Vous êtes sur la page 1sur 11

STARAC I MORE

HEMINGWAY, Ernest (1898 - 1961), ameriki knjievnik. Za Prvog svjetskog rata slui kao dobrovoljac na talijanskoj fronti, gdje je ranjen; roman A Farewell to Arms jedno je od istaknutih proturatnih dijela. Dezorijentaciju i duhovnu pusto anglosaksonskih intelektualnih boema i bogataa u poslijeratnom Parizu prikazao je u romanu The Sun Also Rises. U njemu otkriva i svoju fascinanciju panjolskom i borbom bikova, to e mu biti tema u nizu novela i u knjizi Death in the Afternoon. Za panjolskoga graanskoga rata svojim reporterskim prisustvom na republikanskoj strani, javnim antifaistikim nastupima, dramom The Fifth Column i velikim romanomo partizanskom ratovanju iza Francovih linija, For Whom the Bell Tolls, pozitivno se angairao kao umjetnik i kao javna linost. U Drugom svjetskom ratu Hemingway je boravio na kineskoj fronti i meu francuskim partizanima, sudjelujui i u oslobaanju Pariza. Poslijeratni roman Across the River and Into the Tress nije na razini njegovih ranijih reagiranja na povjesnu situaciju, ali The Old Man and the Sea, parabola o prkosnom junatvu ovjeka nasuprot ravnodunoj okrutnosti prirodnog udesa, osvaja dostojanstvenom jednostavnou... Biljeke o piscu Ernest Hemingway Ernest (1898. 1961. g.), ameriki knjievnik. Za prvog svjetskog rata slui kao dobrovoljac na talijanskoj fronti gdje je ranjen; roman A Farewell to Arms jedno je od istaknutih proturatnih dijela. Dezorijentaciju i duhovnu pusto anglosaksonskih intelektualnih boema i bogataa u poslijeratnom Parizu prikazao je u romanu The Sun Also Rises. U njemu otkriva i svoju fascinanciju panjolskom i borbom bikova, to e mu biti tema u nizu novela i u knjizi Death in the Afternoon. Za panjolskoga graanskoga rata svojim reporterskim prisustvom na republikanskoj strani, javnim antifaistikim nastupima, dramom The Fifth Column i velikim romanom o partizanskom ratovanju iza Francovih linija, For Whom the Bell Tolls, pozitivno se angairao kao umjetnik i kao javna linost. U Drugom svjetskom ratu Hemingway je boravio na kineskoj fronti i meu francuskim partizanima, sudjelujui i u oslobaanju Pariza. Poslijeratni roman Across the River and Into the Tress nije na razini njegovih ranijih reagiranja na povijesnu situaciju, ali The Old Man and the Sea, parabola o prkosnom junatvu ovjeka nasuprot ravnodunoj okrutnosti prirodnog udesa, osvaja dostojanstvenom jednostavnou. U svojim djelima Hemingway je stvorio neku vrstu mita o modernom ovjeku, lutalici i dobrovoljnom izgnaniku koji se, intenzivno ivei s prirodom, odajui se borbi, seksu, alkoholu, sportu, suprostavlja nitavilu kodeksom asti i stoikom disciplinom. Sukus ivota je igra sa smru koja za Hemingwaya ima gotovo obredni znaaj. Stil mu je obiljeen naizgled krtim rjenikom stilizirane svakodnevnice, slijedovima kratkih reenica, te se emocionalno bogatstvo njegova karkteristinog jezika nalazi u podtekstu. Hemingway je u naem stoljeu valjda jedinstven prozaik kojeg jednako cijene itaoci iz najirih krugova, kao i oni s ekskluzivnim estetskim mjerilima.

BILJEKE TIJEKOM ITANJA: - iako su djeakovi roditelji djeaka odvojili od starca zbog neuspjenih lovidba ribe djeak mu je jo uvijek na neki nain ostao privrenim moda iz saaljenja, a moda zato to ga je neto neprestano vuklo da pomogne tom jadnom, nesretnom starcu. Djeaku je bilo ao gledati starca kako se svakog dana vraa amcem praznih ruku pa je uvijek odlazio dolje da mu pomogne nositi smotane poveze ili kuku ili harpun i jedro omotano oko jarbola. Jedro je bilo pokrpano vreama od baruna i, onako omotano, izgledalo je kao zastava vjeitog poraza. ( cit. 19. str. ) - iako su se starac i ribar razili i zbog djeakovih roditelja vie ne mogu ii zajedno ribariti na more, no ipak ih nitko nee moi razdvojiti od njihovih runih, lijepih i smjenih uspomena koje su zajedno proivjeli na malenom ribarskom brodu. Sjeam se kako je udarala i mlatila repom i slomila klupu i kako si je dotukao palicom. Sjeam se kako si me bacio na pramac gdje su leale smotane uzice i kako se cijeli amac ljuljao i kako si je mlatio kao kad se rui drvo i kako sam sav zaudarao po slatkom zadahu krvi. ( cit. 21. str. ) - mislim da je stareva koliba uistinu skromna ba kao i on. U njoj mu lee njegove najdrae i najljepe uspomene i mislim da je on upravo zbog toga ne bi mijenjao ni za najveu vilu ili dvorac na ovome svijetu jer je njemu ovdje sasvim ugodno i bez velike raskoi. Koliba bijae sagraena od ilave kore pupoljka kraljevine palme zvane guango, a u njoj je bio krevet, stol, samo jedan stolac i mjesto na zemljovidnom podu na kojim se kuhalo drvenim ugljenom. Na smeim zidovima od preanog, isprepletenog lia guana tvrdih vlakana visjela je slika uboji svetog Srca Isusova i slika Blaene Djevice od Cobre. To su bile uspomene na pokojnu enu. ( cit. 23. str. ) - ini se da je djeak napeavio cijelu listu onaoga to jeodluio nabaviti starcu jer je mislio da mu je to potrebno i tu on jo vie pokazuje svoju privrenost starcu bez obzira to na to rekli njegovi roditelji, on jednostavno oboava tog starca i za njega e uiniti sve to je u njegovoj moi. Gdje si se to umio? Pomisli djeak. Gradski je zdenac bio dvije ulice dalje. Moram mu donijeti vode, pomisli djeak, i sapun i dobar runik. Kako nita ne mislim? Moram mu nabaviti jo jednu koulju i kaput za zimu i nekakve cipele i jo jedan pokriva. ( cit. 27. str. ) - mislim da starca i djeaka nee nita rastaviti jer su i dalje povezani nekom nepoznatom i vrstom vezom. spustili su se cestom do stareve kolibe. Niz cestu su u mraku silazili bosi ljudi nosei na ramenima jarbole svojih aaca. Kad su doli do stareve kue, djeak je uzeo koaru s namotanim povrazima, harpunu i kuku, a starac je ponio na ramenima jarbol omotan jedrom. ( cit. 30.str. ) - ini se da starac moda ide u jo jednu neuspjelu morsku avanturu, ali nikada sam jer prati ga bistar um, njean pogled i nada u njegovu velikodunom, istroenom i otvorenom srcu. Namjesti povezice vesla u kerme i, oduprijevi se svom snagom o vesla, pone se u mraku izvlaiti iz luke. I drugi su se amci otiskivali iz oblinjih uvala i starac je uo vesla kako pljuskaju po vodi, iako ih nije vidio jer je mjesec bio zaao za brda. ( cit. 31.

str. ) - iako jo nema ni traga ribi starac jo ne gubi nadu, jo je uvijek optimistian, jo uvijek eka svoj trenutak sree, eli biti spreman kada ga srea pronae kako bi je spremno uhvatio. Ali ja ih, mislio je starac, drim upravo tamo gdje treba. Samo to nemam vie sree. Ali tko zna? Moda mi se danas posrei. Svaki dan donosi neto novo. Dobro je kada je ovjek sretne ruke. Ali ja jo vie volim biti toan. Pa da budem spreman kad srea doe. ( cit. 34. str. ) - napokon je starac nakon puno vremena uspio uloviti svoju prvu ribu iako ba nije nekakav veliki ulov, no to za njega nije vano, ostvario je svoju elju. Ba u taj as zategne se krmeni povez pod njegovom nogom gdje je drao klupko, pa ostavi vesla i osjeti teinu male tune to se koprcala dok je zatezao povraz prije nego to e ga poeti izvlaiti. Trzanje se pojaalo dok je izvlaio povraz, a usput je spazio i modra lea ribe u vodi i zlaane bokove sve dok je nije izvukao i ubacio u amac. ( cit. 38. str. ) - ve su prola etiri sata otkad je riba zagrizla, ali starac ju jo uvijek nije uspio izvui na kopno, mislim da bi je trebao pustiti inae bi i on mogao stradati. Ovo e je satrati, pomisli starac. Nee moi ovako unedogled. Ali i etiri sata nakon toga riba je i dalje neumorno plivala prema puini teglei za sobom amac, a starac je i dalje bio vrsto upregnut, s povrazom na leima. ( cit. 42. str. ) - mislim da starac jo dugo nee odustati od svoje velike lovine koja uporno ne eli izroniti van i dopustiti starcu da ju upeca, kao da zna to je oekuje ako ju starac uspije izvui na brod. Pokua pojaati pritisak, ali je povraz bio toliko napet da samo to nije pukao, najnapetiji otkako je upecao ovu ribetinu. Kad se nagnuo natrag da povue za povez, osjetio je estok otpor i pojmio da ga ne moe jo vie zategnuti. Nipoto ne smijem trzati, pomisli. Svakim se trzajem rairi rana od udice pa bi se udica mogla otkvaiti kad izroni iz vode. Kako bilo da bilo, bolje mi je ovako na suncu a ne moram ni gledati u njega. ( cit. 48. str. ) - starac je uhvatio veliku ribu i sada je pitanje kako da je izvue na brod? Iako je prije lovio jako velike ribe, kao to je rekao, on nikada nije bio sam, uvijek je imao nekoga tko bi mu priskoio u pomo,a sada mu je jo i ruka, iz nekog razloga, zgrena. Starac je vidio u ivotu mnoge velike ribe. Vidio je mnoge koje su bile tee od pet stotina kilograma i ulovio je dvije takve ribetine, ali nikad sam. A sad je ovdje sam, daleko od kopna, privezan za najveu ribetinu koju je ikad vidio, veu od svih za koje je ikad uo, a lijeva mu je aka jo uvijek zgrena kao panda u orla. ( cit. 54. str. ) - iako se starac na moru susree sa mnogo problema ipak si u svemu tome nae mjesta za koju kapljicu sanjarenja i nekih stvari koje su mu uz ribolov veliki uitak. Bio je ve silno umoran i znao je da e uskoro zanoiti pa je nastojao misliti na druge stvari. Mislio je na Velike lige, koje su za nj bile Gran Ligas, i znao je da Jenkiji iz New Yorka igraju s Tigrovima iz Detroita. ( cit. 57. srt. ) - mislim da je starac upravo nadmudrio ribu i upecao je, ali nakon mnogo neprespavanih noi i, svakako, puno truda. Kad se riba nala blizu krme se i bacakajui oajniki s jedne strane na drugu, starac se sagne i izvue na krmu ljeskavu zlatnu ribu s grimiznim tokama. Grevito je razjapljivala drijelo nastojei naglim se trzajima osloboditi udice i tresla se na dnu

amca svojim dugim plosnatim tijelom, repom i glavom, dok je starac nije dotaknuo palicom po sjajnoj zlatnoj glavi pa se jo samo malo tresla i onda smirila.( cit. 60. str. ) - mislim da je nakon dva i pol dana napokon dolo vrijeme da se starac malo odmori, pa ipak on nije ba tako mlad kao to je bio prije desetak, dvadesetak godina i mislim da bi trebao biti zahvalan Bogu to je doivio ove kasne godine. Ali ne zaboravi spavati, pomisli. Prisili se spavati i smisli neko jednostavno i sigurno rjeenje za povraze. A sad idi na krmu spraviti lampugu. Bilo bi previe opasno posluiti se veslima ko konicom ako kani spavati. ( cit. 64. str. ) - ta riba je, ini se, strano uporna i kao da se ne eli pomiriti s tim da postoji netko jai od nje na ovome svijrtu, mislim da se jednostavno ne eli pomiriti s tim da e biti ubijena od stareve ruke i da e pstati hrana mnogim ljudima. Nakon nekog vremena riba je prestala udarati po ianom prstenu i opet nastavila polako kruiti. Starac je sve vie izvlaio povraz. Ali opet ga je hvatala nesvjestica. Zagrabio je malo vode lijevom rukom i polio se po glavi. Onda je zahvatio jo malo vode i protrljao njome iju.( cit. 70. str. ) - iako djeak sada nije sa starcem, starac neprestano misli na njega i zaziva ga, mislim da mu pomalo nedostaje, a onda se pitam to sada radi djeak, brineli se za starca, je li se zapitao gdje je, zato nije doao kui, je li mu se neto dogodilo? Uzgleda na nebo, a onda zirne na ribu. Potom se zagleda na sunce. Tek je prevalilo podne, pomisli. A pasat se die. Sad mi vie povrazi nisu vani. S dekom u ih ve srediti kad se vratim. ( cit. 75. str. ) - mislim da e se sada starac, nakon ribe, morati suoiti sa velikim, opasnim i otrim morskim psom. Morski pas nije se pojavio sluajno. Izronio je iz morskih dubina kad se tamni oblak krvi raziao i rasprio u moru dubokom oko jedne milje. Izronio je toliko brzo i posve neoprezno da je odjednom izbio na povrinu modre vode i naao se na suncu. ( cit. 78. str. ) - mislim da je starac pomalo zbunjen i pretrpan pitanjima koja ga dosada nisu muila, ali sada od jednom sva ta pitanja, iz nekog razloga, mu dolaze u glavu. Ali on je volio razmiljati o svemu to proivljava a kako nije imao to itati niti je imao radio, mnogo je razmiljao i nastavio je razmiljati i o grijehu. Nisi ti ubio ribu samo da preivi i da je proda na trnici, pomisli. Ubio si je iz ponosa i zato to si ribar. Volio si je dok je bila iva, i volio si je i poslije toga. Ako je voli, nije grijeh ubiti je. Ili je moda zato jo vei grijeh? ( cit. 81. str. ) - da sam ja na starevom mjestu mislim da bih i ja zaeljela da je sve to bio samo jo jedan grozan san jer ipak nakon toliko dana truda i patnje doe ti neki morski pas i sve ti to za desetak sekundi uniti jednim otvaranjem usta. A o emu da sad razmiljam? pomisli. Ni o emu. Ne smijem ni o emu razmiljati nego samo ekati na one druge. Volio bih da sam zbilja sve to sanjao, pomisli. Ali tko bi ga znao? Moglo je i dobro zavriti. ( cit. 85. str.) - bilo mi je ao starca jer se jako rastuio kada su mu morski psi pojeli ribu koju je toliko arko elio, koja mu je strano trebala, ali koju je s ljubavlju i brinou lovio. Znao je da je sad konano i neopozivo potuen do nogu pa se vrati na krmu i primjeti da se raskoljen drak dade nekako uglaviti u kormilo pa da moe i dalje kormilariti. Namjestio je vreu na leima i vratio amac na pravi smjer. Sad je lako jedrio i nije vie nita mislio i osjeao. Sve je bilo prolo pa je gledao samo kako da se na najpametniji

nain vrati u luku. ( cit. 90. str. ) - pa iako je prvi pothvat na ribu bio zavrio neuspjehom zahvaljujui morskim psima kada su starac i djeak udruili snage ulovili su jo veu ribu od predhodne i sada neka se svi dive i pitaju kako mu je to polo za rukom i kako je to uspio jedan nemoan i stari starac zgrenih ruku i pogrbljena hoda... - to je ono? upitala je konobarica upirui prstom u dugaku hrptenjau ribetine koja je sad bila jo sam otpad koji eka da ga odnese more. - Kitopsina odgovori joj konobar. Morski kuak pokuao joj je objasniti to se dogodilo. - Nisam znala da morski psi imaju tako prekrasne, lijepo oblikovane repove. - Nisam ni ja priklopi njen kavalir. A gore uz cestu starac je u svojoj kolibi ponovo spavao. Svejednako je niice leao, a djeak je sjedio uza nj i promatrao ga. Starac je sanjao lavove. ( cit. 95. str. ) DOJAM: Premda je to naizgled jednostavna pria, saznala sam mnogo o tom hrabrom starcu. Njean je prema djeaku, pun potovanja prema ulovljenoj ribi, opasan za morske pse koji unitavaju ljepotu ribe. Dojmilo me se da ga nikakve nedae nisu slomile, ve kao da su u njemu pokrenule nove snage i elju za borbom. Starac se sluio orujem ovjeka : inteligencijom, hrabrou i iskustvom, a riba svojim prirodnim osobinama : snagom i nagonom za opstankom. VRSTA DJELA: - roman ( za djecu i odrasle) TEMA: Poseban odnos ovjeka i prirode, obiljeen uzvienom borbom, ali i meusobnim potovanjem. MJESTO I VRIJEME RADNJE: - malo ribarsko selo na Kubi ( cit. 19. str. ), u starevoj kolibi (cit.28.str.), na moru ( cit. 52. str. ) KOMPOZICIJA: UVOD: starevo bezuspjeno pecanje na moru ZAPLET: starac ne odustaje, isplovljava i osamdeset i etvrti dan iako jo nije nta upecao VRHUNAC: starac uhvati ogromnu ribu, ali je pojedu morski psi RASPLET: starac sa djeakom ulovi najveu ribu i mirno zaspe u kolibi STILSKA IZRAAJNA SREDSTVA: EPITETI: - njenim oima ( cit. 21. str. ) - iani prsten ( cit. 35. str. ) METAFORA: - njenim oima ( cit. 21. str. ) USPOREDBE: - kao zastava ( cit. 19. str. ) - kao i erozije ( cit. 27. str. ) - kao olovka ( cit. 35. str. ) SIMBOL: - starac - snaga, vjera, upornost , samopouzdanje - lavovi snaga, hrabrost - velika riba konani, neponovljivi ivotni dobitak, rjeenje svih problema, tj. srea

ODLOMAK KOJI TI SE NAJVIE SVIDIO I ZATO: Starac je vidio mnogo velikih riba. Imao je prilike da vidi mnoge teke i preko pet stotina kilograma i ulovio je dvije takve grdosije u toku cijelog svog ivota. Ali, nikada sasvim sam. Sada, sam i daleko od kopna privezan je za najveu ribu koju je ikada vidio, veu od svih koju je ikada uo, a lijeva ruka mu je bila jo uvijek zgrena kao kande u orla. ( cit. 52. str. ) U ovome romanu najzanimljiviji je sredinji dio koji opisuje borbu izmeu starca i ribe. Taj dio nosi simboliku itave pripovjetke, jer nam predoava teinu i bespotednost borbe ovjeka za opstanak. Zato u tom dijelu dolazi do izraaja stareve osobine kao to je hrabrost koja se dokazuje upravo ovim odlomkom. KRATKI SADRAJ: Santiago je bio nesretni stari ribar koji je ribario u Golfskoj struji gotovo tri mjeseca, a nije uspio uloviti ni jednu jedinu ribu. Uz to, prvih edrdeset dana s njim je bio jedan djeak, Manolo ali je uz nagovor roditelja odustao. Tako je starac Santiago ostao sam. Jednog je jutra, kao i uvijek, Santiago iao na pecanje, ovaj put iao je jo dalje od obale gdje je voda bila jo dublja. Mamac je bacio na razliite dubine i prepustio se struji. Odjdnom na mamac se neto uhvatilo i poelo je jako vui. Starac je odmah ragirao i utvrdio da je to jedna ogromna riba, ali ju nije vidio, no kad je skoila iz mora Santiago je ostao bez daha, bila je to ogromna mearica. Muio se Santiago s njom tri dana i tri noi da bi na kraju ipak pobijedio. Zavezao ju je na bok barke i poto se bliila oluja odluio se za brz povratak na obalu. Meutim na putu pojavili su se morski psi. Santiago se borio s njima, pokuao im je pobjei, ali nije uspio, pojeli su mu cijelu ribu. Od mearice ostale su samo glava i kosti. Iako od ribe nije ostalo gotovo nita, na obali su se ribari divili, jer je bila najvea do sada. Slijedeeg jutra kad se starac Santiago probudio uz njega stajao je mladi Manoline koji mu je obeao da e od sad na dalje uvijek ii na pecanje s njim. Sljedei dan starac i djeak upecali su najveu ribu koju su ribari ikada vidjeli. Starac Santiago: PSIHOLOKA KARAKTERIZACIJA STARCA SANTIAGA Starca moemo opisati kao hrabrog i ustrajnog ovjeka koji se bori za sebe, za svoj opstanak, estoko se borei protiv svog neprijatelja, ali istovremeno ga potujui kao protivnika. Riba je za njega neprijatelj, ali ipak joj se divi, zadivljen je njenom jainom i veliinom, uzbuen je i doivljava to kao izazov prirode. Ima veliku vjeru u sebe i hrabro ide u borbu s jaim. Starac je primjer ovjekove snage, vjere, upornosti i samopouzdanja. >>Bori se<<, ree on. >>Borit u se dok ne umrem.<< Ali, sada u noi bez traka svjetlosti, u prisustvu vjetra i ravnomjernog kloparanja jedra uini mu se da je ve moda i mrtav. On sklopi ruke i osjeti svoje dlanove. Nisu pripadali leu, mogao je da osjeti bol ivota kad bi ih samo otvorio i stisnuo. On nasloni lea na dasku, siguran da nije mrtav. Lea su mu to potvrdila. ( cit. 89. str. ) Ribu nisi ubio samo zbog toga da bi uivao i da bi je prodao na pijaci, pomisli on. Ubio si je iz ponosa i zbog toga to si ribar. Volio si je ivu, a voli je i mrtvu. Ako je voli, nije li grijeh ubiti je. Ili je onda jo vei? ( cit. 82. str.) Ve se itav sat smrkavalo starcu pred oima, a znoj mu je pekao oi i opekotinu iznad oiju na elu. Nije se plaio svjetlaca koji su mu igrali pred oima. To je bilo razumljivo zbog napornog izvlaenja konopca. Ali dvaput je osjetio vrtoglavicu i nesvjesticu a to

ga je zabrinjavalo. ( cit. 69. str. ) SOCIOLOKA KARAKTERIZACIJA STARCA SANTIAGA Santiago potjee iz siromane obitelji i sam je siromaan to vidimo iz njegovog izgleda i unutranjosti njegove kue. Starac je bio tanak i suv, s dubokim brazdama na potiljku. Na jagodicama je imao zagasite mrlje konog tumora koji izaziva odsjaj sunca sa povrine tropskog mora. Mrlje su mu pokrivale dobar dio lica a na rukama su mu se otkrivali duboko urezani oiljci od neprekidnog izvlaenja konopaca sa tekim ribama. Ali, nijedan od onih oiljaka ne bjee svje. Oni su bili isto toliko stari kao i erozije u kakvoj pustinji bez riba. Na njemu je sve, osim oiju, izgledalo staro, a oi su mu bile boje mora i sijale vedro i nepobjedivo. ( cit. 13. str.) Koliba je bila sagraena od ilave kore pupoljka kralevskih palmi, zvane >>guano<<, i u njoj se nalazio krevet, sto, stolice kao i ognjite na zemljanom podu gdje se moglo kuvati na drvenom uglju. Na mrkom zidu od presovanog, isprepletenog lia ilavog guana visila je slika svetog Isusovog srca u boji kao i slika Gospe od Kobre. (cit. 89. str) No, znao je kako opstati i to ga je odralo na ivotu. Starac je duhovno bogat, u snovima doivljava lavove kao simbol snage i hrabrosti. Voli i potuje druge ljude, posebno mu je drag djeak Manolo a moe se rei da su i drugi ljudi njega voljeli. Jako je vezan za djeaka Manola eli ga pouavati ribarenju i drugim ivotnim stvarima, eli mu uvijek biti prijatelj. Djeaku je bilo ao kad bi vidio starca kako se svakog dana vraa svojim malim amcem praznih ruku. I on je silazio svakodnevno da mu pomogne da iznese uad namotanu u klupad i kuke za ribe ili harpune, kao i jedro omotano oko jarbola. Jedro bijae zakrpljeno dakovima od brana, i savijeno u balu, pa je izgledalo kao zastava poslije beskrajnih poraza. ( cit. 13. str. ) Djeak vidje da starac die i onda ugleda stareve ruke i poe plakati. Otiao je sasvim tiho da mu donese malo kafe, i plakao je silazei. ( cit. 94. str. ) OSNOVNA MISAO: ovjek nikada ne smije priznati da je pobjeen i zato je glupo ne nadati se! PORUKA: ovjek nije stvoren za poraze, moe biti uniten, ali ne i pobjeen. Tema: ivot ribara Santiaga i njegova pustolovina na moru. Ideja: Moemo rei da je kroz borbu starca s ribom, koja predstavlja silu prirode, zapravo prenesena ideja o ovjekovoj mudrosti koja moe nadvladati i najjaeg neprijatelja. Kratki sadraj: Uvod - Upoznajemo starca Santiaga, njegove prijatelje, a takoer i malog djeaka kojeg Santiago osobito voli. Upoznajemo nain starevog ivota, njegove probleme i u tom dijelu najvie saznajemo o sociolokim i psiholokim osobinama glavnog lika. Otkrivamo i druge pojedinosti vezane uz odnose meu ljudima, tj. starca i ostalih mjetana. Zaplet- U zapletu se radnja poinje razvijati i atmosfera postaje sve napetija. Starac i djeak se pripremaju za isplovljavanje. Namjeravaju i nadaju se neto uhvatiti. Starac dugo, dugo plovi dok napokon ne naie na ribu, mnogo veu nego to je i pomislio. Ve

na poetku je svjestan da e imati puno muke i posla da je savlada. Vrhunac - Starac, amac i riba danima plove prostranstvom oceana no ni starac ni riba se ne predaju. U dugotrajnoj borbi s ribom Santiago zadobije teke rane. No, on se ne predaje i ne gubi nadu, jer se osjea dovoljno jak i mudar da pobijedi. Nakon to savlada ribu, vraa se polako plovei ka obali i razmiljajui kako borba nije zavrila i kako e ga sada poeti napadati more. I doista, tek tada poinje prava borba za opstanak: borba za ribu, ali i za vlastiti ivot. Starac se bori svom svojom snagom protiv riba koje ih napadaju, otkidaju komade s njegovog ulova i na kraju se vraa kui dotuen, a na neki nain i poraen. Rasplet - Suprotno njegovom osjeaju velikog gubitka, po povratku svi ga potuju i hvale. No, to Santiagu nije dovoljno, njegova pobjeda nije potpuna, on se ipak osjea poraenim. Najzanimljivije u romanu: U ovome romanu najzanimljiviji je sredinji dio koji opisuje borbu izmeu starca i ribe. Taj dio nosi simboliku itave pripovijetke, jer nam predoava teinu i bespotednost borbe ovjeka za opstanak. Zato u tom dijelu dolaze do izraaja stareve osobine kao to su: 1. Hrabrost: Starac je vidio mnogo velikih riba. Imao je prilike da vidi ribe teke i preko pet stotina kilograma i ulovio je dvije takve grdosije u toku cijelog svog ivota. Ali, nikada sasvim sam. Sada, sam i daleko od kopna privezan je za najveu ribu koju je ikada vidio, veu od svih za koju je ikada uo, a lijeva ruka mu je bila jo uvijek zgrena kao kande u orla. Citat: (str. 52) 2. Potovanje prema protivniku: Ipak u je ubiti - ree on. Mada to nije poteno, mislio je, ali pokazau joj to sve jedan ovjek moe uiniti i izdrati. Citat: (str. 54.) 3. Suosjeanje zbog ubijanja: Riba je takoer moj prijatelj - ree glasno. Takvu ribu nisam nikada video niti uo o njoj. Ali, moram je ubiti. Drago mi je to nas nitko ne prisiljava da ubijamo zvijezde. Citat: (str. 60.) Tada mu bi ao velike ribe koja nema to da jede, no odlunost da je ubije ni za asak ne popusti usprkos tome to ju je alio. Puno e ona ljudi nahraniti. Pa, ipak, jesu li svi oni dostojni da je pojedu? Ne, svakako da nisu. Nema nijednog dostojnog da je pojede, kada ovjek pomisli na njen podvig i na njeno dostojanstvo. Citat: (str. 61.) Ubit e me, ribo, pomislio je starac. Ali ima i prava na to. Nikad nisam vidio vee, ljepe, mirnije i plemenitije stvorenje od tebe, brate. Doi i ubij me. Svejedno mi je ko e koga ubiti. Citat: (str. 73) 4. Izdrljivost, ustrajnost: Ve se itav sat smrkavalo starcu pred oima, a znoj mu je pekao oi i opekotinu iznad oiju na elu. Nije se plaio svjetlaca koji su mu igrali pred oima. To je bilo razumljivo zbog napornog izvlaenja konopca. Ali dvaput je osjetio vrtoglavicu i nesvjesticu a to ga je zabrinjavalo. Citat: (str. 69.) 5. Pobonost: Nisam poboan - ree on. Ali, izgovorit u deset Oenaa i Bogorodice djevo samo da uhvatim ribu, a ako bude moja otii u na poklonjenje Kobreanskoj djevici. Citat: (str. 53.) Metaforinost: Metaforinost ove pripovijetke sadrana je u osnovnoj ideji. Ribe i more su s jedne strane i simboli su snage, a s druge strane je samac ribar sa svojom vjerom, ustrojnou i mudrou. Santiago ulazi u borbu iznad svojih mogunosti bez izgleda da

pobijedi ribu koju jo nikada do tada nije vidio. No, tu je bila presudna njegova odvanost i vjera u sebe i boga da to moe uspjeti. Njegova ustrajnost odrala ga je i na ivotu. Simbolinost je u prikazu borbe ovjeka i prirode. Riba je bila fiziki jaka, ali ovjek je imao svu duhovnu snagu i mudrost. No, izgleda da u borbi s prirodom ovjek nikad nije potpuni pobjednik, on na neki nain i dobiva i gubi. Analiza likova: Starac bijae mrav i suh ovjek, s dubokim naborima na stranjem dijelu vrata. Na obrazima je imao smee mrlje dobroudnog konog tumora to ga uzrokuje odsjaj sunca u tropskom moru. Mrlje su mu pokrivale velik dio lica, a na rukama je imao duboko urezane oiljke od izvlaenja konopca s tekim ribama. Ali nijedan oiljak nije bio svje. Svi su bili stari to dokazuje da ve dugo nije ulovio niti jedne ribe. Na njemu je sve bilo staro osim njegovih oiju koje su bile boje mora, vesele i neporaene. Djeak - Dugo je ribario sa starcem i on ga je nauio ribariti. Poto starac nije ve dugo imao nikakvog ulova roditelji su djeaka prebacili na drugi brod koji je bio puno uspjeniji. Djeak je ipak najvie volio starca i htio s njim ii na puinu. Pomagao mu je kad god je mogao. Analiza djela: Hemingway je u ovoj prii izrekao cijelu filozofiju izgubljene generacije. Ljudi se oajniki bore za svoju sreu, mue se i krvave zbog nje, ali onda, kada ona treba biti potpuno njihova, kada trebaju osjetiti punu ljepotu te borbe za nju njene plodove, dolaze mrane sile koje mu ih otimaju. Suvie bi bilo lijepo da bi tako dugo potrajalo kae starac kada je ulovio veliku ribu. Ali Hemingway, kome je borba uvijek znaila isto to i ivot, ni ovdje ne vidi izlaz u pokravanju i beznau. Njegov starac Santiago se prvo bori da ulovi ribu koja e mu donijeti sreu, bogatstvo, da bi se kasnije sa istom estinom bacio na morske pse koji su mu ju htijeli oteti. Meutim, kada postaje svjestan da je poraen, on ipak ne klone duhom, ve se sprema zajedno s djeakom na nove borbe. Poslije poraza starac govori sebi: ovjek nije stvoren da bude pobijeen. ovjeka mogu unititi, ali ga ne mogu poraziti. Dojam o djelu 1): Ovo je roman koji govori o starcu ribaru i djeaku kojeg je on poznavao. Djeak mu je punio pomagao to se tie odravanja amca i samog ribolova. Starac ve osamdeset i etiri dana nije imao sree i vraao se bez ulova. Tada je djeak morao prijei na drugi brod i nije vie mogao starcu pomagati. Starac jednog dana sam odlazi na puinu u nadi da e neto uloviti. Na kraju je i ulovio doista veliku ribu nakon mukotrpne viednevne borbe s njom, ali na povratku su mu morski psi pojeli cijelu ribu. Starac se tuan vraa na kopno. Cijela poanta knjige je ustvari da se u ivotu dugo borimo da bi stekli neto, a to s druge strane vrlo lako moemo izgubiti. Dojam o djelu 2): Ova pripovijetka Ernesta Hemingwaya je uzbudljivo djelo o tekom ivotu ribara, o pobjedama i porazima s kojima se ovjek susree u ivotu. Takoer je uvjerljivo prenesena radnja, simbolika i detalji koji doprinose upeatljivosti prie. Okosnica je ovjekova hrabrost i ustrojnost, i zato ovu priu treba svakako proitati i pamtiti.

Tema: Odnos ovjeka i prirode, obiljeen uzvienom borbom, ali i meusobnim potovanjem. Ideja: Nikad ne treba gubiti vjeru u samog sebe. Dojam o djelu: Premda je to naizgled jednostavna pria, saznala sam mnogo o tom hrabrom starcu. Njean je prema djeaku, pun potovanja prema ulovljenoj ribi, opasan za morske pse koji unitavaju ljepotu ribe. Dojmilo me se da ga nikakve nedae nisu slomile, ve kao da su u njemu pokrenule nove snage i elju za borbom. Starac se sluio orujem ovjeka: inteligencijom, hrabrou i iskustvom, a riba svojim prirodnim osobinama: snagom i nagonom za opstankom. Ernest Hemingvej je jedan od najpoznatijih i najznacajnijih americkih pisaca. 1952. Godine objavljen je njegovo zivotno delo, novela ,,Starac i more. Zbog svog snaznog stvaralackog umeca u pripovedanju dobio je veliki broj nagrada. Najvaznija od njih je sigurno Nobelova nagrada za knjizevnost. U ovoj noveli pisac nas upoznaje sa Santjagom: starim, siromasnim ribarom, kome pecanje ne predstavlja samo nacin prezivljavanje, nego i vodecu strast u zivotu. Njegov fizicki izgled nam otkriva posledice godina provedenih na moru. On je sama kost i koza, na obrazima ima mrke pege od jakog sunca. Ruke su mu prekrivene oziljcima od uzadi kojima je izvlacio teske ribe. Jedino njegove oci zrace nekom jakom energijom I optimizmom. Santjago je majstor u svom zanatu ali vec dugo mu se nije posrecilo. Nekad je bio vrlo jak, sampion, ali sad kada ga je starost sustigla, njegov dobar glas je u opasnosti. Oseca novi priliv snage, zna sve varke svog zanata i resava se da krene na samu pucinu trazeci uspeh. Zeleo je da da dokaze o svojoj snazi, znanju i umecu. U tome je uspeo jer je ulovio najvecu ribu koju je ikad video. Borio se sa njom I za nju 3 dana i 2 noci. Ali nije uspeo da je sacuva. U povratku ka obali ajkule malo po malo odgrizaju i odnose njegov ulov I pored starceve ogromne borbe. U sredistu ove novele jeste unutrasnje psiholosko stanje glavnog junaka. Santjago je vrlo usamljen , jedino drustvo mu je decak kojeg je nekada ucio tajne ribarskog zanata. Starac oseca neizmernu ljubav prema njemu, koju decak uzvraca. Kada se nasao sam na otvorenom moru sa tom ogromnom ribom, cesto je izgovarao reci ,, Kad bi decak samo bio tu. Zeleo je da mu neko odagna tu veliku usamljenost i da ima sa nekim da progovori. Umesto toga ubija vreme pricajuci sama sa sobom, sa ribom, sa pticom. U prvom planu je i starceva izdrzljivost i posvecenost svom zanatu. Iako je vec star i iznemogao nijednog trenutka nije pomislio da pusti tu ribu i da odustane. Njegova snaga i upornost su se isplatili. Mozda nije uspeo da pobedi sve one ajkule, ali je uspeo nesto za njega mnogo znacajnije. Pobedio je tu ribu. Nije mario ni za psihicku a ni fizicku iscrpljenost. Govorio je sebi da bude jak i smiren. Bodrio je sve delove svog tela da izdrze sve te napore. U njemu leze ogromna vera u sebe ali i u coveka uopste. On kaze ,, Covek moze da bude unisten, ali nikad porazen. Ova novela nam salje poruku da nikada ne treba odustati. Nije dovoljno nesto zeleti, vec mora postojati istrajnost I posvecenost da se ta zelja ispuni. Ako covek ima neki cilj mora da se bori do poslednjeg atoma snage da bi ga realizovao. Knjievni rod: epika Knjievna vrsta: roman Tema: ivot ribara Santjago

Ideja (poruka): Borba starca sa ribom, koja simbolizuje silu prirode, preneta je u ideju da ovekova mudrost moe savladati i najveeg neprijatelja. Hemingvej upuuje svoju poruku o neophodnosti vrstine i integriteta oveka, bez obzira na starost ili nedozrelost: starac i deak su ravnopravni uesnici u tenji za potvrdom osnovnih ivotnih vrednosti. oveka mogu unititi, ali ga ne mogu poraziti. Mjesto i vreme radnje: Najvei deo radnje romana odvija se na moru gde ribar Santjago u Golfskoj struji lovi ribu. Fabula: U prvom delu novele upoznajemo starca Santjaga, njegove prijatelje, kao i malog deaka kojeg Santjago osobito voli. Upoznajemo nain starevog ivota, njegove probleme i u tom delu najvie saznajemo o sociolokim i psiholokim osobinama glavnog lika. Otkrivamo i druge pojedinosti vezane uz odnose meu ljudima, tj. starca i ostalih metana. Santjago je bio nesretni stari ribar koji je ribario u Golfskoj struji gotovo tri meseca, a nije uspeo uloviti ni jednu jedinu ribu. Uz to, prvih etrdeset dana s njim je bio jedan deak, Manoline, ali je uz nagovor roditelja odustao. Tako je starac Santjago ostao sam. Jednog je jutra, kao i uvek, Santjago poao na pecanje, ovaj put iao je jo dalje od obale gde je voda bila jo dublja. Mamac je bacio na razliite dubine i prepustio se struji. Odjednom na mamac se neto uhvatilo i poelo je jako vui. Starac je odmah reagovao i utvrdio da je to jedna ogromna riba, ali ju nije video, ali kad je skoila iz mora Santjago je ostao bez daha, bila je to ogromna sabljarka. Starac, amac i riba danima plove prostranstvom okeana, no ni starac, ni riba se ne predaju. U dugotrajnoj borbi s ribom, Santjago zadobije teke rane. Ali, on se ne predaje i ne gubi nadu, jer se osea dovoljno jak i mudar da pobedi. Muio se Santjago s njom tri dana i tri noi da bi na kraju ipak pobedio. Zavezao ju je na bok barke i poto se bliila oluja odluio se za brz povratak na obalu. Plovei ka obali i razmiljajui kako borba nije zavrila i kako e ga sada poeti napadati more. I doista, tek tada poinje prava borba za opstanak : borba za ribu, ali i za vlastiti ivot. Starac se bori svom svojom snagom protiv ajkula koje ih napadaju, otkidaju komade s njegovog ulova. Santjago se borio s njima, pokuao im je pobei, ali nije uspeo, pojeli su mu celu ribu. Od sabljarke ostale su samo glava i kosti. Iako su od ribe nije ostalo gotovo nita, na obali su se ribari divili, bila je duga 5.5 metra.Sledeeg jutra, kad se starac Santjago probudio, uz njega stajao je mladi Manoline koji mu je obeao da e od sad na dalje uvek ii na pecanje s njim. Jezik i stil: Stil mu je obeleen naizgled krtim renikom stilizovane svakodnevnice, kratkim reenicama, te se emocionalno bogatstvo njegovog karakteristinog jezika nalazi u podtekstu. Hemingvej je u naem stoleu valjda jedinstven prozaik kojeg jednako cene itaoci iz najirih krugova, kao i oni s ekskluzivnim estetskim merilima.