Za izdavaa Kruno Zakarija Naslov izvornika Bruce Fink: The Lacanian subject: between language and jouissance za hrvatski

i prijevod KruZak, oujak, 2009. 1995. Princeton University Press

Sva prava pridrana. Nijedan dio knjige ne smije se re producirati bez prethodnog doputenja izdavaa, osim u sluajevima kratkih navoda u strunim lancima. Izrada kopija predstavlja povredu zakona.

CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu pod brojem 692953

ISBN 978-953-6463-75-6

Bruce Fink

Lakanovski subjekt
Izmeu jezika i jouissance
s engleskoga prevela ANA TAMBUK

KruZak
Zagreb, oujak, 2009.

Sadraj

Predgovor Prvi dio STRUKTURA: OTUENJE I DRUGO 1. Jezik i Drugost Omaka Drugog Nesvjesno Strana tijela 2.Priroda nesvjesnog miljenja ili kako Druga polovica "misli" Pismo ili glava Nasuminost i pamenje Nesvjesno sakuplja Znanje bez subjekta 3.Stvaralaka uloga rijei: simboliko i realno Trauma Tumaenje pogaa uzrok Nepotpunost simbolikog poretka: rascjep u Drugom Petlje u simbolikom poretku Struktura versus uzrok Drugi dio LAKANOVSKI SUBJEKT 4.Lakanovski subjekt Lakanovski subjekt nije "individuum" ili svjesni subjekt angloamerike filozofije Lakanovski subjekt nije subjekt iskaza Lakanovski subjekt ne pojavljuje se nigdje u onome to je iskazano Kratkotrajnost subjekta Frojdovski subjekt Kartezijanski subjekt i njegovo obratno Lacanov rascijepljeni subjekt S onu stranu rascijepljenog subjekta

XI 1 3 3 8 12 17 19 23 24 27 29 31 34 35 36 37 39 41 42 44 45 48 49 49 51 54

VIII

SADRAJ 57 57 59 61 64 68 71 73 76 79 81 82 82 87

5.Subjekt i udnja Drugog Otuenje i razdvajanje V e o otuenja udnja i manjak u razdvajanju Uvoenje treeg lana Objekt a: udnja D r u g o g Dodatno razdvajanje: prolaenje fantazme Subjektiviziranje uzroka: vremenska zagonetka Otuenje, razdvajanje i prolaenje fantazme u analitikom postavu 6-Metafora i taloenje subjektivnosti Oznaeno Dva lica psihoanalitikog subjekta Subjekt kao oznaeno Subjekt kao prodor Trei dio LAKANOVSKI OBJEKT: L J U B A V , U D N J A , JOUISSANCE 7.Objekt (a): uzrok udnje "Objektni odnosi" Imaginarni objekti, imaginarni odnosi Drugo kao objekt, simboliki odnosi Realni objekti, susreti s realnim Izgubljeni objekti Frojdovska Stvar Viak vrijednosti, viak jouissance 8.Nema takve stvari kao to je spolni odnos Kastracija Falus i falika funkcija "Nema takve stvari kao to je spolni odnos" Razlikovanje izmeu spolova Formule seksuacije Disimetrija partnera Zena ne postoji Muko/ensko-oznaitelj/oznaiteljstvo Druga samoj sebi, Druga jouissance Istina psihoanalize Egzistencija i ek-sistencija Nova metafora spolne razlike

91 93 94 94 97 102 104 107 108 111 112 115 118 120 123 129 131 133 136 138 138 139

SADRAJ etvrti dio STATUS PSIHOANALITIKOG DISKURSA 9.etiri diskursa Diskurs gospodara Diskurs sveuilita Diskurs histerika Diskurs analitiara Drutveni poloaj psihoanalize Nema neeg takvog kao to je metajezik 10.Psihoanaliza i znanost Znanost kao diskurs Zaivanje subjekta Znanost, histerikov diskurs i psihoanalitika teorija Tri registra i razliito "polarizirani"diskursi Formalizacija i prenosivost psihoanalize Status psihoanalize Etika lakanovske psihoanalize Pogovor Dodatak 1 Jezik nesvjesnog Dodatak 2 Uhodei uzrok Glosar lakanovskih simbola Zahvale Biljeke Bibliografija Kazalo imena i pojmova

IX

143 145 147 148 149 151 153 154 157 157 158 160 162 164 165 166 167 175 191 201 205 207 241 249

Predgovor

Lacan nas stavlja pred radikalno novu teoriju subjektivnosti. Za razliku od veine poststrukturalista koji nastoje dekonstruirati i raspriti s a m u ideju ljudskog subjekta, psihoanalitiar L a c a n pojam subjektivnosti smatra neizostavnim i istrauje to znai biti s u b j e k t o m , k a k o se postaje subjektom, uvjete odgovorne za neuspjeh u postajanju subjektom (to vodi psihozi) i orua koja analitiaru stoje na raspolaganju za izazivanje "taloenja subjek tivnosti". Budui da je veini nas njegova teorija subjekta toliko "neintuitivna" (razmotrimo "definiciju" koju L a c a n toliko esto po navlja: subjekt je ono to j e d a n oznaitelj predstavlja za d r u g o g oznaitelja), te da se tijekom njegova rada vrlo bitno razvija, ipak je iznimno teko spojiti iroku raznolikost stvari koje L a c a n k a e toj temi. tovie, zahvaljujui raspravi n j e g o v o m istraivanju jezika i " U k r a d e n o g pisma" Edgara Allana Poea, L a c a n je k a s n i h sedamdesetih i osamdesetih u Sjedinjenim D r a v a m a vjerojatno bio poznatiji k a o strukturalist, dok su itatelji engleskog govor nog podruja esto upoznatiji s o n i m L a c a n o m koji kada god m o e razotkriva rad strukture (ak i u samoj jezgri onoga to s m a t r a m o svojim najdragocjenijim, neotuivim "sebstvima") naizgled pot p u n o po strani ostavljajui svaku problematiku subjektivnosti. U p r v o m dijelu knjige pratim trag L a c a n o v a iznimno daleko senog istraivanja "drugosti" koja je tua i strana jo n e o d r e e n o m subjektu. T a drugost prelazi nevjerojatan raspon od nesvje snog (Drugog kao jezika) i Ja (imaginarnog drugog [idealnog Ja] i D r u g o g kao udnje [Ja-ideala]) do frojdovskog Nad-Ja ( D r u g o g k a o jouissance). Otueni s m o ukoliko kroz nas govori jezik koji u n e k i m vidovima funkcionira poput stroja, k o m p j u t o r a ili u r e a j a za snimanje/sakupljanje sa svojim vlastitim ivotom, ukoliko za htjevi naih roditelja (Drugo kao zahtjev) organiziraju i kanalizi raju nae potrebe i uitke u drutveno prihvatljive oblike, ukoliko

XII

PREDGOVOR

naa udnja postaje kao udnja Drugog. Premda Lacan u svojim seminarima i pisanim t e k s t o v i m a stalno zaziva subjekt, izgleda da mu Drugo esto krade pozornost. U Lacanovu nam djelu u p r a v o proirenje pojma strukture ili drugosti do svojih krajnjih dosega doputa vidjeti gdje prestaje struktura, a poinje neto drugo to prigovora strukturi. To to prigovara, u Lacanovu je djelu dvostruko: subjekt i objekt (objekt a kao uzrok udnje). U drugom dijelu knjige p o k a z u j e m da Lacan, jo od svojih ra nih fenomenolokih ideja iz pedesetih, subjekt odreuje kao po loaj usvojen s obzirom na D r u g o g k a o jezik ili zakon. D r u g i m rijeima, subjekt je odnos prema simbolikom poretku. Ego se odreuje u terminima i m a g i n a r n o g registra, dok je subjekt kao takav u biti usvajanje poloaja s obzirom na Drugog. Kako se razvija Lacanova ideja Drugog, rekonceptualizira se i subjekt kao poloaj usvojen s obzirom na udnju Drugog (udnju majke, ro ditelja ili roditelja) ako ta udnja pobuuje subjektovu udnju, odnosno funkcionira k a o objekt a. Sve vie pod utjecajem najranijeg Freudova r a d a i vlastite psihoanalitike prakse, Lacan (da njegov teorijski razvoj izrazim na vrlo shematski nain) to neto prema emu subjekt usvaja poloaj poinje promatrati kao prvobitni doivljaj uitka/boli ili traumu. Subjekt postaje kao oblik privuenosti p r e m a primordi j a l n o m , preplavljujuem doivljaju onoga to Francuzi nazivaju jouissance i kao oblik obrane od njega: uitka koji je prekomjeran i vodi osjeaju preplavljenosti ili gaenja, premda je istovremeno izvor fascinacije. P r e m d a kasnih pedesetih Lacan "postojanje" smatra neim to ljudski subjekt dobiva zahvaljujui svojem fantaziranom odnosu prema objektu koji m u je donio traumatski doivljaj jouissance, na kraju formulira da subjektov primordijalni doivljaj jouissan ce potjee od njegovog traumatskog susreta sa udnjom Drugog. Smatra se da se subjekt kojemu manjka postojanje - sastoji od odnosa p r e m a udnji Drugog ili poloaja usvojenog s obzirom na tu udnju koja ga iz temelja uzbuuje, a ipak razdrauje, koja ga fascinira, a ipak preplavljuje ili revoltira. Dijete eli da ga roditelji priznaju vrijednim njihove udnje, no njihova je udnja i opinjavajua i smrtonosna. Subjektovu ne sigurnu egzistenciju koja paljivo balansira i z m e u privlanosti i odbojnosti podravaju fantazme izgraene za njegovo dranje pravog r a z m a k a od te opasne udnje.
1

PREDGOVOR

XIII

M e u t i m , prema mojem miljenju, to je samo j e d n o lice lakanovskog subjekta: fiksirani subjekt, subjekt kao s i m p t o m , kao repetitivni simptomatini nain "uzbuivanja" ili postizanja jouissance. Doivljaj postojanja to ga prua fantazma jest "lano postojanje", k a k o ga naziva Lacan sredinom ezdesetih, sugerira jui time da postoji i neto vie. Posve predvidljivo, drugo se lice lakanovskog subjekta pojav ljuje u prevladavanju te fiksacije, u rekonfiguriranju ili prelae nju fantazme, te u promjeni naina na koji se netko uzbuuje ili postie jouissance: to je lice subjektivizacije, procesa kojim se neto to je ranije bilo strano ini "vlastitim". Kroz ovaj se proces dogaa posvemanji obrat u neijem po loaju prema udnji Drugog. Preuzima se odgovornost za udnju Drugog, stranu silu koja nas je dovela do postojanja. Subjektivizira se i n a sebe preuzima ta uzrona drugost koja se ranije doiv ljavala k a o izvanjski, strani uzrok, tue bacanje kocke na poetku naeg univerzuma: sudbina. Lacan ovdje sugerira paradoksalni potez analiziranog, potez usmjeren prema subjektiviziranju uzro ka svojeg postojanja - udnje D r u g o g koja ga/je donijela n a svi jet - i prema postajanju subjektom svoje vlastite sudbine, potez koji analitiar priprema na poseban nain. Ne "to mi se dogodilo", nego "ja sam vidio", "ja s a m uo", "ja sam uinio". Otuda bit Lacanovog viekratnog prevoenja F r e u d o v a gesla: "Wo Es war, soll Ich werden": tamo gdje Drugo vue k o n c e (djelu jui k a o moj uzrok), ja moram postati kao svoj vlastiti u z r o k . Sto se tie objekta (o kojem se detaljno raspravlja u treem dijelu ove knjige), on se razvija uz bok teoriji subjekta. B a k a o to se subjekt najprije smatra poloajem koji se usvaja s o b z i r o m na Drugo, a onda s obzirom na udnju Drugog, objekt se najprije smatra drugim poput nas samih, a na kraju se izjednaava sa udnjom Drugog. U posve materijalnom smislu rijei, dijete j e na svijet donijela udnja roditelja, sluei kao uzrok s a m o g djeteto vog postojanja, a napokon i k a o uzrok njegove udnje. F a n t a z m a postavlja poloaj na kojem bi se dijete eljelo vidjeti s o b z i r o m na objekt koji uzrokuje, izaziva i pobuuje njegovu udnju. Lacanova teorija objekta k a o uzroka udnje, a ne k a o neega to bi nekako moglo zadovoljiti udnju, omoguuje n a m r a z u m i j e vanje nekih njegovih inovacija u analitikoj tehnici. L a c a n rekonceptualizira analitiarev poloaj kroz uloge koje analitiar mora izbjei (one imaginarnog drugog i D r u g o g kao sveznajueg suca koje su implicitne u pristupima ego-psihologije) k a o i k r o z ulogu
2

XIV

PREDGOVOR

u koju se on/a mora postaviti u subjektovoj fantazmi (onu objekta a) kako bi postigao to da analizirani sve potpunije subjektivizira strane uzroke koji su ga/je donijeli na svijet. Prema Lacanovu shvaanju analitikog postava, analitiar nije pozvan igrati uloge "dobrog objekta", "dovoljno dobre majke" ili jakog ega koji se vee s pacijentovim slabim. Naprotiv, kako bi uzrokovao rekonfiguraciju fantazme, novi poloaj s obzirom na jouissance, novi poloaj subjekta, analitiar mora zadrati polo aj zagonetne udnje i u subjektovoj fantazmi poeti sluiti kao objekt. Jedno od orua koje analitiar ima na raspolaganju jest vrijeme, seansa razliitog trajanja koja je sredstvo za stvaranje napetosti nune za razdvajanje subjekta od njegovog fantaziranog odnosa prema udnji Drugog. Lacan objekt razrauje i k a o neto to remeti glatko funkcio niranje struktura, sustava i aksiomatskih polja, vodei u aporije, paradokse i svakovrsne zagonetke. To je realno koje se susree na tokama na kojima se slamaju jezik i mree koje koristimo za simboliziranje svijeta. T o je pismo koje insistira kad god po k u a v a m o upotrijebiti oznaitelj kako bismo objasnili sve i sve iskazali. Objekt zato ima vie od jedne funkcije: kao udnja Drugog on izaziva subjektovu udnju, ali kao pismo ili oznaiteljstvo {signifiance) oznaitelja on posjeduje materijalnost ili supstancijalnost povezanu s d r u g o m vrstom uitka. U odreenom smislu, Lacana ta polivalentnost objekta a dovodi do razlikovanja izmeu sek sualne udnje (uitka udnje ili uenja, emu on govori kao "falikoj jouissance" ili sretnije, "simbolikoj jouissance") i druge vrste uitka ("Druge jouissance"). D v a lica objekta, a i S(A), omoguuju razumijevanje spolne ra zlike koju tek treba shvatiti u radovima L a c a n u na engleskom jeziku, a ono daleko nadilazi suvremena "tumaenja" koja sugeri raju da p r e m a Lacanu muko znai subjekt, a ensko objekt, ili da Lacan u p a d a u staru Freudovu zamku izjednaavanja mukosti s aktivnou i i m a n j e m , a enskosti s pasivnou i n e m a n j e m . Dva lica subjekta i dva lica objekta. U s p o r e d n e binarne opo zicije? Ne mislim da jesu. Kao to ja to n a z i v a m , to je prije oblik "gedelovskog strukturalizma" u kojem je svaki sustav nekomple tan zbog drugosti ili heterogenosti koju sadrava u sebi. Status psihoanalitikog diskursa koji je o b r a e n u etvrtom dijelu ove knjige neizbjena je tema za kliniare koji svoju praksu provode u scijentistikom kontekstu kakav su Sjedinjene Drave.

PREDGOVOR

XV

U okruenju u kojem ravnatelj Nacionalnog instituta za mental no zdravlje u W a s h i n g t o n u moe otvoreno izjaviti da e medicin ski establiment do 2 0 0 0 . godine vjerojatno "pobijediti" gotovo sve mentalne bolesti, u kojem novine dan za danom objavljuju da je pronaen gen "odgovoran za" alkoholizam, homoseksualnost, fobije, shizofreniju ili to ve imate, u kojem se naivni znanstveni napadi na temelje psihoanalize mogu smatrati ozbiljnim udar cima njenoj vjerodostojnosti, analitiari i analitiki usmjereni moraju se bolje potkovati za obavijetenu raspravu epistemo lokom statusu svojeg polja. P r e m d a psihoanaliza moda nije znanost onako kako se "zna nost" trenutno shvaa, ona ne treba traiti legitimaciju od posto jeeg medicinskog ili znanstvenog establimenta. Lacanovo n a m djelo prua sredstva za konstituiranje psihoanalize k a o diskursa koji je historijski ovisan roenju znanosti, ali istodobno sposo b a n stajati, takorei, na vlastitim nogama. Lakanovski k o n c e p tualizirana psihoanaliza nije samo diskurs sa svojim p o s e b n i m temeljima nego i diskurs koji moe analizirati strukture i rad drugih (i akademskih i znanstvenih) "disciplina", bacajui novo svjetlo na njihove izvore i slijepe toke. Lacan ukazuje to da se uvoenjem psihoanalitikih ideja u uobiajeno shvaanje znanosti ono moe radikalizirati i revolu c i o n i r a o u stanovitom smislu pomicanjem granica znanosti unatrag tako da se redefinira objekt znanstvenog istraivanja. Umjesto tvrenja, kao to neki ine, da je psihoanaliza o s u e n a vjeno ostati izvan znanstvenog podruja, L a c a n prije zakljuuje da znanost jo uvijek nije dorasla zadatku ukljuivanja psihoa nalize.' Znanstveni bi se diskurs jednoga dana m o g a o preurediti tako da u svoje granice ukljui psihoanalizu, ali psihoanaliza u m e u v r e m e n u moe nastaviti razraivati svoju z a s e b n u praxis: kliniku praksu i teorijsku izgradnju. Ovaj kratki prikaz ukazuje na opi smjer moje a r g u m e n t a c i j e i n a d a m se da e itatelju prilikom itanja ove knjige posluiti k a o putokaz kojem se po potrebi povremeno moe vraati. J e r , p r e m da se ovdje kao glavni pojmovi razvijaju subjekt, objekt, D r u g o i diskurs, raspravljati njima u kontekstu zahtijeva objanjenje m n o g o vie Lacanovih osnovnih pojmova, kao i njegovih ranijih i kasnijih pokuaja formuliranja psihoanalitikog iskustva koje ih koristi. M e u neke od pojmova koje je Lacan oblikovao i p r e o b l i k o v a o tijekom svoje karijere, a koje u ovdje obraditi, spadaju: imagi3 1

XVI

PREDGOVOR

narno, simboliko i realno; potreba, zahtjev, udnja i jouissance; subjekt iskaza, subjekt iskazivanja (subjekt koji govori), subjekt nesvjesnog, rascijepljeni subjekt, subjekt kao obrana, subjekt k a o metafora; oinska metafora, prapotiskivanje i sekundarno poti skivanje; neuroza, psihoza i perverzija; oznaitelj (gospodarski ili unarni oznaitelj, te binarni oznaitelj), pismo i oznaiteljstvo; falus (kao oznaitelj udnje), falika funkcija, spolna razlika, falika jouissance, Druga jouissance, muka struktura i enska struktura; otuenje, razdvajanje, prolaenje fantazme i "prolaz"; interpunkcija, tumaenje, seansa razliitog trajanja, uloga ana litiara kao iste udnosti; egzistencija i ek-sistencija; etiri diskursa (gospodarev, histerikov, analitiarev, sveuilini), njihove izvore i rtve koje nose sa sobom; znanje, pogreno prepoznava nje i istina; diskurs, metajezik i av; formalizacija, polarizacija i transmisija. N a d a m se da e putokaz dan u ovom predgovoru itatelju pomoi da u mojem izlaganju ovog irokog raspona p o j m o v a razlikuje umu od drvea. Poglavlja u prvom dijelu ciljaju na jednostavnost, pretpostav ljajui malo, ako i imalo predznanja Lacanovu djelu. Drugi, trei i etvrti dio polagano postaju sloeniji, izgraujui se na temeljima poloenima u prethodnim dijelovima knjige. Neki i tatelji kod prvoga itanja mogu poeljeti preskoiti neka gua poglavlja (poput petog, estog i osmog) te krenuti, primjerice, sa sedmog poglavlja objektu a izravno na deveto i deseto poglavlje diskursu. M n o g a se poglavlja mogu itati kao zasebne cjeline, p r e m d a se nadograuju, a povremeno i referiraju na prethodnu grau. itatelji s dosta predznanja Lacanovu djelu vjerojatno e poeljeti posve preskoiti prvo poglavlje, a moda ak i izrav no prijei na peto poglavlje, tek brzo preavi preko prethodnog materijala. J e d a n od mojih openitijih ciljeva u ovoj knjizi jest poeti pre mjetati raspravu Lacanovu djelu u k o n t e k s t koji ne zapostavlja klinika razmatranja. Psihoanalitika se zajednica u Americi ve nekoliko desetljea odupire Lacanovoj misli, dok su najvee i naj ustrajnije zanimanje za njegov rad pokazali teoretiari snanijeg knjievnog i lingvistikog usmjerenja. Historijski i intelektualni razlozi takva stanja predobro su poznati da bi ih se ovdje ponav ljalo, ali po m o j e m uvjerenju, ishod je bilo iskrivljeno ili djelo mino predstavljanje njegovog miljenja. P r e m d a ova knjiga nije pisana s p o s e b n o m milju na kliniare, vjerujem da moje vlastito iskustvo s psihoanalitikom praksom sainjava njenu pozadinu.
5

PREDGOVOR

XVII

U ovoj knjizi nisam namjeravao predstaviti "uravnoteen" pogled na Lacanovo djelo. Uravnoteen bi pogled morao ponu diti velik dio historijske perspektive na Lacanov razvoj obja sniti (tek za poetak) raznolike utjecaje nadrealizama, Freuda, fenomenologije, egzistencijalizma, postfrojdovaca, de Saussurea, Jakobsona, Levi-Straussa - i smjestiti Lacanove pothvate u psi hoanalitikoj teoriji u kontekst rasprava koje su se u ono vrijeme vodile u Francuskoj i drugdje. Umjesto toga nastojao sam ponuditi pogled na Lacanovo dje lo koji e mnogi nesumnjivo smatrati previe statinim i previe zatvorenim, budui da j e d n a od fascinantnosti njegova djela lei upravo u njegovim stalnim preoblikovanjima, samoispravijanji ma i obrtanjima perspektive. Trudio sam se pruiti pogled na ne koliko Lacanovih glavnih pojmova iz perspektive sedamdesetih, a ne kako su se razvijali od tridesetih nadalje. itatelja povre meno nastojim voditi kroz neke od Lacanovih ranih naina for muliranja psihoanalitikog iskustva, i to "prevodei" ih u vlastite Lacanove kasnije pojmove, ali veinom p r u a m presjek L a c a n o v e teorije koji smatram osobito snanim i korisnim, kako za kliniare, tako i za teoretiare. Opozicije poput onih izmeu "punog" i "praznog" govora koje se nalaze u L a c a n o v i m najranijim semi narima, u njegovom su kasnijem radu, po m o j e m miljenju, b e spredmetne. Koliko god bile zanimljive same po sebi, njihovo s a m predstavljanje radije prepustio d r u g i m a . N a d a m se da e moje interpunktiranje Lacanova miljenja, koje neke razvojne linije naglaava, a druge ne, itatelju o m o guiti bolje snalaenje u ogromnoj masi Lacanova objavljenog i jo neobjavljenog djela. N a k o n viegodinjih predavanja na te melju nekih Lacanovih seminara, pratei korak po korak razvoj pojedinog pojma (poput psihoanalitike etike u Seminaru VII ili prijenosa u Seminaru VIII), uzbuenje koje se osjea zbog vienja tako aktivnog i kreativnog u m a na djelu esto se zasjenjuje po tekoom izluivanja jedne teze koja bi bila odredljiva. Proraditi Lacanove seminare vaan je zadatak za sve ozbiljne prouavate lje psihoanalize, ali je prema mojem iskustvu korisno imati niz putokaza u onome to bi se inae moglo initi amorfnim poljem. Zadatak tumaenja Lacanova djela beskonaan je, k a o i onaj tumaenja Platonova i Freudova djela, i ovdje ne polaem p r a v o na zadnju rije. Trebalo bi biti j a s n o da ovdje n u d i m j e d n o t u m a enje. Pojedinano gledano, teorija lakanovskog subjekta pred stavljena u petom i estom poglavlju moja je vlastita, a izvorno
6

XVIII

PREDGOVOR

je i moje itanje L a c a n o v a r a d a na spolnoj razlici u o s m o m po glavlju. Dodaci sadravaju g r a u koja je previe tehnika da bi se ovdje zadrao opi tijek rasprave. Tiu se Lacanovih detaljnih modela jezine strukture i uinaka to ih stvara anomalija koja nastaje unutar nje (objekt a ) . U glosaru na kraju knjige itatelj e pronai kratka objanje nja glavnih simbola k o j i m a se raspravlja na ovim stranicama (poznati su kao "matemi"). Lacanovi matemi saimaju i utjelov ljuju velik broj pojmova, i p r e m d a sam u glosaru pokuao saeti njihove najistaknutije aspekte, njihova pravilna upotreba zahti jeva vrsto obuhvatno shvaanje Lacanova teorijskog okvira. Kada sam citirao Lacanovo djelo, dodavao sam, gdje god je bilo mogue, reference na engleska izdanja, no kod postojeih sam si prijevoda dopustio poprilinu slobodu: koliko su neodgovarajui, postaje sve oiglednije. O z n a k a "Ecrits 1966" odnosi se na fran cusko izdanje Ecrits koje je u Parizu objavio Seuil, dok se samo Ecrits odnosi na engleski izbor Alana Sheridana iz 1977. koji je objavio N o r t o n . Brojevi stranica Seminara I, II, VII i XI uvijek odgovaraju engleskim prijevodima koje je objavio Norton. Na Seminare se referiram samo prema njihovim brojevima, a pune se reference nalaze u bibliografiji. K a d a citiram Freudovo djelo dajem brojeve svezaka i stranica iz Standardnog izdanja (Stan dard Edition, skraenica je SE), ali prijevode sam esto mijenjao na temelju m n o g o zanimljivijih ili upeatljivijih "nestandardnih" prijevoda. travanj 1994.
7

Prvi dio STRUKTURA: OTUENJE I DRUGO

Sebstvo je drugo.

1. Jezik i Drugost

Omaka

Drugog

Pacijent ulazi u ured svojeg analitiara i sjeda u naslonja. Pogle da analitiara ravno u oi, nastavlja tamo gdje je stao na kraju svoje posljednje seanse i o d m a h ini o m a k u govorei " Z n a m da je u mojem odnosu s mojim ocem bilo mnogo napetosti, i mislim da je proizlazila iz injenice to je previe naporno radio na prolu to ga nije mogao podnijeti i istresao se na meni." Mislio je rei "posao", no umjesto toga izalo je "proao". Diskurs nikada nije jednodimenzionalan. O m a k a nas o d m a h podsjea na to da vie od j e d n o g a diskursa moe istovremeno k o ristiti istoga glasnika. Ovdje je mogue identificirati dvije razliite razine: namjer ni diskurs koji se sastoji od onoga to je govornik pokuavao ili mislio rei i nenamjerni diskurs koji u ovom sluaju dobiva oblik iskrivljene ili pomijeane rijei, neke vrste zdruivanja rijei "po sao" i "protuha", a moda i drugih rijei. Na primjer, analitiar ve moe znati da govornik misli da je najstarije dijete u obitelji, recimo njegov stariji brat ili sestra, nesposobni snob i da osjea da je njihov otac tom starijem bratu bio pretjerano privren sve do krivnje, barem to se tie pacijenta ili analiziranoga (osobe an gairane u analizi s a m e / s a m o g sebe). Analizirani moe pomisliti i na rije "pnosao" i prisjetiti se da se kao malo dijete bojao oeva nosa koji ga je podsjeao na nos vjetice, a kroz misli m u moe proi i rije "propalica". V e n a m ovaj j e d n o s t a v a n primjer dozvoljava razlikovanje dvaju razliitih tipova diskursa ili, jednostavnije reeno, dvaju razliitih tipova govora: govor ega: svakodnevni govor o n o m e to sebi svjesno misli m o i vjerujemo i neku drugu vrstu govora
1

S T R U K T U R A : OTUENJE I DRUGO

Lacanovo je Drugo, na svojoj osnovnoj razini, povezano s tom dru gom vrstom govora. P o k u s n o m o e m o pretpostaviti ne samo da postoje dvije razliite vrste govora nego i da, grubo govorei, dola ze s dva razliita psiholoka mjesta: ega (ili sebstva) i Drugog. Psihoanaliza polazi od pretpostavke da ta Druga vrsta govora potjee od drugog kojem se u n e k o m smislu moe odrediti mjesto. Ona dri da nenamjerno izgovorene, izlanute, p r o m u m l j a n e ili pobrkane rijei dolaze s nekog drugog mjesta, od neke druge in stance, a ne ega. Freud je to Drugo mjesto nazvao nesvjesnim, a Lacan nimalo nesigurno k a e da je "nesvjesno diskurs Drugog", odnosno da se nesvjesno sastoji od rijei koje dolaze s nekog drugog mjesta s kojeg ne dolazi govor ega. P r e m a t o m e , na ovoj osnovnoj razini, nesvjesno je diskurs Drugog (tablica 1.1).
2 3

Tablica 1.1 DISKURS EGA/SEBSTVA svjestan namjeran DRUGI DISKURS/DISKURS DRUGOG nesvjestan nenamjeran

No, kako je taj Drugi diskurs zavrio "u" n a m a ? Skloni smo vje rovati da i m a m o kontrolu, a ipak p o v r e m e n o neto izvanjsko i strano progovara kroz naa usta. S gledita sebstva ili ega, "Ja" vodi igru: taj na aspekt koji zovemo "Ja" vjeruje da zna to misli i osjea, te vjeruje da zna zato ini ono to ini. Upadicu se D r u g u vrstu govora gura na stranu, smatra se sluajnom i na kraju besposljedinom. Ljudi koji su skloni o m a k a m a esto samo misle da i m se tu i tamo zaplete jezik ili da i m m o z a k jednostavno radi bre od usta, pa iz jednih sporih usta p o k u a v a j u u isto vri j e m e dobiti dvije rijei. Premda se u takvim sluajevima priznaje da su o m a k e strane egu ili sebstvu, njihova se vanost gura na stranu. D o k bi u veini sluajeva osoba koja je upravo napravila o m a k u vjerojatno odobrila sljedeu izjavu: "Ja s a m upravo na pravio sluajnu, beznaajnu pogreku", F r e u d o v bi odgovor bio: "Istina je progovorila". P r e m d a veina ljudi ne pridaje osobitu v a n o s t Drugom diskursu koji prodire kroz diskurs ega, prekidajui ga, psihoanaliti ari smatraju da postoji metoda u tom p r i v i d n o m ludilu, smatra ju da je iza tih prekida sasvim mogue identificirati jednu logiku, drugim rijeima, da u vezi s njima n e m a b a nieg sluajnog. Analitiari u tom ludilu nastoje otkriti m e t o d u , budui da se pro mjena m o e dogoditi samo promjenom logike koja vlada tim pre k i d i m a , s a m o utjecajem na taj Drugi d i s k u r s .

Jezik i Drugost

Freud je u Tumaenju snova, Dosjetci i njezinom odnosu pre ma nesvjesnom i Psihopatologiji svakodnevnog ivota dobar dio v r e m e n a potroio objanjavajui m e h a n i z m e koji vladaju o n i m to je odvano nazvao "nesvjesnim mislima". U svojem p o z n a t o m lanku naslovljenom "Instancija pisma u n e s v j e s n o m " (Ecrits), Lacan je istaknuo vezu izmeu Freudovih p o j m o v a pomicanja i zgunjavanja tipinih za rad sna i lingvistikih ideja metonimije i metafore. N o , ni u kojem sluaju nije stao na t o m e , ve je kre nuo potraiti modele za deifriranje nesvjesnih m e h a n i z a m a u polju kibernetike koje je tada bilo u razvoju. U d r u g o m poglavlju detaljno ispitujem L a c a n o v o jukstapoziranje ideja sadranih u prii Edgara A l l a n a Poea "Ukradeno pismo" i ideja n a d a h n u t i h kibernetikom pedesetih. Lacanov rad na Poeu komentiralo je ne brojeno m n o g o knjievnih kritiara, ali je tek nekolicina autora slijedila iz tog rada potekle Lacanove vlastite spekulacije radu nesvjesnog. U ovom se poglavlju ne usredotoujem toliko n a to k a k o Drugi diskurs radi, nego radije na to kako je dospio t a m o k a m o je dos pio: Kako je uao "u" nas? Kako je neto to se ini toliko izvanj skim i stranim zavrilo govorei kroz n o s a usta? Lacan to to je strano objanjava ovako: roeni s m o u svijet diskursa, diskursa ili jezika koji prethodi n a e m roenju i koji e nastaviti ivjeti i nakon nae smrti. M n o g o prije djetetova roe nja za njega je pripremljeno mjesto u jezinom u n i v e r z u m u nje govih roditelja: roditelji djetetu koje se tek treba roditi govore, nastoje m u odabrati savreno ime, pripremaju m u sobu i poinju zamiljati kakav e i m biti ivot s d o d a t n i m l a n o m k u a n s t v a . Rijei koje upotrebljavaju kako bi govorili djetetu esto su bile u upotrebi desetljeima, ako ne i stoljeima, a roditelji ih u s p r k o s m n o g i m godinama koritenja nisu ni definirali niti redefinirali. Te i m je rijei predala stoljetna tradicija: one sainjavaju D r u g o jezika (l'Autre du langage) to je Lacanov francuski naziv, dok mi to moemo pokuati izraziti kao jezino D r u g o ili D r u g o kao jezik. A k o nacrtamo krug i ustvrdimo da predstavlja skup svih rijei u jeziku, tada ga m o e m o povezati s o n i m to L a c a n naziva D r u gim (figura 1.1). To je Drugo kao skup svih rijei i izraza u jeziku. Budui da se jezik poput engleskoga uvijek razvija i da m u se gotovo svakodnevno dodaju nove rijei, a stare izlaze iz u p o t r e b e , ovo j e poprilino statian pogled, ali e k a o p r v o objanjenje pro b l e m a dovoljno dobro posluiti naim sadanjim s v r h a m a .
4 5 6

6 Figura 1.1

S T R U K T U R A : O T U E N J E I DRUGO

(Drugog

Dijete se, dakle, raa na unaprijed uspostavljeno mjesto u jezi nom univerzumu svojih roditelja, na mjesto esto p r i p r e m a n o mnogo mjeseci, ako ne i godina prije nego dijete ugleda svjetlo dana. Veina je djece prisiljena nauiti jezik kojim govore njiho vi roditelji, to e rei da su za izraavanje svojih elja praktiki obavezni nadii fazu plaa fazu u kojoj njihovi roditelji moraju pokuati pogoditi to je to to njihova djeca hoe ili trebaju i po kuati rei to hoe odreenim brojem rijei, odnosno na nain koji je razumljiv njihovim primarnim skrbnicima. No, budui da rijei koje su obavezni upotrebljavati nisu njihove vlastite i da ne odgo varaju nuno njihovim vlastitim posebnim zahtjevima, njihova se htijenja i oblikuju u s a m o m tom procesu: same se njihove udnje stavljaju u kalup jezika ili vie jezika koje ue (tablica 1.2). Tablica 1.2 POTREBA DRUGO KAO JEZIK UDNJA

L a c a n o v o je shvaanje jo radikalnije zato to se ne moe ak ni rei da dijete zna to hoe prije usvajanja jezika: kada beba plae, znaenje tog ina odreuju roditelji ili skrbnici koji pokuavaju imenovati bol koju dijete naizgled izraava (npr. "sigurno je glad na"). M o d a postoji neka openita nelagodnost, hladnoa ili bol, ali joj se znaenje namee, takorei, n a i n o m na koji je t u m a e djetetovi roditelji. A k o roditelj n a b e b i n o plakanje odgovara h r a n o m , n e u g o d a , hladnoa ili bol n a k n a d n o e dobiti "znaenje" gladi, budui da glad bolno probada. Z b o g toga s t o j e znaenje na knadni proizvod, ne moe se rei da je istinsko znaenje iza dje tetovog plakanja bilo to to mu je bilo zima: stalno odgovaranje na djetetovo plakanje hranom sve njegove neugode, hladnoe i boli m o e preobraziti u glad. Znaenje u ovoj situaciji, dakle, nije odredila b e b a nego drugi ljudi, a oni govore na temelju jezika. Na ovaj u se zakljuak vratiti neto kasnije. V e i n a djece usvaja Drugo jezika (autistina djeca najvanija su i z n i m k a od pravila) u pokuajima premoivanja jaza izmeu

Jezik i Drugost

neartikulirane potrebe koju mogu samo isplakati i koja se po njih moe bolje ili loije protumaiti, i artikulacije udnje na drutve no razumljiv, ako ne i prihvatljiv nain. U ovom smislu, D r u g o se moe smatrati p o d m u k l i m , nepozvanim uljezom koji neformalno i nedobronamjerno preobraava nae elje, ali ipak je i ono to nas istovremeno osposobljava za nae uzajamno upuivanje u svoje udnje i za "komuniciranje". Ljudi su od pamtivijeka izraavali nostalgiju za v r e m e n o m prije razvoja jezika, za pretpostavljenim v r e m e n o m kada je homo sapiens ivio poput ivotinja, bez jezika, a time i bez iega to bi moglo iskvariti ili zakomplicirati njegove potrebe i htijenja. J e dan od najpoznatijih nostalgiarskih pothvata jest R o u s s e a u o v o slavljenje i velianje vrlina primitivnog ovjeka i njegovog ivota prije iskvarujueg utjecaja jezika. U takvim se nostalginim shvaanjima jezik smatra i z v o r o m mnogih zala. Ljude se smatra prirodno dobrima, p u n i m a ljubavi i velikodunima, a jezik je ono to doputa perfidnost, izvjetaenost, lai, prijevare i gotovo svaki drugi grijeh za koji su ljud ska bia i hipotetini vanzemaljci ikada bili tereeni. S takvih se stajalita jezik jasno smatra stranim e l e m e n t o m neprikladno na metnutim ili prisilno nakalemljenim na inae u s v a k o m pogledu zdravu ljudsku prirodu. Pisci poput R o u s s e a u a vrlo su lijepo izrazili ono to L a c a n naziva ovjekovim otuenjem u jeziku. P r e m a Lacanovoj teoriji, svako ljudsko bie koje ui govoriti otuuje se od sebe - j e r jezik je taj koji nas, unato tome to doputa postanak udnje, vezujui u tome vorove, ini takvima da j e d n u te istu stvar m o e m o isto v r e m e n o i htjeti i ne htjeti, pa nikada nismo zadovoljni ak i k a d a dobijemo ono to smo mislili da h o e m o . Izgleda da se Drugo uvlai na stranja vrata dok djeca ue j e zik koji je praktiki neophodan za njihovo preivljavanje u svijetu k a k a v poznajemo. Premda je iroko rasprostranjeno uvjerenje u njegovu bezazlenu i posve utilitaristiku prirodu, jezik sa s o b o m donosi temeljni oblik otuenja koji je sastavni dio uenja nei jeg materinjeg jezika. Sam izraz kojim se koristimo kako b i s m o njemu govorili - "materinji jezik" - ukazuje na injenicu da je to prvo jezik nekog Drugog, jezik M a j k e k a o Drugog, o d n o s n o M a terinji jezik, a kada govori iskustvu djetinjstva, Lacan esto go tovo izjednauje Drugo s m a j k o m . (O otuenju e se m n o g o due raspravljati u petom poglavlju.)

6 Figura 1.1

S T R U K T U R A : OTUENJE I DRUGO

Dijete se, dakle, raa na unaprijed uspostavljeno mjesto u jezi nom univerzumu svojih roditelja, na mjesto esto p r i p r e m a n o mnogo mjeseci, ako ne i godina prije nego dijete ugleda svjetlo dana. Veina je djece prisiljena nauiti jezik kojim govore njiho vi roditelji, to e rei da su za izraavanje svojih elja praktiki obavezni nadii fazu plaa - fazu u kojoj njihovi roditelji moraju pokuati pogoditi to je to to njihova djeca hoe ili trebaju - i po kuati rei to hoe odreenim brojem rijei, odnosno na nain koji je razumljiv njihovim primarnim skrbnicima. No, budui da rijei koje su obavezni upotrebljavati nisu njihove vlastite i da ne odgo varaju n u n o njihovim vlastitim posebnim zahtjevima, njihova se htijenja i oblikuju u s a m o m tom procesu: same se njihove udnje stavljaju u kalup jezika ili vie jezika koje ue (tablica 1.2). Tablica 1.2 POTREBA -> DRUGO KAO JEZIK UDNJA

L a c a n o v o je shvaanje jo radikalnije zato to se ne moe ak ni rei da dijete zna to hoe prije usvajanja jezika: kada beba plae, znaenje tog ina odreuju roditelji ili skrbnici koji pokuavaju imenovati bol koju dijete naizgled izraava (npr. "sigurno je glad na"). M o d a postoji neka openita nelagodnost, hladnoa ili bol, ali joj se znaenje namee, takorei, n a i n o m na koji je t u m a e djetetovi roditelji. A k o roditelj n a b e b i n o plakanje odgovara h r a n o m , neugoda, hladnoa ili bol n a k n a d n o e dobiti "znaenje" gladi, b u d u i da glad bolno probada. Zbog toga to je znaenje na knadni proizvod, ne moe se rei da je istinsko znaenje iza dje tetovog plakanja bilo to to mu je bilo zima: stalno odgovaranje na djetetovo plakanje hranom sve njegove n e u g o d e , hladnoe i boli moe preobraziti u glad. Znaenje u ovoj situaciji, dakle, nije odredila b e b a nego drugi ljudi, a oni govore na temelju jezika. Na ovaj u se zakljuak vratiti neto kasnije. V e i n a djece usvaja Drugo jezika (autistina djeca najvanija su i z n i m k a od pravila) u pokuajima p r e m o i v a n j a jaza izmeu

Jezik i Drugost

neartikulirane potrebe koju mogu samo isplakati i koja se po njih moe bolje ili loije protumaiti, i artikulacije udnje na drutve no razumljiv, ako ne i prihvatljiv nain. U ovom smislu, Drugo se moe smatrati p o d m u k l i m , n e p o z v a n i m uljezom koji neformalno i nedobronamjerno preobraava nae elje, ali ipak je i ono to nas istovremeno osposobljava za nae uzajamno upuivanje u svoje udnje i za "komuniciranje". Ljudi su od pamtivijeka izraavali nostalgiju za v r e m e n o m prije razvoja jezika, za pretpostavljenim v r e m e n o m kada je homo sapiens ivio poput ivotinja, bez jezika, a time i bez iega to bi moglo iskvariti ili zakomplicirati njegove potrebe i htijenja. J e dan od najpoznatijih nostalgiarskih pothvata jest R o u s s e a u o v o slavljenje i velianje vrlina primitivnog ovjeka i njegovog ivota prije iskvarujueg utjecaja jezika. U takvim se nostalginim s h v a a n j i m a jezik smatra izvorom mnogih zala. Ljude se smatra prirodno dobrima, p u n i m a ljubavi i velikodunima, a jezik je ono to doputa perfidnost, izvjetaenost, lai, prijevare i gotovo svaki drugi grijeh za koji su ljud ska bia i hipotetini vanzemaljci ikada bili tereeni. S takvih se stajalita jezik jasno smatra stranim e l e m e n t o m neprikladno na metnutim ili prisilno nakalemljenim na inae u svakom pogledu zdravu ljudsku prirodu. Pisci poput R o u s s e a u a vrlo su lijepo izrazili ono to L a c a n naziva ovjekovim otuenjem u jeziku. P r e m a Lacanovoj teoriji, svako ljudsko bie koje ui govoriti otuuje se od sebe - jer jezik je taj koji nas, unato tome to doputa p o s t a n a k udnje, vezujui u t o m e vorove, ini t a k v i m a da j e d n u te istu stvar m o e m o isto v r e m e n o i htjeti i ne htjeti, pa n i k a d a nismo zadovoljni ak i k a d a dobijemo ono to smo mislili da h o e m o . Izgleda da se Drugo uvlai na stranja vrata dok djeca ue j e zik koji je praktiki neophodan za njihovo preivljavanje u svijetu kakav poznajemo. P r e m d a je iroko rasprostranjeno uvjerenje u njegovu bezazlenu i posve utilitaristiku prirodu, jezik sa s o b o m donosi temeljni oblik otuenja koji je sastavni dio uenja nei jeg materinjeg jezika. Sam izraz kojim se koristimo kako b i s m o njemu govorili "materinji jezik" - ukazuje na injenicu da je to prvo jezik nekog Drugog, jezik M a j k e k a o Drugog, o d n o s n o M a terinji jezik, a kada govori iskustvu djetinjstva, Lacan esto go tovo izjednauje Drugo s m a j k o m . (O otuenju e se m n o g o due raspravljati u petom poglavlju.)

S T R U K T U R A : OTUENJE I DRUGO

Nesvjesno
Premda ovo objanjava stranu prirodu materinjih jezika koje obino smatramo posve n a i m a , drugim rijeima, koje smo poku ali uiniti naima koliko god je to bilo mogue - a ti su materinji jezici konstitutivni za diskurs ega koji se pokazuje m n o g o vie stranim i otuujuim n e g o to se obino misli (tablica 1.3) jo moramo objasniti Drugi diskurs koji se nekako doima jo vie stranim: nesvjesno. Budui da je proputen kroz m e m b r a n u ove Druge prisutnosti koja je jezik, vidimo da je diskurs ega, na dis kurs s a m i m a sebi u obinom razgovoru sa sobom i drugim ljudi m a , ve jako udaljen od istinske refleksivnosti. L a c a n to izraava n a nimalo nesiguran nain: sebstvo je drugo, ego je drugi.
7

Tablica 1.3 DISKURS EGA/SEBSTVA svjestan namjeran otuen zahvaljujui jeziku DRUGI DISKURS/DISKURS DRUGOG nesvjestan nenamjeran

Je li ono, na kraju, ita manje strano i n d i v i d u u m u koji je u pita nju nego osobi izvana, drugoj osobi? Ono to mislimo da znamo naim najskrovitijim sebstvima zapravo m o e biti toliko daleko od istine koliko i nae najlue zamisli d r u g i m ljudima. Nae je samorazumijevanje moda toliko nategnuto i toliko zalo na krivi put koliko i miljenja drugih ljudi n a m a . Ali, drugi nas zapravo mogu poznavati m n o g o bolje nego to mi zaista poznajemo sebe. Izgleda da se ovdje slama ideja sebstva k a o n e k e vrste najinti mnijeg dijela osobe. U etvrtom emo se poglavlju vratiti na ovu poantu stranoj prirodi ili drugosti ega ili sebstva, kako sam ga nazvao. Ovdje p o k u a j m o objasniti ono to je "najvie strano" od svega drugog: nesvjesno. L a c a n vrlo j e d n o s t a v n o kae da je nesvjesno jezik? mislei pod tim da je jezik ono to sainjava nesvjesno. M n o g i su ljudi pogre no smatrali da je F r e u d drao da osjeaji m o g u biti nesvjesni, p r e m d a je v e i n o m smatrao da je potisnuto o n o to je nazvao Vor stellungsreprsentanzen, to se na hrvatski obino prevodi kao "predodbeni reprezentanti". Na temelju n j e m a k e filozofske tradicije koja lei u osnovi Freudova djela i p o m n o g prouava nja s a m i h F r e u d o v i h tekstova, Lacan to na francuski prevodi kao representants de la representation, " p r e d o d b e n i predstavnici" i
9

Jezik i Drugost

zakljuuje da se ti predodbeni predstavnici m o g u izjednaiti s onim to su oznaitelji u lingvistici. Stoga, p r e m a L a c a n o v u tumaenju Freuda, k a d a se dogodi potiskivanje, rije ili neki dio rijei metaforiki govorei "poto n e " . Rije time ne postaje nedostupna svijesti i to uistinu moe biti rije koju osoba u s v a k o d n e v n o m razgovoru savreno dobro upotrebljava. Ali zbog s a m e injenice da je potisnuta, ta rije ili neki njezin dio poinje dobivati novu ulogu. Ona uspostavlja veze s drugim potisnutim elementima, razvijajui s njima sloen skup veza. Kao to L a c a n uvijek ponavlja, nesvjesno je strukturirano kao jezik} D r u g i m rijeima, i z m e u elemenata nesvjesnog postoje iste vrste odnosa k a k v e postoje u bilo kojem d a n o m jeziku i z m e u elemenata koji ga sainjavaju. D a se vratimo n a e m ranijem primjeru: rijei "posao" i "protuha" povezane su zato to sadra vaju odreeni broj identinih fonema i slova, o s n o v n i h graevnih jedinica govora i pisma. Zato mogu biti p o v e z a n e u nesvjesnom e , ak i ako ih individuum ije nesvjesno ispitujemo ne pove zuje svjesno. U z m i m o rijei "konzervacija" i "konverzacija". O n e su anagrami: sadravaju ista slova, samo je redoslijed njihova pojavljivanja razliit. Dok diskurs ega moe p o t p u n o zanemariti doslovnu ekvivalentnost takvih pojmova - injenicu da sadra vaju ista slova - nesvjesno obraa panju na takve detalje kod supstituiranja jedne rijei d r u g o m u snovima i fantazijama. Rekavi da je nesvjesno strukturirano kao jezik, L a c a n nije ustvrdio da je nesvjesno strukturirano tono na isti nain kao, recimo, engleski ili neki drugi stari ili moderni jezik, ve prije da jezik, djelujui na razini nesvjesnog, potuje svojevrsnu g r a m a tiku, odnosno skup pravila koji vlada preoblikovanjima i pomi canjima koja se t a m o dogaaju. Na primjer, nesvjesno je sklono ralanjivati rijei na njihove najmanje jedinice f o n e m e i slova te ih preslagati onako k a k o smatra shodnim: u j e d n o m j e d i n o m d a h u izraavati ideje kao npr. posao, protuha, p n o s a o i propalica u ve vienoj rijei "proao" K a o to emo vidjeti u sljedeem poglavlju, nesvjesno nije ni ta drugo do "lanac" oznaiteljskih elemenata, k a o to su rijei, fonemi i slova, koji se " o d m o t a v a " u skladu s vrlo p r e c i z n i m pra vilima nad kojima ego ili sebstvo n e m a ba n i k a k v u kontrolu. P r e m a Lacanovu shvaanju, nesvjesno nije povlateno mjesto su bjektivnosti nego je Drugo, strano i neasimilirano (osim u izrazu "subjekt nesvjesnog", do ega emo stii kasnije). K a o i Freud,
10 11 2

S T R U K T U R A : OTUENJE I D R U G O

Nesvjesno
Premda ovo objanjava stranu prirodu materinjih jezika koje obino smatramo posve n a i m a , drugim rijeima, koje smo poku ali uiniti naima koliko god je to bilo mogue - a ti su materinji jezici konstitutivni za diskurs ega koji se pokazuje m n o g o vie stranim i otuujuim nego to se obino misli (tablica 1.3) jo moramo objasniti Drugi diskurs koji se nekako doima jo vie stranim: nesvjesno. Budui da je proputen kroz m e m b r a n u ove Druge prisutnosti koja je jezik, vidimo da je diskurs ega, na dis kurs s a m i m a sebi u obinom razgovoru sa sobom i drugim ljudi ma, ve jako udaljen od istinske refleksivnosti. L a c a n to izraava na nimalo nesiguran nain: sebstvo je drugo, ego je drugi.
7

Tablica 1.3 DISKURS EGA/SEBSTVA svjestan namjeran otuen zahvaljujui jeziku DRUGI DISKURS/DISKURS DRUGOG nesvjestan nenamjeran

Je li ono, na kraju, ita manje strano i n d i v i d u u m u koji je u pita nju nego osobi izvana, drugoj osobi? Ono to mislimo da znamo naim najskrovitijim sebstvima zapravo m o e biti toliko daleko od istine koliko i nae najlue zamisli d r u g i m ljudima. Nae je samorazumijevanje moda toliko nategnuto i toliko zalo na krivi put koliko i miljenja drugih ljudi n a m a . Ali, drugi nas zapravo mogu poznavati m n o g o bolje nego to mi zaista poznajemo sebe. Izgleda da se ovdje slama ideja sebstva k a o neke vrste najinti mnijeg dijela osobe. U etvrtom emo se poglavlju vratiti na ovu poantu stranoj prirodi ili drugosti ega ili sebstva, kako sam ga nazvao. Ovdje p o k u a j m o objasniti ono to je "najvie strano" od svega drugog: nesvjesno. L a c a n vrlo j e d n o s t a v n o kae da je nesvjesno jezik? mislei pod tim da je jezik ono to sainjava nesvjesno. M n o g i su ljudi pogre no smatrali da je Freud drao da osjeaji m o g u biti nesvjesni, p r e m d a je v e i n o m smatrao da je potisnuto o n o to je nazvao Vor stellungsreprsentanzen, to se na hrvatski obino prevodi kao "predodbeni reprezentanti". Na temelju n j e m a k e filozofske tradicije koja lei u osnovi Freudova djela i p o m n o g prouava nja samih F r e u d o v i h tekstova, Lacan to na francuski prevodi kao representants de la representation, " p r e d o d b e n i predstavnici" i
9

Jezik i Drugost

zakljuuje da se ti predodbeni predstavnici m o g u izjednaiti s onim to su oznaitelji u lingvistici. Stoga, p r e m a L a c a n o v u tumaenju Freuda, k a d a se dogodi potiskivanje, rije ili neki dio rijei metaforiki govorei "poto n e " . Rije time ne postaje nedostupna svijesti i to uistinu moe biti rije koju osoba u s v a k o d n e v n o m razgovoru savreno dobro upotrebljava. Ali zbog s a m e injenice da je potisnuta, ta rije ili neki njezin dio poinje dobivati novu ulogu. Ona uspostavlja veze s drugim potisnutim e l e m e n t i m a , razvijajui s njima sloen skup veza. Kao to Lacan uvijek ponavlja, nesvjesno je strukturirano kao jezik. D r u g i m rijeima, i z m e u elemenata nesvjesnog postoje iste vrste odnosa kakve postoje u bilo kojem d a n o m jeziku i z m e u elemenata koji ga sainjavaju. Da se vratimo n a e m ranijem primjeru: rijei "posao" i "protuha" povezane su zato to sadra vaju odreeni broj identinih fonema i slova, osnovnih graevnih jedinica govora i pisma. Zato mogu biti povezane u nesvjesnome, ak i ako ih i n d i v i d u u m ije nesvjesno ispitujemo ne pove zuje svjesno. U z m i m o rijei "konzervacija" i "konverzacija". One su anagrami: sadravaju ista slova, s a m o j e redoslijed njihova pojavljivanja razliit. Dok diskurs ega moe p o t p u n o zanemariti doslovnu ekvivalentnost takvih pojmova - injenicu da sadra vaju ista slova - nesvjesno obraa panju na takve detalje kod supstituiranja jedne rijei d r u g o m u snovima i fantazijama. Rekavi da je nesvjesno strukturirano kao jezik, L a c a n nije ustvrdio da je nesvjesno strukturirano tono na isti nain kao, recimo, engleski ili neki drugi stari ili moderni jezik, ve prije da jezik, djelujui na razini nesvjesnog, potuje svojevrsnu g r a m a tiku, odnosno skup pravila koji vlada preoblikovanjima i pomi canjima koja se t a m o dogaaju. Na primjer, nesvjesno je sklono ralanjivati rijei na njihove najmanje jedinice foneme i slova te ih preslagati onako kako smatra shodnim: u j e d n o m j e d i n o m dahu izraavati ideje kao npr. posao, protuha, p n o s a o i propalica u ve vienoj rijei "proao"
10 11 12

Kao to emo vidjeti u sljedeem poglavlju, nesvjesno nije ni ta drugo do "lanac" oznaiteljskih elemenata, k a o to su rijei, fonemi i slova, koji se "odmotava" u skladu s vrlo p r e c i z n i m pra vilima nad kojima ego ili sebstvo n e m a ba n i k a k v u kontrolu. P r e m a Lacanovu shvaanju, nesvjesno nije povlateno mjesto su bjektivnosti nego je Drugo, strano i neasimilirano (osim u izrazu "subjekt nesvjesnog", do ega emo stii kasnije). Kao i Freud,

10

STRUKTURA: OTUENJE I DRUGO

veina nas je vjerojatno sklona misliti da analizirani koji izbrblja "proao" umjesto "posao" razotkriva svoje pravo lice: sukob s ocem koji je previe panje poklanjao starijem bratu, a nedovolj no analiziranom, te elju za tim da je bilo drugaije. P r e m d a se ta udnja, u nekom smislu, moe smatrati istinitijom od drugih udnji koje je analizirani izrazio na "nain ega" (npr. "Ja doista elim postati bolja osoba"), ona svejedno moe biti strana udnja: udnja Drugog. Analizirani koji kae "proao" moe ii dalje i rei da je zapravo njegova majka osjeala da je njegov otac propalica, i da mu je stalno ponavljala da ga je otac zanemarivao. O n moe shvatiti da je sam sebi o n e m o g u i o voljeti svojega oca i da mu je poeo zamjerati samo da bi ugodio svojoj majci. "Ja nisam bio taj koji ga je htio koriti", moe zakljuiti, "ona je". U ovom smi slu, nesvjesno moemo shvatiti kao neto to kroz svoje upade u svakodnevni govor izraava udnju koja je i sama strana i neasimilirana. A k o udnja nastanjuje jezik - a strogo govorei, u lakanovskom okviru takve stvari kao to je udnja nema bez jezika m o e m o rei da je nesvjesno puno takvih stranih udnji. Mnogi ljudi p o v r e m e n o osjeaju da rade za neto to zapravo ak i ne ele, nastojei biti dorasli oekivanjima koja ak i ne odobrava ju ili govorei nekim ciljevima premda jako dobro znaju da za njihovo postizanje imaju malo ili nimalo motivacije. U tom smi slu, nesvjesno je preplavljeno udnjama drugih ljudi: moda ud njom vaih roditelja da pohaate takvu i takvu kolu i nastojite ostvariti takvu i takvu karijeru, udnjom vaih bake i djeda da se skrasite, oenite i date im unuke ili pritiscima vaih vrnjaka da se angairate u nekim aktivnostima koje vas zapravo ne zanima ju. U takvim sluajevima, postoji udnja koju uzimate za "svoju vlastitu" i druga s kojom se borite, koja, izgleda, vue sve konce i p o n e k a d vas prisiljava na djelovanje, ali je nikada ne osjeate posve svojom. Miljenja i udnje drugih ljudi utjeu u nas preko diskursa. U tom smislu, Lacanovu izjavu nesvjesnom k a o diskursu Drugog m o e m o protumaiti vrlo jasno: nesvjesno je puno govora, razgo vora, ciljeva, tenji i fantazmi drugih ljudi (ako su izraene rije ima). Taj govor, takorei, dobiva neku vrstu neovisne egzistencije u "nama samima". Jasni primjeri internalizacije diskursa Drugog - govora drugih ljudi - nalaze se u o n o m e to se obino zove "sa vjest" ili "grinja savjesti" i u onome to F r e u d zove "Nad-Ja". Za-

Jezik i Drugost

11

mislimo posve fikcionalno objanjenje u kojem je Albert Einstein sluajno uo razgovor koji moda nije bio namijenjen njegovim uima, razgovor u kojem je njegov otac rekao njegovoj majci da "on nikada nee postii nita", a majka se sloila, rekavi: "To je tono, lijen je k a o i njegov otac." M o e m o zamisliti da Albert jo nije bio niti dovoljno star da razumije to su sve rijei znaile ili da pogodi njihov smisao. M e u t i m , one su na kraju negdje bile pohranjene i leale su uspavane mnogo godina, samo da bi se re aktivirale i nemilosrdno ga muile kada je nastojao napredovati u srednjoj koli. Rijei su napokon dobile smisao i uzele danak k a d a je pao matematiku u srednjoj koli - taj je dio prie oito istinit - p r e m d a m u sigurno nije nedostajala sposobnost savladavanja gradiva. Sada m o e m o zamisliti dvije razliite situacije. U prvoj, k a d god bi Albert sjeo pisati test, uo bi glasove oca i majke k a k o govore: "On nikada nee postii nita" i "To je tono, lijen je k a o i njegov otac" i to bi ga sada, kada je napokon razumio to sve te rijei znae, toliko ometalo da nikada ne bi mogao odgovori ti niti na jedno od ispitnih pitanja. U drugoj situaciji, te rijei ne bi bile svjesno upamene, ali bi svejedno slino djelovale na Alberta. Drugim rijeima, te bi potcjenjujue primjedbe kruile njegovim nesvjesnim, djelovale, ometale i muile mladog Einsteina, te izazivale kratke spojeve u svijesti. Albert bi vidio test na stolu ispred sebe i iznenada bi se zablokirao bez ideje zato. M o da je pet minuta prije ispita gradivo znao unaprijed i unatrag, a ipak se iznenada i neobjanjivo ne bi ni na to mogao usredotoiti. Tako je i ne znajui ispunio proroanstvo za koje svjesno nije ni znao da ga je njegov otac izrekao, predvianje da "nikada nee postii nita". Ironija ironije, pretpostavimo da je u o v o m fikcionalnom razjanjenju njegov otac u to vrijeme zapravo bio govorio sinu prvog susjeda! Lacan poinje objanjavati kako su takve situacije m o g u e : nesvjesno kao lanac oznaiteljskih elemenata koji se o d m o t a v a u skladu s vrlo preciznim pravilima (slina u pokazati u sljede em poglavlju) sainjava takav m e h a n i z a m pamenja da je " N e , djeak nikada nee postii nita" zapameno za Alberta, iako se on ne moe sjetiti koliko je puta njegov otac to rekao. On se moe i ne sjeati da je njegov otac to uope ikada ikome izjavio, ali lanac oznaitelja pamti umjesto njega. Nesvjesno broji, s n i m a , sve zapisuje, skladiti i te "podatke" moe prizvati u svako doba. Tu na scenu stupaju Lacanove kibernetike analogije. F r e u d za
13 14

12

S T R U K T U R A : O T U E N J E I DRUGO

nesvjesne elemente kae da su neunitivi. Je li siva tvar ta koja je sainjena tako da se odreeni, j e d n o m uspostavljeni neuronski putovi nikada ne mogu izbrisati? Lacanov odgovor je da samo simboliki poredak kroz svoja pravila kombiniranja posjeduje sredstva koja su nuna za vjeno prianjanje za djelie razgovo ra. Na ovoj osnovnoj razini, dakle, Drugo je taj strani jezik koji moramo nauiti govoriti, a njemu se eufemizirano govori kao naem "rodnom jeziku". Puno bi bolje bilo nazvati ga "Materinjim jezikom": to su diskurs i udnje drugih koji nas okruuju ukoliko su internalizirani. Pod "internalizacijom" ne mislim sugerirati da oni postaju nai vlastiti, ve prije da usprkos internalizaciji u ne kom smislu ostaju strana tijela. Oni vrlo lako mogu ostati toliko strani, daleki i toliko odcijepljeni od subjektivnosti da bi indivi duum (ne bi li se rijeio takve strane prisutnosti) radije odabrao oduzeti si ivot. To je oito ekstreman sluaj, ali ukazuje na izni mno veliku vanost koju Drugo u nama posjeduje.
15

Strana tijela
Drugo ovdje odgovara onome to se u pokretu poznatom kao strukturalizam naziva strukturom. Ovdje bih se elio drati strukture u mjeri u kojoj je na djelu nalazimo u tijelu, ali ne u smislu kotane strukture ili ustrojstva ivanog sustava, nego u smislu onoga to dokazuje da je tijelo preputeno na milost i ne milost jeziku, na milost i nemilost simbolikom poretku. Moj se nekadanji analizirani alio na splet psihosomatskih simptoma koji su se s v r e m e n o m mijenjali, iako dovoljno sporo, tako da je svaki simptom imao dovoljno vremena jako ga zabrinuti i navesti ga na brzo posjeivanje svojeg lijenika. Analizirani je jednom uo da je njegov prijatelj imao akutnu upalu slijepog crijeva koja se dogodila iznenada i dovela do intervencije na hitnoj slubi. Analizirani je pitao svoju suprugu na kojoj se strani tijela nalazi slijepo crijevo i ona mu je rekla. Vrlo udno, analizirani je nakon nekog v r e m e n a poeo osjeati bolove ba na toj strani tijela. Bolo vi su potrajali, analizirani je postajao svakim d a n o m sve sigurniji da e m u se slijepo crijevo uskoro rasprsnuti i n a p o k o n je odluio posjetiti svojega lijenika. Kada je analizirani lijeniku pokazao gdje ga boli, lijenik je pukao od smijeha i r e k a o : "Ali slijepo cri jevo je na drugoj strani: vae slijepo crijevo je desno, a ne lijevo!". B o l j e o d m a h iezla, a analizirani se osjeao o b a v e z n i m objasniti

Jezik i Drugosl

13

da mu se, dakle, supruga sigurno zabunila rekavi mu da je slije po crijevo na lijevoj strani. Isteturao je iz ordinacije osjeajui se poprilino smijeno. Poanta prie je u tome da je znanje, znanje utjelovljeno u rije ima "slijepo crijevo" i "lijevo", i tako dalje, dopustilo razvoj psi hosomatskog simptoma na strani tijela na kojem bi ak i najloije obavijeteni lijenik mogao pogoditi pogreku. Tijelo je ispisano oznaiteljima. A k o vjeruje da je slijepo crijevo na lijevoj strani i ako se poistovjeuje s nekim drugim ili s dijelom irokog spektra psihosomatskih simptoma - koji su danas j e d n a k o mnogobrojni kao i u devetnaeststoljetnom Beu, iako esto dobivaju razliite oblike - predodreen si za dobivanje upale slijepog crijeva. Ona e te boljeti, ali ne na tvojem biolokom organu, n e g o tamo gdje vjeruje da se organ nalazi. Analitiari Freudove generacije esto su priali sluajevima anestezije - obamrlosti ili manjka osjeta u nekim dijelovima ti jela koji ni na koji nain i ni u kojem obliku nisu bili regulirani mjestima na kojima se nalaze pojedini ivani zavreci u odree nim dijelovima tijela, ali su umjesto toga jasno slijedili popularne ideje tome gdje je poinjao i zavravao neki dio tijela k a o to ga je odreivao svakodnevni govor. Premda se j e d a n te isti ivac moe protezati kroz itavu ruku osobe sve do v r h o v a prstiju, net ko na j e d n o m posebnom mjestu na ruci moe ne osjeati b a nita ili na tom istom mjestu moe osjeati otru bol (pseudoneuralgija) bez oitog fiziolokog razloga. Moe se ispostaviti da je za vrijeme nekog rata otac te osobe bio ranjen u ruku ba na tom mjestu. A mi savreno lako m o e m o zamisliti da je kao dijete, osoba u vezi ruke u koju je otac bio pogoen bila pogreno obavijetena i da se manjak osjeta ili otra bol pojavila u krivoj ruci! Ove anegdote ilustriraju ideju prema kojoj je tijelo ispisano oznaiteljima i zbog toga strano, Drugo. Jezik ivome biu tvori "skruenu koru", da posudim Bergsonov izraz. Tijelo je ispisano/ poniteno jezikom. Freud n a m pokazuje kako se polimorfno perverzan djetetov libido postupno kanalizira u (i time stvara) posebne erogene zone oralnu, analnu i genitalnu - kroz socijalizaciju i odvikavanje od pelena, odnosno kroz rijeima izraene zahtjeve koje djetetu postavljaju njegovi roditelji i/ili roditeljske figure. Djetetovo tijelo postupno se podreuje tim zahtjevima (moda nikada p o t p u n o , ali pobuna protiv njih istovremeno pokazuje njihovu sredinju ulogu), a razliiti dijelovi tijela dobivaju znaenje koje je odredilo

14

STRUKTURA: OTUENJE I DRUGO

drutvo/roditelji. Tijelo je p o k o r e n o , "pismo ubija" tijelo. "ivo bie" (le vivant) naa a n i m a l n a priroda - umire, a jezik oivlja va na njenom mjestu i ivi n a s . Tijelo se, takorei, ponovno ispi suje, fiziologija uzmie pred oznaiteljem, a svi nai tjelesni uitci poinju upuivati na odnos p r e m a D r u g o m i ukljuivati ga. Nai su seksualni uitci zato blisko povezani s Drugim. Ne nuno s drugim "individuumima" jer uistinu ima mnogo ljudi koji osjeaju da ne mogu imati intimne odnose s drugim ljudima, a ti drugi ljudi tek su neto vie od periferne podrke za njihove fantazme, scenarije i tako dalje, ili od materijalnih manifestacija posebnih tjelesnih tipova koji ih uzbuuju. Svaki put kada govo rimo tjelesnim tipovima, scenarijima ili fantazmama, govorimo jezino strukturiranim entitetima. Oni mogu dobiti oblik slika u neijem u m u , ali su b a r e m jednim dijelom ureeni oznaite ljem, a time su b a r e m potencijalno oznaujui i znaenjski. (U sljedeim u poglavljima opirno objasniti zato kod bia koja govore slike i imaginarno uope rijetko funkcioniraju neovisno simbolikom.) S a m e n a m nae fantazme mogu biti strane jer su strukturi rane jezikom koji je na samo tangencijalno ili asimptotino, a od poetka mogu biti ak i neije tue fantazme: netko moe ot kriti da posjeduje fantazmu koja je zapravo majina ili oeva i da nema p o j m a kako m u je poela kljucati po glavi. To je jedna od stvari za koje ljudi smatraju da najvie otuuju: ini se da ak ni njihove fantazme nisu njihove vlastite. Sigurno ne mislim sugerirati da one n u n o zavre u neijoj glavi bez ikakvog njegovog djelovanja. ini mi se da takvih stvari kao to su simptom ili fantazma n e m a bez n e k o g subjektivnog udjela, d r u g i m rijeima, bez na neki nain upletenog subjekta, bez subjekta koji bi u njima imao svoje prste. Dovesti analizira nog do toke na kojoj shvaa ulogu koju je odigrao/la u "odabiru" svojega s i m p t o m a esto je veliko postignue i ponekad se prije analize doista ini kao da u nekim s i m p t o m i m a i fantazmama nema nikakvog subjektivnog udjela, te da se subjektivizacija do gaa tek n a k n a d n o . ovoj e se zagonetci opirno raspravljati u petom i estom poglavlju. Na temelju razliitih odnosa p r e m a D r u g o m , ve moemo po eti razlikovati razliite mogue subjektne p o l o a j e , odnosno ra zliite klinike strukture (neurozu, psihozu i perverziju) i njihove podkategorije (npr. histeriju, opsesiju i fobiju pod neurozom). Zai sta, u L a c a n o v u r a n o m djelu, subjekt je o d n o s p r e m a simbolikom
16 17

Jezik i Drugost

15

poretku, o d n o s n o poloaj to ga netko usvaja s obzirom na Drugo kao jezik ili zakon. Ali, budui da Drugo kao to ga je razradio Lacan, ima m n o g o lica ili avatara Drugo Drugo Drugo Drugo kao kao kao kao jezik (kao skup svih oznaitelja) zahtjev udnja (objekt a) jouissance

- i budui da zahtjev, udnja i jouissance nee biti dublje ispitani sve do drugog i treeg dijela ove knjige, ovakvu je shematizaciju za sada najbolje ostaviti po strani. Razliita lica Drugog ne bi se smjela promatrati meusobno posve odvojeno i nepovezano, no njihova je artikulacija sloen zadatak koji u ovoj fazi ne treba poduzimati. Sada u se okrenuti ispitivanju funkcioniranja jezika u ne svjesnom.
18

2. Priroda nesvjesnog miljenja ili kako Druga polovica "misli"

Jezik funkcionira. Jezik "ivi" i "die" neovisno bilo kojem ljud skom subjektu. Daleko od toga da bia koja govore jednostavno upotrebljavaju jezik kao orue - jezik koristi i njih. Ona su igra ke jezika i on ih obmanjuje. Jezik ima svoj vlastiti ivot. Jezik kao D r u g o sa sobom do nosi pravila, iznimke, izraze i leksike (standardne Vokabulare i argone, slengove, specijalizirane tehnike govore i subkulturne dijalekte). Razvija se kroz vrijeme, a njegova je povijest povezana s povijeu bia koja ga govore, koja nemaju s a m o uloge koje im on dodjeljuje ili ponovo dodjeljuje, nego na njega imaju utjecaj, uvodei nove pojmove, nove naine na koje se neto moe izraziti, nove konstrukcije, i tako dalje. Shakespeare je bio zasluan za uvoenje stotina novih metafora i novih naina na koje se ne to moe izraziti u engleski, a sam je Lacan imao supstancijalan utjecaj na francuski kojega govori b a r e m znaajan postotak fran cuskih intelektualaca, budui da je skovao originalne prijevode za mnoge Freudove pojmove i uveo m n o g e nove, vlastite pojmove i izraze u francuski psihoanalitiki diskurs. Pa ipak, jezik takoer djeluje neovisno, izvan nae kontrole. Premda veinu vremena i m a m o osjeaj odabiranja naih rijei, one su povremeno odabrane za nas. M o e m o biti nesposobni mi sliti i izraziti neto osim na jedan vrlo specifian nain (koji je jedina formulacija koju nudi na jezik - ili b a r e m onaj njegov dio koji smo usvojili i koji i m a m o na raspolaganju), a rijei su ponekad nenamjerno izbrbljane, pa n e m a m o dojam da smo ih odabrali (daleko od toga!). Neke rijei i izrazi n a m se nameu dok govorimo ili piemo ne uvijek one koje elimo a ponekad toliko uporno da smo prije nego to m o e m o prijei na sljedee gotovo prisiljeni izgovoriti ih ili napisati. N e k a n a m slika ili metafora

18

STRUKTURA: OTUENJE I DRUGO

moe pasti na pamet bez da s m o je traili ili na bilo koji nain pokuali konstruirati, a m o e n a m se nametnuti toliko silovito da ne moemo a da je ne reproduciramo i tek onda p o k u a m o dokuiti njeno znaenje. Takvi se izrazi i metafore odabiru na nekom mjestu koje je Drugo od svijesti. Lacan n a m sugerira da to p r o m a t r a m o k a o proces u kojem postoje dva lanca diskursa koji teku priblino us poredno jedan s drugim (u figurativnom smislu). Svaki od njih se "odmata" i razvija u k r o n o l o k o m slijedu, a jedan p o v r e m e n o prekida drugi ili u njega intervenira. govorenje nesvjesno miljenje

gornjoj bismo liniji mogli govoriti kao lancu izgovorenih rije i, odnosno govornom lancu, lancu iskazivanja, izricanja. Lacan koristi rije "lanac" kako bi nas podsjetio na gramatike i kontek stualne veze izmeu svake iskazane rijei i onih koje dolaze prije i poslije: niti jedna rije u iskazu n e m a nikakvu fiksnu vrijednost, osim ukoliko se upotrebljava u p o s e b n o m kontekstu. (Lacanov pristup lingvistici vrsto zabranjuje svaku strogo referencijalnu teoriju jezika u kojoj bi svaka izgovorena rije s p r e d m e t o m koji egzistira u "realnosti" imala iskljuivi odnos jedan-na-jedan).
1

Donja linija u figuri predstavlja kretanje nesvjesnog misao nog procesa koji se pojavljuje istovremeno s kretanjem govora u v r e m e n u , ali je od njega najveim dijelom neovisan. U razgovoru, moe s prijateljem razgovarati ulju [b lister] koji si dobio na nozi dok si trao, a nenamjeran prijelaz na sestru [sister] ukazuje na to da te druga misao zaokuplja na nekoj drugoj razini - na razini nesvjesnog. Neto to je tvoj sugovornik rekao moda te je podsjetilo na tvoju sestru, ali bi se alternativno moglo raditi i tome da nita u trenutnoj razgovornoj situaciji nije aktiviralo misli njoj i da se toga dana neko nesvjesno razmiljanje njoj odvija od ranije, kada si s njom razgovarao na telefon ili njoj sanjao. Kako se miljenje odvija na nesvjesnoj r a z i n i ? 1 kakvi se mi saoni procesi tamo dogaaju? Freud je u Tumaenju snova poka zao da su zgunjavanje i pomicanje temeljne znaajke nesvjesnih misaonih procesa, a Lacan je u lanku "Instancija pisma u ne svjesnom ili razum od Freuda naovamo" (Ecrits) iao dalje ne bi li p o k a z a o vezu i z m e u zgunjavanja i metafore, s jedne strane, te i z m e u pomicanja i metonimije, s druge, pri e m u su metafora
2

Priroda nesvjesnog

miljenja

19

i metonimija jezini tropi kojima se stoljeima opirno rasprav ljalo u djelima retorici (G racian, Perelman, itd.). G otovo svaki analizirani je rano u analitikom procesu, u svojim poetnim po kuajima razumijevanja snova i fantazmi, zaprepaten sloenou procesa koji dovode do stvaranja takvih nesvjesnih proizvoda (ili "formacija nesvjesnog", kako ih naziva L a c a n ) . Lacan je u svojem istraivanju onoga to se dogaa na nesvje snoj razini ipak otiao m n o g o dalje, nastojei ponuditi modele po mou kojih bi konceptualizirao autonomno funkcioniranje jezika u nesvjesnom i jezovitu "neunitivost" nesvjesnih sadraja. Ti su modeli prvi put razvijeni tijekom njegova seminara Ego u Freudovoj teoriji i metodi psihoanalize iz 1954/55, a bitno su proireni u pogovoru njegova "Seminara 'Ukradenom pismu'" (Ecrits 1966). Bilo je tek nekoliko pokuaja skiciranja razgrana vanja tih modela i oni doista predstavljaju-vienje funkcioniranja jezika koje je potpuno nepoznato svakome tko nije upuen u k o m pjutorske jezike ili kombinatorike kakve se upotrebljavaju u ma tematici. Lacanovi modeli ovdje ne polaze od "prirodnih jezika" (kao to se zovu u lingvistici: jezika kao to se zaista govore), nego od umjetnih jezika (prvenstveno od njihovih sintaktikih pravi la). Ovi nas posljednji mogu m n o g o nauiti s a m o m simbolikom poretku: njegovoj "grai" ili supstanciji, njegovu odnosu pre ma realnosti koju toboe opisuje i njegovim nusproizvodima. Lacanovi modeli od nas zahtijevaju malo mentalne gimnasti ke koju ne treba smatrati ni suvinom niti beskorisnom jer je savreno usklaena s Lacanovim shvaanjem prirode nesvjesnih misaonih procesa: kao to emo vidjeti, oni ukljuuju razliite stupnjeve ifriranja. "Pismo ili glava" (nie) predstavlja pojed nostavljeni model "jezika" to ga Lacan razvija, a taj bi model trebao biti dovoljan za konceptualniju raspravu koja poinje u sljedeem odjeljku.
3 4

Pismo ili glava

Lacanovi se modeli mogu shvatiti kroz upotrebu j e d n o s t a v n o g primjera. itatelje zainteresirane za to da vide zato je Lacan odabrao ba ove posebne vrste modela upuujem na petnaesto i esnaesto poglavlje Seminara II, kao i na "Seminar ' U k r a d e n o m pismu'" i njegov pogovor. Umjetni jezik koji Lacan razvija za svoju polazinu toku uzi ma "realni dogaaj": bacanje dobro izbalansiranog novia bez

20

S T R U K T U R A : O T U E N J E 1 DRUGO

naboja. (Kao to emo vidjeti, taj bi "realni dogaaj" jednako tako mogli biti dolasci i odlasci koji izmjenjuju prisutnost i odsut nost - djetetove majke i zato je vie nego tangencijalno povezan s "Fort-Da" igrom koju je igrao Freudov unuk, opisanom u S onu stranu naela ugode.) S takvim se noviem ni za j e d n o bacanje ne moe predvidjeti hoe li rezultat biti pismo ili glava. Slijedom Lacanova nearbitrarnog izbora pluseva i minusa za glavu i pi smo, sluajni niz rezultata bacanja moe se ralaniti na razliite naine. Razmotrimo, na primjer, sljedei lanac: 1 2 3 4 5 6 7 8 9 + +- - + - - - + brojevi bacanja lanac pismo/glava

Redak "brojevi bacanja" odnosi se na prvo bacanje novia, drugo bacanje, tree i tako dalje, dok "lanac pismo/glava" predstavlja rezultate svakog bacanja: + stoji za glavu a - za pismo. To to se p r e m a o v o m nizu bacanja o d n o s i m o kao prema lan cu, premda su njihovi rezultati a priori p o t p u n o neovisni (drugo bacanje ima istu pedeset-pedeset ansu da se pojavi glava ili pi smo, bez obzira na rezultat prvog bacanja), obrazlae se time to znakove du lanca nastavljamo grupirati po parovima. Postoje etiri mogue kombinacije parova: + +, , + - , i +.
1 2 + 1 + 3 3 4 5 6 + 2 7 8 9 2 ^ brojevi bacanja lanac pismo/glava kategorija matrice brojeva

Pripiimo paru + + broj 1 (vidi gornji redak "kategorija matrice brojeva"). Ovo je prva razina kodiranja koju e m o uvesti, a obilje ava poetak simbolikog sustava koji ovdje stvaramo. ovoj u prvoj razini govoriti kao naoj matrici brojeva. Dvije izmjenine kombinacije (+ - i - +) bit e oznaene b r o j e m 2, a par dobit e oznaku 3 (tablica 2.1). Tablica 2.1 1 2 3

++

+ - +

Rezultat jo sliniji lancu ipak nastaje ako rezultate bacanja gru piramo u parove koji se preklapaju.

Priroda nesvjesnog miljenja 2 + 2 + - 1 3 + - - - + lanac pismo/glava

21

U gornjem lancu vidimo da je na prvi element + +, kombinacija koju smo odluili oznaiti s 1. S drugim i treim rezultatom baca nja i m a m o + , to treba oznaiti s 2. Rezultati treeg i etvrtog bacanja, , ine kombinaciju 3, a oni etvrtog i petog bacanja, - +, su 2, i tako dalje. Slijedom Lacanove notacije (Ecrits 1966, str. 47, b r . l ) , ove fi gure moemo zapisati neposredno ispod lanca pismo/glava. Ovdje se svaka kategorija matrice brojeva (1, 2, ili 3) odnosi na znak plus ili minus izravno iznad nje, uzet u konjukciji sa z n a k o m plus ili minus koji je neposredno slijeva od tog'znaka. + + - - + - - - + 1 2 3 2 2 3 3 2 lanac pismo/glava kategorija matrice brojeva

Ve je na ovom mjestu jasno da skup bacanja kategorije 1 u do njem retku (retku koji predstavlja brojeve koji oznaavaju kate gorije) ne moe neposredno slijediti skup kategorije 3, budui da je drugo bacanje u kategoriji 1 nuno plus, dok prvo bacanje u kategoriji 3 mora biti minus. Slino, premda kategoriju 2 mogu slijediti 1, 2 ili 3, kategoriju 3 ne moe neposredno slijediti kate gorija 1, jer prethodna zavrava m i n u s o m , dok posljednja mora poeti plusom. Mi smo, dakle, ve pronali nain grupiranja bacanja ("sim boliku matricu") koji zabranjuje neke kombinacije (npr. 3 nepo sredno iza 1, te 1 neposredno iza 3). Ovo oito uope ne zahtijeva da iza bacanja s i s h o d o m glave mora doi n e k o p o s e b n o b a c a n j e : zapravo, glavu podjednako lako moe slijediti jo j e d n a glava, ba k a o i pismo. P r e m d a nismo determinirali ishod niti j e d n o g pojedinog bacanja, proizveli s m o nemogunost u naem oznaiteljskom lancu. O v o dovodi do pravila izgovora koje nalikuje pravilu za i koje bi bilo ispred e osim kada dolazi iza c (osim to pravilo koje smo upravo stvorili ne poznaje i z n i m k e ) . Primijeti mo da se veina izgovornih i gramatikih pravila tie naina na koji se slova i rijei povezuju u lanac, diktirajui to m o e a to ne moe prethoditi j e d n o m slovu ili lanu, te to ga m o e , a to ga ne moe slijediti.

22

STRUKTURA: OTUENJE I DRUGO

Pretpostavimo da z n a m o da prvi par bacanja ulazi u kategori ju 1 i da je trei par bio kategorija 3. Niz se lako moe rekonstru irati: + + , a mi ne m o e m o sumnjati u to da drugi par bacanja ulazi u kategoriju 2. Ako p o n o v n o pretpostavimo da smo poeli s 1 (parom kategorije 1) i da je etvrti poloaj (etvrti preklapajui par) zauzimala jedinica, oito je da su nam otvorene samo dvije mogunosti (figura 2.1). Figura 2.1 + 1 poloaj jedan 2
+

poloaj etiri

+ + 1 1

+ + 1 1

lanac pismo/glava kategorija

poloaj jedan

poloaj etiri

Niti u jednoj od njih ne vidi se kombinacija kategorije 3: kombi nacija tipa 3 ovdje je zapravo n e m o g u a . Ukoliko u "brojevnom lancu" nisu samo jedinice, jasno je i to da mora postojati paran broj dvojki, ako nakon prve ikada vie elimo pronai jedinicu u lancu, pri emu prva dvojka uvodi znak minus (+ - ) , a druga (ili parna dvojka) pomie lanac s negativnog ( +) natrag na pozitiv no.
+ + - + + +

1 2 3 2 2 2 1 = 4 dvojke + + - - - + - - + - - - -

+ 10 dvojki.

1 2 3 3 2 2 3 2 2 3 3 3 2 2 2 2 3 3 2 1 =

Lanac ovdje zabranjuje pojavljivanje druge jedinice sve dok se ne pojavi paran broj dvojki. U ovom smislu m o e m o rei da lanac pamti ili vodi rauna svojim prethodnim sastavnicama. Primjer koji se nalazi u Lacanovu pogovoru daleko je sloeniji od ovoga to sam ga pruio jer bacanja novia grupira u triplete umjesto u parove, te im nastavlja nametati drugu simboliku ma tricu. Gore opisana, jednostavnija 1, 2, 3 matrica: rezultira nemogunostima povezanima s redoslijedom u ko j e m se mogu pojaviti brojevne kategorije, k a o i s tim koje se od njih m o g u pojaviti ako su neki poloaji unaprijed odreeni, i u sebi snima ili "pamti" svoje prethodne sastavnice. Na ras polaganju, dakle, imamo jednostavnu simboliku presvlaku bacanja novia koja odgovara naim p o t r e b a m a jer ne samo

Priroda nesvjesnog miljenja

23

d a u sebi nosi elementarnu, iako dosljednu gramatiku, nego i u g r a e n u funkciju pamenja, koliko god bila primitivna. Izgleda da se ogranienje s obzirom na mogunost i nemogunost pojavilo ex nihilo. M e u t i m , vana je i proizvedena sintaksa koja n e k e kombinacije doputa, a druge zabranjuje. Slinosti i z m e u ove vrste aparata i jezika istraujem neto dalje.
5

Nasuminost

i pamenje

Koji je smisao Lacanova ifriranja? Kao to sam ve s p o m e n u o , L a c a n a u Seminaru II i pogovoru "Seminara ' U k r a d e n o m pi s m u ' " z a n i m a izgradnja simbolikog sustava koji sa sobom donosi sintaksu - skup pravila ili zakona - koja nije inherentna "preegzistirajuoj realnosti". Moe se rei da dobivene mogunosti i nemogunosti proizlaze iz naina na koji je izgraena simbolika matrica, odnosno iz naina na koji ona ifrira dogaaj k o j e m je rije. U ovom posebnom sluaju, ono to omoguuje pojavljivanje z a k o n a sintaktikih zakona koji nisu "ve bili t a m o " nije toli ko injenica ifriranja koliko metoda ifriranja. M e t o d a ifriranja k o j o m se Lacan ovdje koristi ni u kojem sluaju nije najjednostav nija zamisliva, a jo jednostavnija metoda ne daje nikakvu sin t a k s u , ali izgleda da njegova metoda znaajno oponaa ifriranje p r i r o d n i h jezika i procesa s n o v a . Primijetimo jo jedno svojstvo simbolikog sustava koji razvi ja L a c a n . V e sam pokazao da brojevni lanci "prate" brojeve, da ih u n e k o m smislu broje, ne doputajui pojavljivanje jednog broja prije n e g o to se lancu pridrui dovoljno drugih brojeva ili dovolj no k o m b i n a c i j a drugih brojeva. To praenje ili brojanje sainjava n e k u vrstu pamenja: prolost se biljei u s a m o m lancu, odreu jui to tek treba doi. Lacan istie da "zapamivanje [memoration] k o j e m je rije u nesvjesnom - a mislim na frojdovsko nesvje sno nije isto kao ono za koje se pretpostavlja da je ukljueno u p a m e n j e , ako bi ovo posljednje bilo vlasnitvo ivog bia". (Ecrits 1966, str. 42) Implikacija je ovdje dvostruka: na prvom mjestu, siva tvar ili ivani sustav kao cjelina nije sposoban objasniti vjenu i neu nitivu prirodu nesvjesnih sadraja. ini se da se tvar ponaa na n a i n koji nuno dovodi do postupnog opadanja ili slabljenja u a m p l i t u d i ili kvaliteti dojmova. Ona ne moe jamiti njihovu v j e n u postojanost. Na drugom mjestu, ne radi se toliko tome da p o j e d i n a c pamti stvari (na aktivan nain, s n e k o m vrstom subjek6

24

S T R U K T U R A : O T U E N J E I DRUGO

tivnog udjela), koliko ih za njega "pamti" oznaiteljski lanac. Kao to Lacan kae u "Seminaru 'Ukradenome pismu'": "Takav je sluaj ovjeka koji se povlai n a otok da zaboravi, to? zaboravio je takav je sluaj ministra koji pismo, ne koristei ga, na kraju zaboravlja [...] Ali pismo, nita vie nego neurotiarevo nesvje sno, ne zaboravlja njega" (Ecrits 1966, str. 34; The Purloined Poe, str. 47). Ovdje vidimo jasnu vezu izmeu pisma (ili oznaiteljskog lan ca) i nesvjesnog. Nesvjesno ne moe zaboraviti, sastavljeno je od "slova" koja rade na nain na koji rade, autonomno i automatski. Ono uva u sadanjosti ono to je na njega utjecalo u prolosti, vjeno se drei svakog pojedinog elementa i svima njima ostajui zauvijek obiljeeno. "Na trenutak, veze u tom [konstituirajuem simbolikom poretku] - u pogledu onoga to Freud konstruira s obzirom na neunitivost onoga to njegovo nesvjesno uva - jedi ne su u pogledu kojih se moe pojaviti sumnja za izvoenje trika" (Ecrits 1966, str. 42), odnosno za jamenje neunitivosti.

Nesvjesno

sakuplja
7

Ovaj opis nesvjesnog miljenja ni u kojem sluaju nije bio Lacanova prolazna ideja, u najboljem sluaju reprezentativna za nje gove "strukturalistike" godine. U Seminaru X X Lacan kae da u njegovu vokabularu "pismo oznaava skup [...] [ili radije] pisma ine skupove, ona ih jednostavno ne oznaavaju, ona i jesu skupo vi, treba ih uzeti k a o da funkcioniraju poput samih skupova" (str. 46). Kasnije dodaje: "Nesvjesno je strukturirano poput skupova kojima je rije u teoriji skupova, koji su p o p u t slova" (str. 47). Freud je psihoanalitiare navikao na ideju da "miljenje", kao to ga obino shvaamo, igra daleko manju ulogu u odreivanju ljudskog djelovanja nego to se ranije mislilo. M i moemo vje rovati, osjeati i tvrditi da smo napravili A zbog razloga ili, kada se ini da ne m o e m o neposredno objasniti svoje ponaanje, tapkamo u mraku u potrazi za ad hoc objanjenjima: racionali zacijama. Izgleda da psihoanaliza, u n e k o m smislu, intervenira ustvrujui postojanje razloga C koji nismo niti uzeli u obzir ili smo ga n a m j e r n o ignorirali. Da se i ne spominje poplava naknad nih motiva D, i F koji se polako ali sigurno pojavljuju u svoj svojoj odbojnosti tijekom analitikoga posla. M e u t i m , to znai usporediti nesvjesne m i s a o n e procese sa svjesnima, dok L a c a n , umjesto toga, ustraje n a dihotomiji. Svje-

Priroda nesvjesnog miljenja

25

sno je miljenje utemeljeno u podruju znaenja, u nastojanju da se svijet uini smislenim. Lacan tvrdi da nesvjesni procesi imaju malo, ako i ita sa znaenjem. Izgleda da u raspravi nesvjesnom potpuno moemo ignorirati itavo pitanje znaenja, odnosno uku pnost onoga to Lacan naziva oznaenim ili znaenjem. P r e m a Lacanu, nesvjesno je strukturirano k a o jezik, a za ra zliku od govora, prirodni je jezik strukturiran kao formalni jezik. Kako kae Jacques-Alain Miller, "u radikalnom smislu, struktu ra jezika je ifriranje", tip ifriranja ili kodiranja to ga Lacan upotrebljava kada polae brojevne ili alfabetske matrice iznad lanaca plusova i minusa (sveukupno je srodno tipu ifriranja koji se upotrebljava u strojnom jezinom "prikupljau" za kretanje od otvorenih i zatvorenih krunih puteva do neega to je slino je ziku kojim netko moe programirati). P r e m a L a c a n u , nesvjesno se sastoji od lanaca kvazimatematikih inekripcija i - posuujui ideju od Bertranda Russella koji je govorei m a t e m a t i a r i m a rekao da simboli s kojima oni rade ne znae nita) - zbog toga n e m a nikakvog smisla govoriti znaenju nesvjesnih formacija ili tvorevina. Zbog toga se psihoanalitikim radom "razotkrivena" istina moe shvatiti kao da n e m a nikakve veze sa znaenjem, a iako se moe initi da su Lacanove matematike "igre" p u k a rekrecija, on je vjerovao da kroz njihovo proraivanje, deifriranje i otkrivanje njihove logike, analitiar stjee stanovitu okretnost miljenja. To je vrsta aktivnosti deifriranja koju zahtijeva bilo koji i svaki su sret s nesvjesnim. Jezik u nesvjesnome i kao nesvjesno, ifrira. Zbog toga analiza za sobom povlai znaajan proces deifriranja koji rezultira istinom, ne znaenjem. Razmotrimo, na primjer, Lacanov entuzijazam u S e m i n a r u XI nad Serge Leclaireovom rekonstrukcijom skupa "Poordjeli" kao kljuem za itavu konfiguraciju nesvjesne udnje i za poistovjeenje kod jednog od njegovih pacijenata. P r e m d a se u o v o m primje ru n e rastavljaju sama slova i premda m o e m o ponuditi objanje nja koja "razjanjavaju" pojedine elemente, jasno je da skup k a o cjelina - na primjer, poredak njegovih sastavnica i logika njegove izgradnje - ostaje neprobojan poput jezgre sna. P r e m a L a c a n u , Leclaire je bio sposoban "izdvojiti dio s j e d n o r o g o m [Poordjeli], ne k a o to se sugeriralo u raspravi (slijedom njegova govora), u njegovoj ovisnosti znaenju, nego upravo u njegovu nesvodivom i l u d o m karakteru lanca oznaitelja" (Seminar X I , str. 212). Kao i drugdje u istom seminaru, Lacan ovdje primjeuje da t u m a e 8 9

26

STRUKTURA: OTUENJE I DRUGO

nje ne cilja toliko na razotkrivanje znaenja koliko na "svoenje oznaitelja na njihovo neznaenje (manjak znaenja), kao i na pronalaenje odrednica s v e u k u p n o g subjektovog ponaanja" (str. 212). Tumaenje iznosi na vidjelo oznaitelj koji je nesvodiv, izno si "nesvodive, oznaiteljske elemente" (str. 250). Analizirani iza znaenja inherentnog s a m o m tumaenju mora vidjeti "oznaitelj - koji nema znaenje i koji je nesvodiv i traumatian - kojem je on, kao subjekt, podreen" (str. 2 5 1 ) . Razmotrimo poznatiji primjer: Freudova "Covjeka-takora". ovjek-takor se kao dijete poistovjeivao sa takorima (Ratten) kao stvorenjima koja grizu i prema kojima se ljudi esto okrutno ponaaju, a njega samoga je otac jako istukao zato to je ugrizao svoju dadilju. Neke ideje tada postaju dio "takorskog komplek sa" zahvaljujui znaenju: ba kao i ovjekov penis, takori mogu iriti bolesti poput sifilisa. Dakle, takor = penis. Druge se ide je nakalemljuju na takorski kompleks zahvaljujui samoj rijei Ratten, a ne njenim znaenjima: Raten znai obrono otplaivanje duga i dovodi do izjednaavanja takora i florina. Spielratte znai kockar, a otac Covjeka-takora uvuen je u takorski kompleks nakon to se zaduio k a o kockar. Freud tim v e z a m a govori kao "verbalnim mostovima" (SE X, str. 213). O n e nemaju znaenje per se, potpuno proizlazei iz doslovnih odnosa i z m e u rijei. Ukoli ko daju povod pojavljivanju simptomatinih radnji koje ukljuuju plaanje (za oev/oalinkov dug), ono to podreuje Covjeka-ta kora nije znaenje, ve sam oznaitelj. Pretpostavimo da je posljednji sluajno uo djeli razgovora svojih roditelja koji je ukljuivao rije Spielratte i premda je jo uvijek bio premlad da bi je razumio, ona je ipak bila snimlje na, neizbrisivo urezana u njegovo pamenje. T a m o je zaivjela vlastitim ivotom, stvarajui veze s drugim "ukradenim pismi ma" - njegovim oima ili uima n e n a m i j e n j e n i m posvjedoenim scenama i rijeima koje je sluajno nauo. Njegovo se nesvjesno bespovratno promijenilo onim to je uo, a "ono to uje je ozna itelj", ne znaenje (Seminar XX, str. 34). Oznaitelj ovdje nije toliko o n o to je oznaavajue - nije toliko p o s v e e n tvorbi smisla - koliko je besmislena supstancija (vidi tree poglavlje). U o v o m se primjeru znaenje uspostavilo n a k n a d n o , kao i su bjektivni udio u odabiru simptoma (kao to je ve raspravljeno u prvom poglavlju).
10

Priroda nesvjesnog miljenja

27

Znanje bez subjekta

Kada je u nesvjesnom prepoznata struktura jezika, koju vrstu subjekta za njega moemo zamisliti? Lacan, Ecrits, str. 298. Postoji savreno dobro artikulirano znanje za koje, strogo govorei, nikakav subjekt nije odgovoran. Lacan, Seminar XVII, str. 88. Oito je da ovaj nain konceptualiziranja nesvjesnog ne ostav lja prostor za subjekt bilo koje vrste. Postoji tip strukture koja se automatski i a u t o n o m n o odmotava u nesvjesnom/kao nesvjesno i nema apsolutno nikakve potrebe za postuliranjem bilo kakve svijesti o v o m automatskom kretanju. (U svakom sluaju, L a c a n raskida s povezivanjem koje su inili mnogi filozofi, onim subjek tivnosti i svijesti.) Nesvjesno sadrava "neizbrisivo znanje" koje je istovremeno "apsolutno nesubjektivizirano" (Seminar XXI, 12. veljae 1974). Nesvjesno nije neto to netko zna, ve je prije neto to se zna. to je nesvjesno, poznaje se, a da "osoba" kojoj je rije to ne zna: to nije neto to netko "aktivno", svjesno shvaa, ve je prije neto to je "pasivno" zabiljeeno, urezano, upisano. To znanje koje se ne zna zatvoreno je u vezu i z m e u oznaitelja, od same se te veze i sastoji. Ta vrsta znanja nema subjekt, niti ga treba. Lacan ipak stalno govori subjektu: subjektu nesvjesnog, ne svjesne udnje, subjektu u njegovu fantaziranom odnosu p r e m a objektu a, i tako dalje. Kamo se subjekt uope moe uklopiti? Prije nego to se okrenem tome pitanju, kojem u rasprav ljati u drugom dijelu ove knjige, u sljedeem se poglavlju b a v i m temeljnom vanou simbolikog poretka za bia koja govore.

3.
Stvaralaka uloga rijei: simboliko i realno

Miljenje uvijek poinje s naeg poloaja unutar simbolikog po retka. D r u g i m rijeima, pretpostavljeno "vrijeme prije rijei" ne m o e m o promatrati drugaije osim s poloaja u n a e m simboli k o m poretku, koristei kategorije i filtere koje n a m on prua. sebi m o e m o pokuati razmiljati unatrag sve do v r e m e n a prije rijei, do neke vrste predsimbolikog ili predjezinog trenutka u razvoju homo sapiensa ili u naem vlastitom individualnom ra zvoju, ali sve dok mislimo, jezik ostaje esencijalan. Kako bismo to vrijeme mogli pojmiti, dajemo m u ime: realno. Lacan n a m govori da "pismo ubija": ono ubija realno koje je bilo prije pisma, prije rijei, prije jezika. Naravno, samo nas pismo - koje se u fazi u kojoj Lacan ovo formulira ("Seminar 'Ukra denom pismu'", 1956) ne razlikuje od oznaitelja, rijei, jezika obavjetava svojim vlastitim smrtonosnim svojstvima, onda i realnom koje bi bilo da nije bilo dolaska pisma. Realno je, na primjer, tijelo dojeneta "prije" dolaska pod utje caj simbolikoga poretka, prije podvrgavanja odvikavanju od pe lena, prije uenja svijetu. Tijelo se kroz socijalizaciju postupno ispisuje ili preispisuje oznaiteljima, uitak se smjeta u neke zone, dok se druge zone neutraliziraju rijeju i privoljavaju na suglasnost s drutvenim n o r m a m a ponaanja. Dovodei Freudovu ideju polimorfne perverznosti do krajnosti, dojenevo tijelo m o e m o promatrati kao nerazlomljenu erogenu zonu u kojoj ne postoje nikakve povlatene zone, podruja na koja je uitak ogra nien u poetku. Lacanovo je realno na isti nain bez zona, podjela, uzvisina i udolina kojima se moe odrediti mjesto, ili praznina i punina: realno je neka vrsta nepoderane, neizdiferencirane tkanine, sat kane tako da svugdje bude puna, tako da ne b u d e praznog prosto ra m e u nitima koje su njena " g r a a " . To je svojevrsna glatka, b e a v n a povrina ili prostor koji je primjenjiv koliko na djetetovo
1 2

30

STRUKTURA: OTUENJE I DRUGO

tijelo toliko i na itav u n i v e r z u m . Podjela realnoga na razdvoje na podruja, odjelita svojstva i kontrastne strukture posljedica je simbolikog poretka koji, takorei, zasijeca u glatko lice realnog, stvarajui podjele, procijepe i entitete koji se mogu razlikovati, pokapajui realno, odnosno uvlaei ga ili usisavajui u simbole koji se koriste za njegovo opisivanje i (time) ponitavanje. Ponitavajui realno, simboliko stvara "realnost" kao ono to je imenovano jezikom i e m u se zato moe misliti i govo riti. "Drutvena konstrukcija realnosti" upuuje na svijet koji se moe opisati rijeima i kojem se moe raspravljati rijeima koje prua jezik drutvene grupe (ili podgrupe). O n o to se ne moe iskazati njenim j e z i k o m , nije dio njezine realnosti. Strogo govorei, to ne egzistira. U Lacanovoj terminologiji, egzistencija je proizvod jezika: jezik stvarima daje egzistenciju (ini ih dijelom ljudske realnosti), stvarima koje nisu egzistirale prije nego to su ifrirane, simbolizirane ili izraene rijeima.
3 1 5

Budui da prethodi jeziku, realno ne egzistira. Lacan za nje ga rezervira zaseban pojam, posuen od Heideggera: ono "ek-sistira". O n o egzistira izvan ili odvojeno od nae realnosti. A k o realno imenujemo i njemu govorimo, te ga uvodimo u teorijski diskurs jeziku i "vremenu prije rijei", oigledno ga uvlaimo u jezik, ime mu dajemo svojevrsnu egzistenciju do koje je, u sa m o m svom pojmu, imalo samo ek-sistenciju (ovaj u zakljuak opirnije istraiti u o s m o m poglavlju).
6

Mi ipak ne trebamo razmiljati u strogo v r e m e n s k i m pojmovi ma: realno ne treba shvatiti kao puko prije pisma, u smislu njego va potpunog nestajanja kada dijete j e d n o m usvoji jezik (kao da bi dijete ikada moglo usvojiti itav jezik, ili itav o d j e d n o m ) . Realno je moda najbolje shvatiti kao ono to jo nije simbolizirano, to preostaje simbolizaciji ili joj se ak opire. Ono savreno lako moe egzistirati "usporedno" s govornikovim zavidnim jezinim sposob nostima i njima usprkos. U tom smislu, dio psihoanalitikog pro cesa oito ukljuuje omoguavanje analiziranome da iskae ono to mu/joj je ostalo nesimbolizirano, da verbalizira iskustva koja su se mogla dogoditi prije nego to je analizirani njima mogao razmiljati, govoriti ili ih na bilo koji nain formulirati. Verbalni aparat koji analiziranome stoji na raspolaganju kasnije u ivotu, osposobljava ga za transformiranje tih ranije neizreenih, nikada konceptualiziranih ili nepotpuno konceptualiziranih iskustava govorom otuda "lijeenje govorom", kao to ga je u najranijim danima psihoanalize nazvala Anna .

Stvaralaka uloga rijei

31

Lacanovo razlikovanje izmeu realnosti i realnog doputa nam izluivanje ideoloke ili etike razlike izmeu nekih oblika psihoanalize i lakanovske psihoanalize. Realnost svake osobe drugaija je ve zbog puke injenice da svaka kulturna i religij ska grupa, subkultura, obitelj i skupina prijatelja razvija svoje vlastite rijei, izraze i idiosinkratina znaenja. Realnost svakog analiziranog obojena je idejama ili protkana idejama svijetu ljudskoj prirodi, b o g o v i m a , magiji, poslu, obrazovanju, glazbi, i tako dalje - koje ni na koji nain ne moraju koincidirati niti s j e d n o m pojedinom analitiarevom idejom. M e u t i m , dok su neki analitiari na sebe preuzeli zadatak "ispravljanja svojih pacije nata" s obzirom na realnost pokuavajui utjecati na njihova uvjerenja irokom rasponu predmeta ili ih promijeniti Lacan stalno ustraje na tome da je posao analitiara intervenirati u pa cijentovo realno, a ne u njegov pogled na realnost. Iz Lacanove perspektive, pretpostavka psihoanalize uvijek je bila da simboliko moe utjecati na realno, ifrirati ga i time transformirati i reducirati. Shematski prikazano, simboliko pre crtava realno, preispisujui ga i briui:
7

Simboliko Roalno

Trauma
Jedno od lica realnog koje r a z m a t r a m o u psihoanalizi jest tra u m a . Ako realnome razmiljamo kao svemu to tek treba simbolizirati, jezik bez sumnje nikada potpuno ne transformira realno, nikada ne odlijeva sve realno u simboliki poredak, uvijek preostaje neki reziduum. U analizi nismo zainteresirani za bilo koji ostatak, nego za ono rezidualno iskustvo koje je za pacijenta postalo kamen spoticanja. Cilj analize nije iscrpno simbolizirati realno sve do posljednje kapljice jer bi to analizu uinilo doista beskonanim procesom, ve se prije usredotoiti na one otpatke realnog koje se moe smatrati traumatinima. Navodei analizi ranoga na koliko god nekoherentno sanjanje, sanjarenje i pria nje traumatskom "dogaaju", prisiljavamo ga/je da ga povee s rijeima i dovede u vezu s jo vie oznaitelja. S kojim ciljem? T r a u m a implicira fiksaciju ili b l o k a d u . Fik sacija uvijek ukljuuje neto to jo nije simbolizirano, a jezik doputa supstituiranje i pomicanje - samu antitezu fiksaciji. Da trenutano previe pojednostavnim, zamislimo mukarca
8

32

S T R U K T U R A : O T U E N J E I DRUGO

fasciniranog plavim oima ija je majka imala plave oi: prem da dva para oiju nikada nisu apsolutno identina, a to nisu niti dvije nijanse plave boje, rije "plavo" doputa mu izjednaavanje plavih oiju svoje majke s plavim oima svoje partnerice i time prenoenje svoje fascinacije s prve na ovu drugu. Jezik doputa takva izjednaenja, a zato i supstituciju jednog objekta ljubavi drugim ili pomicanje libidnog zaposjednua s jednog objekta na drugi. Kada, kao u sluaju melankolije, nikakva supstitucija ili pomicanje nisu mogui, na djelu je fiksacija i neki dio realnog preostaje za simboliziranje. Pobuujui analiziranog na njegovo iskazivanje i dovoenje u vezu s jo vie oznaitelja, taj dio prola zi "dijalektizaciju": uvuen je u dijalektiku ili kretanje diskursa analiziranog, te pokrenut. Ovo je sasvim pojednostavljeno razjanjenje koje ne pokuava objasniti uspostavu traume ex post facto niti razlikovati izmeu fiksacije i fundamentalne fantazme, ali moda trenutno moe po sluiti naim svrhama, doputajui nam polaenje od neposred nog modela u tablici 3.1.
9

Tablica 3.1 REALNO, SIMBOLIKO REALN0

M o e m o zamiljati kako se realno kroz djetetov ivot sve vie simbolizira, kako preostaje sve manje "prvog", "izvornog" realnog (zovimo ga Rj), premda se ono nikada ne moe potpuno iscrpiti, neutralizirati, ili ubiti. Uvijek, dakle, postoji ostatak koji ustraje pored simbolikog. Mi ipak m o e m o pokazati da sam simboliki poredak dovodi do pojavljivanja "drugog" realnog. J e d a n nain opisivanja toga procesa nalazi se u dijelu Lacanova pogovora " S e m i n a r u 'Ukra denom pismu'", koji je u prethodnom poglavlju bio privremeno odgoen, u dijelu u kojem Lacan uvodi u z r o k . Jer, kroz svoje a u t o n o m n o djelovanje, simboliki poredak k a o to ga oblikuju Lacanove brojevne i alfabetske matrice, proizvodi neto to ga samoga p r e m a u j e . Za t r e n u t a k u pokuati pokazati k a k o , ali prvo uoimo da n a m ovo doputa postavljanje dviju razliitih razina realnog: (1) realno prije pisma, odnosno predsimboliko realno koje u zavrnoj analizi nije nita drugo nego tek naa vlastita pretpostavka (R^, i (2) realno n a k o n pisma kojem su, zbog veza i z m e u elemenata
10

Stvaralaka

uloga rijei

33

samog simbolikog poretka, svojstvene prepreke i nemogunosti (R ), odnosno, ono koje je proizvedeno simbolikim. Od ega se sastoji to realno "nakon pisma"? Ima nekoliko lica, a jedno od njih ilustrirat u na temelju lanca 1, 2, 3 kojem se ra spravljalo u drugom poglavlju. U pojednostavljenom modelu pre klapajue primjene simbola vidjeli smo da 3 ne moe izravno slije diti 1. Zato s poloaja koji neposredno slijedi 1, 3 moemo smatrati nekom vrstom reziduuma: ne moe se iskoristiti u kruenju i svodi se na jednostavni zaostatak ili preostatak. Na svakom se koraku barem jedan broj iskljuuje ili gura u stranu zbog ega moemo rei da lanac djeluje oko njega, odnosno da se lanac oblikuje obilazei oko njega i tako iscrtavajui njegov obris. Te iskljuene brojeve ili simbole Lacan zove caput mortuum procesa, usporeujui ih tako s ostatkom koji preostaje na dnu cjevice ili posudice kada alkemiar od neeg bezvrijednog pokua stvoriti neto vrijedno. Caput mortuum sadrava ono to lanac ne sadrava, to je u nekom smislu drugo lanca. Lanac je jednoznano odreen onim to iskljuuje kao i onim to ukljuuje, onim to je u njemu kao i onim to je izvan njega. Lanac nikada ne prestaje ne ispisivati brojeve koji na nekim poloajima sainjavaju caput mortuum, jer je osuen beskonano ispisivati neto drugo ili govoriti neto to nastavlja izbjegavati ovu toku, kao da je ta toka istina svega to lanac proizvodi okoliajui. Netko bi mogao ii toliko daleko i rei da ono to zbog nunosti ostaje izvan lanca uzrokuje ono to je unutra. Strukturalno govorei, neto se mora gurnuti van kako bi uope bilo unutranjosti. Iskljueni simboli ili slova koji sainjavaju caput mortuum do bivaju odreenu materijalnost, slinu onoj pisma koje ministar otuuje kraljici u prii "Ukradenom pismu". Ono to u prii utjee na jedan lik za drugim manje je ono to pisma govore a ukoliko su slova ne govore nita - a vie njihova tvaro-lika ili predmetoAika priroda. Pismo u prii fiksira j e d a n lik za drugim na poseban poloaj: ono je realni objekt koji ne oznaava nita. "Prvo" se realno, ono traume ili fiksacije, u n e k o m smislu vra a natrag u obliku gravitacijskog sredita oko kojega je simboli ki poredak osuen kruiti, bez da ga je ikada sposoban pogoditi. Ono dovodi do nemogunosti unutar samog lanca (dana se rije ne moe pojaviti sluajno, nego samo nakon odreenih drugih ri jei) i stvara svojevrsni grumen kojega je lanac prisiljen obilaziti. Ovo e za nas initi prvi pristup " d r u g o m " realnom i L a c a n o v u pojmu uzroka.
2 11 12

34

S T R U K T U R A : O T U E N J E I DRUGO

Tumaenje pogaa uzrok

Lacanova teorija tumaenja do neke se mjere temelji na formula ciji koja slii onoj caput mortuuma: analizirani koji govori u ana litikom postavu neke stvari esto ne moe izgovoriti, formulirati, iznjedriti. Neke rijei, izrazi ili misli su mu/joj u o d r e e n o m tre nutku nedostupni, te je on/a prisiljen/a oko njih nastaviti kruiti, oklijevati, takorei, nikada ne iskazujui to osjea kao problem. Diskurs analiziranoga iscrtava obris oko onoga oko ega okolia, krui i obilazi. Te rijei ili misli analiziranome mogu postati do stupne s vremenom, tijekom analize, ali ih u obliku tumaenja moe uvesti i analitiar. To je ono to Lacan misli kada kae da "tumaenje pogaa uzrok": pogaa ono oko ega analizirani kru i, a da to ne moe "izraziti rijeima". Ono to je neizrecivo sa strateke toke ili poloaja analizira nog ne mora biti neizrecivo s analitiarevog. P r e m a L a c a n u , pre ko analitiareve intervencije analizirani moe postati sposoban iskazati onaj oznaitelj kojem je kao subjekt bio/la podreen/a. N a taj se nedostupni, nedodirljivi i nepokretni uzrok utjee po mou umetanja rijei ili dovoenja analiziranoga do izgovaranja jedne ili vie rijei (ili konflacije rijei: skupa) oko kojih je kruio/ la. T a k o se ublaava izbjegavanje tog odsutnog sredita i uzrok dolazi na put "subjektivizacije" (taj e pojam biti objanjen u pe tom poglavlju). T o ne ukazuje nuno na to da je uzrok - traumatski uzrok bila rije ili izraz (iako ono to analizirani nevoljko iskazuje vrlo lako moe biti i formulacija). Analitiar ipak moe iznenadno tr gnuti analiziranoga kako bi se ovaj pribliio rijei: najprije moda tek iskrivljenom ili promumljanom zvuku, govoru bez oevidna znaenja, ali svejedno prvom koraku p r e m a simbolizaciji. Iskrivljeni govor i pomijeane rijei pribliavaju nas "grai" jezika vie nego pravilno artikulirane reenice i slue kao most izmeu simbolikog i realnog. P r e m d a mnogi zvukovi koje ljudi mogu proizvesti nemaju drutveno priznato znaenje, svejedno mogu biti djelotvorni: mogu biti zaposjednuti libidnom energijom i dublje utjecati na subjekt nego to se moe iskazati rijeima. M o g u imati odreenu materijalnost i teinu, a Lacan u svoj ra znoliki popis uzroka doista ukljuuje foneme.
13

Stvaralaka uloga rijei

35

Nepotpunost simbolikog poretka: rascjep u Drugom

R a z m o t r i m o jo jedan obrat to ga Lacan poduzima s obzirom na prethodno opisano "drugo" realno. Lacan realno povezuje i s logikim paradoksima kakav je anomalni katalog svih kataloga koji ne ukljuuju same sebe, emu emo se okrenuti za trenu tak. Najprije bi ipak trebalo istaknuti da krug kao slika simboli kog poretka pruena u p r v o m poglavlju nije vie od preice koja kao takva vodi na krivi put. Jer, to bi uope moglo znaiti govo riti skupu svih oznaitelja? im pokuamo imenovati takav skup, popisu dodajemo novi oznaitelj: "Drugo" (s velikim "D"). Taj oznaitelj jo nije ukljuen u skup svih oznaitelja (figura 3.1).
14

Figura 3.1 Drugo

Ukljuimo u skup i taj novi oznaitelj. inei to, mijenjamo skup i sada ga opravdano moemo preimenovati, budui da to vie nije isti skup. Pretpostavka je da ga nazivamo "potpuno D r u g o " (figu ra 3.2). Figura 3.2 potpuno Drugo

No, ovo novo ime jo nije dio skupa. Njegovo bi ukljuivanje po drazumijevalo promjenu skupa i jo bi se j e d n o m trailo n o v o ime (figura 3.3). Taj se proces moe beskrajno ponavljati dokazujui da pretpo stavljeni skup svih oznaitelja nikada ne moe biti potpun. A k o nita drugo, samo ime skupa zauvijek ostaje izvan skupa. Figura 3.3 potpuno [ potpunog Drugo 2 \Drugo

36

S T R U K T U R A : OTUENJE I DRUGO

Pokuamo li zamisliti skup koji ukljuuje vlastito ime, nalazi mo se u situaciji u kojoj skup ukljuuje samog sebe kao j e d a n od svojih vlastitih elemenata, a to je barem naizgled paradoksalan rezultat. Ovaj se argument moe povezati s Gdelovim t e o r e m o m koji se tie nekompletnosti aritmetike, a (u teoriji) se moe poopiti na sve aksiomatske sustave: aksiomatski sustav nikada ne moe odluiti valjanosti nekih iskaza koji se u njemu formalno mogu izraziti upotrebom definicija i aksioma koji ga sainjavaju. Takve je sustave zato n e m o g u e strukturalno totalizirati, a budui da skup svih oznaitelja ne postoji, to se (prema Lacanu) ne moe uiniti ni s jezikom (Drugim). Pokuaj aksiomatiziranja razliitih polja (a i Lacana se moe shvatiti kao da uvoenjem matema S S , S, a, S(A), itd., poduzima prve korake aksiomatizacije) obino se poduzima kako bi se objasnio svaki mogui iskaz koji se u tim poljima moe stvoriti. Lacan ovdje smatra da se u jeziku uvijek pojavljuje neto anomalno, neto neobino, neobjanjivo: aporija. Ove aporije upuuju na prisutnost ili utjecaj realnoga u simbo likom poretku. njima govorim kao petljama u simbolikom poretku.
v 2

Petlje u simbolikom

poretku

A r g u m e n t koji je u ranom dvadesetom stoljeu nastojao razrije iti Bertrand Russell sainjava upravo takvu aporiju. Pokuao je ispitati status kataloga svih kataloga koji ne ukljuuju sebe kao l a n o v e . Na primjer, lako se moe zamisliti umjetniki katalog koji na d u g a k o m popisu drugih umjetnikih kataloga spominje samog sebe, a bez sumnje postoje neki koji to ine. Meutim, raz motrimo dilemu nekoga tko nastoji napraviti katalog koji uklju uje s a m o one kataloge koji ne spominju sebe unutar svojih vla stitih korica (drugim rijeima, katalog bi bio izabran samo ako na listi drugih kataloga koje nudi ne bi ukljuivao svoj vlastiti naslov). Treba li ta osoba naslov kataloga to ga stvara ukljuiti u popis posljednjeg kataloga? Ako ga on/a odlui ne ukljuiti, onda e to takoer biti katalog koji ne sadrava sebe kao lan i koji bi zato trebao biti ukljuen. S druge strane, ako ga odlui ukljuiti, onda e to biti katalog koji ukljuuje sebe k a o lan i koji zato ne bi trebao biti u k l j u e n . Sto tvorac kataloga treba uiniti? Precizan status kataloga svih kataloga koji ne ukljuuju same sebe na kraju ostaje paradoksalan: n e m o g u e je utvrditi to sadr15 16

Stvaralaka uloga rijei

37

ava, a to ne. Lacanovo drugo realno - lakanovski uzrok upra vo je takve prirode. Njegov status uvijek nalikuje o n o m logike iznimke ili paradoksa.

Struktura versus uzrok

Prethodno skicirani aspekti uzroka sainjavaju tek j e d a n pristup pojmu uzroka (i objektu a kao uzroku) u Lacanovoj teoriji, a kroz ovu u knjigu dati i m n o g e druge. Ovdje bih elio osigurati pa ljivo razlikovanje dviju razina: "strukture" i "uzronosti". One bi se na kraju sigurno mogle smatrati ekvivalentnima dvjema razliitim razinama strukture ili dvjema razliitim r a z i n a m a uzronosti, ali tada bi se, po svoj prilici, propustilo uoiti njihovu radikalnu heterogenost. S jedne strane, postoji razina automatskog funkcioniranja oznaiteljskog lanca, ilustrirana prethodno objanjenom matri com 1, 2, 3. (Primijetimo da L a c a n Freudov Wiederholungszwang to se na engleski veinom prevodi kao "repetition compulsion" [hrvatski prijevod je "prisila ponavljanja", op. prev.] prevodi k a o automatisme de repetition, automatizam ponavljanja ili automa ton ponavljanja.) S druge strane, postoji neto to prekida glatko funkcioniranje toga automatizma, naime: uzrok. Radei u izolaciji, oznaiteljski lanac naizgled ne treba ni subjekt ni objekt, ali gotovo s a m o m sebi usprkos, proizvodi objekt i podreuje s u b j e k t . Kako strukturalisti sve nastoje objasniti u t e r m i n i m a prve razine, odnosno u terminima manje ili vie matematiki determi nirane kombinatorike koja s a m u sebe odmata bez ikakve referencije na subjekte i objekte, L a c a n se ovdje razdvaja od struktura lizma. Premda struktura igra vrlo vanu ulogu u L a c a n o v u djelu a poeli smo uviati do kojih razmjera ona proima svjesne i nesvjesne "misaone procese" to nikada, ni u k o j e m trenutku Lacanova razvoja, nije itava pria. U Seminaru X Lacan takozvani napredak znanosti (a znan stvene namjere strukturalizma rijetko su bile uvane u tajnosti) povezuje s naom sve veom nesposobnou promiljanja katego rije "uzroka". Stalno popunjavajui "jaz" i z m e u uzroka i uinka, znanost postupno ponitava sadraj iz pojma uzroka, te se sma tra da dogaaji glatko vode drugim dogaajima, u skladu s do bro poznatim "zakonima". Nastojei zaiti subjekt (kao to e m o vidjeti u desetom poglavlju) - odnosno nastojei izbaciti subjek17

38

S T R U K T U R A : O T U E N J E 1 DRUGO

tivnost iz svojega polja znanost nastoji zaiti i uzrok. Jednim dijelom, izazov lakanovske psihoanalize jest zadrati i podrobnije istraiti ta dva primordijalna p o j m a , koliko god se oni mogli initi paradoksalnima. Sada se, u drugom dijelu, o k r e e m ulozi koju Lacan dodjeljuje subjektu i subjektovom poloaju "izvan" oznaavanja.

Drugi dio LAKANOVSKI SUBJEKT

Neto s bitnom osobinom odreivanja konjunkcije identi teta i razlike to je ono to mi se ini najprikladnijim za strukturalno objanjenje funkcije subjekta. Lacan, Seminar XIII, 12. sijenja 1966. Kada je jednom sam subjekt postao, duguje to odreenom nepostojanju na kojem podie svoje postojanje. Lacan, Seminar II, str. 192.

4.
Lakanovski subjekt

Subjektivnost se esto smatrala inkompatibilnom ideji struktu re, ak i onda kada je strukturalizam bio iv i zdrav. Izgledalo je da struktura iskljuuje samu mogunost egzistencije subjekta, a ustvrivanje subjektivnosti je izgleda potkopavalo struktura listiku poziciju. ini se da je s pojavom "poststrukturalizma" iz m o d e izaao i sam pojam subjektivnosti, a Lacan je j e d a n od ne kolicine suvremenih mislilaca, koji je njegovoj razradi posvetio znatan trud. Lacan, kojega su neki nazvali "strukturalistom", a drugi "poststrukturalistom", zadrava i u rigoroznom teorijskom okviru brani oba pojma strukturu i subjekt. M e u t i m , budui da su bjekt liava toliko m n o g o znaajki koje mu se obino pripisuju u zapadnoj misli, te da n e u m o r n o izlae rad strukture u psihoana litikim i knjievnim kontekstima, nije uvijek lako vidjeti koja je uloga u Lacanovu djelu ostavljena subjektu. Za itatelja L a c a n o vih tekstova potekoa se sastoji u tome to njegov pokuaj izoli ranja subjekta, u razliitim fazama njegova uenja, dobiva m n o g o razliitih oblika, a ne stapaju se svi u neku lako prepoznatljivu koncepciju subjektivnosti. Neu pokuati demonstrirati postojanje lakanovskog subjek ta, jer niti jedna takva demonstracija nije mogua. Kao to Lacan kae u Seminaru XXIII: "subjekt nikada nije vie nego pretpo stavljen", drugim rijeima, subjekt nikada nije vie od nae pret postavke. Meutim, ini se da je za Lacana to n u n a pretpostav ka, konstrukt bez kojega se ne moe objasniti psihoanalitiko iskustvo. U tom je smislu njegov status slian o n o m e to Freud naziva "drugom fazom" fantazme "Dijete tuku", a ta "druga faza" je misao "Mene tue moj otac". Freud primjeuje: "Ova d r u g a faza je najvanija i najznaajnija od svih. Ali njoj u n e k o m smislu m o e m o rei da nikada nije imala stvarnu egzistenciju. Nikada nije bila zapamena, nikada nije uspjela postati svjesna. O n a je

42

LAKANOVSKI SUBJEKT

konstrukcija analize, ali zbog toga nije nita manje nuna" (SE XVII, str. 185). Nadam da u ovaj lakanovski konstrukt uiniti vjerodostoj nim raspravljajui itavom nizu zaokreta koje Lacan poduzima od pedesetih nadalje nastojei se primai ovom subjektu, time pokazujui gdje zavrava struktura, a poinje subjektivnost. Bit e ponuen odreen broj ilustracija i metafora koje e, n a d a m se, pruiti osnovno shvaanje ove ideje, a njena e vie teorijska podloga biti objanjena n a k n a d n o . Budui da mi se ini da se u razumijevanju Lacanove upotrebe toga pojma nita ne bi trebalo uzeti zdravo za gotovo, svoju u raspravu poeti pokazujui ono to lakanovski subjekt nije.

Lakanovski subjekt nije "individuum" ili svjesni subjekt angloamerike filozofije

S obzirom na to da bi se na engleskome analiziranom obino govorilo kao "pacijentu", "individuumu" ili (u nekim kolama psihologije) kao "klijentu", od samoga bi poetka trebalo spome nuti da bi se na francuskome njemu/njoj posve prirodno govorilo kao "subjektu". N e m a nieg posebno pojmovnog ili teorijskog oko upotrebe pojma "subjekt" u takvim kontekstima; on se nita vie ne odnosi na lakanovski subjekt koji u ja ovdje pokuati izluiti, nego naziv le malade, pacijent (ili, doslovnije prevedeno, bolesnik, bolesna osoba). Takvi neteorijski pojmovi koriteni su manje ili vie kao sinonimi, poglavito u Lacanovu ranom djelu. Lakanovski subjekt nije ni individuum, niti ono to bismo mogli zvati svjesnim subjektom (ili svjesno misleim subjektom), drugim rijeima, nije subjekt na kojega se odnosi glavnina anali tike filozofije. Sve u svemu, svjesno mislei subjekt nerazluiv je od ega kako ga shvaa kola ego-psihologije koja je prevladavaju a u istim zemljama u kojima prevladava analitika filozofija. To nas ne bi trebalo iznenaditi: dominantni pojmovi u veini kultura prelaze disciplinarne granice. P r e m a Lacanu, ego nastaje kao kristalizacija ili sedimentacija idealnih slika koja je jednakovrijedna fiksnom, opredmeenom objektu s kojim se dijete ui poistovjeivati, kojega ui poistovje ivati sa sobom. T e se idealne slike mogu sastojati od onih slika samoga sebe koje dijete vidi u zrcalu, a idealne su u tom smislu to je u fazi u kojoj zrcalne slike poinju igrati vanu ulogu (est do o s a m n a e s t mjeseci) dijete prilino nekoordinirano i uistinu
1

Lakanovski subjekt

43

je tek neorganizirana zbrka osjeta i impulsa, dok zrcalna slika predstavlja pojavu ujedinjene povrine sline onoj djetetovih da leko sposobnijih, koordiniranijih i monijih roditelja. Takve su slike investirane, libidno zaposjednute, i dijete ih internalizira zato to ih njegovi/njezini roditelji preuveliavaju, in sistirajui svojem djetetu na tome da slika u zrcalu jest on/a: " D a dijete, to si ti!" Druge idealne slike dijete usvaja na slian nain, a proizlaze iz njegove/njezine slike koju mu povratno prua rodi teljsko Drugo: "dobra curica" ili "loa curica", "uzoran sin", i tako dalje. T a k v e "slike" potjeu od naina na koji roditeljsko D r u g o "vidi" dijete i zato su jezino strukturirane. Doista, simboliki po redak uzrokuje internalizaciju zrcalnih i drugih slika (npr. foto grafskih slika) zato to one u djetetovim oima postaju nabijene libidnim interesom ili vrijednou prvenstveno zahvaljujui rodi teljskoj reakciji na njih - zbog toga zrcalne slike djetetu nisu jako zanimljive prije dobi od oko est mjeseci, drugim rijeima, prije funkcioniranja jezika u djetetu (koje se dogaa puno prije nego to dijete moe govoriti). J e d n o m internalizirane, te se razliite slike, takorei, stapa ju u veliku, globalnu sliku koju dijete poinje uzimati za samog/ s a m u sebe. Naravno, ta se slika samog sebe kroz djetetov ivot moe proirivati tako to se nove slike nakalemljuju na stare. Openito, ta kristalizacija slika jest ono to doputa koherentan "osjeaj sebstva" (ili ga ne doputa u sluajevima u kojima su slike previe proturjene da bi se na bilo koji nain stopile), a velik dio naih pokuaja "osmiljavanja" svijeta oko nas ukljuuje uspore ivanje onoga to vidimo i ujemo s tom internaliziranom slikom s a m o g sebe: kako se ono to se dogaa odraava na nas? K a m o se mi uklapamo? Je li to izazov n a e m shvaanju samih sebe? K a o to nam je istona filozofija govorila milenijima, to sebstvo ili ego jest, dakle, konstrukt, mentalni objekt, i p r e m d a m u Freud daje status instancije (Instanz), u Lacanovoj verziji psiho analize ego oito nije aktivni djelatnik, ve je djelatnik od inte resa nesvjesno. Radije nego da odredi ego kao mjesto instancije ili aktivnosti, ego je, prema L a c a n o v u miljenju, mjesto fiksacije i narcistikog vezivanja. tovie, on neizbjeno sadrava "lane slike" jer su zrcalne slike uvijek obrnute slike (ukljuujui obrta nje desnog i lijevog) i jer je "komunikacija" koja dovodi do internalizacije jezino strukturiranih idealnih "slika" kakva je "Ti si uzoran sin" - kao i sva komunikacija, sklona krivom razumijeva nju: sin tu procjenu moe shvatiti/krivo shvatiti s obzirom na pri2

44

LAKANOVSKI SUBJEKT

mjerne modele automobila i aviona, smatrajui se nakon toga tek umanjenom, plastinom verzijom prave stvari, umjesto pravim sinom. Budui da je ego po svojoj prirodi iskrivljenje, pogreka, spremite krivog razumijevanja, cilj analize nije truditi se dati analiziranom njegovu/njenu "pravu" ili ispravnu sliku. Dok je ego ili sebstvo ono e m u veinom govorimo kada ka emo: "c/a mislim d a . . . " ili "e/ sam tip osobe koji..." to "Ja" je sve samo ne lakanovski subjekt: nije nita vie od subjekta iskaza.

Lakanovski subjekt nije subjekt iskaza

Kasnih pedesetih i ranih ezdesetih Lacan je krenuo to je mogu e preciznije odrediti subjekt i izgleda da je bio ustrajan u nadi da bi se oznaitelj subjekta mogao pronai u iskazima, odnosno u o n o m e to je iskazano. Traio je preciznu manifestaciju subjekta u diskursu i poeo je prouavajui rad gramatiara i lingvista koji se tie subjekta reenice. Lacan se u nizu prigoda eksplicitno referira na lanak R o m a na Jakobsona "shifterima". Jakobson u tome lanku predstav lja pojam koda kao skupa oznaitelja koji se koriste u govorenju ili pisanju - u n e k o m smislu kao neega to Lacan naziva "tre zorom" ili "baterijom" oznaitelja i pojam poruke kao onoga to govornik zapravo kae. Jakobson istie da postoje: (1) poruke koje se odnose na druge poruke - na primjer citati, u kojima je prijanja poruka ukljuena u sadanju (poruka => poruka); (2) poruke koje se odnose na kod - kao, na primjer, "'tenac' oznaava mladog psa", koja daje zna enje n e k o g elementa koda, drugim rijeima, njegovu definiciju (poruka => kod); (3) elementi koda koji se odnose na sam kod, kao to su vlastita imena, jer u "'Jerry' se odnosi na osobu nazvanu Jerry" - to ime oznaava bilo koga tko ga nosi ili je tim imenom nazvan (kod => k o d ) . N a kraju, Jakobson istie da je mogue pro nai (4) elemente koda koji se odnose na p o r u k u , a primjer koji daje su osobne zamjenice kao to su "ja", "ti", "on", "ona", i tako dalje (kod => poruka). Znaenje ovih posljednjih elemenata ne moe se odrediti bez reference na poruke u k o j i m a se pojavljuju, pri emu "ja" oznaava poiljatelja poruke, a "ti" njenog primate lja ili adresata. Posuujui Jespersenov p o j a m , Jakobson tim elementima govori kao "shifterima", budui da se ono to ozna avaju mijenja ili pomie sa svakom n o v o m p o r u k o m . J a k o b s o n o v e etiri kombinacije - citati, definicije, vlastita imena i shifteri - iscrpljuju mogunosti koje n u d e pojmovi koda i
3 4 5

Lakanovski subjekt

45

poruke, ali ne znai da pokrivaju sve dijelove govora, budui da je velika veina ovih posljednjih jednostavno element koda. Imeni ce, glagoli, prijedlozi, i tako dalje, sastavni su dio koda. Odreen kao shifter, gramatiki subjekt reenice kao to je "Ja sam tip osobe koji..." oznaava poiljatelja poruke, a ako se moe rei da oznaava subjekt koji alje poruku, oznaava ego: svjesni subjekt koji sebi misli da je X, a ne Y, da je velikoduan, a ne krt, otvoren, a ne netrpeljiv, i tako dalje. O s o b n a zamjenica "ja" oznaava osobu koja se poistovjeuje s p o s e b n o m idealnom slikom. Zato je ego ono to je predstavljeno subjektom iskaza. Sto je onda s djelatnikom ili instancijom koja prekida glatki tijek iskaza ega ili ih kvari?

Lakanovski subjekt ne pojavljuje se nigdje u onome to je iskazano

Stalno traei preciznu manifestaciju subjekta u diskursu, Lacan je ranih ezdesetih subjektovo pojavljivanje esto pokuavao priiti francuskoj rijei ne, doslovnom "ne", polovici francuskog ne pas koje se u mnogo sluajeva ipak koristi samo, n e toliko kako bi neto na pravi nain negiralo (premda samo ne dostaje za ozna avanje negacije k a d a se upotrebljava s pouvoir), koliko kako bi uinilo neto malo mutnije, to Damourette i Pichon nazivaju uvoenjem "neslaganja". Izolirana upotreba ovog toboe suvi nog ne u nekim je izrazima gramatiki nuna ili b a r e m ispravnija i snanija od njegovoga izostavljanja (npr. avant qu'il n'arriue, pourvu qu'il ne soit arrive, craindre qu'il ne vienne), ali izgleda da u iskaz u kojem se pojavljuje unosi stanovito oklijevanje, ambigvitet ili nesigurnost, kao da sugerira da govornik porie upravo onu stvar koju tvrdi, da se boji same stvari za koju tvrdi da je eli ili da eli upravo onu stvar koje se naizgled boji. U t a k v i m slua j e v i m a dobivamo dojam da govornik i hoe i nee da se dogaaj kojem je rije odigra ili da se osoba koja je u pitanju pojavi. U engleskom donekle slinu situaciju i m a m o s rijeju "but" u izrazima poput "I can't help but think that..." (Ne mogu, a da ne mislim...), to znai "I can't help thinking t h a t . . . " (Ne m o g u ne misliti da...), gdje se rije "but" doima gotovo suvinom - iako, prevedemo li ovaj izraz kao "I can't stop myself from thinking that..." (Ne mogu si pomoi, a da ne mislim d a . . . ) , on klizi p r e m a dvostrukoj negaciji "I can't not think that..." (Ne mogu ne misliti d a . . . ) . "But" esto znai "jedino", "jednostavno", ili "samo", a opet
6

46

LAKANOVSKI SUBJEKT

u nekim izrazima naizgled nadilazi ta znaenja, dobivajui ko notaciju negacije koja u n e k i m okolnostima moe zbunjivati ak i izvorne govornike, na primjer: "I can't but not wonder at his complacency" (Ne mogu se ne uditi njegovoj samodopadnosti), "I can't but not suspect him of having done it, after all he is my best friend" (Ne mogu, a da ne p o s u m n j a m da je to uinio; napokon, on je moj najbolji prijatelj), "I can't but imagine he won't call" (Ne mogu nita do zamisliti da nee zvati). to nam doputa da znae nje iskaza "I can but hope he won't call" (Mogu se samo nadati da on nee nazvati) jasno razlikujemo od "I cannot but hope he won't call" (Ne mogu, a da se ne n a d a m da nee zvati)? Oxford English Dictionary daje puno primjera ovog vrlo polivalentnog troslovnog oznaitelja koji se moe upotrijebiti kao veznik, prijedlog, prilog, pridjev ili imenica. M e u onima koji nas ovdje zanimaju nalaze se: "You say you are tied hand and foot. You will never be but that in London". (Kae da si bespomoan. U Londonu nikada i nee biti drugaiji). "Not but that I should have gone if I had had the chance". (Ne radi se ni emu drugom osim tome da sam trebao otii da sam imao pri liku). "I will not deny but that it is a difficult thing". (Neu porei nita dru go osim da je to teka stvar). "I cannot deny but that it would be easy". (Ne mogu porei nita dru go osim da e to biti jednostavno). "She cannot miss but see us". (Ne moe, a da nas ne vidi). "I do not fear but that my grandfather will recover" (Moj jedini strah je da e se moj djed oporaviti.)
7

Izgleda da se u takvim izrazima odigrava s u k o b izmeu svjesnog diskursa ili diskursa ega i druge "instancije" koja za svoje mani festiranje iskoritava "mogunost" koju nudi engleska gramatika (i francuska gramatika u sluaju ne). N a vrlo slian nain kao i o m a k a , ova druga instancija, ovaj ne-egov ili nesvjesni "diskurs" p r e k i d a prethodni - gotovo govorei " N e ! " . Lacan sugerira da u t a k v i m sluajevima moemo rei da francusko ne - a ja bih sugerirao da u engleskom moemo uzeti donekle ambigvitetnu ili b a r e m p o n e k a d zbunjujuu upotrebu " b u t " - oznaava subjekt koji govori ili subjekt iskazivanja. Zato k a o rije koja "oznaa va"? " B u t " ovdje nije ime subjekta iskazivanja ve prije upuuje na n e k u vrstu "izgovaranja-ne", g o v o r e n j a - " N e " (Lacanov termin je dit-que-non).
8

Lakanovski subjekt

47

Rije "but" je vrlo udna, uistinu toliko udna da u itavom engleskom jeziku moda n e m a drugog slinog primjera, niti ima nekog drugog primjera poput ne u francuskom jeziku (osim mo da non u talijanskom). M o e m o li vidjeti bilo kakav nain kategoriziranja rijei "but" kao to se koristi u ovoj vrsti "izgovaranja-ne"? Rije je oito dio koda i ako se pojavljuje u poruci, izgleda da govori neto poru ci i, tonije, govorniku. Izgleda da n a m umjesto jednostavnoga oznaavanja toga tko govori, neto govori govorniku, drugim ri jeima, da on/a nije potpuno suglasan/na s onim to govori. Izgle da da upuuje na ambivalentnog govornika koji kae i da i ne istovremeno, koji dok govori jedno insinuira drugo. D o k je shifter gramatiki subjekt iskaza, rije "but" je svoje vrsno "izgovaranje-ne" koje se dogaa u inu govorenja, odnosno za vrijeme iskazivanja. Izgovara se "Ne!",-a izgleda da Lacan, u nekom smislu, takve poruke ili iskaze ralanjuje na dva dijela (figura 4.1). Figura 4.1 iskaz "Ne mogu porei nita drugofOSIMJda e to biti jednostavno." (iskazano) ^-i^ govorenje (iskazivanje) Pojmovi "koda" i "poruke" ovdje nisu dovoljni: u ovom sluaju smo se za odreivanje izraza "but" prisiljeni obratiti nekoj vrsti interferencije izmeu iskazanog i iskazivanja, drugim rijeima, izmeu onoga to je iskazano ("sadraja") i samog ina izricanja ili iskazivanja. Jedini subjekt koji Lacan dodjeljuje iskazu jest svjesni subjekt iskazanog, ovdje predstavljen osobnom zamjenicom "ja". Za odre ivanje toga subjekta ne moramo traiti dalje od lingvistikih kategorija koda i poruke, odnosno dalje od strogo strukturalnih kategorija. Subjekt iskaza, "ja", je shifter: element koda koji se odnosi na poruku. Najavljujui nesvjesni subjekt iskazivanja i time pokazujui da je subjekt takorei rascjep dvaju u m o v a , rascjep izmeu za i protiv, svjesnog i nesvjesnog, rije "but" s a m a ostaje u skupu. O m a k e takoer dokazuju postojanje dviju razina, ali L a c a n ra nih ezdesetih sugerira da se ini da samo u sluaju ne (i "but") i m a m o stalne ili redovite oznaitelje subjekta - redovite zato to

48

LAKANOVSKI SUBJEKT

se pojavljuju redovito i esto etiketiraju ovaj "drugi" subjekt. Ne potrebno je rei da su u f r a n c u s k o m i engleskom mnogi izrazi koji koriste ne i "but" s v r e m e n o m postali do te mjere formulaini i fiksirani da je netko praktiki obavezan upotrijebiti ih u tande mu s nekim drugim rijeima (na primjer, u francuskom glagol craindre gotovo uvijek zahtijeva upotrebu ne u istom dahu). M e utim, svaki govornik u n e k o m smislu odabire ve gotove izraze iz mnotva naina na koje se moe "rei ista stvar", a koje nudi jezik kojem je rije.

Kratkotrajnost

subjekta

Ovaj "drugi" subjekt - ovaj iskazujui subjekt koji je u nekim iskazima oznaen pomou "but" - nije neto ili netko to/tko ima neku vrstu trajne egzistencije: pojavljuje se samo k a d a se za to ukae povoljna prilika. To nije neka vrsta temeljne supstancije ili supstrata (hupokeimenon ili subjectum). Kao iz svijesti iskljueno neprekinuto odmatanje oznaiteljskog lanca (kao to je opisano u drugom poglavlju i u prvom i drugom dodatku) u kojem je utjelovljeno znanje neke vrste, ne svjesno je po prirodi trajno, drugim rijeima, ono subzistira kroz ivot individuuma. Meutim, njegov subjekt ni u kojem smislu nije trajan ili stalan. Nesvjesno kao lanac nije isto to i subjekt nesvjesnog. Lacan u svojem "Seminaru ' U k r a d e n o m pismu"' izjavljuje da oznaitelj obiljeava ponitenje onoga to oznaava: ne i "but" potpisuju smrtnu presudu subjektu nesvjesnog. Posljednji postoji taman dovoljno dugo za protestiranje, za iskazivanje "Ne". Kada je j e d n o m subjekt rekao/la to je imao/la, to to je rekao/la mu/ joj otima mjesto, zamjenjuje ga/je oznaitelj, a on/a iezava. U tom smislu m o e m o rei da su ne i "but" oznaitelji subjekta. Su bjekt, k a o to je reprezentiran Lacanovim s i m b o l o m S (S stoji za "subjekt", / za "zaprijeeni": subjekt zaprijeen j e z i k o m , otuen u D r u g o m ) , iezava "ispod" ili "iza" oznaitelja ne (ovdje je oznaen p o m o u S, - prvog oznaitelja):
9

S, !- (supstitucija oznaitelja S, za zaprijeeni subjekt: S) Taj oznaitelj zauzima subjektovo mjesto, zamjenjujui sada ie zli subjekt. Taj subjekt ne postoji drugaije osim kao prodor u dis kurs. Subjekt nesvjesnog u svakodnevnom se ivotu manifestira

Lakanovski

subjekt

49

kao kratkotrajni upad neeg stranog ili tueg. V r e m e n s k i govo rei, subjekt se pojavljuje samo kao pulsacija, povremeni impuls ili prekid koji o d m a h iezava ili se gasi, "izraavajui se" pomou oznaitelja.

Frojdovski subjekt
Ova privremena definicija subjekta kao prodora vrijedi, meu tim, neto specifinije za ono to bi se moglo nazvati "frojdovskim subjektom" nego za lakanovski subjekt. U svojem r a n o m prouavanju Freudovih djela Tumaenje sno va, Psihopatologija svakodnevnog ivota, te Dosjetka i njezin od nos prema nesvjesnom, Lacan nas navikava na ideju neega to "prodire" u, kao to on kae, posebnom spletu okolnosti. Izgleda da se u o m a k a m a , k a o i u eprtljavim radnjama i p a r a p r a k s a m a svih vrsta na sceni pojavljuje ili naprijed prodire neka vrsta stra ne namjere. Freud nas navodi na povezivanje takvih upadica s nesvjesnim i zato je posve prirodno to im pripisujemo neku vrstu namjernosti, instancije ili ak subjektivnosti. Ovog bismo uljeza privremeno mogli smatrati biem, u n e k o m smislu, "frojdovskim subjektom". Naravno, Freud nikada ne uvodi takvu kategoriju, ali ja u je ovdje iskoristiti kao preac kako bih govorio frojdovskom pristupu subjektu nesvjesnog. Freud u jednoj fazi nesvjesno ini pravom instancijom (In stanz), instancijom naizgled obdarenom vlastitim n a m j e r a m a i voljom - nekom vrstom druge svijesti koja je na neki nain izgra ena na modelu prve. Premda Lacan nesvjesno sigurno predstav lja kao neto to prekida normalan tijek dogaaja, on od njega nikada ne ini instanciju, ono ostaje diskurs razdvojen od svijesti i subjektivne upletenosti - diskurs Drugog - ak i kada prekida diskus ega koji je utemeljen na lanom osjeaju sebstva. Pripisati subjektivnost i druge "namjerne" aktivnosti frojdovskom nesvje snom kao prodoru, prekidu ili upadici u diskurs ni na koji nain ne objanjava posebnost Lacanova s u b j e k t a . T k o je onda subjekt nesvjesnog i kako mu odrediti mjesto? Prije izravnog odgovaranja na to pitanje, nastavimo razazna vati to taj subjekt nije.
10

Kartezijanski subjekt i njegovo obratno

J e d n a od stvari koja je toliko neuobiajena u pogledu frojdovskog subjekta jest ta to on prodire naprijed da bi gotovo o d m a h ne-

50

LAKANOVSKI SUBJEKT

stao. U tom subjektu n e m a nieg supstancijalnog, nema bia, ni kakvog supstrata ili trajnosti u v r e m e n u , ukratko, nema niega to smo navikli traiti kada govorimo subjektima. I m a m o s a m o kratkotrajan bljesak nakon kojega je sve gotovo. Lacan istie da Descartesov subjekt - cogito - ima slinu krat kotrajnu egzistenciju. Kartezijanski subjekt zakljuuje da jest svaki put kada samom sebi kae: "Ja mislim". Mora si ponavlja ti rijei "Ja mislim" kako bi bio sposoban uvjeriti se da egzistira. im prestane ponavljati te rijei, njegovo uvjerenje neizbjeno isparava. Descartes svojem subjektu moe osigurati trajnije po stojanje uvoenjem Boga - j a m c a toliko mnogo stvari u kartezij a n s k o m univerzumu - ali L a c a n svoju analizu usredotouje na punktualnu, prolaznu prirodu kartezijanskog subjekta. Za ilustriranje naina na koji se moe shvatiti stoje Descartes ovdje u i n i o iskoristit u dva kruga. On konceptualizira toku u kojoj se miljenje i postojanje preklapaju: kada kartezijanski subjekt sebi kae "Ja mislim", postojanje i miljenje trenutano koincidiraju (figura 4.2). injenica da misli ono je to slui k a o temelj njegova postojanja; onda miljenje spaja sa subjektom koji govori, s "Ja".
11 12

Figura 4.2 Miljenje Postojanje

P r e m a L a c a n o v u miljenju, takvo je gledite prilino utopijsko. Subjekt, kao to on razumije taj pojam, utoite ne moe pronai u idilinom trenutku u kojem miljenje i postojanje koincidira ju, ve je prije prisiljen izabrati jedno ili drugo. Moe "imati" ili miljenje ili postojanje, ali nikada oboje istovremeno. Figura 4.3 pokazuje kako bi se lakanovski subjekt m o g a o shematizirati. Figura 4.3 Miljenje Postojanje

Lakanovski

subjekt

51

Zato Lacan izokree Descartesov subjekt naopake, upotreblja vajui sve to cogito nije? Prvo, poput Freudova, Lacanovo se shvaanje miljenja okree oko nesvjesnog miljenja, a ne oko svjesnog miljenja koje je prouavao filozof Descartes. Freud svje sno miljenje uglavnom povezuje s racionalizacijom, a teko da mu Lacan pridaje ita vii status. Drugo, Descartesov subjekt koji kae "Ja" odgovara razini ega, konstruiranog sebstva koje se smatra gospodarom svojih vlastitih misli i za ije se misli vjeruje da odgovaraju "izvanjskoj realno sti". Takvo jednodimenzionalno sebstvo vjeruje da je autor svojih vlastitih ideja i zato nije neodluno u tvrenju "Ja mislim". Taj je kartezijanski subjekt okarakteriziran onim to Lacan naziva "lanim postojanjem" (Seminar X V ) , a to se lano postojanje ma nifestira svaki put k a d analizirani kae: "Ja sam tip osobe koja je neovisna i koja slobodno misli" ili "Uinio sam to to sam uinio jer je to bila velikoduna stvar, a ja uvijek nastojim biti ne samo poten nego i plemenit". U takvim je iskazima postavljeno fiksno sebstvo, a odbijeno nesvjesno. To je kao da je takav analizirani rekao svojem analitiaru: "Mogu v a m rei sve sebi zato to ja znam. Ne zavaravam se, znam na emu sam". Premda, dakle, polazi od punktualnog (ili tokolikog) kartezijanskog subjekta, odnosno od kratkotrajne koincidencije mi ljenja i postojanja, Lacan Descartesa okree naglavce: milje nje ega puka je svjesna racionalizacija (pokuaj ega da o m a k e i nenamjerne iskaze uini legitimnima proizvodei n a k n a d n a objanjenja koja se slau s idealnom slikom samoga sebe), a tako uzrokovano postojanje moe se kategorizirati s a m o kao lano ili patvoreno. Lacan, dakle, naizgled nudi svojevrsno vienje su bjekta ije bi istinsko ili pravo postojanje bilo dijametralno su protno lanom postojanju ega, ali to na kraju nije sluaj. Lacanov subjekt ostaje razdvojen od postojanja, osim u j e d n o m smislu do kojega u doi neto kasnije.

Lacanov rascijepljeni

subjekt

Imajui na umu Lacanovu vlastitu upotrebu pojma "miljenje" kako bi govorio nesvjesnom miljenju kao to se odmotava odvo jeno od subjektivnosti (o emu se raspravljalo u drugom poglav lju), razmotrimo jednu od Lacanovih najjasnijih grafikih ilustra cija onoga to naziva rascijepljenim ili podijeljenim subjektom. Pojavljuje se u Seminaru XIV i Seminaru XV, a ovdje se pred stavlja figurom 4.4.

52

LAKANOVSKI SUBJEKT

Figura 4.4 Ili Ja ne mislim (lano postojanje) Ja ne mijim (~T) (Postojanje) Ili Ja nisam

Postojanje Miljenje (nesvjesno) Ja nisam (~B) Miljenje

ovoj e se shemi opirno raspravljati kroz ovo i esto poglavlje. Ovdje u se ograniiti na biljeenje njenih najupeatljivijih svoj stava. Poetni poloaj u shemi (gornji desni kut) prua jednu od Lacanovih "definicija" njegova subjekta: "ili ne mislim ili nisam" - a ovo 'nisam' treba shvatiti u apsolutnom smislu kao: "Ne po stojim". Alternativa ili/ili znai da je netko obavezan smjestiti se u neki drugi kut ove sheme. Linija najmanjeg otpora je, takorei, odbiti nesvjesno (odbiti obratiti panju na misli koje se odmataju u nesvjesnome), to je neka vrsta zadovoljstva u lanom postoja nju (gornji lijevi kut). Meutim, analiza od individuuma zahti jeva da se, koliko je to mogue, odrekne ovog lanog postojanja i dopusti puni zamah nesvjesnom miljenju. Subjekt je rascijepljen izmeu ega (gore lijevo) i nesvjesnog (dolje desno), izmeu svjesnog i nesvjesnog, izmeu neizbje no lanog osjeaja sebstva i automatskog funkcioniranja jezika (oznaiteljskog lanca) u nesvjesnom. Na prvi pokuaj iskazivanja onoga to je lakanovski subjekt svodi se, dakle, na sljedee: subjekt nije nita drugo nego sam ovaj rascjep. Lacanov raznoliko nazvan "rascijepljeni subjekt", "podijeljeni subjekt" ili "zaprijeeni subjekt" sve se pie istim s i m b o l o m , S potpuno se sastoji od injenice da dva "dijela" ili avatar a bia koje govori ne dijele nita zajedniko: radikalno su razdvojeni (ego ili lano postojanje zahtijeva odbijanje nesvjesnih misli, a nesvjesno miljenje uope se ne zabrinjava za dobro mi ljenje koje sebi ima ego).

Lakanovski subjekt

53

Ovaj v a a n rascjep proizvod je funkcioniranja jezika u n a m a kada kao djeca prvi put p o n e m o govoriti. Ekvivalentan je o n o m e emu sam govorio kao naem otuenju u jeziku (o kojem se detaljno raspravlja u p e t o m poglavlju). Lacan ovdje polazi od Freudova pojma Spaltung izloenog u njegovom lanku iz 1938: "Die Ichspaltung im Abwehrvorgang", u Standardnom izdanju preve denog kao "Cijepanje ega u procesu obrane", to se bolje moe prevesti kao "Cijepanje Ja". Cijepanje Ja na ego (lano sebstvo) i nesvjesno stvara povri nu koja, u n e k o m smislu, ima dvije strane: jednu koja je izloena i jednu koja je skrivena. Premda dvije strane na kraju ne moraju biti sainjene od radikalno razliitog materijala - po prirodi jezi nog - na bilo kojoj danoj toki povrine postoje ispred i iza, vidlji vo lice i ono nevidljivo. Njihova vrijednost moe biti samo mjesna, kao u sluaju Mbiusove trake gdje se, ako uzdu bilo koje stra ne nacrtate dovoljno dugaku liniju, n a kraju naete na drugoj strani zahvaljujui uvijanju trake. P a ipak postoji b a r e m mjesno valjan rascjep izmeu lica i nalija, svjesnog i nesvjesnog. P r e m d a traumatian za svako novo bie koje govori, rascjep nikako nije indikacija ludila. Suprotno t o m e , Lacan izjavljuje da u sluaju psihoze ne moemo pretpostaviti da se taj rascjep uope dogodio, a nesvjesno je " del ouuert": izloeno pogledu itavog svijeta. Misaoni procesi nalik nesvjesnom u psihozi nisu skriveni kao u sluaju neuroze, pokazujui da se nije dogodio rascjep koji se uglavnom dogaa usvajanjem jezika i da se kod psihotiarevog postojanja u jeziku radi neem drugaijem. Sama ideja cijepa nja kao uzrokovanog naim o t u e n j e m u jeziku moe sluiti kao dijagnostiko orue, osposobljavajui kliniara da u nekim slua jevima razlikuje neurozu od psihoze. P r e m d a ovaj rascjep nema nieg zajednikog s vrstom instan cije k a k v u smo skloni povezivati sa subjektivnou, ipak je ve prvi korak preko strukture. Jezik k a o D r u g o o d djeteta homo sapiensa ne ini subjekt automatski, moe zatajiti, kao to i ini u psihozi. Ovaj rascjep nije neto to se moe objasniti strogo lingvi stikim ili kombinatorikim p o j m o v i m a . Zato premauje struktu ru. Premda subjekt ovdje nije nita drugo nego rascjep izmeu dva oblika drugosti ega kao drugog i nesvjesnog kao diskursa Drugog sam rascjep premauje Drugog. Kao to emo vidjeti u sljedeem poglavlju, pojava rascijepljenog subjekta signalizira odgovarajuu podjelu ili lom u D r u g o m .
13

54

LAKANOVSKI SUBJEKT

S onu stranu rascijepljenog

subjekta

Rascijepljeni subjekt nikako nije Lacanova posljednja rije su bjektivnosti, postoji dodatni aspekt subjekta koji u najprije po kuati grafiki ilustrirati, a onda objasniti u sljedea dva poglav lja. Vratimo se ilustraciji rascijepljenog subjekta predstavljenoj u figuri 4.4 i najprije primijetimo da ne samo da je subjekt ovdje rascijepljen izmeu ega i nesvjesnog, ve da postoji i dodatni ras cjep svakog od dva suprotna kuta sheme (gornjeg lijevog i donjeg desnog). Za sada obradimo samo rascjep na razini nesvjesnog. U iskljueni (neosjenani) dio kruga u donjem desnom kutu Lacan upisuje "Ja". To u ovom sluaju nije opredmeeno "Ja" svjesnog diskursa koje se nalazi u iskazima tipa: "Ja sam ovakav, a ne onakav", niti je to prazni shifter, oznaitelj iji se referent mijenja sa svakom novom osobom koja ga izgovara. ' To je prije Ja Freudova gesla "Wo Es war, soll Ich werden" koje je pravi lajtmotiv Lacanova djela. Glavna ideja mnogih Lacanovih tumae nja toga lajtmotiva sadrava moralno zapovijeeno kretanje od impersonalnog "Ono" oblika (a ne ida po sebi - jer Freud ovdje ne kae ni das Es ni das Ich, kao to obino ini kada oznauje instancije ida i ega) prema Ja. Ja moram postati Ja tamo gdje je bilo ili vladalo "Ono". Ja moram postati, moram preuzeti njegovo mjesto, to mjesto gdje je bilo "Ono". Ja se ovdje pojavljuje kao su bjekt kojega analiza nastoji poroditi: kao jedno Ja koje preuzima odgovornost za nesvjesno, koje se pojavljuje ondje u nesvjesnom povezivanju misli koje se naizgled dogaa samo od sebe, bez in tervencije neega kao to je subjekt (figura 4.5). Ovo je Ja, ili subjekt nesvjesnog, kao to bismo ga mogli zvati, na razini nesvjesnog miljenja veinom iskljueno. Ono, takorei, postaje samo trenutano, kao vrsta pulsirajueg kretanja prema donjem lijevom kutu sheme (figura 4.6).
1 1

Lakanovski subjekt Figura 4.5 Miljenje

55

Figura 4.6

Premda je to j e d n a k o letimian ili kratkovjean subjekt k a o to je bio i onaj prekida poznatih kao omake i smuene radnje, ovaj specifino lakanovski subjekt nije toliko prekid koliko je njegovo preuzimanje u francuskom smislu pojma assomption, o d n o s n o prihvaanje odgovornosti za ono koje prekida, p r e u z i m a n j e toga na sebe. Jer Lacan tvrdi da je "netko uvijek odgovoran za svoj poloaj subjekta". Zbog toga njegov pojam subjekta ima etiku sastav nicu koja svoje utemeljujue naelo nalazi u Freudovu geslu "Wo Es war, soll Ich werden". Zato polazimo od otuenog subjekta koji nije nita drugo nego sam rascjep (figura 4.7).
15

Figura 4.7

Postojanje

Miljenje

56

LAKANOVSKI SUBJEKT

Meutim, postoji smisao u k o j e m rascijepljeni, "otueni" subjekt moe prijei "preko" ove podjele ili je "savladati" kroz pomicanje ili kretanje prema donjem lijevom kutu sheme (vidi figuru 4.6). U nekom smislu, rascjep je uvjet mogunosti egzistencije subjekta, pomicanja slinog pulsaciji koje izgleda kao njegovo ostvarenje. Dok rascjep odgovara otuenju, drugi aspekt lakanovskog su bjekta kojega ovdje predstavljam odgovara razdvajanju. Ove dvi je operacije opirno e biti istraene u sljedeem poglavlju.

5. Subjekt i udnja Drugog

U p r v o m sam poglavlju vrlo uopeno govorio n a e m otuenju u jeziku i jezikom, jezikom koji prethodi naem roenju, uplov ljavajui u nas preko diskursa koji nas okruuje kao dojenad i djecu, oblikujui naa htijenja i fantazme. Bez jezika ne bi bilo udnje kakvu poznajemo uzbudljive, a opet devijantne, kontra diktorne i gadljive za zadovoljenje - niti bi bilo bilo kojeg subjekta kao takvog. U ovom poglavlju skiciram Lacanovo vienje subjektova po javljivanja na vie teorijski nain. Poinjem k r a t k o m uopenom raspravom dvama procesima kojima Lacan govori kao "otu enju" i "razdvajanju", a zatim ih potpunije opisujem s obzirom na udnju Drugog. Poslije toga okreem se operaciji koju Lacan promatra kao dodatno razdvajanje ili prolazak kroz razdvajanje: prolaenje fundamentalne fantazme. Na kraju ilustriram rad tih triju operacija u analitikom postavu.

Otuenje i razdvajanje
U L a c a n o v u pojmu otuenja dvije upletene strane - dijete i Dru go u neravnopravnom su odnosu i u njihovoj borbi dijete gotovo neizbjeno gubi. Pokoravajui se D r u g o m , dijete svejedno neto dobiva: u n e k o m smislu, on/a postaje jedan od subjekata jezika, subjekt "jezika" ili "u jeziku". Shematski prikazano, podvrgavaju i se D r u g o m , dijete doputa oznaitelju da ga/je zamjenjuje.
1

Drugo dijete Postajui kao rascijepljeni subjekt (kao s t o j e ilustrirano u etvr tom poglavlju), dijete iezava ispod ili iza oznaitelja, S. S S

58

LAKANOVSKI SUBJEKT

U svojoj "borbi" s Drugim dijete ne treba biti apsolutno pokore no, a psihoza se moe shvatiti kao oblik djetetove pobjede nad Drugim. Dijete se odrie svojega postanka u vidu podijeljenog su bjekta kako se ne bi pokorio/la D r u g o m kao jeziku. Freud govori odabiru ili izboru n e u r o z e , a Lacan sugerira da je u djetetovo prihvaanje pokoravanja ovom D r u g o m ve ukljuena neka vrsta izbora "prisilni izbor", kako ga on naziva (to je neto poput oksimorona), odluka da se s a m o m e sebi ne dopusti podvrgavanje D r u g o m koje za sobom povlai gubitak samog sebe. Posljednja odluka iskljuuje mogunost neijeg postanka subjektom. O d a bir potinjavanja nuan je ako netko treba postati kao subjekt, ali zadrava svoj status izbora, budui da je subjektivnost ipak mogue odbiti. Prema tome, moe se rei da se u Lacanovu pojmu otuenja dijete u nekom smislu odabire pokoriti jeziku, pristaje svoje po trebe izraziti kroz iskrivljujui medij ili oklop jezika, te doputa svoje reprezentiranje rijeima. Druga Lacanova operacija, razdvajanje, ukljuuje suoenje otuenog subjekta s Drugim, ovog puta ne kao s jezikom, ve kao sa udnjom. Uzrok subjektove tjelesne prisutnosti u svijetu bila je udnja djetetovih roditelja za neim (zadovoljstvom, osvetom, ispunje njem, moi, besmrtnosti, i tako dalje). Jedno od njih (ili oboje) neto je htjelo, a dijete proizlazi iz tog htijenja. Motivacije ljudi za djecom esto su vrlo sloene i vieslojne, a djetetovi se roditelji u pogledu svojih motiva mogu i ne slagati. J e d a n ili oba roditelja moda uope nisu htjeli imati dijete ili su moda htjeli samo dije te jednog posebnog spola. Kakvi god bili njihovi sloeni motivi, oni na vrlo neposredan nain djeluju kao uzrok djetetove tjelesne prisutnosti u svijetu, te nastavljaju djelovati na dijete i nakon njegovog/njezinog roe nja, u velikoj mjeri bivajui odgovorni za njegov/njezin postanak subjektom u jeziku. U ovom smislu, subjekt je uzrokovan ud njom Drugog. To se moe shvatiti kao opis otuenja s obzirom na udnju, a ne jednostavno s obzirom na jezik, iako su oni oito nit i uzorak iste tkanine, jer jezik je u vlasti udnje, a udnja je nezamisliva bez jezika i sainjena je od same jezine grae. Ako se, dakle, otuenje sastoji od toga to je subjekt uzrokovan udnjom Drugog koja je prethodila njegovom/njezinom roenju, nekom udnjom koja nije njegova vlastita tvorevina, razdvajanje se sastoji od pokuaja suoavanja otuenog subjekta sa udnjom
2

Subjekt i udnja Drugog

59

Drugog kao to se pojavljuje u subjektovom svijetu. Kako dijete nastoji dokuiti udnju svoje Majke - koja je uvijek u pokretu jer je udnja uvijek u biti udnja za neim drugim prisiljeno je pomiriti se s injenicom da nije njezin jedini interes (barem u ve ini sluajeva), niti njezin poetak i kraj svega. P o t p u n o jedinstvo majke i djeteta, p u t e m kojeg bi dijete moglo ispuniti sva majina ivotna htijenja i vice versa, postoji rijetko, ako i ikada. Zaista, majka esto mora trenutano zanemariti htijenja svojega djeteta upravo zato to joj pozornost privlae druga sredita zanimanja. Dijete je esto prisiljeno iekivati povratak svoje majke, ne samo zbog zahtjeva realnosti (ona mora nabaviti hranu i ostale stvari potrebne za njezino dijete, a da se ne spominje novac za njihovo kupovanje), nego i zbog njezinih vlastitih prioriteta i udnji koje ne ukljuuju njezino dijete. Djetetov neuspjean pokuaj savre nog nadopunjavanja svoje majke dovodi do-istiskivanja subjekta s poloaja na kojem hoe, ali ipak ne uspijeva biti jedini objekt udnje Drugog. Zato i emu ovog istiskivanja, ovog razdvajanja opirnije e biti opisano kasnije. Veo otuenja Otuenje nije trajno stanje stvari, ono je prije proces, operacija koja se dogaa u odreeno doba. Umjesto praenja historijskog razvoja Lacanova p o j m a otuenja kroz njegove pisane r a d o v e pojavljuje se ve 1936/1949. u njegovu lanku zrcalnoj fazi ov dje u ga predstaviti kao potpuno razvijenu ideju. Mogli bismo zamisliti pojam otuenja koji sadrava izbor ili/ili vel, k a o to bi to bilo na latinskome koji se svodi na iskljuivi izbor izmeu dviju strana, te se treba odluiti njihovom b o r b o m do smrti. Takav bi vel doputao mogunost preivljavanja s a m o jedne od strana (ali bilo koje) ili moda i mogunost da ne preivi niti jedna strana. M e u t i m , Lacanov "veo otuenja" uvijek isklju uje opstanak jedne i iste strane. Lacanov klasini primjer vela otuenja je pljakaeva prijet nja: "Tvoj novac ili tvoj ivot!" (Seminar XI, str. 212). Cim uje da su izgovorene te rijei, jasno ti je da je tvoj novac ve izgu bljen. Bude li toliko budalast pa pokua zadrati svoj novac, moe se pouzdati u to da e te pljaka rasteretiti tvog ivota, a bez sumnje e te ubrzo rasteretiti i tvoga novca. (ak ako to i ne uini, nee biti u blizini da ga potroi.) Zato e nesumnjivo biti razboritiji i predati svoj novanik ili torbicu, ali e svejedno, ako novac kupuje uivanje, pretrpjeti ogranienje svojeg uiva3

60

LAKANOVSKI SUBJEKT

nja. Nesigurnost zapravo preostaje samo oko pitanja hoe li se s njim boriti i zato moda poginuti u cjenkanju. Meutim, strane vela otuenja koje nas ovdje zanimaju nisu tvoj novac i tvoj ivot, nego subjekt i Drugo, a subjektu je dodije ljen poloaj gubitka (onaj novca iz prethodnog primjera, za kojega nisi imao drugog izbora nego izgubiti ga). U Lacanovu velu strane ni na koji nain nisu ravnopravne: u svojoj konfrontaciji s Dru gim, subjekt o d m a h ispada iz igre. Dok je otuenje nuan "prvi korak" u stupanju u subjektivnost, ovaj korak sadrava odabira nje "vlastitoga" ieznua. Ovdje je koristan Lacanov pojam subjekta kao manque--etre: subjekt ne uspijeva postati kao netko, kao posebno bie, u naj radikalnijem smislu: on/a nije, on/a ne postoji. Subjekt egzistira utoliko to ga/ju je rije ispisala iz nitavila, i njemu/njoj se moe govoriti, priati i raspravljati - a ipak ostaje bez postojanja. Prije nastupa otuenja uope nije bilo pitanja postojanju: "sam subjekt nije tamo kako bi se od njega krenulo" (Seminar XIV, 16. studenoga 1966); njegovo/njeno postojanje kasnije je strogo potencijalno. Otuenje dovodi do iste mogunosti postojanja, mjesta na kojem bi netko mogao oekivati da e pronai subjekt, ali koje svejedno ostaje prazno. U n e k o m smislu, otuenje stvara mjesto na kojem subjekta oito jo uvijek n e m a : mjesto na kojem neto oito manjka. Subjektova prva pojava jest sam taj manjak. Manjak u Lacanovu djelu do neke mjere ima ontoloki status: to je prvi korak s onu stranu nitavila. Odrediti neto kao prazno znai upotrijebiti prostornu metaforu koja upuuje na to da bi alternativno moglo biti puno, da posjeduje neku vrstu egzisten cije iznad i povrh njegovoga bivanja p u n i m ili praznim. Metafora kojom se L a c a n esto koristi jest metafora neega qui manque a sa place, to nije na svojem mjestu, nije ondje gdje bi trebalo biti ili gdje obino jest, drugim rijeima, neega to nedostaje. No, kako bi neto nedostajalo najprije je trebalo biti prisutno i n e k a m o smjeteno, prvo je moralo imati mjesto. Neto ima mjesto samo unutar ureenog sustava - na primjer, unutar prostornovremenskih koordinata ili Deweyeve d e c i m a l n e klasifikacije knji ga drugim rijeima, unutar neke vrste simbolike strukture. Otuenje predstavlja uspostavljanje simbolikog poretka koje se za svaki novi subjekt mora iznova ostvariti - i dodjelji vanje subjektu mjesta u njemu. Mjesta koje on/a jo ne "dri", ali mjesta koje je o d r e e n o za njega/nju, i to s a m o za njega/nju. Kada Lacan (u S e m i n a r u XI) kae da jezik zasjenjuje subjektovo bie,
4

Subjekt i udnja Drugog

61

da subjekt ovdje otklizava pod oznaitelj ili iza njega, to je dijelom zbog toga to je subjekt posve prekriven jezikom, a njegov/njezin jedini trag je oznaitelj mjesta ili dra mjesta u simbolikom po retku (figura 5.1). Figura 5.1 Drugo

Kao to sugerira J.-A. Miller, proces otuenja moe se proma trati k a o zasnivanje subjekta kao praznog skupa, { 0 } . drugim rijeima, skupa koji n e m a elemenata, simbola koji preobraava nitavilo u neto njegovim oznaavanjem ili reprezentiranjem. Teorija skupova generira itavu svoju d o m e n u na temelju ovog jednog simbola i odreenog broja aksioma. A n a l o g n o , Lacanov je subjekt utemeljen u imenovanju praznine. Oznaitelj je ono to utemeljuje subjekt, oznaitelj je ono to prebacuje ontiki ogrta, istrgavajui egzistenciju od realnoga koje oznaava i ponitava. Meutim, to to on kuje ni u kojem smislu nije supstancijalno ili materijalno. Prazan skup kao dra subjektova mjesta u simbolikom po retku nije nepovezan sa subjektovim vlastitim i m e n o m . T o je ime esto odabrano davno prije djetetova roenja i ono upisuje dijete u simboliko. Ovo ime a priori n e m a apsolutno nita sa subjek tom i strano mu/joj je koliko i bilo koji drugi oznaitelj. Ali, ovaj e oznaitelj s v r e m e n o m - moda i vie nego bilo koji drugi - doi do korijena njegovog/njezinog bia i postati nerazmrsivo povezan s njegovom/njezinom subjektivnou. Stojei za njega/nju, postat e oznaitelj same njegove/njezine odsutnosti k a o subjekta. Okrenimo se sada operaciji koja " d o p u n j a v a " otuenje.
5

udnja

i manjak

razdvajanju

Otuenje je bitno obiljeeno "prisilnim" i z b o r o m koji iskljuuje postojanje za subjekt, umjesto toga uspostavljajui simboliki po redak i u njemu predajui subjekt pukoj egzistenciji u vidu draa mjesta. S druge strane, razdvajanje uzrokuje postojanje, ali to je postojanje eminentno prolazne i neuhvatljive prirode. D o k se otu-

62

LAKANOVSKI SUBJEKT

enje temelji na vrlo iskrivljenoj vrsti izbora ili/ili, razdvajanje se temelji na ni/niti. Razdvajanje se odnosi n a situaciju u kojoj su iskljueni i su bjekt i Drugo. Subjektovo postojanje zato u nekom smislu mora doi "izvana", od neeg drugog i od subjekta i od Drugog, od nee ga to nije tono ni jedno niti drugo. Jedna od bitnih ideja ukljuenih u razdvajanje jest ideja jukstapoziranja, preklapanja ili koincidiranja dvaju manjaka. Ovo se ne smije pobrkati s m a n j k o m manjka: situacijom u kojoj m a n j ka manjak. Razmotrimo sljedei odlomak iz Seminara X: Sto izaziva tjeskobu? Suprotno onome to ljudi govore, to nije ni ritam niti izmjenjivanje majine prisutnosti-odsutnosti. Ono to ovo doka zuje jest to to dijete uiva u ponavljanju igara prisutnosti-odsutno sti: sigurnost prisutnosti nalazi se u mogunosti odsutnosti. Ono to u djetetu izaziva najvie tjeskobe jest situacija u kojoj je odnos kroz koji ono postaje - na temelju manjka koji ini da ono udi - najvie poremeen: kada nema mogunosti manjka, kada mu je majka stalno za vratom. (5 prosinca, 1962.) Ovaj primjer ne odgovara Lacanovoj ideji razdvajanja zato to se ovdje oba negativa (manjka) primjenjuju na isto: na majku, drugim rijeima, na Drugo. Kako bi dolo do razdvajanja i kako bi subjekt postao kao S, Majka mora pokazati neki znak nepotpu nosti, pogreivosti ili manjkavosti. D r u g i m rijeima, kako bismo posvjedoili dolasku subjekta, Majka mora pokazati da je subjekt koji udi (a time i manjkav i otuen subjekt), da se i ona predala djelatnosti jezika koja rascjepljuje/zaprjeuje. U gornjem primje ru iz Seminara X majka monopolizira polje: nije jasno je li i o n a s a m a postala k a o podijeljeni subjekt. U razdvajanju polazimo od zaprijeenog Drugog, odnosno od roditelja koji/a je i sam/a podijeljen/a: koji/a nije uvijek svjestan/ na o n o g a to (nesvjesno) hoe i ija je udnja ambigvitetna, kon tradiktorna i u stalnom pokretu. Subjekt je - da malo promijenim metafore stekao, preko otuenja, uporite u tom podijeljenom roditelju: subjekt je na to "mjesto" gdje je Drugo bilo manjkavo umetnuo svoj vlastiti manjak postojanja (manque-a-etre). U raz dvajanju, subjekt pokuava popuniti Majin manjak - kojega su pokazale razliite manifestacije njene udnje za neim drugim svojim vlastitim manjkom bia, svojim jo nepostojeim sebstvom ili b i e m . Traei precizne granice m a n j k a D r u g o g kako bi ga po punio s a m i m / o m sobom, subjekt nastoji otkriti, istraiti, pridru iti i sjediniti ta dva manjka.

Subjekt i udnja Drugog

63

Dijete se dri onoga to se u o n o m e to njegov roditelj kae ne moe deifrirati. Zainteresirano je za to izvjesno neto to lei u intervalu i z m e u roditeljevih rijei. Dijete pokuava itati i z m e u redaka kako bi deifriralo zato: ona kae X, ali zato mi to go vori? Sto ona od mene hoe? Sto ona uope hoe? P r e m a L a c a n u , djetetova beskonana pitanja zato nisu znak nezasitne znatie lje tome kako stvari rade, ve prije zanimanja za to k a m o se one uklapaju, kakav je njihov poloaj, kakvu vanost imaju za nji hove roditelje. Njihov je interes osigurati (sebi) mjesto, pokuati biti jedini p r e d m e t udnje svojih roditelja - zauzeti taj "prostor" izmeu redaka u kojem svoje lice pokazuje udnja, a rijei se ko riste u pokuaju izraavanja udnje, ipak nikada ne uspijevajui to odgovarajue uiniti. M a n j a k i udnja za Lacana su koekstenzivni. Dijete znatan napor posveuje popunjavanju itavog majinog manjka, njenog itavog prostora udnje, dijete za nju hoe biti sve. Djeca si po stavljaju zadatak otkrivanja mjesta majine udnje, navezujui se na svaki njenu hir i ideju. Njena je elja njihova zapovijed, njena je udnja njihov zahtjev. Njihova se udnja raa u pot punoj podreenosti njezinoj. L a c a n stalno ponavlja: "Le desir de l'homme, c'est le desir de l'Autre"'. Uzimajui drugo de na trenu tak za genitiv subjekta (Ecrits, str. 312) ovdje su mogui sljedei prijevodi, od kojih svaki prenosi dio znaenja: "ovjekova udnja je udnja Drugog", "ovjekova udnja je ista kao i udnja D r u gog", i "ovjek udi ono to Drugi udi". Jer, ovjek ne s a m o da udi ono to Drugi udi, nego za tim udi na isti nain, drugim rijeima, njegova je udnja strukturirana tono kao ona Drugog. ovjek ui udjeti kao netko drugi, kao da je neka druga osoba. Ovdje je postavljena tendencija potpunog preklapanja maji nog i djetetovog manjka, to znai rei da se pokuava postii potpuno koincidiranje njihovih udnji (figura 5.2).
6 7

Figura 5.2 Drugo

Subjekt

64

LAKANOVSKI SUBJEKT

Meutim, ovo je himerian, neostvariv trenutak. Jer injenica je da, koliko god se trudilo, dijete rijetko moe potpuno monopolizi rati prostor majine udnje i to mu se rijetko doputa (ili je pri siljeno to ne initi). Dijete je rijetko njezin jedini interes i dva se manjka zato nikada p o t p u n o ne preklapaju: subjekt je sprijeen ili zaprijeen u zauzimanju b a r e m dijela "prostora" udnje. Uvoenje treeg lana Moe se initi da razdvajanje ovdje ukljuuje subjektov poku aj ostvarivanja potpune koincidencije ovih dvaju manjaka, pri emu je to nastojanje naglo ometeno. Kako i zato je to nastojanje ometeno moemo poeti razumijevati ispitujui Lacanovu rekonceptualizaciju psihoze u Seminaru III i lanku "O pitanju preli minarnom za svako mogue lijeenje psihoze" u Ecrits, jer mi se ini da je njegova ideja razdvajanja, kako je formulirana 1964, u nekim vidovima ekvivalentna onome emu je 1956. Lacan govo rio kao operaciji "oinske metafore" ili "oinskoj funkciji". Prema Lacanu, psihoza proizlazi iz djetetovoga neuspjeha u usvajanju "primordijalnog" oznaitelja koji bi inae strukturirao djetetov simboliki univerzum, a taj neuspjeh dijete ostavlja bez uporita u jeziku, bez kompasa ijim bi se oitavanjem moglo usmjeriti. Psihotino dijete moe vrlo dobro usvojiti jezik, ali ne moe postati u jeziku na isti nain kao neurotino dijete. Bez tog temeljnog uporita, ostatak usvojenih oznaitelja osuen je na lutanje. Taj se "primordijalni" oznaitelj uspostavlja kroz djelovanje onoga to Lacan zove "oinska metafora" ili "oinska funkcija". A k o pretpostavimo poetno jedinstvo majka-dijete (ako ne kao vremenski, onda kao logiki, strukturalni m o m e n t ) , vidimo da u zapadnjakoj nuklearnoj obitelji otac tipino djeluje tako da re meti to jedinstvo, intervenirajui u njega kao trei lan - koji se esto percipira kao stran i ak nepoeljan. Dijete se, kao neka vrsta jo uvijek neizdiferenciranog snopa osjeta kojoj nedostaje senzomotorika koordinacija i svaki osjeaj sebstva, jo uvijek ne moe razlikovati od svoje majke, smatrajui njeno tijelo jedno stavnim produetkom vlastitog s kojim je u nekoj vrsti "izravnog, neposrednog dodira". Majka takoer moe biti sklona posveiva nju gotovo sve svoje panje djetetu, anticipiranju svake njegove potrebe, te tome da sebe uini sto posto d o s t u p n o m i raspoloi v o m djetetu. U takvoj situaciji, otac ili neki drugi lan kuan stva ili neki drugi majin interes moe obavljati vrlo specifinu
0

Subjekt i udnja Drugog

65

funkciju: funkciju dokidanja jedinstva majka-dijete, stvarajui izmeu majke i djeteta bitan prostor ili jaz. A k o majka ne obrati panju na oca ili nekog drugog lana kuanstva, ne pridajui mu nikakvu vanost, odnos majka-dijete nikada nee postati trolan. Ili ako otac ili neki drugi lan kuanstva bude nezainteresiran, preutno doputajui ostajanje tog jedinstva n e p o r e m e e n i m , tre i lan moda nikada nee biti uveden. Lacan ovaj trei lan zove Ime Oca ili Oevo I m e , ali formalizirajui njegovo djelovanje u obliku oinske metafore ili funkcije ja sno daje do znanja da on nije neizbjeno vezan ni za bioloke niti za injenine oeve ili p a k za njihova vlastita i m e n a . U Seminaru IV Lacan ide toliko daleko da sugerira kako je jedini oznaitelj koji moe obavljati oinsku funkciju u sluaju Freudova "Malog H a n s a " oznaitelj "konj". U sluaju Malog H a n s a konj je oito ime oca, ali sigurno nije njegovo "vlastito" ime. O n o zamjenjuje Hansova oca koji ne moe obavljati oinsku funkciju zato to nije sposoban razdvojiti svojeg sina od svoje supruge. Kao to je pokazano u treem poglavlju, simboliki poredak slui za ponitavanje realnog, za njegovo transformiranje u dru tvenu, ako ne i drutveno prihvatljivu realnost, a ovdje ime koje izvrava oinsku funkciju, precrtava i transformira realno, neizdiferencirano jedinstvo majka-dijete. Ono sprjeava djetetov lak pristup ugodnom dodiru s njegovom majkom, zahtijevajui od njega da zadovoljstvo trai na naine prihvatljivije oinskoj figuri i/ili Majci (u onoj mjeri u kojoj otac moe izvravati svoju oinsku funkciju samo ako ona ocu pridaje vanost). U frojdovskim kate gorijama, ono je korelativno s naelom zbilje koje toliko ne negira ciljeve naela ugode koliko ih kanalizira u drutveno utvrene putove. Oinska funkcija dovodi do usvajanja ili uspostave imena (koje, kao to emo vidjeti, budui da nije zamjenjivo, jo uvijek nije "pravi oznaitelj") koje neutralizira udnju D r u g o g koju La can smatra potencijalno vrlo opasnom po dijete, budui da prijeti time da e ga prodrijeti ili progutati. U upeatljivom o d l o m k u iz Seminara XVII Lacan na vrlo shematski nain saima ono to je govorio godinama:
9 10

Majina uloga je njena udnja. To je od temeljne vanosti. Njena ud nja nije neto to lako moe podnositi, kao da si prema njoj ravnodu an. Ona uvijek dovodi do problema. Majka je veliki krokodil, i ti se nalazi u njenim ustima. Nikada ne zna stoje iznenada moe pokre nuti, inei da se te ralje sklope. To je majina udnja.

66

LAKANOVSKI SUBJEKT Tako sam pokuao objasniti da postoji neto to umiruje. Ja vam go vorim jednostavne stvari doista, ja improviziram. Postoji valjak, nainjen od kamena, naravno, koji je potencijalno tamo na razini za mke, koji je zadrava i dri otvorenom. To je ono to nazivamo falusom. To je valjak koji te titi u sluaju da se ralje iznenada sklope, (str. 129)

Trebalo bi imati na u m u da su francuske rijei koje prevodim kao "majina udnja" (desir de la mere) neizbjeno ambigvitetne, su gerirajui i djetetovu udnju za m a j k o m i majinu udnju per se. Na emu god se od toga mi odabrali zadrati ili radije promatrali situaciju kao cjelinu, poanta je ista: jezik titi dijete od potenci jalno opasne dijadike situacije, a nain na koji se to dogaa jest preko supstitucije imena za majinu udnju. Ime Oca Majina udnja Proitana posve doslovno, ovakva formulacija (Ecrits, str. 200) sugerira da je majina udnja ona za oca (ili za bilo to to ga u obitelji moe zamjenjivati), te da je zbog toga njegovo ime ono to obavlja ovu zatitniku oinsku ulogu, imenujui udnju Majke. P r e m a Saulu Kripkeu, ime je kruti oznaitelj, drugim rijei ma, ono uvijek i nepopustljivo oznaava istu stvar. tom bismo imenu mogli govoriti kao oznaitelju, ali samo uz upozorenje da je to neobina vrsta oznaitelja: "primordijalni oznaitelj". Kako bi ono to zamjenjuje majinu udnju ili je zastupa funkcioniralo kao "pravi" oznaitelj potreban je dodatni korak: ono mora posta ti sastavni dio dijalektikog kretanja oznaitelja, odnosno postati zamjenjivo, zauzimajui oznaiteljski poloaj koji se s vremenom moe popuniti nizom razliitih oznaitelja. Ovo zahtijeva "dodat no razdvajanje" kakvom se raspravlja kasnije u ovom poglavlju i samo to dodatno razdvajanje Lacanu d o p u t a simbolikom ele mentu djelatnom u oinskoj funkciji govoriti n a razliite naine: kao I m e n u Oca (le nom du pere), o e v o m izgovaranju-ne (le non du pere) ili zabrani, falusu (kao oznaitelju udnje) i oznaitelju udnje Drugog, S(A).
11

Oznaitelj Majina udnja Supstitucija koju podrazumijeva o i n s k a metafora omoguena je s a m o jezikom i zbog toga se majina udnja naknadno simbo lizira ili pretvara u "prvi" oznaitelj (S^) s a m o ako je uspostav-

Subjekt i udnja

Drugog

67

ljen "drugi" oznaitelj, S, (na poetku Ime Oca, a onda openitije: oznaitelj udnje Drugog):

s
2

s,
Zato je S ovdje oznaitelj koji ima vrlo preciznu ulogu: simboli zira udnju M a j k e , transformirajui je u oznaitelje. Time stvara napuklinu u jedinstvu Majka-dijete i djetetu omoguuje prostor u kojem e lake disati, njegov vlastiti prostor. Dijete moe po kuati posredovati udnju Drugog kroz jezik, tako je drei na odstojanju i sve je potpunije simbolizirajui. D o k je Lacan pedese tih ovdje ukljuenome S govorio kao Imenu Oca, a ezdesetih kao falusu, mi ga najopenitije m o e m o shvatiti kao oznaitelja koji poinje oznaavati (to jest, zamjenjivati, simbolizirati ili ne utralizirati) udnju Drugog. Simbol koji n a m L a c a n za njega daje (vidi osobito Seminare VI i X X ) jest S(A), koji se obino ita kao "oznaitelj manjka u Drugom", ali budui da su manjak i udnja koekstenzivni, moe se itati i kao "oznaitelj udnje Drugog". ( 0 falikom oznaitelju i S(A) opirno se raspravlja kasnije, u o s m o m poglavlju.) Ishod ove supstitucije ili metafore jest dolazak subjekta kao takvog, subjekta ne vie samo kao mogunosti, pukog draa mjesta u simbolikom koji eka popunjavanje, nego kao subjekta udnje. (Kao to emo vidjeti u raspravi supstitucijskim meta forama u sljedeem poglavlju, svaka takva metafora ima slian uinak subjektivizacije.) Slikovito govorei, razdvajanje dovodi do subjektova izbacivanja iz Drugog u kojem on/a jo uvijek nije bio/la nita vie od draa mjesta. Pojednostavljeno opisano, ovo se moe povezati s Freudovim shvaanjem ishoda Edipova k o m pleksa (barem za djeake) u kojem oeve prijetnje kastracijom "Dri se dalje od m a m e , inae..." - na kraju uzrokuju razdvajanje djeteta od Majke. U takvom scenariju dijete je, u nekom smislu, izbaeno iz Majke (figura 5.3).
2

Figura 5 . 3 dijete

68

LAKANOVSKI SUBJEKT

Ovaj logiki raspoznatljiv t r e n u t a k (koji je veinom prilino teko izdvojiti u nekom posebnom kronolokom trenutku i n d i v i d u u m o ve povijesti i vjerojatno zahtijeva da se dogode mnogi takvi tre nuci od kojih se svaki nadograuje na prethodne) fundamentalan je u Lacanovoj metapsihologiji jer se u njemu istovremeno pojav ljuju svi kljuni elementi njegove algebre - S S , S i a. Kada je uspostavljen S naknadno je odreen S,, nataloen S, a udnja Drugog dobiva novu ulogu: onu objekta a.
1( 2

Objekt a: udnja

Drugog

Djetetova se vlastita udnja utemeljuje u djetetovom pokuaju shvaanja onoga to mu ostaje bitno neshvatljivim u udnji Dru gog - to Lacan naziva X-om, varijablom ili (bolje) nepoznanicom. udnja Drugog poinje funkcionirati kao uzrok djetetove udnje. U jednu ruku, taj uzrok je (na manjku utemeljena) udnja Drugog za subjektom i ovdje susreemo drugo znaenje Lacanova diktuma "Le desir de l'homme, c'est le desir de l'Autre", koji ovdje moemo prevesti, na primjer, kao: "ovjekova udnja je da ga Drugi udi" ili "ovjek udi udnju Drugog za sobom". Uzrok njegove udnje moe dobiti oblik neijega glasa ili pogleda kojega mu netko upuu je. Ali, njezin uzrok potjee i iz onoga dijela Majine udnje koji na izgled s njim nema veze, a koji nju (tjelesno ili drugaije) odvodi od njega, navodei je na pruanje svoje dragocjene panje drugima. U n e k o m smislu moemo rei da dijete vrijednom udnje na lazi upravo majinu udnost. U Seminaru VIII Lacan ukazuje na Alkibijadovu fascinaciju "onim n e i m " u Sokratu to Platon (u Gozbi) zove "agalma": to je dragocjeno, blistavo, sjajno neto to je Lacan protumaio kao samu Sokratovu udnju, Sokratovo uenje ili udnost. Ova nam vrlo cijenjena "agalma" - koja u onima koji je otkrivaju nadahnjuje udnju - ovdje moe posluiti kao j e d a n pristup o n o m e to Lacan naziva objektom a, uzrokom udnje (o kojem e se opirno raspravljati u s e d m o m poglavlju). Ova druga formulacija Lacanova diktuma, koja sadrava o vjekovu udnju za tim da ga Drugi udi, otkriva udnju Drugog kao objekt a. Dijete bi voljelo biti jedini p r e d m e t privrenosti svoje majke, ali njezina udnja gotovo uvijek nadilazi dijete: u njenoj udnji postoji neto to djetetu izmie, to je izvan njegove kontrole. N e moe se zadrati strogi identitet izmeu djetetove udnje i njezine, neovisnost njene udnje djetetovoj izmeu njih stvara napuklinu, jaz u kojem na jedinstven nain djeluje njena, djetetu nedokuiva udnja.

Subjekt i udnja Drugog

69

Ovo priblino objanjenje razdvajanja postavlja da se napu klina u hipotetino jedinstvo majka-dijete uvodi zahvaljujui sa moj prirodi udnje i da ta napuklina dovodi do pojave objekta a . Ovdje se objekt a moe shvatiti kao ostatak koji je proizveden k a d a se to hipotetino jedinstvo slomi, kao posljednji trag tog j e dinstva, kao posljednji podsjetnik na njega. P r e m d a je izbaen iz Drugog, rascijepljeni subjekt moe odrati iluziju svoje cjelovi tosti drei se tog podsjetnika/ostatka: subjekt moe ignorirati svoju podijeljenost prianjajui za objekt a. U p r a v o je to ono to L a c a n podrazumijeva pod f a n t a z m o m i formalizira je m a t e m o m $ 0 a koji treba itati: podijeljeni subjekt u odnosu p r e m a objek tu a. U svojem sloenom o d n o s u prema objektu (Lacan ovaj odnos opisuje kao onaj "uvijanjaodvijanjaspajanjarazdvajanja" [Ecrits, str. 280]) subjekt postie fantazmatski osjeaj cjelovito sti, potpunosti, ispunjenja i blagostanja. K a d a analizirani svojem analitiaru prepriavaju fantazme, obavjetavaju ga nainu na koji hoe biti povezani s objektom a, drugim rijeima, nainu na koji bi voljeli biti postavljeni s obzi rom na udnju Drugog. Objekt a kao to ulazi u njihove fantazme instrument je ili igraka s kojom subjekti ine to im se svia, manipulirajui njime onako kako ih to zadovoljava, orkestrirajui stvari u scenariju fantazme na nain na koji iz njih m o g u izvui m a k s i m u m uzbuenja. Budui da subjekt udnji D r u g o g dodjeljuje ulogu koja ga naj vie uzbuuje, taj se uitak moe preobraziti u gaenje, pa ak i uas, jer n e m a jamstva za to da je ono to je subjektu najuzbudlji vije ujedno i ono to donosi najvie uitka. To uzbuenje, bilo da je korelativno sa svjesnim osjeajem uitka ili boli, Francuzi zovu jouissance. Freud ga je otkrio na licu svojeg Covjeka-takora, tu maei ga kao "uasavanje od njegovog vlastitog uitka kojega on sam nije bio svjestan" (SE X, str. 167). Freud nimalo nesigurno k a e da "pacijenti iz svojih patnji crpe odreeno zadovoljenje" (str. 183). Ovaj uitak - ovo uzbuenje zbog seksa, gledanja i/ili nasilja, bilo da ga svijest smatra pozitivnim ili negativnim, bilo da se smatra nevino ugodnim ili gadljivo odbojnim - zove se joui ssance i to je ono to subjekt za sebe orkestrira u fantazmi. Jouissance je, dakle, ono to poinje zamjenjivati izgubljeno "jedinstvo majka-dijete", jedinstvo koje moda nikada nije bilo toliko jedinstveno, budui da je bilo jedinstvo s a m o zahvaljujui djetetovu rtvovanju ili odricanju od subjektivnosti. M o e m o za misliti neku vrstu jouissance prije pisma, prije uspostave simbo12 13

70

LAKANOVSKI SUBJEKT

likog poretka (J,) - koja odgovara neposrednom odnosu izmeu majke i djeteta, njihovoj realnoj vezi - te se povlai pred oznaitehem i ponitava djelovanjem oinske funkcije. Neka mrvica ili djeli te realne veze p o n o v n o se pronalazi u fantazmi (jouissance nakon pisma, J ) , u subjektovom odnosu prema ostatku ili nusproizvodu simbolizacije (tablica 5.1): objektu (ono to je proizvedeno kako S n a k n a d n o odreuje S, i natalouje subjekt, kao to emo vidjeti).
2 2

Tablica 5.1 J SIMBOLIKO

Ova jouissance drugog reda zauzima mjesto prijanje "cjelovito sti" ili "potpunosti", a fantazma koja inscenira drugu jouissance - vodi subjekt preko njegovog/njezinog nitavila, njegove/njezine puke egzistencije u vidu oznake na razini otuenja, te pribavlja osjeaj postojanja. Zato subjekt neki djeli onoga to Lacan na ziva "postojanjem" moe dobiti samo kroz fantazmu, omoguenu razdvajanjem. Dok se egzistencija daje samo kroz simboliki po redak (otuenom subjektu u njemu se dodjeljuje mjesto), postoja nje se pribavlja samo prianjanjem za realno. Tako vidimo kako to da razdvajanje, niti/niti koje ukljuuje subjekt i Drugo, raa postojanje: stvarajui napuklinu u cjelini subjekt-Drugo, udnja Drugog bjei subjektu - uvijek traei ne to drugo a subjekt ipak od nje moe dobiti podsjetnik/ostatak kojim e sebe odrati u postojanju kao bie udnje, bie koje udi. Objekt je subjektova dopuna, fantazmatski partner koji uvijek pobuuje subjektovu udnju. Razdvajanje rezultira rascjepljenjem subjekta na ego i nesvjesno, te odgovarajuim rascjepljenjem Drugog na manjkavo Drugo (A) i objekt a. Niti jedna od ovih "strana" na poetku nije bila tu, a razdvajanje ipak rezultira u nekoj vrsti presjeka kojim se neto (u o v o m objanjenju: ud nja Drugog), to subjekt smatra svojim vlastitim, bitnim za svoju egzistenciju, otkida od Drugog, i to neto sada ve rascijepljeni subjekt zadrava u fantazmi (figura 5.4).
14

Figura 5.4 Subjekt Drugo

ego

SOa

Subjekt i udnja Drugog

71

Dodatno razdvajanje: prolaenje

fantazme

Ideja razdvajanja veinom iezava iz Lacanova djela nakon 1964. i kasnih ezdesetih uzmiui pred razraenijom teorijom djelovanju analize. Do Seminara XIV i XV pojam "otuenje" poi nje oznaavati i otuenje i razdvajanje kao to su razraivani od 1960. do 1964, a dodaje se nova dinamina ideja: la traversee du fantasme, prolazak kroz ili prolaenje fundamentalne fantazme. Ovo reformuliranje u n e k o m smislu poinje L a c a n o v o m razra dom ideje po kojoj analitiar mora igrati ulogu objekta a, Drugog kao udnje, a ne kao jezika. Analitiar se mora drati podalje od uloge u koju ga/je esto stavljaju analizirani, one Drugog koji sve vidi i zna, te je konani sudac njihove vrijednosti kao ljud skih bia i posljednji autoritet u svim pitanjima istine. Analitiar mora izmanevrirati situaciju tako da analiziranome ne slui kao Drugi kojega se oponaa, k o m e se nastoji nalikovati, slino kome treba udjeti (tendencija udnje jest da se oblikuje p r e m a ud nji Drugog), ukratko, ne smije biti Drugi s kojim se treba poisto vjetiti, iji se ideali mogu usvojiti, ija se stajalita mogu uiniti vlastitima. Analitiar umjesto toga mora nastojati utjeloviti udnost, otkrivajui to je manje mogue osobnih svianja i nesvia nja, ideala i miljenja, dajui analiziranom to je manje mogue konkretnih podataka svojem karakteru, tenjama i ukusima, jer sve to priprema plodno tlo u kojem se moe ukorijeniti poisto vjeenje. Poistovjeenje s analitiarevim idealima i udnjama rjeenje je neuroze koje su unaprijedili neki analitiari angloamerike tradicije: analizirani mora analitiarev snani ego uzeti kao mo del kojim e poduprijeti svoj vlastiti slabi ego, a analiza dolazi do uspjenoga zavretka ako se analizirani moe dovoljno poistovje titi s analitiarem. U Lacanovoj se psihoanalizi poistovjeenje s analitiarem smatra z a m k o m koja analiziranoga vodi jo veem otuenju u D r u g o m k a o jeziku i kao udnji. Zadravajui svoju stalno zagonetnu udnju za neim drugim, lakanovski analitiar ne cilja na oblikovanje udnje analiziranoga p r e m a svojoj vlasti toj, ve prije na remeenje konfiguracije fantazme analiziranog, mijenjajui subjektov odnos prema uzroku udnje: objektu a. Ta rekonfiguracija fantazme sadrava niz razliitih stvari: konstruiranje, tijekom analize, nove "fundamentalne fantazme" (posljednja je ono to je u temelju razliitih pojedinih fantazmi analiziranoga i sainjava subjektov najdublji odnos prema udnji

72

LAKANOVSKI SUBJEKT

Drugog), prolaenje kroz etverokut u shemi rascijepljenog su bjekta, danoj u etvrtom poglavlju, do donjeg lijevog kuta i "pro laenje" poloaja u fundamentalnoj fantazmi, ime podijeljeni subjekt preuzima mjesto uzroka, drugim rijeima, subjekti vizir a traumatski uzrok njegova/njezina vlastitog postanka subjektom, postajui na mjestu na kojem je bila strana, tua udnja - udnja Drugog (figura 5.5). Figura 5.5

SO a Prolaenje fantazme ukljuuje subjektovo preuzimanje novog po loaja s obzirom na Drugo kao jezik i Drugo kao udnju. Povlai se potez prema zaposjedanju ili nastanjivanju onoga to ga/ju je dovelo do egzistencije u vidu rascijepljenog subjekta, prema postajanju onim to ga/ju je uzrokovalo. T a m o gdje je bilo ono - dis kurs Drugog koji je u vlasti udnje Drugog - subjekt moe rei: "Ja". Ne "To se dogodilo meni", "Oni su mi ovo uinili" ili "Sudbi na mi je to spremila", nego "Ja sam bio", "Ja sam uinio", "Ja s a m vidio", "Ja sam viknuo". To "dodatno" razdvajanje sastoji se od vremenski paradoksal nog poteza otuenog subjekta prema postajanju svojim vlastitim uzrokom, postajanju subjektom na mjestu uzroka. Internaliziran je strani uzrok, udnja Drugog koja ga je donijela na svijet, za nju j e , u nekom smislu, preuzeta odgovornost, ona je preuzeta (u smislu francuske rijei assomption), subjektivizirana, uinjena "vlastitom".
15

A k o traumi razmiljamo kao djetetovom susretu sa ud njom D r u g o g a toliko mnogo F reudovih sluajeva podupire to miljenje (da navedem barem jedan primjer, razmotrimo trau matski susret M a l o g Hansa sa udnjom svoje majke) - onda tra u m a funkcionira kao djetetov uzrok: uzrok njegova/njezina po stanka subjektom i poloaja to ga dijete usvaja kao subjekt s obzirom na udnju Drugog. Susret sa u d n j o m Drugog sainjava traumatski doivljaj uitka/boli ili jouissance, to Freud opisuje kao sexual ber, seksualno preoptereenje. Subjekt postaje kao obrana od tog traumatskog doivljaja. "
11

Prolaenje fantazme je proces kojim subjekt subjektivizira t r a u m u , preuzima traumatski dogaaj na sebe i preuzima odgo vornost za tu jouissance.

Subjekt i udnja Subjektiviziranje uzroka: vremenska

Drugog zagonetka

73

Operacija stavljanja Ja natrag u traumatski uzrok u v r e m e n s k o m je smislu paradoksalna. Je li bilo subjektivnog udjela u trenutku (trenucima) traume kojega subjekt mora prepoznati i za njega preuzeti odgovornost? U n e k o m smislu: da. A ipak se ini da se subjektivni udio ostvaruje tek naknadno. Takvo gledite n u n o proturjei v r e m e n s k o m slijedu klasine logike u kojem posljedica slijedi uzrok na lijep, uredan nain. Razdvajanje se ipak pokorava radu oznaitelja, ime se uinak prve rijei u reenici moe iznijeti tek nakon to se ulo ili proitalo i ono posljednje, i ime se njeno znaenje uspostavlja n a k n a d n o pomou semantikog konteksta danog n a k o n njezinoga izgovaranja, pa je njeno "puno" znaenje historijski proizvod. Ba k a o to Platonovi dijalozi dobivaju prvo znaenje za studente koji su u filozofiji poetnici, dobivajui vi estruka znaenja kako oni produbljuju svoje prouavanje, tako se pokazalo da Platonova Gozba znai jo neto od njenog L a c a nova iitavanja u Seminaru VIII i da e nastaviti dobivati nova znaenja u tumaenjima i ponovnim tumaenjima u stoljeima i tisuljeima koja dolaze. Znaenje se ne stvara o d m a h , ve samo ex post facto: nakon dogaaja kojem je rije. Takva v r e m e n s k a logika - koja je prokletstvo za klasinu logiku - na djelu je u psi hoanalitikim procesima i teoriji. Lacan nikada ne precizira subjektovo kronoloko pojavljiva nje na sceni: on/a je uvijek ili na rubu stizanja - samo to ne sti gne - ili e ve stii u n e k o m kasnijem v r e m e n s k o m trenutku. Kako bi ilustrirao subjektov vremenski status, Lacan se koristi dvosmislenim francuskim nesvrenim v r e m e n o m . Kao primjer daje reenicu "Deux secondes plus tard, la bombe eclatait", koja moe znaiti ili "Dvije sekunde kasnije, b o m b a je eksplodirala" ili " B o m b a bi bila eksplodirala dvije sekunde kasnije", pri e m u postoje implicitni "ako, i, ili ali": da fitilj nije bio odrezan, bila bi eksplodirala dvije sekunde kasnije. Slian ambigvitet sugerira se sljedeom hrvatskom reenicom: " B o m b a je trebala eksplodirati dvije sekunde kasnije." Primijenjeno na subjekt, francusko nas nesvreno vrijeme ostavlja nesigurnima oko toga da li se subjekt pojavio ili n i j e . Njegova/njezina kratkotrajna egzistencija ostaje napeta ili neiz vjesna. Izgleda da ovdje n e m a naina na koji se zaista moe odre diti da li se subjekt pojavio ili nije. K a d a raspravlja subjektovom v r e m e n s k o m statusu, La can obino upotrebljava anteriorni futur (poznat i kao prolosni
17

74

LAKANOVSKI SUBJEKT

futur): "Kada se vrati, m e n e vie nee biti": takav n a m iskaz kae da e se u nekom b u d u e m trenutku neto ve dogoditi, bez tonog odreivanja kada. O v o je gramatiko vrijeme povezano s Freudovom Nachtrglichkeit, odgoenom radnjom, n a k n a d n o m radnjom ili radnjom ex post facto: pojavljuje se prvi dogaaj (D,), ali ne moe uroditi plodom dok se ne pojavi drugi dogaaj ( D ) . D, je naknadno uspostavljen, na primjer, kao trauma, drugim rije ima, dobiva znaenje t r a u m e (T). Poinje znaiti neto to ranije ni na koji nain nije znaio, promijenili su mu se znaenje i djelo tvornost, (figura 5.6).
9

Figura 5 . 6 D, D
2

_L\_ (znaenje)

Moj se odlazak u iskazu "Kada se vrati, mene vie nee biti" na knadno odreuje kao prvi. Bez tvojega povratka ne bi imao takav status. Za stvaranje onoga to je "prije", a to "poslije", potrebna su dva trenutka. Znaenje prvog trenutka mijenja se u skladu s onim to dolazi poslije. Slino, sve dok se ne pojavi drugi oznaitelj, prvi oznaitelj, kao to emo vidjeti neto nie, nije dovoljan za stvaranje uinka subjektivizacije (figura 5.7). Odnos izmeu dvaju oznaitelja do kazuje nam da je tim putem proao subjekt, ali mi subjekt ipak ni na koji nain ne moemo precizno odrediti ni u vremenu niti u prostoru (ovo e potpunije biti razraeno u sljedeem poglavlju). Figura 5.7

s
Lacanov lanak "Logiko vrijeme i tvrenje anticipirane nedvojbenosti" nastoji odrediti pojavljivanje subjekta u vrlo preciznoj si tuaciji s nizom eksplicitnih ogranienja. m o m e n t i m a razrae nima u tom lanku - moment vienja, vrijeme za razumijevanje i m o m e n t zakljuivanja - Lacan kasnije govori kao momentima s a m o g analitikog procesa.
1S

K a o to je vrijeme za razumijevanje n e o d r e e n o za autsajdera u problemu trojice zatvorenika razloenom u tom lanku, vrijeme potrebno za razumijevanje u analizi je n e o d r e e n o , drugim rije ima, nije izraunljivo a priori. M e u t i m , povezujui kraj analize s m o m e n t o m zakljuivanja zatvorenika ( S e m i n a r X X ) , Lacan su-

Subjekt i udnja Drugog

75

gerira konani m o m e n t subjektivizacije koji se moe prisiliti na pojavljivanje kroz povoljnu kombinaciju logikih i/ili analitikih uvjeta. Dakle, p r e m d a subjekt naizgled zauvijek lebdi u anteriornom futuru, L a c a n je ipak uporan u tome da n a m prui pogled na subjektivizaciju uzroka u logiki odreenom, ali k r o n o m e t a r ski neizraunljivom m o m e n t u . U nekom smislu, otuenje m o e mo smatrati otvaranjem te mogunosti, a "dodatno razdvajanje" obiljeavanjem zavretka tog procesa. Ipak, kao to emo vidjeti, razdvajanje se u n e k i m situacijama moe i potaknuti, na primjer, u trenutku reza ili prekida analitike sesije koji je ujedno i logiki i kronoloki. Ne iznenauje to se prolaenje fantazme moe formulirati i s obzirom na sve veu "signiferizaciju" - pretvaranje udnje D r u gog u oznaitelje. A k o u o v o m dodatnom razdvajanju subjekt pro nalazi nov poloaj s obzirom na objekt (udnju D r u g o g ) , udnja Drugog nije vie jednostavno imenovana, kao to je bila kroz dje lovanje oinske metafore. K a d a je uzrok subjektiviziran, udnja Drugog istovremeno je posve uvuena u kretanje oznaitelja i u tom trenutku, kao to m o e m o vidjeti u Lacanovoj raspravi H a mletu u Seminaru V I , subjekt napokon stjee pristup oznaitelju udnje Drugog, S ( A ) . D r u g i m rijeima, dok je udnja D r u g o g kroz razdvajanje bila jednostavno imenovana, to je ime u svo j e m nepromjenjivom djelovanju bilo fiksno, statino i nalik stvari, kruto u svojoj ogranienoj moi oznaavanja. U neurozi, ime veinom treba odgovarajue razdvojiti od ud nje Drugog. Ime nije smrt stvari - oznaitelj jest. Subjekt ne moe djelovati sve dok subzistira kruta veza izmeu udnje D r u g o g i i m e n a oca. Prema L a c a n u , Hamlet n e m a pristup falikom ozna itelju prije svojega dvoboja s Laertom na kraju S h a k e s p e a r e o v e d r a m e i zbog toga nije sposoban poduzeti nikakvu akciju. Tek tijekom dvoboja moe razabrati "falus iza kralja", shvatiti da je kralj tek zamjenik za falus (falus je oznaitelj u d n j e : udnje Drugog) i da ga se smije napasti bez da se sve dovede u pitanje. Budui da bi-osvetiti se kralju bilo zaprijetilo ruenjem itavog Hamletova svijeta, djelovanje nije bilo mogue sve dok H a m l e t konano nije rastavio kralja i falus ("kralj je nita"). Tek k a d a je kralj (objekt kraljiine udnje) signiferiziran, moe se razabrati mo s onu stranu kralja, zakonitost ili autoritet koji nije utjelov ljen u samom kralju, nego subzistira u simbolikom poretku s onu stranu kralja, iznad kralja.
19 20

76

LAKANOVSKI SUBJEKT

Ako se treba dogoditi subjektivizacija, odnosno ako subjekt treba postati udnja Drugog, ostavljajui oznaitelj njegovim vlastitim sredstvima, ime udnje Drugog mora se pomaknuti - s majinog partnera na uitelja, kolu, policajca, graanski zakon, religiju, moralni zakon, itd... - i popustiti pred oznaiteljem udnje Drugog. U tom smislu, prolaenje fantazme za sobom povlai raz dvajanje od samog jezika, razdvajanje subjekta - koji e ve postati uzrok - od njegova/njezina vlastitog diskursa svojem problemu sa udnjom Drugog, svojoj nesposobnosti noenja s manjkom ot krivenim u Drugom, izostanku uspjeha u odravanju pravog od stojanja od Drugog, pravog odnosa s Drugim, i tako dalje. Neuroza je zadrana u diskursu, a vi Lacanovoj ideji prolaenja fantazme vidimo sugestiju neke vrste odlaska s onu stranu neu r o z e u kojem subjekt moe djelovati (kao uzrok, kao udnost), i barem je trenutano izvan diskursa, odcijepljen od diskursa: slobodan od pritiska Drugog. Ovo nije sloboda psihotiara koju Lacan spominje u svojem ranom lanku "Agresivnost u psihoana lizi" (Ecrits), to nije sloboda "prije" pisma, nego "poslije" njega.
21

Otuenje, razdvajanje i prolaenje fantazme u analitikom postavu

Zamislimo, na trenutak, analiziranog udobno smjetenog na analitiarevom kauu, kako govori svojem snu od prole noi. ispunjavajui sobu svojim diskursom, nadajui se da e biti za nimljiv i zadovoljiti analitiara, dakle, na nain fantazme (S 0 a) - kojega iznenada prekida rije koju je izgovorio analitiar (a ne Drugo znanja kojem je taj diskurs u n e k o m smislu bio upuen), rije koju je analizirani moda zatakao ili je mislio da nije vana ili zanimljiva ni njemu/njoj s a m o m / s a m o j , niti analitiaru. Za hvaljujui ljubavi prijenosa, analizirani esto prilagoavaju svoj diskurs, nadajui se da e rei ono to analitiari hoe da kau, ono za to misle da njihovi analitiari hoe uti, pa sve dok se ne dogodi takav prekid - b i l o kaljem, g u n a n j e m , rijeju ili preki dom sesije - mogu nastavljati dalje vjerujui da postiu svoj cilj. Takvi prekidi esto slue za to da trgnu analizirane, iznenada ih vraajui spoznaji da ne znaju to njihovi analitiari hoe ili misle, da u njihovu diskursu trae neto drugo od onoga na to su analizirani smjerali, da hoe neto drugo od toga, neto vie. U tom smislu, Lacanova praksa "interpunktiranja" i "preki d a n j a " diskursa analiziranog slui za odvajanje analiziranog od
22

Subjekt i udnja

Drugog

tog diskursa, suoavajui ga sa zagonetkom analitieareve udnje. Ako ta udnja ostaje zagonetna, nikada se ne nalazei ba ondje gdje analizirani vjeruje da jest - a analizirani pogaanju te ud nje posveuju znatan trud fantazma analiziranog se u analiti k o m postavu stalno r e m e t i . ' udnja Drugog u obliku objekta nikada nije ba ondje gdje analizirani misli da jest ili gdje hoe da ona bude u njegovoj/njezinoj fantazmi. Sluei k a o varka ili iluzi ja objekta a, kao zamjena ili privid objekta a, analitiar izmeu $ i uvodi jo vei jaz, remetei fantaziranu vezu: 0. Analitiar tu vezu ini neodrivom uvodei u nju promjene. Otuenje i razdvajanje uvijek su ukljueni u analitiki postav, a analizirani se otuuje nastojei govoriti koherentno, drugim rijeima, na nain koji e biti "smislen" analitiaru. Analizirani ovdje analitiara uzima za mjesto svega znaenja, za Drugog koji zna znaenje svih iskaza. Pokuavajui biti smislen, analizira ni otklizava ili blijedi iza rijei koje izgovara. Zbog same prirode jezika, te rijei uvijek i neizbjeno govore manje ili vie od ono ga to analizirani svjesno namjerava rei birajui ih. Znaenje je uvijek ambigvitetno, polivalentno, odajui neto to je netko elio ostaviti skrivenim, skrivajui neto to je netko namjeravao izraziti. Ovaj pokuaj bivanja smislenim analiziranoga smjeta u re gistar Drugog kao znaenja: analizirani blijedi iza diskursa ije "pravo znaenje" moe odrediti i prosuditi samo Drugo (bilo ro ditelj, analitiar ili bog). Ta je vrsta otuenja neizbjena i nije osuena u lakanovskoj analizi (za razliku od otuenja kao to ga shvaaju marksisti i kritiki teoretiari). Analitiaru se ipak nalae ne poticati b e s k o n a n o ovu vr stu otuenja. P r e m d a analitiar u svojem radu s neurotiarima u sredite zanimanja nastoji dovesti odnos analiziranog prema D r u g o m , u procesu raiavajui "smetnje" koje proizlaze iz ima ginarnih odnosa analiziranog s drugima poput sebe (vidi sedmo poglavlje), to ni u kojem sluaju nije kraj procesa, i ako se ostane na tome, moe dovesti do rjeenja la amerika ego-psihologija, do poistovjeenja analiziranog s analitiarem kao Drugim. Lakanovski analitiar usvaja diskurs radikalno razliit od diskursa analiziranog: diskurs razdvajanja. A k o analitiar anali ziranome uza znaenje nudi jo neto, on/a ipak cilja na neto to moe razoriti matricu po kojoj "analitiar daje znaenje diskursu analiziranog", i to dvosmisleno govorei, na nekoliko razina odjednom, koristei se pojmovima koji vode u nizu razliitih smje2

78

LAKANOVSKI SUBJEKT

rova. Iznoenjem nekoliko, ako ne i beskrajne p a n o r a m e sukce sivnih znaenja, problematizira se sam registar znaenja. K a k o analizirani pokuava proniknuti znaenje analitiareva zagonet na govora, njegovih/njezinih polivalentnih rijei ili razlog zbog kojeg je on/a zavrio/la sesiju u tom odreenom trenutku, tako se razdvaja od znaenja i suoava sa zagonetkom analitiareve udnje. Ta zagonetka utjee na d u b o k o ukorijenjen fantazmatski odnos analiziranog p r e m a udnji Drugog. Dok temeljno pravilo slobodnih asocijacija od analiziranoga zahtijeva da pokua sve potpunije artikulirati, izraziti, simbolizirati, signiferizirati taj odnos prema udnji Drugog, analitiarevo djelovanje slui jo ve em razdvajanju subjekta o d samog diskursa tom odnosu ije se stvaranje od njega/nje zahtijeva. Netko je subjekt posebne sudbine, sudbine koju nije odabrao, ali koju svejedno mora subjektivizirati, koliko god se na poet ku mogla initi nasuminom i sluajnom. Po Freudovu miljenju, mora postati njen subjekt. U nekom smislu, prapotiskivanje je bacanje kocke na poetku neijeg univerzuma koje stvara rascjep i pokree strukturu. Individuum se mora uhvatiti u kotac s tim sluajnim bacanjem tom p o s e b n o m konfiguracijom udnje svo jih roditelja - i nekako postati njen subjekt. "Wo Es war, soll Ich werden." Ja moram postati tamo gdje su j e d n o m vladale strane sile - Drugo kao jezik i Drugo kao udnja. Ja m o r a m subjektivi zirati tu drugost. Zbog toga moemo rei da je lakanovski subjekt etiki moti viran, utemeljen na ovoj frojdovskoj naredbi koja je toliko puta ponovljena u Lacanovu djelu. Freudova je naredba inherentno paradoksalna, nalaui nam stavljanje Ja (natrag) u uzrok, postajanje naim vlastitim uzrokom, ali umjesto odbacivanja toga paradoksa, Lacan nastoji teoretizirati u njemu sadran p o m a k i pronai tehnike kojim bi ga izazvao. Ja nije ve u nesvjesnom. Moe biti pretpostavljeno tamo, ali ga treba navesti na pojavlji vanje. U n e k o m smislu, moe uvijek ve biti ondje, ali osnovni je kliniki zadatak uiniti da se pojavi tamo gdje je bilo Ono.
24

6. Metafora i taloenje subjektivnosti

Tri m o m e n t a konstitutivna za subjektivnost, opisana u posljed njem poglavlju, mogu se shematizirati k a o tri supstitucije ili supstitucijske metafore. U otuenju D r u g o dominira ili zauzima m j e sto subjekta. U razdvajanju objekt a kao udnja D r u g o g dolazi na elo, dobiva prednost pred subjektom ili ga pokorava, a u prolaenju fantazme subjekt subjekti vizira uzrok svoje egzistencije (udnju Drugog: objekt a) i karakterizira ga neka vrsta istoga uenja bez objekta: udnost. Drugo S objekt a S S objekt

K a d a ih ovako izloimo, ova tri temeljna m o m e n t a konstituiranja subjekta moemo vidjeti kao tri m o m e n t a metaforizacije. Poni tavanje jedne stvari d r u g o m u L a c a n o v i m supstitucijskim m e taforama u korijenu je l a k a n o v s k e metapsihologije. Subjekt se ovdje moe shvatiti kao ishod metafore (ili niza metafora) V e i n o m se ipak smatra da metafora raa novi smisao, drugim rijeima, novo znaenje, a ne novi ili radikalno drugaiji subjekt. J e d n a od mojih osnovnih teza u ovoj knjizi jest da psihoanalitiki subjekt u biti ima dva lica: subjekt kao talog i subjekt k a o pro dor. U prvom sluaju subjekt je tek talog znaenja odreenih sup stitucijom jednog oznaitelja drugim ili n a k n a d n i m djelovanjem j e d n o g oznaitelja na drugi (ili j e d n o g simboliziranog dogaaja na drugi), odgovarajui Lacanovoj "definiciji" subjekta k a o "onoga to j e d a n oznaitelj predstavlja za drugog oznaitelja". U dru g o m sluaju, subjekt je ono to, uspostavljajui veze i z m e u dvaju oznaitelja, stvara prodor u r e a l n o m , a on (ovaj put kao taloenje, ne k a o talog) nije nita drugo n e g o sam taj prodor. Dakle, postoji jedno lice subjekta koje je gotovo iskljuivo oznaeno ili znaenje - subjekt kastracije (subjekt otuen u zna1

80

LAKANOVSKI SUBJEKT

enju, njime usisan, apsorbiran znaenjem, "mrtvim" znaenjem) i drugo koje sainjava prodor izmeu dvaju oznaitelja (kao iskra koja leti od j e d n o g oznaitelja do drugog, stvarajui meu njima vezu). Ta se dvostruka ideja subjekta lijepo sjedinjuje u izrazu "taloenje subjektivnosti" koji se moe pronai jednako ve u radu "Logiko vrijeme i tvrenje anticipirane nedvojbenosti" (1946) gdje subjekt pronalazimo i kao talog i kao "navalu". Subjekt kao navala ili taloenje prodire naprijed izmeu dva ju oznaitelja ba kao to "stvaralaka iskra metafore ... zabljeskuje izmeu dva oznaitelja" u procesu metaforizacije. Drugim rijeima, stvaralaka iskra metafore je subjekt, metafora stvara subjekt. Svaki metaforiki uinak je uinak subjektivnosti (i vice versa). Nema takve stvari kao to je metafora bez subjektivnog sudjelovanja i nema subjektivizacije bez metaforizacije. Kao stvaralaka iskra metafore, subjekt n e m a trajnosti ili postojanosti: on postaje kao iskra koja zabljeskuje izmeu dvaju oznaitelja. Rascijepljeni subjekt koji je u prve dvije gore pokaza ne metafore zaprijeen, subjekt kao rezultat na svijet donesenog novog znaenja ipak ostaje fiksiran ili pokoren i stjee neku vrstu trajnosti kao takve. Subjektova simptomatina fiksacija ima metaforiku strukturu, onu besmislenog oznaitelja koji zamjenjuje subjekt ili mu stoji nasuprot: S /S. Simptome privremeno m o e m o promatrati k a o da imaju ta kvu supstitucijsku strukturu u kojoj subjekt k a o znaenje neo dreeno dugo ustraje u svojem p o d r e e n o m stanju, osim ako ne ostvari novu metaforu. U tom smislu, u Lacanovoj teoriji analizu se moe smatrati zahtjevom za k o v a n j e m novih metafora. Jer, svaka nova metafora sa sobom donosi taloenje subjektivnosti koje moe promijeniti subjektov poloaj. K a k o je sam simptom metafora, stvaranje nove metafore tijekom analize ne uzrokuje razrjeenje svih simptoma, ve prije rekonfiguraciju simptoma, stvaranje novog simptoma ili promijenjeni subjektivni poloaj s obzirom na simptom. Kraj analize moe se promatrati kao ostva renje supstitucije pokazane u treoj metafori, S/a, kojim subjekt p r e u z i m a mjesto Drugog i udnje D r u g o g (objekta a ) , te vie nije njome podreen, niti na nju fiksiran.
2 3

Metafora i taloenje

subjektivnosti

81

Oznaeno
(Vi) ne smijete naprezati mozak i pokuati ovo shvatiti na stojei to usporediti s neim slinim to vam je ve poznato. Vi u tome morate prepoznati iz temelja novu injenicu. Freud, Predavanja za uvod u psihoanalizu Nova metafora na svijet donosi novo znaenje. O n a mijenja su bjekt kao znaenje. Ali, to je znaenje u lakanovskoj shemi stva ri? Sto to tono metafora stvara, na to utjee, to mijenja? Sto je oznaeno ako ne ono e m u obino govorimo kao mi slima ili idejama? to su misli ako ne osobite kombinacije ozna itelja, odnosno na poseban nain zdrueni oznaitelji? K a d a "shvatite" znaenje neega to netko kae, to se dogaa ako ne smjetanje iskaza u kontekst drugih iskaza, misli, p o j m o v a ? Ra zumjeti znai locirati ili smjestiti j e d n u konfiguraciju oznaitelja u drugu. U veini sluajeva, to je nesvjestan proces k a k a v bi se samo mogao poeljeti i ne zahtijeva nikakvo subjektovo djelova nje: stvari dolaze na mjesto u mrei raznolikih veza i z m e u ve "usvojenih" misli. Prema Lacanu, neto ima smisla k a d a se u k l a p a u ve posto jei lanac. Lancu moe neto dodati bez da ga bitno promijeni ili poremeti. S druge strane, metafora uzrokuje novu konfiguraciju misli, uspostavljajui novu kombinaciju ili permutaciju, novi poredak u oznaiteljskom lancu, remeenje starog poretka. V e z e i z m e u oznaitelja definitivno se mijenjaju. Takva se p r o m j e n a ne moe dogoditi bez uplitanja subjekta. Kako sam ve ranije rekao, tono u onoj mjeri u kojoj razumi jevanje ne ukljuuje nita vie od smjetanja j e d n e konfiguracije oznaitelja u drugu, toliko je Lacan nepokolebljiv odbijajui ra zumijevanje, nastojei odgoditi razumijevanje, jer se u procesu razumijevanja sve vraa na razinu statusa quo, na razinu onoga to je ve poznato. Lacanovo je pisanje preplavljeno ekstrava gantnim, gotovo apsurdnim i pomijeanim metaforama, upravo zato da nas trgne iz olakoga redukcionizma inherentnog s a m o m procesu razumijevanja. Suprotno znatnoj pozornosti koju su tom procesu bili posvetili neki njemaki mislioci, verstehen se u Lacanovu okviru moe prevesti k a o "usvojiti". Odatle o s n o v n a ideja Lacanove tvrdnje da je znaenje (znaenje kao ono to zamilja da si shvatio) imaginarno. Usvajajui neto i m a osjeaj da si netko ili se zamilja kao nekoga (neki ego ili neko sebstvo) tko
4

82

LAKANOVSKI SUBJEKT

je izvrio neki teak zadatak, zamilja se kao mislioca. S druge strane, "pravo razumijevanje" - to bi se moda bolje izrazilo na francuskom upotrebom izraza se saisir de quelque chose, pri emu je naglasak na refleksivnome - zapravo je proces koji nadilazi au tomatsko funkcioniranje simbolikog poretka i sadrava provalu simbolikoga u realno: oznaitelj stvara neto novo u realnom ili odlijeva sve vie realnoga u simboliko. "Pravo razumijevanje" je, naravno, pogrean naziv, jer je ra zumijevanje upravo za proces nevaan, nepotreban kratak spoj. Ono na to se zapravo upuuje jest to da se neto mijenja, a to je i poanta lakanovske analize: neto se dogaa na granici simboli kog i realnog to nema nita s razumijevanjem kako se ono obi no shvaa. Otuda nevanost pojma "uvid" u analitikom procesu: djelotvornost analize ni na koji nain ne ometa subjektivna fru stracija analiziranoga zbog nerazumijevanja onoga to se dogaa, toga kako bi analitiki proces trebao djelovati, onoga to je zapra vo u temelju njegove/njezine neuroze, i tako dalje. Freud povre m e n o primjeuje da se analizirani/a koji/a tijekom svoje analize postie najvie esto sjea malo toga, ako i iega, i ne razumije to se u procesu dogodilo.

Dva lica psihoanalitikog

subjekta

Dva lica psihoanalitikog subjekta (talog znaenja i prodor) u ne kim vidovima odgovaraju rascjepu i z m e u znaenja i postojanja kojem se raspravljalo u etvrtom poglavlju. Meutim, rascjep ovdje nije izmeu nesvjesnog znaenja i lanog postojanja ega, ve prije izmeu nesvjesnog znaenja i neke vrste "postojanjau-prodoru" ili, kako Lacan kae u j e d n o m trenutku, "subjekta u realnom".
5

Subjekt kao oznaeno Subjekt u r e a l n o m nije osoba kojoj govori analizirani, ona ogra nienih sposobnosti, nesposobna odluiti se izmeu razliitih smjerova djelovanja, podreena hirovima Drugog, preputena milosti i nemilosti svojih prijatelja, ljubavnika, institucionalnog okruenja, kulturalno-religijskog odgoja, i t a k o dalje. To je osoba koju b i s m o , da posudim i Freudov i L a c a n o v vrlo ambigvitetan pojam (koji e biti detaljno objanjen u o s m o m poglavlju), m o gli nazvati "kastriranim" subjektom. P o j a m kastracije pokriva o g r o m n o podruje u psihoanalizi i trenutnoj upotrebi, a ja u ga

Metafora i taloenje subjektivnosti

83

ovdje upotrebljavati samo na vrlo precizan nain: kako se odnosi na subjektovo otuenje Drugim i u njemu, te na razdvajanje od Drugog. Kastrirani subjekt je subjekt koji je postao u jeziku. "Neodgo varajue" ili "nedovoljno" kastrirani subjekt odgovara subjektu ije razdvajanje nije potpuno u L a c a n o v i m pojmovima iz ra nih ezdesetih, to je subjekt koji u fantazmi zahtjev Drugog (D) "pogreno stavlja na mjesto" udnje Drugog (a), pa njegova/nje zina fantazma umjesto S 0 odgovara S 0 D . Subjekt koji odbi ja "rtvovati svoju kastraciju za jouissance Drugog" (Ecrits, str. 323) je subjekt koji nije proao kroz dodatno razdvajanje poznato k a o prolaenje fantazme, jer, kako bi se dogodila subjektivizacija uzroka, kastraciju treba rtvovati, treba od nje odustati ili je pre dati. Kako bi na sebe preuzeo udnju D r u g o g kao uzrok, subjekt se mora odrei svojeg manje ili vie udobnog, s a m o d o p a d n o bi jednog poloaja podreenosti D r u g o m kastriranosti. Prolaenje fantazme zato ukljuuje odlazak s onu stranu kastracije i utopij ski m o m e n t s onu stranu neuroze. Kastrirani subjekt je tako subjekt koji nije subjektivizirao udnju Drugog, te ga ona nastavlja muiti, ali od svoje simptomatine podreenosti D r u g o m ipak stjee "sekundarnu dobit". Taj subjekt moe biti okarakteriziran p r v i m dvjema metaforama predstavljenima na poetku ovog poglavlja, ali ne i treom. S i m p tomi se mogu shvatiti kao za D r u g o g stvorene poruke subjektu, a on/a ostaje kastriran/a sve dok se ne moe odvojiti od tog mje sta/odredita u kojem njegova/njezina p o r u k a dobiva znaenje. Kastracija, u ovom lakanovskom kontekstu, oito n e m a ba nita s biolokim organima ili njima u p u e n i m prijetnjama. M e utim, u posebnim kontekstima takve prijetnje mogu posluiti za odvajanje mukog djeteta od njegove vezanosti za Majku kao pre ferirani objekt uitka, ali ine se n e s p o s o b n i m a za uzrokovanje dodatnog razdvajanja koje je potrebno za odlazak s onu stranu kastracije. Neka vrsta postojanja postie se kroz prvu vrstu razdvajanja: ono koje prua fantazma. Lacan ipak j o j e d n o m veinom radije govori "aphanisis" ili blijeenju neurotinog subjekta u njego voj/njezinoj fantazmi, dok mu/joj pozornost krade objekt-uzrok. Objekt dolazi na elo i dobiva vodeu ulogu u fantazmi, a su bjekt je njime zakriven ili zasjenjen. Zato Lacan kao manjkave j e d n o za d r u g i m odbacuje i lano postojanje ega i neuhvatljivu egzistenciju koju prua fantazma:
6 7

84

LAKANOVSKI SUBJEKT

niti jedno ne moe odvesti subjekt s onu stranu neuroze. Subjekt u oba sluaja ostaje kastriran, podreen Drugom. No, Lacan ipak zadrava ideju postojanja s onu stranu neuroze. Kastrirani subjekt je subjekt koji je predstavljen. Kastrira ni subjekt uvijek sebe predstavlja Drugom, od Drugog nastojei dobiti panju i priznanje, a to se vie predstavlja, to neizbjenije postaje kastriran, budui da se predstavlja p o m o u D r u g o g i u njemu. Kastrirani subjekt je zaprijeeni subjekt, subjekt pod zaprekom: proizvod je svakog pokuaja i namjere da (neto) zna i za Drugog. Taj "subjekt je konstituiran p o r u k o m " (Ecrits, str. 305) koju od Drugog prima u izvrnutom obliku. Kako bismo shvatili taj zaprijeeni subjekt, trebamo poblie ispitati proces tvorbe znaenja kroz djelovanje j e d n o g oznaitelja (S ) na drugog (S,).
8 2

OZNAITELJ IMA, UNARNOM I BINARNOM

Inauguracija subjekta kroz razdvajanje povezana je s F r e u d o v o m idejom prapotiskivanja. Prema Freudu, nesvjesno sadrava Vor stellungsreprsentanzen, doslovno "predodbene predstavnike ili ideje", to se na engleskome obino izraava kao "ideational representatives ["predodbeni reprezentanti"]. To su psihiki reprezentanti Triebe: nagona. Prema Freudovu miljenju, potisnuti su upravo takvi reprezentanti (a ne opaaji ili afekti). Ali Freud nikada zaista precizno ne odreuje status tih reprezentanata. On pie da se nesvjesno konstituira kroz "prapotiskiuanje, prvu fazu potiskivanja koja se sastoji od toga to se psihikom (predodbenom) reprezentantu nagona [Trieb] nijee ulazak u svijest. Time se uspostavlja fiksacija, i od tog trenutka nadalje reprezentant kojem je rije ustraje nepromijenjen, a nagoni [Trieb] ostaju za njega privezani". Prapotiskivanje stvara jezgru nesvjesnog s kojom drugi reprezentanti (predodbi) uspostavljaju veze koje na kraju mogu dovesti do njihova uvlaenja u nesvjesno. L a c a n predlae da te reprezentante izjednaimo s oznaiteljima, rijeima koje zastupaju nagone (djeluju k a o reprezentanti n a g o n a ) na predodbenoj razini: razini reprezentiranja ili mi ljenja. Oznaitelji su ono to doputa reprezentiranje nagona: njihovo prezentiranje nama kao biima jezika. Krenuvi od toga izjednaavanja Vorstellungsreprsentanzen s oznaiteljima, La can potiskivanje konceptualizira kao ono to dovodi do stvaranja nesvjesnog na temelju dvaju spregnutih oznaitelja: "unarnog
9 10 11

Metafora i taloenje subjektivnosti

85

oznaitelja" koji Lacan predstavlja kao Sj i "binarnog oznaitelja" S (Seminar X I , str. 219). Binarni oznaitelj je ono stoje potisnuto u prapotiskivanju.
2

OZNAITELJ ZA KOJEGA SVI DRUGI OZNAITELJI PREDSTAVLJAJU SUBJEKT

Oznaitelj udnje Drugog, Ime Oca jest prapotisnuti binarni oznaitelj. Taj je oznaitelj posve jedinstven: to je oznaitelj za kojega svi drugi oznaitelji predstavljaju subjekt. Kad bi taj oznaitelj ne dostajao, niti j e d a n drugi oznaitelj ne bi nita predstavljao. Ova je ideja vrlo shematski razloena u lanku "Subverzija subjekta i dijalektika udnje" (Ecrits), a ja u je ovdje pokuati izloiti. Kao to smo vidjeli u p r e t h o d n o m poglavlju, Lacan postulira primordijalni oznaitelj koji ili jest ili nije t a m o . A k o nije, govo rimo iskljuenju i zato psihozi jer nema mogunosti za egzi stenciju subjekta kao takvog - primordijalni oznaitelj je sine qua non subjektivnosti. I m e Oca je zato zaglavni k a m e n . Lacan kae da je ono ozna itelj, ali se posve jasno razlikuje od veine, ako ne i svih drugih. A k o j e d n a rije u jeziku postane zastarjela ili izae iz m o d e , ostali povezani pojmovi nastoje popuniti tu prazninu, drugim rijeima, njihova se znaenja proiruju kako bi ukljuila ona iezle rijei. Nasuprot tome, Ime Oca nije ni zamjenjivo niti izgovorivo. U psihozi izmeu majke i djeteta nije dovoljno vrsto podi gnuta barijera koju prua to ime. Oinska figura ne uspijeva u ograniavanju djetetova pristupa majci, oznaitelj ne m o e neu tralizirati djetetovu jouissance i ta m u jouissance u p a d a u ivot, preplavljujui ga/je i napadajui. Razliiti oblici psihoze povezani su s razliitim nainima na koje jouissance provaljuje u pacijenta: jouissance napada tijelo u shizofreniji i mjesto D r u g o g k a o takvog u paranoji. Ime Oca u psihozi poputa. Vraajui se na sluaj neuroze, vidimo da za I m e Oca svi ostali oznaitelji predstavljaju subjekt. Svaki oznaitelj kojim se neurotiar koristi (S\ S", S'") je nekim putem, oblikom ili n a i n o m po vezan s I m e n o m Oca (figura 6.1) i neurotiar je tako, u m a n j e m ili v e e m stupnju, upleten u svaku rije koju izgovori ili uje. Nita nije nevino: ak i njegov/njezin takozvani "prazni govor" ukazuje n a poloaj subjekta s obzirom na Drugog, i svaki p o j a m je n e k a k o doprinio injenju toga poloaja takvim kakav je.
12

86 Figura 6.1

LAKANOVSKI SUBJEKT

-S'

I m e Oca

-*

S"

S' Iznosei kljuno djelovanje oznaitelja u neurozi, stalno se vra amo natrag sluaju psihoze. Kao to Lacan esto ini, nazovimo svaki od tih "drugih" oznaitelja: S . Kasnih ezdesetih i sedam desetih Sj dobiva ulogu "gospodarskog oznaitelja", besmislenog oznaitelja bez znaenja, koji je u kretanje jezika doveden - dru gim rijeima "dijalektiziran", to je pojam koji u objasniti neto kasnije - kroz djelovanje razliitih S . U skladu s Lacanovom kasnijom upotrebom, Ime Oca ini se korelativnim s S,, gospodarskim oznaiteljem. A k o S, nije na mje stu, svaki je S nekako nevezan. Oznaitelji S imaju meusobne odnose, psihotiar ih moe povezati na savreno uobiajene nai ne, ali izgleda da oni na njega/nju ne utjeu ni u kojem smislu, oni su od njega/nje na neki nain nezavisni. D o k se neurotiar, na kon to uje neobian pojam - recimo "antiestablimentarizam" - moe podsjetiti na prvi put kada je uo tu rije, o d koga ju je na uio, i tako dalje, psihotiar se moe usredotoiti na njezin strogo fonetski ili zvuni aspekt. On moe vidjeti znaenje u niemu ili pronai posve osobno znaenje u gotovo s v e m u . Rijei su uzete za stvari, za zbiljske predmete. Svaki je S za neurotiara pojedinano p o v e z a n sa S,. S, nije subjekt, a to nije ni S . Subjekt je ono to j e d a n oznaitelj pred stavlja d r u g o m oznaitelju ili za njega. O d ega bi se trebalo sa stojati to predstavljanje? S predstavlja subjekt za S u tom smi slu to S n a k n a d n o daje znaenje S znaenje koje nije imao na poetku (figura 6.2). To je znaenje, zapisano k a o " s " (kao malo slovo) k a d a L a c a n daje svoju verziju sosirovskog znaka, zami jenjeno p o m o u S u potpunijoj verziji oznaiteljeva naknadnog djelovanja koje je shamatizirano u figuru 6.3 (vidi, na primjer, Seminar X V I I ) . Subjekt je ovdje tek konstelacija ili koncentracija znaenja. A k o se subjekt sastoji od itavoga s k u p a znaenja pro izvedenih v e z o m izmeu svih S i S,, izgleda d a je on tada neka vrsta taloga znaenja koje daje Drugo (subjektovi iskazi znaenje dobivaju s a m o u D r u g o m ili im znaenje daje D r u g o ) .
2 13 2 2 2 2 2 2 2 i ; 2

Metafora i taloenje subjektivnosti Figura 6.2

87

Figura 6.3 S a

Budui da se znaenje uvijek nalazi u polju Drugog, subjekt kao znaenje koje se, u n e k o m smislu, izbistruje iz djelovanja j e d n o g oznaitelja na drugog odgovara subjektu kao zasjenjenom znae njem. Subjekt kao znaenje - nesvjesno znaenje ili znaenje u D r u g o m - moe se smjestiti u shemu rascijepljenog subjekta (fi gura 6.4). U donjem desnom kutu stvoreno je nesvjesno znaenje, ali je subjekt lien postojanja. Figura 6.4

Ja ne mislim

Ja n i s a m (nesvjesno znaenje)

Subjekt kao prodor P r e m d a se ini da smo u takvom tumaenju malo, ako i uope, okusili subjektivnost, subjekt je ipak ostvaren u kovanju veza iz meu Sj i S . Subjekt nije jednostavno talog znaenja (u sljedeem m a t e m u pod crtom), nego je i kovanje veza izmeu oznaitelja.
2

s U njegovoj fiziolokoj skici psihe u djelu "Projekt za znanstvenu psihologiju" Freudov pojam za putove iskovane od neurona do neurona jest Bahnung [na hrvatskom se to loije moe izraziti
14

88

LAKANOVSKI SUBJEKT

kao "utiranje", op. prev.], to L a c a n prevodi kao frayage, svoje vrsni prodor ili utiranje puta. O n Freudovu ideju smatra o n o m prodiranja koje uspostavlja vezu (ili artikulaciju) izmeu tako zvanih pojmovnih sjeanja i te neuronske veze spremno povezu je s vezama izmeu oznaitelja. Subjekt je put iskovan izmeu oznaitelja, drugim rijeima, subjekt je ono to ih povezuje j e d n o g s drugim. Do vremena kada Lacan razrauje etiri diskursa (Seminar XVII), Sj postaje pozicionalna ideja. N e m a jednog, jedinstvenog S,: Sj jednostavno oznaava oznaitelj koji je izoliran od ostatka diskursa (ili je odsjeen od "psihikog lanca" svjesnih misli osobe, kao to Freud kae u Tumaenju snova). Jedan S, je u anali zi esto prepoznatljiv po injenici da se analizirani stalno bori s nekim p o j m o m , na primjer, to moe biti pojam poput "smrti" ili bilo koji drugi pojam koji se analiziranome ini neprozirnim i koji, ini se, uvijek zaustavlja asocijacije umjesto otvaranja puta prema rjeenju. U n e k o m smislu, analizirani ovdje susree pot punu neprozirnost znaenja: on/a moe jako dobro znati to rijei na njegovu/njezinu materinjem jeziku znae, ipak ostajui u ne znanju u pogledu onoga to one znae njemu/njoj, njihovog po sebnog, osobnog znaenja koje posjeduje neku vrstu subjektivne upletenosti. Subjekt je tu zasjenjen gospodarskim oznaiteljem bez znaenja:
15

JL s
U tom je smislu gospodarski oznaitelj besmislen.
TALOENJE SUBJEKTIVNOSTI: DIJALEKTIZIRANJE GOSPODARSKOG OZNAITELJA

Jedan od ciljeva analize jest "dijalektizirati" takve izolirane poj move, te rijei koje zaustavljaju tijek pacijentovih asocijacija, za mrzavaju subjekt - ili ga/je prije ponitavaju. "Dijalektizirati" je ovdje pojam koji L a c a n upotrebljava kako bi p o k a z a o da se na neki nain pokuava uvesti neto izvanjsko o v o m e S odnosno uspostaviti opozicija izmeu njega i drugog oznaitelja, S . Ako ovaj Sj m o e m o dovesti u neku vezu s d r u g i m oznaiteljem, onda se mijenja njegov status kao gospodarskog oznaitelja koji poko rava subjekt. Izgraen je most izmeu njega i drugog jezinog elementa i dogaa se gubitak:
l t 2

Metafora i taloenje subjektivnosti S S a

89

(Ovdje neu ulaziti u sloenosti "gubitka" objekta a; vidi sedmo poglavlje.) Jednostavno govorei, analizirani u svojim asocijacija ma vie ne zapinje na tom p o s e b n o m mjestu. N a k o n stalne borbe s j e d n i m te istim p o j m o m , koja je mogla trajati mjesecima, on po inje poputati. Za subjekt je stvoreno znaenje tog gospodarskog oznaitelja i subjekt je jo j e d n o m rascijepljen i z m e u znaenja i postojanja, postavi tek trenutano u kovanju veze i z m e u Sj S
S

-*

znaenje

postojanje

Stvaranje opozicije izmeu S i drugog oznaiteljskog elementa ono je to doputa poloaj subjekta. Uoimo ovdje opoziciju iz m e u subjekta koji je postao u izgradnji mosta izmeu S i S - u n e k o m smislu, du strelice i zaprijeenog ili otuenog subjekta znaenja: S (smjetenog na mjesto ispod crte). K a d a se pojavi, svaki je izolirani S besmislen. Za razliku od S(A), S, nije neizreciv. To nije neki tajnoviti, skriveni oznaitelj koji j e d n o g a dana napokon izranja iz dubina. To vrlo lako moe biti rije ili ime koje je analizirani u svom ivotu s v a k o d n e v n o upotrebljavao/la. No, on ipak insistira u podruju besmisla k a d a se pojavi u kontekstu za koji se ini da ukljuuje analiziranog, p r e m d a analizirani ne zna kako ili zato. Besmisao, n a r a v n o , moe dobiti i druge oblike: moe se pojaviti u neshvatljivom ne razgovijetnom izgovaranju rijei kojem se ne moe pripisati ni kakvo znaenje, jer nastali zvukovi ne sugeriraju nita ak ni na nain igre rijeima. U s v a k o m sluaju, Lacanovo naglaavanje vanosti b e s m i s l a p o v e z a n o je s analitikim ciljem dijalektiziranja oznaitelja koji, tijekom analitikog lijeenja, dolaze na vidjelo kao izolirani gos podarski oznaitelji. Autizam se m o e smatrati sluajem u ko j e m postoji samo jedan ili tek nekolicina gospodarskih oznaitelja koje je gotovo nemogue dijalektizirati. U neurozi v e i n o m postoji itav niz gospodarskih oznaitelja koji se pokazuju tijekom lijee nja i privlae nau panju kao mrtve toke ili svojevrsne slijepe ulice. Te slijepe ulice analiza nastoji uiniti prohodnima. Subjekt se pojavljuje u procesu raiavanja prepreke iz slijepe ulice,
t 2 16

90

LAKANOVSKI SUBJEKT

time stvarajui prolaz. U n e k o m smislu, subjekt je cijepanje te prepreke na dva razdvojena dijela: S i S (figura 6.5).
2

Figura 6.5

Do ovoga trenutka u raspravi sam pruio barem etiri odvojena naina razumijevanja onoga to psihoanaliza nastoji postii: to su dijalektizacija gospodarskih oznaitelja, taloenje subjektiv nosti, stvaranje nove metafore i subjektivizacija ili "preuzima nje" uzroka. itatelj koji se do sada ve upoznao s L a c a n o v o m sve polivalentnijom "algebrom" bez sumnje je spreman uti da je sve to j e d n a te ista stvar, odnosno da su to sve djelomini naini opisivanja istog osnovnog cilja. K a d a se gospodarski oznaitelj dijalektizira, dogaa se metaforizacija, subjekt se natalouje i za uzima novi poloaj s obzirom na uzrok. Sve to pripada procesu razdvajanja i dodatnog razdvajanja kojem Lacan govori kao prolaenju fantazme. U analizi neurotiara na kraju se radi razdvajanju. Pored svih, bilo psihosomatskih ili "isto" psihikih s i m p t o m a koje ne urotian, pokazuju, a proizlaze iz poistovjeenja s roditeljima, ro acima i tako dalje, te ih oito treba proraditi, velik dio rada s neurotiarima okree se oko dovretka razdvajanja. D o k Freud sugerira da se analiza, kada se dovoljno razvije, uvijek spotie nepremostivi "kamen kastracije", Lacan sugerira da razdvajanje moe odvesti subjekt preko te toke. Otuenje se moe nadmaiti subjektiviziranjem vlastite sudbine, stranog uzroka (udnje Dru gog) koja nas je donijela na svijet. Za razliku o d drugih utopijskih m o m e n a t a (npr. punog govora) koji su implicitno bili kritizirani u uobiajenim sluajevima "Lacana protiv L a c a n a " (kasnog Lacana nasuprot r a n o m Lacanu), Lacanovo se kasnije djelo, po svim mo jim saznanjima, nikada ne odrie utopijskog m o m e n t a ove vrste, ovog prelaenja s onu stranu kastracije. Zato predstavlja zaglavni k a m e n L a c a n o v a pobijanja ili nadmaivanja F r e u d a .
17 18

Trei dio LAKANOVSKI OBJEKT: LJUBAV, UDNJA,

JOUISSANCE

7. Objekt (a): uzrok udnje

Lacan je osjetio da je s objektom dao svoj najznaajniji doprinos psihoanalizi. U Lacanovu je opusu malo toliko opseno razrae nih pojmova, toliko znaajno revidiranih od pedesetih do sedam desetih, obraenih iz toliko razliitih perspektiva i malo ih zahti jeva toliko promjena u naim uobiajenim nainima razmiljanja udnji, prijenosu i znanosti. I malo pojmova ima toliko mnogo avatara u Lacanovu djelu: drugo, agalma, zlatni broj, frojdovska Stvar, realno, anomalija, uzrok udnje, viak jouissance, materi jalnost jezika, analitiareva udnja, logika konzistentnost, ud nja Drugog, varka/privid, izgubljeni objekt, i tako dalje. K a k o je razvoju toga pojma posveeno doslovno tisue stranica u Laca novu djelu, od kojih je veina jo neobjavljena, ne m o g u se niti nadati da u pruiti objanjenje objekta koje odgovarajue ra zjanjava ili pokriva sva Lacanova tumaenja. O s i m toga, m n o g e od njegovih elaboracija sadravaju algebarske, topoloke i logike formulacije koje bi zahtijevale opsean k o m e n t a r i veini itatelja ne bi bile jako zanimljive. D o k j a m i m studiju duljine knjige, ov dje u se ograniiti na ono to smatram n e k i m a od najistaknutijih aspekata ovog glavnog Lacanova doprinosa psihoanalizi.
1 2 3 4

Kako bih objasnio pojavljivanje subjekta i odgovarajue pro mjene u D r u g o m , u prethodnim sam poglavljima ove knjige bio prisiljen uvesti objekt a u nizu razliitih konteksta. Kao to se moe oekivati, Lacanovi pojmovi objekta i subjekta prolaze kroz istovremene revizije i Lacanovu teoriju ni u j e d n o m o d r e e n o m m o m e n t u nije mogue shvatiti bez uzimanja oba p o j m a u obzir. U treem sam poglavlju objektu govorio k a o ostatku simbo lizacije realnom (R ) koje preostaje, insistira i eksistira nakon simbolizacije ili njoj usprkos kao t r a u m a t s k o m uzroku i kao o n o m e to prekida glatko funkcioniranje zakona i automatsko od motavanje oznaiteljskog lanca. U petom s a m poglavlju objektu raspravljao kao posljednjem podsjetniku ili ostatku hipote2

94

LAKANOVSKI OBJEKT

tinog jedinstva majka-dijete, kojega se subjekt dri u fantazmi kako bi postigao osjeaj cjelovitosti, kao udnji Drugog, objektu jouissance, kao onom "dijelu" Majke to ga dijete nosi sa sobom u razdvajanju i kao s t r a n o m , sudbonosnom uzroku subjektove egzistencije kojim on/a m o r a postati ili ga subjektivizirati u ana lizi. U estom sam poglavlju objekt kao subjektovo postojanje i kao proizvod dijalektizacije gospodarskog oznaitelja ukratko spomenuo u kontekstu Freudova izgubljenog objekta. itateljev zadatak "istovremenog imanja na umu" svih tih na ina na koje se govori objektu nije bio lagan i n a d a m se da u to u ovom poglavlju djelomino ispraviti. Meutim, ba kao to u drugom dijelu ove knjige nije uvijek bilo mogue istodobno imati na u m u sve njegove formulacije koje se tiu subjekta, nije jedno stavno pomiriti ni sve njegove formulacije koje se tiu objekta. T o je, bez sumnje, dio onoga to taj pojam ini toliko plodnim za daljnje promiljanje, ali razbjenjuje sistematiara i smeta o n i m a koji su "znanstveno orijentirani". M o e li toliko jako polivalen tan pojam biti imalo vrijedan za konstituiranje psihoanalize k a o znaajnog diskursa, a kamoli kao znanosti? Odnos psihoanalize i znanosti obradit u u desetom poglavlju. Ovdje se vratimo nekoliko koraka unatrag i razmotrimo pojam objekta iz perspektive imaginarnog, simbolikog i realnog. To e n a m pruiti izvjestan pogled na razvoj Lacanove ideje objekta od tridesetih nadalje.

"Objektni
Imaginarni

odnosi"
objekti, imaginarni odnosi

Prvi imaginarni objekt je ego. Kao to s a m objasnio u p r v o m potpoglavlju etvrtog poglavlja, ego je imaginarni proizvod, kri stalizacija ili sedimentacija slika koje individuum ima svom vlastitom tijelu i slika samom sebi koje m u povratno pruaju drugi. Za razliku od F reuda, Lacan dri da ta kristalizacija ne ini instanciju, ve prije objekt. Taj objekt je poput drugih obje kata zaposjednut ili nabijen libidom i zato dojenev "vlastiti" ego nije n u n o vie zaposjednut nego drugi objekti (ili druga ega) iz dojeneva okruja. Kako je shvaen na ovoj imaginarnoj razini, objekt je ono p r e m a emu se libido u s m j e r a v a ili s ega se povla i, k a o to je to sluaj s objektima ljubavi k a o to ih nalazimo u F r e u d o v u djelu.
5

Objekt (a): uzrok udnje

95

Suprotstavljajui inherentno stranu i predmetoliku prirodu ega, L a c a n njemu ranih pedesetih govori kao d r u g o m {au tre na francuskom), odakle njegova, obino kurzivirana skraenica a za ego koja ukazuje na njegovu imaginarnost (u skladu s L a c a novim uobiajenim tipografskim konvencijama). Vlastiti se ego oznaava s a, a ego drugog s a'. T a k v e oznake osvjetljavaju njiho vu m e u s o b n u slinost. "Imaginarni odnosi" nisu iluzorni odnosi - odnosi koji zaista ne egzistiraju nego prije odnosi izmeu (vie) ega u kojima se sve odigrava s obzirom na tek j e d n u opoziciju: isto ili razliito. Oni ukljuuju druge ljude koje zbog razliitih razloga smatrate slinima sebi. To bi moglo biti zbog toga to vas dvoje vrlo slino izgledate, to ste slini po visini ili dobi, i tako dalje. U sluaju djeteta, to je najee dijete u obitelji, iroj obitelji, ili krugu prija telja, koje m u najvie nalikuje s obzirom na visinu, dob, interese i sposobnosti i koje stoji u slinom odnosu prema roditeljskoj figuri ili autoritetu (figura 7.1). Odreivanje toga tko je slian, a tko nije stoga sadrava i simbolike sastavnice .
6

Figura 7.1 Dvoje brae u istom poloaju s obzirom na jednu i istu roditeljsku figuru
roditeljska figura

Dvoje djece u istom poloaju s obzirom na dvije razliite roditeljske figure

roditeljska figura roditeljska figura'

X
<

X
'

I
a <

X
a'

ISTO (LJUBAV), RAZLIITO (MRNJA)

Odgovarajui osnovnoj imaginarnoj opoziciji istog i razliitog, ima ginarni su odnosi obiljeeni dvama glavnim svojstvima: ljubavlju (poistovjeenjem) i mrnjom (suparnitvom). Ako je drugi/a kao ja, volim ga/je i s njim/njom se poistovjeujem, njegove/njezine radosti i boli osjeam kao svoje vlastite. U sluaju istovjetnih blizanaca esto se moe vidjeti da jedan blizanac zaposjeda ego drugog blizanca go tovo jednako snano kao i svoj. Premda nesumnjivo u manjoj mjeri, ovo je istinito i za mnoge blisko povezane obitelji u kojima meu djecom postoji visok stupanj solidarnosti. U takvim sluajevima primjeujemo uvijek toliko rijetku implementaciju biblijske zapo vijedi da blinjega volimo kao sama sebe. Ako volim svoje sebstvo, drugo sebstvo koje je poput mene jednako je vrijedno ljubavi.

96

LAKANOVSKI OBJEKT

To u nekom smislu objanjava i drugu stranu tako bliskog poistovjeenja: napetost koju stvara la petite difference. Bilo zahva ljujui drugaijem roditeljskom tretmanu, bilo zahvaljujui pro mjenama u izgledu tijekom v r e m e n a , razlika se neizbjeno uvlai i meu najistovjetnije blizance, a to je veza na poetku bliskija, to je vjerojatnije da e bijes zbog siunih razlika biti jo vei. Bratsko suparnitvo najpoznatiji je primjer imaginarnih od nosa koji sadravaju mrnju. D o k vrlo mala djeca obino ne do vode u pitanje svoju podreenost roditeljima - opaajui jasnu razliku izmeu roditelja i sebe - redovito se za poloaj i status od vrlo njene dobi natjeu s b r a o m . Djeca veinom smatraju da njihova braa pripadaju istoj kategoriji kao i ona sama i zato ne mogu podnijeti da roditelji pretjerano povlateno tretiraju bilo koga osim njih samih, dvostruke standarde i tako dalje. Poinju mrziti svoju brau jer im oduzimaju njihovo posebno mjesto u obitelji, kradui im panju i bolje od njih izvodei neke aktivnosti koje roditelji cijene. Ista se vrsta suparnitva v r e m e n o m obino protegne na djecu iz razreda, roake, prijatelje iz susjedstva, i tako dalje. U takvim se odnosima suparnitvo vrlo esto vrti oko statusnih simbola i sadrava svakovrsne druge simbolike i je zine elemente. Ono to odlikuje takve odnose jest to to se dvije strane vide manje ili vie ravnopravnima - bez obzira na male dobne razlike, prosjeke ocjena, drutveni uspjeh, i tako dalje - i vrlo se lako mogu zamisliti na mjestu one druge, a iz takvih uspo redbi izrastaju suparnitvo i ljubomora. Oni koje smatramo slinima sebi veinom stoje u slinom od nosu s D r u g i m kao i mi. A budui da D r u g o poopuje - od naih roditelja do a k a d e m s k o g Drugog, zakona, religije, Boga, tradicije, i tako dalje - imaginarni odnosi nisu s a m o odnosi karakteristi ni za rano djetinjstvo koje nekako s v r e m e n o m prerastemo. Oni ostaju vani itavih naih ivota. O d poetka do sredine pedesetih, lakanovski objekt je drugi, a i u Lacanovu djelu na vidiku n e m a d r u g o g objekta. Tek sa Se m i n a r o m VII gdje istrauje das Ding, S e m i n a r o m VIII u kojem izolira agalma iz Platonove Gozbe i S e m i n a r o m IX Lacan poinje konceptualizirati potpuno drugaiju vrstu objekta: realni objekt, uzrok udnje. O d tada nadalje, Lacan gotovo sav svoj interes po sveuje o v o m posljednjem, ali ni u kojem smislu ne umanjuje va nost objekta smjetenog na imaginarnoj razini. Razmotrimo, na primjer, analitiki postav. U analizi (osobito na poetku), analizirani analitiara doiv ljava k a o z a m j e n u za imaginarnog drugog. T o se vidi po tome

Objekt (a): uzrok udnje

97

to se analizirani p o k u a v a poistovjetiti s analitiarem koji je kao analizirani, koji je isti kao analizirani s obzirom na razinu kulture, interese, psihoanalitiku orijentaciju, religiju, ili bilo to drugo. U mojoj je vlastitoj praksi posve uobiajeno da analizirani unutar dvije ili tri sesije s p o m e n u da na naim policama ima m o iste knjige, time pokazujui da su nai interesi i gledita isti. Taj pokuaj pronalaenja slinosti, poistovjeenja sa m n o m kao s drugim, u poetku moe potaknuti ljubav, ali na kraju dovodi do suparnitva: analizirani me na poetku moe smatrati slinim sebi, ali ga/je se tada navodi na traenje podruja u kojima je razliit/a, odnosno superioran/na ili inferioran/na. Ta razina suparnitva je razina na koju L a c a n smjeta ono to veina amerikih analitiara naziva "protuprijenosom": to je razina na kojoj se analitiar uplie u istu igru usporeivanja sa svojim analiziranima, odmjeravajui njihov diskurs s obzirom na vlastiti. "Jesu li u svojem razumijevanju onoga to se dogaa ov dje u analitikom postavu ili drugdje ispred m e n e ili iza mene? Jesu li podloni mojim eljama? I m a m li kontrolu n a d situacijom? I m a m li prednost? Kako to da mi ova osoba ide na ivce i uzro kuje moje nezadovoljstvo s a m i m sobom?" Lacan ne smatra da protuprijenosni osjeaji ne postoje, nego da se uvijek i neizbjeno nalaze na imaginarnoj razini i analitiar ih zbog toga mora osta viti po strani. Njih se ne smije otkriti analiziranome jer to njega i analitiara postavlja na istu razinu kao uzajamne imaginarne druge, sposobne za sline osjeaje, blokade, nesigurnosti, i tako dalje. Takvo postavljanje sprjeava analiziranoga u davanju neke Druge uloge analitiaru. Drugo kao objekt, simboliki odnosi

Sve ovo usmjereno je na neku drugu osobu - ali najvie od svega na pretpovijesnu, nezaboravnu drugu osobu kojoj nitko kasnije nije ravan. Freud, SE I, str. 239. Simboliki odnosi su oni s D r u g i m kao j e z i k o m , znanjem, zako n o m , karijerom, akademijom, autoritetom, moralnou, idealima, i tako dalje, te s objektima koje odreuje (snanije reeno: koje zahtijeva) Drugo: s ocjenama, diplomama, u s p j e h o m , b r a k o m , djecom svim stvarima koje se u neurozi obino ve\i uz tjeskobu. M e u t i m , u analitikom je postavu na razini simbolikih odnosa jedini zaista vaan "objekt" (ako se slobodno m o e tako nazvati) analitiar kao Drugo, kao avatar ili predstavnik D r u g o g .
7

98

LAKANOVSKI OBJEKT

U Lacanovu dvostrukom modelu analitikog postava (ima ginarnom i simbolikom) karakteristinom za njegovo djelo od ranih do srednjih pedesetih, cilj analiziranja neurotiara je iz simbolikih odnosa ukloniti smetnje koje stvaraju imaginarni odnosi, drugim rijeima, maknuti s puta imaginarne interese i suoiti analiziranog s njegovim/njenim problemima s Drugim kao takvim. Na primjer, u sluaju heteroseksualnih neurotiara to, izmeu ostalog, uglavnom ukljuuje proradu i rasprivanje ima ginarnih poistovjeenja s pripadnicima istog spola (figura 7.2). Figura 7.2 Subjekt

ego

ego'

Subjekt

ego'

Drugo

ego

Drugo

U ovoj ranoj fazi Lacanova djela, subjekt se sastoji od poloaja usvojenog s obzirom na ovo Drugo, od simptomatinog poloaja u kojem nastoji zadrati "pravi" r a z m a k od Drugog, nikada pot puno ne udovoljavajui zahtjevima Drugog, ali m u ih nikada po sve ne uskraujui, nikada ne dolazei preblizu postizanja ciljeva koje Drugo javno obznanjuje, ali nikada ne ostajui ni predaleko od njihova postizanja. Analizirani svoje analitiare esto stavljaju u poloaj Drugog. Lacan to formulira govorei da analizirani analitiara smatra su bjektom za kojega se pretpostavlja da zna: da zna emu se radi k a d a se pojave psiholoke potekoe, k a d a se pojave simptomi, i tako dalje. U zapadnim se drutvima esto pretpostavlja da ana litiari imaju takvo znanje, to misle ak i ljudi koji se nikada u ivotu nisu posavjetovali s analitiarem. T a pretpostavka ima veze s drutvenom funkcijom psihoanalize u nekim dijelovima dananjeg svijeta. M e u t i m , problem se pojavljuje ako analitiar pristaje igrati ulogu subjekta za kojega se pretpostavlja da zna i upada u zamku vjerovanja da zaista zna ono to se n i k a d a ne moe znati una prijed, nego s a m o konstruirati tijekom analize. Analitiar time otklizava u laan osjeaj gospodarenja - to stvara imaginarni odnos s analiziranim. Analiza je preuzela nekadanju ulogu ispo vijedi za jedne i molitve/iskupljenja za d r u g e , postavljajui anali-

Objekt (a): uzrok udnje

99

tiara na bogoliki poloaj sveznajueg D r u g o g koji je prikladan za prosuivanje svih pitanja normalnog i nenormalnog, ispravnog i pogrenog, dobrog i loeg. Lacan u j e d n o m trenutku kao izvor prijenosa identificira pretpostavku analiziranog da analitiar posjeduje stanovitu zalihu znanja njegovu/njezinu simptomu, udnji, fantazmi i uitku (projekcija znanja na drugog izaziva lju bav, prijenosnu ljubav). Ali, p r e m d a svi ti imbenici analitiara predodreuju za ulogu Drugog, on/a ne smije upasti u zamku tu maenja s tog poloaja. Freud je, naravno, na poetku uinio upravo to: godinama je svojim analiziranima objanjavao svoje teorije nesvjesnom, po tiskivanju, simptomskoj tvorbi, i tako dalje, na temelju toga tu maei ono to su mu rekli i nastojei od njih dobiti izraz slaganja ili vjerovanja. Na svu sreu, nije se previe zabrinjavao ako taj izraz nije dolazio i postupno je napustio .pristup objanjavanja svega to je mislio - svojeg itavog naina razumijevanja situa cije - svojim analiziranima. Jer usvajanje teorije u analitikom postavu analiziranog vrlo e vjerojatno dovesti do traenja nai na njenog pobijanja, do smiljanja bolje teorije od analitiareve (kao to je to uinila mesareva ena kojoj je Freud raspravljao u Tumaenju snova, koja je tvrdila da je sanjala san koji je pobijao Freudovu teoriju svakog sna k a o ispunjenja e l j e ) . Analitiara se time uklanja s poloaja subjekta za kojega se pretpostavlja da zna i umjesto toga mu/joj se daje uloga obine osobe sline ana liziranom, koja nije uvijek u pravu i koja na kraju moe ispasti gluplja od analiziranog.
8 9 10

To ne znai da analitiar po svaku cijenu mora ostati u polo aju subjekta za kojega se pretpostavlja da zna posve suprotno. Ali, eksplicitno se ponaajui k a o da je takav subjekt kod anali ziranog obino izaziva imaginarne odnose suparnitva, najgore mogue odnose izmeu analitiara i analiziranog. To je klopka broj jedan. Klopka broj dva: ako analitiari vjeruju da zaista po sjeduju to pretpostavljeno znanje, primorani su tumaiti k a o da predaju s propovjedaonice, pruajui tumaenja koja mogu imati malo, ako i imalo blagotvornog djelovanja na njihove analizirane i slue samo tome da ove posljednje uine jo ovisnijima svo jim analitiarima. Jer, odgovarajui na zahtjev analiziranog za savjetom i tumaenjem, za " r a z u m i j e v a n j e m " njegovih/njezinih s i m p t o m a , analitiar daje ono to ima ("znanje") umjesto onoga to n e m a (manjak, drugim rijeima, udnju), te ohrabruje ana liziranog na zahtjev, umjesto na udnju, na ostajanje o t u e n i m , umjesto na razdvajanje.

100

LAKANOVSKI OBJEKT

Umjesto smatranja sebe predstavnikom znanja u analiti kom postavu, analitiar predstavnikom znanja mora smatrati nesvjesno analiziranoga. Analitiar za konani autoritet, Drugo, subjekt za kojega se pretpostavlja da zna mora uzeti nesvjesno - kada ono govori ili se manifestira kroz prekide, o m a k e , ne razgovijetan govor analiziranoga, eprtljave radnje, zaboravljene sastanke, pogrene novane iznose. Meutim, analizirani analitiaru na poetku ipak daje ulo gu Drugog kao zahtjeva, drugim rijeima (obino roditeljskog) Drugog kojem je analizirani uvijek upuivao svoje zahtjeve za znanjem, pomoi, njegom, priznanjem, panjom, privrenou, odobravanjem i neodobravanjem. Prema Lacanu, svi se takvi za htjevi svode na jednu te istu stvar: zahtjev za ljubavlju. Iznad i s onu stranu svih posebnih zahtjeva koje netko formulira, ono to trai uvijek je ljubav.
11 12

Budui da neuroza analiziranoga ukazuje na "neodgovarajuu majinsku skrb", neki analitiari (ukljuujui, na primjer, Winnicotta) vjeruju da je analitiareva dunost igrati za analiziranog ulogu majke. P r e m a njima, analitiar mora pokuati biti "dovolj no dobra majka", iskupljujui se za neodgovarajuu panju, odo bravanje, neodobravanje, ljubav i disciplinu koje je analizirani primao odrastajui. Analitiar mora biti savreni objekt ljubavi, ni onaj koji gui, niti odsutan. P r e m a Lacanu, problem je u tome to to analiziranoga ini jo ovisnijim analitiaru, a udnja ana liziranoga (kako je izraena u njegovoj/njezinoj fantazmi) poinje se potpuno okretati oko analitiareva zahtjeva (S 0 D) - za tim da analiziranome bude bolje, da sanja, sanjari, razmilja ili bilo to drugo to od njega zahtijeva analitiar ili to analizirani misli da analitiar zahtijeva. Analitiari svojim analiziranima uvijek postavljaju neke za htjeve koji se odnose na vrijeme sastanaka, uestalost seansi, plaanje i govorenje (na primjer, zahtijevajui od analiziranog da kae to god mu padne na p a m e t ) , ali kada analitiar ima ulogu roditeljskog Drugog, takvi se zahtjevi itaju kao znakovi ljubavi koji onda potiu zahtjeve analiziranog, fiksirajui ga/je na j e d a n objekt ljubavi. Jer, ljubav (korelativna sa zahtjevom) ima o b j e k t . K a d a Freud govori "izboru objekta", to ima veze sa subjektovim ponavljanim zahtjevom za istim tipom ljubavnog objekta ili za istom vrstom odnosa s l j u b a v n i m objektom. A kada L a c a n u svojem ranom djelu govori objektima "udnje" ili "u udnji" (vidi osobito Seminar VI), takvi su objekti oito ljubavni
13

Objekt (a): uzrok udnje

101

objekti, drugim rijeima, objekti kojima subjekt upuuje svoj za htjev za ljubavlju. zahtjev objekt > Od ranih do srednjih pedesetih, Lacan analizu zamilja k a o da ukljuuje postupno rasprivanje imaginarnih odnosa analizi ranoga i postupno usredotoenje na njegove/njezine simbolike odnose, odnosno na njegove/njezine odnose s D r u g i m . U toj fazi njegove teorije analiza se na kraju sastoji od "ispravljanja" subjektova poloaja s obzirom na Drugo, Drugo koje nije utjelovljeno u analitiaru. Lacan u to vrijeme vjeruje da takvo repozicioniranje uzrokuje neku vrstu prave udnje, slobodne od dominacije Dru gog. M e u t i m , Lacan kasnije uvia da analiza provedena na toj razini ne ide dovoljno daleko u konstituiranju subjekta kao ud nje i ostavlja ga/je zaglavljenog/u na razirn zahtjeva, ovisnog/u zahtjevu Drugog. V e u S e m i n a r u I Lacan D r u g o g (kao jezik, tra diciju, itd.) smjeta izmeu analitiara i analiziranog, ali t a m o se nigdje tono ne odreuje analitiareva eks-centrina uloga. Sve to Lacan u toj fazi naglaava jest odnos analiziranog s D r u g i m , a k a o to s m o vidjeli, ako analitiar zaista ne napusti ulogu D r u g o g ili je se ne odrekne zauzimajui neki drugi poloaj, analizirani ostaje zaglavljen ili u kripcu na razini zahtjeva, ovisan zahtje vu Drugog, nesposoban za istinsku udnju. U ispitivanju razliitih uloga analitiara kao objekta analizi ranog - drugog ( a ) ili D r u g o g (A) - vidjeli smo da analitiar mora izbjei klopke imaginarnog (razmiljanje sebi kao n e k o m e tko je slian analiziranome, koliko god to u mnogim v i d o v i m a moglo biti istinito) i ne smije tumaiti s poloaja sveznajueg D r u g o g . K a m o da se tada analitiar smjesti? A k o analitiar ne smije biti ni imaginarni suparnik niti predstavnik Drugog, k a k v a m u vrsta objekta preostaje biti? Koja m u uloga preostaje? Koju ulogu ana litiar igra u psihikoj ekonomiji analiziranog? L a c a n o v a razrada prirode udnje doputa m u odgovoriti na ta pitanja. Prijeimo o d m a h na njegove zakljuke koji se odnose na udnju.
14

102

LAKANOVSKI OBJEKT

Realni objekti, susreti s realnim udnja nije ni tenja za zadovoljenjem niti zahtjev za lju bavlju, nego razlika koja proizlazi iz oduzimanja prvog od drugog - sam fenomen njihovog cijepanja. Lacan, Ecrits, str. 287 Je te demande de refuser ce que je t'offre parce que ce n'est pas ca! Lacan
15

Samo zato to ljudi od tebe neto trae ne znai da je to ono to zaista ele da im da. Lacan, Seminar XIII, 23. oujka 1966.
16

udnja, strogo uzevi, nema objekt. udnja je po svojoj biti stalna potraga za neim drugim i ne postoji odredljiv objekt koji je spo soban zadovoljiti je, drugim rijeima: ugasiti. udnja je u osnovi uhvaena u dijalektiko kretanje jednog oznaitelja prema slje deem i dijametralno je suprotna fiksaciji. Ne trai zadovoljenje, ve prije svoje nastavljanje i jaanje: jo udnje, vie udnje! eli samo nastaviti udjeti. P r e m a Lacanu, udnja zato nije sve ono to se pod tim i m e n o m podrazumijeva u s v a k o d n e v n o m govoru jer je strogo razliita od zahtjeva. Jedini objekt upleten u udnju jest onaj objekt koji uzrokuje udnju (ako njemu jo uvijek m o e m o govoriti kao objektu). udnja n e m a "objekt" kao t a k a v . Ima uzrok, uzrok koji je dono si u postojanje, koji Lacan naziva objektom (a), u z r o k o m udnje. Zagraivanje ili stavljanje objekta u zagrade koje se najjasnije vidjelo u L a c a n o v u pogovoru "Seminaru ' U k r a d e n o m pismu'" iz 1966. (koji se jednostavno zove "Niz") - znak je objektova pre mjetanja iz imaginarnog registra u realno: L a c a n vie ne pie objekt (tako da je "a" u kurzivu), ve objekt (a). Govorei uzro ku, bez sumnje je na mnogo naina varljivo a k i zadrati pojam "objekt", ali zadravajui pojam i mijenjajui m u znaenje, Lacan u n e k o m smislu eli imati prvenstvo u raspravi o n o m e to se u psihoanalitikoj teoriji uobiajenije naziva " o b j e k t o m " , implicitno sugerirajui da je to tek od sekundarne v a n o s t i . Objekt (a) kao uzrok udnje izaziva u d n j u : odgovoran je za pojavljivanje udnje, za osobiti oblik koji ta udnja dobiva, te za njezin intenzitet. Shematski nacrtano, i m a m o :
17 18

Objekt (a): uzrok udnje

103

uzrok udnja metonimijsko klizanje od jednog objekta do > drugog

19

Vratimo se na t r e n u t a k malo unatrag.. O n o to pobuuje udnju u djetetu jest udnja Drugog, ne zahtjev Drugog, ne ak ni ud nja Drugog za o v o m ili o n o m pojedinom stvari ili osobom. Kako se udnja D r u g o g sputa na odreene p r e d m e t e ili ljude, tako usmjerava djetetovu udnju, ali je ne uzrokuje. udnju u djetetu izaziva udnja D r u g o g k a o ista udnost koja se manifestira u pogledu D r u g o g u nekoga/neto, ali je o d tog nekog/neeg i ra zliita. Na primjer, djetetovu udnju ne pobuuje toliko gledani predmet, koliko s a m o gledanje, udnja koja se manifestira u sa m o m inu gledanja. Pored razliitih kvaliteta ili atributa koje analizirani svojim analitiarima spominju kao kvalitete koje imaju ulogu u njihovu "izboru objekta" boju kose, oiju, i tako d a l j e - analizirani esto priaju n e e m to je m n o g o tee shvatiti ili to izrei: odreeni nain na koji m u k a r a c gleda enu za tu enu m o e saimati sve to ona zapravo eli na mukarcu. (Ne ono to o n a kae da eli na mukarcu, pribjegavajui tipinom a m e r i k o m diskursu po trebama: "Ja trebam privrenost, potporu, ohrabrenje". Jer, sve to je svjesni govor ega: zaista i istinski, diskurs Drugog, drutve nog amerikog Drugog.) Ono to zaista uzrokuje njenu udnju, u njoj potiui udnju koju ne mogu ugasiti ni sve divne kvalitete koje brani ego (brian mukarac, dobar otac koji moe puno pru iti, itd.) moe biti taj poseban nain gledanja, drzak, netremian pogled - da iskoristim jedan primjer. Pogled koji uzrokuje ud nju ono je to za nju odreuje ono to je F r e u d nazivao "izborom objekta", a to u ja nazivati odabirom partnera. Jer, taj pogled, kao to se nalazi u svijetu, povezan je s n e k i m : s "pojedincem". Tog pojedinca subjekt usvaja kao partnera u nadi da e ostati u neposrednoj blizini pogleda koji nadahnjuje udnju.
-

objekt kao uzrok udnja partner > zagledanost/pogled (a) S glas (a) Ali, u usporedbi s uzrokom, partner zapravo (sa svim svojim in dividualnim odlikama, slabostima, prepoznatljivim kvalitetama) za udnju ipak ima malo ili nimalo vrijednosti. e n a kod svojeg partnera moe biti zainteresirana za malo toga o s i m za njegovu sposobnost da je na odreeni nain gleda. A k o on to zahvaljujui preokretu u njihovu odnosu vie ne moe, ona e krenuti dalje,

104

LAKANOVSKI OBJEKT

nastojei se s odreenim tipom pogleda ponovno postaviti u odnos koji izaziva udnju. U sluaju nekih m u k a r a c a najvaniji je enin glas. Njihovu udnju ne pobuuje toliko o n o to ona govori koliko nain na koji ona to govori, ton i boja njezina glasa. Kada mukarac pronae nekoga iji glas udnju izraava uvelike na isti nain na koji je to inio glas, na primjer, njegove majke, on se moe suprotstaviti javnom mnijenju, drutvenom pritisku i konvencionalnom mora lu, naputajui svoju potragu za enom sa svim kvalitetama za koje je mislio da ih trai. Ne nuno zbog ljubavi, k a o to se obino misli, nego zbog ud nje kako bi mogao zadrati poloaj kao subjekt udnje. Primijetimo da ova dva do sada dana primjera objekta (a) jesu primjeri udnje Drugog kako se manifestira u glasu i pogledu, od kojih se niti jedno ne moe odraavati u zrcalu: ne moete ih vidjeti per se, nemaju zrcalnih slika i izuzetno ih je teko simbo lizirati ili formalizirati. Oni pripadaju registru koji Lacan zove "realno" i odupiru se uobraziljizaciji i simbolizaciji. Ipak su blisko povezani sa subjektovim odluujuim doivljajima uitka i boli, uzbuenja i razoaranja, oduevljenja i uasa. Odolijevaju ana litikom djelovanju - koje ukljuuje govor, verbaliziranje stvari, nastojanje iskazivanja, izgovaranja p r o b l e m a - i povezani su s jouissance koja odreuje samo subjektovo bie. Realno je po svojoj biti ono to odolijeva simbolizaciji, a zato odolijeva i dijalektizaciji karakteristinoj za simboliki poredak u kojem se jedna stvar moe zamijeniti za drugu. Nije sve zamjenjivo, neke stvari nisu zamjenjive j e d n o s t a v n o zbog toga to se ne mogu "signiferizirati". Ne moe ih se nai drugdje, imaju Stvaroliku kakvou, zahtijevajui da im se subjekt stalno iznova vraa. Izazov to ga prihvaa lakanovska psihoanaliza jest izazov pronalaenja naina na koje je mogue pogoditi realno, p o r e m e titi ponavljanje koje ono izaziva, dijalektizirati izoliranu Stvar i poremetiti fundamentalnu fantazmu u kojoj subjekt samoga/u sebe konstituira s obzirom na uzrok.

Izgubljeni

objekti

Lacan eksplicitno priznaje svoj dug nizu psihoanalitiara koji su mu pomogli na njegovu putu do p o j m a objekta (a): Karlu A b r a h a m u , Melanie Klein ("djelomini objekti"), Donaldu Winnicottu ("prijelazni o b j e k t i " ) . Meutim, j a s n o je da se za svoje formuli20

Objekt (a): uzrok udnje

105

ranje ideje "izgubljenog objekta" najvie zaduio kod Freuda. M e utim, kao to je esto sluaj, Lacanov "izgubljeni objekt" daleko nadilazi sve to se "nalazi" u Freudovu djelu. Ispitano u kontek stu, Freud nikada ne tvrdi da su objekti neumoljivo ili nepoprav ljivo izgubljeni, ili da "ponovno otkrie" ili "ponovno pronalaenje" objekta pretpostavlja neki objekt koji je uvijek ve izgubljen. R a z m o t r i m o , na primjer, to Freud kae u "Negaciji": Iskustvo nas je nauilo da nije vano samo da je neka stvar [ein Ding] (neki objekt koji donosi zadovoljenje) "dobra" - time zasluujui uno enje u ego - nego i da bude tamo u izvanjskom svijetu, spremna da se za njom posegne kada je potrebna. Kako bismo razumjeli ovaj ko rak naprijed [od jednostavnog suda koji pripisuje kvalitetu "dobra" ili "loa" do suda egzistenciji], moramo se sjetiti da sve reprezenta cije [mentalne slike] potjeu od opaaja i da su njihova ponavljanja. Na poetku samo postojanje reprezentacije, dakle, jami realitet [eg zistenciju u izvanjskom svijetu] onoga to"se reprezentira [zamilja ili predoava]. Opozicija izmeu subjektivnog i objektivnog ne posto ji otprve. Ona se tek konstituira injenicom da miljenje po drugi put moe uiniti prisutnim neto to je jednom bilo opaeno, reproduci rajui to u reprezentaciji iako izvanjski objekt vie ne mora biti pri sutan. Zato prvi i najneposredniji cilj provjere realnosti nije pronai neki objekt u realnom opaanju koji bi odgovarao onome to je repre zentirano [u mislima], nego ponovno pronai takav objekt uvjeriti se da je jo uvijek tamo [...] Bitna pretpostavka za ustanovljenje pro vjere realnosti oito je ta da e objekti ve biti izgubljeni, to je neka da pruilo realno zadovoljenje (SE XIX, str. 237-238). Freud ovdje ne tvrdi da je objekt, po samoj svojoj prirodi, izgu bljen u bilo kojem apsolutnom smislu. Objekt je susretnut na poetku, a dijete ga nije aktivno trailo jer sve do v r e m e n a na kon takvog susreta dijete i ne moe traiti objekt. Kasnije se u misli priziva sjeanje na doivljaj zadovoljenja (reaktivira se ili takorei ponovno libidno zaposjeda), pa se zadovoljenje moe ili halucinirati (primarni proces) ili traiti u "izvanjskom" svijetu (sekundarni proces). Dakle, n e m a poetnog Objektfindung, nego s a m o Wiederzufindung, n e m a hotiminog pronalaenja objekta, nego samo ponovnog pronalaenja objekta u "izvanjskom" svije tu koji odgovara neijem sjeanju na doivljaj zadovoljenja koje se jednom bilo dogodilo (). Za razliku od toga, ivotinje su navedene na pronalaenje onoga na ije ih traenje upuuje in s t i n k t (kao svojevrsno utisnuto, prethodno zapisano, ifrirano znanje). U nedostatku takvog uroenog znanja o n o m e to e im donijeti zadovoljenje, ljudi to najprije moraju susresti p u k o m
21

106

LAKANOVSKI OBJEKT

sreom i tek onda mogu poeti djelovati u smjeru ponavljanja za dovoljavajueg doivljaja. Slino, kada Freud u Tri eseja teoriji seksualnosti kae da je "pronalaenje nekog objekta zapravo njegovo ponovno pronalae nje" (SE VII, str. 222), upuuje na injenicu da nakon perioda latencije objektni izbor ponavlja djetetov prvi objektni izbor: grudi. Objekt koji je susretnut n a poetku i ovdje se iznova pronalazi u n e k o m kasnijem v r e m e n s k o m trenutku. Meutim, Freudov je jezik vrlo sugestivan, a L a c a n (kao to sam kae u Seminaru VII, str. 58) prua neku vrstu talmudskog itanja Freudovih tekstova, pridajui vie vanosti slovu teksta nego njegovu posve oitom znaenju. Strogo uzevi, ako objekt nikada nije bio pronaen, to je moda zbog toga to je on bitno fantazmatske prirode i ne odgovara upamenom doivljaju zado voljenja. Takvog objekta nikada nije ni bilo: "izgubljeni objekt" nikada nije bio. On se tek n a k n a d n o konstituirao k a o izgubljen, a subjekt ga ne moe pronai nigdje drugdje osim u fantazmi ili u snovima. Koristei se Freudovim tekstom kao o d s k o n o m da skom, objekt se moe smatrati uvijek ve i z g u b l j e n i m . Izgubljeni bismo objekt mogli objasniti na jo jedan nain. Grudi se tijekom prvog doivljaja zadovoljenja uope jo nisu kon stituirale kao objekt, a jo manje kao objekt koji nije dio dojeneva tijela i koji uvelike nadilazi dojenevu kontrolu. Konstituirale su se tek n a k n a d n o , nakon dojenevih brojnih uzaludnih poku aja ponavljanja prvog doivljaja zadovoljenja kada majka nije prisutna ili odbija podojiti dijete. Odsutnost grudi, a zbog toga i neuspjeh postizanja zadovoljenja, ono je to dovodi do njihova konstituiranja u objekt kao takav, objekt razdvojen o d djeteta, koji ono ne kontrolira. Kada su se j e d n o m konstituirale (simbo lizirale, p r e m d a dijete jo uvijek moe i ne moi govoriti na dru gima razumljiv nain), dijete grudi vie nikada ne moe ponovno pronai o n a k v e k a k v e ih je doivjelo prvi put: nerazdvojene od svojih usana, jezika i usta, od svojega sebstva. K a d a je objekt jed n o m konstituiran, nikada se vie ne moe p o n o v n o doivjeti "pra tanje" u kojem n e m a razlike izmeu dojeneta i grudi, ili izmeu subjekta i objekta (jer subjekt postaje samo kada se manjak grudi konstituira kao objekt, te kao odnos prema t o m e objektu), a zato se ni zadovoljenje prvog puta nikada ne moe p o n o v i t i . Zauvijek je izgubljena jedna vrsta nevinosti, a kasnije p r o n a e n e , zaista postojee grudi, nikada nisu posve "". Objekt (a) je preostatak tog procesa konstitu iranja objekta, otpadak koji izmie zahvatu
22 23

Objekt (a): uzrok udnje

24

107

simbolizacije. To je podsjetnik na to da postoji neto drugo, ne to moda izgubljeno, to moda tek treba pronai. Upravo to je o n o to sam objektu (a) rekao u petom poglav lju: to je ostatak izgubljenog hipotetinog jedinstva majka-dijete ili podsjetnik na njega.

Frojdovska

Stvar

Drugi aspekti l a k a n o v s k o g objekta iz Freudova su djela "izvede ni" na slian nain. L a c a n das Ding (Stvari) koju s m o ve susreli u prethodno citiranom o d l o m k u iz "Negacije" opirno raspravlja u Seminaru VII na temelju Freudova djela "Projekt za znanstvenu psihologiju". Freud t a m o Stvar opisuje u p o j m o v i m a neurona, kao ono to je nepromjenjivo u, recimo, dojenevim razliitim opaajima grudi: jedan n e u r o n ("neuron a", kako se n j e m u sretno go vori u F reudovu rukopisu) u "neuronskom k o m p l e k s u " odgovara "stalnom dijelu opaajnog kompleksa" (SE I, str. 328). Ono to je promjenjivo ("neuron 6") povezuje se s drugim n e u r o n i m a (mjesto sjeanja na druge posebne opaaje) izmeu njih uspostavljajui veze. U Lacanovu "prijevodu" Freudovih neurona kao oznaitelja, te takozvanih utiranja puta (Bahnungen, prodora) izmeu njih k a o artikulacija ili veza izmeu oznaitelja (Seminar VII, str. 39), pronalazimo neto (neuron a) to ostaje izolirano ili odsjeeno od ostatka oznaiteljskog lanca, premda oznaiteljski lanac oko toga nuno krui: Stvar, alias objekt (a). Freud svoj opis proiruje na drugog: blisko ljudsko bie, blisko stvorenje ili blinjeg (Nebenmensch) koji se prvi brine za dojene u njegovu b e s p o m o n o m stanju. "Kompleks blinjega dijeli se na dva dijela. Jedan od njih ostavlja dojam stalne strukture i ostaje koherentna 'stvar'" (SE I, str. 331). A k o taj stalni dio ostaje odsje en od asocijativnih veza s drugim neuronima drugim rijeima, oznaiteljima Lacan svoj "prijevod" moe nastaviti kako slijedi: " D a s Ding je od poetka ono to nazivam n e o z n a e n i m [ili onim to je s-onu-stranu-oznaenog: hors-signifie]. Subjekt odrava od stojanje od ovog neoznaenog i od afektivnog o d n o s a p r e m a nje mu, konstituirajui se u tipu odnosa, obiljeenog p r a a f e k t o m , koji je tu prije svakog i svog potiskivanja" (Seminar V I I , str. 54). Das Ding se ovdje pojavljuje kao neoznaeni i neoznaivi objekt unutar Drugog (ili "kompleksa Drugog") u D r u g o m , a ipak preko Drugog ili s onu stranu D r u g o g . To je objekt od kojeg subjekt dri odstojanje, ne dolazei preblizu, ali ne ostajui niti
25

108

LAKANOVSKI OBJEKT

predaleko. Subjekt postaje kao obrana od njega, od s njim pove zanog pradoivljaja uitka/boli. Subjektov odnos p r e m a njemu obiljeen je praafektom, bilo da je to kao u histeriji odvratnost, gaenje ili averzija, ili k a o u opsesiji osjeaj savladanosti ili poraenosti koji dovodi do izbjegavanja. Zaista, ti razliiti "praafekti", prapoloaji usvojeni s obzirom na "stvar" (objekt a) koju dojene susree u svojim o d n o s i m a s blinjim (roditeljskim Dru gim), sainjavaju strukturalni dijagnostiki kriterij za razlikova nje histerije od opsesije. Osobito u Freudovim pismima Fliessu vidimo da se histerija odreuje kao posebna vrsta afektivnog od govora neugode ili gaenja na seksualno nabijen "prasusret" s drugom osobom, dok se opsesija se raznoliko odreuje s obzirom na razliite odgovore: uitak, osjeaj savladanosti, te k r i v n j u . Ovdje vidimo da je ono to Lacan naziva "frojdovskom Stvari" rana verzija objekta (a), te da je praodnos prema njoj to ga je opisao Freud isti kao onaj konstituiran f u n d a m e n t a l n o m fantaz m o m kako je ve opisana u petom i estom poglavlju.
26 27

Viak vrijednosti, viak jouissance

Lacan u S e m i n a r u X V I objekt (a) izjednauje s M a r x o v i m p o j m o m vika vrijednosti. Kao ono to subjekt najvie cijeni ili vrednuje, objekt (a) povezan je s prijanjim zlatnim standardom, vrijedno u u o d n o s u na koju su se odmjeravale sve ostale vrijednosti (npr. valute, plemeniti metali, dragulji, itd.). Jer, za subjekt je to vrijednost koju on/a trai u svim svojim aktivnostima i odno sima. V i a k vrijednosti kvantitativno odgovara o n o m e to se u kapi talizmu naziva " k a m a t a m a " ili "profitom": to je ono to kapitalist, umjesto isplaivanja zaposlenicima, prisvaja za sebe. (Vodi se i pod i m e n o m "kapitala za ponovno ulaganje", kao i pod mnogim d r u g i m eufemizmima.) Slobodnije uzevi, to je plod rada zapo slenika. K a d a se u pravnim d o k u m e n t i m a napisanima na ame rikom e n g l e s k o m za nekoga kae da i m a pravo na plodove ili "pravo uivanja" nekog pojedinog posjeda ili oroene svote novca, to znai da ta o s o b a ima pravo na njima p r o i z v e d e n profit, iako ne nuno n a s a m taj posjed ili novac. D r u g i m rijeima, to je pravo, ne vlasnitva nego "uivanja". S v a k o d n e v n i m bi se francuskim moglo rei da osoba iz dotinog posjeda ili n o v c a crpi la jouissan ce. U preciznijim pojmovima francuskih financija, to bi znailo da on/a uiva, ne u zemlji, zgradama ili s a m o m kapitalu (la nue-pro28

Objekt (a): uzrok udnje

109

priete, doslovno, "golom posjedu"), nego samo u njegovim proizve denim v i k o v i m a , u njegovu produktu koji je iznad i onkraj onoga to se zahtijeva za povrat trokova uloenih u uzgoj, kultivaciju, i tako dalje j e d n o m rijeju, djelatnih trokova. (Primijetimo da je u francuskom p r a v n o m argonu jouissance blie povezana s vlasnitvom.) Zaposlenik nikada ne uiva taj viak proizvoda: on/a ga "gubi". Radni proces ini ga/je "otuenim" subjektom (S), istovremeno proizvodei gubitak: (a). Kapitalist, k a o Drugo, uiva taj viak proizvoda, a subjekt se zato nalazi u n e z a v i d n o m poloaju rada za uivanje Drugog, rtvujui sebe za jouissance D r u g o g - upravo od toga neurotiar najvie zazire! Viak jouissance se kao i viak vrijednosti moe promatrati kao da krui "izvan" subjekta, u D r u g o m . To je dio libida koji krui hors corps. (Za potpuniju raspravu o v o m zakljuku vidi o d l o m a k "Kastracija" u o s m o m poglavlju.) Razlika i z m e u objekta udnje i objekta koji uzrokuje udnju zaista je presudna. N a nesreu, objanjenja objekta (a) se u li teraturi esto daju istim osnovnim j e z i k o m koji se koristi u ra spravi frojdovskim objektima: majka je djetetov prvi objekt, a djeak mora pronai drugi objekt ljubavi koji je istog spola k a o i majka; djevojica mora krenuti u potragu za ljubavnim o b j e k t o m suprotnog spola od njezinog prvog glavnog objekta, i tako dalje. Ovo s a m o uslonjava potekoe shvaanja ve vrlo sloenoga di jela L a c a n o v e teorije. R a s p r a v a koju s a m ovdje pruio ni u kojem pogledu nije iscr pna, a dodatna lica objekta (a) o b r a e n a su u poglavljima koja dolaze, k a o i u dodacima.
29

8. Nema neega takvog kao to je spolni odnos

Za L a c a n o v o formuliranje spolne razlike ili "seksuacije", kako je on zove, kljuna je dijalektika dijela i cjeline. U literaturi subjektu i na francuskom i engleskom jeziku esto se pogreno smatra da se L a c a n o v a rasprava usredotouje na dijalektiku svih i nekih. T a zabuna osobito je pretjerana u-prevedenim poglavlji ma iz Encore (Seminara X X ) koja se pojavljuju u enskoj seksu alnosti. Ispravno ili pogreno, dijalektika svih i nekih obino se prati unatrag sve do Aristotela, dok se dijalektika dijela i cjeline obino pripisuje predsokratovcima i Hegelu. M e u t i m , L a c a n o v a dija lektika dijela i cjeline jest ona s obratom: cjelina nikada nije sva (Drugo ne postoji), a dio je neprikladan, ne moe se definirati ni odrediti, i " n e m a nita s cjelinom" . Njegova e dijalektika zato vjerojatno biti razumljivija matematiarima koji poznaju moder na istraivanja u teoriji skupova i poststrukturalistima, nego o s o b a m a tradicionalnije filozofske podloge. U predstavljanju Lacanova vienja spolne razlike postoje m n o g e prepreke koje treba savladati. Mnogi autori koji piu na engleskom jeziku (ili su im djela prevedena na engleski) rasprav ljali su Lacanovu radu na seksuaciji, bez da su vrsto shvatili druge aspekte njegova miljenja: itateljskoj su javnosti zato dali oevidno ili djelomino lana tumaenja, te su kritizirali stajali ta koja Lacan nikada nije ni usvojio. Nije teka zadaa drati se j e d n e od Lacanovih tvrdnji koja zvui neto vie metafiziki ("Pismo uvijek stie na svoje odredite"), izvui je iz konteksta i napasti zbog onoga to ne znai (kao Derrida u djelu "Dobavlja istine"). U Lacanovim tekstovima svatko moe pronai rije "falus" i optuiti ga za falocentrizam. Daleko je tee ispitati njegova opsena objanjenja spolne razlike (Seminari XVIIIXXI i drug dje), razaznati njegove sredinje preokupacije i izolirati njegove osnovne teze.
1 2 3

112

LAKANOVSKI OBJEKT

Ono to ovdje p r e d l a e m jest sljedee: treba (1) objasniti to Lacan podrazumijeva p o d kastracijom, falusom i falikom funk cijom; (2) pokazati na to L a c a n cilja idejom da n e m a neega ta kvog kao to je spolni o d n o s ; (3) izloiti njegove "formule seksuacije" u njihovoj djelominoj, premda ni u kojem sluaju potpunoj sloenosti, kao i premjestiti debatu spolnoj razlici na ono to on zaista kae i (4) pozabaviti se nekim irim pitanjima koja su potaknuta njegovim objanjenjem. Lacan nas oito opskrbljuje sredstvima potrebnima za to da iza Freudovih pojmova uoimo neke od njegovih vlastitih formulacija: promatrajui kastraciju kao otuenje, falus kao oznaitelj udnje, a Ime Oca kao S(A), m o emo skicirati teoriju seksuacije koja nadilazi Freudove, uvelike kulturom odreene pojmove.
4

Kastracija
U Seminaru XIV Lacan pita: Stoje kastracija? To zasigurno nije poput formulacija koje iznosi Mali Hans, da netko odvre malu slavinu, jer ona, uvijek, meutim, osta je na mjestu. Radi se tome da on ne moe uzeti taj uitak unutar sebe. (12. travnja 1967) Kastracija ima veze s injenicom da se od nas u odreenom tre nutku zahtijeva odricanje od dijela nae jouissance. Neposredna posljedica je u biti usredotoenje Lacanove ideje kastracije na odricanje od jouissance, a ne na penis, i zato se primjenjuje i na mukarce i na ene ako "otuuju" (u marksistikom smislu rijei) dio svoje jouissance. Kastracija je u Lacanovu djelu blisko povezana s otuenjem i razdvajanjem. Kao to smo vidjeli, u otuenju se pojavljuje bie koje govori i sa svojim je postankom u jeziku prisiljeno neega odrei. Razdvajanje zahtijeva drugo odricanje: od uitka izvede nog iz Drugog kao zahtjeva, iz toga to se zahtjevu Drugog u fan tazmi daje uloga objekta ($ 0 D umjesto S 0 a), odnosno od uitka koji se dobiva od nagona. Sto se dogaa rtvovanoj jouissance? K a m o odlazi? Je li jed nostavno ponitena? Ili jednostavno iezava? Premjeta li se na drugu razinu ili mjesto? Odgovor se ini j a s n i m : odlazi Drugom, u n e k o m se smislu prenosi na "raun" D r u g o g . Sto bi to sada uope moglo znaiti? Odreena jouissance koja je "istisnuta" iz tijela p o n o v n o se pronalazi u govoru. Drugo j e z i k a uiva umjesto nas. Drugaije reeno, samo ako se otuujemo u D r u g o m i pridruimo
5 6

Nema neega takvog kao to je spolni odnos

113

se podupiranju diskursa D r u g o g m o e m o doivjeti neto od te jo uissance koja krui u D r u g o m . K a d a se ita Finneganovo bdijenje, dobiva se dojam jouissan ce u m o t a n e u oznaitelj, u Drugo kao jezik. Ulanavanja slova i jezina "otkria", naizgled samo ekajui na to da ih se iskoristi u jeziku sugeriraju ivot jezika neovisan naem. Strogo uzevi, jezik se oigledno ne pokree sam od sebe, ali ako je D r u g o k a o jezik "u" n a m a , mi odatle m o e m o crpiti odreenu jouissance. rtva ukljuena u kastraciju jest predavanje odreene joui ssance D r u g o m i putanje da krui u D r u g o m , odnosno da u ne k o m smislu krui "izvan" nas. To moe dobiti, na primjer, oblik pisanja ili izgradnje "tijela znanja", znanja koje "zaivljuje svo jim vlastitim ivotom", neovisno svojem stvaraocu, budui da ga drugi m o g u nadopunjavati ili mijenjati. Kastracija se zato moe povezati s drugim procesima u dru gim podrujima: u e k o n o m s k o m registru, kapitalizam zahtijeva crpljenje ili oduzimanje odreenoga k v a n t u m a vrijednosti, "vika vrijednosti" od radnika. Ta se vrijednost (koja nije toliko plus ili viak, koliko je, s radnikovog gledita, minus) oduzima radniku - radnik je podvrgnut doivljaju gubitka - i prenosi D r u g o m kao "slobodnom" tritu. Viak vrijednosti, u posljednjem poglavlju izjednaen s vikom jouissance (Lacanovim plus-de-jouir) krui u "stranom" svijetu "apstraktnih trinih sila". Kapitalizam u svo j e m polju stvara gubitak, to omoguuje razvoj ogromnog tri nog m e h a n i z m a . Slino, na postanak biima koja govore stvara gubitak, a taj je gubitak u sreditu civilizacije i kulture. Freud je tom gubitku govorio u kategorijama "odricanja od n a g o n a " koje je smatrao nunim za sva kulturalna postignua. U g l a v n o m ga je povezivao s Edipovim k o m p l e k s o m i njegovim razrjeenjem (odustajanjem od j e d n o g objekta ljubavi i n u n o u njegova traenja negdje drugdje), i vjerovao je d a j e odricanje koje se zahtijeva od djevojice manje od onoga koje se zahtijeva od dje aka i odatle u toboe manji doprinos ena kulturi u cjelini. U Lacanovu se djelu rtvovanje jouissance - a veliinu rtve ne bi se smjelo podcjenjivati, jer iza sebe ostavlja "tek milostinju uitka" - iziskuje zahtjevom D r u g o g da govorimo i uspijeva m u izmai samo autist. Taj je zahtjev oito povezan s i t a v o m kul t u r o m , sa svim tijelima znanja, jer bez jezika niemu od toga ne b i s m o imali pristup. Za Claude Levi-Straussa moglo bi se rei da je sugerirao da je slina struktura na djelu u pravilima srodstva: razmjena ili krue-

114

LAKANOVSKI OBJEKT

nje ena temelji se na fundamentalnom gubitku uzrokovanom ta buom incesta. Razmotrimo to kae u Strukturalnoj antropologiji:
7

Bez svoenja drutva ili kulture na jezik, moemo inicirati ovaj "kopernikanski obrat"...koji e se sastojati od tumaenja drutva kao cje line s obzirom na teoriju komunikacije. Ovo je nastojanje mogue na tri razine, budui da pravila srodstva i braka slue osiguranju krue nja ena meu skupinama, ba kao to ekonomska pravila slue osi guranju kruenja dobara i usluga, te kao to jezina pravila slue osi guranju kruenja poruka.
8

Ako malo promijenimo ovaj citat, mijenjajui teoriju k o m u n i k a cije u teoriju oznaitelja, kruenje ena u kruenje oznaitelja udnje, kruenje dobara i usluga u kruenje vika vrijednosti, te kruenje poruka u kruenje manjka jouissance (i odgovarajueg vika jouissance), u sva tri "sustava" nalazimo istu strukturu: proizveden je manjak ili gubitak koji onda krui u Drugom. Sam Lacan daje primjer iz politikog registra: Nije mi dana niti bi mi mogla biti dana druga jouissance osim one mojeg vlastitog tijela. To nije neposredno jasno, ali se nasluuje i lju di oko ove jouissance koja je dobra i koja je zato moja jedina vana imovina grade zatitnu ogradu takozvanog univerzalnog zakona koji se naziva ljudskim pravima: nitko me ne moe sprijeiti u korite nju mojeg vlastitog tijela onako kako ja smatram prikladnim. Rezul tat ogranienja je [...] presahnjivanje jouissance za sve ljude. (Semi nar XIV, 22. veljae 1967) Ogranienje je stvoreno u obliku zakona koji je poetno utvren kako bi mi dao pravo na ekskluzivnu jouissance mojeg vlastitog tijela (zabranjujui drugima da ga koriste o n a k o kako oni sma traju prikladnim), a ipak to isto ogranienje rezultira unitenjem moje vlastite jouissance. T a k v a je ideja sredinja za Lacanovo itanje Freuda, na pri mjer, u Seminaru VII. Naelo zbilje postavlja granice naelu ugo de, granice koje su na kraju u interesu naela ugode, ali odlazi predaleko. Odricanje nametnuto naelom zbilje nesrazmjerno je funkciji kojoj bi naelo zbilje trebalo sluiti: zaobilaznom ili od goenom odravanju naela ugode. Ba k a o to Freudovo Nad-Ja prekorauje svoje granice - u n e k o m smislu, nameui najstrou kaznu upravo o n i m a koji djeluju najetinije - tako zakon nei zbjeno p r e m a u j e svoj autoritet: simboliki poredak ubija ivo bie ili o r g a n i z a m u nama, ponovno ga ispisujui ili preispisujui oznaiteljima, tako da bie umire ("pismo ubija"), a samo oznai telj nastavlja ivjeti.
9

Nema neega takvog kao to je spolni odnos

115

Ogranienje, manjak, gubitak: u sreditu su lakanovske logi ke i sainjavaju ono emu Lacan govori kao kastraciji. Oni se u pojedinim a n a m n e z a m a i pojedinim podrujima i razdobljima zapadne kulture esto mogu povezati s genitalijama, napetou i pranjenjem mukog spolnog uda, te djejim teorijama seksu i tome odakle dolaze djeca. Meutim, u usporedbi sa strukturom samog manjka/gubitka, takve su pojedinosti kontingentne.

Falus i falika

funkcija

U svome traganju za ljubavlju i panjom, dijete se prije ili kasni je suoava s injenicom da nije jedini p r e d m e t zanimanja svojih roditelja. Njihovi viestruki i bez sumnje raznovrsni predmeti zanimanja imaju zajedniku jednu stvar: odvraaju roditeljsku panju od djeteta. Roditeljska panja u djetetovom univerzumu posjeduje najviu vrijednost: ona je zlatni standard, takorei, vrijednost prema kojoj se odmjeravaju sve ostale vrijednosti. Svi predmeti ili aktivnosti koje odvlae njihovu p a n j u od djeteta do bivaju vanost koju inae moda nikada ne bi imali. Ne iznenau je to jedan oznaitelj poinje oznaavati taj dio roditeljske ud nje koji nadilazi dijete (a u nastavku, udnju roditelja openito). Lacan njemu govori kao "oznaitelju udnje", a budui da je "ovjekova udnja udnja Drugog" - moe se zvati i "oznaitelj udnje Drugog". To je oznaitelj onoga to je vrijedno udnje, ono ga za im se udi. Kao to to ine i druge prakse, psihoanalitika praksa sugeri ra da je u zapadnoj kulturi openito taj oznaitelj falus. Premda mnogi tvrde da to nije vie od unaprijed stvorene ideje, psihoa naliza tvrdi da je to klinika opservacija, te da je kao takva kontingentna. " Ona se opetovano verificira u klinikoj praksi i zato sainjava generalizaciju, a ne nuno, univerzalno pravilo. Nema teorijskog razloga zbog kojeg neto drugo ne bi moglo imati ulogu oznaitelja udnje, a moda postoje (i postojala su) drutva u koji ma ulogu oznaitelja udnje ima (ili je imao) neki drugi oznaitelj. Zato je falus poeo imati tu ulogu u n a e m drutvu? Lacan nudi razliite mogue razloge:
1

Moglo bi se rei da je ovaj oznaitelj odabran kao ono to je najista knutije (ili najizboenije [saillant znai oboje]) od svega na to se moe naii u realnom spolnom inu [kao realnoj, a ne imaginarnoj ili simbolikoj aktivnosti], i takoer kao ono stoje najvie simboliko, u doslovnom (tipografskom) smislu rijei, budui da je u snoaju ekvi-

116

LAKANOVSKI OBJEKT

valentan (logikoj) kopuli. Moglo bi se rei i da je on zbog svoje nabreklosti (tumescencije) slika ivotnog toka kako se prenosi raanjem. (Ecrits, str. 287; enska seksualnost, str. 83) Kakvi god razlozi bili predloeni za injenini status falusa a svi su takvi razlozi po svojoj prirodi "antropoloki" ili imaginarni, a ne strukturalni - ostaje injenica da falus u naoj kulturi vei nom slui kao oznaitelj u d n j e . Oznaitelj udnje nije isto to i uzrok udnje. Uzrok udnje ostaje onkraj oznaavanja, neoznaiv. U lakanovskoj psihoana litikoj teoriji, pojam "objekt (a)" je oito oznaitelj koji oznaava udnju Drugog ako ona slui k a o uzrok subjektove udnje, ali objekt (a) za koji se smatra da ima ulogu "izvan teorije", odnosno kao realan, ne oznaava nita: on je udnja Drugog, udnost kao realna, a ne oznaena. S druge strane, falus nikada nije nita drugo osim oznaitelj: u teoriji, ba kao i u svakodnevnom jeziku, on je oznaitelj ud nje. Objekt (a) je zato realan, neizreciv uzrok udnje, dok je falus "ime udnje" i zato je izreciv. A k o je udnja uvijek korelativna manjku, falus je oznaitelj manjka. Njegova pomicanja i premjetanja pokazuju kretanje manjka unutar strukture kao cjeline. D o k se kastracija odnosi na primordijalni gubitak koji pokree strukturu, falus je oznaitelj tog gubitka. Kao to Lacan kae u svojem lanku "O teoriji sim bolizma Ernesta Jonesa" iz 1959, "falus [...] je oznaitelj upravo onog gubitka to g a j e subjekt pretrpio zahvaljujui razbijanju na dijelove koje je izazvao oznaitelj [morcellement du signifiant]" (Ecrits 1966, str. 715). Drugdje u istom lanku Lacan kae da "falus funkcionira kao oznaitelj manjka bia [htijenja u biu ili htijenja da se bude (manque a etre bez uobiajenih crtica)] koji odreuje subjekt u njegovu odnosu p r e m a oznaitelju". Zato se iza s a m e subjektove veze s oznaiteljem nalazi oznaitelj tog gu bitka ili odsutnosti bia: na poetku n e m a subjekta, a oznaitelj ga imenuje kao jo uvijek prazno mjesto na kojem e subjekt tek postati. U svojem pogovoru tome lanku iz 1966. Lacan pie da "simbol dolazi na mjesto manjka konstituiranog onim 'nije na svojem mjestu' [ili manjka na svojem mjestu: manque a sa place], to je n u n o za iniciranje dimenzije p o m i c a n j a iz koje potpuno proizlazi igra simbola" (Ecrits 1966, str. 722. K a d a komentira Jonesovu teoriju simbolizma, on se koristi rijeju "simbol" umjesto "Oznaitelj"). Ovdje je jasno da se m a n j a k ili gubitak neega za htijeva zbog pokretanja simbolikoga.
11 12

Nema neega takvog kao to je spolni odnos

117

Najjednostavniji nain na koji se ovo moe izrei moda je sljedei: zato bi se dijete uope trudilo nauiti govoriti kada bi sve njegove potrebe bile anticipirane, kada bi ga skrbnici hrani li, presvlaili, prilagoavali m u temperaturu i tako dalje, prije nego to bi uope imalo priliku osjetiti glad, vlanost, hladnou ili bilo koju drugu neugodu? Ili k a d a bi mu se grudi ili boica uvijek o d m a h stavljali u usta im bi poelo plakati? A k o hrana nikada ne nedostaje, ako eljena toplina nikada ne manjka, zato bi se dijete potrudilo govoriti? Kao to Lacan kae u kontekstu svoje rasprave tjeskobi: "Ono to u djetetu izaziva najvie tjeskobe jest situacija u kojoj je odnos kroz koji ono postaje na temelju manjka koji ini da ono udi najvie poremeen: kada n e m a m o gunosti manjka, kada m u je majka stalno za v r a t o m " ( S e m i n a r X, 5. prosinca 1962). Bez m a n j k a , subjekt nikada ne moe postati, te se unitava itav procvat dijalektike u d n j e . M a n j a k kojem je rije u sluaju falusa jest "manjak imanja [neuspjeh imanja ili posjedovanja: manque avoir] u z r o k o v a n bilo k o j o m pojedinanom ili o p e n i t o m uskratom zahtjeva" (Ecrits 1966, str. 730; enska seksualnost, str. 91; naglasak moj) od nosno, ba onaj manjak koji uzrokuje subjektovo uenje, a ne jednostavno zahtijevanje. "Falika je funkcija", kako je naziva Lacan, funkcija koja uvodi manjak, odnosno otuujua funkcija jezika. Kao to emo vidjeti, falika funkcija ima kljunu ulogu u Lacanovu odreivanju m u k e i enske strukture, jer se one razliito odreuju s obzirom na taj gu bitak, manjak ustanovljen otuenjem, cijepanjem koje je uzrokova la naa upotreba jezika - ili prije naa upotrijebljenost j e z i k o m . K a o to emo uskoro vidjeti, m a n j a k (kako je u v e d e n falik o m funkcijom) i njegovo kruenje ni u kojem sluaju nisu itava pria: Lacanova ekonomija jouissance nije zatvorena ekonomija kojom upravlja zakon "ouvanja jouissance", po kojem se ono to se rtvuje na jednom mjestu p o n o v n o pronalazi na d r u g o m , ni manje ni vie. Ba kao to se u Freudovoj ekonomiji libido ini o u v a n i m osim onda kada F r e u d govori ponavljanju i p r e k o mjernoj, nesrazmjernoj prirodi NadJa, tako se ini da u L a c a n o voj ekonomiji postoji glatko pomicanje manjka i udnje samo ako nau pozornost ograniavamo n a simboliki univerzum odreen oznaiteljem kao oznaujuim. Sve se mijenja kada proirimo na vidik kako bismo ukljuili realno i oznaiteljevo oznaiteljstvo.
13 14 15

118

LAKANOVSKI OBJEKT

"Nema neega takvog kao to je spolni odnos"

L'etre sexue ne s'autorise que de lui-meme . Lacan, Seminar XXI, 9. travnja 1974.
m

Posvetivi pola stoljea prouavanju ljubavi, spola i jezika, Lacan je kasnih ezdesetih iznio jednu od onih bombastinih izjava po kojima je bio tako dobro poznat: "nema neega takvog kao to je spolni odnos" ("U n'y a pas de rapport se.riie/") . Francuska je formulacija ambigvitetna po tome to se izraz rapport sexuel moe upotrijebiti jednostavno da bi se govorilo snoaju. Meutim, Lacan nije tvrdio da se ljudi ne seksaju najmanje to se moe rei je da je to smijena tvrdnja. Njegova upotreba rijei rapport upuuje na "apstraktnije" podruje ideja: veze, odnosa, razmjera, omjera, dijela, i tako dalje. Prema Lacanu, nema izravnog odnosa i z m e u m u k a r a c a i ena ako su oni mukarci i ene. Drugim rijeima, oni se meu sobno ne "odnose" kao mukarac prema eni i ena p r e m a mu karcu. Neto smeta takvom njihovu odnosu; neto iskrivljuje nji hove interakcije. Postoji mnogo razliitih naina na koje se moe razmiljati tome to bi mogao sadravati takav odnos k a d bi postojao. Mogli bismo misliti da bismo imali neto odnosu izmeu m u karaca i ena kad bismo ih mogli uzajamno odrediti, recimo, kao suprotnosti, yin i yang, ili s obzirom na j e d n o s t a v n u k o m p l e m e n tarnu inverziju poput aktivnosti/pasivnosti (Freudov model, iako nezadovoljavaju ak i po njegovu miljenju). ak bismo mogli zamisliti povezivanje mukosti s krivuljom sinus, a enskosti s krivuljom kosinus, jer bi nam to dopustilo formulirati neto to b i s m o mogli smatrati spolnim odnosom, kao to slijedi: sin x + cos x = 1 (figura 8.1).
17 2 2

Figura 8.1

Nema neega takvog kao to je spolni odnos

119

Prednost ove konkretne formule je u tome to se ini da na vrlo slikovit nain objanjava ono to Freud govori opisujui razliite stvari koje mukarci i ene trae jedni u drugima: "Stjee se do j a m da su ljubav mukarca i ljubav ene razdvojene psiholokom razlikom u fazi" (Seminar X X I I , str. 134). U s p r k o s oitoj hete rogenosti muke i enske krivulje, usprkos tome to zaostaju u fazi, ovdje bismo ih mogli spojiti na takav nain k a o da dovode do jedinice. Ali, prema L a c a n u , takva jednadba nije mogua: ne moe se ni izgovoriti niti zapisati nita to bi se moglo odrediti k a o pra vi odnos izmeu spolova. K a d a je rije njihovu odnosu, nema komplementarnosti, niti izmeu njih postoji j e d n o s t a v a n odnos inverzije ili neka vrsta paralelizma. Tonije, svaki je spol odreen zasebno s obzirom na trei termin. Zato postoji s a m o neodnos, od sutnost bilo kakvog zamislivog izravnog odnosa i z m e u spolova. Lacan kree pokazati (1) da su spolovi odreeni zasebno i ra zliito i (2) da njihovi "partneri" nisu ni simetrini niti se prekla paju. Analizirani dan za d a n o m pokazuju da se njihov biomedi cinski/genetiki odreeni spol (genitalije, k r o m o s o m i , itd.) moe ne slagati ni s drutveno odreenim idejama mukosti i ensko sti, niti s njihovim vlastitim odabirom seksualnih partnera (za koji mnogi ljudi jo uvijek pretpostavljaju da se temelji na repro duktivnim instinktima). Analitiari se zato s v a k o d n e v n o susre u s neadekvatnou biologijskog odreivanja spolne razlike. U S e m i n a r u XVIII Lacan poinje istraivati strogo psihoanalitiki pristup odreivanju mukaraca i ena i nastavlja to initi do sre dine sedamdesetih. Njegov se pokuaj u poetku moe initi bespotrebno sloenim i moe izgledati kao da sadrava znatan udio "stranog materijala" frojdovskog porijekla. M e u t i m , treba imati na u m u da je Lacan, razvijajui ovaj novi nain razlikovanja izmeu spolova, otkrivao i nije nuno uvijek imao kristalno jasnu ideju t o m e k a m o ide. Prvo u pokuati ukratko objasniti osnovne crte njegove teorije, tek onda prelazei na raspravu matemima koji n e k i m itatelji ma na poetku predstavljaju ozbiljnu p o t e k o u .
13

120 Razlikovanje izmeu

LAKANOVSKI OBJEKT spolova

Cista mukost i enskost ostaju teorijske konstrukcije nesi gurna sadraja. Freud, SE XIX, str. 258 Prema Lacanu, mukarci i ene razliito su odreeni s obzirom na jezik, odnosno s obzirom na simboliki poredak. Ba kao to Lacanov doprinos razumijevanju neuroze i psihoze sugerira da psihoza sadri dio simbolikoga koji je iskljuen i vraa se u realnom, dok ga neuroza ne sadri, tako se mukost i enskost odreuju kao razliite vrste odnosa p r e m a simbolikom poretku, kao razliiti naini rascijepljenosti jezikom. Njegove se formu le seksuacije zato tiu samo subjekata koji govore te, sugerirao bih, samo neurotinih subjekata: kliniki uzevi, mukarci i ene odreeni tim formulama neurotini su. Neurotini se mukarci od neurotinih ena razlikuju po nainu na koji su otueni u sim bolikom poretku ili njime.
MUKARCI

Osobe koje se iz psihoanalitike perspektive smatra mukarci ma - bez obzira na njihov bioloki/genetski sastav - potpuno su odreene "falikom funkcijom". Budui da se falika funkcija od nosi na jezikom uzrokovano otuenje, L a c a n o v a glavna misao mukarcima moe se izraziti na raznolike naine: Mukarci su u cjelosti otueni u jeziku Mukarci bezostatno podlijeu simbolikoj kastraciji M u k a r c i su potpuno odreeni falikom funkcijom Usprkos b e s k o n a n i m permutacijama koje jezik doputa u kon stituiranju udnje, mukarca je mogue vidjeti kao ogranienog ili konanog s obzirom na simboliki registar. Prevedeno s obzi rom na udnju, granica je otac i njegov tabu incesta: mukareva udnja nikada ne prekorauje incestnu elju koju je nemogue ostvariti jer bi to ukljuivalo prekoraenje oevih ogranienja, i zato iskorjenjivanje samog "uporita" n e u r o z e : le nom du pere, oevog i m e n a , ali i le non du pere, oevog " N e ! " {nom i non su u francuskome h o m o n i m i ) . Ovdje se pokazuje p o s v e jasnim da je u Lacanovu djelu m u k a struktura u n e k i m v i d o v i m a sinonimna opsesivnoj neurozi. Lingvistiki uzevi, ono to ustanovljuje s a m simboliki po redak za m u k a r c a je ogranienje, prvi oznaitelj (S,) - oevo

Nema neega takvog kao to je spolni odnos

121

"Ne!" - koji je mjesto porijekla oznaiteljskog lanca i ukljuen je u prapotiskivanje: ustanovljenje nesvjesnog i mjesta za neuroti ni s u b j e k t . M u k a r e v je uitak slino ogranien, a njegove granice odre uje falika funkcija. Mukarevi uici ogranieni su na one dopu tene igrom samog oznaitelja na ono to Lacan naziva falikom jouissance, a to bi se slino moglo nazvati simbolikom jouissan ce. Ovdje jouissance optereuje s a m u misao (vidi Seminar XX, str. 66), a taj zakljuak i vie nego dovoljno potvruje Freudov rad na opsesivnoj sumnji (razmotrimo sluaj "Covjeka-takora") i sretno se odraava u izrazu "mentalna masturbacija". A k o je po vezana s tijelom, falika ili simbolika jouissance obuhvaa samo oznaiteljem oznaeni organ koji stoga slui kao puki produetak ili i n s t u m e n t oznaitelja. Zato L a c a n falikoj jouissance povre m e n o govori kao "uitku organa" (SE X V I , str. 324). M u k a r e v e su fantazme vezane za onaj aspekt realnog koji takorei odrava simboliki poredak: za objekt (a). Objekt (a) odrava simboliko u kretanju na istim obilaznim p u t a n j a m a , u stalnom izbjegavanju realnog. Za osobe koje pripadaju kate goriji "mukarci" postoji neka vrsta simbioze i z m e u subjekta i objekta, simbolikog i realnog, sve dok se i z m e u njih odrava odgovarajua razdaljina. Objekt je ovdje samo periferno povezan s d r u g o m osobom, zbog ega L a c a n odatle potekloj jouissance govori k a o po prirodi masturbatorskoj (Seminar XX, str. 75).
19 20 21

ENE

D o k su mukarci odreeni kao potpuno podloni falikoj funkciji, p o t p u n o zahvaeni oznaiteljem, ene (osobe koje se iz psihoana litike perspektive smatra enama bez obzira na njihov bioloki/ genetski sastav) njome nisu potpuno odreene. ena nije rascijepljena na isti nain kao mukarac, p r e m d a je otuena, ona nije sasvim podreena simbolikom p o r e t k u . P r e m d a je u njenom sluaju falika funkcija operativna, ne vlada apsolutno. ena nije sva o m e e n a ili ograniena s obzirom na simboliki poredak. D o k je mukarev uitak sasvim odreen oznaiteljem, e nin je oznaiteljem odreen djelomino, ali ne potpuno. D o k su mukarci ogranieni na ono to L a c a n naziva falikom jouissan ce, ene mogu doivjeti i tu i drugu jouissance koju on naziva D r u g o m jouissance. Kao to se esto potvruje, daleko od toga da je doivljava svaki subjekt koji se moe nalaziti pod kategorijom "ena", ali prema Lacanu, to je strukturalna mogunost.
22

122

LAKANOVSKI OBJEKT

to je ta Druga jouissance za koju su sposobne osobe koje se, psihoanalitiki govorei, klasificiraju kao ene? Sama injenica da Lacan "Drugo" pie s velikim " D " ovdje pokazuje vezu D r u g e jouissance s oznaiteljem, ali o n a je povezana s S a ne s S ne s "bilo kojim" oznaiteljem, n e g o takorei s "Drugim oznaiteljem": unarnim oznaiteljem, oznaiteljem koji ostaje radikalno Dru gi, radikalno drugaiji o d svih drugih oznaitelja. D o k S (oevo "Ne!") za mukarca funkcionira kao ogranienje rasponu njegovih kretanja i uitaka, S je za enu izborni "partner", a njena veza s njim doputa joj iskoraenje preko jezikom postavljenih granica, te preko milostinje uitka koju prua jezik. Krajnja toka za m u karca - Sj - eni slui poput otvorenih v r a t a . enska struktura dokazuje da falika funkcija ima svoje gra nice i da oznaitelj nije sve. enska struktura zato je srodna hi steriji kako je odreena u diskursu histerika (vidi Seminar XVII i deveto poglavlje ove studije).
1( 2 t t 23

S ONU STRANU BIOLOGIJE

L a c a n o v nain odreivanja mukarca i ene n e m a nita s biolo gijom i moe se shvatiti kao objanjenje egzistencije (genetski) mukih histerika i (genetski) enskih opsesivno kompulzivnih neurotiarki. A k o je moje tumaenje L a c a n a ovdje ispravno, muki je histerik okarakteriziran enskom s t u k t u r o m : on potencijalno moe doivjeti i faliku i Drugu jouissance. enska opsesivno-kompulzivna neurotiarka okarakterizirana je m u k o m strukturom, i njena je jouissance po prirodi iskljuivo simbolika. S klinikog se gledita za mnogo bioloki enskih osoba poka zuje da imaju m u k u strukturu, a m n o g o biolokih mukaraca pokazuje posjedovanje enske s t r u k t u r e . Z b o g toga se dio analitiareve o b u k e mora sastojati od raskidanja sa starim navika ma u razmiljanju po kojima se o d m a h pretpostavlja da je ena histerika, te se o d m a h odreuje posjedovanjem enske strukture. Treba paljivije ispitati odnos svake osobe p r e m a oznaitelju i m o d u s jouissance, ne moe se brzati sa zakljucima na temelju biolokog s p o l a . injenica da toliko puno ljudi prelazi tvrda i vrsta bioloka razlikovanja m o d a dijelom objanjava u A m e r i c i rasprostranje nu u p o t r e b u kategorije "graninog sluaja". Ba one pacijente koji prelaze te granice psihijatri, psihoanalitiari i psiholozi esto dijagnosticiraju kao granine. (Lacan o t v o r e n o odbija kategoriju graninosti.)
24 25

Nema neega takvog kao to je spolni odnos

123

Lacanov osobit nain odreivanja mukosti i enskosti poka zuje zato izmeu spolova n e m a neega takvog kao to j e spolni odnos, ali ovaj zakljuak m o r a ekati pojanjenje sve dok, neto dalje, detaljnije ne b u d u artikulirani mukarevi i enini partne ri. Oni koji p r e m a L a c a n o v i m logikim izletima osjeaju p o t p u n u averziju, dobro e uiniti skoe li na dio naslovljen "Disimetrija partnera". Formule seksuacije

U Seminaru X X Lacan daje shemu (figura 8.2) na ijem je j e d n o m dijelu radio godinama, dok za drugi dio tvrdi da g a j e zaas prire dio istog onog jutra prije nego to ga je prvi put nacrtao na plou u svojem seminaru. Figura 8.2 Mukarci ene

3 \/

S(A)

Svoje u tumaenje ove sheme poeti komentirajui nekoliko od l o m a k a iz Seminara XX.

MUKA STRUKTURA

Poet emo s etiri ponuene formule na vrhu tablice, od kojih dvije lee lijevo, a druge dvije desno. Svako bie koje govori smjeta se na jednu ili na drugu stranu. Donji redak s lijeve strane - Vx<t>x - po kazuje da se kroz faliku funkciju mukarac moe smjestiti sav (str. 74, naglasak moj) Formula V x O x tako znai da sav mukarac dolazi pod faliku funkciju (x stoji za bilo koji dani subjekt ili njegov dio, za faliku funkciju kao primjenjivu na taj subjekt ili dio, a Vx za sve x ) . Da parafraziram ovu formulu, mukarac je potpuno odreen simboli kom kastracijom, odnosno svaki je njegov djeli zahvaen oznaiteIjem. Vraajui se na citat, vidimo da ipak postoji iznimka:
26

124

LAKANOVSKI OBJEKT

Mukarac se [kao odreen falikom funkcijom] moe smjestiti sat;, uz uvjet da je ta funkcija ograniena_zahvaljujui egzistenciji nekog kojim je negirana funkcija : 3 x . To je ono to je poznato kao oinska funkcija. [...] Zato je cjelina ovdje utemeljena na iznimci iznimci postavljenoj u vidu uvjeta koji potpuno negira . (str. 74, naglasak moj) Mukarca se moe smatrati svim zato to omeuje (3x: postoji neko [neki subjekt ili je iskljuena falika funkcija: ). M o e m o jer za njegov skup postoji odredljiva granica Figura 8.3 postoji neto to ga njegov dio] takvo da ga smatrati itavim (figura 8.3).

Otac

Treba imati na umu da se Lacanov rad na spolnoj razlici teme lji na njegovoj preradi tradicionalne logike s obzirom na njegovu vlastitu logiku oznaitelja i s njom je koekstenzivan. Jedan ozna itelj nikada ne stoji sam. Nikada ne b i s m o govorili crnom ako oko nas ne bi bilo nieg drugog osim t a m e , odnosno sluajeva u kojima ne bi bilo crnog. Crno dobiva znaenje zato to se povreme no pojavljuje neto drugo osim crnog. Rije "crno" ima znaenje u suprotnosti prema "bijelom" i svim drugim rijeima za boje. Dok se Lacan ranih ezdesetih koristi j e z i k o m teorije skupo va, ranih sedamdesetih istu ideju nastavlja razvijati s obzirom na svoju vlastitu, jedinstvenu upotrebu simbola klasine logike. Na primjer, u L'Etourdit kae da "nema univerzalnog iskaza koji moe ne biti kontroliran preko neke egzistencije koja ga negira". D r u g i m rijeima, svaka je univerzalna tvrdnja utemeljena na eksistenciji neke iznimke koja potvruje pravilo, da parafraziram dobro poznatu francusku m a k s i m u . M u k a r e v a bit (kao potpuno, univerzalno odreena falikom funkcijom) zato nuno podrazumijeva egzistenciju oca. M u k a rac bi bez oca bio nita, bezoblian (informe). Meutim, otac kao granica (da razvijem poredbu) ne z a u z i m a nikakvo podruje: on unutar svojih granica odreuje d v o d i m e n z i o n a l n u povrinu, ali ne ispunjava nikakav prostor. Ovaj otac koji zacrtava granicu m u k a r e v e mukosti nije bilo koji otac: L a c a n ga povezuje s praocem predstavljenim u Freudovu Totemu i tabuu, ocem prahorde
27 28

Nema neega takvog kao to je spolni odnos

125

koji nije podlegao kastraciji i pretpostavlja se da kontrolira svaku pojedinu enu u hordi. Dok su svi mukarci obiljeeni simboli kom kastracijom, svejedno egzistira ili ustraje j e d a n mukarac za kojega falika funkcija ne vrijedi, jedan m u k a r a c koji nikada nije bio postavljen na svoje mjesto podlijegajui simbolikoj ka straciji. On nije podreen zakonu: on je svoj vlastiti zakon. Egzistira li taj praotac - ija se egzistencija izgleda tvrdi u Lacanovoj gornjoj formuli za muku strukturu (3) u uo biajenom smislu? Ne: on ek-sistira. U njegovu sluaju falika funkcija nije negirana u n e k o m blagom smislu, ona je iskljue na (Lacan ukazuje na to da crta negacije iznad kvantifikatora predstavlja neslaganje, dok crta negacije preko falike funkcije predstavlja iskljuenje), a iskljuenje podrazumijeva savrenu i potpunu iskljuenost neega iz simbolikog registra. Budui da se samo za ono to nije iskljueno iz simbolikog poretka moe rei da egzistira, egzistencija ide ruku pod ruku s jezikom, a pra otac - podrazumijevajui takvo iskljuenje - mora ek-sistirati, stojei izvan simbolike kastracije. Za njega oito i m a m o ime i on zato, u nekom smislu, egzistira u naem simbolikom poretku. S druge strane, samo njegovo odreenje pretpostavlja odbijanje tog poretka i on zbog toga, po definiciji, ek-sistira. Njegov status je problematian: on je ono to bi Lacan pedesetih odredio kao neto "ekstimno": unutranje iskljueno. Budui da se praotac, poput
2S

objekta (a), moe zapisati pomou 3, ipak se moe rei da ek-sistira. Za mitskog se oca prahorde kae da nije podlegao kastraciji, a stoje simbolika kastracija ako nije granica ili ogranienje? On zato ne poznaje granice. P r e m a Lacanu, praotac sve ene stavlja u istu kategoriju: dostupne. Skup svih ena egzistira za njega i samo za njega (figura 8.4). Njegova majka i sestre isto su to liko u otvorenoj igri koliko i njegove susjede i druge roakinje. Posljedica kastracije (u ovom sluaju, tabua incesta) je podjela mitskog skupa na b a r e m dvije kategorije: dostupne i nedostupne. Kastracija uzrokuje iskljuenje: majka i sestra su zabranjene (fi gura 8.5).

126

LAKANOVSKI OBJEKT

Figura 8.4

Figura 8.5

Ali kastracija mijenja i m u k a r e v odnos ak i prema onim ena ma koje ostaju dostupne: one jednostavno nisu zabranjene. U Se minaru X X Lacan kae da bi m u k a r a c doista mogao jouir d'une femme s poloaja nekastriranosti. Jouir d'une femme znai uzbu diti se zbog ene, zaista u njoj uivati, sluiti se njom u najveoj moguoj mjeri, iz ega proizlazi da neiji uitak zbilja dolazi od nje, a ne od neega ime je netko zamilja, to hoe da ona b u d e , ili se zavarava vjerujui da ona to jest ili da to neto posjeduje, ili to ve. S a m o praoca doista mogu uzbuivati same ene. Obini muki smrtnici moraju se pomiriti s tim da ih uzbuuje njihov partner: objekt (a). Zato s a m o mitski praotac moe imati pravi spolni odnos sa e n o m . Za njega postoji neto takvo kao to je spolni odnos. Svaki drugi m u k a r a c ima "odnos" s objektom (a) - to jest, f a n t a z m o m - a ne sa enom per se. injenica da je svaki pojedini m u k a r a c ipak odreen p o m o u obje formule jedna uvjetuje njegovu potpunu kastriranost, a d r u g a da neka instancija (Instanz) negira ili odbija kastraciju - pokazuje da incestne elje nastavljaju b e s k o n a n o ivjeti u ne svjesnom. Usprkos kastraciji (cijepanju kategorije ena na dvi je razliite grupe) svaki mukarac nastavlja imati incestuozne snove u kojima si daje povlastice zamiljenog oca koji pronalazi uitak i ne poznaje granice. A k o na trenutak govorimo u kvantitativnim pojmovima, moe se rei da Lacan kae da sada moete biti apsolutno sigurni u to da je svaki mukarac kojega sretnete kastriran, iako je j e d n o m davno postojala iznimka od pravila kastracije. Sa sigurnou mo ete rei da su sve osobe koje su mukarci, ne u biolokim, ve prije u psihoanalitikim pojmovima, k a s t r i r a n e . Ali, premda su

Nema neega takvog kao to je spolni odnos

127

mukarci potpuno kastrirani, svejedno postoji kontradikcija: ide al nekastriranosti - nepoznavanja granica, ogranienja - i dalje negdje, nekako ivi u s v a k o m mukarcu. Figura 8.6

Da promijenim figuru 8.3, muka se struktura moe prikazati kao u figuri 8.6. S odgovara \/ i ovdje predstavlja sina, dok
2

S odgovara 3 i predstavlja oca.

(

Otac Sin

S, S

Ovo bi djelomino predstavljanje formula seksuacije ve trebalo razjasniti do koje je mjere L a c a n o v a rasprava njima vieslojna, sadravajui logiki, lingvistiki, kao i frojdovski materijal.
ENSKA STRUKTURA

Sto se tie dviju formula koje odreuju enskost, prvo nalazimo da bez obzira na anatomiju, osoba koja dolazi pod psihoanalitiku ka tegoriju "ene" nije sva odreena falikom funkcijom (\/): ne dolazi sva ena pod zakon oznaitelja (Vx, nije sve [neki dani subjekt] ili nije svaki dio xa takav da je , takav da se na pri mjenjuje falika funkcija). Lacan ovu ideju ne izlae na pozitivan nain, govorei, na primjer, da neki dio svake ene izmie vlada vini falusa. On to ne smatra nunou, ve mogunou, ali ta je mogunost ipak odluujua u odreivanju seksualne strukture. D r u g a formula (3) kae da se ne moe nai niti j e d n a ena na koju falika funkcija uope ne djeluje: svaka je ena ba rem dijelom odreena falikom funkcijom (3x, ne egzistira niti j e d n o [neki subjekt ili njegov dio] takvo da je , takvo da je falika funkcija na njega neprimjenjiva). Budui da crta iznad falike funkcije oznaava iskljuenje, subjekt bi bio/la psihotian/ na kada falika funkcija na njega/nju uope ne bi djelovala. Slika koju smatram korisnom kao preliminarnu ilustraciju dviju formula za ensku strukturu jest tangentna krivulja (figura
30 31

128

LAKANOVSKI OBJEKT

8.7) gdje na n/2 krivulja izlazi iz sustava, a onda se misteriozno ponovo pojavljuje na drugoj strani. Na n/2 joj ne m o e m o pripi sati nikakvu zbiljsku vrijednost i prisiljeni smo pribjei izrazima poput "Kako se kree o d 0 do n/2, vrijednost y se pribliava pozitivnoj beskonanosti, a kako se kree od do n/2, blii se negativnoj beskonanosti". Nitko zaista ne zna kako se dvije stra ne krivulje sastaju, ali mi usvajamo sustav simbola pomou k o jeg moemo govoriti njihovoj vrijednosti na tom mjestu. Status Druge jouissance p o v e z a n e s donjom formulom enske strukture (Vx<Px; vidi figuru 8.2), koju potencijalno mogu doivjeti osobe koje dolaze pod kategoriju "ene", srodan je vrijednosti tangen tne krivulje na n/2. Ona izlazi iz sustava predoavanja. Njezin je status srodan onome logike iznimke, sluaju koji cjelinu dovodi u pitanje. Figura 8.7
y

2n

U nekom smislu, formula 3 saima injenicu da bi se, prem da ena nije sva odreena falikom funkcijom, ustvrditi egzisten ciju nekog njenog dijela koji odbija faliku funkciju svodilo na tvrenje da je neto to falikoj funkciji kae "ne" njoj ipak podre eno, smjeteno u simboliki poredak jer egzistirati znai imati mjesto u simbolikom registru. Lacan zato nikada ne tvrdi da egzistira enska instancija koja se nalazi s onu stranu falusa: on zadrava njenu radikalnu drugost s o b z i r o m na logos, simboli ki poredak kao strukturiran oznaiteljem udnje. Premda porie egzistenciju ovog "podruja s onu stranu falusa", 3 , on, kao to emo nato kasnije vidjeti, ni na koji nain ne nijee njegovu ek-sistenciju.
S2

ena zato nije na neki nain manje " p o t p u n a " od mukarca, jer mukarac je sav samo s obzirom na faliku funkciju. ene nisu nita manje "sve" od mukaraca o s i m k a d a ih razmatramo s obzirom na faliku funkciju. ene nisu "neodreenije" ili "neodredljivije" od mukaraca osim s obzirom na faliku funkciju.

Nema neega takvog kao to je spolni odnos Disimetrija partnera

129

FALUS: JEDAN OD ENINIH PARTNERA

Razmotrimo sada simbole ili m a t e m e , kako ih Lacan naziva, koji se nalaze ispod formula seksuacije. U figuri 8.8 vidimo da se pre krieno ena - simbolizirajui, na neki nain, da ena nije sva - uz povezanost (pomou strelica koje upuuju na enine partne re), s jedne strane s (phi, falusom kao oznaiteljem), s druge strane povezuje s S(A), oznaiteljem manjka u D r u g o m . Falus kao oznaitelj neto sam detaljnije ispitao na poetku ovog poglavlja. Ono to L a c a n ovdje dodaje jest ideja da ena pri stup oznaitelju udnje u naoj kulturi obino dobiva preko m u karaca ili "muke instancije", odnosno preko nekoga tko pripada psihoanalitikoj kategoriji "mukarci". Figura 8.8 Mukarci ene

S(A): ENIN DRUGI PARTNER

Si quelque chose ex-iste quelque chose, c'est tresprecisement de n'y etrepas couple, den etre "troise", si vous me permettez ce neologisme. Lacan, Seminar XXI, 19. oujka 1974.'' Ako se vratimo na nau tablicu, vidimo da su ene, p r e m d a su s jedne strane "u paru" s falusom, takoer nerazmrsivo p o v e z a n e u "trojac" (troisees) s oznaiteljem manjka ili p r a z n i n o m u Dru gom. Taj manjak nije jednostavno manjak - izravno korelativan sa udnjom - koji pokazuje da je jezik u vlasti udnje i da neija maj ka ili otac kao avatar Drugog nije potpun/a, pa zato (za neim) udi. Oznaitelj te udnje koja podrazumijeva m a n j a k (ili manjka koji podrazumijeva udnju) sam je faliki oznaitelj. L a c a n se damdesetih nije jako govorljiv s obzirom na S(A), i zato u ovdje ponuditi svoje vlastito tumaenje njegove funkcije. '
:!:

1.30

LAKANOVSKI OBJEKT

U petom sam poglavlju S(A) kao "oznaitelju udnje Drugog" govorio u kontekstu L a c a n o v e rasprave Hamletu u S e m i n a r u VI. Izgleda da je u toj fazi u Lacanovu djelu S(A) Lacanov izraz za falus kao oznaitelj, i zato je na neki nain to ono to Lacanu dozvoljava razdvajanje imaginarnog falusa (-) od simbolikog falusa (). Znaenje simbola se u Lacanovim tekstovima s vre menom esto znatno razvija i sugerirao bih da se izmeu Semi nara VI i X X S(A) pomie s biljeenja oznaitelja manjka u Dru gom ili udnje Drugog na biljeenje oznaitelja "prvog" g u b i t k a . (Taj p o m a k odgovara promjeni registra, kao to je toliko esto u Lacanovu djelu: sa simbolikog na realno. Primijetimo da su svi elementi koji se nalaze pod kategorijom "mukarci" povezani sa simbolikim, dok su svi oni pod kategorijom "ene" povezani s realnim.) Prvi se gubitak moe shvatiti na prilino razliite naine. Na granici simbolikog i realnog mogao bi se shvatiti kao gubitak "prvog" oznaitelja (S,, udnje Majke) kada se dogodi prapotiskivanje. " I e z n u e " prvog oznaitelja nuno je zbog ustanovljenja oznaiteljskog poretka kao takvog: kako bi neto drugo postalo, mora se dogoditi iskljuenje. Status tog prvog iskljuenog ozna itelja oito je posve razliit od onoga drugih oznaitelja vie je granini fenomen (izmeu simbolikog i realnog) - i srodniji je fenomenu primordijalnog gubitka ili manjka na mjestu subjektova porijekla. Sugerirao bih da prvo iskljuenje ili gubitak nekako pronalazi svoj reprezentant ili oznaitelj: S(A). Sto znai to da neto realno (realni gubitak ili iskljuenje) pronalazi oznaitelj? Jer, realno se veinom smatra neoznaivim. A k o realno nalazi oznaitelj, taj oznaitelj sigurno djeluje na vrlo neobian nain. Jer, oznaitelj obino zamjenjuje, kria i ponita va realno, oznaava subjekt za drugog oznaitelja, ali ne oznaa va realno k a o takvo. Mislim da u figuri 8.8 S(A), to L a c a n u Seminaru XX pove zuje sa specifino enskom jouissance, o z n a a v a vrstu frojdovske sublimacije nagona u kojoj su nagoni p o t p u n o zadovoljeni (ova druga vrsta zadovoljenja jest ono to stoji iza Lacanova izraza "Druga jouissance") i vrstu lakanovske sublimacije kojom je obi an objekt uzdignut do statusa Stvari (vidi Seminar V I I ) . Frojdovska Stvar nalazi oznaitelj, ega j e d n o s t a v n i primjeri mogu ukljuivati "Boga", "Isusa", "Mariju", "Djevicu", "umjetnost", "glazbu", i tako dalje. To pronalaenje oznaitelja treba shvatiti kao susret () koji je u nekom smislu sluajan.
36 37

Nema neega takvog kao to je spolni odnos

131

Pored i m a g i n a r n o g zadovoljenja koje m o e m o povezati s religi oznom ekstazom ili zanosom, ili s r a d o m umjetnika ili glazbenika, ipak se postie i realno zadovoljenje, to mi upada u oi kao Lacanovo "s onu stranu neuroze" za osobe sa enskom strukturom. U petom i estom poglavlju sam Lacanovu prvu konceptualizaciju odlaska s onu stranu neuroze opisao kao subjektiviziranje uzro ka, postajanje svojim vlastitim u z r o k o m , koliko god to u poetku moglo zvuati paradoksalno. Izgleda da do Seminara X X Lacan to smatra jednim p u t e m s onu stranu neuroze, p u t e m osoba koje karakterizira muka struktura. Drugi put - onaj sublimacije svojstven je osobama koje karakterizira enska struktura. Muki put bi se tada mogao odrediti kao onaj udnje (postaja nje vlastitim uzrokom udnje), dok bi enski put bio onaj ljubavi. Kao to emo vidjeti, muka subjektivizacija mogla bi se smatrati o n o m koja ukljuuje to to se vlastitom ini drugost kao tvorbeni uzrok (oznaitelj), dok bi enska subjektivizacija ukljuivala to da se vlastitom uini drugost kao materijalni uzrok (slovo). Oba bi sluaja zahtijevala subjektivizaciju uzroka ili drugosti, ali nje govih razliitih lica. Toj u se temi vratiti za trenutak.
38 39 40

Zona ne postoji U tablici ispod formula seksuacije Zona je Lacanova kratica za ideju da "ena ne postoji": nema oznaitelja za enu kao takvu ili za njenu bit. ena zato moe biti zapisana samo pod crtom izbrisivanja: Zona. Temeljna ideja vjerojatno je ta da je falus nekako oznaitelj Mukarca ili Mukareve biti, budui da ono to njega odreuje jest falika funkcija - pa ako, kao to sugerira Lacan, za enu nema takvog oznaitelja, injenica da je S(A) jedan Zoninih partnera upuuje na to da se oznaitelj moe susresti i usvojiti, u nekom smislu poinjui zauzimati mjesto te nedostajue definicije ili biti. S(A) predstavlja oznaitelj koji nije ni konfekcijski niti je pret porter i predstavlja kovanje novog gospodarskog oznaitelja (SJ, iako ne onoga kojem je ena podvrgnuta. Dok je mukarac uvi jek podvrgnut gospodarskom oznaitelju, enin odnos prema nje mu izgleda radikalno drugaije. Gospodarski oznaitelj slui kao ogranienje za mukarca, a sa S(A) s obzirom na enu to nije tako. S obzirom na drutvo, Lacanova tvrdnja da nema oznaite lja ene/za enu nesumnjivo je povezana s injenicom da se e nin poloaj u naoj kulturi ili automatski odreuje m u k a r c e m kojeg ona prihvaa kao partnera ili se odreuje samo uz velike potekoe. Drugim rijeima, potraga za drugim nainom samo-

132

LAKANOVSKI OBJEKT
41

odreivanja duga je i p u n a p r e p r e k a . Zapadnjako drutveno Drugo takve pokuaje nikada ne smatra jako poeljnima, i zato se zadovoljenje koje bi iz njih moglo proizai esto kvari. T o Dru go je prilino dobro prihvaalo glazbu, umjetnost, operu, kazali te, ples i ostale "lijepe umjetnosti", premda manje kada ne bilo dokazano da je odnos s m u k a r c e m na prvom mjestu. D o k se u prolosti dosta dobro prihvaala posveenost ena religioznom ivotu u samostanima i izbjegavanje odreujueg odnosa prema mukarcu, danas se s mrtenjem gleda ak i na to utoite, to znai da Drugo sve vie oteava usvajanje odreenih religijskih oznaitelja. Jer, dok se odnos p r e m a S(A) moe uspostaviti susre tom, taj susret moe olakati ili omesti kultura i subkultura/e u kojoj/ima se ena nalazi. Ovo ni na koji nain ne povlai za sobom da nikada nee biti "automatskog" ili konfekcijskog oznaitelja za ene. A k o ovdje prihvatimo Lacanovu dijagnozu, ovo stanje stvari je sluajno, a ne nuno. Niti Lacan na bilo koji nain upuuje na to da ena n e m a vla stiti seksualni identitet. On ene ne odreuje jednostavno kao mukarce kojima neto nedostaje, kao to se ponekad govori u literaturi. Seksualni se identitet u lakanovskim pojmovima kon stituira na barem dvjema razliitim razinama: (1) na razini suk cesivnih poistovjeenja koja konstituiraju ego (to su obino poistovjeenja s jednim ili oba roditelja), objanjavajui imaginarnu razinu seksualnog identiteta, krutu razinu koja esto dolazi u vrlo realan sukob s (2) razinom muke ili enske strukture kao to su upravo opisane, povezane s razliitim stranama Lacano vih formula seksuacije, pri emu se bilo koji dani subjekt moe smjestiti na bilo koju stranu. Ove dvije razine, koje esto dolaze u sukob," zato odgovaraju egu i subjektu. ena se na razini poi stovjeenja ega lako moe poistovjetiti sa svojim ocem (ili figurom koju drutvo smatra "mukom"), dok na razini udnje i njene su bjektivne sposobnosti za jouissance moe biti okarakterizirana e n s k o m strukturom. enin seksualni identitet zapravo moe sadravati mnoge razliite m o g u e kombinacije, jer za razliku od muke i enske strukture koje po Lacanovu miljenju ine izbor ili/ili, budui da izmeu njih n e m a sredine, poistovjeenja ega mogu sadravati elemente od m n o g o razliitih, i mukih i enskih osoba. Drugim rijeima, i m a g i n a r n a razina seksualnog identiteta u sebi i po sebi moe biti krajnje samokontradiktorna.
42 13

Nema neega takvog kao to je spolni odnos

133

Samo bi postojanje seksualnog identiteta (seksuacije, da u p o trijebim Lacanov pojam) na razini subjektivnosti koja je druga od razine ega trebalo raspriti pogrenu ideju koja prevladava u e n g l e s k o m govornom podruju, ideju da se u lakanovskoj teoriji enu uope ne smatra subjektom. enska struktura znai ensku subjektivnost. A k o se ena vee za mukarca, u njegovoj e se fantazmi vjerojatno svoditi na objekt - objekt (a). A k o se enu promatra iz perspektive m u k e kulture, vjerojatno se nee svo diti ni na to vie od zbirke mukih fantaziranih objekata z a m a skiranih u kulturalno stereotipnu odjeu: i(a), odnosno na sliku koja sadrava, a ipak maskira objekt (a). To vrlo lako moe za sobom povlaiti gubitak subjektivnosti u uobiajenom, svakod n e v n o m smislu rijei, u smislu "upravljanja vlastitim ivotom", "bivanja djelatnikom na kojega se moe raunati" i tako d a l j e , ali to ni na koji nain ne povlai za sobom gubitak subjektivnosti u lakanovskom smislu rijei. Samo usvajanje poloaja ili stajali ta s obzirom na (doivljaj) jouissance ukljuuje i podrazumijeva subjektivnost. J e d n o m k a d a je taj poloaj usvojen, ena postaje kao subjekt. Mjera do koje taj pojedini subjekt subjektivizira svoj svijet drugo je pitanje. Dio posla to ga danas obavljaju neke feministkinje m o e se shvatiti kao da obuhvaa pokuaj prikazivanja, reprezentiranja, simboliziranja, te time subjektiviziranja odreenog realnog iz njihova iskustva, realnog koje nikada ranije nije bilo reprezen tirano, simbolizirano ili subjektivizirano. M o d a je to p r e t h o d n o neizreeno, nezapisano realno povezano s onim to Lacan nazi va D r u g o m jouissance i Drugim spolom. (ena predstavlja Drugi spol ak i za enu; ovom se zakljuku opirnije raspravlja neto kasnije.) Spomenuta jouissance i spol su Drugi (nekome strani ili tui) samo ako ih se jo nije izgovorilo, zapisalo, reprezentiralo ili subjektiviziralo. Premda m n o g e feministkinje svoj rad smatraju drugaijim - povezanim sa specifino enskom i m a g i n a r n o m ili predtetikom/semiotikom razinom iskustva - on bi se u stroe l a k a n o v s k i m pojmovima i uz rizik redukcionizma mogao shvatiti kao pokuaj subjektiviziranja realnog (realnog D r u g o g ili D r u g o g kao jouissance). '
44 4 0

Muko/ensko

oznaitelj/oznaiteljstvo

Dopustite mi da svoje tumaenje ovdje razvijem k o r a k dalje. P r e m d a Lacan nikada izravno ne kae da je M u k a r a c odreen oznaiteljem udnje (), pretpostavimo na trenutak da on jest

134

LAKANOVSKI OBJEKT

tako odreen. Podrazumijeva li to nuno da ena nikada ne moe biti odreena dokle god je M u k a r a c odreen? I pretpostavlja li to onda da Mukarac ne bi mogao biti odreen k a d bi ena bila poistovjeena s oznaiteljem udnje? Postoji li neki strukturalni razlog zbog kojega se oznaitelj udnje moe poistovjetiti samo s jednim spolom, a u teoriji, ako i s jednim? A k o je tako, je li su protni spol tada nuno povezan s objektom kao uzrokom udnje? Postoji li neki teorijski razlog zbog kojega b i j e d a n spol trebao biti odreen oznaiteljem, a drugi kao objekt? Moda postoji. Ako razdvajanje dovodi do podjele Drugog na zaprijeeno Drugo i objekt (a), Drugo (npr. roditeljsko Drugo, a u nuklearnoj obitelji: majka i otac) ralanjuje se na dva '"dijela" od kojih se jedan (A) sigurno moe povezati s oznaiteljem, a drugi s objektom (figura 8.9). S obzirom na lakanovsku dijalektiku ud nje kako djeluje u drutvima organiziranima poput naeg, mo da postoji teorijski razlog zbog kojeg su uloge oznaitelja i objekta oliene u razliitim spolovima. Figura 8.9

Izgleda da je implikacija Lacanova rada na seksuaciji dogaanje subjektivizacije na razliitim razinama u razliito seksuiranih bia: ona s m u k o m strukturom moraju pronai nov odnos p r e m a objektu ili ga subjektivizirati, dok ona sa enskom strukturom moraju nai nov odnos prema oznaitelju ili ga subjektivizirati. Oba spola subjektiviziraju ono to je na poetku Drugo, ali se razlikuje njihov pristup tom D r u g o m , licu D r u g o g s kojim ima ju posla. To je k a o da je Drugo u m u k a r c i m a potpuno, a njihov " p r o b l e m " objekt, dok se u enama D r u g o nikada nije potpuno uspostavilo kao takvo. Zbog toga enin " p r o b l e m " ne bi bio uiniti Drugo egzistirajuim ili ga upotpuniti to j e , na kraju, projekt pervertita - nego ga prije subjektivizirati, konstituirati unutar same sebe. Subjektivizacija bi tada za o s o b e okarakterizirane enskom strukturom bila dosta drugaija o d onoga to je skici rano ranije u p e t o m i estom poglavlju, te bi zahtijevala susret s oznaiteljem. K a o to svjedoe njihovi razliiti o d n o s i p r e m a Drugom, te p r e m a S, i S , mukarci i ene se u j e z i k u i j e z i k o m otuuju na
46 2

Nema neega takvog kao to je spolni odnos

135

radikalno razliite naine. Razliito su rascijepljeni kao subjekti, a ta razlika u rascijepljenosti objanjava spolnu razliku. Spolna razlika tako proizlazi iz mukarevih i eninih razliitih odnosa prema oznaitelju. Izgleda da je svaki spol pozvan igrati ulogu povezanu sa sa mim temeljem jezika: mukarci igraju ulogu oznaitelja, dok ene igraju ulogu, kako to Lacan izraava, "l'etre de la signifiance" (Seminar XX, str. 71). Po svim mojim saznanjima, do dananje ga datuma niti jedan govornik engleskoga nije pokuao prevesti signifiance, ali je iz Lacanove upotrebe ipak posve jasno to na to cilja ovim p o j m o m preuzetim iz lingvistike. ("Preuzet" je u tom smislu to se u lingvistici odnosi samo na "injenicu posjedovanja znaenja", dok ga Lacan izokree naglavce.) Predloio sam njego vo prevoenje kao "oznaiteljsii>o", odnosno kao injenicu bivanja oznaiteljem, injenicu "ek-sistiranja" oznaitelja, subzistiranja oznaitelja, oznaiteljske prirode oznaitelja.' K a d a se Lacan ko risti tim pojmom, to je zbog naglaavanja oznaiteljeve besmisle ne prirode, samog egzistiranja oznaitelja pored i odvojeno od bilo kojeg mogueg smisla i znaenja koje bi mogli imati, to je zbog na glaavanja injenice da sama oznaiteljeva egzistencija premau je njegovu oznaiteljsku ulogu, da njegova supstancija premauje njegovu simboliku funkciju. Oznaiteljevo postojanje premauje njemu "namijenjenu ulogu", njegovu ulogu u logosu, koja je ozna avanje. Dakle, radije nego da govori "injenici posjedovanja znaenja", Lacan se tim pojmom koristi kako bi govorio "injeni ci posjedovanja uinaka koji su Drugi od uinaka znaenja". U Lacanovu "signifiance" trebali bismo uti prkoenje (defian ce)! Oznaitelj prkosi dodijeljenoj mu ulozi, odbijajui biti posve predan zadatku oznaavanja. On ima ek-sistenciju s onu stranu i izvan tvorbe znaenja, tvorbe smisla. Postojanje se u Lacanovu djelu povezuje sa slovom - slovo je sedamdesetih godina materijalno, neoznaujue lice oznaitelja, dio koji ima uinke bez oznaavanja: uinke jouissance. Kao to L a c a n kae u Seminaru XX (str. 2 6 ) , slovo je povezano s materijalnou jezika, "substance jouissante", s jouissance ili "uivajuom" supstancijom, supstancijom koja se uzbuuje ili uiva. Povezati muko s oznaiteljem i ensko sa s l o v o m moe se initi jednakovrijednim povratku staroj metafori obliku i tvari koja datira unatrag b a r e m do Platona, ali u L a c a n o v u djelu povratak uvijek sadri obrat: supstancija je u boljem poloaju od oblika i ui ga pokojem triku.
47 18 49

136

LAKANOVSKI OBJEKT

Druga samoj sebi, Druga j o u i s s a n c e U kojem smislu se enu m o e smatrati Drugom samoj sebi, kao to sugerira Lacan? A k o se ona odreuje s obzirom na mukarca (s obzirom na falus, p r e k o tog mukarca), ostaje joj neproziran, stran i Drugi onaj drugi aspekt - potencijalni odnos p r e m a S(A). Razmotrimo to Lacan k a e 1958/1962: "Mukarac ovdje [s o b zirom na kastraciju] slui kao relej tako da ena postaje D r u g a sebi, kao to je to i za njega" (Ecrits 1966, str.732). Promatrajui sebe s a m o s obzirom na falus, odnosno s obzirom na svoj poloaj kao odreen s obzirom na m u k a r c a , druge ene koje se eni ne ine tako odreene dobivaju ulogu Drugih. M e u t i m , ako se p o j mi Drugi potencijal, odnosno ako se uspostavi odnos p r e m a S(A), ena vie nije D r u g a samoj sebi. A k o se to ne ostvari, ona ostaje hommosexuelle, kao to L a c a n zapisuje, spajajui mukarca (ko mme) i homoseksualca: ona voli m u k a r c e , ona voli kao mukarac i u fantazmi je njena udnja strukturirana kao njegova. Za osobe okarakterizirane m u k o m strukturom, ena ima ulogu D r u g o g - radikalno Drugog, D r u g o g kao jouissance/Oruge jouissance - ako utjelovljuje D r u g u jouissance koju Lacan naziva nedolinom ili ako se smatra njenom predstavnicom. Zato "nedo linom"? Zato to ne zahtijeva vezu s falusom i pokazuje manjka vost falike jouissance koja je tek milostinja uitka koji preostaje nakon to se nagoni potpuno (u sluaju m u k e strukture) podvr gnu simbolikome. To pokoravanje n a g o n a odgovara odreenom frojdovskom obliku sublimacije, o n o m e u k o j e m se realno odlijeva u simboliko, pri emu se jouissance prenosi na D r u g o . D r u g a jouissance sadri oblik sublimacije kroz ljubav, to do nosi p o t p u n o zadovoljenje nagona. D r u g a jouissance je jouissance l j u b a v i , a L a c a n je povezuje s religioznom ekstazom i n e k o m vrstom tjelesne jouissance koja nije s m j e t e n a u genitalije na na in falike jouissance (on jasno kae da prethodna nije takozvani vaginalni o r g a z a m nasuprot klitorisnom). P r e m a L a c a n u , Druga jouissance je aseksualna (dok je falika jouissance seksualna), a i p a k je tjelesna i u tijelu - (falika jouissance ukljuuje tek organ k a o i n s t r u m e n t oznaitelja).
50 51 5

O n o m a l o to Lacan izravno govori S(A) sugerira da Druga jouissance koju se time oznaava i m a v e z e s apsolutnom radik a l n o u ili drugou Drugog: n e m a D r u g o g (nema izvanjskosti) D r u g o g . T a D r u g o s t nije tek izvanjskost relativna s obzirom na p o s e b n u , o d r e e n u unutranjost. O n a je uvijek i neizbjeno D r u ga, " i z v a n " s v a k o g i svih sustava.
53

Nema neega takvog kao to je spolni odnos

137

Detaljno objanjenje D r u g e jouissance ostavljam za drugu pri liku, ovdje j e d n o s t a v n o sugerirajui d a j e povezana s Freudovom idejom "deseksualiziranosti" potpunog zadovoljenja nagona koje prua j e d a n oblik s u b l i m a c i j e . "Deseksualizirani libido" ini se blisko p o v e z a n i m s L a c a n o v o m a s e k s u a l n o m , D r u g o m jouissan ce. Uzgredno, L a c a n sublimaciju (u malo drugaijem kontekstu) smjeta u donji lijevi kut logikog pravokutnika koji sam ve po kazao u etvrtom i estom poglavlju (vidi figuru 8.10).
54 55

Figura 8.10 Passage Vade Ponavljanje

Sublimacija

Acting-out

Moji se komentari ovdje ne svode ni n a to vie od poetka tu maenja, ali mi ovo u p a d a u oi kao openiti smisao na koji bi se mogla shvatiti figura 8.8. Kao to sam pokazao ranije, L a c a n se uputio pokazati (1) da su spolovi odreeni odvojeno i razliito, i (2) da njihovi partneri nisu ni simetrini niti se preklapaju. K a o to se vidi u figuri 8.8, mukareva partnerica nije ena kao takva, ve objekt (a). Zato mukarca moe uzbuivati neto to dobiva od ene: odreeni nain na koji ona govori, odreeni nain na koji ga gleda, i tako dalje, ali samo ako je on u nju investirao dragocjeni objekt koji po buuje njegovu udnju. On zato moe trebati (bioloki odreenu) enu kao supstrat, podrku ili medij objekta (a), ali ona nikada nee biti njegova partnerica. Niti e on kao takav ikada biti njen partner. Ona moe zahti jevati (bioloki odreenog) mukarca da utjelovi, inkarnira falus ili da za nju slui k a o podrka za falus, ali njen e partner biti falus, a ne mukarac. R a s k o r a k ili disimetrija j o je radikalnija kada je rije njezinu D r u g o m partneru, S(A), budui da se taj partner uope ne nalazi pod kategorijom "Mukarci" i zato niti jedna ena ne treba pribjei m u k a r c u kako bi se s njim "poveza la" ili m u se "pridruila". Da su se mukarevi i enini partneri pokazali identinima da je, recimo, objekt (a) funkcionirao kao jedini partner za oboje -

138

LAKANOVSKI OBJEKT

barem bi njihova udnja k a o seksuiranih bia bila strukturirana na neki paralelan (hommosexuelle) nain, a mi bismo n a temelju toga meu njima mogli pokuati zamisliti spolni odnos. Ali, disimetrija njihovih partnera apsolutna je i potpuna, te se zato m e u njima ne moe postulirati, artikulirati ili u bilo kojem obliku za pisati nikakav zamisliv odnos. Istina psihoanalize

Upravo to Lacan obino odreuje kao istinu psihoanalize. On ponekad ukazuje na to da se sva istina moe matematizirati: "Nema neega takvog kao to je istina koja nije 'matematizirana', odnosno zapisana, odnosno koja kao Istina nije utemeljena samo na aksiomima. To znai rei da postoji istina, ali onoga to n e m a znaenja, odnosno onoga u vezi s im se ne mogu izvesti druge po sljedice osim unutar [registra] matematike dedukcije" (Seminar XXI, 11. prosinca 1973). Ovaj komentar vrijedi samo za istinitost (le vrai) koju vidimo, primjerice, u "istinosnim tablicama" i simbolikoj logici (vidi de seto poglavlje). P r e m a Lacanu, jedina istina psihoanalize jest da n e m a neega takvog kao to je spolni odnos, a problem je dovesti subjekt do toke susreta s tom istinom.

Egzistencija i ek-sistencija
N'existe que ce qui peut se dire. N'ex-siste que ce qui peut secure. Nakon iznoenja mnogih naizgled paradoksalnih Lacanovih iska za koji ukljuuju egzistenciju ("ena ne postoji", " D r u g a jouissan ce ne postoji") i izraze U y a te U n'y a pas ("Nema neega takvog kao to je spolni odnos", "II y a de l'Un, "II n'y a pas d'Autre de l'Autre"), ovdje bih htio dodati koju rije Lacanovoj ideji ek-sistencije. Koliko je meni poznato, rije "ek-sistencija" u francuski je prvi put uvedena u prijevodima Heideggera (Bitak i vrijeme) kao pri jevod za grku rije ekstasis i njemaku Ekstase. U grkom je korijensko znaenja toga pojma "stajanje izvan" ili "izvan-stajanje" neega. U grkome se uglavnom koristio za p o m i c a n j e neega, ali se takoer poeo primjenjivati na stanja u m a koja bismo danas nazvali "ekstatinima". Zato je izvedeno znaenje te rijei "eksta za", odakle i njena veza s Drugom jouissance. H e i d e g g e r se esto

Nema neega takvog kao to je spolni odnos

139

igrao korijenskim z n a e n j e m rijei, "izvan-stajanjem" ili "iz-stajanjem" iz sebe, ali i njenom bliskom v e z o m s korijenom rijei za "egzistenciju" u g r k o m . Lacan je koristi k a k o bi govorio "egzi stenciji koja izstoji" i insistira, takorei izvana, neem to nije ukljueno iznutra, ve je "ekstimno", umjesto da bude intimno. Druga jouissance je s onu stranu simbolikog, izdvojena je iz simbolike kastracije. Ona ek-sistira. U naem simbolikom po retku za nju m o e m o razabrati mjesto, ak je i imenovati, ali ona ipak ostaje neizreciva, neizgovoriva. M o e m o je smatrati ek-sistirajuom zbog toga to se moe zapisati: \/. Meutim, spolni su odnosi u ovom pogledu drugaiji: ne mogu se zapisati, i zato ni egzistiraju, niti ek-sistiraju. Jednostavno nema neeg takvog. Sama ideja ek-sistencije i Druge jouissance k a o ek-sistirajue Lacanovu "ekonomiju jouissance" ili "libidnu ekonomiju" ini otvorenom ekonomijom koja se ne moe uiniti p o t p u n o m . N e m a ouvanja jouissance, n e m a razmjernog odnosa i z m e u rtvova ne i steene jouissance, n e m a naina na koji D r u g a jouissance nadoknauje ili ispravlja neadekvatnost ili manjkavost falike jouissance: j e d n o m rijeju, n e m a komplementarnosti ili razmjer nosti. Druga jouissance je u osnovi nesrazmjerna, neodrediva, disproporcionalna i nedolina za "pristojno drutvo". Nikada se ne moe vratiti u "faliku ekonomiju" ili jednostavni struktura lizam. Poput objekta (a) kao ek-sistencije, D r u g a jouissance ima nepopravljiv utjecaj na "glatki rad strukture".

Nova metafora spolne razlike

Oznaitelj [...] treba biti strukturiran u topolokim kate gorijama. Lacan, Seminar XX, str. 22 Sto trebamo uiniti s Lacanovim vienjem spolne razlike k a k o sam ga ovdje pokuao izloiti? Treba li ga shvatiti ozbiljno? K a k o n a m moe pomoi? Lacan oito daje novu metaforu spolne razlike, onu koja nadi lazi dijalektiku aktivnog i pasivnog (kojom je s a m Freud bio ne zadovoljan), imanja i bivanja (koja je daleko zanimljivija, b a r e m s gramatikog/lingvistikog stajalita), i tako d a l j e . Budui da na psihikoj razini previe ljudi izgleda prekorauje "tvrde i vr ste" granice biologijski odreene spolne razlike, jedna stvar oko koje bi se sloila veina suvremenih kritiara i psihoanalitiara
56

140

LAKANOVSKI OBJEKT

jest neadekvatnost biologijskih diferencijacija. Mi zato polazimo od hipoteze postojanju (na neki nain odreenih) m u k a r a c a sa enskom strukturom i (na neki drugi nain odreenih) ena s mukom strukturom. Sto je zanimljivo u L a c a n o v u nainu odreivanja m u k e i enske strukture? Prvo, on sadri novu topologiju: raskida s du gogodinjom zapadnjakom koncepcijom svijeta kao niza kon centrinih krugova ili sfera i umjesto toga kao svoj model uzima paradoksalne topoloke povrine k a o to su Mbiusova traka, Kleinova boca i cross-cap. Posljednja povrina posebno je plod na za revolucioniranje naina na koji razmiljamo. A k o postoji "stroga ekvivalencija izmeu topologije i strukture" (Seminar XX, str. 14), onda nam u promiljanju sustavima mogu pomoi novi topoloki modeli. Cross-cap je u biti povrina s obratom: takorei, lakanovskim obratom. Taj mali obrat mijenja sva topoloka svojstva povrine, i nita se ne vraa na sebe kao u staroj, poznatoj koncepciji stvari. To je moda onaj isti lakanovski obrat koji kasnih pedesetih i ez desetih toliko mnogo Lacanovih pojmova pomie iz simbolikog u realno. (Taj proces u nekom smislu napokon dolazi do kraja k a d a Lacan nailazi na Boromejski vor koji tri registra imaginarno, simboliko i realno smatra j e d n a k o vanima.) Lakanovski je obrat moda sposobnost vienja neega to je onkraj simboliko ga, gdje filozofija i strukturalizam ne vide nita drugo nego istu staru stvar. Za razliku od Mbiusove trake, cross-cap je nemogua povri na. M b i u s o v a traka se moe konstruirati i zato se moe zamisliti (ili "uobraziljizirati"): moe se predoiti. S druge strane, cross-cap je povrina koja se moe opisati na isti nain kao i niz drugih povrina u topologiji, pomou malih p r a v o k u t n i k a koji uz svoje rubove imaju strelice koje pokazuju kako se suprotne strane sla u, ali tu je povrinu nemogue konstruirati. Razmotrimo povri ne reprezentirane u figuri 8.11, zajedno s njihovim simbolikim reprezentacijama.

Nema neega takvog kao to je spolni odnos Figura 8.11

141

Jednostavni zavoj Mobiusova traka

Prsten

Cross-cap

Osim povrine koja je cross-cap, sve se te povrine mogu precizno vizualno prikazati. P r e m d a se cross-cap moe simboliki izraziti na topoloki nain (vidi pravokutnik iznad rijei), ne moe se pre cizno vizualizirati niti konstruirati. K a k o bi to pokuali zamisliti, moete si zamisliti sferu koja je na odreenom mjestu razrezana, i svaka se toka sa svake strane reza ponovno povezuje, ne s to kom koja joj je izravno nasuprot, kao u zaivanju rane, nego sa simetrinom tokom na suprotnoj strani, kao u figuri 8.12, u kojoj bi a' bilo povezano s b', i a" s b " . Figura 8.12

b^

Cross-cap je, u ovom smislu, n e m o g u . Ipak se moe zapisati, pri jemiv je za simboliki zapis. Simboliko se ovdje moe upotrijebi ti za opisivanje neeg realnog, neeg izvan-simbolikog. A k o je stara ideja koncentrinih krugova ili sfera ikada za ita vrijedila, izgleda da Lacan sugerira da vrijedi za muku struktu ru, ogranienu oinskom funkcijom (figura 8.13). Freud sugerira da ene imaju drugaiji odnos p r e m a zakonu, a on ga povezuje s manje razvijenim Ja-idealom ili Nad-Ja, ali to se moda moe bolje shvatiti kao da se odnosi na to da su odnosi prema ogra nienjima za subjekte okarakterizirane e n s k o m strukturom iz temelja drugaiji: opozicija izmeu unutranjosti i izvanjskosti tu je neprimjenjiva.

142 Figura 8.13

LAKANOVSKI OBJEKT

Otac

Upravo tako, povrina koja je cross-cap ne sainjava hermetinu granicu, i postoji samo lokalno valjana, ali ne i konana ideja unu tranjosti i izvanjskosti. T a mala anomalna raspuklina u njenoj "povrini" mijenja sva njena svojstva. Drugi nain formuliranja Lacanove nove metafore jest onaj pomou pojmova "otvorenog" i "zatvorenog" kako potjeu iz teorije skupova i topologije. Kao i skup koji sainjava M u k a r a c , "zatvoreni skup" ukljuuje svoje vlastito ogranienje ili granicu; kao i ena, "otvoreni skup" ne ukljuuje svoje vlastito ogranienje ili granicu. Moglo bi se rei da Lacan spolnu razliku moe formulirati na nov n a i n , b a r e m djelomice zahvaljujui svojem radu s teorijom skupova, logikom i topologijom - to su veini psihoanalitiara prilino neuobiajena podruja istraivanja. Lacanova nova metafora za spolnu razliku sainjava nov simptom: novo simptomatino vienje spolne razlike koje nije ni manje ni vie simptomatino od ranijih. Simptom uvijek doputa vienje nekih stvari, a onemoguuje primjeivanje drugih. K a d a bih trebao odrediti to simptomatino vienje, bio bih u iskuenju nazvati ga "gedelovskim strukturalizmom", u onoj mje ri u kojoj zadrava vanost strukture, p r e m d a stalno ukazujui na njenu nunu nekompletnost i bitnu neodluivost nekih iska za koji se u njoj stvaraju. Lacan oito usvaja gedelovske ideje po kojima svaki znaajni formalni sustav sadrava neke neodluive iskaze, te po kojima je istinu jezika n e m o g u e odrediti u istom tom jeziku. U Lacanovu djelu to nije j e d n o s t a v n o iznimka koja potvruje pravilo, ve radikalnije, iznimka koja nas prisiljava na redefiniranje pravila. Njegovo djelo utjelovljuje samu strukturu histerije: to dolazi blie formuliranju sustava, to ga ustrije pre ispituje i dovodi u pitanje. Ako je to "sustav koji treba stati na kraj svim sustavima", Lacan nas taj izraz ui uti na nov nain.
57

etvrti dio STATUS PSIHOANALITIKOG DISKURSA

9.

etiri diskursa

Nema cjeline. Nita nije cijelo. Lacan, Scilicet 2/3 (1970): 93 Nema neeg takvog kao to je univerzum diskursa. Lacan, Seminar XIV, 16. studenog 1966. Nema neega takvog kao to je metajezik. Lacan, Seminar XIV, 23. studenog 1966. Lakanovska psihoanaliza sainjava vrlo snanu teoriju i dru tveno znaajnu praksu. Ona nije Weltanschauung, totalizirani i totalizirajui svjetonazor, premda bi je mnogi eljeli uiniti ta kvom. Ona je diskurs i, kao takva, ima posljedice u svijetu. Ona je samo jedan diskurs medu m n o g i m a , a ne konani, posljednji diskurs. Bez sumnje, u svijetu je danas dominantan diskurs moi: moi kao sredstva za postizanje x, y i z, ali, najzad, radi moi same. Lakanovska psihoanaliza u sebi i po sebi nije diskurs moi. Ona u analitikom postavu razvija odreenu vrstu moi koju neoprav danom smatraju m n o g e amerike kole psihologije u kojima je "klijentova" autonomija (itaj: ego) sveta i m o r a ostati neogra niena i niim izazvana. Psihoanaliza razvija mo uzroka ud nje kako bi uzrokovala rekonfiguraciju udnje analiziranog. Kao takav, analitiki je diskurs strukturiran drugaije od diskursa moi. Lacanova "etiri diskursa" nastoje objasniti strukturalne razlike meu diskursima, a tom u se objanjavanju vratiti za trenutak. Najprije mi dopustite postavljanje pitanja relativizmu. A k o psihoanaliza nekako nije konani diskurs, nego samo j e d a n dis kurs meu drugima, kakvo pravo moe polagati na nau panju? Ako je analitiki diskurs samo j e d a n od razliitih ili jedan od
1

146

STATUS PSIHOANALITIKOG DISKURSA

mnogih, zato bismo se uope potrudili za njega zanimati? Ovdje u ponuditi samo jedan j e d n o s t a v a n odgovor: zato to nam omo guava na jedinstven nain razumjeti rad razliitih diskursa. Prije nego obradim pojedinosti Lacanova etiri diskursa, do pustite mi istaknuti da p r e m d a Lacan jedan od svojih diskursa naziva "diskursom histerika", on time ne smatra da neki dani hi sterik uvijek i neizbjeno usvaja histerkov diskurs ili da u njemu funkcionira. Kao analitiar, histerik moe funkcionirati unutar analitiarevog diskursa; kao akademik, histerik moe funkcioni rati unutar diskursa sveuilita. Histerikova se psihika struk tura ne mijenja kako on/a mijenja diskurse, ali se mijenja njego va/njezina djelotvornost. Smjetajui se u analitiarev diskurs, njegov/njezin utjecaj na druge odgovara utjecaju koji dozvoljava taj diskurs i pati zbog potekoa i nedostataka svojstvenih tom diskursu. Pojedini diskurs neke stvari olakava, druge o m e t a , doputajui uoavanje nekih stvari, a za druge nas inei slije pima. S druge strane, diskursi nisu poput eira koji se moe stav ljati i skidati po volji. Promjena diskursa uglavnom zahtijeva susretanje odreenih uvjeta. Analitiar ne djeluje uvijek u ana litikom diskursu. Na primjer, ako predaje, analitiar vrlo lako moe usvojiti diskurs sveuilita ili diskurs gospodara, ili pak diskurs histerika (a Lacanovo vlastito uenje, ini se, dolazi pod ovaj posljednji). P r e m d a Lacan razvija diskurs histerika, ono to o d m a h upa da u oi jest da n e m a takvog diskursa za opsesivnog neurotiara, fobiara. pervertita ili psihotiara. Njihovi se diskursi bez s u m nje m o g u do neke mjere formalizirati, a Lacan je preao dug put p r e m a formaliziranju strukture fantazme u fobiji, perverziji, i tako dalje. M e u t i m , za etiri glavna diskursa koje on skicira oni nisu primarna sredita zanimanja. U etiri diskursa neu ulaziti u svoj njihovoj sloenosti, osobito to se tie njihova razvoja kroz vrijeme, od Seminara XVII, u kojem su uvedeni, do Seminara X X i kasnije, gdje su poneto preraeni. U m j e s t o toga predstavit u o s n o v n a svojstva svakoga od etiri diskursa, a onda u, u sljede em poglavlju, raspravljati drugom nainu na koji se govori razliitim vrstama diskursa koji Lacan predstavlja u Seminaru XXI.
2 :i

etiri

diskursa

147

Diskurs

gospodara

Lacanovi diskursi, u n e k o m smislu, poinju diskursom gospoda ra, i iz historijskih razloga, i zbog toga to on oliava otuujue funkcioniranje oznaitelja kojem s m o svi podvrgnuti. Kao takav, on izmeu etiri diskursa zauzima povlateno mjesto i sainjava neku vrstu osnovnog diskursa (i filogenetski i ontogenetski). On je osnovna matrica subjektova postanka kroz otuenje (kao to smo vidjeli izmeu etvrtog i estog poglavlja), ali m u Lacan u kontekstu svoja etiri diskursa daje neto drugaiju ulogu:

U gospodarevom diskursu, glavni ili dominantni poloaj (u gor njem lijevom uglu) popunjava S : besmisleni oznaitelj, oznaitelj bez vidljiva razloga, j e d n o m rijeju, gospodarski oznaitelj. Gos podara treba sluati - ne zato to e n a m na taj nain svima biti bolje ili zbog nekog drugog takvog obrazloenja - nego zato to on/a tako kae. Za njegovu/njezinu mo ne daje se opravdanje: ona jednostavno jest. Gospodar (ovdje reprezentiran pomou S,) se obraa (obraa nje je reprezentirano strelicom) robu (S ) koji se nalazi na polo aju radnika (u gornjem d e s n o m kutu, emu Lacan govori i kao poloaju drugog). Sluei gospodara, rob neto ui: on/a poinje oliavati znanje (znanje kao produktivno), ovdje reprezentirano pomou S . Gospodar je nezainteresiran za znanje: sve je u redu dokle god sve funkcionira, dokle god on zadrava svoju mo ili ona raste. Nije zainteresiran/a za to da sazna kako stvari funk cioniraju. A k o ovdje kao gospodara u z m e m o kapitalista, a kao roba radnika, onda objekt (a) koji se pojavljuje u donjem d e s n o m kutu reprezentira proizvedeni viak: viak vrijednosti. Kapitalist prisvaja taj viak koji proizlazi iz djelatnosti radnika, a mi b i s m o mogli pretpostaviti da mu to izravno ili neizravno pribavlja neku vrstu uivanja: viak jouissance. Gospodar ne smije pokazati slabost i zato paljivo skriva inje nicu da je, kao i svi ostali, bie jezika i da je podlegao/la simboli koj kastraciji: oznaiteljem uzrokovani rascjep izmeu svjesnog i nesvjesnog (S) se u diskursu gospodara prikriva i pojavljuje na mjestu istine: skrivene istine. Sada se u svakom od etiri diskursa razliiti poloaji mogu oznaiti na sljedei nain:
t 4 2 2

148

STATUS PSIHOANALITIKOG DISKURSA djelatnik istina > drugi proizvod/gubitak

Koji god matem Lacan stavlja na jedan od ta etiri poloaja, on dobiva ulogu pripisanu tom poloaju. Ostala se tri diskursa iz prvog izvode rotiranjem svakog ele menta u smjeru suprotnom od smjera kazaljki na satu za j e d n u etvrtinu okreta ili "revolucije". Moglo bi se pretpostaviti da ta etiri daljnja ili "izvedena" diskursa ili nastaju kasnije ili su ba rem spoznati vremenski kasnije. To se ini istinitim b a r e m za dva od etiri diskursa, jer je analitiarev diskurs nastao tek kra j e m devetnaestog stoljea i bio je taj koji je napokon omoguio shvaanje diskursa histerika. (Diskurs gospodara odavno je pre poznao Hegel.)
5

Diskurs

sveuilita

Stoljeima je znanje razvijano kao obrana od istine. Lacan, Seminar XIII, 19. sijenja 1966. U diskursu sveuilita

"znanje" zamjenjuje besmisleni gospodarski oznaitelj na glav n o m , d o m i n a n t n o m poloaju. Sve ima svoj razlog, a umjesto vladavine slijepe volje, konani je autoritet sustavno znanje. Lacan gotovo ide toliko daleko da sugerira neku vrstu historij skog kretanja od diskursa gospodara do diskursa sveuilita, pri e m u diskurs sveuilita prua neku vrstu legitimacije ili racio nalizacije gospodareve volje. U tom smislu, on se izgleda slae s a r g u m e n t o m iznesenim ezdesetih i sedamdesetih, sveuilitu kao jednoj ruci kapitalistike proizvodnje (ili "vojno-industrijskog kompleksa", kako se to tada nazivalo), sugerirajui da je istina skrivena iza sveuilinog diskursa, na kraju svega, gospodarski oznaitelj. Znanje ovdje ispituje viak vrijednosti (proizvod kapitali stikih ekonomija, koji dobiva oblik gubitka ili oduzimanja vri jednosti od radnika) te ga racionalizira ili opravdava. Proizvod ili gubitak ovdje je podijeljeni, otueni subjekt. Budui da je u diskursu sveuilita djelatnik spoznavajui subjekt, proizveden je, ali istovremeno iskljuen i nespoznavajui subjekt ili subjekt

etiri

diskursa

149

nesvjesnog. Filozofija je, kae Lacan, uvijek sluila gospodara, uvijek se stavljala u slubu racionaliziranja i podravanja gospo dareva diskursa, k a o to je to inila i najloija znanost. Dok Lacan diskurs sveuilita isprva povezuje sa znanstve nom formalizacijom, sa sve veom matematizacijom znanosti, primijetimo da kasnije razdvaja pravi znanstveni rad od diskursa sveuilita, povezujui ga umjesto toga s histerikovim diskursom. Koliko god se to isprva moglo initi iznenaujuim, Lacanovo shvaanje prave znanstvene djelatnosti (objanjeno, na primjer, u lanku "Znanost i istina" ), odgovara strukturi histerikova dis kursa, kao to u pokuati objasniti neto kasnije. Taj se p o m a k u Television promilja p o m o u povezivanja znanstvenog i histerikova diskursa, te njihova p o t p u n o g izjedna enja u Propos sur l'hysterie, govoru odranom u Belgiji 1975. O n ukazuje na to da se vrsta znanja koje je ukljueno u diskurs sve uilita svodi na p u k u racionalizaciju u najpejorativnijem frojdovskom smislu rijei. M o e m o ga zamisliti, ne k a o ono miljenje koje se nastoji uhvatiti u kotac s realnim, zadrati potekoe koje postavljaju oite logike i/ili fizike kontradikcije, ve prije kao neku vrstu enciklopedijskog nastojanja iscrpljivanja podru ja (sjetimo se 810 tipova linosti Charlesa Fouriera i A u g u s t e Comteov cilj totalne sociologije). Radei u slubi gospodarskog oznaitelja, bilo koja vrsta ar gumenta e manje-vie posluiti svrsi, dokle god se maskira u razum ili racionalnost.
6 7

Diskurs

histerika

U histerikovu diskursu (koji je zapravo proizveden etvrti p o m o u uzastopnih etvrtinskih p o m a k a , a ne trei k a o to ga ja ovdje predstavljam), rascijepljeni subjekt zauzima d o m i n a n t a n poloaj i obraa se S,, dovodei ga u pitanje.

g ->
a

S
S

Dok se sveuilini diskurs ravna prema g o s p o d a r s k o m oznaitelju, prikrivajui to n e k o m vrstom sustava iskonstruiranog radi prijevare, histerik izaziva gospodara i od njega/nje zahtijeva da pokae to moe i dokae svoju odvanost proizvodei neto oz biljno preko znanja.* Budui da su u njemu preokrenuti svi polo aji, histerikov je diskurs upravo suprotan sveuilinom. Histe-

150

STATUS PSIHOANALITIKOG DISKURSA

rik zadrava primat subjektivne podjele, kontradikciju i z m e u svjesnog i nesvjesnog, a zato i konfliktnu ili samokontradiktornu prirodu same udnje. U donjem desnom uglu nalazimo znanje (S ). Lacan na ovaj poloaj smjeta i jouissance, diskursom proizvedeni uitak i time ovdje sugerira da histerika uzbuuje znanje. Znanje je u diskursu histerika moda erotizirano u puno veoj mjeri nego igdje drugdje. U diskursu gospodara znanje se cijeni samo ako moe proizvesti neto drugo, samo dotle dokle moe posluiti gospodaru, ali ono samo gospodaru ostaje nepristupano. U diskursu sveuilita, znanje nije toliko cilj po sebi, koliko je ono to opravdava samo postojanje i djelovanje a k a d e m i k a . Histerija tako prua jedin stvenu konfiguraciju s obzirom na znanje, i ja vjerujem da Lacan zbog toga diskurs znanosti na kraju povezuje s onim histerije. U Seminaru XVI iz 1970. Lacan promatra znanost k a o da po sjeduje istu strukturu kao diskurs g o s p o d a r a . Izgleda da je vidi kao ono to slui gospodaru, kao to je to inila klasina filozoiija. Do 1973, u Television, Lacan tvrdi da su diskurs znanosti i dis kurs histerika gotovo istovjetni (str. 15), a 1975. ih posve bezre zervno poistovjeuje. Sto ga navodi na to? Razmotrimo Heisenbergovo naelo neodreenosti. Jednostav no reeno, ono kae da istovremeno ne m o e m o tono znati i polo aj estice i njeno kretanje. Ako s m o mogli utvrditi jedan parame tar, drugi n a m nuno mora ostati nepoznat. Ovo je u sebi i po sebi iznenaujua izjava za jednog znanstvenika. znanstvenicima esto naivno razmiljamo kao ljudima koji neumorno usavra vaju svoje instrumente sve dok ne uspiju sve izmjeriti, bez obzira na infinitezimalne proporcije ili zasljepljujuu brzinu. Meutim, Heisenberg je naoj sposobnosti mjerenja postavio granicu, a zato i stvarnu granicu znanstvenom znanju. A k o znanstveno znanje na trenutak p r o m a t r a m o kao ma kar rastuu cjelinu ili skup (mogli b i s m o ga zamisliti kao ideal ni skup sveg sadanjeg i budueg z n a n s t v e n o g znanja), onda se moe shvatiti da je Heisenberg rekao da je skup nekompletan, da cjelina nije cjelovita, jer u skupu postoji "neispunjiva" praznina (figura 9.1).
2 9 10 11 12

Figura 9.1

etiri

diskursa

151

To je slino o n o m e to Lacan kae za histerika: histerik gospo dara - utjelovljenog u partneru, uitelju ili k o m e ve - gura do toke gdje moe pronai manjkavost gospodarovog znanja. Ili gos podar n e m a objanjenje za sve ili njegovi/njezini razlozi ne dre vodu. Obraajui se gospodaru, histerik od njega/nje zahtijeva da proizvede znanje, a onda se uputa u pobijanje njegovih/njezinih teorija. Historijski uzevi, histerici su bili istinski motor pokre ta iza medicinske, psihijatrijske i psihoanalitike razrade teorija koje se odnose na histeriju. Histerici su Freudu omoguili razvoj psihoanalitike teorije i prakse, itavo mu vrijeme u njegovoj or dinaciji dokazujui neadekvatnost njegova znanja i umijea. Poput dobrih znanstvenika, histerici ne nastoje sve oajniki objasniti znanjem koje ve imaju to je posao sistematiara ili ak enciklopedista - niti uzimaju zdravo za gotovo da e se jed noga dana pronai sva rjeenja. Heisenberg je zajednicu fiziara okirao kada je ustvrdio da postoji neto to se, strukturalno go vorei, ne moe znati: neto to n a m je n e m o g u e spoznati, neka vrsta p o j m o v n e anomalije. Kao to smo vidjeli ranije, u treem i s e d m o m poglavlju, slini su se problemi i paradoksi pojavili u logici i matematici. U Lacanovoj terminologiji, te su nemogunosti povezane s realnim koje se vodi pod i m e n o m objekta (a). U histerikovu se diskursu na mjestu istine pojavljuje objekt (a). T o znai da je istina histerikova dikursa, njegov skriveni motor pokreta: realno. Kada fiziku vodi pravi znanstveni duh, njome upravlja i zapovijeda realno, ono to ne funkcionira, to se ne uklapa. Ona tada te paradokse i kontradikcije ne pokuava paljivo prekriti, nastojei pokazati da teorija nigdje nije manjka va - da u svakom sluaju funkcionira - ve ih prije nastoji razviti sve do toke do koje se to moe.

Diskurs

analitiara
a JS_

O k r e n i m o se sada diskursu analitiara:

Ovdje je djelatnik objekt (a) kao uzrok udnje, zauzimajui glavni ili dominantni poloaj. Analitiar ima ulogu iste udnosti (istog subjekta koji udi) i ispituje subjekt u njegovoj/njezinoj podijelje nosti, upravo na onim mjestima na kojima se pokazuje rascjep i z m e u svjesnog i nesvjesnog: u o m a k a m a , eprtljavim i nena-

152

STATUS PSIHOANALITIKOG DISKURSA

mjernim radnjama, nerazgovijetnom govoru, snovima, i tako da lje. Na taj nain, analitiar pacijenta navodi na rad, na asociranje, a proizvod tog napornog asociranja novi je gospodarski oznaitelj. U nekom smislu, pacijent "iskaljava" gospodarski oznaitelj koji jo nije bio povezan ni s j e d n i m drugim oznaiteljem. Raspravljajui diskursu gospodara, S, sam govorio kao oznaitelju bez vidljivog razloga. Kada se pojavljuje konkretno, u analitikoj situaciji, gospodarski se oznaitelj pokazuje kao sli jepa ulica, mrtva toka, p o j a m , rije ili reenica koja zaustavlja asocijacije, i pacijentov diskurs sili na zaustavljanje. Kao to smo vidjeli u estom poglavlju, to moe biti vlastito ime (pacijento vo ili analitiarevo), referenca na smrt voljene osobe, ime bolesti (AIDS, rak, psorijaza, sljepoa), ili raznolike druge stvari. Zada tak analize je takve gospodarske oznaitelje povezati s drugim oznaiteljima, odnosno dijalektizirati gospodarske oznaitelje koje proizvodi. To obuhvaa oslanjanje na gospodarev diskurs ili, k a o to bi smo to ovdje mogli vidjeti, pribjegavanje temeljnoj strukturi zna enja: izmeu svakog gospodarskog oznaitelja i binarnog oznai telja mora se uspostaviti takva veza koja e omoguiti dogaanje subjektivizacije. Sam se simptom moe pojaviti kao gospodarski oznaitelj. Zapravo, kako se analiza nastavlja i kako se sve vie aspekata ivota osobe shvaa kao simptome, tako se u analiti k o m radu svaka simptomatina djelatnost ili bol moe pojaviti kao rije ili reenica koja jednostavno jest, te za subjekt naizgled ne znai nita. Lacan u Seminaru X X Sj u analitiarevom dis kursu govori kao la betise (budalatini ili "gluposti"), to je re ferenca na sluaj Malog Hansa koji itavoj svojoj fobiji od konja govori kao la beti se, kako to prevodi Lacan (str. 17). To je djeli besmisla proizveden samim analitikim p r o c e s o m . N a mjestu istine se u analitikom diskursu pojavljuje S, (donji lijevi poloaj). S ovdje predstavlja znanje, ali oito ne onu vrstu znanja koje zauzima dominantni poloaj u diskursu sveuilita. Znanje kojem je ovdje rije nesvjesno je znanje, znanje koje je u h v a e n o u oznaiteljski lanac i koje tek treba biti subjektivizirano. Subjekt mora postati ondje gdje je bilo to znanje. P r e m a L a c a n u , dok analitiar usvaja analitiki diskurs, ana lizirani se tijekom analize neizbjeno histerizira. Bez obzira na njegovu/njezinu kliniku strukturu bilo da je fobian, perver zan ili opsesivno-kompulzivan - analizirani se vraa u diskurs histerika.
13 2

etiri S

diskursa Sj

153

Zato je to tako? Zato to analitiar podijeljeni, samokontradiktorni subjekt stavlja, takorei, na prvu crtu bojinice. Analitiar ne propituje teorije opsesivnog neurotiara, primjerice, poetici Dostojevskog, nastojei mu/joj pokazati gdje su njegova/njena in telektualna gledita nekonzistentna. Takav opsesivni neurotiar za vrijeme svojih analitikih sesija moe pokuati govoriti s po loaja S., u sveuilinom (akademskom) diskursu, ali angairanje analiziranoga na toj razini dopustit e m u zadravanje tog naro itog poloaja. U m j e s t o toga m o e m o zamisliti da se analitiar, ignorirajui itavu polusatnu kritiku Bahtinova shvaanja dija lokog stila Dostojevskog, moe usredotoiti na najmanju o m a k u ili ambigvitetnost u govoru analizirane na primjer, na njenu upotrebu grafike metafore "near misses" ("gotovo kasni/propu ta") za opisivanje njenog loe tempiranog objavljivanja lanka Bahtinu, dok analitiar zna da je ova analizirana pobjegla iz svoje zemlje porijekla nedugo nakon odbijanja neoekivane i neeljne brane ponude ("near M r s " ["gotovo gospoa"]). Tako analitiar, pokazujui injenicu da analizirani nije gos podar svojeg vlastitog diskursa, analiziranog postavlja kao neko ga tko je podijeljen izmeu subjekta koji svjesno govori i nekog drugog (subjekta) koji govori u isto vrijeme preko istog glasnika, kao djelatnika diskursa u kojem se tijekom analize proizvedeni oznaitelji - S propituju i prisiljavaju na povezivanje s S (kao u diskursu histerika). M o t o r pokreta procesa oito je objekt (a) analitiar koji djeluje kao ista u d n o s t .
t 2 14

Drutveni poloaj

psihoanalize

Ranije sam spomenuo da psihoanaliza u sebi i po sebi nije diskurs moi: ona ne propada u diskurs gospodara. A m e r i k o miljenje lakanovskoj psihoanalitikoj sceni i u Francuskoj i drugdje - ipak esto sadrava tek malo vie od borbi za mo u kojima se angairaju pojedini analitiari i kole protiv drugih analitiara i k o l a . U onoj mjeri u kojoj je psihoanaliza drutvena praksa, oito je da djeluje u okruenjima koji sadravaju natjecateljske i esto antagonistike diskurse: medicinski diskurs koji promie fizioloki temelj i lijeenje mentalnih "poremeaja", "znanstve ne" i filozofske diskurse koji ciljaju na potkopavanje teoretskih i klinikih temelja psihoanalize, politike i e k o n o m s k e diskurse
15

154

STATUS PSIHOANALITIKOG DISKURSA

koji nastoje smanjiti duljinu i trokove psihoanalitike terapije, psiholoki diskurs koji se nada da e pacijente privui za svoje pristalice, i tako dalje. Psihoanaliza u takvim okolnostima posta je jedan politiki lobi m e u m n o g i m a i ne moe uiniti vie nego pokuati obraniti svoje pravo na postojanje u vjeno promjenji vim politikim kontekstima. Pojedinci i kole se u Parizu i drugim gradovima u kojima je lakanovska psihoanaliza postala glavni pokret natjeu za teo rijsku i/ili kliniku dominaciju, takmiei se za politiki utjecaj, sveuilinu potporu, bolnike poloaje, pacijente i jednostavno za popularnost. Je li to nuna posljedica psihoanalitikog diskur sa kako ga vidimo na djelu u analitikom postavu? Mislim da nije. To sigurno moe negativno utjecati na sposobnost pojedinih analitiara za njihovo potpuno prianjanje uz analitiki diskurs u analitikom postavu, ali ne ini se inherentnim analitikom diskursu kao takvom. S obzirom na dugu povijest raskola i unu tarnjih borbi psihoanalize, ovu tvrdnju e mnogi, bez sumnje, os poravati, ali ja bih rekao da ove posljednje proizlaze iz toga to analitiari usvajaju druge diskurse im zapone institucionaliza cija (oblikovanje kola, konsolidacija doktrine, obuavanje novih analitiara, odreivanje uvjeta za dobivanje licence, i tako dalje), a ne iz samog analitikog diskursa. Postoje granice do kojih se moe i do kojih bi trebalo slijediti analitiki diskurs u konteksti ma razliitima od analitikoga postava!

Nema neega takvog kao to je metajezik

Budui da se uvijek djeluje unutar nekog posebnog diskursa, ak i onda kada se govori diskursu uope, n e m a neega takvog kao to je metajezik ili metadiskurs koji bi na neki nain izmaknuo ogranienjima diskursa kojima se do sada raspravljalo. Psiho analitiko prisvajanje prava na slavu ne poiva na njenom pru anju arhimedske toke izvan diskursa, ve jednostavno na ra zjanjavanju strukture samog diskursa. Svaki diskurs zahtijeva gubitak jouissance (vidi osmo poglavlje) i i m a svoj vlastiti izvor ili (esto paljivo zamaskiranu) istinu. Svaki diskurs taj gubitak odreuje drugaije, polazei od drugaijeg ishodita. Marx je ra zjasnio neka svojstva kapitalistikog diskursa, a Lacan razja njava svojstva drugih diskursa. Sve dok ne identificiramo diskur su svojstvene osobine, ne moemo znati k a k o djeluje.
16

etiri

diskursa

155

Kada Lacan prvi put predstavlja etiri diskursa, ini se da sugerira da n e m a drugih. Znai li to da svaki zamislivi oblik dis kurzivnog djelovanja dolazi pod jedan od ta etiri? T o u pitanje ostaviti otvorenim do sljedeeg poglavlja u kojem u obraditi pi tanje znanosti.

10. Psihoanaliza i znanost

U Americi se poloaju psihoanalize s obzirom na znanost vei n o m raspravlja na vrlo naivan nain. Kada oni koji raspravljaju znanosti ne znaju ba nita znanstvenom nastojanju, pretpo stavlja se da se Znanost (s velikim Z) odnosi n a samoevidentan skup "korpusa znanja" (suprotno od raznolike skupine drutve nih praksi kojima se estoko raspravlja) i na fiksirani skup po stupaka provjeravanja i opovrgavanja, metoda izgradnje modela, procesa formuliranja pojmova, i tako dalje. Znanost ipak nije monolitna zgrada k a k v o m je ine pozitivisti i svakodnevno ameriko mnijenje. R a d u povijesti i filozofiji znanosti u drugom dijelu dvadesetog stoljea, k a o i u s a m i m po jedinim znanostima, odluno je rasprio ideju po kojoj je svaka znanost utemeljena na skupu aksiomatskih propozicija koje se mogu matematizirati, izmjerljivih empirijskih entiteta i istih pojmova. Meu znanstvenicima, filozofima i historiarima gotovo da nema slaganja oko onoga to ini znanost, a to ne. To ipak ni na koji nain nije zatomilo potovanje za znanost u Sjedinje nim Dravama gdje svaka tvrdnja svoje odobrenje mora traiti od priznatih Znanstvenih Autoriteta i gdje se oekuje da e "tvrda znanost" pruiti rjeenje svakog problema.
1

Znanost kao diskurs

Ostaje injenica da je znanost diskurs. Koliko god se taj iskaz mogao initi banalnim, upuuje na detronizaciju Znanosti i po novnu procjenu znanosti kao jednog diskursa m e u m n o g i m a . Freuda bi se moglo protumaiti kao da je "racionalnost" jorevodio u "racionalizaciju", a Lacanova teorija diskursa sugerira da po stoji onoliko razliitih prisvajanja prava na racionalnost koliko postoji razliitih diskursa. Idui za svojim vlastitim ciljevima i posjedujui svoje vlastite izvore, svaki diskurs prevladavajuim pokuava uiniti svoj vlastiti oblik racionalnosti.

158

STATUS PSIHOANALITIKOG DISKURSA

Trenutano nesumnjivo postoji nekoliko oblika znanstvenog diskursa, od kojih se neki (najloiji) mogu podvesti pod diskurs sveuilita kojem se raspravljalo u posljednjem poglavlju (zna nost kao opravdanje za gospodarevu mo i kao sredstvo za njeno daljnje irenje), a neki pod diskurs histerika, i tako dalje. Jedan koristan nain razumijevanja odnosa izmeu psihoana litikog i znanstvenog diskursa jest, ini mi se, onaj u kategori j a m a Lacanova doprinosa teoriji diskursa iz sedamdesetih, s po etkom u Seminaru XXI. M e u t i m , prije nego se okrenem tome, dopustite mi kratko skiciranje njegova pristupa odnosu izmeu psihoanalize i znanosti sredinom ezdesetih.

Zaivanje

subjekta

Lacan, tada prilino zainteresiran za ustanovljenje psihoanalize kao znanosti, postavlja pitanje na sljedei nain: imaju li svi tre nutno postojei znanstveni diskursi neto zajedniko? njegovu sam odgovoru na to pitanje ve raspravljao drugdje, u komentaru na lanak "Znanost i istina", a to u ovdje ukratko saeti: zna nost "zaiva" subjekt, odnosno zanemaruje subjekt, iskljuujui ga iz svojeg podruja. Barem to pokuava uiniti to je potpunije mogue, nikada posve ne uspijevajui.'' To je istinito za Levi-Straussov tip strukturalizma, kao i za njutnovsku fiziku; subjekt koji govori za podruje smatra se nevanim. P r e m d a je Lacan u poet ku bio uzbuen izglednou zasnivanja psihoanalize kao znanosti na temeljima nalik onima lingvistike i strukturalne antropologi je, kasnije je psihoanalizu razluio od dvije posljednje discipline zato to one u obzir ne uzimaju istinu: uzrok, a zato ni subjekt koji e ve proizai iz tog uzroka. A k o se moe rei da se znanost bavi istinom, to je tako samo u onoj mjeri u kojoj ona istinu svodi na neku vrstu vrijednosti. U istinosnim tablicama, slova I (istinito) i (neistinito) pripisuju se razliitim moguim kombinacijama propozicija, kao u tablici 10.1.
2

Tablica 10.1 A I I I I A i I 1. redak 2. r e d a k 3. redak 4. r e d a k

Psihoanaliza i

znanost

159

Ako ustvrdim d a j e Lacan bio Francuz (propozicija A) i da nikada nije stupio n o g o m iz Francuske (propozicija B), propozicije A i pojedinano moraju biti istinite kako bi moj iskaz kao cjelina bio istinit. etiri retka istinosne tablice predstavljaju sve etiri mogue kombinacije koje ova vrsta propozicijske logike uzima u obzir. A moe biti ili istinito ili neistinito, i moe biti ili istinito ili neistinito. Zato je bilo koja kombinacija njihovih istinosnih vrijednosti teoretski mogua. Ako je samo jedna od njih istinita, moj je iskaz kao cjelina neistinit. Moj je iskaz kao cjelina istinit (gornji redak) samo kada su obje istinite. Znanost se oslanja na oznake "istinito" i "neistinito", ali one dobivaju znaenje samo unutar propozicijske ili simbolike logi ke: njihove su vrijednosti razumljive unutar podruja o d r e e n o g tom znanou i nemaju nezavisnu valjanost. Dakle, "istinito" i "neistinito" su u znanstvenom diskursu j e d nostavne vrijednosti, kao plus i minus, O i l : one su binarne su protnosti koje imaju ulogu u p o s e b n o m kontekstu. S druge stra ne, istina s velikim I maknuta je na stranu i preputena d r u g i m disciplinama, bilo poeziji i knjievnosti ili religiji i filozofiji. Za razliku od toga, psihoanaliza daje prednost o n o m e to do vodi u pitanje samopotvrujuu prirodu svojih vlastitih a k s i o m a : realnom, n e m o g u e m , onom to ne funkcionira. To je Istina za koju se u psihoanalizi preuzima odgovornost. Glavni oblik koji dobiva jest nemogunost spolnih odnosa. A k o se moe rei da se znanost bavi subjektom, to je s a m o svjesni kartezijanski subjekt, gospodar svojih vlastitih misli ije je miljenje korelativno njegovu postojanju. Postojee znanosti si gurno ne uzimaju u obzir rascijepljeni subjekt za kojega vai "Ja jesam t a m o gdje ne mislim" i "Mislim tamo gdje nisam". Znanost, de facto glavni metajezik A m e r i k e , zaiva lakanov ski subjekt, istom gestom zaivajui njegov uzrok (kao I s t i n u ) . Budui da iskljuuje psihoanalitiki subjekt i objekt, L a c a n ez desetih smatra da e se znanost morati ozbiljno promijeniti prije nego se psihoanaliza bude mogla ukljuiti u njen opseg. D r u g i m rijeima, formalizacija psihoanalize u m a t e m e i rigorozno o d r e e ne klinike strukture - toliko karakteristine za Lacanovo djelo u toj fazi nije dovoljna za injenje psihoanalize znanou, jer s a m a znanost jo uvijek nije sposobna obuhvatiti psihoanalizu. Znanost se najprije treba uhvatiti u kotac s posebnou psiho analitikog objekta. Lacan u ono vrijeme smatra da znanost jo nije dorasla zadatku ukljuivanja psihoanalize.
4 5 6

160

STATUS PSIHOANALITIKOG DISKURSA

U Seminaru X Lacan pretpostavljeni napredak znanosti po vezuje s naom sve veom nesposobnou promiljanja kategorije "uzroka". Stalno popunjavajui "jaz" izmeu uzroka i posljedice, znanost sve vie i vie uklanja sadraj iz pojma "uzroka", pa se smatra da dogaaji "glatko" vode drugim dogaajima, u skladu s dobro poznatim "zakonima". Lacan uzrok shvaa na radikalniji nain, kao ono to remeti glatko funkcioniranje zakonolikih in terakcija. Kauzalnost je u znanosti apsorbirana u ono to bismo mogli nazvati strukturom uzrok vodi posljedici u j e d n o m uvijek sve iscrpnijem skupu zakona. Kao neto to se, ini se, ne po korava zakonima, ostajui neobjanjivim sa stajalita znanstve nog znanja, uzrok je postao nemisliv, a mi veinom naginjemo pretpostavci da je njegovo znanstveno objanjenje samo pitanje vremena. Ono to psihoanalizu razlikuje od znanosti jest to to u obzir uzima i uzrok i subjekt u njegovu/njezinu libidnom odnosu prema uzroku, dok lingvistika, na primjer, subjekt uzima u obzir samo ako je odreen simbolikim poretkom, odnosno oznaiteljem. Psi hoanaliza se zato suoava s dva lica subjekta: (1) s "istim subjek tom" kombinatorike ili matrice subjektom bez uzroka, takorei - te (2) "zasienim subjektom", kako ga naziva Lacan, odnosno subjektom u odnosu prema n e k o m objektu jouissance (libidnom objektu), subjektom kao poloajem usvojenim s obzirom na joui ssance. ezdesetih je godina projekt lakanovske psihoanalize bio za drati i potpunije istraiti ta dva primordijalna pojma - uzrok i subjekt - koliko god se mogli initi paradoksalnima. U ovoj fazi Lacanova djela razlike izmeu znanosti i psihoanalize izgledaju potpuno nepremostivo.
7

Znanost, histerikov diskurs i psihoanalitika

teorija

Kao to sam s p o m e n u o u posljednjem poglavlju, situacija se do neke mjere mijenja kada Lacan pravi znanstveni diskurs po istovjeuje s diskursom histerika. Jer, pravi znanstveni rad ne iskljuuje uzrok kao ono to prekida glatko funkcioniranje zakonolike aktivnosti, ve ga radije na neki nain pokuava uzeti u obzir, k a o u sluaju Heisenbergova naela neodreenosti. Realno s kojim se znanost ovdje suoava uredno se ne zaobilazi, ve radi je ukljuuje u teoriju koju remeti. Kao susret s realnim, istina se ne preuuje, nego susree licem u lice. Ovdje bi se moglo rei da

Psihoanaliza

i znanost

161

fiziar sebi doputa obmanjivanje, djelovanje kao da je netko dru gi, a ne spoznavajui subjekt. U tom smislu znanstveni diskurs i diskurs histerika koincidiraju. Ali, to je onda s psihoanalizom? Psihoanalitiki diskurs, onako kako djeluje u analitikom postavu, oito se razlikuje od diskursa histerika i nije ukljuen u izgradnju teorije, ve prije u praxis odreenu specifino psihoanalitikim ciljevima. U t e m e ljena na zagonetnoj analitiarevoj udnji, psihoanaliza cilja na subjektivizaciju, razdvajanje, prolaenje fantazme, i tako dalje. Ona ni za analitiara niti za analiziranoga nije praksa utemelje na na razumijevanju, nego na odreenoj umjenosti (u Aristote lovu smislu rijei). S druge strane, ako psihoanalitiki diskurs onako kako djeluje u izgradnji teorije Istinu shvaa ozbiljno - nastojei formulirati susret s realnim uzrokom - on funkcionira vrlo slino diskursu histerika, a zato i slino znanstvenom diskursu. Ba kao to je vano razlikovati "osnovnu znanost" od "primijenjene znanosti" (odnosno od znanosti usmjerene prema n e k o m cilju) - ak i ako to sadrava pretjerano pojednostavljenje - ini mi se da je vano razlikovati strogo teorijske od klinikih aspekata psihoanalize. Kao cjelina, psihoanaliza je praxis. M e u t i m , njeni se razli iti aspekti mogu ispitati zasebno s obzirom na teoriju diskursa. D r u g i m rijeima, u analitikom postavu psihoanalitika prak sa usvaja analitiki diskurs odnosno u najboljem sluaju, jer mnogi analitiari uz diskurs sveuilita oito usvajaju neto vie. Psihoanalitika teorija i uenje usvajaju diskurs histerika - jo j e d n o m , u najboljem sluaju, jer esto postaju tek doktrinarni pothvati koji trebaju rasvijetliti sva neodgovorena pitanja. Psi hoanalitike udruge, kao drutveno-politike institucije, mogu usvojiti razliite diskurse (histerikov, gospodarev ili onaj sveui lita), i dok je Lacan oito vjerovao da bi oni trebali funkcionirati na j e d a n poseban nain, za drugu u priliku ostaviti raspravu diskursu koji bi oni prema Lacanu idealno trebali usvojiti, a koje diskurse injenino usvajaju. Ovo mnotvo diskursa koje usvajaju analitiari ne bi nas tre balo iznenaditi, budui da isto vrijedi i za druge prakse: Lijenik/lijenica u klinikoj praksi moe iskoristiti sugestiju, prijetnje, placebo, napuhane cijene, iste lai i bilo to drugo to je potrebno za ozdravljenje njegovih/njezinih pacijenata. U svojim izrazitije teorijskim pothvatima, lijenik/lijenica moe usvojiti znanstveni diskurs prihvaen u tom p o s e b n o m
8 9

162

STATUS PSIHOANALITIKOG DISKURSA

historijskom trenutku. A traei mo, presti ili isti opsta nak, usvajajui diskurs svrsishodnosti (diskurs gospodara), lijenik/lijenica moe se pretvoriti u politikog lobista. Politiar/ka usvaja diskurs moi (diskurs gospodara) u "ratnoj sobi", diskurs demokracije i pravde (diskurs sveuilita) pred pogledom javnosti, a u svojim pokusnim raspravama sa sa vjetnicima moda ak i diskurs histerika. ak i teorijski/a fiziar/ka ije podruje nije konstituirano kao praxis u mojem smislu rijei (praxis cilja na mijenjanje realnog, ne samo na njegovo p r o u a v a n j e ) usvaja razliite diskurse, ovisno tome nalazi li se u laboratoriju, uionici, sastanku odsjeka, raspravi s izvorom financiranja poput Na cionalne zaklade za znanost ili na intervjuu sa dunosnicima Pentagona. U svakoj praxis, i gotovo u svakom podruju, razliiti su diskursi prikladni u razliitim m o m e n t i m a i u razliitim historijskim, drutvenim, politikim, ekonomskim i religijskim kontekstima.
10

Tri registra i razliito

"polarizirani"diskursi

Realno je ono to ne ovisi mojoj ideji njemu. Lacan, Seminar XXI, 2 3 . travnja 1 9 7 4 . S njim ne moete raditi to hoete. Lacan, Seminar XIII, 5. sijenja 1966. Kao to sam ranije spomenuo, drugi koristan nain na koji se moe razumjeti odnos izmeu psihoanalitikog i znanstvenog dis kursa jest onaj s obzirom na Lacanov doprinos teoriji diskursa iz sedamdesetih. Lacan u Seminaru XXI, iako moda samo na s a m o m poetku tog jednog seminara, prua nain na koji se moe promiljati diskurse koji se lagano razlikuje od onoga koji je po nuen u "etiri diskursa", te subzistira pored ovog posljednjeg. Ovaj nov nain promiljanja razliitih diskursa svaki diskurs odreuje p r e m a redoslijedu u kojem su u n j e m u poredana tri re gistra - i m a g i n a r n o , simboliko i realno. D i s k u r s e koji idu u krug u smjeru kazaljki na satu (RSI, SIR i IRS) treba razlikovati od onih koji idu u krug u smjeru koji je suprotan smjeru kazaljki na satu (RIS, ISR, SRI). Lacan usvaja termin "desna polarizacija" (dextrogyre) za smjerove usklaene s k a z a l j k a m a sata i "lijeva polarizacija" za smjerove suprotne k a z a l j k a m a na satu (levogyre), to su termini koji se koriste za opisivanje "orijentacije" vorova

Psihoanaliza

i znanost

163

poput njegova B o r o m e j s k o g vora (vidi Seminar XXI, 13. stude nog 1973). Figura 10.1 Realno (R)

I m a g i n a r n o (I)

Simboliko (S)

Po svim mojim saznanjima, Lacan nikada detaljno ne objanjava sve diskurse koje pokriva ova posebna kombinatorika. Spominje samo dva: religijski diskurs koji spoznaje simboliko imaginarno ga (RSI) i psihoanalitiki diskurs koji zamilja realno simboliko ga (IRS). Prema L a c a n u , ta dva diskursa i m a j u neto zajedniko jer su oba "desno polarizirana". Ali, radije nego da raspravljam njihovim m o g u i m slinostima, ovdje bih elio rasvijetliti to Lacan misli pod "zamiljanjem realnog simbolikoga" i sugerirati kako bi se znanost mogla postaviti s obzirom na ovu novu k o m binatoriku. M a t e m a t i k a je, prema Lacanu, bila prvi diskurs koji je zami slio odnosno spazio, uvidio, zamislio da s a m simboliki po redak sadrava elemente realnoga. Postoje petlje u simbolikom poretku koje sainjavaju logike aporije ili paradokse, te su nei skorjenjive: bolji, "ii" simboliki sustav ih ne eliminira. Postoje nemogunosti u simbolikom poretku - poput onih koje je izloio Gdel (ukratko su objanjene u treem i s e d m o m poglavlju) a matematiari su bili meu prvima koji su ih zamislili i pokuali konceptualizirati. Psihoanaliza slijedi matematiku - ona je takoer IRS diskurs" "proirujui matematike procese" (Seminar X X I , 13. studenog 1973). Prepoznajui objekt (a), psihoanaliza zamilja ili spoznaje realno simbolikoga ili u njemu. Ovo je drugi nain na koji se moe rei da psihoanalitika iz gradnja teorije idealno pripada diskursu histerika, kao to sam ranije rekao. Ali omoguava n a m u istom dahu govoriti psiho analitikom procesu: analitiar u analitikom postavu oslukuje realno (nemogunosti) u simbolikome analiziranoga i tumae njem nastoji pogoditi to r e a l n o . " IRS klasifikacija nam zato do puta psihoanalitikoj teoriji i praksi govoriti istim pojmovima: ona karakterizira psihoanalizu kao praxis.

164

STATUS PSIHOANALITIKOG DISKURSA

Lacan nikada ne kae kako bi on klasificirao znanost s obzi rom na ovu novu kombinatoriku, ali riskirao bih sugerirati da bi se najbolja znanost, poput matematike logike la Gdel, mogla smatrati IRS d i s k u r s o m . Heisenbergovo naelo neodreenosti sigurno prepoznaje realno simbolikog poretka konstituiranog modernom fizikom, te se s njim suoava, kao to ine druga djela u znanostima. Fizika nikada nee biti praxis na nain na koji je to psihoana liza. Dok psihoanaliza cilja, ne na dobro analiziranoga (kao to ga shvaa veina trenutnih drutvenih i politikih diskursa), nego na njegov/njezin ojaani E r o s , fizika ne pokuava promijeniti realno koje prouava: nema na u m u ciljeve za prostor, vrijeme i materiju. Meutim, obje sainjavaju IRS diskurse i zato im je zajednika odreena orijentacija.
12 13

Formalizacija

i prenosivost

psihoanalize

Kasnih pedesetih i ezdesetih Lacan znatan napor ulae u formu liranje i skraivanje psihoanalitikih pojmova u obliku simbola ili, kako ih on zove, "matema". Pojam " m a t e m " oblikovan je pre ma fonemu, semantemu i mitemu, najmanjim jedinicama govora, znaenja i mita, a budui da ih izraava nalik formulama, simboli koje Lacan smilja po prirodi su kvazimatematiki. Lacan je ezdesetih matematizaciju/formalizaciju smatrao j e d n o m od glavnih karakteristika znanosti, odnosno kljuem za stopostotnu prenosivost, mogunost integralnog prenoenja nee ga od j e d n e osobe drugoj. Na neki nain, svaki m a t e m saeto izra ava i utjelovljuje znatan broj pojmova, ali svaki je takoer vrlo polivalentan, kao to je itatelj tijekom ove knjige ve zamijetio. P r e m d a matemi i formule u sebi i po sebi ne mogu jamiti inte gralni prijenos neke ideje ili pojma od j e d n e osobe drugoj - neku vrstu idealne komunikacije ("Razumijem to hoe rei") koju sam Lacan odluno kritizira, budui da je bit svake "komunikacije" krivo razumijevanje - ono to se prenosi sam je matem. Matemi se kao djelii zapisa, pisani tragovi, mogu prenositi s generacije na generaciju, ak i zakopati, iskopati tisuljeima kasnije i pro tumaiti kao oznaavanje subjekta za d r u g o g oznaitelja. L a c a n o v se interes za prenosivost psihoanalize ranije oito te meljio osobito na engleskom i amerikom k r i v o m tumaenju Freu d o v a djela. N a d a o se da se takvo krivo t u m a e n j e moe izbjei f o r m u l a m a i formalizacijom koje su srodne o n i m a "tvrdih znano-

Psihoanaliza

i znanost

165

s t r . Istovremeno je ipak nastojao izbjei previe pojednostavlje no iskazivanje stvari i obeshrabriti brzopletost svojih studenata kada pomisle da su razumjeli Freudove tekstove, govor svojih analiziranih ili Lacanove vlastite rijei. P r e m d a se Lacan u j e d n o m trenutku hvali da je psihoanalizu sveo na teoriju skupova, odnosno na integralno prenosiv diskurs, lakanovska psihoanaliza ostaje sve samo ne finitni sustav defini cija i aksioma. M e u t i m , ona se kree u smjeru sve veeg "po(do) slovljenja"" - formula koje sadravaju slova i simbole, drugim rijeima, mateme procesa simbolizacije koji zapisuje kvalitativ ne, a ne kvantitativne odnose. P o p u t figura kojima se rasprav ljalo na kraju osmog poglavlja, ije dimenzije mogu b e s k o n a n o varirati, bez da se ikada promijene njihova osnovna topoloka svojstva, odnosi koji se zapisuju ili ifriraju pomou L a c a n o v e al gebre su kvalitativni, strukturalni odnosi-. Lacanovu potragu za nekvantitativnom vrstom formalizacije moemo vidjeti u o n o m e to on naziva "prolazom". Prolaz je proces u k o j e m netko tko je proao kroz analizu svojoj analizi detaljno razgovara s jo dvoje ljudi (passeurs) koji to to su uli potom prenose odboru (Cartel de la passe). Taj je proces dijelom smiljen radi prikupljanja informacija analitikom procesu, ne ovisno o n o m e to donosi s a m analitiar/ka, te kako bi se tako potvrdile ili izotrile ideje o n o m e to se u analizi zapravo do gaa. Prolaz bi se mogao shvatiti kao nain uspostavljanja psi hoanalize kao prakse koja sadrava odreeni broj "generikih procedura", kako ih zove Alain B a d i o u , procedura koje se stalno ponavljaju s razliitim analiziranima. Kada se tako shvati, prolaz se moe smatrati dijelom veeg pokuaja uspostavljanja psihoa nalizi svojstvene vrste znanstvenosti.
15

Status

psihoanalize

Premda psihoanaliza nije znanost, treba je shvatiti ozbiljno. Lacan, Seminar XXV, 15. studenog 1977. L a c a n o v a rasprava lijevo i desno polariziranim diskursima su gerira da "etiri diskursa" nisu jedini zamislivi diskursi. M e u tim, ovi posljednji pokrivaju velik dio terena i iznimno su korisni u ispitivanju izvora i ciljeva razliitih diskursa. Ovdje je za nae svrhe najvanije to to n a m doputaju smjetanje "pravog" znan stvenog nastojanja u diskurs histerika kao njegov sastavni dio.

166

STATUS PSIHOANALITIKOG DISKURSA

Premda znanstvena i psihoanalitika izgradnja teorije imaju dosta toga zajednikog i p r e m d a su obje IRS diskursi, psihoana liza nije znanost, nego diskurs koji nam doputa razumijevanje strukture i djelovanja znanstvenog diskursa na odreenoj te meljnoj razini. Dakle, p r e m d a psihoanaliza u svojoj lakanovskoj verziji trai svoje vlastite oblike znanstvenosti - formalizaciju ("matematizaciju"), generike procedure, stroge klinike diferen cijacije, i tako dalje ona je ipak nezavisan diskurs koji ne trai potvrdu od znanosti. Na kraju, Znanost s velikim ne postoji: "ona je samo f a n t a z m a " . Znanost je samo jedan diskurs meu drugima.
16

Etika lakanovske

psihoanalize

Etike granice psihoanalize koincidiraju s granicama nje zine prakse. Lacan, Seminar VII, str. 21-22. Lacan donosi kontinuiran pokuaj sve potpunijeg ispitivanja cilje va analize na temelju unapreenja u teoriji, te pokuaj razvijanja sve potpunije teoretizacije na temelju revidiranih shvaanja ci ljeva analize. Ako pragmatizam znai udovoljavanje drutvenim, ekonomskim i politikim n o r m a m a i zbiljnostima, onda analiza u svojim ciljevima nije pragmatina. Ona je praxis jouissance, a jouissance je sve samo ne praktina. Ona ignorira potrebe kapi tala, drutava za zdravstveno osiguranje, socijalnu i zdravstvenu skrb, javni red i "zrele odrasle odnose". T e h n i k e koje psihoanali tiari moraju upotrebljavati za suoenje s jouissance remete prin cip po kojem je vrijeme novac, te prihvaene ideje "profesionalnog ponaanja". Dok se od terapeuta u n a e m drutvu oekuje da sa svojim pacijentima komuniciraju na naine koje dominantni su vremeni drutveni, politiki i psiholoki diskursi smatraju neim to je za njihovo dobro, analitiari umjesto toga djeluju u smje ru jaanja Erosa svojih analiziranih. Taj je cilj konstitutivan za praxis koja je psihoanaliza.
17

Pogovor

Marx kapitalistikom sustavu kae da ga se moe poeti ispiti vati s bilo kojeg mjesta, a da n a m ne p r o m a k n e niti jedno njegovo svojstvo. Redoslijed kojim se odvija neije istraivanje zato nije vaan: u tkanju kapitalizma nit se moe uhvatiti bilo gdje. Isto je bez sumnje istinito i za lakanovsku psihoanalizu, a logika kojom sam je ovdje izloio sigurno je kontingentna, utemeljena samo na redoslijedu u kojem su se meni posloile Lacanove ideje. Ova knjiga nikada nije bila zamiljena kao cjelina, umjesto koje predstavlja kompilaciju lanaka ili predavanja odreenim tema ma pripremljenim za vrlo razliite sluatelje i naknadno poveza nim kako bi se stvorio privid jedinstva. To jedinstvo ostaje pomalo ad hoc, ali se moralo ostvariti radi zadovoljenja zahtjeva Drugog (u ovom sluaju, amerike izdavake industrije.) ini mi se da su najbolji momenti knjige skriveni u nekim odlomcima i biljekama u kojima podue asociram bez obzira na primjerenost takvih raz miljanja na dotinim mjestima cjeline u kojoj se pojavljuju. Neke bi itatelje nejedinstvena priroda cjeline u nekim vidovi ma mogla smetati. U svojem sam r a n o m radu na L a c a n u bio jako zaokupljen shvaanjem "pravih razlika" i z m e u I m e n a Oca, S(A), , Sj, i tako dalje, a muila su me njihova viestruka znaenja i upotrebe, stalno uvoenje h o m o n i m a (le non du pere, Oevo " N e " kao h o m o n i m za le nom du pere, Ime Oca) i sveprisutne g r a m a tike ambigvitetnosti (le desir de la mere, udnja majke ili udnja za majkom). Ovdje sam se, s jedne strane, poigravao s m n o g i m a od tih pojmova, tumaei ih onako kako mi se inilo prikladnim u svakom od razliitih konteksta. To doputa stanovitu fluidnost u upotrebi pojmova, ali, s druge strane, m e n e e optuiti zbog manjka strogosti. A k o se matematiari koriste simbolima koji ne znae nita, ako se psihoanalitiari koriste simbolima koji mogu znaiti toliko mnogo razliitih stvari i ako pozitivisti s v a k o m poj mu neuspjeno pokuavaju pripisati jedno jedino, neambigvitetno znaenje, to initi?
1

168

POGOVOR

Poblii pogled na rad m a t e m a t i a r a ipak sugerira da, poput poslovina tri rabina s etiri razliita miljenja, postoji gotovo onoliko razliitih teorija temeljima matematike koliko i onih Velikom Prasku, podrijetlu ivota na Zemlji, i tako dalje. M o d a su simboli koje matematiari upotrebljavaju, a ne znae nita, otvoreni za bilo koje i sva tumaenja. To sigurno nije tako i s L a c a n o v i m simbolima. Njihova zna enja mogu biti viestruka, ali postoji jasna logika njihovih tran sformacija ili pomaka u njihovu znaenju. Objekt poinje kao imaginaran, a kasnih pedesetih i ranih ezdesetih se premjeta u realno. S(A) poinje u simbolikome i pomie se prema realnom. P o m a k je uvijek pomak p r e m a realnom. Svaki simbol, dakle, ima svoje vlastite historijske/pojmovne kontekste i prolazi kroz raspo znatljive transformacije. Budui da e svi misliti da se nisam primjereno pozabavio teorijskim problemima koji su najvaniji njima u njihovim po jedinim podrujima, ovom knjigom na kraju nitko ne moe biti zadovoljan. Knjievni e kritiar osjeati da sam zakinuo Lacanov stil i retoriku, te njegovu ideju metafore; filozof da sam bez brino zatakao ogromnu debatu u logici i teoriji skupova, pred stavljajui stare formulacije kao da su posljednja unapreenja; psihoanalitiar da je panja koju pridajem spekulativnim, logi kim sustavima vea od one pridane klinikim pitanjima, te da po kratkom postupku obraujem teme poput smrti i jouissance; feministkinja da nisam dovoljno razvio Lacanova shvaanja spol ne razlike i da zato nisam izloio njihove nedostatke; student da sam davao bespotrebne komentare na esto apstraktna ishodita Lacanovih ideja umjesto predstavljanja njihove jasnije, izravnije verzije; akademik da sam beznadno malo prostora posvetio izno enju mojih gledita s obzirom na ona koja su iznijeli drugi koji danas piu Lacanu. T i m kritiarima, koji su svi nesumnjivo djelomice u pravu, mogu s a m o odgovoriti da Lacan zanima teoretiare i praktiare u previe podruja, a da bih se mogao nadati da u se s njima ikada poblie upoznati. Kao analitiar mogu razumjeti s a m o ono na to Lacan cilja kroz iskustvo, a do nekih me ideja neizbjeno dovode moji analizirani. M o j a mi klinika praksa j a k o esto omoguuje dolaenje do traka tumaenja nekog posebno upeatljivog, ali nejasnog o d l o m k a u Lacanovu djelu. N a d a m se da u u buduim pisanim r a d o v i m a ispraviti neke od oitih nedostatnosti i neurav noteenosti ovoga, no svejedno slutim da e neki itatelji i dalje

POGOVOR

169

osjeati da zaobilazim za njih najvanija pitanja. Ali, izvlaenje implikacija za neko podruje iz Lacanova (ili bilo ijega drugog) djela je na onima koji tom podruju najvie znaju. Sama ideja knjige L a c a n u je bila posve strana. Pisane radove koje je objavio esto je objavljivao nerado, na preklinjanja drugih. Je li jednostavno bio koketan? M o d a jednim dijelom, ali izgleda da je puno vie elio da njegov "sustav" ostane otvorenim susta vom, gotovo antisustavom. Publikacija znai fiksiranje, oblikova nje doktrine i najzad znai pristup psihoanalizi koji ne poinje ni s im osim s unaprijed stvorenim idejama, skupom ideja o n o m e to bi se trebalo nalaziti u analizi, i to bi se trebalo dogoditi u procesu j e d n o m rijeju, standardizaciju. Ba kao s t o j e Freud u svojim radovima "Tehnici" praktiare upozorio na to da si glave ne pune idejama svojim analiziranima i ciljevima za njih, ve da radije budu otvoreni s v e m u to oni govere i ine - obraajui svoju slobodno lutajuu ili ravnomjerno lebdeu panju na ana liziranog - Lacan svoje studente stalno podsjea na to da presta nu pokuavati sve razumjeti, jer razumijevanje je na kraju oblik obrane, svoenja svega natrag na ono to se ve zna. to se vie trudi razumjeti, to manje uje to manje moe uti neto novo i drugaije. Iz njihova je djela apsolutno jasno da su Freud i Lacan s psi hoanalitikom praksom i teorijom eksperimentirali itavog svo jeg ivota. Lacan je doista j e d a n od nekolicine analitiara koji su slijedili duh Freudova djela i onda kada je nevjerojatnu panju posveivao ak i njegovu slovu. Taj duh zahtijeva odreenu otvo renost ne inkompatibilnu s otrom kritikom djela drugih koji se vraaju predanalitikim idejama otvorenost koju bismo mogli povezati s Lacanovim vlastitim stilom pouavanja: n a p a d a n j e m ortodoksije, probijanjem vlastite ortodoksije kada se pojavi, izazi vanjem gospodarskih oznaitelja svog vlastitog podruja, od kojih su neki njegova vlastita tvorevina. Izgleda da diskurs L a c a n a kao uitelja pripada diskursu histerika, diskursu koji nikada ne prihvaa autoritet radi autoriteta samog. Lacan Freuda shvaa vrlo ozbiljno, ali m u nakon p o m n o g promiljanja ipak p o n e k a d proturjei. Poanta nije samo izbjei kritiziranje bez p r e t h o d n o g promiljanja, te na temelju unaprijed stvorenih ideja, nego i ne biti opsjednut oblikovanjem sustava koji sve objanjava (kao to to zahtijeva diskurs sveuilita). Najbolji diskurs p o u a v a n j a je diskurs histerika koji Lacan povezuje s najboljom z n a n s t v e n o m aktivnou. To nije uvijek diskurs u kojem lako ustraju oni koji
2

170

POGOVOR

ga ne usvajaju spontano, niti oni iz "objavi ili nestani" svijeta amerike akademije. itanje vas ni na koji nain ne obavezuje na razumijevanje. Prvo trebate itati. Lacan, Seminar XX, str. 61 Izgleda da moje itanje L a c a n o v a djela ovdje zahtijeva izvjesno objanjenje u kontekstu suvremenih amerikih intelektualnih trendova. Dok je ova knjiga jo bila u rukopisu, gotovo su svi koje su izdavai odabrali za njeno itanje primijetili da prema Lacanu nisam bio dovoljno kritian, time podrazumijevajui da bez neposrednog uputanja u kritiku nije dovoljno pruiti pomno itanje njegova djela ili ga detaljno objasniti. Na kraju sam tu razbjenjujuu situaciju poeo smatrati posve smijenom: postajalo je potpuno oigledno da je u svijetu amerikog a k a d e m s k o g izda vatva prolo vrijeme kada je netko mogao ozbiljno istraivati mi slioca (barem suvremenog mislioca) bez istovremenog "ispravlja nja" njegovih/njenih gledita. Meutim, ta se osobita povlastica prije svega odbija znanstvenicima koji piu L a c a n u , a ne toliko onima koji piu Derridi, Kristevoj, F oucaultu i drugim suvre menim figurama. Zato je to tako? itanje Lacana je iskustvo koje razbjenjuje! On gotovo nika da izravno ne govori to misli, a ponuena objanjenja prelaze sljedei raspon: "ovjek nije mogao pisati, a kamoli misliti jasno", "On nikada nije htio biti privezan za n e k u p o s e b n u teorijsku po ziciju", "On je sve to napravio namjerno, smiljeno je sve uinio tekim, ako ne i potpuno nemoguim da se shvati na to je ciljao", "Njegovo pisanje djeluje na toliko mnogo razina odjednom i zahti jeva poznavanje toliko mnogo podruja u filozofiji, knjievnosti, religiji, matematici, i tako dalje, da tek n a k o n to ste proitali itav taj pozadinski materijal, moete shvatiti to on kae", i tako dalje. Sve su te izjave i istinite i lane. N a k o n to s a m do sada preveo pet od njegovih Ecrits, smatram ga piscem kojega je nepodnolji vo prevoditi, ali i uitak itati na francuskom. To ne znai da me on vie p o v r e m e n o ne zbunjuje svojim a m b i g v i t e t n i m i nejasnim formulacijama, ali njegovo je djelo toliko i z a z o v n o i poticajno da postoji tek nekolicina tekstova u kojima u i v a m vie. Moglo bi biti istinito da svoje misli povremeno nije mogao izraziti jasno, ali nije li to istinito svakome i ne pobija li se to briljantnom j a s n o o m nekih njegovih formulacija? N j e g o v e mnogobrojne alu-

POGOVOR

171

zije i reference m o g u smetati neke itatelje, ali klju za njegovo razumijevanje nije prvo itati sav pozadinski materijal. To samo dovodi do jo vee zbrke. Ne, problem je u tome to se u itanje Lacana uplie neobina vremenska logika: ne moete itati njegove pisane radove (poseb no Ecrits), osim ako ve manje ili vie ne znate to on misli (ovo je manje istinito njegovim seminarima). D r u g i m rijeima, kako biste od njegova pisanja bilo to dobili, ve morate razumjeti do bar dio onoga e m u govori. A ak (n)i onda! P r e m a tome, Lacanu ili morate uiti od n e k o g drugog - sa svim p r e d r a s u d a m a koje to za sobom povlai - a onda pokuati potvrditi ili pobiti ono to ste nauili prouavajui njegove teksto ve. Ili morate itati, iitavati i preitavati njegovo djelo sve dok ne ponete oblikovati vlastitu hipotezu i onda s tim hipotezama na u m u proitati jo j e d n o m , i tako dalje. Ne s a m o da je to pro blem s obzirom na "objavi ili nestani" e k o n o m s k u realnost veine akademika dovodei do ozbiljne stiske s v r e m e n o m za razumi jevanje i "proizvodnju" - nego se i suprotstavlja stanovitom a m e rikom p r a g m a t i z m u i neovisnosti. A k o neije djelo za sebe ne mogu uiniti upotrebljivim u relativno k r a t k o m v r e m e n u , emu se muiti? Iznad svega m o r a m dokazati da s a m neovisni mislilac i zato ga m o r a m kritizirati im pomislim da s a m ga poeo razu mijevati. Zato ga m o r a m itati s namjerom kritiziranja, skrau jui "vrijeme za razumijevanje" i izravno prelazei na " m o m e n t zakljuivanja". Lacan ezdesetih ismijava one koji su govorili razumijevanju Freuda prije prevoenja njegova djela (to je, na kraju, oito samo po sebi) - kao da bi netko mogao razumjeti bilo to F r e u d u prije angairanja u sloenom zadatku prevoenja. Isto je oito istinito i L a c a n u : u n e k o m smislu, u njegovu razumijevanju najprije mora doi prijevod, ali ga ne moete ni poeti prevoditi bez odre enih uputa i orijentira. Kako prevodite, mislite da ste ga poeli razumijevati, a kako vae razumijevanje raste, vai se prijevodi razvijaju - premda, neizbjeno, ne uvijek u p r a v o m smjeru. A k o za vas ita u njegovim tekstovima treba dobiti smisao, morate br zati sa zakljucima njegovu djelu i oblikovati hipoteze, a ipak je istodobno to "neto to razumijete pomalo zbrzano" (Seminar X X , str. 65). Sve razumijevanje sadrava tranje pred rudo, brzanje sa zakljucima, ali to ne ini sve zakljuke ispravnima! U Sjedinjenim D r a v a m a , reakcija na autore poput L a c a n a je:

172

POGOVOR

1. Ako ga ne mogu shvatiti sam, onda on nije vrijedan razmilja nja. 2. Ako se on ne moe izraziti jasno, onda to mora biti zbrkano mi ljenje. 3. Ionako nikada nisam previe cijenio francusku "teoriju'. to podsjea na trostruko poricanje koje je smislio ovjek kojega je susjed optuio za to da mu je vratio ajnik u oteenom stanju: 1 2. 3. Vratio sam ga neoteenog. ajnik je imao rupu kada sam ga posudio. Nikada nisam ni posudio taj ajnik.
1

Ako je autor vrijedan ozbiljna itanja, na poetku morate uzeti zdravo za gotovo da neke ideje, koliko god se isprva inile luc kastima, nakon detaljnijeg razmatranja mogu postati uvjerljivije ili vas b a r e m mogu dovesti do razumijevanja aporija koje su ih uzrokovale. To je vie povjerenja nego to je veina ljudi voljna dati autoru, a ambivalencija ljubav-mrnja iscrpljuje se oko i tanja. Voljeti autora znai pretpostaviti da nije toliko lud koliko zvui. ("'Volim osobu za koju pretpostavljam da posjeduje znanje", Seminar XX. str. 64), dok itati ga kritiki ostavlja dojam mrnje (Jesi li s njim ili protiv njega?). M o d a je mrnja uvjet za ozbiljno itanje: "Moda bih [Aristotela] iitao bolje kad bih pretpostavio da je manje znao" (ibid.). Ako je to doista uvjet, bilo bi bolje da m u prethodi dui period u kojem itatelj voli autora i pretpostavlja da on/a posjeduje znanje! U Sjedinjenim je Dravama teko odravati takvu ljubav. La canovo djelo koje se do sada pojavilo na engleskome veinom je bilo loe prevedeno. Nema psihoanalitikog konteksta u kojem kliniari mogu promatrati lakanovske praktiare na djelu i na klinikoj razini vidjeti neposredne koristi o d Lacanovih osobitosti i formulacija. A uiti Lacanu od nekog drugog u Sjedinjenim Dr avama obino znai uiti od nekoga tko je te hermetine tekstove poeo itati s a m o nekoliko godina prije v a s . Obian Francuz ili Francuskinja ne razumije nita Lacanu i ne moe objasniti niti jednu od njegovih formulacija. Lacan moe biti tipian Francuz i duhom bliskiji "francuskom miljenju" nego amerikom, ali u Francuskoj gotovo nitko ne uspijeva shvatiti Lacana itajui Ecritsl Kao to Lacan k a e : "Oni nisu bili nami jenjeni itanju" (Seminar XX, str. 29). F r a n c u z i Lacanu ue u a k a d e m s k i m i/ili klinikim kontekstima, gdje ih pouava jedan ili vie od tisua lakanovaca koji su s njim i njegovim suradnicima radili, pohaali predavanja, ili na predstavljanje sluajeva u bol-

POGOVOR

173

nicama, proveli godine na kauu, i tako dalje. Oni su Lacanovu djelu uili iz prve ruke kao praxis. L a k a n o v s k a je psihoanaliza u Sjedinjenim D r a v a m a tek neto vie od skupa tekstova, mrtvog diskursa iskopanog po put drevnih tekstova u arheolokim nalazitima, iji je kontekst odavno ispran ili erodiran. To ne moe promijeniti nikakav broj objavljenih radova. Jer, k a k o bi Lacanov diskurs ovdje oivio, pored tekstova e biti potrebno uvesti i njegov kliniki pristup: kroz analizu, nadgledanje i kliniki rad, odnosno kroz subjektiv no iskustvo.

Dodatak 1 Jezik nesvjesnog

U ovom dodatku ispitujem razraen "jezik" od etiri simbola predstavljen u Lacanovu jo uvijek neprevedenom pogovoru " S e minara ' U k r a d e n o m pismu'" (Ecrits 1966, str. 4 1 6 1 ) . Puno jed nostavniji model takvog jezika bio je pruen u d r u g o m poglavlju, to mi je dopustilo izlaganje niza bitnih svojstava takvih jezika. Razraeno ispitivanje Lacanova sloenijeg modela ovdje je pre duvjet za istraivanje onoga to je caput mortuum, e m u se radi u d r u g o m dodatku, pri e m u je caput mortuum avatar objekta (a) (usudio bih se rei da je j e d a n od onih koje je najtee otkriti). Rad to ga obuhvaaju oba dodatka ovdje bi trebalo shvatiti k a o pokuaj doslovnog shvaanja Lacana, drugim rijeima, pri davanja velike pozornosti slovu njegova pogovora, vee od one koju su ranije "Seminaru 'Ukradenom pismu'" pridavali drugi. Doista, gotovo nitko nikada ne ita Lacanov pogovor toga semi n a r a . M e u t i m , predstavljajui razmjerno j e d n o s t a v a n model jezika koji ukljuuje preodredene simbole, Lacan moe pokazati kako i gdje se realno manifestira u simbolikome, te tako ukazati na granice "po(do)slovljenja".
1 5

"Matematika za rekreaciju"
Lacanovo je izlaganje ovdje zbunjujue lakonsko (Ecrits 1966, str. 4 1 - 6 1 ) , ali se njegovi koraci ipak mogu izloiti dosta j e d n o s t a v no: Prvi korak: bacanja novia se grupiraju po tri, a svako grupi ranje pripada jednoj od kategorija koje predstavlja tablica A l . l . Tablica A l . l 1 identino 2 neparno/neobino 3 izmjenino

+++

+++

+ - ++

+- + - + -

176

DODATAK 1

tripletima koji ulaze u kategorije 1 i 3 Lacan govori kao "si metrinima", a onima koji ulaze u kategoriju 2 kao "asime trinima" (otuda za posljednju naziv "neparna/neobina"). Te e oznake biti vane kasnije. Uzimajui niz rezultata bacanja, grupiramo ih i obiljeavamo kao to pokazuje figura A l . l . Figura A l . l + + + 1 2 3 Prva tri rezultata bacanja (+ + +) ulaze u kategoriju 1. Sljedea preklapajua skupina od tri lana (+ + - ) ulazi u grupu 2, trea ( ) je tipa 3, i tako dalje. To u skratiti na sljedei nain: + + + - + 1 2 3 + - + - - 2 2 2 2 3 2 1 1 1 + + - + - -

itatelj e lako primijetiti da izravan p o m a k s 1 na 3 (ili s 3 na 1) nije mogu bez interveniranja dvojke kako bi poelo (ili se pre kinulo) izmjenjivanje znakova. Sve ostale kombinacije s izrav nim slijedom su mogue. Kako bi predoio sve dozvoljene korake, Lacan u figuri A1.2 (nazvanoj "Mrea 1-3", Ecrits 1966, str. 48) prua graf: Figura Al.2: Mrea 1-3

(Primijetimo da se ovaj isti graf u svim v i d o v i m a primjenjuje na pojednostavljenu matricu koja bacanja grupira po dva znaka, opi sanu u drugom poglavlju.)

Jezik

nesvjesnog

177

Drugi korak: sada na ovu matricu brojeva p o l a e m o simboli ku matricu (tablica A l . 2 ) . Tablica Al.2: Matrica grkih slova I 11 3_3 13 3_1 1_2 3_2 2_2 2 1 2 3

Prazno se mjesto izmeu parova brojeva ovdje mora ispuniti tre im brojem. Svako grko slovo, dakle, regrupira grupiranja prve razine po tri. Na primjer, pokriva sluajeve u kojima (pod ret kom plusova/minusa) nalazimo dvije jedinice koje razdvaja jo jedan broj. + + + 1 + + - - + - - 1 1 2 2 1 2 3 2 1 1 1

Srednji broj u ovom sluaju mora biti 1, jer, kao to s m o prethod no vidjeli, to ne moe biti 3 zato to je nemogue s konfiguracije 1 prijei izravno na 3 (izmeu mora biti 2), a ne moe biti ni 2 jer trebamo dvije dvojke za redom kako bismo se mogli vratiti na 1 (jedna dvojka nije dovoljna). A k o praznine p o p u n i m o ispravno, m o e m o pruiti detaljniju tablicu (tablicu A l . 3 ) . M e u t i m , naj vanije stvari kojima za sada moramo voditi rauna ipak su prvi i trei brojevi u svakom tripletu. Tablica Al.3: Matrica grkh slova II 111, 123 333,321 112, 122 332,322 212,232 222 221,211 223, 233

Lacan ovo ne iznosi toliko opirno (ili ne dovoljno eksplicitno, a ni u kojem sluaju dovoljno za lako r a z u m i j e v a n j e ) , ali bilo koji drugi nain regrupiranja ovih simbola prvog reda ostatak onoga to slijedi svodi na isti besmisao. Nizovi brojeva moraju se regrupirati na sljedei nain. Jo j e d n o m razmatrajui na redak rezultata bacanja (redak + / - ) i redak kodiranja p o m o u brojeva (drugi redak), najprije grupiramo prve i tree brojeve, onda druge i etvrte, potom tree i pete, i tako dalje, ispod svakog p o v e z a n o g para dodajui simbol da ga reprezentira, kao u tablici A1.4.
3

178 Tablica AI.4 Brojevi mjesta:

DODATAK 1

5...

+
1

2 2

+
3 3 3

+
2 2 2 2

+...
2...

2 2 2

Ovu u shemu skratiti kao to slijedi: + + + 1 2 + 3 + 2 - 2 2 2 + 3 - 2 1 - 1 1 -

Primijetimo da kod odreivanja svoje Matrice grkih slova Lacan kae da se kree od simetrinog grupiranja od tri bacanja (ka tegorije 1 ili 3) do drugog simetrinog, se kree od simetrinog do asimetrinog (kategorije 2), od asimetrinog do drugog asi metrinog, a 8 od asimetrinog do simetrinog. Na to u se vratiti neto kasnije. P r e m d a bilo koje slovo moe slijediti izravno iza bilo kojega drugog (to se moe provjeriti ispitivanjem tablice A l . 3 , Matrice grkih slova II), treba istaknuti da bilo koje slovo ne moe slije diti neizravno iza bilo kojeg drugog. Sluaj kojim emo se ovdje baviti i prouiti ga jest determinacija ili ogranienje nametnuto treem poloaju. Pretpostavimo da poinjemo slovom a. Sljedee slovo moe biti a, , ili , ali na treem mjestu uvijek d o b i v a m o ili B. Zato je to tako? Sve etiri mogue kombinacije ( 1 1 1 , 123, 333, 321) za vravaju ili na 1 ili na 3. Budui da e posljednji broj ovih tripleta postati prvi broj tripleta oznaenih slovima ispod treeg broja i budui da su i jedina slova koja o b u h v a a j u kombinacije koje poinju s brojem 1 i 3, tree mjesto m o g u popuniti samo i . B u d u i da sve kombinacije takoer zavravaju na 1 ili 3, itav se ovaj proces zakljuivanja moe ponoviti ako umjesto od slova k r e n e m o od slova .

Jezik

nesvjesnog

179

S druge strane, sve i kombinacije zavravaju na 2, a budui da jedino i kombinacije poinju s 2, samo one mogu popuniti mjesto tri ako na mjestu j e d a n postoji ili . To objanjava znakovito lakonsku formulu koja se pojavljuje u Ecrits (1966, str. 49), a koju sam reproducirao u tablici A 1 . 5 . U gornjem retku vidimo da u sluaju i , bez obzira na slovo koje stavimo na mjesto 2, na mjestu 3 i dalje dobivamo ili 6. Donji redak pokazuje da u sluaju i 8, svako slovo koje isprobamo na mjestu 2 na mjestu 3 daje ili . Tablica A1.5: Podjela , > Mjesta: , 1 a,,, 2 > , 3 a,

znai da je tree mjesto ve do neke mjere odreeno prvim, a prvo "u sebi nosi jezgru" treeg. Prije potpunijeg razvijanja ove ideje, ispitajmo Lacanovu etveromjesnu s h e m u na pedesetoj stranici iz Ecrits 1966. Pogledajmo najprije Tablicu u kojoj se mjesta numeriraju u gornjem retku, dok se redak uzorka brojeva (kodiranja rezultata bacanja novia) daje u drugom retku (tablica A1.6). Lacan ne tvrdi da jedini nain za dolaenje od na mjestu 1 do na mjestu 4 jest umetanje dviju alfi izmeu njih. Tablica A1.6: Lacanova Tablica Brojevi mjesta 1 2 1 1 2 1 3 1 4 redak grkih slova: 1 2 3 redak uzorka brojeva: 2

Zapravo postoji niz razliitih naina za dolaenje od do . Lacan ovdje eli rei da niti jedan od njih ne ukljuuje slovo (redak grkih slova 2), to je injenica koja se moe provjeriti isprobavajui sve mogue razliite kombinacije (u najboljem sluaju, zadatak kojem nije lako udovoljiti), ili jednostavno primjeujui da, budui da sve zavravaju na 1 ili 3, nije mogua na treem mjestu (ve

180

DODATAK 1

smo u tablici A l . 5 , Podjeli , vidjeli da samo i mogu iza biti na treem mjestu), te da bi na drugom mjestu automatski znaila da e triplet mjesta 4 oznaen slovom poeti s 2, ali niti jedna ne poinje s 2. Redak grkih slova 3 iz tablice pokazuje da ako pokuate sta viti 8 na mjesto 2, nikada ne dobivate na mjestu 4 (jer stavlja 2 na poetak tripleta mjesta 4 oznaenog slovom B, a niti jedna ne poinje s 2), a u sluaju da budete toliko budalasti pa pokuate staviti na mjesto 3, susreete se s onim to smo ve vidjeli u tromjesnom primjeru: se nikada ne moe nai na mjestu 3 ako nema na mjestu 1. Ostatak retka grkih slova 1 desno od pokazuje n a m is kljuene lanove za niz koji funkcionira tono kao i lijeva strana. Na stranicama koje slijede Tablicu Lacan spominje druga sintaktika svojstva presvlake grkih slova. N a primjer, ako naiemo na dva slova B koja slijede jedno drugo bez izmeu, ona moraju biti ili neposredni sljedbenici (BB) ili moraju biti razdvoje na pomou jednog ili vie parova (npr. , , ...). N a m a je ovdje o d m a h vano primijetiti da, dok je kod sluajnog niza bacanja novia teoretski mogue beskonano reproducirati alfe ili g a m e , kao u sljedea dva uzorka,
4

+
1

+
1

+
1

+
1 2

+
1 2

+
1 2

+
1 2

+
1 2

+
1

+
1

+
1

+
2

+
2

- - + + -
2

+
2

+
2

ba n i k a k a v sluajan niz ne bi na ovaj nain mogao beskrajno proizvoditi delte ili bete jer se delte uvijek kreu od parnih broje va na poetku tripleta do neparnih brojeva na kraju (primjerice 223) i zato se moraju iscrpiti nakon dva ponavljanja, a bete ine upravo suprotno (kreui se od neparnih do parnih brojeva) i zato se slino iscrpljuju. Drugim rijeima, mogu se ponovno napuniti kroz interpolaciju drugih slova, a zapravo svaki par zahtijeva b a r e m dva druga sukcesivna slova prije nego se moe ponovo po javiti. Isto vrijedi i za parove delti.

Jezik

nesvjesnog

181

Vjerojatnost i mogunost
Jedan od zakljuaka koji se mogu izvui iz Lacanove matrice dru gog reda jest da se neka o d odreenih slova, to jest 8 i , nikada ne mogu pojaviti vie od 50 posto puta, bez obzira na to koliko se netko trudio i bez obzira na to koliko upotrebljavani novi bio nabijen ili koliko netko v a r a o . Za razliku od toga, uz m n o g o sree ili malo davanja naboja noviu, bi se, kao , mogla pojaviti vie od polovine puta. P r e m d a je ova dvostruka simbolika matrica bila nainjena tako da svakom grkom slovu prui tono j e d n a k u vjerojatnost pojavljivanja k a o i drugim slovima, ex nihilo se poja vilo ogranienje s obzirom na mogunost i nemogunost. Vjerojatnost i mogunost nisu jedna te ista stvar. Stoga Lacanova tvrdnja da bi iznimno povoljne kombinacije bacanja novia mogle dovesti do toga da ili posve preplave niz, dok niti n a j nevjerojatnije sretne kombinacije nikada ne bi mogle dovesti do toga da ili uine to isto, jest znaajan rezultat ove k o m b i n a t o rike, nadmaujui sva razmatranja vjerojatnosti. Po mojem miljenju, najvaniji ishod je proizvedena sintaksa koja neke kombinacije doputa, a druge zabranjuje. Ovdje vidimo da se brojevnom presvlakom proizvedeni zakoni (koji sprjeava ju izravne pomake s 1 na 3 i s 3 na 1) s uvoenjem alfabetske matrice razvijaju u zamren aparat. U estoj sam biljeci drugog poglavlja istraio neke od slinosti izmeu ove vrste aparata i j e zika. Kao to se pokazuje u sljedeem odjeljku, ovdje proizvedena gramatika moe se predstaviti na grafu slinom Lacanovoj M r e i 1-3.
5

Ocrtavanje

mreom

U ostatku ovog dodatka i u d r u g o m dodatku ispitujem " U m e t a n j e zagrada", dio koji Lacan dodaje 1966, ime se ovaj u v o d / p o g o v o r "Seminaru 'Ukradenom pismu'" razlae na dva dijela. Svoju ra spravu ovom dijelu poet u biljekom koja ga dovrava, gdje vidimo transformiranu M r e u 13, te prvi i jedini put izloenu M r e u , , , . N o v a je mrea prikazana u figuri A l . 3 . U ovoj retranskripciji M r e e 13 sve su strelice promijenile smjerove, a umjesto pronalaenja brojeva 1, 2 i 3 p r o n a l a z i m o sljedee etiri kombinacije: 0 0 , 01, 10 i 11. Dijagram j e , dakle, obrnut, a sa sustavom kodiranja jo se j e d n o m prtljalo do nepre poznatljivosti!

182

DODATAK 1

Figura AI.3: Mrea 1-3 (poneto promijenjena)

10

01

Kako bi se otkrila logika koja je u pozadini novog koda, nuno je vratiti se tablici koja pokazuje koje su kombinacije rezultata bacanja grupirane pod svakim brojem (tablica A1.7.) Tablica Al.7 1 identino 2 neparno/neobino 3 izmjenino

+++

+++

+ - ++

+- + - + -

Lacan ovaj dijagram nije pojednostavio do dvoznakovne matrice ( + + , + - , - + i ) , kako bi se moglo initi na prvi pogled (premda je, kao to s a m ve spomenuo, Mrea 1-3 savreno odgovarajua shematizacija ove pojednostavljene d v o z n a k o v n e matrice). K o m binacija 11 oito se odnosi na raniju kategoriju j e d a n (1), pokri vajui + + + i . Kako je to mogue? P r e t p o s t a v i m o da 1 ovdje denotira "isto", drugim rijeima, da su prva dva rezultata bacanja oba ili plus ili minus; 11 zato pokazuje da je drugi preklapajui par rezultata bacanja takoer isto. Na ovaj nain moemo obja sniti obje kombinacije koje su prethodno ulazile u kategoriju je dan. Simbol 0 e tada oito denotirati "razliito", a 00 e, dakle, razjasniti in 1 i - + , dva ukljuena p a r a rezultata bacanja od kojih oba sadre razliite znakove. Dok e 10 pokrivati + + - i + (isto, a onda razliito), 01 e pokrivati i - + + (razliito, a onda i s t o ) . A k o ovo novo kodiranje funkcionira na n a i n koji sam upravo sugerirao, na ponuenom grafu sa stranice 56 iz Ecrits postoji
6

Jezik

nesvjesnog

183

tipografska greka. Jer, pretpostavivi da se lanac rezultata ba canja kree s lijeva na desno (a to je nain na koji se kree u Lacanovu vlastitom primjeru u biljeci na stranici 47), svaki e novi lan biti dodan s desna, i zato e + + + i , kako se pomiu prema vrhu kruga, postati redom + i H , a i jedno i dru go treba kodirati k a o 10. Kombinacije 01 i 10 na stranici 56 su, dakle, pogreno obrnute, pa sam zato u figuru A l . 3 unio nune izmjene. Lacan ide dalje kako bi uspostavio graf vieg reda za koji rado sno tvrdi da ga znaju izvesti svi matematiari - k a o da bi njegov tekst koji se sada pojavljuje u zbirci njegovih "psihoanalitikih" pisanih radova poznatoj kao Ecrits ponajprije paljivo itali ma tematiari. P o k u a j m o taj graf "raspakirati" k o r a k po korak. Razlamajui popola etiri luka koji sainjavaju kvadrante glavnog kruga u Mrei 1-3 i stavljajui toku (ili vrh) na svako mjesto prijeloma, dobivamo kvadrat odreen p o m o u ove etiri nove toke (figura A1.4.)
7

Figura A1.4

(10)

(00)

()

(01)

Zatim odreujemo jo dvije toke rascjepljujui popola lijevu i desnu omu oko 00 i 11, te dvije dodatne toke rascjepljujui sre dinju ravnu crtu izmeu 10 i 01 (koja se zapravo sastojala od dviju strelica, kako se prisjeamo gledajui staru M r e u 13). O n d a ove toke ponovno meusobno p o v e z u j e m o p o m o u novih strelica usmjerenih kao u Mrei 13 (figura A 1 . 5 ) . Dakle, oblik grafa objasnili smo ralanjujui svaki korak Mree 1-3 na dva zasebna koraka.

184

DODATAK 1

Figura A 1.5

Premda su naizgled slini onima koji se nalaze u Mrei 1-3, brojevi koje Lacan pripisuje svakoj od novih toaka proizlaze iz jo jednog, iako povezanog, koda! Da je Lacan zadrao isti kod, njegova bi nova Mrea , 6, , 6 odgovarala nizovima od po etiri znaka (od znakova plus i minus), a ne nizovima od pet, kao to je zaista sluaj. Graf vieg reda, shvaen k a o ralanjivanje svakog koraka Mree 1-3 na dva zasebna koraka, objanjava dvostruko vie kombinacija znakova. U sluaju tromjesne binarne kombinatori ke (one koja tri uzastopna znaka plusa ili minus uzima za svoju temeljnu graevnu jedinicu) - postoji 2 (tj. 8) moguih kombi nacija, ali ako dodamo jo jedno dodatno mjesto, dobivamo 2 na etvrtu (tj. 16) moguih kombinacija. K a o to smo ranije vidjeli, koristei se presvlakom 1/0 (isto/razliito), svaka toka na Mrei 1-3 odgovara dvjema razliitim kombinacijama: na primjer, 10
3

'odgovara + + - i v, gdje su prva dva znaka ista, a druga dva razliita. Dakle, u sluaju tromjesnih kombinatorika (kao to je Mrea 1-3) postoji 8 moguih kombinacija koje odgovaraju eti rima tokama ili vrhovima (numeriranima s 11, 10, 01 i 00). U sluaju etveromjesne kombinatorike i m a m o 16 moguih kombi nacija povezanih s 8 vrhova, a u peteromjesnim kombinatorikama i m a m o 32 mogue kombinacije i 16 v r h o v a (najbolji graf za to ima tri dimenzije). Lacanova Mrea , , , ima 8 vrhova i zato bi normalno odgo varala etveromjesnim nizovima znakova. Izgleda da injenica da on te vrhove numerira s 1/0 nizovima od po tri mjesta (000, 001, 010, 0 1 1 , 100, 101, 110 i 111) potvruje ideju da Mrea mapira etveroznakovne plus/minus nizove. Ali, kako onda objanjavamo injenicu da se , , i sve odnose na peteroznakovne nizove? To se moe uiniti na tri naina: 1. D o k su se u Mrei 1-3 1 i 0 odnosili na isto i razliito, ovdje se

Jezik

nesvjesnog

185

matrice brojeva jedan i tri (neparno numerirane kategorije iz tablice A l .7), a 0 za kategoriju 2 matrice brojeva (parno nume riranu kategoriju). 2. Alternativno, mogli b i s m o rei da se 1 odnosi na sve simetrine konfiguracije (koje su u tablici A l . 7 grupirane pod kategorija ma matrice brojeva 1 i 3), a 0 na sve asimetrine konfiguracije (koje su u tablici A l . 7 grupirane pod kategorijom 2). O d n o s n o , 0 bi se odnosila na sve kategorije kojima Lacan govori k a o " n e p a r n i m a " (ovdje u smislu "bizarnoga", [engl, odd = ne parno/udno/neobino, op. prev.]. Dakle, premda to rekodira matricu brojeva, takoer pojednostavljuje kodiranje nizova od po tri rezultata bacanja. Ranije s a m spomenuo da je L a c a n u definiranju svoje Matrice grkih slova postavio uvjet da se kree od simetrinog grupira nja triju bacanja (kategorije 1 ili 3) do drugog simetrinog, da se kree od simetrinog do asimetrinog (kategorije 2), da se kree od asimetrinog do drugog asimetrinog, a od asimetrinog do simetrinog. Mrea , , , 6 moe se ponovno ispisati ispunjava njem razliitih tripleta odreenih svakim od novih tripleta koji se koriste samo nulama i jedinicama (figura A l . 6 ) . Lanac se sa svakog mjesta na grafu moe slijediti u dva razli ita smjera istaknuta dodavanjem j e d n o g neparnog ili j e d n o g par nog broja (dakle, nule ili jedinice) na kraju tripleta, ili n a p o k o n (ako netko ima entuzijazma za razraivanje svih kombinacija) plusa ili minusa na kraju peteroznakovnog niza. Prednost grafa je to to istie sve doputene (a zato i zabranjene) smjerove, a kod 1/0 kojim se koristi sve raznolike kombinacije plusova/minusa, te triplete, svodi na tromjesnu 1/0 kombinatoriku.
9

Figura Al.6
100 110

122 322

1)2 332

001

011 6 233 211

223 221

186

DODATAK 1

Primijetimo ovdje da su primjedbe koje Lacan ovom tablicom daje , , i (str. 57) jo j e d n o m tajnovito lakonske. Periodi funk cioniraju kao praznine koje treba popuniti ili simbolom 1 ili 0: tako 1.1 treba itati kao 111 ili 101, 1.0 kao 110 ili 100, i tako dalje. Ovdje najjasnije vidimo da je svako grko slovo odreeno s obzirom na svoju simetrino-asimetrinu konfiguraciju. Premda se sada moe initi da bi stara Mrea 1-3, sadravajui 11, 10, 01 i 00 kao svoje vrhove, mogla odgovarajue reprezentirati sustav, primijetimo da ne moe reprezentirati ni zabranjene poteze niti obilazne putove pamenja. Izgleda da je Lacan do konanog oblika ove sloene mree do ao tako to je na kutove kocke (ili paralelopipeda) najprije stav ljao osam moguih 1/0 tripleta. Kako kocka ima tono osam ku tova, Lacanu je nesumnjivo pala na pamet kao reprezentacijsko sredstvo (vidi Seminar IV, 20. oujka 1957). A k o stavimo 000 na jedan kraj, a 111 na drugi, sukcesivno dodajui nule kod kruenja u jednom smjeru i jedinice kod kruenja u drugom, za dolaenje do Lacanova konaanog grafa (figura A1.7) m o r a m o samo unijeti strelice, izgladiti kocku do dvodimenzionalnosti i zaobliti kuto ve. Primijetimo za ubudue da su tripleti brojeva koji se nalaze na gornjim i donjim razinama Mree , , , zrcalne slike: 322/223, 122/221, 233/332, 211/112. Isto vai i za nove 10 binarne triple te: 100/001, 110/011. Sve te zrcalne slike nuno ukljuuju obrta nje desnog i lijevog koje podrazumijeva Lacanov zrcalni stadij. Stoga su i uzajamni zrcalni odrazi. (Na kraju krajeva, one su odreene kretanjem od simetrinog do asimetrinog, te od asime trinog do simetrinog.) To e biti vano u analiziranju Lacanova "Lanca L" u drugom dodatku.
10

3. Postoji jo j e d a n nain na koji se moe objasniti kako Mre a , , , pokriva peteroznakovne nizove pluseva i minusa: najprije te nizove kodiramo koristei kod M r e e 13, a zatim rekodiramo kodiranje koristei isti kod! Dopustite mi da obja snim: Kod isto/razliito 1/0, moe se primijeniti dva puta: prvo na peteroznakovni niz (npr. + + - + + ) , a onda na kod 1/0 koji mu odgovara (npr. 1001).

Jezik Figura A1.7 111

nesvjesnog

187

011

001

li

1 L

100

000

Jer, parove koji se preklapaju u nizu brojeva m o e m o rekodi rati u skladu s tim radi li se dvama identinim brojevima, koji e biti kodirani k a o 1, ili d v a m a razliitim brojevima, koji e biti kodirani kao 0. U gornjem primjeru (+ + - + + , kojem odgovara 1001) 1001 rekodiramo k a o razliito-isto-razliito, drugim rijeima, kao 010. To n a m doputa svoenje peteroznakovnih nizova plusova/minusa na t r o z n a k o v n e ni zove 1/0. Neobino, svaki tako kodiran niz slae se upravo sa s h e m o m , , , : svaki pojedini + / - niz koji je (dvostrukom primjenom koda isto/razliito) grupiran pod l i l i 101, na pri mjer, zapravo je niz (koji se kree od 1 do 1, o d 1 do 3, od 3 do 3, ili od 3 do l ) .
u

To se lako moe objasniti kada se primijeti da 1 u drugoj pri mjeni koda objanjava sve etiri simetrine t r o z n a k o v n e kom binacije plusova/minusa (pokriva 00 i 11 u prvoj primjeni, koje onda pokrivaju r e d o m -i hi I , te + + + i ). A 0 u drugoj primjeni oznaava sve asimetrine troznakovne kombinacije (oznaene s 10 i 01 u prvoj primjeni, a one onda oznaavaju redom + + - i n, te i +). Dakle, dvostruka primjena koda isto/razliito ima tono isti ui nak kao i kodiranje simetrino/asimetrino, dodjeljujui 1 ili 0 svakom sukcesivnom skupu simetrinih ili asimetrinih tripleta. Ista se vrsta dijagrama moe konstruirati uz p o m o dijagrama toka. Poinje se s + + + i biljee se razliiti smjerovi u kojima se

188

DODATAK 1

netko kree dodavanjem plusa ili minusa na kraju niza. To sa svakim dodavanjem rascjepljuje dijagram toka na dva ogranka, kao to vidimo u tablici A l . 8 . O v d j e uoavamo da redak 2 iz dija grama toka daje desni krug figure A 1 . 6 , a veza izmeu redaka 14 i 15 (211 112) daje usmjereni p r o m j e r istog ovog kruga. Redak > 10 daje lijevi krug, a redak 8 daje njegov promjer. Redak 6 pred stavlja pulsiranje koje povezuje dva kruga, a retci 1 i 8 nam daju ome i ). Tablica Al.8
Rr. red. 1 ++++ +++++ 111 ++++112

2 3 4 5

+++-+ 123

-H

+-+-+ 233 333

1

333 h+ 332

oma desni krug

+-+ 332

-++ 332 321

gornji redak

-H++

+-+++

-+++-

6
7

232

321

212

veza dva kruga

8 9 10 11 12 13 14 15 16 17

211 -++-+ 223 -++ 222 +++ +++ ++232 122 222 223 +-+ 233 +++++ 222 222 +++ 221
+-++322
+

-++++

lijevi promjer

lijevi krug

oma donji redak

++ 221

+ 211

111

+ 212

112 _ veza dva 123 kruga ++ 122

+

Jezik

nesvjesnog

189

Kako bi se zbilja konstruirao takav graf, trebalo bi poduzeti sve gornje poteze, rekodirati triplete brojeva u neparne (jedinice) i parne (nule) brojeve, a onda povezati sve identine unose (nove triplete), uvlaei unutra sve mogue poteze. K a d a se radi tromjesnoj kombinatorici s d v a m a izborima za svako mjesto, z n a m o da treba povezati osam toaka (000, 001, 010, 0 1 1 , 100, 101, 110, i 111), a premda postoji itavo mnotvo razliitih naina za crta nje takve vrste "Mree", Lacanov je jedan od najelegantnijih. K a o to istie J.-A. Miller, ova je Mrea blisko povezana s Lacanovim "grafom udnje" (Ecrits, str. 315.)

Dodatak 2 Uhodei uzrok

J e d a n dio svojega pogovora "Seminaru ' U k r a d e n o m e pismu"', "Umetanje zagrada" (dodan 1966) Lacan otvara poprilino nei skrenom primjedbom d a j e " z b u n j e n " injenicom da nitko od ljudi koji su pokuali deifrirati njegove "jasno iskazane" brojevne i alfabetske matrice nije "sanjao" njihovu prevoenju p o m o u za grada kao da je to prva stvar koja bi nekome trebala pasti na pamet. Izgleda da mu je namjera dati retranskripciju njegove dobro poznate Sheme L istovremeno je poboljavajui tako da iznese na vidjelo ulogu objekta a, pojma ijem je razraivanju i z m e u 1956. i 1966. posvetio m n o g o vremena. Njegovu retranskripciju ovdje slijedimo korak po k o r a k i tek emo nakon toga biti u pozi ciji vidjeti kako se u njoj uvodi objekt a kao uzrok. U prvom dodatku s p o m e n u o sam da je za p o m a k s na mo gue ili proslijediti izravno ili, izuzimajui pojavljivanje , kroz interpolaciju parova . Kroz tu retranskripciju potpuno je rekodiran Lacanov primjer sa stranice 51 iz Ecri ts 1966 (... ). Kreemo od sljedee strukture od zagrada koja nikada nije teorijski motivirana Lacanovim tekstom, ve j e d n o s t a v n o postav ljena: ( ( ) ( ) ) , gdje su i preobraene u zagrade (kao to u ispod pokazati, je otvaranje zagrade, a zatvaranje z a g r a d e ) , i na stavljamo ispunjavati razliite praznine. Oznaavajui praznine brojevima na sljedei nain,
1

(1 (3) 2 (3) l a ) vidimo da Lacan u prazninu 1 smjeta neodreen broj parova , a u prazninu l a parova . Lacan tim prvim nizovima govori kao podstavi , kao kod kaputa, ali francusko doublure upuuje i na neku vrstu udvajanja; ini se j a s n i m da se ova ovdje klju na dvostruka struktura drugim rijeima, dvostruko otvaranje

192

DODATAK 2

1 zatvaranje zagrada (( )) kao punjenje ( i parovi) moe, prema Lacanu, svesti na nita. Lacan tim dvostrukim zagrada ma govori i kao navodnicima ili navodnim znakovima, to je u najmanju ruku sugestivno nazivlje. Kako bismo potpuni broj znakova uinili neparnim, na poloaj 2 smjetamo neodreen broj parova s dodatnom g a m o m na kraju (ovdje moe i ne biti znakova). Na dva poloaja 3 stavljamo nijednu ili vie , drugim rijeima, koliko god elimo. Do sada imamo: (.. .(.. .).. .(.. .).. .) Ako, gdje god je mogue, o d a b e r e m o odsustvo znakova, to se moe svesti na ( ( ) ( ) ) . U sljedeem koraku izvan prve i zadnje zagrade stavljamo niz alfi, jo jednom koliko god elimo, obuhvaajui nijednu ili vie zagrada ispunjenih ili niim ili nizovima koji zavravaju s kako bi broj znakova bio neparan. Ti se nizovi mogu smjestiti na jednu ili obje strane prethodno pokazanog, glavnog niza. Na primjer: (.. .(.. .).. .(.. .).. .)(.. .)... Sada alfe i game zamjenjujemo jedinicama i n u l a m a : (1010...(00...0)010101(00...0)...0101)11111(1010...1)111... U Lancu L (koji odgovara "Shemi L") kojei prua Lacan, on to zapisuje tek malo drugaije: Lanac L: (10...(00...0)0101...0(00...0)...01)11111...(1010...1)111... P r e m a Lacanu, nuan je jo jedan uvjet kako bi Lanac L odgova rao Shemi L: nizovi 000 u zagradama smatrat e se m o m e n t i m a tiine, dok e se nule naene u izmjeninim nizovima smatrati prekidima ili rezovima, jer 0 na ova dva poloaja n e m a istu ulo gu. Doista zbunjuje to to nikada ni na trenutak nismo sanjali p o n o v n o m ispisivanju Lacanova , , , lanca na ovaj nain! Prije nego svakom dijelu Lanca L k r e n e m o pripisati dio Lacanove S h e m e L, pokuajmo barem malo ispitati L a n a c takav kakav jest. Izvan glavnog dvostrukog skupa zagrada (ili navodnika: " ") nalazimo niz koji moemo pojednostaviti na sljedei nain: 111(101)111. K a d a z n a m o (jer Lacan uvjetuje b a r e m toliko) da je

Uhodei uzrok

193

1=, a 0=, m o e m o jednostrano odrediti da je z n a k za otvaranje zagrada , a onaj za zatvaranje . Jer prvi dio niza, , mogu je samo na temelju niza iskljuivih plusova ili iskljuivih minusa, ili pak niza njihova ravnomjernog izmjenjivanja (to odgovara svim jedinicama ili svim trojkama u naoj prvoj brojevnoj matrici). Bu dui da sljedei dio () na drugom poloaju n a k o n otvaranja zagrada pokazuje , i budui da oznaava poteze od 2-do-2, za grada nuno poinje izmjenjivanjem (plusa u m i n u s , ili vice ver sa) vodei nas od 1 do 2, ili pak prekida jednolino izmjenjivanje (stavljajui dva plusa ili dva minusa za redom) vodei nas od 3 do 2, od kojih su oboje konfiguracije . Na primjer:
2

+ 1

+ 1

+ 1 1

+ 1

+ 2

+ 3

+ 2

111(10

Zatvaranje zagrade moe se odrediti na isti nain jer z n a m o da uvijek zavrava s 2 i da ako dva poloaja dalje trebamo imati drugi znak koji nije , to mora biti , budui da dva mjesta dalje od mogu biti samo ili ( Podjela u prvom dodatku). To se moe vidjeti nastavljanjem gornjeg lanca: + + + + + + + + + + + + + + 1 1 1 1 1 2 3 2 1 1 1 1 1 8

111(101)111

Izjednaenje 8 i s otvaranjem "("i zatvaranjem")" zagrada dodat no se potvruje injenicom da su 8 i uzajamne zrcalne slike, to je otkriveno u raspravi Mrei , , , u p r v o m dodatku. Primijetimo ovdje da neparno numerirani nizovi uvijek za vravaju ciklikim uzorcima 12321. Razmotrimo donji niz:
+ + + + + + + 1 1 1 1 1 - + + + 2 3 2 1 2 + + + 3 2 1 2 3 + + + + + + + 2 1 1 1 1 1

1 11 1 1 1 1 11 1 1(00000)1
3

Ovdje, u retku plusova/minusa vidimo izmjenjivanje triju znakova s j e d n i m suprotnim z n a k o m . O v e grupacije (10... 1) kojima Lacan kae da ih m o e m o imati nijednu ili vie njih, bilo koje duljine, u m e t n u t e u lanac

194

DODATAK 2

1111, stavljene (u Lacanovu primjeru) iza glavnih navodnika zajedno s lancem 1111 odgovaraju Drugom iz Sheme L. Drugo je, dakle, predstavljeno kao homogeni niz plusova ili minusa (ili kao ravnomjerno izmjenini niz plusova i minusa) koji je, ako to elimo, prekinut nizovima od po tri ista znaka i jednog razliitog znaka, to dobiva oblik sinusoidnih krivulja u brojevnoj matrici: 11123212321232111. U presvlaci u kojoj je = 1, a = 0, te u kojoj (10...0) grupiranja s a m o trenutano prekidaju beskonano ponavljanje jedinica, to ponavljanje "unarnog svojstva" (kako La can zove Freudov izraz einziger Zug u poglavlju "Poistovjeenje" iz spisa Masovna psihologija i analiza Ja). Izgleda da je jedinica ovdje zapravo ona iste razlike, neke jo nediferencirane oznake, a zagrade obuhvaene izmeu njih, ako ih uope ima, naizgled su nevani trenutni prekidi koji, poinjui od 1, nakon duljeg ili kraeg niza ciklusa lanac vraaju na istu toku: 1. A k o na trenutak obratimo panju na Mreu a, 6, , iz prvog dodatka, uoavamo da krajnje desno i m a m o 111, dok krajnje li jevo i m a m o 000. Binarni kod 0-1 koji se koristi u ovoj Mrei (gdje je 1 = simetrino, a 0 = asimetrino) ne smije se pomijeati s bi narnim k o d o m 0-1 koji proizvodi Lanac L (gdje je 1 = a, a 0 = ). Mrea je ipak zanimljiva vizualna podrka, jer ako si dopustimo trenutanu zamjenu dviju binarnih matrica, zamjenjujui nezaprijeeni subjekt za 000, Drugo za 111 i zagrade za bete i delte, dobivamo ili konfiguraciju iz figure A2.1 ili onu iz figure A2.2. Figura A2.1 (

0 0 0
Figura A2.2

11 1

0 0 0

11 1

Rotirajui M r e u za 45 stupnjeva d o b i v a m o figuru A2.3

Uhodei uzrok Figura A2.3 Subjekt ( ( ) ) Drugo drugi a'

195

ego

gdje bi zrcalno-odraene zagrade lako mogle predstavljati ego (malo a) i drugog ('). Ova shematizacija oito upadljivo nalikuje Lacanovoj Shemi L. Izmjenjivanje u sredini mree to ovdje nije pokazano moda bi se moglo izjednaiti s nagonom kako se okree naopa ke (u prvom se koraku pomiui od 123 do 232 u drugom, te do 321 u treem ili jednostavno naprijed-natrag od 101 do 010). Na primjer, Lacan spominje da su nagoni takvi da jedan prodirui nagon, drugim rijeima, nagon za prodiranjem, moe prijei u strah od bivanja prodrijetim (on to usporeuje s izokretanjem rukavice naopako i dvjema nikada konano razliitim "stranama" Mbiusove trake.) Ovo tumaenje - pulsacije (koja nalikuje klatnu) kao neega to predstavlja nagon dobiva dodatnu teinu L a c a n o v o m izjavom da se ono to je izmeu "navodnika" (dvostrukih zagrada) - na primjer, 000)010(000 - svodi na S [Es, hrv. O n o , op. preu.] iz She me L, odnosno na subjekt upotpunjen dodavanjem frojdovskog Es [hrv. Onog, op. prev.] ili ida, pri emu je id sjedite nagona (francuska rije za nagon je pulsion). M e u t i m , on izjednauje izmjenjivanje 01 izmeu 00...0 nizova s i m a g i n a r n o m osovinom a-a' Sheme L. Ispitajmo poblie to pronalazimo unutar " n a v o d n i k a " Laca nova Lanca L:
4

(10... (00... 0 ) 0 1 0 1 . . . 0(00. . . 0 ) . . . 01) Nule u zagradama odgovaraju neodreeno d u g o m nizu gama, drugim rijeima dvojki, te stoga ponavljajuem nizu od dva plu sa i dva minusa. D o k su game ili dvojke koje smo ranije ispi tali (u lancima 1010...1) bile dio sinusoidnih valovitih uzoraka, a parni brojevi sa svih strana okrueni n e p a r n i m brojevima (u matrici brojeva) ili nulama koje su uvijek razdvajane jedinica ma (u binarnoj matrici 1/0), lanac je ovdje monoton i prepreke koje su na svakom kraju sainjene od zagrada predstavljaju tek smjenu (u oba smisla te rijei) [relief, a drugi smisao ovdje bi bio unoenje promjene, ali i olakanje kao prekidanje monotomije.

196

DODATAK 2

op. prev.] ili heterogenost. Pojednostavljujui gornji navod na (10(000)010(000)01), vidimo da mu ispod njega moemo dodijeliti redak uzorka brojeva: ( 1 0 ( 0 0 0 0 ) 0 1 0 ( 0 0 0 ) 0 1 ) (... 1 1) 2 3 2 2 2 2 2 2 3 2 1 2 2 2 2 2 1 2 3 3

Izmjenjivanje nula i jedinica u sredini predstavlja i m a g i n a r n u mreu aa Sheme L. Sve to je izvan dvju glavnih skupina za grada predstavlja polje Drugog (s velikim D) kojim ovdje oito dominira ponavljanje unarnog svojstva, a parovi 10 i 01 s desne i lijeve strane "podstave" tiu se povlatenog poloaja samih i a' Lacan tvrdi da ga je primjerenije objasnio u svojim kasnijim topolokim istraivanjima. aa' (000)01010(000) S(Es)

(10... a

...01) a'

1111(10101)111... A

K a d a se desni i lijevi dijelovi "podstave" u z m u zajedno, (10...01), izolirano od ostatka lanca, predstavljaju psiholoki ego cogita, d r u g i m rijeima, ono to Lacan naziva lanim cogitom. Ego se ov dje izjednaava s nekom vrstom podstave ili zaslona - od kojega se subjekt trenutno (u teorijske svrhe) oduzima - i koji subjekt izdvaja iz Drugog. Postavivi ove veze izmeu svojeg Lanca L i Sheme L, Lacan ide dalje kako bi rekao: Jedini ostatak koji se namee u ovom pokuaju (reformuliranja She me L kao Lanca L) jest formalizam odreenog zapamivanja [memoration] povezanog sa simbolikim lancem, iji se zakon lako moe for mulirati koritenjem Lanca L. ([Ovaj zakon je] bitno odreen relejem (ili pomakom) konstituiranim u izmjenjivanju nula i jedinica pomou savladavanja ili preskakanja [franchissement] jednog ili vie znakova zagrada (otvaranja ili zatva ranja zagrada, uzetih pojedinano ili u kombinaciji, i tako dalje). Ovdje na umu treba imati brzinu kojom se postie formalizacija su gestivna i za primordijalno zapamivanje u subjektu i za strukturira nje u kojem je znaajno da stabilne nejednakosti mogu biti istaknute (zapravo, ista disimetrina struktura ustraje ako, na primjer, obrnemo sve navodnike). Ovo je samo vjeba, ali ispunjava moju namjeru upisivanja u nju svo jevrsnog obrisa u kojem ono to sam nazvao caput motruum oznai telja dobiva svoj kauzalni aspekt.

Uhodei

uzrok

197

To je posljedica koja je ovdje jednako manifestna kao i u fikciji ukra denome pismu. (Ecrits 1966, str. 56; isticanja su moja) Postoji, dakle, ostatak koji ovdje treba objasniti, a Lacan esto govori svojem objektu a, uzroku udnje kao ostatku, otpatku, preostatku, reziduumu. Pogledajmo jo j e d n o m tablicu (ovdje tablicu A2.1). Tablica A2.1 Brojevi mjesta 1 2 1 1 2 1 3 1 2 " 4 redak grkih slova: 1 2 3 redak uzorka brojeva:

U p r v o m smo dodatku opazili da je u pomicanju od do u etiri koraka trebala biti posve iskljuena iz obilaenja, iz drugog koraka, a 6 iz treeg. Budui da se ovdje ne mogu iskoristiti u obilaenju, iskljuena slova u n e k o m smislu sainjavaju ostatak. Treba ih gurnuti u stranu i zato m o e m o rei da lanac radi oko njih, drugim rijeima, da se lanac oblikuje obilazei ih, iscrtavajui tako njihov obris. Njih Lacan zove caput mortuum procesa (vidi drugo poglavlje).

Strukture od zagrada
A k o ponovno pogledamo gore prevedeni citat, vidimo da je u dru g o m paragrafu rije zakonu koji se utjelovljuje p o m o u k o m b i nacija znakova potrebnih za "preskakanje" zagrada Lanca L sva ki put kada se pojeve. Na primjer, n a k o n niza nula i zatvorene zagrade, potrebni su n a m parovi znakova 01 za preskakanje slje dee zatvorene zagrade i postizanje neodreeno dugakog niza jedinica. Upravo skupovi parova 01 i 10 koji se nalaze i z m e u skupova zagrada na primjer (10...( koji ovdje obavljaju itav posao redanja i preskakanja, za neprekinuti niz nula u zagra d a m a na primjer (00000) m o g u biti bilo koje duljine, dok je uvijek kljuan broj izmjena 01: i z m e u dviju skupina nula m o r a postojati neparan broj znakova na primjer, (000)01010(00) a i z m e u skupina "navodnika" m o r a postojati njihov paran b r o j .

198

DODATAK 2

to se dogaa kada, kao to Lacan sugerira u prethodno citi ranom tekstu, obrnemo sve "navodnike"? Dobivamo: ) 10..) 0 0 0 ( 0 1 0 1 0 ) 0 0 0 (..01 ( 1 1 1 ) 1 0 1 0 1 ( 1 1 1 Taj niz je zabranjen samim definicijama grkih slova. Sto je onda "disimetrija" koju Lacan ima na u m u u etvrtom paragrafu? A k o ne obrnemo samo zagrade, nego zamijenimo i nule za jedinice, )01...)111(10101)111(...10(000)01010(000... dobivamo niz koji je mogu i u kojem vidimo (trivijalno) isti ma njak simetrije kao i u Lancu L: ono to je lijevo ne moe biti u "ravnotei" s onim to je desno. lijevo: desno: ili )01...)111(10101)111(...10( 010(000)01010(000)010... 000)010(00000)010(000... subjekt Drugo

U nekom smislu, lijevu stranu m o e m o izjednaiti sa subjektom, a desnu s Drugim - ishod je taj da izmeu njih n e m a jednostav ne simetrije, dakle, mogli bismo riskirati pojam, niti harmonije. Ako je tako, treba se zapitati "zato"? Izgleda da je odgovor: "zbog uzroka", a uzrok se poistovjeuje s onim to je caput mortuum, sa slovima koja se odbacuju na stranu kod svakog pomicanja od jednog unaprijed odreenog slova do drugog (na primjer, od jedne do druge ). Jo j e d n o m na trenutak razmotrimo lijeve i desne strane ne obrnutog lanca: lijevo: desno: (10...(000)01010(000)...01) 111(101)11111(101)111... subjekt Drugo

Na lijevoj strani nalazimo dodatnu i strukturalno nunu skupinu zagrada, ( ) , tj. one na krajevima. Ne zapisuje li Lacan objekt esto k a o "objekt (a)"? Premda se to moda ini pomalo nategnu tim, L a c a n doista kae da lijeva strana u dodatku a i a ' o d g o v a r a subjektu (upotpunjenom Freudovim idom). U fazi u kojoj je La can razvio S h e m u L status i a ' nije jo bio posve objanjen, ali on tvrdi da ih objanjava njegova kasnija topologija. T a topologija objektu (a) daje mjesto kroz upotrebu crosscapa (vidi, na primjer, Seminar IX). Izgleda da Lacan svoju pozornost sa zrcalnih slika 10/01 p o v e z a n i h sa statusom i pomie na s a m e zagrade.

Uhodei uzrok

199

Zato Lacan u takve konceptualizacije uope uvodi zagrade? Tu se neto oito zagrauje: u Lancu L se dvostruko zagrauje subjekt, a u mnotvu m a t e m a i grafova zagrauje se objekt (a). Neto je mis entre parentheses, odnosno privremeno zaustavljeno ili ostavljeno neizvjesnim. Razmotrimo na trenutak funkciju otvaranja zagrade, (, u va rijanti lanca L: 11111111111 A (101010 ) 1111111111

Jedinice na lijevoj strani odgovaraju ponavljanju unarnog svoj stva, to Lacan povezuje s Drugim. Bez zagrade - drugim rije ima, bete u Lacanovoj alfabetskoj matrici - nula nikada ne bi mogla intervenirati u lanac: ne bi bila mogua nikakva varijacija. Lanac alfi moe se prekinuti samo pomou-bete (sjetimo li se nae matrice brojeva, v i d i m o da se lanac jedinica ili trojki moe preki nuti samo dvojkom, budui da su izravni prijelazi s 1 na 3 i 3 na 1 zabranjeni). Zato u inae neprekinutu monotoniju ponavljanja unarnog svojstva heterogenost moe uvesti samo zagrada. Neto se od cjepljuje od ili izdvaja iz Drugog samo s intervencijom zagrade; samo se njenim pojavljivanjem Drugo trenutano dri na odstoja nju (samo ekajui svoj povratak i potvrdu svojih prava na drugoj strani dvostruke zagrade), taman dovoljno dugo kako bi neto izdubilo svojevrsnu upljinu u Drugom (beskonanom lancu je dinica). Ovakva se slika vrlo lijepo uklapa u Lacanove ideje otuenja i razdvajanja: subjekt obitava u Drugom, u m a n j k u D r u g o g ipak izdubljujui mjesto za sebe (vidi Seminar XI). T o je, naravno, tek priblina slika kojoj bismo mogli pronai nedostatke kad bismo to eljeli, ali izgleda da ovdje objanjava neke L a c a n o v e tvrdnje. Izgleda da slovo subjektu namee strukturu zagrada: autono mni rad slova - a ini se da slovo proizlazi iz podruja Drugog i u njega se nuno i potpuno smjeta - ne doputa mu/joj nikakav drugi izbor.
5

Glosar Lacanovih simbola

(ita se: "zaprijeeno S"). Kao to objanjavam, subjekt ima dva lica: (1) subjekt otuen u jeziku/jezikom, kastrirani (=otueni) subjekt; talog "mrtvog" znaenja; subjekt je ov dje lien postojanja jer ga zasjenjuje Drugo, odnosno sim boliki poredak; (2) subjekt kao iskra-koja prolijee i z m e u dvaju oznaitelja u procesu subjektivizacije kojim se neto to je drugo ini "vlastitim". Zapisani objekt a, objekt (a), petit a, objet a ili objet petit a. Ranih pedesetih to je imaginarni drugi nalik n a m a sa m i m a . ezdesetih godina i kasnije ima b a r e m dva lica: (1) udnja Drugog koja slui k a o uzrok subjektove udnje i in t i m n o je povezana s doivljajima jouissance i njena gubitka (primjeri ukljuuju grudi, pogled, glas, feces, foneme, slovo, nita, i tako dalje); (2) ostatak procesa simbolizacije smje ten u registar realnog; logike anomalije i paradoksi; slovo ili oznaiteljstvo jezika. Sj Gospodarski oznaitelj ili unarni oznaitelj; oznaitelj koji zapovijeda ili kao zapovijed. K a d a je izoliran, podreuje su bjekt; kada je spojen s n e k i m drugim oznaiteljem, dogaa se subjektivizacija i pojavljuje se subjekt znaenja/kao zna enje. S, Bilo koji drugi oznaitelj ili svi drugi oznaitelji. U etirima diskursima predstavlja znanje k a o cjelinu. A D r u g o koje moe imati m n o g o oblika: trezor ili riznica svih oznaitelja; Materinji jezik; Drugo kao zahtjev, udnja ili jouissance; nesvjesno; Bog. A (ita se: "zaprijeeno A " ) . M a n j k a v o , strukturalno nepot p u n o Drugo ili ono koje subjekt doivljava kao nepotpuno i postaje u tom manjku. S(A) Oznaitelj manjka u D r u g o m . Budui da je Drugo struk turalno nepotpuno, manjak mu je inherentno svojstvo, ali

202

GLOSAR LACANOVIH SIMBOLA taj manjak subjektu nije uvijek oigledan, a ak i kada je oigledan, ne moe se uvijek imenovati. Ovdje i m a m o ozna itelj koji imenuje m a n j a k , to je uporina toka itavog simbolikog poretka, povezana sa svim drugim oznaiteljima ( S ) , ali iskljuena (kao Ime Oca) u psihozi. Izgleda da u Lacanovu ispitivanju enske strukture ima vie veze s matei*ijalnou ili supstancijom jezika (i zato je povezan s objektom a kao oznaiteljstvom). Falus kao oznaitelj udnje ili jouissance, ne moe se negativizirati. Falika funkcija, povezana sa simbolikom kastracijom: otuenjem kojem su bia koja govore podvrgnuta zahvalju jui svojem postojanju u jeziku. Logiki kvantifikator koji znai "Egzistira b a r e m jedno x". U Lacanovu ga djelu obino slijedi funkcija, na primjer, , te se moe proitati kao "Postoji b a r e m jedno takvo da na njega djeluje falika funkcija". U klasinoj logici znak negacije (~) prethodi kvantifikatoru. M e u t i m , postavljajui crtu iznad kvantifikatora, Lacan stvara drugaiju vrstu negacije (negaciju povezanu s nesla ganjem); ona veinom pokazuje da "Ne egzistira niti jedno (takvo d a . . . ) " . Kazati da takvo ne egzistira ipak ni na koji nain ne ukazuje na to da takvo ne ek-sistira. Logiki kvantifikator koji znai "za svako x" (bilo da je ja b u k a , osoba, element ili to ve) ili "za (bilo koje i) sve x". Lacan daje novo tumaenje ovog starog kvantifikatora: "za sve x". P r e m a Lacanovoj preradi negacije, kada se crta negacije postavi nad ovaj kvantifikator, to znai da "nije cijelo x" (na primjer, ena) ili "nije sve x", kao i "nisu svi x". Ovaj se m a t e m esto koristi nezavisno kako bi se govorilo Drugoj jouissance koju potencijalno m o g u doivjeti osobe sa en s k o m strukturom. Ovaj dijamant ili romb (poingon) o z n a a v a sljedee odnose: "uvijanja-odvijanja-spajanja-razdvajanja" (Ecrits, str. 280), otuenje (v) i razdvajanje ( ) , vee od (>), manje od (<), i tako dalje. Najjednostavnije se ita "u o d n o s u na" ili "ud nja za", kao u S 0 a: subjekt u odnosu na objekt ili subjektova udnja za objektom. M a t e m ili formula fantazme, obino "fundamentalne fan t a z m e " . M o e se proitati kao "zaprijeeni subjekt u odnosu
2

3x

3x

Vx

Vx

S 0

GLOSAR LACANOVIH SIMBOLA

203

na objekt a", a taj o d n o s odreuju sva znaenja koja romb dobiva. A k o se objekt a shvati kao traumatski doivljaj jou issance koji uzrokuje subjektov postanak u susretu sa ud njom Drugog, formula fantazme sugerira da subjekt nastoji zadrati pravi r a z m a k od te opasne udnje, paljivo balan sirajui izmeu privlanosti i odbojnosti. S O D M a t e m za nagone (o kojima se u prijevodima Freudova dje la esto govori k a o "instinktima") koji sadrava subjekt u odnosu prema zahtjevu (ne prema potrebi ili udnji). B u d u i da neurotiar zahtjev Drugog (pogreno) smatra njego vom/njenom udnjom, u neurozi se formula fantazme - koja sadrava udnju esto svodi na formulu nagona.

Zahvale

U Lacanovo m e djelo ranih osamdesetih uveo Jim Ovitt, a Richard Klein, profesor romanistike na Sveuilitu Cornell, omoguio mi je da prvi put o k u s i m uitke i strahote lakanovskih tekstova. Jacques-Alain Miller nauio me lavovski dio svega to z n a m lakanovskoj psihoanalizi i mnogo dugujem Orientation lacanienne, njegovu tjednom seminaru pod pokroviteljstvom Sveuili ta Paris VIII, Saint-Denis, koji sam pohaao od 1983. do 1989. Pruio mi je m n o g e kljueve koji su mi omoguili poetak itanja Lacanovih Ecrits, a m n o g e od formulacija u mojoj knjizi predstav ljaju moje tumaenje onih stvari koje je Miller Lacanu rekao u svojem seminaru Orientation lacanienne. Drugi uitelji koji su utjecali na moje shvaanje Lacanova djela su: Colette Soler, jedna od najiskusnijih lakanovskih psihoanalitiarki, povezana s Ecole de la Cause freudienne, te Alain Badiou, profesor filozofi je na Sveuilitu Paris VIII, Saint-Denis. Ova knjiga ni u kojem smislu nije saetak njihovih gledita: zaista, oni bi bez sumnje polemizirali s razliitim tumaenjima koja sam ovdje ponudio. Marc Silver ima tu ast to m e ukljuio u prevoenje Lacano va djela i to me ohrabrio na provoenje bezbrojnih sati u deifri ranju j e d n o g lakanovskog modela za drugim. Kenneth Richard (profesor engleskog na U C L A ) , Julia Lupton (profesorica komparativne knjievnosti i engleskog na U C Irvi ne) i J o h n Smith (profesor njemakog na U C Irvine) su tijekom pisanja ove knjige entuzijastino podupirali moj rad na Lacanu i bili su vrijedni sugovornici. Uvijek u i m biti vrlo zahvalan na njihovoj pomoi koja se sastojala u tome to su mi pruali forum u kojem sam mogao razviti tumaenja nekih od Lacanovih tekstova i nauiti neto pouavanju. H o w a r d Kushner, profesor povijesti na D r a v n o m Sveuilitu San Diego, vodio m e kroz kljuni dio procesa izdavanja i pozvao me dati uvodni lanak, to je i dovelo do pisanja prvog poglavlja ove knjige.

206

ZAHVALE

Richard Knowles, proelnik Odsjeka za psihologiju na Sveu ilitu Duquesne, ljubazno mi je rasteretio satnicu k a k o bi mi omoguio da napokon d o v r i m pisanje ove knjige.

Biljeke

Predgovor Na primjer, njegovih pisama Fliessu i djela "Project for a Scientific Psychology" prvi put objavljenih 1950. godine u The Standard Edition of the Works of Sigmund Freud (dalje u tekstu SE); James Strachey (ur.), (New York: Norton, 19531974), sv. 1. Neka kljunija pisma po stala su dostupna tek 1954, osobito pisma 29 i 30; vidi The Origins of Psychoanalysis (New York: Basic Books, 1954). Dva lica subjekta, dvije reference na Freuda: Freuda iz 18951896. (dijelovi dopisivanja s Fliessom [SE I]) i Freuda iz 1933. (v. New Introductory Lectures on Psychoanalysis [SE XXII, str. 80]). The San Diego Union, 12 srpnja 1990. "Psihoanaliza [...] bi nam ak mogla razjasniti ono to bismo trebali shvaati kao 'znanost'" (Seminar XI, str. 7). Vidi moju knjigu A Clinical Introduction to Lacanian Psychoanalysis (Cambridge: Harvard University Press, 1996) koja je pred izlaenjem. njima vidi, na primjer, raspravu Colette Soler u zbirci predavanja iz prvog Lacanova Seminara na engleskom, Readi ng Sem nars I & II: i Lacan's Return to Freud, Bruce Fink, Richard Feldstein i Maire Jaanus (ur.), (Albany: SUNY Press, 1995). Ova je knjiga napisana prije nego je bio objavljen novi engleski prijevod potpunih Ecri ts. itatelja se upuuje na Ecrits koje je preveo Bruce Fink u suradnji s Heloise Fink, uz pomo Russella Grigga i Henrya Sullivana (New York: Norton, izlazi uskoro).
1 2 3 4 6 7

Poglavlje 1 Jezik i Drugost Francuski pojam discours u svakodnevnom francuskom razgovoru ima upotrebe koje pojam "discourse" u engleskom nema. Netko bi vam na francuskom mogao rei: "Ca c'est ton discours", to je vaa strana prie, vae objanjenje onoga to se dogodilo. "Son discours lui, c'est quelle ne l'aime pas assez": njegova je pria da ga ona ne voli dovoljno. Ovdje bismo mogli ii toliko daleko i rei da je to njegova "fora". ezdesetih bismo to moda bili preveli kao njegovu "priu" ili "spiku", pod time podrazumijevajui da ta osoba opet iz poetka iznosi isto miljenje. To je
1

208

BILJEKE

ista stara "pria" ili "govorancija", ista stara alopojka blokiranoj situ aciji u kojoj govornik ne dobiva ono to hoe. To je gotovo "opsesija", frus tracija po kojoj uporno nastavlja piliti. Francuski pojam diseours naravno ima i vie akademska i filozofska znaenja engleske rijei "discourse". Za detaljnu raspravu razliitim oblicima diskursa vidi poglavlje 9. Odnos izmeu govora ega i Drugog bit e iznesen neto kasnije. Ova se reenica u Lacanovu djelu beskonano ponavlja; vidi, na primjer, Ecrits, str. 312. Ili "nesvjesnim miljenjem"; vidi, na primjer, SE V, str. 468, 493 i 613. Vidi, na primjer. The Purloined Poe, John Muller i William Richardson (ur.), (Baltimore: Johns Hopkins University Press, 1988). temeljnoj nepotpunosti Drugog - odnosno njegovoj manjkavoj konanoj prirodi i sveukupnoj logici iza nekih Lacanovih kljunih poj mova - opirno e se raspravljati u poglavljima 3 i 8. Vidi Lacanove razliite formulacije iz Seminara II: "Je est un autre", "Ja je drugi" (str. 9); "Le moi est un objet", "Ego je objekt" (str. 44), i tako dalje. "Je est un autre" nalazi se i u Ecrits 1966 na stranici 118 (Ecrits, str. 23). Viestruke implikacije ovih reenica bit e iznesene neto kas nije. Ovo se pretpostavlja u itavom Lacanovu radu na Freudovoj Vorstellungsreprsentanz; vidi, na primjer, Ecrits 1966, str. 714. i Seminar XI, str. 216-222. Detaljne rasprave ovom pojmu nalaze se u poglavljima 2, 4 i 5. Vidi, na primjer, Seminar VII, str. 61. F reudov pojam je unterdrckt, doslovno: potisnuto, zatomljeno, utiano, suspregnuto, zadrano na odstojanju, i tako dalje. Vidi Seminar XI, str. 219, i Seminar III, str. 57, u kojima Lacan to prevodi kao ehu en dessous. Vidi, na primjer, Seminar XI, str. 149 i 203. Vidi rijei koje je izgovorio Freudov otac: "Djeak nee postii nita", u The Interpretation of Dreams, SE IV, str. 216. Vidi Seminar II, str. 175-205, te Ecrits 1966, str. 41-61. Ono emu Lacan govori kao "ukradenom pismu" zapravo je djeli razgovora koji niste trebali uti, ali jeste, ili pogled koji nije bio namijen jen vaim oima, ali se neizbrisivo urezao u vae pamenje. Nesposoban "itati" takva pisma, analizirani ih donosi na analizu. Vidi The Purloined Poe. str. 49. Vidi The Purloined Poe, str. 38. Izraz "poloaj subjekta" (position de sujet) moe se nai u lanku "Science and Truth", prev. Bruce Fink, Newsletter of the Freudian Field 3 (1989): 5; Ecrits 1966, str. 856. itatelja zainteresiranog za dubinsku raspravu lakanovskim dijagnostikim kategorijama i kriterijima upuujem na svoju knjigu A Clinical Introduction to Lacanian Psychoanalysis (Cambridge: Harvard University Press, 1996) koja je pred izlaenjem, i na Jacques-Alain
2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 11 15 1B 17 IS

BILJEKE

209

Millerov lanak "An Introduction to Lacan's Clinical Perspectives" u:

Reading Seminars I & II: Lacan's Return to Freud, Bruce Fink, Richard

Feldstein i Maire Jaanus (ur.), (Albany: SUNY Press, 1995). U ovoj studi ji razliite klinike strukture ne izlaem sustavno, premda ukratko poka zujem kako Lacan razlikuje neurozu i psihozu (poglavlje 5), te opsesiju i histeriju (poglavlje 7). Poglavlje 2 P r i r o d a nesvjesnog miljenja Ba kao to Freud izbjegava ideju po kojoj odnos svakog elementa sna s jednom od misli sna jest odnos jedan-na-jedan. - Mnogo se nesvjesnih procesa odvija na razini koju Freud naziva "predsvjesnom", ali oni me ovdje ne zanimaju. ' Vidi Seminar V, Formations de l'inconscient (Formacije nesvjesnog), neobjavljen (1957/1958). Ovo bi se ifriranje plodonosno moglo usporediti s iskrivljenjem, kako ga Freud opisuje u The Interpretation of Dreams. Ipak ne bismo smjeli izgubiti iz vida to Lacan tvrdi u Seminaru IV: "postoji minimum lanova nunih za funkcioniranje simbolikog sustava [...] [i] to sigurno ne samo tri" (27. oujka 1957), a u Ecrits se slian zakljuak iznosi dosta drugaije: "Cetverodijelna struktura uvi jek se moe zahtijevati - sa stajalita nesvjesnog - u konstrukciji nekog subjektivnog nareenja" {Ecrits 1966, str. 774), to upuuje na to da na troznakovni sustav 1, 2, 3 na kraju nije odgovaraju. U dodatku 1 dono sim detaljno objanjenje rada brojevne matrice koja se nalazi u pogovoru "Seminara 'Ukradenom pismu"', kao i u Lacanovoj lakonski izloenoj drugoj alfabetskoj presvlaci koja pokazuje pertinentna svojstva ovog etveroznakovnog sustava (uz par tipografskih greaka u francuskom tekstu). Za raspravu vanosti etverodijelnih struktura (sastavljenih od etiri lana) u metafori vidi kraj poglavlja 6, a za objanjenje nekih Lacanovih sofisticiranijih etverodijelnih struktura poglavlje 9. Kako bismo to je mogue pomnije razmotrili to to tono omoguuje pojavljivanje Lacanove sintakse, pogledajmo detaljnije to to stavljamo u ovaj model kakav smo konstruirali: Pretpostavili smo da je "realni" dogaaj kojem je rije - bacanje novia - sluajan, odnosno pretpostavili smo da novi nema naboj. Ali to za novi znai ne imati naboj? Openito uzevi, to znai da je jednako vjerojatno da e se pojaviti glava kao i da e se pojaviti pismo. Kako se to odreuje? Stalnim novim bacanjima i brojanjem svakoga bacanja u ko jem se pojavljuje jedna od mogunosti. Prihvatljiv novi je onaj koji nam od tisuu bacanja daje petsto glava i petsto pisama. To otprilike znai rei da na ve postojei simboliki sustav odreuje hoe li se dogaaj kojem je rije smatrati sluajnim ili nee. Zato se svojstvo "sluajnosti" pripisuje kroz upotrebu simbolike matrice koja sadrava rudimentarni oblik teorije vjerojatnosti. Zbog toga nita ne treba smatrati sluajnim ako najprije nije zadovoljavajue prolo testiranje simbolikog sustava.
1 1 5 6

210

BILJEKE

(Zapravo, neiji rezultati gotovo nikada ne pokazuju tono pedeset posto glava i pedeset posto pisama: sluajnost nije tako jako ograniena i neto je emu se novi ili dogaaj pribliavaju kako se broj pokuaja priblia va beskonanosti.) To znai rei da je "sirovi dogaaj" kojim smo poeli ve bio simboliki odreen i da simbolike matrice nikada nisu "nevine", odnosno da im nikada ne nedostaje utjecaj na nau navodno "prethodno danu realnost". Dogaaj je zato naknadno konstituiran kao sluajan pomou oznaitelja (odnosno, pomou rijei kojima se sluimo kako bismo njemu govorili). Nema idealnoga novia koji bi sa svake strane zamiljene ravne plo he koja prolazi kroz njegovu sredinu bio jednake teine i koji bi zato dao "apsolutno sluajne" rezultate. Savrene 50/50 rezultate moda bi nam mogao dati kompjutor (iako samo nakon parnog broja "bacanja": genera cija glava ili pisama). U svakom sluaju, poanta je jednostavno prepozna ti simbolike unose koje smo dali na poetku. Za nae e svrhe posluiti gotovo svaki novi, kao to e to uiniti i gotovo bilo koja druga metoda odabiranja plusova i minusa. Moemo po eti gotovo bilo kojim nizom plusova i minusa i njihovim grupiranjem na odreene naine - njihovim simbolikim ulanavanjem - nastaju pravila koja se tiu redoslijeda simbola koji su koriteni za grupiranje. Izgleda da se u usvojenim strategijama grupiranja ve nalazi sintaksa in statu nascendi jer zaista, ako se grupiranja ne preklope, sintaksa nestaje. Razmotrimo sljedeu nepreklapajuu strategiju grupiranja:
+ + - - + - + 1 3 2 2 2 + + + 1

Ovdje se ne pojavljuju pravila koja kau koji simbol moe ili ne moe slijediti drugi simbol, a s obzirom na to koje znakove ifriraju, simboli su jedan drugome potpuno neovisni. Na primjer, u gornjem lancu trojka vie ne ifrira polovicu onoga to je ifrirala prethodea jedinica i zato lako moe slijediti tu jedinicu neposredno, bez interveniranja dvojke. U sustavu preklapanja oblikovan je lanac (figura 2.2), dok u sustavu u ko jem nema preklapanja nisu uspostavljene veze izmeu jedinica koje se trebaju grupirati: one ostaju potpuno neovisne (figura 2.3). Figura 2.2.

BILJEKE

211

Preklapanje znai da izmeu elemenata dogaaja koji treba ifrirati ili simbolizirati (niz plusova i minusa) i koritenih simbola nema kores pondencije jedan-na-jedan ili ak dva-na-jedan. Umjesto situacije kojom bi svaki skup od dva znaka bio oznaen jednim i istim simbolom (opute nije govorei, taj bi skup bio svoj jedini i jedinstveni "referent"), ++ + 1 3 2

Situacija A

za oznaavanje svakog skupa znakova plus ili minus koristi se vie nego jedan simbol. U primjeru iz figure 2.4, tri simbola predstavljaju dva zna ka plus i dva znaka minus, time ih, moglo bi se initi, prepredstavljajui, budui da su u gornjoj "Situaciji A" za isti posao bila dovoljna dva sim bola. Figura 2.4 + + 1 2 3 No, ako uzmemo u obzir da simbol 2 oznaava dvije razliite kombinacije, i vidimo da je preklapanje nuno zbog potpunog predstavljanja niza plus/minus, odnosno zbog razlikovanja kombinacije i od t (fi gura 2.5). Sustav simbolizacije u kojoj postoji preklapanje sposoban je razlikovati izmeu nizova 1 i 2, dok sustav bez preklapanja to ne moe. Figura 2.5. + Niz 1 ++- + 1 22 Situacija A + + _z: 1 2 iz 2 N +++ Situacija + Situacija

1 1 2 Takav se problem ipak uope ne bi pojavio da smo dvjema razliitim kombinacijama + - i - + pripisali razliite brojeve i izgleda da dvostruko znaenje (ili dva razliita referenta) simbola 2 omoguuje pojavljivanje dviju situacija: situacije A, nepotpunog ili ambigvitetnog predstavljanja, te situacije B, potpunog predstavljanja. Ako, dakle, istom simbolu vie ne pripisujemo dvije razliite kombina cije, moemo iscrpno predstaviti n i z plus/minus pomou nepreklapajueg niza slova koji n e proizvodi nikakve raspoznatljive zakone, sintaksu ili pamenje. Izgleda da se sintaksa i pamenje pojavljuju samo n a temelju

212

BILJEKE

posebnog naina primjenjivanja simbola na niz, a gramatika Lacanova "jezika" tada ne proizlazi toliko iz simbolikog materijala ili grae koliko iz posebnog naina primjenjivanja. Ali do koje je mjere niz plus/minus prikladan model "realnosti"? Na kraju krajeva, Lacanov model dobiva vrijednost po tome to nastoji us postaviti svojevrsnu analogiju izmeu "sluajnih dogaaja" iz, recimo, djetetovog ranog iskustva i sluajnog lanca oblikovanog pomou niza plu sova i minusa. Takva bi analogija mogla biti dovoljna da je dijete kompju tor, ali kako djetetovo iskustvo na poetku uope nije simbolizirano, ono to treba simbolizirati naizgled uope ne nalikuje jasnom izmjenjivanju plusova i minusa. Meutim, razmotrimo "Fort-Da" (prisutnost-odsutnost) igru Freudova unuka (opisanu u S onu stranu naela ugode), u kojoj, prema Freudovu tumaenju, izgleda da prve dvije rijei koje dijete izgovara simboliziraju dolaske i odlaske njegove majke, to je znaajan dogaaj u djetetovu i votu. Dva izraza ("otila" i "ovdje") - koji su meuovisni po tome to se majka moe oznaiti pomou "ovdje" samo zato to je mogua njena "od sutnost" i vice versa - kodiraju ili ifriraju njena pojavljivanja i iezava nja, sainjavajui "najjednostavniji simboliki niz, linearni niz znakova koji konotiraju alternativu, odsutnost ili prisutnost" (Ecrits. str. 141). S druge strane, Lacanov model pretpostavlja takvo kodiranje prve ra zine. U strategiji primjene simbola koja mu pripada, ovo se moda moe shvatiti kao sastavljanje neega to mu nedostaje pomou "sloene real nosti" od koje polazi. Kao to smo vidjeli, "realnost" bacanja novia moemo ifrirati na nain koji poetnom dogaaju, ini se, ne dodaje nita, ali brojevima (1, 2, 3) kojima smo se koristili za njegovo ifriranje u svakom sluaju dodaje drugu razinu znaenja. Lacan u pogovoru svojega "Seminara 'Ukradenom pismu'" daje metodu ifriranja koja svim simbolima pripisuje dvostruka (a ponekad i etverostruka) znaenja/referente, dakle, za potpuno predstavljanje za htijeva preklapanje - to je moda oblik preodreenosti. S obzirom na to, ini se da njegova simbolika matrica sasvim dobro oponaa prirodne jezike koji istoj rijei obino pripisuju vie od jednog znaenja, a kako bi neto tono predstavili veinom zahtijevaju viak rijei. tom sloenijem jeziku detaljnije raspravljam u dodatku 1. F reud nas vodi pitanju nisu li izrazi "nesvjesno miljenje" i "nesvjesna ideja" tek oksimoroni: "Proces rada sna je neto skroz novo i strano, nikada ranije nije bilo poznato nita slino tome. Pruio nam je na prvi uvid u one procese koji se odvijaju u naem nesvjesnom mentalnom sustavu [...] jedva da ih se usuujemo nazvati 'procesima miljenja'" (SE XXII. str. 17-18). Jacques-Alain Miller, 1, 2, 3, 4, neobjavljeni seminar, predavanje od 27. veljae_1985. Vidi Ecrits. str. 150. Znaenje se dobavlja naknadno, kao to se pokazuje u kasnijim poglavljima.
7 8 9 10

BILJEKE Poglavlje 3 Stvaralaka funkcija rijei

213

"Pismo ubija, ali to doznajemo od samog pisma" (Ecrits 1966, str. 848); na engleskom vidi moj prijevod spisa "Position of the Unconscious" u Reading Seminar XT. Lacan's Four Fundamental Concepts of Psychoanalysis (Albany: SUNY Press, 1995). Ideja da pismo ubija prvi je put naena u Ecrits 1966 na stranici 24, a na engleskome u The Purloined Poe, John Muller i William Richardson (ur.), (Baltimore: Johns Hopkins University Press, 1988, str. 38). - "Le reel est sans fissure", "Realno je bez pukotina": nema raspuklina. praznina ili rupa, ono je glatko. Za slian zakljuak vidi Seminar II, str. 313: "Nema odsutnosti u realnom". Vidi takoer i Seminar IV, str. 218: "Po definiciji, realno je puno". Lacanova ideja realnosti ne koincidira nuno u svim vidovima s Freudovom. Vidi The Social Construction of Reality Petera Bergera i Thomasa Luckmana (Garden City: Doubleday, 1966). Lacan ide ak tako daleko da izjavljuje kako postojanja uope ne bi bilo da nema glagola "biti": '"Bie koje govori' [...] je pleonazam, zato to postojanja ima samo zahvaljujui govorenju. Da nema glagola 'biti' uope ne bi bilo postojanja" (Seminar XXI, 15 sijenja 1974). U vezi s tim Heideggerovim pojmom vidi poglavlje 8 ove knjige. U ovom posljednjem se uvijek i neizbjeno nalazi odreeni stupanj fantazme, a ako to nije pacijentova fantazma, onda e jednostavno biti analitiareva. Stvar nije zamijeniti pacijentovu na fantazmi utemeljenu realnost analitiarevom na fantazmi utemeljenom realnou, nego dove sti pacijenta do simboliziranja svojeg realnog. metaforizaciji i supstituciji u odnosu na subjektivnost vidi kraj poglavlja 6. dijalektizaciji se opirno raspravlja na kraju poglavlja 5. Vidi dodatke 1 i 2 ove knjige. Ovo teorijsko objanjenje dugujem predavanjima JacquesAlain Millera, Orientation lacanienne. Ovakve su formulacije iznimno este u Lacanovu djelu: skup se ne razabire s obzirom na ono to sadrava (kao to bi to elio Bertrand Russell; vidi poglavlje 2 njegove knjige Introduction to Mathematical Philosophy), ve prije s obzirom na ono to iskljuuje (vidi Seminar IX). Primarno potiskivanje oznaitelja ono je to dri na okupu itav sustav oznaitelja. Subjekt prema svojem objektu ima odnos iskljuenja iznutra - a objekt je ono to je iskljueno, ali u nekom smislu iznutra (to je ono to je najintimnije, ali istovremeno izbaeno iz sebe i zato ekstimno; to je izvanjsko, ali ipak ostaje strahovito intimno, unutarnje premda ostaje posve strano). Ovu logiku emo detaljnije ispitati neto kasnije. " Ovo je povezano s Lacanovom idejom lalangue, uvedenom u nje govu kasnijem radu.
I 3 4 s 6 7 8 9 10 II 12

214
14

BILJEKE

Jedna od njegovih rasprava tom paradoksu moe se pronai u Seminaru IX, 24. sijenja 1962. Bertrand Russell i Alfred North Whitehead, Principia Mathematica, sv. 1 (Cambridge: Cambridge University Press, 1910). Ovo bi se moglo shvatiti s obzirom na rekurzivnu/alternirajuu logiku koja uvodi vremensku sastavku. Vidi, na primjer, The Age of Intelligent Machines Raymonda Kurzweila (Cambridge: MIT Press, 1990). U autonomnom radu oznaitelja uvijek postoji viak ili prekomjernost koja je povezana, sugerira Lacan, s njegovom gradom, njegovom "materijalnom" prirodom: neto to je inherentno u oznaitelju, to je "u" samom oznaitelju (glasu ili slovu) vodi do njegova nadilaenja, prekoraenja, premaivanja samog sebe.
15 16 17

Poglavlje 4 Lakanovski subjekt Vidi Lacanov lanak "The Mirror Stage as Formative of the Function of the I as Revealed in Psychoanalytic Experience", Ecrits, str. 1-7. Vidi poglavlja 23-24 Seminara VIII. Vizualne slike odgovaraju Lacanovu shvaanju "idealnog Ja" kako ga je razradio Freud, a figura tivne (jezino strukturirane) slike odgovaraju "Idealu-Ja". "Shifters, Verbal Categories and the Russian Verb" (1957), u: Roman Jakobson, Selected Writings, sv. 2 (The Hague: Mouton, 1971), str. 130-147. Ovo je poprilino sloeno mjesto na kojem se ovdje neu zadravati. Dovoljno je rei da je velik dio istraivanja bio posveen ulozi vlastitih imena i da su Lacanova gledita najblia onima Kripkea i Jakobsona koji dre da ime ne oznaava nita vie od osobe koja je pod tim imenom poznata. Moja rasprava ovdje paljivo slijedi J.-A. Millerovu u njegovim neobjavljenim seminarima. Otto Jespersen, Language: It's Nature, Development, and Origin (New York: 1923). Jacques Damourette i Edouard Pichon, Des mots pensae: Essai de grammaire de la langue franfai se, vol. 7 (Paris: Bibliotheque du frangais moderne, 1932-51). Ovo posljednje je u konotaciji posebno blisko francuskoj upotrebi ne s crai ndre. Vidi Seminar IX i lanak "Subversion of the Subject and Dialectic of Desire" u Ecrits. Ovdje je rije referenci na Heideggerovo djelo Bitak i vrijeme, prem da Heidegger govori hupokeimenonu i u mnogim drugim svojim djelima. Lacan je poneto bio pod Heideggerovim utjecajem i ak je preveo nje gov lanak "Logos" na francuski. Izgleda da je jasno da je Heideggerova kritika opredmeenog subjekta utjecala na Lacanovo miljenje, osobito pedesetih (doba njegova prevoenja).
1 2 :1 4 s 6 7 8 9

BILJEKE

215

'" Kojega je bolje odrediti kao prodor (neu diskurs ili druge aktivnosti ve prije) izmeu jednog oznaitelja i drugog, odnosno kao kovanje veze izmeu dvaju oznaitelja. Posebnost njegova subjekta proizlazi iz nje gova rada na oznaitelju kojem u se okrenuti neto kasnije. Vidi posljednji, J. Cottinghamov engleski prijevod Descartesa, Philosophical Writings (Cambridge: Cambridge University Press, 1986): " am thinking, therefore I am" ["Ja mislim, dakle ja jesam", op. prev.]. Upotrebu takvih Vennovih dijagrama opirno objanjavam u svojem lanku "Alienation and Separation: Logical Moments of Lacan's Dialectic of Desire" u Newsletter of the Freudian Field 4 (1990). Ovdje bi jednos tavno trebalo primijetiti da se osjenani dijelovi smatraju valjanima ili istinitima, dok su dijelovi koji su ostali neosjenani iskljueni. Za Drugo bi se, takorei, moglo kazati da se ralanjuje na imagi narno drugo - ego kao kristalizaciju internaliziranih slika - i (nepotpuno) simboliko Drugo. Meutim, u poglavlju 5 razmotrit emo zaprijeenost Drugog s obzirom na rascjep izmeu Drugog koje udi i objekta a, uzroka udnje. " Primijetimo da se znaajna idejna promjena u Lacanovim Ecrits dogaa izmeu njegova lanka "Mirror Stage" i lanka "Subversion of the Subject", a povezana je s francuskom osobnom zamjenicom je. Kada na engleskom govorimo rijei kao rijei, skloni smo je staviti u navodnike. "Ja" je prvo lice osobne zamjenice; "Ja" ovdje ide u navodnike. Francuzi to rijetko ine: kaem "rijetko" jer uvijek postoje raznoliki tipografski stilovi, a francuski pisci koji itaju mnogo knjiga na engleskom skloni su razvijanju osebujnog interpunktiranja. U svakom sluaju, u svojem lanku "Mirror Stage" Lacan poinje s funkcijom Ja, ali u toj fazi svoga djela je rijetko pie velikim slovom j . Kada raspravlja Jakobsonovu radu na shi fteri ma, je ostaje u kurzivu, sugerirajui i to da je citirano - na francuskom se u kurziv stavljaju bilo koje rijei koje se citiraju - i da se smatra imaginarnim (Lacan imaginarne elemente esto stavlja u kurziv, poput a za drugog, te i(a) za sliku drugog, i tako dalje). Meutim, u prevoenju i ponovnom prevoenju Freudova gesla "Wo Es war, soll Ich werden', je je veinom napisano velikim slovom, a ne u kurzivu. Kada god naiete na "Je" s velikim J, moete biti prilino sigurni da Lacan na umu ima subjekt nesvjesnog. U nekom smislu, to "Je" je oznaitelj koji nedostaje: to je oznaitelj subjekta, ali ostaje neizreciv kao takav. "Science and Truth", Newsletter of the Freudian Field 3 (1989): 7.
11 12 11 ] i

Poglavlje 5 Subjekt i udnja Drugog ' Ovdje koristim pojam "dijete" umjesto "subjekt", budui da s djete tove strane ne pretpostavlja subjektivnost, subjektivnost koja je ishod otuenja i razdvajanja. Nedostatak pojma "dijete" jest upuivanje na strogo razvojnu fazu koju opisujem neto kasnije. U lanku "Formulations on the Two Principles of Mental Function] ng"
2

216

BILJEKE

(1911), SE XII, str. 224. Isti izraz pronaen je u sluaju ovjeka-takora (SE X)._ itatelja zainteresiranog za Lacanov pokuaj formaliziran ja otuenja i razdvajanja upuujem na svoj lanak "Alienation and Separation: Logical Moments of Lacan's Dialectic of Desire" u Newsletter of the Freudian Field 4 (1990. Srodan je onome koji je pridruen {0} u teoriji skupova. Subjekt je pozvan preuzeti ili subjektivizirati to ime, uiniti ga svojim vlastitim. uestalosti kojom ljudi to ne uspijevaju uiniti svjedoi velik broj ljudi koji mijenjaju svoja imena (kada to ne ine zbog strogo politikih i komercijalnih ciljeva). U Seminaru IX Lacan primjerom pokazuje prepletenost zahtjeva i udnje s dva isprepletena prstena (figura 5.8), gdje krug koji je nacrtan oko cjevolike povrine jednog prstena (kruga zahtjeva) koincidira s naj manjim krugom oko sredinje praznine u drugom (krugu udnje).
4 5 ,;

Figura 5.8.

Vidi, na primjer, Seminar XI, str. 38. Pojam "oinska funkcija" moe se nai u Freudovu lanku "Female Sexuality", SE XXI. U sluaju samohranih roditelja, (bivi ili sadanji) ljubavnik ili ak prijatelj ili roak moe povremeno stajati na oevom mjestu, oznaavajui onaj dio roditeljeve udnje koji nadilazi dijete. Svakako je zamislivo da tu ulogu moe ispunjavati i jedan od partnera u homoseksualnom paru, pri emu jedan partner usvaja izraenije njegovateljsku ulogu, a drugi intervenira kao trei lan u vezu roditelj-dijete. U "heteroseksualnim" parovima povremeno je mogue pronai bioloke mukarce koji imaju majinsku ulogu i bioloke ene koje predstavljaju zakon, ali je jasno da drutvene norme trenutano ne potiu uspjenost takvih promjena u zamjenjivanju Imena Oca ili oinske funkcije. Ovdje oito tumaim Freudovu ideju realnosti kao neega to se odnosi na drutveno odreenu, drutveno konstruiranu realnost. Vidi njegovu knjigu Naming and Necessity (Cambridge: Harvard University Press, 1972) [Imenovanje i nunost, prev. . Ogrinak, Kruzak, 1997], kojoj Lacan raspravlja u Seminaru XXI. Ovdje je nemogue ne sjetiti se oeve uloge u slamanju dijade majka-dijete. Spomenuo sam uvoenje treeg elementa, ali taj je element zapravo uvijek ve tamo, strukturirajui prividnu privatnost poetne
7 8 9 10 11 12

BILJEKE

217

veze. Dojene doivljava izvanjskog uljeza, upadicu - koju izvrava ono to se na razliite naine moe okarakterizirati kao otac, Oevo Ime ili fa lus - koja ga istiskuje iz potpune isprepletenosti s majkom, sprjeavajui neku vrstu potpunog preklapanja. Upadica moe dobiti oblik zabrane njegova monopoliziranja prava na svoju majku, zabrane koja njegov interes prisiljava na potragu za izvo rom zabrane, za izvorom majine fascinacije - za njenim mukim prija teljem, ljubavnikom, muem, za obitelji, susjedima, dravom, zakonom, religijom, Bogom: neim to moe biti potpuno neodredivo, ali istovreme no bitno fascinantno - s onu stranu majke. Lacan ovome govori kao "lanom osjeaju potpunosti" u Seminaru XII, 16. lipnja 1965. Ako Drugo zamislimo kao jednostavnu traku (papira, na primjer) ija se dva kraja izravno spajaju, subjekt moemo zamisliti kao Drugo s uvijanjem (figura 5.9). Povrina koja bi ispunila prazninu ili manjak stvoren prvom trakom jest jednostavan krug. Povrina koja bi ispuni la prazninu ili manjak stvoren drugom trakom jest sloenija topoloka povrina: "unutranja osmica" (vidi Seminar XI, str. 156).
13 14

Figura 5.9 a a

Analiza mora ukljuivati "ovo premjetanje ega kao subjekta u a koje je Ja bilo za udnju Drugog" (Seminar XII, 16. lipnja 1965). Sexual ber obino se prevodi kao "prekomjernost seksualnosti"; vidi, na primjer, SE I, str. 230. Za Freudovo vienje djetetove reakcije na njegov seksualni susret sa stranom osobom koja brine njegovim potre bama vidi poglavlje 7.
15 16

218

BILJEKE

" Zato engleski za postizanje istog uinka zahtijeva kombinaciju prolog vremena i infinitiva. francuskom imperfektu vidi Ecri ts 1966, str. 840, a na engleskom "Position of the Unconscious", prev. Bruce Fink, u Readi ng Semi nar XI: Lacan's Four Fundamental Concepts of Psychoanalysis, Bruce Fink, Richard Feldstein i Maire Jaanus (ur.), (Albany: SUNY Press, 1995). Ecr ts 1996, na engleski preveli Bruce Fink i Marc Silver u i Newsletter of the Freudian Fi eld 2 (1988). Za detaljnu analizu tog lanka vidi moj lanak "Logical Time and the Precipitation of Subjectivity" iz Reading Seminars I & II: Lacan's Return to Freud (Albany: SUNY Press, 1995). Lacanova rasprava Hamletu na engleskom moe se nai u Yale French Studies 55/56 (1977): 11-52. Vidjeti i moj lanak "Reading Hamlet with Lacan" iz Lacan, Politics, Aesthetics, Richard Feldstein, Willy Apollon (ur.), (Albany: SUNY Press, 1995). Ecrits, str.285; falusu ili falikom oznaitelju opirno e se raspravljati u poglavlju 8. Ono emu ovdje govorim kao razdvajanju i "dodatnom razd vajanju" moemo, naravno, odrediti s obzirom na Lacanovu artikulaciju otuenja i razdvajanja iz 1964. Radije nego da kae da je neurotiaru potrebno dodatno razdvajanje - odnosno da treba prolaenje fantazme - Lacan kasnih pedesetih i ranih ezdesetih kae da neurotiar brka "manjak Drugog (udnju) sa zahtjevom Drugog [...] Zahtjev Drugog u neurotiarevoj fantazmi dobiva funkciju objekta" (Ecrits, str. 321). Rije je tome da u neurotiarevoj fantazmi ( S O D umjesto 8 0 a) subjekt svojim "partnerom" smatra zahtjev Drugog - odnosno neto statino, nepromjenjivo, to se uvijek okree oko jedne te iste stvari (ljubavi) umjesto udnju Drugog koja je u osnovi u pokretu, uvijek traei neto drugo. To u biti znai da subjekt nema puni pristup treem lanu, toki izvan dvojne veze majka-dijete. Razdvajanje bi onda bilo shvaeno kao proces pomou kojega se u neurotiarevoj fantazmi zahtjev Drugog (D) zamjenjuje udnjom Drugog (objektom a). U nekom smislu, neurotini subjekt je u svojoj okrnjenoj fantazmi (S 0 D) ve postao, ali bi kroz razd vajanje postigao vei stupanj subjektivnosti. Preferiram koristiti neologistino "scanding" [prekidanje] kao glagolsku imenicu od scansion [prekid], budui da prihvaeni glagolski oblik "scanning" ima dosta razliite konotacije koje bi ovdje mogle dovesti do znatne zabune: brzo letimino pregledavanje, "pretravanje" kroz po pis, snimanje ultratankih slika tijela pomou skenera, te "pohranjivanje" teksta i slika u kompjutor u digitalnom obliku. Sve ovo posljednje treba jasno razluiti od Lacanove ideje presijecanja, interpunktiranja, preki danja neega (obino govora analiziranog ili analitike seanse). ovom zakljuku vidi poglavlja 1 7 i 18 Seminara XI. analitikom tumaenju kao po prirodi zagonetnom vidi Seminar XVIII, 13. sijenja 1971, i Ecrits, str. 13.
18 19 20 21 22 2fl 21

BILJEKE Poglavlje 6 Metafora i taloenje subjektivnosti

219

Sto se u Lacanovu djelu beskrajno ponavlja; vidi, na primjer, str. 207 Seminara XI. Newsletter of the Freudian Field 2 (1989). Ecrits, str. 157. Na primjer, Max Weber. Razmotrimo i sam naslov knjige kritikog teoretiara Johna O'Neilla Making Sense Together (New York: Harper and Row, 1974) koji je iz lakanovske perspektive oita kontradikcija, budui da je bit komunikacije nerazumijevanje, krivo razumijevanje. Verstehen vidi Seminar III, str. 216. Ecrits 1966, str. 835; na engleskom vidi "Position of the Unconscious", prev. Bruce F ink, u: Reading Seminar XI: Lacan's Four Fundamental Concepts of Psychoanalysis, Bruce F ink, Richard F eldstein i Maire Jaanus (ur.), (Albany: SUNY Press, 1995). zamjeni zahtjeva za udnju u neurotiarevoj fantazmi vidi bilje ku 21 poglavlja 5. Slue i za odvajanje organa koji prua ugodne podraaje od simbola koji se koristi za njegovo opisivanje, drugim rijeima, za odvajanje realne jouissance od mrtvog slova. Razmotrimo to kae Alkibijadu u Ecrits, str. 323: "Alkibijad si gurno nije neurotiar". Krivnja je jedna iznimka koju Freud ini, govorei nesvjesnim, osje ajima krivnje. Meutim, ini se konzistentnijim govoriti nesvjesnim mislima koje su povezane s osjeajima krivnje. Vidi osobito "Repression", SE XIV. SE XIV, str. 148, promijenjeni prijevod. S Trieb se u The Standard Edition obino postupa ba kao s Instinkt (instinkt), ali Lacan to na fran cuski prevodi kao pulsion, a na engleski kao "drive" [nagon], kao u izrazu "death drive" [nagon smrti]. Na ovaj nain Lacan iz Freudova miljenja implicitno ukla nja element koji ostaje povezan sa starom kozmologijom: ideju kon centrinih sfera od kojih je svaka umetnuta u drugu. Freudov pojam Vorstellungsreprsentanz koji Lacan najprije prevodi kao representants de la representation, "predodbeni predstavnici", sugerira da postoji, prvo, razina ili sfera miljenja ili predoavanja (koja je bez sumnje najbli e realnosti, fenomenu, ili stvari-po-sebi), i drugo, razina ili sfera ideacijskog predoavanja. Ovo podrazumijeva da stvari nekako moemo misliti ili si ih predoiti bez pomoi bilo kakvih predstavnika, na nekakav ist, neposredan nain - to je s lingvistikog stajalita oito apsurdna impli kacija. Freudov bi se pojam korisnije mogao shvatiti s obzirom na razliku izmeu oznaitelja (reprezentanta) i oznaenog (reprezentacije), ali i to ipak upuuje na neku vrstu radikalne razlike izmeu tog dvoga, kao da oznaeno nekako nije sainjeno od oznaitelja ili njime konstituirano. Kada se Vorstellungsreprsentanz prevede kao "psihiki reprezentant nagona", stvari izgledaju jasnije zato to ne razmiljamo nagonu
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11

220

BILJEKE

kao da se sastoji samo od rijei ili oznaitelja, ve prije kao onome to prelazi ponor ili kontinuum duha/tijela. Lacan ipak naglaava da nagon nije nepovezan s jezikom: za razliku od "instinkta", nagoni su u nekom smislu usaeni u jezik. Ali kada se pojam Vorstellungsreprsentan: kori sti u drugim sluajevima, ega bi to uope mogao biti psihiki reprezentant? ini mi se da nam ostaje nagone, instinkte i njihove reprezentante puno bolje razjasniti. Za mnogo potpuniju raspravu psihozi (o neuspjehu oinske metafo re i posljedicama tog neuspjeha) vidi moju knjigu A Clinical Introduction to Lacanian Psychoanalysis (Cambridge: Harvard University Press, 1996). '' Lacan ezdesetih kae da je prvobitno potisnut S,. jer zakljuuje da potiskivanja i subjektivnosti nema bez dvaju oznaitelja. Prvi postaje djelatan kao oznaitelj (omoguuje znaenje) samo nakon pojavljivanja drugog oznaitelja. Meutim, precizan status S u ovoj fazi njegova djela ini se nejasnim. Kao to sam spomenuo u poglavlju 5, izgleda da je korelativan s majinom udnjom. '' SE I. str. 295-387. Vidi, na primjer, SE IV, str. 101. U Seminaru XI S i S., uvede ni su u raspravi prapotiskivanju; S oznaava majinu udnju, a S., Ime Oca koje je prvobitno potisnuto kroz djelovanje oinske metafore. Do Seminara XVII gotovo bilo koji oznaitelj nekom zgodom moe imati ulogu gospodarskog oznaitelja (S^), a Ime Oca se moe smatrati jednim Sj meu drugima, suprotnim S pri emu je ovaj posljednji "bilo koji oznaitelj". Treba primijetiti da je ovo moja vlastita notacija: Lacan subjekt nikada ne polae du strelice koja je izmeu Sj i S,. Vidi posljednje stranice lanka "Analysis Terminable and Interminable", SE XXIII. "S onu stranu kastracije" usavreno je u Seminarima XVIII. XIX, XX i XXI, za vrijeme Lacanova rada na spolnoj razlici. U poglavlju 8 sugeriram da postoje razliiti putovi koji mukarce i ene vode s onu stranu kastracije.
12 15 16 17 18

Poglavlje 7 Objekt (a): u z r o k udnje Vidi, na primjer, njegove komentare u Seminaru XXI, 9. travnja 1974. - Vane razrade pojma mogu se pronai u Seminarima IV, IX, , XI, XIII, XIV, XV, XVI, XVII, XVIII, te u "Nizu" iz "Seminara 'Ukradenom pismu'" koji se pojavljuje u Ecrits 1966 i drugdje. Ostale itatelje upuujem na svoj lanak "The Nature of the Unconscious Thought or Why No One Ever Reads Lacan's Postface to the 'Seminar on "The Purloined Letter'"" (u: Reading Seminars I & II: Lacan's return to Freud, Bruce Fink, Richard Feldstein i Mane Jaanus (ur.), [Albany: SUNY Press, 1995]) koji nudi detaljno objanjenje objekta
1 1

BILJEKE

221

(a) kao onoga to odreuje petlje u simbolikom poretku. Vidi i dodatke ovoj knjizi: "Jezik nesvjesnog" i "Uhodei uzrok". ' Za raspravu duljine knjige objektu a koja mi upada u oi kao nezadovoljavajua s brojnih gledita vidi u J.-D. Nasio, Les Yeux de Laure: Le concept d'objel a dans la theorie de J. Lacan (Paris: Aubier, 1987). U sluaju ljudskih bia, odnosno bia koja govore, uvijek je teko pot puno razdvojiti imaginarno od simbolikog u tom smislu to simboliko ve odreuje ili strukturira toliko puno slika koje imamo u fantazmama, sanjarenjima i snovima. Isto vrijedi i za "imaginarne objekte" (ili objek te kako imaju ulogu na imaginarnoj razini) od kojih je najvaniji ego. Referirajui se na kraj Seminara VIII u kojem Lacan ponovno iitava zrcalnu fazu iz perspektive simbolikoga, u prvom sam odjeljku etvrtog poglavlja opisao formiranje ega kako ga shvaa Lacan. Imaginarni ob jekti su, dakle, uvijek simboliki konstituirani, a imaginarni odnosi su takoer, dakle, uvijek ve dijelom simboliki odreeni. Dok nas de Saussure ui tome da je jezik bitno strukturiran ra zlikama, ne moemo prihvatiti da se sve razlike opaaju samo na te melju jezika. Zivotinjsko carstvo - u kojem prevladava imaginarno, a simboliko veinom ima malu ili nikakvu ulogu - dokazuje da je razlika djelatna ve na imaginarnoj razini. Kljuan "objekt" ovdje je analitiar kao avatar roditeljskog Drugog, Drugog zahtjeva/kao zahtjeva. Primijetimo da Lacan nikada ne govori "simbolikim objektima": on psihoanalitiki objekt nikada ne postavlja na simboliku razinu. Psihoanalitiki objekt u njegovoj se teoriji pomie od imaginarnog drugog do realnog uzroka, ali nikada, niti na trenutak, ne miruje u simbolikom registru. Zato nije ispravno govoriti bilo emu drugom osim simboliki konstituiranim objektima ili objektima kao konstituiranima oznaiteljem. Takvi su objekti esto objekti zahtjeva Drugog. Imaju ulogu u zahtje vima koje Drugo upuuje subjektu - na primjer, roditelji svojoj djeci - i esto ukljuuju postizanje drutveno cijenjenih poloaja (poevi od onog osnovnog kakav je odvikavanje od pelena), diploma, plaa, priznanja, sla ve, i tako dalje. To su objekti koje treba dosei, osvojiti ili stei poput lista papira (diplome, licence, Nobelove nagrade). Drugo ih cijeni i povezani su s njegovim odobravanjem ili neodobravanjem. To su objekti na koje se di jete moe fiksirati i ostati otueno kako s obirom na njih tako i s obzirom na napore koje ulae u njihovo stjecanje. Ako njima treba govoriti kao objektima udnje, oni ni u kojem smislu ne nadahnjuju udnju, ve ee strah ili tjeskobu. Subjektova udnja za njima mu/joj je strana, nije nje gova/njezina vlastita. Niti se moe rei da su na kraju zadovoljavajui. Na primjer, u lanku "Direction of the Treatment" iz Ecrits, te u Seminaru VIII. Vidi, na primjer, sluaj ovjeka-takora (SE X). Njezin sada ve dobro poznati san uzet za ilustriranje udnje za nezadovoljenom udnjom u histeriji moe se nai u SE IV, str. 146-151.
5 6 7 8 9 10

222
u

BILJEKE

L'Autre de la demande je i Drugo kojem subjekt upuuje svoje zahtjeve i Drugo koje zahtijeva neke stvari od subjekta. Prvo prevodim kao Drugo zahtjeva, a posljednje kao Drugo kao zahtjev. Prema Lacanu, sav govor zaista sainjava zahtjev za ljubavlju. Primijetimo da Lacan uvijek strogo ne povezuje ljubav i zahtjev. U Seminaru VIII poinje skicirajui objekt (a) kao agalma, a ono to ondje naziva ljubavlju blie je povezano s onim to kasnije naziva udnjom. Njegovu raspravu ljubavi vidi u Seminaru XX. Vidi osobito str. 196199. "Traim te da odbije ono to ti nudim, jer to nije to!" (ponavlja se kroz Lacanove seminare za vrijeme kasnih ezdesetih i ranih sedamde setih). Ovo bi se moglo prevesti i ovako: Ono to te netko trai nije uvijek ono to on/a zaista eli da da. Lacan je sam lako mogao rei: "udnja nije bez objekta" (Le desir n'est pas sans objei), kao to je i uinio u sluaju tjeskobe ("L'angoisse est pas sans objet" [Seminar X]), ali taj bi objekt ipak bio objekt shvaen kao uzrok. Drugim rijeima, Lacan oito upuuje na to da "teorija objektnih odnosa" laje na pogreno drvo. Objekti kojima je ovdje rije veinom su simboliki konstituirani objekti, drugim rijeima, objekti koje u govoru zahtjeva Drugo, objekti koje Drugo udi ako se ta udnja oituje u govoru. Vidi, na primjer, "Direction of the Treatment" u Ecrits. Ovo je previe pojednostavljeno shvaanje, a veina etologa sada usvaja interaktivnije shvaanje koje nam u ovom pogledu jo uvijek doputa povlaenje posve jasne razlike izmeu homo sapiensa i drugih ivotinjskih vrsta. U gore citiranom odlomku engleskog prijevoda Freudova lanka "Negation" smiljeno sam ostavio neto to se ne nalazi u njemakom, ali je reproducirano u prijevodu iz Collected Papers (New York: Basic Books, 1959): prolosni futur. "Bitan preduvjet je [...] da e objekti tada ve biti izgubljeni". (To je zapravo i prolosni futur i proli konjunktiv koji dodaje svojevrsni ambigvitet u kojem Lacan uvijek uiva.) Kada se to ovako iz razi, objekt se kao izgubljen uspostavio samo ex post facto. ponovnom pronalaenju vidi i Ecrits 1966, str. 389. Ako objekt (a) u ljudskim fantazmama ima vidljivu ulogu u obliku grudi, uglavnom se pojavljuje zamaskiran ili odjeven: dobiva osobiti vi zualni oblik ili sliku koju Lacan oznaava kao i(a), sliku (a). Ne pojavljuju se fantazmatske grudi kao takve, ve njihova zamaskirana verzija. "Ono to je ispod odjee - to nazivamo tijelom - moda nije nita drugo do ostatak koji nazivam objektom a" (Seminar XX, str. 12). U ovom pogledu vidi neto kasnije, deseto poglavlje konstituiran ju "objekta znanosti". Vidi Lacanov izraz u Seminaru XI, str. 263:"U tebi vie od tebe" (En toi plus que toi).
12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 2 5

BILJEKE
c

223

F reudov termin je berwltigung; vidi SE XIX, str. 57. Vidi, prije svega pisma 29 i 30, te ona iz 1986. Opirnija rasprava ovim zakljucima moe se nai u mojoj knjizi A Clinical Introduction to Lavanian Psychoanalysis (Cambridge: Harvard University Press, 1996) koja je pred izlaenjem. - Ovo osvjetljava jedan od "nedostataka" u upotrebljavanju pojma "nad-vladavanje" kao prijevoda zaplus-de-jouir, kako su to prevodili pre voditelji Television (Annette Michelson, Denis Hollier i Rosalind Krauss [New York: Norton, 1989], str. 32). Dosta udno, Jonathan Scott Lee u svojem inae posve uvjerljivom objanjenju jouissance u knjizi Jacques Lacan (Boston: Twayne Publishers, 1990) nalazi ovo "sjajnim" prijevo dom (str. 185). Dok bi netko plus tu mogao protumaiti u smislu non plus (ne vie, stoga "nad"), izraz plus-de-jouir konstruiran je po mod elu plus-value, tradicionalnog francuskog prijevoda Marxova Mehrwert (vika vrijednosti). Premda se Lacan oito volio igrati doslovnom ekviva lentnosti rijei (plus [ne vie] i plus [vie ili dodatno] su doslovno iste i esto se jednako izgovaraju), "nad-vladavanje"*ne prevodi Lacanovu up otrebu te rijei od 1967. do 1980: viak jouissance, dodatna jouissance, prekomjernost jouissance, a ne kraj jouissance ili previe jouissance. Plus-de-jouir ni na koji nain ne sugerira da se jouissance blii kraju. Plus bi prije trebalo shvatiti gotovo kao sinonim za Encorel - Jo! Dajte mi jo! Plus-de-jouir je i jedan od Lacanovih prijevoda Freudova termina Lustgewinn (vidi Seminar XX, 20. studeni 1973), u Standardnom izdanju prevedenoga kao "dohodak uitka" ili "zgoditak uitka" (vidi SE XIX, str. 127). Primijetimo da u Seminaru XVII (str. 56) Lacan daje svoj vlastiti njemaki prijevod plus-de-jouir: Mehrlust (u emu oito odjekuje Marxov termin Mehrwert). Senzualniji smisao toga da nas uitak "nadvladava" ili "preplavljuje" doima se bliskije povezanim s Drugom jouissance (vidi osmo poglavlje) koja ima malo, ako i ita s plus-de-jouir. Zaista, plus-dejouir nema niti jednu od konotacija "nadvladavanja" (bez crtice u sredini): biti savladan (accable, depasse, excedej, prevladati (franchir, surmonter), poraziti, osvojiti, pobijediti i tako dalje. Premda "nad-vladavanje" prati stanovita fina vieznanost, ono izraava vrlo malo od Lacanova fran cuskog termina. Za njegovo prevoenje konzistentno koristim "viak jou issance": poput vika vrijednosti, da bismo je smatrali plusom u jednom registru, moramo je smatrati minusom u drugom. ovom zakljuku vidi Seminar XIV, 12. travnja 1967. Primijetimo da Lacan gotovo posve istu stvar kae u Seminaru XX: Encore, prev. Bruce Fink (New York: Norton, pred izlaenjem): Ukratko u rasvijetliti odnos izmeu prava [droit] i jouissance. "Pravo uivanja" - to je pravna ideja, zar ne? - u jednu rije povezuje ono to sam ve spomenuo u svojem seminaru etici, naime razliku izmeu koristi i jouissance [...] "P ravo uivanja" znai da moe uivati [jouir de] u svojim sredstvima, ali ih ne smije rasipati. Kada ima pravo uivanja nasljedstva, u njemu moe uivati [en jouir] dokle god ga previe ne iskoritava. To je oito bit zakona - podijeliti, "raspodije liti", i "povratiti" sve to slovi kao jouissance.
H 29

224

BILJEKE Stoje jouissance? Ovdje je svedena tek na negativnu instanciju. Jou issance je ono to ne slui nikakvoj svrsi.

Poglavlje 8 Nema takve stvari k a o to je spolni o d n o s Referenca na "aksiom specifikacije" u teoriji skupova. Trebalo bi istaknuti da pretjerano poopavam kada se radi pitanju dijela i cjeline, ali to inim kako bih neto pokazao. Lacan na mnogo mjesta govori nepostojanju skupa svih ena, injenici da je ene mogue razmatrati samo jednu po jednu, a ne kao skup, i tako dalje. Meutim, smatram da je ovdje vanije naglasiti dijalektiku dio/cjelina, budui da ono to Lacan kae enama vrijedi za svaki subjekt okarakteriziran enskom strukturom. Ecrits 1966, str. 843; na engleskom vidi "Position of the Unconscious", prev. Bruce F ink, u Reading Seminar XI: Lacan's four Fundamental Concepts of Psychoanalysis, Bruce F ink, Richard F eldstein i Maire Jaanus (ur.), (Albany: SUNT Press, 1995), str. 271. Vidi, na primjer, Jane Gallop, Reading Lacan (Ithaca: Cornell University Press, 1982) i Nancy Chodorow, Feminism and Psychoanalytic Theory (New Haven: Yale University Press, 1989). Neto od materijala to ga sadri ovo poglavlje posluilo je kao te melj za predavanja odravana od 1987. na sveuilitima Cornell, Yale, UCLA, UC Irvine, te u Londonu i Melbourneu. Njegova se vrlo rana verzija pojavila u Newsletter of the Centre for Freudian Analysis and Research (London) 10 (1988), a kasnija se verzija pojavila u Newsletter of the Freudian Field 5 (1991). Te su verzije (prije svega prva) sadravale neke razine tumaenja Lacanovih formula seksuacije koje ovdje nisu iz nesene. "Kastracija znai da jouissance treba odbaciti, da bi mogla biti dosegnuta na obrnutim ljestvicama Zakona udnje" (Ecrits 1966, str. 827; Ecrits, str. 324). Jacques-Alain Miller koristi se izrazima te vrste u svojem radu na ovjeku-takoru: H 0 u Hystoria (New York: Lacan Study Notes, 1988). Vidi, na primjer, njegov predgovor za Six Lectures on Sound and Meaning Romana Jakobsona (Cambridge: MIT Press, 1978), str. xviii. Claude Levi-Strauss, Structural Anthropology (New York: Basic Books, 1963), str. 83 [Strukturalna antropologija, Stvarnost, 1989]. Vidi The Ego and the Id, SE XIX, str. 54. Kao to Lacan kae u Seminaru XX, "Prividna nunost falike funkcije pokazuje se tek kontmgentnom", str. 87. Izgleda da e, osim znatnog drutvenog uzvisivanja, falus neko vri jeme nastaviti sluiti barem kao oznaitelj udnje. Moda e se uz njega pojaviti i drugi, a moda ve i jesu. Vidi njegov komentar impotenciji Dorina oca i ulogu koju to ima u razmjeni ena u Dorinoj sloenoj obiteljskoj/izvanobiteljskoj konfigu
1 2 3 4 5 6 2 7 8 9 10 11

BILJEKE

225

raciji (Ecrits 1966, str. 219; Feminine Sexuality, str. 65-66). Razmotrimo i funkcioniranje nekih slagalica sastavljenih od malih kvadrata sa slo vima, brojkama ili slikama na njima: nedostaje im jedan kvadrati, to igrau doputa premjetanje svih ostalih, jednog po jednog, u pokuaju dobivanja unaprijed odreene reenice, konfiguracije ili slike (Ecrits 1966. str. 722-723). Ova struktura manjka u korijenu je itave Lacanove teorije oznaitelja - posljednji postaje kao obiljeavanje mjesta na kojem je neto iezlo (vidi Seminar IX u kojem je opirno razvijena logika pojave oznaitelja) - i objanjava Lacanovo znatno zanimanje za Fregeov rad na logici brojeva (osobito nule i jedinice), jer se i tamo na djelu moe vidjeti ista temeljna struktura. Ve bi trebalo biti jasno do koje je mjere veina suvremenih itanja Lacanova rada na spolnoj razlici zala na krivi put, brkajui oca i fa lus, falus i penis, i tako dalje. Ovdje u citirati samo jedan primjer, onaj Nancy Chodorow iz njene knjige Feminism and Psychoanalytic Theory (New Haven: Yale Universitiy Press, 1989). Chodorow ima tu zaslugu to je naznaila da se njena rasprava tie "lakanovskih feministkinja", a ne samog Lacana (kojega ona niti jednom ne citira). Njeni izvori koje spominje u fusnoti (str. 264) su Juliet Mitchell, Jacqueline Rose, Jane Gallop, Shoshana Felman, Toril Moi, Naomi Shor, i druge. Na temelju svojeg itanja njihova rada na Lacanu, Chodorow pie da lakanovci dre sljedee: Oca simbolizira njegov falus... Seksualna konstitucija i subjektivnost razlikuju se za njega koji po sjeduje falus i za nju koja ga ne posjeduje. Kako falus u teoriji udnje poinje zastupati samog sebe. a ne stajati ak ni u odnosu s majinom udnjom, ena ne postaje subjekt - ak ni onaj koji nikada ne moe imati falus - nego jednostavno simbol ili simptom u mukoj psihi. (str. 188) Budui da mi se zbrka u odnosu na Lacanovo miljenje ini toliko veli kom i potpunom, u ovom sam poglavlju radije izloio njegovo stajalite kako ga ja razumijem nego kritizirao tumaenja drugih pisaca. Kao to se sve mijenja u uskom gleditu na kapitalizam kao zat voreni sustav, kada se uzmu u obzir fenomeni burze, zahvaljujui uzi manju u obzir subjektivne prirode "vrijednosti". Ova reenica, utemeljena na poznatijoj "l'analyste ne s'autorise que de lui-meme" (analitiareva jedina autorizacija dolazi od njega samog, analitiar je autoriziran jedino samim sobom, ili jedina autorizacija koju netko ima da bi bio analitiarem dolazi od njega samog), moe se iskazati kao "Neija jedina autorizacija kao seksuiranog bia (mukarca ili ene) dolazi od njega samog". Primijetimo da na engleskome za prevoenje ove reenice nisam mogao pronai nain na koji se moe izbjei problem upotrebe glagola "biti" [Na engleskome reenica glasi: "there is no such thing as a sexu al relationship", dok se u hrvatskome prijevodu upotreba glagola "hiti"
13 14 15 16 11

226

BILJEKE

moe izbjei, to je verzija koja bi Finku vie odgovarala. U tom bi smislu moda bolje bilo reenicu prevesti kao "nema spolnog odnosa", a ne kao "nema neega takvog kao to je spolni odnos" jer bi se u prvoj verziji posve izbjegla upotreba glagola "biti", op. prev.]. Lacanovo il n'y a pas ovdje je jae nego rei "spolni odnosi ne egzistiraju", jer implicira i da "spolni odnosi ne ek-sistiraju"; doista "nema neega takvog". Ovaj zakljuak obraen je kasnije u poglavlju. Dopustite mi ovdje jednostavno rei da Lacan dvije razliite vrste formulacija upotrebljava za dvije razliite ideje: kada kae "L'Autre n'existe pas", jo uvijek moemo pretpostaviti da Drugo moda ek-sistira, ali kada kae "77 n'y a pas d'Autre de VAutre", ne ostavlja nam mogunost spekuliranja tome bi li ovo Drugo Drugog (s onu stranu ili onkraj Drugog) moglo zapravo eksistirati: ono ni eg zistira niti eksistira. Primijetimo da Lacan ve 1967. kae gotovo istu stvar: "velika tajna psihoanalize je u tome to nema neega takvog kao to je spolni in" (Seminar XIV, 12. travnja 1967). Ono na to misli pod "spolnim inom" nema nikakve veze sa snoajem: umjesto da bude prava radnja ili radnja u "punom" smislu rijei, spolni je in uvijek neuspjela radnja, acte manque. Ovdje po strani ostavljam Lacanovo usporedno tumaenje formula seksuacije, za koje mi se ini (1) da nas odvraa od njegovih najprodor nijih i najdalekosenijih zakljuaka spolnoj razlici i (2) da je istisnu to tijekom njegova vlastitog djela. Njegovo usporedno objanjenje nije nezanimljivo (za detaljnu raspravu njemu itatelja upuujem na svoj najraniji lanak spomenut u etvrtoj biljeci uz ovo poglavlje), ali mi se ini malo manje korisnim od ovoga na koje sam se usredotoio u ovom istraivanju. U Seminaru XI S s majinom udnjom koju u prapotiskivanju zaprjeuje S, Lacan povezuje Ime Oca. Ovdje S, povezujem s prapotiskivanjem, a S sa sekundarnim potiskivanjem. Meutim, ovo nije vie od konvencije usvojene radi prikladnosti. Kao to sam spomenuo u biljeci 15 uz esto poglavlje, Sj se u Lacanovoj teoriji pomie od oznaavanja majine udnje u oinskoj metafori do oznaavanja bilo kojeg oznaitelja koji poinje sluiti kao gospodarski oznaitelj. Ili, kao to Lacan kae u Seminaru XXI, "semiotikom jouissance" (11. lipnja 1974): jouissance smisla ("jouis-sense") proisteklom iz lalangue. Ovo shvaanje objekta (a) na djelu je u "Nizu" iz Lacanova "Seminara 'Ukradenom pismu'" (Ecrits 1966). tome malo opirnije raspravljam u dodacima 1 i 2 koji slijede, te podue u predavanju "The Nature of the Unconscious Thought or Why No One Ever Reads Lacan's Postface to the 'Seminar on "The Purloined Letter'"", odranom na engleskom na semi naru Lacanu u Parizu (lipanj 1989) i objavljenom u Reading Seminars I & II: Lacan's Return to Freud, Bruce F ink, Richard F eldstein i Maire Jaanus (ur.), (Albany: SUNY Press, 1995). Ovo bi se moda moglo napisati: "nije sveskupa" podreena simbolikom poretku.
18 19 t 2 20 21 22

BILJEKE
23

227

Tekoa na koju se nailazi u pokuajima opisivanja Druge jouis sance na bilo kakav konkretniji nain proizlazi iz same neizrecivosti i nedostupnosti S kao toke porijekla koja ne moe biti izravno shvaena ni na koji artikulirani, diskurzivni nain. Umjesto promatranja Sj kao oevog "Ne!", ovdje bismo ga zapravo mogli smatrati majinom udnjom koja je zaprjeena oevim "Ne!" (S,). Tako shvaena, Druga jouissance bi se na neki nain "vratila na trag" uitka prije uspostave jezika (J^, tako "spoznajui simboliko". -' U ostatku ove knjige "muko" (male) i "ensko" (female) uvijek se odnose na bioloka/genetika odreenja, dok se "mukarac" i "ena", "mukarci" i "ene", "muko" i "ensko" uvijek odnose na psihoanalitika odreenja. [Op. prev.: Fink se u knjizi koristi izrazima "male" i "female" kako bi oznaio bioloke znaajke spolova, a izrazima "masculine" i "feminine" kako bi oznaio simboliki odreene mukost i enskost. U hrvatskome je jeziku teko nai tako diferencirane termine, pa nije bilo druge nego i jedno i drugo prevesti kao "muko" i "ensko". Zato izraze "male" i "female" koji su za Finka vezani uz biologiju moram prevoditi kao "muko" i "ensko", slino prijevodu za izraze "masculine struc ture" i "feminine structure" (muka i enska struktura). Prevesti to kao "muevna" ili "enstvena struktura" bilo bi neodgovarajue.] Zanimljiv je zakljuak da bi netko mogao ii toliko daleko i rei da je analitiar kao analitiar bespolan. Isto vrijedi i za gospodara. itatelji upoznati s kvantifikatorima V i 3 odmah bi trebali sh vatiti da njihova Lacanova upotreba prilino znaajno odstupa od vaee upotrebe u logici. Osobito, on raznoliko koristi Vx: od upotrebe do upotrebe moe oznaavati sve x-eve i jedno sve/cijelo x. Njegovo us vajanje drugaijega simbolizma za negaciju takoer bi trebalo shvatiti kao da podrazumijeva neto drugo od jednostavne tilde (~) koritene u simbolikoj logici. Razliita znaenja crte za negaciju kada je postavljena iznad kvantifikatora i iznad funkcije ukratko skiciram neto kasnije. Scilicet 4 (Paris: Seuil, 1973): 7. I zato se ini da mora biti iznimke od upravo iskazane univerzalne tvrdnje! Ovdje kod Lacana odjekuje Charles Sanders Peirce: "pravilo nema smisla bez ogranienja". neslaganju i iskljuenju u gramatici vidi Jacques Damourette i Edouard Pichon, Des mots la pensee: Essai de grammaire de la langue jrangaise, 7 sv. (Paris: Bibliotheque du francais moderne, 1932-1951), osobito sv. 1. Sv. 6 je koristan za razumijevanje Lacanove razlike izmeu subjekta iskaza i subjekta iskazivanja. "Comes" ["dolazi"] ("not all of a woman comes under the law of the signifier": ne dolazi sva ena pod zakon oznaitelja) ovdje treba shvatiti u oba smisla ["dolazi" i "svrava", op. prev.\. U ovom bi smislu oca prahorde trebalo smatrati psihotinim.
25 26 27 23 29 30 31

Ba kao to 3 u sluaju muke strukture na kraju ne post avlja egzistenciju, ve prije ek-sistenciju. Zato bi se moglo rei da u
32

228

BILJEKE

Lacanovu simbolizmu, suprotnom od klasine logike. 3x znai da "eksistira neko x", dok 3x jednostavno nijee mogunost egzistencije x-a, bez da u pogledu njegove ek-sistencije ita uvjetuje. On sigurno ni u kojem drugom smislu nije sav bez svojeg partnera, objekta (a), a punina postignuta kada je sjedinjen sa svojim partnerom ostaje u najboljem sluaju fantazmatska (S 0 a). "Ako neto ek-sistira s obzirom na neto drugo, to je upravo zato to nije u paru nego u trojcu, ako mi dozvoljavate ovu novotvorenicu." U vrijeme kada sam napisao ovo poglavlje nisam bio upoznat s no vim izdanjem asopisa La Cause freudienne 24 (koji je izdala Ecole de la Cause freudienne), posveenog Drugom (ili suprotnom) spolu, [l'Autre sexe (lipanj 1993)]. Tamo je naveden niz zanimljivih primjedbi S(A) koje osim tumaenja koje iznosim neto kasnije sugeriraju druga mogua tumaenja. Ovo bi se moglo zapisati kao S(a). Uoimo da barem jedna od st vari koje Lacan kae S(A) moe i ne potvrditi moje tumaenje: "Sj i S su upravo ono to oznaavam podijeljenim A, to inim zasebnim oznaiteljem: S(A)" (Seminar XXIV, 10. svibnja 1977). Ovaj citat barem pojanjava da je u toj fazi Lacanova miljenja S(A) oznaitelj podijeljenog ili zaprijeenog Drugog, odnosno Drugog kao nepotpunog. Meutim, ako to S(A) izjednauje s oznaiteljem manjkavog Drugog ili Drugog koje udi, taj oznaitelj je povezan s oznaiteljem udnje Drugog, koji bi, kao to ja sugeriram, mogao biti zapisan kao S(a). No, tako izraen mogao bi biti izjednaen s falusom (), dok ja smatram da je ovdje rije izgubljenom jedinstvu majka-dijete ili majinoj udnji kao izgubljenoj. sublimaciji vidi posljednje izdanje asopisa La Cause freudienne posveeno sublimaciji [Critique de la sublimation, 25 (rujan 1993)], koje je izalo nakon to je bilo napisano ovo posljednje poglavlje. Ovo ne bi trebalo shvatiti kao da ukazuje na to da se sublimacija nagona nikada ne dogaa kod osoba koje su okarakterizirane mukom strukturom. Prema Freudu, sva deseksualizacija podrazumijeva subli maciju nagona, premda on ne sugerira da sve funkcije Ja i Nad-Ja - koje zahtijevaju deseksualizaciju - daju puno zadovoljenje. Opsesija bi se, improvizirajui, mogla okarakterizirati kao kategorija u kojoj su nagoni savreno i potpuno deseksualizirani (seksualizirana moda ostaje sama misao). Meutim, oito je da postoji neto razliito izmeu sublimacije ukljuene u pretvaranje Onog u Ja ili Nad-Ja (u zaokret od "ugode" pre ma "zbilji") i one ukljuene u sublimaciju koja dovodi do potpunog zado voljenja nagona. Vidi Ecrits 1966, str. 839. Na engleskom vidi "Position of the Unconscious", prev. Bruce Fink, u Reading Seminar XI: Lacan's Four Fundamental Concepts of Psychoanalysis, Bruce Fink, Richard Feldstein i Maire Jaanus (ur.), (Albany: SUNY Press, 1995), str. 268. Vidi Ecrits 1966, str. 875 (a na engleskom Newsletter of the Freudian Field 3 (1989): 22) i "Muko/ensko-oznaitelj/oznaiteljstvo" u osmom poglavlju.
33 11 :!S 36 2 37 38 39 10

BILJEKE
41

229

S vremenom je kao najuobiajenije odreenje bilo usvojeno "majinstvo", ali ono na mnogo naina dobiva znaenje samo preko falikog oznaitelja. Sto uiniti s imenima koja pretpostavljaju odreeni drutveni status, poput "Madonna" ili "Marilyn Monroe"? Funkcioniraju li za Madonnu i Marilyn njihova vlastita imena (koja su, na kraju sve ga, usvojena) kao S(A)? tom zakljuku vidi moju knjigu Modem Day Hysteria (Albany: SUNY Press, pred izlaenjem). Premda to ne pripisuje Lacanu, Luce Irigaray snano izraava miljenje da su u naoj kulturi ene odreivane kao ne-mukarci: "Umjesto ostajanja razliitim rodom, ensko je u naim jezicima post alo ne-muko, to e rei, apstraktan nekonzistentni realitet [...] Na nestajanje je natjeran sam enski gramatiki rod kao subjektivni izraz, a rjenik povezan sa enama esto se sastoji od [...] pojmova koji nju odreuju kao objekt u odnosu na muki subjekt" (Je, tu, nous: Towards a Culture of Difference, prev. Alison Martin [New York: Routledge, 1993], str. 20). Moglo bi se rei da zaista postoje tri razdvojene razine: ljubav, udnja i jouissance. Ova koncepcija subjektivnosti krajnje je uobiajena i dovodi do velike zbrke meu itateljima Lacana koji razmiljaju u kategorijama koje su moda vie politike od lakanovskih. ini mi se da je u kultural nim studijima, filmskim studijima, komparativnoj knjievnosti i filozo fiji najrairenija koncepcija "subjekta" zapravo ona aktivnog djelatnika koji preuzima inicijativu i upravlja svojim vlastitim ivotom, odreuje svoj vlastiti univerzum i (re)prezentira se pod svojim vlastitim uvjeti ma. Iz psihoanalitike su perspektive sve takve karakterizacije vrlo problematine (negirajui otuenje, nesvjesno, prirodu ega, udnju kao udnju Drugog, i tako dalje), a sada bi ve trebao biti posve oit jaz izmeu takvih ideja i Lacanove ideje subjekta. Meutim, most bi se izmeu ta dva gledita moda mogao izgraditi preko ideje subjektiuizacije: subjekt postaje sa simbohzacijom nekog realnog. Ono emu govorim kao subjektivizaciji vrlo lijepo izraava Luce Irigaray kada kae da ene u patrijarhalnoj kulturi "moraju proi kroz sloen i bolan proces, realnu konverziju do enskog roda" (naglasak moj; Je, tu, nous: Towards a Culture of Difference, prev. Alison Martin [New York: Routledge, 1993], str. 21). Subjektivizacija specifino enskog (ili Drugog spola) moda je tea ibolnija u zapadnim nego u nekim nezapadnim drutvima. Ovaj iskaz bez sumnje treba do neke mjere poblie odrediti: enska se subjektivizacija odvija uvelike na isti nain kao muka subjektivizaci ja do one mjere u kojoj ena ne spoznaje svoj potencijalni odnos prema S(A) i ostaje hommosexuelle, a ne heterosexuelle (netko tko je u odnosu s Drugim spolom). Jacqueline Rose to ostavlja na francuskom, kao i brojni drugi pre voditelji. Roseino objanjenje toga pojma zbunjuje vie od ieg drugog, dok je vrlo korisna rasprava iz djela The Title of the Letter Jean-Luc
42 43 44 45 46 47

230

BILJEKE

Nancya i Philippe Lacoue-Labarthea [preveli David Pettigrew i Frangois Raffoul (Albany: SUMY Press, 1992)] pokazujui napetost impliciranu u Lacanovoj ranoj upotrebi toga pojma. No oni, naalost, ne razmatraju Lacanovu eksplicitniju upotrebu pojma iz sedamdesetih. Vidi Newsletter of the Centre for Freudian Analysis and Research 10 (1988). Vidi itavu dijalektiku oznaitelja i etiri aristotelovska uzroka, to slijedi na str. 26-27. Ili Ono otjee u Ja, kao to Freud kae u lanku The Ego and the Id (SE XIX, str. 56) gdje (za razliku od djela New Introductory Lectures on Psychoanalysis iji prijevod Lacan kritizira u Ecrits) pie: "[W] elches dem Ich die fortchreitende Eroberung des Es ermglichen soll" (Studienausgabe, sv. 3 [Frankfurt: Fischer Taschenbuch Verlag, 1975], str. 322). "Samo ljubav doputa jouissance da se udostoji spustiti do razine udnje" (Seminar X, 13. oujka 1963). ' Jouissance du corps (Seminar XX, str. 26) sugerira i jouissance ti jela (druge osobe) i jouissance doivljenu u tijelu (ili vlastitom ili nekog Drugog). Ovaj opis Drugog kao radikalno heterogenog oito ga u mnogim vidovima ini slinim objektu (a). Vidi moju knjigu Modem Day Hysteria (Albany: SUNY Press, pred izlaenjem). Tamo obraujem vezu koju Lacan povlai izmeu Druge jouissance i ljubavi: ljubavi prema Bogu, "boanske ljubavi" i "privatnih religija". " Ako bi se "muka sublimacija" mogla okarakterizirati kao simboliz iranje realnog objekta, "enska sublimacija" bi se mogla okarakteriz irati kao spoznavanje oznaitelja. Formulirano u Lacanovim pojmovima iz Seminara XXI, za osobe s mukom strukturom moglo bi se rei da simboliziraju realno (objekt) imaginarnog (fantazme), to odgovara SRI diskursu, dok osobe sa enskom strukturom spoznaju simboliko imagi narnog, to odgovara RSI diskursu koji Lacan u tom seminaru povezuje s religijom. Jedno bi tada ukljuivalo "desno-polarizirani diskurs" ili onaj koji odgovara smjeru okretanja kazaljki na satu, dok bi drugo ukljuivalo "lijevo-polarizirani diskurs" ili onaj koji odgovara smjeru koji je suprotan smjeru kazaljki na satu (vidi deseto poglavlje). Mnogi suvremeni pisci Lacana ipak nastavljaju optuivati za os tajanje u okvirima starog Freudova modela. Razmotrimo, na primjer, komentar Elizabeth Grozs u zborniku A Reader in Feminist Knowledge, Sueja Gunew (ur.), (New York: Routledge, 1991): "U Lacanovu djelu, kao i u Freudovu, muko i ensko ostaju odreeni odnosima izmeu aktivnog i pasivnog, subjekta i objekta, te fahkog i kastriranog" (str. 86). Nadam se da e itatelj ovoga djela do sada shvatiti da je to srodno izjavi da je Lacan umro negdje oko ezdesete godine. Razmotrimo, na primjer, sljedei odlomak iz lanka "Position of the Unconscious" napisanog 1964: "Neodlunost koju u subjektu otkriva psi48 49 i[) 2 , 3 M m

BILJEKE

231

hoanalitiko iskustvo s obzirom na njegovo bivanje mukarcem ili enom nije toliko povezana s njegovom biolokom biseksualnou koliko s inje nicom da u njegovoj dijalektici nema niega to reprezentira bipolarnost spola, osim aktivnosti i pasivnosti, odnosno polarnosti izmeu nagona i izvanjskog djelovanja, to je sveukupno neprikladno za reprezentiranje prave osnovice te bipolarnosti"(Ecrits 1966, str. 849, naglasak moj; na en gleskom vidi "Position of the Unconscious" u Reading Seminar XI: Four Fundamental Concepts of Psychoanalysis, Bruce Fink, Richard Feldstein i Maire Jaanus (ur.), (Albany: SUMY Press, 1995), str. 276). Lacan na mnogo naina ostaje strukturalistiki mislilac, i nje gov nain razumijevanja muke i enske strukture (kao ogranienog/ neogranienog, zatvorenog/otvorenog, konanog/beskonanog) ini ih strogim kontradiktornostima, a ne tek kontrarnostima: meu njima nema sredine ili kontinuuma (ba kao to u njegovoj verziji psihoana lize nema "granine" kategorije izmeu neuroze i psihoze). To Lacana nesumnjivo ini otvorenim za feministike i dekonstrukcijske kritike bi narnog miljenja, to jedan od najjasnijih izraa, po mojem miljenju, dobiva u dobrom lanku "Gender and Dichotomy" Nancy Jay (u A Reader in Feminist Knowledge, Sueja Gunew (ur.), [New York: Routledge, 1991], str. 95). Dosta je zanimljivo to to se Jay za izraavanje svojeg miljenja oslanja na Aristotelove logike kategorije "kontradiktornosti" i "kontrarnosti" (iste kategorije koje je Apulej smjestio na "logiki kvadrat" na koji se Lacan esto referira i koristi ga kao model) izmeu kojih nema sre dine odnosno dihotomija izmeu tih dviju kategorija i sama je binarna opozicija ili kontradiktornost. Zar cilj uklanjanja svih kontradiktornosti ili binarnosti ne povlai za sobom, na primjer, promatranje psihopa tologije kao kontinuuma u kojem nema otre granice izmeu neuroze i psihoze? Kliniki uzevi, to je gledite ijem bi prihvaanju Lacan vrlo teko bio naklonjen. Vidi zanimljivu raspravu Rolanda Barthesa binarnostima u Elements of Semi ology (New York: Hill and Wang, 1967), str. 80-82. Poglavlje 9 etiri diskursa Lacanove primjedbe ovom zakljuku vidi u Seminaru XI, str. 77. - A da se ne konstituira kao "metajezik". " Vidi osobito Seminar VI. Lacan doista kae da je prva funkcija jezika "imperativ". Primijetimo da se drugi diskursi, osim ovdje objanjena etiri, mogu stvoriti mijenjanjem redoslijeda ovdje upotrijebljena etiri matema: ako smo, umjesto njihova zadravanja u redoslijedu u kojem se nal aze u diskursu gospodara (figura 9.2). promijenili redoslijed u onaj iz figure 9.3, mogla bi biti proizvedena etiri razliita diskursa. Zapravo, sva 24 razliita diskursa mogua su upotrebom ova etiri matema na etiri razliita poloaja, a injenica da Lacan spominje samo etiri dis kursa sugerira da u redoslijedu elemenata nalazi neto osobito vano.
1 1 r>

232

BILJEKE

Kao stoje to istinito za mnoge od njegovih etverodijelnih struktura, ova je posebna konfiguracija, a ne tek bilo koja kombinacija njenih konsti tutivnih elemenata, ona koju Lacan smatra vrijednom i zanimljivom za psihoanalizu. Figura 9.2 S,

Figura 9.3

Newsletter of the Freudian Field 3 (1898). Vidi knjigu Charlesa Fouriera The Passions of the Human Soul (New York: Augustus M. Kelley P ublishers, 1968), str. 312. Vidi Scilicet 2/3 (1970): 89. Doista, izgleda da akademika umjesto znanja uzbuuje otuenje. Isti zakljuak donosi u Scilicet 2/3 (1970), str. 395-396. Scilicet 5 (1975): 7 i "Propos sur l'hysterie", Quarto (1977). Ovo bi se moglo povezati s S(A), oznaiteljem koji Lacan u Seminaru XX (str. 118) opisuje kao "jedan manje" (Tun-en-moins). Prisjetimo se da u sluaju Malog Hansa Hans pati od neke vrste openito tjeskobnog stanja prije vezivanja za fobiju od konja, a ona se pojavljuje nakon to je pod Freudovim tutorstvom ve poeo svojevrsno analitiko lijeenje sa svojim ocem. Objekt (a) kao uzrok u etiri diskursa zauzima etiri razliita poloaja, a na kraju lanka "Science and Truth" Lacan etiri diskursa povezuje s etiri aristotelovska uzroka: znanost: oblikovni uzrok religija: svrni uzrok magija: tvorbeni uzrok psihoanaliza: tvarni uzrok Plodonosnim mi se rizikom ini usporediti etiri discipline, analizirane u ovom tekstu iz 1965. i njihove uzroke, s etiri diskursa skicirana 1969. i poloajem objekta (a) u svakom od njih. etiri bi nam sastavnice frojdovskog nagona mogle pomoi smjestiti razliite objekte kojima je rije na razliitim razinama.
6 7 8 9 10 11 12 13 14

BILJEKE
15

233

to donose razliite knjige, ukljuujui knjigu Sherry Turkle, Psychoanalytic Politics: Freud's French Revolution (New York: Basic Books, 1978) te Jacques Lacan & Co: A History of Psychoanalysis in France, 1925-1985 koju je napisala Elizabeth Roudinesco, a prev. Jeffrey Mehlman (Chicago: University of Chicago Press, 1990). Analitiki diskurs, na primjer, zahtijeva da se analizirani odrekne jouissance povezane s njegovim/njezinim simptomima ili gospodarskim oznaiteljima.
i e

Poglavlje 10 Psihoanaliza i znanost Tu opsenu literaturu ovdje nikako ne mogu saeti. itatelja upuujem na djela autora kao to su Alexandre Koyre, Thomas Kuhn, Paul Feyerbrand i Imre Lakatos. "Science and Psychoanalysis", u Reading Seminar XI: Lacan's Four Fundamental Concepts of Psychoanalysis (Albany: SUNY Press, 1995). Zaista, ono to ostaje je "subjekt znanosti" koji Lacan sredinom ezdesetih izjednauje sa "subjektom psihoanalize". Razlika izmeu istine i istinitosti kao vrijednosti moe se nai ve u Pascalovim Pensees, str. 233. Neke znanosti uzimaju u obzir pozicionalni subjekt (na primjer, teorija igre la von Neumann), to bi se u terminima Gottloba F regea moglo opisati kao "nezasiena" funkcija, odnosno funkcija ija praznina nije ispunjena nekim objektom. Lacan pojam "nezasienost" usvaja u lanku "Science and Truth". Koristan nain promiljanja razlike izmeu "znanstvenih objeka ta" i "psihoanalitikog objekta" sugerira odlomak zanimljivog poglavlja "Sexuality and Science" iz knjige Jonathana Scotta Leeja Jacques Lacan (Boston: Twayne Publishers, 1990): "Ondje gdje pozitivizam znanost odreuje s obzirom na ve postojee objekte koje ta znanost prouava, Lacan nudi odreenje znanosti s obzirom na vrste oznaitelja, formalnih rjenika koje ona pridaje objektima koje prouava i koji te objekte zatim preobraavaju u objekte znanosti" (str. 188). Kao takvi, "znanstveni ob jekti" su izrezani iz realnog ili od njega odsjeeni pomou "znanstvenog jezika". S druge strane, u psihoanalizi je ostatak toga procesa objekt (a), drugim rijeima, ono to preostaje "nakon" konstituiranja objekata znanosti. Uvijek postoji granica formalizacije: progresivna simbolizacija realnog uvijek ostavlja ostatak. Kao to Lacan kae u Seminaru XXV, "Rijei stvaraju stvar [...] Ali nas [kao analitiare] zanima upravo man jak podudarnosti (inadequation) izmeu rijei i stvari" (15. studenoga 1977). "Science and Truth", Newsletter of the Freudian Field 3 (1989). Lacan je taj pojam lako mogao posuditi od Fregea. Premda specifino psihoanalitiki subjekt bez sumnje nastavlja biti zaiven. Prema nekima, Heisenbergovo naelo neodreenosti najavilo je povratak vanosti koja se pridavala djelatnosti znanstvenika kao sub1 2 3 4 s B 7 8

234

BILJEKE

jekta koji se susree s djelovanjem Prirode, te ga formulira. Meutim, ini se da znanstvenik kako ga se shvaa u takvim objanjenjima nije vie od pozicionalne ideje. "Kada se analitiar upusti u pouavanje, analitiki ga diskurs vodi poloaju analiziranoga", to, kao to sam spomenuo u devetom poglavlju, zahtijeva usvajanje diskursa histerika. (Scilicet 2/3 [1970]: 399). "Sto je praxis? [...] To je najiri pojam za oznaavanje udruenog ljudskog djelovanja bilo koje vrste, koje mu omoguuje mijenjanje [traiter] realnog preko simbolikog" (Seminar XI, str. 6). " "L'interpretation porte sur la cause du desir" ("Tumaenje se odnosi na uzrok udnje"), "L'Etourdit", Scilicet 4 (1973): 30. Diskurs koji se, u najmanju ruku, teko podnosi. Vidi Seminar VIII, prev. Bruce Fink (New York: Norton, pred izlaenjem). Ovaj pojam posuujem od Jean-Claude Milnera, jednog od najpronicljivijih suvremenih pisaca lingvistici, psihoanalizi i znanosti. Osobito vidi njegov dobar lanak "Lacan and the Ideal of Science" u Lacan and the Human Sciences, ur. Alexandre Leupin (Lincoln: University of Nebraska Press, 1991), str. 36 i njegovu puno dublju raspravu u Introduction a u tie science du langage (Paris: Seuil, 1989), str. 92ff. Vidi, na primjer, njegov Manifeste pour la philosophic (Paris: Seuil, 1989). Meutim, najpotpunije objanjenje za koje znam bilo je izneseno u predavanju koje je odrao pod pokroviteljstvom Sveuilita Paris VIII, Saint-Denis i College International de Philosophie od 1987. do 1989. Seminar XXV, 15 studenoga. 1977. ' Medu stvarima koje neki od ovih diskursa smatraju neim to je za pacijentovo vlastito dobro nalaze se: pretvaranje pacijenta u "produk tivnog lana drutva", uklanjanje njegovih/njezinih "antidrutvenih sk lonosti", injenje pacijenta misaonijim i pronicljivijim, te njegovo/njezino injenje sposobnim za pronalaenje ljubavi, udnje i seksualnog zado voljenja s jednim i istim partnerom.
9 10 12 13 11 15 10

Pogovor Doista, trebalo mi je nekih pet godina za nadvladavanje vlastitih strepnji u vezi predstavljanja svojeg djela u vidu neke vrste jedinst venog, dovrenog "sustava", kao suprotstavljenog nizu dubinskih itanja Lacanova djela, te za osiguranje svega onog to je oito zahtijevalo Drugo u sluaju prethodno nepoznatih autora poput mene. Premda sam glavne crte ovoga to sam predstavio u ovoj knjizi ve bio razradio do vremena kada sam 1989. napustio Francusku nakon analitike obuke u Ecole de la Cause freudienne, preraditi to u oblik koji bi izdavai pristali objaviti trajalo je do 1994! "Pravo pouavanje, odnosno pouavanje koje se nikada ne prestaje pokoravati onome to je poznato kao inovacija" (Ecrits, str. 145). Vidi SE IV, str. 120.
1 2 3

BILJEKE Dodatak 1 Jezik nesvjesnog

235

Vidi The Purloined Poe: Lacan, Derrida & Psychoanalytic Reading, John Mller i William Richardson (ur.), (Baltimore: Johns Hopkins University Press, 1988). Znaajna iznimka je Jacques-Alain Miller, koji je pruio istanano itanje u svojem neobjavljenom Seminaru 1, 2, 3, 4 odranom pod pokro viteljstvom Sveuilita Paris VIII, Saint-Denis, 1984-1985. Stvari su malo jasnije iskazane u prvom izdanju Lacanova "Seminara 'Ukradenom pismu'" (La Psychanalyse 2 [1956]). Lacan tamo pie da je "razmatranje Mree 13 samo dovoljno da bi se pokazalo da e u skladu s lanovima iji slijed fiksira, srednji [lan] biti nedvosmisleno odreen drugaije reeno, navedena e grupa biti dostatno odreena svojim dvjema krajnostima: postavimo zato u grupi [(1)(2)(3)] sljedee krajnosti: (1) i (3)" (str. 5). Jo jasnije govorei kako lanovi trebaju biti grupirani, Lacan ini greku: fiksiranje krajnjih lanova u svim sluajevima ne odreuje ned vosmisleno srednji lan (npr., kao to smo vidjeli u Matrici grkih slova II, praznina u konfiguraciji 2_2 moe se popuniti s 1, 2 ili 3). Meutim, primijetimo ovdje da ovaj posljednji niz ne moe neposred no slijediti prethodni bez umetanja druge bete, jer dvije game za redom trebaju dvije dvojke za redom, a one se ovdje mogu proizvesti samo dvje ma betama. Vidi Mreu , , , na str. 57 u Ecrits 1966, reproduciranu kasnije u ovom dodatku. Vana primjedba: u ovom dijelu Lacanovih Ecrits ima pogreaka koje mogu zavesti na krajnje krivi put. Tablica (ovdje tablica A1.9) koja se na pedesetoj stranici iz Ecrits na lazi neposredno iznad ove vodi na krivi put utoliko to (1) oito sadrava tipografsku greku i (2) dok se rezultati bacanja i retci brojevnog kodira nja kreu s lijeva na desno, kako bi se onda normalno kretao i redak gr kih slova, izgleda da Lacan ovu posljednju ovdje vodi s desna na lijevo.
1 2 3 4

Tablica A1.9: Lacanova tablica Brojevi mjesta 1 1 2 3 3 2 3 ? ? 4 redak ? ? ? grkih slova: 1 2 3 redak uzorka brojeva:

Gore smo, na primjer, vidjeli (a Lacan ovo eksplicitno spominje) da se 6 nikada ne moe nai na treem mjestu ako je na prvom mjestu - ali izgleda da prethodna tablica sugerira da je to posve mogue!

236

BILJEKE

Primijetimo da se ova tipografska greka pojavljuje i u jednostavnijoj tablici koja se nalazi u Lacanovoj verziji iz 1956. 8

Ako lanac vodimo u drugom smjeru, vidimo da sasvim dobro funkcionira (tablica A1.10). itatelj moe uoiti da nisam obrnuo iskljuene lanove u retcima grkih slova 2 i 3, budui da su vidno besmisleni onako kako stoje u tablici iz francuskih Ecrits: prije promjene, tablica upuuje na to da se, na primjer, za dolaenje od alfe do game moemo koristiti dvje ma deltama, a u donjem retku se sugerira da nikada ne moe biti dio takvog napredovanja! Tablica ALIO: Tablica (promijenjena) Brojevi mjesta
1 2 3 4

redak uzorka brojeva: 1 1 1 2

6

redak 2

3
8

grkih slova:
1 2 3

Lacan je ili namjeravao voditi ovaj niz grkih slova s desna na lijevo umjesto s lijeva na desno, ali nije uoio pogrenu inverziju delte i bete u retku 2 (to bi moda moglo objasniti neke zabranjene kombinacije koje Lacan daje na dnu str. 51), ili se inverzija dogodila u samom retku 1 gdje su dvostruke delte i bete bile obrnute. (Moglo bi se zamisliti da su krajnji lanovi, i , bili obrnuti nepaljivou. U svakom sluaju, dva niza koji funkcioniraju su: i isti taj niz kada se proita s desna na lijevo, [to je, za sve namjere i svrhe, ekvivalentno ].) U svakom sluaju, verzija na koju u se referirati jest ona predstavljena u gornjoj modificiranoj tablici. Ovu bi tablicu do sada trebalo biti posve lako shvatiti: delta se ne moe iskoristiti u nekoj - kombinaciji od etiri koraka; alfa ne moe biti na mjestu 2, niti gama na mjestu 3; beta je iskljuena iz - kombinacija od etiri koraka, gama je prekriena s mjesta 2, a alfa s mjesta 3. Razlozi za ta iskljuenja mogu se izvesti na isti nain na koji smo izveli one na vedene u tablici O. (Primijetimo da dva niza od etiri koraka ovdje zaista mogu slijediti neposredno jedan za drugim. Vidi Mreu , , , , Ecrits, str. 57, reproduciranu kasnije u ovom dodatku.) Premda je postojala neravnotea u matrici prve razine (tablica ALI 1) u kojoj je bilo dvostruko vie moguih kombinacija dvojki od kom binacija jedinica ili trojki, to je krenula ispraviti matrica druge razine (tablica Al.12).
a

BILJEKE Tablica AI.11 1 identino +++ 2 neparno/neobino ++ h + Tablica A l . 12 1_1 3_3 13 3_1 1_2 3_2 2_2 2_1 2_3 ++ 3 izmjenino +- + - + -

237

Ako ovu matricu uzmemo zdravo za gotovo, skloni smo misliti da je, gdje god nali dvojku, kombinacija koja ukljuuje dvojku dvostruko povlatenija od kombinacija bez nje. Zato bi slovo koje ne-supsumira kombinacije dvojki trebalo imati dvostruko vie obinih kombinacija od onog koje to ini (na primjer, supsumira dvostruko vie tripleta od 6). Ako triplet sadrava dvije dvojke, ini se da je dvostruko izglednije da e se pojaviti od tripleta sa samo jednom dvojkom. Vjerojatnost zapravo potvruje ovu kalkulaciju, ali ne tono na ovaj nain. Prvo se vraamo naoj Matrici grkih slova II u kojoj smo naveli itavu kombinatoriku (tablica A1.13). Tablica Al.13 111, 123 333, 321 8 112, 122 332, 322 212, 232 222 221, 211 223, 233

U takvoj tromjesnoj, trobrojevnoj kombinatorici obino bi bilo mogue 27 tripleta (3 ), ali se ovdje eliminira njih dvanaest zbog naeg 1-3. 31 ogranienja (1 i 3 ne mogu biti neposredni sljedbenici) i zato to trojku ne moe neposredno slijediti jedna dvojka, a onda trojka (izmeu dviju troj ki nuno se umeu dvije dvojke), niti jedinicu neposredno moe slijediti dvojka, a onda opet jedinica. Da dam jedan primjer, vjerojatnost tripleta 111 mora se izrauna ti na sljedei nain: prva jedinica za svoje pojavljivanje ima jednu, od etiri anse (1/4). Meutim, druga jedinica zauzima mjesto koje mogu zauzimati samo 1 ili 2, dok je 3 ovdje prekrieno; sada se 2 moe pojaviti jednako esto kao i 1 (u sluaju kombinacije 1: +++, plus moe jednako lako slijediti minus) i zato je vjerojatno da e se jedinica pojaviti jednom u dvije anse. Budui da i ona slijedi izravno iza jedinice, trea jedinica za svoje pojavljivanje takoer ima jednu od dvije anse. Zbog toga imamo: V, V* = 1/16.
3

238

BILJEKE

U dovrenoj matrici zapravo svi tripleti osim jednog imaju vjerojat nost 1/16. Triplet 222 pod gamom, meutim, ima vjerojatnost 1/8, tako uravnoteujui naizgled nejednaku raspodjelu tripleta. Ovo se moe provjeriti pomou dijagrama toka koji se, poevi s dva ogranka (+ i ), iri razlamanjem svakog ogranka na dva dijela, dodajui plus jednom ogranku, a minus drugom (vidi tablicu A1.8). Ispada da se kombinacije od po tri dvojke (222) pojavljuju dvostruko ee od bilo kojih drugih i da razliita grka slova zapravo imaju tono istu vjerojatnost pojavljivanja. Duan sam Thijsu Bermanu jer mi je pomogao shvatiti ovaj dodatni kod. Uoimo da bi, ak i ako se 1 uzme za "razliito", a 0 za "isto", 01 i 10 i dalje bili obrnuti. Jedini nain na koji bismo mogli pretpostaviti njihovu ispravnost kako stoje bio bi pretpostaviti da se lanac razultata bacanja kree s desna na lijevo, pri emu bi se svaki novi plus ili minus dodavao s lijeva umjesto s desna. Kada bismo zaista eljeli, mogli bismo postii funkcioniranje Mree 1-3 u skladu s tumaenjem neparno-parno: grupirajui znakove plus i minus po dva, nazivamo "parnom" bilo koju instanciju u kojoj se bok uz bok pojavljuju dva identina znaka, a "neparnom" bilo koju instanciju koja sadrava jedan (neki neparan broj) od svakoga znaka. Kodiranje neparno-parno ovdje bi oito bilo pomalo nategnuto. Krenemo li pojednostaviti oznake "simetrino" i "asimetrino" kako bismo (umjesto tripletima) govorili parovi ma identinih znakova i parovima razliitih znakova, oito je da u prouavanju Mree 1 3 pronal azimo iste rezultate kao to smo pronali ranije odreujui 1 kao "isto", a 0 kao "razliito". Vidi dijagram toka dan u tablici Al.8, koji moe proizvesti i Lacanovu Mreu a, 8, , . Ali se, dosta neobino, proces ne moe jo jednom ponoviti: tromjesni 1/0 nizovi ne mogu se jo jednom rekodirati u dvomjesne 1/0 nizove kako bi se se sve pokualo smjestiti u staru Mreu 1-3. Ovdje su doz voljene najvie dvije primjene.
6 7 8 9 10 11

Dodatak 2 Uhodei uzrok Vidi Ecrits, str. 193 i Seminar II, str. 109. Kada se pred nas stavi niz minusa, redak matrice brojeva itat e se tono kao u gornjem primjeru. Ako ponemo od lanca s jednolinim izmjenjivanjem, itatelj lako moe potvrditi da e se redak matrice broje va itati 33333212, a kako su sva grka slova ovdje u svakom sluaju odreena s obzirom na kretanje od neparnog do neparnog, neparnog do parnog, parnog do neparnog, ili parnog do parnog, matrica grkih slova uvijek e biti ista. Ovo je jednako istinito u primjerima koji slijede. Budui da Lacan kae da zagrade ovdje mogu biti posve prazne, mogli bismo pomisliti da u obzir trebamo uzeti sljedeu situaciju:
1 2 3

BILJEKE + + + + + + +

239

1 1 1 1 1 2
1

( )

Ali, budui da to zabranjuje proizvedena sintaksa - ako je na poloaju jedan a, onda na poloaju tri ne moe biti to ovdje moemo ostaviti po strani. "Nema fantazme prodiranja za koju ne moemo smatrati da u nekom trenutku svoje vlastite inverzije proizlazi iz [...] fantazme bivanja prodrijetim" (Seminar XII, 20 sijenja 1965). Lanac L takoer jasno upuuje na to da se objekt ovdje nalazi sadran u subjektu, barem u jednom od njegovih/njezinih nabora ili pod stava. Vidi Lacanovu tvrdnju da objekt (a), na primjer grudi, pripada djetetu, a ne majci, te da je, u nekom smislu, die njegova tijela: onaj dio njegova tijela koji je za nju privezan ili joj "nadodan". Lacanova nas upotreba pojma "navodnici" (guillemetes) za oznaa vanje dvostruke zagrade unutar koje nalazimo subjekt ("subject") pod sjea na to da za Lacana "subjekt nikada nije vie nego pretpostavljen" (Seminar XXIII, 16. prosinca 1975). Subjekt nije neto to bi se na bilo koji nain moglo izravno opaziti, to je prije naa tvrdnja ili pretpostavka (premda nuna) i uvijek treba provjeriti odgovara li neto zbilja tom pret postavljenom subjektu. Ali ti navodni znakovi idu i korak dalje, upuujui na registre govora i pisma. subjektu se govori, a navodnici esto oznaavaju neto to se ve prije reklo, neto iskazano negdje drugdje u nekom drugom vremenu - to je veinom rekao netko drugi. Subjekt je zato ovisan neemu to je netko drugi ve njemu rekao. tovie, navodnike u govoru ne moemo vidjeti (iako na njih ukazujemo gestama, osobitim naglaavanjem rijei, ili ih eksplicitno najavljujemo kada kaemo "citiram...navod...zatvaram navodnike"), oni su bitno tipografske prirode. Za Lacana je najvaniji odnos izmeu pisanja - slova - i postojanja, a nae zagraeno subjektovo postojanje doima se posve ovisnim tim oznakama koje "ga/je istiu". Moglo bi se ii toliko daleko i rei da subjekt nema drugog postojanja osim kao oznaka ili kao neto to je istaknuto.
4 5

Bibliografija

Jacques Lacan
Ecrits, Paris: Seuil, 1966. Ecrits: A Selection, prev. Alan Sheridan, N e w York: Norton, 1977. Novi cjeloviti prijevod Bruce Fink, New York: Norton, 2002. Seminar I Les ecrits techniques de Freud, (195354), Jacques-Alain Miller (ur.), Paris-: Seuil, 1975. Freud's Papers on Technique: 1953-1954., prev. John Forrester, New York: Norton, 1988. Seminar II Le moi dans theorie de Freud et dans la technique de lapsychanalyse, ( 1 9 5 4 - 5 5 ) , Jacques-Alain Miller (ur.), Paris: Seuil, 1978. The Ego in Freud's Theory and in the Technique of Psychoanalysis: 1954-1955., prev. Sylvana Tomaselli, biljeke John Forrester, N e w York: Norton, 1988. Seminar III Les psychoses, ( 1 9 5 5 - 5 6 ) , Jacques-Alain Miller (ur.), Paris: Seuil, 1981. The Psychoses, prev. Russell Grigg, New Y o r k : Norton, 1993. Seminar IV La relation d'objet, Jacques-Alain Miller (ur.), Paris: Seuil, 1994. Seminar V Les formations de Vinsconcient, (195758), neobjavljeno. Seminar VI Le desiret son interpretation, (195859), JacquesAlain Miller (ur.), (sedam predavanja), Ornicar? 24 (1981): 7 - 3 1 ; 25 (1982): 1 3 - 3 6 ; i 26/27 (1983): 7-44. Posljednja tri predavanja preveo J a m e s Hulbert kao "Desire and the Interpretation of Desire in Hamlet", Yale French Studies 55/56 (1977): 1 1 - 5 2 . Seminar VII Lethique de la psychanalyse, (195960), J a c q u e s Alain Miller (ur.), Paris: Seuil, 1986. The Ethics of Psychoanalysis, prev. Dennis Porter. N e w York: Norton, 1992.

242 Seminar VIII

BIBLIOGRAFIJA

Le transferi, ( 1 9 6 0 - 6 1 ) , Jacques-Alain Miller (ur.), Paris: Seuil, 1991., prev. Bruce Fink, N e w York: N o r t o n , 2 0 0 2 . Seminar IX L'identification, (196162), neobjavljeno. Seminar X L'angoisse, (196263), neobjavljeno. Seminar XI Les quatre concepts fondamentaux de la psychanalyse, (1964), Jacques-Alain Miller (ur.), Paris: Seuil, 1973. The Four Fundamental Concepts of Psychoanalysis, prev. Alan Sheridan, New York: Norton, 1978. [etiri temeljna pojma psihoanalize: XI seminar, prev. M. VujanoviLednicki, Naprijed, 1986.] Seminar XII Problemes cruciaux pour la psychanalyse, (1964 65), neobjavljeno. Seminar XIII L'objet de la psychanalyse, (1965-66), neobjavljeno. Seminar XIV La logique du fantasme, (196667), neobjavljeno. Seminar XV L'acte psychanalytique, ( 1 9 6 7 - 6 8 ) , neobjavljeno. Seminar XVI D'un Autre l'autre, ( 1 9 6 8 - 6 9 ) , neobjavljeno. Seminar XVII L'envers de la psychanalyse, ( 1 9 6 9 - 7 0 ) , JacquesAlain Miller (ur.), Paris: Seuil, 1991., prev. Russell Grigg, N e w York: Norton, 2006. Seminar XVIII D'un discours qui ne serait pas du semblant, ( 1 9 7 0 - 7 1 ) , neobjavljeno. Seminar XIX ...oupire, ( 1 9 7 1 - 7 2 ) , neobjavljeno. Seminar X X Encore, ( 1 9 7 2 - 7 3 ) , Jacques-Alain Miller (ur.), Paris: Seuil, 1975. D v a predavanja prevela Jacqueline Rose u Feminine Sexuality, 1 3 7 - 6 1 . Cjeloviti prijevod Bruce Fink, N e w York: Norton, 1998. Seminar X X I Les non-dupes errent, (197374), neobjavljeno. Seminar XXII R.S.I., ( 1 9 7 4 - 7 5 ) , Jacques-Alain Miller (ur.), Ornicar? 2 (1975): 8 7 - 1 0 5 ; 3 (1975): 9 5 - 1 1 0 ; 4 (1975): 9 1 - 1 0 6 ; i 5 (1975): 1 5 - 6 6 . Jedno predavanje prevela Jacqueline Rose u Feminine Sexuality, 1 6 2 - 7 1 . S e m i n a r XXIII Le sinthome, ( 1 9 7 5 - 7 6 ) , Jacques-Alain Miller (ur.), Ornicar? 6 (1976): 3 - 2 0 ; 7 (1976): 3 - 1 8 ; 8 (1976): 6-20; 9 (1977): 3 2 - 4 0 ; 10 (1977): 5 - 1 2 ; i 11 (1977): 2-9.

BIBLIOGRAFIJA Seminar X X I V

243

L'insu que sait de l'une-bevue, s'aile a mourre, ( 1 9 7 6 - 7 7 ) , Jacques-Alain Miller (ur.), Ornicar? 12/13 (1977): 4 - 1 6 ; 14 (1978): 4 - 9 ; 15 (1978): 5 - 9 ; 16 (1978): 7 - 1 3 ; i 17/18 (1979): 7 - 2 3 . Seminar X X V Le moment de conclure, ( 1 9 7 7 - 7 8 ) , JacquesAlain Miller (ur.), (jedno predavanje), Ornicar? 19 (1979): 5 - 9 . Seminar X X V I La topologie et le temps, ( 1 9 7 8 - 7 9 ) , neobjavljeno. Seminar X X V I I Dissolution!, (1980), Ornicar? 20/21 (1980): 9 - 2 0 i 22/23 (1981): 714. Djelomino preveo Jeffrey M e h l m a n kao "Letter of Dissolution" i "The Other Is Missing", u Television, 1 2 8 - 3 3 . De la psychose paranoiaque dans ses rapports avec la personnalite, (1932), Paris: Seuil, 1980. "L'Etourdit", (1972), Scilicet 4 (1973): 5 - 5 2 . Feminine Sexuality, Juliet Mitchell i Jacqueline Rose (ur.), prev. Jacqueline Rose, New York: Norton, 1982. "Joyce le Symptome I" (1975) i "Joyce le Symptome " (1979), u Joyce avec Lacan, Jacques A u b e r t (ur.), Paris: Navarin, 1987. "Logical T i m e and the Assertion of Anticipated Certainty", prev. Bruce F ink i M a r k Silver, Newsletter and the Freudian Field 2 (1988): 4 2 2 . "Metaphor and the Subject", prev. Bruce F ink, Newsletter and the Freudian Field 5 (1991): 1 0 1 5 . "Position of the Unconscious", prev. Bruce F ink, u Reading Semi nar XI: Lacan's Four Fundamental Concepts of Psychoanaly sis, Bruce F ink, Richard F eldstein i Maire Jaanus (ur.), Al bany: S U N Y Press, 1995. "Proposition du 9 octobre 1967 sur le psychanalyste de l'Ecole", Scilicet 1 (1968). "Propos sur l'hysterie", Quarto (1977). "Radiophonie", Scilicet 2/3 (1970). "Science and Truth", prev. Bruce F ink, Newsletter and the Freud ian Field 3 (1980): 120. "Seminaire sur la lettre volee", La Psychanalyse 2 (1956). Television, Paris: Seuil, 1974. T elevision, prev. Denis Hollier, R o salind Krauss i Annette Michelson, N e w York: Norton, 1990.

244 Jacques-Alain Miller

BIBLIOGRAFIJA

Orientation lacanienne, neobjavljeni seminari pod pokrovitelj stvom Sveuilita Paris VII, Saint-Denis, zapoeli 1981. Vidi, prije svega, 1, 2, 3, 4, 1 9 8 4 - 8 5 . " , " , prev. Bruce F ink, u Hystoria, Helena SchulzKeil (ur.), "New York: Lacan Study Notes, 1988. "An Introduction to Lacan's Clinical Perspectives", u Reading Se minars I & II: Lacan's Return to Freud, Bruce F ink, Richard Feldstein i Maire Jaanus (ur.), Albany: S U N Y Press, 1995. Sigmund Freud Collected Papers, New York: Basic Books, 1959. The Origins of Psychoanalysis, Marie Bonaparte, A n n a F reud i Ernst Kris (ur.), prev. Eric Mosbacher i J a m e s Strachey, N e w York: Basic Books, 1954. The Standard Edition of the Works of Sigmund Freud, J a m e s Strachey (ur.), New York: Norton, 1 9 5 3 7 4 . Studienausgabe, vol. 3, F rankfurt: F ischer T a s c h e n b u c h Verlag, 1975. Ostali autori Badiou, Alain, Manifeste pour la philosophic, Paris: Seuil, 1989. [Manifest za filozofiju, prev. G. V. Popovi, Zagreb: Jesenski i Turk, 2001.] Barthes, Roland, Elements of Semiology, N e w York: Hill and W a n g , 1967. Berger, Peter i T h o m a s Luckmann, The Social Construction of Reality, G a r d e n City: Doubleday, 1966. [Socijalna konstrukci ja zbilje: rasprava sociologiji znanja, prev. S. Dvornik, Za greb: Naprijed, 1992.] Bergson, Henry, "Laughter", u Comedy, W y l i e S y p h e r (ur.), New York: Doubleday, 1956. [Smijeh: esej znaenju kominog, prev. B. Brlei, Zagreb: Znanje, 1987.] Chodorow, Nancy, Feminism and Psychoanalytic Theory, New H a v e n : Yale University Press, 1989. D a m o u r e t t e , J a c q u e s i Eduard Pichon, Des mots la pensee: Es sai de grammaire de la langue francaise, 7 vol., Paris: Bibliot h e q u e du francais moderne, 193251. Descartes, R e n e , Philosophical Writings, prev. J. Cottingham, C a m b r i d g e : Cambridge University Press, 1986.

BIBLIOGRAFIJA

245

Fink, Bruce, "Alienation and Separation: Logical M o m e n t s of La can's Dialectic of Desire", Newsletter of the Freudian Field 4 (1990): 7 8 1 1 9 . A Clinical Introduction to Lacanian Psychoanalysis, Cambridge: H a r v a r d University Press, 1996. "Logical T i m e and the Precipitation of Subjectivity", u Reading Seminars I & II: Lacan's Return to Freud, Bruce Fink, Richard F eldstein i Maire Jaanus (ur.), A l b a n y : S U N Y Press, 1995. "The Nature of Unconscious Thought or W h y No One Ever Reads Lacan's Postface to the 'Seminar on "The Pur loined Letter'"", u Reading Seminars I & II: Lacan's Return to Freud, Bruce F ink, Richard F eldstein i M a i r e J a a n u s (ur.), Albany: S U N Y Press, 1995. "Reading Hamlet with Lacan", u Lacan, Politics, Aesthet ics, Richard F eldstein i Willy Apollon (ur.), A l b a n y : S U N Y Press, 1995. "Science and Psychoanalysis", u Reading Seminar XI: La can's Four Fundamental Concepts of Psychoanalysis, Bruce Fink, Richard F eldstein i Maire Jaanus (ur.), A l b a n y : S U N Y Press, 1995. "There's No Such Thing as a Sexual Relationship: Ex istence and the F ormulas of Sexuation", Newsletter of the Freudian Field 5 (1991): 5 9 8 5 . Fourier, Charles, T he Passions of the Human Soul, N e w York: Augustus M. Kelley, 1968. Gallop, Jane, Reading Lacan, Ithaca: Cornell University Press, 1982. Grosz, Elizabeth, u A Reader in Feminist Knowledge, Sueja G u n e w (ur.), N e w York: Routledge, 1991. Heidegger, Martin, Being and T ime, prev. J o h n M a c q u a r r i e i Ed ward Robinson, Oxford: Basil Blackwell, 1980. [Bitak i vri jeme, prev. . Sarini, Zagreb: Naprijed, 1985.] Irigaray, Luce, Je, tu, nous: Towards a Culture of Difference, prev. Alison Martin, N e w York: Routledge, 1993. [Ja, ti, mi: za kulturu razlike, prev. . Brlei i J. Veerina, Z a g r e b : e n s k a infoteka, 1999.] Jakobson, R o m a n , Selected Writings, vol. 2, The H a g u e : M o u t o n . 1971. Six Lectures on Sound and Meaning, Cambridge: MIT Press, 1978.

246

BIBLIOGRAFIJA

Jay, Nancy, "Gender and Dichotomy", u A Reader in Feminist Knowledge, Sueja G u n e w (ur.), New York: Routledge, 1991. Jespersen, Otto, Language: Its Nature, Development, and Origin, New York: 1923. Joyce, J a m e s , Finnegans Wake, London: F aber and F aber, 1939. Kripke, Saul, Naming and Necessity, Cambridge: Harvard Uni versity Press, 1972. [Imenovanje i nunost, prev. . Ogrinak, Zagreb: KruZak, 1997.] Kurzweil, Raymond, The Age of Intelligent Machines, Cambridge: M I T Press, 1990. Lee, Jonathan Scott, Jacques Lacan, Boston: T w a y n e Publishers, 1990. LeviStrauss, Clude, Structural Anthropology, prev. Claire J a cobson i Brooke Grundfest Schoepf, New York: Basic Books, 1963. [Strukturalna antropologija, prev. A. Habazin, 2. izd., Sarajevo: Svjetlost, 1989.] Milner, JeanClaude, Introduction une science du langage, Par is: Seuil, 1989. "Lacan and the Ideal of Science", u Lacan and the Hu man Sciences, Alexandre Leupin (ur.), Lincoln: University of Nebraska Press, 1991. Nancy, JeanLuc i Phillipe LacoueLabarthe, The Title of the Let ter, prev. David Pettigrew i F rangois Raffoul, Albany: S U N Y Press, 1992. Nasio, J.D., Les Yeux de Laure. Le concept d'ob jet a dans la theo rie de J. Lacan, Paris: Aubier, 1987. O'Neill, John, Making Sense Together, N e w York: Harper and R o w , 1974. Pascal, Pensees, Paris: F lammarion, 1976. [Misli, prev. . Plenko vi, Zagreb: Zora, 1969.] The Purloined Poe, John Muller i William Richardson (ur.), Bal timore: J o h n s Hopkins University Press, 1988. Reading Seminar XI: Lacan's Four Fundamental Concepts of Psy choanalysis, Bruce Fink, Richard Feldstein i Maire Jaanus (ur.), A l b a n y : S U N Y Press, 1995. Reading Seminars I & II: Lacan's Return to Freud, Bruce Fink, R i c h a r d Feldstein i Maire Jaanus (ur.), A l b a n y : S U N Y Press, 1995. Roudinesco, Elizabeth, Jacques Lacan & Co.: A History of Psy choanalysis in France, 1925-1985., prev. Jeffrey Mehlman, Chicago: University of Chicago Press, 1990.

BIBLIOGRAFIJA

247

Russell, Bertrand, Introduction to Mathematical Philosophy, London: Allen and U n w i n , 1919. Russell, Bertrand i Alfred North Whitehead, Principia Mathematica, vol. 1, Cambridge: Cambridge University Press, 1910. Soler, Colette, "The Symbolic Order (I)", u Reading Seminars I & II: Lacan's Return to Freud. Turkle, Sherry, Psychoanalytic Politics: Freud's French Revolution, N e w Y o r k : Basic Books, 1978.

Kazalo imena i pojmova

A, zaprijeeno (A) vidi Drugo, manjkavo Abraham, . 104 agalma 68, 93, 96, 222 Alkibijad 68, 218 anagrami 9 analitiar 77 autorizacija a. 225, a. kao Drugo 97, 98, diskurs a. 34, 145-148, 151-153, 161, dovrenje sesije 75, 78, poistovjeenje s a. 71, posao a. 31, prekidanje analize i a. 75, subjekt za kojega se pretpostavlja da zna i a. 98, uloga a. 30, 71, 96, znanje a. 97, 98, udnja i a. 7 1 , 7 6 , 1 6 1 analiza aporijeua. 163, cilj a. 160, asocijacije u a. 162, diskurs a. 34, 145-148, 151-153, 161, etika i a. 166, formalizacija i a. 164-165, gospodarski oznaitelji i a. 152, ispovijed i a. 98-99, istina i a. 138, 139, lijeenje govorom i a. 30, lingvistika i a. 158, matematika i a. 163, metafore a. 81, prenosivost a. 164-165, razumijevanje u a. 81, a. postav 154,simboliki odnosi i a. 100, status a. 165-166, subjekt u a. 42, termini a. 42, uzrok u a. 160, verbalizacijaua. 30, znanost i a. 157, 164-165, 207, udnja i a. 101, 161. Vidi i analitiar angloamerika tradicija 42, 71, 152 anomalija 35-37, 93, 151 anteriorni futur/prolosni futur 73-75, 222 aphanisi 83 aporija 36, 163, 172 aseksualnost 136-137 autizam 6, 89 Badiou, A. 165, 205 Berman, T. 238 besmisao 26, 89, 147 binarni sustavi 18-26, 175-199, 210-211,231 biseksualnost 231 Bitak i vrijeme (Heidegger) 138, 214 bljesak, subjekt kao b. 80 borbe za mo 153 Boromejski vor 140 bratsko suparnitvo 96 " " oznaitelj 45, 46
b u t k a o c a p u t m o r t u

"

33, 175
3 2

( u z r o k )

1 u

aristotelovski 230, caput mortuumiu. 198, oznaitelj kao ' ' P anahza i u. 158, struktura vs. u. 37, strukturahzam i u. 37, subjektivnost ' ' ~ ' ' tumaenje ' 34, znanost i u. 158, ud1 9 7 slh 3 4 7 2 7 6 1 6 1

250

KAZALO IMENA I POJMOVA gost 128, govor ega i D. 208; jezik kao D. 5, lica D. 15, manjkavo D. 201, 208, objekt a i D . 230, objekt a i D. 134, objekt i D. 98, 221, razdva janje i D. 134, roditeljsko D. 43, 221, simboliki poredak i D. 12, struktura i D. 130, zahtjev i D. 222, udnja i D. 63. Vidi i manjak u Drugom; udnja Drugog drugost 128 dvosmislenost 73 Ecole de la Cause freudienne 228, 234 Edipov kompleks 67,113 Ego u Freudovoj teoriji (Lacan) 19 ego cogito i e. 50, 51, 196, diskurs i e. 8, drugi i e. 94, Freudova teorija i e. 19, id i e. 230, iskrivljenje i e. 44, sebstvo i e. 8, lano postojanje i e. 82, poistovjeenje i e. 132, proi zvod imaginarnog 94, subjekt ie. 132 egO-psihologija 42, 77 Einstein, A. 11 ek-sistencija 30, 124, 128, 135, 138-139, 227 ekstaza 131 ekstimnost 125, 139 Encore (Lacan) 111-140 Eros 164, 166 etika i psihoanaliza 166 Etourdit (Lacan) 124 falika funkcija 115-142 definirana 202, falus i f. f. 115-117, iskljuenje i f. f. 127, jouissance i f. f. 120122, 136, kontingentnost f. f.

nja i u. 68, 102-103, 116 Chodorow, . 225 Cogito 50, 196 Comte, . 149 Cross-cap 140 itanje, i razumijevanje 170 ovjek-takor, sluaj C. . 26 dekonstrukcija 170, 231 Derrida, J. 170 Descartes 50, 51 dijalektika dijela i cjeline 111, 224 dijalektizacija 32 dijamantni simbol 77, 202 dijete diskurs roditelja i d. 5, Drugo i d. 57, Ja-ideali i d. 43, nasumino iskustvo i d. 212, pitanje "zato" i d. 63, uenje jezika i d. 6. Vidi i otac; majka "Dijete tuku" (Freud) 41 diskurs analitiki d. 34, 145-148, 151153, 161, d. analiziranog 34, 145-147, 151-153, 161, dojenad i d. 57, d. gospodara 147-148, 150, d. histerika 145, 149-153, 160-165, joui ssance i d. 150, mo i d. 162, svrsishodnost i d. 162, polari zirani d. 162-165, prodor u d. 48, registri i d. 162, subjekt u d. 45, d. sveuilita 148-149, 169, znaenje d. 207, znanost i d. 148-149. Vidi i jezik dit-que-non 46 "Dobavlja istine" (Derrida) 111 Dosjetka i njezin odnos prema nesvjesnom (Freud) 49 Drugo 3-87, 196, binarno predstavljanje D. 193, 194. diskurs D. 4, dru-

KAZALO IMENA I POJMOVA 224, manjak i f. f. 117, ena i f. f. 121-122, 127-128. Vidi i falus falocentrizam 111 falus 115-142 definirani 202, falika funk cija i f. 115-117, imaginarni f. 130, Ime Oca i f. 67, 216, jouissance i f. 120-121,136, manjak i f. 117, oznaitelj udnje 75, 115, 224, ena i f. 129, udnja Majke i f. 66 fantazma postojanje i f. 71, fiksacija naf. 32, formula f. 202-203, fundamentalna f. 108, inver zija f. 239, jouissance i f. 70, mathem za f. 218, neuroza if. 219, objekt a i f. 68-69, 106, 126, 133, prolaenje f. 82-83, 161, 203, razdvajanje i f. 83, rekonfiguracija f. 72 feministkinje 133, 168 fiksacija 31, 84 filozofija 140 Fink, . 207 Finneganovo bdijenje (Joyce) 113 fizika, i psihoanaliza 164 formalizacija 233 Fort-da igra 20, 212 Foucault, M. 170 Fourier, C. 149, 232 Frege, G. 225, 233 Freud. S. analitika metoda 90, 99, cijepanje Ja 53, das Ding 96, 107, Fliess i F. 207, FortDa igra 20, 212, Ja-ideal 54, Lacan i F. 114, 169, poti skivanju 9, realnosti 213, tehnici 169, prevoenje F. 171, sublimacija 136. Vidi i posebni radovi, pojmovi generike procedure 165 glas 103 Gdelov teorem 36, 163-164 gospodarski oznaitelj 88-90, 147, 201 govor 3-7, 45, 47-51, 239 Gozba (Platon) 68, 73, 96 Grigg, Russell 207 grudi 106, 222, 239

251

Hamlet (Shakespeare) 75, 130, 218 Hegel, G. F.W. 148 Heidegger, . 30, 138, 214 Heisenbergovo naelo neodree nosti 150-151, 160, 164, 233 histerija 108, 122, 142 homonimi 167 homoseksualnost 216 hrana 6 Id 195, 230 igre prisutnosti-odsutnosti 62 ili/ili 52 imaginarni registar odnosi u i. r. 94-95, razlika i i. r. 221, seksualni identitet i i. r. 131-132, zrcalni stadij i i. r. 59, 186, 221 Ime Oca ambigvitet u I. O. 167, defi nirano 65, 167, falus i I. O. 67, gospodarski oznaitelj i I. O. 65, 152, 201, oznaitelj i I. O. 85, 202, 220, psihoza i I. O. 85, udnja Drugog i I. O. 85, 226. Vidi otac; falus imenovanje 61, 66, 75, 214 impotencija 224 instancija pisma u nesvjesnom 4-10, 18 instinkt 105, 203, 219-220

252

KAZALO IMENA I POJMOVA otuenje i k. 112, simboliko i k. 113, 147, s onu stranu k. 220, subjektivnost i k. 79, 82, 83, tabu incesta i k. 125 kategorija graninosti 122 kibernetika 5, 11 Klein, M. 104 Klein, R. 205 kodiranje 44-45, 47, 175-199 kombinatorike 19-22 kontradikcije 151 kozmologija 219 Kripke, S. 66, 214 Kristeva, J. 170 krivnja 219 krivo razumijevanje 11,219 Kurzweil, R. 214 Kushner, H. 205 Lacan, J. itanje L. 170, kao struk turalist 37, 231, kao uitelj 169, kliniki pristup 76-78, kritika L. 170, cogitu 50, Descartesu 50, Freudu 90, 169, Heideggeru 214, potiskivanju 9, pisani radovi 169, poststrukturalizam i L. 41, rani vs. kasni 90, rascije pljeni subjekt 5153, temelj ni pojmovi 17. Vidi i posebni pojmovi, radovi

internalizacija 10 Irigaray, L. 229 iskljuenje 85, 125, 127, 227 istina 148, 151, 158-160 isto/razliito 95 istonjaka filozofija 43 izdanje 173, 235 izgubljeni objekti 104-106 Ja, kao shifter 44-47, 215 Jakobson, R. 44, 214-215 Jay, . 231 jedan manje 232 jezik 10, 19 kao Drugo 5, 17, 53, materijalnostj. 135, Materinji j . 7, nesvjesno i j. 5-10, otuenje i j. 7, 53, 58, ps ihoza i j . 64, ifriranje 23, usvajanje j . 6, ivot j . 17, 113, udnja i j. 57, udnja majke i j . 67. Vidi i diskurs; oznaitelj; simboli ki poredak Jones, . 116 jouissance 69, 70, 111-139, diskurs i j . 150, Druga j . 114, 122, 130, ekonomija ;'. 117, 139, falika j . 121, fantazma i j . 69, jedinstvo majka-dijete i j . 69, kastraci ja ij. 112, masturbatorska./. 121-122, plus-de-jouir 223, simboliko ij. 121, subjektiv nost i j . 132, trauma i j . 72, viak vrijednosti i j . 108-109, zakon i j . 223, rtvovanje j . 112-113, 139, udnja i j . 93-101, 108, 112

Lalangue 213 lani cogito 196 lano postojanje 5152 Leclaire, S. 25 LeviStrauss, C. 113, 158 libido, ekonomija 1. 117 lijeenje govorom 30 kapitalizam 147-148, 154, 167, lingvistika 44-48, 158-160 225 logika skupova 123-125 kastracija "Logiko vrijeme i tvrenje jouissance i k. 112, 224, mu anticipirane nedvojbenosti" ka struktura i k. 123-124,

KAZALO IMENA I POJMOVA

253

(Lacan) 74-75 metonimija 5, 18 logos 128 Miller, J.A. 61, 189, 205, 209, Lupton, J. 205 212214, 224, 235 ljubav 21, 93-109, 132, 136, 222, Milner, J.C. 234 miljenje i postojanje 5051 230 "Mjesto nesvjesnoga" (Lacan) majka 59 230 dijada majka-dijete 65, Mbiusova traka 53, 140141 68-69, 106, 212, Drugo i m. mo, diskurs moi 145 7, 62, Fort-Da i m. 212, glas moment vienja 74 m. 104, ime i m. 65, jezik mrnja 95 i m. 67, jouissance i m. 69, mukarci 120-121, 142, 227, objekt a i m . 68, 106, otac i muka histerija 122, muka m. 65, udnja i m. 59, 62, struktura 123-125, simboli 63-65, 67-68, 167, 226 ki poredak i m. 130, subjektiMali Hans, sluaj . H. 65, 232 vizacrja 131, udnja i m. 131, manjak 134. Vidi i kastracija; otac definirani 67, 201, falus i m. 129, gospodarski oznaitelj Nachtrglichkeit 74 i m. 131, Hamlet i m. 75, naelo neodreenosti 150, 160, 130, logika i m. 115, 225, m. 164, 233 u Drugom 62, 70, 134, 201, naelo ugode 65, 114 202, 208, pomak u znaenju naelo zbilje 65, 114 76, "prvi" gubitak i m. 130, Nad-Ja 10, 114 enska jouissance i m. 130, nagoni 82-85, 203, 219 136-138, udnja i m. 61-63, nasuminost i pamenje 2324 116. Vidi i Drugo, manjkavo negacija 45, 61, 125, 227 manjkavo Drugo 208 "Negacija" (Freud) 105, 222 definirano 201, obitelj i m. D. nekompletnost 36 63, 134, objekt a i m. D. 134, neodluivost 142 neslaganje 45, 125, 227 razdvajanje i m. D. 70 Marx, . 108, 154, 223 nesvjesno 4, 8-9, 12 Masovna psihologija i analiza Ja frojdovsko n. 49, jezik n. 175-187, kao agens 49, kao (Freud) 194 jezik 5-11, miljenje i n. 51, masturbacija 121 212, oznaiteljski lanac i n. matematika 111, 138, 149, 163, 23, pamenje i n. 23, subjekt 164 i n. 9, 26, 47, subjekt za koje matemi 36, 69, 119, 129, 148, ga se pretpostavlja da zna i n. 159, 199, 202. Vidi i posebni 98, znaenje i n. 25, udnja oblici i n . 10 materijalnost jezika 135 metafora 5, 17, 60, 64, 7981, nesvreno vrijeme 73, 218 168, 213 neunitivost 23-24 metajezik 145, 154 neuroza 85

256

KAZALO IMENA I POJMOVA

S onu stranu naela ugode (Fre i s. 136, godelovska teorija ud) 20, 212 i s. 142, Lacan i s. 37, 140, Saussure, F. 221 poststrukturalizam i s . 41, sebstvo kao ego 8 111, subjektivnost i s. 41 seksuacija 111-142, 160, 163 strukturalna antropologija 158 Seminar "Ukradenom i smu" p Strukturalna antropologija (Levi(Lacan) Strauss) 114 i nesvjesno 19, i oznaiteljski subjekt 74, 83 lanac 24, 33, i pismo 29, s. kao iskra 80, analiza i s. i uzrok 32, i udnja 102, 151-152, isti s. 160, defini pogovor 175-189, 191-199, rani 79, dva lica s. 79-90, 209, 212 207, ego vs. s. 130, frojdovski s. 49, kao bljesak 79-80, kao zagraivanje 102 Ja 54, kao manque-a-etre 60, Shakespeare 75 kao oznaka 239, kao prazan shifter 44-47, 54, 215 skup 61, kao pretpostavka Silver, . 205, 218 41, 55, 72, kao prodor 48, simboliki odnosi 97-101 79-80, 87-90, kartezijansimboliki poredak 19, 65 ski s. 49-51, kastracija i s. aporije s. p. 36, Drugo i s. 82, klinike strukture 14, p. 12, 14, 35, jezik i s . p. 61, lakanovska teorija s. 41-56, jouissance i s. p. 121, lanac metafora i s. 79-80, 107, 24, 33, 37, 52, matematika i mjesto s. 98-101, muka s. p. 163, nepotpunost s. p. struktura 131134, nesvjesno 35-36, paradoks i s. p. 36, i s. 9, 27, odbijanje i s. 58, paradoksi i s. p. 35, realno i otueni s. 55-56, oznaitelji s. p. 29, 30-32, 34, subjekt i s. 24, 27, 45, 134, porijeklo i s. p. 1415, 159, ifriranje s. 107, postajanje s. 79, 229, 30-31, uzrok u s. p. 33, vanrascijepljeni s. 5153, realno simboliko 140-141, ene i s. i s. 82, s. u diskursu 47, s. u p. 121-122 kulturalnim studijima 229, simptomi 12, 14, 80, 83, 90, 142, s. u realnom 82, simboliki 152 poredak i s. 12, 160, struk sintaksa 19-23, 209 turalizam i s. 37, sudbina i skupovi 24-26 s. 78, topologija s. 217, tri slobodne asocijacije 78 momenta s. 74, uzrok i s. 32, sloenice od dijelova dviju rijei 58-68, 72-73, 76, vremenski 9 status s. 7374, zaivanje s. Smith, J. 205 158-160, zaiveni s. 160, zna snovi 5, 9, 18, 31, 152, 209, 212 nje i s. 27, enska struktura Sokrat 68 127-131, 229, udnja Drugog Soler, C. 205, 207 i s. 58 strukturalizam Drugo i s. 12, ek-sistencija sublimacija 130, 136, 228, 230

KAZALO IMENA I POJMOVA "Subverzija subjekta i dijalektika udnje" (Lacan) 85 sudbina 78 Sullivan, . 207 suparnitvo 95 supstancija 135 supstitucija 66, 79, 213 sustav(i) 117, 142 av 37, 158, 159, 160, 233 ifriranje 19, 23, 25, 175199 tabu incesta 114,120,125 taloenje 7078, 80, 8890 tangentna krivulja 127 Television (Lacan) 149150 temporalnost 73 teorija grafova 176, 183 teorija korespondencije 18 teorija objektnih odnosa 221222 teorija referencije 18 teorija skupova 24, 61, 142, 216, 224

257

veo 59-64 Verstehen 81, 219 viak jouissance 147, 223 viak vrijednosti 108-109, 147, 223 vlastita imena 61 vojno-industrijski kompleks 148 Vorstellungsreprsentanzen 8, 84, 208, 219 Winnicott, D. W. 100, 104 Wo Es war, soll Ich werden 55, 78, 215

54,

zabrana 66 zahtjev analiza i . 100, Drugo i . 221222, jezik i . 58, ljubav i z. 100, nagon i z. 218, ud nja i z. 102 zakon 141, 223 zapamivanje. Vidi pamenje zaprijeeni subjekt (S) tjeskoba 62, 117 analitiarev diskurs i z. s. topologija 140142, 217 151-153, analiza i z. s. 76, Totem i tabu (Freud) 125 definicija z. s. 201, diskurs trag 130 histerika i z. s. 149, 153, diskurs sveuilita i z. s. trauma 3133, 72 148, fantazma z. s. 83, 94, Tri eseja teoriji seksualnosti gospodarski oznaitelj i z. (Freud) 106 s. 89, metaforizacija i z. s. tumaenje 25-26, 34 80-81, 90, otuenje i z. s. 57, Tumaenje snova (Freud) 18, 49, prvi oznaitelj i z. s. 48, prvi 88, 99 oznaitelj i z. s. 48, rascije"Umetanje zagrada" (Lacan) 181, pljeni subjekt i z. s. 52 191 zaprijeeno (A) Vidi Drugo, umjetni jezici 18-26,175-199 manjkavo unarni oznaitelj 122 zaprijeeno (S) Vidi Drugo, unarno svojstvo 194 manjkavo unutranjost/izvanjskost 141 zgunjavanje 5, 18 "Upravljanje lijeenjem" (Lacan) znaenje, tumaenje i z. 25, 81 222 "Znanost i istina" (Lacan) 149, uvid, nevanost u. 82 158 uitak organa 121

258

KAZALO IMENA I POJMOVA

enska struktura 119, 121, 127, znanost 142, 229. Vidi i ene diskurs histerika i z. 1 4 9 udnja 10, 58 164, diskurs sveuilita i z. analiza i . 70, 76, 102, 149, 161, diskurs z. 157-158, 161, Drugo i . 63, jezik i . psihoanaliza i z. 157-158, 57-58, ljubav i . 103, 222, 165-166, 207, subjekt z. 233, majka i . 167, 168, manjak uzrok i z. 160, zaivanje i z. i . 61-63, 116, objekt a i . 158 93-101, objekt . 102, oznai znanje 27, 148-149 telj . 115-116, 129, razdva zrcalni stadij 59, 186, 221 janje i . 58, 61-62, uzrok i ene 111-142 . 68, 102, 131, zadovoljenje i Druga jouissance i . 122, . 102, zahtjev i . 102. Vidi i Druga samoj sebi 136, fali zahtjev; jouissance; objekt a ka funkcija i . 121, 127, 128, udnja Drugog 63, 201, 130, kao otvoreni skup 142, definirana 68, Ime Oca i . D. nepostojanje ene 131, 132, 85, ime . D. 75, signiferizaoznaitelj za enu 131, raz cija i . D. 75, udnja i . D. mjena . 225, realno i . 130, 102, 103 simboliki poredak i . 121, skup . 224, subjektivizacija . 131-133, zakon i . 141, udnja i . 129, 134. Vidi i enska struktura; seksualizacija "enska seksualnost" (Freud) 216 enska seksualnost (Lacan) 111-148