AutorPrava HKA

Marina Poturii:
AUTORSKO PRAVO U ARHITEKTURI
A4
Marina Poturii:
Marina Poturii, dipl. pravnik, Odvjetniki ured Vukina:

Nakladnik / Publisher:
Hrvatska komora arhitekata i inenjera u graditeljstvu, RAZRED ARHITEKATA / Croatian Chamber of Architects and Engineers, DEPARTMENT OF ARCHITECTURE
Trg bana Josipa Jelaia 4/I. HR-10000 Zagreb Tel. / Phone: (+385 1) 4810 -370, 4854- 411/106 Fax: (+385 1) 4852-715 arhitekti@hkaig.hr, hkaig@hkaig.hr http:/ /www.arhitekti-hkaig.com, http:/ /www.hkaig.hr Za nakladnika / For the publisher:
Helena KNIFI SCHAPS, ovl. arh.

Glavni urednik / Editor-in-Chief: Helena KNIFI SCHAPS, ovl. arh. Urednitvo / Editorial Board: Zlatko HANEK, ovl. arh. Helena KNIFI SCHAPS, ovl. arh. Gabrijela KOSOVI, prof. Lektor / Proof reader: Maja TRINAJSTI Dizajn i prijelom / Design and Layout:
Zlatko REBERNJAK
Priprema za tisak / Prepress: FORMA ULTIMA, Zagreb (4823- 952) Tisak / Printed by: GRAPHIC ART, Zagreb
ISBN 953-95335-0-3
Hrvatska komora arhitekata i inenjera u graditeljstvu RAZRED ARHITEKATA Zagreb, 2006.
Copyright Hrvatska komora arhitekata i inenjera u graditeljstvu, RAZRED ARHITEKATA, 2006. Ni jedan dio ove publikacije ne smije se objaviti ili umnoavati bez posebnog odobrenja nakladnika.
HKAIG - AUTORSKO PRAVO U ARHITEKTURI
SADRAJ
Predgovor urednice ................................................................................. 7 I. UVOD ............................................................................................. 11 II. OPENITO O AUTORSKOM PRAVU ................................................. 13 III. AUTORSKO PRAVO U ARHITEKTURI ................................................. 3.1. Djelo arhitekture kao autorsko djelo ............................................... 3.2. Autorsko djelo arhitekture po pravu SAD-a ...................................... 3.3. Autor djela arhitekture ................................................................. 3.4. Strukovna etika i zatita autorskih prava ......................................... 3.5. Autorstvo nad djelima nastalim u radnom odnosu ............................. 3.6. Autorsko djelo izraeno po narudbi ............................................. 3.7. Registracija kao preduvjet zatite u pravu SAD-a .............................. 3.8. Ogranienja autorskog prava ....................................................... 3.9. Naini povrede autorskog prava .................................................. a. Izmjene i unitenje krenje moralnih prava autora ...................... b. Reprodukcija i distribucija ......................................................... 17 17 19 20 22 23 25 27 28 28 29 30
IV. ZATITA AUTORSKOG PRAVA ......................................................... 33 4.1. Privremene mjere ........................................................................ 37 4.2. Sudska nadlenost u postupku zatite autorskog prava ...................... 39 V. DODACI ......................................................................................... 41 5.1. Ugovor izmeu arhitekta i naruitelja ............................................. 43 5.2. Zatita autorskog prava arhitekata u ugovoru o radu, za djela stvorena u radnom odnosu ................................................ 55 Zakljuak ............................................................................................ 61 Literatura ............................................................................................. 62
PREDGOVOR UREDNICE
Autorsko pravo jedno je od temeljnih ljudskih prava. U l. 27. Ope deklaracije o pravima ovjeka UN iz 1948. godine stoji: Svatko ima pravo na zatitu moralnih i materijalnih interesa koji proizlaze iz svakog znanstvenog, knjievnog ili umjetnikog stvaralatva kojeg je autor. Razred arhitekata HKAIG pridaje veliki znaaj zatiti autorskih prava arhitekata1. Odran je niz predavanja (H. Knifi Schaps: Struni skup o stanju prostornog planiranja i arhitekture, Zagreb, svibanj 2003.; Tillman Prinz: Autorsko pravo arhitekata u njemakom pravu, Zagreb, lipanj 2003.; H. Knifi Schaps: Sabor hrvatskih graditelja, Dubrovnik, travanj 2004.) i objavljeno je nekoliko tekstova na tu temu (H. Knifi Schaps: Autorsko pravo arhitekata, ovjek i prostor, br. 584/585 od 2003.; H. Knifi Schaps: Autorsko pravo arhitekata i inenjera, Zbornik radova Sabora hrvatskih graditelja, 2004.). Jo bi bilo i shvatljivo da ira javnost nije pokazala interes za ovu temu. Ali da nakon svega ovlateni arhitekti alju upite poput do kada e to oni morati pitati za dozvolu autora na ijem objektu rade adaptaciju ili dogradnju i tko to od njih uope smije traiti, pokazuje krajnju ignoranciju, neinformiranost i potpunu neosjetljivost na pitanje autorskog prava, ak i unutar struke. Sve je to znak da jo puno trebamo raditi na edukaciji kako arhitekata u Razredu, tako i struke u cjelini. Posebno je potrebno poraditi na proirivanju svijesti korisnika, naruitelja, investitora i javnosti u cjelini o postojanju autorskog prava i nainima njegove zatite. Tekst koji slijedi plod je velikoga organizacijskog napora unutar Razreda arhitekata. Nije bilo jednostavno pronai specijalista za autorsko pravo koji bi bio spreman izraditi jedan teoretski tekst za potrebe arhitekata, i u njemu sublimirati sve ili gotovo sve odredbe razliitih vaeih zakona za zatitu autorskog prava. Zahvalni smo stoga Odvjetnikom uredu Vukina i odvjetnici Marini Poturii, koja je uz veliko poznavanje hrvatskih zakona i relevantnog zakona USA, usporedno prikazala stanje zatite
1
Pojam arhitekt ukljuuje i arhitekta urbanista, kao i krajobraznog arhitekta.
autorskog prava, objasnila mnoge pojmove i dala nekoliko prijedloga ugovornih klauzula koje arhitekte najvie mue: kada i kako zapoeti sa zatitom autorstva na vlastitom djelu i djelu drugog arhitekta; kako zatititi autorsko pravo na djelu arhitekture ili autorskom djelu arhitekture2 u radnom odnosu s pozicije zaposlenika; kako zatititi autorsko pravo na djelu arhitekture ili autorskom djelu arhitekture u radnom odnosu s pozicije poslodavca. Je li ba svako djelo svakog arhitekta autorsko djelo arhitekture? Naravno, svaki je autor sklon vjerovati da jest. Treba na ovome mjestu jasno rei da devastacija javnog prostora izgradnjom estetski bezvrijednih ili ak nakaradnih objekata nije posebnost i privilegija neobrazovanih graditelja. Previe objekata ima naalost svoga autora arhitekta, a takva gradnja ostvarena je legalnim putem, sukladno trenutano vaeim zakonima i propisima. Svaki je izraz na papiru ili nekom drugom obliku prikaza autorsko djelo, te je kao takvo zatieno Zakonom o autorskom i srodnim pravima. Izgraeni objekt, meutim, da bi postao autorsko djelo arhitekture i uivao potporu struke do eventualnog uvrtavanja u konzervatorsku zatitu, treba potvrdu sukladno kriterijima struke. Zakonski kriterij originalnosti nedostatan je ba zbog gore navedenih primjera. Jesu li arhitekti u zatiti svojih autorskih prava konica trino orijentiranom drutvu? Odgovor je odluno ne! Arhitekti stvaraju prostorni okvir za razvoj svakog drutva, pa tako i trinog. Rezultat njihovog rada temelji se na ukupnom kulturolokom naslijeu, aktualnom stanju duha, ekonomskim i politikim prilikama. Zbroj svega je kvalitetan javni prostor kojega smo korisnici svi mi, a ne samo njegovi materijalni vlasnici. Arhitekti stvaraoci jesu i trebaju uvijek biti konica onome to je arhitekt Miroslav Begovi izrazio sintagmom jeftinoga merkantilno-malograanskog mentaliteta. Samo je inovativna i kvalitetna arhitektura pretpostavka formiranja prepoznatljivoga izgraenog okolia, kao bitnog imbenika identifikacije ovjeka s okolinom u procesu globalizacije. Dokazivanje autorskog prava uspjeno se rjeava jedino na redovnim sudovima, u dugotrajnim, skupim viegodinjim parnicama. Primjeri su dobivenih procesa: Jerko Roin za hotelsko naselja Lavica u Splitu, u 12-godinjoj parnici (1979. 1991.), u tom razdoblju objekt je devastiran do neprepoznatljivosti; Vinko Penezi i Kreimir Rogina, 1993. godine, spor s investitorom oko poslovne zgrade na Kennedyevu trgu u Zagrebu;
2
Dinko Kovai za pravo na naknadu za projekt obiteljske kua u Splitu. Ti su primjeri kap u moru izgubljenih sporova, zastara, postupaka u tijeku bez pravih izgleda da se rijee, a koji su doveli ili dovode do unitavanja kulturne batine ak i nagraivanih objekata kao to su: staraki dom Sv. Ana autora Tomislava Petrinjaka i ure Mirkovia u Zagrebu; hotel Kaktus Jerka Roina; hotelski kompleks Haludovo Borisa Magaa u Malinskoj. Isto je prijetilo i zgradi Ekonomskog fakulteta Dinka Kovaia u Splitu, a dogodilo se hotelu Internacional arhitekta Julia De Luce u Rabu i mnogim drugima. Recentna sudska praksa naalost govori da su strukovni sudovi pri Komori, UHA-i ili gradskim drutvima arhitekata uglavnom neuinkoviti, gotovo bez rijeenih predmeta (zbog nepoznavanja materije, nezamjeranja kolegama ili neeg slinog?). Preventiva u zatiti autorskog prava je, meutim, i te kako mogua. Dobru bazu daju ve i akti Komore, posebno Statut (l. 30. st. 2 i 3) i Kodeks strukovne etike HKAIG (l. 11., 18. i 19.). Oni obvezuju ovlatene arhitekte na potivanje autorskih prava, reguliraju obveze i ponaanje arhitekta prema kolegi prije ulaska u posao i za njegova trajanja, te brane nelegitimnu uporabu arhitektonskih ideja od drugih arhitekata ili treih osoba. Svako nepridravanje potivanja autorskih prava drugoga arhitekta tea je povreda Statuta i otro se sankcionira (l. 85. st.16, 23 i 26). Nepoznavanje akata Komore nije izlika za nepotivanje ili povredu! Upuujem, na kraju, otvoreni poziv najvanijim sudionicima u zatiti i promicanju autorskih prava arhitekata:
OVLATENIM ARHITEKTIMA da se upoznaju sa svojim zakonskim pravima, da sklapaju ugovore sa zatitnim autorskopravnim klauzulama, te da se obvezno upoznaju i pridravaju svih akata Komore; ARHITEKTIMA da potuju pravo kolega arhitekata na zatitu onoga prava kojim e se i sami jednoga dana posluiti; OBRAZOVNIM VISOKOKOLSKIM USTANOVAMA da u studij arhitekture uvedu kolegij o zatiti autorskih prava, kako bi se budui arhitekti to ranije upoznali sa svojim pravima i obvezama; ZAPOSLENICIMA UPRAVNIH SLUBI, LANOVIMA KOMORE U MIROVANJU da potuju odredbe relevantnih zakona i akata Komore koje su lanovi, jer upravo oni predstavljaju jednu od najznaajnijih karika u provedbi i afirmaciji legaliteta u struci; NARUITELJIMA, INVESTITORIMA, KORISNICIMA, VLASNICIMA da svjesno prihvate vrijed-
nost koju posjeduju ili dobivaju svakim autorskim djelom arhitekture; atribucija takvog tipa samo poveava trinu vrijednost njihove nekretnine;
NOVINARIMA I MEDIJSKIM DJELATNICIMA da ne oduzimaju arhitektima ono pravo ko-
Pod pojmom djelo arhitekture i autorsko djelo arhitekture podrazumijeva se uvijek i djelo urbanizma odnosno krajobrazne arhitekture.
jim se sami s pravom obilno slue, a to je navoenje imena autora; kao to svaki la-
nak, fotografija, knjiga, slika, skulptura, glazbeno djelo i sl. ima svoga autora, tako ga ima i svaka zgrada, urbanistiki potez ili krajobrazno djelo;
NAJIROJ JAVNOSTI da pomno uva izgraeni okoli, jer upravo njega ostavlja u na-
slijee potomcima kao jedan od najbitnijih elemenata nacionalne i kulturoloke identifikacije svakog naroda, pa tako i hrvatskog. Predsjednica Razreda arhitekata: Helena Knifi Schaps, ovl. arh.
U Zagrebu, prosinca 2005.
I.
UVOD
Hrvatski sabor donio je 1. listopada 2003. godine Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima (NN 167/03)3, kojim je stavljen izvan snage raniji Zakon o autorskom pravu (NN 53/91, 58/93, 9/99, 76/99, 127/99 i 67/01). Novi zakon stupio je na snagu dana 30. listopada 2003., a njime su u hrvatsko pravo ule i brojne izmjene, nadopune i poboljanja uinjena na podruju autorskog prava, s ciljem usklaivanja te pravne grane s meunarodnim standardima, te obvezama Republike Hrvatske, preuzetim putem dvostranih i viestranih meunarodnih ugovora. Novi Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima, donesen u skladu s odredbom iz lanka 68. Ustava RH4 kojom se jami sloboda znanstvenoga, kulturnog i umjetnikog stvaralatva, glavni je izvor autorskog prava u hrvatskom pravu. Odredbe o zatiti autorskog prava, njemu srodnih prava, kao i odredbe posredno relevantne za tu problematiku, nalaze se i u drugim zakonima i podzakonskim propisima, primjerice u Kaznenom zakonu, Obiteljskom zakonu, Zakonu o parninom postupku, Zakonu o kaznenom postupku, Zakonu o obveznim odnosima, Zakonu o gradnji itd. Od meunarodnih sporazuma s podruja autorskog prava, a ija je lanica i Republika Hrvatska, osobito treba istaknuti Bernsku konvenciju za zatitu knjievnih i umjetnikih djela (u daljnjem tekstu: Bernska konvencija), sklopljenu davne 1886. godine, a otada vie puta revidiranu u skladu s promjenama na tom pravnom podruju. Napomene: U tekstu ovog prikaza osobito su, u tisku drugaijim slovima, izraeni oni dijelovi koji se odnose na trenutno vaea pravna pravila u Republici Hrvatskoj, a to su ponajprije pravila Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, najvanijeg za obraenu materiju.
3 4
U daljnjem tekstu: ZAP.
lanak 68. Ustava RH propisuje sljedee: Jami se sloboda znanstvenoga, kulturnog i umjetnikog stvaralatva. Drava potie i pomae razvitak znanosti, kulture i umjetnosti. Drava titi znanstvena, kulturna i umjetnika dobra kao duhovne narodne vrednote. Jami se zatita moralnih i materijalnih prava koja proistjeu iz znanstvenoga, kulturnog, umjetnikog, intelektualnog i drugog stvaralatva. Drava potie i pomae skrb o tjelesnoj kulturi i portu.
10
11
Takoer, osobito je vano istaknuti kako dana 1. sijenja 2006. godine stupa na snagu novi Zakon o obveznim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO5), a koji stavlja izvan snage dosadanji ZOO (u daljnjem tekstu ZOO/19916). S obzirom na to da se odredbe ZOO-a, sukladno l. 1163. toga zakona, nee primjenjivati na obvezne odnose nastale prije njegovog stupanja na snagu, tj. 1. sijenja 2006., pri spominjanju ZOO-a u ovom prikazu bit e paralelno navedene odredbe novoga i starog zakona.
II.
OPENITO O AUTORSKOM PRAVU

Prije uputanja u razmatranje posebnosti ostvarivanja i zatite autorskog prava u arhitekturi, potrebno je ukratko definirati autorsko pravo openito pojam, objekt, nositelja, trajanje, nastanak i prestanak, kao i njegov sadraj, ogranienja i karakteristike. Promatrano u objektivnom smislu, autorsko pravo kao grana prava predstavlja skup pravnih normi koje se odnose na pravne odnose vezane uz intelektualna ostvarenja iz knjievnoga, znanstvenog i umjetnikog podruja. S druge strane, promatrano kao subjektivno pravo, autorsko pravo svom nositelju daje najveu privatnopravnu vlast apsolutnog djelovanja koja daje neposrednu vlast u pogledu intelektualne tvorevine autorskog djela7. Objekt autorskog prava je autorsko djelo, lankom 5. ZAP-a definirano kao originalna intelektualna tvorevina iz knjievnoga, znanstvenog i umjetnikog podruja koja ima individualni karakter, bez obzira na nain i oblik izraavanja, vrstu, vrijednost ili namjenu. Prema ZAP-u, svako autorsko djelo moe biti predmetom autorskog prava, osim onih koja to ne mogu biti po svojoj naravi, kao i onih za koje Zakon izriito odreuje da to nisu 8. Bitno je naglasiti da su autorskim pravom zatieni samo izraaji, a ne ideje, postupci, metode rada ili matematiki koncepti. Dakle, arhitektautor svoju misao/ideju mora manifestirati na neki nain, bilo u pisanom obliku putem nacrta ili planova, u vidu trodimenzionalnog modela, izgraenog objekta ili u drugom svima primjetnom obliku, i tek tada e tako izraeni intelektualni napor uivati zatitu temeljem autorskopravnih odredbi. Nositelj autorskog prava je autor djela, odnosno fizika osoba koja stvori autorsko djelo, a to joj pravo pripada ve u trenutku stvaranja djela, samim inom stvaranja 9, bez potrebe registracije ili posebnog oznaavanja djela10. Postupak registracije karakteristian je za SAD te druge zemlje srodnih (anglo-saksonskih) pravnih sustava, ali registracija nije nuno i preduvjet za zatitu (opirnije o tome vidi u poglavlju 3.7.).
7 8
Gliha I., Autorsko pravo, 2000., str. 1. l. 5. ZAP-a. l. 9 ZAP-a. Gliha, str. 2.
5 6
Narodne novine br. 35/2005.

Ovaj zakon donesen je 1978., a u nae pravo preuzet 1991. godine, v. Narodne novine br. 53/1991.
9 10
12
13
to se sadraja autorskog prava tie, ZAP prava autora razvrstava u tri grupe: moralna prava, imovinska prava te druga prava. U moralna prava, dakle prava osobnopravnog karaktera, spadaju: pravo prve objave; pravo na priznanje autorstva; pravo na potivanje autorskog djela, te asti ili ugleda autora; pravo pokajanja. Moralna prava su, po svom karakteru, strogo osobna prava, iji je nositelj autor djela, a koja proizlaze iz specifinog odnosa autora i njegovog djela. Za razliku od imovinskih prava koja se odnose prvenstveno na iskoritavanje djela u svrhu stjecanja imovinskih koristi, te se mogu prenositi na druge, moralna prava nikad ne slijede taj prijenos, ve tite autorov integritet, ast, ugled, te emocionalnu vezu djela i stvaratelja neovisno o tome tko iskoritava djelo. Ta prava prenose se samo u sklopu nasljeivanja autorskog prava, to je i logino, jer nakon smrti autora brigu o njegovoj asti i ugledu nastavljaju njegovi nasljednici. Moralna prava autora uivaju zatitu i nakon prestanka autorskog prava (nakon 70 godina od smrti autora) tada djelo postaje javno dobro, pa se moe slobodno koristiti, ali uz obvezu priznanja autorstva, potivanja djela, kao i asti ili ugleda autora. Povreda tih obveza sankcionira se unato tome to je autor davno umro, a autorsko pravo prestalo, jer prestanak povrede ovlateni su zahtijevati autorovi nasljednici, autorske udruge kojima je autor pripadao, druge osobe koje za to imaju pravni interes, te Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti11. Ova odredba bitna je osobito za arhitekte, jer jednom izgraeno djelo arhitekture, po svojoj prirodi, stoji na javnom mjestu dugo nakon autorove smrti, a time su i autorova moralna prava podlona moguoj povredi. Pod imovinskim pravima Zakon podrazumijeva iskljuiva prava: reproduciranja (umnoavanja); distribucije (stavljanja u promet); priopavanja javnosti; te pravo prerade. Ova prava odnose se na ekonomsko iskoritavanje autorskog djela, pa Zakon autoru daje mogunost da pisanim putem prenese na druge osobe pravo iskoritavanja, i to uz ugovaranje uvjeta vezanih uz opseg prava, sadraj, vrijeme ili prostor koritenja. Ona prava koja po svojim karakteristikama ne pripadaju u spomenute kategorije, obuhvaena su pojmom druga prava, te meu njima pronalazimo prava na naknadu, pravo slijeenja, pravo pristupa djelu, te pravo zabrane javnog izlaganja.
11
Osim navedenih ovlatenja, sastavni dio autorskog prava su i zakonom propisana ogranienja koja autor trpi u izvravanju svog prava, a ija je svrha uvaavanje drugih, vanijih interesa (npr. interes drutva), ostvarivanje tuih prava ili zabrana zloupotrebe12. Vremensko ogranienje ogleda se u tome to autorsko pravo traje za ivota autora te jo sedamdeset godina nakon njegove smrti, bez obzira na to kad je djelo zakonito objavljeno13. Ako su djelo stvorili koautori14, vrijeme se rauna od smrti koautora koji je najdue ivio. O autorskom pravu treba jo rei da je nasljedivo, nije prenosivo (osim u sklopu nasljeivanja) i ne moe biti predmet ovrhe.
12 13
Gliha, str. 7.; vie o ogranienjima v. u poglavlju 3.8. l. 99. ZAP-a. Detaljno o koautorima v. u poglavlju 3.3.
l. 106., st. 1 i 2. ZAP-a.
14
14
15
III.

3.1.
Djelo arhitekture kao autorsko djelo
Poloaj djela arhitekture kao autorskog djela poboljan je stupanjem na snagu novog ZAP-a. Naime, u prijanjem Zakonu djelo arhitekture nije bilo posebno i izriito navedeno kao autorsko djelo, ve je taj zakon u l. 3. propisivao da se autorskim djelom smatraju djela s podruja slikarstva, kiparstva, arhitekture i grafike, bez obzira na materijal od kojega su izraena..., a takoer i planovi, skice i plastina djela, koji se odnose na geografiju, topografiju, arhitekturu ili drugo znanstveno ili umjetniko podruje15. Takvim je ureenjem autorima djela arhitekture pruena opa zatita, bez dodatnih odredbi koje bi proizlazile iz posebnosti ove vrste djela te, kao takve, pruale kvalitetnije mogunosti zatite njihovih prava. U novom ZAP-u djela arhitekture izdvojena su iz gore navedene formulacije te su posebno navedena pri nabrajanju primjera autorskih djela u lanku 5., a u tekstu zakona sadran je i odreen broj odredbi koje se odnose upravo tu vrstu djela.16 Kako ZAP ne razrauje pojam djela arhitekture, njegov opseg i sadraj utvruju struka, praksa i teorija. Meutim, ipak bi bilo korisno kad bi i sam zakonski tekst naveo primjerice to sve spada pod opseg djela arhitekture, kao to to ini slovenski Zakon o avtorskih in sorodnih pravicah, koji za primjer navodi skice, nacrte i izvedene objekte s podruja arhitekture, urbanizma i krajobrazne arhitekture17. Dodue, ZAP neovisno o djelu arhitekture propisuje da autorsko djelo predstavljaju i prikazi znanstvene ili tehnike prirode kao to su crtei, planovi, skice, tablice i dr., pa ta odredba titi i pisana autorska djela arhitekata. Naravno, sukladno openitoj definiciji autorskog djela iz l. 5, i autorsko djelo arhitekture mora biti originalno intelektualno ostvarenje, individualnog karaktera, a zatitu uiva i ako nije u potpunosti dovreno. Takoer, kao samostalna autorska djela tite se i sve prerade i prilagodbe djela arhitekture, koje ispunjavaju uvjet originalnosti i individualnosti. Teorija nudi definicije djela arhitekture, pa se tako npr. navodi da djelo arhitekture predstavljaju sve graevine i sline konstrukcije to sadravaju elemente izvor15 16 17
l. 3. starog Zakona o autorskom pravu (NN 9/99., 76/99., 127/99.). Npr. l. 79/4,5, l. 82, l. 92 ZAP-a i sl. l. 5, st. 2., to. 9. Zakona o avtorskih in sorodnih pravicah.
17
nosti i stvaralatva u odnosu na oblik ili ukras neovisno o njihovoj namjeni18. Ukoliko propisi ne iskljuuju izriito pojedine vrste arhitektonskih ostvarenja iz zatite autorskim pravom, pojam djela arhitekture ukljuuje i djela unutarnje arhitekture (unutarnje ureenje prostora), vanjski izgled zgrade (npr. fasade), te djela vrtne ili krajobrazne arhitekture graevine uivaju zatitu bez obzira na vrstu ili namjenu, sve dok je prisutna izvornost 19. Pojam djela arhitekture obuhvaa djelo u svim fazama izrade planove, nacrte, skice, tabele, plastine prikaze, kao i ve izgraene objekte. Vano je napomenuti da ZAP ne iskljuuje pojedine vrste objekata iz autorskopravne zatite, to znai da su naelno zatiene sve one graevine koje zadovoljavaju zakonom propisane uvjete, ukljuujui stambene zgrade, obiteljske kue, poslovne zgrade, spomenike, mostove i druge objekte.20 Neki od tih objekata iskljueni su npr. iz zatite u SAD-u, a njihovo pravo takoer detaljnije regulira koje su vrste objekata zatiene21. U praksi moe doi do problema prilikom traenja odgovora na pitanje je li odreeno djelo arhitekture uistinu autorsko djelo. Naime, djela arhitekture u okviru autorskog prava specifine su prirode, jer arhitektura kao struka spaja tehniku i umjetnost, pa karakter autorskog djela ostvaruje kroz svoj stvaralaki i umjetniki aspekt, a znanstveni i tehniki elementi su instrumenti koji omoguuju stvaranje autoru arhitektu. Henneberg istie kako domaa sudska praksa priznaje zatitu onim djelima arhitekture koja odlikuje umjetniki karakter, a ne konstruktorskom dijelu posla koji predstavlja dio podruja tehnike22. Meutim, ZAP ne spominje umjetniki karakter kao uvjet zatite, ve trai originalnost. Iz navedenog proizlazi da svaki autor djela arhitekture koje ima originalni karakter moe traiti zatitu svojih autorskih prava, bez potrebe da itko ocjenjuje umjetniko-estetsku vrijednost njegovog ostvarenja. Prednost originalnosti, kao objektivne kategorije, nad poprilino subjektivnim prosuivanjem prisutnosti umjetnikog ili estetskog, trebala bi autorima arhitektonskih ostvarenja pruiti sigurnost i povjerenje u zatitu njihovih autorskih prava. Smjernice UIA23, slino svemu navedenom, istiu da zatitu autorskog prava uivaju originalna arhitektonska djela materijaliziranog izraajnog oblika, s time da poblie objanjavaju kriterij originalnosti: djelo ne mora biti radikalna i dosad neviena novost u struci, odnosno inovativnost nije uvjet, ve je bitno da je djelo nastalo kreativnim radom i stvaralakim naporima arhitekta (a ne samo kao produkt funkcionalnih zahtjeva i rezultat tehnikih kalkulacija) i da nije kopija nekoga postojeeg djela. Spomenuti treba da se originalnost takoer moe manifestirati (a time i biti za18 19 20
tiena autorskim pravom) i kao nova kombinacija ve poznatih elemenata24, a ne nuno kao originalnost u kreiranju samih elemenata. Sudovi u SAD-u postavili su, u pogledu kreativnosti i originalnosti, relativno niski prag koji autori moraju zadovoljiti da bi njihovo djelo bilo zatieno autorskim pravom; npr. u tom smislu jedna sudska odluka25 istie da originalnost u autorskom pravu nikako ne znai stupanj originalnosti koji se trai pri zatiti patenta, te da termin originalan treba tumaiti u smislu da djelo duguje svoj nastanak autoru, pri emu je bitno da autor unese neto vie od samo trivijalne varijacije, neto to je prepoznatljivo njegovo, bez obzira koliko siromaan (u umjetniko-estetskom smislu) bio autorov doprinos. Vea inovativnost od navedene nije uvjet zatite.
3. 2.
Autorsko djelo arhitekture po pravu SAD-a
Henneberg, I., Autorsko pravo, 2001., str. 102. Henneberg, str. 103.; l. 5. ZAP-a.
Autorskopravna zatita arhitektonskih djela osobito je aktualno pitanje u SAD-u, gdje je od 1. prosinca 1990. na snazi Zakon o autorskom pravu na djelima arhitekture 26, donesen radi usklaenja pravne regulacije autorskog prava s odredbama Bernske konvencije. Taj Akt donio je popriline razlike, a time i probleme, kako pravnicima, tako i svima onima koji sudjeluju u stvaranju arhitektonskog djela arhitektima, investitorima, izvoaima radova, brokerima za nekretnine itd. Novi Akt se u primjeni pokazuje tek posljednjih godina, a sporovi nastaju prvenstveno zato to je, prema njegovim odredbama, zatita arhitektonskih djela znatno jaa u odnosu na ranije propise. Naime, prije 1990. godine, arhitekti u SAD-u uivali su zatitu samo u pogledu svojih crtea, nacrta i specifikacija, a ne i trodimenzionalnih, izgraenih objekata, izvedenih prema autorovoj dokumentaciji. Drugim rijeima, bilo tko je mogao sagraditi identini objekt, bilo na temelju fotografija, pregleda objekta, mjerenja ili skiciranja, a autor djela nije imao pravnog temelja za suprotstavljanje. Tek neovlateno umnoavanje dokumentacije predstavljalo je povredu autorskog prava. Prema novom Aktu, meutim, zatien je dizajn zgrade izraen u opipljivom obliku, to ukljuuje samu zgradu, te arhitektonske planove i nacrte, s time da je autorsko pravo na zgradi odvojeno od autorskog prava na dokumentaciji, te se ta dva aspekta arhitektonskog djela odvojeno registriraju i tite27. Pojam zgrada, u smislu trodimenzionalne graevine koja uiva zatitu, odnosi se na trajne i nepomine objekte namijenjene nastanjivanju ljudima, kao to su kue i poslovne zgrade, kao i druge objekte namijenjene ljudskoj upotrebi, poput crkava, muzeja, sjenica i vrtnih paviljona. Akt, meutim, iz zatite iskljuuje neke vrste obje24 25
Tako navode Preporuene smjernice UIA (Union Internationale des Architectes) Sporazum o preporuenim meunarodnim standardima za bavljenje arhitektonskom profesijom iz 2001. (u daljnjem tekstu: Smjernice UIA), kao i Tillman Prinz u lanku Autorsko pravo arhitekata. Vidi poglavlje 3.2. Henneberg, str. 103. UIA Union Internationale des Architectes (Meunarodna unija arhitekata).
U tom smislu upuuju Smjernice UIA.
21 22 23
Odluka u predmetu Alfred Bell & Co. protiv Catalda Fine Arts, Inc. (191 F.2d 99, United States Court of Appeals, Second Circuit). Architectural Works Copyright Protection Act, 1990. O registraciji opirnije u 3.7.
26 27
18
19
kata i to objekte koji nisu zgrade, poput mostova, brana, etalita, petlji (u smislu cestovnih krianja), atora, mobilnih domova i sl., a takoer su iskljuene i standardne konfiguracije prostora, kao i standardni elementi, kao to su vrata i prozori, te svi oni funkcionalni elementi iji dizajn ili postavljanje zahtijevaju i uvjetuju praktine potrebe.
3.3.
Autor djela arhitekture
ZAP ne sadri konkretne odredbe o autoru djela arhitekture, pa je openito bitno istaknuti da je autor fizika osoba koja je stvorila autorsko djelo (l. 9, st. 1. ZAP-a), a smatra se, ako se ne dokae suprotno, da je to osoba ije je ime (ili pseudonim, umjetniki znak ili kod) oznaen na primjercima djela ili pri objavi djela na uobiajen nain (l. 12., st. 1. ZAP-a). Oznaavanje autorskog djela manifestiranje je prava autora da bude priznat i oznaen kao autor djela, to je jedno od njegovih moralnih prava (l. 15 ZAP-a) arhitekt svoje ime ili drugu autorsku oznaku stavlja na nacrte i druge projektne dokumente, a oznaku moe staviti i na graevinu (dapae, Kodeks strukovne etike hrvatskih arhitekata i inenjera u graditeljstvu 28 ak, u lanku 22., st. 3., istie da ovlateni arhitekti ne smiju zatajiti svoje ime na izloenom projektu, na gradilitu ili za izvedeni graditeljski posao!). Ako je vie autora sastavilo svoja djela radi zajednikog koritenja (sastavljeno djelo), svaki autor zadrava autorsko pravo na svojem djelu (l. 10, st. 1.), a ako se radi o djelu koje je vie osoba stvorilo zajednikim radom, na nain da se pojedinim doprinosima ne moe samostalno koristiti, onda se radi o koautorstvu. Za razliku od autora sastavljenog djela, koautorima ne pripada autorsko pravo na onome to su oni pridonijeli u stvaranju djela, ve svima pripada zajedniko autorsko pravo na djelu, to dovodi i do njihove znatno vre povezanosti za objavu, koritenje, kao i izmjene djela svi koautori moraju dati pristanak (l. 11., st. 4.). Kod oba sluaja s vie autora ZAP istie kako svoje meusobne odnose autori prvenstveno reguliraju ugovorom (l. 10, st. 2.; l. 11, st. 5). Iako ljudi redovito zaziru od ugovornog reguliranja meusobnih odnosa gdje god to nije apsolutno neophodno, nikako ne treba zanemariti tu mogunost. To osobito dolazi do izraaja kad su u pitanju djela arhitekture. Po svojoj prirodi, jasno je da izrada djela arhitekture opsegom posla, a time i uloenim trudom i vremenom predstavlja golem autorski zalogaj u kojem nerijetko sudjeluje vie autora, a koliina financijskih sredstava uloenih u realizaciju tog djela dovodi i do velike vrijednosti moguih sporova. Sukladno navedenom, najbolje bi bilo kada bi arhitekti koji sudjeluju u izradi projekta, odnosno u stvaranju djela arhitekture, ugovorom meusobno utvrdili sporna pitanja, a osobito imovinske aspekte njihovog odnosa, odnosno udio pojedinog arhitekta u koristima ostvarenim koritenjem djela. U nedostatku takvog ugovora, u sluaju spora moe se
28
dogoditi da se njihovi odnosi rjeavaju dugotrajnim i nepotrebnim povlaenjem po sudu. Meutim, treba naglasiti da se ugovorom ne moe prenositi autorsko pravo kao takvo, odnosno ugovoriti da se neiji autorski doprinos smatra djelom druge osobe. Autori su osobe koje su stvorile djelo, njegove dijelove ili doprinose, i to postaju samim stvaranjem svog djela. Kao to je ve reeno, autorsko pravo je neprenosivo. Na pitanje tko moe biti autor djela arhitekture, ZAP ne daje odgovor u smislu njegove strunosti ili karakteristika. Prema ZAP-u, zatita nee biti uskraena osobi koja nije po struci arhitekt, a koja stvori autorsko djelo arhitekture. Bitno je da djelo ispunjava zakonom propisane uvjete. Meutim, kako stvaranje djela arhitekture utjee na okolinu znatno vie od autorskog djela u vidu slike ili romana, drugi propisi sadre odredbe kojima je cilj sprijeiti neovlatene i nestrune osobe u bavljenju tim poslom, odnosno onemoguiti izgradnju objekta prema dokumentima sainjenim od neovlatene osobe. Tako Zakon o gradnji 29 u lanku 33., st. 2. propisuje da investitor projektiranje (kao i provedbu drugih faza izvedbe projekta) mora povjeriti osobama koje zadovoljavaju uvjete za obavljanje tih djelatnosti propisane ovim Zakonom, a u lanku 35., st. 1. istog Zakona odreeno je da projektant jest fizika osoba ovlatena za projektiranje prema posebnom Zakonu i propisima donijetim na temelju tog Zakona. Relevantni posebni propis na koji se u ovom sluaju poziva Zakon o gradnji jest Zakon o Hrvatskoj komori arhitekata i inenjera u graditeljstvu30. Taj Zakon izriito propisuje da je udruivanje u Komoru obvezno za sve ovlatene arhitekte i inenjere koji obavljaju strune poslove prostornog ureenja, projektiranja, strunog nadzora i kontrole projekata31, a uvjet za upis u Komoru je (izmeu ostalih) diploma odgovarajueg fakulteta, tri godine rada po zavrenom studiju pod nadzorom ovlatenog arhitekta i poloen odgovarajui struni ispit32. Iznimno, mogu je upis u Komoru osobe koja nije diplomirala na odgovarajuem fakultetu, ali samo ako ima najmanje deset godina rada u struci, a uz to se i svojim radom posebno istakla. Slino propisuje i Statut Komore33, koji izriito kae da se pravo na obavljanje gore opisanih poslova stjee upisom u Imenik ovlatenih arhitekata34. Ukratko, uvjet za izvedbu projekta i izgradnju odreenog objekta jest da ga je izradio ovlateni arhitekt, a to svojstvo se stjee samo upisom u Komoru, uz ispunjavanje uvjeta koji jame strunost dotine osobe. Vezano uz nove propise o autorskom pravu arhitekata u SAD-u (Akt iz 1990), a u pogledu autora djela arhitekture, Congressional Committee Report (Izvjetaj Kongresnog odbora) koji se odnosi na ovo pitanje izriito navodi da zatita
29 30 31 32 33 34
Narodne novine br. 175/2003, 100/2004. Narodne novine br. 47/1998.

l. 1., st. 2. Zakona o HKAIG. Uvjete za upis u Komoru ureuje lanak 26., st. 2. Zakona o HKAIG.
Donesen od Skuptine Hrvatske komore arhitekata i inenjera u graditeljstvu 1998. godine, objavljen u Narodnim novinama br. 40/99; u daljnjem tekstu: Kodeks.
Statut Hrvatske komore arhitekata i inenjera u graditeljstvu, Narodne novine br. 40/1999.
l. 4. st. 1. Statuta HKAIG.
20
21
nije ograniena samo na arhitekte, nego se odnosi na svakoga tko stvori djelo arhitekture, bez obzira na obrazovanje ili propise pojedinih drava. I kod nas bi neovlateni autor djela arhitekture uivao zatitu autorskim pravom jer ZAP ne pravi razliku, ve titi onoga koji je stvorio djelo neovisno o njegovim karakteristikama. Naravno, takvog nadriarhitekta trebale bi snai odgovarajue sankcije zbog krenja drugih propisa!
3.4.
Strukovna etika i zatita autorskih prava
Opisane odredbe imaju cilj sprijeiti nekvalificirane i nestrune pojedince u bavljenju arhitektonskom praksom, ali teko mogu zaustaviti stvaranje neprikladnih, nakaradnih ili estetski bezvrijednih djela od samih ovlatenih arhitekata. Kriterij estetike nije odluan kad je u pitanju zatita autorskog prava jer poimanje ljepote varira, kako u vremenu, tako i od ovjeka do ovjeka. Meutim, sama struka bi svojim pravilima, njihovom primjenom te uinkovitim sankcijama trebala suzbijati neprihvatljivo ponaanje svojih pripadnika. Upravo takva pravila, proizala iz same struke, trebala bi imati vei utjecaj na arhitekte nego apstraktna zakonska pravila. Iako ve spomenuti Kodeks strukovne etike35 ne moe zatititi autorska prava arhitekata pred povredom poinjenom npr. od korisnika ili vlasnika objekta, trebao bi preventivno djelovati na pripadnike struke. Kodeks propisuje da su ovlateni arhitekti openito duni potivati autorska prava36, a takoer potanje ureuje situacije u kojima vie arhitekata radi na istom poslu, to je potencijalno problematina situacija. Upravo je sluaj u kojem naruitelj otpusti arhitekta pa eli angairati drugog u literaturi spomenut kao riskantan za novog arhitekta37 prema Kodeksu arhitekt kojeg naruitelj pozove da preuzme posao na kojem je dotad radio drugi ovlateni arhitekt, duan je obavijestiti kolege koji ve rade na tom poslu; prije nego preuzme posao mora se uvjeriti da su s njegovim prethodnikom ispunjene sve ugovorne obveze, a posao smije preuzeti samo ako time ne kri kolegijalna pravila 38. Povrh svega, o preuzimanju posla arhitekt je duan obavijestiti Komoru, odnosno Razred arhitekata. Nadalje, ako preuzimatelj posla ne radi projekt iznova, ve nastavlja rad na postojeem autorskom djelu svojeg kolege prethodnika, duan je potivati njegove upute, traiti njegovu suglasnost za svaku promjenu koju eli uiniti u projektu te ga obavijestiti o svakoj promjeni u izvoenju gradnje 39. Kako je za nepotivanje odredbi Kodeksa nadlean Stegovni sud Komore, takva neprihvatljiva ponaanja unutar struke mogla bi i trebala bi biti sankcionirana i bez uplitanja redovnih sudova.
35 36 37 38 39
Jedan od primjera u kojem bi solidarnost u struci mogla sprijeiti povredu autorskog prava je sluaj dogradnje Ekonomskog fakulteta u Splitu, djela arhitekta Dinka Kovaia. Prema napisima u dnevnom tisku u tom sluaju dekan Fakulteta formalno je dao autoru djela priliku da izradi idejno rjeenje i dokumentaciju za dogradnju, ali u roku od 60 dana koji je s obzirom na veliinu projekta bio apsurdan. Nakon toga, iako je autor napravio idejno rjeenje, raspisan je javni natjeaj. Strukovna udruenja (Drutvo arhitekata Splita i Udruenje hrvatskih arhitekata) pozvala su ovlatene arhitekte na nesudjelovanje u izradi projekta jer takav postupak nikako ne bi bio u skladu s Kodeksom koji obvezuje ovlatene arhitekte 40.
3.5.
Autorstvo na djelima nastalim u radnom odnosu
V. biljeku br. 23. l. 11., st. 3. Kodeksa. Gallagher & Dawsey, Architecture and Copyright law, 2002. l. 18., st. 2. Kodeksa. l. 18., st. 3. Kodeksa.
Novi je ZAP unio znaajne promjene u korist autora upravo u pravnoj regulaciji stvaranja autorskih djela u sklopu radnog odnosa. lanak 75. ZAP-a definira autorsko djelo stvoreno u radnom odnosu kao djelo koje za vrijeme trajanja radnog odnosa kod odreenog poslodavca stvori autor zaposlenik izvravajui svoje obveze ili po uputama toga poslodavca. U nastavku istog lanka, propisano je da se odnosi u pogledu autorskog djela stvorenog u radnom odnosu ureuju ovim Zakonom, ugovorom o radu ili drugim aktom kojim se ureuje radni odnos (npr. pravilnikom o radu, kolektivnim ugovorom, sporazumom radnikog vijea i poslodavca41 i sl. naravno, o konkretnom poslodavcu ovisi koji od tih akata postoji). lanak 76. ZAP-a regulira pravo iskoritavanja ovako stvorenih autorskih djela, propisujui da ako se u izvravanju obveza iz radnog odnosa stvaraju autorska djela, ugovorom o radu odreuje se, izmeu ostalog, stjee li poslodavac pravo na iskoritavanje autorskog djela, te posebice, ako ga stjee, opseg i trajanje prava iskoritavanja. U nastavku istog lanka zakonodavac naglaava da ako nije drukije ureeno samim Zakonom, ugovorom o radu ili drugim aktom koji regulira radni odnos, autorsko pravo na autorskom djelu zadrava autor bez ogranienja. Ovdje je od izuzetne vanosti navesti odredbu iz lanka 202., st. 6. ZAP-a (iz Prijelaznih i zavrnih odredaba ZAP-a), kojom je propisano da na autorska djela koja nastanu nakon stupanja na snagu ovoga Zakona u okviru radnog odnosa nastalog na temelju ugovora o radu zakljuenog prije stupanja na snagu ovoga Zakona, primjenjivat e se tri godine od dana stupanja na snagu ovoga Zakona odredbe Zakona o autorskom pravu. Dakle, ako je autor stvorio djelo arhitekture nakon 30. listopada 2003., kada je stupio na snagu novi ZAP, ali u sklopu radnog odnosa za koji je ugovor o radu sklopljen prije tog datuma, sve do 30. listopada 2006. odnos izmeu autora i poslo40
Jelaa, M., Zatitimo djelo Dinka Kovaia! (Slobodna Dalmacija, 7. i 8. listopada 2003.); Viduli, S., Novogradnja trai dogradnju i autora (Slobodna Dalmacija, 19. listopada 2003.).
41 Sve su to akti kojima se prema Zakonu o radu (NN br. 38/95., 54/95., 65/95., 17/01., 82/01., 114/03., 142/03.) mogu regulirati pitanja iz radnog odnosa.
22
23
davca te pitanja relevantna za autorsko pravo nad tim autorskim djelom regulirat e odredbe starog Zakona (l. 19. l. 24.). S obzirom na to da su te odredbe bitno drukije, potrebno ih je ovdje navesti. l. 19. starog Zakona, slino novom ZAP-u, propisuje da se autorskopravni odnosi glede djela stvorenih u radnom odnosu ureuju pravilnicima, kolektivnim ugovorima ili ugovorima o radu. Meutim, l. 20. propisuje da pravna osoba ili poslodavac imaju iskljuivo pravo, u okviru svoje redovne djelatnosti, za vrijeme od pet godina, iskoritavati autorsko djelo to ga je u izvrenju svoje radne obveze stvorio zaposlenik u toj pravnoj osobi odnosno kod poslodavca, bez zahtijevanja odobrenja od zaposlenika autora tog djela (rok od pet godina rauna se od dana zavretka djela). Isti lanak propisuje da autoru pripada posebna naknada za takvo iskoritavanje autorskog djela, a ta bi naknada trebala biti proporcionalna doprinosu to ga je koritenje njegova djela imalo na poveanje dohotka odnosno dobiti ili na obavljanje djelatnosti i izvravanje zadaa te pravne osobe. Ostala autorska prava pripadaju autoru, te ih se ne moe ograniiti ugovorom ili drugim aktima, ali pitanje regulacije prava iskoritavanja djela je, gledano s imovinskog stajalita, ipak za autora jedno od najvanijih. Slino, ali jo nepovoljnije za radnika autora propisuje slovenski Zakon, prema kojem na poslodavca, bez zakonske obveze plaanja posebne naknade kao u naem starom Zakonu, prelaze iskljuiva imovinska i druga prava autora na djelu stvorenom u radnom odnosu, za razdoblje od 10 godina od stvaranja djela (ukoliko nije drugaije ugovoreno), a i nakon tog razdoblja poslodavac moe zahtijevati ponovni prijenos iskljuivih prava na njega, uz plaanje primjerene naknade42. Vrijeme stvaranja djela te vrijeme sklapanja ugovora o radu imaju kljunu ulogu, ukoliko su poslodavac i radnik autor propustili regulirati to pitanje ugovorom o radu, a ono nije regulirano kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili sporazumom radnikog vijea i poslodavca. Odredbe novog Zakona vrlo su povoljne za autora jer u nedostatku drugaijeg sporazuma s poslodavcem on uiva iskljuivo pravo iskoritavanja djela, iako je ono stvoreno u sklopu radnog odnosa, a odredbe starog Zakona daju iskljuivo pravo iskoritavanja djela poslodavcu, i to bez mogunosti drukijeg sporazuma. U tom sluaju, od velike je vanosti iznos naknade ugovoren s poslodavcem, iako je sad suvino upozoravati na to jer se stari Zakon ionako primjenjuje samo na ve sklopljene ugovore o radu. Za arhitekte koji e ubudue sklapati ugovor o radu, bitno je da znaju da odredbe ZAP-a idu u njihovu korist, a ako ve ugovorom o radu prenose pravo iskoritavanja autorskog djela na poslodavca (to je vjerojatno jer poslodavac ipak eli imati koristi od radnika kojeg zapoljava), pregovorima s poslodavcem trebali bi isposlovati za sebe naknadu adekvatnu oekivanim koristima od iskoritavanja djela.
42
U pravu SAD-a postoji institut zvan work for hire (doslovno prevedeno: rad zaposlenog/unajmljenog), koji je najblii stvaranju djela u radnom odnosu, ali ne i identian. Naime, work for hire je i ono autorsko djelo arhitekta za koje je u ugovoru arhitekta i naruitelja izriito ugovoreno da e se smatrati takvim radom, posljedica ega jest da se naruitelj/investitor smatra autorom, odnosno nositelj je autorskog prava. Dok u naem pravu poslodavac moe stei samo pravo iskoritavanja djela stvorenog u radnom odnosu, u SAD-u se poslodavac (ili investitor/naruitelj u drugom sluaju) smatra autorom takvog djela; takvo stajalite posljedica je razliitog poimanja autorskog prava/copyrighta, o emu vie u nastavku.
3.6.
Autorsko djelo izraeno po narudbi
Osim u sklopu radnog odnosa, autorsko djelo arhitekture (kao i druga djela) moe biti izraeno na temelju ugovora o stvaranju autorskog djela po narudbi. S obzirom na prirodu djela arhitekture i financijska sredstva koja prate njegovu izvedbu, za pretpostaviti je da e djelo najee biti izraeno u sklopu radnog odnosa ili na temelju narudbe, pa treba razmotriti uinak ugovora o narudbi na autorsko pravo. Ovaj je ugovor u novom ZAP-u izdvojen u posebnu vrstu autorskopravnog ugovora43, a u starom je zakonu samo uzgred spomenuto stvaranje autorskog djela na temelju ugovora o djelu, a na taj ugovor su se za sva daljnja pitanja primjenjivale odredbe ZOO-a. Kako nove odredbe ZAP-a o ovom ugovoru nisu osobito detaljne, zakonodavac jednako u l. 55. ZAP-a propisuje supsidijarnu primjenu odgovarajuih odredbi ZOO-a, dakle za ona pitanja na koja odredbe ZAP-a ne daju odgovor bit e mjerodavne odredbe o ugovoru o djelu ZOO-a. l. 73. ZAP-a kae da se ugovorom o stvaranju autorskog djela po narudbi autor obvezuje stvoriti odreeno autorsko djelo i primjerak tog djela predati naruitelju, a naruitelj se obvezuje autoru za to isplatiti ugovorenu naknadu ako ugovorom nije drukije odreeno, s tim da se tim ugovorom takoer odreuju i obiljeja, sastojci te rokovi predaje naruenog djela (l. 74/1 ZAP-a). to se tie nositelja autorskog prava, kad je djelo stvoreno temeljem narudbe, autorsko pravo na naruenom djelu zadrava autor bez ogranienja, osim ako se sam autor i naruitelj u ugovoru nisu drukije sporazumjeli ili tako propisuje neka posebna odredba zakona. Odredba slovenskog Zakona o avtorskih in sorodnih pravicah (l. 99, st. 3.), na primjer, ide vie u korist naruitelja propisujui da autor zadrava autorsko pravo na djelu, osim prava distribuiranja (osim ako zakonom ili ugovorom nije drukije odreeno). Ugovor mora biti sklopljen u pisanom obliku, a u njemu obvezno, uz ugovorne strane, mora biti odreeno ili barem, iz formulacije, mogue odrediti o kojem se autorskom
43
l. 101., st. 1. i 2. Zakona o avtorskih in sorodnih pravicah.
l. 73. i 74. ZAP-a.
24
25
djelu radi44. Uputno je u ugovoru utvrditi iznos naknade koji e po stvorenom djelu pripasti autoru, rok predaje djela naruitelju, a i nije odvie u ugovor ukljuiti i odredbu o autorskom pravu. Ako tim ugovorom stranke sporazumno prenose neka prava na poslodavca, neophodno je utvrditi koja su to prava (npr. pravo umnoavanja, distribuiranja) te njihov opseg (iskljuivo, neiskljuivo, samo za potrebe odreene djelatnosti), trajanje i eventualna ogranienja. Ugovorne strane takoer mogu izriitom ugovornom odredbom naglasiti da sva moralna prava zadrava autor, iako to sam ZAP izriito navodi. Ono to je bitno naglasiti svakom pravnom laiku jest da je ugovor instrument koji ugovorne strane mogu koristiti na nain koji njima samima najbolje odgovara. Dok god potuju prisilne pravne norme (kojih u ugovornom pravu nema puno), stranke ugovorom mogu odrediti to god ele detaljniji ugovori pruaju veu pravnu sigurnost, a to u stvarnom ivotu znai manju vjerojatnost nastanka spora, za koji rjeenje nee predviati ve sam ugovor. Temeljna obveza autora jest izraditi narueno autorsko djelo u skladu s ugovorom i po pravilima posla, u vremenu odreenom ugovorom, odnosno, ukoliko rok nije ugovoren, u vremenu razumno potrebnom za takav posao, te ga predati naruitelju45. Autor je duan naruitelju omoguiti nadzor nad obavljanjem posla i davanje uputa u skladu s prirodom posla u naem pravu ta se odredba nalazi meu odredbama koje reguliraju openito ugovor o djelu, pa je bolje rjeenje slovenskog prava koje u Zakonu o avtorskom pravu propisuje da naruitelj u ugovorima o narudbi autorskog djela moe nadzirati posao i davati upute ako time ne zadire u autorovu slobodu znanstvenoga i umjetnikog stvaranja (l. 99., st. 2. toga Zakona). Takvu odredbu stranke mogu unijeti u ugovor, pa i podrobnije od toga utvrditi mogunosti naruitelja to se tie mijeanja u posao autora. S druge strane, temeljna obveza naruitelja jest primiti djelo, narueno i izvreno sukladno ugovoru i pravilima posla, te isplatiti autoru naknadu odreenu ugovorom ili na drugi nain (npr. tarifom ili drugim aktom)46. Ugovor o stvaranju autorskog djela prestaje izvrenjem djela i isplatom naknade, sporazumnim raskidom ugovora ili jednostranim raskidom od strane naruitelja u zakonom propisanim sluajevima47.
44
3.7.
Registracija kao preduvjet zatite (u pravu SAD-a)
U hrvatskom pravu registracija autorskog djela nije preduvjet zatite autorskog prava ono je nastalo stvaranjem djela i od tog trenutka uiva pravo na zatitu. Drugaiji reim, tzv. copyright, karakteristian je za SAD i druge zemlje anglo-saksonskog pravnog sustava (common law sustava), u kojem je registracija bitan korak u zatiti djela. Doslovni prijevod samog naziva copyright bio bi pravo umnoavanja, a kako je pravo umnoavanja tipino imovinsko pravo autora, oito je da se na autorsko pravo u anglosaksonskom pravu gleda prvenstveno iz imovinskopravne perspektive rezultat toga su i razliiti pravni uinci tog prava; primjerice ako nije drukije ugovoreno, nositelj copyrighta, tj. copyright owner (u doslovnom prijevodu: vlasnik prava umnoavanja) na djelu stvorenom u radnom odnosu jest poslodavac, a u naem pravnom sustavu autorsko pravo nije prenosivo pa poslodavac stjee pravo iskoritavanja, a moralna prava (time i pravo da bude priznat i oznaen kao autor) bez ogranienja zadrava stvarni autor djela. Meutim, suprotno uvrijeenom miljenju, ni u SAD-u registracija djela nije uvjet da bi djelo bilo zatieno autorskim pravom nije obvezno ak niti staviti oznaku na djelu, u smislu 2003. Ivan Horvat ili sl., ve pravo na zatitu nastaje samim stvaranjem djela. Ipak, registracijom se uvelike olakava eventualni postupak zatite pa e arhitekt koji nije registrirao svoje djelo imati puno ue mogunosti u traenju naknade tete ako je djelo registrirano prije povrede autorskog prava, arhitekt u SADu moi e potraivati od povreditelja tzv. statutory damages, kao i povrat trokova za odvjetnika, a u nedostatku registracije mogue je traiti samo nadoknadu stvarno nastale tete i zaradu koju povreditelj ostvari zbog povrede, to je redovito vrlo teko dokazati. Pojam statutory damages odnosi se na zakonom utvrene iznose koji mogu ii do US$ 20.000 po povredi, a ako je poinitelj postupao s namjerom, onda i do US$ 100.000 po povredi. Oznaka autorskog prava na djelu nije uvjet za zatitu, ali je nuna ako arhitekt u postupku povodom povrede prava eli onemoguiti tzv. prigovor nevinog povreditelja48 naime, ako nije oznaen nositelj autorskog prava, a poinitelj povrede dokae da se u dobroj vjeri pouzdao u nedostatak oznake, arhitekt e moi traiti samo naknadu stvarne tete i ostvarenog profita. Za kompletnu zatitu potrebno je odvojeno, zasebnim registracijama, registrirati objekt (npr. zgradu ili drugo djelo) kao djelo arhitekture, te dokumentaciju (skice,
48
Sudska praksa kae da odredba ugovora prema kojoj je odreeno da je predmet ugovora projektiranje i izvoenje graevinskih radova ne ini predmet ugovora odredivim (Vts, P-3098/93 od 22. oujka 1994.), a neodreenost ili neodredivost predmeta ugovora dovode do njegove nitavosti. l. 597/1,2, l. 603/1 ZOO-a (l. 607/1,2, l. 613/1 ZOO/1991); Henneberg, I., Ugovor o autorskom djelu, 1997. l. 612. ZOO-a (l. 622. ZOO/1991).
45 46 47
Npr. u sluaju kad se izvoa niti po upozorenju ne dri uputa naruitelja (l. 598. ZOO-a; l. 608. ZOO/1991); kad izvoa ne ukloni nedostatke djela u primjerenom roku (l. 608. ZOO-a; l. 618. ZOO/1991); u odreenim sluajevima i kad izvoa kasni s poslom (l. 599. ZOO-a; l. 609. ZOO/1991); u svakom sluaju, naruitelj moe bilo kad raskinuti ugovor, sve dok djelo nije dovreno, s tim da je u tom sluaju duan isplatiti izvoau ugovorenu naknadu, umanjenu za iznos trokova koje izvoa nije uinio, a koje bi bio duan uiniti da ugovor nije raskinut (l. 619. ZOO-a; l. 629 ZOO/1991) v. Henneberg I., Ugovor o autorskom djelu, str. 133.
U izvornom tekstu defense of innocent infringement, Allyn, B. C., The Architectural Works Copyright Protection Act of 1990.
26
27
nacrte i sl.) kao grafika ili slikovna djela49, jer se jednom registracijom ne moe obuhvatiti cjelovito djelo arhitekture sa svim svojim sastavnim dijelovima. S obzirom na sve navedeno, imajui u vidu viestruke koristi zatite, logino bi bilo da se arhitekti u SAD-u hrpimice koriste registracijom i time mogunostima zatite. Sama registracija ne zahtijeva osobito kompliciran postupak potrebno je poslati ispunjen obrazac za prijavu Uredu za autorsko pravo pri Kongresnoj knjinici 50, primjerak djela u obliku nacrta objekta te uplatiti iznos od US$ 30. Stvarnost je, meutim, drugaija iako je ve gotovo 15 godina prolo od stupanja na snagu novog Akta, on je jo uvijek nov i nepoznat kako arhitektima tako i sudstvu pa se tek posljednjih nekoliko godina u praksi pokazuje primjena novih odredbi.
3.8.
a. Izmjene i unitenje krenje moralnih prava autora
Ogranienja autorskog prava
ZAP propisuje odreena sadrajna ogranienja autorskog prava na nain da propisuje sluajeve u kojima je dozvoljeno koritenje djela i od neovlatenih osoba, kao to je primjerice reproduciranje za privatno, nekomercijalno koritenje, a bez traenja posebne dozvole autora djela. Meutim, ZAP izriito odreuje da u smislu takve reprodukcije izgradnja arhitektonskog objekta nije doputena (l. 82. ZAP-a). Autorsko pravo arhitekta ogranieno je na nain da se u l. 91/1 ZAP-a doputa reproduciranje autorskih djela trajno smjetenih na ulicama, trgovima, parkovima ili drugim mjestima pristupanim javnosti, te distribuiranje i priopavanje javnosti takvih reprodukcija. U tom smislu, djela arhitekture slobodno se mogu fotografirati, snimati, slikati i sl., uz navoenje izvora i autorstva djela, ali ne i reproducirati u trodimenzionalnom obliku (prema izriitoj odredbi l. 91., st. 2. ZAP-a). Osim toga, na opisani nain doputeno je reproducirati samo vanjski izgled arhitektonskog objekta (l. 92. ZAP-a). ZAP takoer doputa organizatorima javnih izlobi ili aukcija reproduciranje i distribuiranje autorskih djela arhitekture (izmeu ostalog), putem plakata i kataloga za te izlobe ili aukcije, uz navoenje izvora i autorstva, a sve u svrhu promoviranja, te u opsegu potrebnom za postizanje te svrhe.
3.9.
Naini povrede autorskog prava
Iako arhitekti nisu, poput pisaca, suoeni s masovnim fotokopiranjem svojih djela ili, pak, irokom i nesavladivom mreom raspaavanja piratskih CD-a poput glazbenika, i njihovo autorsko pravo tree osobe mogu povrijediti na razne naine. Djela arhitekture su takoer podlona kopiranju, kao i neovlatenom reproduciranju podataka pohranjenih u elektronskom obliku, ali upravo zbog dugovjene prirode zgrada ili drugih objekata i njihovog smjetaja na javnom, svima uoljivom mjestu, povreda u vidu naruavanja izgleda izgraenoga arhitektonskog djela moe godinama svakodnevno nanositi tetu autoru te vrijeati njegovu ast ili ugled.
49
U izvornom tekstu graphic or pictorial works u naoj kategorizaciji (prema ZAP-u) ti dokumenti bi spadali pod prikaze znanstvene ili tehnike prirode, u skladu sa l. 5., st. 2. ZAP-a. Library of Congress Copyright Office.
Kad je u pitanju izgraeno djelo arhitekture, najee povredu izmjenom djela ini aktualni vlasnik objekta koji e redovito smatrati kako ima pravo na takav zahvat. Takav stav vlasnika proizlazi iz dvojne prirode djela arhitekture ono je istovremeno predmet autorskog prava, zatien autorskopravnom vlau svog autora te nekretnina, tj. vrlo vrijedan objekt zatien pravom vlasnitva. Umjesto uzaludnog raspravljanja o tome koje je pravo jae, trebalo bi se koncentrirati na suivot dvaju prava, odnosno na usklaivanje vlasnikovog prava na izmjene djela sa zatitom prava autora. Izmjene djela mogu biti razliitog stupnja od izmjena uvjetovanih funkcionalnou, nepotrebnih izmjena, pa do deformiranja djela, njegovog unakaenja i, na koncu, potpunog unitenja. Osnovna odredba ZAP-a o ovom pitanju sadrana je u l. 16., te glasi: Autor ima pravo usprotiviti se deformiranju, sakaenju i slinoj izmjeni svojega autorskog djela, te unitenju kao i svakom koritenju autorskog djela na nain koji ugroava njegovu ast ili ugled. Pravo suprotstavljanja izmjenama jedno je od temeljnih moralnih prava autora. Oito je, meutim, da se autor ne moe usprotiviti svakoj izmjeni djela, ve samo onoj koja na opisani nain utjee na njegovu ast ili ugled, a to pravilo jo vie dolazi do izraaja u posebnim odredbama koje se odnose na djelo arhitekture. Ako se radi o izmjeni djela arhitekture, ZAP u l. 79., st. 5. ukazuje na to da se moraju uzeti u obzir interesi vlasnika djela, to se prvenstveno odnosi na sluaj kada potreba za izmjenama proizlazi iz sigurnosnih ili tehnikih razloga, emu se arhitekt ne moe protiviti. U sluaju obnove djela, autor se ne moe protiviti koritenju drugih materijala u postupku obnove ako su materijali od kojih je djelo napravljeno pokazali nedostatke za koritenje ili te materijale nije mogue nabaviti ili njihovo nabavljanje dovodi do nerazmjernih potekoa ili nerazmjernog troka. Ako je vlasnik u skladu sa zakonom izvrio izmjenu na objektu, sukladno navedenim odredbama, ono to arhitekt moe uiniti u svrhu ouvanja svog ugleda jest da uz oznaku njegovog imena na zgradi (ako postoji oznaka) vlasnik stavi napomenu o izmjenama i vremenu kad su one uinjene. Naravno da e u nekim situacijama biti teko utvrditi jesu li konkretne izmjene funkcionalno neophodne, odnosno bi li se isti cilj mogao postii i izmjenama koje bi manje mijenjale izgled djela. Na ZAP ne stupnjuje jainu povrede uinjene izmjenama, ali u samom postupku zatite, osobito ako se radi o naknadi tete, priroda izmjena bit e relevantna. Tillman Prinz51 istie da svaka izmjena uinjena na vidljivom obliku djela naelno jest negativni utjecaj, osim takvih neznatnih promjena koje su po svojoj prirodi nebitne. Deformiranje, meutim, spada pod vii pojam, tj. tei sluaj negativnog utjecaja te se odnosi na izoblienje ili mijenjanje stvarnih bitnih crta djela.
51
50
Prinz, T., Autorsko pravo arhitekata u njemakom pravu.
28
29
Krajnji oblik izmjena jest potpuno unitenje djela, o kojem je vlasnik djela duan obavijestiti arhitekta, a kojemu se arhitekt ne moe usprotiviti, ve samo moe zahtijevati da mu se dopusti fotografiranje i preda primjerak nacrta djela (l. 79., st. 4. ZAP-a). Razlog tome jest taj to se unitenjem djela ne teti asti ili ugledu arhitekta na nain da ga javnost percipira autorom izmijenjenog djela pa iako unitenje predstavlja velik udarac za duhovnu vezu arhitekta i djela, ipak ne predstavlja krenje moralnih prava u mjeri u kojoj to jest deformiranje, unakaenje ili tomu sline izmjene.
b. Reprodukcija i distribucija
Autor djela arhitekture naelno je nositelj iskljuivog imovinskog prava reproduciranja i distribuiranja svog autorskog djela, kako u vidu umnoavanja dokumenata tako i izgradnje samog objekta iz projektne dokumentacije. To se odnosi na sluaj kada autor nije na drugoga prenio neko od tih prava, putem ugovora o radu, ugovora o stvaranju djela po narudbi ili drugog autorskopravnog ugovora, jer u tom sluaju ugovorne odredbe imaju prednost pred zakonom. Povreditelj autorskog prava moe biti investitor, naruitelj ili korisnik koji neovlateno umnoava projektnu dokumentaciju, i/ili je rabi za svrhe koje nisu predviene i obuhvaene ugovorom ili, pak, izvoa koji gradi objekt prema projektu koji nije ovlaten koristiti. Primjeri iz prakse SAD-a pokazuju da osobito graditelji, odnosno izvoai radova nisu svjesni postojanja zatite autorskih prava kakvu predvia novi Akt iz 1990; sudovi su tamo ve donosili poprilino teke odluke nalagali su prestanak gradnje i ruenje izgraenog objekta, te dodjeljivali visoke iznose naknade, odnosno nalagali predaju zarade ostvarene povredom52. Nadalje, zbog povrede autorskog prava arhitekata u SAD-u stradavaju i brokeri nekretninama, nesvjesni injenice da od 1990. godine arhitekt kao nositelj autorskog prava ima iskljuivo pravo umnoavati dokumentaciju, konstruirati graevinu na temelju nacrta, pripremati derivativne radove iz nacrta, te distribuirati primjerke zatienog djela javnosti. Do povreda dolazi jer brokeri sklapaju sporazume s izvoaima, pouzdajui se u to da su dotini pribavili sve potrebne dozvole vezane uz autorstvo projekta izgraenog objekta, to nije uvijek sluaj. Udruge brokera u SAD-u upozoravaju svoje pripadnike na takve sluajeve. Primjerice, jednog od njih zadesila je tuba zbog povrede autorskog prava nakon to je putem standardnog sporazuma dogovorio s graditeljem/izvoaem da e prodavati odreenu kuu. Izvoa mu je dao primjerak nacrta kue koji je broker marljivo rabio u svrhe reklamiranja, davao primjerke potencijalnim kupcima, priloio je smanjene nacrte uz letke kojima je oglaavao prodaju i sl. Kao rezultat njegovog truda kua je prodana, a interes stvoren promidbom doveo je do novih ugovora na temelju kojih je izvoa izgradio jo kua po malo izmijenjenoj verziji istog predloka. Broker je primio proviziju za prodaju svih tih kua.
Meutim, on nije znao da izvoa nije priskrbio dozvolu firme autora dizajna, da upotrijebi taj dizajn u gradnji spomenutih kua. Kad je spomenuta firma saznala da se planovi koriste za gradnju bez ovlatenja, podnijela je tubu protiv izvoaa, ali i protiv brokera, tvrdei da je on takoer poinio povredu autorskog prava. Dva su temelja na koje se pozivao arhitekt prvi, da reklamiranje i prodaja kue sagraene prema dizajnu koji predstavlja povredu autorskog prava u principu jest distribucija primjerka kojim je povrijeeno autorsko pravo, te drugi, da je sam broker poinio povredu time to je neovlateno umnaao nacrte u reklamne svrhe. Tuitelj je traio naknadu izgubljene zarade u vidu onoga to bi naplatio za koritenje tih nacrta u gradnji, a takoer i predaju svih provizija koje je broker zaradio prodajom kua sagraenih po spornih nacrtima. Nehotini je povreditelj bio zgroen time jer se uvijek pouzdao u to da su izvoai pribavili potrebna ovlatenja pa ni u ovom sluaju nije imao razloga sumnjati u to, ali problem je bio u tome to neznanje naelno nije prihvatljiva obrana kad se radi o tubama zbog povrede autorskog prava. Ameriko autorsko pravo zauzelo je stav da je bolje (za svaku sigurnost) smatrati odgovornima i nedune povreditelje, a onima koji su to inili s namjerom jo nadodati i posebne kazne na obvezu naknade tete. Da konkretni sluaj nije zavrio nagodbom, naknada tete vjerojatno bi bila znatna.53 Treba naglasiti da povrede u vidu izgradnje istog ili slinog objekta (reproduciranja ve izgraenog objekta) mogu biti manje ili vie oite. Jasan sluaj neovlatene reprodukcije postoji tamo gdje povreditelj umnoi izvorne nacrte, ili neovlateno izgradi objekt iz samih izvornika ili prema izvornom objektu. Meutim, u SAD-u, kako npr. navodi jedan od autora54, u sluajevima gdje se kopiranje ne moe dokazati, ono e se pretpostaviti tamo gdje nositelj autorskog prava dokae da je povreditelj imao pristup izvornom radu, a postoje dostatne slinosti izmeu dvaju djela. Ne zahtijeva se savrena reprodukcija ni svjedoenje strunog vjetaka, ve je mjerilo oko obinog promatraa i odgovor na pitanje bi li taj promatra smatrao da je reprodukcija proizala iz izvornika. Tamo gdje je slinost velika, pristup djelu se podrazumijeva.
53 52
Stevens, E.; Copyright Infringement and the Use of Architectural Works: What REALTORS Need to Know. Allyn, B.C., The Architectural Works Copyright Protection Act of 1990.
Hill, D.J.; Letson, W.W., Builder beware.
54
30
31
IV.
ZATITA AUTORSKOG PRAVA

Za autora ije je autorsko pravo povrijeeno, najbitnije su odredbe ZAP-a sadrane u poglavlju nazvanom Zatita prava u sluaju povrede (l. 172. l. 187.). Taj dio Zakona obuhvaa samo naelne odredbe o mogunostima graanskopravne zatite autorskog prava jer priroda samog zakona ne doputa preveliku detaljnost, a na daljnji postupak zatite primjenjuju se odredbe ZOO-a i Zakona o parninom postupku 55. Odredbe novog ZAP-a znatno su detaljnije u odnosu na prijanju regulaciju, podrobnije razrauju varijante zatite i time pruaju veu sigurnost autorima kad je u pitanju zatita njihovih prava. Autorsko pravo je po svom karakteru apsolutno, to znai da djeluje prema svakome. Dakle, za razliku od prava koje za odreenu osobu proizlazi iz nekog konkretnog ugovora, posljedica ega jest da povredu tog prava moe poiniti samo ugovorna strana, autorsko pravo djeluje na taj nain da su ga svi duni potivati i suzdrati se od radnji kojima bi se to pravo vrijealo. Osnovna odredba ovog poglavlja sadrana je u lanku 172. ZAP-a, ije stavke 1. i 2. zbog vanosti ovdje navodimo u cijelosti: (1.) Nositelj prava iz ovoga Zakona koje mu je protupravno povrijeeno, ima pravo na zatitu tog prava. (2.) Ako nije to posebno propisano Zakonom, pravo na zatitu iz stavka 1. ovoga lanka ovlauje svojeg nositelja da od osobe koja je njegovo pravo povrijedila, ili njezinog sveopeg slijednika, zahtijeva prestanak radnje koja to pravo vrijea i proputanje takvih ili slinih radnji ubudue (prestanak uznemiravanja), popravljanje nanesene tete (naknada tete), plaanje naknade za neovlateno koritenje, plaanje zakonom odreenog penala, vraanje ili naknaivanje svih koristi koje je bez osnove stekla od povrijeenog prava (vraanje steenog bez osnove), utvrenje uinjene povrede, kao i objavu pravomone presude kojom je sud, makar i djelomino, udovoljio zahtjevu usmjerenom na zatitu prava iz ovoga Zakona. Meutim, odmah treba napomenuti da isti lanak u stavku 7. iskljuuje mogunost zatite za tvorevine nastale povredom prava iz ovoga Zakona. To znai da una55
Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03.
33
to tome to neka intelektualna tvorevina udovoljava uvjetima originalnosti i individualnosti, njezin autor nee moi traiti zatitu u pogledu tog djela ako je to djelo stvorio povredom tueg autorskog ili srodnog prava. Navedeni lanak daje vie mogunosti autoru koji odlui sudskim putem ishoditi zatitu svojih povrijeenih prava ili otkloniti opasnost od povrede. Sukladno tome, autor odnosno nositelj prava obuhvaenih ZAP-om moe: 1. zahtijevati prestanak radnje kojom se vrijea njegovo pravo, kao i proputanje takvih ili slinih radnji ubudue, dakle zabranu daljnje povrede kako bi ostvario ovo pravo, nositelj prava mora se pozvati na svoje pravo, te dokazati da ga tuenik uznemirava, a pritom ne mora dokazivati da tuenik nema pravo poduzimati sporne radnje, ve je na tueniku teret dokaza on mora dokazati svoj pravni temelj, ukoliko tvrdi da takav postoji (l. 177. ZAP-a); 2. popravljanje tete nanesene autoru uslijed povrede njegovih prava nositelj prava naknadu tete trai prema opim pravilima o popravljanju tete, sadranim u ZOO-u (l. 178. ZAP-a); Iako bi bilo nemogue ovdje detaljno objasniti principe naknade tete, bit e dostatno navesti osnovne podatke, s tim da osobito treba imati na umu kako su stupanjem na snagu novog ZOO-a znatno izmijenjena pravila o naknadi nematerijalne, odnosno prema novom nazivlju, neimovinske tete. Radi potpunosti, ovdje su paralelno navedene odredbe starog i novog zakona. Prvenstveno, za nastanak odgovornosti za tetu potrebno ispunjenje odreenih pretpostavki, i to56: 1) postojanje tetnika (subjekta odgovornog za tetu) i oteenika (subjekta koji zahtjeva odtetu); 2) poinjenje tetne radnje od tetnika; 3) teta koja je nastala na strani oteenika; 4) uzrona veza teta mora biti posljedica upravo tetne radnje tetnika; 5) tetna radnja mora biti protupravna u objektivnom smislu (biti protivna nekom pravnom pravilu) i u subjektivnom smislu (biti poinjena krivnjom tetnika namjerno ili nepanjom). Definiciju tete moemo pronai u l. 1046. ZOO-a, prema kojem je teta umanjenje neije imovine (obina teta), sprjeavanje njezina poveanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska teta) , za razliku od l. 155. ZOO/1991, koji kao nematerijalnu tetu priznaje samo nanoenje drugom fizikog ili psihikog bola ili straha. O naknadi imovinske tete, ZOO u l. 1085. (l. 185. ZOO/1991) kae da je primarna dunost odgovorne osobe uspostavljanje stanja koje je bilo prije nastanka tete, a ako to nije mogue ili ne otklanja tetu u potpunosti, tetnik e biti duan isplatiti novani iznos na ime naknade tete, koji e odrediti sud.
56
Obveza naknade tete smatrat e se dospjelom od trenutka kad je teta nastala (l. 1806. ZOO-a; l. 186. ZOO/1991), a oteenik prema zakonu ima pravo na naknadu obine tete, kao i izmakle koristi. Kao to je gore navedeno, novi ZOO donosi izmijenjene odredbe o neimovinskoj teti. Umjesto dosadanjih taksativno navedenih pravno priznatih oblika neimovinske tete, za koje je oteenik mogao dobiti novanu naknadu (konkretno, prema l. 200. ZOO/1991: za pretrpljene fizike bolove, duevne bolove zbog smanjenja ivotne aktivnosti, naruenosti, smrti bliske osobe, povrede ugleda asti, slobode ili prava linosti, te pretrpljeni strah), novi ZOO tu tetu definira kao povredu prava osobnosti. Prava osobnosti nisu nabrojana taksativno, ve samo primjerice, to znai da, osim izriito spomenutih prava na ivot, tjelesno i duevno zdravlje, ugled, ast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog ivota i slobodu (l. 19. ZOO-a), zakon ostavlja mogunost da oteenik ostvari pravo na naknadu uslijed povrede nekog drugog prava osobnosti. Novost je, takoer, da su pravne osobe po pitanju prava na popravljanje neimovinske tete izjednaene s fizikim osobama, jer im ZOO priznaje sva prava osobnosti osim, naravno, onih usko vezanih uz bioloku bit fizike osobe (l. 19/3 ZOO-a). to se naknade tie, osim objavljivanja presude kao nenovanog oblika naknade koji predstavlja moralnu satisfakciju oteenoj strani, a koji je predvien i ZAP-om za sluajeve povrede autorskog prava, ZOO predvia i pravinu novanu naknadu za uinjenu neimovinsku tetu (l. 1100. do 1102. ZOO-a). Kao to je spomenuto, naknada je po ZOO/1991. bila rezervirana samo za propisane oblike tete, a od stupanja na snagu novog ZOO-a, zasigurno e se poveati broj situacija u kojima e oteenik moi ostvariti pravo na naknadu. Naravno, o pravu oteenika na pravinu novanu naknadu odluivat e sud u svakom konkretnom sluaju, i to samo ako utvrdi da teina povrede i okolnosti sluaja opravdavaju dosuivanje naknade, te uvijek vodei rauna o cilju kojem ona slui, kao i o tome da se njome ne pogoduje tenjama nespojivim s naravi i drutvenom svrhom naknade (l. 1100. ZOO-a). Dakle, svaka povreda prava osobnosti ne znai ujedno da e sud u konkretnom sluaju nai opravdanom dosudu pravine novane naknade. Po prirodi stvari, neimovinska teta autora, kao posljedica povrede autorskog prava, odnosit e se prvenstveno na povredu ugleda i asti. Meutim, tek e budua sudska praksa, utemeljena na novim zakonskim odredbama, pokazati koje e jo povrede prava osobnosti u ovoj domeni sudovi prepoznati kao relevantne za dosuivanje pravine novane naknade. U svezi s naknadom tete zbog povrede autorskog prava, znaajna je presuda Visokog trgovakog suda u Zagrebu, od 2. prosinca 2003. godine (br. P-6991/02), s obzirom na to da se odnosi upravo na povredu autorskih prava arhitekata. Naime, u tom predmetu, tuiteljev rad je prihvaen na natjeaju, meutim, tuenik je u izvedbi bitno odstupio od idejnog rjeenja tuitelja. Prvostupanjski sud je
Klari, P., Graansko pravo, str. 547.
34
35
utvrdio postojanje povrede autorova moralnog prava u tom sluaju, nastale deformiranjem, sakaenjem i drugim mijenjanjem autorskog djela od strane tuenika, te je dosudio autoru naknadu u iznosu od 5.000,00 kn. Meutim, drugostupanjski sud je odluio da se taj iznos ne moe smatrati pravednim u konkretnom sluaju, te je ocijenio prikladnim iznos od 20.000,00 kn. Osim iznosa, osobito su bitni kriteriji navedeni u citiranoj odluci, a kojima se sud rukovodio prilikom odluivanja o visini naknade. Konkretno: da je povreda uinjena zbog stjecanja imovinske koristi (s obzirom na to da je zgrada napravljena u komercijalne svrhe), da je povreda trajna, a teta koju je prouzroila ima dugotrajne posljedice, te da treba voditi rauna o poruci koju odreivanjem iznosa sud alje kako tueniku, tako i iroj javnosti, a koja ne smije biti izvan konteksta vremena i prostora u kojem ivimo. Sud je jo uzeo u obzir injenicu da je tuenik naruio cjelovitost djela, a da pritom nije povrijedio ast i ugled tuitelja kao autora, te je u presudi istaknuo kako naknada za povredu moralnog prava ne moe biti vea od iznosa naknade koju je autor dobio za svoje rjeenje. Ta je presuda vrlo znaajna za autore/arhitekte, jer e navedeni okvirni kriteriji pomoi onim arhitektima koji e biti primorani u budunosti sudskim putem tititi svoja autorska prava. 3. plaanje naknade za neovlateno koritenje ova zakonska opcija omoguuje nositelju prava da od osobe koja je povrijedila njegovo pravo neovlatenim koritenjem (dakle, bez valjanog ugovora ili odobrenja odgovarajue udruge) zahtijeva naknadu koja je uobiajena za tu vrstu koritenja ili naknadu koja je propisana, sukladno Zakonu, cjenikom odgovarajue udruge za kolektivno ostvarivanje prava (l. 179. ZAPa; na umu treba imati da se ova mogunost, kao i druge ovdje navedene, ne odnosi konkretno na arhitekte, ve na autore openito, to znai da e okolnosti svakog sluaja biti kljuan element u odreivanju stvarnih mogunosti); 4. plaanje penala ova mogunost dana je nositelju prava ije je imovinsko pravo ili pravo svrstano u kategoriju Druga prava autora povrijeeno namjerno ili krajnjom nepanjom, a odnosi se na traenje (naravno, od osobe koja je namjerno ili krajnjom nepanjom povrijedila to pravo) naknade u dvostrukom iznosu od ugovorene, odnosno od uobiajene naknade, ako naknada nije ugovorena (l. 183. ZAP-a); 5. vraanje steenog bez osnove u pogledu ove mogunosti ZAP u l. 179. propisuje da ako je bespravnim koritenjem kojeg prava iz samog Zakona steena neka korist, nositelj prava ima pravo zahtijevati tako steenu korist prema opim pravilima o stjecanju bez osnove (opa pravila o stjecanju bez osnove nalaze se u ZOO-u, l. 1111. do 1120., odnosno l. 210. do 219. ZOO/1991); 6. utvrenje uinjene povrede nositelj prava/tuitelj moe u tubi zahtijevati da se u presudi izriito utvrdi da je tuenik poinio povredu prava tuitelja; 7. objavu pravomone presude kojom je, makar i djelomino, udovoljeno zahtjevu za zatitu prava pod objavom Zakon podrazumijeva objavu u sredstvima javnog
priopavanja, i to na troak tuenika; ovisno o okolnostima konkretnog sluaja, Sud pri odluivanju o ovom zahtjevu moe odluiti da se ne objavi itava presuda, ve samo njezin dio, ali to mora biti izreka presude (dio u kojem je odlueno o tome usvaja li se ili odbija tubeni zahtjev) kao i onaj dio iz kojeg je vidljivo o kakvoj se povredi radi i tko je povrijedio odnosno pravo (l. 180. ZAP-a); Osim opisanih zahtjeva, ZAP takoer omoguuje autoru ije ime, pseudonim ili druga umjetnika oznaka nisu navedeni prilikom koritenja djela, ili su pogreno ili nepotpuno navedeni, da zahtijeva od osoba koje koriste djelo, naknadno odnosno ispravno navoenje autora (l. 182. ZAP-a). Prema lanku 181. ZAP-a, nositelj prava ije je iskljuivo pravo povrijeeno ima pravo zahtijevati unitenje, odnosno preinaenje svih primjeraka koji su bespravno izraeni ili stavljeni na trite ili su namijenjeni stavljanju na trite, ili umjesto toga, zahtijevati predaju tih primjeraka uz naknadu ne veu od trokova proizvodnje (st. 2). Meutim, stavak 3. istog lanka izriito propisuje da se navedene odredbe primjenjuju na arhitektonska djela samo ako postoji posebno opravdan razlog za njihovo unitenje odnosno predaju. Ovakva odredba je razumljiva kada se u obzir uzme injenica da iza izgraenog djela arhitekture stoji znatno vie sredstava nego iza, primjerice, piratskog audio ili video CD-a, te da to povlai bitno pitanje sukoba prava vlasnitva nad izgraenim objektom i autorskog prava. to se zastare tie, pravo na zatitu autorskog prava ne zastarijeva, ali zahtjevi koji su po svojoj naravi obveznopravni (poput primjerice zahtjeva za naknadu tete), zastarijevaju prema opim pravilima o zastari, prema Zakonu o obveznim odnosima opi rok za zastaru potraivanja je 5 godina, ako nije utvren posebni rok zakonskom odredbom (npr. potraivanje naknade tete zastarijeva za 3 godine otkad je oteenik doznao za tetu i tetnika, a najkasnije 5 godina od nastanka tete57). To, u biti, znai da autor uvijek moe zahtijevati prestanak povrede svoga autorskog prava, ali nee moi postavljati druge zahtjeve ukoliko je nastupila zastara.
4.1.
Privremene mjere
U sklopu ostvarivanja zatite svojih prava, autor/nositelj prava moe zahtijevati od suda odreivanje i provoenje privremene mjere, temeljem lanka 185. ZAP-a. Na taj nain moe, i prije donoenja presude, ishoditi provoenje mjera koje mogu sprijeiti povredu njegovih prava ili zaustaviti ve zapoete protupravne radnje, odnosno sprijeiti ili zaustaviti nastajanje tete. Prema ZAP-u, odreivanje privremene mjere moe prijedlogom zatraiti ovlatena osoba koja uini vjerojatnim da je neko pravo iz ZAP-a povrijeeno ili da postoji neposredna opasnost od povrede tih prava. Iz te zakonske formulacije vidljivo je da nositelj prava ne mora dokazati izvjesnost povrede, odnosno opasnosti, ve je dovoljno postojanje vjerojatnosti, to je znatno laki zadatak dostatno je da vie argumenata govori u prilog tvrdnjama nositelja prava nego protiv njih58.
57 58
l. 230. ZOO-a (l. 376. ZOO/1991). Triva, S., Graansko parnino procesno pravo, 1978.
36
37
Od vrsta privremenih mjera sadranih u spomenutom lanku 185. ZAP-a za autore arhitektonskih djela najbitnijom moemo smatrati mjeru zabrane nastavljanja zapoetih radnji kojima bi se mogla nanijeti povreda prava ili zabrane nastavljanja takvih radnji (stavak 1., to. 2.) u tom smislu autor/arhitekt ije autorsko pravo vrijea gradnja drugog objekta ili je vjerojatno da e takva gradnja zapoeti moe zahtijevati od suda zabranu daljnjih radova. Osim opisane mjere, isti lanak istie i mogunost odreivanja mjere privremenog oduzimanja ili iskljuenja iz prometa predmeta odnosno sredstava kojima se povreuje ta prava ili koji slue za povredu, ili su nastali kao njena posljedica ili takvi koji mogu sluiti kao dokazi o uinjenoj povredi. Iako se ova mjera ne ini osobito pogodnom kad su u pitanju djela arhitekture, treba uzeti u obzir da okolnosti povrede od sluaja do sluaja mogu biti vrlo razliite pa ne treba iskljuiti niti jednu mogunost. Jednom kad je privremena mjera predloena od ovlatene osobe, sud e biti duan donijeti je ako suprotna strana ne dokae, predoenjem isprave ili drugog dokaza, da ne vrijea pravo podnositelja prijedloga. Meutim, sud privremenu mjeru moe donijeti i bez obavjetavanja protivne strane (osobe koja vrijea pravo predlagatelja mjere), ako postoji opasnost od oteavanja ili onemoguavanja kasnijeg izvoenja dokaza vezanih uz povredu, ili postoji opasnost od nastajanja teko nadoknadive tete ili opravdana opasnost da e privremena mjera biti neuinkovita ako protivna strana bude obavijetena. Treba naglasiti, u svezi s odreivanjem privremenih mjera u postupku zatite autorskih prava, kako varijante mjera opisane u l. 185. ZAP-a nikako nisu sve mogunosti koje stoje na raspolaganju, ve su to samo one mjere koje je zakonodavac smatrao najvanijima za autore (stoga i formulacija ...sud moe odluiti osobito...). Ovrni zakon59 iscrpno regulira mogunosti i pretpostavke odreivanja privremenih mjera, sudsku nadlenost, vrijeme podnoenja i sadraj prijedloga za odreivanje privremene mjere, uz nabrajanje vrsta privremenih mjera posebno za osiguranje novanih i nenovanih potraivanja (opet na nain da se mjere navode samo primjerice, a ne iskljuivo). Prema l. 293., st. 1. Ovrnog zakona, privremena mjera moe se predloiti prije pokretanja i tijekom sudskoga ili upravnoga postupka, te nakon zavretka tih postupaka, sve dok ovrha ne bude provedena. Ako je prijedlog za odreivanje privremene mjere podnesen prije podnoenja tube ili pokretanja drugog postupka, sud e, u rjeenju kojim se mjera odreuje, odrediti i rok u kojem predlagatelj mora podnijeti tubu, odnosno pokrenuti drugi postupak (l. 303., st 1. Ovrnog zakona). Dakle, to se tie privremenih mjera, bitno je znati da za brze i uinkovite zatitne mjere nije potrebno ekati sudsku presudu (to moe trajati godinama), ve se i prije pokretanja sudskog postupka moe zatraiti odreivanje privremene mjere, u obliku
59
prikladnom i svrsishodnom za konkretni sluaj, a koja moe ostati na snazi sve do donoenja pravomone presude, pa i due (trajanje ovisi o traenju podnositelja prijedloga te odluci suda, a odreuje se u rjeenju kojim se odreuje sama mjera). Rjeenje kojim se usvaja prijedlog i odreuje privremena mjera izvrava se odmah po donoenju, a takoer postoji mogunost odreivanja kazne, sa svrhom prisilnog provoenja privremene mjere60.
4.2.
Sudska nadlenost u postupku zatite autorskog prava
U sporovima vezanim uza zatitu autorskog prava nadleni su trgovaki sudovi, i to prema odredbi lanka 34.b, to. 8. Zakona o parninom postupku, koja glasi: Trgovaki sudovi u parninom postupku u prvom stupnju sude (...) u sporovima koji se odnose na zatitu i uporabu industrijskog vlasnitva, autorskog prava i srodnih prava i drugih prava intelektualnog vlasnitva, na zatitu i uporabu izuma i tehnikih unaprjeenja, te tvrtke, ako posebnim zakonom nije drugaije odreeno. O sporovima iz podruja autorskog prava i srodnih prava, te drugih prava intelektualnog vlasnitva odluuju etiri trgovaka suda, Trgovaki sud u Zagrebu, Trgovaki sud u Osijeku, Trgovaki sud u Rijeci i Trgovaki sud u Splitu.
Narodne novine br. 57/96, 29/99, 42/00 (odluka USRH), 173/03, 194/03 (isp.), 151/04 i 88/05.
60 Privremene mjere Glava 31. (l. 292 307) Ovrnog zakona; osobitu vanost kod povrede autorskog prava imaju privremene mjere kod osiguranja nenovane trabine (l. 298, 299).
38
39
V.
DODACI
5.1.
UGOVOR IZMEU ARHITEKTA I NARUITELJA

PRIMJERI UGOVORNIH KLAUZULA O ZATITI AUTORSKIH PRAVA (uz obrazloenje)
Sadraj
I. ODREIVANJE PREDMETA UGOVORA ....................................................... 44 II. ZATITA AUTORSKIH PRAVA ARHITEKTA U RANIM FAZAMA PROJEKTA .......... 45 III. NAIN KORITENJA AUTORSKOG DJELA ................................................. 46
a. Odricanje od autorskih prava ............................................................... b. Prenoenje prava iskoritavanja djela ..................................................... c. Odnos glavnog arhitekta i drugih arhitekata koji sudjeluju u izradi djela ....... d. Mogunosti daljnjeg prenoenja/osnivanja prava koritenja djela za tree ...
46 47 50 50
IV. RASKID UGOVORA ................................................................................ 51 V. IZMJENE I PREINAKE DJELA ...................................................................... 52
Prilikom stupanja u ugovorni odnos ugovorne strane esto nisu svjesne injenice da je ugovor, kao instrument reguliranja pravnih odnosa, elastian i prilagodljiv potrebama i prilikama konkretnog sluaja, odnosno prirode odnosa meu stranama. Posljedica toga jest da nerijetko, zbog nepoznavanja raspoloivih opcija, pojedini segmenti odnosa ostaju neregulirani, to poslije moe dovesti do nepotrebnih sporova. Sukladno tome, dakle, posebno treba istaknuti jedno od temeljnih naela obveznog prava naelo dispozitivnosti: sudionici u pravnom prometu potpuno slobodno ureuju obvezne odnose, a jedina granica koju obvezno pravo postavlja strankama, jest da sadraj pravnog odnosa bude mogu i dopustiv; nastavno tome, nedopustiv je onaj sadraj obveznopravnog odnosa koji je protivan Ustavom utvrenim naelima drutvenog ureenja, prisilnim propisima i pravilima morala. Tako postavljeno ogranienje ostavlja strankama prilino irok prostor za dogovor i oblikovanje ugovornih odredbi, to bi svaka strana trebala iskoristiti u pregovorima koji prethode sklapanju ugovora.
43
I. ODREIVANJE PREDMETA UGOVORA
Primjer 2. Pojmom projektna dokumentacija obuhvaeni su nacrti, planovi, skice, biljeke, shematski, tabelarni i drugi prikazi te sva ostala dokumentacija koja predstavlja autorsko djelo glavnog arhitekta i drugih arhitekata koji sudjeluju u izradi projekta (u daljnjem tekstu: arhitekti), a stvorena je u sklopu i u svezi s izradom predmetnog projekta, bez obzira na to je li izraena u pisanom obliku, u obliku elektronskog zapisa pohranjenog na compact disku (CD-u), disketi, tvrdom disku ili drugom mediju, ili na drugi nain fiksirana na materijalnu podlogu.
Prilikom kreiranja ugovornih klauzula koje bi trebale uinkovito zatititi autorska prava arhitekta, osnovno je utvrditi to predstavlja predmet zatite, odnosno pojam autorskog djela arhitekture. Autor-arhitekt sam e najbolje znati koje dijelove svog rada eli obuhvatiti zatitom, kao produkte svojih stvaralakih napora. Djelo arhitekture obuhvaa kako projektnu dokumentaciju (pisane dokumente, crtee i sl.) tako i djelo izraeno u trodimenzionalnom obliku svaki od tih segmenata moe se poimence navesti (naravno, adekvatnim strunim nazivima) te tako meu ugovornim stranama iskljuiti svaku sumnju u to to je zatieno. Meutim, izriito i precizno navoenje pojedinih sastavnih dijelova djela arhitekture je mogunost kojom se mogu izbjei ili ublaiti eventualni sporovi, ali ne i nunost ako ugovorne strane propuste na taj nain specificirati predmet ugovora, kompletno autorsko djelo arhitekture uivat e zatitu ve po samom Zakonu. Takoer, vano je napomenuti da ZAP govori o djelima arhitekture openito te pritom ne iskljuuje pojedine vrste objekata iz autorskopravne zatite, to znai da su naelno zatieni svi oni objekti koji zadovoljavaju zakonom propisane uvjete, ukljuujui stambene zgrade, obiteljske kue, poslovne zgrade, spomenike, javne i druge objekte (za razliku od toga, u pravu SAD-a su neki od tih objekata iskljueni iz zatite; njihovo pravo detaljnije regulira koje vrste objekata su zatiene autorskim pravom). Nie navedena klauzula (Primjer 1.) moe posluiti za primjer odreivanja autorskog djela arhitekture.
Primjer 1. Pojam autorskog djela arhitekture obuhvaa cjelokupnu projektnu dokumentaciju koju je izradio arhitekt, u svrhu izrade projekta i izgradnje objekta utvrenog ovim Ugovorom, u tu svrhu izraene prikaze i trodimenzionalne modele, kao i dovreni objekt, pod uvjetom da predmetno djelo ispunjava uvjete utvrene lankom 5. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima.
Uz navedene primjere dokumentacije za koje se oekuje da e arhitekt u sklopu svakog projekta izraditi ugovorna strana moe dodati i druge segmente za koje oekuje ili zna da e biti izraeni u konkretnom sluaju iako gore navedena formulacija obuhvaa i svu ostalu dokumentaciju, poimenino navoenje relevantnih dijelova prua dodatnu sigurnost autoru. Kako broj arhitekata koji mogu sudjelovati u izradi projekta moe varirati od sluaja do sluaja, ako samo jedan arhitekt nastupa kao projektant i sam izrauje potrebnu dokumentaciju za cijeli ugovorom utvreni projekt, situacija e biti relativno jednostavna. S druge strane, ako vie osoba sudjeluje u projektiranju, ugovorne strane mogu prilagoditi nazive prema vlastitom nahoenju i strunoj terminologiji (npr. glavni arhitekt i njegovi pomonici, savjetnici, suradnici, glavni projektant i ostali projektanti i sl.). Uz to, treba naglasiti kako arhitekt, kad je u pitanju odnos prema naruitelju, treba jednako razmiljati o zatiti autorskih prava drugih osoba koje sudjeluju u projektu kao to to ini o zatiti vlastitih autorskih prava (poblie kod Primjera 7., III. - c).
II. ZATITA AUTORSKIH PRAVA ARHITEKTA U RANIM FAZAMA PROJEKTA
Uz Primjer 1. treba napomenuti da se spomenuti uvjeti, propisani navedenim lankom ZAP-a, odnose na originalnost djela arhitekture, tako da djela koja ne predstavljaju originalne intelektualne tvorevine individualnog karaktera ne uivaju zatitu predvienu zakonom. Umjetniko-estetski karakter djela, pritom, nije presudan imbenik. Dakle, termin objekt openite je prirode, a ugovorne ga strane uvijek mogu zamijeniti pojmom koji odgovara konkretnom djelu arhitekture (to moe biti npr. zgrada ili bilo koje drugo djelo arhitekture, poput unutranjeg ureenja prostora ili krajobrazne arhitekture). Nadalje, s obzirom na sloenost procesa stvaranja djela arhitekture, od ideje i idejnog rjeenja, pa do izvedbenog projekta i izvoenja radova kao krajnjeg rezultata, nije odve podrobnije definirati koji dijelovi projektne dokumentacije predstavljaju autorsko djelo (vidi Primjer 2.).
Ako arhitekt ve prije potpisivanja ugovora s naruiteljem pristupi izradi djela arhitekture te naruitelju stavi na raspolaganje dijelove ili cjelinu projektne dokumentacije (u njezinom prvotnom, idejnom stadiju), bilo bi korisno ve tada sklopiti sporazum u pisanom obliku, ugovor ili slian dokument, odredbama kojeg bi se, barem u najosnovnijim crtama, zatitila autorska prava arhitekta. Takav pisani dogovor imao bi svrhu sprijeiti naruitelja u bilo kakvom iskoritavanju autorskog djela arhitekta, ako ne doe do kasnijeg potpisivanja ugovora, odnosno konanog angairanja dotinog arhitekta na predmetnom poslu. Takoer, odredbe o zadravanju, odnosno prenoenju prava iskoritavanja, mogu se ukljuiti u pisanu ponudu arhitekta jer prema lanku 251/1 ZOO-a (l. 31/1 ZOO/1991) ugovor je sklopljen onog trenutka kad ponuditelj primi izjavu ponuenog o prihvatu ponude. Naravno, nerijetko e se dogoditi da arhitekt, ogranien stavovima i eljama naruitelja, ne uspije osigurati potpisivanje bilo kakvog pisanog dokumenta koji bi titio njegova prava. U tom sluaju mora biti svjestan da odredbe ZAP-a idu autorima u prilog jer je autor taj kojemu pripadaju sva prava ve po zakonu, a za prenoenje prava iskoritavanja propisan je pisani oblik ugovora.
44
45
Arhitekti, koje okolnosti prisile da odmah u zaetku svoj potpis stave na dokument koji sadri odredbu o odricanju od svih autorskih prava, moraju biti svjesni injenice da se ne mogu odrei moralnih autorskih prava i da je takva odredba nitetna! To zakonsko pravilo im, u najmanju ruku, osigurava priznanje autorstva i pravo da se usprotive deformiranju, sakaenju i slinoj izmjeni svojeg djela, te takvom koritenju djela koje bi ugrozilo njihovu ast ili ugled. Sve to, naravno, uz ogranienja koja ZAP propisuje posebno za djela arhitekture, a koja proizlaze iz odnosa prava vlasnitva i autorskog prava na djelu arhitekture (npr. nemogunost autora da sprijei unitenje djela ili da se usprotivi izmjenama koje proizlaze iz sigurnosnih ili tehnikih razloga).
III. NAIN KORITENJA AUTORSKOG DJELA
Pravo na isticanje nitetnosti se ne gasi, propisuje lanak 328. ZOO-a (l. 110. ZOO/1991), tako da se na nitetnost moe pozvati svaka zainteresirana osoba, bez obzira na to kad je sklopljen nitetan pravni posao! Odricanje od moralnih autorskih prava nije mogue, tako da e arhitekt uvijek moi traiti priznanje svog autorstva, kao i ostvarenje drugih moralnih prava autora (osobito u svezi s izmjenama djela, o emu poblie vidjeti V.).
b. Prenoenje prava iskoritavanja djela
a. Odricanje od autorskih prava
U interesu arhitekta je da u svrhu zatite svojih autorskih prava naruiteljevo raspolaganje projektnom dokumentacijom ogranii na nuni minimum. Jasno je, meutim, da je cilj naruitelja stjecanje to irih prava na uporabu djela arhitekture (ak i postizanje potpunog odricanja autora od autorskih prava na djelu), jer e tako osigurati daljnje raspolaganje djelom i autorskim pravima, bez opasnosti od eventualnih ogranienja nametnutih od autora. Stoga je nuno naglasiti da ZAP u lanku 50. izriito propisuje da se autor ne moe odrei svojega autorskog prava. Ako autor potpie ugovor u kojem je sadrana klauzula takve vrste, ona je protivna prisilnoj zakonskoj odredbi, a time i nitetna. Ovdje je potrebno ukratko objasniti znaenje pojma nitetnosti u ugovornom pravu, te posljedice nitetnosti. Naime, kad je pravni posao nitetan, uzima se kao da nije niti sklopljen, odnosno kao da pravno ne postoji pritom nije nuno na sudu dokazivati nitetnost nekog ugovora ili ugovorne odredbe jer nitetnost nastupa po zakonu, odnosno oni su nitetni ve od samog poetka! Sud jedino moe proglasiti pravni posao nitetnim, odnosno konstatirati nitetnost koja je nastala ve u trenutku sklapanja posla. Zakon o obveznim odnosima (ZOO) u lanku 322. (l. 103. ZOO/1991) kae kako je nitetan onaj ugovor (...) koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima, te moralu drutva (...). ZOO takoer definira i djelominu nitetnost u l. 324 (l. 105. ZOO/1991) te propisuje da nitetnost neke odredbe ugovora ne povlai nitetnost i samog ugovora, ako on moe opstati bez nitetne odredbe, i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odluujua pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Dakle, ako bi ugovor sadravao nitetnu odredbu, a ona je takve prirode da nije kljuna za opstanak ugovora, on e se odrati na snazi kao da ta odredba nikad nije ni postojala.
Arhitekt autor djela arhitekture nositelj je, temeljem zakonskih odredbi, svih prava koja Zakon priznaje autorima u sklopu pojma autorskog prava. To su osobito imovinska prava reproduciranja djela, njegovog stavljanja u promet (distribuiranja), pravo prerade te pravo priopavanja djela javnosti (odnosno pravo javnog prikazivanja za djela arhitekture) iz lanaka 18. do 31. ZAP-a, i moralna prava (pravo prve objave, pravo da bude priznat i oznaen kao autor djela, pravo na potivanje djela, kao i asti i ugleda autora, te pravo pokajanja, odnosno pravo na opoziv prava iskoritavanja djela, ako bi daljnje koritenje tetilo ugledu ili asti autora). Ugovorne klauzule o zatiti njegovih autorskih prava nain su na koji e naruitelj rabiti ta prava u kojem opsegu, na koje vrijeme, u koju svrhu, hoe li pravo biti iskljuivo ili neiskljuivo, pridrava li autor za sebe pravo iskoritavanja ili ne i sl. O autorskopravnom ugovoru Prema lanku 51. ZAP-a, ugovor na temelju kojeg se stjee pravo iskoritavanja autorskog prava naziva se autorskopravnim ugovorom, te mora biti sklopljen u pisanom obliku (ako sam ZAP ne odreuje drugaije za posebne situacije). Nune sastojke koje mora sadravati jedan autorskopravni ugovor propisuje lanak 52., a odnose se: na djelo na kojem se stjee pravo iskoritavanja; na nain koritenja predmetnog djela; na korisnika, odnosno osobu ovlatenu na koritenje djela; te u sluaju ugovaranja prava iskoritavanja jo nestvorenog autorskog djela, ugovor mora sadravati barem vrstu i nain koritenja toga budueg djela. Osim ugovorom, autor moe pravo iskoritavanja za drugoga osnovati i putem davanja odobrenja (dozvole) za koritenje ili nekim drugim pravnim poslom (l. 44 ZAP-a). Pritom ve sam ZAP razvrstava vie varijanti osnivanja prava iskoritavanja (l. 44/1,2,3,4): pravo na temelju kojeg nositelj djelo moe iskoritavati - na svaki nain, ili - na tono odreen nain iskljuivo pravo iskoritavanja (dakle koritenje u skladu sa sadrajem danog prava, a uz iskljuenje drugih) - uz iskljuenje samog autora od koritenja djela, ili
46
47
- s tim da autor za sebe pridrava pravo koritenja djela; neiskljuivo pravo iskoritavanja (u skladu sa sadrajem danog prava, ali bez mogunosti sprjeavanja drugih u bilo kojem nainu koritenja djela); pravo iskoritavanja uz postavljanje odreenih ogranienja - sadrajnih - vremenskih - prostornih. Ako su autor i nositelj prava iskoritavanja propustili regulirati nain koritenja djela prilikom osnivanja prava, ZAP u l. 44/5 propisuje kako e se tada smatrati da nositelj prava djelo moe koristiti samo na nain potreban za ispunjenje svrhe pravnog posla na temelju kojeg se stjee pravo, a ako se iz te svrhe ne moe utvrditi radi li se o iskljuivom ili neiskljuivom pravu, onda se smatra da je pravo 1. neiskljuivo, 2. te se odnosi samo na podruje Republike Hrvatske. Iz posljednje zakonske odredbe proizlazi kako ZAP prvenstveno titi autore te nejasnu ili nedostatnu regulaciju tumai na nain koji ide autoru u prilog, odnosno tako da pretpostavlja ui opseg prenesenog prava, tj. mogunost koritenja samo u onom opsegu koliko je potrebno za ispunjenje svrhe pravnog posla. U tom smislu, kada bi u pitanju bio ugovor arhitekta i naruitelja kojim bi se za naruitelja osnovalo pravo iskoritavanja bez podrobnijeg ureivanja, naruitelj bi, temeljem ZAP-a, autorsko djelo arhitekture mogao koristiti samo u opsegu potrebnom za ostvarenje svrhe ugovora, tj. izgradnje predmetnog objekta (odnosno, ovisno o ugovoru, ostvarenje drugoga arhitektonskog projekta). Ugovorno ureenje odnosa prema kojem bi arhitekt kao autor zadrao sva autorska prava (moralna i imovinska) bilo bi idealno za arhitekta, ali u praksi e teko proi takva jednostrana zatita (Primjer 3/1). Meutim, korisno bi bilo u klauzule o zatiti autorskog prava ukljuiti odredbu prema kojoj sva autorska prava zadrava arhitekt, uz ogranienja propisana zakonom i ugovorom (Primjer 3/2). Na taj bi nain u prvom redu bile mjerodavne posebne odredbe ugovora o pravu iskoritavanja u korist naruitelja, a za sva prava povrh toga izriito se utvruje kako je njihov nositelj autor djela.
Primjer 3. (o zadravanju svih autorskih prava) (1) Arhitekti koji su autori djela arhitekture sadranog u dokumentaciji iz lanka __ ovog Ugovora, nositelji su svih imovinskih, moralnih i drugih autorskih prava na tom djelu predvienih Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima, kao i onih prava koja iz istih proizlaze (zadravanje svih autorskih prava). ili (2) Arhitekti autori projektne dokumentacije zadravaju sva moralna, imovinska i druga prava autora u pogledu autorskog djela u njoj sadranog, uz ogranienja propisana Zakonom i ovim Ugovorom (zadravanje svih autorskih prava, ogranieno pravima prenesenim na naruitelja putem tog Ugovora).
Prava koja naruitelj stjee na djelu arhitekture koje je predmet ugovora mogu se ugovorom ograniiti tako da se izriito propie kako se odnose samo na taj konkretni projekt cilj takve odredbe jest sprjeavanje naruitelja da istu projektnu dokumentaciju koristi za izvoenje drugih, buduih projekata, a bez pristanka autora (prema klauzuli iz Primjera 4., takav pristanak mora biti izriit i u pisanom obliku).
Primjer 4. (o svrsi koritenja djela) Projektnu dokumentaciju naruitelj moe koristiti samo u sklopu i u svezi s predmetnim projektom, odnosno u svrhe uvjetovane izvedbom predmetnog projekta te u skladu s odredbama ovog Ugovora, ako arhitekt i naruitelj izriitim pisanim sporazumom ne utvrde suprotno. Primjer 5. (osnivanje neiskljuivog prava koritenja) Ovim Ugovorom osniva se za naruitelja neiskljuivo pravo umnoavanja projektne dokumentacije iskljuivo za potrebe dovrenja projekta, izgradnje, rekonstrukcije, adaptacije, odravanja i koritenja objekta utvrenog ovim Ugovorom, pod uvjetom da naruitelj uredno i u Ugovorom predvienim rokovima ispunjava svoje obveze, odreene ovim Ugovorom, a osobito da uredno ispunjava novane obveze prema arhitektu.
Vezano uz Primjer 5., neiskljuivo pravo iskoritavanja djela arhitekture u vidu umnoavanja projektne dokumentacije daje naruitelju pravo da pod ugovorom utvrenim uvjetima umnoava i koristi dotinu dokumentaciju, ali ga ne ovlauje da sprijei druge (poglavito autora djela) da koriste isto djelo. Kako ZAP, lankom 44/2, daje autoru mogunost da za drugoga osnuje iskljuivo ili neiskljuivo pravo iskoritavanja i pritom odredi vremenska, prostorna ili sadrajna ogranienja, arhitekt ne treba prezati pred time da u ugovoru tono naznai uvjete i ogranienja naruiteljevog prava iskoritavanja, naravno, dok god su ti uvjeti razumni i prihvatljivi drugoj ugovornoj strani. Pritom moe utvrditi vremensko razdoblje u kojem e naruitelj moi ostvarivati tako osnovano pravo iskoritavanja djela (npr. za razdoblje od godinu dana ili slino), a moe i konkretnije od primjera naznaenog u gornjoj odredbi odrediti sluajeve u kojima naruitelj moe iskoritavati djelo i sl.
Primjer 6. Sama predaja projektne dokumentacije u posjed naruitelju ili od njega ovlatenoj osobi nema znaenje osnivanja prava iskoritavanja autorskog djela arhitekture, izvan opsega utvrenog odredbama l. __ l. __ ovog Ugovora.
Ova odredba onemoguuje nastanak nesporazuma u sluaju da arhitekt preda dokumentaciju ili neki njen dio naruitelju, a da naruitelj taj in shvati kao davanje prava na iskoritavanje dokumenata na neki od moguih naina (npr. umnoavanjem, preraivanjem i sl.). To je, naime, iskljuivo pravo autora djela, sukladno lanku 18. ZAP-a, lanak 51. istog zakona izriito kae da ugovor na temelju kojeg se stjee pravo iskoritavanja autorskog prava mora biti sklopljen u pisanom obliku.
48
49
c. Odnos glavnog arhitekta i drugih arhitekata
koji sudjeluju u izradi djela

Nastavno napomeni navedenoj uz Primjer 2., bitno je osvrnuti se i na odnos izmeu glavnog arhitekta/projektanta i drugih arhitekata koji takoer sudjeluju u izradi projekta te u sklopu tog posla stvaraju autorska djela. Njihov odnos nije predmet reguliranja tog ugovora, ve moe biti predmetom posebnog ugovora sklopljenog izmeu samih arhitekata. Kako bi za naruitelja bilo vrlo nepraktino kad bi sa svakim pojedinim arhitektom (osobito ako se radi o projektu u kojem sudjeluje vei broj arhitekata) morao ugovorom regulirati pitanje koritenja zasebnih dijelova projektne dokumentacije, jednostavnije je sklopiti jedan ugovor s glavnim arhitektom, kojim e isti preuzeti obvezu da e pribaviti potrebna ovlatenja od svojih suradnika (kao u Primjeru 7.). Meusobni odnosi arhitekata mogu biti opet regulirani u tu svrhu sklopljenim ugovorom, ili ve ranije sklopljenim ugovorom (to sve ovisi o tome kakav je odnos dotinih arhitekata jesu li oni u ravnopravnom poslovnom odnosu, odnosu poslodavca i radnika itd.).
Primjer 7. Glavni se arhitekt obvezuje ishoditi od drugih arhitekata koji sudjeluju u projektiranju, odnosno izradi projektne dokumentacije, pisanu izjavu kojom oni za naruitelja osnivaju neiskljuivo pravo umnoavanja dijelova projektne dokumentacije koji predstavljaju njihovo autorsko djelo (ili drugi vid prava iskoritavanja, ovisno o tome to odreuje konkretni Ugovor, odnosno kakvo pravo stjee naruitelj).
Isto tako, ne kodi utvrditi koji postupci nee biti tretirani kao povreda autorskih prava, s obzirom na njihovu nunost u procesu realiziranja projekta, kao u Primjeru 9.
Primjer 9. Umnoavanje i/ili predaja cjelovite projektne dokumentacije ili njenog dijela treim osobama, u svrhu dobivanja propisanih dozvola od nadlenih dravnih tijela i izvravanja obveza propisanih zakonom i drugim propisima, nee se smatrati povredom autorskog prava arhitekata, odnosno postupanjem suprotno odredbama ovog Ugovora. IV. RASKID UGOVORA
d. Mogunosti daljnjeg prenoenja osnivanja prava koritenja djela za tree
U praksi se ukazuje potreba davanja ovlatenja na iskoritavanje predmetnog djela arhitekture i drugim sudionicima u gradnji, u opsegu potrebnom za nesmetano odvijanje procesa gradnje. Naravno, bilo bi krajnje nepraktino kada bi sve te osobe morale posebno traiti od arhitekata pojedinana doputenja, pa naruitelj u ovom sluaju nastupa kao posrednik. Meutim, korisno je pomnije ugovorom utvrditi sluajeve u kojima naruitelj ima pravo prenijeti vlastita prava na tree osobe, kao, primjerice, u sljedeim klauzulama.
Primjer 8. (1) Naruitelj moe ovlastiti druge sudionike u gradnji, osobito izvoae graevinskih i drugih radova, nadzorne inenjere i revidente, da umnoavaju dijelove projektne dokumentacije koji su potrebni za izvrenje njihovih obveza vezanih uz izgradnju ugovorom utvrenog objekta, iskljuivo u opsegu potrebnom za izvrenje tih obveza. (2) Naruitelj se obvezuje da nee, osim u sluajevima predvienim ovim Ugovorom, na tree osobe prenositi, pisanim ili usmenim putem, izriito ili preutno, prava koja mu pripadaju u pogledu projektne dokumentacije kao autorskog djela, niti njima raspolagati na bilo koji nain koji nije predvien ovim Ugovorom bez izriitoga pisanog pristanka arhitekta.
Raskid ugovora sloeno je pitanje koje premauje raspravljanje o zatiti autorskih prava. Zasigurno e ugovorne strane u ugovor unijeti odredbe o tome kada se moe raskinuti ugovor, pod kojim uvjetima (zbog neispunjenja ili zakanjelog ispunjenja kojih obveza) i uz kakve posljedice. Pritom mogu odrediti i to se dogaa s imovinskim autorskim pravima u sluaju raskida zadrava li naruitelj svoje pravo koritenja djela i u kojem opsegu, ili se prava vraaju natrag autoru. To ovisi, naravno, i o tome je li dolo do prekida projekta u potpunosti, ili samo do prekida odnosa naruitelja i arhitekta. Logino bi bilo da u sluaju raskida ugovora iz razloga koji ne lee u ponaanju naruitelja (odnosno, neispunjenju ugovornih obveza) arhitekt dozvoli autoru koritenje projektne dokumentacije u mjeri potrebnoj za dovrenje projekta, uz obvezu potivanja njegovog autorstva. Ako se projekt nastavlja s novim arhitektom, stanovitu zatitu (u idealnoj situaciji, barem) arhitektu pruaju i odredbe l. 18. Kodeksa strukovne etike hrvatskih arhitekata i inenjera u graditeljstvu, prema kojem bi kolega koji preuzima posao morao voditi rauna o zatiti autorskih prava svojeg prethodnika, i to na nain da ga obavijesti o preuzimanju, te se uvjeri da su prema kolegi ispunjene sve obveze. Takoer, ako nastavlja rad na istom projektu, duan je potivati upute autora, traiti suglasnost za svaku promjenu u projektu, te ga obavijestiti o svakoj promjeni u izvoenju gradnje. Ako se arhitekt suoi s povredom vlastitog autorskog prava, a zbog povrede ovih etikih obveza od kolege, moe obratiti se Stegovnom sudu Komore arhitekata i inenjera u graditeljstvu.
Primjer 10. (raskid ugovora) (1) Ako prije ispunjenja obveza arhitekta doe do raskida ovog Ugovora zbog neispunjenja ugovornih obveza od naruitelja, danom raskida prestaje pravo naruitelja iz lanaka __ ovog Ugovora. (2) Naruitelj se obvezuje da e se, ako nastupi sluaj iz st. 1. ovog lanka, suzdrati od daljnjeg umnoavanja projektne dokumentacije, te se obvezuje predati sve izvornike i umnoene primjerke dokumenata koji se nalaze u njegovom posjedu, u posjed glavnog arhitekta ili od njega ovlatene osobe, u roku od 8 dana od raskida Ugovora. (3) Ako doe do raskida Ugovora zbog neispunjenja ugovornih obveza arhitekta, naruitelj moe ovlastiti drugog ovlatenog arhitekta ili vie njih da umnoava projektnu
50
51
dokumentaciju, te ini nune promjene, ispravke i dodatke u skladu sa zakonom, a iskljuivo s ciljem dovrenja projekta, te izgradnje, rekonstrukcije, adaptacije, odravanja i koritenja objekta utvrenog ovim Ugovorom. (4) U sluaju iz stavka 3. naruitelj je duan oznaiti ranijeg arhitekta kao autora dijela projektne dokumentacije koji predstavlja njegovo autorsko djelo.
Klauzule (1) i (2) slue samo kao ilustracija, s obzirom da do neispunjenja obveza naruitelja moe doi zbog razliitih razloga (nekad i bez krivnje naruitelja), a ne moraju nuno svi dovoditi do potpunog prekida odnosa izmeu arhitekta i naruitelja; raskid ugovora reguliraju lanci 124. 138. ZOO-a, pa bi stranke trebale sporazumno utvrditi koji e razlozi voditi prema tako ozbiljnim posljedicama.
V. IZMJENE I PREINAKE DJELA
Iz navedenoga zakljuujemo da arhitekt ne bi bio duan pristati na izmjene koje ne potpadaju pod navedene situacije, a kada smatra da te izmjene predstavljaju nagrivanje, odnosno sakaenje ili deformiranje njegovog djela, ili bi naruile njegovu ast ili ugled. Ako bi vlasnik djela izvrio takve izmjene, unato protivljenju arhitekta, povrijedio bi moralno pravo arhitekta, te za to moe odgovarati. Arhitekt e, naravno, moi traiti i naknadu tete koja mu je time nanesena. Odricanje od prava na protivljenje izmjenama koji bi ugrozile asti ili ugled arhitekta, deformirale ili osakatile djelo, po naem pravu nije mogue! Ve je vie puta u ovom tekstu istaknuto da se autor ne moe odrei svojih moralnih prava, pa i ako je potpisao izjavu ili sporazum takvog sadraja; takva je odredba nitetna, a pravo na protivljenje i dalje postoji, temeljem samog zakona. Vezano uz to pitanje, stranke u ugovor mogu unijeti odredbe koje e obvezati naruitelja da od arhitekta trai pristanak za eventualne izmjene, meutim, kako e objekt redovito mijenjati vlasnike, ipak e zakonske odredbe pruati najvri oslonac arhitektovim pravima (v. Primjer 11.).
Primjer 11. (1) Naruitelj se obvezuje da nee koristiti projektnu dokumentaciju za naknadne dodatke ili izmjene projekta, odnosno ugovorom utvrenog objekta, a koji nisu uvjetovani njegovim odravanjem, bez pisane suglasnosti autora. (2) Naruitelj se obvezuje da nee koristiti projektnu dokumentaciju u svrhu izrade drugih projekata ili izgradnje drugih objekata, bez izriite pisane suglasnosti autora. (3) Naruitelj se obvezuje da e za sve naknadne dodatke ili izmjene projekta, odnosno izgraenog objekta, a koji nisu uvjetovani njegovim odravanjem, traiti pisanu suglasnost autora.
Jedno od osnovnih moralnih prava autora, vezano uz izmjene vlastitog djela, sadrano je u lanku 16. ZAP-a i glasi: Autor ima pravo usprotiviti se deformiranju, sakaenju, i slinoj izmjeni svojega autorskog djela, te unitenju kao i svakom koritenju autorskog djela na nain koji ugroava njegovu ast ili ugled. Meutim, ta opa odredba ne primjenjuje se u tom doslovnom sadraju i na autore arhitekte, zbog posebne prirode djela arhitekture, pa ZAP sadri posebne odredbe o tom pitanju. Naime, arhitekt se ne moe usprotiviti unitenju djela, ve u tom sluaju ima pravo na to da ga vlasnik obavijesti o unitenju, te mu dopusti fotografiranje djela i preda primjerak nacrta tog djela razlog za prevagu prava vlasnitva nad autorskim pravom u ovom sluaju je taj to ast ili ugled arhitekta kod unitenja nisu ugroeni, odnosno nema opasnosti da e ga drugi smatrati autorom djela koje nije njegovo, odnosno koje je izmijenjeno na nain kojemu se arhitekt protivi. Kod izmjena, takoer, vrijede posebne odredbe za arhitekte, kojima se tite autorska prava arhitekta, ali uz uvaavanje interesa vlasnika predmetnog djela. Tako se arhitekt (prema l. 79/5 ZAP-a) ne moe usprotiviti: izmjenama svog djela ako su one proizile iz sigurnosnih, tehnikih ili drugih ozbiljnih razloga; uporabi drugih materijala u tijeku potrebne obnove, ako su oni od kojih je napravljeno djelo pokazali - nedostatke za koritenje, ili - ih nije mogue nabaviti, ili - ih je mogue nabaviti samo uz nerazmjerne potekoe ili troak. Ako budu uinjene izmjene kojima se arhitekt ne moe protiviti, ali ne eli da se pripisuju njemu, kao dio njegovog rada, on ima pravo zahtijevati da se uz njegovo ime na zgradi (ako je oznaeno) stavi napomena o izvrenim izmjenama i vremenu kad je to uinjeno.
Prema naem pravu, konkretno Zakonu o gradnji (NN 175/03, 100/04), investitor, odnosno njegov pravni slijednik, trajno uva idejni projekt s naelnom dozvolom (l. 63/3) i glavni projekt s graevinskom dozvolom (l. 64/2), a izvedbeni projekt, sa svim ucrtanim izmjenama i dopunama sukladno stvarno izvedenim radovima, duan je uvati za sve vrijeme dok graevina postoji (l. 72/3). Naravno, trajno uvanje ne znai ujedno i pravo vlasnitva nad projektnom dokumentacijom, pa je investitor duan potivati kako zakonske, tako i ugovorne odredbe, a koje se odnose na predmetnu dokumentaciju.
52
53
5.2.
ZATITA AUTORSKOG PRAVA ARHITEKTA U UGOVORU O RADU ZA DJELA STVORENA U RADNOM ODNOSU
PRIMJERI UGOVORNIH KLAUZULA (uz obrazloenje) Sadraj
I. POJAM AUTORSKOG DJELA ..................................................................... 55 II. ISKORITAVANJE DJELA STVORENOG U RADNOM ODNOSU ..................... 57 III. NAKNADA ZA ISKORITAVANJE DJELA ..................................................... 59 IV. MORALNA PRAVA RADNIKA/AUTORA ..................................................... 59
I. POJAM AUTORSKOG DJELA
U svakom ugovoru koji, izmeu ostalog, ureuje pitanja zatite autorskih prava, primarno je utvrditi pojam autorskog djela, odnosno predmet zatite. Preciznim definiranjem tog pojma putem jedne ili vie ugovornih odredbi, ugovorne strane, u ovom sluaju radnik i poslodavac, mogu izbjei kasnije sporove proizale iz pitanja potpada li odreeni rezultat radnikova rada pod pojam autorskog djela, a time i pod zakonsku zatitu istog. Zakon ne navodi to ini autorsko djelo arhitekture, a ugovorne strane, osobito autor, najbolje e znati to treba sadravati definicija takvog djela.
Primjer 1. (1) Autorsko djelo arhitekture obuhvaa sve skice, nacrte, planove i drugu dokumentaciju, kao i trodimenzionalne modele izraene od autora/arhitekta u svrhu projektiranja i izgradnje odreene zgrade (objekta) ili drugog djela arhitekture (npr. djelo unutranjeg ureenja, djelo krajobrazne arhitekture i slino), te izgraenu zgradu (objekt), odnosno drugu vrstu djela arhitekture. (2) Autorskim djelom arhitekture stvorenim u radnom odnosu smatra se ono djelo koje stvori Radnik, za vrijeme trajanja radnog odnosa kod Poslodavca, prema uputama Poslodavca ili izvravajui obveze koje za njega proizlaze iz ovog Ugovora, odnosno prirode posla.
Iako Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima (NN 167/03; u daljnjem tekstu ZAP) definira autorsko djelo na nain slian potonjoj klauzuli (l. 75. ZAP-a kao
55
djelo koje za vrijeme trajanja radnog odnosa kod odreenog poslodavca stvori autor zaposlenik, izvravajui svoje obveze ili po uputama tog poslodavca) ne kodi formulirati slinu odredbu, prilagoenu konkretnoj situaciji, vrsti djela, prirodi radnog odnosa, te dogovoru poslodavca i radnika. Meutim, treba naglasiti da poslodavac ne moe ugovorom o radu pripisati sebi ili treoj osobi autorstvo nad djelom koje radnik stvori u radnom odnosu ako bi ugovor o radu sadravao takvu odredbu, ona bi bila nitetna, jer se protivi prisilnoj zakonskoj odredbi sadranoj u lanku 9. ZAP-a, a koja glasi Autor djela je fizika osoba koja je autorsko djelo stvorila, te odredbi lanka 42. (o neprenosivosti autorskog prava, osim u sluajevima vezanim uz nasljeivanje), te lanka 50. (prema kojem se autor ne moe odrei svojega autorskog prava). Ovdje je potrebno ukratko objasniti znaenje pojma nitetnosti u ugovornom pravu, te posljedice nitetnosti. Naime, kad je pravni posao nitetan, uzima se kao da nije niti sklopljen, odnosno kao da pravno ne postoji pritom nije nuno na sudu dokazivati nitetnost nekog ugovora ili ugovorne odredbe, jer nitetnost nastupa po zakonu, odnosno isti su nitetni ve od samog poetka! Sud jedino moe proglasiti pravni posao nitetnim, odnosno konstatirati nitetnost koja je nastala ve u trenutku sklapanja posla. Zakon o obveznim odnosima (ZOO) u lanku 322. (l. 103. ZOO/1991) kae kako je nitetan onaj ugovor (...) koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima, te moralu drutva (...). ZOO takoer definira i djelominu nitetnost u l. 324 (l. 105. ZOO/1991), te propisuje da nitetnost neke odredbe ugovora ne povlai nitetnost i samog ugovora, ako on moe opstati bez nitetne odredbe, i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odluujua pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Dakle, ako bi ugovor sadravao nitetnu odredbu, a ona je takve prirode da nije kljuna za opstanak ugovora, on e se odrati na snazi kao da ta odredba nikad nije ni postojala. Pravo na isticanje nitetnosti se ne gasi, propisuje lanak 328. ZOO-a (l. 110. ZOO/1991), tako da se na nitetnost moe pozvati svaka zainteresirana osoba, bez obzira na to kad je sklopljen nitetan pravni posao! Dakle, odredba ugovora o radu kojom se radnik odrie svog autorstva i autorskog prava u korist poslodavca, bila bi nitetna svaki autor zadrava moralna prava po samom zakonu, a ukoliko bi isti potpisao odricanje od tih prava, nitko ga ne bi mogao prisiliti da tu odredbu potuje. Ako bi spor, vezan uz pitanje autorstva i takvog ugovora (odnosno ugovorne klauzule) doao do suda, sud bi po slubenoj dunosti proglasio nitetnost, bez potrebe da ga stranka posebno na to upozorava.
II. ISKORITAVANJE DJELA STVORENOG U RADNOM ODNOSU

Pitanje iskoritavanja autorskog djela nastalog u radnom odnosu od najvee je vanosti kako za autora/radnika, tako i za poslodavca. Kada je stvaranje autorskog djela sastavni (ako ne i kljuni) dio opisa radnog mjesta i razlog zapoljavanja radnika, logino je da unato odredbama novog Zakona, vrlo povoljnim za radnika, poslodavac eli biti nositeljem imovinskih prava autorskog djela. to se zakonskog ureenja tie, novi ZAP uvelike je poboljao poloaj radnika koji u radnom odnosu stvara autorska djela. Naime, ope pravilo, odnosno temeljna postavka od koje polazi novi Zakon jest da svaki autor/radnik zadrava autorsko pravo na tako stvorenom autorskom djelu bez ogranienja. Tek ako se radnik sporazumio drukije s poslodavcem putem ugovora o radu ili drugog akta kojim se ureuje radni odnos, ili ako sam Zakon propisuje drukije u nekom sluaju, vrijede ta posebna pravila. Rezultat toga jest mogunost radnika da pregovara s poslodavcem, te da na taj nain zajedniki oblikuju obostrano prihvatljive uvjete, koji mogu varirati od sluaja do sluaja. Zato novi ZAP u lanku 76. propisuje da se ugovorom o radu odreuje stjee li poslodavac pravo na iskoritavanje autorskog djela, te posebice, ako ga stjee, opseg i trajanje prava iskoritavanja. Tako ugovorne strane mogu sporazumno utvrditi za koje e razdoblje poslodavac stei pravo iskoritavanja djela, te podrobnije utvrditi kako i u koje svrhe ga moe koristiti.
Primjer 2. (1) Poslodavac stjee iskljuivo pravo iskoritavanja djela arhitekture to ga je Radnik stvorio za vrijeme trajanja radnog odnosa, u skladu s lankom __ ovog Ugovora, bez posebne suglasnosti Radnika. (2) Pravo iz stavka 1. ovog lanka Poslodavac moe ostvarivati samo u okviru svoje redovne djelatnosti, te u trajanju od dvije godine od stvaranja djela. (3) Nakon proteka razdoblja utvrenog stavkom 2. ovog lanka, Radnik stjee iskljuivo pravo iskoritavanja svoga autorskog djela bez ogranienja, osim ako Radnik i Poslodavac izriitim pisanim sporazumom ne utvrde drugaije. (4) Poslodavac ne moe osnovati za drugoga pravo iskoritavanja djela iz stavka 1. ovog lanka, bez izriite pisane suglasnosti autora.
Vremensko razdoblje sporazumno utvruju ugovorne strane; gornje razdoblje od dvije godine odreeno je primjera radi! Odredba iz posljednjeg stavka ovog primjera onemoguava poslodavca da bez pristanka radnika prenosi svoja ovlatenja u pogledu radnikovog autorskog djela na tree osobe. Prema ZAP-u, nositelj iskljuivog prava iskoritavanja moe osnovati za drugoga daljnje pravo samo uz pisanu suglasnog autora, koju autor, pak, ne moe uskratiti ako bi to bilo protivno savjesti i potenju (l. 48.). Prenoenje prava iskoritavanja na drugoga, a bez odobrenja autora doputeno je samo u sklopu prijenosa cjelokupnog poslovanja, ili dijela poslo-
56
57
vanja koje ini cjelinu, s jedne osobe na drugu (l. 47.). Dakle, sam ZAP onemoguava slobodno manipuliranje pravom iskoritavanja, ali nije suvino u ugovor unijeti slinu odredbu kako ne bi bilo dvojbe. Ipak osoba koja potpisuje ugovor mora biti svjesna pravila koje je potpisala, no zakonske odredbe nisu uvijek prisutne u svijesti sudionika pravnih odnosa. to se pitanja iskoritavanja djela od poslodavca tie, stari Zakon o autorskom pravu imao je znatno drugaiji pristup. Prema lanku 20. starog Zakona, poslodavac je, stvaranjem autorskog djela stvorenog od radnika u izvravanju radne obveze, postao nositeljem iskljuivog prava iskoritavanja djela, u okviru svoje redovne djelatnosti, bez potrebe traenja odobrenja od radnika, i to za razdoblje od pet godina. injenica da se radilo o iskljuivom pravu, znai da je poslodavac svakog drugog, ukljuujui i samog autora djela, mogao iskljuiti od iskoritavanja djela. Meutim, isti je lanak propisivao i pravo radnika na posebnu naknadu za takvo iskoritavanje djela od poslodavca, i to odreenu razmjerno doprinosu to ga je koritenje njegovog djela imalo na poveanje dohotka odnosno dobiti poslodavca, ili na obavljanje djelatnosti pravne osobe. Navoenje odredbi starog Zakona bitno je ne samo za usporedbu s novom regulacijom, ve i zato to prijelazne odredbe novog ZAP-a sadre sljedee pravilo (lanak 202., st. 6.): Na autorska djela koja nastanu nakon stupanja na snagu ovoga Zakona u okviru radnog odnosa nastalog na temelju ugovora o radu zakljuenog prije stupanja na snagu ovog Zakona, primjenjivat e se tri godine od dana stupanja na snagu ovoga Zakona odredbe Zakona o autorskim pravima (NN, br. 9/99., 76/99., 127/99. i 67/01) To, u biti, znai da se povoljne odredbe novog Zakona primjenjuju samo na ugovore o radu sklopljene nakon stupanja Zakona na snagu, odnosno na one koji e se ubudue sklapati, a kad su u pitanju djela stvorena u radnom odnosu na temelju ranije zakljuenog ugovora, na odnos poslodavca i radnika jo tri godine nakon stupanja na snagu novog Zakona primjenjivat e se odredbe starog Zakona. Novi Zakon stupio je na snagu 30. listopada 2003. (Narodne novine 167/03). Dakle, ako je autor stvorio djelo arhitekture nakon 30. listopada 2003., ali u sklopu radnog odnosa za koji je ugovor o radu sklopljen prije tog datuma, sve do 30. listopada 2007. odnos izmeu autora i poslodavca, te pitanja relevantna za autorsko pravo nad tim autorskim djelom regulirat e odredbe starog Zakona (l. 19. 24.). I po starom Zakonu moralna autorska prava pripadaju autoru, te ih se ne moe ograniiti ugovorom ili drugim aktima, ali pitanje regulacije prava iskoritavanja djela je, gledano s imovinskog stajalita, ipak za autora jedno od najvanijih. Iz svega navedenog vidimo kako vrijeme stvaranja djela, te trenutak sklapanja ugovora o radu imaju kljunu ulogu, ako su poslodavac i radnik/autor propustili re-
gulirati pitanje autorstva ugovorom o radu, a ono nije regulirano kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili sporazumom radnikog vijea i poslodavca. Za arhitekte koji e ubudue sklapati ugovor o radu, bitno je da znaju da odredbe novog ZAP-a idu u njihovu korist, a ako ve ugovorom o radu prenose pravo iskoritavanja autorskog djela na poslodavca (to je vjerojatno, jer poslodavac ipak eli imati koristi od radnika kojeg zapoljava), pregovorima s poslodavcem trebali bi isposlovati za sebe naknadu adekvatnu oekivanim koristima od iskoritavanja djela.
III. NAKNADA ZA ISKORITAVANJE DJELA
Naknada koju e poslodavac plaati radniku na ime iskoritavanja autorskog djela ovisi o brojnim okolnostima sluaja od prirode posla, vrste autorskih djela, iskustva i znanja radnika, mogunosti i elje poslodavca, pa do, u najveoj mjeri, pregovora prilikom ugovaranja naknade. Ta naknada moe se isplaivati pored redovne radnikove plae, ili biti ve inkorporirana u njezinu visinu, a nain odreivanja visine naknade opet e proizai iz konkretnog odnosa. Naravno, bilo bi idealno kad bi naknada bila primjerena koristima koje poslodavac ostvaruje daljnjim iskoritavanjem djela. Sljedei primjer klauzule moe posluiti kao obrazac odreivanja naknade, a po istom principu stranke mogu osmisliti razliite varijante.
Primjer 3. (1) Ugovorne strane ugovaraju obvezu Poslodavca da Radniku, kad on u okviru radnog odnosa stvori autorsko djelo u skladu sa lankom __ ovog Ugovora i lankom 5. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, osim redovne mjesene plae isplati i posebnu naknadu u iznosu od __ % od neto dobiti koju Poslodavac ostvari iz ugovora s investitorima, a koritenjem autorskog djela radnika. IV. MORALNA PRAVA RADNIKA/AUTORA
Naposljetku, iako zakon openito ne doputa prenoenje moralnih prava autora, unoenje klauzule navedene u sljedeem primjeru radniku ne moe koditi, a poslodavcu e skrenuti pozornost na to da zapoljavanjem radnika nije ujedno na sebe prenio sva prava na autorskim djelima koja e nastati u tom radnom odnosu. Na taj nain, autor e osigurati za sebe potivanje vlastitog autorstva, iako e mogunosti imovinskog iskoritavanja djela za njega biti umanjene ili potpuno iskljuene.
Primjer 4. (1) Radnik zadrava sva moralna autorska prava predviena lancima 14. do 17. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima u pogledu svog autorskog djela stvorenog u radnom odnosu, a osobito pravo da bude priznat i oznaen kao autor djela, te pravo da se, u skladu sa zakonskim odredbama, usprotivi deformiranju, sakaenju i slinoj izmjeni svoga autorskog djela, kao i svakom koritenju na nain koji ugroava njegovu ast ili ugled. (2) Sukladno stavku 1. ovog lanka, Poslodavac se obvezuje prilikom koritenja djela oznaiti Radnika kao autora djela.
58
59
Napomenuti treba da za arhitekte vrijede posebni uvjeti protivljenja izmjenama i unitenju djela, a koji proizlaze iz prirode djela arhitekture (l. 79/4,5 ZAP-a) unitenju djela se arhitekt ne moe protiviti, a ni izmjenama uvjetovanim ozbiljnim razlozima, poput sigurnosnih ili tehnikih razloga!
ZAKLJUAK
Autorsko pravo, produkt ljudskog uma i kreativnosti, u dananje je vrijeme na tritu vrlo cijenjeno i bitno, a time, takoer, raste vanost njegove zatite. Uzimajui u obzir skupou i dugotrajnost sudskih postupaka u Hrvatskoj, cilj autora bi trebao biti prevencija, odnosno sprjeavanje nastanka sporova ve u zaetku pravnih odnosa, i to putem edukacije o autorskim pravima te pisanog reguliranja odnosa autora i treih osoba. Sukladno tome, temeljna svrha ovog prikaza jest pribliiti vaee autorskopravne odredbe arhitektima, stvarateljima specifine vrste autorskih djela djela arhitekture te ih tako upoznati s njihovim pravima i mogunostima zatite njihovih autorskih prava. Na taj nain, pripadnici arhitektonske profesije moi e vlastitim snagama uinkovitije tititi svoja prava, poboljati kvalitetu zatite prava putem internih sudova unutar profesije te ujedno utjecati na stanje svijesti treih osoba s kojima ulaze u ugovorne odnose.
60
61
Preporuene smjernice za UIA Sporazum o preporuenim meunarodnim standardima za bavljenje arhitektonskom profesijom, 2001. Prinz, T., Autorsko pravo arhitekata u njemakom pravu, Glasilo Hrvatske komore arhitekata i inenjera u graditeljstvu, br. 15, 2004.
LITERATURA
Prinz, T., Urheberrecht fr Ingenieure und Architekten, Werner, Dsseldorf, 2001. Statut Hrvatske komore arhitekata i inenjera u graditeljstvu, NN 40/1999. Stevens, E., Esq., Copyright Infringement and the Use of Architectural Works: What REALTORS Need to Know, http:/ /www.ncrealtor.org/searchpubs/thr/2003/thr-0603/legal.htm (1. studenoga 2004.).
Allyn, B. C., The Architectural Works Copyright Protection Act of 1990, /www.aepronet.org/pn/vol5-no2.html (1. studenoga 2004.). http:/ Copyright Claims in Architectural Works, Circular 41, /www.copyright.gov/circs/circ41.pdf (1. studenoga 2004.). http:/ Copyright Protection of Architectural Works, Construction Law Bulletin, http:/ /www.burr.com/pdf/summer2000bulletin.pdf (1. studenoga 2004.). Fisher, W. W., The Growth of the Intellectual Property: A history of the Ownership of Ideas in the /www.cyber.law.harvard.edu/people/tfisher/iphistory.pdf United States, http:/ (1. studenoga 2004.). Gliha, Autorsko pravo, Informator, Zagreb, 2000. Gallagher & Dawsey, Architecture and Copyright Law, http:/ /www.invention-protection.com/ip/publications/docs/Architecture_&_Copyright_Law.html (1. studenoga 2004.). Henneberg, I., Autorsko pravo, Informator, Zagreb, 2001. Henneberg, I., Ugovor o autorskom djelu, Pravo i porezi, br. 2., 1997., str. 6. 10. Hill, D. J.; Letson W. W., Builder beware The Architectural Copyright Act of 1990, 1998 by Chambliss, Bahner & Stophel. Jelaa, M., Zatitimo djelo Dinka Kovaia!, Slobodna Dalmacija, 7. i 8. listopada 2003., /arhiv.slobodnadalmacija.hr/20031007/kultura03.asp (1. studenoga 2004.). http:/ Knifi Schaps, H., Autorska prava arhitekata, Glasilo Hrvatske komore arhitekata i inenjera u graditeljstvu, br. 15, 2004. Kodeks strukovne etike hrvatskih arhitekata i inenjera u graditeljstvu, 40/1999. Mattix, C., Legal Issues for Architectural Records, Architectural Records Conference Report, 2000., /www.ccaha.org/arch_rec/Mattix_lecture.htm (1. studenoga 2004.). http:/ Ovrni zakon, NN 57/96, 29/99, 42/00 (odluka USRH), 173/03, 194/03 (isp.), 151/04 i 88/05. /www.sternslaw.com/publications/build.htm Paluzzi, V. J., If You Build It, They May Sue!, http:/ (1. studenoga 2004.).
Triva, S., Graansko parnino procesno pravo, Narodne Novine, Zagreb, 1978. Ustav Republike Hrvatske (proieni tekst), /www.vlada.hr/download/2002/09/12/ustav_republike_hrvatske.htm http:/ (1. studenoga 2004.). Viduli, S., Novogradnja trai dogradnju i autora, Slobodna Dalmacija, 19. listopada 2003., http:/ /arhiv.slobodnadalmacija.hr/20031019/forum01.asp (1. studenoga 2004.). Zakon o avtorski in sorodnih pravicah (proieni tekst), Uradni list RS 94/2004, /www.uradni-list.si/1/ulonline.jsp?urlid=200494&dhid=71618 (1. studenoga 2004.). http:/ Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima, NN 167/03. Zakon o gradnji, NN 175/2003, 100/2004. Zakon o Hrvatskoj komori arhitekata i inenjera u graditeljstvu, NN 47/1998. Zakon o parninom postupku, priredio Juri I., Pravni praktikum (1), Zagreb, 2003. Zakon o radu, NN 38/95., 54/95., 65/95., 17/01., 82/01., 114/03., 142/03. Zlatovi, D., Ovrnopravna pitanja u novom hrvatskom autorskom pravu, Hrvatski glasnik intelektualnog vlasnitva 7, 2000, 6, str. 2015. 2022. Zlatovi, D., Graanskopravna zatita autorskog prava u Republici Hrvatskoj, Hrvatska pravna revija, br. 3, 2001, str. 33. 44.
62
63
CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuilina knjinica - Zagreb UDK 347.787 POTURII, Marina Autorsko pravo u arhitekturi / Marina Poturii. - Zagreb : Hrvatska komora arhitekata i inenjera u graditeljstvu, 2006. Bibliografija. ISBN 953-95335-0-3 I. Autorsko pravo -- Arhitektura 460131045 ISBN 953-95335-0-3

AutorPrava HKA

Transféré par

Informations du document

Titre original

Copyright

Formats disponibles

Partager ce document

Partager ou intégrer le document

Options de partage

Avez-vous trouvé ce document utile ?

Ce contenu est-il inapproprié ?

Droits d'auteur :

Formats disponibles

AutorPrava HKA

Transféré par

Droits d'auteur :

Formats disponibles

Marina Poturii:

AUTORSKO PRAVO U ARHITEKTURI

Marina Poturii, dipl. pravnik, Odvjetniki ured Vukina:

AUTORSKO PRAVO U ARHITEKTURI

AUTORSKO PRAVO U ARHITEKTURI

Helena KNIFI SCHAPS, ovl. arh.

Hrvatska komora arhitekata i inenjera u graditeljstvu RAZRED ARHITEKATA Zagreb, 2006.

HKAIG - AUTORSKO PRAVO U ARHITEKTURI

HKAIG - AUTORSKO PRAVO U ARHITEKTURI

Pojam arhitekt ukljuuje i arhitekta urbanista, kao i krajobraznog arhitekta.

HKAIG - AUTORSKO PRAVO U ARHITEKTURI

HKAIG - AUTORSKO PRAVO U ARHITEKTURI

HKAIG - AUTORSKO PRAVO U ARHITEKTURI

HKAIG - AUTORSKO PRAVO U ARHITEKTURI

U daljnjem tekstu: ZAP.

HKAIG - AUTORSKO PRAVO U ARHITEKTURI

HKAIG - AUTORSKO PRAVO U ARHITEKTURI

OPENITO O AUTORSKOM PRAVU

Narodne novine br. 35/2005.

HKAIG - AUTORSKO PRAVO U ARHITEKTURI

HKAIG - AUTORSKO PRAVO U ARHITEKTURI

l. 106., st. 1 i 2. ZAP-a.

HKAIG - AUTORSKO PRAVO U ARHITEKTURI

AUTORSKO PRAVO U ARHITEKTURI

Djelo arhitekture kao autorsko djelo

HKAIG - AUTORSKO PRAVO U ARHITEKTURI

HKAIG - AUTORSKO PRAVO U ARHITEKTURI

Autorsko djelo arhitekture po pravu SAD-a

U tom smislu upuuju Smjernice UIA.

HKAIG - AUTORSKO PRAVO U ARHITEKTURI

HKAIG - AUTORSKO PRAVO U ARHITEKTURI

Autor djela arhitekture

Narodne novine br. 175/2003, 100/2004. Narodne novine br. 47/1998.

HKAIG - AUTORSKO PRAVO U ARHITEKTURI

HKAIG - AUTORSKO PRAVO U ARHITEKTURI

Strukovna etika i zatita autorskih prava

Autorstvo na djelima nastalim u radnom odnosu

HKAIG - AUTORSKO PRAVO U ARHITEKTURI

HKAIG - AUTORSKO PRAVO U ARHITEKTURI

Autorsko djelo izraeno po narudbi

l. 101., st. 1. i 2. Zakona o avtorskih in sorodnih pravicah.

l. 73. i 74. ZAP-a.

HKAIG - AUTORSKO PRAVO U ARHITEKTURI

HKAIG - AUTORSKO PRAVO U ARHITEKTURI

Registracija kao preduvjet zatite (u pravu SAD-a)

HKAIG - AUTORSKO PRAVO U ARHITEKTURI

HKAIG - AUTORSKO PRAVO U ARHITEKTURI

a. Izmjene i unitenje krenje moralnih prava autora

Ogranienja autorskog prava

Naini povrede autorskog prava

Prinz, T., Autorsko pravo arhitekata u njemakom pravu.

HKAIG - AUTORSKO PRAVO U ARHITEKTURI

HKAIG - AUTORSKO PRAVO U ARHITEKTURI

Hill, D.J.; Letson, W.W., Builder beware.

HKAIG - AUTORSKO PRAVO U ARHITEKTURI

ZATITA AUTORSKOG PRAVA

Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03.

HKAIG - AUTORSKO PRAVO U ARHITEKTURI

HKAIG - AUTORSKO PRAVO U ARHITEKTURI

Klari, P., Graansko pravo, str. 547.

HKAIG - AUTORSKO PRAVO U ARHITEKTURI

HKAIG - AUTORSKO PRAVO U ARHITEKTURI

HKAIG - AUTORSKO PRAVO U ARHITEKTURI