseban filozofski pravac. On je prvi protuma io pitanje vahdetul-vud uda, koje, kako je poznato, predstavlja temelj teorijskog i prakti nog irfana i koje je u krajnjoj istanci cilj i su tina islamskog misticizma. Odgojio je velikane koji su kasnije irili njegove ideje i misli, a oni koji su do li kasnije uglavnom su samo ponavljali ono to je on rekao. Na inio je veliki irfanski potres irom islamskog svijeta.

Ibn Arebi je bio porijeklom Arap. Njegovo puno ime je Muhjjiddin Arebi Tai Hatimi Endelusi. Arebi, jer je arapskog porijekla, Tai, jer pripada plenu Tajj, Hatimi zbog toga to je potomak Adijj ibn Hatima, tako da njegovo porijeklo se e do legendarnog islamskog dobrotvora po imenu Hatim Tai, a Endelusi je prozvan zato to je ro en u Endelusu. U to vrijeme dana nja panija je bila u muslimanskim rukama i nazivana je Endelus ili Andaluzija. Endelus je u tom razdoblju bio jedan od najve ih svjetskih centara i jedno od glavnih sredi ta islamske kulture i tradicije. U svakom dijelu te prostrane dr ave nalazili su se mnogobrojni nau ni centri za knji evnost, filozofiju, matematiku, medicinu, irfan itd. i iz tog podru ja su do li neki od najistaknutijih islamskih mislilaca i znanstvenika. Na alost, Endelus je do ivio te ku tragediju nakon to je pao u ruke kr ana. panija nikad nakon toga nije do ivjela napredak, a i danas u toj zemlji vlada jedan od najokrutnijih svjetskih diktatora, general Franko.[3] Ibn Arebi je mnogo putovao po islamskom svijetu. U prvom razdoblju ivota uglavnom je boravio u Meki, Medini, njihovoj okolini i kod kabura plemenitog Bo ijeg Poslanika, s.a.v.a. U to vrijeme islamski arifi su smatrali da boravak na tim mjestima na njih ima poseban u inak. Me utim, nije to bio slu aj samo kod arifa, nego su tako smatrali i drugi. Naprimjer, Zamah eri poti e iz podru ja Transoksanije, ta nije nekada njeg sjevernog podru ja Irana ili teritorije azijskih sovjetskih republika. To podru je ima jako o tru klimu. Zamah eri je iz tog podru ja do ao u Meku i tu proveo dugi niz godina. udim se kako je ovjek, navikao na ivot u podru ju hladne klime, mogao provesti dugi niz godina u Meki, gdje vlada topla klima, tako da je prozvan D arullah (Bo iji susjed). Zbog toga u svom tefsiru Ke af, prilikom tuma enja jednog ajeta sure Ankebut, Zamah eri ka e da ne treba zanemarivati uticaj sredine i mjesta na ovjeka, jer onaj koji provede dugi niz godina u blizini Kabe najbolje zna da na tom mjestu nastaju duhovna djela kojih nema na drugim mjestima. Med duddin Firuzabadi irazi, pisac djela Kamus, tako er je proveo dugi niz godina u Meki. Nisu samo arifi tako postupali. Velik broj pisaca, u enjaka i teologa, kako iijskih tako i sunijskih, postupao je na isti na in. Poznato je da je Emin Astarabadi dugo boravio u Meki i Medini, gdje je napisao i djelo El-Fevaidul-medenijje (Medinske koristi). Tako er, Bahru-l-ulum je vi e godina proveo u Meki. Ibn Arebi je godinama ivio u Meki, gdje je napisao jedno od klju nih djela islamskog misticizma El-Futuhatul-mekkijje (Mekanska otkrovenja). Tamo se susreo sa ejhom ihabuddinom Suhravardijem, piscem vrhunskog djela i raki filozofije Hikmetul-i rak(Mudrost iluminacije). Pripovijeda se da su satima razgovarali u Kabi. Smatram da je Suhravardi umnogome bio pod uticajem Ibn Arebija. Poznato je da je Ibn Arebi napisao neka djela na polju i raki filozofije. Nakon to su se rastali, pitali su Suhravardija ta misli o Ibn Arebiju, na ta je rekao: On je beskrajno more, dok je Ibn Arebi za Suhravardija rekao da je bio dobar ovjek.

Ibn Arebi je imao velik broj u enika koji su napisali zna ajna djela na polju irfana. Jedan od njegovih najistaknutijih me u njima bio je Sadruddin Konjavi, koji je ujedno bio i njegov posinak. Naime, Ibn Arebi je o enio Sadruddinovu majku, a kasnije je Sadruddin postao poznat kao njegov najodaniji u enik i sljedbenik. Sadruddin Konjavi je ustvari najbolji komentator Ibn Arebijeve filozofije i irfana. Ibn Farid je u klasi noj arapskoj knji evnosti poput Hafiza u perzijskoj. Njegov divan poezije u arapskoj knji evnosti ravan je Hafizovom divanu u perzijskoj, uz jednu razliku naime, svi se sla u da je Hafiz u pogledu istan anosti i suptilnosti stihova daleko ispred Ibn Farida, a Ibn Farid je u duhovnom i irfanskom smislu ispred Hafiza. On je u svojoj poeziji raspravljao o nekim temama i pitanjima o kojima Hafiz nije ni ta rekao i koje ne susre emo u Hafizovom divanu. Ibn Farid je bio neobi na li nost. Nije ivio dugo, prema nekim historijskim podacima oko 56 godina. I on je jedan dio ivota proveo u Meki, a drugi u Egiptu. etao je po obroncima mekanskih brda, esto sam i pod uticajem duhovnih iskustava. Sli no se pona ao i u Egiptu. Pripovijeda se da je u Meki pjevao o Egiptu, a u Egiptu o Meki. Bio je jako udan ovjek i jedan od najneobi nijih islamskih velikana. Njegovo najpoznatije djelo je kasidaTa'ijje, koja ima preko hiljadu distiha koji se zavr avaju na harf ta. Ovdje emo navesti samo jedan. Ba , iako bijah obli ja Ademova potomstva, Ipak u njemu svjedo anstvo je o instva. Navodi se da je sve svoje pjesme napisao u stanju zanosa i posebnih duhovnih stanja. Komentator Ibn Arebijevog djela Fususul-hikem Davud Kajseri bio je takav ovjek, jedan od onih koji je preporodio i o ivio Ibn Arebija. Abdurezzak Ka ani je tako er jedan od velikih komentatora Ibn Arebijevih djela. D elaluddin Rumi Mevlana je bio savremenik Sadruddina Konjavija. Njih dvojica su esto razgovarali i zajedno sjedili. Rumi je umro 30-40 godina nakon Ibn Arebija. Ibn Arebi je umro 635, a D elaluddin Rumi 672. godine po Hid ri. Vrijedno je uo iti da su D elaluddin Rumi i Had e Nasiruddin Tusi preminuli iste godine. Mahmud abestari, autor kapitalnog djela Gol ane raz (Cvijetnjak tajni), i D ami predstavljaju kasnije nastavlja e Ibn Arebijeve misli. D ami je poznat kao komentatorFususul-hikema, a abestarijeva djela obiluju Ibn Arebijevim terminima. Ibn Arebi je izvr io velik uticaj na kasnije arife, to priznaju svi prou avaoci ove tematike. Jedan od najistaknutijih i najpoznatijih iranskih istra iva a, Abdulhusejn Zarinkub, u svojoj knjizi Vrijednost sufijskog naslije a, podr ava ove navode i

ka e: Sufije nakon Ibn Arebija, posebno iranski sufijski pjesnici, umnogome su se okoristili njegovim idejama i mislima.[4] Ibn Arebi je pisao i poeziju. Naravno, njegove pjesme se ne mogu porediti sa Ibn Faridovim u arapskoj ili Hafizovim u perzijskoj poeziji. U svakom slu aju, napisao je mnogo pjesama, ali poezija za njega nije isto to i za druge. Njegova poezija varira poput talasa, tako da su mu pojedini stihovi vrhunac umjetni ke ljepote, dok drugi spadaju u najslabija poetska ostvarenja. Pro le sedmice je profesor Badavi itao neke Ibn Arebijeve stihove i ini mi se da posljednje stihove nije ba najbolje protuma io. Ibn Arebi krajnji cilj svoga irfana i duhovnog uspona ozna ava u stihovima: Otvori se srce obli jima svim, Gazelama pa njak, monasima manastir. Ku a idola, Kaba vjernika Listovi Tevrata i svezak Kur'ana Ljubavi vjeru pratim, okrenut ka njoj, Uzde njene su vjera,[5] din i iman moj Ibn Arebi ima veoma neobi ne pjesme, a jedan od onih koji se smatrao sasvim malim i poniznim u odnosu na njega bio je i Mulla Sadra irazi. Namjera nam je da ka emo da je Ibn Arebi otac teorijskog irfana i ukoliko elimo govoriti o Hafizovom irfanu, onda moramo upoznati Ibn Arebijev irfan i vidjeti da li je Hafiz ne to rekao o tome ili nije. Tek kada ovjek otvori raspravu o ovoj temi shvati koliko je to opse no polje, te mi se ini neophodnim na initi kra i uvod. Bojim se da ne u uspjeti re i sve to bi trebalo.

Da li je Hafiz bio arif? Naslov na e rasprave je Hafizov irfan, to zna i da pretpostavljamo injenicu da je Hafiz bio arif. S tim u vezi, neophodno je govoriti o Hafizovom irfanu, ta nije, ispitati na kojem se stepenu prakti nog i teorijskog irfana on nalazio. Danas je op enito aktuelizirano pitanje koje smo mi Iranci sami nametnuli: Da li je Hafiz uop e bio arif? To je danas glavno pitanje za Irance. Ukoliko analiziramo priloge u kojima pi e o Hafizu, kako one u dnevnim listovima, tako i u nau nim asopisima, vidjet emo da je Hafiz po njima sve, samo ne arif. Naravno, nije mogu e sve sli ne tvrdnje u cijelosti odbaciti i re i da nisu ta ne. Mo da je zaista

istina da Hafiz nije bio arif i da mu ne odri u tu atribuciju neopravdano. ta je zapravo istina? Da li je Hafiz bio arif ili nije? Danas ga uglavnom predstavljaju takvim da ga nije mogu e opisati kao arifa. Irfan nije izum dana njice, nego pojava u historijskom toku koji traje vi e od hiljadu godina. Da li je, naprimjer, Hafiz bio tip ovjeka kao to je to bio Had e Abdullah Ensari ili nije? Jedan broj istra iva a odlu no se protivi, ili u najmanju ruku ne prihvata da je Hafiz zaista bio arif. Potrebno je vidjeti ko je bio Hafiz. Na po etku, neophodno je razumjeti kakva je on bio osoba i da li ga je mogu e prihvatiti kao arifa. Ako ne, tu emo se zaustaviti. Me utim, ako ga prihvatimo kao arifa, onda treba ustanoviti kakav irfan je provodio. Za upoznavanje Hafiza na raspolaganju imamo dva izvora koji se me usobno nadopunjuju. Prvi izvor je historija, te se postavlja pitanje na koji na in je Hafiz predstavljen u historijskim djelima nastalim u njegovo vrijeme ili ubrzo nakon njega, odnosno kakva je on uistinu bio li nost. (A svaku osobu je lak e upoznati iz izvora koji su nastali u vrijeme njenog ivota, nego sedam stotina godina nakon smrti!) Drugi izvor je njegov Divan. Potrebno je razmotriti kako se on sam predstavlja u svome Divanu. Osobu je mogu e upoznati preko njenog govora. Hazreti Alija ka e: ovjek je skriven ispod jezika.[6] ovjek ne mo e uraditi nijedan posao i sakriti ga od drugih, a da ne bude otkriven posredstvom vlastitog jezika. U svakom slu aju, Divan je drugi izvor za upoznavanje Hafiza. Oba ova izvora su dobri putevi za upoznavanje Hafiza i ponekad se u potpunosti sla u oko nekih pitanja. Pojedine dionice i pojedinosti iz Hafizovog ivota mogu e je prona i u historijskim vrelima, a nije ih mogu e prona i u Divanu. Neke stvari je, opet, mogu e prona i u Divanu, ali ih nije mogu e shvatiti iz historijskih izvora. Naprimjer, vrhunac Hafizovih irfanskih stanja nije mogu e prona i u povijesnoj gra i, jer ni jedan biograf ne mo e predstaviti niti opisati duhovna i irfanska stanja. Prema tome, historija se o tome nije ni izja njavala.

Hafiz kroz prizmu povijesti Kakva je Hafiz bio li nost u svome vremenu? Bio je takav da su, za razliku od pjesni ke i umjetni ke dimenzije, njegove druge osobine vi e dolazile do izra aja, ak i u odnosu na irfansku i zahidsku dimenziju. Ta nije, nije bio priznat kao pjesnik i napisao je veoma mali broj pjesama. Neki su podijelili broj pjesama za koje se mo e pouzdano re i da su Hafizove sa brojem godina njegovog ivota. Tako je jednom prilikom profesor Muhit Tabatabai, govore i o tom pitanju, istakao da je Hafiz pisao otprilike po jednu pjesmu mjese no, to je sasvim druga ije od pjesnika kao to su Firdusi, Nizami i Mevlana, koji su za ivota bili priznati kao vrsni i istaknuti pjesnici. Naravno, uprkos srazmjerno malom broju, Hafizove pjesme su nakon njegove smrti postale omiljene, i ne samo da je njegova slava prevazi la granice iraza, nego i granice Irana. U svakom slu aju,

nije napisao velik broj pjesama i za ivota nije bio poznat kao pjesnik, kao to nije slovio ni kao znameniti sufija ili dervi . Pripadnici sufizma nisu bili nepoznati i imali su poznato porijeklo te veoma vrste silsile (lance), kojima su se vezali za svoje prethodnike. ejhovi su bili svima poznati, tako da je bilo jasno koji muridi slijede odre enog ejha. Njihove silsile, kojima su povezivani sa prethodnicima, bile su svima dobro poznate, a oni su se ak i na inom odijevanja odvajali od ostalih ljudi. Nosili su posebne kape iposljednjih godina obavezno su uz njih bile posebne posude, zvane ke kul, te sjekira. Nisu brijali glave, kakosvjedo i i Hafiz: Ne zna svaki onaj to glavu ne brije ta je kalenderizam. Hafiz nije nosio sufijsku odje u, mada povremeno u stihovima o tome govori, kao naprimjer: Hafize, odbaci ovu vunenu hirku i idi! Ovo ipak nije dovoljan dokaz da je Hafiz zaista nosio vunenu hirku. Poredvunene hirke, Hafiz je u Divanu koristio i brojne druge sufijske termine, o kojima emo govoriti ne to kasnije. Ne odbacujemo u potpunosti mogu nost da je Hafiz nosio sufijsku hirku, ali koliko je meni poznato, nema vrstih dokaza koji bi potvrdili iznesenu tvrdnju. Naprotiv, puno je dokaza koji to opovrgavaju. Hafiz kroz cijeli Divan jasno potcrtava injenicu da bez vodi a, tj. odgajatelja ili kako to ka u sufije mur ida, ejha ili ustaza, nije mogu e i i stazama sufizma. Dakle, vrsto je na stanovi tu da bez mur ida niko ne mo e pre i taj put. Bez Hidrove pomo i ne prelazi put ovaj Tama je, uvaj se stranputica i znaj! Vidjet emo da je Hafiz na ovu temu napisao veoma velik broj stihova. Ovo pitanje, tako er, predstavlja i jedan od temelja i na ela islamskog tesavufa. Po tesavufskom u enju svaki ovjek na polju duhovne medicine ima potrebu za duhovnim lije nikom, a ne obi nim lije nikom ili veterinarom. Dakle, svaki ovjek treba imati nekoga ko e neprestano nadzirati njegovo stanje i du u, a ne obra ati mu se povremeno, ukoliko se pojavi tegoba kao to to inimo kad se razbolimo. Nije dovoljno samo itati knjigu ili se obratiti lije niku, ve kako oni smatraju svako mora imati vlastitog duhovnog lije nika, koji e neprekidno nadzirati njihovo stanje, jer bez njegove pomo i nije mogu e i i putem tesavufa. Mada Hafiz nagla ava va nost i ulogu mur ida, niko dosada nije uspio ustanoviti ko je bio njegov ejh. Jasno je da je imao ejha, ali nije poznato ko je to bio. Njegov mur id nije spadao u red poznatih sufija, niti je pripadao nekom poznatom tarikatu. Ina e, razlika izme u iijskog i sunijskog tesavufa je u injenici da sunijski tesavuf, za razliku od iijskog, vi e istrajava na silsilama i obredima, dok je iijski dublji i manje pa nje poklanja ustanovljavanju i preciziranju ejha ili mur ida. Bilo je mnogo onih koji su dostigli najvi e duhovne

dered e, a da ih niko nije prepoznavao, ak ni njihove kom ije, ene i djeca nisu znali da se oni nalaze na visokim sufijskim stepenima. Samo su njihovi duhovni u itelji znali za to, dok drugi nisu bili svjesni te injenice. U vezi sa ovim okolnostima, prona ao sam odre ene pokazatelje o kojima u ne to kasnije govoriti. Hafiz je neko vrijeme poku avao vlastitim trudom, bez pomo i mur ida, u itelja i odgajatelja pre i duhovni put, ali nakon godina nastojanja, napornog rada, pa ak i dostizanja izvjesnih otkrovenja, do ao je do zaklju ka da taj put nije mogu e pre i bez vodi a. Hafiz otvoreno izjavljuje da je poku ao sve i da pri tom nije ostvario eljeni u inak, da bi na kraju zaklju io da nije uspio zato to nije imao vodi a. To jasno pokazuje da je neko vrijeme samostalno tragao, da bi kasnije prona ao Pravi put. Tako er, isto pokazuje da je Hafiz u odre enom razdoblju nosio sufijsku hirku i da je imao ejha koji nosi posebni ejhovski ulah (dakle, bio je poznat!), a za Hafiza su govorili da pripada tom ejhu. Oni koji su za vrijeme Hafizovog ivota ili nakon njegove smrti govorili o njemu nikad ga ne opisuju kao pjesnika ili arifa, nego uvijek kao nekog fakiha, mudraca ili knji evnika. Naravno, ta injenica je i drugima pala u o i. Naprimjer, ejh Muhammed Han Kazvini, u predgovoru Hafizovog Divana, govori upravo o tome. Poznato je da je jedan od Hafizovih savremenika ili mo da kolskih kolega, koji je zajedno s njim u io tradicionalne nauke, kao to su hikmet, kelam, logika, tefsir i sl., prvi sabrao Hafizov Divan nakon njegove smrti. U nekim izdanjima Hafizova Divana njegovo ime se navodi kao Muhammed Golandam, dok s druge strane Kazvini i jo neki istra iva i smatraju da se to ime pojavljuje u kasnijim rukopisima Divana. Upravo taj Hafizov savremenik ka e: Na profesor Kavvamuddin Abdullah tra io je od Hafiza da sakupi svoje pjesme, tvrde i da bi bila teta da nestanu. Ali, Hafiz je to odlagao, najvjerovatnije zato to mu to nije dozvoljavalo njegovo stanje. Umro je 792. godine po Hid ri, tako da sam ja preuzeo obavezu da saberem njegove pjesme. Kada opisuje Hafiza, ini to na sljede i na in: Zat melekanskih sifata, na predvodnik uzvi ene sre e, blagoslovljeni ehid ( ehid na polju irfana i ljubavi), ponos uleme, pero pisaca, rudnik plemenitosti du e, sredi te uzvi enih znanja, Sunce vjere, emsuddin Muhammed Hafiz irazi... Primje uje se da ne spominje ni jednu irfansku niti pjesni ku titulu. U nastavku dodaje: Neka mu Bog uljep a i o isti turbe i kabur, te neka mu u duhovnom svijetu svetosti uzvisi stepene! Upravo kao da opisuje nekog fakiha ili vjerskog pravnika. Kazvini donosi jo jedan rukopis Hafizovog Divana koji je prepisao

Hafizov savremenik ili neko ko je ivio u razdoblju neposredno nakon njegove smrti. Kada taj ovjek opisuje Hafiza, ini to na sljede i na in: Zavr en je Divan predvodnika svih u enih i mudrih, kralja u a a Kur'ana i naju enijih od potonjih nara taja, sunca vjere, emsuddina, na eg predvodnika Muhammeda Hafiza, du e Bo anskoga ruha, najuspje nijeg trudbenika, blje tave svjetlosti. Rahmetli Kazvini primje uje: S obzirom na epitete i titule koje ovaj prepisiva , koji je ivio malo poslije ili ak za vrijeme Hafizova ivota, pripisuje Hafizu, vidi se da ne aludira na okolnost da je Hafiz bio poznat kao pjesnik ili arif, a neki epiteti, kao to su stub duhovnih putnika, ponos uzvi enih u enjaka, riznica evlijaha, sunce arifa, znalac nepobitnog nauka, upu eni u skrivene tajne i sl., koji se uglavnom susre u u novim rukopisima, ukazuju na injenicu da je Hafiz u svoje vrijeme bio vi e uva avan kao u enjak i intelektualac, nego kao arif i sufija.[7] To zna i da su intelektualna i nau na dimenzija njegove li nosti bile izra enije u odnosu na sufijsku i duhovnu.[8] Pored toga, epitet kralj u a a Kur'ana, koji iznosi prepisiva Divana, pokazuje da je Hafiz u svoje vrijeme bio priznat kao vrstan u a Kur'ana, po emu je postao poznat i na ta sam ukazuje u sljede im stihovima: Ljubav u pomo ti hrli, ako poput Hafiza, Kur'an napamet u i na etrnaest na ina. Ova tvrdnja u potpunosti odgovara Hafizu i ni u kom slu aju ne mo e se smatrati pretjeranim i neodmjerenim govorom, posebno stoga to je njegov nadimak Hafiz podudaran sa hifzom Kur'ana. Kod mene se nalaze samo dva rukopisa Hafizovog Divana, i to rukopis koji je obradio rahmetli Kazvini, te onaj koji je nedavno objavio sejjid Abul-Kaim And uvi irazi. Naravno, ova dva rukopisa su potpuni stoga to je Kazvini svoje kriti ko izdanje temeljio uglavnom na starijim rukopisima i nije obra ao pa nju na ukus i osje anje, dok And uvi i njemu sli ni ne pridaju va nost starijim rukopisima. Oni smatraju da sve pjesme koje se nalaze u rukopisima Hafizovog Divana treba prihvatiti ukoliko odgovaraju njegovom stilu i li nosti. Hafiz je imao velik broj u itelja, a jedan od najpoznatijih bio je Mir Sejjid erif D urd ani. U predgovoru And uvijevom izdanju Hafizovog Divana rahmetli profesor Moin a on nikad nije ni ta govorio bez dokaza i odgovaraju ih dokumenata ka e:

Kad god bi Mir Sejjid erif Alame D urd ani do ao na mjesto gdje bi se itala poezija, od prisutnih bi zatra io da umjesto toga raspravljaju o filozofiji i nauci. Ali, kada bi do ao kod emsuddina Muhammeda, pitao bi ga da li je dobio kakvo nadahnu e i od njega bi tra io da mu pro ita gazel. Ostali u enici su negodovali, ele i znati kakva je tajna u pitanju, tj., za to se njima zabranjuje itanje i recitiranje stihova, a od Hafiza tra i da mu kazuje svoje gazele. On bi im odgovarao: Hafizove pjesme su inspiracija, hadisi kudsijje, mudrost i kur'anske izreke. Upravo Hafiz je rekao Mudre izreke sa kur'anskim pojedinostima, ime je htio re i da sve ono to on ka e predstavlja zapravo mudre izreke sa kur'anskim pojedinostima. Mir Sejjid erif je ovu re enicu preuzeo upravo od Hafiza. To pokazuje da je Hafiz ak i u doba mladosti, dok je jo bio u enik Mir Sejjida erifa, bio drugim osobama poznat kao takav. Ne sje am se gdje sam pro itao da Hafizov pseudonim Jezik tajnog svijeta poti e iz ranog razdoblja, a ne, kao to se misli, da mu je dat nakon smrti. Ukoliko je ova tvrdnja ta na, ona pokazuje da je ve za ivota bio poznat kao arif i duhovnjak, tako da su njegove pjesme smatrali jezikom tajnog svijeta, te vjerovali da ih nije pisao kao ljudsko bi e, ve da su one spu tene na njegovo srce iz vi eg svijeta. to vi e itamo o Hafizu, sve nam je jasnije da je bio u enjak, koji je istovremeno dosezao visoke dered e irfana (njegovi bli nji su ga do ivljavali kao arifa, a ne kao dervi a ili sufiju). Hafiz je prije svega bio istaknuti u enjak svoga vremena. Ve spomenuti Muhammed Golandam, kada se opravdava Hafiza zbog toga to nije sabrao i kodificirao Divan, ka e: Toliko je bio zauzet i itavanjem divana arapske knji evnosti, Ke afa, Miftaha iMisbaha... da nije imao vremena ni za ta. ovjeku se ini kao da opisuje rahmetli Mirzu Muhammeda Takija irazija. Rahmetli Mirza Muhammed Taki irazi je daleko ispred pjesnika. On je, tako er, bio sestri poznatog pjesnika Kaanija i pisao je veoma lijepe pjesme. Veoma istaknut i vrstan u enjak, ali iza sebe nije ostavio velik broj pjesama. Recimo, da neko upita da li je Mirza irazi sakupio divan, odgovor bi glasio da je bio toliko zauzet da nije imao vremena za takvo ta. Za Hafiza su, tako er, tvrdili da je bio toliko zauzet naukom da nije imao vremena da sakupi svoj Divan. Prema tome, povijest o Hafizu onakva je kako je to naprijed izneseno.

Hafiz kroz prizmu njegovog Divana Sada je vrijeme da razmotrimo drugi izvor za poznavanje Hafiza, a to je njegov Divan. Danas se Divan uglavnom ita kako bi se upoznali Hafiz i njegova misao. Naravno, to je ispravan i na neki na in dobar put za upoznavanje, ali ini mi se da ni jedan drugi pjesnik, kako me u arapskim tako ni me u iranskim pjesnicima, nije kao Hafiz dvosmislen i nejasan, nije ak ni Ibn Farid. Stoga je veoma te ko upoznati Hafiza preko njegovogDivana. U nekim njegovim gazelima

oslikava se neobuzdanost, pokvarenost, nemoral, ga enje svih svetinja, slavljenje trenutka i zanemarivanje svih stvari. Neki gazeli, opet, predstavljaju samu sr irfana, morala i upravo su suprotni prethodnim. Takva dvojnost je vidljiva u cijelom Divanu. Upravo zbog toga Hafiz u na e doba nema premca. Tako ovjek koji se odao u ivanjima i koji se dan i no ne odvaja od alkohola i muzike ili je, modernim jezikom kazano, hedonist, u svojim poslovima tra i od Hafiza pomo te u ve ini pijanki i zabava Hafizov Divan postaje obavezna pratnja pi u i muzici. S druge strane, Hafizov Divan oduvijek je bio zastupljen i u drugim krugovima na mjestima gdje se ljudi okupljaju, sjede i u samo i se prisje aju svojih grijeha, ine ibadet i zikr. U tim trenucima oni itaju Hafizov Divan, pla u i liju suze. Velik je broj onih koji se ne odvajaju od Hafizovog Divana, kako onih kojima on uz pi e i muziku oblikuje posebnu atmosferu, tako i onih koji uz Kur'an i zbirku dova Imama Sed d ada itaju i njegov Divan. To nisu proizvoljnosti. Li no poznajem mnogo takvih ljudi. Neki istaknuti u enjaci, kao to je naprimjer rahmetli Fejz, gledali su na Hafiza upravo tako. Kako je to mogu e? Bacimo li ovla an pogled na Hafizov Divan, odmah, na samom po etku uo it emo dvojnost i konotativnost zna enja. Postavlja se pitanje: Ko je bio Hafiz? Cilj nam je da ga upoznamo i da odgovorimo na pitanje: Ko je on zaista bio? U ovoj fazi nas ne zanima mi ljenje povijesti. U ovoj fazi elimo na osnovu Divana zaklju iti ko je on zapravo bio. Upoznavanje neke osobe na temelju njenog djela ili zbirke pjesama predstavlja logi an korak. Zna i, neophodno je podrobno analizirati sve dostupne pjesme. Mogu e je da na kraju zaklju imo da ne mo emo upoznati doti nu osobu; ipak, to je sa teorijskog i prakti nog stanovi ta izvodljivo. U kasnijoj fazi vidjet emo kakve zaklju ke mo emo izvesti. Ako ne uspijemo u tom naumu, nema problema, a ako uspijemo, onda emo biti sigurni da analiziranje Divana ili djela nekog pjesnika predstavlja ispravan put. Kada je u pitanju Hafizova li nost, postoje brojne postavke i teorije. U prvoj fazi navest emo sve postoje e postavke, da bismo ih u kasnijoj fazi uporedili sa Divanom i vidjeli da li ih stihovi potvr uju. Historijski podaci u odre enim slu ajevima pomo i e nam da otklonimo sumnju. Tako rade dana nji istra iva i. U prvoj, teorijskoj fazi, postave hipotezu da bi je u prakti noj fazi ispitali i utvrdili koliko odgovara stvarnosti.

Prva postavka: Hafiz je bio samo umjetnik Prva postavka jeste da je Hafiz bio pjesnik, u punom zna enju rije i, ta nije, da je bio isklju ivo umjetnik, te da nije imao drugog cilja, osim da uobli i umjetni ko remek-djelo. Kada umjetnik eli oblikovati remek-djelo, on svim silama nastoji doku iti koji materijal i s kojim ciljem treba koristiti u tom postupku. U ovom slu aju nije potrebno da vjeruje u materijal ili sredstvo koje koristi, nego mu je

bitno koliko mu to mo e koristiti. Cilj skulptora jeste da izradi vrhunsku skulpturu i tek nakon toga traga za motivom. Razmi lja o tome ta bi moglo poslu iti kao motiv, koji materijal treba koristiti, da li je bolji gips, metal ili kamen. Naprimjer, ako se u koli Sepahsalara nalazi poznati mudrac i aljivd ija Behlul, onda je za tamo nje slikare najbolje da slikaju njega ili da prave njegovu skulpturu. Ako neko odlu i napraviti Behlulovu skulpturu, da li to zna i da pokazuje kako prema njemu gaji veliku ljubav i naklonost? Ne, umjetnik traga za motivom pomo u kojeg bi na najbolji na in izrazio svoju umjetnost. Poezija je sama po sebi umjetnost. Aristotel poeziju nije smatrao dijelom logike. Poeziju i retoriku svrstao je u kategoriju pet vje tina, tj. umjetnosti, da bi kasnije rekao da sve zajedno potpadaju pod umjetnost, ta nije, da su istovremeno i nauka i umjetnost. Stoga ih je nazvao pet vje tina ili umije a. Da je Hafiz vrhunski umjetnik i pjesnik u punom zna enju te rije i, tj. da je sa aspekta pjesni ke umjetnosti dosegao vrhunac, u to niko ne sumnja. Ali, po prvoj postavci Hafiz je samo umjetnik i sadr aj njegovih pjesama ne treba ozbiljno razmatrati kako onda kada pjeva o pi u, ljubljenoj i sli no, tako i onda kada pjeva o Bogu, irfanu i duhovnom putu, jer su to sve samo pjesni ki motivi. S tim u vezi stari su govorili: Najbolja poezija je najla ljivija. Op enito, poezija je satkana od izmi ljotina. Ona poezija koju Kur'an odbija i za koju Poslanik islama ka e: Za ovjeka je bolje da stomak napuni vatrom, nego da ga napuni poezijom jeste poezija iji sadr aj predstavlja ma tarenje i fikciju. Ali, Poslanik je tako er rekao: Zaista su neke pjesme mudrost.[9] U osnovi poezije je ma ta. Logika, kao filozofska disciplina, defini e poeziju kao ma tu, odnosno imaginativnu kategoriju. To zna i da ne podlije e redu i logici, te zato ima posebnu definiciju. Ako je tako, onda iz Hafizovog Divana nije mogu e izvu i ni ta to bi govorilo o njemu samom. Prenosi se da je poznati arapski pjesnik Ferezdak jednom prilikom izrekao sljede e stihove: No as kraj mene ljupke su bdjele djeve, Otvarah djevi anstvom zape a ene brave.[10] Pjesnik ovdje opisuje skupinu ena s kojima je probdio no . Tada nji halifa optu io ga je za blud, tvrde i da je sam to priznao u navedenim stihovima (u kojima pjeva da je cijelu no probdio sa skupinom ena i da je itavu no otvarao zape a ene brave). Ferezdak mu je odgovorio: Bo ija knjiga je od mene otklonila kaznu. Kad ga je halifa upitao kako, rekao je: Uzvi eni Bog u Kur'anu ka e: A zavedeni slijede pjesnike. Zar ne zna da oni svakom dolinom blude i da

govore ono to ne rade?[11] Posao pjesnika je da opjevava i opisuje ono to nije radio.[12] Sli no su pripisivali i Hafizu ( to je, naravno legenda, jer kako navode uop e se nije susreo sa Timur Lenkom). Navodi se Hafizov stih: Osvoji li Turkinja iz iraza srce moje Samarkand i Buharu dajem za ben crne boje. Samo u pjesmi je logi no da se ka e: Za njen crni ben rtvovat u Samarkand i Buharu. Pripovijeda se da mu je Timur Lenk rekao: ta pri a ? Ja sam se toliko namu io dok sam osvojio Buharu i Samarkand, a ti bi ih rtvovao za jedan ben. Hafiz mu na to re e: Podijelio sam sve to sam imao, pa sam sada siromah. To je jezik poezije i jezik umjetnosti. Mutiudoule Hid azi u djelu Ogledalo[13] opisuje jedan doga aj. Naime, neki siromah itao je djelo jednog belgijskog pisca (najvjerovatnije je to bio Moris Meterling,[14] a autor tvrdi da je pri a istinita). itaju i ga pao je pod uticaj Meterlingovih fantasti nih opisa i dubokih moralnih i humanih nazora.[15] Pokupio je sve to je imao i zaputio se u Belgiju da se susretne sa piscem. Kad je tamo do ao, sekretarica mu nije dozvolila da u e, rekav i mu da ga Meterling ne eli vidjeti. On joj je rekao da je pre ao dug put kako bi vidio Meterlinga i da ne e odustati. Koliko god je sekretarica govorila da njen ef nema vremena za susrete takve vrste i da se vrati ku i, ovjek nije slu ao. Na kraju je popustila i zakazala mu sastanak sa Meterlingom. Kasnije je isti ovjek pri ao: Kada sam do ao do vrata, ugledao sam jednog ru nog, odvratnog i namr tenog ovjeka, koji je iza ao pred mene i upitao me ta elim od njega. Rekao mi je da se gubim i na moj ra un uputio nekoliko uvreda. To je bilo suprotno svemu onome to sam itao u njegovim djelima. Ostao sam zapanjen i za u en. Nakon toga sam oti ao kod sekretarice i pitao je da li je to isti ovjek koji je napisao sva ona predivna djela. Rekla je da jeste. Rekao sam joj da ne mogu vjerovati, nakon ega je izvadila prelijep prsten i upitala me kakav je. Rekao sam da je veoma lijep. Ona je uzvratila: Da li to to je ovaj prsten lijep zna i da je lijep i onaj ko ga je napravio? Odgovorio sam odri no. Potom je sekretarica kazala: To je samo umjetnost. Mogu e je da on bude veoma lo ovjek, u svakom pogledu, ali da pravi veoma lijepo prstenje. Pisac je umjetnik, a njegova umjetnost je da stvara lijepa djela, to ne zna i da je i on sam lijep. Ti nisi bio u pravu. Navedenu hipotezu nije mogu e odbaciti bez valjanih dokaza. To zna i da Hafizove rije i ni u kom slu aju nije mogu e koristiti kao dokaz. To ne mo emo prihvatiti, ali naravno ni odbaciti. Ne to takvo uz pomo argumentacije i dokazivanja nije mogu e poricati. Ali, niko ko poznaje Hafizov Divan ne mo e

prihvatiti da je irfanske gazele Divana pisao ovjek koji je bio samo pjesnik i umjetnik, a nije poznavao irfan i duhovne tajne. Kako je onda mogu e da je oblikovao trajno djelo koje i nakon sedam stotina godina mo e natjerati na suze one koji ga itaju? Kao to rekoh, to nije argument, ali za mene li no takvo ta nije mogu e. Odgovor bi bio sadr an u pitanju: Za to se danas ne pojavi novi Hafiz? Zar su presahli talenti pa se ne mo e pojaviti novi Hafiz, Sadi ili D ami? Nije dovoljno kao razlog navesti okolnost da su talenti presahli. Ljudske du e idu u drugim smjerovima te vi e nema onih poput Hafiza da uobli avaju djela kao to su njegova ili barem kao D amijeva. To je individualna stvar i upravo tu dolazi do izra aja ona izreka: ovjek je skriven ispod jezika. Isto tako i plemeniti Kur'an a rekli smo da neki HafizovDivan u pogledu duhovnosti i molitvi stavljaju odmah pored Kur'ana i Sed d adovih dova ostavlja svoj trag na Ovom svijetu u formi lijepog, ali ta ljepota proizlazi iz metafizi kog i transcendentnog svijeta. Kur'an na tome jako istrajava. Kur'anska mud iza je u tome. (Kada slu aju ono to se objavljuje Poslaniku, vidi kako im liju suze iz o iju, jer znaju da je to istina.[16] Pravi vjernici su samo oni ija se srca strahom ispune kad se Allah spomene, a kad im se rije i Njegove kazuju, vjerovanje im uve avaju i samo se na Gospodara svoga oslanjaju.[17] Kad se Allah samo spomene, gr e se srca onih koji u Onaj svijet ne vjeruju.[18] Allah objavljuje najljep i govor, Knjigu sli nu po smislu, ije se pouke ponavljaju, zbog kojih podilazi jeza one koji se Gospodara svoga boje, a kada se spomene ime Allahovo, ko e njihove i srca njihova se smiruju.[19]) To nije izmi ljotina. Da je Poslanik bio umjetnik, nikad ne bi mogao stvoriti takvo djelo. Da je Imam Zejnul-Abidin bio samo umjetnik, nikad ne bi mogao stvoriti djelo kao to jeSahifa. Po mom mi ljenju, koliko god da je neki umjetnik rje it i vje t, te ko da mo e stvoriti djelo kao to je Kumejlova dova. Isto tako, nije mogu e da ovjek koji nije obuzet duhovnim zanosom ne ka em pokvarenjak, obi ni ovjek, hod a, predava komentaraMuteali i Ke afa (navodi se da je Hafiz predavao komentar djela Muteali) napi e ovaj gazel: nezvani namjernici ljubavi ljudi su i d ini, za dospje e do sre e, elju vidljivom u ini! Trudi se gospodine i bez blagodati ljubavi ne ostaj! Jer niko ne kupuje roba s mahanom neznanja, znaj! Do kada jutarnje vino i slatki jutarnji snovi? Nastoj se no u kajati, u cik zore suzu pustiti!

Ovo je jedan od najveli anstvenijih gazela Hafizovog Divana. Da li je mogu e da to budu samo prazne rije i? Ali, kao to sam rekao ovo nije mogu e argumentovati. Bez obzira na jasno u njegovog govora, nije mogu e ni ta vrsto dokazati. To je samo hipoteza. Sre om, ova hipoteza nema puno pobornika, pa nema ni potrebe da se na njoj du e zadr avamo. Danas ne govore da je Hafiz bio samo pjesnik. Iz rije i profesora And uvija mo e se zaklju iti da on smatra kako je Hafiz bio ovjek koji je patio zbog situacije koja je onda vladala. S obzirom da mu je bilo te ko, uto i te je na ao u pjesmama. Ali, ni on sam ne vjeruje u to.

Druga hipoteza: Hafiz je pisao svoje pjesme u razli itim stanjima Druga, tako er neobi na hipoteza, jest ona da je Hafiz stavove koji su izrazito opre ni, o emu e biti rije i kasnije, iznosio pod uticajem razli itih psiholo kih stanja. Onda kada je bio obuzet hedonizmom pisao je hedonisti ke stihove. Ukratko, uzimao je sve to mu se nudilo. S druge strane, kada je bio u duhovnim stanjima, pisao je irfanske stihove. Ta nije, kolebanja koja se primje uju u Hafizovim stihovima poti u od variranja njegovih duhovnih stanja. Hafizova duhovna stanja su oscilirala na veoma visokim i razli itim nivoima. Pitamo se kako je to mogu e. Edward Brown je, tako er, bio takvog mi ljenja. On je na engleskom jeziku napisao djeloPovijest iranske knji evnosti. U tre em tomu, gdje predstavlja period izme u Sadija i D amija, koji je preveo Ali Asgar Hikmet, ka e da se tamo gdje Hafiz govori o pi u i vinu zaista i radi o tome, a tamo gdje govori o irfanu, zaista je u to vrijeme bio u takvom stanju. U nastavku pi e: Mo da vam se to ini udnim, ali ne poznajete Irance, jer je kod njih to mogu e...[20]

[1]Badavi je o ovoj temi govorio prije profesora Mutaharija. [2]El-In ikak, 6. [3]Napominjemo da je knjiga nastala u vrijeme dok je u re im. (Prim. prev.) paniji trajao Frankov fa isti ki etvrto

[4]Abdulhusejn Zarinkub: Vrijednost sufijskog naslije a, Emir Kebir, Teheran, izdanje, str. 116. [5]Neki itaju ljubav. [6]Nehd u-l-belaga, str. 148.

[7]Rahmetli profesor Kazvini nikad ne iznosi svoje tvrdnje kategori ki. [8]Ne sla emo se u potpunosti sa ovim mi ljenjem, ali ukoliko je rije o tome da je za ivota me u narodom na taj na in bio vi e uva avan, onda prihvatamo ovaj navod. [9]Biharu-l-envar, tom 79, str. 29. [10]Ferezdekov Divan, tom 2, str. 836, priprema i tampa Abdulla Ensari, Kairo, 1936. [11]E - uara, 224-226. [12] ejh Behai: Ke kul, tom 4, str. 9. [13]Str. 93-100. [14]Ipak se ini da je pisac mislio na Pjera Lato a. [15]Meterling je izuzetno poeti an tako da i njegova proza djeluje pjesni ki. On je zaista pjesnik, a ne filozof. [16]El-Maide, 83. [17]El-Enfal, 2. [18]Ez-Zumer, 45. [19]Ez-Zumer, 23. [20] ini se da ovaj dio nije do kraja snimljen na kaseti.