UDK 624.192:624.

042/043

Primljeno 27.3.2000.

Primjena principa graninih stanja u tunelogradnji

Mladen Hudec
Kljune rijei tunelogradnja, proraun, podgrada, Eurokod 7, granino stanje, kriterij loma M. Hudec Primjena principa graninih stanja u tunelogradnji Polazei od injenice da je proraun podgrade tunela i podzemnih prostorija nepouzdan, ako se temelji na zajednikim deformacijama stijene i podgrade, u ovom se radu opisuje inverzni postupak. Pritom se stijena optereuje na rubu otvora reaktivnim silama koje moe proizvesti podgrada. Upozorava se da treba kontrolirati zadovoljava li stijena kriterije loma. Pokazano je da se rjeenje moe nai primjenom metoda konanih elemenata, konanih razlika ili metodom rubnih elemenata. Prethodno priopenje

Key words tunnel construction, design, support, Eurocode 7, limit state, failure criterion

M. Hudec

Preliminary note

Use of limit state principles in tunnel construction

Starting from the fact that the structural analysis of the tunnel support and underground rooms is unreliable, the author describes the proposal of an inverse procedure in accordance with Eurocode 7. According to this procedure, the load is exerted on the rock at the boundary of the opening by reactive forces that can be produced by the support work. It is emphasized that builders must also verify whether the rock meets relevant failure criteria. It is shown that the solution may be reached by applying the finite-element method, finite difference method or, to simplify the procedure, the boundary element method. M. Hudec Note prliminarie

Mots cls construction des tunnels, calcul, soutnement, Euro code 7, tat limite, critre de rupture

La mise en oeuvre du principe des tats limites dans la construction des tunnels
Partant du fait que le calcul statique du soutnement des tunnels et des salles souterraines nest pas fiable, cet article dcrit la proposition dun procd inverse, conforme lEuro code 7. Ce procd consiste charger la roche au bord de louverture par des forces ractives que peut exercer le soutnement. On signale quil est ncessaire de vrifier si la roche satisfait les critres de rupture. Il a t dmontr quune solution peut tre trouve par lapplication de la mthode des lments finis, des diffrences finies ou plus simplement par la mthode des lments limites.

Schlsselworte: Tunnelbau, Berechnung, Zimmerung Eurocode 7, Grenzzustand, Bruchkriterium

M. Hudec

Vorherige mitteilung

Anwendung des Grenzzustand-Prinzips im Tunnelbau

Ausgehend von der Tatsache dass die statische Berechnung der Zimmerung von Tunnelen und unterirdischen Rumen unzuverlssig ist wird in diesem Artikel der Vorschlag eines inversen Verfahrens in Einklang mit dem Eurocode 7 beschrieben. In diesem Verfahren wird das Felsmassiv am Rand der ffnung durch Reaktivkrfte belastet die von der Zimmerung verursacht werden knnten. Es wird darauf hingewiesen dass man kontrollieren muss ob das Felsmassiv die Bruchkriterien befriedigt. Es wird gezeigt dass man die Lsung mittels der Methode der endlichen Elemente, endlicher Differenzen oder, einfacher, der Methode der Randelelemente erreichen kann.

Autor:

Prof. emer. dr. sc. Mladen Hudec, dipl. ing. gra., Rudarsko-geoloko-naftni fakultet Sveuilita u Zagrebu, Pierottijeva 6 443

GRAEVINAR 52 (2000) 8, 443-450

Granino stanje u tunelogradnji 1 Uvod Primarna podgrada tunela i ostalih podzemnih prostorija bitni je element sigurnosti iskopanog profila. Ona se ugrauje neposredno nakon iskopa cijelog profila ili dijela profila i mora osiguravati stabilnost poduprte stijene ili tla tijekom daljnjeg napredovanja iskopa, i odgovorna je za sigurnost ljudi i opreme. Suvremena konstrukcija podgrade sastoji se od slojeva mlaznog betona, eventualno armiranog mreama, te od sidara, a u sluaju teih geotehnikih uvjeta primijenit e se i puni ili reetkasti elini lukovi, probojna podgrada ili posebni zahvati kao to je primjerice cijevni krov, zatita kalote i bokova normalnim odnosno mlaznim injektiranjem ili armiranje ispred ela. Koliko god je podgraivanje osnovni element stabilnosti iskopanog profila, toliko je upitna korektna statika kontrola stabilnosti te konstrukcije, ili bolje reeno spregnute strukture, koja se sastoji od stijene neposredno uz otvor i ugraenih konstruktivnih elemenata. Vjerojatno niti jedna druga konstrukcija nije optereena s toliko teko odredivih faktora o kojima ovisi stabilnost konstrukcije kao to je upravo primarna podgrada podzemnih prostorija. 2 Prikaz problematike Poznata je definicija da se tuneli ne grade u stijenama onakvim kakve naruuje investitor a prieljkuju projektanti i izvoai, nego onakvim kakve se nau na trasi, a trasa se samo iznimno prilagoava geolokim uvjetima. Nai graditelji tunela sukobljavaju se ponajvie s karbonatnim stijenama i mogu posvjedoiti da je jedino i osnovno pravilo u kru da u kru nema nikakvog pravila. Prva i osnovna nepoznanica su optereenja stijene na trasi tunela, zapravo primarno stanje naprezanja u stijeni, prije iskopa tunela. Vertikalno je optereenje obino dobro definirano silama vlastite teine masiva iznad tunela, meutim, za bilo kakav statiki proraun treba zadati i postojee horizontalno optereenje masiva. Obino se to zadaje odnosom horizontalnih i vertikalnih primarnih naprezanja K : K = pH/pV (1) Usvajanjem pak pretpostavke da su bone deformacije sprijeene, uzima se u stvari odnos koji slijedi iz teorije elastinosti:

M. Hudec

Slika 1. Izmjereni odnosi horizontalnih i vertikalnih osnovnih naprezanja u stijenama K

Poznata je injenica da su nai Dinaridi izrazita antiklinala ispresijecana jo i sa brojnim konstatiranim rasjedima. Slina je situacija u Alpama, u kojima je na nizu mjesta ustanovljeno da horizontalna ili neka kosa osnovna naprezanja zbog tektonskih utjecaja mogu biti viestruko vea od osnovnih vertikalnih. Projektant mora po svojoj slobodnoj ocjeni odabrati taj odnos ili proraun provesti uz dvije isto tako proizvoljno pretpostavljene vrijednosti koje smatra moguim gornjim i donjim granicama. A utjecaj tog nepoznatog odnosa vie je nego bitan za sve pojave uz otvor iskopanoga podzemnog prostora, za odabiranje oblika poprenog presjeka i, naravno, njegovu sigurnost. Druga osnovna nepoznanica jest stijena, i njezina mehanika svojstva, a sigurno je pritom jedino to da nikada nema dovoljno prethodnih inenjerskogeolokih istraivanja niti geotehnikih ispitivanja. Vrlo je teko odrediti stvarna mehanika svojstva stijene u masivu. Osim jednoosne vrstoe konstatirane na malom standardnom uzorku, u proraun treba uvesti deformacijske karakteristike masiva. Radi se o modulima elastinosti, odnosno modulima deformacija za pojedina podruja stanja prostornog naprezanja, koji se mogu opet samo vrlo priblino odrediti. Na veliine tih modula ne utjee samo iznos modula konstatiranog na malom monolitnom uzorku, nego mnogo vie sustavi ploha diskontinuiteta, njihov raspored te naroito ispuna pukotina. Hoek [9] daje podatke kod kojih manje vodi rauna o petrografskim karakteristikama stijene, a vie o razlomljenosti masiva, broju sustava ploha diskontinuiteta i njihovim svojstviGRAEVINAR 52 (2000) 8, 443-450

K=

(2)

- Poissonov koeficijent.
Zapravo se ta prva nepoznata veliina kree u vrlo irokim granicama. U Hrvatskoj, koliko mi je poznato, nije ni za jednu lokaciju taj odnos provjeren mjerenjem, a na slici 1. pokazani su rezultati mjerenja iz vie zemalja prema [1].
444

M. Hudec

Granino stanje u tunelogradnji

ma te o jednoosnoj vrstoi uzorka. Na slici 2. pokazani su dijagrami modula elastinosti masiva, a prema raznim autorima i u ovisnosti u geolokom indeksu vrstoe GSI (Geological Strenght Index) ili RMR (Rock Mass Rating) indeksu kvalitete stijene Bieniawskog odnosno Q karakteristici Bartona. Numerika vrijednost modula koji ulazi u proraun ima manje utjecaja na proraunate iznose naprezanja uz podzemnu prostoriju bez podgrade, ali je bitna kada se u proraun uzme i utjecaj podgrade. Razlike pojedinih procjena modula na slici 2. pokazuju koliko su nepouzdani podaci o deformacijama statiki neodreenog sustava stijena - podgrada.

Obino u proraunima nema mogunosti da se tonije uzme u obzir i taj oblik anizotropije stijena, a mogunost da se i o tome ipak moe voditi rauna pokazuje

Slika 4. Programom UDEC izraunana klizanja po plohama diskontinuiteta stijene za portsku dvoranu u Oslu [4]. ]

Slika 2. Raunski modul elastinosti masiva u ovisnosti o geolokom indeksu vrstoe, prema [9] Hoek definira modul u ovis] nosti od jednoosne vrstoe uzorka izraene u MN/m2

Stijena naravno nije monolit niti homogena sredina, ona je ispresijecana plohama diskontinuiteta i razlomljena na vee ili manje blokove. Utjecaj odnosa veliine blokova i dimenzija podzemne prostorije, odnosno veliine uzorka i njegovih svojstava zorno prikazuje crte na slici 3, uzet iz knjige Hoeka i Browna [2].

primjer na slici 4. Radi se o poznatoj podzemnoj olimpijskoj dvorani u Oslu, raspona 62 metara, za koju su bili provedeni izvanredno opseni istrani radovi. Za proraun naprezanja i pomaka iskoriteni su programi distinktnih (odijeljenih) elemenata UDEC i 3DEC koji uzimaju u obzir plohe diskontinuiteta i raspucanost stijene. Pokazani presjek jedan je od sustava distinktnih elemenata, konstruiranim prema pravilima teorije vjerojatnoe i konstatiranih ploha diskontinuiteta, njihovoj orijentaciji, gustoi i svojstvima na plohama kontakata meu blokovima. Naravno da je taj izuzetan istraivaki, teoretski i numeriki napor bio adekvatan znaenju objekta. Za analizu stabilnosti podzemnih prostorija potrebno je definirati kriterije loma stijene ili tla. Oni se izraavaju intenzitetima graninih normalnih i posminih naprezanja, odnosno glavnih naprezanja. Najstariji je poznati kriterij loma Mohra i Coulomba, koji definira granino posmino naprezanje ovisno o normalnom naprezanju na kritinoj plohi klizanja, slian je i kriterij Druckera i Pragera, a neto drugaije je formuliran noviji kriterij Hoeka i Browna. Dok su prva dva primjerenija problemima mehanike tla, posljednji je pogodniji za probleme mehanike stijena. Ta dva kriterija, imaju zajedniko svojstvo da ne vode rauna o treoj komponenti tenzora naprezanja u prostoru, a mogu se definirati sa dvije odnosno tri konstante. Ovi su kriteriji simplifikacija problema koji je zapravo mnogo sloeniji. Ispitivanja beke gline pokazala su da kriterij loma treba predstaviti krivuljom graninih posminih naprezanja koja ima tri podruja, a to je tzv. kriterij loma s kalotom. Postoji naime granino naprezanje, iza kojeg se tlo ponaa kao tekuina koja ne moe preuzeti nikakvo posmino naprezanje. Za definiranje takvog kriterija potrebno je ak 11 konstanata.
445

Slika 3. Utjecaj obuhvaenog volumena na svojstva razlomljene stijene

GRAEVINAR 52 (2000) 8, 443-450

Granino stanje u tunelogradnji

M. Hudec

Uglavnom ni stijene ni tla nisu linearno elastini nego obino i anizotropni, djelomino plastini i viskozni. Da bi se i to uvelo u raun, trebalo bi tono definirati konstitutivne zakone za stijenu, a to znai odrediti potreban broj materijalnih konstanata. Postoje naravno programi konanih elemenata, konanih razlika ili rubnih elemenata koji mogu uzeti u raun sva ta svojstva, ali ostaje pitanje kolika je konana pouzdanost rezultata ako se uzme u obzir s koliko se proizvoljno odabranih veliina mora ui u takve proraune. Udio podgradnog sustava u preuzimanju optereenja svakako je problem za sebe. Podgrada se ugrauje neposredno iza ela iskopa koje se nalazi u izrazito trodimenzionalnom stanju naprezanja. Dio stijene koji je upravo iskopan nije mogao biti istodobno s iskopom i podgraen. Pojednostavljeno reeno, optereenje koje je preuzimala upravo iskopana dionica stijene mora se podijeliti na tri dijela: na optereenje koje preuzima stijena uz iskopani dio, na dio koji preuzima stijena ispred ela iskopa i na dio koji optereuje prije podgraeni tunel. Ovu injenicu dobro ilustrira slika 5. iz preporuka koje je predloila ITA (International Tunnelling Asociation), koja prikazuje trenutno stanje deformacija uz elo iskopa, a iz toga se samo moe zakljuiti da je stanje deformacija i neprezanja uz elo iskopa vrlo sloeno troosno stanje, koje uza sve do sad nabrojene faktore ovisi jo i o brzini napredovanja iskopa.

stvrdnjava ve nakon desetak minuta, ali njegov proces punog vezanja i stvrdnjavanja traje jo danima i tjednima. U prvi se trenutak stijena oslanja na podgradu od mlaznog betona, iji je modul vrlo nizak, a konanu vrijednost e postii tek nakon nekog vremena.

Slika 6. Odnos raspodjele optereenja, konvergencije tunelskog profila i vremena (NATM)

Slika 5. Raspodjela deformacija uz elo iskopa i izvedeni dio tunela [3] ]

Djelovanje podgrade je ne samo statiki neodreeno nego jo i ovisno o vremenskim faktorima. U principu podgrada djeluje kao statiki neodreeni sustav u kojem se deformacije stijene i podgrade izjednauju. Jedan dio deformacija stijene dogodio se ve prije iskopa, ispred ela, a drugi, najznaajniji, u trenutku iskopa otvorene dionice. Prije daljeg napredovanja iskopa ugradit e se na novoiskopanom dijelu podgrada koja se sastoji obino od nearmiranog ili armiranog mlaznog betona. Mlazni beton radi se s dodatkom ubrzivaa vezanja, tako da
446

Nova austrijska tunelska metoda (NATM) je uspio sustav principa poboljanja geotehnikih karakteristika stijene podgradom, iskoritavanja primarne vrstoe stijene, racionalnosti podgradnih sustava i obavezne kontrole djelovanja podgrade mjerenjem deformacija na iskopanom i podgraenom tunelu. Poznate krivulje odnosa deformacije i optereenja, te vremena i deformacije, pokazane na slici 6., potvruju efikasnost primijenjenog podgradnog sustava i dokazuju da je proces deformiranja spregnute stijene i podgrade zavren i postignuta stabilizacija. Naalost, ovo je samo podatak da se stijena dalje ne deformira, ali nedostaje podatak o tome koliko ima jo rezerve u nosivosti te spregnute strukture. Mjerenje deformacija ili "konvergencije" rezultira donjom krivuljom na slici 6. Od gornje krivulje poznat je samo vrh, te priblino i toka uravnoteenja E, koja slijedi iz nosivosti podgrade i trenutka kada je defomiranje stijene zaustavljeno. Poloaj donjeg tjemena krivulje S nije poznat, pa prema tome niti odnos trenutne nosivosti spregnute stijene i podgrade prema kritinoj vrijednosti u "S" ili "S1", pa prema tome ni stvarni koeficijent sigurnosti podgrade. Statika koncepcija podgrade jo se vie komplicira pri primjeni nekih suvremenih metoda iskopa u slabim stijenama, kada se probojnom podgradom, cijevnim krovom ili krovom izraenim metodom mlaznog injektiranja optereenje djelomino preuzima tim konstruktivnim elementima. GRAEVINAR 52 (2000) 8, 443-450

M. Hudec

Granino stanje u tunelogradnji 3 Neke odredbe Eurokoda 7

Nije udno da graditelji tunela zaziru od prorauna podgrade i bjee u empirijsko odabiranje podgradnih sustava samo na temelju klasifikacija. Najvie se primjenjuju RMR (Rock Mass Rating) sistem klasifikacije Bieniawskog i Q sistem Norvekog geolokog instituta (NGI). Oba su sustava utemeljena na analizi po nekoliko stotina prokopanih i izgraenih tunela i nesumljivo predstavljaju rezultat iskustva mnogih graditelja tunela i temeljitih studija tih iskustvenih rezultata, pa su solidna osnova za procjenu potrebnih zahvata. Ipak, isto empirijski postupak malo vodi napretku struke i znanosti, pa se ne treba ograniiti samo na njega. Treba shvatiti da je, bez obzira na opseg istranih radova, graditelj tunela suoen svakodnevno s drugaijom geotehnikom situacijom na elu iskopa, ali i da nema vremena ekati ispitivanja mehanikih svojstava stijena na koje je naiao. Posljedica toga je da ono to se uobiajeno naziva projektom u tunelogradnji je samo prva faza projektiranja, a izrada izvedbenog projekta podgradnog sustava seli iz projektnog biroa na gradilite. Stvarnost na gradilitu za iskopa trai gotovo svakodnevne intervencije, upravo u nainu podgraivanja i savladavanja onih potekoa koje je teko predvidjeti na temelju prethodnih istranih radova, ma koliko oni bili opseni, a u definiranju intervencija e uestvovati ekipa kompetentnih strunjaka raznih struka i to na gradilitu. Zbog toga vjerojatno niti jedna grana tehnike ne trai od inenjera pri izvoenju toliko osobne odgovornosti, snalaenja, inventivnosti i intuicije kao izvedba podzemnih prostora. Prethodni prikaz pokazuje da je pomalo dubiozan bilo kakav "toniji" proraun podgradnih sustava unaprijed. Toniji proraun traio bi vrlo opsena prethodna istra ivanja, a potom proraune s programima, koji bi mogli obuhvatiti sve materijalne karakteristike stijenskog masiva i vremensku analizu pojava uz elo iskopa i iza njega. Naalost i takav bi se proraun morao provesti uz niz manje ili vie proizvoljnih pretpostavki, a onda se postavlja pitanje dokle ii s opsegom prorauna i variranju ulaznih podataka. Projektantu ne preostaje nita drugo nego da projektom izbjegne mogunost pojave iznenaenja i predvidi podgraivanje za sve mogunosti promjena kvalitete stijena, odnosno mora predvidjeti podgradne sustave za sve mogue kategorije tunelskog iskopa. Nema razgovora o tome je li statiki dokaz stabiliteta podgradnih sustava nuan ili nije, i to ne samo zato jer to trae propisi o inenjerskim objektima. Upravo zbog prikazanih potekoa u odabiranju ulaznih podataka, od statikih prorauna podgradnih sustava ne treba traiti vie nego to se trai za uobiajene kontrole stabiliteta ostalih inenjerskih konstrukcija, ali prorauni podgradnih sustava moraju biti dovoljno pouzdani, a uz to to jednostavniji, pregledniji i po mogunosti takvi da ih se moe provesti i na gradilitu. GRAEVINAR 52 (2000) 8, 443-450

Kao osnovu za razmatranje koncepcije statikog prorauna podgrade uzima se Eurokod 7, koji definira nain dokaza stabilnosti geotehnikih konstrukcija. On je kao prednorma prihvaen unutar sustava njemakih tehnikih propisa DIN. Taj postupak predvia usporeivanje ekstremnih raunskih statikih utjecaja Sd i granine nosivosti inenjerske konstrukcije Rd. Ekstremno proraunsko djelovanje Sd je funkcija raunskih optereenja Fd, geometrijskog oblika konstrukcije definirane s dimenzijom ad, svojstvima primijenjenih materijala fk, faktora sigurnosti d : Sd = Sd (Fd, ad , fk, d) (3) S druge strane, granina nosivost konstrukcije Rd ovisi o materijalnim i geometrijskim karakteristikama konstrukcije ak, vrstoe odnosno kritinog naprezanja materijala fk i parcijalnom faktoru sigurnosti m ovisnom o materijalu: Rd = R(ak , fk , m) Konstrukcija se smatra prihvatljivom ako je:
Sd Rd

(4)

(5)

Parcijalni faktori sigurnosti za stalna i prolazna optereenja, prema Eurokodu 7, pokazani su u tablici 1. Tablica 1. Faktori sigurnosti prema Eurokodu 7.
Djelovanja Svojstva tla stalna pokretna nepo- povoljna nepo- TAN c' cu* voljna voljna 1.00 0.95 1.50 1.10 1.30 1.20 1.00 1.50 1.00 1.00 1.00 1.00 1.00 1.30 1.35 1.60 1.40 sluaj

qu** 1.20 1.00 1.40

A B C

* cu oznauje graninu koheziju **qu oznauje jednoosnu vrstou stijene ili tla.

Objanjenje sluajeva iz tablice 1.:

A se odnosi na probleme gdje je glavno nepovoljno djelovanje hidrostatski tlak vode ili uzgon, B je mjerodavan za granine nosivosti konstrukcijskih elemenata koji su dio temeljne ili potporne konstrukcije, C je mjerodavan za graninu nosivost tla ili podloge, koja ne ovisi o obliku i nosivosti konstruktivnih elemenata, primjerice sluaj kliznih ploha koje ne prolaze kroz potpornu konstrukciju.

Oigledno, podgrada podzemnih prostorija je pod stalnim djelovanjem kontaktnih sila izmeu stijene i podgrade kao trajnim nepovoljnim optereenjem, pa to odgovara sluaju B.
447

Granino stanje u tunelogradnji

M. Hudec

Pokazano je s koliko se nepoznatih ili proizvoljnih pretpostavki mora proraunavati ponaanje spregnute konstrukcije koja se sastoji od podgrade i stijene, jer ponaanje te statiki neodreene strukture ovisi prvenstveno o ostvarenim deformacijama, a one opet ovise o mnogo unaprijed teko odredivih faktora. Treba stoga pokuati izbjegnuti statiki proraun koji se temelji na vrlo problematino odredivim zajednikim deformacijama stijene i podgrade.
4 Primjena Eurokoda 7 na proraun podgrade Granini utjecaj stijene na podgradu teko je odrediti, ali je mogue odrediti granini utjecaj podgrade na stijenu. Proraun podgrade valja stoga koncipirati inverzno, to znai da treba pretpostaviti graninu nosivost podgrade i vidjeti zadrava takva podgrada stijenu odreenih karakteristika u stabilnom stanju. Da bi se utjecaj stalnog optereenja stijene na podgradu moglo usporeivati s nosivou podgrade trebalo bi utjecaj stijene mnoiti s faktorom d = 1.35, odnosno, treba nosivost podgrade podijeliti sa tim faktorom i kontrolirati utjecaj podgrade na stijenu. Izraz (5) moe se transformirati u oblik :

podatak za analizu stanja naprezanja i deformacija stijene. Usporeivanje dobivenih naprezanja (uz rub otvora) s kriterijima loma daje mjeru sigurnosti sprege stijene i podgrade. Kao primjer optereenja ruba graninim optereenjem neka poslui slika 7. Podgrada se sastoji samo od sloja mlaznog betona debljine d, a beton je kvalitete mb = fb. Radijus luka podgrade iznosi rL . Granina normalna sila SNU koju moe preuzeti betonski presjek debljine d i duine 1.0 m u smjeru osi tunela, iznosi:

Slika 7. Meusobno djelovanje luka podgrade i stijene i djelovanje zategnutog sidra.

S du

Rd d

(6)

SNU = d 1.0 fb

(7)

gdje je: Sdu - granini utjecaj podgrade na stijenu,

Rd - granina nosivost podgrade

Luk radijusa rL optereen normalnom silom SNU proizvodi na obod tlak pRU:
S NU (8) rL Za analizu stanja u stijeni treba taj tlak podgrade jo podijeliti s faktorom sigurnosti d, pa se dobiva konano optereenje ruba otvora : p RU = p RU = gdje je: pRU - granini reaktivni tlak podgrade na stijenu [kN/m2], d fb rL - debljina luka od mlaznog betona [m], - vrstoa mlaznog betona [kN/m2], - radijus luka podgrade [m] - faktor sigurnosti (=1.35). d fb rL d (9)

d - projektni faktor sigurnosti za konstrukciju.

Uvoenjem graninog stanja podgrade moe se dakle problem analize graninih stanja invertirati. Umjesto da se proraunava stanje podgrade koje slijedi iz nekog pretpostavljenog odnosa deformacija stijene i podgrade, moemo u raun ukljuiti graninu nosivost podgrade i analizirati efekt reakcije podgrade na stijenu. Treba kontrolirati da li uz graninu (dozvoljenu) reakciju podgrade i stijena zadovoljava uvjete kriterija loma. Time bi se dokazala mogua granina ravnotea sustava podgrada stijena, uz zadovoljen propisani faktor sigurnosti za podgradu i zadovoljenje kriterije loma stijene. Za takav postupak postoje dva vrlo znaajna razloga :
Vrlo je dubiozna veza izmeu deformacija podgrade mlaznim betonom i njezine nosivosti koja bi slijedila iz tih deformacija, jer se radi o deformacijama mladog i popustljivog betona za koji nije poznato kako je u kojoj fazi ovrivanja betona bio optereen. Sigurnije je ne voditi rauna o deformacijama podgrade i direktno pretpostaviti utjecaj graninog stanja podgrade na stijenu. Optereenje stijene graninom interakcijom stijene i podgrade na rubu otvora odredivo je i postaje ulazni
448

Slino treba izraunati reaktivne tlakove podgrade na stijenu i za ostale elemente podgradnog sustava. Armaturna mrea poveava uzdunu silu luka i daje reaktivni tlak: p R,S = AS f s 1 rL d 1000 (10)

GRAEVINAR 52 (2000) 8, 443-450

M. Hudec

Granino stanje u tunelogradnji

gdje je: AS
-

povrina elika po m' [mm2/m],

fS - granica poputanja elika [N/mm2], rL - radijus luka [m]. Dijeljenjem sa 1000 dobiva se pR u kN/m2. Na isti se nain proraunava i utjecaj elinih lukova, s time da treba uzeti u obzir uzduni razmak lukova i svesti povrinu AS na povrinu koja odgovara jedinici duine tunela. Utjecaj sidara moe se predstaviti sa dvije nasuprotne sile, od kojih jedna djeluje na rubu otvora, a druga u sidritu. Posebno treba istaknuti da optereenje reaktivnim tlakom podgrade mora biti uravnoteen sustav sila. Na slici 8. pokazano je djelovanje graninih aktivnih tlanih sila na kalotu luka podgrade. Ne smije se pritom zaboraviti na reakcije kojima taj luk mora djelovati na svoj oslonac. Na lijevom dijelu slike 8. pokazano je djelovanje stijene na luk tlakom pA i logino je da takvo djelovanje u petama luka prouzrokuje reakcije RA. Kada se promatra djelovanje podgrade reaktivnim tlakom pR na stijenu, mora se u petama luka takoer djelovati reaktivnim silama RR koje uravnoteuju optereenje kalote. Treba uzeti u obzir da su relaksacijski procesi u mladom (i "mekom") mlaznom betonu intenzivniji i da e konani rezultat biti postojanje samo normalnih sila u luku, a iz toga slijedi da su i reakcije luka tangencijalne na os luka. U proraun se mogu ukljuiti i sidra (slika 7.), a uz djelovanje normalne komponente SB postoje i sile trenja izmeu luka podgrade i stijene Ftrenja koje e se suprotstavljati moguem poputanju oslonca. Ipak ne moe se cijela sila RR ostvariti trenjem, jer se luk podgrade ponaa slino uetu obavijenom oko cilindra, koje se ne moe uravnoteeiti bez neke poetne sile zatezanja, a ovdje je potrebno osiguranje oslonca ili tzv. slonovskom nogom ili zategnutim sidrima uz oslonac luka koja mogu aktivirati trenje. Kao primjer prorauna pokazan je presjek kalotnog dijela cestovnog tunela, podgraenog lukom podgrade. Luk podgrade oslanja se na tzv. "slonovsku nogu" koja e i u drugoj fazi iskopa donjeg dijela profila biti veim dije-

Slika 9. Stanje cirkularnih naprezanja uz kalotni dio iskopa cestovnog tunela, bez podgrade

Slika 10. Stanje radijalnih (lijevo) naprezanja na rubu iskopa i odogovarajuih tangencijalnih naprezanja (desno) za optereenje reaktivnim tlakom podgradnog sustava

Slika 11. Koeficijent sigurnosti nepodgraena stijena (lijevo) i podgraena stijena (desno)

lom sauvana. Upotrijebljen je program rubnih elemenata RUBNI, koji ima ugraenu kontrolu kriterija loma po Hoek-Brownu. Na slici 9. pokazan je dijagram rubnih cirkularnih (= tangencijalnih na rub) naprezanja za otvor bez podgrade. Na slici 10. pokazano je zadano optereenje reaktivnim silama podgrade koje prikazuje dijagram radijalnih naprezanja i odgovarajuih cirkularnih naprezanja, koja se razlikuju od onih dobivenih je sustav podgrade i opteree449

Slika 8. Meusobno djelovanje stijene i luka podgrade i djelovanje trenja na luk podgrade

GRAEVINAR 52 (2000) 8, 443-450

Granino stanje u tunelogradnji

M. Hudec

nje stijene reaktivnim tlakom podgrade. Na slici 11. pokazani su odnosi proraunatih naprezanja i kritinih naprezanja prema kriteriju Hoek - Browna. Moe se to smatrati neke vrste koeficijenta sigurnosti za stijenu neposredno uz otvor. Na lijevoj polovini slike pokazan je taj odnos za otvor bez podgrade, tj. za stanje pokazano na slici 9., a na desnoj sa podgradom, tj- za stanje na slici 10. Primjenjeni program RUBNI temelji se na teoriji elastinosti, pa su naprezanja u stijeni vea od onih koja se dobivaju nakon procesa relaksacije. Rezultati su dakle na strani vee sigurnosti.
5 Zakljuak

Prikazano je da se na proraun podgrade podzemnih prostorija moe primijeniti princip graninih stanja tako
LITERATURA
[1] Hoek E., Brown E.T., Underground excavations in rock , Institution of Mining and Metalurgy, London 1982 [2] Hudec M., Statika obloga podzemnih prostorija Mehanika stijena, temeljenje, podzemni radovi, Hrvatsko drutvo graevinskih inenjera, Zagreb 1983 [3] Konstruktivni projekt tunela , Smjernice ITA, Graevinar, Zagreb 1992 [4] Barton D., Geotechnical design, World Tunnelling , November 1991, London 1991 [5] Hudec M., Frgi L., Metoda rubnih elemenata , Rudarsko geoloko - naftni zbornik, Zagreb 1993.

da se rub otvora podzemne prostorije optereti graninim dozvoljenim reaktivnim tlakom podgrade. Optereenje reaktivnim tlakom podgrade i sidrima mora biti uravnoteeno. Proraun se moe ponoviti samo uz variranje mehanikih svojstava stijene u skladu s klasifikacijom, odnosno kategorizacijom stijene. Ako je podgrada dobro odabrana, onda e stijena uz otvor biti napregnuta ispod granica kriterija loma. To je ujedno dokaz stabilnosti konstrukcije. Proraun se moe provesti bilo kojom numerikim primjerom; metodom konanih elemenata, metodom konanih razlika ili metodom rubnih elemenata. Po naem miljenju ova posljednja je najpogodnija, jer je vezana uz najjednostavnije zadavanje geometrije podzemnih prostorija i rjeavanje najmanjeg broja jednadbi.

[6] Hudec M., Frgi L., Paris B., RUBNI - metoda rubnih elemenata , skripta, Rudarsko - geoloko - naftni fakultet, Zagreb 1994. [7] Mang H., Kropik C., Computational Mechanics of the Excavation of Tunnels, NATM, IACS, Wien 1995. [8 Szavits - Nossan, A., Ivi T., Eurocode 7,Graevinski godinjak '95, Hrvatsko drutvo graevinskih inenjera, Zagreb 1995 [9] Hoek E.: Rock Engineering , cours notes, Author / Internet, Vancouver 1999

450

GRAEVINAR 52 (2000) 8, 443-450