Stoicizam

- osniva Zenon - Hrizip, Seneka, Epiktet, Marko Aurelije - razvili su logiku sudova: bitan dio suda je voljni element odluke (prihvaanje ili odricanje kakva pojmovnog odnosa) - fizika je samo osnova filozofije a cilj, svrha filozofije je etika - imaju heraklitsku sliku svijeta: svime vlada logos(svjetski um, bog, sudbina), svo dogaanje je odreeno sveopom zakonitou, spoznaja je mogua jer je ljudski um dio svjetskoga uma(iste je grae kao logos svijeta pa ga moe razumjeti) -bliski su sa kinicima u etici: mudar ovjek prihvaa nuan poredak svijeta i ivi prema njemu; ivi u skladu s prirodom - dobro je ono to ljude ini dobrima i obratno, najvie dobro je besmrtno - mudar ovjek je smiren, bez afekata, ne robuje eljama - praktina strana filozofije: filozofija kao sredstvo - sloboda je mogua u podruju svijesti: proizlazi u prihvaanju nunog poretka stvari - vode etiku pomirenja, bespomonosti, pasivnosti, fatalizma - stoik = onaj koji smireno prihvaa iskuenja ivota - njihova etika ne tei srei drutva nego pojedinca - razvili ideju kozmopolitizma

Epikurejska kola
- utemeljitelj Epikur, optimistina filozofija - filozofija jaa ovjekovu samosvijest i pokazuje put srei - srea: bezbolan mir i bezbrinost - nauava hedonizam; no ugoda znai ponajprije odsutnost bola - nisu cilj tjelesna uivanja nego zadovoljstva duha koja proizlaze iz ljubavi, prijateljstva, umjetnosti, pravednosti, estitosti - eli objasniti sve pojave ovoga svijeta i iskljuiti nepoznate, mistine sile - obnavlja Demokritov atomizam uz novost: atomi spontano skreu s puta te se sudaraju i isprepliu; iz tog proizlazi: - bezuzrono dogaanje, sluaj, doputa slobodno djelovanje ovjeka => u njegovoj filozofiji nema mjesta za bogove - u spoznajnoj teoriji je senzualist - krivo shvaen i ozloglaen

Skepticizam
- utemeljitelj Piron (mnogo je putovao), sljedbenik Sekst Empirik - korijene vue iz sofizma - relativizam i skepticizam: relativnost doivljaja svijeta, mi ne moemo spoznati kakve su stvari o sebi, teza i antiteza su uvijek u ravnotei - suzdravaju se od suda: deset je takvih naina(tropa) kojima skeptik dolazi do suzdravanja od suda - znanje o relativnosti vodi do suzdravanja od izricanja bilo kakvog suda; to je prednost a rezultat je ravnodunost, nepomuenost, duevni mir(ataraksija) - skeptik se konformistiki pokorava okolini u kojoj ivi ali bez uvjerenja o ljepoti ili dobroti odreenih stvari

Kranstvo i filozofija:
- etika ljubavi, nenasilja, pratanja i milosra Aurelije Augustin (rano kranstvo) - manihejska nauka vjena borba dobra i zla - militantan kranin - izlaz iz skepse: samoizvjesnost => sumnjam dakle jesam - Bog je uzrok i svrha svega, svemoan je, premudar i predobar - dobro potjee od Boga, zlo je nedostatak dobra - prvi u povijesti zastupa voluntaristiko gledite: volja je nadreena razumu, voljom se ovjek opredjeljuje u vjeri i prihvaa istinu objave, nezavisna je od razuma i svijesti - problem filozofije povijesti(pita se o smislu povijesnog dogaanja) - pojedincu je na putu spasa potrebna milost Boja i pomo Crkve: Crkvina je dunost da se brine o sudbini i spasu svakog pojedinca kako bi sprijeila njegovu propast u grijehu Srednjovjekovna kranska filozofija = skolastika - scolasticus = uitelj - filozofija postaje predmet kolskog pouavanja a ne istraivanja - filozofija je sredstvo teologije kojim se objanjavaju i brane dogme (dana istina se potvruje a ne istrauje) - aristotelizam: neupitan autoritet i dogma Aristotela(Toma Akvinski => zove ga Filozof) - razvoj mistike - temeljno pitanje je pitanje odnosa vjere i uma, religije i znanosti, teologije i filozofije Toma Akvinski (srednji vijek) - istina uma ne moe proturjeiti istini objave - um je podreen vjeri, on joj slui branei i dokazujui istine vjere, neke temeljne dogme ne moe dokazati no to je zato jer one prekorauju mo uma - teologija je nadreena filozofiji kao znanost o konanom bitku stvorenih stvari - Aristotel je za njega jednostavno Filozof, smatra ga vrhuncem spoznaje prirode - razlikuje odnos esencije i egzistencije(razlikovanje materije i forme) - esencija obuhvaa i formu i materiju(esencija ovjeka sadri formu umnosti i materiju "bievitosti" , ona je potencija - egzistencija je razliita od svega toga, ona je akt - Bog jest po esenciji, njegova esencija je ujedno i egzistencija, on je isti akt - materija je stvorena, nije vjena, Bog je izvan svijeta, savren i svemogu, spoznaje sam sebe i stvara svijet, uzrok je svega i cilj svih stvari Ekstremni realizam platonizam i novoplatonizam, ope postoji realno, to je neto openitije to je realnije Umjereni realizam priznaje opem egzistenciju ali tako da opa bit individualno oblikuje u svakoj pojedinanoj stvari Ekstremni nominalizam ope nije nita realno, postoje samo pojedinane stvari a ope je tek rije Umjereni nominalizam konceptualizam, ope postoji u umu kao pojam a ne realno odvojeno kao bitak - Crkva je osudila nominalizam i slubeno se opredijelila za realizam(iako u sebi nosi panteistiku pretpostavku i zakljuak)

Giordano Bruno (filozofija renesanse)

- odbacuje sve slubene autoritete; jedini autoritet treba biti razum i slobodno istraivanje - u sukobu sa kranskom okolinom iz koje je potekao; bjei od njih cijelog ivota, ulovili su ga, inkvizicija ga je muila i zatim spalila na lomai, do kraja je odbijao povratak Crkvi - nauava beskonanost svemira i mnotvo svjetova - beskonanost sredinja tema - Bog nije izvan svijeta, on je dua svemira, sila koja je u svemu prisutna, ivot u svakoj stvari, uzrok je i poelo svega, sav je u svijetu, priroda je Bog u stvarima _ panteizam - svijet je jedan, jedinstven - mikrokozam je ogledalo makrokozma - ovaj svijet je jedini kojemu ovjek pripada i koji ovjeku ostaje, na nama je da na njemu izgradimo zemaljski raj - zlatno doba ljudske povijesti lei u budunosti - protivnik religije i sveenik religije beskonanosti, ljepote i boanstvenosti prirode

Francis Bacon (racionalizam)

- tei velikoj obnovi - cilj znanosti i filozofije je ovladati prirodom, opskrbiti ljudski ivot novim pronalascima i dobrima _ "znanje je mo" - za napredak je vaan dobro postavljen cilj - pogrean put pruaju tradicija, knjige i autoritet starih - sredinja pitanja su mu odreenje cilja, kritika i prevladavanje stare logike i izgradnja novog organona (orua) znanosti - prava i jedina metoda je indukcija(od pojedinanog prema opem) - na duh je sputan idolima: a) idoli plemena zasnovani su u ljudskom rodu, ovjek po prirodi grijei (unosi vie reda i jednakosti u svijet nego to ga ima, slui se predrasudama) b) idoli spilje zablude koje ini pojedinac zbog manjkavosti svoje prirode, odgoja, znanja c) idoli trga najneugodniji, rezultat su meusobnog odnosa ljudi(sporazumijevanja, govora) d) idoli teatra posljedica su filozofskih dogmi i teorija - Bacon zahtjeva OBNOVU - sve nade polae u indukciju kao jedinu valjanu metodu a odrie svaku vrijednost dedukcijiipak ta dva procesa se isprepliu i nadopunjuju

Rene Descartes (racionalizam)

- otac novovjeke filozofije - osniva analitike geometrije, zasluge za optiku, mehaniku, refleksologiju i psihologiju - znanje nam daje mo nad prirodom, praktina filozofija - osnovno pitanje je pitanje postupka istraivanja - trai nekoliko jednostavnih, osnovnih naela kojih bi se mogao lako pridravati i tako osigurati spoznaju: etiri pravila/naela: a) nita ne prihvaamo kao istinito osim onoga to spoznajemo jasno i razgovijetno b) analitiko naelo: tekou treba rastaviti na jednostavne dijelove c) naelo sinteze: reda i postupnosti od jednostavnog ka sloenom d) naelo provjeravanja potpunosti postupka - uio u koli; shvatio da nita ne zna, putovao po svijetu; jo je manje znao, zato je odluio da ui iz samog sebe - rui autoritete tradicije(no to nije skepticizam), kao i Bacon eli sve poeti iz poetka, "oistiti duh" od zabluda - odluio je u sve posumnjati i doao do zakljuka da dok sumnja i misli da je sve krivo nuno je da ono jest dok misli: istina je dakle: MISLIM, DAKLE JESAM. - Cogito ergo sum. (cogito mu znai samosvijest, prva istina je samoizvjesnost svijesti) - ovjek je za njega misaono bie, na tome se temelji njegovo racionalistiko gledite - samo razum moe odrediti to je istinito - dedukcija = postupak postupna izvoenja istina iz prvih intuitivnih, oevidnih istina - u jednostavnim zakljucima dedukcija se svodi na intuitivan uvid a u sloenim je potrebna indukcija ili nabrajanje. - jasnost i razgovijetnost jame istinu - razlikuje dvije supstancije: duh i tijelo; misleu i protenu tvar - sav tjelesni svijet se kree po zakonima mehanike - jedino ovjek ima duu

Baruch de Spinoza (racionalizam)

- idov u Nizozemskoj - sljedbenik Descartesa - izopen iz idovske komune - bit religije je u uvjerenju a ne u vjeri u dogme, religiozne knjige treba povijesno shvatiti, kritika Biblije - u prirodnoj borbi za samoodranje pojedinac ima pravo na sve, no ljudi se ba iz te potrebe udruuju u zajednice, odriu prirodnog prava i obvezuju na pokornost vlasti, ako ona radi protiv njihovih interesa oni je mogu smijeniti - svrha drave je sloboda - kljuni pojam mu je pojam supstancije(stvar koja postoji a za postojanje joj nije potrebna nijedna druga stvar) - suprotno Descartesovom dualizmu zakljuuje da je supstancija nuno jedna: to je Bog ili priroda => nastavlja panteistiku sliku svijeta - supstancija ima beskrajno mnotvo atributa(beskrajni su); nita nema atribute, neto ima atribute, Bog ima sve atribute - ljudi spoznaju samo dva takva atributa: protenost i miljenje - modusi (stanja supstancije) su konane, ograniene, jedna drugom uzrokovane beskonane stvari, izraavaju bit beskrajne prirode ili Boga

- svijet je splet pojava koje su meusobno apsolutno determinirane - spoznajni problem: red ideja odgovara redu stvari: dakle spoznaja je mogua - izlae svoje glavno djelo "Etiku" geometrijskim naelom - ovjek je ono bitno, a filozofija je uenje o slobodi - ovjek je modus prirode, dio prirode, iskljuuje svaku teologiju - svijetom vlada prirodna nepromjenjiva zakonitost - najvea srea lei u usavravanu razuma i razumijevanju Boga

Gottfried Wilhelm Leibniz (racionalizam)

- osniva Berlinske akademije i njen prvi predsjednik - jedan od posljednjih polihistoriara => bavio se pravom, diplomacijom, psihologijom, matematikom(utemeljio je viu matematiku neovisno o Newtonu), pretea je suvremene matematike (simbolike) logike - zagovarao je ideje ujedinjenja Europe i Crkava - problem supstancija: svijet se sastoji od beskrajna mnotva duhovnih atoma: monada; one su ista aktivnost, samodjelatnost - monade su sredita sila: imaju mo predoavanja (percepcije) i mo poude (uvjetuje prijelaz jedne percepcije drugoj) - otklanja protenost kao bit stvari i na njeno mjesto stavlja kretanje, neprekidnu promjenu i vrijeme kao dimenziju te biti - mikrokozam je ogledalo makrokozma - svaka monada predouje itav jedan svijet - hijerarhija je monada piramida: najnie su "gole" monade koje imaju nejasnu predodbu svijeta a najvie monade: "due" imaju samosvijest, predouju jasno - svaka je monada samostalna, zatvorena u sebe, nije mogu utjecaj monada jedne na drugu, one su iste aktivnosti, utjecaj meu njima je mogu jedino posredstvom Boga - razlikuje istine uma i istine iskustva, sva naa rasuivanja temelje se na dva naela: naelu proturjenosti i na naelu dovoljnoga razloga - spoznaja nunih i vjenih istina nas razlikuje od ivotinja, uzdie nas do spoznaje nas samih i Boga, u nama je umna dua ili duh, Leibniz je racionalist - prirodno stanje odlikuje nejednakost, borbe meu ljudima

Thomas Hobbes (empirizam)

- sredite interesa: problemi ovjeka i drutva - drava je rezultat drutvenog ugovora (a ne boanska tvorevina) - prema tjelesnim i duhovnim sposobnostima ljudi su priblino jednaki; nagon za samoodranjem uvjetuje nestabilne uvjete za ivot ljudi => homo homini lupus (ovjek je ovjeku vuk), zbog tog je ivot surov, gubi se poduzetnost i radinost - strah o smrti ini ljude sklonima miru te se oni odriu prirodnog prava drutvenim ugovorom(prevladaju dr. pravo) - drava = mnotvo razumom ujedinjeno u jednu linost ; ima apsolutnu vlast, ugovor je neopoziv - filozofija je racionalna spoznaja (raunanje) posljedica iz uzroka i obratno uzroka iz posljedica - predmet filozofije je prirodno tijelo, drava, ovjek

John Locke
- otac prosvjetiteljstva - utemeljitelj spoznajne teorije (gnoseologije) kao filozofske discipline - nije prvi no prvi se tim bavi kao sredinjim pitanjem - ne postoje uroene spoznaje; na duh je prvotno tabula rasa-prazan bijeli papir bez sadraja => sva spoznaja potjee iz iskustva a ono je dvovrsno: a) izvanjsko osjetilno iskustvo (izvor su predmeti osjeta) b) unutarnje iskustvo refleksija (izvor su radnje naeg duha) - utemeljitelj je empirizma(izvor spoznaje je iskustvo) i njegov najznaajniji predstavnik