ivot Aristotel je roen 384. god. pr. Kr.

u Stagiri (Trakija) kao sin Nikomaha koji je bio dvorski lijenik makedonskog kralja Aminta II. ivio je na kraljevskom dvoru u Peli, a nakon oeve smrti u Stagiri. Godine 368-367. pr.Kr. dolazi u Atenu gdje stupa u Platonovu Akademiju i ostaje punih dvanaest godina, sve do Platonove smrti 348.god. Vrlo je vjerojatno da se ve tada Aristotel okrenuo ka empirijskoj nauci; mogue je da je ve tada u raznim tokama odstupao od uenja svog uitelja;ali dok je Platon bio iv, teko da je moglo biti bilo kakvog razilaenja izmeu uitelja i uenika. Nemogue je da bi Aristotel ostao u akademiji itavo to vrijeme da je ve tada imao potpuno razliito filozofsko stanovite od svoga uitelja. Aristotel je u Platonu naao vodia i prijatelja prema kome je gajio najvee divljenje; i mada su u potonjim godinama njegovi vlastiti nauni interesi vie izbijali u prvi plan, Platonova metafizika i religiozna uenja trajno su utjecala na njega. Nakon Platonove smrti Aristotel naputa Atenu jer Speusip nasljuje Platona, a Aristotel se s njim nije slagao pa nije htio ostati tamo u podreenom poloaju prema njemu te u Asosu osniva ogranak akademije. Tamo se eni sa neakinjom, a zatim i posvojenom kerkom Hermije, upravljaa grada Ataneje. Radei u Asosu, Aristotel je, bez sumnje, zapoeo razvijati vlastita neovisna gledita. Poslije tri godine odlazi u Mitilenu na otok Lezbos gdje se susree sa Teofrastom, koji e kasnije postati najslavniji Aristotelov uenik. Hermija je u meuvremenu pregovara sa Filipom Makedonskim koji je razraivao ideju o helenskoj pobjedi na Perzijancima. Perzijski voa Mentor doepao se Hermije koji je podvrgnut tekim mukama, ali Hermija nita ne odaje. Posljednja poruka Hermije bila je: Recite mojim prijateljima i drubenicima da nisam uinio nita sramotno niti nedostojno filozofije. Aristotel je napisao jednu poemu njemu u ast. Godine 343. Aristotela je u Pelu pozvao Filip Makedonski da obrazuje njegova sina Aleksandra kojemu je tada bilo trinaest godina. Ovaj period na makedonskom dvoru i nastojanje da istinski moralno djeluje na mladog vladara, mogao je znatno utjecati na irenje Aristotelovog tipino grkog vidokruga; meutim, ini se da uinak nije bio tako velik kao to bi se moglo oekivati. Aristotel nikada nije napustio grko shvaanje o gradu-dravi kao sreditu ivota. Kada je Aleksandar stupio na prijestolje 336.god.pr.Kr., Aristotel je, budui da se njegova pedagoka djelatnost zavrila, napustio Makedoniju i vjerojatno otiao na neko vrijeme u Stagiru, svoj rodni grad, koji je Aleksandar ponovo izgradio kako bi se oduio svom uitelju. S vremenom, veza izmeu Filozofa i njegovog uenika postajala je sve slabija; iako je u odreenoj mjeri odobravao makedonsku politiku, Aristotel nije odobravao Aleksandrovu tenju da Grke i Barbare tretira ravnopravno. Godine 335. Aristotel se vraa u Atenu, u kojoj osniva vlastitu kolu. Povratak u akademiju nije bio mogu ne samo zbog toga to u Ateni nije bilo nekoliko godina, prije svega, zbog razvitka njegovih vlastitih ideja. Nova kola bila je smjetena u sjeveroistonom dijelu grada

u Liceju, u okolici vjebalita posveenog Apolonu Likeionu. kola je bila poznata i pod nazivom Peripatos (). kola je bila posveena muzama. Osim obrazovnog i kolskog rada, imala je, vie nego akademija, karakter naune zajednice ili drutva u kojem su zreli mislioci obavljali svoja prouavanja i istraivanja. lanovi su se nazivali peripatetiari, prema njihovom obiaju da raspravljaju etajui gore-dolje. Godine 323.pr.Kr. umire Aleksandar Veliki, a reakcija na makedonsku vrhovnu vlast u Grkoj dovela je do toga da Aristotel, koji je bio blizak sa velikim vojskovoom u njegovim mladim danima, bude optuen za bezbonitvo. Aristotel odlazi iz Atene (kau da je rekao da to ini da se Atenjani ne bi po drugi put ogrijeili na filozofiju); otiao je u Halkidu na Eubeji, gdje je ivio na imanju svoje pokojne majke. Ubrzo zatim, 322.god.pr.Kr. umire od bolesti.

Aristotelovi spisi Mnogo je njegovih spisa izgubljeno, spaenima se ne zna toan poredak nastanka. Prema objavljivanju postoje eksoteriki spisi spisi za iru javnost, literarna djela te dijaloge iz mladosti. Od njih postoje odlomke akroamatiki spisi ili estoerijski koje nije oblikovao za javnost(pragmatini spisi). Bitna promjena u nazoru o njegovim djelima uslijedila je nakon studije Wernera Jagera Aristoteles Grundlegung einer Geschichte seiner Entwicklung 1923. W. Jager razlikuje evoluciju Aristotelove znanstvene misli u tri stupnja: a) platonski period u Akademiji (pod posredstvom Platona) b) period razvoja u Asosu i Mitileni (naputa Platona, kritizira teoriju ideja) c) realist, drugi boravak u Ateni (naputa metafiziku, promatra prirodu) Iz toga proizlazi da je platon samostalan, donekle pod utjecajem Platona, no opet u domiljanju i raiavanju pojmova samostalan. Logiki spisi: Kategoriju, O tumaenju, Analitika prva i Analitika druga, Topica, O sofistikim dokazivanima, Organon (logiki spisi skupljeni od Aleksandra Afrodijzijskog); Filozofija o prirodi i kretanju: Fizika, Prva filozofija (kasnije po Androiniku iz roda nazvana Metafizika), Prirodnoznanstveni spisi: O nebu, O raanju i propadanju, Meteorologica, O povijesti ivotinja (zoologija), Etiki i politiki spisi: O dui, Nikomahova etika, Eudemova eitka, Dravno filozofske i pravno-filozofske misli: Atenska drava O govornikoj vjetini: Retorika O pjesnikoj umjetnosti: Poetika

Navoenje Aristotelovih radova pokazuje da je njegov duh prilino drugaiji od Platonovog, jer je Aristotel bio vie za iskustveno i znanstveno i nije bio sklon razmatrati objekte ovog svijeta kao neto nestvarno, ali ta razlika u sklonostima koje je vremenom postala sve naglaenija dovela je Aristotela do suprotstavljanja teoriji o idejama i dualistikoj psihologiji i do rairenog shvaanja o oprenosti izmeu tih velikih filozofa. Povijesno govorei, aristotelizam nije u suprotnosti platonizmu, ve njegov razvitak koji je ispravio jednostranosti teorije o idejama i Platonove dualistike psihologije, donosei vre utemeljenje u fizikalnim injenicama. Aristotel u razliitim prilikama razliito dijeli filozofiju, ali dominira sljedea podjela: 1. Teorijska filozofija tei se ka znanju kao takvom, a ne nekoj praktinoj svrsi: a) fizika ili filozofija prirode - bavi se materijalnim predmetima podlonima kretanju b) matematika - bavi se onim nepokretnim ali odvojenim od materije c) metafizika - bavi se onim odvojenim, transcendentnim i nepokretnim 2. Praktina filozofija bavi se prvenstveno politikom naukom, a za pomone discipline ima strategiju, ekonomiju i retoriku 3. Poetika filozofija treba se baviti proizvodnjom, a ne djelovanjem kao takvim kojim se bavi praktina filozofija, a ukljuuje etiko djelovanje u irem ili politikom smislu; poetina filozofija je po svojoj zamisli i svrsi teorija umjetnosti. 4 vrste uzroka Mudrost ili filozofija je znanost o stanovitim poelima i uzrocima. Aristotel kae: ...niti se pak ikoja druga znanost treba smatrati asnijom od ove, jer ona koja je najboanskija ta je i najasnija. A ona moe biti takvom samo na dva naina: naime, jednom je boanska meu znanostima ona koju bi bog mogao najvie imati , drugi put ona koja se bavi neim boanskim. A samo se u ovoj znanosti susree to oboje, jer bog se svima ini jednim od uzroka i nekakvim poelom, te ili bi jedino bog ili on najvie imao takvu znanost. I tako su sve znanosti nunije od nje, ali bolja nije ni jedna. (983 a, 5. 6str) Sad je bjelodano kako valja stei znanost o prvotnim uzrocima (jer kaemo kako znamo kakvu pojedinost kad mislimo da spoznajemo njezin prvotni uzrok), a govori se o etiri vrste uzroka, od kojih je - kaemo - jedan bivstvo i bit, drugi je uzrok (tvar) ili podmet, trei je poelo kretanja, a etvrti je njemu oprean uzrok, naime: 'poradi ega?' i Dobro (jer to je svrha svega nastajanja i kretanja). (983 b, 25. 7str) Materijalni se predmeti mijenjaju, a njihove mijene su uzrokovane. Svijet znanstvenika pun je uzroka, a znanstveno znanje zahtijeva sposobnost da se navedu uzroci te dadu objanjenja.

Sredite Aristotela opisa jest njegov nauk o 'etirima uzrocima'. Kratak prikaz toga nauka: Jednim nainom uzrok se naziva ono iz ega prisutnoga togod nastaje, kao to je mjed (uzrok) kipa i srebro ae i njihovi rodovi; drugim opet nainom forma i uzor, naime razlog biti i njezini rodovi (kao u sluaju osminke odnoaj 2:1, i uope broj) i dijelovi u pojmovnoj odredbi. Uz to, odakle je prvotno poelo mijene ili mirovanja, kao to je uzrok onaj tko razmilja, te otac djeteta, i uope tvoree tvorenoga, i mijenjajue mijenjanoga. Zatim, kao svrha, to jest: 'ono radi ega' je to, kao npr. etnji-zdravlje; jer na pitanje 'Zbog ega netko ee?' odgovaramo: 'Da bude zdrav', pa rekavi stvari koje -pokrenute neim drugim- bivaju izmeu toga a radi svrhe, kao to su radi zdravlja i mravljenja i ienje i lijekovi i lijenika orua; jer sve su te stvari 'radi' svrhe, a razlikuju se meusobno time to su jedne djela(tnosti) a druge orua. Aristotel nam kae kako se stvari nazivlju 'uzrocima' na etiri razliita naina, no njegove su ilustracije kratke i zagonetne. Razvoj, promjena je nuna jer se tako u materiju "utiskuje" forma i dobiva se konkretno bie supstancija. Pri toj promjeni na djelu su etiri uzroka: 1. materijalni uzrok - sastojak iz kojeg neto nastaje, uzrok kao materija Primjer:bronca kipa. Kao prvo valja primijetiti da, prema Aristotelovu miljenju, pitati za uzrok znai traiti ono 'zbog ega', tj. pitati zato neto jest. Pitanje 'Zato?' zahtijeva odgovor 'Zato'; stoga se objanjavajue reenice koje navode uzroke uvijek mogu izraziti u obliku 'X zbog Y'. Njegova ilustracija, 'bronca kipa', eliptina je i u punom obliku glasi otprilike 'Kip je takav i takav zato to je kip nainjen od bronce, a bronane su stvari takve i takve'. (Na mjesto 'takav i takav' moemo staviti kovak, sme, teak, prekriven bakrom itd.) Srednji termin, 'nainjen od bronce', izraava uzrok toga to je kip primjerice kovak, a budui da je bronca sastavna tvar kipa uzrok je ovdje 'materijalni uzrok'. 2. formalni uzrok: plan, nacrt kue 3. djelatni uzrok: radnici, graditelji 4. svrni uzrok: svrha kue, npr. zatita od nevremena