BH.

KNJIEVNOST U AUSTROUGARSKOM PERIODU TEMA: PREPORODNA KJIEVNOST

UVOD
Okupacija Bosne i Hercegovine od strane Austro Ugarske godine 1878. prestavljala je veliku politiku promjenu u historiji ove zemlje, koja je otvorila krupne drutvene, ekonomske i kulturne procese u njoj. Ovi procesi su u poetku nejednako zahvatali pojedine narodne zajednice u ovoj oblasti da bi se negdje na prelazu iz 19. u 20. stoljee sustigli kod sviju u relativno izjednaenom ritmu graenskog formiranja. Jer nova uprava je ostavila na snazi feudalne kmetovsko-posjednike institucije, dok je istovremeno otvorila sve brane talasu kapitalistike ekspanzije. Prema pojedinim narodima u Bosni i Hercegovini i pored obeane ravnopravnosti, ona je postupala nejednako i razliito u pojedinim fazama radi odreenih unutranjih politikih ciljeva, nastavljajui na poseban nain stanje podvajanja. Osjeaj bosanstva koje je zatekla kao nit svjesti o nekadanjoj samostalnosti srednjovjekovne bosanske drave i kao oznaku religiozne pripadnosti o poznijim vremenima turske vladavine nova uprava je slubeno pretvorila do dolaska Benjamina Kallaya za zajednikog ministra financija 1883. godine u racionalnu ideologiju, za koju e se politiki aparat zalagati punih dvadeset godina. Svi ovi faktori svojevrsno su utjecali i na razvoj kulturnog i knjievnog ivota u ovom vremenu, zajedno sa momentom historijskog zakanjavanja, koji e biti prevazien tek u prvoj deceniji 20. stoljea. A naporedno s tim trajao je i dalje, dinamini dodir triju, sa jevrejskom etriju, civilizacija i kultura, koji je Bosnu i Hercegovinu za zapadni svijet, prema kome je ona bila ire otvorena od 1878. inio neobinom, egzotinom, dok je za domae stvaraoce prestavljao uzbudljiv i osoben izvor kjievnih motiva. Kulturni aspekt politikog ivota prestavljala su nacionalna drutva. Pored itaonica koje i kod Srba i kod M uslimana i kod Hrvata traju iz orvih godina austrougarskog razdoblja, pored nekoliko pjevakih drutava, - kao sredite drutvenog okupljanja i organizovanja kulturnog i prosvjetnog ivota Srbi osnivaju PROSVJETU 1902, Muslimani GAJRET 1904. godine i Hrvati NAPREDAK takoer 1904. godine, te Jevreji LA BENEVOLENCIJU.

U okviru ovih institucija razvijae se u toku cijelog ovog razdoblja prosvjetna aktivnost, buenje interesovanja za literaturu i druge vidove knjievnog ivot, a sve sa ciljem razvijanja nacionalne samosvjesti, kao to je to bilo i u drugim junoslavenskim sredinama pedesetak godina ranije.

Knjievni ivot se, meutim, koncentrira prirodno oko asopisa, a budui da su posebne knjige u to vrijeme samo rijetki imali sreu da izdaju, stranice asopisa su prestavljale i glavni knjievni prostor tadanjih pisaca. Historija knjievnih asopisa stoga uveliko prestavlja i historiju knjievnog ivota u ovom razdoblju. U asopisima su se na svojevrstan i knjievno usavren nain nastavljaju nacionalno knjievni tokovi iz bliih vremena turske vladavine, tako da knjievno stvaranje u njima sadri osnovicu stilsko motivskog i emocinalno psiholokog kontinuiteta sa starijim tradicijama, a u isto vrijeme pokazuje i stalnu liniju knjievnog uspona i usavravanja i oslonjanja na knjievno iskustvo razvijenijih junoslavenskih literatura. U rasponu austrougarske vladavine izlazilo je u Bosni i Hercegovini osamaestak listova i asopisa dueg ili kraeg vijeka, posebno ili veim dijelom otvorenih za knjievno stvaranje, i organiziranih uglavnom na nacionalnoj osnovi. Osim toga, u ovom razdoblju je uhvatila maha jo jedna kulturno prosvjetna edicija starinskog oblika, u kojoj su objavljivani ni knjievni prilozi. To su bili kalendari koje su izazvaki ne samo pojedina nacionalna i vjerska kulturnaprosvjetna drutva, pojedine izdavake knjiare, pojedinci, nego i sama austrougarska uprava. U njima je objavljeno mnogo vrijedne knjievne grae, koja je na ovaj nain lake dopirala do italaca nego putem asopisa. Programsko usmjeravanje ovih asopisa kretalo se od zabave i nauke do literature, to samo po sebi govori i o drutvenim i duhovnim osnovama shvatanja knjievnosti u njima. 1

Mushin R., Pregled knjievnosti naroda Bosne i Hercegovine, SOUR Veselin Maslea, Sarajevo, str. 115117.

KNJIEVNO STVARANJE HRVATA

Poetak hrvatske asopisne djelatnosti u Bosni i Hercegovini, a time i hrvatskog knjievnog ivota u razdoblju austrougarske vladavine, vezan je za knjievno kulturni rad don FRANJE MILIEVIA. ivot ovog ovjeka koji se u mnogome poistovjeivao sa svojim radom nastavljao je sudbine franjevakih knjievnika iz predhodnih stoljea i prestavljao je bitnu strukturnu vezu izmeu starije hrvatske knjievne tradicije i onog hrvastkog stvaranja koje e se razvijati u novim okolnostima austrougarske vladavine. Najvanije djelatnost Franje Milievia su listovi koje je izdao u okviru svoje tamparije. Njegov Hercegovaki bsiljak pojavio se u septembru 1883. godine kao prvi povjesno knjievni list u Bosni i Hercegovini. Mada na poetku nije isticao nacionalnu boju, treba shvatiti u kontekstu daljeg Milievievoog rada da je ovaj list sa svojom knjievnom graom imao buditi narodni duh i posticati mlade snage na knjievno stvaranje. Uz latinika bilo je u njemu i irilikih tiva. Bosiljak hercegovaki je donosio lanke i priloge iz oblasti zabave i pouke, kao to e to initi i itav niz bosanskohercegovakih listova poslije njega. U njemu su se povremeno objavljivane narodne umotvorin, te prijevodi zabavnih i pounih tiva ponajvie s njemakog i italijanskog jezika. U vie nastavaka donosio je, na primjer, prijevod Nevoljnika od Viktora Hugoa. Postepeno se meutim, ali sporedino javljaju u ovom listu i domai pisci najee poezijom ispjevanom u narodnom nainu te lirikom. Kada mu je zbog jedne politike vijesti oduzeta dozvola za izdavanje ovog lista, on je nakon dva mjeseca 1884. godine pokrenuo Novi hercegovaki bosiljak, nastavljajui staro ureivako usmjerenje pod imenom novog lista. Od 1885. godine javlja se u ovom listu i prvi domai hrvatski pjesnik Ivan Milievi. U trideset i petom broju za godinu 1885. Milievi mijenja nazivog ovog lista u Glas Hercegovaca. Meu pripovjedaima ovog lista javljaju se i domai hrvatski pisci: Ivan Milievi, A. Krimpotovi, Ivan Zovko i drugi. Od godine 1888. do 1896. izdao je za hrvatsko itateljstvo franjevac Josip Boinetri sveske asopisa NOVI PRIJATELJ BOSNE tampane u Senju i Zagrebu nastojei da se ovim asopisom zbirkom osloni na tradiciju Ivana Franje Jukia.

asopis NADA pokrenut 1895.godine izdavan od strane Zemaljske vlade, sadravao je namjeru da knjievnom i kulturnom radu u Bosni i Hercegovinu da orjentaciju u skladu sa smjernicama austrougarske politike, da bude nosilac imanentnog bosanstva te da istiskuje i suzbija utjecaje hrvatskih i srpskih knjievnih asopisa. Izmjenu planirane sadrine i usmjerenosti ovog asopisa izvrio je njegov djelotvorni urednik Silvije Strahimir Kranjevi, svojim knjievnim ureivanjem Nade okupljanjem tada najpoznatijih knjievnika na Slavenskom jugu, te dizanjem umjetnike razine asopisa na visok, sa tenjom da knjievnost oslobodi praktinih angamana i uini je to svrhovitijom sebi. Kvalitetnom knjievnom saradnjom, koju je podsticao Kranjevi, Nada je postigla ugledan znaaj u savremenom knjievnom ivotu junoslavenskih zemalja, a likom svoga knjievnog urednika Kranjevia te brojnou hrvatskih knjievnih saradnika ona je u historiji knjievnosti dobila znamen hrvatskog asopisa u Bosni i Hercegovini.Kranjevi je u Nadi djelotvorno razvio literarnu i estetsku dimenziju, svodei jedan rukovac modernih knjievnih strujanja suvremenih junoslavenskih knjievnosti na prelomu stoljea i u ovom asopisu, i dajui mu u isto vrijeme i prilog svoga gorostasnog pjesnikog duha kao krupnu knjievnu odrednicu. Nada je Kranjevievom zaslugom nainila irok otvor za pogled iz Bosne i Hercegovine u knjievni svijet Evrope i otvorila svoje stranice tekovinama evropskih literatura koje su u mnogome oploavale i estetski oblikovale moderne junoslavenske knjievnosti a uz njih i knjievni ivot Bosne i Hercegovine. 2 Prvo godite Nade prestavljalo je period opreznosti i oklijevanja mnogih junoslavenskih pisaca u odnosu prema ovom asopisu, s domaim prilozima Kranjevia, J. Milakovia, T. Alaupovia, N. Ostojia, J. Duia, Mihajla Milanovia, Jovana Ivanievia, Boidara Nikainovia, S. Baagia, R. Kapetanovia, E.Mulabdia, Osmana Aziza, i sa redovnim piscima izvan Bosne i Hercegovine: Trnskoga, F. iia, Jeretova, abia, Livandia, Iblera, Tresi- Paviia, Begovia, Srepela, Matoa, te L. Kostia, M. Cara, D. Ilia, Gregorevia i drugih.

Muhsin, R., Pregled knjievnosti naroda Bosne i Hercegovine, SOUR Veselin Maslea, Sarajevo, str.118.

Pored svega ustruavanja ipak, moe se rei nali su se na stranicama NADE odmah u poetku prestavnici raznih knjievnih generacija. Ve u toku drugog, treeg i etvrtog godita Nadi pristupaju i Nazor i Mihovil Nikoli,i alski i Draenkovi, Leskovar, Kozarac, Novak, Harambai, Milan Marajanovi, Krnie, Nehajev, te Lagari, Pejinovi, ipiko, Stankovi, Proti i drugi. Od godine 1899. list knjievnih saradnika i dalje se poveava da bi se u 1900. godini u Nadi okupili svi tada najpoznatiji hrvatski pisci, uz mnoge poznate srpske i gotovo sve muslimanske pisce.od poetka 20. stoljea pa do 1903. godine kada je ovaj asopis prestao izlaziti, ovaj asopis je prestavljao knjievna strujanja i glavne hrvatske pisce svoga doba, a i mnoge znaajne knjievnike iz drugih iz junoslavenskih knjievnosti u mjeri mogueg odziva njihove saradnje. Neki od bosanskih, hrvatskih pisaca toga vremena ve ranije su bili formirani u bosanskohercegovakim listovima prije Nade ili u Hrvatskim asopisima izvan Bosne i Heregovine. Tako da su u svome knjievnom biu nosili tragove ilirstva ili pravatva i knjievne utjecaje od Maurania i bosanskih iliraca preko enoe i Harambaia ili hrvatskih realistikih pisaca. Ivan Maurani je pokretanje Nade zatekao kao uoblienog knjievnika i ve opredjeljenog za stvaranje u knjievnoj zajednici sa Osman Nuri Hadiem. Ali on je jo poeo samostalno knjievno stvarati prije nego je uao u ovu knjievnu simbioz, jo u vrijeme dok je knjievno ispomagao asopisne akcije svoga strica Franje Milievia. Godine 1896. nakon to je Nada pokrenuta, odlazi u Mostar na striev poziv, kome je austrougarska vlast obustavila list i zatvorila tampariju. Ne mogavi mu u tome pomoi, on odlazi u Be, gdje bi se nakon godinu dana vratio u Mostar, gdje je radio na osnivanju dionike tamparije. U ljeto 1898. godine pokree u Mostaru list Osvit pravake orjentacije, hrvatskih redikala i ureuje ga kao glavni urednik. Moda se zbog toga individualnog politikog radikalizma i pojavljuje u Nadi i dalje u zajednici sa Hadiem, i to sa kritikim prozama iz muslimanskog ivota. U dravnu slubu stupio je 1900. godine, a 1911.godine je preuzeo redakciju Sarajevskog lista. Nakon prvog svjetskog rata je penzionisan, ali on nastavlja i dalje ureivati listove Hrvatsku slogu, Pravdudo 1925.godine da bi nakon dvije i po decenije umro u Sarajevu.

Knjievni radikalizam i kritika drutva prestavljaju Milieviev doprinos i u tandemu Osman Aziz. Prije stupanja u knjievnu zajednicu sa Hadiem Milievi je objavljivao pjesme pod punim imenom ili pseudonimom Aziz Hercegovac, s tenjom pribliavanja muslimanskom narodu. Pjesme su uglavnom bile prigodniarskog, rodoljubivog karaktera i dosta usiljenog prozainog izraza, bez svjeije inspirativnosti i orginalnije emocijonalno idejne sadrine. Od godine 1894. u isto vrijeme kada je zapoeta plodna prozna knjievna aktivnost pod zajednikim pseudonimom Osman Aziz , Milievi samostalno nastavlja i objavljivanje pjesama, ali intimnog toka, meu kojima imas i ljubavnih, i pod novim pseudonimom Ibni Mostari , nastavljajui time duhovnu prelaznost jednog Hrvata prema svijetu Orijenta. Na drugoj strani, nekoliko proza potpisanih pseudonimom Osman Aziz koje po svojoj sadrini i umjetniko izraajnoj strukturi nesumnjivo pripadaju iskljuivo Milieviu, jer im je sadrina iz ivota Hrvata u Hercegovini, nije ulo ni u jednu zajedniku zbirku. U njima je dolo do izraaja Milievievo iznoenje izvornog hrvatskog ivota.

KNJIEVNO STVARANJE MUSLIMANA

Za knjievno stvaranje Muslimana dolazak austrougarske vlasti je znaio prelom i prekid, a nakon toga, gluho doba zbunjenosti, beutnosti i zastoja. Duboko i tragino doivljen, sam in okupiranja Bosne i Hercegovine, nai e meutim izraz kao prvi motiv iz nove, austougarske ere u docnijem knjievnom stvaranju Muslimana, u godinama nakon otrenjenja. Dramatika duhovnog previranja zapoela je sa prvim vjestima koje su se odnosile na meudravni problem ovih zemalja. List Bosna donosio je od 20. jula do 18. augusta 1878.godine izvjetaje o radu Berlinskog kongresa, koji su izazivali uznemirenje stanovnitva Bosne i Hercegovine, a posebno Muslimana, koji su osjeali da se zbivaju dogaaji od dalekosenog znaaja za njihovu budunost i dalji opstanak. Na dan 13. jula potpisan je protokol Kongresa, iji je dvadeset i peti lan prestavljao odluku o sudbini Bosne i Hercegovine, koja je data na upravljanje austrougarskoj, ali je na insistiranje turskih delegata sklopljen i tajni sporazum, u kome je naglaena privremenost okupacije i priznavanje sultanovog suvereniteta nad okupiranom zemljom. Vijest o sudbinosnom dvadeset i petom lanu Berlinskog ugovora brzo se prenjela u Sarajevo, a zatim i cijelom zemljo, stvarajui kako ogorenje prema sultanu i njegovoj politici prema Bosni, tako i osjeaj odlunosti za oruani otpor, koja su pothranjivali i podsticali svetenici po damijama, mada je posljenji broj Bosne donio uvodnik u kome se pokualo pomirljivo djelovati na raspoloenje svjetine. Pokuaj pribliavanja bosanskohercegovakim Muslimanima putem pisane rijei, ne toliko knjievni koliko publicistiki, austrougarske okupacione vlasti otpoele su, i pored otrog stava generala Filipovia, od poetka septembra 1878. godine odmah nakon sloma otpora u Sarajevu, preko slubenih Bosansko hercegovakih novina, koje e sredinom 1881. godine biti pretvorene u Sarajevski list.

Ovaj slubeni organ uprave, ve po svojoj namjeni, donosio je na prvom mjestu zvanine vijesti i objave, ali i natpise o savremenim politikim i drutvenim zbivanjima, te o ljudima koji su za upravu prestabljali predmet posebne panje, dok su u podlistku objavljivani informativni lanci o Bosni, zabavno i pouno gradivo, da se tokom vremena ovaj list razvijao u knjievni prostor u kome su objavljivani knjievni prilozi. U prvim danima nakon zauzea zemlje Bosansko hercegovake novine donose izbjetaje o toku vojnih operacija. List iz ovog ranog perioda donosi reportae, priice i pjesme iz austrougarskog vojnikog ivota u Bosni, ali se istovemeno osjea i jako politiko nacionalno zraenje iz Hrvata, to odgovara prvom usmjerenju austrougarske orijentacije. U anonimnoj feljtonskoj prozi pretampanoj iz Obzora pod naslovom Turci u Zagrebu, koja je sasvim blizu reportanog kazivanja, jer iznosi aktuelan dnevni dogaaj, iskazuje se, meutim, karakteristian doivljaj zarobljenih bosanskomuslimanskih ustanika od strane pisaca i zagrebakog graevinstva, koa to se meu njima dovode ljudi iz neke daleke, nepoznate i egzotine zemlje. Kolebanje u odnosu prema Bosni i Muslimanima pokazuje se i u drugim prilozima, zavisno od njihovog porjekla i njihovog autora, u izmjeni tuinstva i bratstvenike prisnosti. Nepotpisana pjesma Posljednji as ranjenog vojnika kod Sarajeva, koja je inae vie dokumentarna i bez knjievne vrijednosti, iznosi znaenje punog tuinskog osjeaja prema Bosni. Opta atmosfera Bosne i njeno doivljavanje iz vremena operacija koje izbija iz priloga hrvatskih i austrougarskih autora, neposrednih uesnika u ovom pohodu, i poseban odnos prema domaem muslimanskom stanovnitvu daleko prisnije e biti izraen u kasnijoj knjievnoj kronici Evgenija Kumiia Pod pukom, koja na konkretniji i neposredniji nain nastavlja liniju knjievnog interesovanja za bosansko muslimanski svijet, zapoetu u djelima iliraca i pisaca iz prelazne romantiarsko- realistiarske epohe hrvatske knjievnosti. Imenovanje jezika i konkretizacija plana i programa evropeizacije muslimanskog kolstva vri se u anonimnom lanku Za prosvjetu, kojim se konano uobliava i zaokruuje austrougarska kulturno- prosvjetna strategija prema bosanskohercegovakim Muslimanima, trasira put duhovnog pribliavanja k njima, te otvara perspektiva reprodukcije konformizma koji bi trebalo da bude stvoren ovom brigom za njihovu prosvjetu, a time i za narodnu budunost i opstanak u novom vremenu i novim uslovima ivota.

Od ostalih priloga u Bosansko hercegovakim novinama odnosno u Sarajevskom listu koji su svojom sadrinom bili namjenjeni Muslimanima treba spomenuti jednu anonimnu knjievnokritiku biljeku o Pevaniji Jovana Jovanovia Zmaja, u kojo se naroito istiu ciklusi Istoni biser i Pjesme Mirze afija, sa karakteristinom primjedbom o pogrenom tampanju arapskih, perzijskih i turskih rijei, koja potjee vjerovatno od nekog domaeg znalca orjentalnog jezika, a uinjena je svakako iz namjere da se udovolji osjetljivosti mogueg domaeg itaoca kojemu bi ova greka zvuala strano, nepaljivo i naivno. U njoj je , najzad dato i jedno objanjenje: Mirza nije ime, nego je perzijski predikat i ima dva znaenja: kada se ree afi mirza, znai princ afi, ako li se ree mirza afi, znai gospodin afi. Sama pak rije afi je muko ime i znai izcjelitelj. U perspektivi do 1890. godine prilozi sa interesom za Muslimane i njihov knjievno kulturni ivot sasvim su sporodino zastupljeni u ovom listu, tu se nalazi u 1882. godini jedan uvodni lanak pod naslovom Smrt Omera i Merime. Godine 1884. daje podrku pokretanju muslimanskog lista Vatan, u 1886. list donosi priu iz Perzije Braa, pretampanu iz Videla, te prozu Na sarajevskoj ilidi, koja jedino pievim pseudonimom Topalaga asocira muslimansko porjeklo, mada je izvjesno da ju je pisao nemuslimanski autor. U istom vremenu ovaj list sa mnogo vie panje prati knjievni i kulturni ivot u Hrvatskoj i Srbiji, te objavljuje knjievne, veinom prozne, priloge hrvatskih i srpskih pisaca, pri emu se osobito od 1882.godine opaa tenja za izvjesnom ravnotenom panjom od strane redakcije i za ravnomjernou zastupljenosti priloga s jedne i s druge strane. 3 VATAN je pokrenut 1884. godine, a izdavao ga je i ureivao poznati novinar Mehmed Hulusi, nekadanji urednik Neretve, a to doba slubenik u Zemaljskom vakufskom povjerenstvu, koje je stvoreno na incijativu Zemaljske vlade. U predstavci koju je reis-ululema Mustafa Hilmi H. Omerovi u ime grupe muslimanskih prvaka uputio Zemaljskoj vladi izneseni su razlozi pokretanja ovoh lista, njegova budua sadrina i njegov profil. Vatan je tampan na turskom jeziku i bio je namijenjen uglavnom svetenstvu i onom dijelu obrazovanih italaca koji su znali turski jezik, ali je simboikom ovog naslova Vatan, to znai Domovina, koji je pogaao u najaktuelnija i najbolnija osjeanja Muslimana, trebalo bar psiholoki da djeluje i na ire muslimanske slojeve.

Muhsin, R., Bosansko muslimanska knjievnost u doba preporoda 1887- 1918, Meihat Islamske zajednice Bi H, Sarajevo,1990. godine, str. 11.

Vatan je donosio informacije o dogaajima iz Bosne i Hercegovine i Sarajeva, i sa osobitim akcentom na zbivanjima mau Muslimanima, u njihovom javnom ivotu, u rubrikama telegrafske vijesti, stanje i opirne vijesti, unutranje vijesti, u pismima i dopisima iz zemlje, sasvim u okviru mogunosti koje su proizilazile iz intencijai tumaenja uprave. Vanjske i vanjskopolitike vijesti komentarisane su u skladu sa meunarodnim interesima Austro-Ugarske.

BONJAK, iako isticano jo

odranije u djelima Mehmeda-bega Kapetanovia

Ljubuaka i u djelatnosti kulturno-kjievnog kruga okupljenog oko Muslimanske itaonice, bosanstvo kao prva narodonosna ideja u knjievnom stvaranju, kulturno-prosvjetnom i publicistikom radu Muslimana za vrijeme austrougarske vladavine doivljava svoj vrhunac i najglasniji izraz u prvim godinama lista Bonjak, koji je pokrenula spomenuta grupa s vladinim savjetnikom Muhamed-begom Kapetanoviem na elu. Nemjere koje su pokretai Bonjaka eljeli ostvariti ovim listom vide iz sauvanog dopisa Zemaljske vlade upuenog Zajednikom ministarstvu, u kome su, pored Vladine preporuke, u obliku obrazloenja interpretirane glavne ideje Kapetanovieve molbe za odobrenje pokretanja ovog lista.zemaljska vlada najprije izvjetava da se ve od nekog vremena zapaa u krugovima ovdanjih Muhamedovaca tenja da pokrenu jedne novine, koje bi ureivane na zemaljskom jeziku, imale zastupiti interese muhamedovskog elementa u Bosni i Hercegovini, objanjavajui to miljenje inteligentnijeg dijela muhamedanskog stanovnitva da Vatan , izdavan na turskom jeziku i pismu, moe biti s jedne strane, samo jednom uskom dijelu Muslimana, jer iri slojevi muhamedanskog stanovnitva niti poznaju ovo pismo niti jezik, a s druge stane, da on kao takav ne moe ostvariti svoj zadatak zastupanja interesa muhamedanskog naroda nasuprot ostaloj slovenskoj publicistici. Dok je Vatan bio namijenjen uem jrugu obrazovanijih Muslimana a za ostalo muslimansko stanovnitvo imao vie psiholoku funkciju i znaaj, Bonjak, list za politiku, pouku i zabavu, tampan latinicom na bosanskom jeziku, imao je za oblast svoga djelovanja ire muslimanske slojeve, sve one koji su znali itati latinika slova, a takvih je, nakon Kapetanovievog Narodnog blaga i Hermanovih Narodnih pjesama, svakim danom bilo sve vie.

10

BEHAR
U razvoju muslimanskog knjievnog ivota za vrijeme austrougarske vladavine Behar je svojom pojavom otvorio razdoblje knjievnih listova, u kome knjievna djelatnost Muslimana dobija organizovan karakter, u kome se javlja itav niz novih knjievnih imena, naporedo sa konanim stvaranjem muslimanske italake publike. Pokretanjem Behara, Gajreta i Bisera muslimanske knjievne koncentriu se u okviru vlastitog knjievnog ivota unutar BiH, u svojim sopstvenim publikacijama, koje im omoguavaju knjievno izraavanje bez kompromisa i nacionalno- politikog etiketiranja izvan vlastitog etnosa. Ono to je svim listovima bili zajedniko je program knjievnog i publicistikog prikazivanja muslimanskog narodnog ivota sa tenjom da se utie na njegovo usmjeravanje u pravcu prosvjetnog i kulturnog napretka, i to slijedom domaih narodnih tradicija uz istovremeno preobraavanje u duhu zapadne pismenosti i kulture. Inicijativa za pokretanje Behara, prvog iz serije ovih listova potkla je od ve pozbatog knjievnika Edhema Mulabdia. Kao knjievniar male biblioteke u Duar- mualiminu, koli za muslimanske vjerouitelje, u kojoj je u to doba slubovao, Mulabdi se esto susretao saaljama uenika da im daje na itanje knjige iz naega ivota, kojih je u to doba bilo veoma malo. Tako se u njemu jo 1987. Poela javljati misao da se pone sa organizovanim stvaranjem domae lektire i da se na taj posao podstiu svi oni koji imaju smisla za pisanje a za to je bio potreabn vlastiti list. Mulabdi je svoju zamisao o pokretanju lista povjerio najprije Osmanu Nuri Hadiu, u to doba studentu prava u Zagrebu. List je bio u pravcu svjetovnog, knjievnog i zabavno- pounog karaktera. Mulabdi i Hadi su odabrali za predstavljanje ureivanje i potpisivanje Safveta- bega Baagia. Prvi sastanak u rudiji je bio kada su se dogovorili o prijedlozima za prvi broj lista. Dogovarali su se oko pisma 1900. Baagi je potvrdio da prihvata ureivanje lista, kome je odmah dao ime Behar (cvijet), kao oznaku proljea, doba u kome se pokree, i kao simbol knjievno- kulturnog djelovanja koje su pokretai htjeli da povedu u muslimanskoj sredini. Mulabdi je preuzeo administraciju lista, dok je Hadi obeao da e za svaki broj napisati bar po jedan lanak. Programski stavovovi navedeni u molbi: pouka i zabava iji je cilj moralno- vjerski odgoj muhamedanskog pouanstva. U njemu je centralno mjesto zauzeo stav afirmacije narodnog 11

jezika i opreznog razvijan ja ukorijenjenih uvjerenja da se za muslimane u islamskom duhu moe pisati samo na turskom ili nekom drugom orijentalnom jeziku, koji ukljuuje mentalitet bosansko- muslimanskog stanovnitva, sa svim oznakama slavensko- orijentalnog duhovnog naslijea, obiaja, tradicije i slui kao sredstvo ouvanja narodne, duhovne bitnosti. Behar se meutim nee obiljeavati bosanstvom niti e svoj jezik nazivati bosanskim sa tenjom iskljuivanja drugih nacionalnih imena iz BiH. 1. Maja 1900. Izaao je prvi broj Behara. Taj prvi broj Behara- pisao je kasnije Mulabdi Bijae jedna kita cvijeta, iz koje je svako mogao da uzme po koji struak: i intelektualac i ovjek iz naroda, i veliki i mali, i stari i mladi. U narodu je Behar bio dobro primljen, pretplata je poela odmah stizati a s njom i zahtjevi italaca da se list izdaje to ee.

U procjepu knjievne i idejne akcije i u naprednosti knjievne polarizacije i oslonjanja na knjievni ivot hrvatskih i srpskih, uz pridolazak i sve jai utjecaj muslimanske graanske inteligencije, a u stalnom raskoraku sa utjecajnim muslimanskim sveenstvom, stvaraju se uslovi za samostalniji kulturno knjievni ivot i rad olien pokretanjem lista Behar 1900. godine i osnivanjem kulturno prosvjetnog drutva Gajret, to za Muslimane ustvari znai i sustizanja stepena kulturnog razvoja Srba i Hrvata u Bosni i Hercegovini, sa razvijanjem muslimanskog za narod. Baagi, Mulabdi i Hadi kao pokretai i urednici Behara davali su ton toj orjentaciji, koja e se odrati uz manja ili vea skretanja kroz itav ovaj period. Behar otuda ima historijski znaaj zaetnika organizirane knjievne i kulturne samostalnosti bosanskih Muslimana. On je u svom programu sabirao sve bitne sastojke muslimanske knjievne tradicije i kulturno prosvjetnog rada, i u toku svog razvitka, naroito u vremenu atieva ureivanja, pribliavao se suvremenim kretanjima u srpskoj i hrvatskoj knjievnosti i tako predstavljao jednu novu etapu u evoluciji muslimanskog knjievnog stvaranja. Ove knjievno kulturne i narodnjake tenje nastavljaju i listovi Gajret i Biser, a uz njih preuzimaju i izvorne knjievne grae invencije literarnog razvoja, izraavajui to u svojim porukama i nastavljajui se programski jedan za drugim. Ovaj komtinuitet se odravao ve i prisustvom izvjesnih pisaca u svim ovim listovima, kao i izadanjima sve do pokretanja rodoljublja na knjievnim osnovama slatkog majinog govora narodnoknjievnog naslijea i narodne prolosti, te suvremenog kulturnog prosvjetnog rada

12

Muslimanske biblioteke u Mostaru. Od kraja prve decenije 20. stoljea poinje u knjievnom stvaranju Muslimana prodiranje modernih knjievnih strujanja.

GAJRET
Lista Gajret pokrenut je 1907. godine kao glasilo istoimenog drutva za potpomaganje aka Muslimana na srednjim i viim kolama. U razdoblju da 1910. godine, u kome su se kao urednici izmjenjivali Edhem Mulabdi, Mustabeg Halilbai i Osman iki, ovaj list je u skladu sa zacrtanim programom, donosio drutvene vijesti i izvjetaje o skuptinama, lanke iz ivota i rada Gajretova, izraavajui i razvijajui koncepcije ovog drutva. tampan latinicom i irilicom, u nacionalnom pogledu list Gajret se u to doba drao opteg jugoslavenskog ili integralnog srpsko hrvatskog tla. Godine 1910. Osman iki je kao urednik poveao obim lista i izveo reformu njegova programa, shodno zakljucima skuptine, otvorivi njegove stranice i knjievnim prilozima, mada su lanci sa drutvenom sadrinom, po pravilu, objavljivali i dalje u prvom, uvodnom dijelu svakog broja, a knjievnosti tek iza njih. Uskoro je redakcija mogla konstatovati dobar odaziv italaca i poveanje tiraa, a a od 1911.godine dotad mjesenik, Gajret je poeo izlaziti dvaput u mjesecu, dostigavi na kraju godine naknadu od 2000 primjeraka, to je u odnosu prema tirau Behara iz 1906.godine koji je izlazio u 800 primjeraka, prestavljalo je zavidan rezultat, svakako zavisan i od Gajretove bliske veze s Muslimanskom narodnom organizacijom. Na kraju ntree godine urednitvo je dalo neke propozicije proirenog programa lista, u kojem je podvueno da e Gajret donositi priloge iz svih grana nauka, knjievnosti i umjetnosti, da e uopte pratiti kulturni razvoj u svijetu, a posebno kod islamskih naroda, da e u listu otvoriti rubrike za narodne umotvorine kao knjievni prostor za one koji ne vladaju perom u tolikoj mjeri, da bi mogli togod originalno napisati. Na poetku etvrte godine urednitvo je konstatovalo da je reformisani Gajret stvorio sebi italaku publiku koja se nalazila u svim narodnim slojevima i meu svim staleima i sa zadovoljstvom istaklo injenicu da je list posebno prihvaen kod omladine iz kole i medrese i da sve vie prodire meu enske osobe, s nadom da e se Gajret uskoro moi s pravom nazivati optom knjigom muslimana Bosne i Hercegovine. Neki od muslimanskih modernih pjesnika kao to su bili Musa azim ati i Fadil Kurtagi boravili su i neposredno u krugu hrvatskih modernista u Zagrebu , formirajui svoju poetiku. U njihovom knjievnom stvarnju i opaa se stoga izrazit priklon prema simbolizmu, kao i u poeziji Avde Karabegovia Hasanbegova, dok Abdurezak Hifzi Bjelevac, u to vrijeme na prijelazu iz prve u drugu deceniju 20. stoljea, otvara u prozi puteve impresionalizma i interpretacije sloenijih psiholokih stanja.

13

Za knjievno stvaranje Muslimana perd prvi svjetski rat Bjelevev roman prestavljao je osvjeenje i unoenje modernog neurotikog senibiliteta i psihologije otuenja muslimanskih intelektualaca kolovanih na strani; on je svojim ambijentom tue aristokratsko bonvivanske sredine u kojoj su se nadzirale klice revolucije davao jednu dotada nepoznatu kosmopolitsko knjievnu komponentu, koja je nadrasla domae provincijalne granice i sugerirala jedan put reforme; svojom ljubavnom fabulom on je nadvladao tradicije vjersko narodnosne erotske izolacije, mada je slijedio sentimentalno romantinim tonom tradiciju turskih ljubavnih romana prevedenih ranije u Beharu i veoma popuarnih kod muslimanske italake publike. Gajret se trudi da na izvjestan nain neutralizira i izbrie sve ranije provokativne stavove srpske romantiarske knjievnosti prema muslimanskom narodnom ivotu koji su izazivali reakciju od strane muslimanskih listova i nepovjerenja i zaziranja muslimanske italake publike. Tako ovaj list prenosi iz Bosanske vile karakteristine dijelove lanka Vladimira orovia Muslimani u naoj ranijoj knjievnosti, u kojima se pisac kritiki osvre na ranije karakterizacije Muslimana kao neovjekovih poluvarvara, koje im je u nemoguoj i nevjerovatnoj mjeri davala naa romantina pripovjetka, sa zahtjevom da se ti pogledi moraju mijenjati uporedo sa prouavanjem spomenika njihove kulture i sa svoje strane daje pregled muslimanskog knjievnog rada u starijim razdobljima. Glavni prevodialc turske poezije u Gajretu bio ja kao i u Beharu Musa azim ati, u ovom listu objavljuje najvie prevoda iz poezije Tevfiq- Fikreta.

BISER Dva mjeseca nakon smrti urednika Gajreta Osmana ikia, 1. juna 1912. god. iziao je prvi broj lista Biser ( tri godine), mada je u Biseru tom prilikom reeno: Kleta je sudbina htjela, da ba u 1. broju Bisera konstatiramo naega u radu druga, ova dva historijski formalno koincidentna dogaaja, kriza Gajreta zbog ikieve smrti i pokretanje Bisera, stoje u dubljem knjievnom i prosvjetno- kulturnom odnosu. Ono to se za jednu grupu muslimanskih intelektualaca sa tenjom muslimanskog narodnog integriteta ili sa prohrvatskim knjievno- kulturnim simpatijama osjealo u nacionalno- politikom pogledu sporno u Gajretu jo za vrijeme ikieva ureivanja, a pogotovo otkad je ureivanje ovog lista preuzeo Avdo Sumbul to je elio Biser da prevlada. Gajretovo propagiranje irilice, te 14

najprije diskretno a kasnije otvorenije, skretanje na stranu knjievne i kulturno- prosvjetne saradnje sa Srbima u traenju puteva za evropeizaciju Muslimana izazvalo je otpore meu onom muslimanskom intelektualno- knjievnom generacijom koja je slijedila tradicije prvobitnog Behara, tampanog latinicom, koji je propagirao ideju posebnog muslimanskog historijsko- narodnosnog integriteta, te knjievnosti, prosvjetne i kulturne na tim osnovama.

MUSLIMANSKA BIBLIOTEKA Muslimanska biblioteka koju je kao i Biser pokrenuo Muhamed Bekir Kalajdi u okviru svoje Prve muslimanske nakladne knjiare, predstavljala je knjievno- izdavaku dopunu lista Biseri sutinski je sadravala iste kulturno- prosvjetne koncepcije koje su se nalazile u osnovi programa ovog lista, mada se u pogledu redakcijskog i izdavakog voenja odvajala od Bisera po odnosu knjievnog i islamskoprosvjetnog gradiva: dok su u Biseru knjievni prilozi daleko nadmaivali neknjievne, dajui literarnu fizionomiju lista u Muslimanskoj biblioteci do 1916. god. vlada paralelizam: uz odreen broj knjiga islamskoprosvjetne sadrine, izdaju se i originalna i prevedena djela iz oblasti poezije, proze i drame. Na taj nain su i religiozno prosvjetne ideje izraene u Biseru ali psiholoki potisnute u mnoini isto knjievnih priloga, u Muslimanskoj biblioteci, putem formalnog, brojanog i kvantitativnog omjera, dolo do neto znatnijeg izraza, dajui joj, pored knjievnog, obiljeje i odreene religiozno- ideoloke koncepcije i nadmeui se izdavaki sa djelima knjievne sadrine, koja sa teoloko- panislamistikim knjigama, izuzev koegzistiranja u istim serijama, nisu imala nikakve druge, idejne veze. 1912. god. Muslimanska biblioteka se idejno vezala uz knjievno- prosvjtnu tradiciju Behara i uz knjievnu aktivnost koja se odvijala u okviru savremenog Bisera, zaobilazei knjievno postojanje lista Gajret i karakteristino dajui prvo mjesto pouci pa tek onda zabavi, to je uz naglaavanje vjerskog odgoja predstavljalo indikaciju njene budue fizionomije. 4

Muhsin Rizvi, Bosansko- muslimanska knjievnost u doba preporoda 1887.- 1918.

15

KNJIEVNO STVARANJE SRBA

Opu liniju stilskoformacijskog razvitka na podruju Bosne i Hercegovine, saobraznu knjievnom razvoju u ostalim junoslavenskim zemljama, najbolje je pokazala Bosanska vila, zbog toga to je pokrenuta u Sarajevu 1885.godine, izlazila je neprekidno u toku tri decenije, due od svih ostalih bosanskohercegovakih asopisa. A paralelno sa ovim razvojem Bosanska vila je neprekidno potvrivala srpski nacionalno programski znaaj svoga postojanja. Nikola umonja, Boidar Nikainovi, Stevo Kalueri i Nikola Kaikovi ve u poetku su stavili u zadatak listu: da spasava od zaborava narodno blago, da donosi i originalne prie iz naroda, patriotske pjesme i drugu knjievnu grau, te da prati kulturi i drutveni ivot Srba u Bosni i Hercegovini. Prilog knjievnih priloga u ovom asopisu pokazuje tri razdoblja u njegovom razvoju i razvitku srpske knjievnosti u Bosni i Hercegovini: 1. prvo je folkloristiko i romantiarsko razdoblje, 2. doba realizma i nacionalno drutvenog angairanja u knjievnosti 3. doba modernih knjievnih strujanja.

U toku gotovo 30.godina svoga izlaenja Bosanska vilaje spasavala od propadanja narodne umotvorine i i razliitu etnografsku grau. Na ovom polju se istekao urednik Nikola Kaikovi, koji je samo taj posao radio i zabiljaio veliki broj narodnih pjesama i pripovjedaka, koje su veinom tampane u Bosanskoj vili, ali ih pod naslovom Narodno blago,ali je to izdavanje obustavljeno. je dosta ostalo i u rukopisu, da bi njegovi nasljednici 1927.godine poeli tampati njegovu zbirku u sveskam

Zora je pokrenuta jednu deceniju nakon Bosanske vile, njegovala je vie

izvornoknjievnu komponentu savremenog Vilinog razvoja, preputajui ovom listu u potpunosti narodnu knjievnost i folklor. Zora je formirala jednu grupu izvornih knjievnih stvaralaca koja je njegovala knjievnost idui vie u artizam, ne elei da svoju umjetnost rtvuje do kraja pragmatizmu dnevnog ivota. Prvi urednici Zore bili su anti i orovi,

16

koji su ostvarili program i fizionomiju lista u okvirima nacionalnog romantizma i razumnog realizmau drutvenim pothvatima. A kada je krajem 1897. godine na mjesto orovia doao Jovan Dui za urednika, on unosi u asopis jedan novi ton: donosi vie historijskih lanaka, zatim tekstove u kojima razmatra savremena pitanja knjievnosti, daje svoj pogled na pojave knjievnog, kulturnog i nacionalnog ivota. Zora organizuje ankete o savremenoj srpskoj knjievnosti, o utjecajima na nju, o kritici, drami, narodnoj prati znaajnije pojave u stranim knjievnostima. Mostar je tako preko Zore i drugih knjievnih i kulturnih institucija nastavljao svoju knjievnu tradiciju iz polovine 20. stoljea. Mada su jo trajala svjea sjeanja iz ustanaka 1875 1878, koji nije donio eljene politike i socijalne slobode , nego austrougarsku okupaciju 1878. iako je tri godine poslije okupacije izbio Hercegovini novi ustanak 1881 1882, zbog ega su Mostarci stradali, mostarska srpska sredina je ostala i dalje aktivna, ovog puta na nacionalno kulturnom i knjievnom planu. U Mostaru je osnovana prva srpska itaonica pjevako, drutvo Gusle 1888. godine, postalo je poznato cijeloj zemlji. U Mostaru izlazi kalendar Netetljanin, a zatim i Zora a sve je to omogueno snanom srpskom graanskom ekonomskom bazom u ovom mjestu. Na poetku 20 stoljea knjiarnica Paher i Kisi pokree u Mostaru znaajnu ediciju Malu biblioteku u kojemu je objavljeno 185 svezaka, u 36. knjiga (kola). Mala biblioteka je imala veliki znaaj za ovaj grad, kome je donijela ugled znaajnog izdavakog centra, ovoj ediciji su uglavnom izdavana djela srbijanskih, bosansko hercegovakih pisaca, ali je posveivana velika panja i klasicima evropske knjievnosti, osobito ruske.

17

LITERATURA: MUHSIN RIZVI,: PREGLED KNJIEVNOSTI NARODA BOSNE I HERCEGOVINE, SOUR VESELIN MASLEA, SARAJEVO ENES I ESAD DURAKOVI, FEHIM NAMETAK: BONJAKA KNJIEVNOST U KNJIEVNOJ KRITICI, IZDAVAKA KUA ALEF, SARAJEVO MUHSIN RIZVI, BOSANSKO MUSLIMANSKA KNJIEVNOST U DOBA PREPORODA 1887 1918., MEIHAT ISLAMSKE ZAJEDNICE, SARAJEVO 1990. GODINE.

GLUHO DOBA U KNJIEVNOM STVARANJU MUSLIMANA 1878.- 1882.

IN OKUPACIJE I ODNOS PREMA MUSLIMANIMA U PRVIM GODINAMA AUSTROUGARSKE UPRAVE

U odnosu na tokove muslimanskog knjievnog stvaranja do 1878. koji su se razvili i suavali, ubrzavali i smjenjivali u atmosferi stoljetnih inercija jednog mentaliteta koji je izvirao iz ustaljenosti i turske i vladavine u Bosni i iz duhovnog i drutvenog poloaja ovih islamiziranih Slovena u njenom okviru, - prevrat godine 1878., kao smjena uprave i kao prodor oblika ivota nove civilizacije i kulture, zapadne i kranske, nasuprit orijentalnoj i islamskoj, za muslimansko stanovnitvo predstavljalo je udar i potres, nesreu i kob, i opti poremeaj njihovog psihikog i drutvenog bia. Za knjievno stvaranje Muslimana on je znaio prelom i prekid i, nakon toga, gluho doba zbunjenosti, beutnosti i zastoja. Duboko i tragino doivljen, sam in austrougarskog okupiranja Bosne i Hercegovine, sa hronologijom politikih i ratnih dogaaja i sa psihozom koja ih je pratila, nai e, meutim, izraza kao prvi motiv iz nove, austrougarske ere u kasnijem knjievnom stvaranju Muslimana, u godinama nakon otrenjenja. Dramatika duhovnog previranja zapoela je s prvim vijestima koje su se odnosile na meudravni problem ovih zemalja. List Bosna donosio je od 20. jula do 18. augusta 1878. izvjetaje o radu Berlinskog kongresa 5 , koji su izazivali uznemirenje stanovnitva Bosne i Hercegovine, posebno Muslimana, koji su osjeali da se zbivaju dogaaji od dalekosenog znaaja za njihovu budunost i dalji opstanak. Na dan 13. jula potpisan je protokol Kongresa,
5

Hamdija Kreevljakovi: Sarajevo u doba okupacije Bosne 1878., Sarajevo, 1937, str. 18.

18

iji je 25. lan predstavljao odluku o sudbini Bosne i Hercegovine, koja je data na upravljenje Austro- Ugarskoj ali je na inzistiranje turskih delegata uz protokol sklopljen i tajni sporazum u kome je naglaena privremenost okupacije i priznavanje sultanovog suvereniteta nad okupiranom zemljom 6 . Vijest o sudbonosnom 25. lanu Berlinskog ugovora brzo se pronijela Sarajevom i i cijelom zemljom, stvarajui kako ogorenje prema sultanu i njegovoj politici prema Bosni, tako i osjeanja odlunosti za oruani otpor, koja su pothranjvali i podsticali svetenici po damijama, mada je posljednji broj Bosne donio uvodnik u kome se pokualo pomirljivo djelovati na raspoloenje svjetine. 7 Ostavljajui po strani intimna osjeanja rijetkih simpatizera Austro- Ugarske meu uglednim Muslimanima, od kojih je jedan bio kasnije poznati Mehmed- beg Kapetanovi Ljubuak i prikrivene stavove opreznosti i straha od ratnih nedaa kod drugih oportunistiki orijentisanih Muslimana koji su realistiki shvatali situaciju, ve u tom trenutku se i meu zagovornicima otpora pokazala dvojnost stava prema sultanu: jedni od njih su govorili da je sultan pod pritiskom velevlasti morao dati Bosnu Austrougarskoj da je okupira, a da on Bonjacima preporuuje odbranu zemlje jer se turske vlasti u to ne smiju uputati; drugi, pravi Bonjaci, meutim, isticali su da je Bosna njihova domovina i da sultan moe dati Stambol, a ne Bosnu i sve da sultan poruuje da se preda Austriji, oni to nee uraditi. 8 Ova raspoloenja su vladala u cijelom toku priprema oruanog otpora, ali su najglasniji bili oni koji su podsticali i fanatitovali mase. U objavi koju je izdao Narodni odbor i glavni komandant bosanske ustanike vojske spominjala se samo Bosna kao draga domovina, njeno stanovnitvo sa isticanjem svih rtiju narodnih grupa, ali sa naglaskom na vodeoj ulozi Muslimana, dok o Turskoj i sultanu nema ni spomena, ime se htjelo pokazati da se ova zemlja sama brani. 9 Muslimani su, i to oni srednjeg i nieg stalea10 , prihvatili borbu, mada s nejednakim odzivom u razliitim krajevima Bosne i Hercegovine, uvjereni da ona predstavlja pitanje njihovog opstanka, egzistencije njihove domovine, vjere, obiaja, ekonomske moi, gospodstva i povlatenog poloaja, dok su pripadnici ostalih narodnih grupa, i kada su se izjanjavali protiv okupacije, izbjegavali otpor ili u njeg ulazili samo po nevolji i bez oduevljenja 11 , jer nisu osjeali takvu ugroenost za narodne, vjerske i drutveno- ekonomske komponente svoga poloaja u Bosni i Hercegovini od strane Austro- Ugarske. Kada je 19. augusta 1878., nakon estokih borbi sa nadmonijim neprijateljem, muslimansko stanovnitvo u Sarajevu pokoreno, i kada je u grad, zadimljen od poara i okien bijelim krpama predali se, u sveanoj pratnji uz pucanje topova i zvuke vojne muzike uao general Filipovi, glavni komandant okupacionih trupa, predoila se jedna tragina historijska izvjesnost vjerskih i narodnosno izdjeljenog stanovnitva i ekonomskih suprotnosti: pobjeene muslimanske mase ovaj akt okupacije osjetile su sa svojom gorinom i neizvjesnou mune atmosfere i svjeinom iskrene i otvorene mrnje povlaei se u svoje domove, dok je nemuslimansko stanovnitvo primilo okupaciju u prvim danima sa izvjesnim olakanjem, kao dolazak civilizovane i evropski ureene kranske drave i kao osloboenje od samovolje turske vlasti, mada sa razliitim i nejednakim osjeanjima 12 .
Dr. Hamdija Kapidi: Hercegovaki ustanak 1882., Sarajevo, Veselin Maslea, 1958., str. 17. Hamdija Kreevljakovi: O.c., 18. 8 Ibidem.
7 9 6

Ibidem, 41.- 43. Ibidem, 57. 11 Todor Kruevac: Sarajevo pod Austrougarskom upravom 1878.- 1918., Sarajevo, 1960, str. 230. 12 Ibidem, 230.- 231.
10

19

U politikim instrukcijama koje su uoi okupacije izdane generalu Filipoviu, pored isticanja osnovnog zadatka da se u toku okupacije zajami sigurnost linosti i imovine i preporuivanja naroite obazrivosti u vjerskim pitanjima, naglaeno je, meutim, da se muslimanskom stanovnitvu obrati panja i da mu se pokloni osobita zatita zato to muslimani ne samo to imaju najvei zemljini posjed nego predstavljaju relativno najnapredniji i najprosvjeeniji dio stanovnitva, uz preporuku da se Muslimani dovedu u to blii kontakt s katolicima, a da se sprijei njihovo pribliavanje ili savez sa pravoslavnim stanovnitvom 13 ali, karakteristine instrukcije, znaajne za razumijevanje metoda okupacione uprave, predstavljale su program austrougarske politike prema Muslimanima tek od vremena pune stabilizacije i njihove vlasti u Bosni i Hercegovini, za ije potpuno zaposijedanje i pacifikaciju okupatoru bilo potrebno skoro tri mjeseca, pa da i poslije toga ostane nemirna i uzburkana 14 . Stav okupacionih snaga prema Muslimanima nakon njihova otpora, koji je iznenadio austrougarse komandante, predstavljao je odstupanje od ovih preporuka i bio je zasnovan na strogoj ocjeni generala Filipovia koju je dao u svom politiki rjeitom izvjetaju od 28. augusta 1878., dakle, jo u toku okupacije. Muslimansko stanovnitvo,- pie general Filipovi,- u suprotnosti sa mojim ranijim pogledima, zaista je divlja i poivotinjena gomila koja se moe dovesti do ljudske svijesti potpunim razoruavanjem i postupnim pribliavanjem administraciji koja je ureena na strogim zakonima. Begovi i age, kojima su turisti i konzuli stranih sila prepisivali veliki ugled i utjecaj na njihove istovjernike, nemaju niti utjecaja niti uglavnom iega od ugleda; pripadnici muslimanskih niih narodnih slojeva, uglavnom fanatizovani njihovim svetenstvom, jesu pravi petroleri u punom smislu te rijei i moraju se velikom ali pravednom strogou dovesti u okvire zakonitost. 15 Ovakvo gledanje generala Filipovia govori, s jedne strane, o plebejskom karakteru muslimanskog oruanog otpora, koji je bio zasnovan na spontanim domovinskim, vjerskim i narodnosnim osjeajima, a sa druge strane, povezuje se sa ve zapoetim postupkom okupacionih snaga sa tom poivotinjenom gomilom, koji se sastojao u djelovanju prijekog vojnog suda, u vjeanjima, strijeljanjima, odvoenju u zarobljenitvo i nizu drugih represivnih mjera koje su preduzete protiv Muslimana 16 , ostavljajui duboke i nezaboravne tragove na kolektivnoj narodnoj dui, dok su u isto vrijeme, kao ironina politika koincidencija, plakatirane carske proklamacije o uvoenju pravnog poretka i ravnopravnosti graana 17 .

13 14 15 16

Hamdija Kapidi: O.c., 13. Todor Kruevac: O. c., 229.

Hamdija Kapidi: O.c. 15 Ibidem. 17 Todor Kruevac: O.c. 231.

20

ASOPISI
Knjievni ivot se, meutim, koncentrira prirodno oko asopisa, a budui da su posebne knjige u to vrijeme samo rijetki imali sreu da izdaju, stranice asopisa su predstavljale i glavni knjievni prostor tadanjih pisaca. Historija knjievnih asopisa u ovom razdoblju. U asopisima je svrstan i knjievno usavren nain nastavljaju nacionalno knjievni tokovi iz bliih vremena turske vldavine, tako da knjievno stvaranje u njima sadri osnovicu stilsko motivskog i emocionalno psiholokog kontinuiteta sa straijim tradicijama, a u isto vrijeme pokazuje i stalnu liniju knjievnog uspona i usavravanja, oslanjanja na knjievna iskustva razvijenijih junoslavenskih letaratura. U rasponu austrougarske vladavine izlazilo je u Bosni i Hercegovini osamnaestak listova i asopisa dueg ili kraeg vijeka, posebno ili veim dijelom otvorenih za knjievno stvaranje, i organiziranih uglavnom na nacionalnoj osnovi da se i ne spominju feljtoni i podlistci politikih listova, u kojima su takoer objavljeni knjievni prilozi, ponajvie proza. Osim toga, u ovom razdoblju je uhvatila maha jo jedna kulurno prosvjetna edicija starinskog oblika, u kojoj su objavljeni i knjievni prilozi. To su bili kalendari koje su izdavali ne samo pojedina nacionalna i vjerska kulturno prosvjetna drutva, pojedine izdavake knjiare, pojedinci, nego i sama austrougarska uprava. U njima je objavljeno mnogo vrijedne knjievne grae, koje je na ovaj nain lake dopirala do italaca nego putem asopisa. Programsko usmjeravanje ovih asopisa kretalo se od Zabave i pouke do literature, to samo po sebi govori i o drutvenim i duhovnim osnovama shvatanja knjievnosti u njima. Nakon ranih apela preko Bosansko hercegovakih novina u prvim godinama okupacije austrougarska uprava je ve od 1882. godine uinila nov pokuaj kulturno politikog pribliavanja Muslimanima, i to putem tampe na turskom jeziku i pismu, nastavivi najprije izdavanje turskog kalendara tampanog turskom jazijom Salname, iju je prodaju reklamirala preko slubenog lista, udovoljivi, zatim, molbi Mehmeda Hulusije za pokretanje lista VATAN VATAN je pokrenut 1884. godine, a izdavao ga je i ureivao poznati novinar Mehmed Hulusi, nekadanji urednik Neretve, a to doba slubenik u Zemaljskom vakufskom povjerenstvu, koje je stvoreno na incijativu Zemaljske vlade. U predstavci koju je reis-ululema Mustafa Hilmi H. Omerovi u ime grupe muslimanskih prvaka uputio Zemaljskoj vladi izneseni su razlozi pokretanja ovoh lista, njegova budua sadrina i njegov profil. Vatan je tampan na turskom jeziku i bio je namijenjen uglavnom svetenstvu i onom dijelu obrazovanih italaca koji su znali turski jezik, ali je simboikom ovog naslova Vatan, to znai Domovina, koji je pogaao u najaktuelnija i najbolnija osjeanja Muslimana, trebalo bar psiholoki da djeluje i na ire muslimanske slojeve. Vatan je donosio informacije o dogaajima iz Bosne i Hercegovine i Sarajeva, i sa osobitim akcentom na zbivanjima mau Muslimanima, u njihovom javnom ivotu, u rubrikama telegrafske vijesti, stanje i opirne vijesti, unutranje vijesti, u pismima i dopisima iz zemlje, sasvim u okviru mogunosti koje su proizilazile iz intencijai tumaenja uprave. Vanjske i vanjskopolitike vijesti komentarisane su u skladu sa meunarodnim interesima Austro-Ugarske. BONJAK, iako isticano jo odranije u djelima Mehmeda-bega Kapetanovia Ljubuaka i u djelatnosti kulturno-kjievnog kruga okupljenog oko Muslimanske itaonice, 21

bosanstvo kao prva narodonosna ideja u knjievnom stvaranju, kulturno-prosvjetnom i publicistikom radu Muslimana za vrijeme austrougarske vladavine doivljava svoj vrhunac i najglasniji izraz u prvim godinama lista Bonjak, koji je pokrenula spomenuta grupa s vladinim savjetnikom Muhamed-begom Kapetanoviem na elu. Nemjere koje su pokretai Bonjaka eljeli ostvariti ovim listom vide iz sauvanog dopisa Zemaljske vlade upuenog Zajednikom ministarstvu, u kome su, pored Vladine preporuke, u obliku obrazloenja interpretirane glavne ideje Kapetanovieve molbe za odobrenje pokretanja ovog lista.zemaljska vlada najprije izvjetava da se ve od nekog vremena zapaa u krugovima ovdanjih Muhamedovaca tenja da pokrenu jedne novine, koje bi ureivane na zemaljskom jeziku, imale zastupiti interese muhamedovskog elementa u Bosni i Hercegovini, objanjavajui to miljenje inteligentnijeg dijela muhamedanskog stanovnitva da Vatan , izdavan na turskom jeziku i pismu, moe biti s jedne strane, samo jednom uskom dijelu Muslimana, jer iri slojevi muhamedanskog stanovnitva niti poznaju ovo pismo niti jezik, a s druge stane, da on kao takav ne moe ostvariti svoj zadatak zastupanja interesa muhamedanskog naroda nasuprot ostaloj slovenskoj publicistici. Dok je Vatan bio namijenjen uem jrugu obrazovanijih Muslimana a za ostalo muslimansko stanovnitvo imao vie psiholoku funkciju i znaaj, Bonjak, list za politiku, pouku i zabavu, tampan latinicom na bosanskom jeziku, imao je za oblast svoga djelovanja ire muslimanske slojeve, sve one koji su znali itati latinika slova, a takvih je, nakon Kapetanovievog Narodnog blaga i Hermanovih Narodnih pjesama, svakim danom bilo sve vie.

BEHAR
U razvoju muslimanskog knjievnog ivota za vrijeme austrougarske vladavine Behar je svojom pojavom otvorio razdoblje knjievnih listova, u kome knjievna djelatnost Muslimana dobija organizovan karakter, u kome se javlja itav niz novih knjievnih imena, naporedo sa konanim stvaranjem muslimanske italake publike. Pokretanjem Behara, Gajreta i Bisera muslimanske knjievne koncentriu se u okviru vlastitog knjievnog ivota unutar BiH, u svojim sopstvenim publikacijama, koje im omoguavaju knjievno izraavanje bez kompromisa i nacionalno- politikog etiketiranja izvan vlastitog etnosa. Ono to je svim listovima bili zajedniko je program knjievnog i publicistikog prikazivanja muslimanskog narodnog ivota sa tenjom da se utie na njegovo usmjeravanje u pravcu prosvjetnog i kulturnog napretka, i to slijedom domaih narodnih tradicija uz istovremeno preobraavanje u duhu zapadne pismenosti i kulture. Inicijativa za pokretanje Behara, prvog iz serije ovih listova potkla je od ve pozbatog knjievnika Edhema Mulabdia. Kao knjievniar male biblioteke u Duar- mualiminu, koli za muslimanske vjerouitelje, u kojoj je u to doba slubovao, Mulabdi se esto susretao saaljama uenika da im daje na itanje knjige iz naega ivota, kojih je u to doba bilo veoma malo. Tako se u njemu jo 1987. Poela javljati misao da se pone sa organizovanim stvaranjem domae lektire i da se na taj posao podstiu svi oni koji imaju smisla za pisanje a za to je bio potreabn vlastiti list. Mulabdi je svoju zamisao o pokretanju lista povjerio najprije Osmanu Nuri Hadiu, u to doba studentu prava u Zagrebu. List je bio u pravcu svjetovnog, knjievnog i zabavno- pounog karaktera. Mulabdi i Hadi su odabrali za predstavljanje ureivanje i potpisivanje Safveta- bega Baagia. Prvi sastanak u rudiji je bio kada su se dogovorili o prijedlozima za prvi broj lista. Dogovarali su se oko pisma 1900.

22

Baagi je potvrdio da prihvata ureivanje lista, kome je odmah dao ime Behar (cvijet), kao oznaku proljea, doba u kome se pokree, i kao simbol knjievno- kulturnog djelovanja koje su pokretai htjeli da povedu u muslimanskoj sredini. Mulabdi je preuzeo administraciju lista, dok je Hadi obeao da e za svaki broj napisati bar po jedan lanak. Programski stavovovi navedeni u molbi: pouka i zabava iji je cilj moralno- vjerski odgoj muhamedanskog pouanstva. U njemu je centralno mjesto zauzeo stav afirmacije narodnog jezika i opreznog razvijan ja ukorijenjenih uvjerenja da se za muslimane u islamskom duhu moe pisati samo na turskom ili nekom drugom orijentalnom jeziku, koji ukljuuje mentalitet bosansko- muslimanskog stanovnitva, sa svim oznakama slavensko- orijentalnog duhovnog naslijea, obiaja, tradicije i slui kao sredstvo ouvanja narodne, duhovne bitnosti. Behar se meutim nee obiljeavati bosanstvom niti e svoj jezik nazivati bosanskim sa tenjom iskljuivanja drugih nacionalnih imena iz BiH. 1. Maja 1900. Izaao je prvi broj Behara. Taj prvi broj Behara- pisao je kasnije Mulabdi Bijae jedna kita cvijeta, iz koje je svako mogao da uzme po koji struak: i intelektualac i ovjek iz naroda, i veliki i mali, i stari i mladi. U narodu je Behar bio dobro primljen, pretplata je poela odmah stizati a s njom i zahtjevi italaca da se list izdaje to ee. GAJRET List Gajret pokrenut je 1907. god. kao glasilo istoimenog drutva za potpomaganje aka, Muslimana na srednjim i viim kolama, s ciljem da odrava onu svezu izmeu lanova i u najudaljenijim krajevima i izmeu ove narodne ustanove, koju podigoe: ljubav i portvovanost naa. U razdoblju do 1900. god. u kome su se kao urednici izmjenjali Edhem Mulabdi, Musta- beg Halilbai i Osman iki, ovaj list je u skladu sa zacrtanim programom donosio drutvene vijesti i izvjetaje o skuptinama, lanke iz ivota i rada Gajretova, izraavajui razvijajui koncepciju ovog drutva. tampan latinicom i irilicom. Na godinjoj skuptini Gajreta 1909. zakljueno je da se list Gajret, koji je do tada sluio iskljuivo u drutvene svrhe, reformie i pretvori i knjievni asopis, da bi s eudovoljilo onoj potrebi u muslimanskom prosvjetnom ivotu koja se osjeala za lektirom pisanom u islamskom duhu, namjenjenom muslimanskoj porodici i narodu. 1910. god. Osman iki je kao urednik poveao obim lista i izveo reformu njegovog programa, shodno zakljucima skuptine. Na kraju tree godine urednitvo je dalo neke propozicije proirenog programa lista u kojima je podvueno da e Gajret donositi priloge iz svih grana nauke i umjetnosti i da e uopte pratiti kulturni razvoj u svijetu a posebno kod islamskih naroda., da e se u listu otvoriti i rubrika za narodne umotvorine kao knjievni prostor za one koji ne vladaju perom u tolikoj mjeri, da bi mosli togod originalno napisati. Gajret se trudi da na izvjestan nain neutralizira i izbrie sve ranije provokativne stavove srpske romantiarske knjievnosti prema muslimanskom narodnom ivotu koji su izazivali reakciju od strane muslimanskih listova i nepovjerenja i zaziranja muslimanske italake publike. Tako ovaj list prenosi iz Bosanske vile karakteristine dijelove lanka Vladimira orovia Muslimani u naoj ranijoj knjievnosti, u kojima se pisac kritiki osvre na ranije karakterizacije Muslimana kao neovjekovih poluvarvara, koje im je u nemoguoj i nevjerovatnoj mjeri davala naa romantina pripovjetka, sa zahtjevom da se ti pogledi moraju mijenjati uporedo sa prouavanjem spomenika njihove kulture i sa svoje strane daje pregled muslimanskog knjievnog rada u starijim razdobljima. Glavni prevodialc turske poezije u Gajretu bio ja kao i u Beharu Musa azim ati, u ovom listu objavljuje najvie prevoda iz poezije Tevfiq- Fikreta.

23

BISER Dva mjeseca nakon smrti urednika Gajreta Osmana ikia, 1. juna 1912. god. iziao je prvi broj lista Biser ( tri godine), mada je u Biseru tom prilikom reeno: Kleta je sudbina htjela, da ba u 1. broju Bisera konstatiramo naega u radu druga, ova dva historijski formalno koincidentna dogaaja, kriza Gajreta zbog ikieve smrti i pokretanje Bisera, stoje u dubljem knjievnom i prosvjetno- kulturnom odnosu. Ono to se za jednu grupu muslimanskih intelektualaca sa tenjom muslimanskog narodnog integriteta ili sa prohrvatskim knjievno- kulturnim simpatijama osjealo u nacionalno- politikom pogledu sporno u Gajretu jo za vrijeme ikieva ureivanja, a pogotovo otkad je ureivanje ovog lista preuzeo Avdo Sumbul to je elio Biser da prevlada. Gajretovo propagiranje irilice, te najprije diskretno a kasnije otvorenije, skretanje na stranu knjievne i kulturno- prosvjetne saradnje sa Srbima u traenju puteva za evropeizaciju Muslimana izazvalo je otpore meu onom muslimanskom intelektualno- knjievnom generacijom koja je slijedila tradicije prvobitnog Behara, tampanog latinicom, koji je propagirao ideju posebnog muslimanskog historijsko- narodnosnog integriteta, te knjievnosti, prosvjetne i kulturne na tim osnovama.

MUSLIMANSKA BIBLIOTEKA Muslimanska biblioteka koju je kao i Biser pokrenuo Muhamed Bekir Kalajdi u okviru svoje Prve muslimanske nakladne knjiare, predstavljala je knjievno- izdavaku dopunu lista Biseri sutinski je sadravala iste kulturno- prosvjetne koncepcije koje su se nalazile u osnovi programa ovog lista, mada se u pogledu redakcijskog i izdavakog voenja odvajala od Bisera po odnosu knjievnog i islamskoprosvjetnog gradiva: dok su u Biseru knjievni prilozi daleko nadmaivali neknjievne, dajui literarnu fizionomiju lista u Muslimanskoj biblioteci do 1916. god. vlada paralelizam: uz odreen broj knjiga islamskoprosvjetne sadrine, izdaju se i originalna i prevedena djela iz oblasti poezije, proze i drame. Na taj nain su i religiozno prosvjetne ideje izraene u Biseru ali psiholoki potisnute u mnoini isto knjievnih priloga, u Muslimanskoj biblioteci, putem formalnog, brojanog i kvantitativnog omjera, dolo do neto znatnijeg izraza, dajui joj, pored knjievnog, obiljeje i odreene religiozno- ideoloke koncepcije i nadmeui se izdavaki sa djelima knjievne sadrine, koja sa teoloko- panislamistikim knjigama, izuzev koegzistiranja u istim serijama, nisu imala nikakve druge, idejne veze. 1912. god. Muslimanska biblioteka se idejno vezala uz knjievno- prosvjtnu tradiciju Behara i uz knjievnu aktivnost koja se odvijala u okviru savremenog Bisera, zaobilazei knjievno postojanje lista Gajret i karakteristino dajui prvo mjesto pouci pa tek onda zabavi, to je uz naglaavanje vjerskog odgoja predstavljalo indikaciju njene budue fizionomije. 18

18

Muhsin Rizvi, Bosansko- muslimanska knjievnost u doba preporoda 1887.- 1918.

24

KNJIEVNO STVARANJE MUSLIMANA

Za historijsku pojavnost muslimanskog knjievnog stvaranja u Bosni i Hercegovini in okupacije 1878. predstavljao je prijelomni dogaaj koji je izazvao pometnju meu Muslimanima i prekinuo za izvjesno vrijeme i onu kulturno- knjievnu aktivnost koja se poela javljati u tursko doba, pred okupaciju, u listovima na narodnom jeziku i irilikom pismu, zahvaljujui naroito naporima Mehmeda akira Kurtehajia u Sarajevskom cvjetniku. Psiholoki i politiko- drutveni poloaj u kome su se sada nali Muslimani bio je uzrok njihovog zatvaranja za sve novine i vanjske utjecaje. Prva lastavica koja je nagovijestila duevni preporod u Bosni i Hercegovini, kako kae Baagi, dola je na prijelazu ezdesetih i sedamdesetih godina, sa listom Sarajevski cvjetnik- uleni Saraj (1868.- 1872.), Mehmeda akira Kurtehajia i nizom njegovih uvodnika u njemu. Ve sama injenica da su lanci tampani naporedo i istovremeno u dvije verzije, na narodnom jeziku irilicom i na turskom jeziku arebicom, govori o prodoru narodnjakih shvatanja i postupaka u informativno tkivo ovog prvog bonjakog lista u Bosni, to je bilo sukladno povijesnoj i golklornoj djelatnosti Saliha Hadihuseinovia Muvekita u slubenom Bosanskom vjesniku. Uvodnici i komentari iz Kurtehajieva pera, o knjievnom radu u novinama, o zastoju domaeg kulturnog razvoja, o patriotizmu, pisani su istim bosanskim jezikom, sa blagom i pounim tonom u izlaganju. Stil i sadrina pojedinih natpisa ponekad su dobijali ivlje literarne oblike reportae, dijaloga, moralnosentimentalnog traktata, izloenih po pravilima retorike. Ova tiva su se drala bitnih kulturno- demokratskih naela iskazanih u njegovu Uvodu u prvi broj, uz pozdrav novom vremenu i novim uredbama koje ono donosi. Nakon drutveno- politikog prevrat, koji se zbio sa Austro- Ugarskom okupacijom Bosne i Hercegovine i poslije stanja psihike letargije i zatvorenosti svim novinama i vanjskim utjecajima, tek sa organizacijom opeg i posebnog bonjakog kolstva i kasnijim otvaranjem itaonica, poela se stvarati prva italaka publika u ovom narodu. Tada se, krajem osamdesetih i poetkom devedesetih godina, javlja i prva generacija bonjakih pisaca na narodnom jeziku i latinikom i irilikom pismu, ostvarujui ideje Kurtehajieva racionalnog prosvjetiteljsta naroda i evropeiziranja pomou modernih sredstava kulturnoknjievnog djelovanja. Tako se, zapravo, kao odgovor na tuinsku vladavinu, razvio pokret knjievno- kulturnog preporoda Bonjaka na osnovu njihova narodnog jezika i stvralatva, te 25

narodnih zaviajnih vrijednosti. U tom smislu je i knjievnost, koja se tada stvarala u vlastitim listovima i asopisima, u knjigama i kalendarima, nastavljala taj prirodan put emancipacije duha, stjecanja svijesti o sebi, o svome slavenskom biu i junoslavenskoj domovini, o vezanosti za ostale narode u Bosni i Hercegovini i drugim zemljama Slavenskog juga. Ali, to je najvanije, knjievnost bonjakog preporoda stvarala se na izvorima jo uvijek ivog narodnog, usmenog stvaralatva, koje je osebujno proizlazilo iz gradske, ali i seoske sredine. U duhovnom srodstvu sa tim ukupnim naslijeem nastala je i moderna pisana knjievnost na narodnim osnovama: dvadesetak pisaca koji su, piui o ivotu i izraavajui misli i osjeanja ovog naroda, stekli knjievno ime i znaaj kod bonjake italake publike u tome vremenu, naporeujui se sa srpskim i hrvatskim piscima toga doba u Bosni i Hercegovini. Stoga bonjaka knjievnost preporoda, iz austrougarskog vremena i itav tok razmirica junoslavenskih vidika, te proces evropeiziranja ovog naroda, pored matovne samobitnosti i osebujnosti ima bitan socijalni zasnov i predstavlja zanimljivu pojavu za studije ove sredine i njenog knjievnog stvaranja ali i za viesmjerna komparativna istraivanja, kako u poloaju razapetosti na raskrima, tako u nacionalno- knjievnim inverzijama bia nekih knjievnika. Ali, treba napomenuti i to da od poetka preporoda, otkako se stala evropeizirati, bonjaka knjievnost napusta stilsko- estetska obiljeja orijentalne knjievnosti i alhamijado literature, karakteristina za knjievno stvaranje islamiziranih evropskih naroda, zadravajui ih tek u arhetipsko- genetskom tragu knjievnih prauzora duha, osjeajnosti, slika i ljepote i prolazi genetikim fazama i stilskim formacijama svojstvenim svim evropskim knjievnostima, koje su od njih preuzele i junoslavenske, od racionalizma S. Baagia, te u modernoj fazi impresionizma i simbolizma M. . atia, pa do ekspresionizma Humina, Muradbegovieva, Kikieva u meuratnom vremenu. Taj proces pribliavanja duhu i estetici ecropske knjievnosti nije, meutim, potiskivao tematsko- idejnu, duhovnu i emocionalno- estetsku liniju razvojnih tokova dotadanje bonjake knjievne tradicije. ak su inicijatori knjievnokulturnoga preporoda vidjeli ulogu, svoju i drugih bosansko- muslimanskih stvaralaca, u spajanju Istoka sa Zapadom. I upravo u tome duhovno- civilizacijskom integralu zainje se i onaj sudbonosni diferencijal estetske svijesti koji dijeli Zapad od Istoka, a ini, zapravo, od tada kritinu liniju poetike bosansko- muslimanske knjievnosti sve do danas, njeno poetiko teite. Bonjaki knjievno- kulturni i intencionalni preporod koji se moe ograniiti u razdoblju od 1887. (Narodno blago M. Kapetanovia) do 1910. (posljednje godite Behara), kada je djelovalo i drutvo Gajret, zasnovan na podlozi narodnog materinskog jezika i isticanju narodnih vrijednosti teio je istovremeno i prirodno za etnikom osobenou i nezavisnou Bonjaka kao junoslavenskog narodai zmeu Srba i Hrvata, iskazujui politiki i izvjestan antiturski (ne antiorijentalni), a kasnije i antiaustrijski (ne protuzapadni) stav i odreenje. Ovaj pokret se razvio kao prirodan izraz zamjene feudalnih drutvenih odnosa kapitalistikim oblicima privreivanja, te zainjanja, razvijanja i narastanja bonjakog graanstva, koje se sada institucionalno afirmiralo osnivanjem banaka, trgovakih i zanatlijskih udruenja, politikih stranaka, uz tamparije, listove i asopise, kulturnoprosvjetna drutva, izdavake knjiare i njihove edicije, sve pod bonjakim nacionalnim imenom. Ovaj pokret nema institucionalne veze sa religijom ni islamskom vjerskom zajednicom, iako je iz njega nakon imena Bonjak proiziao naziv Musliman u nacionalnom smislu, kao differentia specifica prema hrvatskom i srpskom imenu u Bosni i Hercegovini, kojem e se kasnije dodavati, radi povijesne ili regionalne lokalizacije, atribut Bosanski ili Jugoslovenski u zavisnosti od obuhvata, slino Luikim Srbima i Gradianskim Hrvatima

26

u slavenskom svijetu. Mada i takav nosi iz prolosti istonjaku duhovno- kulturnu rezonancu u dubini slavenskog bia ovog naroda odreenog jezikom. Stoga su, kao jedan od etiri naroda koji govore istim jezikom a stvaraju razliite nacionalne knjievnosti i Bonjaci produili, nacionalno obnovljen, kontinuitet svoje vlastite tradicije i u novom stvaralatvu preporoda. U historijskoj kronologiji bonjakog preporoda pojava Mehmed- bega Kapetanovia Ljubuaka, sa piscima iz njegova kruga, predstavlja razdoblje knjievnog bosanstva. Imajui u vidu vlastitu bosansko- stareniku tradiciju svoga svijeta, on je tu ideju vezivao prvenstveno za odvajanje Bonjaka od turskog utjecaja i za slavenske vrijednosti unutar Bosne i Hercegovine. Istovremeno se knjievna pojava ovog pisca, u historijskom razvoju ove bonjake knjievnosti, pokazuje prijelomnom i zaetnom u vie vidova. I moe se zaista rei da je osobito u njegovu zborniku Narodno blago za koji mu je bila potreban suradnja i mnogih nemuslimanskih prijatelja a u koji je unio i izreke hrvatskih i srpskih pisaca: Gundulia, Koia, Njegoa, Maurania, Preradovia, enoe i dr. stvorena u malome slika bonjakog bia u njegovoj kulturnoj, pozitivnoj ljudskosti i historijsko- geografskom smjetaju u vidu korijena na kojima je izrasla svijest najprosvjetljenijih duhova. 19

MEHMED- BEG KAPETANOVI LJUBUAK (1839.- 1902.) na

elu s kojim se otvara period knjievnog bosanstva, imajui u vidu bosansko- stareniku tradiciju je tu ideju vezivao prvenstveno za odvajanje Muslimana od turskog utjecaja i za slavenske vrijednosti unutar Bosne i Hercegovine. Roen u Vitini kod Ljubukog, Kapetanovi je poetne nauke zavrio u svome rodnom mjestu, a rudije u Mostaru, gdje je dobio znanje iz turskog, arapskog i perzijskog jezika, da svoje kolovanje nastavi u medresi u Ljubukom. Za vrijeme svoga boravka u Trebinju polovinom sedamdesetih godinadrugovao je sa Vukom Vriem, austrijskim vicekonzulom, koji je u njemu pobudio knjievno interesovanje za skupljanje narodnih umotvorina, posebno poslovica, uputio ga i na originalna djela srodan sa ovom oblasti narodnog izriaja na Gundulia i na Gorski vijenac, koja su zajedniki itali. U doba turske vladavine Kapetanovi je obavljao razne administrativne i upravne dunosti, da bi u prekidima toga slubovanja putovao po svijetu, proirujui svoje vidike i kulturna saznanja. Kao poslanik u turskom parlamentu imao je prilike da se uvjeri u konzervativizam tadanje osmanske administracije i u zaostajanje istonjake pred zapadnom civilizacijom. Zbog toga se ukljuio u nove prilike austrougarske vladavine s tenjom prihvatanja evropskih kilturno- civilizacijskih tekovina i njihovog propagiranja meu Muslimanima. Umro je 29. jula 1902. god. u Sarajevu. Knjievna shvatanja Mehmeda- bega Kapetanovia Ljubuaka, prvog bonjakog pisca na narodnom jeziku poslije 1878. mogu se pratiti kako u predgovorima njegovih spisa tako i u samoj njihovoj sadrini. Ta knjievno- genetska linija, koju u historijskom trenutku osamdsetih i u prvoj polovini dvadesetih godina prelama i poetiki fiksira svojim djelom
19

Muhsin Rizvi, Panorama bonjake knjievnosti

27

Mehmed- bega Kapetanovia Ljubuaka, sastavljen je iz dvije komponente: jedna je racionalistiko shvatanje knjievnosti i prosvjetiteljska tenja; druga je folklornoromantiarska. Kapetanovieva knjiica Risalei ahlak, Pouka o lijepom i runom ponaanju, koja je izila anonimno 1883. god., predstavlaj djelo u kojem su najpotpunije doli do izraaja njegovi racionalistiko- prosvjetiteljski pogledi. U uvodnome dijelu ove knjiice iznesena je sutina i namjena njenih pouka i preporuka. Polazne pretpostavke su sadrane, prema Kapetanoviu, u onome po emu se ovjek odvaja od ivotinja, a to je znanje, pamet, misli i govor rijei, te sposobnost razlikovanja lijepe i rune udi. Um ljudski usavrava se saamo uenjem nepoznatih stvari od uenih ljudi i iz knjiga, a ovjeanstvo se uzvisuje oplemenjivanjem udi, kae on u svom uvodu. Ljubav prema narodnim poslovicama kao izrazu narodne mudrosti Kapetanovi je nosio jo od ranih dana u sebi, razvijajui je kasnije i kao svoj vlastiti ivotni stil, koji se zapaa kako u njegovim djelima, tako i u njegovom ivotu i javnom djelovanju. Prve utiske u narodnom bonjakom stvaralatvu dobio je u vlastitom domu u kome je vladala patrijarhalna atmosfera i epska tradicija. Prve pojmove o knjievnosti orijentalnih naroda on je stekao u vjerskim uilitima. Ali, pravo i konkretno knjievno interesovanje pobudio je u njemu sakuplja narodnih umotvorina i obiaja Vuk Vrevi. Sljedei i aktivno tu svoju naklonost prema narodnim poslovicama, jo poetkom 1883. god. u vrijeme kada je pripremao Pouku o lijepom i runom ponaanju, obratio se jednom krugu svojih muslimanskih i nemuslimanskih prijatelja s molbom da mu pomognu u skupljnju grae za zbirku Narodno blago. Odgovori su bili veoma spontani. Svi su se bez razlike odazvali njegovu pozivu aljui mu materijal, to Kapetanovi u predgovoru Narodnog blaga sa zahvalnou istie, donosei na drugom mjestu u knjizi i njihova imena. Oni koji nisu bili u mogunosti djelatno ga pomoi u njegovom radu, nastojali su ga odobriti i podrati u njegovoj namjeri. Prvo, latiniko izdanje Kapetanovieva zbornika Narodno blago izilo je 1887. god. u vlastitoj pievoj nakladi. Najvei dio zbirke zapremale su narodne poslovice, uz koje su ponegdje data i objanjenja i narodne anegdote iz kojih su one izvuene kao gnomiki zakljuak, a u dva dodatka, pored poslovica i mudrih izreka, objavljeno je i nekoliko narodnih i izvornih alhamijado pjesama, te zbirke prispodobnica i najzad manja zbirka prevedenih arapskih, turskih i perzijskih poslovica. Za historiju knjievnog stvaranja mnogo znaajniji su, meutim, njegovi drutveni, knjievni, prosvjetni i etiki razlozi koje on iznosi u daljem tekstu ovog predgovora kao praktine tenje koje je elio ostvariti ovom knjigom na ast rodu i miloj domovini. Tu je, na prvom mjestu, namjera da se njome daje lijep primjer i temeljit povod Bonjacima za pisanje i izdavanje knjiga na svome materinskom jeziku. italaka publika, i muslimanska i nemuslimanska, bila je zadovoljna to je sa Narodnim blagom dobila jednu zbirku korisnog i lijepog poslovikog materijala, koju je prvi put skupio i objavio jedan Bonjak na narodnom jeziku. Kritiki odziv na knjigu bio je jednoduan u pozdravljanju ovog djela i to kako hrvatskih, tako i srpskih listova i asopisa. Tome je svakako doprinijela i sadrina zbornika koja je bila daleko od vjerskog i narodnog zatvaranja i iskljuivosti. Suradnici nemuslimani u njoj, poslovice i iz nemuslimanskih izvora,

28

ak i sa duhom kriticizma i negativnog odnosa prema Turcima, izreke nemuslimanskih knjievnika, svjedoili su o vjersko- narodnoj toleranciji i jo vie o Kapetanovievu preovlaivanju duha vjerske podvojenosti i irokom bratstveniko- sunarodnikom odnosu prema naprednom i avangardnom suvremenom historijskom i knjievnom trenutku. Za knjievno stvaranje generacija bonjakih pisaca koji e doi poslije ovog zbornika i Kapetanovia, Naradodno blago je predstavljalo itav katalog knjievnih i idejnih podsticaja, prvo trasiranje knjievnog puta i osnovu na kojoj e se dalje graditi. Naradnjaki zanos u poeziji inspiriran bonjakim folklorom dodiruje se sa duhom ove knjige. Narodno blago predstavljalo je i za samog Kapetanovia i njegov budui rad, centralno i matino njegovo djelo, u kome su dati zaeci i svih narednih knjievnih izdanja ovog pisca: na narodne pjesme koje je unio u ovu knjigu i razmatranja o njima nadovezao se njegov Boj pod Banjom Lukom, koja je objavljena u ovom zborniku, razvilo se Kapetanovievo proireno i dopunjeno izdanje ovog pouno- moralistinog spjeva; iz orijentalnih poslovica i mudrih izreka razvilo se kasnije Istono blago. U uvodnoj rijei Naradnom blagu, te posebno u tekstu koji je napisao kao uvod dvjema epsko- lirskim pjesmama u ovom zborniku, Kapetanovi je spomenuo i bonjake narodne junake pjesme, za koje je ustvrio da su gotovo sve samo od Muhammedanskog elementa potekle, uzevi kao dokaz njihovu sadrinu i motive, zatim udoredna pravila i istorini iskaz naega staroga obiaja i ponaanja, kao to je, na istom mjestu, i za pjesme o ljubavi takoer podvukao da su i one veinom naeg porijekla jer predstavljaju neko osobito kazalo i vjeni tuma naijeh ljubavnijeh sluajeva i odnoaja. Obeanje koje je dao 1887. god. u Narodnom blagu, da namjerava posebno izdati zbirku prevedenih arapskih, turskih i perzijskih poslovica i mudrih izreka, to je srpska i hrvatska kritika jednoduno podrala i pozdravila, Kapetanovi je ispunio tek 1896. god. prvom knjigom svoga zbornika Istono blago. Namjera koju je Kapetanovi elio postii ovom knjigom bila je, kako sam kae, da e jugoslovenski svijet bar unekoliko upozna sa istonom knjievnosti, uz to da se daje slika i prilika istonih naroda. A prezentiranje ove grae bilo je kao i u Narodnom blagu slobodno jer je polazilo od principa da je knjievno blago narodnog duha ma kog naroda zajednika opeovjeanska svojina i da je najvanije da ono postigne svoj praktini cilj: odgoj naroda pomou mudrih izreka koje su rezultat ivotnog iskustva i praktine filozofije. Ova Kapetanovieva zbirka sadrava je 4492 turske, arapske i perzijske poslovice i mudre reenice poredane prema pojmovima i oblastima, po smislu i sadraju, pa onda po abecedi, a uz nju je u dodatku priloena i Posebna kitica poslovica, od 80 primjera, koje poinju rjeicom ko, ali je meu navedenim primjerima unesen i prilian broj naih narodnih poslovica, a u napomenama uz pojedine poslovice i izreke on je, kao i Narodnom blagu, donosio uz nae narodne primjere i izreke iz djela hrvatskih i srpskih pisaca: Gundulia, Maurania, Preradovia, Njegoa. Godinu dana nakon prve knjige, izila je 1897. druga knjiga Istonoga blaga sa vrlo arolikom sadrinom. U njoj su date razne praktine pouke i savjeti kakve je davao Dositej Obradovi, zatim poune i aljive prie i anegdote, meu kojima ima i pria iz naih krajeva i

29

ak dosjetaka iz aljivih listova, u njoj se nalaze i razne basne, dva lanka, jedan o bogatstvu arapskog, drugi o bogatstvu bosanskog jezika, te znaajan lanak O naijem pjesnicima i knjievnicima. U njemu se govori o alhamijado literaturi i prvi put o ilahijama i kasidama na bonjakom jeziku. Pored toga, u ovoj knjizi su tampane razliite anonimne ali ne i narodne pjesme, stihovani pokuaj Ibre Goruanina, te pjesma o pogibiji Hifzi- bega umiia i nakon toga velik broj poslovinih stihova samog Kapetanovia, te pitalica, zagonetki, zbirka muslimanskih imena, jedna umjetna pjesma Riza-bega Kapetanovia, itd. Knjievna shvatanja Mehmed- bega Kapetanovia Ljubuaka, na kraju ovog pregleda, konstituiraju se u jedinstvenom kompleksu. Taj kompleks knjievnih shvatanja sainjavaju, kao to se moglo vidjeti, znanje, pamet, misli i govor rijei, te sposobnost razlikovanja lijepe i rune udi, najzad zanos za orijentalnim duhom i knjievnim umotvorinama Istoka. Romantizam, koji je zapoeo Kapetanovievom folklornom i kulturnogistorijskom akcijom, dalje stvaralaki nosi i razvija poezija, drama i kritika SAFVET- BEGA BAAGIA, ali ne potiskujui estetski bitnu i stvaralaki zaetnu, genetsku liniju tradicionalne bonjake knjievnosti. Baagievo pjesniko stvaranje nastavljalo je i na osoben nain preobraavalo duh i izraz bonjake narodne poezije. U njegovim povjesticama, u rodoljubivoj lirici i historijskoj drami bilo je neto prkosno epsko iz bonjakih ljubavnih pjesama, ali i romantiarski uzdignuto do zanosa etike i vjere i sa te visine prezirno prema svima koji imaju drugaije miljenje. U njegovu patriotizmu, pored isticanja vrstine i junakog duha, bilo je i romantine bojovnosti, te izazvanog ponosa, koje je on vidio kao karakterne crte svoga zaviajnog podneblja. Drugom stranom svoje poezije Baagi je donosio lirsko osvjeenje spontanim senzibilitetom svoje slavensko- istonjake simbioze. Njegova ljubavna lirika se razvijala iz inspirativnih izvorita sevdalinke, njena duha izraenog u ekanju i tenji, ali je nosila i obiljeja bearske i bekrijske udnje, usklaujui se sa neposrednou strasti i uivanja i usklicima perzijskog hedonizma, kome se Baagi pribliavao romantiarski neposrdnije od svih srpskih i hrvatskih pjesnikih savremenika, duhovno- estetski intimnije i od velikana evropskog orijentalskog pjesnitva. Baagiev zamah na podlozi sevdalinke, one mukog porijekla, osobeno je produila vragolasto- ljubavna i bekrijska lirika Osmana ikia i to jo guom osjeajnou, intenzivnijom aromom i slikovitijom atmosferom, zazivanjem i uzdisanje, leksikom i stilom, nalik na tursku aiku poeziju. Baagi se rodio u Nevesinju kao sin Ibrahim- bega Baagia, koji je pjevao na turskom jeziku pod imenom Edhem i Almase, kerke Dervi- pae engia. Razvijao se u knjievnoj i epskoj atmosferi, a kolovanje zapoeo 1882. god. u Sarajevu najprije u rudiji, u kojoj se upoznao s orijentalnim jezicima. Od 1885.- 1895. pohaao je sarajevsku gmnaziju, gdje je umjesto starogrkog uio arapski jezik i knjievnost. U to vrijeme je obajvio i prve pjesme, najprije u Bosanskoj vili, zatim u zagrebakom Pobratimu, te u Bonjaku. Pri kraju kolavanja boravio je u Zagrebu, gdje se spremao da privatno poloi razred i maturu, ali mu je zbog uestvovanja u polaganju kamena temeljca Starevievom domu (1894.) Khuenova vlada zabranila da to obavi u Zagrebu i Hrvatskoj, tako da je maturirao 1895. u Sarajevu. To je bilo vrijeme kada se vrila nacionalna polarizacija u knjievnom ivotu muslimanskih pisaca u drugoj polovini dvadesetih godina XX st., nakon kratkotrajnog

30

knjievnog bosanstva. U to vrijeme pada i Baagievo prireivanje prve pjesnike zbirke Trofanda (1896.), koju je tampao u Zagrebu u vlastitoj nakladi.

U sreditu realistike epohe nalazio se prvi izrazito prozni pisac, EDHEM MULABDI, stvaralac niza pripovjedaka i romana Zeleno busenje (1893.). u podlozi njegovog pripovjedakog postupka, za kojim e se povesti itav niz bonjakih prozaista na stranicama preporodnih asopisa Behara, Gajreta i Bisera, kao to su . Sarajli, H. Muli i drugi, nalazio se realizam one narodne pripovjetke koja proizlazi iz ivota i pouka ljudskih sudbina u njemu. On je pripovjedao slikovitim i ivim govorom kakvim se iznose prie na sijelima, u tonu ale pomijeane sa zbiljom. Iznosio je sjeanja iz mladosti i suvremenosti, sa tenjom da muslimanskom svijetu daje iskustvo na ivotnoj i drutvenoj grai novog, austrougarskog doba, uz podvlaenje potrebe snalaenja, prilagoavanja i napora da se ne zaostane, uporedno sa reformom duha i navika. A na tome rasponu je izgradio i svoj roman Zeleno busenje, kao prikaz austrougarske okupacije, u nizu slika o raslojavanju ivota i duha muslimanske narodne i drutvene sredine. Odbojno usmjerena prema ostacima konzervativnog mentaliteta i navika koje koe razvoj i preobraaj, njegova proza se iskazivala protiv jalovog begovskog ponosa i zaziranja od inteligencije i graanskog ivota omladine, nemarnog odnosa zajednice prema kulturi i prosvjeti. Glavnu karakteristiku strukture prve Mukabdieve knjige, romana Zeleno busenje ini tok pripovjedake materije: proticanje vremena koje nosi ljude i sudbine junaka ove proze i ostaje na kraju kao jedina lirsko- fatalistina rezonanca. Zbog toga analiza ovog romana u njegovom dinamikom vidu, koji uslovljava punjenje i bogaenje njegove atmosfere, pojavljivanje likova u njoj i njihovo potinjavanje zamahu historije i vremena, predstavlja prirodni pristup ovom djelu. Roman poinje opim planom slike maglajskog predveerja i praznikog raspoloenja u petak, na dan veselja, zabavljanja i aikovanja, planom koji je ostvaren nizovima izraza i atributa iz sfere idilskog doivljavanja ambijenta i ljudi koji su preuzeti iz romantiarske proze. Sa ovog plana pisac prelazi, kao pokretom kamere, na krupni plan mladia Ahmeta, koji se izdvaja iz atmosfere, drutva i raspoloenja, jer ga progoni slika lijepe Aie. Karakterizacija Aie kroz Ahmetovu imaginaciju i sjeanje, takoer, pokazuje crte romantiarsko- sentimantalno pitomosti (arobno lice, umiljat pogled, slatke rijei), isto kao i pievo karakteriziranje Ahmeta (skroman i stidan kao djevojka, bez razuzdanosti itd.). i ovi portreti, kao i uvodna atmosfera romana, imaju strukturalno- emocionalnu ulogu da stvore neposredan kontrast- izmeu pitomog, idilinog ivota i tekih dogaaja neprijateljskog nadiranja, otpora, rata, okupacijem koji slijede i prema kojima se kree radnja romana. I situacija u kui Omerefendinice, Ahmetove majke, puna je istog idilizma i moralne ispravnosti: sva su joj djeca estita, posluna, izuena. Akcenat je istaknut na nauci i kolovanju. Ali, tu se javlja, opet kao odjek romantiarske pripovjedake strukture, odvajanje od linije radnje i mirnog pripovjednog opisa dogaanja, nesuglasje, disonanca od opeg toka i tona, inae karakteristina za Mulabdiev nain razvijanja radnje u ovom razdoblju: to je

31

Ahmetovo protivljenje enidbi na koji ga majka nagovara, a razlog je racionalan, i istovremeno sentimentalan, idilian- hoe da se skui i da nae enu koja e mu se sviati i voljeti ga. A to je ujedno i uvoenje novog motiva, odnosno vraenje na ve zapoeti motiv i prijelaz od ove retrospektive, ekspozicije, u akivnu radnju u vezi sa Aiom, u ljubavni dijalog suzdrljivih rijei. Sistem motiva odvajanja od linearno- ustaljenog toka radnje u vezi sa Ahmetom i Aiom, koji se, suprotno usmjereni i postavljeni kao prepreke njenom ostvarenju, formiranju u zaplet, nastavlja se u protivljenju Aiinog oca Muharem- age njenoj udaji za Ahmeta i u Aiinom strahu od roditeljske kletve ako uini suprotno volji oevoj, te, dalje, u dinamici suprotnih stavova, osjeanja i ivotnih situacija, koje se ukrtaju i sijeku sa idejno-politikim polaritetom junakaovog romana u historijskoj boji vremena. Ahmetu je Muharem-agino dranje bilo razumljivo: kao ovjek starog kova, on nije podnosio one koji se po sudu povlae i mijeaju sa Osmanlijama, osobito omraenim zbog reformi potkraj njihove vladavine u Bosni i Hercegovini, drei ih za njihove ulizice, pa tako nije volio ni Ahmeta koji jesvrivi rudiju radio kao inovnik u gruntovnici. Antiosmanlijski konzervativci prerae u fanatine protivnike Austro- Ugarske i svega to od nje dolazi, a liberalci e zadrati isti stav snoljivosti i prema austro-ugarskoj upravi kao to su ga imali prema turskoj vlasti, objanjavajui ga svojom suglasnou sa vremenom, razvojem drutva i nadilaenjem preivjelih ivotnih oblika. Drutveno-psiholoki rezultat sukoba antiosmanlijskog fanatizma sa sreom dvoje mladih u ovom romanu jest Aiina zebnja nakon obeanja datog ahmetu da e za njega pobjei, strah to ovako sama o sebi odluuje. Ali, ova psiholoko- motivska situacija predstavlja i sintezu estog motiva iz bonjake narodne pjesme, koji i u ovom romanu probije ponekad lirskom istotom svoje intonacije, i romantiarskog manira osjeanja u prisjenku zle slutnje i zebnje, koje predstavlja uvijek otvor u novi zaplet, pri emu se predvianja obino fatalistiki i isupne. Na drugoj strani zbivanja pokret historije i kolebanje jedinkipred njihovim nastupanjem, dovod ei Ahmetovu rijeenost prema Aii u dilemi. U isto vrijeme kada se Ahmetu, nakon bratovog saopenja da je Bosna data Austriji, javlja dilema- na jednoj strani, ljubav prema Aii i planovi u vezi s njom, na drugoj strani, prodata Bosna, njegov revolt prema Osmanlijama i osjeanje dunosti da brani domovinudolazi i centralni zaplet roman,a li ne zaplet individualni, ogranien na pojedinane likove i njihove sudbine, ve zaplet epohe, opi, koji prijeti smjenom ivota, vremena, poretka, vjere, kulture, civilizacije, zaplet rata i pustoenje. Pri emu se cuje i glas racionalnih umjerenja, pieva rezonera Numan- efendije mozemo li se oduprijeti sili austrijskoj, koji u toku cijele radnje, predstavljen kao glas savjesti, dalekovidnosti i iskustva, iznosi pieve poglede na glavne poglede romana u centralnom dijelu ove proze. U ovoj sceni ve se vid epozicije drutvenih snaga: na jednoj strani su posjednici i fanatizirani sveenici, jedinstveni u pogledu otpora, na drugoj strani su inovnici i intelektualci, sa stavom opreznosti, za lojalnost i sultanu i austrijskom caru. U atmosferi sukoba izmeu otpornikog hadi Selim- age i oportunistikog Numanefendije, u kojem je izvrena polarizacija pristalica na tetu hadi Selim- age, jedini je Ahmet od inovnika bio uz njega. Njegovo opredjeljenje je odmah dobilo kvalitet zablude i pogreke,

32

a on sam kao linost unaprijed je odreen za rtvu.ahmet je, ustvari, iznevjerio ne samo brata, inovnike i ostale konformiste, nego i pievu opu koncepciju o njima kao sporazumaima i protivnicima otpora, pa i samog sebe sa svojim stalekim i drutvenim opredjeljenjem i linom ivotnom tenjom. On je odpoetka bio za borbu. Svjesno se upustio u nju i protiv svoje ljubavi i svog ivota. Predstavljajui tako sudbonosni otklon odgeneralne linije siea i pieve koncepcije, nalazei se na lijevoj strani toka historije, on je morao zavriti tragino, predhodno razoaran. Ali, pisac je Ahmetovim opredjeljenjem razvio svoj vlastiti ablon, produio lini, ljubavni okvir historijskog dogaaja do samog njegovog stiavanaj i zavretka. Time je radnju uinio dinaminijom i realistinijom, stvorio odnos idejne ravnotee izmeu ope koncepcije oportunizma i Ahmetovog buntovnikog lika, iako je njegovu pogibiju na kraju ocijenio kao tregediju zablude. Stilski potez atmosfere, zapoet prvim vijestima o predaji Bosne, dobija, nakon podjele stavova bonjakog stanovnitva prema novim vladaocima, oznake neizvjesnosti, predosjeanja, brige u ariji, pri emu se mrnja okree vie prema izdajniku Osmanliji, nego preko napadau i okupatoru vabi- sasvim epski, u skladu sa epskom narodnom etikom, a otpornici se daju stilski pejorativno, kao bundije, predstavnici svjetine i nieg sloja, sa jasnim odnosom pievog negodovanja (da se digne galama, nek se buni svijet, nek se samo vie). Atmosfera kahve gdje se sastaje mlade data je ivo, sa burkanjem mate i uzavrle krvi, i pokretom pievog pogleda na Ahmeta, u dui razdvojenom epskom dilemom: kukavilukjunatvo, Aia i odsudni dogaaj u kome ipak nadjaava rijeenost za boj. Psihologija i motivika narodne poezije prisutna je i u sceni sastanka Ahmetovog sa Aiom, u koje se polariziraju njegova odluka da se odupre neprijatelju i njeno strahovanje koje se transformira u sjetnom blaenstvu u kojoj mu ona daje evru da se njome razgovara, poto je predhodno stavi u njedra, a tako isto i u zavrnoj sceni halala, opratanja. Atmosfera predbojnog raspoloenja i bezvlau, sa konanim definiranjem strukture otpornika (bijahu sami seljaci, sluge, a meu njima graanina ni za lijeka) i dodavanjem stilskih poteza, nasilja i divljanja, u kojoj Ahmet ostavlja svoju porodicu i djevojku i prkljuuje se ustanicima, prerasta u atmosferu napetog isekivanja neprijatelja, sa glasovima uznemirenja meu graanstvom, panikom, sakrivanjem dragocjenosti i spremnom na bijeg. Pripovjedno tkivo u romanu razgranjava se od poetka druge etape u dva paralelna toka, koji se izlau i prate naizmjeninim tretiranjem pojedinih njihovih epizoda. Jedan tok je kronika ratnih operacija, u koju s euplie Ahmetova sudbina, pripovjedaki ostvarena djelom pievom naracijom a dijelom preko direktno ekspliciranog Ahmetovog doivljavanja. Drugi tok predstavlja kroniku okupacije meu graanstvom nakon pada Maglaja u Austro- Ugarske ruke, zbivanje u ratnoj pozadini, koja se prati preko niza scena vezanih za Ahmetovu i neto manje za Aiinu porodicu. U prikazivanju ustanika pisac, meutim, pravi jednu distinkciju: pored poznarog stava prema domaim, Maglajskim otpornicima kao prema dezorganiziranom oporu ljudi nieg reda, koje vodi hadi Selim- aga sa uvjerenjem da ini patriotsko djelo, pisac je ustaniku vojsku iz Sarajeva, koja je nakon niza pobjeda pala u Maglaj, opisao sa simpatijama, slikovito, kao vojsku snage, mladosti i smjelosti: Sve je ilo i veselo, a po svem vidi, da tu nije bilo izbora po rodu i soju, po snazi i godinama, ve je sve ustalo za din i za ognjite svoje.

33

Ahmetov liki sudbina nalazili su se razapeti izmeu ove dvije ustajnike vojske: fiziki vezan za nalije otpora i hadi Selim-agu, on je eznuo za pravim ustanicima, za licem otpora. Kao spona dvaju radnji romana, ratne i pozadinske, sa sudbinom u poetku istaknutog, glavnog junaka, Ahmet ima u romanu znaajnu kompozicionu i kohezionu ulogu, iako vie indirektnu, ostvarenu vie njegovim prisustvom i nazonou negdje u ratu. Ali svjeu u mislima njegovih ukuana i Aie. Zamah opeg osjeanja, finale dogaajne sekvence obino se koncentriraju ili zavravaju na Ahmetovom liku ili u vezi snjim, na opisu njegovog doivljavanja i reagiranja, ili na sjeanju njegovih blinjih na njega, i to bez prekida, vjetakog prijelaza ili stilsko- kompozicionog skoka, nekako svedeno i prirodno. Ahmetov lik, pored epskih, nije lien psiholokih i etikih dilema. Dogaaji u vezi s novom vlau pokazuju historijsko osciliranje izmeu linije zapovjednikovog uvjeravanja i umirivanja bonjakih inovnika i linije nade kranja da e smjena turske vlasti austrijskom donijeti i potpun socijalni preokret stanovnitva. Muslimansko stanovnitvo Mulabdi je u sutini dao ne samo izmeu dvije uprave, nego izmeu dvije drutvene epohe, i kada bi se u njihovom romanesknom suprotstavljanju, koje pomou sukoba, akcija i reakcija vue radnju naprijed, traila pievo nagnue, to bi bilo novo vrijeme i novi oblici ivota. Novo vrijeme je njihov suprotstavljeni protagonista, sistem ivotnih pojava koji se oblikuje u jedinstven simbol, koji oni doivljavaju, u svome konzervativizmu i fanatizmu, cijelovito i gotovo personificirana, ali sa razliitim odnosom prema njemu, jer ih zbunjuje, izaziva borbu u njima, razdvaja ili ostavlja u nedoumici. Sve te suprotnosti date su u prikazu ivota Ahmetove in Aiine porodice, u panorami dogaaja od kojih svaki predstavlja dramatini iktus atmosfere, incident drutvenog nesuglasja, spor izmeu klasa, vjera. Niz dogaaja i scena u kojima se Ahmetov brat Mehmed ili cijela njegova porodica dodiruju sa vlau i poretkom, sa svojim susjedima, njihovim reagiranjem u novim uvjetima, sa selom, sa opozicijom grada i sa lojalnim pristalicama nove vlasti sainjavaju onaj pojavni vid opeg toka dramatinih zbivanja, sa klimaksom u jednom traginom dogaaju, koji je opisan u glavi XXV. U pljakakom napadu predstavnika ratnog oloa u kome pogine Ahmetova majka a brat mu bude ranjen. Vijest o Ahmetovoj pogibiji, koja dolazi uskoro poslije toga, zajedno sa ovim prethodnim dogaajem, uokviruje stradanja ove porodice. Linije individualnog zbivanja u romanu nastavlja se na Aii i pokuaju njenog oca da je uda, onako ojaenu i slomljenu, i na Ahmetovom najmlaem bratu Aliji, koji druguje sa Aiinim bratom Mustafom i ui novo, zapadno pismo. A uz ovu liniju nastavlja se kolektivna atmosfera u tenji za seobom. Paralelno poinje da preovladava osjeanje nespokojstva u rodnoj zemlji, osobito kada ubicu nekaznie. Mehmed, neto zbog majine smrti, a neto zbog novog incidenta- podmetanje poara- poinje piti, Aia tuguje za Ahmetom, evocirajui slike iz prolosti s njime uz odluku da mu ostane vjerna, i pored oeve namjere da je uda za Raida. Roman se tako, nakon ratnog vihora, pokreta mase i vremena, smiruje u melankoliji koja proim nered, dileme i nespokojstvo u duama ljudi. Umjesto adaptacije, dolazi do izraaja misao o seobi, ili nagaanje, jalovi razgovori, isekivanje rijeenja s neba; umjesto kolovanja, zapadnog obrazovanja i usvajanja suvremenih kulturnih tekovina preziranje njihove nauke; umjesto rada i sticanja alkoholizam, rasipanje i rasposan ivot omladine, i kao cinizam uvjerenje da tako postupaju pravi turci.

34

Po utiskom porodine tragedije i poraen postupcima susjeda, Mehmed se propije, zaprodava imanje. Avdaga ga jedva odvrati. Ahmetov i Mehmedov brat Alija i Aiin brat Mustafa kriom izue njihovo pismo i oko toga se razvije dijalog i dva stava. Za i protiv daljeg kolovanja i njihove nauke uope, koji se okonava time to Mustafu kanjava otac Muharem Aga i on kree krivim putem, a Aliju brat Mehmed poalje na kolovanje u Sarajevo. Najzad, Aiu otac daje za Raida, koji je po opem uvjerenju, kod pisca ironino i paradoksalno intoniranom, estit momak i pravi turin. Ali Aia vehne za Ahmetom i naposljetku umre, kao tragina rtva sudbine, okupacije, ali i oevog protivljenja da se uda za njega u pravo vrijeme. Opis Aiine ljubavi lie na slina mjesta u tadanjim turskim romanima to se tie atmosfere, stila i mjere uzdrljive erotike. Ali opis Aiine smrti u zavrnoj glavi sav je u stilu i tonovima bonjake narodne lirske pjesme: kad se daje drago za nedragog . Aia vehne od tuge, obilaze je, a ona u tekoj vruici. ene ue, plau, mati kri ruke. U sumrak ona umrije, u pla ena razlijee se. A sama sahrana je pravi pogreb pod prstenom djevojke. Lirizam zavrnih scena prostire se i na zavretak romana kao intonacija finala koja obuhvaa i piev idejni idejni rezime vremena, preokreta, rata, umiranja, i sudbina glavnih junaka: Alija se povratio sa pokopa Aiina, posjetio onda majin grob, otiao sjutri dan na Preslicu, da vidi, gdje mu je brat pao, a kad se povratio u Maglaj, opazio gore, malo vie Delibegova bana, lijep spomenik onim vojnicima koji padoe na Maglaju sve je obiao, suzna uka promatrao one nevine rtveonog vremena, sudbine, koje je sada pokrivalo zeleano busenje... Zavretak ove glave sav je u znaku izmirenja u smrti, u znaku stavljanja pokrova na rtve okupacije, s pripovijednim tonom sugledavanja dogaaja u proticanju i hirovima vremena i sudbine, dakle, njihove podizanje u vie sfere fatalizma i zbivanja na koje ovjek moe utjecati nego im se nemono potinjava i okupacija se, tako, prikazuje kao neto neminovno, kao dio opeg procesa i toka vremena. A rtve tih zbivanja u pievo osvjetljenju daju se na kraju raskrivice, nevine i bezazlene. Svojim spoljenjim i unutarnjim karakteristikama, Mulabdieve pripovijetke prruaju mogunosti za nekoliko podjela koje stoje u zavisnosti od vrste i cilja analize koja se nad njima sprovodi. Sam Mulabdi je kao to je to bilo u njegovo vrijeme obiaj kod pisaca, u pod naslovu pripovijetke esto dodavao njenu bliu odreujui karakteristiku, koja je oznaavala, s jedne strane, oblik, razvijenost i kompozicionu strukturu, a s druge strane vrijeme zbivanja dalju ili bliu prolost, sadanjost ija razonanca jo traje, ili neposredno sadanjost, dnevnu kroniku. Kvalifikacija pripovijest i pripovijetke Mulabdi je upotrebljavao za dublje, razvijenije proze, kojima se ponekad prepliu dvije ili vie radnji dok je nazive crta i crtica uzimao je kao sinonime za novelu, a slika i sliica kao nazive za izdvojeni reducirani pripovijedni dogaaj. Naziv uspomena oznaavju subjektivirano memorsku prozu, obino iz pieve mladosti, dok je naziv ala oznaavao vedru humoristinu,

35

anegdotsku sadrinu. Dvije osnovne priloke oznaka koje su ile uz ove nazive iz prolosti i iz ivota odreivale su vremenski obuhvat prozor: zbivanja iz vremena turske uprave, druga, dogaaje pod austrouagarskom vladavinom. A osim njih, Mulabdievim prozama mogu se nai i posebne preciznije oznake vremena iz novijeg doba, iz kronike, iz svagdanje kronike. Po vremenu koje zahvataju, Mulabdieve proze mogu se podijeliti na proze iz turskog vremena i na proze iz vremena austrougarske vladavine, suvremene, Mulabdiu koji je vremenski, tematski i idejsno, sainjavaju glavninu njegova pripovijedakog rada. Po ambijentu i mentalitetu koji tretiraju, najveih dio Mulabdievih proza ima za predmet ivot bonjaka, rijetko i samo po izuzetku, i to ako je potrebno uspostaviti psiholoki ekonomski i politiki ili prosvjetarski odnos bonjaka prema njima, ona se odnose, dijelom ili u cjelini, na ivot drugih naroda Bosne i Hercegovine. U idejno tematskom pogledu, Mulabdieve proze se ukljuuje u nekoliko glavnih problematskoh kompleksa, ija rjeenja izraavaju drutveni, politiki i etiki stav Mulabdia kao pisca prema historiji, vremenu, stvarnosti u ivotu bonjaka i njegove poglede na njihovu budunost i razvoj. Krtikom tonu alhamijadu- tradicije bila je jo blia pripovijedaka djelatnost OSMANA- AZIZA ( Osmana Nuri Hadia i Ivana Milievia), koje se u nekim vidovima izotravala do naturalizma. U okviru bonjakog knjievnog stvaranja Osman Azizov roman (1895) predstavlja prvi obimniji prikaz ivota i stanja duhova u prvim godinama austrougarske vladavine u B i H, ostvaren sa naglaenom tenjom politike, drutvene i kulturne orijentacije. Dok Mulabdiev roman ZELENO BUSENJE, koji e izii 1898. god, zahvata vrijeme ovog sudbonosnog dogaaja neto ranije: od onih dana 1878. U kojima je potpisana berlinska konvencija, tretirajui i otpor bonjakog stanovnitva nadiranja okupacijskih trupa, u romanu BEZ NADEradnje tee od sredine godine 1879. Do jeseni 1884., izostavljajui sam prikaz oruanog sukoba, ali se obje proze sustiu na vremenu ankon uspostavljanja austrougarske uprave u ivotu bonjaka u njemu, dajui u osnovi punu realistiku emu rasporeda ljudi i raspoloenja i izraavajui iste stavove pisaca u odnosu prema njoj. Okupacija kao sam in oruanog zaposijedanja, s jedne, i otpora, s druge strane, osjea se samo odijek u jednoj ekspozicionoj naznaci u poetku romana Bez Nade, ili se spominje u openo kao nedavni dogaaj. Sama radnja romana odvija se u atmosferi raspoloenja i reagiranja mostarskih bonjaka na austrougarsku upravu, i sve to je dolo s njome, sa naglaenim snanim i neprekinutim mentalitetom iz vremena turske vladavine i jakom tenjom za vraanjem starog. Psiholoki utjecaj injenice okupacionog ina, sa svim onim to je ona donijela sa sobom, koji je knjievno razraen u tkivu ovog romana i podvrgnuti kritici samih pisaca i njihovih rezonera, Hadi je kasnije i eksplicitno iznio u dva svoja ne knjievna spisa: 1902. god u anonimnoj brouri Muslimansko pitanje u Bosni i Hercegovini

36

1938. god u radu Borba Muslimana za vjersku i vakufsko- merafisku autonomiju.

Dok su se drugi prijonili na rad i kolu, isticala je Hadi u brouri ponavaljajui sliku stanja sredine i kritiko idejne stavove iznesene u romanu, muslimani su pohvalno upirali prstom u one prave turke, koji nisu dali svoju djecu na nauke i kolu, koji su se odupirali svakom napredku, makar da im se sinovi i sinii due i gnjiju u smrdljivom kalu nerada i dangube. Dok su drugi marljivi graani prionili uz trgovinu i obrt bonjaci su se sa nekim ukorijelim ponosom odupirali svakom snoaju sa gjaurim vabama, makar da su na svoje oi gledali, kako im iz dana u dan bjei iz ruku posjed, trgovina i obrt, kako jedan po jedan ostaje bez svoga rada i imanja. Politika osnova romana Bez nade formirala se prvenstveno na fon odijeka hercegovakog ustanka i njegove sudbine, koji se kao konkretna historijska stvarnost osjea u pozadini drutvene atmosfere i sainjava dio ope nade u kratkovjenost okupacionog stanja koja lebdi u zraku, potencijalne sultanove intervencije i spasenja ivota, vjere, posjeda i ugleda. Ve od samog poetka romana kao oslonac i nada izgubljenija spominje se, tajanstveno ali znaajno, Salih-aga Forta, koji je istakao u toku okupacije i koji je izgleda imao uea u dogaajima u Mostaru pred ulazak austrougarske vojske. Ime Salih- age Forte, koji e zaista biti jedan od ustanikih voa, spominje se u romanu i u vezi s glasovima da e Austrija kupiti vojsku, uzimati momke, koji su se poeli pronositi u januaru 1881. Alaga, jedan od glavnih likova u romanu, vrsto je uvjeren da e ba tada udariti Forta, pa da ba mora udariti, jer su se po sijelima raznosili glasovi, kako ga stambulski car alje. Forta se, meutim, nakon toga u romanu vie ne spominje, kao to se ne spominje ni jedan od voa ustanaka. A to je posebno zanimljivo u njemu nema ni traga sudjelovanju Srba zajedno s Muslimanima u ustanku. Politiki i historijski dogaaji dati su u romanu, kao to se vidi, u onoj mjeri koliko je piscima bilo potrebno da se stvori pozadina ivota i radnje i osnova onakve psihologije njihovih junaka kojoj bi oni mogli suprotstaviti vlastitu koncepciju ivotne, drutvene i duhovne orijentacije, pozitivnog prilagoavanja novom vremenu prodora materijalnih, kulturnih i prosvjetnih tekovina zapadnjake civilizacije. Pokazivao je da je veina bonjakog stanovnitva u tim danima bila protiv AustroUgarske, njene vlasti, civilizacije i novotarija koje je ona donosila, i ad je samo mali broj Muslimana bio pristao uz nju i njene ustanove, obiaje, nain ivota i rada, ali da su oni bili kao bijele vrane meu svijetom, prezreni kao izdajice vjere i naroda. Specifinosti bonjakog otpora u cjelini bila je, meutim, u tome to se u duama Bonjaka cijeli taj novi ivot fanatiki egzaltirano vezivao u jedinstven strani kompleks, bez odvajanja, razlikovanja i stepenovanja njegovih elemenata na emu se upravo zasnivala kritika pisaca. Zbog toga je knjievna sadrina romana i zasnovana na suprotstavljanju glavnih likova, Alage i Omer- efendije koji utjelovljuje razliite poglede i odnose prema austrougarskoj stvarnosti u BiH, razvijajui se do simboal u ovoj prozi i muslimanskoj sredini ocrtanoj u njoj. Osnovna knjievno- strukturalna razlika izmeu ova dva lika je u tome to je Alaga, iako nosilac nepomirljivosti, tradicionalizma i konzervativnog fanatizma, ostvaren potpunije, ivotnije i toplije, dok je Omer- efendija, naprednjak i zastupnik ideje o razumnoj adaptaciji u novim prilikama, piev favorit i rezoner, ostao knjika i stilizovana linost u ovom djelu.

37

U liku Alage Hrle prelama se psihoza bonjake mostarske sredine ocrtane u romanu, a njegova sudbina simbolizira sudbinu onog veeg dijela bonjakog stanovnitva koje je uporno odbijalo novo i teilo za starim i sudbinu nade koja se pretvara u beznae. 20 Od uvodnog sukoba Avde Draia sa pijanim ovjekom i hapenja koje ostavlja nemio utisak, na jednoj strani, i od glasova o Forti koji sprema otpor, na drugoj strani, ova dvojna atmosfera i raspoloenje u Alagi narastaju do otvorene svijesti o stanju duhova u uvodu glavi petoj. Od poetka pete glave, a posebno od toga trenutka, pa kroz glavu estu jaa u Alagi psihologija potitenosti: on odluuje da proda kmeta i spominje iseljenje kao konaan izlaz, sa vizijom ivota tamo gdje mu niko nee smetati ni u njegovu imanju, ni u njegovu dinu. Drugi udarac koji ga je trgao iz otuenosti od svijeta u koju je zapeo i otvorio u njemu jaz potresne praznine i razoarenje, zadao je Alagi Omer- efendija, njemu suprotstavljeni piev lik u romanu, kada mu je predloio da sina Mehmed- Aliju daje u kolu da ui novo pismo. Za Alagu to je bilo izdajstvo vjere, znak padanja. Alaga je doivio kao konano uvjerenje o izdajstvu dina, guenju svojih svetinja, prihvatanju onoga to kauri donose i hoe da nametnu. Zbog svoje nemoi pred nadiranjem elemenata historije, novog ivota i obiaja, Alaga se u ovom romanu, moda i protiv namjera svojih tvoraca, objektivira i potvruje kao tragian lik. Suprotan liku Alage po shvatanjima odnosa Bonjaka prema austrougarskom poretku i novom ivotu, Omer- efendija kao junak u romanu ima dvostruku ulogu: na jednoj strani on je rezoner i glasnogovornik pisaca i njihovih ideja, na drugoj on, neostvaren sam kao potpuno iv i autonoman lik, svojim provokativnim idejama doprinosi akcionom i psiholokom uobiavanju lika Alage. Mada predstavlja pieva istaknutog pozitivnog pojedinca, onako kako je dat u romanu, Omer- efendija ne ostavlja utisak simpatine linosti ni u odnosu prema svojoj romanesknoj okolini ni u svome knjievnom zraenju prema itaocu. Ve samim tim to je sa svojim pogledima na novu vlast i novo vrijeme gotovo osamljen poput veine, prema njemu se u romanu formira odnos opreznosti, odvajanja i nepriajteljstva, mada vrijeme i dogaaji, onako kako su ih pisci dali u romanu, potvruju njegova upozorenja i proroanstva. Nametljivost njegova objanjavanja i agitiranja, njegova podsmjeljivost i cininost prema konzervativcima i izvjesna osjetljivost nad njihovim propadanjem, koji ga pokazuju u simpatinom svijetlu i briu emocionalne i etike rezonance prema njegovoj linosti kod itaoca, identine su, meutim, u irem kontekstu Osman- Azizovog pripovjedakog stvaranja. I to svjedoi koliko je Omer- efendija u romanu Bez nade zavistan od svojih autora kao prototip i projekcija njihovih kritiko- didaktikih teza. Njegov lik je dat samo periferijski, plono, verbalno, onako kako ga je mogao vidjeti i uti Alaga, bez mogunosti da mu prodre u duu, izuzev onoliko koliko mu sam Omer- efendija dopusti. Nije to, dakle, samo komentar ivota i zbivanja iz prvih godian okupacione vlasti, ve namjera da se pokazivanjem i komentiranjemnesretnih sudbina izvue pouka za budunost. Roman je, dakle, po svojoj koncepciji veoma suvremen u drutvenom i duhovnom pogledu za Bonjake uzeto izolirano, kojima Osman- Aziz pie. Tragiku ogranienosti i nemoi svog svijeta pred vremenom i svim to ono nosi, koja je u romanu izbijala iz opisa atmosfera i Alaginih meditacija, Omer- efendijina shvatanja
20

Muhsin Rizvi, Panorama bonjake knjievnosti

38

odluno preobraaju u optubu konzervativnog bonjakog drutva. I Alagina humana tragedija uzaludnog iskrenog vjerovanja i nade iri se, prostire i objektivira na lanovima njegove porodice, kao potvrda Omer- efendijinih i Osman- Azizovih nagovjetaja, dobivajui, uz pomo intervencije i idejnog svoenaj pisaca, karakter iskljuivo njegove krivice. Prvi lan Alagine porodice, koji u odsutnosti oeva nadzora skree s puta idui ljudskoj i moralnoj propasti je njegov sin Mehmed- Alija. Njegovo padanje u romanu predstavlja dinamiku projekciju oeva povjerenja, ideala i nade i ope zablude o pravom kvalitetu ivota i ljudi. Za njega je u romanu vezan itav niz incidentalnih trenutaka, segmenata funkcionalnog razvoja radnje, koji stupnjevito zamrauju Alagin ivot i konkretno doprinose potvrivanju pieve teze. Uz njegov lik vezane su likovne i dinamike ilustracije nalija ivota bonjake omladine tog vremena: u rasponu od bespolienja, skitnje, rasipanja, alkoholizma, kockanja, prostitucije do krae i zloina. Dat kroz akciju bez psihologije, Mehmedalija, kao ovjek prepuen matici bez spasa, slui piscima na kraju kao negativan primjer u koji e Omerefendija uprijeti prstom s prezirnim i gorkim rijeima: To je naa nada. Primjer koji se otro naturalistiki konfrontira slijedu Alagine tenje da od sina stvori pravog turina, odanog tradicijama i dinu i protivnog svemu to je tue i strano, tenje koja je, uslijed nesposobnosti kvalitativnog razlikovanja, nastavljajui cinini paradoks, svoje humane osnove, dovela do potpuno antietikih rezultata. Kao to je Alagi u romanu postavljen Omer- efendija kao suprotnost i idejni i etiki korektiv, tako je nasuprot Mehmedaliji koncipiran Omer- efendijin Hilmo, kao ovaploenje oeve odgojne stege i napredne suvremene orijentacije koja ide ukorak s vremenom preuzimajui od njega sve to je korisno.iako je i Hilmo u poetku, dok jo u romanu nije bila objanjena njegova veza sa Omer- efendijom, bio lan drutva u kome se kretao Mehmedalija, mada se drao s nekim stidom i ustruavanje, on se odjednom gubi iz njihova drutva i povlai u pozitivan rad. Suvremeno kolovanje i nadzor nad djecom predstavljaju glavne prosvjetno- pedagoke ideje u romanu koje pisci istiu. Razvoj radnje u smislu propadanja Mehmedalije i ostale Alagine porodice stiliziran je upravo tako da Omer- efendija moe optuiti Alagu kao oca i domaina za zloinstvo nad njima i posebno prema djeci jer ih nije podgojio da budu na ast dinu, a jo manje da budu jaki, pa da ga umom i razumom die i brane pred najnauenijim svijetom. Hilmo je zaljubljen u Alaginu ker ulsu. U ulsinom liku ima enje i ljubavi iz sevdalinke, ednosti, elje i ekanja, topline i tuge. Ali ima i neto realno ivotno, to mu daje psiholoku uvjerljivost ive linosti a ne samo jednostrane emocionalne stilizacije. To je njena briga i strijepnja da je Hilmone ostavi zbog porodine sramote koju ini Mehmedalija. Sasvim je psiholoki prirodna prva misao ulsina kad je Mehmedalija zatvoren: ta e rei Hilmo na to, hoe li je napustiti? ulsa i Alaginica su u ovom romanu likovi iz druge, emocionalne i tople, patrijarhalne sfere, trpei likovi. Alaginica, posebno, u ovoj prozi je i najprirodnija i najhumanija linost. Staloena i mirna, ona je kao dobri duh vezana za kuu i zabrinuta za mua i djecu. Imajui pred sobom prvenstveno u vidu interese svoga doma, ona prirodno ne moe biti zainteresirana za politika zbivanja, makar ona u krajnoj liniji predstavljala i vjersku i socijalnu opasnost.

39

Njoj je pred oima neposredan ivot, dnevno ivljenje, briga za odgoj i budunost njene djece. Zato tragiku srljanja u propast ona prva osjea. Ona je, dakle, prvo tragini svjesni lik u ovom romanu, utoliko traginiji to po svome podreenom poloaju u porodici ne moe uticati na Alagine postupke, to se najbolje vidi iz scena kada ona muu upuuje prigovore, a on i ne haje za to. Po strani od ovih glavnih likova ali funkcionalan u romanu, nalazio se Avdo Drai, neophodan za pozitivnu idejno- dogaajnu potvrdu Osman- Azizovih stavova o snalaenju u novim prilikama i Salko, drug i demonski inspirator Mehmedalijin i uzor pravog turina kome Alaga daje kerku. Na kraju se svaka od ovih linosti romana svodi na neku znaajku koju su pisci izvukli u prvi plan njihovih likova. Alaga se pokazuje kao simbol konzervatizma i fanatizma, te brige, crnih misli i neke daleke nade u atmosferi novog vremena. Alaginicu karakterizira majinska toplina i zabrinutost za dom, Mehmedaliju- lakoumnost, ulsuljubav, Hilmu- estitost, Salku- beskrupuloznost, Avdu- radinost i Omer- efendiju- razbor. U romanu postoje, kao posljedice politikih i drutveno- etikih shvaanja autora i njihovog knjievnog metoda, dvije socijalne i ivotne linije: linija propadanja, na kojoj se nalaze Alaga i njegova porodica i linija uspona, kojoj pripadaju Avdo Drai, Hilmo i Omerefendija kao idejni rezoner. Pored intimne strane likova Alage, Alaginice i ulse, ono to u ovom romanu znai neoptereenom knjievnom istotom to je Osman- Azizov impresionistiki opis pejzaa, koji u neuspjelim primjerima poprima znaajke dublje poetske simbolike. Opis Neretve kod Staroga mosta pokazuje osnovne strukturalne karakteristike ovog oblika Osman- Azizova pripovijedanja. To je opis izvanredno slikovit, dat sa naglaenim neposrednim izlaganjem. Pisci se obraaju itaocu u drugom licu, kao subesjedniku koji ih slua sjedei do njih. Oni mu pripovijedaju tako da italac u tom trenutku i sam ivo vidi pred sobom krajolik. Ono to dominira u atmosferi ovih Osman- Azizovih opisa Mostara, to je izvjestan kult vode i zelenila u sunom i kamenitom kraju, kao osjeanje svjee ugaene ei. Voda je tu simbol iz kojeg sve istie i u koji se sve vraa. Svud se osjea njena iskonska mo, ivotvorna i elementarna. Roman Bez nade oznaio je intenzivniju pripovijedaku orijentaciju napuanaj turskog doba i prilaenja tematsko- motivskoj oblasti prvog razdoblja austrougarske vladavine u BiH, doba prijelaza, pometenosti, previranja duhova. ivot Bonjaka pod okupacijom, patriotska, drutvena i duhovna previranja u njima, dileme i raskra, sa tenjom da im se daje orijentacija, predstavljali su tematsko- motivsku oblast za koju su imali afiniteta i Hadi, po prirodnoj etiko- duhovnoj inerciji svog vlastitog bia i Milievi po liniji susjedskih zaviajnih simpatija i politike tenje za pridobijanjem Bonjaka za hrvatstvo. Da je Milievia jo prije osnivanja knjievne zajednice sa Hadiem privlaio poloaj Bonjaka pod okupacijom, a da nu on sam prije stupanja u suradnju sa Hadiem privlaio poloaj Bonjaka pod okupacijom,a da mu on sam prije stupanja u suradnju sa Hadiem nije mogao dati punu ivotnu i prirodnu knjievnu realizaciju, svjedoi njegova pripovijetka Izselio se, objavljena 1892. u asopisu Dom i sviet pod pseudonimom Aziz Hercegovac.

40

MUSA AZIM ATI (1878.- 1915.) , je meu ovom mladom generacijom, u toku svoga ivota bio i u neposrednom dodiru, s jedne strane, s novijom turskom poezijom u Istanbulu, a s druge, s krugom oko Matoa u Zagrebu. Rodio se u Odaku, gdje je zavrio osnovno kolovanje, da bi poslije toga u teanjskoj medresi uio, pored ostalog, turski, arapski i perzijski jezik. Da bi izbjegao vojnu obavezu, ati je 1898. godine prvi put iao u Istanbul, gdje se upoznao s Osmanom ikiem. Odatle je poslao i svoje prve pjsme Bosanskoj vili. Nakon povratka iz Turske i odsluenja vojnog roka, on je ponovno otiao u Istanbul 1902. godine, gdje je sluao predavanja u jednoj poznatoj medresi a zatim u gimnaziji. Upotpunjavajui svoje znanje orijentalnih jezika i svoje poznavanje turske knjievnosti kad se vratio u Bosnu postao je student erijatske sudake kole, ali je zbog burnog i neobuzdanog ivota bio iskljuen iz ovog uilista. Tada je preuzeo redakciju Behara, ije je osmogodite literizirao i podigao na vii umjetniki nivo kako svojim ureivanjem tako svojim prilozima. Oko njega se stvorio krug mladih knjievnih saradnika, privuenih u velikoj mjeri upravo njegovom boemski romantinom i poetski maginom linou. Nakon diplomiranja na erijatskoj sudakoj koli, ati odlazi u Zagreb, gdje se upisuje na studij prava, ali se tamo, 1909. i 1910. God. vie bavio pjesnikim radom ivei boemskim ivotom i kreui se u krugovima oko Matoa i Tina Ujevia. ivotne prilike Muse azima atia ostavile su traga i u njegovoj poeziji, u kojoj se esto osjea socijalna melanholija, koja, meutim, nikad ne prelazi u oblik optube kao u Kranjevia iji se tragovi poesto osjeaju u atievim stihovima. U pjesmama takve sadrine ati samo konstatirao svoj teki socijalni poloaj, ali one ostaju vie kao izraz vlastitih nevolja, neimatine i potucanja, sa fatalistikom motivacijom ivota i njegovog drutvenog ustrojstva. Sadravajui kao i Baagi elemente istovremenog sjedinjenja i razmee istonog i zapadnog poetskog svijeta, te sazvuje i senzibilitet sevdalinke, bivi za kratko vrijeme u nedoumici poetsko-idejnog kolebanja, razapet izmeu poriva aristikog zatvaranja i socijalne melanholije. atievi zanosi nad ljepotom, enom i poezijom sa izlivima platonske erotike u kojoj se prelijevaju muzika i ljubavnim sa tonovima sjetnog ispovijedanja u ivotu kao nepovratku. Slijedei izmeu rezonanci hrvatske moderne i poezije savremenih turskih pjesnika tokove svoga vlastitog senzibiliteta. Bio je razapet izmeu erotike ula i platonskih nagovjetaja, izmeu mistike islama i mistike poetske iracionalnosti prirode, ivota i ovjeka u njemu, traginog drhtaja nespokojstva, straha i otuenja i povremenog utoista u prozranom lirizmu pejzaa, igra i mladalkih snova. Osnovni ton njegove poezije i u ovom periodu je melanholian, rezigniran, sa unutranjom spoznajmo o nemoi saznanja putem meditacije. I njegova erotika i njegove poetska mistika nalaze izraz u estetskoj virtuoznosti pjesme koja je rezultat i smisao njegove poetske filozofije i krajni domet u mislimanskoj lirika toga vremena. To je doba atievih soneta u kojima se doivljaj pretapa u ist i njean lirski izraz. To je razdoblje lirskih nagovjetaja i sjena u njegovim stihovima, treperenja senzbiliteta iznad izraza i teksta, punog izdvajanja iz svijeta zbilje u svijet poetske imaginacije, proticanje vremena i ivota u jednom poetskom trenutku koji znai vlastitu vjenost, ekstazu, rastapanje, nirvanu. U cjelini uzeta atieva lirika nosi obiljeje unutranje dramatike i djeluje u svome svoenju kao kolebanje izmeu uroenih sklonosti neranjivog egzistiranja u oblastima iluzija i ranjivog reagovanja na ivot bez svjetla i zadovoljstva.

U poeziji drugog muslimanskog pjesnika OSMANA IKIA (1879.- 1912.) ima neke blage vizionarske-idiline atmosfere, ispunjene prieljkivanim rodoljubljem koje dobija prizvuk plemenitog uznoenja prema nebu i dobroti, uz istovremeno rastapanje tvrdoe epskih

41

slobodarskih simbola, to sve proizlazi iz pjesnike vizije kola u kojemu razbraena braa ljube se i grle. Osim patriotske idejne sadrine koja se poistovjeuje sa etikim vrednotama, i osim standardne simbolike, metaforike i podignutog budnikog tona, ova ikieva rodoljubiva lirika nema nekih drugih poetskih kvaliteta. Ona se moe shvatiti i doivjeti jedino u politikom kontekstu autonomnih borbi i u okviru historijskog perioda knjievne polarizacije. Umjetniki mnogo uspjelija je njegova ljubavna lirika objavljena u zbirci Aiklije (Mostar, 1903.). U njoj je dolo do izraaja forsiranje istonjakog senzibiliteta i atmosfere turskom leksikom koja prelazi u manir. U naoj knjievnosti nema pjesnika koji je tursku poetsku leksiku toliko upotrebljavao, stvarajui od nje pjesniki stil i jezik, i izvlaei iz njega maksimum emocionalno,poetske ekspresije, kao sto je to bio Osman iki. Jer je on za Tursku bio vezan i svojim ivotom i svojim radom. Roen u Mostaru, iki je poetno kolovanje i pet razreda gimnazije zavrio u svome rodnom mjestu, da bi zatim najprije otiao u Beograd, a odatle u Istambul na Idadiju. Tu se upoznao sa ivotom turske prestonice kreui se u krugovima muslimanske emigracije iz Bosne i Hercegovine koja je, opoziciono orijentirana prema austrougarskoj upravi saraivala politiki sa srpkom vladom. Godine 1910. pokree list Samoupravu, ali nakon toga umire, rano, u Mostaru. Osnova emocionalnosti i poetske bitnosti njegovih Aiklija, kada se rasloji turkofilstvo izraza, nalazila se u senzibilitetu i duhu narodne pjesme sevdalinke, i to one mukog porijekla. Narodne motive je iki u svojoj zbirci poetski nastavio i stvaralaki produbio u tonu bearskog divljenja ljepoti djevojke, u potpunosti njenih pojedinosti, od kojih se uz svaku vezuje uzvik oduevljenja i uzdah zavisti zbog sree onoga koji e je uivati. iki je u stvari nadograivao vragolastoerotske motive narodne lirike, i to oblicima sevdaliijske igre, vragolastog prigovaranja, optubi zbog djevojinih magija i varanja, ili je razraivao narodnu lirsku temu o beskrijanstvu kao erotskom, idealu motiv o istoj i vjernoj djevojakoj ljubavi koja ne ustupa pred materijalnim vrijednostima.

Obnavljanje i odvajanje iz okvira tradicionalne muslimanske proze, i trraganje za novom, nekonvecionalnom strukturom i izrazom najneposrednije pokuzuje pojava ABDUREZAKA HIFZI BJELEVCA (1886.- 1972.). Kao i ati on je bio neposredno izloen utjecajima turske knjievnosti uz odreenja koja je sticao u krugu knjievnosti srpskohrvatskog jezika. Roen u Mostaru, gdje je pohaao i trgovaku kolu, on je svoje kolovanje nastavio na liceju u Istanbulu, gdje se iskustveno i literarno formirao, spajajui u sebi Bosnu i Tursku i prenosei tu relaciju i u svoje proze. Nakon povratka u domovinu slubovao je kao poreski inovnik, a nakon prvog svjetskog rata bio je i novinar, urednik listova, atae za tampu u Ankari, i pisac koji je pisao romane. Zapoevi melanholinolirskim, poetizovano-erotskim i simbolino- refleksivnim proznim medaljonima kao izrazom ivotnih i duhovnih otuenja po poetskom slijedu Muse azima atia da bi proao kroz etapu meditativnih kritiara muslimanskih prilika- Bjelevac je svoj pravi knjievni izraz naao u romanu, nastavljajui tradiciju ovog oblika i duh muslimanske inspirativnosti, ali odvajajui se od svojih predhodnika Mulabdia i Osmana Aziza drukijom pripovjedakom tehnikom i kvalitetom knjevno-tematkse strukture. Za knjievno stvaranje Muslimana pred prvi svjetski rat i u toku ratnih zbivanja Bjelevevi romani pod drugim suncem (1914.) i Minka (1917.) predstavljali su knjievno osvjeenje unoenjem neurotinog senzibiliteta i psihologije otuenosti muslimanskih intelektualaca kolovanih na strani. Svojim ambijentom bosanskomuslimanskog ivota i turske aristokratske sredine u kojima su se nazirale klice revolucije, oni su knjievnom stvaranju Muslimanima davali jednu kosmopolitsko-knjievnu komponentu, znanu u Bosni iz prevedenih turskih romaan, koja je nadrastala domae

42

provincijalne granice i sugerirala jedan novi put reforme ivota i duga. Svojom osnovnom ljubavnom fabulom, u kojoj su se stjecali elementi drutvene stvarnosti, oni su nadvladavali dotadanje tradicije vjersko-narodnosne erotske izolacije, nastavljajui pri tome i potez tretiranja muslimanskog ivota u njegovoj tadanjoj degeneraciji i previranju. Bjelevac se tada stvorenim svojim djelima obznanio kao pisac sa knjievnog i drutveno-politikog prelaza, koji e u meuratni knjievni ivot prenijeti motive i teme austrougarskog perioda, i na taj nain uspostaviti knjievni most preko proloma koji je otvorio prvi svjetski rat u politkom, drutvenom i duhovnom ivotu Bosne i Hercegovine i njenih naroda. Od ostalih pjesnika poslije Baagia pjesniki je najznaajniji AVDO KARABEGOVI (1878.-1900.) roen u Modrii. Orijentalistiki obrazovan u medresi, zapadnjaki uz pomo roaka S. Avde Karabegovia, proganjan zbog politike orijentacije, da bi tek godine 1900. na preporuku Kranjevia i Hormanna bio primljen u uiteljsku kolu u Sarajevu, gdje je iste godine i umro ne ostvarivi svoje elje za redovnim obrazovanjem. Rodoljubno-patriotskom lirikom nalik na ikia, Hasanbegov je domovini prilazio vie lirski, korei rod to se rastura. On vidi u duhovno-emocionalnom jedinstvu naroda u Bosni, u nacionalnom, politikom i drutvenom presvjeivanju raznovjerne i raznonacionalne brae. U ljubavnoj lirici pjesnik je od konvecionalnih emocija i motiva dospio do jednog osjeanja ljubavne enje koja se kree u solipsistikom krugu smrti. U tom kompleksu ima erotinog izgaranja karakteristinog za orijentalnu poeziju, ali ima i ljubavnog platonizma koji prelazi u snove kloni se ljubavnog dodira jer bi to bila depoetizacija ljubavi. Hasanbegov je bio pod snanim utiskom Kranjevieve poezije. Slijedei Kranjeevia i u nauspjelijim momentima produbljavajui duhovnu aferu njegove poezije, Hasanbegov je stvorio svoje najuspjelije pjesme: liriku oputanja i nirvane, poeziju meditacije u kretanju od makrokosmosa prema mikrokosmosu, liriku blagosti i snenosti koju prekidaju incidenti bezone realnosti. Tu su, zatim stihovi u kojima je sadrana stvarnost u njenim suprotstavljenima, i pjesnik sa svojim samoobraunima i sukobima ideala, nagnua, sa ivotnom prozom i nemogunostima njihovih ostvarenja. U njima je izraena socijalna i etika osjetljivost Hasanbegova i nagon drutvene pravde, nerazumljivo kretanje vremena i historije. O ivotu NAFIJE SARAJLI, prve knjievnice proznog pisca meu Muslimankama, na alost ne znamo mnogo. Roena je u Sarajevu u jesen 1893. god. u poznatoj porodici Hadikari. Njen otac, Avdija, nije se ustruavao da bude meu prvima koji e dati svoju ensku djecu na kolovanje. Svih pet keri, meu kojima i Nafija, zavrile su uiteljsku kolu (Djevojaku uiteljsku kolu), poto su poto su prethodno pohaale ensku osnovnu kolu, tzv. Hermanovice rudije pod ne ba povoljnim okolnostima ( uenje pri lojanicama, svakodnevni odlazak u kolu iz Osijeka kod Blauja). U porodici su bila jo i tri brata. Kao uiteljica, Nafija je, radila tri godine u Sarajevu. Sa osamnaest godina udala se za knjievnika emsudina Sarajlia sa kojim e iamti petero djece: Halidu (roena 1912.), Halida (1914.), Demala (1918.), Abdurahmana (1920.) i Nedvetu (1925.). Prvi knjievni rad Rastanak (Uspomena) objavila je u bajramskom prilogu Zemana (organ Ujedinjene Muslimanske organizacije) 1912. god., da bi sve Teme objavila u atievom Biseru, njih dvadeset, i to u goditima 1913.- 1915. i 1918. Smrt njenog prvog djeteta odigrala je prema kazivanju Nedvete Sarajli odluujuu ulogu u njenom ivotu, prestala je da pie. O tome govori i Alija Isakovi, koji sa aljenjem konstatuje taj prijelomni momenat u Nafijinom knjievnom ivotu. ... Kad su dola djeca, kad joj je umrla prva kerka, sva se predala porodici i pelarstvu. Nikog nije bilo da kae koliko grijei i kakav je grijeh

43

pobjeda zbilje nad lirskom prozom. Dva pisca u porodici ovog vremena! Nafija je definitvno ispustila pero, a bilo bi bolje da je to uinio njen mu... meutim, po prianju njene kerke Nedvete, Nafija je pisala i pjesme koje je itala sestri Fati Koari, ali one, na alost, nisu niti objavljene niti sauvane.

Drugi svjetski rat provodi u Sarajevu u Kneini kod emsudinovog oca; dva sina (Halid i Demal) bili su u partizanima. Kua im je bombardovana 1941. i tom prilikom je unitena bogata porodina biblioteka. Posljednje dvije godine ivota provodi u Semizovcu kod Sarajeva, bavei se voarstvom i pelarstvom. Voljela je mnogo da ita, naroito putopisnu literaturu. Jedno vrijeme bial je veoma aktivna u radu drutveno- politikih organizacija ena u Sarajevu. Umrla je od raka guterae 15. januara 1970. u Sarajevu, deset godina poslije mua emsudina.

LITERATURA
Rizvi, Muhsin, Bosansko- muslimanska knjevnost u doba preporoda 1887.- 1918., Meihat islamske zajednice BiH, Sarajevo, 1900. Ruzvi, Muhsin, Pregled knjievnosti naroda BiH, Veselin Maslea, Sarajevo, 1985. Rizvi, Muhsin, Panorama bonjake knjievnosti,

44