SVJETINA, ZAJEDNICA I RITUAL U RADOVIMA E. P.

THOMPSONA I NATALIE DAVIS*

Ranih sedamdesetih godina dvadesetog stoljeca socijalni po'-jesnicari borili su se da svoja istraiivanja prosire izvan demografskih i socioekonomskih analiza zivota niZih slojeva i da u njih ukljuce proucavanje puckih kulturnih shvacanja. Da bi seljaci, radnici i obrtnici u njihovim studijama oZi'-jelii progovorili, po'-jesnicari su upotpunili njihov kvantitativni portret studijom mentaliteta. Dvojepo'-jesnicara, E. P. Thompson i Natalie Davis, stekli su velik ugecaj odredivsi pravac, valjanost i metodu kulturnoj analizi puckog ponasanja i stavova. Njihovi su radovi 0 nasilju s'-jetine postali nezaobilazni u definiranju i uoblicavanju novog kulturnog pristupa socijalnoj historiji. Thompson i Davisova nadovezuju se u prvom redu na radove Georgea Rudea i Charlesa Tillya - nastale kasnih pedesetih i sezdesetih godina - koji su istraiivali socijalni sastav masa da bi ispravili pogresnu predodzbu 0 buntovnicima kao 0 razularenoj rulji sto
, Uvelike su mi koristili savjeti Toma Bromana, Dena Goodmana, Lynn Hunt, Julie liss i Lynn Nyhart kao i sudionika simpozija 0 Chartieru na Berkeleyu, u travnju 1987. godine. Posebno zelim zahvaliti Natalie Davis na njenim komentarima i odgovorima koji su mi nmogo pomogli.

pribjegava nasilju lisenom racionalnih ciljeva i pobuda.1 U skladu sa svojim naglasavanjem moci kulture, Thompson i Davisova obratili su posebnu pozornost ritualiziranim i teatralnim vidovima ponasanja s'-jetine, kao izraiavanju kulture i zajednistva - prvenstveno se usredotocivsi na smisao motivaciju i metode pribavljanja legitimnosti kolektivnom nasilnom ponasanju. Tocnije, oni tvrde ne samo da su se buntovnici ponasali u skladu s nekim moralnim u'-jerenjem i osjecajem zajednice za legitimitet, vec da se preko odredenih ritualnih obrazaca zapravo njihovo nasilje uklapa u koherentni simbolicki kontekst, pribavljajuci njihovu djelovanju legitimitet i smisao.2 Radovi Thompsona i Davisove 0 pobuni s'-jetine postali su toliko utjecajni da su posve preusmjerili proucavanje masa kojim se bave mnogi po'-jesnicari. Vecina istraiivaca koji se posljednjih godina bave proucavanjem kolektivnog djelovanja, nastoji istraiiti ne sarno socioekonomske korijene s'-jetine, vec, po mogucnosti, i dekodirati obrasce ili rituale same pobune da bi otkrili stavove njezinih sudionika prema njezinu smislu i opravdanosti. Radovi Thompsona i Davisove 0 nasilju s'-jetine potakli su i izucavatelje pucke kulture i opce povijesti zajednica na istraiivanje
I Medu Rudeovim i Tillyjevim brojnim radovima 0 svjetini, najutjecajnij su George Rude, The Crowd in History, 1730-1848, New York, 1964; Charles Tilly, The Vendee, Cambridge, Mass., 1964; isti, From Mobilization to Revolution, Reading, Mass., 1978; isti, The Contentious French, Cambridge, Mass., 1986. Vidi, takoder, Robert Holton, TheCrowd in History: Some Problems of Theory and Method, Social History 3, 1978, str. 219-233; i Lynn Hunt, Charles Tilly's Collective Actionu: Vision and Method in Historical Sociology, ured. Theda Skocpol, Cambridge, 1984, str. 244-275. 2 Natalie Zemon Davis, The Rites of Violence: Religious Riot in Sixteenth-Century France, Past and Present 59, 1973, str. 51-91; ponovo objavljeno u Natalie Zemon Davis, Society and Culture in Early Modern France, Stanford, Calif., 1975, str. 152-187. (Moji citati su iz knjige.); E. P. Thompson, The Moral Economy of the English Crowd in the Eighteenth Century, Past and Present 50, 1971, str. 76-136.

moralnih mjerenja i rituala zajednice u kontekstu puekog ponasanja u sirem smislu. U ovom eseju najprije eu iznijeti opee karakteristike povijesnog pristupa i djelokrug tema ovo dvoje autora kao izuzetno utjecajnih lienosti u razvoju kulturne historije. Zatim eu ispitati najvainije aspekte njihovih radova 0 puekom aktivizmu, usredotoeujuei se na Clanak Davisove The Rites of Violence: Religious Riot in Sixteenth Century France (Obredi nasilja: vjerske pobune u Francuskoj sesnaestog stoljeea) i Thompsonov TheMoral Economy of the English Crowd in the Eighteenth Century (Moralna ekonomija engleske svjetine u osamnaestom stoljeeu). Ocijenit eu njihov utjecaj na suvremenu teoriju svjetine i na defmicije kulture i zajednice. Naposljetku eu istraiiti kako njihov kulturni pristup historiji mozemo upotpuniti jOs nekim kulturnim aspektima. Uvodenjem novih predmeta i metoda istraiivanja E. P. Thompson i Natalie Davis ostvarili su ogroman utjecaj na europsku historiografiju i oboje, svakako, zasluzuju svoj izuzetan ugled. Nitko se danas ne moze bay. iti reformacijom a da ne proeita Davisovu, ili proueavanjem Industrijske revolucije bez pailjivog iseitavanja Thompsona. Radovi Davisove pomaknuli su zariste istraiivanja reformacije s teoloskih problema prema socijalnoj historiji i proueavanju pueke poboznosti. Premda se njezino djelo uklapa u kontekst skok Anala,svojom usmjerenoseu na povijesti najsirih slojeva i historfju mentaliteta, njezin rad istodobno nadopunjava analistieki pristup, posvecivanjem znatnije painje simboliekoj antropologiji i naglasavanje kljuene uloge kulturnih, a ne klimatskih, geografskih i socioekonomskih cimbenika.3 Bas kao sto je Natalie Davis
3 Posljednjih godina mnogi povjesniCari Analapomaknuli Sll naglasak i srediste istrazivanja od dugoroCnih socioekonomskill Cimbenika prema kulturnim cimbenicima. Na odredenoj razinl pomak prema konceptu mentaliteta cakje osporio izvorno polazis(" Analada su odlucujuei Cimbenici bill drustveni i ekonomski prij{'

dala bitan doprinos proueavanju reformacije i pueke kulture opeenito, E. P. Thompson je dao novi smjer proueavanju Industrijske revolucije i kritieki revidirao rasprave 0 marksistiekoj metodologiji.U svojoj najutjec~nijoj knjizi The Making oj the English Working Class (StvararYe engleske radnicke klase) Thompson je tradicionalnim kvantitativnim raspravama 0 realnim nadnicama i mjerivom zivotnom standardu radnieke klase u Britaniji devetnaestog stoljeea suprotstavio opsezno proueavanje utjecaja kulture na oblikovanje stavova i svijesti radnieke klase. U svom proueavanju Identiteta radnieke klase imao je mnogo sljedbenika, ueenika, oponasatelja, jednako kao i kritieara.4 Otkrivajuci nove predmete i metode istraiivanja, Davisova i Thompson zajednieki su isticali odlueuJueu ulogu kulture kao pokretaeke snage povijesne promjene. Dijelili su i slieno polaziste: kada su se poceli baviti povijeseu oboje su djelovali unutar marksistieke tradicije, medutim oboje su se opirali tradicionalnim marksistiekim tumaeenjima koja su isticala da socioekonomske snage imaju glavnu, odlucujueu ulogu u povijesti. Oboje su odbacili simplificiranD tumaeenje na temelju pojmova baze i nadgradnje u korist oblikovanja kulturalne percepcije. Tijekom svog istraiivanja za doktorsku disertaciju - 0 tiskarima i protestantima u Lyonu u sesnaestom stoIJeeu, Davisovaje podvrgnula prO\jeri valjanost tradinego kulturni. Vidi Lynn Hunt, French History in the Last Twenty Years: The Rise and Fall of the Annales Paradigm. Journal oj Contemporary History 21, 1986, str. 209-224, narocito str. 217. 0 povijesti skole Anala vidi Traian Stoianovich, French Historical Method: The Annales Paradigm, Ithaca, N. Y, 1976. 4 E. P. Thompson, The Making oJ the English Working Class, New York, 1963.0 uijecaju Thompsona vidi, naprin~er, Alan Dawley, E. P. Thompson and the Peculiarities of the Americans, Radical History Review 19, 1978-1979, str. 33-59; Craig Calhoun, The Question oj Class Strugle, Chicago, 1982; Paul Slack, Rebellion,
Popular Protest, and the Social Order in Early Modern England,

Cambridge, 1984.

cionalnog marksistiekog obrasca klase kao najznaeajnijeg elementa za utvrdivanje ponasanja i stavova. 5aznanja do kojih sam dosla u svojoj disertaciji potakla su me da ponovo promislim 0 znacaju drustvene klase i klasnog sukoba u sklopu \jerskih previranja, objasnjava ona u jednom razgovoru. Reformacija je, u razdoblju svog formiranja u Lyonu, prije zanemarivala nego odrazavala klasna obiljezja, medutim to se dogodilo iz razloga koji su bili posve razumljivi u tadasnjim socioekonomskim mjetima.5 Kasniji radovi Davisove pokazuju zanimanje za oblikovanja drustvenih grupa prema razliCitim kriterijima: one se mogu uklapati u socioekonomske kategorije ili ih mogu povezivati razne druge spone, poput zanimanja, dobi, spola, bratovstine, ili pripadnosti odredenoj seoskoj zajednici. ana dosljedno i Ijeeito zagovara podrobnije istrazivanje ove dinamike grupe i utjecaja ekonomskih cimbenika na kulturu. Naprimjer, u svom proucavanju bratovstina i sarivarija Davisova usporeduje strukturu ruralne zajednice s mnogo slozenijim urbanim svijetom obrta, gradskih cetvrti i profesija te ras\jetljava kako su ovi konteksti utjecali na organizaciju, sastav, ulogu i djelovanje mladenaekih skupina u razlicitim sredinama.6 Poput Natalie Davis i E. P. Thompson se protivi svakoj simplifikaciji odnosa izmedu ekonomskih snaga i kulturnih konstrukata. Thompsonova veza s marksizmom je i zamrsenija i izravnija nego ona Davisove. On je bio djelatan Clan Engleske komunisticke partije od 1956. godine i glavni urednik easopisa New Left Review. Cesto se upustao u rasprave s ostalim vodecim marksistiekim pojavama, ukljueujuci Perrya Andersona, Johna Fostera i u posljednje vrijeme Louisa AlthusRob Harding i Julie Coffin. Interview with Natalie Davis u: Viured. Henry Abelove i sur., New York, 1983, str. 109. 6 Natalie Zemon Davis. The Reasons of Misrule u: Society and Culture. str. 97-123.
5

sera. 7 Thompson i dalje ostaje pod snaznim u1jecajem marksizma, shvacajuci svoje vlastito djelo u neku ruku kao rehabilitiranje Marxa, kao dopunjavanje nekih Marxovih nedorecenosti. Thompson smatra Marxa nedoreeenim napose u pitanjima kulturnih i moralnih posredovanja. Iako ne poriee vaznost materijalnih eimbenika, Thompson eksplicitno odbacuje metaforu baza/nadgradnja i nastoji istraziti nacin na koji su materijalna iskustva izrazena u kulturi.8 Thompson svoje shvacanje pojma klasa suprotstavlja razlieitim klasicnim marksistickim tumaeenjima koja definiraju klasu u skladu s mjestom unutar ekonomske strukture ili odnosom prema sredstvima za proizvodnju. Umjesto toga, Thompson klasu shvaca kao povijesnu kategoriju koja opisuje odnose medu ljudima tijekom vremena kroz aktivan proces \lstvaranja. Ne mozemo razumjeti klasu ako je ne shvatimo kao drustvenu i kulturnu formacijU, pise Thompson u uvodu svojoj knjizi The Making of the English Working Class.9 Thompson isto tako tvrdi da je klasa ako se koristi kao heuristieki pojam, nedjeljiva od pojma klasne borbe.l0 Klasa nastaje
70 Thompsonovom odnosu prema ostalim marksistima i Komunistickoj partiji. vidi Bryan D. Palmer. The Making ofE. P. Thompson: Marxism. Humanism. and History, Toronto. 1981; i Ellen Kay Trimberger. E. P. Thompson: Understanding the Process of History u: Vision and Method, ured. Skocpol, str. 211-243. Vidi, takoder, E. P. Thompson. The Poverty of Theory and Other Essays, New York, 1978; i Perry Anderson, Arguments Within English Marxism. London, 1980. 8 Michael Merrill, Interview with E. P. Thompson. Radical History Review 3, 1976. str. 4-25. Ponovo objavljeno u: Visions of History. ured. Abelove i sur., str. 3-26; citat sa str. 20-21 (moji citati su iz knjige.l 9 E. P. Thompson. Making of the English Working Class, str.ll. Vidi, takoder. isti. Folklore, Anthropology, and Social History, Indian Historical Review 3, 1977, str. 247-266, narocito str. 264. 10 E. P. Thompson. Eighteenth-Century English Society: Class Struggle Without Class?, Social History 3, 1978. str. 133-165. citat sa str, 149.

sions of History.

samo u procesu borbe koji vodi postupnom r~oju kulturnog i politickog identiteta. Ona ne postO]l ~e facto sarno zato sto ima svoje mjesto medu sreds~ma za proizvodnju ili, opcenitije, unutar ekonomskih struktura. U osnovi , E. P. Thompsonova koncepcija oblikovanja klasnog identiteta kroz kulturu ima za cilj potaknuti podrobnije istrazivanje dijalektickog odnosa izmedu ekonomije i moralnih nacela, izmedu strukture i pokretacke sile, izmedu materijalnih i kulturnih elemenata egzistencije. No u toj svojoj dijalektickoj analizi Thompson izricito naglasava znacaj kulturnih cimbenika u formiranju klase i zbog toga dozivljava opetovane kritike - jer nije pridavao primjerenu pozornost ekonomskoj strukturi, naroCito u The Making of the English Working Class. 11 Ukratko, protiveei se jednom preljerano redukcionistickom strukturalistickom pristupu, Davisova i Thompson priklonili su se metodi koja istice kulturne Cimbenike ispred socioekonomskih. Ovdje se njihovi izvori nadahnuca pomalo razilaze, no krajnji rezultati njihovih istrazivanja pokazuju nedvojbenu slicno~~. Natalie Davis se u ranoj fazi okrenula antropologlJl, isprva kao pristupu u istrazivanjima tajnih rituala ranih sindikata, a kasnije se njome posluzila u istrazivanju simbolickih i dramskih obiljezja \jerskih obicaja.12 Njezini radovi odaju utjec~j siro~o~ k:.t"u~a~a tropologa simbolicke antropologlJe, Ukl]UCU]UCl Clifforda Geertza, Mary Douglas, Arnolda Van Gennepa, Maxa Gluckmana, E. Evans-Pritcharda i Victora Turnera. No, Davisova pritom izrazava i odredene rezerve, kritizirajuei antropologiju zbog nekih njezinih nedosII R. Currie i R. M. Hartwell, TheMaking of the English Working Class?, Economic History Review, 18. 1965, str. 633-643; John Foster, Class Stmggle and the Industrial Revolution. London, 1974; Richard Johnson. Edward Thompson. Eugene Genovese, and Socialist Humanist History, History Workshop 6, 1978. 79-100; E. K. Trimberger. E. P. Thompson. str. 224-225. 236. 12 R. Harding i J. Coffin. Interviewwith Davis.str. 110-111.

tataka, osobito zbog sklonosti ka zanemarivanju promjena. U svojim radovima ona dosljedno nastoji upotpuniti antropoloske uvide vecom osjetljivoscu za historijsku dinamiku. U svakom slucaju, Davisova smatra antropologiju dragocjenom pomoei po\jesnicaru u razvijanju osjecaja za bogatu raznolikost ljudskog iskustva. Arltropologijaisto tako osigurava metode za istrazivanje meformalnih ili ogranicenih interakcija koje mogu otkriti znacajne veze i sukobe unutar drustvene strukture.13 Premda Davisova ni u kom slucaju nije strogi funkcionalist u svom antropoloskom pristupu, ona pretpostavlja da razliciti kulturni dogadaji ili obicaji, kao sto su pobune, festivali ili sarivariji, imaju posebnu funkciju i smisao za njihove sudionike i za zajednicu. Tumaceei simbolicke obrasce i znacenja ovih kulturnih pojava, po\jesnicar moze otkriti strukturu drustvenog sustava i naCine na koje njegovi clanovi dozivljavaju sebe same i vanjski svijet. E. P. Thompson, naprotiv, ima ambivalentan odnos prema antropologiji. Njegovi rani radovi nisu bili pod neposrednim uljecajem antropologije. S britanskim empiristickim nepo\jerenjem prema apstraktnoj povijesti Thompson u pocetku, Cini se, nije bio voljan zagovarati simbolicku antropologiju ili oslanjati se na nju kao na sredstvo istrazivanja. lzbjegavajuei interkulturalne usporedbe i siroka uopcavanja kad je rijec 0 sustavima simbola, on je, napriInjer,
13 Natalie Zemon Davis, Anthropologyand History in the 1980s: The Possibilities of the Past. Journal oj Interdisciplinary History I 1. 1981, str. 267-275. narocito str. 269. 274 i 275; ista, "Some Tasks and Themes in the Study of Popular Religionu The Pursuit oj the Holiness in the Late Medieval and Renaissance Religion. ur. Charles Trinkhaus i Heiko Oberman. Leiden 1974. str. 307-336. Za dijakronicki antropoloski pristup. vidi Davis. Ghosts. Kin. and Progeny: Some Features of Family Life in Early Modern France. Daedalus 106. 1977, str. 87-114. Davisova revalorizira antropolosku metodu i u svojim najnovijim istrazivanjima 0 darivanju i molbama za pomilovanje; vidi njeno djel0 FYction in the Archives: Pardon Tales and Their Tellers in Sixteenth-Century France, Stanford, Calif.. 1987.

kritizirao antropoloske pristupe Alana MacFarlana i Garetha Stedmana Jonesa zbog nedostatka povjesnicarske preciznosti te zbog upotrebe apstr<;lktnih i ahistorijskih tipologija kojima nedostaje znanstvena strogost. Istodobno, medutim, Thompson je uocio mo gucnosti eklekticne i kontekstualizirane uporabe antropologijom nadahnutih ideja. Hvalio je taj ugecaj 1I djelu Keitha Thomasa Religion and the Decline oj Ma'
gic (Religya i nestqjarye magye).14

Kada se Thompson poceo baviti drustvom osamnaestog stoljeca, izrazito prozetim tradicijom i konven cijama, uocio je mogucnost za primjenu antropologije. Povezujud sebe s Keithom Thomasom i Natalie Davis onje 1977. godine izjavio: Miu antropologiji nalazimo potic~ ne toliko u stvaranju obrazaca, koliko u uoca vanju novih problema, u sagledavanju starih problema na novi nacin, u usredotocavanju na drustvene norme ili sustave vrijednosti te na rituale, u posveci vanju pozornosti ekspresivnim funkcijama raznih ob lika pobune i nemira te simbolickom izraiavanju auto riteta, mod i vlasti.15U svom radu 0 sarivarijima, naprimjer, Thompson se obilno koristi interkulturalnil1l usporedbama i izravno postavlja antropolosko pitanje o ulozi sarivarija u razliCitim drustvima, onako kako su ga postavili Van Gennep, Levi-Strauss i Davisova. J(; Ipak, Thompson zahtijeva da se metodologija simbo licke antropologije prilagodi potrebi za uvaiavanjel1l povijesne promjene, kontekstualne specificnosti i is
14 E. P. Thompson. Anthropology and the Discipline of Historical Context, Midland History 1, 1972, str. 40-45 i 49-53; isti, Folklore. Anthropology, and Social History, str. 256-260. 15 E. P. Thompson, Folklore, Anthropology, and Social History". str.248. 16 E. P. Thompson, 'Rough Music'; Ie charivari anglais, Annalcs. E. S. C. 27, 1972, str. 285-312. Vidi, takoder, Thompsonov rad Time,Work-Discipline, and Industrial Capitalism", Past and Present 38, 1967, str. 56-97, koji na manje izravan nacin otkriva neka antro poloska misljenja 0 promjeni percepcije vremena. Thompson takod('1 izrazava sve veti interes za mogucnosti antropologije u nedavnoll) intervjuu; vidi Merrill,,, Interview with Thompson, str. 21.

kustvene utemeljenosti. Iznad svega, ona mora uzeti u obzir marksisticku svijest 0 klasnom sukobu. U sklae1u s time, u svojem Clanku 0 oblikovanju klase u osamnaestom stoljecu, Thompson naglasava kako je 1:l,Uzetno vaino dekodirati ponasanje i razotkriti skrivena pravila djelovanja kako bi to ucinio antropolog, no pritom ipak zadrzati marksisticki okvir klasne borbe. Koherentnost tog misaonog svijeta proizlazi, prema Thompsonu, izposve odredenog polja sila i socioloskih opreka karakteristicnih za drustvo u osamnaeslorn stoljecu: izravnije receno, zasebne i fragmentirane elemente prijasnjih obrazaca misljenja klasa integrira u cjelinu.17 Thompsonje, dakle, nesto oprezniji od Davisove u prihvacanju antropoloskih metoda jer se on zeli usrec1otocitina klasni sukob; ipak, on uglavnom postavlja ista pitanja kao i antropolozi i dijeli neke od njihovih ciljeva i polazista. Kao sto je Ellen Kay Trimberger Istaknula, njegovi radovi po metodi i sadrzaju donekIe su slicni geertzovskom gustom OpiSU.18 hompT i.: son ustrajava na tvrdnji da povijesno ponasanje nije Ii moguce svesti na skup univerzalnih zakona Hi sveobuhvatnih teorija.19 On ne smatra bitnim izravna objasnjenja uzroka; umjesto toga on nastoji stvoriti neku vrstu potke kulturnih obrazaca misljenja i shvacanja. Thompson je napisao da se u istraiivanju lradicionalnog drustva u Engleskoj osamnaestog stoUeca, sredisnja pitanja mogu cesto odnositi, ne toli1(0na procese i logiku promjene koliko na rekonstruIranje proslih stanja svijesti i na otkrivanje potke c1rustvenih i obiteljskih odnosa. Ona se ne bave toliE. P. Thompson, Eighteenth-Century Society", str. 155-156. Trimberger, E. P. Thompson", str. 226-227. 19 E. P. Thompson, Poverty oJTheory, str. 22-25. Iako Thompson konkretno kritizira althuserijansko teoretiziranje, njegova kritika i I1Jegoviradovi odaju njegovo opcenito nepovjerenje prema teoriji; vldl Johnson, Thompson, Genovese, and Socialist Humanist Hislmy, str. 82-85.
17 18

ko postqja,yem koliko postoja,yem20 Ukratko, ThoIll psona zanima postojanje i nazor vise nego promjen;, i uzrocnost. Kada opisuje formiranje kulturnih vrl jednosti i nazora, Thompson odreduje dijalektickcI medudjelovanje izmedu iskustva i drustvene svl jesti. On nije jasno definirao svoje shvaeanje iskus tva niti u svojim teoretskim niti u svojim historl.l skim tekstovima, medutim cini se da on smatra da.l(' iskustvo odredeno drustvenim biCem,to jest, mjcs tom pojedinca u strukturi ljudskih odnosa u mall' rijalnom svijetu. 'Drustveno biee' odreduje 'drustw nu sVijest',pise Thompson, kao sto se iskustvo na meee misljenju i utjece na nj.21 U osnovi, svojim proucavanjem djelovanja, svijest I i svakodnevnog zivota ljudi u Francuskoj za vrijenlC' Reformacije odnosno u doba industrijalizacije II Engleskoj, Davisova i Thompson nastoje prije sveg<l postici da to mnostvo ljudi iza kojih je ostalo malo pi sanih tragova i Cija povijest za buduee narastaje os taje nezabiljezena progovori kroz njihove studije. II svom isticanju uloge kulture kao posrednika izmedll drustvenih odnosa i struktura, Davisova i ThompsOlI izrazavaju svoje mjerenje da nize klase nisu bik zrtva vanjskih ogranicavajucih Cimbenika u povijesll. vee da su igrale aktivnu i bitnu ulogu u stvaranj II vlastite povijesti i definiranju vlastitog kulturno/" identiteta. Davisova i Thompson zajedno su se prill vatili istrazivanja pobuna kao savrsenog podrucja z;I objasnjavanje i proucavanje svojih povjesnicarsklll uvjerenja. Prikazati racionalnu, autonomnu i kolw rentnu motivaciju puckih aktivista znaci pokazati n<l jos jednom kljucnom podrucju da su ljudi s dm drustvene ljestvice odigrali znacajnu ulogu u oblilw vanju vlastite povijesti. Stovise, istrazivanje 0 razdol,

20 E. P. Thompson, Folklore, Anthropology, and Social History". str. 251. 21 E. P. Thompson, Poverty of Theory, str. 25.

IJu pobuna baca svjetlo na sustav drustvenih vrijednosti i odnosa u mirnijim vremenima. Konacno, i Davlsova i Thompson smatraju da istrazivanje politic!togosvjestava~a drustvenih grupa u proslosti moze pomoci u razumijevanju suvremenih politickih priliIta i ponasanja. Odbacujuci pristupe koji u prvi plan stavljaju ekonomske i psiholoske cimbenike, Davisova i Thompson usredotocuju se na dva sredisnja pitanja: prvo, zasto svjetina smatra svoje nezakonito i nasilno djelovanje smislenim i legitimnim; drugo, na koji nacin zajednica igra presudnu ulogu u definiranju motivacije, ciljeva i nacina pobune? U srzi ovih pitanja sadrzana su dva medusobno povezana koncepta: zajednica i legitimacija. Za oboje znanstvenika ova dva povezana koncepta postaju kljucna u demonItriranju racionalne i urodene naravi aktivizma svjetine. Osjeeaj skupnog identiteta i autonomije, kao i zajednicko poimanje cilja i smisla djeluju kao snatan cimbenik u vrednovanju i motiviranju pona6anja svjetine. Nadalje, Thompson i Davisova imaju zajednicku metodolosku pretpostavku da ee istraziVanje obrazaca aktivizma svjetine razotkriti njegov smisao i omoguciti otkrivanje struktura zajednice. Na primjeru Thompsonova djela Moral Economy of the English Crowd i djela Davisove Rites of Violencell pokazat eu kako je njihova inovativna usmjerenost na autonomiju i legitimaciju zajednice obogatila novije radove 0 aktivizmu zajednice , no isto tako rezultirala izvjesnim ogranicavajueim pretpostavkama 1 metodama. Prema Thompsonu, u vrijeme nerodice i visokih cljena u Engleskoj osamnaestog stoljeea sudionici u pobunama zbog hrane pronalazili su opravdanje za Ivoje nasilno kolektivno djelovanje u osjeeanju zajednlee kao cjeline da je njihovo zajednicko shvaeanje 0 pravednim trzisnim uzancama ili moralnoj ekonomiJI'( pogazeno. Buntovnici su nalazili })legitimacijUa z Ivoje djelovanje u uvjerenju da oni brane tradicio93

nalna prava Hi obicaje i opcenito, da imaju podrsku u sirem konsenzusu zajednice (naglasak autorov; nap. prev.).22 Zajednica u cjelini, osnazena zajedni~~ kim konsenzusom, dovoljno jakim da odagna strah ill poslusnost, borila se kako bi obranila_.tradicion~ni paternalisticki model kao idealan nacm raspodJele zita. U skladu s tradicionalnim modelom, proizvodnja, zetva i narocito trgovanje zitom i kruhom mora se nadzirati da bi se zastitili interesi zajednice potrosaca. Sudionici u pobunama zbog hrane koji su se pozivali na moralnu ekonomijW<ili paternalisticki model, osudivali su slobodnu triisnu ekonomiju zasnovanu na zaradi kao glavnom poticaju, koja bi u teoriji s vremenom dovela do toga da zito pritjece u podrucja gdje je potraznja bila najveca. U trenucima oskudice seljaci su zakljucHi da je do nestasice zita i do visokih cije~a doslo uslijed propasti paternalistickog modela. Na dlScipliniran i miran nacin oni su preuzeli ulogu vladinih sluzbenika i proveli sabiranje i prodaju zita u skladu s tradicionalnom moralnom ekonomijom, prodajuCi zito po pravednim cijenama. Iako ovo nezakonito dje~o~ vanje pobunjene s\jetine nije polucilo nepOSre?lll 1 trenutni uspjeh, svijest 0 opasnosti od kolekttvnog djelovanja potakla je plemstvo da pr~du~itri nasilje nadziranjem cijena i odrzavanjem nekih Vldovapaternalistickog modela. Thompson je nedvojbeno sjajno dokazao da je zajednicko shvacanje 0 moralnoj ekonomiji Hi 0 pravednoj cijeni potaklo djelovanje i u1Jecalo na naCin ponasanja mase. Njegova analiza motivacije aktivista naroCitoje dojmljiva po tome sto pruia i~uzetn~ u\jerIpv model za siroku lepezu oblika kolektIvnog dJelovanja. Slijedeci Thompsona, brojni istrazivaCi pobuna uocili su poticajnu moc kolektivnog shvacanja pravde i njegov vodeCi utjecaj na obrasce djelovanja pobunjene mase. Po\jesnicari su primijenili pojam moralna eko-

nomija ne sarno na ostale pobune zbog hrane, u Francuskoj naprimjer, vec isto tako i na ostale oblike kolektivnog aktivizma. Tekstilni radnici s pocetka devetnaestog stoljeca, pobunjeni seljaci u jugoistocnoj Azijidvadesetog stoljeca i \jerski pobu~enici 0 kojima pise Davisova - svi oni imaju neka nacela koja dijele kao pripadnici zajednice, koja daju legitimitet njihovom nasilju Hinezakonitom djelovanju.23 Thompsonov koncept konsenzusa zajednice, medutim, moze katkada navesti na pomisao da je zajednica povezana i sjedinjena u vecoj ~eri nego sto to ona doista jest. On svakako nije tvrdio da postoji jednoobrazno djelovanje svih clanova zajednice, no ipakje tvrdio da postoji jednodusnost u shvacanju. Njegovmodel nije objasnio zasto se od nekih skupina unutar zajednice prije mogloocekivati da sudjeluju u pobuni nego od drugih. Zasto su neki ljudi sudjelovali dok ostali ill uopce nisu odobravali ill su davali sarno presutno i pasivno odobrenje? Doduse, cesto je izuzetno tesko otkriti drustveno porijeklo pojedinacnih sudionika u nekoj pobuni, iako je sam Thompson bio prilicno uspjesan u obavljanju tog zadatka.24 Cak ako se i pronadu podaci 0 zanimanju, spolu i prihodu pobunjenika, to ne mora biti dovoljnoza otkrivanje motivacije ovih razliCitih drustvenih skupina. Uspkos tome mora se postaviti pitanje: na koji nacin razliciti stavovi skupina unutar zajednice utjecu na to neki Clanoviodlucuju sudjelovati u pobuni, a drugi ne? Thompson spominje. naprimjer, da su zene cesto imale vodecu ulogu u odredivanju cijena. medutim, ta je kljucna tvrdnja slabo potkrijepljena analitickim istrazivanjima.25 On je primijetio, kao i mnogi po\jesnicari
23 Louise Tilly, The Food Riot as a Form of Political Conflict in France, Journal oj Interdisciplinary History 2, 1971, str. 23-58, naroCito str. 45-47; James C. Scott, The Moral Economy oj the Peasant: Rebellion and Subsistence in Southeast Asia, New Haven, Conn., 1976; N. Z. Davis, Rites ofViolence, str. 154, 161. 24 E. P. Thompson, Moral Economy, str. 115-119. 25 Isa, str. 115-116.

ukljllclIJlId I U<lVIHOVII, Hl'zhog VlnOVlInlll lllNil I'll d" c prirodi histericnc I da se mogll it'Zl' Iwnl 1'011 IH'~',o rn1I muskaraci, zene pred zakol1om smal ra 10 III, I ~Ieodgo I vornima za kriminalne radnJe; zbog toga HIIHeOsl('('"I(' slobodniJima da postupaju protuzakoniLo. (slo 1<11'.0. Thompson primJecuje da su zene mogle biLiboUe IIPO/, nate sa zloupotrebama paternalistiekog modela zl)(1/', toga sto su se tako eesto izravno bavile, vise nego njihovi mliZevi, neposrednim trgovanjem - no on tada napusL I pitanje 0 zenskom liderstvu, eak niti ne naznaeuju(~i (I; I ono zahtijeva daljnje istrazivanje. Ono sto nije SPOI1l<' nuo jest da su zene svojom ulogom u pobunama zbo~~ nestasice zita mogle steei stanovitu moc ill prepoznat ljivu ulogu unutar zajednice.26 Buduei da .IeThompsoll, I zanimala borba za vlast izmedu plemstva i s'1etine , II kojoj je i jedna i druga skupina shvacena kao predstav nik klase u nastajanju, on nije dovoljno ispitao nape tosti koje su se javljale unutar niZih slojeva drustva II vezi s prevlascu, polozajem i funkcijom. Ipak, anallz<l zitnih nemira daje naslutiti strukturalnu osnovu nefor maIne moei zena unutar seoske zajednice. Ukratko, pobune mogu utjecati na promjenu drustvenih i politiekih uloga na lokalnoj razini. SLovise, Cini se da Thompson nije uoeio da moraI na ekonomija moze imati razlieita znaeenja ili razine znaeenja za razliCite Clanove zajednice.27 Naprimjer,
26 Iz sve brojnije literature 0 ulozi zena u pobunama vidi Olwell Hufton, Women in Revolution, 1789-1796, Past and Present 53. 1971, str. 91-108; Tenuna Kaplan, Female Consciousness and Collective Action: The Case of Barcelona, 1910-1918, Signs: Journnl oJ Women in Culture and Society 7, 1982, str. 545-566; Susan Carol Rogers, Female Forms of Power and Myths of Male Dominance: A Model of Female/Male Interaction in Peasant Society, American Ethnologist 2, 1975, str. 727-756. 27 C. Calhoun, The Question oj Class Struggle, str. 42-43. 0 preuvelicavanju jedinstva svjetine vidi William Beik, Searching for Popular Culture in Early Modern France, Journal oj Modern History 49, 1977, str. 266-281, naroCito str. 275-277; Robert Woods, Individuals in the Rioting Crowd: A New Approach, Journal oj Interdisciplinary History 14, 1983, str. 1-24, narocito str. 1 i 2.

l\lIlw 1\('1'111110 virmilltlll.lllll I'll ohl'llIll\(' Iwgo 1I111111({'1I1'1' nlldl('(ov,1l1II pohllll<lma oko oddll ('(' 1'l'(IIVlIII.I" d.l(II<1. IIwdllt 1m 1111 se IIlJeupusLao u istra~IV<lIlII' odllosa 1I,l<IIII('ara spram z~ednice kao drusIVI'III'('Idille. Nltl .Ie posLavio pitanje da li su oni od pllkl'llalislldwg moclela imali manje koristi nego sitIII HelJlci I ku(~na posluga. Thompson takoder prim.If'(II.1e ia u nekim slueajevima najuzi krug voda, kao c /litosu kopaCi ugljena i graditelji nasipa, potiee ostale lilt (UclovaI'Be.28 Postavlja se pitanje koje su to motivlId.lske sile i sredstva koja su ostale pripadnike seosl<c z~ednice poticala na djelovanje. Nedvojbeno .Ie do su neki seljaci dvojili ili imali negativno misljenje () Isplativosti i ueinkovitosti nasilja kao sredstva zastile interesa zajednice. Sam Thompson primjecuje da 'HI represivne mjere kao odgovor na pobunu mogle I,mzetno tesko pogoditi lokalnu zajednicu. Neki su ('Ianovi zajednice zacijelo predvidjeli ove nevolje i ~bog toga se suzdrzavali od pobune. Nadalje, vrlo .Ie '1erojatno da .Ie mlinarima i imucnlJlm seljacima u seoskoj zajednici posve odgovarao novi laissez-faire sustav, zbog toga sto su oni imali Imristi od fleksibilnijih trzisnih prilika. Osim toga, neke zrtve nasilja s'1etine dolaze iz same seoske za.Iednice; uz to, ovi seljaci koji su zgrnuli bogatstvo i nprepredeni kapitalisti mlinari tesko da su hili skloni podrzati konsenzus zajednice koji .Ie davao legitimitet puekom provodenju moralne ekonomije. Thompson teme1ji svoju raspravu na modelu polarizacije koji naglasava sukob izmedu puka i plemstva. lako je c1uboko s'1estan da se srednja skupina, izmedu plemstva i obiene s'1etine, nalazi u ulozi i profitera i ~rtava istodobno, Thompsonovo inzistiranje na oprecl izmedu plemstva i s'1etine otezava ukljuCivanje u analizu ove srednje grupacije.29 Jesu li oni destruk1111 IrllJ('(' I,ll

E. P. Thompson, Moral Economy, str. 119. Dale Edward Williams, Morals, Markets, and the English Crowd In 1776, Past and Present 104,1984, str. 56-73, naroCito str. 71-72.
28

29

-VUielement zajednice? Djeluju Ii oni u koris.t pro~~VUieke strane? IIi moida pred~~avljaju zaeet~e skuine koju nije tako lako svrstatI lzmedu puka I plem-

P a? sty '

l' Ukratko, Thompson nika d a ne pos t av~a kl' ~ ~ucno itanje: koja se to pokretaeka snagajavlja unu~ar se~:?ke zajednice kada nek~ njezin~ Clan?vi o?~u?e podl.1zeti nasilne, nezako~~te ak~lvno~tI? .NIb Je potavio pitanje kako nasl1Je moze utJecab na tu po~fetaeku si~u i eak izmijeniti uloge i po~ozaj Cl.a.n0va z;~jednice. Clanov~ zaje?~iCe m?gu, ~VJ~s.nolh nesvjesno, usmjerib nasl1Je probv. pndo~h~a, . pre~tavnika vlasti ili suseljana da bl redefImrah svoJe ~lastite uloge Hi da bi stekIi novi polozaj i .mo~ ~na lokalnoj razini. Ovdje p~esudna ul?ga zaJedmcke O1oralne ekonomije postaJe ~eraz~ruzlvo povezana s pitanjem mod, identiteta I mreze odnosa unutar seoske drustvene strukture. ~ . . E. P. Thompson nije ravnodusan prema pltanJu O1oei.On medutim nastoji u prvo~ redu ispitati kak~ llegemonizam djeluje na odnos lzmedu, :)pl~mst:'aI "puka. TumaeeCi odnos izmed~ pl.emlc~ I pucana ~ao odnos izmedu klasa u nastaJanJu pocetk?m ~n~vog vijeka u Engleskoj, Thompson sJ?retno pre~nacuJ.e gramsijevski model. On smatra da Je GramSCIprecI'enio sposobnost elite da nametne "kulturnu hege~onijU mnostvu i potcijenio zila,:,u~posobnost niz~h slojeva da ograniee i preformuhra~u to nametanJe ~ulture. Konkretno, Thompson tvrdl da su u l~. ~to~ Ijeeu plemid i pueani i~~i ,":~aja~no nadopunJuJucl odnos. Plemstvo se konstl1o slroklm repertoarom teatralnih i simboliekih sredstava da bi odrz<;tlo. svoj paternalistieki nadzor. i ~znudilo ~ok.orav~mJeI po61usnost puka, no pucam su se drzah svoJe autonofllne, tradicijske pueke kulture, koja im je omogucavala da se odupru i ograniee prevlast plemstva. Ia1m ovo ponasanje nije nuzno bilo neprikriveno p~lideno, nije bilo niti posve mepoli~ie?o,jer z,:j~dm~a je autonomno djelovala u obranl cvrsto deflmramh

shvaeanja 0 dobrobiti zajednice u koja je strastveno vjerovala.30 U odsustvu obuzdavajuceg mehanizma drzavne represije, puk se mogao koristiti pobunom u ogranieavanju premod plemstva. Tako primjerice, iako Thompsonovi sudionici zitnih pobuna nisu odmah uspjeli u ostvarenju svojih zahtjeva, tijekom duzeg razdoblja opasnost od puekog nasilja nagnala je predstavnike vlasti na sniZavanje cijena da bi se izbjegli sukobi s pukom.31 U svojoj knjizi Whigs and Hunters (Vigouci i louci), Thompson na sliean naein raspravlja 0 tome sto ogranieava elitu u njenoj hegemonistiekoj primjeni zakona.32 avo shvacanje 0 reciproenom odnosu izmedu plemstva i puka prilicno je mjerljivo, medutim svojim usredotoeavanjem na borbu za moc izmedu elite i puka te svojim nastojanjem da odredi autonomno, predpolitieko ponasanje mnostva, Thompson je zacudo propustio obratiti primjerenu pozornost borbama za moc medu samim pukom. Seoska zajednica poput nedefinirane svjetinei dalje ostaje nediferencirana katt?gorijanasuprot plemstvu. Cinjenica da Thompsonov prikaz svjetine preuvelicava njezinu koheziju ne umanjuje nuzno znaeaj njegova koncepta moralne ekonomije;oni koji istrazuju ponasanja svjetine trebali bi se, ipak. euvati upotrebe ovog pojma kao svevazeceg objasnjenja za motivaciju koje se moze primijeniti na ukupnu zajednicu. Shvacanje moralneekonomijetrebalo bi nadopuniti i korigirati podrobnijim istrazivanjem postojedh tenzija unutar zajednice kao i ugecaja kojije pobuna imala na strukturu i politiku zajednice. Ovakav pristup podraE. P. Thompson, Moral Economy, str. 83. E. P. Thompson, Patrician Society, Plebeian Culture, Journal of Social History 7, 1973-1974, str. 382~405; isti, Moral Economy, str. 125~126. 32 E. P. Thompson, Whigs annd Hunters: The Origins of the Black Act, New York, 1976; isti, The Crime of Anonymity u Albion's Fatal Tree, ured. Douglas Hay i ostali, New York, 1975, str. 255-308.
30
31

zumijeva posveCivanje vece pozornosti struktur~?~ eimbenicima koji utjeeu na uloge i stavove razlicltlh skupina unutar sela. No, prije svega, on zahtijeva podrobniju analizu lokalnih politiekih gibanja, onih formalne i onih neformalne prirode. Istraiivanje Natalie Davis 0 ponasanju s\jetine ~ijekom \jerskih ratova u Francuskoj sesnaestog stolJeca takoder se temelji na konceptu zajednice i legitimnosti. U svom radu The Rites of Violence prvi put objavljenom 1973. godine, dvije godine nakon Thompsonova eseja Moral Economy, Davisova oCito koristi neke aspekte Thompsonova pristupa. Poput Thompsona, Davisova zeli razjasniti racionalnu i autonomnu narav puekog aktivizma; kao i Thompson, ona nas~oji razjas~ niti drustveno znaeenje \jerskih pobuna 1 pokazatI kako obrasci nasilja proizlaze iz zajedniekih \jerovanja. Vjerski buntovnici kojima se bavi Davisova crpli su n:otivaciju, osiguravali legitimaciju i stvarali obrasce dJelovanja iz tradicija, oeekivanja i obieaja kojih se .drZ~la zajednica u cjelini. Bill oni katolic~ill p:?tes~tl,. ovrm buntovnicima cilj borbe, barem dJelomlcno, bila Je obrana shvacanja 0 Cistom, neiskvarenom drustvu - vrijednosti koje je djelio cijeli kolektiv. Protestanti su svoje nasilje usmjeravali protiv katoliekih svecenika eije _~u seksualne i kvazimagijske aktivnosti oskvrnule BozJu rijee i okaljale zajednicu; oni su isto ~o .u?iS~vali kipove koji su, po misljenju hugenota, tnV1JCl~rralll so kvrnjivali pravu narav Bozje svetosti. Sa svoJe str3?c, katolici su napadali pojedine hugenote kao heretike, kao posude kala sto zagaduju drustvo, kao one kqjl su uvijek spremni mislima i djelom huliti na G?spod~, klevetati crkvu, razbijati oltare i unistavati slike kqj<' katolici smatraju svetima. Ne sarno da su vrijednosti zajednice odredivale nn ray pobune i identitet njenih zrtava, vec su i ob~e8JI zajednice utjecali na vrijeme izbijanja pobune, nJezl nu legitimnost i ritualizirana obiljezja. Davisova sma tra da su vjerske pobune eesto predstavljale nasia yak vjerskog obreda: nasilje je eesto imalo porijeklo \I

elementima bogosluzja, te su ponekad katolieki i protestantski buntovnici podjednako temeljili svoje destruktivne akcije na repertoaru postupaka iz Biblije Hiliturgije. Nadalje, vjerski buntovnici crpli su nadahnuce iz tradicionalnih naeina vrsenja pueke pravde: sarivariji koji su se dugo koristili u provodenju pravila zajednice ujedno su predstavljali idealan i legitiman naCin poniZavanja pojedinca koji je oskvrnuo nauk istine i vrijedao sveto. Ukratko, shvacanja, tradicije i obicaji zajednice osiguravali su svrhu, legitimitet, prigodu i drustvenu utemeljenost vjerskim pobunama. Kultura i zajednica, a ne ekonomija i klasa, bile su odlucujuCi cimbenici koji su motivirali vjerske buntovnike. BraneCi ovaj staY, Davisova uvjerljivo pobija tvrdnju Janine Estebe da je rast cijena zita u izravnoj vezi s vjerskim nasiljem, te da su krvoprolica iz 1572. godine djelomieno bila izrazklasne mrznje. Davisova se upustila u podrobnu analizu sudionika u vjerskim sukobima: ona iznosi zapazanje da iako su protestantski pobu~enici po1jecali iz razliCitih socioekonomskih slojeva, visok postotak cinili su pripadnici llOVOnastalih i strucnijih zanimanja ill zanimanja koja su dozivjela znatnije promjene uslijed urbanog razvoja u ranom sesnaestom stoljecW<.Tiskari i izdavaci, kao izuzetno obrazovani pripadnici jedne nove struke, bili su najcesce u prilici susresti se s tiskanom propagandom 0 novoj vjeri; ljudi na svim razinama unutar te struke stoga su vise od ostalih bili izlozeni mogucnosti da se obrate na protestantizam. Davisova takoder izno81zapazanje da su stanovite skupine, poput gradskih ~ena i adolescenata, igrale izuzetno znacajnu ulogu.33

33 N. Z. Davis, Rites of Violence, str. 175-178, 182-184; Janine Estebe i Natalie Davis, Debate on the Rites of Violence: Religious Riot in Sixteenth-Century France, Comment and Rejoinder, Past and Present 67, 1975, str. 127-135. 0 ulozi mladenackih skupina V1diThe Reasons of Misrule i Tasks and Themes.

Cined vjersko nasilje. adolescentska mladez koristila je svoje tradicionalno pravo da dje1ujekao savjest zajednice i namece drustvene norme. Opcenito. Davisova je mnogo osjetljivija od Thompsona na dinamiku razliCitihskupina unutar zajednice, mozda djelomieno i zbog toga sto se ona mnogo jasnije ogradila od marksistieke metodologije i zainteresirala se za podje1euteme1jene na spolu i vjeri. Davisova je naroCito uvjerljiva u ilustriranju _sposobnosti sk.upina naizgled lisenih mod da prokrce put .s~om ut~ecaju kroz pukotine ili linije rasjeda postojece drustvene strukture. Ona je. naprimjer. vjesto pokazala kako su zene iskoristavale predodzbe zajednice 0 zenskim slabostima i histeriji da bi povecale svoju slobodu djelovanja u zajednici u razliCitimpril~kama.34 Ipak, paradoksalno. iako u svom eseju The Rites of Violence zapaia specifiene uloge pojedinih skupina, Davisova ne analizira razdore i promjene ulo%a unutar zajednice tako teme1jito kao sto je mogla. Njezin glavni naglasak ostaje na postavci da je vjerska pobuna imala za svoj krajnji cilj jedinstvo i cistOCll drustva u cjelini. Ona. naprimjer. mladez vidi vise 1I funkciji podrzavanja zajednice s njezinim poretkom i shvacanjem pravienosti. nego u funkciji ritualizirane,. duboko podrivajuce borbe za moc. U The Rites 01 Violence ona u jednom trenutku svodi svoja tuma eenja 0 vjerskim opredje1jenjima pripadnika razli?itill zanimanja na sporedne einjenice.35 U stanoVltolll smislu, jedinstvo i povezanost zajednice poprima eal, vecu vaznost za prosvjednike kojima se bavi Davisov<I nego za Thompsonove aktiviste. Vjerske buntovnil{(' ne zadovoljava obrana zajedniekog shvacanja pravck:
34 Vidi narocito rad Davisove, CityWomen and Religious Chang," i Women on Top u Society and Culture, str. 65-96. i str. 124-1 G I, ista. The Return of Martin Guerre, Cambridge, Mass., 1983. narol'll str. 30-34, 67-68, 0 ulozi Bertrande; ista, Women in the Crafts III Sixteenth-Century Lyon, Feminist Studies 8, 1982, str. 47-80. 35 N. Z. Davis, Rites ofViolence, str. 177 i 178.

oni su se okrenuli nasilju da bi oCistili ili proeistili samu zajednicu te da bi odredili njene granice obrane od prijetnji, kako vanjskih tako i unutrasnjih. Mozda je Davisova tako jako naglasavala koheziju zajednice djelomieno zbog toga sto je zeljela jasno prikazati opreenost katoliekih i protestantskih vjerovanja i ponasanja. Posljedica je toga da je ona podredila podrobnije unutrasnje istraiivanje ovom sirem supostavljanju znaeajki dviju skupina. Shvacanje zajednice kod Davisove je ogranieeno antropoloskim pristupom kojije informativan i ins pirativan. ali s druge strane djeluje restriktivno na izbor pitanja kojima se ona u ovom eseju bavi. Nekoliko utjecajnih antropologa simbolieke antropologije kao sto su Geertz. Sahlins. Turner i Douglas. definirali su kulturu prvenstveno kao kolektivno prihvacen sustav simbola. Iako su ovi antropolozi, naroeito Geertz i Sahlins, pokusavali kulturne sustave ueiniti oSjetljivijimaza povijesne promjene. njihov pristup u konaenici vidi kulture u ulozi neke vrste oSjetljivog mehanizma za odrzavanje reda. smisla i drustvene kohezije.36 Izlaiud se opasnosti da suvise pojednostavnim njihov rad i utjecaj na povjesnieare, sklona sam tvrditi da je snaian naglasak koji su antropolozi stavili na estetsku i ujediniteljsku ulogu kulture doveo do toga da su povjesnieari suzili svoj djelokrug zanimanja. U svom istraiivanju vjerskog nasilja Davisova nastoji protumaCiti vjersku pobunu kao kulturni fenomen kojemu je unatoe nasilnosti pri srcu

360 problemima ovog antropoloskog pristupa vidi, naprimjer, Rol1ald G. Walters, Signs of the Times: Clifford Geertz and Historians, Social Research 47, 1980, str. 537-556; William Sewell, Work and Revolution in France: The Language of Labor from the Old Regime to 1848, Cambridge, 1980, str. 10-13: Johannes Fabian, Time and the Other: How Anthropology Makes Its Object, New York, 1983, str.151152, 156; M. Greengrass, The Anatomy of a Religious Riot at Toulouse, Journal of Ecclesiastical History 34, 1983, str. 367-391, naroCito str. 389-391.

uglavnom red i moralna cistoca zajedr:ice. pob~n~, kao sto nagovjestava naslov njezina e~eJa, postale ~tual kojem je svrha jedinstvo zajedmce. TumacenJe Davisove je neobicno zanimljivo, a njezina usredotocenost na pucko poimanje smisla i legitimnosti )?obu~ ne nov je i znacajan pristup. No, uza sve to Cltate1J moze ostati pod uznemirujuCim dojmom da ne~ka kljucna pitanja nisu postavljena. Prije sveg~, n~glas~vanje kohezije zajednice i uvjerljivo dokazlvanJ~ legltimnosti postupaka njezinih Clanova rezultur~Ju z~nemarivanjem pitanja transformacije, sukob~ 1 moc~ .. Zapravo bi se lako moglo, kritickom pro~erom 111 prosirivanjem ove analize, izokrenuti.n~~lavce nek~ od argumenata koje iznosi Natalie_.Da;ns ~1 medu. nJ~~u napraviti darmar - da se posluzlffi J~dmm.od nJeZlmh omiljenih kulturnih motiva. ObrtanJe nekih od s~novista Davisove trebalo bi otkriti nove mogucnostI t1.1macenja, na teme1jima koje je Davis?va ~ee postavila. Uzmimo, prvo, njezin koncept zaJedmce. ana tvrdl da je predodzba zajednice 0 samoj ~ebi d~vala legitl mitet pobuni i utjecala na njezin oblik; no Je?nako t~1 ko moglo bi se tvrditi da je nasilje zapravo 1Zteme~J" izmijenilo urbanu zajednicu i dalo joj p~sve nov~ odre denje. Umjesto da tvrdi da su postoJeca dru.~tven" shvaeanja oblikovala nasilje, netko bi mogao ~ecl da .II' nasilje potaknuto vjerskim uvjerenjima razonl? poslo jeeu zajednicu i raskomadalo je u krvavoj.borbl za mol' u kojoj se svaka skupina borila da odredl nove ~rani<'l' zajednici. Nasilje je prisililo gradske. star:0~ke d iznova razmotre tradicionalna odredenJa zaJedmce. Ustvari, Davisova ostavlja citate1ju da se pita 1.1 1\0 joj mjeri su katolici i protestanti u~?ee bili. dio b/(' zajednice. Ponekad se cinilo da se dVlJeskupm~ Will tar zajednice bore za vjersku pre,,:~ast;u druglI~ (1I1 likama one su se ponasale kao dVlJesuprotstavIJcll(' I zaraeene zajednice. Ako su te dVijeskupine.bile ZUpl'l1 vo dio iste zajednice i dije1ileneka shvacanJa u vezl ~1I1 zajednickim sustavom simbola, a da i ne spominl1'111 zajednicki drustveni prostor unutar grada, crkve. op

cinsku upravu i gradsku ekonomiju, tada njihovo nasilje postaje dio sire, viseslojne borbe za nadzor, cesto na brutalan nacin i ne birajuCi sredstva. Dok nasilje n.edvojbe?o P?staj~ o~novno sredstvo u definiranju ~erskog IdentIteta 1 sohdarnosti, kontekst vjerskog sukoba ujedno prisiljava i katolike i protestante da zive unutar jedne ideologijski podije1jenezajednice. Ova situacija i~a dva b~tna aspekta: dugorocno, to je znaCilo da ce obJe skupme na kraju morati prihvatiti novo shvacanje 0 raznolikosti i tenzijama koje postoje unutar ~radsk~ zaj.ednice;kratkorocno, to je znacilo upustanJe katohka 1 protestanata u posve konkretnu borbu za nwc i nadzor, a ne sarno za smisao, doktrinu i odredenja drustvene zajednice. Da bi se shvatile znacajke ovog sukoba, kojije istodobno bio vjerski i politicki, bilo bi korisno znati vise no sto nam Davisova kaze 0 medusobnim odnosima hugenota i katolika u mirnodopskom kontekstu, pogotovo na podrucju politike. Kako su se odnosili jedni spram c\rugih na trzistu? Jesu li zivjeli u odvojenim gradskim l':e~m:a? Jesu li.se medusobno nagecali za polozaje, napnrnJer, gradskih sudaca? Davisova proucava neka oc\ovih pitanja u svom novijem clartku TheSacred and the Body Social in Sixteenth-Century Lyon, objavljenom 1981. godine. U tom radu ona produbljuje raspraVU 0 ugecaju vjerskih uvjerenja na katolicka i protestantska shvaeanja 0 zajednici; paznju posveeuje i drustvenom sastavu i meduodnosu ovih dviju skupina. Ipak, ostavlja politicki aspekt gotovo neistrazenim. PoVjesnicarima kOji se bave kolektivnim sukobima preoetaje da istraze kako su politicke (odnosno vjerske, Ilmbolicke i drustvene) razine borbe za upravljanje gradom medusobno povezane.37 ) Da bismo istrazili veze izmedu smisla i moei u konteltstu vjerskog nasilja, mogli bismo razmotriti a potom
,

izokrenuti drugi element zakljucka Davisove. Ona tvrdi da obrasci pobunjenickog djelovanja otkrivaju da buntovnici svoje djelovanje smatraju legitimnim, da posjeduju smisao za red, racionalan osjeeaj za jedinst:'0 i cilj; moglo bi se, medutim, tvrditi i suprotno - da Ovlpostupci ukazuju na dvojbe sudionika glede legitimnosti, odaju njihovu potrebu da kreiraju novu vlast i zapravo im omogueuju da sebi osiguraju novu ulogu u gradu. Naprimjer, Davisova tvrdi da su pobunjenici osjeeali da imaju pravo preuzeti ulogu gradskih ili \jerskih predstavnika vlasti koji ne ispunjavaju svoju duznost. Ona smatra da su oponasanja sluibenih sudskih postupaka (kao sto su narnjestena sudenja), sredstvo kojim su \jerski buntovnici oblikovali i ucvrscivali svoje shvaeanje legitimnosti i institucionalizirali svoje nasilje. No, Davisova ne nudi pretpostavku da je repertoar postupaka kojima se oponasaju sluibeni ob~asci mo~~o.posluziti za uzurpiranje ovlasti predstavnika vlasti 1 lStOdobno za ismijavanje tih duznosnika i kritiziranje njihovih nedostataka. A zapravo su ovi postupci mnogo \jerojatnije predstavljali smisljen nacin da se vrlo izravno i neprikriveno zahtijeva moe i bezu\jetna vlast nego sto su sluzili oblikovanju smisla legitimiteta. Nadalje, oni su mogli isto tako odraiavati nesigurnost buntovnika, a ne sarno njihovo sarnopouzdanje. Davisova iz\jestava da su neki duznosnici presutllo odobravali \jerske pobune ili cak sudjelovali u njin1~\, no ne govori nista 0 onima koji su tezili narnetnuti mil' ired. Koja je vrsta odnosa postojala izmedu njih i po bunjenika? Skupine bez sluzbenih ovlasti nisu nuzno smatrale jedinstvo zajednice ired prioritetom; one SII osim toga \jerojatno imale pojedinacne interese koje .II' trebalo braniti i traiile su nacin da ih obrane. Nadal.ll valjalo bi se upitati je li im njihova pobunjenick~ ulo).',. I mozda omogueila polozaj ili utjecaj unutar zaJ~dllitC kao popratni rezultat njihove uloge voda u 'Jerslwl pobuni, kao sto je zenarna i obrtnicima priskrbil~ sl" novit oblik moci i ugleda njihova uloga voda u zltnllll pobunarna, 0 kojimaje pisao Thompson. Ukratko, tn'

balo bi se upitati ne sarno kako su se kroz nasilje odraiavala postojeea shvaeanja 0 zajednici, vee isto tako kako je nasilje preobraiavalo zajednicu dodjeljujuci pojedinim njezinim Clanovima nove uloge, moe ili polozaj. Jos jedan izuzetno zanimljiv, iako ponesto problematican aspekt postavke koju je iznijela Natalie Davis koji bi bilo korisno ispitati, a mozda i posve obrnuti. jest njezino stanoviste da je ritual vodio k nasilju te da je kao posljedica toga nasilje na neki nacin postalo obred. Davisova pronicavo zakljucuje da je \jerski obred postao prigodom za nasilje i da su pobune poprimile ritualizirane oblike nadahnute biblijskim, liturgijskim i tradicionalnim \jerovanjima i obicajima. Davisova konstatira da su sudionici \jerskih pobuna u sesnaestom stoljeeu opravdavali okrutnost vlastitih postupaka tako da su nasilju davali ritualni oblik. Njezino istraiivanje 0 ovom pitanju je poticajno, no Citatelj moze steci dojarn da se autorica u opravdavanju nasilnickog ponasanja izgrednika identificira s nacinom na koji sarni pobunjenici racionaliziraju svoje postupke: tvrditi da je pobuna ritual znaci gotovo poeve ublaiiti njezin nasilnicki karakter i zanemariti njezinu karakteristiku sirove borbe za vlast kao bitnog povoda ovom ubijanju na ulicarna. Da lije pobuna uviJek bila ritual? Nije li ona ponekad potekla iz ritualnog I<:onteksta,zatim se prosirila izvan granica rituala da bl nabujala u kaos i divljanje koje se tesko moze podvesti pod koncept rituala? Naprimjer, karnenovanje r.grade u kojoj su protestanti pjevali psalme, istupanje Iz povorke da bi se napao nesklon promatrac ili izazivaqje sudionika suparnicke povorke, nije u tolikoj mJeri bilo ritual koliko nasilje koje je poteklo iz ritualnag konteksta no koje se izrodilo u izoblicenje ili cak lrlnistenje rituala. Koristenje pojma ritual da bi se opisali obrasci nasiUn. posve je u skladu s antropoloskim shvaeanjem kulture kao estetske i ujediniteljske snage. Ako je nasilje rItual, onda mu to odredenje automatski pribavlja legit1nmost kao nesto sto mu unaprijed pripada i sto do-

datno osnaiuje jedinstvo zajednice kao jednu od njezinih temeljnih znacajki. Medutim, vezu izmedu rituala i nasilja nije uvijek tako lako uspo~taviti. ~rije s:,~ega, trebarno razlikovati obrasce ponav]janog slmbolickog djelovanja s jedne strane i ritual s drug~.38Dru~o, u onim slucajevima gdje .Ie nasilje postalo ntual valJa se upitati kako su vjerski buntovnici uspjeli n~~ilju .~ri~ dati znacajke rituala i priskrbiti vjersk~ legltimaclJu ~ svjetovnu vlast preobraZavanjem nm:a,?",a ponekad 1 smisla samih simbola. U FrancuskoJ sesnaestog stoljeca, naprimjer, biblijski i liturgijski obre~i. mogli su posluziti stvaranju legitimnih obrazac~. ~":lsilJa tek ~akon sto ih se podvrgnulo reinterpretaCljl ill odgovaraJucim prilagodbarna i preinakarna. Vje~~ki b~ntom:uci mogli su se sluiiti mijenjanjem ~ izob~l~av~Jem.Slffibola i rituala u borbi za ostvarenJe vlastItih cilJeva1 preuzimanje vlasti. Saieto receno,. p~va?anjem ~~j~nic(' da obrascima nasilja karaktenstIka ntuala nlje inherentna nego da oni tek povremeno stjecu l:giti~a:ijll rituala kroz nasilne i ogorcene sukobe - pOVJesmcanc(' uspjeti ukljuciti koncept moei i sukob~ u interpreta~i ju kolektivnog aktivizma a d~ se pntom n.~ mora,JlI odreei uvida koje im .IeomogucIla antropologlja. Da bismo argumentaciju Davisove jos jednom obr nuli, na njezino zapaianje da .Ievje~sk? u~erenje ~r() izvodilo nasilje trebalo bi nadovezati pltanJe na kOJe.1(' bitne nacine nasilje zapravo preobraZavalo ritual i vjet' ska shvacanja. Prije svega, sarn kontekst u .koje.n:~t' S dogada sukob prosirio .Ieodredene svjetovne 1 politic!\( funkcije rituala: ritual .Ie gotovo neizbjezno poceo nad rastati svoju svrhu iz~aiavanja religioznosti i morallllll vrijednosti zajednice. eak i kada se nije pretvar~o u lIa silje, ritualje postajao oruzje sarn po sebi. Uzmlffio,.~mCl primjer, odgovarajuei slucaj iz jednog drugog pov~J('~j nog razdoblja: u radikalnim fazama Francuske revohI
John Skoru.pski, Symbol and Theory, Cambridge, 1976, str.

cije neki katolici sudjelovali su u zabranjenim vjerskim obredima ne sarno iz vjerskih nego i iz politickih pobuda. Ilegalno organiziran pIes na blagdane svetaca nije bio sarno vjerska i drustvena svetkovina; on .Ie ujedno postao izazov nabijen politickim znacenjem. Slicno tome, u Francuskoj sesnaestog stoljecajavno .Ieiskazivanje vjerskog opredjeljenja lako prerastalo u izraiavanje prkosa ili neprijateljstva. Davisova daje mnogo primjera rituala kojim se izraj zavalo neprijateljstvo prema protivniku. Kako .Ie pro';I testantska povorka pocela sve vise nalikovati na Vojnu paradw, psalmi koje su protestanti pjevali poceli su ;' zvucati poput prijetnji i uvreda u katolickim usima; i obratno, katolici u Parniersu, koji su plesali na crkvenoj svetkovini na dan sv. Antuna, poceli su skandirati: Ubij,ubij!te su time pokrenuli ozbiljne sukobe koji su trajali tri dana.39 Davisova iznosi takve primjere kao dokaz da su narav i kontekst nasilja ritualizirani te kao svjedocanstvo da su izgrednici bili motivirani snainim vjerskim poticajem. Medutim, trebalo bi ispitati i koliko .Ie ovaj izrazito agresivan karakter vjerskih obiCaja u vrijeme sukoba u1jecao na vjerske osjecaje te u kojoj mjeri su vjerski osjecaji postali neraskidivo isprepleteni I!I dinarnikom moei. Kako .Ie na katolicke vjernike u1jecala spoznaja da svaka vjerska povorka moze zapravo predstavljati provokaciju, da se svaka crkvena svetkovIna moze pretvoriti u krvoprolice? Kako su se mijesali religijski i profani motivi dok su protestanti unistavali Ivete slike, 1j. kako su se vjerska uvjerenja 0 skrnavYenju svetog i kaljanju zajednice mijesala s bijesom Ibog nametnute potcinjenosti i obespravljenosti? VJerska uvjerenja, obrana jedine prave dogme i vlastite Yjerske zajednice, bili su ocito iskreni i vaini motivi, Jrledutim, u ovom uzavrelom ozracju vjerski ciljevi pa ,eak i sarna vjerska uvjererua nisu se mogli razdvojiti od pltanja drustvenog statusa, sukoba i mod.

38

lO!I

..
11\)

75.

N. Z. Davis, Rttes ofViolence, str. 73-75.

Kako je, dakle, \jersko nasilje utjecalo na \jerovanja zajednice i njezino poimanje vlastitog identiteta i na koji ih je nacin mozda i iz temelja mijenjalo? Ovdje se opet suocavarno s potrebom obrtanja argumenta koji iznosi Davisova: kao sto su \jerovanja i rituali zajednice uijecali na nasilje i davali mu legitimitet, jednako tako je sarno nasilje ucvrsCivalo granice izmedu protestantskih i katolickih zajednica i istodobno uijecalo na dinarniku moCi i \jerska shvaeanja unutar svake skupine. Vjera hugenota, naprimjer, kalila se kroz otpor i zakonsko sikaniranje kojim je docekivana. To osporavanje i sukobi koji su iz njega proizlazill mogli su na pocetku ojacati \jeru hugenota, stvoriti osjeeaj razliCitosti i dati stanovite znacajke sarnom njihovom nauku. Isto tako, ovo razdoblje nasilja \jerojatno je uijecalo na katolicke metafore i duhovnost. lako koncept duhovnosti kao bojnog polja nedvojbeno nije bio novost u razdoblju reformacije, njegove su konotacije \jerojatno bile drugacije nego tI srednjo\jekovnom razdoblju. Nadalje, u nekim je slucajevima potreba da se \jerski nauk brani borbom ill polreba da se obred vrsi nezakonito mogla izmijeniti i oblik. a ne sarno sadrzaj ocitovanja \jere. Ova pitanja svakako nadilaze istrazivanja sarne pobune i zalaze u sire poelrucje protestantske i katolicke duhovnosti, no ona II svakom slucaju nude plodonosna podrucja za ispitiva nje. ana takoder otkrivaju moe nasilja da preobrazi, ;I ne sarno da ucvrseuje shvaeanja zajednice. OtkrivajuCi kljucnu ulogu zajednice u oblikovanjll shvaeanja legitimnosti i pravde koje su puckom nasi~jll pribavljale znacajke racionalnog i smislenog djelovanja, Natalie Davis i E. P. Thompson stvorili su izuzetan i orl ginalan doprinos kulturoloskom tumacenju puckill shvaeanja i djelovanja. Njih dvoje oslobodill su studije 0 kolektivnom nasilju dotadasnjeg preijeranog naglasava nja ekonomskih i psiholoskih cimbenika. ani su jasl II I pokazali vaznost kulturnih cimbenika i utjecaja zajed nice na motivaciju buntovnika i objasnili autonomnu I aktivnu ulogu buntovnika u stvaranju vlastite povijesll. Naglasak koji ovo dvoje po\jesnicara stavlja na s\jeto

nazor, ritual ijedinstveni cilj zajednice imao je uijecaj na podrucje puno sire od studija 0 ponasanju s\jetine - oni su sudjelovali u oblikovanju povijesti mentaliteta i pucke kulture opeenito. Brojni po\jesnicari na koje je uijecalo misljenje Davisove i Thompsona s\jedoce 0 znacaju i pravodobnosti njihova doprinosa. Ono sto nam je sada potrebno nije u tolikoj mjeri povratak strukturalnom pristupu koji su Davisova i Thompson nastojali korigirati, vee prije svega gradnja na temeljima koje su oni polozill. Trebarno posta viti pitanje kako kulturni pristup u povijesti opeenito, a napose u istrazivanju kolektivnog aktivizma, moze ukljuciti oboje - antropoloski naglasak na konceptu smisla i konceptu mentalite i siru svijest 0 dinamici moCii promjene. Kad je rijec 0 aktivizmu s\jetine, naglasak Davisove i Thompsona na istrazivanju zajednistva i legitimnosti mora biti upotpunjen analizom moCi,preobrazbe i sukoba. Prvo, iako se iz modela aktivizma s\jetine moze otkriti smisao koji oni imaju za sudionike, ovi obrasci nisu nuzno kompatibilni, staticni ill univerzalno tumaceni na isti nacin. Obrasci nasilja mogu jednako kao i stavovi clanova zajednice prema njima biti viseznacni. Stoga bavljenje obrascima i ritualima nasilja ne smije iei naustrb pitanja 0 tome kako pobune uijecu na preobrazbu zajednice - ne sarno na uloge i poloZajClanova zajednice, vee isto tako i na shvaeanja kulture i obicaja. Drugo, kulturni sustavi mogu zaista ojacati zajednicu, odrZati red i dati razlicitim postupcima legitimnost i smisao. Alioni isto tako mogu postati sredstvo za sijecanje moCi 1 sijanje razdora. RazliCitiClanovi zajednice imaju razMite stavove prema sustavima simbola i smisljeno ih koriste ill manipuliraju njima u borbi za vlast.4o Moramo pokusati analizirati dinarniku zajednice - onoliko podrobno koliko narn to povijesni izvori omogueuju.
40 0 razlicitim mogucnostima tumacenja simbola, vidi Roger Chartier, Texts. Symbols, and Frenchness. Journal oj Modern History 57. 1985. str, 685-695. naroCito str, 689-690,

Osim toga, naglasavanje snazne, odlucujuce uloge kulturnih cimbenika, kao sto su >jerska u>jerenja, ne bi smjelo rezultirati zanemarivanjem ostalih poticajnih cimbenika, kao sto su politicki ill socioekonomski sukobi i interesi. Davisova i Thompson unaprijedill su istrazivanje nasilja s>jetine s kulturnog aspekta tako sto su pokazali ntiZnost bavljenja pitanjima legitimiteta i smisla kako ih shvaca zajednica. Sada trebarno postaviti pitanje kako nasilje doprinosi ne sarno defmiranju zajednice i smisla, vec isto tako preobrazbi simbolickih sustava i preraspodjeli moei, polozaja i uloga unutar zajednice.

LOKALNO ZNANJE, LOKALNA HISTORIJA: GEERTZ I NAKON NJEGA *

Zanrovi se zarnucujw, rekao je Clifford Geertz.1 Na svakog po>jesnicara koji citira Braudelov poziv na proucavanje drustvene znanosti (la science sociale), dolazi po jedan antropolog da nas podsjeti na dobro poznatu Maitlandovu maksimu da ce antropologija biti historija ill je uopce nece biti. Po>jesnicari u pravilu priznaju uijecaj Claudea Levi-Straussa, Victora Turnera, Mary Douglas i narocito Clifforda Geertza. I bas sada, u trenutku kad paradigma Anala2 izaziva najjace kontroverze renomirani antropolog Marshall Sahlins odlucuje preuzeti Braudelov izraz longue duree u znacenju Levi-Straussove strukture. za Sahlinsa se,
Zahvaljujem Lynn Hunt na pozivu da sudjelujem u ovom poticajnom projektu. zahvalna sam i na korisnim prijedlozima i komentarima na ranije verzije ovog eseja Alexandru Bolyanatzu, Rogeru Chartieru, Jamesu Cliffordu. Rogeru Keesingu, Debri Kirch, Georgeu Sheridanu i recenzentima University of California Pressa. I Clifford Geertz, Local Knowledge: Further Essays in Interpretive Anthropology (NewYork, 1983.), 1. poglavlje. 2 Lynn Hunt, French History in the Last Twenty Years: The Rise EU1d all of the Annales Paradigm, Journal of Contemporary History F 21, 1986.:209-24.; vidi i uvod iste autorice ovome zborniku eseja. Radi potpunog objasnjenja paradigme Annalesa, vidi Traian Stoianovich, French Historical Method: The Annales Paradigm (Ithaca, N.Y., 1976.)

Osim toga, naglasavanje snaine, odlucujuce u10geku1turnih cimbenika, kao sto su '1erska u'1erenja, ne bi smjelo rezultirati zanemarivanjem ostalih poticajnih cimbenika, kao sto su politicki ill socioekonomski sukobi i interesi. Davisova i Thompson unaprijedill su istrazivanje nasilja s'1etine s ku1turnog aspekta tako sto su pokazali nuZnost bavljenja pitanjima legitimiteta i ~~i~la kako ih shvaca zajednica. Sada trebamo postaVltl pltanje kako nasilje doprinosi ne samo defIniranju zajednice i smisla, vec isto tako preobrazbi simbolickih sustava i preraspodjeli mod, polozaja i uloga unutar zajednice.

NO ZNANJE, LOKALNA

A,

OEERTZ I NAKON NJEGA*

'MltIlIlI('lI.1U, rekaoje Clifford Geertz.1 Na Iftum kqji citira Braudelov poziv na I'l,-.Ivt'llc znanosti (La science sociale), ""I ropolog da nas podsjeti na dobro ulovlI maksimu da ce antropologija biti Llflpf't'ncce biti. P0'1esnicari u pravilu C'llIlIdca Uvi-Straussa, Victora Tur'lilh,,,, I narocito Clifforda Geertza. I bas U lwei paradigma Anala2 izaziva naj "C'llol11irani antropolog Marshall SaPI't'\I~C'l1 Braudelov izraz longue duree u 111'11\ IAsove strukture. za Sahlinsa se
1111'hllll na pozlvu da sudjelujem u ovom poti_ IIvl1ll1l1 sum I na kOlisnim prijedlozlma I komenWI'~U~ llVOg eseja Alexandru Bolyanatzu, Rogeru _ tllllol'du, Rogeru Keeslngu, Debri Kirch, GeorlI~rlllll1la University of California Pressa. , /,IIml 1\llowledge: Further Essays in Interpretive \'1ul(, HJ83.J, 1. poglavlje. "111'11llstOlY In the Last Twenty Years: The Rise I Ifll,.,. I'lIrncligl11i<, Journal ojContemporary History , Villi I IIvod Iste autorice OVOl11e zborniku eseja. ehJII_II.1f'II.1a aradlgme Annalesa, vidl Traian p

fl
II

ll1H/orlcal Method:

The Annales

Paradigm