Naslov originala Hatter's Castie S engleskog preveo MIHAJLO OREVI A..I.

eirdzijin zamah OTOKAR KEKSOVANl RIJEKA 1971HAPOAH& EHBMOTEKA a E H M 14 A te

PREDGOVOR Archibald Cronin (Aribald Kronin) je vrlo popularan pisac. Rado je itan i prevoen na vie jezika, stekao je veliki broj italaca, pa je i kod nas poznat po svojim romanima Citadela" i Zvijezde gledaju s neba". Seirdijin zamak", roman koji se sad pojavljuje i na naem jeziku, tampan je 1931. godine. To je prvo Croninovo djelo kojim je postigao uspjeh i omoguio sebi da se posveti pisanju. Tako je ostvario svoju davnanju elju da sva svoja ivotna iskustva i zapaanja o ljudima saopi drugima. Htio je da nepristrano pie, da dokumentira, i sve to je napisao plod je promatranja jednog lijenika. Ziv dodir i prisnost s ljudima, lijenika ordinacija kao neko stjecite ljudskih bolova i patnji sve je to uinilo da Cronin nije mogao da sebe izuzme iz kruga zbivanja oko njega. Otuda i niz autobiografskih podataka u njegovim romanima. Roen je u kotskoj 1896. godine. Majka mu je bila iz protestantske porodice koja je uvala puritanske tradicije. Kad se udala za jednog mladog i udljivog Irca, porodica je to shvatila kao porok, a ne kao vrlinu, i sve do smrti svoga mua ona nije s njima opila. Cronin je vrlo rano izgubio oca i kao deka preuzme ga majina porodica da se stara o njegovom odgoju. Uio je protestantsku kolu i u njoj doivio prve trenutke razoaranja jer su nastavnici bili nemilosrdno strogi, kinjili i muili svoje uenike, a ovi su bili zajedljivi prema svome drugu, malom Croninu, zato to je katolik. Tako je on jo kao mali poeo prezirati netrpeljivost i nedobrodunost svake vrste,a kasnije se oslobodio i svih vjerskih predrasuda. Pred prvi svjetski rat upisao se na Medicinski fakultet u Glasgou>u da godinu dana kasnije prekine Studije. Za vrijeme rata bio je u medicinskoj slubi ratne mornarice. Poslije je nastavio studije i doktorirao. Jedno vrijeme je bio lijenik na brodu koji je saobraao izmeu Engleske i Indije. Niz godina je proveo kao rudarski lijenik u Junom Walesu i sanitarni inspektor za engleske rudnike, Zvanino m izdata dva njegova izvjetaja; o stanju organizacije prve pomoi u rudnicima ugljena i o posljedicama udisanja praine u rudnicima hematita. Kako je pretjerano radio, pratio strunu literaturu i mnogo itao, njegovo zdravlje popusti i on ozbiljno oboli. Morao je promijeniti nain ivota. Onda je postao profesionalni pisac. Veza izmeu lijenika i pisca ostat e stalna jer Cronin crpe grau za romane iz svoje bogate i uspjene lijenike prakse. Sudei po njegovoj opsenoj autobiografiji, on je bio idealan tip lijenika, savjestan i milosrdan. Takav je i doktor Renivick u Seirdijinom zamku". Lijeiti ljude, po njemu, znai i poznavati ih, sauestvovati s njima i svesrdno ih pomagati. U kasnijim djelima ta socijalna dunost pomaganja blinjem postaje ne-* dovoljna i pretvara se u revolt protiv itavog drutvenog poretka, jer se sa pojedinanim lijeenjem drutvenog zla, nepravde i rana nanijetih ljudima, nita ne postie. Potrebno je iz osnova promijeniti strukturu drutva. To je sve dato u Seirdijinom zamku* samo kao nagovjetaj. Njegovo poznavanje moderne psihologije i psihoanalize, koja se u to vrijeme, borila za svoj nauni ugled, dolo je vie do izraaja u ovome romanu nego njegova optuba protiv zloupotreba i nepravdi u drutvu. Stoga on prikazuje Jamesa Brodiea, zanatliju, koji propada vie zbog svoje zatucanosti, tvrdoglavosti i nastranosti nego zbog konkurencije velike trgovake kompanije koja po logici konkurentske borbe } ednostatm& onemoguava i unitava sitnog: proiz-v&4aa

U ouom romanu Cronin donekle napada odnos drutva prema eni, njen bespomoni poloaj u podreenosti mukarcu i shvatanje braka i porodinog ivota u Engleskoj krajem prolog i poetkom naeg vijeka. James Brodie, glavna linost ovog romana, despot i samovoljan do patoloke nastranosti, ne potuje svoju majku, i sva njegova surovost i brutalnost u ophoenju prema njoj znak je njegove nehumanosti i neovjetva. Prema svojoj eni takoer je tiranin i jo grublji i neove-niji, prezire je i poniava, mui i upropauje tako da ona slabi i iscrpljuje se, tavori bijedan ivot, psiholoki dovedena u apsurdan poloaj osuena da ivi sa ovjekom koji je ne voli, koji je vrijea i omalovaava; njen porodini ivot ima smisla samo ukoliko ona ivi radi svoje djece. Takav je Brodie i prema svojoj starijoj kerd, Mary, pun prezrenja i omalovaavanja. Zato je takav? Ne samo zato to je egoista, cininosebian da bi sve sebi podredio, da bi zadovoljio svoju nadmenost i osjeanje vie vrijednosti, ve i zato to je uvrtio sebi u glavu da je potomak plemenite loze i ne zadovoljava se time da bude samo ugledan zanat~ lija. On misli da e njegov ivot dobiti vii smisao ako svi ljudi oko njega imaju dokaze tog njegovog porijekla i shvate da je on vii od njih i da se s njim ne mogu mjeriti. James Brodie, dakle, nije olienje volje za moi, ve volje za vaenjem. Onako fiziki razvijen, masivan i skladan, ali smrknut i grub, osjea se sposoban da postigne neto vie od dobre zarade i ugleda dobrog zanatlije ili ' spretnog majstora. Da bi nadoknadio to to mu nedostaje ili to mu nitko ne priznaje, on se fiziki obraunava sa svakim tko se usudi da povrijedi njegovo plemenito dostojanstvo i samoljublje. Godinama ivi u tom. samozavaravajuem iluzionistikom iivljavanju koje se penje do ste-pena ivotne lai. Sazidao je pretencioznu kuu sa mnogo materijala, a malo ukusa, glomaznu i nepraktinu, neku vrstu malog zamka, gdje je zatvorio svoju porodicu. Smeta mw majka zato toje ilava i prodrljiva, a neproduktivna, ona samo teti njegovom ugledu, dostojanstvu i fiktivnom plemenitom porijeklu. Prezire svoga sina to je mekuac, podmukao i prepreden, tjelesno slab i neotporan, i goni ga da ide u Indiju ne bi li tamo doao do bogatstva, ali samo zato da bi njegov otac mogao da se hvalie sa sinom kao svojim uspjehom. U svom slijepom egoizmu ne shvaa ni svoju kerku Mary, blagih oiju i divnih vrlina. I kad njena prva bezazlena ljubavna igra bude kobna po njen ivot, on e je odgurnuti od sebe i prokleti samo zato to ga njena nesrea izvrgava ruglu i podsmijehu cijelog grada, Brodiev san o budunosti njegove djece izja-lovljuje se. Jedina nada koja mu ostaje to je mlada kerka Nessie, bezazleno i boleivo djevoje. Nju treba bodriti, podsticati i tjerati da radi prekomjerno, ali ne za njenu sreu i uspjeh, ve da dobije stipendiju, pa da James Brodie trijumfira nad obinim itarskim trgovcem Griersonom koji za Brodiea ne predstavlja nita vrijedno, ali njegov sin je takmac njegovoj Nessie i Griersonov uspjeh pomutio bi Brodievu slavu. Nessie je naslijedila neto malo od oevog kompleksa superiornosti i zapinje svom snagom da bude prva u koli. Ona shvaa da je to radi prestia njenog oca, ali, njene grae i nejaka, ne izgleda da e moi da podnese toliki napor. U njenoj podsvijesti kovitlaju se oeve rijei, one stalno stimuliraju njenu ambiciju koja u stvari i nije toliko njena koliko o6eva; glava joj je preoptereena pretjeranim uenjem, nervoza i nezdrav nain ivota prijete da se katastrofalno ispolje u nervnom slomu. I u momentu kada saznaje da je pala na konkursu, ona osjeti naglo olakanje nestalo je onog pritiska, psihike depresije, oeve torture; ali svijest njena, svjesno saznanje da je iznevjerila oev ideal, da e je on smoditi, da e i nju odgurnuti, vodi je traginom rjeenju. Tako je James Brodie, svojeglavi udak i osobenjak, shvatio da je propala i posljednja mogunost da opravda vii smisao svog ivota i viu vrijednost svoje linosti. Materijalno ve odavno propao, fiziki oronuo i moralno posr-nuo, utapao je svoje jade i nesreu u alkoholu da najzad bude moralno potpuno poraen i posramljen. Idila izmeu Mary i njenog Denisa ima svoju posebnu ljepotu u ovom romanu, puna je romantinih elemenata i tragike. To je poseban roman koji je lirski i melodramski kontrast munoj i fatalnoj atmosferi Seirdijinog zamka". Poslije ovog romana koji je interesantan kao psiholoka drama jednog oca i ivotna tragedija jedne porodice, Cronin je napisao niz djela. U romanu Zvijezde gledaju s neba", koji je najznaajniji, Cronin se buni protiv neovjene eksploatacije rudara, prikazuje nalije engleskog drutva iz vremena oko prvog svjetskog rata i slika bijedni ivot engleskih rudara koji riju pod zemljom i ginu u oknima da bi jeli hljeb, a na zemljinoj povrini bore se sa nezajaljivcima koji im siu krv. ,,Ci-tadela" je trei popularni Croninov roman u kome je najbolje i najotrije izloio svoja shvaanja lijenikog poziva. On napada nesavjesne lijenike koje sebini interesi i trgovako shvaanje svoje dunosti ine drutvenim zlom, a slavi one portvo-vane i nesebine lijenike koji su opeovjeansko dobro, iji je ivot suta humanost i altruizam. Ostali romani su Tri ljubavi", Kanarska Ostrva", Kljuevi kraljevstva", Zelene godine", Sanonov pu", Doivljaji u dva svijeta" i dr. Neki od ovih romana su dramatizirani i filmovani. Cronin danas ivi u Americi i jo uvijek pie.

M. S. MAKSIMOVIC8* 2, tu p> Godine 1879. nastupilo je neobino rano i blago proljee. irom kotske nizije prostirale su se u ne-dogled glatke i zelene povrine ozimih ita, kopljima sline cvasti kestenova otvarale su se u aprilu, a glogove ivice, koje su se pruale du bijelih putova prebaenih preko polja kao ipke, okitile su se cvijetom mjesec dana prije vremena. Po selima u unutranjosti seljaci su se radovali bojaljivo, a djeca su trala bosonoga iza aka za polivanje. U gradiima du iroke rijeke, lupa ekia iz brodogradilita nije vie bila tako zagluna, nego se, brujei kroz blagi uzduh, pela uz oniske breuljke iza grada i tamo se mijeala sa zujanjem preranih pela, dok ju je razdragano blejanje jaganjaca sasvim nadjaavalo. U trgovakom dijelu grada, pisari su zbacivali kapute da se rashlade i ljenarili proklinjui zaguljivo vrijeme, politiku lorda Beaconsfielda, vijesti iz rata sa Zulu plemenom i skupou piva. Na cijelom prostoru oko irokog ua Clvdea od Glasgowa do Port-dorana, u Overtonu, Darrochu i Ardfilanu gradovima koji su, leei izmeu Wintona i bregova Doran, predstavljali tjemena plodnog trokuta na desnoj strani ua po starom gradu Levenfordu, koji je tano dijelio napola osnovicu trokuta na mjestu gdje se rijeka Leven uliva u Clyde po itavom tom prostoru preplavljenom bljetavim suncem i natopljenom tom neobinom toplinom, svijet je radio, besposliio, askao, gunao, podvaljivao, molio se bogu, volio i ivio. Toga dana, poetkom maja, laki pramenovi oblaka tromo su visili u zamalom uzduhu nad Levenfor-dom, ali sad, u kasno popodne te niti babinje svile 15poinjale su se lagano pokretati. Podigao se topao povjetarac i pognao ih preko neba, pa poto ih je otjerao van domaaja pogleda, spustio se na grad da najprije dodirne visoku historijsku stijenu koja je obiljeavala utok velike rijeke, majke, i njene pritoke Levena, stajala kao neki biljeg i jasno se ocrtavala na pozadini neba boje opala, kao nepomino tijelo nekog dinovskog slona. Blagi vjetri je obigrao oko stijene, pa je onda brzo proao kroz vrele, bijedne ulice susjednog mjesta Newtown i stao lutati izmeu visokih skladita, zanjihanih dizalica i rebrastih skeleta polusklopljenih brodova u bunom brodogradilitu firme Latta & komp. blizu ua rijeke. Poslije toga je lagano pirkao du Crkvene ulice, kako se i pristoji ii saobraajnicom koja se dii Gradskom kuom, Gradskom akademijom i upnom crkvom, zatim je, oslobodivi se ozbiljne ulice, veselo zavijorio preko zgodne istine oko Krsta, zamiljeno proao izmeu redova duana u Glavnoj ulici i zaao u vii kraj gospodskih domova na Knoxhillu. Ali tu se brzo zamorio popuhivanjem du zubom vremena nagrizenih terasa od crvenog pjeara, kroz brljane na zidovima starih kamenih kua, pa se opet dohvatio slobodnog polja iza njih i ponovo se udaljivi od rijeke zalutao meu pretenciozne vile otmjene etvrti Wellhall, pa stao pirkati po rundelama zasaenim crvenim geranijumom, u vrtu ispred svake kue. Zatim se, nemarno arlijajui du gospodstvene ulice kojom se iz toga otmjenog dijela izlazilo u okolna polja, odjednom sav ohladio im je naiao na posljednju kuu kraj toga puta. Bila je to neka neobina kua. Mala i takvih razmjera da nije mogla imati vie od sedam soba, ali vrsto graena s temeljnom postojanou novog sivog kamena, arhitektonski jedinstvena. Osnova kue imala je oblik uskog pravokutnika, irom stranom okrenutog prema ulici, sa zidovima koji se nisu dizali neposredno iz zemlje nego sa kamenih temelja za stopu duih i irih od njih, na koje je izgledalo da se cijela graevina oslanja kao neka ivotinja na svoje duboko ukopane ape. Oslanjajui 16 se na tako sigurno postolje, fasada se izvijala ti visinu sa hladnom strogou linija, da se u jednoj polovini svoga razvoja zavri otro zailjenim zabatom, a u drugoj niskim parapetskim zidom, koji se pruao horizontalno i povezivao jedan drugi zabat, po obliku, slian onome sprijeda, i koji je sainjavao nastrenicu bonog zida. Ti su zabati bili neobini jer su se linije jednog i drugog u nizu strmih, pravokutnih stepenica sticale u jedan iljebljenim prugama izbra-zdan vrh, koji je sa pompeznom dostojanstvenou nosio veliku kuglu od uglaanog sivog granita, a svaki se sa svoje strane stapao i povezivao u neprekidan lanac sa parapetnim zidom, koji ih je pravilno i duboko izreckan i zupast po ugledu na krunita na gradskim bedemima spajao okovima i obrazovao teak lanac s kamenim karikama, koji je cijelu zgradu stezao kao u neke ogromne mengele. Na uglu bonog zabata i prednjeg zida, tako isto okovanih krunom mreom parapeta, dizala se kratka i okrugla kula, na sredini ukraena udubljenjem u obliku romba, a s donje strane produena u zaobljene, krune i sve manje i manje slojeve, koji su je privrivali za ugao zida, dok je gore prelazila u tornji s tankim trski slinim kopljem za zastavu. Teina njenih gornjih dijelova inila je da kula izgleda trapava,

nakaradna, i davala joj izgled irokog namrtenog ela, unakaenog duboko urezanim oiljkom; dok su dva okruglo probijena prozora razmiljala ispod toga ela kao dva sakrivena i blisko usaena oka. Neposredno ispod te kule bila je uska kuna kapija, koja je zbog male irine imala nekakav stisnut, negostoljubiv izgled, kao neka tanka, odvratna usta, dok su se njeni dovratnici dizali iznad vodoravnog nadvratnika, obuhvaali lijepo uoblien i sumoran umetak od obojenog stakla i zavravali se iljato kao lanceta. Prozori na kui, kao i njena kapija, bili su niski i neotesani i inili utisak prostih otvora probijenih kroz debele zidove, tek toliko da krto proputaju svjetlost, a da ipak kriju unutranjost od radoznalih pogleda spolja. 1 Selrdijin zamak 17Cijela kua je izgledala kao zastrta velom, nepristupana, zloslutna, a njena namjena tajanstvena koliko i nejasa. Ona je ve i samom svojom veliinom alosno promaila utisak jaine i sjaja barunskog zamka, ako je to bila prava svrha one njene kule, onih bedema i stalnog ponavljanja otrih uglova. A ipak, onako hladna, tvrda i jaka, ona se nije mogla .jednostavno uzeti kao proizvod proste iftinske tenje za pompeznom razmetljivou. Njeni bedemi su bili puka formalnost, ali ne i smijeni, njena osnovna zamisao nastrana, ali ne i luckasta, njena grandiozna arhitektura imala je u sebi izvjesno svojstvo koje je obuzdavalo smijeh, neku duboku, skrivenu, izopaenu pobudu koja se nazirala tek pri paljivijem zagledanju, i koja je leala na kui kao neki uroeni nedug, i krila se u samoj njenoj strukturi kao izopaavanje istine izraene u kamenu. itelji Levenforda nikada se nisu smijali toj kui, bar nikad otvoreno. U atmosferi svega to ju je okruivalo osjeala se neka neopipljiva sila koja im nije dozvoljavala ak ni da se nasmijee. Ispred te kue nije bilo nikakve bate, nego samo ljunkom posuto dvorite, golo, suho, ali besprijekorno isto, a nasred njega je stajao udan ukras: mali bronani top, koji je nekada bio sastavni dio naoruanja jedne fregate, i koji je odavno, posljednji put uestvovao u pozdravnom plotunu, da zatim godinama lei u nekom dvoritu za stare, i najzad se, dotjeran i uglaan, naao izmeu dvije simetrine gomile tanadi, kao zavrni potez dodat neskladu toga fantastinog obitavalita. Iza kue bio je etvrtast travnjak, sa etiri eljezne grede za rublje na sva etiri ugla, okrueni visokim zidom od kamena, du kojeg je raslo nekoliko zakrljalih bunova ribizla, jedinih biljaka u toj lakrdiji od bate, osim jednog tunog drveta koje nije nikada cvjetalo i koje se mlitavo dizalo kraj jednog kuhinjskog prozora. Kroz taj kuhinjski prozor, mada je bio zaklonjen jorgovanovim drvetom, moglo se nazreti neto od unutranjosti. Odmah se jasno vidjelo da je pro18 storija prostrana i da je udobno, mada ne i prijatno,, namjetena, sa stolicama i kanabetom od konjske dlake, irokim stolom, komodom s bokastim ladicama, kraj jednog zida, i velikim kredencom od mahagonija, kraj drugoga. Pod je bio zastrt sjajnim linoleu-mom, zidovi uto lakiranim tapetama, dok je kamin krasio teak mramorni sat, koji je izvjesnim neopipljivim izgledom dostojanstvenosti pokazivao da to nije jednostavno mjesto za kuhanje koje se u stvari uglavnom obavljalo u susjednom odjeljenju za pranje i smjetaj posua nego zajednika soba u kojoj se ivjelo, gdje su ukuani objedovali, provodili slobodno vrijeme i okupljali se u svoj porodini krug. Sad su kazaljke na kitnjastom satu pokazivale pet i dvadeset, a baka Brodie sjedila je u svojoj naslonjai u kutu kraj tednjaka i spremala prenice za aj. Bila je to koata i okasta ena, zgrena za svoje sedamdeset i dvije godine, ali ne uvela, zbrkana i vornovita kao deblo suhog drveta, sasuena, ali tvrda i otporna, prekaljena starou i godinama koje su prele preko nje. Naroito su joj ruke bile kvrgave, lanci vornoviti i gihtini. Lice joj je imalo boju sasuenog lista i bilo izbrazdano mnogim borama; crte lica su joj bile krupne, mukobanjaste i tvrde; kosa, jo crna, bila joj je ravnomjerno razdijeljena po sredini, gdje se vidjela prava bijela brazda koe, i vrsto zategnuta u tvrdu punu pozadi, a po bradi i gornjoj usni, ovdjeondje, strila je kao korov pokoja kruta dlaka. Na sebi je imala bluzu i al, malu crnu ipkastu kapicu, dugu suknju iste boje i cipele s gumenim elastikom sa strane, koje su, mada velike, jasno pokazivale i ispupenja od uljeva i zaravnje-nost njenih tako dugo podbijanih tabana. Naginjui se nad vatru, s kapicom malo nakrivljenom uslijed naprezanja, i drei u drhtavim rukama viljuku za prenje, ona je s beskrajnom panjom pekla dvije krike hljeba, debele komade kojima je dozvolila da samo lako porumene, tako da im sredina ostane mekana, a kad je taj posao obavila na svoje zadovoljstvo i prenice stavila na onu 19

stranu tanjura gdje ih je mogla lako domaiti i vjeta ih skloniti im porodica bude sjela za aj, ona ostatak posla oko prenja hljeba obavi nemarno i bez interesiranja. Dok je prila hljeb, razmiljala je. Njenu zamiljenost odavalo je kljocanje njenih lanih zuba, dok je sisanjem uvlaila i isputala obraze. Prosto je bogu plakati, mislila je ona, to je Mary zaboravila da joj donese sir iz grada. Ta djevojka postaje sve nemarni ja i nepouzdana za tako vane poslove, kao da je neka nedotupavna budala. Sta je za enu aj bez komadia sira? Onoga Dunlop sira! I pri samoj pomisli na njega, njoj zaigra gornja usna, a iz jednog kraja usta potee voda. Dok je tako razmiljala, ona je neprestano ispod svojih natutenih obrva bacala krvnike poglede prema svojoj unuci Mary, koja je sjedila u suprotnom kutu, u naslonjau sa konjskom dlakom, namijenjenom njenom ocu, te, prema tome, na mjestu zabranjenom za svakog drugog. Mary, meutim, nije ni pomiljala na sir, na naslonja, ni na zloin koji je izvrila zaboravivi taj sir i sjedei u tom naslonjau. Njene blage, smee oi gledale su kroz prozor i bile uperene u daljinu, kao da tamo vide neto, neki prizor koji se zanosno ukazuje njenom sjajnom pogledu. Njena bi se strasna usta ponekad razvukla u osmijeh, a zatim bi i nesvjesno lako zatresla glavom i pokretala duge uvojke, 6Lme je stvarala sjajne talasie svjetlosti koji su joj prelijetali po kosi. Njene male ruke, ija je koa imala mekou kruninih listia magnolije, leala su joj u krilu s dlanovima okrenutim navie, kao mirni simboli njene zamilje-nosti. Sjedila je pravo kao trska i lijepa tamnom ljepotom nekog dubokog i tihog jezerceta u kojem bi mogle rasti lelujave trske. Na njoj je jo leao ne-poremeeni cvjetni prah mladosti; ali, mada joj je bilo tek sedamnaest godina, na njenom blijedom licu i jo nerazvijenom vitkom stasu vidio se izraz mirnoe i tihe odlunosti. Najzad sve vee stariino negodovanje izbi u njenom naprasitom govoru. Dostojanstvo joj nije dopu20 talo otvoren napad, te joj se zato obrati rijeima u kojem uslijed toga obuzda van ja, unese vie ogorenosti: Sjela je u oev naslonja, Mary. Djevojka uope ne odgovori. Ti sjedi u oevu naslonjaa, jesi li ula? I opet nikakvog odgovora, i starica sada, sva drhtei od obuzdavanog bijesa, viknu: Jesi li ti gluha i nijema kao to si glupa, bezobraznice? Sta ti je bilo te si danas popodne zaboravila poto si otila? Ove nedjelje si svaki dan uradila pokoju ludost. Da ti nije vruina udarila u glavu? Mary se tre kao spava koga su iznenada probudili, doe sebi i nasmijei se tako da sunce bijesnu po tamnom, tihom jezercetu njene ljepote. Jesi li neto rekla, bako? ree ona. Boe sauvaj! viknu starica grubo. Nisam zborila, no sam samo zijevala da uhvatim koju muhu. ovjek se divr.o provodi kada nita ne radi. Sigurno si i ti probala da vidi kako to izgleda kad si ila u grad danas popodne; ali da si vie drala usta zatvorena a oi otvorene, moda bi bolip pamtila stvari. Uto iz zadnje kuhinjice ue Margaret Brodie, nosei veliki metalni ajnik zvani Britanija", brzim hodom i nekako vukui noge, kratkim uurbanim koracima i naprijed nagnutog tijela tako da je, poto je to bilo njeno obino dranje, uvijek izgledalo da se uri u strahu da ne zakasni. Bila je skinula kuna haljinu u kojoj je cijelog dana poslovala po kui i zamijenila je bluzom od crnog satena i suknjom, ali je na suknji bilo mrlja, a sa struka joj je neuredno visila jedna vrpca, kao to joj je i kosa neureeno visila oko lica. Glavu je stalno drala nakrenutu na jednu stranu. Prije mnogo godina ona je tim nakre-tanjem glave izvjetaeno izraavala predanost sudbini i pravu kransku pokornost u trenucima iskuenja i nedaa, ali je s vremenom esta potreba za izraavanjem samoodricanja to nakretanje uinila stalnim. Izgledalo je da se i njen nos poveo za tim skretanjem 21od vertikale, moda iz sauea, ali vjerojatnije uslijed nervoznog tika, koji se posljednjih godina ukorijenio kod nje, da pokretom nadlanice stalno gladi nos sa desna nalijevo. Lice joj je bilo iznureno, umorno i alosno, a sva je izgledala pogurena i mlitava; ali je ipak imala nekakav izraz kao da joj netko stalno iba iznemoglu snagu i goni je naprijed. Izgledala je za deset godina starija od etrdeset i dvije, koliko je stvarno imala. To je bila majka mlade Mary, ali su one sada izgledale tako tue i nesrodne kao stara ovca i mlado lane.

Neminovno gospodarei situacijom u kunim prilikama, Mama jer su gospou Brodie tako zvali ukuani na prvi pogled opazi stariinu ljutinu i nepriliku mlade djevojke. Odmah ustani, Mary viknu ona. Uskoro e pet i po, a aj jo nje poparen. Idi i zovi sestru. Zar jo nisi gotova sa prenicama, bako? O, boe! Jedan komad ti je pregorio. Daj ga ovamo meni; ja u ga pojesti. U ovoj kui nita se ne smije baciti. Ona uze pregorjelu prenicu i upadljivo je metnu na svoj tanjur. Zatim stade bez potrebe razmjetati sve po stolu, kao da nita nije uraeno kako treba, i u stvari nee ni biti sve dok ona svojim portvovanim trudom ne iskupi grijeh nemarnog lica koje je prvo postavilo sto. Zar se ovako postavlja sto! mrmljala je ona prezrivo, dok je njena kerka ustajala i izlazila u hol. Nessie! Nessie! viknu Mary aj... vrijeme za aj! Neki slab i piskav glas s gornjeg sprata do-viknu: Idem odmah! ekajte me! Trenutak kasnije dvije sestre uoe u sobu i odmah bez obzira na nejednakost u godinama jer je Nessie imala svega dvanaest godina pokazale vrlo uoljivu razliku u karakteru i licu. Nessie se potpuno razlikovala od Mary. Njena kosa je bila kao lan, skoro bez boje, upletena u dvije uredne pletenice, a od majke je bila nasljedila one svijetle, bezazlene 22 oi, zamagljene njenom bjelinom poprskanom plavetnilom veronike, stalno pune onog blagog, moleivog izraza koji joj je davao izgled kao da se uvijek trudi da ugodi. Lice joj je bilo usko s visokim, njenobijelim elom, s obrazima rumenim kao u lutke od voska, malom, iljastom bradicom i malenim ustima, stalno lako otvorenim, zbog male otromboljeno-sti donje usne, to je, sve zajedno, kao i njen sadanji bezizrazni osmijeh, izraavalo istu mladalaku i naivnu, ali isto toliko i uroenu slabost Zar nismo danas malko poranili, mama? pitala je ona nemarno, stupajui pred majku da je pregleda. Gospoa Brodie, zauzeta posljednjim pojedinostima ureivanja stola, ne obazre se na njeno pitanje. Jesi si oprala ruke? upita ona i ne gledajui u nju. Zatim bacivi pogled na sat, i ne ekajui odgovor, naredi uz odgovarajui pokret: Sjedajte! etiri lica koja su bila u sobi posjedae za sto, pri emu je baka Brodie, kao obino, bila prva. One su sjedile, dok je ruka gospoe Brodie nervozno stajala na pokrivau za ajnik ispunjenom perjem. Uto, kroz tiinu u kojoj su one oekivale, odjeknu dubok otkucaj velikog starinskog sata u holu, koji oglasi polovinu sata, i u tom istom trenutku vrata sa ulice kljocnue i otvorie se, pa se zatim snano zalupie. Na klinanici zaklopara tap i hodnikom odjeknue teki i odmjereni koraci, kuhinjska vrata se otvorie i James Brodie ue u sobu. On prie stolici koja ga je ekala, sjede, prui ruku da dohvati naroitu, veliku alicu do vrka punu vrela aja, primi sa pei velik tanjur pun unke s jajima i komad bijela hljeba, odrezan i namazan maslom naroito za njega, pa poe jesti i prije no to je estito sjeo. To je, eto, bio razlog za to njihovo tano okupljanje, objanjenje njihovog napregnutog iekivanja, jer je utvreni obred sluenja gospodara kue za vrijeme objeda, kao i u svemu drugome, bio jedan od nepisanih zakona po kojima se upravljalo u tome domainstvu. 23Brodie je jeo gladno i s oevidnim uivanjem. Bio je to ogroman ovjek, preko est stopa visok, s pleima i vratom kao u bika. Glava mu je bila masivna, sive oi sitne i duboko usaene, a vilice snane i tako nesumnjivo miiave da su mu se, dok je vakao, krupne i vrste voruge ritmiki pojavljivale i iezavale ispod glatkih, mrkih obraza. Samo lice bilo mu je iroko i snano, pa bi ak izgledalo i otmjeno, samo da mu elo nije bilo tako nedovoljno visoko i oi premalo razmaknute. Gornju usnu su mu pokrivali teki, smei brkovi, i djelimino mu krili usta; ali ispod toga sjajnog zaklona njegova donja usna je ispadala naprijed s puno natmurene na-duvenosti. Ruke su mu bile ogromne, a na njihovim nadla-nicama, kao i po gornjoj strani debelih, lopatastih prstiju, obilno su rasle crne dlake. No i viljuka u tim ogromnim ruerdama izgledali su besmisleni i smijeno slini igrakama. Sad kad je Brodie poeo jesti, smjeli su i drugi poeti, mada su oni, razumije se, dobili samo prost aj; i baka Brodie poe prednjaiti poudno se ba-civi na svoje mekane prenice. Ponekad, kad je njen sin bio neobino ljubazno raspoloen, on bi je razmetljivo posluio nekim masnim zalogajem sa svoga tanjura; ali je sad po njegovom dranju zakljuila da se veeras nee desiti neto tako, te se pomirila sa onoliko uivanja koliko joj je mogla pruiti hrana koja joj je stajala na raspolaganju. Ostali su uestvovali u objedu svaki na svoj nain. Nessie je slatko jela ono to je imala, Mary rasijano, dok se gospoa Brodie, koja je sat ranije kriom pojela malu uinu, igrala pregorjelom prenicom na svom tanjuru i pravila se da je suvie slaba i zauzeta staranjem za druge da bi mogla jesti.

U sobi je vladala tiina koju je s vremena na vrijeme naruavalo umno srkanje svaki put kad je otac prinosio usnama alicu sa branikom za brkove, kljo-canje bakinih zastarjelih vjetakih vilica, jer se ona trudila da to bolje iskoristi hranu i to vie uiva u njoj, ili povremeno mrkanje Maminog jogunastog 24 1 nosa. lanovi toga udnog porodinog kruga za veernjim ajem nisu pokazivali ni iznenaenja, ni uveseljavanja, ni neprilike, ni aljenja zbog nedostatka razgovora, nego su vakali, pili i gutali utei, dok je Brodiev krvniki pogled gospodario stolom. Kad bi on odluio da uti, nitko nije smio zucnuti, a veeras je on bio neobino natmuren, te je mrko gledao sve oko stola, dok bi izmeu zalogaja bacao smrknut pogled na svoju majku, koju je uivanje toliko za-nijelo da je, ne osjeajui njegovo nezadovoljstvo, potapala kore u alicu s ajem. Najzad on progovori obraajui se njoj. Jesi li krmaa, eno boja, te tako jede? Ona se tre i pogleda u njega mirkajui, pa upita: A, James? Zato? Kako? Zato to samo krmaa potapa hranu u koritu. Zar nema ni toliko pameti da osjeti kad jede kao prodrljiva svinja? Strpaj u korito jo i svoje no-urde, pa e ti srce biti na mjestu. Tjeraj samo, dalje! Navali, budi prava ivotinja. Zar ti u sri tih tvojih kostiju nije ostalo ni toliko pristojnosti i ponosa? Zaboravila sam, jednostavno sam zaboravila. Neu to nikad vie uraditi. Da, da, zapamtit u. I u onom svom uzrujanju, ona glasno podrignu! Tako, tako! ree Brodie podrugljivo. Pazi malo na svoje ponaanje, stara krntijo! Lice mu se natuti. Divno je kad ovjek mora u svojoj roenoj kui da trpi takve stvari. I udari sa ogromnom pesnicom po grudima, koje odjeknue kao bubanj. I to ja viknu opet ja! Odjednom za-utje pa pogleda unakolo izgubljenim oima, ispod natutenih gustih obrva, i nastavi da jede. Mada je govorio ljutito, on je ipak progovorio, te je po propisima nepisanih zakona sad bila skinuta zabrana govora. Dodaj mi tatinu alicu, Nessie, da mu dolijem malo svjeeg aja. ini mi se da je gotovo prazna ubaci gospoa Brodie, da ga odobrovolji. 25 JiKsjt&Zr ";;' Dobro, mama. Sjedi pravo, draga Mary, i ne ljuti oca. Uvjerena sam da je imao teak dan. Dobro mama ree Mary, koja je sjedila pravo i nije nikoga ljutila. Onda dodaj ocu slatko. Tako je otpoelo umirivanje razljuenog lava, pa je tako trebalo i nastaviti, jer Mama, poto je malo priekala, poe ponovo s onim to je obino sigurno palilo. No, Nessie, a kako si danas prola u koli? Nessie se tre bojaljivo. Sasvim dobro, mama. Brodie zastade drei alicu na pola puta ka ustima. Sasvim dobro? Jesi 1' jo prva u razredu? Nessie obori pogled u zemlju. Nisam danas, oe. Danas sam na drugom mjestu. Sta! Zar si dopustila da te netko pretee? Tko je to? Tko te je pretekao? John Grierson. Grierson! Derite onog podmuklog itarskog trgovca? Onoga jada to brka trice? Taj e danima kukurijekati o tome. Ta, za ime boje, ta je to bilo s tobom? Zar ti ne shvaa ta e obrazovanje znaiti za tebe? Dijete brinu u pla. Pa bila je prva uenica gotovo est nedjelja, tata umijea se Mary hrabro a oni drugi su malko stariji od nje. Brodie je osinu prezrivim pogledom. Ti bi bolje uradila da vee jezik za zube i da govori kad te netko neto pita grmnu on. Malo kasnije u ja progovoriti s tobom rije-dvje, pa e imati prilike da palaca tim svojim dugim jezikom, Ijepojko moja. To je sve zbog onog francuskog jezika jecala je Nessie. Nikako mi ne idu u glavu oni rodovi. S raunicom, historijom i zemljopisom ide mi

26 lako, ali to ne mogu nikako da savladam. Osjeam da mi to nikad nee ii od ruke. Nee ti ii od ruke! A ja bih rekao da e morati da ide kako valja ti ima da svri kole, kerko. Mada si jo mlada, ljudi kau da ima dobru glavu dobila si moju pamet, jer majka ti je u najboljem sluaju nedozvano stvorenje a ja u se postarati da ti tu pamet i iskoristi. Veeras mora dvaput due uiti. O, dobro, tata, kako ti kae uzdahnu Nessie grevito uguujui posljednji jecaj. E, tako treba. Brodievo se lice odjednom za trenutak ozari osjeanjem koje se u izvjesnoj mjeri sastojalo iz ljubavi, ali u mnogo veem stepenu iz ponosa kao kad na sumornoj stijeni zaigra zrak svjetlosti. Pokazat emo mi Levenfordu ta je moja pametna djevojica u stanju da uradi. Ja gledam unaprijed, i ve sve vidim. Kad od tebe nainimo najboljeg \ka Akademije, onda e vidjeti ta tvoj otac moe da uini od tebe. Samo mora navaliti na uenje, dobro navaliti. On tu svmu pogled s nje, pa se zagleda u daljinu, kao da promatra budunost, i promrmlja: Pokazat emo mi njima. Zatim spusti pogled, pomilova Nessinu sagnutu glavu boje kao slama, pa dodade: Ti si moje roeno djevoje, nema zbora! Ti e initi ast imenu Brodie. Kad poslije toga okrete glavu, pogled mu pade na drugu ker, i lice mu se odmah izmijeni, a oi mu se smrkoe. Mary! Molim, tata. __ Imam neto da govorim s tobom koja si tako hitra na jeziku. Zavaljen na stolici, on u svojoj podrugljivoj ironiji postade uglaen, i poe hladnom i trezvenom mirnoom odmjeravati rijei: Prijatna je to stvar kada ovjek od tuih ljudi uje novosti o svojoj djeci. To je na svaki nain 27 ' ?neto malo zaobilazan put, i ne ini ast starjeini kue ali to je vie-manje sporedno, i mene je toliko osokolilo kada sam danas uo neto o tebi da se zamalo nisam gotovo pobljuvao. ta je vie govorio, glas mu je postajao sve hladniji. Ali iz razgovora sa jednim lanom Gradskog vijea doznao sam danas da su te u Crkvenoj ulici vidjeli u razgovoru s jednim mladim gospodinom, vrlo lijepim mladim gospodinom tu se nekako iskezi prema njoj, pa nastavi prezrivo: koji je, ini mi se, nekakav nizak i sumnjiv tip, neka nitavna bitanga. Tu se gospoa Brodie neodluno umijea glasom ikoji je vie liio na jauk: Ne, ne Mary! To valjda nisi bila ti, ti tako potena djevojka. Reci ocu da to nisi bila ti. Nato Nessie, osjetivi izvjesno olakanje to nije vie ona u centru panje, kliknu nepromiljeno: Oh, Mary, je 1' to bio Denis Foyle? Mary je sjedila nepomino, pogleda uprta u svoj tanjur, nekako neobino blijeda oko usana, zatim joj u grlu zape neto kao knedla koju ona s mukom proguta, pa gonjena nekom nesvjesnom silom, ree tiho, odlunim glasom: On nije nikakva bitanga. Sta! zaurla Brodie. Sad jo i odgovara ocu, i to zbog jednog niskog irskog nitkova! Jednog objeenjaka. Ne, neka ti irski klipani dolaze iz svojih movara da nam okopavaju krompir, ali neka na tome i ostane. Ne daj im da dignu nos! Stari Foyle moe biti najvjetiji krmar u Darrochu, ali to jo ne znai da je njegov sin dentlmen. Mary je osjeala kako sva drhti dok tako sjedi. Usne su joj bile krute i suhe, ali se ipak osjetila prinuena da neto kae, mada se nikada dotle nije usudila da se prepire sa ocem. Denis ima svoj posao, tata. On nee da zna za trgovanje s piem. On je u slubi kod firme Find-lay i kompanija iz Glasgovva. To su veliki uvoznici aja i nemaju nikakve veze sa... sa onim drugim poslom. Zbilja! podsmjehnu joj se on, peckajui je: 28 To je sjajna novost. Ima li jo kakav dokaz o plemenitim odlikama toga gospodina? On vie ne prodaje viski? Izgleda da prodaje aj! Kakvo pobono zanimanje za birtaevog sina! No, ta ima jo? Ona je znala da je on pecka, ali je ipak morala da kae pomirljivo: Pa on nije obian inovnik, tata. O njemu imaju vrlo lijepo miljenje u firmi. On svaki as putuje po unutranjosti zbog njihovih trgovakih poslova. On ... on se nada da e napredovati... moda e stupiti i kao ortak.

 Ta nije mogue! zareza on prema njoj. Tako on besmislicama puni tu tvoju ludu glavu ... nije obian inovnik... samo obian trgovaki putnik ... je 1' tako? A da ti nije rekao i kako e postati lord mer Londona? Je li i to tako isto vjerojatno? Bezobrazno tene! Mary se opet usprotivi uplakana lica i pored svega protestiranja svoje majke koja je isto jaukala. On je jako omiljen, tata. Zaista! Gospodin Findlav se mnogo interesira za njega. Ja to znam. Kojeta! Ne misli valjda da u i ja povjerovati u sve to ti je on napriao? Sve su to lai ponovo viknu on diui glas na nju. To je odvratan gad! A ta se moe oekivati od onakvog soja? Samo podlost. Za mene je uvreda ve i to to si ti uope govorila s njim. Ali ti je to posljednji put da si s njim razgovarala. I uperi u nju neodoljiv pogled svojih izbuljenih oiju, bijesno ponavljajui: Ne! Vie nee nikada govoriti s njim: ja ti to zabranjujem! Ali tata!... jecala je ona oh, tata, ja... ja... Mary, Mary, ne usuduj se da odgovara ocu! Strano je uti kada tako govori s njim, uo se Mamin glas s drugog kraja stola. Ali mada joj je bio cilj da umilostivi mua, taj je njen usklik u ovoj prilici bio taktika greka, i samo je pridonio da se Brodiev tiranski gnjev za tili as upravi na njenu pognutu glavu, jer on samo sijevnu oima i planu na nju: 29 A ta mi ti tu cviliS? Tko govori: ti ili ja? Ako ima neto da kae, onda emo mi svi umuk-nuti da ujemo to udo; ali ako nema nita da kae, onda jezik za zube, i ne prekidaj! Ti si ista takva kao i ona. Tvoja je dunost da pazi s kim se ona drui. Zastao je brekui, pa je po svome obiaju znaajno utio, uslijed ega je tiina muno pritiskivala. Tada baka, koja nije pratila ta se govorilo, niti shvaala znaenje svoga upadanja, ali je osjetila da je Mary u nemilosti dopusti da u njoj prevladaju osjeanja koja su dola do vrhunca, i kao da pod--vue tiinu, uzviknu starakim kivnim glasom: Danas je zaboravila to joj je valjalo obaviti u gradu, James. Mary je zaboravila da donese sir za mene, onako smuena kako ju je bog dao. A zatim se, poto je dala oduka svojoj smijenoj zlovolji, opet smiri i stade mrmljati, dok joj se glava tresla, kao da je paralizirana. On se i ne osvrte na tu upadicu, nego okrenuvi pogled prema Mary, ponovi lagano: Ja sam svoje rekao. Ako me ne poslua, neka ti je bog na pomoi! I jo neto. Veeras poinje Levenfordski vaar. Dolazei kui, vidio sam kako poinju s onim svojim smrdljivim varancijama. Imajte na umu jedno! Nijedno moje dijete ne smije prii vaaritu ni na stotinu koraka. Neka sav ostali grad ide; neka ide sav ljam iz okolnih sela; neka idu kojekakvi Fovlei i njihovi prijatelji; ali nitko od porodice Jamesa Brodiea ne smije se spustiti tako nisko. Ja to zabranjujem! Njegove su posljednje rijei bile pune prijetnje, dok je gurao unazad stolicu, podizao svoje ogromno tijelo, i za trenutak se uspravljao nadvisujui malu, slabu grupu ispred sebe. Zatim uini nekoliko koraka do naslonjaa u kutu i sjede u nj. Mehanikim pokretom, na koji je odavno navikao, prijee rukom preko police za lule, koja je bila kraj njega, odabra jednu samo ulom pipanja, uze je, i poto iz dubokog depa sa strane izvadi etvrtastu, konu duvan-kesu, otvori kopu i lagano napuni nagorjelu lulu, a onda sa gomile ispod police uze jedan pripaljivah 30 od papira, pa se jako nae naprijed, prinese pripalji-va vatri i pripali lulu. Poto je izveo cio taj niz pokreta, ni za trenutak ne skidajui oiju punih prijetnje sa tihe grupe oko stola, on stade lagano puiti, s napuenom vlanom donjom usnom jednako promatrajui ostale, ali sada vie zamiljeno, vie s onim izgledom mirne i trezvene nadmonosti. Mada su bili navikli na to, lanovi njegove porodice su se ipak osjeali potiteni pod tiranijom tog njegovog hladnog buljenja, te su sada govorili tihim glasom: Mama je jo bila sva crvena, Marvne usne su jo podrhtavale dok je govorila; Nessie se igrala kaiicom, pa je ispustila i na to pocrvenjela od stida, kao da su je uhvatili u neem runom. Samo je starica sjedila sasvim ravnoduno, sva obuzeta udobnim osjeanjem sitosti. U tom trenutku u se kako netko ulazi u kuu, pa odmah zatim u sobu ue mlad ovjek. Bio je to vitak mladi od svoje dvadeset i etiri godine, blijeda lica i sa alosnom sklonou za bubuljiavost, s malo podmuklim pogledom koji nikada ne gleda pravo u oi, i kicoki odjeven, ukoliko su mu to doputali njegova kesa i strah od oca. Naroito su padale u oi njegove ruke, jer su bile velike, meke, blijede boje, s noktima kratko odrezanim do samih ivaca, tako da su mu na vrhovima prstiju ostajali kao neki jastuii od mesa. On prie jednoj stolici porebarke i kao da ne gleda ni u koga, pa utei primi alicu aja koju mu Mama prui, i poe jesti. Taj posljednji lan porodice bio je Matthew, jedinac, pa prema tome i nasljednik Jamesa Brodiea. Njegovo zakanjenje na objed bilo je razumljivo, jer je radio kao pisar u magazinu za brodske potrebe u brodogradilitu Lata, i rad nije prekidao sve do est sati. Je li ti dobar aj, Matt upita ga mati brino i tihim glasom.

Matthew dozvoli sebi da utke klimne glavom. Uzmi malko sulca od jabuka, sine. Vrlo je dobar molila je Mama sputenim glasom. Veeras izgleda malo umoran. Jesi li danas imao mnogo posla u kancelariji? 31On samo nemarno mahnu glavom, dok su mu blijede beskrvne ruke bile stalno u pokretu, jer je rezao hljeb u male, tane kockice, mijeao aj, ili bubnjao po stolu: nikada ih nije ostavljao na miru, nego ih je, neprestano micao, meu priborom na stolu, kao kakav sveenikov pomonik, koji na brzu ruku vri neki obred na oltaru. Njegov oboren pogled, urno gutanje zalogaja i nelagodni nemir njegovih ruku, dolazili su kao reagiranje njegovih slabih ivaca na onaj mrzovoljni, zamiljen oev pogled iza njegovih lea. Jo malko aja, sine? priapnu mu majka, pruajui ruku da dohvati njegovu alicu. Probaj ove biskvite, danas smo ih dobili pa zatim dodade kao da se naknadno sjetila neega: da nisi i danas imao muke sa varenjem? Ne suvie promrmlja on ne diui oi. Onda jedi lagano, Matt upozori ga majka povjerljivo. Ja ponekad mislim da ti ne savae dovoljno hranu. Ne uri se! Ali mama, veeras moram otii do Agnese; apnu on prijekorno, kao da se izvinjava to uri. Ona mahnu glavom lagano, u znak da razumije. Malo kasnije baka se podie sa stolice, siui zube i istei mrvice sa krila, i pitajui se, dok je sjedala u svoj naslonja, hoe li njen sin veeras razgovarati s njom. Kad je bio raspoloen, on bi je astio najljepim gradskim ogovaranjem, dovikujui joj kako je nadmudrio Vaddela i dao mu po nosu; kako ga je gradonaelnik Gordon srdano potapao po leima, na trgu kod Krsta; i kako Paxtonova radnja ide u sunovrat. U tim razgovorima on nije nikada nikoga hvalio, ali se ona sladila njihovom prezrivom uvredljivou, jer su svojim zajedljivim klevetanjem ti razgovori bili prava poslastica, te je eljno hvatala svaki lini podatak i poudno ga gutala, uvijek se naslaujui priama o likovanju svoga sina nad nekom rtvom njegovoga ogovaranja. Ali je Brodie veeras bio utljiv, zauzet mislima koje su sada, neto malo ublaene utjenim djelova32 F-f; i njem lule, bile manje ogorene nego dok je sjedio za stolom. Mislio je kako e morati da ukroti Mary koja nekako kao da nije njegovo dijete, koja nikad nije pred njim priklanjala glavu onako kako bi on htio i nikada mu nije odavala onako potovanje kakvo su mu drugi odavali. Ipak postaje lijepa djevojka i kraj sve svoje nepokorne prirode spoljanjost je naslijedila od njega ali je osjeao da e morati iz svog linog zadovoljstva, kao i za njeno dobro, potiniti taj njen samostalni duh. Sto se tie njenog poznavanja sa Denisom Fovleom, on je sretan to je saznao za to, te je tako suzbio stvar u samom poetku. Zapanjila ga je neustraivost s kojom mu je veeras odgovarala, i on nije mogao da nae razloga za to. Ali sad kad je zapazio njenu sklonost da bude nepokorna, on e ubudue paljivije motriti na nju, i to potpuno iskorijeniti iz nje ako se ponovo pojavi. Zatim se pogledom zaustavi na svojoj eni, ali samo za trenutak. Poto je smatrao da je vrijedna samo utoliko to mu uteuje izdatak na sluavku u kui, on brzo prenese pogled s nje, i nehotino i gadljivo uzdie usne, pa obrati panju prijatnijim stvarima. Da, tu je i njegov sin Matthew! Nije lo deko, istina, malko je podmukao i mekuac, a moda i suvie prepreden, te treba motriti na njega, i strana je mamina maza. Ali e odlazak u Indiju, on se nada, nainiti ovjeka od njega. Sad je skoro vrijeme za to, i za dvije do tri nedjelje on e poi na ono divno mjesto koje mu je pribavio Sir John Latta. Ah! ljudi e govoriti o tome! Njegovo lice dobi blai izraz pri pomisli kako e svaki u tome postavljanju vidjeti znak Sir Johnove blagonaklonosti prema njemu, i, dalje, priznanje njegovog ugleda u gradu, kako e lijep glas njegovog sina imati koristi od toga, dok e i njegova vanost porasti. Zatim pogleda svoju majku, ne vie onako strogo kao za stolom, ve blaim oima. Ona je uivala u jelu, pa ak i sad, dok je tako sjedila i kunjala nad vatrom, on je lukavo nagaao ta sad misli: znao je da ve unaprijed izgleda slijedei objed, ve SeSlrdlJln zamak 33ceru koja e se sastojati iz kae od graka s mlaeni-com. Ona je to voljela i stalno ponavljala, kao neku mudru izreku: Za spavanje nema nita bolje od toga! To ti je kao da metne topli oblog na eludac". Da, eludac je njen bog; ali, boe moj, ilava je ta stara vjetica. Sto starija, sve je ilavija; mora da je sklepana od dobre grae, kad tako dugo traje; pa ak i sad, kako se njemu ini, izgleda da e izdrati jo desetak godina. Ako se i on bude tako drao a moda e se drati jo i bolje bit e zadovoljan.

Najzad pogleda u Nessie, i njegovo dranje se gotovo neprimjetno oboji lakom primjesom njenog osjeanja, koje se ne pokaza nikakvom promjenom na licu, nego samo time to mu se oi zasijae mekom i toplijom svjetlou. Da! Na ast Mami njen Matt, pa ak i Mary Nessie je njegova; on e napraviti neto od nje, od svog milog jagnjeceta! Mada je jo tako mala, izgleda bistro stvorenje, a rektor mu je ba preksino rekao da e od nje postati dobra uenica, ako samo i dalje istraje na poslu. Tako se to radi. Probere ih mlade, pa ih privee za posao. I on eto, gleda unaprijed i u potaji sprema neto za budunost. Stipendija Latta! To predstavlja krunisanje jedne uenike karijere. Ona ima sposobnosti da je dobije, pa zato da to ne iskoristi, samo ako se dri pravog puta? Bogo mili, ala bi to bila pobjeda! Djevojka da dobije stipendiju Latta prva djevojka koja bi je dobila, i to jo jedna Brodie. On e se ve pobrinuti da ona to postigne. Mama e bolje uiniti da ne uplie svoje prste i da ne razmazi i kerku. On e se ve postarati za to. Njemu nije bilo sasvim jasno ta e to napraviti od nje; ali obrazovanje je obrazovanje; postoje razne diplome koje se kasnije mogu dobiti u koledu i mogunost da se odnese pobjeda. Svi oni tamo u gradu znaju da je on napredan ovjek, irokih i slobodoumnih pogleda, a on e im to jo i bolje dokazati; da, utjerat e on to njima u one njihove blesave glave. Kao da ih ve uje kako govore: Znate li ta je najnovije? Ona bistra Brodijeva kerka otila u koled da, dobila stipendiju Latta prosto je odnijela na 34 juri u Akademiji, i on je puta da putuje sama na Univerzitet i natrag. Sirokogrud je to ovjek, nema zbora. Taj je zatakao lijepu perjanicu za kapu, to jest, jest." Da, pokazat e on to onima u gradu. Grudi mu se rairie, nozdrve uzdrhtae, pogled mu odluta u daljinu, i on pusti uzde svojoj mati, a zanemarena lula mu se ugasi i ohladi. Natjerat e on njih da ga uvaavaju; jednoga dana e ih nekako prisiliti da ga priznaju za vieg od sebe, da ga vide onakvog kakav je u stvari. Misao o Nessie polagano mu ieze iz glave te prestade da razmilja o njenoj budunosti, i poto od svoje linosti naini sredinju figuru svih slika koje je gledao u duhu, on sav ushien zaroni u slavu i sjaj koje e ona donijeti njegovom imenu. Najzad se prenu. Istrese pepeo iz lule pa je vrati na policu, i poto je utke bacio pogled na svoju porodicu, kao da kae: Ja odlazim, ali pamtite to sam vam rekao. Ja vas stalno imam na oku!" izae u hol, metnu na glavu svoj kruti filcani eir s glatkim, lijepo oetkanim dlakama, uze svoj teki jasenov tap i ode iz kue bez rijei! Uvijek je tako odlazio. Nikad ne bi rekao zbogom. Neka nagaaju kuda ide kad je slobodan od posla: na neki sastanak, na sjednicu savjeta ili u klub; neka nikad ne znaju nita posi-gurno o njegovom povratku, ni o vremenu, niti o njegovom raspoloenju. Volio je da ih natjera da se trzaju kad uju njegov korak u holu. Tako njih treba drati u redu, a init e im dobro i ako se domiljaju kuda li on to ide, mislio je u sebi kad su se glavna vrata s treskom zalupila za njim. Ipak je njegovo stvarno uklanjanje, izgleda, izazvalo izvjesno olakanje kod njegove porodice, te se njegovim odlaskom podigao oblak koji ih je teko pritiskivao. Gospoi Brodie se opustie miii koji su joj ve itav sat nesvjesno bili zategnuti, a u isto vrijeme kada su joj se ramena mlitavo spustila, popustila je i neka napregnutost u njenoj glavi, te je neto malo ivnula. 35 Ti e raspremiti sto, je 1' Mary? ree ona blago. Ja se veeras osjeam nekako umorna i slomljena. Nee mi koditi da malo zavirim u knjigu. Hou, mama odgovori Mary i smjerno do-dade ono to se svake veeri oekivalo od nje. Ti si zasluila da se odmori. Ja u oprati posue. Gospoa Brodie saaljivo klimnu pognutom glavom, ali ipak pristajui, pa ustade i priavi svojoj ladici u komodi, uze s mjesta gdje ju je bila sakrila knjigu Devenhamov Zavjet od neke Amelije B. Edwards, koja je, kao i svaka knjiga koju je itala, bila pozajmljena iz Gradske biblioteke. Drei je njeno na grudima, ona se spusti na stolicu, i Margaret Brodie ubrzo utopi svoju alosnu, kukavnu individualnost u linost junakinje romana, krijepei se jednom od malog broja utjeha koje je ivot mogao da joj prui. Mary brzo odnese tanjure sa stola pa ga pokri pokrivaem od vunenog ripsa, i poto ode u zadnju kuhinjicu, zasuka rukave uz tanke miice, i poe prati posue. Nessie, naavi se pred raspremljenim stolom, koji ju je nijemo podsjeao na oevo podsticanje na rad, prvo baci pogled na zadubljenu priliku svoje majke, na bakina nemarna lea i na Matta koji je sada sjedio zavaljen na stolici i vrlo vana izgleda akao zube, a zatim s uzdahom stade mlitavo izvlaiti knjige iz svoje torbe i nerado ih metati pred sebe na sto. Hodi, Mary, da malo igramo dame doviknu ona sestri. Ne, mila; otac je rekao da mora uiti lekcije. Moda emo kasnije odigrati jednu partiju uo se odgovor iz kuhinjice.

 Pa zar veeras neu ja brisati tanjure? podsjeti je ona, lukavo pokuavajui da to vie odloi poetak svoga nemilog rada. Moi u i sama, mila odgovori Mary. Nessie opet uzdahnu i ree saaljivo, glasom slinim majinom: O, boe! i 36 II Pomiljala je na drugu djecu za koju je znala da se sada okupljaju da uivaju u skakanju sa uzetom, u igranju klisa i maske, make i mia, kao i drugim arobnim veernjim nestanim zabavama, i teak teret pade na njeno malo srce kad stade raditi. Matthew, uznemiren u svojoj privremenoj zami-ljenosti neprekidnim mrmljanjem kraj njegovog uha: je suis, tu es, U est, vrati u dep od prsluka akalicu od zailjenog pera i ustade sa stolice. Njegovo se dranje promijenilo otkako mu je otac otiao; sad je dobio neki izraz nadmonosti nad okolinom, dok je izvlaio manete, znaajno pogledao na sat i izaao iz sobe uz lako, ali ipak uoljivo epurenje. U sobi je sada vladala potpuna tiina, osim to bi koji put unuo prevnut list knjige, ili bi se iz kuhinjice ulo zveckanje porculana i dosadno mumla-nje: nou sommes, vous etes, Us sont. Ali poslije nekoliko trenutaka umovi od poslovanja u kuhinjici prestadoe, i neto kasnije Mary tiho mugnu kroz sobu u hol, pa se pope uz stepenice i zakuca na vrata bratove sobe. To je bilo putovanje koje je ona poduzimala svake veeri; ali da joj je sad odjednom bilo oduzeto svako ulo osim ula mirisa, ona bi ipak pogodila put do te sobe, samo idui za raskonim, blagim mirisom cigare koji se osjeao iz nje. Mogu li ui, Matt proapta ona. Slobodno u se paljivo podeen glas. Ona ue. Dok je ulazila, onaj koji je progovorio tako nemarno ne die pogled, nego produi da bez kaputa sjedi na krevetu tano na mjestu odakle se mogao vidjeti u ogledalu namjetenom pod zgodnim uglom na komodi sa ladicama i nastavi da se mirno divi sam sebi i da sa uivanjem izbacuje velike oblake dima prema svojoj slici. Sto divno mirie ta tvoja cigara, Matt primijeti ona sa puno naivnog divljenja. Matthew izvadi cigaru iz usta razmetljivim pokretom, jo jednako gledajui sebe sa dopadanjem. Da sloi se on i treba da mirie za te pare. Ovo je cigara Supremo, to znai najbolja. Pet komada za pola ilinga, ali sam za ovu jednu platio 37

peni i po. Ovo je samo proba, pa ako mi se dopadnu, kupit u ih nekoliko. Lijepo mirise, ali mi puai naroito cijenimo aromu. U stvari, nikakva cigara nije prvoklasna ako nema arome. Ova ima, to se kae, pikantnu aromu. On preko volje odvoji pogled od ogledala, pa se paljivo zagleda u cigaru i dodade: Sad u prestati; dosta sam puio. O, pui jo! molila ga je ona. To je divno! Mnogo ljepe nego lula. Ne, drugu polovinu moram ostaviti za kasnije odgovori on odluno, briljivo gasei zapaljeni vrh uz hladni porculan umivaonika i stavljajui ostatak u dep od prsluka. Voli li Aggie Moir to pui? promrmlja ona, izvlaei zakljuak iz njegovog postupka. Agnesa, molim te... ne Aggie ree on uvrijeenim glasom. Koliko -u ti puta govoriti da ne bude tako familijarna. To je prostaki... To je... suvie velika sloboda sa tvoje strane. Ona obori pogled: Izvini, Matt. * Svakako treba da se izvini. Upamti. Mary, da je gospoica Moir mlada dama, vrlo ugledna mlada dama, uz to moja budua. Da, ako ba hoe da zna, ona voli to puim. Iz poetka se protivila, ali sada misli da je to muki i romantino. Ali ne trpi zadah iz usta poslije puenja, zato mi daje promincle. Ona najvie voli vrstu koja se zove Slatke usne". Te su vrlo prijatne. Voli li mnogo Agnes, Matt? upita ona ivo. Volim, a i ona mene mnogo voli izjavi on.

 Ne bi trebalo da govori o stvarima o kojima nema pojma, ali sigurno ima toliko pameti da zna da kad dvoje idu zajedno, oni sigurno vole jedno drugo. Agnes me oboava. Treba da vidi to mi sve daje. Velika je stvar za mladia kad ima takvu vezu. To je vrlo valjana djevojka. Mary poutje za asak, s pogledom netremice uperenim u njega, a zatim pritisnu rukom grudi sa strane, i upita nehotice zamiljeno: 38 Boli li te kad misli na Agnesu... kad si daleko od nje? Razumije se da ne odgovori Matt ukoeno. To nije pristojno pitanje. Kad bi me neto tu boljelo, znailo bi da me boli trbuh. Kakva si ti to djevojka kad postavlja takva pitanja, i kakva su ti to pitanja? Sad, molim te, dosta o tome. Hou malo da vjebam, zato me ne prekidaj. On se die, pa sagnuvi se paljivo da ne izguva hlae, izvue ispod kreveta kutiju i 'zvadi iz nje mandolinu ukraenu manom od ruiaste svilene vrpce. Zatim razvi tanke note u utim koricama, na kojima je bio krupnim slovima ispisan naslov: PRVI KORACI U SVIRANJU NA MANDOLINI, a ispod toga sitnim slovima: Tetka Nellin uitelj za mlade man-doliniste po metodi slavnog Sinjor Rosasa, otvori ih na drugoj strani i poloi ih irom otvorene na krevet, pa poto sjede kraj njih, u ivopisno slobodnom stavu, privue sebi taj romantini instrument i stade svirati. Ali, na alost, nije ispunio oekivanja koja je njegov majstorski stav budio, niti je zanosno udario u neku strasnu serenadu, nego je samo sporim i napornim cupkanjem odzveckao dva tri takta pjesme Nelly Bly", pa zatim njegovo sviranje postade sve isprekidanije, dok sasvim ne prestade. Poni iz poetka ree Mary sa simpatijom. On je nagradi alosnim pogledom. ini mi se da sam te molio da uti, gospoice Brbljivice. Imaj na umu da je ovo vrlo teak i sloen instrumenat. Ja se moram usavriti prije nego to poem na put za Indiju. Onda u u tihim tropskim noima moi svirati damama na lai. ovjek se mora vjebati. Zna da sjajno napredujem; ali bi moda i ti voljela da pokua, kad si tako bistra. Ipak je poeo iz poetka, i najzad prozveckao cijelu stvar do kraja. Niz neistih i neskladnih akorda muno je parao ui; u njima se, kao i u vjetini puenja, moglo uivati samo u vrijeme oevog odsustva, ali je Mary ipak, naslonivi bradu na dlanove, s puno divljenja vie promatrala nego sluala.

Poto svri, Matthew jednim nemarnim, ali ipak romantinim pokretom, proe prstima kroz kosu. Veeras moda nisam sasvim u formi. Zna, Mary, mislim da sam neto malo triste", zamiljen. Moda sam se neto malo uzrujao u kancelariji... te proklete cifre... to uzrujava umjetniku prirodu kao to sam ja, jer mene u stvari ne razumiju u brodogradilitu ... Tu uzdahnu sanjalaki tuno, kako dolikuje njegovoj necijenjenoj umjetnosti, ali ubrzo pogleda navie, eljan ohrabren ja, i upita: Ali kako je u stvari bilo? Kako ti se uinilo? Eilo je sasvim slino... odgovori Mary utjeno. emu slino? upita on nekako sumnjivo. Pa, naravno, galopu Drska Kate!" Ti, budalo mala viknu Matthew. To je bila ,,Nelly Bly". Bio je sasvim neraspoloen i gledao je u nju kao da e je sada smoditi; zatim skoi sa kreveta, bijesno vrati mandolinu na mjesto, primjeujui dok se saginjao: Sigurno si to rekla samo zato da me naljuti pa ustajui prezrivo izjavi: Ti svakako nema sluha za muziku. Njena silna izvinjavanja, izgleda, nije ni sluao, ve je okrenuvi joj lea, dohvatio iz jedne ladice visok, krut okovratnik i svje-tloplavu kravatu s takicama, pa jo jednako ozlojeen, nastavi: A gospoica Moir ima! Ona kae da sam vrlo muzikalan i da imam najbolji glas u horu. I ona vrlo lijepo pjeva. Kamo sree da si i ti dostojnija da joj bude zaova. Ona je bila ljuta na svoj nespretni jezik i sasvim svjesna svoje nedostojnosti, ali je ipak zamolila. Ipak mi dozvoli da ti veem kravatu, Matt. On se okrene natmureno i usluno dopusti da mu Mary vee kravatu, jer je to uvijek bio njen posao, i ona ga sada obavi lijepo i vjeto, tako da on, pogledavi se u ogledalu, stade samozadovoljno razgledati njeno djelo. Briljantin! zatrai on odmah zatim, pokazujui tom zapovijeu da joj je oprostio. Ona mu 40

dodade boicu iz koje on tom blagom tecnou poprska kosu, pa je s velikom panjom valovito oelja. Kosa mi je yrlo gusta, Mary ree on dok ju je briljivo zaeljavao oko uiju nikada neu oelaviti. Kad sam se proli put iao, onaj magarac Couper mi je rekao da se ve prorjeuje na tjemenu. Ni govora o tome. Zbog te njegove drskosti neu vie ii k njemu. Poto je valovito udesio kosu, on isprui obje ruke i dopusti joj da mu pomogne da obue kaput, a zatim uze istu lanenu maramicu, namirisa je mirisom Slatki graak, umjetniki je nabra da viri iz depa i paljivo pogleda u ogledalu postignut uspjeh. Sik kroj! promrmlja on. Divan struk! Miller je sjajan kroja za ovako malo mjesto, zar ne, Mary? upita on. Razumije se da ga ja dotjerujem, a uz to radi za ovjeka koji ima lijep stas! E bogme, ako Agnesa veeras ne bude zadovoljna sa mnom, onda mnogo grijei. Zatim odlazei dodade bez ikakve veze: Nego, nemoj zaboraviti veeras u deset i po, Mary, ili moda malko kasnije. Bit u budna, Matt proaputa ona mirno. Je 1' sigurno? Sigurno. Ove posljednje rijei otkrivale su Ahilovu petu; jer je taj krasni, elegantni delija, pua, mandolinist, ljubavnik i budui neustraivi putnik u Indiju imao stranu slabost: bojao se mraka. Povjerio je to Mary i zdruio se s njom nesumnjivo zato da bi ga ona, po sporazumu, saekivala u noi kad bi on doao kasno, i pratila ga uz mrane stepenice do njegove sobe, neizostavno i sa odanou koja ga nije nikada iznevjeravala. Ona nije nikada razmiljala o tome kako mu slui, nego je sa zahvalnou i ponizno primala njegovu zatitniku naklonost, i dok je on sada odlazio, ostavljajui za sobom pomijeane mirise na cigaru, briljantin i cvijet slatkog graka, kao i sjeanje na svoju drsku i razmetljivu pojavu, ona je njegovu priliku pratila pogledom punim ljubavi i divljenja. 41Kad Mary ostade bez lanog sjaja linosti svoga brata, ona klonu duhom i, onako dokona, imajui vremena da misli o sebi, poe osjeati dosadu, postade nemirna, uzrujana. U kui su svi bili neim zauzeti. Nessie se mrtila nad svojim lekcijama. Mama se zanijela u svoj roman, a baka sva obamrla uslijed varenja. Ona stade hodati po kuhinji nelagodno i uznemireno, mislei na oevu zapovijest, sve dok Mama ne die oi s knjige, i upita nezadovoljno: Sta je to s tobom?... Sto tumara kao muha bez glave? Uzmi neto da ije ili, ako nema nita da radi, idi lijepo u krevet, a pusti druge da itaju na miru. Da legne? pitala se ona u nedoumici. Ne! Jo je tako rano da bi to bilo smijeno. Cijelog dana je bila zatvorena u kui, pa bi moda trebalo da izie malo napolje gdje e je svje uzduh okrijepiti, te e joj biti lake u glavi poslije tako zaguljivog i toplog dana. Oni e svi misliti da je otila u svoju sobu, nitko nee opaziti da je nema. Nekako se, nesvjesna svojih pokreta, nae u holu, stavi na glavu svoj stari, slamni eir sa kitom treanja pohabanih od vremena i s izblijedjelom ruiastom vrpcom, navue iznoeni kamirski kaput, tiho otvori vrata i poe niz stepenice. Kad se nae napolju, gotovo se tre iznenaena, ali je umiri pomisao da u takvom odijelu nee moi ii nikuda, i razmiljajui o tome kako u stvari i nema nita lijepo da obue, tuno mahnu glavom tako da alosne trenje, koje su joj u toku dva duga ljeta vi-sile sa eira, zazveckae slabim protestom i zamalo se ne prosue po zemlji. Sad kad je ve bila napolju, misli su joj se slobodnije kretale, i ona se pitala ta li sad Denis radi. Razumije se da se sprema na sajam. Zato je svakom drugom doputeno da ide, samo njoj nije? To nije pravo, jer tu nema nita ravo. To je opim pristankom ustanovljeni obiaj koji stoji pod irokogrudnim pokroviteljstvom najuglednijih linosti toga grada. Ona se nasloni preko niskih gvozdenih vratnica i stade se blago njihati tamo-amo, sva se proimajui prohladnom ljepotom sutona, opi42 jena zanosnom veeri tako punom mirisa natopljenih rosom, punom pokreta ivota koji se budio poto je cijelog dana bio nepomian. Laste su prolijetale kao strijele i kruile oko tri prave, srebrnaste breze u polju preko puta, dok je malo dalje jedna uta ika vica dovikivala kao da moli: Cik izai! Cik izai! Cikam te! Cikam te! Cik izai!" Bila bi prosto grehota da ostane u kui u takvo vee! Ona kroi na put, govorei sebi da e se malko proetati, samo do kraja toga puta, i da e se onda vratiti kui da sa Nessie odigra partiju dame. Lagano je ila sve dalje neopaena, i nesvjesno zapaala da na itavom tom mirnom putu nema na vidiku ni ive due. Denis e je veeras ekati na sajmu. On ju je pozvao da se tamo sastanu, a ona je, kao da je enula pameu, ooeala da e biti tamo. Kakva grdna teta to ne moe ii. Ona se plai oca, a on joj je to strogo zabranio. Kako je brzo stigla do na kraj puta, i mada joj se inilo da je proao tek jedan trenutak otkako je izila, ona je znala da se dovoljno udaljila i da je vrijeme da ;e vrati. Ali dok joj je njena volja nalagala da krene nazad, neka jaa sila joj je to branila, te je ila sve dalje, dok joj je srce lupalo kao mahnito, a njeni se

koraci takmiili u brzini sa otkucajima srca. Zatim joj kroz aroliju noi do uiju doprijee zvui muzike, slabi, zamamni, neodoljivi. Ona ubrza korak tako da je gotovo trala i pomisli: Moram, oh, moram ga vidjeti!" pa pojuri naprijed. I ue u sajmite drhtei cijelim tijelom. II Jezgro Levenfordskog sajma, koji se odravao svake godine, sainjavali su: izvjestan Lroj putujuih druina i manjih izlobi, jedna mala menaerija u kojoj se stvarno mogao vidjeti jedan slon i kavez sa dva lava, pa istinsko strelite gdje se pucalo pravim mecima, i dvije vraare, sa besprijekornim, javno 43izloenim uvjerenjima. Sve se to, kao i izvjestan broj drugih manjih atrakcija, u odreen dan okupljalo na onom komadu mjesnog zemljita koji se zvao opinska utrina. To je zemljite imalo oblik trokuta. Na strani prema gradu nalazili su se temeljniji sastavni dijelovi sajma: vei atori i atre; na drugoj pokretna vozila za provoenje: ljuljake, vrteke s konjiima i vrte-ke s kolima i amcima; dok su na treoj strani, koja se graniila livadama du rijeke Leven, bila strelita, stupovi za puzanje, lutrija u buretu, tezge s lutkama i drugim drangulijama, prodavai voa, limunade, sladoleda i slatkia, kao i mnotvo drugih atri koje su privlaile i oaravale poglede. Tai skup je uveliko nadmaivao sve skupove te vrste u tome okrugu, te kako je ve bio dobro poznat i na glasu, kao magnet je privlaio itelje, i u njegovim ogradama sakupljala se vesela masa svjetine, koja se ba tada komeala po tome trokutu u plimi uivanja koja je nadolazila. Mary zaroni u to more, i ono je smjesta proguta. Ona odmah prestade da postoji kao samostalna jedinka i postade sastavni djeli mase koja se gurala, smijala, vikala, mahala rukama i nosila je naprijed, bez obzira na njenu volju. Dok ju je ta sila koja ju je okruivala neprestano gurala tamo i ovamo, ona se odjedamput zaprepastila pred svojom vlastitom smjelou. Guva u toj gomili nije bila ni nalik na ono to je ona vidjela u svojoj idilinoj mati; zagluna vika i bljetave svjetlosti nisu bile ono to je ona zamiljala, i nije prolo ni pet minuta otkako je dola, a ona se poela kajati to je dola i uviati da je na kraju krajeva njen otac moda tano shvatio stvari i da je pametno uradio kad joj je zabranio da doe ovamo. Sada je uviala da bi Denisu bilo nemogue da je pronae u takvoj guvi, mada je ona dola samo da se s njim vidi. Kada je netko estoko munu laktom u rebra i kad joj jedno debelo mome sa sela nagazi prste pa se onda blesavo iskesi prema njoj kao da se izvinjava, ona se oneraspoloi i uplai. Kakvo ju je to osjeanje dovuklo meu te proste pa-jace! Zato je tako nepromiljeno, tako ludo i opasno 44 odrekla poslunost ocu i tako laka srca i s neobuzdanim arom dola ovamo samo na jedan mig nekakvog mladia kojega poznaje tek mjesec dana? Dok se tako njeno raspoloenje mijenjalo, ona je u mislima prelijetala taj mjesec dana i s tunom prostodunou se sjeala da su za sve to dobrim dijelom kriva obrtna vrata na Gradskoj biblioteci. S unutranje strane tih vrata stajala je zapovjednika rije: Vuci!" i kad je netko izlazio iz biblioteke on je, pokoravajui se tom jezgrovitom nalogu, imao da snano povue vrata; ali su ona bila tako nepodmazana i teka da je naroito ako vam je ruka bila zauzeta knjigom i ako vas nije motrilo strogo oko vratara Gradske kue bilo lake nepokoriti se propisu i gurnuti. Tako je i ona u jednoj nezaboravnoj prilici nesumnjivo gurnula, i gurnuvi njima vrlo odlunom rukom, naletjela pravo na prsluk nekakvog mladia u smeem odijelu. Zamah kojim je izletjela dao joj je mogunost da sasvim jasno zapazi boju njegovog lijepog odijela. I kosa mu je bila smea, pa i oi, i lice, posuto sitnim pjegicama tamnije smee boje, a kad je podigla iznenaene oi, ona je, kad se on nasmijeio to je odmah uinio kraj sve svoje zbunjenosti primijetila da su mu zubi bijeli i savreni. Dok je zurila u njega razrogaenim oima i sa poluotvorenim usnama, on se pribrao, utivo podigao njenu isputenu knjigu, mirno je otvorio i pogledao ime na lanskoj karti. Zao mi je to sam vas uplaio, gospoice Mary Brodie ree joj on ozbiljno, ali smijeei joj se oima boje ljenika. Ova vrata su strano podmukla. Tu je naravno trebalo metnuti staklo. To je sve moja krivica to nisam stvar iznio pred Gradsko vijee. Ona se na to njegovo slatko egaenje zakiko-tala luckasto i bez ednosti, ali na alost nesavladlji-vo, i prestala tek kad je on dodao nekako nesigurno, kao da to nije nimalo vano: Ja se zovem Foyle... ivim u Darrochu. Dosta dugo su gledali jedno drugo, pri emu je ona, razumije se, crvenjela kao neka luda (kasnije 45joj je on rekao da je bila boanstveno rumena) i rekla stidljivo: Bojim se da moram ii. Ala je to bilo glupo reeno! mislila je sad. On nije pokuavao da je zadri, nego se samo utivo izmakao u stranu, digao eir i poklonio se; ali je ona, dokle god je ila niz ulicu, osjeala da je one njegove smee oi prate pune potovanja i divljenja. Tako je to poelo.

Ubrzo poslije toga, ona koja ga dotle nije nikad vidjela u Levenfordu, iz prostog razloga to je on tamo rijetko dolazio, poela ga je esto viati na ulicama. Oni su se u stvari stalno sretali, i mada nije imala prilike da govori s njim, on bi joj se uvijek nasmijeio i pozdravio je veselo, ali s puno potovanja. Njoj je poinjao da godi taj njegov veseli i srdaan osmijeh, pa je poela pogledom traiti ona njegova ivahna ramena i eljeti onaj ushieni sjaj njegovog pogleda. Ponekad bi ga vidjela kako u grupi drskijih i hrabrijih levenfordskih duhova stoji ispred nedavno otvorene slastiarnice Talijana Bertorellija, i s uasom opaala da ga ta drska mlaarija smatra za sebi ravna, pa ak i za neto vie od sebe, i to ju je, zajedno sa konstatacijom da on posjeuje sastajalite tako neobuzdanih i bezobzirnih mladia kao to je ta talijanska slastiarnica, natjeralo da uzdrhti. Njegovo povrno poznanstvo s njom bilo je ve privuklo panju na nju, te kad bi ak i u njegovom prisustvu prola kraj te grupe odabranih mladia, nastupila bi utiva utnja, i orii bi svi do jednoga skinuli eire da joj ukazu ast, to bi nju ushitilo, ali i zbunilo. Nedjelju dana kasnije, ona je opet etila u biblioteku i, mada je ovoga puta briljivo privukla vrata u znak javnog samoprijekora, samokritike i otvorenog priznanja da se kaje, opet je pred njima nala Denisa Fovlea. Kakva sluajnost, gospoice Brodie rekao je on. Zamislite da smo se opet sreli. udnovato je da sam ja naiao ba u ovom trenutku. Otkuda je ona sirotica mogla znati da je on puna dva sata ekao na drugoj strani ulice. Smijem li da vidim koju knjigu itate ove nedjelje? 46 Pomrojsku opatiju od gospoe Henry Wood__ promucala je ona. Pa da, drugu knjigu. Kad ste proli put bili ovdje, vidio sam da ste imali prvu knjigu. Time se odao, pomislila je ona u sebi, a kad je opazila izvjesnu bojaljivu ivahnost u njegovom pogledu, shvatila je da on nije vie onako pribran, ni samopouzdan, kao prilikom njihovog prvog susreta, te ju je svu obuzela neka boleiva njenost kad je ula kako joj govori: Dopustite, molim vas, da vam nosim knjigu, gospoice Brodie! ak i sad je jako pocrvenjela zbog svog neotmjenog i neoprostivog postupka, ali je ostajala neizmenljiva injenica da mu je ona dala knjigu, da mu je predala u ruke bez ijedne reci, kao da je, krotko mu pruajui tu knjiicu, htjela da mu prui naknadu za primanje njegovog milog udvaranja. Uzdahnula je pri pomisli na taj mali i prividno banalni poetak, jer su se odonda sreli nekoliko puta, ne, mnogo puta, i nju je obuzela neka tako udna i nerazumna privrenost prema njemu da je osjeala neki bol i osamljenost kad god je bila daleko od njega. Uto se tre i vrati se iz prolosti. Dotle je ve jednom bila obila cio sajam pa je, ne vidjevi nita osim jedne mjeavine dreeih boja, ponovo jasno shvatila neprijatan poloaj u koji je zapala, beznadnost da e u tom moru lica koje se komealo oko nje kao u nekom munom snu ikad ugledati ono jedno koje trai, pa naavi se pred jednim otvorom u gomili, kojim se moglo izai na ulicu, stade se s mukom probijati da izae. Odjednom neka topla ruka stee njene male, hladne prste. Ona bre pogleda navie i vidje da je to Denis. Nju preplavi val sigurnosti i ispuni joj svaku ilicu slatkim osjeanjem prijatnosti i takvog olakanja da stee njegovu ruku u svojoj, i sa otvorenom prostosrdanou svoje prirode ree urno i toplo, i prije nego to on stie da to kae: Oh, Denis, bilo mi je tako teko bez vas! Osjeala sam se kao da sam vas zauvijek izgubila. 47On je njeno pogleda i odgovori: Bio sam lud, Mary, to sam vas zvao da se naemo u ovoj gomili. Ja sam znao da u vas nai, ali sam bio sasvim smetnuo s uma da vi moete prije toga upasti u guvu. Osim toga, i moj vlak je imao zakanjenje. Jeste li odavno doli? __ Ne znam koliko ima otkako sam dola proaputa ona, Izgleda mi da ima nekoliko godina; ali sada vie ne marim kad ste vi tu. Nadam se da vas ova rulja nije gurala tamo-ovamo ree on s negodovanjem. Ja sarn kriv to sam vas pustio da doete ovamo sama. Zaista sam kriv. Trebalo je da se naemo negdje napolju, ali ja nisam imao pojma da e ovdje biti tako mnogo svijeta. Vi se ne ljutite? Ona odmahnu glavom odreno, pa ne krijui kako mu se obradovala, ne prekorijevajui ga to je zakasnio i ne doputajui mu da vidi u kakvoj se opasnosti nalazi zato to je dola da se tu nae s njim, ona mu odgovori bezazleno i veselo: Ne mari nita, Denise. Meni ne smeta gomila... nita nije vano sad kad ste me nali.

 Vi ste divna djevojka, Mary! viknu on. Pravi ste aneo kad mi tako pratate. Ali ja se neu smiriti dok vam ne dam neku naknadu za to. Hajde da se naplatimo za ono to smo propustili. Neu biti zadovoljan dok vam ne pruim toliko zabave da ete pamtiti dok ste ivi. ta emo prvo da radimo? Recite samo, pa je zaas gotovo. Mary je gledala oko sebe. Kako se odjednom sve izmijenilo! Kako je sad bila sretna to je dola! Vidjela je da taj svijet oko nje nije grub, nego samo buan i zadovoljan, i da je sad naila na ono debelo mome sa sela, ona bi na ovaj njegov seljaki smijeh odgovorila osmijehom razumijeva. Svuda je vidjela samo boju, uzrujanost i kretanje; vika izlagaa ju je razdragala, pucanje puaka na strelitu uzbuivalo ne zadajui joj nikakav strah; tretanje muzike oko nje opijalo ju je, i kad njene blistave oi padoe na vrte-ku sa drvenim konjiima koji su veselo poskakivali 48 unaokolo, kruili, propinjali se i jurili uz melodiju valcera Kandahar, ona se veselo zasmija pokazujui na njih. To! ree ona ushieno. Vrijedi! viknu Denis. Vaa rije je zakon! Letjet emo na tim ragama. Svi u sedla pa u lov u Donegal! On je uhvati za miicu i povede naprijed, pri emu se njoj inilo da se gomila koja ju je dotle tako pritiskivala, sad kao nekim udom topi ispred nje. Tu smo viknu on veselo. Dva paripa uporedo, s repovima kao u lavova i zubima kao u dromedara. Jai te, Mary! Va e, sudei po izrazu njegovih oiju, skoiti i na neku kuu. Pojahali su konje, ekali steui uzde, i stali kruiti isprva lagano, pa brzo, a zatim kao vihor, uz ludu muziku, ushieni uivanjem u kretanju. Letjeli su unaokolo iznad zabezeknutih obinih pjeaka, koji su im izgledali daleko dolje ispod leteih kopita njihovih pomamnih paripa, i gonili se kroz iroke nebeske prostore, uzlijetali navie u sranoj plemenitosti kretanja. Kad se najzad lagano zaustave, on je ne pusti da sjae, nego je natjera da dragovoljno ostane pored njega, za jo jedan, pa za trei i za etvrti put, dok najzad ona, postavi iskusnija i osjetivi se sigurnija u sedlu, ne poe manje grevito drati uzde i upravljati svojim paripom samo lakim pokretom jedne ruke, slobodnije drati tijelo u onom krunom kretanju, i ponosno se razmetati pred njim svojom spretnou i jahakom vjetinom. On ju je hvalio i hrabrio, naslaujui se njenim uivanjem, dok najzad Mary ne osjeti grinju savjesti, osjeajui da e se on upropastiti zbog njene rasipnike lakomislenosti, te ga stade preklinjati da siu. On se sav tresao od smijeha. Mogli bismo ostati i cijele noi, samo ako biste vi htjeli. To nita ne znai, samo ako ste sretni. O, i te kako znai, Denis! To je straan troak. Hajde da siemo molila je ona. Ja isto toliko uivam u gledanju. 4 Seirijln zamak 49 Onda dobro. Sii emo vama za ljubav, Mary; ali tek poinjemo. Veeras ste u drutvu jednoga milionera. Uivat emo u itavom ovom dumbusu. Ako ste sigurni da vam to nee biti suvie velik izdatak, Denise odgovori Mary nesigurno. Ovdje je naprosto divno! Ali ne bih voljela da suvie potroite zbog mene. Na vas nikad ne bih mogao suvie potroiti, Mary odgovori on toplo ak i kad bih potroio i posljednju paricu. To je bilo samo dizanje zavjese, a zatim su zaronili u gomilu, i napajali oi prizorima veselosti, proimali se veselou oko sebe, orno, radosno i zajedniki. Sat kasnije, poto su ispitali sve vrste kretanja kojima su se mogli naslaivati i bacali kugle na sve mogue predmete, od kokosovih oraha pa do pokretnih kartonskih figura, vidjeli lavove pune buha i apa-tinog slona, munuli u rebra debelog djeaka, na ozbiljnu molbu njegovog prikazivaa, da se uvjere da nema podvale, divili se najmanjoj eni na svijetu, s puno osjeanja se stresli pred ivim kosturom, i poto su kupili sve to se moglo kupiti za jelo, od medenih kruaka, pa do ueerenog voa protiv kalja, stali su kao najveseliji par na cijelom sajmu pred najvei ator na sajmitu. To je bio ator uvenog Me Inallvja, koji je, kako se govorilo na njegovim plakatima, pruao pravu gozbu otmjene i elegantne zabave. Ispred atora je bio drven podijum, sada osvijetljen pomou etiri petrolejska plamena, a nasred te pozornice stajao je glavom uveni Me Inalljr, koji se mogao lako poznati po svom sjajnom cilindru i lepravom redengotu, po svojim krupno kariranim hlaama i ogromnom mesinganom lancu za sat, koji se ut kao zlato i debeo kao lanac predsednika opine, pruao preko njegovog prsluka od bjeliaste kadife. Na objema stranama pored njega stajalo je da ponovo citiramo prethodno izdate letke s crvenim i plavim slovima, izlijepljene po zidovima i dovracima u tome kraju blistavo sazvijee talenata. Desno od njega, visok, produhovljeni gospodin u potpunom, ali 50

pohabanom veernjem odijelu, naslanjao se sa sjetnom elegancijom na drveni stup atora i svoj romantini pogled upravljao preko gomile, kao da na nekakvom nevidljivom balkonu trai Juliju koja bi mogla biti dostojna njega, i pri tom briljivo krio svoje prljavo rublje, izvukavi to je bolje mogao rukave svoga redengota i muki skrstivi ruke preko grudi od koulje. Ali taj sumorni Romeo nije sainjavao svu privlanost toga prizora, jer je na drugoj strani pozornice, lijevo od Me Inallvja, stajalo jedno zanosno stvorenje u ruiastom trikou, kratkoj balet-skoj suknjici i s mangupski nakrivljenom mornarskom kapicom. Ona je s vremena na vrijeme izvodila nekoliko sitnih koraka, koji su obeavali mnogo zanosnije pokrete koji e tek doi, i dobacivala poljupce masi dolje ispred sebe, ljupkim pokretima ruke, i to tako da je izgledalo kao da iz usta izvlai mnoge jarde vrpce. Zar nije divna? proaputa Mary, koja se dotle ve bila tako primakla uz svog dragana da ga je uzela pod ruku. Vi biste se iznenadili kad biste je vidjeli po danu odgovori iskusniji Denis. Netko mi je priao o njoj. Zapravo se govori nastavi on lagano, kao da joj povjerava neku uasnu tajnu da je razroka. O, Denise, kako moete govoriti tako neto! viknu Mary ljuti to. Ali je sumnjivo pogledala izdajniki nakrivljenu mornarsku kapu. Da li je to naprosto znak drskosti ili je posrijedi neka svrha dubljeg znaenja? Izvolite gospoe i gospodo! Izvolite! viknu Me Inallv skinuvi eir dostojanstvenim pokretom i drei ga u pruenoj ruci, kao da jednim dvorjan-skim gestom poziva sve. Predstava e odmah poeti. Tek to nismo poeli. Nesumnjivo posljednja veeranja predstava. Zabava najvie vrste; ulaznica dva penija, i samo dva penija. Umjetnost, prefinje-nost i elegancija!... Gospodo, vi slobodno moete dovesti svoje ene i dragane, ovo je predstava od koje nitko ne crveni. Jedini i nedostini Me Inalljr, neSlsumnjivo u najvioj vrsti i jedinoj vrsti! Samo to nije poela! Gospodo, s lijeve strane do mene, gospoa Bolita u udesnoj i visoko uenoj umjetnikoj Terpsi-horinoj produkciji ovoga vijeka! Gospoa Bolita se pri pomenu svoga imena lako zavrtje na jednoj nozi, pa se nasmijei edno, koketno isprui ruke i stade izvlaiti nove vrpce, koje su u najmanju ruku bile ilavije nego ranije. Gospoe! S desne strane do mene je signor Ma-gini, najuveniji i najsavreniji pjeva, koji je prispio pravo iz opere u Parizu i Milanu, u sjajnim pjevakim scenama ovoga vijeka. Signor Magini, ije je pravo ime bilo Magintv, izgledao je romantinije sjetan nego ikad, i klanjao se sanjalaki, kao da ga u Parizu dame zasipaju buketima ili da se u Milanu otimaju o njegovu naklonost. Mi ovoga asa poinjemo dizati zavjesu. Mi ovoga asa diemo zavjesu da ponemo! Ulazite! Ulazite! Poslednja predstava veeras! Zavravamo za noas! Hvala vam svima odreda na vaoj panji! Ulazite!" ini se da e poeti ree Denis. Toliko puta je to rekao. Hoemo li da pokuamo? Moemo ree Mary ushieno. I tako uoe. U atoru se osjeao miris petroleja, toplih trinja i naranine kore, i oni pipajui prooe kroz polu-mrani, mirisni prostor, naoe prazno mjesto, sjedoe i poslije kratkog vremena ispunjenog iekivanjem bili su nagraeni poetkom programa koji je bio podijeljen u dva dijela: jedan, dodijeljen Madam Boliti, a drugi Signoru iz Pariza i Milana. Ali se ne moe znati da li je Me Inallvja privlaio neodoljivi miris veere od nicle na luku, koji se osjeao iz njegovih kola pozadi atora, ili je smatrao da ima vremena za jo jednu predstavu koja e nesumnjivo biti posljednja, tek predstava je bila suto olienje kratkoe. Madam je izvodila piruete, zauzimala stavove i skakala, i svoje bupkanje pri sputanju na tanke, zvonke daske pozornice podvlaila nehotinim izdisa-njem, koje bi se kod neke manje iskusne umjetnice 52 moglo shvatiti kao stenjanje, dok je lake pokrete pratila pucanjem prstiju i kretavim uzvicima: ,,La! La! La! Oh! La! La!" Bojaljivo bi se zavrtjela na vrhu prstiju u dnu pozornice, nestano doskakutala do rampe, izbacila unazad, kao da se prezrivo ritnu-la, jednu pozamanu nogu i eznutljivo isturila bradu po opruenom kaiprstu, pa bi, lako se njiui na onoj preostaloj nozi dobacila publici likujui pogled, kao da je izvrila veliki podvig. Zatim bi sa slabim, ne-slonim pljeskanjem izmijeala svoje ,,0h! La! La!" kojim kao da je sama sebi estitala, i zanosno izba-civi glavu udarila u nestano skakutanje u krugu, to bi je zgodno dovelo do njenog prvobitnog mjesta. Vrhunac prvog dijela njenog izvoenja nastupio bi uz plemenit napor, u kojem bi se ona, s rairenim rukama i licem grevito napregnutim uslijed toga nastojanja, polagano skljokala u pagu", ali nije ni pokuala da se digne iz toga poloaja, nego ju je spasio blagovremeno sputanje zavjese. Nije loe s obzirom na njene godine primijeti Denis u povjerenju ali e jednog dana propasti kroz pod pozornice, i nita se vie nee uti o njoj. O Denis proaputa Mary prijekorno. Vi valjda ne mislite to ozbiljno. Sigurno vam se dopala?

 Ako se vama dopada, dopada se i meni. Samo nemojte traiti od mene da se zaljubim u nju odgovori on peckajui je. Vidjet ete ta e sada doi dodade malo kasnije, kad se poslije kratke pauze zavjesa ponovo die i kad se ukaza zamraena pozornica na kojoj se debela prilika neuporedive Bo-lite lagano njihala. Umotana u dug, bijeli ogrta bez svoje mornarske kape, ali jo edno zaklonjena svojom dugom utom kosom, koja joj je raskono padala na ramena, i sa parom velikih, neosporno aneoskih krila, ona je lebdjela u polumranom uzduhu i stajala tako serafinski visei pred njihovim zauenim oima. Ni traga vie od krpica u kojima je igrala, ni od ljokica baleta, kao da je, preporoena i oiena, sada prezirala ono stvorenje koje je maloas uzvikivalo: ,,Oh! La! La!" i izvodilo onu jezivu pagu". 53Tako se ona pobono vila iznad pozornice uz sasvim razgovijetno kripanje ice i koturae o kojima je vi-sila i uz zveckanje Stijene vi jekova" na klaviru iza kulisa. Razlijee se snaan aplauz, naroito u obliku zvidanja sa zadnjih klupa i glasnih uzvika: Jo, jo!" Ali kako se u Me Inallvjevom poduzeu nije znalo za ponavljanje, Madame, poto se poklonila uz lepranje krila, ljupko se povue u svoja kola da vidi da li je njena unuka Katy Maginti legla da spava. Mary oduevljeno zapljeska rukama i okrenu se Denisu: Sta sad mislite? upita ona ivo, kao da ga izaziva da omalovai takvo nebesko stvorenje. Sjedili su na tankoj drvenoj klupi, priljubljeni jedno uz drugo, s rukom u ruci, prepletenih prstiju, i Denis, gledajui u njeno zaneseno, uzdignuto lice, stee njene prste i odgovori znaajno: Mislim da ste prekrasni! To je bio vrhunac duhovitosti. Mary prte u smijeh; ali na zvuk njenog vlastitog smijeha, tako veselog i neobuzdanog, u njenoj dui se, kao po kontrastu, javi slika njenog doma i ona se sledi, kao da se zagnjurila u ledenu vodu, pa uzdrhta i sae glavu. Ali se snanim naporom volje otrese malodunosti i ohrabrena Denisovom blizinom die pogled i vidje kako na pozornici stoji Magini. Sad je bilo sputeno bijelo platno, a arobna lampa" u dnu atora bacala je preko njega naslov: Njean i vjeran", ili Mornareva cura". Sa slabog i promuklog klavira odjeknue prvi taktovi balade i Magini zapjeva; a dok je on pjevao sladunjave rijei, na platnu su se redale raskono obojene slike koje su prikazivale dirljivo promenljivu sreu koja prati razvoj vjerne ljubavi. Susret kraj rijeke mornara i mlina-reve keri, rastanak, osamljenost mornara u njegovoj objeenoj postelji na brodu, iskuenja kroz koja prolazi plemeniti mornar na puini, i isto tako alostive nedae njegove dragane u domu, tihe grozote brodoloma, pa pravi heroizam spaavanja, blijetali su redom pred pogledima zapanjenih gledalaca dok, najzad, ponovni sastanak zaslunih ljubavnika, koji su se drali za ruke kraj one iste rijeke ponavljanje prve 54 ploe nije donijelo olakanje i zadovoljstvo svoj publici. Zatim je na naroitu molbu otpjevao pjesmu Juanita", u kojoj se govorilo o zavodnikim draima jedne gospe, crnomanjastije i strasnije od mornareve drage golubice, i koja je djelovala silovitije i opasnije. Kad je i nju otpjevao, sa zadnjih klupa se prolomilo glasno i dugo klicanje, tako da je trebalo dosta vremena dok se ulo kako objavljuje svoju posljednju taku: Zemlja ljubavi", omiljenu pjesmu rekao je publici ira Pinsutija. Sasvim suprotno onim drugim pjesmama, ova je bila jednostavna i dirljiva, i mada pjeva nije nikad iao dalje na jug od Dum-friesa, krajnje take Me Inallvjevih putovanja, on je pjevao istim i prirodnim glasom. I dok su blagi valovi tonova lebdjeli u mranom atoru, Mary osjeti kako je navala drhtave njenosti i simpatije neodoljivo vue Denisu. Uzvieni zanos njenog osjeanja napuni joj oi suzama. Nitko s njom nije nikad postupao kao Denis. Osjetila je da ga voli. Uzdignuta visoko iznad svog skuenog i jednolikog ivota blijeskom te veeri i sjajem muzike, ona bi, da je on to traio od nje, rado umrla za toga mladog, bogu slinog stvora, uz kojeg se tako vrsto priljubljivala u slatkogorkom ujedinjavanju; slatkom, jer ga je oboavala, a gorkom jer ga je morala ostaviti. Pjesma se svri. Ona se tre i shvati da je i predstavi kraj. Zdruena s Denisom u utljivom razumijevanju, ona izae iz atora u svje noni zrak. Sad se ve bilo smrklo; sajmite je bilo osvijetljeno buktinjama, a gomila manja, mada jo veselo uskomeana, ali je za ono dvoje punih nekog dubljeg zanosa, sajam bio izgubio svoju dra. Oni stadoe neodluno gledati oko sebe. Hoete li da gledate jo neto? upita Denis polako. Mary odmahnu glavom. Vee je bilo tako divno da je osjeala elju da vjeito traje; ali je ono prolo, bilo svreno, i sad joj je preostajao najtei zadatak da se oprosti s njim. Sad e morati da se vraa dosadnim putem koji vodi iz te zemlje ljubavi, a sad je ve, avaj! dolo vrijeme da krene na taj put. 55 Hajde da malo proetamo nagovarao ju je on. Jo nije kasno, Mary. Neemo daleko. Nije mogla da se odvoji od njega! Dok ju je neka zloslutna tuga stezala za grlo i pri samoj pomisli na odlazak, ona je slijepo osjeala da mora jo malo ostati s njim. eljela je da to vie odloi bolnu reakciju koja mora nastupiti poslije ushienja i zanosa i eznula za njegovim stalnim prisustvom, da je blai i tjei. Otrina njenog sadanjeg osjeanja prema njemu zadavala joj je bol kao kakva rana negdje u slabini, a

silina tog osjeanja istisnula joj je iz glave svaku misao o kui, o ocu, kao i svaku rastrojnu misao koja bi je mogla odvratiti od toga da ide s njim. Hajde, draga Mary molio je on; jo je rano. Pa dobro, samo malo pristade ona apatom. Staza kojom su se uputili, vodila je krivudavom obalom Levena, s uboravom rijekom na jednoj, a livadama punim rosne trave na drugoj strani. Pun mjesec, koji je sijao kao uglaan tanjur od kovanog srebra, stajao je visoko na nebu usred srebrnaste praine zvijezda, i leao u zagrljaju tajanstvenih dubina tamne vode ispod njega. Ponekad bi tanki potezi magliastih oblaka proirili taj bijeli nimbus, koji je lebdio tako visoko gore, a ujedno i tako duboko u rijeci, kao kakvi avetinjski prsti koji zaklanjaju oi od tog blijetanja toliko sjajnog da se ne moe podnijeti. Dok su ili tako utei zbog ljepote toga sre-brnastog zraenja, uzduh prohladan od rosom natopljene noi i sladak od mirisa bujne trave i divlje metvice, obavijao ih je blago i sputao se na njih kao milovanje. Dva velika, siva nona leptira stalno su se progonila iznad staze ispred njih i fantastino leprala meu visokim rogozom i trskama na "obali, tiho kru-ei i prelijetajui, i stalno kreui tamo i ovamo, ali uvijek jedan za drugim, uvijek zajedno. Krila su im se sijala na blagoj mjeseini, dok je umorenje njihovog leta dopiralo kroz potpunu tiinu kao sve nie lepranje lista koji pada. I rijeka je isto tako bila gotovo sasvim tiha dok je uborila i blago zapljuskivala svoje obale, a tiho 56 romorenje matice postajalo je sastavni dio none tiine. Bili su ve prilino odmakli, i sajmite je sad obiljeavao samo blijedi sjaj na nebu, nadjaan mjeseinom, a pleh-muziku samo slabi apat noen vjetrom i upijan tiinom. Ali Mary i Denis nisu znali ni za muziku, ni za mjesec, i mada su se nesvjesno proimali ljepotom oko sebe, znali su samo jedno za drugo. injenica da se sad prvi put nala nasamo s Denisom i izdvojena od cijelog svijeta ispunjavala je Mary bojaljivim blaenstvom i inila da joj srce lupa puno neobuzdane i radosne miline. A Denisom, tim iskusnim mladim graaninom, bilo je sasvim ovladalo neko udno i novo osjeanje. Ono lako voenje beznaajnih svakodnevnih razgovora po kojem je on bio dua i ivot svakog drutva, ono laskanje koje je sasvim prirodno teklo s njegovih usana, presuilo je na samom izvoru. Predbacivao je sebi da je zanijemio i da izgleda sumoran kao paradna nijema prilika na pogrebu. Osjeao je da njegov dobar glas dolazi u pitanje, da mora rei neto, makar kakvu banalnost. Ali dok je u mislima proklinjao sebe kao glupaka, smetenjaka, blesana i zamiljao da e svojom nijemom tupavou otuiti Mary, jezik mu je bio suh, a njegov hitri mozak tako preplavljen uzbuenjem da nije mogao ni progovoriti. Spolja su izgledali mirni i staloeni, ali je u svakom od njih sve vie nadolazila plima priguenog osjeanja, a zato to nisu govorili, to je osjeanje postajalo sve snanije. Mary osjeti u slabini neki stvarni bol. Ili su tako priljubljeni jedno uz drugo da je nju to osjeanje bliskosti ispunilo nekom neizrecivom enjom, nedokuivom udnjom* koja je njeno uzrujano tijelo spajala s njegovim i umirivala je kao neki boanstveni napitak. Najzad zastadoe napreac, nehotice i okretoe se jedno prema drugom. Mary uzdie lice prema Denisu. Blijeda mjeseeva svjetlost padala je na lak oval njenih crta i inila ih prozranim, oduhovljenim. On se sae i poljubi je. Usne su joj bile meke, tople i suhe, 57i podmetnue se pod njegove kao podnesena rtva. / To je bio njen prvi poljubac ovjeka, i mada je bila potpuno nevina i sasvim neobavijetena, u njoj je ipak treperio prirodni nagon, te je vrsto pritisnula svoje usne o njegove. Denis je bio izvan sebe. U njegovom neznatnom udvarakom iskustvu nije bilo niega nalik na to, te on, osjeajui kao da je dobio neki rijedak i udesan poklon, i ne znajui ta radi, spontano pade na koljena pred Mary, obgrli je rukama i u znak pote pritisnu lice na njenu haljinu. Miris grubog, iznoe-nog sera njene suknje bio je za njega opojan; osjetio je kako njene noge, tako dirljivo vitke i nedozrele, lako podrhtavaju na njegov dodir. On joj sti-te ruku i privue je na zemlju kraj sebe. Sad je mogao da vidi malo udubljenje u njenom vratu, i tanku plavu ilicu koja ide nanie. Kad joj skide eir, jedan pramen njene kose pade joj preko glatkog, blijedog ela, i on prvo nezgrapno i ponizno poljubi taj pramen, s nespretnou koja mu je sluila na ast, pa zatim spusti usne na njene oi i zaklopi ih poljupcima. Sad su bili jedno drugom u zagrljaju, sakriveni meu trskama i bunjem ukovine, s mekom i gipkom travom ispod sebe. Od dodira njihovih tijela raala se neka preslatka toplina, i rijei nisu bile potrebne, a oni u toj tiini napustie svijet, znajui i marei samo jedno za drugo. Njena glava je leala zavaljena na njegovoj miici, a izmeu njenih poluotvorenih usana zubi su joj se blistali na mjeseini kao sitno sjemenje. Dah joj je bio kao svjee mlijeko, i on opet u luku njenog vrata vidje majunu ilicu koja se ispod glatke koe provlaila kao potoi kroz djevianski bijeli snijeg, i milo je pogladi, blago je vrhom prsta pratei u njenom sputanju niz grudi. Kako su vrste i oble njene dojke, svaka kao glatki, savren, neuza-bran plod

obuhvaen njegovim dlanom koji ga miluje! Pritisak njegove ruke natjera joj vrelu rumen u lice, i mada je poela bre disati, ona se ne usprotivi. Ona osjeti kako joj te njene djevianske dojke, koje dotle nisu zauzimale nikakvo mjesto u njenoj 58 svijesti, otiu kao da se pune boanskom tekuinom iz krvi, i kako sva njena neznatna snaga navaljuje u njih, kao da e joj iz bradavica prokapati kapi za neko nevidljivo dojene. Zatim joj se u glavi sve zamuti, i dok je tako sklopljenih oiju leala u njegovom zagrljaju, zaboravila je na sve, nije znala ni za ta, nije vie bila ona i bila je njegova. Njen duh poletje u susret njegovom bre od lastinog leta. Svjetlosti na sajmitu se pogasie jedna za drugom, jedna stara aba, ije su krupne tune oi blistale na mjeseini kao drago kamenje, skoi kroz travu kraj njih, pa beumno ode dalje, zraenje rijeke potamni od neke nejasne bijele izmaglice, kao to ogledalo posukne od daha; zatim, kad se ipkasti ve-lovi isparenja poee povlaiti nad zemljom, suton-ske sjenke ispunie udoljice po livadama i zemlja se postepeno ohladi kao da joj je toplinu oduzeo zrak ispunjen injem. Sputanje izmaglice priguilo je svaki um te je zavladala potpuna tiina, sve dok poslije dugog vremena jedna pastrva ne skoi uz rijeku i teko bunu natrag u vir. Na taj um Mary se lagano pomae, i dok joj se svijest o svijetu tek upola probudila, ona tiho proaputa: Denise, ja te volim! Mili, mili Denise! Ali ve je kasno! Jako je kasno! Moramo ii! Ona teko podie glavu i lagano pomae svoje opijene udove, a zatim joj kao munja sijevnu u glavu pomisao na oca, na kuu i na njen poloaj tu. Ona skoi poplaena, grozei se sama sebe. O, ta sam uradila? Moj otac! ta e biti od nas? uzviknu ona. Poludjela sam kad sam mogla da uinim ovako neto! Denis ustade na noge. Nita ti se loe nee dogoditi, Mary ree on nastojei da je umiri. Ja te volim! Ja u se starati o tebi. Onda me pusti da idem i suze joj potekoe niz blijede obraze. O, moram se vratiti prije nego to on doe kui, inae u provesti no na ulici. Onda vie ne bih imala kue! 59 Ne plai, draga Mary preklinjao ju je on mene boli kad te vidim da plae. Nije ni tako kasno. Jo nije jedanaest sati! Uostalom, ja snosim odgovornost za sve; ja sam kriv za sve. Ne! Ne! viknu ona. Za sve sam ja kriva, Denise. Nisam uope smjela doi ovamo. Ja sam odrekla poslunost ocu. Ja u i stradati. Denis obgrli njenu uzdrhtalu priliku i zagledavi joj se ponovo u oi, ree odluno: Ti nee stradati. Mary! Ja bih volio da ti, prije no to se rastanemo, shvati jednu stvar: ja te volim, volim te vie od svega, i ti e biti moja ena. Dobro, dobro jecala je ona. Samo me sad pusti da idem kui. Ja moram ii. Otac e me ubiti. Ako veeras ne bude doao kasno, meni e se dogoditi neto uasno... i meni i tebi. I potra stazom, klizajui se i spotiui u toj urbi, dok je on iao za njom pokuavajui da je utjei, tepao joj biranim rijeima punim mile njenosti. Ali mada je ona na te njegove rijei prestala plakati, jo je trala i nije vie progovorila sve dok ne dooe na okrajak grada. Tu ona odjednom zastade. Nemoj dalje ii, Denise ree mu zadihano. To je dovoljno! Mogli bismo ga sresti... moga oca. Ali put je tako mraan bunio se on. Bojim se da te ostavim. Mora ii, Denise! On bi mogao naii dok smo jo zajedno. Ali ovaj mrak? Sta ja tu mogu? Trat u cijelim putem. kodit e ti ako tri sve do kue, Mary, tako je mrano, a put sad izgleda tako pust. Ostavi me? Mora me ostaviti! viknu ona. Idem sama! Zbogom! Dodirnuvi posljednji put njegovu ruku, ppbjee od njega. Njena prilika utonu u mrak i zaas je nestade. Dok je zurio u neprodirnu tminu, uzalud se trudei da je prati u njenom brzom bjeanju i domiljajui se da li da je zove ili da ide za njom, on je zbunjeno digao ruke kao da je preklinje da mu se vrati, a zatim ih lagano spusti, pa, poto je dugo stajao nepomian, okrenu se teka srca i utueno uputi svojoj kui. Zurei izbezumljeno, Mary je za to vrijeme naprezala svoje umorno tijelo onim istim putem kojim je tako lako ila iste veeri, poto je za nekoliko sati proteklih od onda, proivjela, kako je njoj izgledalo, cio jedan vijek u pogledu vremena i iskustva. Bilo je nemogue zamisliti da se to ona, Mary Brodie, nalazi sama na ulici u to doba noi. Sum njenih usamljenih koraka ulivao joj je strah, jer je glasno odjekivao kao mnogostruko ponavljanje optubi, da ih uje njen otac i svi ostali, i kao da joj predbacuje njen ludi

postupak i grenost njenog sadanjeg - stanja. Denis misli da je uzme za enu! Mora da je i on poludio; jer luaki nema pojma o njenom ocu i o prilikama u kojima ona ivi. Odjekivanje njenih koraka podsmijevalo joj se i aputalo da je sila s uma kad je zapala u takvu nepriliku, tako da joj se i sama pomisao na njenu ljubav prema Denisu inila kao bolna i smijeno glupa besmislica. Kad se ve pribliila kui, ona odjednom ispred sebe opazi neku drugu priliku, te sva obamre od straha da je to moda njen otac. Mada se on esto vraao iz kluba i poslije jedanaest sati, ponekad je dolazio i ranije, i dok je prilazila blie i tiho pristi-zala onu priliku, osjeala je da to mora biti on. Ali odjednom joj se ote uzdah olakanja kad opazi da je to njen brat, te ne vodei vie rauna o opreznosti, potra za njim sva zadihana. Matt! Oh! Priekaj! viknu ona, i posrnuvi pred njim, zgrabi ga za miicu kao utopljenica. Mary! viknu on i estoko se tre, gotovo nesposoban da vjeruje svojim oima. Da, to sam ja, Matt, i bogu hvala to si to ti! Isprva sam mislila da je to otac. Ali... Ali za ime boje, ta e ti na ulici u ovo doba? viknu on sav potresen od silnog zaprepaenja. Gdje si bila? Ostavi to zasada, Matt ree ona zadihano. Hajde da to prije uemo, dok nije otac naiao. Molim te, dragi Matt. Nita me ne pitaj. 60 61 Ali ta si to radila? Gdje si bila? Sta e mama misliti? Mama e misliti da sam otila da legnem ili da itam u svojoj sobi. Ona zna da esto to radim kad ekam tebe. Mary, to je strana nepromiljenost! Ne znam kako da se snaem u toj stvari. Sramota je to da te , naem na ulici u ovo doba noi! On naini nekoliko koraka, pa naglo stade kao da mu je iznenada pala na pamet neka misao. Ne bih nikako volio da gospoica Moir sazna za ovo. Ovo je bruka! Ovakvo ponaanje moje sestre moglo bi je oneraspoloiti prema meni. Ne govori joj nita o tome, Matt! Ne govori nikome nita! Hajde samo da uemo. Gdje ti je klju? Zurila je Mary. Mrmljajui tiho za svoj raun, Matthew poe ka prednjim stepenicama i dok je Mary odahnula, kad je vidjela da kapija nije zaipljena iznutra, to je znailo da se njin otac jo nije vratio, on otvori kapiju. U kui je bilo sve mirno; nitko je nije ekao, i na glavu joj se ne sruie nikakva predbacivanja ni optube, te Mary, saznavi da se nekim udom nije saznalo za njeno odsustvo, zgrabi bratovu ruku u nastupu osjeanja zahvalnosti, pa se oboje u mraku neujno oduljae uz stepenice. Doavi u svoju sobu ona duboko odahnu, te se, kreui se pomou pipanja po praznoj prostoriji, osjeti umirena ve pri samom dodiru poznatih stvari. Bogu hvala, sad je van opasnosti! Nitko nee znati! Ona zbaci sa sebe haljinu, u mraku se uvue u postelju, i svjee plahte za tili as ublaie njenu vrelu iznurenost, dok je meko uzglavlje godilo njenoj bol-noj glavi. Njeno se vrelo, umorno tijelo razgalilo, slatko se predajui odmoru, uzdrhtali oni kapci joj se sklopie, zgreni prsti se odvojie od dlanova, a glava joj se nakrenu prema ramenu, i zatim, uz posljednju svjesnu pomisao na Denisa, ona stade pravilno disati i zaspa. 62 III James Brodie se slijedeeg jutra probudi u sobi koju je sunce plavilo kroz prozor. On je tu prostoriju u zadnjem dijelu kue naroito izabrao za svoju sobu zato to je, cijenei sunce nagonski kao ivotinja, volio da ga njegovi prvi jutarnji zraci obasjaju i probude, da mu kroz pokriva napajaju prijemljivo tijelo i cijelo mu bie promu osjeanjem snage i sjaja. Nita tako ne prija kao jutarnje sunce glasila je jedna od njegovih omiljenih, prividno dubokih mudrih izreka kojima se on sluio u razgovoru i koje je ponavljao sa znalakim i promuurnim izrazom lica. Jutarnje sunce, to je ono to vrijedi. Ljudi ga obino nikada nemaju mnogo; ali sam se ja postarao da ga u ovoj sobi dobijem koliko ga god ima. On snano zijevnu i sa uivanjem protee svoje krupno tijelo, zatim poluotvorenim oima zadovoljno opazi zlatan roj estica koje su lebdjele u zraku oko njega, pa poslije kratkog vremena mirkajui baci pogled prema satu na polici iznad kamina, ije su kazaljke pokazivale tek osam sati, i kad vidje da moe ostati jo etvrt sata u postelji, ponovo spusti glavu, okrenu se na stranu i zari pod pokriva, kao ogromno morsko prase. Ali uskoro ponovo izbi na povrinu. I pored sve ljepote jutra, i pored reskog mirisa uzavrelog porida koji je njegova ena kuhala dolje i ija su isparenja dopirala odozdo i golicala mu nozdr-ve, on je u svom sadanjem raspoloenju osjeao nedostatak potpunog samozadovoljstva kojim je ono trebalo da bude proeto.

Zato se udljivo, i kao da trai uzrok toga svoga nezadovoljstva, okrene i pogleda prema udubljenju na drugoj strani velikog kreveta, koji je njegova ena bila napustila prije itavog jednog sata kad je po obiaju ustala na vrijeme da svri sve to treba i udesi da doruak bude na stolu kada on sie. Nato takva ena mislio je on nezadovoljno ovjeku kao to je on? Sve je to lijepo to mu ona kuha, pere, riba, krpi arape, isti cipele... da, pa mu iz pokornosti ak i lie cipele; ali kakva mu je to sada 63ljubavnica? A osim toga, od svog posljednjeg poroaja, kad mu je rodila Nessie, ona je stalno poboljevala, a onako slaba i kmezava, svojom mlitavom nemoi je vrijeala njegovo krepko zdravlje i svojim otunim navikama izazivala njegovu odvratnost. Ponekad, kad je mislila da je nitko ne gleda, kao u rana jutra kad je ustajala prije njega, on bi gotovo kradomice, jednim krajikom oka, s gaenjem gledao kako se ona oblai. Ne ranije, nego jo prole nedjelje, uvrebao ju je kako skriva neki prljav haljetak i dreknuo: Ne pravi ubrite od moje sobe! Zar nije dosta to tebe trpim, no jo moram da gledam i tvoje prljave haljine? Ona mu je, mislio je u sebi ogoreno, ve odavno postala odvratna. Bio mu je odvratan i sam njen miris, i da nije postojan ovjek, on bi traio zadovoljstvo na drugoj strani. ta je ono sanjao prole noi? eznutljivo je napuio donju usnu i snano ispruio noge, dok se zabavljao privienjima iz sna, i mislio na zamamnu mladu djevojku koju je gonio kroz ume i koja mu je uma-kla samo svojom hitrinom, mada je on jurio za njom kao srnda. Ona je trala bre od koute, a za njom se leprala njena duga kosa, dok na sebi nije imala ni krpice da joj smeta, pa ipak, i pored sve te brzine, okretala se i smjekala na njega, zamamno, izazivaki, da ju je samo zgrabio mislio je u sebi, dok se izvaljen na lea, naslaivao svojim razbludnim, erotikim matarijama, prio na suncu teko tijelo, a rastvorene usne mu podrhtavale upola poudom, a upola vragoljastim osmijehom drukiju bi ona pjesmu pjevala. Odjednom vidje da je osam i etvrt, sasvim iznebuha skoi iz kreveta, navue arape, hlae i papue, a zbaci dugu spavaicu. Njegov goli torzo blistao se glatko, miii na njegovim ramenima i pleima, slini u vorove zavezanim konopima, gibali su se valovito ispod bijele koe koja se sijala kao glatka svila, svuda osim na mjestima gdje su mu grudi bile zarasle u gustu smeu dlaku, estu i poleglu kao liaji po stijeni. Postajao je malo ispred malog ogledala iznad umivaonika, divio se svojim bistrim oima, jaI kim bijelim zubima, i uz resko utanje prstima, preao preko ekinjaste dlake po tekoj vilici. A zatim, jo onako go do pojasa, on se okrenu i uze kutiju od abonosa za brijae u kojoj je bilo poredano sedam efildskih britava ilijebljenih sjeiva, a na koricama od slonove kosti svake od njih stajalo je napisano ime jednog dana u nedjelji. On paljivo uze onu na kojoj je stajalo ime petak; znalaki joj isproba rez na noktu palca i lagano poe njime prevlaiti preko kaia okaenog sasvim pri ruci o naroitu kuku. Kai je bio debeo i kako su Matthevv i Mary osjetili u svoje mlae dane beskrajno izdrljiv. Dok je Brodie lagano vukao britvu uz i niz mrku povrinu, sjeivo je dobijalo beskrajno tanku otricu. Poto mu je istjerao rez po svojoj volji, on prie vratima, uze toplu vodu za brijanje koja je stajala pred njima, prokljuala toga asa, vrati se ogledalu, obilno nasapuna lice i stade se brijati dugim i tano odmjerenim potezima. Brijao se vrlo briljivo, tako da su mu brada i obrazi postali glatki kao svila, oprezno je izbjegavao sjajne kovre brkova i prevlaio britvom preko zategnute koe tako sigurnim i odmjerenim potezima da su tiinu u sobi remetili samo povremeni, pravilni umovi reskog utanja. Poto se obrijao, obrisao je britvu o komadi papira, uzet sa naroito za tu svrhu odreene gomile, o ijem se popunjavanju starala mala Nessie, ponovo je navue preko kaia i vrati u kutiju. Poslije toga, ispraznivi u umivaonik vodu iz vra, stade se sa uivanjem prati hladnom vodom, pljuskati se po licu i punim akama polivati grudi, glavu i miice. To tedro upotrebljavanje hladne vode, ak i u najmrazovitija zimska jutra, bilo je njegova nepokolebljiva navika pomou koje je, kako je govorio, odravao svoje savreno zdravlje i uvao se od kataralnih nazeba, od kojih je njegova supruga tako esto patila. Ja se ispljuskam hladnom vodom esto se hvalio i to to je mogue hladnijom. Da! Ja bih i led probio i zagnjurio se, i to je voda ledenija, utoliko se poslije osjeam toplije. Nema kod mene cvokotanja i mrkanja s crvenim nosom, kao kod nekih stvorova koje bih mogao da imenujem. Ne! 64 S Selrdijin zamak 65Ne! Ja se od toga zaarim. Samo ti meni daj dosta hladne, vrlo hladne vode... to ti je isto zdravlje! Tako je on i sad, dok je snano trljao tijelo grubim i hrapavim runikom i neprestano itao kroz zube kao neki konjuar, osjeao kako ga proima rumeni ar koji unekoliko razgoni ono njegovo prvanje neraspoloenje. Dovrio je oblaenje kad je s beskrajnom panjom obukao lijepu koulju od skupog lanenog platna, uzeo utirkani okovratnik Gladstone" i kravatu sa ptijim okcima, privrenu iglom sa zlatnom potkovicom i izvezen siv prsluk, zajedno sa dugim kaputom od najfinijeg kotskog tofa. Zatim je siao na doruak.

Dorukovao je uvijek sam. Matthew je odlazio od kue u est, Nessie u osam i po, njegova majka nije nikada ustajala prije deset sati; gospoa Brodie i Mary su jele same izjutra, ponekad i u tamnoj prostoriji gdje se kuhalo, te je tako ispalo da je Brodie zasjeo za svoju zdjelu sa poridom, dostojanstveno usamljen. On je uvijek uivao u jelu, ali je u jutarnjoj svjeini pristupao doruku s otrijim apetitom, te je i sad snano navalio na porid, a poslije toga na dva svjea jajeta obarena u sekundu tano do potrebnog stupnja rovitosti, i sruena u veliku alicu, uz velike, mekane kifle, svjee maslo, i kavu, njegov najmiliji napitak, koji nitko drugi u kui nije smio piti. Dok je Mary, sluei ga pri jelu, beumno ulazila i izlazila, on, gledajui je kriom ispod oka, opazi kako je blijeda, ali ne ree nita, jer se drao taktike da svoju enskadiju ne podstie da se smatra bolesnom; ali je ipak osjetio neko zadovoljstvo u dui, kad je njeno pokorno dranje i kolutove ispod oiju pripisao otrom napadu koji je sino izvrio na nju. Poto je dorukovao pc obiaju sasvim tiho, izaao iz kue tano u devet i po, on je za trenutak zastao pred kapijom i zadovoljno se osvrnuo na svoju imovinu. Njegov ponosni pogled je obuhvatio cijelo dobro i zapazio da ni jedan struak korova nije izni66 kao u ljunkom posutom dvoritu, da nikakva mrlja ne rui obojene dijelove, niti je ikakva pjega zamrljala sumorni, sivi kamen, pri emu osjeti silno zadovoljstvo pred tim svojim vlastitim djelom. To je njegovo! Ima pet godina od vremena kad je kupio zemljite i kad je otpoeo pregovore s poduzimaem Uriem, govorio mu nadugako i nairoko, crtao mu presjeke i potpuno mu opisao kakvu kuu eli da dobije. Urie, priprost i imuan ovjek, gledao je u njega zaueno i rekao: Ama, ovjee boji! Vidi se da niste kamenorezac, jer inae ne biste dopustili da vas misli zanesu tako daleko od stvarnosti. Vi kao da ste pali s neba! Znate li vi kako bi ta skica izgledala u kamenu i malteru? Ja u ivjeti u njoj a ne vi, Urie odgovorio je Brodie nepokolebljivo. Ali tu ima toliko izlinog rada. Pomislite samo ta e stajati da se izbui taj komadi parapetnog zida! A ta e vam to? i Urie zvrcnu olovkom po crteu ispred sebe. Ja u platiti, Urie, a ne vi opet odgovori Brodie. Poduzima je zabacio eir iza uiju, poeao i zbunjeno olovkom po glavi i stao dokazivati: Vi to ne govorite ozbiljno, Brodie! To bi bilo na svom mjestu kad bi kua bila deset puta vea. Ali vi hoete kuu samo od est soba i kuhinje. To nema smisla. Smijat e vam se cijeli grad. To e biti moja briga viknu Brodie smrknuto. Neka je bog na pomoi onome tko se pod-smjehne Jamesu Brodieu u lice! De, de, Brodie rekao je njegov sagovornik pomirljivo. Pustite vi mene da vam sazidam temeljnu, pristojnu malu vilu, a ne nekakvu lakrdiju od zamka, o kojem vi sanjarite. Grom i pakao, Urie! Pazite kako govorite sa mnom. Ne treba meni nekakva zgodna kutijica. Ja hou kuu kakva mi prilii; planu on, pa se za tren oka pribra, i dodade prirodnim, mirnim glasom: s* 67 Ako vam taj posao nije po volji, ne morate ga primiti. Ja vam samo pruam priliku, a ako neete, ima jo poduzimaa u Levenfordu. Urie se zagleda u njega i zviznu. Je 1' otud vjetar duva? E, e! Ako ste tako tvrdo rijeili, ja u vam spremiti plan i predraun. Kad ovjek tako zapne, mora mu se uiniti po volji. Samo ne zaboravite da sam vas opomenuo. Nemojte me poslije moliti da ruim kuu poto je ve sazidam. Neu, ne, Urie nasmija se Brodie podrugljivo. Doi e do rijei izmeu nas samo ako ne uradite onako kako vam ja kaem; a to, bogme, nee biti nimalo prijatan razgovor. Sad na posao i ne brbljajte toliko. Planovi su bili gotovi, Brodie ih je usvojio i pristupilo se zidanju. On je u svjee veeri obilazio gradnju koja se lagano zaodijevala oblikom, gledao je kako iz dana u dan raste i motrio da se ni za dlaku ne odstupi od njegove zamisli; topio se od miline gledajui glatki, bijeli kamen, oprobao meu prstima malter, gladio sjajne olovne cijevi, odmjeravao rukom teinu i zadivljeno pipao etvrtaste ploice liskuna. Sve je bilo od najboljeg materijala, i mada mu je taj pothvat duboko zahvatio u kesu, u samoj stvari ispraznio je jer je on uvijek bio iroke ruke kad je troio na sebe sama, i uvijek tedio samo za tu svrhu on je bio ponosan to je izveo svoju zamisao; ponosan to je napustio najmljenu kuu na Levenford-skom trgu, ponosan to se ispunila najtajnija elja njegovog srca. Uz to je bio potpuno u pravu. Nitko se nije otvoreno smijao. Jedne veeri, ubrzo po dovrenju kue, jedan besposliar je kod Krsta istupio iz grupe pijanih drugova, koji su tu besposliili, i priao Brodieu. Dobro vee, gospodine Brodie rekao je tu-cajui, pa se osvrnuo, pogledao drugove kao da oekuje njihovo odobravanje i ponovo pogledao u Bro-diea: A kako je zamak veeras?

Brodie je mirno gledao u njega. Bolje nego ti! odgovorio je i potegao pesnicom posred nasrtljivog lica, a zatim je, izvadivi iz 68 depa istu lanenu maramicu, obrisao krv sa zglav-kova na ruci, bacio maramicu prezrivo na zemlju kraj ovjeka koji je leao i mirno otiao dalje. Brodiev se poloaj u toku minulih pet godina nesumnjivo znatno izmijenio, i svijet mu je, otkako je sazidao kuu, pridavao vee znaenje, gledao ga sa veeg rastojanja i sa vie strahopotovanja; njegov ugled u drutvu je rastao uporedo sa glasom nastrana ovjeka tako da je postepeno postao znamenita linost sa mnogo poznanika, ali bez i jednog prijatelja. Sad je bacio posljednji pogled na svoju kuu, slegnuo ramenima i poao niz put. Nije daleko odmakao kad je ugledao jedno lice koje je izvirivalo iza zavjesa na prozorima proelja jedne poluizdvojene kue. U sebi se podrugljivo nasmijao kad je vidio da je to mali Pettigrew, sitniar, koji se nedavno doselio u to otmjeno susjedstvo i isprva se trudio da uvrsti svoj poloaj time to e udvoriki odlaziti sa Brodiem u grad. Veliki ovjek je prvog dana otrpio to slobodno ponaanje, ali kad je drugog jutra vidio kako ga malecni, beznaajni sitniar opet eka, on je naglo zastao. Sluajte, Pettigrew rekao mu je mirno ja, bojim se, jutros ne vidim ba najbolje. Nekako ste mi danas mali i slabaak da vas sutra moda ne bih ni opazio. A osim toga, ja idem brzo. Idite vi, ovjee, svojim korakom i ne muite te svoje krive noice da drite korak sa mnom. Zbogom! Sad se, prolazei pored te kue, zajedljivo nasmijao pri pomisli kako Pettigrew sada eka da mu se on sasvim izgubi iz vida pa se tek onda usuuje da izae na ulicu. Brzo je proao kroz mirniji kraj gospodskih domova i uao u grad, gdje ga, na junom kraju Crkvene ulice jedan zanatlija, koji je nosio torbu s alatom, pozdravi u prolazu dodirnuvi kapu. Brodie se isprsi na taj znak potovanja koje se ukazuje samo najvienijim linostima u gradu. Dobro vam jutro viknu on vrlo ljubazno, zabacivi glavu jo vie unazad s puno ponosne ve69T selosti, i zaobiavi ugao ue u Glavnu ulicu sa tapom preko ramena i stupajui uzbrdo kao vojnik, dok ne stie na hrbat glavne saobraajnice. Tu stade prema jednom neuglednom duanu. Duan je bio star i tih, s uskim, neupadljivim proeljem koje se sastojalo iz jednog malog izloga, u kojem nije bilo nikakve robe, nego je bio skromno zastrt unutranjom, sitno ispletenom mreom od ice koja je, mada je zastirala izlog, ipak odavala tajnu samog duana, jer je na svojoj zategnutoj, sivoj filigranskoj osnovi nosila izblijedjelim pozlaenim slovima ispisanu jednu jedinu rije: Se&irdija. To je, dakle, oevidno bila eirdij-ska radnja. Mada se nalazila na najistaknutijem mjestu u gradu, ona je ne samo krila prirodu svoga poslovanja nego je izgledalo da se ak sklanja od pogleda svjetine time to pomalo uzmie sa linije proelja drugih radnji u ulici i time to doputa susjednim zgradama da se isturaju ispred i iznad nje, kao da eli da i kraj svega svog temeljno uvrenog poloaja ostane to je mogue nezapaenija i nenamet-Ijivija, da zadri i sakrije sebe i sve to je u njoj od prostakih, radoznalih pogleda. I firma nad njenim vratima je bila izblijedjela od starosti i nepogoda, a boja joj bila siuno ispucana na suncu i glatko isprana od kie, ali se jo moglo razaznati po poloenim slovima ispisano ime cijele njene povrine: James Brodie. To je bila Brodieva radnja. injenica da je on njen vlasnik neizostavno ga je uveseljavala u dui svakog jutra kad bi je vidio, i u toku punih dvadeset godina on je na to svoje zanimanje gledao sa irokogrudim podsmijehom. To je, razumije se, bilo jedino sredstvo njegovog izdravanja, neugledni izvor ivota njegove gospodske kue kojom se ponosio; iz njenog temeljnog poslovanja potjecalo je njegovo lijepo odijelo i novac kojim je on tako rado zveckao po svojim depovima; a on je ipak prema njoj zauzimao stav ovjeka koji s dobroudno blagim, ali ipak prezrivim izrazom gleda neku sitnu i neprilinu slabost svoje prirode. On Brodie obian eirdija! On se nije stidio te injenice, ve se diio tim smijenim neskladom i uivao u suprotnosti izmeu sebe i 70 zanimanja koje je izabrao i za koje je znao da mora stalno bosti oi cijelom svijetu. Okrenuo se pa je sa uzviene take na kojoj je stajao pregledao ulicu, kao vladar koji se slobodno pokazuje pogledima javnosti. On je samo eirdija! Smijena besmislenost njegovog poloaja stalno mu je bila pred oima i neizbjeno ga je uzbuivala, pa se i sad tresao od suzdranog smijeha dok je ulazio u svoju radnju da otpone novi radni dan. Duan je unutra bio mraan, zaputen i gotovo prljav, a duga tezga, koja je ila cijelom duinom prostorije, dijelila je njegovu unutranjost na dva dijela te je sluila kao pregrada izmeu posjetilaca i posebnih odjeljenja radnje i, onako istroena i izrec-kana, na jednom kraju imala niz stepenasto poredanih, potamnjelih mesinganih polica, od kojih je na svakoj bio po jedan eir ili kapa, svi razliiti po obliku i

boji. Na drugom kraju tezga je dodirivala zid u vidu police koja se mogla dizati i tako doputala da se prie malom broju stepenica koje su vodile do vrata od hrapavog stakla, na kojima je stajala ispisana rije: KANCELARIJA. Du i ispod toga uzdignutog odjeljenja pruala se prostorija u obliku slova L, iji je prvobitni prostor bio smanjen skoranjim ugraivanjem kancelarije i u kojoj se nalazila daska za peglanje i eljezna pe, koja je svojim stalnim zraenjem topline jo vie suila ve ionako suh i iskvaren zrak. U duanu su zidovi bili pokriveni posivje-lim crvenim tapetama na kojima je visilo nekoliko starih bakroreza. Mada se mogao vidjeti mali broj eira, na kojima nije bilo cijena, iza tezge je bio niz irokih ladica od mahagonija za kape i protezao se dugi niz polica na kojima su stajale gomile kartonskih kutija poredanih od poda do tavanice. Iza tezge, a ispred te izobilne, ali sakrivene robe, stajao je mlad ovjek iji je spoljanji izgled nagovjetavao da su sigurno i njegove zalihe vrlina isto tako sakrivene. Bio je mrav, ublijedjelog lica, koje svojim bljedilom dokazuje nedostatak suneve svjetlosti u duanu, i koje je bilo pomalo roavo zbog oiljka asno zadobijenih u borbi protiv sklonosti i71revima, bolesti kojoj je po nesrei bio podloan, a koju je njegova majka pripisivala slaboj krvi i lijeila Pepperovim tonikumom u kome je bilo kinina i eljeza. Ali te sitnije mane nisu niukoliko remetile uope prijazan izgled njegovih crta, to nije inila ni mala, ali ipak upadljiva bradavica koja se vrlo nesmotreno smjestila na samom vrhu nosa, a koju je jo vie isticao itav stog crne kose, nauurene i pored sveg briljivog mazanja uljem i posute peruti kao slamom, koja je prosipala viak svojih ljuica i pokrivala stalnim injem ovratnik njegovog kaputa. Ostatak njegove prilike bio je prijatan, a njegovo odijelo je trezveno odgovaralo njegovom poloaju; ali se od njega irio neki naroit kiseo zadah koji je dolazio od sklonosti njegovog tijela, naroito njegovih nogu ka obilnom znojenju, to je predstavljalo alosnu, ali ipak neizbjenu nesreu, koja bi ponekad navela Brodiea da ga izbaci kroz zadnja vrata to su vodila na Leven, zajedno sa komadom sapuna i bez-boniki izraenim nareenjem da opere te uvredljive udove. To je bio Peter Perry, trkaralo, pomonik, prodava, egrt kraj pei i daske za peglanje, gospodarev lakej i pravi faktotum, sve odjednom. Kad Brodie ue, on se presamiti s rukama vrsto prilijepljenim uz tezgu, pruenih prstiju i presavijenih laktova, tako da mu se, zbog silne poniznosti kojom je oekivao pozdrav svoga gospodara, vie vidjelo tjeme nego lice: 'Brojutro, Perry. Dobro jutro, gospodine Brodie odgovori Perry sa nervoznom urbom, pokazujui neto manje kose, a malo vie lica. Opet vrlo lijepo jutro, gospodine! udno za ovo doba godine. Prekrasno! on stade za asak zadovoljno, pa onda nastavi: Jutros je dolazio gospodin Dron, kae nekim poslom, gospodine. Dron! Sto do vrata taj trai? Ja zaista ne znam, gospodine, rekao je da e navratiti kasnije. 72 Hm! promrmlja Brodie. On ue u kancelariju, baci se u jedan naslonja i ne osvrui se na nekoliko trgovakih pisama koja su leala na stolu, zapali lulu. Zatim zabaci eir daleko na potiljak ne skidati ga za sve vrijeme dok se bavi u radnji, bio je kod njega znak nadmonosti i uze novine Glasgoiv Herald, paljivo namjetene tako da mu budu pri ruci. itao je lagano uvodni lanak, miui ustima pri svakoj rijei, i mada je ponekad bio primoran da se po dvaput vraa na neku zamrenu reenicu da bi joj shvatio znaenje, tvrdoglavo je tjerao dalje. Ponekad bi spustio novine i zbunjeno se zagledao u zid ispred sebe, napreui do krajnosti svu snagu svoga tronog mozga i trudei se da potpuno razumije tekst. Bio je to teak jutarnji zadatak koji je Brodie sebi zadavao: utuviti Heraldov politiki uvodni lanak, ali je smatrao da mu je to dunost kao uglednom ovjeku. Osim toga, on se tako naoruavao tekim argumentima za ozbiljnije razgovore, te nikad nije proputao da obavi taj posao, mada bi do slijedeeg jutra sasvim zaboravio sutinu onoga to je proitao. Kad se tako silnom upornou probio kroz polovinu stupca, prekide ga paljivo kucanje u staklenu pregradu. Sto je? viknu Brodie. Perry, jer je samo Perry mogao tako kucati, odgovori kroz staklena vrata: Trai vas gospodin Dron, gospodaru. Koga vraga on trai? Zar ne zna da sad itam Heraldov uvodni lanak i da me nitko ne smije uznemiravati? Dron, nekakva utuena, beznaajna osoba, stajao je kraj samog Perrvja i uo svaku rije, to je pakosni Brodie vrlo dobro znao, i to ga je navodilo da u svom satirinom raspoloenju govori sa to neprijatnijim

izrazima i to moe glasnije. Zatim je, sa slabim, zajedljivim osmijehom na licu, sluao preko sputenih novina prigueno dogovaranje napolju, ispred vrata: 73 On veli, gospodine Brodie, da vas nee zadrati ni jedan minut nagovijesti mu Perry. Veli jedan minut, je 1'? O, bogo mili. Neka bude sretan ako dobije i jedan sekund. Ja nimalo ne elim da ga vidim derao se gospodin Brodie. Pitaj ga ta eli, pa ako nije nita vano, onda bi taj kepec bolje uinio da sauva dah, trebat e mu da hladi porid. Napolju opet nastade doaptavanje, pri emu Perry snanom pantomimom, izrazitijom od rijei, pokaza da je uinio sve sa svoje strane da pomogne onome drugome, a da ne dovodi u opasnost svoju sigurnost. Onda mu govorite sami promrmlja najzad on, kao da se opravdava, odustajui od te stvari i povlaei se natrag za svoju tezgu, Dron odskrinu vrata za jedan palac i zaviri unutra jednim okom. Tu si, je 1'? ree Brodie, ne skidajui oiju s novina, koje je opet podigao pretvarajui se da ih sveano ita. Dron proisti grlo pa malo vie otvori vrata. Gospodine Brodie, mogu li da progovorim ri-je-dvije s vama samo za minut i ni aska vie viknu on provlaei se postepeno u kancelariju kroz uzani otvor koji je oprezno napravio. No, to je bilo? zareza Brodie, diui pogled s puno dosade. Ja, koliko mi je poznato, nemam s tobom nikakvih poslova. Ja i ti smo ptice koje ne lete zajedno. Ja znam to vrlo dobro, gospodine Brodie odgovori ovjek ponizno i to je ba ono zbog ega sam doao do vas. Doao sam manje-vie da vas upitam za savjet i da vam uinim jedan mali prijedlog. A ta je to? Ne stoj mi tu kao koko na vrelom rotilju. Gospodine Brodie, moji poslovi u posljednje vrijeme nisu ili kako valja, te sam u stvari i doao do vas zbog ovog mog malog imanja odmah do vaeg duana. Brodie die oi. 74 Misli na onaj tvoj ruevni duan koji stoji prazan ve tri mjeseca. Tko bi mogao da ga ne vidi? Ta, ovjee, to je pravo ruglo za ovu ulicu. Znam da je dugo bio prazan odgovori Dron krotko ali to je u neku ruku moj kapital to je stvarno i jedini kapital koji sad imam pa sam neto iz oajanja od ovoga ili onoga doao na jednu ideju koja, ini mi se, moe i vas interesirati. Gle, zbilja! rugao se Brodie e to je ba zanimljivo! Ti, nema zbora, ima dobru glavu na ramenima kada ti padaju na pamet takve pametne ideje. Jo malo pa e dospjeti u Gradsko vijee. No, pa kakva ti je to ideja? Mislio sam ree ovjeuljak bojaljivo da vi sa vaim sjajnim poslovima i moda sa premalenim duanom pomiljate da proirite radnju tako to biste uzeli i moj duan, pa nainili jedan veliki lokal, moda sa jednim do dva izloga od debelog stakla. Brodie ga je dugo gledao prezrivim pogledom pa najzad ree: O boe, boe! I ti si samo zbog proirivanja moje radnje smislio sve to i dolazio dva puta jutros? Ne zato, gospodine Brodie. Moje stvari, kako rekoh, u posljednje vrijeme ravo stoje, te malo zbog ovoga, malo zbog onoga, a i zbog toga to mi ena oekuje prinovu, moram gledati da izdam ono imanja. E to ba ne valja! mrmljao je Brodie tiho kao maka. Vi sitni, starinski ljudi ba morate da imate mnogo djece. Valjda ne misli da mene krivi za tu posljednju prinovu. Da voli puno djece, to znam. Kau kako ima toliko slinavadi da im ni broja ne zna nastavi on promijenjenim glasom pa nemoj mene kriviti zbog toga. Moje poslovanje je moja stvar, i ja njim upravljam kako ja znam. Meni pravljenje razmetljivih izloga od debelog stakla pada na pamet taman koliko da muterijama uz eire dijelim kesice bombona. Bog s tobom, ovjee, zar ti ne zna da su moje muterije i prijatelji najugledniji ljudi u ovom gradu. Tvoj prazan duan je 75ve mjesecima gnojava rana za moju uglednu kancelariju. Izdaj ga za ime boje! Izdaj ga na svaki nain. Izdaj ga i Hromom Dabi, ako hoe, samo ga nikada nee izdati meni. A sad idi i ne dosauj mi nikad vie s tom stvari. Ja sam zauzet ovjek i nemam vremena da sluam tvoja glupa jadikovanja. Vrlo dobro, gospodine Brodie odgovori ovjek mirno, okreui eir u rukama. Izvinite ako sam vas uvrijedio, ali sam mislio da nee biti zgoreg da vas upitam. Nego s vama je teko razgovarati. I on se ve okrete utuen da poe, ali u tom trenutku u sobu upade Perry sav uzrujan. Pred vratima su sir Johnova laka kola jedva izusti on. Ovog asa sam ih vidio kako staju. Pomonik je mogao da usluzi manje vane muterije, u stvari veinu njih, koje je bio duan da podmiri ne uznemiravajui Brodiea, ali kad bi u duan dola neka krupnija linost, on je znao ta treba da radi te je potrao gospodaru kao usplahireni hrt.

Brodie die obrve gledajui u Drona, kao da hoe da kae: Jesi li vidio?" pa ga, prihvativi ga vrsto za lakat poto nije elio da ga sir John vidi u tako neuglednom drutvu stade lako pourivati iz kancelarije, pa kroz duan, da najzad ubrza njegovo izlaenje kroz spoljna vrata posljednjim guranjem. Uvredljivost toga posljednjeg snanog neoekivanog guranja sasvim zbuni Drona, on posrnu i tle mu se izmae ispod nogu, te pade pravo na stranjicu, ba u trenutku kad je sir John Latta silazio s kola. Latta se nasmija iz glasa ulazei u duan i prilazei Brodieu. Odavno nisam vidio neto ovako zanimljivo, Brodie. Izraz na licu onog siromaka bi uinio da se kazalite Drury srui od smijeha publike viknu on pljeui se po butinama rukavicama za koijae-nje. Njegova srea to se nije povrijedio. Je li vas gnjavio zbog neke isplate? upita on prepredeno. Boe sauvaj, sir Johne! To je prazno blebetalo, koje uvijek cijelom svijetu dosauje. Zar ovakav ovjeuljak? On pogleda u svog sagovornika kao da ga procjenjuje, pa dodade: 76 Znate li vi da vi niste svjesni svoje snage, ovjee! Vi ste neobino jak barbarin. Samo sam ga zvrcnuo malim prstom izjavi Brodie samozadovoljno, sav sretan to je u tako zgodnoj prilici privukao panju svoga posjetioca i osjeajui da njegovom ponosu laska panja uglednog predsjednika uvenog brodogradilita Latta. Mogao bih jednom rukom izmlatiti i tuce takvih dodade on nemarno mada ne volim da se prljam na taj nain. To mi je ispod asti. Sir John Latta ga je s prikrivenim podsmijehom gledao niz svoj fino izvajani nos, pa najzad ree: Vi ste originalan ovjek, Brodie! Sigurno vas zato i volimo. Herkulovsko tijelo, a um... no... I nasmijei se. Da metnemo rukavice kad govorimo s vama o tome? Znate onaj stih: Odi projanum vulgus et arceo"?C) Sasvim tano! Sasvim tano! odgovori Brodie prijatno. Divno vi iskazujete takve stvari, sir Johne. Ima neto nalik na to i u jutronjem ,,He-raldu". Tu se potpuno slaem s vama! Nije imao ni pojma o emu onaj govori. Samo se ne zanosite praznim uobraenjima, Brodie ree sir John maui glavom kao da ga opominje. I sasvim mala koliina izvjesnih stvari moe da traje dugo. Neete valjda stati da mlatite sve ljude po gradu. I ne prireujte nam suvie barun-skih maskarada. Nadam se da razumijete ta hou da kaem. A sad dodade on, odjednom promijenivi predmet razgovora i dranje, koje postade ukoenije i hladnije ne smijem se zadravati, jer se stvarno urim imam sjednicu nego treba mi jedna panama, i to prava, znate. Otkako sam bio u Barbadosu, nisam ovako osjeao sunce. Ako treba, dobavite mi je iz Glasgovva. Znate moj broj! Danas po podne moi ete da birate kakvu hoete u vaem Levenford-Houseu odgovori Brodie usluno. Neu to prepustiti mom osoblju. Lino u se pobrinuti za to. ) Mrzim prostu svjetinu i sklanjani se. Pr. prev. 77 Dobro! I da vam uzgred kaem, Brodie__nastavi on zastajui na pola puta ka vratima. Zamalo ne zaboravih da mi agenti iz Kalkute piu da su gotovi da prime vaeg deka. Moe krenuti brodom Irrawady etrnaestog juna. To je, znate, brod iz Den-nijevog brodogradilita, od hiljadu i devet stotina tona nosivosti. Lijepi brod! Nai ljudi e osigurati mjesto za njega. To je vie nego ljubazno s vae strane, sir Johne ree umiljato Brodie. Ja sam vam duboko blagodaran. Jako ste me zaduili to ste se tako zbog mene potrudili oko te stvari." Nita! Nita! odgovori sir John rasijano. Imamo dosta mladia na ovoj strani, a potrebni su nam i na naim dokovima onamo to jest, ako su kako treba! Klima zaista nije bogzna kakva, ali e morati da promatra kako se tamo ivi. Poneki mlad ovjek ne moe da se odri na nogama. Nadam se, vas radi, da e biti neto od njega. Nego, kako je ona vaa jako lijepa kerka? Sasvim dobro. A vaa bistra curica? Sjajno, sir Johne. A gospoa Brodie? Dosta dobro, hvala na pitanju. Dobro! E, sad moram ii. Ne zaboravite moj eir. On se pope u svoja laka kola, onako patricijski fin i mrav, uze uzde u ruke pa otutnji niz Glavnu ulicu, pri emu su se glatke, sjajne sapi njegovog konja presijavale, a jaki svjetlosni zraci sijevali sa zavitlanih bica, sa sjajnog metala, sa blistave kokarde na livreji, sa bogate opreme lakiranih kola. Trljajui ruke jednu o drugu, i oiju rairenih od pritajenog likovanja, Brodie se okrete s vrata i s neuobiajenom govorljivou doviknu Perrvju, koji je za sve to vrijeme stajao u pozadini kao pokunjena, maglovita sjenka:

 Jesi li uo ta smo govorili? Zar nije bilo divno? Zar to nije bio dovoljan razlog da nauli ta 78 tvoja uesa? Nego, ja mislim da ti nisi dorastao za polovinu onoga to si uo. Sigurno ne razumije latinski. Ne! Ali si uo to mi je sir John rekao o onome kako je dobio ono mjesto za moga sina i kako se raspitivao o mojoj porodici. Odgovori, jadna budalo viknu on glasno. Jesi li uo ta je sir John Latta govorio Jamesu Brodieu? Jesam, gospodine promuca Perry uo sam. Jesi li vidio kako se ponaao prema meni? Razumije se da jesam, gospodine Brodie odgovori mladi kome se samopouzdanje vrati kad vidje da ga nee prekorijevati to je prislukivao. Ja nisam htio da sluam da ujem ta govorite, ni da vas uhodim, ali sam vas promatrao obojicu i slaem se s vama. Sir John je divan ovjek. Bio je vie nego dobar prema mojoj majci kad mi je otac umro naprasno. O, da, zaista, gospodine Brodie, sir John ima za svakoga po neku lijepu rije i lijep postupak. Brodie ga pogleda i prezrivo ree: Pih! Sta ti tu luduje, tikvane! Ti ne zna ta sam htio da kaem, jadni crve! Nisi shvatio. Pa ne obraajui vie panju na utueni izgled mladiev, kao na neto to ne zasluuje da se ovjek na to osvre, on se ponovo pope u svoju kancelariju pa nadmeno, zapovjedniki zauze mjesto u svome naslonjau i zamiljeno, prikupljajui listove jutarnjih novina, stade tiho mrmljati za sebe, kao ovjek koji se obijesno, ali ipak ozbiljno zanosi i nekom svojom dubokom i dragom tajnom: Ne razumiju! Ne razumiju! Ostao je tako itav jedan minut tupo zagledan pred sebe, dok mu se neki tanan sjaj krio duboko u oima, pa zatim naglo zabaci glavu i snanim naporom volje, kao da snano odbaci neto od sebe, kao iz bojazni da to neto ne ovlada njim, sav se strese kao ogroman pas, pribra se, opazi novine ispred sebe i s ponovo sabranim i mirnim licem poe itati. 79IV Mary, metni kotli na vatru. Mi emo se vratiti da damo Mattu aj prije nego to ode Agnesi ree gospoa Brodie navlaei rukavice od jaree koe, uspijajui usnama i krutog izraza lica, pa do-dade: Pripazi da prokljua, mi neemo dugo ostati. Bila se obukla za jedan od svojih rijetkih izleta u svijet, udno neslina sebi samoj, onako u crnom, irokom, lakom kaputu i eiru s perom, nalik na ljem, dok je kraj nje stajao Matthew i izgledao ukoen i glupav u novom novcatom odijelu, ustvari tako novom da su nogavice njegovih hlaa, kad se nije kretao, stajale u stavu mirno, sa otrim, paralelnim ivicama nalik na uspravljene sablje pri pozdravu. Bio je to neobian prizor za popodne jednog obinog dana usred nedjelje, ali je prilika bila dovoljno znamenita da bi opravdala i najneobiniji dogaaj, jer je to bio dan uoi Mattovog polaska za Kalkutu. On je prije dva dana bio posljednji put spustio pero i uzeo svoj eir u kancelariji brodogradilita, pa je odonda ivio u nekom stanju neprestanog kretanja i udne nestvarnosti u kojoj je ivot proticao pred njim kao u nekom zamrenom snu, i u kojoj je u svjesnim trenucima gledao sebe u situacijama u isti mah i neobinim i stranim. Gore mu je stajao spakovan sanduk sa odijelom zatienim tako mnogobrojnim kuglicama kamfora da su prodrle ak i u njegovu mandolinu, i tako jakim da je od njih cijela kua mirisala kao nova levenfordska bolnica, to ga je kad god bi uao u kuu pozdravilo mrskim podsjeanjem na skori odlazak. U njegovom sanduku je lealo sve to je najiskusniji svjetski putnik mogao poeljeti, od ljema od pluta,.najboljeg to se mogao dobiti, koji mu je dao otac, pa do u tanku kou povezanog Svetog pisma, poklon njegove majke; uturice sa patentiranim automatskim zapuaem, od sestre Mary, malog depnog kompasa, koji mu je Nessie kupila od uteenih subotnjih penija. Sada kada je rastanak bio tako blizu, Matthew je za posljednjih nekoliko dana poeo osjeati neka80 kvu muku na laiici, i mada bi se drage volje i portvovno odrekao uivanja u tako munom uzbuenju, kao nervozni regrut pred poetak borbe, sti-caj prilika mu nije doputao da se povue. Lavovi, koji su se javljali u njegovoj mati i prije nedjelje dana tako hitro skakali s njegovog jezika izazivajui zabezeknutu Maminu i Marvnu panju, sad su se vraali reei da ga mue u snovima. esto ponavljana uvjeravanja od strane ljudi koji su imali veze sa brodogradilitem, da je Kalkuta na svaki nain vei grad bar od Levenforda, nije ga mogla utjeiti, ve je zaveo obiaj da svake veeri pred polazak na spavanje traga za zmijama koje su mu se podmuklo mogle uvui pod jastuk. Sto se tie gospoe Brodie, uzbudljivost te prilike posluila je kao jak podstrek za njena osjeanja, tako da je uspjela da se najzad vidi u poloaju dostojnom glavne junakinje u nekom od njenih omiljenih romana. Kao neka rimska matrona, koja sa spartanskom postojanou poklanja sina dravi, ili jo razumljivije, kao

neka kranska majka, koja alje novog Livingstonea u misiju punu nade i slave, ona se otresla svoje krotke utuenosti, pa je, plemenito se drei, pakirala, prepakirala, smiljala planove, krijepila, tjeila, hrabrila i opominjala, a razgovor arala pobonim citatima i molitvom. Brodieu nije promakla neopaeno ta promjena u njoj, i on je svojim podsmjeljivim pogledom nazirao objanjenje te prolazne faze. Ama to pravi cirkus od sebe, eno boja rugao joj se on sa tim tvojim prenemaganjem i izvoenjem, a u stvari samo tri za tim tvojim velikim klipanom sa alicama aja i krikama prene slanine u svako doba dana. Kad te ovjek pogleda, rekao bi da si kraljica Viktorija. Salje li nekog generala u rat, ili ta, te si se nadula kao svinjski mjehur. Znam ja dobro ta e se dogoditi. Cim on ode, ti e splasnuti pa e opet pasti nama na ruke, slinija nego ikad ispranjenoj torbi. Uh! Za ime boje, priberi malo pamet u tu tvoju ludu tikvu! Seirdljln zamak 81Ona je osjeala kako je on hladan, bezosjeajan, pa ak i bezobziran, dok se pravdala: Ali, tata, ta moramo deka otpremiti kako valja. Njega eka velika budunost i mada je poslije toga krila od mua svoja nastojanja, ona je, osjeajui se uvrijeena i svjesna da je u pravu, udvostruila svoje vatrene napore za dobro svoga mladog, moda slavnog pionira. Dakle, poto je navukla rukavice tako da su bile savreno glatke, mada na vornovitim rukama, ona ree: Jesi li gotov, dragi Matte? tako usiljeno veselim glasom da se Mattu od toga sledi krv u ilama. Mi idemo askom do apoteke, Mary __ nastavi ona kao da veselo aska. Preasni doktor Scott je neki dan rekao Agnesi da je kinin najbolji lijek protiv malarije. Silan lijek, veli te idemo da nam se napravi koji praak. Matthew nije govorio nita, ali je u mati gledao samoga sebe kako ga u nekakvoj movari punoj krokodila lomi groznica, te je sumorno mislio kako nekoliko triavih prakova izgleda slaba zatita od takve napasti, i u dui natmureno sporio umjesnost prijedloga toga preasnog gospodina. A ta mi on zna o tim stvarima? On nije nikad iao tamo. Lako je njemu priati mislio je on ljutito, kad ga gospoa Brodie uze pod ruku i povede iz sobe kao nevoljnu rtvu. Poto oni odoe, Mary napuni kotli pa ga metnu na ognjite. Bila je bez volje i sjetna, sigurno pri pomisli da e izgubiti brata, te se itave te nedjelje kretala nekako do krajnosti utuena, to se moglo sasvim prirodno pripisati njenoj sestrinskoj zabrinutosti. Ali je zanimljivo i da je prola tano nedjelja dana otkako je bila sa Denisom na sajmu, i da ga nije nikako vidjela odonda, mada je eznula za njim. To nije bilo mogue, jer je iz jednog pisma, preda-tog na potu u gradu Perthu, koje je iznenada primila od njega, znala da putuje trgovakim poslovima po Sjeveru. Za nju je u svako doba bio znamenit dogaaj kad bi dobila neko pismo (koje je u tako ri82 jetkim prilikama neizbjeno itala cijela kua), ali je, sreom, toga jutra ona bila sila prva, te nitko drugi nije vidio pismo, ni iznenadnu drhtavu ushienost njenog lica, te je tako izbjegla da je uhode, ispituju i sigurno uhvate. Kako je bila sretna i presretna to je dobila vijesti o Denisu! Shvatila je, a srce joj je poigravalo od radosti, da je on morao drati u svojim rukama taj papir, onim rukama koje su nju milovale, da je liznuo kovertu onim istim usnama koje su stavile peat na njene usne, i dugo je itala pismo iza zakljuanih vrata svoje sobe te je tako sama crvenjela na neobuzdane i mile rijei koje je on pisao. Bilo joj je jasno do oevidnosti da on eli da se oeni njom, bez obzira na prepreke koje bi mogle stajati izmeu njih; da po svoj prilici smatra kao nesumnjivo da je ona dala svoj pristanak. Pa i sad, sjedei u kuhinji, ona izvadi iz njedara pismo i stade ga itati po stoti put. Da! Pie toplo kako ezne za njom, kako ne moe ivjeti bez nje, kako mu je ivot sad postao beskrajno ekanje trenutka kad e je ponovo vidjeti, kad e opet biti kraj nje, stalno biti s njom. Ona uzdahnu vatreno, ali tuno. I ona ezne za njim. Tek je deset dana prolo od one noi na obali rijeke, a svaki joj je dan bio alosniji, bolniji od onoga prije njega. Prvoga od sedam dana osjetila se fiziki bolesna, pri emu ju je shvaanje njene smjelosti, neposlunosti prema ocu i prkoenja svakom propisu njenog odgoja, pogaalo kao skupljeno u jedan jedini udarac. Ali to je vie vremena prolazilo, i kad je drugi dan poeo da prelazi u trei, a ona jo nikako da vidi Denisa, osjeanje grenosti se utapalo u osjeanje nedostajanja, te je postepeno zaboravila na svoje strane postupke, napregnuto osjeajui koliko joj je on potreban. Kad je etvrtog dana, onako oamuena, stala tako uporno nastojati da pronikne u nepoznate i neshvaene dubine svoga doivljaja, koji joj je poinjao izgledati kao neka udna, bolna nerealnost, dolo je njegovo pismo i odmah je izdiglo na vrhunac ushienosti i olakanja. On je, dakle, ipak voli, i sve

r 83je drugo izgledalo nitavno pred tom jednom jarkom injenicom. Ali je sutradan ponovo skliznula sa te visine, te je sad sjedila proeta shvaanjem koliko je beznadno da e ipak dobiti odobrenje da via De-nisa, i pitala se kako e ivjeti bez njega i ta li e biti s njom. Dok je tako razmiljala, nemarno drei pismo u ruci, u sobu je neopaeno ula baka Brodie. Sta ti to ita? upita ona iznenada, buljei u Mary. Nita, bako, nita, izvali Mary odjednom, trgnuvi se, i strpa u dep zguvani papir. Meni se bilo uinilo kao neko pismo, i neto si mnogo pohitala da ga sakrije. Ti mi u posljednje vrijeme nekako suvie sanjari i razmilja o neemu. Zao mi je to nemam ovdje svoje naoari. Brzo bih ja vidjela ta je tu posrijedi. Zatim zastade da zlobno u tablice svog sjeanja zabiljei rezultate svog opaanja. Kai mi nastavi ona gdje je onaj do-brosretnik, tvoj brat? Otiao je s mamom u apoteku po kinin. Pih! njemu fali petlja ne kinin. Trebalo bi mu itavo vedro toga da postane vri. Tamo bi mu vie pomoglo malo procijeenog ricinusa i koja kapljica pia. Ja ne marim za sve ove brbljarije od nekoliko dana naovamo. Sva se kua prevmula i sve neke besposlice. Reci mi hoe li aj biti ranije veeras? I stade puna nade kljocati zubima, njukajui kao neka ptica grabljivica blizinu hrane. Ne znam, bako odgovori Mary. Ona je obino bila ravnoduna prema stariinoj pohlepnosti na jelo, ali joj se veeras onako brinoj i punoj neizvjesnosti, smuilo od toga. Ona ustade ne rekavi vie ni rijei, jer je osjeala potrebu da bude sama, u nekoj manje zaguljivoj atmosferi, pa izie u batu pozadi kue. Dok je hodala gore-dolje po malom travnjaku, osjeala je kao udnu okrutnost to ivot oko nje i dalje tee bezobzirno i kraj sve njene alosti i zbunjenosti, to baka Brodie jo uvijek halapljivo udi za ajem i to se pripreme za Mattov odlazak 84 vre tako hladnokrvno. Njene misli nisu nikad tekle tako oajno kao tada kad joj se, uz to brzo kretanje, inilo da su se okolnosti njenog ivota zavjerile da je uhvate u klopku. Kroz zadnji prozor je vidjela kad su se Matthew i njena majka vratili, vidjela je kako se Mama uurbala da postavi sto, vidjela kako Mat-tew sjeda i poinje jesti. Sta oni mare to njoj u mozgu iza vrelog ela sve neto kuca od silne zbunjenosti, to bi eljela koju rije saaljenja i savjeta, ali ne zna gdje da ih potrai? Gola bezbojnost te zadnje bate i smijean izgled njihove kue gledane s te strane, dovodili su je do bjesnila te je, puna silnog ogorenja, zaalila to se nije rodila u nekoj porodici, koja ne bi bila tako izdvojena, tako tiranska, tako neovjena ili, jo bolje, to se uope rodila. Pred oi joj izae slika njenog oca; kako je, kao neki ogroman kolos, zajaio zudbinu porodice Brodie i kako tiranski upravlja njenim ivotom budnim i neumitnim okom. Na njegovu rije je ona u dvanaestoj godini napustila kolu koju je voljela, da bi pomogla majci u kuevnim poslovima; on je prekidao njena tek zaeta prijateljstva s drugim djevojicama zato to je ova nia od nje, ili zato to ona ivi u bijednoj kui, ili to ga je otac neke tree naljutio. On joj je kao nekim ukazom zabranio da posjeuje vrlo prijatne zimske koncerte u Mehaniarskoj dvorani, tvrdei da se time poniava, a sad bi unitio jednu sreu koju joj ivot prua. U dui joj se uskovitla itav vrtlog od pobune na to neprirodno obuzdavanje, na to bezuslovno ograniavanje njene slobode, i ona stade prkosno buljiti u smjerne izdanke ribizla koji su nevoljno izrasli iz tvrdog tla du batenskog zida. Ali, avaj, bilo je lake pogledom zbuniti njih nego Brodiea, kao da su i oni, obuhvaeni tiranisanjem njihove okoline, bili izgubili hrabrost da dre uspravno svoje njene stabljike. Na lak dodir po ramenu tre se uplaeno, ona koja se ba toga asa usudila da se pokae borbena. Ali to je bio samo Matthew, koji je bio doao da malo porazgovara s njom, prije nego to ode da posjeti gospoicu Moir. 85 Veeras u se rano vratiti ree on__te se, zna, ne mora truditi da me eka. A __ dodade urno sad kad ve odlazim van zemlje, znam da nee nikom ivom govoriti o tome ne bih volio da se to zna. I velika ti hvala na svemu to si uradila za mene. Mary bi dirnuta tom neoekivanom zahvalnou svog brata, mada je ova potjecala iz preranog nastupa nostalgije, kao i iz sebine elje da za vrijeme odsustva ostane u lijepoj uspomeni kod nje. Nisam ja nita naroito uradila za tebe__odgovori ona meni je to samo pravilo zadovoljstvo, Matte. Sve e ti to zaboraviti kad bude tamo u tuini. Sigurno e me tamo moriti druge brige. __ Nikad ga dotle ona nije vidjela tako pokunjena i manje samozadovoljna, te joj se srce ispuni toplom milotom prema njemu, pa ree: A sad ide Agnesi. Otpratit u te do vrata.

Dok je obilazila s njim oko kue, drei ga ispod ruke, ona je osjeala kako se onaj gradski kico i ljubitelj mode od prije dvije nedjelje, sad pretvorio u ovo nemarno i bojaljivo mome, to je sad tu kraj nje. Morat e biti malo veseliji, Matte ree mu ona ljubazno. Nekako mi se ne ide, sad kad je dolo do toga usudi se on da kae, kao uzgred. Treba da bude sretan to e se izvui odavde odgovori ona. Ja znam da bih rado ila. Meni ova kua izgleda kao neka klopka. Osjeam kako se nikad neu izvui iz nje, kako bih moda eljela, ali nee moi. Posutjee za asak, pa dodade: Ali ti ostavlja Agnesu za sobom! To je, nesumnjivo, neto drugo. Zbog toga si ti i alostan, i to te mui. Razumije se saglasi se Matthew. Ta mu ideja nije pala na pamet u tom obliku, ali kada ju je sad stao preturati po glavi, ona mu se uini nesumnjivo utjena, neobino umirljiva za njegovo sa-mopotovanje. 86 Sta misli otac o Agnesi i tebi? upita Mary iznenada. On je pogleda zaueno, pa odgovori ljutito: Sta hoe time da kae, Mary? Gospoica Moir je vrlo estita djevojka. Nitko ne moe rei nijedne rune rijei o njoj. To je neobino dobra djevojka. Zato to pita? O, nita naroito, Matte odgovori ona neodreeno, ne elei da oda besmislenu ideju koja joj se javila u glavi. Agnesa Moir, estita i valjana u svakom drugom - pogledu, bila je prosto kerka jednog malog i sasvim neuglednog gradskog slastiara, a kako je i sam Brodie, bar u teoriji, drao duan, on nije s te strane mogao imati nita protiv Agnese. Ali je ba on bio izradio ovo mjesto za svoga sina i navaljivao da ovaj ode; a Matthew e u Indiji ostati pet godina. Njoj sinu u glavi sjeanje na aljivo zajedljiv izraz u oima njenog oca kad je prvi put objavio svojoj kukavnoj eni i iznenaenom sinu svoju namjeru da ovoga poalje van zemlje, i njoj prvi put poe svitati pred oima istina o pravoj prirodi njenog oca. Ona ga se uvijek bojala i cijenila ga, ali ga je sad, pri tom novom obrtu svojih misli, poinjala mrziti. Ja sad idem, Mary govorio je Matthew. Do vienja. Njene se usne otvorie kao da e progovoriti, ali dok se njen um jo nosio tom sumnjom, pogled joj pade na njegovo slabo, zaplaeno lice, koje se uzalud borilo protiv utuenosti, i ona ga bez rijei pusti da ide. Rastavi se od Mary, Matthew poe sigurnijim korakom, i stade svoje iznureno samopouzdanje zagri-jevati na vatri koju je ona nesvjesno bila potpalila u njemu. Razumije se da se plai da ostavi Agnesu! Osjeao je najzad da ima razloga za svoju obeshra-brenost, da bi se i ljudi jai od njega pokolebali i zbog manje stvari i da mu njegova klonulost ini ast kao plemenitom ljubavniku. Opet se poe osjeati vie slian Livingstoneu nego potitenom regrutu, pa stade glasno zvidukati nekoliko taktova Juani87te", misliti o mandolini i prilino nedosljedno o damama na brodu Irrawaddy, ili moda u Kalkuti, te se uope osjeti mnogo bolje. Dok je stigao do kue Moirovih, njemu se vratila neka laka sjenka njegove normalne razmetljivosti, te je upravo ustrao uz stepenice do vrata jer su po nesrei Moirovi morali da stanuju nad svojim duanom, pa je bilo mnogo stepenica i, to je bilo jo gore, ulazilo se kroz nekakav sobiak. On se u stvari bio toliko ohrabrio da je prilino odluno kucnuo zvekirom, dok mu je dranje izgledalo kao da nema nikakve veze sa tim neto malo niim izgledom okoline, nedostojne ovjeka ije ime jednog dana moe blistati u analima Carstva. S visine je gledao u djevojicu koja je pomagala u duanu, a koja mu je, sad lako preruena u sluavku, otvorila vrata i uvela ga u sobu za primanje, gdje je Agnesa, osloboena dunosti za tezgom mada radno vrijeme jo nije bilo prolo oekivala svoga Matta. Sutradan nije se mogla osloboditi dunosti, te nije mogla ii u Glasgow da ga isprati, ali ga je veeras imala sasvim za sebe. Soba za primanje je bila hladna, vlana i ukoena, s velikim komadima namjetaja od mahagonija, iji su se zapleteni ukrasi gubili u sladostrasnoj tajanstvenosti krivina, dok su navlake zastirale sjaj uglaanih presvlaka od konjske dlake, a linoleum na podu sijao se kao mokra ulica. Highlandska goveda, zloslutna izgleda, gledala su utueno sa uljanih slika dolje na klavir, to obiljeje otmjenosti, na ijoj su uzanoj, pretrpanoj povrini tri ispunjene ptice nepoznate vrste stajale na granicama pod koveiem od stakla, usred itave ume fotografija. Agnesa kao novoroene, kao beba, kao djevojica, kao djevojka, kao zrela mlada ena, Agnesa u grupi na godinjem izletu pekara i slastiara, na drutvenoj priredbi Bratstva nade, na izletu crkvenih radnika sve je bilo tu. A tu je bila i Agnesa od krvi i mesa, bukvalno govorei, jer mada je bila malog rasta, ona je ve kao i namjetaj u sobi bila sklona oblim krivinama koje su bile nabrekle naroito u kukovima i grudima, 88

koje su bile pune, i obeavale jo veu punou u budunosti. Bila je crnomanjasta, oiju kao trnine, crnih obrva, obraza maslinaste boje, i crvenih, gotovo debelih usana, pri emu je na gornjoj od njih leala blaga, glatka tamna sjenka, puna opasne prijetnje za budunost. Ona ga poljubi vrlo vatreno. Bila je pet godina starija od njega te ga je, prema tome, i cijenila, pa ga i sad uze za ruku, povede naprijed i sjede s njim na neko neprijatno kanape koje je, kao i ta soba, bilo posveeno njihovom udvaranju. Ovo nam je, dakle, posljednje vee ree ona alosno. O, ne govori tako, Agnes odgovori on. Mi moemo stalno misliti jedno na drugo! Bit emo u duhu jedno s drugim. Mada je revnosno radila za crkvu, Agnesa je, sudei po njenoj spoljanjosti, bila sposobna i za manje duhovno openje. Ona, naravno, nije bila svjesna toga, i poricala bi to vrlo vatreno, ali je teko uzdahnula, rekavi: Kamo sree da si malo blie nego to je Indija pa se na to primae blie njemu. Vrijeme e prosto letjeti, Agnesa. Nee proi mnogo, a ja u se vratiti s puno rupija. On se ponosio to se razumije u stranu valutu pa dodade: Rupija vrijedi otprilike jedan iling i etiri penija. Ostavi se sad rupija, Matte; reci mi da me voli. Zaista te volim; zato mi je i tako teko to odlazim. Ve danima nisam vie ono to sam bio sav sam ublijedio! Osjeao se stvarno plemenit to je pred njene noge poloio teret svoje patnje. __ Ti nee ak ni govoriti ni sa jednom od tih stranih gospoa, zar ne, Matte? Ja ne bih imala vjere u njih, sudei po onome to ja znam o njima: iza lijepog lica moe da se krije nevaljalo srce. Ti e to imati na umu, zar ne, mili? Svakako, Agnesa. Zna, mili, u tim zemljama lijep, mlad ovjek sigurno dolazi u velika iskuenja. ene su u stanju 89da idu suvie daleko samo da bi se doepale mladia kad ga jednom zapaze, naroito ako je dobar, jer to ih utoliko vie izaziva a tvoje male Agnese nee biti tamo da bdi nad tobom, Matte. Hou da mi obea da e se uvati mene radi. On se naslaivao svijeu da netko tako vatreno udi za njim i da je ona tako oajno ljubomorna zbog njega, pa jednim okom ve gledajui svoja budua osvajanja u tuoj zemlji, promrmlja dostojanstveno: Da, Agnesa, ja uviam da je tano to to kae. Meni e to moda biti teko, ali neu dopustiti da me bilo tko pokvari. O, mili moj, Matte! proaputa ona nemoj mi to ni pominjati. Ja gotovo neu moi ni oka sklopiti od silnog razmiljanja o svima onim bjesnu-ljama koje bi mogle trati za tobom. Ja, razumije se, neu da pretjerujem. Voljela bih da se upozna sa po kojom dobrom, estitom enom, sa nekom misionarkom, ili radnicom na irenju kranstva tamo daleko. Bilo bi zgodno za tebe da upozna poneku materinski dobru enu. One bi se mnogo brinule za tebe; moda bi ti krpile arape. Ako bi mi javio, mogla bih da im piem. Naravno, Agnesa odgovori on, nimalo se ne zagrijavajui za njenu zamisao, i tvrdo uvjeren da se drutvo koje e on izabrati nee sastojati od postarijih gospoa kao to su te koje mu je ona opisala. Ja, razumije se, ne mogu rei unaprijed da u se upoznati s takvim osobama. Najprije moram vidjeti kako stvari stoje. Ve e se ti doekati na noge, ne brini, Matte uvjeravala ga je ona zaljubljeno. Ne bi ni moglo biti drukije kraj tvoje umjenosti da svakoga pridobije. Pa onda, i tvoja muzikalnost e ti mnogo pomoi u drutvu. Jesi li spakirao sve svoje note? On predusretljivo klimnu glavom i ree: I mandolinu. Jue sam metnuo na nju novu ruiastu vrpcu. Njene se crne obrve natutite pri pomisli na oi koje e uivati u ukrasu privezanom na taj romantini instrumenat; ali nije htjela da suvie navaljuje, 90 te s tekom mukom savlada svoju bojazan, i s usiljenim osmijehom skrenu razgovor na plemenitije stvari: I crkveni hor e osjetiti da te nema, Matte. Kad tebe ne bude, horske probe nee vie biti ono to su bile. On joj je skromno protivrjeio, ali ona nije htjela da uje za tu njegovu skromnost. Ne! viknu ona nemoj mi protivrjeiti, mili moj. Tvoj glas e nedostajati u onoj crkvi. Sjea li se one veeri kad si me poslije probe prvi put otpratio do kue? Nikada neu zaboraviti kako si mi progovorio. Zar se ne sjea ta si mi rekao? Ne mogu sad da se sjetim Agi odgovori on nemarno; zar nisi ti prva meni progovorila? Oh, Matte ree ona zabezeknuto i prijekorno razrogai oi na njega kako moe rei neto tako? Zna da si se cijele veeri smjekao na mene preko tvoje knjige s crkvenim himnama, i stvarno si ti prvi progovorio. Ja sam te samo pitala da li ide na istu stranu kao i ja.

On klimnu glavom kao da se izvinjava i odgovori : Sjeam se sad, Agnesa. Pojeli smo punu kesu svakovrsnih kolaa od slatkog korijena, koju si bila ponijela. Bili su zaista izvrsni. Svakog mjeseca u ti slati tamo veliku kutiju slatkia obea mu ona ivahno. Nisam mislila da ti to kaem, ali kad si to pomenuo, mogu ti rei, mili. Ja znam da ti voli dobar slatki, a u tim krajevima nee dobiti dobrih kolaa. Dobro e se uu-vati ako ih poaljem u limenoj kutiji. On joj zahvali zadovoljno se smijeei, ali ne stie da neto kae, jer ona urno nastavi da iskoristi njegovu toplu zahvalnost, Nema nita to tvoja Agnesa ne bi uradila za tebe, Matte, samo nemoj da je zaboravi nastavi ona usrdno. Ne smije nikad, ni za jedan minut zaboraviti. Nosi sa sobom sve moje fotografije! Odmah e objesiti jednu u tvojoj kabini, zar ne, mili? 91Ona mu se jo tee zavali glavom na rame, i pogleda u njega zanosno. Poljubi me; Matte; Divno je bilo. Tako mi je milo kad osjea da smo se obeali jedno drugom. To je gotovo isto tako vrsta veza kao i brak. Nijedna estita djevojka ne bi mogla osjeati kako se ja osjeam, dok se ne bi vjerila sa svojim mladiem. Poto u kauu po svoj prilici nije bilo federa, Matt se poinjao nelagodno osjeati pod teretom koji ga je pritiskivao. Njegova prva mladika ljubav prema gospoici Moir, koja se razvila pod uticajem laskave panje s njene strane, nije bila dovoljno jaka da izdri teret tog suvie snanog ljubavnog zagrljaja. Dozvoljava li mi da zapalim? predloi joj on taktino. Agnesa die prema njemu pogled svojih vlanih oiju koje su plinule u suzama ispod njene garave, smrene kose. Zar posljednje veeri? upita ona prijekorno. To e mi pomoi da se priberem promrmlja on. Ovi posljednji dani su bili tako teki za mene itavo to pakiranje je silan napor. Ona uzdahnu i ispravi se preko volje, pa ree: Onda dobro, dragi! Ne mogu ti nita rei. Povuci nekoliko dimova ako misli da e ti to prijati. Ali kad bude u Indiji, ne smije suvie puiti, Matte. Imaj na umu da ti grudi nisu jake. Zatim dodade ljubazno. Dopusti da ti ovu ja pripalim, jer je to posljednji put. Ona mu bojaljivo pripali lako iskrivljenu cigaretu koju on izvadi iz depa na prsluku, pa ga stade uplaeno promatrati kako, hrabro utei, puta guste oblake dima. Sad ga je smjela voljeti i diviti mu se samo izdaleka, ali je pruenom rukom jo milovala lanac njegovog sata. Hoe li ti biti teko bez tvoje male Agi, je li Matte? upita ona od sveg srca, ali kaljui pomalo zato to je udahnula kodljivi dim cigarete. 92 Uasno! odgovori on ozbiljno. To je ba ono u emu je on u stvari uivao: on junaki pui, a pred njegovim nogama ona puna ljubavi i enstvenog divljenja. Bit e... nepodnoljivo. Uivao bi da smije da kae pravi pakao!" Ali se iz potovanja prema njoj posluio manje mukim izrazom; pa odmahnu glavom kao da uope sumnja da e biti u stanju da podnese te muke. Moramo patiti jedno zbog drugoga ree Agnesa sa uzdahom. Ja osjeam da e tebe to natjerati da tamo u tuini uradi neto veliko i dobro, Matte. Pisat e mi o svemu to radi. Pisat u tebi i mami svakom potom obea Matthew. Ja u, razumije se, biti u bliskom dodiru s mamom odgovori Agnesa kao da je ve njena ki. On je osjeao da e u domu, dok on bude u tuini obavljao svoju teku dunost, slono uzlijetati u nebo molitve dviju iskreno pobonih ena, ali mu je cigara pekla usne, te je on, pored svega svog nastojanja da mu to due traje, najzad sa aljenjem ostavi. Agnesa mu smjesta spusti glavu na grudi. Poljubi me opet, dragi! ree ona. Zatim proaputa, s puno zamamnog nagovjetavanja: Vratit e mi se kao velika, snana ljudina, zvijer od ovjeka, je l'de, Matte? Volim da me mrvi grlei me to god moe jae. Dok joj je mlitavom rukom obgrlio ramena, on je nekako osjeao da je suvie to traiti od ovjeka koga sutra ujutru ekaju opasnosti napornog i nepoznatog putovanja. Ja se zaista stidim to ovako pokazujem svoja osjeanja nastavi ona stidljivo ali u tome nema niega runog, zar ne, Matte? Mi emo se vjenati im se vrati, Meni, u stvari, srce puca kad pomislim da se nismo mogli uzeti prije nego to poe. Ja bih vrlo rado pola na put s tobom. Ali, Agnesa pobuni se on to nije nikako zemlja za bijelu enu.

 Dosta ena odlazi tamo, Matte, dosta! Oficirske ene, i ta ja znam kakve jo! Ja u ii s tobom, ako bude morao ii ponovo, kad ti bude istekao rok 93 ree ona odluno. Sad me je sprijeilo samo to to ti najprije mora da napreduje u slubi, mili moj! On je utio, iznenaen odlunou njenih rijei, jer nikada nije ni mislio da je tako blizu oltara, niti mu je ikad pala na pamet silina njenog utjecaja na njega, a uz to je mislio i o tome kako se taj zagrljaj otee beskrajno dugo. Najzad ree: Bojim se da sad moram ii, Agi. Ali jo je tako rano, Matte tvrdila je ona razoarano. Ti obino nikad ne ide prije deset sati. Znam, Agnesa, ali sutra imam dugi dan pred sobom odgovori on vana izgleda. Do podne moram biti na brodu. Ovaj rastanak e me ubiti ree Agnesa dramatino, putajui ga i protiv svoje volje. I dok je stajao tu, popravljao kravatu, stresao nogavice na hlaama i ispravljao poremeene pruge, on je osjeao da vrijedi ivjeti i da je slatko to saznanje da bi jedna ena umrla za njega. Onda zbogom, Agnesa viknu on hrabro, pa rairi noge i isturi obje ruke prema njoj. Opet emo se sastati. Ona mu se ponovo baci u otvoreno naruje i pritisnu glavu na njegove grudi, dok su se oboje tresli od siline njenoga jecanja. Osjeam da ne bi trebalo da te pustim viknu ona isprekidano, kad se on odvoji od nje. Ne bih te smjela dati tako jednostavno. Ide suvie daleko. Ali u se ipak moliti bogu za tebe, Matte! Neka te bog uva mene radi i plakala je dok je gledala za njim niz stepenice. Kad se ponovo nae na ulici, on se osjeti utjeen, uzdignut, osnaen njenom tugom, kao da ga je pusto koju je ostavio u njenom djevianskom srcu inila plemenitijim, kao da je porastao za nekoliko palaca. Ali poto je, spremajui se za sutranje napore, otiao rano da legne, on je u mirnijem i tre-zvenijem raspoloenju pomislio- da ga je gospoica Moir u posljednje vrijeme i suvie zasipala znacima svoje panje; a dok je tonuo u san, on je shvatio da ovjek treba dvaput da razmisli prije no to se sputa 94 na brzu ruku, naroito kad je taj ovjek takav iskusan momak kao Matthew Brodie. Slijedeeg jutra ga je Mama pustila da lei sve do devet sati, mada se rano probudio. Ne uri! Samo polako! uvaj snagu, sine! rekla mu je kad mu je donijela jutarnju alicu aja. Imamo dovoljno vremena; a tebi predstoji dug put. Ona ga je po svoj prilici zamiljala kako putuje bez odmora do Kalkute, te je on, zbog toga kasnijeg ustajanja, bio tek upola obuen kad ga otac pozva sa dna stepenica. Brodie nije ni za dlaku odstupao od svojih uobiajenih navika; on bi u stvari smatrao za slabost kad bi priekao da mu sin ode, te je u devet i po poao u radnju, kao i obino. Kad Matthew urno dotra niz stepenice s objeenim naramenjaa-ma, mokrim runikom u ruci i vlanom kosom preko bljedunjavog ela, i pristupi ocu u holu, Brodie upre magnetian pogled u s^oga sina i za kratko vrijeme zadra njegove nepostojane oi. Dakle, ti danas odlazi, Matthew Brodie ree on gledajui nanie u sina a to znai da se rastaje s kuom za pet godina. Uzdam se u boga da e se za tih nekoliko godina pokazati valjan. Ti su uglaeni, sentimentalni mekuac, i majka te je gotovo sasvim iskvarila, ali u tebi ipak mora biti neeg dobrog. Mora biti neeg dobrog viknu on jer si moj sin! Ja elim da to izae na vidjelo u tebi. Gledaj ovjeku pravo u oi i nemoj mi stajati tu pokunjeno kao pas. aljem te tamo van zemlje da nainim od tebe ovjeka. Ne zaboravi da si sin, da, i nasljednik Jamesa Brodiea. Pribavio sam ti sve to treba nastavi on. Poloaj pun povjerenja i velikih mogunosti. Dao sam ti najbolju opremu koja se za novac moe dobiti i, to je najbolje, dao sam ti ime. Budi ovjek, mladiu, ali prije svega budi Brodie. Ponaaj se kao Brodie, ma gdje bio, jer, inae, neka ti je bog na pomoi. On mu snano prodrma ruku pa se okrenu i ode. Matt dovri oblaenje sav oamuen, uz pomo svoje majke koja je neprestano upadala u sobu i 95izlazila pa dorukova ne osjetivi nikakvog ukusa, tako da ga polazak kola iznenadi prije no to je stigao da se pribere. Nato ga i drugi stadoe zasipati svojim opratanjem. Baka Brodie, ljuta to je uznemirena tako rano, doviknu mu s vrha stepenica, steui nad koatim, golim nogama svoju dugu spa-vaicu: Pa sretan ti put, i pazi da se ne utopi tamo preko toga mora. Nessie, sva uplakana odavno prije toga, ve uslijed sveanosti tog trenutka, jedva uspje da jecajui izgovori nepovezano: Ja u ti pisati, Matte. Nadam se da e ti kompas dobro doi.

Mary je bila duboko ganuta. Ona sklopi ruke oko bratovljevog vrata i poljubi ga sa puno ljubavi. Ne daj se, Matte dragi. Samo budi hrabar, pa ti nita ne moe nakoditi, i ne zaboravi svoju sestru koja te voli. Zatim se sav utuen i zguren naao kraj majke u kolima koja su ga nemilosrdno tresla putem za stanicu, pri emu je gospoa Brodie ponosno gledala kroz prozor. Ona je u duhu vidjela kako se ljudi gur-kaju gledajui kako njena ekipaa tutnji u kasu, i govore jedan drugome: To gospoa Brodie ispraa za Kalkutu svoga sina. Bila je dobra majka tome deku, a i on je, uope uzevi, dobar deko. I zaista, u Levenfordu nije est sluaj da neka majka prati sina na brod za Indiju, mislila je ona zadovoljno, prigrui prikladnije uza se svoj kaput i uspravljajui se dostojanstveno u olupanim kolima, kao da je to njena lina koija. Na stanici je plaala koijau zbunjena izgleda, bacajui ispod eira kosi pogled prema nekolicini sluajnih besposliara pod svodom na ulazu, i ne mogae se uzdrati da kao uzgred ne kae ovjeku koji je nosio prtljag: Ovaj mladi gospodin putuje za Indiju. Posrui pod tekim sandukom i oamuen zadahom kamfora koji se osjeao iz njega, nosa izvi 96 vrat i zablenu se u nju otvorenih usta, suvie umoran da bi mogao govoriti. Mada su stigli na peron u pravi as, sudbonosni vlak je imao zakanjenje, jer eljezniki saobraaj izmeu Darrocha i Levenforda, koji nije nikada uivao osobiti ugled kod graanstva, nije ni danas iznevje-ravao svoj glas, te oevidno nije radio jako tano. Mama je nemirno lupkala nogom, nestrpljivo puila usne i svaki as pogledala na svoj sat koji joj je visio o vratu na lancu od upletene kose; Matthew, pun oajne nade da bi se moda mogao desiti neki kvar na pruzi, gledao je neodreeno, neutjeno u nosaa koji je opet sa svoje strane, otvorenih usta blenuo u gospou Brodie. Nije je nikad dotle vidio, i dok je blesavim pogledom pratio njeno ustro, nemarno dranje, koje je tako odstupalo od svega njegovog iskustva u tome mjestu, on je u njoj vidio neko udo; putnika sa, u najmanju ruku, evropskim iskustvom. Najzad se u daljini zau kloparanje, koje je znailo kraj posljednje Mattove nade. Vlak hukui ue u stanicu i poslije nekoliko trenutaka opet othukta iz nje s gospoom Brodie i Mattom u jednom kupeu, jedno prema drugom na drvenim klupama i ostavljajui nosaa koji je sa nevjericom gledao u peni koji mu je ona gospa velikoduno tutnula u aku. Poeao se po glavi, pljunuo sa negodovanjem i digao ruke od cijele stvari, kao od tajne koja prelazi granice moi njegovog razumijevanja. Gospoa Brodie u vlaku iskoriavala je svako zatije u kloparanju kad se njen glas mogao uti, da rekne Mattu neto veselo, a u meuvremenu ga je gledala ivahno. Matthew se vrpoljio na svom mjestu, znao je da ona nastoji da ga razveseli, a on je to mrzio. Lako je njoj, ona ne mora da putuje, mislio je u sebi neraspoloeno. Najzad stigoe u Glasgow, poslije putovanja koje se Matthewu uinilo alosno kratko. Poli su iz stanice niz ulicu Jamaica, pa du Broomielawa, gdje je prekomorski brod Irrawaddy leao kraj keja Stobe-ross, pod parom i sa dva remorkera kao pratiocima. Brod im se uinio ogroman, sa lopatama dugim kao 1 Selrdljln zamak 97rairena krila slijepog mia i dimnjakom prema kojem su jarboli ostalog brodovlja izgledali smijeno mali. O, boe moj! To je ogroman brod, Matte! Sad se neu toliko plaiti za tebe kad pomislim da si na ovakvom brodu. Onaj dimnjak je visok kao toranj na Gradskoj kui. A pogledaj onaj silan svijet na palubi! Sigurno i mi moramo na brod. Zajedno su preli preko malog mostia i doli na palubu, gdje je poela uzrujanost oko ukrcavanja i vladala krajnja buka i zbrka. Mornari su skakali preko palube i izvodili prava uda pomou uarije; oficiri sa zlatnim gajtanima vikali vano i glasno zvidali pitaljkama; posluga za smjetaj jurila za putnicima, a putnici trali za poslugom. Anglo-Indijci, koji su se vraali u svoju izabranu domovinu, buljili su bijesno u svakoga tko im se naao na putu, a srodnici gotovi da zaplau, podbijali su none prste 0 gvozdene stupove i gomile prtljaga. Duh gospoe Brodie uplaeno klonu pred tom bunom poduzimljivou. Vaan izgled brodskog komesara, koji ih odmah uputi dolje, zaplai je, i mada je namjeravala da ode bar do kapetana broda da na pristojan nain povjeri Matta lino njegovom staranju, ona sad odustade, i dok je sjedila u zaguljivoj 1 skuenoj rupi koja je imala da slui Mattu kao kabina za iduih osam nedjelja, i osjeala lako dizanja i sputanje broda uz branike na keju, ona shvati da e biti bolje da to prije ode na obalu.

Sada kad je pred njom stajao stvarni rastanak, njeno izvjetaeno ushienje, koje je dolazilo od njene romantine mate, sasvim splasnu kao probuena mjeina, kako je njen mu bio zajedljivo predvidio. Sad je opet bila ona ista slaba ena koja je rodila to dijete, othranila ga na svojim prsima, vidjela ga kako izrasta u ovjeka i sad imala da .ga vidi kako odlazi od nje. Jedna suza joj se lagano skotrlja niz obraz. Oh, Matte viknu ona trudila sam se zbog tebe da se dobro drim, samo tebe radi, dijete moje, ali mi je ao da te izgubim. Sumnjam da si 98 ti ovjek za tu tuinu. Vie bih voljela da ostane kod kue. Ni ja ne elim da idem, mama preklinjao je on od sveg srca, kao da bi mu ona u posljednjem trenutku mogla pruiti ruku i otrgnuti ga od te strane neprilike. Sad e morati ii, sine. Sad je suvie kasno da se stvar promijeni odgovori ona alosno, maui glavom. Tvoj otac je stalno to elio. A ono to on rekne, mora biti. Tu nam nema druge. Nego, ti e initi sve to moe da bude dobar deko, zar ne, Matte? Hou, mama. Slat e kui neto od tvoje plae, da ja to ulaem na tvoje ime u Potporno drutvo? Hou, mama. I itat e svakog dana jednu glavu iz Svetog pisma. Hou, mama. I nee zaboraviti majku, Matte. Matthew na to brinu u isprekidano, udno jecanje. Ja ne elim da idem govorio je kroz pla, hvatajui se za njenu haljinu. Vi me aljete od kue, a ja se neu nikad vratiti. Idem tamo u sigurnu smrt. Ne daj mi da odem, mama. Ti mora ii, Matte proaputa ona. On bi nas ubio ako bismo se vratili zajedno. Dobit u morsku bolest na brodu cmizdrio je on. Ve osjeam da me hvata muka. Tamo u tuini u dobiti groznicu. Dobro zna da nisam jak. Kaem ti, mama, to e me sasvim dotui. Eh, kojeta! promrmlja ona. Mora se pomiriti. Ja u moliti boga da te titi. E onda, mama, ako ba moram ii, ostavi me sad odmah jeknu on. Ja ne mogu vie da izdrim. Ne sjedi vie tu da mi se ruga. Ostavi me, pa kraj! Njegova majka ustade i privue ga u zagrljaj. Najzad je bila ena. 99 Zbogom, sine! Neka te bog blagoslovi ree ona mirno. Dok je ona izlazila uplakanih oiju i maui glavom, on se nemono baci na svoju postelju. Gospoa Brodie prijee mosti, pa poe na stanicu u Queen Streetu. Dok se vraala kroz pristanite, noge su joj se vukle po onim istim ploama preko kojih je maloas ila onako bezbrino; tijelo joj se postepeno naginjalo naprijed, haljina se nepaljivo vukla pozadi, a glava dirljivo pognula; na nju se spustila koprena predavanja sudbini; potpuno se bila probudila iz svojih snova i opet bila ona ista zlosretna, nespretna ena Jamesa Brodiea. U vlaku, na povratku kui, osjeala se umorna, iznurena brzim nizanjem uzbuenja koja su joj potresala duu. Lagano je obuze neka obamrlost i ona zaspa. Iz skrivenih mjesta u tmini njenog zaspalog mozga podigoe se aveti i stadoe je muiti. Netko ju je gurao nanie, slomivi je kao pod teretom kamenja; svuda oko nje je bilo sivo etvrtasto kamenje koje ju je pritiskivalo. Po zemlji kraj nje leala su njena djeca, s mrtvaki blijedim udovima, mlitavo opruenim od izgladnjelosti i krajnje slabosti, i dok su se zidovi sklapali sve blie nad njima, ona se tre uz glasan vrisak koji se pomijeao s zvidukom lokomotive. Vlak je prolazio kroz periferiju Leven-forda. Stigla je kui. 1 Slijedeeg dana, oko deset sati prije podne, gospoa Brodie i Mary sjedile su zajedno u kuhinji, po utvrenom obiaju da se dogovaraju o kunim poslovima za taj dan poto je gospodar kue otiao poslije doruka. Ali su toga jutra sjedile ne raspravljajui o tome da li da iste, ili da krpe, niti pretresajui da li e za ruak biti paprika ili musaka, ili treba li peglati oevo sivo odijelo, nego su utjele, neto malo snudene, pri emu je gospoa Brodie srkutala alicu jakog aja, a Mary mirno gledala kroz prozor. Danas nisam ni za ta ree najzad Mama. Nikakvo udo, mama, poslije jueranjeg dana uzdahnu Mary. Ba mislim kako li je njemu? Nadam se da ne ali ve za kuom. Gospoa Brodie odmahnu glavom: Bojim se da e morska botest biti neto gore od toga, jer Matt nije dobro podnosio more, jadnik! I suvie se lijepo sjeam kako mu je bilo tek dvanaest kad mu se jako smuilo na brodu za Port Do-ran a more nije ni bilo mnogo nemirno. Poto--poto je htio da jede ringlove poslije ruka, a ja nisam htjela da mu branim i da malianu kvarim uivanje, ali ih je on sve povratio, zajedno sa cijelim rukom koji je njegov

otac platio itava dva i po ilinga. Ala se tvoj otac ljutio na njega, a i na mene, kao da sam ja bila kriva to je more izazvalo muku u djeakovom elucu. Poutjela je neko vrijeme zamiljeno, pa je dodala: Milo mi je to Matthewu nisam nikad rekla ni jednu grubu rije, poto je sad, eto, otiao daleko, daleko od nas. Ne! Nikad mu nisam rekla nita u ljutini, niti sam digla ruku na njega da ga kaznim. Ti si uvijek najvie voljela Matta sloi se Mary blago. Sve me strah da e ti sad mnogo nedostajati, mama! Nedostajati! odgovori gospoa Brodie. Bogme i ja bih rekla da hoe. Osjeam se slaba kao... kao da mi je neto iz utrobe otkinuto i otilo na onaj brod da se vie ne vrati. Ali se nadam da u i ja njemu nedostajati. Oi joj se zasijae kad produi: Da, mada je ve itav ovjek, rasplakao se u kabini kao dijete kad je morao da kae majci zbogom. To je bila velika utjeha za mene, Mary, i ostat e to sve dok me njegova draga pisma ne utjee. Boe, kako ih eljno oekujem! Jedino pismo koje imam od njega napisao mi je kad mu je bilo devet godina i kad je otiao o praznicima na farmu roaka Jima, jer je malo bolovao od grudi. A bilo je i vrlo 100 101zanimljivo... sve o konju na kojem je jahao i o maloj pastrvi koju je upecao u rijeci. Jo ga i dan danji uvam u svojoj ladici. Moram ga proitati nasamo. Da zavri ona tunim zadovoljstvom. Idem da pretresem sve ladice i da izdvojim sve Mattove stvari koje imam. To e mi biti neka mala utjeha, dok ne dobijem vijesti od njega. Hoemo li danas urediti njegovu sobu, mama? upita Mary. Neemo, Mary ona se ne smije dirati. To je Mattova soba, i uvat emo je onakvu kakva je dok mu opet ne zatreba ako to ikad bude. Tu zadovoljno popi gutljaj aja. Lijepo je to si mi ovo pripravila; to me je nekako osvjeilo. On e sigurno imati dobrog aja tamo u Indiji; to je zemlja aja i zaina. Hladan aj e ga osvjeiti na vruini dodade. Zatim, poslije kratke utnje ree: to i ti ne popije jednu alicu? I ja se jutros ne osjeam najbolje, mama. Zaista si izgledala dosta loe ovih posljednjih dana. Blijeda si kao krpa. Gospoa Brodie je od sve svoje djece najmanje voljela svoju kerku Mary, ali u odsustvu svoga ljubimca Matta, ona se sad pribliavala njoj. Danas neemo nijedna istiti po kui; obadvije smo zasluile odmor poslije one jurnjave u toku posljednjih dana nastavi ona. Ja bih mogla pokuati da se malko razonodim knjigom, a ti jutros izai da pokupuje sve to treba i da se malo nadie zraka. init e ti dobro da se malo proe dok je suh i sunan dan. De, da vidimo ta nam je potrebno? Pregledale su ta im nedostaje u ostavi, pri emu je Mary sve zapisivala na jedan papiri da se osigura od svoga nepouzdanog pamenja. Trebalo je pazariti u raznim radnjama, jer domai budet nije bio izdaan, te je svaku stvar trebalo kupiti ondje gdje se mogla dobiti najjeftinije. Moramo kod pekara obustaviti narudbinu pogaica sad kad je Matt otiao. Tvoj otac ih nikad i ne pogleda. Reci mu da nam vie ne trebaju ree 102 Mama. O, boe! Strano mi je prazna kua kad pomislim da je deko otiao; tako sam uivala da mu spremim neko dobro, ukusno jelo. Nee nam trebati ni onoliko maslaca, mama! On je i to volio napomenu Mary, zamiljeno se kuckajui olovkom po bijelim, prednjim zubima. Na svaki nain ne trebamo ga danas odgovori Mama neto malo hladno; ali bih htjela da uzme broj asopisa Dobre misli od ove nedjelje, kad izae u grad. To je kao narueno za Matta, pa u mu ga slati svake nedjelje. Radovat e se da ga uredno prima, i mnogo e koristiti njegovom umu. Poto su procijenile i odmjerile sve to im je potrebno u kui i briljivo ispitale koliko e sve to stajati, Mary uze novac koji joj je majka odbrojila iz svoje mrave kese, pa natae svoj eir, uze svoju lijepu torbicu i poe u grad. Bila je sretna to je na zraku, i van kue se osjeala slobodnija i fiziki i duhovno, manje skuena, manje okruena ukorijenjenom jednolinou svoje okoline. A osim toga, u svakom njenom izlaenju u grad leala je sad mogunost za neki zanimljiv, uzbudljiv doivljaj, te je na svakom zavijutku, na svakom uglu duboko uzdahnula s puno iekivanja, i gotovo se nije usuivala da digne oi, u nadi i strahu da e ugledati Denisa. Mada vie nije dobila nikakvo pismo moda na sreu, jer bi joj se u tom sluaju sigurno ulo u trag neto joj je u dui govorilo da se dosad ve vratio kui sa svoga poslovnog obilaska, a ako je zaista voli, on mora neizostavno doi u Levenford da je potrai. Neka

nagonska enja je natjera da ubrza korak i uini da joj i srce bre zakuca s mnogo simpatija. Uz put proe preko Utrine i osjeti se u neprilici, kad jednim, letiminim pogledom, bojaljivim, opazi da nita nije ostalo od onog veselja od prole nedjelje, osim ugaeni trag mnogih nogu, izblijedjeli pravokutnici i krugovi gdje su stajali kiosci i atre, gomila otpadaka i pepela na zgaenoj i oprljenoj travi. Ali se njeno srce nije steglo pri pogledu na tu pusto Punu nereda, niti je zaalila zbog odlaska onih bljetavih gomila, jer joj je u srcu ostalo jedno sjeanje 103koje nije bilo izblijedjelo, izgaeno, ili pregorjelog nego je plamtjelo svakog dana sve sjajnije. Njena elja da vidi Denisa postade jaa i ispuni svu njenu vitku priliku razrijeenim eterom, prevue joj oi nekom izmaglicom, obraze svjeom rumeni, kao u tek rascvjetane divlje rue; udnja joj se poe peti u grlo i guiti je kao neko osjeanje gorkog jada. Kad se ve nae u gradu, ona poe odugovlaiti s nabavkama, zadravajui se pomalo pred izlozima, nadajui se da e je lak dodir na miici natjerati da se trgne, pa stade ii najduim i najzaobilaznijim putem i prolaziti svim ulicama kojima se usuivala da proe, sve u nadi da e sresti Denisa. Ali ga ipak nigdje ne vidje, te se sad, mjesto da gleda kradomice, poe brino osvrtati oko sebe, kao da ga. moli da joj doe i da uini kraj njenoj nesretnoj neizvjesnosti. Spisak njenih nabavki polagano se smanjivao i otprilike u vrijeme kad je kupila posljednju stvar, na njenom glatkom elu se pojavi mala bora brinosti i nedoumice, dok joj se krajevi usta alosno opustie, kad u njoj, sakrivena u dui, prevlada suprotnost njenoj udnji. Denis je ne voli i zato joj vie nee doi! Bila je luda to je mislila da on moe i dalje mariti za nju, stvorenje koje tako malo odgovara njegovoj privlanosti i draesnoj ljepoti, te puna gorke izvjesnosti koju stvara oajanje shvati da je vie nikad nee ni pogledati i da e ostati kao ranjena ptica koja slabana i osamljena lepra krilima. Sad vie nije mogla otezati s povratkom jer je iznenada proe neka dirljiva dostojanstvenost te osjeti da ne moe dopustiti da je svijet gleda kako se vrze po ulicama, kao da se prostaki poniava tim izgle-danjem ovjeka koji ju je prezreo, pa se brzo okrene s mreom punom paketa, koja joj je, dok je ila prema kui, visila o ruci kao teak teret. Sad je birala mirne ulice da se sakrije to vie moe i ojaeno osjeala da ne bi trebalo da se namee Denisu, ako je on ne eli, te je u nastupu tunog odricanja oborila glavu i gledala da na trotoaru kojim je ila zauzme to je mogue manje prostora. 104 Bila se tako potpuno pomirila s milju da nee vidjeti Denisa da joj se, kad on odjednom iskrsnu iz hodnika kojim se izlazilo iz nove stanice, uinilo kao da se utvara pojavila iz nestvarnog zraka. Podigla je oborene oi koje, iznenaene i pune nevje-rice, kao da nisu htjele dopustiti da ta iznenadna vizija prijee u njeno bie i da ga preplavi radou koja bi mogla biti nestvarna, prosti varljivi odraz njenih nada. Ali se nikakva avet ne bi mogla uriti naprijed tako ushieno, niti se smijeiti tako neodoljivo, ni hvatati njenu ruku tako toplo, tako vrsto da je osjeala kucanje vrele krvi u onoj strasnoj, ivoj ruci. Bio je to glavom Denis. Ali kako je smio da bude tako veseo i ushien, tako bezbrian i neobuzdan, sa zanosom koji ne muti ni najslabije sjeanje na njihovu razdvojenost? Zar on ne razumije da je ona morala ekati kroz toliko munih dana punih tuge; da je jo do prije jednog trenutka bila utonula u alosnu utuenost, ak do pomisli da je naputena? Mary, osjeam se kao u sedmom nebu to te opet vidim, te mi izgleda kao jedan od njegovih anela! Stigao sam tek kasno prole noi i doao im sam se mogao odvojiti. Kakva srea to sam te ovako uhvatio! kliknu on, vatreno upirui pogled u nju. Ona mu smjesta oprosti. Njene utuenosti nestade pod utjecajem njegovog raspoloenja; njegov zarazni osmijeh ugui njenu alost, i umjesto toga odjednom je svu ispuni nelagodno shvaanje slatke bliskosti prilikom njihovog prolog sastanka, te je svu obuze duboko osjeanje stidljivosti. Ona pocrveni to u po bijela dana sree mladog ljubavnika koji ju je zaogrnut blagonaklonim plastom pomrine vrsto stezao u zagrljaju, koji ju je prvi poljubio i milujui dodirivao njeno djeviansko tijelo. Zna li on ta je ona sve mislila o njemu odonda? Za sve drhtavo prisjeanje na ono to je prolo, i za sva luda, uskomeana pri vianja onoga to e biti, koja su je obuzimala? Najzad se usudi da pogleda u njega. 105 Tako se radujem to te opet vidim, Mary. Mogao bih da skaem od radosti! Je li tebi milo to me ponovo vidi? nastavi on. Jeste ree ona tiho i u neprilici. Imam toliko mnogo da kaem da to nisam mogao napisati u pismu. Nisam htio da kaem suvie, bojei se da se pismo ne uhvati. Jesi li ga dobila? Sretno sam ga dobila, ali mi ne smije drugi put pisati proaputa ona. Kad bi to uradio, bilo bi me strah za tebe.

Ono to joj je napisao ve je bilo toliko slobodno da joj je i sama pomisao na ono to je propustio da kae natjerala jo jau rumen u obraze. Sad ti zadugo neu morati ponovo pisati nasmija se on znaajno. Sigurno u te viati vrlo esto. Bit u u kancelariji jedan do dva mjeseca do mog jesenjeg putovanja; a kad je ve rije o poslovima, draga Mary, ti si mi donijela udesnu sreu: ovoga puta sam dobio dvaput vie narudbina. Ako me i dalje bude tako nadahnjivala, za kratko vrijeme e mi donijeti itavo bogatstvo. Boe moj! Morat e k meni, makar i samo radi toga da dijelimo dobit! Mary je gledala unaokolo u neprilici, ve osjeajui na sebi roj izdajnikih oiju, u toj mirnoj ulici, shvaajui po njegovoj neobuzdanosti kako on malo shvaa njen poloaj. Denise, ne mogu vie da stojim ovdje. Mogao bi nas netko vidjeti. A zar je zloin razgovarati s mladim ovjekom ... bar prije podne? odgovori joj on tiho, znaajno. To bar nije nikakva sramota. Ako vie voli da ide, ja bih s tobom mogao otii i na kraj svijeta! Dozvolite, gospoice, da vam malo ponesem pakete. Ona samo odmahnu glavom. To bi svijetu upalo u oi vie no bilo ta drugo odgovori ona bojaljivo, kao da ve osjea na sebi oi grada za sve vrijeme te nepromiljene etnje. 106 On je pogleda njeno, zatitniki, pa onda svojim hitrim pogledom stade prelijetati uz i niz ulicu, s nekim dranjem koje je njenim odanim oima izgledalo kao neustraivo motrenje nekog pustolova na neprijateljskom zemljitu. Draga moja Mary ree joj on malo kasnije aljivim glasom ti jo ne zna s kakvim ovjekom ima posla. Moja deviza je: Foyle ne zna za poraz." Hodi ovamo. On je vrsto uze ispod ruke pa je povede za nekoliko vrata niz ulicu, a zatim je, prije no to je i shvatila ta hoe i mogla pomisliti da se odupre, uvue u svijetloukasta vrata Bertorellijeve slastiarnice. Ona preblijedje od straha, osjeajui da je sad prekoraila granice dobrog glasa, da je sad dotjerala do dna raspusnosti, pa pogledavi prijekorno u Denisovo nasmijano lice, jedva izusti od zaprepa-enja: O, Denise, ta to radi? AK kad pogleda unaokolo po istom, praznom duanu, po redovima stolova s mramornim ploama, po onim malim, blistavim ogledalima i svijetlo tapetiranim zidovima, dok je doputala da je on odvede do jednog kadifom zastrtog udubljenja, koje je potpuno liilo na njen sto u crkvi, osjeala se udno iznenaena, kao da je oekivala da e naii na prljavu jazbinu kakva i dolikuje razbludnim terevenkama koje se neizbjeno vode na takvom mjestu, ako je vjerovati onome to se pria. Njeno zaprepaenje se samo uvea kad se pojavi i nekakav gojazni ovjek oinskog izgleda, koji je pod bradom nanizao podvoljak na podvoljak, sve jedan estitiji i ljubazniji cd drugog, i koji im pristupi smijeei se, pa se pokloni brzim savijanjem onoga dijela tijela koji mu je nekad bio struk, i ree: Dobar dan, mister Doyle. Milo mi je to vas ponovo vidim. 'Brojutro, Louise. To je dakle bilo glavom to udovite. Jeste li lijepo putovali, mister Doyle? Mnogo narudbina, nadam se? 107 Mnogo, stari debeljko! Zar jo ne zna da ja mogu da prodani to god hou. Mogao bih prodati tonu makarona po ulicama u Aberdeenu. Bertorelli se nasmija i rjeito rairi ruke, pri emu mu uslijed smijeha novi podvoljci kao vijenac okitie puno, nasmijano lice. To je bilo lako, mister Doyle. Makaroni su dobri kao i porid; ovjek postaje krupan, ovako kao ja! Tako je, Louise! Ti si ivi dokaz tetnosti makarona. Nego, da ostavimo tvoj stas. Kako djeica? O, sjajno! Bambino e uskoro biti velik kao i ja. Ve ima dva podvoljka. Dok se on previ jao od smijeha, Mary je zapanjeno gledala tragini prizor kako nitkov krije svoje nevaljalstvo iza maske izvjetaene veselosti i lanog izgleda ovjenosti. Ali je Denis prekide u tim mislima punim protivrjenosti: Sta veli, Mary... jedan mekalum"? Ona je imala dovoljno smjelosti da klimne glavom; jer ma da nije znala razliku izmeu minjona i mekaluma, ne bi ni za ivu glavu mogla priznati to svoje neznanje pred tim arhanelom grenosti. Vrlo dobro, vrlo lijepo slagao se Bertorelli odlazei polako. Zgodan je to ovjek ree Denis, poten kao nitko njegov, a dobar kako samo moe biti. Ali promuca Mary o njemu se priaju kojekakve stvari.

 Kojeta! Valjda jede malu djecu! Cista, odvratna zatucanost, draga Mary. Morat emo se potruditi da se jednom uzdignemo iznad toga, ako ne elimo da ostanemo u vijeku mranjatva. Mada je Talijan, ipak je ovjek. Rodom je iz jednog mjesta blizu Pize, gdje je onaj uveni toranj to je vazda nagnut, ali nikako ne pada. Ii emo jednog dana da ga vidimo... obii emo i Pariz, pa i Rim dodade on onako uzgred. Mary pogleda s puno uvaen ja u tog mladog ovjeka koji strance zove njihovim krtenim imenima i kao od ale izgovara imena evropskih prijestonica, ne razmetljivo kao Matt, nego s hladnim i mirnim samo108 pouzdanjem, pa pomisli kako bi mogao biti zanosan ivot s takvim ovjekom, tako punim ljubavi, i tako snanim, tako blagim, a ipak tako neustraivim. Osjeala je da ga poinje oboavati. Sad je jela svoj mekalum", vrlo prijatnu smjesu sladoleda i malinovog soka, koja joj se, ukusno spajajui finu kiselost voa sa hladnom i blagom slatkoom sladoleda, topila na jeziku i pruala joj veliko i neoekivano uivanje. Denis joj pod stolom pritisnu nogu svojom nogom, dok je s velikim zadovoljstvom pogledom pratio njeno naivno naslaivanje. Zato pitala se ona uvijek nalazi toliko uivanja u njegovom drutvu? Zato on u svojoj ljubaznosti, plemenitosti i irokogrudosti izgleda tako razliit od svih ljudi koje je upoznala? Zato njegova navie izvijena gornja usna, presijavanje njegove kose, njegovo dranje glave ine da joj srce u grudima zaigra od silne sree? Prija li ti ovo? upita je on. Ovdje je zaista lijepo priznala je ona pokornim, tihim glasom. Prijatno je saglasi se on. Inae te ne bih ni dovodio. Ali svuda je lijepo sve dok smo zajedno. U tome lei tajna, Mary! Njene oi bljesnue na te njegove rijei, dok je cijelo njeno bie upijalo u sebe zraenje njegove hrabre ivotne snage te se, prvi put otkako su se sreli, nasmija od sveg srca, sretno i otvoreno. E, tako te hou ohrabri je Denis. Ve sam poinjao da se brinem za tebe. On se impul-sivno nae preko stola i uze njene tanke, male prste. Zna, draga Mary, ja tako jako elim da bude sretna. Kad sam te prvi put vidio, zavolio sam te zbog tvoje ljepote ali je to bila tuna ljepota. Izgledala si mi kao da se boji da se nasmijei, kao da je netko pritiskom iscijedio sav smijeh iz tebe. Mislio sam na tebe, mila, sve od onog naeg divnog sastanka. Volim te, a nadam se da i ti mene voli, jer osjeam da smo prosto stvoreni jedno za drugo. Ja sad ne bih mogao ivjeti bez tebe, i elim da budem kraj tebe i da posmatram kako se rascvetava 109iz te tvoje tuge, da te vidim kako se smije na svaku luckastu, glupu alu koju napravim pred tobom. Dopusti da ti se otvoreno udvaram. Ona je utjela beskrajno uzbuenja njegovim rijeima, a zatim najzad progovori: O, kako bih eljela da budemo zajedno! ree ona tuno. Tako si mi mnogo nedostajao, Denise. Ali ti ne zna mog oca. On je straan. Ima u njemu neega to ti ne razumije. Ja ga se bojim, a, on mi je... on mi je zabranio da govorim s tobom. Denis zamiri oima. Zar nisam dovoljno dobar za njega? Mary zgri prste vrsto i nehotice, kao da ju je ranio. O, ne govori tako, dragi Denise. Ti si divan, i ja te volim. Ja bih ivot dala za tebe, ali moj otac je dozlaboga samovoljan, ah... a uz to i ponosit. A zato je takav? Nema valjda nita protiv mene? Ja se nemam ni zbog ega stidjeti, Mary. Zato kae da je ponosit? Mary ne odgovori za trenutak, pa zatim ree lagano: Ne znam! Kad sam bila mala, nikad nisam mislila o tome; moj otac je za mene bio kao neki bog, onako velik, onako snaan; i svaka rije koju bi izgovorio bila je kao zapovijest. Kad sam postala starija, inilo mi se da osjeam kako tu ima neke tajne, neto to ga ini drukijim od obinog svijeta, to ga tjera da nas ukalupljuje na svoj nain; a sad gotovo strepim da on misli... Tu zastade i nervozno pogleda u Denisa. Sta? podstae je on. Nisam sigurna. Ah, teko mi je da to kaem I stade nelagodno crvenjeti dok je dalje govorila isprekidano izgleda da misli da smo na neki nain u srodstvu sa porodicom Winton. Sa Wintonovima! kliknu on sa nevjericom. Sa samim earlom? Kako je, za ime boje, doao na to? Ona odmahnu glavom tuno, utueno.

110 Ne znam. On se nikad ne uputa u razgovor o tome, ali znam da mu je to neprestano u glavi. Porodino ime Wintonovih je Brodie, zna... ali to je tako smijeno. Smijeno! ponovi on kao odjek. Zaista izgleda smijeno! Kakvoj se koristi nada od toga? Nikakvoj viknu ona ogoreno. Samo zadovoljava svoj ponos. Ponekad nam svima zagorava ivot. Primorava nas, natjeruje nas da ivimo drukije od ostalog svijeta. Mi smo sasvim izdvojeni u onoj naoj kui koju je sagradio i koja nas pritiskuje kao i on. Ponesena tim izraavanjem svojih strepnji, ona najzad glasno viknu: Ah, Denise, znam da nije lijepo od mene to ovako govorim o svom ocu, ali se bojim njega. On nee nikad. .. nikad dopustiti nau vjeridbu. Denis stee zube. Ja u lino otii do njega. Uvjerit u ga i pored njegove volje i natjerat u ga da mi dopusti da se viamo. Ja ga se ne bojim. Ja se ne bojim nikoga ivog. Ona skoi van sebe od straha. Ne! Ne! Denise! Nemoj tako. On bi nas oboje strano kaznio. Njoj zadade silan strah privienje kako njen otac svojom strahovitom, surovom snagom mrcvari ljepotu tog mladog gladijatora. Obeaj mi da nee viknu ona. Ali mi se moramo viati, Mary. Ja se tebe ne mogu odrei. Moemo se ponekad sastati. To ne vodi niemu, mila, mi moramo doi dc neega odreenog. Ti zna da elim da se oenim tobom. On se paljivo zagleda u nju; znao je da je njeno neznanje toliko da se bojao da kae neto vie. Umjesto toga on uze njenu ruku, pa je njeno poljubi u dlan i poloi obraz na njega. Hoe li da se skoro sastanemo? upita je on bez veze sa dotadanjim razgovorom Volio bih da opet budem s tobom na mjeseini, da je vidim kako ija u tvojim oima, da vidim kako mjeseevi zraci 111trepere u tvojoj kosi. On tu podie glavu i s puno ljubavi se zagleda u njenu ruku koju je jo drao u svojoj. Tvoje ruke su kao visibabe, Mary, tako meke i bijele, klonule. Svjee su uz moje vrelo lice kao i sam smijeg. Volim ih, a volim i tebe! Obuze ga silna enja da je ima uvijek kraj sebe. Ako bude trebalo, on e se i boriti; bit e jai od okolnosti koje ih razdvajaju, jai od same sudbine, i ree novim tonom, odluno. Ti e se svakako udati za mene, ba ako bismo morali i priekati zar ne, Mary? Dok je sjedio i utio onako, s blistavom pozadinom praznog duana iza sebe, i svojom rukom dodirivao njenu, ekajui na njen odgovor, ona mu u oima vidje kako njegova srodna dua leti. prema njoj, a u njegovom pitanju samo molbu da bude sretna s njim uvijek, pa zaboravljajui za asak tekou, opasnost i potpunu nemogunost postignua, prosto zaljubljena u njega, ne znajui nita o braku, gubei svoj strah kraj njegove snage, utapajui se sva u njega, duboko se zagleda u njegove oi i odgovori: Hou. On se ne mae, ne pade na koljena da joj strasno izrazi svoju zahvalnost, ali je kroz njegovu mirnou, iz njegovog tijela kroz njihove spojene ruke potekla struja neizrecive ljubavi i topline, a u oi mu na-doe takav pogled pun njenosti i odanosti da se, kad se susrete s njenim pogledom, savi oko njega kao luk pun zraenja. Nee nikad zaaliti, draga proaputa on i naginjui se preko stola, blago je poljubi u usne. Uinit u sve to mogu da te usreim, Mary! Bio sam sebian, ali e odsad ti uvijek biti na prvom mjestu. Radit u naporno za tebe. Ja brzo napredujem i napredovat u jo bre. I sad imam neto u banci, a kroz kratko vrijeme, ako hoe da prieka, Mary, mi emo otii nekuda i vjenati se. Nju prosto zasjeni bljetava jednostavnost toga rjeenja, i pri pomisli kako bi im bilo lako da iznenada pobjegnu, i da se tajno, bez oevog znanja, sasvim oslobode njega, ona sklopi ruke i proaputa: 112 Oh, Denise, zar bismo mogli? Ja nisam nikada pomiljala na to. Moemo i uradit emo, draga Mary. Ja u raditi iz sve snage da bismo to to prije izveli. Imaj na umu moju devizu. Mi emo je unijeti u svoj porodini grb. A Wintonove mani vragu. Sad vie nijedne rijei i nijedne brige za tu tvoju glavicu. Ostavi sve meni i samo se sjeaj da ja neprestano mislim na tebe, da se borim za tebe. Moda emo morati biti oprezni u pogledu naih sastanaka, ali ja u sigurno moi da te vidim ponekad makar samo zato da se izdaleka divim tvojoj elegantnoj maloj pojavi. Ja u morati da te viam ponekad, jer e mi biti vrlo teko bez tebe promrmlja ona, pa naivno dodade: Ja svakog utorka idem u biblioteku da zamijenim maminu knjigu, a ponekad i svoju.

 Zar misli da ja to nisam i sam pronaao, mala objeenice? nasmijei se Denis. Nema sumnje da nee proi mnogo vremena kad u biti potpuno obavijeten o knjievnom ukusu tvoje majke. Kao da ja ne znam za biblioteku! Bit u tamo, moe biti uvjerena. Nego, moe li mi dati svoju fotografiju da me u meuvremenu podrava. Ona malo pognu glavu, svjesna svojih nedostataka i svog nastranog odgoja, pa odgovori: Ja je nemam uope, otac je protivan tome. Sta! Pa tvoji su roditelji zaostali za svojim vremenom, draga djevojko. Morat emo ih malo pro-drmati. Sramota je i pomisliti da se ti nisi nikada slikala, ali ne mari nita, ja u to tvoje lice postaviti pred fotografski aparata im se vjenamo. Kako ti se ovo dopada? upita on, pokazujui nejasnu mrku fotografiju bezbrinog mladia koji, s veselom postojanou pomijeanom sa neprikladnom razdraganou, stoji usred neega to lii na gomilu minijaturnih nadgrobnih ploa. Denis Foyle na Nasipu dinova prole godine objasni joj on. Ona starica koja tamo prodaje koljke zna one izvijene to ti pjevaju na uhu, vraala mi je toga dana. Rekla mi je da u biti sretno, Selrdijln zamak 113vrlo sretno mome, i stvarno je morala znati da u te sresti. Mogu li uzeti ovo, Denise? upita ona stidljivo mnogo mi se dopada. Pa to je za tebe i ni za koga drugog, pod uslo-vom da je nosi kraj srca. Moram je nositi na mjestu gdje je nitko nee vidjeti odgovori ona naivno. Slaem se s tim odgovori on i nasmijei se vragolasto kad na njenom skromnom elu naglo bijesnu rumenilo i razumijevanje, ali on odmah asno dodade: Ne ljuti se na mene, Mary. Sto bi rekao Irac: Ja se uvijek nezgrapno spotiem svojim nespretnim jezikom." Oni oboje udarie u smijeh, ali dok ju je smijeh razgaljivao i dok je osjeala da bi mogla vjeito sluati to njegovo zadirkivanje, ona shvati svrhu koja se krije iza toga i zavolje ga zbog njegovog nastojanja da je ojaa i pripremi za rastanak. Njegova hrabrost je oelii, njegov iskreni i smjeli stav prema ivotu dade joj podstreka, kao to bi ist, hladan vjetar osvjeio zatvorenika poslije dugog tamnovanja u ustajalom zraku. Sva ta osjeanja navalie na nju, kad nehotice ree prostoduno: Ti djeluje tako da se osjeam sretna i slobodna, Denise. Kad sam s tobom, mogu da diem. Ja nisam znala ta znai ljubav dok tebe nisam srela. Nisam nikad mislila o tome... nisam razumjela... ali sad znam da za mene ljubav znai biti s tobom, disati dahom kojim i ti... Uutjela je naglo, sva zbunjena to se usudila da govori tako s njim. Blijedo sjeanje na njen dotadanji ivot, na njen ivot kad je odvojena od njega, ukaza joj se' pred oima kad joj pogled pade na gomilu paketa pored nje, te se sjeti mame koja se sigurno udi ta je s njom, i pomisli da je ve ionako strano zakasnila i da mora biti mudra i obazriva, pa skoivi naglo, ree uz kratak uzdah: Sad zaista moram ii, Denise. 114 Te njene rijeSi mu odjednom navalie teret na duu, zbog neizbjenosti njenog odlaska, ali je on nije molio da ostane, nego je odmah ustao kao ovjek i rekao: Ja ne elim da ide, mila, i znam da ni ti to ne eli, ali sad smo bolje uredili pitanje nae budunosti. Imamo samo da se volimo i da ekamo. Jo uvijek su bili sami. Izgubivi se nepovratno, Bertorelli je, iako je bio udovite, pokazao ovjeno razumijevanje i taktino shvaanje njihovog poloaja, koje je moda na vagi simpatija makar malo popravilo poloaj tasova u njegovu korist, a protiv onih zvjerstava koja su mu se pripisivala. Oni se brzo poljubie, pri emu njene usne dodirnue njegove kao leptirovim krilom. Na vratima izmijenjae posljednji pogled, nijemi izraz svog njihovog tajnog, uzajamnog razumijevanja, povjerenja i njihove ljubavi, pogled koji izmijenjae izmeu sebe kao svetu zalogu prije nego se ona okrenu i ode. Sad joj je mrea bila kao perce, koraci brzi i laki njenom razigranom srcu, a glava podignuta uvis, dok su joj uvojci letjeli i ivo leprali iza nje, te stie kui prije nego to ushienost njenih misli oslabi. Kad uletje u kuhinju, gospoda Brodie je pogleda ispitivaki iza okuke svoga nagnutog nosa. Sta te je zadralo, djevojko? Dugo ti je trebalo da pokupuje sve te stvari. Da nisi srela nekog poznatog? Je li netko pitao za Matta? Mary se gotovo nasmija Mami u lice. Za smijeno kratak trenutak, ona razmisli o tome Sta li bi njena majka radila kad bi joj ona kazala da je maloprije pojela boanstveno ukusni slatki kojim ju je u zabranjenom gnijezdu grenosti posluio onaj grozni nevaljalac koji mui djecu makaronima, i to u dru-tvu mladog ovjeka koji ju je izrino pozvao na svadbeno putovanje u Pariz. Dobro je to se uzdrala od toga,

jer da je u onoj svojoj ushienosti popunila pred tom besmislenom eljom, gospoa Brodie bi bez sumnje pala u nesvijest, ako ne bi posumnjala u zdravu pamet svoje keri 115 Na svaki nain zrak U je inio dobro na-' stavi Mama malo sumnjivo. Ima sasvim dobru boju. Mada je bila lakovjerna, materinski nagon, koji je bio u njoj, posumnjao je u tako brzu blagotvor-nost obino nemonog levenfordskog zraka. Jeste. Sad se osjeam mnogo bolje odgovori Mary istinoljubivo, s usnama koje su joj poigravale i blistavih oiju. Dok si bila napolju, baka mi je neto govorila o nekakvom pismu koje je vidjela da ita navaljivala je gospoa Brodie, tromo idui za svojom maglovitom idejom. Nadam se da se ne sprema da uini neku nepromiljenost koju tvoj otac ne bi odobravao. Nemoj da mu ide uz nos, Mary. Oni koji su to radili, uvijek su se pokajali. To se moe svriti samo na jedan nain. Ona uzdahnu kao da se sjea neega, pa dodade: On na kraju krajeva sve sazna, te e te najzad doepati, da, pa e gorko ispatati za sve. Mary zbaci sa sebe ogrta jednim pokretom ramena. U toku proteklog asa njena vitka prilika je ponovo dobila svoju mladalaku i neodoljivu ivotnu snagu. Stajala je uspravljena, puna silne i pouzdane radosti. Mama ree ona veselo ne brini za mene. Sad je moja deviza: Mary nikad ne zna za poraz". Gospoa Erodie tuno mahnu svojom dirljivo pognutom glavom, pa puna nekog neodreenog, nerazumljivog predosjeanja prikupi sve donesene stvari; zatim jo tunije pognute glave, kao olienje nesluene nesree, kao uti kobni predznak, lagano izie iz sobe. VI Nessie! Mary! vritala je gospoa Brodie usplahirena od uslunosti, dok je tumarala tamo-amo, pomaui Brodieu pri oblaenju hodite da navu-ete ocu gamae. 116 I Bila je subota ujutro, dvadeset prvog augusta, i jedan od dana sa crvenim slovom u kalendaru Ja-mesa Brodiea. On je sjedio u sportskom odijelu od tofa s krupnim crnim i bijelim kockama i lica kao pun crveni mjesec, muei se da navue gamae koje nije nosio od onoga dana prole godine, kad je, mada je sad izvolio da zaboravi tu injenicu, iskusio istu tekou dok ih je navlaio. Kakva je to neslana ala spremiti ovjeku do-koljenice dok su vlane! iskezi se on na enu. Sad nee da se sastave. Do vraga sve, kad ovjek u ovoj kui ne moe nita sauvati kako valja! Ovo se skupilo. Kad god bi neSto ispalo naopako, sva krivica je padala na uska ramena njegove ene. ovjek ne moe nita da ostavi u kui a da mu neko nerazumno stvorenje to ne upropasti. Kako da idem na izlobu bez gamaa? Jo e me natjerati da idem bez okovratnika i kravate. Ali, tata odgovori kratko gospoa Brodie ja mislim da ti sigurno ove godine nosi malko iru cipelu. Onaj novi par koji sam ti ja lino naruila bio je neto iri od drugih. Besmislica! promrmlja on. Jo e tvrditi da su mi i noge vee. Tu Nessie upade u sobu kao mlado drijebe, a za njom i Mary odmjerenijim korakom. Brzo djevojke pouri ih Mama zakopajte tati gamae. Pourite, ionako je zakasnio! Mlade sluavke popadae na koljena, pa se gipkim vjetim prstima i snagom dadoe na posao da izvre postavljeni zadatak, dok je Brodie leao zavaljen i kiptei od bijesa bacao mrke poglede na pokajniku priliku svoje ene. Za gospou Brodie nesrea je bila utoliko vea to je naroito na taj dan mogla sa razlogom raunati da e on biti dobro raspoloen, pa ju je sama pomisao da je upropastila rijetku priliku da provede jedan dan bez ljutnje i da je probudila zaspali vulkan, vie poniavala nego stvarne uvrede toga trenutka. 117OJ? To je bio dan levenfordske stone izlobe, znaajnog dogaaja koji je bio pregled porijekla i stoke i ljudi itave pokrajine. Brodie je volio tu izlobu i od odlaska na nju napravio neizostavni godinji obiaj. Uivao je u glatkim kravama i njihovim nabreklim vimenima, u miiavim pastusima iz Clvdes-dalea, u jahaim konjima visokog koraka na ringu, u ugojenim unkaima i debelim ovcama gustog runa; a uz to se ponosio i svojom sposobnou da ocijeni ivotinju. Ja, eirdija izgledalo je da govori dok stoji uz suce i jednom rukom stee poznati brestov tap, a drugu dri duboko zavuenu u dep ja sam sposobniji za taj posao nego oni. Tu, u prvom redu ocjenjivaa, istaknut meu najboljima od njih, on je bio u svom elementu. A zatim bi, obilazei pojedinano atore, eira zaturenog na potiljak, perorezom rezao kriice as od jednog as od drugog sira i kritiki ih kuao; probao bi razliite maslace, krem i mlaenicu, i mangupski zadirkivao najdeblje mljekarice koje su stajale iza izloenih predmeta.

Onaj dio njegove linosti koji je bio najblii zemlji cvjetao je u takve dane. Od porodice svoje majke, Lumsdensovih, koja je sa koljena na koljeno obraivala farmu na barunskom imanju Wintonovih, bio je naslijedio duboko ukorenjenu ljubav prema zemlji, njenim proizvodima i stoci. Njegovo tijelo je udjelo za napornim radom na zemlji jer je u mladosti gonio konjsku zapregu kroz winstonsku crnicu i spoznao slast od prislanjanja puanog kundaka uz obraz. Od svog oca, Jamesa Brodiea, ogorenog, mrzovoljnog, neumoljivog ovjeka, kome je bio jedino dijete, naslijedio je ponositost, koja se pothranjivala eljom da bude posjednik. I samo ga je preokret to je nastupio poslije smrti njegovog osirotjelog oca, koja se ubio padom sa konja, nagnao kao mladia da se oda mrskom zanatu. Ali je postojao i drugi i jai razlog koji ga je gonio da ide na izlobu, a to je udnja da na ravnoj nozi opi sa plemstvom iz pokrajine i grada. Mada se 118 nije drao nimalo uliziki, nego prije sa izvjesnom naduvenou, jedno klimanje glavom u znak prepoznavanja, jedna rije pozdrava, ili nekoliko trenutaka razgovora s nekom osobom vieg reda, priinili bi mu duevno zadovoljstvo i opili bi ga ludom radou. Gotova sam, tata; svrila sam prva! viknu Nessie pobjedonosno. Uspjela je da svojim prstiima zakopa jednu upornu gamau. Pouri, Mary preklinjala je gospoa Brodie. Ti si tako spora. Tvoj otac ne moe ekati itav dan. Pusti je da radi kako joj je volja ree Brodie zajedljivo. Sad mogu da zakasnim i vie kad sam ve poeo. Vi u stvari moda volite da me zadrite kod kue cijelog dana. Ona nikad nije tako hitra na poslu kao Nessie uzdahnu Mama. Gotovo! ree najzad Mary i ustade sa utrnulim prstima. Otac ju je gledao kritiki. Ti postaje lijena, zna li: to tebi nedostaje, curo moja. Za ime boje, kad te ovako gledam, ini mi se velika kao kua. Treba da manje jede, a vie radi. Ustao je gledajui se u ogledalu, dok je Mama izvodila djevojke iz sobe, pa kako mu je njegov odraz u ogledalu uzvraao pogled sa sve veim odobravanjem, njemu se potpuno vrati njegovo samodopadanje. Njegove snane miiave noge isticale su se savreno u grubim sportskim hlaama do koljena, a ispod upavih domaih arapa listovi su mu izgledali otmjeno nabrekli, ramena su mu bila iroka i prava kao u rvaa, ni jedan gram sala nije kvario liniju njegovog tijela, koa mu je bila bez ijedne pjege, kao u djeteta. Bio je savrena slika i prilika pokrajinskog plemia, i dok mu je njegova sjajna slika jo jae nametala tu injenicu, koje je on ve bio svjestan, on stade sukati brkove i pogladi se po bradi sa zadovoljnom tatinom. 119Uto se vrata na sobi polako otvorie i baka Bro-die proturi glavu iza dovratka, ulagujui se da bi vidjela njegovo raspoloenje prije no to progovori. Mogu li da te malo vidim prije nego to poe, Jamese? ree ona udvoriki poslije kratke utnje. Taj dan je u njenoj otupljeloj osjetljivosti izazivao izvjesno osjeanje slino uzrujanosti, podstaknuto probuenim uspomenama iz njene mladosti, koje navalie na nju bez reda. Zaista divno izgleda. Ba si slika i prilika lijepog ovjeka ree ona sinu Bogo mili, ala bih voljela da idem s tobom! Suvie si stara da bih te mogao pokazivati, majko usprotivi se Brodie mada bi mogla dobiti neku nagradu za ilavost. Tvrdoa na uima smetala joj je da uje kako valja, a njena rastrojenost misli da razumije potpun smisao njegovih rijei. Jeste, malo sam prestara da bih ila vaj-kala se ona ali je bilo dana kad sam bila meu prvima tamo u muenju, i u igri kasnije, a poslije u zadirkivanju za vrijeme duge vonje kui po svje-em nonom zraku. Sve mi to sad izlazi pred oi. Njene mutne oi se zasijae. Boe, ala su se tamo dobijale divne pituljice i zemike, mada ja u ono vrijeme nisam toliko marila za njih i ona uzdahnu duboko zbog tih proputenih prilika. Ama, eno, zar ne moe a da ne misli na jelo? Kad te ovjek uje, rekao bi da skapava od gladi prekori je Brodie. Ne, ne, James. Ja sam ti vrlo zahvalna za sve to mi daje, a to je sasvim dovoljno. Ali ako danas moda vidi neki kolut cheddarskog sira, ne mnogo skupog pred kraj izlobe moe se vrlo jeftino pazariti moda bi ga mogao kupiti za mene. I stade udvoriki buljiti u njega. Brodie prte u glasan smijeh. Boe, eno, ti e mi doi glave! Tebi je tvoj trbuh bog. Ja se nadam da u se danas sastati sa sir Johnom Latta. Zar bi htjela da ja nosim torbe 120

i pakete kad se sastanem s njim? doviknu joj dok je izlazio iz sobe smijui se grohotom. Njegova majka pohita do prozora u svojoj sobi da ga vidi kako izlazi iz kue epurei se. Ona e vei dio dana presjediti tu, naprezati vid da ocijeni stoku koja prolazi, napasati oi gledajui karte u bojama koje oznaavaju nagrade: crvena prvu nagradu, plava drugu, zelena treu, i nezanimljiva uta, veliku pohvalu naslaivati se guvom i bukom gomile sa sela i truditi se, ali uvijek bez uspjeha, da meu prolaznicima ugleda neko staro, poznato lice. A uvijek je postojala mogunost koja joj se stalno vrzla po glavi da joj sin donese neki mali poklon. Ona ga je u svakom sluaju zamolila, a drugo i nije mogla razmiljala je ivahno se namjetajui da otpone svoje ugodno bdjenje. Dolje, prije no to e izai, Brodie se okrene Mary: Bit e dobro da otri do radnje i podsjeti onog magarca Perrvja da ja neu doi cijeloga dana. U Brodievoj kui duan je bio poznat pod nazivom radnja", jer se prvi izraz smatrao za ruan i poniavajui. On se moda nee sjetiti da danas za njega nema praznika. On je u stanju da izgubi glavu, jeste, vjere mi. I to tri cijelim putem, curo, to e ti skinuti neto sala. Mami je rekao: Kad me vidi, onda mi se nadaj." To je bilo njegovo zbogom u rijetkim prilikama kad bi odluio da se sa enom oprosti; ali je to u stvari bio znak neobine velikodunosti, i Mama ga je i primala kao takvog sa odgovarajuom zahvalnou. Nadam se da e se lijepo provesti, Jamese ree mu ona bojaljivo, podeavajui svoj odgovor prema njegovom raspoloenju, i prema vanosti samog dogaaja. Samo bi se u tim rijetkim i znaajnim prilikama usudila da ga zove krtenim imenom, ali kad bi se one ukazale, ona ga je unosila u svoj odgovor, osjeajui da to uvruje ono malo i neznatno uvaenje koje je ona uivala u njegovim oima. Nije smjela ni pomisliti o privlanosti koju bi izloba mogla imati za nju lino; smatralo se da je za 121nju dovoljna povlastica da se divi temeljnoj prilici svoga mua dok bi se udaljavao, odlazei sam na neki provod, te joj smijena pomisao da bi i ona mogla ii s njim nije nikad padala na pamet. Nema haljina, potrebna je u kui, nije dovoljno jaka da podnese napor bavljenja cijelog dana na svjeem zraku ma koji od tih razloga, ili itavo tuce drugih, bili su po njenoj bojaljivoj logici dovoljni da je odvrate od toga da ide. Nadam se da e mu vrijeme biti lijepo mrmljala je ona sasvim zadovoljna vraajui se da opere sudove od doruka, dok je Nessie sa prozora sobe za primanje mahala rukom prema oevim leima. Kad su se vrata ve zatvorila za gospodarom kue, Mary se lagano pope u svoju sobu, sjede na kraj svoga kreveta i stade gledati kroz prozor. Ona u istom sjaju jutra nije vidjela tri visoke breze, ija su se glatka debla sijala blistavim sjajem i dizala se uspravno kao katarka, nije ula aputavo utanje njihovog lia, koje je treperilo as tamno, as svijetlo, prema tome kako se okretalo na slabom povjetarcu. Duboko utonula u samu sebe, ona je sjedila i mislila o primjedbi koju je otac rekao i neprestano je nelagodno i nezadovoljno preturala po glavi. ,,Mary, postala si velika kao kua" podsmjehnuo joj se on, mislei da kae, ona je to potpuno shvatila, da se razvila i popunila kako dolikuje njenim godinama i brzom raenju. A ipak je ta jedna jedina reenica, kao iznenadan mlaz svjetlosti koji je uletio pa odmah izletio iz tame njenog neznanja, odjednom izazvala u njenoj dui duboku uznemirenost. Njena majka, koja je, kao ljudski noj, pri najmanjem pomenu te stvari zavlaila glavu u pijesak, nije je obavijestila ni o najosnovnijim problemima u vezi sa spolom, a na svako otvoreno, naivno pitanje koje bi joj ki postavila u vezi s tim odgovorila bi uasnuta: Da si odmah uutjela, Mary! Nije lijepo govoriti o tim stvarima. Dobre djevojke ne misle o tome. Sramota je to pitati." Njeno poznanstvo s drugim djevojkama bilo je uvijek tako povrno da joj nisu mogle pruiti nikakvo obavjetenje lake primjedbe u 122 koje bi se ponekad uz kikotanje upustile ak i najbu-dalastije bijele i rumene gradske djevice. Ponekad sluajan odlomak takvih razgovora koje bi moda na-ula dopirao joj je do uiju koje to nisu razumjele, ili ih je odmah odbacivala prirodna istoa njenih osjeaja, pa je sve dotle ivjela u nekoj nesvijesnoj prostodunosti, ne vjerujui moda u priu da rode donose bebe na svijet ako je ikad tako mislila, ali savreno ne poznajui naj osnovni ja pitanja u vezi sa raanjem. Cak ni sama injenica da je normalno funkcioniranje njenog tijela bilo poremeeno kroz puna tri mjeseca nije namrekala glatku povrinu jezerceta njene djevianske due, sve dok je jutronja gruba oeva primjedba nije estoko pogodila, pa je neka skrivena vijuga u njenom duhu izvrnula u drukiji smisao, u drugo tumaenje. Da li je sad drukija? Ona uzrujano prijee rukama po udovima i trupu. To je njeno tijelo, njeno vlastito, koje potpuno pripada njoj samoj; kako bi se moglo izmijeniti? Ona skoi izbezumljena od straha, zakljua vrata svoje spavae sobe, i baci sa sebe svoju kamirsku bluzicu i suknju, pa stade skidati donju suknju i

pripijenu potkoulju, dok se ne svue sasvim, te zbunjena ostade potpuno gola, djevianski naga, pipajui svoje tijelo nesigurnim rukama. Dotada je uvijek na svoje tijelo gledala jedino sa osjeanjem prolaznog interesiranja. Sada je glupo zurila u svoju mlijeno bijelu kou, digla ruke iznad glave i stezala svoj vitki, divni stas u zategnutu besprijekornu liniju. Malo ogledalo na njenom stolu nije u svojoj nedovoljnoj dubini pokazivalo nikakav nedostatak, niti kakvo bilo nesavrenstvo, koje bi potvrdilo ili ublailo njena neobina strahovanja, i mada je izvijala glavu na ovu i na onu stranu, njen uplaeni pogled nije uspijevao da otkrije nikakvu sramotnu nakaradnost, koja bi dreei odavala neku unutranju runou. U stvari, ona ne bi mogla rei da li je drukija, jesu li joj prsa punija, kao koljke rumene bradavice manje njene, i blaga izvijenost njenih usana dublja. 123Obuzela ju je neka strasna neodlunost. Prije tri mjeseca, kad je leala u Denisovom zagrljaju u stanju nesvjesnog podavanja, njeni nagoni su je slijepo vodili i ona se zatvorenih oiju potpuno predala silnoj struji koja joj je proimala cijelo bie. U to se nije mijeao ni njen razum, jer to nije eljela, a ni znanje, jer ga nije imala, te je u stvari, dok je preivljavala potresna uzbuenja nesnosno slatkog bola i nepodnosivo opojnu slast, bila toliko izvedena iz svog vlastitog bia da nije nita znala o svemu to se u stvari zbivalo s njom. Njena ondanja osjeanja su je tada uzdigla iznad obzira, ali se sad nejasno domiljala kakav li se tajanstveni kemijski proces izvrio kroz silu toga zagrljaja i da li ju je, moda, pritiski-vanje njenih usana, u nekakvom udnom udruivanju, nepovratno izmijenilo na nekakav dubok, neshvatljiv nain. Osjeala se nemona, izgubljena u nedoumici i neodlunosti, uviajui da mora uraditi neto da odmah rastjera to iznenadno previranje u svom duhu, ali ne znajui kako da to postigne. Dok je sumorno podizala odjeu koja je leala rasturena oko njenih nogu, ona odmah odbaci misao da pita za savjet majku, dobro znajui da e Mamina plaljiva dua odmah poskoiti od straha i pri samom pomenu te stvari. Ona se i nehotice okrenu u mislima Denisu, svojoj stalnoj utjesi, ali se odmah, na svoju jo veu alost, sjeti da ga nee vidjeti najmanje za nedjelju dana, a osim toga i da e ga na iduem sastanku vidjeti samo za trenutak. Od onog njihovog divnog razgovora kod Betorellija, njihovi su sastanci bili kratkotrajni mada tako slatki i po sporazumu briljivo skrivani, a kako su ta vianja na brzu ruku, do kojih je tako dolazila, predstavljala jedinu sreu njenog ivota, sad je jasno osjeala da prilikom tih urnih izmjenjivanja hrabrenja i uvjeravanja o ljubavi ne bi nikad mogla prikupiti dovoljno hrabrosti da makar i okoliei zatrai od Denisa savjet; oblivala ju je rumen i na samu pomisao na tako neto. Ponovo se obukla pa je, otkljuavi vrata, sila u kuhinju gdje se Mama, poto je, kako je imala obiaj 124 da kae, dala ljepi izgled stvarima, udobno namjestila da provede jedan as neprekinutog openja sa svojom knjigom. U takvim knjigama nema problema kao to je njen, alosno pomisli Mary, i nikakvih nago-vjetavanja koja bi razjanjavala njene tekoe u # onim zavjetovanjima, dobacivanju poljubaca, kitnja-stim govorima i sretnim zavrecima. Idem askom do radnje sa oevom porukom. Rekao mi je da odem tamo prije podne ree ona poslije kratkog oklijevanja, obraajui se majinoj pogurenoj, zanesenoj prilici. Gospoa Brodie, sjedei u salonu jednog zamka u Sussexu, okruena drutvom po svom izboru, i u ivom razgovoru sa evangelikim sveenikom upe, ne odgovori nita, ak i ne u glas svoje keri. Kad bi tako utonula u neku knjigu, ona je, kako se jednom izrazio njen mu postajala njen rob. Ti si potpun rob tih triarija narugao joj se on jednom kad mu nije odgovorila na pitanje. Kad te ovjek vidi kako slini nad tim, izgleda kao pijanica sa svojom bocom. Sjedila bi tako i itala, makar i sva kua oko tebe gorjela. Kad zamagljenih oiju vidje da joj nita ne vrijedi uznemiravati majku, da u sadanjim prilikama ne moe dobiti od nje nikakvu razumnu, a jo manje utjenu rije, Mary poe utke i neopaeno da odnese poruku. Idui u grad, ona je neprestano bila pogruena u svoje tune misli pune pitanja; ila je mlitavo, oborene glave i laganim koracima, ali mada se njen put na taj nain produio, stigla je do mjesta svoga opredjeljenja prije nego to je nazrela rjeenje svoje zagonetke. U duanu je Peter Perry sjedio sam, ivahan, vedar, vaan, u sjaju svoje iskljuive odgovornosti, te je doeka s nervoznom srdanou, pri emu mu se lice ozari radou, a njegovi blijedi obrazi postadoe jo bljei od radosnog uzbuenja to je vidi. To je zaista neoekivano zadovoljstvo, gospoice Mary. Nemamo esto uivanja da vas vidimo ovdje u radnji! O, boe! Veliko zadovoljstvo! Veliko 125zadovoljstvo! ponavljao je on uzrujano, trljajui svoje mrave prozirne, usiljene prste, brzim i umnim pokretima. Zatim zastade, potpuno u neprilici. Bio je zaista uzbuen to mu je sticaj okolnosti doveo Mary u duan ba kad je, u odsustvu njenog oca, mogao slobodno govoriti s njom; u toj njegovoj zbunjenosti, duhoviti razgovori koji su se tako esto u njegovoj mati vodili izmeu njega i kite mladih

dama iz najvieg drutva, slinih kraljicama, razgovori koje je smatrao nekom vrstom probe za priliku kakva je bila ova koja mu se sada ukazivala sasvim su iezli, razbjegli se na krilima sva etiri vjetra. Sad je utio, on koji je eznuo za ovim trenutkom i govorio: Kad bi se ovjeku ukazala prilika, mogao bih se prilino lijepo pokazati pred gospoicom Mary"; stajao je nijem, on koji se onako teno i prezrivo u dnu duana kroz paru obraao dasci za peglanje. Sad se naprosto oduzeo jezik ovjeku koji je u onim svojim romantinim trenucima ljenarenja u postelji u nedjeljna jutra, s pogledom uprtim u mesinganu jabuku na krevetu, kao u neku malu krunu, zanosio jednu vojvotkinju svojim dvorjanskim govorom. Osjeao je kako mu je tijelo obamrlo, kako ga koa svrbi, kako mu se vlazi i kako mu hladan znoj izbija kroz pore, te sasvim izgubivi glavu, bubnu, poto mu se poslovno dranje uvijek nametalo: Molim, izvolite sjesti, gospoo. ta je po volji danas? Sav se zgrozi, i ono malo krvi u njegovim ilama bolno mu navali u glavu i uini da mu se njena slika stade okretati pred oima u nekoj izmaglici od zbunjenosti. Nije nimalo pocrvenio to je bilo nemogue za njega ali mu se glava zanosila od vrtoglavice. Meutim, na njegovo silno zaprepaenje i olakanje, Mary nije pokazivala ni ljutine ni iznenaenja! Da pravo kaemo, njene misli su jo uvijek bile alosno daleko; ona se jo nije sasvim bila pribrala od svog sjetnog sanjarenja, nije ga ni ula, te umjesto da pokae uenje, primi sasvim zahvalno stolicu, koju joj je on automatski pruio, i skljoka se na nju uz umoran uzdah. 126 Zatim trenutak kasnije pogleda navie, kao da ga vidi prvi put. Oh, gospodine Perry! viknu ona mora biti da sam se zamislila. Nisam imala pojma da' ste vi tu. Njega to pomalo smete. Onome tko bi gledao njegovu iznurenu priliku izgledalo bi sasvim nemogue da on moe, na tradicionalan nain, gajiti u srcu potajnu ljubav prema keri svoga poslodavca, ali je u stvari to bio sluaj; on je u svojimnajviim, najneobuzdanijim i najskrivenijim duhovnim uzleta-njima zamiljao kako e jednom kao neobino valjan mlad ovjek postati ak i ortak, do ega bi doao time to bi se vezao sa porodicom Brodie izvjesnom vezom vrom no to je nisko trgovanje. Mary, koja nije imala ni pojma o tim optimistikim predvianjima, ve u srcu neodreeno alila to plaljivo mome koje ivi u tako oevidnom strahu od njenog oca, pogleda u njega blago. Imam jednu poruku za vas, gospodine Perry ree ona. Gospodin Brodie nee danas dolaziti i trai od vas da u njegovom odsustvu pazite na radnju. O, razumije se, gospoice Brodie! Ja sam dobro znao da e va otac danas biti na izlobi. Ja sam u stvari udesio sve da budem ovdje cijelog dana! I ruat u ovdje. Ja dobro znam da on mnogo voli ovakve prilike. Da je Brodie uo kako se o njemu govori ovakvim izrazima, on bi jednim pogledom smodio svoga ^pomonika, ali je sad Perry bio doao k sebi i bio spreman da se pokae u pravoj svjetlosti, pa je kitnjastu posljednju reenicu smatrao u sebi za prilino dobru. Ali e posao ii i u efovom odsustvu, gospoice Brodie, i to, nadam se, dobro nastavi on blagoglagoljivo. Vi lino moete biti uvjereni da u initi sve to mogu, to najbolje znam i umijem, da stvari idu glatko. Govorio je tako usrdno i vlane su mu se oi tako rjeito blistale da je Mary, i kraj sve svoje apatije, stala odjednom da mu zahvaljuje, mada skoro ni sama nije znala zbog ega. 127Nato u duan ue jedna muterija, neki brodo-gradilini radnik koji zatrai nekakvu novu kapu, te Mary naumi da ode, ali je usred neke duevne oba-mrlosti ostala nepomina i mlitava: uslijed nekog umora i dalje vezana za udobnu stolicu. Nije se osjeala raspoloena da krene na put kui, te je tako Perry, iskoristivi divnu priliku da pred njenim oima mada je ona njegove pokrete pratila ravnodunim pogledom pokae svoju sposobnost, sluio muteriju sa puno blagoglagoljivosti i izvodio uda od gipkosti i spretnosti sa kutijama i kratkim ljestvicama, pa najzad i sa papirom i kanapom. Kad muterija ode, on se vrati sa samosvjesnim izgledom, pa, nagnuvi se preko tezge, primijeti u povjerenju: Va otac vodi ovdje sjajan posao, gospoice Brodie u stvari pravi monopol. Bio je ponosan i zbog te rijei, mada ju je uzeo iz knjige Ekonomija" s kojom se nosio svake veeri; ..on je u nju unio prizvuk svoje vlastite misaonosti. Ne velim ako se mogu usuditi da to nagovijestim da se ne bi mogao jo bolje razviti, uvoenjem nekoliko novih ideja, malo neega novog, i uz pomo nekih unapreenja, ak i izvjesnog proirenja posla ... To bi se moglo uraditi dodade on sa znaajnim nagovijetanjem. Ona ne odgovori nita, to njega oneraspoloi zbog osjeanja' da nikako ne uspijeva da pridobije njenu panju; razgovor mu se uinio prilino jednostran. Nadam se da ste dobro? upita on poslije dosta duge utnje. Sasvim dobro odgovori ona mehaniki.

 Meni izgledate, ako to smijem rei, malko mraviji u licu. Ona die pogled. Mislite da sam mravija? Nesumnjivo! On iskoristi tu priliku da sa izrazom brinosti punim potovanja zagleda njeno hladno, smrknuto lice, pa onako nagnut preko tezge nasloni malu bradu na svoje duge prste i uglavnom zauze stav divljenja. 128 U stvari nastavi on smjelo mada ste lijepi kao uvijek, ako mi dozvolite da to kaem, izgledate mi malko boleljivi. Bojim se da vam dananja vruina teko pada. Da li biste htjeli au vode? Prije no to je ona mogla odbiti, cn se die i obuzet vatrenom eljom da je poslui, odleti kao strijela, pa se vrati odmah sa aom do vrha punom iskriave vode, i utisnu hladnu zamagljenu staklenku u njenu mlitavu ruku. Popijte to, gospoice Mary navaljivao je to e vam prijati. Ona nekoliko puta srknu iz ae, tek toliko da ga ne uvrijedi, a njemu za to vrijeme odjednom doe u glavu jedna brina misao, koja ga ispuni strepnjom. Nadam se da niste bili bolesni. Tako ste blijedi. Jeste li bili kod ljekara? upita on najotmje-nijim tonom. Na te njegove izvjetaene rijei Mary zastade s aom dignutom do pola puta prema ustima, kao da ju je neka iznenadna svjetlost obasjala svojim bljeskom i pokazala joj put kojim treba da ide. Ona pogleda u Perrvja svom snagom svoje panje, pa okrenu pogled napolje kroz otvorena vrata, pri emu joj se duh naglo ispuni odlunou tako da joj se usne ispravie i vrsto stisnue. Ona za trenutak ostade nepomina, a zatim se naglo podie i promrmlja: Ja sad moram ii, gospodine Perry. Hvala vam na vaoj ljubaznosti i prije nego to je on mogao da se pribere, mirno poe i ode iz duana, ostavljajui ga da tupo blene u au, u praznu stolicu i prazan zrak. udne li djevojke, pomisli on, kad tako ode ba kad se on ponaao tako divno prema njoj; ali, ta ete, ene su nesumnjivo udna stvorenja, a on se, uope uzevi, ponaa tako dostojanstveno da mu to slui na ast. I gospodin Perry stade da zvidue. Izaavi na ulicu, Mary skrenu ne nadesno, u pravcu svoje kue, nego nalijevo, to je imalo da je odvede, ako se stalno dri toga puta do dalekog kraja grada, zvanog Knoxhill. Sluajne rijei Petera Perrvja dale su joj rjeenje koje je dotle uzalud traila, i to Selrdljln zamak 129je bilo ono to ju je dosada gonilo u suprotnom pravcu. Otii e nekom ljekaru. Ljekari su mudri, pouzdani, dobri; oni lijee, savjetuju, tjee, i potuju povjerenje. Odmah je pomislila na jedinog ljekara za kojega je znala, doktora Lawriea, kojega su oni smatrali svojim porodinim ljekarom, mada nije dolazio u njihovu kuu jednom u deset godina; i ivo se sjetila one prilike kad je on posljednji put govorio s njom, kad je spustio ruku na njenu glavicu i rekao joj sa pompeznom blagonaklonou: Peni za svaki uvojak, mlada gospoice! Hajde! Hoemo li da se pogodimo? Nee ni poznati da ti nedostaje." Tada joj je bilo deset godina, i mada nije dobio kovricu, ona je dobila peni. Odonda se nije sastajat a s njim, ali ga je esto viala kako se vozi u svojim dvoko-licama, svuda i u svako doba, i uvijek u urbi, pri emu je u njenim oima bio i dalje onakav kakav joj se urezao u djetinju duu uen, uzvien i naroit ovjek. Stanovao je na Knoxhillu u jednoj prostranoj kui, staroj, proaranoj liajima, ali jo" go-spodstvenoj, koja je stajala suelice na pola puta uz brijeg, i ba kad se odluno uputila tom ulicom, ona se sjetila da je ula kako kod njega primanje poinje u podne. Doktorova kua je bila dosta daleko, te je uskoro morala da uspori svoj nagonski brz korak, ona koja bi do prije nekoliko mjeseci mogla pretrati cio taj put a da se ne zaduva. Kad joj se koraci usporie, njena odlunost se poe pomalo kolebati te se stade pitati kako da mu pristupi. Pomisao da potrai njegov savjet ukazala joj se tako sretna da joj tekoe do tog cilja nisu uope padale na pamet, ali su joj se sad isprijeile muno i jasno pred duhovnim oima, i sa svakim korakom postajale sve nesavladljivije. Da li da ga prvo pita za savjet o svom zdravlju? On bi se odmah zaudio, to je uviala, to je dola sama, bez pratnje i zatite svoje majke. To bi bilo neto neuveno, i ona pojmi da bi on mogao ak i odbiti da je primi onako bez pratnje; a ako bi je primio i ona mu onako neiskusna iznijela neki nedovoljan razlog za svoju posjetu, bila je sigurna da bi on, sa neko130 liko pronicljivih pitanja brzo zderao svaku prividnu koprenu koju bi ona istavila, i ostavio je nemonu i postienu. Nato tuno pomisli da bi jedini nain bio da kae potpunu istinu i da mu se preda na milost i nemilost. A ta bi bilo kad bi on saopio njenim roditeljima o njenoj posjeti? Da li ono to ona tei da

postigne opravdava izlaganje tako stranoj opasnosti? I ba kad se poe peti uz padinu Knoxhilla, misli joj poee lutati po pravom labirintu nedoumice. Najzad stie do vratnica doktorove kue, gdje je njegova velika mesingana tabla, okrznuta jo u one prve bune dane ponekim kamenom iz ruke nekog nestanog mangupeta, a sad sjajno uglaana do glatke, nedokuive, uvaene i mirne vedrine, sijala kao neko proroite i neodoljivo privlaila sebi umorne i bolesne. Dok je joS stajala izvan vratnica, da stia sumnje i pribere hrabrost, ona vidje kako se izdaleka primie neki postariji ovjek u kome poznade jednog poznanika svoga oca, pa trgnuvi se iznenaeno uvidje da se ne moe izlagati opasnosti da ue dok je on na domaku oka, te mu okrenu lea i lagano proe mimo kue. Jednim krajikom oka posmatrala je veliku, temeljnu kuu sa njenim strogim georgijanskim trijemom i prozorima uvijenim u tajanstvene ute zavjese, i pri tom osjeti sa sve veom nelagodnou kao da se ona sve vie nadnosi nad nju, i kako sve njene sumnje ponovo navaljuju sa sve veom i zabri-njujuom snagom. Greka je ii ljekaru koji je tako dpbro poznaje. Denisu se moda ne bi dopalo to je ona poduzela takav korak prije nego to je njega upitala za savjet; neka druga prilika e biti povoljnija za tu posjetu, ona nije bolesna nego je zdrava i normalna kao i uvijek; oevidno bez potrebe sama sebe pravi rtvom svoje vlastite mate, to je moda i opasno. Sad je ulica bila slobodna, i ona uvidje da mora ui sad ili nikad. Govorei sebi da e prvo ui, a poslije se ponijeti sa tekoama, ona je ve bila spustila ruku na kvaku vratnica, kad joj pade na pamet da nema pri sebi novaca da plati ljekaru honorar, 131 /koji bi morala odmah poloiti, ak ako ga on i ne bi primio, da bi izbjegla kasnije komplikacije koje bi dovele do otkrivanja cijele stvari. Ona die ruku sa kvake i stade ponovo neodlono hodati po trotoaru, kad iznenada vidje kako jedna sluavka gleda iza zavjese na jednom prozoru s lica. Djevojka u stvari nije nita primijetila, ali se Marvnom uzrujanom pogledu uinilo da je sluavka promatra sumnjiavo, a pred strahom od toga prividnog promatranja ie-zoe i posljednji ostaci njene odlunosti. Ona osjeti da vie nije u stanju da izdri neizvjesnost svoje neodlunosti te se s izrazom krivice na licu urno udalji niz ulicu, kao da su je uhvatili na nekom sramnom djelu. Dok je bjeala niz ulicu i vraala se cijelim onim napornim putem kojim je bila dola, gotovo ju je uguilo obuzdavanje neispunjene elje. Osjeala se kao eprtlja i kukavica, lice joj je gorjelo od stida i zbunjenosti, osjeala je da po svaku cijenu mora izbjei javne poglede. Da bi izbjegla ma koga tko bi je poznao i vratila se kui to bre, nije pola Glavnom ulicom, ve je krenula drugim sporednim putem: jednom uzanom, bijednom ulicom zvanom College Street, ali poznatom pod nazivom Vennel koja se odvajala od krunog dijela glavnog puta i vodila kroz eljezniki podvonjak prema opinskoj utrini. Ona pognute glave zaroni u tamu Veimela, kao da bi htjela da se tamo sakrije, pa urno proe kroz bijednu, ozloglaenu ulicu sa ravom kaldrmom i jarcima punim razbijenih boca, praznih kutija od konzervi i prljavog smea bijedne etvrti. Samo elja da je nitko ne pozna nagnala ju je da poe tom uliicom u koju dotle, uslijed preutne zabrane, nije nikad zalazila. Ali ak i u tom njenom urnom bjeanju, njena bijeda nije skidala s nje prljavu ruku. 2ene su buljile u nju iz otvorenih dvorita gdje su stajale besposlene, neuredne, golih miica, i razgovarale u grupama; neko pseto mijeane rase stade je progoniti, lajui i klj oaj ui zubima prema njenim petama; a nekakav prljav i unakaen bogalj, koji se bio razbaSkario na trotoaru, stade glasno prositi milo132 stinju od nje i progoniti je svojim kmezavim glasom, dosadno, uvredljivo. Ona poe bre da umakne od munog zagrljaja te uliice, i ve je gotovo bila prola kroz nju, kad ugleda veliku gomilu svijeta koja se uputila prema njoj. Ona za jedan tragian, prolazan trenutak za-stade, mislei da se to rulja uputila da je napadne. Ali joj odmah zatim do uiju doprijee zvui pleh muzike, pa zatim opazi da glavnina, okruena pratnjom grube, prljave djece i olinjalih pasa, ide prema njoj, kao puk vojske koji je krenuo u boj, i shvati da je to mjesni odred Vojske spasa, nedavno obrazovan u Levenfordu. Poneseni mladalakim oduSevlje-njem, njegovi lanovi su se koristili prilikom da prirede paradu kroz sirotinjske etvrti grada ~- ak tako rano ujutro da bi suzbili i igosali svaki porok i razvrat koji bi se mogao pojaviti prilikom Stone izlobe. Vojska je nastupala, zastave se leprale, psi lajali, inele zveale, muzika tretala crkvenu himnu: Dobaci ue spasenja", dok su vojnici oba spola pridruivali svoje glasove u glasnoj i skladnoj revnosti. Kad stigoe do nje, ona se pribi uza zid, elei da joj se zemlja otvori pod nogama i da je proguta, a dok su prolazili mimo nje, ona se sva uvue u sebe, osjeajui pritisak i njihanje grubih tijela koja su je u prolazu gurala. Odjednom, kad oni ve protut-njae pored nje, jedan enski regrut vojske, sav crven u licu od

pravdoljubivosti i radosti zbog nove uniforme, videi kako Mary stoji preplaena i poniena, zaustavi za asak svoj kretavi sopran, pa poto svoje lice prinese uz Maryno, proaputa vrelim i prodornim glasom: Sestro, jesi li grenica? Onda hodi da se spa-se, hodi da se okupa u krvi Jagnjeta! Zatim utapajui svoj apat u brujanje himne, zapjeva iz glasa: Netko se davi danas", pa se opet predade strasnom pjevanju i ode pobjedonosno stupajui niz ulicu. Mary se jedva drala na nogama naslanjajui se na zid. Pri tome je svu obuze osjeanje neizrecivog 133ponienja, jer je svojom njenom prirodom osjeala da ova najnovija sramota predstavlja najuvjerljiviji dokaz ljutine Provienja. U toku tih nekolikih asova, iznenadno i sluajno upuivanje njenih misli nejasnim i nepoznatim koritom bilo je izmijenilo cio izgled njenog ivota. Nije mogla tano odrediti osjeanje koje ju je obuzimalo, niti je mogla povezano izraziti, pa ak ni razumjeti strah koji ju je ispunjavao, ali dok se spoticala idui kud, ona je u nastupu samo-prekorijevanja osjeala da nije vrijedna da ivi. vn U prvi ponedjeljak poslije Stone izlobe, u kui Brodievih nastala je prilina uzrujanost. Potarevo lupanje zvekirom u vrata toga jutra bilo je glasnije no obino, a njegovo lice je imalo znaajniji izraz dok je gospoi Brodie predavao pismo, okieno redom udnih maraka, tanak, proziran pravokutnik, koji je tajanstveno pucketao meu njenim uzdrhta-lim prstima. Usplahirena srca, Mama pogleda u to pismo koje je ve danima iekivala. Nije morala da razmilja od koga je, jer je odmah poznala tanku stranu" kuvertu, koju je sama brino izabrala i briljivo spakirala za Matta. Bila je sama, te u svom zanosu od zahvalnosti i oekivanja pritite kuvertu na usta, pa je prenese na grudi da je poslije kiatkog vremena kao da je dodirom upila pravo u srce skrivene poruke, skide odatle i poe okretati u svojim crvenim i od rada naboranim rukama. Mada je osjeala da je pismo iskljuivo njeno, vidjela je da je upueno gi i g. Jamesu Brodie, te ga nije smjela otvoriti, nije smjela otrati gore i radosno doviknuti muu: Pismo od Matta". Mjesto toga ona ponese taj prvi, dragocjeni, lak izvjetaj iz inozemstva i briljivo ga metnu na tanjur svoga mua. I stade ekati. ekala je pokorno, ali je u ivahnom, drhtavom nestrpljenju da uje vijesti od sina, s vremena na vrijeme navraala iz odjeljenja za kuhanje u ku134 hinju da se uvjeri da je pismo jo tu, da ta fenomenalna poiljka, koja je kao nekim udom prela tri hiljade morskih milja preko tuih mora i ivopisnih zemalja da sretno dospije do nje, nije odjednom iezla u prazan zrak. Najzad, poslije izvjesnog vremena, koje se njoj uinilo dugo kao vjenost, Brodie sie, jo pokazujui u svom raspoloenju tragove jueranjeg ugodno provedenog dana, to ona opazi sa puno zahvalnosti. Ona mu odmah donese porid, pa ga lagano spusti pred njega, a zatim se odmae malo, oekujui. Brodie uze u ruke pismo, pa ga odmjeri utke na dlanu svoje ogromne ruke, a zatim ga stade ravnoduno posmatrati i opet ga upadljivo mjeriti, da ga najzad neotvorena spusti pred sebe, i stade jesti porid. Dok je srkao kaiku za kaikom, nagnut napred i zguren, s obadva lakta na stolu, on nije skidao oiju sa kuverte, pakosno se pravei da enu ne opaa. Ona je muena tom njegovom lukavom zlobom stajala u pozadini, vrsto steui ruke i tijela napregnutog u pravoj groznici iekivanja, dok najzad ne mogae vie izdrati. Otvori ga, tata apnu ona. On se napravi kao da se pretjerano estoko trgao. O, boe, eno, ti me presijee. Sto mi se neprestano vrze ovuda? A, sad razumijem! Razumijem! To tebe privlai ovaj komadi papira! Jednim pokretom kaike on pokaza na pismo i nemarno se zavali na stolici posmatrajui je. Bio je, kako je govorio sebi, ba vidno raspoloen, zabavljajui se ovako na njen raun. Izgleda kao osa nad teglom sa slatkim razvlaio je on govorei. Ima onaj isti gladni izgled. I meni se uinilo prilino tanko, dosta tura rabota, nema sumnje. To je tanak papir koji sam mu ja kupila da utedi potarinu branila ga je Mama. Moe se metnuti tuce listova u tu jednu kuvertu. Nema tu tuce listova. Ne, sumnjam da ih ima vie od dva, tri, u najboljem sluaju. Nadam se da to ne znai nita loe ree on tuno, uperivi jedno sitno, prkosno oko u nju. 135 O, zato ga ne otvori i ne umiri moje srce? molila je ona. Lijepo me pojede briga, to ti sigurno vidi. On die glavu da je zaustavi. Ima dosta vremena ... dosta vremena otee on, razvlaei rijei. Kad si ekala deset nedjelja, nee pui za deset minuta. Idi i donesi mi ostatak doruka.

Uzdahnuvi od neizvjesnosti, ona je morala da se otrgne od pisma i da se vrati u odjeljenje za kuhanje, pa da metne na tanjur slaninu s jajima, pri emu je neprestano drhtala od straha da on ne proita pismo u njenom odsustvu i da ga odjednom uniti. Tako se slui! viknu on grubo, kad se ona urno vrati. Nisam te vidio da tako tri jo od vremena kad si jela zelene ogrozde. Umijem da te nainim hitrom. Jo e i igrati kroz jedan minut. Ali ona ne odgovori nita; on ju je natjerao da zanijemi. Zato, poto svri doruak, on opet uze pismo. E pa, ini mi se da emo morati da vidimo ta je unutra ree on oteui, pa stade odugovlaiti to je vie mogao sa rasijecanjem pisma i vaenjem krupno ispisanih listova. Tiina je vladala dok je nesnosno otezao itanje pisma, a za sve to vrijeme Mamine brine oi nisu ni za trenutak naputale njegovo lice, Ve neprestano traile na njemu neki znak koji bi joj mogao pomoi da provjeri svoje nade i poree njena strahovanja. Najzad ga on baci na zemlju i izjavi: Nema nita u njemu. Gomila besmislica. Cim ga on ispusti, gospoa Brodie se ustremi na listove i dohvati ih eznutljivo, prinese svojim kratkovidim oima, pa stade edno piti gusto ispisane redove. Po datumu na vrhu lista primijetila je da je pisano na brodu Irrawaddy i da je predato na potu im je laa prispjela u luku. Dragi roditelji itala je dalje uzimam pero da vam piem poslije najstranijeg i beskrajnog mal de mer ili, jednostavnije, morske bolesti. Ta strana napast me je prvo spopala u Irskom moru, a u Bi-tkajskom zalivu mi je bilo tako teko da sam elio 138 da umrem, i molio bih da me bace ribama, samo da nisam mislio na vas u domu. Kako mi je kabina bila zaguljiva i nepodnoljiva, a kako je moj drug u kabini bio nekakav prostak strano odan piu ja sam prvo pokuao da ostanem na palubi, ali kako su valovi bili tako ogromni, a mornari tako nemilosrdni, bio sam. primoran da se vratim u svoj neprijatan stan. U tom skuenom prostoru dok sam leao na svojoj postelji, letio sam tamo-amo, to je bilo sasvim strano i neizdrljivo. Ponekad bih se uzdigao do tavanice i za trenutak ostao kao prilijepljen, da zatim teko padnem. Kad bih pao natrag na postelju, inilo mi se da mi je eludac ostao gore, jer sam toliko osjeao prazninu i uznemirenost da mi je izgledalo kao da u utrobi nemam nita vie. Da bi stvar bila jo gora, nisam mogao jesti nita, a neprestano sam povraao i danju i nou. Moj sobni drugar, kako se to ovdje kae, koji je zauzimao donju postelju, sluio se najstranijim izrazima prve noi kad sam povraao, i natjerao me da ustanem u spavaici, u hladnoj kabini koja se ljuljala, da bih s njim promijenio mjesto. Jedina stvar koja me je odravala, koja je u stvari odrala moje jadno tijelo i duu zajedno, bilo je neko hranljivo pie, koje mi je jedan od brodske posluge ljubazno donosio. On ga je zvao stingo", i moram priznati da mi se inilo prijatno i da je stvarno bilo sredstvo kojim sam spasio ivot za vas. Uope uzevi, bili su to strani dani, moete mi vjerovati. I tako, da nastavim priu, tek kad smo stigli do Gibraltara, koji je s jedne strane sama gola stijena, mnogo vea od nae Levenfordske stijene, ali ne tako lijepa, i kad smo ve dobro zali u Sredozemno more, ja sam bio u stanju da stanem na noge. More je tu plavlje od svega plavog to sam dosad vidio recite Nessie da je plavlje ak i od njenih oiju a bio sam u stanju da vie uivam u tome, kao i u divnim bojama sunevog zalaska, jer je sreom bilo tako mirno. Jo sam jedva mogao da progutam tek Pokoji zalogaj, ali smo u Port Saidu dobili na brodu zalihe voa, te sam bio u stanju da pojedem nekoliko 137svjeih datula i izvrsnih narana, koje su bile vrlo slatke, Ijutile se lako kao mandarine, samo mnogo vee. Dobio sam i neko voe zvano papaja, koje je sono kao mala dinja, ali sa zelenom korom i mesom crvenkaste boje. Dobro osvjeava! Mislim da mi je to voe prijalo, u stvari uvjeren sam da mi je jako prijalo. Nisam izlazio na obalu u tome mjestu, poto su me upozorili da je Port Said vrlo nevaljalo mjesto i opasno za Evropljane, ako nisu naoruani. Jedan gospodin na ovom brodu priao mi je dugu priu o jednoj pustolovini koju je doivio tu u neznaboa-kom hramu i na drugim mjestima; ali ja to neu ponavljati ovdje zbog ednosti, a i zbog toga to nisam siguran da je govorio istinu. Ali izgleda da ovdje ima udnih stvari. U vezi s tim recite Agnesi da sam vjeran njenoj uspomeni. Zaboravio sam da kaem da iz Port Saida dolaze amcima na brod i prodaju vrlo dobar rahatlokum, a to je vrlo dobar slatki, mada ovjek ne bi rekao to nikada sudei po imenu. Proli smo vrlo lagano kroz Suecki kanal, uzani jarak sa svake strane ogranien pjeskovitom pustinjom i rumenim planinama u daljini. Ovaj kanal nije bogzna to za gledanje, i prolazi kroz neke vode dosadna izgleda zvane Gorka jezera, ali je, kako kau, vrlo vaan. Ponekad smo viali ljude s bijelim ogrtaima kako jau, ne na kamilama, kako biste vi u domu oekivali nego na brzim konjima, na kojima bi odlijetali u trku im bi opazili brod. Moram vam rei da sam prvi put vidio palme boi kao ona u crkvenoj dvorani, samo mnogo vee i gue. U Crvenom moru je bila velika vruina, ali poto smo bili

dobro odmakli od Adena i nekih zanimljivih otoka, zvanih Dvanaest apostola, i ba kad sam se ponadao da u se lijepo provesti u drutvu dama na palubi, u igri, razgovoru i muzici, vruina odjednom postade strahovita. Mama, ova lanena odijela koja si mi kupila nisu ni za ta, tako sti debela i teka. Ona vrijede samo ako se narue u Indiji kod nekog uroenika. Kau da su oni vrlo vjeti u tome i imaju pravi materijal koji se zove sirova svila, a nipoto 138 Um kao to si mi ti kupila. U isto vrijeme, kad je ve rije o tome, molim, kaite Mary da se stakleni dio uturice koju mi je ona dala razbio u prvoj buri, a da se Nessiein kompas mnogo razlikuje od onoga na brodu. Bilo kako bilo, tek ja sam poeo slabiti od vruine, i mada sam bolje jeo jako mi se dopada zapapren pilav izgubio sam nekoliko funti. Uvjeren sam da sam postao mrav, to me mnogo zabrinjavalo i zajedno sa mojom nepokretnou spreavalo da uestvujem u drutvenom ivotu, te sam mogao samo da sjedim sam, da mislim na svoju ne-upotrebljenu mandolinu i da nezadovoljno gledam dame i morske pse koji prate brod u velikom broju. Poslije vruine dola je kia to je ovdje zovu monsun ota (mali) monsun, ali je za mene bio dovoljno vlaan sasvim slian nekoj beskrajnjoj kotskoj izmaglici koja natapa sve preko cijeloga dana. ISU smo kroz maglu dok nismo doli do Ceylona i prispjeli u Colombo. To je prekrasna luka. Vidio sam milje za miljama mirne vode. Vrlo utjena stvar! Imali smo dosta runo vrijeme u Indijskom oceanu. Neki ljudi su izili na kopno da kupuju drago kamenje, feldepate, opale i tirkize, ali ja nisam iao jer kau da ovjeka naprosto opljakaju i da je feldepat pun mana, to jest ispucan. Mjesto toga, moj mi je prijatelj stjuard dao izvrstan ananas iz Colomba. Bio je velik tako da sam se iznenadio kad sam vidio da ga mogu pojesti cijelog. Vrlo ukusan! Sutradan su tni crijeva suvie radila, te sam mislio da sam dobio dizenteriju, ali sam sreom poteen od toga, kao i od malarije, bar zasad. Mora biti da je ananas bio uzrok. Ali je najgore imalo ipak da doe. U Indijskom oceanu smo imali tajfun, a to je najgora vrsta bure koja se moe zamisliti. Sve je poelo time to je nebo postalo sasvim crveno, ali je odjednom svima putnicima nareeno da siu dolje, to sam ja sasvim tano shvatio kao rav znak, jer je vjetar odjednom grunuo brod kao udarac. Jednom ovjeku koji je stajao kod svoje kabine vrata su uhvatila ruku kad su se 139iznenada zalupila, i odsjekla mu palac. Jedan mornar je prelomio nogu. Bilo je uasno. Ja nisam povraao, ali sad moram priznati da sam se gotovo poplaio. More se dizalo, ali ne kao valovi u Biskajskom zalivu, nego uz strahovito visoko nadimanje kao obli bregovi. Brod je toliko kripio na sastavcima da sam mislio da e se sigurno raspasti. Strano smo se valjali, i u dva maha se tako nakrenuli i dugo tako ostali da sam se ja pobojao da se neemo nikad ispraviti. Ali je Provienje bilo milostivo, i mi smo najzad stigli do delte rijeke Gan-ga, velikih pjeanih obala i mutne vode. Imali smo jednog pilota koji je trebao da nas odvede od ua Hooghiyja a uz rijeku smo ili tako sporo da je to trajalo danima. Po obalama ima mnogo obraene zemlje koju svu navodnjavaju jarkovima. Vidio sam kokosove palme, kao i banane kao rastu na drveu. Uroenici su ovdje, razumije se, crni, i izgleda da rade sasvim goli, osim malih pregaa, mada neki imaju turbane. Oni ue dok rade na svojim njivama, ali neki bacaju i mree u utu rijeku i hvataju ribe, za koje se kae da su dobre. Bijeli ljudi imaju ljemove tata, tvoj ljem od pluta je savrenstvo. itam odlomak iz Biblije svakog dana. Nisam bolestan. Mislim da e mi ovdje biti dobro. Sve vas mnogo voli Va odani sin MATTa Mama odahnu sva sretna utirui suze koje su joj se, izgleda, bile omakle iz prepunog srca. Taj krhki organ njenog bia nadimao se od himne pune radosti i zahvalnosti, koju je pjevao u njoj: Da divnog pisma! Da divnog pisma!" inilo joj se da su te vijesti toliko znaajne da ne treba da ih zadri za sebe te je obuze neobuzdana elja da istri na ulicu i da proe kroz grad visoko maui pismom i viui iz sveg glasa o hrabrim dogaajima toga epohalnog putovanja. Brodie je pronicavim okom jasno itao to njeno raspoloenje. 140 Zovi ozivaa ree joj on i naredi da vie novost po cijelom gradu. Tjeraj samo! Istresi priu svakome. Kojeta! Priekaj dok dobije od njega, ne prvo, no dvadeset prvo pismo. On jo nije nita uradio, ve samo jeo voe i prenemagao se. Mamine se grudi stadoe podizati od ljutine. Jadno dijete je prozivjelo strane stvari ree ona drhtavim glasom. Takva morska bolest! Ne treba da mu zavidim na to malo voa. On ga je uvijek volio. Samo ju je kuenje njenog sina moglo natjerati da odgovara muu. On je pogleda zajedljivo.

 Izgleda da si estoko zabrljala sa njegovom opremom. Moj ljem od pluta je bio jedina stvar kako valja ree on ustajui od stola. Ja u jo danas izvesti stvar na istinu s onim direktorom kod Lenniea viknu Mama guei se od ljutine. On mi je lino rekao da se tamo nosi laneno platno. Kako smije tako varati! Mogla sam poslati sina da umre od sunanice. Sila si ti kad treba neto zabrljati, stara moja! dobaci joj on kao u ali svoju posljednju strijelu. Ali njegove strijele sad vie nisu probadale ni ranjavale. One nisu dopirale do nje, jer je stajala tamo, u toj dalekoj zemlji, gdje visoke palme mau svojim velianstvenim resama prema pozadini tamnog neba, a sa vrhovima kroz mirisni suton lete blagi zvui zvona. Ona se najzad tre iz sanjarija. Mary! viknu ona prema malom odjeljenju za kuhanje. Evo pisma od Matta. Proitaj ga, pa ga odnesi baki, poto ti svri pa odmah zatim dodade rasijano: zatim ga donesi meni. I smjesta se vrati svom slatkom sanjarenju, smi-sTjajui kako e to dragocjeno pismo poslati poslije podne Agnesi Moir. Mary e joj ga odnijeti zajedno sa teglom domaeg dema i jednim kolaem. Agnesa je moda i sama dobila pismo, mada je to prilino sumnjivo, pomisli gospoa Brodie zadovoljno, ali e se svakako radovati da kako bilo uje junake vijesti o njegovom putovanju i sjajne novosti o njegovom 141prispjeu. Mama je dobro znala da bi isto tako bilo u redu i odmah poslati pismo, pri emu bi aavanje demom i kolaem divno zasladilo Agnesi novosti, toj dobroj i estitoj djevojci koja joj se vazda dopadala. Kad se Mary vrati, Mama upita: Sta je baka rekla o pismu? Neto o tome kako bi voljela da proba onaj ananas ree Mary ravnoduno. Mama uvrijeeno die nos, dok je od keri pa-lijvo prihvaala ono posveeno pismo. Divno! ree ona a siroti deko se gotovo utopio i zamalo ga nisu morski psi proderali. I ti bi mogla pokazati malo vie interesiranja za svoga brata koji je bio u takvoj opasnosti. Cijelog jutra se vue po kui kao prebijena maka. A sad sluaj to u ti rei. elim da danas popodne otriS s ovim do Agnese. A odnijet e joj i jedan paket. Vrlo dobro ree Mary. Kad treba da se vratim? Ostani pa proavrljaj malo s Agnesom, ako ti je volja. Ako te pozove da ostane na aju, doputam ti da to uradi. Nee ti nita koditi drutvo takve mlade kranke kao to je ona. Mary ne ree nita, ali njeno beivotno dranje oivje. Jedan mahniti plan, koji joj se neodreeno vrzao po glavi prole besane noi, poinjao je do-bijati odreen oblik pod uticajem tog neoekivanog ukazivanja prilike. Odluila je da ide u Darroch. Za nju bi u svako doba odlazak tamo bio teak i opasan korak pun ozbiljnih mogunosti da bude otkrivena i da nastrada. Ali ako uope treba da poduzme takav neuven izlet, jasno je da joj Mamina poruka, koja joj je dola u zgodan as, prua priliku za to. Znala je da jedan vlak polazi iz Levenforda u Darroch u dva sata, da za petnaest minuta prelazi odstojanje od etiri milje izmeu ta dva grada, i da se isti vlak vraa, polazei iz Darrocha u etiri sata. Ako bi se to je nevjerojatno usudila na taj poduhvat, znala je da bi imala vie od sat i po vremena da postigne svoj cilj, 142 a drala je da je to dovoljno. Ostajalo je samo pitanje da li e biti u stanju da sretno preda poruku prije dva sata i, jo od vee vanosti pitanje, da li e se Agnesinog nezgodnog gostoprimstva punog iz-liva osjeanja moi osloboditi na vrijeme da stigne na vlak. Svjesna da je potrebno pouriti, ona je cijelog jutra radila naporno i obavila svoje kune poslove prije jednog sata, a onda je, uzevi s nogu samo nekoliko zalogaja, pourila gore da se presvue. Ali kad stie do svoje sobe na vrhu stepenica, nju obuze neko neobino osjeanje. Odjednom se osjeti laka, vazdu-asta, i u glavi joj se stade mutiti, dok joj pred zauenim oima pod u njenoj sobi blago krenu navie pa nanie, nalik na sporo kretanje pile. Zidovi se takoer zaljuljae, i to prema njoj, kao kad se rue strane kue od karata; a preko vidnog polja zaigra parabola treperave svjetlosti, pa odjednom nastade mrak. Njene noge se podavie ispod nje, i ona se tiho skljoka na pod u nesvjesnom stanju. Dugo je leala tako opruena na leima, u nesvijesti. Zatim joj se postepeno, uslijed vodoravnog poloaja, povrati slabo opticanje krvi, iji tanki mlazevi poee, izgleda, ponovo strujati ispod mrtvako blijede koe, na-to ona, uzdahnuvi, otvori oi, i pogled joj odmah pade na kazaljke sata koje su pokazivale da je jedan i po. Ona se uurbano podie na lakat, pa se poslije nekoliko neuspjelih pokuaja natjera da ponovo stane na noge. Osjeala se nesigurna i mlitava, ali joj je glava bila laka i ista, pa se onda prisili da se na brzu ruku obue mekim, mlitavim prstima koji su joj se pri tom poslu inili nespretni. Zatim urno sie u kuhinju.

Mama je doeka s pismom, paketom i hrpom poruka, pozdrava i naloga za Agnesu. Tako se bila zanijela svojom blagonaklonom plemenitou da nije ni spazila oajan izgled svoje keri. I ne zaboravi da joj kae da je to novi dem doviknu ona kad Mary ve izae na vratnice i da u kolau ima dva jajeta dodade. I nemoj 143ostaviti pismo. Kai da ga mora vratiti! viknu naposljetku. Mary je imala dvadeset minuta da doe do stanice, to je bilo taman koliko treba, i ni minut vie. Paket u kojem je bilo dvije funte kolaa i dvije funte dema teko joj je visio o ruci; njoj se, onako slaboj, smui i na samu pomisao na bogat kola, a slatki dem joj se stade otuno razmazivati u mati. Nije imala vremena da ih preda Agnesi, a oevidno je da ih ne moe nositi sobom cijelo popodne. Ona se ve bila odluila na oajan korak, i sad ju je neto pod-sticalo na dalju nepromiljenost. Neto ju je gonilo da se otrese Maminog raskonog poklona, da ga utke spusti u oluk, ili da ga odbaci od sebe u susjednu batu. Njegova teina ju je zamarala, a nevoljnost da razmilja o njegovom sadraju odjednom je podstae na nepromiljenost. Kraj puta je stajao nekakav mali deko, odrpan, bosonog i prljav, koji je alosno arao kredom po zidu od cigala. Prolazei mimo njega, ona pod uticajem nekog zlog podstreka tutnu paket pred zapanjenog mangupia. Osjetila je da joj se usne miu i ula sebe kako izgovara: Uzmi to! Brzo! Ne-, to za jelo!" Mali deko je pogleda zauenim, nepovjerljivim pogledom, koji je rjeitije od svakog govora iskazivao njegovu duboku sumnjiavost prema svima nepoznatim ljudima koji mu pod izgovorom ovjekoljublja poklanjaju pakete. Ne skidajui s nje jedno nepovjerljivo oko, on razdera omot, da se uvjeri da ga ne varaju, pa kad mu se pred zauenim oima ukaza njegov bogati sadraj, on stavi paket pod pazuhom, pa se dade u trk, prije nego to se toj udnoj dami vrati zdrav razum, i zamae niz ulicu kao oblak dima. Mary se osjeti zgranuta svojom vlastitom drskou. Neto je iznenada ignu kad se zapita kako e, sakriti od Mame svoj neopravdani postupak, ili, ako to ve ne bude mogla, kako e ikad moi objasniti to je tako bacila u vjetar plod potenog truda svoje majke. Uzalud je pokuavala da se utjei, govorei sebi da e Agnesi predati pismo kad se vrati poslije 144 etiri sata, ali joj je lice bilo zabrinuto dok je ila dalje prema stanici. U vlaku za Darroch ona uini jak napor da svoju zamorenu panju koncentrira na izvoenje svoje zamisli, i stade unaprijed smiljati korake koje e poduzeti. Bila je vrsto odluila da joj se vie ne ponovi slabost i neodlunost jueranjeg dana. Darroch je poznavala dosta dobro, jer ga je nekoliko puta posjeivala prije nego to se zaodjenuo sjajem i roman-tinou kao mjesto u kojem stanuje Denis. Otkako je saznala da on ivi tu, sumoran grad, koji se uglavnom sastojao od fabrika kemikalija i boja, ije je oticanje esto zagaivalo bistri Leven u njegovom donjem toku, pretrpio je oevidnu i arobnu promjenu. Ravo poploane, uske ulice su izgledale ire zato to je Denis iao po njima, a od dima zaprljane zgrade su postale sjajnije zato to meu njima stanuje on. Dok se polagano pribliavala tome arobnom mjestu, Mary je, i pored sve svoje teke zabrinutosti, poela u stvari osjeati nestrpljivo oekivanje. Mada nije imala namjeru da vidi Denisa, ona nije mogla obuzdati neko uzrujano lupanje srca dok se, primiui se njegovoj okolini, primicala njemu. Kad vlak ue u stanicu Darroch, ona brzo napusti svoj kupe, predade svoju voznu kartu i nae se meu prvima od ake putnika koji izaoe sa perona. Idui bez oklijevanja i to je bre mogla, ona proe glavnom ulicom, naglo skrenu nalijevo i ue u mirniji kraj gospodskih kua. Nitko je nije poznavao od onih koje je sretala. Njen vanjski izgled nije izazivao niiju panju. Darroch nije pokazivao onaj duh sredita grofovije kao Levenford, ali mu je po veliini bio ravan; to je u stvari bio jedini drugi vei grad u krugu s promjerom od dvanaest milja, te je Mary mogla lako mugnuti neopaena kroz ive ulice i utopiti svoju linost u bezlinost gomile koja ih je ispunjavala. Ba iz tog razloga je i izabrala Darroch za svoju sadanju svrhu. Poto je prela polovinu puta du jedne sporedne ulice, ona na svoje veliko olakanje opazi da ju je pamenje dobro posluilo, pa naavi se pred polu10 Seirdijln zamak 145krunim vijencem kua, odluno poe krajnjoj i odmah zazvoni jako na vratima. Vrata joj otvori jedna majuna sluavka u plavoj kecelji. Je li dcktor kod kue? upita Mary. Izvolite ui, odgovori mala sluavka, s ravnodunim izgledom stvorenja koje je sito beskrajnog ponavljanja jednih istih rijei. Djevojka je uvede u ekaonicu. Bila je to siromana soba sa sumornim zidovima, tankim istroenim ilimom na podu, redom stolica sa razliitim stupnjem oronulosti i velikim hrastovim stolom, na kojemu je

bilo nekoliko otrcanih, zastarjelih asopisa s magareim uima i raiasti lonac od porcelana u kojem je venula jedna aspidistra. Molim za vae ime apatino upita ona robinja vrata. Gospoica Winifred Brown odgovori Mary razgovijetno. Dobra je laljivica, nema zbora; to je sad jasno uviala. Mjesto da bude u Levenfordu, da sjedi i prijateljski razgovara sa zvaninom vjerenicom svoga brata, ona je, eto tu, poto je odbacila od sebe majin paket na etiri milje odatle, i daje lano ime ekajui u kui jednog nepoznatog ljekara, ijeg se imena i stana sjetila samo sretnim sluajem. Laka rumen koja joj je oblila lice dok je izgovarala lano ime, sad se pretvori u plamen na te misli, i dok su je uvodili u ordinaciju, ona s velikom mukom pokua da potisne u sebi osjeanje krivice. Ljekar je bio sredovijean ovjek, elav, neuredan, razoaran i vlasnik osrednje beznaajne prakse. To nije bilo njegovo uobiajeno vrijeme primanja, te se sasvim opravdano osjeao uznemiren, ali ga je njegov ekonomski poloaj nagonio da prima pacijente u svako doba. Bio je neoenjen i domaica mu je tek bila iznijela na sto ruak koji se sastojao od masne, kuhane govedine i pudinga s lojem, koje je jeo na brzu ruku, zbog ega ga je poeo bolno muiti katar eluca, koji je nastao kao posljedica ravo spremane hrane, neurednog radnog vremena i kvarnih zuba, 146 Sto ga je sve stalno kinjilo. On pogleda iznenaeno u Mary. Je li to posjeta? upita on. Nije! Dola sam radi ljekarskog savjeta odgovori mu ona stranim glasom koji joj se inio da dolazi izdaleka. Onda sjedite ree on odsjeno. Odmah je osjetio neto neobino, i njegova razdraljivost poraste. On je ve odavno prestao da se interesira klinikim vidom pojedinih sluajeva i svako odstupanje od monotone uobiajene prakse vezane za brzo izdavanje flaica koje sadre rastvore jeftinih droga i obojenih pomonih sredstava, uvijek mu je bilo neprijatno; a uz to je elio da se to prije vrati svom kauu i da legne. Bolni ga gr presijee preko sredine kad se sjeti da e mu veernja ordinacija biti danas prepuna. Sto vam je? upita on kratko. Ona mu poe govoriti isprekidano, pa pocrveni, stade zamuckivati, i opet poe priati, govorei kao u bunilu. Ni sama nije znala kako se izraava, ali su se njegova probuena nagaanja oevidno potvrivala. Moram vas pregledati ree joj on hladno. Hoete li sad, ili ete drugi put... sa majkom? Kako je jedva razumjela ta hoe da kae, nije znala ta da odgovori. Njegovo hladno dranje ju je obeshrabrilo, njegova neosjetljivost sledila, a njegov u svemu neuredan izgled, njegovi rastresiti, nepotkre-sani brkovi, zaputeni nokti i masne mrlje na prsluku, ulivali su joj osjeanje jake antipatije. Ali je govorila sebi da mora proi kroz to iskuenje, te ree tihim glasom. Ne mogu doi drugi put, doktore. Onda se svucite i pripremite ree joj on prosto, pokazujui na kau, pa izae iz sobe. Ona je onako zbunjena i uplaena jedva stigla da olabavi haljine i legne na istroen, pocijepan kanape, kad se on vrati. Zatim se zatvorenih oiju i stisnutih zuba podvre njegovom munom i nestrunom pregledu. To su za Jiju duhovno i fiziki bile smrtne "* 147muke. U svojoj duhovnoj osjetljivosti ona je uzmicala od njegovog grubog i neotesanog prisustva, a dodir njegovih nevjetih prstiju natjerivao ju je da se trza od bola. Najzad se sve svrilo, i on poslije nekoliko kratkih rijei ponovo izie iz sobe. Poslije pet minuta ona je opet sjedila na svojoj stolici, obuena i nijema, i gledala u njega dok se tako gegao natrag ka svom pisaem stolu. Doktor se sad prvi put naao u maloj neprilici. On je kod ena iz jedne druge klase esto nailazio na nesreu te vrste, ali mu je sad, i kraj svega njegovog tupog i oguglalog duha, bilo jasno da je ova djevojka, koja je bila jedva neto vie od nekog preplaenog djeteta, neuka i neduna. Osjeao je da je njeno defloriranje, kojeg i nije bila svjesna, nesumnjivo sluajno dolo zajedno sa zaeem. Sad je shvatio zato je onako zbunjeno dala izmiljeno ime, i u njegovom se praznom suhoparnom srcu uskomea neko nejasno saaljenje. On je isprva, sa svom opre-znou neuspjelog praktiara koji ljubomorno uva svoj glas, sumnjao da ona eli da joj on da neko sredstvo koje bi uklonilo njeno stanje, ali je sad potpuno shvatio dokle ide njeno uzvieno neznanje. Ne znajui kako da pone, on se nelagodno pomae na stolici. Vi niste udati? ree on najzad sputenim glasom. Ona odmahnu glavom, pri emu su joj uplaene oi bile pune suza. Onda vam savjetujem da se udate. Uskoro ete dobiti bebu.

Isprva je jedva razumjela. Zatim joj usne poee podrhtavati i griti se, a iz oiju joj niz lice tiho potekoe suze. Osjeala se ukoena, kao da su je njegove rijei teko mlatnule po glavi. On joj je govorio, trudei se da je uputi ta treba da radi, ta treba da oekuje, ali ga ona gotovo nije ni ula. On je nekako bio daleko od nje, i sve to ju je okruavalo iezlo je; utonula je u neku sivu maglu krajnje i neopisive utuenosti, tako sama, pritisnuta uasom nesumnjive i neizbjene nesree. S vremena na vri148 jeme doprli bi joj do svijesti odlomci onoga to je on govorio, kao to bi se izlomljeni zraci dnevne svjetlosti iznenada probili kroz uskovitlana povjesma magle koja ju je okruavala. Nastojte da se ne brinete ula je kako joj kae; zatim opet kroz zastor koji ju je obavijao do nje doprijee rijei: Vi ste mladi, va ivot nije upropaen. Sta on zna i mari? Njegove je dobronamjerne banalnosti nisu dirale, ni zagrijavale. Nagonski je osjeala da ona za njega predstavlja prolazan i neugodan dogaaj u toku jednog jedinog dana, i kad ustade i upita koliko treba da plati, ona odmah ugleda u njegovim oima upola pritajeno svjetlucanje olakanja. Njeno nagonsko osjeanje nije je varalo, jer im je primio honorar i ispratio je do vrata, on je potrao svojoj boici sa bizmutom, uzeo veliku dozu, pa se spustio na kau s uzdahom olakanja da se odmori, i smjesta je zaboravio. Kad izie iz kue na ulicu, bilo je tano tri sata. Imala je da eka itav sat do vlaka ako uope poe njime. Razdirana duevnim mukama, ona je ila ulicom i aputala u sebi: Boe, o boe, zato si mi ovo uradio? Ja ti nikad nisam uinila nilta zlo. Ne daj da mi se ovo dogodi! Ne daj! Obuze je nekakvo slijepo neshvaanje u vezi sa pitanjem zato je i kada Svemogui izabrao ba njeno tijelo za taj sramotni eksperimenat. To joj se uini kao neka krajnje nepravedna manifestacija boanske svemoi. A Denisa, udnovato, nije krivila, naprosto se osjeala kao rtva neke strahovite, nerazumljive podvale. Ne, nije krivila Denisa. Mjesto toga osjetila je da mora pohitati k njemu. U onoj svojoj krajnjoj zabrinutosti bacila je u vjetar svaku opreznost, pa je uzbuena ila Glavnom ulicom na ijem se kraju nalazio Podrum lomonskog vina i drugih alkoholnih Pia, iji je vlasnik bio Owen Foyle. Iza ugla su bile iroke dvokrilne vratnice koje su vodile u jedno dvo149rite, iz kojeg su se otvorene, zavojite stepenice pele u dom porodice Foyle. Ona se lagano pope uz stepenice i slabo zakuca r.a vrsta. Iznutra se ulo zveckanje na klaviru. Zveckanje se ne prekide, i nitko ne doe da otvori. Zatim u kako nekakav glas vie: Rosie, pile moje, je l'to netko na vratima? Vidi da li je netko tamo". Netko odgovori djejim glasom: Ja vjebam skale, majko; idi ti, ili priekaj da opet kucne." I zvui klavira na-stavie se udvostruenom snagom i zvunou koja je odavala veliku trudoljubivost. Poslije kratkog neodlunog ekanja, Mary je taman htjela da ponovo kucne jo jae, kad odjednom, poto je ve pruila ruku, zau iz dvorita otro zvi-dukanje koje se sve vie primicalo. Ona se okrenu, a u tom istom trenutku se Denis pojavi pri dnu stepenica s glavom upitno zabaenom unazad. Kad je spazi, njegove oi se razrogaie. Opa-zivi odmah da je Mary u velikom oajanju, on ustra uz stepenice. Mary! viknu on brzo 6ta je bilo? Nije mogla da odgovori, pa ak ni da mu izgovori ime. Sta se dogodilo, mila Mary? mrmljao je Denis, priavi joj blie, hvatajui njenu hladnu ruku i gladei je u svojoj. Je li neto sa tvojim ocem? Ona mahnu glavom ne gledajui u njega i znajui da e, ako to uini, sasvim klonuti. Hodi ovamo priapnu jdj on. Hodi ovamo, dok nije netko naiao. Ona potiteno poe za njim niz stepenice. Na ulici on upita bijesno: Jesu li bili gadni prema tebi? Kai mi brzo u emu je stvar, mila? Ako te je netko taknuo, ja u ga ubiti. Nastade kratka utnja, pa zatim ona lagano, ne-razgovjetno i bolno ree, isputajui svaku rije sa usana kao teak olovni teg: Uskoro u dobiti bebu. Njegovo lice pobijeli, kao da ga je netko iznenada strano ranio, a zatim, kao da mu je istekla 150 itava snaga, jo vie preblijedi. On ispusti njenu ruku i zagleda se u nju, razrogaenim, zabezeknutim oima. Jesi li sigurna? tre se on najzad. Sigurna sam.

 Kako zna? Izgledalo je da neto nije u redu sa mnom. Otila sam jednom ljekaru, i on mi je to rekao. Jednom doktoru... ? Onda je sigurno? Sigurno ponovi ona tupo. Znai da je stvar neizmjenljiva. Jednom reenicom natovarila mu je na lea tovar bijede i odgovornosti, koji ga je od veselog mometa koje zvi-due, pretvorio u zrelog i brinog ovjeka. Ono njihovo ljubakanje je bilo klopka, ono aljivo zabavljanje i tajni sastanci naprosto zamke da ga namame i ulove u tu prljavu nevolju. Mila, ruiasta planiranja kako e se oeniti njome, sve primamljive pripreme kojima se zanosio, sad je osjeao kao lance koji ga vezuju i vuku prema jednoj obavezi koju mora neizbjeno ispuniti. Iz grudi mu se ote teak uzdah. U mukom drutvu u kojem se kretao nita se nije smatralo za tako nedostojno mukarca, i tako smijeno, kao brak po nudi. Njegov e ugled propasti, ljudi e mu se izrugivati na uglovima ulica, njegovo e ime postati sprdnja. Osjeao je da mu je poloaj tako nesnosan da ga svega obuze elja da pobjegne, te za tren oka pomisli na Kanadu, Australiju, Ameriku. On je esto pomiljao da se iseli, i izgledi koji se u tim novim zemljama otvaraju nevezanom mladom ovjeku nikad nisu izgledali primamljiviji nego u tom trenutku. Pade mu na pamet i neto drugo. Kad je doktor rekao da e... Tu zastade nesposoban da zavri reenicu. Ali je ona ipak uspjela da razumije ta hoe da kae. Rekao je u februaru odgovori ona, okre-nuvi lice u stranu. Samo jo pet mjeseci pa e biti otac njenog djeteta. Ona prekrasna no koju su proveli zajedno kraj Levena, imala je da dovede na svijet jedno dijete, 151dijete koje e biti bez imena ako se on odmah ne vjena s njom; i on opet s negodovanjem shvati svu hitnost i neizbjenost braka. Nije znao dokle e ona jo moi prikrivati svoje stanje i kad e joj trudnoa postati oigledna. Iako je ponekad sluao prie koje su kruile medu njegovim drugovima o tome kako su seljake djevojke koje su radile na zemlji ostajale u stanju trudnoe neprimijeene stvarno sve do samog poroaja, on je sumnjao da e Mary imati snage i postojanosti da due izdri to prikrivanje. A ipak e morati. On nije u stanju da joj odmah prui kuu i dom. Mora priekati. Zasad se, razumije se, nita ne vidi. On je zagleda paljivije, pa kad opazi njeno lice puno neizvjesnosti, pritisnuto mnogo teom zabrinutou no to je njegovo, prvi put poe misliti vis o njoj nego o sebi. Ona je sada, poto mu je sve kazala, ekala bespomono, kao da ga, ekajui pokorno da joj odredi postupke, svojim dranjem nijemo pita ta da radi. On se silnim naporom volje pribra, ali su, kad progovori, njegove rijei ipak zvuale u njenim uima grubo i neuvjerljivo. Upali smo u lijep sos, Mary. Ali ipak emo popraviti stvar. Da poemo i porazgovaramo o tome. Moram li natrag kui u Levenford? upita ona tihim glasom. On razmisli malo pa onda odgovori. Sve mi se ini da e biti najbolje da uradi tako. Jesi li dola vlakom? Jesam, a ako moram natrag, moram poi u etiri. On izvadi svoj sat, koji je pokazivao tri i po. Mada su izmijenjali tek po koju reenicu, stajali su tu na ulici pola sata. Ne moe ekati slijedei sloi se on. Suvie je kasno. Pade mu na pamet jedna misao. ekaonica na stanici je obino prazna u to vrijeme, mogu otii tamo do polaska njenog vlaka. On uze njenu ruku i proturi je ispod svoje. Na taj prvi znak njenosti koji je pokazao prema njoj otkako mu je saopila stranu 152 novost, ona pogleda u njega alostivo, a zategnute crte njenog lica ozarie se blijedim osmijehom. Ja imam samo tebe, Denise proaputa ona, kad zajedno pooe dalje. Meutim je na stanici ekaonica po nesrei bila puna; neka starica, nekoliko slugu sa farmi i dva radnika iz fabrike boje, iz odjeljenja za tampanje tkanina, sjedili su i buljili jedan u drugoga i u proste zidove od dasaka. Tu se nije moglo razgovarati, te Denis odvede Mary do samog kraja perona, gdje poto mu je etanje dotle dalo vremena da se pribere, a meki ga dodir njene miice bio podsjetio na njenu draesnost i ljepotu, na slatku privlanost njenog svjeeg tijela smoe jedan osmijeh. Na kraju krajeva i nije tako strano, Mary, samo ako budemo radili slono. Kad bi me ti sad ostavio, Denise, ubila bih se. Kad im se pogledi susretoe, on vidje da ona potpuno ozbiljno misli sve to je rekla, te opet njeno pritisnu njenu miicu uz svoju. Kako je mogao makar i za trenutak pomisliti da ostavi to divno, nemono stvorenje, koje bi, samo da nije bilo njega, jo bilo djevica, a koje sad zbog njega treba da postane majka. I kako mu je strasno privrena! Srce mu zaigra od

silne radosti kad vidje kako se ona potpuno oslanja na njega, i kako se potinila njegovoj volji. Njegov se duh oporavljao od bolnog udara koji je dobio, i on poe misliti povezano, kao to je to uvijek inio. Ti e sve prepustiti meni ree on. Sve ponovi ona kao odjek. Onda mora ii kui, mila, i truditi se da se dri kao da nita nije bilo. Znam kako e ti to biti teko, ali mi mora dati to je mogue vie vremena da uradim sve to treba. Kad emo se moi vjenati? Morala je uiniti jak napor da izgovori te rijei, ali je uslijed svog novog saznanja nejasno osjeala da e njeno tijelo ostati obeaeno sve dok ne sazna kad e se udati 2a njega. On se zamisli. 153 Imat u veliko poslovno putovanje krajem ove godine a to mnogo znai. Hoe li moi priekati dok se zavri? upita on nesigurno. Dotle bih mogao sve udesiti pa bismo se mogli vjenati i otii pravo u jedan mali koted negdje... ne u Dar-rochu, ni u Levenfordu ... nego moda u Garshakeu. Njegova ideja o kotedu u Garshakeu razveseli ih oboje i svakome od njih pred oima odmah iskrsnu slika tihog, starog sela, koje se udobno uurilo oko jednog rukavca delte. Mogla bih ekati na to odgovori Mary zamiljeno, gledajui duhovnim oima jednu od malih, bijelo okreenih kuica od kojih se to selo sastojalo, sasvim zaraslu u rue puzavice i s vratima okienim puzavim dragoljubom u kojoj e joj njena beba na tajanstven nain doi u naruje. Ona pogleda na Denisa i gotovo se nasmijei. Ja te neu iznevjeriti, mila govorio je on. Ako hoe da bude hrabra... i da izrdi to moe due. Vlak je ve bio u stanici, te su se ona starica, one sluavke sa farme i ona dva radnika urno peli na svoja mjesta. Ona je imala jedva toliko vrrmena da se urno oprosti s njim, dok joj je pomagao da zuzme svoje mjesto, ali kad je vlak kretao, on je trao uz njega, pored nje, sve do posljednjeg trenutka, drei je za ruku, i prije no to je morao pustiti, ona mu hrabro doviknu: Ja imam na umu tvoju devizu, dragi Denise! on se nasmijei i hrabro joj mahnu kapom hra-brei je umjesto odgovora, sve dok vlak ne zae za okuku i dok se ne izgubie iz vida jedno drugome. Ona je nesumnjivo bila hrabra priroda te je sad, kad je znala ta joj se najgore moe desiti, bila spremna da pokae svu neustraivost da bi ostvarila sve svoje nade u sreu. Spasila se time to je vidjela Denisa. On je bio i bit e njeno spasenje, i osnaena milju da je s njim podijelila svu tajnu, osjeala se osnaena da izdri sve do vremena kad e ju on odvesti zanavijek. Sva se stresla pri pomisli na pregled kod ljekara, ali odluno izbrisa iz sjeanja odvratan 154 doivljaj u ta dva posljednja sata. Mora biti hrabra za Denisa. Vrativi se u Levenford, ona se pouri da preda pismo Agnesi Moir, i na svoje veliko olakanje nae da je Agnesa otila gore na aj. Zato ostavi pismo u duanu da joj se preda, sa svima porukama o odanosti i ljubavi, pa pobjee bez ikakvog ispitivanja. Dok je ila putem prema kui, ona pomisli da e majka jednom kasnije saznati za njeno iznevjerava-nje u pogledu paketa, ali zauzeta veom i ozbiljnijom nevoljom, nije za to marila. Neka Mama grdi, plae, ili jadikuje, ona je osjeala da ima svega jo nekoliko mjeseci do vremena kad e sasvim napustiti kuu koju je sad prezirala. Svako osjeanje u njoj okrenulo se sad prema zamisli koju je Denis bio iznio kao za probu, i u svojoj mati je pretvorila u stvarnost. Otklanjajui od sebe misli o svom sadanjem stanju, ona je svoje arke nade usrdno u-sredsreivala na koted koji e dijeliti s njim u Garshakeu. VIII Brodie je sjedio u svojoj kancelariji i itao Le-venfordski glasv.ik, s malo odkrinutim vratima, da bi u rijetkim navratima mogao baciti neki pogled na duan, a da mu to ne ometa mirno itanje novina. Perry je, kako je njegova majka toga jutra izvijestila Brodiea, bio bolestan, vezan za postelju zbog velikog ira, koji mu dobrim dijelom nije dozvoljavao da hoda, a potpuno mu smetao da sjedi. Brodie je neljubazno promrmljao da je njemu potreban pomonik koji e stajati, a ne sjediti, ali kad ga ena uvjeri da e bolesniku biti lake uslijed stalnog dranja oblo-Ra, tako da e biti u stanju da ujutro doe na dunost, on natmureno pristade da mu odobri taj jedan slobodan dan. Sad je, na svojoj stolici kao na pri-Jestolu, na vrhu niza stepenica koje su vodile u njegovo svetite, Brode gotovo iskljuivo obraao pa155nju izvjetaju sa Stone izlobe. Bio je sretan to je toga jutra posao slabo iao, te se nije morao poniavati fizikim radom u duanu, radom koji je mrzio i koji je sad bio potpuno Perrvjeva dunost. Prije nekoliko trenutaka morao je ostaviti svoje mjesto i usluiti nekakvog radnika koji se bio nezgrapno do-

gegao, te je onako bijesan ispratio ovjeka navrat--nanos iz radnje s prvim eirom koji mu je bio doao do ruku. Sta on mari, pitao se, da li e stvar valjati ili nee. Ne moe se on baviti tim prokletim sitnicama, stvarima koje su Perrvjev posao; on hoe da na miru ita svoje novine, kao svaki gospodin ovjek. I vratio se s uvrijeenim izrazom lica, pa je ponovo poeo itati prve redove izvjetaja. Godinja Stona izloba Levenforda i okoline itao je on odrala se u subotu 21. o.m. i imala je veliku i odlinu posjetu. Proitao je cio izvjetaj lagano, briljivo, trudo-ljubivo, sve dok pri kraju nije naiao na paragraf koji je poinjao rijeima: Meu prisutnima". Oi mu eljno zablistae, pa zatim bljesnue pobjedonosno kad vidje da je i njegovo ime tu! Meu odlinim imenima grada i okoline, razumije se, pri kraju spiska, ali ne sasvim na kraju, stajalo je i ime Jamesa Brodiea. On likujui tresnu pesnicom po stolu. Bogami! to e im pokazati tko je on! Svatko ita Le-venfordski glasnik koji izlazi jedanput nedjeljno, petkom i svatko e vidjeti kako njegovo ime blista tamo, kraj ne manje linosti no to je glavom lord namjesnik grofovije. Brodie se sav sijao od tatine. Dopadao mu se izgled njegovog imena u tampanim slovima. Veliko ,,J" iz imena James bilo je cifrasto izvijeno, a to se tie njegovog prezimena upravo porodinog imena napisanog kako valja, ne sa ,,y" nego sa ,,ie" na kraju on se vie ponosio time nego cijelim svojim imenom. On nakrenu glavu na jednu stranu, ne skidajui oiju sa tog svog upadljivog imena. U samoj stvari, on je proitao cio opiran izvjetaj i muio se njegovom krasnorjeivou samo zato da bi se kroz te dvije tampane rijei uvjerio 156 da i on neto znai u oima javnosti. Neprestano se naslaivao njima. James Brodie! Njegove usne su se nesvjesno micale dok je te rijei tiho prevaljivao preko jezika. Ti si ponosan ovjek, Brodie aputao je on u sebi E, jesi ponosan, a vjere mi, ima i razloga da bude! Oi mu se zamutie uslijed siline osjeanja, i cio se spisak sjajnih linosti s njihovim titulama, poastima i odlikovanjima razmae u stranu ispred jednog imena koje je, izgleda, neizgladivo utisnulo svoju sliku u njegovu mrenjau. James Brodie! Nita, izgleda, nije nadmasivalo te rijei, jednostavne, ali pune znaenja. Malo skretanje toka njegovih misli izazva lako irenje njegovih nozdrva uslijed negodovanja pri pomisli da je on tog istog jutra morao da se poniava u svojim vlastitim oima sluenjem jednog radnika. To je jo i bilo kojekako prije dvadeset godina, kad je bio ovjek koji je sebi krio put, natjeran na zanat nudom protiv koje se nije mogao boriti. Ali sad ima slugu plaenog da to radi mjesto njega. On je taj susret od tog jutra osjeao kao ljagu na svome imenu, i grudi mu se ispunie nastupom ljutine na Per-ryja to ga je iznevjerio. Dat u ja njemu ir! viknu on gebe bubuljiavo! On je oduvijek znao da nije stvoren za trgovinu, ali poto je bio primoran da se primi toga, on je njenu sutinu pretvorio u neto to je vie dolikovalo njegovom imenu i dranju. Nikad se nije smatrao za trgovca, ve je od samog poetka uzeo na sebe ulogu osirotjelog gospodina koji mora da ivi od zanimanja koje nije za njega i koje mu ne dolikuje. A ipak je samo njegova pojava on je to osjeao ~- zaudo davala dostojanstvenosti tome njegovom Snimanju i uinila ga dostojnim njega. Nije vie bilo beznaajno, nego je postalo jedinstveno. On jo od samog poetka nije trao za svijetom, ve je taj svi-Jet u stvari morao da igra onako kako mu on svira 157i da mu ugaa u svima njegovim slabostima i nastranostima. On je jo prvih dana izbacio iz duana jednog ovjeka zbog jedne neutive rijei. udnim istupima je natjerao grad da ga prizna, nije se nikom umiljavao, nego je stajao osorno kao da kae: Uzmi me ovakav kakav sam, ili me ostavi"; i ta njegova nao-paka politika neobino je uspjela. Iziao je na glas sa svoga grubog potenja i istog poslovanja; njegove najsamovoljnije izreke su kruile po gradu kao epigrami; meu plemstvom je bio poznat kao originalan", i ta njegova originalna linost mu je pribavila njihovo pokroviteljstvo. Pa ipak, to se vie ispolja-vala ta njegova linost, on je sve vie prezirao sredstvo toga njenog ispoljavanja. Sad je osjeao da je postao linost via od onoga na to bi mu trgovina davala pravo. Obuzimalo ga je silno zadovoljstvo to se istakao uprkos nedostojnoj prirodi svoga zanimanja. Njegov ogroman ponos nije mogao da pravi razliku izmeu istaknutosti do koje je dotjerao i znaajnije otmjenosti koju je elio. Njegov uspjeh ga je gonio naprijed. 2elio je da se njegovo ime slavi. Pokazat u ja njima mumljao je on nadu-veno; pokazat u im ta mogu da uinim. U tom trenutku netko ue u duan. Brodie lju-tito podie gospodstveni pogled koji je ekao uljeza da zatrai neku uslugu od drugara plemstva grofovije; ali za divno udo, ovaj nije ni traio od njega da sie.

Jedan mlad ovjek lako skoi preko tezge, pope se uz stepenice i ue u kancelariju, zatvarajui vrata za sobom. To je bio Denis Foyle! Kad je Denis, prije tri dana, vidio kako Mary odlazi vlakom, na njega se svalio pravi usov od grinje savjesti i smjesta ga oborio i progutao. Smatrao je da se prema Mary ponaao sa hladnom i kukav-nikom sebinou. Taj iznenadni udar njegovom sa-mopotovanju zadesio ga je tako iznebuha da je za trenutak bio zaboravio koliko u stvari mari za nju. Ali on ju je stvarno volio. Kad je razmislio zrelije i u njenom odsustvu, shvatio je da udi za njom. Te158 gobnost njenog poloaja pridavala joj je, kad je potpunije razmislio, neku dirljivu privlanost kojoj se u prvi mah odupro. Ako je njegov poloaj neugodan, njen je neizdrljiv, a on joj kao olakanje nije pruio nita osim nekakvih slabih i bljutavih izjava saaljenja. On se u dui naprosto grio od stida pri pomisli ta li ona sada misli o njegovoj niskoj i ne-dovitljivoj bojaljivosti, a svjesnost da nema sigurnog naina da doe do nje da joj kae ta sad osjea, da joj sa krajnjom usrdnou izrazi svoje skrueno kajanje i oboavanje, ispunjavala ga je oajanjem. Puna dva dana je podnosio ta sve jaa osjeanja, kad mu se u glavi pojavi odreena i neobina misao o nainu postupka. Tu misao je smatrao za drsku, jaku i smjelu. Ona je zapravo bila izraz svih onih samoprijekora od njegovih prenapregnutih ivaca i mada je bila naprosto prenagljena, znak uo-braenosti, i luckasta, ona je predstavljala oduak njegovim priguenim osjeanjima, te je u njoj vidio priliku da se opravda u svojim i u Marvnim oima. U samoj sutini njega je sad, dok je stajao pred Brodiem, pokretala ba ta elja da se opravda. Govorio je: Uao sam ovako, gospodine Brodie, zato to sam mislio da vi drukije neete pristati da me vidite: ja sam Denis Foyle iz Darrocha. Brodie je stajao zapanjen neoekivanou toga ulaenja, kao i smjelou koju je ono odavalo, ali nije to niim pokazao. Mjesto toga zavalio se dublje u svoju naslonjau, pri emu je izgledalo da mu je glava upravo utonula meu velika ramena, kao stijena uglavljena u zemlju na vrhu nekog brijega. Krmarev sin? ree on podrugljivo. Tano odgovori Denis utivo. E pa, gospodine Denise Foyle ree on ironino naglaavajui rije gospodine" ta vi traite ovdje? Poinjao se nadati da e bockanje natjerati Foy-fea da ga napadne, te e moi sebi pruiti uivanje da ga premlati. 159Denis je gledao pravo u Brodiea, pa ne osvrui se na njegovo dranje, nastavi izvoenje svog plana. Vas moda iznenauje moja posjeta, ali sam ja osjeao da moram doi do vas, gospodine Brodie. Nisam vidio vau ker, gospoicu Mary Brodie, vie od tri mjeseca. Stalno me je izbjegavala. 2elim da vam iskreno kaem da osjeam privrenost prema vaoj keri, pa sam doao da traim vae doputenje da je viam. Brodie pogleda navie u mladia s tekim licem nalik na masku, koje nije proputalo nita od sve jae plime njegove zaprepaenosti i ljutine koju je osjeao pred tim njegovim zahtjevom. Poto je neko vrijeme natmureno buljio u Fovlea, on lagano ree: Milo mi je to ujem iz vaih usta da me je ki posluala! Ona nije htjela da vas via zato to sam joj ja zabranio da vas vidi. Dobro me ujte. Zabranio sam joj, a sada kad sam vidio kakav ste, opet joj zabranjujem. A zato, gospodine Brodie, ako smijem pitati? Moram li ja vama objanjavati svoje postupke? injenica da ja neto nareujem dovoljna je za moju ker. Ja njoj nita ne objanjavam: ja nareujem. Gospodine Brodie, ja bih jako volio da znam to vi imate protiv mene. Ja bih uinio sve da iziem u susret svakoj vaoj elji. Foyle se iz sve snage trudio da umilostivi toga ovjeka. Ja mnogo elim da vam ugodim. Recite mi ta treba da radim i ja u to odmah uraditi. Brodie mu se prezrivo rugao: Ja elim da sklonite iz moje kancelarije to vae glatko lice i da mi ga nikad vie ne pokaete u Levenfordu; ukoliko prije to uradite, utoliko ete mi vie ugoditi. Foyle odgovori uz moleiv osmijeh: Znai da ne trpite samo moje lice, gospodine Brodie. Brodiea je poinjao obuzimati bijes. Bila mu je neprijatna injenica da nije u stanju da skri pogled 160

1 toga utokljunca, niti da ga razljuti. On uini veliki napor da se savlada, pa ree podrugljivo: Ja nemam obiaj da izmjenjujem povjerljive misli s ljudima vae sorte, ali kako imam malo slobodnog vremena, kazat u vam ta vam zamjeram. Mary Brodie je dama; ona u svojim ilama ima krvi kojom bi se ponosila neka vojvotkinja, i ona je moja ki. A vi ste prostako irsko ubre; naprosto nita-vilo od nitavila. Va otac prodaje jeftino pie, a ne sumnjam da su vai preci kuhali u loncu ljuske od krompira. Denis je izdrao njegov pogled ne trepui, mada su ga uvrede pekle duboko u dui. Oajno se prisiljavao da bude miran. To to sam Irac sigurno ne govori protiv mene odgovori on mirnim glasom. Ja ne pijem ni kapljice. Ja se u stvari bavim sasvim drugom granom trgovine, onom koja e se jednog dana dobro isplatiti. Cuo sam ve o toj vaoj trgovini, moj lijepi kopau krompira. Duga putovanja po unutranjosti, pa onda besposlienje danima. Poznajem ja tu sortu ljudi. Ako mislite da moete zaraditi pare torbarei aj po kotskoj, vi ste glupi, a ako mislite da nedostatak dobrog porijekla moete nadoknaditi takvim neozbiljnim poslom, onda ste ludi. Ali dopustite mi da vam objasnim, gospodine Brodie. Brodie ga je bijesno posmatrao. Meni da objasnite! I vi to kaete meni, prokleti trgovaki putnie. Znate li vi s kim govorite? Gledajte! riknu on maui novinama i tresnuvi ih pred mladia. Gledajte ovo, ako znate da itate! To su ljudi s kojima se ja druim... Tu izbaci grudi i viknu: Ja bih isto tako rado dopustio da se moja ki vee sa vama koliko i da se pomijea sa svinjama. Foyle sa velikim naporom savlada svoju ljutinu. Gospodine Brodie zamoli on molim vas da me sasluate. Vi sigurno morati priznati da je svaki ovjek onakav kakvim sebe naini; da svaki Upravlja svojom sudbinom, bez obzira na ono to su U Sesirdljln zamak 161moda njegovi roditelji. Ja se ne stidim svojih predaka, ali ako je to ono emu vi zamjerate u mom sluaju, to sigurno ne govori protiv mene. Brodie ga mrko pogleda. I vi se usuujete da govorite meni o tom prokletom novoizmiljenom socijalizmu riknu on bijesno. Jedan ovjek vrijedi koliko i drugi, je l'te! Sta emo jo doznati? Luae! Ne trebaju meni takvi. istite se! Denis se ne mae! On je jasno vidio da taj ovjek nije pristupaan razumu; da bi vie vrijedilo lupati glavom o kameni zid; vidio je da pored takvog oca Maryn ivot mora biti niz strahovitih nesrea. Ali, nje radi, on odlui da se obuzda, te ree sasvim mirno: Ja vas alim, gospodine Brodie. Vi pripadate vremenu koje prolazi; vi ne razumijete progres. A ne razumijete ni ta znai sticati prijatelje; vi neizbjeno stvarate samo neprijatelje. Nisam ja lud! Brodie ustade natuten i bijesan kao pobjesnjeli bik. Hoe li se istiti odavde, ti, prokleta svinjo? viknu priguenim glasom ili u te smrviti? I on tromo poe prema njemu. Denis je za tren oka mogao izletjeti iz kancelarije, ali su Brodieve uvrede bile u njemu probudile tajno neprijateljstvo i mada je znao da treba da ide za Marvno dobro, ipak je ostao. Uzdajui se u svoju sposobnost da se sauva, on se nije plaio nezgrapne snage svoga protivnika, a uz to je shvatio da bi Brodie, kad bi sad otiao, pomislio da ga je otjerao kao prebijenog psa. I glasom punim ljutine viknu: Ne dirajte me! Ja sam trpio vae uvrede, ali ne tjerajte dalje. Na te rijei Brodieva ljutina polako naraste, da ga gotovo zagui. Je l'neu, a? viknu od daui brzo i umno. Ulovio sam te kao takora u miolovci i smo-dit u te kao takora. Primicao se polako mladiu prikradajui se teko, zvjerski i oprezno, paljivo manevrirajui svojim 162 ogromnim tijelom; a zatim, kad doe na jedan jard od Denisa, tako blizu da je znao da mu ovaj ne moe umai, usne mu se zlokobno posuvratie preko desni, i on odjednom die svoju mamutsku pesnicu pa je zavitla s ogromnom snagom prema glavi mladoga Fovlea. U zraku se zau otro, teko i kratko puc-ketanje. Ali nije bilo glave da je pogodi; Foyle se izmakao u stranu bre od sijevanja munje, te je Brodieva ruka tresnula 0 kameni zid silinom kova-kog ekia. Desna miica mu se mlitavo opusti niz slabinu; ruka mu je bila prebijena u lanku Denis ga je gledao drei se za kvaku, pa onda ree mirno: 2ao mi je, gospodine, Brodie. Kao to vidite, ipak postoji poneto to vi ne razumijete. Ja sam vas opomenuo da ne pokuavate takve stvari.

Zatim iezne, i ni za trenutak suvie rano. Teka stolica za okretanje, od mahagonija, baena Bro-dievom lijevom rukom preko prostorije kao projektil iz katapulta, tresnu o laka vrata i razbi u param-parad i staklo i drvenariju. Brodie je stajao drhtavih nozdrva i objeene miice, i glupo blenuo u taj lom. Nije osjeao nikakav bol u povrijeenoj ruci, ve samo nemo da je pokree, ali su mu se grudi nadimale kao da e pui od bijesa zbog poraza. injenica da mu je to tene vie od svih drugih prkosilo i umaklo nekanjeno nagonila ga je da se previja od povrijeenog ponosa; fiziki bol nije bio nita, ali je uvreda nanesena njegovom ponosu bila smrtna. Prsti njegove lijeve ruke grevito se stegnue. Da je stvar potrajala jo jedan minut, on je bio siguran da bi ga pritjerao u ugao i da bi ga prebio. Ali biti ovako nadmudren a ne zadati ni jedan udarac! Samo ga je jo slab ostatak vladanja sobom i slabo svjetlucanje razuma zadralo da slijepo ne istri na ulicu za Fovleom, u namjeri da ga stigne i smrvi. To je bilo prvi put u njegovom ivotu da se netko usudi da ga pobijedi u borbi, i on zakripa zubima Pri. pomisli da mu je svojom drskou prkosilo i da 8a je nadmudrilo tako skorojeviko nitavilo. 163 Tako mi boga doviknu on praznoj sobi platit e on to meni. Zatim baci pogled nanie, na svoju beskorisnu ruku i na aku koja je ve bila modra, nateena i puna izlivene krvi. Uvidio je da e morati ii ljekaru da mu je pregleda i izmisliti neku priu da objasni stvar: neku izmiljotinu o tome kako se okliznuo na stepenicama, pomisli u sebi. Zatim odjednom izae iz duana, zalupi za sobom prednja vrata, zakljua ih i ode. Za to vrijeme je Denisu, poSto je izaao, sinulo u glavi da je svojim prenagljenim postupkom uinio neocjenjivu tetu svojoj Mary i sebi samome. On je prije toga susreta uobraavao da e se moi umiliti njenom ocu i tako dobiti njegovo odobrenje da je via. To e im, zamiljao je on, olakati da urede to treba za izvoenje krajnjeg plana o bijegu. U stvari, on se s uivanjem zanosio milju da e ga Brodie primiti s manje negodovanja i da e moda ak stei i izvjesno uvaenje prema njemu. Da je uspio u toj zamisli, to bi nesumnjivo ubrzalo tok onih iznenadnih koraka koje bi kasnije morali da poduzimaju, a uz to bi ublailo potres od kasnijeg neizbjenog otkria. Znai da nije poznavao Brodiea. On je esto razmiljao o onome to je Mary govorila o njemu, ali je mislio da je taj njen izvjetaj obojen djetinjim strahom, ili da njena osjetljiva priroda preuveliava znaenje njegovih odvratnih sklonosti. Sad je potpuno shvatio njen strah od Brodiea i osjeao da su njene primjedbe bile pogrene utoliko to su bile sklone ublaavanju. On ga je prije nekoliko trenutaka vidio u stanju tako neuravnoteenog bijesa da se poinjao bojati sa Marvnu sigurnost i neprestano sebe proklinjati zbog skoranjeg nepromiljenog postupka. Sad tek nije nikako znao kakav korak da poduzme, kad iznenada, prolazei pored jedne trgovine papirom u Glavnoj ulici, sjeti se da bi joj mogao napisati pismo i pozvati je na sastanak za slijedei dan. On ue u radnju i kupi list papira i kuvertu. I pored njegove brinosti, bila mu je jo ostala sposobnost ulagivanja, te laskanjem nagovori staru damu 164 za tezgom da mu proda jednu marku i da mu pozajmi pero i mastilo. Ona to rado uini uz materinski osmijeh, i dok je on pisao kratko pisamce Mary, ona ga je brino posmatrala krajikom jednog oka. Kad svri, on joj ljubazno zahvali i napolju stade da spusti pismo u sandue kad mu pade na pamet jedna misao, te povue ruku kao da ga je neto opeklo. Lagano se okrene ivinjaku, pa zatim, poto se uvjerio u tanost svoje misli, pocijepa pismo u sitne komadie i baci. Odjednom je bio shvatio da bi Brodie, u sluaju da se to pismo uhvati, odmah vidio da ga je on namjerno prevario, da se Mary stalno sastajala s njim u potaji. Toga dana je ve uinio jednu ozbiljnu greku te odlui da ne uini i drugu. vrsto zakopavi kaput, on strpa ruke u depove, pa s bradom prkosno isturenom naprijed brzo ode odatle. Bio je odluio da izvidi okolinu Brodieve kue. Kako nije poznavao taj kraj, on se malo prevari u raunu o periferiji grada, ali pomou svog opeg smisla za orijentiranje izvede niz zaobilaenja i najzad stie na dogled Marvne kue. On u stvari nije nikad vidio tu kuu, i dok ju je sad razgledao, obuze ga osjeanje zaprepaenja. inilo mu se da je prikladnija za zatvor nego za dom, i tako nepodesna za sklonite Marvne meke blagosti, koliko bi kakav mraan i zatvoren svod bio za neku golubicu. Zdepasti sivi zidovi kao da su je opkoljavali nerasklopi-vim obruom, a otrougli bedemi nagovjetavali njenu potinjenost, dok su duboko uvueni prozori odavali njeno zarobljenitvo pod prisilnom stegom. Dok je tako razgledao kuu, mrmljao je u sebi: Radovat u se da je izvuem odavde, a ona e se radovati da izae. Taj ovjek nije pri zdravoj

pameti! Njegov um je nekako izopaen. Ova kua je nekako nalik na njega. S mislima jo pritisnutim oblakom strepnje, on se uvue u jednu upljinu u ivici, pa sjede na nasip, pripali cigaretu i stade preturati po glavi izvjesne planove. Pred neodlonom potrebom da vidi Mary, on poe u mislima razmatrati itav niz nemoguih planova i neopreznih zamisli o dolaenju do toga 165cilja. Strepio je da ne uini novu pogreku, a ipak je osjeao da je mora odmah vidjeti, jer e inae zgodna prilika zanavijek propasti. Cigareta mu je bila gotovo dogorjela, kad mu odjednom strog izraz ieze s lica, i cn se smjelo nasmijei na oevidnu jedno-stavnost odlinog naina koji mu pade na pamet. Nita mu nije smetalo da sad, u po bijela dana, prie hrabro i zakuca na glavna vrata. Gotovo je sigurno da e mu vrata otvoriti sama Mary, na Sto e joj on odmah dati znak da uti, pa poto icj lino u ruku preda pisamce, povui e se isto onako utivo i otvoreno kao to je i doao. Toliko je znao o ukuanima da je shvatio kako je sad, kad je Brodie u radnji, a mala Nessie u koli, gospoa Brodie jedina druga osoba koja bi mogla doi da mu otvori vrata. A ako do toga doe, ona ga ne poznaje, jer je Brodie nije mogao upozoriti na njega; i on bi jednostavno zapitao za neko izmiljeno ime i brzo se povukao uz izvi-njenje. On brzo iupa jedan list iz svoje biljenice, pa ispisa na njemu olovkom kratko saopenje u kojem joj ree da je voli i pozva je na sastanak pred Gradskom bibliotekom sutra uvede. On bi radije izabrao neko sklonitije mjesto za sastanak, ali se bojao da e odlaenje u biblioteku biti jedini izgovor koji bi ona mogla iznijeti da bi izila iz kue. Kad i to svri, on savi papir u mali uredan kvadrati, pa ga vrsto stee u aku, otrese prainu sa odijela i skoi na noge. On naglo okrenu glavu prema svojoj meti, lice mu je ve bilo dobilo izraz nevine neizvjetaenosti obinog posjetioca, kad se odjednom snudi, a elo namrti, i on se naglo povue nazad u svoje skrivalite. Trotoarom je iao i prilazio kui s donje strane puta glavom Brodie, s uvijenim lankom i rukom objeenom o vrat. Denis se ugrize za usnu. Oevidno je da mu nita ne ide kako treba! Sad vie nee moi prii kui, a shvatio je da e sad Brodie, u svojoj mrnji, gotovo nesumnjivo opomenuti ukuane protiv njega, te e tako dovesti u opasnost mogunost da drugom prilikom iskoristi ovu svoju zamisao. On teka srca 166 pomisli i na to da se Brodieva ljutina moe prenijeti na Mary, mada ju je on dovoljno briljivo zatitio prilikom onog nesretnog sastanka u duanu. Posma-trao je kako se Brodie pribliuje, i zabrinuto opaziq da mu je povrijeeni lanak obloen gipsom, pa sagleda crnu natmurenost njegovog lica i vidje ga kako sa treskom otvara gvozdene vratnice i pomou kljua ulazi u kuu. Denisa svega ispuni neka strepnja. Uviao je da nee nikako biti miran dok Mary ivi pored toga udovinog ovjeka i u toj udovinoj kui. Napreui ui da uje neki zvuk, neki uzvik, neko prizivanje u pomo, ekao je napolju beskrajno dugo. Ali je svuda vladala tiina tiina iza hladnih, sivih zidova tog nastranog doma. Najzad, on ustade i utueno ode odatle. IX Mary Brodie je sjedila i plela arapu za svog oca. Bila je lako pognuta naprijed, pri emu joj je lice bilo blijedo i potamnjelo, a oi upravljene prema dugim elinim iglama koje su automatski sijevale pod pokretima prstiju. Zvec zvec pjevale su one! Ona danas kao da nije ula nita osim toga zveckanja, jer je plela u svim svojim slobodnim trenucima. Mama je mudro bila odredila da Mary mora zaposliti ruke, ak i u svojim slobodnim trenucima, poto avo prvenstveno nalazi posla za besposliare, te joj dala zadatak da isplete jedan par arapa na nedjelju. Sad je dovravala esti par. Stara baka Brodie je sjedila i promatrala, sa usnama napuenim kao da su priivene jedna za drugu. Sjedila je s prekrtenim uvelim nogama, pri emu je prebaena noga udarala po taktu muzike zveckanja, i nije govorila nita, ali je stalno zurila u Mary, nedokuivo, kao da misli o svemu i svaemu to ne moe znati nitko, a najmanje Mary. Mary je ponekad uobraavala da je te izbuljene, mutne oi svu provide, lukavim, osvetnikim sumnjienjem, a 167kad bi se njene oi sukobile s njima, iz njihovih kamenih zjenica bi kresnula varnica neprijateljstva. U posljednje vrijeme je osjeala kao da su oi te stare arobnice bacile na nju neke ini koje e je primorati da i nehotice mie umornim prstima bez prestanka, u nastojanju da iskoristi beskrajno klupko vune. Za ishlapjelu staricu je bila prijatna razonoda promatrali mladu djevojku, ali joj je to pored toga bila i dunost, zadatak koji joj je bio odreen est nedjelja ranije. Glava joj se pomalo tresla, dok se prisjeala onog nevjerojatnog popodneva kad je njen sin doao kui s rukom u zavoju i licem mranim kao no; sjeala se sveanog dogovaranja izmeu Brodiea i njegove ene, iza zakljuanih vrata sobe za primanje. Nije bilo ni traga od uobiajene buke, ni rike d3 se kua ori, ve samo natmurena tiina koja je pritiskivala. Ona nije mogla pogoditi zbog ega je bilo sve to, ali je sigurno u zraku lebdjela neka ozbiljna nesrea. Lice njene snahe je bilo ukoenb od straha danima poslije toga; usne su joj podrhtavale kad je traila njenu

pomo u straarenju nad Mary, i samo je rekla: Mary ne smije izlaziti iz kue. Ni koraka izvan kapije. Takvo je nareenje". Mary je bila zatvorenik i nita vie, a ona u stvari tamniar. Iza maske njenog lica, ona se naslaivala mislei na to, na tu Marvnu nemilost. Ona nije nikad voljela tu djevojku, te joj je njena sadanja dunost pruala najvee zadovoljstvo i uivanje. Njene sadanje misli prekide ulazak gospoe Brodie. Mamine oi potraie Mary. Jesi li zavrila petu? upita ona sa izvjeta-cenlm interesiranjem. Skoro odgovori Mary, a blijedo lice joj ne izmijeni svoj stalni izraz ravnodune apatije. Divno napreduje! Kad svri, snabdjet e oca torapama za cijelu zimu. Mogu li da iziem u batu za trenutak? Mama upadljivo pogleda kroz prozor. Sad sipi kia pomalo, Mary. Mislim da bi Mb bolje da ne ide ba sad. Kad se Nessie vrati kttll, 168 moda e prestati, onda moe izvesti i nju da se proetate po zadnjem dvoritu. Mamina plitka diplomacija! Brodieva volja, uvijena u suvie uvjerljiva nagovjetavanja, ili izraena oevidno u obliku uzvienih citata iz Svetog pisma, stezala se oko Mary u toku est nedjelja, kao neka mrea, i svaka joj je nedjelja izgledala kao godina godina dugih, predugih dana. Njena otpornost je sad bila tako pritisnuta i oslabljena da se osjeala primorana da trai doputenje za svaki svoj korak. Smijem li onda malo gore u svoju sobu? upita ona tupo. Svakako, Mary! Ako bi htjela neto da ita, draga, onda ponesi ovo i kad njena kerka lagano poe iz sobe, gospoa Brodie joj tutnu u ruke povezan primjerak Spurgeonovih propovijedi, koji je leao zgodno, pri ruci, na kredencu. Ali im Mary izae, dvije ene koje ostadoe u sobi izmijenjae poglede, pa Mama lako klimnu glavom. Baka se odmah die dragovoljno naputajui topli kutak kraj vatre, i ot-epuka u sobu za primanje, gdje sjede uz prozor s lica, tako da je s toga mjesta mogla vidjeti svakoga tko bi pokuao da izae iz kue. Stalno motrenje koje je Brodie naredio jednako je funkcioniralo. Pa ipak, tek to je Mama ostala sama za trenutak, njoj u glavi sinu nova misao. Ona malo razmisli, pa klimnu glavom sama sebi, shvaajui da je ovo zgodna prilika da izvri nareenje svoga mua, te se pridravajui suknju pope uz stepenice i ue u sobu svoje keri, rijeena da joj kae koju dobru rije". Odluila sam da doem gore da malo pro-askamo ree ona veselo. Nisam govorila s tobom ve dan-dva. Dobro, mama. Jesi li ve ugledala svjetlost, Mary? upita ona polako. Mary je odmah po nagonu znala to dolazi, znala je da e dobiti jednu od Maminih odskora uvedenih pridika, koje su je isprva natjeravale da se oblije suzama, ili da se pobuni, ah" koje su mada je ni ranije nisu duhovno uzdizale sad padale u njene 169stoike ui ne izazivajui gotovo nikakva osjeanja. Te uzviene govorancije su postale nesnosne za vrijeme zatvorenitva, i uporedo sa svakim drugim oblikom visokoumnog propovijedanja, u svakoj zgodnoj prilici nametane, ruene na njenu glavu kao prijekori. Razlog se nije morao daleko traiti. Pri zakljuivanju onoga stranog zasjedanja u sobi za primanje, Brodie je zareao na svoju enu: To je tvoja ki! Tvoj je posao da joj utjera u glavu nekakvo osjeanje poslunosti. Ako to ne uradi, ivog mi boga, ja u je opet kaiom preko lea pa i preko tvojih! Osjea li se ve vrsto na stijeni, Mary nastavi Mama usrdno. Ne znam odgovori Mary utueno. Vidim da jo nisi dola do toga uzdahnu Mama blago. Kakva bi to utjeha bila za tvog oca i za mene kad bismo te vidjeli da ima vie vjere, i dobrote i poslunosti prema roditeljima. Ona tu dohvati Marvnu mlitavu ruku. Zna, draga moja, ivot je kratak. Zamisli, ako ikada budemo pozvani pred prijesto boji u ovako nedostojnom stanju... ta e onda biti? Vjenost je duga. Onda vie nema mogunosti za pokajanje. O, kako bih eljela da uvi-di zablude u pogledu tvoga ponaanja. To mi tako teko pada jer tvoja majka je radila sve za tebe. Teko mi je to tvoj otac baca na mene krivicu za tvoj kruti, uporni izgled koji se jo vidi u svakom tvom postupku ba kao da si se smrzla. Ta ja bih sve uradila. Cak bih ti dovela i preasnog gospodina Scotta glavom da porazgovara s tobom, jedno popodne kad tvoga oca ne bi bilo kod kue! Neki dan sam itala jednu tako utjenu sagu o tome kako je jedan od bojih slugu uinio da jedna lakomislena ena ugleda svjetlost. Mama tuno uzdahnu pa poslije duge upeatljive utnje upita: Reci mi, Mary, ta je sad u tvom srcu? Ja bih te molila, mama, da me malo ostavi samu ree Mary tihim glasom ne osjeam se dobro. 170 Onda tebi ne treba majka, pa ni sam Svemogui ree Mama mrkui.

Mary alosno pogleda u majku. Potpuno je shvatila njenu slabost, nesposobnost i nemo. Jo od samog poetka, ona je eznula za majkom kojoj bi mogla otkriti i najskriveniji kutak svoje due, na koju bi se mogla osloniti, uz koju bi se mogla priljubiti, kojoj bi mogla strasno doviknuti: Majko, ti si utoite mog prepuklog i alosnog srca! Utjei me i preuzmi moje patnje od mene! Zaogrni me plastom svoje zatite i zakloni od strijela nesree!" Ali, avaj! Mama nije bila takva. Nepostojana kao voda, i toliko isto plitka, ona je naprosto bila odraz svuda prisutne sjenke nekog drugog, jaeg od nje. Na njoj je leala teka sjenka jedne planine, ije je zloslutno prisustvo zamrailo njenu prozirnu prirodu stalnom i neizbjenom tamom. I sam ton toga pobonog razgovora bio je odjek Brodievog neodoljivog zahtjeva. Kako je mogla govoriti o strahu od Vjenosti, kad je njen strah od Brodiea taj strah pretvarao u kepeca, u nitavilo? Za nju je postojala samo jedna stijena, i to kao dijamant tvrda bijesna volja njenog mua. Teko, o teko njoj! ako se pokorno ne dri nje. Ona je, razumije se, bila dobra kranka sa svim potovanja dostojnim uvjerenjima koja su se pod tim podrazumijevala. Ii u crkvu, redovno svake nedjelje, pa ak i radnim danom, uvee, ako se moe izvui od svojih poslova, pohoditi neki vatren sastanak i osuivati upotrebu grubih rijei kao to su pakao" i do vraga", sve je to opravdavalo njeno polaganje prava na pobonost, a kad je za razonodu itala neki proizvod mate, itala je samo takve dobre knjige koje su estitoj junakinji, pravoj svetici dodjeljivale dobroga mua, i nju ispunjavale osjeanjem iste i uzviene prefinjenosti. Ali ne bi mogla ukazati pomo svojoj keri u toj krizi njenog ivota, kao to se ne bi mogla suprotstaviti Brodieu u njegovu gnjevu. Mary je potpuno razumijevala sve to. Zar mi nee kazati, Mary? navaljivala je Mama ja bih eljela da znam ta se zbiva u toj tvojoj upornoj glavi! 171Neprestano je strepila da njena ki potajno smjera neki sramotan postupak, koji bi opet izazvao Brodiev nesavladljiv bijes. Kad bi se stresla od te strep-nje, ona bi esto osjeala ne samo bi njegovog jezika nego i stvarno kanjavanje kojim joj je prijetio. Nemam ta da ti kaem, mama odgovorala je tuno Mary. Nemam nita da ti kaem. Ona je dobro znala da bi je majka, kad bi pokuala da joj se povjeri, zadrala poplaenim kretavim vriskom, i da bi zapuila ui i umakla iz sobe. Mary ju je gotovo ula kako vie trei: Ne, ne! ne kazuj mi! Ni rijei vie! Neu da ujem. To se ne pristoji*4. I ponovi ogoreno: Ne, nemam nita da ti kaem. Ali ti sigurno misli o neemu. Znam po tvom izgledu da misli istrajno je navaljivala gospoa Brodie. Mary pogleda majku pravo u oi. Ponekad mislim kako bih bila sretna kad bih mogla izii iz ove kue da se nikad vie ne vratim ree ogoreno. Gospoa Brodie die ruke zaprepaeno. Mary! viknu ona ta ti to govori! Trebalo bi da hvali boga to ima ovakav dobar dom. Srea je to te otac nije uo... on ti ne bi nikada oprostio takvu crnu nezahvalnost. Kako moe govoriti tako? viknu Mary neobuzdano. Sigurno i ti u tom pogledu osjea isto to i ja. Ovo nije nikad bio na dom. Zar ne osjea kako nas pritiska? I on je kao jedan dio oeve uasne volje. Imaj na umu da ja nisam izala odavde punih est nedjela i da se osjeam... o, osjeam se smrvljena u komade zajeca ona. Gospoa Brodie je gledala zadovoljno te njene suze, kao znak potin javan ja. Ne plai, Mary opomenu je ona mada bi trebalo da se kaje to govori tako nepristojne besmislice o ovoj divnoj kui u kojoj ima sreu da ivi. Kad ju je tvoj otac sagradio, o njoj je govorio cio Levenford. 172 Da, jecala je Mary kao to govori i o nama. Otac je i to uinio. Mi smo, izgleda, izvan ostalog svijeta. Nitko nas ne smatra za obian svijet. Svakako! ponosno die glavu gospoa Brodie. Mi smo daleko iznad njih. Ah, mama! viknu Mary ti nee nikada shvatiti ta hou da kaem. Otac te je zaplaio, te misli kao on. On nas sve tjera, tjera kao u neku nesreu. Dri nas odvojene od ostalog svijeta. Mi nemamo prijatelja. Ja nisam nikad imala sree kao drugi. Tako sam bila odvojena od svega. I sva srea to si bila! umijea se Mama. To je nain na koji se odgaja svaka pristojna djevojka. Trebalo je da bude odvojena malo vie, sudei po tome kako si poela. Mary je, izgleda, nije ula, nego je slijepo zagledana pred sebe ogoreno tjerala do kraja posljednju misao:

 Drali ste me kao u zatvoru, u mraku apu tala je a kad sam umakla, oi su mi se zasjenile, te sam zalutala. Preko lica joj lagano prijee izraz krajnje nemoi. Ne mrmljaj tako viknu Mama otro. Ako nee da govori poteno sa majkom, nemoj nikako govoriti. Sta ti pada na pamet! Treba da si zahvalna to ima nekog tko te uva da ne dopadne nesree! Nesree! Nisam upala ni u kakvu nesreu za nekoliko posljednjih nedjelja odgovori Mary tupim glasom. Mary, Mary! viknu Mama prijekorno. . Trebalo bi da pokazuje bolje raspoloenje. Ne odgovaraj tako natmureno. Budi vedra i vrijedna, i pokai vie potovanja i obzira prema svojim roditeljima. Trebalo bi da naprosto pocrveni od stida na samu pomisao o tome kako prosti mladii iz ovoga kraja tre za tobom. Treba da bude sretna to sjedi kod kue, van njihovog domaaja, umjesto to se samo vue po kui i izgleda tako sumorna. Ta, kad samo pomislim od ega te mi titimo... Mama zasut je iz puke ednosti, pa se strese neporono i gurnu blie 173prema Mary Spurgeonove propovijedi. Zatim ustade, i dok je ila vratima, ree, zavravajui razgovor, sasvim sveanim tonom: Pogledaj to keri! To e ti vie koristiti nego ma kakve lakomislene rijei koje bi ula napolju. Zatim izae zatvarajui za sobom vrata tiho i paljivo, u skladu sa pobonim mislima koje su joj ispunile duu. Ali Mary i ne dodirnu knjigu koju joj je majka tako uporno nametala. Mjesto toga ona oajno pogleda kroz prozor. Teke gomile oblaka zastirale su nebo i bre pretvarale u no kratko oktobarsko popodne. Tiha, uporna kia je zamutila prozorska okna; nije se osjeao ni najmanji vjetri. Njene su tri srebrnaste breze, liene svog lia, utjele u maglovitom, sjetnom sanjarenju. Ona ih je u posljednje vrijeme gledala tako esto da ih je znala u svima stanjima i smatrala ih za svoje. Gledala ih je dok su gubile lie. Svaki list je treperei padao na zemlju tuno, lagano, kao izgubljena nada, i sa svakim tim padanjem Mary je odbacivala poneki djeli svoje vjere. Ta tri stabla su za nju bila kao neki simboli, i sve dok su ona disala svojim ivim liem, ona nije oajavala. Ali je sad bilo nestalo i posljednjeg listia, i te veeri breze su stajale ogoljele, kao i ona, uvijene u hladnu izmaglicu, utonule u duboku amu. Dijete je bilo ivo u njenoj utrobi. Osjeala je kako podrhtava sve jae i jae sa plimom ivota koja je rasla; to drhtavo, ivo dijete za koje nije znao nitko osim Denisa i nje. Jo se nije bila odala. Prikrivanje, koje joj je isprva zadavalo toliko brige, nije bilo laka stvar, ali je sad vie nije nimalo brinulo, jer je u tom trenutku bila obuzeta dubljim i uzvienijim razmiljanjima. A ipak, sjedei tako mirno kraj svoga prozora, sjeala se kako je prvi pokret u njoj izazvao kod nje pravi gr, ne straha, nego uzviene enje. Zanio ju je neki munjeviti sjaj koji je osvijetlio tamne prostore njene due, i obuzela je silna elja za djetetom. Ta elja je kroz mnoge mrane asove odravala njenu postojanost i ispunjavala joj srce hrabrou da podnosi svoj tadanji jad. Osjeala je u to vrijeme da 174 pati za to dijete i da e, ukoliko vie bude trpjela, utoliko vie biti nagraena njegovom ljubavlju. Ali je to vrijeme kada jo nije bila izgubila svaku nadu izgledalo tako daleko. Onda je jo vjerovala u Denisa. Nije ga vidjela od onoga popodneva kad je ila u Darroch. Zatvorena u kui voljom svoga oca, ona je tih est nepodnoljvih nedjelja proivjela a da ni jednom nije vidjela Denisa. Ponekad bi se uinilo da je ugledala njegovu priliku kako se ulja oko kue, a nou je esto osjeala da je on blizu, pa se jednom i s vriskom probudila na neko lako kucanje u njen prozor, ali je sad shvatila da su to sve bile samo obmane njene poremeene mate, i potpuno se uvjerila da ju je on iznevjerio. On ju je napustio. Nikad ga vie nee vidjeti. udjela je da doe no, pa da joj donese san. U poetku svoje tuge nije mogla da otpoine u snu, ali je poslije, za divno udo, duboko spavala, snom koji je bio pun divnog snivanja koje ju je ispunjavalo neobinim blaenstvom. Onda je uvijek bila sa Deni-som u prekrasnoj okolini i upoznavala s njim neku sunanu zemlju, punu veselih, starih gradova, druila se sa nasmijanim ljudima, ivjela od neobine, tuinske hrane. Te prijatne fantazije su je nekad uveseljavale i tjeile svojim sretnim proricanjima budunosti; ali je to sad spadalo u prolost; sad vie nije traila nikakva nestvarna privienja. Sad je udjela za spavanjem bez snova. Bila je odluila da se ubije. ivo se sjeala rijei koje mu je izgovorila na stanici u Darrochu, kad mu je sa nesvjesnim, uasnim pre-dosjeanjem rekla ta e uraditi ako je on iznevjeri. Smrt je njeno jedino pribjeite. Kriom od sviju bila je sakrila u svojoj sobi paketi limunove soli, koji je uzela sa najvie police iznad korita za pranje u odjeljenju za kuhanje. Veeras e lei u krevet kao i obino, a ujutro e je nai mrtvu. Shvatila je da e biti mrtvo i ivo dijete koje nije nikad disalo, ali je to bilo najbolje

od svega. Zatim e je sahraniti u vlanu zemlju s njenim neroenim djetetom, pa e tako svriti i biti na miru. Ustala je i otvorila jednu 175ladicu. Da, to je tu na sigurnom mjestu. Ona mirnim prstima otvori bijeli paketi na jednom kraju i pogleda naoko bezazleni sadraj u njemu, pa nehotice pomisli kako je udno da su ti mrtvi, nevini kristali tako puni ubistvene sile, mada je bila svjesna da za nju ne sadre prijetnju, nego samo blagonaklonu pomo. Oni e joj dati mogunost da jednim jedinim brzim pokretom umakne od beznadnog i sve teeg okova njenog postojanja; dok ih bude pila, ona e jednim posljednjim, grevitim gutljajem iskapiti posljednji gorki talog samog ivota. I mirno pomisli da e, prije nego to legne, morati u jednoj alici donijeti vode da rastvori kristale. Zatim spusti paketi na staro mjesto pa zatvori ladicu i, vrativi se prozoru, sjede i poe ponovo plesti. Veeras e dovriti oevu arapu. Pri pomisli na njega, nije osjetila nikakvo ivahno uzbuenje sve je u njoj bilo mirno kao da su joj sva osjeanja ve bila umrla. On nije nikada govorio s njom. Ruka mu je izlijeena. Njegov ivot se odvijao bez promjena, pa e se, i kad ona bude mrtva, i dalje odvijati bez promjene, sa istom nepogreivom pravilnou, sa istom ponositom ravnodunou i glaen istim laskanjem i ropskom pokornou s Mamine strane. Za trenutak prestade plesti i baci pogled kroz prozor. Nessie je dolazila iz kole. Obuze je alost zbog njene male, osjetljive sestre, koje se isprva bila jako kosnula njena nesrea. Bit e joj ao da ostavi Nessie. Sirota Nessie! Bit e sasvim sama! Ali, zaudo, ona mala prilika nije ula kroz vratnice, nego je umjesto toga stajala u sve guoj pomrini i davala nekakav naroit, odluan znak. To nije bila Nessie, nego neka druga djevojica koja je uporno, stojei na kii, , mahala rukom navie u nekoj znaajnoj, ali skrivenoj namjeri. Mary se netremice zagleda u nju, ali im ona to uradi, pokreti prestadoe, i mala lutkica ode dalje. Zatim se ukazae dvije prilike i zamakoe niz put, ostavljajui ga praznim i crnim kao i dotle. Iz Mary-nih grudi se otre uzdah koji je izraavao iezavanje neke nejasne, neodreene nade. Zatim ovla protrlja oi i nijemo ih pokri rukama. I Ona skide ruke i smjesta opet ugleda ono dijete kako sa jo veim navaljivanjem i jo moleivije mae rukama. Ona se zablenu u njega ne razumijevajui, pa zatim, osjeajui da mora biti rtva udne halucinacije svojih poremeenih ula, oekujui da e ta pojava ieznuti isto onako naglo i arobno kao to je i dola, ona lagano i s nevjericom otvori prozor i pogleda napolje. U tom istom trenutku iz nejasne tame neki obli predmet, baen nepogreivom tanou, udari u njeno rame i tiho bupnu pred njene noge, nato ulica odmah ostade pusta i prazna. Mary mehaniki zatvori prozor i ponovo sjede. Ona bi preko cijele te stvari prela kao preko varke svoga zamo-renog mozga da nije bilo injenice da je na podu, kraj njenih nogu, leao projektil koji ju je udario iz sve gueg mraka, kao neki mali, bezopasni meteor koji bi pao s nevidljivog neba. Ona pogleda paljivije u taj obli predmet. To je bila jabuka. Ona se sae te dohvati jabuku, koja je bila vrsta, glatka i topla, kao da je dugo bila u toplim ljudskim rukama, i dok ju je drala na svom malom dlanu, ona gotovo nije ni sama znala zato je prestala plesti i stala promatrati tako obinu stvar. Jabuka je bila ona je odmah poznala od vrste pipin" kraljevski pipin" i u glavi joj sinuse rijei koje je Denis izgovorio jednom prilikom: Mi u kui jako volimo jabuke rekao je on; uvijek imamo u ostavi jedno bure kraljevskih pipina". Na tu iznenadnu misao, mjesto da u nedoumici blene u jabuku, ona je stade paljivo zagledati i na svoje veliko iznenaenje i sve veu uzrujanost ugleda slab kruni zarez, koji je svakako morao biti pravljen vrlo tankim sjeivom i koji je iao oko cijele jezgre. Njeni upali obrazi se oblie jakim, nervoznim rumenilom kad zgrabi osuenu, kratku peteljku koja se jo drala na jabuci, ali odmah preblijedie i krv joj sva ode iz lica kad se od vrstog bijelog ploda sasvim lako odvoji lijepo izrezan okrugli ep i otvori izdubjenu sredinu u kojoj je bio nabijen smotuljak tankog bijelog papira. Njeni nervozni prsti s mahnitom urbom i alosnom uzrujanou nespretno izvukoe i razvie 176 12 SeSirdijin zamak 177oblo savijeni papir, nato njeno ustreptalo srce gotovo prestade kucati. Bilo je to pismo od Denisa! Pie joj! Nije je napustio. Njen neobuzdan pogled pun nevje-rice poudno prionu za to pismo koje joj je stiglo milostivo kao blagovremeno pomilovanje. itala ga je grozniavo i vidjela da je pisano gotovo prije dvije nedjelje i da joj se obraa najvatrenijim izrazima. Obuze je silna radost, kao da ju je iznenada obasjala silna, zasjenjujua svjetlost baena na nju, zaslijepila je svojom neoekivanou i zagrijala svojim zracima. Rijei pisma su sijale pred njenim oima, a njihovo znaenje je preplavilo kao to valovi toplote promu promrzlo, ledeno tijelo. Bila je luda to je sumnjala u njega. To je Denis... njen Denis... i on je voli! On je voli, pokuavao je sve to moe da doe do nje, pa je pokuao ak i nou da joj ubaci pismo kroz prozor.

Sad je uvidjela da je bilo tano ono njeno osjeanje da je blizu nje i shvatila je da ga je njen ludi, preplaeni vrisak otjerao. Ali nita nije bilo vano sad kad je imala divne vijesti od njega. Srce joj je kucalo dok je itala da je on uzeo u najam njihovu kuu: koted u Garshakeu. Tamo e se moi useliti prvog januara. Zove se Obala rua ljeti sjenice od rua, a zimi toplo, sigurno utoite koje e ih primiti oboje. On radi sve to mu njegove sile doputaju, i ne boji se niega. Nju preko mjere uzbudie svi ti njegovi pokuaji i sve to je uradio za nju. Kako je radio za nju! On bi doao otvoreno po nju, samo da nije injenice da sve pripreme jo nisu gotove. Moraju imati krov nad glavom, kuu u koju e se skloniti, pa da tek onda poduzmu neki odluniji korak; a sve dotle mora biti oprezan nje radi. Da! Ona mora ekati... priekati jo malo; ekati dok se ne zavri njegovo posljednje ljetnje putovanje u godini, kad e se moi posvetiti njoj. Tada e je moi povesti sobom zauvijek; starati se o njoj i bdjeti nad njenom sigurnou i udob-nou. Oi joj se zamutie od suza radosnica dok je itala njegova obeanja o tome kako e je voljeti. Moe li ekati? Mora! Moi e podnijeti ta bilo, samo da je na kraju on povede sobom. 178 Kad proita pismo, ona za trenutak ostade nepomina, kao da se od udara neoekivane sree oka-menila, te je sjedila kao kip, kruta i nepomina. Zatim joj kroz ile lagano prostruja neka nabujala snaga; tajanstvene struje, pokrenute uzbudljivim rijeima njegovog pisma, stadoe kruiti njenim biem; poslije itave vjenosti samrtnike izgladnjelosti ona je oivjela i kao probuenu Galateju obli je ivotna boja; rumen joj navali u lice, u tijelo, u'udove. Oi joj ivahno zablistae od radosti to je iva, i stisnute joj se usne rastvorie blago i toplo, a tuno joj se nepomino lice preobrazi uslijed navale ivahne radosti. Kao straara zaboravljenog na nekom osamljenom otoku, koji je iznemogao od beskrajnog, uzaludnog bdjenja, i odavno izgubio svaku nadu, nju je ta iznenadna pojava spasenja ispunila nevjerojatnim i gotovo nevjerujuim zanosom. Glasno kucanje njenog ponovo probuenog srca pjevalo joj je u uima ushiene pjesme, a blijede ruke koje su drale pismo oivjee, napunie se ivotom i pokrenue se, te joj se prsti ivo latie olovke koja je leala kraj nje i urno stadoe pisati na poleini papira. Bilo je to kratko pisamce u kojem mu je kazivala da je dobro i da je sada kad joj se on javio, sretna. Nije rekla nita o duevnim mukama koje trpi, ni o provaliji u koju je zapala! Rekla mu je da e drage volje stanovati u svojoj sadanjoj kui kad zna da e on doi u decembru, i nekoliko puta ga je blagosiljala zbog njegovog pisma. Nije imala vremena da pie, jer je napolju, u svjetlosti koja se brzo gasila, nazrela da se strpljiva, uporna djetinja prilika ponovo pojavila i da sa iekivanjem gleda k prozoru. To je bila Rose mora biti da je bila Rose ona mala odana sestra o kojoj je govorio. Blagosiljala je Rosu! I zato sad, vrativi papir u izdubljenu jabuku, podie prozorsko okno, pa poto je baci iz sve snage, vidje kako je okrugli predmet poletio kroz zrak i dva puta odskoio na putu prije nego to se zaustavio. Uspjela je da nazre kako Rose tri da je dohvati i vidje je kako vadi pismo i trpa ga u dep od kaputa, pa zatim opazi kako znaajno i 12 179pobjedonosno mae rukom, i kao da eli da simboliki iskae koliko joj je slatka ta pobjeda, kree niz put, ushieno zagrizajui u izudaranu i natuenu jabuku. Mary uzdrhta od osjeanja zahvalnog divljenja dok je gledala kako se mala prilika gubi u mraku, marirajui onako isto nesavladljivo, s onom bezbrinom hrabrou kao i Denis. Na licu joj se ukaza lak osmijeh kad se sjeti Rozinog nemarnog sviranja na klaviru. Bila je ludost ocjenjivati toga neustraivog glasonou prema njegovom sviranju onih skala. I Mary ustade pa se sa uivanjem protee. Die ruke iznad glave, kao da nesvjesno duboko udie zrak, i dok je izgledalo da joj se itava prilika istee navie, glava joj se zaturila unazad i grlo zatezalo. Dok je gledala prema nebu, lice joj se ispuni uzvienom zahvalnou, koja kao da se neosjetno pretvorila u molitvu za budunost. Opet je bila puna ivota, hrabra, proeta novom nadom, novom hrabrou. Kroz kou su joj prolazili marci. I odjednom, kad spusti ruke i olabavi tijelo, osjeti da je gladna. Nedjeljama nije jela nita osim bljutavih zalogaja kojima se guila i koje je silom gutala u vrijeme objeda, pred oevim oima, te ju je slatki povratak volje za ivotom inio prodrljivom. Jo neformirano dijete je skakalo i kucalo u njenom tijelu, kao da i ono uestvuje u radosti i zahvalnosti zbog pomilovanja koje je dobilo. A Mary, osjeajui slabaku nemo tog zahvalnog pokretanja u sebi, odjednom se proze osjeanjem saaljenja. U tom preokretu svojih osjeanja, ona se, puna strasnog samoprijekora, okrenu prema ladici u kojoj je krila limunovu so, pa uze paketi u nastupu odvratnosti i, sakrivi ga u ruci, pouri dolje. urno prolazei mimo poluotvorenih vrata sobe za primanje, ona vidje kako baka Brodie kunjajui klima glavom i sva sretna shvati da nitko nije vidio Rozu, i da je ovoga puta straa zaspala na svom mjestu. Ona brzo proe kroz kuhinju i ue u odjeljenje za kuhanje, gdje sa osjeanjem gaenja baci sadraj paketia, ne natrag na policu, nego u slivnik, gdje ga jak mlaz vode iz slavine zauvijek odnese od nje. Za-

180 tim sa novim osjeanjem slobode prie kredencu, nali au mlijeka i odreza debelu kriku hladnog pudinga preteklog od ruka. Puding je bio raskoan i pun mlijeka, slatkog, kuhanog groa, te joj zubi zagri-zoe u njega s puno slatkog apetita. Mlijeko je imalo ukus kao da je nekakav nektar, hladno kao pjena od istopljenih pahuljica snijega. Otezala je s jelom to je due mogla, srkala lagano i grickala posljednju koricu pudinga, kad njena majka ue u malo odjeljenje za kuhanje. Mama se zagleda u Mary sa velikim interesiranjem. Ogladnjela si? ree ona. Kamo sree da i ja mogu tako da jedem. Propovijedi su ti popravile apetit. Dopusti, mama, da ti odreem komad ovoga. Ne! To mora ostati za sutra da se podgrije. Nije vano ta ja elim. Gospoa Brodie je svojim stavom htjela da pokae da je Mary sebina to jede puding, i da bi ga i sama ona eljela, ali da namjerno rtvuje svoje lino zadovoljstvo u opem interesu. Mary je izgledala kao da se izvinjava. Majka je uinila da se ona osjeti halapljivom, ba pri prvom slatkom zalogaju koji je pojela poslije toliko nedjelja. Svakako se radujem to te vidim vedrije raspoloenu ree Mama zapaajui njen izgled. Ostani takva do oevog dolaska veeras. Htjela bih da vidi da sam govorila s tobom. Uto u holu odjeknu nekakav lak korak. Ovoga puta je to zaista bila Nessie koja ue veselo, sija-jui od kie, kao mlad tuljan. Strano je vlano viknu ona hou komad hljeba i ele. Majka je pogleda s puno ljubavi. Ima divnu boju u obrazima, milo moje. Tako djeca treba da izgledaju, ne blijeda i jadna. To je bilo uvijeno ciljanje na Mary i nov prijekor starijoj keri. Mama poasti Nessie, ne obinim hljebom sa eleom, nego bijelim hljebom sa maslacem, posutim sjemenom divljeg kima. 181 Kim! Divno viknu Nessie i zasluila sam ga. Oh, Mary, i ti zaista izgleda bolje veeras. To me raduje! Skoro e izgledati dobro kao i ja dodade kikoui se i bez veze se vrtei po sobi. Zato si zasluila, mazo? upita Mama. Pa odgovori Nessie s vanim izgledom imali smo danas popodne inspektorovi! posjetu, pa je cijela nia kola imala takozvanu probu pamenja, i ta mislite tko je bio prvi? Tko? upita Mama ne diui. Ja! uzviknu Nessie, maui hljebom s kimom. O, boe! viknu Mama. Ala e ti otac biti zadovoljan! I pogleda Mary, kao da hoe da kae: Takvu mi kerku daj!" U samoj stvari, nju nije nimalo ushitio taj uspjeh u uenosti. Nju je radovalo to to je u tom postignuu dobila opipljivu zalogu kojom e oraspoloiti gazdu i gospodara kue. Mary njeno pogleda u Nessie i osjeti koliko je bila blizu toga da je ostavi zanavijek. To je naprosto divno! ree ona i s puno ljubavi prisloni svoj obraz uz hladno i vlano lice svoje sestre. Neka mirnoa je leala nad Levenfordom. Nedjeljno popodne je uvijek bilo tiho; jutarnja zvonjava je zavrena; buka radionica i zveket iz brodogradilita su umukli; nikakav korak nije odjekivao u praznoj ulici; utonuli u letargiju koju izaziva teak ruak, poslije duge propovijedi, ljudi su sjedili kod kue, ukrueno se trudili da itaju ili neudobno spavali u naslonjaama. Ali je to popodne bilo neobino mirno. Tmurno, uto nebo je pritislo grad i poklopilo ga kao svodom trome tiine. Pod tim svodom ustajali zrak se teko udisao, a punio je plua osjeanjem ukvarenosti. Ulice su izgledale ue, kue blie jedna drugoj, a Winton182 ska i Doranska brda, obino tako velianstvena i daleka, bila su niska i blizu, kao da su, plaei se od nasrtanja neba, domiljeia do grada da se zatite. Drvee je stajalo kao okamenjeno u zaguljivom zraku, a njihove ogoljele grane su visile kao stalaktiti u peini. Nigdje se nije vidjela nijedna ptica. alostan i opustio, predio je leao pritisnut tako tekom tiinom, kao pred neku bitku, a naputeni grad, bez ivota i pokreta, stajao je poput opsjednutog grada koji uplaeno eka poetak napada. Mary je sjedila gore, pored prozora svoje spavae sobe. Sad bi se u svakoj prilici iskrala u svoju sobu, jer je samo u tome sklonitu nalazila svetilite u kojem je dolazila do samoe i utoita. Osjeala se bolesna. Toga jutra u crkvi ju je spopala strana muka, a za vrijeme ruka je morala biti tiha i nije se smjela aliti, dok su je i glava i tijelo neprestano boljeli. I sada, sjedei s bradom naslonjenom na oba dlana i gledajui udnu nepominost predjela, pitala se da li e imati snage da izdri jo dva idua dana.

S lakom drhtavicom je pregledala u mislima borbe za vrijeme minulih osam nedjelja. Denis je traio od nje da eka samo do polovine decembra, ali je sad bio ve dvadeset i osmi dan toga mjeseca, a trebalo je da podnese jo dva muna dana ivota u toj kui. Znala je da to nije njegova krivica. Morao je da proiri podruje svog trgovakog poslovanja na Sjeveru, te je sad obavljao poslove svoje firme u Edinburghu i Dundeeu. Firma je bila zadovoljna njegovim radom; to odlaganje Je u stvari bilo vrlo korisno, samo je njoj sad bilo teko da izdri. Samo jo dva dana! A onda e sa Denisom kraj sebe moi da prkosi svaemu u njihovoj toploj, vrstoj kuici na obali u Garshakeu tvravi koja e ih oboje zaklanjati. Tako joj je ta kuica neprestano bila pred oima da je u njenim mislima uvijek stajala vrsta, bijela i postojana, kao neki svjetionik, sjajno znamenje zatite koje je privlai u sigurnost. Ali je gubila vjeru u svoju sposobnost da i dalje izdrava borbu protiv sve vee umornosti svoga tijela i stalnog strahovanja da se njeno stanje rae otkrije. 1&3Sad je u stvari ve bilo sedam i po mjeseci otkako je trudna, ali je njeno lijepo vrsto tijelo sve donedavno vjerno uvalo svoj oblik. Postala je zrelija i bljea u licu, ali u njenom obliku nije bilo nikakve grube nakaradnosti, a izvjesne promjene u njenom vanjskom izgledu pripisivane su uticaju stroe discipline kojoj je bila podvrgnuta. Ali odskora je bila primorana da se jae stee i da se napree da dri pravo lea i ramena kako bi pred jo veim tekoama i neprestanim naporom sauvala prirodan iz- s gled svog stasa. Grevito stezanje njenog midera gotovo bi je uguilo, ali je sad morala neprestano to trpjeti i sjediti mlitavo pred Brodievim hladnim pogledom, mada je osjeala kako joj se dijete prevre negodujui protiv neprirodnog skuavanja, i pri tome morala stalno odravati izgled ravnodunosti i mirnoe. Uz to joj se u posljednje vrijeme inilo da Mama, i pored sve njene opreznosti, osjea neku neodreenu i nelagodnost u pogledu nje. Vrlo esto, kad bi podigla oi, uhvatila bi njen sumnjiav i upitan pogled jetko uperen u nju. Shvatila je da se slabe, bezobline sumnje kreu po glavi njene majke kao potajne sjenke, i da samo besmislenost njihovog znaenja spreava da one dobiju odreeniji oblik. Posljednja tri mjeseca su se otegla i prolazila su mnogo sporije i sa vie strahote nego sve godine njenog ivota koje su im prethodile, a sad kad je vrhunac bio tu i pomo ve na pragu, izgledalo je da je snaga izdaje. Danas je njenu nevolju pojaavao i neki tup bol u krstima, a s vremena na vrijeme bi je plavili mali valovi bola. Sada joj se niz obraz kotrljala suza, dok joj je u sjeanju bolno izlazilo pred oi sve to je prepatila. To tiho kretanje, to kotrljanje suze niz lice, koje je remetilo njenu kao u neke statue tunu mirnou, imalo je svoju dopunu u prirodi. Dok je tako gledala, gvozdene vratnice ispred kue, koje su cijelog dana visile poluotvorene na svojim mlitavim arkama, sad su bile natjerane na tromo kretanje te su se lagano zanjihale i zatvorile uz glasan zvek kao da ih je neka 184 ruka nemarno gurnula. Trenutak kasnije, jedna gomila suhog lia, koja je leala u jednom kutu u dvoritu uskomea se i jedna aka se stade vrtjeti, pa se podie ukovitlac u zrak, uz utanje nalik na uzdah, da se zatim opet spusti i smiri. Mary je zabrinuto promatrala oba ta kretanja; moda je njeno stanje bilo uzrok nemira, jer je i jedno i drugo kretanje bilo po sebi beznaajno, mada je suprotnost izmeu tog naglog i neobjanjivog kretanja i natutene, nepomine mirnoe dana bila vrlo upadljiva. Tiina je napolju postala jo dublja, dok je tucano nebo postajalo sve tamnije i sputalo se sve nie na zemlju. Dok je ona mirno sjedila i oekivala nov nastup bola, prednje vratnice se opet blago otvo-rie, pa zastadoe za kratko vrijeme i ponovo se za-tvorie sa jo glasnijim zveketom no ranije; dugo, otegnuto, umno kripanje vratnica pri otvaranju dopre do nje kao pitanje, a zveket, koji doe ubrzo za njim, kao odsjean i odluan odgovor. Lako valovito mrekanje preletje preko polja koje je lealo preko puta, i duga trava se uskomea kao dim, a pred njenim zablenutim oima jedna rukovet slame koja je leala na putu, odjednom poletje visoko u zrak i od-letje daleko van domaaja pogleda, noena nekom nevidljivom i neobjanjivom silom. Zatim se kroz tihi zrak zau meko i brzo tapkanje, i nekakvo ulino pseto naie niz ulicu sa zadihanim slabinama, uima poloenim unazad i preplaenih oiju. Mary s iznenaenom radoznalou zapazi taj njegov zaplaeni izgled i upita se ta je uzrok te njegove urbe i straha. Odgovor na to njeno neizgovoreno pitanje doe kao uzdah sa velike daljine, kao nekakav duboki um, koji se valjao od Wintonskih brda, pa se onda javio oko kue. Taj um obie sive zidove, pa se gipko pro-vue kroz otvore na parapetskom zidu, zavijori meu dimnjacima, obigra oko dostojanstvenih, granitnih kugli, zastade za asak kod Marvnog prozora i najzad se povue, postepeno slabei kao rika razbijenog vala na ljunkovitoj obali. Zatim nastupi duga tiina, pa se um ponovo vrati, nadolazei sve glasnije sa strane brda, zadravajui se due nego ranije 185i povlaei se sporije na neki manje udaljen, pogodniji poloaj.

Pred kraj tog posljednjeg, drhtavog brujanja vrata se otvorie i u sobu urno upade Nessie. Ja se plaim, Mary viknu ona. Kakva je to huka? Kao da se vrti neka velika, ogromna igra. To je samo vjetar. Ali vjetra nema uope. Sve je mirno kao u grobu. A gle kakva je boja neba! O, mene je strah, Mary! Bit e jaka oluja, kako mi se ini; ali ne brini; tebi nee nita biti, Nessie. O, boe moj! viknu Nessie i strese se. Nadam se da nee biti munja. Bojim se toga. Kau da te to spali ako te pogodi i da ne treba sjediti pored elika, jer da to najvie privlai grom. U ovoj sobi nema nita to je od elika umirivala ju je Mary. Nessie joj prie blie. Dopusti da ostanem malo kod tebe ree ona moleivo ini mi se da si u posljednje vrijeme bila daleko od mene. Ako mi dozvoli da ostanem kraj tebe, ovaj um mi nee izgledati tako straan. Ona sjede i mravom rukom obgrli sestru, ali se Mary nesvjesno izmae. Eto, opet! Ne da mi ak ni da te dotaknem! Ne voli me vie kao to si me voljela alila se Nessie i za trenutak je izgledalo kao da e ustati i otii u djetinjastoj srdbi. Mary je sjedila i utjela; nije mogla opravdati svoj postupak, ali uze Nessienu ruku i blago je stisnu. Malo umirena tim pokretom, Nessie izgubi onaj uvrijeeni izraz, pa i ona za uzvrat stisnu Marvnu ruku. I tako se s rukom u ruci sestre utke zagledae u zadihanu zemlju. Atmosfera je sad postala suha i rijetka, zasiena nekim oporim slankastim ukusom koji je draio nozdrve kao morska voda. Suro nebo se zamrailo do crnkasto purpurne boje i sreui se sa bliskim vidikom kao dim, zamraivalo daleke predmete, a jae isticalo one koji su bili blizu. Za Nessie je bilo stra186 no to osjeanje sve veeg odvajanja od vanjskog svijeta, koje se u njoj stvaralo. Ona jo jae stee Marvnu ruku i u isto vrijeme viknu: Oni oblaci e se sruiti na nas, izgledaju kao neki crn zid. O, ja se bojim, hoe li pasti na nas? Ne, mila proaputa Mary ne moe nam nita biti. Ali se tamni obuhvatni zid jednako primicao, a na njegovom vrhu su se vidjeli potezi svjetlije ute boje, kao pjena na hrbatu dugog grivastog vala. One su tri visoke breze, prema toj pozadini, bile izgubile svoju blagu, srebrnastu pokretljivost; pa su se, ukoene i pomodrele, grevito drale tla svojim ilavim korijenima, dok su im debla stajala uspravna, sa gusto prikupljenim granama, kao katarke koje muno oekuju navalu uragana. Iz onih ve skrivenih brda dopiralo je sada nekakvo potmulo mumljanje kao kloparanje zastrtih bubnjeva. inilo se kao da se valja du hrbata vrhova brda i skae niz jaruge, preko potoka i uz vododerine, pri emu su ga pratili esti uzastopni zvui kao da gone jedan drugog u mahnitom orgijanju. To je grmljavina ree Nessie i strese se izgleda kao da pucaju topovi. To je daleko od nas ohrabri je Mary moe i protutnjati preko nas, a da se ne srui ovdje. Osjeam da e biti uasna oluja. Hoe li da obje idemo mami, Mary? Ti idi, ako hoe odgovori Mary ali si isto tako sigurna i ovdje. Grmljavina se primicala. Nije vie neprekidno tutnjila, nego je mjesto toga poelo pucati na mahove; ali je sad svaki pucanj bio glasan, kao eksplozija, a svaka nova eksplozija ea od one prije nje. To zloslutno svojstvo pribliavanja inilo je na Nessie utisak da se nalazi u ii nekog slijepog nebeskog bijesa, koji se nesumnjivo sa svih strana ustremio na nju, te e je najzad unititi. Sigurna sam da e udariti u nas jedva izusti od straha. Oh, evo munje 187Zagluan tresak se prolomi poslije blijeska prve munje jedne tanke plave pruge, koja izlomljena preletje preko mrtvog neba, kao da je od pucnja groma odjednom prepukla kugla nebeskog svoda, i za jedan uzdrhtali trenutak propustila zasjenjujuu, nezemaljsku svjetlost. Izlomljena munja! viknu Nessie. Ta je opasnija nego prava. Skloni se s prozora! i ona povue Mary za ruku. Ovdje si sigurna kao nigdje na drugom mjestu ponovi Mary. O, nita ne vrijedi to govoriti. Ova tvoja soba je najvie izloena! Ja idem mami. Metnut u glavu pod pokriva u njenoj sobi, dok to grozno sijevanje ne prestane. Hodi sa mnom, inae e te pogoditi. I izletje iz sobe izbezumljena od straha. Mary ne poe za njom, ve ostade da sama promatra sve jau oluju. Osjeala se kao osamljeni promatra na nekoj kuli, kome nisu izbijali iz glave bol i opasnost i za iju se razonodu izvodio gigantski megdan izmeu prirodnih sila. Buni nesklad koji je bjesnio napolju bio je drastino umirujue sredstvo koje joj je pomagalo da zaboravi sve vei bol iji su nastupi, izgleda, lagano postajali sve jai. Bila je sretna to je opet sama, sretna to ju je Nessie ostavila. U samoi je lake podnosila bolove. Gromovi su bijesno treskali,

a munja je sipala kao bujica preko neba sa zasljepljujuom silinom. Poetak bola kod nje bi se esto podudarao sa sijevanjem munje, i tada bi osjetila da je i ona jedna estica u svemiru, lancem svjetlosti vezana za to titansko komeanje nebesa. Kako joj oluja nije vie odvraala panju od bolova, nepogoda nije vie bila sredstvo za privremeno olakavanje, ona je sad i nehotice poinjala da je tumai izrazima svojih fizikih patnji, pa je i sama postala sastavni dio zbrke oko sebe. Valjanje valova grmljavine uzdiglo bi je u svom poletu navie i odnijelo na svojim zatalasanim odjecima, da je ljubiasta munja odjednom prostrijeli bolom i ponovo baci na zemlju. A kad bi grmljavina omanula, vjetar, koji je naglo dobijao sve jai zamah, odnio bi je 188 natrag usred haosa. Naroito ju je vjetar plaio, te ga se upravo poinjala uasavati. Ono poetno fiju-kanje i stiavanje, koje je uskovitlalo ono lie pa ga onda ostavilo nepomino, bilo je samo uvod u niz dubljih i jaih napada. Sad vie nije bilo stiavanja i naleti vjetra su gruvali po predjelu snagom koja je lomila. Mary je osjeala kako jaka temeljna kua podrhtava iz temelja kao da beskonano veliki broj prstiju upa svaki pojedini kamen iz njegove postelje od maltera. Gledala je kako se i ono ni eno drvee naglo povija nanie, kao zategnuti lukovi, previjeno na dvoje pod uticajem neke ogromne snage; prvo bi se tako presavilo pred svakim naletom, da zatim, osloboeno, ponovo ine navie uz glasan fijuk. Nevidljive su bile strijele koje je to drvee odapinjalo, ali su prodirale u Marvnu sobu u obliku bolnih iganja. Duga trava u polju nije se vie njihala, nego je po-legla kao da ju je pokosila neka gigantska kosa. Svaki bijesni nalet vihora grunuo bi u prozore i zakloparao njihovim okvirima, pa bi zatim obletio oko kue kao da su se svi bjesovi zvuka odularili i divlje pribili uz njegova krila. Zatim poe kia. Isprva je padala krupnim, pojedinanim kapljama, koje su arale vjetrom brisani trotoar mrljama od kojih je svaka bila kao petodi-narka. Kaplje su padale sve bre, dok zemlju ne stadoe plaviti neprekidni mlazevi vode. Voda je plju-tala po otvorenim putevima, itala i curila sa krovova i iz oluka kua, zapljuskivala drvee, i svojom gustinom i teinom pljotila iblje i bunje. I preplavila je sve. Oluci se za as napunie i prepunic, i potekoe kao bujice; ulice postadoe rijena korita, a nabujale matice stadoe nositi sve otpatke koji su mogli ploviti, i preplavie sve glavne ceste. Kad je kia poela, sijevanje munja je postepeno prestalo, grmljavina je protutnjala i zrak primjetno zahladnio; ali je oluja, mjesto da popusti, svakog trenutka postajala sve ea. Vjetar je bio sve bri. Mary ga je ula kako po krovu kue tjera kiu u valovima, kao morsku pjenu, a zatim u neko krhanje 189i vidje kako koplje za zastavu pada na zemlju odvaljeno s kule. Ona nato ustade i stade hodati gore-dolje po sobi, gotovo nesposobna da podnosi bol koji ju je raspi-njao i koji je sad, izgleda, postao sastavni dio njenog bia. Dotle nije osjeala nita slino, nita to bi bilo ravno u cijelom njenom ivotu. Pitala se neodluno da li da upita majku za neki lijek i mislila da bi joj dobro inio topao oblog, ali se i preko volje odree te namjere kao opasne. Nije znala da joj takav lijek ne bi nita pomagao, jer mada nije bila svjesna svog stanja, ona je ve bila dobro odmakla na putu prema mukama prijevremenog poroaja. Kao prerani mrak prijevremene noi, koji se sad stao sputati na uvrijeenu zemlju, taj nagli poroaj bio ju je ve i suvie rano poeo zaogrtati plastom patnji. Duevne muke koje je podnosila traile su neslueni trud, kojem nije mogla umai, te je sad kraj sve svoje nepripravnosti, nesvjesno poela rjeavati stranu tajnu raanja svog djeteta. Dotle je ve bila uvidjela da nee moi sii na aj, te je u oajanju popustila mider, i opet stala hodati po skuenom prostoru svoje sobe. Izmeu tih hodanja zastajala bi da podupre trbuh dlanovima. Pronala je da lake podnosi nastupe bolova u pognutom poloaju, te bi se s vremena na vrijeme zgurila uz donji kraj svoga kreveta, s elom prislonjenim nanie na hladne gvozdene ipke. Dok je za vrijeme jednog gra stajala tako ne vodei ni o emu drugom rauna, vrata se otvorie i u sobu ue njena majka. Gospoa Brodie je dola da se uvjeri da se Mary nije to desilo uslijed oluje, i da je ukori to nije bolje poduzela mjere opreza, jer je Nessie bila dotrala s priom da je grom udario u njenu sobu. Nepogoda je i nju zaplaila, te su joj prenapregnuti ivci treperili, spremni da prasnu, predbaci van j ima. Ali sad dok je stajala neopaena i promatrala ker, prijekor joj ostade neizgovoren na ve namjetenim usnama. Vilica joj se polako objesi te zinu, dok se soba, koja se tresla od bijesne navale vjetra, prosto okrete oko nje. Marvna raskomoenost, 190 njen mlitavi poloaj, profil njenog neutegnutog struka prodrmae organ sjeanja njene majke i taknue zaboravno sjeanje na vlastito raanje. Svijest joj odjednom prostrijeli blijesak jedne pomisli strasnije od svake sumnje. Sve one potajne sumnje o kojima nije mogla misliti i koje su tinjale u njoj pretvorie se pred njom u jedno strano uvjerenje. Zjenice joj se rairie i pretvorie u lokvice groze, i ona, uhvativi se lijevom rukom za uvela prsa, a pijano diui desnu, naniani prstom u Mary.

 Gledaj... gledaj u mene! promuca ona. Mary se tre i okrenu, pa s elom oroenim kapljicama znoja, nijemo pogleda u majku. Majci se odmah sve "kaza, kaza se bez ikakve sumnje, i Mary vidje da je uhvaena. U istom trenutku gospoi Brodie se otre vrisak, kao krik povrijeene ivotinje. On odjeknu po sobi jae i otrije od vjetra i kre-tavo se razlijee po cijeloj kui. Ponesena nastupom histerije, ona je vritala sve iznova, neprestano. Mary slijepo zgrabi majinu haljinu. Nisam znala, mama jecala je ona. Oprosti mi, nisam znala ta radim. Gospoa Brodie odgurnu Mary od sebe kratkim udarcima nalik na ubode noa. Nije bila u stanju da govori; i dah joj je izlazio iz grla uz kr kl janje i u grevima zadihanosti. Mama, draga mama, ja nisam nita razumjela. Nisam znala da sam nevaljala. Neto me sad boli! Pomozi mi! molila je ona. Majci se teko povrati mo govora. O, sramote! Tvoj otac! jeknu ona. O, ovo je mora! Ja nisam budna! I opet udari u ludu vrisku. Mary se uplai; ta vika ju je zatvarala u eliju grenosti; u svakom vri-sku je ula iroko razglaavanje njene sramote. O, molim te, mama, ne vii tako preklinjala je Mary, bijedno pognute glave samo prestani pa u ti sve rei. Nei Ne! vritala je Mama. Neu nita da ujem! Morat e sama da izae ocu na oi! Ja 191se ne mijeam ni u ta. Ja nisam odgovorna. Za sve si samo ti kriva. Mary strano zadrhta cijelim tijelom. Draga mama, zar za mene nema nikakvih iz-vinjenja? proaputa ona. Bila sam tako neobavijetena. Otac e te ubiti zbog toga vrisnu gospoa Brodie. To je tvoja pogreka. Preklinjem te mama molila je Mary grozniavo ne govori ocu. Pomozi mi jo za dva dana samo za dva dana viknu ona oajno, pokuavajui da nasloni glavu na grudi svoje majke mila, dobra mama, Zadri ovo za sebe do tada. Samo jo dva "dana! Molim te... o, molim te! Ali je njena majka, izbezumljena od straha, opet odgurnu i viknu bjesomuno: Mora mu to odmah kazati. Ja tu nemam nikakve krivice. O, kako si nevaljala kad si nas uvalila u ovakvu nevolju. O, nevaljalstva! O, nevaljal-stva! Nato Mary s ogorenom izvjesnou uvidje da joj nita ne pomae dalje moliti majku. Obuze je silan strah, a s njim i neodoljiva elja da umakne. Osjeala je da se Mama, ako joj ona to dopusti, moe pribrati. eljela je da to prije izae iz sobe, pa proguravi se pored majke, stade urno silaziti niz stepenice. Ali kad stie na pola puta, ona odjednom die glavu i ugleda teku priliku svoga oca kako stoji u holu pri dnu stepenica. Brodie je imao obiaj da se nedjeljom popodne odmara poslije ruka. Taan kao sat, on bi uao u sobu za primanje, zatvorio vrata, navukao zavjese, skinuo gerok i spustio teko tijelo na sofu, gdje bi tvrdo prospavao dva-tri sata. Ali toga dana ga je oluja uznemirila te je spavao samo na mahove, to je bilo gore nego da nije uope spavao. Nespavanje ga je uinilo razdraljivim i kiselim, a osim toga u svom osjeanju za red smatrao je za vrlo neprijatnu stvar to se na tako odvratan nain poremetio njegov vremenom posveeni obred. Njegova muka je dola do vrhunca kad je s njegove kue palo koplje za za192 stavu. Bio je ve usplamtio od bijesa dok je stajao tako bez kaputa i gledao u Mary, a na licu mu se ogledalo ogoreno negodovanje i neraspoloenje. Zar nam nije dosta buke napolju, nego ste jo vi gore nadale takvu dreku viknu on. Kako moe ovjek spavati pored takvog vrakog blebetanja oko uiju? Tko je to dreao? Jesi li ti? i buljio je u nju. Mama je ila pozadi Mary, a sad zastade njiui se na vrhu stepenica, ljuljajui se tamo-amo, s rukama prekrtenim na grudima. Brodie okrene prema njoj svoje usplamtjele oi. Duu dala ova kua za odmaranje planu on. Zar ne radim dosta za vas preko cijele nedjelje? Recite mi zato je odreen ovaj dananji dan? Malo vam je sve ono slinavo torokanje, te jo ovako probijate ui ovjeku. Zar ne mogu ni da prilegnem koji minut, a da mi ovaj prokleti vjetar ne stane zavijati, a ti dreati kao hijena? Gospoa Brodie ne odgovori, ve nastavi da se histerino ljulja na vrhu stepenica. Sta ti to izvodi? Jesi li poludjela? zaurla Brodie. Je l'ti grmljavina poremetila pamet, pa stoji tu kao pijana prodavaica ribe? Ona je jo jednako utjela, a njemu po njenom dranju sinu u glavi misao da se dogodila neka nesrea. Sta je bilo? viknu on grubo. Je li neto s Nessie? Da ju nije grom pogodio? Je l'povrijeena? Mama je mahala cijelim tijelom mahnito odriui. Nesrea je jo gora od toga.

__ Ne! Ne! promuca ona. Neto s njom... s njom! I die glavu, pa optuujui pokaza na Mary. U njoj nije bilo ni traga od zatitnikog nagona. Njen strah od Brodiea u toj uasnoj nesrei bio je tako beskrajan da je ona znala samo za nastojanje da skine svaku odgovornost, svako znanje o prijestupu. Morala se po svaku cijenu odbraniti od optube da je odgovorna u toj stvari. U SeSIriJln zamak 193 Posljednji put te pitam to je bilo? bjesnio je Brodie. Kai mi, inae u vam, tako mi boga, doi tamo objema. Nisam ja kriva za to uplaeno se povlaila gospoa Brodie, jo uvijek se zaklanjajui od neizre-ene optube ja sam je odgajala kao dobru kran-ku. To je njena prirodna nevaljaltina. Zatim, uviajui da mora kazati ili dobiti batine, ona do krajnosti napree tijelo, zabaci glavu unazad pa, kao da svaku rije izgovara sa neizdrljivim naporom, ree jecajui: Ako ba mora da zna, ona e... ona e dobiti dijete. Mary se ukoi, i sva joj krv ode iz obraza. Majka ju je izdala kao Juda. Propala je... ulovljena u klopku ... ispred nje otac, a vie nje majka. Brodievo ogromno tijelo se nekako neprimjetno skupi, a ratoborne mu oi dobie neki priglup izraz i on pogleda u Mary nekako zbunjeno. Staaa... promuca on. I ne razumijevajui podie oi prema Mami, pa vidje njen zgranut izgled, te opet spusti pogled na Mary. On zastade, dok su mu se misli borile sa tim nepojmljivim, neizmjenjivim obavjetenjem. A onda se odjednom prodera: Hodi ovamo! Mary poslua. inilo joj se da se sa svakim korakom prema njemu sputa u svoj vlastiti grob. Brodie je grubo zgrabi za miicu i odmjeri od glave do pete. Kroz njega prostruji jako osjeanje odvratnosti. Gospode boe ponovi on tihim glasom za sebe. Gospode boe! ini mi se da je istina. Je li? viknu on priguenim glasom. Njoj se jezik oduzeo od stida. On je nato nemilosrdno prodrma, drei je jo uvijek za miicu, pa je onda iznenada pusti da teko padne na pod. Jesi li trudna? Brzo govori, ili u ti prosuti mozak dreknu on. Kad mu kaza da jeste, ona pomisli da e je sigurno ubiti. On je stajao na mjestu i gledao u nju kao da je guja koja ga je ujela. I zamahnu rukom, kao da e je udariti, razmrskati joj lubanju jednim 194 udarcem svoje pesnice sline ekiu, da e jednim udarcem obrisati i njenu greku i svoju sramotu. Dolazilo mu je da je udari, da je zgazi pod nogama da je petama svojih cipela lomi i modi u sakatu, krvavu masu. U dui mu je kiptjela silna, strasna Ijutina. Ona je svukla njegovo ime u blato. Ime Brodie! Ponizila je njegovo nasljee u glib ozloglaeno-sti. Cijelo e mjesto zasmrdjeti od toga. Dok ide Glavnom ulicom, gledat e kako ljudi namiguju, kako se podruguju i znaajno klimaju glavama; a kod Krsta e mu sluajno do uiju doprijeti poneka podrugljiva rije i priguen, podrugljiv smijeh. Ugledno mjesto u drutvu za koje se borio, i za koje se jo bori, otii e u nepovrat, a ime i dobar glas koji je sebi stvorio sasvim e propasti, te e se sruiti u prainu prezre-nja, i to sve zbog toga stvora to lei i plae tu pred njegovim nogama. Ali je ne udari. Silina njegovog osjeanja buknu arom koji njegov grubi bijes skrenu u lukavijem i opasnijem pravcu. Pokazat e on njoj na drukiji nain! Jasno je vidio put kojim e osvetiti svoju ast. Da, tako mi boga! Pokazat e on svima u gradu kako se postupa u takvim sluajevima. Vidjet e oni stanovite koje on zauzima. Ona sad vie nije njegova ki. Odgurnut e je od sebe kao neistu. Zatim mu odjednom u glavi sinu druga, odvratna sumnja, sumnja koja je postajala sve odvratnija, sve izvjesnija to je due mislio o njoj. I tre Mary udarcem svoje ogromne teke cipele. Tko je taj ovjek? zaita on prema njoj. Je li Foyle? Po njenom izgledu je vidio da je pogodio. Taj mrski, mladi skorojevi mu je po drugi put zadao teak udarac, ovoga puta smrtonosniji od onoga prvog. Vie bi volio da je to bio ma tko drugi, najnia i najgora propalica iz grada, ma tko osim Fovlea! Ali je ba taj glatkoliki, slatkorjeivi mladi dripac sa ulinih uglova osvojio tijelo Mary Brodie! A ona *u to dopustila, ona, njegova kerka. Pred duhovne oi mu izae jasna slika te bludne pojedinosti i stade ga muiti. Lice mu se poe griti, koa oko nozdrva Podrhtavati, a jaka ila koja je kucala na sljepoonici 195nabreknu. Crte njegovog lica, koje su se isprva bile oblile jakim crvenilom Ijutine, sad preblijedjee i po-stadoe tvrde kao izvajani granit. Donja vilica mu se bezobzirno isturi naprijed kao klopka, a usko mu se elo natuti neovjenom surovou. Hladan, zvjerski izgled, strasniji od glasnih, gadnih grdnji koje je

obino sipao, prekalie njegov bijes, kao sjeivo sjekire. On pakosno udari Mary nogom. Tvrdi on cipele utonu u njenu meku slabinu. Ustani kuko! siknu on, pri emu je opet prezrivo munu nogom. uje li me? Dii se! Sa stepenita je Mamin napukli glas besmisleno ponavljao: Ja nisam kriva! Ja nisam kriva! I sve opet jedno te jedno: Ja nisam kriva. Nemoj mene kriviti! Stajala je tu, kukaviki, prestravljeno i mrmljajui neprestano dokazivala da nije kriva, dok su se iza nje nejasno nazirale preplaene prilike male Nessie i starice. Brodie nije okretao glavu na to prekidanje. Nije ga ni uo. Dii se! ponovi on ili u ti ja pomoi da se digne. I dok je ona ustajala, on je postavi na noge jednim, posljednjim udarom noge. Mary posrnu. Zato je, pomisli ona, ne ubije i ne svri s tim? Slabina u koju je udario nogom kucala je od estokog bola. Bila je suvie prestravljena, te se nije usudila da gleda u njega. Osjeala je da je on mui samo da bi je na kraju unitio. A sad procijedi on lagano kroz stisnute zube, rijeima koje su zagrizle u nju kao otrov da uje malo to u ti rei. Dok je stajala pogureno i mlitavo, on malo po-mae glavu, pa svoje tvrdo, nemilosrdno lice primae njenom. Oi su mu se sijale sasvim uz njene, koncentriranim, ledenim sjajem koji je oprlji svojim mrazom. Da uje, kaem. Da me uje posljednji put. Vie nisi moja kerka. Odbacit u te kao guba vicu. Kao gubavicu... ti prljava droljo! To u s tobom i s tvojim neroenim kopiletom. Sa tvojim draganom u preistiti raun u svoje vrijeme, ali ti.. ti e napolje jo5 veeras! 196 I on ponovi posljednje rijei, strijeljajui je svojim hladnim pogledom. Zatim, kao da mu je ao da se odrekne daljeg uivanja u njenom poniavanju pred njegovim izbuljenim oima, on se okrenu polako pa tekim korakom prie vratima i otvori ih irom. Vjetar s kiom odmah stranom silinom navali u hol, kloparajui slikama na zidovima i nadimajui objeene kapute na klinanici, pa jurnu navie snagom opsadnog ovna ka onoj zbijenoj grupi na stepenicama. Lijepa no za etnju zareza Brodie zategnutih usana. Dosta je mrana za tebe veeras! Moe skitati po ulicama do mile volje, ti bludnice! On iznenada isprui ruku, pa je odhvati za vrat i stisnu ga svojom ogromnom akom kao klijetima. Hol je ispunjavalo samo zavijanje vjetra. Od tri za-plaene promatrake: djeteta, koje nije nita razumjelo, majke i napola uplaene a napola likujue starice nijedna nije govorila. Sve su stajale zani-jemljele, kao uzete. A njega je prosto fasciniralo njeno meko pa ipak otporno grlo pod prstima; dolazilo mu je da ga pritee kao kami, dok se ne prebije, te je za trenutak stajao tako i borio se s tim prohtjevom; ali se silovito pokrenu, i iznenadnim je trzajem dovue do vrata. Napolje! viknu on napolje, da se vie nikad ne vrati... bar ne dok ne dopuzi i ne do-vue se po praini da lie ove cipele koje su te udarale. U tom trenutku neto iz Marvne due progovori: To neu nikad uraditi proaputa ona blijedim usnama. Nee! dreknu Brodie. Nee se nikada vratiti, flinto! I odgurnu je od sebe snanim, posljednjim pokretom ruke. Ona ieze u bijesnoj pomrini s one strane praga. Kad se najzad potpuno izgubi van domaaja vida i sluha, kao da je propala u neku provaliju, on postoja na svom mjestu, na vrhuncu strasti, stisnutih pesnica, punei plua vlanim, slankastim zrakom, i derui se iz sveg glasa: Ne vraaj se vie, kurvo! kurvo! 197Nekoliko puta je sve iznova dovikivao za njom posljednju rije, kao da mu to ponavljanje, svojom grubom pogrdom prua neko zadovoljenje, neko olakanje bola. Zatim se okrenu i zatvori za sobom vrata ostavljajui je napolju u noi. XI Mary ostade ondje gdje je bila pala. Osjeala se oamuena, jer ju je Brodie posljednji put tako silovito gurnuo da je pala niice po grubom ljunko-vitom dvoritu... Kia gonjena u pravim, paralelnim mlazevima stade je bolno ibati po lako pokrivenom tijelu, i pljutati po povrini lokve u kojoj je leala. Ve je bila mokra do koe, ali joj je vlanost njenog kiom promoenog odijela u tom trenutku dolazila samo kao svjee rashlaenje u groznici koja je gorjela u njoj. Pred uasnim pogledom svog oca osjeala se kao da e je on sigurno ubiti te joj je sad, mada joj je izubijano i bolno tijelo gorjelo, duu ispunilo osjeanje da se spasla, i njen se uas pretvori u osjeanje olakanja. Bila je sramno izbaena napolje, ali je ostala iva; zanavijek je napustila kuu koja joj je u posljednje vrijeme bila postala mrska tamnica, te je sad prikupila svu snagu i sve svoje misli hrabro okrenula budunosti.

Denis je toga je bila jasno svjesna i kraj sve strane zbrke svojih misli moda ezdeset milja daleko od nje; ona se nalazi usred bure dotle neviene jaine, bez kaputa, bez eira, nedovoljno odjevena i bez novaca; ali je sad hrabra. Ona vrsto stisnu mokre usne, oajno nastojei da procijeni svoj poloaj. Pred njom lee dva puta; jedan da pokua doi do koteda u Garshakeu i drugi da ode Deni-sovoj majci u Darroch. Do Garshakea je bilo dvanaest milja, a ona je o kotedu samo znala da se zove Ruina obala, i nita vie, pa bi uz to, ak i da uspije ui u njega, bila sama, bez prebijene pare i bez hrane, a shvatila je da 198 joj je sad potrebna nekakva pomo. Zato se odree svake pomisli da se doepa Ruine obale, te se po nudi okrene onoj drugoj misli. Mora Denisovoj majci! Od nje e dobiti bar sklonite, sklonit e se dok se Denis ne vrati. Denisova majka joj to nee odbiti. I ona se ohrabri pri pomisli da joj je Denis jednom prilikom rekao: U najgorem sluaju, mogla bi otii mojoj majci. To e i uiniti. Mora to ujiniti. Da bi dola do Darrocha, morala je ii pjeice. Nije znala ni za kakav vlak koji polazi iz Levenforda u Darroch nedjeljom uvee; a ako koji i polazi, ona nije znala vrijeme njegovog polaska, niti je imala novaca za kartu. Prema tome ima da bira izmeu dva puta. Prvi je bio glavna saobraajnica izmeu ta dva mjesta, duga gotovo pet milja, a drugi, uzan, neupo-trebljavan put koji je iao pravo preko polja, gdje se suavao do tijesnog puta da ondje prijee u prostu putanju; ali je izbjegavao zaobilazna krivudanja kroz predgraa obiju gradova i bio je za dvije milje krai od onog prvog. Imala je tako malo snage, a tako je mnogo prepatila, da je sad odluila da poe ovim drugim putem, jer je bio krai. Mislila je da e moi propjeaiti tri milje. Leei na zemlji i zaklonjena visokim zidom dvorita, ona nije tano ocijenila svu jainu oluje, koja je u stvari bila najjaa nepogoda od sviju koje su se za vie od jednog vijeka sruile na kotsku nizinu. Vjetar koji je duvao sa jugozapada jurio je dotle nevienom brzinom od ezdeset milja na sat. U gradu su na ulicu izlazili samo oni koji je nuda nagonila, a i od tih, samo su najhrabriji ostajali na otvorenom prostoru due od nekoliko trenutaka. Li-skunske ploe otrgnute s krovova kua letjele su kroz uzduh nanie, a svaka je od njih imala snagu i otrinu sjeiva na giljotini; vjetar je dizao itave dimnjake pa ih cijele nosio kroz uzduh, i ruio ih na kaldrmu, a veliko, debelo staklo izloga na kancelariji Udruenja graditelja razbijeno je u paramparad, kao suhi Pergament, samo zbog jakog vjetra. Kroz huku orkana neprestano se ulo praskanje predmeta koji su 199padali po ulicama, kao pri bombardiranju. U New-townu nalet vjetra je probio zabat jedne nedavno sazidane kue, pa je uavi kroz otvor kao klin, podigao krov i ponio ga. Cio je krov poletio sa stranama rairenim kao razapeta krila neke ptice, i digao se u zrak, dok najzad vjetar nije prestao da ga nosi, te se spustio kao teg od olova na crnu vodu irokog ua, na punih trista jardi odatle. U donjim dijelovima grada neprestana kia je prouzrokovala takvu poplavu da su itavi krajevi bili pod vodom; kue su stajale svaka za sebe, kao posebna naselja koja se diu na nekoj udnoj laguni, a bujica, koja je jurila oko njih, provaljivala je zidove, ulazila kroz vrata i prozore i potpuno plavila donje katove. Gromovi koji su pustoili po okolnim poljima napravili su kr i lom ne tako znatan po prostranstvu, ali mnogo ubistveniji. Jedan pastir koji je uvao ovce na Doranskim brdima ostao je na mjestu mrtav od bljetavog treska, a dva poljska radnika koji su se sklonili pod jedno drvo udario je grom, a ugljeni-sana im tijela zatim zgnjeilo precijepljeno drvo koje je palo na njih. Stoka je jako stradala; bezbrojne ovce i goveda su pobijena dok su leala u polju ili traila nekakav bijedan zaklon pod drveem; a itavo krdo od dvadeset goveda, koja su polegla uz jednu ogradu od ice, ubijeno je elektrinom strujom koja je prola kroz taj sprovodnik. Grom je tresnuo u jedan jedrenjak, usidren u Zali vu Port Doran, i smjesta ga potopio. Druge lae, u uu rijeke i u morskom rukavcu, otrgle su se sa sidra i razlupale se kad su ih valovi nasukali na do-ransku obalu. Nemajui ni pojma o svemu tome, Mary je lagano ustala. Vjetar je doeka i gotovo je opet obori na zemlju, ali mu se ona odupre, pa otro pognuvi tijelo pravo prema vihoru, poe kroz noni mrak gust i crn kao katran. Njene promoene haljine leprale su oko nje, pucketale kao prokisla jedra i smetale joj u hodu, pripijajui se vrsto uz noge na svakom koraku. Ba kad je ostavljala proelje svoga doma, 200 jedan olovni oluk otrgnut od strehe jednim jedinim naletom vjetra, poletje zlobno prema njoj, kao da izvodi posljednji pakosni gest od strane njene kue; ali, mada proe opasno blizu njene glave, promai je i duboko se zari u vlanu zemlju.

Jo nije bila prela ni stotinu jardi a ve je bila primorana da stane i da se odmori. Mada je to bilo mjesto gdje je prije bila svjetiljka na putu, sada nita nije razgonilo tminu, te ona za trenutak pomisli da se svjetlost ugasila, ali kada poe dalje, spotae se 0 izvaljeni stup oborene lampe. Posrtala je sve dalje naprijed, oborene glave, pipanjem traei put kao slijepa, a drei se puta samo pomou osjeanja pravca 1 zato to ga je dobro poznavala. Oko nje je bila strana buka, tako zagluna da, i kad bi vikala iz sve snage, ne bi ula svoj vlastiti glas. Vjetar je, kao neki gigantski orkestar, ludo premaivao sve skale u svom dometu. Duboki ton cijevi sa orgulja mijeao se sa piskavim sopranom klarineta; trube su krije-tale pored basova oboa; cviljenje violina, zveka i-nela i lupa bubnjeva stopili su se zajedno u nekakvu nezemaljsku kakofoniju. Svakog asa bi je udarilo neto iz mraka. Zanji-hane grane drvea bi je bocnule u lice, otkinute grane iblja bi nalijetale na nju. Jednom joj se neto, kao nekakav meki pipak, omota oko vrata i ruku. Ona vrisnu od uasa, diui svoj neujni glas protiv orkana, pomislivi da su se oko nje sklopile neke ive ruke, ali kad, izbezumljena od straha, die ake, vidje da ju je ometala rukovet sijena oduvanog s nekog razbijenog plasta. Dotle je s najveom mukom prevalila tek jednu milju svog puta. Mada jo nije bila dola ni na pola puta do svoga cilja, najstraniji dio je tek sad nastajao. Tu se put suavao gotovo u jednu stazicu koja je, neoznaena kakvom bilo ogradom, ili meom koja bi je upuivala, i bez ikakve linije koja bi je izdvajala od okolne ume, krivudala kroz gust cestar od jela. Ta je uma oduvijek bila mrana, puna sumornog drvea koje je aputalo tugovanke; ali sad, u toj strahovitoj noi koja ju je okruivala kao neka gusta 201uma, cestar je postajao jeziv i odvratan, kao neka jezgra tmine, pravo pravcato srce te noi koja je sva bila kao uma. Ona se strese i na samu pomisao da ue u nju. Jednom prilikom, jo kao dijete, na jednom izletu s drugom djecom, bila je zalutala meu to ozbiljno, strogo drvee i trala kroz njega oajno traei svoje drugarice, te se jo i sad ivo i bolno sjeala svog djetinjeg straha, straha koji joj se sad ponovo vrati na jo tamnijim krilima, ba kad je, pri-kupivi svu hrabrost i snagu, ulazila u cestar. Bilo je gotovo nemogue razaznati stazu. Miljela je naprijed pipajui, drei obje ruke ogruene s dlanovima okrenutim ispred sebe. Takvo dranje opru-enih ruku zadavalo joj je neizdrljive bolove na onoj strani grudi gdje ju je otac bio udario nogom, ali je morala da ih dri tako da bi sauvala glavu i lice od dodira sa drveem i da bi to tanije provjeravala pravac svog napornog kretanja. Vjetar, koji je na istini zadravao stalan pravac, sad je obigravao oko stabala u sto struja i virova tako da je bilo nemogue kretati se pravo naprijed. Mary je vjetar bacao tamo i ovamo, kao lau koja se probija kroz vrtloge od podmuklih strujanja, bez mjeseca i zvijezda prema kojima bi se upravljala u tom opasnom katranu od pomrine. Poinjala je odstupati od staze, kad je odjednom zahvati sluajan vihor, pa je izbaci iz ravnotee i estoko je odbaci nalijevo. Ona pade svom teinom i pri tom joj se dlan lijeve ruke natae na kao no otar iljak jedne nisko prelomljene grane, koja je strila vodoravno od stabla. Za jedan trenutak, pun smrtnih muka, ruka joj ostade prikovana za drvo, pa je ona zatim otre, i posrui stade na noge. Ila je sve dalje naprijed. Bila je sasvim zalutala. eljela je da izae iz ume, ali nije mogla. Bunovno je pipajui ila od drveta do drveta, dok joj je krv tekla iz ranjene ruke, sva proeta strahom, kucanjem svoje povrijeene slabine, i s povremenim bolovima po cijelom tijelu. Prornrzla do sri, s kosom koja je vi sila na sve strane mokra, koom sasvim natopljenom kiom, ona se batrgala u pomrini po 202 gumi. Spotae se i pade, pa ustade, povede se unazad i stade teturati dalje naprijed, uz sumanutu muziku oluje koja je rikala meu drveem. Izgledalo je da kao da njenim kretanjem svojim neobinim ritmom upravlja pandemonijum od zvukova koji joj se razlijegao u uima. Okretala se vrtoglavo usred pra-gtanja drvea iupanog iz korijena i ne znajui ni za ta drugo osim za bol i za elju da umakne od groze te ume koja ju je opkoljavala sa svih strana. Osjeala je u glavi neko bunilo i vrtoglavicu, te joj se sad inilo da je pomrina puna divljih ivih stvorova koji jure mimo nje, dodirujui je, cupkaju je prstima, tiskaju se uz nju, i urno prolaze kao u nekom mahnitom, preplaenom bjeanju. Osjeala je na mahove hladan dah tih mokrih stvorova, dok su se probijali kroz umu. Saputali su joj na ui udne, tune stvari o Denisu i o njenom djetetu; rikali su buno glasom njenog oca i cviljeli kao njena majka. Svaki je um oko sebe izvrtala u jeziv i rastrojen govor tih utvara. S vremena na vrijeme je bivala svjesna da poinje ludjeti, da je ne okruuju nikakve utvares da je sama, naputena, zalutala u umi, ali dok je i dalje posrtala naprijed, um bi joj se ponovo zamraio i pomutio od tih privienja njenog straha. Odjednom, kad joj se ve inilo da e pomjeriti pameu, zastae kao u nekakvom tupom uenju. Die izmuene oi prema nebu i ugleda mjesec, taman polumjesec, blijed i bez zraenja, koji je leao meu

gromadarna oblaka kao povaljen na lea, kao da ga je vihor tako prevrnuo. Vidjela ga je samo za asak, pa ga onda oblaci koji su jurili zamraie, ali je ve bila zapazila da vjetar sad navaljuje na nju iz jednog pravog, neodoljivog pravca kretanja i da vie ne osjea tvrda debla jela. Bila je izala iz ume! Ona zajeca od silnog olakanja, pa smjesta slijepo potra da umakne od nje i od onih blebetavih stvorova u njoj. Bila je izgubila put, zajedno sa svakim smislom za orijentiranje, i dok se pogurena i posrui urila bilo kuda, gonio ju je jo samo nagon da umakne. Vjetar joj je sad pomagao, odizao je i inio duim njene nesigurne korake. Bila je u neka203kvom polju, i duga bujna trava joj je ibala noge, dok se klizala naprijed po mekoj ledini. To nije bila obraena zemlja, jer je prolazila kroz bokore iblja, klizala se i spoticala o komade stijena upola ukopanih u zemlju i obraslih mahovinom i probijala kroz gomile kupinovog bunja; ali je sad bila daleko od loginog miljenja, te nije zastajala da na osnovu prirode kraja kroz koji prolazi zakljui o tome gdje se nalazi. Zatim, sasvim iznenada, ona kroz svu onu buku poe razaznavati neki dubok, odmjeren um, koji je postajao sve glasniji to mu se vie pribliavala i prelazio u huanje brze vode. Bio je to um neke velike rijeke, toliko nadole da se izlila, i bila tako prepuna mutne vode da je u svom brzom jurenju proizvodila u njenim uima um slian huci vodopada. Sa svakim njenim korakom taj um je postajao sve glasniji, dok joj se ne uini da rijeka, zaguena olupinama iz gornjeg toga, prijetei juri pravo prema njoj i nosei skrivene u svojoj uskipjeloj vodi grede i ograde, dijelove od tuceta mostova, itava stabla drvea i tijela podavljenih ovaca i goveda. Ve je bila na ivici obale i tek tada shvatila da je to Leven, onaj isti Leven koji joj je tako tiho pjevuio svojim ivahnim uborom i pridonosio njenom i Denisovom zanosu, dok je lagano krivudajui pjevao serenadu njihovoj ljubavi. Sad je, kao i ona sama, izgledao tako da ga nije bilo lako poznati. Mjesec je jo bio zamraen, te nije nita vidjela, ali dok je tako stajala poplaena i oslukivala sa visoke, istaknute obale, ona u onom svom krajnjem oajanju za trenutak doe u iskuenje da se spusti i klizne u tu nevidljivu zahuktalu vodu ispod nje pa da zaboravi i bude zaboravljena. Kad odbaci tu misao, proe je jeza kroz cijelo izubijano tijelo. Pomisao da, ma ta se zbilo, jo uvijek ima Denisa, doe joj kao nareenje da ivi. Ona mora ivjeti za Denisa, i sad joj se uini kao da je on prstom zove sebi. Naglo okrene lea tome umu, kao da eli da presijee njegovo miljenje, ali kad poe, njoj se onako pri nepaljivom i urnom uzmicanju okliznu vlana cipela, 204 te se spotae, pa joj se noge opet okliznu na jednoj grudi masne zemlje, te poletje s nogama naprijed niz, strmu padinu. Ruke joj se oajno poee hvatati za kratku travu i trske na obali, ali se korov, za koji se hvatala, kidao im bi ga stegla, ili se lako upao iz vlane zemlje zajedno s korijenom. U svom neuspjelom nastojanju da se spase noge je bila tako oajno zarila u meku ilovau da su ostale dvije duboke zao-rane brazde. Ona se rukama dohvati za vlanu obalu, ali ne nae nita to bi je zadralo u padanju. Glatka povrina obronka bila je strma i podmukla kao strana kakvog gleera, te su ti njeni uurbani pokreti samo ubrzavali njeno padanje umjesto da ga zadre. Sletjela je neodoljivom brzinom u nevidljiva rijeku pod sobom. Upala je u vodu uz tiho pljuskanje i smjesta potonula meu dugi vodeni korov, koji je rastao po dnu, a voda joj navali u plua, dok je uslijed potresa i straha naglo uvlaila dah. Snaga vodene struje brzo joj ponese tijelo niz rijeno korito, zajedno sa zamrenom travom, i zanese je za itavih trideset jarda, prije no to najzad ponovo izbi na povrinu. Nije znala da pliva, ali je nagonom samoodranja nainila nekoliko slabih i oajnih pokreta, trudei se da odri glavu nad vodom. Nije uspjela. Jako nabujala rijeka je dizala niz visokih, uzburkanih valova, koji su joj neprestano prelazili preko glave, dok joj najzad podvodna struja jednog vira ne zahvati noge i povue nanie. Ovoga puta je ostala dolje tako dugo da su je ve, izdala sva ula. Zvona su joj zvonila u uima, plua joj se nadula, a oi da popucaju. Pred njom zaigrae crveni svjetlaci; ve se stala guiti. Ali ponovo izbi na povrinu, i ba kad se pojavi, mlitava i upola oamuena, jedan val joj gurnu pod pazuhom kraj jednog brvna koje je voda nosila. Ona ga nesvjesno zgrabi pa se slabo pripi uz njega. I stade ploviti. Tijelo joj je bilo pod vodom, a kosa rasuta po vodi iza nje, ali joj je lice bilo nad vodom te je stalnim udisanjem uvlaila zrak koji joj je neprestano punio plua. Zanemarujui sva osjeanja osim potrebe za disanjem, ona se pripijala uz brvno, meu 205mnogim olupinama koje su svaki as udarale o nju, dok ju je rijeka brzo nosila. Brzina kojom se kretala bila je tolika da ona, kako joj je sad svijest bila ojaala, shvati da e je voda brzo odnijeti medu otre stijene kojima su bili naikani brzaci neposredno iznad Levenforda, ako se brzo ne doepa obale. I ona sa jo preostalom snagom^ jednako se pripijajui uz brvno, stade mlatiti nogama. Rijena voda je bila mnogo hladnija od kie, britkija, uslijed hladnoe jednog izvora obrubljenog ledenom korom ispod snijegom pokrivenog planinskog vrha, i uz to zbog reske hladnoe brdskih pritoka punih rastopljenog snijega. Ta

hladnoa proze Mary do sri u kostima; udovi joj sasvim obamrijee, i mada su joj se noge jo slabo micale po nareenju njene volje, ona nije osjeala da se kree. A i zrak se bio tako rashladio da poe padati i grad. Vodu uzburkae velike kuglice, tvrde kao kamen i otre kao ledene iglice, i stadoe odskakati od brvna kao meci. Nemilosrdno su pljutali po Marvnoj glavi, tukli je u oi, ibali joj obraze i rasjekli joj donju usnu. Nije se mogla zaklanjati jer se objema rukama morala grevito drati te je morala trpjeti to nemilosrdno zasipanje bez ikakve zatite. Zubi su joj cvokotali, ranjena ruka ju je pekla i smrzavala se; grozni grevi su je hvatali u pasu; i osjeala je da se mrzne od hladnoe. Ubijalo ju je gnjuranje po toj ledenoj vodi. U tom trenutku, dok se tako batrgala da doe do obale, svu ju je ispunjavala samo jedna misao: ne na sebe, ni na Denisa, nego na dijete u njenoj utrobi. U njoj se odjednom rascvjetao neodoljiv nagon, kao da joj je nekim udnim nainom openja izmeu njenog tijela i djeteta, prispjela vijest da ono mora umrijeti ako ona brzo ne izae iz vode. Nikad dotle nije s toliko ljubavi mislila o tome djetetu. Ponekad ga je i mrzila, kao dio njenog odvratnog tijela, ali ju je sad ispunila neka neodoljiva elja za njim. Ako ona umre, mora umrijeti i ono. Pomisli na to kako se ivo djetence, sahranjeno u njenom utopljenom tijelu koje plovi prema moru sve slabije mie u tom zatvoru od beivotne puti. I stade 206 bez rijei moliti da ostane iva; da ivi da bi njega rodila. Sad je dola do mjesta gdje je zaguena rijeka bila provalila nasip i izlila se u susjedna polja. Ve je nalijevo osjeala mirniju vodu, te svojom jadnom snagom pokua da se uputi prema njoj. Nekoliko puta se potrudi da se izvue iz glavne matice, ali bi je ona uvijek ponovo uvukla u sebe. Ve je bila gotovo sasvim izgubila nadu, kad na jednoj otroj okuci jedan jak vir naglo skrenu njeno brvno s njegovog pravca, te ono uplovi u prostor gdje vie nije osjeala valove i vrtloge, ni bijesno nadiranje vode. Ona pusti brvno da i dalje plovi, dok ono ne stade, a tada, sva drui, spusti noge i one dodirnue dno, te se ona uspravi i nae se do bedara u vodi. Teina vode i njeno promrzlo stanje gotovo joj ne dadoe da makne, ali se ipak stade lagano udaljavati od uma rijeke, mada samo tek po jedan palac pri svakom pokretu. Najzad se sasvim oslobodi poplave, pa stade i pogleda oko sebe. Na svoju neizrecivu radost ona kroz gusti mrak oko sebe ugleda neku svjetlost. Kad vidje tu svjetlost, osjeti se kao da joj je netko balsamom pomazao svaku ranu. Za izvjesno vrijeme, koje se njoj oteglo kao itave godine, kretala se kroz nekakav svijet tamnih sjenki, gdje joj je na svakom koraku prijetila neka neizvjesnost i neka neviena opasnost koja bi joj mogla doi glave. Onaj slabi postojani zraak svjetlosti svijetlio je vedro, i ona je u njegovom osvijetljenom krugu vidjela udobnost i vedro raspoloenje. Tu negdje, sjeti se ona, nalazi se jedan mali izdvojeni sala; ali ma tko ivio na njemu, ne moe joj odrei sklonite u tako stranom stanju i po tako stranoj noi. I ona bojaljivo poe prema svjetlosti. Sad je s tekom mukom ila. inilo joj se da je u dnu trbuha nekakav teret vue nanie, a jako i-ganje razdiralo ju je pri svakom pokretu. Gotovo presavijena na dvoje, ona je istrajno ila dalje. Svjetlost je izgledala tako blizu, a ipak, to je vie ila, sve se vie, izgleda, odmicala od nje! Noge su joj ljapkale upadajui duboko u natopljenu zemlju, tako da ih je jedva izvlaila, i pri svakom koraku joj se 207inilo da tone sve dublje u movaru preko koje je sad morala prijei. Ali je ipak ila dalje zalazei sve dublje u barutinu i zapadajui do koljena dok je gazila kroz prljavu mjeavinu blata i vode. Zalijepivi se u glibu jedna cipela joj spade s noge, i ona ne uspje da je izvue; meka koa, ubijeljela zbog dugog stajanja u vodi, sad je bila sva blatna i prljava; a ostaci njenih haljina vukli su se za njom u ritama. Najzad joj se uini da postepeno napreduje i da se pribliuje svjetlosti na salau, kad odjednom, uinivi jedan korak naprijed, ne nae dno pod nogama. Poe tonuti u barutinu. Ona vrisnu. Toplo barsko blato joj je meko i uporno usisavalo noge, i vuklo je nanie u svoj zagrljaj. Nije vie bila u stanju da izvue nijednu nogu, i dok se tako batrgala, iz mulja su izbijali gasoviti mjehuri i guili je svojim kunim isparenjima. Upadala je sve nie. Izgledalo joj je da se spasila iste, hladne smrti u rijeci, samo da bi tu umrla prikladnijom smru. Taj glib je mnogo prikladniji mrtvaki pokrov no ista voda planinskog potoka. Sueno joj je da se njeno oskvrnjeno tijelo raspadne i kroz truljenje najzad postane dio te materije. Ona se razbjesni na pomisao da joj se ba sad uskrauje pomo kad ju je ugledala ispred sebe, poto je savladala sve opasnosti koje je te noi preturila preko glave, i ona strasnim naporom pokua da se odri, pa uz silan vrisak jurnu naprijed, bjesomuno se hvatajui za mokru mahovinu koja je pokrivala movaru. Ljepljivi glib je pruao vrlo slab oslonac, ali se ona s tako mahnitom ogorenou vukla opruenim prstima da najzad natovjeanskim naporom uspje da se izvue samo snagom svojih miica. Zatim, sva zadihana, dovue tijelo do malo vrega tla u movari, gdje lee sasvim iznurena. Sad vie nije bila u stanju da ide, nego, poto se odmorila nekoliko trenutaka, stade lagano pobauke militi naprijed kao ranjena ivotinja. Ali je izvlaei se iz movare bila izgubila i posljednje mrvice snage, te je sad, mada je bila na vrstom tlu i ne vie od

pedeset jardi od kue, uviala da nee moi dospjeti do nje. Ona odustade od toga, pa jecajui nemono ostade leei na zemlji, sva 208 oajna, a nemoni udovi joj se opustie, dok kia stade ponovo pljutati po njoj. Ali, dok je tako leala tu, kroz buru joj do uiju doprije tiho mukanje goveda. Poslije kratkog vremena ponovo u taj isti zvuk, i pogledavi nadesno, ona nazre nejasno ocrtane, u tami jo mranije konture nekakve niske zgrade. Kroz bunovnu glavu joj proe misao da to mora biti nekakav zaklon, te ustade, i posljednjim se ostatkom snage dotetura u talu i srui na zemlju onesvijeena. Svetilite u koje bjee dospjela bilo je siromana pomona zgrada, bijedna staja na malom salau. Kako je bila sagraena od krupnog kamenja s pukotinama dobro ututkanim mahovinom, u njoj je bilo toplo, a kako je uz to bila oniska, naleti hladnoga vjetra su prelijetali preko nje, te je tako bila poteena od njegovog bijesa. Zrak je bio pun pomijeanih mirisa slame, balege i slatkog vonja samih ivotinja. Tri krave muzare, koje su stajale u svojim pregradama, po-krenue se blagim, krotkim pokretima, pri emu su im tijela bila gotovo nevidljiva, dok su im se blijeda vimena slabo sijala kroz tamu. Krave svojim krupnim oima naviknutim na pomrinu krotko i bojaljivo pogledae to udno ljudsko stvorenje koje je, gotovo ne diui, lealo na podu staje. Zatim, poto su se uvjerile da je mirno i bezazleno, one ravnoduno okrenue glave i ponovo poee preivati neujno miui vilicama. Mary ostade u toj blaenoj neosjetljivosti svega nekoliko trenutaka. Jako iganje bola vrati je svijesti. Valovi bola su prelazili preko nje. Bol je poinjao u krstima pa je putovao svuda unaokolo po tijelu i kroz bedra, sporim i otrim grenjem, koje se postepeno pelo do nepodnosive krize. Zatim bi je odjednom ostavilo mlitavu, iscrpljenu i nemonu. Ona je za sve vrijeme ovog traginog putovanja trpjela te greve. Sad su postali neizdrljivi, te je leala u stajskom ubretu i patila sklopljenih oiju. Ruke i noge su joj bile mlitavo opruene; tijelo, koje je Denis nazvao svojim svetitem, lealo je uvaljano U balegu koja se puila, umazano blatom koje se suilo. Kroz njene stisnute zube probijalo se bolno jeSelrdiljln zamak 209anje, a hladan joj znoj rosio elo i lagano klizio preko sklopljenih onih kapaka; njene crte, unakaene prljavtinom i iskrivljene nepodnoljivim doivljajima, bile su ukoene, ali joj se, izgleda, patnja koja je izbijala iz njih zgusnula u lako providno zraenje, koje joj je okruavalo samrtniko lice kao oreol. Razmaci mirovanja izmeu greva postajali su sve krai, dok su nastupi bola postajali sve dui. Kad bi jedan popustio, iekivanje slijedeeg bilo je pravo muenje. Zatim bi on poeo svojim obuhvatnim stezanjem, pa je proimao samrtnim mukama, da se raspe kroz svaki njen ivac. Njeni krici su se udruivali sa vriskom stalno prisutnog vjetra. Sve to je dotle podnijela nije bilo nita prema njenom sadanjem muenju. Njeno tijelo se slabo previjalo po kamenom podu, a krv se mijeala sa znojem i prljavtinom oko nje. Molila je boga za smrt. Sumanuto je dozivala boga, Denisa, svoju majku. Preklinjala je Spasitelja za milost uz teko i isprekidano disanje, koje se bolno probijalo kroz njene stisnute zube. Samo je vjetar odgovarao na njene krikove. Bjesnei sve jae, on je vritao i rugao joj se jurei preko staje. Leala je izbezumljena, dok najzad, kad vie nije mogla izdrati jo jedno novo pootravanje bola, huka vihora dostie vrhunac, i usred najveeg bijesa oluje ona donese na svijet sina. Bila je pri svijesti sve dok posljednje muke ne popustie. A zatim, kad vie nije imala da podnosi bolove, ona ponovo zapade u dubok ponor zaborava. Dijete je bilo malo, slabako, roeno prije vremena. Jo jednako vezano za svoju nesvjesnu majku, ono je majunim prstima greblo po njoj i po praznom zraku. Glava mu se klimala na krhkom vratu. Lealo je tu tek jedva diui, dok mu je majka leala postepeno sve bljea od laganog, slabog, ali stalnog krvarenja. Zatim stade plakati slabo i na mahove. Kao u odgovor na to dozivanje vrata se na staji otvorie lagano i zraci fenjera nejasno osvijetlie tamu. U staju ue jedna starica. Glava i ramena su joj bili umotani u debeo vuneni al, a vrste drvene klom-pe su joj kloparale u hodu. Dolazila je da se uvjeri o 210 . '" *&v,::.- u-,! r>.: sigurnosti i udobnosti svoje stoke, te je sad prila kravama, gladila ih po vratu, tapala po bokovima i sokolila ih govorei: __Hej, Ljubo! mrmljala je tiho; ustaj, Krasuljo! A ti, Ljepa, ustaj, dobra drugo! Boe, strane noi! Strane oluje! Nego, budite mirne, ne bojte se; vi ste dobro, slatke moje. Imate ovdje dobar, siguran krov, ne treba da se plaite. Ja sam tu kraj vas. Vi ete... Odjednom uutje i die glavu kao da oslukuje. Uinilo joj se da u staji uje slabo cviljenje. Bila je stara i gluha, u uima joj je tutnjao odjek orkana, : te ne vjerujui svojim roenim uima htjede da se okrene i nastavi posao, kad jasno u kako dijete ponovo zaplaka slabo i alostivo.

 Za ime boje! Sta je... ta... ta je to? promrmlja ona. Sigurna sam da sam neto ula... Neto kao da plae malo djetence. I nesigurnom rukom spusti fenjer i stade zavirivati unaokolo po pomrini; zatim odjednom zastade s oima punim nevjerice i uasa. Boe spasi i sauvaj! viknu ona pa to je djetence... i njegova majka! Boe milostivi! pa ona je mrtva! O, strane noi! O, ta su moje stare oi doekale da vide. Ona smjesta spusti fenjer na kameni pod i kleknu na stara koljena. Nije se nimalo libila dok je poslovala spretnim i iskusnim pokretima ene bliske zemlji, za koju je priroda bila otvorena knjiga. Brzo, ali bez nervoze, ona oslobodi dijete i toplo ga uvi u jedan kraj svog ala. Zatim se okrenu majci pa iskusnim pritiskom odmah isprazni matericu i umj'eri krvarenje. Za sve to vrijeme dok je radila, govorila je sama sebi: Jeste li vidjeli tako ta! Gotovo je stradala, jadnica! A tako mlada i lijepa! Moram initi sve to mogu. Sad je ipak bolje. Sto zaboga nije dola pravo u kuu! Ja bih je pustila unutra. A, eto, prosto je bila boja volja da ja doem do krava. I stade Pljeskati Mary po dlanovima i trljati je po obrazima, a zatim je pokri ostatkom ala pa urno ode. 14* 211Cim se vrati u svoju udobnu kuhinju, ona do-viknu sinu, koji je sjedio kraj velike vatre koja je pucketala: Brzo ovjee! treba da otri kao bijesan do Levenforda po jednog Ijekara. Mora ga natjerati da doe poto-poto. U staji je nekakva bolesna ena. Idi, za ime boje, i ni rijei vie. Radi se o ivotu i smrti. On je tupo blenuo u nju. Sta viknu glupavo u naoj staji? Da viknu ona natjerala je oluja. Ako ne pouri, s njom je svreno. Pohitaj! Pohitaj i do-vedi pomo! On zaprepateno ustade i poe urno oblaiti kaput. E, ovo je neto neuveno mrmljao je on; u naoj staji! Sta li joj je bilo? Ne pitaj sad planu ona; idi smjesta! Mani konja. Mora trati kao bijesan. I urno ga izgura na vrata, pa poto se uvjerila da je otiao, ona uze jednu erpicu, nali u nju malo mlijeka iz vra na kredencu i brzo ga zagrija na vatri. Zatim uze jedan pokriva s kreveta u kuhinji, svog vlastitog kreveta, pa pouri natrag u staju s pokrivaem preko ruke i toplim mlijekom u ruci. Ona vrsto uvi Mary u pokriva, pa poto joj blago die glavu, nali joj s mukom nekoliko kapi toplog mlijeka meu modre usne. Zatim stade sumnjivo mahati glavom. Bojim se da je pomiem proaputa ona vrlo je slaba. Uzevi djetence u naruje, ona ga prenese u toplu kuhinju, i vrati se s istom mokrom krpom i jo jednim pokrivaem za Mary. Tako, lijepa moja, tako e ti sad biti toplo proaputa, kad umota mlitavu priliku u onaj drugi pokriva. Zatim njeno, onom krpom skide skorjelo blato sa blijedog, hladnog lica. Bila je uinila sve to se moglo uraditi, pa je sad strpljivo ekala uei i ni za asak ne skidajui oiju sa Mary, trljajui joj 212 s vremena na vrijeme obamrle ruke i lupkajui njeno hladno elo. Ostala je tu gotovo itav sat Najzad se vrata irom otvorie i u staju upade jedan ovjek, zajedno s vjetrom i kiom. __ Hvala bogu to ste doli, doktore viknu starica. Bojala sam se da neete. __U emu je stvar? upita on naglo, prilazei joj. Ona mu sve ispria u nekoliko rijei. On stade mirno mahati glavom i nae svoju visoku, mravu priliku nad priliku na podu. Bio je to mlad ovjek, taj doktor Renwick, vjet u svom poslu, ali nov za Levenford i eljan da stvori praksu, te ga je to privuklo pjeice po takvoj noi, kad su dva druga Ijekara, pozvana prije njega, odbila da pou. On pogleda u Marvno blijedo, upalo lice, a zatim joj opipa slab treperav puls. Dok je s vedrom mirnoom gledao u kazaljku za sekunde na svom satu, starica je brino gledala u njega. Sta mislite, hoe li umrijeti, doktore? Tko je ona? upita on. Starica mahnu glavom odreno. Ne znam, na alost! Ali da tako lijepo i mlado stvorenje toliko pati, doktore. Izgledalo je kao da ga preklinje da uradi sve Sto moe. A dijete? upita on. U kuhinji je! 2ivo je zasad, ali je jadno, sla-bako. Ljekar u njemu gledao je hladno i kritiki u nepominu priliku pred sobom, ali je ovjek u njemu bio dirnut. Izgledalo je da iskusnim okom prati historiju njenih patnji, kao da je bila neizbrisivo ispijana na

njenom licu. Vidio je stisnute nozdrve na tankom, pravom nosu, upale kolutove ispod crnih oiju, i alosno oputene blijede, meke usne. U njemu se probudi osjeanje saaljenja, s primjesom udne, nagle njenosti. On ponovo uze njenu slabu i mlitavu ruku i po-ra je u svojoj, kao da hoe da ivotnu struju pretoi iz svog snanog tijela u njeno, pa zatim okrenu 213ruku, i vidjevi ranu na probuenom dlanu, viknu i protiv svoje volje: Jadno dijete! Tako mlada i bespomona pa stidei se svoje slabosti, nastavi grubo. Teak je sluaj. Krvarenje, jako krvarenje i potres. Potres od bog zna kakvog jada. Ovo je sluaj za Opinsku bolnicu dodade na kraju. Na te rijei mladi farmer, koji je dotle utio po strani, progovori s vrata: Ako elite, doktore, ja u askom upregnuti konja u taljige. Renwick pogleda u staricu oekujui njenu suglasnost. Ona ivo klimnu glavom, a njene ruke kao da su ga preklinjale. Onda dobro! I slee ramenima. Bilo mu je jasno da je to sluaj koji ne donosi honorar, ve samo tekoe, opasnosti i rizik za njegov jo neutvren lje-karski glas. Ali odlui da ga primi. Osjeao je da ga mora primiti. Oi mu sinuse od ive elje da je spase: Nije to samo potres ree on glasno; ne dopada mi se ni njeno disanje. Moda je posrijedi zapaljenje plua, a ako je tako ... On znaajno mahnu glavom, pa se okrete i nae nad svoju torbu, iz koje izvadi neka sredstva za privremeno jaanje, pa ih dade bolesnici kako su najbolje okolnosti doputale. Kad je s tim bio gotov, pred vratima su ve ekala kola, grube seljake ta-ljige, duboke i teke kao osuenika kola. Umotae novoroene u pokriva i paljivo ga metnue u jedan kut, a zatim digoe i Mary pa je nmjestie kraj djeteta. Najzad se i Renwick pope u kola. Dok je on pridravao Mary u naruju, farmer skoi na svoje mjesto i osinu konja. Tako zamakoe u no prema Opinskoj bolnici, pri emu su udna bolnika kola treskala lagano i odskakala, a doktor drao u naruju mlitavu priliku, koju je, to je bolje mogao, titio od potresa na grubom putu. Starica ih je gledala dok se ne izgubie, pa onda uzdahnu, okrete se i zatvori vrata od staje, pa pogurenih leda lagano ue u kuu. Ba kad ue u kuhinju* veliki ,,djedv* zidni sat u kutu, skladao zvonei, iskuca osam sveanih udaraca. Ona mirno prie svojoj komodi, uze bibliju, pa lagano stavljajui na oi stare, eline naoari, otvori knjigu nasumce, i poe pribrano itati. XII Vjetar koji je bijesno duvao na zapadu, duvao je jo bjenje na istoku. One nedjelje popodne, kad je pustoio u Levenfordu i njegovom podruju, jo vea je pusto vladala u pokrajinama na istonoj obali mora. Dok je Denis naporno iao kroz Princes Street u Edinburghu, vjetar, koji je bjesomuno tutnjao tom sivom, starinskom saobraajnicom, naduvao mu je kaput do uiju i odizao ga s nogu. On je uivao u tome vjetru, jer je, probijajui se kroz njega, imao jasno osjeanje svoje snage. S mukom je krio put drei eir u ruci, razbaruene kose, poluotvorenih usana. Vjetar mu je hujao u lice kao neka dinovska igra, a i on je pjevao ili bar putao neke spontane, nerazgovijetne zvuke, koji su bili izraz muevne snage koja je kljuala u njemu. Od onog malog broja ljudi na ulici, veina se i nehotice okrenula za njim i zavid-Ijivo mrmljala modrim, drhtavim usnama: E, nema govora, vrsto mome! Bilo je etvrt do etiri. Denis je bio popio svoj rani aj u Porodinom i trgovakom trezvenjakom hotelu". ovjeka tamo poteno poslue, dodue bez neke razmetljivosti, ali svakako izobiljem dobre hrane, te je smirio veliku zdjelu kobasica i digernjae, a uz to smazao pun tanjur zobenih korica, i ispraznio pun ajnik aja u linoj sobi tetke Mac Kinley. Stara tetka Mac Kinley bi sve uradila za Denisa samo zbog njegovog ljubaznog naina ponaanja prema njoj, kao i prema veini drugih ljudi te je, kad bi doao u Edinburgh, iao pravo njoj. Na rastanku mu je dala i debeo paket sendvia da odri duu kad kasno uvee stigne u Dundee, i dobar, zvonak poljubac 215da ga odri u dobrom raspoloenju dok ga ponovo ne vidi. Divno je imati takve prijatelje, mislio je s puno topline, osjeajui prijatno ispupenje paketa sa sendviima pritegnutog zakopanim kaputom, dok je krupnim koracima iao u Granton da uhvati parnu skelu preko kanala od Fortha za Burntisland. To nevrijeme mu je bilo neprijatno samo zbog priboja-vanja da e sprijeiti skelu da poe, ali ako brod ne bude iao, on se govorio je u sebi u ali osjeao dovoljno jak da prepliva kanal. Mada je jako duvalo, jo nije bilo kie, te je on, kako je do Grantona bilo samo tri milje, s prezrenjem odbio obino prijevozno sredstvo do skele i odluio da ide pjeke. Mililo se ovjeku to ivi! Taj ga je vjetar

opijao; osjeanje njegovog dodira na obrazima uli^alo mu je elju da vjeito ivi. Stupajui snano po trotoaru, znao je da e lako prijei to rastojanje za jedan sat koji je imao na raspolaganju. Dok je tako koraao, zanosio se prijatnim mislima. Trgovaki poslovi napreduju i preko njegovog oekivanja, te se nada da e sutra u Dundeeu uvrstiti svoj poloaj kod firme Blain i comp. Mladi gospodin Blain je sila u firmi; on mu se mnogo dopada, i osjeao je da e odnijeti punu pobjedu ako ga bude mogao uvjeriti, nagovoriti da trguje sa firmom Find-lay. Poeo je da smilja duhovit mali govor kojim e sutra otpoeti razgovor. Uz put je sjajno izdeklamirao svoju govoranciju vjetru i praznim ulicama, silno uivao i vane pojedinosti naglaavao izrazitim pokretima, tako da je, prije dolaska u Granton, mladoga gospodina Blaina bio sasvim zasuo dosjetkama i izbombardirao tehnikim podacima, a sasvim utukao neodoljivim argumentima. Sad, na svoje veliko olakanje, vidje da brod lupka o svoj mali gat i da je po svemu svom izgledu spreman da poe, te ubrza korake i stupi na nj. S niske palube broda kanal je izgledao tamniji i opasniji nego sa keja, s bijelom pjenom koja je pljuskala povrh valova sivih kao liskun. Mali brod se jako ljuljao, a debeli palamari baeni s broda oko kratkih i debelih stupova na keju, krkali su i lupkali pod udruenom silom vjetra i vode koja 216 ih je zatezala. Ali je Denis bio prekaljen moreplovac te se sasvim mirno pridrui trojici drugih putnika koji su se skupili na pramcu broda i sumorno gledali preko kanala, pri emu ih je vezivalo neko alosno osjeanje opasnosti. __Ne dopada mi se kako sve ovo izgleda ree jedan. __Da, izgleda sivo i natuteno ree drugi. __ Ja poinjem aliti to nisam posluao enin savjet i ostao kod kue ree trei, preko srca pokuavajui da se naali. Denis im se podsmjehnu. Zar mislite da bi se kapetan navezao kad ne bi bio siguran da e proi? viknu on od sveg srca. Imamo da prijeemo svega pet milja naprosto sitnica. Ta kroz dvadeset godina emo preskakati preko ovakvog jarka ili emo ii na takama. Oni su gledali u njega puni sumnje, a on se smijao, alio i egaio se s njima, dok nisu poloili oruje tako da su poslije pet minuta svi slono stupili pod njegovu zastavu. Primili su ga za vou; njihova prestravljena nagaanja su iezla; a jedan iz grupe ak izvadi i neku malu pljosku. Hoemo li da gucnemo koju kapljicu prije no to poemo! upita on namigujui. To je bio vrhunac drueljublja! Domain prvi natee, te zatim srk-nue i ona dvojica, umjereno, kako prilii gostima, ali Denis odbi. Ja sam pun kobasica, pa se bojim da ih izloim opasnosti odgovori on uz irok i rjeit pokret ruke prema nemirnoj vodi, kao da hoe da kae da mu je jedina elja u ivotu da zadri u sebi odlian obrok koji ga je stao para. Oni se veselo nasmijae; pomisao da taj ivahni, neustraivi mladi moe da bude smijeno bolestan kako je sam nagovijestio, vrati im osjeanje njihove vlastite vrijednosti. A Denis ih je sokolio, ivahno se i sam prilagoavajui njihovom drutvu i priajui im prie sa toliko raspoloenja da nisu ni opazili kad su poli, a ni ljuljanje Po kanalu. Jedan je pozelenio, a drugi gutao pljuvaku s gaenjem, ali bi prije umrli no to bi se obrukali 217u oima toga mladog Hektora, koji im je sad, na vrhuncu svoje pete prie, navodio sjajan, duhovit odgovor koji je Irac dao Englezu i Skotlananinu u izvjesnim neobino smijenim i nezgodnim okolnostima. Nekoliko drugih putnika nisu bili tako pouzdani, te su stajali zbijeni jedan uz drugoga, dok je brod igrao kao orahova ljuska na uzburkanom moru. Drali su se grevito za stupove, leali po palubi, ili otvoreno povraali, dok je vjetar pun vodene praine zavijao kroz uariju, a bijesni nasrtljivi valovi upadali preko niske ograde, prelivali palubu vodom koja bi je preplavila s kraja na kraj, pri svakom prekre-tanju broda. Ali najzad se pribliie Burntislandu, izaoe iz , uzburkane vode i, poslije prilinog manevriranja, privezae brod. Kapetan malog broda sie sa svog mosta, pri emu mu se s kaputa od votanog platna cijedila voda. Denis ga u kako kae: Nije mi nimalo krivo to smo stigli. Bilo je gadno. Ovo je najtee prelaenje koje smo ikad imali. Putnici se urno iskrcae, mada je nekima bilo tako teko da su ih morali iznijeti iz broda na kej, gdje se mala grupa junaka stade opratati od Denisa.

 Vi, znai, ne idete dalje? ree Denis. A, ne! ree glavni govornik, gledajui u oblake svi smo mi burntislandska momad, milom bogu hvala, i neemo se skoro odluiti da ponovimo ovakav izlet u Edinburgh. Svoja kuica je najmilija poslije ovakvog ljuljukanja po moru. Svi su se sveano rukovali s njim i osjeali da ga nee nikad zaboraviti. E, ba je ono bilo neko grdno spadalo, ono mome to je s nama prelo Fort po buri ponavljat e jedan drugom jo dugo poslije toga. Nije taj davao ni prebijene pare ni za ta. Poto oni odoe, Denis poe na stanicu. Vlak za Dundee, na koji je skela iz Grantona imala prikljuak i koji je imao da krene u 17,27, ve je ekao, te on, kako je ve bilo sedamnaest i dvadeset, poe du perona gledajui kroz prozore da nae neki prazan 218 kupe tree klase. Putovao je vei broj putnika nego to se moglo oekivati s obzirom na nevrijeme, te proe du cijelog vlaka, sve do lokomotive, i ne vidje ni jedan prazan vagon. Kod lokomotive je stajao kondukter i razgovarao sa mainovoom, te se Denis, pre-poznavi u prvome poznanika s kojim se bio s lakoom kakvom je to on umio upoznao prilikom jednog ranijeg putovanja, uputi k njemu. A kako je Davie Me Beath? viknu on. Kondukter se okrenu, pa mu poslije kratkog nesigurnog promatranja oko sinu. Jeste li vi to, gospodine Foyle? odgovori on srdano. Nisam vas odmah poznao. Sigurno da ne postoje dvojica takvih kao to sam ja, iz Donegala nasmija se Denis. Imate li vi esto ovakvo nevrijeme tamo prijeko? upita Me Beath-Mitchell on pokaza na maino vou i ja ba razgovaramo o oluji; nismo naisto s vjetrom. Sa rave strane duva. Da ne odgura ovu staru krntiju unazad? nasmija se Denis. Mitchell samo mahnu glavom s puno sumnje. Nije u tome stvar viknu on, pri emu je njegov izgled kazivao vie nego njegove rijei, pa se zatim okrene svom drugu u maini i upita: Sta kae manometar, John? Loaevo crno lice pogleda navie, a zubi mu se zabijelie dok se smijeio. Ima dosta pare da ode i do Aberdeena ree on. Jest, i jo dalje, ako hoe. Bit e mi dosta ako doem do Dundeea, a i tebi, Johnnie Marshalle odgovori ovaj suho. Sta misli da li e izdrati? upita Me Beath ozbiljno, za asak ne obraajui panju na Denisa. Ne mogu da znam odgovori Mitchell zagonetno ali emo sigurno isprobati, i to skoro. Kakva je to tajna? upita Denis, gledajui as u jednog, as u drugog. Nasmijano loaevo lice pogleda povrh otvorenih vrata loita, dok mu je na crnpurastom, sjajnom licu igrao odraz od plamena. 219 Svi se strae od jednog malog mostia nasmija se on grohotom, ubacujui ugalj; jo ne znaju ljudi ta je elik i cement. Ma> nosi te avo, ovjee promrmlja Mitchell ljutito. Ima ga itave dvije milje, a vjetar bije pravo u njega i to gruva k'o pijucima deset hiljada avola. Na te rijei mrtva tiina, izgleda zavlada cijelom grupom, pa se Me Beath tre i pogleda u sat. E ree on ma kako mi mislili, red vonje kae: idi, i mi moramo ii. Hajdmo, gospodine Foyle. Sta je u stvari posrijedi? upita Denis, idui uz peron sa kondukterom. Davie Me Beath ga pogleda jednim krajikom oka, ali ne odgovori, nego promijeni predmet razgovora, i ree znaajno: Imate lijep ulsterski kaput. Dopada vam se? Da, dopada mi se. Ba kako valja; topao za ovakvu no, a stvarno i lijepo izgleda. Je li dovoljno lijep za vjenanje, Davie? upita Denis, i povjerljivo manu laktom druga. Jo kako! odgovori kondukter i ne mislei; zatim pogleda sa interesiranjem. ta! Sta! mislite valjda... Denis klimnu glavom. Mislim, ovjee. Siguran sam. Utorak je taj sveani dan, pa u, vjerojatno, nositi ovaj kaput. To je, nema zbora, dio moje spreme. Me Beath se vragolasto zagleda u mladia, pa mu se ozbiljne crte lica razvukoe, te se obojica stadoe od srca smijati. E, e! Ma ta kae! viknu Davie. E, jesi silan momak! Juri naprijed kao meava. E pa, elim ti svaku sreu, i tebi i tvojoj curi, ma koja bila, svakako e biti valjana, koliko te poznajem. E pa hodi sad ovamo! Neemo valjda mladoenju strpati meu onu svjetinu u treoj klasi. I otvarajui jedan prazan kupe prve klase, pogleda znaajno u Denisa. Bilo bi opasno.

220 __Hvala Davie ree Foyle zadovoljno. Dobar si ti ovjek. Poslat u ti komad svadbenog kolaa da pojede pred spavanje. Zatim dodade ozbiljnije: __Vidjet emo se kasnije u Dundeeu. Kondukter mu se nasmijei, pa klimnu glavom i ode, a trenutak kasnije pitaljka zviznu, zastavica mahnu, i vlak poe iz stanice. Foyle onako sasvim sam u sjajnom kaputu, zadovoljno pogleda oko sebe, pa zavalivi se na jastuke, die noge na sjedite prema sebi i zamiljeno uprije pogled u tavanicu. Ali mu pogled postepeno postade rasijan, i probivi krov, prodrije nekud u daljinu. Mislio je o Mary. U utorak e se vjenati, mislio je trezveno; ne ba onako kako se nadao, ni na nain koji je smiljao, ali e se ipak vjenati. Uostalom, nije vano kako se ovjek vjenava; ostaje injenica da vie nee biti neenja, te se ve poinjao osjeati stariji i odgovorniji. Lice mu obli rumen od zadovoljstva pri pomisli na plemenitost svog postupka to je tako dragovoljno primio na sebe tu odgovornost. Odbacivao je pomisao da je ikad elio da ne prizna posljedice svoje ljubavi. Ne viknu on glasno nisam ja takav ne-valjalac da iznevjerim djevojku kao to je Mary. U svijesti mu sinu iva predstava njene predanosti, njene krasote, njene vjere u njega, i isprva je mislio o njoj njeno, pa zatim pomalo zabrinuto; mislio o oluji i nadao se, nje radi, da nije zahvatila i Levenford. Tu ga, bez veze sa onim to mu je bilo u glavi obuze neka potitenost; pritajeno blaenstvo koje ga je ispunilo poslije one ivahne veselosti na poetku putovanja, sad se lagano pretvaralo u neku neobjanjivu sjetnost, Pokuao je da je se otrese, usredsreujui misli na ruiastu budunost koja eka Mary i njega u njihovoj kuici u Garshakeu, zamiljao sjajnu karijeru koju e sebi stvoriti; mislio na godinje odmore, putovanja u inozemstvo u kojima e kasnije uivati ali nikako nije bio u stanju da razagna tamni oblak koji je zastro njegov sjajni opti-nizam. Poeo se plaiti za nju i pitati da li je bilo 221pametno to je odloio do tako kasnog roka njeno izvlaenje iz onog doma. Sad poe kia i prozori se na kupeu zamutile sumornom prevlakom od vlage i susnjeice. Gruvanje vjetra je bacalo velike krpe susnjeice u bokove vlaka uz um slian pljeskanju mokrog platna, dok je kia itala po krovu, kao zapljuskivan je jakih mlazeva iz nekog dinovskog mrka. Njegova potitenost se pojaa, a u duu mu navalie jo sumornije zeblje, dok je uz tuno kajanje imao pred sobom sliku mile, tajanstvene ljepote njenog tijela i mislio kako je oduzeo cvijet djevianstva toj ljepoti. Na njegov nasilniki dodir, dijete je postalo ena, koja je morala teko patiti zbog tog postupka; njeno se vitko tijelo, zahvaljujui njemu, rairilo, i da bi to prikrila, morala je da prepati grdne muke; unutranja simetrija njenog tijela izgledala mu je kao neto to je on unitio i to ona nikad vie nee povratiti. Ote mu se dubok uzdah, ba kad vlak lagano stade na jednoj sporednoj stanici. Vlak, koji nije bio brzi, zastajao je ve nekoliko puta na ranijim stanicama koje on nije naroito zapazio, ali se ovdje, na njegovo nezadovoljstvo, vrata otvorie i u kupe ue jedan stari seljak. On utivo sjede u suprotni kut, sav se puei od kie, barice vode potekoe s njega na jastuke i na pod. Od njega se oslobaao i mijeao s isparenjima vode nekakav miris u kome je bio zadah piritusa, neke tenosti svakako jae od kinice. Denis se zagleda u njega i ree hladno: Ovo je kupe prve klase. Starac izvue iz depa veliku maramicu s crvenim i bijelim pjegama, pa useknu nos glasno kao da duva u trubu. Je l'te? ree on ozbiljno, pravei se da gleda unaokolo po kolima. Dobro to mi to rekoste. Ba uivam da putujem gospodski; a je li prva klasa ili koja druga, za mene je svejedno, jer ja inonako nemam karte; i on se nasmija grohotom, pijano. Denis je bio toliko nisko pao u pogledu raspoloenja da nije u tome vidio nita smijeno. U obinim 222 prilikama njega bi silno zanimao njegov neoekivani saputnik, ali je sad samo sumorno gledao u njega. Ide li daleko? upita najzad. U Dundee... lijepi Dundee. U grad koji i ti zna... ne kod onog ovjeka. Ne! Ne! Ne mislim na kapice lijepog Dundeea... Mislim na lijepi grad Dundee odgovori ovjek, pa poto se tako izjasnio s ozbiljnom i briljivom tanou, dodade znaajno: Nisam imao vremena da uzmem kartu. Denis se uspravi na svom mjestu. Uviao je da e to morati trpjeti sve do kraja puta, pa se pomirio s tim. Kako sad izgleda vrijeme? upita on. Sav si mokar. Mokar! Mokar i spolja i iznutra. Nego, zna, jedno je utuk na drugo, a za ovakvog prekaljenog obanina ko to sam ja, odijelo je mokro dok se ne osui na meni. Nego to jes' jes', ovo je strana, vjetrovita no, i milo mi je to sam se otresao planine.

On klimnu nekoliko puta glavom, izvadi iz depa malu, prljavu zemljanu lulu, pripali je i pokri metalnim poklopcem, pa poto je namjesti da visi izvrnuta iz jednog ugla usta, stade umno sisati. Poto je napunio kupe dimom, on stade obilno pljuvati po podu, ne vadei lulu iz usta. Denis ga je gledao sa saaljivom odvratnou, pa pokuavajui da tu grubu, nakresanu, staru seljaku ispiuturu zamisli kao mlada ovjeka i, pitajui se da li bi i on mogao dotjerati dotle da postane takva stara pijandura, postade jo tuniji. Nesvjestan utiska koji je inio, stari obanin nastavi: Eh! Sad sam rekao zbogom planini. To nekako lijepo zvui, zar ne? Jeste, zbogom planini. Ta, bolan ovjee... i stade se smijati pljeui se po butini to je divno, ko pjesma. Zbogom planino! E, tako ti je to. Sad se vraam u svoje rodno mjesto; a nee nikad pogoditi zato. I opet se jako zaki-kota, pri emu se zagui dimom. Valjda si naslijedio kakve pare? stade pogaati Denis. 223 Ne, vjere mi! Ono malo para to imam, to mi je uteevina od tekog i potenog rada. Probaj jo jednom. Kad Denis nita ne odgovori, on nastavi brbljivo: Da, nikad ti to ne bi palo na pamet; ali je boja istina da idem... Zastade da strano namigne, pa najzad istrese: Silan sam ti ja delija, samo to nisam vie onako lak ko nekad; a eka me fina, zgodna ena. Bila je najbolja prijateljica moje prve ene. Daaa! Treba da se vjenam sutra rano ujutro. Eto, zato sam krenuo ovim vlakom i ogrijeio se o svetu nedjelju. Zna, moram stii na vrijeme. Dok je onaj bulaznio, Denis ga je gledao s udnom odvratnou, koja je uglavnom poticala od podu-daranja njihovih prilika. Dakle, tu je kraj njega jo jedan mladoenja, udruen s njim u tom uskom kupeu vezom istovetnog poloaja. Je li ta odvratna starkelja slika i prilika onoga to je u njemu za preziranje, ili neko bolno upozoravanje na njegovu budunost? Denis se zgranuto pitao da on u oima sebi ravnih ne izgleda isto tako dostojan prezren ja, kao to taj prosjedi ia izgleda u njegovim. Preko njega prijee val samopotcjenjivanja i osuivanja kad stade u mislima pregledati svoj dotadanji ivot. Nekakav ga neobian nastup skromnosti iznenadi svojom brzinom nailaenja i jainom, te ostade u tom oajanju, pokunjen i utljiv, sve dok vlak ne doklopara u stanicu St. Fort. Tu njegov drug ustade i izae iz kupea govorei: Imamo da putujemo jo dosta dugo. Idem askom da vidim da li mogu da dobijem neto za od-branu od hladnoe. Koju kapljicu da zagrijem eludac. Ali se odmah zatim ubrzo vrati da utjeno doda: Opet u se ja vratiti. Upamti, ja nisam otiao. Ne bih ja tebe tek tako ostavio. Vratiti u se da ti pravim drutvo do Dundeea. I na to se odgega. Denis pogleda u svoj sat i vidje da je sedam sati i pet minuta. Vlak je stigao na vrijeme, ali kad proturi glavu, kroz prozor vidje da je jaina vjetra toliko narasla da je bila nepodnoljiva. Putnici koji bi izali kroz otvorena vrata kotrljali su se niz peron, a teki vlak, koji je stajao na mjestu, kao da se njihao na 224 tokovima. Denis vidje kako je vjetrom ibana grupa putnika okruila Me Beatha i zagrajala. __ je li sigurno da idemo dalje, kondukteru? __ Ala je ovo vjetar! Hoe li vlak izdrati? __ Hoe li se odrati na pruzi? __ Boe sauvaj, kakva je ovo no! Sta je s mostom? O, kamo sree da smo ve kod kue! Njemu se inilo da njegov prijatelj kondukter izgleda zabrinut i razdraljiv, ali mada je Me Beath stvarno bio brian, zbog toga to mu je na dui leala sudbina stotine ljudi, on je ipak u svojim odgovorima ouvao zvaninu, ujednaenu i nepokolebljivu mirnou. Sigurni ko kotska banka, gospoo! Ma kakav vjetar! Kojeta, malo jai povjetarac, ovjee! Treba da se stidite. Hoe, hoe ostat e na pruzi i za jedan sat bit ete kod kue, kod svoje curice, dobra eno. Denis ga je sluao kako to ponavlja mirno, pribrano i nepronicavo. Izgledalo je da ih je njegova mirnoa potpuno umirila, jer se na njegove utjene rijei svijet rasturi i vrati na svoja mjesta. Najzad doe znak da je sve gotovo i vlak ponovo krenu. Ba u tom trenutku Denis vidje kako se njegov saputnik tetura, borei se protiv vjetra i trudei se da doe do posljednjeg vagona, i kako se zatim u onom strahu i urbi stari obanin okliznu i prui koliko je dug po peronu. Vlak stade odmicati od njega, te on naravno zaostade, i dok su izlazili iz stanice, Denis, pri treperavoj svjetlosti stanine lampe, posljednji put sagleda njegovo zbunjeno, razoarano lice, puno gotovo smijene alosti. Sjedei u svom kutu, dok se vlak pribliavao junom kraju mosta preko Taya, Denis sumorno pomisli kako e onaj sigurno zakasniti na sutranje vjenanje. Moda se tu krije pouka namijenjena njemu. Da, mora iskoristiti tu udnu, neprijatnu podudarnost. On u utorak nee iznevjeriti svoju Mary.

Vlak je iao dalje i u sedam sati i trinaest minuta stie na poetak mosta. On na tome mjestu, prije stu-Panja na jednostruki kolosijek preko mosta, uspori U Selrliin zamak 225pored signalne kuice da bi se palica mogla dodati. Vlak nije smio ii dalje dok se ta predaja ne izvri, i jo jednako pun strepnje, Denis opet spusti prozor i pogleda napolje da vidi da li je sve u redu. Jaina vjetra mu gotovo skide glavu s ramena, ali on, pri crvenoj bljetavoj svjetlosti iz lokomotive, nazre masivna okna mosta kako se nejasno niu u daljini, kao dinovski kostur nekog ogromnog gmizavca, ali elinog, jakog i nesalomljivog. Zatim, iznenada, vidje kako ovjek sa signala, s najveom panjom silazi na stepenice iz svoje kuice, vrsto jednom rukom steui ipku ograde. On predade palicu loau, pa se, poto je to izvrio, stade tekom mukom peti natrag u kuicu, borei se s vjetrom, i posljednjih nekoliko koraka uz pomo jednog prijatelja koji mu iz nje prui ruku. A nato vlak ponovo krenu i stupi na most. Denis opet die prozor i pribrano se zavali na svoje mjesto, ali mu u prolazu pored kuice za signale, ispred oiju nejasno za trenutak promakoe dva blijeda, prestravljena lica koja su iz nje gledala u njega, kao lica nekih aveti koja prelijeu pored njega u tamu. estina oluje sada premai sve granice. Vjetar stade tui kiom o bokove vlaka uz buku kao od hiljade nakovanja, a mokri snijeg poe opet pljutati po prozorskim oknima i zaklanjati pogled. Vlak se ljuljao na tranicama kao da se pijano povodi i mada je iao lagano, oprezno, izgledalo je, zbog bijesnog navaljivanja vjetra, da svojim putem bezglavo juri. I dok je tako iao naprijed, dobijao se utisak ludog, bezglavog ubrzavanja, uslijed pomrine, lupe tokova, hunog nasrtanja vjetra i gruvanja valova o stupove mosta ispod njih. Denisu se, dok je sjedio sam u tom tihom, zatvorenom kupeu, bacan drmusanjem tamo-amo, odjednom uini da uje kako mu tokovi kroz svoju kripu govore. Sluao je kako kotrljajui se po pruzi struu kao uz teko oajni refren: Boe, spasi nas! Boe, spasi nas! Boe, spasi nas! 22 Usred onog rikanja oluje ta mu se spora, sjetna jadikovka urezivala u mozak. Poe ga titati sigurno osjeanje neke strahovite nesree. Ali se zaudo nije bojao za sebe, nego za Mary. Preko tamnog polja njegove mate pojurie uasne slike. Ona mu se ukaza u bijelom pokrovu, s tunim, moleivim oima, s mokrom rasputenom kosom, krvavih nogu i ruku. Muile su je neke fantastine pojave od kojih je uzmicala i iezavala u prodrljivoj tami. A zatim je opet ugledao s nekim udnim grimasama na licu, kako neujno plae sva blijeda, kao kakav tuan kip Madone, i dri za ruku zbrkanu priliku jednog djeteta. On viknu uasnuto; skoi na noge i izbezumljen od straha po-elje da doe do nje. Poelje da otvori vrata, da skoi iz te skuene kutije u kojoj je bio zatvoren kao u grobu. Toga trenutka bi dao sve to ima, samo da izae iz vlaka. Ali nije mogao. Bio je zatvoren u tom vlaku koji je neumitno iao sve dalje, krivudao u svom vlastitom blijesku, kao tamna crvena zmija koja se gipko uvija kreui se naprijed. Bio je preao jednu milju mosta i dospio do sredine njegovog raspona, gdje je itava mrea od elinih traverzi pravila uplju cijev kroz koju je morao proi. Vlak ue u taj tunel. Ulazio je lagano, bojaljivo, kao preko volje, zveckajui svakim sipom i zakovicom svoga sklopa, dok je uragan juriao i trudio se da uniti taj vei otpor na koji je sad nailazio. Tokovi su zvonili s neprekidnom upornou kao zvona koja oglaavaju smrt i jo uvijek beskrajno ponavljajui: Boe, spasi nas! Boe, spasi nas! Boe, spasi nas! Zatim se odjednom, u trenutku kad je sav vlak leao umotan u gvozdene ljuspice srednje karike mosta, vjstar razmaha uz urlik koji je dostigao svoj vrhunac do pravog orgazma svoje siline i strasti. Most pue. eline se traverze polomie kao granice, a cement se stade osipati kao pijesak, dok se gvozdeni stupovi povie kao vrbovi prutii. Srednji raspon se istopi kao da je od voska. Njegovi polomljeni dijelovi se sasvim pripie uz nesretni vlak, koji Se za trenutak mahnito zavrtje u prostoru. U istom 227tom trenutku na Denisa se uz zagluno krhanje srui nalet drveta i stakla, i stade ga uasno sjei, gruvati i sakatiti. Zau se uvijanje i upanje metala, i pucanje i padanje drvenarije. Do uiju mu doprije neizrecivi uas stotine ljudskih glasova spojenih u iznenadni kratki prestravljeni krik uslijed samrtnih muka pomijeanih s grozom jeziv, koban kao pogrebno naricanje. Zidovi njegovog kupea se vrtoglavo okrenue oko njega i navalie na njega, kao mrtvaki pokrov, a pod mu se obrete iznad glave. I dok se tako kovitlao, on uz viknu iz sveg glasa: Boe spasi nas!" a zatim tiho proaputa ime: ,,Mary!" Zatim se vlak s nevjerojatnom brzinom izvi u visinu kao raketa, pa opisa kroz tamu blistavu svijetlu parabolu, i bez uma utonu u crni pakao vode ispod njega, gdje se, kao raketa, odmah ugasi ieze zanavijek! Za beskonano mali dio sekunde, dok je zavitlan letio kroz uzduh, Denis je znao ta se zbiva. Znao je sve, pa je u jednom trenutku prestao da zna. U istom trenutku u kojem se prvi, slabi krik njegovog

djeteta izvio tamo u staji u Levenfordu, njegovo unakaeno tijelo pade u tamnu, pobjesnjelu vodu, i ostade da lei mrtvo, duboko na dnu kanala. 228 DRUGA KNJIGAOtro, hladno martovsko jutro lealo je na Glavnoj ulici u Levenfordu. Krupne, suhe pahuljice snijega, leprajui blago i tiho kao leptiri, uporno su punile uzduh i leale duboko na smrznutoj zemlji. Otra, dugo odlagana zima dola je kasno i sad je sporo prolazila, mislio je Brodie stojei na vratima svog duana i gledajui uz i niz tihu i praznu ulicu. Za divno udo, mirnoa ulice ga je tjeila, njena praznina mu je davala vie prostora za disanje. Za po-slednja tri mjeseca bilo mu je teko da gleda sugraanima u oi, te je taj nedostatak kretanja njegovom napaenom ali nepokolebljivom ponosu dolazio kao predah. Mogao je za asak da olabavi svoj kruti vanjski izgled i da se divi svojoj nesalomljivoj volji. Da, njegov zadatak je za posljednja tri mjeseca bio teak, ali ga je on, bog i dua, izvrio! Mnoge su se strijele odapinjale na njega i duboko se zabadale, ali on nije nikada ni jednom rijeju, ni jednim pokretom odao drhtanje svog ranjenog i povrijeenog ponosa. I pobijedio je. On gurnu svoj kruti eir dalje na potiljak, abi palce u pazuha svoga prsluka, pa se, postojano udiui otar zrak zatubastim nozdrvama, ratoborno zagleda niz tihu ulicu. Uprkos toj otroj hladnoi, nije imao na sebi ni gornjeg kaputa, ni ala; toliko je uivao u otpornosti svoga tijela da je prezirao taj znak slabosti. Sta e meni kaput, pored ovakve snage? govorio je njegov prezrivi stav, i pored injenice da je toga jutra morao razbiti tanku koru leda na vodi u svom vru, da bi se mogao ispljuskati. To hladno vrijeme je godilo njegovom raspoloenju. On se naslaivao gvozdenim mrazom i' punio plua okrepljujuim ledenim zrakom, pri emu je pri udisanju 231uvlaio leprave pahuljice na jezik, gdje su leale topei se kao hostije i ispunjavale ga novom svjeinom i snagom. Odjednom vidje kako mu se pribliava jedan ovjek. Brodiea zadra na vratima samo prkos i ponos, jer u toj prilici poznade najjeziavije i najpodmuklije prialo u gradu. Prokleti njegov glatki jezik promrmlja on sluajui kako mu se pribliavaju njegovi potmuli koraci, kad vidje da onaj tamo namjerno prelazi preko ulice. Volio bih da mu ga mogu iupati iz usta. Da, evo ga dolazi ovamo. Znao sam to. Grierson se priblii, umotan u al sve do pomo-drelih uiju. I zastade, kao to je Brodie i oekivao. Dobro vam jutro, Brodie poe on, udarajui glasom na ono vam", s takvom nijansom u naglasku da se moglo protumaiti kao izraz u vaenja ili prosto kao ironija. 'Brojutro, ree Brodie kratko. On je u prolosti ljuto stradao od podmuklog otrova toga jezika, te je osjeao duboko nepovjerenje prema njemu. Mraz jo ne poputa, kako mi se ini nastavi pridolica. Ovo je bila teka, vrlo teka zima, ali vi, izgleda, ovjee boji, ba nimalo ne marite za to. Sve moete da podnesete kao da ste od elika. Ovakvo vrijeme meni prilino prija pro-guna Brodie, gledajui prezrivo pomodreli nos svoga sagovornika. Samo je muka u tome odgovori Grierson mirno to sav ovaj mraz mora jednom proi. Led mora jednog dana pui. Mora nastupiti kopnjenje, i ukoliko je bio otriji mraz, utoliko e blae biti kopnjenje. Jednog dana ovdje e nastati velike promjene u prilikama i pogleda prema Brodieu bezazlenim oima. Brodie je potpuno shvatio dvostruko znaenje tih rijei, ali nije bio dovoljno bistar da uzvrati ravnom mjerom. Zar? ree on tupo i podrugljivo. O, boe, bistra ovjeka! 232 Ne, ne! gospodine Brodie, to je samo moje nagonsko osjeanje! Ono to su Rimljani zvali proricanjem iz vremena. - Zbilja! Pa to si ti uenjak, kako vidim. E, ovjee nastavi Grierson sasvim mirno jutros je u moju kuu uletio jedan crvenda gotovo promrzao. I on tu stade mahati glavom. Mora da je ovo vrijeme strano za ptice... a i svakom ko nema krova nad glavom. Zatim, prije no to Brodie stie da odgovori, dodade: A kako djeica? Brodie se prisili da odgovori sasvim mirno. Sasvim dobro, hvala na pitanju. Nessie sjajno napreduje u koli, kao to ste sigurno uli. Ta e opet ove godine odnijeti sve nagrade! Eto ti, sad si dobio, mislio je Brodie, ti i tvoj veliki glupi sin, kome moja bistra curica uvijek otima prvo mjesto. Nisam uo! Ali divno u svakom sluaju. Grierson poutje pa zatim primijeti blagim glasom. Jeste li to uli o onoj drugoj kerci... mislim na Mary? Brodie zakrguta zubima, ali se savlada i ree sumorno:

 Molit u vas da vie ne izgovarate to ime u mom prisustvu. Grierson se napravi jako zabrinut. Meni je zaista ao ako sam vas uzbudio, gospodine Brodie, ali sam uvijek pomalo uvaavao tu vau djevojku. Strano me je dirnula njena duga bolest, ali sam neki dan uo da je dobila neko mjesto u Londonu, pa sam se pitao da li je to bilo pomou onih ljudi u Darrochu... Mislim Fovleovih. ini mi se da i vi isto tako malo znate kao i ja. On za-muri i pogleda iskosa u svog sugovornika, pa nastavi: Da, ja sam se mnogo zainteresirao za tu stvar, onako, znate, sa ovjenog gledita. Zaista me je zaboljelo kad je ono jadno djetence umrlo u bolnici. Brodie je gledao hladno, ali se muenje nastavi. Vele da je bilo zlatno djetence, a i doktoru je bilo strano ao kad mu se izmaklo iz ruke. Jako se 233zainteresirao za majku. A nije ni udo; tako neobian sluaj, sa zapaljenjem plua i ostalim. I on stade sumorno mahati glavom. A i grdna je nesrea, ovjee, to otac nije ostao iv da od nje uini estitu enu. I... Hm, hm! Oprostite, gospodine Brodie! Ja se sasvim zaboravio, pa pustio ovaj svoj glupi jezik da toroe. Grierson je bio pun aljenja. Taknuo je Brodiea u ivac, natjerao ga da se trgne od bola, i bio dovoljno bistar da zna kad se treba povui. Brodie je sasvim jasno prozreo toga ovjeka. U sebi se uvijao, ali tekim i usiljenim glasom ree samo: Neka taj va podmazani jezik samo klepee ko vodenica; to mene nimalo ne dira. To je bio pogrean stav, jer Griersonu odmah prui priliku da obnovi bockanje, te je on odmah do-epa. On se zakikota tiho i s puno simpatije. Tako je! Imate pravo! To je onaj duh koji nikad i ne trepne! Ja mogu samo da se divim, gospodine Brodie nastavi on vrstom stavu koji ste vi zauzeli pred svom tom sramotom. Neki drugi ovjek s takvim ugledom u gradu mogao bi lako pokleknuti i sasvim se upropastiti pred takvim ponienjem, jer je, nema zbora, cijeli grad mjesecima brujao, o tome. Ne vodim ja rauna o tome ta tko blebee kod Krsta odgovori Brodie zadihano. Gledao je svoga protivnika kao da e ga ubiti pogledom, ali se iz dostojanstva nije mogao posluiti drugim orujem, a ponos mu nije doputao da se povue. Da, da odgovori Grierson zamiljeno ali bi se drugi ovjek moda pokolebao kad bi vidio da je postao meta tim prljavim glupanima i predmet podsmijeha cijelog grada. Ta, ovjee dodade on tihim glasom, gotovo kao da se uzgred sjetio: to bi bilo dovoljno da obinog ovjeka natjera da potrai utjehe u piu. Brodie se zagleda u njega natuteno ispod upavih obrva. Jesu li ga poeli klevetati i u tom pogledu! 234 Nita ne moe razveseliti ovjeka kao dobra kapljica, naroito po ovakvom vremenu odsijee Grierson tonom koji je mnogo nagovjetavao. Nego, moram ii. Hladno je, bogami, stajati ovdje i blebetati. Zbogom, gospodine Brodie. I Grierson brzo izmae van domaaja sluha, smjerno pognute glave, ne davi svome sugovorniku vremena da odgovori. Mada je sav drhtao od dugog stajanja na hladnom zraku, u sebi se grijao na vatri slatkog samouvaavanja. Sav je sijao od sree pri pomisli na podrhtavanje Brodievog zvjerskog oka, dok su njegove vjeto usmjerene aoke pogaale gdje treba, i naslaivao se pri sjeanju na dubok, teak uzdah koji je najzad izazvalo gomilanje njihovog otrova. Zasmija se pri pomisli kakvu e odlinu alu imati da ispria veeras u klubu, i kako e svi pucati od smijeha dok je bude priao. Ve se unaprijed kikotao za svoj raun. Sto da ne ponizi toga uobraenog goluba guana? Sta on o sebi misli kad se dri onako bezobrazno, naduveno? A osim toga, koji bi ovjek izbacio svoje roeno dijete, kao pseto, u onakvu no? To je i bilo uzrok smrti onog djetenceta. Da, a zamalo nije ubio i samu Mary! Zapaljen je plua i porodiljsku groznicu i bogzna ta je sve prepati'a. Da, to je bilo prava bruka, ako ba i jeste bila krasna... I on ode, izgubi se iz vida, jo jednako se naslaujui svojim mislima. Brodie ga je gledao kako odlazi niz ulicu, s ustima stisnutim u tanku, krivu crtu. Tako to ide kod njih, mislio je on. Pokuali bi da ga kamenuju, da ga tuku, raznesu na komade, sad kad je pokleknuo. Ali se i na samu tu pomisao ponosno isprsi. Nije on pokleknuo! Neka samo priekaju ti koji to priaju, pa e vidjeti. Kroz mjesec-dva cijela e ta prokleta stvar biti samo nejasna uspomena. Njegovi pravi prijatelji, plemii, sigurno osjeaju prema njemu samo simpatiju i saaljenje. Ali kad se sjeti svega to je pretrpio, usne mu lako zadrhtae. Za vrijeme svih onih nedjelja dok je Mary u Opinskoj bolnici visila izmeu ivota i smrti, on je ostajao pri svome, tvrd 1 aeuzbudljiv, nepomian u svojoj odlunosti da se 235odrekne keri. Ona se svojim vlastitim postupkom odmetnula od zakona, te je on otvoreno proglasio da e je ostaviti da skapa van granica pristojnog drutva. I pored nijemog kopnjenja svoje ene, glasnog

palacanja jezika u gradu, vatrenog talasanja javnog mnijenja, pritiska koji je izvrio jedan otar, povjerljiv razgovor sa doktorom Renwickom i opeg pre-zrenja izraenog javnim uvredama i prijekorom, on je ostao nepromjenljiv i nepopustljiv. Nije joj ni blizu priao, te je sad misao o toj njegovoj nepokolebljivoj odlunosti godila njegovom povrijeenom duhu. Ali nitko nije znao koliko on pati; njegov ponos je dobio gotovo smrtni udarac. I on sa sumornim osjeanjem olakanja skrenu misli na utjehu koja mu je krijepila duu kroz sve te gorke mjesece i pusti da mu se duh naslauje mislima o nesrei na tavskom mostu! O smrti malog kopileta nije mislio ni sa kakvim zadovoljstvom on ga se odrekao odmah od poetka ali pomisao na Fovlevo izmrcvareno tijelo iji su alosni ostaci bili izvaeni i sad leali i trunuli pod zemljom u Barrochu rijetko mu je izbijala iz glave. To je bio melem za njegovu ranjenu naduvenost. Njegova mata se neobuzdano predavala uivanju u masi ivih, jezivih pojedinosti. Nije nimalo mario to je poginula stotina drugih; propast itavog vlaka je za njega bila samo orue pravedne osvete. Taj mu se ovjek zamjerio, usudio se da mu se odupre, i sad je mrtav. Bila je to slatka utjeha. Upravo se okrenuo da ue u duan kad mu opet netko pristupi. Nekakav ovjeuljak, sav nemiran i preplaen kao zec, izletio je iz susjednih vrata da govori s njim. Bio je to Dron. Na Brodievom zategnutom licu ukaza se prezren je kad spazi nervoznu uznemirenost onog jadnika, te mu se povrati samopouzdanje, koje se uvijek popravljalo pri pogledu na strah koji je bio u stanju da ulije drugima, dok se prezrivo domiljao kakav li je cilj posjete toga ovjeuljka. Da nee rei kako mu se rodilo jedno balavce? upita se on, dok je zapaao naroiti, uzdrljiv pogled kojim ga je onaj gledao. 236 Dronov izgled je nesumnjivo bio neobian, dok je, drhtei od neke obuzdavane uzrujanosti i trljajui brzo ruke jednu o drugu uz suho utanje, pri emu su mu blijede trepavice neprestano mirkale, a noge drhtale kao od tetanusa pokuavao da progovori zamuckujui. No, hajde, istresi ta ima ree mu podrugljivo Brodie i ne zadravaj me vie na pragu. Kakvom li te je ivotinjkom bog blagoslovio ovoga puta? Nije u tome stvar ree Dron urno, s novim nastupom vrpoljenja. Zatim dodade lagano, kao ovjek koji je stvar dobro uvjebao: Ja sam samo neto mislio da li ste sasvim sigurni da vam nisu potrebne one moje prostorije, koje sam vam ponudio krajem prole godine i trzanjem glave pokaza u pravcu praznog duana. Vi ste moda i zaboravili da ste me toga dana izbacili na trotoar, ali ja nisam! Nisam zaboravio da ste me gurnuli tako da sam pao na lea. Glas mu je pri posljednjim rijeima rastao u kretavom kreendu. To si ti pao sam, mili moj prikane, i to je sve. Ako ti se prohtjelo da sjedi na stranjici ispred mog duana, ja nemam nita protiv toga; ali ako ti u tom poloaju nije ba bilo prijatno, to priaj svojoj eni. To nije moja stvar ree Brodie mirno. Ali ga je oko tog ovjeka jako zanimalo, jer su se u njemu borila o prevlast dva suprotna osjeanja i vidio se izraz kakav se moe vidjeti u upola uplaenom, a upola likujuem oku zeca koji gleda kako se njegov neprijatelj uhvatio u svoju vlastitu klopku. Pitao sam vas da li ste sigurni pitao je Dron sav treperei, i ne obazirui se na upadicu; zatim urno nastavi: Pitam da li ste sasvim sigurni da vam nisu potrebne one moje prostorije? Jer ako vam treba duan, moete ga dobiti. Nisam ga izdao! Nisam ga izdao! Prodao sam ga eirdijskoj i galanterijskoj firmi Mungo i kompanija. Posljednje rijei je vikao pobjedonosno i zatim je urno istresao: Dobio sam 237vie no to sam traio jer ti imaju neogranieno mnogo kapitala. Hoe da udese sjajan, veliki magazin u kojem e biti svega i naroiti izlog, kao i posebno odjeljenje za eire i kape. Znao sam da e vam biti milo da ujete tu novost, te nisam mogao da ekam. Doao sam pravo ovamo im sam potpisao ugovor. Glas mu se podignu zlurado, tako da gotovo prijee u histeriju. Evo ti! Metni to u lulu pa pui, ti razmetljivi siledijo! dreknu on. Pui dok ti se ne smui. To e te nauiti da zlostavlja ljude slabije od sebe. Zatim se, kao da se boji da ga Brodie ne napadne, brzo okrene i zagrebe u svoju jazbinu. Brodie je stajao kao ukopan. Dronovo maloduno kiptanje od bijesa nije mu zadavalo nimalo brige, ali je njegova novost bila katastrofalna. Zar ga nesrea nee nikad ostaviti na miru? Mungo kompanija, osnovana u Glasgowu i isprva ograniena samo na to mjesto, ve je od prilino dugog vremena pruala pipke u okolnu unutranjost. Kao pioniri, uviajui korisnost principa veeg broja prodavaonica, oni su preplavili veliki broj manjih gradova u Lanarkshireu, a sad su se lagano irili niz Clvden. Brodie je znao da to prodiranje znai propast za mjesne trgovce, jer je Kompanija s jedne strane prireivala sjajne atrakcije kao to su jeftine rasprodaje i blistavo namjeteni izlozi u kojima na svakom artiklu stoji cijena, i to ne potena cijena u okruglim ilinzima, ve u varljivim ciframa koje se zavravaju sa: 11 % penija; izlozi obilno iskieni prevarantskim kartonima koji primamljivo djeluju na matu tvrenjem: Kao narueno za djecu", ili Odlian kvalitet", ili ak Izvrsno"; dok je s druge strane bezobzirno obarala cijene u sluaju

konkurencije. Znao je da je Kompanija ve otvorila filijalu u Darrochu i Ardfillanu, ali je samom sebi laskao da e Levenford ostaviti na miru zbog njegove stare, dobro uvedene radnje, mada Kompanija nije trgovala iskljuivo eirima. Prezrivo je govorio u sebi da za godinu dana ne bi prodali ni jedan eir. A sad, eto, dolaze! On je bio svjestan da e biti bitke, a on e se boriti ogoreno, pri emu e ih pustiti da okuaju sve to mogu sa Jamesom Brodiem, 238 pa da onda povuku posljedice. I odjednom shvati koliko e biti blizu njega, pa ga obuze nastup ogorenja i ljutine koji ga natjera da zaprijeti pesnicom prema praznom duanu, dok se okretao i ulazio u svoju radnju. Cim ue, on viknu na krotkog svuda prisutnog Perrvja. U ta bulji, ti podbula ovco? Pokuaj i da uradi poneto. Taj tvoj blesavi izraz me prosto razbjesni. Sta elite da uradim? Ne sluim nikoga. Vidim da ne slui nikoga. Hoe valjda da kae kako nemam muterija, ja koji imam najbolju i najsolidniju radnju u gradu. Svijet ne dolazi zato to ne moe od snijega, luae! Poisti malo po duanu, ili uzmi kalup sapuna pa otii napolje i operi noge dreknu Brodie zalupivi za sobom vrata svoje kancelarije. U kancelariji sjede na stolicu. Sad kad se naao sam, i kad je vrstina koju je pokazivao pred svijetom malo popustila, na njemu se gotovo neprimjetna promjena slabo pokazala u izdubljenosti koja je sjen-ila glatku, vrstu konturu njegovog obraza, i u tananoj crti ogorenja koja se sputala od ugla njegovih usta. Na pisaem stolu leao je neotvoren Herald" (mjesecima nije pogledao nijedne novine, to je bio vrlo znaajan propust), i on ga jednim pokretom nemarne odvratnosti zbrisa sa stola na pod otvorenim dlanom. Odmah zatim njegova ruka potrai dep, iz kojeg on s uobiajenom nesvjesnou izvadi lulu i duhankesu, pa naglo pogleda u njih kao da se udi kako su mu dospjele u ruke, da ih onda s izrazom odvratnosti spusti na sto pred sebe. Nije mu se pu-ilo toga jutra kad su ga neprijatnosti tako uporno Progonile. Mada je u sobi plamsala jaka vatra od ugljena, i unato njegovoj ravnodunosti prema hladnoi, on odjednom osjeti da zebe, i dok mu je neka jeza prolazila cijelim tijelom, pade mu na pamet ono to mu je Grierson rekao: Nita ne rastjeruje hlad-nu i ne razveseljava ovjeka kao dobra kapljica." 239Dobra kapljica! Zar takvim izrazom da se slui ma tor ovjek! Ali to je sasvim nalik na Griersona, na njegov mek, maji glas i tiho, podmuklo uljanje. Oevidna kleveta koja se krila u tim rijeima dovela je do toga da su ga kod Krsta ve proglasili za pijanicu, njega koji mjesecima nije ni okusio pie. On nestrpljivo skoi sa stolice, pa kroz zamrzli prozor pogleda u snijeg koji je bio svuda: po zemlji, po zaleenom Levenu, po krovovima kua i u zraku, jer je jednako padao kao da ne misli nikad prestati. Svaka lelujava pahuljica inila se Brodieu kao sitan teret, dok je tako izdvojen, ali nepodnoljiv kad se umnogostrui. Dok je tako razmiljao, u glavi mu poe rasti umali molekul misli. Osjeao je svojim tupim mozgom slijepu nepravednost optube da on trai utjehe u piu. U tome je stvar promrmlja on. Kleve-taju me, a utjehe nemam. Pusto predjela opet ga ispuni jezom. On ponovo uzdrhta, pa nastavi da govori samom sebi. Ta sklonost da glasno razgovara sa sobom, bilo je za njega neto sasvim novo, ali dok je tako govorio, misli su mu se jasnije nizale i bile manje zamrene. Kau da cvrckam, je 1'? Da, takve stvari govore te gadne svinje bez ikakvog razuma; ali, tako mi boga, uhvatit u ih za rije. Meni je to ionako potrebno, da uklonim iz usta ukus na tu gnjidu na to jadno krivonogo stvorenje kako ga je bog dao, s onim njegovim dobrim kapljicama". Na njega i njegovo: molim izvinite" i ,,s vaim doputenjem", i ono njegovo epukanje i klanjanje do zemlje. Jednog dana u ga tresnuti o tu zemlju i ostaviti ga na njoj. Da, moram neim isprati usta poslije ovog ju-tranjeg posla. Na to mu lice stade izvoditi kisele grimase, kad dodade, jednako se obraajui praznoj sobi: Nego, hvala vam, gospodine Griersone ... hvala vam na vaem sasvim prihvatljivom prijedlogu. Zatim mu se izraz lica promijeni; odjednom osjeti neobuzdanu bezobzirnu elju da pije. Tijelo mu se osjealo snano, tako ivotinjski silovito da je osjeao elju da krha gvozdene ipke; tako ivahno pokretlji240 vo s tako velikim sposobnostima za uivanje, da se osjeao sposoban da isprazni itave rezervoare pia. __ Kakva mi korist od toga to ivim kao nekakav sasueni isposnik oni svejedno govore o meni. Dat u im bar neto o emu e moi da brbljaju, grom ih spalio! viknu on, pa navue eir na oi, i natmureno izie iz duana. Nekoliko vrata dalje nalazila se mala, tiha krma: Wintonski grb", koju je drala neka postarija, uvaena matrona po imenu Phemie Douglas, uvena sa svoga pia, svog potenja i svoje udobne gostinske sobe poznate meu elitnijim duhovima tog grada kao Phemin mali salon", njihovo omiljeno pribje-ite. Ali Brodie, uavi u krmu, izbjee taj cvijet drutva, jer sad nije imao vremena za razgovore, sad je elio da

pije, i to je due ekao, sve je ee elio. Ue u opi bar, koji je bio prazan, i zatrai od kel-nerice veliku au vrueg viskija. Pourite i donesite mi ga to prije" ree on, glasom suhim od silne udnje. Sad, kad ga je naruio, morat e ga popiti; nita ga ne moe sprijeiti, niti mu zaustaviti sve jae osjeanje ei od koje mu se grlo suilo, ake neprestano stiskale i otputale, a noge uzrujano trup-kale po podu posutom strugotinama dok je ekao na vru viski. Kad mu djevojka donese vreli napitak, on ga ispi na duak. Jo jedan ree nestrpljivo. Sve u svemu iskapi etiri ae viskija toplog i estokog kao vatra, i to svaku od njih im bi je dobio, tako da su sad poele da djeluju u njemu kao bujanje kakvog vatrenog kvasca. im se zagrijao, poeo se lake osjeati; tamne sjenke od protekla tri mjeseca poee se dizati; jo su mu se kovitlale po mozgu kao oblaci dima, ali su se ipak digle. Zajedljiv osmijeh mu zaigra oko usana kad ga obuze osjeanje nadmonosti i nepovredivosti njegove linosti, ali je to bio jedini izraz misli koje su tutnjile u njemu. Tijelo mu je bilo mirno, a pokreti oprezni, jo uzdrljiviji. I dalje je bio sav uvuen u sebe dok mu se povrijeeni ponos zagrijavao pod uticajem ruiastih misli koje su brzo jurile kroz glavu. Kelnezamak 241rica je bila mlada, privlana i sasvim eljna da porazgovara s tim udnim, krupnim ovjekom, ali je Brodie ne pogleda, pa je ak i ne primijeti dok je onako, sav zanesen oslobaanjem od one odvratne utuenosti i utonuo u nepovezano ali blistavo razmatranje svojih buduih planova i pobjeda, neprestano utio i tupo blenuo pred sebe. Najzad zatrai bocu viskija, pa plati i izae. Kad se vrati u kancelariju, on nastavi da pije. Sa svakom aom um mu je postajao sve bistriji, sve " vie preovlaivao, postajao sve samovoljniji, a tijelo sve savrenije i bre izvodilo pokrete. Sad je on snanim odobravanjem potvrivao sve svoje skoranje postupke. Pred njim je na stolu stajala prazna boca i na njoj etiketa s rijeima: Planinska rosa", koje se njegovoj pomuenoj mati uinie vrlo podesne, jer se sad osjeao snaan kao planina i bistar kao rosa. Da mrmljao je, obraajui se boci dobro pamti to ti kaem: ne mogu oni mene slomiti. Ja, sam njima vie nego ravan. Ja ih mogu savladati. Sve to sam uradio bilo je na svom mjestu. Ne bih povukao ni jedan postupak koji sam uinio prema njoj. Priekaj samo pa e vidjeti kako e dalje sve ii. Sve e se zaboraviti, a mene nita ne moe zaustaviti. Sad e na mene doi red da se smijem. On zapravo sad nije znao koga optuuje, ali je u tu kategoriju ukljuivao bez razlike sve one za koje je zamiljao da su protiv njega, da su ga omalovaavali, ili da ga nisu priznavali za ovjeka kakav je u stvari. Sad vie nije mislio o opasnosti koja je prijetila njegovom trgovakom poslovanju, jer je pred uvelianim znaenjem njegovog ponosa punog prezre-nja postala prava sitnica, suvie smijeno-beznaajna da bi mogla nepovoljno djelovati na njega. Opozicija koju je sad opaao bila je opa, neopipljiva, pa ipak \ iskristalizirana u osjeanje da bi se svaija ruka mo\ gla dii protiv njegovog presvetog dostojanstva. Sad je ta fiks-ideja, koja je oduvijek pritajeno tinjala u ' \ njemu, ojaala i snanije mu nagrizala duu. I obratno, ukoliko mu se opasnost koja prijeti njegovom po242 < loaju ukazivala veom, utoliko je postojala vea i strasnija i njegova vjera u svoju sposobnost da se odupre, i to u tolikoj mjeri da ga je inila gotovo svemonim. Najzad se tre, pa izvadi sat i pogleda u njega. Kazaljke koje mu se uinie vee i crnje nego obino pokazae deset minuta do jedan. Vrijeme ruku ree sam sebi ljubazno. Vrijeme je da vidim onu svoju krasnu i urednu enu. Divno je imati tako lijepu enicu koja ovjeka privlai kui. On dostojanstveno ustade, ali uz lako, gotovo neprimjetno povoenje pa poe vrstim korakom iz kancelarije, ne okreui ni glave na preplaenog, uu-renog Perrvja. Poto ukrueno proe kroz duan, on izae na ulicu, pa se dohvati sredine i poe njome kao lord. Iao je plonikom ulice razmahujui rukama i uspravljene glave, zabaenih ramena, izbacujui pri stupanju noge ispred sebe s velianstvenim osjeanjem svoje vanosti. Ono nekoliko ljudi na ulici gledalo ga je sa zaprepaenjem i uenjem, to je u njemu, dok je to opaao jednim krajikom oka, pothranjivalo tatinu i nadimalo njegovu pijanu samouvjerenost. Gledajte samo, gledajte kao da je govorilo njegovo dranje. Gledajte Brodiea ... Jamesa Bro-diea, a on je, ivoga mi boga, sila od ovjeka! Iao je kroz snijeg sve do kue, kao da ide na elu kakve pobjednike povorke, i pri tome se drao tano sredine ulice i svoga pravca tako nepokolebljivo da su ga kola koja su prolazila morala, htjela-ne htjela, obilaziti, kao neospornog gospodara sredine ulice. Zastao je pred svojom kuom. Bijeli snjeni pokriva zaodijevao ju je nekom nestvarnom i varljivom dostojanstvenou, ublaavao joj suvie grube linije, otklanjao zdepaste i krute konture, i povezivao njene neskladne dijelove tako da se pred njegovim Pijanim oima dizala onako masivna i velianstvena, i na

tmurnoj pozadini neba boje liskuna davala iluziju beskrajnih razmjera. Nikad mu se nije tako oniti joj se ikad toliko divio, i dok je prilazio 243kapiji i ulazio u kuu, obuze ga silan zanos to je njen vlasnik. U holu skide eir, pa irokim, neobinim pokretima stade na sve strane rasturati gusti snijeg, koji se po njemu bio nahvatao, zabavljajui se promatranjem kako neki komadi pljeskaju po tavanici i zidovima, slikama, lusteru, pa zatim stade bezobzirno treskati po podu odbijajui tvrde, nabijene grude snijega i leda. Imat e ta da isti za njim ona njegova sudopera, mislio je u sebi ulazei u kuhinju s izgledom osvajaa. Zatim odmah sjede za sto i zari kaikom u ogromnu zdjelu punu supe sa povrem, slatke od sokova goveeg mesa i kostiju i guste uslijed ljepljivosti jema, u zdjelu koja je stajala na stolu i ekala njegov dolazak, kao izraz odanosti i briljivosti njegove ene, to on, naravno, nije zapaao. Kao narueno za tako hladan dan, mislio je on sr uci halapljivo i slatko, kao izgladnjela ivotinja, brzo prinosei ustima veliku kaiku uvijek do vrha punu, pri emu su mu vilice radile bez prekida. Meso i sitne koice koje su plivale po orbi kidao je i krkao jakim zubima, sladei se ve i zato to nedjeljama nije imao tako dobar apetit, niti je tako prijatno osjeao ukus hrane na jeziku. Ovo je bilo sjajno! priznade to gospoi Bro-die, prostaki mljeui usnama prema njoj i srea za tebe. Da ti je na ovakav dan zagorjela supa, ja bih ti je pljusnuo oko uiju. Zatim se prodera, jer je ona bila zastala zbog njegove neobine navale: Sto si se zablenula? Je li to sve to treba da dobijem za ruak? Ona odmah pobjee, ali dok je urno donosila kuhanu govedinu i zdjelicu s krompirima i kupusom, uplaeno se pitala ta li je onu njegovu vjeito sumornu utljivost pretvorilo u ovo buno, avolsko raspoloenje. On odsijee komadinu masne govedine i baci je u svoj tanjur, u koji zatim natrpa gomilu krompira i kupusa, pa stade jesti i gledati je podrugljivo, onako punih usta. 244

O, boe, ala si mi lijepa, slatka moja rugao jOj se izmeu zalogaja koje je vakao mljackajui. Sva si prava k'o taj tvoj nos. Ne, nemoj bjeati! -i die no prijetei da bi je zadrao, dok je svravao vakanje debelog komada mesa. Zatim nastavi, pravei se prilino zabrinut: Moram priznati da u posljednje vrijeme nisi postala ljepa; sva si se zbrkala od ovih briga; u stvari, vie nego ikad lii na staru koijaku ragu. Vidim da uvijek nosi tu kunu haljinu to lii na krpu za sudove. Tu stade zamiljeno viljukom akati zube, pa dodade: Ba ti lijepo stoji. Mama je stajala pred njim kao sasuena trska, nesposobna da izdri njegov podrugljiv pogled i gledajui kroz prozor, kao da joj to zamiljeno zurenje pomae da otrpi njegova bockanja. Lice joj je bilo sivo, boleljivo, staklasto providno, a oni kapci rastvoreni tupom, ukoenom zabrinutou, dok su joj se mrave, od rada ogrubjele ruke nervozno igrale vrpcom koja joj je visila sa struka. Brodieu odjednom sinu u glavi jedna misao. On pogleda na sat. A gdje je Nessie? viknu. Dala sam joj neto za ruak da ponese u kolu, da ne bi dolazila kui po snijegu. On proguna: A moja majka? upita. Ona danas nije htjela da ustane, boji se zime proaputa ona. On se sav zatrese od smijeha. Takva bi, eto, trebalo da bude ti nezgrapno stvorenje. Da si imala toliko pameti, danas bi bolje izgledala, i ne bi se tako srozala. Zatim poslije kratke utnje dodade. Dakle sad smo nas dvoje sami! Vrlo dirljivo, zar ne? Imam veliku novost za tebe! Divno iznenaenje! Njen pogled smjesta skrenu s prozora i pogleda u njega u nijemom iekivanju. Ali, ne uzrujavaj se, ree posprdno nita 0 tvt>joj krasnoj pokvarenoj keri. O njoj nikad ne245e" saznati gdje je. Ovog puta se radi o poslu. Ti si mi uvijek takva pomo i potpora da ti ovo moram kazati. On tu vano posut je neko vrijeme. Konfekcijska firma Mungo i kompanija uzela je duan odmah do tvog mua__da__odmah do Brodiea

eirdije. I nasmija se grohotom. Zato e moda uskoro dospjeti u sirotinjski dom! I opet zaurla na svoju vlastitu dosjetku. Gospoa Brodie se ponovo zagleda u prozor. Odjednom se osjeti slaba te sjede; ali im to uini, njegove se podrugljive oi smrknue, a lice, ionako crveno od toplog jela, planu ljutito. Jesam li ti dozvolio da sjedne, kuko? Ima da stoji, dok ne zavrim s tobom. Ona ustade kao posluno dijete. Moda za tebe nita ne znai to e se te proklete svinje usuditi da se namjeste kraj moga praga. Ti moda suvie lako dolazi do jela i pia, ali ja to moram da zaradim. Zar ta tvoja tupa glava ne vidi da e to biti borba na ivot i smrt__njihovu smrt? i tresnu pesnicom po stolu. Njegova se buna, zajedljiva veselost iscrpla i ustupala mjesto mrzovoljnoj, siledijskoj ljutini. Ako ne moe da misli moe da slua! Idi, donesi mi puding! Ona mu donese u pari kuhan puding s jabukama, te on napade na njega kao vuk, dok je ona stajala kraj drugog kraja stola, kao kakav odrpani lakej. Ta vijest je nije mnogo zabrinula. Nije se bojala novanog poraza jer je stalno ivjela pod okriljem njegove autoritativne linosti, i mada je u pogledu kuevnih izdataka bio vrlo krte ruke, njoj je bilo jasno da ne oskudijeva u novcu, a esto ga je viala kako iz depa vadi aku blistavih zlatnika. Njen utueni duh je muila druga briga. Punih est nedjelja nije dobila pismo od Matta, a i prije toga su njegova pisma postajala sve kraa i tako neuredno dolazila da joj je to zadavalo silne muke i brige. Od Mary je ve bila digla ruke i smatrala je za potpuno izgubljenu; nije ak znala ni gdje je, samo se govorilo da su joj Fovleovi nali neko mjesto u Londonu; ali nije znala kakvo 246 mjesto. Sad je jedino za Matta vezivala sve svoje nade i svu svoju ljubav. Nessie je tako iskljuivo bila grodieva ljubimica da je Mami sad ostajao samo Matt. Ali i bez obzira na to, ona je u stvari uvijek najvie voljela njega te je sada, kad je postao nemaran u pisanju, zamiljala da ga je snala bolest ili neka nesrea. Odjednom se tre. Daj mi malo eera. Sta tu blene i sanjari? __derao se Brodie na nju. Ovaj puding ima ukus na kiseljak. Razumije mi se ti u puding od jabuka k'o tele u kantar! Sto je vie vjetrio uticaj pia, on je postajao sve mrzovoljniji. On zgrabi iz njenih ruku sud sa eerom, pa zasladi puding po volji, i pojede ga uz sve znake negodovanja. Najzad ustade i strese se, nastojei da odagna mamurluk koji ga je poinjao osvajati. Idui vratima, okrete se eni i ree prezrivo: Sad e ti lijepo zasjesti! Znam da e se, im ja okrenem lea, raspilaviti kraj vatre s nekom od tvojih blesavih knjiga, dok u ja za to vrijeme raditi za tebe. Ne priaj mi da nisi lijena; ne priaj da nisi prljavica. Kad ja to kaem onda je tako, i kraj. Znam te ja dobro ti si lijena glupaa! U svom sve veem bijesu, on se natmuren muio da nae neki novi nain da joj zada kakav udarac i kako mu jedna neobino lukava misao pade na pamet, oi mu pakosno sinuse na tu aljivu namjeru da Dronovu novost iskoristi kao izgovor za neprijatnost koju e joj priiniti. Sad kad dobijem protivnika u poslu nastavi lagano, zastavi na vratima moramo tedjeti. Morat e biti manje rasipanja i bacanja u ovoj kui, a za poetak sam odluio da ti smanjim sumu za kune trokove. Odsad e dobij ati deset ilinga na nedjelju manje, a mora imati na umu da na mojoj hrani ne smije tedjeti. Skresat e samo ono to vi rasipate, a meni e davati sve kao i dosad. Jesi li *ne ula? Deset ilinga na nedjelju manje! Porazmisli malo o tome dok bude itala svoje romanie. Zatim se okrenu i izae iz sobe. 247n Kad joj mu ode, gospoa Brodie, naravno, sjede osjeajui da bi pala na pod pred njegove noge od silne iznurenosti i od jakog bola u slabini da joj nje-^ govim odlaskom nije bilo omogueno da odmori umorno tijelo. To je bio nekakav naroiti bol, kao lagan i muan probod, koji joj je, mada je bila toliko navikla na njega da je gotovo mogla i da se ne osvre na to, sisao snagu i inio da se, im bi malo due stajala, osjea pretjerano umorna, a da ni sama ne razumije zato. Ali dok je tako sjedila, bilo je oevidno na njenom licu, koje je za posljednja tri mjeseca jako ostarjelo i koje je sad imalo izraz duboke zamiljeno-sti, da nije obuzeta sebinim obzirima prema svojim fizikim slabostima, ve da je pod uticajem nekog dubljeg, dirljivog uzroka tuge. Brodieva posljednja prijetnja nije je mnogo dirnula; u tome trenutku se osjeala suvie utuena da bi mogla shvatiti njeno znaenje i, mada je neodreeno uviala da je njegovo postupanje bilo neobino, njegovo ponaanje izuzetno, pravi uzrok joj nije bio ni na kraj pameti. A ni njegove grdnje je nisu mnogo uzrujale. Ona je, to se tie te naroite strane njene prirode, bila toliko neosjetljiva na bi njegovog jezika da je sad

jedva i opaala neku promjenu u nainu njegovog kanjavanja, a nikad joj ne bi palo na pamet da pokua da se obrani od nekog njegovog podrugljivog predbacivanja; ne bi ona mogla izgovoriti ni najblae, ni najloginije tvrenje sebi u prilog, koje bi bilo protivno njegovoj volji. Ve je odavno i jednom za svagda uvidjela da je lancem vezana za ovjeka samovoljna i nepravedna i da joj jedina odbrana lei u pokazivanju mlitave ravnodunosti na sve besmislene optube kojima bi je poniavao. Nije potpuno uspjela, i on ju je slomio, ali je bar stekla sposobnost da ga izbaci iz svojih razmiljanja bar za ono vrijeme kad ga nije bilo kod kue. Zato je onoga asa kad je izaao, uputila misli daleko od njega, te se one same od sebe vratie predmetu njene skoranje zabrinutosti njenom sinu. 248 Mattova pisma su joj iz poetka svojim dovoljno estim i pravilnim stizanjem izraavala njegovu privrenost, a uz njih je svakog mjeseca slao i sumu od pet funti, da ih uloi na njegovo ime u Levenfordsku tedionicu. Ona je uivala u tonu tih prvih pisama, jer su za nju bila neodoljivo zanimljiva, puna tako uzvienog osjeanja i nabijena snano izraenom moralnom ispravnou. Zatim je postepeno nastupila promjena: njegova pisma, mada su jo uvijek redovno stizala svakom potom, postala su kraa i mijenjala se u pogledu principa, tako da se njena materinska enja nije mogla zadovoljiti, iako je gutala ono malo oskudnih, a esto i zabrinjujuih vijesti u njima, kao to ni oni preko srca napisani stereotipni izrazi potovanja, kojima ih je neizostavno zavravao, nisu mogli uguiti njene nejasne zebnje. Poto je tako skresao svoja pisma do najvee mjere i uinio ih turim, ona mu je poela pisati pisma puna predbacivanja, ali, avaj! bez ikakvog uspjeha; primitak njenog prvog pisma u tom duhu potvrdio je na taj nain to se uope nije ni osvrnuo na njega i to je prvi put otkako je otiao od nje propustio da odgovori prvom potom. Kasnije su ta proputanja postala ea i zadavala joj vie brige, a sad punih est nedjelja nije dobila vijesti od njega. Agnesa Moir je patila na isti nain, a pisma koja je njoj upuivao pokazivala su takvu ravnodunost u pogledu osjeanja da su stvarno bila hladna, puna uvijenih, a zatim otvorenih aluzija na nepogodnost indijskog podneblja za enu, i proarana nagovjeta-njima o njegovoj nedostojnosti, ili nevoljnosti da primi njenu djevianski istu ponudu za stvaranje branog odnosa. Sve te hladne i dosta rijetke izjave zadale su grub i bolan udarac blagoj i zaljubljenoj prirodi gospoice Moir. Dok je sad razmiljala o Agnesi, Mama je, s neloginom ali njoj svojstvenom sklonou da trai utjehe u tuem neraspoloenju slinom njenom, odluila da i pored sve svoje zamorenosti i otre zime posjeti svoju buduu snahu. Jedan pogled na sat kaza joj da ima dva slobodna sata koja moe iskoristiti, a da nitko od ukuana ne osjeti njeno odsustvo, 249to je bila vana stvar, jer je od Marvnog izgnanja Brodie traio od nje da mu polae raune o svakom svom udaljavanju od kue. Zato ustade, pa poto se pope u svoju sobu, oslobodi se svoje kune haljine pustivi je da joj sklizne na pod. Zatim se dotjera samo time to ubrisa lice jednim krajem runika umoenog u vodu, pri emu se ni jednom ne pogleda u ogledalu. A onda iz ormara izvue neto i kad skide nekoliko iglicama prikopanih listova papira, to se pokaza kao kaput od silskina. Taj je kaput, relikvija iz mladih dana prije udaje, sada bio pohaban, iskrzan, uglaan, a na pojedinim mjestima sure kestenjaste boje. uvala ga je i povremeno nosila za vrijeme od preko dvadeset godina, te je taj ostarjeli, istroeni kaput, kojim je nekad omo-tavala svoju mladu, djeviansku priliku doivio isto toliko tragedija koliko i sama Margareta Brodie. Ali ga ona nije gledala u toj sumornoj svjetlosti, ve kao krzno od tuljana, pravo krzno od tuljana, moda neelegantno u pogledu kroja, ali jo uvijek pravo tuljanovo krzno, pa ga je prema tome uvala kao najsjajniji komad odjee koji je imala. Ona za trenutak zaboravi na svoj jad kad die kaput osloboen od papira na veliko zadovoljstvo svojih oiju koje su ga ocjenjivale, pa ga lagano protrese, dodirnu izblijedjelo krzno prstima koji su milovali, pa najzad uzdahnu kao da je iz njegovih izlizanih dlaka istresla sjeanje na svoju zaboravljenu mladost, i polako ga obue, te on tako ipak korisno poslui bar time to sakri njenu pohabanu haljinu i toplo obavi njenu oronulu priliku. A odmah zatim natae na neurednu kosu i nemarno privrsti iglama nekakav crn eir okien uvelim perjem, koje joj se objesi pozadi lijevog uha kao strana parodija kaiperstva, pa se onda, poto se tako potpuno opremi za izlazak napolje u zimu, pouri niz stepenice i izae iz kapije s izrazom lica kao da se iskrada. Na ulici se, nasuprot svome muu, nije razmahivala sredinom puta, ve se umjesto toga vukla trotoarom sasvim pored kua, vukui noge kratkim koracima, pognute glave i lica pomodrelog od hladnoe, 250 i kao da se sva krije od pogleda, tako da je itavim svojim izgledom odavala utuenu muenicu. Snijeg brzo pretvori njeno istroeno tuljanovo krzno u svjetlucav hermelin, i stade joj letjeti u oi i u usta, pa je natjera da kalje, i promoi joj tanke, slabe cipele tako obilno da je ljapkala u njima jo mnogo prije no to je stigla do duana Moirovih.

I pored sve neoekivanosti te posjete, Agnesa se obradova kad vidje gospou Brodie, toplo je pozdravi, pri emu izmijenjae brzi pogled, kojim je svaka od njih ispitivala oi one druge u elji da u njima ugleda neki znak o boljim vijestima. I odmah doznadoe da im se usrdne nade nisu ispunile, da je njihovo ispunjenje odloeno, pa im se pogledi snudeno oborie prema zemlji. Ali ipak svaka od njih glasno izree pitanje na koje je svaka od njih ve bila utke odgovorila. Jeste li dobili to ove nedjelje, Agi? Nisam jo, mama. Ona je gospou Brodie njeno zvala tim imenom pouzdano raunajui na njihov budui srodniki odnos a vi? Nisam, draga, jo nisam ali moda je pota zakasnila zbog runog vremena ree gospoa Brodie utueno. Ne bi me udilo odgovori Agnesa sumorno. Svaka se od njih u stvari trudila da zavara onu drugu, jer su napamet znale vrijeme dolaska potanskih brodova iz Indije, te je za njih tajna njihovog reda plovljenja bila otvorena knjiga; ali je danas, pod nepodnoljivim pritiskom njihove sve vee neizvjesnosti, taj slabi pokuaj zavaravanja bio sasvim uzaludan te su neko vrijeme zbunjeno gledale jedna drugu, kao da su iscrple sve o emu su imale da razgovaraju. Ali se Agnesa, kao domaica, prva snae, pa prikupivi svu snagu, ree s puno potovanja. Popit ete alicu aja sa mnom, mama. Sva ste mokra i promrzla od snijega. Gospoa Brodie utke pristade i poe za njom u mali zadnji dio duana, gdje je mala eljezna pe davala slabu toplinu, postavljena usred mnotva praznih 251kutija od biskvita, tegli za bombone i drvenih kutija za okoladu. Sjedite tu, mama nastavi Agnesa, otvarajui vrata na pei i namjetajui stolicu ispred svijetlog otvora. Zbog ovog vremena nema nam muterija, te mogu da proaskam s vama. One se preutno sporazumjee o obustavi uzajamnog vajkanja, te je Mama, dok je Agnesa ekala da voda prokljua, suila kraj vatre mokre cipele i zamiljeno potvrivala: Da, opet je jako padao snijeg dok sam dolazila. Prijatno je po ovakvom vremenu gledati svjet-lucanje vatre. Na te rijei Agnesa baci malu lopatu koksa na crveni ar, pa upita: Sta elite, aj, ili kakao, mama? Ove nedjelje sam dobila svje kakao od firme Epps. Mislim da bih vie voljela kakao. To vie okre-pljuje, a i hranljivije je od aja, pa je zgodnije za ovakav hladan dan. Mora ti se priznati, Agnesa, da uvijek umije posluiti neim ukusnim. Toliko valjda mogu uraditi za vas, mama odgovori gospoica Moir i znaajno napui usne. alosno bi bilo da se ja ne potrudim malo oko vas. Zar neete skinuti kaput? i prie da joj pomogne da skine ono tuljanovo krzno. Ne, ne! hvala viknu Mama urno i uplaeno, svjesna koliko je neuredno obuena ispod kaputa. Neu dugo ostati. Ali joj oi zahvalno zasuzie kad primi alicu toplog kakaoa, te ga stade s uivanjem srkutati. Ona primi ak i jedan biskvit, pa kad je postepeno obuze osjeanje udobnosti, uzdahnu: Bila je ovo za mene teka zima. Ni sama ne znam kako sam je preturila preko glave. Znam, mama. Napatili ste se. Da, napatila sam se! Nisam ni sanjala da sam u stanju da podnesem takvu sramotu, Agnesa. Ja to nisam zasluila. A mislim da njen otac krivi mene to nisam bolje pazila na Mary. Jedva se nakanila da 252 izgovori ime svoje keri, koje je tako odluno bilo prognano s njenih usana. __ Ona je sama jedino kriva za svoj pad, mama. Vi ste mogli samo dobro utjecati na nju a neva-ljalstvo se nalazi u samoj osobi koja grijei. Treba samo da dopustite meni da zauzmem njeno mjesto. __To je lijepo od tebe, Agnesa, ali mi ona ponekad nou ne izbija iz glave. Nisam mogla vjerovati da e mi tako nedostajati, jer je bila tako tiha i blaga u kui; a sad ak i ne znam gdje je. Sad je morate zaboraviti ponovi Agnesa blago. Njen otac mi nije dopustio da zapitam nijednu rije o njoj. Cak ni kad je bila gotovo na samrti u bolnici. Pa ni kad je ono jadno djetence umrlo. Agnesa stisnu usne. Nisam ba sigurna da li je u redu da vam to kaem, mama poe ona lagano a nije to ni prijatna stvar za mene nije to stvar s kojom jedna estita djevojka treba da ima veze, ak ni posredno ali sam neki dan ula da je u Londonu. Ona ime tog velikog grada izgovori nekim tonom u kojem se osjealo na kakvu sablazan njime ukazuje, i time ukratko izrazi sve to misli o mnogim mogunostima grijeenja u tome gradu.

 Znate li ta radi? viknu Mama. Agnesa zakloni oi i mahnu glavom. Nisam sigurna odgovori ona sputajui glas ali sam ula... samo sam ula imajte na umu... da je u slubi. Slukinja! zabezeknu se Mama. O, boe moj! Na to je spala! To je strano! Sta bi njen otac rekao da zna! Brodieva, pa... slukinja! A ta bi drugo mogla biti? odgovori Agnesa lako zabacivi glavu. Treba da zahvalimo bogu to je nala poteno zanimanje, ako je zaista poteno. I pored veze izmeu gospoe Brodie i nje, ona je, saopavajui tu novost koju je bila poudno doepala iz gradskih preklapanja, imala prijatno osjeanje moralne i drutvene nadmonosti. 253 Slukinja u Londonu! ponovi Mama slabim glasom. Uasno! Zar ti ljudi u Darrochu nisuj mogli uraditi nita za nju? Pa u tome i jeste stvar viknu Agnesa. Ti Fovleovi su htjeli da uzmu dijete radi uspomene na svoga sina, pa da ga odnesu sa sobom natrag u Irsku jer su se, znate, vratili tamo. Ne moete vjerovati sve to ujete; razumije se da se svata pria o tome, ali ja mislim da je tano da su se oni, kad je dijete umrlo, naljutili na nju, i otresli je se kako su najbre mogli! Gospoa Brodie je mahala glavom odriui. To im nije bilo teko odgovori ona Mary je uvijek bila samostalna djevojka; ne bi vam ona ni od koga primala milostinju... ne, radije bi se izdravala svojim radom. Eh ta ete, .meni, naravno, mama, nije bilo prijatno da vam ovo govorim, ali sam mislila da e bolje biti ako saznate. Bilo kako bilo, tek vi vie niste odgovorni za nju. Imajte na umu jedno: mada je osramotila ime moga vjerenika, ja nemam nita protiv nje. Nadam se da se sa vremenom moe poka-jati; ali vi imate da mislite o drugima. Da, to je istina, Agnesa! Moram progutati gorku pilulu; ali u rei samo ovoliko: nikad nisam mnogo marila za Mary; nikad je nisam cijenila, sve dok je nisam izgubila. Ali je ipak moram zaboraviti, ako mogu, i misliti o onima koji su nam jo ostali.' I ona duboko uzdahnu. Boe, ta li je bilo sa naim Mattom? Cisto mi puca srce od alosti to nemam vijesti od njega. Moe biti da je bolestan, ta mislite? Sad su se upustile u razmatranje pitanja koje je imalo ivotnog znaenja za obadvije, te gospoica Moir, poslije kratkog razmiljanja, mahnu glavom kao da sumnja. Nije nita govorio o zdravlju odgovori ona. Izostao je od rada* jednom ili dvaput, to znam; ali ne vjerujem da je to bilo zbog bolesti. Moda nije htio da nas plai, ree gospoa Brodie bojaljivo. Tamo ima treskavica, i groznica, 254 i utica,-i svakojakih uasnih boletina, tamo u tim stranim zemljama. Mogao je ak i dobiti sunanicu, mada je udno i misliti na sve te stvari kraj ovolikog snijega oko nas ovdje. Matt nije nikad bio jak deko __ zatim dodade bez veze: zimi je uvijek imao slaba plua i bronhitis, te mu je uvijek bilo potrebno debelo odijelo. Ali, mama viknu Agnesa nestrpljivo kako da dobije bronhitis u toplim krajevima. U Kal-kuti nikad ne moe biti ovakvog snijega. Znam ja to, Agnesa odgovori gospoa Brodie odluno ali takva bolest u toplom kraju moe da radi potajno, iznutra, te bi, ako mu se otvore pore, mogao sjesti i nazepsti za tren oka. Izgledalo je da se Agnesi ne dopada ba osobito takav tok misli te ga prekide kratkom utnjom, poslije koje ree lagano: Sve se neto pitam, mama, da nije neka od onih crnih osoba izvrila rav utjecaj na Matta. Ima tamo ljudi koji se zovu rade bogati neznaboaki vladari o kojima sam itala strane stvari, te su Matta mogli zavesti. Znate, njega nije teko zavesti dodade ona ozbiljno, sjeajui se, moda, kako je sama primamila toga povodljivog mladia. Gospoi Brodie se odmah ukaza pred oima vizija kako svi velikai Indije draguljima odvlae Matta s puta boje milosti, ali ljutito odbaci od sebe tu iznenadnu, mrsku misao. Kako moete tako govoriti, Agnesa? viknu ona. On je imao najbolje drutvo u Levenfordu. Trebalo bi da to znate! Taj nije nikad imao ravog druga, niti loe drutvo. Ali je Agnesa, to je bilo udno za dobru kran-ku, imala bogato poznavanje onoga o emu je govorila, do ega je svakako morala doi udesnom intuicijom koju stvara ljubav, te nastavi neumoljivo: A zatim, mama nije mi prijatno da te reci izgovaram, ali vam moram rei da tamo ima vrlo, vrlo zlih zabava... kao to su one to oaravaju zmije i igraju bez... Tu gospoica Moir znaajno zastade

255s pogledom oborenim u zemlju i pocrvenje, dok joj dlaice na gornjoj usni smjerno zaigrae. Gospoa Brodie je gledala u nju oima punim groze, kao da gleda pred sobom gnijezdo onih zmija koje je Agnesa tako zgodno opisivala. Zaplaena. strahotom i iznenadnou takve zamisli, koja joj nikad dotle nije pala na pamet, ona bezumno stade zamiljati kako jedna od tih bestidnih hurija naputa oaravanje gmizavaca da bi oarala vrlinu njenoga sina. Matt nije takav djeak! jedva izusti ona. Gospoica Moir stisnu usne i prkosno die glavu, pa zatim podie guste obrve kao netko tko bi gospoi Brodie mogao otkriti izvjesne tajne u vezi sa dubinom Mattove strasne prirode, o kojima se dotle nije ni sanjalo. Dok je srkutala svoj kakao, njeno dranje kao da je govorilo: Dosad ste ve mogli upoznati sklonosti svoje djece. Samo je moje nenaeto i neporono djevianstvo ouvalo istou vaeg sina. Nema valjda kakvih dokaza o tome, Agnesa? jauknu gospoa Brodie, jer joj se strepnje pojaae zbog udnog djevojinog izgleda. Sigurnog dokaza nema, razumije se, ali znam da su dva i dva etiri odgovori gospoica Moir hladno. Ako umijete da itate izmeu redova ovih njegovih posljednjih pisama, vidjet ete da je on stalno u onom njegovom klubu, da igra bilijara, da se nou skita s raznim ljudima i da pui kao Turin. Zatim poslije kratke utnje dodade razdraljivo: Nije mu nikako trebalo dozvoliti da pui. To je bio pogrean korak. Nikad mi se nisu dopadale te njegove cigare, to je ba bila prava raskalanost. Gospoa Brodie se vidljivo pokunji na to jasno nagovjetavanje da je ona potpomagala sina pri njegovim prvim koracima ka propasti. Ali, Agi prasnu ona vi ste mu dopustili da pui, jer se sjeam da me je on uvjerio time to je rekao da vi mislite da je to muki. Vi ste njegova majka. Ja sam mu to rekla samo da mu ugodim. Znate da bih sve uinila za njega viknu Agnesa mrkuci kao da e sad udariti u pla. 256 Pa i ja bih sve uradila za njega odgovori gospoa Brodie oajno ali ne znam ta e nastati iz svega toga. U posljednje vrijeme se ozbiljno pitam nastavi Agnesa da li bi bilo dobro da nagovorite gospodina Brodiea da napie Mattu energino pismo, u kojem bi ga... pa, tako rei, podsjetio na njegove dunosti i obaveze prema svojima na domu. Ja mislim da je krajnje vrijeme da se neto uradi u tom pogledu. Ah, ne bi to valjalo viknu urno Mama. To ne bi nita pomoglo. Ja mu ne bih nikako mogla prigovoriti. Nije mi u prirodi, a osim toga, njegov otac ne bi nikad uradio nita tako. Ona sva uzdrhti i na samu pomisao tako protivnu njenom uobiajenom dranju pred Brodiem, tako suprotnu njenom obinom prikrivanju svega to bi moglo izazvati njegov vladarski gnjev, te stade mahati glavom nastavljajui: Moramo sami uraditi to moemo, jer njegov otac ne bi ni prstom maknuo da mu pomogne. To je moda neprirodno, ali takav mu je nain. On misli da je uradio sve to treba da uradi. Agnesu ovo, izgleda, raalosti. Znam da se Matt uvijek bojao... uvijek potovao rije svog oca ree ona a sigurna sam da ni vi ne elite neku novu bruku u porodici. Ne, Agnesa, ne volim da vam otvoreno proti vr jeim, ali sam uvjerena da ste na pogrenom putu. Ne mogu da povjerujem u ita ravo o sinu. Vi ste zabrinuta kao i ja, pa vas je to dovelo na pogrenu misao. Priekajte malo pa ete idue nedjelje dobiti punu vreu dobrih vijesti. Sto prije to bolje za mene odgovori gospoica Moir ledenim glasom, koji je odavao ogorenje koje je u njoj izazvala naroito gospoa Brodie i njeno sve vee negodovanje protiv imena Brodie uope, pothranjeno sjeanjem na Marvnu skoranju sramotu. Grudi joj se stadoe brzo dizati i sputati i upravo se spremala da ospe ogorene i prezrive prijekore, kad odjednom duanska vrata uinie ,,cin" 17 Seirdijln zamals 257te bi prinuena da, zajapurena u licu, ropski ustane da bi se odazvala tom pozivu i nekog malog deka posluila neznatnom koliinom bombona. To do krajnosti poniavajue prekidanje nije nimalo doprinijelo vraanju njene mirnoe, nego samo podstaklo ustru "-razdraienost, te joj se, kad se piskavi glas malog muterije, koji je iraio za pola penija prugastih loptica, otro razlijee radnjom jogunasto raspoloenje jo pojaa. Nesvjesna djelovanja toga kvasca ljutnje u raskonim grudima gospoice Moir, gospoa Brodie u njenom odsustvu je sjedila zgurena u svojoj naslonjai, s mravom bradom utonulom u upavu vlagu tuljanovog krzna. Dok su se spolja oko nje borile razne struje isparenja, ona se unutra, u dui, borila sa stranom

neizvjesnou da li je zaista ona odgovorna za izvjesnu nejasnu i neodreenu Mattovu slabost, izvjesnim grijeenjem pri njegovom odgoju. U glavi joj sinu jedan est Brodiev izraz od prije deset godina, i ivo ugleda prezrivo lice svoga mua, kad se na nju, uhvativi je u nekom novom poputanju prema Mattu, obrecnuo: Ti strano kvari to tvoje razmaeno derite. Krasnog e ovjeka napraviti od njega!". Ona je zaista uvijek nastojala da Matta od oca zakloni, da ga zatiti od grubosti ivota, da ga obaspe posebnom panjom koju nije ukazivala drugoj djeci. On nije nikad imao dovoljno hrabrosti da izostane iz Akademije, ali bi, kad bi zaelio slobodan dan, to se esto deavalo, ili se iz ma kakvog razloga bojao kole, dolazio njoj, hramljui i kmezei se rijeima: Mama, bolestan sam. Boli me trbuh!" Kad god bi se pravio bolestan od ma kakve bolesti, uvijek se pretvarao da hramlje, da epa, kao sakato pseto, kao da su mu se bolovi koji bi se pojavili u kom bilo organu njegovog tijela spustili u tu jednu nogu, ukoili je, oduzeli joj sposobnost za kretanje. Mama ga je, razumije se, uvijek prozrela, ali bi nju, mada on nije uspijevao da je prevari svojim pretvaranjem, preplavio val njene nerazborite materinske ljubavi, te bi posluno odgovorila: Dobro, hajde onda gore u svoju sobu, sine, a ja u ti donijeti neto lijepo. 298 TJ majci svakako ima prijatelja, Matte." Njen poremeeni nagon voljenja morao je nai neki oduak, te ga Je ona tedro izlivala na svoga sina, osjeajui u tom surovom domu neodoljivu potrebu da ga vezama ljubavi privee za sebe. Je li svojim poputanjem pokvarila njegovu mukost? Svojom popustljivom, trpeljivom milotom napravila od sina mekuca i slabia? Tu je pomisao njeno srce ljutito odbacilo im joj se pojavila u glavi, govorei joj da mu je ona samo ukazivala dobrotu, blagost i popustljivost, da mu je eljela samo dobro; da je za njega radila kao robinja; prala, krpila i plela za njega, istila mu cipele, namjetala mu krevet, kuhala mu najukusnija jela. Da promrmlja sama za sebe sluila sam to mome nogama i rukama. Valjda me nee zaboraviti? Otkidala sam od svojih usta da njemu dam! Njoj izie pred oi sav napor i muenje koje je uloila za svoga sina, od pranja njegovih prvih pele-nica, pa do posljednjeg pakovanja njegovog sanduka pred polazak za Indiju, i ona u svjetlosti njegovog sadanjeg postupanja prema njoj jasno osjeti poraznu uzaludnost sve te njene ljubavi i tog sluenja. Ona se sad smueno pitala da li je samo njena nesposobnost uinila beskorisnim sve njene ogromne i neprekidne napore, te se on sad tako hladno ponaa prema njoj i ostavlja je u tako munoj neizvjesnosti. Tu je iznenada tre nekakav um, te die oi i opazi da se Agnesa vratila i da joj govori neuravnoteenim glasom teko obuzdavane osvetljivosti. Mama viknu ona ja namjeravam da se udam za Matta; namjeravam da postanem njegova ena, pa elim da znam ta e se uraditi. Morate odmah neto uiniti. Mama je pogleda skrueno, blagim, vlanim plavim oima koje su krotko sijale ispod grotesknog, otrcanog eira. Nemojte sad i vi poeti da viete na mene, draga Agnesa ree ona pokorno. Ja sam i bez grube rijei od vas dosta toga pretrpjela u svom 259vijeku. Nisam u stanju da vam odgovorim, to valjda vidite i sami pa dodade slabo: Ja sam naprosto propala ena. Sve je to lijepo i krasno viknu Agnesa osorno ali ja ne mogu dopustiti da mi Matta tako oduzmu. On je moj koliko i ma iji, i ja ga neu dati. Agi odgovori Mama utueno mi jo ne znamo nita; ne moemo rei ta se dogaa, ali se moemo pomoliti bogu. Da, to je ono to moemo. Mislim da bismo se mogle pomoliti ba u ovoj sobi. Moda e Svemogui, onaj isti Gospod koji gleda i Matta u Indiji, pogledati i na nas dvije brine ene, i pokazati nam neku svjetlost da nas utjei. Agnesa, dirnuta u najtanju icu, postade meka, te njena ukruenost popusti, a iz oiju nesta sijevanja dok je govorila: Moda imate pravo, mama, to e nam biti utjeha a zatim, vie iz formalne utivosti nego iz kog drugog razloga, upita: Hoete li vi da govo-. rite ili ja? Vi ete to bolje umjeti ree gospoa Brodie skromno. Vi izgovarajte rijei za nas obje. Vrlo dobro, mama odgovori Agnesa posluno. Zatim se spustie na koljena u maloj, zaguljivoj sobi, usred zbrke po podu razbacanih boca, sanduia, limenih kutija, okruenih neuredno razbacanom slamom za pakiranje i rasutim strugotinama, pri emu fm je jedan sanduk bio oltar, a uramljena reklama na zidu sveta slika. Ali se one ipak pomolie. Agnesa kleei, kruto uspravijena, s debelim kratkim tijelom nabreklim od gotovo muke ivotne snage i nabijenim, obuzdavanim nagonom, poe govoriti molitvu snanim, pouzdanim glasom. Meu pobonim svijetom u crkvenim pokretima kojima je pripadala, gospoica Moir se isticala snagom i bogatstvom svoje

improvizirane molitve, te su joj i sad rijei tekle sa usana kao rjeita bujica, kao izliv due nekog mladog, vatrenog sveenika koji preklinje boga da se smiluje na grijehove ljudskog roda. Pa ipak 260 nije molila, ve nekako zahtijevala, pri emu su joj crne oi sijevale, a puna prsa joj se uzburkano dizala i sputala od silne molbe. U molitvu je unosila svu vatrenost svoje prirode. Rijei su joj bile umjesne, skromne, stereotipne, ali je u sutini izgledalo kao da ustreptala srca preklinje Svemogueg da joj ne oduzima na prevaru ovjeka koga je zarobila i poti-nila skromnim draima koje joj je on podario. Nitko je osim Matta nije nikad ni pogledao, te je znala da je njena privlanost vrlo ograniena i da se, ako je on iznevjeri, nikad nee udati. Sve to obuzdavano osjeanje zadravano u njoj odravale su u ravnotei samo vizije sretne, radosno oekivane budunosti, te je sad preutno preklinjala Svemogueg da joj ne osujeti berbu plodova tih elja u vidu svete brane veze. Mama se, naprotiv, drala kao da je utonula u neku mlitavu masu, kao krpa odbaenog, iznoenog odijela, pri emu je glavu pognula kao da ponizno moli, dok bi kao spomenik blijedo plavetnilo njenih dirljivih oiju rosile suze i alosno kapale s nosa. Dok su joj glasne, vatrene rijei zvonile u uima, pred njom se pojavi slika njenog sina, te se ubrzo poe slobodno sluiti maramicom koju je isprva upotrebljavala samo kradomice, da najzad otvoreno udari u pla. Za sve to vrijeme njeno srce kao da je kovalo rijei: ,,O, boe! Ako sam zgrijeila u pogledu Mary, ne kanjavaj me suvie jako. Nemoj mi oduzeti Matta. Ostavi mi ipak ljubav moga sina." Kad se molitva zavri, nastade duga utnja a zatim Agnesa ustade, prui ruku Mami i pomoe joj da stane na noge. I dok su stajale jedna prema drugoj, blizu, prijateljski raspoloene, dvije ene se pogledae ozarene razumijevanjem i toplinom. Mama klimnu glavom kao da hoe da kae: To e pcmoi, Agnesa. Bilo je divno". Izgledalo je da ih je obje osvojio nov ivot. Taj im je izliv svih njihovih nada, strahovanja i elja upuenih neznanim nebesima, Najviem, Sveznajuem i Svemoguem biu, ulio pouzdanje, pruio utjehu i uvrstio ih. Sad su znale sigurno da e sve biti dobro 261s Mattom, i kad se Mama najzad okrete a poe, okrijepljena i osvjeena, one izmijenjae pogled kojim su izraavale sreu zbog te njihove slatke, tajne suradnje, pa se poljubie u znak toplog i njenog oprotaja. III Sredinom mjeseca marta onaj prazni duan do Brodievog postade sredite ive aktivnosti. Prije toga je onako neiskorien i bijedan prema lijepo ureenoj Brodievoj radnji bio trn u njegovom oku, te ga je gledao s prezirom i odvratnou; ali ga je odmah poslije Dronovog saopenja da je duan prodat, poeo gledati drukijim, posebnim i mnogo jaim neprijateljstvom. Kad god bi proao mimo njega idui u svoj duan ili iz duana, bacio bi kradomice neprijateljski pogled na puste, trone prostorije, i to brzo, kao da se boji da ga netko ne uhvati u tome, ali kivno, kao da eli da iskali srdbu na toj mrtvoj zgradi. Dva prazna prozora na njoj nisu vie bila bezizrazna, nego mu postadoe mrski, te bi svakog jutra kad bi naiao, strepei, a ipak se nadajui da e naii na neke oevidne znake dolaska nove kompanije, pa ugledao uvijek isti troan i prazan duan osjetio neodoljivu elju da iz sve snage zavitla teak kamen i razbije u paramparad ta glupa okna. Ali kako se itave nedjelje nizao dan za danom bez iega novog, odlaganje akcije ga stade ljutiti jer se bio sav prosto naroguio za borbu, te poe izdaleka pomiljati da je cijela ta stvar moda prosto Dronova prkosna izmiljotina kojom je htio da ga naljuti. Cijelog jednog dana bio je uvjeren da duan nije prodat, i za to vrijeme se prezrivo smijao i razmetljivo likovao, ali odmah zatim tu njegovu iluziju uniti jedna kratka biljeka u Levenfordskom Advertiseru", u kojoj je ukratko javljeno da Mungo i kompanija poetkom aprila otvara novu filijalu na broju 62 u Glavnoj ulici i da e list u broju od idue nedjelje 262 donijeti podrobnije obavjetenje, te se borba koja se vodila samo u Brodievom naopakom duhu izmeu njega i mrtve zgrade, nastavi agresivnije nego dotle. Ubrzo poslije one naduvene biljeke u Advertiseru", jedan otresit ugledan posjetilac ue u Brodiev duan i s prijatnim, ali potcjenjivakim osmijehom prui svoju posjetnicu. Gospodine Brodie, ja sam, kao to vidite, okruni direktor galanterijske i eirdijske firme Mungo i kompanija. 2elim da budemo prijatelji ree on i blagonaklono prui ruku. Brodie je stajao zapanjen, ali osim neosvrtanja na pruenu ruku, nije niim odavao svoja osjeanja, niti odstupao od svog obinog dranja. Je li to sve to elite? upita on naglo. Ja shvaam vaa sasvim prirodna osjeanja poe opet posjetilac. Vi nas ve smatrate za neprijatelje. To, u stvari, nije sasvim opravdano. Mi jesmo u neku ruku vai poslovni protivnici, ali smo mi iskustvom doli do zakljuka da je za ova dva poduzea iste prirode kao to su vae i nae esto korisno da budu slona.

 Ta nije valjda! ree Brodie ironino, kad onaj zastade znaajno, pa ne poznajui svog sagovor-nika, ni simptome gomilanja njegovog gnjeva, nastavi irokogrudo. Da, tako je, gospodine Brodie. Mi smatramo da takvo udruivanje privlai vie svijeta u dotino mjesto, da se vie pazari, a to je, naravno, korisnije za obje radnje. Mi pojaavamo promet i dijelimo dobit. To je samo raunica zakljui on, po njegovom miljenju, dosta spretno. Brodie je gledao u njega pogledom hladnim kao led. Vi mi tu priate masu odvratnih lai ree on grubo. Nemojte misliti da mene moete tako vui za nos i nemojte govoriti o mome poslovanju kao da je ono isto to i vae torbarske triarije. Vi ste doli ovamo da potkradate moju branjevinu, a ja u s vama postupati kao sa lovokradicama. Njegov posjetilac se nasmijei. 263 Vi to sigurno ne mislite ozbiljno! Ja predstavljam uglednu firmu; mi imamo svuda svoje filijale; mi nismo lovokradice. Ja u lino otvoriti ovdje nau filijalu, pa elim da budem s vama u slozi. A vi dodade on laskavo no... vi svakako ne izgledate kao ovjek koji ne bi mogao da razumije vrijednost suradnje. Ne govorite mi o vaoj prokletoj suradnji viknu Brodie kako nazivate krau tuih muterija? Ja se nadam da ne tvrdite da imate iskljuivo pravo na monopol u ovdanjoj trgovini eirima ree posjetilac malo ljutito. Ne marim ja za pravo; ja imam mo, i ja vam kaem da u vas smrviti ree Brodie, pa jednim znaajnim pokretom istae svoj veliki mii na miici smrvit u vas u paramparad. To je nesumnjivo djetinjast stav, gospodine Brodie! Suradnja je uvijek bolja nego konkurencija. Razumije se, ako se vi odluite na borbu on mahnu rukom pomalo prezrivo mi imamo velika sredstva. Mi smo i do sad imali prilike da obaramo cijene u slinim sluajevima, pa nam to nee biti teko ni ovog puta. Brodie baci prezriv pogled na komadi kartona vizit-karte koju je drao zguvanu u ruci i ree. ovjee! Gospodine... kako vam bjee ime... vi govorite kao u petparakom romanu. Ja ne namjeravam da spustim cijene ni za etvrt penija otee on saaljivo. Ja ovdje imam veza, i nita vie; i toliko sam jak ovjek da ih mogu odrati. Razumijem odgovori ovjek kratko vi ste odluili da po svaku cijenu stupite u otvoreno neprijateljstvo. 2ivoga mi boga! grmnu Brodie prema njemu to je jedina istinita rije koju ste do sad rekli, a nadam se i da je posljednja koju ete rei. Na te zavrne i nedvosmislene rijei onaj ovjek se okrenu i mirno izae iz duana, a zatim sutradan petnaestog marta mala grupa radnika doe u susjedni duan. 264 Sad su radili I silno ga draili bukom svog rada, svakim udarom svojih ekia, koji kao da su mu lupali po mozgu svojom razdraljivom monotonijom. Njihovo prisustvo muilo ga je ak i u vrijeme kratkih zatija, jer je tada napregnuto oekivao ponovni poetak otrog lupanja, a kad bi otpoelo, u njemu bi i srce poelo opasno da kuca po tom istom ritmu. Kad bi mu kroz pregraeni zid do uiju doprlo struganje pila po drvetu, on se neprijatno trzao, a mrtio se na hladni elian zvek dlijeta, kao da mu ono po elu, iznad i preko povija, dubi duboku vertikalnu brazdu. Prepravljali su duan. Ljudi su radili brzo i u urbi da to je mogue prije dovre posao, radili i preko vremena; dvostruke nadnice nisu nita znaile za Mungo i kompaniju! Pri kraju nedjelje ve su bili uklonili okvire starih izloga i vrata, razbacali police i tezge, i sve dotrajale olupine starog prohujalog doba, te se ogoljelo proelje sad kezilo prema Brodieu kao kakva maska; mjesta gdje su bili prozori kao one duplje; a prazna vrata kao razjapljena usta bez zuba. Zatim stadoe zidari i soboslikari dodavati svoj trud nastojanjima drvodjelaca i zajednikim trudom i vjetinom vidljivo mijenjati izgled itave graevine. Brodie je mrzio svaku fazu toga mijenjanja pa je svojom sve veom odvratnou prema preobraenoj zgradi obuhvaao i te radnike, koji su je svojim radovima tako divno preobraavali i pravili od nje najljepi i najmoderniji duan u gradu. Jednom prilikom, kad je jedan od njih doao u Brodievu radnju i dodirnuvi kapu utivo zamolio za vedro vode da napravi aj sebi i drugovima, objasnivi da je njihova voda privremeno zatvorena, Brodie ga zauenog izbaci iz duana. Vode! zareao je na njega traite vode i imate toliko drskosti da ovamo dolazite s molbama. Neete nita dobiti. I kad bi se sva ta vaa druina prila u paklu, ja vam ne bih ni kapljicu vode spustio na jezike. Napolje. Ali to njegovo neraspoloenje nije imalo nikakvog utjecaja na njihov rad, ve je samo, kako se 265

njemu inilo, posluilo da ih podtakne, pa je s neraspoloenjem primijetio kako na izloge namjetaju debelo, blistavo, brueno staklo sa zelenkastom provid-nou, i kako se bogati duboki izlozi pojavljuju preko noi, kao peurke, a firma sa kitnjasto ispisanim slovima blista! Najzad se na njegove oi usred bijela dana uzdie iznad ulaza kao najvie prokletstvo model jednog ogromnog cilindra, velianstveno i bogato pozlaenog, i stade se na svaki daak vjetra veselo njihati. Brodievo ponaanje prema gradu za sve to vrijeme nije nikako odavalo uzbuenje koje je uguivao u sebi. Spol ja je pokazivao samo mirnu ravnodunost, jer mu sam njegov ponos nije doputao da govori, dok je pred poznanicima koji su mu se podsmijevali zbog tog njegovog nemogueg ponaanja pokazivao duboko preziranje prema novoj kompaniji, i Grierso-nove u u zamoene dosjetke u filozofskom klubu doekivao s izvjetaenom nemarnou i nadmonom ravnodunou. Vladalo je ope miljenje da e Brodie nesumnjivo odnijeti pobjedu nad nasrtljivcima. Ja im dajem est mjeseci primijeti gradonaelnik Gordon promiljeno pred odabranom klikom u klubu, jedne veeri, u Brodievom odsustvu a onda e ih Brodie istjerati. S tim ovjekom je avolski nezgodno ratovati. Ta___u stanju je taj da podmetne i paklenu mainu pod njihov lijepi novi duan. Bila bi to opasna rabota kraj onoga njegovog vatrenog temperamenta umijea se Grierson. Oprljit e on njih odgovori gradonaelnik. To je silan ovjek, taj James Brodie. Ja ne znam drugog ovjeka na svijetu koji bi izdrao svu ovu buku i sramotu oko njegove kerke a i da ne trepne, ili da makar jednom pogne glavu. To je pravi avo kad se na neto odlui. Ja nisam ba sasvim siguran, gradonaelnice, ne, ne, nisam tako siguran otee njegov sagovor-nik da mu ba ta njegova odlunost ne bi mogla da osujeti namjeru, jer je on tvrdoglaviji od svake 266 mazge. A osim toga se, gradonaelnice, toliko naduo od silne veliine da ljudima da, ak i plemstvu, kojem se isprva dopadao poinje bivati dosta toga. S tim njegovim razmetanjem je ba kao i sa mesom od lososa: pojede li ga malo prija; ali ako ti se neprestano slui, onda ti, bogme, prilino dodija. Videi da je postao predmet njihovih mudrovanja i osjeajui njihov prilino naklonjen ton, Brodie poe shvaati da mu se javno mnijenje okree sa simpatijama, kao prema braniocu starog, uvrenog reda u gradu, a nasuprot najezdi laljive novine, te se stade jo vie kicoiti; naruio je dva nova odijela od najfinijeg i najskupocjenijeg tofa, a kod zlatara kod Krsta kupi lijepu iglu sa opalom za kravatu, koju je sad nosio umjesto svoje stare zlatne potkovice. O toj igli odmah stadoe iskazivati miljenje njegovi drugovi, dok su je s divljenjem dodavali iz ruke u ruku. Kamen je lijep... mada se ja u to ne razumijem zacereka se Grierson. Nadam se da vas ta kupovina nije upropastila. Nemojte cijeniti o mojoj uteevini prema svojoj; ja dobro znam ta mogu. a ta ne mogu. Ne, ne! Nije mi to ni na kraj pameti. Vi ste tako iroke ruke, to se tie para, te mora da ih kujete. Kladio bih se da imate negdje malko srebra sklonjenog za crne dane viknu Grierson dvosmisleno, susreui Brodieve oi pogledom punim neke ironije i skrivenog znaenja. Kau da opal donosi nesreu. Sestra moje ene je imala prsten sa opalom koji joj je donio mnoge nesree. Strano se pokliznula i pala istog mjeseca kad ga je dobila primijeti Paxton. To se meni nee dogoditi odgovori Brodie grubo. Ali zar se ne bojite da ga nosite? ponovi uporno Paxton. Brodie se zagleda u njega netremice. Treba da zna, ovjee ree on polako da se ja ne bojim nieg na ovoj bojoj zemlji. Ali mada je do sitnica pazio na odijelo i svoj lini izgled, on, zaudo, nijednog trenutka nije pomi267ljao da svoje poslovne prostorije dotjera obnavljanjem njihovog surog izgleda, nego je izgledalo da se dii njihovom nepromjenljivom, mada odskora jo vie istaknutom zaputenou. Kad mu je Perry, koji je neprestano bacao zavidljive poglede na sve veu veleljepnost susjednog duana, rekao neto o tome kontrastu, i bojaljivo izrazio miljenje da bi spolja-nost radnje prilino dobila kad bi je malo obojio, on ree vano: Neemo je ni prstom taci. Oni koji ele da kupuju eire u obojenoj cirkuskoj atri, neka idu tamo, a ovo je radnja za pravu gospodu, te u je kao takvu i odrati. I u tome stavu je ekao na prvi neprijatelj ev napad. Poto radnici dovrie i posljednje radove na popravljanju i prepravljanju, najzad doe i dan otvaranja suparnikog poduzea. U toku posljednje nedjelje marta, radovi na dovravanju su udesno napredovali, te

itav jedan buni stupac u Advertiseru objavi da e se novo poduzee sveano otvoriti prvog aprila. Iza debelih zelenih zastora i zatvorenih vrata vladalo je cijelog prethodnog dana osjeanje nekakve tajanstvenosti, a kroz taj veo opaalo se kako okruni direktor kompanije, koji je bio izaslan da za prvih nekoliko mjeseci upravlja tom filijalom, neprestano promie tamo i ovamo, kao sjenka koja oliava tajanstvenost. Bilo je oevidno da je politika Mungo kompanije u tome da Levenford zasjeni sjajnom izlobom, iznenadnim i zasljepljujuim otkriem: skinut e zastore sa izloga, i sav e se grad kao jedan ovjek zapanjiti pred prizorom koji e ugledati. Tako je bar Brodie mislio u sebi ironino kad je prvog aprila krenuo od kue, na sekund tano u devet i po sati, ni ranije ni kasnije, i poao kao i obino u svoju radnju, sasvim kao uvijek. Dok je savreno pribrano iao niz Glavnu ulicu, mada mu je to dranje bilo moda malice pretjerano istaknuto, izgledao je kao najmanje uzrujan ovjek u Levenfordu. Satirina priroda njegovih razmiljanja pothranjivala je njegovu tatinu i uvrivala njegovu ukorijenjenu vjeru u sebe, a uguivala neodreene zebnje koje su se danima ko268 meale negdje u pozadini njegovog mozga. Sad kad je muno vrijeme ekanja bilo zavreno i bitka stvarno poela, on je opet postao gospodar svoje sudbine, te kao da je svojim dranjem htio da kae: ,,E pa de, ba da vidimo, odavno to ekam. Eto vas, pa bogami evo i mene". On je volio borbu. Osim toga osjeao je da ga na borbu podstie i nada da e mu vatra te borbe istisnuti iz glave akutnu utuenost u koju je u posljednje vrijeme utonuo uslijed udara zada-tog njegovom uskom porodinom ponosu. Srce mu je ve poskakivalo radujui se borbi dok je u sebi govorio da e im on pokazati od kakve je grae napravljen James Brodie, da e opet pred licem cijelog grada pokazati duh kojim je proet, na to e, poto do noge potue firmu Mungo i kompanija, zadobiti u oima grada jo vei ugled no to ga je dotle imao. I tako je, isto, samouvjereno koraao ulicom, u-kruenih leda, isturenih grudi i sa tapom prebaenim preko ramena, to je bio izraz likovanja, kojim se nije posluio mjesecima prije toga. Kad stie do novog duana, on smjesta vidje da je ve otvoren. Dok bi neki manji ovjek svoje razgledanje obavio opreznije, jednim krajikom oka, u prolazu, Brodieu nije bilo u prirodi da tako uhodi. On sasvim otvoreno, razmetljivo, zastade nasred trotoara, pa se sa tapom jo uvijek prebaenim preko ramena, vrsto raskreenih nogu i krupne glave zabaene unazad zagleda zajedljivo u prizor koji su stvarala dva izloga. Lice mu se razvue u svjesno ude-eni osmijeh. I sav se zatrese od tromog kikotanja. Cijelo mu je dranje izraavalo zadovoljstvo to uvia da je ta izloba pred njegovim oima neozbiljnija i vie po novoj modi no to se usudio da se nada, smje-nija no to je zamiljao u svojim najsmjelijim oekivanjima. Jedan izlog je od poda do tavanice bio pun eira, eira svih moguih oblika, vrste i are, naslaganih sve red na red usred itavih vijenaca kravata i buketa raznobojnih maramica i u ukusnim razmacima ukraen vijencima od kratkih i dugih arapa i jednim redom rukavica nanizanih kao rese u paprati, s mlitavim, ali lijepo pruenim prstima. Je269dan kartoni sa igom M. & Komp. i cijenom ispisanom jasnim crvenim ciframa ispod njega, oznaavao je da ta neobina umjetnika izloba nema samo dekorativni karakter. Mada je Brodie uoio i tu aroliko komponiranu sliku, njegovu je podrugljivu panju prikovao drugi izlog, gdje njegove prezrive oi opa-zie jednu novinu na koju ne bi nikad ni pomislio: dvije votane figure. Votane figure nevjerojatno! Ali, eto, bile su tu; nekakav gospodin s divnom bojom lica i dranjem, koji je ukoenog pogleda, punog neodreene ljubavi, posmatrao priliku jednog malog deka, koji je, po svojoj svijetloj koi, krupnim plavim oima i utivom, bezazlenom izvjetaenom osmijehu, nesumnjivo bio votani sin svog votanog oca. Stajali su tu u izlogu i oba uz isti njean pokret pruali po jednu ruku, otac lijevu, a sin desnu, kao da govore: Evo nas. Gledajte nas. Ovdje smo da nam se divite." Odijelo im je bilo besprijekorno, te je Brodiev pogled prelijetao sa linije njihovih hlaa, na njihove sjajne kravate, pa preko njihovih uglaanih okovrat-nika i snjeno bijelih maramica koje su virile iz depa, preko sjajnih kratkih i dugih arapa, do najvie povijenog oboda Derbveira na oevoj glavi i kico-ke okrugle kapice na djeakovoj, da se najzad zaustavi na lijepom kartonu na kojem je stajalo natampano: Odjeveni kod M. & Komp. Dopustite da to isto uinimo za vas." Lutke promrmlja Brodie. Odvratne lutke. Nije to eirdijska radnja; to je odvratni muzej lutaka. One su mu izgledale smjenije od svega to je vidio u ivotu, jer se takve figure nikad dotle nisu vidjele u Levenfordu ma da su odnedavno poeli kruiti glasovi da su se takve novine pojavile u veim magazinima u Glasgowu te je smatrao da e postati predmet podsmijevanja cijelog grada. Dok je tako stajao i nadmeno posmatrao, odjednom opazi kako iz duana izlazi nekakav ovjek i nosi u ruci paket u mrkom papiru. Brodiev se osmijeh u tom trenutku sledi zbog jedne porazne strepnje, a kroz tijelo ga prostrijeli bol kao da ga je netko ubo 270

noem. Znai da su ve poeli trgovati? Tog ovjeka nije nikad dotle vidio, te pokua da se umiri uvjeravajui sebe da je to, sasvim vjerojatno, neki zakanjeli radnik koji je doao da izvri neki proputeni posao ili da uzme svoj zaboravljeni alat. Ali je ipak uredno napravljeni paket izazvao njegovu sumnju i duboko ga uznemirio, te sad s manje na-duvenosti pokrenu svoje vrsto pobodene noge i polako ue u svoj duan. Perry je, naravno, ve bio tu da ga pozdravi, podstaknut moda razvojem dogaaja od tog jutra na jo dublju pokornost, i gajei moda u dui neku slabu tenju da pri tom novom suparnitvu dobije priliku u kojoj bi pred gazdom pokazao neto od svoje prave vrijednosti i da u izvjesnoj mjeri postigne ostvarenje svojih izjalovljenih nada. Dobro vam jutro, gospodine Brodie ree Perry. On je za tu naroitu priliku bio smislio jedan dosta slab vic koji mu je izgledao duhovit i zanimljiv, te se sad, pribravi svu hrabrost, usudi da ga istrese pred Brodiem. Danas je prvi april, gospodine ree on nervozno. Vidite li vezu u tome to su oni on je o njihovim novim susjedima uvijek govorio na taj neodreeni nain to su otvorili radnju ba na Ludi april. Ne vidim promrmlja Brodie ispod obrva ve mi kai ti koji si tako bistar. E pa, cijeli grad govori, gospodine Brodie, da ete vi od njih napraviti luake raspria se Perry, pa se, vidjevi djelovanje svojih rijei, zacereka sa simpatijom i stade se uvijati od pretjeranog zadovoljstva, jer se i Brodie kratko nasmijao, zadovoljan pri pomisli na ope laskanje grada koje se osjealo u Perrvjevim laskavim, ali, mada on to nije znao, izmiljenim rijeima. Njegovi ogromni prsti se lagano presavie na dlanu. Da, namagarit u ja njih, nema zbora! Istje-rat u im bube iz glave; skinut u malo pozlate s njihovog licitarskog kolaa. Jo oni ne znaju s kim su se dohvatili, ali u ih ja, tako mi boga, nauiti pa271meti. Nije mu ni samom bilo jasno kako e to uraditi, ali u tom trenutku, ma da mu u glavi nije bilo ni traga od neke smijene politike, njegovo pouzdanje u svoju sposobnost da smrvi protivnika nije znalo za granice. Jesi li vidio ona straila u izlogu? upita on rasijano. Jesam, o, jesam! gospodine Brodie. To je nova ideja iz velikog magacina. Prilino originalna, naravno, i suvremena. U onom prvom poletu zbog svog uspjeha u razgovoru, on je gotovo postao toliki optimist da se po-nada da e Jgazda" moda odmah i sam naruiti jedan par tih zanimljivih modela. Oi su mu sijale od oduevljenja, ali ih je morao spustiti pred Brodievim buljenjem i shvatiti da je ovog puta, izgleda, rekao neto pogreno. Veli suvremeno, a? Pa ono je kao kakav odvratni muzej! Gomila e im se neprestano gurati oko onog njihovog blesavog prozora. Ali, gospodine usudi se Perry da kae bojaljivo zar to nije ba ono to se trai. Ako ljudima privuete panju i primamite ih pred duan, postaje vjerojatnije da e i ui u njega. To je neka vrsta oglaavanja. Brodie je za trenutak gledao u njega tupo, a zatim proguna ljutito: Jesi li se iste bunike najeo kao i oni, te ezne za tim da nam krdo prostaka gruva u vrata. Ako jesi, brzo taj otrov izbi iz glave, jer te inae moe stati mjesta. Perry pogleda u njega ponizno, pa kratko primijeti: Ali sve to dovodi vodu na vau vodenicu. Zatim se, prelazei na sigurnije zemljite, pouri da primijeti: Vidim da e prodavati i konfekciju uope, gospodine Brodie. Brodie natmureno klimnu glavom. Zar ne bi bilo dobro da i vi uvedete neku uzgrednu vrstu robe, gospodine; jednu do dvije novine; recimo, par ik rukavica! Lijepa rukavica je vrlo ot272 mjena stvar, gospodine. Perry je gotovo molio pod utjecajem uzavrelih ideja koje je guio u sebi. Ali su njegovi bistri, ovla nagovjetavani prijedlozi padali u gluhe ui. Brodie nije obraao panju na njega, nego stajao uzbuen nekim neobinim nastupom samoanalize, zanesen u razmatranje svoga udnog odstupanja od uobiajene prakse. Zato se, pitao se on, vrti tu po duanu, mjesto da sa svojom obinom vladarskom nemarnou ue u kancelariju? On e, naravno, smrviti one svoje susjede, ali zar misli da e to postii sjedei mirno za svojim pisaim stolom i trudei se da ita Glasgow Herald? Osjeao je da mora neto poduzeti, da mora usvojiti neki odreeni nain postupanja, ali dok se kretao tamo-amo po radnji, vrpoljei se zbog odstupanja od svog obiaja, njegov tromi mozak mu nije ukazivao ni na kakvu opipljivu zamisao kakve snane akcije za kojom je eznuo. Eh, kad bi u ovoj stvari mogao da upotrijebi svoju

strahovitu fiziku snagu, onda bi zapeo iz sve snage dok ga ne bi oblio znoj, tako da bi mu zglobovi pucali od silnog naprezanja; drage volje bi obgrlio glavne potporne stupove protivnikog duana da ih iupa i da srui cijelu graevinu; ali mu u glavu doe neka nejasna predstava o beskorisnosti surove sile i gorko ga zabolje. U tom trenutku u duan ue neka ena, koja je vodila za ruku dijete od svojih est godina. Oevidno je bila iz siromanog stalea, te se obrati Perrvju, koji je pozdravi s puno potovanja. Htjela sam jednu kapicu za mog maliana. Idue nedjelje polazi u kolu ree ona povjerljivo. Perry se sav pretvori u ljubaznost. Svakako, gospoo. Sta da vam pokaem za vaeg malog? Brodie odjednom dobi neki udan nastup, neko zvjersko raspoloenje prema mrskom protivniku, i ma da su to bile muterije iz nieg stalea, i oevidno od one vrste koju je on uvijek preputao svom pomoniku, neto ga natjera da pristupi. Pusti meni! ree on grubim, tuim glasom. 18 zamak 273ena pogleda u njega bojaljivo, pa nagonski osjeajui strah od njega, izgubi ono neto malo pouzdanja, te od gospoe koja bira, da, i plaa eir za svog sina da ga hrabro poalje u kolu kao u kakvu pustolovinu, da ga opremi za taj prvi korak na tajanstvenom putu u ivot, postade samo bijedna, otrcana radnika ena. __ Prolog puta me je posluio ovaj mladi gospodin proaputa ona neodluno, pokazujui na Per-ryja. Dolazila sam prole godine i on me je lijepo posluio. Mali deko odmah osjeti majinu nepriliku, a i neprijatan pritisak te ogromne mrane prilike nad njim, pa zarivi lice u majinu haljinu, poe alosno cviljeti. Mamice! Mamice! Hou kui jecalo je dijete. Neu da budem ovdje. Hou kui! Hajde, ne plai! Prestani odmah, uje li? Jadna, do krajnosti skruena ena, stajala je sva zbunjena i neodluna, dok je rasplakano dijete du-rei se sakrivalo glavu u skutima njenih haljina. Ona ga stade drmati, a to ga je bjenje drmala utoliko se ono jae deralo, te joj lice pocrvenje od stida i neprijatnosti tako da zamalo nije i sama zaplakala. Zar ovaj natuteni Brodie ba mora da bude u duanu? Meni treba eir za dijete, a ne on mislila je ona ljutito, diui rasplakano dijete u naruje, pa onda ree jako zbunjena: Bit e bolje da doem drugi put. Ovo je nevaljao deko. Doi u opet kad bude mogao da se ponaa kako valja. I dok je, samo iz pristojnosti, tako kudila svoje roeno dijete, njen povrijeeni materinski nagon ju je uvjeravao da nee nikad vie doi. Ve se okrenula da poe, i nepovratno bi iezla, kad Perry tihim glasom punim utivosti predloi, onako iz pozadine: * Moda jednu bombonicu----? pa iz skrivenog kutia u jednoj ladici izvue veliki mentol bombon i prinese ga primamljivo izmeu kaiprsta i palca. Dijete smjesta prestade plakati, pa pomoli jedno krupno, suzno i nepovjerljivo oko iz nabora majine bluze, i razmiljajui die ga prema bombonu. Na taj 274 znak povjerenja, majka zastade gledajui upitno u dijete. Hoe li, a? Deko kroz posljednje grevito jecanje s povjerenjem klimnu glavom prema Perrvju, pa prui svoju malu, eljnu aku. I okrenue se. Bombon odmah nabuja mokri, sjajni obrai, i mir bi uspostavljen. Perry nastavi da umiruje dijete, da odobrovoljava majku i da ih oboje slui, dok se najzad krupna kupovina uspjeno ne zakljui, jer je on udesio da stvar tako izgleda u njihovim oima. Kad pooe, on ih otprati do vrata s onom istom, neizostavnom uljudno-u, gdje djeakova majka spusti posljednji zahvalan pogled na tjeme njegove sagnute smjerne glave, dok je Brodie, koji se natmureno i tromo bio povukao u pozadinu, sve posmatrao smrknuto. Perry se vrati trljajui ruke od zadovoljstva. Onako udan mladi, kako ga je bog dao, on je svoje uobraenje zasnivao samo na svojim zamiljenim sposobnostima, a nije nita polagao na svojstva hitrine i intuicije kojima je stvarno raspolagao, tako da je sada, mada je odnio jednu pobjedu u pogledu diplomatske vjetine i takta, osjeao samo skromno zadovoljstvo to je Brodieu sauvao jednu muteriju pred oima samog uzvienog gospodara. Kad ovaj progovori, on die pogled pun potovanja. Nisam znao da uz eire dijelimo bombone ree Brodie. I to je bilo sve to je rekao okrenuvi se sumorno da ue u svoju kancelariju.

Tako je dan zapoeo i stao dalje odmicati, dok je Brodie sjedio zatvoren u svojoj sobi, utonuo u svoje line, prisne misli. Preko njegovog strogog lica sjenke su prelijetale kao oblaci preko neke tamne planine. Patio je... I pored sve svoje volje, tvrde kao eljezo, nije mogao sprijeiti svoje ui da eljno hvataju svaki um, da oekuju ono postepeno usporavanje koraka koji se primiu duanu, da analiziraju i najmanji um izvan kancelarije, kao da ele da razlue ulaenje neke muterije od Perrvjevog nemirnog hodanja; uz * je danas osjeao da je tih umova manje, i da su nekako neuvjerljivi, mada ih dotle nikad nije svjesno 275fcapaao. Sunce je sijalo na njega kroz prozor, a la-pavica od kopnjenja, koje je nastupilo poslije dugog mraza, sad je bila sasvim iezla, te je dan bio resko suh, ali ipak topao, tako da e na taj prvi nagovjetaj proljea on je to znao ulice biti pune sretnog, ivahnog svijeta, koji e preplaviti radnje; ali spoljnu tiinu nisu remetili nikakvi glasovi koji zapitkuju. Prazni, pregradni zid koji je stajao pred njim, kao da se topio pred njegovim prodirnim pogledom i otkrivao mu u susjednoj radnji ivu i uspjenu zaposlenost. Sad ga obuze reakcija od jutronjeg podrugljivog samopouzdanja, te su mu se sad bolesno priviale gomile svjetine koja se neprestano tiska puna strasne elje da neto kupi. On se bijesno ugrize za usnu i ponovo die s poda odgurnute novine, pa pokua da ita; ali se poslije nekoliko trenutaka, na svoje veliko nezadovoljstvo, doavi sebi, uhvati kako glupo blene u zid pred sobom, kao da ga je taj zid hipnotizirao. Onako neraspoloen, on se sjeti kako je nekad bilo divno sjediti zavaljen u naslonjai jer ta je drugo i radio i tek baciti po koji gospodski pogled kroz poluotvorena vrata na Perrvja i one koji su ulazili u duan. Sve poslovanje u radnji spadalo je u Perrvjevu dunost, koji se pokoravao svakoj njegovoj kraljevskoj rijei tako da se on sam i ne sjea ; kad se posljednji put peo uz ljestvice, digao ruku do police ili vezao neki paket. Na veinu muterija nije ni glave okretao, a u duan bi uao samo na dolazak ponekih od njih, pa bi, dok ih je Perry sluio, klimnuo glavom kao uzgred, dohvatio predmet koji je muterija razgledala, i preao rukom niz mekanu po-vr'.nu ili zavrnuo obod da time oholo pohvali svoju robu govorei itavim svojim dranjem: Uzmi ili ostavi, ali bolje robe nee nigdje nai." Samo bi mali broj muterija, aku lanova najboljih porodica iz pokrajine, poastio svojim linim sluenjem i panjom. , Bilo bi pravo uivanje osjeati sa sigurnou da svijet mora dolaziti u radnju, jer sam u svojoj zaslijepljenosti gotovo nije ni shvaao, nije nastojao da shvati, da moda odsustvo konkurencije i nedostatak 276 izbora goni ljude k njemu, da je moda nuda glavna potpora njegovoj radnji; ali je sad, sjedei tako sam, postajao oajno svjestan da je, bar zasada, svreno s njegovim monopolom. Pa ipak, nee on, u tome je bio vrst, izmijeniti svoje ponaanje; ako do sad nije morao da tri za ljudima, da ih primamljuje, nee ni sad biti prisiljen na to; on u svom ivotu nije trao ni za kim, te se sad sveano zakle da to ni od sada nee. Kao kroz maglu se sjeao svojih izblijedjelih prvih dana u Levenfordu, koje je bio gotovo zaboravio, ali je kroz tu maglu vidio sebe kao ovjeka koji se nije nikad nikom uvlaio pod kou, koji se nije ulagivao, niti se ponaao kao pokorna ulizica. Mada onda nije bilo Perrvja, on je bio ispravan i poten, i odluan, i radio je naporno ne traei niije milosti. I uspio je. Sav je blistao pri sjeanju na sporo uzdizanje svoje vanosti i ugleda, na priznanje od strane Gradskog vijea, na primanje u Filozofski klub, postepeno zamiljanje svoje kue, na njeno graenje i na svoje postepeno i vjeto pribliavanje jedinstvenom, posebnom, uglednom poloaju koji je sad zauzimao u gradu. To je, govorio je sam sebi, za njega uradila dobra krv koja mu tee u ilama i koja ga je izbacila na vrh, gdje mu je i mjesto, uprkos svim preprekama koje su ga sputavale u mladosti; krv njegovih predaka koja se kao i u nekog konja dobre pasmine odmah poznaje, a koja ga nee ni sad iznevjeriti. Duu mu ispunie vali Ijutine zbog nepravde u njegovom sadanjem poloaju, i on skoi na noge. Neka samo pokuaju da mi je uzmu viknu glasno diui pesnicu uvis neka svi dou! Zbrisat u ih kao to satirem sve koji me uvrijede. Na drvetii mog imena bila je jedna trula grana viknu on glasno i ja sam je odsjekao. Smrvit u svakoga tko nasrne na mene. Ja sam James Brodie, i do vraga se svakim i svaim. Neka probaju da mi stanu na Put, da mi kradu moje muterije, neka probaju da ini uzmu sve to imam; neka probaju. Ma ta se zbilo, ja sam jo ja! 277I on se spusti u naslonjau, nesvjestan injenice da je ustajao i nemajui ni pojma o tome da je vikao praznoj sobi, ve samo sladei se zlurado tom svojom posljednjom milju. On je on James Brodie i nitko osim njega nije mogao razumjeti ni pojmiti potpunu utjehu, neiskazani slatki ponos koji mu je ulivala ta svjesnost. Njegove misli otutnjie mahnito od njegovih sadanjih neprilika u neku zemlju uzvienih snova i enji, i on s glavom sputenom na grudi utonu u posmatranje nekog dana u budunosti kad e on bez ikakve smetnje moi putati s lanca neobuzdane elje svog ponosa, kad e moi zatititi svoju udnju za istaknutim poloajem i poastima.

Najzad uzdahnu, pa kao ovjek koji se budi iz sna od opojnih droga stade mirkati i strese se. Zatim pogleda u sat i tre se kad vidje da se pfibliuje kraj dana i njegove svojevoljne, zatvorenosti. On se lagano die i strahovito zijevnu i protee se, pa odagnavi s lica svaki trag svoga skoranjeg, ruiastog sanjarenja, poprimi grubi izraz i masku hladne ravnodunosti, te izae u duan da po obiaju pregleda dnevni pazar. To je uvijek bila prijatna dunost, u koju je unosio gospodstvenu dostojanstvenost, i pri tome usvajao izgled feudalnog vladara koji prima danak od svojih vazala. Perry je uvijek imao hrpu sjajnog srebra, esto i po koji zlatnik, ponekad i koju utavu novanicu, to je sve trebalo prenijeti u dubok gospodarev dep na kuku. A poto bi se to obavilo, Brodie bi bacio letimian pogled na spiskove prodate robe letimian zato to je znao da ga Perry ne bi nikad prevario jer bi, kako je govorio: za tog jadnog kepeca bila grdna teta da to pokua" pa bi se potapao po nabreklom depu, uzeo eir i, uz posljednju odsjenu zapovijest, otiao, ostavivi Perrvja da zatvori duan. Ali veeras s Perryjevog lica kao da nije nikako silazio nekakav neobian izraz od kojeg je izgledao u isti mah i smuen i utuen. On je obino otvarao ladicu s ponosom, uslunim i sveanim pokretom, kao da kae: Moda nije mnogo, ali eto, to je sve to smo danas uradili za vas, gospodine Brodie" 278 __dok je sad otvorio ladicu bojaljivo, uz slabo i saaljivo podrhtavanje. Vrlo miran dan ree on kratko. Pa vrijeme je bilo lijepo primijeti Brodie uporno ta si radio? Bilo je puno svijeta. O, jeste, po ulicama je svijet vrvio odgovori perry ali je mnogo njih... to jest poneki su ulazili ... on stade zamuckivati. Izlog je bio primamljiv zavri on mlitavo. Brodie pogleda u ladicu. U njoj je bilo svega est bijednih ilinga. IV Levenfordski filozofski klub je zasjedavao. Mada veeras sjednica nije bila ni blizu potpuna, soba Je bila udobno ispunjena dimom i grupom od est lanova, koji su sada, poredani u udobnim naslonjaima oko vesele vatre koja je plamsala na ognjitu, mirno filozofirali u toj prijateljskoj atmosferi. Dvojica su od njih bili zauzeti tihom, lakom, zabavnom igrom dame, dok su ostali leali u naslonjaama, puili, razgovarali i pokuavali da se prijatnim srkutanjem groga nadahnu panje vrijednim mislima. Razgovor se vodio na mahove, pri emu su pauze, i pored bogatstva biranih rijei i izraza, ponekad bile sadrajnije od stvarno izgovorenih rijei, poneko odmahivanje lulom bilo zajedljivije od kakvog jezgrovitog pridjeva, a pogledi lanova rasijani, zamiljeni i duhom daleki. Nimalo se ne razmeui viim kvalitetom rada svojih mozgova, oni su sjedili u posveenom krugu kluba sastajalitu svih tih estitih graana Levenforda, koji su imali pravo da se smatraju uglednijim od svojih blinjih i svjesni svoje istaknutosti, bili, ako nita -drugo, zadovoljni. Ulazak u taj klub predstavljao je sam po sebi injenicu koja je svakom od tih sretnika davala izvjestan poseban ig, i svakoga od njih inila predmetom zavisti manje sretnih bia. Pred nekima od tih, izvjestan lan bi 279ponekad s veeri, moda nemarno zijevajui, rekao: ME sad moram malo do kluba: veeras imamo neku diskusiju", pa bi mirno odetao, pri emu bi ga za-vidljivi pogledi otpratili niz ulicu. Za one napolju, one koji nisu spadali u izabrane, mnogo je znaio drutveni presti kluba, ali i nagovjetavanje o njegovom dubokom intelektualnom znaenju, jer je zvuno ime filozofski mirisalo na razrjeenije i prefinjenije regione istog razuma. Istina je da je nastavnik klasinih jezika, koji je bio doao u Leven-forsku akademiju i iza ijeg su imena stajala slova koja su znaila da je diplomirao na Oksfordskom univerzitetu, bio rekao jednom svom kolegi: Kad sam uo to ime, ja sam ivo zaelio da stupim kao lan, ali mi se zgadilo kad sam vidio da je to klika koja samo pui i pije." Ali ta je on mogao znati, taj glupi engleski pajac? Je li uo za est predavanja praenih dugim diskusijama, koja su se odrala u pravilnim razmacima za vrijeme zimskih mjeseci? Zar nije vidio lijepo tampani program, koji je kao amajlija uvijek stajao u gornjem lijevom depu prsluka svakog lana, i u kojem su bili naslovi predmeta o kojima se govorilo i raspravljalo? Da je samo htio, mogao je baciti zlovoljno pogled na duboke teme kao to su; Na besmrtni bard s itanjem odlomaka" Pitomi golub u zdravlju i bolesti" Razvoj brodogradnje u kraljevskom gradu na a,ydeu" kotska duhovitost i humor s mjesnim anegdotama" Od brodogradilinog egrta do gradonaelnika prie o ivotu pokojnog uvaenog Mathiasa Glooga iz Levenforda". Takva su eto ozbiljna predavanja imala da se odre, ali ako se u one veeri kad mozgovi lanova nisu bili optereeni tim ozbiljnim stvarima, i kad su im duhovi bili slobodni od rjeavanja problema rase i nacije,

pribjegavalo kakvoj lakoj zabavi zar je sramota malo askati 'i puiti, igrati dame, pa ak i vista? A kako je Phemina ista i uredna krma zgodno bila kraj samog zadnjeg ulaza u klub, ega 280 ima runog u tome to su lanovi ponekad traili da im se donese koja aica, ili ak i prelazili u njen mali salon pozadi". Na takve se argumente, naravno, nije moglo odgovoriti! A osim toga je zadatak i posao tog nezva-ninog gradskog vijea bio u tome da u detalje raspravlja i da vijea o ljudima toga grada i o njihovim stvarima. Grananje toga dopunskog odjeljka njihovog filozofiranja protezalo se od takve stvari kao to je goropadna narav Gibsonove ene pa sve do upozorenja Blairu sa Mainove farme u pogledu nehigijenskih sklonosti njegovih krava na javnom drumu; a neobina, utjena odlika tih vijeanja, koja je govorila koliko i itavi tomovi o levenfordskoj pravednosti, bila je u injenici da ni sami njegovi lanovi nisu uivali nikakvo naroito pravo ili povlasticu koja bi ih titila od kritike tih komentatora. Te veeri je James Brodie bio predmet raspravljanja, koje je zapoelo poslije jednog sluajnog pogleda na njegovu praznu naslonjau u kutu, poslije zamiljene pauze i primjedbe: Brodie veeras zakasnio. Hoe li uope doi? Doi e, nemaj brige! primijeti gradonaelnik Gordon. Koliko ja znam, nikad nije bio taniji, Mora da odrava svoj moral. Pogledao je unaokolo oekujui odobravanje zbog upotrebe tako podesne i otmjene rijei. Mislim da kaem objanjavao je on da se sad mora drati hrabro ili sasvim pognuti glavu. Ostali su sisali lule i utke klimali glavom. Jedan od igraa dame pokrenu jednu figuru, pa pogleda navie u topli, mirisni uzduh i ree: Boe moj! Vrijeme leti kao munja! Sad e nekako biti gotovo godina dana otkako je izbacio onu svoju ker u no velike oluje. Paxton, koga je bio glas da ima dobru glavu za cifre, primijeti: Godina e biti tano za dvije nedjelje; ali je to isto kao i da je proao ciglo jedan dan, ako je suditi po tome koliko je Levenford odonda vidio lice Mary Brodie. Ja sam oduvijek tvrdio i jo tvrdim da 281je ono Sto je James Brodie uradio te noi grdna svirepost. Gdje je sad ta cura? upita netko. Paaa odgovori Paxton prialo se da su joj Fovleovi iz Darrocha nali neko mjesto; ali je sve to besmislica. Ona je otila sama za svoj raun. Doktor je htio da joj pomogne, ali je ona naprosto ustala i otila. Sad je, kau, dobila neko mjesto u Londonu po svoj prilici nije nita ni bolje ni gore od sluavke jadnica. Fovleovi nisu uradili nita za nju prije svog povratka u Irsku. To je tano ree drugi igra dame stari Foyle je bio sasvim slomljen poslije gubitka onakvog sina. I nema zbora, bila je to grozna stvar, ta nesrea na tavskom mostu. Nikada neu zaboraviti tu no. Bio sam izaao do one moje dobre sestre, te sam se, htio ne htio, vraao kui po onom uasnom vjetru, kad mi jedna ploa od liskuna za dlaku nije odsjekla uho. Gotovo mi je i glavu skinula. To bi za na grad bila vea nesrea nego gubitak mosta, Johne zacereka se Grierson iz svog kuta. Morali bismo vam podii lijep spomenik kod Krsta, kao to je ona lijepa nova Livingstonova statua na George Squareu, gore u gradu. Zamislite ta ste promaili. Da vas je pogodilo, ovjee, sad biste bili jedan od heroja kotske. E bogme, novi most mora biti malko jai da se ja nakanim da prijeem preko njega. Pravi je skandal kako su toliki krasni ivoti prosto uniteni. Ja tvrdim da bi morali biti kanjeni oni koji su krivi za to ree igra dame da bi pokrio poraz svog partnera. Ama, ovjee! Ne moe valjda kazniti Svemogueg otee Grierson; to je bila boja volja, a ne moe od njega traiti odtetu bar ne sa uspjehom. Pih, kojeta, Griersone opomenu ga gradonaelnik, kao po dunosti zbog svog poloaja. __ Pripazi malo na taj svoj jezik; to je pravo bogohuljenje, to to ti govori. 282 Ne, ne! gradonaelnice! umirivao ga je Grierson. To je naprosto zakon.... mali, malecni zakon, znate. Neka mi ne zamjeri drutvo, ni Svemogui, ni vi dodade kezei se. Nastade neugodna utnja, pri emu je izgledalo da e sklad raspravljanja propasti, ali gradonaelnik uskoro nastavi: Mora biti da Brodie ovih dana brzo gubi muterije; nikad ne vidim nikoga u njegovom duanu. Cijene po kojima Mungo i komp. prodaju ispraznile bi duan svakoga tko bi pokuao da im konkurira ree Paxton kao s nekim saaljenjem. Oni su odluili da prvo svre s njim te da onda misle na dobit. On se uope naao u nebranom grou. Sve mi nekako izgleda da mu je tu propast.

 Propast je tana rije otee Grierson, koji je iz svog kuta gledao lukavo, kao da bi mogao, samo da hoe, dati najbolje obavjetenje o toj stvari. Ali Brodie mora biti prilino imuan ovjek. Tako je iroke ruke kad se tie novca: naprosto ga rasipa oko sebe kao vodu, troi na sve to mu se prohtije. On ima sve najbolje, a ipak bi ovjek rekao da ni to nije dovoljno dobro za njega. Pogledajte mu odijelo, pa pogledajte onu njegovu lijepu, novu iglu za kravatu, pa njegov prsten s peatom, a osim toga tu govornik oprezno pogleda unaokolo prije no to nastavi: pogledajte njegov veleljepni poljski zamak! Svi prisutni kao da lako mirnue i izmijenjae poglede koji su odavali dobro obuzdanu veselost. Pogledajte cipele njegove stare ene, njene elegantne haljine i lijep izgled dodade Grierson. Pogledajte njegov raun u banci njegova mala Nessie je ovog mjeseca dvije nedjelje zakasnila s plaanjem kolarine u Akademiji. Pogledajte treperenje u njegovom ponosnom oku kad misli da ga ne gledate. Kaem vam da tog velikog silnog ovjeka za kakvog sebe dri stvari poinju pomalo da zabrinjavaju. A kad zatim nastavi, u njegovim rijeima se osjeala jaka struja neega drugog, nagovijetenog: Ja se moda varam, ali po mom skromnom milje283nju, James Brodie proivljuje najgore dane svog ivota. I ako ne pripazi, nai e se ondje gdje je bacio mnoge druge na dnu oluka. Da, strano je sposoban da sam sebi stvori neprijatelje. Ali kad je ve rije o jarku, moram vam neto ispriati. Paxton zamiljeno povue nekoliko dimova iz lule. Prole subote uvee prolazio sam pored Brodievog duana, kad me zadra nekakva guva. On opet odbi dva dima. U duanu je bio nekakav krupni, pijani, ulini radnik, pun pia, kao bava, i pun svoje nedjeljnje zarade raspoloen da ostavlja za sobom novanice kao lovaki pas trag vidio sam mu u ruci smotuljak novanica koji je stajao i ljuljao se pred Brodiem i naruivao dva eira i dvije kape, i ovo, i ono, i bogzna ta jo. Bio je raspoloen da kupi itav duan, a da sve plati. Brodie je a jedini bog zna kako mu je strano potrebna svaka para stajao i zurio u njega svojim izgubljenim, crvenim oima. Doavi do vrhunca svoje prie, on stade bez kraja i konca sisati svoju lulu, pa je tek onda izvadi, pokaza njom znaajno i nastavi: Ako ne zna rei molim" kad sa mnom razgovara zareza Brodie na njega onda ovdje nee nita dobiti. Na drugom mjestu e moda govorio je podrugljivo otrpjeti takvo ponaanje. Idi tamo, ako ti je volja; ali ako dolazi meni, mora se pristojno ponaati, ili napolje." Nisam uo ta mu je onaj ovjek odgovorio, ali je to moralo strano uvrijediti Brodiea, jer on preskoi tezgu pa zgrabi onog ovjeka za vrat, i dok si okom trenuo, izbaci ga iz duana, pravo u prljavi oluk, gdje je ostao leei ugruvan i oamuen ba pred mojim nogama. Po zavretku prianja zavlada muna tiina. Da uzdahnu najzad prvi igra dame ima avolsku narav. Ponos mu je sad straan. To je njegov najgori neprijatelj. I ranije je bio poznat po tome, ali je u posljednje vrijeme prosto poludio od toga. Ponosan je kao Lucifer. A ja drim da e i pasti kao on ubaci Gri-erson. Sav se naduo od tatine! To se razvijalo kod njega dok nije postalo kao neka manija. 284 __ A smijean je i uzrok svega toga ree Paxton tihim i opreznim glasom ono njegovo polaganje prava na srodstvo sa Wintonovima! Zakleo bih se da misli da bi trebalo da bude sam earl! udnovato je kako to krije, a ipak uiva u tome. __ Oni ga nisu htjeli priznati. Brodie moe slobodno da nosi to ime. Moe ak .i da izgleda kao Wintonovi. Ali ta znai ime, a ta znai slinost? ree prvi igra. Nema on ni najmanjeg dokaza. __ Ja se bojim da je preko dokaza, ukoliko ga je bilo, odavno prevuena debela crna crta primijeti Grierson pravniki ja sam prilino siguran da je, ako se neto i moglo desiti prije mnogo vremena, sve obavljeno oko vrbe. Zato na prijatelj i ne kle-pee o tome. Takvo je moda to njegovo krasno srodstvo. __ Ne polae on pravo samo na srodstvo ree gradonaelnik Gordon lagano. Ne, ne! bolest je otila i dalje od toga. Ja ne volim ba mnogo da vam govorim o tome, a nisam ni sam tako siguran, ali neu pominjati nikakva imena, a vi ne smijete nikom govoriti o tome. Ja sam to uo od jednog ovjeka koji je vidio Jamesa Brodiea kad je bio u napitom stanju, naprosto pobenavio od pia. Nema ih mnogo koji su to vidjeli nastavi on jer je on zatvoren ovjek u takvim stvarima. Ali se te noi njegov tvrdi jezik odrijeio, pa je priao i.... Drugom prilikom, gradonaelnice viknu odjednom Paxton. Pssst, ovjee, psst!

 Mi o vuku, a.... A eto, to se tie one vae klopke, gradonaelnice, hoete li___ Brodie ue u sobu. Ulazio je tromo, mirkajui zbog naglog prijelaza iz mraka u osvijetljenu prostoriju i mrtei se zbog otre sumnje da je ba kad je uao bio predmet ogovaranja tih klevetnikih jezika. Njegovo je natmureno, grubo lice veeras imalo blijed i sumoran izgled dok je razgledao drutvo unaokolo i utei nekoliko puta klimnuo glavom u znak pozdrava, vie kao da ih izaziva nego pozdravlja. 285 De, ui, de, viknu Grierson sladunjavo mi se ba pitamo da li je poela kia koja se spremala. Jo je suho ree Brodie mrzovoljno. Glas mu je bio mutan, bez one njegove stare zvonkosti, kao i zamiljena maska njegovog lica, i nije odavao nita osim stoikog podnoenja. On izvadi lulu pa je poe puniti. Jedan stari ovjek, sluga i ovjek za sve u klubu, i kao takav udostojen kecelje od zelene ohe, promoli glavu kroz odkrinuta vrata s izrazom pitanja bez rijei, na to mu Brodie kratko ree: Kao obino. U grupi je vladala privremena tiina za sve vrijeme dok je onaj starac odlazio, bio odsutan, i vraao se gegajui se s velikom aom viskija za Brodiea, da zatim sasvim ode. Gradonaelnik je osjeao da mu je dunost da prekine nezgodnu utnju koja je zavladala u grupi pa, gledajui u Brodiea, ree ljubazno, i protiv svoje volje dirnut sablasnim pogledom tog ovjeka: No, Brodie, kako kod vas stoje stvari? Kako ivot? O, prilino, gradonaelnice! Sasvim dobro ponovi Brodie polako. Ne moemo se poaliti. To sumorno izigravanje ravnodunosti u njegovom glasu bilo je gotovo tragino i ne prevari nikoga prisutnog, ali Gordon s izvjetaenom srdanou primijeti: Divno! To se trai! Mi.svakog dana oekujemo da Mungo i kompanija zatvore duan. Brodie primi tu ljubaznu izmiljotinu i odmah za njom ono neiskreno mrmljanje cijele grupe u znak odobravanja, bez bunog uivanja koje bi ona izazvala prije est mjeseci, ve onako, u njegovom sadanjem poloaju, s tupom ravnodunou koja ostalima ne promae neopaena. Oni su ga mogli u njegovom odsustvu slobodno kritizirati, raspravljajui o njemu, osuivati, pa ga ak i klevetati, ali kad je bio u njihovoj sredini, njihova snano izraena osjeanja su znatno slabila pod utjecajem njegovog stvarnog prisustva, te su bivali primorani, esto i protiv svoje 288 volje, da ubace po neku laskavu primjedbu, koju nisu iskreno mislili i koju nisu namjeravali da kau. Bio je to ovjek koga je, po njihovom miljenju, bilo bolje razvedravati, s kim je bolje bilo biti u prijateljskim odnosima i koga je bolje bilo gladiti niz dlaku nego ga ljutiti; ali su se sada, opaajui njegovo udljivo raspoloenje i kriom posmatrajui njegovo utueno dranje, pitali da li ga njegovo eljezno vladanje samim sobom ne poinje najzad izdavati. Uto jedan blag glas iz kuta, pun podmukle dvosmislenosti, poremeti opu zamiljenost obraajui se itavom drutvu: Ako mislite da e Kompanija zatvoriti duan, morat ete malice priekati___ne, ne, nee ona zatvoriti duan__ bar za neko vrijeme ... ne, nee skoro otezao je Grierson. Kako to? upita netko. Tako lijepo; jedno privatno obavjetenjce odgovori Griereson predusretljivo, puei usne, sastavljajui vrhove prstiju i zadovoljno posmatrajui drutvo, a naroito Brodiea, s izrazom skrivenog ali blagonaklonog razumijevanja. Brodie brzo pogleda navie ispod upavih obrva, ne plaei se samog ovjeka, nego strepei, zbog ranijeg iskustva, od podmuklog, smjernog dranja, koje je kod tog ovjeka odavalo duboku i smiljenu otrovnost. Pa dobro, ta je to, ovjee? upita Paxton. Deder na istinu s tim! Ali se sada, kad je ve bio potpuno probudio njihovu radoznalost, Grierson nije urio da otkrije svoje tajno obavjetenje, ve se dalje lukavo smjekao, drei ih sve u napetom iekivanju, na Tantalovim mukama, ne putajui tu ljivu da mu padne s usana sve dok ne postane sona od zrelosti. udnovato da vas to zanima preo je on kao maak. To je tek onako sitna, masna novost, koju sam sluajno saznao u povjerenju. Znate li vi neto o tome, Brodie? upita Paxton trudei se da uini kraj tom razdraljivom otezanju. 287Brodie nijemo odmahnu glavom, mislei ogoreno kako Grierson uvijek u sve prvi umijea prste, da ih posljednji izvue. To je samo jedno sasvim malo, beznaajno obavjetenje ree Grierson sa sve veim uivanjem. Pa de onda, istresi ga, podmukli avole!

 E pa, ako ba moram da vam kaem, onda znajte da okruni direktor firme Mungo & komp. odlazi, poto se firma dovoljno uvrstila. Kau da neobino dobro napreduje. On se utivo nasmijei prema Brodieu, pa nastavi: Da! uinili su i jedan otrouman potez time to su upranjeno mjesto ponudili ... a to je zaista odlino mjesto jednom ovjeku iz Levenforda. Ponudili su mu ga i on ga je primio. A tko je to? A, vrlo je zasluno mome, taj novi mjesni direktor radnje Mungo & komp. Ama kako mu je ime? To je pomonik naeg prijatelja: nitko drugi nego Peter Perry izgovori Grierson, i likujui mahnu rukama prema Brodieu. U drutvu odmah nastade agor od komentiranja. Ma nemoj rei, ovjee! Njegova e stara majka, udovica, biti sretna zbog toga. Ala je to unapreenje za tog mladia! Sigurno je jurnuo u to kao bos u baru. A zatim poto se stiao prvi nastup uzrujavanja na ovaj neoekivani zalogaj mjesnog ogovaranja, oni najednom shvatie od kakvog je to znaenja za Bro-diea, te zavlada potpuna tiina, i svi se pogledi upri-jee u njega. A on je sjedio sasvim mirno, oamuen tom vijeu, svaki mii njegovog tijela bio je ukoen, a donja vilica isturena, dok su mu zubi stezali kami od lule sa sve veim pritiskom kao mengelama koje se polako sve vie sklapaju. Dakle, Perry ga naputa. Perry, na koga se on u posljednje vrijeme poeo potpuno oslanjati, shvativi najzad da se sam ve sasvim odvikao od posluivanja muterija i da je sad iznad toga, te nije u stanju da se spusti do takvog 288 lakejskog posla, ak i da hoe. Tiinu punu napregnute panje poremeti otro krckanje, jer su njegovi zubi u iznenadnom nastupu ogorenja stegli lulu tako opakom i krajnjom snagom da su potpuno pregrizli kami. On, kao u zanosu, stade gledati prelomljenu lulu u ruci, Fa zatim, prosto ispljuva na pod od-lomljen kraj, da se opet glupo zagleda u upropaenu morsku pjenu, i promrmlja sasvim za sebe, nesve-stan da ga drugi uju: __Volio sam tu lulu.... jako sam je volio. Ta mi je bila najmilija. A onda postade svjestan kruga lica koja ga gledaju kao da sjedi u nekoj areni i razmilja o njemu, i shvati da im mora pokazati s kakvom vrstinom podnosi gorki potres od tog udara, ili jo bolje, pokazati da u njemu nema nikakve gorine. On dohvati au i prinese je usnama rukom postojanom kao stijena, pa se osvrnu i uporno zagleda u Griersona, iji pogled odmah skliznu u stranu od tog nepokolebljivog buljenja. U tom bi trenutku dao desnu ruku za kakav kao no otar, prezriv odgovor, koji bi onoga tamo smrvio svojom silinom, ali i pored oajnog naprezanja mozak mu nije bio toliko gibak, te je njegova spora i troma duhovitost odbijala da se pokrene, tako da je, pokuavajui da se poslui svojom uobiajenom podrugljivom grimasom uspio samo da kae: To me se ne tie, ba ni najmanje! Ba me se nimalo ne tie! Nadam se da nee povui za sobom izvjestan dio vaih muterija ree Paxton zabrinuto. Kad sad razmislim o tome, mislim da je to prava, gadna podvala, gospodine Brodie u se uliziki glas jednog od onih igraa dame. On zna sve vae muterije. Bogami, ti ljudi iz Mungo kompanije prave vjete poteze, avolski je to bistra bagra, po mom miljenju ree netko drugi. I ja mislim da je to prilino bijedan postupak ~~ otee Grierson zamiljeno. Onaj mi se nekako ii kao takor koji ostavlja brod koji tone. Selrdijin zamak 289Odjednom zavlada potpun tajac, pri kojem je svaki od prisutnih sjedio zaprepaen smjelou te primjedbe, najneposrednijom uvredom koju je ikada netko nanio Brodieu u klupskim prostorijama. Svi su oekivali da e on ustati i rastrgnuti goljavog Gri-ersona, raereiti ga naglim naletom svoje sirove snage, ali je on umjesto toga i dalje sjedio nepomian, nemaran, kao da nije uo ili razumio primjedbu. Onako potonuo u misli kao u mraan ponor, razmiljao je kako je to najsmrtonosniji udarac od sviju koje je dobio, mada su ga ve tukli gdje stignu. Kompanija je netedimice prosipala svoj kapital u borbi protiv njega. Na desetak raznih naina sruili su se protiv njega svojom vjetinom i lukavstvom, ali su mu sad, uzimajui Perrvja, udarili sjekirom u korijen. I on se tom prilikom sjeti udnog, uzdrlji-vog ponaanja svoga pomonika te veeri, njegovog upola uplaenog, a upola radosnog izgleda, kao da je blaen, mada neto ali, kao da bi htio neto da kae, a ne

moe da prikupi hrabrost. On, za divno udo, nije krivio Perrvja jer je pravedno shvatio da je ovaj naprosto primio povoljniju ponudu od one koju mu je on mogao uiniti, i mjesto na njega, sva mrnja koja je uskipjela u njemu okrenula se protiv firma Mungo & komp. Ali to osjeanje u tom trenutku nije sasvim odgovaralo mrnji, ve vie nekom zanimljivom saaljevanju prema sebi samom; tuno je razmiljao o tome kako on, tako otmjen, tako astan, mora da strada od tako podmuklih ruku, da stalno na licu nosi masku ravnodunosti, dok ga je ranije njegova nemarna naduvenost titila kao oklop. Zatim usred tog razmiljanja postade ponovo svjestan kruga oiju koje su ga budno promatrale i svoje neodoljive potrebe da govori, pa gotovo i ne znajui ta govori, ali ibajui sebe do ljutitosti, poe govoriti: Uvijek sam se asno borio! Uvijek sam se borio istih ruku! Nisam se htio poniavati do podmiivanja, do korumpiranja, pa ako su podmitili onog bubuljiavog malog zvekana da me napusti, neka im je na ast. Bar se neu morati muiti da ga otpustim ... da, mogu ga zadrati dok su ivi. Ne dajem 290 ia ni prebijenu paru za cijelu tu stvar. A zatim umiren tim svojim govorom, i zanesen izraavanjem osjeanja koja u stvari nije osjeao, on stade govoriti glasnije, pouzdanije, i pogled mu postade prkosniji, sigurniji. Ne! ne dajem ba ni prebijene pare. Ali ga vie neu primiti natrag. O, boe sauvaj, nipoto! Neka vue svoje mito dok moe i dok je sposoban jer u ga ja, kad oni propadnu i svi odu do avola, pa mi on doe natrag cmizdrei da moli za svoje mjesto, poslati do avola prije no to u maknuti malim prstom da mu pomognem. Suvie se pourio da pobjegne. Sigurno misli da se ve obogatio jadna budala! ali kad se vrati u jarak iz kojeg sam ga ja izvukao, gorko e zaaliti za onim danom kad je ostavio kuu Jamesa Brodiea. Bio je preobraen, oduevljen govorom, jer je sad potpuno vjerovao u tu deklamaciju, koja je bila u tako potpunoj suprotnosti sa sumornim, razumnim zapaanjima od prije kratkog vremena, te poto se njegov duh poeo snanije braniti ve zbog samog spoznavanja svoje snage, on stade buljiti natrag u njih, irokim uzrujanim zjenicama. U dui se naslaivao milju da je jo u stanju da upravlja njima, da gospodari, da ih zaplai, a kad mu najzad u glavi sinu jedna divna i zgodna misao, on se uspravi i viknu: Ne! bit e potrebno vie od toga da se obori James Brodie uprkos svemu to je onaj na malecni prijatelj tamo u oku imao drskosti da nagovijesti. Kad me ujete da se jadam, imat ete dovoljno vremena da pokaete svoje aljenje i proi e jo mnogo, I vrlo mnogo vremena prije no to bude potrebno da tugujete zbog toga. A ovo je prava ala i pogled . mu murei osinu redom sve unaokolo s obijesnom aljivou tako mi boga! Takva ala da vrijedi neto popiti na raun toga. Gospodo viknu on glasom velikog gospodina hoete li da preselimo zasjedanje da biste popili sa mnom po koju aicu? Oni mu odmah zapljeskae zadovolini njegovim plemenitim duhom, zadovoljni pri pomisli na besplat-no pie i njuei ve u zraku neku pijanku. 19 291 Sjajno! Brodie! ivjela kotska! ovjek je ipak ovjek kraj svega toga. Ja se slaem; samo po koju aicu, da sprijeimo hladnou. Jo ima ivota u tom starom konju! I sam ga gradonaelnik potapa po leima: E, Brodie, silan ste ovjek. Imate lavovsku hrabrost, snagu kao u bika, da, a ponos kao u avola vas nitko ne moe potui. Ja mislim da biste prije umrli no to biste dopustili da vas netko tue. Na te rijei svi slono poustajae, pa se svi osim Griersona sjatie oko njega tako' da je sad stajao usred njih, pri emu ih je njegov silovit pogled sve obuhva-tao, hrabrei, ali i korei, povlaujui, ali i potinjavajui, odobravajui, ali i opominjui, kao u kakvog imperatora okruenog dvorom. Njegova krv, ta krv plemenita kao u imperatora, Kruila je njegovim ilama slinija carskoj nego rijetka-vodnjikava tenost koja je tekla ilama ostalih oko njega. On je svojim tupim mozgom osjeao da je uinio neto veliko, neto otmjeno, da je taj njegov gest, uprkos njegovoj nesrei, uzvien. Sad navali, Mac Duffe! povikae oni uzbueni odanou i velikodunou njegove obino nepristupane prirode i nestrpljivi da to prije okuse bogatu, zlatnu tenost kojom e ih on poastiti. Kad ih povede kroz zadnja vrata kluba na zrak i kad najzad svi, jedan po jedan, uoe u Phemin mali zadnji salon, on osjeti da je opasnost prola, i da im je opet gospodar. Pie ubrzo potee, i oni mu zadovoljno stadoe nazdravljati najboljim MacDonaldovim glavarskim viskijem, zbog njegove plemenitosti, njegovog rasuivanja, njegove snage. Kad baci sjajan zlatnik i gospodstveno ga otkotrlja preko stola od mahagonija, ostatak zdravog razuma mu proaputa u dnu due kako mu nuno treba svaka parica, ali on suzbi tu misao, kao da je mrvi pod nogom, glasnim uzvikom: Pijem u zdravlje sviju nas... tko je kao mi?

292 __ Krasna je ovo kapljica mrmljao je Grierson mljaui usnama zadovoljno i drei au prema svjetlosti. Krasna kapljica, blaga kao majino mlijeko, a glatka kao... eto, glatka kao malje na jednom od lijepih eira ovog naeg prijatelja. Samo je teta to je toliko vraki skuplja od obinog viskija. I za-cereka se pakosno i lukavo prema Brodieu. __ Pa ispij je onda ovjee! odgovori Brodie glasno Loi, kad ti se dala prilika. Ne mora da plati. Bojeg mi imena, kad bi svi bili takve tvrdice kao to si ti, zemlja bi prestala da se okree. Eto ti sad, pa metni to u svoju lulu, Griersone __ nasmija se Paxton promuklo. Kad je ve rije o krtosti jeste li uli najnoviju priu o ovom naem malom prijatelju ovdje viknu gradonaelnik klimnuvi glavom prema Grier-sonu i namignuvi na Brodiea. Ne, ta je to? viknue oni priajte, gradonaelnice. E pa odgovori Gordon s prepredenim izrazom to je neto kratko i slatko. Neki dan su se neka djeica igrala oko itnog magacina naeg prijatelja, kraj jedne velike vree graha do vrata, kad odjednom eto ti sina kue: Bjeite odavde, djeco! vie mladi Grierson i ne dirajte taj grah, jer e to moj otac poznati. On je izbrojao svako zrno u ovoj vrei". Skup nagradi priu grokotnim smijehom, a kroz taj grohot Grierson promrmlja pribrano, mirkajui kroz dim. Ne velim da ne raunam poprilino, gradonaelnice, ali to zgodno doe u ovo vrijeme kad je svuda oko nas toliko bijede i siromatine. Ali Brodie, kome je i sama zagrijana sr plamtjela od silnog viskija, nije onako na svom prijestolu uo aluziju, a ni mario za nju, jer ga onako punog neobuzdanog poleta obuze elja da neto uradi, da raz-mahne svojom snagom, da neto smrvi, te dignuvi au visoko iznad glave, odjednom viknu bez ikakve ve* s razgovorom: 293 Do vraga s njima! Do vraga s tim gadnim Mungo svinjama! i estoko tresnu o zid svojom tekom aom. Ostali, koji su sad blago primali njegovo raspoloenje, odgovorie ushieno. Tako valja! Jo po jednu, gospodo. Svi na iskap. Zapjevaj nam jednu, Kullie. Govor! Govor! vikali su oni. U tom trenutku se na vratima zau tiho kucanje, a zatim u sobu neujno ue gazdarica, u filcanim papuama, ali stroga, i prekide slobodni tok njihove veselosti. Veeras ste neto veseli, gospodo ree ona uz tanak osmijeh svojih stisnutih usana, koji je govorio da ta njihova veselost ne dolikuje potpuno njima kao to i njoj nije po volji. Nadam se da neete zaboraviti na dobar glas kue. Ma koliko cijenila poslovne veze s njima, ona je bila toliko na odstojanju, toliko estita, i uope na glasu gotovo kao neka ustanova, da joj oni nisu mogli nametati svoju volju. Ne volim zvuk razbijanja aa dodade otro. Kojeta, Phemi, enska glavo, platit emo viknu Brodie. Ona lako klimnu glavom, kao da mu kae da smatra da se to zna samo po sebi, ali malo blaim glasom ree: A povodom ega se to veselite? Pa tako, mala proslava koju prireuje ovaj na lan tamo u zaelju promrmlja Grierson. Ne znam tano ta proslavlja, ali to je kao neka svadba bez mlade. Manite njega, Phemi, nego nam poaljite jo pola kvarta viknu jedan glas. Hoete li jedno po kvarta i za vas, Phemi? upita gradonaelnik veselo. Hodite kod mene na krilo viknu jedan od onih igraa dame, koji sad, avaj, nije bio u stanju da pravi razliku izmeu krunisane glave i obinog piona. 294 __ Poaljite viski, Phemi ree Brodie. Ja u paziti da se vladaju kako valja. Ona ih prekori pogledom svakog posebno i sve zajedno, pa prijetei podie kaiprst, a zatim neujno izae kao to je ula, mrmljajui uz put: __ Ne zaboravite na glas kue. Poslat u vam pie, ali morate biti mirni, morate voditi rauna o dobrom glasu kue.

Poto ona ode, klupe njihove veselosti se stade opet kotrljati, te brzo dobi zamah, i stade odskakati pomamnije nego ranije. __ Manite Phemi viknu jedan glas njeno lajanje je gore od ujeda, a lice gore i od jednog i od drugog. __ Rekao bi ovjek da je ova njena kavana neki hram potenja viknu netko drugi jako je pobona u tom pogledu. Htjela bi da ovjek pije kao da sjedi u crkvi. U svakom sluaju, tamo u prvom crkvenom stolu sjedi jedno zgodno cure primijeti onaj na-kresani igra dame. Kau da je kelnerica Nancy predusretljiva koliko i lijepa. I lukavo namignu svima unaokolo. De, de, ovjee viknu gradonaelnik prijekorno. Nemoj gladiti gnijezdo u kojem sjedi. To, vi mislite na kukavicu odgovori onaj ljubazno a ja to nisam. Hoete li da vam izdeklamiram neto od Burnsa? viknu glasno Paxton. Taman sam navijen koliko treba da vam saopim avola meu krojaima". Na predsjednik nam je obeao govor, zar ne? primijeti Grierson podmuklo. Jeste; hajde, naprijed s tim govorom koji ste htjeli da nam odrite. Govor! opet navalie. Govor predsjednika. Brodiev se visoko uzletjeli ponos, poletjevi jo vie pod utjecajem njihovih pijanih uzvika, vinu u uzviene regione, gdje su njegove ogranienosti prestajale, u razrjeeniji zrak od kojeg se njegov jezik drijeio i u kojem kao da je zaboravljao na svoju 295nesposobnost da razgovijetno izrazi svoje intimne misli. Vrlo dobro doviknu im on odrat u vam govor. I ustade nadimajui grudi, irei oi prema njima, malo se njiui sa strane na stranu na uporitu svojih stopala, i pitajui se, sad poto je ustao, ta da im kae. Gospodo ree on najzad, lagano, ali usred brzog pljeskanja svi vi znate tko sam. Ja sam Brodie, James Brodie, a vi moda moete pogoditi ta to ime znai on tu zastade, pa pogleda redom u svakog lana u grupi. Da, ja sam James Brodie, a u kraljevskom gradu Levenfordu, pa i van njega, to je ime cijenjeno i uvaeno. Pokaite mi ovjeka koji bi rekao i jednu rije protiv tog imena i ja u vam pokazati ta e ove ruke uiniti od njega. On bjesomuno izbaci svoje ogromne ruke pa ih pusti da dave prazan zrak pred njim i u svom uzbuenju, ne opaajui ravnodunost sviju, a zluradost u Grier-sovim zajedljivim oima, i zamiljajui kod sviju potovanje, nastavi: Da hou, mogao bih vam kazati neto to bi vas zapanjilo. I zatim, dok je prelazio pogledom po svima oko sebe, spusti glas do promuklog, povjerljivog apata, i stade lukavo mahati glavom. Ali ne! Neu. Nagaajte ako hoete, ali vam sada neu rei... i moda neete nikad saznati. Nikad! tu rije viknu iz glasa. Ali stvar tako stoji i ja u do zadnjeg dana odravati to ime. U posljednje vrijeme snala me velika nevolja od koje bi se jak ovjek pognuo, a slabi slomio, a ja? Ja sam jo ovdje, jo onaj stari James Brodie, samo jo odluniji nego prije. Ako te ruka tvoje sablazni, odsijeci je", veli Sveto pismo. Morao sam da odreem svoje roeno meso i krv, da, ali sam se posluio sjekirom ne trepnuvi. Imao sam nevolju u kui i van kue; podle uhode i kradljive svinje uljale su se oko moga praga, a okruivali me lani prijatelji i nepoteni neprijatelji, kao i podmukli klevetnici. On se tu sumorno zagleda u Griersona. Ali e i pored svega 296 toga James Brodie stajati tvrd i nepomian kao Stijena sa Zamkom, da, i visoko uzdignuta ela viknu on, lupnuvi se po grudima svojom velikom pesnicom i zavrivi iz svega glasa: Kaem da u vam svima pokazati! Pokazat u svakom pojedinom od vas. A zatim, dosegnuvi vrhunac svojih osjeanja, jer su mu te iskrene rijei izletjele nesvjesno, pod utjecajem uzbuenja, tromo se spusti na stolicu dodavi prirodnim, tiim glasom: A sad da svi popijemo jo po jednu. Posljednji dio njegovog govora doeka odobravanje, klicanje, pljeskanje i kucanje aama po tvrdom stolu, uz pratnju Griersovog umilnog i otegnutog komentara: Vrlo dobro! Nisam ovako uivao u nekom govoru jo od vremena kad je Pijani Tom harangirao suce kroz prozor svoje elije. Napijali su njemu, njegovoj besjedi i njegovoj budunosti; a netko i zapjeva napuklim, piskavim glasom. Paxton je dokazivao, mada ga nitko nije sluao, da i on ima da odri govor, dok je drugi igra dame pokuavao da ispria nekakvu dugu, zamrenu nepristojnu priu. Zatim otpjevae nekoliko pjesama sa gromkim refrenima. A nato iznebuha, Brodie, koji je, sad drukije raspoloen, sjedio hladan, mrtav, pun prezrenja usred njihove veselosti, gurnu unazad svoju stolicu i ustade da ide. On je znao vrijednost tog

iznenadnog odlaenja, osjeao uzdranu dostojanstvenost tog postupka kojim je ostavljao napite pse da pjevaju i luduju kako im dolikuje, dok on odlazi u trenutku kad jo moe da se povue velianstveno i asno. ta je, ovjee? Neete valjda ve kui? viknu gradonaelnik. Pa jo nije izbilo dvanaest! Ostanite jo malice da svi zajedno kaznimo jo jedno pola kvarta! Je li vas to enica eka? proaputa Grierson uglaeno. Idem viknu on grubo, pa ih, zakopavajui kaput, trupkajui nogama, i ne osvrui se na njihove obilne proteste, pogleda ozbiljno, govorei: 297 Laku no, gospodo! Njihovi uzvici ga ispratie iz sobe u hladan noni vjetar, i ispunie ga drhtavim poletom koji je rastao u obrnutoj srazmjeri sa slabljenjem njihovih glasova; njihovi uzvici su zvuali kao: Hosana!" i postajali sve slabiji, ali su ga pratili kroz hladni, slatki zrak, koji se sa ulica prekrivenih injem dizao kao smrznuti tamjan. Sjajno je bilo to vee", ree on u sebi idui kui izmeu bijelo ocrtanih kua, koje su se dizale kao tihi hramovi u nekom opustjelom gradu, i dok se nadimao od samouvaenja, osjeao je da se opravdao u svojim i njihovim oima. Viski, koji je bio u njemu, inio mu je korak elastinim, gipkim i mladalakim; elio je da ide preko planina u tom ustrom oduevljenju koje se iskrilo u njemu kao i u slatkoj atmosferi oko njega; tijelo ga je brid jelo, i on stade misliti jezikom divnih, erotinih, nepovezanih elja, naseljavajui mrane sobe svih kua kraj kojih je prolazio skrivenim prisnim openjem, i s jetkim osjeanjem nepravde poe uviati da e ubudue morati traiti neki oduak svojoj obuzdavanoj i neosvojenoj puti. Ono kratko odstojanje koje je preao do kue, izotri mu prohtjev za prikladnijim zavretkom te sjajne veeri, te je uskoro, sav proet nekim slatkim iekivanjem, otkljuao kapiju i zaipio vanjska vrata uz pobjedonosno razmahivanje tekim kljuem. Nato opazi da u kuhinji jo gori svjetlost, to je bilo neobino i zabrinjavalo ga jer su uvijek, kad bi on doao kasno, sve svjetlosti bile pogaene, osim one koja je vjerno gorjela u holu i ekala da njemu prisvijetli kad se vrati. On pogleda u sat i vidje da je jedanaest i po, pa zatim ponovo pogleda u svjetlost, koja stade mirkati na njega kroz polumrani hol, poto je sijala igpod zatvorenih vrata. On namrteno vrati sat u dep pa poe krupnim koracima hodnikom, i vrsto dohvativi kvaku, naglo upade u kuhinju, zastade uspravljen, preavi pogledom po prostoriji, pa ga zadri na prilici svoje ene koja je sjedila uurena nad prituljenim arom vatre. Kad on ue, ona se, mada ga je oekivala, tre, onako potitena, zato to je njegovo ledeno, nijemo negodovanje 298 tako naglo upalo u njeno sumorno sanjarenje. Kad ona pogleda oko sebe preplaeno, pokazujui svoje crvene, upaljene oi, on jo ljutitije izbulji oi na nju. Sta je to s tobom? ree on, naglaavajui posljednju rije nekako podrugljivo. Sta radi tu u ovo doba noi s oima i podonjacima kao tanjuriima? Tata proaputa ona ti se nee ljutiti, je li da nee? Sta je, za ime boje, to mi tu slini? Zar je zasluio da ga na takav nain doekuju u kui, i to ba u takvu no? Zar ne moe da legne prije no to doem? iskezi se on bijesno na nju. Da te ne moram gledati tu, ti stara krntijo. Imam razloga i da dolazim kui, nema ta, pravi si ukras. Jesi li se nadala da u te izvesti napolje da ljubakamo po ovako lijepoj noi punoj mjeseine? Ti u kojoj se nakupilo taloga koliko u nekoj staroj, napukloj luli. Kad pogleda u njegovo natuteno, zgaeno lice, ona se jo vie uvue u sebe, te joj prilika postade jadnija od sjenke. Izdade je mo povezanog govora, te drui nerazgovijetno izgovori samo jednu rije: Matt! Matt! Tvoj dragi, mali Matt! Sta je sad opet s njim? na-rugao joj se on. Da nije opet progutao koticu od ljive? Ovo pismo promuca ona. Do... dolo mi je jutros. Cijelog dana sam se bojala da ti ga pokaem pa mu drhtavom rukom predade zguvan list papira koji je cijelog dana krila uza se kraj preplaenog, ustreptalog srca. On s podrugljivim rezanjem grubo otrgne pismo iz njenih ruku, pa ga proita polako, dok se ona rastrojeno klatila, jadikujui jezikom koji se sad bio odrijeio kad je trebalo braniti sina: Nisam ga vie mogla zadrati ni jedan minut samo za sebe. Morala sam sjediti budna da te doekam. Ne ljuti se na njega, tata. On ne eli da te ljuti, uvjerena sam. Mi ne znamo injenice, a to mora da je neka strana zemlja. Znala sam ja da neto nije kako 299treba s tim dekom kad je prestao da pie redovno. Bit e mu bolje kod kue. On zavri itanje ono nekoliko navrljanih redova.

 Dakle, vraa se kui tvoj krasni, veliki, sretni sin zareza on kui, svojoj njenoj majci i njenom milom njegovanju. Moda je i bolje tako proaputa ona. Bit cu presretna ako mi se vrati, da ga njegujem dok opet ne stekne snage, ako mu je to potrebno. __ Znam ja da e ti biti presretna ako ti se vrati, ti stara ludo, ... ali ja ne dajem ni prebijene pare za to. On opet pogleda s puno odvratnosti u zguvani papir, pa ga zatim smota u lopticu u svojoj stisnutoj pesnici i bijesno zavitla u vatru. ta mu je bilo da napusti tako dobro mjesto? Znam koliko i ti, tata, ali mislim da se lino ne osjea dobro. On je oduvijek bio njena sastava. On u stvari nije ni bio stvoren za ivot u arkom pojasu. On iskezi zube prema njoj. Nije bio stvoren, ti luda, prazna glavo. Ti si ga i napravila mekucem onim tvojim cmizdravim postupanjem prema njemu. Dragi Matte" oponaao ju je hodi mamici, da ti da dinari? Mani oca, jagnjece moje; hodi da te mamica malo pomazi, milo moje". Eto zato on bjei natrag tvojoj prljavoj kecelji. Ako je zbog toga, ja u ga udaviti uzicama tvoje ke-celje. P.S. Molim, kai tati", ree on podrugljivo citirajui spaljeno pismo. Nema ak smjelosti da mi sam pie, kmezavo, mlitavo tene, pa mora da natje-ruje svoju slatku, dobru mamicu da mi to saopi. Da, pravo tene od ovjeka! O, James, zar me ne bi znao malko utjeiti? preklinjala ga je ona. Ja sam sva ojaena. Ne znam ta je bilo, a ta me neizvjesnost naprosto ubija. Strah me za moje edo. Da te tjeim, stara moja! otee on prema njoj. Divno bih izgledao kad bih zagrlio takvu vreu? Zatim grubim tonom, punim odvratnosti, nastavi: Ne mogu da te gledam! I ti to zna! Mila 300 si mi taman koliko prazan up za pekmez! Otprilike si isto toliko dobra ena i majka. Jedno tvoje tene te je divno osramotilo, a i ovo drugo je, izgleda, polo tim putem. ini ast tvom nainu odgoja. A onda mu se oi odjednom smrkoe: Samo pripazi da mi se ne mijea u moju Nessie. Ona pripada meni. Da je nisi ni prstom takla! Dalje od nje sa tvojim cile-mile, jer u ti inae rascopati glavu. Ti e ga primiti u kuu, je li tata? cviljela je ona. On joj se nasmija s puno mrnje. Ubilo bi me kad bi ga izbacio kao__kao... i ona udari u pla. O tome u morati da razmislim ree on runim tonom, naslaujui se pomilju da e je drati u neizvjesnosti, okreui protiv nje sve svoje ljutito negodovanje zbog Mattovog iznenadnog bijega, i prebacujui na nju svu krivicu zbog toga neuspjeha njenog sina. Kako ju je ve ionako mrzio zbog osujeenja elje za nasladom koju mu ona nije mogla pruiti, ona mu postade jo odvratnija zbog tog neuspjeha njenog sina, pa se u sebi zaricao da e mu ona to skupo platiti, da e za otricu svoga gnjeva napraviti od nje panj za cijepanje. injenica da je Matt otkazao svoj posao, i da ve plovi prema zaviaju, bila je isto njena krivica; uvijek su djeca po svojim manama bila njena, a pa vrlinama njegova. Ti si toliko pravedan da e prvo sasluati ta ima da kae, ili ta eli, tata navaljivala je ona smijenim udvorikim glasom. Tako divan, krupan ovjek kao ti, nikad ne bi uradio tako neto. Ti e ga sasluati, pustit e ga da objasni tu svakako mora biti nekakvog razloga. Bit e razloga, na svaki nain rugao joj se on. eljet e da doe da ivi na raun svoga oca. Ne sumnjam u to, kao da nam nije dosta muka i bez hranjenja njegovih velikih, brbljivih usta. To e biti razlog za taj sveani povratak kui. Uvjeren sam da misli kako e sad ovdje divno, udobno ivjeti, kako nee imati nikakvog posla, i kako e mu ti lizati blato sa cipela. Bestraga mu glava!... To je ve 301i suvie s njegove strane. Njega obuze nastup bijesa izmijean s hladnim gradom antipatije. I suvie dreknu on opet preko svake mjere! I podigavi ruku da joj zaprijeti svojom snagom, on je podra tako jedan trenutak pun napetosti, pa je onda naglim pokretom upravi prema svjetiljki i uvr-nu svjetlost bacivi tako oko nje veo pomrine, a zatim izae iz sobe tekim koracima. Gospoa Brodie je, onako ostavljena u gustoj pomrini, dok su posljednje iskrice ugljevlja koje se gasilo ocrtavale bezobline obrise njene zgrene prilike sjedila preplaena i mirna. Dugo je ekala tiho i zamiljeno, dok su tune misli izvirivale iz nje kao tamni valovi i pritiskivale sobu, punile je guom i sitnijom tamom. ekala je da se i posljednje ike ohlade i da se on svue, legne i moda zaspi, pa tek onda pokrenu svoju nepominu priliku, nimalo voljnu da se pokrene, izmili iz kuhinje kao gonjena ivotinja iz svoje peine, da oprezno otpuza gore. Daske koje su stenjale i kripale dok se Brodie peo, bile su tihe pod njenom malom teinom, ali mada su joj pokreti bili neujni, iz nje se u mrak vinu slab uzdah olakanja kad je, im otvori vrata spavae sobe, doeka teak um disanja njenog mua. On je ve spavao, te ona, poto

pipajui ue u sobu i stade se kretati po njoj, pusti da joj s tijela skliznu istroene i zamrljane haljine, pa ih smota na gomilu na jednoj stolici i oprezno se uvue u krevet, bojaljivo sklanjajui svoje uvelo tijelo od njegovoga, kao to bi se kakva sirota bolesna ovca smjetala kraj zaspalog lava. i V Mama ree Nessie slijedee subote zato Matt dolazi natrag? Ona se igrala po kui i vukla se za majkom bez istrajnosti i razdraljivo, kao sva djeca za koju je vlano subotnje jutro najvea nesrea u sedmici. 302 __ Nije mu prijala klima odgovori gospoa Brodie kratko. U Maminoj glavi se ukorijenila Bro-dieva doktrina da se od djece mora kriti svako obavjetenje o unutranjem sklopu poslova, odnosa i postupaka u kui, utoliko vie ako su neprijatna. Na pitanja koja su se odnosila na dublje i apstraktnije strane Brodievog ponaanja i, u stvari, ivota uope, utjeni odgovor je glasio: To e kasnije saznati, mila, sve u svoje vrijeme", a na razna zapitkivanja, na koja nije bilo lako izbjei odgovor, Mama nije smatrala za grijeh da slae nevino i providno, samo da bi odrala neokrnjen ponos i dostojanstvo porodice. Tamo vladaju strane groznice nastavi ona, pa je neka neodreena misao da e time dopuniti Nessieno znanje iz prirodopisa natjera da doda: a ima i lavova, tigrova, slonova, irafa i raznih drugih zanimljivih ivotinja i insekata. Ali, mama uporno je navaljivala Nessie Jenny Paxton kae da se po cijelom brodogradilitu pria kako je na Matt otputen zato to nije bio uredan na poslu. Onda ie gadno slagao. Tvoj brat je dao ostavku kao estit ovjek. A kad e doi, mama. Sta misli hoe li mi to donijeti? Hoe li mi donijeti majmuna, ili papagaja? Ja bih vie voljela papagaja nego majmuna. Majmun bi me ogrebao, a papagaj bi mi govorio i rekao: lijepa Polly", a kanarinac to ne moe, zar ne? Ona tu zastade zamiljeno, pa nastavi: Ne, neu ni to. Morala bih da istim kavez. Mislim da bih vie voljela par safijanskih papua, ili... ili jednu lijepu malenu nisku koralja. Kai mu to, mama; hoe li? Budi mirna, djevojko! Kako mu mogu pisati kad je ve na putu kui? A osim toga, Matt ima da misli o drugim stvarima, a ne samo o tvojim koraljima. Vidjet e ga dosta brzo. Znai da e skoro doi? Sve e znati u svoje vrijeme, Nessie. Zatim, dajui izraza svojim nadama, dodade: Moda za deset dana, ako je poao na put ubrzo poslije pisma. 303 Deset dana! Pa to je divno! zapjeva Nessie i poe ivlje skakati unaokolo. Moda e biti neega zanimljivog kad se Matt vrati, osim niske koralja. Bilo je strano otkako... Ona naglo zastade pred prazninom, nepristupanim zidom jednog potpuno zabranjenog predmeta, pogleda bojaljivo u majku i zastade zbunjeno za asak, a zatim, kad vidje da nee dobiti prijekor, nastavi svoje djetinjaste asocijacije. Sta to znai potonuti do gue", mama? Sta ti je sad opet to, Nessie. Melje praznoj kao vodenica. Zar ne moe da me pusti da zavrim posao? Jedna me djevojica u mom razredu pitala zna li moj otac da pliva, jer je ula kako njen otac kae da je James Brodie potonuo do gue". Hoe li prestati da mi dosauje svojim besmislicama, Nessie? ree Mama. Tvoj otac je u stanju da se brine o sebi bez tvoje pomoi. Drskost je prema njegovom imenu primati ga tako u usta. Ali je na to djetinjasto pitanje odjednom bonu nekakva otra strepnja, te se, kad uze jednu krpu za brisanje praine i izae iz kuhinje, neodreeno stade domiljati da moda ono nagovjetavanje Bro-dieve krtosti prema njoj nema nekog dubljeg razloga, ono potkresivanje i smanjivanje njegovog novca za kune potrebe, zbog ega ve mjesecima ne moe da sastavi kraj s krajem. Pa ne govorim to ja, mama odgovori Nessie skromno, napuivi svoja mala usta i idui za majkom u sobu za primanje. To govore druge djevojice u razredu. Po njihovom dranju reklo bi se da ima na nama neto smijeno. Ja sam bolja od njih, zar ne, mama? Moj tata bi mogao istui sve njihove zajedno. Tvoj otac je jedan meu milion ljudi. Gospou Brodie je stalo mnogo muke da izgovori te rijei, ali ih ona junaki prevali preko usana, nesvjesna dvostrukog znaenja te reenice, i samo se trudei da odrava najbolje tradicije kue. Nikad ne smije sluati neto protiv njega. Svijet voli da govori rune stvari, kad nekom zavidi. 304 __ One su bezobraznice, i nita vie. Kazat u ih uitelju ako mi jo jednom reknu neto o nama zavri Nessie pritisnuvi uz prozor nos, kao malu kuglicu loja. ,Jo jednako pada kia, pljuti, pljuti da ne moe gore... bestraga joj glava!

__ Nessie! Ne govori bestraga". To se ne pristoji. Ne smije upotrebljavati takve rijei prekori je Mama, prekidajui brisanje.svijenjaka na prednjem dijelu klavira od vornovate orahovine. Nee se ona izlagati opasnosti sa Nessie! Mora je ispravljati na prvi znak greke! Zapamti to, inae u kazati tati zaprijeti joj, okrenuvi svoje zagrijano lice opet klaviru, koji se, otvoren za tu priliku, nasmijei na nju kao da budalasto povlauje, pri emu su mu se dirke kezile kao ogroman niz lanih zuba. eljela sam napolje, pa da se igram to i nita vie ulo se jadanje od prozora ali svuda su barice, ak ako kia i prestane. Moram ionako preko cijele nedjelje mnogo da radim na tim starim lekcijama, pa je naprosto grehota da se ne mogu malo poigrati u subotu. I ona, neutjena, nastavi da posmatra sumoran, mokar decembarski predio, mokri put, kiom natopljena polja, nepomine grane breza preko puta s kojih je kapala voda, i sjetnu nepokretnost svega osim kapljica koje su stalno padale. Ali njeno veselo e-retanje nije prestajalo zadugo, te u jednom trenutku, uprkos munom prizoru, nastavi da govori: Eno, jedan vrabac sjedi na naem topu. I eno jo jednog! znai dva mala vrapca uurena na kii na naem bronanom topu. A to mi drimo ovakav top? Ne puca, a mora se istiti. Nikad nisam do sad opazila kako izgleda smijean, mama! dosaivala se uporno. Zato je tu? Kai mi. Valjda je tvoj otac smatrao da je to nekakav ukras uo se mueniki glas iza klavira. Bolje bi bilo da imamo lijehu sa cvijeem dan i no, ili neki mali ileanski bori kao to je onaj ispred kue Jenny Paxton odgovori Nessie, pa zatim nastavi da brblja polako, izraavajui glasno svoje Selrdljln zamah; 305leprave misli: Ni najmanjeg daka vjetria meu onim brezama u polju preko puta. Stoje kao statue na kii. Oj kio, kiice, u panjolsku poi i natrag ne doi!" To je ipak nee otjerati. To je tek onako, pria, kao o Boi-bati. On ima bijelu bradu. Boe, kako li izgleda panjolac? Je li crn u licu? Prijesto-nica panjolske Madrid. Tano. Naprijed, na prvo mjesto u razredu, Nessie Brodie. To je dobro! To e se dopasti tati. Ala je ovo divan dan za subotnji praznik. Eto, ja se po takvom danu presliavam iz zemljopisa. Ni ive due na ulici. Ne, nije tano. Mislim da vidim nekog ovjeka. Penje se ovamo putem. Nije to ovjek; to je deko koji raznosi telegrame! Bio je to divan i neobian pronalazak u tako sumornom, nezanimljivom predjelu, te ona s uivanjem prionu za njega. Mama! Mama! Netko e dobiti telegram. Vidim deka na putu. Ide pravo ovamo. Gledaj, gledaj viknu ona glasno zanosno uzrujana od iekivanja i uzbuenja. Ide pravo u nau kuu! Gospoa Brodie ispusti krpu za prainu, pa pri-tra prozoru, kroz koji vidje kako deko ide uz stepenice, a odmah zatim u kako se zvuk zvona s vrata razlijee tako jako da se njenim iznenaenim uima inilo kao znak za uzbunu. Ona se ukoi na mjestu. Strano se bojala telegrama, kao glasnika brze, iznenadne nesree; oni za nju nisu znaili sretna roenja ni vesela vjenanja, nego iznenadnu i nepojmljivu smrt. Dok je tako nepomino stajala, do uiju joj do-prije ponovo zloslutno zvonjenje, koje je, kao da je netko snano povukao za uzice njenog sjeanja, podsjeti na onu raniju, jedinstvenu priliku u njenom ivotu, kad je tako isto dobila telegram, obavjetenje o smrti svoje majke. I ne gledajui u Nessie, ona ree promuklo: Idi na vrata da vidi ta je to. Pa ipak, poto Nessie, sva uskipjela od radoznalog iekivanja, istra iz sobe, ona se potrudi da se umiri; pomisli da je moda taj raznosa doao samo da zatrai obavjetenje o nekom nepoznatom imenu, ili nekoj neitkoj adresi, jer su im dosta esto dolazili 306 s takvim pitanjima, budui da su stanovali u posljednjoj "kui na tom putu. Ona napree ui to je vie mogla nastojei da uhvati neki utjean zvuk koji bi oznaavao razgovor na vratima, ali uzalud, jer se Nessie odmah vrati, pobjedonosno maui naranastom kuvertom, raspoloena zbog toga to je to bilo lino njeno otkrie. Za tebe, mama javi ona zadihano i pita da li ima odgovor? Mama primi telegram u ruku, kao da je dohvatila guju otrovnicu, pa ga, okreui ga uplaeno, stade zagledati s dubokom grozom s kakvom bi zagledala i tog opasnog gmizavca. Ne mogu da vidim bez naoara promrmlja ona, strepei da otvori telegram, i nastojei da dobije u vremenu. Nessie u tren oka odletje i u tren oka se vrati nosei naoari sa elinim okvirom. Evo ti ih, mama! Sad e moi proitati. Otvori ga! Gospoa Brodie lagano namjesti naoari, bojaljivo pogleda u tu stranu stvar u svojoj ruci, pa okrenuvi se Nessie, izbezumljena od straha i neodlunosti, promuca:

 Moda bi bilo bolje da to ostavim tati. Moda nije moj posao da otvaram neto ovako. To je posao tvog oca, zar ne, mila? O, pouri, mama, otvori ga gonila ju je Nessie nestrpljivo. Adresa glasi na tvoje ime, a deko eka na odgovor. Gospoa Brodie otvori kuvertu kratkim, nezgrapnim prstima, pa drui izvadi iz njega list papira, otvori ga i pogleda u njega. Dugo ga je gledala, kao da je u njemu ne devet rijei, nego tako dugo i zamreno saopenje da ga ona ne moe razumjeti. Dok je tako gledala, lice joj se postepeno umrtvi, po-sivje kao pepeo, i kao da se sprilo i smanjilo, a crte joj se zategnue i uiljie, kao da je nekakav iznenadan nalet hladnog vjetra ugasio ono malo ive vatre 20 307koja je zraila iz njih i sledio ih u udnu i neprirodnu nepominost. Sta je to, mama? upita Nessie, diui se na vrh prstiju od radoznalosti. Nita ree gospoa Brodie tupim, mehanikim glasom. Ona se mlitavo spusti na kanape, pri emu joj je onaj list papira ukao meu drhtavim prstima. Napolju, na trijemu, deko koji je neko vrijeme etkao nestrpljivo, sad poe nemirno zvidukati i buno vrhom cipele lupati u prag, kao da ih na ovaj nain obavjetava da nije njegova dunost da eka na pragu itav dan. Treba li da deko eka na odgovor? nastavi Nessie radoznalo, videi, ali ne razumijevajui potpuno majinu napregnutu nepominost. Nema odgovora automatski odgovori Mama. Po Nessienom saopenju raznosa telegrama ode, stalno glasno i nemarno zvidei, svjestan svoje vanosti kao orua sudbine, ali potpuno hladan prema pustoi koju stvaraju njegova ruSilaka saopenja. Nessie se vrati u sobu za prijeme, pa promatrajui majku pomisli kako izgleda jo udnija, i poto ju je due gledala, uini joj se da je ne poznaje. Sta je tebij mama? Izgleda tako blijeda. I lako dodirnu majin obraz, te osjeti kako je pod njenim toplim prstima hladan i ukoen kao ilovaa. A onda nastavi, potaknuta nekim udnim nasluivan j em: Je li u telegramu neto o Mattu? Pri pomenu imena njenog sina gospoa Brodie se vrati u svjesni svijet iz svoje hladne Ukoenosti. Da je bila sama, ona bi briznula u oajan pla, ali u Nessienom prisustvu njen slabi um uloi silan napor da zadri jecanje koje joj se pelo iz grla, i borei se da se savlada, pokua da misli svom snagom svog utrnulog uma. Potaknuta najjaom pobudom u prirodi na napor duha i volje, koji bi u obinim prilikama daleko premaio njene moi, ona se odjednom okrete svom djetetu. 308 __ Nessie proaputa ona idi gore da vidi ta radi baka. Ne govori nita o telegramu, nego pokuaj da sazna da li je ula zvono. Uinit e to svojoj mami, zar ne, mila? Svojim brzim shvaanjem, koje je sainjavalo osnovicu njene bistrine, Nessie tano pojmi ta njena majka eli od nje, pa veselo doekavi taj zadatak, koji je imao karakter povjerljive misije, to je uivala da izvruje, dvaput klimnu glavom, lagano, s razumijevanjem, i polako izae iz sobe. Poto joj ker ode, gospoa Brodie ispravi lopticu u koju je zguvala telegram meu prstima, i mada joj se saopenje utisnulo u sjeanje kao ig, ona nesvjesno opet pogleda u njega, pri emu su joj drhtave usne neujno izgovarale svaku pojedinu rije: Poalji odmah telegrafski mojih etrdeset funti poste restante Marseille Matt." Trai svoje pare! Trai svoju uteevinu, koju je slao kui, njoj, onih etrdeset funti koje je uloila za njega u tedionicu! Odmah je vidjela da se on nalazi u Marseilleu u nevolji, u nekakvom oajnom kripcu, i da mu je taj novac od ivotne i hitne potrebe da ga izvue iz neke mree u koju je se strano zapleo. Netko mu je ukrao kesu, pretukli su ga kesicama pijeska i opljakali, ili je brod otplovio i ostavio ga nasukanog, bez iega, u Marseilleu. Marseille i samo to ime nepoznato, strano, zlokobno, ledilo joj je krv u ilama i govorilo o svima moguim nevoljama koje su mcgle zadesiti njenog dragog sina, jer je na osnovu jedinog znaka koji je pretpostavljao taj zagonetni strani zahtjev, zamiljala da je nesumnjivo postao nevina rtva alosnih i munih okolnosti. Ispitavi sve pristupane injenice, ona opazi da je telegram predat u Marseilleu tog jutra kako je brzo doputovala ta nesretna vijest! to joj je kazivalo da je bio u tako dobrom stanju da je mogao da po-Salje telegram i da svakako nije u neposrednoj fizikoj opasnosti. Moda se oporavio, pomisli ona, od posljedica podmuklog napada na njega i sad naprosto eka strpljivo i sa strepnjom dolazak svog vlastitog novca. Dok su joj misli jurile kroz te bezbrojne kri-

309vudave kanale njenog pretpostavljanja, one su se i pored itavog tuceta skretanja na tom putovanju, neizbjeno stjecale u jedan zajedniki, nepokolebljivi zavretak, u zakljuak da mu mora poslati novac. A na samu tu pomisao tresla se od bola. Nije mu ga mogla poslati; nita mu nije mogla poslati. Potroila je i posljednji peni od njegovih etrdeset funti. U toku proteklih devet mjeseci morala se oajno boriti sa finansijsk*im tekoama. Brodie joj je sve vie kresao sumu za kune potrebe, da je najzad svede na polovinu, i pri tome i dalje iziskivao za sebe istu odl! nu hranu i u istim pretjeranim koliinama; a ako bi ona pokazala i najmanji znak tednje za stolom, odmah je postajala predmet bijesnih i zajedljivih deklamacija, u kojima bi je napadao kao nesposobnu eprtlju, koja nema sposobnosti da upravlja kako valja ni triavom blagajnom jednog domainstva. Neprestano ju je bockao dokazivanjem da je njegova stara majka sposobnija, iznoenjem naroitih dokaza 0 stariinoj domainskoj spretnosti, a pored toga joj je priao u pojedinostima o ukusnim i jeftinim objedima koje mu je ona pripravljala prije enidbe, te joj prijetio da e, i pored sve majine starosti, voenje kue prenijeti u njene sposobnije ruke. Nita joj nije vrijedilo to je slabo dokazivala da joj daje nedovoljno novca, da cijene namirnicama skau, da Nessie koja raste treba vie haljina, nove cipele, i sve skuplje kolske knjige, i da baka Brodie ne doputa da se izostavi bilo koja od njenih udobnosti i poslastica na koje je s vremenom navikla. A isto tako ni do ega ne bi dovelo i da je pokuala da ga uvjerava da ona ne troi ni paricu na svoje line potrebe, i da za itave tri godine nije sebi kupila novu haljinu, da je zbog toga postala primjer otrcanosti i da se ba tom nesebinom tednjom izlae njegovom ruganju i podsmijehu. Vidjevi da ona, poslije nekoliko slabih i neuspjelih protesta u poetku, prima smanjeni iznos 1 prividno izlazi s tim na kraj, on doe do zakljuka da je u prolosti bio suvie izdaan, pa je stojei vrlo slabo s novcem, likovao to mu se ukazala prilika da 310 tedi na njen raun, te je stezao uzice svoje kese do krajnjih granica, i sve jae je gnjeio svojom petom. Mada se muila da od jednog ilinga naini dva, time to je kupovala na najjeftinijim pijacama i to se toliko cjenjkala i moljakala da je stekla glas najvee krtice i goropadnice vie tako nije mogla. Kauni su ostajali neplaeni, trgovci postajali nestrpljivi, te je najzad izabrala liniju najmanjeg otpora i troila Mattov novac. I sve je odmah ilo bolje. Brodie je rjee gunao zbog hrane, stariina su unj-kanja i jadikovanja popustila, Nessie je dobila nov kaput, kolarina je plaena, a nestrpljiv mesar i sitniar se smirili. Ona lino nije dobila nita, nikakvog odijela, ni najsitniji ukras, ni bilo ta to bi obradovalo njenu matu; nita osim privremene sigurnosti od predbacivanja njenog mua i osim briga zbog dugova. Poslije tog svog postupka tjeila se govorei sebi da je Matt u stvari taj novac odredio za nju i da je toliko voli da eli da to ona dobije, a osim toga je govorila samoj sebi da ga nije utroila na sebe, i da e ga nesumnjivo utedjeti i prikupiti za njega u bolja vremena i u povoljnijim novanim prilikama. etrdeset funti! Suma koja vue u propast! Mada ju je utroila tako lako, bila je nevjerojatna i sama pomisao na to da je ponovo dobije. U ranijim okolnostima, i uz najkrtije odricanje, mogla bi utedjeti tu sumu moda u dugom roku od godine dana; ali on tu sumu trai odmah. Usne joj zadrhtale kad joj se srce stee u grudima, ali se odmah trgnu i ohrabri Mattu za ljubav. Ona stee usne i pogleda navie ba kad Nessie stupi u sobu. Baka je ureivala svoju ladicu proaputa Nessie majci zavjereniki. Nije ula zvono i nema pojma o tome. To sam vrlo paljivo ispitala. To je dobro, bistra moja djevojice ree Mama. Nitko ne smije znati za ovaj telegram, Nessie. Ti ne smije pisnuti o tome. Ovo se tie mene i nikog vie. Oslanjam se na tebe! I dat u ti neto lijepo, ako nikom ne kae. Zatim zavri neodreeno osjeajui da dijete ipak oekuje od nje neko objanjenje: 311 Ovo je od jedne prijateljice iz unutranjosti od jedne stare mamine prijateljice, koja je zapala u malu nepriliku. Nessie stavi lijevi kaiprst na zatvorene usne, sva sretna to mama ima povjerenja u nju, kao da tim starmalim pokretom hoe da kae kako zasluuje da joj se povjeravaju i najvee, najtajanstvenije tajne svemira. Sad je sve u redu. Ne zaboravi da si dala rije. Tvoj otac ne treba nita da zna o tome ree gospoa Brodie ustajui. eljela je da sjedi mirno, da razmisli o situaciji; ali je bilo skoro dvanaest, te je morala spremati ruak. Makar kakve je nevolje sna-le, kuni posao se morao obaviti, objedi su se morali iznositi na sto s nepogreivom tanou, jer gospodaru se moralo ugaati dovoljnom i sonom hranom. Kad poe ljutiti veliki lonac krompira, ona se potrudi da doe do nekog rjeenja o tome ta treba da uradi. Odmah na poetku je bila naisto s tim da od mua nee dobiti nikakve pomoi. Ona bi se hrabro odluila na sve Mattu za ljubav, ali nije mogla ni pomisliti da izae na oi muu i da zatrai od njega besmisleno veliku sumu od etrdeset funti, unaprijed znajui sigurno da e on nesumnjivo odbiti da poalje novac. A

uzalud iznijeti tako tu stvar pred njega znailo bi otkriti mu svoju krivicu i izazvati njegovu stranu ljutinu, a ne postii nikakve opipljive koristi. Dok je jo tako razmiljala, vidjela ga je jasno kako se ruga: U Marseilleu, je li? E pa neka doe pjeke, ili neka dopliva. To e naem milom jadniku mnogo prijati. Zatim prijee na ispitivanje mogunosti sa Agne-som Moir. Nije bilo sumnje da bi Agnesa, koja mu, kao i Mama, nije mogla nita odrei, smjesta pristala da Mattu poalje novac i pored rune hladnoe i zanemarivanja koje je on pokazao prema njoj za vrijeme posljednjih nekoliko mjsseci, ali je po nesrei bilo isto tako sigurno da ona nema etrdeset funti. Moirovi su bili siromani, mada ugledni, te im je oskuv 312 ' . :;?- '''"' dica bila na pragu tako da se nije moglo ni zamisliti da bi oni, ba i kad bi bili voljni, mogli odjednom istresti tako veliku sumu. Osim toga, u dranju gospoice Moir prema njoj bilo je u posljednje vrijeme puno opravdanih znakova patnje i uvrijeene nevinosti. Pa kako je onda ona mogla, pred licem te tako uvrijeene iste savjesti, priznati da je ukrala novac svog oboavanog sina. Nepogreiva gospoica Moir bi je odmah osudila pa bi je se, moda, ak i odrekla pred oima cijelog grada. Zato prestade misliti o Agnesi, ali dok je mehaniki poslovala oko ruka, misli su joj i dalje bjesomuno radile i utrkivale se s vremenom. Kad Brodie doe, ona iznese ruak, ni za asak ne izbacujui iz glave oajno razmiljanje o problemu koji ju je svu obuzimao, te je bila tako rasijana da je pogrekom Nessiein mali tanjur metnula pred Brodiea. Jesi li ti pijana, eno? dreknu on gledajui u majunu porciju ili oekuje da ja ponovim ono udo sa hljebovima i ribama. Dok je urno mijenjala tanjure, Mama je crve-njela od osjeanja krivice, na taj vidljivi izraz svoje potajne zamiljenosti, ali zar je mogla rei da bi se opravdala: mislila sam kako bih mogla prikupiti etrdeset funti za Matta? Sigurno je natezala iz boce da odri snagu cerekala se baka Brodie pakosno. Tako je valjda provela vrijeme prije podne. Na to dakle ide novac za kuu podsmijevao se Brodie prihvaajui majino nagovjetenje na cvrckanje! E bogme, morat emo neto poduzeti u tom pogledu. Moda je zbog toga dobila crven nos i suzne oi odgovori starica. Nessie ne ree nita, ali njeno i suvie oevidno gledanje u stranu zbog zavjerenitva i suradnje sa Mamom bilo je toliko puno znaenja da je gotovo osujetilo svoju svrhu. Ali kriza ipak brzo protutnja, te kad poslije ruka Brodie ode, a starica se povue gore, Mama dahnu duom, pa okrenuvi se maloj Nessie ree: 313 Hajde, mala moja, raspremi. Ja moram napolje nekim poslom. Ti si danas mami od velike pomoi, pa ako bude oprala sudove dok se vratim, donijet u ti za peni bombona. U onom svom tekom poloaju, ona je ak bila sposobna i za suptilnu strategiju u tako sitnoj stvari; i mada je kia bila prestala, Nessie vrlo rado pristade, primamljena obeanjem bombona, i radosna to je majka priznaje za odraslu. Gospoa Brodie stavi eir na glavu i obue kaput, i to onaj isti laki kaput koji je imala na sebi kad je pratila Matta u Glasgow, pa urno izae iz kue. Brzo prijee preko utrine i poe putem koji je vodio iza stanice, a zatim kod raskrsnice eljeznikog puta i College Streeta, zastade pred jednim malim, niskim duanom, koji je iznad krivog nadvratnika nosio sramotno znamenje od tri mesingane kugle. Na prozoru je visila objava koja je prljavim, bijelim slovima, i to neitko, budui da nekih slova nije bilo, a druga su bila u vrlo loem stanju, oglaavala slijedee: Zlato, srebro, stare lane zube KUPUJEMO, a NOVAC POZAJMLJUJEMO", dok je iza toga na maloj tablici zaputena izgleda bila kredom ispisana sae-tija i ne ba tako privlana reenica: Kupujemo krpe. Gospoa Brodie je izgledala strano utuena dok je tako gledala u tu jedinu zalagaonicu u dostojanstvenom gradu Levenfordu. Ona je znala da ulaenje u te prostorije znai najdublje poniavanje do kojeg bi se mogla spustiti jedna uvaena linost, a da bi bio jo vei zloin ako bi je uhvatili da je tamo ulazila, to bi predstavljalo sramotu, gubitak asti i propast u drutvu. Sve je, sve to shvaala, pa i da je nesposobna da se ponese sa svima grozotama tamo unutra, ali je stisnula usne, hrabno mugnula u duan, brzo i neprimjetno kao sjenka. Njen ulazak obiljei samo glasno, izdajniko zveckanje zvonceta prikaenog o vrata, i ona se, usred njegovog milozvunog zveckanja, stvori pred jednom tezgom u odjeljenju malom kao kutija, koje je, kako je opazila, bilo jedno od tri. Tu je broj tri imalo nekakvo kabalistiko znaenje i napolju i unutra, ali je u tom odjeljenju bila skrivenija no to 314 se mogla nadati. Cak i u tom niskom drutvu bilo je, izgleda, smisla za taktinost! Kad zveckanje zvonceta prestade, njene nozdrve postepeno i neprijatno osje-tie neki miris koji je izlazio iz nekog nevidljivog izvora i sve proimao, miris uzavrele masti pomijean sa mirisom crnog luka. Ona odjednom sklopi oi, jer je obuze muka od tog otunog, masnog mirisa, a kad ih trenutak kasnije otvori, pred njom se kao nekom

arolijom nae omalen, bucmast ovjek, kao da se odjednom odnekud stvorio kao duh, iz tekog, neprozirnog oblaka pare koji je prodirao u unutranjost duana. Imao je dugu etvrtastu bradu, eljezno sive oi i pomalo kovraste, upave obrve iste boje i sastava, ispod kojih su svjetlucale sjajne sitne oi, kao u neke ptice. Njegove su se ruke i ramena kretali s puno uvaenja, ali se te crne loptice od oiju nisu skidale s lica gospoe Brodie. Bio je to nekakav poljski Jevrejin ije se nastanjenje u Levenfordu moglo pripisati jedino njegovoj rasnoj sklonosti da se nosi sa nesreom, a koji je, kako nije bio u stanju da odrava ivot zelenaenjem na tvrdom zemljitu Grada, bio primoran na golo ivotarenje ili je bar tako izgledalo kupovanjem i prodavanjem rita. Kako je bio blag i bezopasan, nije se ljutio na pogrdne nadimke kojima su ga doekivali, kao to je doviki-vanje: Tko ima stare krpe i boce za prodavanje!" A prilikom obilaenja ulica tjerao je mala kola s ma-garetom i ni na ta se nije alio, osim to se vajkao bnima koji su htjeli da ga sluaju to u gradu nema sinagoge. Molim? proaputa on prema gospoi Brodie. Vi pozajmljujete novac? jedva izusti ona. Sta imate da zaloite? dobaci joj on. Mada mu je glas bio blag, nju iznenadi takva grubost u izraavanju. Nemam nita pri sebi. Htjela sam da uzmem na zajam etrdeset funti. On pogleda iskosa u nju, u njeno pohabano, nemoderno odijelo, grube ruke s polomljenim noktima, potamnjelost tanke iznoene, stare zlatne karike nje-ng jedinog prstena, njen smijeni i izlizani eir 315 i njegovim svijetlim oima ne promae neopaeno nijedna pojedinost njene alosne i bijedne opreme. On pomisli da je vjerojatno luda. I milujui svoj mesnati, povij eni nos izmeu prsta i palca, on ree zamiljeno: To i mlogo pare. Mi mora imamo zalogu. Vi mora donesete zlato, neto nakit, ako 'oe da uzmite toliko novac. Razumije se da bi morala imati nakita! U njenim romanima to je bio probni kamen sigurnosti neke gospe, ali je osim svog vjenanog prstena imala samo srebrni sati svoje majke koji bi, ako bi imala sreu, mogla zaloiti za petnaest ilinga pa, shvativi donekle svoj oskudni poloaj, promuca: Ne biste li mi moda pozajmili novac na moj namjetaj, ili... ili napismeno od ruke. Vidjela sam u... novinama... da neki to rade, zar ne? On je i dalje trljao nos i razmiljao, pod elom koje se sijalo od blagosti, da su te kranske ene sve jednake koate, grube, iznurene i glupe. Zar ona ne uvia da njegova radnja radi na ilinge, a ne na funte-. I da on, mada bi i mogao nai sumu koju ona trai, zahtijeva osiguranje i kamatu koje ona, to je on vidio na prvi pogled, ne moe da prui. On blago, ali odluno odmahnu glavom, pa ree i dalje pomirljivo i sluei se pri tom svojim rukama koje su odbijale: Mi ne radimo taj posao. Probaj vea firma __ vidi u grad. O, jes! Oni to moda radi. Oni moda ima vie pare od jedno siromah ovjek kako ja. Ona ga je gledala ustreptala srca i utei, zapanjena i poniena, jer se izloila opasnosti i pretrpjela ponienje time to je ula u tu bijednu straaru, a nije nita postigla. Pa ipak je morala da se pokori njegovoj odluci nije bilo mjesta albi te se ponovo nae napolju, na prljavoj ulici, meu baricama, razbacanim limenim kutijama i ubretu u jarku, i to ne dobivi ni jednu od potrebnih etrdeset funti. Osjeala se do krajnosti osramoena i poniena, pa ipak, dok je brzo ila dalje, razmiljala je sa sve veim nemirom da Matt, mada ona nije nita postigla, u tom 316 istom trenutku oekuje da to prije primi novac. Nagnuvi kiobran ispred lica da bi izbjegla prepoznavanje, ona se grozniavo pouri kui. Nessie ju je oekivala s majunom imitacijom kecelje o pojasu i pobjedonosno izigravajui domaicu nagnuta nad gomilom istog posua i spremajui se da primi zasluenu nagradu u bombonima, ali je Mama grubo gurnu u stranu. Drugi put, Nessie viknu ona. Nemoj mi dosaivati! Kupit u ti ih drugi put. Ue u sobicu za posue i zari ruke u sanduk u kojem su se uvale za domae potrebe stare novine i asopisi koje je Brodie donosio kui, uglavnom za potpaljivanje vatre. Izvadivi gomilu novina, ona ih rairi po kamenom podu pa se spusti na koljena ispred njih kao da puzi pred nekakvim lanim bogom. Poto brzo proletje oima nekoliko od tih listova, ona najzad, uz nerazgovijetan krik olakanja, naie na ono to je traila. Sta joj je onaj bijedni Jevrejin rekao? Probajte vee firma", rekao joj je svojim sakatim engleskim jezikom, i ona je prema tome izabrala najvei oglas u stupcu koji je uz mnogo sjajnih uljep-avanja, obavijesti da Adam Mac Sevitch istokrvni Skotlananin pozajmljuje 5 do 500 funti bez zaloga, ve samo na svojerunu potvrdu, i da klijenti iz unutranjosti mogu biti odmah uslueni kod svojih kua i to

je bila znaajna odlika da se obeava, pa ak i zahtijeva, najstroa i nenaruiva tajna izmeu zajmodavca i klijenta. Gospoa Brodie poe lake disati dok je, ne skidajui eir, urila u kuhinju, gdje sjede i sastavi kratko ali paljivo sroeno pismo, u kojem je pozivala Adama Mac Sevitcha da je posjeti u njenoj kui u ponedeljak prije podne u jedanaest sati. Zatim s najveom panjom zapeati pismo, pa vukui noge izae iz kue i ponovo se uputi u grad. U onoj urbi joj je stalan bol u slabini kucao jae nego obino, ali ona ne dopusti da joj to umanji brzinu hoda, te u tri i po sata dospije do glavne pote, gdje kupi jednu marku i predade pismo. Zatim sastavi i odasla tele317gram: Brodie poste restante Marseille" u kojem ree: Novac stie ponedjeljak sigurno voli te mama". Taksa za telegram je zaprepasti, ali mada ju je mogla smanjiti izostavljanjem tri posljednje rijei, nije se mogla privoljeti da to uradi. To e Mattu prije svega dati na znanje da je ona lino i svojeruno poslala telegram i da ga ona, njegova majka, voli. Dok je ila kui, umiri je neko prijatno osjeanje, pomisao da je ipak neto uradila, i da e u ponedjeljak svakako dobiti novac, ali to se vie dan primicao kraju, ona je postajala sve nemirnija i nestr-pljivija. Ona utjeha koju je osjetila poslije odlunog postupka postepeno je slabila i ostavljala je tunu, mlitavu i nemonu, obuzetu oajnim sumnjama. Kolebala se izmeu krajnje neodlunosti i straha; osjeala da nee dobiti novac, a zatim da e biti uhvaena; dovodila u pitanje svoju sposobnost da izvede taj poduhvat; i u duhu bjeala, kao od neke nestvarne more, od same injenice da ba ona mora imati posla sa zelenaima. Nedjelja se vukla pored nje u beskrajnom nizu beskrajnih minuta, i dok su prolazili, ona je sto puta pogledala u sat, kao da tako moe ubrzati teko pro-laenje vremena i tako uiniti kraj svojim brigama i munom oekivanju svoga sina. Za vrijeme sporih asova tog mlitavog dana, ona je neprestano pravila i prepravljala jednostavan plan koji je bila smislila; drhtala pri pomisli kako e osloviti gospodina Mac Sevitcha, uvjerena da e on postupati s njom kao s otmjenom gospoom, a odmah zatim da nee; kri-om proitavala njegov oglas obradovana njegovom utjenom ponudom da pozajmi 500 funti, pa se onda zgranjavala pred stranom drskou tog postupka. Kad se najzad povukla na poinak, u glavi joj se vrtjelo, pa je sanjala kako je pritiskuje itava lavina zlatnika. U ponedjeljak ujutro se toliko osjetno tresla od straha da je jedva uspijevala da se dri kao obino, ali sreom nitko ne opazi njenu uplaenost, te odahnu od olakanja kad se na kapiji prvo izgubi Nessie, a zatim i Brodie. Sad je imala da se oslobodi samo 318 jo bake Brodie, jer od onog trenutka kad je napisala pismo, ona je potpuno shvatila oevidnu opasnost od prisustva te radoznale brbljive i neprijateljski raspoloene starice u kui u vrijeme odreeno za sastanak. Opasnost da ona natrapa na cijelu tu stvar bila je i suvie velika da bi joj se mogla izlagati, te se i Mama, bez naroito smiljenog lukavstva, pripremi da je napadne tamo gdje je najosjetljivija. Kad joj je u devet i po sati odnijela na posluavniku njen uobiajeni doruak od porida i mlijeka, ona ne ode odmah iz sobe kao obino, nego mjesto toga sjede na krevet u kojem je starica leala, pa je stade promatrati s izvjetaenom i pretjeranom zabrinutou. Bako ree ona ti, izgleda, ovih posljednjih dana nikako ne izlazi iz kue. Nekako si mi se uiljila. Sto ne bi jutros izala da se malko proeta? Staroj gospi kaika s poridom zastade na po puta u utoj kandi, i ona ispod bijele nabrane none kapice pogleda sa sumnjom u Mamu. A kuda bih ja mogla da se proetam po ovakvoj zimi? upita ona nepovjerljivo. Valjda bi htjela da dobijem zapaljenje plua, pa da me se tako otrese? Mama se prisili da se slatko nasmije, mada ju je to izigravanje veselosti boljelo do srca. Dan je prekrasan! viknu ona i zna to u da uradim s tobom? Dat u ti jedan florin, pa idi da kupi sebi malo Deesides-biskvita i medenjaka. Baka je gledala u nju puna sumnje i nedoumice, jer je odmah osjetila neku skrivenu pobudu, ali ju je krajnja rasko tog mamca dovodila u iskuenje. U svojoj starakoj halapljivosti, ona je naroito voljela svjee biskvite zvane Deeside", a naroito ludovala za onim velikim pljosnatim kolaima tako neumjesno zvanim medenjacima. Uvijek se trudila da u svojoj sobi ima-u rezervi pomalo od obje vrste tih poslastica, u dvije posebne limene kutije u najvioj ladici, ali se sada, to je Mami bilo poznato, sva rezerva utroila. Bila je to primamljiva ponuda. Gdje je novac? upita ona lukavo. 319Mama, ne govorei nita, pokaza sjajni florin nasred svog dlana. Stara zamiri prema njemu svojim kratkovidim oima, pa uz brze raundijske poglede pomisli da e to biti dosta za Deesidese" i za medenjake, i da e moda pretei jo i za jednu aicu.

 Pa mogla bih moda da malo siem do grada promrmlja ona lagano, pravei se da zijeva, da bi izgledala ravnoduna. E pa lijepo, bako to e ti prijati odobri joj Mama, pa drui od radosti koju se bojala da pokae, svjesna da je dosad pobjeda na njenoj strani, pomoe starici da ustane iz kreveta. A osim toga, stara bi se mogla i predomisliti, te je zato uvi u njene iroke haljine, uveza silesiju vrpci, navue cipele s lastiom sa strane, donese joj kapu s kopama od gagata, i prvo joj pridra, a zatim je umota u crni ogrta s resicama. Ona joj na jednom napuklom tanjuriu, kao na posluavniku, podnese njene lane zube i predade joj novac od dva ilinga. Poto ju je tako potpuno opasala orujem i snagom za pohod na Deesidese", povede je niz stepenice, i prije no to je sat pokazivao deset i po, otprati pogledom niz put kojim se ona odgega. A zatim s najveom urbom namjesti krevete, pa opra sudove, pospremi kuu i, kako je imala obiaj da kae, dovede se u red, pa sjede zadihana u salon kraj prozora da eka posjetioca. Dok su se kazaljke mramornog sata nad kaminom u sobi za primanje pribliavale broju jedanaest, Mama se sva tresla od strepnje, kao da je oekivala da e neka kola dotutnjati do kue i da e zvono s kapije zazvoniti s prvim otkucajem sata. Kad sat najzad otkuca jedanaest puta, ona se zapita da li e gospodin Mac Sevitch donijeti novac u zlatnicima u kasi, ili e joj ga predati u besprijekorno istim novanicama; a kad kazaljka pokaza pet minuta, deset minuta, pa petnaest minuta poslije zakazanog vremena, a jo nitko ne doe, ona se uznemiri. Ako njen posjetilac ne doe u sat koji je ona odredila, propast e 320 sve ono to je tako briljivo udesila, i ona zadrhta pri pomisli ta bi bilo kad bi on doao za vrijeme ruka, kad njen mu bude kod kue. U dvadeset do dvanaest ona ve gotovo izgubi nadu, kad iznenada opazi kako se dva nepoznata gospodina pojavie preko puta kue. Doli su pjeke i nisu nosili torbe, ali su bili odjeveni sasvim slino, i to tako da se gospoi Brodie uinilo da to mora predstavljati vrhunac suvremene muke mode. Njihovi derbi eiri, s toliko povrnutim obodima da su dodirivali krunu eira, bili su mangupski nakrivljeni nad sjajnim zaliscima; njihovi vrlo kratki kaputi bili su tijesni u struku, s dugim povijenim reverima tako da je izgledalo da su grudi svakoga od njih isturene naprijed, kao u golubova guana, dok se krivulja donjeg dijela lea isturala napolje, upadljivo, ali takoer privlano, u suprotnom pravcu; njihove karirane hlae, koje su bile prijatno iroke u svom gornjem dijelu, sve su se vie priljubljivale uz tijelo to su se vie sputale niz noge, da se najzad stegnu kao ga-mae oko malih, neupadljivih, ali ipak vrlo sjajnih cipela. Svaki je imao debeo, teak zlatan lanac visoko preko takicama iaranog prsluka, dok je, ak i sa tolike daljine sa koje ih je ona gledala, zapazila na njihovim prstima svjetlucanje dragim kamenom okienih prstenova, koji su blistali i sijevali pri svakom pokretu. Gospoa Brodie nije pamtila da su ikad neki stranci takvog dranja i sjajnog perja pali na ulice grada Levenforda, te je, onako uzdrhtalog srca i zaaranog pogleda, nagonski shvaala mada je oekivala nekog patrijarhalnog starog gospodina u ogrtau iz Invernessa, naprasita, ali dobra, s dobroudnom, upavom bradom da su ti ljudi sigurno predstavnici Mac Sevitcha punokrvnog Skotlananina. Oni su sa sredine puta znalaki razgledali kuu, kao da su im oi, poto su obuhvatile i prokritizirale sve arhitektonske detalje njenog vanjskog izgleda, buile kao svrdla kroz tvrde kamene zidove, ispitivale nezgode unutranjeg rasporeda, i s prezrenjem nalazile silesiju nedostataka, dotle skrivenih i pogledima samih njenih itelja. Selrijin zamak 321Najzad, poto su podue hladno buljili, jedan od njih okrete lagano glavu, pa jednim krajikom usta ree otro ovom drugom, koji sa svoje strane zaturi eir jo vie unazad, pa spusti kapke preko izbulje-nih onih jabuica i nasmija se smijehom iskusnog ovjeka. Nato gospoa Brodie, kao da je iznenada postala rtva teke bolesti, ugleda kako se zajedno primiu i prolaze uporedo kroz vratnice, i kako im se pogledi slono zaustavljaju na svakom kamenu u dvoritu; a kad zastadoe ispred topa pred trijemom, ona uz-mae i skloni se iza zavjese. Nekakva starudija, ali vrsta graa od tua, sudei po izgledu u kako jedan ree, pipajui svoju veliku bisernu iglu u kravati. Onaj drugi vrk-nu noktom po cijevi od topa, kao da eli da vidi da li e zazveati kako treba, ali odmah povue prst pa ga urno strpa u usta. Ah, vraki je tvrdo, nema zbora doprije do Maminih zapanjenih uiju kroz poluotvoren prozor. Uto zazvoni zvonce. Ona mehaniki ode do vrata, pa se, otvorivi ih irom, nae pred dva podjednako prigodna osmijeha, koji sretoe i uzvratie njen sne-bivljiv pogled pravom izlobom zlata i slonove kosti. Gospoa Brodie? ree jedan ugasivi osmijeh. Vi ste pisali? ree drugi, uinivi isto. Dolazite li od gospodina Mac Sevitcha promuca ona.

 Njegovi sinovi ree prvi odrjeito. Ortaci ree drugi ljubazno. Zadobijena njihovim slobodnim ponaanjem, ali ipak s lakom zebnjom u srcu, ona ih oklijevajui odvede u sobu za primanje. Njihovi hitri pogledi koji su se dotle lijepili za nju, sad se odvojie od nje pa smjesta stadoe strijeljati sve predmete unaokolo po sobi, procjenjujui zamiljeno ali ipak budno, sve dok se lukovi njihovog razgledanja ne presjekoe, na to im se sretoe znaajni pogledi, pa se obratie jedan 322 '.:. -.;<: '-,- drugom na nekom jeziku nepoznatom gospoi Brodie. Jezik je bio udan, ali ipak nekako obian, i kad je bonu neki prizvuk potcjenjivanja, njeni obrazi po-crvenjee od slabe ljutine pri pomisli da bar te rijei nisu istokrvno kotske. Zatim je naizmjenino za-sue pitanjima. Treba vam etrdeset funti, gospoo? Povjerljivo... da nitko ne zna... ak ni stari, gospoo. Imali ste moda neku nepriliku? Zato vam treba taj novac? Njihovi svevidei pogledi je stjerae u zemlju, dok su neprestano micali prstima, obilno je zasipaj ui svjetlucanjem prstenja, i uljudno joj pokazivali da imaju novac, a da je ona ta koja ga eli. Bila im je preputena na milost i nemilost. Poto su izvukli iz nje sve to se ticalo kue, njenog mua, nje same i djece, klimnuli su glavom svaki sa svoje strane i slono ustali. Zatim prokrstarie cijelu sobu za primanje, pa onda buno i bez uzbuenja obioe cijelu kuu, pri emu su pipali, hvatali u ruke, kuckali, uvrtali i odmjeravali na dlaku sve stvari po njoj, zavirivali, zabadali nos i piljili u sve sobe redom, pri emu je Mama ila u stopu za njima, kao prezreno i pokorno pseto. Poto su pregledali najintimnije pojedinosti ivota cijele kue, koje su im se otkrivale pri otvaranju kredenca, ormara i ladica, i natjerali je da bolno pocrveni, kad su uavi u spavau sobu znalaki zagledali i pod njen krevet, oni najzad sioe niz stepenice, gledajui u sve, osim u nju. Na njihovim licima se italo odbijanje. Bojim se da ne zadovoljava, gospoo. Va namjetaj ne vrijedi mnogo; teak je i zastario, te se i ne bi mogao prodati ree najzad jedan od njih s razmetljivom bezobraznom otvorenou. Mogli bismo vam na njega dati dvadeset... ili recimo dvadeset i etiri__da, pa recimo i dvadeset pet funti najvie, i to uz nau kamatnu stopu... nastavi on, vadei iz depa na prsluku akalicu od pera, pa sluei se njom, olaka sebi raunanje. ta vi velite? 21 323__ Da, gospoo ree drugi teka su vremena nastala, a vi niste, to bi se reklo, dobar zajmoprimac. Mi smo uvijek utivi prema damama naprosto je smijeno s koliko dama imamo poslovne veze ali nemate dobar zalog. __ pa moje su stvari sve dobre jedva izusti Mama drhtavim glasom one su ile 8 koljena na koljeno u porodici. __ Sad ih vie ne biste mogli prodati, gospoo uvjeravao ju je gospodin s akalicom, tuno maui glavom. Ne, ak i da ih badava date. Mi smo vam rekli granicu onoga to moemo, potenu. Sta velite o dvadeset i pet funti gotovog novca? __Moram imati etrdeset funti ree Mama slabim glasom. Ona se u sebi bila rijeila na tu sumu, te je nita ne bi moglo zadovoljiti osim njen potpun iznos. Imate li ta drugo da nam pokaete? ree jedan kao da je nagovara. Zanimljivo je kako vi gospoe umijete da istresete poneto kad morate. Zar nemate nita u rezervi, kao posljednji adut? Samo jo kuhinju odgovori gospoa Brodie ponizno, otvarajui irom vrata samo da ih zadri, oajno elei da ih namami u jednostavnu prostoriju, da bi posljednji put razmatrali njenu molbu. Oni uoe, idui za njom preko volje, prezrivo, ali im se panja odmah zaustavi na jednoj slici koja je upadljivo visila na zidu, uramljena u okvir od iarane, svijetloute orahovine. Bila je to gravura pod nazivom Zeteoci, sa oznakom Prvi otisak, i sa potpisom J. Bell. Je li ovo vae, gospoo? ree jedan poslije znaajne utnje. Jeste ree gospoa Brodie moje je. Pripadalo je mojoj majci prije mene. Mala skica olovkom na margini izazivala je veliko divljenje. Oni su neko vrijeme tiho razgovarali pred slikom, razgledali je kroz nekakvo staklo, trljali i prevrtali u rukama kao da je ve njihova. Da li biste htjeli da je prodate, gospoo? To razumije se nije nita naroito... o, ne, nipoto!...

324 ali bismo vam mi dali... da... dali bismo vam za nju pet funti ree onaj drugi najzad, izmijenjenim, umiljatim glasom. __ Prodati ne mogu nita proapta Mama. Gospodin Brodie bi odmah primijetio. __ Recimo deset funti, gospoo viknu prvi, pravei se jako velikoduan. Ne! Ne! odgovori Mama ali ako slika neto vrijedi, ne biste li mi mogli ostatak novca pozajmiti na nju? Ako neto vrijedi za kupovanje, onda sigurno vrijedi i da se na nju da zajam. ekala je u pravoj groznici od strepnje, radoznalo pratei promjene tona u njihovim glasovima, njihove brze, izrazite pokrete, pa ak i samo ivahno micanje njihovih obrva dok su razgovarali o toj slici. Najzad se oni sloie poslije dugog prepiranja. Pobijedili ste, gospoo ree jedan. Po-zajmit emo vam etrdeset funti, ali ete nam dati obavezu na sliku, kao i na ostali namjetaj. Naprosto bacamo novac, gospoo ree drugi ali uinit emo to vama za ljubav. Vidimo da vam je jako potreban novac, samo morate imati na umu da slika i va namjetaj pripadaju nama, ako ne platite. Ona nijemo klimnu glavom, grozniavo, obuzeta nepojmljivim osjeanjem skupo plaene pobjede, koje ju je guilo. Vratie se u sobu za primanje i sjedoe za sto, gdje je ona potpisala silne papire koje su joj oni podnosili, slijepo, s potpunom ravnodunou stavljajui svoj potpis ondje gdje bi joj oni pokazali. Shvatila je da e morati plaati tri funte na mjesec za dvije godine, ali nije nita marila, i kad joj oni odbrojae novac u utavim novanicama, ona ga primi kao u snu, pa ih, idui kao mjesear, otprati do vrata. Uprkos svemu dobila je za Matta novac. Novac posla telegrafskim putem rano po podne. Onako premorene mate inilo joj se da vidi kako iste novanice stvarno jure kroz plavetni uzdah u pomo njenom sinu, a kad odoe, ona prvi put poslije tri dana stade mirno disati i kao da se ogrnu plastom mirnoe. 325VI Slijedeeg jutra Brodie je sjedio za dorukom, hladan, neraspoloen, nemaran, dok su mu dvije otre, vertikalne pruge u posljednje vrijeme jo dublje urezane obiljeavale sredinu ela izmeu upalih oiju, kao oiljci od zaraslih rana, i davale njegovom sumornom licu izraz stalne zabrinutosti. Gledano u neublaenoj strogosti blijede jutarnje svjetlosti, njegovo neoprezno lice, dok ga nitko nije posmatrao, kao da je opravdavalo sluajnu primjedbu koja je pala u Paxtonovoj kui, da je sad potonuo do gue i izgubio tle pod nogama, dok je iza niskog zida njegovog brinog ela, zbrka u njegovoj glavi bila, izgleda, tako snano nametljiva da je, ak i dok je tako m;rno sjedio za stolom, izgledalo da se nemono koprca sa svojom nemonom, zvjerskom snagom kita koji je pogoen harpunom. Njegova ga siuna pamet, tako nesrazmjerna prema njegovom divovskom tijelu, nije umjela uputiti spasenju, i ma kako da se u nastojanju da izbjegne konanu propast ustremljivao u potpuno pogrenim pravcima, i dalje je uviao da se propast stalno i sve vie stee oko njega. On, naravno, nije nita znao o telegramu i o Maminim jutronjim postupcima. Na sreu nije imao pojma o tome da su tuinske noge nedoputeno i bezobzirno gazile po njegovom domu, ali su njegove vlastite brige i nevolje bile vie nego dovoljne da od njegovog raspoloenja naprave kresivo gotovo da bijesno plane na najmanju varnicu izazivanja, tako da je sad, poto je pojeo porid, s ravo prikrivenim nestrpljenjem ekao naroitu alicu kave koju je gospoa Brodie nalijevala na pei u sobici za posue. Ta jutarnja alica kave bila je jedna od manjih nevolja u Maminom paenikom ivotu, jer mada je divno pripravljala aj, rijetko je kad uspijevala da kavu skuha po Brodievom sitniarskom ukusu, koji je traio da bude svjee poparena, svjee nalivena i tako vrela da se pui. Taj je nevini napitak postao zgodan klin o koji je on vjeao svoju jutarnju mrzovolju, te se rijetko kog jutra, pod ovim ili onim izgovorom, nije 326 ogoreno alio pijui ga! Bila je preslatka, nije bila dosta jaka, imala je suvie taloga, opekla mu je jezik, ili je bila puna krpica skorupa s kuhanog mlijeka. Ma kako je ona kuhala, rezultat nije nikad ispadao kako valja. Za nju je i samo prinoenje alice stolu postajalo prava kazna, jer je on, znajui kako njoj drhti ruka, neizostavno traio da alica bude do vrha puna i da se ni kapljica ne prolije na tanjuri. Taj posljednji prijestup je spadao u najsmrtonosnije grijehove koje je mogla uiniti, a kad bi se to dogodilo, on bi namjerno pustio da mu jedna kap sa dna alice padne na kaput, pa bi se onda proderao: Ti nepaljiva prljavke! Gledaj ta si uradila! Ne mogu da sauvam odijelo samo zbog tvoje aljkavosti i prljavosti.

Kad sad ue sa alicom, on joj dobaci ljutit pogled to ga je pustila da eka tano devet sekundi, pogled koji se pretvori u podrugljivo buljenje, dok je ona, napregnuto se trudei da pomalo drhtavom rukom odri uspravno do vrha punu alicu, a tanjuri ouva od potresa, lagano ila od vrata kuhinjice prema stolu. Gotovo je ve bila stigla do mete, kad uz mahnit krik ispusti sve na pod i uhvati se objema rukama za lijevu slabinu. Brodie je zabezeknut i nijem od bijesa pogledao u razbijenu alicu i prolivenu kavu, a tek naposljetku u iskrivljenu priliku koja se previjala na podu usred onog loma. On se prodera. Ali ona nije ula njegovu riku, jer joj je gr bola prostrijelio slabinu kao da joj se u nju zabio bijeli usijani iljak iz kojeg biju valii samrtnih muka i potresaju joj tijelo. Za trenutak je strano patila, a onda se to uasno eenje ublai, i valovi bola postadoe manji, te se ona die bez kapi krvi u licu, pa stade pred mua, ne vodei rauna u tom trenutku da je strano zgrijeila prolivi njegovu kavu. Olakanje zbog osloboenja uasnog bola dade joj neobinu slobodu govora. James jedva izusti ona ovo je bilo mnogo gore od svega to sam do sada osjetila. Zamalo me nije dotuklo. Zaista mislim da treba otii doktoru. Sad me 327spopada tako jaki bol, a ponekad osjeam i kao neku malu tvrdu oteklinu u slabini. Zatim odjednom uutje jer opazi njegovo nadu-veno, uvrijeeno dostojanstvo. Je li? upita on podrugljivo sad emo trati doktoru za svaki gr u trbuhu koji nas spopadne, jer ionako sjajno stojimo. A moe nam se i da poli-vamo pod dobrom kavom i da razbijamo porculan. Tko mari za tetu? Tko mari za moj doruak? Samo razbijaj; lupaj neprestano! glas mu je sa svakom rijei postajao sve jai, a onda se najednom pretvori u ismijavanje: Moda bi eljela konzilijum svih gradskih lje~ kara? Moda bi oni uspjeli da nau neto to nije u redu, kad bi donijeli sve svoje uene knjige i okupili svoje prazne glave oko tebe! Koga bi to htjela da pita za savjet, deder? Kau da je onaj Renwick vjet promrmlja ona ne mislei. Sta dreknu on govori o onom dripcu koji mi se tako zamjerio prole godine. Probaj samo! Ja ne elim nikog, tata uplai se Mama; ja sam to samo zbog onog uasnog bola koji me je stegao i tako dugo trajao; ali sad je proao i vie neu mariti. On je bio sav van sebe od bijesa. Ne mari! Vidio sam da mari! Misli da nisam vidio sve tvoje prljavo brbljanje. Dosta je samo to da se ovjek zgadi, to vie neu da trpim. Moe se istiti u drugu sobu. Od veeras pa nadalje nee vie u moj krevet. Moe mi se skloniti s puta, ti smrdljiva svezana vreo. Ona shvati da je on izbacuje iz brane postelje, postelje u kojoj je nekad leala pored njega u ljubavi, i u kojoj mu je izrodila djecu. To je za trideset godina njenog ivota bilo njeno odmaralite; u alosti i bolesti njeni su se umorni udovi protezali na toj postelji. Nije pomiljala koliko e joj biti lake kad bude imala nou svoj vlastiti kutak u kojem e biti daleko od njegovog nabusitog ugnjetavanja, kad se bude mogla povui u bivu Marvnu sobu, i biti sama, 328 na miru; osjeala je samo ljutu sramotu to je on odbacuje od sebe kao upotrebljenu i otrcanu krpu. Lice ToTJe gorjelo od stida kao da joj je rekao neku grubu, sramotnu rije, ali, kad mu se duboko zagleda u oi, ona ree: __ Kako ti rekne, James! Hoe li da ti ponovo napravim kavu? Ne! Zadri za sebe tu prokletu kavu. Mogu ja i bez doruka prodera se on. Mada je ve bio pojeo veliku zdjelu porida s mlijekom, on je smatrao da ga je ona namjerno liila doruka i da opet strada zbog njene nesposobnosti i njenog pakosnog pretvaranja da je bolesna. Ne bi me udilo i da se potrudi da nas pomori glau tim svojim prokletim tvrdienjem viknu najzad i bijesno izletje iz kue. To ga je tmurno nezadovoljstvo dralo cijelim putem do duana, i mada mu je cio dogaaj izaao iz glave, stalno ga je peklo nekakvo osjeanje nepravde, dok pomisao na ono to ga eka toga dana nije inila nita da mu vrati vedrinu duha. Perry ga je bio napustio, istina praen burom prezrenja i predbacivanja, ali svakako napustio, a Brodie je na to, kao zamjenu za tog rijetko sposobnog i ornog pomonika, uspio da nae samo jednog malog egrta, koji je samo otvarao duan i trkarao tamo-amo izvrujui nareenja. Zbog nevjerstva sposobnog Perrvja on je s jedne strane izgubio jedan dio muterija, dok je s druge strane na njegova iroka plea legao sav teret poslovanja u samom duanu, pa je ak i njegovoj tupoj svijesti postajalo bolno oevidno da se sasvim odvikao od uslu-ivanja ono malo muterija koje bi voda nanijela u njegov duan. Taj mu je rad bio mrzak i odvratan; i nikad nije uspijevao da nae stvar koju bi traio; a bio je suvie razdraljiv, suvie nestrpljiv i uope suvie krupan za taj posao.

Osim toga, ve je bio poeo uviati da one njegove muterije iz boljih kua, ijim se drutvenim ugledom ponosio, nisu dovoljne da mu odre radnju; shvaao je, sa sve veim ogorenjem, da mu oni ukazuju svoju pokroviteljsku panju od sluaja do sluaja i da su svi kao po pravilu nemarni u podmirivanju 329svojih dugova, naravno na sasvim gospodski nain. Nekada je on putao da se njihovi dugovi gomilaju kroz dvije, tri, pa ak i etiri godine, znajui pouzdano da e na kraju krajeva biti plaeni: oni e, govorio je sam sebi gosppdstveno, uvidjeti da James Brodie nije sitan trgovi koji samo tri za parom, nego gospodin ovjek kao i oni, koji moe sebi dozvoliti da pusti na volju drugom gospodinu ovjeku. Meutim sad, kad je prihod radnje poeo tako naglo da opada, on je osjetio takvu oskudicu u gotovom novcu da su mu velike neizmirene sume dugova raznih porodica u grofoviji poele zadavati veliku brigu; i mada im je, poslije napornog pregledanja knjiga i raunanja na koje nije bio navikao, razaslao opomene itavu hrpu rezultat itavog svenja tih rauna, osim jednog malog broja u kome je bio i raun porodice Latta, koji mu je bio odmah isplaen bio je, u pogledu onoga to je odmah dobio, isti kao i da ih je bacio u Leven. A jasno je shvaao da mu nita ne vrijedi slati ih ponovo, i da e ti ljudi platiti kad je njima zgodno, a ne njemu; dok ih i sama injenica da ih je ve jednom s neuobiajenim navaljivanjem opominjao da plate raun, moe sasvim odbiti od njega. Njegova lina dugovanja malom broju konzervativnih grosistikih firmi s kojima je najradije poslovao bila su narasla preko njihovih uobiajenih granica. Kako nikad nije bio dobar trgovac imao je obiaj da naruuje robu kad i kako mu se dopadalo, a da se ne osvre na iznose, na fakture i raune, sve dok ga u odreenim razmacima ne bi posjetio dostojanstveni predstavnik svake od tih kua, na utvreni i prijateljski nain, kako treba da razgovaraju dvije takve firme, solidne i dobroga glasa. Tada bi, poslije utivog i srdanog razgovora o suvremenim dogaajima, Brodie priao maloj, zelenoj kasi ugraenoj u zid njegove kancelarije, i sveano je otvorio, pa izvadio jednu platnenu vreicu. No rekao bi on ozbiljno koliki nam je danas raun? 330 Njegov posjetilac bi promrmljao neto, kao da ga netko protiv njegove volje goni da podnese raun, pa bi izvadio iz depa svoju lijepu lisnicu i najprije vana izgleda ukao po papirima u njoj, a onda rekao prijatnim glasom: __ E pa, gospodine Brodie, kad elite da znate, evo vaeg cijenjenog rauna na to bi Brodie, uz letimian pogled na ukupan iznos, izvadio iz vreice i odbrojao gomilu zlatnika i srebra za izmirenje rauna. Iako bi mu moda bilo lake da raun plati ekom, on je to prezirao kao bijedno, cjepidlako sredstvo, a vie volio velikoduno isplaivanje istim sjajnim metalnim novcem, kao dostojniji nain plaanja dugova velikog gospodina. To je novac rekao je on jednom odgovarajui nekom na pitanje i vrijednost za vrijednost. Sto znai ono vrljanje na komadiu tampanog papira? Neka se time slue oni kojima je to po volji; lijepo, sjajno srebro je bilo dobro za moje stare, pa e biti dobro i za mene. A zatim, kad bi priznanica dobila svoje marke i potpis, on bi je nemarno strpao u dep od prsluka, pa bi se onda ta dva gospodina srdano rukovali i izmi-jenjali izraze uzajamnog potovanja. Eto tako, mislio je Brodie, lijepo odgojen ovjek obavlja takve poslove. Meutim danas, mada je oekivao posjetu te vrste, nije osjeao ponosno zadovoljstvo pri pomisli na nju, ve je strepio od nje. Posjetit e ga gospodin Soper lino, lan firme Bilsland i Soper A.D., najvee i najkonzervativnije firme s kojom je radio, i to poto ga je prethodno, protivno uobiajenoj proceduri, obavijestio o toj posjeti, to je predstavljao neobinu uvredu njegovog ponosa. On je dobro znao razlog za takav postupak, ali je ipak osjeao svu gorinu tog udarca zadatog njegovom samouvaenju, te je sumoran i utuen oekivao sastanak. Kad stie do duana, on se potrudi da svoja nesretna predosjeanja zabauri svojim svakodnevnim, poslovima; ali nije bilo bog zna ta ime se mogao zaposliti; posao je bio sasvim zamro. Ali je ipak, 331pokuavajui da se pravi da neto radi, tromo hodao po duanu, tekim pokretima neke grdosije. To varljivo poslovanje nije prevarilo ak ni onog malog egrta koji je, gledajui bojaljivo kroz vrata zadnjeg odjeljenja duana, promatrao kako Brodie zastaje svakih nekoliko minuta usred nekog nepotrebnog posla, da se tupo zagleda pred sebe, pa ga je uo kako mrmlja sam sebi, neodreeno i duboko zamiljen. Deko je lukavstvom ulinog mangupeta pogodio da je njegov gazda na rubu propasti, pa je s prilino olakanja osjeao da e uskoro morati traiti drugo i pogodnije mjesto. Poslije beskrajno dugo vremena, koje mu se tako oteglo da mu se inilo da e proi i cijelo prijepodne a da se nijedna muterija ne pojavi u duanu, ue jedan ovjek u kojem Brodie poznade staru muteriju. I on ga, pomislivi da mu je, eto, doao ovjek koji moda nije vaan, ali je bar odan, doeka i pozdravi s puno srdanosti.

 No, prijatelju ree on ime mogu da vas posluim? Malo iznenaen takvom srdanou, ovjek ree da mu treba samo jedna platnena kapa, prosta kapa kao ona koju je kupio prije nekog vremena, siva i karirana, veliine est i sedam osmina. Takva kakva vam je na glavi? ree Brodie pritiui mu u pomo da ga ohrabri. ovjek je izgledao malo u neprilici. Ne! odgovori on ovo je drukiji oblik, ovo je moja praznika kapa. Dopustite da vidim ree Brodie i s nekom neodreenom milju u glavi prui ruku i skide ovjeku kapu s glave, pa je stade razgledati. Unutra je na sjajnoj satenskoj postavi stajao ig M & Komp., mrski simbol susjeda suparnika. Lice mu se odmah obli ljutinom i mrnjom, i on dobaci kapu natrag njenom vlasniku. Tako! viknuo je on ili ste u susjedstvo za lijepu i cifrastu robu, je li? Praznina kapa, nema ta! A poslije imate drskosti da doete k meni po prostu, obinu kapu, poto ste kod njih pazarili najbolju stvar. Zar mislite da u ja primiti otpatke? 332 Idite pa kupujte ubre tamo u njihovom muzeju votanih lutaka. Ne bih vas posluio ni za funtu! ovjek je izgledao strano zapanjen. __ Uh, gospodine Brodie. Nisam ja mislio tako neto. Otiao sam tamo tek koliko za probu, za nekakvu novinu. To je upravo uinila moja ena. Ona me je natjerala da vidimo kako izgleda nova radnja. Znate, enska posla... ali ja sam doao opet ovamo. Ja vas ne primam dreknu Brodie. Mislite da se sa mnom moe tako postupati? Ja to ne trpim. Pred vama je ovjek, a ne majmun na tapu, kao kod onih do mene i tresnu pesnicom jjo tezgi. Bila je to smijena situacija. Izgledalo je kao da on misli da e muterija pasti na koljena pred njega i preklinjati da ga ponovo primi za kupca; kao da je u onom svom ludom bijesu oekivao da e ga onaj ovjek moliti da mu dodijeli ast da kupuje kod njega. Na radnikovom licu se ocrta otprilike takvo zaprepaenje, i on mahnu glavom ne razumijevajui. Mogu ja i na drugom mjestu dobiti to mi treba. Vi ste, nema zbora, veliki gospodin, samo mi se ini da ete za inat licu odsjei sebi nos. Poto on ode, Brodieva Ijutina odjednom splasnu, a lice mu dobi nekakav pogruen izraz, kad shvati da je uradio neto besmisleno, to e imati nepovoljne posljedice po njegovu radnju. Taj ovjek, koga on nije htio da usluzi, priat e na sve strane i preuvelia vat e stvar u svojoj ljutini, te e sigurno neka nakazna verzija o njegovom postupku ve za koji sat poeti slobodno da krui po Levenfordu. Ljudi e nepovoljno govoriti o njemu i o njegovom naduvenom postupanju, i mada bi ranije uivao u njihovom neprijateljskom ogovaranju i nepomirljivo likovao u njihovom kakotanju, sad je, pod utjecajem svoga dotadanjeg iskustva, osjeao da e svijet koji uje tu priu odluiti da se ne izlae slinom vrijeanju, te e ubudue daleko obilaziti njegovu radnju. On mir-nu i stade proklinjati ovjeka, svijet i cijeli grad. Kad doe jedan sat, on dobaci deku da e se vratiti za pola sata. Otkako je zbog Perrvjeva odlaska ostao bez odgovornog lica kojemu bi mogao ostaviti 333radnju, on je rijetko kad iao u podne kui na ruak, i u takvim je prilikama, mada su mu poslovi u radnji znatno opali, bio nestrpljiv do razdraljivosti kad bi odluio da ode ak do kue na ruak; jer je s nekakvim udnim i neopravdanim optimizmom osjeao da bi mogao propustiti neto to bi moglo biti od ivotnog znaenja za kretanje posla nabolje. Zato je tog dana poao samo nekoliko koraka niz ulicu i uao kod Wintonskog grba. Prije posljednjih dvanaest mjeseci, ne bi se moglo ni zamisliti da on prekorai taj prag u drugo vrijeme osim uvee, i to naroiti, tajni ulaz, doputen njemu i njegovim drugovima iz Filozofskog kluba. Ali su te posjete sada prele u obiaj, a danas je lijepa kelnerica Nancy imala da mu da za ruak hladnu patetu sa salatom od crvenog kupusa. Sta ete danas piti, gospodine Brodie au piva? upita ona gledajui ga ispod tamnih izvijenih trepavica. On je pogleda tupo i opazi, kraj sve svoje utue-nosti, kako nekoliko sitnih, utih pjegica istie njenu mlijeno bijelu kou, kao lake, zlatne mrljice na cr-vendaevom jajetu. Trebalo bi da znate da ja nikad ne pijem pivo, Nancy. Ne trpim ga. Donesite mi malo viskija s hladnom vodom. Naney ve zausti da progovori kako joj se ini da je teta to tako krasan ovjek kao to je on pije tako mnogo preko dana, ali se uplai i ne ree nita. Ona je gospodina Brodiea smatrala velikim gospodinom koji, ako su obavjetenja tana, ima za enu pravo strailo, a osim toga s njenim interesiranjem za njega mijealo se izvjesno saaljenje, neko naroito sauee, koje je osjeala prema njemu u to vrijeme dok mu

se na licu vidjela neka duboka, sjetna zamiljenost. On je u njenim oima bio obdaren svima bitnim svojstvima romantinog junaka. Kad mu ona donese viski, on joj zahvali pokazujui svoje mrko, turobno lice, koje joj, izgleda, nije nalagalo da ide, ve je hrabrilo, a kako se ona vrzala 334 oko stola dok je on ruao i ekala priliku da unaprijed pogodi neku njegovu elju, on ju je paljivo promatrao ispod oka. Lijepa je to cura, mislio je on, a pogled mu je klizio navie od noice u zgodnoj cipelici preko lijepog lanka u pripijenoj arapi, da onda prijee preko utegnutih i vrstih kukova i grudi, prikladnih a pri tom punih, i zadra se na usnama koje su prema bjelini njene koe bile rumene kao vanjski listii fuksije. I dok ju je tako gledao, on se odjednom uzbudi. Odjednom ga svega ispuni strahovita elja za svim pohlepnim nasladama koje su mu bile uskraene, dolazilo mu je da odmah skoi od stola i zgrabi Nancy u svom divovskom zagrljaju; da osjeti u naruju njeno mlado, vrsto, gipko tijelo, umjesto one mrtve, ropske guke kojom se tako dugo morao zadovoljavati. Neko vrijeme nije bio u stanju da guta, i grlo mu je bilo suho od silne navale jednog drugog apetita. Sluao je povremena i sluajna aputanja i uvijena nagovjetavanja o Nancy, koja mu samo do ludila izotrie tu glad, govorei mu da je to glad koju bi mogao lako utaiti; ali se on savlada strahovitim naporom volje i mehaniki nastavi da jede, upirui u tanjur svoj vatreni pogled. Drugom prilikom govorio je sebi neprestano, shvaajui da se mora pripremiti za taj sastanak poslije podne, da se mora obuzdati, savladati da bude pribran u vrijeme kad Soper doe, jer to moe imati presudno znaenje za budunost njegove radnje. Nije je vie ni pogledao za vrijeme kratkog objeda, mada ga je sad njeno prisustvo opinjavalo, a laki ga dodir njenog tijela, dok je uzimala njegov tanjur, natjera da stisne zube. Drugom prilikom! Nekom drugom prilikom! utei je primio biskvite i sir koje mu ona donese, pa ih brzo pojede, ali kad zavri, on se die, pa joj stojei kraj nje, znaajno tutnu u toplu ruku komad novca. Jako ste se starali o meni ovih posljednjih nedjelja ree on gledajui je udno. Neu vas zaboraviti. 335 Ah, gospodine Brodie, nadam se da to ne znai da neete vie doi viknu ona zabrinuto. Mnogo bih osjeala vau odsutnost. Zbilja? odgovori on polako. To je lijepo! ini mi se da bi nas dvoje dobro pristajali jedno uz drugo. Zato ne brinite. Ja u se ve vratiti on malo poutje pa dodade tihim glasom: Da, a moda i znate zbog ega. Ona nekako uspije da porumeni i pretvorno sae glavu, osjeajui, uprkos strepnji od suprotnoga, da mu je zapela za oko i da je sklon da joj pokloni svoju naklonost. Interesirala se za njega, zanesena njegovom snagom, zato to nije bila djevica; njena se priroda vatreni je uzbuivala pred nagovjetajem ivotne sile koja je zraila iz njega. A on je uz to ovjek iroke ruke, taj gospodin Brodie! Tako krupnom ovjeku kao to ste vi ne moe se dopustiti ovako malo stvorenje kao to sam ja promrmlja ona koketno ne biste htjeli ni da probate. Vratit u se ponovi on, pa se pomno i prodorno zagleda u nju, a zatim se okrete i ode. Ona se za trenutak ne mae, pri emu su joj oi blistale od zadovoljstva, dok je izigravanja krotkosti nestalo, a zatim pritra prozoru i podie se na vrh prstiju da pogleda za njim kako ide niz ulicu. Vrativi se u duan, Brodie uloi silan trud da) odagna vrele slike koje su mu tako prijatno proimale duh, i pokua da pripremi misli za predstojeu posjetu gospodina Sopera. Ali u njegovim mislima nije bilo povezanosti, ni sklada, te je sad kao i uvijek, bio nesposoban da smisli bilo kakav definitivan i samostalan plan; im bi poeo razmatrati mogunost izvoenja neke zamisli, misli bi mu odlutale nekud u stranu, te bi opet poinjao misliti o Nancy, o vatrenom pogledu njenih oiju i o izgledima za udea-vanje sastanka s njom. Kad mu to dosadi, on die ruke od borbe uvidjevi da mu ne ostaje nita drugo nego da slijepo saeka razvoj stvari prilikom sastanka, pa da tek onda pokua da se ponese s njim, i on 336 ustade, pa ue u duan da saeka dolazak svog posjetioca. Gospodin Soper stupi u duan tano u vrijeme koje je oznaio u svom pismu, u tri sata, te mu gospodin Brodie, koji je stajao spreman, poe u susret i pozdravi ga. Ali dok su se rukovali, Brodieu se uini da u stisku ruke tog ovjeka osjea vie vrstine, a manje topline, mada* prijee preko te sumnje i sa izgledom velike srdanosti ree: Hodite u moju kancelariju, gospodine Sopere. Prilino lijepo vrijeme za ovo doba godine. Da! Zaista vrlo blago.

Posjetilac nekako nije izgledao sklon da razgovara o vremenu. Kad zasjedoe za pisai sto jedan prema drugom, on pogleda u Brodiea sa formalno utivim izrazom na licu, pa skrete pogled u stranu. Njemu je bilo dobro poznato Brodievo stanje, pa je za ljubav starih veza namjeravao da bude ljubazan, ali ga jak zadah alkohola koji se osjeao od njegovog sugovornika i nemaran, neusiljen nain na koji ga je pozdravio, sada oneraspoloie prema njemu. Sam Soper je u moralnom pogledu bio ovjek tano odreenih shvaanja, a pored toga to je bio vrst pripadnik sekte Plvmoutska braa, bio je i prilian pomaga kotskog udruenja trezvenosti, te sada, dok je tako sjedio u svom raskonom, lijepo skrojenom odijelu i posmatrao svoje divno njegovane nokte, stee usne na nekakav nain koji nije nimalo iao u prilog Brodieu. "* Ako ovo lijepo vrijeme i dalje potraje, moi e se lijepo poorati. Neki dan, kad sam bio na polju, vidjeh kako su ba lijepo savili brazde na Mainesovoj farmi tjerao je Brodie svoje, jer njegov tromi um nije bio u stanju da se podesi prema neprijateljskom stavu svog posjetioca, pri emu ga je tupoglavost primoravala da i dalje pravi primjedbe u obinom tonu utvrenom prilikom slinih razgovora u prolosti. Cesto, kada mi se ukae prilika, skoknem u selo... da! uivam da gledam tamo napolju kako par konja prevre naroito plodnu zemlju. 22 Selrljin zamak 337Soper ga je putao da tjera tako, pa mu onda odjednom upade u rije hladnim, reskim glasom: Gospodine Brodie, vae ukupno dugovanje mojoj firmi iznosi tano sto dvadeset i etiri funte, deset ilinga i est penija. Ja sam doao na molbu svojih ortaka da vas zamolim da platite dug. Brodie stade kao da ga je puka pogodila. Sta... ta? promuca on ta je vama? Ja znam da je to velika suma, ali vi ste i pored tri posjete naih predstavnika odlagali plaanje naih rauna, te sam, zbog toga to je u pitanju veliki iznos i zbog injenice da ste vi naa stara muterija, doao, kao to ste mogli i misliti, da vas lino zamolim za izmirenje rauna. U Brodievoj dui su se estoko borile jedna protiv druge dvije suprotne sile: bijes zbog ponaanja tog ovjeka i zaprepaenje zbog veliine duga. Mada nije imao zabiljeke radi provjeravanja, on je odmah znao da Soperova cifra mora biti tana iako ga je uplaila. Ti ljudi nikad ne grijee. Ali je pred ledenim ponaanjem tog ovjeka bio zapanjen, a injenica da nije u stanju da postupi prema njemu kako bi elio, dovodila ga je do bijesa. Da je imao novaca, on bi smjesta isplatio Sopera i odmah likvidirao tekui raun kod te firme; ali je dobro znao da to ne moe, te je s velikim naporom uguio svoj bijes. Ta valjda ete starom muteriji kao to sam ja dati vremena da se sredi? jedva izgovori on, priznajui na taj nain da nije u stanju da plati. Vi nam punih dvanaest mjeseci niste nita dali, gospodine Brodie, te se mi, naravno, poinjemo brinuti. Zao mi je, ali sada moram traiti od vas da nam platite. Brodie pogleda u njega, pa zatim u svoju kasu, u kojoj je, kako je znao, bilo manje od pet funti, a onda pomisli beznadno na svoj raun u banci, koji je spao na neku neznatnu umicu. Ako ne platite nastavi Soper bojim se da emo morati potraiti naplatu zakonskim putem. To nam nije prijatno, ali morat emo. Brodieve oi se natutie kao u razdraenog bika: 338 __ platiti ne mogu ree on ne mogu platiti danas. Ali neete morati pribjegavati zakonu, kako vi to kaete, jer bi trebalo da dobro znate da je James Brodie poten ovjek. Ja u vam platiti samo mi morate dati vremena da naem novac. __ Smijem li pitati kako to mislite postii, gospodine Brodie? __ Moete pitati dok ne pomodrite u licu, ovjee boji, ali ja nisam duan da vas obavjetavam o tome. Dovoljno vam je da znate da ete krajem nedjelje dobiti svoj dragocjeni novac. Rekao sam vam to, a moja je rije za mene svetinja. Soperovo lice postade neto blae dok je gledao u njega. Da ree on poslije kratke utnje to znam. Poznato mi je, gospodine Brodie, i da se borite s tekoama. Te kompanije sa svojim modernim prodavaonicama drugim potkopavaju temelje ree znaajno slegnuvi ramenima. Ali i mi imamo svoje nevolje i svoje obaveze kojima moramo odgovoriti. Danas u trgovini nema mnogo mjesta sentimentalnosti. Ali ipak__kako upravo stoje vae stvari? Dok je Brodie smiljao neki porazan odgovor, njemu odjednom sinu sumorno aljiva misao da tog ovjeka nita ne bi tako potreslo kao otvoreno priznanje istine. Za dvije nedjelje pazario sam u radnji manje od tri funte izbaci on naglo. Kako vam se to dopada? Njegov posjetilac die uasnuto svoje lijepo njegovane ruke.

 Gospodine Brodie! Vi me zaprepaujete! Ja sam neto uo, ali nisam znao da stvar stoji tako loe. On za trenutak pogleda u Brodievo strogo lice, pa zatim ree blaim glasom: Postoji na burze jedan izraz o kojem bi trebalo da i vi razmislite. Ponekad je bolje otpisivati gubitke. Bolje otpiite gubitak nego da odete pod led. Ne udarajte glavom o zid od opeka. Izvinite ali vi valjda razumijete Sta mislim. I ustade da ode. a* 339__Ja vas ne razumijem! Sta do vraga mislite? upita Brodie. Ja sam ovdje, uvijek sam bio ovdje, pa u ivoga mi boga i ostati ovdje. Soper zastade u svom hodu ka vratima. Ja vam to govorim u dobroj namjeri, gospodine Brodie viknu on i govorim vam samo u elji da vam pomognem savjetom. Moete primiti moj savjet ili ne, a iskustvo mi govori da se ovdje nalazite u nemoguem poloaju. Vi ste u svoje vrijeme imali jedinstvenu priliku, ali vas sada, ti ljudi tu do vas tuku da ne moete glave dii. Ta, ovjee boji, imajte na umu da je ovo godina 1881. Mi sad svi idemo naprijed s novim idejama i suvremenim meto-dima, svi osim vas, te su vas tokovi napretka pregazili. Pametan ovjek zna kad je pobijeen, i da sam ja na vaem mjestu, ja bih zatvorio duan i izvukao se s onim to jo imam. Zato ne idete odavde i ne pokuate neto drugo? Tako snaan ovjek kao to ste vi, mogao bi urediti jednu farmu i raditi na njoj s najboljim uspjehom. On mu srdano prui ruku i na rastanku dodade: Neete zaboraviti na nas krajem nedjelje. Brodie je gledao za njim tupim, bezizlaznim pogledom i stezao krajeve tezge tako jako da su mu miii na nadlanicama pobijeljeli pod mrkom, dlakavom koom, a ile odskoile kao uvijena uad. Urediti farmu! promrmlja. On sigurno ne zna kako mi je malo ostalo i dok su mu misli u gorkom aljenju letjele u slobodne prostore, on proaputa u sebi: A ima pravo! To bi bio ivot za mene, samo da sam mogao izvesti stvar. Mogao sam se skrasiti tamo na zemlji koju tako volim, na zemlji koja je bila moja. Ali sad to vie ne mogu. Moram se dalje boriti ovdje. Sad mu je bilo jasno da e morati zaloiti kuu, jo jedinu svoju preostalu zalogu, da bi naao novac, isplatio raun Soperu i podmirio svoje ostale obaveze koje su se bile nagomilale. Nitko nee znati; otii e potajno u Glasgow jednom advokatu, koji e sve udesiti, ali je ve nekako sumorno osjeao da mu njegova kua vie ne pripada. inilo mu se da je pri340 moran da vlastitim rukama pone ruiti i razgraivati vrstu graevinu, koju je gledao kako raste kamen po kamen, kao to se postepeno gradila i zgrada njegovih nada. Volio je svoju kuu, ali e je morati zaloiti da bi sauvao ast svog imena. Mora prije svega ouvati neumrljan svoj glas ljubitelja pravednosti i potenja, mora odmah na djelu pokazati da on, James Brodie, naprosto ne moe da duguje nikome ni penija. Postoji neto to on ne moe! Obr-nuvi naglo misli, kao da se neega dosjetio, oi mu odjednom zasijae, donja usna mu se lagano isturi naprijed, a usta se izvie u nekakav kriv osmijeh. On u pustinji svojih nevolja ugleda jednu oazu zadovoljstva. Pcstoji i neto to on moe! I natmuren, krijui u sebi neku namjeru kao tajnu kakvog zloina, izae iz duana, ne marei to ga ostavlja bez ikoga, pa se lagano uputi prema MWintonskom grbu". vn Gospoa Brodie se odmarala na kanapetu u sobi za primanje, to je s njene strane bila neobina lijenost, utoliko vie to je u taj rani as popodne trebalo da bude marljivo zauzeta pranjem sudova od ruka. Ali danas se osjeala iznurena ranije no obino, te je osjeala da se mora odmoriti prije mraka. Tako sam smlaena poali se ona baki Brodie osjeam se kao da u svakog trenutka pasti. Mislim da u malo da prilegnem. Starica je pogleda prijekorno pa, izlazei urno iz sobe u strahu da je snaha ne zamoli da opere sudove, ree: Tebi ba ne treba mnogo da se premori; u posljednje vrijeme samo jei i ali se na zdravlje. Kad sam ja bila u tvojim godinama, radila sam dvaput koliko ti, a nisam ni okom trepnula. Ali je Mama ipak, odmah po njenom odlasku, mirno otila u sobu za primanje i legla, te je sad, osjeajui se bolje, odmorna i jaa, potanko razmi341slila kako bi se moda bolje ouvala da je jo ranije u ivotu uvela obiaj da se svako poslijepodne pomalo odmara. Pa ipak je hvalila boga to joj se za posljednjih deset dana nije vratio onaj uasni bol; umjesto njega je osjeala samo ono tupo titanje, na koje se sad zbog duge navike nije gotovo ni osvrtala. Ve je bilo prolo gotovo tri nedjelje otkako je Mattu poslala novac, a to se tie primanja neke potvrde od njega, bilo je isto kao da je tih etrdeset funti lealo sigurno u Mac Sevitchevim kovezima. I sama pomisao na to smijeno i odvratno ime natjerivala ju je da lako uzdrhti; toliko ju je muke stajalo da skrpi prvu otplatu svog duga, da otkida od usta i tvrdii kako bi s vremena na vrijeme sretna spustila neki novi u

limenu kutiju stavljenu na stranu naroito za to i sakrivenu u njenoj ladici za tu svrhu na koju se nije smjelo zaboraviti. Po munom i sporom prikupljanju toga novca inilo joj se da e joj taj dug kroz idue dvije godine stalno prijetei visiti nad glavom kao ma. Dok je to mislila, ona, razumije se, nije uzimala u obzir Matta, te sad, zbog munih misli o svom sadanjem stanju, i sama pomisao na njegov povratak uini da joj se lice lako ozari blijedim osmijehom. Bila je tvrdo uvjerena u dnu due da e joj on, im se vrati, pruiti ruku s puno ljubavi, sa puno saaljenja, i da e jednom jedinom rijei skinuti s nje teki teret te mune odgovornosti. Uglovi njenih zategnutih usana olabavie pri pomisli da nee mnogo proi do trenutka kada e joj sin opet biti u naruju, pa e je utjeiti i stostruko nagraditi za njene natovjeanske napore njega radi. Zamiljala je posljednje dijelove njegovoga puta i njega, nestrpljivu, muevnu priliku kako hoda po palubi broda, i kako se urno iskrcava, pa kako se zatim brzo vozi kroz prepune, uurbane ulice, i nemirno sjedi u kutu jednog kupea u vlaku, da najzad ivo uskoi u kola koja e ga dovesti njoj. Ta slika njegovog povratka neprestano joj je lebdjela pred oima i zasjenjivala je svojom bliskou, pa ipak, dok je bez naroite namjere gledala kroz prozor i postepeno sve paljivije promatrala kako ne342 kakva kola puna prtljaga staju pred njihove eljezne vratnice, naborala je elo kao da ne vjeruje svojim roenim oima. To ne moe biti Matt... njen deko... njeno edo... a ipak je nekakvim udom to bio on; stigao je najzad, i sad je nemarno silazio s kola, kao da nije prevalio tri hiljade milja po moru i kopnu da doe k njoj. Ona se die uz nekakav nerazgovijetan krik, i teko stade na noge, pa urno istra iz kue i obgrli ga rukama gotovo prije no to je i siao s kola. Matte! viknu ona zadihano, savladana jakim uzbuenjem. Oh, Matte! On se tre malo natrag, bunei se. Priekaj malo, mama! Ne uzbuuj se toliko. Uguit e me ako tako nastavi. Oh, Matte, mili moj deko! proaputa ona najzad si mi se vratio. Mir, mama! viknu on. Ne zalivaj me suzama. Ja sam navikao na suhu klimu. Eto ti sad! Moja nova kravata nije maramica. Ona ga, na te njegove proteste, najzad pusti iz zagrljaja, ali ga ne htjede sasvim pustiti, nego s puno milote zgrabi njegov rukav, kao da se boji da ga moe opet izgubiti, i viknu vatreno: Gotovo ne vjerujem da si mi se vratio, sine. Sretne moje umorne oi koje te vidjee, jer sam mislila na tebe ba onoga trenutka kad su kola stigla pred kuu. Ve me gotovo iznurila udnja za tobom. E pa, nema zbora, opet sam tu, stara moja! peckao ju je on vratio se u onaj isti stari Le-venford, u isti stari dom pradjedova, svojoj staroj mami! Gospoa Brodie je gledala u njega podjetinjila od ljubavi. Sve je tu moglo biti isto, ali se on potpuno, promijenio; bio je sasvim razliit od sirovog mometa koje je otilo od nje prije dvije godine. Matte moj viknu ona zaista mi izgleda ik! Ima na tebi neto od ega mi zastaje dah. Sad si pravi ovjek, sine! To je tano sloi se on, vie gledajui u sve oko sebe nego u nju. Nauio sam poneto otkako 343smo se posljednji put vidjeli. Brzo u ja ovima u gradu pokazati kako se ovjek nosi i ivi. Boe moj, kako ovdje sve izgleda sitno prema onome na ta sam ja navikao! Pa okrenuvi se zapovjedniki koijau, do-viknu mu: Unesi prtljag, ti mome! Ona s ponosom spazi kako on, koji je otiao s jednim mesinganim okovanim kovegom, dolazi natrag s sjajnom gomilom runih torbi i kofera: i zar se on onoga dana, kad ga je ona pustila da odlepra u svijet ispod njenih krila, mogao obraati koijau s takvim zapovjednikim prezrenjem? Ulazei u hol za njegovom prilikom koja se razmetljivo penjala, nije mogla da ne izrazi svoje ushieno divljenje. O, to nije nita! viknu on nemarno ja sam tamo navikao na itavu pratnju slugu zna crnih i ovjek se tako naui da im zapovijeda da nije nita teko podviknuti i ovome gharrv \vallahu.1) Ali, isplati ga ti, molim te, mama! Ja sam sluajno ostao bez sitnine. Njegov pogled je govorio da je za njega ispod dostojanstva isplaivanje jednog obinog koijaa, i on, poto s visine jo jednom pogleda sve oko sebe, poe u kuu. Mama utra u kuu po svoju kesu te plati ovjeku, pa se vrati zatvorivi vrsto vrata, kao da se boji da bi joj netko ponovo mogao odvesti sina, a onda sva sretna baci pogled na gomilu kofera, i srce joj radosno zapjeva pjesmu: Vratio se! Matt se zauvijek vratio!" Nae ga u kuhinji, gdje se on ve izvalio u jednu naslonjau, s opruenim nogama i rukama objeenim preko naslona sa strane, pri emu je cijela njegova poza odavala otmjenu dosadu.

 Prilino zamoran put! promrmlja on, ne miui glavu. Vlakovi u ovoj zemlji prave stranu buku. ovjeka uasno zaboli glava. Onda se odmori... odmori se, dijete kliknu ona. Sad si kod svoje kue, to je glavno. ') Ghany wallah koija (indijski) Prev. 1 Ona uutje jer je imala toliko stvari da kae da nije znala odakle da pone, ali je ipak uviala da mu, prije no to dopusti sebi da zadovolji svoju sebinu radoznalost, mora svojim materinskim rukama pripremiti neto estito za jelo, da povrati snagu. __ ja umirem od elje da ujem sve, Matte ree ona ali ekaj da ti najprije iznesem neto za jelo. __ On pokretom ruke odbaci pomisao na hranu. Da donesem, mili!... malo hladne unke sa orbom od soiva. Sigurno e to moi da pojede. Sjea se kako sam ti pravila hranljive orbe. Uvijek si ih volio. Matt odluno odmahnu glavom govorei: Neu sad nita. Sad sam navikao da kasno veeravam.... a osim toga, jeo sam neto malo u Glasgowu. Ona je bila malo razoarana, ali je ipak navaljivala. Sigurno si edan poslije tolikog puta, sine. Hoe li alicu aja? Nitko ga ne umije spraviti kao ja. Onda dobro pristade on. Dede, ako nema nita bolje. Ona ne shvati potpuno znaenje njegovih rijei, nego potra u strasnoj elji da mu to prije donese aj, pa mu prinese veliku alicu koja se puila, sjede na nisku stoliicu ispred njega, i gladnim oima stade pratiti svaki njegov pokret. Njega nije nimalo uzbuivao njen eljni pogled, ve onako srui aj, nemarno izvadi iz depa tabakeru od svijetle koe, pa izdvoji iz nje debelu cigaru koju pripali izvukavi iz nje slamku, dokazujui time, jasnije no to bi se rijeima moglo iskazati, da je svoj gospodar; da je od glave do pete svjetski ovjek. Dok je promatrala njegove neusiljene pokrete i divila se pomodnoj nemarnosti njegovog odijela od glatkog svijetlog tofa, ona malo brino opazi da mu se lice promijenilo i postalo starije no to bi se moglo oekivati. Naroito su mu oi postarjele i izgledale crnje nego prije, s finom mreom od bora u kutovima onih kapaka; crte lica su mu postale otre, 344 345lice blijedo, ak ukasto, dok mu je koa na obrazima izgledala vrsto zategnuta preko kostiju vilica. Sad je bila uvjerena da je neko grubo i gorko iskustvo zamutilo nejgov ivot dok je bio daleko od nje, i drei da se ve malo oporavio od umora, ree mu blagim glasom: Hajde, Matte, priaj mi sad sve. On je pogleda ispod upola sklopljenih onih kapaka i ree naglo: O emu to? Pa, o svemu sine! Ne moe ti prevariti oi svoje majke. Netko je strano nasrtao na tebe... i to nepravedno. A ja tako malo znam. Priaj mi zato si napustio Indiju i... ta ti se dogodilo na povratku? Njegove se oi jae otvorie i on se, odmahnuvi cigarom, smjesta raspria. A, to! ree on pa to je lako objasniti. Tu se nema ta priati. Ja sam jednostavno napustio posao, jer mi je iao na ivce. Da ti sasvim poteno kaem, mama, nisam mogao da trpim onoga wallaha') na doku koji upravlja kancelarijom. Tome nita nije bilo pravo. Ako ovjek malo zakasni ujutro, poslije noi provedene u klubu, ili sluajno jedan dan izostane s posla zna onako, zbog neke drutvene obaveze bilo je naprosto nepodnoljivo. Promatrao ju je neko vrijeme s uvrijeenim izrazom na licu, dok je odbijao dimove iz cigare, pa zatim dodade ljuti to: Ti zna kako ja nisam nikad trpio da mi netko popuje. To meni nije u prirodi. Zato sam mu otvoreno rekao sve to mislim o njemu i napustio sam ga. Sto nisi kazao gospodinu Waldieu, Matte upita ona uestvujui u njegovom negodovanju, On je iz Levenforda, i dobar je ovjek. Na glasu je sa svoje pravednosti. Pa o njemu i govorim---- odgovori Matt ogoreno. Ba je on pokuavao da me goni kao kulija. To nije dentlmen! A zatim dodade: Taj samo pjeva psalme i pije duu robovima. Na Maminom licu se vidjela neka neodreena zabrinutost i zbunjenost. ) WaUah, (ind.) slubenik. Prev. 346 __ je u to bio razlog, sine? To nije bilo lijepo,

ako je tako postupao s tobom. Tu poutje, pa se bojaljivo usudi da kae: Mi smo mislili da si moda otiao zbog zdravlja. __ Zdrav sam kao dren ree Matthew natmureno. __Kriv je taj prokleti posao. Inae mi se tamo sve dopadalo. Divno se moglo ivjeti samo da su me ostavili na miru. Ali meni nee lako doi glave, stara svinja. Ja opet idem u inozemstvo ovog puta u Burmu, ili u Malaju. Ne sjedim ja u ovom smrdljivom zakutku poslije svega onoga to sam vidio. Gospoi Brodie se stee srce. Tek joj, eto, sin doao kui, tek se vratio u njen zagrljaj, i drugi put zinuo da progovori, a ve pria o tome kako e je ostaviti, kako e se vratiti, kao Aleksandar, da pravi nova osvajanja u tim divljim, stranim zemljama koje joj zadaju strah. Ja za neko vrijeme neu ni da mislim o tome, mili moj ree ona drhtavim glasom. A moda e dobiti neko mjesto i kod kue, koje e ti bolje odgovarati. Onda me nee opet ostaviti. On se kratko nasmija. Zar ti misli da bih ja mogao ivjeti u ovakvoj rupi poslije ivota kojim sam ivio tamo napolju. Sta mi vi moete pruiti u naknadu za ono? Pomisli samo viknu on. Imao sam klub, pa veere u me-nai, igranke, trke, polo utakmice, sluge da me slue i rukama i nogama naprosto sve to ovjeku treba. On je zasjeni tom svojom romantinom laljivo-u, tako da ga je vidjela kako se kree u odabranom drutvu, na pukovskim veerama, u drutvu oficira u sveanim crvenim mundirima i dama u blistavoj svili, pa savladana nedovoljnou svega to bi mu mogla ponuditi u zamjenu za to, uspije samo da izgovori slabim glasom. Znam ja, sine, da na domu nema mnogo toga. Ali u ja.... init u sve to mogu da se postaram za tebe, da ti ovdje pruim udobnost. On ne odgovori, a ona, pred njegovom rjeitom utnjom, zastade oklijevajui, alosna to razgovor tako zapinje, kao da poslije dvije godine nema nita da joj kae, niti 347elje da sazna kako je ona ivjela u njegovom odsustvu. Je li ti bilo prijatno na brodu pri povratku kui? najzad se usudi da upita. Dosta prijatno, sasvim prijatno priznade on. Vrijeme je bilo lijepo, ali mi je pri kraju bilo dosadno. U Marseilleu sam napustio brod. Tamo sam ti poslala.... tvoj novac ree ona isprekidano Jesi li ga ispravno primio? Jesam, primio sam ga u redu odgovori on nemarno. Ali ipak trebalo mu je vraki mnogo vremena da stigne. Sporo stigao, a brzo odletio. Valjda su ti bile jako nune te pare, Matte? To je tano. Jesu mi bile potrebne.... i to je bilo dovoljno, zar ne? Tako je, Matte odgovori ona. Ja sam po tvom telegramu znala da ti je novac jako potreban. Ali je to bila velika suma! Ba je suma! obrecnu se on ljutito. Po tome kako govori, ti kao da ne misli da je to bio moj novac. Ja sam ga zaradio, zar ne? Nisam ga od tebe opljakao. Bio je moj i mogao sam da ga potroim kako mi je volja. Da ga potroi! ponovi ona valjda ti je bio potreban za neto drugo, a ne samo da ga potroi? On udari u glasan smijeh. Mama! Tjera me prosto da puknem. Ti zna da sam se vratio kopnom. Kako bi ovjek mogao putovati bez malo deparca? Tu stade i zagleda se u nju s podrugljivom ozbiljnou. Da ti kaem ta sam radio, mama. Obiao sam sve slijepce u Parizu i razdijelio im sav novac. To je bio posljednji mali provod koji sam imao u veselom Parizu, prije po- -vratka kui, u ovo veselo mjesto. Nju ovo sasvim utue, a slika Pariza joj izae pred oi, i jasno joj pokaza da se poniavala, da se predala u kande bezbonih zelenaa, samo da bi njega s punom kesom poslala meu grene naslade razvratnog grada. Kako mora da je razuzdano i neuraunljivo spiskao taj novac zbog kojeg e ona morati 348 da plaa danak kroz idue dvije godine? I pored sve svoje vatrene ljubavi, ona ree prijekorno, izlaui se ozbiljnoj opasnosti da ga uvrijedi. __ O, Matte, bolje bi bilo da nisi posjetio takvo mjesto. Ne velim, mili moj, da si uradio neto ravo sa svojim novcem, ali taj.... taj grad mora biti pun iskuenja za mladog ovjeka. Sve se bojim da si pogreno postupio i uvjerena sam da e Agnesa misliti to isto. On se opet neutivo nasmija. __Ono to Agnesa misli i govori za mene je sad

vano koliko i kripanje neke stare cipele. Ja dobro znam ta e ona misliti, a to se tie njenog govora, mama, on za moj raun suvie podsjea na knjigu sa crkvenim himnama. Ja neu nikad vie sjesti na njeno kanape. Ne! To nije ena za mene, mama! Ja sam svrio s njom. __ Matte! Matte! vrisnu Mama. Ne govori tako. Ti sigurno ne misli to to govori. Agnesa te jako voli. Voli me! odgovori on. Neka to uva za one kojima je to potrebno. A ta drugo ima? Nita. Ta nastavi on s toplom rjeitou ja sam poznavao ene koje su u malom prstu imale vie no to ona ima u cijelom tijelu. Drai! ivosti! 2ivota! Gospoa Brodie se zgrozi i dok je moleivo gledala u sina, jedna joj misao iznenada sinu u glavi. Nisi valjda pogazio zavjet, a, sine? promuca ona zabrinuto. On je pogleda nekako udno, pitajui se da li ta stara misli da se on jo moe drati njene kecelje. Moda je bio suvie neoprezan pred njom. Samo pomalo klekovaom s vremena na vrijeme odgovori on blago. Zna, tamo smo to morali piti radi jetre. Ona odmah zamisli njegovu jetru kao suhu ednu spuvu koja ga goni da pije, da ga natapa alkoholom, pa osjeajui blagotvomost njegovog povratka u podneblje umjereno u dvostrukom smislu, hrabro ponovi svoj napad. 349 Agnesa je dobra djevojka, Matte! Ona bi bila spasenje za svakog ovjeka. Ona te je vjerno ekala. Njoj bi srce prepuklo kad bi je ti napustio. Dobro, mama ree joj on ljubazno. Ne brini! Ne uzrujavaj se! Posjetit u je, ako ba hoe. Odjednom mu pade na pamet da bi moda sad za njega, tako proetog jaim poznavanjem svijeta, bilo zanimljivo da opet posjeti gospoicu Moir. To je lijepo od tebe, sine. Idi samo, pa je posjeti. Znala sam da e ti to uraditi meni za ljubav. Odmah joj je bilo lake, jer je osjetila mo svoje ljubavi nad njim, znajui da e, im se dvoje mladih nau zajedno, sve opet biti kako valja. Ako je skrenuo s prava puta, Agnesa e ga vratiti na usku stazu, pomisli ona pa iz straha da on iznenada ne povue svoje obeanje poe dalje i stade ga jo popravljati. Ja se bojim da si ti, Matte, tamo provodio suvie veseo ivot. Ja ti ne predbacujem, sine, ali bi bilo teko odravati tvoje misli na pobonij im stvarima ljudskog ivota. Njegova neodreena nagovjetavan ja su je bila zgranula; ona mora saznati i neto vie, umiriti se po svaku cijenu. Zato nastavi sa pitanjima: A ipak si svakog dana itao po jednu glavu iz biblije, zar ne, sine? On se uzvrpolji u naslonjai i pogleda je negodujui. To me podsjea na Waldiea, mama odgovori on nestrpljivo. Jo malo pa e me pitati da li sam hodao niz Chowringee Road s nekim tekstom objeenim o vrat, ili sam s veera prelistavao bibliju na esplanadi. Nemoj, Matte! Ne volim kad govori tako neozbiljno ree Mama drui. Mjesto da utia njenu sumnju, on ju je jo pojaavao. Moda e s Agne-som opet ii na crkvene skupove, poto si se vratio. Ti sada tako mnogo znai za mene. Ja elim da bude sretan, a u ovome ivotu nema nikakve sree, mili moj, za onoga tko nije dobar. Sta ti zna o srei? ree joj on. Ti ni ranije nikad nisi izgledala sretna. 350 __ Ii e na skupove s Agnesom, je li Matte? navaljivala je ona. Pokuaj samo jednom, meni za ljubav. Vidjet u ree on okoliei. Ii u ako mi se ide, ali mi vie nemoj drati pridike. Ja to ne volim, nisam nauio na to i neu to trpjeti. Znam da e ii meni za ljubav proaputa ona i spusti izmuenu ruku na njegovo koljeno. Zna da Mary nije vie tu i da sad imam samo tebe. Ti si uvijek bio moj mili deko. Znam da je Mary otila cerekao se on prigueno. Kuda je otila poslije svoje male nezgode? Pssst! Pssst! Ne govori tako ree mu ona urno. Sramota je to govori tako! Malo posut je, neprijatno dirnuta, pa dodade: Ona je, kako ujemo, u Londonu, ali se njeno ime ne smije izgovoriti u ovoj kui. Za ime boje, ne govori tako pred ocem. On odgurnu od sebe njenu ruku kojom ga je milovala. Sta me se tie otac grmnu on. Ja sam sad ovjek. Mogu da radim to mi je volja. Ja ga se vie ne bojim. Znam ja to. Ti si divan, odrastao ovjek laskala mu je ona ali su za oca naila teka vremena otkako si ti otiao. Nadam se da nee suvie dovoditi u iskuenje njegovu ljutinu, jer e je inae naprosto

iskaljivati na meni. Nemoj mu govoriti nita od svega toga to si meni govorio. Sad je postao jako osjetljiv, pa mu se to moda ne bi dopadalo. Ima mnogo briga___radnja ne ide kao to je nekad ila. Takc mu i treba ree on natmureno, usta-jui i osjeajui da mu ona, kao i obino, ide na ivce. Misli da ja marim makar i za jedan ana1) ta e biti s njim. Neka samo pokua da se natresa nada mnom; toliko gore po njega. Zatim se uputi vratima i ree: Sad idem da se malo umijem. Dobro, Matte! Soba ti je spremna. Ja sam je stalno drala u redu jo otkako si otiao. Nitko iv ') Ana indijski novac, Vw rupije. Prev. 351nije bio u njoj, niti ju je dirala bilo ija ruka osim moje. I postelju sam ti dobro pro vjetra vala. Ti idi pa se osvjei, a dok ti bude gore, ja u spremiti aj. Gledala je za njim ushieno, oekujui od njega neki izraz priznanja zbog njenog staranja, aii je on jo bio ljut na nju, te izae u hol bez ijedne rijei. Ona ga u kako uzima jednu od svojih torbi i ide uz stepenice, pa napreui sluh, oslukujui svaki njegov pokret gore, u kako ulazi u bakinu sobu, u onaj njegov novi, razmetljivi smijeh dok je hvalisa-vom bunou pozdravljao staricu. I pored sve svoje zbunjenosti i brinosti, utjeie je umovi koji su dolazili odozgo, i duu joj ispuni toplo osjeanje zahvalnosti zbog njegove blizine; ona sad, u stvari, poslije tolikih munih mjeseci odvojenosti, ima svoga sina kraj sebe, u kui. I apuui izgovori molitvu zahvalnosti, dok je brzo spremala sve to treba za veernji obrok. Uskoro Nessie ue u kuhinju skakuui. Vidjela je kofere u holu, pa je dotrala majci sva ustreptala i viui: Je li doao, mama? Ala ima velike kofere! Gdje je? Je li mi donio to na poklon iz Indije? O, hou da vidim Matta? Gdje je? Kad joj gospoa Brodie ree, ona pojuri navie, dozivajui Matta s puno iekivanja, sva gorei od elje da ga vidi. Ali poslije kratkog vremena sie lagano niz stepenice, i ponovo se nae pred Mamom, ovog puta pokunjena, mrtei svoje malo, udljivo elo, dok je ono njeno uzbuenje sasvim splasnulo. Jedva sam ga poznala ree ona na svoj nain male mudrice. Ne lii nimalo na naeg starog Matta. Nije se, izgleda, nimalo obradovao to me vidi. Kojeta, Nessie! viknu Mama. Ti bulazni. On je dugo putovao. Pusti ga da malo doe sebi. Kad sam ula, on je pio neto iz jedne male kone boce. Rekao mi je da mu ne dosaujem. Sigurno vadi svoje stvari iz kofera, dijete. Nemoj biti nestrpljiva. Nisi ti jedina o emu on ima da misli. 352 __ Kad sam ga upitala za moj kompas, on ree da ga je bacio... Rekao je neto to ja nisam razumjela. ... neto da je kompas kao tvoj nos. Gospoa Brodie jako pocrvenje, ali ne ree nita. Osjeala je posigurno da se Nessie na neki nain prevarila; mora biti da je pogreno razumjela njegove rijei; ali joj je ipak bilo teko na srcu pri pomisli na ono to je moda htio da kae. Mislila sam da mi je moda donio kakvu malu nisku koralja, ili neto slino uporno nastavi Nessie. I baka je strano razoarana; mislila je da e joj moda donijeti kakvu uspomenu. Izgleda da nije nikom nita donio. Ne budi sebina, Nessie viknu Mama otro, dajui tim prijekorom oduka svojim priguenim osjeanjima. Tvoj brat troi novac na pree stvari no to si ti. Da nisi vie ni pisnula! Idi, zovi baku da pravi prenice. I napuivi stisnute usne, gospoa Brodie jo stroe nakrenu glavu do krajnjih granica, pa se rezignirano dade na posao da postavi sto. Kad se priblii vrijeme aju, Matthew sie u kuhinju. 2uta koa oko istaknutih kostiju njegovih obraza bila je prelivena lakim rumenilom, dok mu se jezik bio odrijeio vie nego kad je doao, pri emu Mama, osjetivi slab, ali jasan miris njegovog daha, odmah zakljui da se to on potkrepljivao za susret sa svojim ocem. Posmatrajui ga kriom, ona opazi da se on, i pored svega svog razmetljivog govora, plai tog skorog susreta, te odmah zaboravi svoje skoranje ponienje i svi joj se nagoni probudie da ga zatite. Sjedni, sine, za sto, na svoju stolicu! Nemoj se vie zamarati. Dobro je i ovako, mama odgovori on. Vie volim da stojim. Dosta sam bio zgren na putu ovih posljednjih dana. Volim da malo protegnein noge. Stao je nemirno hodati po sobi, nervozno hvatati sve to bi mu dolo do ruke, i neprestano pogledajui na sat bio je stalno na putu majci dok je ova poslovala oko stola. Baka Brodie, koja je bila dola iza njega i sjela kraj vatre, sad glasno viknu: SeSirdlJin 353 Ama, ovjee, ta si se ushodao kao zvijer u kavezu? Jesi li od onih tamo crnih ljudi nauio da tako luta tamo-ovamo? Prosto mi se vrti u glavi dok

te gledam. Jo je bila ogorena to joj nije donio nikakav poklon. On najzad sjede za sto zajedno sa ostalima. I pored svega svog staranja da se savlada plaila ga je pomisao da se pribliava pet i po; sve vrste odluke koje je danima unaprijed donosio da se odupre ocu i pokae kao ovjek iz otmjenog svijeta poinjale su vjetriti, a njegova naroita odlunost da se pri tom prvom sastanku dri nemarno i samopouzdano postepeno je splasnula. Lako mu je bilo na putu kui govoriti da mu je otac deveta briga. Ali sad, dok je tako sjedio na svojoj staroj stolici, za istim stolom, i u istoj, neizmijenjenoj prostoriji, i ekao, ui su mu budnom strepnjom oslukivale onaj vrsti teki korak, i svega ga zapljusnu neodoljivi val starih sjeanja, te izgubivi svu steenu razmetljivost i vrstinu, ponovo postade ono mlado mome koje nervozno oekuje. I nagonski se okrenu majci, pri emu, na svoju veliku nepriliku, opazi da ga njeno bistro oko gleda sa saaljivim razumijevanjem. Vidje da ona shvaa njegova osjeanja, da su njegova strahovanja oigledna njenom pogledu, i u njemu se uskomea bijesno negodovanje prema njoj, te viknu: Sto me sad gleda? Taj tvoj pogled je dovoljan da ovjek skoi od straha. I on stade buljiti u nju, dok ona ne spusti pogled. U pet i po on se uplaeno tre na ono dobro zapameno kljocanje na kapiji. Taj um se uo u sekundi tano; jer se Brodie poslije dueg vremena neurednog dolaenja na objede sad bio vratio svojoj pedantnoj tanosti, nimalo se ne osvrui na poslove u radnji. Sad, kad mu otac ue u kuhinju, Matthew se pribra, potara se da vlada pokretima i sav se spremi da izdri ogoren napad rijeima. Ali Brodie na ree nita, pa ak i ne pogleda sina. Samo sjede i poe mirno piti aj, u kojem je, izgleda, silno uivao. Matthew se zbuni. U svima njegovim zamiljanjima 354 toga susreta nita mu ni nalik na to nije palo na pamet, te ga sad obuze gotovo neodoljiva elja da vikne kao ae u nemilosti: __ Gledaj tata, ja sam tu. Primijeti me! Ali Brodie nije obraao panju na njega, nego je i dalje mirno jeo buljei pravo pred sebe i ne govorei nita, tako da je izgledalo kako nema namjeru da pozna sina. Ali se najzad, poslije dueg vremena, kad je zategnutost u sobi postala ve gotovo nepodnoljiva, okrenu i pogleda u Matta. Bio je to prodiran pogled koji sve vidi i sve izraava; koji vanjsku ljusku grubog prkosa utiskuje u meko, zgreno meso ispod nje, prodire i osvjetljava najdublje kutove Mat-tove due i kao da govori: Vratio si se, dakle! Znam te ja. Oduvijek sla-bi, i sad si propao ovjek! Matthew se, izgleda, pred tim pogledom primjetno smanjivao, i mada se svim silama trudio da izdri oev pogled, nije u tome uspijevao. Njegov se pogled stade kolebati, stade zaplaeno kretati, pa se, na veliko ponienje njegove razmetljive tatine, obori prema zemlji. Brodie se sumorno nasmijei, pa poto je bez ijedne rijei natjerao sina na pokornost, ree s pre-zrenjem, britko kao sablja, sasvim kratko: Stigao si, a! ., Pa ipak je ta kratka jednostavna reenica sadravala tuce zajedljivih i prijekornih znaenja. Mama zadrhta. Poinjalo je draenje njenog sina, i mada je vidjela da e biti gore od onoga ega se bojala, nije se usuivala da rekne ni rijei, bojei se da jo vie ne razljuti mua. Pogledala je sa poplaenim saue-em na Matta, kad Brodie nastavi: Pravo je zadovoljstvo opet gledati to tvoje estito i lijepo lice, mada poutjelo kao gvineja. Uvijek si bio nekako podaduo, kad se sad sjetim, ali izgleda da si sad, za divno udo, poutio od onog zlata koje si tamo utedio, On je posmatrao Matta kritiki, zagrijevajui se sve vie u svom poslu, i nalazei u tome zajedljivom 355napadanju oduka ogorenju zbog patnji posljednjih mjeseci. Ali, to se bogme i isplati, nema sumnje da se isplati, nastavi on. Sigurno si nam donio silno zlato iz tuine u kojoj si se satirao radei. Sad si sigurno bogat ovjek, a? Jesi li bogat? izbaci on iznenada. Matthew utueno mahnu glavom, a na to njegovo nijemo odricanje Brodie podie obrve s izrazom neizrecivog ruganja. Sta! viknu on nisi donio sobom bogatstvo? E to prelazi sve. Po tvom veselom putovanju po Evropi, i po ovim veleljepnim koferima u holu, mislio sam da nosi sobom itavu kovnicu novca. E pa ako nisi ba tako bogat, zato si dopustio da te najure s posla? Nije mi se dopadao. O, bozo, boe! ree Brodie, kao da se obraa svima prisutnima. Nije mu se dopao posao. Mora biti da je velik ovjek kad mu je tako teko ugoditi, i kako je samo poten pa otvoreno priznaje da mu se nije dopao.

Zatim, okrenuvi se Mattu, viknu strogim glasom: Da sluajno nisi htio da kae da se ti njemu nisi dopao? Meni su ovdje u Levenfordu priali da su te naprosto najurili s posla... da im se smuilo fr> te gledaju, kao to se sad i meni ve smuilo. Zatim poutje malo, pa nastavi umiljato: Ali, ipak, moda grijeim duu. Ne sumnjam ris ima u vidu neto sjajno . .. neki udesan nov poloaj. Je li to tano? Njegov glas je zahtijevao odgovor, te Matthew natmureno promuca: Nemam i jo veom estinom zamrzi oca, tako da se sav tresao smatrajui za nepodnoljivo poniavanje da se tako govori s njim, lafom koji je toliko putovao, stekao toliko iskustva i postao tako prepreden. U sebi se kleo da e mu se osvetiti za svaku uvredu, kad bude jai i odmorniji od puta. Nema nikakvo drugo mjesto! nastavi Brodie izvjetaenom ljubaznou. Ni mjesta ni no356 vaca! Samo si se vratio da ivi od oeve muke. Vratio si se kao prebijen pas. Misli valjda da je lake pumpati oca nego raditi. Matthew uzdrhta od glave do pete. __ Sta je? viknu Brodie da ti nije hladno? To je zbog naglog prijelaza iz velike vruine koju si morao da podnosi kad si tamo napolju radio i zaradio uticu. Tvoja mila majica e ti morati donijeti neko toplije odijelo iz onih tvojih gospodskih, velikih kofera. Lijepo se sjeam kako te je, dok si bio deko, uvijek umotavala u flanel. A sad kad si postao lijep, odrastao ovjek, ne smije dopustiti da joj nazebe. Ne, ne! ti si suvie dragocjen i vaan da bi se to smjelo dopustiti. On dodade svoju alicu da mu se nalije jo aja, pa nastavi. E, ve odavno nisam ovako slatko pio aj. Naprosto mi se otvorio apetit kad sam ugledao to tvoje uto lice. Mathew nije vie mogao da podnosi to bockanje, te prestavi da se pravi kao da jede, ustade, mrmljajui Mami nesigurnim glasom: Ne mogu vie da podnosim ovo. Ne treba mi nikakav aj. Idem napolje. Sjedi! grmnu Bi odie, i gt rnu sina pesnicom natrag u stolicu. Sjedi, mladi gospodine! Moe ii samo kad ti ja reknem, nikako prije. Jo ja nisam svrio s tobom. Zatim kad se Matthew skljoka na stolicu, nastavi prezrivo: Da nam uskrati ak i uivanje u tvom drutvu? Bio si daleko od nas dvije godine, a ne moe da otar, e u kui ni dva minuta. Zar ne vidi da mi svi ekamo da nam pria o tim udesnim doivljajima koje si imao tamo u tuini? Mi prosto eznemo za rijeima koje tek to ti nisu riile sa usana. No, hajde! Priaj nam o svemu. O emu da priam? O sjajnom i uzbudljivom ivotu koji si provodio tamo napolju. O radama i orinevima s kojima si drugovao o slonovima i tigrovima koje si poubijao. Priaj brzo dok jo nisi stigao da neto smisli. Mora da si ve postao pravi vratolomnik? Sigurno nema kraja vratolomijama koji si ti u stanju da izvodi? 357 Moda i mogu da uradim vie no to ti misli promuca Matthew tiho. Eto vidi! rugao se Brodie uhvativi sina za rije. Sad ? nas i7.^?-:?d;.t: zar ne? Uvijek ista pria kao 1 ranije: uvijek ta e uraditi. Nikad o onome ta si uradio, pazi, nego uvijek o onome to ima tek da doe. Eh, bogo mili! Kad te vidim tu s tim preplaenim pogledom i svim tim lijepim, kicokim odijelom na tebi, pitam se ta li e biti od tebe. Ljutina u njemu tako uskipje da ga gotovo zagui, ali se on silnim naporom savlada pa nastavi mirnim, ironinim glasom: Ali nita zato, takvo je uivanje to si nam se vratio da ne smijemo biti suvie strogi prema tebi. Glavno je da si se vratio zdrav i itav iz svih onih stranih opasnosti o kojima ti iz skromnosti nee da pria. Moramo u Advertiser" metnuti objavu o tvom povratku. Tako e svi tvoji krasni prijatelji haroito tvoje prijateljice doznati da si stigao. Oni e se sjatiti oko tebe, kao muhe oko lonca s medom. To ti voli, zar ne da te ene maze i da tre za tobom, a? Matthew ne ree nita, a Brodie poslije kratke utnje nastavi, zajedljivo zateui usne. Idue nedjelje ova tvoja majka e te sigurno lijepo udesiti, pa e te povesti u crkvu da ti se divi sva njena krasna pastva. Moda bi se ak mogao opet ugurati u hor, ako bude dosta spretan, pa da svi sluaju tvoj divni glas kako se die u visinu slavei Gospoda. To bi zaista bilo muki, opet pjevati u horu. Zar ne? Odgovaraj, mutavko! uje li to ti govorim? Ja neu pjevati ni u kakvom horu odgovori Matthew, mislei natmureno da je sasvim slino njegovom ocu to izazivanje sjeanja na prolost, i da se time slui, pun prezrenja, da bi ga nainio smijenim. Bludni sin ne pristaje da pjeva rugao se Brodie. Jeste li ikad uli neto slino i to on koji je imao tako divan, boe, divan glas. E pa, krasni mladi nastavi on naprosto reei ako nee da pjeva majci, pjevat e meni. Pjevat e onako kako ja sviram. Nemoj misliti da te ja ne prozirem. 358

Vidim te ja skroz! Osramotio si i sebe i mene. Nisi imao ni toliko pristojnosti da istraje na poslu kao ovjek__morao si dotrati natrag svojoj dobroj majci kao premlaeno tene. Ali nemoj misliti da to i kod mene pali. Ponaaj se kako treba kad sam ja tu, jer inae, ivoga mi boga, zlo e proi. Jesi li razumio ta hou da kaem? I ustade naglo od stola, pa stade bijesno buljiti u svog sina. Nisam ja jo svrio s tobom. I neu svriti dok ti ne izbij em sve muice iz glave. Opominjem te: sklanjaj mi se s puta, mladi gospodine, jer u te inae smrviti, tolikoga koliki si. Jesi li me uo? Matthew se osmjeli videi da mu se otac sprema da ide, pa podboden poniavanjem koje je pretrpio, die glavu i pogleda iskosa u oca mrmljajui: I hou, sklonit u ti se s puta na svaki nain. Brodie mu odgovori bijesnim sijevanjem oiju. On zgrabi Matta za rame. Ti, pseto! dreknu on ne gledaj tako u mene. Da se nisi usudio da to radi, jer u te smrviti. Ti, bijednice, koji nosi ime Brodie! Obrukao si me, da, obrukao gore nego ona kuka, tvoja sestra. Zatim kad se Mattov pogled spusti, nastavi glasom u kojem se prezrenje mijealo s ljutinom. Zgadi mi se kad pomislim da se od plemenite krvi izrodilo tene kao to si ti. Ti si prvi Brodie za koga se kae da je kukavica, ali tako mi boga i nisi nita drugo. Ti si podmukla kukavica, i ja te se stidim. I on stade drmusati sina kao vreu kostiju, pa ga odjednom pusti da se mlitavo skljoka na svoju stolicu. Pazi ta radi, prijako. Ja te imam na oku viknu mu s puno odvratnosti izlazei iz sobe. Poto on ode, Nessie i baka su utei gledale u Matta, ali Mama pade na koljena kraj njega i obgrli ga rukom oko ramena. Nita ne brini, Matte! Nita ne brini, sine! Ja te u svakom sluaju volim govorila je plaui. On zbaci sa sebe njenu ruku, dok su mu miii na licu poigravali ispod blijede koe. 359 Platit u mu ja za sve proaputa on usta-jui. Obraunat u se ja ve s njim. Ako on nije svrio sa mnom, nisam ni ja s njim. Nee valjda ii napolje, sine viknu gospoa Brodie uplaeno. Zar nee veeras ostati kod mene? elim da bude pored mene. On odmahnu glavom. Nei ree on, s mukom vladajui glasom. Moram izai. I ovlaiti suhe usne. Moram da potraim neke ... neke stare prijatelje. Idem napolje. Daj mi jedan klju. Nemoj ii, sine molila ga je ona. Neka te ne mui ono to ti je otac rekao. On ne misli tako. I on je pun briga. Ostani sad kod majke; budi mi dobro mome! Nisi uope pio aja. Ostani pa u ti sp-emiti neto lijepo. Ja te volim, Matte. Volim te toliko da bih sve uradila za tebe. Onda mi daj klju odgovori on. Ja to elim. Ona mu utei dade svoj klju. On ga strpa u dep i ree: Doi u kasno. Nemoj me ekati. Ona poe za njim do vrata, kolebajui se od straha. uvaj se, Matte, molim te. Nemoj upasti u neko zlo, mene radi, sine. Ne daj mu da te natjera na neto nepromiljeno. Ne bih to mogla podnijeti sad kad si se sretno vratio. On ne odgovori nita, nego samo ode brzo ie-zavi u pomrini. Ona je oslukivala njegove korake dok ne zamrijee u nonoj tiini, a zatim se okrete s kratkim jecanjem i vrati se u kuhinju. Nije znala ta e se dogoditi, ali se strano plaila. VIII Slijedeeg jutra gospoa Brodie se probudi rano, u samo razdanje, ali ba kad se pomae, u u daljini prvo, slabo, prkosno kukurijekanje, koje je i pored 360 pomrine oglaavalo blisko raanje novog dana. Mada je prole noi ekala do kasno u no, nije vidjela da se Matthevv vratio kui, te joj je sad, poslije nemirnog sna, prva misao bila da se uvjeri da je on dobro. Dok se oblaila, nije se morala bojaljivo truditi da bude tiha, da ne bi probudila mua, jer je sad bila sama u sobici koja je nekad bila Marvna, ali ipak, zbog duge navike, njeni su pokreti bili pritajeni, neujni, kao kretanje neke sjenke. Nejasna svjetlost je ulazila kroz prozor i neodreeno ocrtavala njenu ave-tinjsku, mlitavu priliku, kako drui navlai odijelo. Donje joj je rublje bilo toliko krpljeno, potpletano i opravljano, da je bio itav problem navui ga na sebe, te su sad u toj hladnoj pomrini mrzlog februarskog zraka, njeni neosjetljivi, ogrubjeli prsti nespretno eprtljili oko grubih, iznoenih dijelova odjee. Dok se

tako oblaila, samo pomou pipanja, zubi su joj pomalo cvokotali, i to je bio jedini um koji je odavao njeno prisustvo i zaposlenost. Poto je, rijeivi zamrene zagonetke svog zapletenog odijevanja, pokrila svoje tijelo, ona stade be-umno trljati ruke da izazove neki znak cirkuliranja krvi, pa se izvue iz sobe samo u arapama. Mattova je soba u zadnjem dijelu kue i okrenuta istoku bila bolje osvijetljena. Kad tiho ue u n;u, ona u neredu i zbrci posteljine nazre konture njegove prilike koja je pravilno disala, te i ona, osjetivi veliko olakanje, stade pravilnije disati. Lice mu je u plavkastom bljedilu jutarnje svjetlosti izgledalo kao od olova, a u uglovima usta bila mu se nakupila osuena pljuvaka, dok su mu po elu leali zamreni pramenovi crne kose. Jezik mu je, izgleda, lako provirivao izmeu usana, kao da je toliko natekao i oteao da nije mogao ostati u svom obinom skuenom prostoru, te je pri svakom udisanju i izdisanju za njegov dah, koji je promuklo utao u prolazu, bio kao tupo dance na kakvoj svirali. Mama mu oprezno popravi pokrivae i plahte, da mu bude ljepe i urednije, pa se ak usudi i da mu skloni s oiju zamrene pramenove kose; ali im se on nelagodno promekolji na njen dodir, i promrmlja 361neto, ona uzmae i brzo skloni ruku, pri emu je ipak zaustavi u zraku iznad njegove glave, kao da ga nesvjesno blagosilja dok spava. Kao blagoslov je izgledao i sam njen pogled koji se dosta dugo zadravao na njemu. Najzad, kao preko volje, skrenu pogled s njegovog lica i okrete se da poe. Izlazei iz sobe, vidje kako mu kaput, prsluk i hlae lee razbacane u neredu na podu, kako mu je koulja odletjela u jedan kut, a okovratnik i kravata u drugi, pa se sva sretna to e mu uiniti uslugu, sae i pokupi rasturene dijelove odjee, pa ih lijepo sloi na jednu stolicu, opet pogleda njegovo zaspalo lice, i tiho izae iz sobe. ^ Dolje je sve lealo u neredu, u onako odvratnoj ustajalosti samog poetka plime dnevnog svjetla, kad je no, povlaei se kao ocean, ostavila namjetaj u neredu, mrtvu vatru, prljavu od sivog pranjavog pepela, i gomilu neopranog posuda runo natrpanu na slivniku u odjeljenju za posue, nalik na olupine raz-lupanog broda na sumornoj morskoj obali. Ona se obino, prije nego to se pokrenula na nervozno poslovanje da pripremi i potpali vatru, da namaze i izglaa reetku na kaminu, opere posue, pomete kuhinju, skuha porid i posvrava bezbroj jutarnjih poslova, najprije potkrepljivala alicom jakog aja, jer je, kako je sama govorila, osjeala da joj to pomae da prikupi snagu. Ta vrela mirisna tenost bila je kao ljekovit napitak koji krijepi, zagrijava, rastjeruje maglu iz mozga, i miri je s naporima novoga dana. Ali toga jutra, mada je na brzu ruku poparila i nalila alicu aja, ona je ne popi sama, nego prvo briljivo odreza i lijepo namaza dvije tanke krike hljeba, pa ih primamljivo namjesti zajedno s ajem na jedan posluavnik, koji zatim odnese u Mattovu sobu. Matte proaputa ona, dodirnuvi ga lako po ramenu evo ti malo aja, sine. To e te osvjeiti. Mada se nadnijela nad njega, on je i dalje hrkao, isputajui sa svakim dahom smrdljiva isparenja usta362 I Jalog pia, Sto nju duboko uzbuni i nagna da onako uznemirena, rekne glasnije: __ Matte, evo ti neto lijepo. To je ona imala obiaj da mu rekne umiljavajui mu se dok je bio deko, te se on na te rijei promekolji, i polubudan se izvi nestrpljivo, pa jo sklopljenih oiju promuca: __ Pusti me da spavam, mome. Idi do vraga. Ne treba mi tvoj chota nazri.1) Ona ga sva nesretna stade, drmusati. __ Dragi Matte, ovaj aj e ti initi dobro, to e ti prijati rano izjutra. On nato otvori oi, i pogleda je ispod mlitavih, bunovnih kapaka, te ona ugleda kako se u njegovim crnim zjenicama polako budi tupo, nemilo poimanje svog poloaja. A, to si ti, je li? promrsi on. Sto mora da me budi? Pusti me da spavam. Ali evo ti dobrog aja, mili sine. Tako osvjeava. Otila sam pravo dolje i sama sam ga napravila. Uvijek me zali va tim tvojim ajem! Pusti me da spavam, do vraga! On joj okrenu zgurena lea i odmah ponovo zaspa. Mama alosno prenese pogled s njegove prostrte prilike na posluavnik u svojim rukama, kao da nije u stanju da shvati njegovo odbijanje, ni puno zna- 1 enje njegove grdnje, pa zatim, mislei da e se kasnije predomisliti, spusti posluavnik na jednu stolicu kraj kreveta, pokri alicu tanjuriem, a prevrnuti tanjur stavi preko svjeeg hljeba, pa se neutjena okrenu i ode.

Cijelog jutra joj je bio u pameti. Poto je potpalila vatru, oprala sudove, oistila cipele, i poto je porid prokljuao, ona odnese gore muu vodu za brijanje, pa zatim stade postavljati sto, jednako mislei o sinu, jadikujui u sebi zbog onih rijei koje joj je dobacio, i alostei se zbog onog daha koji ga je izdavao, ali ga i pravdajui u dui za sve vrijeme. UzChota nazri (ind.) rani doruak. Prev. 363budio ga je potres ivaca zbog povratka kui i oevog postupanja s njim; a to se tie njegovih grubih izraza, bio je, jadnik, u surovoj zemlji, a nije bio ni sasvim budan kad je govorio. Dok mu je opratala, kua se ve poinjala buditi; laki i teki umovi su dopirali kroz tavanicu; vrata su se gore otvarala i zatvarala, i ona svjesna opasnosti da izmeu Brodiea i njenog sina izbije neka nova razmirica, stade napregnuto oslukivati u strahu da e uti buku neke iznenadne svae, razlijeganje Ijutitih glasova, ili um nekog udarca. Na njeno veliko olakanje, nita se nije ulo, pa poto Nessie sie, na brzu ruku dorukova i ode sa svojom akom torbom, sie i Brodie i poe dorukovati u smrknutoj i samotnoj utnji. Ona je uloila najveu panju da sve bude kako treba samo da bi ga to bolje raspoloila, pa je ak bila gotova i da buno lae u vezi sa Mattovim kasnim dolaskom; ali mada joj je izgledao ravo raspoloen, njeno strahovanje se pokaza neosnovano, jer on ode, a da nijednom rijei nije pomenuo sina. Kad on ode, ona poe lake disati, a kako joj i zakasnjela alica aja jo bolje vrati mir, ona spremi doruak za baku, pa ga prije deset sati odnese gore. Poto je obila staricu, ona na vrh prstiju prijee preko stepenita i oslunu prislonivi uho na vrata Mat-tove sobe, pa uvi samo njeefovo udisanje i izdisanje, tiho otvori vrata. Odmah opazi da nije nita ni taknuo, te se njenim uvrijeenim osjeaniima uini da jenedirnuti posluavnik nijemo prekorijeva, da su tanjur koji je titio hljeb i maslo i tanjuri koji je uzalud pokrivao davno ohlaen aj, kao neko znamenje njene ludosti i prenaejljenosti. On je jednako spavao. Ona se zbrkano pitala da mu prijelaz iz kraja koji je ona smatrala za suprotnu hemisferu nije moda izvrnuo vrijeme poivanja, da ga nije nainio podu-zimljivim nou, a sanjivim danju, i tako mu stvarao potrebu da prespava izvjesne satove prije podne. I ona ga, neuvjerena u dui, ali ipak lakeg srca, osjeajui da postoji nekakav razlog za takvo ponaanje, ako ne taj, a ono neki drugi, ostavi na miru, i opet tiho izae iz sobe. 364 Ona se s oklijevanjem predade obavljanju ku-evnih poslova, nastojei da to vie odvrati panju od tih misli, ali to se vie pribliavalo podne, nju je sve vie obuzimala neka nelagodnost; uviala je da bi ako njen sin jo bude u krevetu, kad se Brodie vrati na ruak, mogla nastati strana scena. Bojaljivo je ulila ui ne bi li ula prve znake njegovog kasnog ustajanja, i oko podne zau slabo kripanje kreveta koji je njegovo tijelo naputalo i um koraka po daskama iznad nje. Ona urno uli u jedan bokal vodu iz kotlia koji je kljuao na vatri, pa potra navie da to ostavi pred njegovim vratima. Trebalo mu je mnogo vremena da se obue, ali oko etvrt do jedan ipak sie u kuhinju. Ona ga pozdravi s puno milote. Milo mi je to si se dobro ispavao, mili moj, ali nisi nita dorukovao. Hoe li da neto zagrize prije ruka? Samo reci ako hoe; meni nee biti nimalo teko da ti dam__ Bilo joj je na vrh jezika da mu ponudi svoj univerzalni lijek alicu aja ali se sreom na vrijeme sjeti njegovih rijei toga jutra, te dodade: to god imam u kui. Ja nikad ne jedem mnogo izjutra. Imao je na sebi kicoko, drugo odijelo, a ne ono jueranje, od glatkog tofa sure boje, sa svijetlomr-kom kouljom i kravatom boje ljenika. Pipajui vor na kravati bijelim, gipkim prstima koji su podrhtavali, on ju je gledao s puno sumnje, pogreno mislei, po njenom laskavom nainu govora, da ona sigurno nije potpuno shvatila njegov sinoni poraz. Nedostaje mi svjee voe koje su mi sluge obino donosile izjavi on, osjeajui da se moda od njega oekuje jo neko objanjenje. Sutra e dobiti lijepe jabuke, Matte odgovori ona ivahno. Danas u ih naruiti sigurno. Ako mi samo kae ta voli, ili na kakvu si hranu tamo navikao, ja u initi sve to mogu da ti je nabavim. On je svojim dranjem pokazivao da mu se ne dopada ni pomisao na kisele smeurane jabuke koje bi mu ona mogla nabaviti u toj oskudnoj zemlji, pa rjeito odmahnu rukom i kratko odgovori: 365 Mislio sam na mango, na lijepe banane, ananase. Ja od svega traim samo ono to je najbolje. Lijepo, sine, mi emo svakako uiniti sve to moemo odgovori ona hrabro, mada neto malo u neprilici zbog njegovog naduvenog govora. Na svaki nain spremila sam ti dobar ruak. A poslije, ako bude raspoloen za to, mislila sam da bismo mogli malo da proetamo. Ja u napolje na tiffin') dobaci joj on hladno, kao da mu je njen prijedlog izgledao smijean, a mogunost da se pokae u etnji s tom oronulom, neobinom prilikom, posljednja stvar koja bi mu se mogla desiti.

Njeno lice se snudi, i ona promuca: Ja... ja sam ti spremila tako hranjivu orbu od povra, sine, prijatnu da bolja ne moe biti. Daj ti to starome odgovori on energino. Daj mu itavo vedro. On e to savladati... Zatim poutje neko vrijeme, pa nastavi umiljatije: Je li, mama, da li bi mi danas mogla pozajmiti funtu-dvije. Tako mi je neprijatno, ali moj raun kod banke jo nije stigao iz Kalkute i pri tom se mrtio kao da mu je sve to strano neprijatno. To mi priinjava samo nezgode. Eto, ostao sam sad bez prebijene pare u depu, i to sve zbog njihovog prokletog zakanjenja. Pozajmi mi jedno pet funti, a ja u ti ih vratiti idue nedjelje. Pet funti! Ona na tu rije zamalo ne brinu u histerian pla, zbog bolne besmislenosti te njegove molbe da mu ona, tek tako odjednom, pozajmi pet funti ona koja je krvavo skupljala onaj mjeseni danak koji e skoro imati da plaa; ona koja osim sume od tri funte koju je s tekom mukom prikupila za tu svrhu ima u kasi svega jo nekoliko triavih bakarua i srebrnih parica ..., O, Matte viknu ona ti i ne zna ta trai. Tolika suma ne postoji u cijeloj ovoj kui! Hajde, ostavi se toga odgovori on grubo moe ti to lijepo. Pare na srijedu! Gdje ti je torbica? ') tiffin (ind.) w ruak. Prev. 366 Ne govori tako sa mnom, mili moj proaputa ona. Ja to ne mogu da podnesem. Ja bih sve uradila za tebe; ali je to to trai naprosto nemogue! __ Onda mi pozajmi samo jednu funtu, kad si takva krtica ree on gledajui mrko u nju. No, hajde! Daj mi tu jednu bijednu funtu. _ Ti ne moe da shvati, sine branila se ona __ja Sam sad tako siromana da jedva sastavljam kraj s krajem. Tvoj otac mi ne daje dovoljno za na ivot u kui. Obuze je silna elja da mu kae na koji je nain morala da doe do novaca da bi mogla da mu poalje u Marseille, ali je suzbi, uviajui poslije kratke utnje, da naroito taj trenatak nije nimalo podesan za to. Pa ta on onda misli o tom svom poslu. Ima svoju radnju i ovu dragocjenu, prekrasnu kuu rugao se Matthew. Na ta on sad troi novac? O, Matte, gotovo ne volim ni da ti kaem zajeca ona ali izgleda da stvari loe idu tvome ocu u njegovoj radnji. Ja se__ja se sve bojim da je kua zaloena. On mi nije rekao ni jednu rije, ali sam vidjela neke papire koji su leali u njegovoj sobi. To je strano. To je sve zbog konkurencije koja se pojavila u gradu. Ja ne sumnjam da e on izgurati, ali dok to ne bude, ja moram gledati da od svakog ilinga pravim dva. On je natmureno gledao u nju i zaprepaeno, ali se ipak ne htjede odrei svog zahtjeva. Sve je to lijepo, mama gunao je ali znam ja tebe. Ti si uvijek imala po neku bijelu paru sklonjenu za crne dane. Meni treba jedna funta. Kaem ti da je moram imati. Treba mi. O boe, sine, zar ti nisam rekla kako ravo stojimo? plakala je ona. Posljednji put te pitam, hoe li mi pozajmiti tu funtu? pitao je on prijeteim glasom. Kada ga ona ponovo odbi jecajui, njoj se za jedan trenutak, pun groze, uini da e je on udariti, ali se on naglo okrenu i izae iz sobe. Dok je stajala tu, grevito rukom pritiskujui slabinu, ula ga je 367kako treskajui vratima ide gore po sobama, pa najzad sie, proe kroz hol bez rijei, i izae iz kue buno zalupivi vrata. Poto je treperavi odjek toga treskanja vratima zamro u kui, on je i dalje zvonio u njenom mozgu, kao zloslutno proricanje budunosti, te ona, dok je sjedila za kuhinjskim stolom, kao olienje utuenosti i razoarenja, i nehotice poklopi ui rukama da odstrani to zvonjenje. Dok se tu tako odmarala, s glavom naslonjenom na ruke, osjeala je da je ona pria o raunu u banci naroito izmiljena la, i da je on sad, poto je potroio etrdeset funti, ostao bez prebijene pare u depu. Je li joj on ono gotovo prijetio? Nije joj bilo jasno, ali mu je novac bio jako potreban, a ona mu ga, na alost, nije mogla dati. I prije no to je stigla da se dalje udubi ti svoja osjeanja, shvaajui sad da je trebalo da mu ispuni posljednji zahtjev i da je na neki nain ona kriva za sve, povrh svega njenog jada navali jo i snaan val njenosti. Jadni deko! Pa on je navikao da se drui s gospodom koja troe novac nemilice, pa je pravo da i on ima novaca u depu kao i drugi. To je u stvari za njega bila nuda poslije ivljenja u visokom drutvu u kojem se kretao. Nije ni pravo traiti od tako lijepo odjevenog mladia kao to je Matt da izlazi u drutvo bez novca kojim treba da podupire svoj kicoki izgled. On u stvari i nije kriv, i ona je u izvjesnoj mjeri alila to mu nije dala bar koji iling, ako bi on to primio od nje. Kad se na taj nain cijela stvar prikaza u njenim oima u povoljnoj svjetlosti, i kad je obuze izvjesno osjeanje vlastite nemoi, ona ustade, pa pod utjecajem neodoljive privlanosti ode gore u njegovu sobu i s panjom punom ljubavi poe sreivati nered od odjee kojom je

bila pretrpana. Sad je tek vidjela da on i nema ba tako mnogo odijela kako se moglo oekivati na prvi pogled, jer vidje da je jedan kofer sasvim prazan, dok su dva bila puna tankog platnenog odijela, a jedan neuredno nabijen prljavim rubljem. Ona ivo zgrabi sve te arape za potpletanje, koulje za krpljenje, okovratnike za tirkanje, radujui se to e moi da mu poslui podmi368 rivanjem tih njegovih potreba i osjeajui se ak blaena to dira njegove haljine. Najzad, poto je vratila red meu njegove stvari i spremila ih u jedan zaveljaj, koji pobjedonosno ponese da s njim uini to treba, ona ue u svoju sobu, namjesti krevet i poe u vedrijem raspoloenju brisati prainu s namjetaja. Kad doe do jednog plitkog porculanskog posluavnika za toaletu, koji je stajao na jednom stoiu kraj prozora, nju obuze nekakvo neodreeno osjeanje zbunjenosti: imala je nejasan utisak da na njemu nedostaje neto to je ona u podsvijesti odavno bila navikla da vidi. Mislila je kratko vrijeme rasijano, pa se zatim odjednom sjeti da ne uje prisno, prijateljsko kuckanje svog malog sata, koji je uvijek, osim u sveanim prilikama kad ga je nosila na sebi, leao na tome njenom malom posluavniku, koji je sad stajao tu pred njom, gotovo bez iega osim nekoliko ukosnica. Kad je morala da promijeni sobu, ona je, razumije se, ponijela sobom i taj posluavnik, a njen sati je stalno bio na njemu. U samoj stvari, za punih dvadeset godina dodirivanje toga posluavnika stapalo se zajedno sa predstavom ula i sluha, te je sad odmah zapazila promjenu. Mada je znala da nije nosila sati, ona se mai rukom za bluzu, ali njega tamo nije bilo, i ona ga uzrujano stade traiti svuda po svojoj sobi, po Bro-dievoj sobi, dolje po sobi za primanje i kuhinji. Kad njeno bezuspjeno traenje potraja malo due, na njenom licu se pojavi zabrinuti izraz. To je bio sati njene majke, sa lijepim uvojitim srebrnim oklopom, sa pozlaenim brojanikom, sa kazaljkama tankim kao pauina i sa vajcarskim mehanizmom, koji je uvijek bio u minutu taan; i mada nije bio mnogo vrijedan, ona je njega i malu izblijedjelu dagereotipsku fotografiju svoje majke utisnutu u poklopac voljela s puno njenosti. To je bio njen jedini nakit, i ve zbog toga ga je uvala kao oi u glavi. Dok se saginjala da pregleda pod, znala je da ga ona nije zaturila, te sa zapita da ga nije tko sluajno dirao. Odjednom se uspravi. S lica joj ieze izraz uznemirenosti i ustupi * Seglrdiljin zamak 369mjesto zaprepaenju. Odjednom joj je kroz glavu sijevnula misao da je Matt uzeo njen sat. ula ga je u svojoj sobi, poto mu nije htjela dati novac, a poslije je izletio napolje ne govorei s njom. Bila je nepokolebljivo uvjerena da je ukrao njen sat da ga proda za neku triavu sumu. Ona bi mu ga drage volje dala, kao to mu je cijelog ivota davala sve to je imala, i to se moglo dati, ali ga je on ukrao od nje podmuklo, kriom i nisko. Ona jednim oajnim pokretom ruke skloni pramen prosijede koss koji joj je ispao prilikom traenja, pa glasno jeknu: Matte, sine, ti dobro zna da bih ti ga ja dala! Zato si ga ukrao? I tako je toga dana, drugog po dolasku njenog sina, kad se od srca nadala da e biti zadovoljnija i da e joj se brige olakati, uvidjela da je samo jo dublje upala u svoju oajnu utuenost. Proe ruak, i popodne je bliilo bez ikakvih dogaaja veeru. Zbog nesreenosti njenih misli, hvatanje mraka i iezavanje kratkog i sivog sutona izazva u njenoj dusi bolnu elju da ga vidi. Neka se ma^ka i sin samo nau nasamo, pa e se, ona je to osjeala, ublaiti sva okorjelost njegovog srca. Bila ie uvjerena da on ne moe odoljeti molbama njene ljubavi; past 3 joj pred noge pun pokajanja i grinje savjesti, samo ako mu ona bude mogla izraziti rijeima svu ljubav koju gaji u svom srcu. Ali se on ipak ne pojavi, a kad sat iskuca polovinu poslije pet sati, i on ne doe na aj, ona se neizmjerno raalosti. Ovaj tvoj krasni sin sigurno ss suv:? plai da doe kui ree Brodie podrugljivo, kad mu ona dade alicu a;a. Namjerno me izbjegava... Sulia se tamo negdje napolju, dok ja opet ne odem. Poslije e se kriom uvui da trai aljenje i utjehu. Nemoj misliti da ja ne vidim sve, mada se sve radi iza mojih lea. Zaista ne, tata promuca ona. Uvjeravam te da nita ne krijemo od tebe. Matt je samo otiao da posjeti neke prijatelje. Je li istina? upita on. Nisam znao da on ima neke prijatelje, ali po tvom prianju, mora biti 370 da je prilino omiljeni junak! E pa, red svom primjernom sinu kad ga vidi, da ja drim na pameti sve to imam da mu kaem, za prvu priliku kad ga vidim i da u nastojati da mu bude dosta vrue. Ona ne odgovori nita, ve ga samo poslui ajem i jelom, a kad on ode, opet sjede da eka. U sedam sati, otprilike jedan sat poto je Brodie otiao iz kue, Mattew se stvarno vrati. Ue tiho, s lakim izrazom pokunjenosti na licu, kao u doba djetinjstva, i uvue se porebarke u sobu, pa gledajui umiljato u majku, ree tihim glasom: __ Izvini to sam zakasnio, draga mama. Nadam

se da se ne ljuti? Ona pogleda u njega ivo. Ja sam bila u brizi zbog tebe, Matte. Nisam znala kuda si otiao. Znam ree on pokorno bio sam sasvim nepaljiv. Mislim da se jo nisam navikao na misao da sam tu. Moda sam postao malo nemaran otkako sam otiao od kue, mama, ali ja u to popraviti. Ti nema obiaj da bude nemaran viknu ona osim prema sebi samom, kad tako ostaje bez jela. Jesi li veerao? Ne odgovori on nisam, ali sam sad zaista gladan. Ima li da mi da to jesti? Nju to dirnu, i uvjeri je, uprkos itavom danu utuenosti, da je to opet njen dragi sin, koji je zbacio sa sebe tragove svojih runih indijskih doivljaja. Matte! ree ona usrdno trebalo bi da zna i ne pitajui. Tvoja veera je u penici ovog istog asa. Ona pritra penici i izvadi da mu pokae dobar komad suhog bakalara kuhanog U mlijeku, jelo koje je on nekad neobino volio. Priekaj samo asak viknu ona odmah e sve biti gotovo. Baka Brodie je otila gore u svoju sobu, ali je Nessie zauzela sto radei svoje domae zadatke. Mama, meutim, za tren oka prekri bijelim stolnjakom polovinu stola, i stavi na njega sve to odgovara primamljivom objedu. 24 371 Eto ti ree ona. Rekla sam ti da e brzo biti gotovo. Nitko ti ne moe nita pripremiti tako lijepo kao tvoja roena majka. Sjedi, Matte, pa pokai ta zna. On prevrnu oima prema njoj, pa prikloni glavu. O, mama, ti si tako dobra prema meni. Ja to ne zasluujem. Poslije onakvog mog ponaanja, to mi se ini kao da mi mee ivo ugljevlje na glavu. Ali je zaista dobro, zar ne? Ona blaeno klimnu glavom gledajui ivo u njega kako primie stolicu, sjeda za sto, i poinje jesti velikim, brzim zalogajima. Jadni deko, mora da je skapavao od gladi pomisli ona, dok su se sone bijele pahuljice ribe kao nekom arolijom topile pod tihim, upornim napadima njegovog noa i viljuke. Nessie, koja je na drugom kraju stola sisala kraj svoje olovke, gledala ga je preko knjige sa potpuno razliitim osjeanjem. Neki ljudi imaju vie sree od drugih ree ona zavidljivo. Mi veeras nismo dobili bakalara u mlijeku. Matt je pogleda s uvrijeenim izrazom, pa briljivo metnu u usta posljednji velik komad ribe. Da sam znao, Nessie izvinjavao se on ponudio bih i tebi malo. to nisi prije rekla? Ne budi sebina, dijete opomenu je Mama otro. Ti si jela dosta, i suvie, i sama dobro zna. Tvoj brat mora sad jesti neto pristojno. On je u posljednje vrijeme mnogo preturio preko glave. Ti radi svoje zadae. Evo, Matte probaj malo ove zobne kore. Matt joj zahvali pogledavi je toplo pa nastavi da jede. Njegovo dranje jako obradova Mamu koja ga je, sasvim zaboravivi na nestanak svoga sata, gledala s velikim uivanjem, kao da ona sama, svojim nepcima silno uiva u ukusu hrane koju on guta. Ona s puno simpatije primijeti da mu je lice uprljano au; pa zapanjena, svojom vlastitom bistrinom protumai da se sigurno zaprljao u nekakvoj pralji-voj ivoj ogradi u kojoj se napolju krio od oca. To je zabrinu, tako da njena blagonaklonost ustupi mjesto 372 elji da ga zatiti; to je opet bilo njeno roeno dijete, i ona e ga zaklanjati i braniti od cijelog svijeta. __ jesi li uivao, sine? upita ona najzad, udei za njegovom pohvalom. Naroito sam se starala da to bude dobro. Znala sam da si ti to uvijek volio. On mljasnu ustima. __ Bilo je divno, mama! Bolje no sva jela sa kojekakvim biberom koja sam morao da gutam u Indiji. Kaem ti da mi je nedostajalo tvoje kuhanje. Otkako sam otiao, nisam pojeo nita estito. __Je li istina, sine? kliknu ona. Srce mi raste od miline kad to ujem. A to bi jo volio? On je ispod oka vidio na kredencu zdjelu sa sitnim jabukama, koje je, kako je pogodio, ona sigurno nabavila za njega, pa pogleda u nju za trenutak zamiljeno. Mislim, mama, da bih volio jednu jabuku ree on prostoduno kao ovjek koji ima iste i skromne elje.

Ona se silno obradova to je unaprijed pogodila njegovu elju, pa odmah stavi pred njega zdjelu. To sam i mislila. Jutros sam dala deku nalog ree ona s uivanjem, dokazujui kako vodi rauna o svakoj njegovoj elji. Ti si rekao da bi ' volio voa, a ja sam odmah pomislila da ga mora dobiti. Hvala, mama! Htio bih da se ostavim puenja objanjavao je on teko zagrizajui tvrdu jabuku a uo sam da jabuka ubija volju za to. A i ta mi treba da puim? Ba mi nimalo ne prija. Gospoa Brodie, kao da ga miluje, spusti ruku na njegovo rame i promrmlja: Matte, srce mi je puno radosti kad te ujem da tako govori. To mi vie vrijedi no bilo ita drugo na svijetu. Sretna sam. Osjeam da emo se sad bolje razumjeti. Mora da nas je dug rastanak oboje zbunio, ali takvi nesporazumi dolaze odozgo, kao iskuenje. Ja sam se molila boga da nam i jednom i drugom Podari razumijevanje, i on je usliio molitvu jedne nedostojne ene. 373On, obuzet grinjom savjesti, za trenutak spusti oi, dok se i dalje uporno muio s jabukom, pa zatim, pogledavi majku i neobino briljivo birajui rijei, ree lagano, prireujui joj ponovo radosno iznenaenje. Zna, mama, danas sam bio kod Agnese. Ona se tre od iznenaenja i zadovoljstva. Naravno nastavi on brzo, prije no to je ona mogla i progovoriti sad ti ne mogu priati. Ne smije me ni mnogo pitati. Moje usne moraju biti nijeme o onome to se desilo izmeu nas, ali je sve ispalo kako treba. I on se nasmijei s puno skromnosti: Samo sam mislio da e ti biti milo da uje Ona zapljeska rukama od ushienja, a radost joj je umanjivala samo pomisao da je korake njenog sina sluajno vratila na put estitosti druga ena, gospoica Moir, a ne ona sama. Ali je ipak bila presretna, te uguujui u sebi tu nedostojnu misao, uzviknu: To je dobro! To je divno! Agnesa e zbog toga biti sretna, kao i ja. Njena pogurena lea se malo uspravie kad die put neba svoje vlane oi pune likovanja i tihe zahvalnosti; i kad ih opet spusti, Matt je govorio maloj Nessie. Draga Nessie! Maloas sam bio sebian, ali u to popraviti. Dat u ti pola moje jabuke ako mene i mamu ostavi malo nasamo. Hou s njom da govorim neto povjerljivo. Kojeta, Nessie! viknu Mama kad Nessie prui ruku pristajui ako ba hoe jabuku, ne uzimaj svome bratu iz usta. Neka, mama, ja hou da je dam Nessie navaljivao je Matt ljubaznim glasom ali nas mora pustiti da sad polako proaskamo. Imam da ti kaem neto to je samo za tvoje ui. Dobro, Nessie ree gospoa Brodie uzmi to, pa lijepo kai hvala Mattu, i gledaj da vie ne ujemo tvoje neljubazne primjedbe. Zasad moe prekinuti rad i ii u sobu za primanje, da vjeba na klaviru jedno pola sata. Hajde, sad idi. Uzmi ibice, pa pazi kako e zapaliti plin. 374 Sretna to se oslobodila svojih mrskih lekcija, Nessie odskakuta iz kuhinje i ubrzo do uiju doprije slabo isprekidano zveckanje klavira, isprva s povremenim zastajanjem u melodiji zbog prinoenja jabuke ustima, i to s onoga kraja na kojem su dirke za niske tonove. __No, Matte ree gospoa Brodie toplo, primiui svoju stolicu blie njegovoj i osjeajui da je njen nevjerojatan jutronji san na pragu svog ostvarivanja, i estitajui sama sebi sva drui od zadovoljstva. Mama poe Matt uglaeno, i briljivo zagledajui svoje ruke elio bih da mi oprosti to sam bio tako... no... tako bezobziran otkako sam se vratio; ali, zna, imao sam puno briga. Mnogo mi je stvari prolo kroz glavu. To sam i ja opazila, sine! saglasi se ona saaljivo. Srce moje me je boljelo kad sam vidjela da si zabrinut. Nije svatko u stanju da kao ja shvati tvoju osjetljivu prirodu. Hvala ti, mama kliknu on ti si tako dobra kao to si uvijek bila, i bit u ti zahvalan ako zaboravi na sve grube rijei koje sam ti rekao. Trudit u se da budem bolji ovjek. Nemoj tako umanjivati svoju vrijednost, Matte viknu ona. Ne volim to da sluam. Ti si vazda bio dobar deko. Uvijek si bio moj mili sin... Nikad nisam vidjela da si uradio neto to stvarno ne bi bilo na svom mjestu. On za trenutak podie oi i baci na nju brz, kra-dimian pogled, pa ih brzo ponovo spusti, mrmljajui; Tako mi je milo to se opet slaemo, mama. Ona se milo nasmijei na te njegove rijei sjeajui se kako je jo kao deko imao obiaj da kae da se ljuti na niu", da bi pokazao svoj djetinji prkos, a da se slae s njom", kad bi ona opet bila u njegovoj milosti. Neemo se nikad vie ljutiti jedno na drugo, zar ne, mili moj? odvrati mu ona s puno milote.

 Tako je, mama, saglasi se on i pusti da zavlada izvjesna znaajna lutnja, pa tek onda ree, 375kao uzgred. Agnesa i ja idemo veeras na molitveni skup. To je sjajno, Mate! proaputa ona. On se potpuno vratio na put vrlina To me tako raduje, O, tako bi mi bilo milo kad bih i ja mogla s vama! I ona uutje bojaljivo. Ali ipak... vi... vi... sigurno vie volite da budete sami. Ne treba da vam smetam. Pa, moda bi i bolje bilo, mama primijeti on skromno. Zna kako je. Ona pogleda na sat i vidje da je etvrt do osam. Bilo joj je neobino ao da prekine taj razgovor od srca srcu, ali ipak ree s istinskom nesebinou i uz alostan uzdah: Ve je skoro osam. Mora se pouriti, ako nee da zakasni i uini pokret kao da e ustati. Samo jo asak, mama! Dobro, mili! Htio sam da te upitam jo neto! Oklijevao je i gledao u nju tako dirljivo, jer je sa svoga gledita doao na kritinu taku cijelog tog razgovora. Mama promrmlja on neodluno. Zna, stvar ovako stoji, mama! Mogu i da budem sasvim otvoren prema tebi! Bio sam strana raspikua priznade joj. Ljudi su iskoriavali moju plemenitost. Ovog asa nemam novaca. A kako mogu ii nekuda s Agnesom bez prebijene pare u depu? Izgledao je kao ovjek koji je rtva svoje izdanosti i koji je govorio pun stida. Ja sam navikao da uvijek imam novaca u depu. A sad ga nemam, osjeam se nekako bijedan, a naroito u drutvu dame, a tek sam doao u svoje rodno mjesta. Zar mi ne bi mogla pomoi, mama, dok opet ne stanem na svoje noge? Ona odmah uvidje da je njegova molba sasvim umjesna. Imala je ona pravo kad je mislila da njen deko, naviknut na visoko i izdano drutvo, ne moe izai pred Levenford bez prebijene pare; a jo manje moe izvoditi gospoicu Moir u takvoj novanoj neprilici. U trenutnom zanosu zbog svog zblienja s njim ona baci u vjetar svoju opreznost i kao da prinosi 376 velianstvenu rtvu, ustade utei, pa otkljua svoju ladicu i izvue iz nje etvrtastu kutiju u kojoj je bila njena prikupljena uteevina za prvu otplatu velikoga duga. Zatim pogleda u Matta sa puno oboavanja, ne mislei na budunost, i imajui na umu samo da je maJka to odanog sina punog ljubavi. __Ovo je sve to imam, Matte ree ona ozbiljno a to sam uvala kao oi u glavi za jednu vrlo vanu i nunu stvar. Ali u tebi ipak dati neto od toga. Njemu oi sinuse kad ona otvori kutiju i izvadi iz nje jednu funtu. Evo ti ovo za deparac, sine ree ona pro-stoduno, drei novanicu u pruenoj ruci s licem raznjeenim od ljubavi i svojom pogurenom prilikom malo nagnutom prema njemu. To ti dajem od sveg srca. To je tvoje. Bila je to krajnje dirljiva i neobino lijepa rtva. Koliko ima ukupno? upita Matthew naivno, ustavi i priavi joj. Ima tu sigurno podosta para. Ovdje ima gotovo tri funte odgovori ona a mnogo sam muke vidjela dok sam to priStedjela. Teka su vremena nastala za nas. Matte, tea no to moe misliti. Krajem ovog mjeseca trebat e mi svaka parica od ovoga. Mama! Daj da ti ja to uvam ree on umiljavajui joj se. Ja u ti to sauvati do kraja ovog mjeseca. Neu ga troiti. Bit e u mom depu kao i da je zakljuano u toj tvojoj plehanoj kutiji. Upravo je smijeno gdje ti dri novac! On uini da ispadne smijena i sama pomisao da se u toj kutijici moe drati novac. Ja u biti tvoj bankar, mama! Meni e biti prijatno da osjeam kako imam neto u rezervi, ak da mi to nikad i ne zatreba. Bit e mi prijatno ve samo osjeanje da to imam uza se. Hajde, mama! Jedna funta nije u stvari nita za ovjeka kao to sam ja. I on prui ruku moleivo. Ona je gledala u njega s izrazom neodreene sumnje i straha u oima. 377 Za mene je neobino vano da imam taj novac pri kraju ovog mjeseca promuca ona. Ne znam ta bi se sve moglo dogoditi kad ga ne bih imala. Imat e ga tada uvjeravao ju je on. Ala ti voli da se brine! Pusti ti to meni. Ja sam ti siguran kao Engleska banka! I on izvadi novac iz otvorene kutije, za sve to vrijeme govorei slatkorjeivo i umirljivo. Nee valjda pustiti da tvoj Matt ide kao siromaak, zar ne, mama? I stade se smijati na samu pomisao na tako neto. Gospodinu ovjeku je potrebno malko metala da bude sigurniji. Bit e ti ovo

sigurno kao grad, mama nastavi on, izlazei pore-barke u hol. To e biti moja briga! Ne ekaj me noas. Gotovo je sigurno da u kasno doi. On izae domahnuvi posljednji put veselo rukom, i ona ostade s otvorenom, praznom kutijom u rukama, zablenuta u etvrtaste ploe na vratima koja su se zatvorila za njim. Iz grudi joj se ote grevit uzdah, dok joj je u uima zvonilo zveckanje klavira puno lane ivahnosti. Ona slijepo suzbi pomisao na nestali sati, koja joj se ponovo javi u glavi, i neku rastrojenu nedoumicu o tome da li je bilo mudro to mu je tako slaboduno dopustila da joj tako uzme sav novac. Matt je dobar deko! Sad je on opet njen, i njihova uzajamna ljubav e prijei preko svih prepreka i savladati sve tekoe. Sad je, eto, otiao da se pomoli bogu s jednom dobrom, kranski odgojenom djevojkom. Srce joj ponovo ispuni osjeanje blaenstva, te se vrati u kuhinju, zadovoljna s onim to je uradila. Ona sjede u naslonjau i zagleda se u vatru sa slabim osmijehom na licu pri sjeanju kako je bio njean prema njoj. A uivao je u ribi, mili moj deko! promrmlja za sebe. Moram opet napraviti neto lijepo za jelo. A onda iznenada, ba kad se spremala da ponovo pozove Nessie da nastavi rad na zadaama, zvono s vrata odjeknu krtkim i otrim zvekom. Mama se naglo tre i ustade, jer je ve davno bilo prolo vri378 jeroe za svakog obinog posjetioca. Matthew ima svoj klju, i nije se mogao vratiti tako brzo. Dok je opremo otvarala vrata, ona pomisli kako je sad i najmanja stvar lako uzruja. Pred njom je stajala gospoica Moir, nejasno osvijetljena lampom u holu. __O, to ste vi, draga Agi? uzviknu ona s osjeajem olakanja, pritiskujui rukom slabinu. Ja sam se sasvim uplaila. Matthew je izaao tek prije minut, dva, te ste se mimoili s njim. Smijem li ui unutra, gospoo Brodie? Mama se opet tre iznenaena. Ni jedan jedini put u toku tri godine nije Agnesa govorila s njom takvim izrazima, ni tako udnim neprirodnim glasom. Uite!... naravno da smijete, ali... kaem vam da je Matthew izaao da se nae s vama. Htjela bih da govorim s vama, molim vas. Mama sva zaprepatena pusti u kuu Agnesu, koja ue ledena lica. I odoe u kuhinju. Sta se dogodilo, draga? promuca ona. Nikako to ne razumijem, Matt je otiao da se nae s vama. Moda vam nije dobro? Sasvim mi je dobro, hvala vam - ulo se sa krutih usana gospoica Moir. Jeste li uli da je... da je Matthew danas poslije podne dolazio k meni? Bilo joj je strano teko da izgovori njegovo ime. Jesam! Upravo mi je govorio o tome. Otiao je po vas da vas vodi na skup. Matt je otiao po vas ponovi gospoa Brodie glupavo, mehaniki, a nekakav straan gr joj stee srce. To je la! dreknu Agnesa. On nije otiao po mene, niti da prie i blizu nekom skupu. Sta! promuca Mama. Je li vani kazao to se danas dogodilo? ree Agnesa, sjedei ukrueno i gledajui pravo pred sebe strogim pogledom. Ne, ne! mucala je Mama. Rekao je da mi jo ne moe govoriti o tome. To mu vjerujem, viknu Agnesa ogoreno. Pa ta je bilo? zacvilje gospoa Brodie. Recite mi za ime boje. 379Agnesa poutje neko vrijeme, pa se zatim, brzo udahnuvi zrak, oelii da ispria svoje ponienje. Doao mi je sav bazdei na pie, u stvari gotovo pijan. Ali sam se i pored toga obradovala kad sam ga vidjela. Uli smo u zadnji dio duana. Govorio je puno besmislica__a zatim je pokuao da pozajmi... da pozajmi novac od mene. Ona suho za-jeca. Ja bih mu ga i dala, ali sam osjetila da e ga naprosto potroiti na pie. Kad sam ga odbila, stao me je nazivati stranim imenima. Psovao me. Rekao da sam... I ona sasvim brinu u pla. Iz njenih krupnih oiju obilno linue suze, dok su joj pune grudi da-htale uz teko jecanje, a iroka usta se razvlaila u grimase. I ona se uz pravi nastup jadikovanja baci pred noge gospoe Brodie. Ali to jo nije sve viknu ona. Morala sam u duan na kratko vrijeme. Kad sam se vratila, on je pokuao... pokuao je da me napastuje, mama. Morala sam se boriti s njim. O, samo da je bio dobar prema meni, ja bih mu i dozvolila to je elio. Ne tie me se da li sam zla ili nisam. Bih! Bih! vritala je. Sva se guila od jecanja. Ja ga volim, ali on mene ne voli. Nazivao me runom kukom. Pokuao je da... da iskoristi priliku. O, o, mama, to me ubija! Ja bih to eljela od njega, samo da me voli. Da, eljela bih! ponovi ona u jakom nastupu histerije. Morala sam vam to kazati. Ja sam gora no to je Mary bila. Kamo sree da sam mrtva, da mi je kraj. Ona zabaci glavu i mahnito pogleda gospou Brodie. Pogledi dviju ena se sretoe i stopie u tupom izrazu uasa i oajanja, pa se zatim Mamine usne groteskno iskrivie, a usta zategoe na jednu stranu, i ona uini

pokret kao da e progovoriti, ali nije mogla, pa uz jedan nerazgovjetan krik pade unazad u naslonjau. Dok je Agnesa gledala u njenu mlitavu priliku, oi joj dobie prestravljen izraz, a misli joj se postepeno prestadoe baviti njenim linim jadom. Da vam nije zlo? jedva izusti ona. O, nisam mislila da e to tako djelovati na vas. Sama sam 380 tako uzbuena, pa nisam mislila da e to vama tako teko pasti. Mogu li vam donijeti neto. Mamine oi potraie djevojino lice, ali ona jo ne progovori. __ Kako mogu da vam pomognem? viknu opet Agnesa. Vi tako zlo izgledate da me je strah. Da vam dam malo vode? Da idem po ljekara? Recite togod. Najzad Mama progovori. __ Ja sam mislila da je moj sin otiao da se s vama pomoli bogu proaputa ona nekim udnim glasom. I molila sam se da to bude tako. O, ne govorite tako! viknu Agnesa. Morat ete malo prilei, hajde prilegnite, dok vam ne bude bolje. Boli me u slabini ree Mama sumorno. Mora biti da mi je srce puklo. Dopustite mi da idem da legnem. elim da budem mirna i sama u mraku. Onda mi dopustite da vam pomognem viknu Agnesa, pa je, uzevi je ispod mlitave miice, postavi na noge, i pridravajui je, odvede bez protivljenja uz stepenice u njenu sobu. Tu je svue i pomoe joj da legne u postelju. Sta jo mogu da uradim za vas? ree ona najzad. Da li biste htjeli bocu s toplom vodom? Samo me ostavite ree Mama, leei na leima i gledajui pravo navie. Ljubazno je s vae strane to ste mi pomogli, ali sad elim da budem sama. Dopustite da ostanem malo pored vas! Ne volim da idem jo za neko vrijeme. Ne, Agnesa! Ja elim da idete ree gospoa Brodie tupim, jednolinim glasom. 2elim da se zatvorim sama u mrak. Uvrnite plin i ostavite me. Samo me ostavite. Zar neete da ostavim plin da svijetli samo malo? uporno je navaljivala Agnesa. I pored svega to se dogodilo, ne mogu ni da pomislim da odem ovako. elim mrak zapovjedi gospoa Brodie i elim da budem sama. 381Agnesa kao da zausti da neto kae, ali osjeajui da je dalje protivljenje uzaludno, baci posljednji pogled na nepominu priliku na krevetu, pa zatim, kao to joj je bilo nareeno, uvrnu plin. Ostavivi sobu u mraku, ona tiho izae iz kue. IX Kad Matthew zatvori izmeu sebe i Mame glavna vrata, i lako stra niz stepenice, ispuni ga neko ivahno raspoloenje, i dok se lukavo smijeio, s lica mu, kao maska, spade izraz pretvorne krotkosti. Tako se postupa sa starom. Vjeto! Majstorski izvedeno! cerekao se on za svoj raun i nimalo ravo za prvi poetak. Ponosio se postignutim uspjehom i osjeao se prijatno u nadi da e jo bolje uspjeti idui put, jer Mama sigurno ima poprilinu sumu sklonjenu negdje na sigurnom mjestu. Ima samo da zatrai pa da i to bude njegovo! Ono nekoliko ilinga, koje je dobio za-loivi njen sat, naprosto ga je razoaralo, jer je oekivao da e on vrijediti mnogo vie, ali sad, kad ima nekoliko funti u depu, vratilo mu se njegovo pouzdanje i veselost. Samo nek je para u depu, govorio je veselo u sebi, pa je sve u redu. Majstor je on da ih prijatno potroi. Svjetlosti u gradu treperile su primamljivo. Poslije Kalkute, Pariza i Londona, Levenford e mu se uiniti dostojan prezrenja sa svoje majunosti, ali ga je ba taj prezir ispunjavao blaenim samopouzdanjem. Pokazat e on, iskusan svjetski ovjek, poneto tom gradu veeras; hoe, bogami! Premazat e ga on svijetlom, jarko rumenom bojom! Na tu misao mu se iz grla ote veseo, ushien smijeh, i on se stade ivo osvrtati oko sebe. Dok se gegao dalje, on na drugoj strani ulice opazi nejasnu priliku neke ene koja je prolazila, pa se gledajui za njom nasmijei podmuklo za svoj raun, govorei: .. 382 __ Ta nije ni za ta, suvie se uri. Sto li joj je, te onako tri? ., Nije znao da to Agnesa Moir ide njegovoj majci. On poe brim korakom kroz pomrinu koja ga je omotavala kao ogrta, uivajui u toj tami koja je sad jae no puna dnevna svjetlost inila da se osjea smion, iv. Boe, kakav je mlakonja nekad bio; onda kad se bojao te neprozirnosti koja tako podstie? To

je vrijeme kad se ovjek budi, kad je mogue doi do provoda. 2ivo mu se vratie sjeanja na razbludne noi koje je provodio u Indiji, i dok su mu tako izlazile pred oi i jo vie draile njegova iekivanja; on promrmlja: Ono su bile noi! Ono je bio rasko! Vratit u se ja ve, nemaj brige! I on veselo mugnu u prvu kavanu u ulici. Din sa angosturom viknu on izvjebanim glasom, tresnuvi na tezgu novanicu od jedne funte. Kad dobi pie, on ga iskapi na duak, pa klimnu glavom s odobravanjem, zna^ki. Drei drugu aicu u ruci, on skupi ostatak novca i spusti u dep, pa mangupski nakrivi eir i stade gledati po pros+oriji. Ravnoduno je zapazio da je to dosta bijedna krmica sa prljavo-crvenim zidovima, slabim osvjetljenjem, prljavim pljuvaonicama i strugotinama po podu. Milostivi boe! Trinje po podu, poslije skupocjenih, debelih naslaganih ilimova u koje su mu tako prijatno upadale noge u onom malom lokalu u Parizu. I pored njegovog izriitog zahtjeva, u njegovom dinu niie bilo angosture. Ali svejedno, to je samo uvodna aica! On je uvijek imao obiaj da pri tim veselim izletima prvo brzo srui u sebe nekoliko takvih aica. Kad tako sruim u sebe koju kapljicu imao je obiaj da kae onda sam na konju! Postajem pravi avo! Sve dok ne bi osjetio kako mu se u mozgu poinju ivahno vrtjeti nekakvi tokici, nedostajalo mu je poleta, smjelosti i sranosti: jer je on, i pored svega svog razmetanja, u dui jo bio onaj isti mekuni, neodluni slabi kao i ranije, te mu je bilo potrebno 383da tako pomuti osjetljivost svojih ivaca da bi osjetio potpuno samopouzdanje. Njegova osjetljiva priroda je brzo odgovarala na podstrek alkohola, pri emu su njegovi smjeli 6novi i pretenciozne enje postajali opipljivi kao stvarnost, te je sa svakom novom aom dobijao sve nadmoniji izgled i sve sraniji izraz izazivanja. Ima li gdjegod u ovoj rupi veeras neto zanimljivo? upita on neodreeno krmara. Bila je to jedna od onih krmi koje su za tezgom nuno morale imati krupnog, snanog ovjeka. Krmar odmahnu kratko oianom glavom, gledajui radoznalo tog mladog naduvenka, pitajui se tko li to moe biti. Ne! odgovori on oprezno. Mislim da nema. U etvrtak je bio koncert mehaniara u Gradskoj dvorani! O, boe! odgovori Matthew uz grohotan smijeh ne tvrdite valjda da je to neka zabava. Vi ovdje niste civilizirani. Imate li mjesto gdje bi se moglo igrati sa kojom zgodnom curom? Neto onako ik! Toga neete nai ovdje odgovori krmar osorno, briui krpom vlanu tezgu, pa dodade kiselo: Ovo je pristojan grad. Kao da ja to ne znam! viknu Matthew s puno osjeanja, obuhvativi pogledom jo jedinog drugog gosta u kavani nekakvog zemljoradnika koji je sjedio na klupi uza zid i posmatrao ga opinjenim pogledom preko zemljane ae piva. Zar ja to ne znam? Ovo je najmrtvija, najlicemernija mrlja na mapi Evrope. A trebalo bi da vidite ono to sam ja vidio. Mogao bih vam ja priati stvari da vam se digne kosa na glavi. Ali ta to vrijedi? Vi ovdje ne razlikujete bocu Pommerov ampanjca od steznika jedne Francuskinje. I on se glasno nasmija svojoj vlastitoj ali, gledajui sve veselije u njihova lica puna nevjerice, pa odjednom, mada mu je godio utisak koji je nainio, opazi da tu ne moe nai vie nita zabavno, niti bilo 384 kakav doivljaj, te poe vratima uz lako klimanje glavom i izae lagano na ulicu, u no. Iao je polagano Crkvenom ulicom. Ona divna pauinasta utrnulost ve mu je poinjala puzi ti pozadi uiju i uvlaiti mu se u mozak. Obuzimalo ga je prijatno osjeanje blagostanja; on zaeli svjetlost, drutvo, muziku. S odvratnou je gledao u bezizrazne zavorene izloge duana i rijetke prolaznike, koji su ili brzo, pa prezrivo parodirajui posljednju krma-revu primjedbu, promrmlja sam za sebe: Ovo je pristojno groblje!" I svega ga ispuni silna, prezriva odvratnost prema Levenfordu. Sta e ovakav grad tako prekaljenom ovjeku kao to je on, ije se poznavanje otmjenog drutva prostire od raskonih javnih kua u Barakporu, pa do bara Odeona u Parizu? Na uglu Crkvene i Glavne ulice, on neraspolo-eno ue u drugu kavanu. Ali mu tu oi odmah sinuse. Unutra je bilo toplo, svijetlo, puno agora glasova; svjetlucanje ogledala i kristal odraavalo je hiljade blistavih svjetlosti; itave piramide boca sa etiketama u ivim bojama dizale su se iza tezge; a kroz upola navuene zavjese vidio je u drugoj prostoriji glatku zelenu ohu biljara. Dajte mi jedan Mackavev specijalni naredi on znaajno. Za mene samo John Mackavev i nikakav drugi.

Neka punaka, rumena ena s naunicama od zrna gagata poslui ga vrlo paljivo. On se divio nainu kako je izvijala mali prst dok je toila pie, jer je to smatrao za vrhunac prefinjenosti, i mada je izgledala ozbiljna ena, on joj se nasmijei umiljato. Bio je pravi laf sa enama! Takav se glas morao odrati po svaku cijenu! Zgodan vam je ovaj lokali primijeti on glasno. Podsjea me na Spinosa bar u Kalkuti. Nije ba tako prostran, ali je gotovo isto tako udoban. Razgovor se u kavani utia, a on. zadovoljno osjeajui da svi pledaju u njega, s uivanjem srknu svoj viski s izgledom ovjeka koji se razumije u piu, pa nastavi: Samo, tamo ne dobiiate valjano pie! Ne, bogme, ako dobro ne pazite! Suvie je u njemu pla5 Seirljin zamak 385vog piritusa! Kao onaj otrovni din u Port Saidu. Nita nije kao John Mackav. Na njegovo veliko zadovoljstvo, oko njega se okupi nekoliko ljudi; a jedan engleski mornar ga prijateljski munu laktom i ree prigueno: Bio si tamo, a rodo? Tek stigao odande! odgovori Matt ljubazno, i iskapi au. Tek to sam se vratio preko bare, iz Indije. I ja odgovori mornar, buljei u Matta ukoeno sveanim pogledom, pa se zatim ozbiljno rukovao s njim, kao da ih je sad injenica to su se obojica vratili iz Indije pobratimila za sva vremena. Vraki gadna vruina tamo napolju, a, rodo? Bit u edan sve dok se ne vratim tamo. Pa hajde onda, prevrni jednu. A neeee! Mora prvo ti jednu od mene. I stadoe se prepirati oko toga, dok stvar ne ri-jeie bacanjem novca uvis. Zgodno ene! viknu Matthew, bacajui zavodniki pogled prema debeloj kelnerici. On dobi, te mornar narui pie za sve prisutne u grupi. Uvijek imam sreu kod ena ree Matt prigueno se smijui. Bilo mu je milo to je dobio, a mornaru, blaeno gostoljubivom u svom pijanstvu, to je izgubio. Dok je gomila blenula u njih, oni su pili i uporeivali svoje doivljaje, priali o komarcima, monsumima, barovima, bazarima, brodskom dvopeku, pagodama, svetim i obinim kravama, o linijama i anatomskim intimnim odlikama Jermenki. Prie su obilno tekle kao i pie, dok mornar, koji je u pogledu opijenosti bio izmakao daleko naprijed, ne poe pijano brljaviti, te Matt na samom poetku svoje veernje provodnje, i sav na-duven od ushiene dostojanstvenosti stade traiti izgovor da ga se otrese. ta ovjek da radi u ovom polumrtvom gradu? viknu on. Zar se ovdje ne moe ieprkati neka zabava? To nije bilo drutvo u kojem se on kretao prije odlaska u Indiju, te ga nitko nije poznavao, niti znao da je on sin tog drevnog grada, a on je vie volio da 386 ga oni smatraju za stranca, za razmetljivog kosmo. politu. Oni nisu mogli smisliti nita to bi bilo dostojno njega, i utjeli su dok netko najzad ne predloi: Sta mislite o biljaru? __Ah! Da malko kotrljamo lopte ree Matt zamiljeno; to meni prilino ide od ruke. __ Biljar! dreknu mornar tu sam ja majstor, jesam bogami! Igram s kim god... u... u to god hoete... to... ja... Glas mu prijee u pijano mumlanje. Matthew ga stade hladno posmatrati. Jesi li ti ampion, a? E pa lijepo. Igram do pedeset u funtu za onoga tko pobijedi peredloi on prkosno. Vai! viknu mornar. Gledao je u Matta, sputenih kapaka i klimave glave, i dokazujui pijanim, ali ipak nesumnjivo ivopisnim izrazima da nee biti mornar nego brodski kuhar, ako odustane od rijei. Gdje ti je novac? zavri sa sveanim pitanjem. Svaki poloi svoj iznos oklade, koji imade ast da dri onaj koji je prvi predloio igranje biljara; pa kako nitko tu nije nikad igrao u tako neuveno veliku sumu, gomila, sva uskipjela od uzbuenja, nagrnu u neredu za njima u sobu za biljar, i igra ot-poe. Mathew, izgledajui elegantan i okretan, samo u prsluku bez kaputa, poe prvi. Bio je potpuno uvjeren da je dobar igra, jer se u Kalkuti marljivo vjebao zapravo i preko dana, kad je trebalo da sjeda na svoju visoku stolicu u kancelariji, te je sa izvjesnim samozadovoljstvom uviao da se onaj ovjek u svom sadanjem stanju ne moe mjeriti s njim. On kao pravi profesionalac pogleda niz tak, pa ga namaza kredom, osjeajui da se na njega usredsredilo divljenje cijelog skupa, i rastjera kugle, ali ne uspje da zadri crvenu na biljei. Njegov protivnik, lako se povodei na nogama, s treskom spusti svoju kuglu na biljar, pa brzo naniani i jako udari takom. Njegova kugla stranom estinom pogodi crvenu i ivo stade

as 387juriti za njom du svih ivica biljara u udno zamrenom nizu otrih i tupih uglova, i najzad mugnu za njom na dna desnog depa na biljaru. Gomila glasno izrazi divljenje prema tom udesnom potezu. On se okrenu, pa se, drei se za sto, ozbiljno pokloni, zatim pobjedonosno viknu Mattu: Sta veli na ovo, rodo? Tko je sad majstor? Zar nisi rekao da sam sila? Zar to nije bio potez Idui put u igrati sa topovskim uladima. On htjede da prekine igru da bi se upustio u opirno razlaganje o vrijednosti svog udesnog udarca i dugo objanjavanje o tome kako ga je izveo, ali poslije izvjesnog uvjeravanja ipak pristade da nastavi igru. Mada je ponovo pristupio igri s pobjednikim izgledom, slijedei udarac mu nije tako uspio, jer kugla jako udari u dno, pa nestano odskoi preko ohe, preskoi u svom zaletu preko ivice kao preko prepone, i tupo bupnu na drveni pod usred jo glasnijeg i dueg pljeskanja nego prilikom njegovog prvog uspjeha. Batinu po sapima! viknu netko pozadi. Mornar je alosno mahao glavom, ali su se ostali svi smijali, ak i gojazna kelnerica, koja je krivila vrat da bi uestvovala u zabavi, i koja se nehotice zakikota, a da se zatim naglo popravi i brzo smijeh pretvori u skromnije kaljanje. Sad je bio red na Matta i mada su kugle stajale povoljno po njega, on poe vrlo oprezno, i napravi tri laka karambola, pa onda nastavi polazei od crvene. Zatim otpoe niz utjerivanja svoje kugle poslije odbijanja od crvene u srednji dep na desnoj strani i tako tano da se pri svakom udarcu udarena kugla vraala sporom, nepogreivom tanou na odreeni poloaj ispod sredine biljara. Gomila prestade disati od duboke panje pune uvaenja, dok je on neprestano nizao karambole. Njegove bijele mesnate ruke su pod zracima sjajnih svjetiljki plovile preko glatke ohe kao blijede amebe u zelenoj bari; njegov je dodir bio tako njean i lak, kao u ene; alkohol koji je sruio u sebe inio ga je nepokolebljivim kao stijena. To je bila najvea radost koju mu je ivot mo388 gao pruiti; ne samo da pred gomilom pokae svoju savrenu dostojanstvenost i majstorsku vjetinu nego da izazove ope divljenje i zavist. Njegova isprazna ^ tatina se halapljivo naslaivala laskanjem posma- " traa. Poto naniza seriju od trideset i devet karambola, " on zastade znaajno, i ponovo namaza tak kredom, pa ' oevidno ne obraajui panju na jedmi laku kuglu, * koja je stajala iznad samog depa, upadljivo uloi sve ' svoje nastojanje da izvede jedan teak karambol s od- ' bijanjima kugli od gumenih ivica. Poto ga napravi, l on sa jo tri brza poteza dopuni seriju do pedeset. Sala se prolomi od veselog klicanja. ' __ Nastavite, gospodine! Nemojte prestati. Po- ' kaite ta ste u stanju da uradite! Tko je to? Taj ovjek je pravo udo! __ Platite jednu pintu, gospodine. Ovo je sigurno dostojno toga. Ali on s puno gospodstvene nemarnosti ne htjede da nastavi, pa strpa u dep dobitak i baci tak na njegov naslon, jer se bojao da ne pokvari utisak koji je ostavio. Ali ga svi okruie, stadoe tapkati po leima, tiskati se i gurati jedan drugoga, nastojei da se rukuju s njim, dok se on diio svojom popularnou, smijao i razgovarao, maui rukama kao i ostali. Njegov protivnik, koji je prvo jedva povjerovao da je igra svrena, ne pokaza nikakvo aljenje, nego pijano prebaci Mattu ruku preko ramena. Jesi' li vidio onaj moj potez, rodo? ponavljao je on neprestano; ono je vrijedilo funtu... ak i pet funti. Ono je bio... pravi sjeverozapad-njak... prava meava. Majstor sam ja, nema ta i stade prkosno buljiti u ljude oko sebe da vidi da li e mu netko to osporiti. Svi se vratie u bar, gdje cijelo drutvo dobi pivo na Matteov raun. On je bio njihov junak; nazdravljali su mu, pa se onda razbie u manje grupe po cijeloj prostoriji i stadoe pretresati znameniti uspjeh pobjedioev, sve potez za potezom. Matt se razmetljivo epurio po cijeloj sobi, drei se kao veliki gospodin, vii od sviju. Nije kod njega 389bilo nikakve lane uzdrljivosti, ni prividne skromnosti, ve je iiSao od grupe do grupe, pa bi jednoj rekao: Jeste li vidjeli onaj moj karambol od ivica? Zgodan potez, zar ne? U dlaku tano sraunato!", a drugoj: Ta, manite! Bilo je dana kad sam ja pravio i serije od dvije stotine... i vie od dvije stotine!", a zatim treoj: Siroti krpelj, ta je on mogao da oekuje s takvim protivnikom. Mogao sam ga tui i pomou obinog tapa mjesto taka. Uzdizao se u nebesa, i to je vie pio, njegova se luda tatina sve vie naduvavala, dok najzad nije cijela prostorija izgledala puna Zagora glasova koji su se svi uzdizali prema njemu u medenom, otunom laskanju. I njegov se jezik pridruio toj slavopojki, svjetlost je bli-jetala oko

njega kao hiljada svijea zapaljenih njemu u ast, a srce mu se nadimalo od zadovoljstva i radosti. Nikad dotle nije bio odnio takvu pobjedu; smatrao je sebe za najboljeg igraa biljara u Levenfordu, u kotskoj, u Kraljevini; nije to ala moi napraviti takvu seriju od pedeset karambola; to ga, do vraga, tako poniavaju trpajui ga u kancelariju, kad on tako udesno igra biljar? Odjednom, ba kad je bio na vrhuncu ushienosti, nepostojana naklonost gomile oslabi; zapodjela se vatrena prepirka izmeu dvojice pridolica jednog irskog radnika i jednog zidara, i opa panja ostavi njega, pa prijee na stranu tih boraca, koje gomila stade neizmjenino podsticati u nadi da e izazvati tuu. Na kraju krajeva on im je platio samo pivo, a popularnost se ne kupuje tako jeftino te se on uskoro nae sam u jednom kutu, bez prijatelja i zaboravljen. On zamalo ne zaplaka od alosti zbog iznenadne promjene u svom poloaju, pomiljajui da je to uvijek bilo tako; da nikad nije za due vremena mogao biti sredina figura na pozornici, i da je uvijek bio potisnut u pozadinu prije no to je elio. Dolazilo mu je da potri za njima i da ponovo zadobije njihovu nestalu naklonost, da im vikne Gledajte! Ja sam onaj koji je napravio seriju od pedeset karambola. Nemojte me zaboraviti. Ja sam veliki igra biljara. Skupite se opet oko mene! Ne via se svakog dana 390 ovakav igra!" Njegov jad je sve vie rastao, dok neosjetno ne prijee u negodovanje, te on onako u ljutnji iskapi dvije velike ae viskija, pa zatim, poto ih sve obuhvati posljednjim ljutim pogledom, natmureno izae iz bara. Nitko ne opazi kad on ode. Kad je napolju poao ulicom, kaldrma mu se stade lako uzdizati, kao paluba putnikog broda na slabim valovima. Ali on vjeto vrati ravnoteu pri tom blagom, pravilnom pokretanju tako da mu se tijelo lako njihalo sa strane na stranu, pri emu je ipak odravao svoj uspravni poloaj. To ivahno kretanje ga razveseli i ublai bol njegove povrijeene uobra-enosti. Dok je tako iao glavnom ulicom, u glavi mu sinu misao da on tim vjetim promicanjem kroz itav splet tekoa toga stalno kolebljivog tla, izvodi u stvari znameniti podvig, koji je moda isto tako krupan uspjeh kao i onaj koji je postigao na biljaru. Osjeao je da jo nije kasno, pa se silno muio da na osvijetljenom satu tornja Gradske kue razazna koliko je sati; iroko raskreenih nogu i glave zabaene unazad borio se s nedokuljivim dimenzijama vremena i prostora. Toranj se blago njihao i kolebao u skladu sa zemljom, i kazaljke se nisu jasno vidjele, ali se njemu uini da je tek deset sati, a kad trenutak kasnije sat otkuca deset puta, njegovo uivanje u vlastitoj bistrini nije imalo granica. Brojao je skladno otkucane tonove uz mudre, ilustratorske pokrete ruke, kao da on sam zvoni u zvono. Bilo je rano da se ide kui, ak i za tako dosadan grad kao Levenford. Zar da se ovjek kao Mat-thew Brodie vrati kui u deset sati, kao kakav ba-lavac. Nemogue! On gurnu ruku u dep od hlaa, pa osjetivi umirljivo, resko utanje novanica od jedne funte i zveckanje srebrnog novca, jae natue eir i ponovo krete niz ulicu. Na ulici se moglo vidjeti vrlo malo ljudi. U kakvom pravom gradu, on bi znao ta treba da radi; nita lake nego skoiti u kola, pa uz obijesno namigivanje rei koijau da ga odveze do bona robas. Dovoljno je bilo raskono se zavaliti na naslon i gospodski puiti cigaru, dok bangavi konji blaeno 391vuku do cilja. Ali tu nema kola, nema nikakve ivosti, nema ena. Jedna jedina djevojka na koju je naiao i koju je oslovio udvaraki, pobjee od njega izbezumljena od straha, kao da ju je udario, te on stade proklinjati grad zbog njegove razmetljive iftin-ske pobonosti, ensko stanovnitvo u cijelosti zbog one uvene navike da se rano zatvara u kuu, i zbog nesretne nepovredive vrline. Bio je nalik na lovca koji goni divlja ukoliko ona uspjenije bjei od njega, on sve oajnije juri a njom te se povodio uz Glavnu ulicu, pa opet niz nju, uzaludno nastojei da na neki nain suzbije melanholiju pijanake mli-tavosti, koja ga je polako poinjala svladavati. Najzad se, ba kad osjeti da opet mora ui u neku krmu da utopi tugu zbog svog neuspjeha, odjednom sjeti neega. On naglo zastade i snano se pljesnu po butini zbog svoje neobjaljive zaboravnosti, a lice mu se polako razvue u osmijeh kad se sjeti jedne kue u College Streetu kraj koje je, u mlade dane, uvijek urno prolazio okrenute glave i zadravajui dah. 0 toj visokoj, mrkoj, uzanoj kui, stisnutoj izmeu Clyde Dress Agencv i bijedne zalagaonice pri dnu Vennela, kruili su s vremena na vrijeme izvjesni glasovi kao sitni valii preko jednoline, besprijekorne povrine levenfordske ispravnosti i davali toj kui neki tajanstveni, ali preutno priznat glas meu gradskom mladei. Njene zavjese su uvijek bile navuene, a danju nitko nije ulazio u nju, ali su se nou diskretno pojavljivale svjetlosti, i koraci se pribliavali 1 odmicali, a ponekad se ula i muzika. Takvo je moralno ruglo, ma kako skriveno, trebalo da ve odavno nestane iz tako drevnog i uvenog grada, ali je, izgleda, nad tom kuom bdjela neka visoka zatitnika ruka, koja moda nije ba potvrivala, ve samo prikrivala njeno bezopasno nemoralno postojanje. A neke zlobne due su ak nagovjetavale da neki gradski vijenici i ugledni graani nalaze dosta esto prilike da se poslue tim mjestom za tajne sastanke, razumije se, na vrlo tih i otmjen nain.

 To je zgodna skrivnica za tebe, Matte. Vidjet e da li si imao pravo ili si se varao. Nekad si se 392 esto pitao ta ima tamo unutra, a sad e to saznati __ promrmlja on s uivanjem, povodei sa prema College Streetu, u namjeri da ue u trag grozotama na koje se nekad njegovo mladalake iskustvo stresalo. Odjednom mu pade na pamet da je to to on u Le-venfordu ide u javnu kuu najsilnija ala koja se moe zamisliti, te se stade grohotom smijati tako da je morao da stane i doklati se nemono do nekog zida, dok se neprestano luckasto tresao od smijeha, a niz obraze mu se kotrljale suze od silne veselosti. Kad uspije da krene dalje, njegova malopreanja utu-enost je bila iezla, i on uz divno duevno zadovoljstvo osjeti da u svemu tome uiva daleko vie no to je oekivao. Alkohol koji je popio jo ga nije doveo do vrhunca razdraganosti, te je sa svakim nesigurnim korakom koji bi napravio, postajao sve gluplje bezobziran, i sve slavnije veseo. I tako ue u Vennel. Ta uzana ulica uinila mu se puni ja ivota nego sve iroke gradske ulice zajedno; sva je kiptjela od nekakve neviene ivosti. Iz ograda i trijemova, pa ak i kroz tanke zidove kua uli su se beskrajno raznoliki zvui: glasovi, smijeh, zavijanje nekog psa, sviranje harmonijuma, pjevanje. On primijeti da se tu ne lijee rano i osjeti da je u svom elementu, te ispred jednog osvijetljenog prozora, iza kojeg je pjevao buan hor, stade kao ukopan, a zatim odjednom zabaci unazad glavu, kao izazvani pas, pa se prodera pijano iz sveg glasa, u skladu s pjesmom unutra. Pjevanje smjesta prestade, pa se poslije kratkog vremena prozor irom otvori i mlaz pomija pljunu u izvijenom luku prema njemu. Ali ga promai za itavu stopu, a samo ga malo poprska po nogama, te on veselo ode dalje ulicom kao pobjednik u tom sukobu. Na pola puta niz ulicu, nozdrve mu se rairie od sonog mirisa prene unke koji je dolazio od pripravljanja neke zakasnjele veere u jednoj kui pored koje je prolazio, i dolazio do njega kroz no u obliku golicavog mirisnog isparenja. On odmah osjeti g^d, Pa gledajui oko sebe, opazi preko puta nekakvu radnjicu jo otvorenu, neku udnu prvarnicu koja se 393bavila prodajom takvih poslastica kao to su: pateta, puding, varena glava i kembii s lukom. Pod utjecajem naglog prohtjeva za jelom, on prijee preko ulice, promrmljavi za sebe: Dame mogu priekati. ovjek se mora najprije nahraniti. Mora odrati snagu dostojanstveno ue u radnju. Ali kad se nae unutra, njegova viskijem izazvana glad, nadvlada osjeanje potrebe za dostojanstvenim dranjem, te viknu: Daj brzo jednu patetu s mesom i dobro preli sokom. Za peni, ili za dva penija? upita neko umazano mome iza tezge. Za est penija, ti... luae? odgovori Matthew prijazno. Zar misli da su meni potrebni tvoji otpaci? ti... Nai najveu od svih pa je doguraj ovamo, mome! On zveknu novcem o tezgu i primi u zamjenu za njega u novine uvijeni paket, pa smatrajui da je ispod dostojanstva da patetu jede na licu mjesta, izae napolje. Iao je ulicom cijepajui papir, trpajui u usta pune ake kupljene delikatese, jeo prodrljivo i ostavljao za sobom trag na veliku radost izgladnjelih maaka iz ulice, koje se odmah stadoe otimati o te otpatke. Poto je sve pojeo, on duboko odahnu od zadovoljstva, pa se sjeti lijepog ponaanja, te stade oblizivati prste i brisati ih maramicom. Zatim poe bre naprijed, sit i napit, sad spreman za finije i pikantnije poslastice. Najzad stie do one kue; stvarno je nae bez ikakve tekoe, jer nije bilo teko snai se u levenfordskim ulicama, i on za trenutak postoj a napolju gledajui u uske zastrte i osvijetljene prozore. Dok je tu tako stajao, njemu se za asak udno vrati onaj mladalaki strah i natjera ga da se predomilja, ali pod utjecajem mahnite pomisli na nasladu koja ga oekuje unutra, on dohvati zvekir i stade jako lupati u vrata. Ta se zveka grubo i uporno razlijegala uz i niz ulicu, a kad on prestade lupati, odjeci poletjee od jedne do druge strane uzanog kanjona ulice, da najzad, poto zamre i posljednje treperenje, nastane iznenadna stravina tiina koja je, inilo se, zavladala ne samo napolju nego i u samoj kui. To potraja neko 394 vrijeme. On je dotle stajao na pragu ljuljajui se, i ba kad je gotovo odluio da ponovo zakuca, vrata se otvorie polako, ali samo malo. Njega, meutim, ne zbuni negostoljubiva krtost tog uzanog otvora; nego pouen ranijim iskustvom, on ubaci u njega jedno stopalo. __ Dobro vee, draga gospo ree on smijeei se budalasto. Primate li? __ Sta elite? ree iznutra iz mraka nekakav grub, tih enski glas.

 Da vidim vae lijepo lice, mila odgovori on to je mogao uglaenije. Hajde, no! Ne budite tako okrutni i bez srca. Dopustite da sagledam vae sjajne oi i gipki lanak. Tko ste vi? ponovi glas osorno. Tko vam je rekao da doete ovamo? Ja sam stari itelj ovoga grada, zlato moje, koji se skoro vratio iz tuine, i to ne praznih aka. I on stade primamljivo zveckati novcem u depu, pa se nasmija kratko i luckasto. Nastade kratka utnja, pa glas ree odluno. Odlazite! Prevarili ste se. Ovo je potena kua. Neemo da znamo za vas i ena uini pokret kao da e mu zatvoriti vrata ispred nosa. U obinim prilikama on bi odustao nakon toga odbijanja i nesumnjivo bi se oduljao, ali sad njegova noga nije dala da se vrata zatvore, i on odgovori pomalo ljutito: Polako, gospoo. Ne govorite tako vano i s visine! Imate posla s previjanom lolom. Pustite me unutra, inae u vam napraviti takav rusvaj da e se sva ulica slegnuti pred vaa vrata. Da, dovest u vam na vrata cijeli grad. Odlazite odmah, ili u pozvati policiju ree ena manje sigurnim glasom, poslije kratke, izgleda, vrlo neodlune utnje. On namignu u mraku likujui, osjeajui da pobjeuje, gordo svjestan da je uvijek u stanju da doskoi enama. Neete, ne odgovori on lukavo ne elite ""i da vam policija dolazi. Ja to znam bolje od vas. 395Ja sam va gospodin ovjek kakav vam treba noas ... samo priekajte dok me vidite. Ona ne odgovori nita, a njega ta utnja ohrabri te on, poto mu je njena neodlunost podjarila pohotu, promrmlja: Hou da uem da vas malo vidim, lutkice i on prvo ubaci rame u uzani otvor vrata, pa onda uspje da se silom uvue u hol. Tu je kratko vrijeme mirkao pred svjetlou lampe, koju je ona drala u ruci i koju mu je sad gurnula u lice, pa zatim zinu zabezeknuto i stade prostaki i s nevjericom buljiti u nju. Preko iskrivljenog odvratnog lica te ene pruala se iroka crvena brazgotina, kao modra masnica ili iva mekana kuga koja joj je izgrizla i razorila obraz i vrat. To ga bolesno opini onom privlanou odvratnih zanimljivosti. Sta elite? ponovi ona hrapavim glasom. On se zbuni, pa s naporom skide pogled s njegova lica; a zatim mu se, dok je gledao unaokolo po prostranom visokom zasvoenom holu, vrati samopouzdanje pri pomisli da u kui ima jo soba, i to soba koje zatvaraju u sebi zanosnu tajnu. To je samo podvodaica; a iza onih vrata u kui ga sigurno eka obilje provoda. On opet pogleda u nju, i ona njena unakaenost mu privue panju tako neodoliivo da nije mogao skinuti pogled sa nje, te i nehotice promrmlja. eno boja, to vam je strana biljega na licu. Otkud vam to? Tko ste vi? ponovi ona osorno. Posljednji put vas pitam, dok vas nisam izbacila napolje. Njemu to pitanje doe iznebuha. Ime mi je Brodie... Mattehvv Brodie promrmlja on rasijano i glupavo. Gdje su vae djevojke? Njih hou da vidim. Vi ne zadovoljavate. Sad je na nju doao red da zablenuto bulji u njega pri treperavoj svjetlosti lampe, pri emu je izgledalo da se zaprepaenje i uzrujanost smjenjuju na njenom groznom licu. Najzad ree lagano: Rekla sam vam da se varate u pogledu karaktera ove kue! Ovdje neete nai mnogo zabave. Ovdje 396 ne ivi nitko osim mene. To je jednostavna istina. Savjetujem vam da odmah odete. __ja vam ne vjerujem, viknu on natmureno, pa kako ga je sve vie obuzimala ljutina, on udari u dreku, i stade vikati: __Vi ste laljivica, ja vam kaem. Zar mislite da sam ja budala koju ete ispratiti takvom izmiljenom priom? Jo ete vi imati posla sa mnom, prije no to odem. Zar mislite da u ja dopustiti da me odvrati takvo stvorenje kao to ste vi?... i to ja, koji sam bio i na drugom kraju svijeta. Ne! Ja u prije silom ui u svaku sobu u ovoj kui no to u dopustiti da me pobijedite. Na buku koju je on pravio, nekakav glas doviknu ozgo, i ona mu brzo metnu ruku na usta. Umuknite, jeste li uli viknu ona bijesno. __ Uzbunit ete mi svu kuu. Koji vam je vrag te tako upadate u kuu i uznemiri vate potenu enu? No, eto, priekajte u toj sobi dok se ne istrijeznite. Onda u s vama raspraviti stvar. ekajte tu dok se ne vratim, inae e biti samo gore po vas. I ona ga dohvati za miicu, pa ga, otvorivi jedna vrata u predsoblju, grubo gurnu u jednu sobu za sjedenje.

 ekajte tu, kaem vam, jer ete se inae kajati dok ste ivi dobaci mu ona uz neprijatan pogled, pa ga, zatvorivi vrata, ostavi u nekakvoj odaji neprijatna izgleda. Ona je otila prije no to je njegov brljivi mozak to shvatio, te je sad s pomijeanim osjeanjem odvratnosti i negodovanja stao gledati unaokolo po maloj hladnoj sobi. Pred oi mu ponovo izadoe razbludne slike iz drugih kua u kojima se kretao u vrtlogu lude muzike i neobuzdanog, veselog smijeha, i gdje su sjajne svjetiljke prosipale svjetlost preko raskone topline crvene kadife, i ivahne nage djevojke se takmiile izmeu sebe da zadobiju njegovu naklonost. Prije nego to je u toj sobi proveo i tri minuta, njegova pijana svijest doe sebi i u glavi mu jasno sinu misao o tome kako je besmisleno to je on iskusan &>vjek dopustio da ga sklone s puta time to e 39Tga zatvoriti u taj mali ormar, te se njegova volja sva pretvori u vrstu rijeenost. Nee njega zatvoriti u kutijicu, dok se drugi divno zabavljaju pred njegovim nosem! On poe naprijed s glupavim izgledom opreznosti, pa otvori vrata i na vrh prsta ponovo izae u prostrano predsoblje, gdje se ozgo uo nekakav agor glasova. On kradomice stade gledati oko sebe. Iz predsoblja su vodila jo troja vrata i on ih pregleda s pomijeanim osjeajima iekivanja i neodlunosti, dok najzad ne izabra ona tano prema sebi, pa priavi im paljivo, okrete kvaku i zaviri unutra. Za trud ga nagradi samo hladna tama nekakve pljesnive i prazne sobe. Zatvorivi ta vrata, on se okrete onima do njih, ali se opet razoara, jer vidje da je to samo prazna kuhinja te kue; pa okrenuvi se s osjeanjem odvratnosti, jurnu bezobzirno u posljednju sobu. I odmah stade kao da se okamenio, a svega ga proe iva radost pred divnim otkriem. Pred njegovim oima je bila jedna djevojka koja je udobno sjedila kraj vatre i itala novine. I kao neki zaneseni istraiva koji je najzad naao blago, on duboko iz grla pusti krik likovanja i stade nepomian, sav se proimajui njenom ljepotom, oaran toplim odrazima svjetlosti vatre na blagoj krivini njenog blijedog obraza, i zapaajui njeno vitko tijelo i lijepu konturu njenih lanaka, dok je ona, jo nesvjesna njegovog prisustva, drala noge okrenute vatri. Bila je privlana, ali gledana kroz njegova poudna iskrivljena ula, ona mu se uini kao najvii izraz ljepote i zanimljivosti. I on joj stade polagano prilaziti. Na um njegovih koraka ona pogleda, i na licu joj se odjednom pojavi izraz uznemirenosti, te ispusti novine i brzo ree: Ovo je privatna, rezervirana soba. On znalaki klimnu glavom i ree: To je tano. Rezervirana za vas i za mene. Ne plaite se: nitko nas nee uznemiriti. On se teko spusti na jednu stolicu kraj nje i pokua da uzme njenu ruku u svoju. 393 __ Ali vi ne smijete ulaziti ovamo! bunila se ona strano uplaena. Nemate prava na to. Ja u ja u Pozvati gazdaricu' Bila je plaljiva kao jarebica, a isto tako glatka i debeljuna, pomisli on u sebi poudno. Ceznuo je da zagrize u njeno oblo rame. _ Neete draga moja! ree on prigueno. Ja sam ve bio s njom. Razgovarali smo lijepo i dugo, tu napolju. Ona nije lijepa, ali je potena. Da, ona sad ima moj novac, a ja vas. __ To je nemogue! Vi me vrijeate! viknu ona glasno. Tu mora biti neke greke. Ja vas nisam nikada oima vidjela. Ja svakog trenutka oekujem nekog drugog. __ On moe priekati dok ja odem, mila moja odgovori on grubo. Tako uivam da vas gledam, da vas sad nikako ne bih pustio da odete. Ona Ijutito skoi na noge. __ ja u vritati viknu ona. Vi ne znate ta radite. On e vas ubiti ako doe. __ Neka on ide do avola, ma tko bio. Ja vas imam zasada, viknu Matt i stee je u zagrljaj iznenada, prije no to ona stie da vrisne. U tom trenutku kad ju je vrsto privukao uz svoje uspravljeno tijelo, a sagnuo se ka njenom licu, vrata se otvorie, i kad on die glavu da izgrdi onoga tko je tako uao, pred sobom ugleda oi svoga oca. Za kratko vrijeme, koje je izgledalo itava vjenost, te tri prilike ostadoe nepomine, kao da su ih njihova tri osjeanja: iznenaenje, ljutina i strah pretvorila u kamen. Zatim, kad stezanje Mattove miice olabavi, klonula djevojina prilika se tiho izvue iz njegovog zagrljaja. A Brodie, kao da ga je taj pokret naveo da govori, ali ni za trenutak ne skidajui oiju s lica svoga sina, progovori glasom hladnim i otrim kao elik: Da vas nije povrijedio, Nancy? Lijepa mu kelnerica iz krme kod ,,Wintonskog grba" lagano prie i drui zajeca: Nije mnogo. U stvari nije bilo nita. Nije me povrijedio. Doli ste ba u pravi as. 399Dok je odgovarao, njegove se usne jae stisnue, a pogled mu postade ukoeniji, i on ree: Onda ne plai te, curo! Hajde, bjeite sad odavde.

 Da li da vas priekam u kui, dragi? proaputa mu ona. Priekat u, ako elite. Ne! viknu on, ne oklijevajui ni za asak. __Dosta ste i pretrpjeli; pourite sad kui. Oi su mu se irile, a ruke otvarale i stezale, dok je dalje govorio: Moram ostati nasamo s ovim gospodinom... sasvim nasamo. Dok je prolazila kraj njega, on je pomilova po licu i ne gledajui u nju, pri emu na njegovom licu ne olabavi ni jedan mii. Nemojte ga povrijediti proaputa ona uplaeno. Nije mislio nita ravo. Vidite da nije pri sebi. On ne odgovori, ve samo zatvori za njom vrata i prie sinu sasvim blizu. Dva ovjeka pogledae jedan u drugog. Ovog puta Mattov pogled ne podlee u borbi oima, jer ga on odmah sam spusti, i namjerno pogleda u pod. U njegovoj se pijanoj glavi uskovitla itav niz misli. Poslije poniavajueg straha koji je osjetio u prvi mah, doe sasvim suprotno osjeanje, koje izbi na povrinu u divljem i ogorenom negodovanju. Zar je ba sueno da mu njegov otac uvijek osujeti svaki plan? U njemu se zbog pijanike hrabrosti, sjeanja na sva ponienja, sva bockanja, na sve batine koje je dobijao od njega u toku cijelog ivota, uarie do bijelog usijanja. Zar da opet otrpi batine zato to je iz neznanja natrapao na oevu dragu? Izludio od pia i uskraene pohote, raspaljen snanom plimom mrnje, on je stajao nepomino, slijepo osjeajui da je bar sad daleko od svakog straha. Brodie je gledao u sputenu glavu svoga sina sav usplamtio od bijesa, koji najzad prijee granice njegovog eljeznog obuzdavanja. Ti, pseto! proita on kroz stisnute zube. Ti si se to usudio! Usudio si se da nasrne na mene i na ono to je moje. Ja sam te opomenuo da mi se 400 skloni s puta, i sad... sad u te udaviti. I on prui svoje ogromne ake da stegne sina za vrat, ali se Matt otre i odmae od njega, posrui do drugog kraja stola, pa odande stade izbezumljeno buljiti u oca. Blijedo lice mu je orosio znoj, a usta su mu se grevito micala, dok mu se cijelo tijelo treslo. __ Ti si isto tako gadan kao i ja, svinjo! dreknu on__Nemoj misliti da e jo moi da se natresa nada mnom! Ti si htio tu kuku za sebe. Nita vie. Ali ako je ja ne mogu dobiti, ja u se postarati da je ni ti ne dobije. Dosta sam ja pretrpio od tebe. Neu vie da trpim. Ne gledaj me tako! __ Da te ne gledam! grmnu Brodie neu te ja samo gledati; uinit u i neto vie. Davit u te dok ne istjeram duu iz tog tvog bijednog tijela. Pokuaj samo viknu njegov sin, teko da-ui. Nee ti mene vie daviti... nee me vie muiti. Misli da te se ja bojim; ne bojim te se, tako mi boga. Pokazat u ti neto emu se ti ne nada. Na taj neoekivani prkos u Brodieu uskipje jo vei bijes, i oi mu se izbuljie, ali se on, ne govorei nita, samo stade lagano primicati sinu oko stola. A Matt se, za divno udo, ne mae s mjesta. Umjesto toga on uz jedan izbezumljen krik sumanutog likovanja gurnu ruku u dep na kuku i izvue mali Der-ringerov revolver, koji bijesno stee u ruci, i uperi pravo u oca. Nisi znao da je imam ovo, a, svinjo? vrisnu on. Nisi znao da sam ovo donio iz Indije. Ima unutra jedan metak koji je spremljen za dar tebi. Evo, primi ga sad ti, podrugljivi siledijo! I on, stisnuvi zube iza blijedih usana, tre kaiprst unazad, i potee za oroz. Sinu uti blijesak i u se otar pucanj, koji glasno odjeknu u zatvorenoj sobi. Opaljen iz neposredne blizine, metak okrznu Brodievu sljepoonicu i zari se u ogledalo iznad kamina uz prasak stakla iji komadii zazveckae po podu zajedno sa posljednjim odjekom pucnja. Brodie za trenutak zastade zaprepaen, a zatim dreknu iz sveg glasa i jurnu naprijed, pa pesnicom slinom malju, zadade sinu strahovit udarac meu SeSirijin zamak 401oi! Matthew pade kao ivotinja od udarca sjekire, i u padu udari glavom o jednu nogu stola. I leao je onesvijeen na podu, a krv mu je tekla iz nosa i uiju. Ti, ubico! govorio je zadihano Brodie buljei sjajnim oima u nesvjesnu priliku pred svojim nogama. Pokuao si da ubije roenog oca. I dok je on tako stajao, na vratima se zau bijesno kucanje i u sobu upade gazdarica sva drui, i njeno grozno lice postade jo sablasnije kad vidje pitolj i nepominu priliku na podu. Svemogui boe! jedva izusti ona niste valjda ... niste valjda ubili svog roenog sina? Brodie je pritiskivao maramicu na svoju raskr-vavljenu i oprljenu sljepoonicu, pri emu mu je lice bilo ukoeno, a grudi mu se bolno dizale i sputale. Ostavite nas zapovjedi on, nikako ne skidajui pogled sa Matta. On je pokuao da ubije mene. Znai on je pucao na vas ree ona krei ruke. Znala sam da nee biti nikakvog dobra od tog njegovog upadanja u kuu. A koliku je buku i taj pitolj napravio!

 Onda se istite odavde! naredi joj on grubo. istite se, jer e inae biti jo vie buke ako vas samo to brine. Nemojte da prenaglite preklinjala ga je ona. Mislite na glas ove kue. Do vraga i vi i vaa kua. Ona ima samo lo glas dreknu on i prenese svoj bijesni pogled na nju. Zar ne znate da zamalo nisam poginuo? On je zgrabi za rame i izgura iz sobe. A zatim se, poto zatvori vrata za njom, opet vrati, i sumorno se zagleda u oprueno tijelo, pa se, priavi mu, nadnese nad njega i gurnu ga nogom. Htio si da ubije roenog oca promrmlja on. ivoga mi boga, platit e mi za to. Zatim prie lagano stolu, pa sjede i, skrstivi ruke preko grudi, stade strpljivo ekati da mu sin doe k sebi. 402 .,..*" . -..... -,..-..^ Za pet minuta u sobi je vladala potpuna tiina, osim laganog kuckanja sata koji je visio na zidu, i povremenog ruenja ugljevlja na ognjitu. Zatim Matt odjednom jeknu i pokrenu se. On pokua da sjedne drei se objema rukama za glavu, dok mu je krv jo curila iz nosa, ali ne uspje, i ponovo se skljoka na pod tiho jeei od bola. Udarac koji je dobio zamalo mu nije razbio lubanju, te je sad osjeao muku od potresa. On jo nije bio svjestan da mu se otac nalazi u sobi, jer mu se sve okretalo u glavi, te ga je spopalo strano gaenje. Osjeao je da mu je strano muno i tucao je, pa je zatim stao povraati. Gnusna mjeavina svega onoga to je bio strpao u eludac pljusnu iz njegovih usta i odvratno se smijea s barkom krvi na podu. Izgledalo je da nee nikad biti kraja njegovom riganju i da e ga refleksno naprezanje tijela ubiti, ali ono najzad ipak prestade, i poto je neko vrijeme nemono leao na boku, on ustade i borei se s vrtoglavicom nekako sjede na jednu stolicu kraj stola. lice mu je bilo blijedo i iarano mlazevima krvi, a oi izbuljene i nateene, ali i sa tako ogranienom moi vienja, on opazi oca i zagleda se u njega. Vidi da si jo ovdje proaputa Brodie tiho a i ja tako isto. Te posljednje rijei je izgovorio lagano i naglaavajui ih, dok je svoju stolicu privlaio blie stolici svoga sina. Samo smo nas dvojica u ovoj sobi. Zar to nije divno? Za mene je rijetko uivanje da budem ovako s tobom i da te gledam tako blizu sebe. On neko vrijeme poutje pa zatim nastavi kao da rei: Tvoja bi te mila majka voljela sad, samo kad bi mogla da te vidi. Jedan bi joj pogled na to tvoje lice ispunio srce radou! Bila bi oarana samo kad bi vidjela to tvoje kicoko novo odijelo, koje si tako lijepo udesio tom lijepom novom arom! Njen krasni, veliki sin! Matthew nije bio u stanju da govori; ali se od nJega nije ni trailo da govori. Brodie dohvati revol-Ver> pa okreui ga upadljivo pred oima svoga sina, aa 403koje su se sklanjale u stranu, nastavi uzdrljivim i zamiljenim glasom. Ama, ovjee, dok te ovako gledam, iznenaujem se kako je takav stvor kao ti imao hrabrosti da pokua da ubije mene. Takva nitarija! Ali teta to nisi uspio, mada mi metak u glavu ne bi bio ba prijatan; krasno bi se koprcao u zraku na kraju ome; njihao se sa strane na stranu s uzetom oko tog tvoga utog vrata. Matthew, sad sasvim trijezan, okrenu ocu mrtvaki alosno lice, i natjeran nagonskom eljom da se spase, nemono pokua da ustane, nastojei da umak-ne iz sobe. Ostani tu gdje si, pseto! planu Brodie. Zar misli da sam ve gotov s tobom? Ostat e ovdje dok je meni volja, a lako se moe desiti da nikad i ne izae odavde. Nisam bio pri sebi, tata proaputa Matt. Nisam znao ta radim... bio sam pijan. Dakle, cvrcka, je li? nasmija se podrugljivo otac. Zamisli ti njega! To je jo jedna gospod-stvena navika koju si donio iz tuine. Nikakvo udo to si tako krasno nianio pitoljem. Ja nisam namjeravao da opalim proaputa njegov sin. Kupio sam pitolj samo da se hvalim njim. O, neu to nikad vie! Kojeta, ovjee rugao mu se Brodie nemoj davati tako nepromiljena obeanja. Sutra moe zaeljeti da sasvim ozbiljno ubije nekoga... da mu prosvira metak kroz mozak tako da mu se prospe po podu. O, tata, tata, pusti me da odem zacvilje Mai,thew. Dobro vidi da to nisam namjeravao. De, de rugao se Brodie s podsmijehom kako to govori. Nije to ni nalik na onu ljudinu kakav si ti ni nalik na onog junakog sina tvoje majke. Po svemu izgleda da si izbljuvao svoju hrabrost. Moramo ti dati da jo neto popije da bi doao k sebi. I on zgrabi zvonce koje je bilo na stolu, pa glasno zazvoni. Pomisli samo nastavi on uz 404 grozan smijeh mrtvac ne bi mogao zvoniti. Da, da si me ubio, ne bih ti sad mogao dati da cvrcne.

__ Nemoj vie ponavljati tu rije, tata ree Matt jecajui. To me strano plai. Kaem ti da nisam znao ta radim. U taj mah ue gazdarica, pa ih utei pogleda stisnutih usana. __ jo smo ivi, kao to vidite doviknu joj Brodie veselo kraj svih pitolja, i baruta, i uspomena iz Indije; a kako smo ivi, hoemo neto da : pijemo. Donesite bocu viskija i dvije ae. __ Meni se ne pije zavapi Matt. Strano mi je muno. Glava mu je pucala od bola, i sve se u njemu prevrtalo pri samoj pomisli na pie. __ ta? viknu Brodie otegnuto. Ta nije valjda! Zar ti, prekaljena ispiutura koja nosi revolvere uza se. Ama, ovjee, bit e bolje da primi to ti se nudi, jer e ti biti potrebno neto da dobro ovrsne prije no to te predam policiji. __ Policiji! ree Matt zabezeknuto uasnuto. __Ne! Ne!, Ti ne bi tako neto uradio, tata. Njegov strah je bio odvratan. Zbog onoga udarca, zbog reakcije osjeanja i zbog oeve blizine, bio je spao na stepen beskimenog stvora koji bi drage volje i puzio pred nogama svog protivnika, samo da ga je time mogao umilostiviti. Brodie je gledao sina s osjeanjem odvratnosti; on je itao njegove misli i vidio kako iz njegovih zakrvavljenih oiju bije goli kukaviluk. On je utio dok je u sobu ulazila ena, sa bocom i aama, a zatim, poto ona izae, lagano promrmlja sam za sebe. Neka mi je bog na pomoi! I ovaj stvor nosi : moje ime? Zatim ogoreno uze bocu i napuni dvije ae i- >, stoga viskija. Evo! viknu on. Da pijemo sad u zdravlje , mog krasnog, velikog sina. Finog gospodina iz Indije! j|' Miljenika ena! ovjeka koji je pokuao da ubije ,, svog oca! I on bijesno gurnu au prema sinu. Pij. pseto, jer u ti je sasuti u zube. 405On ispi na duak svoju au, pa onda uperi pri' jetei pogled u onu drugu, dok se Matthew bolno muio da ispije svoj dio. E ree on podrugljivo sad emo provesti veselu no, ti i ja sami. Napuni svoju au! Napuni je, kaem. O, tata, pusti me kui viknu Matt, kome je sad bio odvratan i sam izgled i ukus viskija. Htio bih kui. Glava mi naprosto puca. O, boe, boe odgovori Brodie oponaajui glas svoje ene. Naeg dragog Matta malo boli glavica. Sigurno tamo gdje sam te maznuo, sinak. Strano! Sta sad da radimo? Pravio se duboko zarni-j ljen dok je ispijao svoju au. Ne mogu, brate, da smislim nita bolje od malo ove muenice. To je lijek za estita ovjeka kao to si ti... malo dobre estite muenice. On natoi novu au istog pia, pa nagnuvi se naprijed zgrabi vilicu svoga sina i stee prstima kao u mengele, te mu silom otvori slaba usta i sali mu punu au u grlo. Dok je Matthew hvatao dah i guio se, on nastavi s jezivim izigravanjem veselog drugarstva u piu: Tako, sad je bolje! Mnogo bolje! A sad mi reci... pazi, ne predomiljaj se, nego govori otvoreno ... kai mi kako ti se dopada Nancy. Ona, zna, moda nije od tako dobra roda kao tvoja majka, ali nimalo ne zaudara. O, ne! To je u izvjesnom pogledu isto stvorenje. Izgleda da ovjek ne moe imati i jedno i drugo. Zatim odjednom odbaci od sebe izvjetaenu ugla-enost, pa kao da zareza demonskim glasom: Pitam te je li bila po tvom ukusu? Ja ne znam. Ne bih mogao rei zacvilje Matthew, shvaajui da e njegov odgovor biti nepovoljan, ma kako odgovorio. Brodie klimnu zamiljeno svojom velikom glavom. Da, prijatelju, iva istina! Nisam ti dao dovoljno vremena da je isproba. Grdna teta to sam upao suvie rano. Mogao sam vas ostaviti bar jo deset minuta zajedno. 406 On je namjerno s nekim mranim nesvjesnim sadizmom ibao svoju vlastitu matu po svjeim ranama, svjestan da utoliko vie muka zadaje sinu ukoliko vie mui sebe. Sto je oiglednije bilo da se njegov sin u mislima grozi svojih skoranjih prijestupa, on je sve vie na njega gomilao te* svoje odvratne slike. Ama, ovjee, nisam mogao da se ne divim kako si snano i muki postupao s njom, mada ona ne bi mogla odrei nita takvom deliji. Po tome kako si je stezao, ovjek bi pomislio da se rve s nekim. Matthew nije vie mogao izdrati. Bio je dotjerao do granice strpljenja, te poloi na sto glavu u kojoj kao da je kucalo sto ekia, i briznuvi u slabiko jecanje, viknu: Tata, ubij me ako hoe. Ne marim. Ubij me, i kraj, ali me, za ime boje, ostavi na miru!

Brodie je gledao u njega razoarano, ogoreno, * bijesno!; u njemu se ugasila nada da e bockanjem natjerati sina da ga ponovo napadne, kako bi iskusio uivanje da ga ponovo prostre po zemlji onesvijeena. Vidio je da je ovaj toliko slab, toliko slomljen, toliko jadan i oajan da ga nije bilo mogue izazvati da ponovo plane, te se odjednom u jetkoj srdbi sae i otvorenom akom ga strahovito raspali po glavi. E onda, evo ti ovo, cmizdravi gade! prodera se on; nema smjelosti ni koliko ovca. Sva prefinjenost njegove ljutine, ruganje, sarkazam, ironija, iezoe, a mjesto svega toga njegov bijes se zapjenua kao pobjesnjelo more, dok mu silna pomama isto zamrai lice, kao tamni oblaci ljutitog neba. A htio si da spusti ruku na moju ljubavnicu! Usudio si se da digne ruku na mene! Na mene! riknu on, Matt podie na njega pogled slabia, pun prekli-' njanja. Ne gledaj u mene! riknu Brodie kao da je onaj oskrnavio svetinju, Nisi dostojan da digne ^voj pogled sa mojih cipela. Ne mogu da gledam u tebe a da te ne pljunem. Evo ti ovo, i ovo, i ovo! 407I pri svakoj toj rijei, pljesnuo bi sina po glavi, kao po praznom buretu, tako da je uvijek tresnula o sto. Boe moj! viknu on s gaenjem kakav si? Glava ti zvoni kao prazna bava. Zar si morao da , bude pijan da bi ustao u svoju obranu? Zar u toj tvojoj krvi nema osjeanja ponosa? Zar se ne ponosi to si nasljednik imena koje sam ti ja dao? Zatim, na vrhuncu ljutine, odjednom zgrabi Matta za miicu pa ga die kao skljokanu lutku i postavi na noge. Sto ja ovdje tratim vrijeme na tebe? Idemo kui! viknu on. Odvest u te kui. Sad te moramo sretno predati tvojoj majci, izvesti te iz ove grene kue. Ovo nije nikako mjesto za sina tako po-bcne ene. On proturi svoju miicu ispod Mattove i podupre svojim tijelom njegovu nesigurnu, upola neosjetljivu priliku, pa baci neto novca na sto, i natue eir na glavu. Moe li pjevati? viknu on, vukui Matta napolje u suru, praznu ulicu. Moramo se pratiti pjesmom, dok idemo kui. Samo ti i ja... da pokaemo svijetu da smo dobri prijatelji. Pjevaj, pseto! Zaprijeti mu on, uvrui mu ruku tako da ga je do srca zaboljela Pjevaj, ili u te ubiti! Sta da... ta da pjevam? uo se zadihan, mueniki glas njegovog sina. Pjevaj ta bilo. Pjevaj neku crkvenu himnu. Jeste! ree on oduevljen tom idejom. To je sasvim zgodno za ovu priliku. Zamalo nisi ubio oca mora pjevati himnu slavljenja i blagodarenja. Pjevaj. Sto prvi psalam, moj veliki, krasni ovjee: Poinji! naredi mu on. Svi ljudi to na zemlji ive," zakmea Matt. Glasnije! Bre! dreknu Brodie. Unesi izraza! Unesi srca u to. Kao da ba ide s vjerskog skupa. Tjerao je sina da koraa, pridravao ga, vukao i podupirao ga kad bi posrnuo na neravnoj ulici, dajui 408 takt prema pjesmi, i s vremena na vrijeme pridruujui svoj glas u refrenu te bezbonike satire. Ili su niz Vennel, prema svojoj kui, dok su rijei zvonko odjekivale kroz nepomini, umali zrak. um njihovih koraka postajao je sve slabiji i slabiji, pa su se sve vie gubili i njihovi glasovi, dok sve slabiji apat ne ieznu u tihoj nonoj pomrini. X Gospoa Brodie je leala na tankom slamnom dueku u svom uzanom krevetu, okruena mrakom svoje sobe i tiinom cijele kue. Nessie i baka su spavale, ali je ona bila stalno budna otkako ju je Agnesa ostavila, i jednako je oekivala da uje kako se Matt vraa. Otkako je ranije te veeri doivjela onaj udarac, glava joj je bila prazna i tupo nesposobna za razmiljanje, ali dok je ekala, patila je fiziki. Onaj otri bol joj se ponovo vratio! Ona se nemirno prevrtala na krevetu i probala jedan poloaj za drugim, trudei se da olaka otra iganja koja su joj sijevala kroz itavo tijelo. Noge su joj bile hladne, i vrele ruke se stalno micale po neravnoj povrini perine od raznobojnih krpica, kojom je krevet bio pokriven. Njeni prsti su u mraku sami od sebe prelazili preko svake krpice, kao da njima nesvjesno i ponovo ide tragom rada svoje igle. Nejasno je eznula za bocom vode koja bi joj izvukla krv nagomilanu u glavi i odvukla je u ledene, utrnule noge i stopala, ali je bila suvie slaba da se pokrene, a uz to se nekako neodreeno bojala da napusti sigurno utoite, svoju sobu, strepei da je ne snae neka nova nesrea, da na stepenicama ne iskrsne pred nju neki nov uasan doivljaj. Sekunde su kuckajui prolazile u minute, a minute se tromo otezale u satove, i ona kroz nonu tiinu slabo u kako sat na Gradskoj kui u daljini iskuca dvanaest aputavih tonova. Poinjao je, eto, novi dan koji e je uskoro dovesti pred novi niz

; 409tunih dnevnih sati i pred sve ono to e joj donijeti nova zora. Ali njeno zagledanje u svoju duu ne poe tim putem. Kad joj u glavi sinu misao o znaenju tog sata, ona samo promrmlja: Okasnio je! Obojica su strano okasnili!" I sa karakteristinim pesimizmom utuene due, izmjeri do najdubljih dubina ponor svega bolnog to bi se moglo desiti, i puna jada se zapita da se Matt nije sukobio s ocem negdje u gradu! Neopipljive pretpostavke koje se nadovezae na mogunost tog susreta natjerae je da sva uzdrhti, ak i dok je tako mirno leala u krevetu. Najzad kad joj zabrinutost dostie nesnosan vrhunac, ona zau korake napolju, na ulici. Ona oajno zaelje da pritri prozoru i da se pomui da prozre mrak napolju, ali je bila nesposobna za taj napor, te je bila prinuena da mirno lei i puna brinog straha eka kada e uti kljocanje brave na glavnim vratima. I zaista, uskoro u taj zvuk, ali kad se vrata otvorie, njena zabrinutost poraste jo vie jer odmah poznade snanu dernjavu svoga mua, podrugljivu, siledijsku, neodoljivu, i uplaeni pokorni glas njenog sina koji mu odgovara. ula je kako se neko teko tijelo tromo kree uz stepenice, a za njim umorne korake nekog lakeg, manje punog ivota, iznurenog tijela. Na vrhu stepenica, ispred njene sobe, njen mu ree glasno i siledijski: Idi sad u svoju tenaru, pseto! A ujutro u nastaviti razgovor s tobom. Ne u se nikakav odgovor, nego samo brzo struganje nogu i snano treskanje nekih vrata. U kui zavlada relativna tiina kroz koju je dopirao tek poneki um iz Brodieve sobe, kripanje kakve daske, po-mjeranje stolice, lupa cipela koje je bacio na pod, i krckanje federa pri naglom sputanju njegovog ogromnog tijela na krevet. Poslije toga zavrnog uma, tiina opet ispuni cijelu kuu. Njen je nemoni poloaj, izgleda, pojaavao njenu mo opaanja i dodavao snage njenoj intuiciji. Shvatila je da se stvarno dogodilo ono to se njoj inilo mogue i od ega je strepila, a uz to i da je njenog sina snala neka strana nevolja. Ovu drugu injenicu 410 je odmah osjetila po tome to je u hodu nepravilno vukao noge i to mu se u glasu osjeala oajna nemo, a na to joj se mata sasvim raspojasa, te joj se t> gluho doba poe priinjavati puno alosnih umova. Uini joj se da uje kako netko plae. Je li to pitala se ona, lako strujanje zraka oko kue, ili ustvari prigueno jecanje njenog sina? Ako je to zaista on, na kakav li je prenagljen postupak moe navesti njegov jad? Zamiljala je da to njeno, zabludjelo ali milo edo, smilja neki oajan nain da uini sebi kraj. Pa odmah zatim jecanje prijee u tihu, tunu muziku, koja je postajala sve jaa kao uporno ponovljena pogrebna jadikovka. Nastojala je iz sve snage da se primiri i da zaspi, ali nije mogla. U onom neodreenom duevnom stanju izmeu stvarnosti i sna, tugovanka je stade zapljuskivati kao sivi vali neku pustu obalu, pomijeani sa sumornim oajnim kricima ptica. inilo joj se da usred pljutanja kie i svjeih, mokrih, skoro prevrnutih gruda ilovae vidi nosila od prostih dasaka na kojima lei ut mrtvaki sanduk, i da gleda kako ga sputaju i kako ulijepljene grude zemlje poinju padati po njemu. Ona se uz prigueni krik prevrnu na lea. Odjednom ta njena po-lusvjesna privienja rastjera straan nastup fizikog bola. Onaj uasan gr koji ju je ponekad i ranije napadao, sad je stade ustrajno zvjerski muiti. Bilo je nepodnoljivo. Dotle je taj naroiti gr trajao samo kratko vrijeme, mada strahovito estok, ali se sad njeno muenje nije prekidalo. Za nju je to bilo gore od poroajnih muka i njoj sinu u glavi misao da tako strano pati zato to je iznevjerila svoju ker i dopustila da u poroajnim mukama bude glavake izbaena u oluju. Osjeala je kako joj oslabljeno srce treperi svakim vlaknom od grozne estine bola. O, boe! proaputa ona oslobodi me ovoga. Ne mogu to vie da ponosum. A bol ipak nije poputao, ve je postajao sve ei tako da ga najzad vie nije bila u stanju da podnosi. Ona se oajno i s mukom die, steui svoju nonu koulju oko sebe. Teturala se u hodu, ali ju je grozna muka gonila naprijed. Bosonoga i posrui ula 411je u sobu svog sina i gotovo pala preko njegova kreveta. Matte ree zadihano imam napad bolova. Nee nikako da popuste... tri... po nekog doktora. Tri brzo, sine! On je tek bio zaspao, te sad sjede u postelji, zgranut pred tom novom stranom utvarom. Ona ga uasno uplai, jer je samo nazirao dugu, bijelu priliku koja lei na leima preko njegova kreveta. Sta je? viknu on. Sta hoe od mene? A onda bunovno opazi da je bolesna, i viknu: Sta je to s tobom, mama? Ona je jedva disala. Umirem! Za ime boje, Matte,... doktora! Ne mogu vie da ivim s ovim bolom. Ubit e me ako ne pouri.

On skoi s kreveta, pri emu mu se u glavi sve vrtjelo od ostataka onoga to je sam nedavno propatio, i njegovu ve ionako potitenu duu obuze grinja savjesti, te opet postade onaj nekadanji preplaeni deko, pun kajanja. Ja sam kriv za to, mama zacvilje on; je li to zato to sam ti uzeo novac? Neu to vie nikad. Dobit u natrag i tvoj sati. Bit u opet dobar. A ona jedva i da ga je ula; bila je daleko od moi da razumije njegove rijei. Tri brzo! jeknu ona. Ne mogu ovo vie da podnosim. Idem! Idem! viknu on u strasnom nastupu poniznosti. Zatim mahnitim pokretima navue hlae, natue kaput i natae cipele, pa otra niz stepenice i iz kue. Trao je sredinom ulice dugim i nesigurnim koracima dok mu je vjetar, koji je sam pravio pri tranju, odnosio zamrenu kosu sa ranjavog i nateenog ela. O, boe! aputao je trei zar da sad jo ubijem i majku? Sve je to moja krivica. Ja sam za to kriv. Nisam prema njoj postupao poteno. Onako utuen poslije one svoje raskalanosti, osjeao se odgovornim u svakom pogledu za iznenadnu bolest svoje majke, te se stade tresti i griti od 412 silnog plaa, dok je boanstvu dovikivao divlja, nepovezana obeanja o tome kako e se izmijeniti i popraviti, samo ako mu majka ostane poteena. Dok je tako jurio, glave zabaene unazad, savijenih laktova pritisnutih uz slabine, i koulje razdrljene na zadihanim grudima, i dok je njegovo raskopano odijelo lepralo oko njega, izgledao je kao zloinac koji je umakao od suda i koji tri bez druge svrhe osim da umakne. Mada mu je uglavnom bio cilj da doe do grada, on onako zanesen u svoj jad i borbu protivrje-nih misli, isprva nije imao tano odreenog cilja, ali sad, kad je stao disati samo kratkim, sve slabijim dahtanjem i kad mu jedan probod prostrijeli slabinu tako da je shvatio da dalje ne moe da tri, on se jasnije sjeti da treba brzo nai nekog ljekara. Onako oajan sa svoje iznurenosti, uviao je da ne moe ii ak do Knoxhilla po dra Lawriea. Bilo je suvie daleko! Odjednom se sjeti kako mu je mama u jednom od svojih kilometarskih pisama pomenula nekog dra Renwicka na Wellhall Roadu, u nekakvom smislu koji mu se inio povoljan. Imajui to na umu, on kod eljeznikog mosta skrenu nalijevo, pa poto svoje umorno tijelo prisili na nov napor, poe dalje i na svoje veliko olakanje vidje crvenu svjetiljku ispred jedne od sjenovitih kua kraj puta. On zadihan zastade pred vratima, pa uzrujano potrai zvonce, nae ga i povue za ruicu, pun pritajenog straha. Potegao je tako strano da je, dok je tako stajao, uo kako zvonjenje dugo odjekuje u tihoj kui; a zatim, poslije kratkog vremena, vidje kako se prozor nad njim otvori i kako se pomaljaju glava i ramena nekog ovjeka. Sta je to? viknu neki otar glas vie njegove glave. Hitno ste potrebni, doktore! viknu Matthew, dok mu je brino, navie okrenuto lice svijetlilo prema doktoru svojim bljedilom. Moja majka je bolesna. Jako joj je pozlilo. Kakve je prirode bolest? upita Renwick. Ja, ja vam to ne umijem rei, doktore objasni Matthew isprekidano. Nisam imao ni pojma 413o tome dok se nije naprosto sruila. O, ima uasne bolove. Doite brzo. __ A gdje je to? ree Renwick rezignirano. Njemu ta stvar nije izgledala tako neobina i duboko ozbiljna kao Mattu. Za njega je to bila nona vizita, koja je moda ozbiljna, a moda i nije; jo jedan primjer estog i neprijatnog iskustva; opet gubitak potenog nonog odmora. Nae ime je Brodie, doktore. Sigurno znate kuu na kraju Darrock Roada. Brodie! viknu doktor, pa poslije kratke utnje ree izmijenjenim, upitnim glasom: Zato dolazite meni? Vaa majka nije moj pacijent. O, ja o tome nita ne znam viknu Matthew grozniavo. Njoj je jako potreban ljekar. Morate doi... toliko pati. Molim vas doite. Radi se o ivotu ili smrti. Nije to bio onaj Renwick od prije dvije godine, ve ovjek kojem je uspjeh dao mogunost da bira, da odbija posao koji ne eli; ali sada nije mogao odoljeti toj usrdnoj molbi. Dobro, doi u ree on kratko. Vi idite naprijed. Ja u doi za vama za koji minut. Matthew odahnu s osjeanjem olakanja i prosu prema ve zatvorenom prozoru itavu bujicu rijei punih zahvalnosti, pa se okrete i urno uputi kui. Ali, kad stie do kue, on ne smjede da ue sam, nego ostade napolju, drui onako nedovoljno odjeven, i osjeajui da mora priekati da ue zajedno sa doktorom. Mada je zakopao kaput sve do grla i pritezao ga oko sebe, ledeni noni zrak je probijao do sri, ali je on, bojei se da u kui ne naie na neto strano, da ne zatekne kako mu mama lei mrtva na njegovom

krevetu, stajao neodluno kraj vratnica, drui od hladnoe i straha. Ali nije morao dugo ekati, jer se ubrzo iza okuke puta pojavie dvije ute mrlje svjetiljki na doktorovima kolima i stadoe se pribliavati njemu sijajui sve jae. Najzad pri-stadoe uz samu ivicu puta i upravie na njega sav svoj blijesak, a iz pomrine iza njih mu do uiju do-prije otar glas doktora Renwicka. 414 Zato niste uli u kuu? Ludo je stajati tako poslije tranja. Platit ete glavom to se tako vrtite tu sa svima porama na koi irom otvorenim. On skoi iz lakih kola pa stupi u krug svjetlosti iz okolne pomrine. Sta vam je to bilo s glavom, ovjee? Je li vas netko udario? __ Nije! promuca Matthew u neprilici. Nego sam ... pao, znate. __ Gadno ste se ugruvali odgovori Renvvick polako, gledajui upitno u mladia, ali ne ree nita vie, ve torbom koju je drao u ruci mahnu prema kui, dajui time Matthewu znak da poe. Uoe unutra. Odmah ih okruie tiina i tama. Za ime boje, ovjee, dajte kakvu svjetlost ree Renvvick razdraljivo. Sto je due bio s Mattom, njegova hitra mo rasuivanja sve je vie zapaala i osuivala mladievu slabost i neodlunost. Zar se niste ranije mogli potarati za sve ovo? Morate se malo pribrati, ako hoete da pomognete majci. Dobro proaputa Matthew imam kutiju ibica u depu. I on drhtavim rukama ukresa ibicu i pripali mlaz plina u holu, pa pri toj slaboj, lelujavoj svjetlosti krenue naprijed, pa se, idui za svojim nemirnim sjenkama, popee uz stepenice. Vrata su na sobi gospoe Brodie bila poluotvorena, te se iz nje ulo brzo disanje, to Matthevv u, pa udari u jecanje i ree: Bogu hvala, iva je. Ona se uz herojske napore vratila u svoju sobu te je sad leala nemona, kao ranjena ivotinja, koja se sasvim na izmaku snage dovukla u svoju jazbinu. Doktor uze ibice iz Mattove zaludne ruke, pa poto pripali plin u spavaoj sobi, mirno izvede mladia napolje, a zatim zatvori vrata za njim pa se okrete i sjede kraj prilike u krevetu. Njegove crne, sumorne oi uperie se u konture njenog iskopnjelog tijela i dok joj je blago pipao stegnuti puls i zapaao upala udubljenja na mjestima na kojima je ispijenost ve uzela maha, preko lica mu preletje sjenka sumnje koja se ve zaela u njegovoj glavi. Zatim joj blago poloi dlan na trbuh, pa osjetljivim pipanjem smjesta 415zapazi abnormalni otpor njenih ukruenih miia, a zabrinut izraz na njegovom licu u istom trenutku postade jo ozbiljniji; ona ba tada otvori oi i moleivo ih uprije u njegove, pa zatim lagano proaputa: Doli ste! Njene rijei i pogled pokazae da ona gleda u njemu oslobodioca. Istoga trenutka kad ona pogleda u njega, on promijeni izraz na licu i podesi svoje crte tako da ine utisak dobrote i utjenog pouzdanja. Ovdje vas boli pokaza on blago, lakim pritiskom ruke. To je to mjesto. Ona klimnu glavom. Za nju je bilo pravo udo kako je on odmah pronaao sjedite bola; to mu je u njenim oima davalo udesnu i stranu mo; inilo joj se kao da njegov dodir odmah lijei, a njegova ruka, koja se blago kretala, postade udotvorna amajlija koja e pronai i nesumnjivo otkloniti bolnu tajnu njene nevolje. Ona je dragovoljno svoje izmueno tijelo podvrgavala njegovom ispitivanju, osjeajui da je to ovjek u kojem lei gotovo boanska mo da je iscijeli. Sad je bolje hrabrio ju je on kad osjeti da su joj miii olabavili. Moete li me pustiti da pogledam malo dublje samo jednom? upita on. Ona opet klimnu glavom, i drei se njegovih uputstava, koje je on izgovorio vrlo tiho, pokua da mirno die, dok su njegovi dugi vrsti prsti inili da joj se tijelo jei i treperi od bola. Sjajno zahvali joj on, s puno mirnog priznanja. Vrlo ste hrabri. Ona ni po najmanjem treptanju njegovog oka nije mogla nazreti da je on, duboko u tkivima njenog tijela, pronaao kvrge neke izrasline koja je pustila iroki korijen, za koju je znao da se razvila daleko preko granice u kojoj bi ljudska vjetina mogl3 pomoi. Koliko ima otkako vas to mui? upita on kao uzgred. Ovo sigurno nije prvi napad bola koji ste osjetili? Ona mu jedva odgovori. 416 Nije! Imala sam ja to ve odavno, s vremena na vrijeme, doktore, ali nikad tako dugo kao sad. Bol je obino odmah prolazio, ali ovaj vrlo sporo prolazi. Sad mi je neto bolje, doktore, ali jo nije prolo. Sigurno ste, gospoo Brodie, imali i druge simptome viknu on, a njegov rjeit pogled izrazi neto to se nije dalo iskazati jednostavnim rijeima.

__Vi ste morali znati da vam zdravlje ne valja. Zato se niste ranije zabrinuli zbog toga? Znala sam dobro odgovori ona ali je nekako izgledalo da nikad nemam vremena da brinem o sebi. A zatim dodade, ne pomenuvi netrpeljivost svog mua: Naprosto sam pustila da stvar ide kako ide. Mislila sam da e to s vremenom i proi. On je polako mahao glavom kao da je prekori-jeva, pa ree: alosno ste se zapustili, gospoo Brodie. Zbog toga ete moda morati malo leati u krevetu. Morate se pomiriti s tim da treba da se odmorite; to vam je odavno bilo potrebno. Odmor i nikakve brige! A ta je to sa mnom proaputa ona. Nije valjda... nije nita ozbiljno? On se die sa kreveta i zagleda se u nju s puno dobrote. Jesam li vam rekao da ne brinete? ree on. Ja u sutra ponovo doi da vas potpunije pregledam, kad ne budete imali bolove. Sad ete lijepo spavati. Imam ovdje neto od ega e vam biti lake. Moete li uiniti da mi bude lake? promrmlja ona slabim glasom. Ovo vie ne bih mogla podnijeti. Toga vie nee biti tjeio ju je on. Ja u se pobrinuti za to. Ona je utei gledala kako on uzima svoju torbu, kako je otvara i kako vadi jednu boicu iz koje zatim paljivo odbrojava nekoliko kapi u jednu au, a kad aodade malo vode i opet se okrete njoj, ona stavi svju izmravjelu ruku na njegovu i ree dirljivo: zamak 417 Vi ste tako dobri prema meni. Nije nikakvo udo to svi govore o vama. Ja vam mogu samo zahvaliti to ste doli k meni noas, i zahvaljujem vam od sveg srca. Onda ispijte ovo proaputa on blago, steui njene suhe, uljevite prste. To je upravo ono to vama treba. Ona primi au sa svom uzvienom vjerom malog djeteta i ispi do posljednje kapi, pa ak razvue blijede usne u slab, alostan osmijeh i proaputa: Ala je to gorko, doktore; mora da je to nekakav dobar lijek. On joj takoer odgovori s osmijehom koji je umirivao. Sad se odmarajte naredi joj on potreban vam je dug san. I on, jo uvijek drei njenu ruku u svojoj, opet sjede kraj nje, ekajui da uspavljujue sredstvo pone djelovati. Njegovo prisustvo ju je umirivalo svojom blagonaklonom, magnetinom moi; ona amajlija koju je stezala kao da se bojala da je ispusti, hrabrila ju je; a njene oi su se ponekad otvarale i gledale ga zahvalno. Zatim joj se zjenice lagano suzie, a zategnute crte njenog lica izgladie i ona promrmlja sanjivo: Bog vas blagoslovio, doktore. Vi ste spasli ivot moje Mary, pa ete i meni pomoi. Doite opet... molim vas. Zatim zaspa. On polako izvue ruku iz njenog sada mlitavog stiska, vrati stvari u torbu, pa zastade posmatrajui je kako spava. Njegovo lice je sad bilo bez one zatitne koprene optimistikog pouzdanja, pomraeno zbog alosne izvjesnosti, zamiljeno zbog ljudskog sau-ea. On postoja za asak nepomian, pa je bolje po-kri toplim pokrivaima, uvrnu malo gasnu svjetiljku i izae iz sobe. Pri dnu stepenica ga je ekao Matt ije je blijedo lice puno strepnje sijalo slabim bljedilom mladog mjeseca. 418 __Kako joj je? upita on tiho. Je li joj __ Sad nema vie bola i spava odgovori RenwiCk. __ To je bilo ono to se moralo prvo uraditi za vau majku. Gledao je pravo u mladia i pitao se koliko mu moe kazati. __ Gdje je va otac? upita on najzad. Smatram da moram s njim govoriti. Mattov pogled se pokoleba, a nateene oi se obo-rie ka zemlji i tijelo mu se nelagodno pomae dok je aputao: U svom krevetu. Ne bih htio da ga uznemirim. Ne, bolje da ga ne budimo. To nam ne bi nita pomoglo. Renwickovo lice dobi strog izraz pred mladievim utuenim izgledom. Kakva je to kua? pitao se on, i kakav je to svijet? Majka, sin, da, ak i ono dijete, Mary svi su zaplaeni od jednog jedinog svemonog stvora, gospodara kue, tog uasnog Brodiea.

 Ne znam ree on najzad, izgovarajui rijei hladno i razgovijetno da li bih bio sklon da i dalje njegujem ovu bolesnicu, ali moete kazati svom ocu da u sutra doi da govorim s njim. Hoe li ona due bolovati? promrmlja Matthew. Otprilike est mjeseci. Toliko dugo! ree Matt polako. Ona radi sav posao u kui. Sta emo mi u kui bez nje? Morat ete se nekako snai ree ljekar strogo. Krajnje je vrijeme da ponete uiti da se snalazite. Kako to? upita Matthew glupavo. Vaa majka umire od neizljeivog unutranjeg raka. Nee vie ni ustati iz postelje. Za est mjeseci e biti u grobu. Matt se skljoka kao da ga je taj ovjek mlatnuo i klonulo sjede na stepenice. Mama umire! Ta jo Prije pet sati je trala oko njega i posluivala ga izvrsnim jelom koje je svojim rukama spravila, a sad Iei slomljena na postelji sa koje nikad vie nee usta27. 419ti. S glavom pognutom na ruke, on i ne vidje kad doktor izae, niti u kad se vrata zatvorie. Shrvan tugom i grinjom savjesti, on stade gledati ne unaprijed, nego unazad; njegovo ivo prisjeanje proeta svim stazama prolosti. Osjeao je njeno milovanje njenih ruku, mili dodir njenog obraza, sputanje njenih usana na svoje elo. Gledao ju je kako mu dolazi u sobu dok on razmaeno nestrpljiv lei u krevetu, i uo kako mu blago govori: Evo neto lijepo za tebe, sine." Crte njenog lica izaoe mu pred oi u svima izrazima, pri umiljavanju, moljenju, laskanju; i u svakom od njih osjeao se neodredivi ig njene ljubavi prema njemu. A zatim vidje njeno lice najzad sasvim smireno u tihoj, zadovoljnoj ukoenosti koju donosi smrt, i u vedrini tog lica na onim blijedim usnama opazi jo uvijek onaj njen osmijeh pun njenosti koju je uvijek pokazivala prema njemu. Sjedei tako sam na stepenicama, brinu u pla i stade jednako ponavljati sam za sebe: O, mama! mama! Kako si uvijek bila dobra prema meni! XI Gdje je moja topla voda? prodera se Bro-die. Topla voda! Moja voda za brijanje! Stajao je na stepenitu ispred svoje sobe, u koulji i hlaama, i urlao prema prostorijama na donjem katu. Bilo je nezapameno da ga pred vratima ne eka voda za brijanje u sekundu tano kad mu je zatre-bala. On se, kako je bio navikao, sagnuo da digne vr, ali nije bilo vra za koji se trebalo sagnuti. Na taj besprimjeran i grozan dokaz nemarnosti, njegovo zaprepaenje je odmah ustupilo mjesto osjeanju line uvrijeenosti, koje je jo vie pojaalo gorinu s kojom je ustao iz kreveta. Tog jutra se probudio s drukijim gledanjem na dogaaje od protekle noi i dok je tu stvar preturao po glavi, postepeno je sve vie bjesnio pri pomisli da je njegov sin natrapao na 420 niegovu ljubavnu vezu sa Nancy i pronaao mjesto njihovih sastanaka u College Streetu. Ljutina to se takav slabi kao to je Matt usudio da se umijea u niegov nain ivota uini da on sasvim zaboravi na opasnost iz koje je sretno izvukao glavu; neobian sluaj pucanja u njega prijee u carstvo nestvarnosti, a samo je Mattovo uplitanje u njegovo zadovoljstvo budilo njegovo ogorenje i bijes. Glava mu je jo bila bunovna od tekog sna; briga zbog opadanja posla, koja mu je stalno leala u pozadini misli i pozdravljala ga im bi se probudio, jo je vie uveavala njegovo ogoreno neraspoloenje i muku, a sada, eto, kad naroito eli da se obrije i osvjei da bi sredio zamrene misli, ne moe da dobije toplu vodu. Uvijek isto, govorio je sebi; nikad ovjek da dobije to hoa u toj prokletoj kui. I on svom silinom pravednog gnjeva, ponovo riknu: Vode! Odmah mi donesite vodu! Do vraga s tim! Hou li ja vazdan ovdje stajati bosonog i ekati da se svi smilujete. Vodu, prokleti! Nita se ne desi! Na njegovo silno zaprepaenje, Mama ne potra uz stepenice sva zadihana, sva uzbuena od poniznosti i urbe, nosei poznati vr koji joj se pui u ruci i sa poniznim izvinjenjima na drhtavim usnama. Dolje je vladala neobina tiina. On frknu i kad ve htjede da potri niz stepenice i malo energinije istakne svoje zahtjeve, iznenada se otvo-rie vrata Mattove sobe, i kao pokoravajui se nekom priguenom davanju posljednjih uputstava, Nessie izae i bojaljivo poe prema ocu. Njegova ljutina popusti im je ugleda, a s njegovog ela nestade mrtenja, dok se gorka izvijenost njegovih usana malo ublai. Njeno prisustvo je uvijek neminovno ublaavalo surovost njegove prirode, te je u stvari zbog toga i bila izabrana da mu javi novost. Tata ree ona bojaljivo mama nije jutros ustala.

 Sta! prodera se on, kao da ne moe da vjeruje svojim uima jo nije ustala? Jo u postelji u ovo doba. Nessie klimnu glavom. 421 Ali nije to njena krivica, tata promrmlja ona moleivim glasom. Nemoj joj zamjeriti nije joj dobro. Pokuala je, ali nije mogla ni da se makne. Brodie stade gunati. Zna on da je ona lijena, pakosna, i da je cijela ta stvar nekakva smicalica, izmiljena samo da on ne doe do svoje vode za brijanje. Zatim se sjeti doruka. Tko e mu to spremiti. On odjednom uini jedan korak prema Maminoj sobi da vidi hoe li je njegova pojava natjerati da zaboravi svoju bolest, hoe li ju pokrenuti da se pozabavi neim korisnijim. Mami je noas bilo vrlo zlo ree Nessie pre-prijeivi mu put. Matt je morao usred noi trati da zove doktora. On stade kao ukopan na tu novu i iznenadnu vijest, pa viknu pun zaprepaenja i nezadovoljstva. Doktora? Zato mi to nitko nije kazao? Zato mene nitko nije pitao o tome? Zar da se sve u ovoj kui radi iza mojih lea, i da mi se nita ne kae o tome? Gdje je Matt? Matthevv, koji je sav taj razgovor sluao kroz poluotvorena vrata, izae polako na stepenite. Po njegovom licu masnicama iaranom izgledalo je kao da nije nikako ni spavao, te je sad nelagodno gledao oca pri jarkoj dnevnoj svjetlosti. Ali je Nessie ipak uinila svoje time to je saopila stranu novost, te e sad njemu biti lake da objasni stvar. Zato mi nisi nita kazao o ovoj... ovoj stvari, rnladi gospodine? ponovi Brodie bijesno. On nije htio da govori o tom kao o bolesti, po njegovom je miljenju cijela stvar bila smicalica protiv njegovog komoditeta, zavjera da se njemu napakosti. Zato nisi najprije doao k meni? Nisam elio da te uznemiravam, tata promrmlja Matt. Mislio sam da spava. Sad si odjednom pun obzira ree Brodie podrugljivo. Nisi se uvijek tako mnogo brinuo za moje zdravlje, zar ne? On znaajno poutje, pa dodade: Dakle, doveo si Lawriea u kuu... no, pa ta je kazad o njoj? 422 __ Nije on bio odgovori Matt ponizno. Nisam njega mogao dovesti. Doao je Renvvick. Brodie sav uzdrhta od ljutine. __ gta; riknu on. Doveo si toga blesana u moju kuu! Sta ti je palo na pamet, budalo? Zar ne zna da smo on i ja zakleti neprijatelji? Naravno da e on strpati mamu u postelju. Na svaki nain! podsmjehnu se on. Sigurno e htjeti da je zadri tako itavu sedmicu. Sigurno smo je mi ovdje ubijali. Ne sumnjam da e joj sad prepisati piletinu i ampanjac, sve dok budemo imali utavica da plaamo njegove raune. __ O, tata viknu moleivo Matthew. Ne bih to rekao. On je rekao da je stvar... da je zaista ozbiljno. __ Kojeta! isceri se Brodie. Po mom miljenju taj je sposoban i za najgore, a ni ti nisi bolji kad si ga doveo ovamo iza mojih lea. I za to u ti ja platiti. I to sam ti duan. __ Bilo kako bilo ree Matthew zamuckujui __tek on je rekao... rekao je da e jutros doi da je paljivije pregleda... i da e razgovarati s tobom. Tako! ree Brodie. Stajao je utei, usana posuvraenih unazad, u gadnoj podrugljivoj grimasi. Dakle, Renvvick e danas prije podne doi u njegovu kuu, je li? Moda da otpone niz svakodnevnih posjeta, nesumnjivo mislei da e u mekuno beskimenom stvoru kao to je Mama nai sjajnu uobraenu bolesnicu s kojom e se igrati. Brodie i nehotice stee pesnicu, to je uvijek radio kad je bio proet snanom odlunou, i stade kripati zubima. Ja u ga lino doekati ree on glasno, tonom punim nagomilane mrnje. Vidjet emo ta ima da kae u svoju obranu. Iznenadit e se. Nee vidjeti nju, nego mene. Zatim se, poto je kratko vrijeme stajao zagledan u prazan prostor, okrete. Nessie ree on idi i donesi tati malo to-Ple vode. I pazi, lutko, da se ne opari! A poslije otii i reci onoj mojoj staroj majci da ustane. Mora 423nam spremiti kakav-takav doruak. Ako Mama moe da se izleava u krevetu, mi ostali moramo da radimo. Tri sad!

Ubrzo stie topla voda, te on poe izvoditi uobiajeno jutarnje udeavanje. Ali nije mislio na ono to je radio. Svakog bi asa naglo zastao, a oi mu se sumorno zagledale u prostor, usplamtjele Ijutitim plamenom, pa bi zatresao glavom, bijesno i prezrivo. On da dri moju enu u krevetu promrmlja on Ijutito, smatrajui da je Renvvickovo maslo to to je njegova ena pala u postelju. Prokleti bezobraznik! Ali utjerat u ja njemu pamet u glavu! Nauit u ga ja ta znai mijeati se u moje poslove. On je jo od one strane bolesti svoje keri imao grdnu pizmu na Renwicka, zbog uvreda koje mu je ovaj izgovorio prilikom onog znamenitog sastanka kad je on odbio da posjeti i pomogne ker za vrijeme krize zapaljenja plua. U njemu odjednom buknu silno neprijateljstvo, te stade unaprijed smiljati sve prezrive uvrede koje e sruiti na tog ovjeka. Njemu ni za trenutak nije palo na pamet da obie bolesnu enu; ona je bila samo beznaajan pion u toj igri, i kad bude uspjeno obavio stvar sa Renwickom, ona e nesumnjivo ustati i skuhati mu ruak i to neka pripazi da to bude naroito dobar ruak, da mu se naknadi jutronji gubitak. Da, udesit u ja njega mrmljao je svaki as za sebe; bacit u mu honorar u lice i rei mu da se isti iz moje kue. Za dorukom je jedva gutao od nastupa gnjeva, mada ni ono to je spremljeno nije bilo neobino primamljivo. Porid je bio zagorio i vodnjikav, te je on sumorno gledao u staru majku, koja je, onako uurbana oko kuhanja, bila podigla suknju i skutove joj zatakla oko pasa, vie prugaste donje suknje. Ovaj porid je upropaen viknu on prema njoj zlovoljno. Ovo nije ni za svinje. Sve je ilo naopako. Prenice su bile meke i gnjecave; a aj to je morao da primi umjesto svoje omiljene kave slab i poparen vodom koja nije pro424 kljuala, dok je preno jaje bilo kao koa, a slanina sam gar. __ Morat e da ustane viknu on glasno. Ne mogu da trpim ovakve stvari. Ovo je taman da se ovjek otruje. Prljavo je ognjite buljilo u njega, cipele bile neoiene i dok se brijao, bio se posjekao. On se, sav usplamtio, die od stola i sjede u svoju naslonjau da eka Renwicka. Pogled mu s izrazom odvratnosti poe za starakim, nespretnim kretanjem njegove majke, a ui mu neprijatno dirnu zveket razbijanja tanjura, koji se u iz malog odjeljenja za posue. Zatim vidje da se Nessie vrti po sobi besposlena, pa je otro otjera u kolu. Bila je zakasnila najmanje jedan sat, i uzdala se da e se u toj neobinoj prilici zaboraviti i na nju, ili da e je moda izviniti, ali joj on zapovjedi da ide, te ona ode i ne pokuavajui da se buni. Matthew se nikako i ne pojavi, ve ostade gore nevidljiv. Od Mame se nije ulo nita. Brodie se nije nikako mogao skrasiti. On pogleda u sat, pa vidje da je deset i po i shvati da je zakasnio u radnju najmanje jedan sat, te da mu duan sigurno stoji otvoren, bez iijeg nadzora, osim to e jedan glupi nemarni deko zaludno blenuti u svakog tko bude uao unutra. Zatim ogoreno pomisli da njegovo odsustvo i ne znai mnogo; da to u stvari nije vano, jer mu je sad tako malo ljudi dolazilo u radnju. On ustade i poe nemirno hodati tamo-ovamo. Kuhinja mu je izgledala neobina pri tom osvjetljenju; zbog poremeaja u njegovom svakodnevnom toku dogaaja, sve mu je oko njega izgledalo udno i neobino. Odstupanje od svakodnevnih navika, koje je dolo neposredno za neprirodnim dogaajima od prethodne noi, inilo je na njega utisak neke grozne ne-stvarnosti i dovodilo u zabunu njegovo priprosto shvaanje, te je razdraenost izazvana tom zbunjenom nedoumicom posluila kao gorivo koje je i dalje pothranjivalo njegovu usplamtjelu ljutinu. Hodao je po predsoblju nemirno kao tigar u kavezu. Sto je due morao ekati, ljutina mu je sve vie rasla, dok najzad ne ode u sobu za primanje i stade nervozno gledati 425kroz prozor, kao da hoe da ubrza Renwickov dolazak. Zatim mu pade na pamet da ga doktor moe vidjeti kako izviruje i shvatiti to kao znak njegove slabosti, te se na tu odvratnu pomisao naglo odmae od prozora i vrati u kuhinju, gdje se prisili da opet sjedne u naslonjau i da se bar prividno savlada. I tako je ekao, naizgled ravnoduan, u dui sav uskipio, pri emu je neprestano lupkanje nogom koja je mahala kroz zrak bilo jedini znak njegovog uzavrelog nestrpljenja. U jedanaest sati zazvoni zvono s vrata. Kao trka koji je dugo ekao na start da stavi u pokret rezerve energije, Brodie skoi iz naslonjae i krupnim koracima ode lino do glavnih vrata, pa ih jednim prkosnim pokretom otvori irom, sve do zida. Njegova ogromna tjelesina ispuni sav otvor tako da zakri ulaz u kuu. No, ta je bilo? zareza on. Sta eli? Dr Renwick je stajao na pragu, hladan i besprijekoran u svom prikladnom jutarnjem kaputu, dok su njegov sluga, njegov dobro istimaren konj i lijepa, laka kola u pozadini jo vie doprinosili njegovoj do-

stojanstvenosti. On, sad potpuno osiguran velikom i bogatom praksom, ne uini ni najmanji pokret da ue, ve upadljivo zastade prije no to ljubazno odgovori : Ah, kako vidim, to je jutros lino gospodin Brodie. Nije stvar u tome ree Brodie namrteno nego ta vi traite ovdje? Vi ste zaista suta uljudnost primijeti Ren-wick mirno. Niste se nimalo promijenili od naeg posljednjeg sastanka ... bar ne nabolje. Recite ta elite, gospodine! izusti Brodie zadihano. Ne eite svoj glatki jezik o mene. Odgovarajte to vas pitam. Pa lijepo. Kad ste tako osorni, onda u i ja biti takav. Prole noi sam dolazio na hitnu molbu vaeg sina i prlino protiv svoje volje da pregledam vau enu; a vi, u to sam uvjeren, dobro znate 426 da sam ja dolazio ovamo i pored toga to se pravite da ne znate. On zastade, pa nemarno, udarcem rukavice, otrese neto s rukava i nastavi: __ Jutros sam odluio da jo posljednji put napatim _ on jako naglasi rijei posljednji put" da bih daljim pregledom utvrdio alosnu dijagnozu koju sam prole noi postavio. Brodie je bijesno buljio u njega. Renwickova nepokolebljiva mirnoa dovodila ga je do bijesa kakav ne bi mogao izazvati ni najei izliv ljutine. Na takav izliv on bi odgovorio ravnom mjerom. Ali je njegov nezgrapni um bio nemoan pred hitrom duhovnom pribranou, kao toljaga pred sjajnim rapirom: dobio je itavo tuce uboda, prije no to je stigao da raz-mahne tekim orujem svog odgovora. Ljekar ga je u stvari bio gotovo razoruao izjavom da ne namjerava vie dolaziti, a probudio ma je panju uvijenim nagovjetenjima o Maminom stanju. Pa ta mislite da joj fali? upita on podrugljivo, i nesvjesno mijenjajui svoj stav. Ona je duu dala za izleavanje u krevetu. Renwick die obrve ne govorei nita, i taj je jedan laki pokret imao takvo djelovanje da Brodie osjeti, krajnju neukusnost svoje primjedbe. Bjesnei u sebi zbog tog neiskazanog prezrenja, on pribjee neizbjenom sredstvu kojim se sluio kad bi sve druge promaio sputanju do linih pogrda. Ne podsmjevajte mi se tako tim vaim mir-kanjem viknu on. To svakako ne uljepava vae runo lice. Renvvick nastavi da gleda bez ikakvog uzbuenja. Veina ljudi je zbog svog rasta bila primorana da gleda navie u Jamesa Brodiea i Brodie je silno uivao u tome: to mu je davalo osjeanje nadmonosti i omoguavalo mu da gleda na ovjeka s visine. Ali je Renvvick bio visok koliko i Brodie te je zbog malo uzvienijeg poloaja vanjskog trijema odnos bio sasvim obrnut: on je gledao nanie na Brodiea. Ja ovdje samo uzalud tratim vrijeme ree n najzad hladno. Ako vi niste ovjek od posla, 427ja jesam. Pri takvom duevnom stanju, vi niste razloni. Vi patite od neke uobraene veliine, a i zbog toga elite da svaki dre pred vama. Nesretni lanovi vae porodice se nesumnjivo plae vas, ali vas se ja, sreom, ne plaim! Shvatite to jasno, ako moete. A sad vam elim zbogom! On se okrenu i htjede da sie niz stepenice, kad ga Brodie dohvati za miicu. ekajte! ekajte! viknu Brodie. Sastanak se nije odvijao onako kako je on oekivao, jer je zamiljao da e on preko volje dozvoliti Renwicku pristup u kuu tek poto se ovaj bude dugo previjao i klanjao pred njim, i poto mu vlastito povrijeeno dostojanstvo bude pristojno umireno. U dui je osjeao da mora saznati ta doktor misli o njegovoj eni, i mada je na prvom mjestu elio da natjera Ren-wicka da se osjeti kao plaeni sluga koga ovjek moe otpustiti po isplati honorara, on ipak nije elio da ostane potpuno neobavijeten o Maminom stanju. Nemojte tako otii viknu on. Niste mi nita rekli ta je s mojom enom. Zato ste plaeni ako niste u stanju da mi kaete zato ste dolazili prole noi. Morate se nekako opravdati. Ljekar se hladno i prezrivo okrete profilom prema njemu. Nije uope rije o honoraru, bar ukoliko je to meni poznato. A to se tie one druge stvari, ja sam ve rekao da u vam dati svoju odlunu dijagnozu tek poslije daljeg, unutranjeg pregleda. Zatim se oslobodi Brodieve ruke, koja ga je zadravala, i poe kao da e otii. Ama, do vraga viknu Brodie iznenada. Uite i uradite to je potrebno. Kad ste ve tu, moete biti od koristi. Renwick se polako vrati i ree glasom ija ga je blagost dovodila do ludila: Poto me molite da se vratim, ja u to uiniti, ali shvatite da to inim samo radi vae ene. Zatim proe pored glomazne prilike ispred sebe i brzo se pope uz stepenice. Brodie ostade u predvorju razgnjevljen i zgranut. On Ijutito sastavi obrve i neodluno protrlja bradu,

428 pa ve prui ruku da zatvori glavna vrata, ali se uz-dra kad mu u uvrijeenoj glavi sinu misao da je zatvaranje vrata za Renwickom gotovo prava uslunost. __ Neka sam zatvori vrata promrmlja on. Na svaki nain nee dugo ostati. Brzo e opet izai, i to konano. Gledao je neraspoloeno napolje kroz otvorena vrata, u doktorovu sjajnu ekipau pred njegovom kapijom, i njegove crne zavidljive oi su zapaale lijepe noge u konja, miiava plea i gipki izvijeni vrat. Jasno je procijenio kolika suma novca lei u toj sjajnoj ivotinji, u temeljno sagraenim lakim kolima tipa koija, u koijaevoj livreji, pa ak i u eiru sa kokardom, koji mu se veselo nakrivio na glavi, i te opipljive i vidne dokaze doktorovog dobrog stanja osjeti naprosto kao u. On s naporom otre pogled od sveg toga pa stade hodati gore-dolje po holu. Zar taj ovjek nee nikad sii? upitao se on. ta on misli kad ostaje gore tako dugo? Ljuti to je razmiljao o onome to se sigurno zbiva tamo gore; previjao se od muka pri pomisli o vjerojatnoj prirodi toga pregleda. Mada je sa svojom enom prekinuo sve seksualne odnose i naprosto je odgurnuo od sebe s prezrenjem, sada ga je sama pomisao da mu se drugi ovjek mijea kod nje kako je on to u sebi izrazio dovodila do bjesnila. Mada je njegova ena bila stara, iznurena i iznemogla, ipak je jo bila njegovo vlasnitvo, njegova imovina, njegova svojina. On tu svojinu nee nikad zatrebati, niti e iskoristiti tu imovinu, ali ona ipak mora ostati pokorna njemu. On je bio od prirode tako nastrojen, i da je ivio u neko drugo doba, on bi nesumnjivo unitavao svaku svoju ljubavnicu, poto bi je se zasitio, iz naopakog straha da ne padne u tue ruke. Sad ga poee muiti smijene i grozne misli. Tako mi boga viknu on ako on ne sie, ja u ii gore. Ali ne ode gore. Neto u onom Renwickovom hladnom prezrenju bilo je rashladilo njegov ivotinjski duh i mada se, razumije se, nije bojao nikoga, 429ipak je kov duha onog ovjeka toliko nadmaivao njegov da ga je nadvladao, ak i potinio. U njemu je vii, neustraiv duh uvijek budio neko slabo, sumorno nepovjerenje, uvod u mrnju, u neku neobuzdanu antipatiju, koja je na njegovu nesreu slabila i onu malu koliinu razuma koja je obino upravljala njegovim pobudama. Tako se on ljutio i hodao po holu, dok najzad, poto je morao ekati itavo pola sata, ipak u kako Renvrick silazi. Posmatrajui doktora kako ide niz stepenice, on osjeti neodoljivu potrebu da glasno izrazi svoje veliko nezadovoljstvo. Pa vi ste rekli da imate posla? nasmija se on pakosno. Mnogo vam je trebalo. Na svaki nain ne vie no to je potrebno za posljednji pregled ree Renwick ravnoduno. No, pa ta je njoj? izbaci Brodie kao iz puke. Sigurno ste joj za sve to vrijeme trpali u glavu nekakve sjajne, fantastine ideje. To me podsjea da treba da vam kaem nastavi doktor mirno, prelazei preko njegove upadice neizostavno treba da udesite da va domai ljekar doe sutra ujutru. Ako elite, ja u doi u vezu. s njim. Vaa ena mora imati stalnu i neprekidnu panju. Brodie je buljio u njega u nevjerici, pa se zatim nasmija podrugljivo. Da joj moda ne treba i nudilja? viknu on. Vaoj dobroj eni bi to nesumnjivo bilo potrebno. To jest dodade Renwick mirno ako imate mogunosti za to. Brodie u tim rijeima vidje uvredljivu aluziju. Imajte na umu ree on zadihano da sam vas ja pitao ta je njoj? Razvijeni, neizljeivi rak na materici izgovori Renwick polako. Na te rijei Brodie zinu zapanjeno. Rak! ponovi on. Rak! I kraj svega eljeznog vladanja sobom, on lako preblijedje u obrazima; ali se borio da se povrati. 430 __To je laf viknu on iz sveg glasa. Vi to pokuavate da mi se svetite. Hoete da me uplaite bezobraznim laganjem. __ Kamo sree da je la, ali sam se uvjerio da je, iskljuujui i najmanju sjenku sumnje, moja dijagnoza tana ree Renwick tuno. Nita se ne moe uraditi za tu siroticu, osim da joj se ublaavaju bolovi; ona vie nee ustati iz postelje u koju je pala. Ja vam ne vjerujem zareza Brodie. Ne polaem ni ovoliko na vae miljenje.

I on pue prstima prema doktorovom licu, kao da je oinuo biem, ne marei toliko zbog strahovite bolesti koja je, moda, napala njegovu enu, koliko zbog poniavajueg poloaja koji, kako je uobraavao, doktor hoe da mu nametne. Dobit u ja sigurniji savjet no to je va viknu on. Pozvat u svog ljekara. On je za itavu glavu iznad vas po ljekarskoj vjetini. Ako je bolesna, on e je izlijeiti. Renwick prikloni glavu. Ja bih iskreno elio da on to uradi, a moram vam rei dodade on vrlo ozbiljno da su u medicini odmor i sloboda od svake brige osnovi svakog lijeenja. Dobro; hvala lijepo, mada ne znam zato viknu Brodie grubo. Dakle, koliko iznosi va honorar za sve ovo blebetanje? Koliko vam treba platiti za to to joj rekli da lei u postelji? I on zavue ruku u dep od hlaa. Ljekar se, idui prema vratima, okrenu i uz pro-diran pogled, koji je pokazivao da mu je potpuno poznato Brodievo nesretno materijalno stanje, ree: Nemojte, molim vas! Nikako od vas u vaim sadanjim okolnostima. Ne bih to mogao ni pomisliti. Zatim malo poutje pa dodade: Pamtite: ja neu doi dok ne poaljete po mene. I nato ode. Brodie je, steui pesnice, gledao za prilikom koja je odlazila, i tek kad se kola izgubie iz vida, njemu pade na pamet pogodan odgovor. 431 Da poaljem po njega! viknu on. Nea taj vie kroiti u ovu kuu! Ne vjerujem ni jednu rije od svega to mi je nalagao! Sve samo la! ponovi kao da hoe da uvjeri sam sebe. Stojei tako u predsoblju, nije znao ta da radi, ali usred te njegove neodlunosti i uprkos njegovom prezrenju prema Renwickovom miljenju, rije rak" svojim uasnim znaenjem neprestano mu je kucala u mozgu. Rak na materici! To mu je izgledalo najgroznije ispoljavanje te strahovite bolesti. Mada je uporno tvrdio da ne vjeruje, sad ga preplavi prava plima uvjerenja da je to tano: on poe sastavljati dokaze djeli po djeli, i vidje da ovi govore u prilog sumnji. Njen boleljiv izgled nije, dakle, bio izvje-taen, i onaj njen tajnovit nain nikakva nepristojnost, ili prijekor njemu, ve samo alosna nunost. Odjednom mu u glavi sinu strahovita misao! Da ta napast nije prela i na njega? Kako nije imao pojma o zakonima prenoenja bolesti ili inficiranja, on se pitao da se nije moda i on zarazio, te mu odmah navali u glavu sjeanje kako mu je ona nekad bila bliska, i na njihove nekadanje dodire, tako da se osjeti neist. On i nehotice baci pogled na svoje miiavo tijelo ne bi li ve vidio neki kobni znak te bolesti. Taj ga letimini pogled umiri, ali za tom misli neizbjeno naie val negodovanja upravljen na njegovu enu. Zar se nije mogla bolje paziti? promrmlja on, kao da je ona u izvjesnoj mjeri bila kriva za svoju nesreu. On se strese i isturi svoje iroke grudi da se otrese ovih munih i protivrjenih misli koje su mu se vrzle po glavi. I ne znajui ta radi, on odluta u hladnu, neupotrebljavanu sobu za primanje i sjede u tu neprijatnu prostoriju, gdje se dade na posao da odlui ta treba da radi. Mada, naravno, mora izvriti svoju prijetnju Renwicku i pozvati doktora Lawriea, on je ve znao da mu to nita ne vrijedi. To je bilo samo prkosno prezrenje, izraz njegovog nieg duha, dok je u dui dobro znao da je Lawrie slabiji ljekar od Renwicka. Uz to je uvidio da mora 432 otii gore do ene, ali mu vrenje te dunosti nije ilo od srca, jer je tako igosana tom uasnom boljkom u njegovim oima bila postala jo mrski ja i odvratnija nego prije. Podjednako mu je bila neprijatna i ona i teka dunost da je obie. On brzo skrenu misli s nje i prijee na razmatranje poloaja u kui. To je prava zbrka, pomisli on; vrlo slina stanju u njegovoj radnji. Njegovo kruto, krupno lice postepeno osvoji nekakav izraz, gotovo alostiv u svojoj zbunjenosti, i ublai njegovu tvrdou, odagna ogorenost i skloni namrtenost ela. Ali se taj saaljiv izraz odnosio samo na njega! On nije mislio na enu, nego na sebe sama: alio je Jamesa Brodiea zbog nevolja koje su ga pritijesnile sa svih strana. Da promrmlja on blago sva srea to si ti muko usred svih tih nepravdi. Morat e, bogami, i da pretrpi poneto. I na te rijei ustade i poe uz stepenice tako sporo i teko kao da se penje uz ljestvice, a zatim zastade malo ispred Maminih vrata, pa se pribra i ue. Ona ga je ula da dolazi i ve se okrenula da ga doeka moleivim udvorikim osmijehom. Izvini, tata odmah promrmlja ona muila sam se da ustanem, ali nisam imala dovoljno snage za to. Zaista mi je ao to si se ti uznemirio. Jesi li dobio dobar doruak? On kao da ju je gledao drugim oima, jer sad primijeti da izgleda kao avet, onako upalih sljepoonica i obraza, i da sva izgleda kao da je najednom propala. Nije znao ta da joj kae. Tako je mnogo vremena

prolo otkako joj nije rekao ni jednu lijepu rije da njegov jezik nije vie bio u stanju da izgovori neto tako, pa se u tom svom oklijevanju osjeao u neprilici, smeten, glup. On je u ivotu bio navikao samo da goni, da zahtijeva, da kanjava, da iba, te nije umio da saaljeva. Samo je oajno buljio u nju. Nadam se da se ne ljuti, tata ree ona bojaljivo pogreno shvaajui njegov pogled. Ja u ustati za dan-dva. Doktor kae da mi treba malo 28 Seirdijln zamak 433odmora. Postarat u se da se ti ne uznemiri vie nego to mora biti. Ta ne ljutim se, eno boja ree on promuklo. Zatim, poslije kratke utnje dodade usiljeno: Mora leati mirno dok ne vidimo ta doktor Lawrie moe da uradi za tebe. Ona se odmah usprotivi. O, ne, ne, tata! viknu ona. Ja neu njega. Doktor Renwick mi se tako dopada da osjeam da e mi on pomoi. Tako je dobar i vjet. Njegov lijek mi je odmah pomogao. On nemono zakrguta zubima, dok je njeno protestiranje i dalje zvonilo bez kraja i konca. Ranije bi joj on tresnuo u lice svoju namjeru i ostavio je da je proguta kako zna, ali sad, u tome njenom novom stanju, a stvarno i u njegovom, nije znao ta da kae. Odluio je da joj dovede Lawriea i da joj ga poalje u sobu, ali sad, mijenjajui svoj odgovor, usiljeno viknu: Pa vidjet emo! Vidjet emo kako e ti dalje biti. Gospoa Brodie je gledala u njega sumnjivo, jer je osjeala da e sigurno umrijeti ako joj oduzme Renvvicka. Dopalo joj se vedro pouzdanje tog doktora, te se bila oslobodila suzdrljivosti zbog njegove neobine blagosti. I nesvjesno ju je privlailo to je to bio ovjek koji je lijeio njenu ker, a on joj je uvijek govorio o Mary izrazima koji su odavali priznanje strpljenju i postojanosti tog njenog djeteta u iskuenjima gotovo smrtne bolesti. Sad je osjeala da je njen mu protivan njenoj elji; ali je bila toliko pametna da se nije prepirala, nego se bre bolje potrudi da ga udobrovolji. Sta emo zbog tebe, James? usudi se ona da ga upita. Netko se mora kako valja starati o tebi. Mora imati sve to ti treba. Ne, ne navaljivala je ona. Ja sam cijelog jutra smiljala planove o tome. Ja moram ustati im budem mogla. Ali dok to ne bude, da li bismo mogli uzeti u kuu kakvu djevojku koja bi ti spremila jelo kako ti voli. Ja bih joj kazivala... govo434 \ rila samo ta da radi... kako da pravi orbu s povrem po tvom ukusu, i kako da ti zaini porid, i provjetrava tvoje stvari od flanela, i... On je prekide odlunim, netrpeljivim mahanjem glave. Zar ona ne moe da shvati da dranje sluavke staje novaca? Misli li ona da on lei na parama? elio je da kae neto porazno to bi presjeklo njeno luckasto blebetanje. __ Zar ona misli da sam ja nemono djetence kad tako govori? pitao se on. Zar misli da kue ne moe biti bez nje? Ali je znao da bi, im bi zinuo da neto kae, tresnuo neki grub odgovor uglaen govor bio je van njegove moi te on stee usne i nervozno outje. Ohrabrena njegovom utnjom, ona se paljivo zagleda u njega i s puno strepnje zapita da li da prijee na predmet koji joj je najvie leao na srcu. Njegova neuobiajena mirnoa joj uli hrabrost, te odjednom, duboko uzdahnuvi, viknu: James! Da nam sad pazi kuu ... zar ne bismo mogli... zar ne bismo mogli pozvati Mary natrag? On uzmae od nje. Njegova se izvjetaena vedrina nije mogla odrati pred tim, te on, izgubivi vladanje sobom, uzviknu: Ne, to neemo! Ja sam te opomenuo da mi i ne pominje njeno ime. Ona se nee vratiti ovamo sve dok ne dopuzi na koljenima. Zar ja da nju pozovem da se vrati! Nikad! Cak ni da lei na samrtnikoj postelji! Posljednja rije odjeknu kroz sobu kao znak trube, a u Maminim se oima polako pojavi izraz straha. Kako ti rekne, James ree ona drui. Ali, molim te, ne pominji tu uasnu rije. Ja jo ne elim da umrem. Ja u ozdraviti. Skoro u ustati. Njen optimizam razbjesni Brodiea. On nije shvatio da su navike u toku polovine jednog ljudskog vijeka ukorijenile u nju osjeanje da u njegovom prisustvu uvijek mora pokazivati tu lanu veselost, niti je razumio da elja za ustajanjem iz postelje potjee 28 435samo iz neke vjeito budne strepnje koja je bocka 1 goni da posvrava bezbrojne poslove koji je kinje.

 Doktor nije rekao bogzna ta nastavi ona da mu se umiljava osim da je to neka vrsta za-paljenja. Kad tp-proe, ja sam uvjerena da u se vrlo brzo ponovo doepati snage. Ne mogu da podnesem ovo leanje u krevetu. Moram da mislim o tolikim stvarima. Bila je zabrinuta zbog plaanja svog duga. Sve neke sitnice o kojima nitko osim mene ne bi lupao glavu dodade brzo, kao da se bojala da joj on ne proita misli. On je sumorno gledao u nju. Sto je due ona priala o bolesti, on je sve vie stjecao uvjerenje da je ona nee preivjeti; to je vie govorila o budunosti, sve je beskorisni ja izgledala u njegovim oima. Da li e i kad pogleda smrti u oi biti isto tako budalasta kao to je bila u ivotu? Oajno se trudio da nae nekakve rijei; ta da kae toj osuenoj, ali nesvjesnoj eni. Ali sad nju poe zbunjivati njegovo ponaanje. Ona je isprva sa zahvalnou shvatila da je ta njegova mirnoa znak njegovog strpljenja u pogledu njene bolesti, a to je bilo neto malo izmijenjeno ono isto osjeanje koje ju je nagonilo da se po cijeloj kui kree na vrh prstiju dok bi ga njegovala u rijetkim prilikama kad bi se on razbolio. Ali je sad zabrinu neto udno to vidje u njegovom pogledu, te odjednom upita: Da ti nije doktor to rekao o meni? Da ti nije kazao neto to je krio od mene? Ostao je vrlo dugo s tobom dolje, prije no to sam ula da se odvezao. On se glupo zagleda u nju. Izgledalo je da njegov duh sa velike daljine, polako i nezavisno od svega, razmatra njeno pitanje i da nikako ne moe da nae podesan odgovor. Reci mi ako jeste, James viknu ona puna strepnje. Ja bih mnogo vie voljela da znam. Sav joj se izgled bio izmijenio, a njeno dranje, dotle mirno i optimistino, postade uzrujano i uznemireno. 436 On je bio doao u njenu sobu bez odreenog plana kako da se dri prema njoj. Nije imao ni saalje-nia, ni takta, a sada ni dovitljivosti da lae pred njom. Osjeao se zbunjen pred tim slabakim zbunjenim stvorenjem u postelji, uhvaen u klopku kao kakva glupava ivotinja. On odjednom planu. __ gta se mene tie ta on misli! ree on grubo ne znajui ni sam ta.govori. Takav ovjek e rei da umire i kad te zub zaboli. On ne zna nita manje nego nita. Zar ti nisam rekao da u ti dovesti Lowriea? Njegova je ljutina, nezgodno izabrane rijei pogodie kao grom. Ona je odmah znala, i to znala sa stranim uvjerenjem, da se razboljela na smrt. Ona uzdrhta, a koprena straha joj zamagli oi kao laki sablasni vjesnik onog posljednjeg, neprozirnog zastora ieznua. Pa je li ti rekao da umirem? upita ona drhtavim glasom. On je buljio u nju, bijesan zbog poloaja u koji ga je dotjerala. I na usta mu navalie ljutite rijei: Prestani ve jednom o toj nitariji! viknu on. Govori kao da je on svemogui bog. Nije sveznajui, ne boj se. Ako on nije u stanju da te izlijei, ima jo doktora u Levenfordu! Sto vrijedi o tome toliko zvocati. Razumijem. Sad razumijem proaputa ona. Neu ti vie zvocati o tome. Leei mirno u krevetu ona je gledala u njega i iza njega, i njen pogled kao da je prelazio uske granice te sobe, uplaeno se usredsreivao na neku udaljenu taku van nje. Poslije kratke utnje ree, kao za sebe: Nee mnogo izgubiti u meni, James! Ne vrijedim ti nita ovako dotrajala. Zatim slabo proaputa: Ali, o Matte, moj mili sine, kako da ostavim tebe. A onda se utke okrenu zidu i tajanstvenosti svojih misli, ostavivi njega da stoji iza nje, natutena, nezadovoljna ela. On je za trenutak gledao tupo u njenu mlitavu priliku, pa bez rijei tromo izae iz sobe. 437XII Sjajna augustovska sunana svjetlost, poto je iznenada prodrla kroz prozirni veo koji su ostavile posljednje kapljice prolaznog pljuska, poprska Glavnu ulicu magliastim sjajem, dok je ivahni povjetarac koji je sa suneve putanje bio otjerao rudlaste i povjesmima sline oblake sad lagano gonio naprijed kiu u sjaju zlatne izmaglice. Kia i sunce! Kia i sunce! pjevala je jedna grupa djeaka, idui ulicama i trei da se kupaju u Levenu. Gledajte! viknu vano jedan od njih, duga! I pokaza navie prema savrenom luku koji je, kao tanka vrpcama ukraena drka kotarice neke dame, blistavo premostila cijelu duinu ulice. Sve je ivo zastalo da gleda dugu. Svi su dizali poglede iznad sure ravni zemlje, pa ih upravljali navie put neba, klimali glavama, veselo se smijeili, radosno kliktali i dovikivali jedni drugima preko ulice: Divno! Gledajte te krasne boje!

 Baca u zasjenak ia Couperov drven stup, nema zbora. To uivanje u iznenadnoj i neoekivanoj prirodnoj pojavi sve je razveselilo, nesvjesno, ili podizalo duhove u stupanj vii od svakodnevnog ivotarenja, tako da je svima, kad bi ponovo spustili pogled na zemlju, slika tog sjajnog, blistavog luka ostajala u dui da im bude nadahnue za cio dan koji je stajao pred njima. Iz kavane ,,Wintonski grb", James Brodie izae u tu sjajnu sunanu svjetlost. On nije vidio dugu, nego je iao natmureno, sa eirom namaknutim na elo, pognute glave i s rukama duboko zabijenim u vanjske depove, ne videi nita i ne pozdravljajui nikoga, mada je tuce pogleda pratilo njegovo kretanje. Dok je onako krupan, kao pastuh, koraao najviom linijom ulice, osjeao je kako oni" te radoznale svinje to \rjeito bulje gledaju u njega ispitivakim pogledima, i znao, mada se pravio da 438 ne zna, da je ia njihove panje. Njemu se u toku nekoliko posljednjih nedjelja inilo da su on i njegov duan, koji je bio na izdisaju, postali predmet neke udne i neprirodne panje cijeloga grada, i da su mnogi graani, od kojih je neke znao, dok druge prije toga nikada nije vidio, namjerno polako hodali ispred njegove radnje da otvoreno, radoznalo i s planom zagledaju u dubine duana. Gledajui ih iznutra, iz mraka, on je uobraavao da mu se ti zaludni, ispitivaki pogledi podsmijevaju, pa je sam sebi vikao: Neka ih, neka gledaju, glupave svinje! Neka blenu u mene koliko god mogu. Dat u ja njima neto u to e imati da bulje namrteno. Nagaaju li oni pitao se on sad ogoreno dok je tako iao ulicom da je on ba proslavio ... proslavio posljednji dan svoje radnje? Znaju li da je on, u nastupu nekog zvjerskog humora ba maloas napio bogatu zdravicu propasti svega svog poslovanja? I on se sumorno nasmijei na pomisao da od danas nije vie eirdija: da e uskoro posljednji put izai iz svoje kancelarije, i konano i neopozivo zalupiti za sobom njena vrata. Na drugoj strani ulice Paxton je aputao svom susjedu: Hej, pogledaj brzo, eno Brodiea. A na to obojica stadoe paljivo posmatrati snanu priliku na trotoaru prekoputa. ovjee boji, meni ga je nekako ao nastavi Paxton ne stoji mu lijepo njegov pad. Tano! suglasi se njegov susjed. Nije za njega takva propast. I kraj sve njegove sile i snage nastavi Paxton ima u njemu neega smetenjakog i bespomonog. Straan je to udarac za njega. Gledaj kaka su mu se ramena pogurila, kao da ima teak tovar na pleima. Njegov susjed odmahnu glavom. Ja na to ne gledam tako! Dugo je i predugo on radio na tome. Ja kod tog ovjeka naroito ne trpim onu njegovu crnu, zlobnu oholost koja raste uprkos svemu. To je kao neka bolest koja se stalno 439pogorava, a izvor toga je sasvim besmislen. Samo kad bi bar sad mogao da pogleda malo sebe tuim oima, to bi ga, moda, uinilo skromnim. Paxton je nekako naroito gledao u svog sugovornika. Da sam na tvom mjestu, ja ne bih tako govorio o njemu ree on polako opasna je stvar ak i aputati tako o Jamesu Brodieu, a u ovakvim prilikama jo vie nego obino. Da te uje, okrenuo bi se i razderao te na komade. Ne slua on nas odgovori ovaj, osjeajui se pomalo nelagodno, pa dodade: Sudei po njegovom izgledu, opet je pio. Nesrea moe da otrijezni neke ljude, ali njega goni u suprotnom pravcu. Obojica se ponovo okrenue i pogledae za tom prilikom koja je polako odlazila. Poslije kratke utnje Paxton ree: Jesi li skoro uo to o tome kako je njegovoj eni? Ni rijei! Ukoliko ja znam, nitko je ne posjeuje. Neke gospoe iz crkve ponijele su joj malo slatkoga i slinih stvari, ali ih je Brodie doekao na vratima i odmah otjerao. Da, i to je jo gore, zavitlao za njima sve lijepe darove koje su bile donijele. Ta nije valjda! U njega i sve to je njegovo nitko ne smije da dira viknu Paxton. Zatim posut je, pa zapita: To je rak, zar ne John? Da, tako kau. Ala je to uasna bolest! Ta mani, ovjee! odgovori njegov sugovornik to jeste strano, ali po mome miljenju za tu jadnu enu nije to nita gore nego biti duom i tijelom vezana za Jamesa Brodiea.

Brodie je za to vrijeme ve bio uao u svoj duan, koracima koji su glasno odjekivali kroz gotovo ogoljele prostorije, gdje je ostala samo jo jedna desetina robe, dok se ostatak rasprodao na Soperovo interesiranje i zauzimanje. Onog rijetko vidljivog 440 deka je sasvim nestalo, te je sad Brodie bio sam u pustoj, nesretnoj, propaloj radnji, gdje se laka prea paukove mree zatezala izmeu preostalih kutija na policama, i nijemo pokazivala na kakve je niske grane radnja dospjela. I dok je sad stajao usred tog rasula, on ga je i nesvjesno naseljavao prilikama iz prolosti, one prolosti, onih gospodskih dana kad je razmetljivo hodao po radnji i prezirao svoje skromnije muterije, a prijatno i kao sebi ravne doekivao sve vanije i znaajnije linosti. Izgledalo mu je nepojmljivo da su to sad jednostavno sjenke, koje postoje samo u njegovoj mati, i da se nee vie smijati, ni aliti, ni razgovarati s njim u tim prostorijama u kojima se njegov svakidanji ivot razvijao za posljednjih dvadeset godina. Bio je to isti onaj duan, a on isti onaj ovjek, pa ipak su se polako, neobjanjivo, ti ivi storovi odbijali od njega i ostavili za sobom samo nesretna, nestvarna sjeanja. Ono malo starih muterija koje su se jo drale njega, sve uglavnom plemii iz unutranjosti, samo je, izgleda, produavalo bijedu njegovog propadanja, te ga sada, kad je sve bilo svreno, poplavi pravi val Ijutine i tuge. Nabravi nisko elo, on se uzalud trudio da shvati kako je do toga dolo, da proui kako je sva ta udna, neshvatljiva promjena nastupila. Na neki nain on je to sam dopustio. Njegove mone grudi zatalasa grevit, nehotian uzdah, a zatim, kao od bijesa i s puno odvratnosti zbog takve slabosti, zagrize svoje blijede usne, zakripi zubima i lagano ue u kancelariju. Njegov pisai sto nije sad bio pretrpan onim pismima i dnevnim listovima koji su nekada ekali na njegovu prezrivu panju. Po njemu je bilo samo praine, po njemu i po svemu drugom. Pa ipak, dok je stajao u svojoj zaputenoj kancelariji, kao voa u borbi za neku propalu stvar od koje je upravo digao ruke, u njegovom aljenju se ukaza i izvjesna primjesa slabog i tunog osjeanja olakanja, i on shvati da upravo prolazi kroz ono to je najgore i da je svreno s neizvjesnou u toj nejednakoj borbi. Bio je utroio sav novac koji je dobio stavljanjem hipoteke na kuu, i mada je njegovo trajanje 441produavao i posljednjom paricom koja bi mu odne-kud kapnula, njegova sredstva su sad bila sasvim iscrpena. Ali je bar, pomisli on, u potpunosti izmirio sve svoje obaveze; ne duguje nikome ni penija, te je, ako je ba i propao, bar s prezrenjem odgurnuo sramotno pribjegavanje bankrotstvu. On sjede u svoju naslonjau ne osvrui se na prainu, pa gotovo i ne opazi oblak koji se podigao oko njega, ne marei nimalo ta mu se sloj praha nahvatao po odijelu toliko je bio prestao da vodi rauna o svojoj osobi i odijelu. Bio je neobrijan te su mu bjelonice divlje blijetale iz tamne, zaputene strnjike njegovog lica, dok su mu nokti bili izlomljeni i izgrizeni do ivaca, cipele neoiene, a kravata, bez uobiajene igle, i djelimino odvezana, kao da je iznenada zaelio da slobodnije die pa je olabavio jednim trzajem. I odijelo mu je stajalo onako kako ga je neuredno navukao na sebe, poto se tog jutra oblaio tako da je vodio rauna samo o brzini. Sad mu je u stvari glavna briga bila da to prije ode iz kue pune iznenadnog jezivog jauka i bola, nereda i zbrke, neopranog posua i zadaha ljekarija; iz kue u kojoj bi mu se uvijek smuilo od ravo pripremljene i runo poslu-ene hrane, i gdje su mu kmezav sin i nespretna starica ili na ivce. Sjedei tako, on odjednom gurnu ruku u unutranji dep i paljivo izvadi pljosnatu crnu bocu, pa zatim, jo buljei pred sebe i ne gledajui u bocu, snano zari zube u ep pa ga izvue jednim brzim trzajem svog debelog vrata. Otar pucanj pri vaenju epa poremeti tiinu sobe. Namje-stivi grli boce na zaobljene usne, on stade postepeno dizati lakat i dugo klokoui potee dobar gutljaj da zatim, otro uzdahnuvi zrak izmeu rastvorenih zuba, spusti bocu pred sebe na stol i zagleda se u nju. To mu je Nancy napunila! Oi mu za asak sinuse, kao da se u boci ogledalo njeno lice. Dobra je ta Nancy; ona mu olakava sjetu i ublaava utuenost; i uprkos svim svojim nesreama, on je nee pustiti da ode; drat e se nje ma ta se desilo. Trudio se da zagleda u budunost, da smisli nekakav plan, da odlui ta mora da poduzme; ali nije nikako mogao. 442 Cim bi pokuao da misli malo dublje, misli bi mu odlutale vrlo daleko, na stvari bez ikakve veze sa sadanjicom. Ispred oiju su mu prelijetale slike iz mladih dana; osmijeh jednog deka koji mu je bio drug u igri; vreo, sunan zid u ijim je pukotinama lovio bumbare zajedno s drugim djeacima; dim oko grlia puke kad je ulovio prvog zeca; i uo je fijukanje neke kose, gukanje golubova grivaa, otar, kretav smijeh neke ene u selu. On mahnu glavom te odagna ta privienja, pa potee jo jednom iz boce, mislei bez dvoumljenja kako mu alkohol prua ogromnu utjehu. Njegova utuenost postade snoljivija, i usna mu se izvi podrugljivo, a oni", ti njegovi neuveni kritiari, protivnici koji su mu se stalno vrzli po glavi, postadoe jo dostojniji prezrenja i, vie nego ikad, za aljenje. Zatim mu, iznenada, u tom novom nastrojenju, u glavi sinu jedna

sjajna ideja koja ga, poto ju je potpunije razmotrio, natjera da se nasmije kratko i podrugljivo. Sad kad su pogledi cijelog grada upereni u njega, kad se u oekivanju da e on kukaviki mugnuti sa poprita svoje propasti kriom posmatra svaka njegova nesrea, on e ipak svima pokazati kako James Brodie gleda propasti u oi. Obiljeit e on dostojnim klimaksom svoj silazak s pozornice, jednim prizorom od kojeg e njihove pijunske oi morati da zatrepu. On bijesno ispi i posljednju kap viskija, zadovoljan to mu je mozak najzad dao nadahnue koje e ga podstai na pokret, i presretan to e se otresti duhovnog amljenja u zatvorenom prostoru i zamijeniti ga smiljenom fizikom aktivnou, ma kako ona neobina bila. Zatim ustade i pri tom preturi stolicu na pod, pa prijee u duan i tu stade neprijateljskim pogledom posmatrati preostale kutije nagomilane iza tezge, pa im prie i poe istresati ono to je bilo u njima. ivahno je izbacivao svakovrsne eire. Njegovim ogromnim akama kao da je bilo ispod dostojanstva da mirno otvaraju kutije, te su ih hvatale, derale karton kao svilen papir i mahnito ih cijepale i rastrzale, kao da tim sumanutim upanjem eree tijela mrtvih neprijatelja. Otkinute komade zavitla443vao je na sve strane tako da su uskoro prekrili cio pod i leali oko njegovih nogu kao smetovi snijega. A onda, poto je iz svih kutija istresao svu njihovu sadrinu, on sve eire pokupi i podie sa zemlje svojim dugakim rukama, pa ih onda naslaga u svoj ogromni zagrljaj i pobjedonosno krenu prema vratima duana. Obuze ga neobuzdano ushienje. Ti eiri nisu njemu ni za ta, te e ih ispoklanjati, raz-dati besplatno, da napakosti onim svojim neprijateljima, susjedima, da im pokvari pazar i da, ujedno, tim izdanim poklonom uini posljednji put neto to e ulica zapamtiti. Hej! prodera se on kome treba eir? Viski je bio poruio sve pregrade njegove uzdrljivosti, te mu se luaka nastranost tog postupka inila samo sjajna i velianstvena. Jedinstvena prilika vikao je on izvijajui usnom. Hodite, estiti ljudi, da vidite ta ima za vas. Bilo je skoro podne i ivost je na ulicama bila na vrhuncu. Oko njega se zaas nakupi gomila djeurlije pune oekivanja, a izvan tog kruga se poe skupljati sve vei broj graana prolaznika, koji su se, utei i puni nevjerice, podgurkivali i znaajno zgledali. eiri su danas jeftini derao se Brodie iz sveg glasa. Jeftiniji no to e te ih kupiti u onom muzeju s lutkama vikao je jezivo se alei u nadi da e se njegovo izrugivanje uti i u susjedstvu. Ja ih dijelim badava! Dat u vam ih, htjeli vi, ili ne htjeli. I on stade bacati eire prema promatraima. To je, kako je on govorio, znailo dobiti neto ni za ta, te su oni nijemo, zaprepaeno primali darove koje nisu eljeli i kojima se moda nee nikad posluiti. Bojali su se da odbiju, a on je uivao, videi da gospodari njima i utoliko vie buljio u njih i natjerivao ih da pogled obore u zemlju, im bi im se susreo s njegovim. Tim se pothranjivala i umirivala jedna duboko skrivena, primitivna elja njegove prirode. 444 Bio je u svom elementu, u sreditu gomile, koja je eljno sluala svaku njegovu rije, pratila svaki njegov pokret i gledala u njega zabezeknuto i, kako je on uobraavao, s divljenjem. A u njima je ta strana crta njegove divlje ekscentrinosti obuzdavala smijeh te su zurei u njega i utei od straha, spremni da ustuknu ako bi njega usred njih uhvatio nastup bjesnila stajali kao ovce kojima su se oduzele noge ispred ogromnog vuka. Ali njemu to prosto razdavanje eira poe bivati dosadno, te je eznuo za neim slobodnijim i razuzdanijim. Zato sad ono to je imao u naruju poe dobacivati onima koji su stajali na okrajcima gomile; i umjesto da eire naprosto dobacuje, on ih poe snano zavitlavati prema promatraima u krugu, jer odjednom zamrzi sva ta bijela, tupa lica, koja mu odjednom postadoe neprijatelji. I to ih je ee mrzio, sve ih je nemilosrdnije zasipao, iz sve neobuzdani je elje da ih povrijedi i rastjera. Evo riknu on uzmite ih sve! Ja sam svrio s njima zanavijek. Ne trebaju mi ti prokleti lonci, mada su bolji i jeftiniji no to ete ih dobijati kod susjeda. Bolji i jeftiniji! urlao je sve iznova. Ako ih niste htjeli dosad, ja u vas natjerati da ih uzmete sad. Gomila je uzmicala ispred jaine i tanosti njegove paljbe, a kad se ljudi stadoe razilaziti, okreui unazad lica puna negodovanja, on nastavi da baca eire za njima, kotrljajui ih po zemlji. Da prestanem, a? viknu podrugljivo. Neka me vrag nosi ako prestanem. Zar ih neete, kad tako bjeite od njih? Promait ete priliku koja se samo jednom javlja u ivotu. Uivao je u guvi koju je napravio, i kad se oni izmakoe van njegovog domaaja, on zgrabi za obod jedan tvrd eir, pa ga zakotrlja nizbrdo, tako da je, uz pomo vjetra koji je duvao u tom pravcu, veselo letio kao kugla na stazi u kuglani, da se najzad zaleti meu noge jednom ovjeku koji je daleko dolje iao niz ulicu, kao meu unjeve.

445 Dobar! viknu Brodie smijui se grohotom i od sveg srca. Uvijek sam bio dobar niandija. Evo jo jednog, i jo jednog. Za onim prvim metkom krenu itav plotun eira svih moguih vrsta, koji stadoe letjeti, sumanuto skakati, kovitlati se, poigravati, skretati u stranu, od-skakati, sve gonei jedan drugog niz strminu. Izgledalo je kao da je straan orkan iznenada otkrio glave velike mase svijeta; u Levenfordu se nikad dotle nije vidio takav neobian, udovian prizor. Ali on uskoro iscrpe svu zalihu te, drei u ogromnoj api svoj posljednji projektil, zastade kao da bira cilj odmjeravajui na ruci svoj posljednji metak jedan krut slamni eir s jakim obodom o kojem je zbog njegovog oblika i tvrdoe nekako neodreeno mislio da zasluuje neku naroitu i dostojnu metu. Odjednom on jednim krajikom oka opazi blijedo, zapanjeno lice svog biveg pomonika Perrvja, kako izvi-' ruje iz susjednih vrata. A, tu je, dakle, pomidi Brodie tu je taj takor koji je spasao svoju kou naputanjem broda koji tone; taj lijepi direktor Mungo panoptikuma! I on, brz kao munja, zavitla kroz zrak svoj pljo-snati projektil slian diskosu pravo prema onom ukastom uasnutom licu. Tvrdi i reckasti eir pogodi Perrvja posred usta i prelomi mu jedan zub, a Brodie videi kako tee krv i kako poplaeni mladi bjei u duan, naprosto vrisnu od grohotnog smijeha zbog tog svog streljakog uspjeha. Sad e biti zgodniji direktor votanih lutaka, bijesna fukaro! To sam ti odavno bio duan. To mu je izgledala najuspelija taka jedne rijetke i znaajne priredbe. On podie ruke uvis, pa stade oduevljeno mahati, i s osmijehom ushienja ponovo ue u duan. Dok je unutra gledao praznu prostoriju, potpuno praznu osim ostataka razbacanih kutija, osmijeh se na njegovim usnama polako pretvori u ukoen, zajedljiv gr, ali se on ne zadra i ne dopusti sebi da misli. On prijee preko rasturenih otpadaka pa ue u svoju kancelariju, gdje, i dalje u svom bjesomunom ruilakom raspoloenju, poiz446 vlai sve ladice iz pisaeg stola i razbi o zid praznu bocu za viski, pa jednim snanim pokretom preturi cio teki pisai sto. Zatim, gledajui itav taj prizor s udljivim i obijesnim zadovoljstvom, skide klju od vrata s kuke kraj prozora, uze tap, pa visoko uzdignute glave proe ponovo kroz duan i izae na ulicu, zatvorivi vrata za sobom. Taj ga posljednji korak odjednom tako uzbudi izazvavi u njemu osjeanje da je svemu kraj, te mu se klju koji je stezao u ruci odjednom uini besmislno suvian. Kad ga izvadi iz brave, on se tupo zagleda u klju na dlanu, pa odjednom razmahnu rukom i zavitla ga daleko preko zgrade onda stade pomno oslukivati dok ne u slab pljusak vode kad klju pade u rijeku pozadi duana. Neka uu u radnju kako znaju, pomisli on u sebi ogoreno; on je, na svaki nain, svrio s njom. Idui kui, on jo nikako nije mogao, ili nije htio da misli, te jo nije imao ni najslabijeg pojma ta e ubudue raditi. Imao je da odrava lijepu kuu od kamena, teko optereenu hipotekom; da izdrava staru, oronulu majku, bolesnu enu, zaludnog sina i kerkicu koja se mora obrazovati; ali osim snage kojom je mogao iz korijena iupati poprilino drvo, njegovi aduti za ostvarenje tih zadataka bili su dosta neznatni. On to stvarno nije ba tako sebi predstavljao, nego kad ieze nehajnost zbog njegovog dotadanjeg raspoloenja, on nejasno osjeti nesigurnost svog poloaja, i to ga stade teko titati. Naroito ga je titalo to to nema novaca u depu, te mu se elo namrti kad pribliujui se kui vidje kako pred njom stoje poznata visoka zaprega i doratast, istimaren konj. Do vraga sa svim tim promrmlja on zar je opet tu? ta on misli, kako u ja platiti taj njegov prokleti dugi raun koji mi sprema? Ta ga zaprega doktora Lavvriea pred njegovom kapijom bolno podsjeti na svoje prilike, a kako je namjeravao da u kuu ue neopaen, da bi izbjegao dosadan susret, on osjeti jo veu neprijatnost kad se na samim vratima srete licem u lice sa dr Lawriem. 447 Upravo sam obiao vau dobru enu, gospodine Brodie ree doktor s izvjetaenom srdanou. Bio je to razmetljiv, debeo ovjek, s punim obrazima, malim, rumenim ustima i nedovoljno isturenim podbratkom koji se produavao u prosijedu carsku" bradicu. Trudimo se, znate, da joj odrimo duh; moramo uiniti sve to moemo. Brodie je utei gledao u tog ovjeka, pri emu su mu smrknute oi izraavale vie prezren ja nego da je rekao: Mnogo si joj dobra uinio, ti prazna, naduvena mjeino". Nikakve promjene nabolje, kako mi se ini nastavi Lawrie urno, jo zajapureniji pred Brodie-vim grubim buljenjem. Nema mnogo boljitka. Sve me strah da se primiemo kraju poglavlja. To je bila njegova uobiajena stereotipna banalnost, kojom je oznaavao bliskost smrti, te je zato sad duboko mahnuo glavom, uzdahnuo i s izrazom tunog predavanja sudbini pogladio mali uperak na podbratku.

Brodie je s odvratnou gledao pretenciozno odmjerene pokrete tog razmetljivog glupaka, jer njega, mada se nije kajao to ga je doveo kui za inat Renwicku, nije varalo njegovo pretvorno ponaanje, ni njegovo razmetanje saaljenjem. Odavno vi to meni govorite proguna on. Vi i vaa poglavlja! Ja mislim da vi manje no ma tko drugi znate ta e biti. Ve mi je dosta toga. Znam, znam! gospodine Brodie ree Lawrie, pravei rukama kratke, umirujue pokrete vaa alost je sasvim prirodna!... sasvim prirodna! Mi ne moemo sigurno znati kad e se nesretni dogaaj desiti. Tako mnogo zavisi od reagiranja krvi to je klju pitanja: reagiranje krvi s obzirom na ponaanje siunih tijela! Tjeleca su ponekad snanija no to se mi nadamo. Da! tjeleca ponekad prave uda svojom aktivnou i zadovoljan tim pokazivanjem uenosti, stade opet gladiti brkove, i ueno se zagleda u Brodiea. 448 __ Idite vi do vraga s vaim tjelecima odgovori Brodie prezrivo. Pomogli ste joj taman koliko i moja noga. __ Ta, manite, gospodine Brodie ree Lawrie, upola izvinjavajui se, a upola moleivim glasom ne budite nerazumni. Ja dolazim svakog Jana. inim sve to mogu. __ Onda uinite jo vie! Dotucite je, pa nek jednom bude kraj odgovori Brodie ogoreno, pa se naglo okrenu i ue u kuu, ostavljajui doktora zapanjenog, iskolaenih oiju i s malim ustima napuenim u ljutit krui. Kad se nae u kui, Brodiea obuze nov val razoarenja kad ne vodei rauna o tome da je doao ranije no obino vidje da ruak jo nije gotov, te stade proklinjati pognutu priliku svoje majke usred nereda od posua, splaina, lonaca i ljusaka od krom-pira u sobici za posue. Ve sam prestara za ovakav posao, James ree ona odgovarajui sinu drhtavim glasom nisam vie tako gipka kako sam nekad bila... a pored toga i doktor me je zadrao. Onda prodrmaj te svoje stare kosti zareza on. Ja sam gladan. Nije mogao sjesti usred tog vaara, te odlui da vrijeme do ruka ispuni time to e obii enu svoju dobru enu, kako ju je Lawrie nazvao i javiti joj veselu vijest o radnji. Mora jednom uti o tome promrmlja on pa onda to prije, to bolje. Takva vijest se ne moe dugo kriti. U posljednje vrijeme je uveo u obiaj da izbjegava njenu sobu, te e nju bez sumnje obradovati njegova neoekivana posjeta, jer je nije vidio za posljednja dva dana. No! primijeti on tiho, uavi u sobu jo si tu, kako vidim. Sreo sam doktora na vratima i on mi je puno napriao o tjelecima u tvojoj krvi. Kako on pria, neobino si jaka. Kad on ue, ona se i ne pomae, nego je i dalje leala mirno, pri emu je samo svjetlucanje njenih SeLrdljlii zamalc 449oiju pokazivalo da je iva. Bila se strahovito izmijenila za est mjeseci koliko je proteklo otkako je pala u postelju, te bi se onome tko nije iz dana u dan pratio ono neprimjetno opadanje, ono postepeno kopnjenje puti, uinila sasvim drukija, ak i od one oboljele ene kakva je onda izgledala. Njena prilika, lako pokrivena plahtom, izgledala je kao kostur sa karlinim kostima koje su strile kao kakva velika smijena izraslina, pri emu je samo mlitav omota od oputene koe prekrivao tanke i duge kosti njenih nogu i ruku, dok joj je lice izgledalo kao da je preko njegovih kostiju prevuen zategnuti i suh pergament s otvorima za oi, nos i usta. Usne su joj bile blijede, suhe, ispucane, sa sitnim, mrkim, sasuenim ploicama prilijepljenim po njima kao krljuti, dok je iznad opalog lica, njeno koato elo izgledalo izdignuto do neprirodne i nesrazmjerne ispupenosti. Nekoliko pramenova prosijede kose, uvele i bez ivota kao i lice, lealo je rasuto po uzglavlju kao okvir tom avetinj-skom liku. Njena slabost je bila tako oevidna da se ovjeku inilo da je ak i samo disanje za nju nemogu napor, te ba zbog te pretjerane slabosti i nije odgovorila nita na njegovu primjedbu, ve samo pogledala u njega s nekakvim izrazom koji on nije mogao proitati. Njoj se inilo da ne postoji nita vie to bi on mogao rei da je uvrijedi. Ima li sve to ti treba? nastavi on tihim glasom i s izvjetaenom brinou sve to bi bilo potrebno tim tvojim tjelecima? Na svaki nain ima dovoljno lijekova vrlo lijep izbor, kako vidim. Jedan, dva, tri, etiri prebroja ih on etiri razne boice medicina. Sigurno i raznovrsnost neto pomae. Ali, eno boja, ako ti i dalje pije takvim tempom, morat emo dii nov zajam od onih tvojih krasnih prijatelja iz Glasgowa.

Negdje duboko u njenim oima, koje su jedine jo u njenom iskopnjelom licu odavale njena osjeanja, gotovo se otvori jedna laka rana, i ona se napunie nekom toplom moleivou. Ona je prije pet mjeseci, u nastupu oajanja, bila primorana da mu prizna svoj dug zelenaima, i mada je on isplatio sav 450 ovac u potpunosti, od onog vremena joj ni za trek nije dopustio da zaboravi na tu nesretnu stvar, "ego je na stotinu razliitih naina, pod najbesmisle-nijim izgovorima uvijek navodio razgovor na to. Nije dirnuo ak ni njen sadanji izgled, jer ak ni sad nije imao nikakvog saaljenja prema njoj, osjeajui da e ona vjeito tako ivotariti, kao stalni i beskorisni teret za njega. __ Da nastavi on ljubazno pokazala si se veliki majstor u pitanju lijekova. Vjeta si u tome kao i u troenju tuih para. Zatim odjednom promijeni predmet razgovora i upita ozbiljno: __jesi li vidjela danas svog velikog, krasnog sina? A, jesi, je li? nastavi, poto proita neizgovoreni odgovor. Ba mi je milo to to ujem. Mislio sam da moda jo nije ustao, ali vidim da sam se prevario. Ali nema ga dolje. Izgleda da ovih dana nemam nikako sreu da ga vidim. Na te njegove rijei ona najzad progovori, podeavajui usne da izgovori tihim glasom: Matt je meni u posljednje vrijeme bio dobar sin. E pa to ti se on lijepo oduuje viknu on pravdoljubivo. Ti si mu bila divna majka. Nain na koji si ga odgajala nesumnjivo slui na ast i tebi i njemu. On tu zastade jer vidje njenu slabost, jedva i sad znajui zato joj tako govori, ali ipak, nesposoban da se otrese dugogodinje navike i u neku ruku natjeran svojim linim ogorenjem i svojim nesreama, nastavi tihim glasom: Divno si svoju djecu odgojila, naprosto divno. Eto, na primjer, Mary tko bi mogao poeljeti neto bolje od onoga do ega je ona dospjela? Ne znam tano gdje se sad nalazi, ali sam uvjeren da ti plemenito slui na ast. Zatim, opazivi da ona pokuava da progovori, prieka da je uje. Ja znam gdje je proaputa ona polako. On je pogleda. 451 Da! odgovori on zna da je u Londonu, a toliko otprilike svi znamo i nikad nee vie doznati. Ona bilo je to gotovo nevjerojatno pokrenu sasuenu ruku koja je izgledala nesposobna za bilo kakav pokret, pa je die s pokrivaa, i zaustavi ga jednim pokretom; a zatim, kad se njena svenula miica ponovo nemono spusti, ona ree slabo i uz jako podrhtavanje glasa. Ne treba da se ljuti na mene; ne treba da se ljuti ni na nju. Ja sam dobila pismo od Mary. Ona je dobra djevojka... i jo je takva. Sad nego ikad jasnije uviam da nisam pravedno postupila prema njoj. Ona sad eli da me vidi, James, a ja... je moram vidjeti brzo, prije no to umrem. Kad izgovori te rijei, ona pokua da se nasmijei prema njemu moleivo i umirljivo, ali joj crte lica ostadoe ukoene i hladne, dok joj se samo ispucale usne lako rastavie u alosnu grimasu. Njemu se elo polako obli rumenilom. Zar se usudila da ti pie? promrmlja on. I ti si se usudila da to proita? Doktor Renwick joj je pisao kad si ti prekinuo njegovo dalje dolaenje, i rekao joj da, vjerojatno, neu jo dugo ivjeti. On se uvijek mnogo interesirao za Mary. Onog jutra mi je rekao da je Mary... moja ki Mary hrabra, da, uz to i nevina. On je bio hrabar ovjek kad se usudio da to ime pomene u mojoj kui odgovori Brodie tihim glasom, punim nagomilanog gnjeva. U tom njenom sadanjem stanju nije mogao vikati i bjesnjeti na nju, jer ga je samo neka slaba iskrica samoprego-rijevanja spreavala da nasilniki ispadne protiv nje, te ogoreno dodade: Da sam ja znao da se on mijea u moje stvari, razbio bih mu glavu prije no to bi izaao na vrata. Ne govori tako, James promrmlja ona. Ja vie nisam u stanju da podnosim ogorenje. Mislim da sam orovela vrlo beskoristan ivot. Puno je jo stvari trebalo posvravati, ali ja moram... o, mo452 m vidjeti Mary da popravim stvari izmeu nje i mene. On stade kripati zubima tako da mu se miii na ekinjastoj vilici pokazae u tvrdim, vornovatim kvrgama. __ Mora, a, ba mora? ree on. E, to je

vrlo dirljivo! Trebalo bi da se svi valjamo i plaemo pri pomisli na to dirljivo pomirenje! I stade mahati glavom. Ne, ne, eno, nee je vidjeti s ove strane groba, a sve se bojim da je nee vidjeti ni na onoj strani. Nee je nikad vidjeti. Nikad! Ona nita ne odgovori, nego se jo vie povue u sebe, i postade jo mirnija, jo udaljenija od njega. Oi joj zadugo ostadoe uperene u tavanicu. U sobi je vladala tiina, osim to je neki insekt uz uspav-ljivo zujanje kruio oko nekoliko struaka opojno mirisnih orlovih nokata koje joj je Nessie bila ubrala i stavila u vazu kraj kreveta. Najzad laka drhtavica potrese Mamino tijelo. Dobro, James ree ona s uzdahom. Kad ti tako kae, onda tako mora biti; tako je to uvijek ilo; ali sam ja eljela, o, tako eljela da je jo jednom vidim. A deavalo se ponekad nastavi ona polako i vrlo teko kad mi se ovaj moj bol inio kao noenje djeteta u utrobi neto tako teko i to vue nanie da sam pomiljala na ono njeno djetence koje nije ni toliko poivjelo da ga ona vidi. Da je to Marvno djetence ostalo ivo, voljela bih d? ga podrim ovim svojim rukama i ona baci oajan pogled na svoje svenule ruke, koje su jedva mogle prinijeti alicu ustima; ali je bila boja volja da to ne bude, i vie ne vrijedi govoriti o tome. Ama, eno boja, nisi valjda toliko pretjerano osjetljiva da sad, u ovo vrijeme, uvrti tako neto u glavu ree Brodie namrteno. Zar ti nije bilo dosta svoje djece, te sad potee te.. te stvari. To je tek onako, moje matanje proaputa ona a mnogo mi je takvih stvari i prolazilo kroz glavu za ovih dugih est mjeseci otkako leim ovdje tako dugih da su bili kao duge mune godine. 453Ona umorno sklopi oi i zaboravi na njega kad joj navalie u duu privienja o kojima je govorila. Slatki miris cvijea pored nje odnese njene misli unazad, i ona izae iz zaguljive bolesnike sobe, pa se nae kod kue, na oevoj farmi. Vidjela je temeljne, okreene zgrade; kuu, mljekarnik i dugu istu staju za krave, koje su sainjavale tri zgodne strane istog dvorita; i vidjela kako joj se otac vraa iz lova s jednim zecom i parom fazana u ruci. Uivala je u sjajnom, arenom perju dok je gladila njihove punake grudi. Tusti su kao i ti viknuo joj je otac uz irok, topao osmijeh ali ni priblino tako lijepi. Onda nije bila aljkava, niti je njeno tijelo sluilo za podsmijeh. Sad je pomagala majci pri bukanju mlijeka i posmatrala bogato uto maslo to se hvatalo i isticalo po bijeloj povrini mlijeka kao bokori ranih jaglaca kad se probijaju kroz naslagu snijega. Ne bukaj tako jako, draga Margaret pre-korijevala ju je majka to suvie brzo okree ia-it e ruku. Onda nije bila lijena, niti joj je tko govorio da je nespretna. Njene misli su bile blaeno zabavljene na farmi, pri emu se u mati valjala po mirisnom, skoro pokoenom sijenu, sluala lupu konja u njihovim pregradama u staji, i priljubljivala se obrazom uz slabinu svog najmilijeg teleta. Cak mu se sjetila i imena: Rosabella, koje mu je bila dala. Ba je to ime za kravu!" zadirkivala ju je mlada mljekarica Bella; to joj niste dali moje ime, pa kraj". Nju obuze neodoljivo aljenje kad se sjeti dugih arkih popodneva kad je leala s glavom uz stablo povijene jabuke i posmatrala kako laste brzo oblijeu kao krilate plave sjenke oko streha bijelih, suncem okupanih sporednih zgrada. Kad bi jabuka pala kraj nje, ona bi je uzela i duboko zagrizla u nju; ak je i sad osjeala slatko-nakiseli ukus koji osvjeava jezik i rashlauje groznicu od koje se sue usta. Zatim je gledala sebe u haljini od muslina, proaranog granicama, kraj 454 jednog gorskog jasena koji je rastao vie potoka Pow-nie, i kako joj se primie jedno mome ija je crnomanjasta, namrtena snaga privlaila njenu blagu prirodu. Ona lagano otvori oi. __ James proaputa ona, dok su ga njene oi traile sa slabom, zamiljenom ivahnou sjea li se onoga dana kraj potoka Pownie kad si mi u kosu upletao lijepe crvene bobice jarebike? Sjela li se ta si onda govorio? On je blenuo u nju, iznenaen zbog tog naglog obrta u njenom govoru i pitao se da to nije buncanje: eto je ve na rubu groba, a ovamo bulazni o nekim bobicama jarebike od prije trideset godina. Njemu usne uzdrhtae dok je odgovarao: Ne! Ne sjeam se ta sam govorio, ali kai mi ti; reci ta sam kazao. Ona sklopi oi, kao da hoe da iskljui sve osim te daleke prolosti, pa lagano promrmlja: Rekao si samo da bobice jarebike nisu toliko lijepe kac moja krasna kovrava kosa. Dok je on nesvjesno gledao rijetke, krhke pramenove kose koji su joj leali oko lica, njega svega ispuni iznenadan, silan val uzbuenja. Sjeao se toga dana. Sjetio se tihe, male udoljice, ubora gorskog potoka, i sunca koje je plavilo sve oko njih; sjetio se kako je vitka grana fijuknuvi sinula navie, poto je on ubrao kitu bobica jarebike, pa mu se inilo kao da i sad vidi kako se njene kovrice sijaju kraj ivog crvenila bobica jarebike. Nijemo se trudio da odbaci pomisao da je to iskopnjelo stvorenje to lei tu na postelji toga

dana lealo u njegovom zagrljaju i mekim, svjeim usnama odgovaralo na njegove rijei ljubavi. To izgleda nemogue pa ipak mora biti da je tako! Lice mu se stade udno griti, a usta mu se iskrivie dok se borio da suzbije nabujala osjeanja koja su navaljivala na pregradu njegovog savlaivanja kao bujica koja gruva o granitni zid brane. Go-nila ga je nekakva neodoljiva, silna elja da joj progovori lijepo, nerazumno, onako kako joj nije govorio ve dvadeset godina, i da joj kae: 455 Da, Margaret, sjeam se toga dana, i zaista si bila divna... za mene divna i slatka kao cvijet. Ali nije to mogao rei! Tako neto ne bi moglo prijei preko njegovih usana. Zar je u tu sobu doao da slini nekakvim glupim, njenim frazama? Ne, doao je da joj kae kako su sasvim propali, pa e joj to i kazati uprkos toj neprirodnoj slabosti koja ga je odjednom spopala. E, moja stara procijedi on kroz zategnute usne ti e mi doi glave ako tako govori. Kad dospije u sirotinjski dom, ne smije me uveseljavati takvim priama. Ona odmah otvori oi, pitajui puna strepnje sa nekakvim pogledom koji ga ignu u srce, ali se on prisili da nastavi, te klimnu glavom prema njoj, pre-tvorno dajui licu njegov stari izgled prezrivog a-ljenja. Da viknu on tako ti otprilike stoji stvar. Neu vie moi da bacam na tebe pedeset funti. Danas sam posljednji put zatvorio radnju. Svi emo skoro dospjeti u sirotinjski dom. Kad izgovori posljednje rijei, on vidje kako se njeno lice izmijeni, ali ga neki avolski podstrek, koji se u njemu probudi zbog njegove skoranje slabosti i koji ga je utoliko ee podbadao ukoliko je sigurnije znao da u dui ne eli da tako govori, natjera da prinese glavu blie njoj i da nastavi: uje li? Nema vie radnje! Ja sam te upozorio na to jo prije godinu dana. Sjea li se toga, ti koja pamti one budalatine o bobicama jarebike? Kaem ti da smo propali! Eto do ega si me dovela, ti koja si mi bila takva pomo. Sve je svreno, svreno! Djelovanje tih rijei na nju bilo je munjevito i strano. Cim joj u glavi sinu sve njihovo znaenje, utu kou na njenom usiljenom licu spopade neko strano trzanje, kao da nekakva iznenadna velika alost bolno pokuava da oivi njena umirua tkiva, ili kao da joj se suze slabakim naporom uzalud trude da navru iz presahlih izvora njenog tijela. Pogled joj odjednom postade pun, napregnut, svijetao, i ona se 456 uz strahovito drhtavo naprezanje uspravi i sjede u postelji. Na jezik joj navali bujica rijei koje nije mogla izgovoriti, a kad joj znoj orosi elo i okiti ga hladnim kapljicama, ona stade mucati bez veze i nijemo prui ruke pred sebe. Zatim, kad joj lice po-sivje od naprezanja, ona odjednom progovori: __ Matte viknu ona punim, visokim glasom Matte, doi k meni! Sad je pruala obje drhtave ruke, kao da je vid izdaje i stade dozivati sve slabije, sve iznemoglijim glasom: Nessie! Mary! Gdje ste! On poelje da joj prie, da joj odmah pritri, ali je stajao kao prikovan za pod; ipak mu se sa usana i nehotice otee rijei udne kao struak cvijeta na suhom drvetu. Ta, Margaret, eno ... Margaret... ne obraaj panju na to to sam rekao; ni polovinu toga nisam ozbiljno mislio! Ali ga ona ne u, nego posljednjim slabim dahom proaputa lagano: Zato, Gospode, usporava tokove kola svojih? Ja sam spremna da doem tebi! Zatim blago klonu unazad, na uzglavlje. Trenutak kasnije snano izdisanje grevitim trzanjem potrese ". njeno mravo svenulo tijelo, koje zatim ostade nepomino. Dok je tako mlitavo leala, izvaljena na leima s rukama opruenim po krevetu, i prstima lako savijenim na dlanovima okrenutim navie, izgledala je i po vanjskom izgledu i po svojoj mirnoi, kao razapeta na kriu. Bila je mrtva. XIII Brodie zamiljeno pogleda unaokolo po drutvu koje je nelagodno sjedilo skupljeno u sobi za prima-nie> pa prijee oima preko Nessie, Matta i svoje majke, i s negodovanjem zastade na roacima svoje ene Janeti i Williamu Lumsdenu da se najzad natuteno zaustavi na gospoi William Lumsden. Svi su se upravo vratili s pogreba smrtnih ostataka Mar457garete Brodie, jer su se gosti, uporno se pridravajui dugoih praksom utvrene privilegije, i pored svega Brodievog negostoljubivog mrtenja, vratili kui poslije pogreba da se neim potkrijepe. Neemo ih niim posluiti viknuo je Brodie majci tog jutra. Bio je ve zaboravio na svoju zakasnjelu, kratkotrajnu njenost prema svojoj eni, te je sad ogoreno negodovao zbog predstojee neprijatne nametljivosti njenih srodnika. Nita mi ne trebaju ovdje u kui. Mogu ii otkud su i doli, im je zatrpamo. Starica se i sama nadala ukusnom veernjem aju s hladnom zakuskom, ali pod utjecajem tih rijei promijeni svoj zahtjev.

 James molila je ona moramo ih ponuditi aicom vina i kojim kolaiem, makar samo radi ugleda ove kue. Nemamo nikog od nae rodbine da nam doe proguna on. Sta me se tiu oni? Zao mi je to ih nisam odbio kad su pisali. Mnogo su rastureni, pa ne mogu da dou ree ona moleivo; ali ne moe da i ovima ne iznese bar neto. Ne bi bio red. Pa onda ih poslui viknu on, i kako mu jedna misao iznenada pade na pamet, dodade: Dobro, onda im daj neto. Nahrani svinje. A nai e se ovdje netko tko e ti pomoi. Sad je osjeao izvjesno sumorno zadovoljstvo vi-dei kako Nancy ivahno ulazi i nosi kolae, biskvite i vino, i kako slui unaokolo. Sad je opet svoj ovjek, pomisli on, i uini mu se divan satirian potez ta njegova odluka da je dovede u kuu onog trenutka kad se tijelo njegove ene iznijelo iz nje; te dvije ene mrtva i iva mimoile su se, tako rei, na pragu. Njegov pogled se srete s njenim sav sijajui od potajnog lukavog podsmijeha. Naprijed, Matte, ree znaajno i podrugljivo sinu, kad mu Nancy s drskim, zbunjenim izrazom prie da ga ponudi vinom. Uzmi jednu au. To 458 e ti prijati poslije onolikog plakanja. Nita ne brini. Ja u biti tu da se postaram da ti ne udari u glavu. I s puno odvratnosti je gledao kako njegovom sinu dre ruka. Matt ga je opet osramotio time to je bijedno udario u pla kraj groba, pa onda slinio i cvilio pred tom Maminom rodbinom i histerino se vukao na koljenima, kad su prve lopate zemlje stale lupkati po kovegu. __ Nije udo to se raalostio ree Janet Lumsden glasom punim dobrote. Bila je to debela, bezbrina ena, s isturenim, blagonaklonim grudima, koje su joj se prelivale preko gornje ivice suvie tijesnog midera. Ona sad pogleda unaokolo po skupu pa dodade prijazno: __ Nego, ona se jadnica, ponovo rodila, kako sam ula. Bit e, uvjerena sam, sretna tamo gdje je sad. teta, to nije bio i koji vijenac ree gospoa William Lumsden, mrkui i zabacivi glavu. Njene su usne bile stisnute i oputene ispod du*-gog, oStrog i prodirnog nosa. Dok se sluila sa posluavirka, ona se pomno zagledala u Nancy, pa se opet okrenula u stranu, lagano izvijajui glavu navie. Pogreb nikad nije potpun bez cvijea dodade ona odluno. Da, to je neka vrsta utjehe ree Janet Lumsden pomirljivo. Veliki krinovi su divni. Nisam nikad dosad bila na pogrebu bez cvijea odgovori gospoa Lumsden zajedljivo. Na posljednjoj sahrani kojoj sam prisustvovala bila su itava jedna otvorena kola puna cvijea, osim onoga koje je bilo na kovegu. Brodie se zagleda u nju netremice. E pa, gospoo ree on utivo nadam se da ete imati dovoljno cvijea kad budete poli na posljednji poinak. ena pogleda kosimice u njega, u nedoumici, poto nije bila naisto da li da njegove rijei prima kao laskanje ili kao uvredu, pa se onda, u toj neprilici, zapovjedniki okrenu muu da joj pritekne u pomo. A ovaj, omalen, ilav ovjek, nelagodno ukoen u krutom, sjajnom crnom odijelu, tirkanom 459grudnjaku, i tijesnoj, gotovoj kravati, velianstven, ali ipak jo sa jakim zadahom na staju, uhvati njen dobro poznati pogled i posluno ree: Cvijee lijepo izgleda na pogrebu tu, nema zbora; svaki ima svoje miljenje; ali bih ja rekao da je ono velika utjeha oaloenoj porodici. Meutim, za mene je najudnovatije to ono lijepo ide i uz vjenanje. Za mene je prilina tajna kako to da ono lijepo odgovara tako protivnim sveanim prilikama. On proisti grlo, pa prijateljski pogleda u Brodiea. Znate, ja sam bio na mnogim pogrebima da, a, bogme i na mnogim svadbama. Jednom sam se udaljio itavih etrdeset milja od kue, ali, neete mi vjerovati, ovjee zavri pobjedonosno za pune trideset i dvije godine nisam nijednom prenoio van svog kreveta. To mene, zaista, nimalo ne zanima ree Brodie odsjeno. Poslije te grubosti nastade nelagodna utnja, koja jo jae istae kratko, zaostalo jecanje male Nessie, crvenih uplakanih oiju. Dvije grupe su se posma-trale nepovjerljivo, kao neznanci na suprotnim sjeditima kupea u vozu. Divan dan; duu dao za pogreb re5e najzad Lumsden prkosno i gledajui napolje u kiu koja je sipila; a na tu se njegovu primjedbu ponovo razvi razgovor izmeu tri gosta, i ostade ogranien samo na njih.

 Da! I za svaku drugu nevolju ovdje. Jeste li opazili kako je stala pljustati kraj groba kad su se koncpci spustili? Mene jako udi da sveenik nije htio doi u kuu da nam kae koju rije utjehe. Pa ovjek sigurno ima nekakav razlog. Ono to je rekao na grobu bilo je neobino dobro, nema zbora. teta to ga ona, jadnica, nije mogla uti. Kako ono ree: vjerna supruga i portvovna majka", je li tako bilo? Ispod oka su gledali u Brodiea kao da oekuju da on iz pristojnosti potvrdi to posljednje priznanje, 460 ali ih on, izgleda, nije sluao, nego zamiljeno gledao kroz prozor, na suprotnu stranu od njih. A oni se na to videi Brodievu prividnu nepanju, osmjelise. __ Voljela bih da sam jo jednom vidjela tu siroticu, ali sam se iznenadila kao nikad u ivotu kad sam ula da su koveg zatvorili prije naeg dolaska. __ Mora da se strano izmijenila od takve uasne bolesti, a bogme i od briga koje je preturila preko glave. Kad je bila mlada, bila je vedro i ivahno eljade, a smijeh joj je bio zvonak kao drozdova pjesma. Jeste, takva je bila ree najzad Jamet, bacajui prijekoran pogled prema prilici kraj prozora, kao da je htjela da kae: Bila je suvie dobra za tebe. Nastade kratka utnja, pa gospoa Lumsden promrmlja, oprezno gledajui u Nessie, koja je imala na sebi haljinu od plavog sera: Srce me boli to vidim ono jadno dijete bez pristojne crnine. To je zaista sramota. Mene je iznenadila tako mala, premala pratnja odgovori Janet. Svega dvoja kola, i nikog ivog iz grada. On ih je uo; u stvari je sluao svaku njihovu rije i putao ih da govore samo iz nemarnosti koja je bila posljedica njegovog gorkog raspoloenja, ali se sad grubo okrete prema njima. Moja je izrina elja bila da sahrana bude u sasvim uskom krugu, to moe biti skromnija. Da niste oekivali gradsku muziku, besplatno toenje viskija, velike vatre napolju!? Oni se otvoreno zgranue na toliku njegovu grubost, pa ih negodovanje natjera da se jo vie pripiju jedni uz druge, te poee pomiljati i na odlazak. Weelume, zna li neko mjesto u Levenfordu, gdje bismo mogli popiti aj prije polaska vlaka? zapita gospoa Lumsden, drhtavim, ali kivnim glasom, nagovjetavajui time skori odlazak. Ona se umjesto tog slabog, kiselog vina i kupinovog kolaa sa suhim groem, nadala obilnoj gozfei od hladnih i toplih jela, sa peenim kolaiima, 461pituljicama, ajnim hljebom i drugim poslasticama koje odgovaraju toj prilici. Kako su ivjeli u nekom dalekom selu u Avrshireu, oni nisu imali pojma o Brodievom bankrotstvu, te su mislili da je on u stanju da priredi pristojnije posluenje od toga kojim su ih sad nudili. Pa to ne uzmete jo koji biskvit, ako ste gladni; ree stara baka Brodie, i malo se zakikota. To su pravi Dessides biskviti... mogu ih preporuiti. Vino je za njeno nenaviknuto nepce bilo pravi nektar, i ona ga je pila bez ustezanja, te je sad laka rumen oblila utu, naboranu kou na njenim isturenim jagodicama; silno je uivala u toj prilici i od predavanja zemlji zemnih ostataka Margaret Brodie pravila itavu sveanost. Uzmite jo po kapljicu vina, izvol' te. Hvala, ne! ree gospoa Lumsden i nadu-veno skupi usne u to je mogue manju povrinu, prezrivo cijedei rijei kroz taj majuni otvor. Neu se posluiti, ako nemate nita protiv. Ja uope ne volim pie, a ne mogu ni da primiriem to to vi pijete ... Znate nastavi ona, navlaei crne rukavice od jaree koe da je ta djevojura koju drite u kui u ovakvo vrijeme jako drska. Je li odavno kod vas? Ba kad baka Brodie zausti da odgovori, omete je utivo tucanje. Ja je ne znam odgovori ona zbunjeno tek je sad dola. Nju mi je James uputio da mi se nae. Gospoa se pogleda sa svojom zaovom. Obje klim-nue glavom jednim lakim pokretom, kao da prezrivo kau: Ba kao to smo i mislile i obje upadljivo pogledae u Nessie. Sta e ti, za ime svega, raditi bez majke, mila moja? ree jedna. Mora doi do nas na neko vrijeme ree druga. Uivala bi da se igra na farmi, je li da bi? Mogu se ja brinuti za Nessie umijea se Brodie hladno; nije joj potrebna ni vaa pomo ni vae saaljenje. Kad budete uli o njoj, ona e biti 462 na putu prema neemu do ega ni vi, ni bilo tko od vaih ne biste mogli dospjeti. Kako Nancy ba u taj mah ue da pokupi ae, on nastavi. __ Evo, Nancy, ove dvije gospoe su ba sad

rekle da ste bezobraznica vi ste rekle djevojura", gospoe da, bezobrazna djevojura". A vi budite dobri pa im kao odgovor na to lijepo miljenje pokaite vrata... mislim da moe ii i ovaj mali gospodin koga su dovele sa sobom. Nancy drsko zabaci glavu. __ Da je ovo moja kua ree ona smjelo, gledajui u Brodiea one nikad ne bi ni ule u nju. Dvije ene ustadoe zgranute. Ovakav govor... i ovakvo ponaanje! I to jo pred djetetom jedva izusti Janet idui prema vratna i to u ovakvoj prilici! A gospoa Lumsden se, isto tako zabezeknuta, ali ne toliko zaplaena, uspravi onako visoka i uglasta, pa prkosno zaturi glavu unazad. Izloena sam vrijeanju viknu ona kretavo kroz tanke, stisnute usne u kui u koju sam, poslije dugog i skupog putovanja, dola da donesem utjehu. Idem, da, zaista idem, i nita me nee zadrati; samo dodade jako naglaavajui rijei prije no to odem, hou da znam ta je naa roaka ostavila naem dijelu porodice. Brodie joj se kratko nasmija u lice. Gle, zbilja? A ta je imala da vam ostavi, molit emo? Sluajno znam od Weeluma da je Margaret Lumsden osim porculana, slika i ukrasa na kaminu u najljepoj spavaoj sobi, i satia svoje majke, i medaljona, donijela sa sobom u ovu kuu i neto srebra. A poneto je i odnijela iz nje odgovori Brodie grubo. istite se odavde! Prosto mi se smui kad vidim ta vaa kisela, gramljiva, tvrdika lica. I on ih vitljajui rukama, pogna ispred sebe pre-ia vratima. istite se svi! Nema ovdje nita za vas. Zao ^i je to ste uope okusili so i hljeb u mojoj kui. 463Gospoa Lumsden se gotovo plaui od bijesa i muke okrenu na pragu. Tuit emo te sudu viknu ona. Ne udi me to je jadna Margaret Lumsden uginula ovdje. Bila je predobra za tebe i tvoje drske opajdare. Napravio si pravu bruku od pogreba te jadnice. Hajdmo, Weelume! Taiko! viknu Brodie zajedljivo vodi We-eluma kui u njegov krevet. Ne udi me to toliko uiva u njemu, kraj takve ljepotice pod svojim pokrivaem. I on se uvredljivo iskezi prema njoj. Dobro radi to ga ne puta od sebe ni na jednu no; jer kad bi ga pustila moda ti se vie ne bi vratio. Dok je odlazila sa ostalima, uzdignute glave i sva zajapurena on doviknu za njom: Neu zaboraviti da ti poaljem cvijea kad ti zatreba. Ali kad se vratio u sobu za primanje, na njegovom licu nije vie bilo one izvjetaene ravnodunosti, pa elei da bude sam, on drukijim mirnim glasom svima naredi da ga ostave. Dok su oni prolazili pored njega jedno po jedno, on se okrete Mattu i ree znaajno: Odmah napolje, pa da nae sebi posla. Ne treba mi vie tvoje zaludno cmizdrenje. Nai neto da radi. Nee jo dugo ivjeti od mog znoja. Ne plai vie, mazo; tvoj tata e se brinuti za tebe. Sad brii oi, pa hajde uzmi knjigu, ili neto tako. Ne treba da brine. Ja u se odsad starati za tebe. To je, mislio je on sjedei u praznoj sobi, pravac kojim e odmah uputiti svoj ivot: osvjetlati sebi obraz pomou Nessie. Onako bistra, ona je njegova zaloga govorio je sebi i to sjajna! On e je razvijati, hrabriti, gurati naprijed iz pobjede u pobjedu, dok se njeno i njegovo ime ne prouje u gradu. U svom stranom neuspjehu i skoranjim nesreama koje su se okomile na njega, on je vidio samo privremeno padanje u zasjenak iz kojeg mora neizo464 rtavno irai. Pade mu na pamet i utjei ga jedna mudra izreka koju je esto ponavljao: Dobar borac ne ostaje dugo na zemlji". Uskoro e se on ponovo dii i biti neodoljiviji nego ikad, mislio je on i u dui smatrao da je gotovo genijalna ta njegova zamisao da pomou Nessie vrati svoj stari ugled. Ve je zamiljao kako slua ime Nessie Brodie na svaijim usnama, i osjeao da i on sam ima udjela u opim pohvalama; ve je sluao kako se govori: Naprosto je bio nesavladiv otkako mu je ena umrla; mora biti da je bila velika smetnja tome ovjeku". A to je bila iva istina! Dok je pomagao da se laki koveg spusti u plitku raku, u dui mu je prevlaivalo osjeanje olakanja to se najzad oslobodio beskorisnog tereta i tekih smetnja koje su mu gotovo iscrple strpljenje i kesu. Nije se sjeao niega to je ilo njoj u prilog, niti je gajio uspomenu na njene vrline, nego je mislio samo o njenoj slabosti, odsustvu tjelesnih drai koje se kod nje osjealo u toku posljednjih godina. U njemu se nije budilo nikakvo njeno osjeanje, kao ono od kojeg je sav uzdrhtao kraj njene samrtnike postelje; nikakvo osjeanje na ranije dane njihovog zajednikog ivota; njegovo pamenje je bilo zastrto, kao nebo prekriveno oblacima koji ne proputaju

nijedan svjetliji zraak iz vedrije atmosfere iznad njih. Uobraavao je da ga je ona u svemu iznevjerila, i kao drugarica, i time to mu je prinijela na rtvu tjelesne drai, pa ak i svojim porodom. Njoj nije pripisivao nikakvu zaslugu zbog male Nessie, koja je po njegovom osjeanju bila sva sr njegove sri. Tako se sav nekrolog, koji bi on o njoj sastavio, mogao saeti u jednu jedinu rije: nesposobna. I kad ga je sad nepovratnost njenog nestanka iznenada lupila po glavi svojom snanom realnou, njega obuze neko udno osjeanje slobode. Ma kako slabo da ga je sputavalo njeno postojanje, to ga je sputavanje ipak ljutilo, i to moda ba zbog te svoje slabanosti. On je jo mlad, muevan ovjek, koga ekaju jo mnoga uivanja, koja sad, kad nje vie nema, moe sebi slobodno doputati. Donja mu se usna isturi naprijed kad mu se misli sa zadovolj3 SeSlrdljtn zamak 465stvom zaustavie na Nancy, a zatim, u pokuajima pred vienja, odoe lutati sve dalje po bujnim, erotinim panjacima njegovog duha. Nancy mora uvijek biti kraj njega sad kad moe da bude stalno u kui. Ne postoji nita to bi mu sad moglo smetati da je zadri uza se, niti kakva zamjerka protiv toga da ga ona slui i da ga veseli; ta ovjek mora imati nekakvu domaicu! Zadovoljan to je donio tu utjenu odluku, on se u mislima ponovo vrati svojoj mlaoj keri. Kako je njegov duh bio u stanju da u isti mah tei samo jednom cilju, pa ga se, kad bi ga ve odredio, drao nepokolebljivom upornou, on je i sad uviao da, ako hoe da i dalje ivi u svojoj kui, da izdrava Nessie, i da je obrazuje onako kako eli, mora brzo nai neki izvor prihoda. Usne mu se stisnue i on stade snano klimati glavom kad se rijei da smjesta privede u djelo tu misao, taj plan koji je za posljednja dva dana sazrijevao u njegovoj glavi. A zatim ustade i izae u hol, gdje stavi na glavu eir, pa uze s vjealice svoj svileni kiobran, i lagano izae iz kue. Napolju je bilo hladno i svjee, i padala je sitna nevidljiva kia blaga i laka kao rosa koja mu ovlai odijelo i dotae njegovo vrelo elo kao milovanje. Dok je punio plua duboko udiui te gotovo ljekovite lake izmaglice, on se osjeti blaen to ne lei u uzanom drvenom sanduku na etiri stope ispod hladne zemlje, nego hoda po zraku, iv, krepak i slobodan. I u njemu je sad, to je bile karakteristino za njegov ogranieni um, nestalo svakog sjeanja na ponienje koje je pertrpio u svom poslovanju, pa ak i na onaj posljednji prizor u Glavnoj ulici, kad je pruio onu sliku razuzdanog mahnitanja; njegov pad mu se sad prikazivao nekako u drukijoj svjetlosti: po njegovom miljenju on nije bio tuen, smrvljen, nego gospodstvena rtva pakosnih okolnosti. Bio se ve rashladio poslije onog izliva ljutine koji su Lumsdenovi bili izazvali kod njega, i poto ga je misao u njegovoj novoj misiji bila ponovo ispunila svijeu o dostojanstvu, vano je iao ulicama, ne govorei ni 466 *:, **. kim, i ozbiljno pozdravljajui samo one od prolaznika koji su mu se inili dostojni prepoznavanja. On je bio silno zadovoljan zbog svoje vlastite zamisli da za njega sada kad se oslobodio ene i kad mu Nessie moe posluiti kao sredstvo pomou kojeg e izraziti svoju vrijednost poinje novo i vano poglavlje njegovog ivota. Na vrhu Crkvene ulice on skrenu pod pravim uglom i poe prema Newtownu, pravo, udaljujui se od Glavne ulice. Duani postadoe rjei; i s lijeve strane se pruao red radnikih stanova, bijednih kuica koje su izlazile neposredno na ulicu, bez batica, a s druge strane beskrajno se otezao visok kameni zid. Gornja strana tog zida bila je naikana itavom umom visokih, jednostrukih iljaka, preko ijih vrhova je slankasti povjetarac do njegovih uiju donosio stotinu umova sve jaih jedan od drugoga. Poslije nekoliko stotina jarda on stie pored jedne grupe zgrada koje su se, presjekavi taj ujednaeni, dugi, visoki zid, uzdizale dostojanstveno okrenute ulici, pa zastade pred glavnim ulazom. Njegov vanjski izgled odavao je ovjeka koji paljivo razgleda skromnu mesinganu plou ispred sebe firmu na kojoj je stajalo itko ispisano; gore Levenfordsko brodogradilite, a ispod toga Latta & Comp. dok je u stvari prikupljao snagu da ue kroz vrata pred kojima je stajao. Sad kad je ve bio stigao dotle, u njemu umjesto ranije odlunosti da ostvari cilj zavlada nekakva neobina neodlunost. I sam pogleda na vanjske mee tog ogromnog brodogradilita, pa maglovit pojam o tome kako ono predstavlja ogromno bogatstvo, ui-nie na njega dubok utisak i u njemu materijalno onako posrnulom probudie osjeanje inferiornosti. On ljutito odgurnu od sebe tu misao, uvjeravajui sam sebe, na osnovu svoje vlastite mudre izreke, da je vaan ovjek, a ne novac, pa jednim brzim pokretom, razmetljivo, ue kroz impozantnu kapiju. Idui urno, on i ne opazivi proe mimo jedan prozori s oknom koje se otvaralo guranjem u stranu, na kojem je pisalo: Obavjetenja, i smjesta se izgubi u labirintu hodnika. Neko vrijeme je iao po 30

467tim hodnicima i ljutito lutao kao Minotaur uhvaen u labirint, dok najzad sluajno ne srete nekakvog mladia, kojeg po drvenom peru, koje mu je strilo iza jednog uha, tano ocijeni kao slubenika. Htio bih da vidim Sir Johna Lattu ree on natmureno. Osjeao se zbunjen u tim hodnicima. elim da ga vidim odmah. Mome preblijedje pri pomenu tog uzvienog imena. Za njega je do toga vrhovnog starjeine vodio neprolazan put pored itavog puka sekretara, direktora, efova odjeljenja i viih nadzornika. Dolazite li po dogovoru? upita on neodreeno. -- Ne! ree Brodie ne dolazim. To, razumije se, nije moja stvar izjavi mome, odmah skidajui sa sebe svaku odgovornost ali mislim da biste imali vie izgleda kad biste dolazili po dogovoru. Tu posljednju rije je izgovorio kao da je ona visok i svean simbol, neki klju koji je poreban za otvaranje nekih svetih vrata. Ne brinite vi za dogovor. Moram ga vidjeti viknu Brodie tako bijesno da se mladi osjeti prinuen da predloi neto drugo. Mogao bih otii da pitam gospodina Sharpa, mjesto vas ree on, pomenuvi svoga linog poluboga. Onda me vodite njemu ree Brodie nestrpljivo i to to prije. Mome se zaudo lako snalazilo u hodnicima, pa poto ga je u nekoliko rijei predstavilo gospodinu Sharpu, pobjee glavom bez obzira, kao da skida odgovornost za sve posljedice toga koraka. Gospodin Sharp nije bio uvjeren, i ak je jako sumnjao da e Sir John tog dana moi da ga primi. Starjeina firme je neobino zauzet. On je naredio da ga nitko ne uznemirava, i uskoro treba da izae, tako da gospodin Sharp nije imao ni najmanje vjere u uspjeni ishod prijavljivanja Brodievog imena Sir Johnu, osim ako posao nije od izuzetne vanosti. Brodie je gledao toga ovjeka svojim sitnim Iju-titim oima. 468 __ Recite Sir Johnu da James Brodie eli da ga __ viknu sa dosta vatre. On me dobro poznaje. Odmah e me primiti. Gospodin Sharp ode uvrijeeno, ali se vrati poslije nekog vremena i hladnim glasom zamoli gospodina Brodiea da sjedne, i ree mu da e ga Sir John odmah primiti. Brodie mu dobaci pogled koji je govorio: Jesam li ti rekao, budalo?" pa sjedne da eka. Dok su trenuci prolazili, sam je zaludno posmatrao kako konica zaposlenih inovnika bruji oko njega, oevidno pod nadzorom oka gospodina Sharpa. Minuti su se vukli dosadno sporo, i dok je tako strpljivo ekao, razmiljao je kako ono odmah", izgleda, znai prilino dugo vremena, i to je due ekao, njegovo se likovanje sve vie gubilo, a izraz zadovoljstva na licu gospodina Sharpa postajao sve oevidniji. Njemu je sad bilo jasno da za njega ulaenje u Sir Johnovu kancelariju nije onako lako kao Sir Johnovo u njegovu, i da je tee doi do Sir Johna ovdje no to mu se moglo pristupiti na Stonoj izlobi. Na duu mu se spusti teak teret, koji se ne die potpuno ni kad ga najzad iznenada pozvae u kancelariju efa firme. Sir John Latta brzo die pogled sa svog pisaeg stola kad Brodiea uvedoe u njegovu kancelariju, pa poto mu utke pokaza na jednu stolicu, nastavi pomno razgledanje jednog plana koji je leao pred njim. Brodie spusti u naslonjau svoje teko tijelo i baci pogled po raskonoj sobi, pa zapazi zidove obloene skupocjenim tikovim drvetom u njenim preli-vima boja, slike uzburkanog mora, i izvanredne modele brodova na vitkim postoljima; i dok su mu noge duboko upadale u nekoliko slojeva ilima gledajui sedefne ukrase urezane u pisai sto i na njemu zlatnu kutiju za cigare, nozdrve mu se lako rairie, a oi zasijae od dubokog divljenja. Njegov stav kao da je govorio: E, ovo mi se dopada! Ovakve bi stvari trebalo da imam! 469 No, Brodie ree najzad Sir John, ali ne diui pogled ta je bilo? Brodie nije mogao ne zapaziti nedostatak topline u njegovom glasu, ali ipak poe ivahno: Sir Johne, doao sam da vas zapitam za savjet. Vi ste jedini ovjek u Levenfordu pred kojeg bih izaao s tom molbom. Vi, Sir Johne, razumijete i mene i sve to se odnosi na mene. Ja sam to toliko puta osjetio u prolosti, pa sam doao da vas zamolim za pomo. Latta ga pogledao s interesiranjem. Vi govorite u zagonetkama, Brodie ree on hladno a vama takav nain govora ne dolikuje. Vama vie dolikuje neposredna akcija nego okolian govor pa zatim dodade polako a ni akcija vam, izgleda, ne prilii uvijek. Kako to mislite, Sir Johne? prasnu Brodie. Sta se to govorilo o meni iza mojih lea? Njegov sagovornik uze sa stola lijepo ravnalo od slonove kosti, pa lako lupkajui njime po svom stolu, odgovori polako.

 Izgubili ste moju naklonost, Brodie. Mi u Le-venford-Houseu neizbjeno doznajemo glasove koji svuda krue a vi ste inili mnoge ludosti, pa moda i neto gore. Ne mislite valjda na onu besmislicu sa... sa kotrljanjem eira? Latta mahnu glavom. To je nesumnjivo bila ludost, ali razumljiva ludost kad ste vi u pitanju. Ima i drugih stvari za koje svakako znate. Izgubili ste enu, a ini mi se i da ste izgubili radnju. Imali ste svoje nevolje, te neu mnogo govoriti o tome. Ali ipak ujem rave stvari o vama. Vi znate da ja nikad ne tuem po ovjeku koji ve lei na zemlji, ali nastavi on mirno ja se interesiram za sve nae sugraane, pa mi je krivo kad ujem da se neto runo govori ak i o najobinijem radniku u mom brodogradilitu. Brodie pokunji glavu kao iibano ae, pitajui se da Sir John to ne misli na Mattov neuspjeh, ili na Wintonski grb". 470 __ yj ste moda zapazili nastavi Latta mirno __ cla ja nisam bio vaa muterija od poetka prole dine Razlog za to lei u tome to sam tada uo za fedan va postupak koji je i nepravedan i nemilosrdan. Vi ste, Brodie, prema svojoj nesretnoj keri postupili kao nitkov i kao siledija, i mada bi neki preli preko vaeg postupka iz obzira prema povrijeenom javnom moralu, mi ne moemo imati nikakve veze s vama sve dok na sebi nosite takav ig. Brodie vrsto stee ruke u pesnice, a oboreno elo mu se jo jae namrti. Latta je, mislio je u sebi ogoreno, jedini ovjek u Levenfordu koji se moe usuditi da s njim tako govori; jedini ovjek koji je mogao nekanjeno izgovoriti takve rijei. __ Ja tu ne mogu nita ree on natmureno, dok ga je od nekog nepromiljenog postupka zadravalo samo svjetlucanje jednog slabog zraka osjeanja zavisnosti od volje tog ovjeka. Sve je to bilo pa prolo. __ Moete joj oprostiti odgovori Latta strogo. __ Moete mi obeati da e nai utoite u vaoj kui, ako joj ono ikad zatreba. Brodie je sjedio natmureno i utio, a u glavi mu se javi, zaudo, ne Mary, nego slika male Nessie. Mora neto uraditi za nju! Na kraju krajeva, lako mu je da uini kakav bilo pokret pristajanja, i on jo jednako oborene glave i oiju uprtih u ilim izvali: Vrlo dobro, Sir Johne! Bit e kako vi kaete. Latta je dugo gledao u glomaznu, natutenu priliku. On je nekada, u toku njegovih kratkotrajnih i rijetkih susreta, na Brodiea gledao oima dobrog poznavaoca svega to je neobino, gledao ga s uvaenjem kao velianstvenu gromadu mukosti; smijeio se na njegovu oevidnu uobraenost; i radoznalo i s nedoumicom podnosio njegove udne, bombastine i neshvatljive aluzije. Posmatrao ga je onako kako lijepo odgojen ovjek gleda nekog jedinstvenog, nastranog osobenjaka. Ali je sad osjeao da mu je prisustvo tog ovjeka nekako udno odvratno, da se nekako promijenio i srozao, i pomiljao je da moda postoji neko dublje objanjenje za tu njegovu prkosno otvorenu, 471V ali ipak pretencioznu dostojanstvenost. No on odmah odbaci tu misao, jer ovjek je, na kraju krajeva, primio njegov prijedlog. E pa na koji vam nain onda mogu pomoi, Brodie? ree on ozbiljno. Recite mi kako stojite. Brodie najzad die glavu i odjednom shvati da se njihov sastanak, mada ni sam ne zna kako, okree u pravcu kojim je elio da ga uputi. Zatvorio sam radnju, Sir Johne! poe on. Vi znate kao i ja kako su sa mnom postupali oni... on tu proguta neto i obuzda se ... ona kompanija koja se douljala u grad i smjestila kraj mene, kao tat u noi. Posluili su se svima moguim niskostima i podvalom, pa mi ak ukrali moga efa radnje; udarili su mi sjekiru u korijen, prodavali svakakvo ubre umjesto dobre robe, i... i eto, svu mi krv isisali. Dok se na te njegove rijei u njemu budilo osjeanje, oi mu se punile saaljenjem prema sebi samom, a grudi se uzbueno dizale i sputale, on demonstrativno prui ruku. Ali Lattu to nikako nije diralo, te die ruku, kao s omalovaavanjem, da zadri Brodiea, i primijeti: A ta ste vi uradili, Brodie, da se oduprete toj taktici? Jeste li razgranali svoje poslovanje u nekom novom pravcu ili ste se potrudili da budete ljubazniji prema muterijama? Brodie se zablenu u njega glupo i tvrdoglavo kao mazga. Ja sam iao svojim putem viknu on uporno

 putem kojeg sam se uvijek drao. Razumijem izgovori Latta polako. Borio sam se protiv njih! viknu Brodie. Borio sam se protiv njih! viknu Brodie. Borio sam se kao dentlmen, i borio sam se isto. Da, rastrgao bi ih ovim dvjema rukama da su imali hrabrosti da mi izau na megdan. Ali su se oni nisko krili... a otkud sam se ja mogao spustiti na njihov stepen, prokleti psi? A jesu li vam sad poslovi jako zamreni? upita Sir John. Imate li dugova? 472 1 i*/ __ Nei __ odgovori Brodie ponosito. Nemam. Sa mnom je svreno ali ne dugujem nikome ni paricu. Zaloio sam kuu, ali ako i nemam nita, ja ne dugujem nita. Sad mogu da ponem iznova, Sir Johne, ako ste raspoloeni da mi pomognete. Onoj svojoj maloj Nessie moram osigurati sve to mogu. To je najbistrije djevoje u Levenfordu. Kao da je stvorena za stipendiju koju je va otac osnovao. Samo ako joj se prui mogunost da to dobije. __ Sto ne prodate onu vau smijenu kuu? upita Latta, koga rijei njegovog sugovornika raspo- loie povoljnije u njegovu korist. Ona je na svaki . , nain suvie velika za vas. Onda biste mogli skinuti ^hipoteku, a s onim to vam pretekne poeti iznova u manjim razmjerama. Brodie je polako mahao glavom. Ono je moja kua ree on tromo. Ja sam je sagradio, pa u i ostati u njoj. Radije bih je sruio nad svojom glavom no to bih je napustio. A zatim, poslije kratke utnje dodade tmurno: Ako je to sve to imate da mi predloite, neu vas vie zadravati. Ta sjedite, ovjee viknu Latta. Zapaljivi ste kao trud. On se rasijano igrao ravnalom, duboko zamiljen, dok je Brodie u nedoumici i ne razumijevajui posmatrao kako razna osjeanja prelaze preko njegovog lica. Najzad Latta progovori: udan ste vi ovjek, Brodie! Ne razumijem ta vi hoete. Prije jednog minuta sam bio raspoloen da vas pustim da priekate na moju pomo, ali ipak osjeam nekakvu naklonost kojoj ne mogu da se oduprem. Ja u vam uiniti jednu ponudu. Trgovina vie nije za vas. Suvie ste krupni, spori, glomazni. Ne biste nikako uspjeli ako biste poli ponovo svojim starim putem, ak i kad biste to mogli. U stvari bi trebalo da radite neto tim svojim velikim miiima, mada mislim da biste smatrali da vas to poniava. Ali moete se sluiti perom, moete voditi knjige, sra-unavati cifre. Mogli bismo vam nai jedno mjesto ovdje kod nas. To vam je kao to rekoh, ponuda to 473je najvie to mogu da uinim a vi moete da odbijete ako hoete. Brodieu sinuse oi. Znao je on za sve to vrijeme da e mu Sir John pomoi, da stara prijateljska veza izmeu njih mora ovog povui da mu pomogne, i to da mu pomogne kraljevski. Osjeao je da mu se ukazuje neto krupno i vano. Dobro, Sir Johne ree on ivahno ta predlaete? Ja vam stojim na raspolaganju, ako vam mogu biti od pomoi. Mogu vam ponuditi nastavi Latta mirnim glasom jedno pisarsko mjesto u kancelariji. Sluajno postoji jedno upranjeno mjesto u odjeljenju za drvo. Imat ete da nauite poneto, ali u vam ja ipak, iz obzira prema vama, malo povisiti plau. Imat ete dvije i po funte na nedjelju. Brodie zinu od zaprepaenja, a lice mu se zabezeknuto nabora u izbrazdane bore. Gotovo nije vjerovao uima, a oi mu se zamutie od iznenaenja i alosti, dok ona ruiasta privienja koja je maloas imao pred oima o tome kako e sjediti u nekakvoj raskonoj sobi moda nekoj nalik na ovu i o tome kako upravlja rojem uskomeanih potinjenih slubenika, lagano iiljee. Razmislite malo o tome ree Latta mirno ustajui i idui prema jednoj unutranjoj sobi; a mene izvinite za asak. Brodie se trudio da misli. Dok je Latta bio odsutan, on je sjedio smrvljen sav utuen od silnog ponienja. On James Brodie da bude pisar! A ipak, kakav bi drugi izlaz mogao nai. Iz obzira prema Nessie mora primiti; primit e to bijedno mjesto, ali samo ... samo zasada. Kasnije e on ve njima svima pokazati a ovome Latti vie no ma kome drugome. No ree Latta kad se vrati u kancelariju. Kako stoji stvar? Brodie tupo die glavu. Primam ree on mrtvim glasom, pa tonom u koji pokua da unese naglasak zajedljivog pod474 smijeha, ali koji ispade samo dirljivo alostan, dojade: i hvala vam.

I kao oamuen vidje kako Latta povue za zvonce kraj svog pisaeg stola i u ga kako vie deku koji se odmah pojavi: __ Poaljite k meni gospodina Blaira. Blair doe, izgleda, onako isto brzo i tajanstveno kao i deko, mada Brodie gotovo ne pogleda u tu omalenu, pedantnu priliku, niti se zagleda u oi koje su po izvjetaenoj hladnoi nadmaivale Sharpove. On ne u razgovor izmeu one dvojice, ali ipak, poslije izvjesnog vremena, za koje nije znao da li je bilo dugo ili kratko, osjeti da ga sir John otputa. On ustade i polako poe za Blairom iz bogate sobe, kroz hodnik, i preko nizova stepenica, pa kroz jedno dvorite, i najzad kroz vrata jedne male, odvojene kancelarije. Mada ste ovdje odvojeni od glavnog odjeljenja, nadam se da neete zloupotrijebiti tu injenicu. Ovo e biti va sto ree Blair hladno. Bilo je jasno da Brodiea smatra za nametljivca, te je u svoj glas, dok je ovome objanjavao njegove jednostavne dunosti, unosio to je vie mogao ledenog prezrenja. Dva druga pisara koja su bili u sobi, obojica mladi ljudi, bacali su preko ivica svojih raunskih knjiga radoznale poglede na udan prizor pred sobom, puni nevjerice da to moe biti njihov novi kolega. Nadam se da ste me razumjeli? viknu Blair zavrivi. Jesam li bio jasan? Kad treba da ponem? upita Brodie tupo, osjeajui da se od njega oekuje da neto kae. Pa, valjda sutra odgovori Blair. Sir John nije rekao nita odreeno. Ako elite da to prije shvatite knjige, moete poeti i sad ako vam je volja. A izlazei iz sobe dodade prezrivo: Ali ima samo jo pola sata do duvanja u rog. ini mi se da e vam trebati malo vie da uete u stvar. Nijemo i kao da ne zna ta radi, Brodie sjede na visoku stolicu ispred pisaeg stola, pri emu mu se 475otvorena raunska knjiga ispred njega inila kao bijela mrlja. Nije vidio cifre kojima se ubudue morao baviti, niti je osjeao zablenute poglede dvojice mladia koji su utjeli i zurili u njega nekako udno i u neprilici. On pisar! Pisar koji radi za pedeset ilinga na nedjelju. Dua se u njemu previjala od bola zbog te neizmjenljive injenice koju nije mogao izbjei. Ali ne! Nee se on nikad pomiriti s tim... tim padom. Cim bude izaao odatle, mugnut e nekud da pije, da pije dok ne zaboravi svoje ponienje, da se prome zaboravom dok mu sjeanje na njega ne prijee u smijenu moru. Koliko jo onaj ree da treba sjediti? Jo pola sata do duvanja u rog! Da, dotle moe priekati! Ostat e za to vrijeme u toj bijednoj zavisnosti, a onda e u slobodu. I tijelom mu proe neki drhtaj kad nasumce prui ruku, dohvati pero i zamoi ga u mastionicu. TREA KNJIGA 476I Ne moe biti da ljudi nose tako neto tamo u toj "zemlji, ba i ako im je koa crna ree Nancy i lako se zakikota. To se vi samo alite sa mnom. Ona sa svog mjesta na stolu u kuhinji lukavo nakrivi glavu prema Mattu i stade mahati nogama s lijepo istaknutim lancima kao da time hoe da podvue svoje rijei. A ja vam kaem da je tako odgovori i on veselo, dok je pognut i naslonjen na komodu zaljubljeno piljio u nju i oima, i stavom, i elegantnim izgledom. Ba to nose te uroenike dame kako vi volite da ih nazivate. Ama, idite, molim vas viknu ona mangupski vi suvie znate. Jo malo pa ete priati kako u Indiji majmuni nose hlae. Na tu alu oni oboje udarie u grohotan smijeh, osjeajui da se divno zabavljaju, ona zbog toga to joj je to bio divan prekid u jednolikosti njenog slobodnog prijepodneva i prijatna promjena poslije onog njegovog natmurenog oca, a on zbog toga to mu je taj razgovor pruao priliku da svoju drutvenu ugla-enost pokae u najboljoj svjetlosti gotovo kao da je osvaja dok ona sjedi za blistavom tezgom u nekakvom baru. Vi ste veliko preklapalo nastavi ona glasom kojim ga je prekorijevala, ali i podsticala. Poto ste mi napriali da ti crnci tamo vau orahe crvene kao krv, i iste zube nekakvim tapiem, jo ete htjeti da vam povjerujem kako se eljaju nogom od stolice... kao Dan, smijeni i siuni Dan. 479I oni opet zajedno udarie u smijeh, dok se ona najzad ne pribra i sa pretvornom smjernou nastavi: Ali meni ne smetaju te vae fantastine prie. Samo me one vae podmukle ale tjeraju da sva pocrvenim od stida. Moete da radite to hoete sa sirotom, naivnom djevojkom kao to sam ja, koja nije nikad bila van zemlje vi koji ste bili u takvim divnim, zanimljivim zemljama. Hajde, priajte mi jo to. A meni se uinilo da vi ne volite da sluate peckao ju je on. Ona napui prema njemu svoje sone rumene usne.

 Vi dobro znate, Matte, to hou da kaem. Volim da sluam o svima tim neobinim stvarima iz tih zemalja. Ostavite dame na stranu. Da sam ja bila tamo, ja vam ne bih dopustila ni da ih pogledate. Priajte mi o cvijeu, o lijepim, arenim pticama i zvijerima, o papagajima, leopardima, tigrovima. Volim da sluam o bazarima, hramovima, o kipovima od zlata i slonove kosti... Toga se naprosto nikad ne bih mogla zasititi. Ba takva cura mene i moe da podstakne na to odgovori on. Vama nikad dosta. Sta sam ono govorio prije no to me upitaste o onome to ne smijem da pomenem. I nasmija se. Ah, da sad se sjeam: govorio sam o svetim kravama. Da! Vi mi moda neete vjerovati, Nancy, ali krava je sveta ivotinja za milione ljudi tamo u Indiji. Slike i prilike te ivotinje stoje zataknute po svima mjestima, a po ulicama uroenikih etvrti vidjet ete kako ogromne krave hodaju slobodno s cvijeem na rogovima i vijencima od nevena oko vratova, i svuda zaviruju kao da je sve njihovo, u kue, i u atre to su, znate kod njih nekakvi duani i nitko im ne smije nita da odbije. Jednom sam vidio kako je jedna krava zastala pred jednom tezgom s voem i povrem, i za tren oka smazala svu robu, dok je vlasnik duana morao da sjedi nemono i gleda kako mu ona jede svu imovinu; a kad je svrila, samo je mogao da se po480 moli pred njom, ili da joj neto preostalog cvijea nanie na uzicu i objesi o debeli vrat. __ -j.a njje valjda, Matte! ree ona zabezeknuto, oiju razrogaenih od interesiranja; zaista udno. Da ljudi oboavaju kravu! __ Ali ima tamo svakovrsnih krava, Nancy odgovori Matt namigujui; ali odmah nastavi ozbilj-nije.__da, ali sve to jo nije nita to sam vam ispriao. Ne mogu vam opisati sve to sam vidio; morate sami putovati pa da shvatite takve udesne stvari kakve vam inae ne bi ni u snu izale pred oi. A treba da znate da ima i drugih zemalja, ljepih od Indije, gdje je klima bolja, s manje komaraca, a sa isto toliko slobode. Ona ga je paljivo promatrala dok je govorio ponesen svojim oduevljenjem, pa se gledajui njegovu vitku priliku u kestenjastomrkom odijelu, primamljivu urednost cijede njegove vanjtine i uroenu, mada ne i neprijatnu mekunost njegovog blijedog lica u udu pitala kako je ona mogla pobjei od njega prilikom njihovog prvog susreta. U toku est nedjelja koje su protekle od pogreba gospoe Brodie kad je propisno stupila kao domaica u kuu gospodina Brodiea ona je sve vie na Matta gledala sa simpatijama, zaklanjala ga od oca i eljno iekivala veseli razgovor s njim poslije teke utnje i munih jednoslonih rijei onog starijeg Brodiea. Vi me i ne sluate, vi mala objeenice viknu on odjednom. Kakva mi korist to uludo rasipam dah i sve svoje najljepe pridjeve, kad lijepa cura ni glavu ne okree na njih?... A sami ste traili da priam. Zar mislite da sam lijepa, Matt upita ona i dalje gledajui u njega nekako sanjalaki, ali sad zavodljivije, i jo vie izazivajui svojim drskim stavom. Zaista mislim, Nancy viknu on ivo, a oi mu sinuse vatrom. Lijepi ste kao slika. Prava je milina gledati vas po kui. To jednako mislim jo otkako sam vas prvi put vidio. SI Selrd&jin zamak 481 Da nastavi ona zamiljeno kad smo se prvi put vidjeli, bili ste sasvim nevaljalo mome, ali ste se od onog vremena mnogo popravili. Kad sam dola ovamo, nekako sam ak mislila da se bojite da razgovarate sa mnom, ali sad vidim da toga vie nema, i naravno, nije mi krivo, mada se pitam ta li bi va otac rekao na tu promjenu da sazna za nju. On se bio lako pridigao, kao da hoe da poe prema njoj, ali na njene posljednje rijei plameni sjaj koji se palio u njegovim oima odjednom utrnu, pa poto omlitavjelo tijelo ponovo nasloni na komodu, ree neraspoloeno: Ne znam ta mlado stvorenje kao to ste vi moe da nae u starom ovjeku kao to je on, onako kiselom i grubom kakvog ga je bog dao. Ne bih rekao da vam odgovara, kao to bi kakav mladi ovjek. Ali on je pun snage, Matte odgovori ona zamiljeno, ali jo ga mamei oima; dopada mi se kad vidim da ta snaga pada u prainu preda mnom. Kako sad stvari stoje, on je u mojim rukama kao tijesto. Samo imajte na umu dodade ona promijenivi dranje i naglo zabacivi glavu da sam ja ovdje samo domaica. Da viknu on ogoreno imate sjajan poloaj ! Prilino ste se lijepo smjestili ovdje, Nancy. A vi? odgovori ona izazivaki; i vi ste se prilino odomaili, i pored svega vaeg lijepog prianja o nekakvim sjajnim poloajima napolju. On joj se nasmija s puno divljenja. Eh, enska glavo! Ne mogu da se ne divim tom vaem otrom jeziku. Prosto da ovjeka ednog preko vode prevedete, samo ako vam se prohtije,

 I mogla bih, svakako ree ona znaajno bez po muke. Naprosto mu je unosila vatru u krv ta koketna vrtirepka koja je potpuno pripadala njegovom ocu, a za njega bila tabu. Vi dobro znate, Nancy, kao god i ja, da je samo pitanje vremena kada u neto udesiti odgovori joj on ivo. Moje je ime pribiljeeno kod 482 pet-est firmi. Prvo upranjeno mjesto bit e moje. Ja ne bih mogao cio ostatak ivota provesti u ovoj rupi bogu za leima. Sad, kad mi je majka umrla, nita me vie ne vezuje za ovo mjesto. Ali vam kaem ovako u oi da e mi biti teko da ostavim vas. __ Vie u vam vjerovati kad budete dobili svoje mjesto, Matte ree ona zajedljivo. Samo ne biste smjeli doputati da vas stari onako poniava. Drite se vre. Imajte vie vjere u svoju mo. Ja mislim da vama treba neka ena koja bi imala dobru, trezvenu glavu, da vam da malo vrstine i pojam o tome kako se treba nositi sa stvarima u ivotu. Ja u se ve obraunati s njim izjavi on natmureno. Moja e prilika doi. Platit e on meni za sve to mi je uinio. On zastade, pa dodade s puno moralne vrstine: Da, i za sve patnje koje je nanio mojoj jadnoj majci. Ali se on ionako satire piem. Ona ne odgovori nita, ve samo zabaci glavu unazad, pa se zamiljeno zagleda u tavanicu, izlaui njegovom pogledu lijepi, bijeli luk svoga grla i zadi-ui tim svojim ljupkim zavaljivanjem suknju gotovo do koljena. Vi, kaem vam, zaludu troite vae snage na njega nastavi on ivo. On nije nita drugo do natmuren siledija. Gledajte ta radi sa Nessie neprestano je goni da ui lekcije. Pa kako je postupao s Mamom! On to ne zasluuje. Zar to ne vidite i sami ? Ona se sve zatrese od nekog priguenog smijeha, . pa odgovori: Ne plaim se ja njega, Matte. Ja mogu da pazim na sebe. Samo imam u glavi neke svoje male raune, neku tajnu izmeu Nancy i mene proaputa ona zavodljivo. A ta je to? viknu on vatreno, izazvan njenim dranjem. Kazat u vam to jednog dana, ako budete dobri. Kaite mi sad navaljivao je on. v 483Ali ona ne htjede da ga obavijesti, nego naglo okrenute glave pogleda u sat, pa odgovori: Uh! Ba sam pomislila da je ve vrijeme da pristavim malo ruka na vatru. Moram imati na umu svoje zvanine odgovornosti, i zbog ega sam ovdje, jer u inae biti otputena. Vi sigurno, kao obino, idete napolje na ruak? On takoer pogleda na sat da vidi koliko jo ima do granice poslije koje mora da se isti iz kue kako se ne bi sreo sa ocem. Njegova se taktika od Mamine smrti sastojala u tome da Sto je mogue vie izbjegava oca. Da, idem napolje! Znate i sami da se guim dok jedem za istim stolom s njim; ne zato to ga se bojim jer on se tako izmijenio da ne umije vie da proslovi ni rijei nego zato to je bolje za nas obojicu da se jedan drugom sklanjamo s puta. S moje strane to je jednostavno stvar zdravog razuma. Kad on promijeni poloaj uz razmetljivo izigravanje ravnodunosti i samostalnosti, ona zabaci ruke iza glave, kao da je eli pridrati olako zaturenu unazad, jednako se zagonetno osmjehujui na njega. Hodite askom ovamo, Matte promrmlja ona poslije nekog vremena. On je gledao u nju u nedoumici dok je prilazio stolu na kojem je sjedila, i to tako polako da ga ona pouri: Hodite blie, ovjee, neu vas ugristi. On pomisli da bi se drage volje podvrgao toj prijatnoj kazni kad vidje kako joj bijeli i jednaki zubi blistaju pod rumenim nasmijeenim usnama, ije je rumenilo sve jae odudaralo od bjeline koe to joj se vie primicao. Tako, to je ve neto bolje ree ona najzad; to pokazuje neto vie smjelosti. Znate, Matte, da je ovaj va otac strano glup i nerazuman ovjek kad ostavlja dvoje mladih kao to smo mi da se cijelog bogovetnog dana vrzu po ovoj njegovoj dosadnoj kui bez ikakvog posla. Da ima i trunke pameti u glavi pa da sjedne i razmisli o tome, on to ne bi dopustio. Ja ve danima nisam izlazila iz kue, osim 484 poslom, a on ne bi nikada pomislio da bi djevojku trebalo malo izvesti da se provede. Nego sluajte to u vam rei. Sutra se daje koncert u Gradskoj dvorani, Matte priapnu ona, diui zanosno prema njemu svoje crne trepavice ta velite na to da nas dvoje odemo malo tamo? On za to nee doznati, a ja u, osim toga, nekako izvui od njega i novac za ulaznice. On se zagleda u nju kao opinjen, ne mislei o njenim rijeima koje gotovo nije ni uo, ve samo zapaajui kako su se, zbog onog njenog stava, njene vrste, isturene dojke rjeito uperile prema njemu, i

kako to su ve i drugi prije njega zapazili neke zlatne, pjegice prae njen mali pravi nos da najzad dodirnu i meko zaobljenu krivinu njene kratke, gornje usne. Sad je znao da je silno eli, mada se bojao da je uzme, i dok je duboko zagledao u njene crne oi, nekakvo ga pritajeno svjetlucanje u njima stade draiti na neki neobuzdan, plahovit korak, to ga natjera da nesvjesno izvali: Nancy! Nancy! Vi ste kao stvoreni da ovjeku zavrtite mozak; pravi avo. Njen izraz za trenutak izgubi od svoje zavodljivosti i pretvori se u zadovoljno samodopadanje. To sad i ja poinjem uviati promrmlja ona i prvi koji me dobije nee me dobiti tako jeftino. A odmah zatim, glas joj se promijeni i ona nastavi umiljavajui se: nego ta e biti s naim koncertom, Matte; izvodi porodica Mac Kelvie sjajni su! Ja naprosto umirem za malo zabave. Vi i ja bismo zajedniki uivali na takvom koncertu. Mi smo se uvijek tako prijatno zabavljali jedno s drugim, a to e nas oboje osvjeiti. No, Matte, hoete li da me vodite? On osjeti kako mu njen dah zapahnu obraz toplom bliskou, pa opet izvali nespretno, rasijano: Dobro, Nancyi Povest u vas! Sto god hoete ... treba samo da kaete. Ona ga nagradi jednim osmijehom, a zatim lako skoi od stola, pa mu ovla dodirnu obraz vrhovima prstiju. 485 Dakle, rijeSeno viknu ona veselo. Nema sumnje da emo se divno provesti. Vi to sve ostavite meni, ulaznice i sve ostalo. Moemo se dogovoriti da se naemo na ulazu u dvoranu; samo ete se morati vratiti sa mnom onim dugim putem po mraku do-dade pretvorno. Ja bih se plaila da se vratim kui sama. Mogla bi mi zatrebati vaa zatita, Zatim, bacivi iznenada pogled navie, viknu: Za ime boje! Pogledajte na sat! Jedva da imam vremena da poprim kobasice. Odlazite, Matte, ako ne elite da natrapate na svog oca. Gubite se sad, ali se vratite kad vie ne bude opasnosti, pa emo prezalogajiti neto ukusno, onako udvoje. Ona mu dobaci posljednji topli pogled i on izae iz sobe bez rijei vezanog jezika zbog borbe osjeanja u dui, i u vezi s tim nespretnih pokreta i nesigurnih koraka. Poto on ode, ona otpoe zakasnjele pripreme za podnevni objed, ali bez neke osobite urbe, ve s mirnom, gotovo namjernom nemarnou. Prvo baci u tiganj funtu kobasica, i ostavi ih da se pre na tednjaku dok ona zastre sto prljavim stolnjakom, pa onda zazveketa tanjurima i spusti ih na odreena mjesta, da potom kraj njih nemarno postavi po jedan no i viljuku. Ta njena aljkavost u kunom poslovanju bila je u upadljivoj suprotnosti sa njenom urednom, ukusno ureenom pojavom, ali se naroito jasno opaala u opem izgledu kuhinje. Praina koja je pokrivala kamin i police, mrlje re po gvoariji na ognjitu, neodreeni, opi utisak neurednosti i zaputenosti koji je ostavljala cijela ta prostorija sve je postajalo jasno u svjetlosti njenog sadanjeg poslovanja. Unutranji izgled kuhinje bio se alosno izmijenio od vremena kad je Brodie pakosno i nepravedno predbacivao Mami aljkavost, i kad su njena nepriznata nastojanja odravala bar besprijekornu istou u toj kui. Sad su kobasice, kao da negoduju, prskale mau po oblinjim zidovima i davale cijeloj prostoriji izgled alosne zaputenosti. 486 Odjednom, kroz pucketanje prenja i masnoom zasiena isparenja, kojih je bila puna mala pobona soba za posude, u se kako se glavna vrata otvaraju i zatvaraju, a zatim teak, ali trom bat koraka kroz hol. Ali to nepripravnu Nancy ni najmanje ne uznemiri' ona je i dalje bila zauzeta ravnodunim ali paljivim nadgledanjem tiganja. Nije ni pomiljala da izbezumljeno pritrava s ukusnom orbom od povra, ni sa do vrka punim alicama kave, ili sa metalnim ajnicima. Kad ga u kako trapavo ulazi u kuhinju i utei sjede za sto, ona malo prieka pa viknu veselo: __ Danas ste poranili, Brodie. Nisam jo ni blizu gotova sa rukom. A zatim kako on ne odgovori, nastavi da vie, obraajui se njemu, koji nikad nije ni za trenutak odstupao od svog uobiajenog vremena. Vi ste tako nesigurni u posljednje vrijeme da ne znam kad vas oekujem, ili moda satovi u ovoj vaoj kui ne valjaju. U svakom sluaju, vi se malo strpite dok ja ne budem gotova. On se strpio" i ekao bez rijei. Za kratko vrijeme otkako je stupio u kancelariju firme Latta & comp, na njemu se bila izvrila uoljiva i dublja promjena nego na sobi u kojoj je sjedio, ali promjena istog smjera i karaktera. Dok je sad sjedio tako oiju uperenih nanie u tanjur ispred sebe, izgledalo je da je neto malo svenuo, jer mu je odijelo stajalo kao da je pravljeno za neku krupniju osobu, dok se umjesto onog njegovog uspravnog dranja s isturenim prsima i uvijek ratobornim izgledom osjeala izvjesna laka, ali sasvim primjetna pogurenost. Njegovo je nekada snano lice sad bilo mrzovoljno, dok je oko, koje vie nije bilo otro i prodorno, bilo ukoeno, zamiljeno i crveno od tankih konia krvi, a obrazi proarani zamrenom

mreicom crvenkastih krvnih sudova. Usne su mu bile suhe i stisnute, a sljepoonice, pa ak i obrazi, mravi i lako upali, dok mu se na elu jedna bora od silnog mrtenja bila urezala kao duboko utisnuti ig. Izgledalo je kao da su se vrste konture tog ovjeka zamutile, otre crte lica se razvodnile, i kao da je svu njegovu vrstinu nagrizla 487ili potkopala neka udna razorna kiselina u njegovoj krvi. Kad Nancy ue nosei zdjelu kobasica, on brzo pogleda navie privuen magnetom njenih oiju, ali kad ona spusti zdjelu pred njega, on pogleda u to i ree grubim glasom koji je zvuao kao neki malo .,.; poremeeni instrument. Zar mi danas neete dati supe, Nancy? Ne odgovori ona kratko neu. Danas bih volio malo dobre orbe od povra ree on sa prizvukom nezadovoljstva. Napolju zrak ve tipa. Ali ako nemate, ta vrijedi priati. Gdje su krompiri? Nisam danas imala vremena za krompire. Naprosto sam spala s nogu. Neete valjda traiti od mene da svakog dana sve radim; nisam navikla da ljutei krompire zamaem ruke u hladnu prljavu vodu. Nekada kad ste dolazili kod ,,Wintonskog grba" bili ste sretni da dobijete jednostavniji ruak no to je ovaj, a sad ne stojite nimalo bolje nego onda. Jedite to* ovjee, i budite zadovoljni! Kad pogleda u nju, zjenice mu se rairie, a usne namjestie kao da e ljutito odgovoriti, ali on uini napor i obuzda se, pa se poslui iz zdjele, i uzevi kri-Sku hljeba, poe ruati. A ona je stajala kraj njega s rukom na kukovima, i razmetala se svojim stasom u njegovoj blizini, obuzeta svijeu o moi koju ima nad njim, da se najzad, kad baka Brodie ue u sobu, urno povue u sobicu za kuhanje. Starica pristupi stolu s polublesavim izrazom na utomrkom smeuranom licu, i sjedajui promrmlja za sebe: Eto, opet isto! Ali se na te njene rijei Brodie okrene, pa se is-kesi na nju na svoj stari nain i zareza: ta nedostaje tim kobasicama? Ako ti se ne dopada jednostavna, estita hrana, moe ii u sirotinjski dom; a ako ti se dopada, onda zavei taj ma-tori jezik. Na te njegove rijei, a naroito na pogled kojim ih je popratio, ona se odmah povue u sebe i poe se 488 drhtavim rukama, ali bez oduevljenja, sluiti jelom protiv kojeg se tako nesmotreno izrazila. Ona je svojim ostarjelim, zbunjenim mozgom, koji je bio nesposoban da shvati sav znaaj promjena izvrenih oko nje, shvaala samo da se ne osjea prijatno, da joj se slui oskudna i neukusna hrana; i dok su njene slabe vilice vakale bez volje, s gaenjem, ona je davala oduka svom nezadovoljstvu bacanjem brzih, otrih pogleda prema nevidljivoj prilici u maloj kuhinji. Poto su tako nekoliko trenutaka utke jeli, Brodie odjednom zastade u svom ravnodunom vakanju i malo podie glavu na laki um neijeg ulaenja u kuu, pa uperi pogled u vrata koja su vodila u hol i stade eljno oekivati da Nessie ue. Ona se odmah zatim pojavi, na ta je Brodie, koji je mehaniki nastavio da jede, stade pratiti oima svuda po sobi. Ona smae s podbratka tanku gumenu vrpcu, oslobodi svoj jednostavni slamni eir, pa ga baci na kanape, skide kaputi od plavog sera i poloi pored eira, a zatim nauuri svoju svijetlu kosu, slinu lanu, i najzad se spusti na stolicu pored njega. U stolici se malaksalo zavali unatrag i pogleda po stolu s izrazom djetinjastog negodovanja, ne govorei nita, ali osjeajui da joj pogled na onu zgusnutu mast ispred nje oduzima i ono malo apetita koji je imala, i da joj je, mada bi mogla jesti, i to jesti s uivanjem malo preprenog, sjeckanog mesa, ili kakav jagnjei kotlet sada odvratna i sama pomisao na jelo. Ona je sad u svojoj petnaestoj godini bila dospjela u onu fazu ivota kad je njeno tijelo napupilo i, u punom razvoju, iziskivalo izvjestan viak panje, kao i naroito podeenu dijetu, i mada nije shvaala nita od svega toga, nagonski je osjeala da je, ovako dok osjea ono lako kuckanje u glavi i nastupanje one znaajne nelagodnosti o kojoj se ne moe govoriti prosto bogu plakati to joj se za jelo daju stvari kao to to sad stoji pred njom. Dok je tako mirno sjedila, njen otac, koji ju je neprestano pratio pogledom otkako je ula, sad progovori, neizmijenjena lica, ali glasom koji je nastojao da uini lakim i uvjerljivim. 489 Hajde sad, draga Nessie, navali! Ne putaj da ti se jelo hladi. Tako velika djevojka treba da bude gladna kao vuk i da juria na ruak kao da bi itavu kuu pojela. Ona se na te njegove rijei tre iz misli, pa odmah poe pokorno jesti, mrmljajui radi objanjenja, gotovo kao da se pravda: Boli me glava, tata, ba na prednjoj strani ela, kao da me netko stee kaiem.

I ona mlitavo pokaza na elo. De, de, Ne'ssie odgovori on tihim glasom, koji se nije mogao uti u sobici za kuhanje uvijek pria o toj tvojoj glavobolji. Ako stalno vie vuk", vuk", neemo ti vjerovati kad zaista doe. Sve dok ne dobije kai po dlanovima, ne treba da vodi rauna o tom kaiu oko ela. Ali to mi ponekad tako jako stee elo promrmlja ona kratko kao obru. Eh, eh! vaan je mozak pozadi, a ne elo, mala moja. Treba da bude zahvalna to je to u redu. A kad ona poe nemarno jesti, on nastavi svojim pretjeranim povlaivanjem: Tako te hou, dabome. Bez hrane ne moe raditi. Jedi to vie onog to ima. Naporan rad kod ' mlade djevojke kao to si ti treba da izazove dobar apetit, a glad je najbolji kuhar. On tu iznenada baci prema majci kivan pogled, pa dodade oporo: Milo mi je to nisi nastrana i probiraica kakvih esto ima. Nessie, obradovana to mu je ugodila i zagrijava- ' jui se u izvjesnoj mjeri zbog njegove hvale, udvostrui svoje malaksale napore pri jelu, ali s vremena na vrijeme pogledajui u njega s izrazom naprezanja u oima, dok je on i dalje govorio, sjeajui se prolosti: Kad sam bio u tvojim godinama, Nessie, mogao sam pojesti itavog vola kad bih iz polja dojuri kui na ruak. Bio sam snaan deko... da, gotov da pojedem sve to dobijem. Ali nikad nije bilo onoliko koliko je meni trebalo. Da bio sam ja u druki490 iem poloaju no to si ti danas, Nessie! Nisam ja imao tvoje mogunosti. Reci mi promrmlja on u povjerenju kako danas stoje stvari? __ Sasvim dobro! odgovori ona automatski. __ jesi li jo prva u razredu? navaljivao je on uporno. __ O, tata! viknu ona prijekorno dokle u ti objanjavati da toga kod nas vie nema. Za prola tri mjeseca sam ti ve pet-est puta govorila da se to sad vidi na tromjesenim ispitima. A zatim s izvjesnim prizvukom tatfne u glasu dodade: Valjda razumije da sam ja sada izvan toga. Da, da! pouri on da odgovori. Zaboravio sam da tako velika djevojka i tako dobra uenica ne mora lupati glavu takvim djetinjarijama. Sasvim tano. Sad se tebe i mene tiu ispiti. Posut je malo, pa pretvornim glasom upita: Koliko imamo jo do velikog ispita? est mjeseci, otprilike odgovori ona bez volje, dok je i dalje slabo jela. Ba kako treba odgovori on. Nije suvie daleko, a ipak ima dovoljno vremena da se pripremi. Ne moe rei da ti je dolo iznenada. I pri-apnu joj gotovo neujno: Da, upregnut u ja tebe, curice... ti i ja emo zajedniki izvojevati tu stipendiju Latta! U tome trenutku baka Brodie koja je neprestano iekivala da doe drugo jelo i koju je neprestano svrbi6 jezik da bez veze sa razgovorom kae: Zar nema nita drugo?" ili: Je li ovo sve to emo dobiti?" najzad izgubi nadu te izmirena sa sudbinom i uz pritajen uzdah, odgurnu stolicu od stola, podie svoju ukruenu priliku i neutjeno se odvue iz kuhinje. Prolazei kroz vrata, ona je, sva nesretna, dobro znala da se nema ime utjeiti, jer su je u sve-tilitu njene sobe ekale dvije prazne plehane kutije, kao opljakani i nepopunjeni hramovi koji nijemo govore o davnom odsustvu njenih omiljenih keksa Deesides i dragih medenjaka. 491Zanesen promatranjem svoje keri, Brodie i ne opazi odlazak svoje majke, te ree gotovo moleivim glasom: Zar ba nema nita novo, Nessie? Valjda ti je netko rekao neto. Zar ti nitko vie nije rekao da si bistra djevojica? Kladio bih se da si dobila izvanredne ocjene u domaim zadacima. Izgledalo je kao da je moli da mu kae neto o nekoj pohvali, o nekom prijatnom priznanju uinjenom keri Jamesa Brodiea. A zatim se njegov pogled, kad ona odreno mahnu glavom, smre na neku iznenadnu pomisao i on bijesno planu: A da ti netko od te mlade tenadi nije to govorio o tvom ocu? Sigurno sluaju kod kue nekakva ogovaranja onog ljama od svojih roditelja. Ali ako ti reknu tako neto, ti samo meni kai. I ne vjeruj im. Dignu glavu visoko. Imaj na umu tko si da si od porodice Brodie i zahtijevaj ono to ti po pravilu pripada. Pokai im ta to znai. Da, a pokazat e im, keri moja, kad mi ispred slinavih nosova odnese stipendiju Latta. On malo posut je, pa uz nervozno podrhtavanje obrva, grmnu prema njoj: Da ti nije onaj balavi Grierson govorio neto podrugljivo?

Ona se uplaeno tre i viknu: Nije, tata! Nitko mi nije nita govorio, tata. Svi su bili vrlo ljubazni. Gospoa Paxton mi je dala malo okolade kad me je srela na ulici. Gle, je 1' istina? On malo posut je kao da se trudi da svari to saopenje koje mu, izgleda, nije prijalo, jer nastavi podrugljivo: f E pa, drugi put joj kai da svoje krasne poklone zadri za sebe. Kai, imamo mi ovdje sve to nam treba. Ako ti trebaju slatkii, kao nekoj velikoj mazi, zar to nisi mogla zatraiti od mene? Zar ne zna da svaka torokua u gradu jedva eka priliku da nas ogovara? Sad ne moe da kupi djetetu slatkia" eto ta emo sluati sutra, a dok to dospije do Krsta, ispast e da kod mene skapava od gladi. 492 Njegovo se neprijatno osjeanje postepeno poja-1 avalo, najzad se toliko uzbudi da viknu: __ Kojeta! Trebalo je da ima malo vie pameti. Svi su protiv nas. Tako ti to sad stoji. Ali ne mari nita! Neka se koliko hoe bacaju blatom. Neka se ruka svakog ovjeka okrene protiv mene... ja u pobijediti usprkos svima. A kad zavri, on mahnito pogleda navie i odjednom vidje da je Nancy dola u kuhinju i da ga promatra ispod uzdignutih obrva, s puno kritinosti i vesele mirnoe. Njegovo nadu veno dranje odmah spla-snu, i on spusti glavu kao da je uhvaen u neem nedoputenom. Sta je to? Kakva je to buka? Kad sam vas ula kako vritite, pomislila sam da je netko dobio napad. A zatim se, kad on ne odgovori, okrene Nessie. Sta je to zanovijetao? Nije valjda na tebe vikao, slatka moja? Cim je Nancy dola u kuhinju, malu Nessie je obuzela neka neodreena nelagodnost, te joj sad koa na licu i vratu, koja je isprva preblijedjela, snano pocrveni. Ona odgovori zbunjeno i tiho: O, ne! Nije... nije na mene. Milo mi je to to ujem odgovori Nancy. Vie prosto da ui probija. Jo mi sve zvoni u uima. Ona baci unaokolo srdit pogled, pa ve htjede " da se povue, kad Brodie progovori gledajui iskosa u Nessie i trudei se da mu glas izgleda ravnoduan: Ako si gotova s rukom, Nessie, idi pred kuu pa me pri ekaj. Ja u za asak biti gotov, pa emo poi zajedno. Zatim kad djevojka ustade pa pokupi stvari sa kanapeta, i izae utke i u neprilici, on okrenu jo nagnutu glavu, gledajui navie ispod obrva, i zagle- : da se u Nancy snanim zanesenim pogledom, i ree: Sjedite malo, enska glavo. Nisam vas vidio za sve vrijeme ruka. Ne treba da vas ljuti ona moja buka. Dosad ste ve mogli upoznati moju narav. Naprosto sam se zaboravio za trenutak. , 493Kad ona nemarno sjede na stolicu na kojoj je dotle sjedila Nessie, on je obuhvati jednim pogledom punim vlasnikog uivanja, koji je jasnije od njegovih rijei govorio koliko je ona ovladala njim. Zato to tako odavno nije u svojoj kui imao jedre ene, pune ivotne snage, i to je bolno podnosio teret starog, neprivlanog tijela svoje supruge, ovo vrsto bijelo, mlado stvorenje uvuklo mu se u krv kao groznica koja stalno raste, i zadovoljavajui njegov silni i obuzdavam nagon, nainilo od njega gotovo svog roba. Danas nam niste dali pudinga, Nancy nastavi on nespretno uzimajui njenu ruku u svoju ogromnu aku pa dajte bar neto u naknadu samo poljubac. Vama nee koditi, eno, a meni je slae od ma kakvog jela koje biste mi mogli pripraviti. Kojeta, Brodie! Vi uvijek jedno te isto odgovori ona zabacivi glavu. Zar ne biste mogli smisliti neto drugo promjene radi? Zaboravljate da ste vi ogroman ovjek, a ja jadna, siuna djevojica, koja ne moe da podnese mnogo krhanja. Iako su joj rijei bile kao prijekor, ona ih izgovori s nekim zavodnikim naglaskom, na koji on jo jae stee njene prste, govorei: Izvinite ako sam bio grub prema vama, djevojice. Nisam to htio. Hodite, sjedite malo blie. Da, hajde. Sta! vrisnu ona zar usred dana? Mora biti da ste poludjeli, Brodie, i to jo poslije onog to je noas bilo, vi grmalju! Htjeli biste da od mene napravite sjenku! Ne, ne, mene neete satrti kao onu prvu. Nije nimalo bila nalik na sjenku, s onim svojim punim obrazima i vrstim oblicima koji su se jo zrelije ispunili za est mjeseci lakog, besposliarskog ivota, i dok ga je gledala, tano procjenjujui do koje mjere on zavisi od nje, jasno je shvaala da je on poinje sve manje privlaiti; da su pie i njeni zagrljaji ve iscrpli onu udnu snagu koja ju je privlaila njemu; da vie nema dovoljno novaca da zadovoljava njene prohtjeve; i da izgleda star, mrzovoljan i nepo494 desan za nju. I kad nastavi da govori smiljeno i ra-undijski, u dui je gotovo osjeala prezrenje prema

njemu: __ Ali jedan bih vam poljubac ipak mogla dati. Samo, pazite, rekla sam mogla bih. Sta biste mi vi u tom sluaju dali u zamjenu? __ Zar vam nisam dosta dao, eno? odgovori on smrknuto. Tu ste u kui i hranite se kao i ja, a isprodavao sam tolike stvari po kui samo da vam ugodim. Nemojte traiti ono to ne moe biti, Nancy. Kojeta, da vas netko uje, rekao bi da ste mi dali itavo bogatstvo viknu ona vjetrenjasto. I to kao da ja nisam to zasluila. Ne traim ja da prodate jo neku iglu za kravatu, ili lanac, ili sliku. Treba mi samo koji iling deparca da sutra odem u Overtovvn kod tetke Ane. Dajte mi pet ilinga, pa u vam dati poljubac. On nadureno objesi donju usnu. Zar ete opet sutra napolje? Vi neprestano izlazite i ostavljate me. Kad ete se vratiti? Ih, ovjee! Vi biste me, ini mi se, najradije privezali za nogu ovog stola. Nisam ja vaa robinja; ja sam samo vaa domaica. To mu je dobra uka, mislila je ona u sebi, poto je izrekla tu drku aluziju na injenicu da joj on nije nikad uinio ponudu da se uda za njega. Neu tamo noiti, vratit u se otprilike oko deset sati. Dajte mi dva polukrunaa, pa ako se budete dobro vladali, bit u moda ljubaznija prema vama no to ste zasluili. I on pod neodoljivim uticajem njenog pogleda zavue ruku u dep i napipa, ne aku zlatnika koja se nekada mogla nai u tom istom depu, nego neto srebrnog novca, od kojeg odvoji traenu sumu. Evo vam onda ree on najzad predajui joj novac. Dobro znate da mi nije lako, ali vam ne mogu nita odbiti. Ona skoi i pobjedonosno zgrabi novac; i ba htjede da mugne mimo njega, kad i on ustade, pa je obuhvati za miicu i viknu: 495 A kako smo se pogodili! Niste valjda zaboravili! Zar ba nimalo ne marite za mene? Ona se odmah uozbilji i podie lice, pa razrogai oi prema njemu s puno naivne prostodunosti i promrmlja: Pa valjda marim! Zar mislite da bih bila ovdje kad ne bih marila? Ne bi trebalo da uvrtite u glavu tako udne stvari. Tako govore samo ludi ljudi. Jo malo pa ete rei da u vas ostaviti. Ne, ja vam to ne bih dozvolio odgovori on steui je divlje uza se. Dok je tako lomio njenu malenu, neotpornu priliku i pritiskivao je uz svoju tjelesinu, osjeao je da je to pravi melem na njegov ranjeni ponos, pravi zaborav njegovom ponienju, a ona je, s licem poloenim stranimice na njegove grudi, gledala u stranu, drei u ruci au punu njegovog omiljenog napitka, i mislila kako joj je taj ovjek sad smijean sa svojom uobraenom lakovjernou, i kako bi ona sad eljela nekog mlaeg, manje nezgrapnog i ne tako nezasitnog; nekoga tko bi je uzeo za enu. O, eno boja! Sta li je to u vama to ini da mislim da e mi srce pui dok vas ovako drim? ree on priguenim glasom, drei je. ini mi se da ne vodim vie rauna ni o emu, osim o vama. elio bih da ovo dovijeka traje ovako. Njeno se skriveno lice razvue u lak osmijeh kad odgovori: A zato da ne traje? Da me se ve niste zasitili? Boe moj! Slai ste mi no ikad ranije. Zatim poslije kratke utnje, odjednom uzviknu: Da nije sve to bilo samo novca radi, Nancy? Ona okrene prema njemu ljutito lice i iskoristi priliku da se oslobodi. Kako moete da kaete tako neto? ta vam pada na pamet! Bacit u vam taj novac ovog asa u lice ako ne budete mirni! Ne, ne! pouri se on da je prekine. Nisam time nita mislio. Samo vi to zadrite, a u subotu u vam donijeti neto lijepo. 496 To je dan kad je primao svoju nedjeljnu zaradu, te se pri tome sjeti svog potinjenog poloaja i promjene u svom ivotu, pa mu se lice ponovo natuti, ostari, i on pogleda nanie u nju pa ree: __ Nego, bit e bolje da poem. Nessie me eka napolju. A na to mu neto novo pade na pamet. __ A gdje je danas onaj Matt? zapita on. Ja bogme ne znam ree ona i ugui zije-vanje da pokae kako je to toliko malo zanima da je obuzima dosada. Izaao je odmah poslije doruka. Mislim da se nee vraati do veere. On se zagleda u nju za trenutak pa izgovori polako: E, i ja sad idem. Zbogom.

 Dobro viknu ona veselo. Idite, samo gledajte da iz kancelarije doete pravo kui. Ako budete popili makar i jednu jedinu aicu, gaat u vas aj-nikom u glavu. On pogleda u nju ispod svojih gustih obrva zastienim pogledom koji nije dolikovao njegovom naboranom i sumornom licu, pa je klimnuvi glavom da je umiri, posljednji put stee za miicu i izae. U prednjem dvoritu, sad zaraslom u korov i bez onog svog smijenog ukrasa, bronanog topa koji je prije tri mjeseca bio prodat kao stari metal zatee Nessie kako ga strpljivo eka, naslanjajui svoje nerazvijeno mlitavo tijelo na gvozdeni stup prednjih vratnica. Kad vidje oca, Nessie se uspravi, pa bez rijei pooe da zajedno propjeae do mjesta pri zavretku eljeznike ulice, gdje su se njihovi putevi razilazili i odakle e on otii na posao u brodogradilite, a ona u kolu. To svakodnevno putovanje postalo je ve stalan obiaj za Brodiea i njegovu ker, i on je bio navikao da je putem hrabri i opominje, da je podstie kako bi postigla sjajan uspjeh koji je on elio; ali danas nije nita govorio. Samo je uz put kuckao svojim debelim jasenovim tapom, pri emu mu je kaput mlitavo visio s ramena, a njegov tvrdi eir, izblijedio i neoetkan, bio zabaen unazad, i dok je on, alosna karikatura svoje nekan Selrijln zamak 497anje naduvenosti, iao utei i po strani, po vanjskom izgledu duboko utonuo u misli, ona ga uope Lje mogla osloviti. Sad se on pred pogledima svijeta i Bvijek povlaio u sebe, drao glavu visoko uspravIjenu i gledao pravo ispred sebe ne opaajui nikoga, tako da su za njega sve ulice bile puste, ispunjene ' ne radoznalim licima koja podrugljivo bulje u njega, Te jedino njegovom samotnom linou. Kad stigoe do mjesta gdje su se rastajali, on stade onako udan, upadljiv i ree joj: Hajde sad, pa vrijedno na posao, Nessie. Prioni ito bolje. Pamti ono to ti stalno govorim: Ono to vrijedi raditi, valja raditi kako treba". Mora osvojiti nagradu Latta eto, u tome je stvar. Na! i gurnu ruku u dep. Evo ti peni za okoladu. i on se gotovo nasmijei. Platit e mi dug kad dobije stipendiju. Ona uze novac od njega bojaljivo ali zahvalno, i ode u susret trosatnom radu u zaguljivoj uionici. Nije dorukovala i slabo je ruala, ali e je bar potkrijepiti i osnaiti ljepljiva ipka okolade punjena kremom od malina? Poto ona ode, slab izraz ivahnosti potpuno za-mrije na njegovom licu, i on se ponovo ukruti, pa se okrenu i nastavi put prema kancelariji koju je mrzio. Kad se priblii brodogradilitu, on uspori korak i stade se kolebati, pa odjednom mugnu u krmu Kod brodskog snabdjevaa", gdje u opoj prostoriji punoj radnika u kousima od krtice i u konbinezonima, ali koja je za njega bila bez ikoga osim njega samog, iskapi au istog viskija. Zatim brzo izae i zadravajui isparenje alkohola stezanjem usana, mrzovoljno proe kroz veliku kapiju brodogradilita Latta & comp. n Slijedeeg dana uvee u kuhinji Brodievog doma vladao je uzvien domai mir i tiina, poto je Nancv ve bila otila da posjeti tetku u Overtonu, dok Matta u to doba nikad nije bilo u kud. Tako je bar izgle498 '/ '..';* . .*. dalo domainu kue dok je zavaljen u naslonjai, zabaene glave, prekrtenih nogu, s lulom u ustima i drei u ruci au punu njegovog omiljenog napitka, vrueg zaslaenog viskija, posmatrao Nessie, koja je sjedila za stolom, nagnuta nad svojim lekcijama, s bli-iedim obrvama nabranim u dubokom dunovnom naporu. Zatim je bacio pogled na majku koja se, zbog privremenog odsustva one nasrtljivice, nije povukla u svoju sobu, nego zgurena sjedila u svom starom kutu kraj vatre koja je plamtjela na ognjitu. Laka rumen bila je prelila Brodieve obraze, dok su mu usne kojima je puckao lulu bile vlane i pune, a oko vlano i rjeito, onako u mislima upereno u sadraj ae koja se puila. Nekim udnim preobraajem sve mu je nevolje pokrio zaborav, a duh mu ispunjavala prijatna pomisao o tome kako je divno tako blaeno provoditi vee u svom domu. On sad, istina, nije izlazio uvee, ni u drugo doba dana, osim kad je iao na posao, jer je izbjegavao ulicu i klub, a bio je iskljuen i iz zadnje sobice za primanje u krmi neporone Phemi, te naravno, injenica da tako sjedi kod kue kraj vatre ne bi za njega sama po sebi bila od velikog znaenja, niti mogla da izazove neko neobino zadovoljstvo. Ali te veeri, vraajui se iz kancelarije i svjestan da kod stola za aj nee morati svojoj domaici polagati raun o uzroku svog zakanjenja, zadrao se uz put dosta dugo. Zato ga je sad, onako jo vie raznjeenog zbog nekoliko daljih aa i prijatnih pomisli na one koje tek imaju da dou, i bez velike alosti zbog rastanka sa Nancv, koju je blaila veselost zbog neuobiajene slobode i pomisao na njihov sastanak kasnije te noi blaenstvo izazvano svim tim uzrocima zaogrnulo svojim plastom ranije i silnije nego u druge veeri. Onako promatran iz njegove naslonjae, kroz ilibarski sjaj vrueg zaeerenog viskija, njegov je poloaj u kancelariji postao neko poasno zvanje bez posla, a njegovo poslovanje Pod nadzorom samo zanimljiva razonoda; prosto mu se eto

prohtjelo da radi kakav posao koji moe odgurnuti kad god mu je volja; i sretan je to se otresao radnje, tog odvratnog trgovanja, koje, oevidno, nije 499nikad odgovaralo njegovom temperamentu, ni odgoju, a uskoro e napustiti tu pasiju kojom se sad bavi u onoj kancelariji i nai neko uglednije, unosnije zanimanje, kojim e iznenaditi cijeli grad, sebe zadovoljiti, a Nancy obradovati. Ah, njegova Nancy! To je ena kakva treba ovjeku! Kad mu njena slika izae pred oi, on joj u mislima nazdravi i oduevljeno poelje da se i ona u tom trenutku prijatno provodi kod tetke u Overtonu. Ruiasta izmaglica je lebdjela u toj neistoj, zaputenoj prostoriji, prelivala svojom bojom prljave zavjese, zastirala tamnije obojeni etvorokut na zidu, koji je ukazivao na nestanak one Bellove grafike, i unosila topliji sjaj u Nessiene blijede obraze, pa ak umekavala i svenulo zavidijivo lice njegove majke. Dok je s puno uivanja potezao dug gutljaj svog napitka, on je preko ivice ae promatrao staricu, pa joj, poto predahnu, doviknu podrugljivo: Htjela bi da bude na mome mjestu, a, stara krntijo. Da, vidim po tom tvom halapljivom pogledu da ti je ao to ovo ne ide u tvoj eludac, mjesto u moj. E pa, uj sad, ako sluajno ne zna sama: ovo je sjajna vrsta viskija; eer po volji, a voda taman kako valja, jer je nema suvie. I on se grohotom, nasmija na svoju dosjetku, to malu Nessie natjera da s uplaenim izrazom pogleda navie, nato srete njegov pogled, pa smjesta obori svoj. On viknu: Radi dalje, ti mala objeenice! Sto trati vrijeme uludo! Zar ja troim na tvoje kolovanje zato da ti sjedi tu i bulji u ljude, mjesto da zabada nos u knjigu. Zatim se ponovo okrenu majci, pa dostojanstveno mahnu glavom i nastavi blagoglagoljivo: Moram je tjerati da radi. Samo tako se moe iz nje ukloniti ica lijenosti koju je naslijedila od majke. Ali, nemaj brige. Nainit u ja od nje, uprkos svemu tome, pravog nauenjaka; jer je mozak tu. Nato potee nov gutljaj, pa onda stade umno vui dimove iz lule. Starica mu kiselo uzvrati pogled, gledajui naizmjenino njegovo zajapureno lice i viski u njegovoj ruci, pa ree: 500 I __ j gdje je ona... kamo je otila veeras? On za trenutak izbulji oi prema njoj, pa prte u glasan smijeh. __ Misli na Nancy, stara vjetice? Je li bacila ini na tebe, te se ak boji i da joj ime izgovori? ree on, a zatim, licu dade izraz zlobne ozbiljnosti, pa nastavi: Zna, ne volim to da ti govorim, ali ba ako mora da zna, otila je na skup trezvenja-kog drutva Nada". Ona njegovu neobuzdanu veselost, njegov smijeh od kojeg se sav tresao, poprati natmurenim pogledom, pa onda odgovori zajedljivo, koliko je smjela: __ Ne vidim u tome nita tako smijeno. Da ]e ila u drutvo Nada" dok je bila mlaa, moda bi... Ona odjednom uutje, osjetivi njegov pogled na sebi i shvativi da je moda suvie zabrazdila. __ Dalje, dalje podsmijevao se on dovri to si htjela da kae. Hajde, naslikaj nas sve redom kad si ve poela. Ponekom nikad ugoditi. Nisi bila zadovoljna Mamom, a sad poinje da trai mane i mojoj Nancy. Misli valjda da bi sama mogla voditi kuu pa da bi moda u tom sluaju ponekad mogla i nategnuti iz ove boce. Fuj! Kad si mi posljednji put skuhala ruak, zamalo me nisi otrovala. Zabavljao se promatrajui je sa visine na koju se ispeo, i razmiljao kako da je na neki nain udari preko nosa. Odjednom mu pade na um tako ludo smijena ideja da se, shvativi kakvo bogatstvo pod-smijevanja lei u njoj, stade od uivanja pljeskati po butinama. Zavidi mu na njegovom piu, je 1' tako; pilji u taj viski kao maka u tanjuri sa skorupom, ezne za njim i polokala bi ga prvom prilikom. E pa, treba i da ga dobije, ona koja je tako spremna da po-niava druge! Tako mi boga, i treba da ga dobije. Napit e je on, da bude pijana kao zemlja! Ocijenio je da u kui ima dovoljno viskija, i da u svakom sluaju ne treba mnogo da se starici sve zavrti u glavi, te se, unaprijed uivajui u smijenosti te razonode, stade s obuzdavanom veselou klatiti i opet se ushieno pljeskati po noei. Au! Ala e to biti cirkus! 501Zatim se odjednom prestade smijati, pa napravi ozbiljno lice i, podmuklo mirei, primijeti prepredeno: Ne, znam, enska glavo, da nije lijepo od mene to tako s tobom govorim. Vidim da te je to , sneveselilo. Izgleda mi sasvim utuena. Eto! Moda bi voljela koju kapljicu, da malo ivne? A zatim, kad ga ona brzo, sumnjiavo pogleda, snano klimnu glavom i nastavi: Da, da, upravo to to kaem. Govorim sasvim ozbiljno. Zato da ja pijem, a ti ne? Hajde, donesi sebi au.

Njene mutne oi sinuse ivlje, ali kako je i suvie dobro poznavala njegov zajedljivi jezik, jo je sumnjala u njega i bojala se da se makne, strepei da e je nov nastup njegovog podrugljivog smijeha razoarati, te poto jezikom ovlai usne, viknu drhtavim glasom: Ti to samo zbija alu sa mnom, je 1'? On opet mahnu glavom, ovog puta odreno, snano, pa dohvati bocu koja mu je stajala zgodno, kraj stolice, i die je zamamno pred njom. Pogledaj! Teacherova gorska rosa! Brzo! Skokni, pa donesi au. Ona se ivo die na noge, kao da poinje neku trku, i uputi se prema sobici za posue, sva drui pri pomisli kako je to rijetka srea za nju koja nije liznula nijednu kap od dana pogreba, a i onda samo vina, a ne pravo, okrepljujue pie. Vrativi se ona prui au prema njemu prije no to je on savladao nov nastup veselosti izazvan njenim poudno brzim i teturavim hodom, i dok joj je tedro nalivao u au, on ree postojanim brinim glasom: Starom je eljadetu kao to si ti potrebna ovda-onda poneka kapljica. Gledaj, dao sam ti dosta, pa nemoj da dodaje mnogo vode. O, ne, James bunila se ona nemoj mi davati suvie. Ti zna da ja toga ne volim mnogo... tek samo koju kapljicu, da se otjera hladnoa. Na te njene rijei, jedno iznenadno sjeanje presijee aljivo raspoloenje, kao da ga je netko oinuo biem, te on isto zareza na nju: , .v 802 T __ Ne upotrebljavaj te rijei kad govori sa mnom! One mu suvie podsjeaju na nekoga koga ba ne volim tako mnogo. Govori kao pravi, meki, slatkorjeivi licemjer? Gledao je bijesno u nju, dok je brzo pila svoj viski iz straha da joj ga on ne oduzme, a on, pod-staknut drugom, osvetljivijom namjerom, viknu: __ Hajde! Evo ti jo. Ovamo au! __ Ne! Ne! viknu ona blago. Meni je dosta. Tako me je zagrijalo i popravilo mi ukus u ustima. Hvala ti lijepo, ali neu vie. __ Nee valjda meni rei neu"! prodera se on grubo. Tko si ti da odbija dobro pie? Traila si ga i sad e ga popiti, makar ti ga ja morao toiti niz tvoju staru duvaljku. Ovamo au! Moramo poteno piti. Ona poslua udei se, pa.poto je on ponovo izdano poslui, ona stade piti sporije, s uivanjem, mljaui usnama, prelivajui pie preko jezika, i mrmljajui izmeu srkutanja: Odlina vrsta, nema zbora. Neobino si ljubazan, James, to me ovako asti. Nikada dosad nisam toliko pila. iva je istina da nisam navikla na to. utjela je dok je tenost u njenoj ai nestajala, a zatim odjednom izvali: Ima divan ukus na jeziku zar ne? Bogami, ini mi se da sam se opet pomladila. I malo se zacereka: Neto mi je palo na pamet... i zace-reka se jo glasnije. On se sumorno nasmijei na taj znak njene neozbiljnosti. Da ree on otegnuto a ta to, stara? Priaj da i mi uivamo u toj ali. Ona se jo jae zakikota na te njegove rijei, pa pokrivi smeurano lice vornovatim rukama, udari u slatko, prigueno kikotanje za svoj raun, dok najzad stidljivo ne otkri jedno ishlapjelo, suzno oko i proaputa s prekidima. Sapun! Samo sam se sjetila sapuna. Zbilja! sjetila se sapuna! oponaao je on. To je vrlo zgodno. Je l'ti to treba sapun da se 503opereS? Ako je tako, onda te uvjeravam da je za to krajnje vrijeme. Ne, ne! kikotala se ona nije to. Samo ml je palo na pamet ta su ene izvodile u vrijeme moje mladosti kad bi im se prohtjelo da malko popiju, a da im mui za to ne dozna. Otile bi do seoskog" krmara, pa istresle aicu, a u knjiicu dale da im se zapie kao sapun... Sapun! Bila je naprosto izvan sebe od silnog uivanja u toj divnoj prepredenosti, te opet pokri lice rukama; ali poslije kratkog vremena opet pogleda, pa dodade. A to ne znai da sam i ja radila takve stvari. Nisam. Ja sam uvijek bila estita ena; mogla sam da ribam po kui i bez te cijedi. Tako, tako! Pjevaj. slavopojke sama sebi! naruga joj se on. Deder, priaj nam kako si bila uzor potenja. Ja te sluam.

 Daaa! Bila sam dobra u ono vrijeme nastavi ona prisjeajui se i izgubivi u svojoj trenutnoj ludosti svaki strah od sina; a imala sam mnogo da preturim preko glave. Tvoj je otac bio ba kao ti sada; slini ste kao dva zrna graka u istoj mahuni. Isto to naduveno dranje, a i tako zapaljiv kao barut. Cesto bi uvee doao kui pa osuo grdnje na mene ako mu neto nije bilo po volji. Ali sam se ja dobro drala pred tim njegovim bijesom. I sad mi je milo kad se toga sjetim. Ona askom poutje, a lice joj dobi zamiljen izraz. Sve vidim, kao da je jue bilo. Boe moj, ala je bio ponosan, ponosan kao Lucifer. A zar nije imao i razloga da bude ponosan? viknu on osorno, uviajui da nju pie ne vodi onamo kuda je on oekivao, i da ga vie ne zanima. Zar ne zna od kakve je loze. O pa da, znala sam to odavno zacereka se ona prkosno, puna neke vrtoglave, kivne nesmotrenosti. Drao se kao neki vojvoda, s onim njegovim: donesi mi ovo, dodaj mi ono, i finim odijelom, i onim njegovim prianjem o precima, i o tome kakva bi njegova prava bila samo da ih je dobio. O, taj je neprestano tragao za tim u kakvom je srodstvu jo 504 od davnih davnina sa Wintonovima... Ali sam se ja uvijek pitala vjeruje li on i sam u to. Jer, ima raznoraznog srodstva zakikota se ona a ja vjerujem da je to starinsko srodstvo nastalo poslije vjenanja oko vrbe. On je buljio u nju, prosto ne vjerujui uima, a kad mu se vrati mo govora, on dreknu: __ gut! uti, stara kuko! Tko si ti da tako govori o Brodievima? Pa i ti sama nosi njihovo ime. Kako se usuuje da ga poniava u mome prisustvu? I on zgrabi bocu za grli, kao da e je zavitlati prema njoj. De, de, James balavila je ona sasvim hladnokrvno, i diui nesigurnu ruku kao u znak negodovanja ne smije biti nepametan. Nisam ja od onih koji gade svoje gnijezdo ovo je, tako rei, meu nama, u porodici a ti sigurno zna da se duboko ulo u sve to i pronalo da je cijela ta nevolja zapoela davno, vrlo davno, jednim sastankom pod vedrim nebom izmeu Janet Dreghorn, kerke vrhovnog vrtlara, i mladog Roberta Brodiea koji je barun-sku titulu naslijedio mnogo godina kasnije. Ne, ne! Nikad njih nije spojila zakonita brana veza. Dosta s tim klepetanjem riknu on na nju. Ako ne prestane, iupat u ti taj pogani jezik. Da mi tu sjedi i rui ime, ta misli, ta si ti? Imala si sree da te moj otac uzme za enu. Ti... ti... Zamuckivao je i guio se od bijesa, a miii na licu su mu se trzali i poigravali dok je gledao u njeno blesavo smeurano lice. A ona je sad bila sasvim pijana, pa podjednako nesvjesna i njegovog bijesa i Nessienog poplaenog pogleda, nastavi: Veli, imala sreu! klepetala je ona mirkajui pijano oima moda jesam, a moda i nisam, ali kad bi ti znao sve zavrzlame oko toga, moda bi mislio da si ba ti imao sreu! Tu zastade i prte u dugo, kretavo smijanje, kad se odjednom njeni lani zubi, koji joj nikad nisu sigurno stajali, i koji su se sad bili odvojili od nepca zbog obilnog luenja vlage, prvo isturie naprijed kao u konja kad re, pa onda natjerani dalje silom po505sljednjeg neodoljivog nastupa smijeha, izletjee iz usta, i prsnue u komade na podu. To u neku ruku ispade sretno skretanje panje na drugu stranu, jer bi je on inae nesumnjivo udario, dok su sad oboje gledali u polomljene i rasturene komadie vjetake vilice, koji su leali izmeu njih kao bijeli i prosuti bademi; ona zablenuto, sa splasnutim, grotesknim obrazima i tako smeuranim licem da se nije moglo prepoznati, a on sa zbunjenim uenjem. Eto, sad lee tu pred tobom, kao biser pred svinjom, viknu on najzad. Tako ti i treba kad si tako bezobrazna i drska. Dobri moji lani zubi! jauknu ona sasvim istrijenjena zbog toga gubitka, ali ipak teko izgovarajui rijei. Imala sam ih punih etrdeset godina! A bili su tako jaki, sa gumom za nepce. Sta u sad? Ne mogu jesti! Jedva i govorim. Kao narueno zareza on. Nee moi da olajava tim svojim laljivim jezikom. Tako ti i treba. Nije ih mogue popraviti cviljela je ona. Mora mi nabaviti novu vilicu. Njen je ojaeni pogled jo bio uprt u pod. Ne mogu valjda samo sisati hranu. Na taj nain se ne izvlai iz nje sve to je dobro. Reci, James, da e mi nabaviti nove vilice. A na to e ti popriekati odgovori joj on... ta e novi zubi starom eljadetu koje je kao ti jednom nogom u grobu. Nee valjda jo dugo ivjeti. Lijepo se ti pomiri s tim. Ona na te njegove rijei stade cmizdriti, kriti koate ruke jednu o drugu i mrmljati bez veze: Boe, grdne nevolje! To neu nikad prealiti. Sta e biti od mene? Imala sam ih tako dugo. Svemu je krivo to pie. Dosad sam ih tako lijepo drala. Ovo e mi doi glave!

On je smrknuto promatrao njenu kominu, cmizdravu priliku, pa zatim skrenuvi pogled u stranu, opazi Nessieno napregnuto lice koje je promatralo taj prizor, preplaeno, ali vrlo paljivo. Cime se ti to sad zabavlja? promrmlja on prema njoj s raspoloenjem koje se bilo jako promi506 ienilo pod uticajem skoranjih rijei njegove majke. __ Zar ne moe da gleda svoj posao. Mnogo e uraditi ako tako vjetrenjasto gleda unaokolo. Sta je s tobom? __ Pa ne mogu da radim kraj te buke, tata odgovori ona bojaljivo, oborivi pogled to me ini rasijanom. Nije mi lako raditi kad se oko mene razgovara. Dakle, to je!... odgovori on. E pa, sad u ovoj kui ima puno mjesta. Ako ti kuhinja nije po volji, smjestit emo te u sobu za primanje. Tamo nee ba nita uti. Onda nee imati izgovora za besposlienje. On ustade pa, prije no to ona stie da mu odgovori, prie stolu, lako se povodei, i zgrnu sve knjige na jednu gomilu bez reda, pa ih podie svojim ogromnim rukama, a onda se okrenu i poe krupnim koracima, viui: Hajde, odlazi u sobu za primanje. Najbolju u ovoj kui za moju Nessie! Tamo e raditi na miru, i to iz petnih ila. Ako ne moe u kuhinji, ii e u sobu za primanje svake veeri. Ona posluno ustade i poe za njim u hladnu, memljivu sobu, gdje on, poto se spoticao u mraku, baci njene knjige na sto, i najzad uspije da zapali plin. Blijeda svjetlost se iz kugle od hrapavog stakla prosu po hladnom, nepokrivenom stolu od mahagonija, po praznom i neupotrebljavanom kaminu, i po itavoj hladnoj neudobnoj, zaputenoj, prainom zaodjenutoj sobi, te osvijetli diktatorsku Brodievu priliku, kao i zgrenu priliku djeteta. Eto ti sad! viknu on velikoduno, pri emu je izgledalo da mu se dobro raspoloenje vratilo. Sve ti je sad u redu i pri ruci. Primakni stolicu pa poni. Nemoj rei da ti nisam pomogao. On spusti dva prsta na gomilu knjiga, pa ih rasu po itavom stolu, tako da se naoe u jo veem neredu, i poremeti joj sva zabiljeena mjesta. Eto, mjesta koliko hoe za sve to ti je volja. Zar ne zna rei hvala? Hvala, tata promrmlja ona pokorno. 507Promatrao ju je zadovoljnim pogledom dok je sjedala, i kad povi mrava ramena nad knjigom, pravei se da ui, on se izvue iz sobe na vrh prstiju, tromim i pretjerano opreznim koracima, i poto izae, proturi glavu kroz vrata da kae: Ja u se vratiti za koji minut da vidim kako ti ide posao. Kad se vratio u kuhinju, pomislio je kako je uradio za Nessie neto to je na svom mjestu, i da je on ovjek koji e je natjerati da napreduje, pa zadovoljno estitajui samom sebi, opet sjede u svoju naslonjau i kao nagradu natoi novu au viskija. Tek tada opazi da njegova majka jo sjedi nepomino, blesavo, kao ena koja je nekog sahranila, sva nekako uplja, kao da ju je neka sila svu isisala i ostavila praznu. Zar si ti jo tu? obrecnu se on na nju. I suvie si mi mirna prema onoj eni s onako hitrim jezikom kakva si bila maloas. Kako te vie nisam uo, mislio sam da si otila da se ispava poslije tolikih napora. No, hajde, onda, idi sad. Odlazi odmah! Smui mi se kad te vidim! A kako je njoj trebalo mnogo da se pokrene, on dreknu: Brzo mi se isti ispred oiju! Dok se on bavio u sobi za primanje, ona je bila pokupila po podu rasturene komade svojih lanih zuba, te se sad, vrsto ih steui u ruci, tiho izgubi iz sobe, pri emu je njeno pogureno, utueno dranje bilo suta suprotnost onoj veseloj ivahnosti s kojom je trala po au na svoju grdnu nesreu. Naavi se sam i nesmetan u kuhinji, Brodie se marljivije prihvati boce da bi oprao neprijatno sjeanje na njeno prisustvo i gorke uspomene izazvane njenim rijeima. On je dobro znao da njena staraka i zaudo iva prisjeanja u osnovi sadre nesretnu istinu; ali je i sad, kao uvijek prije toga, vie volio da zamiri pred njihovom tanou to njegovom tupom i tromom duhu nikad nije bilo teko, a sad lake nego ikad zbog stalnog i obilnog dolivanja iz boce. Ubrzo je ve zaboravio cio taj dogaaj, osim onog smijenog, iznenadnog i nezgodnog izletanja 508 zuba, te se zavaljen u naslonjai i stalno se nalivajui viskijem, vinuo u vie regione opijenosti. Sto mu se vie duh uzdizao, njega je sve vie obuzimala alost zbog osamljenosti, te sad, uz nestrpljivo njihanje noge i ivahno pogledanje u sat, stade eljno iekivati povratak svoje Nancy. Ali je bilo tek devet sati, a znao je da ona nee doi prije deset. A kazaljke su se kretale pravilnom i jednolikom sporou i pored svih njegovih napora da ubrza njihovo napredovanje, te on ustade i poe hodati po sobi. U glavu mu doe luda

misao da izae da se proeta gradskim ulicama i da iznenada upadne na skup u klubu, pa da ih dovede u nepriliku s nekoliko probranih jezivih rijei; ali tu primamljivu zamisao, mada ga je zabavljala, najzad odbaci zato to to njegovoj Nancy ne bi bilo po volji. Sad vie nije bio mrzovoljan, ni sumorno utuen, i dok je krupnim koracima i nezgrapno hodao po skuenom prostoru kuhinje, razbaruene kose s uguvanim odijelom koje je runo visilo na njemu, i s rukama koje su mu se klatile kao zaludna mlatila, osjeao je potrebu da svoje ushienje izrazi nekim odreenim, podesnim postupkom. Za trenutak je bio zaboravio na sve to je bilo, dok mu se pogled u budunost prostirao na samo nekoliko slijedeih sati; opet je bio onaj stari, samo bi ipak s vremena na vrijeme, kad bi mu njegovi koraci odzvanjali suvie glasno u uima, zastao jako zabrinut za marljivu uenicu u susjednoj sobi, pa bi, opomenuvi se mahanjem glave, stao tie koraati, sada pretjerano oprezno. Najzad mu skuena prostorija postade nedovoljna, te vie nije mogao ostati sam u njoj. On neujno izae iz sobe pa stade lutati po kui. Pope se uz stepenice, prijee preko gornjeg stepenita, otvori vrata na sobi svoje majke, dobaci nekakvu neprijatnu primjedbu, zakikota se za svoj raun, ue u Mattovu sobu, i s odvratnou pogleda poredane toaletne vodice i po-made, a zatim se, poto je zapalio plinske svjetiljke tako da je sva kua zaplivala u svjetlosti, najzad raustavi u svojoj sobi. A tu, privuen nekom tajnom silom, lagano prie komodi s ladicama u kojima je 509Nancy drala svojo odjeu, i dok mu se u svijesti podmukla pouda mijeala s izvjesnim stidom, poe izvlaiti i razgledati lijepe izvezene haljine kupljene za novac koji joj je on bio dao. Uzimao je u ruke glatki, ipkom obrubljeni komad rublja, pipao meki batist, proturao kroz prste tanko, fino laneno platno, i drao prazne duge arape u svojim nespretnim rukama, pri emu su mu se usta krivila koso i navie, dok je tom mirisnom odjeom zaodijevao osobu njene vlasnice. Njegov zakrvavljeni pogled uperen u bjelinu pred sobom stvarno je gledao njeno kao alabaster bijelo tijelo, koje je za njega uvijek bilo izvor uenja i radosti, i njegovom se duhu inilo da su vlakna tkanina koje je hvatao rukama svoju boju dobila od njene mlijene bijele koe. Dok je tako tu stajao i ispruenih ruku, uivajui, razastirao to koprenasto ensko rublje, on je izgledao kao nekakav stari nezgrapan satir, koji je sluajno nabasao na odbaenu odjeu neke nimfe, pa je zgrabio i sad, promatrajui je, utljivo iba svoju iznurenu matu. Najzad zatvori ladice pritiskujui ih koljenom, pa bacivi u hodu kos pogled na njih, izae iz sobe kradomice, i tiho zatvori vrata za sobom. Napolju mu se inilo kao da je uspjeno i bez iijeg znanja izvrio neki tajni pothvat, jer mu se lice oslobodi izraza potuljene stidljivosti, pa buno protrlja ruke, naduva obraze i tromo sie niz stepenice. U holu otvori vrata sobe za primanje i sa aljivom, izvjeta-enom ozbiljnou viknu: Smijem li ui, gospoo? Ili, moda, ne primate? Pa i ne ekajui odgovor, koji u stvari i ne dobi, ue u sobu, govorei na isti nain: Obiao sam kuu da vidim je li sve u redu, da ne bi lopovi doli da te noas uznemire. Svi prozori su osvijetljeni! Sjajna, vesela iluminacija, da onim gadnim svinjama pokaemo da smo veseli i vedri u ovoj Bro-dievoj kui. Nessie nije imala ni pojma ta on to govori, te ga je samo gledala svojim plavim moleivim oima, koje su sad izgledale uveane, kao da su iskoile iz njenog hladnog, ukoenog lica. Gledala ga je uplaeno, skr510 gtenih ruku, i drui, s nogama u tankim arapama zgrenim poda se da bi sauvala toplinu, dok je u njoj zamrlo svako osjeanje osim utrnulosti nogu 1 ruku, a u njenoj upeatljivoj dui kao utisnut ig ostao prizor kojem je prisustvovala u kuhinji, tako da u uenju nije ni smjesta makla. __ Kako ti ide? nastavi on zagledajui je. Ima li ovdje mira koliko ti treba? Sta si uradila otkako si prela ovamo? Ona se tre kao da je skrivila, znajui da nije nita uradila, a nesposobna da to bilo zataji od njega. Nisam mnogo odmakla, tata odgovori mu ponizno ovdje je tako strano hladno. Sta! Nisi mnogo odmakla... a ja se trudio da budem bogzna kako miran... miran tebe radi. 0 emu to misli? Tako je hladna ova soba ponovi ona. Napolju se sigurno mrzne. Soba! viknu on dignuvi obrve s pijanom ozbiljnou zar me nisi molila i preklinjala da te prevedem ovamo? Nisam li ti ja svojim rukama prenio knjige i pripalio ti plin i namjestio te da radi? eljela si ovamo, a sad mi se obraa s nekakvim albama. Tu se na njegovom zaarenom licu ukaza izraz alosti i pretjerane ozlojeenosti. Nisi mnogo odmakla, je 1'? Bolje bi uradila da prilegne na posao 1 da se vie potrudi. Kad bi bilo vatre! usudi se ona da kae bojaljivo, opaajui da on sad nije tako strogo raspoloen prema njoj. Sva sam se najeila i drem.

Njene rijei prodrijee i dirnue neku osjetljivu icu u njegovom mozgu natopljenom alkoholom, jer se tre i promijenivi dranje viknu vrlo dirnut: Moja Nessie dre! Ja sam vreo kao prenica, a moja roena, malena curica se mrzne i eli vatru! A zato da ne? To je razlono. I vie nego razlono. Stvorit emo vatru makar je morao ja sam naloiti ovim svojim rukama. Sjedi ti samo mirno i priekaj da vidi ta e tvoj tata uiniti za tebe. On die prst kao da joj prijeti da se ne mie s mjesta, pa izaavi nezgrapno iz sobe, ode u podrum -.<, >- .-.-.V. ; 511kraj sobice za posue i stade u mraku preturati po ugljenu, dok najzad ne nae to je traio dugu eljeznu lopaticu za ugljen. Zatim, maui njome kao trofejom, prie kuhinjskoj vatri, skloni prednje ipke na reetki, pa zari lopaticu pod raspaljeni ugljen i izvadi usplamtjelu gomilu usijanog ara, koju pobjedonosno donese natrag u sobu za primanje, ostavljajui za sobom trag od dima. Poto raspaljeni ar baci na hladno ognjite u kaminu, on viknu lukavo: ,,Po-ekaj malko! Samo malko! Jo nisi sve vidjela", pa opet ieze i odmah se vrati s velikom gomilom sitnih drva u jednoj ruci, i lopaticom ovoga puta punom ugljena u drugoj. Kleknuvi nezgrapno na pod, on poloi sitna drva na ar, pa pruivi se potrbuke, stade huno duvati, dok ne buknu dovoljno jak plamen. A nato se on pridie mrmljajui neto, pa sjedei pored kamina, kao nekakav razigran bik u svojoj staji, stade revnosno pothranjivati vatru ugljenom, dok najzad ne dobi visoku piramidu od vatre koja je pratala. Mada su mu obje ruke i itav crveni obraz bili umrljani garom i prainom od ugljena, a koljena malo zaprljana od ai, on se ipak s neizrecivim dopadanjem zagleda u svoje remek-djelo, pa viknu: Gledaj je sad! Sta sam ti rekao! Eto ti sad vatre moe vola ispei na njoj. Ne moe ti biti hladno kad vatra ovako bukti. Hajde sad, na posao, kad ima vatru. Malo je ljudi koji bi se toliko trudili zbog keri, pa zato ne daj da moj trud ode uludo. Naprijed sad! Navali na lekcije! Poslije tog podsticanja nije mu se, izgleda, ustajalo s onog mjesta, te je ostao i s uivanjem gledao lelujave plamenove i s vremena na vrijeme mrmljao: Divna vatra! Krasno bukti! Ali se najzad ipak podie, pa odgurnuvi lopaticu u stranu, promrmlja: Idem sad da donesem ovamo svoju kapljicu, pa u sjediti tu kraj tebe i izae iz sobe. Dok je on odlazio, Nessie kojoj je po neprirodnom ponaanju njenog oca bilo sasvim jasno da je on opet pijan baci prema njegovim leima koja su odmicala pogled pun teke strepnje. Ona cijele 512 veeri nije uradila nita od svog posla, i sad se strano plaila oevog neobinog ponaanja. Mada je u posljednje vrijeme njegovo ponaanje prema njoj bilo neobinije no ranije puno naglih postupaka i neobjanjivih ugaanja koja su se smjenjivala s neprestanim tjeranjem na uenje nikad joj se nije uinio tako udan kao te veeri. Na um njegovih koraka, kad se vraao nosei bocu s preostalim viskijem, ona se sva ukruti i miui blijede usne stade se praviti da se zadubila u rad, mada nije bila svjesna ni stranice knjige koju je drala tako blizu pred oima. __ Taaako! promrmlja on vidim da si prionula. Ja sam ispunio svoju dunost prema tebi, pa sad treba da i ti ispuni svoju prema meni. To je jo neto to sam ti upisao u raun koji e imati da mi plati kad dobije stipendiju Latta. On se spusti u naslonjau kraj ognjita, i opet stade piti. Sad mu se inilo da se vee oteglo kao itava godina i da je za to vrijeme proivio raznovrsna duboka i uzbudljiva osjeanja, da je to period prijatno dug i pun ostvarenja i predvianja koji treba da bude krunisan njegovim ponovnim sastankom sa Nancy. Bio je radosniji nego ikad dotle. 2elio je da pjeva! Po glavi su mu se blaeno vrzli odlomci raznih melodija, koji su ga navodili da nastrano klima glavom i da nogom i rukom lupka takt te unutranje harmonije. Njegove sitne oi kao da e mu ispasti iz glave dok su blud jele unaokolo po sobi i traile nekakav oduak tome do vrhunca uskipjelom osjeanju blaenstva. Pogled mu se odjednom zaustavi na klaviru. Svemogui boe! pomisli u sebi: kakva korist ovjeku od tog divnog klavira od vornovate orahovine koji je dobio od firme Murdoch, kupio ga i platio jo prije dvadeset godina ako ga nitko ne upotrebljava. To je prava bruka, gledati ga kako stoji tu uzaludno, a ovjek troi tolike pare na satove sviranja svoje keri. Nessie viknu on i natjera je da poskoi od straha. Tu si knjigu svu ve nauila napamet. Ostavi je. Sad e imati sat sviranja, a ja sam ti uitelj. On se grohotom nasmija, pa se sam po SeStrdtJtn zaraak 513pravi. Ne! Nisam uitelj... ja sam pjeva. I raz-mahnu rukom u irokom pokretu. Da ujemo neke dobre kotske pjesme. Hajde... hajde tamo za klavir, pa prvo nam zasviraj onu: Od strana sa kojih vjetar duva." Nessie skliznu sa stolice i pogleda u njega u nedoumici, jer je znala da je on zabranio da se klavir otvara, te je osjeala da mora posluati, a i plaila se da poslua; ali dok je stajala tako neodluno, on viknu nabusito:

 Hajde! Hajde! Sta eka? Od strana sa kojih vjetar duva" kaem ti. Mjesecima se nisam ovako osjeao. Raspoloen sam za dobru pjesmu. Bilo je ve prolo deset sati i vrijeme kad je obino ila na spavanje, a bila je i zamorena od napora cijele te duge veeri, te se osjeti iznurena, ali je bila toliko zastraena, toliko puna groze od njega da se nije bunila. Zato prie klaviru, te ga otvori i nade Knjigu kotskih pjesama, koja je pripadala Marv, sjede za klavir i stade svirati. Njeni mali, drhtavi prsti su izvodili to su bolje mogli melodiju koju je on traio, dok je Brodie na svom mjestu pored vatre. maui lulom u valovitim pokretima, pjevao rijeci koliko ga grlo nosi: Od strana sa kojih vjetar duva, Najvie volim zapad; Jer tamo ivi cura bajna Najdraa srcu mom. Glasnije! Glasnije! viknu on. Udri jae! Ja pjevam o mojoj Nancy. Mora se unijeti vie ivota! Danju i nou, misli mi stalno lete, ka mojoj Jean" urlao je iz sveg glasa. Tako mi boga odlino. Ako je nazovemo Jean, nitko nita nee primijetiti. Hajdemo dalje. Prijei na drugu strofu, pa pjevaj i ti. Pjevaj! Pjevaj! Jesi li gotova? Jedan, dva, trt! nVidim je ja u rosnom cvijetu." 514 Nikada ga dotle nije vidjela takvog, te izbezumljena od straha i stida, i ona pridrui svoj drhtavi glas njegovom rikanju, pa tako zajedno otpjevae pjesmu. __ Sjajno! viknu on kad zavrie. Nadam se da su nas uli kod Krsta! Sad emo pjevati, Draga je moja rumena, rumena rua", mada je ona, to mora imati na umu, vie nalik na bijelu ruu. Zar jo nisi nala? Veeras si strano spora i nespretna. A ja sam lak kao perce. Mogao bih pjevati do zore. Ona s bolom "u dui zapjeva i zasvira tu pjesmu koju morade jo dva put ponoviti, a zatim dooe redom i: Obale i padine", pa Drvo jarebika", pa Annie Laurie", dok se najzad, osjeajui u rukama takvo grenje i takvu vrtoglavicu u glavi da joj se inilo da e pasti sa stolice, ne okrenu ocu s preklinjanjem i suzama u oima, pa viknu: Pusti me, tata. Pusti me da legnem. Umorna sam. On se teko namrgodi na nju, jer je njena upadica grubo naruila njegovo osjeanje blaenstva. Dakle ne moe ocu ni da svira viknu on ocu koji se toliko namuio da ti naloi onakvu vatru. Tek je planula, a ti hoe da legne. To je tvoja zahvalnost. E pa lijepo, ako nee da svira milom, svirat e silom. Sviraj! Sviraj! dok ti ja ne kaem da prestane, ili u uzeti kai. Sviraj ponovo moju prvu pjesmu! Ona se ponovo okrenu klaviru, pa iznemoglo i obnevidjela od suza opet poe svirati: Od strana sa kojih vjetar duva", dok je on pjevao, pratei mrkim pogledom prema njenim pognutim bezazlenim leima &vaki diskord koji bi se njoj oteo u onoj uzrujanosti. Bili su ve doli do polovine pjesme kad se odjednom vrata na sobi za primanje otvorie, i Nancy blistavih oiju, snjeno bijelih obraza prelivenih lakim rumenilom od hladnoe, i kose koja se kovrala pod draesnom kapom i vrstih grudi divno istaknutih lijepim krznenim kratkim ogrtaem, Nancy njegova Nancy stade pred njega. On prestade pjevati i usta 33* 515mu ostadoe iroko otvorena, a lula na po puta u zraku, dok je glupavo gledao u nju i shvatio da nije uo kad se kapija otvorila; i tako je neko vrijeme zablenut gledao, dok je Nessie, nesvjesna svega toga, i dalje svirala pjesmu sve do kraja, kao da prati njegovo nijemo uenje i divljenje, pa onda u sobi nastade tajac. Najzad se Brodie nasmija malo u neprilici. Mi smo ba pjevali jednu pjesmicu u vau ast, Nancy. A vi je zaista i zasluujete jer izgledate lijepi kao slika. Njene oi zablistale jo ledenijim sjajem, a usne joj se stisnue kad mu odgovori: Buka koja se ula na ulici bila je dovoljna da privue itavu gomilu oko kue dok svjetlost bli-jeti kroz sve prozore. A vi ste se opet nalokali, pa jo imate drskosti da od mene pravite uzrok svega toga. Vi ste prava bruka! Pogledajte svoje ruke i lice. Izgledate kao stari radnik pri istovarivanju uglja. Na divan sam doek naila kod kue, poslije veeri pune uzvienog okrepljenja, to sam je provela. On ju je gledao ponizno-i napajao se, i pored sve njene hladnoe, svjeinom njene mlade ljepote. Nastojei da promijeni predmet razgovora, promrmlja tromo: Jeste li se lijepo proveli kod tetke? Nedostajali ste mi, Nancy. ini mi se kao da je prola itava godina otkako vas nisam vidio. Jako ste dugo ostali.

 Kamo sree da sam jo due ostala viknu ona gledajui grubo u njega. Kad se zaelim muzike, ja znam gdje je mogu nai. Ne urlajte mi tu i ne napijajte zdravice... vi, garava pijanduro! Na te strane rijei, Nessie sjedei kao skamenjena na stolici za klavirom, uzmae unazad, oekujui da e njen otac ustati i ustremiti se na tu ludu enu koja ih je izgovorila; ali on, na njeno zapre-paenje, ostade miran, s donjom usnom otrombolje-nom prema Nancy, i mucajui: Kaem vam da ste mi nedostajali, Nancy. Ne napadajte ovjeka koji vas tako voli. 515 . ' ...:. ' /;.; I Nimalo se ne osvrui na prisustvo svoje keri, on nastavi buno gotovo sa plaljivom sentimentalnou: __ Vi ste moja bijela, bijela rua, Nancy. Vi ste moja dua. Morao sam nekako provesti vrijeme. Idite gore pa se svucite; i ne ljutite se na mene. ja u__doi za vama, za koji minut. __ Doi ete, je 1'? viknu ona, zabacujui glavu __Pijete kao smuk, siledijo matojra. Moete gore kad god hoete, to se mene tie. Meni je sasvim svejedno __kao to ete uskoro uvidjeti. I ona ponosno poe uz stepenice i ieze. On je sjedio sasvim mimo pognute glave, pun tunih misli o tome kako se ona ljuti na njega, i da e je, kad bude otiao gore, morati umilostiviti, umirivati da bi postigao njenu ljubaznost. Usred te svoje zamiljenosti, utuenosti, on shvati da mu je kerka jo tu, i da se ponizio pred njom, pa ljut zbog toga, promrmlja priguenim glasom ne diui pogled: U krevet! Sta jo sjedi tu? A kad ona mugnu iz sobe kao sjenka, on produi da sjedi kraj ara koji je tinjao na ognjitu, dok ne ocijeni da je Nancy ve mogla lei u postelju i da e moda biti pristupanija njegovim pokuajima pribliavanja. A zatim, ne osjeajui kako se poloaj u kui potpuno izmijenio od vremena kad je on ostavljao svoju enu da sumorno ami kraj alosnih ostataka vatre koja se gasi, i samo nestrpljiv da se to prije nae kraj Nancy, ustade i uvrnu plin pa poe uz stepenice polako i to je mogao tie. Ulazei u osvijetljenu spavau sobu, on je sav gorio od nestrpljenja i treperio od elje. Soba je bila prazna. On se stade osvrtati unaokolo, isto ne vjerujui oima, dok polako ne shvati da je ona te noi odrala rije i napustila ga. A zatim se, poslije kratkog vremena, okrenu, pa tiho preavi preko mranog stepenita, pokua da okrene kvaku na onoj sobici u koju se bila povukla njegova ena u stvari na onoj istoj sobi u kojoj je i umrla. Ali vrata su, kao to je i oekivao, bila zakljuana. U njemu za trenutak gnjev 517naraste kao gorska bujica, i on se stade pripremati da grune u vrata i da ih provali, da ih razmrska snagom svoga silnog poudnog tijela. Ali odmah pojmi da mu takav postupak ne bi nita pomogao; da bi u sobici ipak naiao na nju ogorenu, jo ogoreniju i nepopustljivi ju nego ranije, jo vie ledenu, jo vru u svojoj odluci da mu se odupre. Bila je napravila roba od njega, podmuklo ali potpuno, te je jaa od njega. Njegov nagli bijes se ugasi, a ruka pade s kvake, i on se polagano vrati u svoju sobu, pa se zatvori u njoj. Dugo je natmureno utio, a onda privuen neodoljivom silom prie ladici koju je otvarao ranije te veeri, pa je opet polako izvue i tupo se, natu-tena ela, zagleda u stvari koje su leale u njoj. ra Matthew Brodie izae iz levenfordske stanice, pa ostavi za sobom peron proaran blijedoutom svjetlou lampi, i pun poleta utonu u hladnu, svjeu pomrinu mrazovite februarske noi. Koraci su mu odjekivali brzo i zvonko po tvrdom tlu, dok mu je lice, nejasno zbog okolne pomrine, ipak blistalo od nekog uzbuenja; prsti na njegovoj nemirnoj ruci neprestano se grili pri obuzdavanju oduevljenja koje ga je obuzimalo. Iao je brzo eljeznikom ulicom kroz rijetku, nisko poleglu izmaglicu, nad kojom su se vrhovi drvea i kua dizali na svjetlijoj pozadini neba, kao dobro nagaravljene sjenke. Do njegovih rairenih nozdrva, preko slobodnog prostora utrine, doprije aromatian miris neke daleke vatre od drveta, i dok ga je tipkao, proimalo ga je ivo osjeanje slasti ivota. Uprkos njegovoj nastrojenosti da stremi unaprijed, njega na taj reski, no ipak prijatni dah svega zapljusnue sjeanja, te ga odjednom obavi blagi suton pun udnih, umirujuih zvukova opojnih, prefi-njenih mirisa i bijelog, lelujavog svjetlucanja tropske mjeseine. Dok je tako razmiljao o sjaju svog ivota u tuini, iz njegovog sjeanja odjednom ieze onaj 518 tmurni ivot stalnog skrivanja i bjeanja kojim je ivio za minulih est mjeseci i, i on, kao da se odaziva mamljenju iz te slobodne i arobne zemlje, jo vie ubrza korak, i stade neobuzdano i ilo grabiti prema

svom domu. Ta je urba kod Matta, koji se obino, kad bi se veerom vraao kui, vukao tromim korakom, i time odavao elju da izbjegne susret s o-cem, bila znak neke vane promjene u njegovom ivotu. U njemu je u tome trenutku prosto kljuala elja da objavi tu novost, te je, kad ustra uz stepenice, otvori kapiju i ue u kuhinju, sav drhtao od uzbuenja. U kuhinji nije bilo nikoga osim Nancy, koja, zauzeta tromim i sporim raspremanjem stola poslije aja, die pogled na to njegovo neoekivano pojavljivanje s izrazom iznenaenja pomijeanog sa slobodnom i ljubaznom prisnou, koja je odmah pokazivala da njegovog oca nema u kui. __ Kamo je otiao, Nancy? viknu on odmah. Ona odgovori prezrivo zvecnuvi jednim tanjurom o posluavnik: Sigurno je izaao po svoje obino sljedovanje. Samo ga jedna stvar moe izvui napolje u ovo doba, a to je da ponovo napuni svoju crnu bocu. Zatim dodade lukavo: Ali ako elite da ga vidite, on e se brzo vratiti. elim da ga vidim, jo kako! ree on razmetljivo i znaajno gledajui u nju. Ne bojim se susreta s njim. Imam za njega novost od koje e pasti na tur. Ona ga brzo pogleda, a sad opazi njegovo ubrzano disanje, sjaj u oima i uope prikriveno vano dranje. Imate neku vijest, Matte? upita ona polako. Svakako! izjavi on. Najbolju koju sam dobio za posljednjih devet mjeseci. Upravo ovog trenutka dolazim s vlaka. Saznao sam za to prije nepunog sata i jedva sam ekao da doem i saopim to... da je tresnem u lice onom matorom avolu. 519Ona sasvim ostavi tanjure, pa mu odluno prie i ree umiljavajui mu se: Zar ste eljeli da to kaete samo ocu, Matte? Zar ne bih i ja mogla saznati za to? To me jako zanima. Njemu se cijelo lice razvue u irok osmijeh. Naravno da ete uti! Trebalo bi da ste to ve dosad shvatili. Pa ta je to, Matte? proaputa ona. Videi tu njenu ivu elju, on se nadu jo vie, pa rijeen da draka njenu radoznalost, obuzda svoje uzbuenje i prijee na svoje omiljeno mjesto kraj kredenca, gdje se zavali unazad, na svoj naroiti nain, i pogleda u nju pogledom punim hvalisanja. E pa dede, zar ne moete da pogodite? Vi da ne pogodite, tako bistro stvorenjce! Nemate vi uzalud na ramenima tu promuurnu glavicu. Njoj je sad bila sasvim jasna priroda te novosti, ali videi da je njemu prijatno da se pravi vaan, ona nae za shodno da se pravi kako ne zna, te s draesnim izgledom prostodunosti mahnu glavom i odgovori: Ne, Matte, ne mogu nikako da smislim. Gotovo se plaim da kaem. Da nije neto o vaem ocu? On s puno vanosti mahnu odreno glavom. Ne, ovoga puta ne, draga Nancy. Njega sasvim ostavite na stranu. Radi se o nekom sasvim drugom ovjeku, o nekom mlaem, koji moe da popije aicu a da sav ne prokisne i izvede djevojku na koncert i da joj prui uivanje. Mislite o nekom tko vas voli. Pa to ste vi, Matte! Oh! ree ona zadihano, iroko otvarajui oi. Neete valjda rei da ste dobili ono mjesto! A jesam li rekao da ga nisam dobio? ree on gledajui je zaljubljeno. Jeste li, zbilja? Govorite brzo, Matte. To me tako uzrujava da ne mogu da stojim mirno! Jesam! viknu on ne mogui se vie uzdrati. Dobio sam ga. Postavljenje je potpisano, za- ; peaeno i predato meni u ruke. Idem u Junu Ame520 rjjjU__plaen put... besplatan stan i hrana__i puno novaca u depu. Neka ide do vraga ovaj smrdljivi grad, ova prokleta kua i onaj pijani siledija, njen vlasnik. To e on teko svariti kad sazna za to. __ Bit e on prilino zadovoljan, Matte primijeti ona i prie mu jo blie, dok je on stajao onako naslonjen na kredenac. Da, sigurno e biti sretan da me se otrese odgovori on natmureno. Ali ja sam zadovoljan to odlazim. I ja u se jo obraunati s njim. Moda e uskoro dobiti neto to mu nee biti po volji. Ostavite njega. On je samo matora luda. I ja sam ga sita kao i vi. Ne mogu da razumijem ta sam nala u njemu. Ona poutje malo, pa dodade naivno, dirljivo: A zaista sam zadovoljna to ste dobili mjesto, Matte, mada... mada... Mada ta? ree on velikoduno, gledajui nanie u njene blage, moleive oi. Valjda sam dosta dugo ekao na njega! Pa da... ali nita odgovori ona uzdahnuvi rasijano i gotovo neveselo milujui njegovu ruku mekim vrhom svoga prsta. To je divna prilika za vas. Sigurno e biti sjajno za vas kad budete opet tako putovali

u strane zemlje. Mogu da zamislim kako velik brod plovi preko plavog mora, sav u suncu. I kao da gledam divni grad u koji idete... taj... Rio... kako ono rekoste. Rio de Janeiro odgovori on s ponosom. Bit u svega dvije milje van njega. To je prekrasan grad i dobra klima. Tamo ovjek ima sto puta bolje izglede nego u Indiji. Da, uvjerena sam da e vam biti dobro promrmlja ona, sad drei njegovu ruku i steui je u svojoj mekoj aci. A ja u biti tako usamljena bez vas. Prosto ne znam ta u. Nije lako biti vezana ovdje, ovako mlada. On ju je gledao kao da ono njegovo obuzdavano osjeanje jo nije potpuno iezlo iz njega, i kao da je izvjetrivi samo djelimino, ostavilo neto uzavre-losti. 521 Vi ne elite da idem? ree on lukavo. Ja. to lijepo vidim. Kako da ne elim, vi pakosni ovjee! Ne bih vas zadrala ni za ta na svijetu. To je jedinstvena prilika. I ona mu stee ruku stiskom koji je upozoravao, pa dodade: A velite i da je plaa dobra? Jeste, vrlo lijepa plaa sloi se on znaajno a uz to daju i lijep bungalov. Ne bih mogao poeljeti nita bolje. Moje iskustvo na Istoku ipak mi je bilo od neke koristi. Ona je utjela i s nekom dirljivom estitou gledala u njegovo lice, ali umjesto njega imala je pred oima neki udan, tajanstven grad u hladu egzotinog drvea, s kavanama na ulicama, muzikom na trgu, i sebe kako se smijei, kako se veselo voza u kolima, umotana u mantil od ipke i pije rumeno vino, sva blaena i slobodna. Misli su joj bile tako bolne, tako osjetljive, da bez p6 muke uspje da iz zamagljenih oiju istisne jednu suzu i pusti da se lagano i zanosno kotrlja niz glatku oblinu njenog obraza, dok se ona sama blagim pokretom nasloni na njega i proaputa: O, dragi Matte, bit e mi teko ivjeti bez vas. Ostavljate me ba sad kad sam poela da... Dok je ona stajala tako priljubljena uz njega, njega obuze udno ushienje, i uhvativi meu dlanove njeno snudeno, pokunjeno lice, natjera je da pogleda u njega. Nemojte govoriti da ste poeli... recite da me ve volite. Ona ne ree nita, ali pokretima rjeitijim od svake rijei zakloni oi, kao da se boji da bi one odale silinu njene strasne ljubavi prema njemu. Volite me! viknu on. Jasno vidim da me volite! Usne mu zadrhtae, nozdrve mu se rairie i svega ga ispuni neodoljiva radost, ne samo zbog dodirivanja njene prilike, nego zbog uvianja da je istisnuo svog oca, da mu je sudbina dala u ruke mono oruje osvete. 522 __ Znam da sam nevaljala djevojka, Matte proaputa ona ali imam namjeru da budem dobra. Napustit u ga. Sino sam se odvojila i sad sam sama u sobi s lica. S tim... s tim je svreno. Neu nikad vie nijednog ni pogledati, osim onog za koga se udam, a tom ovjeku u biti vjerna i u dobru i u zlu. On je gledao u nju netremice, dok je ona govorila s puno osjeanja: __ Mislim da bih mogla usreiti nekog ovjeka, ako bih se potrudila. Ima kod mene izvjesnih stvarica koje bi mu se mogle dopasti na ovaj ili na onaj nain. inila bih sve to bih mogla da mu pruim ono to eli! A zatim uzdahnu i spusti glavu na njegovo rame. Njegove misli su se nesreeno kovitlale usred sukoba razliitih osjeanja; ali je i kroz izmaglicu koja mu je ispunjala mozak vidio da je to za njega poeljno iz dva razloga: ne samo da bi zadao udarac svome ocu nego i radi zadovoljavanja sebe sama. Nancy je ena kakve nema u hiljadi: divna, zanosna, vatrena; ne onako nezgrapno plahovito strasna kao Agnesa Moir, ve puna tananije, prefinjenije i zamamnije vatrenosti, koja njeno blijedo, bijelo tijelo proima kao neka sila i privlai ga svojom jasnom toplinom. A i njena ljepota daleko nadmauje prostu osrednju prikladnost nesretne Agnese. Njen stas nije temeljan, ve elegantan, a nikakva opasnost ne prijeti da prekrasnu krivinu njene meke gornje usne narui neka tamna sjenka. Ona je ne samo lijepa nego je on je u to uvjeren i tako zaljubljena u njega da e napustiti njegovog oca zbog osjeanja koja gaji prema njemu. Obuzet tim mislima, on jo vre odlui, pa viknu priguenim glasom: Nancy! Moram vam kazati jo neto! neto to jo ne znate. Neto to e vas zanimati. Hoete li da vam kaem? Ona pogleda u njega eznutljivo, zabacivi glavu tako da ga je njen nagnuti stav naprosto pozivao da je zagrli, i ba kad htjede da promrmlja: Da!", kuna kapija se otvori uz kljocanje, pa se teko zatvori, a kroz hodnik se zaue teki koraci. Nancy se mu-

523njevitom brzinom vrati iz svoje prividno duboke osjeajnosti, pa gurnu Matta prema ognjitu i urno mu priapnu: Sjednite tu i nemojte se odati. On nee imati ni pojma. I u tom istom trenutku njene ruke poletjee prema kosi, pri emu su svojim brzim i lakim pokretima podsjeale na lepranje ptica, pa potapkae i zagladie ono malo nereda kojeg je moda bilo. A zatim se odmah vrati stolu gdje stade zveckati tanjurima, kad Brodie ue u kuhinju. Brodie za trenutak zastade na vratima maui neuvijenom bocom koju je drao u ruci, pa se smrknutim pogledom punim odvratnosti prvo zagleda u svog sina, koga je rijetko viao, a zatim pusti da mu pogled upitno preleti na Naney i da se zatim potpuno uznemiren vrati nelagodnoj prilici kraj ognjita. Njegovo tupo shvaanje nije moglo da nazre nita od onog prikrivenog strujanja dogaaja koje je poremetio, ali je njegov nezadovoljni pogled opaao laku rumen na Mattovom utom obrazu, njegov u zemlju oboreni pogled, njegovo nervozno, uznemireno dranje, te mu sjeanje nagonski poletje unazad na prizor u onoj kui na Vennelu, kad je iznenada zatekao Nancy kako se koprca u njegovom zagrljaju. Nije nita znao, nije nita sumnjao, ali ga je ipak muila ta sljka u njegovom sjeanju, te je po nagonu osjetio da se pred njegov ulazak zbilo neto tajno, i pogled mu postade jo smrknutiji i otar kao strijela, te stade probadati Matta koji se osjeao sve nelagodnije i sputao glavu u sve veoj neprilici to je due trajalo to buljenje bez rijei. A Nancy, koja je i dalje stajala kraj stola i kojoj je priroena drskost omoguila da se brzo pribere i da savreno vlada licem, a bijesna zbog usplahirenosti i nesposobnosti toga heroja kojem je ona tako strasno izjavljivala svoju odanost, pokua da ga izvue time to kiselo primijeti njegovom ocu. Sto stojite tu, Brodie, kao ogroman medvjed? Uite i sjednite, i ne maite tom bocom kao da ho524 ete da nas tresnete po glavi. Izgledate upravo jezivo. Hajde, uite. Ali je Brodie, izgleda, nije uo, pa je, ne obrativi panju na njene rijei, i dalje gledao u svog sina sa svog mjesta na vratima, jednako maui bocom kao topuzinom, dok najzad ne progovori kao da rei: __ emu imamo da pripiemo ast te posjete? Obino nemamo tu sreu kad se vratimo kui u ovo doba... ne! Tvoja kua sad, izgleda, nije veerom dovoljno dobra za tebe. Ti si jedna od onih kasnih ptica< koje kao da uope ne viamo. Matt otvori suha usta da progovori, ali prije no to je stigao da neto kae, Brodie nastavi bijesno: Jesi li veeras ovoj Nancy govorio neto to bi moda volio da kae i meni? Ako jesi, ja sluam i ekam. Tu mu Nancy upade u rije, poto se podboi metnuvi ruke na kukove, podie ramena i ljutito zabaci glavu. Jeste li poludjeli, Brodie, te tako govorite. Sta vi tu uope priate? Ako mislite da i dalje tako trabunjate, ja u vas moliti da moje ime ne upliete. On se lagano okrenu i pogleda je. Njegove se smrknute obrve razmakoe. Znam, eno boja! Znam da je sve u redu. Ne bih nikad posumnjao u vas, a znam i da se on i suvie plai mene da bi neto pokuao; ali nekako se uvijek ogorim im vidim ovog blesavog, mlitavog klipana. Izgleda bezazlen i kao da ne bi ni crva zgazio, ali ja ne mogu nikad zaboraviti da je pokuao da me ubije. I naglo se okrenuvi Mattu, koji je bio problijedio na njegove posljednje rijei, on viknu ogoreno: Trebalo je da te predam policiji zbog toga... tebe koji si pokuao da iz pitolja ubije oca. One noi si se sretno izvukao. Ali nisam vie onako dobroudan kao onda, pa zato ne pokuavaj sa mnom vie nikakvu smicalicu, jer u ti inae, ivoga mi boga, rascopati glavu ovom istom bocom. A sad, hoe li mi jednom rei ta radi ovdje? 525 Priao mi je o nekakvom mjestu viknu Nancy kret,avo ali nisam razumjela o emu se radi. Zar taj nee nikad progovoriti? pomisli ona, taj glupavi luak to stoji tamo blijed i mlitav, kao mek komadi loja, te cijelu stvar odaje svojim nedostatkom smjelosti. Kakvo mjesto? ree Brodie. Govori sam, mladi gospodine. Mattu se najzad odrijei jezik, njemu koji je na povratku kui unaprijed zamiljao kako e se drati i govoriti s visine za vrijeme sastanka s ocem, i smiljao nain na koji e postepeno doi do toga; on koji je tek asak ranije rekao Nancy kako e saopenje o svom novom mjestu baciti u lice tom matorom avolu. Dobio sam mjesto u Americi, tata promuca on. Brodievo lice se ne promijeni, ali poslije kratke utnje upita: Dakle, naposljetku e ipak poeti neto da radi? E lijepo, lijepo! udesa se uvijek deavaju. Nasljednik kue Brodie ide na posao! I dobro je to si se na to odluio, jer mada si mi se sklanjao s puta,

sad kad sam te ponovo vidio, osjeam da bih te brzo izbacio napolje. On tu malo zastade, pa nastavi: A kakav je to sjajni poloaj? Priaj nam o tim udesima. To je jednostavno posao moje struke promuca Matt rad u magazinu. Ve sam prije nekoliko mjeseci pribiljeio svoje ime kod dvije-tri firme, ali se ovjeku ne deava esto ovakva srea. A kako se takva srea dogodila stvorenju kao to si ti? Je li te to nekakav slijepac uzeo u slubu? Sluajno se ukazala hitna potreba odgovori Matt kao da se pravda. ovjek koji je zauzimao to mjesto umro je iznenada. A njima je hitno netko potreban. Morat u odmah na put, jo u toku ove nedjelje da popunim mjesto to mogu prije. Moda si uo za tu firmu. To je... U to se jedna alica uz zveket okliznu s posluavnika na pod i zvonko prte u komade. 526 i-, __ O boe! viknu Nancy jako uzbuena eto gta te snae od takvog bapskog torokanja. Tako je to uvijek kad se ne misli na ono to se radi neto se mora razbiti. Ona se sae da pokupi razbijene komade, pa onako pognuta osinu Matta brzim, kradominim pogledom, ali punim uzdravanog i znaajnog upozorenja. __ Izvinite to sam vas prekinula promrmlja prema Brodieu, kad se opet uspravi. Matthew je opazio njen pogled i shvatio njegovo znaenje. Mada je njegova zbunjenost jo vie narasla zbog pritoka iz drugog izvora, on nevjesto pokua da bude diplomat, pa obori pogled u zemlju i promrmlja: To je... to je jedna firma koja trguje vunom. Imaju posla s ovcama. E, due mi, ba su potrefili pravog ovjeka! viknu njegov otac jer vea ovca no to si ti nije nikad blejala na zemlji. Kad se budu ovce strigle, pripazi da se ne zabune, pa da i tebe ostriu. Gore gledaj, ti brljiva ovco! Zar ne moe da dri glavu kao ovjek i da gleda u mene? Mene ne moe prevariti sav taj tvoj lani sjaj i sklonosti da pravi rusvaj, koje si stekao u Indiji. Mislio sam da e taj odlazak iz zemlje nainiti od tebe ovjeka, ali sad jasno provi-dim sav varak kojim si se tamo prevukao, te si za mene gotovo onaj isti veliki, kmezavi mekuac koji je imao obiaj da plae i da tri da se uhvati za majinu kecelju im bih ga ja pogledao. Stajao je i gledao u Matta s osjeanjem dubokog i krajnjeg gnuanja zbog kojeg mu se, kako mu se inilo, ve ogadilo i da se podsmijeva tom sinu koji mislio je on s odvratnou nije vrijedan ni i-banja jezikom. Bogu milom hvala to e otii i ostaviti kuu, to e napustiti taj ivot stalnog smucanja i muktarenja, i zanavijek mu se skinuti s oiju, otii iz zemlje i biti zaboravljen. Odjednom se osjeti umoran i nejasno shvati da nije vie onaj stari, i odjednom ga svega obuze elja za arobnim napitkom zaborava, te zaelje da ostane sam sa Nancy, da pije. A sinu ree sasvim polako: 527 Izmeu nas dvojice je sve svreno, Matte. Kad bude otiao, vie se nee vratiti u ovu kuu. Ne elim vie da te vidim a zatim, okrenuvi se prema Nancy i gledajui je sasvim drukijim pogledom, dodade: Donesi mi au, Nancy. On to ne zasluuje, ali u mu ja ipak napiti zdravicu. Kad ona utei ode da ga poslui, on je otprati onim istim pogledom, osjeajui da se ona opet zagrijava za njega i da e, kad njegov sin bude otiao od kue, opet postati bliskiji jo vie nego dotle. Hvala, Nancy ree on blago, kad se ona vrati i dade mu au. Vi ste ljubazna djevojka. Ne znam kako sam uope mogao bez vas. Zatim nastavi, kao da je miri: Veeras neu mnogo piti. Ne, ne! Ova boca e mi biti dovoljna za nedjelju dana. Znam da vi ne volite da suvie pijem, pa neu vie tako piti. Ali moramo napiti zdravicu ovoj velikoj, brbljivoj ovci, prije no to ode u svoje stado. Hoete li i vi da malo okusite, Nancy. To vam nee koditi. Hajde, uzmite! dodade on nespretno udvo-riki, maui rukom prema njoj skoknite pa donesite i sebi au a ja u vam natoiti tek koliko da se zagrijete. Ona mahnu glavom, jo uvijek utei, s poluotvorenim trepavicama, lako otvorenim usnama i izrazom koji nije bio ni neprijateljski, ni prijateljski, nego osjenen neodreenom zatvorenou, koja joj je davala izgled zagonetne prefinjenosti, a njega hrabrila i privlaila ba tom tajanstvenou. U samoj stvari, iza maske njenog lica leao je ogoreni prezir prema njemu, sve ei, zato to je uviala da on Mattu, zbog toga to ga tako poniava u njenom prisustvu, u stvari zadaje strah i tako njoj oteava izvrenje zadatka koji je sebi postavila. Neete! ree on ljubazno pa lijepo, ja vas neu tjerati. Vi ste kljuse s kojim treba blago postupati ja sam skupo platio to iskustvo. Vama ovjek mora ugaati, a ne prisiljavati vas. Kad izvadi ep iz boce, on se kratko nasmija, pa drei u visini oka au, koja se blistala kad se 528

prve kapi tenosti ukazae u njoj, lagano natoi sebi dobru mjeru, die bocu, zastade, pa ovlai usne jezikom, i brzo dodade jo malo pia. __ Mogu za poetak popiti jednu estitu au. ovjek bar sebi utedi napor da svaki as toi. A ja to, na svaki nain, mogu podnijeti procijedi on po-gnuvi glavu i okrenuvi je od Nancy, pa spusti bocu na policu i premjesti au u desnu ruku. Zatim, pru-ivi ruku, viknu: Ovu zdravicu diem nasljedniku kue Bro-die... posljednju koju u mu ikad napiti. Dao bog da ode na svoje novo mjesto, pa da tamo i ostane. Neka mi se skine s oiju i uvijek ostane daleko. Neka ide kako hoe i kuda hoe samo da se nikad vie ne vrati. A ako bi ikad pokuao da uzjae na konja o kojem je govorio, dao bog da padne i slomi svoj ba-davadijski vrat kao i onaj ovjek koji je bio na njegovom mjestu prije njega! On zabaci glavu, pa lakim okretanjem ruke u zaglavku popi au naiskap, a zatim, gledajui u Matta, dodade zajedljivo se smijeei: To ti je moje posljednje zbogom. Ne znam kamo odlazi. Cak i ne elim da znam. Meni je sasvim svejedno ta e biti s tobom; jer glas o tome nee nikad doprijeti do mojih uiju. I poslije tih rijei prestade gledati u sina, i sasvim prestade voditi rauna o njemu. Osjeao se snaniji poto je popio viski. Ponovo dignuvi oi prema boci na kredencu, on se za asak zamisli, proisti grlo, pa se uspravi, a zatim, okreui glavu u stranu od Nancy, ree sveano: Zar da napijem zdravicu onakvom stvoru, a da zapostavim krasnu curu kao to je moja Nancy. I dok je prilazio stolu, jo uvijek drei praznu au u ruci, on stade mahati glavom kao na nepravednost i same pomisli na to. Ne, to ne bi bilo poteno! nastavi on, na-livajui sebi novu porciju. Ne bih to mogao uraditi mirne savjesti; moram odati priznanje toj djevojci. Nema nita to ne bih uradio za nju. Ona tako mnogo znai za mene. ivjela Nancy! viknu on i X SelrdHJln zamak 529udvoriki se okrenu prema njoj. Ovo je skromni pozdrav najljepoj curi u Levenfordu. Ona je tako dugo obuzdavala svoju ljutinu da je sad izgledalo kao da se vie nee moi savladati i da e, dok su joj trepavicama zastrte oi sijevale, a laka joj rumen obli vala obraze, svakog trenutka tresnuti nogom o zemlju i bijesno se ustremiti na njega svojim jezikom. Ali umjesto toga, ona zadra iza stisnutih usana rijei koje je eljela da izgovori, pa okre-nuvi se, otrim koracima ode u pobonu sobicu za posue, gdje stade buno prati tanjure. Brodie je stajao s pogruenim izrazom na licu, a glave lako na-krenute na jednu stranu i sluao zveket porculana, po emu je dobijao pojam o njenom ogorenju; ali ubrzo ponovo vrati pogled na au u ruci, pa je polako prinese usnama i ispi je do dna, a zatim prie svojoj naslonjai pa se spusti u nju. A Matt, koji je bio ostao na svom mjestu kraj ognjita, kuda ga je Nancy bila gurnula i stajao nijem i zapanjem, kao promatra posljednjih postupaka svog oca, sad se onako stojei, nelagodno pokrenu, osjeajui se jo uvijek bijedan i potinjen zbog vee blizine onog nasilnika koji je zamiljeno sjedio u svojoj naslonjai. Nemirno je prelijetao oima po sobi, grizao blijede usne, trljao meke, vlane ruke jednu o drugu i vatreno elio da ode iz sobe, ali se, mislei da ga otac gleda, nije usuivao ni da se makne. Najzad se zbog stalne tiine u sobi osmjeli da proiri ugao svog gledanja unaokolo, i baci samo za trenutak sasvim letimian pogled na lice ovjeka kraj sebe. I odmah vidje da je bilo pogreno njegovo strahovanje da ga Brodie promatra, i da on sa ivim interesiranjem gleda u otvorena vrata sobice za posue, pa umiren tom njegovom zanesenou, pokua da pomakne naprijed jednu nogu. A zatim, kad vidje da to njegov otac nije opazio, nastavi svoje kradomino pomicanje dok najzad ne mugnu iz kuhinje sasvim neujno. Imao je namjeru da se izvue iz kue im bude mogao, i pomirio se s tim da beskrajno eka na ulicama dok mu otac ne bude otiao da legne, ali ga u neosvijetljenom holu zadra svjetlosna pruga koja se 530 probijala iz sobe za primanje. Kad zastade, njemu odjednom pade na pamet misao da bi, poto je tamo unutra Nessie, mogao nekoliko trenutaka prijatnije provesti kod nje prije no to izae u mrazovitu no napolju. Uz to je nesvjesno osjeao neodoljivu potrebu za prilikom da nekome deklamira o sjajnim osobinama svoga novog mjesta i elju da uje neije priznanje puno pohvale, da bi tako prebolio udar zadat njegovom samouvaenju. Zato otvori vrata i zaviri u sobu. Nessie, koja je sjedila za stolom okruena svojim svagdanjim knjigama, ne die pogled, nego ostade skrtenih ruku, pogrbljenih ramena i sputene glave. Ali kad on progovori, ona se tre i uspravi, kao da, su ti iznenadni valovi govora grunuli u nju preko tihe sobe. Svratit u malo do tebe bilo je sve to je on rekao.

 Oh, Matte! viknu ona pritiskujui zatvorenom ruicom lijevu stranu grudi kako si me uplaio! Nisam ula kad si uao. Izgleda da se u posljednje vrijeme trzam na sve. Dok je sad promatrao njeno dranje, nagib njene glave i blage bistre oi pune nijemog izvinjavanja zbog njene slabosti, pred oi mu izae ivo sjeanje i natjera ga da za trenutak zaboravi na svoje stvari. Svemogui boe, Nessie kliknu on buljei u nju ti si sve vie nalik na mamu; naprosto kao njena slika. Gotovo bih rekao da me to ona gleda tim tvojim oima. Zar zbilja misli, Matte? ree ona, jer joj je u izvjesnoj mjeri laskalo to je postala predmet njegovog interesiranja. Otkuda ti to pade na pamet? On se, izgleda, to isto pitao. Mislim da je to zbog oiju; u njima je onaj isti izraz kao da misli da e ti se neto dogoditi, pa unaprijed to iekuje. Nju te rijei uvrijedie, te odmah obori te izdajnike oi i zadra ih upravljene u sto, dok je on dalje govorio: 34* 531 ta je to s tobom u posljednje vrijeme?... Nekako si se promijenila. Sta to nije u redu to te ini takvom? Nita nije u redu odgovori ona polako. Otkako je mama umrla, ja sam oajna kako se samo moe biti, a nemam nikog ivog s kim bih mogla porazgovarati o tome. Ne mogu da podnesem da budem pored... Nancy. Ona me ne voli. Uvijek mi zbog neeg zamjera. Sve izgleda drukije. Ova kua se toliko promijenila da vie nije ni nalik na onu staru... a i tata se promijenio. Pa ti nema razloga da se boji njega. Ti si uvijek bila njegova maza primijeti on. On neprestano nekako lebdi nad tobom. Kamo sree da hoe da me ostavi na miru ree ona sumorno. On me samo tjera da neprestano ovako radim. To ne mogu da -podnesem. A i inae se ne osjeam dobro. Kojeta, Nessie viknu on prijekorno ti si ba prava mama. Treba da se pribere. Sta ti je? Uvijek imam glavobolju. Probudim se s njom, pa me ne naputa cijelog dana. To me ini tako glupom da jednostavno ne znam ta radim. A osim toga, ne mogu da jedem hranu koju sad dobijamo, i uvijek sam umorna. Evo, i ovog asa sam umorna. Bit e opet sasvim dobro im preturi preko glave taj ispit. Nesumnjivo e dobiti stipendiju Latta. Ja u je svakako dobiti viknu ona bijesno. Ali ta e poslije biti sa mnom? To ti meni kai. Hoe li me on i dalje ovako gurati, a da nikad ne znam ta e izai iz toga? On nee nikako da mi kae kad ga pitam. Ne zna ni on sam. Pa bit e uiteljica... to je kao narueno za tebe. Ona mahnu glavom. Ne! To ne bi bilo dovoljno dobro za njega. Ja sam i sama eljela da to budem da se prijavim za uiteljsku kolu, ali mi on nije dopustio. Oh, Matte viknu ona voljela bih da imam nekoga tko bi mu progovorio koju rije meni u prilog. Ja sam upra532 vo oajna zbog toga, kao i zbog svega drugog; ponekad zaelim da se nisam uope rodila! On nelagodno premjesti pogled s njenog moleivog lica, koje kao da ga je, nosei na sebi ig neke tune zamiljenosti, preklinjalo da joj pomogne. Trebalo bi da izlazi iz kue, da se igra s drugim djevojicama posavjetova je on nekako nesigurno. To bi ti malo odvelo misli na drugu stranu. Kako mogu da se igram? viknu ona uzrujano. Jo dok sam bila sasvim mala, on me je pri vezivao za ovo uenje, a sad me svake veeri gurne ovamo, i radit e tako neprestano za itavih iduih est mjeseci. Ako bih se usudila da izaem napolje, on bi me iibao kaiem. Nee mi vjerovati, Matte, ali ponekad mi se ini da u pomjeriti pameu, ako me bude tjerao da ovako radim. Ja izlazim viknu on hrabro. Mene nije mogao zadrati. Ti si drugo odgovori ona tuno, jer se njen slabaki buntovniki ispad stiao i ostavio je utue-niju nego prije. Pa ak i kad bih izala, ta bi mi to pomoglo? Nijedna djevojica ne bi se igrala sa mnom. One ve i ovako nee gotovo ni da govore sa mnom. Jedna od njih je prije neki dan rekla kako joj je otac zabranio da ima bilo kakve veze ma s kim iz ove kue. Oh, Matte, ja bih strano voljela da mi nekako po-mogne! Kako mogu da ti pomognem? odgovori on grubo, razdraen njenom molbom. Zar ne zna da ja odlazim idue nedjelje? Ona se zagleda u njega s lako naboranim elom, i, oevidno ne shvaajui, ponovi:

 Odlazi idue nedjelje? U Junu Ameriku odgovori on gordo gdje sam dobio sjajan poloaj. Na hiljade milja daleko od ove rupe. Ona tada pojmi, pa shvativi iznenada da on uskoro odlazi u daleku zemlju, i da e ona jedina od Brodieve djece ostati da se osamljena i nezatiena nosi sa sadanjim stranim i nesretnim ivotom u toj 533kui, sva pro.blijedje. Matt joj nikad nije bio od velike pomoi, a jo manje ju je tjeio u toku posljednjih est mjeseci, ali joj je ipak brat, drug u nevolji, te ga je ba asak ranije molila za pomo. Usne joj uzdrhtae, oi se zamutie i ona brinu u pla. Nemoj ii, Matte! jecala je ona. Ostat u sama ako ti ode. Neu imati nikoga u ovoj stranoj kui. Sta ti to pria? odgovori on bijesno. Sigurno ni sama ne zna ta govori! Zar da se odreknem prilike kakva se samo jednom u ivotu javlja novaca, i slobode, i svega, i to radi takve kao to si ti? Pa ti si luda! Ja u poludjeti ako ti ode viknu ona. Sta mene ovdje eka tako samu?... Mary otila, ti odlazi; ostajem ja sama! Sta e biti od mene? Dosta s tim zavijanjem! dreknu on na nju, i brzo baci pogled prema vratima. Zar eli da svi uju to tvoje zapomaganje? Ako ne pripazi, on e se za asak stvoriti ovdje. Ja putovati moram, i tu nema ta da se govori. Pa zar onda ne bi mogao i mene povesti sobom, Matte? ree ona gutajui i s tekom mukom uguujui jecanje. Znam da sam mlada, ali bih ti mogla voditi kuu. Ja sam oduvijek eljela da ra-dimo neto tako... a ne da uim ove gadne lekcije. Sve bih ti radila, Matte. Njeno dranje mu je govorilo da bi ga sluila kao robinja, a njene oi preklinjale da je ne ostavlja da ovdje ami jadna i naputena. Oni ne bi htjeli ni uti da ti ide. Sto prije to izbaci iz glave, tim bolje. Mjesto da bude zadovoljna to ti je brat dobio tako divno mjesto, ti udarila u kuknjavu. Radujem se ja tebe radi, Matte ree ona mrkui i briui suze sasvim mokrom maramicom. Ja... ja samo govorim o sebi. U tome i jeste stvar dreknu on. Ne moe misliti ni o kom drugom. Potrudi se da malo vodi rauna i o drugima. Nemoj biti sebina. 534 __ Dobro, Matte ree ona uz posljednji grevit uzdah. Potrudit u se. Na svaki nain, izvini. __ Tako te hou! odgovori on velikoduno, ljubaznim tonom; ali ak i dok je govorio, on uz-drhta, pa promijenivi glas, kao da se ali, viknu: __ O, boe, kako je ovdje hladno! I ti misli da se ovdje moe stajati i razgovarati s tobom ovako bez vatre? Ako tvoj krvotok moe to da podnese, moj ne moe. Moram obui kaput i izai da hodanjem oivim krvotok. I on stade lupati nogama o zemlju, pa okrenuvi se naglo, do viknu sestri: Idem napolje, Nessie. Poto on ode, ona stade ukoena, vrsto steui u ruci lopticu od svoje mokre maramice, upirui zaplakan pogled u vrata, koja su se zatvarala za njim kao vrata tamnice. Put budunosti kojim je ona ila bio je mraan, a meu tamnim i nepristupanim sjen-kama vidjela je kako prolazi i prilika Nessie Brodie, uplaena i sama. Nitko sad nije vie mogao stati izmeu nje i njenog oca, niti se isprijeiti izmeu njeno slabanosti i onog nepoznatog to je on naumio. Matthew e otii, kao to je i Mary otila. Mary! Ona je u posljednje vrijeme toliko mislila o njoj da je sad eznula za zagrljajem njene sestrinske ruke, udjela za utjehom njenog blagog osmijeha, za potporom i hrabrosti koja je zraila iz njenih postojanih oiju. Bio joj je potreban netko pred kim bi mogla raste-' retiti svoju umornu duu, kome bi mogla povjeriti svoje jade, te ju je privlaila misao na sestrinu mirnu postojanost. Mary! proaputa ona, kao da je moli. Draga, Mary, ja te nisam voljela kako si zasluivala dok si bila ovdje, ali sad, o kako bih eljela da si ovdje kraj mene! Cim te gotovo nevjerojatne rijei izletjee iz njenih usta, izraz na njenom smralom, suzama umrljanom licu kao da se odjednom preobrazi, i ono se ozari nekom unutranjom svjetlou. Nada opet zasija u njenim tunim oima, pomijea se s tako smjelom namjerom da ju je samo njeno sadanje oajanje moglo 535navesti da se njom pozabavi. Zato ne bi pisala svojoj sestri? mislila je ona. Strana misao, ali u njoj lei jedina mogunost da sebi pomogne. Gore, skriveno u jednom kutu njene spavae sobe, lealo je pismo koje joj je mama dala nekoliko dana pred smrt, i u kojem je bila Marvna adresa u Londonu. Ako bude

paljivo postupala, njen otac nee nita znati o tome; a znala je da je Mary nee nikad izdati, te sa oivljenom svjesnou o sestrinoj ljubavi ustade sa stolice, pa kao mjesear izae iz sobe i tiho se na vrh prstiju prokrade navie. Poslije kratkog vremena ona se vrati dolje, pa zatvorivi vrata stade paljivo oslukivati, drui cijelim tijelom. Imala je u rukama ono pismo, ali je strepila pred onim to je uradila. Ipak je istrajala u izvoenju svog plana. Za Stolom iupa iz svoje sveske jedan list, pa urno sastavi kratko pisamce puno dirljivog preklinjanja, u kojem u nekoliko rijei kaza Mary u kakvom se stanju nalazi i zamoli je za pomo, preklinjui je da doe k njoj, ako moe. Dok je pisala, svaki as je bacala uzrujane poglede, kao da oekuje da e njen otac ui; ali uskoro napisa onih nekoliko redaka umrljanih urbom i jednom suzom koju nije mogla zadrati, pa zavri pismo. Zatim presavi list s iskrzanim ivicama, i metnu ga u kuvertu, briljivo prepisujui svaku rije, i strpa je u njedra, pa se najzad, blijeda u licu i ustreptala srca, vrati svom poslu nad knjigama, pretvarajui se da radi. Ali su sve te njene mjere opreza bile nepotrebne. Nitko ne doe u njenu sobu cijele te veeri. Nitko ne saznade nita, i ona rano slijedeeg jutra predade poti svoje pismo. = IV James Brodie se budio. Danas mu sunce nije kroz prozor plavilo sobu, da blago prodrma njegovu opruenu priliku, niti su zlatne estice treperile u pravim rijekama svjetlosti pred njegovim pogledom jo bunovnim od sna. Mjesto toga je hladna i sitna kia 536 liala okna i sli vala se niz njih, zamraivala unutranjost sobe prevlaei je surom jednolikou i pokazujui je njegovom poluotvorenom, ulijepljenom ku kao tuno podsjeanje na njegovo izmijenjeno stanje. S neraspoloenjem je zakljuio da ga eka runo vrijeme, a zatim njegovo oko, sad jae otvoreno, tako da se vidio ljepljiv, bijeli krmelj u kutu, napusti prozor, okrenu se satu i postade jo sumornije kad opazi da njegove kazaljke pokazuju osam sati i deset minuta, punih deset minuta preko odreenog, ali neodravanog vremena za ustajanje. Odmah je uvidio da e danas opet zakasniti u kancelariju, da e dobiti nov, otar prijekor od onog naduvenka, efa pisara, koji sad pokuava da kontrolira njegovo radno vrijeme i ak prijeti da e, ako on ne postane taniji, stvar dostaviti pomoniku direktora. Na tu misao njegovo lice kao da jo vie potamni na svjetlijoj pozadini jastuka, a njegove crte kao da se jo dublje urezae, dok mu se oi, izgubivi svoju uroenu sjetnost, ispunie tupom i mrzovoljnom tvrdoglavou. Neka svi idu do vraga, pomisli on, nee oni njemu zapovijedati kako da radi, poleat e u krevetu jo pet minuta uprkos dobrom savjetu direktora brodogradilita Latta! On e, naravno, nadoknaditi proputeno vrijeme time to e izostaviti brijanje, to mu je tada, kao i esto prije toga, izgledalo kao lukav nain da se doskoi silnicima koji ele da ga dotjeraju prema svojim pravilima i obrascima o nainu ivota. To lukavstvo je zgodno dolazilo i njegovoj prirodnoj sklonosti, jer mu je sad bilo mrsko da se brije izjutra, kad se njegova nesigurna ruka esto ponaala vrlo udljivo i ljutila ga dok se trudio da vlada njom, pa mu ponekad i recnula obraz. Sad se u rane sate dana nije osjeao najbolje; jer ne samo da ga ruka nije sluala nego ga je i glava boljela, ili mu se jezik inio kao suho drvo, a u utrobi mu se sve prevrtalo i na samu pomisao na doruak. On je dobro znao da je viski kriv za sve te neprijatne pojave, te je ba u toj sivoj jutarnjoj svjetlosti sa sumornom vidovitou uviao da e morati skresati 537svoje sljedovanje. Kad god bi prije toga donosio takve odluke, on kako je obino govorio sam sebi nije to mislio ozbiljno, ali se sad morao rijeiti jednom za svagda da potpuno zavlada samim sobom; da ne pije nita do ruka, a da se poslije ruka uzdrava sve do veeri, pa da i uvee pije umjereno, jer u stvari mora piti umjereno, ako hoe da ugodi svojoj Nancy, ija je naklonost njemu sad postala prava nasuna potreba. Ona je nesumnjivo za posljednja dva dana bila bolje raspoloena prema njemu, te duhovno neto staloeniji pomisli da se ona, istina, nije vratila u njegovu sobu od one njihove svae one noi poslije njene posjete tetki u Overtonu, ali da onaj jak razlog koji je ona iznijela mora biti na svom mjestu s obzirom na njenu skoranju ljubaznost i po-mirljivije dranje prema njemu. On bez Nancy ne moe. Ona mu je postala tako potrebna i tako neophodna kao to je disanje potrebno tijelu, pa ve iz toga razloga mora dobro paziti kako e ubudue opiti s bocom. Ne moe se ni zamisliti da bi on ikad mogao ivjeti bez nje! Ona e mu se dovee opet vratiti, slaa nego ikad, zbog njegovog prisilnog posta, a ako ne doe, bar e znati razlog. Na tu posljednju misao, njemu kao da duu ispuni neto to je liilo na njegovo staro samozadovoljstvo, te odbacivi pokrivae, ustade iz kreveta. Ali kad mu hladan zrak u sobi doe u dodir s tijelom, on zadrhta, namrti se, pa se, izgubivi onaj svoj zadovoljni izgled, bre-bolje doepa odijelo koje mu je lealo u neureenoj gomili na jednoj oblinjoj stolici. Ubaci se u njega to je mogao bre, pa lice povrno opra vodom i sapunom, a zatim metnu prljavi, meki okovratnik, veza usukanu kravatu i baci na sebe suvie irok

kaput i prsluk. Uteda u vremenu je bila znatna jer cijela procedura oblaenja nije trajala ni pet minuta, te je sad bio gotov, mada tek otprilike, da sie niz stepenice i pristupi doruku. Dobro vam jutro, Brodie viknu Nancy ljubazno, kad on sie u kuhinju. Danas ste tani. Kako ste spavali? 538

__ jje ba onako kako bih elio odgovori on tromo. __ Bilo- mi je hladno! Ali ipak osjeam da e mi dovee biti toplije. __ Niste ba mnogo stidljivi ovako rano izjutra _ dobaci mu ona zaturajui glavu. Srite taj po-rid i budite mirni. On pogleda u porid napuenim usnama i s otvorenom odvratnou, pa viknu: __ Nekako mi se ne jede porid, Nancy. To je prilino teko jelo za doruak. Za veeru bi jo koje-kako ilo, ali sad ne mogu ni da pomislim na njega. Zar nemate nita drugo? Imam jednu lijepu, slatku, suenu haringu, poprenu taman kako treba viknu ona predusretljivo. __ Nemojte jesti porid ako niste raspoloeni. Ja u vam za as donijeti ribu. On isprati pogledom njenu hitru priliku i zapazi vijorenje njenih sukanja i glatko kretanje njenih nogu i lanaka, dok je trala da izvri ono to je rekla, te ga ispuni iznenadna radost zbog osjetnog poboljanja njenog ponaanja prema njemu. Eno, vraa se i prilazi mu, ali bez onih iskrica nezadovoljstva u oima, pa ak i oblijee oko njega i nekako ga udno podsjea na svesrdnost njegove ene u nastojanju da ga to bolje poslui. On osjeti izvjesnu utjehu to je opet postao predmet neijeg portvovanog staranja, a naroito to ono dolazi od njegove drage, ali svojeglave Nancy, tek kad se ona vrati s jelom, pogleda u nju krajem jednog oka i ree: Vi se, kako vidim, opet nekako privi jate uz mene. Sjeam se ponekog jutra kad je zagorio porid bio dovoljno dobar za doruak kakvom jadniku, ali ova sona haringa je ba taman po mom ukusu, a jo mi se vie dopada nain na koji se starate o meni. Vi marite za mene, zar ne, Nancy? Ona je gledala u njegovo iznureno lice, izbrazda-no, upalo i porunjelo zbog izrasle dvodnevne brade, procijepljeno usiljenim i neprikladnim smijeenjem, pa odmjeri njegovu pogurenu i aljkavu priliku, njegove drhtave ruke sa zaputenim noktima, i viknu smijui se kretavo: 539 Pa razumije se, ovjee! Ja sad prema vama gajim takvo osjeanje da gotovo ne volim da to priznam. Srce mi poskoi u grudima kad vas ponekad pogledam. Osmijeh se na njegovom licu ugasi i on pomno zamiri oima, pa odgovori: Za mene je pravo uivanje kad ujem da tako govorite, Nancy! Znam da sasvim grijeim to vam to govorim, ali ne mogu da vam ne kaem da je pravo udo koliko vie ne mogu bez vas. A zatim, jo nikako se ne osvrui na svoj doruak, nastavi gotovo kao da se izvinjava, kao da se brani zbog svog postupanja. Nisam nikad mogao vjerovati da mi netko moe tako prirasti za srce. Nisam mislio da sam takav ovjek, ali znate, eto, tako sam dugo bio bez toga da kad... kad smo se nas dvoje sastali vi ste me lijepo zgrabili pa ne putate. To je iva istina. Neete se ljutiti na mene to vam to govorim, je l'te da neete? Neu, ne! viknu ona brzo. Ba nimalo, Brodie. Dosad vas valjda ve dobro poznajem. Nego deder, nemojte pustiti da vam ode uludo ta haringa, koju sam se ja potrudila da vam pripravim. ekam da ujem kako vam se dopada. A elim da dobro do-rukujete, jer ete danas morati ruati napolju. Da ruam napolju! A zato? viknu on prilino iznenaeno. Pa tek ste prole nedjelje ili u Overton ... neete valjda opet ii da posjetite tetku? Ne, neu! viknu ona drsko zabacivi glavu nego ona dolazi da posjeti mene! A ja ne elim da vi neprestano trkarate za mnom i da ona, to estito, prostoduno eljade da, i to eljade koje me voli bulji oi sluajui vae besmislice. Moete doi uvee. Onda u biti sasvim vaa.

On je neko vrijeme buljio u nju smrknuta lica, a zatim omeka i stade lagano mahati glavom: Do vraga, eno boja! Ala ste vi drsko stvorenje! Kad samo pomislim da ste dotjerali dotle da pozivate svoje prijateljice u moju kuu. Boe moj! Tek po tome vidim koliko ste daleko otili u postupanju prema meni. Trebalo bi da vam stranjicu zagrijem 540 batinama to ste to uradili, a da me niste prvo pitali... ali vi znate da se ja ne mogu ljutiti na vas. Izgleda da nema kraja slobodama koje vi sebi dopuState. __ Pa ta tu ima zlo? upita ona mazno. Zar jedna estita domaica ne moe primiti svoje roake ako to zaeli? A vama e prijati da ruate napolju pa da doete ovamo i naiete na iznenaenje koje u vam pripremiti. On pogleda u nju sumnjivo. Iznenaenje je ba prava rije za nain na koji vi sa mnom postupate ree on, pa poutje, a zatim sumorno dodade: Ubio me bog ako znam zato sam tako mek prema vama. Ne govorite tako, Brodie prekori ga ona blago. Govorite ponekad kao da ste bezboni Kinez. A ta vi znate o Kinezima? odgovori on neraspoloeno, pa najzad obrati panju na haringu i poe je jesti sporim i krupnim zalogajima. A poslije nekog vremena progovori drukijim glasom: E, ovo je ukusno, Nancy... ovako neto bih volio da jedem svakog jutra. Ona je i dalje gledala s nekim udnim ustruavanjem kako on prinosi hranu do prignutih usta, pa odjednom uzviknu kao da se iznenada sjetila neega: Svemogui boe! Pa ta je to sa mnom! Jutros je dolo jedno pismo za vas, a ja sasvim zaboravila na njega. ta viknu on i prestade jesti, pa iznenaeno pogleda ispod gustih, prosijedih obrva. Pismo za mene! Da, sasvim sam zaboravila na njega urei se da vam spremim doruak. Evo ga. I uze jedno pismo sa ugla kredenca pa mu ga predade. On neko vrijeme podra pismo u pruenoj ruci, pa ga privue sebi s izrazom nedoumice u oima i opazi da nosi ig Londona, a zatim nepaljivo uturi svoj debeli palac, razdera kuvertu i izvadi pismo iz nje. Promatrajui ga s izvjesnim interesiranjem dok je itao pismo, Nancy op"azi kako izrazi zbunjenosti, zaprepatenja, iznenadnog shvaanja i liko541vanja prelijeu preko njegovog lica brzinom kojom oblaci jure preko natutenog, vedrovitog neba. Najzad njegovo lice dobi izraz udnog zadovoljstva kad pre-vrnu pismo, i ponovo ga lagano proita, pa zatim die oi s njega i zagleda se u daljinu. Hoete li to vjerovati? promuca on i to poslije tolikog vremena! ta? viknu ona. U emu je stvar? Priklonila je koljena u elji da se puzei vrati natrag! On zautje zanesen u svoje misli, kao da su njegove rijei bile dovoljne da nju upute u sve. Ne znam ta hoete da kaete viknu ona otro. O kome vi to govorite? O mojoj keri... Mary odgovori on polako onoj koju sam nogom izbacio iz kue. Zakleo sam se da se nee nikad vie vratiti dok ne doe da mi polie cipele, da, i koja je rekla da se nee nikad vratiti; a sad evo, ba u ovom pismu moljaka da se vrati kui da mi bude domaica. O, boe! To je za mene bogata nagrada poslije tolikih godina! On podie pismo izmeu pruenih prstiju, kao da njegove oi nee nikad prestati da se naslauju njim, a zatim stade podrugljivo itati: Predajmo prolost zaboravu! Ja elim da mi oprosti." Ako me ovo ne opravdava, onda se ja ne zovem Brodie. Otkako je mama umrla, ja jednako elim da doem kui. Nisam nezadovoljna ovdje gdje sam, ali sam ponekad osamljena" pa nastavi kao da rei. Osamljena! Tako mi boga, to je i zasluila. Osamljena! Dao bog da to due potraje. Ako misli da e se tako lako vratiti ovamo, jako se vara. Neu je. Ne! Nikad! I ponovo se zagleda u Nancy kao da trai neki znak odobravanja, pa nastavi izvijenih usana: Zar ne vidite kako mi ovo daje za pravo, eno boja? Bila je ponosna kako samo moe biti, ali sad vidim da je slomljena. Zato bi inae eljela da se vrati kui? O, boe! Kakvo mora biti ponienje za nju ovo cviljenje, a kakvo meni likovanje prua odbijanje. eli da bude moja domaica! On se na542 mija grubo. Divno, zar ne, Nancy? Ona ne zna da ja imam vas; htjela bi vae mjesto! Ona je bila uzela pismo iz njegove ruke i itala ga. __ ja ovdje ne vidim da ona ba cvili odgovori ona polako. Ovo je sasvim pristojno pisano pismo.

__ Eh, kojeta! viknu on. Ne mislim ja na to kako je ono pisano. Mene se tie njegova sutina. Nju ne moete drukije objasniti, a sama pomisao na to me razdraga, kao da sam se napio nekog odlinog pia. Onda znai da joj neete dopustiti da se vrati? upita ona nesigurno. Ne! viknu on. Neu! Sad imam vas da me pazite. Zar ona misli da meni treba netko kao to je ona. Moe ostati u Londonu, na tome mjestu gdje je sad, i krepati ondje, to se mene tie. Nemojte rjeavati stvar u urbi opomenu ga ona; na kraju krajeva, to je vaa ki. Razmislite malo da ne prenaglite. On pogleda u nju natmureno. Promislio ili ne promislio, ja joj neu nikad oprostiti promrmlja on i tu nema vie ta da se govori. Zatim mu oi odjednom sinuse i on kliknu: Da vam kaem neto to bi moglo da bude zgodna podvala, Nancy i to neto to bi je zabo-ljelo do srca. Kako bi bilo da joj vi odgovorite i da joj kaete da je mjesto koje je traila ve popunjeno. To bi uinilo" da se osjeti bijedna, zar ne? Hoete li? Ne, neu! viknu ona odmah. ta vam pada na pamet? To ete morati uraditi sami, kad je ve o tome rije. Onda ete mi bar pomoi da joj napiem odgovor bunio se on. Kako bi bilo da nas dvoje to uradimo dovee, kad se vratim kui. Ta vaa mudra glavica e sigurno smisliti neto bistro, to u ja staviti u pismo. Onda priekajte do uv^ee odgovori ona poslije izvjesnog razmiljanja a ja u dotle misliti o tome. 543 Sjajno! viknu on, uivajui da zamilja kako e dovee suraivati s njom na sastavljanju toga uvredljivog odgovora keri. Mislit emo zajedno, a ja znam ta vi moete kad hoete. Dok je govorio, iz daljine dopre do njih zvuk roga, koji je as jaao, as slabio, ali se ipak stalno jasno uo i ulazio u sobu blago, ali s upornom istraj-nou. Milostivi boe! viknu Nancy brzo, eno, rog svira devet sati, a vi jo niste ni izali iz kue. Zakasnit ete, ne moe biti gore ako ne pourite. Hajde, sad idite! Nita ja ne strepim od njihovih prokletih rogova odgovori on namrteno. Zakasnit u ako mi je volja. Jo ete pomisliti i da sam rob te vrake pitaljke, koja me uvijek tako odvlai od vas ba kad ne elim da idem. Ali, ovjee, ja ne elim da vi budete otputeni. Sta biste radili kad biste izgubili slubu? Dobio bih bolju. Ba sam u posljednje vrijeme neto mislio o tome. Ovo to imam nije ni izbliza dovoljno dobro za mene. Pih, kojeta, Brodie! ree ona primirujui ga. Dobro je vama tu gdje ste. Mogli biste poi za golubom na grani, pa izgubiti vrapca u ruci. Hajde sad, otpratit u vas do vrata! Izraz na njegov licu postade blai dok je gledao u nju, pa posluno ustade govorei: Na svaki nain vi nita ne brinite, Nancy. Ja u uvijek imati dovoljno da vas izdravam. A kod kapije joj se obrati glasom koji je zvuao gotovo dirljivo: Neu vas vidjeti cijelog dana. Ona uzmae malo i upola zatvorivi vrata, ree bez veze: Uh, ala je vrijeme strano! Treba da uzmete kiobran, mjesto te stare tapine. Neete zaboraviti da danas treba da ruate napolju? Neu odgovori on pokorno. Znate da ja vodim rauna o onome to mi kaete. Hajde sad: dajte mi jedan poljubac prije no to odem. 544 Ona upravo htjede da mu zatvori vrata ispred nosa, ali se pri pogledu na njegovo dranje neto u njoj ganu, te se die na vrh prstiju, prui glavu navie pa usnama dodirnu duboku brazdu koja je obiljeavala sredinu njegovog ela. __ Eto proaputa ona gotovo neujno to je poljubac ovjeku koji ste bili. On je buljio u nju ne razumijevajui, oima koje su gledale moleivo, upitno, kao oi odanog psa. __ Sta ste to rekli? promuca on glupo. __ Nita viknu ona veselo i opet se povue. Samo sam vam rekla zbogom. On je oklijevao pa promuca u neprilici:

 Ako je to bilo ... ako ste mislili na ... na pie, htio sam da vam kaem da se ja spremam da ga smanjim na sasvim umjerenu koliinu. Znam da ne volite da mnogo pijem, pa hou da vam ugodim, eno. Ona je polako mahala glavom i gledala u njega radoznalo, pomno. Nisam uope mislila na to. Ako osjeate da vam se pije, onda valjda morate piti. To vam je jedino ... to vam je valjda neka utjeha. Hajde idete sad, ovjee! Draga Nancy, kako vi dobro razumijete ovjeka promrmlja on uzbueno. Nema nita to ne bih uinio za vas kad ste takva. I on teko premjesti teret s jedne noge na drugu, neto malo zbunjen zbog tog izliva svojih osjeanja, pa viknu glasom hrapavim od obuzdanog osjeanja: E pa, idem ... idem onda. Zbogom i do vienja! Zbogom odgovori ona mirno. I posljednji put pogleda u njene oi, pa se okrenu prema sivom i tmurnom jutru, i utonu u kiu, onako udan, bez kaputa, osobenjaki ovjenan svojim velikim tvrdim eirom, ispod kojeg su mu neuredno strali gusti pramenovi nepodiane kose, i s rukama na leima tako da mu se teak jasenov tap groteskno vukao za njim po blatu. Iao je niz put, a u glavi mu je vladala zbrka o protivrjenih misli, s kojima se mijealo neto osjeanja stida zbog onog iznenadnog pokazivanja uzbu35 Selrdijin zamak 545enosti; ali to je dalje iao, iz te zbrke se sve jasnije izdvajala jedna jedina predstava znaenje njegove Nancy za njega. I ona je od iste ilovae kao i on, te ga razumije, zna potrebe jednog ovjeka, smatra kako je ba maloas rekla da je ovjeku potrebno da se ponekad potkrijepi kojom aom. Toliko se bio zanio u misli o njoj da nije osjeao kiu koja mu je promoila odijelo, te bi mu na tupom, ozbiljnom licu s vremena na vrijeme zaigrao pokoji slab zraak vedrijeg raspoloenja. Ali ukoliko se vie pribliavao brodogradilitu, misli su mu postajale sve neprijatnije, to se jasno vidjelo po neublaenoj smrk-nutosti njegovog lica, jer mu je zadavalo brigu njegovo zakanjenje i mogunost da dobije ukor, a titala ga je i muna svjesnost koju vrijeme nije bilo iskorijenilo o poniavajuem poloaju koji je zauzimao. Uz to je sad u drugoj svjetlosti gledao i pismo koje je primio, i koje mu je sad izgledalo kao nesnosna drskost od strane one koja je nekad bila njegova ki, a koja ga je sad gorko podsjetila na prolost. Zbog tih svojih osjeanja javljao se oporo gorak ukus u ustima, koja su mu zbog slane, na dimu suene ribe koju je pojeo za doruak, bila suha, te je bio edan. Ispred krme Kod brodograditelja" on odluno zastade, pa osjeajui se jai zbog rijei koje mu je Nancy rekla na rastanku, promrmlja: O, boe, kako su mi usta suha. Ve sam ionako zakasnio pola sata pa mogu o istom troku i ovo obaviti. Ue u krmu bacivi preko ramena upola prkosan pogled prema zgradi s kancelarijama, koja je leala preko puta, a kad izae etvrt sata kasnije, njegovo je dranje bilo ponovo zadobilo neto od onog njegovog starog prkosnog samopouzdanja. Tako proe i kroz glavna vrata s automatskim zatvaranjem na zgradi za kancelarije, pa poto proe kroz hodnike, sad sasvim lako zbog navike, ue u svoju kancelariju visoko dignute glave i stade naizmjenino gledati u dva mlada pisara koji podigoe oi s posla da ga pozdrave. 548 je ii ona matora, nosata svinja ve obilazila? __ upita on; jer ako jeste, mene ba nimalo nije hrisa zbog toga. __ je li gospodin Blair? upita jedan od one dvojice. Ne, nije jo dolazio. __ jjmi uini Brodie, kome bi straSno prijatno kad ga odjednom svega ispuni osjeanje olakanja. __ Yj sigurno mislite da imam sreu. A ja u vam boiici rei da mi nije ba nimalo vano da li e on saznati da sam zakasnio ili nee. Kaite mu ako hoete. Meni je sasvim svejedno ree on, pa baci eir na klin, a tap u jedan ugao, i spusti se teko na svoju stolicu. Drugi pisari se pogledae pa, poslije kratke utnje, onaj koji je govorio 2a obojicu primijeti bojaljivo: __ Neemo rei ni rijei, gospodine Brodie. Vi to svakako znate i sami. Nego sluajte: vi ste pokisli do gole koe, skinite kaput da vam se osui. __ Ne, neu! odgovori on grubo, otvarajui svoju raunsku knjigu, pa uze jedno pero i poe raditi. Ali poslije kratkog vremena die glavu i ree drukijim glasom: Ali ipak vam hvala. Vi ste obojica dobri mladii, a znam da ste me i ranije pomagali. Ja sam u stvari dobio neke vijesti koje su me uzrujale, te jutros nisam onakav kakav sam obino. Oni su znali poneto o njegovim prilikama iz njegovih nastupa nepovezanog prianja u toku proteklih est mjeseci, te onaj koji jo nije govorio primijeti: Nadamo se da nije nita o Nessie, gospodine Brodie?

 Ne odgovori on ne o mojoj Nessie. Ona je, bogu hvala, sasvim na svom mjestu; radi junaki, i ustremila se pravo na stipendiju Latta! S njom nisam nikad imao nikakve muke. Ovo je neto drugo, ali ja znam ta u. Preturit u ja i to preko glave, kao to sam preturio i sve ostalo. Oni ga ne htjedoe dalje pitati, te sva trojica nastavie da rade u tiini koju je remetilo samo kri-Panje pera po papiru, utanje pri okretanju nekog lista, nemirna kripa neije stolice i mrmljanje s Bro35 547dievib usana, dok se trudio da voj zamagljeni mozak usredsredi na cifre pred sobom i avlada ih. Prijepodne je bilo ve dobro poodmaklo, kad napolju u hodniku odjeknu otar korak, a vrata se otvo-rie da propuste urednu priliku gospodina Blaira. Sa svenjem papira u ruci on zastade zs trenutak, namjesti na visoki nos cviker sa zlatnim ramom i izvjesno vrijeme promatrae pisare koji su radili pod njegovim otrim pogledom. Njegov se pogled najzad zaustavi na Brodievoj polegloj prilici, iz ijeg se vlanog odijela dizala para u obliku tople izmaglice, i dok ga je promatrao, njegov pogled poe pokazivati sve vee negodovanje; on proisti grlo, kao u znak upozorenja, pa prie blie, vitlajui papirima koje je drao u ruci, kao nakostrijeenim perjem. Brodie viknu on molim t& jedan trenutak vae panje. Brodie se ne mae s mjesta, ve samo podie glavu I otro pogleda u efa. No ree on. Sta Je sad? Mogli biste da ustanete kad govorite sa mnom predbaci mu Blair. Svi ostali pisari ustaju. Ja sam, znate, nekakav neobian ovjek; moda je ovo uzrok tome odgovori Brodie polako. Meni je lijepo i ovako. Sta elite od mene? Ovi rauni! - dreknu ef Ijutito. Poznajete li ih? Ako ih ne znate, ja u biti toliko slobodan da vas izvijestim da oni predstavljaju va rad... va takozvani rad! Svi su pogreni! Cifre su vam potpuno pogrene, a zbir bezobrazno netaan. Dosta mi je vae smetenjake nesposobnosti, Brodie. Ako mi ovo ne budete mogli objasniti, morat u cijelu stvar dostaviti svom pretpostavljenom. Brodie iskolai oi sa papira prema ukradenom i uvredljivom licu efovom, pa i osjeanjem nesnosnog ponienja zbog svog poloaja, odgovori namrteno, tihim glasom: Ja sam radio to sam bolje mogao. Bolje ne mogu. Onda to vae najbolje nije dovoljno dobro odgovori Blair povienim, gotovo krastavim glasom. 848 . * __ ^gj ra(j je u posljednje vrijeme postao uasno av, a vae ponaanje jo gore, ako je to uope mo-e' Va izgled poniava dostojanstvo ove kancelarije Ja sam uvjeren da Sir John ne bi to nikad dopustio da je znao za to praskao je on, guei se od ijutine ve vam i sam dah bazdi na pie. Pa to je grozno! Brodie je sjedio sasvim mirno, oborena pogleda, s bunilom u glavi i pitao se da li to on, James Brodie, sjedi tako mirno pred uvredama toga bijednog pedanta. Zamiljao je sebe kako skae, hvata onog za guu i drma ga sve dok mu gotovo duu ne istrese iz tijela, da ga zatim zakovitla, kao ta je zakovitlao i dvaput veeg od njega, i bijedno ga izbaci kroz vrata. Ali je umjesto toga jednako sjedio nepomino ea svojoj stolici i mucao nekim bezizraznim glasom: Moje vrijeme izvan ove kancelarije je moj lina stvar. Mogu a ga upotrijebim kako mi je volja. U kancelariju morate doi sposobni za rad produavao je Blair uporno, hladno. Vi te rav primjer ovim mladim ljudima. Ve i sam va izgled je mrlja na naem poduzeu. Ostavite moj izgled na miru, prokleti bili! proita Brodie kroz zube, pobjesnivi odjednom. Vie volim da budem ovakav kakav sam nego da imam to vae nacifrano lice. Nemojte biti drski, molim vas viknu Blair, a blijedo mu lice pocrveni. Dostavit u vas zbog drskog ponaanja. U redu, samo me ostavite na miru viknu Brodie pogledavi navie iz svog zgrenog poloaja nad pisaim stolom, kao neka divlja ivotinja, savladana u ropstvu, ali jo zvjerski raspoloena. Nemojte me suvie izazivati, jer ete se ravo provesti. Osjeanje prikrivene opasnosti, koje mu je prijetilo iz bijesnog pogleda njegovog potinjenog, natjera gospodina Blaira da se uzdri od daljeg omalovaavanja svog sugovornika, pa samo prezrivo tresnu sveanj papira na Brodiev sto i ree ledenim glasom; Da mi ovo odmah ispravite, i to bez greke, V molim vas inae u znati uzrok pa okrenuvi se, izae kruto iz kancelarije. Kad se vrata zatvorie za njim, ne nastade nikakva uzbuna, nego zavlada tiina koja je bila munija od svake bure. Brodie je sjedio kao kip od kamena i preturao po glavi sve uvrede koje je podnio, i u svom ponienju osjeao da su u njega upereni udrueni podrugljivi pogledi one dvojice. On jednim krajikom oka opazi kako se jedna ruka pomalja preko ivice njegovog pisaeg stola i neujno uzima one uvredljive raune i, mada je znao da mu to njegove

kolege dobroudno pritiu u pomo, duboko urezana zlovolja njegovog lica se ne ublai. Sjedio je tako beskrajno dugo ne dodirnuvi pero i poslije izvjesnog vremena opazi, ne govorei ni rijei, kaKo se prepravljeni dokumenti opet neujno vraaju na njegov sto pred njega, a zatim ostade u tom poloaju stroge ravnodunosti sve dok u jedan sat nije zasvirala pitaljka za ruak, a onda je odmah ustao sa stolice, zgrabio eir i brzo izaao iz sobe. Neke se uvrede, moda, spiraju krvlju, ali se on urno trudio da na drukiji nain otkloni sjeanje na to ponienje. Kad se vratio na minut tano u dva sata, izgledao je kao da je u njemu djelovao neki tajanstven, blagotvoran uticaj, koji je svojom silom odagnao njegovu sjetu, izgladio surove brazde na licu, i ubrizgao mu u ile fluid veselosti, koji je sad radosno strujao kroz njega i sjajno zraio. Sad sam ja prvi ovdje, momci viknu on s tromom duhovitou, kad dva mlada pisara stigoe zajedno, ubrzo poslije njeea i to tano kad su iskucala dva sata. Ali kako vi to dolazite tako kasno? Pa to je grozno! Ako ne popravite to vae neuredno dolaenje, ja u vas dostaviti pretpostavljenom ... onome podbuhlom naduvenku koji je jutros dolazio. Zatim se buno nasmija, pa nastavi: Zar ne moete da se ugledate u mene, koga vam istiu kao uzor svih vrlina! Sad ste veseli, gospodine Brodie ree sumnjivo jedan mladi. 550 A to da ne! Ja ne bih nikad dopustio da me smlati neto kao ono to se jutros dogodilo. Ni za zivu glavu, momiu! Samo su me izvjesni drugi obziri zadrali da onom bijedniku ne zavrnem onu njegovu ukruenu iju. On je, znate nastavi povjerljivo oduvijek bijesan na mene zbog naina na koji sam ja ispred samog njegovog nosa doao u ovu kancelariju, ali sam imao takvu vezu da on to nije mogao sprijeiti. On tu izvue lulu iz depa, pa je snano istrese lupajui njom o sto, i poe je puniti. Neete valjda puiti, gospodine Brodie? viknu prvi pisar, diui neto malo zabrinut pogled sa svoje raunske knjige. Znate da je to strogo zabranjeno. Brodie odgovori gledajui natmureno u njega, i lako se njiui na stolici. A tko e mi zabraniti? Ja mogu ovdje da radim to hou. Ovakav ovjek kao to sam ja ne mora da moljaka za doputenje da bi zapalio lulu. I on prkosno izvede svoju namjeru, umno poteui dimove, i prezrivo bacivi na pod dogorjelu ibicu. A zatim, zamiljeno maui glavom izmeu dva dima, nastavi: Ne, i nikad neu moliti. Boe moj, da je meni da doem do onoga na to imam pravo, ne bih ja sad sjedio ovdje u ovoj smrdljivoj kancelariji. Ja sam visoko iznad ovakvog posla, ' visoko iznad svake vrste rada. To je prava boja istina, ali, eto, ne moe se dokazati, te moram sve da podnosim kako znam i umijem. Ne! asti mi, ne! Mnogi bi ovjek u ovom gradu bio sretan da ima krv koja tee u mojim ilama. On tu pogleda u njih, oekujui njihovo odobravanje, ali videi da su njegovi sluaoci, kojima su ve bile dosadile uvijek iste prie o njegovim pretenzijama, pognuli glave s izrazom ravnodunosti, on osjeti nezadovoljstvo, ali ipak to njihovo nevjerstvo okrenu u svoju korist, time to iz depa na kuku izvadi malu, pljosnatu bocu, pa je brzo prinese ustima, a zatim kradomice vrati u dep. Poto se tako potkrijepio, 551on nastavi, kao i da i ne opaa da ga. oni slabo sluaju: Krv nije voda! Nita nije istiniti je od toga. Ja u se opet podii. Mene je ovdje dovela samo odvratna zavist, ali to nee dugo trajati. Valjanog ovjeka ne moe dugo drati pod sobom. Opet u se ja vratiti meu ljude koji e priznati moju vrijednost i opet u ii na Stonu izlobu, i druiti se sa lordom namjesnikom pokrajine, i biti u najboljim odnosima, na ravnoj nozi, imajte na umu naglasi on mahnuvi Julom kroz zrak da, na ravnoj nozi sa najplemenitijom krvi u pokrajini, te e moje ime opet izlaziti u novinama medu njihovim imenima. Dok je tako gledao u budunost, tim osvrtom na slavnu prolost, njegovo se oko ovlai, donja usna djetinjasto otrombolji, a grudi zatalasae i on Dro-mrmlja: Boe! Divno je doivjeti tako neto! Hajde sad, gospodine Brodie zamoli ga onaj drugi pisar, prekidajui ga u njegovim premiljanjima ostavite lulu. kad ste ve malo popuili. Ne bih volio da imate neprilike. Brodie za asak pogleda u njega namrteno, pa prte u smijeh. E, ovjee, ala se vi plaite. Nego tano. Tako je kako kaete. Popuio sam jednu, ali u pripaliti i drugu. I jo neto: popit u i koju kapljicu. I lukavo izvue onu bocu, pa dok su ga oni gledali zaprepaeno, povue iz nje dug gutljaj. I umjesto da pljo-sku vrati u dep, on je metnu pred sebe, na pisai sto, pa ree: Bit e mi bolje pri ruci, medena moja, a mogu i gledati u tebe kako se prazni, sve malo pomalo. Zatim, ponosan to su u njega upereni njihovi brini pogledi, nastavi:

 Kad je rije o neprilikama ima neto to mi je onaj kepec jutros rekao, a to je bilo tako smijeno da mi je ostalo u pameti i on se strano namrti ve i na samo sjeanje o tome. ^Sislim da se sjeam kako je rekao: Ve i sam va izgled je mrlja na naem poduzeu." Jeste, tako je, to su 552 . ve rijei. E pa, kaite vi meni, momci ta je n kog vraga, mislio s tim? Ima li to neprilino u mom izgledu? I dok su oni nesigurno mahali glavom, on je gledao u njih s ratobornim izrazom lica. __ ja Sam ovjek prijatne spoljanosti, zar ne? __ viknu on prema njima, promatrajui sa snanim i pretjeranim odobravanjem. To sam znao viknu on To je samo njegov niski prkos. Da! Uvijek sam bio krupna, prava muka prilika, lijepo razvijen, s koom svijetlom i istom kao u djeteta. A osim toga nastavi on gledajui u njih iskosa i lukavo, pri emu je gladio grubu strnjiku po svojoj mrkoj bradi, uz resko utanje ima i drugo neto po emu znam da se on vara. Vi ste moda suvie mladi da s vama govorim o tome, ali nee biti nikakvo zlo ako vam kaem da postoji jedna cura da, najljepa cura u Levenfordu, koja dri do mene vie no do ma koga drugog. udno. Moram neto da popijem im samo pomislim na nju. I on sa ozbiljnom dostojanstvenou napi zdravicu najljepoj curi u Levenfordu, pa za neko vrijeme uutje, dok je blaeno mislio o njoj. elio je da pria o njoj, da se ponosno razmee njenim draima, ali ga je zadravala neka laka sjenka ustezanja, te dok je sastavljenih obrva zavirivao u sve tamne kutove svoje due i traio uzrok tog ustruavanja, njemu kao da iznenada sinu neka svjetlost u glavi. Postade svjestan da ne moe slobodno govoriti o njoj zato to mu ona nije vjenana ena. I on se, na to zapanjujue otkrie svog smuenog mozga stade u dui grditi zbog te nemarnosti. E, boe moj promrmlja on za sebe; nisi poteno postupio prema njoj. Trebalo je ranije misliti na to. alosno je mahao glavom, pa ponovo potee jedan gutljaj da se pomogne u razmiljanju, i tada se osjeti duboko potresen zbog poloaja svoje Nancy te proapta planim glasom: Mislim da u to uraditi. Tako mi boga, uradit u to za nju. I gotovo se rukova sam sa sobom 553da sebi estita na plemenitosti odluke koju je toga asa donio da od nje naini potenu enu. Ona, istina, nema nikakvo znaenje u drutvenom pogledu, ali ta s tim? Njegovo ime e pokriti sve to, pokrit e ih oboje, sigurno vezati za kuu i popraviti svoj ugled u oima grada, a i umiriti one vjeito tune, upitne poglede koje s vremena na vrijeme opaa u oima svoje Nessie. Odjednom tresnu pesnicom po stolu i viknu: I uradit u to! Jo veeras u joj to kazati. A zatim, smijeei se usiljeno prema zbunjenim licima pred sobom, ree s izvjetaenim izrazom uzno-site ispravnosti: Nita se vi ne uznemirujte, momci! Ja ovamo smiljam neke planove i ba sam sad odluio da uradim neto za svoju Nessie. Ona to potpuno zasluuje. Zatim, spustivi glas, namignu lukavo i dodade: Jedno malo pitanje domae politike, o kojem ete vi neto uti kad-tad. I ba htjede da ih bolje obavijesti, kad jedan pisar, moda unaprijed opaajui bujicu novih otkrivanja koja bi mogla naii, pohita da njegovu panju skrene u drugom pravcu, te viknu: A kako napreduje vaa Nessie, gospodine Brodie? On je neko vrijeme mirkajui gledao u pitaa, pa onda odgovori: Divno! Znate da divno napreduje. Ne postavljajte glupa pitanja, ovjee. Ona kao da ve ima u depu stipendiju Latta. A zatim, poletjevi prema novom predmetu koji se ukazao njegovom brljivom mozgu, nastavi: To mi je velika utjeha, ta moja curica. Za mene je pravi praznik kad ona s vremena na vrijeme pomrsi raune onome mladom Griersonu. Ona ga, znate, stalno tue, a kad god se to desi, ono slatko-rjeivo njukalo, njegov otac puca od jada, Da! Mora da puca od jada! On se zakikota i na samu pomisao na to, pa jae nakrenu bocu na usta, i kako, dok ju je praznio, nije 554 mogao u isto vrijeme piti i smijati se, on se zagrcnu, pa udari u dugo i otro kaljanje. __ Lupnite me u lea, vrag vas odnio! jedva izusti on crvena i nabrekla lica i suznih oiju, onako nagnut naprijed i daui kao bolestan i iznuren slon. __jae, jae! viknu kad jedan od one dvojice skoi i poe ga lupati po pognutim leima.

_ Gadan vam je taj kaalj ree jedan mladi kad se nastup najzad stia. Eto ta vas snae kad sjedite u mokrom odijelu. __ Kojeta! Ovo uope nije kaalj odgovori on briui lice rukavom. Ja jo nikad nisam nosio kaput, niti u ga ikad nositi. Izgubio sam negdje svoj kiobran, ali nita ne mari; kia mi, izgleda, uvijek ini dobro. Jak sam kao clvdesdalski pastuh. I on uspravi svoju koatu priliku da im pokae kakva je ljudina. -- Nessie nije na vas, gospodine Brodie primijeti prvi govornik. Ona ne izgleda jaka. Brodie pogleda natmureno u njega, pa ree ljutito: Ona je zdrava kao dren. Jeste li i vi jedan od onih mekuaca koji se trude da ljudima iznalaze bolesti. Kaem vam da joj ne fali nita. Prolog mjeseca je neto malo kunjala, ali to nije bilo nita. Vodio sam je kod Lawriea, a on kae da je u nje glava kakve nema u hiljade da, a ja bih rekao u milion slinih. On baci unaokolo pobjedonosan pogled, pa zaviri u bocu da izrazi svoje oduevljenje, ali je, primijetivi da je prazna, zgrabi, pa je jednim sretnim pogotkom hitnu u koaru za papir odakle ju je jedan od njegovih dugotrpeljivih kolega kasnije iz milosra izvadio i bacio u Leven. To se zove gaanje viknu on veselo. Imam silno oko! Mogao bih i ne trepnu vi sa pedeset koraka oboriti zeca u trku! Zeca! Do sto avola! Kad bih bio ondje gdje bi trebalo da sam, ja bih bio prvi na strelitu, a ljuke i fazani bi pljutali kao ciganii. 555Upravo se spremao da ponovo razveze priu o plemenitosti svog drutvenog poloaja, kad mu odjednom pogled pade na sat. O, boe! Je li mogue! Skoro pet. Ja sam ovjek kome vrijeme brzo prolazi. On aljivo zamiri na jedno oko, pa se zakikota 1 nastavi: Vrijeme brzo proe kad se vrijedno radi, kako bi reklo ono uobraeno tene, onaj Blair. Ali ja vas, ini mi se, moram ostaviti, momci. Vi ste krasni drugovi, i ja vas jako volim, ali sad imam da svrim neto vano. I stade trljati ruke kao da se raduje neemu, pa dodade namigujui; Ako onaj na ljubimac doe prije pet sati, kaite mu da su rauni u redu i da sam ja otiao da mu kupim zveku. On tromo ustade sa stolice, metnu eir na glavu i dvaput ga pomjeri prije no to namjesti po volji njegov pranjavi obod, a onda uze svoj teki tap i, sad treten pijan, zastade ispunivi itav otvor vrata svojom tjelesinom koja se ljuljala. Momci! viknu on uperivi tap u njih kad biste znali kamo ja sad idem, ispale bi vam oi iz glave od puke zavisti. Ali nikako ne biste mogli i vi sa mnom. Ne, ne! Postoji samo jedan ovjek u ovom gradu koji moe ovim krasnim, krasnim putem. A zatim, gledajui u njih znaajno, dodade s dramatinom nasladom: A taj ovjek sam ja! I najzad, posljednjim izbuljenim pogledom preletje preko njihovih strpljivih ali zbunjenih lica, i lagano izae iz sobe povodei se. Vodila ga je stretna zvijezda, jer dok je buno iao hodnikom, udarajui as u jednu as u drugu stranu, ne srete nikoga, te u pet do pet izletje na slobodu kroz glavna vrata i uputi se kui. Kia je sad bila prestala, a zrak je strujao svje i hladan kroz pomrinu u kojoj su tek pripaljene uline svjetiljke svjetlucale odraene u mokrim ulicama, kao beskrajan niz topaznih mjeseca po povrini crne, 556 tihe vode. Ravnomjerno ponavljanje tih odraza, od kojih svaki kao da je neosjetno plovio prema njemu, silno je zabavljalo Brodiea, te se smijao i govorio sebi da mora ispriati Nancy o toj udnoj izvrnutoj nebeskoj pojavi. Nancy! Glasno se cerekao pri pomisli na sve ono o emu e imati da priaju te veeri, od sastavljanja jednog pisma estokog kao kopriva za onu tamo u Londonu, pa do slatkog prijedloga koji je odluio da joj uini. Njoj e, razumije se, biti neprijatno kad vidi da se on vratio moda s malo vie pia u sebi to je velikoduno i povjerljivo priznao pomrini ali e iznenadna radost zbog njegove ponude braka razagnati svu tu neprijatnost. On je znao da je ona, nevaljalica jedna, uvijek udna za sigurnim poloajem, kakav bi joj tako fini ovjek mogao pruiti, i ve je uo kako vie ushieno: Je !i vi to ozbiljno mislite, Brodie! O, boe, ovjee, naprosto ste me svu oamutili. Da se vjenamo! Pa ti zna da u ja poletjeti kao bosa u baru. Hodi da te svojski zagrlim!" Da, poslije tog velianstvenog ustupka s njegove strane bit e ona prema njemu ljubaznija nego ikad; i oi mu zasvijetlie pri pomisli na naroite izraze njene naklonosti koje e s pomou toga noas dobiti. Dok je tako iao naprijed, s toplom svijeu da ga svaki njegov teturav korak, pribliava njoj, nije mogao da nae dovoljno jako poreenje koje bi vjerno opisalo njenu draesnost i onu mo kojom ga dri u vlasti.

 Ona je jednostavno... lijepa! promrmlja nerazgovijetno; tijelo joj je bijelo i vrsto kao grudi u nekog lijepog pileta. isto bih je mogao pojesti! Misli su mu postajale sve neobuzdanije, te su mu raspaljivale udnju i pojaavale uzrujanost, dok najzad s naporom ne ustra uz stepenice pred svojom kuom, pa nestrpljivo kljuem napipa bravu, otvori vrata, i upade u mrak u holu. Nancy! Evo me, doao sam ti! On neko vrijeme postoja u pomrini, oekujui a mu ona odgovori vikanjem, ali kako mu ona ne odgovori, on se nasmijei budalasto pri pomisli da se 557ona krije i eka da je on nae, pa izvadivi kutiju ibica iz depa, zapali plinsku svjetiljku u predsoblju, snano spusti tap na njegovo mjesto na klinanici, okai eir pa ivo ue u kuhinju. I tamo mrak! Nancy! viknu on s uenjem u kojem je bilo i osjeanja neprijatnosti to se ali? Meni nije do igranja mure. Nisu mi potrebni tvoji nestaluci, enska glavo! Tebe hou! Izai! Ali ni dalje nije bilo nikakvog odgovora niotkuda, te on nezgrapno prie plinskoj svjetiljci nad kaminom i zapali plin, pa se okrenu da razgleda po sobi, i na svoje zaprepaenje vidje da sto nije postavljen i da nema ni traga od kakvih priprema za aj. On za trenutak ostade nepomian, upirui zapanjen pogled u goli sto, i Ijutito stisnutih usana, a onda mu, izgleda, neto sinu u glavi, te stade mrmljati polako, a njegova namrtenost popusti. Pa otila je na stanicu s tom svojom tetkom. Ala je to drskost! Prvo me poalje da ruam napolju, pa me sad puta da ekam na aj. Obuze ga osjeanje lake veselosti, koja prijee u dubok, grohotan smijeh, dok je gotovo s ponosom razmiljao o njenoj bezobzirnosti. Boe, pa to je baS onakva drugarica kakva njemu treba! Ali se ta njegova veselost stia, a on i dalje nije znao ta da radi, te najzad doe do zakljuka da mora priekati da ona nae za shodno da se vrati, pa stojei okrenut leima kaminu, pusti da mu pogled zaludo krui po sobi. Da! Za njega je i sam taj zrak proet njenim prisustvom; gledao ju je kako bezbrino leti tamo-amo, kako nemarno sjedi u njegovoj naslonjai, kako se smijei, kako razgovara, ak i kako mu prkosi. Da! Cak i ona igla za eir zabodena u kredenc, samo je olienje njene drske, bezobrazne, nedostine ravnodunosti. Ali je na kredencu lealo i neto drugo, neko pismo privreno onom iglom ono saopenje koje je primio o doruku od svoje keri te on prie i prezrivo ga uze u ruke. Izraz na licu mu se odjednom promijeni kad opazi da to nije ona ista kuverta, nego neka druga, adresirana na njegovo ime, pisarskim, poloenim rukopisom njegovog sina, krasno558 pisom tako slinim Mattovoj izvjetaenoj uglaenostl da ga Je uvijek draio. Drugo pismo! I to od Matta! Zar se to podmuklo, kukaviko unjalo sad tako plai od njega da mu mora pisati ono to ima da mu kae, umjesto da mu to saopi asno, kao ovjek? On je pun dubokog prezrenja promatrao lijepo ispisana slova na kuverti, ali mu se izraz izmijeni kad, nagnuvi glavu na jednu stranu, primijeti, sasvim bez veze sa samom stvari, kako njegovo ime lijepo izgleda gotovo kao tampano ispisano tim tanim slovima koja je sad gledao pred sobom. Gospodin James Brodie!" To je ime kojim se ovjek moe diiti. I dok se lako smjekao, njega sveg obuze gospodstveno raspoloenje, koje mu vrati uivanje u sebi samom, te u tome zadovoljstvu nemarno otvori pismo i izvue jedini list papira iz kojeg se sastojalo. Dragi oe proita on bio si isuvie naduven i silovit te nisi htio da uje nita o mom novom mjestu, inae bi saznao da je to poloaj za oenjena ovjeka, Ne nadaj se Nancvnom povratku. Ona odlazi sa mnom da pazi da ne padnem s konja! Voli te tvoj posluni sin Matt." Obuzet ogromnim zaprepaenjem, on dvaput proita ono nekoliko rijei, pa die pogled koji nije nita vidio, i pun nevjerice promrmlja: Sta on to hoe da kae? Kakva posla ima Nancy s konjem te budale? Voli te tvoj posluni sin! . pa taj je poludio! Zatim odjednom, kad mu znaenje toga pisam-ceta najzad doprije do tupog i smuenog mozga, sav oamuen, on osjeti da i on ludi, kad na poleini papira spazi navrljano Nancvnim djetinjastim, neispisanim rukopisom: Matt i ja idemo da se vjenamo i da se divno provodimo. Ti si bio suvie zaljubljen u bocu, te me nisi mogao uzeti za enu. Zato dovee ponesi nju u krevet. Ti, matora budalo!" Sa usana mu se ote straan krik. Najzad je shvatio da ga je ostavila. Pismo mu se izgubi iz vida, sva mu se soba okrenu oko njega i ode nekuda, a on se nae sam u ogromnom prostranstvu tame. Njegove bolne oi su nijemo gledale ispod ela, natu559Stenog zbog potpunog saznanja o ovom gubitku. Njegov roeni sin Matt oteo njegovu Nancy! Pun oajanja od tog udara, on osjeti da bi bilo mnogo bolje da ga je onaj metak iz revolvera odmah ubio na mjestu, tamo u onoj kui na Vennelu, i da je ovaj udarac koji mu je sin zadao mnogo strasniji i bolniji od smrti!

Onaj slabi, njegov prezreni sin, odnio pobjedu nad njim. On odjednom munjevitom brzinom shvati kako su ga vukli za nos itave posljednje sedmice; sjeti se Nancjme ravnodunosti, a zatim njenog izvjetaenog, ali ipak umjerenog pokazivanja naklonosti, njenog zakljuavanja vrata, izmiljanja roaka u Overtonu, Mattovog potpunog iezavanja iz kue sve mu je sad bilo jasno, pa se sjeti i onog prizora kad je iznenada naiao na njih u kuhinji i kad je ona razbila alicu ba u trenutku kad je on upitao sina 0 njegovom mjestu. Svemogui boe, kako je bio lud! Matora budala!" tako ga je ona nazvala, i kako mu se morala smijati, kako mora da mu se sad oboje rugaju! Sad ne zna nita, ni kako su otili, ni kuda su otili. Sasvim je nemoan, jer zna samo da su zajedno, i ostaje mu da samo stoji tu i da misli o njima 1 njihovoj nepojmljivoj prisnosti, od ega se prosto previjao u mukama. Iz te tamne zanesenosti trgao se, kao onesvijeen ovjek kojem se odjednom vrati svijest, na glas svoje Nessie koja je, uavi u kuhinju, uplaeno gledala u njega i bojaljivo mrmljala: Da ti napravim malo aja, tata? Ja nisam pila aj, a nisam ni ruala. On die svoje izmueno lice, pogleda u nju glupo, pa viknu priguenim glasom: Idi odavde. Idi u sobu za primanje. Idi pa radi svoje lekcije. Idi kud bilo, samo me ostavi na miru. Ona pobjee od njega, a on ponovo utonu u mune misli, pun dubokog saaljevanja sebe sama, koje kod njega izazva pomisao da sad nema nikoga vie tko bi se starao o njemu i Nessie, osim one njegove ishlapjele i nesposobne majke. Morat e doi natrag ona ... njegova ki Mary! Morat e joj dozvoliti da se vrati da mu vodi kuu, ma i samo njegove Nessie 560 ,. Marv se sad mora vratiti! U glavi mu srnu enje onog njegovog razgovora o toj stvari wTon osjeti nov udarac kad se sjeti kako e umiljavao da mu napie pismo kojim e odbiti A ona je za sve vrijeme njihovog razgovora rnala' da e ga napustiti. Suvie je kasno doao sa svojom ponudom braka, a sad, kako da uope ivi bez nie I prostrijeli ga bolna misao kako ona, moda, ba u tome trenutku lei u naruju njegovog sina, otvara usta njegovim poljupcima i blaeno predaje u njegov zagrljaj svoje vrsto i bijelo tijelo. I kao da hoe da ispred svojih oiju skloni tu sliku koja ga mui, on die ruku pa je pritisnu na ustreptale oi, pri emu mu se usne bolno iskrivie, a iz grudi koje su se nadimale od jada, ote jako i grevito jecanje, koje odjeknu u tihoj sobi. Poto je uspjeno preao prvu polovinu svog puta, vlak koji u tri sata i dvadeset minuta polazi iz Glas-gowa za Ardfillan bio je ostavio za sobom Overton, i proavi ispod niskih, mokrih, punih dima svodova tunela Kilmahe, izbio u vjetrovito martovsko popodne, uz kratko, pobjedonosno pitanje, koje ostavi za sobom traku pare to se kovitlala za lokomotivom kao zastava na brodu, a uskoro zatim se poeo lagano sputati niz blagi nagib pruge koji je oznaavao pribliavanje levenfordskoj stanici. Vlak je bio lako optereen, jer je imao nekoliko praznih vagona, a nekoliko drugih sa tek pokojim putnikom, pa je, kao da je svjestan da se popeo uz jak uspon kod Poind-faulda, i proao kroz tamne, aave peine Kilrnahea, sad iao bez napora i slobodno, kroz meki, mrkosivi predio, koji je eljeznika pruga prosijecala kao duga brazda sasvim suena u daljini. U vlaku je sjedila jedna djevojka sama u jednom odjeljenju, u jednom kutu, okrenuta u pravcu lokomotive i s malim koferom, koji je sainjavao sav M SelrdJjtn zamak 561njen prtljag. Sjedila je uspravno, ali ne ukoeno, i pogledom uprtim kroz prozor ivahno, ali zamiljeno pratila sve promjene u predjelu koji je promicao pored nje, odjevena u kostim od prostog, sivog, trajnog, ne ba skupog tofa, skrojenog lijepo i uredno, ali ne po modi, dok je na crnoj, vrsto upletenoj kosi nosila sivi, pliani eir, ukraen samo uskom, ruiastom vrpcom, na jednoj strani nabranom u jednostavnu manu. Lice joj je bilo mravo, nos prav i tanak, nozdrve njene, usne strasne i pokretljive, a glatko blijedo elo naroito istaknuto primamljivom ljepotom njenih crnih oiju, dok joj je cijelo lice bilo zaodjenuto nekom sjetnom blagou, nekakvom istom, produhovljenom tugom, kao da joj je nekakav silan i bolan doivljaj na svakoj crtici lica ostavljao tanan, ali neizbrisiv znak patnje. Ta slaba, tamna sjenka, koja je lako pokrivala i ak podvlaila ljepotu njenog crnomanjastog lica, davala joj je zreliji izgled nego to bi ga mogla imati sa svoje dvadeset dvije godine, i inila da izgleda udno njena i prefinjeno estita, to je jo pojaavala stroga jednostavnost svega to je imala na sebi. Njene ruke su, kao i njeno lice, odmah privlaile panju, samo na drugi nain, dok su, slobodne od rukavica koje su joj leale na koljenu, poivale u krilu slobodno i mirno, dlanovima okrenutim navie. Lice joj je bilo kao u madone, ali su joj ruke, crvene, upadljive, ogrubjele i lako nateene, bile kao u sluavke, i ako joj je patnja produ-hovila lice do najvie ljepote, ruke su rjeito govorile o emernom rintanju koje ih je tako nagrdilo da su bile dirljiv kontrast licu.

Dok je pomno gledala kroz prozor, bila je tiha i mirna kao i njene od rada ogrubjele ruke; ali joj najednom preko osjetljivog lica preletje lako uzbuenje, koje je odavalo uzrujanost njenog burnog ustreptalog srca. Eno farme porodice Main, s onim njenim mrkim poljima i pooranim njivama koje zapljuskuju vjetrom ibani visoki valovi na uu, pa eno njegovog sjenika, etvrtaste, ute mrlje kraj niske, bijelo okre-ene, neuredne zgrade za stanovanje; onamo opet, eno vremenom rovaenog Lintenovog svjetionika i tako 562 isto nepromijenjenih plavih kontura masivne Stijene; a onamo, na pozadini neba, eno ipkastog skeleta brodogradilita Latta, dok se sad, eno, iznenada ukazuje kao takicama ocrtani toranj na Gradskoj kui. Uzbuena dirljivom prisnou svega to je vidjela, ona pomisli kako je sve to ostalo nepromijenjeno, kako je postojano, sigurno i temeljno. A promijenila se ona, Mary Brodie, dok je ivjela u toj okolini, prije no to ju je eljezni ig okolnosti obiljeio svojim znakom. Dok je tako razmiljala, ona s iznenadnim, grevitim trzanjem, kao da joj se ponovo otvorila neka rana, ugleda Levenfordsku opinsku bolnicu, gdje se puna dva mjeseca borila sa smru i gdje joj je novoroene umrlo, i na to iznenadno, bolno sjeanje, vedrina njenog lica ieze, a usne joj bolno uzdrhtae, mada joj ne udarie suze na oi jer su ve odavno bile presuile. Poznade i prozor kroz koji je njen upereni pogled uvijek traio nebo, i ljunkom posute staze, oiviene bunovima imira, po kojima su se kretali njeni prvi, tetura vi koraci za vrijeme oporav-ljanja, pa ak i sam stup od vratnica, za koji se hvatala sva drui i iznurena zbog slabosti. Ona zaelje da vlak stane, da bi se malo due zabavila tim osjeanjima, ali je on brzo odnese daleko od tih tunih podsjetnika na prolost, pa obiavi posljednju okuku, pokaza za kratak trenutak Crkvenu ulicu, niz duana, Gradsku biblioteku Krst, a zatim uletje u samu stanicu. Kako joj se sad peron uinio mali, s onim majunim ekaonicama i beznaajnim biljetarnicama od dasaka, a kad je ona nekada stajala u toj istoj stanici i ekala da ue u vlak za Darroch, ona je, onako uzrujana zbog svoje pustolovine, sva drhtala zbog njene veliine; pa je u stvari i sad zadrhtala kad je shvatila da mora ostaviti osamljenost u svom zasebnom kupeu i izloiti se pogledima cijelog svijeta na- polju. Ona odluno ustade, dohvati svoj kofer i mada joj laka rumen obli obraze, stisnu svoje meke usne, u kojima se odmah osjeti duhovna vrstina, i hrabro sie na peron. Vraala se u Levenford poslije pune etiri godine. 38* 563Svoj kofer predade nosau koji joj prie, i ree mu da joj se to donese kui prilikom idueg obilaska ']'. staninih kola za prtljag, pa predavi voznu kartu, sie niz mali broj stepenica na ulicu i krenu kui vrlo uzbuena srca. Ako su je u vlaku uspomene saletjele sa svih strana, sad su navalile na nju upravo s neodoljivom snagom, te joj se inilo da joj svaki nov korak koji uini iznosi pred oi neku novu uspomenu i jo vie joj nadima srce. Eno u daljini Utrine, obrubljene Levenom, pa kole u koju je ila kao dijete, a kad zastade pred velikom kapijom Gradske biblioteke, koju su jo uvijek uvala ona vrata na obrtanje, ona se sjeti da je tu, ba na tome mjestu, prvi put upoznala Denisa. Pri pomisli na Denisa ne osjeti nikakvo stezanje srca, ni emeran jad, nego samo tuno aljenje, kao da se vie ne osjea kao njegova dragana, niti rtva njegove ljubavi, nego-igraka neumitne sudbine. Idui eljeznikom ulicom, ona vidje kako joj ide u susret jedna ena koju je poznavala u vrijeme prije svog izgnanstva, te se pripremi da dobije udarac njenog otrog, prezrivog pogleda, ali ne vidje nikakav pogled i ne dobi nikakav udarac, jer joj se ena priblii i proe, potpuno mirna lica, oevidno ne po-znavi je. Mora biti da sam se jako promijenila, pomisli Mary tuno kad stupi u Wellhall Road, pa se, naiavi pored kue dra Renwicka, zapita s nekom udnom bezlinou da li bi se i njemu, kad bi ga sluajno srela, uinilo da se promijenila. On je bio tako dobar prema njoj da ju je uzbudilo i samo to prolaenje pored njegovog stana. Mada nije mislila 0 tome da joj je on spasao ivot, kao da to nije mnogo vano, ona se ivo sjeala pisama koja joj je pisao prvo kad je otila u London, a kasnije da je obavijesti o majinoj bolesti, pa zatim i o smrti 1 koja su sva bila puna ljubaznog i nesumnjivog saosjeanja. Moda4se nikad ne bi ni vratila u Levenford da nije bilo tih pisama, jer da nije dobila ono drugo, ne bi pisala kui, te Nessie ne bi znala na koju adresu da joj uputi onaj oajni poziv. Jadna, zapla-ena Nessie! Sad je svu ispunie misli o sestri i o 564 njenom ocu, i dok se pribliavala kui sa sjeanjem na onu no njenog odlaska, utisnutim u duu kao neizgladiva pozadina, ona poe pokazivati i vanjske znake uzrujanosti; najzad i onu davno ustaljenu mirnou njenog vanjskog izgleda istopi vrelo, nabujalo strujanje krvi, koja je jurila gonjena neobinim i neeljenim radom njenog ustreptalog srca. Ona opet osjeti da drhti pred izgledom na susret s ocem i sva se strese kad se sasvim odluno uputi da se podvrgne munoj atmosferi te zgrade u kojoj se nekad osjeala kao zatvorenik.

Kad najzad doe do kue, ona se upravo zgranu kad "idje kako kua izgleda spolja, pa se u onom svom zaprepaenju stade pitati da to ona ne gleda drugim oima. Ali poslije kratkog vremena paljivog zagledanja zapazi sitne pojedinosti te promjene, koje su u isto vrijeme odavale aljkavost i krtarenje. Prozori su bili prljavi s nekakvim umrljanim i aljkavim zavjesama, ukoliko ih je bilo na njima, i nakrivo objeenim roletama. Na kulici je jedan prozori bio otvoren i nezastrt, a drugi potpuno zatvoren kapkom, kao sklopljeno oko, tako da joj je lice kule neprestano nekako zlobno namigivalo. Cista siva povrina kamena na proelju bila je umrljana dugom, nepravilnom mrljom od re, nastalom zbog curenja vode iz jednog provaljenog oluka, koja se vukla preko lica kue kao kakav gadan oiljak. Oluk je bio uleg-nut, a jedna ploica liskuna pijano je visila sa prave linije strehe, dok je dvorite ispred kue bilo praino, negrabuljano i zeleno od korova. Iznenaena tim sitnim, mada znaajnim odstupanjima, koja su tako preobraavala vanjski izgled kue, i sva pretrnula od iznenadnog straha pred onim to e jo vidjeti unutra, Mary se brzo pope uz stepenice i zazvoni. Njena strepnja jo poraste dok je dugo stajala 1 ekala, ali se najzad kapija polako otvori, i ona na pozadini od unutranje tame ugleda mravu, nerazvijenu Nessienu priliku. Sestre pogledae jedna u drugu, uzviknue zajedno: NessieT i BMary", pa s usklikom koji ih je sjedinjavao, jurnue jedna drugoj u lagrljaj. -..-.. 365 Mary! Oh, Mary! viknu Nessie zadihana, ; jer je od uzbuenja jedino smogla da ponavlja sestrino ime, pa se pripi uz nju s potpunom predanou. Mdja roena, draga Mary! Nessie! Draga Nessie! proaputa Mary, i sama obuzeta pretjerano jakim osjeanjima. Radujem se to te opet vidim. Dok sam bila daleko, esto sam udjela za ovim. Nikad me vie nee ostavljati, zar ne Mary? jecala je Nessie. Toliko sam te eljela! Dri me vrsto i ne putaj me. Nikad te neu ostaviti, mila moja! Ja sam se vratila samo da bih bila kraj tebe. Znam! Znam! plakala je Nessie. To je lijepo od tebe, ali, o, Mary, tako si mi bila potrebna otkako je mama umrla. Nikoga nisam imala! Strano sam se plaila! Ne plai, mila aputala je Mary privlaei sestrinu glavu na grudi i milujui joj elo. Sad ti" je dobro! Ne plai se vie. Ali ti ipak ne zna ta sam ja sve pretrpjela viknu Nessie uzrujano. Osjeam se kao u raju to vidim da si opet dola, ali je pravo udo da sam ja uope ovdje. uti, mila, uti! Ne elim da se toliko uzrujava, pa da te najzad zaboli glava. Mene je najvie srce boljelo ree mlaa sestra, okrenuvi se usplamtjelih oiju sa crvenim kapcima. Nisam te dovoljno voljela dok sam te imala, Mary, ali u to sad nadoknaditi. Sad je sve drukije. Toliko si mi potrebna da u sve raditi samo da ostane kod mene. Ostat u, mila .odgovori Mary tjeei je. Samo obrisi suze, pa mi poslije moe sve priati. Evo ti moja maramica. Daje mi je ba kao nekad ree Nessie mrkui, dok se oslobaala sestrinog zagrljaja i uzimala pruenu maramicu prinosei je mokrom licu. Ja sam stalno gubila svoju. Zatim, kad prestade jecati, pogleda sestru malo poizdalje, pa odjednom kliknu: 566 __ Aja si ti postala divna, Mary! Ima u tvom licu neega to ini da te se ne mogu nagledati. __ pa to je ono isto moje staro lice, Nessie. __ Nije! Ti si uvijek bila lijepa, ali sad neto zrai iz njega kao svjetlost. __ Ostavimo mene odgovori Mary njeno. Ja mislim o tebi, mila. Morat emo se potruditi da malo zaoblimo te tvoje mrave miice. Tebi je bio potreban netko tko bi se starao o tebi. __ I jeste odgovori Nessie dirljivo, gledajui sama svoju mravu priliku. Ne mogu nita da jedem. U posljednje vrijeme smo imali tako ravu hranu. A sve to zbog one... one... Izgledalo je da e opet briznuti u pla. uti, mazo moja, uti!... nemoj opet plakati. priapnu joj Mary. Priat e mi drugom prilikom. Nemam mira dok ti sve ne ispriam viknu histerino Nessie, a rijei joj navalie kao bujica. Moje ti pismo nije nita kazalo. Imali smo u kui jednu stranu enu, a sad je pobjegla s Mattom u Ameriku. Otac je tada gotovo pomjerio pameu, i samo pije od jutra do mraka i, zna, Mary, toliko me tjera da uim da me naprosto ubija. Ne daj mu da da to radi... je li da hoe, Mary? Ti e me spasiti, zar ne, Mary?

I preklinjui prui ruke prema sestri. Mary je neko vrijeme stajala nepomino; bujica rijei njene sestrice prosto ju je utukla. A zatim ree polako: Zar se otac izmijenio, Nessie? Zar sad nije dobar prema tebi? Promijenio! zacvili Nessie. On se tako promijenio da ga ne bi poznala. Ponekad me isto hvata strah kad ga pogledam. Kad nije pun viskija, onda izgleda kao mjesear. Ne moe vjerovati kako se sve promijenilo nastavi sve viim glasom, pa zgrabi sestru za miicu i stade je vui prema kuhinji; ne moe vjerovati dok sama ne vidi. Gledaj ovo! Ui pa vidi kako izgleda ova soba i nato otvori 567vrata tako iroko kao da hoe vidljivo predstaviti ogromnost promjene u okolnostima svog ivota. Mary je nijemo stajala i gledala pred sobom zaputenu prostoriju, pa pogleda u Nessie i ree zaueno: Zar otac trpi neto ovako? Da li trpi! viknu djevojica; on to ak i ne opaa, a on sam izgleda jo i gore od ove sobe, s odijelom koje visi na njemu i s oima duboko upalim u one duplje. Pokuam li da samo prstom maknem da neto oistim, on drekne da e mi skinuti glavu i neprestano se dere na mene da nastavim svoj rad, prijeti mi na sve mogue naine tako da naprosto izgubim glavu od straha. Zar sve tako strano stoji? promrmlja Mary gotovo sama sebi. Stoji jo i gore viknu Nessie alosno i pogleda sestru razrogaenim oima. Baka se trudi koliko god moe, ali je sad ve gotovo sasvim onemoala. Nitko ne moe da izae na kraj s njim. Najbolje bi bilo da ja i ti brzo odemo nekamo, prije no to nas neto snae. Drala se kao da preklinje sestru da odmah, istog asa, pobjegne s njom iz ruevina njihove kue. Ali Mary odmahnu glavom i ree veselo i odluno: Ne moemo bjeati, mila. Zajedno emo uraditi sve to moemo. Ja u brzo sasvim udesiti kuu. Zatim prie prozoru, pa ga irom otvori i pusti u sobu nalet hladnog, otrog vjetra. Eto, pustit emo za asak malo vjetria, a mi emo se za to vrijeme proetati po zadnjoj bati, pa u se onda ja vratiti i malo srediti stvari. Ona skide eir i kaput i spustivi ih na kanape, opet se okrenu Nessie, obgrli je rukom oko tankog pasa i odvue je kroz zadnja vrata napolje, na zrak. O, Mary viknu Nessie oduevljeno, pripi-jajui se slabinom blie uz sestru kad obje poee polako hodati gore-dolje tako je divno to si mi se vratila. Ti si tako snana. Imam silnu vjeru u tebe. Sad e sigurno sve ii kako valja. A zatim dodade 568 sasvim bez veze: Sta je bilo s tobom? Sta si radila za sve ovo vrijeme? Mary za trenutak isprui svoju slobodnu ruku. __ Sluila se ovim ree ona veselo; teak rad nije nikog ubio, te sam, eto, opet ovdje. Mlau sestru potrese kad vidje grubi, uljeviti dlan oznaen dubokim bijelim oiljkom, pa skrenuvi pogled navie, ree zaueno: __ Od ega ti je taj veliki biljeg? Jesi li se to posjekla? Preko Marvnog lica brzo preletje izraz bola kad odgovori. Jesam, Nessie, ali je sad bolje. Rekla sam ti ve da ostavi na stranu ovu svoju aavu stariju sestru. Moramo misliti o tebi, mila moja. Nessie se blaeno nasmija, pa zatim odjednom uutje, sva zaprepaena. Vjerovali ili ne! kliknu ona gotovo uplaenim glasom ja se, evo, smijem; to mi se ve mjesecima nije dogodilo. O, boe moj! Mogla bih jo biti potpuno sretna, samo da mi nije neprestano na pameti sve to treba uraditi za taj prokleti ispit za stipendiju. I sva se strese. To je najgore od svega: Zar misli da nee uspjeti upita Mary brino. Razumije se da hou viknu djevojica za-bacivi glavu. Ja sam naravno, rijeena da je dobijem, samo da im svima- pokaem, jer je prava sramota kako se neki u koli ponaaju prema meni. Ali tu je otac. On mi neprestano probija glavu i vadi mi duu. Voljela bih samo da hoe da me ostavi na miru. Mahnu glavom, pa dodade nekakvim glasom male mudrice, koji je jako podsjeao na glas njene majke: Ponekad mislim da e mi glava pui, toliko mi zvoca o tome. Dotjerao me je dotle da sam nalik na sjenku. Mary saaljivo pogleda u slabaku priliku i prerano zrelo lice kraj sebe, pa steui umirljivo mravu miicu svoje sestre, ree:

569 Sve u ja to brzo urediti. Ja tano znam ta u; imam u rezervi nekoliko trikova o kojima ti i ne sanja. Nessie se okrenu, pa sluei se jednom njihovom omiljenom krilaticom iz djetinjstva, primijeti, pravei se vrlo prostoduna: Da nema negdje u rezervi i neku arenu lau, a, Mary? Sestre se zgledae i razlike u godinama nestade, pa se odjednom smijeei se zagledae jedna drugoj u oi i obje glasno udarie u smijeh koji se razlijee po tunoj zadnjoj bati. O, Mary uzdahnu Nessie oarana; ovo je bolje no to sam se nadala. Mogla bih te grliti da te nikad ne pustim. Ti si divna! Opet si mi se vratila, moja lijepa, starija sestro! Zar nije bilo hrabro s moje strane to sam ti pisala da se vrati? Da me je on uhvatio, skinuo bi mi glavu. Ti me nee odati, zar ne? Boe sauvaj! ree Mary milo. Neu rei ni rijei. On e brzo doi kui ree Nessie polako, a lice joj se opet snudi pri pomisli na oev skori povratak. Ti valjda zna... ula si o tome da je otiao da radi u brodogradilitu? Marvne obraze obli lako rumenilo kad odgovori: Znam, ula sam to odmah poslije mamine smrti. Takvo ponienje! ree Nessie glasom male mudrice. Srea je za sirotu mamu to to nije doekala. Da nije on to ve ranije uradio, to bi je sada dotuklo. Onda malo poutje i uzdahnu, pa dodade, kao neku tunu utjehu: Voljela bih da jednog dana uskoro odemo da joj odnesemo malo cvijea na grob. Nema nita na njemu ak ni vijenca od vjetakog cvijea. Sad meu sestrama zavlada utnja, dok je svaka od njih ila za svoj im "mislima, pa se Mary tre i ree: Ja sad moram unutra, mila, da malo pospremim. Hou sve da uredim. A ti priekaj ovdje na 570 zraku, jer mislim da e ti to initi dobro. Priekaj da vidi kako u sve lijepo udesiti za tebe. Nessie pogleda u sestru sumnjivo. __ Nee pobjei i ostaviti me? upita ona, kao da se boji da izgubi Mary iz vida. Idem i ja unutra da ti pomognem. __ Kojeta! Ja sam navikla na takav posao odgovori Mary. Tvoja je dunost da ostane tu i da dobije apetit za aj. Nessie pusti sestrinu ruku, pa gledajui je kako odlazi kroz zadnja vrata, doviknu da je upozori: Ja u kroz prozor motriti na tebe da mi ne pobjegne. U kui se Mary dade na posao da kuhinji vrati neto istoe i reda. Prvo pripasa jednu kecelju koju je pronala u pobonoj sobici za posue, a onda rasporedi posao s tanou iskusne ene, te brzo namaza i izglaa eljeznu ogradu i pribor na ognjitu, naloi vatru i uredi ognjite, izriba pod, obrisa prainu s namjetaja, obrisa okna na prozorima, te su bila neto svjetlija. Zatim potrai najbijelji stolnjak koji je mogla nai, pa ga prostre na sto i poe pripremati ukusnu zakusku uz aj, ukoliko je to bilo mogue od ono malo namirnica koje nae u ostavi. Stojei kraj tednjaka, zajapurena i pomalo zadihana od brzog poslovanja, izgledala je kao da je zbacila sa sebe one proklete godine kao da nikad nije pretrpjela ona ivotna iskustva i kao da je ponovo djevojka zauzeta pripremanjem veernjeg objeda za ukuane. I dok je tako poslovala, u u predsoblju nekakav spori korak uz povlaenje nogu, a zatim kripanje kuhinjskih vrata dok su se otvarala, pa okrenuvi se ugleda pogurenu i oronulu priliku bake Brodie kako teturajui ulazi u kuhinju bojaljivo, nesigurno, kao duh koji hoda po ruevinama svog nekadanjeg sjaja i slave. Mary ostavi tednjak, pa joj poe u susret i doviknu: Bako! Starica die polako pogled, pokazujui sada uto, smeurano lice s upalim obrazima i skupljenim usna571ma, pa buljei u nevjerici, kao da je i ona ugledala avet, najzad promrmlja: Mary! Ma je li mogue! Zatim odmahnu glavom odbacivi svjedoenje svojih starih oiju, kao neto to se ne da zamisliti, pa skrenu pogled sa Mary, i nesigurnim korakom poe prema sobici za kuhanje, apuui u sebi: Moram mu spremiti malo aja. Mora se pripraviti aj za Jamesa. Ja ve spremam aj, bako viknu Mary ne mora se ti brinuti za to. Hodi i sjedi u svojoj naslonjai. Gna uze staricu pod ruku i odvede je onako nesigurnu na nogama i pokornu do njenog starog mjesta kraj vatre, gdje se to staro stvorenje skljoka prazna i ravnoduna pogleda. A kad Mary stade neprestano putovati od sobice do kuhinje i natrag, te sto postepeno dobi izgled kakav nije mjesecima imao, stariine oi poee jasnije gledati, te prenijevi pogled sa tanjura punog toplih palainki, koje su se puile i izgledale sasvim

stvarne, na Marvno lice, ona prijee preko ela svojom drhtavom akom iaranom plavim ilama i providnom, pa promrmlja: Zna li on da si se vratila? Zna, bako! Pisala sam mu i kazala da dolazim odgovori Mary. Hoe li te pustiti da ivi ovdje? graktala je stara. Moda e te opet izbaciti. Kad Ji je ono bilo? Je li prije no to je Margaret umrla? Ne mogu da se sjetim. Ta kosa ti vrlo lijepo stoji. A zatim joj se pogled zamuti, te je izgledalo da gubi interesiranje, dok je, okreui se vatri, mrmljala alosno: Ne mogu da jedem tako dobro bez svojih zuba. Hoete li jednu palainku i maslaca? upita je Mary umiljato. Kako da ne bih? odgovori starica smjesta. Gdje je? Mary dade babi palainku, pa stade gledati kako je ova poudno hvata, i kako zgurena nad vatrom 572 eljno sisa svoj plijen do posljednje mrvice. Odjednom je iz tog promatranja tre neko aputanje kraj samog uha: Molim te, draga Mary, i ja bih voljela jednu. __ To je Nessie bila dola natrag, moleivo pruala dlan i ekala da joj ga ona pokrije tek poprenom palainkom. __ Ti nee dobiti jednu, nego dvije viknu Mary razdragano. Da, koliko god hoe, napravila sam ih puno. Dobre su uzviknu Nessie s uivanjem dobre, kako se samo moe zamisliti. A osim toga, brzo si ih napravila. A kakvu si tek promjenu izvela u ovoj sobi! Izvrsne su opet kao nekad. Lake kao perce! Tako ih je i majka pravila; dobre su kao i njene, pa ak i bolje od onih to smo ih nekad dobij ali. Oho-ho! Izvrsne su! Mary je sluala kako Nessie ereta i promatrala njene brze, nervozne pokrete pri jelu i pri tom je prouavala paljivije nego dotle, te je polako svu obuze neka duboka i nejasna nelagodnost. Lako, teno brbljanje njene sestre, i njeni kratki i brzi, pomalo nehotini pokreti, koji su se sad mogli opaziti pri paljivijem promatranju, kao da su odavali neko stanje nesvjesne napregnutosti ivaca, koje je uplai, te razgledajui linije njenog mravog tijela u razvoju i za-paajui njene lako upale obraze i sljepoonice, i nehotice ree: Je li, draga Nessie, jesi li sigurna da se dobro osjea? Nessie strpa u usta ostatak palainke, pa tek onda odgovori s uvjerenjem: Meni je sve bolje i bolje... naroito otkako eam ovo pojela. Marvne palainke su dobre, ali je sama Mary jo bolja. Neko vrijeme je vakala, pa onda dodade ozbiljno: Osjeala sam se zaista ravo jednom do dvaput, ali sam sad zdrava kao dren. Njena iznenadna pomisao je, naravno, prava besmislica, mislila je Mary, ali ona ipak odlui da uini 573sve to do nje stoji ne bi li sestri izradila malo potede od uenja koje, kako izgleda, preoptereuje nedovoljnu snagu njenog nerazvijenog tijela. Srce joj se ispuni jakim osjeanjem materinske naklonosti prema njenoj slabosti, te zatitniki prebaci ruku preko Nessienih uskih ramena, pa je privue sebi i toplo promrmlja: Uinit u za tebe sve to mogu, mila. Zaista hou. Ne postoji nita to ne bih uradila, samo da mi ti dobro izgleda i da bude sretna. Dok su sestre stajale tako zajedno, starica die glavu od vatre, pa se zagleda u njih i kroz tamu njenog starakog duha, izgleda, iznenada bijesnu neka iznenadna svjetlost, jer otro ree: Pazite da vas on ne vidi tako. Ne grlite se pred njim i ne pokaujte da se volite. Ne, ne! On ne da nikom da mu se mijea u njegovu Nessie. Pusti ti nju, pusti je. Otrina njenog glasa kao da se istopi kad izgovori te posljednje rijei, i pogled joj se opet zamuti, te se uz lako neprikriveno zijevanje okrenu na drugu stranu, mrmljajui: Hou aja. Zar jo nije vrijeme za aj? Zar jo nije vrijeme da James doe? Mary pogleda upitno u sestru, a na Nessieno elo se opet navue sjenka kad ree neraspoloeno: Moe popariti aj. Sad moe doi svakog asa. Onda e vidjeti i sama: im popijem posljednji gutljaj aja, to e za njega biti znak da me sukne u sobu za primanje. ivot mi je dodijao zbog toga. Mary ne odgovori, ve ode u pobonu sobicu da popari aj i pri tom joj, onako obuzetoj iznenadnim, sasvim linim strahom pred neposrednim izgledom da se sretne s ocem, za asak ieze iz glave ona nese-

bina brinost zbog sestre, i poe se drui pitati kako e je on pozdraviti. Njene oi, koje su bile uprte u oblak od pare to je izbijao iz prokljualog kotlia, zatreptae kad se sjeti kako ju je surovo udario nogom dok je leala u holu, i kako je taj udarac dobrim dijelom bio uzrok njenog zapaljenja plua od kojeg 574 zamalo nije umrla, pa se sad neodreeno pitala da li se on ikad pokajao zbog tog svog jedinog postupka, ako je uope pomislio na to za ove etiri godine njenog odsustva. Sto se nje ticalo, sjeanje na taj udarac ivjelo je u njenoj svijesti mjesecima; bol od njega trajao je kroz itavo ono vrijeme besvjesnog stanja dok je bolovala, kada je pri svakom iganju prilikom udisanja podnosila hiljadu bjesomunih udaraca nogom, a osjeanje ponienja trajalo je jo dugo poslije toga, kad bi se budila nou i preturala po glavi misli o toj povredi koju je njenom tijelu nanio neovjean udarac njegove teke cipele. Ona opet pomisli na te cipele s tekim donovima, koje mu je tako esto istila i koje e za vrijeme tog svog robovanja opet istiti, i upravo kad se sjeti i onog tekog koraka koji je obino najavljivao njegov dolazak, ona se tre, oslunu, i opet u njegov korak, u holu, istina sporiji nego nekad, ak i trom, ne onako vrst, i gotovo sasvim mfitav, ali ipak korak njenog oca. Nastupi i onaj trenutak koji je predviala i zamiljala hiljadu puta, koji je, mada ga se bojala, doao po njenoj volji, i mada se tresla cijelim tijelom, ona se okrenu i poe naprijed hrabro, ali ustreptala srca, da ga sretne. Sretoe se licem u lice u kuhinji, gdje taj ovjek, koji bjee uao, prvo utke pogleda u nju, pa onda pogledom svojih crnih oiju prijee po cijeloj sobi, po stolu i po vatri koja je buktala na ognjitu, da zatim opet pogleda na nju. Tek kad on progovori, ona stvarno vidje da je to njen otac, kad mu stari, jetki, podrugljiv osmijeh iskrivi lice pri rijeima: A, dola si dakle, je li? On nato bez ijedne dalje rijei sjede na svoju stolicu. Strahovita promjena na njemu, takva promjena da ga gotovo nije poznala, tako je duboko potrese da nije mogla progovoriti. Je li mogue da je to njen otac, taj stari, spreni ovjek, s neeljanom kosom, zamrljanim, neurednim odijelom, mrzovoljnim, neobrijanim licem, divljim, bijednim, pakosnim pogledom. Nessie je imala pravo! Takva se ogromna promjena morala vidjeti svojim vlastitim oima da 575 /bi se u nju moglo povjerovati, pa je ak i sada bilo teko vjerovati. Kretala se nekako kao u zanosu, i poela nalivati i dodavati aj svima unaokolo, a kad je to svrila, ne sjede za sto sa ostalima, ve ostade stojei i ekajui da ih sve poslui, jo sva obuzeta nevjerojatnim zaprepaenjem pred stranim izgledom svog oca. A on i dalje nije obraao nikakvu panju na nju, nego je jeo utei, nemarno i gotovo aljkavo, oevidno ne vodei rauna o tome ta jede, ni kako jede. Pogled mu je bio rasijan, kos, a kad bi i za-paao okolinu, nije se zaustavljao na njoj, nego uvijek na Nessie, kao da se neka zamisao ukorijenjena u njegovom mozgu usredsredila na nju i stvorila od nje iu njegove svjesne panje. I ostali su jeli ne govorei, te ona, saekavi priliku da neto rekne ocu, da prekine onaj period utnje, koji je trajao ve etiri godine, tiho prijee iz kuhinje u pobonu sobicu, gdje stade paljivo i zabrinuto oslukivati. Kad se bila rijeila da se rtvuje Nessie za ljubav i da se vrati kui, zamiljala je da e se nai pred ugnjetavanjem druge vrste, bunim, nasilnikim, ak i divljakim, ali nikad pred ovakvom udnom, neljudskom zanesenou kakva je, kako je sad osjeala, bila ophrvala njenog oca. Izgledalo je da je onaj njegov snani i muki karakter spao s njega zajedno s mesom, i ostavio samo osnovnu konstrukciju ovjeka svega obuzetog neim, tko zna ime, to je zavladalo njim i sad upravljalo svakom njegovom misli, svakim pokretom njegovog tijela. Provela je u pobonoj sobici svega pet minuta i razmiljala tamo o njemu, kad joj do napregnutih uiju doprije grub, drukiji zvuk njegovog glasa, koji ree: Ti si gotova, Nessie. Sad moe ii u sobu za primanje i poeti. Ona odmah prikupi svu hrabrost i vrati se u kuhinju, pa opazivi kako se Nessie die tuno i utueno, s pokornim izrazom u oima, da poslua njegovo nareenje, ona pred pokornou tog djeteta osjeti silnu navalu hrabrosti, te se mirnim glasom obrati ocu. 5T6 __Tata, da li bi Nessie mogla izai malo u etnju sa mnom prije no to pone da radi. Ali je on taman toliko odavao da je uje i vidi koliko i da je gluh, ili da je potpuno zaboravio na njeno prisustvo, pa i dalje gledajui u Nessie, produi jo grubljim glasom: _ Odmah odlazi! I gledaj da legne na posao. Svratit u tamo da vidim kako napreduje. Kad Nessie ponizno izae iz sobe, Mary se ugrize za usnu i jako pocrveni, jer je po utljivom prezre-nju s kojim je on primio prve rijei koje mu je ona uputila shvatila kako on namjerava da postupa s njom: moe

ostati u kui, ali za njega nee postojati. Ona ne ree nita, ve poe raspremati sto i nositi posue u pobonu sobicu, poto je on bio ustao od stola, kao i starica, koja je ve bila izala iz kuhinje, i dok je ila iz kuhinje u sobicu i natrag, ona opazi da je on s kredenca uzeo jednu bocu i au, j namjestio se da svojski pije, s izgledom ovjeka koji se tano dri navika, kao da namjerava da se postojano naliva cijele veeri. Ona opra i obrisa posue i poisti i uredi pobonu sobicu, pa zatim, namjeravajui da ode sestrici u sobu za primanje, ue u kuhinju i htjede da proe kroz nju, kad Brodie odjednom, i ne gledajui u nju, viknu iz svog kuta bijesnim glasom kojem nema pogovora: Kamo ide? Ona zastade i odgovori gledajui u njega moleivo: Htjela sam samo da malo vidim Nessie, tata; ne da govorim s njom, samo da je gledam. Nee ii dreknu on na nju jo jednako s pogledom uprtim ne u nju, nego u tavanicu, na drugu stranu od nje. Ali, tata stade ona zamuckivati ja je neu uznemirivati. Tako dugo je nisam vidjela. Volim da sjedim kraj nje. Ali ja volim da ne sjedi kraj nje odgovori on ogoreno. Ti nisi drutvo za moju kerku. Moe kuhati i raditi za nju kao i za mene, ali se dri S7 Seirijln zamak 577podalje od nje. Neu trpjeti nikakvo tvoje mijeanje u njene stvari, ni u posao koji stoji pred njom. Ona je upravo to i oekivala, te je, pitajui se zato se vratila ako ne zato da pomogne Nessie, stajala odluno, i gledala u njega onim svojim mirnim pogledom, pa zatim, pribravi svu hrabrost, ree. Idem do Nessie, tata i poe vratima. On tek tada pogleda u nju, uperivi na nju svu snagu svojih opakih oiju, pa zgrabivi bocu pored sebe, ustade na noge i polako poe prema njoj. Kroi jo samo jedan korak prema tim vratima zareza on pa u ti rascopati glavu; a zatim kao da se nada da ga ona nee posluati, stade prema njoj, gotov da je bijesno tresne po glavi. Ona uzma-e, a on je, kad se ona tako povue natrag, stade podrugljivo promatrati, pa viknu: Tako te hou. Dabome! Vidim da emo te opet morati uiti lijepom ponaanju. Tako mi boga, dri se podalje od Nessie, i nemoj misliti da me moe1 praviti ludim. Nijedna ena nee vie u tome uspjeti. Da si samo jo jednom kroila, ja bih ti smrsio konce. Zatim ono njegovo bijesno ponaanje kao da odjednom ieznu, i on se vrati svojoj naslonjai, pa sjede u nju, i ponovo utonuvi u svoje prvobitno zlovoljno i zamiljeno mrtvilo, nastavi da pije, oevidno ne zato da se razveseli, nego kao u nekom uzaludnom i oajnom nastojanju da zaboravi neki svoj tajni i nezaboravni jad. Mary sjede za sto. Bojala se da izae iz sobe. To kod nje nije bio fiziki strah za sebe, nego strah za Nessie, a da njena sestra nije bila njena jedina briga, ona bi kroila pravo nadomak opasnog oruja kojim joj je otac prijetio. ivot je malo znaio za nju, ali je ipak uviala da, ako hoe da pomogne Nessie u stranoj opasnosti koja joj prijeti u toj kui, mora biti ne samo hrabra nego i mudra. Vidjela je da e njeno prisustvo, a u stvari i njena namjera u toj kui znaiti stalnu borbu s ocem oko toga ija e biti Nessie, a osjeala je da su njene snage nedovoljne da se ponese s poloajem na koji je na povratku naila. 578 Dok je tako sjedila i promatrala Brodiea kako se stalno, ali bez ikakvog uspjeha, naliva piem, ona odlui da bez odlaganja potrai nekakvu pomo, i briljivo smisli ta treba da poduzme sutra. Kad joj se plan o tome ta mora raditi jasno ocrta u glavi, ona se stade osvrtati oko sebe, da nae neto to bi mogla raditi, ali ne nae nita ni knjige, niti neto za ivanje, te je morala mirno sjediti u toj tihoj sobi i gledati u oca, iji pogled nije nikako mogla uhvatiti na sebi. Vee se oteglo u beskonanost, sati su tromo odmicali, tako da joj se uini da nee nikad biti kraja tome, da se njen otac nee nikad pomai, ali on najzad ustade, pa ree hladno: Ti ima svoju sobu. Idi u nju, ali ostavi Nessie na miru u njenoj. I ode u sobu za primanje iz koje ga u kako pita i opominje Nessie. Ona ugasi svjetlost i polako ode gore u svoju staru sobu, gdje se svue i sjede da prieka, pa u kako prvo Nessie dolazi gore, pa onda njen otac, a zatim kako se svlae i smiruju. U kui zavlada tiina. Dugo je ekala u toj maloj sobi u kojoj je spoznala tako mnogo ekanja i tako mnogo gorkih strepnji. Ispred oiju su joj brzo prelijetale slike dogaaja iz prolosti, njenih bdjenja kraj prozora, kad je tako neprekidno gledala ono srebrnasto drvee, o Rozi gdje li je ona sad? pa o bacanju one jabuke, o oluji, o tome kako se sve saznalo; i u svjetlosti njenog linog tunog iskustva, ona odlui da e spasti Nessie od nesree, ak i rtvujui sebe samu, ako to samo lei u granicama ljudske moi. Na tu misao ona ustade bez uma, pa otvori svoja vrata, neujno prijee preko

stepenita, ue u Nessienu sobu, i uvee se u krevet kraj sestre. Tu obgrli rukama njeno hladno, slabano tijelo, pa je stade trljati, zagrijavati svojim tijelom, uutkivati njeno jecanje tjeiti je tepajui joj apatom, dok je najzad ne umiri da zaspi. I drei tako u zagrljaju svoju zaspalu sestricu, ona ostade budna duboko u no, neprestano razmiljajui. " 579VI Mary je gledala u sliku koja je otmjeno izdvojena visila na raskonoj, tamnocrvenoj pozadini zida u sobi, sva zanesena u promatranje koje ju je za a-sak odvojilo od brinosti i zbunjenosti koje su je bile ophrvale. Stajala je tako, a profil joj se jasno ocrtavao prema prozoru iza nje, glave zabaene unazad, sjajnih oiju uprtih u sliku iz koje je izbijala prohladna, siva izmaglica, koja je leala na tihoj, sivoj vodi, zaogrtala visoko, mirno drvee isto onako srebrnasto kao i ono njeno i omotavala se oko tankih i nepominih stabljika evara koji je iviio baru; uzdigla se iznad duhovne zbrke s kojom je ula u tu kuu, pod uticajem te rijetke i sjetne slike, koja kao da je, prikazujui sa toliko uzdri j i vosti tu mirnu podlonost prirode, izlazila iz svog okvira i dirala je kao kakva sanjarija, kao sjetno, ali ipak vedro razmiljanje o ojaenosti njenog vlastitog ivota. Bila je toliko utonula u promatranje te slike, koja joj je privukla panju dok je sjedila u neprilici usred ukusnog namjetaja u toj sobi, i ija ju je dirljiva ljepota toliko uzbudila, i pored njenih proturjenih osjeanja, da je morala i nehotice ustati i stati pred nju, tako da nije ni osjetila neujni pokret vrata od mahagonija, kad su se otvorila na tihim arkama, niti je opazila ovjeka koji je uao u sobu i sad s iznenadnom pomnou gledao u njen blijedi i preobra-eni profil, isto tako utljiv i zanesen kao i ona u svom promatranju slike. Stajao je nepomino kao i ona, kao da se boji da ne uini kraj aroliji kojom ga je njena pojava opinila, i gledao je s uivanjem, a uz to i ekao da se ona nagleda ljepote te mirne bare. Ona najzad odvoji pogled od slike, uzdahnu i nesvjesno se okrenu, pa ga, ponovo dignuvi svoje crne oi, odjednom spazi. Smjesta je ponovo obuze njena rasplinuta zbunjenost, tako da sad gotovo prijee u stid, te silno pocrveni i spusti glavu, kad joj on prie i toplo je uze za ruku. To je Mary ree on. Mary Brodie se ponovo vratila i dola do mene. 180 I Ona se s mnogo muke prisili da digne oi, pogleda u njega, i ree tiho: __ Znai da me se sjeate. A mislila sam da ste me potpuno zaboravili. Ja sam se... mnogo sam se promijenila. __ Promijenili! viknu on. Niste se nimalo promijenili, osim ako niste ljepa nego ikad. Kojeta! Ne gledajte kao da se stidite toga, Mary. Nije nikakav zloin izgledati tako divno kao vi. Ona mu se blago nasmijei, a on veselo nastavi: __ A to se tie mog zaboravljanja, kako bih mogao zaboraviti jednu od mojih pacijentkinja, i to ba onu koja mi je donijela najvie uvaenja, u vrijeme kad sam se jo batrgao, i kad u ovoj istoj sobi nije bilo niega osim jednog praznog sanduka za robu u kojem su mi dole knjige. Ona pogleda oko sebe po toj raskonoj i udobnoj sobi, jo pomalo zbunjena, pa odgovori bez veze s njenim sadanjim mislima: Sad nije vie tako prazna, doktore Renwick! Eto, vidite! To ste vi uradili za mene kliknu on. Stvorili ste mi glas onom snagom kojom ste se izvukli! Vi ste sve uradili, a ja dobio uvaenje. Dobili ste samo uvaenje i nita vie ree ona polako. Zato ste vratili honorar koji sam vam poslala? Naao sam vau adresu u pismu poto ste pobjegli onako i bez zbogom viknu on. To je jedini honorar koji sam ja elio. Izgledao je zaudo zadovoljan to je vidi i govorio tako toplo kao da nisu protekle etiri godine otkako je posljednji put govorio s njom, i kao da joS sjedi kraj njene postelje i prisiljava je svojom ivotnom snagom da se vrati ivotu. Priajte mi ta ste radili nastavi on, nastojei da je ohrabri. Maknite malo jezikom. Da vidim da niste zaboravili svoje prijatelje. Ja vas nisam zaboravila, doktore, jer inae ne bih bila ovdje. Neu nikad zaboraviti ono to ste vi uinili za mene. 581 Kojeta! Nisam elio da govorite u tom smislu. Uvjeren sam da ste u Londonu dosad ve postigli da svi klee pred vama. Na te rijei ona mahnu glavom, i dok joj se u oima krila pritajena veselost, odgovori:

 Nisam. Kleanje je palo meni u dio... pri ribanju podova i pranju stepenica. Sta! viknu on zaprepaeno i brino. Niste valjda radili takve stvari? Ja se ne bojim tekog posla ree ona bezbrino. To je djelovalo dobro: odvojilo mi je misli od mojih linih nesrea. Vi niste stvoreni za takav posao viknu on prijekorno. To je prava bruka! Prosto je pakosno s vae strane to ste onako pobjegli. Mogli smo vam nai neto to bi vam bolje odgovaralo. Onda sam eljela da pobjegnem od svega odgovori ona tuno. Nisam eljela niiju pomo. Lijepo, samo nemojte to vie raditi odgovori on pomalo strogo. Hoete li opet onako odjuriti da ovjeku ne reknete ni zbogom? Neu! odgovori bna kratko. On nije mogao da se uzdri od smijeka na njen izraz pokornosti kad je jednim pokretom ponudi da sjedne, pa privukavi jednu malu stolicu, sjede i sam blizu nje, i ree: Zaboravio sam i na ono malo mog lijepog ponaanja, kad vas putam da tako stojite; ali, gospoice Mary, za mene je zaista tako iznenadno i neoekivano zadovoljstvo to vas ponovo vidim, te mi morate progledati kroz prste. Zatim, poslije kratke utnje upita: Sigurno ste primili moja pisma? Ona su vas alosno podsjeala na ovo mjesto, zar ne? Ona mahnu glavom: Velika vam hvala zbog toga. Ne bih nikad saznala ni za maminu smrt da mi vi niste pisali. Ta pisma su me i dovela natrag. On se postojano zagleda u nju pa ree: Ja sam znao da ete se vratiti jednog dana. Osjeao sam to. Zatim dodade: Nego recite mi ita vas je upravo dovelo natrag? 582 __ Nessie! Moja sestra Nessie! izgovori ona po. ^ __ U naoj kui je stanje strano, te je mnogo tila. giia sam joj potrebna, pa sam i dola. Zbog nie sam i do vas dola. To je velika sloboda s moje strane, poslije svega to ste ve uradili za mene. Izvinite to sam dola. Potrebna mi je pomo! __ Recite na koji nain elite da vam pomognem, pa u vam pomoi viknu on. Je li Nessie bolesna? Nije ba bolesna ree Mary mada mi na izvjestan nain zadaje brigu; tako je nervozna, tako se iako uzbudi. Cas se smije, a as plae, i tako je mrava i, izgleda, tako malo jede. Ali ma koliko da me to brine, ja u stvari nisam dola zbog toga. Ona poutje neko vrijeme pribirui hrabrost, pa smjelo nastavi: Tie se moga oca. On s njom postupa nekako naroito, ne neprijateljski, nego je nerazumno nagoni da ui svoje lekcije, da neprestano ui, ne samo u koli nego i cijele bogovetne veeri... i svake veeri. Zatvori je samu i tjera je da prione", kako on to kae, da bi tako dobila stipendiju Latta. On je to sebi uvrtio u glavu. Ona mi kae da joj time probija glavu kad god je vidi i da joj prijeti svim moguim kaznama ako ne uspije. Kad bi je on ostavio na miru, ona bi to postigla sama od sebe, ali je on neprestano tjera i tjera, a ona je tako slaba te me strah da se moe dogoditi neka nesrea. Sino je itav sat plakala u mom zagrljaju, prije no to je zaspala. Ja se brinem. On pogleda u njeno malo, tuno, ivahno, estito lice, i pred oi mu izae iva slika kako tjei i hrabri svoju sestru, pa se odjednom sjeti njenog djetenceta, koje joj on, pored svih napora, nije mogao spasti, te odgovori ozbiljna lica: Vidim da ste, zabrinuti, ali je teko mijeati se u takve stvari. Moram razmisliti o tome. Va otac nije stvarno okrutan prema njoj? Nije, ali joj zadaje strah. On ju je ranije jako volio, ali se sad toliko promijenio da se ak i ta njegova ljubav pretvorila u neto udno i uasno. 583On je, naravno, bio uo prie o Brodievim izmijenjenim navikama, ali je ne htjede podrobnije ispitivati ba o toj stvari, nego umjesto toga samo uz-viknu: A zato on tako jako eli da ona dobije stipendiju Latta? To obino dobij a deko zar ne? a nikad djevojice. Moda je ba to razlog odgovori Mary tuno; on je obino ludovao za nekakvim neobinim uspjehom koji bi mu donio uvaenje; uvijek je radi svog linog prestia elio da se Nessie pokae. Ali s druge strane, u tom sam uvjerena, on ne zna to e s njom kad ona dobije tu stipendiju. Samo je gura bez odreene svrhe.

 Konkurira li i mladi Grierson za tu stipendiju? upita Renwick poslije kratkog razmiljanja. Va otac i Grierson nisu, ini mi se, u najboljim odnosima. Mary odmahnu glavom. Ja sam uvjerena da tu postoji neki dublji razlog no to je taj odgovori ona. On o tome tako govori kao da e, ako ona uspije, postati predmet zavisti cijelog grada. On je gledao u nju s razumijevanjem. Znam ja vaeg oca, Mary, i razumijem ta hoete da kaete. Bojim se da kod njega neto nije kako valja. Uvijek je bilo neto... No... i ja sam nekad ranije dolazio s njim ii dc dir... On ne ree da je to uglavnom bilo povodom nje. I nikad se nismo sloili. Ne bi mnogo vrijed.lo kad bih ja otiao do njega, ak i da mi je to doputeno. Svaki moj neposredni postupak samo bi ga oneraspoloio i pogorao njegovo postupanje. Ona je sjedila i promatrala ga dok je zamiljena pogleda razmiljao o toj stvari, i mislila kako je mudar, ljubazan i pun obzira prema njoj, jer ne govori brzopleto i nasumce, nego povezano misli o njenom dobru. Oi joj lagano prijeoe preko njegovog snanog, crnomanjastog lica, punog ivotne snage, ali isposniki strogog, i preko njegove mrave, ivahne i lako pognute prilike, pa se najzad zaustavile na 584 njegovim rukama, koje su izgledale osjetljive, snane i mrke prema besprijekorno istim, bijelim manetama od utirkanog lanenog platna. Te su vrste i njene ruke prodirale u tajne dubine njenog obamrlog tijela i spasle joj ivot, takav kakav je, i ona ih u mislima uporedi sa svojim izgrienim i nateenim prstima, pa osjeti provaliju koja je dijeli od tog ovjeka iju se pomo usudila da potrai. Kakve krasne ruke! Odjednom je raalosti osjeanje njene inferiornosti, osjeanje da joj nije mjesto usred raskoi i ukusa svega to je tu okruuje, te brzo skrenu svoj pogled od njega prama zemlji, kao da se boji da on moe uhvatiti i protumaiti njen pogled. Sta mislite, kako bi bilo- da povodom Nessie odem do direktora Akademije? upita on najzad. Ja dobro poznajem Gibsona, pa bih ga mogao u povjerenju zamoliti za pomo u toj stvari. Pomiljao sam isprva da razgovaram sa Sir Johnom Lattom, ali va otac je sad slubenik u brodogradilitu, pa bi mu to moglo tamo nakoditi. Mi ljekari moramo paziti ta radimo. To je posao pun odgovornosti ... I nasmijei se. Da li da posjetim Gibsona, ili biste vie voljeli da poaljete Nessie do mene da je pregledam. Mislim da bi bilo divno da posjetite rektora. On je nekad imao nekakav uticaj na oca odgovori ona zahvalno. Nessie se tako boji oca da bi se plaila da doe ovamo. A vi se niste bojali da doete? upita on, s pogledom koji ju je, izgleda, hrabrio poznavanjem njene ranije postojanosti. Jesam priznade ona poteno. Bojala sam se da neete htjeti da me primite. Nemam nikog osim vas koga bih zamolila za pomo Nessie. Ona je tako-mlada. Njoj se nita ne smije dogoditi! Zatim malo poutje, pa dodade tiho: Moglo se desiti da ne elite da me vidite. Vi znate sve o meni, i ta sam bila. O, nemojte!" Ne govorite tako, Mary! Sve to ja znam o vama, dobro je. Za sve ove godine sjeao^ sam se vae dobrote, vae blagosti i vae hrabrosti. Dok ju je tako gledao, on poelje da kae: I vae ljepote", ali se uzdra i mjesto toga ree: 585 Ja nikad u ivotu nisam vidio tako blagu, nesebinu duu kao to je vaa. Ona mi se nezaboravno urezala u pamet. Ne volim da sluam kad tako omalovaavate samu sebe. Ona pocrveni na tu toplu utjehu koju su joj pruale njegove rijei, pa odgovori: Te su vae rijei sasvim nalik na vas, ali ja to ne zasluujem. Pa ipak, bila bih vrlo sretna da mogu neto uiniti za Nessie, kao naknadu za moje greke. - Govorite kao kakva starica! Koliko vam je godina? viknu on plahovito. Nemate jo ni dvadeset i dvije. Gospode boe! Pa vi ste jo dijete i imate itav ivot pred sobom. Svi se bolovi koje ste prepatili mogu zbrisati vi jo i ne znate za sreu koja zasluuje to ime. Ponite opet misliti na sebe, Mary. Gledao sam vas kako gledate u onu moju sliku, kad sam uao. Vidio sarn kako vas je izvukla iz vas same. Napravite od svog ivota itavu galeriju onakvih slika ... Morate imati zabave ... itati sve knjige do kojih moete doi... raditi na neemu to vas zanima. Mogao bih vam nai neko mjesto drubenice, pa biste mogli putovati u inozemstvo. Nju su i protiv njene volje udno oarale te njegove rijei, te se, vrativi se u mislima unazad, sjeti kako je na slian nain ustreptala pred Denisom, kad joj je on pred oima otvarao zanosne vidike svojim prianjem o Parizu, Rimu i o putovanju po prostranim, tajanstvenim zemljama. Davno je to bilo kad je on, jednim irokim razmahivanjem svoje vesele, smjele ruke razmicao vidike pred njenim oima i vitlao je kroz

vasionu na udesnom ilimetu svog slikovitog, nasmijanog govora. A on snagom svoje intuicije proita te njene misli, to nju zbuni, pa izjavi polako: Vi, kako vidim, jo mislite na njega. Ona die oi u izvjesnoj mjeri alosno zbunjena zbog osjeanja da je on pogreno shvatio smisao njenog uzbuenja, koje je bilo samo tuno sjeanje na prolost, ali uviajui da ne moe biti nevjerna De~ nisovoj uspomeni, ne ree nita. 586 __ Volio bih da uradim neto za vas nastavi on mirno neto to bi vas uinilo sretnom. Ja imam neto malo uticaja. Hoete li mi dopustiti da vam naem neko mjesto koje bi vam odgovaralo i bilo dostojnije vas, prije no to odem odavde? Ona se tre na te rijei, a onog toplog osjeanja utjehe odjednom nestade, pa promuca: __ Vi dakle odlazite? __ Da odgovori on odlazim za est mjeseci. Preuzimam izvjesnu naroitu granu posla u Edin-burghu. Ukazala mi se prilika da dobijem mjesto u tamonjem kolegijumu, a to je neto znatno vee od ovdanje Opinske bolnice. To je sjajna prilika za mene. Ona zamisli sebe samu, .bez njegove snane, odlune podrke, kako uzalud pokuava da zatiti Nessie od si/oga oca, kako ubacuje svoju beznaajnu odlunost izmeu Brodieve pijane nerazumnosti i slabosti svoje sestre, i odjednom shvati koliko je raunala na prijateljstvo toga ovjeka tu pred njom, i koliko ga duboko uvaava. Divno je to ste postigli takav uspjeh proaputa ona. Vi to i zasluujete. Znam da ete u Edinburghu napredovati isto tako dobro kao i ovdje. Nije ni potrebno da vam poelim uspjeh. Ne znam odgovori on ali u uivati. Edinburgh je grad u kojem vrijedi ivjeti siv, ali lijep. Uzmite, na primjer, Princes Street u jesen, s liem koje uka pod nogama u parkovima, dok se Zamak uzdie rujan prema nebu, a plavi dim se leluja preko Arturovog stola, i vjetri golica, ist i rezak, kao dobro vino. Tko da ne uiva u tome! On sav zablista na tu pomisao, pa nastavi: To je, naravno, moje rodno mjesto; ne zamjerite mi to se ponosim. Ali pored toga, sve je tamo vee, ljepe i istije, kao i zrak. Ona je ne diui pratila njegove rijei i ivo zamiljala sliku koju joj je on doaravao, ali ju je popunjavala njegovom prilikom tako da nije gledala samo Princes Street, nego Renwicka, kako krupno ko587raca njenom sivom povrinom, na mekoj pozadini Castle Gardensa. Mora da je vrlo lijepo. Nisam tamo bila, ali mogu sve da zamislim promrmlja ona, u stvari je mislila kako moe zamisliti njega tamo. Dopustite mi da vam naem neto prije no / to odem odavde navaljivao je on; neto to e vas izvui iz te kue. Ona je osjeala koliko on ivo eli da ona primi njegovu ponudu, ali ipak odgurnu od sebe taj primamljiv izgled i ree: Ja sam se vratila dobrovoljno da se staram o Nessie! Ne bih je sad mogla ostaviti. Ona je za nekoliko posljednjih mjeseci ivjela stranim ivotom, te bi joj se bogzna to moglo dogoditi kad bih je ostavila. On vidje da je ona tvrdo odluila da ostane, pa . ga odmah obuze duboka zabrinutost za njenu budunost, sada je ve vidje kao rtvu na oltaru nesebinosti, rtvu, i pored sveg njegovog zauzimanja, nasilnikog ponosa njenog oca. Sta vrijedi to ju je on spasao, to joj je pomogao da umakne smrti, ako treba da opet zapadne u istu okolinu, u istu opasnost, ali u jo ozbiljnijem obliku? To ga u tolikoj mjeri dirnu da se i sam zaudi svojoj uzbuenosti, ali brzo sakri svoja osjeanja pa kliknu veselo: Uradit u za Nessie sve to mogu! Posjetit u Gibsona danas ili sutra. Uradit u sve to bude mogue. Ne brinite suvie za nju. Pazite malo vie na ' sebe. Kad on izgovori te rijei, ona osjeti da je postigla - svrhu svoje posjete, pa bojei se da mu i dalje odu-1 zima vrijeme, odmah ustade sa stolice i spremi se da ide. I on ustade, ali ne poe vratima, nego je utei stajao i promatrao njeno lice koje je, dok je tako stajala, bilo lako ozareno zalutalom zrakom martovskog sunca, tako blijedom tu u samoj sobi da je na njenoj koi svijetlila kao mjeseina. I kao nekada jednog drugog ovjeka dok ju je gledao na mjeseini, i njega obuze zanos tako da mu stade dah pri pogledu na njenu ljepotu, blistavu u 588 toj svjetlosti, ljepotu koja se jo jae isticala onako uokvirena njenom jednostavnom i neelegantnom odjeom, i on ju u mati zaodjenu svilom blijede boje majine duice, i vidje je pri srebrnim zracima junjake

mjeseine u nekom vrtu u Firenci, ili na nekoj terasi u Napulju. A kad ona malom nogom u gruboj cipeli hrabro zakorai da poe, on udno za-elje da je zadri, ali ne nae zgodne rijei da joj to kae. Zbogom u kako mu ona blago kae. Hvala vam na svemu to ste uradili za mene, sad i ranije. Zbogom ree i on mehaniki, idui za njom u predsoblje i shvaajui da ona odlazi. On joj otvori vrata pa je pogledom otprati niz stepenice, a kad ga iznenada obuze osjeanje aljenja to ona odlazi, on joj pod uticajem nekog unutranjeg podstreka, do-viknu urno, neposredno, kao gimnazijalac: Doi ete opet da me posjetite, zar ne? A zatim, stidei se svoje nezgrapnosti, poe niz stepenice prema njoj, pa joj objasni svoje rijei uzviknuvi: Volio bih da i vi znate to sam postigao kod Gibsona. Ona ga opet pogleda zahvalno i doviknu: Doi u idue nedjelje pa izae na ulicu i brzo ode. Kad se okrenu, i dok se polako vraao u kuu, on se sve vie udio, dok ga ne obuze pravo zapre-paenje zbog njegovog malopreanjeg postupka, zbog one njegove iznenadne, otvorene molbe da ga uskoro opet posjeti; ali mada je, isprva nekako po-stien, to pripisao uzbudljivom uticaju njene ljepote u svjetlosti koja ju je okruivala u njegovoj sobi, kasnije je poteno priznao da to nije jedini razlog za takvo postupanje. Marv Brodie je za njega uvijek bila lijepa pojava, plemenit, hrabar duh, linost koja je kratkom i traginom niti svoj ivot utkala u njegov boravak u tom gradu. Od trenutka kad ju je prvo vidio onesvijeenu u alosnim okolnostima njenog stanja, i usred grubosti i prljavtine koja ju je okruivala, kao ljiljan iupan iz korijena i baen na u-brite, njega je k njoj privlaila njena nemonost i pretjerana mladost; kasnije ga je dalje podsticalo 589njeno strpljenje i utljiva trpeljivost za vrijeme njenog dugog bolovanja i u bolu koji joj je zadala smrt njenog djeteta. Uz to je jasno vidio injenicu da je, mada joj je netko oduzeo nevinost, ista i ne umrljana, kao i ona svjetlost koja ju je maloas okruivala. U njemu se bilo probudilo divljenje i interesiranje, te je sebi bio obeao da e joj pomoi da ponovo izgradi svoj ivot; ali je ona pobjegla iz grada onog asa kad joj je njena snaga to dozvolila, izletjela iz mree sramote koju je morala osjeati oko sebe. Za nekoliko godina njenog odsustvovanja, on je s vremena na vrijeme mislio o njoj; njena je mrava, bijela i krhka prilika esto izlazila pred njega, udno i uporno privlana, kao da mu govori da e se nit njenog ivota ponovo vratiti da se utka u tkivo njegovog ivota. Sjedio je za svojim stolom i duboko razmiljao o njoj, molei se u sebi da vie ne bude tragedije po povratku Mary Brodie u tu kuu bola, iz koje je ve jednom bila na uasan nain izbaena. A poslije izvjesnog vremena njegove misli uzee nov pravac, te iz jedne male pregrade u svom pisaem stolu izvue jedno staro pismo u kojem je rukopisom od zaobljenih, koso poloenih slova, sad pomalo izbli-jedjelih poslije etvorogodinjeg uvanja, bila ispisana samo jedna strana. On ponovo proita to jedino njeno pismo u kojem mu je bila poslala neto novaca, nesumnjivo s mukom prikupljenog otkidanjem od njenih mravih nadnica, u elji da ga bar u izvjesnoj mjeri nagradi za usluge koje joj je inio. Stajao je tako zagledan pred sebe i, drei pismo tankim i dugim prstima, zamiljao nju kako radi, kao to mu je maloas rekla kako klei na koljenima i riba, pere, isti, vri sve teke poslove svog poziva poslove sluavke. Najzad uzdahnu, strese se i vrati pismo u sto, pa videi da ima jo itav sat do poetka popodnevnog primanja u svojoj ordinaciji, odlui da odmah posjeti direktora Akademije, da bi se obavijestio o stanju Nessie Brodie. Zato ree svojoj domaici da e se vratiti prije etiri sata, pa izae iz kue i polako odeta do kole, udubljen u udno i pribrano razmiljanje. 590 Nije morao daleko ii da doe do Akademije, te stare ustanove, koja je leala u samom gradu, malo uvuena od Crkvene ulice da bi se postigao bolji pregled stroge, ali skladne arhitekture njenog zubom vremena nagrizenog proelja, i gdje su sada, na poploanom prostoru ispred njega, stajala ponosno izloena dva ruska topa na visokim tokovima, koje je kod Balaklave zarobila eta Wintonske narodne konjice pod komandom Mauricea Latte. Ali Renwick prie zgradi i ue u nju, a ne opazi proelje i topove, pa se pope uz blage, dosta izlizane kamene stepenice, proe kroz l^odnike zamiljena lica, zakuca na direktorova vrata i dobi poziv da ue. Gibson, mladolika izgleda, s obzirom na njegov poloaj, ije se lice jo nije bilo potpuno prilagodilo nauenjakom kalupu, sjedio je za pretrpanim stolom u sredini svog malog kabineta, iji su zidovi bili obloeni knjigama. On ne die odmah pogled, ve ostade neko vrijeme zadubljen u promatranje nekakvog dokumenta koji je leao pred njim, ali onako odjeven u ispeglano tamnosmee odijelo to je bila njegova omiljena boja inio je utisak zadubljenog, ali nimalo naunog pedanta. Renwick, ije se ozbiljno lice pred njegovom zanesenou najzad razvue u lak osmijeh, primijeti zamiljeno poslije kratkog vremena: Jo uvijek si onaj zaneseni ispitiva, Gibsone? a kad se ovaj tre iznenaeno, on nastavi: Ovo me prenosi natrag u ono vrijeme kad si isto ovako stalno visio nad knjigom.

Gibsonu oi zasijae kad vidje Renwicka, pa se zavali u stolicu i pokretom ruke ponudi gosta da sjedne i ree prijateljski: Nisam imao pojma da si to ti, Renvvick. Mislio sam da je to netko od moje crnilom zamazane brigade, koji drui izlazi pred moje lice i oekuje pravednu kaznu. Dobro je za te malie da se dre u strahu od carskog dostojanstva. Nasmijeie se jedan drugom gotovo isto onako od srca kao i dok su bili gimnazijalci, a Renvvick tiho promrmlja: 591Ti si prava slika i prilika onog starog Bulldoga Morrisona. Moram mu to kazati kad idui put odem u Edinburgh. Uivat e u tom komplimentu. Hoe da kae da e mu to izgledati smije-Sno? viknu Gibson, sjeajui se prolosti kao zagledan u daljinu. Boe blagi, ala bih volio da se, kao ti, vratim u to staro mjesto. Ima sreu! Zatim uprije pogled u svoga posjetioca pa dodade: Nisi valjda doao da se ve oprosti sa mnom? Ne, ne, ovjee! odgovori Renwick bezbrino. Ne odlazim ja jo za est mjeseci. Neu te jo za neko vrijeme ostaviti u ovoj pustinji. Nato mu se lice promijeni, te se za trenutak zagleda u pod, a zatim die pogled prema Gibsonu i nastavi ozbiljno: Dolazim ti po jednom neobinom poslu i molim te da stvar primi u povjerenju! Ti si mi stari prijatelj, ali mi je ipak teko da ti objasnim o emu se radi. On opet zastade pa nastavi nekako teko; Ti ima ovdje u koli jedno dijete za koje se interesiram ... za koje se ak i brinem. To je Nessie Brodie. Izvjesna linost me je zainteresirala za njeno zdravlje i njenu budunost. Samo imaj na umu, Gib-sone: ja nemam nikakvog prava da ovako dolazim ovamo. Ja to dobro znam, ali ti nisi isto to i Upravni odbor kole. Ja elim tvoje miljenje, a ako je potrebno, i tvoju pomo. Gibson paljivo pogleda u druga pa skrenu pogled u stranu, ali ne upita za Renvvickovu pobudu. Umjesto toga odgovori polako. Nessie Brodie! To je bistra mala. Da, vrlo inteligentna, ali sa izvjesnom zanimljivom odlikom duha. Ima udesno pamenje, Renvvick; mogao bi joj proitati itavu stranicu iz Miltona, i ona bi ti je ponovila gotovo od rijei do rijei. A mo zapaanja joj je takoer iva; ali joj sposobnost rezoniranja, dubljeg razmiljanja nije srazmjerno jaka. On tu mahnu glavom: Ona je ono to se zove otrouman uenik, bistra kao suza, ali, bojim se, preteno plitka duha. 592 1 __ Ona misli da konkurira za stipendiju Latta nastavi Renvvick uporno. Je li sposobna za to? Hoe li je dobiti? __ Moda e je i dobiti odgovori Gibson slijeui ramenima ali na to joj to? U stvari, ne znam ni da li e je dobiti. Ta stvar nije u naim rukama. Mjerila onih na univerzitetu nisu isto to i naa mjerila. Ona je stvorena za uiteljicu poto bi svrila uiteljsku kolu. A moete li je odvratiti od tog konkursa? ree Renvvick neto ivahni je. Ja sam obavijeten da joj zdravlje poputa zbog napornog pripremanja. To ne moe biti odgovori rektor. Kao to maloas rekoh, to nije u naim rukama. To je stipendija na koju ima pravo cio ovaj grad; po propisima utvrenim od univerzitetskih vlasti svatko moe pristupiti konkursu tko ispunjava uslove. Da pravo kaem, ja sam neto i natuknuo njenom__njenom uvaenom roditelju on se tu za asak namrti ali to nije nita vrijedilo. On je vrsto rijeen na to. U stvari, ona ima toliko mnogo izgleda na uspjeh da izgleda ista ludost odvraati je od toga. Pa ipak... Sta? upita Renvvick. Njegov sugovornik, prije nego to odgovori, uze sa stola jedan list papira, pa ga, poto ga je neko vrijeme gledao, predade svom prijatelju, rekavi mu polako: Ovo je udna sluajnost, ali eto, razgledao sam ovo ba kad si ti uao! Sta misli o tome? Renvvick uze papir, pa vidje da je to prijevod jednog odlomka latinske proze vjerojatno iz Cicerona, pomisli on ispisan glatkim ali ipak neiz-vjebanim rukopisom, i poe itati slobodan i naivno stiliziran prijevod, kad mu odjednom pogled zape. Izmeu dviju reenica zanimljivog i djetinjastog prijevoda, stajalo je ispisano grubim, zgrenim gotovo iskrivljenim rukopisom: Prioni, Nessie! Sve to vrijedi raditi,

treba raditi kako valja. Mora dobiti stipendiju Latta, inae u znati zato je nisi dobila..." Zatim je prijevod tekao dalje sasvim glatko. Renvvick pogleda zaueno u svog druga. 38 Selrdljlii zamak 593 To mi je jutros poslao njen razredni starjeina objasni mu Gibson iz sveske Nessie Brodie. Je li ovo raeno kod kue ili u koli? upita doktor otro. U kpli! Mora biti da je ona napisala te rijei, razumije se, nesvjesno, ali ipak svojom rukom. Sta to znai? Da li je to neko vraanje onim naim slavnim kotskim precima, o kojima nam je toliko govorio onaj na stari profesor? Ili je to udvajanje linosti, o tome ti vie zna nego ja. Nek ide do vraga udvajanje linosti! ree Renwick nekako utueno. To je ista duevna rastrojenost, ispoljavanje prenapregnutosti ivaca, izazvane, u to sam uvjeren, prirodom ovih rijei, nekom silom koja je to utjerala u svijest. Zar ne vidi, ovjee boji? Zamorila se usred ovog vjebanja, te joj se panja pokolebala, pa je neto to je bilo pod povrinom njene svijesti izbilo navie: neto to je mui to je goni naprijed, tako da je u stvari, prije no to je nastavila da radi povezano, nesvjesno napisala ove rijei. On mahnu glavom. To, bojim se, i suvie jasno odaje ono od ega ona strepi. Mi je ovdje ne zamaramo mnogo izvinjavao se Gibson; tedimo je na razne naine. Znam! Znam! odgovori Renwick. Nesrea je ono to se radi van kole. To je onaj luak, njen otac. Sta da poduzmemo protiv njega? Kae da si govorio s njim, a ja sam isto to i crvena krpa za bika, kad je on u pitanju. Teko je to. Zatim, poto ponovo spusti papir na Gibsonov sto, dodade: To me zaista plai. To je simptom koji sam i ranije viao i koji predskazuje katastrofalan slom. To mi se nimalo ne dopada. Ti me zaista iznenauje ree rektor poslije kratke utnje, pri emu je paljivo promatrao druga. Jesi li siguran da ne pretjeruje u svom shvaanju, zbog... zbog nekakve predrasude? A zatim, kad Renwick utke odmahnu glavom, nastavi kao da ga kua: Da li bi volio da vidi malu? naravno, samo za trenutak inae bi se uplaila. 594 ...i,--:. * Ljekar se malo zamisli, pa zatim odgovori odluno: __ Zaista bih volio! Volio bih da se sam uvjerim. Ljubazno je s tvoje strane to to predlae. __ Onda u je dovesti ree Gibson, pa ustade idui vratima. __ Znam da je ti nee zaplaiti. Ne bih volio da se uope neto govori o ovom papiru. Renvvick se utke suglasi klimnuvi glavom, pa poto upravitelj izae iz sobe, ostade nepomian, lako pognute glave, kao da su se one udne, besmislene, nametljive rijei utjelovile pred njegovim oima u neku sliku koja ga iznenauje i alosti. Iz tih misli se tre tek kad se direktor vrati, sad u pratnji male Nessie, koju Renwick nije nikad dotle bio vidio. Kad sad opazi njeno mravo, mlitavo tijelo, krotke, moleive oi, njen bijeli, slabaak vrat i neodluan izraz oko usta i brade, njega ne iznenadi to ona udi da se privije uz Mary niti to Mary sa svoje strane eli da je zatiti. Ovo je jedan od naih najboljih uenika ree Gibson diplomatski, okreui se Renwicku, dok je ponovo sjedao na svoju stolicu. Mi se njom hvalimo pred svima posjetiocima. Ona ima najbolje pamenje u viim razredima. Zar ne, Nessie? dodade on, bacivi pogled na nju. Nessie ponosno porumeni, i njena se mala dua ispuni dubokim zadovoljstvom i strahopotovanjem s kojim se mijealo i neto zbunjenosti zbog tajanstvene svrhe tog njenog iznenadnog izlaenja pred udruena velianstva doktora Renwicka i direktora. Ali znajui da je pitanje bilo samo retorska figura, ona je utjela i stajala oborena pogleda, dok su joj mrave noge u visokim, iznoenim cipelama i grubim vunenim arapama malo drhtale ne od straha, nego prosto od uzrujanosti zbog njihovog prisustva. Njeno je bilo da govori samo kad je netko izrino neto zapita. Volite li svoj rad? upita Renwick ljubazno. ** 595 Da, gospodine odgovori Nessie bojaljivo diui oi prema njemu, kao mlada i preplaena kouta. Da vas to ponekad ne zamara? nastavi on blago, bojei se da svom pitanju da odreen oblik. Ona pogleda direktora oekujui doputenje da govori, pa umirena njegovim pogledom odgovori: Ne, gospodine, ne mnogo! Ponekad me boli glava. To je rekla nekako snebivljivo, kao da bi se moglo smatrati za drskost s njene strane to je boli glava, ali nastavi sa vie pouzdanosti: Otac me je vodio doktoru Lawrieu, otprilike prije est mjeseci, , a on kae da to nije nita. Pa ak naivno dodade: Rekao je da imam dobru glavu na ramenima.

Renwick je utio, osjeajui na sebi malo zajedljiv Gibsonov pogled, ali mada je dobro znao da su slabi okolini odgovori tog djeteta nepouzdani taman koliko i miljenje njegovog pompeznog kolege, koje je upravo uo, Nessieno dranje jo vie utvrdi njegovo miljenje o njenim prenapregnutim, premorenim ivcima. ujem da ete konkurirati za stipendiju Latta primijeti on poslije nekog vremena. Zar ne biste voljeli da to ostavite za iduu godinu? O ne, gospodine! Ne bih to mogla odgovori ona brzo. Moram polagati ove godine. Moj otac je rekao... Preko njenog ela prijee tamna sjenka, i ona dodade s ustruavanjem: On bi volio da je dobijem... a za djevojku je velika stvar da dobije stipendiju Latta. To se jo nikad nije dogodilo; ali ja mislim da je mogu osvojiti. Ona opet lako porumeni, ali ne zbog tog iznenadnog odavanja svog samozadovoljstva, nego zbog toga to se usudila da tako dugo govori u njihovu prisustvu. Onda nemojte suvie naporno raditi ree joj Renwick na zavretku, okreui se Gibsonu da ga upozori da je zavrio promatranje. Onda dobro, Nessie ree upravitelj, otputajui je uz veseo pogled. Tri sad u svoj razred. 596 p painti to ti je dr Renwick rekao. Dobrom konju e treba mamuza. Ne pretjeruj s domaim radom. __ Hvala gospodine odgovori Nessie ponizno, izlazei tiho iz sobe i domiljajui se neodreeno u sebi ta je tu bilo posrijedi, ali osjeajui, mada ne sa sigurnou, da je to za nju bila velika ast to su je izdvojili iz cijelog razreda da joj ukazu tu panju i da sigurno zauzima visoko mjesto u direktorovoj naklonosti, sudei po ohrabrujuem izrazu njegovog svemogueg oka. Imat e onaj bezobrazni i radoznali Grierson, pomisli ona poto se malo zbunjena vrati u razred, o emu da razmilja kad uje da je ila na prijateljski razgovor sa samim direktorom. Nadam se da je nisam suvie dugo zadrao ree Renwick gledajui u svog prijatelja. Bilo mi je dovoljno samo da je vidim. Bio si suta obazrivost odgovori Gibson veselo; lanovi upravnog savjeta me nee otjerati to sam dopustio da mi se neko drugi mijea u disciplinu. On malo poutje, pa dodade istim tonom: A bistro ti je rekla ono o Lawrieu. Eh! odgovori Renwick da kaem otvoreno, nije moja stvar da runo govorim o svom kolegi, ali tebi, kao prijatelju, mogu rei da ne dajem ni dvije pare za Lawrievo miljenje. To je naduven magarac. Ovo je dijete daleko od dobrog stanja zdravlja. Kojeta, Renwick primijeti Gibson umir-Ijivo to si ti samo uvrtio sebi u glavu. Nisam danas kod te djevojke vidio nita nezgodno. Ona je u kritinim godinama, a otac joj je stara, glupava ivotinja; ali e ona ipak izgurati, ipak e izgurati. Ti pretjeruje. Ti si uvijek bio nepopravljivi borac za prava potlaenih, ak i kad se radilo o bolesnom bijelom miu. To ona upravo i jeste odgovori Renvdck tvrdoglavo. Mali bijeli mii, i moglo bi biti zlo s njom ako ne pripazimo na nju. Ne svia mi se onaj zaplaeni izraz u njenim oima. Meni je vie pao u oi njen zanemareni izgled odgovori Gibson. Ona ve poinje po tome pa597dati u oi u koli. Jesi li opazio njenu bijednu ha- , ljinu? Uvjeravam te da je otprilike u ovo doba prole godine izgledala sasvim drukije. Brodie sigurno nema vie ni marjaa preko plae, a vei dio toga troi na pie. Strogo meu nama budi reeno, ujem kako se govori da je zaostao s otplatama interesa za svoju zaloenu kuu onaj njegov nemogui, luaki za-mak. Ne znam ta e tu sve biti, ali taj ovjek juri u svoju propast. Jadna Nessie ree Renwick s uzdahom; ali je u mislima gledao Mary usred tog siromatva i propadanja njene kue. Po izrazu Gibsonovog lica nije se moglo ocijeniti nazire li on ma ta o pobudama koje u toj stvari rukovode njegovog druga. To u stvari nije bilo nemogue, jer ga je on ranije sluao kako s puno osjeanja govori o udnom sluaju Mary Brodie; ali ga on sad samo potapa po ramenu i ree hrabrei ga: Samo veselo, alosni moj mesaru! To nee ni"' kog ubiti, ne boj se. Vodit u rauna o tome. Dobro u paziti na Nessie. U svakom sluaju ree Renwick poslije nekog vremena nita ne vrijedi ovdje sjediti snudeno. On pogleda u svoj sat i ustade sa stolice. Zadravam te, a imam i svog posla. Ve je skoro etiri. A tamo lijepe gospe stoje u redu i ekaju na tebe, je li, ti lukavi lolo! ree Gibson vragolasto. Samo ne razumijem ta nalaze na tom tvom runom licu.

Renwick odgovori smijui se: Ne trae one ljepotu, inae bih ja njih uputio na tebe i pruivi mu ruku: Sjajan si ti, Gibsone. Nedostajat e mi vie no itko kad odem odavde. Zbilja! ree ovaj steui srdano prijateljevu ruku. Renwick brzo izae iz kancelarije, ali dok je silazio niz blago nagnute kamene stepenice, izlizane beskrajnim povorkama bezbrinih koraka, i prolazio izmeu ona dva ruska topa, a zatim iao ulicom prema ^ 598 svojoj kui, njegov se korak postepeno i neosjetno sve vie skraivao, a misli opet postajale sve sumornije. Jadna Nessie!" Sad je tu djevojicu zamiljao u'urenu u zagrljaju zatitnikih, mekih ruku njene sestre, koja zaklanja njenu slabu priliku svojim njenim tijelom i gleda u njega hrabrim i trpeljivim pogledom. I to je da^je iao, njegovo je privienje postajalo sve ivlje i sve ga vie pritiskivalo, sve vie ubijalo privlanost njegovih linih izgleda o kojima je u posljednje vrijeme mislio, tako da je tamnio sjaj njegovog novog posla u Edinburghu, nestajala svjeina vrtova oko Zamka i romantine tvrave koja se die u nebo, a sve mlitaviji postajao onaj vjeito reski dah vjetra koji kao da je osjeao kako duva sa Calton Hilla. I tako smrknuta lica stie do kue i lati se posla. VII Mlaki aprilski dan ve je za. itav sat odmakao preko podneva i pun svjeeg i blagog mirisa i uzbudljivih umova napupalog proljea leao nad Leven-fordom kao blagoslov. Ali za Brodiea, dok je u vrijeme ruka iao kui, nije bilo slatkog blagoslova u tom pupljenju oko njega. Onako pun ogorenja, on nije osjeao milovanje blagog uzduha, niti je u svakom novom izdanku gledao sok koji buja u drveu. Za njega kao da nisu ni postojali zanjihani uti bokori zelenkada, stidljive visibabe, blistave, raznobojne are od afrana, koji su krasili prednje vrtove kua u ulici, dok je slabo graktanje vrana, koje su kruile oko novosagraenih gnijezda u visokom drveu na zavijutku ulice, za njega bilo samo kretanje koje mu je paralo ui. Kad stie do tog drvea i kad mu graktanje jae doprije do uiju, on jetko pogleda u ptice i proguna: Neka idu do vraga sa svojom drekom! Probijaju ui ovjeku! Da mi je da imam puku pri ruci. A nato mu, kao u odgovor na njegovu prijetnju, jedna vrana preletje nisko nad gla599vom, uz podrugljivo ,,gra-gra", i spusti mu svoj izmet na rame. Njegove se obrve natutile kao crn oblak, pri pomisii da su se i same ptice okrenule protiv njega, te ga prljaju. Za trenutak je izgledalo kao da mu dolazi da posijee sve to drvee, da razbuca sva ta gnijezda, i uniti sve te ptice u vranitu; ali samo kiselo iskrivi usne i maramicom oisti kaput, pa sa jo vie jetkosti poe dalje kui. Bolji ivot koji je imao od Marvnog povratka nije mnogo izmijenio njegov izgled, jer se on sada, mada mu je ona istila i peglala odijelo, prala i tirkala rublje i etkala cipele tako da su sve blijetale, tako bez mjere svake veeri predavao boci da mu je lice bilo jo vie proarano sitnim ilicama i jo vie mr-kouto i upalo, a njegovo sada urednije odijelo visilo na njegovom mravom tijelu kao novo odijelo na nekom strailu. Vidjelo se na njemu, mada on to nije znao, da je potpuno propao ovjek, jer se, otkako je izgubio Nancy, to propadanje poelo naglo ubrzavati. Isprva je sebi bijesno govorio da ima jo riba u moru, isto tako dobrih, pa ak i boljih od nje, i da e brzo popuniti njeno mjesto u svojoj naklonosti jednom ili drugom od tih ena. Ali je postepeno, i poslije tekih rana koje je zadobio njegov ponos, morao uvidjeti da je sad toliko star i neprivlaan da vie nije u stanju da privue panju ena, i da je, poto su gospodstveni dani njegove prepune kese bili proli, i suvie siromaan da kupuje njihovu naklonost. Isto tako je, poslije kratkog vremena kivnog zavaravanja samog sebe, shvatio da eli samo svoju Nancy i da je ne moe zamijeniti nijednom drugom. Ona se bila tako zavodniki omotala oko njegove puti da je u njenom odsustvu eznuo samo za njom i znao da mu nijedna druga nee valjati. Pio je da zaboravi, ali nije mogao zaboraviti. Viski mu je natapao mozak i otupljivao jasno shvaanje o veliini gubitka; ali su, ak i dok je bi opijan, bolne slike lebdjele pred otupjelim duhom, i progonile ga vizijama njegove Nancy i Matta, onako kako sad sigurno ive u svom novom ivotu. Zamiljao je kako su sad neprestano zajedno, i ma koliko da je proklinjao sebe zbog te pomisli, da su blaeni, 600 da su sasvim zaboravili na njega i njegovu nekadanju ulogu u njihovim ivotima. Nancvn smijeh a to je bio Afrcditin smijeh zvonio mu je u uima, izazvan ne njegovim nego Mattovim milovanjima, i dok je s jasnou koja mu je zadavala samrtnike muke gledao kako ga je njegov sin istisnuo iz njene naklonosti, oi bi mu se sklopile, a pomodrelo lice dobijalo nemoan izraz. Meutim, ovog puta je bio obuzet neim drugim; ne __ da odmah kaemo uvredom od strane one

vrane, koja je dodala samo jo malo ulja na vatru njegovog negodovanja, nego jednom jaom i Kenijom uvredom, tako da je izgledao manje mrtav nego obino dok bi iao ulicom, jer je neobino brzo koraao prema kui i itavim dranjem pokazivao da ima nekakvu namjeru. Imao je da iskali nekakvu ljutinu, a kako je sad Nessie bila jedina osoba s kojom je govorio donekle slobodno, i kako se stvar u neku ruku ticala nje, sad se urio da to prije vidi ba nju. Cim otvori vrata i ue u kuu, on se otrese svog mrzovoljnog uzdravanja i smjesta viknu glasno: Nessie, Nessie! ( Upao je u kuhinju prije no to je ona stigla da odgovori i strogo pogledao njene prestravljene oi kojima ga je pogledala jo upola okrenute glave, onako sjedei za stolom, s kaikom punom orbe od povra, zaustavljena na po puta ka ustima, pri emu joj je cijelo dranje odavalo iznenadnu strepnju. Je li ti ono Griersonovo tene govorilo togod 0 stipendiji Latta? dreknu on na nju bijesno. Ona pusti da joj se kaika orbe prolije natrag u tanjur, pa, pomislivi da pitanje sreom nije tako strano kako je oekivala, nervozno mahnu glavom 1 odgovori: Nije, tata. Bar nije mnogo. Razmisli viknu on. Dobro razmisli.- ta ti znai to nije mn go". Pa zna, tata poe ona drhtavim glasom on uvijek kae... o nama neto to nije lijepo. A po601nekad govori podrugljivo o meni u vezi sa stipendijom Latta. Je li ti ikad govorio da nebi trebalo da konkurira? upita on. Odgovori! O, on bi sigurno volio da ja to ne pokuam, tata odgovori ona stisnuvi svoje male usne. Znam ja to vrlo dobro. On sigurno misli da bi mu to dalo neto malo izgleda na uspjeh to ne znai da ga on uope nema. Njegovi uti zubi se stisnue, i on ih otkri kad mu se usne razmakoe u ljutitom keenju. Tako dakle kliknu on. Bio sam u to uvjeren. Da, imao sam potpuno pravo! On sjede za sto, pa ne obraajui panju na alicu vrele orbe koju Mary tiho spusti pred njega, prinese lice sasvim do Nessienog. Ponovi to jo jednom promuca on. Sta, tata? O onome Griersonovom tenetu. Je li da on nema izgleda na stipendiju Latta? upita ona bojaljivo; zatim videi da mu je ugodila, dovede svoje raspoloenje u sklad s njegovim i mrknu ljutito: Ne, svakako mislim da nema. Nema ni najmanjeg izgleda. ak i kad ja ne bih konkurirala za nju, ima drugih koji imaju isto toliko izgleda koliko i on. Ali je on nikad nee dobiti dok sam ja iva. Ti si mu kamen spoticanja. Bogme jesam, tata! Sjajno! Sjajno! promuca on, gledajui u nju razrogaenim oima. O, boe moj, ali mi godi kad to ujem! I on poutje malo. Zna ta se desilo danas dok sam se vraao kui kao svaki drugi poten graanin? Nozdrve mu uzdrhtae pri sjeanju na to, a glas mu postade "ii kad viknu: Da, idem ja kui mirno i pristojno, kad mi odjednom prilazi ona prokleta svinja gradonaelnik Grierson na krasni, novi gradonaelnik ... O, bo! ne ide mi u glavu da su onakvog stvora mogli uzeti za gradonaelnika! Mora da se nekako uuljao na taj 602 noloaj... to je... to je sramota za ovaj grad! Valjda misli da moe raditi sve to hoe zato to je gradonaelnik, jer je imao vraku drskost da mi'prie u po bijela dana i da mi rekne da te ne pustim da konkurira za stipendiju Latta. On pogleda u nju kao da oekuje da e se i ona oevidno naduti od ljutine, a ona, osjeajui da se . od nje oekuje nekakav odgovor, odvrati slabim glasom: __ To je samo zavist, tata, zavist i nita drugo. __ Misli da mu ja to nisam rekao u lice? viknu on. Bogme jesam! Rekao sam mu da si ti uvijek tukla njegovo krastavo tene i da e ga opet tui... i opet... i opet... Ponavljao je te rijei viui pobjedonosno.

 I taj prokletnik ima jo tu drskost da pokua da prosi tu stvar za svog sina i da trai od mene da tebe zadrim za iduu godinu. A kad sam mu to tresnuo u lice, imao je drskosti da okrene list i da mi stane slatkorjeivo naklapati o dostojanstvu njegovog poloaja i o tome kako je on izraz miljenja grada, govorei da su mu rekli da ti nisi sposobna da izae na ispit... da nisi dosta jaka... i da on to govori u tvom interesu, a ne u svom. Ali ja sam ga imao u rukama. I on stite pesnicu u izvjesnoj mjeri na svoj stari nain, kad kliknu: Imao sam ga u svakom pogledu. Tresnuo sam mu o uglaenu glavu lino Lawrieve rijei. ibao sam ga biem na svakom koraku! On se nasmija likujui, ali mu se poslije nekog vremena lice opet smre kad promrsi: Tako mi boga, platit e mi on to... da, kao i za sve drugo to mi je rekao uz to. Ne znam ta mi je bilo te ga nisam oborio na ulici! Nego ne mari... Ja i* ti emo se naplatiti od njega na drugi nain. Je li da hoemo, Nessie? I on je pogleda kao da joj se umiljava. Je li da e sasvim potui onog njegovog balavca, a, Nessie? Pa emo se onda diviti pokunjenom izrazu na njegovom licu. Ti e to uraditi ... je P de, curice? 603odgovori ona pokorno. Ura Hou, tata dit u. Divno! Zaista divno promrmlja on trljajui s pritajenim oduevljenjem ruke pune plavih ila. Zatim mu se, na neku tajnu misao, lice opet natuti i on opet, unosei joj se u lice, viknu: I za tebe e biti bolje. Tako mi boga, i za tebe e biti bolje da ga potue. Jer ako to ne uradi, ja u... ja u te dohvatiti za taj tvoj mravi vrati i lijepo te udaviti. Mora dobiti stipendiju Latta, jer inae teko tebi. Dobit u je, tata, dobit u je! zacvilje ona. Da, dobit e je, inae u znati razlog viknu on bijesno. Kaem ti da u gradu postoji zavjera protiv mene. Svi su se okrenuli protiv mene. Mrze me to sam ovo to jesam. Zavidni su mi. Znaju da stojim visoko iznad njih... da bih, kad bi dobio svoja prava, obrisao svoje prljave cipele o sva njihova ki-coka lica. Ali polako ree klimnuvi sam sebi glavom u neobuzdanom nastupu ludosti. Jo u ja njima pokazati. Utjerat u im u kosti strah od mene! Latta e biti samo poetak. To e biti prvi kolac u toak presvijetloga gospodina gradonaelnika __a poslije emo poeti sasvim ozbiljno. Na to Mary, koja se drala u pozadini, i s izrazom ive zabrinutosti promatrala oevo padanje u vatru i njegovo postupanje sa Nessie, stupi naprijed i ree moleivo: Prihvati se orbe, tata, dok ti se nije ohladila! Ja sam se toliko trudila oko nje. A i Nessie treba da jede: ona mora jesti, ako treba da ui tako naporno. Na njene rijei njegov se zanOs odjednom prituli, a izraz lica promijeni, kao da je neto nestalo s njega, kao da se brzo povukao s dnevne svjetlosti u neki skriven kutak njegovog duha, te on dreknu ljutito: Sta se ti mijea u to? Zar ne moe da nas ostavi na miru? Kad nam zatreba tvoj savjet, mi emo ga potraiti od tebe. On uze kaiku u ruku i odjednom stade jesti * orbu, ali poslije nekog vremena, kao da je razmiljao o drskosti njenog uplitanja, viknu glasno: Za- '" 604 dri za sebe svoje primjedbe o Nessie. Ja u njom upravljati kako ja naem za shodno. Jeli su neko vrijeme utei, ali kada prijeoe na drugo jelo, Brodie se opet okrenu svojoj mlaoj kerci, pa buljei u nju iskosa, poe onim udvorikim tonom kojim je uvijek govorio o toj vrsti pitanja, i koji je nju, zbog stalnog ponavljanja i naina na koji joj se obraao, gotovo dovodio do histerije. __ A kako si danas prola Nessie? __ Sasvim dobro, tata. __ je li tko danas pohvalio moju curicu? Deder sad, valjda je netko rekao neto o tebi. Danas si imala francuski, zar ne? Ona mu je odgovarala mehaniki, nasumce, kako bilo samo da se otrese te nepodnoljive potrebe da iznalazi sve nove i zgodne odgovore na njegova praznoglava, ali uporna pitanja, i da umiruje njegovo nezasitno traenje opipljivih dokaza o njenim podvizima, o panji koju njegova ki izaziva u koli. Poslije nekog vremena, poto se zadovoljio, mada ona gotovo nije imala ni pojma o tome ta mu je rekla, on se zavali u stolici, pa je pogleda blagim, vlasnikim pogledom, i ree: Prilino dobro! Bravo Brodievi! Dobili smo visoku pohvalu. Ti ne napreduje nimalo ravo, djevojko! Ali mora uspijevati jo bolje.'Sve bolje i bolje. Mora se tako osigurati u pogledu te stipendije Latta kao da ti ve lei na tom tanjuru ispred tebe. Za ime boje, pomisli samo! Trideset gvineja godinje za tri godine! to ini devedeset gvineja ili gotovo stotinu sjajnih zlatnika. Stotina zlatnika ti lei na tom

tvom tanjuru i eka da ih uzme. Ne mora da se grabi za njih, ne mora ni da se sagne, ima samo da ih pokupi! Boga mi, ako ne prui te tvoje ruice da ih uzme, ja u ti zavrnuti? iju! Gledao je u prazni tanjur ispred nje i vidio na njemu visoku hrpu dukata koja se sijala bogatim sjajem zgrnutog zlata, sav zanesen veliinom te sume koja je njemu u njegovim oskudnim okolnostima izgledala ogromna. To je bogata, vrlo bogata nagrada mrmljao je on a ve je tvoja! Ja ve vidim kako onom 605krtom glupaku Griersonu oi samo to ne ispadnu od muke pri pomisli da to treba da doe u ovu kuu. Nauit u ja njega kako se ovjek vrijea na glavnoj ulici u gradu! On tu udari u kratak, tih smijeh, koji je izgledao kao izrugivanje, a zatim, opet gledajui u Nessie, podie obrve pa dobi onaj svoj besmisleno prepredeni izraz i ree strogo povjerljivim glasom: Veeras u se rano vratiti kui, Nessie! Bacit emo se- na posao im budemo gotovi s ajem. Neemo gubiti ni minute! Udarit emo u uenje i prije no to progutamo posljednji zalogaj. I on pogleda u nju potuljeno pa ree: Ti e biti u sobi za primanje, a ja ovdje da pazim da te nitko iv ne uznemiri. Tiina! Samo tiina! To je ono to tebi treba, a ja u se postarati da to i dobije. Imat e pravu grobnu tiinu! Izgledao je vrlo zadovoljan silinom tog poree-nja, te posljednje rijei ponovi sveano i zvonko. Zatim dodade stroim glasom: Moramo dobro prilei na posao! Dobro zapeti. Upri leima u toak! Sto radi, radi kako valja. Imaj na umu da si Brodieva, pa stegni zube i odnesi pobjedu. Time je privremeno zavrio s opominjanjem, a kako je uz to bio proet svijeu da je ispunio vaan zadatak, on skide pogled sa Nessie, pa ga zaustavi na licu druge keri koja se maloas usudila da se umijea: Sto ti tu bulji? upita on poslije kratkog vremena. Nisam li ti rekao da se skloni u stranu kad ja i Nessie razgovaramo? Kad nam bude trebala, mi emo te zvati. Kad si ponovo ula u ovu kuu, ja sam ti rekao da dri ape podalje od nje, pa gledaj da se toga pridrava. Ja ne elim da mi se ona razmazi, kao to je ona njena kmezava majka razmazila vas ostale. Ona je upravo htjela da ode iz sobe, znajui da je to najbolji nain da skrati njegovo negodovanje prema njoj, kad odjednom zvono sa kapije glasno zazvoni, te ona zastade pred tom neoekivanom po606 iavom. Ono malo openja s njihovom kuom sastojalo se uglavnom iz dolaenja raznih prodavaa iz grada, koji su ulazili na zadnja vrata, dok je zvonjenje na glavnim vratima bio tako rijedak i sad tako neobian dogaaj da Brodie otro pogleda navie pa joj do-viknu poslije kratkog vremena: _ Vidi tko je to! Ona ode do vrata, otvori ih i ugleda jednog trgovakog pomonika koji je stajao na stepenicama u trijemu drei u rukama paket osrednje veliine i koji sad dodirnu kapu pa upita: Gospoica Mary Brodie? Mary klimnu glavom, oiju nekako zbunjeno uprtih u paket koji je on oevidno sad htio da preda u njene ruke, i za koji je, po glatkom mrkom papiru i lijepoj ruiastoj uzici kojim je bio uvezan, znala da nije obian paket, nikakva nezgrapno uvijena kolonijalna roba iz neke mjesne radnje, ni namirnice, niti to bilo to je ona naruila, nego nekakav uzoran paket, koji odmah u njenoj glavi izazva predstavu drugih paketa koji su izgledali isto tako otmjeno, i koji su u toku posljednjeg mjeseca s vremena na vrijeme dolazili na njenu adresu. Ali su drugi paketi neizostavno stizali oko devet, deset sati prije podne, u odreeni as, kad je uvijek bila sama u kui te je sad sva pretrnula od iznenadne strepnje, pa postavi pomoniku neobino pitanje: Da niste malo zakasnili? On nelagodno pomae noge i branei se potvrdi sumnju koja se u njoj zaela. Imao sam da predam mnoge pakete ree on. Ovaj je doao iz Glasgovva. Morao sam da ekam na njega. Bio je oevidno radostan kad vidje da je ona primila paket bez prijekora, pa otklopara dalje ne rekavi nita, a ostavi nju s lijepo uvezanom kutijom na rukama, koja kao da ju je gurala u teku nepriliku. Je li to jo jedna od onih poiljaka delikatesa koje su redovno dolazile za nju zagonetno, ali bezopasno i zgodno i kojima je kljukala Nessie ne-tedimice i radou koja nita ne pita? Ona jako 607uznemirenog srca polako zatvori vrata, i dok joj je mozak vrijedno radio, mugnu u sobu za primanje pa sakri paket pod kanape i vrati se u kuhinju nadajui se nelagodno da otac nee nita pitati o tom posjetiocu. Ali im ue, ona odmah vidje da nema nita od te mogunosti i da on nestrpljivo eka njen povratak, te da ak i sad lei zavaljen na stolici upirui u nju svoje krupne i radoznale oi.

 Tko je to bio na vratima? ree on, A kad ona nita ne odgovori, upita opet: No, deder gukni! Sto stoji ti tako blesavo? Tko je to bio? Samo deko iz jedne radnje, tata odgovori ona tiho, nastojei da joj glas izgleda miran. Deko iz radnje! ponovi on s nevjericom. Na glavnim vratima kue! O boe! Sto li emo jo doivjeti. A zatim, planuvi od Ijutine na jednu iznenadnu misao, viknu: Neu mirno trpjeti takvu uvredu. Tko ga je poslao? Kai mi pa u ii da lino izvidim stvar. Od koga je doao? Ja ne znam promuca ona. Ne zna! Ne! odgovori ona, pa jo uvijek nastojei da ga primiri, urno dodade. Ostavi sad, tata, to se nee vie dogoditi. Ne uzrujavaj se zbog toga. On je pogleda za asak natutenim pogledom i zapazi njen izraz potajne zbunjenosti, koja se, mada je bila vrlo mala, jasno opaala zbog pretene estitosti njenog izgleda. Pokai mi to to je donio promrmlja on najzad. Nisam vidio da si donijela neto unutra. To je u sobi za primanje odgovori ona tiho i uini pokret kao da ide u pobonu sobicu. To je samo jedan paket... nita to bi ti morao da vidi. Daj ovamo to je donio navaljivao je on. I to pouri. Hou da vidim taj paket koji se krije. O, tata! viknu ona. Zar mi ne moe vjerovati? Daj ga! dreknu on ili u znati da si laljivica, kao to si i ono drugo. 608 Ona vidje da mora posluati, pa nevoljnim kora-: kom izae iz sobe i vrati se s paketom u rukama. On je blenuo u paket, iznenaen da to zaista postoji, alrsad jo vie zauen njegovim neobinim izgledom. _ Ruiasta vrpca! promrmlja. O, boe, kako je to raskono! Zatim naglo promijenivi glas, ree podrugljivo: Zar bi htjela da ti vjerujem da nam zobeno brano alju u kuu okieno ovakvim drangulijama. Odmah otvori tu kutiju. Hou da vidim svojim oima ta je unutra. Ona je znala da nita ne vrijedi protiviti se i dalje, te s izrazom kobne mirnoe pred neizbjenim otkriem, uze no sa stola, presijee uzicu i poslije nekoliko sekundi izvue iz paketa od vate velik raskoan grozd crnog groa. On je s nevjericom zurio u taj grozd dok je tako visio u njenoj ruci pred njegovim zabezeknutim pogledom. Bio je to prekrasan grozd koji je visio u toj suroj sobi kao nekakav egzotian Cvijet, dok je svako zrno u njemu bilo krupno, vrsto i savreno, posuto plavkastim puhorom, njenim i primamljivim kao izmaglica nad udaljenim predjelom. Zrnevlje se zamamno njihalo na debelim, glatkim peteljkama, miriui raskonim, suncem natopljenim mirisom, nabreklo kao da e sad pui od mekanog, sonog mesa, gotovog da se rastopi na jeziku i pretvori u izvrsnu mjeavinu slatkih i sonih ukusa i mirisa. Crno groe u to doba godine! Neuveno skupa, vansezonska rasko! Otkud ti ovo? viknu on glasno i zapovjedniki. Tko je ovo poslao? Ne znam, tata odgovori ona iskreno, jer zaista uz te tajanstvene delikatese nije nikad bilo nikakvog pisamceta, mada je samo neodreeno, ali ipak radosno nagaala da to alje Renwick. Zna, droljo! dreknu on na nju jer zato bi ga krila. Dok je gledao u -nju ljutito i zbunjeno, u sjeanju mu se javi slika deputacije pobonih, samozvanih pravednih ena iz crkve, koje su dole da obiu njegovu 39 SeSirdijin zamak 609enu za vrijeme njene bolesti i da joj ostave voa i elea, te viknu: Jesu li to poslale neke od onih prokletih cmizdravih ena iz crkve? Zar dobijamo milostinju iz grada? Jesmo li na to spali? Sigurno ale tebe zbog tih tvojih alosno otromboljenih usta koja umije da udesi. Svemogui boe! Jo malo pa e nam slati pobone broure i supu! On grubo istre grozd iz njene ruke i pogleda ga prezrivo, ali se pri tome sjeti da takvo krasno voe mora stajati skupo, i tek onda mu odjednom sinu u glavi da to nije mogla poslati nikakva grupa crkvenih ena, ma koliko bile pobone. Lice mu se polako raz-vue u irok, podrugljiv osmijeh kad se prodera: Ne! Mislim da razumijem ta se krije iza ovoga. Ne znamo tko je to poslao. To je ono to se zove bezimeni darodavac. Svemogui boe! Zar si se opet vratila tome ti flinto... vratila primanju poklona od svojih dragana! Fuj! Gadi mi se! Gledao je u nju s izrazom lica kao da rei, ali mu ona mirno odvrati pogled i ne trenuvi, dok samo sirota Nessie, sreom neopaeno, pokaza neke znake zbunjenosti i oajanja. Ali ga nee pojesti viknu on grubo ne, nijedno zrno. Moe gledati u njega koliko hoe halapljivo, ipak ga nee ni dirnuti. Evo ta e biti s njim.

I dok je govorio te rijei, on tresnu groe na pod i ono pade uz tup pljesak, pa ga stade bijesno gaziti tekim cipelama i trcati bogatim sokom na sve strane, tako da ga zgnjei u crnu masu koja sivi linoleum zamrlja kao krvlju. Tako! viknu on gorka je ovo muljaa kojom ja muljam. Gorka je ovo staza... ali hou da idem njom. Samo bih elio da mi je pod nogama ona svinja koja ga je poslala. I njega bih tako udesio pa ma tko to bio. Tako!... sad e imati ta da isti neto to e ti odvratiti misli od mukaraca.. i ti mrcino! Malo ribanja e te izlijeiti od tog svraba. I dok je to govorio, kratkim udarcima noge je razbacivao po podu izmuljanu kominu u sve uglove. 610 Zatim zgrabivi je za ramena, unese svoje lice u njeno'i viknu grubo i podrugljivo: __ Vidim ja to ti sprema, moja divna ptiice, ali ne tjeraj suvie daleko... zna ta ti se dogodilo proli put. Kad svri, on je odgurnu od sebe tako da se oteturala sve do zida, gdje se zadrala i odakle se s licem zajapurenim od ponienja utke zagleda u njega. On se poslije kratkog vremena okrenu Nessie, pa sasvim promijenjenim glasom, blagim, punim milote, smiljeno, suprotnim onom glasu kojim se obraao Mary, da bi ovu jo jae uvrijedio, ree: Hajde sad, maco ne obraaj panju na ovo to si ula, a ni na nju. S njom ubudue ne mora ni govoriti ako nee. Ovakve stvari se tebe ne tiu, a osim toga i vrijeme je da ti i ja krenemo niz put zajedno, jer e inae zakasniti u kolu ako ne pouri, a to nikako ne bi valjalo. On uze Nessie za ruku, pa uz mnoge znake ljubavi izvede iz sobe njenu bojaljivu priliku, ali ne prije no to ona baci prema Mary poplaen pogled, kao da je neto skrivila, ba kad se okrenu da izae u hol. Kad se velika vrata zatvorie za njima, Mary uzdahnu. Pridie se s onog mjesta na kojem je ostala jo otkako ju je Brodie tresnuo o zid, i mada je alosno gledala u prljave, razbacane ostatke groa, koje sad Nessie nee jesti, ona sad, i pored ponienja koje je doivjela, osjeti izvjesno olakanje to taj nesretni dogaaj nije priinio nikakvu tetu njenoj sestri. Obuze je gotovo nepodnoljiv stid zbog rijei kojima ju je otac bio zasuo, a na njegovo nepravedno ponaanje prema njoj ona samo stee zubima usnu da ne bi zaplakala od silnog gnjeva. Mada nije imala drugog dokaza osim svog nagonskog osjeanja, znala je da joj je dr Renwick u svojoj dobroti poslao to groe, kao i druge darove, te su sad sva njena lijepa osjeanja zahvalnosti koja je gajila prema njemu, sve njene rtve male Nessie radi, bile umrljane i baene u blato prostakim znaenjem koje im je njen otac "* 611pripisao. To ju je dovelo do toga da ponovo osjeti svoj poloaj u oima svijeta, i bijedno je podsjetilo na ljagu koja lei na njenom imenu i koja e u ovom gradu ostati na tom imenu sve dok bude iva. Ona se uz laki drhtaj prenu iz tih misli, pa stade raspremati posue sa stola, a zatim se, poto ga prenese u pobonu sobicu, dade na posao da ga opere i posui. Dok je tako radila, namjerno je skrenula svoje misli sa svog poloaja i neto se malo utjeila pri pomisli da joj se ini da se Nessieno zdravlje malo popravilo, da jede bolje, iako je i dalje primorana da duge satove provodi u uenju, i da se opaa da joj se mravi obrazi ispunjavaju. Nita njoj nee biti suvie da podnese, samo ako time moe zatititi sestru uiniti da postane zdrava i jaka. Za nju je bilo najvee zadovoljstvo to je uspjela da za Nessie od svoje uteevine male sume novca koju je donijela kui u Levenford nabavi neto boljeg odijela, te se sad razveselila pri pomisli kako dijete izgleda ljepe i sasvim drukije od onog zaputenog stanja u kojem ju je zatekla kad se vratila. Poto je posuila i sklonila i posljednji tanjur, ona odnese vedro vode i krpu u kuhinju, pa se spusti na koljena i stade prati pod. Dok je bila tako zauzeta, ona odjednom zamisli kakvo bi lice napravio dr Renwick da je vidi pri tom njenom sadanjem poslu, te tako shvati i grotesknu posljedicu njegove plemenitosti. Ali se ne nasmijei na tu pomisao, nego ; opet uzdahnu, razmiljajui o tome kako e morati da ' ga zamoli da prestane sa tim svojim dobrodunim ' ponudama upuenim Nessie i njoj. Bila ga je vidjela u dva maha od one posjete u njegovoj kui, i uvijek je jo neodoljivije osjetila koliko je iskrenog saaljenja taj ovjek pokazivao kad se onako zainteresirao za Nessie; ali je nekako poinjala da izbjegava susret s njim, da strepi od pojave onog udnog osjeanja koje ju je neodoljivo obuzimalo kad bi god na sebi osjetila njegove crne oi pune simpatije. I na to se iznenada opet sjeti skoranjih rijei svoga oca, te se ak i onako sama u sobi bolno tre, pitajui se sva nesretna kakve li je prirode to njeno uvaenje 612 iiI

ma tom ovjeku koji joj je ukazivao samo ljubaz-t i prijateljstvo. Moda je jo i sretna okolnost u tome to e on uskoro otii iz grada, te e tako biti kraj nesigurnosti i nemiru u njenoj dui. udnovato je onda to joj se elo tako alosno natutilo dok je razmiljala o toj sretnoj okolnosti, i to njene misli, kad je zavrila pranje poda, pa se zaposlila nekim krpljenjem za Nessie, ne htjedoe da se okane njega. On joj je rekao da od svog ivota napravi galeriju slika, ali je u njenoj galeriji sad postojala samo jedna slika, i to portret njegovog lica. Kuhinja u kojoj se nalazila, nekad onako prljava i neuredna, bila je sad sva ista i bez ijedne mrlje. A i sva ostala kua bila je isto tako besprijekorno ista, te je njen glavni posao za taj dan bio svren. Pa ipak, umjesto da uzme kakvu knjigu, ili da se za-nese kakvom razonodom, kao to joj je on savjetovao, bila je u stanju samo da sjedi i misli o njemu. Prosto nevjerojatno! Imala je, istina, vrlo malo prilike da se zabavi, jer je izbjegavala poglede svijeta, te je u poslednje vrijeme obiavala da izlazi tek poto se smrkne, mada njen povratak nije izazivao ni najmanji vali na povrini ivota toga grada. Samo je jednom prilikom odstupila od tog obiaja: kad je napravila pobono putovanje u Darroch da vidi grob u kojem lei Denis i njeno dijete. Ponio ju je onaj isti vlak, i njeni alosni, povratniki koraci su odjekivali istim ulicama, ali je sad drugo ime stajalo ispisano na onoj firmi lomond-skih podruma, a ljekar, koga je pitala za miljenje prilikom one posljednje zlosretne posjete, bio se odazvao pozivu svoje sudbine i isto tako iezao u nekakvu neznanu tamu. Nikakvo strasno osjeanje tuge nije je uzbudilo dok je stajala pored tog groba na padini Darroch Hilla, ve samo neka njena sjeta izazvana poglavito tijelom onog djetenceta koje lei tako blizu mjesta na kojem ona klei, pa ipak tako nepremostivo odvojena od njega. Kako je udno, mislila je ona, da ono ustreptalo tijelo djeteta koje je tako snano ivjelo u njenoj utrobi, sad lei sahranjeno u zemlji, zanavijek otkinuto od nje. Isto je tako 613udno to ona, njegova majka, nije nikad vidjela, niti e ikad vidjeti to dijete. Bila je jo u nesvijesti u opinskoj bolnici kad joj je umrlo od izlaganja nevremenu i zbog prijevremenog dolaska na svijet, dok ona 0 tome nita nije znala, te ga nije ni vidjela. Kad se digla i izala iz groblja, pritiskvalo ju je nekakvo osjeanje da je tom umrlom djetetu nanesena nepravda, ali je smatrala da je dijete svakako zasluilo neku kratku sreu u ivotu. Kad, pri povratku kui, ue u vlak na stanici, ona osjeti da joj je to posljednja posjeta nikad vie nee navratiti do tog groba; a dok je vlak hukui izlazio iz stanice, ona je kroz oblak svoje potitenosti, na peronu, kao u izmaglici vidjela jednu varljivu sliku Denisovu priliku kako joj mae rukom i dobacuje hrabro 1 sokolei je svoje posljednje zbogom. I dok je sad tako sjedila i ila oborenog i zamiljenog pogleda, njene misli nije ispunjavalo osjeanje na to zbogom, nego izgledanje drugog jednog rastanka, koji nije toliko spadao u maglovita privienja, te je sad u tajnosti svojih najskrivenijih misli, odustajui od svih pokuaja samozavaravanja, najzad priznala sebi da joj teko pada pomisao na odlazak dra Renvvicka iz grada. Ona je dobro znala kakva ih provalija razdvaja, provalija koju je premostilo samo milosre. Svjesna da njena elja ne ide ak ni do drske pomisli na prijateljstvo, nego samo udi za njegovim prisustvom u njenoj blizini, osjetila je da joj ; Be moe dopustiti da tuguje zbog njegovog odlaska. Onda e Levenford biti prazan za nju! Vie nije mogla siti; oi joj nisu pristajale da gledaju bodove, ni igla da ulazi u tkaninu haljine; plakala je mislei o svom gubitku, gonjena, avaj, onim osjeanjem koje nije smjelo da tei ak ni za prijateljstvom. Ustala je onako uzrujana, prezirui samu sebe, i stala kriti ruke pred tom svojom bijednom slabou, pa se, kao da je osjeala potrebu za zrakom slobodnijim od toga u toj prostoriji, slijepo uputi u zadnju batu, gdje stade hodati gore-dolje, nastojei da se umiri. Dok je tako hodala, najzad ponovo za-dobivi svoju staru mirnou, ona odjednom opazi 614 kako na onom drvetu jorgovana, koji, otkako ga ona oamti nije nikad cvjetao, sad raste velik i savren, napupio cvijet. Ona mu prie sa ivahnim interesiranjem, pa poto povue nanie granu na kojoj je bio cvijet, uze meu prste zeleni izdanak, dodirnu ga i pomilova, i iznenadi se kad opazi, po lakoj boji koja se vidjela na vrhovima jo neotvorenih pupoljaka, da je to bijeli jorgovan. Divni bijeli jorgovan! Nikad nije znala da je to grm bijelog jorgovana, i sad vidje povoljno znamenje za budunost u pupljenju tog sjetnog drveta, koje e uskoro mahati svojom bijelom i mirisnom kitom da je veseli za vrijeme nastupajueg proljea. Nessie e uivati, pomisli ona, pa se, blago pustivi granu, okrenu i vrati u kuu vedrije raspoloena. Popodne je prolo, suton se spustio, vrijeme za aj dolo i prolo. Nessie kao uvijek sjedila u sobi za primanje sa svojim knjigama, a Brodie se namjestio u kuhinji sa svojom bocom, te ona, opravi jo jednom posue i uredivi kuu, odlui da ostvari svoju namjeru i posjeti dra Renwicka da bi mu uz svu paljivost kojom raspolae izloila tekoe zbog primanja onih darova koje je slao za Nessie. Njoj je bilo doputeno da izlazi, otac joj nije ograniavao kretanje uvee, uz jedan jedini uslov: da se ne mijea na vidan nain u

uenje tamo u gostinskoj sobi. Zato sad uze eir i kaput, pa se tiho izvue na zadnja vrata; jer joj je otac sad bio zapovjedio da moe ulaziti i izlaziti iz kue samo na taj prolaz nie vrste. No je bila svjea, zrak blag, prijatan obrazu, a nevidljivo cvijee jo mirisnije zbog rose, te je skrivena pomrinom ila niz ulicu slobodnim i brzim korakom. Mada se nije odmah zapitala o uzroku tog svog veselog raspoloenja, uznemirilo ju je kucanje bila nastupajueg proljea i uzbuivalo je, kao to ju je uzbudio i propupali jorgovan, pri emu ju je priroda njenog sadanjeg cilja ispunjavala nesnosnom sreom. Ali to se vie pribliavala Wellhall Roadu, ona je, izgleda, poinjala nejasno strepiti od razloga svoje sadanje veselosti, te joj se koraci poee usporavati, a u glavi joj se javi jedna misao. S kakvim 615se pravom ona namee zaposlenom ovjeku koga pacijenti ekaju kod kue i koji je sigurno umoran poslije itavog dana napornog rada? A osim toga, ako je ba on i poslao to groe, kakva je drskost s njene strane da ga odbija? U srcu je ignu pomisao da je taj njen pothvat samo jedno lukavstvo, prosta smicalica koju je njen licemjerni duh smislio da joj prui mogunost da ga vidi, i dok su joj rijei njenog oc3 ponovo padale na pamet kao presuda, ona poe osjeati da je i ta njena namjeravana posjeta dru Ren-wicku nepotrebna sad kad se Nessie ve popravlja. Zbog neke veze izmeu njenih misli i godinjeg doba, ili moda i zbog udruivanja njenih osjeanja, njene misli poletjee unazad, u jedno drugo proljee, pa uvidje da je u vrijeme njenog druenja sa Denisom on iao za njom, vatreno trao za njom; dok sad i ona na tu misao pocrveni u pomrini u stvari ona eli da svoje nedostojno prisustvo nametne ovjeku koji ne eli da je vidi. Dotle je ve bila stigla do kue, te zastade na suprotnoj strani ulice prilino potitena i stade razgledati kuu, zamiljajui one ukusne ukrase u njoj, onu prekrasnu sliku koja ju je natjerala na onako zaneseno promatranje. Ne! Nee ui unutra, nego e samo za trenutak pod okriljem mraka gledati kuu i ispuniti je njegovom prilikom, kao to e i u budunosti dolaziti na to isto mjesto i opet ga u duhu gledati u onoj raskonoj sobi u vrijeme kada ve davno ne bude bio u ovom gradu. Dok je tu tako stajala, ona u brzo i otro klo-paranje kopita u kasu, i vidje kako dvije visoke ute lampe sijaju u mraku, a zatim prije no to je mogla otii odatle, doktorova laka kola dotutnjae do kue. Povukavi se dublje u sjenku, ona opazi prijatnu uurbanost pred vratima i u kako konj kopa nogom ! i kako oprema zvecka, a zatim Renwickov odluan , glas, od koga se sva strese zbog njegove blizine, koji je govorio momku: Noas neu vie izlaziti, Dick; bar se tako nadam. Laku no. 616 i __ Laku no i vama, gospodine. Nadam se da vas itko nee uznemiravati u ona kako koija od-covara i kako, popevi se na svoje mjesto, otjera kola u oblinju talu. Ona, napreui oi kroz pomrinu, otprati Renvvickovu nejasnu priliku do trijema, pa , zatim ga, kad se vrata naglo otvorie irom i kad se t, njegov obris sav ocrtao na sjajnoj svjetlosti iznutra, ugleda sasvim jasno. On se za trenutak okrenu i zagleda u mrak, gledajui pravo prema njoj. Mada je, znala da je ne moe vidjeti, ona uzdrhta kao da ju je on ugledao i kao da e se vratiti da sazna razlog sa kojeg ona u to doba ljubopitljivo promatra njegovu , kuu. Ali se on ne vrati. Poto je bacio i posljednji \ pogled u no, on ue u kuu, zatvorivi za sobom vrata, i ostavi za sobom pomrinu gustu kao to je i prije toga bila. Ona se ophrvana svojim mislima za neko vrijeme ne pomae, pa se onda pokrenu i poe prema svojoj kui, neto malo klonula, tiho se kradui ulicama, kao da ju nekakvo neodoljivo uvjerenje pritiskuje nekim osjeanjem da je sve to neto sramno. Sad je znala da ona, Mary Brodie, prokaenica, deflorirana djevica, majka mrtvog i bezimenog djeteta, opet voli, ali i da nije voljena. VIII Nedjeljno popodne je za Brodiea jo uvijek bilo vrijeme namijenjeno uivanju u odmoru, jer, mada je kasno ustajao i nije ruao prije dva sata, teko se odricao svojih navika, te su ga prazni satovi izmeu tri i pet neizostavno zaticali bez kaputa i izvaljena na lea na sofi. Ali se sad nije vie odmarao na kauu u sobi za primanje, nego na sofi u samoj kuhinji, jer je ona druga prostorija bila odreena za Nessieno uenje, koje se provodilo revnosno kao i radnim danom. On je to premjetanje svog odmaranja na ne-uglednije kanape sam predloio i izveo, te je to smatrao velikom rtvom koja ima u sebi jieeg herojskog. 617Sunce ga je tog vrelog julskog dana inilo sanjivim, te se prvo uvjerio da je njegova mlaa ki poela da radi i upozorio je na potrebu da radi, i to naroito zato to se pribliuje veliki ispitni dan, koji je imao da bude u toku idue nedjelje, a zatim lee kao ovjek iji se odmor mora potovati, i pusti da ga uspava zujanje jedne muhe na prozoru. Nastupio je, kako je on naroito naglasio Nessie, posljednji krug u trci, i dok je on blaeno hrkao, svjestan da je naputanjem sobe za primanje dao svoj doprinos uspjehu, ona se s malo grozniavim raspoloenjem

okrenu posljednjem prelistavanju tree knjige . Euklidovih geometrijskih teorema. Lice joj se bilo zajapurilo od vruine u sobi, dok joj je zujanje muha, slino onom koje je pomoglo Brodieu da onako slatko zaspi, dosaivalo i odvraalo joj panju od predmeta na koji je trebalo da se usredsredi. U geometriji nije nikad bila sasvim sigurna, te joj je sad, na nekoliko dana pred ispit, nesigurnost u vezi s tim predmetom zadavala strah i gonila da sad navrat-nanos prijee cijelu treu knjigu. Ona sastavi obrve i stade micati usnama kad se ponovo poe truditi da utjera u glavu osmu teoremu, ali su joj i pored svoga udubljivanja, rijei na stranici igrale pred oima, geometrijske slike postajale nerazgovijetne, a linije prelazile u udne, fantastine oblike, dosta sline neobinim slikama koje su joj nou dolazile u san i muile je. Simetrala jednog kuta sputena na vertikalu jeste koeficijent... . a ne, ne, ta to ona govori?... to je prava besmislica I Mora se jo bolje udubiti jer e joj inae stipendija Latta iskliznuti iz depa, gdje ve sigurno lei, i umai kao bijeli mii koji e brzo izgrickati sve one sjajne zlatnike, kao da su sir. Ala je vruina! O kako je glava boli! Engleski joj ide odlino, latinski savreno, francuski sasvim dobro, algebra sjajno ... da, nesumnjivo je bistra djevojica, to svi kau, pa e valjda i lanovi ispitne komisije za stipendiju Latta to uvidjeti im je vide. Kad bi ponosito i s pouzdanjem ila u kolu na dan kakvog ispita, ona je, svjesna svog glasa, uvijek osjeala kako ljudi apuu meu sobom! To je Nessie Brodie! Najbistrija djevojica u 618 akademiji. Ta e na ovom ogledanju ispasti prva, i to tako sigurno kao to je sigurno da joj je ime Brodie. Moda e i profesori univerziteta nagnuti glave jedan drugom i tako govoriti, a govorit e svakako poto budu pregledali njene zadatke. Moraju tako govoriti jer bi inae njen otac zapitao zbog ega ne govore tako. On bi im, ako ne uvide tko je ona i ne dadu joj prvo mjesto, razbio glave jednu o drugu, kao kokosove orahe. Kokosovi orasi! Kad je Matt polazio u Indiju, pa ona poeljela majmuna i papagaja, on je obeao da e joj donijeti i koji kokosov orah, ali je nekako zaboravio na to, a sad je sasvim otiao sa onom strasnom enom, te nee vie nikad ni pomisliti na takvo stvorenje kao to je Nessie Brodie. Da li se oenio onom Nancy? Tko zna, ali je Nancy nevaljala, ba ako joj je Matt i metnuo burmu na prst, a nije kao Mary, koja je dobra i ljubazna prema njoj. Pa ipak Mary nije udata, mada je nekako dobila bebu, koja je umrla i "joju nitko nikad ne pominje. Mary ne govori o njoj, ali ima na licu neto tuno, kao da joj na dui lei neto to ne moe da zaboravi. Marv stalno tri za njom, daje joj supu, jaja i mlijeko, miluje je i govori joj da ne radi toliko. Mary eli da ona dobije stipendiju Latta, ali na razuman nain, i samo zato da joj otac ne nakodi. A ako je ne dobije, njena e mila sestra plakati ali ipak zato da plae? Ako padne, bit e najbolje nita ne rei Mary, pustiti da prou godine i godine, i nikad ne rei ni rijei o tome. Ali o emu to ona misli? Ne smije biti nikakvog padanja! Ako se ne posadi visoko na to prvo mjesto na elu razreda" kako to njen otac uvijek kae, ona e sama imati da iskusi posljedice. Zavrnut u ti taj tvoj tanki vrati ako dopusti da te netko prestigne__ i to poslije onakvog mog pouavanja" eto, time joj on uvijek probija ui onako izmeu nastupa maenja i ulagivanja. A njegove ruke su tako velike! Simetrala kuta na vertikalu... Zaista je vrhunac besmislenosti da se time bavi po ovakvoj vruini, i to u dan odreen za odmor,- umjesto da ode na sat vjeronauka, u bijeloj haljinici s ruiasto svilenim pa619som, koji joj je Mama napravila. Nego to je ve dotrajalo i okraalo; ona je ve velika djevojka. A Mama je uvijek uivala kad ona nedjeljom popodne poe na sat vjeronauka s rukavicama od jaree koe i poto se umije poslije ruka. Mome curu ljubi i grli joj stas, naa Nessie ide na nedjeljni sat". Bogme ne ide na sat, nego radi svoje lekcije, i to ne moe biti napornije. Da, tata, prihvatila sam se posla ne moe biti bolje. Sto radim, radim dobro." Mama je voljela da ona ugaa ocu, ali je Mama umrla. Ona nema majke, a Mary nema bebe! Mama i Maryna beba sjede na oblaku, mau joj i pjevaju: Nessie e dobiti stipendiju Latta." Ona poelje da se i ona iz sve snage pridrui pjevanju, ali ju je neto steglo za grlo i smeta joj. U posljednje vrijeme nije tako pouzdana u sebe. Ne! Velika je to stvar za jednu djevojku, naroito kad se zove Brodie, dobiti stipendiju Latta. Velika, ali i teka stvar! Isprva je bila sigurna u to, toliko sigurna da joj je u jedan mah gomila zlatnih gvineja ve leala na tanjuru, svima na gledanje i divljenje. Ali joj se sad uvlaila u duu neka strana potajna sumnja da u tom moda nee uspjeti. Nitko ne zna za to sva srea a nitko nee nikad ni znati. Da, tata, sjajno napredujem... ne moe biti bolje. Onaj Grier-son nema nikakvog izgleda. Ja sam njegov kamen spoticanja. Stipendija Latta je ve moja." Njemu je to bilo milo. Trljao je ruke i smijeio se na nju s odobravanjem a njoj je, osjeajui da mu ugaa, bilo tako prijatno! Sve e kriti tako vjeto i briljivo da on nee nikad vidjeti da ona nije sigurna u sebe. Umije ona da izvodi stvari na svoj nain; bistra je ona! Sad je ve bila ula sama sebi u duu i miljela po hodnicima svoga mozga, divila se i estitala sebi, gledala kako joj vlastite misli zatalasane teku udesno glatko i promatrala ih sa uivanjem kako prolijeu mimo nje sijevajui, kao sjajni, nabujali valovi iskriave svjetlosti.

Odjednom se naglo tre. Iz pogleda joj nestade one zanesenosti, a s lica vedre mirnoe, i ona, prelazei rukom preko obrva i gledajui u sat, promrmlja zbunjeno: 620 __ Za ime boje, o emu ja to mislim? Jesam li zaspala, ili ta? Proao je itav sat, a ja pojma nemam kako! Ona zaklima glavom, ljutei se na svoju slabost zbog koje je izgubila taj dragocjeni sat, i upravo se spremala da se ponovo baci na Euklidovu knjigu, kad se vrata tiho otvorie i u sobu ue njena sestra. Evo ti jedna aa mlijeka, mila proaputa Mary, prilazei stolu na vrh prstiju. Tata sad spava, te sam odluila da ti ovo donesem. Mlijeko je vrlo hladno. Pustila sam da voda itav sat tee preko boce. Nessie uze au od sestre i poe nekako rasijano srkutati mlijeko. Hladno je kao led odgovori ona poslije kratke utnje. Na ovakvom danu ovo je naprosto kao sladoled. Je li ti ikad bilo ovako zaguljivo? Mary lako pritisnu dlanom obraz svoje sestre. Ala si vrua! promrmlja ona. Kako bi bilo da ostavi to za jedno pola sata i izae malo na zrak sa mnom? A da se on probudi pa vidi da sam izala? upita Nessie uz otar pogled. Zna i sama da bi ti vie izvukla nego ja. Ne, ostat u tu gdje sam. Ovo mlijeko me divno osvjeava. A osim toga, do petka imam da ponovim cijelu ovu knjigu. Kako sad tvoja glavobolja? zapita Mary, poto je neko vrijeme utjela i briljivo promatrala sestru. Kao uvijek! Sad je nekako ne osjeam kao glavobolju. Vie kao neku utrnulost. Da ti opet stavim hladne obloge sa octom? Mani ih, Mary. Ne bih rekla da mi mnogo pomau. Bit e mi bolje poslije idue subote kad budem preturila preko glave taj ispit. Samo e me to izlijeiti. Da ne bi htjela ta drugo? Razmisli. Ne, nita ne elim. Ali to je lijepo od tebe, Mary. Divna si prema meni, mada ti ni samoj nije lako. Bez tebe uope ne bih mogla opstati. 621 Nita nisam uinila odgovori Maiy tuno. Trebalo je mnogo vie uiniti; trebalo je sprijeiti to tvoje polaganje ispita za stipendiju, ali nije bilo mogue! Ja sam eljela da ne polae. Ne govori tako! viknu Nessie brzo. Dobro zna da moram. Za proteklih est mjeseci nisam ni o emu drugom mislila, te bi mi sad, kad bih morala da odustanem, srce naprosto prepuklo. Moram polagati. Zar zaista eli da tjera dalje? upita Mary sumnjajui. Ta pomisli samo koliko sam radila odgovori Nessie uzbuena. Pomisli samo koliko sam morala da radim. Pa zar da sad pustim da sve to ode u vjetar? Bogme neu. Sad sam na to tako rijeena da ne bih mogla odustati ni kad bih htjela. Sad mi izgleda kao da me je neto zgrabilo pa vue naprijed. Mary je promatrala nervoznu ivahnost sestrinih oiju, pa u nastojanju da je stia, promrmlja moleivo: Uostalom, jo malo pa e se sve svriti, Nessie. Nemoj se toliko uzrujavati oko toga. Radi polako jedno dan-dva. Kako moe tako govoriti! viknu Nessie razdraljivo. Jo mi je toliko stvari ostalo da prijeem i to najvanijih. Trea knjiga mi jo nije dovoljno ula u glavu. Moram je utuviti. Moram je... moram je utuviti sebi u glavu kao avao, tako da nikad ne izae. Mogla bih dobiti jedno ili dva pitanja ba o onome to mi ti savjetuje da ne diram. Budi mirna, draga Nessie! Ne uzrujavaj se! molila ju je Mary. Pa tu bi se svatko morao uzrujavati viknu djevojica neobuzdano. Ja ovdje lupam glavu da poludim, a tebi izgleda kao da ja treba jednostavno da odem do univerziteta i zatraim stipendiju Latta, pa da se lijepo vratim kui nosei je u ruci kao bombone. Nije to ni blizu tako lako, kaem ti! Pssst, Nessie! Smiri se, mazo umirivala ju je Mary. Ne uzrujavaj se. Nisam ja tako mislila. Jesi! odgovori Nessie uzbueno. Svi misle jedno isto, svi misle da je to za mene lako zato to 622 sam tako bistra. Oni ne znaju koliki sam ja rad i napor morala da uloim u to. Gotovo da poludim. __ Znam ja sve to, mila odgovori Mary tiho, milujui sestrino elo. Sve ja to znam, i kako te je otac neprestano silio. Ali ipak ne brini, samo se zamara i mui brigom. Ti si prije bila tako sigurna u sebe. Sta mari ako ba i ne dobije tu bijednu stipendiju. Zar je to vano!

Ali su ivci male Nessie bili tako napregnuti da joj se ne bi dopao ni ma koji drugi stav koji bi njena sestra zauzela, te sad brinu u pla. Da, nije vano! jecala je ona histerino. Divno govori, divno; i to meni koja sam i glavu zaloila samo da je dobijem. Ta tvoja rije da su sto zlatnika bijedni" svakoga bi obeshrabrila. Zar ne zna ta e mi otac uraditi ako je ne dobijem? Ubit e me. Nee, Nessie odgovori Mary staloeno. Ja sam tu i titit u te tako da se toga ne mora bojati. Ja u biti prisutna kad dozna rezultat, pa e se zlo provesti ako samo pokua da te prstom takne. Sta bi mu ti mogla? viknu Nessie. Govori tu kao da bi tebi bilo lake da se usprotivi ocu nego meni da dobijem stipendiju Latta. Mary ne odgovori nita na te neljubazne rijei; samo je umirivala Nessie blagim pokretima svojih ruku, dok ova ne prestade jecati, pa obrisavi suze, ree s iznenadnom mirnoom. Ne znam ta e nam sve ovo okretanje u krugu. Govorile smo sve same besmislice. Razumije se da u dobiti stipendiju i svreno! Tako je, mila odgovori Mary sretna to vidi da joj se sestra umirila. Znam da hoe. Jesi li dobro napredovala danas? Sjajno! odgovori Nessie nekako usiljeno, i ni u kakvom skladu s onim to govori. kao meava. Ne znam onda ta mi je to bilo. Je li da nee vie misliti na ono to sam govorila, a, Mary? nastavi ona uvjerljivim glasom. Ne govori nikome ni rijei o tome! Ne bih voljela da tata uje kako sam bila 623luckasta. Ta ja sam sigurna u tu stipendiju, kao u to da u ispiti ovo mlijeko. I ona iskapi ostatak mlijeka na duak. Dobro zna da neu nita rei odgovori Mary, gledajui sestru u nedoumici i razmiljajui s izvjesnim uenjem o toj nagloj promjeni u njenom ponaanju i raspoloenju. Misli li Nessie zaista da e uspjeti ili se samo tako pravi da bi sakrila dublji i jo skriveniji strah da moe i pasti. Mislei zabrinuto o najblioj budunosti koja eka njenu sestru, Mary ree polako: Mora dobro paziti da ja doznam rezultat prije nego otac, Nessie. Javit e mi ga im bude saopen. Razumije se odgovori djevojica sa istini dranjem, ali sklanjajui pogled sa sestre u stranu i gledajui napolje kroz prozor. Doznat emo za njega tek dvije nedjelje poslije ispita. Samo pazi, sigurno navaljivala je Mary. Obeaj da emo zajedno otvoriti pismo. Da, da! viknu Nessie nestrpljivo. Zar ti nisam odavno rekla da hou. Moe ga otvoriti i sama, to se mene tie. Obeala sam ti i neu pogaziti rije. Bolje bi bilo da me pusti da radim, nego da mi tu neprestano zvoca o tome. Mary opet s neto zabrinutosti pogleda sestru uviajui koliko ta njena razdraljiva, izvjetaena sigurnost nimalo ne lii na onu njenu umiljatu, naivnu blagost; ali mada ju je to brinulo, ona najzad pomisli da je to posljedica sasvim prirodne strepnje zbog bliskosti ispita, te blago ree: Onda idem, mila, i ostavljam te da radi! Nego, molim te, ne zamaraj se suvie. Brinem se za tebe. Zatim uze praznu au i poe prema vratima, pa ree nesigurno: Jesi li sigurna da ne bi htjela izii na koji minut? Ja u sad u svoju obinu etnju. Ne viknu Nessie snano odmahnuvi glavom. Neu da gubim vrijeme oko toga. Lijepo u raditi ovdje i bit e mi sasvim dobro. Smijeila se na Mary s izrazom neobine ljubaznosti ona koja . 4 se prije kratkog vremena sva tresla od silnog jecanja ,. 624 gjje je stalno dranje prema sestri odavalo krajnju zavisnost od nje. Idi, djevojko, proetaj dodade ona; meni treba mira za razmiljanje. '__ je li o geometriji? ree Mary s vrata, nekako sumnjivo. __ Da, o geometriji viknu Nessie i nasmija se kratko. Odlazi i ne uznemiravaj me vie. Mary zatvori vrata sobe za primanje, pa kako joj je bio zabranjen pristup u kuhinju zbog svete nepovredivosti Brodievog sna, ode polako u svoju sobu, jo jednako nosei u ruci au, trudei se da se utjei sjeanjem na sve staranje kojim je u posljednje vrijeme obasipala sestra, i na viak hrane koji je uspjela da dobije za nju i koji je ona na njeno navaljivanje jela; ali i pored tih utjenih misli, ona uzdahnu, jer nije mogla izbiti sebi iz glave onaj nagli ispad koji se maloas dogodio i u kojem joj se inilo da jo nazire neke znake onog nedostatka uravnoteenosti, koji su joj, jo otkako se vratila, zadavali brigu u vezi sa Nessie. Dok je stavljala eir na glavu i navlaila rukavice da poe u svoju uobiajenu etnju, ona odlui da izbliza i paljivije motri na sestru za vrijeme kritinog vrhunca njenih napora koji e nastupiti idue nedjelje. Napolju je zrak bio topao i miran, a ulica ispunjena onom mirnoom koja ju je navela da nedjeljom neizostavno polazi u etnju radije poslije podne nego veerom, kad je taj isti put bio prepun parova etaa.

Osim toga, u to vrijeme je bila mirna i zbog toga to je znala da, poto Brodie spava, Nessie ne prijeti nikakva opasnost od njegove nasilnike panje za jedan do dva sata, te joj je to uvjerenje davalo izvjesno osjeanje slobode u kojem je sad rijetko imala prilike da uiva. Pola je prema gornjem dijelu puta, i toga dana izabrala njegov lijevi ogranak koji je vodio pravo prema VVintonskim brdima, koja su se uzdizala u daljini, i zbog treperenja izmaglice koja ih je gotovo zastirala izgledala jo udaljenija. Ta izmaglica je leala i nad putom i dizala se u zrak poigravajui kao optika varka, dajui iluziju da u daljini ispred nje na putu lee bare pune vode i vlage. Meutim, M Setlrdljln zamak 625nigdje nije bilo nikakve vlage; svuda je bilo suho i puno praine, koja joj brzo pokri cipele bijelim, neopipljivim prahom, i stade se u malim pramenovima dizati oko njene suknje pri svakom koraku koji bi napravila. Dan je bio prekrasan, a cio predjel lijeno leao na toplom suncu, ali nije ba bilo pogodno vrijeme za etnju, te joj je ubrzo prednja kovrica, koja je uvijek prkosila pritisku njene etke, leala u mokrom kruiu prilijepljena na bijelo elo; koraci su joj postali sitniji, i ona se osjetila umorna. S umorom joj se vrati i misao o Nessienom udnom ponaanju prema njoj ranije to popodne, a vruina odjednom postade nepodnoljiva, te je ve odluila da se vrati, kad odjednom opazi kako jedna laka kola dolaze brzo putem prema njoj. Ona odmah poznade vrstu kola i onoga koji ih je tjerao, pa se u zabuni prvo okrenu da poe natrag, a zatim zastade i postoja tako za trenutak osvrui se tamo i ovamo, kao da trai zgodno mjesto da se sakrije, a onda, moda uviajui da je ludo bjeati, sae glavu i brzo poe u susret kolima. Dok je tako ila, ona uini sve to je mogla da joj lice dobije miran izraz, nadajui se da e on proi i ne opazivi je; ali je na svoje sve vee uzbuenje, mada nije gledala na tu stranu, sluhom zapaala da kripa tokova koji se pribliavaju postaje sve slabija, da najzad prestane ba pored nje. Zatim u Renwickov glas: Dobar dan elim... gospoice Brodie. Dok je, pomislivi s bolom da je sada ona za njega gospoica Brodie, a ne vie Mary, mucala nekakav odgovor na njegov pozdrav, osjeala je da nikako ne smije da digne pogled, da joj lice ne bi odalo buru osjeanja koja su kiptjela u njoj. Divan dan viknu on veselo savren; samo je suvie vrue za pjeaenje. Danas pjeaiti isto je kao ii kroz Saharu. Ona se zapitala da li je zapazio njeno vrelo lice i prainu na njenim cipelama, to joj sigurno daje izgled razbaruene i sumnjive skitnice. Trebalo bi da iz utivosti kaem da je ovaj na. susret puka sluajnost nastavi on ali bi se to626 teko moglo rei. Kad sam se danas povezao ovamo, znao sam da vi nedjeljom idete ovim putem u etnju. elio sam da saznam neto o Nessie. Kako bi divne bile njegove rijei da nije bilo tog posljednjeg objanjenja, ali dok je tako stajala, zbunjena i oborene glave, ona shvati da mora neto rei kao odgovor, jer e inae pomisliti da je glupa, ili neotesana, ili i jedno i drugo; te uz velik napor die oi prema njegovim i za asak, i pored sve svoje zbunjenosti, pomisli kako se njegovo crnomanjasto ivahno lice otro ocrtava na pozadini neba pa promrmlja tihim glasom i bez naroite veze s njegovim rijeima. Nisam vam nita mogla kazati o Nessie. Dugo vas nisam vidjela. Suvie dugo viknu on; to je bila vaa volja. Vas nigdje ve nekoliko nedjelja. Pomislio sam da ste opet odletjeli iz Levenforda ne rekavi zbogom. Ja sam ovdje zauvijek odgovori ona polako. Ali vi ete uskoro rei zbogom Levenfordu. Njegovo se lice lako smre. Da, sad su ostale jo samo dvije nedjelje. Ala vrijeme leti... kao odapeta strijela. On uzdahnu. Zanimljivo je, ali tano, da ja, to se vie primie taj dan, postajem sve hladniji prema tom dogaaju. Isprva me radovala pomisao o odlasku, ali me je ova} stari grad ipak privezao za sebe. Sigurno imate ovdje mnogo prijatelja. Tako je! Imam prijatelja. On se stade dokono igrati biem, pogleda stalno uprta u nemirne konjske ui, a zatim ozbiljno pogleda u nju pa ree: Jeste li slobodni da se malo provozate sa mnom, gospoice Brodie? Moda vas neu vie vidjeti, pa bih elio da porazgovaram s vama o nekim stvarima. Hajdete, molim vas, ako vam je po volji! Njoj bi, razumije se, bilo po volji, a pored toga, sjetivi se da se otac odmara do pet, shvati da se nije mogao nai podesniji as; ali se ipak kolebala i odgovori:

 627 Pa... nisam obuena za vonju, a morala bih biti kod kue u pet, te... Znai idete ree on i s osmijehom joj prui ruku. Imamo dobar sat i po vremena A to se tie vae haljine, ona je i suvie dobra za ove moje ta-ljige. Ona se stvori u kolima pored njega gotovo ni sama ne znajui kako, i sjede sasvim uz njega na crveni kadifeni jastuk, nato je on umota u lak pokriva protiv praine, pa lako inu konja, te ona poletje s njim klizei naprijed u lakom, ali prijatno uzbudljivom kretanju. Obraze joj stade milovati povjetarac koji nastade od njihovog kretanja; nebo izgubi onaj zaarani izgled i postade blago; praina postade sitnica naprosto mekana podloga da konj ugodnije gazi i ona poslije onog dosadnog i zamornog pjeaenja osjeti zadovoljstvo to tako sjedi, blaeno utei, i promatra kako ivopisni predjel lagano promie. Ali, mada je bila suvie svjesna njegove blizine da bi se usudila da otvoreno pogleda u njega, ona je jednim krajikom oka promatrala njegove rukavice za koi-jaenje, rukom ivene od glatke, meke koe, pa srebrom okovanu konjsku opremu, pokriva za prainu s vezenim monogramom, i elegantnu izradu kola, koja je on nazvao taljigama, pa je opet, kao i onda u njegovoj kui, obuze osjeanje razlike izmeu njegovog i njenog ivota. Ma koliko se u poetku muio, u njegovom nainu ivota sad nema onog drhtanja nad svakom paricom prije no to se potroi, nema noenja odjee dok se ne raspadne, ugui van ja svake udnje za neim prijatnim, ije bi ostvarenje prelazilo granice najstroe tednje. Ali ona suzbi to sve ivlje osjeanje svoje inferiornosti i ugui misli o alosti koja je eka u budunosti, pa govorei sebi da ne eli da pomuti taj jedini as jedinstvene naslade, predade e neuobiajenom uivanju i provodu. Renwick je sa svoje strane promatrao njen puni profil, laku rumen koja joj se javljala na mekim obrazima, i njenu neobinu ivahnost sa udnim zadovoljstvom, s osjeanjem prijatnosti mnogo ivljim no oko kojim je ona gledala predjel. Obuze ga iznena028 dan neodoljiv prohtjev da je natjera da se okrene prema njemu, kako bi joj mogao pogledati u oi, te narui tiinu izgovorivi: _ Kajete li se to ste poli? Ali ona ipak ne pogleda u njega, mada joj se usne izvie u slab osmijeh kad odgovori: __ Radujem se to sam pola. Za mene je sve ovo tako divno. Ja nisam navikla na ovo, pa u kasnije imati ega da se sjeam. Imat emo vremena da se odvezemo 1 na obalu Jezera odgovori on ljubazno a ako Tim pusti korak, i vremena za aj. Ona se oduevi planom koji je on predloio, I promatrajui Timova sjajno istimarena lea, ponada se da e se on dovoljno pouriti da stignu na aj, ali ipak ne toliko da je dovede kui prije vremena. Tim ree ona nemarno; kako je to lijepo ime xa konja. A on je i dobar konj odgovori on i viknu glasnije: Je li da, Timice? Tim nauli ui na te rijei, kao da mu gode, I finese neto vie ustrine u svoj odmjereni kas. Vidite li? nastavi Renwick promatrajui sa aadovoljstvom kako se ona smijei. Zna da govorim o njemu, pa se trudi da ne pocrveni, prokleti licemjer. U Edinburghu e ljenariti vie no ikad. Suvie sobi, premalo kretanja. Znai da i njega vodite sa sobom? upita ona. Da. Ne bih mogao prodati Timicu. Takav sam am ja ovjek. On malo poutje pa nastavi zamiiljeno: To je jedna smijena crta moje prirode; kad neto zavolim, ne mogu da se odvojim od toga od slike, knjiga, konja... uvijek isto. Kad neto volim, onda volim. Uporan sam. Neu da znam ni za koje drugo mjerilo osim svoga. Moe mi neki kritiar po deset puta govoriti da je neka slika dobra, ako ue ona meni ne dopada, ja je neu uzeti. Uzimam sliku koja mi se u jednom trenutku dopadne, a kad se naviknem na nju, ne bih mogao podnijeti da se ras-tanem od nje. 621 Ona primijeti, gledajui pravo preda se: Ono je izvrsna slika; ona tamo u vaoj trpe* zari j i. Jeste odgovori on ozbiljno ono je divna stvar... milo mi je to vam se dopada. Ta slika je meni drutvo. Kupio sam je u Akademiji. Zatim dodade lukavo: Ali nije to samo moj ukus i kritiar'ma se dopadala. Sjeanje na tu sliku podsjeti je na svrhu njenog prvog odlaska k njemu, pa preduhitrivi njegovo ispitivanje o Nessie, ree:

 Zahvalna sam vam na svemu to ste uradili za Nessie. Bili ste vie nego dobri prema nama objema. Nikada mu nije rekla nita o onom alosnom dogaaju s groem, te su njegovi darovi, za koje sreom nitko nije saznao, i dalje dolazili. elio sam da vam pomognem odgovori on. Kako je njoj pored tolikog rada? Izgleda da joj je zdravlje bolje odgovori ona s prizvukom zebnje u glasu ali se tako mnogo mijenja. Ponekad mi izgleda sasvim udna: brine se zbog pribliavanja ispita. Ispit je u subotu. Ja sam uradila za nju sve to sam mogla. Znam da jeste... sve ree on umirljivo. Sad kad je dotjerala dovde bez sloma, valjda je dobro. 2elim joj da dobije tu stipendiju, radi nje same. A zatim, poto je neko vrijeme zamiljeno utio, ree ozbiljnim glasom: Trebalo bi biti uz nju kad se dozna za rezultate; a ako me zatrebate, odmah me zovite. Ona je znala da njega vie nee biti tu kad se objavi rezultat, ali osjeajui da je on ve dovoljno uradio za nju, ne ree nita o tome i nastavi da uti, utonuvi u misli. Kao to je maloas rekao, s Nessie e biti sve u redu! To e biti njena briga. Ona e biti s njom... pazit e na nju, tititi je, uvati od svakog prenagljenog postupka njenog oca, ako sluajno padne na ispitu. Iz tih njenih misli, tog njenog uvrivanja odlunosti, prene je njegov glas: 630 Ovdje su proirili put. Moemo lako proi, a ima vie hlada nego na onom drugom putu. Kad die pogled, ona se uzbudi kad vidje da je on, ne shvaajui ta to znai za nju, skrenuo s glavnog puta, i poao ba onim prolazom kroz jelovu umu u kojoj je ona zalutala one noi u oluji. Sad je ukoena i uplaena lica gledala u tu umu koja be opet sklopila oko nje, mada se sad nije povijala i pro-pinjala pod bijesnim naletima vjetra, niti pratila od treska drvea koje se rui iupano iz korijena, ve bila tiha, pitoma, trpeljiva i puna vedre mirnoe. Sjajni sunevi zraci su se prokradali kroz tamno lie crnog drvea i umekavali ga, kitili zlatom grube grane, a po pravim suhim stablima veselo izvodili izreckanu aru od iskriave svjetlosti i sjenke. Dok je sad tako udobno i sigurno prolazila kroz tu umu, njoj odjednom izae pred oi njena vlastita muenika prilika, kako sa ivim djetetom u utrobi slijepo juri kroz mrak, posre, pada, i nabada ruku na otro koplje jedne grane, sa svih strana okruena ludim, nevienim i neuvenim glasovima. Jedna suza joj zaigra na ivici vlanog oka, ali ona vrsto stee prste preko dugog oiljka na svom dlanu kao da eli da samu sebe ovrsne sjeanjem na ondanju snagu u trpljenju, i ne dopusti'joj da se sko-trlja, a mjesto toga, kad izaoe iz ume, upravi pogled dolje, u daleku dolinu. Da! Eno one male farme gdje je leala u najveim mukama! Istie se na glatkom zelenilu bujnih panjaka, a kraj nje mala tala u kojoj se previjalo njeno bolno tijelo, dok se bijeli zidovi diu pravo prema njenom slamnom krovu, a dim se penje iz jedinog dimnjaka kao duga plava traka koja se njeno die u nebo. Ona jedva otkide pogled, pa drei se ukrueno da bi sakrila uzbuenje, zagleda se pravo ispred sebe, pri emu su Timove ui neprestano poigravale i pravile mutnu mrlju pred njenim oima punim suza. A Renwick moda nagonski opaajui da je nju uutkala neka iznenadna tuga, nije zadugo nita govorio, ali kada prijeoe preko hrbata Markinch Hilla i kad 631im pod nogama pue pogled na blistavu povrinu jezera, on ree mirno: Eto vam ljepote i vedrine! Bio je to divan prizor. Odravajui duboko i sjajno plavetnilo neba bez oblaka, voda je leala svjea i bez najmanje borie, kao ogledalo od istog netaknutog leda, od ijih su se ivica strme i bogato poumljene padine brda razmicale unazad i uvis, sve do otrih planinskih hrbata u daljini. itav niz malih ostrva remetio je tu prostranu i glatku povrinu, niz ostrva koja su leala na grudima jezera, kao niska dragocjenog smaragda, poumljenih kao i obale, i od kojih se svako ogledalo u vodi tako savreno da oi nisu mogle razaznati ostrvce od njegovog do sitnice vjernog odraza u vodi. Na obali blioj njima leao je mr.len zaselak, ija je aica bijelih kua. odudarala od ivopisne plave i zelene pozadine, te Renwick sad znaajno pokaza prema njima. Eno, ono je Markinch a to vam znai aj, Mary! Ne dajte da vam velianstvenost prirode pokvari apetit. Njeno se lice, vedro i lijepo kao i samo jezero, odazva na te njegove rijei te se ozari lakim sjajem ponovo naene sree. Rekao joj je Mary! Spustie se krivudavim putem u Markinch, gdje Renwick, prezirui malu, pomalo neugodnu krmu koja se nalazila na vrhu sela, potjera kola do posljednje kuice u redu nanizanom du obale jezera, pa dobacivi Mary znaajan pogled, skoi s kola i zakuca na vrata. Kuica je bila u savrenom skladu sa ljepotom okoline. Bijeli su zidovi bili poprskani jarko utim dragoljubom, a zeleni trijem ovjenan crvenim ruama puzavicama, dok joj je bata bila prepuna otrog mirisa rezede; upravo onakva kuica o kakvoj je

sanjala da e je imati u Garshakeu. Na vratima te kuice pojavi se omalena, pogurena ena, koja sad die ruke i viknu radosno: Doktore! Doktore! Je li mogue da ste to vi? O, boja voljo! Zar zaista vi? Zaista, Janet viknu Renwick, tano njenim glasom. To sam lino ja i jedna mlada dama glavom. I oboje smo, mi glavom i bradom, ogladnjeli 632 n 11 i i od vonje. Ako ne dobijemo va divni aj, sa vaim vlastitim pituljicama, i s demom, i s maslom i bogzna sa im jo, mi emo se lijepo izgubiti da se nikad vie ne vratimo. Neete, neete viknu Janet odluno. Ne, ne! Za pet minuta ete dobiti najbolji aj u Mar-kinchu. Moemo li ga dobiti u bati, Janet? Razumije se da moete, doktore! Moete ga dobiti na krovu moje kuice, samo recite. Nama je dobra i bata, Janet odgovori Renwick smijeei se. I jo neto, Janet. Neka deko pripazi na Tima. I viknite kad budete gotovi. Mi idemo malo po obali. Dobro, dobro, doktore! Samo vi recite odgovori Janet ivo, a kad ona ode da uradi to joj je reeno, on se okrenu i vrati k Mary. Hoete li da malo proetamo? upita je on, a kad ona pristade, on joj pomoe da sie s kola, govorei: Na Janet neemo ekati ni pet minuta, ali Ipak moete malo pruiti noge. Mora da ste se ukoili sjedei. Kako se ta ena obradovala kad ga je vidjela, pomisli Mary i kako je, kao i svi koji dou u dodir s njim, ivo poletjela u elji da ga poslua! I mislei 0 tome, dok su odmicali po vrstom sitnom ljunku obale, ona upita: Je li Janet vaa stara prijateljica? Oi su joj rasijale im vas je vidjela. Jednom sam u Levenfordu uradio neto njenom sinu odgovori on nemarno. Dobra je to dua, ta stara, a toroe kao svraka. On je pogleda iskosa, pa dodade. Ali je najbolje to to pravi izvrsne pituljice. Morate ih pojesti sedam. Zato ba sedam? upita ona. To je sretan broj odgovori on i ba prava koliina pituljica za zdravu, mladu damu. 1 on je pogleda kritiki. Volio bih da ja udeavam dijetu za vas, gospoice Mary. Ti vai malo upali obrazi imaju svoju tunu ljepotu, ali to znai da ste T -. . 633 >! I zanemarili maslo i mlijeko. Kladio bih se da ste sve ono to sam slao davali onoj vaoj maloj Nessie. Ona pocrveni. Ne! Zaista nisam! Bilo je vrlo ljubazno to ste nam ono slali. On mahnu glavom saaljivo. Hoete li vi ikada misliti na sebe, Mary Brodie? Srce me boli kad pomislim ta e biti s vama kad mene ne bude tu. Vama treba netko tko bi ozbiljno i strogo pazio na vas, tko bi vas natjerao da vodite rauna o sebi. Hoete li mi pisati da mi kaete kako se vladate? Hou ree ona polako, kao da ju je neki hladan dah zapahnuo sa tihe vode kraj njih... Pisat u vam kad budete otili. Tako, tabome!.., viknu on veselo Smatrat u ovo za izrino obeanje s vae strane. Sad su stajali i gledali u daljinu, u velianstvenu mirnou prizora, koji se njoj inio tako daleko od njenog nemirnog ivota u kui, tako visoko iznad obine visine njenog ivota. To se nje tako dojmi da je, osloboena promatranjem te ljepote, odjednom svu preplavie obuzdavana osjeanja prema tom ovjeku tu kraj nje. On je u njoj budio dublje i uzbudljivije osjeanje od onoga koje ju je nekada proimalo; i ona slijepo zaeli da mu iskae svu svoju odanost, da mu vidljivo pokae svoje potovanje; ali nije mogla, nego je morala mirno stajati pored njega, dok joj je ozlijeeno srce burno lupalo u grudima. Tihi amor jezera, koje je jedva zapljuskivalo svoju obalu, irio se preko tog tihog predjela i aputao joj tko je i ta je ona, da je Mary Brodie, majka jednog van-branog djeteta, i do beskrajnosti joj kao odjek ponavljao onu rije kojom joj je njen otac izrekao presudu kad ju je istjerao iz kue u onu burnu no. ujem zveket Janetine napukle medenice s krave ree on neto kasnije. Jeste li spremni za pituljice?

Ona klimnu glavom, jer joj se grlo bilo tako steglo da nije mogla govoriti, te joj se, kad je on lako uze pod ruku da joj pomogne preko ljunkovitog ala, 634 I njegov dodir uini nepodnoljiviji od svakog bola koji je ikad osjetila. Sve gotovo! Sve gotovo! viknu Janet, jurei unaokolo kao furija. Sto, stolice i sve ostalo eka u bati na vas kao to ste naredili. A pituljice su svjee... jutronje. Divota! ree Renwick, smjetajui Mary na stolicu, pa zatim i on sjede na svoju. Mada je on svojim tonom bio otpravio staricu, ona je i dalje stajala, pa bacivi na Mary pogled pun divljenja, ovlai usne i taman htjede da progovori, kad odjednom, spazivi izraz ha Renwickovom licu, zadra uz ogroman napor na vrhu jezika dugaku besjedu pa se okrenu kui. Kad ona ode maui glavom i mrmljajui sama za sebe, Mary i Renwicka obuze nekakva mala nelagodnost; mada je aj bio izvrstan, a svjeina u bati, zainjena mirisom rezede, prekrasna, nijedno se od njih, izgleda, nije osjealo lagodno. Janet je stara klepetua ree on, pokuavajui da bude veseo. To je dobra kotska rije, koja joj potpuno prilii. Da sam joj samo dao povoda, ta bi nas jednostavno zagluila. Ali poslije tih rijei on utonu u nespretnu utnju, koja natjera Marvne misli da se vrate na drugu jednu priliku u njenom ivotu kad je sjedila sama za stolom s jednim ovjekom i jela sladoled u bljetavoj atmosferi Ber-torellijeve slastiarnice, i kad joj je Denis nagazio nogu i oarao je svojim veselim i blistavim govorom. Koliko je drukija ova sadanja okolina,.ova hla-dovita svjea bata seoske kuice, u kojoj se die u zrak miris stotine cvjetova; koliko drukiji i taj njen drug, koji se ne raspriava o primamljivim putovanjima po inozemstvu, niti joj, na alost, miluje nogu svojom nogom. Ali, on, evo, ipak mae glavom prema njoj. Na kraju krajeva pojeli ste samo dvije promrmlja on gledajui u nju tragino, pa dodade polako a ja sam kazao sedam. Tako su velike bunila se ona. 635 A vi ste tako mala ali biste bili vei kad biste radili Sto vam se kae. Ja sam u bolnici uvijek radila to ste vi rekli. Da odgovori on poslije kratke utnje zaista je tako. Njegove misli poletjee unazad, i on je ugleda onakvu kakva je bila kad ju je prvi put vidio; sklopljenih oiju, bez ivota, blijedu njegov skreni, iz korijena iupani ljiljan; i kao da mu se opet na duu navali neki teret. On najzad, smraena lica, pogleda u svoj sat, a zatim u nju. Bojim se, vrijeme je da poemo. Hoemo 11 natrag? Hoemo proaputa ona ako mislite da je vrijeme. Oni zatim utke ustadoe i izaoe iz slatke izdvojenosti u bati koja kao da je bila stvorena da ogradi dvoje vatrenih dragih pa joj on pomoe da se popne u kola, a zatim se vrati staroj Janet. Ne trebaju mi vae pare, doktore zakrijeta ona. Za mene je bilo zadovoljstvo da to uradim za vas i za onu lijepu gospoju. Drite, Janet viknu on uzmite to, inae u se ljutiti na vas. Ona osjeti jedva primjetnu razliku u njegovom raspoloenju, pa uzevi novac, proaputa ponizno: Da nisam to pokvarila? Strano mi je krivo ako jesam. Ili vam se, moda, pituljice nisu dopale? Sve je bilo izvrsno, Janet__sjajno t odgovori on, penjui se na svoje mjesto. Ostajte zbogom! Ona im je pomalo zbunjena mahala u znak opro*-staja, a kad zamakoe za prvu okuku brdskog puta, ona opet mahnu glavom, promrmlja neto za sebe i vrati se u kuicu. Oni su malo govorili na povratku kui, i poto ju je upitao da li udobno sjedi i eli li da je umota pokrivaem, je li uivala u izletu, i da li da potjera Tima ivljim korakom on ponovo utonu u utnju koja je postajala sve munija to su se vie primicali Levenfordu. 636 Pipci njenog doma su se ponovo otvarali da je zgrabe, a poto se sklope oko nje, Brodie e se probuditi mrzovoljan, nateenih oiju i suha jezika, i traiti da se odmah pripremi njegov aj, a Nessiei e biti potrebno njeno saaljenje i utjeha, i odmah e pred nju iskrsnuti mnogobrojni zadaci ije vrenje spada u njenu dunost. Ve se pribliava kraj tom kratkom i neoekivanom odstupanju od njenog alosnog naina ivljenja, i mada je bila blaena u najveem stupnju, srce joj se ispuni otrim bolom kad sumorno shvati da Renwicka, vjerojatno gotovo sasvim sigurno sad posljednji put vidi. Sad su ve bili stigli gotovo do njenih vratnica, te on, poto zaustavi kola neto dalje od njih, ree nekim udnim glasom:

 Eto, opet smo tu! Bilo je suvij kratko, zar ne? Vrlo kratko ponovi ona ustajui sa sjedita, pa sie s kola. Trebalo je da ostanemo malo due u Mar-kinchu ree on ukoeno, pa dodade poslije kratke utnje: moda vas vie neu vidjeti, pa e, mislim, biti bolje da vam sad kaem zbogom. Dugo su gledali jedno u drugo, pri emu su njene oi sijale pune nekog lakog preklinjueg sjaja. Zatim on skide rukavicu i prui joj ruku, govorei usiljeno: Zbogom! Ona mehaniki prihvati njegovu ruku, i kad osjeti u svojoj aci vrstu, mirnu snagu njegovih prstiju, kojima se esto divila, i koji su nekad umirivali njeno mueno tijelo, to sigurno nee vie nikad, tih prstiju koje tako pobono voli, njena osjeanja odjednom potpuno ovladae njome, te uz jecaj usrdno prtisnu svoje tople usne na njegovu ruku i poljubi je, a zatim po-bjee od njega niz put i ue u kuu. On je za trenutak gledao u svoju ruku u nevjerici, zatim die glavu, pa gledajui za njenom prilikom koja je iezavala, uini pokret kao da e skoiti s kola i poi za njom; ali to ne uradi, nego je dugo stajao nepomian, i pri tome opet bacao poglede na svoju ruku s nekim udnim izrazom u oima, a zatim tuno mahnu glavom, navue rukavicu i lagano potjera kola niz put 37K Donesi sestri jo malo porida! viknu glasno Brodie prema Mary. Ovo je tek koliko ptici u kljun, to si joj dala. Kako misli da moe raditi s praznim elucem, i to ba na dananji dan? Ali tata pobuni se Nessie slabo ja sam rekla Mary da mi ne daje tako mnogo. Dobit u jo razmueno jaje. Jutros mi se smui kad samo pomislim na porid. Kojeta, djevojko! Ti ne zna ta je dobro za tebe odgovori Brodie. Sva srea to ima oca koji se o tebi stara i pazi da jede ono to je zdravo. Navali sad na taj porid! To je ono im treba da podri duu i da se spremi za ono to te eka. I on se razmetljivo zavali u stolicu, gledajui samozadovoljno priliku svoje mlae keri, koja se lako drhtavom rukom trudila da ugura izmeu nervoznih usana jo koju kaiku porida. Nije razumijevao da joj se jutros gadi jelo i da bi bila sretnija da je on u toj njenoj brinosti ostavi na miru i, oduevljen milju da je to veliki dan, dan takmienja za stipendiju Latta, nije otiao u kancelariju u obino vrijeme, ve ostao da je podri i ohrabri svojim prisustvom. Krasan bi on ovjek bio, mislio je on, ako ne bi mogao priekati da vidi kad e mu ki otii da dobije stipendiju Latta? Ali on, bogu hvala, ipak nije takav! On je za sve te dosadne mjesece vrsto prionuo da izvri svoj zadatak i vodio rauna o tome da i ona svim silama prione uz svoj, pa zar da sad cijelu orbu pokvari da bi utedio soli za dvije pare! Ne, on jutros nee u kancelariju, pa ni cijelog dana. Dat e sebi jednodnevni odmor povodom te prilike. To je svean dan; on je radio da do njega doe, pa e, vala, i uivati u tome. Lice mu se rairi u slab osmijeh na tu pomisao, pa jo jednako gledajui u nju, zadovoljno viknu: \ Tako treba, djevojko! Samo hladno. Ne treba uriti. Iza tebe stoji tvoj otac. Zar nije dosta jela, tata? usudi se da rekne Mary, dok su njene oi molile s njenog njeno ocrta638 nog lica. Moda je jutros suvie uzbuena da bi mogla jesti. Ja sam joj ovdje razmutila jedno jaje. Jedi, Nessie... samo jedi otezao je Brodie nimalo se ne osvrui na njene rijei. Mi znamo ta daje vrstinu tijela. Ti bi moda skapala od gladi da ti nije mene. Ja nisam od onih koji bi te pustili da presjedi tri sata na ispitu a da neto ne zaloi to bi ti pomoglo da to izdri. Sad je on bio u svom elementu; brao je plodove svog truda oko nje i zaboravljao na sve svoje neprilike, dok mu se bolno sjeanje na Nancy bilo za sada utialo, te otvarajui usta u jo iri i jo podrugljiviji osmijeh, viknu: O, boe! Sad mi ba pade na pamet da moda i onaj blesavi Grierson sjedi za stolom i gleda kako se ono njegovo tene kljuka dorukom i pita se ta li e biti s njim tog dana. Da, da, to je za mene slatka misao. Osmijeh mu na to postade sumoran, ogoren. Naelnik grada, nema zbora? krasni slatkorjeivi govornik u ime grada. O, boe! ala izgleda sitan i bijedan, i brian na dananji dan! Kladio bih se... On poutje za asak, pa zatim, primijetivi da Nessie, poto je uspjela da pojede porid, srkue jaje s mlijekom, viknu grubo, kao da ga ogorenje zbog razmiljanja o Griersonu jo nije ostavilo: Dri! Uzmi i jednu pituljicu uz taj orbuljak, ako ba hoe da ga pije. Pa pogledavi mrko u Mary, dodade: ima i takvih koji bi od tvog eluca napravili cigansku torbu. A zatim, vrativi pogled na Nessie, nastavi pounim glasom: Ta ne trepi tako tim oima, djevojko; rekao bi ovjek da te danas eka neto strano, mjesto malo lakog pisanja koje e morati da uradi. Sve ti je to u glavi i samo eka da izae. Ima samo da se lati pera pa da sve to lijepo napie. Zar te je to tako uzbudilo da ti je muno pred dobrim, zdravim po-ridom?

Blago je razmotrio duboku mudrost svoje logike, pa onda, kao da ga je odjednom razljutila besmislenost njene nervoze, dreknu na nju otro: 639 Koga se vraga tu boji? Zar nisi moja ki? ega to stranog ima u svemu tome te tako strepi? Ona je mislila o visokoj ispitnoj dvorani, punoj kripe dvadesetak pera koja se bijesno utrkuju; gledala utljivu, crnim platnom ogrnutu priliku ispitivaa kako sjedi na podiju, strog i svemoan kao sudac, pa svoju malu, pognutu, beznaajnu priliku kako grozniavo pie; ali ona zastre svoj pogled i urno odgovori: Ne bojim se ja niega, tata! Moda me malo uzrujala pomisao na putovanje. Na stipendiju i ne ' mislim. A to se tie onih drugih koji idu na ispit, za mene je isto kao i da su rezultati ve predati na potu. On se opet nasmijei na niu irokim osmijehom, pa viknu: To je ve neto bolji duh! To je ve vie nalik na moju ker. Sad kad te ja izlaem, mora paradnim korakom izai na ring. On malo poutje, zadovoljan tim svojim poree-njem, koje ga, zajedno s tim njegovim sadanjim oduevljenjem i uzrujanou zbog njenog odlaska, neodreeno podsjeti na one dane kad je polazio na Stonu izlobu, te dodade: Danas je za nas dan izlobe, Nessie, i ja se ponosim tobom. Prije nego to pristupi ispitu, ja znam tko e se vratiti s crvenom kartom o vratu. Moja ki, Nessie Brodie to e ime biti na svima usnama. Nas dvoje emo iznenaditi cijeli grad. Boga mi, kad me odsad budu sretali, gledat e oni pokunjeno na drugu stranu. Pokazat emo mi njima! Gledao je u nju milo, gotovo s divljenjem, pa poslije nekog vremena primijeti: O, boe moj, naprosto ne mogu da se naudim kad vidim tu tvoju glavicu i pomislim na sve Sto je u njoj: latinski, i francuski, i matematika, i bogzna ta jo. A ipak nije vea od moje pesnice. Istina je ono to se kae da dobar alat ne zaprema mnogo prostora. Nije vano koliko je to, nego kakvo je. Uope je veliko zadovoljstvo za ovjeka kad vidi kako se njegov um pokazuje u njegovoj keri, da, 640 i kad moe da joj prui povoljnu priliku. Kad sam ja bio u tvojim godinama, nikad nisam imao tvoje mogunosti. I on uzdahnu saaljivo. Ne! Ja bih otiao daleko da mi se samo pruala mogunost; ali sam morao da se uputim u svijet i da se sam probijam. U ono vrijeme nije bilo stipendija Latta, jer bih ja inae pokupio sve do jedne. On pogleda prema njoj, pa viknu promijenjenim i uzrujanim glasom: Ali e s tobom biti malo drukije, Nessie. Ti e imati mogunosti. To je moja briga. Vidjet e ta u ja uraditi za tebe kad bude dobila stipendiju Latta. Ja u ... ja u... ja u te izgurati do najvieg mjesta do kojeg moe stii. On tresnu pesnicom po stolu, pa gledajui u nju pobjedonosno, dodade: Zar nisi zadovoljna onim to radim za tebe? Jesam, tata promrmlja ona. Meni je zaista milo sve to. Pa i treba da ti bude milo! viknu on. Nema ovjeka u Levenfordu koji bi radio ono to sam ja uradio za tebe. Pazi da ne zaboravi to. Kad se vrati sa stipendijom Latta, ne daj da ti to udari u glavu. Imaj na umu tko je to uradio za tebe! Ona pogleda bojaljivo u njega, pa ree tiho: Ti, tata, valjda ne oekuje da u je ja donijeti kui veeras? Proi e dosta vremena prije no to se rezultati objave bar petnaest dana! Njegovo lice odjednom dobi izraz nezadovoljstva, kao da mu je oduzela sav ar i oduevljenje. Sto sad opet udara u tu icu? Sta znai sve to prianje o rezultatima? Zar misli da ja oekujem da e se veeras vratiti s parama u vreici? Ja znam da e to doi u svoje vrijeme. Znam da je to za tvoje studije. I nemoj misliti da samo udim za tim. Ali nekako mi se ini da se ti brine da li e ga se doepati ili ne? O, ne, tata ree ona. Meni to nije ni na kraj pameti. Samo sam se bojala da ti moda misli da u ja veeras znati posigurno. 41 SeSirdiJln zamaK 641 Posigumo ponovi on polako pa zar li ve sad ne zna posigurno"? Znam, znam! viknu ona. Sigurna sam. Sasvim sigurna. Naprosto ne znam ta govorim; tako sam uzrujana zbog tog odlaska na univerzitet. Nemoj dopustiti da te ta uzrujanost pomete odgovori on, ozbiljno je opominjui. Imaj na umu da ti je ve esnaest godina, pa ako i sad nisi dovoljno zrela da vlada sobom, onda nee nikad ni biti. Samo nemoj gubiti glavu, ja ti samo to kaem. Ima li sve to ti treba: dralo, pero, gumu, i ta ja znam ta jo?

 Sve u tamo dobiti odgovori ona kratko. Sve e nam se to dati. Razumijem. E, onda u tom sluaju nee imati pravo da kae da si zaboravila pero. Tu zastade i pogleda u sat. Sad je ve skoro vrijeme za tvoj vlak. Jesi li dovoljno jela svega? Ona osjeti kako joj se u elucu neto nelagodno prevre, pa proaputa: Jesam, tata. On ustade, prie do reetke s lulama i poe samozadovoljno: Ja sam na svaki nain uinio sve sa svoje strane. Kad on okrenu lea, Mary prie sestri i tiho joj ree, sasvim uz uho: Ja idem s tobom do stanice, samo da ti prn-vim drutvo i da se uvjerim da si sretno otputovala. Neu ti dosaivati govorom. Sta je to? viknu Brodie okrenuvi se munjevitom brzinom. On je na nesreu bio uo neke njene rijei. S njom do stanice je li? ree podrugljivo. Evo ti sad! To je velika panja s tvoje strane. Te uinit e ovo, te uinit e ono tim upli-tanjem; isti onaj podmukli nain koji je i tvoja majka imala. Zar Nessie ne moe sama prijei nekoliko jardi, nego joj ti mora vezati uzicu oko vrata i voditi je? Njegovo se podrugljivo smijeenje pretvori u rezanje. 642 -'' Nisam li ti rekao da Nessie ostavi na miru? Nee do stanice. I nita ti s njom nema. Ona e sama. A zatim se okrenu Nessie i ree: Ne eli da ti ona dosauje, zar ne, maco? Ona obori oi i stade mucati tihim glasom. Ne, tata, ne ako ti to rekne. Brodie pogleda Mary s puno mrane drskosti. Vidi li? viknu on ona te ne eli! Ne mijeaj se u ono to nije tvoj posao. Ja u uiniti sve to treba. Jutros u joj ja lino nositi stvari. Hajde, Nessie! Gdje ti je eir i kaput? Otpratit u te do vrata. Sav se naduo pri pomisli na ast koju joj ukazuje, a ona nijemo pokaza na sofu gdje je leao njen iznoeni aketi od plavog sera, za svaki dan jedini koji je sad imala, ietkan, oien mokrom krpom, ispeglan i njen slamni eir, koji se sad gizdavo kooperio novom svilenom vrpcom koju joj je sestra kupila i prisila svojim portvovanim prstima. On uze kaputi i eir, preda joj ih, pa sasvim usluno pomoe da obue kaput, te je sad stajala obuena i spremna za put onako mala, neopisivo dirljiva. On je s pretjeranom razmetljivou potapa po ramenu i kliknu kao da ju je svu obukao svojim rukama: Eto, sad si sasvim opremljena za ulicu. Zar ne misli da je za tebe velika ast to sam danas izostao s posla da te ovako otpratim. Hajde, otpratit u te do vrata. Ali danas se njoj zaudo nije ilo, te je stajala licem okrenuta na suprotnu stranu od njega, pogleda privuenog Marynim crnim i njenim oima, a donje usne malo otromboljene, i nervozno krila mrave isprepletene prste. Svijetla koa na njenom licu, bez one svoje nekadanje boje, bila je blijeda i gotovo providna i izgledala vrsto zategnuta preko sitnih kostiju lica, i jo bljea zbog njene svilasto tanke i sjajne kose boje lana, koja je sada onako neuple-tena, slobodno uramljivala njeno malo, napregnuto lice. Stajala je mlitavo i uviala da je doao kritian as za koji se toliko pripremala i da joj je mrsko 41 943i I da se ogleda. A zatim, kao da je odjednom zaboravila oevo prisustvo, prie sasvim blizu Mary i promrmlja tihim, gotovo neujnim glasom: Meni se ne ide, Mary. Opet osjeam onaj obru oko glave. Vie bih voljela da ostanem kod kue. Ali zatim, gotovo ne predahnuvi, kao da nije svjesna da je proaputala te rijei, viknu: Gotova sam. tata. Imam sve to mi treba. Sve je u najboljem redu; gotova sam da prionem. On je pogleda strogo, a zatim polako omeka: Onda hajde i pouri. Sta tu zazjava oko nje? Ostavi se tog luckastog besposlienja, jer e zakasniti na vlak. Neu zakasniti, tata viknu ona ivahno, pase naglo otre od Mary i ne gledajui u nju kao da nije ula kako joj sestra mrmlja posljednje rijei ohrabrenja i obeava da e je doekati na stanici kad se vrati. Ne, ne! kliknu ona zar ja da zakasnim? A Nisam ja uzalud radila za posljednjih est mjeseci. " Sta ti pada na pamet! Ona baci unazad uska ramena, pa poto pokaza svoju ornost proiavi mimo njega i pourivi u hol, ode do glavnih vrata i irom ih otvori. Idem tata viknu ona glasno i nekako na njegov nain; kad me vidi, onda mi se nadaj!

 Stani malo viknu on namrten i tromo se gegajui za njom. Zar ti nisam rekao da u te otpratiti do vrata? Sta te je odjednom spopalo te tako juri? On se zagleda u nju ispod gustih obrva, pa umirem sjajem koji se sad vidio u njenim oima, viknu: Nego, dobro je nekako mi izgleda kao da ne misli da doeka taj ispit. Onda, hajde, odlazi! Znam da e zapeti iz sve snage. Dotjerao sam te tako da si u najboljoj formi. Sad mora pobijediti. I pljeui rukom o ruku, kao da je goni od sebe poput kokoi, viknu: Hajde, odlazi sad, metni soli na rep onom Griersonu. Ne brini odgovori ona veselo metnut u mu toliko soli da e ostati u salamuri. 644 Tako, dabome! viknu on ushieno 1 milo Je pratei pogledom kroz vratnice i niz put. Ona se nijednom ne osvrnu. Dok je tako stajao na svom pragu i gledao kako njena malena prilika postaje sve manja u daljini, njega zaas ispuni silan nov nastup njegove stare oholosti i samouvaenja. Boe, ala je to mudra glava, ta njegova Nessie! Bistra kako samo moe biti, a otra kao igla, koja e probuiti onaj naduveni mjehur, onoga Griersona, tako da e odjednom splasnuti kao prsle gajde. A i on ju je dobro potpraio za ovaj sluaj; nainio je ustrom i nestrpljivom kao mladog hrta koji jedva eka da ga puste sa uzice. A kad se maloas rastala od njega, u oima joj se vidio nekakav sjaj koji ga je prilino zagrijao. On je to uradio svojim vrstim postupanjem s njom, zato to je prenio u njenu krv neto od svoje line za-grijanosti, ispunio je rijeenou da uspije. Prioni, Nessie!" to je bila njegova parola koja je vie nego opravdala sebe samu! Ona e dobiti tu stipendiju Latta i za itavih sto milja, ili bodova kako li mu -ie ve to kae ostaviti onoga Griersona. Grierson e moda biti posljednji! 1 sumorno se smijeei od zadovoljstva na te svoje misli, on se polako okrenu pa onjui isti zrak sa uivanjem koje je uveavala njegova sloboda, pope se uz stepenice i ude u kuu. U kui, u holu, zastade bez cilja, izgubivi neto od onog svog oduevljenja, kad shvati da jo nije jedanaest sati, i da on, danas slobodan ovjek, ipak ne zna ta da pone. Ali poslije nekog vremena ue u kuhinju i po zakonu gravitacije dospije u svoju naslonjau, pa jednim krajikom oka stade promatrati Mary, dok je, obavljajui jutarnje kune poslove, ila tamo-amo. Ona mu nije nita govorila o njegovom izostanku iz kancelarije, bila je mirna i pribrana kao i uvijek mada danas s neto vie tame u jezercima njenih oiju i oko njih. Njeno dranje mu nije davalo nikakve podatke o prirodi njenih prisnih misli. On ve zausti da joj neto rekne da napravi neku prezrivu primjedbu o razlici izmeu Nessie i nje, neku strijelu zamoenu u u neke aluzije nn njenu prolost, ali ne- ree nita, unaprijed znajui 645da e ga ona, ma ta joj rekao, doekati istom neprozirnom utnjom. Nee jo govoriti. Moe ona, mislio je u sebi, biti koliko god hoe natmurena i koliko hoe mirna, on zna ta je u njenoj glavi uprkos svnj njenoj izvjetaenoj ravnodunosti. Ona neprestano tei za njegovom Nessie, mijea se kad god moe, staje na put njegovim namjerama, na svakom koraku vreba zgodnu priliku da osujeti njegovu namjeru. Ali neka prieka malo! I on tako isto eka, a ako mu se ikad otvoreno usprotivi zbog Nessie, teko njoj! Dok je, pravei se da ne gleda, pratio ravnomjerne, ljupke pokrete svoje keri, njemu, zbog nadove-zivanja misli, odjednom u glavi bijesnu sjeanje na jednu drugu enu, koju je volio jae nego to ovu mrzi na Nancy, najveu elju njegove due na javi, pa ak i u snovima. Ali sad vrsto stee zube i izbaci iz glave to nametljivo privienje, rijeen da ne dopusti da mu to bilo pomuti proslavu toga njegovog dana. On eli da misli na Nessie! na Nessie, svoju uzdanicu koja sad sigurno sjedi u vlaku i pretura po svojoj bistroj glavi neke od onih lekcija nad kojima ju je on tako revnosno drao, ili moda razmilja o posljednjem upozorenju koje joj je on dao. On je uvijek osjeao da e to biti veliki dan za njega, a sad zna da ne smije sebi dopustiti da bude potiten, da mora svoj duh odrati na visini na koju se uzdigao ranije toga jutra. Popit e jednu aicu tek koliko da malo ivne. Oi su mu bile sjajnije kad ustade iz naslonjae i prie kredencu, gdje otvori mali odjeljak lijevo, pa Izvadi ve poznatu crnu bocu i svoju naroitu aicu, koja je uvijek bila u pripravnosti kraj nje. Sa aicom u jednoj i bocom u drugoj ruci, on ponovo sjede u svoju naslonjau, pa nali u aicu malo viskija, i odmah okusi, zadovoljno, pun divljenja, zadravajui neko vrijeme tenost izmeu nepca i jezika. Prvi gutljaji koji bi mu u toku jednog dana okvasili usne, uvijek su imali raskoniji ukus i miris od onih ostalih, a sad su mu tako toplo klizili niz grlo da je morao brzo za prvom sruiti drugu aicu. Prva je bila za njegovo zdravlje a ta druga e biti Nessiei 646 u ast. Ona je moda dosad sila s vlaka, ako se dri njegovih uputstava da sie na stanici Patrick, to e svakako uraditi, i u tome istom trenutku se moda penje uz strmu padinu Gilmorehilla prema sivom zdanju Univerziteta na vrhu brijega. On je bio svjestan da je ta otmjena zgrada, koja odie uenou i koja je podesna za odravanje ispita za stipendiju Latta, dostojna da njegova Nessie u rrioj ponje uspjeh. Profesori su moda na neki okolini nain ve uli za njenu bistrinu, jer izvjetaji o sjajnim uenicima krue u

akademskom svijetu zaobilaznim, ali dalekosenim putevima, pa ak i ako nisu, ona nosi ime koje e oni odmah znati i koje je za nju paso i tamo, i svuda kuda bi odluila da ode. I on napije u ast Univerziteta, pa svojoj Nessie, pa opet svom imenu. Sad je ve bolje. Danas njegov um drukije reagira na viski; ne onim pukim zatupljivanjem mrzovoljne utuenosti koja je u posljednje vrijeme bila jedini ishod njegovih pijanki. Sad mu se vraala ona stara ivahnost koju je osjeao u danima kada je poeo da pije; a kad se uvjeri u tu prijatnu injenicu, njegov se duh die u visinu i on stade lupati glavu ne bi li pronaao neki nov pravac kojim bi uputio tu svoju ponovo steenu ivahnost. Veselom ovjeku suvie je dosadno sjediti tu pred smrknutim pogledom svoje tune keri, i kad vidje da e. morati da potrai zabavu van kue, za trenutak se zabavi milju da posjeti svoju kancelariju, naravno, ne da radi, nego jedino, nezvanino, da razveseli ona dva mladia u svojoj sobi i natrlja odvratni nos onom naduvenom Blairu. Ali je bila subota, te se u kancelariji ne radi poslije podne to znai da e oni skoro prestati da rade i da e kui; a uz to je osjeao da takva prilika iziskuje podesniju proslavu nego to bi bilo obilaenje poprita njegovog rada. Zato odustane od te ideje s malim aljenjem, koje sasvim ieze kad ga utopi u novoj ai Planinske rose". Rosa! Rosa na travi... zelenoj travi... zelenoj ledini za kuglanje! Eto, sjetio se! Tko kae da nema nadahnua u toj slavnoj Teacherovoj vrsti, koju on 647najradije pije? Lice mu sinu od ivahne radosti to se tako u zgodan as sjetio ljetnjeg ogledanja u Levenfordskom kuglakom klubu, koje treba da se odri danas popodne na VVellhallskoj ledini: i on se iroko nasmijei pri pomisli da e tamo biti gradske veliine i to nesumnjivo sve od malog Johna Paxtona do njegovog gospodstva gradonaelnika Griersona. O, boe moj! promrmlja on pljesnuvi se po butini sasvim kao nekada ba kao narueno, nema Sta! Imat u ih tamo sve na okupu, pa u im na licu mjesta tresnuti u lice vijest o stipendiji Latta. Pokazat u im ja da ih se ne bojim. Krajnje je vrijeme da opet uju neto od mene. Sad vidim da sam ih dugo pustio da ekaju na to. I on krunisa novom aom to svoje zadovoljstvo, pa zatim viknu jaim glasom: Pouri tamo s tim mojim rukom. Hou da ruam brzo. Hou napolje danas popodne, pa elim da najprije zaloim. Samo neka bude neto pristojno, a ne nekakve splaine, kao ono ime si jutros klju-kala Nessie. Ruak je gotov, tata ree Mary mirno. Moe odmah ruati ako eli. Onda elim odgovori on. Makni se malo, ne stoj tu tako natmureno. Ona brzo postavi sto i iznese ruak. Ali mada je jelo bilo po njegovom ukusu i stvarno beskrajno bolje od svega to mu je Nancy ikad prfpravila, on je ne pohvali i ne zahvali joj se. Ali je ruku ukazao svoju ast, te je zbog toga to mu je viski otvorio apetit, ovog puta jeo od svega srca i vaui snano ujedno mislio o svom planu za to popodne i o daljim postupcima Nessienim. Sad je ve, sigurno, ispit poeo, i ona sad sjedi i ispisuje perom stranicu za stranicom, dok ostali, a naroito mladi Grierson, grizu vrh svojih drala i zavidljivo pilje u nju. Sad ju je vidio kako je ispunila itavu jednu biljenicu i kako ustaje sa svog mjesta, onako zbunjena i zajapurenog lica. i prilazi ispitivau da zatrai jo jednu. Ve je popunila jednu svesku, i to prva u dvorani Nessie Brodie, njegova ki dok onaj tikvan Grierson nije jo ispunio ni 648 polovinu svoje! On se tiho zaklkota na taj njen znamenit podvig, pa stade trpati hranu u usta s jo veim uivanjem, kad mu pred oi izae razoaranje njenog protivnika. Za ostalo vrijeme ruka misli su mu se neprestano vrzle oko te stvari, a kad zavri, on se die i opet nazdravi ispraznivi bocu u nadi da e joj trebati ne samo dvije nego tri sveske da bi profesora upoznala sa svom irinom i dubinom svoga znanja. Bilo je jo suvie rano za silaenje do Wellhall-ske kuglake ledine, jer je elio da sve veliine budu na okupu. Uviajui da se jo nije dovoljno udesio za onaj bezbrini zanos koji je najpodesniji za takav pothvat, a osim toga naao se i pred praznom ahurom u kojoj je bila Planinska rosa", on odlui da pokua sreu van kue i da jedan as provede odmarajui se u Wellhallskom podrumu, koji je sasvim zgodno bio kraj same ledine. I tako ostavi kuu, pa krenu niz put, ne natmurena, zlovoljna lica i zablenuta pogleda koji nije nita vidio, i po kojem je u posljednje vrijeme bio poznat, ve naoruan svojim veselim raspoloenjem i uvje-renou u kerkin uspjeh, sad sa slobodnijim, odre-itijim dranjem, koje je opet izazivalo paljivo za-gledanje. Po ulicama je bilo malo svijeta. Poto prijee preko eljeznike ulice, on na drugoj strani opazi dostojanstvenu priliku doktora Lawriea, koji se ovog puta nije vozio kolima, nego je iao pjeice, te preavi ulicu, odmah mu pristupi. Dobar vam dan elim, doktore Lawrie viknu on ljubazno. Nekada je govorio samo ,,Lawrie" i bez te ljubaznosti. Milo mi je to sam vas sreo.

 Dobar dan odgovori ljekar, mislei na neplaeni raun i govorei s ono malo osornosti kojom je raspolagao. Ovo je susret ba u zgodan as ree Brodie. Zgodan as! Znate li ta se dogaa ba u ovom trenutku? Lawrie ga pogleda paljivo i oprezno odgovori: Ne znam. Dok nas dvojica ovdje razgovaramo, moja Nessie je sad tamo na Univerzitetu, gdje se bije da 649 dobije stipendiju Latta viknu Brodie. To je najbolji dokaz o tanosti vaih rijei. Zar se ne sjeate ta ste mi rekli da ima glavu kakve nema meu hiljadama? Zaista! Zaista! odgovori Lawrie dostojanstveno i s neto malo srdanosti. Milo mi je to to ujem. Dobija stipendiju Latta. Bit e to pomo svima. Malo mliva u mlin, a? On tu pogleda iskosa u svog sagovornika, nadajui se da e ovaj shvatiti kud on puca, pa zatim odjednom pogleda pravo u Bro-diea i viknu: Dobija?... Rekoste mi da je dobila stipendiju Latta? To je isto kao i da ju je ve dobila ree Brodie bezbrino. Ona ba sad radi na tom ... ovog asa. Ja sam izostao s posla da bih se uvjerio da odlazi u najboljoj formi. Otila je sa sjajem u oima koji je nagovjetavao pobjedu. Ispisat e tri sveske prije no to svri. Zaista! ree opet Lawrie, pa gledajui nekako udno u Brodiea, neosjetno se malo odmae, govorei : Sad moram dalje ... vrlo vaan konzilijum ... mome konju ba sad pala potkovica, tamo na putu^ Ta nemojte jo, ovjee pobuni se Brodie i vrsto zgrabi Lawriea za kaput. Nisam vam jo rekao ni polovinu. Znate, ja zaista volim to moje dje-voje. Na svoj nain. Upravo na svoj nain. Naporno sam radio s njom za posljednjih est mjeseci. Molim vas, pustite me da idem, gospodine Brodie viknu Lawrie trudei se da se oslobodi. Radili smo i do kasno u no, nas dvoje, Nessie i ja ree Brodie ozbiljno. Silan je to posao bio, ali je, bogami, i bilo vrijedno pomuiti se. Zaista, gospodine viknu Lawrie krastavim, Ijutitim glasom, otrgnuvi se i gledajui unaokolo da vidi da netko nije opazio njegov dodir sa tim tipom grubijanskog izgleda vi sebi doputate suvie veliku slobodu. Ne volim to. Ubudue pazite kako sa mnom govorite. Zatim uvrijeena Izgleda ponovo nadu obraze i odjuri niz put. , 650 Brodie je gledao za njim prilino zaprepaeno. U svom malopreanjem ponaanju ni izdaleka nije mogao nazreti neto to bi moglo izazvati ljutinu, pa najzad odmahnu glavom, okrenu se, produi put i stie bez daljih susreta u svoju luku, Wellhallski podrum. Tu nije bio poznat, te je sve do tri sata sjedio utei, ali neprestano pijui, punei se piem i vizijama podviga svoje keri. Zatim se die, pa poto zabaci eir daleko na potiljak, uvue usne i razmetljivo se epurei ponovo izae napolje. Onaj jedan korak do Wellhallske ledine prijee gotovo bez ikakvog kolebanja, te se ubrzo nae u uredno ograenom prostoru gdje se njegovani etvrtasti travnjak veselo prostirao na suncu, zamrljan samo tamnim mrljama igraa koji su se po njemu lelujali pred njegovim oima. Kakva mi je to igra za stare ljude, pomisli on prezrivo; kotrljati nekakve kugle, kao aka neozbiljne djeurlije. Zar ne bi mogli uzeti puku, ili konja, kao to je on nekad radio, ako im treba kretanja ili zabave. Ali mu se pogled ne zadra dugo na ledini; on ga podie i potrai malu grupu koja je sjedila na verandi paviljona na drugom kraju igralita, a zatim se nasmijei zajedljivo i zadovoljno kad vidje da su, ba kao to je predvidio, svi tu: od prostodunog Paxtona do njegovog gospodstva naelnika grada. On se opet pribra. pa se odluno uputi k njima. Oni neko vrijeme nisu opaali da im on prilazi jer su im svima pogledi bili uprti u igru ispred njih ali iznenada Paxton die pogled, pa ga opazi i zinu od zaprepaenja. Svemogui boe! pogledajte samo tko ide! Njegov ton odmah privue panju ostalih, te svi pooe za njegovim pogledom i ugledae udnu, neotesanu priliku, koja je, epurei se, ila pravo prema njima, pa svi povikae, svaki na svoj nain: Milostivi boe, pa to je Brodie! Nisam ga vidio mjesecima. Izgleda da je pijan. Ama mrtav pijan, ovjee! Pogledaj mu ono lice, pa odijelo. 651 Da, pogledajte ga samo kako se epuri.

Kad se priblii, oni zautjee i skrenue poglede na drugu stranu, prema igraima, pravei se da ga ne poznaju, ali i uvajui se da ga ne izazovu, dok je, lako se njiui, stajao i obuhvaao ih svojim podrugljivim pogledom. O, boe, boe! zacereka se on boe, ala smo se zadubili u promatranje tih malih zakotrljanih kugli. Sjajna, uzbudljiva zabava; jo malo pa emo, ako se ne pripazimo, spasti na to da gledamo kako se ljudi poigravaju kao aka luckastih djevojica. On malo posut je pa upita u vezi s tim: Tko je pobijedio, gradonaelnice? Recite ml to vi vi koji ste tako sjajan predstavnik ovog grada. Igra jo nije svrena odgovori Grierson poslije kratkog oklijevanja i jo jednako gledajui na drugu stranu. Onaj jed koji je Brodie nekad budio u njemu, a koji sad u bijednom stanju tog ovjeka nije nalazio nita to bi ga opravdalo, bio je, izgleda, odjednom izvjetrio. A osim toga, zar on nije gradonaelnik? Nitko jo nije dobio dodade on Ijubaznij. Dakle, jo se ne zna tko je pobijedio ponovi Brodie zajedljivo. E, e, ao mi je to to ujem. Ali ja vam mogu kazati o jednoj igri u kojoj netko jeste pobijedio. I on stade buljiti unaokolo u sve njih, pa kako je bio sve ljui zbog njihove ravnodunosti, viknu iz glasa: Govorim o ispitu za stipendiju Latta. Vi moda mislite da i to, kao i ova bijedna igra sa kuglama koju promatrate, jo nije svreno. Ali ja vam kaem da je svreno svreno i gotovo a pobjednik je moja Nessie. Pssst, mir ovjee! viknu Gordon, koji je sjedio neposredno prema Brodieu. Ne mogu da vidim igru od vas. Sjedite, ili stojte po strani, i nemojte nam probijati ui. Ja u stajati gdje mi je volja. Maknite me ako moete odgovori mu Brodie prijetei. Zatim se podrugljivo nasmija: 652 A osim toga, tko ste vi da tako govorite? Nita drugo do bivi gradonaelnik; niste vie kralj u dvorcu; sad je na vae mjesto sjeo na dragi prijatelj Grierson, i ja elim da mu kaem neto. On tu upravi podrugljiv pogled prema Griersonu, pa mu se obrati: Jeste li uli ta sam rekao o ispitu za stipendiju Latta, gradonaelnice? Ne, ne trzajte se tako; nisam ja zaboravio na onog vaeg krasnog sina. Znam da je i on izaao na ispit. Sin gradonaelnika Grier-sona konkurira za stipendiju Latta. Boe, pa to mora biti kao da je ve ima u depu. Ja to jo nisam rekao odgovori Grierson, izazvan i protiv svoje volje. Moj deko moe da proba sreu! U svakom sluaju on i bez toga moe da dobije novac za kolovanje. Brodie kripnu zubima na otru aluziju koja se krila u nemarnim rijeima njegovog protivnika, pa se bijesno stade muiti da smisli nekakav porazan odgovor, ali, kao uvijek kad bi doao u sukob sa Griersonom, nije mogao nai pogodan nain da izrazi svoj gnjev. Njega ljuto opee pomisao da je on koji je ovamo doao prije kratkog vremena gospodstveno ravnoduan, sada samo zbog jedne jedine rijei postao sasvim nemoan, i osjeajui da na njih nije uinio utisak kakav je elio, pusti da ga ljutina savlada i viknu: Zato ste traili od mene da zadrim ker od Ispita, ako ne iz elja da vae tene pobijedi? Odgovori na to, ti podmukla svinjo! Zaustavio si me kod Krsta i zahtijevao od mene da zadrim svoju Nessie. Kojeta! Ne derite mi se toliko na ui, ovjee odgovori Grierson hladno. A ne trpim ni taj zadah koji bije iz vas. Ve sam vam rekao da sam imao na umu dobro vae Nessie. Netko tko je struno nadlean da to kae zamolio je da vam govorim o tome. To mi nije bila prijatna dunost, a sad mi je upravo krivo to sam govorio. Ti si laov! zaurla Brodie. Ti si odvratni, slatkorjeivi lazovi 653 Ako ste doli ovamo da silom izazovete svau, u tome neete uspjeti odgovori Grierson. Nema tu nikakvog laganja, niti kakve tajne. Sad vam, poto je vaa ki ve otila, mogu rei da me je doktor Renwick molio da govorim s vama. Renvvick! viknu Brodie u nevjerici. On po-utje, pa kao da mu je neka svjetlost sinula pred oima, kresnu: Razumijem! Sasvim jasno razumijem! Ti si ga natjerao na to. Ti i on idete ruku pod ruku protiv mene. On me mrzi, da, koliko i svi vi. I on jednim pokretom ruke obuhvati sve prisutne. Znam da ste vi svi protiv mene, vi zavidljive svinje, ali ne marim. Ja u se probiti. Sve u vas staviti pod noge. Ima li koji od vas ker koja moe da dobije stipendiju Latta? Odgovorite na to! Pa i da dobije stipendiju Latta viknu netko ta se to kog vraga nas tie? Neka je dobije i neka joj je sa sreom. Ja ba nimalo ne marim tko e je dobiti. Brodie se zagleda u govornika. Ne mari, je li? izgovori on polako. Mari, mari... samo lae preda mnom. Peklo bi vas kad bi jedna Brodieva dobila stipendiju Latta.

 Ma, za ime boje, ovjee, idite kui ree Gordon. Vi niste pri sebi. Vi bulaznite. Vi ne znate ta govorite. Ii u kad mi bude volja promrmlja Brodte. I odjednom nestade podstreka koji mu je alkohol davao, i njegov gnjev oslabi, te vie nije elio da jurne na Griersona i da ga rastrgne, pa je gledajui njihova lica koja su pokazivala raznovrsne izraze ne-interesiranja i odvratnosti, poinjao osjeati duboku alost prema samom sebi i pitati se da li je mogue da je to ono isto drutvo kojim je on nekad gospodario i kojem je zadavao strah. Oni ga nisu nikad voljeli, ali je on nad njima gospodario svojom snagom, a sad su mu se oteli iz ruku. I njegovo saaljenje prema samom sebi postade toliko da gotovo dotjera do onog stupnja prekomjerne tuge koja gotovo uvijek nalazi oduka u suzama. 654 Sad razumijem u emu je stvar promrmlja on sumorno, obraajui se svima zajedno. Vi mislite da je sa mnom svreno i da sam propao. Ja sad vie nisam dostojan vas. O, boe! da me to ne tjera na smijeh, natjerao bi me da plaem. Kad samo pomislim da sjedite tako tu i gledate s visine u mene mene koji vodim porijeklo od loze toliko vie od vas da niste dostojni da noge obriem o vas. Gledao ih je redom jednog za drugim, uzalud oekujui neki znak ohrabrenja, neki dokaz da je uinio jak utisak na njih. Zatim, mada ne bi nikakvog znaka, nastavi sporije i utueno, neuvjerljivo. Nemojte misliti da je sa mnom svreno! Podii u se ja. Jakog ovjeka ne moe se poniziti pa ni vi mene neete, ma koliko se trudili. Priekajte samo, pa ete vidjeti ta e moja Nessie uraditi. To e vam pokazati od kakve smo mi grae. Zato sam i doao ovamo. Ne elim ni da znam za vas. Htio sam samo da vam kaem da e Nessie Brodie dobiti stipendiju Latta, i sad sam zadovoljan. Njegov neraspoloen pogled preletje preko njih, pa zatim, osjeajui da nema nita vie da kae i da oni ute, krenu odatle, ali poslije nekoliko koraka za-stade i otvori usta da neto kae, ali ne izusti nita, te najzad spusti glavu, pa se okrenu nalijevokrug i ode vukui noge. Oni ga bez ijedne rijei pustie da ide. Kad ostavi za sobom ledinu i poe dalje putem, ogoreno se trudei da zalijei povrijeeni ponos, on odjednom spazi u daljini prilike svojih keri kako idu prema njemu sa stanice. On se glupo zagleda u njih, u Nessie i Mary Brodie, svoju djecu, kao da ga zbunjuje i udi to ih vidi zajedno na ulici, pa zatim odjednom shvati da se to Nessie vraa sa ispita i da ga Mary nije posluala, nego otila na stanicu da doeka vlak. Ali ne mari nita! On e to kasnije raspraviti s Mary, a sad eli da to prije uje kako je Nessie prola, i da umiri svoj povrijeeni ponos saznanjem o njenom uspjehu, te ih, poavi brzo prema njima, srete, i zastade pred njima na trotoaru. I eljno 655zagledajui svakii pojedinost na umornom licu svoje mlae keri, viknu: Kako si prola, Nessie? Brzo! Priaj: je li sve bilo kako valja? Jeste promrmlja ona. Sve je bilo kako valja. Koliko si svezaka ispisala? Dvije, ili tri? Svezaka? ponovi ona tiho. Pisala sam samo u jednoj svesci, tata. Samo u jednoj svesci? viknu on. Ispisala si samo jednu svesku za sve vrijeme dok si bila tamo? Razmiljao je zaueno, pa zatim, smrknuta lica, upita osorno: Zar ne moe da govori, djevojko? Zar ne vidi da elim da ujem o stipendiji Latta? Pitam te posljednji put. Hoe li mi kazati jednom za svagda kako si prola? Ona se savlada s velikim naporom i pogleda ga svojim moleivim oima, pa prisilivi svoje blijede usne na osmijeh, viknu: Sjajno, tata! Sjajno sam prola. Ne moe biti bolje. On je dugo buljio u nju, pun sjeanja na na-duvenost s kojom je oglaavao njen uspjeh, pa zatim ree polako, udnim, usiljenim glasom: Nadam se da si sjajno prola. Nadam se da je to tano! Jer ako nisi, ivoga mi boga, teko tebi. Bila je prva naredna subota poslije ispita za stipendiju Latta, a vrijeme deset sati prije podne. Nessie Brodie je stajala i gledala kroz prozor sobe za primanje s izrazom oekivanja od kojeg su joj oi izgledale sjajne i krupne na njenom sitnom licu, kao da oekuje da se na putu koji se prostirao pred njima dogodi neka uzbudljiva pojava. To lice je, uprkos naivnoj slabosti koju je pokazivalo, imalo i izraz neke neopreznosti, jer joj je svjesnost da je sama i da je nitko ne gleda, davalo mogunost da slobodnije i bez 656 ustruavanja pokazuje ona osjeanja koja je briljivo krila u toku prole, neprijatne nedjelje. Cijele te nedjelje ponaanje njenog oca prema njoj bilo je nepodnoljivo i kretalo se izmeu mile predusretljivosti i nekakvog dranja tako zabrinjavajueg i prijeteeg da ju je plailo, ali ga je ona ipak podnosila tjeei se saznanjem da ona raspolae vjetinom i uspjenijom strategijom no to je sva njegova

buka i nasilnost. Smatrala je da je dobila stipendiju Latta, u stvari, sa svakim novim danom koji je od ispita protekao, osjeala je sve veu sigurnost da ju je dobila. Nemogue je da sav njen rad, njeno prinudno naprezanje, svi oni dugi satovi cvokotanja i drugih patnji u toj istoj sobi, ostanu nenagraeni i, mada ju je pri izlasku sa Univerziteta prole nedjelje bilo obuzelo neko osjeanje da nije zadovoljna svojim zadatkom, sad joj se samopouzdanje bilo sasvim vratilo; osjeala je da je nesumnjivo osvojila stipendiju da se poslui izrazom svoga oca na juri. Ali je ipak postojala mogunost, mala, glupa mogunost, da ipak nije uspjela! To se nije moglo zamisliti, bilo je nemogue, ali je ona nekim udnim, lukavim dovijanjem svog uma tako vjeto smislila oprez ba protiv te mogunosti. Oni oboje, i Mary i njen otac, misle da se rezultat s konkursa za stipendiju Latta nee objaviti jo za nedjelju dana ona im je to rekla, i oni su joj povjerovali ali je ona znala i neto vie, znala je da e joj rezultat biti dostavljen ovo prijepodne. Oekivala ga je svakog asa, jer se pisma iz Glasgowa raznose oko jedanaesti sati, a iz raspitivanja na Univerzitetu znala je da su rezultati ispita upueni svakom kandidatu uoi tog dana. Cak i sad se lukavo smijeila pri pomisli kako ih je prepredeno sve prevarila. Bila je to sjajna ideja, a uz to i smjela prilino slina onom upuivanju pisma Mary pa ipak ju je ostvarila. Otac ju je bio tako izmuio i utukao onim pripremanjem za ispit da joj je bilo potrebno vremena da predahne, mira da razmisli; i eto, dovila se i to sebi stvorila. Bila je to prava pobjeda. Sad ima cijelu nedjelju dana pred sobom, prije no to on prijetei zatrai neki do42 SefilrdUln za mak 657kaz o njenom uspjehu, cijelu nedjelju u kojoj e smisliti i vjeto izvesti plan kako da umakne od njega, za sluaj da je pala na ispitu. Ali nije pala ona je poloila i mjesto da svaki trenutak te dragocjene nedjelje iskoristi da se pripremi 2a ljutnju svoga oca, ona e to saznanje kriti kao neku potajnu sreu, uvati je kao dragocjeno blago sve do trenutka kad se vie ne bude mogla savlaivati i kad e neoekivano, pobjedonosno objaviti njihovim zapanjenim uima. Oni nee znati nita dok ih ona ne obavijesti; i nitko ne smije znati, ak ni Mary, koja je bila tako dobra, tako ljubazna i puna ljubavi prema njoj. Valjda je trebalo da kae Mary? Ne! To bi pokvarilo cio plan. Kad bude progovorila, rei e najprije njoj, ali zasad sve mora ostati u tajnosti i zapeaeno u njenoj glavi; nee dopustiti da joj netko zaviruje preko ramena dok otvara to pismo; mora biti sama, slobodna od radoznalih pogleda, koji bi mogli primijetiti drhtanje prstiju i ivahnost oiju. Dok je tako stajala, ona se odjednom tre, i cijelo joj tijelo uzdrhta kad u dnu puta opazi jednu nerazgovijetnu plavu priliku pismonou, koji e svojim uobiajenim starim, ali pravilnim kretanjem stii do nje u roku od pola sata. Ona e za pola sata primiti pismo, te zato mora biti sama da ga primi u miru! Ona s mukom otre pogled sa daleke pismo-noine prilike, pa se i nehotice, gotovo automatski, okrenu i poe vratima, promijenivi izraz na licu, tako da joj lice izgubi onu otvorenost i dobi neitljiv prazan izraz, a zatim se polako nabra u mrtenje. Ta se zabrinuta namrtenost pojaa jo vie kad ona ue u kuhinju i prie Mary, pa pritiskujui rukom elo, viknu iznemoglo: Opet me boli glava, Mary! Gore nego ikad. Mary saaljivo pogleda sestru. Jadna moja, mala Nessie! viknu ona. Jako mi je ao! Mislila sam da si se oslobodila toga zanavijek! Ne, nisam! viknu Nessie. Opet mi se vratilo. Jako me boli... daj mi jedan moj praak, brzo! 658 Ispod zaklona ruke promatrala je Mary dok je ova traila kutiju od bijelog kartona, koja je uvijek stajala na polici kamina, te je opazila kad ju je otvorila i nala da je prazna, a zatim ula kako uzvikuje sa aljenjem: Nema nijednog vie! teta! A bila sam uvjerena da ih je ostalo jo jedan do dva. Nema? viknu Nessie. Pa to je grozno. Ja bez njih ne mogu. Glava e mi pui. Moram odmah uzeti jedan. Mary zabrinuto pogleda u sestrino oputeno lice, pa primijeti: Sta da ti uinim, mila. Hoe li da ti dam hladan oblog sa octom? Rekla sam ti ve da nita ne pomae viknu Nessie nestrpljivo. Morat e mi donijeti koji praak. Izai odmah i donesi mi ih. Na Marynom se licu pojavi nedoumica, a zatim poslije kratke utnje ree: Teko da sad mogu izai, mila. Moram da spremim ruak i sve ostalo. Prilegni malo, a ja u ti istrljati glavu.

 Ne, otii odmah i donesi mi praak viknu njena sestra razdraeno. Zar ni takvu malenkost ne moe da uini za mene... ti koja uvijek govori kako eli da mi pomogne? Meni nee biti bolje dok ne dobijem praak... ti zna da je to jedina stvar koja mi pomae. Poslije kratkog oklijevanja, pri emu je saaljivo gledala u Nessie, Mary polako prinese ruke uzicama kecelje i od veza ih jo sporije. Dobro, mila! Ne mogu da te gledam kako se mui. Odmah idem rei da ti se naprave pa izlazei iz kuhinje dodade saaljivo: neu dugo ostati. Ti lei i odmaraj se dok se ja ne vratim. Nessie posluno lee, uviajui sa skrivenim zadovoljstvom da e minut potrajati itav sat i da e imati dovoljno vremena da primi pismo i da se pribere prije no to Mary stigne da ode do grada i da se, poslije dosadnog ekanja u apoteci dok se lijek izradi, vrati kui. I ona se blago nasmijei kad u 42* 659kako se za sestrom zatvaraju vrata. Taj je osmijeh opet oslobodi ustruavanja, jer joj lice dobi onaj izraz udne prepredenosti, pa skoi i ivo utra u sobu za primanje. Da! Eno, Mary urno ide niz put sirotica da donese prakove, kao da u kui nema jo dva, sakrivena u ladici kredenca, i upravo bez ijednog znaka prolazi pored pismonoe koji ide uz put prema njoj. A on u svojoj torbi nosi neto to e joj donijeti vee olakanje nego svi prakovi koje bi joj Lawrie ikad mogao prepisati. Ala sporo ide taj ovjek! Vidjela je da je to Dan, stariji od dvojice pismonoa koji dolaze u njihov kraj, i to ba onaj koji je nekad tako sveano i dostojanstveno donosio Mattova pisma i uvijek vano uzvikivao: A, u ovome ima neto vano; to se odmah vidi! Nijedno Mattovo pismo nije bilo tako vano kao ovo! Sto ne pouri? Dok je tu tako stajala, ona nejasno osjeti kako je isto tako puna uzrujanosti i iekivanja stajala i jednom ranije kraj toga prozora u sobi za primanje, i odjednom se sjeti, bez svjesnog preturanja po uspomenama, da je to bilo onoga dana kad je Mama dobila onaj telegram koji ju je tako uzbudio. Sjetila se divne radosti koju je u njoj budilo dranje u ruci naranaste kuverte, pa se sjeala kako je vjeto manevrirala da utvrdi da baka Brodie ne zna nita o tome. Sad nije strepila da e starica saznati za pismo, jer je poluslijepa i gotovo sasvim gluha, ivjela stalno u svojoj sobi, osim kad bi je iz nje izvukao poziv na neki objed. Dan je dolazio sve blie, polako prelazei sad na ovu, sad na onu stranu ulice, i jednako hramljui, kao da ima ulj na svakom nonom prstu, i nosei svoju teku torbu na pogurenim leima kao nosa paketa. Ali, kako je ipak spor! Meutim sad, za divno udo, nije vie tako vatreno eljela da pouri, ve prije da se due zadri, a da njeno pismo ostavi posljednje. Izgledalo je da za svakoga u toj ulici ima danas poneko pismo i da e svi, onako kako je eljela, dobiti 660 svoje prije no ona. Je li John Grierson ve dobio svoje? Neka mu je na sreu i na zdravlje ako jeste. Jako bi voljela kad bi mogla da vidi poraenost na njegovom licu kad ga bude otvorio. Sto se nje lino tie, ona sad vie i ne eli nikakvo pismo; to je samo uzrujava, a ona tako dobro zna da je dobila stipendiju Latta, te ne vrijedi da se mui otvaranjem kuverte da bi se u to uvjerila. Ima kuverata koje je teko otvoriti. Ali eno, Dan se postojano primie njenoj kui, a ona sva drhti i zaprepaeno hvata dah dok on nemarno prolazi mimo njihove vratnice kao da dobro zna da za Brodieve nema pisama da joj zatim srce estoko poskoi u podgrlac kad on odjednom zastane i vrati se. Proe itav vijek prije no to zvono zazvoni; ali ono stvarno zazvoni, te se ona morala, htjela ne htjela, otkinuti od prozora i prii glavnim vratima ne vie ivo skakuui, kao nekad kad je nosila telegram nego polako s nekim udnim osjeanjem udaljenosti od svega i nestvarnosti kao da jo stoji pored prozora i promatra svoju priliku kako odluno izlazi iz sobe. Dan je u ruci drao pismo, dugo, kruto i vano, sa igom u vidu plavog tita na pozadini, i ona uperi pogled u njega dok je tako stajao, nesvjesna osmijeha koji je naborao njegove rumene obraze pune ilica i otkrivao njegove od duhana poutjele zube, i gotovo ne videi ni samog starog pismonou mada je nejasno ula kako joj govori ba kao to je i oekivala: A, u ovome ima neito vano, sudei bar po njegovom izgledu. Sad se njena ruka upoznavala s pismom, njeni prsti su osjetljivo opipavali bogato grubo tkanje papira, a oi zapaale tanka lijepo ispisana slova svog vlastitog imena, koje se prualo tano preko sredine bijele povrine. Ni sama nije znala koliko je vremena provela gledajui svoje ime, ali kad je pogledala navie, Dan je bio otiao, a ona mu nije rekla hvala, niti to progovorila, a kad baci pogled niz prazni put, osjeti neodreeno aljenje to je izgledala neljubazna 661i pomisli kako e to morati nekako popraviti, moda mu se izviniti, ili priloiti malo duhana za njegov boini paket. Ali prvo mora otvoriti to to joj je on dao.

Ona se okrenu pa zatvorivi vrata za sobom i uviajui da se ne mora vratiti u onu sumornu sobu za primanje koju je toliko mrzila, proe neujno kroz hol i ue u praznu kuhinju. Tu se odmah oslobodi pisma spustivi ga na sto. Zatim se vrati do vrata kroz koja je tek bila ula, pa se uvjeri da su dobro zatvorena, a onda prie vratima pobone sobice, koja tako isto pregleda, pa se najzad, kao da se uvjerila da je potpuno sama, vrati i sjede za sto. Sve je bilo kako je eljela, sve je ispalo onako kako je ona bistro predvidjela, te je sad, tako sama, daleko od svakog pogleda, sakrivena, bez ikakvog drugog posla, i ne oekujui nita vie, bila slobodna da otvori pismo. Opet joj se pogled zaustavi na pismu, ali sad ne ukoen kao kad ga je dobila, nego sav ustreptao, sa uzrujanou koja je rasla. Usne joj se odjednom ui-nie krute, usta suha, a sva se estoko tresla od glave do pete. Vidjela je ne dugu, pravokutnu bjelinu pisma nego svoju vlastitu priliku, vjeito nagnutu nad knjigom u koli, kod kue, u ispitnoj dvorani na Univerzitetu, dok se nad nju uvijek nadnosila zdepasta prilika njenog oca, koja je leala nad njom i po njoj kao vjeita sjenka. U tom pismu se, izgleda, ogledalo njeno vlastito lice, koje uzbudljivo gleda navie i kae joj da sve za to je radila, sve ono za to je bila prisiljena da radi, da itav cilj njenog ivota lei tu, na stolu, sve iskristalizirano u nekoliko rijei napisano na jednom skrivenom mjestu papira. Njeno ime stoji na toj kuverti, a to isto ime mora biti i na skrivenom mjestu u kuverti, jer e inae znaiti da e sve to je radila, pa i sam njen ivot, biti promaeni. Znala je da je njeno ime unutra, jedno jedino ime koje se uvijek navodi, bez pominjanja onih koji su pali, ime dobitnika stipendije Latta, pa ipak se bojala da ga pogleda. i62 Ali to je zaista smijeno! Ne treba da se boji svog imena, koje je, kako je otac s pravom naglaavao, sjajno ime, plemenito ime, ime kojim se s pravom moe ponositi. Ona je Nessie Brodie, ona je dobitnik stipendije Latta! Sve je to bilo ureeno jo prije nekoliko mjeseci, sve je bilo ureeno izmeu nje i oca. 0, boe moj! Ta ona je bistro stvorenjce najbistrije djevoje u Levenfordu prva djevojka koja dobij a stipendiju ini ast imenu Brodie! I ruka joj se uputi prema pismu kao u snu. Zanimljivo da joj prsti tako udno drhte, dok tako pred njenim oima otvaraju krutu kuvertu. Ala su mravi ti njeni prsti! Nije htjela da oni otvore to pismo, i oni su ga ipak otvorili; pa i sad, eto, dre unutranji list papira i steui ga dru. E, sad mora ugledati svoje ime... ime Nessie Brodie. To svakako nije nimalo teko vidjeti za trenutak svoje vlastito ime. Taj trenutak je sad tu! Ona otvori list papira i pogleda u njega, a srce joj odjednom stade tui mahnito i neizdrljivo uzbueno, Ime koje se ukazalo pred njenim nevoljnim pogledom nije bilo njeno ime; bilo je to ime Johna Griersona. John Grierson je dobio stipendiju Latta! Za jednu sekundu gledala je u papir ne razumijevajui, pa joj se zatim oi stadoe puniti sve veim uasom, od kojeg joj se zjenice toliko rairie da se rijei pred njom stopie jedna s drugom i izblijedjee toliko da ih izgubi iz vida. Sjedila je nepomino ukoena i jedva diui, i jo vrsto steui papir u ruci, dok joj je u uima buala bujica rijei koje je izgovarao njen otac svojim reeim glasom. Bila je sama u sobi, a on u kancelariji itavu milju daleko pa ipak ga je u svojoj izmuenoj mati ula i ivo ga gledala pred sobom. Grierson dobio! Ti si dopustila da te pobijedi taj naduveni balavac. Ne bih mnogo mario da je to jna tko drugi ali Grierson sin one gadne svinje. I sve to poslije mog onolikog prianja da si je ti dobila. To je odvratno! Odvratno, kaem ti! Ti glupavi, idiote poslije onolikog mog rintanja s tobom, samo da te natjeram da sve da od sebe! O, boe! To 663ja ne mogu podnijeti. Zavrnut 61 ti taj tvoj tanki vrati. Ona se uvue dublje u svoju naslonjau, uzmi-ui ispred njegove nevidljive prilike s oima jo punim uasa, ali i grei se uplaeno, kao da on ide prema njoj s otvorenim ogromnim akama. Ali je ipak bila nepomina, pa joj se ak ni usne nisu micale, mada je ula sebe kako slabo vie: Ja sam uradila sve to sam mogla, tata. Bolje nisam mogla. Ne diraj me, tata. Sve to si mogla zaita on. Najbolje to si mogla nije dovoljno da pobijedi Griersona. Ti koja si se klela da ima stipendiju Latta u depu! Sad moram zbog tebe podnositi novu uvredu! Platit u ti ja to. Rekao sam ti, teko tebi, ako ne uspije. Ne, ne! tata proaputa ona. Ja nisam htjela da padnem. Neu to nikad vie obeavam ti to! Zna da sam uvijek bila prva u razredu. Uvijek sam bila tvoja mala Nessie, nee valjda povrijediti ovako malo stvorenje kao to sam ja. Bit u bolja drugom prilikom. Za tebe nee biti druge prilike prodera se on na nju. Ja u te... udavit u te zbog toga to si mi ovo priredila.

Kad se on ustremi na nju, ona vidje da e je ubiti, i dok je vritala, zatvarajui oi u ludom nevjerojatnom uasu, onaj obru koji joj je u toku prolih munih est mjeseci uenja neprestano okivao mozak, odjednom pue i donese joj tih i potpun mir. Ono stezanje glave ieze; bila je osloboena onih okova koji su je bili sputali, i strah je iezao, te je bila slobodna. I otvori oi, pa vidje da njenog oca vie nema tu, pa se nasmijei bezbrinim, sretnim osmijehom koji zaigra preko njenog ivahnog lica kao valii svjetlosti i neosjetno se pretvori u sitno kikotanje. Mada se nije glasno smijala, uzbudio ju je kao pravi nastup tako da su joj se suze kotrljale niz obraze, a mravo tijelo joj se treslo bez ikakvog uzdravanja. Dugo se tako smijala, a zatim ta njena veselost prestade naglo, kao to je i poela; suze joj se zaas osuie, a lice joj dobi neki mudri, lukav izraz, 664 kao do dinovskih razmjera uveana ona mala p denost koja se na njemu vidjela onda kad je ! i razmiljala u sobi za primanje. Meutim, ka sad bilo jasno da njom upravlja neka unutranja sila, ~ ona nije razmiljala; sad se bila uzdigla iznad potrebe za razmiljanjem. Stisnuvi usne u krutu crtu, ona paljivo, kao neku dragocjenost, spusti na sto pismo, koje je za sve to vrijeme drala stegnuto u ruci, pa ustavi sa stolice, postoja malo bacajui pogled gore i dolje, i miui glavom kao kakva lutka. Kad to klimanje prestade, preko lica joj zaigra jedan osmijeh, ovog puta samo prolazan, pa tiho apnu sama sebi. kao da se hrabri: Sve to radi, draga Nessie, radi kako valja"; i pri tome se okrenu, pa se na vrh prstiju iskrade iz kuhinje. Uz stepenice se pope isto tako tiho i pretjerano oprezno, pa stade na stepenitu kao da oslukuje, a zatim umirena ode sitnim koracima u svoju sobu. Tamo bez predomiljanja prie umivaoniku i bokalu, pa nali u umivanok hladne vode i poe briljivo umivati lice i ruke. Poto ih briljivo opra, obrisa ih runikom, naroito svoje blijedo lice, koje tako marljivo istrlja da se sve sijalo, pa zatim, skinuvi svoju staru sivoukastu haljinu, izvadi iz ladice istu kamirsku opravu, najbolju koju je imala. Ta joj, oevidno, nije bila ba sasvim po volji, jer mahnu glavom i promrmlja: Ta nije dovoljno lijepa za tebe, draga Nessie. Za tebe sada ni blizu dovoljno dobra! Ali se ipak obue, s onom istom panjom i bez urbe, a lice joj opet sinu kad die ruke do kose. Dok ju je rasplitala i etkala dugim i brzim zamasima s vremena na vrijeme bi tiho i s dopadanjem aputala: Moja lijepa kosa! Moja lijepa i prelijepa kosa! Najzad zadovoljna lijepim, zlatnim sjajem koje etkanje izazva, ostade pred ogledalom i stade se promatrati nekim duboko zamiljenim, zagonetnim osmijehom; a zatim, uze svoj jedini nakit, malu nisku koralja, koju joj je mama poklonila da nadoknadi Mattovu zaboravnost, naini pokret kao da e ih metnuti oko vrata, ali odjednom tre ruku lcojom ih je drala 665 Ovi koralji su dosta otri promrmlja ona i blago ih ponovo spusti na sto. Ne gubei vie vremena, ona odluno izae iz sobe i sie niz stepenice, pa u holu obue kaputi od sera i slamni eir s lijepom, novom, svilenom vrpcom koju joj je Mary bila kupila i prisila. Sad je bila potpuno obuena za ulicu u onome to je imala najbolje u stvari obuena onako kako je bila i na dan ispita. Ali ne izae iz kue, nego kradomice mugnu natrag u kuhinju. Tu se sad njeni postupci stadoe bre nizati. Uzevi jednu od tekih drvenih stolica, ona je pre-, mjesti tano na sredinu prostorije, pa se onda okrenu svojim nagomilanim knjigama na kredencu i prenese ih na stolicu, te napravi lijepu, vrstu gomilu, koju pogleda s izrazom zadovoljstva, i lakim, kritinim potezima prstiju popravi poneko odstupanje od pravilno linije. Zaista lijepo uraeno, draga moja promrmlja ona zadovoljno. Ti si ena koja bi dobro radila u kui. Dok je jo govorila tako, ona se pomicala unazad i stalno se divila djelu svojih ruku, ali kada doe do vrata, okrenu se i brzo ue u pobonu sobu. Tu se sae i stade preturati po koari za rublje, kraj prozora, pa se uspravi s pobjedonosnim usklikom i vrati u kuhinju nosei neto u ruci. Bio je to mapji konopac za rublje. Sad joj pokreti postadoe jo ivlji. Njeni gipki prsti prvo su grozniavo radili na jednom kraju tankog ueta, a zatim ona skoi na stolicu, i stojei na gomili knjiga, proturi drugi kraj kroz gvozdenu kuku za koturau, uglavljenu u tavanici. Zatim, ne silazei sa stolice, dohvati pismo sa stola pa ga prikai iglicom na grudi, mrmljajui pri tome: Prva nagrada, Nessie! Grdna teta to nije crvena karta! Najzad paljivo proturi glavu kroz omu koju je bila napravila, pazei pri tome da ne poremeti eir, pa podvue ue pod rasturenu kosu i zatee ga tako da je bila sasvim spremna. Stajala je veselo uzdignuta na uzviici od knjiga, kao dijete na kuli sagraenoj 666 od pijeska, s pogledom ivo uprtim napolje, preko lia jorgovana. Dok je oima traila daleko nebo iza njega, njena noga, koja je stajala na naslonu stolice, odgurnu postolje ispod nje, i ona pade. Kuka u tavanici

estoko potee gredu nad sobom, koja sigurno odolje tom trzaju. Ue se zatee, ali ne prekide. Visila je objeena, trzala se i uvijala kao lutka na uzici, dok joj je tijelo, izduivi se, izgledalo kao da, u naporu da dosegne pod, oajno prua jedno zaklaeno stopalo, ali ne uspijeva za ciglo jedan palac. eir joj se groteskno nakrivi preko ela, a lice stade sve vie tam-njeti, to se ue dulje urezivalo u njen mravi, bijeli vrat. Ali se oi, koje kao da su se trudile da umilo-stive, kao da su ak preklinjale, onako plave kao spomenak, zamaglie od bola uz lako uenje, a zatim polako postadoe staklenaste. Usne joj jako pocrvenjee, nabrekoe i rastvorie se, a mala vilica se otrombolji, i tanak mlaz pjene mirno potee preko brade. Blago se njihala sa strane na stranu, ljuljala u toj sobi, u tiini koju je remetilo samo lako treperenje lia jorgovana uz okna na prozoru, i najzad joj tijelo slabo uzdrhta, pa ostade nepomino. U kui zavlada tajac kao poslije potpuno obavljenog ina, ali se nakon dugog zatija ozgo u kako se netko mie i polako sa zastajkivanjem silazi niz stepenice. Najzad se kuhinjska vrata otvorie, i u sobu ue baka Brodie. Nju su iz sobe izvukli pribliavanje objeda i elja da sebi malo spremi osobito mekih pre-nica, te se sad teturala naprijed, pognute glave, i ne gledajui ni u ta, dok se ne sudari s tijelom. C! C! C! Kuda to idem? promrmlja ona uzmiui i zaprepaeno slabim oima gledajui navie u objeeno tijelo koje je svojom pruenom rukom ponovo stavila u pokret, i koje se sad lako njihalo dodirujui je. Ona izbulji oi, i lice joj se nabra od nevjerice, a zatim joj se usta razjapie, i kad je tijelo mrtve djevojke opet dodirnula, ona posrnu unazad i vrisnu: O, milostivi boe! ta.., ta je ovo? Ona se... ona se...Iz usta joj se razlijee nov vrisak! Zatim se okrenu, pa mrmljajui bez veze i vukui noge, izae iz sobe, a zatim se, otvorivi irom kapiju, glavake otetura iz kue. Ona tim uzrujanim hodom proe kroz dvorite, pa izbi na put, i okrenuvi se da bjei nekamo dalje, umalo se ne sudari sa Mary, tako da joj gotovo uletje u zagrljaj. Ona je pogleda uplaeno i viknu: Sta se desilo, bako? Da nisi bolesna? Starica, sasvim onijemjela, pogleda u nju, dok joj se lice grilo, a isuene usne podrhtavale. Sta je s tobom, bako? ponovi Mary zapre-paeno. Zar ti nije dobro? Tamo! Unutra! najzad promuca stara, pokazujui ukoenom rukom prema kui: Nessie! Tamo je Nessie! Ona se... ona se objesila... u kuhinji. Maryn pogled preletje na kuu, i ona opazi otvorenu kapiju, pa uz prestravljen uzvik jurnu mimo staricu, i jo drei u ruci bijelu kutiju prakova protiv glavobolje, poletje uz stepenice, i kroz predsoblje, u kuhinju. O, boe jeknu ona moja Nessie! Ona ispusti kutiju koju je nosila, istre ladicu iz kredencn, pa zgrabivi jedan no, okrenu se i bijesno stade udarati po zategnutom uetu. Ue zaas popusti, a toplo Nessieno tijelo se bez uma skljoka na nju i opruzi po podu. O, boe opet viknu ona. Potedi mi je. Mi sad imamo samo jedna drugu. Ne daj da umre! Obavivi rukama mrtvu sestru, ona je spusti na zemlju, pa se baci na koljena i drhtavim prstima stade vui ue utonulo u nateen vrat, te ga najzad oslabi. Zatim stade pljeskati dlanove mrtvog tijela, tapati elo i vikati nerazgovijetnim glasom priguenim od jecanja: Progovori, Nessie! Ja te volim sestrice! Ne ostavljaj me! Ali nije bilo odgovora iz tih rastavljenih, beivotnih usana, te Mary u smrtnom strahu i oajanju skoi na noge i opet izletje iz kue na put. Tamo unezvereno I pogleda oko sebe i ugleda kako neki deko na biciklu ide prema njoj. Stani! viknu ona maui mahnito rukama; a kad on doe blie i stade kraj nje, ona pritisnu rukom slabinu i jedva uspje da izgovori, prevaljujui rijei jednu po jednu: Zovi nekog doktora! Zovi doktora Renwicka! Brzo! Moja sestra je bolesna! Brzo! Brzo! Zatim ga jo jednim uzvikom pouri, pa se vrati u kuu i poto potra po vodu, opet se spusti na koljena i pritisnu Nessie u naruje, pa joj ovlai nateene usne i pokua da je natjera da pije. Zatim spu-stivi mlitavu glavu na jedno jastue, stade krpom kvasiti potamnjelo lice, mrmljajui isprekidano: Reci mi neto, mila Nessie! Ja hou da ivici Hou da ivi! Ne bih te nikako ostavila ... ali, o boe, zato si me poslala napolje. Poto joj je vlaila lice, nije znala ta bi jo trebalo da uini, te ostade na koljenima kraj opruenog tijela, dok su joj suze tekle niz obraze, a ruke rastrojeno stezale jedna drugu. Kleala je tako kad se kroz jo otvorena vrata ue uurbani koraci, i u sobu ue doktor Renwick. On u prvi mah ne vidje Nessieno tijelo, koje je bilo zaklonjeno njenom prilikom na koljenima, pa videi samo nju, zastade nepomino, viknu glasno: Sta je bilo, Mary?

Ali kad prie blie i pogleda nanie, vidje priliku na podu i u tren oka klee kraj nje. Njegove ruke su se brzo kretale po tijelu, dok ga je ona nijemo promatrala u smrtnom strahu, a zatim on, poslije kratkog vremena, podie oi i pogleda je preko tijela njene sestre, pa ree polako: Nemojte vie kleati, Mary! dopustite mi... dopustite da je metnem na sofu. Ona je ve tada po njegovom glasu znala da je Nessie mrtva, i dok je on prenosio lijelo na sofu, ona ustade. Usne su joj drhtale, a grudi se cijepale od bola u srcu koje je uzbueno tuklo. 668 669 Ja sam kriva aputala je ona isprekidano. Izala sam da joj donesem prakove protiv glavobolje. On se okrenu od sofe i pogleda je blago. Niste vi krivi, Mary! Vi ste uradili sve za nju. Zato je to uradila? zajeca ona. Ja sam je toliko voljela. eljela sam da je zatitim. Ja to dobro znam! Mora biti da je pomjerila pameu, jadno dijete odgovori on tuno. Siroto zaplaeno dijete. Ja bih u ivota -sve uradna Za nju proaputa ona. I umrla bih za nju. On je gledao u nju, u to njeno lice opustoeno tugom, mislei o njenoj prolosti, o njenoj sadanjoj alosti, o sivoj neizvjesnosti njene budunosti, i dok je tako gledao u njene oi prepune suza, i njega sveg obuEe neko neodoljivo uzbuenja Osjeanja u njemu nabujae kao vrelo koje godinama lei zakopano pa odjednom izbije na svjetlost, i svega ga preplavie. Srce se nadimalo od njenog jada, te joj, ponesen sigurnim saznanjem da je nikako ne moe ostaviti, prie govorei tihim glasom: Ne plaite, draga Mary! Ja vas volim! Dok joj se on pribliavao, ona pogleda u njega, obnevidjela od suza, i najednom se nae u njegovom zagrljaju. Nee ostati ovdje, mila priapnu joj on. Sad e sa mnom. Hou da mi bude ena. Tjeio ju je dok je leala jecajui u njegovom zagrljaju i govorio kako ju je sigurno volio jo od onog trenutka kad ju je prvi put vidio, ali da nije znao za to sve do sada. I dok su tako stajali, odjednom ue nekakav krupan glas koji dreknu na njih pun nevjerice, ali i zvjerski snaan: Do sto avola! Sto se to zbiva u mojoj kui? Bio je to Brodie. On je onako stojei na pragu kao uokviren, pri emu mu je otvoreno krilo vrata zaklanjalo sofu, stajao nepomino i buljio u njih kao da e mu oi ispasti iz glave od bijesa i uenja. 670 To ti je dakle dragan! viknu on razjareno, stupajui u sobu. Od njega je dakle dolo ono krasno crno groe. Domiljao sam se ja tko li to moe biti, ali, boga mi, nisam mislio da je to ovaj... fini gospodin. Mary se bolno tre na te rijei i htjede da se odmakne od Renvvicka, ali je ovaj zadra, pa se, drei i dalje ruku oko njenog pasa, zagleda netremice u Brodiea. Ne gledajte tako s visine i silovito rugao se Brodie, uz kratak odvratan smijeh. Ne moete mi baciti prainu u oi. Ovog puta je bi u mojoj ruci. Krasan ste mi stup drutva ovog grada, kad dolazite ovjeku u kuu i pravite od nje bordel. Renwick se umjesto odgovora jo stroe ukruti, pa polako die ruku i pokaza prema sofi. Ovdje ste u prisustvu smrti ree on. Brodiev se pogled i protiv njegove volje obori pred hladnim doktorovim pogledom. Da niste poludjeli? Svi ste vi ovdje ludi! promrmlja on. Ali se okrenu i pogleda u pravcu doktorovog prsta, pa se ugledavi Nessieno tijelo, tre i posrui jurnu naprijed. Sta... ta je ovo? viknu on zaprepaeno. Nessie! Nessie! Renwick povede Mary do vrata, i dok se ona pripijala uz njega, zastade i viknu strogo: Nessie se objesila u ovoj kuhinji zato to je izgubila stipendiju Latta. Vi ste pred licem bojim odgovorni za njenu smrt. Zatim uze Mary za ruku pa je izvede iz sobe, i oni zajedno izaoe iz kue. Brodie ih ne u kad odoe, ve utuen Ren-vvickovim posljednjim rijeima i nepominou prilike ispred sebe, promrmlja: Pokuavaju da me uplae! Probudi se, Nessie! To ti tvoj tata govori. Hajde, mazo, probudi se! Kad on oklijevajui prui ruku da je prodrma, opazi papir na njenim grudima, pa ga dograbi, otre sa njene haljine i drhtavo prinese oima.

 Grierson! proaputa on poraeno. Grier-son dobio! Znai da je ona izgubila! 671Papir mu ispade iz ruke, a pogled mu nehotice pade na njen vrat obiljeen modrocrvenom masnicom. I im to ugleda, on dotae njenu nepominu, mlitavu priliku, a lice mu pomodri kao ona masnica na njenoj bijeloj koi. Boe! promuca on. Ona se... ona se objesila. On pokri oi kao da ne moe vie da gleda taj prizor. O, boe opet promrmlja ona se... ona se... A zatim dodade zadihano, kao da ne moe da povrati dah: A ja sam volio svoju Nessie. Iz grudi mu se ote teko jecanje. I on posrui kao pijan, slijepo uzmae od mrtvog tijela i nesvjesno se skljoka u naslonjau. Poe ga tresti jak nastup suhog jecanja i bolno mu razdirati grudi. Sjedio je tako s glavom sputenom medu ruke, pri emu mu je duh ispunjavala samo jedna uporna misao, s kojom su se ipak prepletale druge, prolazne misli, beskrajan niz slika koje su promicale pored sredinje prilike njegove mrtve keri, kao povorka sjenki koja plovi oko tijela poloenog na katafalku. Vidio je svog sina i Nancy zajedno u sjaju sunca, i mlitavu priliku svoje ene dirljivo pognute glave, i podrugljivo Griersonovo lice kako se podsmijeva njegovoj nesrei, i Renvvicka kako dri Mary u zagrljaju, i drsku priliku mladoga Fovlea kako mu otvoreno prkosi u njegovoj kancelariji; vidio je poniznog Perrvja, Blaira, Paxtona, Gordona, pa ak i Johna svi su oni utke defilirali ispred njegovih sklopljenih oiju, i svi okreui glave u stranu od njega, jer su ga svi osuivali, dok su im oi bile tuno uprte a Nessieno tijelo koje lei u mrtvakom sanduku. I kao da nije mogao podnijeti da i dalje podnosi muke koje su mu zadavala ta unutarnja privienja, on die glavu sa svojih ruku, te pokri oi, a kriom baci pogled na sofu. Pogled mu odmah pade na mravu ruku mrtvog djeteta, koja je visila preko ivice sofe mlitava, objeena, nepomina, dok su blijedi, votani prsti visili iz malog dlana. On sav uzdrhta, pa se, dignuvi oi, slijepo zagleda kroz prozor. Dok je tako sjedio, vrata se polako otvorie, i u sobu ude njegova majka. Njen je malopreanji uas sasvim iz-672 vjetrlo Iz njenog starakog uma cio alosni dogaaj izgubio se zbog otupljenosti njenog ishlapjelog mozga te se sad dotetura do svoje stolice i sjede prema sinu. Njene oi pogledae u njega da ispitaju njegovo raspoloenje, pa zatim, osjeajui da je njegova utnja povoljan znak, promrmlja: Htjela bih da napravim za sebe koju mekanu prenicu. Zatim ustade pa, zaboravljajui na sve drugo osim na svoje potrebe dogega se do pobone sobe, i vrativi se opet, sjede i stade pei na vatri kriku hljeba koju je donijela. Mogu je nadrobiti u orbu mrmljala je za sebe, usisavajui obraze. To tako prija mom elucu. A kad zatim preko ognjita opet pogleda u sina, najzad opazi neto neobino u njegovim oima, pa joj se glava stade uzrujano tresti, i ona viknu glasno: Ti se valjda ne ljuti na mene, James? Ja samo sebi spremam malo meke prenice. Zna da sam to uvijek voljela. Napravit u malo i tebi, ako hoe. I ona se nelagodno udvaraki zakikota prema njemu, starakim, besmislenim smijehom, koji narui teku tiinu koja je vladala u sobi. Ali joj on ne odgovori i nastavi da kao okamenjen gleda kroz prozor gdje je topli ljetni vjetar blago ukao u zakrljalom bunju, koje je iviilo batu. Vjetri ojaa i stade se zabavljati meu izdancima bunova ribizla, pa obigravajui svuda unaokolo, dodirnu lie na one tri visoke, vedre, srebrnaste breze, tiho milujui njihovo treperavo tamno i svijetlo lie, da se zatim, nasrnuvSi na kuu, rashladi i brzo odleti dalje prema ljepoti Wintonskih brda tamo u daljini.

4* SaUrdiJln lamale 673r \> T .-*v" ;-