Dario Micic - Fizika, Priprema Za Drzavnu Maturu 1-4

Dario Mi i
Fizika I
Zagreb, akademska godina 2010./2011. www.pripreme-pomak.hr
Nakladnik Pomak, Zagreb 1. Ferenica 45 tel.: 01/24 50 904, 01/24 52 809 mtel.: +385 (91) 513 6794 www.pripreme-pomak.hr
Za nakladnika Branko Lemac
Dizajn ovitka minimum d.o.o.
Pomak, Zagreb, 2009. Intelektualno je vlasnitvo, poput svakog drugog vlasnitva, neotuivo, zakonom zatieno i mora se potovati (NN 167/03). Nijedan dio ove skripte ne smije se preslikavati ni umnaati na bilo koji nain, bez pismenog doputenja nakladnika. Skripta slui iskljuivo za internu uporabu na teajevima koji se, u okviru Priprema Pomak, odravaju kao pripreme za polaganje ispita iz fizike na Dravnoj maturi.
y
4 3 P(4, 3)
I. MEHANIKA
2 Pod pojmom mehanika razumjevamo skup znanosti koje prouavaju meudjelovanje tijela te 1 njihovo gibanje u prostoru tijekom vremena. Fizikalno utemeljenje pojma prostora i vremena te meudjelovanja tijela prvi je dao Isaac Newton 1687. u svom djelu Philosophica x 1 O 1 2 Matematica. Prostor je, prema Newtonu, velika uplja kutija u kojoj su Naturalis Principia 3 4 5 1 razmjetena izaberemo proizvoljno tijela (zvijezde, planeti, ljudi, cvijetovi, kamenje, mobiteli ...). Valja uoiti da je Ishodite O prostor nezavisan od tijela koja su u njemu razmjetena. Dakle, postoji trodimenzijski prostor kao neovisna kategorija. Vrijeme, prema Newtonu, takoer postoji neovisno o prostoru i tijelima u prostoru. Ono tee uvijek jednako, neovisno o promatrau i njegovom poloaju u prostoru. Fiziku u kojoj se prostor i vrijeme razumjevaju u navedenom smislu uobiajeno je zvati Newtonovska ili klasina fizika.
I. 1. KINEMATIKA
U kinematici opisujemo gibanje proizvoljnog tijela zabacujui uzrok gibanja toga tijela. Dakle, zanemarujemo meudjelovanje toga tijela i svih ostalih tijela. Utemeljimo pojam gibanja nekog, proizvoljno odabranog, tijela. Tijelo se giba kad mijenja svoj poloaj u odnosu na neka okolna (referentna) tijela tijekom vremena. Na primjer, vrh krede (tijelo) se giba u odnosu na plou (referentno tijelo) kod pisanja kredom po ploi. Poloaj odreujemo pomou koordinatnog sustava kojeg moemo proizvoljno odabrati. Npr. pri gibanju u ravnini rabimo dvodimenzionalni koordinatni sustav Oxy koji ima dvije koordinatne osi x (apscisa) i y (ordinata) koje najee uzimamo meusobno okomitima. Poloaj toke P u ravnini u odnosu na ishodite O(0, 0) odreen je ureenim parom (x, y) njenim koordinatama, npr. P(4, 3) (crte). Toka P je od ishodita udaljena 5 jedinica (Pitagorin teorem). Slino, pri gibanju po pravcu rabimo jednodimenzionalni koordinatni sustav npr. Ox. Na crteu je prikazana toka Q(3) koja je od ishodita O(0) udaljena 3 jedinice.
y
4 3 2 1 1 O 1 2 3 4 5 1 Ishodite O izaberemo proizvoljno P(4, 3)
O 0 1
Q(3)
Da bismo dobili jedinine duljine na koordinatnim osima moramo se dogovoriti za osnovnu jedinicu za mjerenje duljine (a takoer i vremena odnosno intervala vremena). DULJINA (L, l, d, x ...) je odabrana za osnovnu fizikalnu veliinu u SI sustavu, pa se njena jedinica mora definirati. 1 METAR (1 m) je duljina prametra (tapa) koji se uva u Parizu
Godine 1983. usvojena je sljedea definicija: Jedan metar jednak je duljini puta koji prevali val svjetlosti u vakuumu tijekom vremenskog intrvala (1/299 792 458) sekundi.
Izvedene jedinice za metar (ili bilo koju drugu fizikalnu veliinu) su: 1 dm = 10 1 m 1 cm = 10 2 m 1 mm = 10 3 m 1 m = 10 6 m 1 dam = 101 m 1 hm = 10 2 m 1 km = 103 m 1 Mm = 10 6 m
VREMENSKE TRENUTKE (i intervale) odreujemo pomou sata (tj. ure ili dobnjaka). VRIJEME (t, T ...) je odabrano za osnovnu fizikalnu veliinu u SI sustavu, pa se jedinica mora definirati.
Godine 1976. definiran je standard za vrijeme: Jedna sekunda je vremenski interval potreban za 9 192 631 770 vibracija atoma cezija.
Pripreme za razredbene ispite
U klasinoj fizici je potreban samo jedan sat, jer se pretpostavlja da se informacija izmeu dviju toaka u prostoru moe prenositi beskonanom brzinom (pogledati komentar na stranici 26.). Koordinatni sustav sa satom nazivamo sustavom referencije.
Bitno je uoiti da referentni sustav ine: referentno tijelo smjeteno u ishoditu, sat i koordinatni sustav.
Dimenzije tijela su esto nebitne za danu fizikalnu pojavu, pa se pri opisu pojave one mogu zanemariti. Tada tijelo nadomjetamo materijalnom tokom. Materijalna toka je matematiki objekt koji nema dimenzije i u njoj je smjetena ukupna masa tijela. Zamjena realnog tijela s materijalnom tokom je uvijek valjano kod translacijskog gibanja krutog tijela. Npr. kod opisa gibanja automobila po autoputu automobil zamiljamo kao materijalnu toku. Jednako tako postupamo kod gibanja automobila u zavoju zato jer za kratke intervale vremena (odgovarajui) kruni luk moemo zamijeniti odsjekom tangente na kruni luk. Putanja gibanja je stvarni ili zamiljeni trag kojeg tijelo ostavlja pri svom gibanju. Npr. vrh krede po ploi. Ako je putanja pravac onda je to pravocrtno gibanje. Ako je pak putanja zakrivljena krivulja, onda govorimo o krivocrtnom gibanju. (pravocrtno gibanje udesno ili ulijevo) (krivocrtno gibanje) Prevaljeni put je duljina putanje od poetne toke (P) do krajnje toke (K). Prevaljeni put najee oznaavamo sa s, ili x ili L Uoimo: Tu veliinu mjerimo na brojaniku automobila. Odrediti prevaljeni put u opem sluaju krivocrtnog gibanja tijela je vrlo netrivijalno! Razmislite, kako odrediti duljinu puta od toke P do toke K na crteu!
Pomak, r , je usmjerena duina (vektor) koja spaja poetnu (P) i krajnju toku (K). Pomak je (kao i svaki vektor) odreen duljinom (ili iznosom ili modulom), smjerom (pravac na kojem lei) i orjentacijom (poetna i konana toka). Oznaka za pomak je npr. PK , ili r ...
a) pravocrtno gibanje To je gibanje kod kojeg je putanja tijela pravac. Dakle, za opis pravocrtnog gibanja rabiti emo jednodimenzionalni koordinatni sustav. Potanko emo o tom gibanju govoriti kasnije. Primjeri: Sprinteri u utrci na 100 m, vlak na ravnom dijelu pruge, muha pri letu u sobi (krae vrijeme), pu na listu kupusa (krae vrijeme). Sada emo uvesti pojam brzine i ubrzanja za translacijsko gibanje tijela.
Promotrimo gospoicu Micu pri subotnjoj etnji Ilicom.
tp =10h 30min
tk =10h 45min
x p =50m
xk =200m
U trenutku tp poinje razgledati izlog Benettona, u t1 =10h 35min stie pred izlog Mladosti na poloaju x1 =100m, baci pogled na nova izdanja, prisjeti se neke stvarice iz izloga Benettona, vrati se do Benettona da bi pomnije razgledala te se u trenutku tk nae na uglu Ilice i Frankopanske (na poloaju xk ). u vremenskom intervalu t = tk t p =15min gospoica Mica se pomakla za t = xk x p = 200m 50m = 150m pritom je prevalila put
= ( x1 x p ) + ( x1 x p ) + ( xk x p ) = 50 + 50 + 150 = 250m
Za opisivanje translacijskog gibanja valja nam definirati sljedee veliine: brzina 1 Srednja brzina tijela po pomaku kao omjer pomaka i pripadnog vremenskog intervala.
v=
x xk x p = t tk t p
To je vektorska veliina.
Razumno je zapitati se kako to da je srednja brzina tijela po pomaku vektor kad je nismo zapisali kao vektor? Razlog lei u injenici da napisani izraz vrijedi samo za gibanje po pravcu na kojem svaki vektor (pa tako i uvedena veliina) moe imati samo dva smjera! Znai, x je algebarska veliina koja moe biti pozitivna, jednaka nuli ili negativna. U prvom sluaju se tijelo giba stalno u istom smjeru, u drugom miruje i u treem sluaju brzina tijela je mijenjala smjer tijekom gibanja! Nazivnik je, dakako, uvijek pozitivan. 2 Srednju brzinu tijela po prevaljenom putu kao omjer ukupnog prevaljenog puta i pripadnog vremenskog intervala.
v=
s t
To je skalarna veliina. Jedinica za mjerenje se izvodi iz definicije:
[v] =
[ x ] = 1m = 1 m [ t ] 1s s
x kada t 0 . t
Trenutnu brzinu v definiramo kao graninu vrijednost omjera
v=
x x kada t 0 ili v = lim t 0 t t

s t
3
Veliina (modul) ovog vektora jednak je graninoj vrijednosti srednje brzine po putu.
tk tk
v = lim
t 0
Ubrzanje (akceleracija) Ukoliko se trenutna brzina tijela v mijenja (po modulu i/ili po smjeru) tijekom vremena, definiramo novu fizikalnu veliinu koja opisuje tu promjenu. Za vremenski interval
t = tk t p
brzina se promjeni za
v = v k v p
Srednje ubrzanje
a - omjer promjene brzine i pripadnog vremenskog intervala v tj. to je brzina promjene brzine. a= t
Ovako napisani izraz za srednje ubrzanje vrijedi za svako gibanje i to pri jednodimenzijskom (pravocrtnom), dvodimenzijskom (ravninskom) ili trodimenzijskom (prostornom) gibanju tijela. Inae, za pravocrtno gibanje dovoljno je napisati a =
je promjena brzine v algebarska veliina koja moe biti pozitivna, jednaka nuli ili negativna.
v pri emu se podrazumjeva da t
Trenutno ubrzanje
a - granina vrijednost omjera
v v kada t 0 tj. a = lim t 0 t t
Jedinicu za mjerenje ubrzanja dobivamo iz definicije:
[ v ] = 1 s a] = [ [ t ] 1s
m =1 m s2
a1 Jednoliko gibanje po pravcu

Putanja je pravac, a brzina konstantna, tj. v = konst
v=
x xk x p = t tk t p
( tk t p ) xk = x p + v ( tk t p )
Obino odaberemo
t p = t0 tk = t
x p = xo xk = x ( t ) x ( t ) = x0 + v(t t0 ) .
Poloaj tijela u ovisnosti o vremenu ima oblik

Ako uzmemo za poetni trenutak t0 = 0 onda imamo
x ( t ) = x0 + vt .
Poloaj toke kod jednolikog pravocrtnog gibanja je afina funkcija vremena.
Grafiki prikaz ovisnosti poloaja o vremenu: x - t dijagram: To je pravac koji sijee os poloaja u toki x0 !
x,m 20 17.5 15 12.5 10 7.5 5 2.5 0.5 1 1.5 2 t,s
Nagib pravca ovisi o brzini: tg = v , je kut izmeu grafa i osi t. Navedimo dva primjera: 1) x01 = 5m; v1 = 5
m x1 (t ) = 5 + 5t s m x2 (t ) = 9t 2) x02 = 0m; v2 = 9 s
x1 x2
Jedna od moguih fizikalnih interpretacija grafova na crteu: Biciklist Toni proao je kroz ishodite konstantnom brzinom 9 m/s u smjeru osi x i nastavio tako voziti u istom smjeru. U istom trenutku i u istom smjeru ali na 5 m od ishodita prola je biciklistica Rua konstantnom brzinom 5 m/s i nastavila tako voziti u istom smjeru.
Prevaljeni put s(t) u ovisnosti o vremenu je s ( t ) = x = x ( t ) x0 = vt . Dakle
s ( t ) = vt . Uoimo da je put linearna funkcija vremena.

Grafiki prikaz ovisnosti puta o vremenu: s - t dijagram: Uzmimo dva prethodna primjera: 1) s1 (t ) = 5 + 5t 2) s2 (t ) = 9t Vidimo da nema razlike izmeu s-t grafa i x-t grafa! To je zbog toga to brzina tijela nije mijenjala smjer tijekom gibanja!
s,m 20 17.5 15 12.5 10 7.5 5 2.5 0.5 1 1.5 2 t,s
s1 s2
Grafiki prikaz ovisnosti brzine o vremenu: v - t dijagram Uzimamo prethodna dva primjera:
v,ms 1 12 10 8 6 4 2 0.5 1 1.5 2 t,s
m s m 2) v2 = 9 s
1) v1 = 5
v2 v1
Oba pravca su paralelna s vremenskoj osi!
Povrina ispod tog dijagrama odgovara brojano prevaljenom putu u tom vremenskom intervalu.
Kako je kod ovog gibanja v = konst. a = Grafiki prikaz ovisnosti ubrzanja o vremenu: a - t dijagram
v m =0 2 t s
a,ms 2 1.5 1 0.5 0.2 -0.5 -1 -1.5 0.4 0.6 0.8 1 1.2 1.4 t,s
a = 0 m/s To je pravac koji se poklapa s vremenskom osi.
a 2 Jednoliko ubrzano gibanje po pravcu

Putanja je pravac a ubrzanje je konstantno (i po modulu i po smjeru), tj.
a = konst.
Kako ovisi brzina o vremenu?
a=
vk = v p + a ( tk t p )
v p = v0 vk = v ( t ) v ( t ) = v0 + at
v vk v p = t tk t p
( tk t p )
obino odaberemo
t p = 0s tk = t
brzina tijela u ovisnosti o vremenu
Linearna funkcija vremena

Grafiki prikaz: v - t dijagram Pravac koji sijee os ordinata u toki v0 . Nagib pravca ovisi o ubrzanju: tg = a , je kut izmeu grafa i osi t.
v,ms 1 8 6
v2
Navedimo primjer: 4 v1 m m 1) v01 = 2 ; a1 = 2 2 v1 (t ) = 2 + 2t 2 s s m m t,s 2) v01 = 0 ; a2 = 6 2 v2 (t ) = 6t 0.2 0.4 0.6 0.8 1 1.2 1.4 s s Jedna od moguih fizikalnih interpretacija grafova na crteu: OpelVectra2.2 krenula je u poetnom trenutku t = 0 s iz ishodita ubrzanjem a2 = 6 m/s2 i nastavila se gibati po pravcu tim ubrzanjem. OpelCorsa1.4 gibala se u poetnom trenutku brzinom v1 = 2 m/s i nalazila se ispred OpelVectre2.2 na udaljenosti v01 = 2 m. OpelCorsa1.4 se nastavila gibati po istom pravcu konstantnim ubrzanjem a1 = 2 m/s2. Automobili su se sudarili nakon 1s.
Povrina ispod dijagrama odgovara prevaljenom putu.
s = s1 + s2 s2 =
s1 = ( v0 0 )( t 0 ) = v0 t 1 1 1 ( v v0 )( t 0 ) = at t = at 2 2 2 2 1 s ( t ) = v0 t + at 2 2
Izraz za prevaljeni put s(t) je kvadratna funkcija vremena. Grafiki prikaz: s - t dijagram Graf je parabola koja polazi iz ishodita! Taj graf nikad ne pada! Znai, kako vrijeme tee put se uvijek poveava! Navedimo primjer: m m 1) v01 = 2 ; a1 = 2 2 s1 (t ) = 2 + t 2 s s m m 2) v01 = 0 ; a2 = 6 2 s2 (t ) = 3t 2 s s
s,m 8 6 4 2
s2 s1
t,s
0.2
0.4
0.6
0.8
1.2
1.4
Kako je kod ovog gibanja s ( t ) = x = x ( t ) x0 slijedi x ( t ) = x0 + s ( t ) pa uvrtavanjem izraza za s(t) dobivamo funkcija vremena. Grafiki prikaz: x-t dijagram Graf je parabola koja sijee os ordinata u x0 ! Navedimo primjer: 1) x01 = 2 m; v01 = 2 m m ; a1 = 2 2 x1 (t ) = 2 + 2t + t 2 s s m m 2) x02 = 2 m; v02 = 0 ; a2 = 6 2 x2 (t ) = 2 + 3t 2 s s
x ( t ) = x0 + v0 t +
1 2 at . 2
Polueni izraz je ponovo kvadratna
x,m 8 6 4 2 0.5 -2 1 1.5 2 t,s
x2 x1
Grafiki prikaz ovisnosti ubrzanja o vremenu: a-t dijagram a = konst. Graf je pravac paralelan s vremenskom osi. Navedimo primjer: m 1) a1 = 2 2 s 2) a2 = 6
a,ms 2 8 7 6 5 4 3 2 1 0.5 1 1.5 2 t,s
a2
m s2
a1
Povrina ispod tog dijagrama odgovara brojano promjeni brzine u danom vremenskom intervalu.
Vrlo esto odabiremo da je na poetku tijelo mirovalo u ishoditu, tj. sljedee poetne uvjete:
t0 = 0 s; x0 = 0 m; v0 = 0 m
v ( t ) = at; s ( t ) = 1 at 2 ; x ( t ) = 1 at 2
2 2
a3 Jednoliko usporeno gibanje po pravcu

Putanja je pravac, a ubrzanje je konstantno ali negativno, tj. brzina se jednoliko smanjuje.
a<0
Uzmemo li u obzir da je ubrzanje negativno, moemo izraze za ovisnost brzine o vremenu, prevaljenog puta o vremenu i koordinate (poloaja) o vremenu prepisati u obliku:
v ( t ) = v0 at
1 s ( t ) = v0 t at 2 2
1 x ( t ) = x0 + v0 t at 2 2
Ubrzanje a uzimamo u ovim izrazima kao pozitivnu veliinu! Navedimo primjer: v,ms 5 m m 4 x0 = 2 m; v0 = 4 ; a = 3 2 3 s s 2 1) v = 4 3 t, t 0 1 2 2) s = 4 t 1.5 t , t 0 3) x = 2 + 4 t 1.5 t2, t 0 -1
1
v
0.5 1 1.5 2 t,s
s,m 3 2.5 2 1.5 1 0.5 0.5 1 1.5 2 2.5 t,s
x,m 5 4
3 2 1 0.5 -1 1 1.5 2 2.5 3 3.5 t,s
Jedna od moguih fizikalnih interpretacija grafova na crteima (tj. podataka iz primjera): Tijelo (Ana na dasci za jedrenje) se u poetnom trenutku vremena t = 0 s nalazi na udaljenosti 2 m od referentnog tijela (bova), ima brzinu 4 m/s i giba se po pravcu (jedri po pravcu). Vjetar pue u suprotnom smjeru od smjera gibanja tako da tijelu (Ani s daskom) daje deceleraciju 3m/s2. Iz v-t grafa vidimo da e se tijelo zaustaviti nakon (4/3) s te e nakon toga zapoeti jednoliko ubrzano gibanje u suprotnom smjeru. Iz s-t grafa vidimo da je od poetka gibanja do trenutka zaustavljanja tijelo (Ana s daskom) prevalila put (8/3) m. Obzirom da se put ne moe smanjivati iz s-t vidimo da prikazani graf ima smisla (prikazuje put) od poetka gibanja do trenutka (4/3) s! Ostali dio grafa u s-t dijagramu nema smisao puta! Iz x-t grafa vidimo poloaj tijela u proizvoljnom trenutku od poetka gibanja. Tako npr. Ana e biti kod bove nakon 3.1 s.
Slobodan pad U homogenom gravitacionom polju Zemlje (mala promjena visine i uz zanemarivanje otpora zraka) sva tijela dobivaju jednako ubrzanje
a g = 9.81
m m 10 2 2 s s
Vrijednost ubrzanja ovisi o geografskoj irini. Relacije koje opisuju to jednoliko ubrzano gibanje po pravcu, zapisuju se u obliku: v(t) = gt s(t) =
1 2 gt 2 1 x(t) = x0 + g t2 2 1 2 g tp tp = 2
2H g
x0
H
O(0)
v =0
0
Vrijeme padanja dobijemo iz uvjeta s( t p ) = H =
Brzina kojom tijelo udari o pod iznosi
vk v( t p ) = g t p = g
2H vk = g
2gH
Vertikalni hitac prema dolje Tijelo na nekoj visini bacimo poetnom brzinom v 0 vertikalno prema dolje. to je jednoliko ubrzano gibanje s poetnom brzinom v(t) = v0 + gt
x0
H
O(0)
v =0
0
s(t) = v0 t +
1 g t 2 1 x(t) = x0 + v0 t + g t 2
a6 Vertikalni hitac prema gore

Tijelo izbacimo poetnom brzinom v 0 vertikalno uvis. Vektori brzine v (t) i ubrzanja g su suprotnog smjera. to je jednoliko usporeno gibanje s poetnom brzinom v(t) = v0 g t s(t) = v0 t
1 g t 2 1 g t 2
v0 g
x(t) = x0 + v0 t
v
x0
vrijeme uspinjanja do najvie visine dobijemo iz uvjeta
vk = v( tusp ) = 0 tusp =
O(0)
visina do koje se tijelo popne dobije se iz

2 2 v0 1 v0 v0 H = s( tusp ) = v0 g 2 = g 2 g 2g
2 v0 H= 2g
b Kruno gibanje
Gibanje kod kojeg je putanja krunica. Poloaj na krunici moemo odrediti u pravokutnom koordinatnom sustavu s dvije coordinate: P( xT , yT )
2 2 xT + yT = R 2
y
y T
T(xT, yT )
xT
y
T(R , )
ee poloaj odreujemo radijusom R i kutom kojega taj radijus zatvara s odabranom (najee horizontalnom) osi.
y
Kut najee mjerimo u radijanima. 1 rad = kut kojeg zatvaraju dva radijusa date krunice koji na pripadnoj krunici odsjecaju luk duljine radijusa.
R R R
=1rad
Openito je duljina luka l dana s l = R - iskazan u radijanima
Ukoliko tijelo napravi puni okret l=2R Radijus prebrie kut od 360 R = 2R = 2 rad = 360 rad = 180
2 3
rad = 90 rad = 60
10
Pri gibanju tijela po krunici, tijelo za vremenski interval t = tk t p prevali put l odnosno pomakne se za PK . Istovremeno radijus privezan za tijelo prebrie kut .
Srednja kutna brzina
k p - omjer prebrisanog kuta i proteklog vremenskog = tk t p t
intervala. Trenutna kutna brzina
= lim
- granina vrijednost omjera kad t 0 t 0 t t
jedinica za mjerenje
[ ] =
[ ] = 1 rad s [t ]
Ukoliko se kutna brzina mijenja uvodimo fizikalnu veliinu koja opisuje tu promjenu
t = tk t p = k p
Srednje kutno ubrzanje
k p - omjer promjene kutne brzine i pripadnog vremenskog intervala = tk t p t
Trenutno kutno ubrzanje
= lim
- granina vrijednost omjera kad t 0. t 0 t t
Jedinica za mjerenje kutnog ubrzanja se dobije iz definicije: [ ] =

b1) jednoliko gibanje po krunici putanja krunica, a kutna brzina konstantna, tj = konst. prebrisani kut u ovisnosti o vremenu
[ ] = 1 rad s2 [ t ]
(t ) 0
t t0
( t ) = 0 + t
uz t0 = 0 s
Period vrtnje T vrijeme jednog ophoda Frekvencija vrtnje f broj okretaja u 1s f =
1 T
Jedinica za mjerenje [ f ] =
1 1 = = s 1 Hz herc [T ] s
Obodna brzina v tog tijela jednaka je v =
l 2 R = T t 2 1 Kako je pritom kutna brzina = = = 2 = 2 f t T T v=R

ili v = 2 R f
11
Kako je = konst.
=0
b2) jednoliko ubrzano gibanje po krunici Putanja je krunica, a kutno ubrzanje konstantno, tj = konst.
Kutna brzina ovisi linearno o vremenu
( t ) 0
t t0
( t ) = 0 + t uz t0 = 0 s
Kut ovisi kvadratino o vremenu (crte, 0 = 0)
( t ) = 0t + t 2
1 2
Naputak: Postoji puna matematika analogija izmeu jednolikog pravocrtnog gibanja (jednolike translacije) i jednolikog gibanja po krunici. Doista, jednolika translacija je opisana izra-
zom x ( t ) = x0 + vt , v = konst, a = 0. U drugu ruku, jednolika rotacija je opisana izrazom
( t ) = 0 + t , = konst, = konst. Dakle, u izrazima za translacijsko gibanje valja uiniti

zamjenu x , v , a .
Navedena analogija vrijedi i za jednoliko ubrzano (usporeno) translacijsko gibanje i jednoliko ubrzano (usporeno) rotacijsko gibanje. Dakle, moemo pisati:
Translacijsko gibanje, a = konst Rotacijsko gibanje, = konst
x ( t ) = x0 + v0 t +
1 2 at 2
( t ) = 0 + 0t + t 2
(t ) = 0 + t
1 2
v ( t ) = v0 + at
12
I. 2. DINAMIKA
a) vektori pomak, brzina, ubrzanje odreeni su iznosom (modulom), smjerom i orjentacijom. To su, dakle, vektorske veliine.
Vrijeme, prevaljeni put odreeni su samo iznosom skalarne veliine Vektore predoujemo usmjerenim duinama - znamo poetnu toku P, znamo konanu toku K. Na konanoj toki stavljamo strelicu koja definira smjer vektora. Vektore emo oznaavati simbolima a, b
Duljinu vektora (ili iznos ili modul ili veliinu vektora) emo oznaavati simbolima bez strijelice a, b ...
Jednakost vektora a = b je ispunjena ukoliko vektori imaju jednaku veliinu (iznos) i gledaju u istom smjeru.
Jedinini vektor (ort)
a0 =
a a = a a 0 Na crteu je prikazan vektor a = 3 a 0 a
Zbrajanje vektora - pravilo paralelograma
c = a+b
Poetak prvog dovedemo na poetak drugog. Konstruiramo paralelogram zajednika dijagonala je zbroj.
- pravilo trokuta
c = a+b
Poetak jednog dovedemo na na kraj drugog. Zbroj je vektor koji ide od poetka prvog do kraja drugog.
Mnoenje vektora skalarom vektor a mnoimo skalarom R i dobivamo
novi vektor | | a ija je veliina (iznos): | |a, a orijentacija: - ista kao i a za > 0 - suprotna od a za < 0 Za = 0 dobijemo nul-vektor 0 koji nema smjera. Za = 1 dobijemo (suprotni) vektor koji ima jednaki modul ali suprotnu orijentaciju.
13
Oduzimanje vektora Zbrajanje sa suprotnim vektorom
c = a b = a + ( b )
Rastavljanje vektora na komponente Rastavljanje vektora na komponente vrimo uvijek u zadanom koordinatnom sustavu najee se odabire pravokutni koordinatni sustav
npr. dvodimenzionalni
ax je x - komponenta
a y je y - komponeneta
Tada je a = ax + a y . definiramo jedinine vektore (ortove) u smjeru x - osi i =
ax ; u smjeru y - osi ax
j=
ay ay
; u smjeru z - osi k =
az az
Tada se svaki vektor u koordinatnom sustavu Oxy (tj. u ravnini) moe zapisati u obliku
a = ax i + a y j
zbrajanje i oduzimanje vektora se lako obavlja: Neka su zadani vektori a = ax i + a y j i b = bx i + by j . Tada je
a b = (ax bx )i + (a y by ) j
Mnoenje vektora - skalarno mnoenje
a b = ab cos
Rezultat mnoenja je broj (skalar). On je jednak umnoku iznosa vektora i kosinusa kuta kojeg zatvaraju. Budui da je i i = j j = 1 , i j = 0 onda je skalarni produkt
a b = ax bx + a y by
Vektorsko mnoenje a b = c kod ega je modul vektora c jednak c = a b sin
b a = c
Dobije se kao rezultat vektor okomit i na a i na b . Duljina vektora jednaka je povrini paralelograma kojeg razapinju a i b , tj umnoku iznosa vektora a i
b i sinusa kuta izmeu njih.

Orijentacija vektora c je odreena pravilom desne ruke: prstima preklapamo prvi vektor a na drugi b , a onda palac pokazuje orijentaciju vektora c .
14
Vrijede relacije (tablica mnoenja jedininih vektora) i i = j j = k k = 0 , a takoer i
i j = k , j k = i , k i = j . Ako vektore a i b zapiemo u koordinatnom prikazu a = ax i + a y j , b = bx i + by j tada je njihov vektorski produkt a b = (axby a y bx ) k .
b) Meudjelovanje tijela. Sila Da neko tijelo meudjeluje s nekim drugim tijelom zapaamo po nekim uincima: - poveanju ili smanjenju brzine - deformaciji tijela - promjeni oblika tijela - promjeni obujma tijela - promjeni stanja povrine tijela - promjeni agregatnog stanja tijela ... Sila je fizikalna veliina kojom opisujemo koliko je meudjelovanje jednog tijela na drugo. Odreena je iznosom, smjerom i orijentacijom vektor! Tijela mogu meudjelovati kad su u dodiru (npr. ruka i spuva) Sile dodira - elastina sila pri deformaciji tijela - sila trenja pri klizanju jedog tijela na povrini drugog. Tijela mogu meudjelovati kad su meusobno razmaknuta (npr. Zemlja i Sunce, Zemlja i magnetska kazaljka, natrljani balon i ruka). Sile na udaljenost (ili sile polja) - gravitaciona sila - magnetska sila - elektrina sila Sile dodira i sile na udaljenost potjeu od djelovanja (najmanje) dvaju tijela. Kaemo da su to sile u Newtonovom smislu ili da su to Newtonove sile. Meutim postoje inercijalne sile (npr. centrifugalna inercijalna sila) koje se pojavljuju u neinercijalnim referentnim sustavima koje ne potjeu od meudjelovanja dvaju tijela. Inercijalne sile nisu Newtonove sile! b1) Masa. Gustoa Lake je pokrenuti fieka nego kamion. Kaemo da je kamion tromiji ili inertniji od fieka. Masa fizikalana veliina kojom mjerimo inertnost tijela ili veliinu gravitacionog meudjelovanja tijela sa Zemljom. odabrana za osnovnu fizikalnu jedinicu jedinica se definira [m] 1 kilogram 1kg - masa prakilograma utega koji se uva u Parizu Gustou homogenog tijela definiramo kao omjer mase i obujma tijela: =
m V
Jedinicu za gustou dobivamo iz [ ] =
[ m] = 1 kg [V ] m3
b2) Newtonovi zakoni Svakodnevno iskustvo nas upuuje na to da postoji odreena veza izmeu: - ubrzanja a tijela - mase m tijela - sile F koja djeluje na tijelo
F = konst
Pretpostavimo da guramo (iz mirovanja) fieka i kamion jednakom silom. Obzirom da je
mF mK slijedi da emo fieka lake pokrenuti, a takoer da emo lake poveavati brzinu fieku nego kamionu. Dakle je aF > aK .
15
Eksperiment
a~
1 m
Ubrzanje tijela je, uz djelovanje iste sile obrnuto proporcionalno s masom tijela na koje sila djeluje. Ako je m = konst (npr. djelujemo razliitim silama na fieka) tada F1 < F2 povlai a1 < a2 .
Eksperiment a ~ F
Ubrzanje tijela je proporcionalno veliini (modulu) sile koja djeluje na tijelo i ima smjer sile. Ako na tijelo istovremeno djeluje vei broj sila F1 , F2 tada prethodni zakljuak vrijedi za njihovu rezultantnu FR . Dakle, FR = F1 + F2 + pa je ubrzanje tijela jednako a =
FR . Izraz ma = FR predstavlja II Newtonov zakon ili m m 1N i zovemo je Newton. s2
temeljnu jednadbu gibanja. Jedinicu za mjerenje sile dobivamo iz
[ F ] = [ m][ a ] = 1kg
Umnoak mase tijela i njegove akceleracije jednak je rezultanti svih sila koje djeluju na tijelo. Zakon smo formulirali u referentnom sustavu Zemlja (tj. Zemlja je referentno tijelo). Ukoliko je FR = 0 (ili sile ne djeluju) onda imamo
ma = 0 v a= t
v = 0 vK = vP v = vK vP
a to znai brzina tijela se ne mijenja (niti po modulu niti po orijentaciji). Drugim rijeima, ako je zbroj sila koje djeluju na tijelo jednak nuli ili nikakve sile ne djeluju, tada se tijelo giba jednoliko po pravcu ili miruje tj. FR = 0 vK = vP . To je prvi Newtonov zakon (I N. Z.). Promjenu brzine, (tj. ubrzanje) uzrokuje meudjelovanje tog tijela i drugih tijela (tj. sila). I N. Z. se esto naziva zakonom inercije. Referentni sustavi u kojima vrijedi ovako formuliran zakon inercije nazivaju se inercijalnim referentnim sustavima (IRS) (npr. povrina Zemlje je priblino IRS). Svi inercijalni referentni sustavi se, jedan prema drugom, gibaju jednolikom brzinom po pravcu. Djelovanje je uzajamno! Naziv sila i protusila se pridjeljuje postojeim silama proizvoljno!
F21 - sila s kojom na tijelo 2 djeluje tjelo 1 (npr. sila) F12 - sila s kojom na tijelo 1 djeluje tijelo 2 (protusila)
III Newtonov zakon glasi
F 12
1 2
F 21
F12 = F21
Protusila i sila su jednake po veliini ali su supotnog smjera. One djeluju na dva razliita tijela! (npr. sila F12 djeluje na tijelo 1 tj. hvatite tog vektora je u tijelu 1 i ona opisuje meudjelovanje tijela 2 i tijela 1 (crte)). III N. Z. vrijedi samo za dva tijela koja meudjeluju ali ne za tri ili vie tijela u (istodobnom) meudjelovanju! b3) Neke vrste sila
1 Sila tea F g - sila s kojom Zemlja djeluje na tijelo u svojoj blizini. Naime, Zemlja djeluje na sva tijela gravitacijskom silom. Pritom je gravitacijska sila tim manja to je tijelo udaljenije. Uobiajeno je gravitacijsku silu Zemlje blizu povrine Zemlje zvati sila tea.
16
Sila tea je jednaka umnoku mase m tijela i ubrzanja sile tee g.
Fg = mg
Sila tea je okomita na povrinu Zemlje (u smjeru prema sreditu Zemlje). Ubrzanje sile tee (na Zemlji) jednako je g = 9.81 ms2 . Dakako, i druge planete imaju svoju silu teu kojoj je ubrzanje razliito od navedenog na Zemlji. 2 sila pritiska, Fp - sila s kojom tijelo djeluje na podlogu na kojoj se nalazi 3 sila reakcije podloge, Fr - sila kojom podloga djeluje na tijelo koje se nalazi na podlozi. III N. Z. Fr = Fp
4 teina tijela, G - sila s kojom tijelo djeluje na podlogu na kojoj se nalazi ili na ovjes ako je objeeno.
Valja se zapitati kolika je teina tijela? Ako tijelo miruje na horizontalnoj podlozi ili se zajedno s podlogom giba jednoliko po pravcu onda imamo G = Fr iz III. N. Z. i
Fg = Fr iz I N. Z. otkuda slijedi da je teina u tom

sluaju jednaka G = Fg = mg . 5 sila trenja Ftr - sila koja se javlja kad su dva tijela u dodiru - sila trenja mirovanja djeluje horizontalna vuna sila Fv , a tijelo miruje. Na njega u suprotnom smjeru djeluje sila trenja mirovanja Ftrm (koju uzrokuje podloga) - sila trenja klizanja ukoliko vuna sila Fv dovoljno poraste, i poprimi vrijednost Fvk tijelo e zapoeti kliziti po podlozi. Ako se giba konstantnom brzinom tada iz I N. Z. Ftr = Fvk .
pokus sila trenja klizanja ovisi o: - pritisnoj sili Fp , s kojom tijelo djeluje na podlogu
Ftr = Fp
kvaliteti dodirnih ploha vrsti dodirnih ploha
- faktor (koeficjent) trenja. Opisuje ovisnost sile trenja o kvaliteti podloga i o vrsti
podloga. Uoiti da sila pritiska Fp ne djeluje na tijelo nego na podlogu. Protusila te sile djeluje na tijelo i jednaka je Fr.
17
sila trenja kotrljanja javlja se pri kotrljanju tijela po podlozi. Stotinjak puta je manja od sile trenja klizanja.
6 Elastina sila, Fe - sila koja se javlja u deformiranom tijelu U sluaju elastine opruge ona je proporcionalna veliini deformacije opruge x. l0 - duljina nerastegnute opruge l - duljina rastegnute opruge x = l l0 je produljenje (ili skraenje) opruge
Fe ~ x Fe = k x gdje je k =
Fe koeficijent elastinosti x
opruge. On ovisi o materijalu od kojeg je opruga napravljena. Jedinica za k je
[k ] =
[ Fe ] = 1 N . [ x] m
c) Primjena Newtonovih zakona c1) horizontalni hitac U homogenom gravitacionom polju zemlje g na
visini H, tijelu damo poetnu brzinu v0 u horizontalnom smjeru i omoguimo mu da pada. Na tijelo djeluje samo sila tea Fg (otpor zraka zanemarujemo)
ma = Fg = mg a = g
Uz koordinatni sustav kao na slici imamo: ax = 0 , a y = g Poetni uvjeti:
t0 = 0 s
x(0) = 0 m vx (0) = v0 y(0) = 0 m v y (0) = 0
m s
x komponenta gibanja je jednoliko gibanje po pravcu ax = 0 : vx ( t ) = v0 = konst., x ( t ) = v0t , y komponenta gibanja je jednoliko ubrzano gibanje po pravcu
a y = g : v y ( t ) = gt , H = y (t p ) =
y (t ) =
1 2 gt 2
Vrijeme padanja tijela odredimo iz uvjeta:
1 2 2H gt p t p = g 2 2H g
Domet D je pomak u x smjeru
D = x ( t p ) = v0t p = v0
Vektor brzine v(t ) je u svakom trenutku tangencijalan na putanju parabolu.
18
t=
x(t ) 1 x 2 (t ) y (t ) = g 2 v0 v0 2 g y (t ) = 2 x 2 (t ) 2v0
Iz Pitagorinog pouka slijedi da je veliina (modul) brzine u bilo kojem trenutku data izrazom
2 v(t ) = v0 + ( gt ) 2
Horizontalni hitac moemo gledati kao kombinaciju jednolikog gibanja po pravcu u horizontalnom smjeru i jednoliko ubrzanog gibanja (slobodnog pada) u vertikalnom smjeru prema dolje.
c2) kosi hitac Gibanje tijela izbaenog poetnom brzinom v0 , pod
kutem , u odnosu na horizontalu u homogenom gravitacionom polju Zemlje. Na tijelo tijekom gibanja djeluje samo sila tea Fg (zanemarujemo otpor zraka) pa slijedi ma = Fg = mg a = g U odabranom koordinatnom sustavu je
ax = 0 t0 = 0 s
m , ay = g s2
Poetni uvjeti: x(0) = 0 m vx (0) = v0 cos v0 x y(0) = 0 m v y (0) = v0 sin v0 y U x smjeru - jednoliko gibanje po pravcu
vx (t ) = v0 x = v0 cos x(t ) = v0 x t = v0 cos t
U y smjeru - jednoliko usporeno gibanje po pravcu s poetnom brzinom
v y (t ) = v0 y gt = v0 sin gt y (t ) = (v0 sin ) t

1 2 gt 2
Vrijeme uspinjanja t H do najvie visine H odreujemo iz uvjeta da je u tom trenutku ykomponenta brzine jednaka nuli. Slijedi t H = tijelo jednaka je
v0 sin . Dakle, najvia visina H koju dosegne g
H = y (t H ) =
2 2 v 2 sin 2 v0 sin 2 1 v0 sin 2 g otkuda dobivamo H = 0 . 2g g 2 g2
Ukupno vrijeme trajanja hica:
t p = 2t H =
2v0 sin g
Domet kosog hica:
D = x(t p ) = v0 cos
2 v0 sin 2 D= g
2 2v0 sin v0 2sin cos = g g
19
Jednadba putanje kosog hica:
Iz izraza x(t) za jednoliko gibanje po osi x dobivamo t = y(t) dobivamo y (t ) = x(t ) tg
x(t ) . Uvrtavanjem u izraz za v0 cos
1 g x 2 (t ) a to je jednadba putanje (parabola). 2 2 2 v0 cos
I. 3. Koliina gibanja
Drugi Newtonov zakon
ma = F
moemo zapisati i u malo drugaijem obliku. Rabei a =
v vk v p imamo = t t
ma =
Veliina
mvk mv p t
=F
mv = p
tj. umnoak mase tijela i njegove brzine ima vana svojstva. Naziva se koliina gibanja (ili katkada impuls) tijela. Jedinicu koliine gibanja dobivamo iz definicije:
[ p ] = [ m][v ] = kg
m Ns s
pk p p t = F ili F t = p .
II Newtonov zakon sada ima oblik
Izraz I = F t se zove impuls sile i jednak je umnoku sile i vremena djelovanja sile.
[ I ] = [ F ] [ t ] = Ns
Impuls sile jednak je promjeni koliine gibanja p .

a) Zakon ouvanja koliine gibanja Neka imamo zatvoreni sistem tijela, vanjske sile neka ne djeluju, ili je njihov zbroj nula za svako tijelo sustava. Neka izmeu tijela sustava djeluju sile meudjelovanja, koje zadovoljavaju trei Newtonov zakon F21 = F12 (radi jednostavnosti dvije biljarske kuglice):
p1 = m1 v1 p2 = m2 v2 p1 = m1 v1 p2 = m2 v2
pu = 1 + Promjene koliina gibanja kuglicapsu p2
pu = p1 + p2
p1 = p1 p1 p 2 = p2 p 2
Ako su estice za vrijeme sudara meudjelovale vremenski interval t, tada iz III N. Z.
F 21 t = F 12 t odnosno p2 = p1 . To znai da vrijedi p2 p 2 = ( p1 p1 )

' odnosno m1 v1 + m2 v2 = m1 v1' + m2 v2 . To je zakon ouvanja koliine gibanja (ZOKG)
ZOKG: Ukupna koliina gibanja zatvorenog sustava je konstanta u vremenu.
20
Ako se nakon sudara tijela gibaju zajedno apsolutno neelastini sudar. ZOKG: m1 v1 + m2 v2 = ( m1 + m2 )v12
v12 =
m1 v1 + m2 v2 m1 + m2
Dio mehanike energije (kinetike) se pretvori u unutranju energiju. Ukoliko je mehanika energija ouvana apsolutno elastini sudar
m1 v1 + m2 v2 = m1 v1 + m2 v2
Nakon sudara tijela se ne gibaju zajedno.
I. 4. Rad. Snaga. Energija

a) rad sile Kaemo da sila F vri rad ako se pod njenim djelovanjem tijelo pomakne za s . Izvreni rad sile definiramo kao umnoak komponentne sile u smjeru pomaka i veliine tog pomaka. W = F s ili W = F s cos
ili kao skalarni produkt
W = F s
Pretpostavljamo da je sila konstantna i po veliini i po smjeru na itavom pomaku. Jedinica za mjerenje [W ] = [ F ] [ s ] = Nm J dul Rad je pozitivan kad je F istog smjera kao i s , tj. W > 0 kad je < 90 Rad je negativan kad je F suprotnog smjera od s , tj W < 0 kad je 90 < < 270 Rad je jednak nuli, W = 0 za 1 s = 0 nema pomaka 2 F = 0 tj. sila okomita na pomak. Sila F nikada ne vri rad.
Grafiko raunanje rada: Povrina ispod F-s dijagrama brojano odgovara izvrenom radu. Ako je sila konstantna tijekom gibanja onda je situacija prikazana na crteu:
Za elastinu silu Fe = k x (uoiti da sila nije konstantna tijekom gibanja) rad je
brojano jednak povrini trokuta (crte):
W=
1 1 Fe x = kx x 2 2 1 W = k x2 2
21
Openito: Ako se sila mijenja (crte) tada uzimamo male pomake s1
na kojima moemo silu Fs1 smatrati konstantom. Raunamo mali doprinos rada W1 = Fs1 s1 a ukupan rad dobijemo zbrajanjem ovih malih doprinosa rada W = W1 + W2 + ...
Korisnost ureaja,
WU - uloeni rad WK - korisni (dobiveni) rad W P Tada je = K = K . Uvijek je 0 < < 1. WU P U

b) snaga Ako sila F djelujui na tijelo tijekom intervala vremena t, izvri nad njim rad W, tada definiramo srednju snagu te sile
P= P =
Snaga je omjer izvrenog rada W i vremenskog intervala t za koji je dani rad izvren.
W = F v t
[ P] =
[ W ] = 1 J [ t ] s
1W W kada t
Ako t0 tada dobivamo trenutnu snagu P tj. to je granina vrijednost omjera t0! Dobivamo P = F v gdje je v trenutna brzina. c) mehaniki oblici energije Zaliha rada kojeg tijelo moe izvriti mijenjajui svoje stanje naziva se energijom.
c1) energija gibanja (kinetika energija) Posjeduje ju tijelo koje se giba. Ovisi o: - masi Ek ~ m 1 2
2 - brzini Ek ~ v 2 Pogledajmo tijelo mase m, koje lei na horizontalnoj podlozi i miruje. Neka na njega pone djelovati konstantna sila F u horizontalnom smjeru ( Ftr - zanemarujemo). Nakon to tijelo prevali put s ono ima brzinu v (jednoliko ubr. gib.). Sila F je
izvrila rad W = F s = ma
Ek =
mv
v 1 2 = mv 2a 2
Ako tijelo koje se giba brzinom v ima kinetiku energiju
Ek = W =
Naputak:
1 2 mv 2
Kada se kae zaliha rada onda se ne misli da je rad pohranjen u tijelu tj. ne misli se da tijelo ima rad. Rad nije funkcija stanja tijela (vidjeti poglavlje o toplini). To znai da tijelo ne sadri rad u sebi. Takoer, koliina topline i toplinski kapacitet tijela nisu funkcije stanja tijela. U drugu ruku, obujam, broj estica, unutarnja energija su funkcije stanja tijela (dakle, te veliine tijelo sadri u sebi). Rad se pojavljuje pri meudjelovanju dvaju ili vie tijela. U tom procesu se mijenjaju energije tih tijela. Analogna tvrdnja vrijedi za koliinu topline i toplinski kapacitet tijela.
22
c2) Energija poloaja u homogenom gravitacionom polju
- Gravitaciona potencijalna energija, E pg Posjeduje ju tijelo koje se nalazi u gravitacionom polju. Ovisi o: - masi E pg ~ m visini
E pg ~ h
jakosti gravitacionog polja E pg ~ g
E pg = mgh
Razina (referentno tijelo) od koje se mjeri visina moe se proizvoljno odabrati, jer je u svim fizikalnim pojavama vana ne sama potencijalna energija E pg , ve njena promjena E pg kojom se odreuje izvreni rad. Dakle, E pg ovisi otkuda mjerimo visinu a E pg ne ovisi o tome. Neka tijelo mase m podiemo s povrine Zemlje jednoliko malom brzinom (pa Ek moemo zanemariti). Znai tijelo podiemo silom F = Fg . Rad te sile na putu h jednak je W = F h = m g h. Ako tijelo ispustimo s te visine tako da ono padne na povrinu Zemlje, ono moe izvriti upravo toliki rad, tj. u stanju na visini h ima zalihu rada mgh tj.
E pg = mgh
c3) potencijalna elastina energija, E pe
To je energija pohranjena u deformiranom tijelu. U sluaju elastine opruge ovisi o: - deformaciji E pe ~ x 2 konstanti elastinosti E pe ~ k
Da bismo oprugu rastegli (ili stisnuli) za x, moramo izvriti rad nad njom jednak W =
1 2 kx 2
Kad se opruga vraa u nerastegnuto stanje, moe upravo toliki rad izvriti, tj u stanju protegnua x ima zalihu rada, tj. elastinu potencijalnu energiju
E pe =
1 2 kx 2
d) Zakon ouvanja mehanike energije (Emeh = Ek + Epg + Epe) Gledamo tijelo mase m koje slobodno pada s visine H (otpor zraka zanemarujemo). U stanju 1 tijelo ima ukupnu mehaniku energiju Eu1 = Ek1 + E pg1 = 0 + mgH = mgH ;
u stanju 2
Eu 2 =
u stanju 3
2 mv2 m + mgh = 2h1 g + mgh = mg (h1 + h) = mgH ; 2 2
2 mv3 m Eu 3 = + 0 = 2 gH = mgH . 2 2
Dakle, tijelo ima jednaku energiju u stanjima 1, 2 i 3 a takoer i u svim ostalim meustanjima koja nismo naveli. Kaemo da je mehanika energija ouvana
Eu1 = Eu 2 = Eu 3 = mgH = konst.
23
Openito, u zatvorenom sustavu (u kojem nema sila trenja i sila otpora (disipativnih sila)) je zbroj svih oblika mehanike energije konstantan tijekom vremena, tj.
Ek 1 + E pg1 + E pe1 = Ek 2 + E pg 2 + E pe 2
ili
Ek + E pg + E pe = konst. ZOME!
Energija moe mijenjati oblik, ali se ne moe niti stvoriti, niti unititi! Ukoliko u sustavu postoje sile trenja tada mehanika energija nije ouvana. Tada je Ek 2 < Ek 1 tj. sila trenja je potroila dio mehanike energije Wtr = Ek 1 Ek 2 = Emeh . Mehanika energija prelazi u unutranju energiju tijela. Opi zakon ouvanja energije: ukupna koliina energije svih oblika, ukljuujui i mehaniku i sve oblike unutarnje energije, ostaje itavo vrijeme konstantnom. (E1 = E2 + W)
I. 5. Dinamika krunog gibanja

v vektor obodne R brzine v mijenja smjer. Dakle, modul obodne brzine je konstantan v1 = v2 = v ali je v1 v2 .
Pri jednolikom gibanju po krunici (konstantnom) kutnom brzinom = Znai, zbog promjene smjera obodne brzine v = v 2 v1 tijekom odgovarajueg intervala vremena t = t2 t1 postoji akceleracija a = promjene obodne brzine v . Kad t 0, tada 0, tj. 1 90 i v v (crte). Dakle, vektor v je okomit na vektor v1 i u smjeru je prema sreditu rotacije. Znai ubrzanje a takoer je u smjeru prema sreditu rotacije i zove se centripetalno ubrzanje. Pitanje je koliki je modul centripetalnog
ubrzanja. Moe se pokazati da je acp =
v . Akceleracija a ima smjer jednak smjeru t
v2 . R
Izraz za centripetalno ubrzanje se moe zapisati na vie meusobno ekvivalentnih naina: Rabei izraz za obodnu brzinu v = R imamo acp = 2 R . Slino, rabei izraz za obodnu brzinu v = acp = 4 2 R. T2
2R gdje je T period rotacije imamo T
Centripetalno ubrzanje se pojavljuje kod svih gibanja kojima putanja (trajektorija) nije pravac. To je istina zato jer zakrivljene dijelove putanje moemo shvatiti kao krune lukove na kojima (kao i kod gibanja po krunici) imamo centripetalno ubrzanje. U vezi sa centripetalnim ubrzanjem uvodi se pojam centripetalne sile Fcp = m acp kojega valja ispravno razumjeti. Centripetalna sila nije neka posebna sila nego je to nain djelovanja jednog ili vie tijela na uoeno tijelo mase m pri emu to meudjelovanje dovodi do gibanja uoenog tijela po krunom luku (ili krunici). Znai, razliite sile mogu igrati ulogu centripetalne sile (gravitacijska sila, sila trenja klizanja, Coulombova sila, magnetski dio Lorentzove sile ...) Navedimo sada razliite meusobno ekvivalentne izraze za centripetalnu silu.
Fcp = macp =
mv 2 mv 2 4 2 m tj. Fcp = ili Fcp = m 2 R ili Fcp = R. T2 R R
24
Ulogu centripetalne sile moe igrati npr. gravitaciona sila (gibanje m v 2 mZ M S . Zemlje oko Sunca). Znai imamo Z = R R2 Slino, u Bohrovom modelu atoma vodika ulogu m v 2 kq q centripetalne sile igra Coulombova sila. Dakle, vrijedi e = e 2 p . R R
Sila trenja (automobil mase m u zavoju polumjera R). Vrijedi
mv 2 = mg R
ako je podloga horizontalna.
Ulogu centripetalne sile moe igrati i rezultanta FR dvije ili vie sila.
Npr. tijelo objeeno o nit koje se vrti u horizontalnoj ravnini. FN - sila napetosti niti i Fg - sila tea na tijelo Rezultanta tih sila je FR = Fg2 + FN2 + 2 Fg FN cos i vrijedi
FR = Fcp . Ali nema straha od zaguljenih formula! Neka je kut izmeu sila FN i FR. Vrijedi Fg ctg = Fcp.
Ako se tijelo giba ubrzano po krunici tada vektor ubrzanja a ne gleda prema sreditu. Rastavljamo ga tada na: radijalnu komponentu ar = obodne brzine at =
v2 R
tangencijalnu komponentu uzrokovanu promjenom iznosa
at = R gdje je kutno ubrzanje tijela.
v =R = R tj. t t
I. 6. Inercijalni i neinercijalni sistemi referencije

a) inercijalni sustav referencije sustav referencije u kojem vrijedi zakon inercije (I N. Z.) Newtonovi zakoni vrijede samo u inercijalnim referentnim sustavima. Prvi Newtonov zakon upravo postulira postojanje takavog sustava. Svi ostali referentni sustavi koji se jednoliko gibaju po pravcu u odnosu na taj sustav su takoer inercijalni referentni sustavi. Npr. uzmemo da je povrina Zemlje priblino inercijalni sustav. Tada je tramvaj koji se jednoliko giba na ravnoj pruzi takoer inercijalan sustav. Slino, avion pri pravocrtnom jednolikom gibanju, automobil pri jednolikom pravoctnom gibanju po Klaievoj ulici, muha pri jednolikom pravocrtnom letu su inercijalni sustavi. Meutim, gumeni ep koji se jednoliko giba po krunici nije inercijalan sustav! Istu fizikalnu pojavu mogu opisivati dva razliita promatraa iz dvaju razliitih inercijalnih sustava koji se meusobno gibaju relativnom brzinom V .
Npr. promatra u sistemu zemlja - miruje promatra u sistemu tramvaj - giba se u odnosu na zemlju po pravcu brzinom V pojava - gibanje putnika u tramvaju iz poloaja 1 u poloaj 2.
25
R - pomak sistema tramvaj u odnosu na sistem zemlja za t rT - pomak putnika u sistemu tramvaj za t
rZ - pomak putnika u sistemu zemlja za t
Rabei crte nalazimo vezu izmeu pomaka: rZ = R + rT - relativne veliine Uzmimo radi jednostavnosti da je putnik materijalna toka te da se giba u smjeru relativne brzine V . Uzmimo takoer os x tako da se ona podudara sa smjerom vektora V . Slijedi xZ = X + xT ; yZ = yT ; zZ = zT ; tZ = tT . Obzirom da je X = VtT slijedi
xZ = xT + VtT yZ = yT zZ = zT
Dobiveni izrazi zovu se Galilejeve transformacije.
tZ = tT Prema pretpostavci vrijeme je u klasinoj fizici apsolutno tj. neovisno o promatrau. Znai, vrijeme jednako tee za promatraa u inercijalnom sustavu Zemlja kao i u inercijalnom referentnom sustavu tramvaj. Ako vrijeme jednako tee u svim inercijalnim sustavima onda su i vremenski intervali jedne te iste pojave meusobno jednaki u tim sustavima tZ = tT t . U klasinoj (Newtonovoj) fizici se uzima da je brzina prenoenja meudjelovanja izmeu dvaju tijela neizmjerno velika. to to znai? Pogledajmo dva tijela koja miruju na nekoj udaljenosti. Neka tijela meudjeluju gravitacijskom (ili elektrinom) silom. Pretpostavimo da se jedno od tih tijela priblii (ili udalji) od drugog tijela. Koliko treba vremena da drugo tijelo osjeti pomicanje prvog tijela? Ako se gravitacijsko (ili elektrino) meudjelovanje prenosi konanom brzinom onda je za to potrebno neko konano vrijeme. U klasinoj fizici uzimamo da drugo tijelo osjeti promjenu meudjelovanja istodobno s pomicanjem prvog tijela! Dakle, brzina prenoenja meudjelovanja izmeu tijela je neizmjerno velika.
Kako su povezane brzine putnika izmjerene u razliitim sistemima? r vT = T - brzina putnika izmjerena u sistemu tramvaj tT
vz =
V=
rZ - brzina putnika izmjerena u sistemu zemlja tZ

R - brzina tramvaja u sistemu zemlja tZ
rZ r R = + T tj. vz = V + vT - relativne veliine tZ tZ tT Ako se putnik giba jednoliko ubrzano v aZ = z - ubrzanje u sistemu zemlja t z aT = vT - ubrzanje izmjereno u tramvaju tT
26
iz vz = V + vT slijedi vz = V + vT . No, tramvaj se giba jednoliko po pravcu V = 0 vZ vT Rabei vZ = vT dobivamo a to povlai aZ = aT . - apsolutne veliine = tZ tT Valja uoiti da su relativne veliine one koje su meusobno povezane Galilejevim transformacijama (vektori poloaja, brzine). Apsolutne veliine ne ovise o izboru inercijalnog sustava (ubrzanje, vrijeme). Jednadbe gibanja, tj. II N.Z. imat e isti oblik u svim inercijalnim sistemima referencije
mZ aZ = FZ mT aT = FT
Sile meudjelovanja u oba inercijalna sustava su iste.
b) neinercijalni sistem referencije - sistem referencije koji se giba ubrzano u odnosu na referentno tijelo. Npr. tramvaj pri polasku sa stanice ili dolasku na stanicu, automobil u zavoju, Zemlja pri gibanju oko Sunca. Radi jednostavnosti promatrat emo pravocrtno gibanje sustava. Sistem tramvaj i sistem zemlja. Promatramo uteg objeen o nit u tramvaju. Inercijalni sustavi PZ - uteg se za njega giba jednoliko po pravcu
brzinom V . Kako to objanjava? Djeluju sile
Fg - sila tea i FN - napetost niti. Sile lee na

istoj vertikali i njihov zbroj jednak je nuli. Fg + FN = 0 V = konst.
PT - uteg za njega miruje. Djeluju sile Fg i FN ,

njihov zbroj je jednak nuli uteg miruje.
Inercijalni i neinercijalni sustavi PZ - (inercijalni promatra) - za njega se uteg giba
jednoliko ubrzano po pravcu. Djeluju sile Fg i FN koje vie ne lee na istom pravcu. Rezultanta tih sila je razliita od nule a to znai da se uteg giba jednoliko ubrzano: FR 0 ma = FR .
PT - (neinercijalni promatra) za njega uteg miruje.

On zapaa sile meudjelovanja Fg i FN ija je rezultanta FR 0 , tj. ne vrijedi I Newtonov zakon. Dakle, uteg mase m miruje a ukupna sila na njega je razliita od nule?! To se protivi II N. Z. Da li odbaciti Newtonove zakone ili modificirati pojam sile? Rjeenje: promatra u neinercijalnom sustavu uvodi novi tip sile virtualnu silu tj. inercijalnu silu Fi = ma . Inercijalna sila je po veliini (modulu) jednaka umnoku mase tijela i ubrzanja sustava Fi = ma , a po smjeru suprotna od smjera ubrzanja sustava. Zbroj inercijalne sile Fi i rezultante FR je jednak nuli Fi + FR = 0 . Sada smo ponovo uspostavili valjanost I N. Z., a takoer i II N. Z. Valja uoiti da sila Fg opisuje meudjelovanje utega i Zemlje. Slino, sila FN opisuje meudjelovanje utega i niti. Koje tijelo djeluje na uteg inercijalnom silom Fi ? Nema takvog tijela. To znai da inercijalna sila nema protusilu. Time je naruen III N. Z. On ne vrijedi u neinercijalnom referentnom sustavu.
27
Ako se promatra nalazi u rotirajuem sustavu (jednoliko kruenje) tada e on osim sile Fe (elastine sile rastegnute opruge) morati uvesti inercijalnu silu Fi koju esto nazivamo centrifugalnom silom Fcf , a trebalo bi preciznije centrifugalna inercijalna sila Fcfi . Vrijedi
Fcfi =
mv 2 i usmjerena je od sredita vrtnje. R
Uvodi ju samo promatra koji rotira zajedno s tijelom PR (neinercijalan sustav). Za promatraa na Zemlji PZ (koji je u inercijalnom sustavu) centrifugalna inercijalna sila Fcfi ne postoji!
I. 7. Opi zakon gravitacije

a) Keplerovi zakoni
1 Planeti se oko Sunca gibaju po elipsama. U jednom od arita je Sunce.
2 U jednakim vremenskim intervalima spojnica Sunca i planeta prebrie jednake povrine. 3 Za svaki planet je omjer kvadrata ophodnog vremena T i kuba njegove srednje udaljenosti od Sunca R jednak konstanti: 4 2 s2 T2 = konst. Vrijednost konstante se moe izraunati: konst = = 2.97 1019 3 . MS m R3 Za sve planete je ovisnost njihova ubrzanja ap o udaljenosti od Sunca r sljedeeg oblika:
ap =
MS r2 mp M S r2
, - gravitacijska konstanta
Na planet djeluje gravitaciona sila
Fp = ma p =
Newton uz pretpostavku postojanja sile ovakve vrste izmeu Zemlje i Mjeseca uspjeva objasniti gibanje Mjeseca oko Zemlje. Newton 2222222 generalizira: Bilo koja dva tijela masa m1 , odnosno m2 na razmaku r (dimenzije tjela su zanemarive u odnosu na taj razmak tj. smatramo ih materijalnim tokama ili kuglama) se meusobno privlae gravitacionom silom
F =
je gravitacijska konstanta i dobivena je mjerenjem. Drimo da je svagdje u svemiru

vrijednost gravitacijske konstante jedna te ista:
m1m2 r2
- opi zakon gravitacije
= 6.67 1011
Nm 2 kg 2
Gravitaciona sila je proporcionalna umnoku masa tijela i obrnuto proporcionalna kvadratu udaljenosti izmeu tih tijela.
28
b) gravitaciono polje To je prostor oko masivnog tijela M, u kome se osjea gravitaciono djelovanje tog tijela. Za opisivanje polja uvodimo nekoliko veliina: b1) jakost gravitacionog polja, g m - probna masa F - sila s kojom u datoj toki na probnu masu m djeluje tijelo mase M
g=
F - jakost gravitacionog polja u datoj toki (u kojoj se m
nalazi probna masa). Ovisi samo o poloaju toke i o tijelu koje stvara polje M. Karakteristika toke polja
[g] =
[F ] = N = m [ m] kg s 2
- to je ubrzanje (dakle, jakost gravitacijskog polja u nekoj toki prostora
valja shvatiti kao ubrzanje koje e materijalna toka doivjeti u toj toki polja!) Ukoliko je tijelo M sferno (dakle kugla) ili tokasto onda je grav. sila jednaka F = jakost grav. polja jednaka je g =
mM ,a r2
M . r2
b2) gravitacioni potencijal Dovodimo iz probnu masu m u toku 1 u gravitacijskom polju tijela M. Pritom gravitaciona sila izvri rad W1 (naime tijelo M privlai probnu masu m), tj. u toki 1 probna masa m raspolae potencijalnom gravitacionom energijom koja je tim vea to je vea masa m. Vrijedi E pg ~ m . Relacijom
1 =
E pg1 m
se definira gravitacijski potencijal tijela M u toki u kojoj se nalazi probna masa m.
toki Jedinica gravitacijskog potencijala jednaka je Jkg1:
[ ] =
[E] = J . [ m] kg
Potencijalna
gravitacijska energija proizvoljnog tijela mase m u gravitacijskom potencijalu (koji potjee od drugih tijela) jednaka je E pg = m . Gravitacijski potencijal sfernog (ili tokastog) tijela mase M jednak je (r ) = Potencijalna gravitacijska energija jednaka je E pg (r ) =
M . r
mM gdje smo uzeli da je r
E pg () = 0 (time smo odredili proizvoljnu konstantu u potencijalnoj energiji). Ovaj izraz

prelazi u poznati oblik E pg = mgh E pg = mgh koji vrijedi za proizvoljno tijelo mase m na udaljenosti h od povrine planete koja ima ubrzanje sile tee jednako g.
b3) kozmike brzine prva: vI To je brzina s kojom treba izbaciti u horizontalnom smjeru tijelo da ono postane satelit datog objekta:
Fg = Fcp mg =
mvI2 to povlai vI = gR R
29
druga: vII To je brzina kojom treba vertikalno izbaciti neko tijelo (s povrine planete) pa da ono ode u , tj. oslobodi se gravitacijskog polja. Izraz za drugu kozmiku brzinu dobijemo iz zakona ouvanja energije (ZOE):
Ek 1 + E pg1 = Ek + E pg = 0
2 mvII mM =0 R 2 M vII = 2 = 2 gR = 2vI R
I. 8. Hidrostatika i hidrodinamika
Fluidi: Tekuine: Plinovi: - tekuine i plinovi - malo stlaive, mogu tei tj. lako mijenjaju oblik - lako mijenjaju obujam i oblik. To su nakupine molekula (atoma) na sluajan nain rasporeenih koje se dre na okupu slabim silama.
a) pritisak i tlak Silu F koja djeluje na neku povrinu veliine A nazivamo silom pritiska ili kratko pritiskom. Tlak definiramo kao skalarnu veliinu p =
F . Ako je okomita komponenta sile konstantna A
na cijeloj povrini onda moemo pisati
p=
F A
Tlak je omjer normalne komponente F sile koja djeluje na povrinu kojoj je plotina A. Jedinica za mjerenje jednaka je 1 Pa:
[ p] =
[F ] = 1 N [ A] m 2
1Pa , Paskal
Atmosferski tlak 1 atm = 1.013 105 Pa

a1) Pascalov zakon Vanjska sila djeluje na fluid (tekuinu) (povrinska sila F) plotina klipa A. Tlak kojeg povrinska sila F uzrokuje u toki 1 iznosi
p1 =
F A
Mjerimo li tlakove u preostalim oznaenim tokama dobivamo p1 = p2 = p3 = p4 = p5 = p6 - Pascalov zakon Kad djeluju samo povrinske sile tlak u svim tokama unutar tekuine je jednak. Drugim rijeima, tlak kojeg stvaraju povrinske sile prenosi se bez izmjena u svaku toku tekuine. primjena hidraulini tijesak Da bi sile bile u ravnotei tlakovi u svim tokama tekuine moraju biti jednaki tj. p1 = p2 to povlai
F1 F2 = . A1 A2
30
a2) tekuina pod djelovanjem sile tee hidrostatski tlak U cilindrinoj posudi baze A imamo mirnu tekuinu gustoe i visine h i konstantne temperature. Tekuina se nalazi u gravitacionom polju jakosti g. Na dno posude e djelovati sila teina tekuine jednaka sili tei Fg .
Tlak na dno posude uzrokovan teinom tekuine iznosi
mg A h g = i zove se hidrostatski tlak. A A A hidrostatski tlak: ph = gh ph = Fg =

ovisi o: - gustoi fluida - jakosti gravitacijskog polja - dubini ispod povrine fluida Uzme li se u obzir da na povrinu fluida djeluje npr. atmosferski tlak pa , tada je na dubini h ukupan tlak jednak
p = pa + ph = pa + gh
b) Sila uzgona Fu . Arhimedov zakon Kad se vrsto tijelo uroni u tekuinu sa svih strana tekuina tlai njegovu povrinu. Kako je tlak na veoj dubini vei, pojavljuje se rezultantna sila koja djeluje na tijelo suprotno od smjera sile tee tj. uvis. Tu silu nazivamo silom uzgona Fu .
Radi jednostavnosti pogledajmo silu na vertikalno uronjeni kvadar visine h i baze A. Sile F3 i
F4 jednake su po iznosu, ali su suprotne orijentacije tj. F3 + F4 = 0 . Isto tako F5 + F6 = 0 .

Rezultantna sila (sila uzgona) je
Fu = F2 F1 = p2 A p1 A =
= gh2 A gh1 A = = gA(h2 h1 ) = gAh Fu = gV - sila uzgona - gustoa fluida

g - jakost gravitacionog polja V - volumen istisnutog fluida (ili uronjenog dijela tijela V = A h) Uoimo da je: V = m masa istisnutog fluida Fu = mg - teina istisnutog fluida
Arhimedov zakon: Tijelo uronjeno u tekuinu prividno gubi na svojoj teini onoliko koliko tei istisnuta tekuina. plivanje tijela u fluidu: Fu > Fg - tijelo ispliva na povrinu
f - gustoa fluida t - gustoa tijela f gV > t gV f > t - uvjet plivanja
31
lebdjenje tijela u fluidu: Fu = Fg - tijelo ostaje na datoj dubini
f = t - uvjet lebdjenja
tonjenje tijela u fluidu: Fu < Fg - tijelo tone
f < t - uvjet tonjenja
c) dinamika fluida Promatramo tok idealnog fluida: - pretpostavljamo da nema viskoznosti (unutarnjeg trenja) - tok je stacionaran (laminaran) tj. putanje djelia fluida se ne sijeku - zamiljamo da je fluid konstantne gustoe, tj. ne moe se stlaiti c1) jednadba kontinuiteta (neprekidnosti) Tekuina prolazi laminarno kroz cijev promjenjivog presjeka. Definiramo maseni protok kroz neki presjek kao masa tekuine m koja za vrijeme t proe kroz popreni presjek A cijevi na crteu:
Slino, uvodi se volumni protok kao obujam fluida V koji za vrijeme t proe kroz popreni presjek A cjevi na crteu:
m t kg [ qm ] = 1 s qm =
Veza izmeu tih veliina je oblika qm = qV . Izvod jednadbe kontinuiteta: Pri stacionarnom toku nestlaivog fluida, za vrijeme t kroz presjek A1 protee masa
V t m3 [ qV ] = 1 s qV =
m1 = A1 v1t
Ista takva masa mora proi i kroz presjek A2 zbog nestlaivosti
m2 = A2 v2 t Mora biti m1 = m2 (tekuina ne istjee iz cijevi osim na poetku i na kraju cijevi). Slijedi A1 v1t = A2 v2 t
Jednadba kontinuiteta je oblika
A1v1 = A2 v2
ili openito A v = konst.
32
To moemo iskazati i preko volumnog protoka
qV =
tj.
A vt = Av t
qV = konst.
Jednadba kontinuiteta nam kae da je volumni protok du cijevi konstantan. c2) Bernoullijeva jednadba Povezuje tlak unutar fluida s njegovom brzinom i poloajem u gravitacionom polju.
p1 - statiki tlak s kojim fluid s lijeve strane djeluje na presjek A1 p2 - statiki tlak s kojim fluid s desne strane djeluje na presjek A2
Za vrijeme t volumen
V1 = A1 v1t
se premjesti s poloaja h1 i brzine v1 na mjesto volumena
V2 = A2 v2 t = V1 V na poloaju h2 i brzine v2 .
Taj premjetaj su izvrile sile pritiska, koje su pritom izvrile rad
W = p1 A1 v1t p2 A2 v2 t = = ( p1 p2 ) V
Izvreni rad je rezultirao promjenom kinetike energije
Ek =
m = V i promjenom gravitacijske potencijalne energije
1 2 1 2 mv2 mv1 2 2
E pg = mgh2 mgh1
33
Kako je rad sila pritiska jednak promjeni mehanike energije
W = Ek + E pg 1 2 1 ( p1 p2 ) V = v2 v12 + gh2 gh1 V 2 2 1 1 1 2 1 p1 + v12 + gh1 = p2 + v2 + gh2 2 2 2 2

ili
p+
1 2 v + gh = konst. - Bernoullijeva jednadba 2
Dakle, Bernoullijva jednadba opisuje injenicu da je ukupni tlak unutar tekuine koja se giba konstantan du cijevi.
U tehnikoj hidrodinamici se esto primjenjuju sljedei termini: - p statiki tlak -
1 2 v - dinamiki tlak 2 ph = gh - hidrostatski tlak 1 p + pd = p + v 2 - hidrodinamiki tlak 2
pd =
Ozbiljni fiziari se obino mrte na te termine!

Torricellijeva formula istjecanja tekuine U posudi, poprenog presjeka A1 , imamo idealnu tekuinu do visine h. Kojom brzinom e
tekuina istjecati kroz mali otvor A2 na dnu posude? Kako je
A2 A1
iz jednadbe kontinuiteta slijedi
v1 A2 = v1 v2 A1
v2 v
tj. uzimamo da je brzina sputanja nivoa tekuine u posudi zanemariva. Bernoullijeva jednadba
1 1 02 + gh = pa + v 2 + g 0 2 2 v = 2 gh - Torricellijeva formula istjecanja
pa +
9. Rotacija krutog tijela

a) rotacija krutog tijela oko fiksne osi Kruto tijelo ne moe se deformirati. Udaljenosti izmeu bilo koje dvije estice tog tijela se ne mijenjaju tokom vremena. Pri rotaciji oko fiksne osi 0 sve estice imaju jednaku kutnu brzinu . i-ta estica ima pritom kinetiku energiju
mi vi2 2 vi = ri Eki =
34
Eki = Ekr =
1 mi ri 2 2 2
Ukupna kinetika energija krutog tijela (energija rotacije):
1 1 1 m1r12 2 + m2 r22 2 + ... + mi ri 2 2 + ... 2 2 2 1 = mi ri 2 2 2 i

Definiramo moment tromosti (inercije):
I = mi ri 2
i
To je mjera tromosti tijela u odnosu na rotaciju:
[ I ] = [ m] v 2 = kgm2
Ekr =
1 2 I 2
Kinetika energija rotacije:
Momenti tromosti za neka tijela: prsten (cilindrina ljuska)
I CM = MR 2
valjak (cilindar) i disk
I CM =
1 MR 2 2
tap (oko CM)
I CM =
1 ML2 12
tap (oko jednog kraja)
1 I CM = ML2 3
kugla
I CM =
2 MR 2 5
sfera
I CM =
2 MR 2 3
35
a1) Steinerov pouak (teorem o paralelnim osima) Usporedimo li momente tromosti tijela za dvije meusobno paralelne osi vrtnje (neka jedna od njih prolazi kroz centar mase CM tijela) koje su na razmaku d, tada vrijedi Steinerov pouak
I 0 = I CM + Md 2
a2) Moment sile, M moment sile M definiramo kao M=kF gdje je k krak sile (najkraa udaljenost od osi vrtnje do pravca djelovanja sile) F veliina (modul) sile
[ M ] = [ k ][ F ] = m N
M =r F
Openita definicija preko vektorskog produkta
r - radijus vektor spaja os vrtnje s hvatitem sile

Modul tog vektora je
M = rF sin = povrina paralelograma M = kF k sin = r sin = k r
Smjer momenta se odreuje pravilom desne ruke: Prstima pokazujemo smjer preklapanja prvog faktora ( r ) na drugi ( F ). Tada palac pokazuje smjer momenta sile M .
Uvjet ravnotee obzirom na rotaciju (vrtnju) tijela:
M1 + M 2 + M3 = 0
tj.
M1 = M 2 + M 3
ili
k1 F1 = k2 F2 + k3 F3
Zbroj svih momenata sila u odnosu na datu os mora biti jednak nuli! Uoimo da je to nuno ali ne i dovoljno da bi tijelo bilo u statikoj ravnotei. Tijelo je u statikoj ravnotei ako je zasebno zbroj svih sila i zbroj svih momenata tih sila oko neke osi jednak nuli. a3) veza izmeu momenta sile i kutne akceleracije mi - masa i-tog djelia
Fit - tangencijalna komponenta sile koja djeluje na i-ti

djeli tijela Ta komponenta dovodi do tangencijalne akceleracije
Fit = mi ait
Moment te sile u odnosu na centar vrtnje 0 je
M = M i = mi ri 2 i i
tj.
M=I .
36
a4) Rad, snaga i energija rotacionog gibanja
W = F s = ( F sin ) s = = ( F sin ) r = M
Rad pri malom pomaku s , tj. malom zakretu jednak je W = M Trenutna snaga jednaka je
P=
W =M otkuda slijedi P = M . t t 1 2 1 2 I1 I 2 2 2
Ukupan rad vanjskih sila jednak je promjeni kinetike rotacione energije:
Wtr = EKR1 EKR 2 =
b) kotrljanje i moment koliine gibanja Kod kotrljanja tijela, os rotacije vie nije fiksirana u prostoru.
vCM =
s R = = R - uvjet istog kotrljanja t t
Kotrljanje se moe shvatiti kao kombinacija iste translacije i iste rotacije. Pogledajmo:
Ukupna kinetika energija valjka, mase M i radijusa R, koji se kotrlja moe se zapisati u obliku
EK =
1 I P 2 2
I P - moment tromosti valjka s obzirom na trenutnu os vrtnje (oko toke P) I P = I CM + MR 2 1 1 EK = I CM 2 + M ( R ) 2 2 2 1 1 2 EK = I CM 2 + MvCM 2 2

To je zbroj rotacione kinetike energije oko centra mase
1 I CM 2 2
i translacione kinetike energije centra mase
1 2 MvCM 2
37
Dario Mi i
Fizika II
II. TOPLINA
Temperatura mjera za stupanj zagrijanosti nekog tijela. Jedinica za temperaturu je kelvin, K. Unutranja energija (U) zbroj kinetikih i potencijalnih energija svih estica koje tvore dano tijelo (mjerene u odnosu na sustav referencije u odnosu na koji tijelo miruje).
U = ( Eki + E pi )
i =1
Koliina topline (Q) Dio unutranje energije koji prelazi s jednog tijela na drugo tijelo.
1. TERMIKO RASTEZANJE
Promjene dimenzija tijela uzrokovane promjenom temperature tijela.
a) Linearno rastezanje
tap (metalni) duljine l0 na temperaturi t0 . Produljenje zbog promjene temperature je l = lt l0 .
Iz pokusa je zakljueno da je: l ~ t = t t0
l ~ l0 l ovisi o vrsti tvari

To je obuhvaeno relacijom
l = l0 t
gdje je termiki koeficijent linernog rastezanja. Jedinicu za dobivamo iz relacije
=
Slijedi [ ] =
l 1 l0 t
m 1 1 = K 1 = 0C 1 . m K K
lt = l0 (1 + t )
Linearno rastezanje raunamo iz
Za metale je ~105 K 1 . esto se uzima
t0 = 0C
t = t 0 = t pa je gornja relacija oblika
lt = l0 (1 + t )
b) Volumno rastezanje
Zamislimo metalni kvadar stranica a0 , b0 , c0 na temperaturi Na temperaturi t > t0 kvadar je oblika
t0 .
c0
ct
grijanje kvadra
b0 a0
bt at
Njegov obujam je Vt = at bt ct .
Njegov obujam je V0 = a0b0 c0 .
38
Pretpostavljamo da se kod grijanja (hlaenja) kvadar jednako rastee (stee) u svim smjerovima. Tada imamo
Vt = at bt ct = a0b0 c0 (1 + t ) =
3
= V0 1 + 3 t + 3 ( t ) + ( t )
2
Zanemarujemo lanove s 2 i 3 u odnosu na lan s . Dobivamo
Vt = V0 (1 + 3 t )
Uvodi se oznaka za termiki koeficijent volumnog rastezanja = 3 pa imamo
Vt = V0 (1 + t )
ili za
t0 = 0C
Vt = V0 (1 + t ) .
2. IZMJENA TOPLINE. AGREGATNA STANJA

a) Izmjena topline
Dva tijela na razliitim temperaturama izmjenjuju toplinu: - voenjem (lica u aju) - konvekcijom (zagrijavanje zraka u sobi radijatorima) - zraenjem (sunanje) Toplina s tijela vie temperature t1 prelazi na tijelo nie temperature t2 dok ne nastupi termodinamika ravnotea. U termodinamikoj ravnotei tijela imaju meusobno jednaku temperaturu .
Koliina topline (Q) koju neko tijelo moe predati (ili primiti) ovisi o masi tijela (m), razlici poetne i konane temperature (t) i vrsti tijela. Vrstu tijela opisujemo specifinim toplinskim kapacitetom (c). To se moe zapisati u obliku Qm t = t c odnosno Q = m c t.
Pogledajmo gornji crte:
Q1 = m1c1t1 je koliina topline koju predaje prvo tijelo Q2 = m2 c2 t2 je koliina topline koju primi drugo tijelo U zatvorenom sustavu (idealnom kalorimetru) je energija ouvana: Q1 = Q2 to jest (Richmanovo pravilo smjese) m1c1 (t1 ) = m2 c2 ( t2 ) . Q . Jedinicu za specifini toplinski kapacitet dobivamo iz c = m t J Slijedi [ c ] = 1 . kgK
39 Pripreme za razredbene ispite
b) Promjena agregatnih stanja
vrsto stanje: - amorfno neureen raspored atoma - kristalno ureen raspored atoma Za kristale je karakteristino da prelaze u tekue stanje pri odreenoj temperaturi temperatura talita.
Npr. komad leda poetne temperature 50C se zagrijava:
Kad se led zagrije do 0C, primio je koliinu topline
QL = mL cL ( 0C t L )
Ako se toplina i dalje dovodi led se pone taliti temperatura ostaje ista 0C istodobno postoje i led i voda. Da bi se sav led pretvorio u vodu treba dovesti koliinu topline (latentna toplina taljenja) QL ,talj = mL Ta energija se troila na kidanje veza izmeu molekula leda
QL , talj mL J . kg
(specifina toplina taljenja),
Jedinica za specifinu toplinu taljenja je [ ] = 1
Ako se toplina i dalje dovodi, nastala voda se zagrijava do 100C. Primljena toplina je QV = mV cV (100C 0C ) . Uz daljnje dovoenje topline, voda poinje isparavati temperatura se ne mijenja (1000C) istodobno postoji i voda i para. Da bi se sva voda pretvorila u vodenu paru treba dovesti koliinu topline
QV , isp = mV r
r specifina toplina isparavanja vode.
(latentna toplina isparavanja)
Ako se toplina dovodi i nakon to je sva voda isparila, vodena para se poinje zagrijavati QP = mP cP ( t P 100C ) . 40
Ukupna koliina topline dovedena tijekom ovog procesa je Qi f = QL + QL , talj + QV + QV , isp + QP gdje i f oznaava proces prijelaza iz poetnog stanja (i, led) u konano stanje (f, para).
3. PONAANJE IDEALNIH PLINOVA. PLINSKI ZAKONI

Na makroskopskoj skali plinovi: Na mikroskopskoj skali: - lako mijenjaju obujam - ispunjavaju itavu posudu - estice plina su slabo meusobno vezane - gibaju se kaotino
Stanje plina odreujemo makroskopskim parametrima: - masom, m (ili brojem estica, N) - tlakom, p - temperaturom, t (T) - obujmom, V Za datu koliinu plina (m = konst.) ostali parametri su meusobno povezani relacijom
f (p, V, t) = 0
(jednadba stanja plina)
a) Izobarni (Gay-Lussacov) zakon: p = konst.

Pokusom je utvreno: Zagrijavamo li plin, da bi tlak ostao nepromijenjen moramo poveati volumen. Nadalje, iz pokusa slijedi V t V V1
to se moe obuhvatiti relacijom
V = V1 t
1 . Valja uoiti da je konstantan za 273.15C sve idealne plinove. Obzirom da je V = V2 V1 i t = t2 t1 , moemo pisati
gdje je temperaturni koeficijent irenja plina =
V2 = V1 (1 + t ) . V2 = V1 (1 + t2 )
esto se uzima t1 = 0C t = t2 0 = t2 pa je gornja relacija oblika ili za proizvoljnu temperaturu t
Vt = V1 (1 + t ) Vidimo da je V linearna funkcija temperature. Grafiki prikaz te ovisnosti dat je na crteu:
V V 1 , t,C
0
Na t = 273,15C volumen idealnog plina iezava: V-273.15 = 0.
V 1 -273.15 0
273,15C se uzima za ishodite apsolutne skale temperature (Kelvinova skala). Dakle, veza izmeu Kelvinove i Celzijusove skale temperature je oblika
T(K) = t(C) + 273,15.
41
Pri prijelazu na Kelvinovu skalu izraz V2 = V1 (1 + t2 ) poprima oblik
V V V2 V1 = = konst 1 = 2 . T1 T2 T2 273,15
Navedenu ovisnost nazivamo izobarnim zakonom (Gay Lussacov zakon) a moemo ga zapisati u obliku
V = konst , p = konst. T
Grafiki prikazi u (V, T), (V, p) i (T, p) ravnini su dati na crteima:
V,T dijagram
V,p dijagram
T,p dijagram
izobara
0
izobara p
izohora
0
b) Izohorni (Charlesov) zakon: V = konst. (izovolumni)

Pokusom je utvreno:
p t p p1
To se moe obuhvatiti relacijom p2 = p1 (1 + t ) , (Charlesov zakon) odnosno ako je t1 = 0C ta relacija poprima oblik p2 = p1 (1 + t2 ) . U skali apsolutne temperature taj zakon poprima oblik (Charlesov zakon)
p1 p2 ili = T1 T2 p = konst. ili T

p = konstT
p,T dijagram
p,V dijagram
T T,V dijagram
izohora
0
izohora V
izobara
0
c) Izotermni (Boyle-Mariotteov) zakon: T = konst.

Pokusom je utvreno:
p
1 V
tj. obrnuta proporcionalnost tlaka i volumena to se moe zapisati u obliku
p1V1 = p2V2
odnosno p V = konst.
d) Jednadba stanja idealnog plina

Ukoliko se sve tri veliine stanja plina p, V, T mijenjaju istodobno (uz konstantnu masu plina, m), kombinacijom gornjih zakona moe se pokazati da su poetne i konane vrijednosti tih veliina meusobno povezane p1V1 p2V2 relacijom: , m = konst = T1 T2 imamo jednadbu stanja plina: 42
Ta relacija se moe zapisati krae (jednadba stanja plina) pV = konst. T Konstanta na desnoj strani ovisi o broju estica plina N pa je moemo napisati u obliku: konst = k B N J gdje je k B = 1,38 1023 Boltzmannova konstanta. Dakle, jednadbu stanja plina moemo K zapisati i u obliku pV = N k B T Definira se koliina tvari (mnoina tvari) relacijom
n=
N m V = = N A M VM
gdje je N A = 6, 023 1023 mol 1 Avogadrov broj, M molarna masa i VM molarni volumen. Jedinica koliine tvari je [n] = 1 mol (osnovna jedinica SI sustava jedinica). Rabei tu definiciju jednadba stanja plina se moe napisati u obliku:
pV = n k B N A T.
Uvodi se univerzalna plinska konstanta R = k B N A = 8,314 zapisuje u obliku

pV = n R T
J pa se jednadba stanja Kmol
ili
pV = m RT . M
Gustou plina
m V moemo (rabei jednadbu stanja plina) zapisati u obliku
pM . RT
e) Daltonov zakon parcijalnih tlakova

Ako u nekoj posudi imamo smjesu idealnih plinova (koji kemijski ne reagiraju) tada je ukupni tlak smjese jednak zbroju parcijalnih tlakova komponenata:
pu = p1 + p2 + p3 + ...
gdje je pi tlak i te komponente u posudi kad nema ostalih komponenata (parcijalni tlak ite komponente). Jednadba stanja smjese ima oblik
pu V = n R T
pri emu je n pokrata za ukupan broj molova (mnoine) smjese

n = n1 + n2 + n3 + ...
43
f) Molekularno-kinetiki model idealnog plina

1827. Brown je promatrao gibanje zrnaca peluda u kapljici vode. Ustanovio je da je putanja zrnaca peluda (priblino) oblika kao na crteu.
Vidimo da je putanja gibanja zrnca peluda nasuminog oblika. Kae se da je gibanje zrnca kaotino. Pitanje je zato je to tako? Odgovor su dali Einstein i Smoluhovski 1905. Neobian oblik putanje zrnca peluda uzrokovan je kaotinim gibanjem molekula vode.
Na slian nain se i pojava difuzije plina kroz neki medij (npr. kroz drugi plin, tekuinu ili krutinu) objaanjava kaotinim gibanjem molekula plina kroz taj medij.
Izvod temeljne jednadbe molekulsko-kinetike teorije idealnog plina, p =
1N m1vs2 3V
Pretpostavke: 1 estice plina su materijalne toke mase m1 koje se gibaju kaotino. 2 Meudjelovanje izmeu estica zanemarujemo. 3 Sudari izmeu estica (za koje drimo da su rijetki) te sudari estica sa stijenkama posude su elastini. 4 Broj estica, N, je ogroman ( 1023 ) i estice se gibaju u skladu s Newtonovim zakonima.
a
vs
a a
Neka se estice plina nalaze u kocki stranice a (i obujma V = a3) te neka se gibaju meusobno jednakom prosjenom brzinom kojoj je veliina vs. Zanemarujemo meudjelovanje plina s okolnim tijelima tj. gledamo plin u ravnotenom stanju kao zatvoreni sustav. Zbog toga je 1 1 1 valjano oekivati da se N molekula giba lijevo-desno, N molekula giba gore-dolje i N 3 3 3 molekula giba naprijed-natrag (zbog ravnopravnosti smjerova u 3D prostoru).
Promatramo desnu (iscrtkanu) stjenku (koja ima beskonanu masu u odnosu na jednu molekulu). Pri sudaru sa stjenkom molekula promjeni koliinu gibanja za p = m1vs ( m1vs ) = 2m1vs . To se dogodi za vrijeme t koje moemo nadomjestiti vremenom izmeu dva 2a . uzastopna sudara molekule s istom stjenkom t = vs
m1
vs vs
m1
Sila s kojom na stjenku djeluje jedna molekula pri sudaru je p 2m1vs m1vs 2 . f1 = = = 2a t a vs
Ukupna sila na stjenku kad djeluje
1 N molekula je 3
1 1 mv 2 Fu = Nf1 = N 1 s . 3 3 a
Tlak na stjenku kojeg uzrokuju molekule jednak je
1 m1vs 2 N F 1 1 p = u = 3 2 a = N 3 m1vs 2 S a 3 a Obzirom da je obujam kocke V = a 3 slijedi
44
p=
1N m1vs 2 . 3V
Dakle, dobili smo da je tlak razmjeran koncentraciji molekula (ukupan broj molekula po N obujmu posude) p ~ . S druge strane, prosjena kinetika energija jedne molekule je V 1 Ek = m1vs 2 pa se izraz za tlak moe napisati kao 2 2N p= Ek . 3V To se uobiajeno zapisuje u obliku
pV =
2 NEk 3
to prepoznajemo kao jednadbu stanja plina. Dakle, time smo izveli jednadbu stanja idealnog plina. Unutarnja energija idealnog plina kojega ine N molekula koje se translacijski gibaju u posudi volumena V (a koje meusobno ne meudjeluju) jednaka je zbroju svih kinetikih energija translacije tih molekula U = NEk . Rabei izraz za unutarnju energiju jednadba stanja se moe zapisati u obliku 2 pV = U 3 Usporedimo li eksperimentalno poluenu relaciju pV = k B NT i teorijski izvedenu jednadbu 2 NEk zakljuujemo da vrijedi 3 3 Ek = k B T . 2 U koordinatama (T, E k ) graf ovisnosti srednje kinetike energije molekule o apsolutnoj temperaturi idealnog plina je pravac koji prolazi kroz ishodite sustava: stanja plina pV =
Srednja kinetika energija molekula idealnog plina ovisi samo o temperaturi (a ne o vrsti estica). Ova relacija omoguuje definiciju temperature. Temperatura je mjera srednje kinetike energije molekula. Primjetimo da se unutarnja energija idealnog plina moe zapisati na sljedee naine:
U = NEk =
Obzirom da je masa plina jednaka zbroju masa pojednih molekula m = N m1 , relacija za tlak p= 1N m1vs 2 se moe zapisati preko gustoe plina 3V 1m 2 1 p= vs = vs 2 . 3V 3
3 3 k B NT = nRT . 2 2
45
4. TERMODINAMIKA
Mnotvo je termodinamikih sustava: ljudsko tijelo, nogometna lopta, zvijezda, njiva, aa u kojoj se nalazi voda ili aa u kojoj se nalazi zrak (za koju pogreno kaemo da je prazna), ... Radi jednostavnosti ograniavamo se na plinove male gustoe. Stanje takvog plina u (p, V) koordinatama prikazujemo jednom tokom. To znai da je plin opisan datom vrijednou tlaka kada se nalazi u posudi datog obujma u termodinamikoj ravnotei. Kaemo da su tlak i obujam veliine stanja plina. Slino su temperatura i koliina plina veliine stanja plina. Promjenu vrijednosti veliina stanja plina moemo ostvariti meudjelovanjem plina i okolia. Prijelaz iz poetnog stanja plina P u konano stanje K moe se ostvariti na neizmjerno razliitih naina (vidi crte). Kod toga uzimamo da su sva meustanja ravnotena tako da se u (p, V) dijagramu dobiju krivulje kao na crteu. Ako se stanja plina P i K meusobno podudaraju onda govorimo o krunom procesu koji je plin izvrio pod utjecajem okolia. Unutarnja energija plina moe se promijeniti izmjenom energije s okoliem u obliku rada i topline.
a) Rad plina pri termodinamikim procesima

Neka je p = konst (izobarni proces). Uzmemo posudu s klipom (motri crte) kojemu je plotina jednaka A. Neka je tlak plina u posudi, p, jednak vanjskom tlaku. Plin djeluje na klip silom F = p A. Neka okoli (toplinski spremnik) predaje plinu koliinu topline Q tako da je plin u svakom trenutku u stanju ravnotee s tlakom p. Kod toga plin djeluje na klip i pomakne ga za udaljenost s. Obujam plina se pritom promjenio za V = V2 V1 = A s . Rad kojega je plin izvrio u tom procesu jednak je W = F s = p A s. Dakle, rad u izobarnom procesu jednak je W= pV. Grafiki prikaz izobarnog procesa u (p, V) ima oblik prikazan na crteu:
Rad je brojano jednak povrini ispod pV-dijagrama.
Neka je V = konst (izohorni proces). Neka je plin u zatvorenoj posudi nepromjenjivog obujma. Ako plin preda koliinu topline Q okoliu, onda se tlak i temperatura plina smanje. Rad plina kod tog procesa jednak je nuli. V = 0 W = 0.
46
Neka je T = konst (izotermni proces). Neka je plin u kontaktu s toplinskim spremnikom konstantne temperature, T. Ako plin poveava obujam onda se tlak plina smanjuje (crte). Dakle, plin vri rad koji je numeriki jednak plotini ispod izoterme. Pomou integralnog rauna dobiva se V W = n RT ln 2 . V1
b) Prvo naelo termodinamike

Kazali smo da se unutarnja energija termodinamikog sustava moe promjeniti u procesu meudjelovanja sustava i okolia: izmjenom topline Qi f s okoliom i vrenjem rada, Wi f . Pitanje je koji je oblik zakona o sauvanju energije plina i okolia. Ukupna energija plina i okolia je, naravno, konstantna (ouvana). Energija samog plina moe se mijenjati poveavati ili smanjivati. Promjena unutarnje energije plina opisana je relacijom (prvo naelo termodinamike) Qi f = U + Wi f . Sve tri veliine su algebarske i potrebno je uvesti dogovor o njihovom predznaku. Uobiajeni dogovor je: Q > 0 kada sustav prima toplinu od okolia! W > 0 kada sustav vri rad na okoliu!
b1) Adijabatski proces

Ukoliko sustav pri procesu ne izmjenjuje toplinu s okolinom tj. Q = 0 proces nazivamo adijabatskim (npr. eksplozije su priblino adijabatske). Iz prvog naela termodinamike slijedi: U = W . Ako se idealni plin adijabatski iri tj. V > 0, tada plin vri pozitivan rad, tj. W > 0, pa gornji izraz povlai U = W < 0 tj. plinu se smanjuje unutarnja energija. Kako je za idealni plin U T, plin se pri adijabatskom irenju hladi. Veza izmeu tlaka i volumena u adijabatskom procesu je opisana izrazom
p1V1 = p2V2
> 1. CV Molarni specifini toplinski kapacitet pri konstantnom tlaku, Cp, odnosno pri konstantnom volumenu, Cv, definiraju se relacijama 1 Qi f 1 Qi f Cp = . odnosno CV = n t V n t p
gdje je adijabatski eksponent =
Cp
U (p, V) dijagramu vidi se (motri crte) da je adijabata ( pV = konst ) strmija od izoterme ( pV = konst )! Drugim rijeima, adijabatski koeficijent je vei od jedinice.
47
c) Toplinski strojevi
U bitnom, toplinski stroj se sastoji od tri dijela (tri tijela): (i) topliji spremnik (spremnik vie temperature, Tv ; npr. loite parnog kotla) (ii) radno tijelo (npr. vodena para) (iii) hladniji spremnik (spremnik nie temperature, Tn ; npr. zrak)
T v Qv Qn Tn W
Naelo rada toplinskog stroja: Topliji spremnik preda radnom tijelu toplinu Qv. Radno tijelo izvri proces (najee kruni proces) tijekom kojega obavi rad, W. Kod toga nije mogu kruni proces za kojeg vrijedi W = Qv (ne postoji perpetum mobile prve vrste). Dakle, iz zakona ouvanja energije slijedi da se koliina topline Qn = Qv W mora predati hladnijem spremniku.
Maksimalna korisnost, , svakog toplinskog stroja jednaka je
=
Openito vrijedi 0 < 1 .
c1) Carnotov proces
Q W Qv Qn = =1 n . Qv Qv Qv
Izmeu mnotva razliitih krunih procesa koje moe vriti radno tijelo u toplinskom stroju, opisati emo Carnotov kruni proces. U tom procesu je radno tijelo idealni plin, a proces se odvija u sljedeim koracima (motriti crte):
1 izotermno irenje iz poetnog stanja 1 u stanje 2 (pri Tv) 2 adijabatsko irenje iz stanja 2 u stanje 3 (plin se hladi od Tv do Tn) 3 izotermno sabijanje iz stanja 3 u stanje 4 (pri Tn) 4 adijabatsko sabijanje iz stanja 4 u poetno stanje 1
(plin se grije od Tn do Tv). Moe se pokazati da je Q ~ T , pa se za korisnost Carnotovog procesa dobiva
C = 1
Tn . Tv
Dakle, iskoristivost Carnotova procesa je tim vea to je omjer temperatura hladnijeg i toplijeg spremnika manji. Obzirom da je uvijek Tn > 0 (to je posljedica treeg naela termodinamike) to je, kao to smo naveli, C < 1 . Carnotov kruni proces je idealni proces kojega nije mogue izvesti u realnosti tako da za iskoristivost realnog krunog procesa, , vrijedi < C .
d) Drugo naelo termodinamike
Zakon ouvanja energije vrijedi za sve procese u svemiru. Ipak, postoje procesi koje bi se, po tom zakonu, mogli odvijati ali ih nitko dosad nije opazio. Pomislimo samo na vlanu spuvu koju ispustimo s visine H (crte). Spuva padne na tlo i ostane na njemu mirovati. Prema zakonu ouvanja energije mogu je i spontani proces u kojem bi se vlana spuva s tla vratila u poetni poloaj. Meutim takav dogaaj jo nitko nije opazio!
48
ne zapaamo
zapaamo
Mnotvo je slinih procesa (razmislite o nekima od njih). Zakljuujemo da zakon ouvanja energije ne moe objasniti zato se takvi procesi ne dogaaju. Dakle, nuno je uvesti novu fizikalnu veliinu kojom emo to moi opisati. Doista, uvedena je entropija (Clausius, 1834. godine) slijedeom relacijom:
S = Qi f T
U tom izrazu S oznaava promjenu entropije termodinamikog sustava koji u reverzibilnom (povratnom) procesu iz poetnog (i) u konano stanje (f) izmjenjuje malu koliinu topline Qi f s okoliem (drugim tijelom) pri konstantnoj temperaturi T. Jedinica za mjerenje entropije je [ S ] =1 J / K . Od kljune vanosti je statistiko znaenje entropije kao mjere mikroskopskog nereda u termodinamikom sustavu. Razmotrimo sljedei primjer:
Primjer: Neka se u zatvorenoj kutiji nalazi N =10 meusobno jednakih estica. (a) Na koliko meusobno razliitih naina moemo tih 10 estica raspodijeliti tako da ih N1 = 5 bude u jednoj polovici posude, a N2 = 5 u drugoj? (b) Na koliko meusobno razliitih naina moemo tih 10 estica raspodijeliti tako da ih N1 = 9 bude u jednoj polovici posude, a N2 = 1 u drugoj? Odgovori:
N! = 252 . N1 ! N 2 ! Svaki od ovih naina razmjetaja estica predstavlja jedno mikrostanje promatranog termodinamikog sustava. N! (b) Traeni broj naina jednak je wb = = 10 N1 ! N 2 ! U ovom sluaju je broj mikrostanja (kojim ostvarujemo zadano makrostanje N1 = 9, N2 = 1) znatno manji. Kaemo da je stanje (b) manje vjerojatno od stanja (a). Ekvivalentno je kazati da je stanje (b) ureenije od stanja (a). Rabei izraz (L. Boltzmann, 1877.) S = kB ln w 23 dobivamo S a = 7.63 10 J / K , Sb = 3.17 1023 J / K . Dakle, entropija ureenijeg sustava (b) je manja od entropije neureenijeg sustava (a).
(a) Traeni broj naina jednak je wa =
Drugo naelo termodinamike se moe iskazati na razliite, meusobno ekvivalentne, naine. Evo nekih od njih: 1. S. Carnot (1824.): Za pretvaranje topline u rad nuno je imati topliji i hladniji spremnik, pri emu je temperatura hladnijeg spremnika neophodno nia od temperature toplijeg spremnika. 2. R. Clausius (1850.): Toplina ne moe spontano prelaziti s hladnijeg tijela na toplije. 4. W. Thomson (Lord Kelvin) (1854.): Nemogu je kruni proces pri kojem bi jedini rezultat bio uzimanje topline Qv od toplijeg spremnika i njeno potpuno pretvaranje u mehaniki rad W, tj. da je Qn = 0. Ova formulacija je dobivena razmatranjem izraza za iskoristivost toplinskih strojeva kojeg smo ve naveli.
49
5. R. Clausius (1834.): Entropija se u izoliranom sustavu ne smanjuje, tj. ili ostaje nepromijenjena (povratni procesi) ili se poveava (nepovratni procesi). Dakle, S 0 . 6. L. Boltzmann (1877.): U svim spontanim prirodnim procesima termodinamiki sustav prelazi u stanje veeg nereda tj. prelazi iz manje vjerojatnih stanja u stanja vee vjerojatnosti (pogledati primjer!).
50
Dario Mi i
Fizika III
III. ELEKTROMAGNETIZAM III. 1. Elektrostatika

Plastini tap nakon trljanja o kou (ili kosu) ima sposobnost privlaenja komadia papira. tap je naelektriziran. Naelektritziranost karakteriziramo koliinom naboja Q. Jedinica za mjerenje koliine naboja: [Q] = 1C kulon Naelektrizirana tijela se ili privlae ili odbijaju.
tap
komadii papira
Postoje dvije vrste elektrinog naboja: pozitivan i negativan . to je negativno nabijeno a to pozitivno odredi se dogovorom. Uzeto je da je naboj protona pozitivan a naboj elektrona negativan! 1909. Milikan postoji najmanja koliina naboja naboj je kvantiziran e = +1.6 1019 C - elementarna koliina naboja Bilo koju koliinu naboja moemo prikazati kao: Q = N e N cijeli broj! U zatvorenom sustavu, bez obzira kakvi se fizikalni procesi unutar njega deavali vrijedi da je: Q = konst. zakon ouvanja naboja Koliina naboja je nepromjenjiva u vremenu. a) Coulombov zakon Kulon ispituje torzionom vagom o emu ovisi sila izmeu dvaju tokastih (kuglastih) naboja.
F ~ Q1 Q 2
Sila je proporcionalna umnoku naboja
F~
1 r2
Sila je obrnuto proporcionalna kvadratu udaljenosti izmeu naboja. Coulombov zakon:
FC = k0
Q1Q2 , r2
k0 =
1 4 0
9 109
Nm 2 C2
0 - dielektrinost (permitivnost) vakuuma ( 0 = 8.85 1012 N 1m 2C 2 )

Ukoliko se naboji postave u neko sredstvo (npr. vodu), tada je sila izmeu njih manja nego kad su u vakuumu. Definirajmo relativnu dielektrinost:
r =
FC k QQ > 1 tj. FC = 0 1 2 2 r r FS
Sila ima smjer radijalno od (istoimeni) ili prema (raznoimeni) naboju koji ju uzrokuje. Ako na neki naboj q < 0 (crte desno) djeluje vei broj drugih naboja (npr. Q1 > 0 i Q2 < 0), ukupna sila na naboj q se dobije vektorskim zbrajanjem pojedinih sila.
F F1
Q1+
F2 q
F = F1 + F2
51
Q2
b) elektrino polje Prostor oko nabijenog tijela poprima nova svojstva u odnosu na sluaj kada, u tom dijelu prostora, nema nabijenog tijela. Nazivamo ga elektrinim poljem. Uoimo formalnu analogiju s gravitacijskim poljem. Za njegovo opisivanje uvodimo nekoliko veliina: b1) Jakost elektrinog polja, E Svaki naboj +Q (koji openito nije tokast ili kuglast) stvara polje. Zamislimo tokasti pozitivni probni naboj q proizvoljno malog iznosa. Dovodimo li u zadanu toku T (crte) razliite probne naboje, na njih e naboj Q djelovati razliitim silama, ali e vrijediti
F1 F2 F = = ... = q1 q2 q
F1
q1
T q2
F2
+Q
to jest, taj omjer karakterizira odabranu toku T u kojoj postoji elektrino polje E jakosti
F . q To je omjer sile na probni naboj u nekoj toki (koju moemo izmjeriti dinamometrom) i koliine naboja probnog naboja. Jedinica za mjerenje elektrinog polja jednaka je E=
[E] =
[F ] = 1 N . [q] C
Ukoliko je naboj Q tokast ili kuglast onda je Coulombova sila kojom taj naboj djeluje na naboj q jednaka
Qq F = k0 2 . r Elektrino polje tokastog ili kuglastog naboja Q jednako je Q E = k0 2 . r

Dogovor o smjeru elektrinog prikazan je na crteima (desno). polja
E1+ Q+
1 2
Q E-
E2+
Ukoliko polje stvaraju dva tokasta naboja Q1 i Q2 (ili vie naboja) onda vrijedi princip superpozicije: Ukupno polje tih naboja u proizvoljnoj toki T prostora se dobije kao vektorski zbroj pojedinih polja. Uoiti: u toki T se nalazi pozitivni probni naboj na kojega djeluje ukupna sila koju moemo izmjeriti. Kada imamo podatake o sili i probnom naboju onda modul elektrinog polja izraunamo E = F/q. Elektrine silnice linije elektrinog polja To su linije kojima bi putovao probni naboj q > 0 u polju uoenog pozitivnog (+) ili negativnog naboja ().
izvor
E+ T E E-
+ Q1
E = E + + E-
Q2
ponor
52
Vektor jakosti elektrinog polja E je tangencijalan na liniju elektrinog polja u danoj toki. Gustoa linija je proporcionalna jakosti elektrinog polja na tom podruiju. Linije izviru na pozitivnom, a poniru na negativnom naboju. Linije se ne mogu presjecati! b2) elektrini potencijal, Kad se probni naboj q dovodi iz beskonanosti u neku toku polja, elektrino polje izvri rad proporcinalan s q.
E1
1
E2
W1 ~ q
Naboj q u datoj toki raspolae elektrinom potencijalnom energijom E p el .
r
Ep,el q
W q
E p el ~ q
Definiramo veliinu:
E p el q
- elektrini potencijal toke polja.
To je omjer elektrine potencijalne energije probnog naboja q u nekoj toki polja i koliine naboja tog probnog naboja. Ovisi o poloaju toke i o naboju Q koji stvara polje. Jedinica za mjerenje:
[ ] =
E p el
[q]
=1
J = 1 V volt C
Za tokasti naboj Q (ili kuglasti ) je
( r ) = k0
> 0 za pozitivan naboj < 0 za negativan naboj Linije (plohe) koje spajaju toke u elektrinom polju istog potencijala nazivaju se ekvipotencijalnim (plohama) linijama. One su uvijek okomite na silnice elektrinog polja. Elektrina potencijalna energija dvaju naboja Q i q je
Q r
A = B
ekvipotencijala linija silnica
E p el = q = k0
Qq r
Ako polje stvara vei broj naboja vrijedi princip superpozicije:
(r ) = 1 ( r ) + 2 ( r ) + 3 (r ) + ...
b3) elektrini napon Gledamo pomicanje probnog naboja q izmeu dviju toaka 1 i 2 elektrinog polja naboja Q. Pri tom pomicanju elektrostatske sile izvre rad W12 . Rad je proporcionalan koliini naboja q.
1q 1
W 12
W12 ~ q
Definiramo veliinu elektrini napon U.
U=
W12 q
To je omjer rada elektrostatskih sila W12 pri pomicanju naboja q iz toke 1 u toku 2 i koliine tog naboja.
53
Jedinica za mjerenje je
[U ] =
[W12 ] = 1 J 1V [q] C
E pel 2 q E pel1 q
Kako se izvreni rad moe iskazati kao razlika elekrinih potencijalnih energija
W12 = E pel 2 E pel1

slijedi da je elektrini napon U izmeu dvije toke polja jednak U =
tj.
elektrini napon je jednak razlici elektrinog potencijala izmeu tih toaka polja: U = 2 1 = .
c) Elektrini kapacitet. Kondenzatori Kondenzator ureaj na kojem pohranjujemo elektrini naboj. Najee se sastoji od dva vodia (metalne ploe) razdvojena izolatorom (zrak, neki dielektrik). c1) Ploasti kondenzator d razmak izmeu metalnih ploa S plotina ploa Q koliina naboja U napon izmeu ploa (za danu koliinu naboja) - pokus U ~ Q Napon izmeu ploa proporcionalan je koliini naboja na ploama. Moemo napisati:
d +Q
-Q
S
U=
1 Q , tj. C Q C= U
C kapacitet kondenzatora. Ovisi o geometriji i o dielektriku izmeu ploa (ne ovisi o Q i U!)
[C ] =
[Q ] = 1 C 1F [U ] V
S d
farad
Kapacitet ploastog kondenzatora:
C = r 0
r - relativna permitivnost dielektrika

Izmeu ploa se formira homogeno elektrino polje. Ako se naboj +q s pozitivne ploe prebaci na negativnu plou, tad elektrino polje izvri rad
d +Q -Q
W = Fel d = qE d
Taj isti rad moemo iskazati preko napona W = q U qE d = q U
E=
U - jakost elektrinog polja unutar kondenzatora d [U ] V [E] = = 1 [d ] m
54
Energija ploastog kondenzatora Nabijanje kondenzatora do koliine naboja Q moemo ostvariti prenosei (u mislima) jedan po jedan elektron (naboja |qe|) s jedne neutralne ploe na drugu plou. Ploa s koje uzimamo elektrone e postati pozitivno nabijena, a ona na koju prenosimo elektrone negativno nabijena. Valja uoiti da se utijekom prenoenja elektrona napon izmeu ploa mijenja jer se mijenja i naboj ploa! Na kraju prenoenja elektrona, kada je naboj na ploama +Q odnosno Q, izvrili smo jednak rad kao da smo odjednom prenijeli koliinu naboja Q uz srednji napon izmeu ploa U koji je jednak
U=
U po + U kon
0 +U 2
tj. U =
U 2
Izvreni rad:
W = UQ = U 1 Q = QU 2 2
Izvreni rad je pohranjen u obliku energije elektrinog polja kondenzatora.
1 W = QU 2 1 Q 1 Q2 1 1 = Q = = CU U = CU 2 2 C 2 C 2 2
Spajanje kondenzatora serijski: U S = U1 + U 2
su jednake.
Q1
C1 U1
Q2
C2 nadomjetamo jednim ekvivalentnim QS
CS US
Koliine naboja na ploama ( Q1 , Q2 , QS )
U2
U
Q1 = Q2 = QS Q US = S CS
Q1 C1 Q U2 = 2 C2 U1 =
Qs Q1 Q2 = + Cs C1 C2
1 1 1 = + CS C1 C2
Reciprona vrijednost ekvivalentnog kapaciteta u serijskom spoju jednaka je zbroju recipronih vrijednosti pojedinih kapaciteta. To vrijedi za proizvoljan broj kondenzatora.
Spajanje kondenzatora paralelno: Naponi na kondenzatorima su jednaki.
U p = U1 = U 2 Q p = Q1 + Q2 C pU p = C1U1 + C2U 2 C p = C1 + C2
Kod paralelnog spoja ekvivalentni kapacitet u paralelnom spoju jednak je zbroju pojedinanih kapaciteta. Tvrdnja vrijedi za proizvoljan broj kondenzatora.
Q1 C 1 Qp Cp Q2 C2 Up
U= U1 + U2
55
III. 2. Elektrina struja

- elektrina struja usmjereno gibanje naboja u metalima slobodni elektroni u otopinama ioni, elektroni u plinovima ioni, elektroni Q koliina elektrinog naboja koja za vrijeme t proe kroz popreni presjek vodia S. a) jakost elektrine struje definiramo jakost elektrine struje:
vodic Q s
I=
Q t
Omjer koliine naboja Q i proteklog vremenskog intervala t. Jakost struje I se odabire za osnovnu fizikalnu veliinu. Njena jedinica se definira uz pomo magnetskih uinaka struje. [ I ] = 1 amper ([ I ] = 1 A) Za konstantne struje piemo
I=
Q = I t [Q] = [I] [t] = 1A s 1C (kulon) Po dogovoru se za smjer struje uzima smjer usmjerenog pomicanja pozitivnog naboja. Uoiti da elektrina struja nije vektor nego skalar!
a1) mikroskopski model struje Ukoliko vodi nije prikljuen na izvor, slobodni elektroni se unutar njega gibaju kaotino (poput molekula plina). Kad se na krajeve vodia prikljui napon, unutar njega se formira elektrino polje koje slobodnim elektronima daje jednu komponentu usmjerenog pomicanja brzinom v - srednja brzina usmjerenog pomicanja (driftna brzina). N broj slobodnih elektrona u volumenu V
Q t
n=
Za vrijeme t kroz presjek S e proi samo oni elektroni koji su na udaljenosti
N - gustoa broja elektrona (brojnost) V
v t
ili manjoj, tj elektroni iz obujma
V = S v t
Ti elektroni prenesu kroz S koliinu naboja Jakost struje je
Q = N e = n V e = n S v t e I= Q n S v t e = t t I = S v en I = v e n . Gustoa struje je vektorska S
Uobiajeno je definirati gustou struje j relacijom j =
veliina i u metalima ima smjer elektrinog polja koje je odgovorno za gibanje naboja u vodiu. Jedinicu gustoe struje dobivamo iz definicije:
[ j] =
v ~1
[I ] = 1 A [ S ] m2
Tipine srednje brzine i koncentracije elektrona u vodiu su
mm ; s
n ~ 1022 cm 3 .
56
b) Ohmov zakon. Elektrini otpor Ohm eksperimentalno utvruje da je jakost struje I u danom metalnom vodiu proporcionalna naponu U na krajevima vodia. I~U I Moemo napisati jednakost I=GU
I - elektrina vodljivost U [I ] A [G ] = = 1 1S simens [U ] V G=

ee koristimo recipronu vrijednost
1 - elektrini otpor G U - Ohmov zakon (za vanjski dio strujnog kruga) I= R [U ] V [ R ] = = 1 1 om [I ] A
R=
Elektrini otpor ovisi o: - duljini vodia, l - povrini poprenog presjeka, S - vrsti vodia (opisano pomou specifine otpornosti , [] = m)
R=
l S
R metalnog vodia ne ovisi o naponu U izvora ili jakosti struje I koja prolazi kroz vodi.
b1) mikroskopski izvod Unutar vodia se formira elektrino polje jakosti
E=
Srednja driftna brzina v je proporcionalna s tom jakou v = E gdje je elektrina pokretljivost. I = SvEn = S Een = S
U l
l S U
U S en = en U l l 1 1 l I = U R = en S R
Otpornost je
1 en l U R= , I = S R
Taj zakon moe se zapisati i u obliku j =ven= E en= en E Uvedemo li elektrinu provodnost
= en =
j = E Ohmov zakon Uzrok elektrinog otpora: - sudari elektrona s titrajuim ionima kristalne reetke - sudari elektrona s atomima neistoa i nepravilnostima kristalne reetke.
57
Eksperimenti pokazuju da elektrini otpor ovisi o temperaturi
Rt = R0 (1 + t )
je temperaturni koeficijent otpora datog vodia, [] = 0C1 = K1. t je promjena temperature, a R0 je elektrini otpor vodia na poetnoj temperaturi.
c) izvori istosmjerne struje Na izvoru razlikujemo: - pozitivan i negativan pol - podruija s vikom pozitivnog, odnosno negativnog naboja Kad se polovi izvora spoje vodiem potee elektrina struja koja dulje vremena ima konstantnu vrijednost Da bi to bilo tako, moraju se elektroni koji su putujui kroz vodi stigli s negativnog pola na pozitivni opet prebaciti na negativni pol to mogu izvriti strane (neelektrine) sile: - mehanike - kemijske - toplinske - magnetske Pri prebacivanju naboja q one izvre rad Wst . Definiramo elektromotorni napon izvora
Wst q
Omjer rada stranih sila i koliine prebaenog naboja
[ ] =
[ J ] 1V [C ]
volt
Shema strujnog kruga: r unutarnji otpor izvora struje - elektromotorni napon R vanjski otpor I jakost struje U = RI = I rI pad napona na vanjskom otporu
R I r
R+r Ako je R = 0 struja kratkog spoja je: I ks =
I=
- Ohmov zakon za itavi strujni krug
- maksimalna struja koju izvor moe dati
d) Kirchhoffova pravila U strujnim krugovima razlikujemo: - vorove toke u kojima se susreu tri ili vie vodia - petlje zatvorene konture s elementima strujnog kruga I. pravilo (pravilo vora)
I = I1 + I 2
Zbroj jakosti struja koje ulaze u vor, jednak je zbroju jakosti struja koje izlaze iz vora. Pravilo se temelji na zakonu ouvanja koliine naboja.
58
II. pravilo (pravilo petlje)
1 2 = IR1 + IR2
Algebarski zbroj elektromotornih napona u petlji jednak je zbroju padova napona u toj petlji. Pravilo se temelji na zakonu ouvanja energije.
e) Spajanje otpornika serijsko: Kroz otpornike protiu jednake struje.
I1 = I 2 = I S U = U1 + U 2 = U S I1 R1 + I 2 R2 = I S RS R = R1 + R2
Ekvivalentni otpor jednak je zbroju pojedinih otpora. Tvrdnja vrijedi za proizvoljan broj otpora.
paralelno: Na otpornicima su jednaki naponi. Pravilo vora:
I = I1 + I 2 = I P U1 U 2 U P + = R1 R2 RP 1 1 1 + = R1 R2 RP
Reciprona vrijednost ekvivalentnog otpora jednaka je zbroju recipronih vrijednosti pojedinanog otpora. Tvrdnja vrijedi za proizvoljan broj otpora.
f) Energija elektrine struje. Elektrina snaga Pri protjecanju elektrine struje kroz otpornik R, pozitivan naboj prelazi iz podruija vie potencijalne energije u podruije nie potencijalne energije (uz nepromjenjenu kinetiku energiju) tako da se ta razlika potencijalnih energija sudarima pretvara u termiku energiju kristalne reetke (Jouleova toplina). W=UQ U2 W =U I t = t = I 2R t Q = I t Iz ovih relacija slijedi R
Snaga je definirana kao rad po jedinici vremena.
P=
W U2 = UI = = I 2R t R
III. 3. Magnetizam
magnet privlai eljezne predmete (takoer kobalt i nikal, kao i njihove legure). Magnetski pol podruije magneta s najjaim djelovanjem
N sjeverni pol
S juzni pol
59
Istoimeni polovi se odbijaju. Raznoimeni polovi se privlae.
Dijeljenjem magneta se dobiju sitniji magnetii. To je tipino bipolarna (dipolna) pojava. Ne postoje izolirani magnetski polovi. Magnetska influencija u blizini magneta se komad mekog eljeza pretvara u magnet privlai druge eljezne predmete. Tvari graene od elementarnih magnetia kod magneta rasporeeni ureeno. feromagnet Kod nemagneta - neureeno. paramagneti vrlo slab magnetizam dijamagneti suprotno ponaanje
a) magnetsko polje - prostor oko magneta u kojem se osjea njegovo djelovanje Opisujemo ga: - grafiki linije magnetskog polja (silnice) Zamiljene linije koje svojim tangentama pokazuju smjer magnetskog polja
veliinama tok magnetskog polja M kroz plotinu A To je broj silnica koji prolazi kroz tu plotinu
gustoa magnetskog toka B (ili magnetska indukcija)
B=
M
A
Preciznije magnetski tok je
M = B A = BA cos
B ovisi o sredstvu koje se nalazi u magnetskom polju Definira se veliina koja ne ovisi o sredstvu. To je jakost magnetskog polja H :
H=
- permeabilnost sredstva B = H = 0 r H
0 = 4 107
r - relativna permeabilnost tvari feromagnet r ~ 103 paramagneti r 1 dijamagneti r 1
Tm - permeabilnost vakuma A
60
a1) Oerstedov pokus Kad se iznad magnetske igle pusti da tee struja, magnetska igla se otkloni i otklonjena je sve dok tee struja. Kad se struja iskljui, igla se vraa. Ako se smjer struje promjeni, promjeni se i smjer otklona igle. Elektrina struja (naboj u gibanju) stvara magnetsko polje. b) izvori magnetskog polja
b1) ravni (beskonani) vodi pokus H~I
B2
1
1 H~ r 1 I H= 2 r
I I
0 I 2 r
B1
B = 0 H =
Smjer polja pravilo desne ruke Palac u smjeru I, rukom obuhvatimo vodi prsti smjer B
[H ] =
[I ] = 1 A [r ] m
- jedinica za mjerenje jakosti magnetskog polja
b2) kruna petlja radijusa R U sreditu petlje je
B=
r I
2 R
Petlju moemo smatrati elementarnim magnetiem

b3) zavojnica s N zavoja N broj zavoja L duljina zavojnice I jakost struje Unutar zavojnice je polje homogeno. Pokus H~I H~N
H~
1 L
Te je obuhvaeno relacijom H = Magnetska indukcija:
NI . L
B = 0
ako se unutar zavojnice postavi neki materijal permeabilnosti r tad je
N I l
B = r 0
N I l
61
c1) Amperova sila, FA Ako se kroz ravni vodi koji se nalazi u homogenom magnetskom polju indukcije B , pusti struja jakosti I, zapaa se da se vodi izmie iz magnetskog polja, na njega djeluje magnetska sila Amperova sila FA
Pokus FA ~ I
FA ~ l - duljina vodia u magnetskom polju FA ~ B FA ~ sin , je kut izmeu B i l FA = B I l sin

Ponekad ovo koristimo za definiranje magnetske indukcije
N I B S
FA B= I l sin
Jedinica za mjerenje magnetske indukcije
[ B] =
[ FA ] = 1 N 1T [ I ] [l ] A m
tesla
Smjer sile FA - pravilo ispruene desne ruke palac smjer I prsti smjer B sila iz dlana
B = 0 H B T Tm 0 = [ 0 ] = 1 = 1 A H A m
Sila izmeu dva vodia
F12 = B1 I 2 l = F12 =
0 I1 I 2 l 2 r
0 I1 I2 l 2 r
Ovu relaciju koristimo za definiciju jedinice jakosti struje 1 amper

c2) Lorentzova sila, FL Struja usmjereno gibanje naboja Sila na vodi kojim tee struja rezultat djelovanja magnetskog polja na pojedine naboje. l duljina vodia u magnetskom polju B S povrina poprenog presjeka vodia N broj naboja q u volumenu S l
FA = BIl = B Svqn l = Bqv

FA = N Bqv
N Sl V
Na naboj q koji se giba brzinom v u magnetskom polju B djeluje sila:
62
FL =
ili openito
FA = Bqv N
FL = Bqv sin
- kut izmeu vektora B , v Smjer sile FL pravilo desne ruke:
palac smjer v prsti smjer B sila iz dlana za q > 0 Gibanje naboja u homogenom magnetskom polju: Ukoliko je v B naboj se giba po krunici radijusa R. Sila FL igra ulogu centripetalne sile.
FL = Fcp
Bqv= m v2 R mv R= Bq
Rad Lorentzove sile jednak je nuli. WFL = 0 ! jer je FL s (pomak) Period vrtnje
T=
2 R R m = 2 = 2 v v Bq m T = 2 Bq
Primjene: 1 separator brzine Okomito elektrino i magnetsko polje
Fel = FL qE = Bqv E v = - estice ove brzine ne skreu! B

2 maseni spektrometar Kombinacija separatora brzine i magnetskog polja B0
v=
E B mv m RB0 R= = B0 q q v m R B0 B = - specifini naboj q E RBq m
ciklotron ubrziva nabijenih estica
v=
63
III. 4. ELEKTROMAGNETSKA INDUKCIJA

To je pojava da se uz pomo magnetskog polja proizvede elektrina struja.
a) elektromagnetska indukcija Faraday 1831. Kazaljka ampermetra se otklanja kad se: - magnet primie ili odmie zavojnici, tj kad se mijenja magnetsko polje u kojem se zavojnica nalazi, (tj. mijenja B ) - zavojnica stie ili rastee, tako da se mijenja povrina poprenog presjeka (tj. S) - Zavojnica rotira u homogenom magnetskom polju (tj. mijenja kut )
S
- kut izmeu normale n na povrinu zavoja i vektora B

Jednom rijeju, kad se mijenja veliina M = B S cos - magnetski tok
[ M ] = [ B ] [ S ] = 1Tm2 1Wb
veber
Pokusi kazaljka se vie otkloni to se M bre mijenja i to je vei broj zavoja N zavojnice Inducirani napon
M - brzina promjene magnetskog toka t U i ~ N - broj zavoja Ui ~ Ui = N
M - Faradayev zakon t
a1) Lenzovo pravilo Ako se magnet primie aluminijskom prstenu, on se odmie. Ako se magnet odmie prsten ide za njim. Primicanjem se u prstenu inducira takva struja da njeno magnetsko polje nastoji sprijeiti poveanje magnetskog toka kroz prsten, tj. prsten formira s lijeve strane N pol, koji se odbija od N pola magneta koji se primie. Suprotna je situacija kod odmicanja magneta.
Ui = N
M Minus dolazi zbog Lenzovog pravila. t
b) ravni vodi u homogenom magnetskom polju Neka se ravni vodi, duljine l giba brzinom v okomito na vektor magnetske indukcije B
B - homogeno magnetsko polje, okomito na v v - brzina gibanja vodia

Moemo zamisliti petlju (iscrtkano) ija se povrina mijenja. Promjena magnetskog toka kroz tu petlju je
B l
v t
M = B S = B l vt
Kako je N = 1, Faradayev zakon daje za iznos induciranog napona
Ui =
M Blvt = t t
Izmeu krajeva vodia se inducira napon
U i = Blv
64
c) samoindukcija pokus Tinjalica zasvjetli uz napon ~ 150V. Kad se ona prikljui u strujni krug kao na slici pri ukljuivanju ili iskljuivanju izvora od samo 2V zapaa se da tinjalica bljesne!
zavojnica sklopka izvor (~2V) tinjalica zeljezna jezgra

I(t) I MAX
Pri ukljuivanju i iskljuivanju se na neki nain dobivaju naponi reda ~ 150V. Pri ukljuivanju jakost struje ne postigne odmah maksimalnu vrijednost, nego struja raste neko vrijeme od vrijednosti nula do maksimalne vrijednosti I MAX , tj struja se mijenja. Faradayev zakon EM-indukcije
t 0 U zavojnici se, zbog promjene jakosti struje, inducira napon proces proces reda ~150V, zbog ega bljeskalica bljesne. ukljucivanja iskljucivanja Samoindukcija pojava da se u zavojnici pojavljuje i zbog promjene toka vlastitog magnetskog polja. Koliki je napon samoindukcije? Magnetski tok kroz zavojnicu je
M i = N t
M = B S
Magnetska indukcija
N N I B = r 0 I (zato to se mijenja samo struja kroz zavojnicu)! l l M = S B B = r 0

Rabei Faradayev zakon EM-indukcije dobivamo traeni napon samoindukcije
i = NS r 0
SN 2 I N I = r 0 . t l t l r 0 SN 2
l
. Napon
Obiaj je uvesti koeficijent samoindukcije (induktivitet zavojnice) L = samoindukcije je sada jednak
i = L
I t
henri
Jedinica za mjerenje induktiviteta
[ L] =
[ i ][ t ] = 1V s 1H A [ I ]
d) energija magnetskog polja Kad je zavojnica prikljuena na izvor, njome tee struja I i unutar nje postoji magnetsko polje indukcije B. Ako se izvor iskljui, struja ne padne odmah na nulu, nego tee jo neko vrijeme sve slabija i slabija. U krugu postoji jo neka energija energija magnetskog polja
S I +
l B
1 WM = LI 2 2
Taj izraz moe se i malo drukije zapisati:
65
1 r 0 SN 2 B 2l 2 l WM = 2 N Bl 2 l ( 0 r ) N 2 B = r 0 I I = 0 r N l 2 B WM = Sl 20 r L=
Obzirom da je volumen zavojnice jednak V = S l pa je gustoa energije magnetskog polja
r 0 SN 2
wM =
WM 1 B 2 = V 2 r 0 1 0 r H 2 2
Rabei vezu izmeu magnetske indukcije i magnetskog polja B = 0 r H moemo pisati
wM =
Gustoa energije magnetskog polja proporcionalna je kvadratu jakosti magnetskog polja H.
III. 5. IZMJENINE STRUJE

Vrtnjom petlje u magnetskom polju indukcije B , u njoj se inducira izmjenini napon prema Faradayevom zakonu EMI.
i = N =
t
M t
- kutna brzina vrtnje
i = N
kako je
( BS cos t ) (cos t ) = NBS t t
BS cos B B
cos t = sin t t
slijedi
i = NBS sin t (t ) = N B S sin t

0 -maksimalna
vrijednost napona (amplituda)
Izmjenini napon
(t ) = 0 sin t
Prikljui li se taj izvor na omski otpornik, tad kroz otpornik tee izmjenina struja jakosti i (t ) = I 0 sin t - trenutna jakost
I 0 - maksimalna vrijednost
66
Izmjenini napon na krajevima otpornika je
u (t ) = U 0 sin t
Za opis izmjenine struje definiramo efektivne vrijednosti jakosti i napona. Efektivne vrijednosti definiramo pomou usporedbe toplinskih uinaka istosmjerne i izmjenine struje. Veza s maksimalnim vrijednostima sljedea:
I0 U I , U ef = 0 U 2 2 Gradska mrea u Europi ima = 50 Hz i U ef = 220V I ef =

a) otpori u krugu izmjenine struje a1) radni (omski), R
u (t ) = U 0 sin t u U i = = 0 sin t r R i (t ) = I 0 sin t u r U R
izvor izmjenicne struje
Struja i napon su u fazi, tj. u istim trenucima postiu maksimalne vrijednosti. Vrijedi Ohmov zakon:
i=
ili
I=
Vektorski dijagram Maksimalnim vrijednostima struje i napona pridruimo vektore koji rotiraju u pozitivnom smjeru stalnom kutnom brzinom . Budui da su u fazi, gledaju u istom smjeru. a2) induktivni, RL (zavojnica u strujnom krugu) Izvor izmjeninog napona
u (t ) = U 0 sin t i t
Zbog samoindukcije
s = L
i=
tj.
Dobijemo da se struja mijenja po zakonu
U0 sin t L 2
i = I 0 sin t 2
Struja kasni za
,u
U0
I0
u i t
za naponom
I0 =
U0 - maksimalna jakost struje L
0
-I0
-U0
Kad napon ima maksimalnu vrijednost, struja ima vrijednost nula.
67
i=
u RL = L - induktivni otpor RL U I= RL
RL ~ - kruna frekvencija RL ~ L - induktivitet

vektorski dijagram
a3) Kapacitivni, RC (kondenzator u strujnom krugu) Za istosmjernu struju kondenzator je beskonaan otpor Za izmjeninu on je samo konaan otpor
u = U 0 sin t
Tad se kondenzator puni i prazni, tj u strujnom krugu tee struja. Koliina naboja na ploama u nekom trenutku je dana izrazom
q = u C = CU 0 sin t
kako je
U q i ( t ) = 0 sin t + = I 0 sin t + 1 t 2 2 C U U I 0 = 0 0 - Ohmov zakon 1 RC C 1 RC = - kapacitivni otpor C 1 - obrnuto proporcionalan s RC ~
i=
RC ~
1 - obrnuto proporcionalan C C u i= RC
i (t ) = I 0 sin t + 2
Struja brza za
ispred napona
i,u
U0
I0
Kad struja ima maksimalnu vrijednost, napon ima vrijednost nula. Vektorski dijagram ima oblik:
u i
t
0
-I0
-U0
68
a4) serijski spoj R, C i L Jakost struje u svim elementima je jedna te ista.
I R = IC = I L
Vektorski dijagram
2 U = U R + (U L U C ) 2 = I R 2 + ( RL RC ) 2
UL U UL - UC UC IR UR
Z = R 2 + ( RL RC ) 2 - ukupni otpor (impedancija)

Ohmov zakon
I=
- pomak u fazi izmeu jakosti struje i napona na izvoru R RC tg = L R

Iz Ohmovog zakona
U - ovisi o Z
I=
U = Z
U R + ( RL RC ) 2
2
slijedi da je Z najmanji odnosno I je najvea za
RL = RC 0 L =
1 0C
0 =
I= U R
1 - rezonantna frekvencija LC
tada je = 0, te
period pobude struje je tada
T0 =
= 2 LC - Thomsonova formula
a5) paralelan spoj R, C i L
R C
Napon na elementima je meusobno jednak. UR = UC = UL
~
Vektorski dijagram je prikazan na crteu:
2 I = I R + ( I C I L )2 =
U Z
2
1 = Z
1 1 1 + 2 R RC RL
69
b) snaga izmjenine struje Kako su trenutne vrijednosti napona
u (t ) = U 0 sin t
i (t ) = I 0 sin( t + ) pomaknute u fazi za , trenutna vrijednost snage je p (t ) = u (t ) i (t )

Snagu izmjenine struje dobivamo usrednjavanjem po nekom vremenskom intervalu
i jakosti struje
P p(t ) = UI cos
tj.
P = UI cos gdje je faktor cos uobiajeno zvati faktor snage.

Ureaj koji na principu elektromagnetske indukcije mijenja (transformira) napon, odnosno jakost izmjenine struje. Brzine promjene magnetskog toka
= c) transformator
M t
su jednake u obje zavojnice
IP
Up
N = P - omjer transformacije U S NS
IS
NP
UP
NS
Kod idealnog transformatora su snage na primaru i sekundaru jednake
US
I PU P = I SU S U P IS = US IP
U sluaju da postoje gubici definiramo korisnost:
I SU S I PU P
70
Dario Mi i
Fizika IV
IV. TITRANJE I VALOVI IV. 1. TITRANJE

Titranje je periodino gibanje oko ravnotenog poloaja. Npr. harmonijski oscilator (H. O.) Sastoji se od (crte): - elastine opruge konstante k - tijela privrenog za oprugu mase m
m
ravnoteni poloaj
Njihalo Sastoji se od niti duljine l, za koju je objeeno neko tijelo mase m i sve se to nalazi u gravitacionom polju. Obino se uzima da je masa niti puno manja od mase tijela. Osnovni pojmovi: - elogancija, y Trenutna udaljenost od ravnotenog poloaja -amplituda, Y0 Maksimalni pomak od ravnotenog poloaja. (maksimalana elongacija) - titraj Proces pri kojem se tijelo koje titra vrati sljedei put u neki poloaj u istom stanju gibanja. - period, T - vrijeme jednog titraja - frekvencija, - broj titraja u 1s =
-Y 0
0
ravnoteni poloaj
Y0
-Y0
Y0
1 T
[ ] =
1 1 = s 1 1Hz herc [T ] s
y
svjetlo
y0 a) analogija jednolikog gibanja po krunici i titranja y(t) y(t) Tijelo se jednoliko vrti po krunici radijusa R, kutnom brzinom , obasjavamo ga paralelnim 0 snopom svjetlosti i gledamo sjenu tijela na ravnoteni okomitom zastoru sjena titra poloaj
=
t R = Y0
=t
zastor
sjene
71
Iz pravokutnog trokuta slijedi:
y (t ) y (t ) = R sin otkuda slijedi R da je elongacija titranja y (t ) = Y0 sin t . sin =

Ako u poetnm trenutku tijelo nije u ravnotenom poloaju onda je poetna faza 0 razliita od nule pa je elongacija titranja
y (t ) = Y0 sin( t + 0 )
Izraz t + 0 se zove faza titranja. Brzina, v(t) Projiciramo vektore brzine tijela (crte)
cos =
v(t ) v0
v(t ) = v0 cos t v0 = R = Y0 v0 = Y0 v1 = v2 = ... = v0

Openito je brzina tijela
v(t ) = v0 cos( t + 0 )
0
Ubrzanje, a(t) Projiciramo vektor ubrzanja tijela (crte)
sin =
a(t ) a0
a(t ) = a0 sin t
a0 acp = 2 R = 2Y0
a0 = acp1 = acp 2 = ... = acp

openito ili
a (t ) = a0 sin( t + 0 )
a (t ) = 2Y0 sin( t + 0 ) a(t ) = 2 y (t )
v2 v0 v(t) v(t) v1 v0
ili ako uzmemo u obzir smjerove otklona y(t) i a(t), koji su suprotni
a (t ) = 2 y (t )
acp2
a(t) acp1
a(t)
72
Povratna sila, Fp (t ) se uvijek pojavljuje u sustavima koji titraju i usmjerena je prema ravnotenom poloaju.
0 k F (t) m p y(t)
Fp (t ) = m a (t ) = m 2 y (t )
Povratna sila je proporcionalna elongaciji:
Fp (t ) = k y (t )
Povratnu silu esto zovemo kvazielastina sila. a1) Period titranja H. O. Usporedbom izraza
Fp = m 2 y (t )
Fp (t ) = k y (t ) k = m k = tj. - kruna frekvencija titranja m 2 T=
T = 2
m - period titranja harmonijskog oscilatora k
a2) energija H. O. Tijelo se giba kinetika energija opruga se rastee potencijalna elastina Kinetika
v(t) m 0 y(t)
Ek (t ) =
m v (t ) mv cos t = 2 2
2 2 0 2
Elastina potencijalna
E pel (t ) =
k y (t ) kY02 sin 2 t = 2 2
Ukupna energija u bilo kom trenutku je zbroj tih dviju energija:
Eu (t ) = Ek (t ) + E p el = m 2Y02 cos 2 t m 2Y02 sin 2 t m 2Y02 + = (cos 2 t + sin 2 t ) . 2 2 2

Ukupna energija ne ovisi o vremenu! Ona je konstantna tijekom vremena.
m 2Y02 Eu = . Ukupna energija je proporcionalna s kvadratom amplitude Y0 ( Eu ~ Y02 ), 2 kvadratom krune frekvencije 2 ( Eu ~ 2 ) i masom tijela m ( Eu ~ m ).
b) matematiko njihalo Za male kuteve otklona (crte na sljedeoj stranici) iz slinosti pravokutnih trokuta slijedi Fgp y (t ) = Fg l Vidimo da ulogu povratne sile igra komponenta sile tee Fgp. Uvrtavanjem izraza za silu teu mg y (t ) . Obzirom da je povratna sila kvazielastina sila tj. Fg = mg dobivamo Fgp = l
Fgp = k y (t ) , zakljuujemo da je konstanta elastinosti u ovom sluaju jednaka k =
mg . l
73
Kvazielastina sila uzrokuje harmonijsko titranje
g l y(t) m Fgp Fg FN FgN
T = 2
m = 2 k
m otkuda slijedi da je mg l
period titranja matematikog njihala jednak
T = 2
l . g
l gR
2 g 2 2 2
Ukoliko je njihalo objeeno u ubrzanom sustavu, tada treba nai rezultantno ubrzanje g R
T = 2
Npr. u vagonu koji se giba ubrzano po horizontali
g
F
FR = F + Fi = m g + a = mg R
F N
a = konst
gR = g 2 + a2
R c) LC titrajni krug q (0) = q0 - poetna koliina naboja na kondenzatoru
F g
q(t ) = q0 cos t
Napon izmeu ploa e se mijenjati po zakonu
u (t ) =
q(t ) C
i(t) q(t) L C
jakost struje u krugu se mijenja po zakonu
q(t ) i (t ) = t
1
sve te veliine mijenjaju se frekvencijom
0 =
2 LC
- vlastita frekvencija LC - kruga otkuda slijedi izraz za period titranja
ovog strujnog kruga:
T0 = 2 LC - Thomsonova formula
d) prigueno titranje Ako na sustav koji titra djeluje sila trenja, otpora, koja troi energiju unesenu u titrajni sustav opaa se da se amplituda titranja s vremenom smanjuje.
74
Pri slabom priguenju definiramo faktor priguenja (dekrement):
Y = M YM +1
y Y0
YM
konstantno
YM+1
Period se pritom gotovo ne mijenja. Faktor dobrote:
Q = 2
En E = 2 n En En +1 En
En - smanjenje energije u n-tom titraju En - energija na poetku n-tog titraja
-Y0
e) prinudno titranje Ako na titrajni sustav djeluje vanjska periodina sila
Fpr (t ) = F0 sin t
tada se uspostavi titranje s frekvencijom . to je blii 0 - vlastitoj frekvenciji titrajnog sustava, to je amplituda titranja vea. Kad 0 dolazi do rezonancije. Amplituda beskonano raste, titrajni sustav se razara. Tad je maksimalni prijenos energije s uzbudnog sustava na uzbuivani sustav. U realnim situacijama su uvijek prisutne i sile trenja ili sile otpora tako da se pri rezonanciji dostigne samo najvea amplituda koja je konane veliine.
IV. 2. MEHANIKI VALOVI

Val predstavlja irenje titranja u nekom elastinom sredstvu. Npr. val na ici: Zamislimo icu kao skup tokastih estica koje su meusobno povezane elastinim oprugama: Kad se prva estica 1 (izvor) pomakne gore-dolje (ili lijevo-desno), opruga se rastegne i povue za sobom esticu , to dovodi do rastezanja sljedee opruge i pokretanja estice itd. Sve estice titraju na isti nain s istim periodom T i istom amplitudom Y0 . Meutim, nisu
sve estice u istom stanju titranja tj. nemaju jednaku fazu. Uoimo poloaje svih estica
u poetni trenutak vremena t = 0, potom nakon etvrtine perioda titranja, , te nakon punog perioda titranja (crtei):
t=0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 1112 1314

1
t= 1 T 4
4 5 6 7 8 9 10 1112 13 14
1 t= T 2
7 8 9 10 1112 13 14
75
t= 3 T 4
1 2
10 11 12 13 14
Svaka od estica titra oko svog ravnotenog poloaja. Tijekom titranja estice kasne jedna za drugom u fazi. estice ne putuju udesno po ici. Mijenja se samo njihov poloaj po vertikali. Oblik ice se, u odnosu na poetni poloaj, mijenja tijekom vremena. Kaemo da se po ici udesno giba val. Val ne moemo nacrtati! Ono to je prikazano na crteima su poloaji pojedinih estica (dakle oblici ice) u pojedinim trenucima vremena. Obzirom da smo izvrili rad kojim smo estice doveli u titranje oito je, prema zakonu ouvanja energije, da val nosi energiju! Dakle, jedan nain prijenosa energije po ici je pomou vala! Valja uoiti da svaki val (mehaniki, elektromagnetski) prenosi energiju!
smjer titranja smjer irenja vala dol brijeg
smjer titranja zgucaj smjer irenja vala razrjedaj
Transverzalni val estice titraju irenja okomito na smjer irenja vala. (npr. val na ici)
Longitudinalni val estice titraju na pravcu vala (npr. zvuni val)
Valna duljina, Udaljenost izmeu dva susjedna brijega (ili dva susjedna zguaja). To je najmanja udaljenost izmeu dviju najbliih estica koje titraju u fazi. To je udaljenost koju val prevali dok jedna od estica naini puni titraj. Ako je medij po kojem putuje val homogen onda se val iri konstantom brzinom:
v= v=
Odaberemo za t period T. Tad je s =
s t
v = f. Ova relacija vrijedi za sve valove. Valja uoiti da elektromagnetski val ne treba medij koji bi ga prenosio! Pomislite, koji medij omoguuje prijenos suneva svjetla do npr. Zemlje!
a) jednadba progresivnog vala
1 1 . Drei na umu izraz za frekvenciju titranja estica f = dobivamo T T
Sve estice titraju harmonijski. Tako npr. estica u ishoditu x = 0 ima elongaciju y ( x = 0; t ) = Y0 sin t . Jednadbom vala nazivamo izraz za elongaciju y(x, t) estice na
mjestu x u trenutku t.
76
estica na mjestu x titra na potpuno isti nain kao i izvor, jedino kasni za izvorom u vremenu za
y izvor vala
v
y(x,t)
x tx = v
Toliko vremena treba da se val proiri od izvora do estice na mjestu x. Moemo pisati
x x
2 x x ) y ( x, t ) = y ( x = 0, t t x ) = Y0 sin [ (t t x )] = Y0 sin (t ) = Y0 sin(t v T v Kako je T v = dobivamo 2 2 y ( x, t ) = Y0 sin t x - jednadba progresivnog vala T

Uvedemo li valni broj k
k=
moe se prethodni izraz zapisati u obliku y ( x, t ) = Y0 sin( t kx) - jednadba progresivnog vala Pritom se smjer irenja podudara s pozitivnim smjerom osi x. Ako se val iri u negativnom smjeru x-osi, jednadba glasi
y ( x, t ) = Y0 sin( t + kx)
v x2
a1) razlika u fazi Za dvije estice, koje se nalaze na poloajima x1 , odnosno
x2 od izvora, je razlika u fazi u zadanom trenutku t jednaka:
x1
t=konst. 2 2 2 = t x1 t x2 = ( x2 x1 ) 2 = x gdje smo uveli uobiajenu pokratu x = x2 x1 .
a2) brzina vala Uz malo sloeniji izvod, moe se pokazati da se brzina progresivnog vala moe iskazati preko nekih karakteristika materijala u kom se iri val. Tako npr. brzina: transverzalnog vala na ici je jednaka:
v=
gdje je F napetost ice i =
m linearna gustoa materijala (ice) (m je l
masa ice a l duljina ice)

longitudinalnog vala u tapu:
v=
gdje je E Youngov modul elastinosti i je gustoa materijala (tapa).
77
b) odbijanje (refleksija) valova vrsti (nepomian) kraj Brijeg se reflektira kao dol. Val se odbija suprotnom fazom, tj doivi skok u fazi za : =
upadni puls reflektirani puls
slobodni (pomian) kraj Brijeg se reflektira kao brijeg. Val se odbije s istom fazom, tj.nema skoka u fazi. = 0 c) Huygensov princip irenja Valove esto grafiki opisujemo valnim frontama plohama do kojih se val proiri do nekog momenta. Npr. kod ravnog vala:
sferni val esto koristimo i valne zrake pravci, tj. linije koje pokazuju smjer irenja vala (smjer transporta energije)
ravni val
sferni val
Valne zrake su okomite na valne fronte u svakoj toki sredstva.
78
Huygensov princip svaka toka medija koju pogodi valna fronta postaje izvor elementarnih (sfernih) valova, ija ovojnica daje novu valnu frontu
d) Pojave s valovima d1) odbijanje (refleksija) Upadna zraka, normala i lomljena zraka lee u istoj ravnini i kut odbijanja jednak je kutu upada. = d2) lom (refrakcija) Val prelazi iz jednog medija u drugi. Upadna zraka, normala i lomljena zraka lee u istoj ravnini i vrijedi
sin v = n21 = 1 v2 sin
n21 - relativni indeks loma

Frekvencija vala se ne mijenja pri prelasku iz jednog medija u drugi (to je karakteristika izvora).
1 = 2 1
v1 =
v2
d3) interferencija Kad istovremeno dva ili vie valova stigne u istu toku prostora . Tad je rezultantno titranje vektorski zbroj pojedinih titranja, tj. rezultantna elongacija je y = y1 + y2 - princip superpozicije Gledamo dva vala jednakih frekvencija i stalne razlike u fazi koherentni valovi I1 , I 2 - koherentni izvori
r = r2 r1 - razlika u hodu do toke T

Ako su valovi harmonijski tada je razlika u fazi titranja
Konstruktivna interferencija (pojaavanje) Kad je r = 0, , 2 tj.
r = 2m
, m cijeli broj
Razlika u hodu mora biti paran broj (2m) valnih polu-duljina

Destruktivna interferencija (slabljenje)
Kad je r =
3 5
, , ... tj. 2 2 2
79
r = ( 2m + 1)
Razlika u hodu mora biti neparan broj valnih polu-duljina.

c1) stojni val Dobije se interferencijom upadnog i odbijenog vala Na ici duljine L uvrenoj na oba kraja: v brzina irenja osnovni stojni: Udaljenost izmeu dva susjedna vora (estice
L
ravnotezni polozaj cestica
cvor
stalno miruju) je
cvor
1
2
1 trbuh 2
= L 1 = 2 L v
1 =
v - osnovna frekvencija 2L
Tek za tu frekvenciju dobijemo na ici stojni val.

prvi pobueni:
4 2 = L 2 = 2 1
= L 2 =
v v =2 L 2L
Udaljenost izmeu trbuha i susjednog vora je

Zatvorena svirala, duljina L osnovni:
2
4
! Za vie harmonike je n = n 1 , n = 2, 3,
L
trbuh cvor
1
4
= L 1 = 4 L v 4L
1 =
1 4
L
prvi pobueni:
2
4
= L 2 = v 4L
4 L 3
3 1 4
2 = 3
2 = 3 1 . Openito je n = (2 n 1) 1 , n = 2, 3, ...
e) valovi zvuka Longitudinalni valovi u mediju. Ljudsko uho reagira na frekventni raspon 16Hz 20000Hz. e1) razina zvuka, L Intezitet zvunog vala (snage P na povrini S) je
I=
P 1 2 = Y02 v . S 2
v brzina irenja zvuka Y0 - amplituda titranja estica
80
- gustoa medija 2 - kruna frekvencija = T Prag ujnosti najmanji intezitet koji izazove osjet zvuka W I 0 = 1012 2 m
Najjai zvuni inteziteti koji jo ne oteuju uho su priblino ~ 10 Uvodi se veliina koju je uobiajeno zvati razina zvuka, L
W . m2
L = 10 log
I I0
[L] = dB decibel Za sferni val je
I~
tj.
1 r2
2
I1 r2 = I 2 r1
r udaljenost od izvora zvuka

e2) Dopplerov efekt Neka se po pravcu jednolikom brzinom vi giba izvor zvuka (npr. ambulantni automobil s ukljuenom sirenom po autoputu) kojemu je frekvencija fi. Neka se maturant Tibor giba jednoliko po (paralelnom) pravcu brzinom v p (brzina promatraa) koji opaa da je frekvencija
izvora jednaka fp (Dopplerov efekt). Moe se pokazati da je frekvencija koju registrira opaa (Tibor) jednaka
f p = fi
v + vp v vp
gdje je v brzina zvuka. Predznake brzina u ovom izrazu valja uzeti na
sljedei nain: vi , v p > 0 kad se izvor i promatra meusobno pribliavaju
vi , v p < 0 kad se izvor i promatra meusobno udaljavaju
IV. 3. Elektromagnetski valovi

Iz Maxwellove teorije je slijedilo da se pomou LC kruga (ubrzanog naboja) mogu stvoriti elektromagnetski valovi. Prvi ih registrira 1888 Herz. To je irenje promjenjivih elektrinih i magnetskih polja (koja se meusobno proizvode) u prostoru. Nije potreban nikakav medij (sredstvo) za njihovo irenje. To su transverzalni valovi.
E (t ) B (t )
k - valni vektor kojemu je modul k =
E (t ) k B (t ) k
81
E (t ) - vremenski ovisan vektor jakosti elektrinog polja B (t ) - vremenski ovisan vektor magnetske indukcije
Brzina irenja tih valova ovisi o sredstvu u kojem se ire. U vakumu je
c=
0 0
3 108
m s
Trenutne vrijednosti jakosti elektrinog E(t) i magnetskog B(t) polja su povezane relacijom
E =c B
Spektar EM-valova:
m 104
radio - valovi
0.3 101 103 104 7 10

7
mikro - valovi
infracrveni
~ 7 107 7 vidljiva ~ 6 10 7 ~ 5.5 10 svjetlost ~ 4.5 107 ~ 4 107
4 107 108 6 1010 10

12
crvena narancasta zelena plava ljubicasta
ultraljubicasti valovi x - zrake - zrake
1014
82
V. OPTIKA
Svijetlost elektromagnetski val kojemu je valna duljina od 7,5 107 m do 4 107 m. Ljudsko oko je najosjetljivije na valnu duljinu zelene boje 5,5 107 m
V. 1. Valna optika
Uzima u obzir injenicu da je sjetlost val. Valne pojave: a) interferencija svjetlosti I1 , I 2 - koherentni izvori
x T r1 r2 xT
max min max S max min max min max preokrenuti zastor
S0 - centralni maksimum
d razmak izmeu koherentnih izvora L udaljenost zastora od izvora s razmak izmeu susjednih maksimuma - valna duljina upotrebljene svjetlosti koherentni izvori su oni koji imaju: 1. stalna razlika u fazi 2. istu frekvenciju, odnosno valnu duljinu to e se dobiti u toki T ovisi o razlici u hodu valova
I1 d I2 L
S0
zastor
= r2 r1
tj. o razlici u fazi
Uvjet maksimuma (svjetlo)
= 2m
= m m = 0, 1, 2 ... cijeli broj
Uvjet minimuma (tama)
= ( 2m + 1)
tg =
2
L d
Iz trokuta na crteu slijedi
xT = sin L sin = d
xT =
ako se u toki T dobije maksimum tada je =m
xT ( m ) = m
L
d
Udaljenost izmeu dva maksimuma je
S = xT ( m + 1) xT ( m ) = ( m + 1)
L
d
L
d
S=
L
d
. Dobili smo da razmak
izmeu pruga ne ovisi o m tj. razmak izmeu pruga je konstantan. Kaemo da su pruge ekvidistantne.
83
a1) optika razlika u hodu Ukoliko se valovi ire u nekom sredstvu indeksa loma n, ili doivljavaju refleksije na granici dvaju sredstava, tada je za pojavu interferencije bitna pojava optika razlika u hodu.
= n2r2 n1r1 (razlika u hodu zbog refleksije)
Refleksija na vrstom kraju: skok u fazi za =
ili u hodu za
Refleksija na mekom kraju: nema skoka u fazi = 0 ili u hodu 0
a2) boja tankih listia optika razlika u hodu
= ( opt. put 2 ) ( opt. put1) = = 2n1d + = 2n1d 2 2
cvrsti
n1 n 2 > n1
d
cvrsti
Uvjet minimuma reflektirane svjetlosti
= ( 2m + 1)
Debljina sredstva indeksa loma n1 za koju e se reflektirani valovi ponititi
2n1d m = ( 2m + 1)
d = ( 2m + 1)
4n1
Minimalna debljina se dobije za m = 0:
d0 =
4n1
b) ogib (difrakcija svjetlosti) injenica je da svjetlost prodire u podruije geometrijske sjene. Npr. to se dogaa kod prolaza svjetla kroz usku pukotinu. Huygensov princip objanjava pojavu zraka svijetlosti koje su otklonjene od upadnog smjera (zrake koje su doivjele ogib). Te zrake mogu interferirati i u geometrijskoj sjeni dati svjetlo-maksimum.
tama svjetlo tama
b1) Difrakciona reetaka To je niz od N pukotina smjetenih na meusobnoj udaljenosti l (crte na sljedeoj stranici).
84
d konstanta optike reetke
d=
l N
uvjet maksimuma:
d sin m = m
m = 0, 1, 2 cijeli broj m - kut izmeu upadnog smjera i smjera m -tog maksimuma
Kako je
sin m
m d
m 1 d
- najvii red maksimuma kojeg moe dati difrakciona reetka
Ukupni broj maksimuma jednak je 2m + 1.

c) polarizacija svjetlosti polarizirani val postoji istaknuta ravnina titranja Svjetlost je transverzalni val. Svjetlo iz arulje ili neonske cijevi u sobi nije polarizirano. Dobivanje polariziranog vala: I. prolaskom kroz kristale (dvolomce) Pojavljuju se dvije zrake: linearno - obina djelomino polarizirana polariziran - neobina potpuno (linearno) polarizirana oznaka II. refleksijom Brewstrov zakon Reflektirana zraka je potpuno polarizirana ukoliko je kut izmeu reflektirane i lomljene zrake jednak 90.
'+ = 90 ' =
sin n2 = sin n1
Zakon loma:
sin = sin ( 90- ) = cos
n1 n2
'
sin n2 = cos n1 n tg = 2 . Kut za kojega vrijedi poluena relacija zove se Brewsterov kut. n1
Optiki aktivne tvari zakreu ravninu polarizacije (npr. otopina eera)
85
V. 2. Geometrijska optika
Zanemarujemo injenicu da je svjetlost val. Opisujemo pojave pomou valnih zraka. a) Zakoni geometrijske optike I. Zakon pravocrtnog irenja U homogenom i izotropnom mediju svjetlost se iri pravocrtno.
II. Zakon odbijanja (refleksije) Upadna zraka, normala i odbijena zraka lee u istoj ravnini i kut odbijanja jednak je kutu upada. =
III. Zakon loma (refrakcije) Upadna zraka, normala i lomljena zraka lee u istoj ravnini i omjer sinusa upadnog kuta i sinusa kuta loma je konstanan tj.
sin = n21 - Snellov zakon sin
v1 sredstvo 1 n 1 sredstvo 2 n 2 v2
n21 - relativni indeks loma

Koristei Huygensov princip moe se pokazati da je
n21 =
v1 v2
v1 - brzina svjetlosti u prvom sredstvu v2 - brzina svjetlosti u drugom sredstvu

Ukoliko je upadno sredstvo vakuum indeks loma se naziva apsolutnim indeksom loma.
n=
Tako je
c v
c v1 c n2 = v2 n1 =
Snellov zakon loma moemo zapisati u obliku:
sin n2 = = n21 sin n1
IV. Zakon nezavisnosti svjetlosnih snopova

Nakon susreta svjetlosni snopovi se ire dalje bez ikakvih promjena u odnosu na upadne snopove.
86
b) Zrcala Izglaana povrina ravna ili sferna b1) ravno zrcalo slika: - virtualna (dobije se kao presjecite produetaka odbijenih zraka) - uspravna (2 ispod 1 kao to je 2 ispod 1) - jednake veliine x = x Slika je jednako udaljena od zrcala kao i predmet. Zrcalo je stigmatino od toke predmeta stvara toku sliku. Stvara se zrcalno simetrina slika. b2) sferna zrcala
1 2
2 x
T
udubljeno (konkavno) ispupeno (konveksno)
C sredite zakrivljenosti plohe T tjeme (najudubljenija ili najispupenija toka) R radijus (polumjer) zakrivljenosti plohe zrcala Sferno zrcalo nije strogo stigmatino no za paraaksijalne zrake (blizu su glavne optike osi i s njom zatvaraju male kuteve) dobivamo dobru aproksimaciju stigmatinosti Gaussova aproksimacija.
Konstrukcija slike: fokus (F) toka na glavnoj optikoj osi kroz koju prolaze (realno ili virtualno) sve reflektirane zrake, koje su upadale paralelno glavnoj optikoj osi.
F T f
f TF - arina (fokalna) duljina

Zraka koja upada kroz fokus nakon refleksije ide paralelno optikoj osi. Zraka koja upada kroz sredite zakrivljenosti C, nakon refleksije ide po istom pravcu u suprotnom smjeru. Zraka koja upada u tjeme odbija je simetrino s obzirom na glavnu optiku os.
konkavno: realno arite, f > 0 Kad je x > f slika je: - realna - obrnuta - uveana za f < x < 2f - jednaka za x = 2f umanjena za x > 2f
x A Y F x B A
f T
B y
87
kad je x < f slika je: - virtualna - uspravna - uveana
A A B BF
Konveksno: virtualno arite, f < 0 slika je: - virtualna - uspravna - umanjena za sve x > 0
A B x x T
A B F
Jednadba sfernog zrcala x udaljenost predmeta od zrcala (tjemena) x - udaljenost slike od zrcala (tjemena) f arina duljina Iz trokuta TAB i TAB se moe dobiti relacija jednadba sfernog zrcala
1 1 1 2 + = = , R radijus zakrivljenosti x x f R
linearno poveanje: y visina predmeta y visina slike
m=
y x = y x
Omjer linearnih dimenzija slike i linearnih dimenzija predmeta Dogovor o predznacima: U gornje relacije veliine uvrtavamo s: + predznakom realne veliine predznakom virtualne veliine jedina razlika y - kad je obrnut (realan) onda - kad je uspravan (virtualan) onda +
c) lom svjetlosti Ako je n1 > n2 (slika) tad kaemo da je sredstvo 1 optiki
gue od sredstva 2. Tad je < , zraka se lomi od okomice. Ako je n1 < n2 , tad je > , tj. lomi se k okomici.
88
c1) totalna refleksija Pojava kad svijetlost: - dolazi iz optiki gueg sredstva - kut upada vei od g
=90
Svjetlost se reflektira na graninoj povrini natrag u isto sredstvo.
n1 sin 90 n2 n sin g = 1 n2 =
sin g
n1 n2 > n 1 >
g g
c2) optika prizma A = 1 2 - kut prizme n - indeks loma = 1 + 2 A - kut otklona (devijacije) kut izmeu izlaznog i ulaznog pravca. Taj kut je minimalan, kada je zraka unutar prizme paralelna s osnovkom prizme tj.
2 = 1 1 = 2
m = 21 A 1 =
A = 2 1 = A 2
m + A
2
sin 1 n= = sin 1
sin
m + A
Za A maleno je i m maleno pa se moe dobiti
2 A sin 2
m = (n 1) A
Disperzija Ako na prizmu upada bijela svijetlost zapaa se da se ona cijepa u spektar boja To je pojava disperzije. Kut loma ovisi o valnoj duljini, tj. indeks loma je ovisan o valnoj duljini disperzija svjetlosti. Priblino vrijedi eksperimentalna relacija
n( ) = n0 + n0 , a konstante
budui da je
C > LJ nC < nLJ

tad je iz zakona loma
sin =
sin n
zakljuujemo da je
C > LJ
89
c3) lee prozirna sredina omeena sfernim plohama (jedna moe imati i beskonaan radijus zakrivljenosti) C1 , C2 - sredita zakrivljenosti ploha
pravac C1 , C2 - sredita zakrivljenosti ploha 0 optiko sredite lee

konvergentna (sabirna)
R1 C1 0 R 2 C2
divergentna (rastresna)
R1 C1 0 R 2 C2
Promatraju se tanke lee debljina zanemariva

Konstrukcija slike: Fokus (arite) toka na glavnoj optikoj osi kroz koju prolaze sve lomljene zrake, ako su upadne bile, paralelne s glavnom optikom osi.
F f
Zraka koja upada kroz fokus nakon loma ide paralelno glavnoj optikoj osi.
Zraka koja prolazi kroz optiko sredite lee se ne lomi.
F 0
Konvergentna: slika: - realna x > f - obrnuta - uveana f < x < 2f jednaka x = 2f umanjena x > 2f - virtualna x < f - uspravna - uveana
x A y B F 0 f x F B y A
90
Divergentna: slika: - virtualna - uspravna - umanjena
x A F A B B 0 x F f
Jednadba lee Slino kao kod zrcala moe se dobiti
1 1 1 + = - jednadba lee x x f
Pritom je jakost lee j definirana s
j=
1 , f
[ j] =
1 = m 1 = dpt (dioptrija) m
pritom za arinu duljinu vrijedi
1 nL 1 1 = 1 f n R1 R2
nL - indeks loma
n indeks loma okolnog sredstva R > 0 ako svjetlost putuje od plohe prema sreditu zakrivljenosti linearno poveanje:
y x = y x
Dogovor o predznacima: Isti kao kod sfernih zrcala!
91
VI. MODERNA FIZIKA VI. 1. SPECIJALNA TEORIJA RELATIVNOSTI

Krajem 19., poetkom 20 stoljea je opaeno da klasina Newtonova mehanika ne uspjeva objasniti neke od eksperimentalnih injenica. 1905. A. Einstein ini revolucionarni korak u pristupu. Postulati: A) Sve identine fizikalne pojave u inercijalnim sistemima referencije uz identine poetne uvjete protjeu na isti nain (postulat ope relativnosti). B) Brzina svjetlosti u vakumu je jednaka u svim smjerovima i u bilo kojem podruju datog inercijalnog sistema referencije i jednaka je u svim inercijalnim sistemima referencije (postulat konstantnosti brzine svijetlosti). Posljedice su mnogobrojne: Prostor i vrijeme su povezani Relativnost istovremenosti Relativnost vremenskih signala
t =
V2 1 2 c
- (dilatacija vremena)
V - brzina jednog ISR-a u odnosu na drugi t - vremenski interval izmeu dogaaja mjeren u istoj toki prostora jednim satom (vlastito vrijeme) t vremenski interval izmeu dogaaja mjeren u dvjema razliitim tokama prostora (dva sata) Relativnost duljina (kontrakcija duljine)
L = L0 1
V2 c2
L0 - mjereno u sustavu mirovanja tapa L mjereno u sustavu u odnosu na koji se tap giba brzinom V
Pokazuje se da se neke veliine, poput energije E i koliine gibanja p moraju preciznije definirati
E=
mc 2 V2 1 2 c
- ukupna energija tijela
p=
mV V2 1 2 c
- koliina gibanja
Pritom su one povezane fundamentalnom relacijom
E 2 = p 2c 2 + m2c 4
Odavde za V = 0 slijedi E0 = mc 2 - energija mirovanja Slino za m = 0 E = p c npr. za fotone
92
VI. 2. ZRAENJE CRNOG TIJELA

Zraenje koje pada na neko tijelo obino se djelomino: - reflektira reflektirano - apsorbira - transmitira upadno Tijelo koje ima osobinu da ukupno zraenje koje na njega pada apsorbira nazivamo apsolutno crno tijelo.
transmitirano
apsorbirano
Apsolutno crno tijelo ima koeficjent apsorpcije = 1 U termodinamikoj ravnotei svako tijelo emitira onoliko energije koliko i apsorbira.
a) Stefan-Boltzmannov zakon Intezitet zraenja (energija koju emitira 1 m 2 povrine crnog tijela u 1s) proporcionalan je s
T4.
I = T4 ,
= 5.67 108
Ukupna snaga zraenja povrine S je P = S T4
W - Stefan-Boltzmannova konstanta m2 K 4
b) Wienov zakon Grafiki prikaz eksperimentalnih rezultata mjerenja inteziteta zraenja I u ovisnosti o valnoj duljini , pri razliitim temperaturama T, dat je na crteu. Zapaa se da porastom temperature maksimum krivulje odgovara manjoj valnoj duljini.
T2 > T1 2 m < 1m
m - valna duljina na kojoj crno tijelo emitira najvie

energije. Wien je doao do zakljuka da je produkt apsolutne temperature crnog tijela i valne duljine na kojoj crno tijelo zrai najvie energije jednak konstanti koja ne ovisi o temperaturi: m T = C gdje je C = 2.9 103 Km - Wienova konstanta koja je odreena mjerenjem.
b1) Planckova hipoteza Iz klasine teorije zraenja crnog tijela je sljedilo da ono emitira beskonano energije besmisleno!! Izlaz nalazi Planck 1900. (14 prosinca). Postavlja hipotezu da crno tijelo emitira ili apsorbira energiju samo u odreenim porcijama, kvantima energije (diskontinuirano). Energija jednog kvanta proporcionalna je frekvenciji emitiranog elektromagnetskog vala (kvant se naziva fotonom) E f = h gdje je h = 6.626 1034 J s Planckova konstanta koja je odreena
mjerenjem. Ukupna energija za datu frekvenciju moe se napisati kao E = N Ef = N h N = 0, 1, 2 - cijeli broj Koristei tu hipotezu, Planck izvodi svoj zakon zraenja
I =
2 hc 2
1 e
hc kT
koji izvanredno opisuje eksperimentalne rezultate. Dakako, ovaj izraz ukljuuje i Wienov rezultat o zraenju crnog tijela.
93
VI. 3. FOTOELEKTRINI EFEKT

Ako se metalna ploica (npr. cink) postavi na elektroskop i zatim negativno nabije onda se zapaa da svijetlost odreene frekvencije ima sposobnost da smanjuje negativan naboj te ploice, tj. da iz nje izbacuje elektrone fotoelektrini efekt
Zn plocica
zivina lampa obicna zarulja
Kad ploicu obasjava obina arulja, naboj elektroskopa se ne mijenja bez obzira kakav intezitet ima upadna svijetlost obine arulje. Za razliku od te svjetlosti, svijetlost ivine lampe vrlo malog inteziteta ima sposobnost da vrlo brzo neutralizira elektroskop, tj. da izbaci negativni naboj iz cinane ploice. Prema klasinoj predodbi svjetlosti kao vala, oekivali bismo da poveavanjem inteziteta obine svijetlosti e rasti energija koju e primati elektroni, tako da e oni uz dovoljno velik intezitet poeti izletati iz materijala no to se ne opaa! Svjetlost ivine lampe, vrlo malog inteziteta izbacuje elektrone. Rjeenje nalazi 1905. A. Einstein primjenjujui Planckovu hipotezu te rabei zakon sauvanja energije. Foton nosi energiju h. Ona se djelomino troi za foton Ek kidanje veza elektrona s okolnim pozitivno povrina E f = h v nabijenim ionima ( Wi - izlazni rad), a ostatak se metala pretvara u kinetiku energiju foto-elektrona Ek .
h = Wi + Ek h = Wi +
tj.
slobodni elektron
Wi ioni
mv 2 - Einstenova relacija 2
Frekvenciju svjetlosti za koju elektroni zaponu izlaziti iz metalne ploice nazivamo graninom frekvencijom.
h g = Wi
Eksperimenti pokazuju da najvea kinetika energija foto-elektrona linearno ovisi o frekvenciji:
Ek = h Wi
u savrenom slaganju s Einsteinovom relacijom.
VI. 4. DUALNOST SVIJETLOSTI

Svijetlost pokazuje osobine vala: - pojava interferencije - pojava difrakcije - pojava polarizacije ali i osobine estice (korpuskule): - pojava fotoefekta - Comptonovo rasprenje (rasprenje svjetlosti na elekronu): Svijetlost ima znaajke i jednog i drugog, tj. ona je dualne prirode (dakle dvojne prirode). U specijalnoj teoriji relativnosti su energija E, masa m i koliina gibanja p povezane relacijom E 2 = m2c 4 + p 2c 2 .
94
Fotoni nemaju masu mirovanja mf = 0 E = p c S druge strane, prema Planckovoj hipotezi imamo za fotone
E = h = h
tj. E =
c p=
p - koliina gibanja (tipino korpuskularna karakteristika) - valna duljna (tipino valna karakteristika)
VI. 5. DE BROGLIEVA HIPOTEZA DUALNOST TVARI

De Broglieva hipoteza: Svakoj estici mase m i brzine v treba pridruiti valnu duljinu, koja opisuje valne osobine dane estice, datu relacijom
h h = gdje su m masa estice (tijela) i v brzina estice (tijela). p mv
Dakle, ne samo svjetlo nego sve estice (ukljuivo i tijela) imaju dualnu prirodu! 1927. Davisson i Germer, te G. Thomson mjerenjem pokazuju da elektroni doivljavaju difrakciju na kristalnoj reetki tj. ponaaju se kao val u skladu s De Broglievom hipotezom.
VI. 6. BOHROV MODEL ATOMA

Krajem 19. stoljea intezivno se ispituju spektri atoma. Za vodik se dobivaju 4 linije u vidljivom dijelu spektra. Njihove duljine, odnosno pripadne frekvencije Balmer povezuje pomou jedne relacije
= cR
1 1 2 , n = 3, 4, 5, 6 2 2 n
R konstanta Rydberga c brzina svjetlosti U atomskom svijetu postoji nekakva harmoninost. 1909. Rutherford nakon pokusa s bombardiranjem folije zlata - esticama, dolazi na ideju da predoi atom kao sunev sustav: pozitivna, teka jezgra sunce negativni, lagani elektroni planeti nedostatak elektroni koji se gibaju po krunici morali bi zraiti energiju te bi pali na jezgru za oko 108 s .To je u suprotnosti s realnou jer znamo da atomi ive puno dulje. Izlaz nalazi Niels Bohr uvodei neke nove koncepte.
Bohrovi postulati: 1) Postulat stacionarnih staza Elektroni mogu boraviti samo na odreenim stazama stacionarnim na kojima ne emitiraju energiju 2) Postulat emisije Elektroni emitiraju energiju kad prelaze s jedne stacionarne staze na drugu energija emitiranog kvanta je h = Em En , m > n
gdje su energije elektrona na stacionarnim stazama Em , En .
95
3) Postulat kvantizacije momenta koliine gibanja Moment koliine gibanja elektrona moe imati samo odreene vrijednosti dane relacijom:
L = rn me vn = n
h 2
n prirodan broj h Planckova konstanta rn - radijus n-te stacionarne staze
vn - brzina elektrona na n-toj stazi

Promotrimo najjednostavniji atom atom vodika. Coulombova sila igra ulogu centripetalne sile.
Fc = Fcp
2 e2 e e me vn 2 = vn = k rn me rn2 rn h h Bohrov postulat (3) vn = n , [ = ] pa se izraz za kvadrat brzine zapisuje 2 rn me 2
u obliku n 2
h2 e2 =k otkuda dobivamo polumjere stacionarnih orbita elektrona rn me 4 2 rn2 me2 rn = n 2 h2 4 2 ke 2 me

n = 1, 2, 3, ...
oko protona u vodikovom atomu
Za radijus prve stacionarne staze dobijemo
r1 =
h2 0.5 1010 m - Bohrov radijus atoma 2 2 4 ke me rn = n 2 r1 tj. r2 = 4r1 , r3 = 9r1
Radijusi ostalih stacionarnih staza su Na svakoj stazi, n, elektron ima energiju vezanja En.
En = Ek ( n ) + E pel ( n )
2 me vn 2 e2 E pel ( n ) = k - potencijalna elektrina rn
Ek ( n ) =
En =
1 e2 e2 1 e2 e2 me k k = k k 2 rn me rn 2 rn rn
1 tj. En = 2 n 1 e2 k 2 r1
1 e2 En = k 2 rn
1 e2 E1 = k = 13.6eV - energija osnovnog stanja 2 r1 E1 En = 2 n = 1, 2, 3, ... n

Valja uoiti da se stacionarna orbita n = 1 u spektroskopiji obino oznaava kao K ljuska, stacionarna staza n = 2 kao L ljuska, stacionarna staza n = 3 kao M ljuska itd. Energija osnovnog stanja elektrona u vodikovu atomu je negativna to je odraz injenice da je elektron vezan dakle nije slobodan. Ionizacijom vodikova atoma se dobije slobodni elektron i slobodni proton. Energija ionizacije vodikova atoma u osnovnom stanju upravo je jednaka energiji veze elektrona u osnovnom stanju dakle 13.6 eV.
96
Elektroni imaju diskretne vrijednosti energije (crte) E1 = 13.6 eV, E2 = 3.4 eV, ... Uz pomo drugog postulata E,eV
h = Em En =
E 1 1 = 1 2 2 . h 2 m
E1 1 1 2 2 h m n
to je u skladu s Balmerovom relacijom
0 -0.85 -1.5 -3.4
n=4 n=3 n=2
Pomou gornjih relacija mogu se objasniti serije karakteristinih linija vodikovog atoma. n=1 -13.6 Intezitet tih linija teorija ne objanjava. Rjeenje daje kvantna mehanika razvijena u radovima: Wernera Heisenberga (1901. 1976.) koji meu ostalim formulira princip neodreenosti
x px
tj. fizikalno je nemogue istovremeno izmjeriti toan poloaj i tonu koliinu gibanja estice (x neodreenost u poloaju, px neodreenost u koliini gibanja) Erwin Schrdinger (1887. 1961.) koji nerelativistikoj estici (elektronu) pripisuje valnu funkciju koja zadovoljava Schrdingerovu jednadbu H = E . Paul Adrien Maurice Dirac (1902. 1984.) koji relativistikom elektronu pripisuje Diracovu valnu funkciju D koja zadovoljava Diracovu jednadbu H D D = ED D . Rjeenja
Diracove jednadbe ED , D ukljuuju rjeenja Schrdingerove jednadbe kao specijalni

sluaj.
VI. 7. NUKLEARNA FIZIKA

1896. Henri Becquerel (1852. 1908.) otkriva radioaktivnost uranove rude. Rutherford ispitivanjem pokazuje da postoje tri komponente radioaktivnog zraenja: I) - zrake pozitivno nabijene - zrake negativno nabijene II) III) - zrake neutralne U Rutherfordovom modelu atoma pojavljuje se ideja o nuklearnoj jezgri koja sadri gotovo svu masu atoma ali je za oko 105 puta manjih dimenzija od atoma tj. ima dimenzije oko 1015 m. Radioaktivnost atoma uzrokovana je promjenama u jezgri! Daljnja ispitivanja pokazuju sa se jezgra sastoji od dvije vrste estica: - protona p, pozitivno nabijen (po dogovoru) q p = +e , m p = 1.672 1027 kg - neutron n, neutralan qn = 0 , mn = 1.674 1027 kg Meusobno djeluju jakim nuklearnim silama koje su stotinjak puta jae od elektrinih. Ako se zanemari mala razlika u masi i elektrino meudjelovanje tada se te dvije estice mogu smatrati ekvivalentnim naziv nukleoni. Jezgre opisujemo: - masenim brojem A (broj nukleona ) - atomskim rednim brojem Z (broj protona) - brojem neutrona N = A Z A oznaavamo ih obino simbolom Z X kemijski simbol elementa
a) Radioaktivni raspadi. Zakon radioaktivnog raspada a1) - raspad - iz jezgre izlaze estice sastavljene od dva protona ( q = +2e ) i dva neutrona jezgre helija
4 2
24 He
97
Openito se raspad moe zapisati kao

A 4 X Z 4Y + 2 2 Energija tih -estica je oko 10 MeV A Z
a2) - raspad Iz jezgre izlijeu dvije vrste estica: - elektroni koji nastaju raspadom neutrona
1 0 1 0 n 1 p + 1 e + 0 e 0
+ - pozitroni koji nastaju raspadom protona 1 1 0 + 0 1 p 0 n + +1 e + 0 e

injenica da nastale - estice mogu imati proizvoljnu energiju sugerirala je W. Pauliju da pretpostavi postojanje estica neutrina ve koje su dvadesetak godina kasnije i eksperimentalno zapaene. Openito se - raspad jezgre moe zapisati u obliku:
Z A
A Z 1
Y +
0 1
a3) - raspad To su fotoni vrlo velikih frekvencija odnosno vrlo velikih energija (kvanti elektromagnetskog vala). Emitiraju ih pobuene jezgre (koje poput atoma imaju svoje energetske nivoe koji su praeni prijelazima reda MeV-a) koje s vieg energetskog prelaze na nii energetski nivo. Openito se to zapisuje u obliku:
0 X ZA X + 0 Z gdje je A X jezgra u pobuenom stanju. Z A
a4) zakon radioaktivnog raspada Neka u poetnom trenutku imamo N 0 jezgara koje se mogu raspadati na jedan od gore
opisanih naina. Broj jezgara koje e se za vrijeme t raspasti je oito proporcionalan poetnom broju jezgara N N, vremenskom intervalu N t i oito ovisi o vrsti jezgre. Tu ovisnost opisujemo konstantom raspada koja karakterizira svaki radioaktivni element. N = N t Predznak je zbog toga to se broj jezgara smanjuje tokom vremena. Uz pomo integralnog rauna dobivamo zakon radioaktivnog raspada: N ( t ) = N 0 e t - broj neraspadnutih jezgara u trenutku t esto je zgodno uvesti vrijeme poluraspada T1/ 2 - za to vrijeme se pola od prisutnih neraspadnutih jezgara raspadne, odnosno pola se ne raspadne. N ln 2 0.693 N (T1/ 2 ) = 0 T1/ 2 = = 2 Tada se zakon radioaktivnog raspada moe zapisati i u obliku:
N (t ) = N0 2 Definiramo i veliinu brzinu raspada, odnosno aktivnost N = N A= t Broj raspada u jedinici vremena: [A] = 1Bq Bekerel jedan raspad u sekundi. Kako se broj neraspadnutih jezgara smanjuje tokom vremena, tako se smanjuje i aktivnost.
Iz A0 = N 0 i A ( t ) = N ( t ) = N 0 2
t T1 / 2
t T1/ 2
slijedi A ( t ) = A0 2
t T1/ 2
98
Analogan izraz vrijedi za masu neraspadnutih jezgara:
m ( t ) = m0 2
t T1/ 2
Broj raspadnutih jezgara do nekog trenutka je
N R (t ) = N0 N (t )
b) energija vezanja jezgre Usporedimo li masu nukleona prije nego formiraju jezgru
Z m p + N mn = Z mp + (A Z) mn [ m p = 1.007276 u 1u = 1.66054 1027 kg atomska jedinica mase MeV ] c2 mn = 1.008662 u , koristei relativistiki izraz E0 = mc 2 1u = 931.494
s masom formirane, stabilne jezgre m j (Z, A) zapaamo da je
m = Zm p + ( A Z ) mn m j ( Z , A ) > 0
Uobiajeno je m zvati defekt mase jezgre. Energiju, Ev , koja po Einstenovoj relaciji odgovara defektu mase
Ev = m c 2 = Zm p + ( A Z ) mm m j ( Z , A ) c 2
nazivamo energijom vezanja jezgre.
Definiramo srednju energiju vezanja po nuklenu
Es =
Ev A
Krivulja ovisnosti Es o masenom broju (crte) pokazuje maksimum kod izotopa jezgre
56 26
Fe .
c) Nuklearne reakcije Promotrimo reakciju u kojoj se jezgra meta X bombardira esticom a i kao rezultat toga nastaje jezgra ker Y i estica b a+XY+b krai zapis X(a, b)Y Npr. prva umjetna reakcija
4 2 1 He + 14 N 17O + 1 H 7 8
Vrijedi zakon ouvanja masenog broja: Zbroj masenih brojeva na lijevoj strani reakcije jednak je zbroju na desnoj strani reakcije. Te zakon ouvanja rednog broja: Zbroj rednih brojeva na lijevoj strani reakcije jednak je zbroju na desnoj strani.
99
Za sve sudare vrijede zakoni ouvanja energije i koliine gibanja. Kod neelastinih sudara mehanika energija nije ouvana. Definiramo Q vrijednost reakcije Q = Ek (konano) Ek (poetno) tj.
Q = ( M a + M X M Y M b ) c2
Q > 0 egzotermne < 0 endotermne potrebna energija praga da bi se ona poela odvijati
c1) Fuzija Proces spajanja lakih jezgara u tee, npr:
1 1 2 0 H + 1 H 23 He + 0 + 6MeV
Taj proces odgovoran za energiju zvijezda.

c2) Fisija Proces cijepanja tekih jezgara na lake, npr
92 n + 235U 141Ba + 36 Kr + 3 01n 92 56 Zbog dinamike nestabilnosti tekih jezgara, kad se one pogode sporim neutronom one se raspadnu na dvije srednje teke jezgre, pri emu se oslobodi i poneki neutron. Postoji mogunost lanane reakcije. Pritom se oslobaa i energija (nuklearni fisijski 1 0
reaktor).
100

Dario Micic - Fizika, Priprema Za Drzavnu Maturu 1-4

Transféré par

Informations du document

Copyright

Formats disponibles

Partager ce document

Partager ou intégrer le document

Options de partage

Avez-vous trouvé ce document utile ?

Ce contenu est-il inapproprié ?

Droits d'auteur :

Formats disponibles

Dario Micic - Fizika, Priprema Za Drzavnu Maturu 1-4

Transféré par

Droits d'auteur :

Formats disponibles

Dario Mi i

Zagreb, akademska godina 2010./2011. www.pripreme-pomak.hr

Za nakladnika Branko Lemac

Dizajn ovitka minimum d.o.o.

Pripreme za razredbene ispite

Pripreme za razredbene ispite

Promotrimo gospoicu Micu pri subotnjoj etnji Ilicom.

To je skalarna veliina. Jedinica za mjerenje se izvodi iz definicije:

Trenutnu brzinu v definiramo kao graninu vrijednost omjera

x x kada t 0 ili v = lim t 0 t t

v pri emu se podrazumjeva da t

v v kada t 0 tj. a = lim t 0 t t

Jedinicu za mjerenje ubrzanja dobivamo iz definicije:

a1 Jednoliko gibanje po pravcu

Poloaj tijela u ovisnosti o vremenu ima oblik

Poloaj toke kod jednolikog pravocrtnog gibanja je afina funkcija vremena.

Pripreme za razredbene ispite

Prevaljeni put s(t) u ovisnosti o vremenu je s ( t ) = x = x ( t ) x0 = vt . Dakle

s ( t ) = vt . Uoimo da je put linearna funkcija vremena.

Oba pravca su paralelna s vremenskoj osi!

Pripreme za razredbene ispite

a = 0 m/s To je pravac koji se poklapa s vremenskom osi.

a 2 Jednoliko ubrzano gibanje po pravcu

brzina tijela u ovisnosti o vremenu

Linearna funkcija vremena

Pripreme za razredbene ispite

Povrina ispod dijagrama odgovara prevaljenom putu.

Polueni izraz je ponovo kvadratna

x,m 8 6 4 2 0.5 -2 1 1.5 2 t,s

Pripreme za razredbene ispite

a3 Jednoliko usporeno gibanje po pravcu

s,m 3 2.5 2 1.5 1 0.5 0.5 1 1.5 2 2.5 t,s

3 2 1 0.5 -1 1 1.5 2 2.5 3 3.5 t,s

Pripreme za razredbene ispite

Vrijeme padanja dobijemo iz uvjeta s( t p ) = H =

Brzina kojom tijelo udari o pod iznosi

a6 Vertikalni hitac prema gore

vrijeme uspinjanja do najvie visine dobijemo iz uvjeta

Pripreme za razredbene ispite

visina do koje se tijelo popne dobije se iz

Openito je duljina luka l dana s l = R - iskazan u radijanima

Pripreme za razredbene ispite

k p - omjer prebrisanog kuta i proteklog vremenskog = tk t p t

intervala. Trenutna kutna brzina

- granina vrijednost omjera kad t 0 t 0 t t

Srednje kutno ubrzanje

k p - omjer promjene kutne brzine i pripadnog vremenskog intervala = tk t p t

Trenutno kutno ubrzanje

- granina vrijednost omjera kad t 0. t 0 t t

Jedinica za mjerenje kutnog ubrzanja se dobije iz definicije: [ ] =

Period vrtnje T vrijeme jednog ophoda Frekvencija vrtnje f broj okretaja u 1s f =

Obodna brzina v tog tijela jednaka je v =

l 2 R = T t 2 1 Kako je pritom kutna brzina = = = 2 = 2 f t T T v=R

Pripreme za razredbene ispite

Kutna brzina ovisi linearno o vremenu

Kut ovisi kvadratino o vremenu (crte, 0 = 0)

zom x ( t ) = x0 + vt , v = konst, a = 0. U drugu ruku, jednolika rotacija je opisana izrazom

( t ) = 0 + t , = konst, = konst. Dakle, u izrazima za translacijsko gibanje valja uiniti

Pripreme za razredbene ispite

a a = a a 0 Na crteu je prikazan vektor a = 3 a 0 a

Zbrajanje vektora - pravilo paralelograma

Mnoenje vektora skalarom vektor a mnoimo skalarom R i dobivamo

Pripreme za razredbene ispite

Oduzimanje vektora Zbrajanje sa suprotnim vektorom