Automobil na vodu neete voziti

Izgleda da automobil na vodu nije nikakvo udo, ve tehnologija koja se jo prije 20 godina mogla primijeniti. Ali, isprijeili su se sebini interesi gramzivog naftnog kartela koji je zbog profita od "crnog zlata" loim i zastarjelim tehnolokim rjeenjima ve zatrovao itav planet. Vodik je element broj jedan. Sainjen od jednog elektrona i jednog protona. Vjeruje se da devedeset posto svih atoma u Svemiru pripada vodiku. Ako se neto moe nazvati Stvoriteljem svijeta ili bojom esticom - onda je to vodik. On stvara sve. Drevni Grci su mu dali ime Onaj koji stvara vodu. Kada gori sa kisikom - oslobaa ogromnu energiju, kada hladi - duboko smrzava. Pri velikim pritiscima (preko 2,8 megabara) on se pretvara u metal. Snaga hidrogenske bombe (termonuklearne) je tako velika da su se ak i manijaci koji su je prvi testirali, najprije u SAD-u, pa u SSSR-u pedesetih godina, i te kako uplaili. Naelektrizirani atomi vodika (ioni) u odreenoj koncentraciji (pH) stvaraju tekue tkivo - krv. U ovakvom tkivu nastaje ivot koji mi ivimo i koji se odrava pomou kisika. Samo u SAD-u se godinje proizvede tri milijarde kubnih stopa vodika i koristi za razne potrebe. Iako se praktino sagorijevanjem nafte (tekueg ugljikovodika) u automobilima koristi energija vodika, spaljivanjem u zraku ostaju toksini ugljikovi spojevi s kisikom. Zato je nastojanje da se za pogon u automobilima koristi ve izdvojen vodik kao gorivo, privuklo odavno mnoge istraivae. Ideje su bile razne, napravljeni su mnogi projekti, kao i neki vrlo uspjeni prototipovi vozila. Ali, nijedan projekt jo nije uao u komercijalnu upotrebu. Problem je, kao to moete pretpostaviti, profit koji ostvaruje naftni i bankarski kartel. Trgovina naftom odrava vrijednost dolara, a pomou vrijednog dolara mogu se kupovati mnoge druge strateke sirovine, ali i usluge i radna snaga. U sutini dolar je samo papir. Oni koji danas kontroliraju naftna nalazita i posjeduju tehnologiju za njeno kopanje i preradu, na taj nain kontroliraju i itavo svjetsko bankarsko trite kao i burze. Logino je to nisu voljni da se odreknu ovog unosnog biznisa. Ipak, ogromna koliina emitiranog novca (papira) stvara problem gdje ga investirati. Zato bi moda ovom naftnobankarskom kartelu koristila jedna nova tehnoloka revolucija u SAD-u - stavljanje na trite novih hibridnih automobila, koji bi kao pogonsko gorivo koristili vodik. Naravno, pod uvjetom da tehnologija proizvodnje ovakvog vodika, njegova distribucija, kao i distribucija automobila, bude opet pod kontrolom istih transnacionalnih korporacija i njihovih investicijskih fondova. Da se sprema promjena tehnologije u autoindustriji, ali i drugim industrijama, odavno postoje naznake. MEDIJSKA PREDIGRA Naime, ve nekoliko godina traju intenzivne psiholoke pripreme graana irom svijeta istaknutom medijskom priom o globalnom zagrijavanju Planete zbog prevelikog emitiranjaa tetnih plinova u atmosferu, posebno ugljinog monoksida i ugljinog dioksida.

Pretvaranje toksinog ugljinog monoksida u manje toksian ugljini dioksid putem katalitzatora u automobilima nije pravo rjeenje jer se CO2 koji ide u atmosferu pojavljuje kao uzronik stavarnja efekta staklenika pa se Zemljina atmosfera, navodno, tako pregrijava, tope se polarne ledene kape, raste nivo mora i sl. Na stranu to to ugljini dioksid zbog svoje teine ostaje u vidu smoga sasvim nisko pri tlu i to je efekt staklenika nophodan da bi se odrala tempretura na Planeti pogodna za postojee ivotne forme, zagaenost ivotne sredine (posebno u gradovima) je ipak evidentna. Posljednji incident sa isticanjem nafte u Meksikom zaljevu, koji predstavlja katasrtofu bez presedana, najuvjerljiviji je pokazatelj milijunima Amerikanaca da se tu ipak neto mora mijenjati. A uvoenje ove nove tehnologije mogao bi za SAD znaitit i izlazak iz ekonomske krize. Da se prijee na koritenje vodika kao pogonskog goriva u automobilima pozvao je jo 2003. George Bush, koji je i sam lan naftakog klana. Njegova

elja kao Teksaanina, (junjaci su vei nacionalisti nego sjevernjaci jenkiji) pobuena je isto patriotskim razlozima (ako ste naivni neete posumnjati) da se Amerikanci oslobode ovisnosti od arapske nafte. (Tajna je da SAD imaju jo vie nafte nego arapske zemlje, ali se ona jo ne koristi) Tako se posljednjih godina na udarnim medijima u SAD-u vode opsene diskusije o tome kako uvesti u igru nove hibridne automobile koji e imati vodik kao pogonsko gorivo. U promoviranje ovog koncepta ukljuio se i CNN, globalna televizija pod kontrolom naftno-bankarskog kartela i njegova zvijezda Larry King. Od naftnih kompanija Shell se ve pojavljuje sa svojim konceptom pumpnih stanica koje e distribuirati vodik za automobile. Napravljen je i prototip vozila koji se tankiraju vodikom. I Fox televizija promovira ove ideje. Ali pravo pitanje je: odakle e se dobivati vodik koji e Shell toiti na svojim pumpama? Dobivat e se uglavnom iz zemnog plina, iz jednog procesa koji je nazvan reformiranje hidrogena. U tom procesu ugljovodina goriva, a to su pored zemnog plin i ugljen i nafta, reformiraju se tako to se iz njih najprije izvue vodik (sagorijevanjem u ftvornici ugljovodika), a onda se on distribuira Shellovim stanicama gdje se toi u automobile kao gorivo. U gorivnoj stanici automobila se vri sagorijevanje vodika i kisika. I tu je poanta ideje. Ugljikovodik iz nafte nee vie biti sagorijevan u karburatoru motora ostavljajui za sobom spojeve s kisikom (npr.CO2) svuda gdje se auto kree, ve samo u posebnim tvornicama. A da taj CO2, koji navodno sada zavrava visoko u atmosferi, ne bi iao tamo jer bi se sagorijevanje ugljikovodika vrilo pod zemljom. Ugljini dioksid bi onda bio kanaliziran u specijalno izgraena podzemna skladita (kao to se radi sa nuklearnim otpadom) gdje bi se uvao stotinama godina. Tvornice za sagorijevanje ugljikovodika i skladitenje CO2 moete putem direktnih stranih investicija smjestiti u sirotinjske zemlje koje se strunim elaboratima pokau kao geografski najprikladnije. I one e zbog ovakvih ulaganja u njihovu infrastrukturu biti sretne. Na mapi su pokazana podruja u Europi koja imaju takve pogodne geokapacitete. Daj ta da, kad su ljudi gladni i bez posla, spremni su i da uvaju bjelosvjetske otpade. Sada vam je jasno zato je agent bankarske oligarhije George Soro posveen politikoj edukaciji srpskih mladih lidera, kao to je, na primjer,educirao na specijalnom teaju sadanjeg ministra za zatitu ivotne sredine Olivera Dulia. Ovaj ministar zato obilato promovira Srbiju kao "ekoloku" dravu (itaj spremnu da primi europsko smee i investicije koje idu uz njega) koja e u preradi nafte koristiti najnovije tehnologije i europske standarde (a koji su i te kako toksini). Dakle, sve je pitanje neije paklene igre sa neijom (ne)inteligencijom i neznanjem. U stvari, 96 posto hidrogena koji se danas proizvodi nastaje iz ovakvog reformirajueg procesa, i to od prirodnog plina (48 posto), zatim sagorijevanjem nafte (30 posto) i ugljena (18 posto). Samo 4 posto proizvedenog vodika se dobije od elektrolize, odnosno procesa kojim se vodik i kisik mogu dobiti razlaganjem vode pomou elektrine struje. Hidroksi plin (HHO) koji tako nastaje, poznat je zbog svog velikog sagorijevajueg potencijala i ve je odavno komercijaliziran kao gorivo za zavarivanje, kuhanje, ali i kao pogonsko gorivo. Pitanje je samo kako ga dobiti u to veoj koliini, uz to manji utroak energije i to manje zagaenje zraka. Ali, problem je, kau strunjaci, to je potrebna velika koliina elektrine energije da bi se elektrolizom dobila dovoljna koliina ovog plina, nazvanog jo i Braunov plin. E, upravo taj problem je rijeio jo prije dvadeset godina jedan Amerikanac po imenu Stanley Majer. Praktino, on je konstruirao motor za automobil na - obinu vodu. Stanley Mejer i njegov "Dune Buggy".

Naalost, njegov izum je izazvao panian strah kod naftaa, pa je uinjeno sve da se na to zaboravi. Zato za ime Stanley Mejera, koji je roen u Ohio-u 1940, vjerojatno niste uli. Ali, mnogi su u meuvremenu uspjeli shvatiti to je on konstruirao. Pogledajmo malo to je to smislio Mejer i na emu je praktino sam radio punih 30 godina. Iako nije bio formalno educiran (zapravo ispranog mozga), bio je klikera i inovator. MONA REZONANTNA ELEKTROLIZA? Mejer je praktino razradio nain da u jednom procesu vrlo kontrolirane elektrolize, iz vode izvlai vodik tako to je vrlo precizno kontrolirao protok elektrona, putao ih i zaustavljao, stvarajui pri tome njihov jak naboj. Svojim izumom on je praktino uspio iz ovakvog procesa dobiti vie energije od koliine energije koju je bilo potrebno unijeti za razdvajanje vodika i kisika iz vode klasinom elektrolizom. Proces elektrolize je zamislio tako da vie koristi snagu napona, a ne koliinu elektrona. A i one elektrone koji su protjecali uspijevao je kontrolirati i usmjeriti tako da mu se ne rasipaju. Da objasnimo ovo malo vie za laike kako bi to moglo raditi. Napon je jedna od tri poznate sile, pored gravitacije i magnetizma. Napon nastaje uslijed razlike u koliini elektrona na dvije razliite lokacije. to je vea razlika u broju elektrona u jednoj lokaciji u odnosu na drugu, vei je napon. Da podsjetimo da se u svakom atomu nalaze elektroni i protoni. Elektroni su estice koncentrirane u orbiti oko jezgre, a protoni su u jezgri. Elektroni su negativno naelektrizirane estice, a protoni pozitivno. Atom vodika ima jedan elektron i jedan proton, a atom kisika ima osam protona i osam elektrona. Kada se spoje dva

atoma vodika i jedan kisika, zbog nejednakog rasporeda elektrona u orbitama atoma molekula vode je bipolarna, tj. ima pozitivno i negativno naelektriziranu stranu. Kada se ovakva molekula stavi u polje pod naponom, ona se okree na pozitivnu ili negativnu stranu. Klasinom elektrolizom se u vodenu soluciju konstantno uvode elektroni koji svojom snagom postepeno kidaju energetsku (kemijsku) vezu u molekuli vode i ona se na kraju pocijepa na atom kisika i dva atoma vodika. I to se naziva hidroksi plin (HHO). U elektrolizi koju je razradio Mejer protok elektrona koji su pod velikim nabojem je sprijeen, pa je molekula vode podvrgnuta mnogo veem stresu tako da joj kemijske veze molekula slabe, ali se ne raskidaju sve dotle dok se to procesom ne naloi. Dakle, radi se o oslobaanju hidroksi plina iz vode na zahtjev. Mejer je znao: ako se napon u elektrostatikom polju podigne do izvjesnog nivoa, elektroni bi bili strgnuti sa molekule vode. Zato su kemijske veze u molekuli slabile postepeno pomou specifinog pulsiranja na odreenoj frekvenciji, ali tako da se atomske veze ne pokidaju ve samo oslabe. Ako bi se pokidali, elektroni bi izletjeli sa orbita i rasuli se nekontrolirano. Tako je Mejer drmusao molekulu vode pulsevima na odreenoj frekvenciji, a to je postizao podeavanjem razmaka izmeu elektroda i odravao atome u kemijskoj vezi, koja je postepeno slabila. Ovo postepeno pulsno naelektriziranje ionizira vodik i kisik pozitivno. estice se onda poinju sudarati pri konstantnoj brzini, a koja se moe i poveati i tada nastaje efekt razdvajanja. Vodik i kisik tada izlaze kao plin. Tako se umjesto difuznog rasipanja elektrona kod klasine elektrolize (koja je zato energetski neisplativa), u ovom procesu koristila energetska snaga samog atomskog polja u orbiti elektrona. I to je smanjilo energiju neophodnu za dobijanje ovog efekta, a na kraju procesa oslobodilo energiju iz polja elektrona. ENERGIJA VAKUUMA Razmiljanja Stanleya Mejera u to vrijeme bila su neto potpuno novo i veina educiranih znanstvenika koji su se slijepo drali Prvog i Drugog zakona termodinamike i uili da je meugalaktiki prostor u svemiru prazan prostor (vakuum) to nije mogla prihvatiti. A Prvi zakon termodinamike kae da se energija moe prenositi, ali se ne moe stvarati i unititi. Ubaciti u proces elektrolize manje energije, a dobiti vie bilo je nezamislivo. Odakle je onda Mejer stvorio vie energije nego to je unio? Pa iz polja elektrona. Ali i Majer je shvatio ono to je i Tesla davno prije njega shvatio: da ono to se nazivalo vakuumom zapravo nije bio prazan prostor ve prostor napunjen slobodnim esticama, koji sadri znaajnu koliinu energije, kako je to objavio jo 1873. i priznati naunik James Clark Makswel u svom poznatom radu "Rasprava o elektricitetu i magnetizmu" (Treatise on Electricity and Magnetism). Kasniji znanstveni radovi su ovaj prostor konano definirali kao "univerzalnu energiju", "energiju nulte toke", "kaos", "energiju gravitacijskog polja" ili "plazmu". Dakle, itav meugalatiki prostor je plazma ispunjena slobodnim esticama. U svemiru izgleda nema praznog prostora. Kada se u takvom prostoru stvori i najmanji naboj, estice se uznemire i poto je prostor potpuno ispunjen, one se nemaju gdje maknuti, a da ne udare u druge estice i nastaje sveope premjetanje u kome nastaje naelektriziranje i ionizacija i stvara se efekt stalnog - Stvaranja. I ne stvaraju se samo atomi i molekule ve se izgleda stvara i energija. Da uzme naelektriziranje estice neega (da li upravo vodika) iz ove plazme (ionosfere), Nikola Tesla je smislio jo pedeset godina prije Mejera kada je konstruirao svoju prijemnu opremu i motor za automobil. Svoj izum, motor na kozmiku energiju, testirao je na jednom Pierce Arrow modelu 1931. Po svjedoenju njegovog roaka Sava, vrlo uspjeno. A onda je itavu skalameriju sa odailjaem frekvencija, prijemnikom i nekakvim ipkama razmontirao i sklonio. Da li su te ipke bile sline onima koje se nalaze u Mejerovoj gorivnoj eliji? Razlika je moda bila samo u tome to je Tesla elektrone uveo u igru beinim putem. Tek nedavno, 2005, japanski naunik Naohiro Shimuzu je znanstveno potvrdio da koritenje ultrakratkih pulseva moe stvoriti novi oblik elektrolize, "sa mnogo boljom efikasnou, ali i dalje inferiorno prema Faradejevim ogranienjima". U jednom drugom radu se kae: "Pronaeno je da koritenjem ultrakratkog pulsa sa irinom od 300 nanosekundi, elektroliza se odigrava sa mehanizmom kojim dominira transfer elektrona koji je razliit od konvencionalnog limitirajueg difuznog procesa u DC elektrolizi". Dakle, i educirani znanstvenici su shvatili. AUTOMOBIL NA VODU IDE Ali, kao ni Tesla, ni Mejer nije bio educirani i titulirani teoretiar koji je radio sa formulama i razvijao velike teorije uz pomo donacija i uhljebljenja na dravnom ili privatnom univerzitetu, ve pasionirani eksperimentator. Tako je vrijedno radio sam u svojoj kui u Grouv Sitiju u Ohio-u, da bi poetkom devedesetih godina sklopio svoju pogonsku sklameriju sa gorivnom elijom na vodu. Skalameriju je onda ubacio u prototip automobila koji je nazvao "Dune Buggy". I poeo ga voziti. Na vodu. U demonstraciji koju je izveo pred elitnim znanstvenim imenima iz Velike Britanije koji su doli da vide udo tehnike - auto na vodu, a to su bili Michael Laughton, dekan za inenjering na Queen Mary College u Londonu, admiral ser Anthony Griffin, nekadanji kontrolor u britanskoj mornarici, i dr Keneth Hindley, kemiar istraiva, Mejerova elija je na njihove oi proizvela daleko vie meavine vodika-kisika nego to se moe proizvesti obinom elektrolizom.

Prema svjedoenju ovih ljudi najvie ih je zapanjilo to to je Majerova elija ostala hladna, ak i nakon vie sati proizvodnje hidroksi plina iz vode. Napon iz generatora elektrine polarizacije dijelio je molekulu H2O vrlo ekonomino sa utrokom izuzetno male energije. I to je izgleda sutina te nove tehnologije i procesa pulsirajue elektrolize - postepeno dovoenje molekula vode iz stanja tekueg u stanje plinske ionizacije kada zauzvrat otpoinje i proces lomljenja samog vodika (njegovih atoma) i kada se destabiliziraju i sami plinski atomi kako bi oslobodili svoju atomsku energiju. Dakle, ispada da se neki atomi vodika dijele, a neki ne. Iz podijeljenih izlazi atomska energija. U Mejerovoj skalameriji postoji i pojaiva strujnog napona koji sada neki sljedbenici Mejerove ideje nastoje jo doraditi tako da se pomou njega moe koristiti jo manja energija za navedeni cilj. Proizvodnja plina se tako kontrolira poveanjem i smanjenjem napona. Najmanji napon neophodan za ovaj proces je oko 1.500 V. Ali, tamo gdje je normalna elektroliza vode zahtijevala protok struje koji se mjeri amperima, Majerova stanica je postigla miliamperima. Klasina elektroliza zahtijeva i dodavanje elektrolita u vodu, kao to je sumporna kiselina, kako bi se potpomogla provodljivost elektrona. Majerova stanica je potpuno bila funkcionalna sa istom vodom. Majerov auto je iao beumno, nije se zagrijavao. Nije mu bio potreban rezervoar za hidrogen, nisu bile potrebne Shell hidrogen pumpne stanice, nije mu bio potreban zemni plin i nafta. Majer je procijenio da bi sa 83 litra vode (jedan bojler) mogao putovati od Los Angelesa do New Yorka. Tvrdio je i da je zamijenio klasine svjeice sa "ubrizgivaima" koji uvode mjeavinu vodik-kisik u cilindre motora. Nakon to bi voda bila podvrgnuta specifinoj elektrinoj rezonanci koja bi je postepenim pulsiranjem razbila u njene atomske sastojke, osloboeni plinovi, vodik i kisik, nakon sagorijevanja ponovo bi se vratili u vodenu paru. Tvrdio je da se svaki auto u SADu moe za 1.500 dolara pretvoriti u auto na vodu. Mejer je kao pronalaza dobio i seriju registriranih patenata. Svoje pronalaske je tako i registrirao po dijelovima. Oni koji su ga poznavali kau da je bio vrlo oprezan i gotovo "paranoian", ba kao i Tesla, u nastojanju da sakrije detalje svojih istraivanja. A razni radoznalci i strunjaci su ga i te kako obilazili, ak mu zamjerajui da sakriva detalje jer je obian prevarant. U dokumentarnom filmu Previe blizu Sunca, 1994, BBC mu je, na preporuku ve spomenutih britanskih strunjaka, dao prostor da prikae ovaj svoj automobil. I ira javnost je tada ula za ovo otkrie. Amerika vojska i te kako je bila zainteresirana da se doepa ovog pronalaska, ba kao i naftni biznis. Vojska je htjela koristiti ovakve motore samo za sebe, a naftai (navodno iz Arabije) su mu nudili milijardu dolara za otkup svih prava, s tim da na svoj izum zaboravi i da za njega niko vie ne sazna. Mejeru se to nije dopalo i on je nastojao da sam doe do nekog financijera za dalja istraivanja koja bi vodila komercijalizaciji automobila. I to se monima nije dopalo. Tako je Majer 1996. na osnovu "strunih" procjena izgubio jedan viegodinji sudski spor u kome je od jednog "potencijalnog financijera" optuen da je teak prevarant (jer nije pristao financijeru otkriti sve detalje svog rada) i naloeno mu je da plati obeteenje od ak 50.000 dolara. "Strunjaci" su na sudu potvrdili da je njegov izum nemogu jer je njime prekren Prvi i Drugi zakon termodinamike. ZLOIN BEZ KAZNE Dvadeset prvog oujka 1998. Mejer je s obitelji otiao na ruak u jedan restoran u gradu u kojem je ivio (Grouv Sitiju) u Ohaju. Nakon ruka je u jednom trenutku naglo istrao iz restorana i povikao da je otrovan. Umro je nekoliko trenutaka kasnije, na parkingu. Zvanina dijagnoza je bila cerebralna aneurizma. Po svedoenju njegovog brata, nekoliko dana nakon smrti u njegovu kuu su doli dravni agenti i odnjeli njegov auto na vodu Dune Buggy i pokupili svu skalameriju iz njegove radionice. Na svu sreu, jedan Stenov prijatelj je prije njih uspio skloniti njegove crtee i biljeke koje je vodio tokom eksperimenata. I uvao ih je sve do svoje smrti, kada ih je njegova ena konano preko interneta objavila u cijelosti. Danas mnogi pokuavaju da rekonstruirati Mejerov motor na osnovi njegovih skica i biljleaka. I Herman Anderson (1918-2004) koji je desetljeima radio kao konzultant pri NASA kao i u amerikim zrakoplovnim pogonima, smislio je slinu konstrukciju motora sa pogonom na istu vodu. Motor je ugradio u svoj chevrolet cavalier jo 1972. Vlast Tenesija mu je dozvolila da svoj auto na vodu vozi, ali mu je zabranila da svoj izum komercijalno koristi. I na kraju zanimljiv video: TKO JE UBIO ELEKTRINI AUTOMOBIL?

http://www.tvinx.com/automobil_na_vodu_ne%C4%87ete_voziti.news.1973.hr