ARHEOLOKA ANTROPOLOGIJA Odrasla osoba ima oko 206 kosti ( broj koleba zbog varijacija kao to su 13 prsni kraljeak

ili vratno rebro). 4 skupine: 1. DUGE KOSTI ( bedrena, goljenina) u ekstremitetima, glavni pokretai tijela 2. KRATKE KOSTI (zapea, donoja stopala, prstiju) 3. PLOSNATE KOSTI (neke kosti lubanje, zdjeline kosti, lopatice) 4. NEPRAVILNE KOSTI (neke kosti lubanje, kraljeci, kosti pea-korjena ake, kosti noja) Kosti su graene od kompaktne i spongiozne kotane tvari. Dijafize (sredinji dio dugih kosti) uglavnom su graene od kompaktne tvari (kortikalne kosti) koja okruuje upljinu ispunjenu kotanom sri, a krajnji dijelovi kosti i epifize preteno su graene od spongiozne tvari (trabekularne kosti), presvuene tankim slojem kompaktne kosti. Iako trabekularna kost djeluje krhko, kotane gredice od kojih je graena poredane su u smjeru djelovanja tlaka i vlaka, to joj daje izvanrednu snagu. Plosnate kosti iznutra spongiozna tvar, izvana kompaktni sloj. Pri temeljnom anatomskom poloaju (uspravan s nogama prema naprijed i dlanovima okrenutima oprema naprijed) postoje 3 glavne ravnine u tijelu: 1. SAGITALNA ILI SREDINJA prolazi sredinom tijela i dijeli ga na dvije simetrine polovice. Oznake: medijalno (prema sredini) i lateralno (od sredine). 2. FRONTALNA ILI EONA dijeli tijelo na prednji i stranji dio. Oznake: anteriorno ili ventralno (ispred frontalne ravnine) i posteriorno ili dorzalno (iza frontalne ravnine). 3. TRANSVERZALNE ILI HORIZONTALNE RAVNINE sijeku tijelo u vodoravnom smjeru. Oznake: superiorno (prema gore) i inferiorno (na dolje). Za kosti koje ine ekstremitete postoje jo dva termina: proksimalno (dio kosti koji je blii trupu ili glavi) i distalno. ------------------------------------------------------------------------------------------------------Kostur djeteta ima mnogo vie kosti od odrasle osobe jer se kosti razvijaju iz osifikacijskih jezgri. Kako kostur raste, te se jezgre spajaju (u 11 prenatalnom tjednu ima oko 800 takvih jezgri, pri roenju oko 450, na zavretku rasta se spoje u oko 206 kosti koje ine kostur). Kosti djece, posebno epifize koje su u ranim stadijima rasta u obliku kotan kuglice 2-14 mm, mogu se lako previdjeti na arheolokom nalazitu, jer neoprane i pomijeane sa zemljom slie kameniima.

Kada se na arheolokom nalazitu pronau ljudske kosti treba postupiti na ovaj nain: 1. Kosti ostaviti u zemlji dok se ne otkrije sav kostur 2. Otkriveni kostur fotografirati i nacrtati, sa oznakom groba, orijentacijom i metrom. 3. Pri prikupljanju kosti zapisati sve relevantne podatke o ukopu (postoje razliiti obrasci koji se ispunjavaju). 4. Kosti prikupljati oprezno, pravilnim redoslijedom od lateralnih dijelova prema medijalnim. 5. Vlane kosti prije transportiranja osuiti u hladu, ne na suncu, jer bi takve kosti izblijede i longitudinalno pucaju. 6. Iz lubanje istresti svu zemlju, jer bi se mogla osuiti, stisnuti i otvrdnuti, te u transportu smrskati lubanju. 7. Kosti spremiti u papirne ili kartonske vreice, ne u plastine, jer e kondenzirana vlaga potaknuti proces truljenja. Vreice obavezno signirati. RAZLIKOVANJE LJUDSKIH OSTATAKA OD IVOTINJSKIH ivotinjske kosti, priblino jednake veliine kao i ljudske, imaju vee zglobne plotine i jae naglaena podruja oko epifizne ploe. Miina hvatita na kostima razvijenija su kod ivotinja. Debljina kompaktne kosti, od koje su izgraene dijafize dugih kosti izraenija je u ivotinja nego kod ljudi. Trabekularna ili spongiozna kost u ivotinja je puno gua. Dakle, kosti ivotinja znatno su tee, kompaktnije i grubljeg izgleda u odnosu prema ljudskima. RAZLIKOVANJE PERIMORTALNIH OZLJEDA OD ANTEMORTALNIH I POSTORTALNIH Antemortalna trauma: osoba koja ju je zadobila preivjela je dovoljno dugo da bi proces zacjeljivanja mogao zapoeti. Lomovi djece zacjeljuju dva puta bre nego kod odraslih. Antemortalni lomovi dugih kosti mogu se prepoznati po prisutnosti kotanog kalusa, a ako slomljeni elementi nisu dobro namjeteni, kost moe biti skraena zbog preklapanja. Frakture lubanje mnogo su opasnije, ali i takve se ozljede mogu preivjeti, a prepoznaju se po zatvorenim i oblim rubovima fraktura. Perimortalne ozljede: nastaju u ili oko trenutka smrti. Najlake se prepoznaju na kortikalnoj kosti dugih kostiju ili lubanje. Glavna su obiljeja: 1. otri rubovi frakture 2. kod prostrijela ili lomova iz rane esto izlaze zrakaste linije frakture, najee ravne i ne pokaznuju znakove remodeliranja (jer osoba nije preivjela). 3. ako se radi o udarcima tupotvrdim predmetom mjesto udarca okruuju koncentrine linije 4. boja kosti na rubovima fraktura jednaka je kao i boja okolne kosti. Postmortalne ozljede: nastaju nakon smrti. Uzrok su im protok vremena, djelovanje prirodnih sila, ljudsko i ivotinjsko djelovanje. Imaju ova obiljeja: 1. rubovi frakture su grubi 2. iz rane rijetko izlaze linije frakture, a kada izlaze, uglavnom su nepravilne i isprekidane 3. boja kosti na rubovima znatno je svjetlija od boje okolne kosti.

BRZINA SKELETONIZACIJE I RASPADA KOSTI, PROMJENA BOJE NA KOSTIMA I SPALJIVANE Tafonomija znanost koja prouava sudbinu organskih ostataka nakon smrti, brzinu njihova raspada te nain na koji se fosiliziraju. Brzina skeletonizacije ovisi o brojnim imbenicima, kao to su okolna temperatura, brojnost kukaca i njihova pristupa tijelu, nain i dubina ukopa, djelovanje ivotinja, vlage, veliina i teina tijela, te kemijski sastav tla. Proces se usporava pri niskim temperaturama i ukapanju u veoj dubini. Brzina raspada kostiju takoer ovisi o mnogim imbenicima. Ako je tijelo pokopano u zemlju koja ima neutralnu pH vrijednost, kosti mogu biti ouvane vrlo dugo. Kisela tla mogu unititi kosti u vremenu od 25 do 500 godina, ovisno o klimi. Najdue ostaju ouvane obino duge kosti, a najbre se unitavaju delikatne kosti lica, lopatice, krajevi rebara. Kod nas je osteoloka graa najbolje ouvana na jadranskoj obali, uz uvjet da ukopi nisu previe blizu mora. Boja koju e kost poprimiti nakon smrti ovisi o kemijskom sastavu tla, koliini vode i drugim imbenicima. Najei uzrok je oksidacija metala u dodiru s kosti, koji se prepoznaje po difuznim zelenim mrljama. Drugi razlog je spaljivanje. Iako su meka tkiva potpuno unitena u vatri, kostur je djelomino uniten i usitnjen, a kost koja je bila pod utjecajem vatre prepoznajemo po transverzalnim pukotinama koje izgledaju poput otisaka nokta. Pri izlaganju vatri kost najprije poprimi crnu, zatim sivu, te naposljetku bijelu boju, a nijanse na istom fragmentu kosti nam mogu pokazati smjer kretanja vatre. Suha kost se drukije ponaa u vatri od ive kosti jer ne sadri toliku koliinu tekuine, pa ne pokazuje sitne transverzalne pukotine ve puno vee longitudinalne pukotine. ODREIVANJE SPOLA Postoje dva pristupa. Prvi se temelji na vizualnom pregledu morfolokih obiljeja kostura mukaraca i ena, koji se razlikuju po veliini i funkcionalnim razlikama. Kosti mukaraca u naelu su robusnije, dulje i imaju jae izraena miina hvatita od enskih kosti. Funkcionalne razlike su u zdjelinom obruu, jer je ena morala evolucijski napraviti kompromis izmeu dovoljno uske zdjelice za uspravan hod i dovoljno iroke za mogunost raana. Zdjelini obru mukarca nije se morao prilagoditi porodu te je stoga znatno ui, to omoguuje uinkovitiji uspravni hod. Najvanija kost za odreivanje spola je zdjelina kost, koja se do 12. godine sastoji od tri dijela: crijevne, sjedne i preponske kosti. Njihovo spajanje najee zavrava do 17. godine. Izmeu mukaraca i ena postoje razlike u: - veliini: zdjelina kost ene je ira i nia, ona od mukarca je obino robusnija i tea. - velikom sjednom urezu: kod ena je taj urez irok te obino zatvara kut od 60, kod mukaraca od otprilike 30. - predaurikularnom suluksu: izrazom se podrazumijeva utor izmeu aurikularne zglobne plotine i velikoga sjednog ureza, a posljedica je viestrukih ili jednoga tekog poroda. Njegovo postojanje potvrda je ne samo da je kost pripadala eni, ve i da je ona najmanje jedanput rodila. - zglobnoj aici zdjeluine kosti (acetabulum): koja je vea kod mukaraca.

preponskoj kosti: koja je najpouzdaniji pokazatelj spola. Trup preponske kosti kod ena dulji je nego kod mukaraca. Ako se kaiprst u okomitu poloaju prisloni uz pubinu simfizu (ravna, jajolika spojna plotina za spoj sa zdjelinom kosti suprotne strane), palac se kod muke kosti nee moi pomicati jer e biti stisnut uz donju granu preponske kosti. Kod enske zdjelice e se, zbog izduenog oblika trupa preponske kosti, lako pomicati. ventralni greben: trokutasta izboina na donjem dijelu anteriorne plotine preponske kosti. Nalazi se samo u ena. Subpubina konkavnost: na donjoj grani preponske kosti, odmah ispod pubine simfize. U ena je ta konkavnost jako izraena, dok kod mukaraca nedostaje ili je slabo izraena.

Drugi dio ljudskog kostura koji pokazuje jaki spolni dimorfizam je lubanja. Temeljne su razlike: veliina: muka je vea i robusnija donja eljust (mandibula): kod mukarca vea i deblja. Grane donje eljusti ire su, a zglobni nastavci vei. Muka brada je ee etvrtasta, a enska zailjenija. orbite: enske su vee, zaobljenije i postavljene malo vie od onih kod mukarca. zatiljna kost: na njenoj vanjskoj strani nalaze se hvatita za snane miie. Kotane pruge od kojih polaze ti miii jae su izraene kod mukaraca. eona kost: u mukaraca je vea i zakoenija, s jae izraenim nadonim lukovima.

Drugi se pristup temelji na statistikoj analizi izmjerenih vrijednosti razliitih dijelova kostura. Treba naglasiti da se seksualni dimorfizam u grai kostura jasno oituje tek u pubertetu, zbog ega je tonost odreivanja spola na kosturima djece znatno manja nego kod odraslih. Tonost procjene spola kod djece u velikoj mjeri ovisi o ouvanosti njenoga zdjelinog obrua, a mogue ga je odrediti i usporedbom stupnja kalcifikacije zuba sa stupnjem razvoja postkranijalnog kostura (kostur s iznimkom lubanjskih kosti). Metoda se temelji na injenici da se kostur djeaka razvija malo sporije nego kod djevojica , dok je brzina kalcifikacije zuba gotovo ista. ODREIVANJE IVOTNE DOBI Dob se saznaje tako to se odreuje stupanj rasta, razvoja ili propadanja razliitih dijelova kostura. Kao rezultat toga, dobije se bioloka dob osobe, to ne mora biti istovjetno kronolokoj dobi, jer ne stare svi ljudi na isti nain i istom brzinom. Doivljena ivotna dob djece najbolje se odreuje analizom zuba, od kojih imamo mlijene (20), koji niu izmeu estog i dvanaestog mjeseca i trajne (32), koji niu u izmeu 6. i 8. godine ivota do 18. godine. Za razliku od mlijenih zuba, gdje su djeaci i djevojice ravnopravni, kod nicanja trajnih zuba djevojice su naprednije za

6 mjeseci. U sluajevima kada zubalo nije ouvano , ivotna se dob moe procijeniti na temelju duljine drugih kosti, najee onih dugih, no problem je to brzina rasta ovisi o brojnim imbenicima. Nakon otprilike 20. godine svi su zubi niknuli, veina epifiza spojena je sa dijafizama, a longitudinalni rast je zavren. U skladu s tim, za odreivanje dobi kod odraslih osoba potrebno je primijeniti druge kriterije. Najee su to promjene u morfologiji pubine simfize i aurikularne plotine na crijevnoj kosti, zatim postojanje osteoatritinih promjena na ramenom zglobu. Pubinu simfizu u prvom razdoblju karakterizira valovita povrina s nizom horizontalnih grebena, koji postepeno nestaju. Povrina simfize oko 40 godine ima fino zrnat izgled na kojemu se rijetko uoavaju ostaci horizontalnih grebena. Dalje se plotina simfize obrubljuje kotanim grebenom, a zatim se nastavlja udubljivati u odnosu prema rubu. Plotina postaje porozna i rupiasta, katkad s jasno vidljivim kraterima. Pubina simfiza gubi ovalni izgled i dobiva nepravilni (oko 60. godine). ZUBI Meu patoloke promjene na zubalu koje bioarheolozi analiziraju ubrajaju se: 1. abrazija ili pretjerano troenje griznih plotina zubi zbog tvrde hrane ili uporabe zubi kao orua 2. djelovanje razliitih bakterija na zaube i zubne alveole, to dovodi do karijesa i alveolarnih apscesa 3. atrofija alveolarne kosti do koje dolazi zbog antemortalnoga gubitka zubi, starosti i smanjene uporabe zubi 4. tumori zubala uglavnom benigni, na nepanoj kosti ili unutranjoj strani mandibule 5. sluajne ili namjerne modifikacije zubi (ukraavanje kruna zubi urezivanjem znakova, namjerno bruenje zubi) 6. uroene ili razvojne anomalije (dentalna asimetrija, rotirani zubi, hipoplazija zubne cakline). Za rekonstrukciju uvjeta i kvalitete ivota na arheolokim nalazitima najkorisnije su analuze uestalosti i distribucije: 1. karijesa; 2. alveolarnih bolesti i antemortalnoga gubitka zubi; 3. hipoplazije zubne cakline. KARIJES (lat.-trulost) je zarazna bolest demineralizacija anorganskog i unitenje organskog dijela zuba. Na arheolokoj se grai lako prepoznaje po karakteristinim defektima razliite veliine koje stvara na kruni ili korijenu zuba. Niska uestalost karijesa kod populacija ija se prehrana temelji na lovu i prikupljanju divljih plodova (sadri manje eera i ugljikohidrata, vie bjelanevina, te povisuje pH vrijednost sline). Visoka uestalost karijesa kod populacija koje se bave poljodijelstvom (vei udjel ugljikohidrata koji stimuliraju bakterijski rast u ustima i stvaranje naslaga na zubima, krob i eer u itu, kukuruzu i ostalim kulturama). Neke analize su pokazale veu uestalost karijesa kod ena nego kod mukaraca, vjerojatno zbog razliitog naina prehrane. U arheolokim populacijama je esta podjela rada po spolu mukarci zadueni za lov, a ene za sjetvu, etvu i pripremu hrane. Istraivanja na primitivnim populacijama Australije i June Amerike pokazuju da veinu mesa gotovo uvijek pojedu lovci; ene su dobivale mnogo manje mesa, te je

njihova prehrana sadravala vei udio itarica, povra i voa, to je dovelo i do vee uestalosti karijesa. Ispitivanja na plemenima u Africi pokazala su da mukarci, koji su vei dio dana u lovu, jednu najee jedan ili najvie dva vea obroka dnevno. ene, kako ostaju u blizini kua i polja, obino jedu vie manjih obroka na dan i este meuobroke, to se takoer dovodi u vezu s pojavom karijesa. Uestalost karijesa je vidljiva i kod razliitih drutvenih slojeva: bogatiji sloj ima prosjeno manje karijesa (zbog veeg udjela mesa u prehrani) od siromanog. ALVEOLARNE BOLESTI I ZAIVOTNI GUBITAK ZUBI: Alveolarni apsces ili granulom nastaje kada se bakterije iz karijesa proire preko korijena zuba u zubnu alveolu. U teim oblicima apsces je istovjetan nespecifinom osteomijelitisu. Prepoznaje se po defektu na korteksu kosti koji nastaje kada gnoj iz apscesa probije otvor za drenau u kosti. Zaraeni zub obino umire i biva odstranjen (prirodno ili kirurki) Zubna alveola je takoer unitena i s vremenom se remodelira. Poveana koliina zubnih naslaga moe izazvati upalu zubnog mesa ili desni gingivitis. Ako se ne lijei, moe se proiriti na zubne alveole. Takav uznapredovali gingivitis naziva se paradentoza, a prepoznaje se po horizontalnom sputanju alveolarne kosti u odnosu prema mjestu gdje se kruna zuba spaja s korijenom zuba. Zdravi zubi gube kotani oslonac te s vremenom ispadaju. Osim karijesa i poveane koliine zubnih naslaga, potencijalni uzronik alveolarnih ascesa i paradentoze jest pretjerano optereivanje zubi tvrdom hranom ili uporabom zubi kao orua (npr. za omekavanje ivotinjskih koa). Slino kao i kod karijesa, niska uestalost zabiljeena je kod populacija ija se prehrana temelji na lovu, a visoka kod populacija koje se bave poljodjelstvom. HIPOPLASTINI DEFEKTI NA ZUBNOJ CAKLINI: Zubna caklina poinje se stvarati na vrhu krune zuba i nastavlja se ravnomjerno polagati dok ne pokrije cijelu krunu. Posebno je osjetljiva na metabolike poremeaje koji su rezultat nekvalitetne prehrane i bolesti. Kako zubna caklina, za razliku od kosti, nema sposobnost remodeliranja, razvojni e poremeaj ostati zabiljeen sve dok se ne istroi abrazijom zuba. Zbog toga su razloga razvojni poremeaji zubne cakline koristan pokazatelj fiziolokog stresa u arheolokim populacijama. Najee zabiljeeni razvojni poremeaj zubne cakline jest linearna hipoplazija. Nastaje zbog smanjenja debljine cakline i prepoznaje se kao jedna ili vie plitkih horizontalnih linija na kruni zuba. Ovaj je defekt uglavnom povezan sa sustavnim fiziolokim stresom kao to je izgladnjivanje, zarazne bolesti i fizike ili psiholoke traume. BOLESTI Nespecifine zarazne bolesti Periostitis, osteomijelitis Specifine zarazne bolesti Tuberkuloza, lepra, sifilis, male boginje Metabolike bolesti Skorbut, rahitis, anemija Reumatske bolesti reumatodni artritis, ankilozantni spondilitis

Periostitis: posljedica vie imbenika (bakterijske infekcije, lokalizirane traume). Zaraza ili trauma stimuliraju osteoblastine stanice u unutranjem sloju periosteuma, zbog ega se stvara nova, slabo organizirana kost koja prekriva originalnu kortikalnu kost. Najee je sive ili smee boje, porozan, podsjea na koru drveta. Kad zarasta, nova se kost remodelira i spaja s kortikalnom kosti, zbog ega taj dio kosti poprima valovit, napuhan izgled. Gotovo nikad nije smrtonosan (za razliku od osteomijelitisa) Osteomijelitis: razvija se kao posljedica direktne infekcije preko rane ili irenjem upale iz mekih okolnih tkiva na kost (najei uzronik je Staphylococcus aureus). Upalom se razvija gnojno arite koje poveava pritisak na kortikalnu kost, koja opet, zbog kompresije krvnih ila, postaje nekrozna. Mrtva kost postaje tzv. sekvestar koji moe ostati u kosti i postati trajnim aritem infekcije ako se kirurki ne odstrani. Periosteum iznad gnojnog apscesa stvara novu kost koja okruuje sekvestrum (involukrum). Gnjoj stvara veliki otvor (tzv. kloaku) unutar involukruma i probija se kroz meka tkiva na povrinu koe, gdje izlazi gnoj i fragmenti mrtve kosti. U arheolokom kontekstu prepoznaje se na ovaj nain: dijafiza kosti vretenasto je zadebljana. Vidljiva je jedna ili vie kloaka, okruenih novom, poroznom kosti (involukrumom), a u kloaki se katkad vidi sekvestar (komad kosti). Tuberkuloza: najrairenija zarazna bolest suvremenog svijeta. Robert Koch izolirao je uzronika tuberkuloze 1882., a prva cijepljenja protiv bolesti tzv. BCG cjepivom poinju od 1922.Uzronik bolesti je mikrobakterija (Mycrobacterium tuberculosis) koja se izravno prenosi s ovjeka na ovjeka, najee putem respiratornog sustava, i to ako je bolest u aktivnom stanju. Tuberkulozni bacili ulaze u kostur preko krvotoka, najee u dobro prokrvljene kosti s crvenom kotanom sri (kraljeci, rebra i prsna kost, kao i epifize dugih kosti kod odraslih osoba, dok se kod djece moe javiti na veem podruju jer crvena kotana sr ima veu rasprostranjenost u kosturu djeteta). Tuberkulozni bacili unitavaju trabekularnu kost, tako da ona pokazuje osteoporozu. Najlake se bolest prepoznaje na kraljenici (esto na prvom slabinskom kraljeku), ije dijelove bolest postupno unitava i deformira u tzv. Pottovu grbu. Najizraenije grbe nalaze se u podruju prsne kraljenice. Lepra (guba): ili Hansenova bolest (norveki lijenik koji je 1873. prvi izolirao bacil lepre). Uzronik je Mycrobacterium leprae. Bolest najee zahvaa kou, periferne ivce, sluznicu nosa i kosti. Unato niskom mortalitetu i tekom prenoenju, imala je najjai utjecaj na tadanja drutva. Jedina bolest antikog svijeta zbog koje se osnivaju posebne bolnice (lazareti). Prenosi se s ovjeka na ovjeka, najee kihanjem. Potrebno je vie godina da bi se pojavili prvi simptomi bolesti, a veinu problema ne uzrokuju sami bacili, ve imunoloki susat oboljeloga koji u pokuaju da se obrani od bacila unitava zahvaeno tkivo. Bolest ima dva klinika oblika: tuberkuloidni i lepromatozni. U tuberkuloidnom obliku bijela krvna zrnca unitavaju bacile lepre, ali i periferne ivce. Posljedica je da koa gubi osjet, dolazi do depigmentacije, slabou miia i pucanjem koe zbog nemogunosti znojenja. Stvaraju se gnjojne rane koje oboljeli ne opaa jer koa nema osjet i deformacije ekstremiteta zbog gubitka miine snage. S vremenom je mogue i spontano izljeenje. U lepromatoznom obliku antitijela bezuspjeno pokuavaju unititi bacile lepre (bacili imaju debelu staninu stjenku, koju antitijela nisu u stanju probiti), pa se oni

razmnoavaju i dovode do promjena na koi, sljepila, destrukcije prstiju. Kako se bacili najbolje razmnoavaju na oko 30, najee je zahvaena koa lica, prsti i stranjica. Nosne se kosti unitavaju, mogue perforacije nepca, ispadaju zubi. Ozljede i deformacije prstiju zbog gubitka osjeta i miine snage. Na kotanoj se grai najlake prepoznaje po destrukcijama na kostima lica(perforirano nepce, proiren nosni otvor) i na prstima ruke i noge. Anemija: uzrokovana nedostatkom eljeza. Stanjivanje i poroznost vanjskog korteksa lubanjskih kosti, promjene su najizraenije na tjemenim i zatiljnoj kosti. Na maceriranim kostima prepoznaje se kao porozna, pomalo izboena kost (pogledom podsjea na naraninu koru) Rahitis: nedostatak vitamina D (koji utjee na sposobnost tankog crijeva da apsorbira kalcij i fosfor, dva elementa vana za modeliranje kotanog tkiva). Nedostatak vitamina D onemoguuje mineralizaciju kosti. Problemi nastaju kada ima malo suneve svjetlosti (blizu polova ili u prenapuenim gradovima gdje zgrade onemoguavaju prodor sunevih zraka). Promjene tanki, porozni korteks kosti, prorijeena trabekularna kost. Zbog toga kosti postaju krhke i lako pucaju ili se deformiraju pod teinom tijela. Na Jadranu osteoloki pokazatelji rahitisa ne postoje (dovoljno i sunca i ribe). Skorbut: vitamin C ne moe se sintetizirati u ljudskom tijelu, pa ga dobivamo prehranom. Pojava skorbuta (nedostatka vitamina C) obino je posljedica katastrofa (sua, opsade gradova) ili kod prehrane reduciranim brojem namirnica (na prekooceanskim jedrenjacima ili u zatvorima). Zubi se klimaju i ispadaju zbog nedostatka kolagena, kod djece kosti ne okotavaju pravilno, trabekularna kost se ne stvara dovoljno brzo, to dovodi do deformacija. Ankilozantni spondilitis: progresivna kronina upalna reumatska bolest. ee napada mukarce. Najee zahvaa kraljenicu, kukove i ramena. Upalni proces uzrokuje kotanu ankilozu (nepokretnost) zahvaenih dijelova (npr. kraljeci se spajaju u kotani blok karakteristian izgled bambusova tapa). OSTEOARTRITIS Na zglobovima dugih kosti: polagan proces propadanja zglobne hrskavice pri emu dolazi do izravnog dodira izmeu kotanih elemenata zgloba. Uzrokuje ga mehaniki stres i fizika aktivnost. Na rubovima zglobova stvara se novo kotano tkivo (osteofit), da bi se proirila povrina optereenog zgloba. Blae oblike na kostima karakterizira postojanje malih osteofita koji u obliku tankog kotanog ruba okruuju zglobnu plotinu. U teim oblicima osteofiti su nepravilniji, vei, otriji, a na povrini zglobnih plotina dolazi do mikroporoznosti. Kod najteih oblika hrskavica je potpuno unitena, kosti se trljaju i poliraju. Na kraljenici: iste promjene kao i kod dugih kosti.