Académique Documents
Professionnel Documents
Culture Documents
usporeuje knjievnosti u povijesnom i drutvenom kontekstu, istraujudi veze i odnose izmeu dviju ili vie razliitih knjievnosti
prouava povijest jedne nacionalne knjievnosti (npr. hrvatska, engleska, talijanska itd.)
rije dolazi od lat. civilis graanin, stanovnik grada, lat. civitusa preduvjeti za osnivanje prvih gradova bili su sposobnost obrade zemlje, proizvodnje hrane tako su od nomadskih naroda postali sjedilaki stvoreni su u plodnim ravnicama uz velike rijeke u pojasu tople klime to su prve civilizacije
PRVE CIVILIZACIJE
sumerska
dolina Eufrata i Tigrisa Mezopotamija, oko 4000. pr. Kr.
egipatska
indijska
doline Gangesa i Inda, oko 2500. pr. Kr.
kineska
doline Jang-cea i Hoang-hoa, oko 1800. pr. Kr.
Svaka je od ovih civilizacija razvila: vlastito pismo drutvenu organizaciju sistem proizvodnje
Uspostavom kalendara prele su iz mitskoga doba u razdoblje civilizacije.
kretsko mikenska i fenika kultura temelje se na izmjeni roba trgovini na Sredozemlju javljaju se u drugom tisudljedu pr. Kr.
Poetke razvoja knjievnosti valja traiti u davnoj prolosti. Ona je prvotno bila vezana , a prenosila se predajom. Nakon izuma pisma, otpoeo je i razvoj pisane knjievnosti. Najstarija zapisana djela pripadaju staroegipatskoj, mezopotamijskoj (babilonsko-asirskoj), kineskoj, indijskoj, arapskoj i hebrejskoj knjievnosti. Ta su djela ishodite svjetskoj knjievnosti, stoga ih nazivamo .
(grobnica) Sauvani pjesniki zapisi datiraju iz 3. tisuljea pr. Kr. Egipdani su se jo u 4. tisudljedu koristili hijeroglifskim pismom o kojemu svjedoe natpisi iz piramida. Vedina je zapisa nastala s religijskom svrhom, a govore o smrti, odnosno odlasku u zagrobni svijet. Sauvane su i zbirke pouka ( ije se autorstvo pripisuje ), zbirke ljubavnih pjesama i pohvalnih pjesama posvedenih bogovima.
Na podruju drevne Mezopotamije ivjeli su Sumerani, prvi kulturni narod kojemu se pripisuju mnogi izumi od kojih je najvaniji izum prvoga pisma . Njihova je bogata religijska predaja i mitologija sauvana posredstvom Akaana, Asiraca i Babilonaca te Izraelaca. Najznaajnije djelo mezopotamijske knjievnosti, ujedno i najstariji ep u svjetskoj knjievnosti je (oko 1700. g. pr. Kr.). Zapisan je na , na jeziku, pismom. Nije sauvan u cijelosti.
Starokineska je knjievnost sauvana u tzv. za koje se pretpostavlja da ih je sakupio, zapisao i objavio filozof (551. 479.). Klasici se sastoje od pet knjiga koje sadre magijske i obredne, proroke, povijesne, mudrosne i pjesnike tekstove. Jedan od Klasika je Knjiga pjesama ( ) koja je nastala u razdoblju od 13. do 4. st. pr. Kr., a sadri tristotinjak tematski raznovrsnih narodnih pjesama.
Najznaajnijim staroindijskim knjigama smatramo (u prijevodu sa sanskrta znanje). Nastajale su u dugom vremenskom razdoblju (1500. 500. g. pr. Kr.) i prenoene su usmenom predajom.
Sastoje se od etiriju zbirki proznih tekstova obrednog, mitolokog i praktinoga karaktera ( , i ) te zbirke pjesama ( ). Staroindijskoj knjievnosti pripadaju i dva epa: i te , zbirka pounih pria i basni.
(u prijevodu s arapskoga to je za itanje) sveta je islamska knjiga pisana arapskim jezikom. Muslimani vjeruju da je Kuran objava Bojih (Alahovih) rijei i vrhunac Boje objave ovjeanstvu, preko Bojeg poslanika Muhameda. Prenoenje je trajalo od 611. do 633. godine, posredstvom anela Debraila (Gabrijel). Sastoji se od 114 sura (poglavlja) rasporeenih od duljih prema kradima, ima ukupno 6220 ajeta (redaka, reenica). Osim religijskih zakona Kur'an sadri i pouke, opomene, moralne te zakonske odredbe na kojima poiva ivot islamske zajednice.
Najstariji Kuran
Najznaajnijim djelom hebrejske knjievnosti smatra se , sveta knjiga idova i krdana, koja je nastajala gotovo 14 stoljeda (otprilike od 1300. g. pr. Kr. do 100. g. po. Kr.). Dijeli se na Stari zavjet i Novi zavjet. Biblija je riznica razliitih knjievnih vrsta. Oblikovana je trima jezicima: hebrejskim, aramejskim i grkim. Biblija je najprevoenija knjiga, a njezin je utjecaj na razvoj knjievnosti uopde vrlo snaan. (hebr. nauk) sveta je hebrejska knjiga koja sadri komentare i tumaenja SZ, a uva sveukupnu duhovnu kulturu hebrejskoga naroda. Konani je oblik dobio u 5. st. pr. Kr.
Mina Talmud
komentari