MENON-Platon

Uvod
Prema Bluckovoj rekonstrukciji , radnja se smjeta kao konac sijenja i poetak veljae 402. ( manji misteriji ). Radnja se zbiva negdje u Ateni, moda u Anitovoj kui ili u kakvoj gimnaziji budui da je Sokrat crtao likove u pijesku. Menon- aristokrat iz Tesalije ( sjever Grke ), vjerojatno u politikom posjetu Ateni. Smatra se da je Menon imao oko 20 godina, a Sokrat 67 godina ). Bio je uenik ili barem pristaa uitelja govornitva Gorgije kojeg smatraju da je bio sofist.

Sadraj
Tekst govori o vrlinama. Pitanje je jeli se vrline mogu pouiti, uvjebati ili ih posjedujemo naravlju. Najprije Sokrat govori kako on ne zna nita o vrlini, te poto ne zna nita o njoj ne moe ni rei kakva je ona. ak govori kako ne zna nekoga tko bi znao to je to vrlina. Menon mu odgovara pun sebe kako nije teko kazati to je vrlina: Vrlina mukarca je moi obavljati dravne poslove, te obavljajui ih prijateljima initi dobro, a neprijateljima zlo te pritom paziti na sebe. Vrlina ene je paziti na sve u kui i biti posluna muu. A druga je vrlina djece, staraca, robova Stoga on govori kako za svaku dob s obzirom na posao za svakoga od nas postoji vrlina, a isto tako i porok. Sokrat govori kako vrline iako su mnoge i raznolike, imaju sve skupa jednu odrednicu na osnovi koje su vrline.( prispodoba o roju pela ) ele li biti dobri, i mukarac i ena moraju imati pravednost i umjerenost. ( '' A je li mogue dobro upravljati dravom, kuom ili neim drugim, a da se ne upravlja umjereno i pravedno ''?) Sokrat zakljuuje da je za sve ista vrlina. Sokrat pita Menona to bi rekao moda Gorgija i on to je vrlina? Nato Menon kae da je to '' moi upravljati ljudima ''. Sokrat zatim govori to je sa vrlinom djeteta i roba kada bi rob upravljao on ne bi vie bio rob.
1

 Sokrat govori da za moi upravljati je nuna pravednost,

odnosno nepravednost. Menon izvodi zakljuak da je vrlina hrabrost, umjerenost, mudrost itd. na to ga Sokrat upozorava da je opet pronaao mnoge vrline traei samo jednu. Slijedi rasprava o liku. ( '' Nek nam lik bude ono to jedino od bia uvijek prati boju''. ) Sokrat govori o nainu filozofiranja Onima koji su eljni borbe i prepiranja rekao bi da ispitaju njegove rijei i da ih nastoje opovrgnut, a ako pria s jo jednom osobom onda je potrebno govoriti s vie dijalektikog umijea. Sokrat izvodi definiciju da je lik granica tijela. Sokrat kori Menona koji mu samo zapovijeda kao da je razmaen, ali poto Sokrat ne moe odoljeti lijepima ipak e nastaviti razgovor, odnosno istraivanje. Slau se oko definicije koju je donio Pindar : '' Boja je istjecanje likova koje je primjereno vidu i stoga zamjetljivo.'' Sokrat neumorno poziva Menona da mu odgovori ve jednom to je vrlina i da prestane praviti mnogoga iz jednoga. Menon zbog toga kae da je vrlina '' teei za lijepim stvarima, moi ih stei ''. Nato Sokrat odgovara da on mora ponajprije teiti za dobrim stvarima. Sokrat govori kako nitko ne eli loe stvari ( '' Postoji li netko tko eli biti jadan i nesretan ''? ) Menon se slae sa Sokratom. Stoga, po Menonu, vrlina je mo stjecanja dobrih stvari! Sokrat govori kako je potrebno tome stjecanju dodati neku vrlinu pravednost, umjerenost ili pak pobonost ono stjecanje koje se zbiva s pravednou bit e vrlina, a koje je bez toga porok. Menon se tui Sokratu da on dovodi ljude u nepriliku te da je i sam Sokrat uvijek u neprilici. Usporeuje ga sa ribom drhtuljom od koje se biva ukoen. Nadalje, govori kako je mnogo puta govorio o vrlini, i kako ak smatra uspjeno, ali da sada ne moe kazati to je vrlina. Sokrat ga naziva lukavim i ne eli ga usporeivati s nikim. Menon navodi eristiki argument koji kae da se ne moe istraivati ono to se zna, jer se to zna i tome nije potrebno istraivanje, ni ono to se ne zna, jer ne zna i nema potrebe to istraivati.
2

 Sokrat navodi kako je uo mnoge mudre mukarce i ene kako

govore o boanskim stvarima. Sokrat govori kako je istraivanje i uenje u cjelovitosti podsjeanje. Govori protiv eristikog argumenta jer kad bi ga ljudi prihvatili odmah bi se ulijenili i slabiima bi ga bilo samo drago uti. Sokrat ispituje Menonovog roba geometriju s ciljem da ga podsjeti na znanje koje on zna od prije, ali ga pritom nita ne ui. Rob je ispoetka drsko mislio da zna kolika je crta povrine od osam stopa i nije osjeao da je u neprilici, sada ve osjea da je u neprilici i kao to ne zna, tako i ne misli da zna. Sokrat smatra da je korisno nekoga dovesti u stanje neprilike i ukoenosti, jer sad on moe ne znajui istraivati s uitkom. Ako ih nije nauio u sadanjem ivotu, onda ih je nauio u nekom drugom vremenu. '' Dakle, ni od koga pouen, nego ispitivan znat e, sam iz sebe ponovno uzimajui znanje''. Sokrat kae da kada se govori o vrlini mora se uzeti pretpostavka i ispitati je li se moe pouiti ili ne moe. ovjek se pouava jedino u znanju. Prema tome ako je vrlina takva, onda se moe pouiti,ako nije onda ne moe. Ako je vrlina dobra onda je ona ujedno i korisna. Vrlina treba takoer biti i neka vrsta razboritosti. ( Budui da sve to je u dui nije korisno ni tetno, kad se tomu pridoda razboritost ili nerazboritost ono postaje korisno odnosno tetno.) Primjer prethodne tvrdnje moe biti i bogatstvo. Sokrat iz svega ovoga izvlai tvrdnju '' u ovjeka sve drugo ovisi o dui, a ono to je u samoj dui o razboritosti ako treba da bude dobro.'' Sokrat se pita je li dobri postaju dobri naravlju ili uenjem. Ako je ovo drugo onda trebaju uitelji. Pokraj njih je zatim sjeo Anit ( jedan od Sokratovih kasnijih tuitelja ) Sokrat ga pita je li tako da je najbolje da Menona poalju sofistima budui da oni sve znaju i jo svoje znanje naplauju. Sokrat navodi Protagoru koji je od toga stekao silno bogatstvo. Anita je neprijateljski raspoloen prema sofistima. Sokrat takoer govori kao oni kvare ljude, te ih otputaju s jo manje znanja nego prije.
3

 Sokrat govori kako se vrlina ne moe pouiti. ( stavio primjer

otaca i sinova.) Anit se naljutio na Sokrata. Anit smatra da Sokrat loe govori o sofistima te se i sam smatra jedan od njih. Pjesnik Teognis. Sloili su se kako stvar koja nema uitelja ni uenika nije neto se moe pouiti. Menon se pita ima li dobrih ljudi, te ako ih ima na koji nain su postali dobri. Sokrat tvrdi da ako netko ima ispravno mnijenje o onome o emu drugi ima znanje, nee biti nita loiji vodi, ako misli istinito. Prema tome, ispravno mnijenje nije korisno nita manje od znanja. '' Kad se veu, prvo postaju znanja, a potom ostaju stalna. I stoga se znanje vie cijeni od ispravna mnijenja, a od ispravna se mnijenja razlikuje vezanou. Sloili su se kad bi vrlina bila neto to se moe pouiti, bila bi razboritost. Ispravno mogu voditi samo dvije stvari: istinito mnijenje i znanje i ovjek dobro vodi samo ako ih ima. Budui da vrlina nije neto to se moe pouiti, tada zanemarujemo znanje i ostaje nam samo mnijenje. Sokrat govori kako ljude koji su uspjeni u mnogim poslovima a nemaju uma je mogue nazivati boanskima i zanesenima, budui da su nadahnuti i obuzeti bogom. VRLINA je stoga: neto to se ne moe pouiti, ono to nije u naravi, nego oni koji je stjeu, stjeu je BOANSKIM USUDOM BEZ UMA, osim ako bi postojao neki dravnik koji bi i nekog drugog dravnika mogao uiniti dravnikom.

Vrkic Marko