Filozofski fakultet sveuilita u Zagrebu Suvremene socioloke teorije

Zygmunt Bauman: Postmoderna etika

Natalija Jagi Soc/eka, V. semestar 15.01.2011.

Uvod

S ovim preglednim radom se osvrem na lik i djelo Zygmunta Baumana, a posebno se fokusiram na nekoliko dijelova njegove Postmoderne etike. Nakon kratke biografije slijedi pregled najvanijih koncepata autora, od teze o tekuoj modernosti do pitanja identiteta i zajednice. U sljedeem segmentu izlaem uvod u Postmodernu etiku. U tom se djelu jedan od najvanijih sociologa i globalnih teoretiara dananjice osvre na moralne probleme u postmoderom svijetu, tj. na moralne probleme iz postmoderne perspektive. Obrazlae svoje vienje moderne i postmoderne, razloge zbog koje je moderna izgubila svoju veliku bitku, te daje razliku izmeu moralnosti i etike. Takoer daje kratki povijesni pregled stvari koje su utjecale na oblikovanje suvremenosti kakva jest danas, te na kraju izlae obiljeja moralnog stanja u suvremenosti iz postmoderne perspektive. Autor ustvuje da je moral ambivalentan i neizlijeivo aporijski. Moralni problemi su inherentno ne-racionalni te moral nije mogue uiniti univerzalnim. Ono to se na kraju zakljuuje jest da postmoderna perspektiva ne otkriva relativnost morala, ve sasvim suprotno univerzalnost morala u onom filozofijskom smislu.

ivot, djela i bitni koncepti Zygmunt Bauman je jedan od najznaajnijih sociologa dananjice. Roen je 1925. godine u Poznau u Poljskoj, a danas je profesor emeritus sociologije na Sveuilitu u Leedsu. Bio je vojnik Crvene armije i sudjelovao je u bitkama za Berlin. Diplomirao je filozofiju u Varavi te se nakon obrane magisterija zaposlio na varavskom sveuilitu. U poetku je ostao blizak s marksistima, no kasnije je pod utjecajem Gramscija i Simmela postao kritian prema spram poljskih komunista, a 1971. je i napustio domovinu nakon to je bio progonjen zbog antikomunizma i idovstva. Kratko je boravio je u Izraelu te nakon toga

postao predava u Leesu gdje boravi jo i danas. Bavi se raznim za suvremenost bitnim problemima od modernizma, racionalizma, hijerarhijske birokracije i drutvenog iskljuivanja do identiteta i ljubavi. Najpoznatije knjige su mu Modernost i Holokaust te Postmoderna etika. Sam je autor je ezdesetak knjiga i preko sto lanaka, a o njemu se napisalo i vie od 10 knjiga. Najupeatljivija mu je teza ona o razdoblju tekue modernosti kojoj prethodi razdoblje tvrde modernosti i tako postaje podloga mnogim suvremenim teorijama i promiljanjima. S tim konceptom autor otvara pitanja suvremenog funkcioniranja nekad bitnih pojmova poput emancipacije, individualnosti, roda etc. Bauman ovdje kronoloki razlikuje dvije modernosti: krutu i tekuu modernost, a ti pojmovi se odnse na filozofijske poglede na svijet i na drutvenu organizaciju. Bauman kae da je prijelaz iz jedne u drugu modernost stvorilo pojedincima nepredvidivu okolinu u kojoj se stalno moraju suoavati s jo nesuoenim situacijama. U takvoj okolini institucije i drutvene forme nemaju vremena 'otvrdnuti' te ne mogu posluiti kao okviri ovjekova orijentacije i planiranja. Takva okolina od pojedinaca zahtijeva da budu fleksibilni, prilagodljivi i snalaljivi te uvijek spremni na brzo mijenjanje planova uz pojedinevu dosljednost i lojalnost. Tako se politika povijest i ivoti pojedinjaca fragmentiraju i pretvaraju u seriju kratkotrajnih projekata. Deavaju se i druge stvari uvjetovane suvremenom fluidnou. Razdvajaju se mo i politika koje vie zajedno ne vode ekonomiju; ekonomija je prela u viu sferu, a politika ostala na lokalnoj razini. Drutvo postaje mrea umjesto strukture; nestaje solidarnosti i povezanosti. Odgovornost se prebacuje na pojedince, koji su slobodni birai i snose posljedice svojih izbora. Tu dolazi i do pitanja identiteta u okvirima procesa globalizacije, pitanje ovjeka bez domovine. Ovdje se javlja kriza pripadanja u naporu spajanja onoga to bi trebalo biti i onoga to jest. Taj identitet pripada potonjem od dva tipa zajednice koje diferencira Zygmunt Bazman: zajednicu ivota i sudbine te zajednicu ideje i principa. Iz toga proizlazi da su u suvremenom tekuem modernom drutvu pojedinci sa slobodom samoidentifikacije esto dezorijentirani te esto pribjegavaju identifikaciji u virtualnim zajednicama da bi dobili iluziju stvarnosti.

Postmoderna etika

Ve na samom poetku autor naglaava da je Postmoderna etika djelo koje se bavi postmodernom etikom, a ne postmodernim moralom te kaze da je ona pokuaj mogueg obuvatnog kataloga moralnih problema s kojima se bore mukarci i ene u postmodernom svijetu (Bauman 2009:7) da bi se uvidjela pozadina za etiko promiljanje suvremenog i posljedice postmoderne kritike ambicija moderne. Autor takoer definira i glavnu tvrdnju knjige koja govori da etike teorije sve vie poinju nalikovati slijepim ulicama te da se otvara mogunost radikalno novog razumijevanja fenomena moralnosti. Osvre se i na recentne tekstove o postmodernosti gdje se slavi smrt etikog ili zamjena etike estetikom, gdje se suvremenost predstavlja kao epoha u kojoj je nae ponaanje osloboeno od bezuvjetnih dunosti, zapovjedi i obaveza, doba u kojem je najvaniji slogan Bez ekscesa! pa kae da je zadatak sociologa pronai kako je dolo do toga da se moralna regulativa razduila od arsenala oruja jednom uvedenog u bitke drutvene reprodukcije. Tu istie da znaaj postmoderne lei u prilici koju prua kritikom sociologu da radi svoj posao. Autor vidi postmodernu perspektivu kao odbijanje tipino modernih rjeenja za neku problematiku; skidanje iluzije 'modernosti', prepoznavanje odreenih pretenzija kao pogrenih i nekih stvarnosti kao nedostinih. Postignue modernog doba je odvajanje morala kao aspekta miljenja, osjeaja i djelovanja koji se odnosi na razliku ispravno-pogreno. Povijesno gledano, takav fenomen u 'tradicionalnom nainu ivota' nije postojao, ivot kao cjelina bio je produkt boanskog stvaranja, a slobodna volje je znaila slobodu da se izabere zlo iznad dobra pod religijskim zakonom. S poputanjem 'stiska' tradicije ljudi su se stavljali u poziciju da odabiru, a evaluacija je nedjeljivi dio izbiranja. Evaluacija odvaja lijepo, korisno i dobro; evaluacija svoje kriterije (jednom kad se ponu preispitivati) moe granati u nedogled. S dolaskom moderne preokupacija sobom postaje produkt sekularizacije (od Webera), jer sveobuhvatna ideja koja promovira jedinstvenu viziju svijeta vie nije dobra za vrijeme u kojem pojedinci vlastito postojanje doivljavaju fragmentiranim u mnoge labavo povezane svrhe i funkcije od kojih bi se svaka trebala provoditi po razliitoj pragmatici. Iz su tog razloga, smatra autor, moderni zakonodavci pokuali sastaviti unitarnu etiku kohezivni kod moralnih pravila koja ljudi mogu nauiti i kojima se mogu pokoravati; pod idejom da razum moe zamijeniti vjeru, ali i pretpostavkom da sloboda pojedinca bez nadzora uvijek naginje nedoputenome. Kako bi se osiguralno da pojedinci ine 'ispravno', neka sila prinude mora djelovati. Aporijska situacija autonomije racionalnih pojedinaca i heteronomije racionalnog upravljanja, smatra autor, trebala je ostati sudbinom modernog drutva, jer u moderni se radi o

rjeavanju konflikata i ekanju razrijeenja. Radikalno rjeenje moderne se nalo pod idejom univerzalnosti i utemeljenja. U zakonodavnoj praksi univerzalnost znai niz zakona primjenjivih svugdje na nekom teritoriju nad kojim se protee njegova suvremenost, dok s druge strane filozofi definiraju univerzalnost kao oblik etikih propisa koji vrijede za svako ljudsko bie. Temelji u dravi su uinkoviti kad imaju podrku, a za filozofe su dobro utemeljena pravila koja nude uvjerljiv odgovor na pitanje: Zato bih ih slijedio. Postojana potraga za odrivim pravilima i neunitivim temeljima izvlae svoj ivot iz vjere u provediv i ultimativnu pobjedu humanistikog projekta, a moralna misao i praksa bile su nadahnute vjerom u mogunost neambivalentnog, ne-aporijskog etikog koda. Upravo je nevjera u takvu mogunost postomoderna, koja rui nadanja moderne s obinom reenicom: jednostavan etiki kod univerzalan i neunitivog temenja nikada nee biti naen (Bauman, 2009:16). No autor ne naputa ideju morala te eli prikazati postmodernu kao doba velikih modernih moi, jer postmoderna u svojoj mudrosti zna da je moralna ambivalencija u srcu ljudskog iskustva, a moralni fenomeni su inherentno neracionalni. Autor navodi 7 obiljeja moralnoga stanja koje su proizale iz postmodernog promiljanja svijeta a koje on dalje u knjizi razrauje iz vie aspekata. 1. Moralna ambivalentnost (e.g. Ljudi su u svojoj biti dobri, samo bi im se trebalo pomoi ili Ljudi su u svojoj biti zli i moraju se zatititi od mogueg vlastitog djelovanja). Autor tvrdi da nijedan logiki koherentan kod ne moe uklopiti u esencijalno ambivalentno stanje moralnosti, te istie injenicu da su ljudi moralno ambivalentni, a neambivalentnu moralnost vidi kao egzistencijalnu nemogunost. Ono to iz toga proizlazi jest da moralno dranje ne moe biti zajameno niti bolje oblikovanim okvirima za djelovanje, niti bolje formiranim motivima za isto. Autor takoer trai pomirenje sa svijetom, tj. pomirenje s nemogunou postojanja savrenog ovjeka i savrenog drutva. (Bauman, 2009:18) 2. Moralni su problemi inherentno ne-racionalni. Oni nisu regularni, repetitivni, monotoni i predvidljivi te se ne uklapaju u shemu sredstvo-cilj. To su razlozi zato se ne mogu iscrpiti bilo kojim etikim kodom, jer je etika miljena i raena po uzoru zakona, aa prebacivanje moralnih fenomena iz podruja osobne autonomije u silo provoenu heteronomiju, to se deava konstruiranjem nekog etikog koda, jest izostavljanje moralnog u nemoralnosti i prebacivanje odgovornosti na zakonodavce i uvare koda. (Bauman, 2009:19)

3. Moral je neizlijeivo aporijski (nerjeiv ili teko rjeiv problem koji nastaje kada o emu razmatranome postoje dvije sasvim oprene odnosno nespojive teze). Kod ovog obiljeja autor istie da zapravo svaki moralni impuls izvren u punini vodi nemoralnim posljedicama (e.g. impuls brige za Drugog koji dovodi do unitenja autonomije Drugoga). (Bauman, 2009:20) 4. Moralnost nije mogue uiniti univerzalnom. Autor se ograuje od relativizma u smislu kako je svaka moralnost samo lokalni obiaj, ve kae da izlae protiv prekomjerno relativistikog i nihilistikog pogleda na moralnost. Neuniverzabilnost moralnost predstavljena ovdje je supretnost moralnog univerzalizma koji je u slubi poravnjanja razlika i eliminiranja autonomnih, samovoljnih i nekontroliranih izvora moralne prosudbe. (Bauman, 2009:21) 5. Iz perspektive racionalnog poretka moral jest i osuen je ostati iracionalnim. Kod te teze autor naglaava da dravno administriranje morala uvijek nataloi vie ambivalencije nego je uspije iskorijeniti, to joj je prvobitan cilj. (Bauman, 2009:21) 6. Moralna je odgovornost - biti za Druge prije nego se moe biti s Drugima prva realnost sebstva, poetna toka, a ne proizvod drutva. Ona prethodi svakoj interakciji s Drugim te odatle nema uzrok ni odreujui faktor. Moralnost je tako in kreacije ex nihilo, ako je ikada takve bilo, a istovremeno i in samotvorstva. (Bauman, 2009:22) 7. Iz svega gore nabrojenoga slijedi da postmoderna perspektiva moralnog fenomena ne otkriva relativizam moralnosti, te je sluaj sasvim suprotan. Autor kae da moderna drutva prakticiraju moralnu uskgrudnost pod maskom promoviranja univerzalne etike. (Bauman, 2009:23)

Zakljuak

Zygmunt Bauman jedan je od najutjecajnijih i najaktivnijih sociologa suvremenosti. S vie od 100 objavljenih naslova. U svom djelu Postmoderna etika, izloenom u ovom seminarskom radu, on se bavi problematikom morala i etike u moderni i postmoderni. Glavni zadatak mu nije propisivanje postmodernog morala ili etike ve upoznavanje nas samih sa stanjem stvari kako bi nam se savjesti ispravno formirale. Postmodernizam on naziva tekuim modernizmom u kojem se gube vrstoa, temelji i sigurnost. Postmoderni ovjek subjekt besktrajno usamljen; moralni subjekt od kojeg se trai sve a zauzvrat mu se nudi nita; fragmentirani subjekt koji igra brojne uloge u drutvu, svaku po drugaijim principima. Postmoderno drutvo nastanjeno je pojedincima koji ive sa drugima, ali ne i za druge, a univerzalnog etikog koda nema. Moralnost je s druge strane bezuvjetna i beskrajna i daje nadu u bolje sutra. Moral je ambivalentan i neizlijeivo aporijski. Moralni problemi su inherentno ne-racionalni te moral nije mogue uiniti univerzalnim, a to se tie univerzalnog etikog koda, autor naglaava da isti ne postoji niti moe postojati. Autor u ovoj knjizi zaokruuje svoj put od filozofskog utemeljenja moralnog sebstva preko drutvenih okolnosti njegova djelovanja do pruanja odgovornosti za Drugog u daleku i neizvjesnu budunost.

Literatura Bauman, Zygmunt, 2009. Postmoderna etika, Zagreb: AGM http://www.sociology.leeds.ac.uk/bauman/ http://www.h-alter.org/vijesti/kultura/o-buducnosti-migranata-i-evrope