Gramatika koja nije za prosjenog srednjokolca ini se da su autori pretpostavili da je uenik u osmogodinjemu kolovanju usvojio temeljnu gramatiku normu,

pa sada moe uivati u plovidbi meandrima njezinih rukavaca, kojima ga vode Sili i Pranjkovi. Gramatika hrvatskoga jezika za gimnazije i visoka uilita autor Josipa Silia i Ive Pranjkovia svoj je prvi iscrpan prikaz dobila u Predgovoru. Za sljedei iscrpan prikaz trebat e jamano jo poekati: posrijedi je djelo koje treba paljivo iitati, a novine nemaju vremena, dune su izvijestiti itatelje im prije, pa e stoga ovaj prikaz biti nuno parcijalan i fragmentaran, a ocjene u njemu ne mogu biti definitivne. Vjerojatno ni sama Gramatika nije definitivna, utoliko to se usuujemo prorei da e je autori doraivati, moda i dopuniti, a jamano gdjeto i popraviti. Namijenjena je, kau autori, uporabi u gimnazijama i visokim uilitima. Usput: ne vjerujemo da je posrijedi gramatika inovacija (u visokim uilitima), nego danak urbi, ili pak umoru poslije tako opsena rada. Sami autori kau da je koncipirana drukije nego dosadanje kolske gramatike i navode strukturalna svojstva. Ne bez arma Usuujemo se ovako, na prvi pogled, rei da je razlika i u tom to su dosadanje kolske gramatike - osobito najpreglednija meu njima, ona Brabeca, Hrasteta i ivkovia imperativno normirale gramatika pravila, tako da se uenik mogao latiti knjige kao orua i u njoj relativno lako nai odgovor na svoju dvojbu. Gramatika Silia i Pranjkovia paljivo, ponekad ba pedantno, popisuje i opisuje zateenu normu, izlae dvojbe (npr. o sklonidbi glavnih brojeva, gdje se krije jedna od rijetkih sintaktikih razlika izmeu hrvatskog i srpskoga srbijanskog standarda), zna se i opredijeliti meu njima - ali prosjenu srednjokolcu, pa i visokokolcu, bit e razmjerno teko probijati se kroz njezinih 1606 lanaka u potrazi za brzim odgovorom. Tim vie to u predmetnom kazalu ima omaaka. Uzalud emo u Kazalu pojmova iskati jat, makar da nas uputi drugamo, nego valja traiti refleks jata (o kojemu neto nie).

Ni uz najbolju volju nismo uspjeli pronai ita o dugom i kratkom obliku pridjeva (premda autori rabe i jedan i drugi). Naslov djela glasi, podsjetimo, Gramatika hrvatskoga jezika, pa se moe odatle deducirati da su oni odbacili pravilo (iz Gramatike Brabeca, Hrasteta i ivkovia) po kojemu krai oblik dolazi neposredno ispred imenice koju oznauje. Jo eu smutnju izaziva (i u ak i u novinar) razlika izmeu odreenoga i neodreenog oblika pridjeva, gdje Sili i Pranjkovi ipak recipiraju zgodan naputak svojih prethodnika po kojemu neodreen oblik uglavnom odgovara na pitanje kakav?, a odreen na pitanje koji? - ali ni na to ne upuuje Kazalo pojmova. ini nam se da su autori pretpostavili da je uenik u osmogodinjemu osnovnom kolovanju suvereno usvojio temeljnu gramatiku normu, pa sada moe natenane i podrobno uivati u sporoj plovidbi meandrima njezinih rukavaca, kojima ga vode Sili i Pranjkovi, ne bez arma. Vidjevi kakvo je (ne)znanje gramatike u sadanjih studenata novinarstva - dakle onih kojima bi ba jezik imao biti glavni zanatski alat - moemo pretpostaviti kakav je prosjek pismenosti s kojim se izlazi iz osnovne kole i ulazi u gimnaziju gdje bi ova Gramatika imala biti uilo. Bojimo se da taj prosjek nije sjajan i da ne omoguuje da se lako i s dovoljno koncentracije brodi kako Sili i Pranjkovi vode. A ipak je takav njihov pristup, na dulju stazu, jedini ispravan: da barem sljedei narataji pristupe svome standardnom jeziku kao fenomenu i sredstvu, a ne kao skupu naredaba ili, jo gore, testu nacionalne podobnosti i revnosti. U tom pogledu Gramatika Silia i Pranjkovia zaista jest koncipirana neto drukije i, usuujemo se rei, bolje. Premda tegobnije. Gramatika poinje fonologijom, koja je tu podreena morfologiji. Valja upozoriti na pouno poglavlje o glasovnim promjenama koje se oituju samo u izgovoru, gdje se krajnje pregledno i jednostavno ralanjuju neke od pojava na kojima nai ortografi desetljeima kre koplja. Pa ipak tu nema ni slova o nesretnom jatu, ne kao kamenu pravopisne kunje (hoe li se, kad je dug, pisati ije ili ie), nego kao ortoepskoj zagonetki iz koje proizlaze ti ortografski ratovi: izgovara li se ije dvoslono ili jednoslono?; ako se izgovara jednoslono, je li vokal ili diftong? Odgovor na to nai emo kojegdje drugdje, najjasnije u Sklonidbi imenica mukog roda. Morfologija je sredinji dio te Gramatike - i po poloaju i po znaenju. Autori sami upozoravaju

da su glagole podijelili na vrste drukije nego njihovi prethodnici. Inovativnim nam se ini i dio posveen morfonolokim promjenama. Usklaeni sa svjetskim kretanjima su i dijelovi o prijedlozima i o veznicima. Sintaksa se takoer metodoloki razlikuje od prethodnih gramatika, a osobito kada autori insistiraju na njezinoj komunikacijskoj svrsi. Novi standard Taj interes ih je jamano naveo da se pozabave gramatikom funkcionalnih stilova (to bi nekad rekli: strunih argona). Dirljiv je napor autora da svu terminologiju kroatiziraju, ponudivi gotovo uvijek i hrvatsku inaicu pojma. U nekome od sljedeih izdanja moda e se za neke termine nai i sretnija verzija. Pojam kakvoni, tvoren od imenice kakvoa, teko da bi se mogao nazvati uobiajenim (zamislimo termine zloni ili mekoni), pa bi ak i posuenica iz slovenskoga (kakovostni) bila muzikalnija, ako nita drugo. Josip Sili i Ivo Pranjkovi su uznastojali da ova njihova gramatika bude usklaena s jezikoslovnim tokovima poetka XXI. stoljea, pa bi moda bilo umjesnije usporeivati je s istodobnim inozemnim radovima nego s hrvatskim prethodnicama. I za to e biti vremena. Autori su nastojali implementirati novi, hajde da reknemo, kakovostni standard na tom podruju, dobacivi struci izazov koji ne moe ostati zanemaren.

RECENZIJE S INTERNET-KNJIARA

Ova je gramatika dobro dola i dugo oekivana knjiga, jer dvadeset zadnjih godina prologa stoljea nije u hrvatskom izdavatvu bilo novih gramatika hrvatskoga jezika. Ona je s jedne strane sinteza dugogodinje gramatikoloke djelatnosti autora, a s druge zanimljiv pokuaj da se gramatike strukture prikau na nov nain. Nakana je autora bila izraditi gramatiku na osnovi stvarnoga suvremenog standardnog jezika, a ne korpusa prijanjega stanja jezika. Nova gramatika ini odmak od tradicionalnih opisa hrvatskoga jezika, opis vrsta rijei je nov, tvorba i funkcija rijei drukija nego do sad itd.

"Ova gramatika koja je ponajprije namijenjena uporabi u gimnazijama i visokim uilitima, koncipirana je neto drukije nego dosadanje kolske gramatike hrvatskoga jezika... (...) Fonoloka je problematika ovdje podreena morfologiji, pa se zato govori u prvome redu o funkcionalnim svojstvima glasova, a u drugome su planu njihova fonetska, tj. akustika i artikulacijska svojstva." (autori)

Gramatika hrvatskoga jezika za gimnazije i visoka uilita uspostavlja prijeko potrebnu vezu jedne gramatike discipline s drugom. Povezuje fonologiju s morfologijom (koja se onda naziva fonomorfologijom ili morfonologijom) i morfologiju sa sintaksom (koja se onda naziva morfosintaksom) te morfologiju s rjeotvorjem i leksikologijom. U vezi s time sustavno se i prvi put u povijesti hrvatske gramatike glasovne promjene tumae kao promjene uvjetovane morfologijom. Zato se i nazivaju morfonolokim promjenama. Isto se tako prvi put strogo razlikuje sintaksa kao gramatika i sintaksa kao komunikacijska kategorija. Sintaksa je u njoj u mnogoemu (i teorijski i metodoloki) obraena kako dosad nije obraivana. Strogo se vodi briga i o razlici izmeu oblikotvorja i rjeotvorja. Rjeotvorje je razraeno onako kako to zahtijevaju potrebe suvremene komunikacije. U skladu s time prvi se put sustavno obrauje afiksoidno (prefiksoidno i sufiksoidno) rjeotvorje. Takoer se prvi put hrvatskomu standardnom jeziku pristupa s gledita njegove polifunkcionalnosti. Navode se (i objanjavaju) svi njegovi funkcionalni stilovi i u skladu s time upuuje na pripadnost ove ili one gramatike pojave (posebno kad je povezana s naglasnom problematikom) odgovarajuemu funkcionalnom

stilu. Gramatika je namijenjena gimnazijama i visokim uilitima. I u tome je prva to je namijenjena i visokim uilitima. Iz recenzija... ... U gramatici se na poseban nain uspostavljaju odnosi izmeu (tradicionalnih) gramatikih podruja, morfologije i sintakse: fonologija je stavljena u funkciju morfologije...: sintaksa se, to smatram osobito vrijednim, otvara prema tekstu. prof. dr. sc. Lada Badurina ... Rije je o koncepciji gramatike koja je drugaija od dosadanjih kolskih gramatika, ponajprije po odabiru i pristupu gramatikoj grai... prvi se put pojavljuje gramatika funkcionalnih stilova koja pomae u razumijevanju svih funkcija standardnoga hrvatskog jezika. prof. dr. sc. Vesna Pogaj Hadi ... Knjiga je dobrodoao prirunik s obiljem raznovrsnih korisnih podataka... U gramatici se upozorava i na tipine pogreke u upotrebi, pa ona stoga ima i svojevrsnu savjetodavnu ulogu. Sve joj to podie pragmatiku funkciju. dr. sc. Marija Znika