Ivo Vojnovi: Ekvinocijo

Ekvinocijo je drama u etiri ina koja pripada Vojnovievom dubrovakom ciklusu u kojoj dolazi do proimanja elemenata verizma i simbolizma. Prikazana je prvi put u Kraljevskom Hrvatskom kazalitu u Zagrebu, 30. listopada 1895. godine. Brodograditelj Ive Ledini, naizgled je glavni lik drame, no prava junakinja je njegova majka Sveta Jele. Sin Ive joj je sve na svijetu, a svojim pobonim ivotom zasluila je potovanje svojih sugraana koji ju usporeuju sa sveticom. Sin ju jednako toliko voli i potuje pa i na utrb vlastitog probitka jer odbija ponudu za odlazak u inozemstvo. Ive je zaljubljen u Anicu, ki bogatoga kapetana Frane Draia, koju otac eli udati za starog bogataa Amerikana Nika Marinovia. On se obogatio na eksploataciji dubrovakih mladia koji su do smrti radili na njegovim brodovima i rudnicima. Sada se vratio u rodni kraj kako bi jo malo trgovao lakovjernim mladiima, ali ponajprije kako bi uzeo mladu Anicu za svoju enu. Niko je Jelina biva ljubav i pravi otac njezina sina, a kad od Vlahe Slijepoga otkrije da se on sjea tko je Niko zapravo, odlui se sama suoiti s njime i otkriti sve sinu prije nego to sazna od drugih.. Niko je u prvi mah ne prepoznaje, a onda je ponizi i kae da ne priznaje sina i da mu nikad nee dati svoje prezime. Ive je ljut jer Anica mora poi za staroga Niku te mu se odlui osvetiti tijekom ekvinocijalne oluje kad Niko trai njegovu pomo na brodu. Kad je vidjela da joj je sin posegnuo za sjekirom, Jele odlui rei istinu sinu nakon eka ju on u nevjerici ostavlja i odlazi na brod. Jele se moli za sve mornare u oluji i za svojega sina, a Ive joj u konanici sve oprata. Na prijevaru uz pomo Mare od poste i Jele, Anica i Ive odlaze Nikinim brodoma simbolinog naziva Sloboda u novi ivot. Niko prijeti da e joj sina vratiti u lancima, na to Jele uzima motiku i ubija Niku. Taj dan je ujedno bio i dan Bojeg suda te se Jele ispovijeda okupljenom narodu. Razjareni Frano koji je ostao bez bogatstva predlae kamenovanje, no Sud dobrijeh ljudi, proglaava je Juditom. Ipak, krvavih ruku nije vie smjela zagrliti sina i tuno se pred svima zaklinje da ga nee vie vidjeti. Od tuge, ali sasvim spokojna jer je njezin sin sada siguran, Jele pade na mjestu mrtva. Sva pozornost u drami dana je obinim ljudima, u ovom sluaju ribarskom puku i njihovim nesretnim sudbinama. Vojnovi je likove potraio meu svojim suvremenicima jer se pouzdano zna da je na premijernoj izvedbi predstave Vlaho Slijepi glumio samoga sebe, a Mare od poste je to odbila jer je mislila da e joj gluma biti na sramotu. To su ljudi koji su

preboljeli, gotovo zaboravili viziju slavnog Dubrovnika zbog problema u sadanjosti. Od nekadanjega Grada nije ostalo nita, svuda siromatvo i bijeda, a zbog mukotrpnog posla na kveru im ni ne preostaje nita drugo nego otii u obeanu zemlju Ameriku trbuhom za kruhom. Motiv propadajueg plemstva zamijenjen je emigracijom i njezinim zamkama, posljedicama: brutalnom eksploatacijom i smru, tek rijetko velikim bogatstvom. Drama dosee svoj vrhunac simbolino za vrijeme ekvinocijalne oluje, a motiv oluje preuzet e i Krlea u svojoj drami Gospoda Glembajevi. Oluju nita ne moe sprijeiti, s njom dolaze i duhovi prolosti koji unose nemir meu likove. Ekvinocijalna oluja paralelna je s olujom u ljudima pa Jele u posljednji as razotkriva istinu i tako odgovara sina od ubojstva vlastitoga oca. Jele je predstavnica starog reima i tradicije, a Niko materijalist voen lanim vrijednostima pod izlikom slobode, za razliku od Ive i Anice koji voeni pravom slobodom doslovno i preneseno odlaze u Novi svijet.