KOMPOZICIJA LIKOVNOG DJELA

KOMPONIRANJE likovni proces sastavljana i meusobnog povezivanja likovnih elemenata u likovnu cjelinu prema vlastitoj likovnoj koncepciji. Likovni produkt nastao procesom likovnog komponiranja nazivamo KOMPOZICIJOM. KOMPOZICIJA je SUSTAV LIKOVNIH ELEMENATA

KOMPOZICIJU uvjetuju odreeni initelji: a) koncept ili ideja b) materijal kojim se ostvaruje ideja c) format na kojem se komponira d) likovni elementi kojim se ostvaruje kompozicija

VRSTE LIKOVNIH KOMPOZICIJA: 1. vodoravna / horizontalna kompozicija 2. okomita / vertikalna kompozicija 3. dijagonalna kompozicija 4. kruna kompozicija 5. piramidalna kompozicija 6. slobodna kompozicija

REKOMPONIRANJE proces razlaganja ve otprije stvorene kompozicije u plonom ili prostorno-plastinom oblikovanju i ponovnog komponiranja razloenim elementima na potpuno nov nain u novu formu, novi vizualni sadraj REDEFINIRANJE likovna transformacija postojee definirane stvarnosti ili postojeeg likovnog rada

KOMPOZICIJSKI ELEMENTI
1. KONTRAST 2. HARMONIJA 3. RITAM 4. RAVNOTEA 5. PROPORCIJA 6. DOMINACIJA 7. JEDINSTVO 1. KONTRAST meusobno suprostavljanje kvalitete i koliine istovrnsnih i razliitih likovnih elemenata prema veliini (veliko malo, visoko nisko), obliku (jednostavni sloeni, obli uglati), boji (toplo hladno, svijetlo tamno), linijama ( tanke debele, ravne zakrivljene), poloaju (gore dole, horizontalno vertikalno) itd. 2. HARMONIJA sklad, meusobna usklaenost dijelova u kompoziciji. Nastaje kombiniranjem elemenata koji su meusobno slini (oblik, boja i dr.). Harmonija ublaava kontrast, ali ga potpuno ne ukida. Potpuna odsutnost kontrasta je MONOTONIJA (jednolinost, dosada). Harmonija se nalazi izmeu monotonije i kontrasta 3. RITAM ravnomjeno i pravilno izmjenjivanje likovnih elemenata (srodno gibanje, ponavljanje ili izmjena suprotnosti) Ritam moe imati oblik niza koji nastaje slijedom elemenata u odreenom smjeru ili oblik polja koji nastaje umnaanjem niza (niz do niza, niz iznad niza) Ritmiko ponavljanje moe biti egzaktno (potpuno, pravilno, jednoobrazno) a, a, a, a ili u obliku alternacije (izmjenino, preinaeno) a, b, a, b, c, a, b, b itd. 4. RAVNOTEA oznaava uravnoteen odnos lijeve i desne strane U likovnom izraavanju i stvaralatvu postoje tri vrste ravnotee: 1) simetrina ravnotea formalna il pravilna ravnotea 2) asimetrina ravnotea dinamina ravnotea (neformalna, nepravilna) 3) optika ravnotea (oblik, teina, poloaj) 1) Simetrina ravnotea se dijeli na: a) zrcalnu simetriju b) translaciju c) rotaciju

5. PROPORCIJA (lat. razmjer) meusobni odnos veliina djelova cjeline Razmjer je odnos vie veliina, a omjer je odnos 2 veliine. a) direktna proporcionalnost kad raste jedna, raste i druga veliina b) obrnuta proporcionalnost kad jedna veliina raste, druga se smanjuje - kanon (pravilo) idealne proporcije za odreeno razdoblje

- zlatni rez idealni odnos dijelova u slikarstvu, kiparstvu, arhitekturi minor : major = major : cjelina Fibonaccijev niz ili Fibonacijeva zlatna serija: dva lana niza zbrojena meusobno daju slijedeeg lana niza: 1... 3, 5, 8, 13, 21, 34 itd. omjeri u ovom nizu su u "zlatnom rezu": 1, 618...

Konstruiranje zlatnog reza:

Leonardo da Vinci: Vitruvijev ovjek

Le Corbusier: Modulor

Pietro Vanucci Perugino: Predaja kljueva

6. DOMINACIJA isticanje, naglaavanje, centar paenje, fokus, glavni sadraj, glavni lik ili osnovna ideja. Osnova dominacije temelji se na kontrastu glavni oblik se razlikuje od ostalih koji su mu podreeni. 7. JEDINSTVO ujedinjenje svih likovnih elemenata u jedinstvenu cjelinu; objedinavanje likovnih elemenata s elementima kompozicije

ARHITEKTURA
ARHITEKTURA je osnovni prostorno plastini okvir ljudskog ivota. ARHITEKTURA je umjetnost volumena i prostora. Masa volumena odreuje, zatvara unutranji prostor.

Razliitim otvaranjem i ralanjivanjem mase volumena povezuje se unutranji i vanjski prostor i tada govorimo o prostornosti. ELEMENTI ARHITEKTURE su: funkcija (namjena), konstrukcija (odnos tereta i nosaa) te forma (volumen i prostor)

MATERIJALI - prema materijalima arhitektura se dijeli na: - arhitekturu tradicionalnih materijala (kamen, opeka, drvo) - arhitekturu modernih materijala (beton, elik, aluminij, staklo)

KONSTRUKCIJA Elementi konstrukcije su: teret (krov) i nosai (zid, stupovi) - krov - moe biti kos; jednoslivni, dvoslivni, vieslivni ili moe biti jednak unutranjoj granici prostora - svod ili strop - zid - nosi krov i zatvara prostor - moze biti nainjen kao drveni skelet ispunjen opekom ili kamenom - oblik zgrade - proizlazi iz razliitih rjeenja odnosa volumena i prostora. Elementi ralanjenja zida su stupovi i stubovi: stup nosa krunog presjeka (baza, trup i kapitel) stub nosa pravokutnog presjeka, stub je izdvojeni dio zida, manje razbija kontinuitet omotaa

Lukovi iznad stupova: - polukruni luk vei dio tereta na stupovima, ali ostaje ugroeno tijeme - iljasti luk tjeme uklonjeno, teret je potpuno na nosaima (vei razmak) 2 stupa ili stuba povezana lukom ine ARKADU

Naini otvaranja zida: - vrata otvor u zidu kroz koji se ulazi u neki prostor - prozor otvor u zidu koji omoguava ulazak svjetlosti i zraka (monofore,bifore, trifore, kvadrifore prozori od jednog, dva, tri ili etiri dijela) SVOD - konstrukcijski element zatvaranja gornje granice unutranjeg prostora upotrebom sfernih oblika - bavasti svod - teret se postepeno prenosi na arkade (radi ojaavanja moe biti razdjeljen pojasnicama koje tvore polje - travej) - krini svod - popreno sjecanje dva bavasta svoda, teina se rasporeuje na 4 nosaa - krino rebrasti svod - bridovi krinog svoda se uvruju rebrima koja preuzimaju teret

- potporni ili kontraforni sustav- lukovi preuzimaju teret krova i prenose ga na stupove i polustupove (vanjski vidljivi skelet), masivni polustupovi mjestimino jaaju zid - kupola svod u obliku uplje polukugle poiva na 4 masivna nosaa. Prijelaz s kvadratne osnove na krunu: PANDATIVE - sferni trokuti i TROMPE - sferne nie

TLOCRT
tlocrt - vertikalna projekcija na horizontalnu ravninu Tlocrt graevina djeli se na tri tipa: a) centralni tip b) longitudinalni tip c) kombinirani tip a) centralni tip

b) longitudinalni tip

c) kombinirani tip

KIPARSTVO
KIPARSTVO - umjetnost oblikovanja volumena

KIP ili SKULPTURA se dijeli na: 1. Punu plastiku 2. Reljef - statua - mobil - visoki - niski - ulegnuti

ELEMENTI FORME u kiparstvu:

- volumen - prostor - linija - ploha -povrina - boja

Obrada materijala:

klesanje (kamen), rezbarenje (drvo), modeliranje(glina), odlijevanje (gips, bronca)... SKULTPURA moe biti vezana za arhitekturu neodvojivo ili samo prostorom; moe biti vezana za prirodu; za uporabne predmete itd. Portret glava

bista

Figura

Akt

Konjanika skulptura

Grupe

LIKOVNI JEZIK
OSNOVNA STRUKTURA LIKOVNOG JEZIKA 1) jednostavni elementi: TOKA, CRTA, BOJA, PLOHA, POVRINA, VOLUMEN I PROSTOR 2) sloeni elementi - KOMPOZICIJSKI ELEMENTI: KONTRAST, HARMONIJA, RITAM, RAVNOTEA, SIMETRIJA, ASIMETRIJA, PROPORCIJA, DOMINACIJA I JEDINSTVO LIKOVNI ELEMENTI - TOKA osnovna likovna i optika vrijednost - CRTA osnovni likovni element crtea - BOJA fizikalna osobina svjetlosti; tvar za bojenje - PLOHA omeeni prostor koji ima duinu i irinu - POVRINA vanjski izgled plohe - VOLUMEN masa ili obujam - PROSTOR dvodimenzionalni i trodimenzionalni prostor

SLIKARSTVO
VRSTE SLIKARSTVA: samostalno slikarstvo (tafelajna slika) ili vezano za arhitekturu, tekst ili posudu (minijatura, inicijali, poliptih viedijelna oltarna slika, vaza itd.) FORMA uoblienje odreene teme; ostvarenje u odreenoj slikarskoj tehnici (materijalu)

Slikarske tehnike se dijele na: - direktne tehnike crtake i slikarske - indirektne ili grafike tehnike - izraivanje matrice SLIKARSKE TEHNIKE
OLOVKA / GRAFIT- suho sredstvo UGLJEN - mekano sredstvo KREDA (crna, crvena, bijela) - mekano, suho sredstvo PERO - trstika, guje pero, metalno pero PASTEL - bijela kreda pomijeana s bojom u prahu AKVAREL - boja vezana ljepilom i otopljena u vodi TEMPERA - gusta, ljepljiva boja; pigment + emulzije AKRILIK - boja + polimerna veziva ULJENE BOJE - pigment + ulje i/ili terpentin ENKAUSTIKA - boja pomijeana s voskom KOLA - lijepljenje papira, tekstila, pijeska i drugih materijala na podlogu FRESKA - tehnika slikanja na zidu (al fresco) MOZAIK - raznobojne kockice kamena ili stakla se slau na pod, zid ili prenosivu plou VITRAJ - prozor sastavljen od obojenih komada stakala povezanih olovnim

okvirom TAPISERIJA - vrsta kleanog ilima

GRAFI KE TEHNIKE
visoki tisak : - DRVOREZ - LINOREZ duboki tisak: - BAKROREZ - BAKROPIS - puntasecca, aquatinta, mezzotinta ploni tisak: - LITOGRAFIJA - MONOTIPIJA - serigrafija - sito tisak (offset)

Osnovni elementi forme u slikarstvu su LINIJA i BOJA. LINIJA - moe biti obrisna (ocrtava pojedine oblike i odvaja ih jedne od drugih), strukturna, a moe zatvarati odreene oblike kao zasebne geometrijske plohe, zatim moe imati funkciju stiliziranja oblikovanja predmeta po odreenoj apstraktnoj shemi. Karakter linije isprekidana, nemirna, razigrana, smirena, ujednaena itd. BOJA - moe se nanositi na razliite naine: kao PLOHA, MRLJA, POTEZ itd. Namaz moe biti pastozan (gui) - impasto ili lazuran (prozirniji). Boje imaju odreena svjetlosna i dinamika svojstva: crvena, uta i naranasta su TOPLE BOJE (pribliavaju se) a plava (modra), zelena i ljubiasta su HLADNE BOJE (udaljavaju se). Tehnike za postizanje iluzije volumena: KJAROSKURO (tal. chiaroscuro svjetlotamno, svjetlo-sjena) kontrast svijetlih i tamnih tonova

TONSKO SLIKANJE stupnjevanje svjetlosti, razliito nijansiranje odreene boje od najsvijetlijeg do najtamnijeg.

BOJA
Boja ima dvije definicije: 1. Fizikalna osobina svjetlosti- osjeaj koji u oku stvara svjetlost emitiran iz nekog izvora ili reflektiran od neke materije 2. Tvar za bojenje BOJA TON VALER

OSNOVNE/ BOJE I. REDA - crvena, plava, uta SEKUNDARNE/ BOJE II. REDA Dobivaju se mijeanjem dviju osnovnih boja u istom omjeru. plava + crvena = ljubiasta uta + plava = zelena crvena + uta = naranasta TERCIJARNE BOJE - Tercijarne iste boje Sve ostale boje koje nastaju mijeanjem 1 osnovne i 1 sekundarne boje u razliitim omjerima. - Tercijarne neiste boje

Ako pomijeamo osnovnu sa sekundarnom tj. komplementarnom (crvena + zelena) tada nestaje koloristike istoe jer se ponitavaju / neutraliziraju Bijela vidna svjetlost sastavljena je od obojanih svjetlosti i doivljaji boje tee k tome da jedna drugu promjene iz obojane svjetlosti u bijelu svjetlost (sukcesivni i simultani kontrast). To se dogaa kad na mrenicu istodobno djeluju: a) dvije komplementarne boje, b) tri primarne, c) tri sekundarne, d) vie boja koje su u krugu boja jednako udaljene. Svjetlost boje, osim toga to je tamnija ili svjetlija, ima svoju specifinu osobinu obojanost ili kromatinost. U duginom spektru razabiremo da bijelu svjetlost sainjavaju obojane svjetlosti od kratkovalnih preko srednjevalnih do dugovalnih svjetlosti. U mrenici postoje posebne fotostanice za kratkovalne modroljubiasto, srednjevalne zeleno i dugovalne svjetlosti naranasto i crveno. Kod sagledavanja svoh ovih svjetlosti vidi se jo i uta svjetlost. U kolorometriji govorimo o 3 dimenzije boje: a) o tonu boje ili kromatinosti, koja osvisi o valnoj duini svjetlosti b) o svjetlosti boje, koja osvisi o jaini svjetlosne energije c) o zasienosti, koja ovisi o istoi Boje ureujemo u krugu boja na obodu kruga su razmjetene boje u istom rasporedu kao u dugi. Pravilo zahtjeva da mjeavine dvije boje koje stoje nasuprot daju akromatinu boju.

aditivno mijeanje mijeanje bojanih svjetlosti (zbrajajue) suptraktivno mijeanje mijeanje bojanih tvari (oduzimajue)

aditivno mijeanje

suptraktivno mijeanje

KONTRASTI BOJA
1. Kontrast boje prema boji 2. Kontrast svijetlo-tamno 3. Kontrast toplo-hladno 4. Komplementarni kontrast 5. Simultani kontrast 6. Kontrast kvalitete 7. Kontrast kvantitete

1. Kontrast boje prema boji Kontrast boje prema boji najjednostavniji je od sedam postojeih kontrasta. Najjai je kontrast istih boja prvog reda uto-crveno-plavo. Utisak je zvuan, silovit i odreen. Jaina kontrasta boje prema boji smanjuje se ukoliko se tri udaljene boje udaljuju od triju boja prvog reda s obzirom na njihovo mjesto u kromatskom spektru. Tako naranasta, zelena i ljubiasta, slabije po svojoj kromatskoj vrijednosti od ute, crvene i plave daju i slabiji kontrast, dok je utisak koji stvaraju boje treeg reda jo slabiji.

2. Kontrast svjetlo tamno Suprotnosti kao to su svjetlost i tama, no i dan, od sutinskog su znaaja ne samo za ovjekov ivot ve i za prirodu uope. Najjai slikarski izraz svjetlog i tamnog su crna i bijela boja, dok se izmeu njih nalazi itava skala nijansi sivog i kromatskih boja.

3. Kontrast toplo-hladno Boje kod ljudi izazivaju odreene reakcije. One svojim isijavanjem djeluju na organizam i na ljudsku psihu. One na nas utjeu nasvjesno. Svaka ima odreeni psiholoki efekt- mentalni i emocionalni. Ponekad i najmanja razlika u boji moe imati drugaije djelovanje. Tople boje su: crvena, crvenonaranasta, naranasta, naranastouta i uta, a hladne ljubiasta, ljubiastomodra, modra, modrozelena i zelena.

4. Komplementarni kontrast Dvije boje moemo nazvati komplementarnima ukoliko njihovi pigmenti, kad ih pomijeamo daju neutralnu sivo-crnu boju. U fizici, dvije svjetlosti obojane komplementarnim bojama, pomjeane daju bijelu svijetlost. Stavljene jedna uz drugu, one se meusobno pojaavaju, dok pomijeane ponitavaju jedna drugu. Sve boje iz kromatske skale imaju samo po jednu komplementarnu boju. Komplementarni parovi su: uto : ljubiasto utonaranasto : plavoljubiasto naranasto : plavo crvenonaranasto : plavozeleno crveno : zeleno crvenoljubiasto : utozeleno 5. Simultani kontrast Pod simultanim kontrastom podrazumjevamo pojavu pri kojoj nae oko za svaku prisutnu boju zahtjeva komplementarnu boju, samostalno ostvarujui njeno vienje ukoliko ova objektivno nije prisutna. Samim tim osnovni princip slaganja boja podrazumjeva i pravilo komplementarnosti. Komplementarna boja kao posljedica simultanog kontrasta nastaje, naime, u oku promatraa, a da stvarno nije prisutna. Ona se ne moe fotografirati.

6. Kontrast kvaliteta Pojam kvaliteta boje podrazumjeva istou odnosno zasienost jedne boje. Prema tome, kontrast kvaliteta je kontrast izmeu istih, intenzivnih, jarkih boja i neistih, odnosno zamuenih boja 1) istu boju moemo oslabiti bijelom. Boja tad dobija hladni kvalitet 2) svaka se boja moe zatamniti crnom 3) zasiena boja moe se zamutiti mjeanjem sa bijelom ili crnom, odnosno sa sivom. im se siva pomijea sa zasienom bojom, dobivaju se tonovi jednake, vee ili manje jarkosti, ali u svakom sluaju manjeg

intenziteta nego to je onaj iste boje (boje poinju djelovati prigueno, ak neutralno) 4) iste boje se mogu zamutiti i mjeanjem sa odgovarajuim komplementarnim bojama (mijeanje triju boja istog reda daju zamuene tonove)

7. Kontrast kvantitete Kontrast kvantitete odnosi sa na odnos veliina tj. koliina dviju ili vie obojenih ploha. Kod koliinskih odnosa boja moramo imati na umu snagu djelovanja boje. Nju odreuje: a) intenzitet (jaina) boje b) veliina obojene plohe Goethe je dao sljedee vrijednosti: uta : naranasta : crvena : ljubiasta : plava : zelena = 9 : 8 : 6 : 3 : 4 : 6

Dakle, svjetlosne vrijednosti osnovnih i sekundarnih boja su: uta 9 Naranasta 8 Crvena i zelena 6 Plava 4 Ljubiasta 3 Pr. uto : ljubiasto = 9 : 3 = 3 : 1 Da bi ove svjetlosna povrine dale harmoninu povrinu, treba ih uzeti u recipronom odnosu, to znai da emo utu, poto je tri puta jaa, staviti samo na treinu itave povrine koju zahvaa njena komplementarna, ljubiasta boja.