Gradimo niodega Uvijek kreemo sa slabo osvijetljenih polazita Od nepravilno napisanih rijei gradimo poglede na sutra Koje je tu ve danas

Tekim naporom diemo kraljevstva u gradovima Gdje su ljudi spremni umrijeti za vlastitu ekvivalenciju Gdje nas ue da zaboravimo na melodiju tiine Gdje nas mole da otupimo meusobne poglede I nikada ne pristanemo na dogovor skromnosti I aerobnost granica meu ogoljenim biima Ostavljamo povremeno nevjerojatne svjetlosne potpise Iako nas odmalena hrane industrijskim metalima I uspavljuju krvavim sjekirama i mrtvom rodbinom Ostavljamo povremeno kamelije na velikim gradilitima U nadi da e ininjeri uoiti apsurd svojih projekata Iz velikog niega odlagalita za djecu izlazimo Neokaljani i nesigurni i gradimo iz toga niega Klimave ivote ispunjene neoekivanim udima I beskrajno usporenim meavama Svakodnevno izdiemo na modernim zgaritima Mijeajui sudbine uz zagluujuu lomljavu Prije odlaska njeno odlaemo svoje oi na zelenu mahovinu Oznaivi jo jedan hram u umi vjeala

Jebanje na kii Potreba za govorom kroz utnju slama bia U bunim civilizacijama. njihove due su prozirne Kao bijele plahte i izdrljive nautrb tankoutnosti Sateliti im upaju oi i eprkaju analne otvore Doputaju im tek da tiho gutaju suze Oni ponekad izvedu pse u park, etaju Po mokroj travi osjeajui se kao jeka Bez jasnog porijekla, osjeajui se kao Promaena prirodna anomalija Struemo odumrlu kou sa noseva Zadubljeni u bunar oslukujemo Ples nitavila, rad crijeva, tranzitne radnje Drutva u betonu, ljudi sa ljuskama Imperij izrastao iz ejakulata boga koji se dosauje Sanjamo duboke ume u kojima nas moe Samo sunce pronai Hrabrost je nadohvat ruke, kao nepriguen Korak u more, bosa noga u hladnoj tekuini Jedan obian in svlaenja koe u javnosti Neprigueno koraanje, nepriguene rijei Nepriguena eksplozija Slobode, slobode, slobode, Eksplozija kristalne vode, krv i dijamanti Zabodeni u lice i oi Podsjea na jebanje Na kii

Znakovi borbe su svugdje To nisu samo izlozi u kojima visoke izme Iekuju skoru fermentaciju u trbusima zemlje Ili perspektivu dubokog oceana pokraj mrtvih morskih nemani To nisu samo novanice koje se sue na proeljima starih zgrada Ili odnosi svjetla i tame koji imitiraju traljavu urbanu krletku i tjeraju vas da razmiljate oima du bakrenih tranica To nije samo redukcija rijei logos na logo i migracijski putevi pive i kobasica u sumrak, hostesa koja poziva na medicu ili prodava rua koji jedva okree pedale To su u prvom redu ljudi u nestajanju prozirni kao prazan prostor, muni i dosadni kao kontinuirane reklame oni bezuspjeno opisuju bie koje nikada nije niti moglo postojati oni vam upadaju u rije za koju vjeruju da je puno vie njihova, oni u svemu trae puknutu nit ivota koji su tkali u poetku nemarno a kasnije panino nadoknaujui varanjem njihovo svjetlo je blijedo i traje samo dok okreu pedale znaju da nemaju anse u ovako postavljenim stvarima da ne mogu nadmaiti provjerene modele uoljivosti rezati skalpelima tople klitorise i mrkati suhe djeje kosti ali oni pristaju na pravila igre jer ivot nije ni ljubav ni radost

Smijemo se Smijemo se dok idemo s jednoga mjesta na drugo Drei se za vrele ruke Rijetki ljudi uz cestu se smijee ili im se to samo ini usljed Nepreglednih hrpetina smijeha iz konzerve Nabacanih u pozadinu umjesto planina Smijemo se i glave nam se ljuljaju zbog suza u oima I reenica u kojima predviamo sljedei dogaaj Svima uz cestu se ini da se i oni smiju iako su im jedini dokazi Par fotografija na kojima se smijee kao krava na mesnom doruku Ili kao traljav most godina na armiranim stupovima Promaenih proslava, tik iznad povrine mora Smijemo se zagrljeni i teturamo Cestama sa jednog mjesta na potpuno drugo A redarstvenici kroz reetke dipa vide da Neto nije u redu s nama iako im ne pada Na pamet po kojem lanku da nam oduzmu ljudskost Putem susreemo ljude koji se niti ne smijee a kamoli smiju Oni su svoj smijeak kupili uz izgled skupe kurve Ili uz drutveni paket za usrane ziherae Smijemo se i priamo s duhovima zaklanih indijanaca Dok se kreemo bre od vremena Putem susreemo ljude koji kao da oekuju kamere Koje e ih potvrditi i reflektore koji e ih ive rastaliti U bezoblinu masu, a mi se i dalje smijemo jer smo Napustili igralite dosade koje su za nas ogradili I jer smo se dovoljno napuili ivota Da bi nas i dalje straio

Pela Pela je sletjela na prazan list I stavila svoj kist na neizrasli list Svu svoju ljubav dala je za utopiju praznine I razgovor je potekao poljima daljine Vidjela je svoje tijelo u tiini rijei koja vodi Koja trepe kao riba u zraku ili vodi Hranila se svakim cvijetom u samoi ritma krila Mreu rijei koje cvatu plela kao modra vila Niti teksta preplele su topla mjesta I dale svjetlost zemaljskome suncu Vatra srca hladnom tijelu napravila kukuljicu

Krhke harmonije Ako je tu kada ne elim niemu pridavati nikakvu vanost I kada se odmaram od cjeloivotnog leanja, ako je tu Dok se potpuno iskljuujem iz svih tih sloenih odnosa Nad kojima treba bdijeti kao nad prehlaenim crkvenim vrapcem Tu je i slono lebdimo iznad mree alopojki i prigradskih Trijumfa, tu je bez da me pokuava ugurati natrag u kolonu Samo sjedimo kao veliki komadi kremena i istodobno kao tragovi Krajnje brzih misli Ako je tu kada se hvatam za rijei kao za slamke i Pokuavam kroz njih disati jer jednostavno ne razumijem Koji se kurac zapravo dogaa tamo na horizontu Koji uvijek skupa promatramo i koji na trenutke tako Oivi da mi ne bude jasno zato sam se toliko puta raspao Kao stari odrezak Ako je stvarno tu na hladnom kamenu pored mene I ne naputa me i ne grize me kao blagoslovljeni komarac Dok sve sporije puim cigaretu i povremeno navraam U njen osmjeh Ako mi dopusti da zadrim neprimjerene nijanse u svom pogledu I ako neujno nastavi njihov niz u smjeru raznih ivota U nama Hoe li i onda ravnotea biti tako rijetka i krhka pojava Ili emo je pokuavati ivjeti na nekim novim mjestima

Budistika fontana Gol se grijem na niskom zimskom suncu Za stolom razmiljam o pokretanju masovnih prosvjeda i o suicidu istina je uronjena u gr postojanja bijeg sa ovog mjesta je nemogu dugim trenucima premoujemo ivot u skokovima i skaemo preko pivskih boca i loih obroka prema smrti kada netko pria o smrti uzmite ga ozbiljno jer ako sada ne shvaate, shvatit e te ubrzo dok utke hodate u sjeni kiklopa bez nade da e se sve uskoro zavriti arko sunce izjeda sasueno lie sunam se s bolesnim golubom bez perja u ruci i ne naputam ideju o svijetu gdje su obroci veliki i puni svjetla, a mlada gipka voda se servira u prostranim aama koje prinosimo ustima irom otvorenima za govor istine gdje se ivi kroz odustajanje od ivota gdje se leti na jednom zamahu krila bez krvavih posljedica ivot se ukazuje u sve dosadnijim formama industrija naih pogleda je preduboko ukorijenjena budistike fontane materije, velike planine i impresije koje cvatu kao eksplozije u pozadini fenomena kie ili ljubavi njih vie nema oni su mrtvi kada netko pria o smrti uzmite ga ozbiljno jer on tu smrt osjea kao bol u ruci koja mu je odsjeena, kao bol u tijelu koje mu je oduzeto ipak on ne naputa ideju o svijetu blagih osjeaja koji u slapovima miluju naa izmrcvarena tijela u tom svijetu misao je nevina i prijateljska nikoga ne eli zarobiti, ulijeva se u nae oi postojano kao toplo isijavanje pei na drva prilaze nam nova bia priaju s nama isprepliemo se s vjenou

Spektralna analiza stvarnosti Konkretizirati, provjeriti, objektivizirati, dokazati Moramo pokazati da postoje greke I otpatci na naim Ulicama, I da emo biti avangarda istoe naih shvaanja Naprednija I od vlasti javne istoe koja nedovoljno vjeto Uklanja greke u faistikoj mrei svih mrea Moramo biti jo vei faisti od svih vlada koje se moe zamisliti Moramo razgranati birokraciju misli sve do najzabitijeg kapilara U susjedovom upku, moramo jer moemo, jer smo dobili sofisticirani pitolj u ruke Moramo ivjeti kao carinici na voru gdje prolaze sve robe I meso, moramo biti taj grkljan kroz koji sve bre tee Sekret svih djelatnika svjetske istoe I svo smee koje smo dobili U zamjenu za svijet To smee moramo reciklirati jer je od njega puno lake napraviti ovjeka nego od gline I vatre To su mogli samo rijetki bogovi koje smo davno ubili Ali ubili smo I stvarnost jer je vidimo kao greku Ubili smo I sebe jer je ovjek neukrotiva funkcija Naa nova funkcija je funkcija apsolutnog dobra isti plus, sveden na toku koja se vidi samo iz lijesa Na novi ivot je ivot svijetla koje nema niti jednu boju Jer boja bi znaila politiko opredjeljenje Na novi ivot je ivot poze koju natapamo konzervansima Ne bi li nas druge suhomesnate skulpture usporedile sa sobom Maka sporo pije blatnjavu vodu iz tragova kotaa Izgubljene ljude na ulicama snaao je kokoji sumrak Jedan pingvin naputa koloniju i odlazi u planine

Vrisak I kada posljednja stabljika metvice Bude tek lijek u suzama Kada bolest jo jedino bude u Pokretnim slikama to slijedi? to kada puknu sve brane lai I prelije se rijeka tuge bez izvora Kada ljudi budu leali puknutih glava I trbuha u ljepljivoj movari Nepopravljivih snova i loeg mirisa to onda? Koliko dugo moe trajati ova opsada Svega to eli ivjeti u tisuu ivotinja Koliko se mogue udaljiti Od onoga to je tono pred nama A milijarda najbudnijih jutara Toplo pozdravlja gradskog monstruma Miluje mu cijevi meu smijenim crkvama I zatrpava ceste na brzim konjima I to kada od zadnjeg bumbara Napravimo ogrlicu protiv demona I kada novoroena djeca Budu hrpa plavog pepela Hoemo li se hvaliti pred drugima Njihovim indigo nijansama I mijeati ih s pljuvakom U tintu za nova prepisivanja to e biti toliko vano da Prekopavamo smetlite vidljivo Sa mjeseca Koja rije e biti dovoljna Da udahnemo traak istog obzora Kakav vrisak e biti dovoljan Da dozovemo drugoga

Velikom pjesniku Veliki pjesnie tijelo je mlado I lei na ploniku kao otok u jezeru obmane Veliki pjesnie udovi su prepleteni A naokolo se iri miris poljskog cvijea Veliki pjesnie va je pogled uprt prema gore Vae rijei imaju strukturu, zazivaju oblake Odiu istinom Ali veliki pjesnie pogledajte dolje, Tijelo je smrskano i lei pod zvonikom Bilo je mlado i krvavo i prije nego se razbilo o pod Bilo je smrskano dok se jo histerino kretalo ulicama Traei zvuk svojih koraka, oslukujui igru svjetlosti Iza irom otvorenih oiju Ali vi se ne saginjete veliki pjesnie, Vi gledate visoko gore elite biti isti kao rijeka Ne zanima vas podmukla tiina na festivalskim ulicama I dogovoreno znaenje ivota pred kojim titraju djeje oi I pune se sjemenjem suncokreta Pjesnie pazite jebemu mater, zgazit ete ga, jo je toplo Jo je ivo, tek je ivo, haljina lepra kao leptir na samrti Veliki pjesnie potedite me vie svojih stihova I samo sluajte vjetar u njenim stisnutim akama U bijelim stisnutim akama

Pijem Pijem zbog unitavanja organizma I zbog procesa revitalizacije duha nakon to je skrhan Pijem jer vrijeme nepodnoljivo stoji I jedini povjetarac osvjeenja je svilenkasti osjeaj truljenja I oivljavanja smeuranih stanica hladnom svjetlou Davno zaputeni oltar duha pretrpan starim religijskim relikvijama sitnim priglupim hijerarhijama sablasnim igrama moi stoji kao hrast vrsto u svojoj istoj egzistenciji bez vremena I ba zato pijem Sva energija utroena na strah i zavoenje nepomino lebdi Kao plat iz sablasnog teatra komedije Pijem zbog tolike vitalnosti potroene na sve rituale smrti I neodlunosti, na sakupljanje sitnih stupidnih rekvizita Koji su prerasli u neslueni teret Pijem zbog bipolarnosti koja inae ne bi postojala Van suptilnih varijacija depresije Pijem da bi svakodnevni prijezir dobio svoju radikalniju verziju Kao prividni antipod Pijem zbog svih uguenih spasonosnih misli i rijei Koje e se uvijek uti kao pla nekrtene djece u limbu

Hrvatska Ona je mjesto susreta Mjesto dugog razmiljanja koje oslobaa tradiciju I granice pretvara u navike ljubavi U njenim dvorcima ivi fotosinteza i crni golubovi A dosjei njenih stanovnika su putopisi hitrih nomada Stari i smei od zemljanih kia Njene granice se izvijaju dok slijedimo Ljude ije geste zauzimaju prostor kao biljke Njene granice nestaju dok nastavljamo reenice Ostavljene u nepoznatim dolinama A gradovi Prosuti kao logorske vatre Po mjestima velikih duhova Diu s jutrima i dah prenose ustima Do zadnjeg pospanog ovjeka Votanim stazama po dubokim umama Teku eliptini obrisi svjetlosti I kao gudalo meki razgovori Prostor je iv i mijenja se Pod teretom prostrte tkanine Duhovi ostaju duboko Kao u jednom danu izrasle planine A nemo Ona je ovdje stvar izbora Negativ vlastitog svemira Na tuim rukama

Svijet voli pobjednike dok je kod njih uvijek jasna granica neuspjeha kod nas se ona crta kao brkovi mona lisi dok su njihovi statusi odreeni time koliko su recikliranih vrijednosti uzeli kao svoje i koliko su puta etali rivom gloui sladoled kod nas se osnivaju klubovi samoubojica iji se lanovi vrlo rijetko ubiju kod nas se no provedena s kurvom koja je prije 7 dana obrijala vaginu ili tuni haiku na pateti smatra velikim uspjehom, a kod njih je to recimo neuspjeh Vrlo je teko biti primjeen u njihovim krugovima, oni svoje gubitnike stalno podsjeaju da su gubitnici, sa velikih plakata, putem asopisa koje itaju u wc-u dok preslaguju jeftini toaletni papir, sa ekrana koje gledaju dok im se pri pomfrit na pakeru a prsti im smrde na parizer, i ne doputaju da im uputimo niti jednu toplu rije oni svoje gubitnike gaze dok ne postanu beivotne krpe, a ne doputaju im niti da provire na ovu stranu gdje je patnja uzviena, a pad na dno uvijek prekratak da bi bio ozbiljan

Grad je plakatiran poezijom Od slucajnih dodira ljudima zastaje dah Na raskrizju gori plemenska buktinja Posvuda nicu satori s prekrasnim predvorjima Stari ljudi plesu u centrima pozornosti Jezik postaje pticji Moralo se i to dogoditi Ljubavnici vode jedni druge Dahom kao balone helija Od tjelesnih mirisa rade mentalne parfeme Kojima natapaju zemlju A noge su svima bose I gaze kroz blato kao privremena stabla Moralo je negdje puknuti Majke ostavljaju mokre tragove ociju na osuncanoj kozi prijatelja Suze nisu vise dramaticne postaju tek snazne rijeke Koje ciste lica I raznose svijetom paralelne svjetove kao klice koje moraju jednom izrasti Izrasti bez nas, bez da smo spremni na toliko stvarnosti koja je samo nasa Nasi gradovi, nase stabljike Nase kapljice, nase klice

Zemlja obilja Ovdje stabla rastu u mraku izmeu stijena ljudi uzimaju malo i imaju puno ovdje ivotinje dolaze blizu da bi se odmorile i udisale miris aja od kamena ovdje zvuk dolazi tih i dubok kao san i odlazi s vremenom koje je beskonano u zemlji obilja ljudi tede vodu od tekih rijei otvaraju usta s valovima pleu sa svim suncima i rue proroke s malim p u depu u zemlji obilja ljudi su snanije ivotinje od svjetionika otoci koji vrstim rukama dre pijesak dna u ovoj zemlji ljudi su od zemlje zemlja je od rijei rijei su spremne na dodir bogomoljke ovdje ratnici imaju rogove od rogaa odlaze u lov na razna brda na razne horizonte paraju kamenjem zrak znaju za najdublje jame obavljaju rituale znaju ukrotiti nemir jedu malo rade malo piju malo govore malo imaju puno

Smrznuti ovjek Vuem svoj rigidni kip kroz vrijeme pijeska Traim sitne pukotine i liem kondenziranu okrutnost Pita se je li uivam? Moj metabolizam je spor Spremam zimnicu za dane na samrtnikoj postelji Niz grlo mi jo klizi prvi kolostrum dok trepem po trei Put od roenja Tvoja toplina tek je na putu do mog srca A stii e tamo kada eksplodira sunce Mekou tvojih tkiva ne mogu dodirnuti na vrijeme Poruku e zamrznuti zglobovi mojih prstiju Tvoji ivi osmjesi za mene su aktovi u maslinovom ulju Probavljam te vjeno kao sirovi komad mamuta Kroz bakrorez mozga omamljen oekujem prolost Ti si ljubav, al to u osjetit poslije Kada se rasprsne velika slagalica koju danonono slaem Tijelo nalik na citadelu mi vie nee predstavljati problem Uzet u suhu travku i crtati portret tiine Po tvome licu, Uvui u te u svoj prostor na dnu oceana Gdje se apat sporo probija kroz toplu melasu A onda u ti razmaknut kosu i ugrist te za uho

Ljubav, a?
Sve do kraja moga djetinjstva vjetar je proizvodio sablastan Zviduk u mojim upljim onim dupljama I amarao mi solju upljikave obraze Svrake su gradile gnjezda u zjapeim meurebrenim procjepima I hranile se preostalim ivim mesom Sunce je prilo moje plastelinske organe iznutra Dok je moje vlasite smrdilo na zgarite Drugi su se sjajili kao zaeljani oratori I veseli diktatori Udarali me vilicama u grkljan I ostavljali testosteronske pozivnice Vrela protoplazma negacije mi je Poput antimaterije Plela nerazmrsive trajektorije Po golcatome tijelu i unutar lubanje Bio sam sin iekivanja smrti I nasljednik munine alkemiara Pljuvaka koja se cijedi niz icu Jedva odrava integritet. Kada sam tebe upoznao Negdje na kraju djetinjstva Naao sam se ispod proplanka moi Licem u lice sa suitom u D-molu Noni leptir mi je sletio na ruku I odsvirao deset najniih tonova klavira Istodobno Basovi su zaguili moje oi I zapetljali uzdignute dlake na podlakticama Mjeajui tunu leguru moga srca Kao lie Volim te

Noi bez osjeaja Dok se jebemo negativnim pokretima zdjelica U noi bez osjeaja Po uhu mi rasipa tiinu pliana ivotinja ape mi o budunosti O dugoj etnji rubom vremena Preutno priamo o danima izvan tijela Dugim leanjima na duguljastim trenutcima Dok sunce bude duboko ispod planeta S neba e kapati destilirani pesimizam Penis e mi stiskati etika samilosti leat emo sklupani u toploj kutiji svemira kao duhovi njenih asketa sunce e se vraati sve rijee i rijee i kada zvukovi kozmike oboe izbriu posljednje naslage stiliziranih krokija sa posuenih tijela upoznat emo se naposlijetku i dati si nova imena

Pozivnica
Uzmi moj dlan od finog kvarca Vodim te u kraljevstvo samoe Obuci neto toplo od nerca Da ne umre od hladnoe Kraljevstvo je duboko ispod zemlje Ispod tisuitog sloja iluzije ljepote Kada te obaspe istinosno inje Ne boj se sivila i strahote Sjeti se, odavno smo mrtvi Najgore je daleko iza nas Samo oslukuj kako zidovi Reflektiraju nae korake i glas Dri vrsto moj pjeani dlan Dok te vodim kroz poroznu tminu Za povratak je ve kasno Istraimo pustu graevinu Istina je ovdje toliko blizu Da je moe opipati Vjenost je pred naim nogama Nemoj zaspati Predmeti kao duhovi bljetavi i odvratni Smrznuti dok se svijet stvarao Dok smo ivjeli ivotom samoubojice Tok vremena je ovdje stajao ak kada istraimo i zadnji kutak Samotne palae bez ijednog uda ivot e nas i dalje trgati Ali sasvim njeno, kao bijesni buda

rupe u mrei jeste li upitao je carinik na staten islandu prolazu kroz uicu igle u raj za emigrante jeste li lan komunistike partije ili neke od njenih organizacija? ni govora! rekao je bakunjin i glasno se nasmijao PETER-PAUL ZAHL, 1983