www.nasciturus.

com

I DIO:

UVOD

1. POJAM I NARAV MEUNARODNOG PRAVA

Meunarodno pravo je sustav pravila koja na pravni nain ureuju odnose izmeu subjekata toga prava. Dakle, osnovni elementi su: a.) meunarodno pravo je sustav pravnih pravila u smislu da se pretpostavlja da

ono u svojoj cjelini nema praznina. Pravila pozitivnog meunarodnog prava koja proizlaze iz svih njegovih izvora, mogu se obuhvatiti zajednikim nazivom meunarodnog pravnog poretka, u najirem znaenju te rijei. Ako stranke meunarodnog spora povjere svoj spor nekom meunarodnom sudskom ili arbitranom tijelu na odluivanje na toj osnovi, najmanja je mogunost da e se pri odluivanju sudac ili arbitar suoiti s problemom praznina u meunarodnom pravu. Ipak, u nekim posebnim, mada rijetkim sluajevima, praznine u tome meunarodnom pravnom poretku postoje ponekad je neko pravilo najopenitije naravi pa ne daje zadovoljavajue rjeenje za sve konkretne sluajeve na koje se ima primijeniti. U nekim sluajevima unaprijed odreeno pravilo meunarodng prava ne postoji jer se sve drave zbog svojih sukobljenih interesa nisu o njemu mogle sloiti. b.) meunarodno pravo na pravni nain ureuje odnose izmeu svojih subjekata, ime se eli istaknuti razlika izmeu istinskih pravila meuarodnog prava ije krenje povlai odgovornost po tom pravu, od razliitih pravila utivosti (kurtoazije), pukog obiaja ili pravila nastalih tradicijom, koja nemaju pravni znaaj. Krenje i takvih pravila ponaanja moe izazvati nesuglasice i sporove, i najee dovodi do recipronog ponaanja povrjeene strane, ali ne povlai odgovornsot po meunarodnom pravu. c.) pojam subjekta meunarodnog prava u povijesti je bio podloan promjenama. U 17. stoljeu Grotius subjektima nazivao podanike njihova vladara. Kasnije se subjektima smatraju nosioci prava i obveza. U 19. stoljeu kada se vlast vladara poela ograniavati, prevladalo je gledite da su subjekti meunarodnog prava iskljuivo neovisne, tj. suverene drave. To su uz drave danas jo i meuvladine meunarodne organizacije. Priznati ustanici i oslobodilaki pokreti koji se bore za dravnost privremeni su subjekti meunarodnog prava s ogranienom pravnom i djelatnom sposobnou. Prije su subjekti s ogranienom sposobnou bila i neka

www.nasciturus.com internacionalizirana podruja, npr. Slobodni grad Danzig. Danas takvih subjekata meunarodnog prava nema. Iako meunarodno pravo nije zatieno djelotvornom dravnom sankcijom, ipak se radi o pravu! (iako se ta pravila esto kre). S tim u vezi ponajprije treba naglasiti da se smatraju nepostojeima pravna pravila koja bi ureivala meunarodne odnose u nekim prostorima nedostupnima ovjeanstvu (npr. u samom sreditu planeta) te sva druga pravila koja je fiziki nemogue izvriti. Slino tome, gdje god fiziki postoji samo jedno mogue ponaanje, pravna pravila koja bi ga nalagala takoer ne psotoje jer su nepotrebna. Pravna pravila postoje samo tamo gdje je mogu izbor ljudskog ponaanja i gdje je neophodno ta ponaanja regulirati na nain da se neka od njih bilo dopuste ili zabrane ili ogranie. Ipak, meunarodno pravo se u mnogo emu razlikuje od unutarnjeg prava pojedinih drava. SUBJEKTI unutarnjeg prava su ovjek pojedinac i pravne osobe, a glavni subjekti meunarodnog prava su neovisne (suverene) drave i meuvladine organizacije. GLAVNI IZVORI unutarnjeg prava su ustav, zakoni i podzakonski akti koje donosi sredinja dravna vlast, a izvori meunarodnog prava su ugovori, obiaj, opa naela prava i neke vrste jednostranih akata drava. Unutarnje pravo je preteito PRAVO SUBORDINACIJE, jer su njegovi subjekti podinjeni tom pravu koje propisuje dravna vlast. Meunarodno pravo je PRAVO KOORDINACIJE jer se ono stvara, mijenja, dokida i primjenjuje u odnosima jednakih drava i drugih subjekata koji su mu u naelu podinjenji slobodnom voljom. Za razliku od unutarnjeg prava, meunarodno pravo NE POZNAJE CENTRALIZIRANIH ORGANA za osiguranje i izvrenje njegovih pravila. Meunarodno pravo ne poznaje ni sudske organe s obvezatnom nadlenou za sve njegove subjekte. Nadlenost glede rjeavanja sporova putem stalnih i arbitranih meunarodnih sudova uvijek se zasniva na obostranom pristanku stranaka u sporu. SANKCIJE postoje ali su specifine i decentralizirane. Drava rtva oruanog napada (agresije) ima prema l. 51. Povelje UN-a pravo pribjei prirodnom pravu indivudualne ili kolektivne samoobrane. To pravo je najavaniji izuzetak od opeg pravila koje zabranjuje prijetnju ili uoptrebu oruane sile.

www.nasciturus.com U ostalim sluaevima, ukoliko je drava rtva krenja svog subjektivnog prava, nju meunarodno pravo ovlauje na pribjegavanje doputenim mjerama represalija, koje se ne smiju sastojati od upotrebe oruane sile. Izvan tih decentraliziranih sankcija do danas nije uspjelo organizirati djelotvorne kolektivne sankcije protiv prekritelja baram najvanijih pravila meunarodnog prava. Pokuaji organiziranja tih sankcija nisu uvijek doveli do djelotvronih, a jo manje do trajnih rezultata. Ipak, u sluajevima krenja prava dolazi do povremenih individualnih ili kolektivnih osuda, pa i ekonomskih sankcija. Te mjere mogu se sastojati u kolektivnom nepriznavanju protupravnog stanja, u osudi protupravnog ponaanja putem rezlolucija Ope skuptine UN-a i politikih tijela drugih meunarodnih organizacija, u oduzimanju prava glasa predstavniku drave kriteljice u nekoj organizaciji, ili iskljuenju te drave iz jedne ili vie organizacija. U najteim sluajevima Vijee sigurnosti UN-a na temelju Glave VII Povelje nalae ekonomske i druge sankcije protiv drave kriteljice koje obvezuju sve drave lanice. 2. PODJELA PRAVILA MEUNARODNOG PRAVA U meunarodnom pravnom poretku ne postoji hijerarhija norimi pravnih akata kakvu poznaje svako unutarnje pravo drava. Sva pravila tog prava nisu od istog znaaja, niti imaju jednaku prostornu vanost. I. S OBZIROM NA PROSTORNU VANOST postoje pravila opeg i pravila partikularnog (posebnog) prava. Pravila opeg meunarodnog prava primjenjuju se u itavoj meunarodnoj zajednici. Pravila partikularnog meunarodnog prava su sva ona iji je domaaj primjene ogranien na poseban krug drava i drugih subjekata, i to uvijek ui od itave meunarodne zajednice. II. S OBZIROM NA DOMAAJ VANOSTI pojedinih pravila meunarodnog prava, razlikujemo imperativna ili apsolutno obvezujua (jus cogens) i dispozitivna pravila (jus dispositivum). Jus cogens su takva pravila od kojih nije doputeno nikakvo odstupanje u posebnim ugovornim ili drugim uim odnosima. Sva su ona pravila opeg meunarodnog prava. Bilo koje drugo pravilo koje je u suprotnosti s imperativnim pravilom nitavo je. U jus cogens prema odredbama Beke konvencije o pravu ugovora iz 1969. spadaju pravila koja zabranjuju zloin genocida i nepotivanje drugih ljudskih prava krenje kojih su po

www.nasciturus.com meunarodnom pravu meunarodni zloini. Zatim, tu spada i naelo zabrane diskriminacije ljudi po bilo kojoj osnovi. Jus dispositivum su mnoga pravila opeg i bez izuzetaka sva pravila partikularnog meunarodnog prava. Partikularna pravila koja su stipulirana u nekom ugovoru njihove stranke mogu novim zajednikim sporazumom u svakom trenutku mijenjati ili dokidati. I od ostalih dispozitivnih pravila meunarodnog prava, drave mogu odstupati sklapanjem suprotnog ugovora ili nastankom novih partikularnih obiajnih pravila u njihovim meusobnim odnosima. Ukoliko nema posebnog pravnog odnosa koji primjenom naela lex specialis derogat legi generali iskljuuje primjenu dispozitivnog opeg pravila, svaka drava ima pravo od drugih zahtijevati potivanje opeg pravila te naravi. III. S OBZIROM NA OBLIK (FORMU) u kojem se oituju, djele se na pravila u pisanom obliku i na pravila koja se oituju u nekom drugom najee usmenom obliku. Pravila koja nisu u pisanom obliku mogu biti obiajna pravila, mada se najee i ona potruju nekim pisanim aktom poput konvencije o kodifikaciji, deklaracije Ope skuptine UN-a ili presude Meunarodnog suda. Mogui su i ugovori sklopljeni u usmenom obliku ali se o njima najee sastavlja pisani dokument. I jednostrane akte, obvezujue za odnosnu dravu, mogue je oitovati u usmenom obliku poput izjave odgovornog dravnog dunosnika na konferenciji za novinare, na televiziji i sl. Pravna pravila u pisanom obliku mogu se stipulirati u ugovoru ili izraziti u drugom meunarodnom instrumentu kao to je rezolucija Ope skuptine UN-a i presuda meunarodnog sudskog tijela. Ope konvencije o kodifikaciji meunarodnog prava sadre naela kojima se potvruju pravila opeg meunarodnog prava, ili se oekuje da njihove odredbe u ta pravila prerastu. Mnogi ugovori propisuju prava i dunosti samo za njihove stranke, ali sasvim jednakog sadraja za sve njih. Pogodbeni propisi predviaju jednostrane obveze samo za jednu stranku ili za svaku od njih razliite inidbe. Pravila opeg meunarodnog prava temelj su subjektivnim pravima i odgovarajuim dunostima drava i drugih njegovih subjekata koja iz njiih proizlaze. Uz to, drave i drugi subjekti stipuliraju svoja parava i obveze u dvostranim i viestranim ugovorima te u drugim pravnim poslovima.

www.nasciturus.com

3. ODNOS MEUNARODNOG I UNUTARNJEG PRAVA

I. DUALISTIKO I MONISTIKO SHVAANJE Prema dualistikom shvaanju meunarodno i unutarnje pravo su 2 odvojena, ali ravnopravna i meusobno neovisna pravna poretka. Ukoliko se u nekoj dravi usvoji zakon koji je suprotan njezinom meunarodnoj obvezi, njezini sudovi i drugi unutarnji organi primjenjivat e samo zakon. Pri tom se ne iskljuuje meunarodna odgovornost te drave kao subjekta meunarodnog prava zbog krenja njezine meunarodne obveze. Stoga se prema tom uenju ugovorna i druga meunarodna pravila moraju prethodno transformirati u zakone i druge akte, i ona potom obvezuju dravne organe samo po toj osnovi. S druge strane, ako ta drava prihvati nadlenost nekog meunarodnog sudbenog ili arbitranog tijela da rijei spor u kojemu je ona strana, tada e prema dualistikom shvaanju meunarodni organ voditi rauna o njezinim meunarodnim obvezama, a ne o njezinim unutarnjim propisima. Prema monistikom shvaanju meunarodno i unutanje pravo su dijelovi jedinstvenog pravnog poretka koji prua i naela o rjeavanju sukoba izmeu propisa unutarnjeg prava neke drave i meunarodnog prava. Propisi meunarodnog prava utjeu na propise unutarnjeg, i obratno. Meutim, pristae tog gledita, otro se sukobljavaju o pitanju da li se meunarodno pravo temelji na unutarnjem (primat unutarnjeg prava) ili obratno (primat meunarodnog prava). Pristae primata unutarnjeg prava svode meunarodno pravo na vanjsko dravno pravo. Njihovi argumenti su: nepostojanje naddravne vlasti, te stoga svaka drava slobodno odluuje o tome koje su njezine meunarodno obveze, i ona u naelu sama odreuje nain njihova izvrenja; nadlenost za zakljuenje ugovora u ime drave i za njezino obvezivanje lei u njezinu ustavu, dakle unutarnjem pravu. Ekstremni pristae tog uenja, kakve se danas gotovo ne moe nai, priznavali su svojoj dravi pravo da se, kada to nae potrebnim, jednostrano razrijei svojih prije preuzetih meunarodnih obveza. Obvezujua osnova svakog sporazuma lei u opem naelu prava pacta sunt servanda koje pretpostavlja postojanje i djelovanje nekakvog pravnog poretka, meunarodnog ili unutarnjeg.

www.nasciturus.com Pristae primata meunarodnog prava dolaze do zajednikog zakljuka da obveze drave po meunarodnom pravu imaju prvenstveno na njezinim unutranjim propisima, pa ak i u odnosu na njezin ustav. Oni zastupaju stav da se niti jedna drava ne moe jednostrano razrijeiti svojih meunarodnih obveza prostom izmjenom svojih zakona. Meunarodna sudska i arbitrana praksa i pravni sustavi u dravama, ne mogu se u cijelosti uklopiti niti u jedno od ovih uenja. Stoga niti jedno nije jedino ispravno. Novim dravama prva je briga nakon proglaenja njihove neovisnosti da steknu meunarodno priznanje od drugih drava, te da im prije postanu punopravnim lanicama UN-a i regionalnih organizacija podruja kojemu pripadaju. II. OBIAJNO MEUNARODNO PRAVO U SUDSKOJ I USTAVNOJ PRAKSI DRAVA Engleska je prva zemlja u kojoj je taj problem bio uoen i to davno prije nastanka dualistikog i monistikog uenja. Poetkom 18. stoljea engleski pravnik Lord Mansfield izloio je stav po kojem meunarodno pravo ini dio prava Engleske. To je bio poetak tzv. doktrine inkorporacije. Engleski sudovi izravno su primjenjivali pravila meunarodnog (obiajnog) prava, osim ako bi bila u suprotnosti s nekim zakonom koji je usvojio Parlament. Od druge polovice 19. stoljea prevladava doktrina transforamcije prema kojoj je meunarodno pravo dio prava Engleske tek ukoliko su njegova pravila na jasan nain usvojena i uinjena dijelom prava Engleske, i to bilo temeljem zakona, sudskih odluka ili ustanovljene prakse. Sjedinjene drave uglavnom slijede praksu Ujedinjenog kraljevstva, osim kad su u pitanje meunarodni ugovori. Tome je slina i praksa zemalja iji su pravni sustavi proizali iz engleskog (Kanada, Australija, Novi Zeland, Juna Afrika, Indija i veine drugih lanica Commonwealtha). U dravama kontinentalne pravne tradicije, prvenstveno u Europi i Latinskoj Americi, odnos prema meunarodnom pravu esto je reguliran u ustavnom aktu zemlje. Njemaka zasluuje mjesto ispred svih drugih drava te pravne tradicije, jer u svom ustavnom poretku visoko uzdie obiajno meunarodno pravo.

www.nasciturus.com III. PRIMJENA MEUNARODNIH UGOVORA PO ORGANIMA DRAVA NJIHOVIH STRANAKA S obzirom na podjelu nadlenosti u svakoj od drava za sklapanje i ratifikaciju ugovora, pitanje odnosa ugovora i zakona nije manje sloeno od pitanja primjene nepisanih obiajnih pravila opeg meunarodnog prava u tim dravama. U Ujedinjenjom Kraljevstvu vlast skapanja i ratifikacije meunarodnih ugovora pripada Kraljici, ali tek na savjet prvog ministra, ministra Krune, veleposlanika ili drugih dunosnika. U SAD-u Ustav zemlje predvia da e predsjednik imati vlast, da na savjet i uz suglasnost Senata, sklapa ugovore, uz uvjet da 2/3 prisutnih senatora sudjeluje u usvajanju. Meunarodni ugovori imaju manju pravnu snagu od ustavnih amandmana. Naelno, prema pravnom sustavu SAD-a, ugovori imaju jednak poloaj kao i zakoni a to znai da bi kasniji zakon Kongresa mogao derogirati ranije sklopljeni ugovor (prema naelu lex posterior derogat legi priori). U dravama kontinentalne Europe nadlenost za sklapanje i ratifikaciju meunarodnih ugovora, te njihov odnos prema zakonima, esto su ureeni ustavom zemlje. Prema ustavu Nizozemske iz 1953. i 1956. propisi iz ugovora i rezolucija meunarodnih ustanova (kojih je Nizozemska lanica), a koji obzirom na njihov sadraj mogu biti obvezujui za sve osobe, imat e pravni uinak nakon to budu objavljeni.Takoer prema Ustavu, nizozemski sudovi dobili su ovlast da ne primjene zakone, i to ne zato to bi bili protuustavni, nego ako utvrde da nisu u skladu s ugovorima i rezolucijama. U Francuskoj lanak 53. Ustava Pete Republike iz 1958. zahtijeva da se neke kategorije ugovora (npr. o trgovini, koji zahtijevaju financijske trokove drave, koji mijenjaju zakone ili se odnose na poloaj pojedinaca), moraju ratifiicrati ili prihvatiti zakonom Narodne skuptine. Bive socijalistike drave srednje i istone Europe, neko su u odnosu na ugovore kojima su bile stranke zastupale kruto dualistiko stajalite, pa na taj nain pojedinci nisu nikad mogli pred sudovima tih zemalja ishoditi pravdu temeljem neke od konvencija o ljudskih pravima. Nakon politikih promjena poetkom 90-ih godina mijenja se odnos prema meunarodnom pravu i prema samim ugovorima. Ugovori se uzimaju kao sastavni dio svog prava, a neke im pridaju snagu jau i od kasnijih zakona. Ustav RH iz 1990., a dopunjen 1997. predvia propise o meunarodnim ugovorima u lancima 132-134. U ima RH ugovore sklapa predsjednik Republike, a moe ih u skladu sa zakonom sklapati i Vlada. Hrvatski sabor 2/3 veinom svih zastupnika, potvruje (ratificira) samo one ugovore koji trae donoenje ili izmjenu zakona, meunarodne ugovore vojne i politike naravi i meunarodne ugovore koji financijski obvezuju RH. 7

www.nasciturus.com Meunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvreni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, ine dio unutarnje pravnog poretka RH, a po pravnoj su snazi iznad zakona. Njihove odredbe se mogu mijenjati ili ukidati samo uz uvjete i na nain koji su u njima utvreni, ili suglasno opim pravilima meunarodnog prava. IV. UNUTARNJE PRAVO DRAVA PRED MEUNARODNIM TIJELIMA Neke meunarodne organizacije postavljaju posebne uvjete za primanje novih drava u njihovo lanstvo te potom stalno provjeravaju da li su pravni poredak njihovih lanica i njihova unutarnja praksa u skladu s njihovim ugovornim obvezama koje proizlaze iz tog lanstva. To je sluaj s Vijeem Europe, Europskom unijom, Organizacijom za europsku sigurnost i suradnju (OESS) te sa Sjeveroatlantskim paktom. Sud Europskih zajednica u Luxemburgu i Europski sud za ljudska praa u Strasbourgu nadleni su za oreene vrste sporova drava lanica EU, odnosno Vijea Europe. Posebno je zanimljiv odnos meunarodnih sudbenih i arbitranih tijela prema unutarnjem pravu drava u nekim od izreenih odluka. Praksa dvaju hakih sudova dosljedna je u tome da se meunarodnim ugovornih i drugim obvezama drava uvijek daje prvenstvo pred njihovim zakonima pa i ustavu. Predratni Stalni sud meunarodne pravde u jednoj presudi iz 1926. priklonio se dualistikom stajalitu, izjednaujui zakone stranaku u sporu s obinim injenicama. Jednak je bio pristup Arbitrane komisije Konferencije o bivoj Jugoslaviji pod predsjedanjem Roberta Badintera. U Miljenju br. 1. Komisija je izrekla da u svrhu primjene kriterija o postojanju ili nestanku neke drave, kako su oblik unutarnje politike organizacije i ustavne odredbe obine injenice. Komisija je ipak uzela u obzir neke od unutarnjih propisa bive drave. Tako je u Miljenju br. 3 naprije utvrdila pravilo da, osim u sluaju suprotnog sporazuma, prijanje granice izmeu federalnih jedinica postaju granice zatiene meunarodnim pravom. Kao argument posluio je l. 5. Ustava SFRJ koji u stavcima 2. i 4. odreuju da se teritorij republike i njezine granice ne mogu mijenjati bez njezina pristanka. Dualistiko polazite te Arbitrane komisije jedino je mogue obzirom da se koncem 1991. biva jugoslavenska Federacija ve nalazila u procesu raspada, da u njezinim saveznim organima ve tada nisu bile adekvatno zastupljene sve federalne jedinice te da s obzirom da Federacije vie nije imala efektivnu vlast nad itavim teritorijem bive drave. Bez obzira na to mogu li se ustav i zakoni neke od strana u sporu izjednaiti s obinim injenicama, ili im uvijek treba pridati odgovarajui pravni uinak, veoma je esto neki spor

www.nasciturus.com nemogue rijeiti ako se unutarnje pravo ne istrai. I neka pravila opeg meunarodnog prava ili ugvorni propisi upuuju na propise unutarnjeg prava. Neke od tih situacija: domaaj nadlenosti meunarodnog sudbenog tijela prema zahtijevu stanaka spora moe se odnositi na teritorij drave, njezino teritorijalno more, dravljanstvo fizikih ili pravnih osoba, skrbnitvo nad maloljetnikom i sl. U svim ti sluajevima teba istraiti zakone, sudske i upravne akte odreene drave o tim pitanjima; ako je nadlenost nekog meunarodnog suda ugovorena tek za sluaj da tuitelj prethodno iscrpi pravna sredstva pred organima drave u pitanja, tada se ispunjenje tog uvjeta moe procijeniti samo uzimajui u obzir domae pravo i praksu; mogui su i sporovi pred meunarodnim sudbenim tijelima o pravima fizikih i pravnih osoba temeljenih iskljuivo na nekom unutarnjem pravu. U takvim iznimnim situacijama meunarodni sud uope ne primjenjuje pravila meunarodnog prava.

4. RAZVOJ ZNANOSTI MEUNARODNOG PRAVA

U pravnoj znanosti kroz povijest dolo je do sukoba dviju tenji. To je sukob izmeu solidaristike i voluntaristike koncepcije o uvjetima nastanka i djelovanja pravnih pravila. Solidaristika koncepcija polazi od postojanja meunarodne zajednice (ili ovjeanstva u cjelini) kao neke datosti u pravo. Prestae te koncepcije naglaavaju postojanje pravila nekog opeg i objektivnog prava koje drave i druge teritorijalne cjeline ne mogu lako osporiti. Voluntaristika koncepcija zastupa stajate da je pravo oduvijek bilo proizvod volja suverenih vladara ili drava. Unutarnje pravo u nekoj dravi proizvod je volje te drave, tj. njezinih zakonodavnih i drugih organa, a meunarodno pravo je proizvod suverenih volja vie ili svih drava. Pristae ove koncepcije ne priznaju pravila opeg prava koja bi ograniavala volju pojedinanih drava, osim onih na koja su sve drave dale neku vrstu pristanka. ovjeanstvo kao takvo je za njih izvapravna kategorija. Povijesni razvoj tih tenji (koncepcija) a) JUS GENTIUM U RIMSKOM PRAVU Naziv jus gentium koji se uportrebljava za meunarodno pravo, prvobitno je nastao u rimskom pravu, a bio je dio unutarnjeg prava rimske drave ali sa zajednikim crtama s opim naelima prava koja su danas jedan od izvora opeg meunarodnog prava. Pravila jus gentium stvarala su se poglavito u praksi rimskog suca praetora peregrinusa koji je presuivao u

www.nasciturus.com trgovakim sporovima izmeu rimskih graana i peregrina tj. pripadnika pokorenih naroda pod rimskom vlau, ili u sporovima izmeu samih peregrina. Rimski graani bili su podvrgnuti njihovom vlastitom pravu: jus civile ili jus Quiritum, koje je bilo formalistiko i djelomino sakralne naravi. Jus gentium se naprotiv, sastojao od pravnih pravila za koja se vjerovalo da imaju univerzalnu (openitu) primjenu i da ih priznaju svi narodi i svi ljudi bez obzira na dravnu pripadnost ili oblik civilizacije. Rimski pravnih Gaj u svojim Institucijama izvrio je podjelu cjelokupnog prava na jus civile, koje svaki narod stvara za svoje potrebe, te na jus gentium koje je zasnovano na prirodnom razumu (naturalis ratio) i koje je zajedniko svim narodima. Rimski narod, prema Gaju, djelomino primjenjuje svoje vlastito pravo (jus civile), a djelomino pravo zajedniko svih narodima (jus gentioum). Mnogi rimski pravnici nisu inili razliku izmeu jus gentium i jus naturale tj. prirodnog prava ija su pravila zasnovana na naravi ovjeka kao razumnog, drutvenog i prirodnog stvorenja i da ta pravila nuno ureuju ljudsko ponaanje. Prema klasinom pravilu Ulpianu prirodno pravo je ak ono koje priroda ui sve ivotinje, koje nije ogranieno samo na ljudsku vrstu. Naela jus gentium kao dijela pozitivnog rimskog prava imala su snaan utjecaj na kodifikaciju sveukupnog rimskog prava u doba cara Justinijana. Na taj nain pravila iz jus gentium nadivjela su rimsku dravu i Bizant. Ona su se stoljeima neposredno primjenjivala u mnogim drutvima, sve do kodifikacije graanskog prava u 19. st. b) BOANSKO, PRIRODNO I POZITIVNO PRAVU U DJELU SV. TOME AKVINSKOG U Europi u srednjem vijeku, prije Reformacije poetkom 16. stoljea, karakteristina za meunarodne odnose bila je odsutnost suverenih drava u modernom znaenju. Umjesto nacionalnih i teritorijalnih drava postojala je feudalna organizacija drutva zasnovana na uzajamnim pravima i dunostima sizerena i vazala s obzirom na dranje i uivanje zemlje. Crkva je u tom razdoblju bila gotovo jedini ujedinjujui faktor drutva te je ak imala jau kohezivnu snagu od slabe vlasti cara i Svetog Rimskog Carstva. U 13. stoljeu zbog gospodarskog razvoja i proirenja trgovine posebno u sjevernoj Italiji, oivljava se rimsko pravo. Nastaje i kola glosatora. Iz rimskog prava obnovljena je ideja ovjeka kao graanina a ne kao podanika vie vlasti. Aristotelova filozofija sadravala je ideju o dravi kao tijelu graana dovoljnome za svrhe ivota, dakle kao proizvodu prirodu. Crkva se potrudila kanalizirati ogromno zanimanje za Aristotelom prilagoavajui njegovu filozofiju kranskoj kozmologiji. Tu veliku sintezu na uspjean nain i s trajnim uincima 10

www.nasciturus.com obavio je dominikanski redovnik Toma Akvinski. Time je unutar Crkve napravio nepopravljivu napuklinu u hijerokratskoj doktrini papinske vlasti. U njegovim djelima Summa Theologiae i komentaru Aristotelove Politike, moe se nazrijeti podjela prava na Vjeno, Boansko pozitivno, prirodno te na ljudsko pozitivno pravo. Prema Tomi Akvinskom, postoji Vjeno pravo ili vjeiti koncept Boanskog prava, koje je Boja zapovijed za upravljanjem stvarima koje on predvia. Cilj Boanskog vladanja je Bog sam, a njegovo pravo nije nita drugo nego on sam. Stoga Vjeno pravo nije podlono nikakvom vanjskom cilju. Tako, Vjeno pravo nije nita durgo nego primjer boanske mudrosti u upravljanju kretanjima i inima svega. Meutim, za Tomu ne znai da Vjeno pravo ovisi o Bojoj samovolji. Boja mudrost je mjera stvari, i ona je sama po sebi istinita. Upravo zato to je Bog, on ne moe djelovati nerazumno i biti sa sobom u kontradikciji. Ljudski razum ne moe u potpunosti shvatiti smisao Boje vlasti, nego je poima djelomice i na svoj nain. Dio Vjenog prava otkriven je ljudima u obliku Boanskog (pozitivnog) prava, u Svetom pismu. Pravila tog Boanskog prava su 10 Bojih zapovijedi datih Mojsiju na Sinaju. Osim otkrivenja, postoji i drugi nain kojim ljudi spoznaju dijelove Vjenog prava. To je putem prirodnog prava koje je participacija razumnim stvorenja u Vjenom pravu. Ali samo ovjek, s obzirom da je razumna ivotinja moe uhvatiti neka ozraja Vjenog prava, makar glede nekih openitih naela prirodnog prava. Po Tomi svjetovna vlast postoji da bi ouvala unutarnji mir graana koliko se to moe postii putem zakonodavstva potkrijepljenog sankcijama. Time smo doli do ljudskog (pozitivnog) prava. Neke njegove zapovijesti izvedene su poput zakljuaka neposredno iz prirodnog prava. Npr. zapovijed ne ubij moe se izveti iz one ne uini nikomu zlo. Druge se zasnivaju na tumaenju prirodnog prava. Npr. prirodno pravo propisuje da se zloin mora kazniti, a da nita ne navodi hoe li ovo ili ono biti kazna. Glavna svrha ljudskog prava je da jasno definira prirodno pravo i da ga podvrgne vremeskim sankcijama. Boansko pravo ne ponitava ljudsko pozitivno pravo ako je ono zasnovano na prirodnom razumu i na prirodnom pravu. c) HUGO GROTIUS O PRIRODNOM PRAVU I O VOLJNOM PRAVU Renesansa je oslobodila silne intelektualne mogunosti ljudi. Potaknula je znanstvena istraivanja iji su se rezultati odrazili u naoruanju, u brodogradnji i u navigacijskim instrumentima. 11

www.nasciturus.com S Reformacijom u 16. st. u Europi nestaje srednjovjekovne ideje svjetske drave i crkvenog jedinstva s papom na elu kao vrhovnim moralnim autoritetom. Umjesto feudalne organizacije drutva nastaju svjetovne, po pravilu naionalne i teritorijalne drave. Hugo Grotius, otac meunarodnog prava u svom je ivotnom djelu De jure belli ac pacis libri tres, povukao razliku izmeu vieg prirodnog prava (jus nauturae) i voljnog prava (jus voluntarium). On je svoju ideju prirodnog prava udaljio od Boga. Prirodno pravo je po Grotiusu prije svega zasnovano na razumu i na prirodi ovjeka kao drutvenog i razumnog bia. Prirodno pravo je po njemu diktat razuma koji naglaava da je neki in, s obzirom na njegovu suprotnost ili sklad s ovjekovom racionalnom prirodom li moralno pogrean ili moralno podoban, te ga je prema tome Bog kao stvoritelj prirode zabranio ili naredio. Prirodno pravo je prema Grotiusu nepromjenljivo i ak ga niti Bog ne moe mijenjati. Razlike izmeu Tomina i Grotiusova poimanja prirodnog prava su ogromne. Toma je tvrdio da nitko osim samog Boga ne moe znati Vjeno pravo u njegovoj cijelosti, a prirodno pravo je tek neka nesavrena ljudska percepcija i sudjelovanje razumnih stvorenja u Vjenom pravu. Nasuprot njemu, Grotious je Vjeno pravo apsorbirao u prirodno pravo. Nepromjenljiva pravila prirodnog prava on je postavio ak iznad Boga. A poto su diktat razuma, ona su razumljiva svakom razumnom stvorenju. Uz prirodno pravo (jus naturae), Grotius poznaje i voljno pravo (jus volontarium) koje potom dijeli na Boansko voljno pravu (jus voluntarium divinum) koje Bog propisuje bilo nekim narodima posebno, poput idova, ili itavom ovjeanstvu, te na ljudsko voljno pravo (jus voluntarium humanum). U okviru ljudskog voljnog prava postoji civilno pravo (jus civile) koje proizlazi iz svjetovne (graanske) vlasti, i koje propisuje drava. To je vrsta javnog prava koje proizlazi iz dravne vlasti. Uz to civilno pravo postoje jos 2 ljudska voljna prava. Jedno je ue, a drugo ire od civilnog prava. Prvo je podlono pravu drave, tj. civilnom pravu, i obuhvaa zapovijedi koje otac izdaje sinu ili gospodar robi ili sluzi. Pravo ire od civilnog prava je ljudsko voljno meunarodno pravo (jus gentium). Ono je steklo obvezatnu snagu putem volje svih naroda, ili makar njihove veine. Tako je jus gentium po Grotiusu neto sasvim razliito od jus gentium u rimskom pravu ili u spisima Tome Akvinskog. U Grotiusovu znaenju i sve do dananjih dana, jus gentium je javno pravo na koje su pristale drave i koje ureuje njihove uzajamne odnose. Prema njemu, ako je ljudsko vojno meunarodno pravo (jus gentium) u skladu s diktatom razuma, ono je ustvari asimilirano prirodno pravo, jer je njegov izraz. 12

www.nasciturus.com

d) PRIRODNO PRAVO U DJELU VATTELA Vattel se zalago za jednakost svih drava. Za Vattela meunarodno pravo (droit des gens) po porijeklu nije nita drugo nego prirodno pravo primijenjeno na narode. Ono je nepromjenljivo i narodi ga ne mogu mijenjati svojim ugovorima, ne mogu ga se osloboditi svojim ponaanjem niti se uzajamno mogu oslobotiti od njegova potivanja. Pozitivno meunarodno pravo koje proizlazi iz volje naroda, Vattel je podijelio u 3 vrste: voljno pravo (droit volontaire) koje proizlazi iz pretpostavljenog pristanka, ugovorno pravo koje proizlazi iz izriitog pristanka te obiajno pravo koje proizlazi iz preutnog pristanka. Ta podjelana veoma openit nain odgovara trima glavnim izvorima meunarodnog prava propisanima u l. 38. Statuta meunarodnog suda: opim naelima prava, ugovoru i obiaju. e) GLAVNE ZNAAJKE POZITIVIZMA OD 19. ST. DO DANAS Prijelaz iz 18. u 19. st. je razdoblje plodne sublimacije prirodnog prava i njegove genijalne transformacije u pisane pravne tekstove, temeljene na ljudskom razumu i na prirodnom stanju ovjeka. Tu moemo ubrojiti ameriku Deklaraciju o neovisnosti iz 1776. i Ustav SAD-a iz1789., te francuska Deklaracija o pravima ovjeka i graanina iz 1789. Pozitivistika ili voluntaristika doktrina 19. stoljea je bila posljedica afirmacije niim ograniene suverenosti drava. Budui da se drava smatrala jedinim subjektom meunarodnog prava i budui da je suverena, smatralo se da je neovisna u odnosu na sve druge drave. Poto se smatrala neovisnom, nije bila podlona nikakvim viim pravnim pravilima, dakle bilo kojoj vrsti prirodnog prava koje bi joj nalagalo kako se treba ponaati u odnosima sa sebi jednakim dravama. Iz toga je proizaao koncept prava kao iskljuivog proizvoda volje drava, po kojem niti jedna drava ne moe biti obvezana nikakvim pravom na koje nije dala svoj pristanak. Mogua su samo 2 izvora prava: ugobor koji drave prihvaaju izriito, te obiaj na koji one daju svoju preutnu suglasnost (tacitus consensus). Takav pozitivizam, koji se svodio na voluntarizam, bio je ustvari odraz potreba graanskog drutva od poetka 19. st. narasli trgovaki i politiki odnosi drava nisu se vie mogli upirati na izrazito subjektivne iskaze pravila prirodnog prava. Novi meunarodni odnosi bili su mogui jedino na temelju preciznih pravila pozitivnog prava. Iz toga je proizaao pokret kodifikacije graanskog prava.

13

www.nasciturus.com Negativni aspekt tog razvoja ugledao se u prenaglaenom pridavanju vanosti suverene volje drava koja nije ograniena nikakvim viim pravom. Pravo je moglo biti sasvim nehumano, i to kako u njegovu sadraju tako i u primjeni. Tek je ishod II. svjetskog rata u punoj mjeri ukazao na neadekvatnost voluntaristike doktrine u praksi. Suci u Nrnbergu i u Tokiju nisu bili u stanju u cijelosti obrazloiti svoje presude pravilima meunarodnog prava na koje su prije toga izriito pristale bilo Njemaka ili Japan, pa ni bilo koja druga drava u svijetu. Vie od tih dviju presuda, na neadekvatnost voluntarizma ukazalo nam je savjetodavno miljenje Meunarodnog suda izreeno 1951. glede Rezervi na Konvenciju o genocidu iz 1948. Tako su nacistiki i japanski zloini iz II. svjetskog rata, koje Konvencija iz 1948. treba sprijeiti i kazniti, dokazali politiarima i teoretiarima da iznad pozitivnog prava na koje su drave pristale postoje i neka via naela moralnog prava.

5. RAZVOJ POLITIKIH ZBIVANJA I PRAVILA MEUNARODNOG PRAVA IZMEU 17. ST. I DRUGOG SVJETSKOG RATA
17. stoljee bilo je obiljeeno 30-godinjim vjerskim ratom koji je okonan Westphalskim mirom iz 1648. Njime je bila utemeljena ravnotea snaga izmeu drava kranske Europe. Iz te ravnotee proizala je apsolutna jednakost svih drava u pravima, bez razlika vjerske pripadnosti (katolike ili protestantske) ili politikog poretka (monarhija ili aristokratska republika). Tim mirom Nizozemska i vicarska konano su bile priznate kao neovisne drave. U tijeku 18. stoljea uslijedili su ratovi iz sudjelovanje veeg broja europskih drava s malim plaenikim vojskama. Najavaniji su bili: Rat za panjolsku batinu, Rat za austrijsku batinu te 7-godinji rat. Za razliku od 30-godinjeg rata, ti ratovi nisu mnogo pogaali civilno puanstvo. 7-godinji rat doveo je do poraza i degradacije Francuske u korist Engleske, koja postaje prva pomorska sila svijeta. Krajem 18. st. nakon Deklaracije o neovisnosti (1776.) 13 britanskih kolonija stvaraju SAD. Ta drava dobija meunarodno priznanjeu 1783. Britansko-amerikim ugovorom (Jay Treaty) iz1794. o rjeavanju sporova proizalih iz minulog rata poinje moderno arbitrano rjeavanje meudravnih sporova.

14

www.nasciturus.com Konac 18. i 19. stoljee je burno razdoblje obiljeeno francuskim vojnih pohodima proizalih iz Revolucije koja je izbila 1789. te Napoleonovim osvajanjima. To razdoblje od etvrt stoljea zavrava Bekim kongresom 1814-1815, na kojem su bile zastupljene sve europske zemlje osim Turske i pape. Na tom kongresu stvorena je Kraljevina Nizozemska, proglaena je trajna neutralnost vicarske te je ustanovljena Njemaka konfederacija pod stalnim predsjednitvom Austrije. Meunarodno pravo unaprijeeno je usvajanjem Pravilnika o rangu diplomatskih predstavnika, osudom trgovine crnakim robljem na moru i priznavanjem naela slobodne plovidbe svim meunarodnim rijekama. Na Bekom kongresu ustanovljen je savez europskih velesila - Sveta alijansa, u ijem su sastavu prvotno bile Rusija, Austrija, Pruska i Britanija a od 1818. i Francuska. 1823. u SAD-u dolazi do objave Monroeve doktrine (nazvane po amerikom predsjedniku, ali je stvarni tvorac bio dravni tajnik i kasniji predsjednik John Quincy Adams). Njome je bilo obznanjeno da ameriki kontinent vie nije otvoren za kolonizaciju europskih sila, te da e SAD s neodobravanjem gledati na svaku europsku intervenciju u poslove ameriih drava. Od Hakih mirovnih konferencija do mirovnih ugovora iz 1919. i 1923. Na inicijativu ruskog cara Nikole II. 1899. u Haagu je odrana Prva mirovna konferecnija uz sudjelovanje venie tada neovisnih drava svijeta, osim zemalja Latinske Amerike i dviju burskih republika. Na temelju Konvencije o mirnom rjeavanju sprova osniva se Stalni arbitrani sud. Donacijom amerikog dobrotvora i mirotvorca Carnagiea u Haagu se podie Palaa mira u kojoj je taj Sud smjeten. Nakon I. svjetskog rata tamo e se smjestiti i Stalni sud meunarodne pravde te od 1946. njegov nasljednik Meunarodni sud. Druga Haka mirovna konferencija iz 1907. sazvana je na inicijativu SAD-a, kojoj se pridruila Rusija. Treu konfereciju, predvienu za 1915. sprijeio je I. svjetski rat. Na toj Konferenciji usvojeno je 14 konvencija, meu kojima su sve osim 12. i danas formalno na snazi izmeu drava njihovih stranaka. U Prvoj konvenciji o mirnom rjeavanju sporova proirene su odredbe o dobrim uslugama, istrazi i arbitrai u odnsou na prethodnu. Drugom konvencijom zabranjena je upotreba oruane sile za utjerivanje dogova, ukoliko drava dunik pristane na ponudu meunarodne arbitrae. 3 sljedee konvncije odnose se na ratovanje na kopnu. Preostale konvencije odnose se na pomorsko ratovanje.

15

www.nasciturus.com I. svjetski rat trajao je od 28. srpnaj 1914. do potpisivanja primirja 11. studenog 1918., a rezultat tog rata bila su sruana 4 carstva (rusko, njemako, austrougarsko i otomansko). Oktobarska revolucija (7.11. 1917.) dovela je sovjetsku vlast u Rusiji, Ukrajini, Bjelorusiji i na Kavkazu, koja e trajati sve do 1991. Versajska mirovna konferencija odrava se 1919. i zavrava potpisivanjem (Versajskog) Mirovnog ugovora s Njemakom (28.06.1919.). Potom se potpisuju posebni mirovni ugovori s Austrijom, Bugarskom i Maarskom. Svi ti ugovori bili su nametnuti pobijeenim dravama. Liga naroda (1920-1946), djelovala je nakon I. svjetskog rata ali nije bila u stanju prevenirati nove sukobe pa tako ni izbijanje II. svjetskog rata. Glavni poetni udarac Ligi bilo je odbijanje Senata SAD-a da ratificira Versajski i druge mirovne ugovore. Odluujui udarac povjerenju u sustav Lige naroda bila je agresija faistike Italije protiv Abesinije (danas Etiopije) u listopadu 1935. S obzirom da je Njemaka jo 1933. po dolasku nacista na vlast napustila Ligu, ona je bez smetnji otkazivala i krila svoje obveze iz Versajskog mirovnog ugovora. Meu postignutim uspjesima Lige naroda je izrada i usvajanje Statuta Stalnog suda meunarodne pravde u haagu 1920. Vjerorajno najvei uspjeh bio je enevski protokol od 17.06.1925. o zabrani upotrebe zaguljivih, otrovnih ili slinih plinova i bakteriolokih sredstava u ratu. Znaajan uspjeh predstavljala je i enevska konvencija od 27.07.1929. o postupanju s ratnim zarobljenicima. 1928. sklopljen je Briand-Kelloggov pakt, koji je po prvi put u povijesti apsolutno zabranio rat. Drave potpisnice tog Pakta osuuju rat i odriu ga se kao sredstva nacionalne politike te obvezuju se da e sve svoje meusobne sporove rjeavati iskljuiveo mirnim sredstvima. Od sustava Lige naroda jedino je ostala Meunarodna organizacija rada, koja u kontinuitetu uspjeno djeluje sve do danas. Drugi svjetski rat zapoeo je njemakom agresijom na Poljsku 01.09.1939. a zavrio je potpisivanjem kapitulacije Japana na amerikom ratnom brodu Missouri 02.09.1945. u Tokijskom zaljevu. Sile Osovine (Njemaka, Italija i Japan uz Maarsku, Rumunjsku i Bugarsku te satelitske reime u Slovakoj NDH i Carstvu Mandukuo, a kasnije i panjoska i Finska) htjele su sruiti sustav ustanovljen u Versaillesu 1919.

16

www.nasciturus.com Toj osvajakoj politici antifaistika koalicija suprostavila je program u Atlantskoj povelji, koju su 1941. prvobitno potpisali britanski prvi ministar Churchill i ameriki predsjednik Roosevelt. U njoj je izmeu ostalog navedeno: prvo, njihove zemlje ne trae nikakvo teritorijalno ili bilo kakvo drugo uveanje; drugo, njihova je elja da se ne provode nikakve teritorijalne promjene koje ne bi odgovarale slobodno izraenoj volji zainteresiranih naroda; tree, one potuju pravo svih naroda da izaberu oblik vladavine pod kojim hoe ivjeti, i ele da suverena prava, kao i pravo upravljanja samim sobom, budu vraena onima koji su ih silom lieni. Uz Britaniku i SAD na elu te koalicije naao se i Sovjetski Savez nakon Njemake agresije 22.06.1941. Do proljea 1945. veina drava u svijetu pristupila je toj antifaistikoj koalici. Po bezuvjetnoj kapitulaciji faistikih sila, u Parizu je 1946. odrana mirovna konferencija koja je 10.02.1947. okonana sklapanjem mirovih ugovora s Italijom, Finskom, Maarskom, Rumunjskom i Bugarskom. Mirovni ugovor nikad nije sklopljen sa Sovjetskim Savezom. Zbog izbijanja hladnog rata i uspostave dviju njemakih drava 1949. ni s tom zemljom nikad nije sklopljen mirovni ugovor.

6. POJAM IZVORA (NAIN STVARANJA) MEUNARODNOG PRAVA. PRAVINOST U MEUNARODNOM PRAVU

Izvori meunarodnog prava su izvori prava i obveza za stranke nekog akta. U tom smislu ugovor je izvor uzajamnih prava i obveza njegovih stranaka. Jednostrani akt je ili izvor obveza koje je neka drava njime jednostrano preuzela, ili prava koja je njime stekla, te odgovarajuih prava i dunosti drugih subjekata. Izvorima meunarodnog prava, meutim, treba dakoer razumijevati i sloene postupke (procese) stvaranja, izmjene i prestanka pravnih pravila. Najautoritativnija ugovorna odredba koja propisuje izvore meunarodnog prava je l. 38. Statuta Meunarodnog suda u Haagu, koji glasi: 1. Sud, kojem je zadaa da njemu podnesene sporove rjeava po meunarodnom pravu, primjenjuje: a) meunarodne konvencije bilo ope ili posebne, koje ustanovljuju pravila izrijekom priznata od drava u sporu; b) meunarodni obiaj kao dokaz ope prakse prihvaene kao pravo; c) opa naela prava priznata od civiliziranih naroda,

17

www.nasciturus.com d) uz rezervu odredaba l. 59. (koji glasi da je presuda Suda obvezatna samo za stranke spora i za sluaj koji je rijeila), sudske odredbe i nauavanja najpozvanijih publicista razliitih naroda kao pomono sredstvo za utvrivanje pravnih pravila. 2. ova odredba ne dira u ovlasti Suda da odluuje ex aequo et bono, ako se stranke o tome sporazumiju. Ova odredba predstavlja sao jedan od moguih naina sudakog odluivanja koji ne mora biti strogo u okvirima pravila meunarodnog prava. Najvaniji izvor opeg meunarodnog prava jo uvijek je opi obiaj, s obzirom da ugovori u naelu obvezuju samo njihove stranke. Drugi izvor opeg meunarodnog prava su opa naela prava, koja su openitije naravi i neodreenijeg sadraja od obiajnih pravila a pogotovo od ugovora u pismenom obliku. Pravila partikularnog meunarodnog prava najee se uglavljuju ugovorima. Ugovor je najvaniji postupak sklapanja, potonjih izmjena, te okonanja pravila te vrste. Pravila partikularnog meunarodnog prava mogu takoer nastati u partikularnom obiajnom proceseu u uem krugu subjekata meunarodnog prava. I neke vrste jednostranih akata drava mogu biti izvorom dunosti ili prava za njih same, te izvorom odgovarajuih prava i dunosti za neke druge ili za sve ostale subjekte meunarodnog prava Najprije treba objasniti ulogu pravinosti (aequitas) za razliku od pravde (justitia) u meunarodnom pravu. Po svojoj naravi pravinost ne moe biti izvorom meunarodnog prava, ali se ona nikako ne smije ni zanemariti u postupku primjene, pa i nastanka njegovih pravila. Pravinost treba shvatiti kao siguran i spontan osjeaj pravednog i nepravednog, naroito kada se oituje u prosuivanju nekog konkretnog i posebnog sluaja. Treba ga posebno razmatrati u sklopu sudakog i arbitranog odluivanja u konkretnim sporovima. U tom okviru raspravlje se o pravinosti infra legem, praeter legem i contra legem. Pravinost infa legem uroena je zdravoj primjeni svakog prava. Meunarodni sudac, poput unutarnjeg suca, pozvan je po svojoj dunosti voditi rauna u mjeri koja je u skladu s potivanjem prava. Sudac e se voditi pravinou u primjeni svakog pravnog pravila, ak kada ga stranke na to nisu izriito ovlastile. On e se inspirirati pravinou osobito kada mu pozitivno pravo ostavlja izvjesnu slobodu diskrecijskog odluivanja, npr. pri procjeni nastale tete. Uz to, u ocjeni dokaza, pri pribjegavanju pojma zloupotrebe prava i kod tumaenja nejasnih i dvosmislenih tekstova, dakle kad god je u poloaju da bira izmeu vie moguih rjeenja sudac bi trebao odabrati ono koje se njemu ini najpravinijim, uzimajui u obzir sve 18

www.nasciturus.com okolnosti datog sluaja. Ta pravinost, meutim ne ovlauje suca da prekorai jasan smisao nekog praavnog teksta koga ima primijeniti, niti on smije putem pravinosti otklanjati nedostatke u prau ili ispravljati njegove nepravedne posljedice. Pravinost praeter legem vezana je za odluivanje u sluaju praznina u pravu. Naroito u rjeavanju sporova izmeu drava o razgranienju njihovih kopnenih ili morskih prostora, meunarodni sudac i arbitar imaju iroku vlast u odluivanju po pravinosti praeter legem ali i veliku odgovornost u izricanju pravde. Kompromis kojim stranke od suda trae konanu presudu u takvim sporovima valja tumaiti kao njihovu neizravnu ovlast da sud odluuje po pravinosti u nedostatku primjenljivih pravila pozitivnog prava. Pravinost contra legem moe se vezivati za posebno ovlatenje dato od stranaka sudu da njihov spor odlui ex aequo et bono. Pri tome valja naglasiti da sud ne smije nikad otkloniti primjenu pravila pozitivnog prava ako ono postoji, da bi izbjegao nepravednu odluku, osim ako ga na to obje stranke izriito ovlaste. U dosadanjoj praksi predratnog Stalnog suda meunarodne pravde i sadanjeg Meunarodnog suda nema ni jedne presude izreene temeljem st. 2. l. 38. Statuta Suda. Mogue je i za takve sluajeve utvrditi irinu slobode sudakog odluivanja. Ona je mnogo vea od presuivanja po pravu, ali nije neograniena. Talva vrst sudakog odluivanja najslinija je izravnim pregovorima stranaka u svrhu zakljuenja ugovora. Stranke mogu sklopiti nagodbu (trasakciju) i na temelju oportunosti ali sud i u tim okolnostima mora izrei pravdu i ne smije se voditi razlozima politike ili druge oportunosti. Ako je ovlaten presuditi spor ex aequo et bono, da bi postigao pravdu, sud moe ali i ne mora, svojom presudom u okviru predmeta spora djelomino ili potpuno izmijeniti steena subjektivna prava stranaka, ili moe veoma slobodno tumaiti ili ak dokidati njihove meusobne ugovore. Presuda ne smije prekoraiti ni jedno imperativno pravilo opeg meunarodnog prava (jus cogens) jer bi to i ugovor inilo nitavim. Niti kao sredstvo niti kao cilj pravinost ne smije biti zamjena za pravna pravila, niti moe biti izvorom meunarodnog prava.

19

www.nasciturus.com

II DIO:

IZVORI MEUNARODNOG PRAVA A. OPA NAELA PRAVA 7. POJAM I BIT

Opa naela prava su pravna naela najopenitije naravi. Oni su zajedniki svim pravnim porecima, dakle svim razvijenim unutarnjim pravnim porecima, dakle svim razvijenim unutarnjim pravnim sustavima drava, potom meunarodnom pravu, ali i transnacionalnim i supranacionalnom pravu. Za razliku od ugovora i obiajnih pravila, ona nisu neposredno nastala da bi uredila neki konkretni odnos bilo u meunarodnom ili nekom drugom pravu. U opa naela prava spada naelo pacta sunt servanda tj. da se slobodno preuzete ugovorne obveze moraju u dobroj vjeri (bona fide) izvravati. Meu njih spada i naelo dobre vjere (bona fides) koje se ne odnosi samo na izvravanje ugovornih obveza, nego i na izvravanje pravomonih sudskih presuda, tumaenje pravnih propisa i na druge pravne odnose. Meu opim naelima prava je i ono po kojem svako protupravno djelo povlai odgovornost po pravu i dunost poinitelja da nadoknadi poinjenu tetu. Ali ta naela podrazumijevaju i neke okolnosti koje iskljuuju protupravnost djela. To su: a) pristanak subjekta protiv kojeg je djelo upravljeno, pod uvjetom da je dat slobodno i bez prisile, b) doputene represalije kao odgovor na protupravni in druge osobe, c) samoobrana na fiziki napad u kojoj je kao odgovor iznimno doputena upotreba i fizike sile d) via sila e) krajnja opasnost i f) nuda. Meu opim naelima prava vjerojatno su najbrojnija ona koja se odnose na pravo ugovora. Osim spomenutih tu spada i naelo pacta tertiis nec nocent nec prosunt tj. da ugovor ne stvara ni obveze a niti prava za tree drave bez njihova prstanka. Tu spada i naelo inadimplendi non est adimplendum tj. da ukoliko jedna od stranaka prestane izvravati neki ugovor, druga ili ostale stranke imaju takoer pravo suspendirati njegovo djelovanje, pa ak i okonati u odnosu na dravu kriteljicu. Nadalje, tu spadaju naela koja ponitavaju pristanak dat na ugovornu ili drugu pravnu obvezu (mane kod oitovanja volje). To su bludnja, prijevara, korupcija pregovaraa, prisila 20

www.nasciturus.com izvrena nad osobom pregovoraa, te prisila nad pravnom osobom ili dravom izvrena prijetnjom ili upotrebom fizike sile. Ima i opih naela prava koja se, poput onog bona fide, ne primjenjuju samo na ugovorne odnose ili glede odgovornosti, nego imaju i iru primjenu. Meu njima su : non concedit venire contra factum proprium (da se nikome drugom ne moe osporavati svoje vlastito ponaanje) i nemo plus juris ad allium trasferre postest quam ipse habet (da nitko na drugoga ne moe prenijeti vie praa nego to ih sam ima). Tu spada i naelo zastare, ono o zabrani obogaenja bez pravne osnove (enrichissement sans cause), te ono o dunosti potivanja steenih privatnih prava. Postoje i neka opa naela svojstvena svakom sudskom i arbitranom postupku: naelo neovisnosti i nepristranosti sudbenog tijela, naelo ravnopravnosti i obostranog sasluanja stranaka, litispendencija (da se o istoj stvari ne moe istovremeno voditi postupak pred 2 sudska tijela) res judicata (da se konana presuda protiv koje nema priziva mora u dobroj vjeri izvriti i da se o presuenoj stvari ne moe voditi nova parnica), naelo da presuda mora biti obrazloena i dr. Ako bi se neko sudbeno tijelo oito ogrijeilo o neko od tih opih naela postupka, to bi moglo imati za posljedicu nitavost izreene presude. U svim razvijenim pravnim porecima odavnu su sva najvanija opa naela prava kodificirana odgovarajuim zakonima ili su se duboko ukorijenila u sudsku praksu. I u meunarodnom pravu sva su ta naela odavno dio opeg obiajnog prava, a takoer su potvrena u konvencijamao kodifikaciji poput Beke konvencije o pravu ugovora iz 1969., te u statutima i poslovnicima stalnih sudskih tijela poput Meunarodnog suda u Haagu. Stanje je razliito u transnacionalnom pravu. Ugovori izmeu neke drava i strane fizike ili pravne osobe, ili izmeu neke meuvladine organizacije i njenih slubenika, ili izmeu federalnih jedinica dviju drava, mogu propisati pravo koje e se na njih odnositi. Pri rjeavanju sporova glede tih odnosa arbitar je prisiljen neposredno primjenjivati opa naela prava kao glavni pravni izvor tih odnosa. Donekle je slino i sa supranacionalnim pravom. Pravo EU u njegovoj cjelini je veoma inegriran i razvijen sustav pisanih propisa, u kojem obiajna pravila nisu od velikog znaaja. Ali kao i svakom drugom pisaonom pravu, u njemu su neizbjene praznine. Sud u Luxemburgu popunjava te praznine pribjegavajui naelima zajednikim unutranjim pravnim poretcima drava lanica, dakle kao supsidijarnom izvoru prava. Propis iz l. 38. toka 1c Statuta Meunarodnog suda, u kojem su opa naela prava priznata od civliliziranih naroda predviena kao jedan od izvora meunarodnog prava koja primjenjuje 21

www.nasciturus.com taj Sud, u praksi se esto tumai i kao ovlast dana Sudu da u sluaju praznina u meunarodnom pravu pribjegava analogiji s unutarnjim porecima drave. Na taj su nain neka veoma openita naela iz rimskog prava posluila kao inspiracija za razvoj obiajnih i ugovornih pravnih pravila u prostorima koji su razvojem tehnikih sredstava tek odnedavna postali dopstupni ovjeanstvu. Tako je pravilo iz rimskog prava: da more, morska obala, voda koja tee i zrak ne mo biti predmetom privatnog vlasnitva (rex extra commercium), posluilo kao inspiracija za obiajna i ugovorna pravila meunarodnog prava da se istraivanje i iskoritavanje svemira, ukljuivi Mjesec i druga nebeska tijela, moraju obavljati za dobrobit i u interesu svih zemalja i moraju biti dobro itavog ovjeanstva. Slino tome, neki meunarodni instrumenti proglasili su morsko dno i podzemlje koje je izvan granica nacionalne jurisdikcije drava, kao i bogatstva te tzv. Meunarodne zone, zajednikom batinom (opim dobrom) ovjeanstva. Ali nije sasvim sigurno da su tako primjenljiva opa naela prava sama po sebi obvezatna u novim prostorima, koja postaju dostupna ovjeanstvu i du kao takva neposredan izvor meunarodnog prava bez doputenog odstupanja. l. 38. Statuta Meunarodnog suda kae da opa naela priznata od civilizarnih naroda nipoto ne treba tumaiti kao osnovu za podjelu razliitih naroda na civilizirane i na necivilizirane. Pravo podrazumijeva civilizaciju. Stoga se svi narodi koji su organizirani u drave moraju smatrati civiliziranim i ravnopravnima, jer su i sve drave meu sobom pravno jednake. Opa naela prava su ustvari ona pravna naela openite naravi koja su zajednika svim vrstama prava (meunarodnom, transnacionalnom i supranacionalnom) kao i svim razvijenim pravnim sustavima bez obzira na oblik civilizacije kojemu pripadaju.

22

www.nasciturus.com

B. OBIAJ U MEUNARODNOM PRAVU 8. DVA ELEMENTA OBIAJNOG PRAVILA: PRAKSA I OPINIO JURIS
Opa naela prava su zajednika svim pravnim porecima. Za razliku od toga, meunarodna obiajna pravila su specifina samo za meunarodno pravo. Ona nastaju u praksi drava i drugih subjekata meun. prava, a svrha im je ureenje konkretnih meunarodnih odnosa. Dva elementa su bitna za nastanak obiajnog pravnog pravila. To su: a) materijalni i objektivni element tj. opa praksa (ponavljano vrenje), te b) subjektivni i psiholoki element, da je ta praksa prihvaena kao pravo tj. opinio juris sive necessitatis. Dakle, subjekti meunarodnog prava ponavljaju odreenu praksu u uvjerenju da ta praksa predstavlja pravnu obavezu, i da bi praksa suprotna njoj bila odstupanje od meunarodnog prava ili ak njegovo krenje. 1. PRAKSA ili ponavljano vrenje obino prethodi uvjerenju o pravnoj obveznosti. Takva praksa se najee odvija u odnosima izmeu drava. Nije iskljueno da meuvladine organizacije i drugi subjekti meunarodnog prava sudjeluju u relativnoj obiajnoj praksi, ali je praksa drava u tom pogledu najuestalija i najznaajnija. U obiajnom procesu vana je ne samo praksa dravnih organa nadlenih za vanjsko zastupanje: glavara drave, vlade ministra vanjskih poslova i diplomatskih predstavnika, koji su ovlateni pregovarati s drugim dravama bez punomoi, a njihove izjave mogu neposredno obvezivati njihovu dravu. Pravno je relevantna i praksa zakonodavnih organa koja se oituje u ustvanim, zakonskim i drugim propisima drave u pitanju. Praksu neke meuvladine organizacije ini u obiajnom procesu u prvom redu praksa njezinih administrativnih organa, kada u okviru njihovih nadlenosti djeluju u ime organizacije kao posebnom subjekta meunarodnog prava. Tree je pitanje uestalosti prakse organa subjekata meunarodnog prava, relevatne u obiajnom pravu. Meunarodni sud je u presudi iz 1969. o Epikontintskom pojasu u Sjevernom moru raspravljao u tom smislu o stalnoj praksi. Osim to je stalna, ta praksa treba biti jednoobrazna (istovjetna) i kontinuirana, tj. da nema znaajnijih prekida u njezinu vrenju u kojima bi prevladala praksa njoj suprotna.

23

www.nasciturus.com Meunarodno pravo ne propisuje nikakvo vremensko razdoblje da bi se takva praksa transformirala u pravno pravilo. Sve ovisi o uestalosti prakse, njezine kvalitete i njezinih sudionika. Veoma brz tehnoloki razvoj doveo je do trenutnog nastanka novog obiajnog pravila (tzv. instant custom) kojem nisu bili potrebni presedani. Ali takve situacije su sasvim iznimne. U obiajnom procesu od vanosti je praksa injenja, kao i praksa uzdravanja (proputanja). Naprotiv, protesti i druge vrste suprostavljanja nekoj praksi od strane znatnijeg broja drugih drava mogu sprijeiti da se ona transformira u obiajno pravo. 2. OPINIO IURIS Vani su i motivi u vrenju odreene prakse. Meunarodni sud je praksi drava katkad pripisivao izvanpravne motive. U presudi iz 1969. istaknuo je da postoje mnogi meunarodni akti u podruju ceremonijala i protokola, koji se vre gotovo bez odstupanja, ali su motivirani razlozima utivosti, oportunosti i tradicije, a ne osjeajem pravne obveze. Tu se radi o prostom ili pukom obiaju (usage za razliku od custom ili coutume), koji se ponekad naziva i socijalnim obiajem. Krenje tih izvanpravnih pravila moe dovesti do ozbiljnih politikih posljedica i do uzvraanja jednakom mjerom. Kriterij da bi se neki puki obiaj razlikovao od obiajnog pravnog pravila je uvjerenje ili svijest da je praksa u pitanju obvezatna zbog postojanja odgovarajueg pravnog pravila koje ju nalae. 3. OBIAJ KAO PROCES - Obiaj je sloen i kontinuiran proces u kojem redovito sudjeluje vei broj drava i drugih subjekata meunarodnog prava. U tom procesu vanu ulogu imaju uzajamnost (reciprocitet), ali i razliiti interesi drava, te mogunost da se vlastiti interesi jednog broja drava nametnu kao pravo na snazi svima ostalima. U najveem broju sluajeva, nemogue je sa sigurnou utvrditi trenutak kristalizacije odreene meunarodne prakse u pravno pravilo, tj. kada je tono nastalo uvjerenje da praksa u pitanju predstavlja pravnu obvezu. Upravo zbog svoje fluidnosti i nestalnosti u stvarnosti je mnogo tee dokazivati meunarodnopravnu odgovornost za krenje nekog obiajnog pravnog pravila nego u sluaju kada neka drava prkri ugovornu obvezu koju je svjesno preuzela. Uvijek se nanovo mora dokazivati najprije samo postojanje obiajnog pravila, zatim injenicu da ono pravno obvezuje dravu kojoj se pripisuje njegovo krenje, te napokon njezino protupravno ponaanje.

24

www.nasciturus.com Odstupanje veeg i znaajnijeg broja drava, od nekog obiajnog pravnog pravila nosi redovito veoma otu dilemu: radi li se o krenju pravne obveze koja povlai meunarodnu odgovornost, ili je to, naprotiv, suprotna praksa koja stvara novo obiajno pravilo. Ako na temelju suprotne prakse drava zaista nastane novo obiajno pravilo, ostaje pitanje trenutka njegove kristalizaije, tj. otkada je prvobitno pravno nedoputena praksa postala pravno osnoovana i time doputena. U stvarnosti, meutim, mada niti obiajni proces nije iskljuen, on vie nije prevladavajui, osobito u dijelovima meunarodnog prava u kojima se sukobljavaju vani interesi drava. Danas je veoma malo priznatih obiajnih pravila, naroito onih imperativne naravi (jus cogens), koja su u praksi drava nastala sasvim spontano i za koja se doslovno moe zakljuiti su su ostala u nepisanom obliku. U veini sluajeva obiaj je artikuliran nekim meunarodnim aktima u pisanom obliku.

9. MATERIJALNA I DOKUMENTARNA SREDSTVA OBIAJNOG PROCESA

1. UVOD Statut Meunarodnog suda navodi sudske rjeidbe i znanost kao pomono sredstvo za utvrivanje pravnih pravila. To pomono sredstvo preteito se odnosi na obiajni proces. U obiajnom procesu krug tih sredstava nije ogranien samo na sudsku praksu i na znanost nego obuhvaa i mnoge druge akte koji su od jo veeg znaaja. U obiajnom procesu ne radi se iskljuivo o pomonom sredstvu, dakle o dokumentarnim sredstvima ili dokaznim sredstvima o ve postojeim obiajnim pravnim pravilima. Sve akte u pismenom obliku ne valja oznaiti jedino pomonim sredstvima za utvrivanje pravnih pravila, mada oni mogu biti i to. Oni mogu takoer initi materijalna sredstva koja predstavljaju dijelove obiajnog procesa. A ako se taj proces uspjeno okonka i ako je rezultirao u novo obiajno pravilo pozitivnog meunarodnog prava, tada ti akti i dalje ostaju pismenim dokumentarnim izvorima o sadraju tog pravila. Stoga ih je preciznije nazvati materijalnim i dokumetnarnim sredstvima obiajnog procesa. 2. UGOVORI Svaki meunarodni ugovor za sebe je izvor prava i dunosti njegovih stranaka, i stoga je u prvom redu najznaajniji izvor partikularnog meunarodnog prava. Uz to, ugovori su i veoma

25

www.nasciturus.com vana materijalna i dokumentarna sredstva obiajnog procesa, i to u procesu nastanka, izmjene i prestanka obiajnih pravila kako opeg tako i partikularnog meunarodnog prava. Konvencije o kodifikaciji neke grane meunarodnog prava preteito propisuju pravila u obliku imersonalnih (bezlinih) normi koja se ne odnose samo na njihove stranke nego i na sve drave. I otvorene ope konvencije koje propisuju jednaka prava i dunosti, ali jedino za njihove stranke mogu se takoer transformirati u pravila opeg meunarodnog prava ako im pristupi najvei broj drava u svijetu. Primjer za to je Briand-Kelloggov pakt iz 1928. Njime su se njegove stranke odrekle rata kao instrumenta njihove nacionalne politike i obvezale su se da e sve svoje uzajamne sprorove ubudue rjeavati jediono miroljubivim sredstvima. Do poetka II svjetskog rata strankama tog Pakta postale su sve neovisne drave svijeta osim Argentine, Bolivije, ilea i El Salvadora. Njegov sadraj ve tada je prerastao u ope obiajno pravo i po toj osnovi obvezivao je sve drave svijeta ukljuivi i te 4 neugovornice. U opem obiajnom procesu nisu od jedine vanosti mnogostrane konvencije poput Povelje UN-a, ili one o kodifikaciji neke grane meunarodnog prava. I niz dvostranih ugovora posebice ako se zasnivaju na nekim jednakim naelima, ili ako izriito potvruju neka naela, mogu biti dokazom odreene prakse njihovih stranaka, ili ak njihov sadraj moe biti dokaz uvjerenja njihovih stranaka o postojanju nekog odreenog obiajnog pravila koje ih obvezuje. 3. ZAKLJUCI MEUNARODNIH KONFERENCIJA Zavrni ili finalni akt neke diplomatske konferencije veeg broja drava sudionica moe predstavljati sam za sebe ugoovr, ili moe obuhvaati sve ugovore sklopljene i potpisane na toj konferenciji, koji se pottom podvrgavaju postupku ratifikacije u njihovim dravama potpisnicama. Ti akti mogu initi i slubene saetke rada konferencije i sadravati zakljuke drava sudionica koji nisu usvojeni jednoglasno. Takvi zavrni akti ine neku sredinu izmeu ugovora i prostih preporuka koje usvajaju politiki organi meunarodnih organizacija u obliku rezolucija i deklaracija. Oni mogu dati poticaj za stvaranje novih obiajnih pravnih pravila ili mogu znaiti potvrdu ve postojeih pravila, to ovisi o svakom posebnom sluaju. Openito uzevi vanost i kvaliteta tih dokumenata varira ovisno o njihovu sadraju, broju drava sudionica konferencije i preciznosti oitovanja volje u njima. Zavrni akt Konferencije o sigurnosti i suradnji u Europi, koji su jednoglasno usvojili i potpisali najodgovorniji dunosnici (ukljuivi najvie partijske funkcionere) drava sudionica u Helsinkiju 1975., ima u tom pogledu veliku vanost. Mada nije usvojen u obliku ugovora, nije bio ratificiran ni registriran u Tajnitvu UN-a, taj Zavrni akt predstavlja izraz 26

www.nasciturus.com volje svih europskih drava, te SAD-a i Kanade. Bez obzira to taj Zavrni akt nije ugovor, svako krenje tih naela inilo bi grubu povredu imperativnih normi opeg obiajnog prava (jus cogens) i povlailo bi odgovornost po meunarodnom pravu. 4. DEKLARACIJE POLITIKIH ORGANA MEUNARODNIH ORGANIZACIJA Meu tim deklaracijama najznaajnije su one usvojene u Opoj skuptini UN-a ali od vanosti mogu biti rezolucije i preporuke odgovarajuih organa Meunarodne organizacije rada, UNESCO-a i nekih drugih meuvladinih organizacija. Te deklaracije Ope sukptine odraavaju volju veine drava lanica UN-a i ponekad se izjanjavaju o veoma vanim meunarodnimm pitanjima. Po ustavnim aktima organizacija u pitanju te deklaracije nemaju veu vanost od prostih preporuka, i one po toj osnovi ne obvezuju ni drave lanice koje su za njih glasovale. Unato tome, neke od deklaracija koje je usvojila Opa skuptina UN-a bile su veoma znaajne u obiajnom procesu. Mogue je ak formulirati nekoliko openitih uvjeta da bi neka deklaracija postigla tu svrhu. Tekst deklaracije u pitanju mora biti sroen na imperativan nain i mora sadravati precizna pravila koja se mogu pretvoriti u pravo. Njezin tekst donekle treba odraavati intezitet i preciznost volje drava koje u za nju glasovale da se polui ba takav uinak. Stoga njezina pravila trebaju biti formulirana u obliku impersonalnih normi na nain da predviaju opu obvezu za sve drave. Formulacija u obliku preporuka ili elja ne moe postii takav uinak. Nadalje, vaan je rezultat glasovanja za deklaraciju u pitanju. Jednoglasno ili konsenzusom usvojene deklaracije imaju vei autoritet od onih usvojenih veinom glasova. Ako je protiv neke deklaracije glasovao itav blok ili skupina drava, ona ne moe postii takav uinak, osim ukoliko se odnos tih drava naknadno nije izmijenio u toku primjene naela iz deklaracije. Konaan dokaz o pravnoj obvezi proizlazi tek iz ponaanja drava nakon usvajanja deklaracije u pitanju. Ako se golema veina drava pridrava njezinih naela u praksi, ili ako se one na takvu deklaraciju kasnije pozivaju kao na izvor pravnih pravila na toj snazi, tada se moe zakljuiti da je ona postigla svoj cilj (uinak). Deklaracije mogu najprije dati poetni stimulans za nastanak nekog pukog obiaja ili obiajne prakse, ija kristalizacija u pravo moe biti veoma daleka. Opa deklaracija o ljudskim pravima iz 1948. razradila je naela iz te oblasti, potivanje kojih je na veoma openit nain bilo proklamirano u Povelji UN-a. Veina pravila sadrana u njoj kasnije je bila pretoena u

27

www.nasciturus.com ope i u regionalne konvencije o ljudskim pravima, koja po ugovornoj osnovi danas obvezuju ogromana broj drava u svijetu. Deklaracije, nadalje, mogu predstavljati akte kristalizacije nekih politikih naela i postojee obiajne prakse u obiajna pravila. Primjer za to je Deklaracija o davanju neovisnosti kolonijalnim zemljama i narodima iz 1960. Slinu snagu u kristalizaciji obiajnog pravila imala je Deklaracija o zabrani upotrebe nuklearnog i termonuklearnog oruja iz 1961., te Deklaracija o stalnoj suverenosti drava nad njihovim prirodnim bogatstvima iz 1962. Deklaracije mogu potvrivati naela i pravila meunarodnog prava prethodno stipulirana u nekom ugovornom tekstu, kako bi stekla znaaj pravila opeg meunarodngo prava. Kao primjer uzima se jednoglasno usvojena rezolucija Ope skuptine iz 1946. kojom su potvrena naela meunarodnog prava sadrana u u Statutu Meunarodnog vojnog tribunala iz Nrnberga (tzv. Nrnberka naela ). Rije je o zloinima protiv mira, ratnim zloinima i zloinima protiv ovjenosti. Jednoglasno ili golemom veinom usvojene deklaracije mogu biti akti tumaenja nekih obiajnih pravnih pravila na snazi. Primjer za to je Deklaracija o naelima meunarodnog prava o prijateljskim odnosima i suradnji izmeu drava u skladu s Poveljom UN-a usvojena konsenzusom 1970. 5. ZAKLJUCI SASTANAKA GLAVARA DRAVA I EFOVA VLADA Ti zakljuci mogu imati ulogu slinu ili veu od deklaracija usvojenih u Opoj skuptini UNa. Oni mogu sami predstavljati praksu drava u pitanju, mogu biti dokazom njihove ve postojee prakse, a ponekad mogu biti i osnova za buduu praksu. Posebna vrijednost tih zakljuaka lei u tome to izjave dravnih poglavara i efova vlada, prema propisima opeg meunarodnog prava obvezuju njihove drave kad su date s namjerom da stvore pravnu obvezu. 6. JEDNOSTRANI AKTI DRAVA Jednostrani akti drava mogu se sastojati od neke prakse, tj. od ponaanja ili od uzdravanja od ponaanja. Oni se mogu oitovati i u usmenom obliku, npr. kao izjave za novinare, na televiziji, i sl. Oni mogu biti instrumenti u pisanom obliku poput zakona, dekreta, deklaracija, sudskih presuda i dr. Dakle, ti akti mogu potjecati od zakonodavne, izvrne, sudske, vojne ili druge nadlene vlasti drave u pitanju.

28

www.nasciturus.com Poput ugovora, neki jednostrani akti drava samostalan su izvor meunarodnog prava. Oni po sebi ustanovljuju dunosti ili prava za dravu u pitanju, te odgovrjua prava i dunosti za druge drave. Jednostrani akti oduvijek su igrali znaajnu ulogu u obiajnom procesu. Obiajna pravila mnogih grana meunarodnog prava, poput prava mora, razvijala su se najprije putem jednostranih akata drava, prije nego to je dolazilo do sklapanja dvostranih i mnogostranih ugovora. S gledita postojeeg obiajnog prava neki akti drava prvobitno mogu biti protupravni i povlaiti meunarodnu odgovornost njihovih poinitelja. Ali kumulacija takvih akata od strane veeg borja drava, pod uvjetom da ne nailazi na proteste i protivljenja ostalih, moe dovesti do izmjene postojeeg obiajnog prava, ili do njegova ukidanja i zamjene novim. 7. MEUNARODNA SUDSKA I ARBITRANA PRAKSA Statut Meunarodnog suda navodi sudske rjeidbe, uz znanost, kao pomono sredstvo za utvrivanje pravnih pravila. Izraz sudske rjeidbe obuhvaa presude i savjetodavna miljenja predratnog Stalnog suda meunarodne pravde i sadanjeg Meunarodnog suda, potom presude drugih stalnih meunarodnih sudova, zatim meunarodne arbitrane presude, ali i presude sudova drava. Spomenute sudske rjeidbe mogu posluiti i kao dokaz da neko naelo ili odreeno ponaanje nekih drava nije steklo svojstvo pravnog pravila na snazi. Neke presude i savjetodavna miljenja Meunarodnog suda u Haagu, i to naroito one koje su usvojene znatnom veinom glasova u sudakom zboru, i koe su obrazloene uvjerljivim pravnim razlozima, imaju velik autoritet kao dokazno sredstvo o postojanju ili nepostojanja odreenih pravnih pravila. Neke presude i savjetodavna miljenja su tako znaile samo za sebe akt kristalizacije dotada nesigurne, nedosljedne i neujednaene prakse drava u obiajna pravna pravila, koja se pototm vie nisu dovodila u pitanje. Primjeri: U savjetodavnom miljenju iz 1949. o Naknadi tete u slubi UN-a, Sud je ustanovio da je OrganizacijaUN-a subjekt meunarodnog prava, sposobna da bude nosilac meunarodnih prava i dunosti i da titi svoja prava isticanjem meunarodnih zahjeva. Taj meunarodni subjektivitet, po miljenju Suda, ne protee se samo na drave lanice te Organizacije, nego je objektivnog znaaja. To znai da ga moraju uzeti u obzir i drave nelanice te svi drugi subjekti meunarodnog prava. Nakon tog savjetodavnog miljenja veoma se rijetko osporavao subjektivitet UN-a, ali i drugih meuvladinih organizacija. Danas takvih gledita uope nema. 29

www.nasciturus.com U savjetodavnom miljenju iz 1951., o Rezervama na Konvenciju o genocidu, Sud je naveo da ako neka konvencija ne sadri odredbe o doupustivosti rezervi, iz toga se ne smije zakljuiti da je ulaganje rezervi na tu konvenciju uvijek zabranjeno. I presuda o Anglo-norvekom ribolovu iz 1951. propisala je neka pravila openite naravi glede povlaenja ravnih polaznih crta od kojih se mjeri irina teritorijalnog mora, glede drava ije su obale razvedene i usjeene. Propisi iz te presude potom su gotovo u cijelosti uneseni u l. 4. enevske konvencije o teritorijalnom moru i vanjskom pojasu iz 1958., te ponovno u l. 7. Konvencije UN-a o pravu mora iz 1982., kao ope obiajno pravo na snazi. Poseban je sluaj tzv. pravinih naela kao navodnih naela i pravila meunarodnog prava u razgraniavanju prostora epikontinentskog pojasa izmeu susjednih obalnih drava. Sud je u svojoj presudi iz 1969. o Epikontinentskom pojasu u Sjevernom moru (SR Njemaka protiv Danske i Nizozemske), ustvrdio da pravilo iz l. 6. enevske konvencije o epikontinentskom pojasu, iz 1958. koje propisuje crtu sredine uz posebne okolnosti, ne obvezuje Njemaku kao ugovorni propis jer ona nije ratificirala tu Konvenciju. Ali Sud je ustvrdio da to pravilo iz l. 6. nije bilo, niti je u kasnijoj praksi drava postalo, pravilom opeg obiajnog prava. 8. ZNANOST MEUNARODNOG PRAVA Nauavanje najpozvanijih publicista razliitih naroda, takoer je priznato l. 38. Statuta Meunarodnog suda, kao pomono sredstvo za utvrivanje pravnih pravila. U 17. i 18. st., kada su uenja o prirodnom pravu bila vladajua, znanost je bila od velike vanosti za razvoj pojmova i instituta meunarodnog prava. Pravna pravila su se neposredno izvodila (deducirala) iz ljudskog razuma jer su morala biti u skladu s razumom, te iz prorodnog stanja ovjeka kao razumnog, prirodnog i drutvenog bia. U 19. st. nauavanje o prirodnom pravo bilo je u cjelini odbaeno u korist pozitivnog prava. Odrala su se samo ona pravila prirodnog prava koja su utjecala na praksu drava u njihovim meusobnim odnosima i koja su se na taj nain transformirala u pozitivno obiajno pravo. Djela velikih pisaca prirodnog prava (Grotiusa, Pufendorfa, Bynkershoeka, Wolffa, Vattela i dr.) rijetko su se i nedosljedno uzimala kao dokazna sredstva pravnih pravila, naroito u arbitranim te kasnije u sudskim presudama. U 20 st. veliki broj pisaca u mnogim zemljama objavljuje sustavna i monografska djela iz meunarodnog prava.

30

www.nasciturus.com Vrijednost nekog znanstvenog djela ovisi o meunarodnom ugledu pisca i o njegovoj sposobnosti da uvjerljivim pravnim razlozima obrazloi stavove koje zastupa i zakljuke do kojih je doao. Osobina mnogih pisaca je da ne opisuju pravo kakvo je u danom trenutku zaista na snazi (lex lata), ne go pravo kakvo bi po njihovim eljama ili u interesu njihovih drava trebalo biti (lex ferenda). I to su vie iskazi jedne i druge vrste izmijeani i nerazgranieni, opada dokazna vrijednost znanstvenih djela o obiajnom pravu na snazi. U moderno doba, od pojedinanih djela pisaca znatno su utjecajniji rezultati i zakljuci vijeanja nekih meunarodnih tijela: a) Komisija za meunarodno pravo je organ Ope skuptine UN-a, koja i bira njezine lanove. lanove te Komisije bira taj politiki organ UN-a u njihovu osobnom svojstvu, a na kao predstavnike drava. Ipak preteito broj lanova Komisije su pravni savjetnici svojih vlada. Glavna djelatnost Komisije za meunarodno pravo sastoji se u pripremanju nacrta konvencija o kodifikaciji i progresivnom razvoju odreenih podruja meunarodnog prava. b) Institut za meunarodno pravo je nevladino tijelo, sastavljeno od ogranienog broja najuglednijih sturnjaka koji djeluju u osobnom svojstvu, i koji na upranjena mjesta biraju svoje nove lanove u postupku tajnog glasovanja. U okviru djelatnosti Instituta pripremaju se nacrti rezolucija o vanim pitanjima meunarodnog prava na temelju opirnih prethodnih izvjea pojedinih lanova koji se temeljito razmatraju, naprije u uem odboru, a potom na plenarnim sjednicama instituta. c) International Law Association (Ddrutvo za meunarodno pravo) je takoer nevladino tijelo koje okuplja nacionalna drutva za meunarodno pravo (meu kojima je i Hrvatsko drutvo za meunarodno pravo), ali i lanove pojedince. Ono putem djelatnosti svojih izvjetaa i odbora te vijeanjima na konferencijama koje se odravaju svake druge godine, priprema i usvaja rezolucije o vanim pitanjima meunarodnog prava.

31

www.nasciturus.com 10. UVJETI NASTANKA I DOMAAJ OPIH OBIAJNIH

PRAVILA
U vezi s nastankom i djelovanje opih obiajnih pravnih pravila namee se pitanje, koje je postavila pozitivistika kola, a koje je i danas aktualno. Prema pozitivistikom, tj. voluntaristikom uenju, nijedna drava ne moe biti obavezana nikakvim pravilom meunarodnog prava, bilo opim ili partikularnim, na koje nije dala svoj pristanak. Pristanak moe dati: a. izriito putem ugovora b. preutno nastankom obiajnog pravnog pravila Dakle, prema ovom uenju, obiajno meunarodno pravo zasniva se na preutnom pristanku (tacitus consensus). Jedan sovjetski pisac izjednaio je obiaj ak s preutnim sporazumom (pactum tacitum). Kad bi pozitivistiko uenje bilo ispravno u njegovoj cjelini, teko da bi uope bila mogua pravila opeg meunarodnog prava, ili bi ta pravila bila toliko malobrojna i nedovoljna da ne bi mogla initi cjeloviti sustav prava. Teko se moe zamisliti da bi se za svako obiajno pravilo trebalo prikupljati dokaze o izriitom ili preutnom pristanku na njega vie od 180 neovisnih drava koliko ih danas ima, i jo veeg broja meuvladinih organizacija. Kod nekih pisaca koji zastupaju pozitivistiko uenje preutni se pristanak ipak svodi na pravnu fikciju. Pri razmatranju uvjeta nastanka pravila opeg obiajnog prava, treba uzeti u obzir da se sva ona ne mogu doslovno primjenjivati na sve subjekte meunarodnog prava i na njihove uzajamne odnose. Kao ektreman primjer za to moe se uzeti pravilo prema kojem se morski prostori drava sa stalno zaleenom obalom mjere od ruba stalno zaleene morske povrine, koja se u tom pogledu izjednaava s kopnom. U postupku nastanka tog opeg obiajnog pravila, koje se odnosi na sve drave s takvom obalom mogla je sudjelovati samo nekolicina drava koje imaju obalu u arktikom prostoru. I u svemirskim istraivanjima moe sudjelovati vrlo mali broj drava. Pasivnost i nezainteresiranost ak i veine drava svijeta ne smeta stvaranju opeg obiajnog prava ako postoje svi drugi uvjeti njegova nastanka. Stoga, u stalnoj, jednoobraznoj (istovjetnoj) i kontinuiranoj praksi moe sudjelovati manji broj drava koje su posebno zainteresirane za neku oblast. Jednom nastalo ope uvjerenje o pravnoj obaveznosti te prakse

32

www.nasciturus.com (opinio iuris) pretvara tu praksu u novo pravilo koje obavezuje i one drave koje nisu sudjelovale u njegovom stvaranju, a nisu mu se niti djelotvorno suprostavile. Pasivnost drava uzima se kao njihvov podrazumijevani pristanak (acquiescence). Dakle, opu praksu iz l. 38. Statuta Meunarodnog suda ne breba uzimati kao univerzalnu. Ukoliko neka drava nae interesa da se meunarodnoj praksi koja bi mogla dovesti do nastanka novog opeg obiajnog pravnog pravila odupre, ona mora uloiti protest aktivnim sudionicima te prakse. Protest se moe izraziti i nekim konkludentnim inom poput: iznoenja spora pred Vijee sigurnosti ili Opu skuptinu UN-a, glasanjem za neku rezoluciju u Opoj skuptini ili drugom nadlenom tijelu kojom se takva praksa osuuje, otpoinjanjem arbitranog ili sudskog postupka protiv sudionika te prakse i sl. Da bi protest mogao poluiti eljeni cilj, mora biti efikasan i u razmjeru s naravi akta protiv kojeg je upravljen. Prostest znatnijeg broja drava protiv neke obiajne prakse moe sprijeiti obiajni proces i tada do nastanka novog obiajnog pravnog pravila nee nikad doi. Efikasni protesti neke izolirane drave u poetnom stadiju obiajnog proseca, dok se obiajna praksa nije iskristalizirala u novo ope pravno pravilo, mogu tu dravu izuzeti iz domaaja primjene opeg obiajnog pravila, ak ako potom i ono nastane.Meunarodni sud je u presudi iz 1951. o Anglo-norvekom ribolovu istaknuo da se u svakom sluaju pravilo o najveoj doputenoj irini ulaza u zaljev od 10 milja 8da bi ga obalna drava ima pravo smatrati svojim unutranjim vodama), ne moe primijeniti na Norveku, budui da se ona oduvijek odupirala svakom pokuaju da se ono primijeni na norveku obalu. Slino tome, ustanova tzv. historijskih zaljeva nastala je u meunarodnom pravu dosjelou. Neke su obalne drave od davnina svojatale neke zaljeve u kojima bi prema opem meunarodnom pravu vei dio voda trebao initi dijelove otvorenog mora. Ali u tome im se nije odupirala ni jedna druga drava, i one su time stekle historijski naslov kao izuzetak od opeg meunarodnog prava. Mogunost izuzimanja od opih obiajnih pravila preteito ovisi o naravi obiajnog pravila u pitanju (podjela pravila meunarodnog prava s obzirom na domaaj njihove vanosti). A) Skupina imperativnih normi opeg meunarodnog prava (jus cogens) strogo u smislu lanaka 53., 64. i 71. Beke konvencije o pravu ugovora iz 1969. ima, nakon to nastanu, retroaktivan uinak. Kad stupe na snagu, norme tog domaaja okonavaju svaku pravnu situaciju drava prethodno stvorenu suprotnim partikularnim obiajnim pravilom, ili ugovorom, ili temeljem njihovih jednostranih akata. 33

www.nasciturus.com B) Glede druge skupine imperativnih normi, osobito onih o pravu mora, suprotno ponaanje zabranjuje se za ubudue. Ali pravila te vrste potuju sva ve steena prava obalnih drava zasnovana na zastari, historijskom naslovu ili partikularnom obiaju ve na snazi. C) Postoje brojna opa obiajna pravila dispozitivne naravi (jus dispositivum). Nakon to ta pravila postanu dijelom pozitivnog meunarodnog prava, drave mogu u svakom trenutku, od njih odstupiti sklapanjem posebnog ugovora za njihove uzajamne odnose, ili nastankom novih partikularnih obiajnih pravila. Vrlo vano praktino pitanje je ono o teretu dokazivanja o postojanju pravila opeg obiajnog prava. U praksi Meunarodnog suda zapaen je s tim u vezi jedan paradoks u pogledu pravila ius cogens: to je neko imperativno pravilo vanije za odranje meunarodnog mira, sigurnosti i miroljubive suradnje drava, opada osjeaj dunosti Suda da dokazuje njegovu opu obiajnu narav. Kad se radi o nekom opem obiajnom pravilu manje od politike vanosti, teret dokazivanja pada na dravu koja se na njega poziva. Pri tomu je najvanije dokazati da se suprotna stranka nije oduprla ili izuzela od te prakse putem protesta ili konkludentnih radnji koje imaju znaaj protesta. Kad u tom sporu odluuje neko meunarodno sudbeno tijelo, od njega se oekuje da na temelju dokazane prakse ustanovi opinio juris. Stranci u postupku koja osporava postojanje obiajnog pravila u pitanju dovoljno je dokazati da praksa niej bila openita, stalna, jednoobrazna i kontinuirana. Ako za to ima argumenata, ona moe dokazivati da drave sudionice nisu tu praksu vrile iz uvjerenja da ona predstavlja njihovu pravnu obvezu (opinio juris), nego iz nekih izvanpravnih razloga.

34

www.nasciturus.com

11. KODIFIKACIJA, PROGRESIVNI RAZVOJ I LEGISLACIJA U OBIAJNOM PRAVU

Budui da je obiajni proces praktino jedini proces nastanka, kasnijih izmjena i prestanka pravila opeg meunarodnog prava, drave ga nastoje razliitim aktima svjesno pospjeivati ili usmjeravati u eljenom pravcu razvoja. Najvaniji nain utjecanja na obiajni proces i na usmjeravanje prakse drava u odreenim oblastima je pripremanje i usvajanje konvencija o kodifikaciji i progresivnom razvoju neke grane meunarodnog prava. Povelja UN-a u l. 13. predvia kao jednu od funkcija Ope skuptine poticanje progresivnog razvitka meunarodnog prava i njegove kodifikacije. U tu svrhu Opa skuptina ustanovila je kao svoj pomoni organ Komisiju za meunarodno pravo. Ove dvije funkcije nisu jasno razdvojene i uzajamno se proimlju. Ako se ele zabiljeiti i sistematizirati ve postojea obiajna pravila u nekom ugovornom tekstu, esto je pri tome potrebno predvidjeti i izvjesna nova pravila i rjeenja koja se jo nisu ustalila u praksi drava. I tako su u veini konvencija te vrste izmijeani propisi koji oituju ve postojea pravila opeg obiajnog prava s prijedlozima de lege ferenda, koji makar u poetku obvezuju samo stranke usvojene konvencije i to kad ona stupi na snagu, ali ne i sve druge drave. U tekstovima konvencija te vrste mogue je razlikovati 4 vrste pravila. Tri prve vrste stipuliraju se u obliku impersonalnih (bezlinih) normi kojima se predviaju prava i dunosti za sve drave bez ogranienja. etvrta vrsta predvia prava i dunosti samo za stranke konvencije, i ne postoji namjera da se tim propisima utjee na opi obiajni proces. Te 4 vrste pravila su: a. Ugovorni propisi o istoj kodifikaciji Postoje najprije bezlina pravila koja oituju ve postojee pravo. To su propisi koji su jo prije prerasli u ope obiajno pravo. Oni, dakle, samo odraavaju postojea pravila na snazi. Stranke konvencije takvim ugovornim odredbama ne preuzimaju nove pravne obveze, niti stjeu nova prava u odnosu na prava koja uivaju sve druge drave po obiajnoj osnovi. Glede tih propisa ugovorni tekst slui samo kao dokaz o postojanju i o sadraju opeg obiajnog prava na snazi. To je konverzija obiajnih pravila u sustav pisanih, koordiniranih i sistematiziranih pravila. b. Propisi koji ine progresivni razvoj me. prava ova pravila kristaliziraju postojeu praksu u novo obiajno pravo. Prije usvajanja konvencije praksa drava jo nije postala jednoobrazna, a dotina pravila nisu bila prihvaena kao pravo od potrebne

35

www.nasciturus.com veine drava u svijetu. Donoenje konvencije moe utjecati na okonanje tog procesa. Za tree drave, koje ne postanu strankama takve konvencije, ta pravila su jo uvike lex ferenda koja u poetku ne obvezuju njih nego samo stranke konvencije po ugovornoj osnovi. c. Legislacija meunarodnog prava putem konvencije ovdje spadaju propisi koji predviaju potpuno nova rjeenja za nove odnose i novonastale objektivne situacije. Tu obiajni proces nije jo ni otpoeo, a predviena pravila se jo ne mogu potkrijepiti nikakvom praksom obavljenom jprije njihova formuliranja. Pravila te vrste suu neizbjena kada se za konferencijskim stolom ele uskladiti opreni i posebni interesi velikog broja drava. Po svojem sadraju ona moraju biti na jednak nain primjenljiva za sve drave. I kao to je Meunarodni sud izrekao u presudi iz 1969., ta pravila ne smiju biti podlona bilo kakvim rezervama stranaka konvencije. U meunarodnoj zajednici ne postoji zakonodavni organ koji bi donosio propise nekom veinom glasova. Legislacija se tu moe obavljati jedino na diplomatskim konferencijama usvajanjem opih konvencija o kodifikaciji, otvorenih na ratifikaciju i pristup svim dravama. Ako neka takva konvencija stekne oekivano velik i dovoljno reprezentativan broj drava stranaka, potom se moe tvrditi da su se i njezini legislativni propisi transformirali u novo ope obiajno pravo i da po obiajnoj osnovi predviaju prava i da obvezuju sve drave, ukljuivi i one koje su ostale izvan konvencije. d. Konvencije o kodifikaciji poput svih drugih, ne mogu biti bez kontraktualnih propisa iz ijeg samog teksta proizilazi namjera stvaranja prava i dunosti iskljuivo za njihove stranke. U tu skupinu spadaju uobiajene zavrne odredbe o potpisivanju, ratifikaciji, pristupu i stupanju na snagu konvencije, o dozvoljenosti ili zabrani rezervi na konvenciju. Ako neka konvencija o kodifikaciji predvia osnivanje nekih stalnih tijela ili ak nove meunarodne organizacije, ili periodine sastanie njezinih drava lanica, te bilo kakve druge propise o postupku, svi se oni moraju stipulirati iskljuivo u kontraktualnom obliku. Gore navedena podjela je samo uvjetna i i podlona je razvoju u vremenu. Ona je korisna u trenutku usvajanja neke takve konvencije. Ali ukoliko takva konvencija stupi na snagu i obuhvati preteit broj drava u svijetu, tada e doi do bre ili polaganije transformacije propisa koji ine progresivni razvoj i onih o istoj legislaciji u one o istoj kodifikaciji. Pisani

36

www.nasciturus.com ugovorni propisi iz sve 4 skupine rijetko mogu obuhvatiti sve probleme pravne oblasti koja je predmetom pravnog ureenja.

12. PARTIKULARNA OBIAJNA PRAVILA

Iako je ugovor najznaajniji nain stvaranja i izmjene pravila partikularnog meunarodnog prava, u uim odnosima izmeu odreenih subjekata meunarodnog prava mogu nastajati i partikularna obiajna pravna pravila. Poput opeg obiaja i partikularni obiaj sastoji se iz dvaju konstitutivnih elemenata: stalne, jednoobrazne i kontinuirane prakse ueg kruga drava i drugih subjekata meunarodnog prava, te njihova uvjerenja da je ta praksa pravno obvezatna (opinio juris). Po svojoj biti partkikularno obiajno pravo ipak je slinije ugovorima nego opim obiajnim pravilima. Pravila te vrste uvijek se odnose na odreeni krug subjekata meunarodnog prava. Poput ugovora, niti ona ne mogu obvezivati drave i druge subjekte koji na njih nisu dali neku vrstu pristanka, npr. ako su u procesu njihova nastanka bili pasivni i nezainteresirani, a jo vie ako su im se otvoreno suprostavili protestima ili slinim postupcima. Stoga je partkularno obiajno pravilo u biti preutan sporazum (pactum tacitum), veoma slian ugovorima u nepisanom obliku. U svakom sluaju neko novo partikularno obiajno pravilo ne smije biti u suprotnosti s postojeim imperativnim pravilom dok god se ono ne izmijeni. Vrste partikularnog obiajnog prava: a) LOKALNI OBIAJ - Postojale su sumnje u mogunost nastanka obiajnog pravila te vrste. Te sumnje Meunarodni sud je u presudi iz 1960. o Pravu prolaska (Portugal/Indija), izriito otklonio navodei da je teko vidjeti zato bi broj drava meu kojima se neki lokalni obiaj moe ustanoviti na temelju dugotrajne prakse, nuno morao biti vei od dviju. Sud ne vidi razloga zato dugotrajna i kontinuirana praksa izmeu dviju drava, prihvaena od njih da regulira njihove odnose, ne bi ustanovila osnovu za uzajamna prava i obveze izmeu tih dviju drava. Iz ovog sluaja proizlazi da lokalna obiajna pravila mogu biti kontraktualne naravi koja predviaju prava samo za jednu stranku, a dunosti za drugu. b) REGIONALNI OBIAJ Nije iskljuena mogunost nastanka ni regionalnih obiajnih pravila koja bi ureivala odnose izmeu drava iz odreenog dijela svijeta koji se po neemu odlikuju od drugih. Ali ni taposebna obiajna pravila, poput svih

37

www.nasciturus.com drugih, ne smiju biti u suprotnosti s imperativnim normama opeg meunarodnog prava (jus cogens) na snazi, niti ih mogu nadomjestiti. Prije II. svjetskog rata vladalo je uvjerenje da postoji regionalno ameriko meunarodno pravo, s nekim posebnostima u odnosu na ope meunarodno pravo. Ali neka naela, poput onog o zabrani intervencije, nastala su u tom pravu prije nego to su se asimilirala u ope meunarodno pravo Poveljom UN-a iz 1945. U presudi iz 1950. o Pravu azila (Kolumbija/Peru), Meunarodni sud je uzeo u obzir injenicu to Peru nije ratificirao dvije regionalne konvencije o politikom azilu iz 1933. i 1939., ako dokaz da je ta zemlja odbila priznati to partikularno obiajno pravo, i da je stoga ona ne obvezuje. c) SPECIJALNI OBIAJ U UGOVORNOM ODNOSU Potoji posebno podruje meunarodnog prava u kojem partkukularni obiaj moe biti od veeg praktikog znaenja. Radi se o obiaju koji nastaje u okviru ugovornog odnosa, a koji smo nazvali specijalnim obiajem. Drave stranke nekog ugovora mogu u tijeku njegove primjene odstupiti od njegovih propisa, posebno ako se taj ugovor primjenjuje kroz dugako vremensko razdoblje, a iz nekih razloga ne vri se formalna revizija njegova teksta. Tada se putem obiajnih pravila usaglauje tekst takvog ugovora s izmijenjenim socijalnim i politikim uvjetima u kojima se on primjenjuje. Ako je takva praksa stalna, kontinuirana i jednoobrazna izmeu svih stranaka ugovora, ona moe dovesti do njihova uvjerenja o obvezatnosti te prakse (opinio juris). Time dolazi do stvaranja partikularnog obiajnog pravila koje ima uina revizije de facto ugovornog teksta u pitanju. Iz svega izloenog proizlazi da partikularni obiaj ipak nije veoma pogodan nain za pravno ureenje meudravnih i drugih pravnih odnosa u regionalnim i drugim okvirima meunarodne suradnje uim od onih svjetskih. Unato tome, takva pravila su mogua, a kad nastanu ona imaju jednak pravni uinak poput svih drugih pravila partikularnog meunarodnog prava.

38

www.nasciturus.com

C. PRAVO MEUNARODNIH UGOVORA 13. ZNAAJKE UGOVORA KAO IZVORA MEUNARODNOG PRAVA
Meunarodni ugovori su najvaniji nain uglavljivanja uzajamnih prava i dunosti drava i drugih subjekata meunarodnog prava u njihovim partikularnim (posebnim) odnosima. Budui da se najvei broj ugovora sklapa u pisanom obliku, njihove stranke u njima mogu na precizan nain izraziti svoje meusobne odnose, i bolje nego na drugi nain uglaviti eljenu ravnoteu izmeu uzajamnih prava i dunosti. Odnosi izmeu suverenih i jednakih subjekata u biti se zasnivaju na ravnotei i uzajamnosti (reciprocitetu), mada je u prolosti oduvijek bilo neravnopravnih i nametnutih ugovora. Neki oblici meunarodne saradnje mogu se urediti samo u obliku pisanog ugovora. (Npr.: osnivanje nove meunarodne organizacije i predvianje broja, sastava i nadlenosti njehizin organa; ugovori o trgovini; ogranienje oruanja itd.) Najvei broj ugovora sklapa se u pismenom obliku za razliku od obiajnih pravila, pravne obaveze iz ugovora nije potrebno posebno dokazivati jer o njima postoji pismeni akt. Ipak, to ne otklanja sporove o tumaenju. Neki oblici meunarodne suradnje mogu se urediti samo pisanim ugovornim pravilima. To je sluaj s osnivanjem nove meuanrodne organizacije i predvianjem broja, sastava i nadlenosti njezinih organa i sl.Od posebnog je znaaja i injenica da se najvei broj ugovora sklapa u pisanom obliku. Stoga za razliku od obiajnih pravila, pravne obveze iz ugovora nije potrebno posebno dokazivati jer o njima postoji pismeni akt. Pravo meunarodnih ugovora je grana opeg meunarodnog prava koja propisuje pravila o sklapanju ugovora, o njihovu stupanju na snagu, o rezervama na ugovore, o primjeni, tumaenju, izmjenama, nitavosti, te o prestanku i obustavljanju primjene ugovora. Prije 1969. u znanosti i meunarodnoj praksi ta su naela bila openito prepoznata i prihvaena, ali nije bilo potpune suglasnosti u tome u kojim uvjetima, okolnostima i u kojem su opsegu ona primjenljiva na meunarodne ugovore. BEKA KONVENCIJA O PRAVU UGOVORA kojij je stranka i Hrvatska potpisana 1969. a stupila je na snagu 1980. Ona je preciznim propisima u pisanom obliku razrijeila najvei broj tih dilema. Nakon njezina usvajanja ti njeni propisi zadobili su objektivan znaaj i gotovo su svi do danas prerasli u pravila opeg obiajnog prava, koja vie nitko ne osporava.

39

www.nasciturus.com Pravila ove Konvencije se danas primjenjuju ili se smatraju primjenljivima, na stranke svih ugovora koji se sklapaju. Stoga je upravo ta Konvencija do danas moda najznaajniji ugovor o kodifikaciji meunarodnog prava. Manje je uspjela BEKA KONVENCIJA O SUKCESIJI DRAVA GLEDE ME. UGOVORA iz 1978., a koja je stupila na snagu 1996.. Meu strankama se nalazi i Hrvatska. Uz te dvije Beke konvencije, do sada je jo usvojena i potpisana ali nije stupila na snagu, BEKA KONVENCIJA O PRAVU UGOVORA IZMEU DRAVA I MEUNARODNIH ORGANIZACIJA ILI IZMEU MEUN. ORGANIZACIJA iz 1986. Hrvatska je njezina drava ugovornica.

14. POJAM I VRSTE UGOVORA

Meun. ugovor se sastoji u saglasnosti volja 2 ili vie subjekata meunarodnog prava s ciljem postizanja odreenog uinka po meunarodnom pravu, stvarajui odnos prava i dunosti izmeu njegoivh stranaka. Ugovori mogu biti: dvostrani i mnogostrani sastavljeni u jednoj ispravi s moguim dodacima tj aneksima ili u vie imeusobno povezanih isprava (u razmijenjenim notama). Oni mogu biti sklopljeni u pisanom ili u nekom drugom obliku. Da bi ugovor ostvarivao namjeravani pravni uinak po meunarodnom pravu, mora ispunjavati vie uvjeta: a) Sve stranke ugovora moraju biti subjekti meunarodnog prava, tj. drave, meuvladine organizacije ili priznati ustanici. b) Da bi ugovor bio pravno valjan, njegov predmet ne smije biti pravno nedopustiv. Pravno je nedopustiv onaj ugovor: kojeg je materijalno nemogue izvriti (npr. ako se odnosi na svemirska i druga prostranstva koja su zasada nedostupna ovjeanstvu) ili koji je u sukobu s nekom imperativnom normom meunarodnog prava. prema nekim opim naelima prava nitavi ugovori glede kojih postoje mane pri oitovanju volje neke od stranaka. Ovdje samo valja istaknuti da su neke od tih mana uzrok apsolutne nitavosti i ugovor se tada ne moe osnaiti (konvalidirati) naknadnim pristankom svih stranaka. To su osim sukoba s jus cogens, prisila izvrena nad predstavnikom neke drave i prisila izvrena na samu dravu ugovornicu. Osale mane c) Izraena volja stranaka u ugovoru mora odgovarati njihovoj stvarnoj volji. Stoga su

40

www.nasciturus.com uzroci su relativne nitavosti (bludnja, prijevara, korupcija predstavnika drave, te druge mane koje predvia Konvencija). One dovode do nitavosti jedino ukoliko se oteena stranka na njih pozove. d) Ope meunarodno pravo ne propisuje nikakav odreeni oblik (formu) ugovora. Najvei broj ugovora sklapa se u pismenom obliku. ** Svi ugovori na snazi u naelu jednako obvezuju sve njihove stranke ak i bez obzira na tijelo neke drave koje ih je sklopilo, ili na akt kojim su ratificirani. U pravilu ne postoji hijerarhija izmeu ugovora nalik na hijerarhiju pravnih normi i pravnih akata u unutarnjem pravu. Djelomini izuzetak od tog pravila je Povelja UN-a i to zbog derogatorne klauzule u l. 103. koji propisuje da u sluaju sukoba izmeu obveza lanova UN-a prema ovoj Povelji i njihova obveza prema bilo kojem drugom meunarodnom sporazumu, prevlauju njihove obveze iz ove Povelje. Nemogue je dosljedno izvriti podjelu svih meunarodnih ugovora prema njihovom sadraju. Meutim, neke podjele ugovora/ugovornih propisa nisu bez osnove. 1.)
UGOVORI SKLOPLJENI U PISANOM ILI NEKOM DRUGOM OBLIKU

Prva podjela ugovora

odnosi se na oblik (formu) u kojem su sklopljeni. Usmeni ugovori su danas vrlo rijetki, ali ukoliko postoje, onda njihove stranke obvezuju kao i pismeni ugovori. U oruanom sukobi punopravni sporazumi mogu se sklapati i znacima. Sporazumi se danas mogu sklopiti izmjenom poruka putem telefona, radija ili telefaxa, pod uvjetom da je pristanak obiju stranaka na neku pravnu obvezu izraen na izriit i nedvojben nain. Danas su ipak teko zamislivi (mada nisu nemogui) usmeni sporazumi koji ostaju u nepisanom obliku. Veinom se o njima sastavlja zapisnik. Ako je takav zapisnik ili memorandum o suglasnosti ovjeren od predstavnika svih stranaka, time on moe zadobiti oblik pisanom sporazuma. 2.) DVOSTRANI
I MNOGOSTRANI UGOVORI

Podjela ugovora s obzirom na broj

njihovih stranaka ini se na prvi pogled najmanje znaajnom ali to nije tako. S Prvom hakom mirovnom konferencijom odranom 1899. otpoinje prodor mnogostrane diplomacije, mnogostranih ugovora i meunarodnih organizacija. Taj fenomen odrazio se na mnoga pravila prava ugovora. Ukoliko je neki ugovor sklopljen na poetno razdoblje od 5 ili vie godina s mogunou njegova jednostranog otkaza po isteku tog roka, takvim otkazom dvostrani ugoovr

41

www.nasciturus.com okonava. Kod mnogostranih ugovra radi se o samo o jednostranom povlaenju, jer ugovor po pravilu ostaje na snazi izmeu ostalih stranaka. Bitna povreda dvostranog ugoovra od jedne od stranaka ovlauje drugu da se na tu povredu pozove kao na uzrok prestanka ugovora ili suspenzije njegove primjene u cjelini ili djelomino. Propisi o prestanku i suspenziji primjene mnogostranih ugovora zbog njihove bitne povrede od jedne od stranaka mnogo su sloeniji. Posebnu podvrstu mnogostranih ugovora ine viestrani ugovori ograniene naravi. Ako takav ugoovr ne predvia drugaije, na njega su rezerve mogue samo uz pristanak svih ostalih njegovih stranaka. 3.) UGOVOR-ZAKON
I UGOVOR-POGODBA

Ova podjela smatrala se bitnom, da bi se

potom poela zanemarivati. Prema uenju koje je postavio Heinrich krajem 19. st., ugovor-zakon (Vertrag) se sastoji u stapanju volja njegovih stranaka usmjerenih ka istom cilju. U stvari se radi o jedinstvenoj volji svih stranaka. Takvim ugovorom sve njihove stranke preuzimaju iste pravne obveze. Prema tom uenju samo su ti ugovori izvor objektivnog prava i izvor meunarodnog prava. Ugovori-zakoni mogu biti osnova za kodifikaciju i progresivni razvoj obiajnih pravila iz neke grane meunarodnog prava.Oni su slini, ali ne isti, sa zakonima u unutarnjim pravnim porecima drava. Temelj ugovora-pogodbe su volje njegovih stranaka razliitog sadraja, ali koje smjeraju istom cilju i uzajamno se dopunjuju (npr. kupovina i prodaja). Ovi ugovori nisu izvor meunarodnog prava, ve samo pravni poslovi. Njima se stvaraju samo subjektivna prava i dunosti njihovih stranaka. On je nalik na kontrakt iz unutarnjeg graanskog prava. Meutim, nije tona tvrdnja da su ugovori te vrste samo pravni poslovi (transakcije). I oni su izvori prava i obveza za njihove stranke dok su na snazi. Niti oni, niti ugovori-zakoni ne mogu po sebi stvarati dunosti za tree drave. Ugovori-zakoni nisu iznad poslova (transakcija) koji se sklapaju ugovorima-pogodbama. 4.) UGOVORIUSTAVI
MEUNARODNIH ORGANIZACIJA

Ovi ugovori imaju razliite

funkcije. Svaki od njih je izvor prava i dunosti za sve njegove stranke koje tim ugovorom ustanovljavaju dugoroni okvir meusobne suradnje kroz stalne i ad hoc organe organizacije u pitanju. Gotovo se svi ti ugovori sklapaju bez ogranienja njihova trajanja. U isto vrijeme ugovorm te vrste raa se novi subjekt meunarodnog prava. Za sve organe te organizacije i za samu organizaciju kao posebnog subjekta meunarodnog prava on nije nalik na ostale ugovore. Za njih je on od temeljnog tj. ustavnog znaaja. Veina tih ugovora iskljuuje mogunost ulaganja rezervi na njih. Veina njih propisuje postupak za njihove naknadne izmjene i dopune. Da bi te izmjene stupile na snagu za sve 42

www.nasciturus.com drave lanice organizacije, ne trai se jednoglasnost, nego neka kvalificirana veina. Nezadovoljna lanica, ako ne eli pristati na takve izmjene, moe samo napustiti organizaciju. Jednoglasno ili konsenzusom usvojene rezolucije u glavnom predstavnikom tijelu organizacije (poput Ope skuptine UN-a) mogu se smatrati ustanovljenom praksom u postupku stvaranja partikularnih obiajnih pravila u pravu te organizacije. Neki od tih rezolucija mogu biti akti autentinog tumaenja samog ugovora-ustava. 5.) POLITIKI
SPORAZUMI

(GENTLEMEN'S

AGREEMENTS)

Raireno je miljenje o

postojanju sproazuma posebne vrste koje drave sklapaju u pismenom ili drugom obliku s namjerom da ih obaveu samo moralno ili politiki, ali da tim putem ne preuzmu nikakve pravne obaveze. Takvo otro razlikovanje sporazuma drava na istinske ugovre i na pravno neobvezujue sporazume najee u praksi nije opravdano. S druge strane, formalni ugovori poput Povelje UN-a, sadre u nekim svojim odredbama umjesto prava i dunosti njihovih stranaka obine elje ili program budue suradnje za koji je nadlean organ tek treba donijeti odluke. Ipak, pretpostavka je da veina odredaba formalnog ugovra stvara prava i dunosti za njegove stranke, a da je neugovorni instrument u naelu lien takvih odredbi. Neovisno o obliku, uvijek je nuno u sluaju sumnje izvriti sasvjesnu analizu sadraja instrumenata i okolnosti njegova usvajanja.

15. SPOSOBNOST SKLAPANJA UGOVORA

1. Sve suverene (neovisne) drave su subjekti meunarodnog prava prema opem meunarodnom pravu i to njihovo svojstvo ne ovisi o njihovom priznanju od drugih drava. Sukladno tome, sve one imaju niim ogranienu sposobnost sklapanja svih vrsta ugovora. 2. S obzirom da je federalizam kao oblik sloene drave rasprostranjen na svim kontinentima, vano je pitanje ugovorne sposobnosti federalnih jedinica. S obzirom da nisu neovisne drave, postoji presumpcija da drave lanice federacije nisu ovlatene da budu strankama meunarodnih ugovora. Pretpostavlja se da one nisu subjekti meunarodnog prava ak ni s ogranienom djelatnom sposobnou. Ako ima ta sposobnost nije priznata ustavom federacije ili ne proizlazi iz ustavne prakse federacije potvrene kao pravo, odredbe ustava neke federalne jedinice o njezinoj vlastitoj sposobnosti sklapanja ugoovra nisu relevantne za tree drave. Ukoliko bi pod takvim uvjetima neka trea drava sklopila ugovor s federalnom jedinicom, to bi znailo nedoputeno mijeanje u unutranje poslove te federacije.

43

www.nasciturus.com Drave lanice federalnog saveza mogu imati sposobnost sklapanja ugovora ako se na tu sposobnost pristaje u saveznom ustavu i u njemu propisanim granicama. U bivoj SFRJ, nakon ustavnih promjena iz 1971. republike i pokrajine imale su iroku slobodu ostvarivanja suradnje s organima i organizacijama treih drava i s meunarodnim organizacijama, za to nisu trebale traiti nikakav pristanak saveznih tijela. Unato tome, nije im bila izriito priznata sposobnost sklapanja ugovora po meunarodnom pravu. 3. Premda ima sumnji u to da Vatikan ispunjava sve uvjete dravnosti po opem meunarodnom pravu, Sveta Stolica, odnosno Drava Vatikanskog Grada danas je openito priznata kao poseban subjekt meunarodnog prava. Svi konkordati i drugi ugovori koje Sveta Stolica sklapa s treim dravama meunarodni su ugovori na koje se neposredno primjenjuju propisi iz Beke konvencije iz 1969. 4. Nije jednak sluaj s ugovornom sposobnou meuvladinih organizacija. Nevladine organizacije tu sposobnost ne uivaju. Nema sumnje da gotovo sve meuvladine organizacije imaju objektivni meunarodni subjektivitet, dakle ne samo u odnosu na njihove drave lanice nego i prema treim dravama. One su subjekti meun. prava, ali za razliku od drava ne uivaju opu nadlenost. Meunarodne organizacije ravnaju se naelom sspecijalnosti, tj. drave koje su ih osnovale daju im odreene ovlasti ije su granice odreene funkcijom zajednikih interesa, a promicanje kojih su im te drave povjerile. Te granice mogu biti izriito odreene u ugovoru ustavu organizacije. U nedostatku ali i izvan takvih propisa, smatra se da svaka organizacija ima implicirane ovlasti bitne za vrenje njezinih dunosti. Izvan takvih impliciranih ovlasti, i izvan njezinih funkcija, niti jedna organizacija nema pravo sklapati ugovore bilo s dravama ili s ostalim meunarodnim organizacijama u bilo kakvim drugim oblastima uzajamne suradnje. Ugovori kojih je stranka neka organizacija izjednaeni su s meudravnim ugoovrima i jednako obvezuju sve njihove stranke. 5. Ustanici u nekom oruanom sukobu ne uivaju objektivnu meunarodnopravnu osobnost erga omnes. Po njihovoj naravi ustanici su privremene i prijelazne cjeline. Bore se bilo za dravnost na dijelu podruja neke drave, ili za vlast na itavom dravnom podruju. Ako pobijede tada ili stvaraju novu dravu ili novu vladu. Ako budu poraeni oni nestaju. Ogranienu meunarodnu osobnost (svojstvo subjekta meunarodnog prava) i ogranienu sposobnost skapanja ugovora, ustanici stjeu tek aktom priznanja, i to samo u odnosu na

44

www.nasciturus.com dravu koja ih je priznala. Priznanje im moe dati bilo ustanovljena, tj. legitimna vlast protiv koje se bore u vlastitoj zemlji, ili vlada neke tree drave.

16.POSTUPCI SKLAPANJA UGOVORA Osim minimalnih uvjeta za nastanak i za postojanje ugovora, ope meunarodno pravo ostavlja dravama slobodu glede postupaka sklapanja ugovora. U meunarodnoj praksi izrasla su 2 glavna postupka sklapanja ugovora: 1. Pojednostavljeni postupak sastoji se u razmjeni isprava (note, pisma), i tada se ugovor
sastoji od dvije ili vie povezanih isprava. Ali, te isprave moraju predvidjeti da e njihova razmjena imati uinak izraavanja pristanka na ugovor obiju ili svih stranaka, ukoliko se na drugi nain ustanovi da su se drave na to sporazumijele. Iz ramijenjenih pisama mora nesumnjivo proizai suglasnost volja obiju (ili svih) stranaka s ciljem da postignu uinak po meunarodnom pravu, kao i konstatacija te suglasnosti u odredbama u kojima se propisuju prava i dunosti za stranke iz tog ugovora. 2. Sloeni postupak sklapanja ugoovra moe se satojati od vie odvojenih radnji: 1. 2. pregovori ukljuujui usvajanje i ovjeravanje (autentifikaciju tj. davanje pristanka stranaka da budu vezane ugovorom koji se moe utvrivanje vjerodostojnosti) teksta ugovora izraziti na vie naina (ratifikacijom, pristupanjem, ali i potpisom, pa i razmjenom pisama koja ine ugovor) 3. 4. razmjena ili polaganje isprava o ratifikaciji registracija ugovora kod Glavnog tajnika UN-a i njegovo

objavljivanje. Mogue su i kombinacije ovih postupaka.

*PREGOVORI I USVAJANJE TEKSTA UGOVORA* Pregovore, usvajanje i ovjeravanje teksta ugovora obavljaju ovlateni predstavnici drava. Predstavnik drave iskazuje se punomojem od strane nadlenog organa. Punomo nije potrebna ako iz prakse zainteresiranih drava ili iz drugih okolnosti proizlazi da su one namjeravale osobu u pitanju smatrati svojim predstavnikom. Punomo nije potrebna dravnom poglavaru, efu vlade i ministaru vanjskih poslova. ef diplomatske misije

45

www.nasciturus.com (veleposlanik, poslanik ili stalni otpravnik poslova) ne treba punomo za pregovore i usvajanje teksta ugovora s dravom u kojoj je akreditiran. Neki akt koga u postupku sklapanja ugovora izvri neovlatena osoba nema pravni uinak, osim ako ga drava u pitanju naknadno ne odobri. Sami pregovori mogu se voditi na razliite naine: pismenim putem, putem redovitih diplomatskih kanala, ili na sastanku posebno opunomoenih predstavnika, tj. na diplomatskoj konferenciji uz sudjelovanje veeg broja drava. Pregovori se nadalje, mogu voditi u okviru djelatnosti neke meuvladine organizacije ili takva organizacija moe organizirati diplomatsku konferenciju. Po trajanju pregovor mogu biti kratki, ali i veoma dugotrajni osobito ako neko struno tijelo prethodno ne pripremi radni tekst, tj. nacrt ugoovra kao osnovu za raspravu. Kada pregovarai postignu sporazum o odreenim pitanjima, oni stiliziraju dijelove teksta budueg ugovora ili ugovor u cjelini. Da bi se nacrt nekog ugovora usvojio, u pravilu je potreban pristanak svih drava sudionica pregovora. To vrijedi kad se radi o dvostranom ugovoru ili o ugovoru ogranienog znaaja. Ali ako se pregovori vode na meunarodnoj konferenciji uz sudjelovanje velikog broja drava, i kad se ne oekuje da e ugovor odmah po svom stupanju na snagu obvezivati sve sudionice pregovora, tada se naelo jednoglasnosti naputa. Tekst ugovora na meunarodnoj konferenciji usvaja se 2/3 veinom drava koje su nazone i koje glasuju, osim ako te drave, istom veinom odlue da se primijeni neko drugo pravilo. Ovjeravanje (autentifikacija) teksta ugovora se vri nakon to je on usvojen. Time pregovarai ustanovljuju i svjedoe da je tekst vjerodostojan i konaan. Ovjeravanje se vri na nain i prema postupku predvienom u samom ugovoru ako su se stranke o takvim odrdbama prethodno sporazumjele. U nedostatku takvih odredaba, ovjeravanje se moe izvriti: potpisivanjem potpisivanjem ad referendum ili parafom predstavnika drava i to bilo samog teksta ugovora, ili zavrnog akta konferencije u kojem je tekst ugoovra sadran. Dakle, usvajanjem i ovjeravanjem, drave jo nisu dale svoj pristanak da budu vezane ugovorom u pitanju. Potpisivanje ad referendum izriito znai da opunomoeni predstavnik izraava svoju suglasnost s uglavljenim tekstom, ali smatra da nema dovljno ovlast da obavee svoju vladu, pa ak ako je potom nuna i ratifikacija. Nakon to se neki tekst usvoji i ovjeri, prestaje biti nacrtom ugovora. On postaje ugovor koji jo nije stupio na snagu. 46

www.nasciturus.com

*PRISTANAK DRAVA DA BUDU VEZANE UGOVOROM* Tek tim pristankom drave izraavaju svoju volju da postanu strankama ugovora u pitanju. Ali samim izraavanjem tog pristanka ugovor jo ne mora stupiti na snagu. Kod dvostranog ugovora potrebno je da to isto uini i suprotna stranka, te ako je nuno da one potom razmjene instrumente o ratifikaciji. Kod mnogostranog ugovora neophodno je da bilo sve ugovornice daju taj svoj pristanak, ili makar njihov minimalni broj propisan u samom ugovoru kao uvjet njegova stupanja na snagu.postoje 2 mogunosti da ugovor stupi na snagu. Taj pristanak se moe dati ratifikacijom, prihvatom ili odobrenjem ugovora, njegovim potpisivanjem, razmjenom isprava koje ine ugovor, pristupom ugovoru, ili na bilo koji drugi ugovoreni nain. (i) Ratifikacija, prihvat, odobrenje Pristanak drava da budu vezane ugovorom ima za svrhu da se ugovor, prije njegova mogueg stupanja na snagu, razmotri u nadlenim tijelima drave prema njezinom unutranjem pravu. za svrhu ima da se ugovor razmotri u nadlenim tijelima drave prema njenom unutranjem pravu. Moe se raditi o izvrnim tijelima (dravni poglavar, vlada), ili o zakonodavnom tijelu, ukljuivi njegove odbore. Taj pristanak se potom daje u sveanom obliku i obino se naziva ratifikacijom. Prihvat i odobrenje, koje spominje Beka konvencija takoer obuhvaaju to naknadno preispitivanje i su oni u biti isto to i ratifikacija. Unutarnje pravo neke drave moe predvidjeti i akt ratifikacije u sluaju njezina pristupanja nekom ugovoru koji je ve na snazi. (ii) Pristanak drave da bude vezana ugovorom njegovim potpisivanjem Neke drave imaju stroge ustavne propise po kojima se za svaki ugovor trai ratifikacija zakonodavne vlasti, ili za neke vrste ugovora i ratifikacija izvrne vlasti. U pravu drugih drava ratifikacija zakonodavne vlasti predvia se samo za odreene vrste ugovora, dok se ostali sklapaju potpisivanjem po odobrenju nadlene izvrne vlasti (to je sluaj i s Hrvatskom). Beka konvencija propisuje da se pristanak drave da bude vezana ugovorom izraava potpisom predstavnika te drave u sljedeim sluajevima: uinak ako se na drugi nain ustanovi da su se drave pregovarateljice sporazumjele da potpisivanje ima takav uiank ili ako ugovor predvia da e poptisivanje imati taj

47

www.nasciturus.com pregovora. (iii) O razmjeni isprava koje ine ugovor - i tu se moe postaviti pitanje propisa unutarnjeg prava svake od drava o ogranienjima glede davanja pristanka na ugovor te vrste. (iv) Pristupanjem ugovoru (adhezija, akcesija) je nain izraavanja pristanka na ugovor u ijem sklapanju neka drava nije sudjelovala, ili je sudjelovala, ali je propustila predvieni rok da ga ovjeri. Mogunost pristupanja nije jednaka za sve ugovore. Postoje tzv. zatvoreni ugovori koji ne predviaju pristupanje treih drava ili ga ak izriito zabranjuju. Ovdje spadaju svi dvostrani i viestrani ugovori ograniene naravi. Druga skupina su poluotboreni ili regionalni ugovori koji se sklapaju u okviru regionalnih organizacija ili imaju regionalno obiljeje. Takvi ugovori predviaju pristup samo za drave lanice regionalne organizacije, a mogue i za ostale drave iz tog regiona. U treu skupinu spadaju otvoreni ugovori iji je cilj u ugovorni odnos obuhvate to je mogue vei broj drava iz svih dijelova svijeta. Sve drave koje postanu planicom UN-a mogu bez znaajnih ogranienja pristupiti konvencijama sklopljenim u okviru te Organizacije. To se prvenstveno odnosi na ope konvencije o ljudskim pravima poput Konvencije o genocidu, Konvencije o zabrani rasne diskriminacije, na 2 meunaroda pakta o pravima ovjeka i na druge konvenciej o kodifikaciji meunarodnog prava. ** Svi naini izraavanja pristanka drava da budu vezane ugovorom: potpisivanje, ratifikacija, razmjena isprava te pristup, vre se prema propisima Beke konvencije pisanim putem. Ako neki ugovor to izriito doputa, ili ako se ostale drave ugovornice na to sloe, neka drava moe se obvezati samo jednim dijelom ugovora. ** Ako ugovor drukije ne odredi, obje drave ugovornice dvostranog ugovora razmjenjuju isprave o ratifikaciji ugovora. Mnogostrani ugovori u tu svrhu predviaju depozitara. To je drava domain diplomatske konferencije ili glavni tajnik ili direktor meunarodne organizacije pod ijim je okriljem odrana konferencija na kojoj je ugovor usvojen. ako namjera drave da takav uinak da

potpisivanju proistjee iz punomoi njezina predstavnika ili je izraena tijekom

48

www.nasciturus.com Svaka drava koja potpie ugovor, ili da svoj pristanak da njime bude vezana ratifikacijom ili mu pristupi, isprave o tome pohranjuje kod depozitara. Dunost depozitara da uva originalni tekst ugovora, te da ovjereni tekst ugovora, kao i ovjerene prijepise svih isprava o potpisivanju, ratifikaciji ili pristupu ugovoru dostavi svim strankama ugovora. Depozitar registrira ugovor kod Glavnog tajnika UN-a (ukoliko sam depozitar nije Glavni tajnik). On takoer obavjetava sve te drave o stupanju na snagu ugovora kad se za to ispune uvjeti. ** Ugovor stupa na snagu na nain i na dan koji su utvreni njegovim odredbama, ili sporazumno izmeu drava pregovarateljica. Da bi stupile na snagu, mnogostrane otvorene konvencije u svojim zavrnim odredbama predviaju polaganje kod depozitara odreenog broja isprava o ratifikaciji i pristupu a mogu propisati jo i vremenski rok za njihovo stupanje na snago nakon to se taj uvjet ispuni. U nedostatku odredaba ili sporazuma o stupanju na snagu, stupa na snagu im sve drave pregovarateljice izraze pristanak da budu vezane ugovorom. Ali i prije stupanja na snagu ugovora, njegove drave potpisnice ili ugovornice preuzimaju prema njemu izvjesne obveze. To se dakle odnosi na drave koje su potpisale ugovor a prije nego su dale svoj pristanak, te na drave koje su dale svoj pristanak, ali prije nego to je ugovor stupio na snagu. Te drave nisu dune izvravati ugovor, ali imaju dunost da se u meuvremenu uzdre od ina koji bi osujetili predmet i svrhu ugovora. To pravilo zasniva se na naelu dobre vjere. ** Sam ugovor moe predvidjeti, ili se drave pregovarateljice mogu na drugi nain sporazumjeti, da se itav ugovor ili njegov dio privremeno primjenjuje dok ne stupi na snagu. Takav sporazum o privremenoj primjeni obvezuje sve drave ugovornice. ** Sve drave lanice UN imaju prema l. 102. Povelje dunost da sve svoje ugovore zakljuene nakon njezina stupanja na snagu registriraju u tajnitvu te Organizacije. Tajnitvo ih ima potom objaviti. U istom lanku takoer se propisuje da se nijedna stranka ugovorora ili meunarodnog sporazuma koji nije registriran ne moe pozvati na taj ugovor ili sporazum pred nijednim organom UN-a. Povelja, meutim, nije predvidjela nikakav rok za registraciju ugovora.

49

www.nasciturus.com

17. REZERVE NA UGOVORE

Rezerva (ograda, priuzdraj) je jednostrana izjava, bez obzira na to kako je sastavljena ili nazvana, kojom drava eli u odnosu na sebe iskljuiti ili izmijeniti pravni uinak nekih odredaba ugovora. Rezerva se moe oitovati pri potpisivanju ugovora, pri njegovoj ratifikaciji (prihvatu ili odobrenju), ili pri pristupanju ugovoru. Od rezerve se razlikuje interpretativna izjava (declaration of understanding), kojom drava bez namjere da iskljui ili preinai pravni uinak odredaba ugovora, pridaje nekima od tih odredaba svoje posebno tumaenje, ili izlae politiki stav prema ugovoru koji moe bacati odreenu svjetlost na tumaenje ugovora u cjelini. Ponekad se pod tim izjavama kriju istinske rezerve, naroito kada ih ugovor izriito zabranjuje. U naelu rezervu moraju dopustiti sve ostale stranke ugovora. To doputenje mee biti predvieno u samom tekstu ugovora, ili se glede nekih ugovora moe izraziti naknadno. Ne moe se uloiti rezerva na ugovor koji je izriito zabranjuje. Ako ugovor predvia stavljanje rezervi samo na neke njegove odredbe ili dijelove, to podrazumijeva da su one zabranjene glede svih drugih odredbi. esti su ugovori koji ne predviaju nikakve odredbe o rezervama. Do toga moe doi ako su drave pregovarateljice to pitanje zanemarile, i jo ee ako se o tome nisu uspjele sporazumjeti. Glede tih ugovora neko je vrijedilo pravila da se rezerve mogu dopustiti samo naknadnim pristankom svih ostalih stranaka ugovora, prema tzv. naelu apsolutnog integriteta ugovora. Prema Bekoj konvenciji, ako sam ugovor ne sadri odredbe o rezervama, u svakom sluaju nedoputena je rezerva koja je inkompatibilna s predmetom i svrhom ugovora, a tu injenicu ocjenjuju ostale stranke ugovora. U pogledu uvjeta davanja pristanka na rezerve, kada ugovor o njima nema propisa, Beka konvencija razlikuje 3 vrste ugovora: a) Takvu rezervu moraju prihvatiti sve ostale stranke ako iz ogranienog broja drava pregovarateljica kao i predmeta i svrhe ugovora proistjee da je primjena ugovora u cijelosti

50

www.nasciturus.com izmeu svih stranaka bitan uvjet pristanka svake od njih da bude vezana ugovorom. U tu skupinu spadaju svi dvostrani ugovori, te tzv. ugovor-pogodbe. Tu je na snazi ostalo naelo apsolutnog inegriteta ugovora. b) Takvu rezervu potrebno je da prihvati nadleni organ meunarodne organizacije kad se radi o ugovoru-ustavu te organizacije, osim ako se u tom ugovoru ne odreuje drugaije. c) U pogledu svih ostalih ugovora drava koja uloi rezervu ulazi u ugovorni odnos samo s onim drugim strankama ugovora koje njezinu rezervu izriito prihvate, ili joj ne stave prigovor u roku od 12 mjeseci od primitka notifikacije o rezervi. Drava stranka ugovora koja ne prihvati rezervu ne mora, ali moe, smatrati dravu koja ju je stavila strankom ugovora u odnosu na sebe. U sluajevima kad je rezerva doputena ili prihvaena, ona uvijek mijenja ugovorni odnos prema ostalim strankama ugovora na temelju reciprociteta. Stoga, ako neka drava putem rezerve zaista uspije iskljuiti neke odredbe ugovora u odnosu na sebe, ona od drugih stranaka nema pravo traiti izvrenje tih odredaba u svoju korist. Rezerva se moe u svakom trenutku povui i za to u naelu nije potreban pristanak ostalih stranaka ugovora koje su prethodno na nju pristale. Rezerva, izriit prihvat rezerve i prigovor na rezervu, moraju se sastaviti u pisanom obliku i priopiti (notificirati) dravama ugovornicama i ostalim dravama koje imaju pravo postati strankama ugovora. Rezerve ine ugovorne odnose veoma sloenim ali su dio meunarodne stvarnosti koju je nemogue zbog razloga pravne sigurnosti suzbiti. Poseban su problem rezervi na konvencije, kod kojih je mogunost ulaganja rezervi najee najvea. Tada je za ugovorni odnos svake dvije stranke koji proizlazi iz konvencije nuno ustanovljavati obujam njihovih uzajamnih prava i dunosti.

18. TUMAENJE UGOVORA Tumaenje meunarodnih ugovora ima velik znaaj za njihovo izvrenje. Postoje 3 temeljne metode tumaenja ugovora. a) Najstarija je subjektivna metoda, koja polazi od prvobitne namjere drava pregovarateljica. Ta se metoda s nepovjerenjem odnosti prema tekstu ugovora, jer polazi od toga da rijei nemaju znaenje osim ako izraavaju namjeru stranaka kao najbitniji element ugovora.

51

www.nasciturus.com b) Tekstualna metoda, naprotiv, uzima tekst ugovora kao najpouzdaniji dokaz prvobitne namjere ugovornica, kojeg pri tumaenju treba iskoristiti koliko je to mogue. Tek ako je tekst ugovora dvosmislen ili nejasan, ili dovodi do besmislenog ili nerazumnog ishoda, doputeno je istraivati namjeru stranaka temeljem drugih dokaza. c) Modernija funkcionalna (ili teleoloka) metoda tumaenja ne osvre se niti na prvobitnu namjeru, pa ponekad ni na tekst ugovora. Primjenom metode ugovor se tumai s obzirom na njegov predmet i svrhu u vremenu kad se vri tumaenje. Predmet i svrha mnogih mnogostranih ugovora mogu se protekom vremena izmijeniti. O izboru metode tumaenja moe ovisiti rezultat samog tumaenja. Mada se tekstualna metoda dri temeljnom pri tumaenju svih vrsta ugovora, ukoliko ona ne dovede do rezultata, valja pribjei drugih metodama. Pritom je subjektivna metoda svojstvena ugovorimapogodbama, a izuzetno i uz velik oprez ugovorima-zakonima. Ona nema skoro nikakve vrijednosti pri tumaenju ugovora-ustava meunarodnih organizacija kojima je u nekim sluajevima svojstvena funkcionalna metoda tumaenja. Najveu slobodu tumaenja uivaju same stranke, kada zajedniki tumae njihov vlastiti ugovor. One vre tzv. autentino tumaenje, koje obvezuje sva druga tijela. Ne samo da one mogu pribjei bilo kojoj metodi tumaenja, ukljuivi i funkcionalnu, nego ako ele, mogu zajednikim sporazumom izvriti izmjenu ugovora ili ga dokinuti neovisno o odredbama u njemu o njegovu prestanku. Ali uvjet za autentino tumaenje ugovora je jednoglasnost svih njegovih stranaka. Iz navedenog proizlazi suprotno naelo, da jednostrano tumaenje nekog ugovora, ili ono na koga nisu pristale sve njegove stranke, pravno ne obvezuje stranke koje na njega nisu dale svoj pristanak. I politiko tijelo neke meunarodne organizacije, poput npr. Ope skuptine UN-a, moe vriti autentino tumaenje ugovora-ustava svoje organizacije, ukoliko s tom namjerom usvoji neku rezoluciju. Rezolucija u pitanju mora biti usvojena jednoglasno, gotovo jednoglasno ili konsenzusom. Meunarodna sudska i arbitrana tijela u naelu nisu pozvana da stvaraju novo pravo, nego samo da primjenjuju postojee. Ali u stvarnosti ta se njihova zadaa ne svodi samo na to. Ako od parninih stranaka nisu izriito ovlatena da odluuju ex aequo et bono (na temelju pravinosti ak i preko postojeeg prava, tj. contra legem), ona su pri tumaenju ograniena tekstom ugovora i prvobitnom namjerom stranaka. Beka konvencija iz 1969. u l. 31. postavila je ope pravilo tumaenja ugovora, u kojem polazi od tekstualne metode kao osnovne glede svih ugovora. Ugovor se mora tumaiti u 52

www.nasciturus.com dobroj vjeri prema uobiajenom smislu izraza iz ugovora u njihovu kontekstu i u svijetlu predmeta i svrhe ugovora. U svrhu tumaenja ugovora, osim teksta, ukljuujui preambulu (uvod) i priloge, kontekst obuhvaa: svaki sporazum koji se odnosi na ugovor a kojeg su sve stranke sklopile u vezi s ugovorom, svaku ispravu koju jedna ili vie stranaka sastave u svezi s ugovorom a koju ostale stranke prihvate kao ispravu koja se odnosi na ugovor. Dakle, naglasak je na tome da bi inili tekst ugoovra, svaki sporazum ili isprava u svezi s ugovorom moraju biti prihvaeni od svih stranaka ugovora. Nadalje, Beka konvencija navodi da e se zajedno s kontekstom voditi rauna: o svakom naknadnom sporazumu izmeu stranaka o tumaenju ugovora ili o primjeni njegovih odredaba, o svakoj naknadnoj praksi u primjeni ugovora kojom se ustanovljuje sporazum izmeu stranaka o tumaenju ugovora, te o svakom mjerodavnom pravilu izmeu meunarodnog prava primjenljivom na odnose izmeu stranaka. Takoer se izlae i protupravilo onome o uobiajenom smislu izraza iz ugovora po kojem se poseban smisao pridaje nekom izrazu ako je ustanovljeno da je to bila namjera stranaka. l. 32. Beke konvencije izlae dopunska sredstva tumaenja, kada je tumaenje na temelju opih pravila o tumaenju dvosmisleno ili nejasno, ili dovodi do ishoda koji je oito besmislen (apsurdan) ili nerazuman, ili ak samo da bi se potvrdio smisao koji proistjee iz l. 31., tj. temeljem tekstualne metode tumaenja. Ta dopunska sredstva ukljuuju pripremne radove i okolnosti pod kojima je ugovor sklopljen. Konvencija posveuje jednu opirnu odredbu (l. 33.) o tumaenju ugoovra kojih je vjerodostojnost teksta utvrena na dva ili vie jezika. Ako sam ugovor predvia, ili se stranke sporazume, da je samo jedna jezina verzija vjerodostojna, ili da joj se mora davati prednost, to se pri njegovu tumaenju mora potivati. Ali ako je vjerodostojnost teksta ugovora utvrena na dva ili vie jezika, smatra se da izrazi u ugovoru imaju isto znaenje u svakom vjerodostojnom tekstu.

53

www.nasciturus.com

19. POTIVANJE I PRIMJENA UGOVORA

Obvezatna snaga svih ugovora poiva na naelu pacta sunt servanda. Ono je potvreno u svim dosadanjim konvencijama o kodifikaciji prava ugovora. Najauturitatvniji u tom pogledu je l. 26. Beke konvencije iz 1969. koji odreuje da svaki ugovor koji je na snazi vee stranke i one ga moraju izvravati u dobroj vjeri. Ta se ogranienja opet sastoje u nekim drugim opim naelima prava. Najprije, naelo dobre vjere (bona fides) je ope naelo prava koje vai u svim pravnim odnosima drava ali je pri izravanju preuzetih ugovornih obveza e element naela pacta sunt servanda. Navod da svaki ugovor vee njegove stranke znai da se ovo naelo ne odnosi na tree drave i ostale meunarodne subjekte, koji nisu stranke ugovora. Naelo pacta sunt servanda se odnosi na ugovore koji su u nekom trenutku na snazi. Ono ne vrijedi: - za ugovore koji su okonani ili je - njihovo izvrenje privremeno suspendirano a takoer ni na - ugovore koji su po propisima same Beke konvencije iz 1969. nitavi, bilo da se radi o nekom apsolutnom ili relativnom uzroku nitavosti. Naelo pacta sunt servanda vai glede nekog ugovora ili njegova dijela koji se sporazumom njegovih stranaka privremeno primjenjuje, dok ne stupi na snagu. ** Sa stajalita meunarodnog prava svaki meunarodni ugovor je meunarodni instrument koji stvara prava i dunosti za njegove stranke. S tog stajalita naelo pacta sunt servanda se odnosi na sve organe svake od drava stranaka ili drugih subjekata meunarodnog prava. Stranka se ne moe pozvati na odredbe svog unutarnjeg prava da bi opravdala neizvrenje ugovora. Stoga je i pravna obveza svake stranke da otkloni smetnje u njenom unutarnjem pravu kako bi svi njeni organi mogli u dobroj vjeri izvravati svaki ugovor koji je za tu zemlju

54

www.nasciturus.com na snazi, a u sluaju potrebe osigurati potrebna financijska sredstva da bi se naelo pacta sunt servanda potivalo. Glede tih obveza u mnogim dravama nastaju problemi, pri emu se esto zanemaruje znaajka uzajamnosti (reciprociteta) u pravima i dunosti stranaka najveeg broja ugovora. Ako je neki ugovor ratificiran podzakonskim aktom ili nije uope ratificiran, sudovi i izvrna tijela skloni su u njemu gledati akt nie pravne snage od njezinih zakona, bilo onih koji su ve na snazi bilo buduih. Sudovi i organi izvrne vlasti ponekad se uputaju u ocjenu ustavnosti nekog ugovora koji obvezuje odnosnu dravu, s obzirom da je ustav najvii pravni akt. Ali o ustavnim ogranienjima valja voditi rauna u tijeku pregoovra i svakako prije nego to ta drava da svoj pristanak da njime bude vezana, a ne nakon toga. Beka konvencija iz 1969. predvia razliite naine izraavanja pristanka na ugovor (potpisivanje ad referendum, ratifikaciju, prihvat, odobrenje i pristup), upravo da bi vlada svake drave paljivo razmotrila sadraj ugovora i da bi uzela u obzir svoje ustavne ograde. Ukoliko bi neka ugovorna obveza koja je veoma dugo na snazi postala suprotna naknadnim ustavnim promjenama, tada jedino preostaje otkazivanje tog ugovora, i to bi bilo u skladu s njegovim odredbama ili uz suglasnost s njegovim ostalim strankama. Ako je to nemogue ta drava treba pokrenuti postupak za njegovu izmjenu. Ali, ni tada ne smije kriti ili odbaciti svoju ugovornu obvezu pod izgovorom da je neustavna, sve dok je ona na snazi. Izvrni i sudski organi vlasti u nekim dravama, ak i u ugovorima koji su transformirani (pretoeni) u zakone, gledaju neku vrst akata koji sasvim ne spadaju u njihov unutarnji pravni poredak, te su ponekad skloni iz razloga javnog poretka, restriktivno primijeniti ili otkloniti primjenu nekog meunarodnog ugovora. Ranije je u mnogim dravama bio jako istaknut dualistiki pristup odnosa meunarodnog i unutranjeg prava. Prema tom gleditu iz sklopljenog ugovora proizlaze prava i dunosti samo za dravu njegovu stranku u svojstvu subjekta meunarodnog prava. Da bi ugovor dobio uinak na dravne organe i na graane, neophodno je njegov sadraj transformirati u zakon ili podzakonski akt drave. U suprotnom, dravni organi nisu duni neposredno primjenjivati ugovor, to sukladno tom gleditu ne sprjeava odgovornost njihove drave za krenje preuzete ugovorne obveze. **

55

www.nasciturus.com Kad govorimo o uincima ugovora, rije je o uincima u vremenu i prostoru, te nainima osiguranja izvrenja ugovora. Ako sam ugovor ne rjeava ta pitanja, Beka konvencija iz 1969. predvia neka nuna i neosporna pravna pravila openite naravi. 1. Ope pravilo meunarodnog prava podlono je moguim izuzecima, da ugovor nema retroaktivnog uinka. Ugovor u naelu obvezuje njegove stranke tek od dana njegova stupanja na snagu, ali su stranke ugovora slobodne predvidjeti retroaktivni uinak, bilo u samom ugovoru ili na drugi nain. 2. Glede teritorijalnog uinka, l. 28. Beke konvencije predvia da ako drugaija namjera ne proistjee iz ugovora ili ako nije na drugi nain izraena, ugovor vee svaku stranku za itavo njeno podruje. itavo podruje drave u tom smislu obuhvaa njene kopnene i morske prostore, te zrani prostor iznad njih. Gospodarski i epikontinentski pojas ne ine dijelove dravnog podruja, ali obalna drava u njima uiva odgovarajua suverena prava i jurisdikciju. Ali, s obzirom na predmet i svrhu, neki se ugovori ne mogu primjenjivati na itavom podruju njegovih drava stranaka. Meu ostalim to su ugovori o meunarodnim rijekama i morskim kanalima ili npr. enevnska konvencija iz 1958. o teritorijalnom moru i vanjskom pojasu. 3. to se tie naina osiguranja izvrenja ugovora, u naelu, krenje obveza iz bilo kojeg ugovora koji je na snazi povlai meunarodnu odgovornost drave stranke u pitanju. Iz te odgovornosti proizlazi dunost naknade tete. Drava stranka koja je pretrpjela tetu se moe pozvati na to krenje kao na uzrok prestanka ili suspenzije ugovora u pitanju, ili pribjei dozvoljenim mjerama represalija kako bi dravu kriteljicu natjerala da nastavi izvravati ugovor i naknadi tetu. U nekim ugovorima neke od njihovih stranaka preuzimaju jamstvo (garanciju) njihova izvenja. Time one preuzimaju obvezu da uine sve u svojoj moi da navedu drugu ili druge stranke da izve ugovor. Neki ugovori predviaju poseban postupak osiguranja izvrenja ugovora, a taj postupak sastoji se u podnoenju godinjeg izvjetaja Meunarodnom uredu rada o mjerama koje su poduzele u ostvarenju ugovora. Potom ovlatena tijela razmatraju izvjetaj i daju preporuke. Meutim, najei nain osiguranja izvrenja ugovora je stipuliranje odredbe kojom se predvia obavezatna nadlenost nekog stalnog sudskog ili arbitranog tijela da odluuje o svim sporovima o njihovu tumaenju i primjeni.

20. UGOVORI I TREE DRAVE

56

www.nasciturus.com U naelu, ugovor stvara prava i obveze samo za njegove stranke. Za sve tree drave koje nisu njegove stranke on je po pravilu res inter alios acta. Zato po svojoj ugovornoj osnovi ugovor nikad ne moe biti izvorom pravila opeg meunarodnog prava. Ali neko pravilo stipulirano u ugovoru moe se transformirati u novo ope obiajno pravilo. Ono tada obvezuje sve subjekte meunarodnog prava po obiajnom, a ne samo po ugovornoj osnovi. Ugovor je iskljuivo izvor partikularnog meunarodnog prava i kao takav obvezuje samo njegove stranke, i to prema naelu: pacta tertiis nec nocent nec prosunt.1 Od tog veoma openitog pravila postoji vie izuzetaka. Dva od tih izuzetaka ureeni su propisima Beke konvencije iz 1969., a trei se nametnuo u samoj meunarodnoj praksi. 1. PRISTANAK TREE DRAVE NA UGOVOR: Openito uzevi, ugovor moe stvarati i prava i obveze za tree drave koje nisu njegove stranke ali uz njihov pristanak. To pravilo formulirano je u l. 34. Beke konvencije iz 1969. Prihvat mora biti dat izrijekom u pismenoj formi. Izriit prihvat u pismenom obliku takve obveze ima znaaj kolateralnog sporazuma kojim trea drava u stvarnosti ulazi u iri ugovorni odnos s izvornim strankama. Strogo gledajui, ona tada prestaje biti trea. Ovakvi ugovorni odnosi nisu poznati u meunarodnoj stvarnosti. l. 35. Konvencije podrazumijevani pristanak (acquiescence preutno) potpuno je iskljuen glede obveza tree drave iz ugovora kojemu ona nije stranka. Ali od mnogo veeg praktinog znaaja je propis Beke konvencije koji ureuje pitanje prava za treu dravu stipulirana u ugovoru. l. 36. propisuje da za treu dravu nastaje pravo na temelju odredbe ugovora ako stranke tog ugovora namjeravaju tom odredbom dati pravo bilo treoj dravi ili skupini drava kojoj ona pripada, bilo svim dravama, i ako trea drava na to pristane. Njezin pristanak se pretpostavlja sve dok nema suprotnih naznaka, osim ako ugovor odreuje drugaije. Takva trea drava e izvravati i sve odgovarajue dunosti koje proizlaze iz takvog ugovora. Budui da velika veina ugovora te vrste predvia izvjesnu ravnoteu u pravima i dunostima, i za izvorne stranke i za tree drave, ovaj propis u stvarnosti pokriva gotovo sve odnose ugovora i treih drava. 2. DJELOVANJE PRAVILA IZ UGOVORA NA TREE DRAVE PO OBIAJNOJ OSNOVI: Beka konvencija u l. 38 odreuje da pravilo iz nekog ugovora moe postati obavezatno za treu dravu kao obiajnio pravilo meunarodnog prava koje se kao takvo priznaje.

ugovor treem niti kodi niti koristi

57

www.nasciturus.com Na tom izuzetku se zasnivaju sva nastojanja na progresivnom razvoju i na legislaciji opeg meunarodnog prava putem kodifikacijskih konvencija. Takvi propisi, stipulirani u konvencijama u obliku bezlinih (impersonalnih) normi, imaju za cilj da se transformiraju u novo obiajno pravo i da po obiajnoj osnovi budu izvorom prava i dunosti za sve subjekte meunarodnog praa na koje se mogu primijeniti, dakle i za drave koje ne postanu strankama tih konvencija. 3. UGOVORI KOJI STVARAJU OBJEKTIVNE REIME ERGA OMNES: Beka konvencija izriito ne predvia, ali i ne otklapnja tzv. ugovore kojima se ustanovljavaju objektivni reimi erga omnes (glede svih). Takvi ugovori ine posljednji i moda najznaajniji izuzetak od opeg pravila da ugovor stvara prava i obveze samo za njegove stranke. U 19. st. takve ugovore je sklapao mali broj europskih velesila. Trajnu neutralnost vicarske potvrdilo je i zajamilo na Bekom kongresu 1815. samo 6 drava. U 20. st. objektivni reimi uspostavljani ugovorima prestali su biti izrazom volje oligarhijske manjine europskih velesila. Takav jedan ugovor je npr. Konvencija o miroljubivoj suradnji u znanstvenom istraivanju Antarktika (1959). Potpisalo ju je samo 12 zemalja, ali je propisala obveze za sve drave svijeta. Ugovori koji ustanovljuju objektivne reime predviaju prava (i odgovarajue dunosti), ne jedino u korist treih drava ili drugih subjekata meunarodnog prava, nego i neposredno u korist svih fizikih i pravnih osoba kojima je namjenjena. Dovoljna je namjera izvornih stranaka ugovora da stvore pravo za sve, tj. erga omnes, te da se taj objektivni reim u praksi ostvario. 4. KLAUZULA NAJVEEG POVLATENJA: Ta klauzula, kada se izriito uglavi u nekom ugovoru, predvia za svaku od stranaka ugovora prava koja je druga stranka priznala treim dravama i njihovim graanima. Odnosi se na prava iz ve postojeih ugovora s treim dravama, kao i ona koja e se naknadno uglaviti u buduim takvim ugovorima. Dakle, u tim odnosima se razlikuju temeljni ugovor koji predvia tu klauzulu, te ugovori svake od njegovih stranaka s treim dravama. Za svaku stranku temeljnog ugovora, ugovori druge njegove stranke s treima prestaju biti res inter alios acta. Klauzula najveeg povlatenja najee se stipulira u dvostranim trgovinskim ugovorima i odnosi se na uvozne carinske pristojbe. Ali se ona ugovara i glede pravnog poloaja graana jedne drave u drugoj (osobito u pitanjima prava na stjecanje i nasljeivanje nepokretne i pokretne imovine. 58

www.nasciturus.com Svrha klauzule je da u svakoj od tih drava stranci koju su graani druge drave stranke tog ugovora ne budu diskriminirani u odnosu na strance iz bilo koje tree drave za koje je ugovorom predvien jo bolji tretman. Uvjeti i domaaj primjene klauzule najveeg povlatenja predviaju se temeljnim ugovorom. Tako se iz domaaja njezine primjene mogu iskljuiti povlastice koje neka od drava stranaka temeljnog ugovora priznaje njoj susjednim dravama, ili povlastice iz carinske unije ili zole slobodne trgovine, i dr. U dvostranim ugovorima ta se klauzula najee stipulira pod uvjetom uzajamnosti (reciprociteta). Klauzula se moe stipulirati i u mnogostranim ugovorima, a najznaajniji primjer u tom smislu je l. 1. GATT-a (Opeg sporazuma o tarifama i trgovini).

21.IZMJENE I PREINAKA (REVIZIJA) UGOVORA

STABILNOST I PROMJENE PRAVNOG PORETKA

Stabilnost meunarodnog pravnog poretka moe se postii i odravati jedino ukoliko je taj poredak otvoren u njegovoj cjelini promjenama i progresivnom razvoju, te ukoliko se te promjene ostvaruju na miroljubiv nain. Potreba za promjenama ne odnosi se samo na impersonalne norme opeg i partikularnog meunarodnog prava. Ona se odnosi i na subjektivne situacije i prije steena prava drava iz ugoovrnih odnosa. Meutim, svaki zahtjev za izmjenom (revizijom) ugovora ne mora biti opravdan. Takvi zahtjevi mogu se temeljiti na sili i promijenjenom odnosu snaga u odnosu na slabiju dravu.

TEMELJNA PRAVNA PRAVILA O IZMJENAMA MEUNARODNIH UGOVORA

Beka konvencija iz 1969. ini razliku izmeu izmjene ugovora (amendment) i preinake (modification) nekog mnogostranog ugovora, i to sklapanjem novog sporazuma samo izmeu njegovih stranaka. Meutim, nema bitnih razlika izmeu izraza revizija, izmjena i preinaka nekog ugovora. Svi oni u pravu znae isto. Postoji nekoliko pravila koja se prema hijerarhijskom redoslijedu primjenjuju na izmjene, tj. na reviziju ugovora. I. Prvo je pravilo da sve stranke bilo dvostranog ili mnogostranog ugovora mogu zajednikim sporazumom svoj ugovor izmijeniti ili preinaiti, i to iz bilo kojeg razloga i u bilo koje doba. Ako djeluju jednoglasno, one su domini negotii svakog sporazuma.. One mogu tim putem, ako to ele, okonati svoj postojei ugovor i zamijeniti ga novim.

59

www.nasciturus.com II. Ukoliko neki mnogostrani ugovor ima velik broj stranaka, jednoglasnost stranaka u cilju njegove izmjene teko je ili nemogue postii. U nedostatku jednoglasnosti, primjenjuju se odredbe samog ugovora o njegovim izmjenama ukoliko su u njemu stipulirane. Kada je tim odredbama ugovorena neka veina (npr. 2/3), kao uvjet da bi izmjene stupile na snagu, ugovor se tada pod tim uvjetima moe izmijeniti. Ali ako nema drukijih odredaba, izmijenjeni ugovor primjenjuje se samo izmeu stranaka koje su te izmjene usvojile. Izmeu tih stranaka i onih koje na izmjenu nisu pristale primjenjuje se prijasnji neizmjenjeni ugovor. Poseban problem je izmjena ugoovra-ustava meunarodnih organizacija s velikim brojem stranaka tj. drava lanica. To s obzirom to se neki takav ugovor ne moe uporedno primjenjivati u prvotnoj i u izmijenjenoj verziji. Ti ugovori takoer najee odstupaju od jednoglasnosti i propisuju neku kvalificiranu veinu za njihove izmjene. Ali nakon to se taj uvjet ispuni, izmijenjeni tekst ugovora obvezuje i stranke koje su se tim izmjenama bile suprostavile. l. 108. Povelje UN-a tako propisuje da njezine izmjene stupaju na snagu za sve lanove UN-a kada ih prihvati 2/3 veina lanova UN-a ukljuujui sve stalne lanice Vijea sigurnosti, ratificiraju u skladu sa svojim ustavnim propisima. To znai da bez ratifikacije bilo koje stalne lanice Vijea sigurnosti (SAD, Britanije, danas Ruske federacije, Francuske ili Kine), niti jedna izmjena Povelje ne moe stupiti na snagu. III. l. 40. i 41. Beke konvencije primjenjuju se na izmjene i preinake mnogostranih ugovora u sluaju kada jendoglasnost stranaka nije postignuta, a ugovor u pitanju ne sadri vlastite odredbe u tu svrhu. To ujedno znai da je za svaku izmjenu svakog dvostranog ugovora nuan pristanak obiju njegovih stranaka. U l. 40. predviaju se neka proceduralna i materijalna pravila. Svaki se prijedlog izmjene mnogostranog ugovora u odnosima izmeu svih stranaka mora notificirati svih dravama ugovornicama. Svaka od njih ima pravo sudjelovati u odluivanju o tome to treba poduzeti na temelju tog prijedloga. Svaka od njih potom ima pravo sudjelovati u pregovorima i u sklapanju svakog sporazuma o izmjeni ugovora.

60

www.nasciturus.com Svaka drava koja ima pravo da postane stranka ugovora ima takoer pravo postati strankom izmijenjenog ugovora. Izmijenjeni se ugovor primjenjuje samo izmeu stranaka koje su te izmjene usvojile. Izmeu tih stranaka i onih koje na izmjene nisu pristale, ugovor se primjenjuje u neizmjenjenom obliku.

PRAVILA O SUKOBU UGOVORA O ISTOM PREDMETU

Pod izmjenom ugovora u irem smislu spadale bi, ne samo izmjena odredaba ugovora na snazi, nego i sklapanje novog ili novih ugovora o istom predmetu, bilo da se njima dokida postojei ugovor, ili on i dalje ostaje na snazi. Beka konvencija iz 1969. predvia vie propisa o primjeni uzastopnih ugovora o istom predmetu. Glavna naelo o tom pitanju po njihovu hijerarhijskom redoslijedu: a) Imperativne norme opeg meunarodnog prava, kada su sadrane u nekog ugovoru, ine nitavim svaki drugi ugovor koji je snjima u sukobu u trenutku njegova sklapanja. Nova imperativna norma ini nitavim i okonava svaki postojei ugovor koji je s njom u sukobu. b) Obveza drava lanica iz obvezama iz bilo Povelje UN-a, prema njezinu l. 103., prevladavaju nad njihovim

kojeg drugog sporazuma. To je jedina derogatorna klauzula u nekom ugovoru koja derogira obveze iz drugih (ostalih) ugovora, a koju Beka konvencija priznaje. c) Ako neki ugovor odreuje da je podreen prijanjem ili kasnijem ugovoru ili da ga treba smatrati inkopaktibilnim s tim drugim ugovorom, odredbe tog drugog ugovora imaju prednost. d) istom predmetu gdje nema hijerarhijski postavljenih pravila. 1. Sve stranke prijanjeg ugovora stranke su i kasnije sklopljenog ugovora. Tu meutim, ne mora postojati apsolutni identitet stranaka. Kasniji ugovor moe imati i vei broj stranaka od prijanjeg, ali ne smije se dogoditi da bilo koja stranka prijanjeg ugovora ne bude i stranka onog kasnijeg. Nakon ovih propisa koji se primjenjuju po hijerarhijskom redoslijedu, postoje razliite situacije sukoba ugovora o

61

www.nasciturus.com 2. Dvije ili vie stranaka prijanjeg mnogostranog ugovora sklope izmeu sebe novi sporazum u namjeri da ga preinae samo u njihovim uzajamnim odnosima (inter se). U toj situaciji namjere stranaka novog ueg sporazuma nije da prijanji ugovor prestane vaiti. Beka konvencija u l. 41. predvia veoma stroge i ograniavajue uvjete da bi takav sporazum bio pravovaljan. Novi sporazum mogu je: ako prijanji ugovor predvia takve preinake, ili ako takva preinaka ugovorom nije zabranjena, i nije na tetu uivanja prava to ih ostale stranke izvode iz prijanjeg ugovora, niti izvravanja njihovih obveza, i ne odnosi se na odredbu od koje bi odstupanje dovelo do inkompatibilnosti s efektivnim ostvarenjem predmeta i svrhe prijanjeg ugovora u cijelosti. Adekvatno bi rjeenje bilo, koje Beka konvencija ne predvia da temeljem naela pacta sunt servanada prvenstvo u primjeni ima prijanji ugovor, i to naroito ako je druga stranka kasnijeg ugovora znala za postojanje onog prvog.
POSTUPAK ZA IZMJENU POVELJE UN-A

Predviena su 3 naina postupka izmjene: 1. POSTUPAK NA OPOJ SKUPTINI UN-a: za vrijeme redovnog zasjedanja, naprije se daje prijedlog koji se usvaja 2/3 veinom glasova svih lanica. Takav zakljuak se ratificira 2/3 veinom svih drava lanica, a meju njima svih stalnih lanica UN-a 2. POSTUPAK NA KONFERENCIJI ZA REVIZIJU: najprije se donosi zakljuak o osnivanju takve konferencije opa skuptina 2/3 veinom, VS veinom glasova 3. OBAVEZNO STAVLJANJE PITANJA O REVIZIJI NA DNEVNI RED: u ovom postupku konana faza stupanja na snagu izmjene uvjetovana je ratifikacija od strane 2/3 veine + sve stalne lanice VS. Niti jedan od tih postupaka nije dosad primijenjen.

22. NITAVOST UGOVORA

1. PRAVILA O POSTUPKU IZ BEKE KONVENCIJE Te odredbe obvezuju po ugovornoj osnovi samo stranke Beke konvencije (1969.). Ali osim onih koje propisuju nadlenost Meunarodnog suda, arbitrau, te obvezatan postupak mirenja,

62

www.nasciturus.com ostale se unato njihovoj proceduralnoj naravi, mogu transformirati u pravila opeg obiajnog meunarodnog prava. Prema l. 65. Konvencije svaka stranka koja se pozove bilo na to da postoji mana u njezinu pristanku da bude vezana ugovorom, bilo na uzrok osporavanja valjanosti ugovora, njegova prestanka, povlaenja iz njega ili suspenzije njegove primjene, mora svoj zahtjev notificirati ostalim strankama ugovora. Ako u roku koji, osim u sluajevima osobite hitnosti ne smije biti krai od 3 mjeseca od primitka notifikacije, nijedna druga stranka ne stavi prigovor, stranka koja je notificirala izjavu moe poduzeti mjeru koju je predloila. Ona moe temeljem tako nastalog podrazumijevanog pristanka svih ostalih stranaka, tu mjeru ponovo notificirati ostalim strankama u pisanom obliku i proglasiti da je ugovor u pitanju nitav, ili da je okonan, ili proglasiti svoje povlaenje iz njega ili svoju suspenziju njegove primjene. Ako je meutim, bilo koja druga drava stranka ugovora uloila prigovor, nastaje spor. 2. UINCI NITAVOG UGOVORA Odredbe nitavog ugovora u naelu su bez pravne snage od njegova sklapanja, dakle ab initio. Ako ipak na osnovi takvog ugovora neka njegova stranka kojoj se ne moe pripisati prijevara, korupcija ili prisila, izvri neke ini, ona moe od svake druge stranke tog ugovora zatraiti povrati u prijanje stanje (restitutio in integrum). Beka konvencija iz 1969. pri tom predvia izuzetak da ini izvreni u dobroj vjeri prije pozivanja na nitavost nisu postali protupravni samim tim to je ugovor nitav. Ta konvencija jo predvia, da u sluaju kada je nitav pristanak neke drave da bude vezana mnogostranim ugovorom, prethodna se pravila primjenjuju na odnose izmeu te drave i ostalih stranaka ugovora. To ujedno znai da je dvostrani ugovor u cijelosti nitav ukoliko je nitav pristanak bilo koje od njegovih ugovornica da bude njime vezana. Beka konvencija predvia jo jedno vano ogranienje. Prema l. 42. valjanost ugovora ili pristanka drave da bude njime vezana, moe se osporiti samo primjenom te Konvencije. To znai da drugih uzroka nitavosti ugovora, osim onih koje ta Konvencija izriito predvia, ne moe biti. 3. APSOLUTNI UZROCI NITAVOSTI su oni koji se ne mogu naknadno otkloniti, i ugovore se ne moe kasnije osnaiti, ukoliko bi drava koja je pretrpjela tetu ak i pristala da on ostane na snazi. Prema Bekoj konvenciji radi se: 63

www.nasciturus.com - o sukobu ugovora s jus cogens, - o prisili izvrenoj na predstavnika drave te - o prisili na dravu izvrenu prijetnjom ili upotrebom sile. a) UGOVORI
KOJI SU SUPROTNI IMPERATIVNOJ NORMI OPEG MEUNARODNOG PRAVA

(JUS

COGENS)-

l. 53. Konvencije predvia ja je nitav svaki ugovor koji je u trenutku sklapanja suprotan imperativnoj normi opeg meunarodnog prava. Imperativna norma opeg meunarodnog prava je norma to ju je prihvatila i priznala itava meunarodna zajednica drava kao norma od koje nije doputeno nikakvo odstupanje i koja se moe izmijeniti samo novom normom opeg meunarodnog prava iste prirode. Jus cogens, u svrhe Beke konvencije, obuhvaa malen krug pravnih pravila koja sva nalau potivanje temeljnih prava ovjeka pojedinca i ljudskih skupina u doba mira i u doba oruanih sukoba. Stranke su dune, koliko je mogue, otkloniti posljedice svakog ina izvrenog na temelju odredbe koja je suprotna imperativnoj normi opeg meunarodnog prava i uskladiti svoje meusobne odnose s imperativnom normom opeg meunarodnog prava. b) PRISILA
IZVRENA NA PREDSTAVNIKA DRAVE

l. 51. Konvencije odreuje da je izraeni

pristanak drave da bude vezana ugovorom koji je posljedica prisile izvrene na njezina predstavnika inom ili prijetnjom upravljenima protiv njega, bez ikakvog pravnog uinka. Prema ovom propisu u tim se sluajevima ak ne radi ni o apsolutno nitavom, nego o nepostojeem ugovoru. c) PRISILA
NA DRAVU IZVRENA PRIJETNJOM ILI UPOTREBOM SILE

po uincima je neto blai

oblik nitavosti ugovora. l. 52. Konvencije odreuje da je nitav svaki ugovor koji je sklopljen kao posljedica prijetnje silom ili upotre sile protivno naelima meunarodnog prava uglavljenima u Povelji UN-a. 4. RELATIVNI UZROCI NITAVOSTI su svi ostali: korupcija predstavnika drave, prijevara, bludnja, odredbe unutranjeg prava o nadlenosti za sklapanje ugovora te posebna ogranienja ovlasti za izraavanje pristanka drave. Ukoliko se drava koja na to ima pravo pozove na neki od tih uzroka nitavosti u nekom primjerenom roku, naroito ako ga bez protesta poen izvravati, smatrat e se da je pristala na to da je ugovor u pitanju valjan. a) KORUPCIJA
PREDSTAVNIKA DRAVE

Prema l. 50. Konvencije, ako je izraeni

pristanak drave da bude vezana ugovorom posljedica korupcije njezina predstavnika izravnim ili neizravnim djelovanjem druge drave pregovarateljica, 64

www.nasciturus.com prva se drava moe pozvati na tu korupciju kao uzrok koji niti njezin pristanak da bude vezana tim ugovorom. b) PRIJEVARA (DOLUS) je iri pojam od korupcije. U meunarodnim odnosima valda svake drave duna je paljivo ispitati sve injenice prije davanja svog pristanka da bude vezana ugovorom. Beka konvencija u l. 49. predvia da ako je drava prijevarnim ponaanjem druge drave pregovarateljice navedena da sklopi ugoovr, moe se pozvati na prijevaru kao na uzrok koji niti njezin pristanak da bude vezana tim ugovorm. c) BLUDNJA (ERROR,
ZABLUDA)

je mana pri oitovanju volje i u unutranjim

pravnim sustavima ali su se takvi sluajevi dogaali i u meunarodnoj praksi. Bludnja je nepoznavanje ili pogrena predstava o nekoj injenici ili njenom stanju. Ako je u trenutku kada je ugovor bio sklopljen drava bila u ispriivoj bludnji, ona se na nju moe pozvati kao na uzrok koji niti njezin pristanak da bude vezana ugovorm. Ispriiva bludnja nastupa kada dravni organ koji je dao oitovanje ne poznaje pravo stanje stvari, a ne moe mu se pripisati nemar. Ako je toj pogrenoj predstavi o injenicama pridonijela druga drava pregovarateljica, radi se o prijevari. Ali ako je sama drava koja se poziva na bludnju pridonijela bludnji svojim postupkom, ili ako su okolnosti bile takve da je morala znati za pravo stanje stvari, ona se na bludnju ne moe pozvati kao na uzrok koji niti njezin pristanak na ugovor. Beka konvencija u l. 48. odreuje da se drava moe pozvati na bludnju u ugovoru kao na uzrok koji niti njezin pristanak da bude vezana ugovorom ako se bludnja odnosi na injenicu ili situaciju za koju je ta drava pretpostavljala da postoji u trenutku kad je ugovor sklopljen i koja je bitna osnova njezina pristanka. d) ODREDBE
UNUTARNJEG PRAVA O NADLENOSTI ZA SKLAPANJE UGOVORA

- Uvjet koji bi nitio

pristanak drave da bude vezana ugovorom, je da krenje takve odredbe mora biti oito, mora se ticati nekog bitnog pravila unutarnjeg prava na nain da je to krenje objektivno jasno svakoj dravi koja se glede tog odnosa ponaa u skladu s uobiajenom praksom i u dobroj vjeri (l. 46. Konvencije). e) POSEBNO
OGRANIENJE OVLASTI ZA IZRAAVANJE PRISTANKA DRAVE

ako je ovlast

predstavnika da izrazi pristanak svoje drave da bude vezana odreenim ugovorom bila predmetom posebnog ogranienja, a to je ogranienje prije davanja tog pristanka bilo notificirano ostalim dravama pregovarateljicama, tada se drava u pitanju moe pozvati na tu manu kao na uzrok nitavosti ugovora (l. 47.). 65

www.nasciturus.com

23. SUSPENZIJA PRIMJENE, PRESTANAK I POVLAENJE IZ UGOVORA

*SUSPENZIJA PRIMJENE nekog ugovora je privremeno stanje u njegovu izvrenju. Ona oslobaa stranke izmeu kojih je primjena ugovora suspendirana obveza izvrenja ugovora u njihovim meusosobnim odnosima za razdoblje suspenzije, ali inae ne utjee na pravne odnose izmeu stranaka ustanovljene ugovovorm. To znai da kada ugovor to predvia, ili se sve stranke na to suglase, dvije ili vie stranaka mnogostranog ugovora mogu privremeno suspendirati njegovu primjenu samo u njihovim uzajamnim odnosima. Beka konvencija u nekim svojim odredbama predvia mogunost da se stranka ugovora pozove na neku injenicu (na naknadnu nemogunost izvrenja, ili na krenje ugovora od druge stranke), kao na razlog za njezin zahtjev za suspenziju primjene tog ugovora. Vano je naelo da se za vrijeme razdoblja suspenzije stranke moraju suzdrati od svih ina koji bi mogli prijeiti ponovnu primjenu ugovora. To je zahtjev naela pacta sunt servanda, koji strankama nalae da se u razdoblju dok je ugoovr suspendiran ponaaju u dobroj vjeri. *PRESTANAK UGOVORA, za razliku od nitavog ugovora koji u naelu nema pravnog uinka i ne obvezuje njegove stranke od njegova sklapanja, samo oslobaa njegove stranke obveze da nastave s njegovim izvrenjem. U sluaju da neka drava otkae mnogostrani ugovor, ili se iz njega povue, gornje se odnosi samo na odnose izmeu te drave i svake ostale stranke ugovora. Taj ugovor, dakle, moe ostati na snazi izmeu njegovih preostalih stranaka. Ali ako neka pravila iz ugovora predstavljaju iskaz opih obiajnih pravila na snazi, ili su se takve odredbe naknadno transformirale u nova pravila te vrste i po toj osnovi obvezuju sve drave, prestankom ugovora (ili njegovom naknadnom izmjenom) stranke se ne mogu razrijeiti tih obveza. Ugovor moe prestati (ili biti suspendiran) po 4 razliite osnove: sporazumom svih njegovih stranaka (mutuus dissensus) primjenom njegovih vlastitih odredaba, kao posljedica naknadne nemogunosti njegova izvrenja koju stranke nisu predvidjele, ali je priznata pravilima opeg meunarodnog prava, i

66

www.nasciturus.com pod posebnim uvjetima koje propisuje Beka konvencija, kao posljedica njegova krenja. 1. Mutuus dissensus Sporazumom svih njegovih stranaka svaki se ugovor moe u svakom trenutku okonati (ili se njegov tekst moe izmijeniti ili slobodno tumaiti), i to neovisno od njegovih vlastitih odredaba o njegovu trajanju, prestanku, otkazu ili izmjenama. Beka konvencija se ne izjanjava o tome moe li ugovor prestati zastarom. Tu se ne radi toliko o tome mogu li se sve stranke naknadno suglasiti o tome da je ugovor po toj osnovi prestao, nego prua li zastara osnovu za jednostrani zahtjev neke stranke da je ugovor u pitanju prestao. ini se da je to mogue. Ako sve stranke kroz dugako razdoblje ne izvravaju svoje obveze iz ugovora, ili ga otvoreno kre, ili to ini neka od njegovih stranaka a ostale na to ne protestiraju, ugovor moe na taj nain prestati u cjelini, ili stranka kriteljica moe prestati biti njime vezana. 2. Prestanak ugovora primjenom njegovih vlastitih propisa l. 54. Beke konvencije propisuje da do prestanka ugovora ili povlaenja neke stranke moe doi u skladu s odredbama ugovora. Malobrojni ugovori se sklapaju na odreeno vrijeme, koji se po njegovu isteku automatski gase. Veina se ugovora sklapa na neko poetno razdoblje od 5 ili vie godina, po isteku kojeg oni ostaju na snazi sve dok ih neka stranka jednostrano ne otkae ili se iz njega ne povue. Pri tom se mogu propisati razliiti uvjeti otkaza. Otkaz moe stupiti na snagu 6 ili 12 mjeseci nakon njegove notifikacije drugih strankama. Ako po isteku poetnog razdoblja ugovor ne bude otkazan, moe se predvidjeti da on automatski ostaje na snazi za dalje unaprijed utvreno razdoblje od 5 ili vie godina, a prije isteka kojeg se on ne moe ponovno jednostrano otkazati. Meutim, neki ugovori ne predviaju nikakve uvjete otkaza ili povlaenja po isteku tog poetnog razdoblja. To znai da se oni potom mogu otkazati u svakom trenutku, bilo uz otkazni rok (ako je unaprijed utvren) ili bez njega. U ugovoru se moe predvidjeti da on ostaje na snazi sve do nastupanja nekog dogaaja. Mnogostrani ugovor moe predvidjeti da e prestati ukoliko broj njegovih stranaka zbog otkaza ili povlaenja padne ispd nekog predvienog broja.

24. NAKNADNA NEMOGUNOST IZVRENJA UGOVORA

67

www.nasciturus.com Rije je o nekim naknadnim dogaajima koje drave pregovarateljice nisu predvidjele pri sklapanju ugovora, a zbog kojih izvrenje ugovora postaje nemogue. Uvjeti mogueg prestanaka (ili suspenzije) ugovora mogu biti: nestanak predmeta potrebnog za izvrenje ugovora, temeljna (bitna) promjena okolnosti, prekid diplomatskih ili konzularnih odnosa, oruani sukob izmeu stranaka ugovora, te novi ius cogens.

I. Stalan ili privremen nestanak predmeta potrebnog za izvrenje ugovora Moe se raditi o npr. potonuu nekog otoka, isuenju rijeke ili unitenju hidroelektrike centrale neophodnih za izvrenje ugovora. Ako su nestanak ili unitenje tog predmeta trajni, stranka u pitanju moe samo pozvati na nemogunost izvrenja ugovora kao na uzrok njegova prestanka. Ako je nemogunost privremena, ona se moe na nju pozvati samo kao na uzrok suspeznije primjene ugovora. Stranka se ne moe pozvati na nemogunost izvrenja kao na uzrok prestanka ugovora, povlaenja iz njega ili suspenzije njegove primjene ako je ta nemogunost posljedica krenja od te stranke, obveze iz ugovora ili bilo koje druge preuzete meunarodne obveze prema svakoj drugoj stranci ugovora (l. 62. Beke konvencije). II. Temeljna (bitna) promjena okolnosti Beka konvencija propisala je to pravilo kao naelo objektivnog sadraja. Da bi sprijeila subjektivna tumaenja i zloupotrebe fikcije takvog preutnog sporazuma stranaka u ugovorima, Konvencija nigdje ne spominje klauzulu resbus sic santibus. Ukoliko je neki ugovor sklopljen na poetno razdoblje od 5 godina, svaka stranka koja smatra da su se okolnosti izmijenile, moe po isteku tog roka taj ugovor otkazati. l. 62. Beke konvencije predvia da na temeljnu promjenu okolnosti koja se zbila u odnosu na one koji su postojale u trenutku sklapanja ugovora, a koju stranke nisu predvidjele, ne moe se pozivati kao na uzrok prestanka ugovora ili povlaenja iz njega osim: ako je postojanje tih okolnosti bilo bitna osnova pristanka stranaka da budu vezane ugovorom, i ako je uinak te promjene korjenita promjena domaaja obveza koje prema ugovoru jo treba izvriti. Beka konvencija uz to, iskljuuje primjenu tog propisa u 2 sluaja i to: ako se ugovorom ustanovljuje granica ili 68

www.nasciturus.com ako je temeljna promjena (okolnosti) posljedica krenja, od stranke koja se na tu promjenu poziva, obveze iz ugovora ili bilo koje druge preuzete meunarodne obveze prema svakoj drugoj stranci ugovora. III. Prekid diplomatskih ili konzularnih odnosa Na prekid diplomatskih, pa u nekim sluajevima ak i konzularnih odnosa, izmeu stranaka nekog ugovora neika se od njih moe pozvati kao na temeljnu promjenu okolnosti. l. 63. Beke konvencije predvia da predkid tih odnosa ne utjee na pravne odnose ustanovljene ugovorom izmeu tih stranaka, osim ako je postojanje diplomatskih ili konzularnih odnosa prijeko potrebno za primjenu ugovora. IV. Uinci oruanog sukoba izmeu stranaka ugovora To pitanje ostalo je izvan dometa Beke konvencije iz 1969. s obzirom da se nu njezinu l. 73. navodi da njezine odredbe ne diruju niti jedno pitanje koje bi, to se tie ugovora, moglo izmeu ostalog proizai iz izbijanja neprijateljstva izmeu drava. To treba smatrati velikom prazninom u propisima te Konvencije. Danas nema pravnog pravila koje bi u sluaju izbijanja neprijateljstva ipso facto (samim inom) okonalo bilo koju vrstu ugovora. Sigurno je pravilo po kojem izbijanjem oruanih sukoba postaju primjenljivi ugovori koji izriito predviaju njihovu primjenu za vrijeme takvih sukoba ili koji se s obzirom na njihov predmet i svrhu moraju smatrati primjenljivim u doba tih sukoba. Tu izmeu ostalih, spadaju 4 enevske konvencije iz 1949. o zatiti rtava rata, 2 dopunska protokola na njih 1977., Haka konvencija o zatiti kulturnih dobara u sluaju oruanih sukoba iz 1954., te Konvencija iz 1980. o zabrani ili ogranienju upotrebe nekih klasinih oruja. Mnogostrani ugovori o ratnom pravu koji su sklopljeni prije 1949. i dalje neposredno obvezuju njihove stranke, ali se veina njihovih odredaba transformirala u pravila opeg obiajnog meunarodnog prava. Postojanje oruanog sukoba ne ovlauje neku njegovu stranku da jednostrano okona ili suspenduje primjenu odredaba ugovora o zatiti ljudske osobe, osim ukoliko sam ugovor drugaije odreuje. Izbijanje oruanog sukoba ipso facto ne okonava niti suspendira primjenu dvostranih ugovora izmeu neke stranke tog sukoba i tree drave. Na ugovore ustave meunarodnih organizacija izbijanje i postojanje oruanog sukoba izmeu bilo kojih njegovih stranaka uope ne utjee.

69

www.nasciturus.com Glede ostalih ugovornih odnosa vano je pitanje je li VS UN-a temeljem glave 7. Povelje donijelo neku obvezujuu rezoluciju koja se odnosi na taj oruani sukob i da li je njome oznaila agresora ili ne. Ako takva rezolucija nije usvojena, pretpostavlja se da svaka od stranaka sukoba moe (ali i ne mora) suspendirati primjenu svakog dvostranog ili mnogostranog ugovora u odnosu na drugu stranku tog sukoga, za koji dri da je inkompatibilan s nastalim stanjem. Ako je VS donijelo obvezujuu rezoluciju glede tog sukoba, tada u njezinu izvrenju svaka drava moe otkazati ili suspendirati primjenu ugovora inkompatibilnog s tom rezolucijom. V. Novi jus cogens Ako nastane nova imperativna norma opeg meunarodnog prava, svaki ugovor koji je suprotan toj normi postaje nitav i prestaje. Ako ugovor postaje nitav i prestaje to: oslobaa stranke obveze da nastave s izvrenjem ugovora nije na tetu nikakvog prava, obveze ili pravnog poloaja stranaka nastalih izvrenjem ugovora prije njegova prestanka. Ugovor suprotan novom jus cogens, ne samo da prestaje, nego postaje nitav.

25. KRENJE UGOVORA KAO UZROK NJEGOVOG PRESTANKA

Krenje ugovora povlai i meunarodnu odgovornost neke od njegovih stranaka po istoj osnovi kao i svaki drugi meunarodno protupravni in. Ope naelo prava jeste: inadimplendi non est adimplendum2. Ovo naelo ne rjeava sva pitanja krenja ugovora. Prema opem meunarodnom pravu postoji tzv. rezidualno pravo svake drave koja pretrpi tetu da protiv drave kriteljice poduzme nenasilne mjere represalija i da je na taj nain natjera da naknadi priinjenu tetu i da nastavi izvravati svoje ugovorne obveze. Ali u vrenju prava na doputene represalije nema nikakvih pravila postupka. Pravo na represalije je ogranieno Bekom konvencijom, koja u l. 60. nalae da se ne primjenjuju na odredbe ugovora o zatiti ljudskih prava to ih sadre ugovori humanitarnog karaktera, osobito ne na odredbe koje zabranjuju svaki oblik represalija prema osobama koji su tim ugovorima zatiene. Tu radi o pravilu koje je jus cogens. To znai da oteena drava ima pravo na nenasilne mjere represalija, ali ne na one koje pogaaju prava pojedinaca, koji najee nisu krivi za krenje ugovornih obveza njihove drave. Ukoliko sam ugovor koji je prekren predvia
2

ako jedna stranka prestane izvravati neki ugovor, druga ili ostale stranke imaju pravo suspendovati njegovo djelovanje, pa ak ga i okonati u odnosu na stranku kriteljicu

70

www.nasciturus.com posebne odredbe o osiguranju njegova izvrenja, te se odredbe u svakom sluaju mogu primijeniti. Bitnu povredu ugovora ini: odbacivanje ugovora koje nije predvieno Bekom konvencijom, ili povreda odredbe bitne za ostvarenje predmeta ili svrhe ugovora.

Situacija je jednostavna ako je u pitanju dvostrani ugovor bitna povreda ovlauje drugu stranku da se pozove na povredu kao na uzrok prestanka ugovora ili njegove suspenzije! Kad je u pitanju mnogostrani ugovor ako jedna stranka bitno povrijedi ugovor, onda: a.) ostale stranke imaju pravo da jednoglasnim sporazumom suspendiraju primjenu ugovora u cijelosti ili djelomice ili da ga dokinu: u odnosima izmeu njih i drave povrediteljice ili izmeu svih stranaka. b.) Sama oteena stranka moe okonati ugovor ili suspendovati ugovor, ali potujui za to propisani postupak, a ne samoinicijativno. Osim drave povrediteljice, svaka stranka ima pravo da se pozove na povredu kao na uzrok suspenzije primjene ugovora u cijelosti ili djelomice u osnosu na samu sebe, ako je taj ugovor takve naravi da bitna povreda odredaba od jedne stranke korjenito mijenja poloaj svake stranke to se tie budueg izvravanja njenih obveza na temelju ugovora.

26. SUKCESIJA DRAVA GLEDE MEUNARODNIH UGOVORA

Sukcesija drava je stanje (ili novo stanje), nastalo teritorijalnim promjenama na koje se primjenjuju sva postojea pravila meunarodnog prava. Pri svakoj teritorijalnoj promjeni mogue je ustanoviti dravu prethodnicu (ili vie njih) koju su prilikom sukcesije zamijenile jedna ili vie drava sljednica, te jednu ili vie drava sljednica koje us prilikom sukcesije zamijenile dravu prethodnicu. Pravilo pozitivnog meunarodnog prava, koje je potvreno u l. 12. i 12. Beke konvencije iz 1978., je da sukcesija drava kao takva ne utjee na (teritorijalnu) granicu ustanovljenu ugovorom koja se odnose na reim granica, kao i na druge teritorijalne reime. U svrhe sukcesije drava sve ostale meunarodne ugovore drave prethodnice mogue je podijeliti u 3 skupine: (1) dijelova svijeta, na mnogostrane ugovori otvorene na pristup dravama iz svih

71

www.nasciturus.com (2) (3) na viestrane zatvorene ugovore kojima je pristup treih drava na dvostrane ugovore.

ogranien ili uvjetovan pristankom svih postojeih stranaka, te Ako identitet drave prethodnice nije doveden u pitanje, ili je kontinuitet neke nove drave openito priznat, takva drava ostaje strankom svih ugovora i lanicom svih meunarodnih organizacija. Ali na ugovore kojih je ta drava stranka, a koja je pretrpjela teritorijalne promjene, primjenjuje se naelo promjenljivosti teritorijalnih granica. Svi postojei ugovori primjenjuju se u njezinim novim granicama. Tek ukoliko je neki prijanji ugovor bio sklopljen iskljuivo za podruje na kojem je nastala nova drava sljednica, ili je to podruje ta drava izgubila cesijom, drava prethodnica prestaje biti strankom takvog ugovora. Sve ostale drave nasljednice nastale iz teritorijalnih promjena drave prethodnice, nove su drave. Beka konvencija iz 1978. dijeli te nove drave nasljednice na: (a) novonastale neovisne drave za njihovo podruje je prije datuma sukcesije bila odgovorna drava prethodnica3 (b) ostale nove drave nastale bilo odvajanjem od drave prethodnice ili njenim raspadom.

Na nove drave nasljednice se primjenjuju sljedea pravila: 1. Mnogostrane otvorene konvencije trebajle bi se automatski primjenjivati na sve nove drave nasljednice bez ikakve notifikacije depozitaru. Te bi konvencije trebale, dakle, vrijediti na podruju tih drava bez prekida i pravnog vakuma u primjeni, neovisno o datumu njihova meunarodnog priznanja i primanja u UN i druge meunarodne organizacije. 2. Viestrane zatvorene konvencije Nove drave ne mogu ipso facto postati strankama takvih konvencija. Ako tekst neke konvencije predvia postupak pristupanja, one se moraju podvrgnuti tom postupku. U nedostatku takvih propisa moraju o svom pristupu pregovarati sa svim njihovim postojeim strankama. 3. Dvostrani ugovori Nastala je obiajna praksa da ukoliko nema protivljenja bilo koje zainteresirane strane, takvi se ugovori privremeno primjenjuju izmeu novih drava nasljednica i treih drava njihovih stranaka, sve dok one ne postignu sporazum o njihovoj sudbini.
3

bive kolonije, protektorati i druga nesamoupravna podruja

72

www.nasciturus.com

D. JENOSTRANI AKT KAO IZVOR MEUNARODNOG PRAVA 27. ZNAAJKE I VRSTE JEDNOSTRANIH AKATA
l. 38. Statuta Meuanrodnog suda ne predvia jednostrane akte drava i drugih subjekata meunarodnog prava kao izvor meunarodnog prava Jednostrani akti su od pamtivijeka bili jedan od najzanajnijih imbenika u obiajnom procesu. Praksa drava glede jednostanih obeanja i odreknua od prva, jedna presuda Meunarodnog suda iz 1974., te mnogi propisi Konvencije UN-a o pravu mora iz 1982., konano svrstavaju jednostrane akte kao poseban izvor partikualnog meunarodnog prava. Znanstvena djela koja obrauju jednostrane akte, nabrajaju vie njegovih vrsta: notifikaciju (priopenje), priznanje, protest (prosvjed), odreknue i tek u novije doba i obeanje. Neki jednostrani akti koje ne moemo svrstati kao izvor meunarodnog prava: Notifikacija je oblik izraavanja volje neke drave. Radi se o formalnom priopenju drugoj dravi u pisanom obliku, neke injenice, tvrdnje ili zahtjeva. Druga drava moe osporiti sadraj notifikacije, i ako zahtjev izraen u njoj nema pravne osnove, ona e ostati bez uinka. Ali ako se drava kojoj je priopenje upueno uzdri od protesta na zahtjev ili tvrnju izraene u njemu, iz te njezine pasivnosti ponekad se moe podrazumijevati njezin pristanak. Osim notifikacije, neka drava moe oitovati svoju volju konkludentnim radnjama iz kojih nesumnjivo proizlazi neka njezina odreena namjera, npr. iz ina ustanovljenja diplomatskih odnosa s novom dravom proizlazi namjera njezina priznanja. Budui da notifikacija nema jedinstven cilj ili sadraj nego moe sadravati razliita oitovanja, ona se ne moe smatrati izvorom meunarodnog prava. Priznanje i protest imaju u meunarodnom pravu znaajan uinak glede nastanka i sprjeaanja nastanka tzv. suprostavljivih stanja. Ali budui da se tu radi o reakcijama na akte

73

www.nasciturus.com ili ponaanje neke druge drave, oni se teko mogu smatrati samostalnim jednostranim aktima, a jo manje jednostanim aktima kao izvorom meunarodnog prava. U jednostranke akte kao izvor partikularnog meunarodnog prava valja svrstati: akte kojima neka drava (ili drugi subjekt meunarodnog prava) preuima nove meunarodne obveze, tj. obeanje; akte kojima neka drava naputa neko svoje postojee subjektivno pravo, tj. odreknue; i akte kojima drava stjee nova prava i to: okupacijom niijeg podruja, stjecanjem podruja putem zastare i historijskim naslovom; te neke jednostrane akte predviene dananjim pravom mora.

Opi uvjeti da bi bilo koji jednostrani akt bio pravno valjan su: 1. Autor akta mora biti drava ili drugi subjekt meunarodnog prava, 2. predmet jednostranog akta ne smije biti pravno nedopustiv, 3. volja izraena u jednostranom aktu, koja je oitovana bilo pismeno ili usmeno, mora odgovarati stvarnoj volji njegova autora, 4. ope meunarodno pravo ne propisuje jedinstven oblik (formu) svih vrsta jednostranih akata, ali za neke od vrsta tih akata meunarodno pravo mee predvidjeti posebne zahtjeve, npr. pisani oblik. Obeanje je vrsta jednostranog akta kojim neka drava ili drugi subjekt meunarodnog prava preuzima pravne obveze u korist druge drave, skupine drava ili prema svima (erga omnes). Da bi obeanje po meunarodnom pravu imalo uinka, ono mora potjecati od organa koji svojim oitovanjem i u okviru svojih nadlenosti moe obvezivati svoju dravu (glavar drave, predsjednik vlade, nadleni ministar, zakonodavno tijelo i dr.). Ono mora biti izraeno na jasan i odreen nain, s namjerom da obvee dravu u pitanju u skladu s danim iskazom. Obeanje se moe oitovati u pisanom obliku ali i usmeno. Neophodno je da je oitovanje dano javno, na nain da druge zainteresirane drave saznaju za njegov sadraj kako bi mu mogle pokloniti vjeru te traiti njegovo izvrenje i potivanje od onoga koji ga je dao. Meuanrodni sud je u presudi iz 1974. o Nuklearnim pokusima u tom pogledu bio odreen obvezivanje ove vrste, ako je uinjeno javno i s namjerom da obvezuje, ako ako se i ne daju u okviru meunarodnih pregovora, ima obvezujui uinak.

74

www.nasciturus.com Temelj pravne obvezatnosti obeanja lei u dobroj vjeri (bona fides). Meunarodni sud jeu spomenutoj presudi iz 1974. istaknuo da je naelo dobre vjere jedno od temeljnih naela koja se odnose na stvaranje i izvrenje pravnih obveza, bez obzira na njihov izvor. Uzajamno povjerenje je uroen uvjet za meunarodnu suradnju, naroito u vremeno kad je u mnogim oblastima ta suradnja sve vie nuna. Za razliku od ugovora koji se redovito sklapaju na odreeni rok, ili se nakon poetnog razdoblja produuju do opoziva, najvei broj obeanja koja stvaraju pravne obveze ne preuzima se na nikakvo odreeno vrijeme. Stoga se pretpostavlja da se takvo obeanje, ovisno o drugim okolnostima, moe naknadno po slobodnoj volji njegova autora i opozvati. Odreknue pravo na odreknue od vlastitih prava proizlazi iz prava svake suverene drave da slobodno raspolae svojim subjektivnim pravima i pravno zatienim interesima. Drava se moe odrei vlastitih subjektivnih prava, ali ne i onih koja su joj dana za izvrenje neke dunosti. Odluku neke drave da se ne pozove na neki relativni uzrok nitavosti ugovora ili da ne trai okonanje ugovora zbog bitne promjene okolnosti ili kao posljedicu krenja ugovora od druge stranke, takoer valja shvatiti kao jednostrano odreknue od vlastitih prava da se trai proglaenje tog ugovora nitavim ili njegovo okonanje. Ope meunarodno pravo ne propisuje neki poseban oblik za odreknue od vlastitog prava. Ono se moe oitovati pismeno, usmeno ili konkludentnim radnjama. U mnogim meunarodnim sudskim i arbitranim odlukama afirmiralo se pravilo da se odreknue neke drave od njezinih prava ne pretpostavlja. To znai, kad je odreknue u sumnji, da se ono mora tumaiti restriktivno, i na nain povoljan za dravu koja ga je dala. Takoer, to znai i da odreknue u pravilu ne moe proizai iz utnje ili pasivnosti u uvjetima kada se oekuje reakcija. Odreknue od vlastitog prava, kad je oitovano na izriit nain, i bez uvjeta, i ako je stiglo do adresata, ne moe se opozvati. Jednostrani akti kojima se stjeu nova prava da bi jednostrani akt postigao eljeni uinak, tj. da bi drava u pitanju jednostrano stekla neko pravo, najvaniji je uvjet da je takav nain stjecanja novih prava predvien opim meunarodnim pravom na snazi u trenutku oitovanja te namjere, kao i da se steeno pravo neprestano uiva u granicama tog prava. Ako su ti uvjeti ispunjeni, tada za takav akt po pravilu nee biti potrebno ovlatenje ili pristanak bilo koga drugog.

75

www.nasciturus.com U sluaju da neki akt ne ispunjava neke uvjete, tada je on poduzet ultra vires, tj. bez pravne osnove. Glavni primjeri jednostranih akata kojima se stjeu nova prava su: 1. Okupacija niijeg podruja efektivno i vidljivo zaposjednje nekog podruja, koje u trenutku zaposjedanja ne pripada niti jednog drugoj dravi (terra nullius), uvjet je za njegovo doputeno (legitimno) stjecanje. 2. Zastara i historijska prava neka drava moe ak i bez vidljivog pravnog naslova, dakle krenjem opeg meunarodnog prava ili subjektivnih prava drugih, stei izvjesna prava. Uvjet za to je da na miroljubiv naih un duljem razdoblju obnaa vlast na nekom podruju ili na na dijelu otvorenog mora, a da u tome ne naie na otpore i proteste bilo koje druge drave. 3. Jednostrano stjecanje prava obalne drave prema pravu mora ope meunarodno pravo mora koje je danas na snazi, ovlauje obalne drave da u skladu s meunarodnim pravom, stjeu obalne drave da u skladu s meuanrodnim pravom, stjeu jednostranim aktima suverenost, suverena prava ili jurisdikciju nad nekim dijelovima mora u produetku svoje obale. Radi se o povlaenju ravnih polaznih crta od kojih se mjeri irina teritorijalnog mora, o proglaenju arhipelakih voda, ukljuivi zrani prostor iznad njih, povlaenjem ravnih arhipelakih crta, o proglaenju vanjskog morskog pojasa do granice od 24 milje raunajui od polazne crte, o proglaenju gospodarskog pojasa do granice od 200 milja od polazne crte te o proglaenju epikontintskog pojasa preko te crte od 200 milja. Tim jednostranim aktima obalna drava zaista stjee prava nad odgovarajuim dijelovima mora, morskog dna, podzemlja, te zranog prostora iznad mora, ovisno o pravnom reimu drava u pitanju. Konvencija UN-a o pravu mora iz 1982. u nekim propisima za koje se moe smatrati da su takoer prerasli u ope obiajno pravo, predvia i prava obalnih drava da jednostrano donese i neke druge zakone i propise.

28. SUPROSTAVLJIVA STANJA (OPOZABILNOST)

Suprostavljivost i nesuprostavljivost tekovine su najnovijeg razvoja meunarodnog prava a odnose se na akte treih. Budui da je ugovor izvor neposrednih prava i obveza za njegove

76

www.nasciturus.com stranke, nije uobiajeno govoriti da je on suprostavljiv u odnosu na neku od njih jer ugovor pravno obvezuje sve njegove stranke. Ali pitanje je ima li trea drava dunost potivati pravne posljedice ugovora koje nije stranka i koji za nju predvia neka posebna prava i dunosti po propisima prava ugovora. Suprostavljivost je pojam koji ne implicira dunost tree drava na neku aktivnu inidbu. On podrazumijeva dunost pasivnog potivanja svih pravnih posljedica koje proizlaze iz nekog akta za tru dravu u okolnostima kada ona ne osprava njegovu pravovaljanost, ali je pravno ovlatena otkloniti sve njgove pravne posljedice u odnosu na samu sebe. Oba pojma suprostavljivost i nesuprostavljivost od posebne su vanosti glede jednostranih akata drava. Suprostavljiva stanja najee nastaju nekom vrstom priznanja akta u pitanju od strane tree drave. I obrnuto, trea drava moe sprijeiti suprostavljivo stanje ako na akt u pitanju uloi protest. A) PRIZNANJE moe biti jednostrano, ali i kolektivni akt vie drava, kojim prizanto stanje, zahtjev ili akt drugog postaju suprostavljivi u odnosu na dravu koja ga je dala. Priznanje ima uinak odreknua ukoliko neka drava priznajui zahtjev druge, napusti vlastito subjektivno pravo. Jeino u tom sluaju priznanje je jednostrani akt koji neposredno raa prava i dunosti u meunarodnom pravu. U drugim sluajevima ono proizvodi suprostavljiva stanja. Ako neka drava prizna akt ili zahtjev druge drave koji je bez pravne osnove, takav akt time ne postaje pravno utemeljen. Osim u sluaju odreknua od vlastitog prava, druga se drava svojim priznanjem tog akta jedino odrie od svog rpava da mu se suprostavlja i da protiv njega protestira. Priznati akt time postaje suprostavljiv u odnosu na dravu koja je dala priznanje, i ona je otada duna trpjeti i potivati sve posljedice koje iz tog akta mog za nju proizai. Svojim priznanjem, drava u isto vrijeme odustaje od svih prijanjih protesta i suprostavljanja druge vrste (ako ih je bilo), aktu ili stanju koje je postalo priznato. Priznanje sa svim posljedicama prozilazi iz istovrsne protupravne prakse ili akta u pitanju. Ukoliko ne da drava istakne u svoju korist zahtjev koji nije zasnovan na pravu, tvrdei da se pravna norma s kojom je njezin akt u suprotnosti izmijenila, iz te njezine tvrdnje proizlazi njezino vlastito priznanje pravne utemeljenosti istovrsnih akata i zahtjeva svih drugih drava.

77

www.nasciturus.com Suprostavljiva stanja stvaraju dvostrane odnose u kojima se sprjeava osporavanje protupravnosti, i koja namee dunost trpljenja posljedica tih akata u meusobnim odnosima. B) PROTEST ima suprotan uinak od priznanja. On sprjeava nastanak suprostavljivog stanja u odnosu na neki akt ili zahtjev protiv kojega je oitovan, ali jedino ako jednostrani akt ili ugovor nije osnovan na opem meunarodnom pravu. Uinak pravno doputenih akata ne moe se sprjeavati neosnovanim protestima. Protest veeg broja drava moe sprijeiti stvaranje novog obiajnog pravnog pravila. Isto tako, protest sprjeava stvaranje historjskih naslova. Svaki protest prekida rok zastare, mada zastarni rokovi u meunarodnom pravu nisu unaprijed odreeni. Protest ima za cilj ouvanje vlastitih prava drave koja ga je oitovala. On se moe izraziti u pisanom obliku ili usmeno ili konkludentnim radnjama, ali u svakom sluaju mora biti efektivan i u srazmjeru s naravi protupravnog djela. C) PODRAZUMIJEVANI PRISTANAK (ACQUIESCENCE) je jedan od najdelikatnijih problema u meunarodnoj praksi. Naelo iz rimskog i kanonskog prava qui tacet consentire videtur, tj. da utnja znai odobravanje, u pravu nema univerzalnu primjenu. utnja se moe tumaiti kao pristanak, ali ponekad i kao odbijanje, ili pak kao indiferentnost koja ne postie pravne posljedice. Neki meunarodni ugovori u svojim odredbama izriito predviaju da utnja, tj. pasivnost u odnosu na neki akt ima znaaj pristanka na njega. U tom pogledu najznaajnija je odredba l. 65. Beke konvencije o pravu ugovora iz 1969. koji predvia da stranka koja se na temelju odredaba Konvencije, pozove bilo na to da postoji mana u njenom pristanku da bude vezana ugovorom, bilo na uzrok osporavanja valjanosti ugovora, njegova prestanka, povlaenja iz njega ili suspenzije njegove primjene, mora svoj zahtjev notificirati ostalim strankama. Nofifikacija mora navesti mjeru koja se predlae glede ugovora i razloge za to. Taj propis iz Beke konvencije pridaje veliku vanost formalnog notifikaciji u pisanom obliku. Svaka drava koja ju je primila moe uloiti prigovor, ali ako ga ne uini podrazumijeva se da je predloenu mjeru pristala. Pasivnost na akte, zahjeve ili na praksu drugog, ponekad moe imati nepovoljne posljedice za onoga koji se uzdri od preotesta. Tim putem moe doi do stvaranja novog obiajnog prava, ili do nastanka historijskog naslova, ili makar do suprostavljivog stanja u odnosu na takav akt.

78

www.nasciturus.com Ipak, doktrina podrazumijevanog pristanka, podrazumijeva i znaajna ogranienja. Nekoj dravi se ne moe imputirati pristanak ako ona nije znala za injenice protiv kojih nije protestirala. To se naravno, ne moe odnositi na injenice koje su slubeno notificirane.

III. DIO: MEUNARODNA ZAJEDNICA 29. RAZLIITA POIMANJA MEUNARODNE ZAJEDNICE I POJAM SUBJEKTA MEUNARODNOG PRAVA
Subjekt meunarodnog prava je svatko tko u meunarodnom pravnom poretku ima pravnu i poslovnu sposobnost. Pravna sposobnost znai da subjekt tog prava moe biti nosilac prava i obaveza. Poslovna (djelatna) sposobnost je sposobnost subjekta meunarodnog prava da samostalno istie svoje zahtjeve prema drugim subjektima, sklapa meunarodne ugovore i druge pravne poslove te openito sudjelovati u stvaranju i izmjeni normi opeg i partikularnog meunarodnog prava. Ova sposobnost podrazumijeva i neposrednu i samostalnu odgovornost za poinjena protuvpravna djela, tj. za krenje obveza po meunarodnom pravu. Do 19.st. se smatralo da su subjekti meunarodnog prava vladari drava. Tijekom 19.st. prevladalo je gledite da je drava jedini subjekt meunarodnog prava. Danas prevladava gledite po kojem je krug subjekata meunarodnog prava iri od drave. To su gotovo sve meuvladine organizacije, te priznati ustanici kao privremeni subjekti koji se bore za dravnost ili za vlast u nekoj dravi. Meutim, isppravno je gledite da je svaka suverena drava subjekt meunarodnog prava s niim ogranienom pravnom i djelatnom sposobnou. Meuvladine organizacije su tvorevine drava, a subjektivitet ustanika ovisi o njihovu priznanju od drava. Na prijelazu iz 20. u 21. st. pojavilo se zanimljivo pitanje moe li se i meunarodna zajednica smatrati subjektom meunarodnog prava. Jo je preuranjeno za takvu klasifikaciju. Ona kao

79

www.nasciturus.com takva jo uvijek ne moe biti nosiocem prava i dunosti po meunarodnom pravu, niti moe isticati djelotvorne zahtjeve u vlastito ime. Vanija od toga je injenica da se ta meunarodna zajednica, ako zaista i postoji sastoji od suverenih drava. Meunarodno pravo je jo uvijek sistem pravnih pravila koja se uglavnom primjenjuju u odnosima izmeu drava. Uz izuzetak Meunarodnog odbora Crvenog kria i Lige drutava Crvenog kria, sve druge meunarodne organizacije, koje su subjekti meunarodnog prava, meudravne su naravi. Dakle sve meunarodne organizacije koje imaju to svojstvo, poevi od samih UN-a, tvorevine su drava, drave su njihovi lanovi i njihovi glavni politiki organi sastavljeni su od predstavnika drava lanica koji u njima provode politiku svojih vlada.

A. DRAVA I DRUGE TERITORIJALNE CJELINE 30. DRAVA KAO SUBJEKT MEUNARODNOG PRAVA
NASTANAK DRAVE Starija znanost razlikovala je 2 naina nastanka nove drave: originaan i derivativan. Kada neka drava nastane na podruju koje u trenutku nastanka nije podvrgnuto nikakvoj drugoj dravnoj vlasti, tj. na niijem podruju (terra nullius) radi se o ORIGINARNOM nastanku drave. S obzirom da nema drave prethodnice, nema ni sukcesije drava. Posljednji primjeri ovako nastalih drava datiraju iz 19.st. u Africi. Svi ostali naini nastanka nove drave su derivativni. U svim tim sluajevima postoji jedna ili vie drava prethodnica, te jedna ili vie drava sljednica, a nastanak nove drave povlai pitanje sukcesije drava. Takvi primjeri su: novonastale neovisne drave kojes u neposredno prije datuma sukcesije drava bile ovisna podruja europskih metropola, drave nastale ujedinjenjem vie drava prethodnica, drave nastale odvajanjem (secesijom) od drave prethodnice koja i dalje postoji, ili drave nastale na podruju drava prethodnica koje su se raspale i vie ne postoje (SSSR, Jugoslavija, ehoslovaka). Nova drava moe nastati temeljem nekog pravnog akta, bili unutarnje, bilo meunarodne naravi. To moe biti unutarnji akt drave prethodnice poput Indian Independence Act, usvojen 1947. Nova drava moe nastati ugovorom izmeu bive kolonijalne sile i narodnooslobodilakog

80

www.nasciturus.com pokreta u pitanju. Moe nastati i meunarodnim ugovorom poput Odluke Londonske konferencije iz 1912. Neke drave osnovane su odlukama politikih organa UN-a. Meunarodno pravo ipak postavlja odreene kriterije koji se moraju zadovoljiti da bi se neka zajednica zaista transformisala u novu dravu. Konvencija iz Montevidea o pravima i dunostima drava iz 1933. propisuje da drava kao meunarodnopravna osoba mora ispuniti sljedee uvjete: a. Stalno stanovnitvo b. odreeno podruje c. vladu d. sposobnost ulaziti u odnose sa drugim dravama. Ovaj uvjet moe se podrazumijevati pod vladom tj. postojanjem organizirane politike vlasti. Na poetku rada Konferencije o Jugoslaviji u Haagu krajem 1991., njezinoj Arbitranoj komisiji postavljeno je jedno od ovih pitanja: da li se radilo o nezakonitoj secesiji (odvajanju) nekih republika od jugoslavenske Federacije, ili o raspadu te Federacije. Arbitrana komisija je pod predsjednitvom Roberta Badintera dala na to vano pitanje odgovor u svom Miljenju br. 1. od 29.11.1991. Komisija je istaknula da bi odgovor na to pitanje trebao biti zasnovan na naelima meunarodnog prava koja slue za odreivanje uvjeta na temelju kojih neka cjelina ini dravu. Glede toga postojanje ili nestanak drave pitanje je injenica a uinci priznanja od drugih drava su isto deklaratorni. S tim u vezi Komisija je zauzela jasno dualistiko stajalite o odnosu meunarodnog i unutarnjeg prava: da su u svrhu primjene tih kriterija oblik unutarnje politike organizacije i ustavne odredbe puke injenice, amada ih je neophodno uzeti obzir da bi se ocijenio upliv vlasti na stanovnitvo i teritorij. Kriterij iz tog Miljenja za efektivan nastanak i za postojanje nove drave je da se drava openito definira kao zajednica koja se sastoji od teritorija i stanovnitva podvrgnutih organiziranoj politikoj vlasti koja takvu dravu ini suverenom. a. Dravni teritorij (podruje) - Svaka drava mora imati podruje na kojem njeni organi vre svoje nadlenosti. Podrujem drave odreene su granice njezine vlasti. Zbog toga nomadska plemena ne mogu ustanoviti dravu, makar dok se stalno ne nasele na neko odreeno podruje. Bilo je drava ije granice u renutku stjecanja neovisnosti nisu bile konano oreene niti meunarodno priznate. To je bio sluaj s Belgijom nastalom 1830. pa sve do 1839. Zatim, tu je i Izrael nakon 1948, sve do danas. Gubitak cijelog dravnog podruja u nekom ratu ima za posljedicu nestanak drave. Meutim, tijekom dva posljednja svjetska rata, ratna okupacija cijelog dravnog 81

www.nasciturus.com teritorija nekih drava od strane neprijatelja, nije imala te uinke, stoga to su njihove vlade s dijelovima oruanih snaga nastavile neprijateljstva u inozemstvu. b. Stanovnitvo Drava je u isto vrijeme i zajednica ljudi na njenom podruju. Drava ne moe postojati bez stalno naseljenog stanovnitva. Stoga Antarktik nikad ne moe postati drava. Ta se zajednica najprije sastoji od graana (dravljana) te drave te od stranaca. Svi dravljani ne moraju govoriti isti jezik, niti moraju biti istog etnikog porijekla. c. Organizirana politika vlast (suverenost) Svaka drava mora imati organe vlasti, jednako kao to ni pravna osoba po unutarnjem pravu ne moe djelovati bez svojih organa. Suverenost se u meunarodnom pravu definira kao vrhovna vlast drave na njenom teritoriju, koja iskljuuje vlast drugih drava, i nije podvrgnuta nikakvoj vioj vlasti. U odnosu na inozemstvo, suverenost se oituje kao neovisnost. Meutim, suverenost nije nikakva svemo drave u apsolutnom smislu. U suvremenoj meunarodnoj zajednici, dravna suverenost je pravni pojam i podvrgnuta je meunarodnom pravu. Tako Deklaracija o naelima meunarodnog praa o prijateljskim odnosima i suradnji izmeu drava u skladu s Poveljom UN-a iz 1970.g. pod naelom suverene jednakosti drava propisuje da su drave pravno jednake Glede Hrvatske i Slovenije, Komisija je ustanovila da su obje proglasile svoju neovisnost 25.06.1991, zatim su u primjeni odredaba Brionske deklaacije 7.7.1991. suspendirale te deklaracije o neovisnosti za 3 mjeseca. U skladu s njom uinak te suspenzije prestao je 8.10.1991. Tog dana te su dvije Republike konano prekinule sve svoje veze s organima SFRJ i stekle su u smislu meuanrodnog prava kvalitete suverenih drava. Za njih je taj dan, datum sukcesije drava. Po miljenu Komisije 27.4.1992. mora se smatrati datumom sukcesije drava glede SRJ s obzirom da su tog dana Srbija i Crna Gora usvojile ustav nove cjeline. NESTANAK DRAVE Drava prestaje postojati nestankom nekog od triju elementa, koji je ine dravom. Najee se smatra da se nestanak teritorija i stanovnitva neke drave dogaaju kao posljedica njihova prijelaza pod suverenost druge drave sljednice ili vie njih. Meutim, u praksi drava nestaje samo nestankom treeg elementa suverenosti. Deklaracija Ope skuptine iz 1970. istaknula je da osim stvaranja suverene i neovisne drave slobodno udruivanje ili ujedinjenje s nekom neovisnom dravom ili prihvaanje slobodnom odlukom naroda bilo kojeg drugog politikog statusa, predstavljaju za taj narod naine vrenja 82

www.nasciturus.com njegova prava na samoodreenje. Dakle mogue je da u vrenju prava na samoodreenje doe do nestanka i dokidanja neke drave. Na taj nain je od 1991-1993. dolo do raspada triju mnogonacionalnih federacija: SSSR, SFRJ, ehoslovaka. Posljedica nestanke neke drave je da se cjelokupno njezino podruje sa stanovnitvom inkorporira u jednu ili vie drava sljednica. Politika vlast drave prethodnice time prestaje postojati. ** Arbitrana komisija Meunarodne konferencije o bivoj Jugoslaviji (Badinterova komisija), u svom Miljenju br.8. iz 1992.g. je naglasila da raspad neke drave okonava njenu pravnu osobnost i duboko se odraava na djelovanje meunarodnog prava. Komisija je zakljuila da je postojanje federalne drave, sastavljene od vie razliitih federalnih cjelina, ozbiljno dovedeno u pitanje kada se veina tih cjelina koje obuhvaaju veinu podruja i stanovnitva federacije, konstituiraju kao suverene drave, na nain da se savezna vlast tamo vie ne moe oitovati. Komisija je u tom Miljenju zakljuila da je proces raspada SFRJ okonan te da valja ustanoviti da SFRJ vie ne postoji. U obrazloenju tog zakljuka Komisija je kao kljune dogaaje uzela akte etriju drava prethodnica (svih osim Srbije i Crne Gore) o proglaenju njihove neovisnosti temeljem odranih referenduma (dakle u vrenju prava na samodreenje). Potom je istaknula njihovo uzajamno priznanje kao novih drava, njihovo priznanje od treih drava i njihovo primanje u lanstvo UN-a. Uzela je u obzir i novi ustav koji su usvojile Srbija i Crna Gora a kojim je ustanovljena SRJ.

31. TEMELJNA PRAVA I DUNOSTI DRAVA

Ideja o temeljnim pravima i dunostima drava je prizvod prirodne kole prava. Po njenom uenju, kao to su sva ljudska bia svojim roenjem nosioci nekih prirodnih i apsolutnih prava, tako po toj osnovi i drave lanice meunarodne zajednice samim svojim nastankom i postojanjem stjeu i uivaju neka neotuiva, nedjeljiva i neprenosiva prava. Prva zadaa Lige naroda, osnovane nakon I svj. rata, bila je sprjeavanje svih buduih ratova, i u tu svrhu organizacija kolektivnih sankcija protiv svake njene drave lanice koja prekri svoje obaveze iz njenog Pakta. Taj novi cilj odravanje meunarodnog mira i sigurnosti je zahtijevao nove dalekosene pravne obaveze drava.

83

www.nasciturus.com l. 10. Pakta, zamiljen kao jedan od temeljaca tog novog sustava kolektivne sigurnosti, predviao je da se lanovi Lige obvezuju da e potivati i odravati protiv svakog vanjskog napada teritorijalnu cjelovitost i postojeu politiku neovisnost svih lanova Lige. Premda ta pravna obveza nije dalekosena, ona je ukazala na injenicu da odranje svjetovnog mira zahtijeva priznanje i ouvanje dvaju temeljnih prava drava: na teritorijalnu cjelovitost i neovisnost. Da bi postigla svoju svrhu, naela o temeljnim pravima i dunostima moraju nuno prerasti u pravila opeg meunarodnog prava i biti izvorom prava i dunosti za sve drave svijeta. Najznaajniji ugovorni tekst kojim su ta prava i te dunosti drava postala pravilima pozitivnog meunarodnog prava je Povelja UN-a iz 1945., koja u l. 2. izlae naela UN-a, a u l. 1. proklamira naelo ravnopravnosti i samoodreenja naroda. Opa skuptina je 24. listopada 1970. na svojem jubilarnom zasjedanju u povodu 25 godina UN-a, konsensusom (bez glasovanja) usvojila Deklaraciju o naelima meunarodnog prava o prijateljskim odnosima i suradnji izmeu drava u skladu s Poveljom UN-a. U njoj se izlae i razrauje 7 naela opeg meunarodnog prava, koja obavezuju sve drave svijeta. Stoga tu Deklaraciju valja u njezinu sadraju smatrati autentinim tumaenjem Povelje UN-a. 1. naelo zabrane sile 2. naelo mirnog rjeavanja meunarodnih sorova 3. naelo neintervencije 4. dunost drava da meusobno surauju u skladu s Poveljom UN-a 5. naelo ravnopravnosti i samoodreenja naroda 6. naelo suverene jednakosti drava 7. naelo ispunjavanja prihvaenih meunarodnih obaveza u dobroj vjeri.

1.

Naelo zabrane sile U meunarodnom pravu je rat postao protupravan tek

tzv. Briand-Kelloggovim paktom iz 1928. Drave stranke tog Pakta sveano su u ime svojih naroda izjavile da osuuju pribjegavanje ratu u svrhu rjeavanja meunarodnih sporova i odriu ga se kao instrumenta nacionalne politike u njihovim uzajamnim odnosima. Do izbijanja II svj. rata (1939.) sve tada neovisne drave svijeta postale su strankama tog Pakta, izuzev Argenitne, ilea, Bolivije i El Salvadora. Time je zabrana rata propisana u njemu ve tada bila prerasla u pravilo opeg obiajnog meunarodnog prava.

84

www.nasciturus.com Povelja UN tu zabranu veoma proiruje. Kao jedno od naela UN-a ona u l 2. propisuje da se lanovi u svojim meunarodnim odnosima uzdravaju od prijetnje silom ili upotrebe sile, koje su uperene protiv teritorijalne cjelovitosti ili politike neovisnosti bilo koje drave, ili su na bilo koji nain nespojive s ciljevima UN-a. Deklaracija iz 1970. potom dodaje da takva prijetnja silom ili upotreba sile predstavlja krenje meunarodnog prava i Povelje UN-a i ne smiju se nikada upotrebljavati kao sredstvo za rjeavanje meunarodnih problema. Agresivni rat oznaava se kao zloin protiv mira koji povlai odgovornost po meunarodnom pravu. Istie se da su drave dune uzdravati se od svake propagande u korist agresivnog rata. Drave su se, nadalje, dune uzdravati od ina represalija koji ukljuuju upotrebu sile. Svaka drava duna je uzdravati se od upotrebe bilo koje prisilne mjere koja liava prava naroda na samoodreenje, slobodu i neovisnost. Napokon, Deklaracija iz 1970. zabranjuje i neke oblike posredne (indirektne) agresije. Svaka drava je duna uzdravati se od organiziranja ili poticanja na organiziranje dobrovoljakih snaga ili oruanih skupina, ukljuujui plaenike, radi njihova ubacivanja na podruje neke druge drave. Svaka drava je duna uzdravati se od organiziranja, poticanja, pomaganja ili sudjelovanja u graanskom ratu ili teroristikim inima u nekoj drugoj dravi i nedopustiti na svom podruju organizirano djelovanje u svrhu izvrenja tih ina. Bitne odredbe definicije agresije usvojene rezolucijom Ope skuptine UN-a iz 1974. dane su u l. 1. : agresija je upotreba oruane sile od strane neke drave protiv suverenosti, teritorijalne cjelovitosti ili politike neovisnosti neke druge drav ili upotreba oruane sile koja je na bilo koji drugi nain nespojiva s Poveljom UN-a. U l. 2. Rezolucije navodi se kao prima facie dokaz o inu agresije kada neka drava prva upotrijebi oruanu silu, krei Povelju UN-a. U l. 3. navodi se da bez obzira na objavu rata, in agresije uz rezervu iz l. 2. predstavlja: invazija ili napad oruanim snagama neke drave na podruje druge drave bombardiranje, ili upotreba ma koje vrste oruja, od strane oruanih snaga neke drave protiv podruja druge drave blokada luka i obale neke drave oruanim snagama druge drave napad oruanih snaga neke drave na kopnene, pomorske, ili zrane vojen snage druge drave

85

www.nasciturus.com upotreba oruanih snaga neke drave koje su stacionirane na podruju druge drave uz njezin pristanak, ali protivno uvjetima predvienima sporazumom postupak neke drave kojim ona doputa da njeno podruje koje je stavila na raspolaganje drugoj dravi, bude upotrebljeno od te druge drave za izvrenje ina agresije protiv neke tree drave. Svaka prijetnja oruanom silom ili njezina upotreba postala je prema opem meunarodnom pravu zabranjena, uz znaajan izuzetak samoobrane. Brojni su sluajevi zlouporabe prava na individualnu, a posebice na kolektivnu samoobranu. Prema gleditu dravnog tajnikaSAD-a u povodu sprora Caroline s Britanijom iz1837., samoobrana je opravdana jedino u sluaju neposredne i neotklonjive opasnosti koja ne daje mogunost izbora i ne ostavlja vremena za razmiljanje. Pri pribjegavanju legitimnom samoobrani iskljueni su preventivni rat protiv mogueg napada neke drave, a koji jo nije uslijedio; ili oruani napad u odgovoru na tzv. produljenu agresiju, kada mjere samoobrane nisu poduzete odmah neposredno nakon oruanog napada suprotne strane; ili kao odgovor samo na prijetnju silom prije nego to je oruani mapad poduzet. Na ostale vrste prijetnje silom ili upotrebe sile, poput npr. gospodarskog ili politikog pritiska, drava rtva ima pravo uzvratiti istom mjerom. To su tzv. nenasilne represalije koje se ne smiju sastojati u upotrebi oruane sile. Pravo na kolektivnu samoodbranu nekog vojnog saveza protiv navodnog agresora postoji jedino kada drava lanica tog saveza koja je rtva napada, ima u gornjim granicama i prema definiciji agresije pravo na individualnu samoodbranu. Ovo naelo, sadrano u l. 2. Povelje UN-a, je imperativna norma oeg meunarodnog prava. Zabranjuje svaku prijetnju silom ili upotrebu sile protiv teritorijalne cjelovitosti ili politike neovisnosti bilo koje drave. Time, meutim, ope meunarodno pravo ne garantira svim dravama svijeta teritorijalnu cjelovitost, a poglavito ne njihove postojee granice. Zabranjuju se nenasilne promjene tih granica, ali ne i zahtjevi za tim promjenama. Sve europske drave lanice KESS-a (danas OESS-a) su se odrekle zahtjeva za podrujem drugih drava lanica i time bilo kakvih jednostranih zahtjeva za promjenama njihovih postojeih granica u Europi. Svaki takav zahtjev neke od njih treba smatrati suprotnim toj posebnoj pravnoj obvezi.

86

www.nasciturus.com 2. Naelo mirnog rjeavanja meunarodnih sporova ovo naelo je nuan

korelat naelu zabrane sile. Da bi se osigurao trajan meunarodni mir bilo bi nuno da sve drave svijeta preuzmu neke konkretne pravne obveze glede rjeavanja svih njihovih sporova koji mogu nastati, i to putem postupaka koji dovode do konane i obvezujue presude po nepristranom tijelu (suenje ili arbitraa) l. 2 Povelje UN-a predvia da lanovi rjeavaju svoje meunarodne sporove mirnim sredstvima na takav nain da ne ugroze meunarodni mir i sigurnost te pravdu. Deklaracija iz 1970. u ovom smislu predvia da drave moraju traiti pravodobno i pravino rjeenje svojih meunarodnih sporova pomou pregovora, istrage, posredovanja, mirenja, arbitrae, sudskog rjeavanja, obraanja regionalnim ustanovama ili sporazumima, ili pomou drugih mirnih sredstava prema vlastitom izboru, Izvjesna novost u Deklaraciji iz 1970. je afirmacija dunosti drava stranaka nekog spora, kao i drugih drava, da se uzdre od svakog ina koji moe tako oteati situaciju da bi bilo ugroeno odravanje meunarodnog mira i sigurnosti. Drave su, dakle, slobodne sklapati posebne mnogostrane ili dvostrane ugovore kojima e preuzimati konkretne obveze na neke naine rjeavanja svojih buduih sporova, poput npr. obvezatnog mirenja, arbitrae ili sudskog rjeavanja. 3. Naelo neintervencije nedoputena intervecija moe se definirati kao

diktatorsko (nasilno) mijeanje neke drave, skupine drava ili meunarodne organizacije u poslove koji spadaju u unutranju ili vanjsku nadlenost neke drave (ili vie njih) bez njenog (ili njihova) pristanka. Vanjska nadlenost drave oituje se u njezinu pravu da pripada ili ne pripada meunarodnim organizacijama, da bude ili ne bude stranka dvostranih ili mnogostranih ugovora, ukljuivi njezino pravo da bude ili ne bude stranka ugovora o politikim i vojnim savezima, ako i njezino pravo na neutralnost. Unutranja nadlenost drave moe se najkrae opisati kao pravo njezina stanovnitva da slobodno izabere i razvija svoj politiki, drutveni, gospodarski i kulturni sustav bez mijeanja izvana. To je u isto vrijeme i tzv. pravo na unutarnje samoodreenje naroda u nekoj dravi. U razdoblju djelovanja UN-a posebne se afirmiralo i pravo svake drave da slobodno raspolae svojim prirodnim bogatstvima i izvorima. Meutim, opseg konkretnih poslova koji spadaju u nadlenost neke drave, a koji ine bit njezine suverenosti, podloan je promjenama u vremenu.

87

www.nasciturus.com Drava se ne moe pozvati na svoju iskljuivu nadlenost ukoliko je slobodnom voljom prihvatila neku ugovornu obavezu i time pristala na neke oblike nadzora nad njenim izvrenjem. Ulanjenjem u organizaciju supranacionalnog karaktera (npr. EU), drave prenose i svoje znatne iskljuive nadlenosti na zajednike organe. Ti organi imaju tada pravo vriti svoje ugovorne funkcije na podruju njezinih drava lanica. Sve to nije sluaj nedoputene intervencije. Ali samo ulanjenje u organizaciju te vrste i istupanje iz nje, morali bi biti podloni politikoj volji biraa odnosne drave. Ne smatraju se nedoputenim mjerama kolektivne intervencije koje Vijee sigurnosti naloi u vrenju svojih nadlenosti iz glave VII Povelje, a u sluajevima prijetnje miru i naruenja mira ili ina agresije. Te mjere mogu biti ak i oruane naravi. Kolektivne mjere koje poduzme neka regionalna organizacija ili vojni savez bez prethodnog odobrenja Vijea sigurnosti, pravno su nedoputene. Neovlatene mjere intervencije poduzete, bilo pod prijetnjom oruanom silom ili njezinom upotrebom, potpadaju pod naelo zabrane sile. Svaki in agresije koji odgovara toj definiciji daje pravo rtvi da uzvrati oruanim mjerama samoobrane. Pod naelom neintervencije u uem smislu valja uzeti razliite druge pravno nedoputene mjere jedne ili vie drava, poput mjera politikog, gospodarskog, propagandnog ili slinog pritiska, posebno kad se poduzimaju s namjerom da se od drave rtve iznudi neki ustupak. 4. Dunost drava da meusobno surauju u skladu s Poveljom UN-a

Deklaracija iz 1970. formulira izvjesne dunosti drava. Drave su dune meusobno suraivati na razliitim podrujima meunarodnih odnosa, bez obzira na razlike u njihovm politikim, gospodarskim i drutvenim sustavima, radi odravanja meunarodnog mira i sigurnosti i radi unaprjeivanja meunarodne ekonomske stabilnosti i napretka, opeg blagostanja naroda i meunarodne suradnje bez diskriminacije utemeljene na tim razlikama. 5. Naelo ravnopravnosti i samoodreenja naroda Ovo naelo je u trajnoj

suprotnosti sa naelom teritorijalne cjelovitosti i politike neovisnosti postojeih drava u svijetu. Naime, kada bi svi narodi pribjegli tom pravu, teritorijalna cjelovitost i granice mnogih drava dole bi u pitanje.

88

www.nasciturus.com Deklaracija iz 1970.g. je do sada najvjerodostojniji meunarodni instrument koji ureuje i razrauje to naelo. Kao i u nekim drugim takvim instrumentima, i u njoj se mee nazrijeti razlikovanje izmeu unutarnjeg i vanjskog samoodreenja naroda. Deklaracija navodi da svi narodi imaju pravo da slobodno, bez mijeanja izvana, odrede svoj politiki status, te da slijede svoj privredni, socijalni i kulturni razvoj, i svaka drava je duna potovati to pravo u skladu s odrdbama Povelje. Stvaranje suverene i nezavisne drave, slobodno udruivanje ili ujedinjenje s nekom nezavisnom dravom ili prihvaanje slobodnom odlukom naroda bilo kojeg drugog politikog statusa, predstavlja za taj narod nain primjene njegova prava na samoodreenje.

6.

Naelo suverene jednakosti drava Ovdje se u stvari radi o 2 naela:

naela suverenosti i naela pravne jednakosti svih suverenih drava. Drave se meusobno mnogo razlikuju. Unato tim razlikama, sve su suverene drave pravno jednake. Pravna jednakost drava proizilazi iz svojstva drave da je suverena i da je subjekt meunarodnog prava. Posljedica naela o pravnoj jednakosti svih drava je da kada se god neko pitanje ima urediti sporazumno, svaka drava ima pravo na jedan glas, osim ako nema drugaijeg sporazuma. Na diplomatskim konferencijama, u meunarodnim organima, te u tekstovima meunarodnih ugovora, drave se razvrstavaju prema abecednom redu njihovih imena. Redoslijed njihova glasanja takoer se obavlja po abecednom reu. esto se uvodi tzv. roll call glasovanje. Kockom se izvue ime drave koja prva glasuje, a potom glasuju sve drave po abecednom redu do kraja, te potom od poetka takvom spiska. Unato naelu pravne jednakosti na kojem se temelji UN, Povelja dalekoseno odstupa od tog naela i to glede posebnih prava 5 stalnih lanica VS-a (Kine, Francuske, Ruske Federacije, Ujedinjenog Kraljevstva i SAD-a). Svaka od tih 5 drava moe u tom glavnom organu UN-a za ouvanje meunarodnog mira i sigurnosti svojim negativnim glasom (vetom) onemoguiti usvajanje bilo kakve odluka pa i preporuke. Deklaracija iz 1970. navodi da sve drave uiaju suverenu jednakost. Suverena jednakost ukljuuje sljedee elemente: pravnu jednakost drava, uivanje prava koja ine punu suverenost, te dunost potivanja osobnosti drugih drava. 89

www.nasciturus.com

7.

Naelo ispunjavanja prihvaenih meunarodnih obaveza u dobroj vjeri

l. 2. Povelje UN-a navodi da bi se svim lanovima osigurala prava i blagodati koje proistjeu iz lanstva, lanovi moraju u dobroj vjeri ispunjavati obveze koje su preuzeli u skladu s ovom Poveljom. itavo meunarodno pravo zasnovano je na naelu pacta sunt servanda, te na dunosti svih drava da se pridravaju pravila meunarodnog prava koja proizlaze bilo iz opeg obiaja ili iz onih opih naela prava koja su dio pozitivnog meunarodnog prava. Svaka drava, osim to u dobroj vjeri mora izvavati ugovore kojih je stranka, mora takoer potivati svoje obveze koje proizlaze iz partikularnih obiajnih pravila i jednostranih akata.

32. SUKCESIJA DRAVA

To je stanje (ili novo stanje), nastalo teritorijalnim promjenama na koje se primjenjuju sva postojea pravila meunarodnog prava. Pri svakoj teritorijalnoj promjeni je mogue ustanoviti dravu prethodnicu (ili vie njih) te jednu ili vie drava sljednica. Glavni tipovi teritorijalnih promjena: 1) Ustup (cesija) postojea drava prethodnica ustupa dio svog podruja nekoj ve postojeoj dravi sljednici i to najee mirovnim ugovorom kao rezultat poraza u ratu. Primjer za to je bilo ustupanje od Italije bivoj Jugoslaviji Mirovinim ugovorm iz Pariza iz 1947., Slovenskog primorja, Istre, Rijeke, Zadra, Cresa, Loinja i Lastova. Taj tip teritorijalnih promjena ne dovodi ni do nestanka drave prethodnice ni do nastanka neke nove drave sljednice. 2) Prisajedinjenje (pripajanje, asimilacija) - Drava prethodnica u potpunosti postaje dijelom druge, ve postojee drave sljednice. Primjer za to je asimilacija Demokratske Republike Njemake koja je ukljuenjem u Saveznu Republiku Njemaku 1990., prestala postojati kao drava. U ovom sluaju drava prethodnica prestaje postojati,a drava sljednica proiruje svoje podruje. 3) Ujedinjenje Dvije ili vie drava prethodnica ujedinjuju se u novu Dakle, drave dravu sljednicu, i time gube svoju dravnost. (npr. Arapska Republika Jemen + Demokratska Narodna Republika Jemen Republika Jemen). prethodnice prestaju postojati a nastaje sasvim nova drava sljednica.

90

www.nasciturus.com 4) Odvajanje (secesija) Na dijelu ili na dijelovima podruja drave

prethodnice koja i dalje postoji, nastaju jedna ili vie novih drava sljednica. Primjer za to bio je proces dekolonizacije nakon II svj. rata kada se velik broj tzv. novonastalih neovisnih drava, odvojio od bivih kolonijalnih sila: Britanije, Francuske, Nizozemske, Belgije i Portugala. Dakle, rava prethodnica i dalje postoji na umanjenom podruju, ali nastaju jedna ili vie novih drava sljednica. 5) Raspad (disolucija) Drava prethodnica se raspada i prestaje postojati a na njenom podruju nastaju dvije ili vie novih drava sljednica. (SSSR, SFRJ, Osmansko carstvo, Austro-Ugarska itd.). Za razliku od odvajanja, pri raspadu drava prethodnica prestaje postojati a sve drave su sljednice nove drave. 6) Podjela (partition) vie susjednih drava sljednica u cjelosti podijeli itavo podruje drave prethodnice koja time prestaje postojati. Takav tip teritorijalnih promjena danas je teko zamisliv. (npr. 1939. nacistika Njemaka i SSSR su podijelili Poljsku, ali to nisu priznale druge drave). ** Ove razliite situacije zahtijevaju razliita pravna pravila za rjeavanje nastalih problema. Svaki od ovih oblika dovodi do sukcesije drava. Godine 1983. je potpisana Beka konvencija o sukcesiji drava glede dravne imovine, arhiva i dugova (Beka konvencija iz 1983.) ini se da ona nikad nee stupiti na snagu jer je potrebno da bar 15 drava postane njenim lanicama. Ali moemo izloiti temeljna pravila meunarodnog prava o razliitim pitanjima sukcesije drava, koja nisu sva obuhvaena tom konvencijom: (a) DRAVLJANSTVO: Svaki pojedinac na podruju koje je

promijenilo suverenitet ima pravo na dravljanstvo. Nove drave sljednice slobodne su ureivati pitanja njihova dravljanstva vlastitim zakonima. Pri tomu moraju voditi rauna o tomu da se primjenom svih tih zakona ne smiju stvarati osobe bez dravljanstva (apatridi). (b) MIROVINE: Svaka osoba koja je stekla pravo na mirovinu u

dravi prethodnici zadrava to svoje pravo. Drave sljednice moraju sklopiti sporazume o isplati mirovina iz mirovinskih fondova bive drave, te o isplati mirovina koje su graani neke nove drave sljednice stekli na podruju koje je postalo drugom dravom.

91

www.nasciturus.com (c) VLASNIKA PRAVA: Privatna imovina fizikih i pravnih

osoba nije predmet sukcesije i ne podlijee podjeli izmeu drava sljendica. Hrvatska nije duna naknaditi tetu na imovini graana SRJ na svom podruju (npr. na kuama za odmor) koje su otetile biva JNA ili srpsek paravojen snage u agresiji. (d) DRAVNI ARHIVI: Dravne arhive drave prethodnice ine

dokumenti (ukljuivi filmske, elektronske i druge zapise) to su ih organi drave prethodnice izdali ili primali u obavljanju svojih funkcija, a koji su na datum sukcesije pripadali dravi prethodnici. Stoga predmetom sukcesije i podjele nisu: dravni arhivi federalnih jedinica koje su postale dravama sljednicama crkveni, privatni i slini arhivi. (1) Dijelovi dravnih arhiva drave prethodnice koji radi arhivi opina, gradova i dr. teritorijalnih cjelina na podruju svake od drava sljednica Dravni arhivi koji jesu predmet sukcesije, dijele se u tri skupine: redovitog upravljanja podrujem na koje se odnosi sukcesija drava moraju biti u dravama sljednicama, moraju se svim tim dravama predati u kopijama. (2) Dijelovi dravnih arhiva drave prethodnice koji se direktno odnose na podruje jedne ili vie drava sljednica treba u originalima predati tim dravama (npr. ureenje granica itd.) (3) Kada se radi o raspadu i o nestanku drave prethodnice, svi ostali dravni arhivi drave prethodnice prelaze na drave sljednice na pravian nain, vodei pri tomu rauna o svim relevantnim okolnostima. Ipak, sve drave sljednice se mogu sporazumjeti da ti najbrojniji dijelovi dravnih arhiva ostanu tamo gdje su se otprije nalazili, ali pod zajednikom skrbi. Pravilo je meunarodnog prava da svi dravni arhivi drave prethodnice, bez obzira gdje se nalazili i na koga mogu biti prenijeti, moraju ostati otvorenima na slobodan pristup, koritenje i kopiranje svih dravama sljednicama. (e) DRAVNA IMOVINA: Dravna imovina drave prethodnice

oznaava imovinu, prava i interese, koji su na datum sukcesije drava, prema unutranjem pravu drave prethodnice pripadali dravi prethodnici. U sluaju bive SFRJ, dravna imovina koja podlijee sukcesiji je imovina koja je na datum sukcesije temeljem saveznih propisa pripadala jugoslavenskoj federaciji. Radi se 92

www.nasciturus.com preteito o imovini bive JNA, o imovini saveznih organa, ukljuivi diplomatsku i konzularnu nepokretnu i pokretnu imovinu u inozemstvu, imovina i potraivanja bive Narodne banke Jugoslavije i sl. Predmet sukcesije nije: imovina bivih drava lanica federacije imovina opina, gradova i dr. teritorijalnih cjelina cjelokupna pirvatna imovina

Dravna imovina koja je predmet sukcesije dijeli se na nepokretnu i pokretnu imovinu. Nepokretna dravna imovina ostaje dravama sljednicama na podruju kojih se nalazi. Ako je veoma neravnomjerno rasporeena, postoji mogunost njene procjene i uzajamnih pravinih kompenzacija. Pokretna dravna imovina ukoliko se nalazi na podruju drave sljednice, koje je postalo podrujem drave sljednice, trebalo bi prijei u njeno vlasnitvo, uz mogunost pravinih kompenzacija ako je neravnomjerno rasporeena. Sva ostala nepokretna i pokretna dravna imovina drave prethodnice, ukljuivi i onu koja se nalazi u inozemstvu, dijeli se izmeu drava sljednica u pravinim razmjerima. To znai da je sporazumno, ili odlukom nekog nepristranog meunarodnog sudskog tijela, za svaki sluaj sukcesije nuno utvrditi ad hoc klju pravine raspodjele koji bi vrijedio za podjelu kako imovine, tako i dugova drave prethodnice. (f) a. DRAVNI DUGOVI: Dugovi drave prethodnice dijele se na Alocirani dug dug koji je podigla neka biva

tzv. alocirani i na nealocirani (opi) dug. federalna jedinica, ili neka opina ili poduzee s njenog podruja, ili ga je podigla (ili garantirala) drava prethodnica, ali je u cijelosti utroen na podruju koje je postalo podrujem drave sljednice. On duga se trebaju okonati. b. Opi nealocirani dug dijeli se izmeu svih drava sljednica po kljuu koji vrijedi za podjelu dravne imovine drave prethodnice. Ako se drave sljednice drukije ne sporazumije, dravni dug drave prethodnice prelazi na drave sljednice u pravinim razmjerima, vodei osobito rauna o imovini, pravima i interesima koji prelaze na drave sljednice u odnosu na taj dravni dug. prelazi na tu dravu sljednicu. U sporazumu s kreditorima sva prijanja jamstva (garancije) drave prethodnice glede otplate tog

93

www.nasciturus.com (g) ORGANIZACIJA: Ne postoji nikakvo ope pravilo meunarodnog prava glede sukcesija drava u lanstvu u meunarodnim organizacijama. Osim ako je drava prethodnica ili drava nasljednica ouvala identitet u svojoj meunarodnoj osobnosti (cesija i dekolonizacija), u svim ostalim sluajevima odluujua je politika volja veine drava lanica zastupljenih u tijelu odnosne organizacije nadlenom za primanje novih lanova. SUKCESIJA U LANSTVU MEUNARODNIH

33. SLOENE DRAVE

A. UNITARNE DRAVE: Ovdje postoji jedinstvena dravna vlast za itavo dravno podruje i jedinstveni organi meunarodnih odnosa. Ona se moe iriti, suavati, ili sasvim ukinuti, a da odnosna drava time ne prekri niti jedno pravilo opeg meunarodnog prava. B. SLOENE DRAVNE ZAJEDNICE:

U sloenim dravnim zajednicama u pravilu postoje neka zajednika tijela, ali uz to i svaka od njihovih jedinica ima svoje vlastite organe s iskljuivom nadlenou, u koju se vlast zajednice ne smije mijeati. Oblici sloene drave su: 1. Personalna unija: to je bila prolazna, pa ak i sluajna

zajednica dviju drava u osobi jednog vladara. Vladar jedne drave je dolazio na elo druge ili nasljeivanjem ili izborom za vladara u drugoj dravi. Premda je zajedniki vladar u svakoj dravi lanici mogao imati znatne ovlasti, te drave ostajale su samostalne i neovisne i bez drugih zajednikih organa. Personalna unija se sluajno razvrgavala kao to je i nastajala, bilo zbog razlaza nasljednih redova ili kada je na

94

www.nasciturus.com poloaj izbornog vladara dola druga osoba. Stoga sama personalna unija nije bila nikakav subjekt meunarodnog prava. 2. Realna unija: to je bila zajednica vladara dvije drave,

zasnovana s namjerom da bude trajna. Zajedniki je bio vladar, ali i neki drugi organi (npr. ef vlade, ministarstvo obrane, financija i vanjskih poslova, zajednika zasjedanja delegacija parlamenata). Unija je prema inozemstvu nastupala kao jedinstven subjekt meunarodnog prava. Realna unija je bila mogua samo u ustavnim monarhijama u dobi zajednikog vladara. Nastajala je meunarodnim ugovorom ili usvajanjem zakona u istom tekstu u dravama lanicama. 3. Konfederacija: (Staatenbund) Gotovo sve konfederacije u

povijesti su nastajali kao slobodni savezi slobodnih, neovisnih, i u naelu ravnopravnih drava. To znai da sama konfederacija nije bila nova drava, i ona nije bila nadreena nad svojim dravama lanicama. Dobrovoljno prenosei izvjesne nadlenosti i ovlasti na konfederalne organe, drave lanice su stvarale novu pravnu osobu s vlastitom voljom, razliitom od velje svake od drava lanica. Ali ta pravna osoba nije bila iznad tih drava. Iako nisu bile drave, sve konfederacije su bile priznate pd stranih drava posebnim pravnim subjektom. Prvi cilj udruivanja bio je predstavljanje drava lanica prema inozemstvu i njihova zajednika zatita od vanjskog napada. U te svrhe su sve drave lanice pristajale na neka ogranienja njihove suverenosti glede prava rata i mira, prava vanjskog predstavljanja i sklapanja meunarodnih ugovora. Ve stoga to su bile drave sa stanovnitvom, podrujem i suverenom vlau, drave lanice konfederacije bile su nesumnjivi subjekti meunarodnog prava. Odnosi izmeu drava lanica u konfederaciji ravnali su se po ugovoru o njezinu osnivanju, koji je bio meunarodni ugoovr, te po drugim pravilima meunarodnog prava. Osim u nadlenostima koje su putem ugovora dobrovoljno prenosile na zajednike organe, u svemu ostalom su drave lanice bile pravno potpuno izjednaene sa svim drugim suverenim dravama svog vremena.

95

www.nasciturus.com U veini konfederacija, glavni a esto i jedini zajedniki organ, bio je konfederalni sabor po svojoj naravi stalna diplomatska konferencija. Nisu ih birali graani, niti su oni izraavali volju biraa. 4. Federacija: (Bundesstaat) je drava koja ima svoje

stanovnitvo, podruje i suverenu vlast. Temeljni akt federacije je savezni ustav. Njime savezne drave lanice prenose na savezne organe veoma znatne i iroke nadlenosti. Stoga se odnosi izmeu drava lanica u federaciji ne ravnaju po meunardnom pravu, ve po unutranjem pravu federacije. Savezni ustav je takoer neka vrsta slobodnog ugovora drava lanica o organima i o nadlenostima koje one na njih sporazumno prenose. Drave lanice zadravaju i pravo sudjelovanja u donoenju saveznih zakona, najee u gornjem domu parlamenta, u kojem mgou izravno birati predstavjene. Neovisno ustavnosudsko tijelo titi i prava federalnih jedinica od zadiranja sredinje vlasti. Primjeri federacija u Europi: vicarska, Njemaka, Austrija, Ruska federacija; na amerikom kontinentu: Kanada, SAD, Meksiko, Brazil. Kao odliku istinske federacije treba uzeti podjelu nadlenosti izmeu saveznih organa i organa federalnih jedinica. Savezni organi redovito imaju veoma iroke iskljuive nadlenosti vanjsko zastupanje narodna obrana financije monetarna politika i sl. konkurentne ili paralelne

Osim toga, odlika federacije je i postojanje oblasti

nadlenosti federalnih jedinica i organa federacije; ali i oblasti koje spadaju u iskljuivu nadlenost federalnih jedinica (najee u pitanjima poput prosvjete, kulture, znanost, radnog zakonodavstva, nekih privrednih poslova i dr.) u koje se savezna vlast ne smije mijeati ni donositi svoje propise. U odnosima s inozemstvom, federacija kao drava istinski je i potpuni subjekt meunarodnog prava. Drave lanice federacije u pravilu nemaju pravo na direktne diplomatske i konzularne odnose sa stranim dravama. Samo u sluajevima kada im savezni ustav doputa sklapanje meunarodnih ugovora, i u granicama koje on odreuje, federalne jedinice su subjekti meunarodnog prava ali s veoma ogranienom djelatnom sposobnou. 96

www.nasciturus.com Republike i pokrajine u bivoj SFRJ nisu po saveznom ustavu imale pravo sklapanja meunarodnih ugovora. Stoga ih se nije moglo smatrati subjektima meunarodnog prava ni s ogranienom sposobnou. Nakon ustavnih promjena iz 1971. one su stekle iroku slobodu ostvarivanja suradnje s organima i organizacijama treih drava i s meunarodnim organizacijama, za to im nije bio potreban nikakav pristanak saveznih tijela. RAZLIKE IZMEU FEDERACIJE I KONFEDERACIJE: lanice konfederacije ostaju samostalni i nezavisni subjekti meunarodnog prava koji ugovorom o osnivanju konfederacije prenose na njezine organe veoma ograniene nadlenosti. Sama konfederacija je bila ogranieni subjekt meunarodnog prava. U federaciji je u tom pogledu bilo obrnuto. Jedna znaajna odlika federacije je da njezine zakonodavne organe najee biraju graani, dok je najvii organ svih povijesnih konfederacija bio sabor, u biti diplomatska konferencija zastupnika drava lanica. Drave su osnivale razliite druge zajednice s namjerom da butu neto vie od meudravnih organizacijama. Meu svim tim zajednicama Commonwealth zauzima posebno mjesto. 5. Commonwealth: sainjavaju brojne bive britanske zavisne kolonije koje su u dugotrajnom procesu najprije stjecale poloaj samoupravnih kolonija s odgovornom vladom, potom dominiona, te na kraju punu neovisnost. Sve lanice Commonwealtha danas su suverene i potpuno neovisne drave, bez ikakvih ogranienja u vanjskoj politici i obrani. Visoki komesari, koji predstavljaju jednu dravu lanicu u drugoj, od 1952. izjednaeni su s diplomatskim zastupnicima. Sam Commonwealth nikad nije bio naddrava, niti federacija ili konfederacija. On je mnogonacionalna udruga slobodnih i jednakih drava koje podupiru UN i sprovode zajednika naela nediskriminacije glede boje koe, rase ili vjere. Premda su u veini republike, one priznaju britansku kraljicu kao glavara Commonwealha. Uz neke razlike, one imaju sline institucije i politiku tradiciju. Ne postoji nikakav pisani ustav Commonwealtha, niti ugovor o njegovu osnivanju, ali se odluke na zajednikim sastancima usvajaju konsenzusom. Tajnitvo Commonwealtha je u Londonu a ustanovljeno je 1965.

34. TRAJNO NEUTRALNE DRAVE

97

www.nasciturus.com Trajnu neutralnost treba razlikovati od neutralnosti u nekom oruanom sukobu.4 Trajna neutralnost je pravno i politiko stanje neke drave kojoj njen meunarodni poloaj zabranjuje sudjelovanje u bilo kojem oruanom sukobu ili da njeno dravno podruje postane podrujem ratnih operacija treih drava. Stjecanjem tog poloaja, trajno neutralna drava pristaje na neka ogranienja svoje suverenosti. Ona time prihvaa obvezu uzdravanja od sudjelovanja u napadakim ratovima, ali zadrava pravo samoobrane u sluaju agresije protiv nje. Osim ako njeno podruje nije i demilitarizirano (razvojaeno), ona ima pravo da dri oruane snage, ali samo za potrebe vlastite obrane. Ona ujedno pristaja da u svim sukobima do kojih moe doi bude nepristrana. Ne smije sklapati napadane ali ni obrambene saveze koji bi mogli kompromitirati njen poloaj. Tree drave, koje prihvaaju taj poloaj glede neke drave, obvezuju se da nee nakoditi njenoj trajnoj neutralnosti. Tzv. drave jamci (garanti) preuzimaju ugovorom o trajnoj neutralnosti dodatnu obvezu da e oruanom silom intervenirati u sluaju agresije na trajno neutralnu dravu. Nakon to je Njemaka, koja je i sama bila garant trajne neutralnosti Belgije, ovu 1914. napala, Britanija je navijestila rat Njemakoj, ispunjavajui time svoju obvezu iz Londonskog ugovora iz 1839. Trajno neutralne drave su danas: vicarska, Vatikanski Grad i Austrija. 1. VICARSKA: je od konca 15. st. (do 1481.) vodila politiku neuplitanja u

strane sukobe, iako su njeni graani i dalje sluili kao plaenici u tuim vojskama. Na Bekom kongresu 1815. europske velevlasti dale su joj 20.03.1815. formalno i stvarno priznanje neutralnost vicarske te joj zagaratirale cjelovitost i nepovredivost teritorija. Taj poloaj potvren je i Versajskim mirovnim ugovorom iz 1919. vicarska je taj poloaj ouvala do danas. To je jedan od razloga zato nikad nije postala lanicom UN-a, iako je u enevi europsko sjedite te organizacije te sjedite najveeg broja specijaliziranih ustanova UN-a. 2. DRAVA VATIKANSKOG GRADA: ustanovljena je Laternaskim

ugovorm Svete Stolice s Italijom 1929. Tada je odreeno da e se grad Vatikan uvijek i u svim sluajevima smatrati neutralnim i nepovredivim podrujem. To podruje je i demilitarizirano.
4

neutralnost u oruanom sukobu pravno i faktiko stanje koje traje sve dok traje taj sukob

98

www.nasciturus.com

3.

AUSTRIJA: Mada nakon II svjetskog rata nije smatrana nepirjateljskom

zemljom, ve prvom rtvom nacizma, Austrija je iz rata izala vojniki okupirana. Poput Njemake, bila je bila podijeljena na 4 okupacijske zone ameriku, britansku, francusku i sovjetsku. U Moski su 15. travnja 1955.g. austrijski i sovjetski predstavnici potpisali Memorandum kojim se austrijska vlada obvezala da e proglasiti trajnu neutralnost svoje zemlje meunarodnopravno obvezjui se za nju. Ovo Austrija je proglasila svoju trajnu neutralnost Ustavnim zakonom od 25. listopada 1955., dakle jednostranim aktom. ** Nakon osnivanja UN-a 1945. prevladalo je gledite da je trajna neutralnost ostatak prolosti i da je taj poloaj nespojiv sa sustavom kolektivne sigurnosti prema Povelji i s obvezama iz lanstva u toj organizaciji. To je jedan od razloga to vicarska do danas nije zatraila svoje primanje u tu Organizaciju. Nakon usvajanja svog Ustavnog zakona Austrija je zatraila primanje i premljena je u UN. Ona smatra da e pri donoenju obvezujuih odluka po glavi VII. Povelje u sluajevima prijetnje miru, naruenju mira iliina napadaja, VS UN-a voditi rauna o trajnoj neutralnosti Austrije. Laos je 1962. stekao poloaj trajne neutralnosti ve kao lan UN-a.

35. PRIZNANJE DRAVA I VLADA

1. Priznanje nove drave: Nova drava nastaje kad se steknu tri uvjeta: stanovnitvo, teritorij, suverenost. O uinicima priznanja nove drave, u teoriji postoje dva suprostavljena miljenja: a. po gleditu koje je u manjini meunarodno priznanje ima konstitutivne uinke i ono je ustvari 4. uvjet samog postojanja nove drave. Zastupnici tog gledita smatraju da nova drava tek nakon njenog priznanja postaje subjektom meunarodnog prava i ulazi u meunarodnu zajednicu kao njen ravnopravni lan. b. Preteita veina drugih pisaca smatra da priznanje drave ima isto deklaratoni uinak postojanje neke drave sa svim pravnim uincima koji iz njega proizlaze, nee biti dovedeno u pitanje ako je jedna ili vie drava odbiju

99

www.nasciturus.com priznati. Uskrata priznanja ne sprjeava novu dravu da postoji, a njegovo davanje nije dovoljno za stvaranje nove drave ako joj nedostaje neki od 3 neophodna elementa. Nesporno je da svaka nova drava nastoji da u to krae mogue vrijeme ishodi svoje priznanje od drugih drava i da bude primljena u UN i u druge meunarodne organizacije. Nova drava ne moe uspostaiti dvostrane odnose s drugim dravama prije nego to je one priznaju. I dok je god izvan meunarodnih organizacija, ona je vie ili manje izolirana u mnogostranim odnosima. Uz to treba naglasiti da nije jednak meunarodni poloaj svih nepriznatih drava, ukljuivi i one koje ispunjavaju uvjet efektivnosti vlasti. Uskrata priznanja moe biti odraz openitog odbacivanja neke nove politike i teritorijalne cjeline. Veina drava u svijetu moe odricati njeno postojanje, a protiv nje Vijee siguronsti moe naloiti kolektivne sankcije (Sjeverni Kipar i sl.). Ali, ako se neka takva nepriznata nova drava sa svim atributima dravnosti uspije odrati u duem razdoblju, efektivnost moe nadvladati nad politikim i ideolokim razlozima. Tako je Njemaka Demokratska Republika nakon 1955. bila izolirana i nepriznata od svih drava svijeta osim Sovjetskog Saveza i njegovih saveznika. Ipak, ona je 1972. uspostavila diplomatske odnose sa Saveznom Republikom Njemakom, te potom i sa gotovo svim drugim dravama svijeta. Tek priznanje na svim razinama i u svim pitanjima normalizira odnose izmeu nove drave i one koja ju je priznala. Nasuprot tome, iz nepriznavanja proizilaze znatne anomalije u dvostranim odnosima. Postojanje nepriznate drave ne moe se sasvim ignorirati, osobito u odnosima s njoj susjednim dravama. Teritorij nepriznate drave koja ispunjava sve uvjete dravnosti, a pogotovo efektivnu vlast, ne moe se smatrati niijim podrujem (terra nullius) slobodnim za stjecanje putem okupacije od bilo koje drave. Njeno podruje se ne smije prelijetati bez njenog odobrenja, a brodovi date drave se na moru ne smiju smatrati brodovima bez nacionalne pripadnosti. Priznanje nove drave se moe dati u razliitim oblicima. Ope meunarodno pravo ne namee glede toga nikakva ogranienja. Ono se moe dati: izriito u vie ili manje sveanom pravnom aktu, te na preutan ili implicitan nain kada se namjera priznanja izvodi iz nekog drugog akta ili injenice koji su rezervirani za meudravne odnose

100

www.nasciturus.com Akt priznanja neka drava moe dati pojedinano i sama za sebe, to se u praksi najee i dogaa. Ali priznanje moe biti i kolektivno od skupine drava. Ono se moe dati na diplomatskoj konferenciji ili u okviru regionalne meunarodne organizacije. Priznanje neke nove drave moe se smatrati preuranjenim ili zakanjelim. Ono se openito smatra preuranjenim ako uslijedi jo dok je proces stvaranja nove drave u tijeku ili dok nije sasvim dovren raspad drave prethodnice. Zakanjelo priznanje moe komplicirati dvostrane odnose s novom dravom nakon to je ona poela djelovati. Najee je drava prethodnica od koje se nova drava odvojila, posljednja koja joj daje priznanje. Neki razlikuju priznanje nove drave de jure i de facto. Ta terminologija nije napreciznija s obzirom da nema de facto drava. Neka drava ili postoji ili ne postoji. Ti izrazi su primjereniji za priznanje nove vlade. Ponekad se priznanje daje, bilo izriito ili implicitno, aktom ili sporazumom ogranienog ili privremenog znaaja. Ako nije privremeno, priznanje je uvijek konano, neopozivo i djeluje retroaktivno od stvarnog nastanka priznate drave. Prema opem meunarodnom pravu, ne postoji dunost priznanja, niti postoji odgovarajue pravo nove drave na njeno priznanje. Priznanje ili odbijanje priznanja je akt slobodne volje koji spada u diskrecijsko pravo svake drave. Uskraivanje priznanja moe se smatrati neprijaznim inom ali ne i povredom prava. 2. Priznanje nove vlade: Ukoliko u nekoj dravi doe do smjene vlade na nain propisan ustavom (npr. kao rezultat promjene veine putem demokratskih izbora), ili ako doe i do dubljih promjena dravnog sustava, ali potivajui postupak izmjena predvien ustavom zemlje, ostale se drave nemaju pravo u te promjene mijeati. Ali ako u nekoj dravi doe do smjene vlasti neustavnim putem, bilo dravnim udarom ili revolucijom, tada dolazi do pitanja priznanja nove vlade od drugih zemalja. Strane drave nsu dune produljiti odnose s novom vladom. Poetkom 20. st. zbog mnogobrojnih dravnih udara u Latinskoj Americi nastaje je tzv. legitimistika doktrina. Ministar vanjskih poslova Ekvadora Tobar afirmirao je doktrinu po kojoj treba uskratiti prizanje vladi koja u nekoj dravi doe neustavnim putem. Danas u meunarodnim odnosima preovladava tzv. doktrina efektivnosti, po kojoj je postojanje vlade u drugoj dravi prosto faktiko pitanje, gdje nove injenice stvaraju pravo.

101

www.nasciturus.com Prema opem meunarodnom pravu danas na snazi, kao kad je u pitanju priznanje nove drave, i priznanje nove vlade je in slobodne volje svake drave koja u tom pogledu nema nikakvu pravnu obavezu. Redovito se daje priznanje novoj vladi kada se ustalila i kada efektivno obnaa svoju vlast na itavom dravnom podruju. Susjednim dravama je tee ignorirati novo stanje nego veoma udaljenim zemljama koje nemaju mnogo interesa u dravi u pitanju. Priznanje nove vlade se moe izvriti: na formalan nain, dakle putem pismene ili usmene preutno ili konkludentnim radnjama. izjave o priznanju, ali se ono moe izraziti i Primjer formalnog naina priznanja je produljenje punih diplomatskih odnosa s novom vladom bez povlaenja efa misije. Primjer drugog naina moe biti traenje agremana za novog diplomatskog predstavnika ili sklapanje dvostranog ugovora s novom vladom. Nova vlada moe biti priznata de jure ili de facto. Priznanje de jure je potpuno, konano i djeluje retroaktivno, dakle od stvarnog preuzimanja vlasti po toj vladi. Priznanje de facto moe se uzeti kao privremeno, kada se nova vlast u drugoj dravi (iako djeluje neovisno) jo nije sasvim ustalila i nije uspostavila potpunu kontrolu nad itavim dravnim podrujem.

36. USTANICI I OSLOBODILAKI POKRETI

MEUNARODNA OSOBNOST Ustanike vlasti i oslobodilaki pokreti ne uivaju objektivnu meunarodnu osobnost koja bi djelovala erga omnes. Po svojoj naravi oni su u meunarodnom pravu cjeline prijelaznog znaaja. Bore se, ili za dravnost na dijelu podruja neke postojee drave ili za vlast nad itavim njezinim podrujem. Ako u svojim nastojanjima uspiju, oni stvaraju bilo novu dravu (izdvajajui se iz postojee) ili novu vladu u postojeoj dravi. Ako u svojoj borbi ne uspiju, oni nestaju. U tijeku njihove borbe meunarodna osobnost tih cjelina ovisi o njihovu meunarodnom priznanju od drava. Njih moe priznati legitimna vlada protiv koje se otklonila svaku vlastitu odgovornost za ine ustanika na podruju pod njihovom vlau glede stranaca i njihove imovine. Priznanje ustanike vlasti i oslobodilakih pokreta stoga uvijek ima konstitutivne uinke. Za dravu koja ih ne prizna oni nisu nikakav subjekt meunarodnog prava. U povijesnom razvoju

102

www.nasciturus.com od poetka 19. st. u meunarodnoj praksi nastalo je nekoliko pojmova ustanike vlasti o kojima treba voditi rauna: 1. Priznanje zaraenosti u graanskom sukobu Kada je graanski rat u nekoj zemlji potrajao a pobunjenici su ustanovili efektivnu vlast na dijelu podruja koje su zauzeli, neke tree drave nisu vie mogle ignorirati nastalo stanje U pitanju su dolazila prava njhovih graana i njihove imovine na osvojenom podruju. Iz tih razloga neke su strane drave poetkom 19. st. priznale kolonije pobunjene protiv panjolske vlasti u Junoj Americi kao zaraene strane prije nego to su ih priznale kao nove drave. Preduvjet priznanja zaraenosti bila je pretpostavka da obje stranke, ukljuivi i pobunjenike, potuju pravila ratnog prava i da su pod organiziranim zapovjednitvom. Podrazumijevalo se takoer da su pobunjenici uspostavili kontrolu nad irokim podrujem i da tamo djeluju kao de facto vlast. Drava koja je priznala zaraenost preuzimala je sa svoje strane sve obveze neutralnosti u tom sukobu u odnosu na obje zaraene strane. 2. Priznanje ustanika U drugoj polovici 19. st. u Americi je nastala praksa priznavanja ustanika. Uinci tog priznanja bili su ogranieniji od priznanja zaraenosti i ono je uglavnom bilo inspirirano humanitarnim razlozima. To priznanje nije podrazumijevalo prava ustanika kao zaraene stranke u sukobu, jer oni najee nisu vrili efektivnu vlast nad veim dijelom kopnenog podruja. Tree drave su se tim priznanjem uzdravale tretirati pobunjenika kao kritelje prava. Ali da bi zatitile svoje dravljane i brodove, s njima su uspostavljale neku vrst odnosa kao s de facto vlastima. Ustvari, priznanje ustanika podrazumijevalo je uskratu priznanja njihove meunarodnopravne osobnosti. 3. Priznanje naroda - U tijeku I. svjetskog rata, Francuska i Britanija priznale su ehoslovaki i poljski narod. To priznanje zaudilo je mnoge strunjake, jer se prije toga narodi nisu smatrali subjektima meunarodnog prava. Priznanje naroda bilo je temelj stvaranju nacionalnih vojski u inozemstvu s posebnom zastavom. Ali ono je bilo dato uz oito nepotivanje naela efektivnosti. Naime, ti pokreti i vojske pod svojom vlau nisu drali nikakva podruja u granicama jo tada postojeih Austrougarske, Njemake i Rusije. A niti jedna od tih triju drava nije priznala poljski i ehoslovaki narod kao takve. 4. Narodnooslobodilaki pokreti Nakon II. svjetskog rata otpoeo je proces dekolonizacije. Priznavanje narodnooslobodilakog pokreta koji 103

www.nasciturus.com su se borili za neovisnost njihovih nesamoupravnih podruja postalo je politikim sredstvom mnogih drava. Na taj su nain bili priznavani neki izmeu nekolicine konkurentskih pokreta kao jedini legitimni predstavnici svojih naroda. Veina tih pokreta djelovala je iz inozemstva. Taj novi razvoj oznaen je veoma brojnim aktima priznanja i drugim vrstama politike potpore nekima od tih pokreta, ali uz nedostatak efektivnosti. Novi razvoj otpoeo je ustanovljenjem Privremene vlade Alirske Republike u Kairu 1958. Ta privremena vlada je u kratko virjeme dobila priznanje od vie od 30 drava ali ne i od Francuske. S treim dravama koje su je priznale, ona je ustanovljavala diplomatske odnose i sklopila je jedan broj dvostranih ugovora, a 1960 pristupila je etrima enevskim konvencijama o humanitarnom pravu iz 1949. Ako se vie takvih pokreta meusobno natjecalo u borbi, izbor izmeu njih vrile su regionale organizacije poput Arapske lige, Organizacije afrikog jedinstva i u rijetkim sluajevima i pokret nesvrstanih drava. Nakon to je blok novoosloboenih i antikolonijalnih drava stekao veinu u Opoj skuptini UN-a, neki od organa te organizacije priznale su te pokrete. Ali nikad nisu stekli pravo sudjelovanja u lenarnim sjednicama Ope skuptine i Vijea sigurnosti, niti su tamo imali pravo glasa. Palestinska oslobodilaka organizacija zadobila je poloaj punopravnog lana u Arapskoj ligi i njezinim ustanovama, poput neovisnih drava. Drave koje priznaju te pokrete doputaju im na svom podruju osnivanje informativnih ureda. Neke od njih priznaju pune diplomatske povlastice i imunitete tim uredima i predstavnicima tih pokreta, dok im neke druge ne daju tolike ustupke. Nakon to su SAD pokuale zatvoriti Misiju Palestinskog oslobodilakog pokreta u New Yorku temeljem antiteroristikog zakona to ga je usvojio Kongres, Meunarodni sud je u savjetodavnom miljenju iz 1988., jednoglasno zakljuio da su SAD dune rijeiti taj spor u UN-u pomou arbitrae predviene Sporazumom iz 1947. o poloaju sjedita UN-a u New Yorku. Kulmincaciju borbe nekog narodnooslobodilakog pokreta predstavlja ugovor o neovisnosti s de jure vladom protiv koje je prije toga bila u sukobu. Ugovori te vrste su posljednja oitovanja postojanja i djelovanja narodnooslobodilakih pokreta kao zasebnih subjekata meunarodnog prava. Temeljem tih ugovora oni postaju prve legitimne vlade u

104

www.nasciturus.com narodnooslobodilakim dravama, a ugovori o neovisnosti postaju pravna osnova buduih uzajamnih odnosa njihovih drava stranaka.

37. ZAVISNI TERITORIJI I POSEBNI SLUAJEVI SUBJEKATA MEUNARODNOG PRAVA

1. OPE ZNAAJKE I STUPNJEVANJE Odnosi ovisnosti kakvi su u prolosti postojali i koji su bili ureivanje ugovorima i drugim pravilima meunarodnog prava, uglavnom vie ne postoje. Danas vie nema ni inernacionaliziranih podruja kao posebnih subjekata meunarodnog prava, iaoko nije sasvim iskljueno da bi takve cjeline mogle nastati i u budunosti kao rjeenje nekih postojeih ili buduih tekih politikih problema. Bitno je za sve odnoste ovisnosti da u pravu nikad nisu postojali njihovi isti oblici. Uvijek je bilo nuno prouavati svati od tih sluajeva za sebe, a neki od njih su unato istom nazivu, imali veoma raznolike sadraje. Najizrazitiji odnos ovisnosti bio je nekadanji isti kolonijalizam, kada je kolonijalna sila na nekom podruju vrila svu vlast i snosila svu odgovornost, bez bilo kakvih oblika lokalne samouprave ili nasljeene administracije. To su npr. bila prostrana podruja nekadanje krunske kolonije Britanske Indije. Blai odnos bio je u tzv. britanskim samoupravnim kolonijama i dominionima. Lokalno stanovnitvo imalo biralo je lokalna predstavnika tijela koja su imala zakonodavnu i izvrnu vlast u lokalnim poslovima a vanjsko zastupanje i obrana potpadali su pod nadlenost metropole. Tu se radilo o subjektima meunarodnog prava u nastajanju. U takvom se poloaju jo i danas nalazi otok Puerto Rico u Karibima, koji je posjed SAD-a. 2. VAZALITET je u predapsolutistikom feudalizmu (prije 16. st.) bio odnos podlonosti i nadreenosti vazala i sizerena s obzirom na dranje zemlje. Smatralo se da meunarodnopravno priznat vazalite nastaje jedino ako drava sizeren preuzme neke ugovorne obveze i ogranienja u korist vazalne drave prema treim dravama. Ako nije bilo takvog ugovora, takav se odnos smatrao da potpada pod unutarnju nadlenost sizerena. To je bio odnos indijskih ovisnih dravica prema britanskom kralju. Dok su trajale, vazalne su se drave mogle smatrati posebnim subjektima meunarodnog prava s ogranienom djelatnom sposobnou. Nisu uivale pravo poslanstva, ali su u njihovim prijestolnicama stolovali iskusni diplomati s naslovom generalnog konzula.

105

www.nasciturus.com Jedno od obiljeja vazaliteta bilo je plaanje godinjeg danka sizerenu, ija se visina odreivala ugovorom. Dunost davanja vojske sizerenu u praksi se nije vrila. 3. PROTEKTORAT - Pod tim nazivom krili su se veoma raznoliki odnosi dravnosti. Po definiciji protektorat bi obuhvaao dunost jae drave da titi slabiju u odnostima prema treim dravama. Osim obrane, drave protektorati osiguravali su si pravo vanjskog zastupanja zatiene drave, pa i veoma snano mijeanje u njihove unutarnje odnose. Drava protektor je zatienoj dravi protektorat izravno nametala ugovorom. Drave pod protektoratom zadravale su svojstvo posebnog subjekta meunarodnog prava, kao i unutarnja obiljeja dravnosti s glavarom drave, upravnom i sudskom organizacijom. Ugovori sklopljeni s treim dravama prije nametanja protektorata ostajali su na snazi. Drave protektori osiguravale su si ugovorom gotovo potpuni nadzor nad unutarnjim organima vlasti, tako da je dravnost protektorata ostajala forma bez sadraja. Postojali su i tzv. kolonijalni protektorati. Ti odnosi nastajali su ugovorima nekih europskih metropola s lokalnim vladarima u Africi i na Pacifiku, gdje se moglo sumnjati u postojanje dravne organizacije. 4. SUSTAV LIGE Kolonijalni odnosi su pred I. svjetski rat bili na vrhuncu i

MANDATA

NARODA

inilo se da e trajati vjeno. Ali tijekom tog rata neki su dogaaji zadali prve ozbiljne udarce kolonijalizmu. Bila je to proklamacija naela samoodreenja do odcjepljenja u aktima sovjetske vlasti u Rusiji nakon Oktobarske revolucije 1917. Pakt Lige naroda, usvojen kao sastavni dio Versajskog mirovnog ugovora iz 1919. propisivao je openitu dunost lanova Lige da osiguraju i vre pravino postupanje s domorodakim stanovnitvom u podrujima pod njihovm upravom. Podruja oduzeta od poraenih sila Otomanskog carstva i Njemake nisu mogla jednostavno podijeliti izmeu pobjednika. U interesu stanovnitva samo tih podruja (a ne i drugih), Paktom Lige bio je ustanovljen sustav mandata s izvjesnim meunarodnim nadzorom nad izvrenjem obveza. Prema Paktu Lige trebalo se raditi o privremenoj ustanovi glede podruja nastanjenih narodima jo nesposobnima da sami sobom upravljaju. Blagostanje i razvitak tih naroda proglaeni su svetom misijom civilizacije, to je predstavljalo pravnu obvezu glede naina upravljanja tim mandatnim podrujima. Prema stupnju dostignutog razvoja sva mandatna podruja bila su podijeljena u 3 kategorije: - Mandati A bili su prema odredbama Pakta Lige zajednice koje su dostigle toliko stupanj razvitka da njihovo postojanje kao neovisnih naroda moe biti privremeno priznato pod 106

www.nasciturus.com uvjetom da primaju savjete i pomo mandatara dok ne postanu sposobne da same sobom upravljaju. - Mandati B odnosili su se na narode sredinje Afrike u prijanjim njemakim kolonijama, koji nisu imali posebnu politiku organizaciju. Mandatar je njima upravljao uz odreena ogranienja i obveze. - Mandati C su bili podruja (teritoriji) namanje razvijena. Njima je upravljao mandatar po svojim zakonima kao s dijelovima svog podruja pod uvjetima predvienima za mandate B. 5. STARATELJSKI UN-A II. svjetski rat doveo je do dalje afirmacije prava naroda na

SUSTAV

samoodreenje. Atlantska povelja iz 1941. koja je odraavala politike ciljeve antifaistike koalicije drava proglasila je izmeu ostalog pravo svih naroda da izaberu oblik vladavine pod kojim ele ivjeti. Povelja UN-a u glavi XII. donosi propise o novom sustavu starateljstva koji je zamijenio predratni sustav mandata. Za svako podruje sklapao se sporazum izmeu zainteresirane drave i UN-a u kojem su obveze upravne vlasti bile precizno definirane. Cilj starateljstva bio je postupni razvitak tih podruja prema samoupravi i neovisnosti. 6.NESAMOUPRAVNA PODRUJA PREMA POVELJI UN-A Glava XI. Povelje odnosi se na sva podruja pod upravom drava lanica UN-a kojih narodi jo nisu postigli punu mjeru samouprave. Njome se one drave lanice UN-a koje su posjedovale kolonije, protektorate i druga nesamoupravna podruja Poveljom preuzele u odnosu na ta podruja neke odreene pravne obveze. One su priznale naelo da su interesi stanovnika tih podruja prvenstveni i prihvatile su kao svetu dunost da unapreuju njihovo blagostanje. Te su se drave obvezale da Glavnom tajniku UN-a redovito dostavljaju radi informacija, statistike i druge obavijesti tehnike naravi koje su se odnosile na ekonomske, socijalne i odgojne prilike u nesamoupravnim podrujima. Vrhunac tog razvoja bilo je usvajanje Deklaracije o davanju neovisnosti kolonijalnim zemljama i narodima 1960. u Opoj skuptini, jednoglasno uz susdranih glasova. Tom Deklaracijom, koja se otpoetka nije uzimala kao obina preporuka Ope skuptine, kolonijalizam je stvarno bio proglaen suprotan meunarodnom pravu. Proglaeno je da svi narodi imaju pravo na samoodreenje i da se moraju obustaviti sve oruane akcije i represivne mjere protiv zavisnih naroda, kako bi im se omoguilo da ostvare svoje pravo na neovisnost.

107

www.nasciturus.com Rezulatat te Deklaracije bio je da su se izmeu 1960. i 1962. Britanija, Francuska i Belgija uglavnom oslobodile svojim prekomorskih posjeda. Uz rijetke iznimke, veina tih podruja stekla je neovisnost u tom razdoblju, a nove drave bile su potom primljene u lanstvo UN-a. 7. ZAVISNI Neke spomenute cjeline u trenutku

TERITORIJI I SUBJEKTIVITET MEUNARODNOG PRAVA

njihova stvaranja postajale su subjektima meunarodnog prava s ogranienom djelatnom sposobnou. To su bile vazalne drave u okviru Otomanskog Carstva, te mandati A koji su nakon I. svjetskog rata bili izdvojeni iz Carstva. To su bili i neki od protektorata. Sva ostala nesamoupravna podruja (kolonije, kolonijalni protektorati, mandati B i C, te podruja pod starateljstvom), bila su subjekti meunarodnog prava u zaetku. U potvrdu toga Deklaracija iz 1970. pod naelom ravnopravnosti i samoodreenja naroda, navodi da podruje kolonije ili nekog drugog nesamoupravnog podruja ima prema Povelji UN-a, odvojen i razliit poloaj od podruja drave koja njime upravlja. Takav odvojen i razliit poloaj u skladu s Poveljom postojat e tako dugo dok narod te kolonije ili nesamoupravnog podruja ne ostvari svoje pravo na samoodreenje, u sladu s Poveljom a naroito s njenim ciljevima i naelima. 8. PODRUJA Takvih podruja danas nema.

POD

POSEBNIM

MEUNARODNIM

POLOAJEM

Meunarodnu osobnost treba pripisati samo onim podrujima koja su imala neka predstavnika tijela izabrana od graana i koja su imala makar neku, mada skuenu autonomiju u odluivanju, pa i pravo sklapanja meunarodnih ugovora. a) Neovisnu Dravu Krakov (1815. 1846.) ustanovile su zajednikim sporazumom na Bekom kongresu 1815. Austrija, Pruska i Rusija i potom su joj podijelile ustav. Prema tom ustavu ta cjelina je imala Predstavniku skuptinu i Senat kao izvrno tijelo. Tri velesile su nizom promjena ograniavale nadlenosti Predstavnike skuptine i Senata, sve dok 1846. nisu odluile da to podruje pripoje Austriji. Stoga se Neovisna Drava Krakov nije mogla smatrati subjektom meunarodnog prava. b) Meunarodna zona Tangera (1923. 1956.) ta neutralizirana luka ostala je pod nominalnom suverenou marokanskog sulatana i nakon to je on 1912. potpao pod francuski protektorat.. Ni ona nije subjekt meunarodnog prava. c) Slobodni grad Danzig (1919. 1939.) stvojren je Versajskim mirovnim ugovorom iz 1919. Program za mir u 14 toaka, to ga je predsjednik SAD-a 108

www.nasciturus.com Woodrow Wilson objavio 8. sijenja 1918., izmeu ostalog predviao je stvranje neovisne poljske drave na podruju nesporno naseljenom Poljacima, kojoj je trebao osigurati slobodan i siguran pristup moru. Poljska je eljela jednostavno anektirati Danzig, ali su se Glavne saveznike i udruene sile ustezale da ga prepuste Poljskoj. Kompromis je naen u Versajskoj konferenciji u odvajanju Danziga od Njemake, kako bi Poljska preko njega dobila pristup moru koritenjem luke tog grada. Njemake znaajke grada trebale su se ouvati ustanovljenjem Slobodnog grada sa irokom samoupravom. d) Saarsko podruje (191-1935, 1945-1957) Prema lancima 45-50 Versajskog mirovnog ugovora iz 1919., podruje Saara bogato ugljenom, bilo je privremeno na 15 godina ustupljeno Francuskoj kao naknada za njemako unitenje rudnika ugljena u sjevernoj Francuskoj. Njemaka nije bila prisiljena odrei se suverenosti nad tim svojim podrujem, nego ga je privremeno prepustila Ligi naroda kao fideikomisaru. Vlast nad Saarom nije bila povjerena Francuskoj, niti nekom lokalnom tijelu, nego Meunarodnom upravljakom povjerenstvu, koje je zastupalo Ligu naroda. Nakon II. svjetskog rata, odlukom Postdamske konferencije, Francuska je izmeu 1945. i 1957. neposredno upravljala Saarom kao samoupravnim podrujem, politiki odvojenim od Njemake, a ekonomski ujedinjenim s Francuskom. U tom razdoblju nije bilo nikakvog meunarodnog nadzora. Francuska je nastojala to je mogue dulje zadrati Saar odvojen od Savezne Republike Njemake. Stoga mu je 1950. osigurala poloaj pridruenog lana Vijea Europe. Francuska je nastojala osigurati Saaru europski autonomni poloaj, ali je lokalno stanovnitvo sprijeilo takav razvoj. Na referendumu 1955. 2/3 veinom bio je odbaen europski status Saara. I kad je koncem te godine pronjemaka stranka dobila veinu u Skuptini, Francuska se vie nije mogla ogluivati o tu demokratsku volju naroda. Saar je ponovo prikljuen Njemaoj 1957. ** Nema niti jednog pravila meunarodnog prava koje bi sprjeavalo ustanovljenje slinih internacionaliziranih zona u budunosti kao mogue kompromisno rjeenje tekih meunarodnih pitanja. Ali loa iskustva iz prolosti daju za to malo ohrabrenja.

38. SVETA STOLICA I DRAVA VATIKANSKOG GRADA

109

www.nasciturus.com U meunarodnoj praksi oduvijek je bilo nesporno da je papa, tj. Sveta Stolica, ili Papinska drava subjekt meunarodnog prava. Uz to to je duhovni glavar svih katolikih vjernika i Katolike crkve kao i transnacionalne vjerske organizacije, jo od 8. i 9. st. papa je bio i svjetovni dravni vladar. Nakon poraza Francuske od Pruske, kao posljednji korak u ujedinjenju Italije, talijanske postrojbe su 1870. ule u Rim te nakon odranog plebiscita Italija je anektirala itavu Papinsku dravu. Time pape gube svjetovnu vlast. Talijanska drava je jednostrano i protiv njegove volje uredila poloaj pape Garancijskim zakonom iz 1871. temeljem kojeg je jednostrano preuzela iroke meunarodne obveze. Priznata je nepovredivost papine osobe i u tom pogledu on je izjednaen s talijanskim kraljem. Odreena mu je godinja renta. Priznata mu je potpuna sloboda u duhovnoj oblasti, potom pravo da alje i prima diplomatske predstavnike kojima su priznata sva diplomatska prava i privilegiji. Zajameno mu je nesmetano openje sa svim dravama u svijetu. U stvari, Sveta Stolica je nakon 1870. ostala subjektom meunarodnog prava, iako njen poloaj nije bio pravno ureen. Taj spor uspjeno je i trajno rijeen trima ugovorima koje je Sveta Stolica sklopila s Italijom koja je tada ima faistiku vlast. 1929. sklopljen je Lateranski ugovor, potom konkordat kojim je uredio poloaj Katolike crkve u Italije, te financijska konvencija kojom je iznos rente iz Garancijskog zakona bio prepolovljen. Lateranskim ugovorom ustanovljena je Drava Vatikanskog grada s papom kao njezinim glavarom, rijeenje je tzv. Rimsko pitanje, a papi su priznata u biti ista prava kao i ona iz Garancijskog zakona. U l. 24. Lateranskog ugovora odreeno je da e se Grad Vatikan uvijek i u svim sluajevima smatrati neutralnim i nepovredivim podrujem. Ugovorom je ustanovljeno i posebno vatikansko dravljanstvo koje je po svojoj naravi preteito funkcionalno. Stjeu ga dunosnici Katolike crkve dok tamo ive, ali oni redovito zadravaju i svoje prijanje dravljanstvo. Meunarodni odnosi Sveta stolica odrava diplomatske odnose s vie od 140 drava svijeta, od kojih sve nemaju veinsko katoliko vjersko puanstvo. 40-ak drava ima stalne diplomatske odnose sa Svetom Stolicom. Hrvatska je uspostavila diplomatske odnose sa Svetom Stolicom na razini nuncijature odnosno veleposlanstva, 8. veljae 1992. Sveta Stolica ima stalnu promatraku misiju pri UN-u od 1964. Punopravna je lanica specijaliziranih ustanova UN-a i to: Meunarodne agencije za atomsku energiju, Svjetskog 110

www.nasciturus.com potanskog saveza, Meunarodne unije za telekomunikacije, te Svjetske organizacije za intelektualno vlasnitvo. Sudionica je Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS). Sudjelovala je na brojnim meunarodnim konferencijama. Stranka je i nekim meunarodnih konvencija poput Konvencije o poloaju izbjeglica iz 1951. Uz ugovore koje sklapa poput svake druge drave, Sveta Stolica sklapa posebne dvostrane ugovore s drugim dravama pod nazivom konkordata. Njima se ureuje poloaj katolike crkve u odnosnoj dravi. Odnosi Svete Stolice i Drave Vatikanskog Grada Mnogi smatraju da su Sveta Stolica i Drava Vatikanskog Grada dvije pravne osobe. Sveta Stolica je sredinji upravni organ Katolike crkve. Sastoji se od pape, Zbora kardinala, dravnog tajnika i sredinjih tijela (kongregacija) koja upravljaju itavom Crkvom. Drava Vatikanskog grada, ustanovljena je 1929., stekla je openito meunarodno priznanje. Ali u znanosti ima i danas onih koji joj osporavaju znaaj drave. Pri tom moda nije odluujui njen mali teritorij i mali broj stanovnika, jer su to obiljeja i drugih malih drava poput Monaca i San Marina. Za raliku od tih drugih drava, Drava Vatikanskog Grada ne postoji zbog dobrobiti njezinih graana nego radi upravljanja Katolikom crkvom. Moemo rei da se ovdje radi o odnosu vlade i drave, s tim da je svaka od njih veoma specifina. Sveta Stolica je sama za sebe izvanteritorijalni subjekt meunarodnog prava, i taj je njen poloaj znatno vaniji do njezina dopunskog poloaja vlade teritorijalno skuene Drave Vatikanskog Grada. Ali bilo da u meunarodnim odnosima nastupa Sveta Stolica ili Vatikan, u biti se radi o aktima razliith organa istog subjekta meunarodnog prava i sve to ne stvara vee tekoe u meunarodnoj praksi. To je zbog toga to su njezini ogranci, tj. dijelovi u razliitim dravama, ukljuujui i u samoj Italiji, podloni unutarnjem pravu odnosne zemlje. Malteki viteki red (Suvereni vojni hospitalni red Svetog Ivana Jeruzalemskog od Rodosa i Malte) neko je imao teritorijalnu suverenost, a nakon to ju je izgubio, nastavio je s nekim dravama odravati diplomatske odnose. Taj red osnovan je u 11. st. prije kriarskog osvajanja Jeruzalema. Njegovi lanovi vodili su brigu o bolesnicima i putnicima prvenstveno u Jeruzalemu, ali su kao vitezovi sudjelovali i u borbama. Nakon brojnih izgona tijekom svog postojanja, 1834. smijetaju se u Rimu kao humanitarna organizacija.

111

www.nasciturus.com Malteki red podvrgnut je papi i ima uske odnose sa Svetom Stolicom. Red odrava diplomatske odnose s 50 drava. Republika Hrvatska uspostavila je s njime diplomatske odnose 22. 12. 1992. Njezin veleposlanik pri Svetoj Stolici akreditiran je i pri Maltekom redu. Taj Red nije subjekt meunarodnog prava ak niti u onoj mejri poput veine vladinih meunarodnih organizacija. Ali on je subjekt meuanrodnog prava u odnosu na one drave koje mu to svojstvo priznaju, meu kojima je i Hrvatska.

39. ORGANI DRAVE U MEUNARODNIM ODNOSIMA

Drave, poput pravnih osoba po unutarnjem pravu, mogu djelovati samuo putem ovlatenih organa. Najvii organ u tom pogledu je glavar (ef) drave i predsjednik vlade, te ministar vqanjskih poslova koji koordinira i upravlja radom diplomatskih i drugih stalnih i povremenih predstavnitva svoje zemlje u inozemstvu. U izvanrednim prilikama, organi drave u meunarodnim odnosima jo mogu biti i vojni zapovjednici u zemlji i u inozemstvu, te zapovjednici ratnih brodova. Ugovorima se moe predvidjeti i izravna suradnja razliitih drugih tijela dviju ili vie drava, poput eljeznikih i potanskih uprava, organa unutarnjih poslova, carinskih organa i sl. Iz praktinih razloga mogu se vriti razliite podjele organa drava za meunarodno openje. Najznaajnija je podjela na sredinje tj. unutarnje organe koji djeluju u dravi (glavar drave, najvie zakonodavno tijelo, vlada, ministarstvo vanjskih poslova) te na vanjske organe drave koji djeluju u inozemstvu (diplomatska, konzularna i druga predstavnitva, ukljuujui misije pri meunarodnim organizacijama). 1. Glavar (ef) drave: u meunarodnom pravu, on se smatra najviim organom

vanjskog zastupanja drave. To je vjerojatno naslijee iz apsolutistikog razdoblja u Europi kada su se stvarali temelji meunarodnog prava. Tada je vladar imao svu vlast u odluivanju i voenju vanjske politike svoje zemlje, a ostali su organi bili njegovi pomonici, tj. ministri (sluge). Nakon ograniavanja vladareve moi pisanim ustavima i narodnim predstavnikim tijelima tijekom 19. st. glavar drave u demokratskim zemljama u pravilu ima ogranienu vlast. Kada se nalazi u stranoj dravi, ukazuju mu se najvie poasti, ali se smatra da one nisu namijenjene njegovoj osobi, ve dravi koju predstavlja. Kada se nalazi u drugoj zemlji,

112

www.nasciturus.com ukazuje mu se i posebna zatita. Strana drava duna mu je osigurati na svojem podruju osobnu nepovredivost protiv napada na njegov ivot, tjelesni integritet i ast. U stranoj zemlji uiva potpuni sudski imunitet u kaznenim stvarima. Ne smije biti sasluavan, uhien, pozvan pred sud da svjedoi, niti suen. On uiva imunitet i u graanskim stvarima, ali ga se moe odrei. Do toga moe doi ukoliko su upusti u parnicu u kojoj je tuen, ili ako u nekoj parnici uloi protutubu, ili ako se sam pojavi kao tuitelj. lanu obitelji glavara drave kada ga prati u inozemstvu priznaje se jednak imunitet. Sporan je poloaj glavara drave kada se na podruju strane drave nae incognito, tj. pod drugim imenom. Smatra se da on ne uiva povlastice glavara drave sve dok sam ne otkrije svoj indentitet, ili on ne bude sluajno otkriven. Za voenje pregovora i za sklapanje ugovora, poglavar drave ne treba posebnu punomo. Izjave poglavara drave i ugovori koje on potpie obvezuju njegovu dravu u okviru njegovih opepoznatih ustavnih ovlatenja. U dravama u kojih se unutarnji poredak zasniva na strogoj podjeli zakonodavne, izvrne i sudske vlasti (npr. SAD), glavar drave kao nosilac izvrne vlasti ima pravo ulaziti u odreene meunarodne obveze za svoju zemlju. Predsjednik SAD-a sklapa tzv. izvrne sporazume bez ratifikacije Senata, u svojstvu vrhovnog komandanta oruanih snaga, ili na temelju svojih ustavnih ovlasti, ili u oblastima u kojima je za to unaprijed dobio ovlatenje Kongresa. 2. Vlada i njen predsjednik: U nekim zemljama funkcija predsjednika vlade ne

postoji, jer je poglavar drave sam na elu svog kabineta ministara (npr. SAD). Suprotno tomu, u parlamentarnim monarhijama i drugim demokratskim dravama zasnovanim na meuovisnosti zakonodavne i izvrne vlasti (Britanija, Njemaka, Italija itd.), uloga glavara drave u odluivanju je simbolina. U tim se zemljama teite vlasti nalazi u parlamentu, a svu izvrnu vlast ima vlada koja ovisi od podrke parlamenta. U okviru te izvrne vlasti sve najvanije vanjskopolitike odluke donosi vlada i njen predsjednik. Bez obzira na stvarnu vlast predsjednika vlade u odluivanju, za razliku od dravnog glavara, on ne simbolizira svoju dravu i njenu suverenost kada se nalazi u inozemstvu i osobno ne uiva poasti koje se ukazuju dravno suverenu. Za slubenih boravaka u inozemstvu, predsjednik vlade je po svom poloaju ef specijalne misije. Konvencija o specijalnim pravima iz 1969. za njega uglavnom predvia jednake

113

www.nasciturus.com povlastice i imunitete koje uivaju lanovi stalne diplomatske misije prema Bekoj konvenciji i diplomatskim odnosima iz 1961. Odgovarajui ugovorni propisi potvruju pravilo da presjednik vlade ne treba punomo za pregovore. On moe svojim izjavama datima u okviru svojih nadlenosti obvezivati svoju dravu, kada iz njih proizlazi nesumnjiva namjera preuzimanja pravnih obveza. 3. Ministar vanjskih poslova: Taj poloaj razvio se iz funkcije tajnika

apsolutistikih vladara prije 19. st., koji su se brinuli za odnose njhovih suverena s drugim dvorovima i dravama. MVP ni danas nije tijelo koje potpuno samostalno donosi vanjskopolitike odluke svoje drave. Ono je podinjeno i za svoj rad odgovara vladi ili izravno parlamentu ili glavaru drave. MVP je sluba koja koordinira politike i druge odnose svoje drave s inozemstvom i smeunarodnim organizacijama. Njegovi su dijelovi diplomatska i konzularna predstavnitva te zemlje u inozemstvu. Ministar vanjskih poslova je redovito lan vlade i meu drugim ministrima u njoj ima istaknut poloaj. Neposredno je nadreen cjelokupnom diplomatskom osoblju u inozemstvu, koje djeluje po njegovim uputama. S njim stalno kontaktiraju efovi stranih diplomatskih misija akreditirani u njegovoj zemlji. Sudjeluje u najvanijim dvostranim pregovorima i na meunarodnim konferencijama. Obrazlae i brani vanjsku politiku svoje vlade pred parlamentom. Ne treba punomo za pregovore i za usvajanje teksta ugovora 4. Parlament (predstavniko tijelo): U mnogim dravama predstavnika tijela

nisu do danas uspjela izboriti za ire pravo u odluivanju, nadzoru i uvidu u vanjske poslove svoje zemlj. Potreba ouvanja tajnosti pregovora kao uvjet njihova uspjeha, kao i navodna potreba uvanja dravnih i vojnih tajni od interesa za nacionalnu sigurnost zemlje, dovode do toga da su parlamenti rijetko kada upoznati s tijekom i pojedinostima vanim meunarodnih pregovora svoje zemlje. Predstavnika tijela bi trebala usporeivati i odobravati dugorone vanjskopolitike ciljeve svoje zemlje i davati suglasnost na sve vanije akte na podruju te djelatnosti, ukljuivi ratifikaciju ugovora o politikoj, vojnoj i drugoj suradnji.

40. DIPLOMATSKI ZASTUPNICI

114

www.nasciturus.com Ova oblast meunarodnog prava je po prvi put uspjeno kodificirana na Bekom kongresu 1815.g. Tada je usvojen Pravilnik o rangu diplomatskih predstavnika koji je uredio vana pravila o prvenstvu diplomatskih predstavnika. Diplomatske predstavnike je podijelio u tri grupe: a. b. opunomoenici pri suverenima c. ministrima vanjskih poslova. Aachenski protokol iz 1818. upotpunio je te razrede, dodajui im kao pretposljednji ministre rezidente ali se taj razred nije potvrdio u praksi. Na temelju razliitih nacrta Komisije za meunarodno pravo do sada je usvojeno nekoliko konvencija iz diplomatskih i konzularnih odnosa: Beka konvencija o diplomatskim odnosima iz 1961. (stupila na snagu 1964.) Beka konvencija o konzularnim odnosima iz 1963. . (stupila na snagu 1969.) Konvencija o specijalnim misijama iz 1969. . (stupila na snagu 1985.) Beka konvencija o predstavljanju drava u odnosima s univerzalnim meunarodnim organizacijama iz 1975. (koja jo nije stupila na snagu) Konvencija o sprjeavanju i kanjavanju kaznenih djela poinjenih protiv osoba pod meunarodnom zatitom ukljuivi diplomatske agente, usvojena rezolucijom Ope skuptine UN-a iz 1973. (. (stupila na snagu 1977.) i Konvencija o sigurnosti osoblja UN-a i pridruenog osoblja iz 1994. (. (stupila na snagu 1999.) PRAVO svaka suverena drava ima aktivno i pasivno pravo poslanstva. Aktivno otpravnici poslova opunomoeni pri ambasadori, legati i nunciji poslanici, ministri ili drugi

POSLANSTVA

pravo poslanstva znai pravo drave iljiteljice da upuuje svoje diplomatske predsta nike u druge zemlje (drave primateljice). Pasivno pravo poslanstva znai da drava primateljica ima pravo da prima strane diplomatske predstavnike. Po opem meunarodnom pravu ne postoji nikakva dunost drava da stupaju u diplomatske odnose i da ih odravaju. Beka konvencija iz 1961. to i potvruje te ujedno odreuje da se uspostavljanje diplomatskih odnosa i uspostavljanje stalnih diplomatskih misija vri na temelju uzajamnog pristanka.

115

www.nasciturus.com FUNKCIJE DIPLOMATSKIH MISIJA, prema Bekoj konvenciji iz 1961. sastoje se: a) u predstavljanju drave iljateljice u dravi primateljici b) u zatiti interesa drave piljateljice i njezinih graana u granicama dozvoljenim meunarodnim pravom c) u pregovaranju s vladom drave primateljice d) u sakupljanju obavjetenja svim dozvoljenim sredstvima o stanju i razvoju dogaaja u dravi primateljici i izvjetavanju o tome vlade drave iljateljice e) u unapreivanju prijateljskih odnosa i razvijanju gospodarskih, kulturnih i znanstvenih odnosa izmeu drave iljateljjce i drave primateljice. DIPLOMATSKI (EF
MISIJE)

PREDSTAVNIK

Beka konvencija iz 1961. dijeli efove diplomatskih

misija u 3 razreta (klase) i to: a) Veleposlanici (ambasadori, poklisari) ili nunciji, akreditirani kod dravnih glavara, i drugi efovi misija jednakog ranga; b) Poslanici, ministri ili internunciji, akreditirani kod dravnih glavara; c) Otpravnici poslova, akreditirani kod minoistra vanjskih poslova. Nuncije i internuncije akreditira Sveta Stolica. Svi efovi misija akreditirani u jednoj dravi ine diplomatski zbor (diplomatski kor), na elu kojeg se nalazi doyen (duajen). Poast da bude doyen pripada efu misije najvieg razreda u dravi primateljici (danas gotovo bez iznimke ambasadoru), koji je na tom poloaju neprekidno proveo najdulje vrijeme.Izuzetak koji je nastao u praksi, koji je priznat i u Bekoj konvenciji, je da je doyen diplomatskog zbora Svete Stolice po obiaju nuncij. Diplomatski zbor kao posebno tijelo nije spomenut u Bekoj konveniciji iz 1961. On ima preteito protokolarnu funkciju. Predvoen doyenom, kolektivno nastupa pri slubenim sveanostima. efa misije drava iljateljica imenuje u drugim dravama prema svojem izboru i svojim kriterijima za takve dunosti, i na vrijeme koje ona odredi. Ali u tom ona nije sasvim slobodna. Prije nego to slubeno imenuje neku osobu, drava iljateljica mora za nju zatraiti pristanak od drave primateljice. Drava primateljica moe odbiti dati taj pristanak a da nije duna navesti razloge za to. Nakon to se za efa misije dobije pristanak, njegova funkcija poinje tei od trenutka predaje vjerodajnice glavaru drave primateljice na sveanoj audijenciji. U vrijeme dok je mjesto efa diplomatske misije upranjeno, ili ako je on privremeno sprijeen obavljati svoju dunost, kao ef misije privremeno djeluje otpravnik poslova ad 116

www.nasciturus.com interim. To je u pravilu najstariji lan diplomatskog osoblja misije, a ako takvog nema, izuzetno se moe imenovati neki lan administrativnog i tehnikog osoblja. Dunost efa misije prestaje njegovim opozivom od strane drave iljateljice (protokolom predvienog vremena za tu dunost, umirovljenjem, njegovom ostavkom ili boleu) ili njegovom smru.Ta dunost prestaje takoer ako je drava primateljica osobu efa misije proglasina za persona non grata (neprihvatljivom osobom). Nofifikacija o tome ne mora navoditi razloge. Kada naputa svoju dunost u normalnim prilikama ef misije u sveanoj audijenciji predaje glavaru drave primateljice svoje odazivno pismo. Uobiajeno je da tom prilikom bude odlikovan. Ali i u izvanrednim okolnostima, poput izbijanja oruanog sukoba izmeu dviju drava, prekida diplomatskog odnosa ili proglaenja osobe efa misije za persona non grata, ef misije i svi lanovi misije zadravaju sve povlastice i imunitete do naputanja podruja drave primateljice ili do isteka razumnog roka koji im je u tu svrhu odobren. OSTALO Beka konvencija iz 1961. dijeli cjelokupno osoblje

OSOBLJE DIPLOMATSKE MISIJE

diplomatske misije u 4 skupine: a) ef misije, tj. osoba koju je drava iljateljica ovlastila da djeluje u tom svojstvu, b) diplomatsko osoblje, tj. lanovi diplomatske misije koji imaju diplomatski poloaj (status), c) administrativno i tehniko osoblje (kancelari tj. pisari, arhivari, tumai, ifranti i sl.), d) posluno osoblje (vratari, uvari, vozai, istai i sl.), te u nekim sluajevima i privatna posluga lanova misije. lanovi diplomatskog osoblja razvrstani su po zvanjima prema propisima drave iljateljice. Uobiajena su ova zvanja: opunomoeni ministrar savjetnik, savjetnik, prvi sekretar, drugi sekretar, trei sekretar, te attach (atae, diplomatski pripravnik). SPECIJALNE MISIJE Pod specijalnim misijama podrazumijeva se tzv. diplomacija ad hoc, koja se rairila naroito nakon II. svjetskog rata. Radi se o posjetima glavara drava s pratnjom, ili izaslanstva na ijem elu moe biti predsjednik vlade, ministar vanjskih poslova ili drugi odgovorni ministar. Specijalna misija moe se sastojati i od strunjaka s ciljem pregovora o tehnikoj, gospodarskoj, vojnoj, politikoj ili drugoj suradnji. Ona moe pregovarati jedino u svrhu razmjene miljenja i inforacija, ili s ciljem rjeavanja nekog spora ili sklapanja ugovora. Pojam specijalnih misija obuhvaa i dravne delegacie koje sudjeluju na viestranim ili mnogostranim diplomatskih konferencijama. 117

www.nasciturus.com MISIJA
DRAVA PRI MEUNARODNIM ORGANIZACIJAMA

Povelja UN-a predvia da svaka drava

lanica vijea sigurnosti (stalna i izabrana), ima u svako doba predstavnika u sjeditu Organizacije, da bi taj organ mogao neprestano djelovati. Ali ve rezolucija Ujedinjeni za mir, to ju je Opa skuptina usvojila 1950., predvia sazivanje hitnih izvanrednih zasjedanja Ope skuptine u roku od 24 sata, u sluajevima naruenja mira ili ina napadaja, kada Vijee sigurnosti nije u stanju vriti svoju odgovornost. Do 1950 je, veina drava lanica ve bila otvorila svoje stalne misije pri sjeditu UN-a u NY. Osim New Yorka, mnoge su drave otvorile stalne misije i pri europskog sjeditu UN-a u enevi. Beka konvencija iz 1975., sadri posebna pravila o stalnim misijama pri meunarodnim organizacijama, te posebne odredbe o izaslanstvima (delegacijama) drava u organima i na konferencijama, koja preteito imaju obiljeje specijalnih misija. a) Stalne misije pri meunarodnim organizacijama Drave lanice i nelanice mogu otvarati stalne misije ako to doputaju pravila organizacije. Za to nije potreban nikakav pristanak same organizacije niti drave domaina, ali je organizacija duna notificirati dravi domainu osnivanje takve misije prije njezina otvaranja. ef misije uruuje svoju vjerodajnicu organizaciji. b) Izaslanstva drava u tijelima i na konferencijama organizacije Sastav izaslanstva (delegacije), vrijeme njegova dolaska i odlaska, lokacija njegova sjedita i drugo, notificiraju se organizaciji. Ali ni organizacija niti drava domain nemaju pravo stavljati u tom pogledu primjedbe, niti mogu nekog lana izaslanstva proglasiti za persona non grata. Otvaranje misije, ili upuivanje izaslanstva ili promatrakog izaslanstva pri meunarodnoj organizaciji, samo po sebi ne podrazumijeva meunarodno priznanje drave iljateljice, odnosno njezine vlade (ili oslobodilakog pokreta), od strane drave domaina.

41. DIPLOMATSKI PRIVILEGIJI I IMUNITETI

Da bi diplomatski predstavnici mogli obavljati svoje funkcije, meunarodno pravo je u obiajnom procesu izgradilo niz minimalnih pravila imperativne naravi (jus cogens) koja se odnose na povlastice i izuzea, tj. na privilegije i imunitete lanova misije, kao i na posebnu zatitu prostorija, arhiva i imovine misije. Beka konvencija o diplomatskim odnosima iz 1961. kodificirala je ta pravila koja sva imaju domaaj pravila opeg obiajnog meunarodnog prava.

118

www.nasciturus.com Diplomatske povlastice priznaju se diplomatskim misijama i stanovima diplomatskog osoblja, arhivima, dokumentima i imovini misija, zatim osobama diplomatskih agenata i lanovima njihovih obitelji. Prostorije misije su nepovredive. Organi drave primateljice ne smiju ui, osim uz pristanak efa misije. To vrijedi i u sluaju poara. Drava primateljica posebno je duna poduzeti sve mjere kako bi sprijeila da prostorije misije budu nasilno zaposjednute ili oteene, te naruen mir ili povrijeeno dostojanstvo misije. Ako ne uspije sprijeiti pokuaj napada ili privremeni upad u misiju, duna je o tome povesti naknadnu istragu, dati objanjenje i slubenu ispriku dravi iljateljici. U sluaju prekida diplomatskih odnosa, pa ak i u sluaju oruanog sukoba izmeu drave primateljice i drave iljateljice, drava primateljica je duna i dalje potivati i tititi prostorije misije, njezinu imovinu i arhive. Meutim, prostorije misije ne smiju se koristiti na bilo koju nain nespojiv s funkcijama misije. U sluaju zloupotrebe, ef misije ili neki drugi lan diplomatskog osoblja moe biti proglaen za persona non grata. Posebno je pitanje azila (utoita) u prostorijama diplomatske misije. Diplomatski azil nije ustanova opeg meunarodnog prava i nije predvien Bekom konvencijom iz 1961. ali se u praksi drava June i Srednje Amerike doputa utoite u zgradama diplomatskih misija stranih drava osobama progonjenima iz politikih razloga, ali ne i obinim zloincima. Diplomatski zastupnik duan je izvijestiti dravu primateljicu o pruanju azila, a bjegunca sprijeiti u svakoj djelatnosti protiv ope sigurnosti zemlje. Misija i njezin ef imaju pravo isticati zastavu i grb drave iljateljice na prostorijama misije, te na rezidenciji efa misije, kao i na njegovim prijevoznim sredstvima. Stanovi diplomatskih agenata uivaju jednaku nepovredivost i zatitu kao i prostorije misije. Arhivi i dokumenti misije nepovredivi su u svako vrijeme i ma gdje se nalazili. U sluaju prekida diplomatskih odnosa, i ak i u sluaju oruanog sukoba, drava primateljica duna je potivati i tititi arhive. Nepovredivi su takoer spisi i dopisivanje diplomatskih agenata. Sloboda openja Drava primateljica duna je dopustiti i tititi openje misije za sve slubene svrhe. Slubeno dopisivanje misije koje se odnosi na misiju i njezine funkcije je nepovredivo.

119

www.nasciturus.com Diplomatski kurir uiva osobnu nepovredivost i ne smije se podvrgnuti nikakvoj vrsti uhienja ili pritvaranja. On mora biti opskrbljen slubenim dokumentom kojim se potvruje njegovo svojstvo i oznauje broj brea koje ine diplomatsku valizu. Drava iljateljica ili misija mogu odrediti diplomatskog kurira ad hoc, ali njegova osobna nepovredivost u tom svojstvu, ukljuujui zabranu uhienja ili pritvaranja, prestaje im primaocu preda diplomatsku valizu koja mu je povjerena. Diplomatska valiza moe se povjeriti zapovjedniku trgovakog zrakoplova koji treba sletjeti u doputenu luku ulaska. Taj zapovjednik mora biti snabdjeven slubenim dokumentom u kojem je oznaen broj vrea koje ine valizu, ali se on ne smatra diplomatskim kurirom. Diplomatska valiza ne smije biti ni otvarana, ni zadrana. Vree koje ine diplomatsku valizu moraju nositi vidljive vanjske oznake tog svojstva i smiju sadravati samo diplomatske dokumente ili predmete namijenjenje slubenoj upotrebi. Poloaj diplomatskog agenta Osoba diplomatskog agenta (ef misije i lanova diplomatskog osoblja), nepovrediva je. On se ne smije podvrgnuti nikakvoj vrsti uhienja ili pritvaranja. Drava primateljica obvezna je s njime postupati s dunim potovanjem i poduzeti sve odgovarajue mjere radi sprjeavanja svakog napada na njegovu osobu, slobodu i dostojanstvo. Od toga je izuzetak ukoliko se diplomatski agent zatekne u fizikom napadu na neku drugu osobu ili u izvrenju drugog zloina. Diplomatski agent uiva potpuni imunitet od kaznene sudbenosti drave primateljice za sva djela bez obzira je li ih izvrio u obaljvanju slubenih dunosti ili ne. Ali za obina kaznena djela poinjena na podruju drave primateljice, on nije izuzet od sudbenosti u svojoj vlastitoj dravi. Diplomatski agent takoer uiva i imunitet od graanske i upravne sudbenosti drave primateljice osim ako se radi: a) o stvarnopravnoj tubi koja se odnosi na njegove privatne nekretnine na podruju drave primateljice b) o tubi koja se odnosi na nasljeivanje u kojoj se on pojavljuje bilo kao nasljednik, legatar, izvritelj oporuke ili upravitelj ostavine kao privatna osoba c) o tubi koja se odnosi na bilo koju profesionalnu ili trgovaku djelatnost to ju u dravi primateljjici obavlja izvan svojih slubenih funkcija.

120

www.nasciturus.com Beka konvencija inae zabranjuje diplomatskim agentima obaljvanje profesionalne ili trgovake djelatnosti u svrhe zarade u dravi primateljici. Diplomatski agent nije duan svjedoiti. Drava iljateljica moe se odrei od imunitete od kaznene, graanske ili upravne sudbenosti za svog agenta, ali on to sam ne moe uiniti. To odricanje mora uvijek biti izriito. Diplomatski agent izuzet je od propisa o socijalnom osiguranju u dravi primateljici. Izuzet je od svih poreza i taksa, osim od posrednih poreza uraunatih u cijenu robe ili usluga. Sve navedene povlastice i imunitete diplomatski agent uiva od trenutka kakda ue na podruje drave primateljice radi stupanja na dunost, do trenutka kada naputa njezino podruje po prestanku dunosti, odnosno od isteka razumnog roka koju mu je u te svrhe odobren. lanovi obitelji diplomatskog agenta koji ive u njegovu domainstvu uivaju iste povlastice i imunitete kao i diplomatski agent, ukoliko nisu dravljani drave primateljice. Administrativno i tehniko osoblje i lanovi obitelji tog osoblja uglavnom uivaju iste povlastice. Ali imunitet od graanske i upravne sudbenosti primjenjuje se jedino na djela u obavljanju njihovih funkcija. Posluno osoblje misije, ako se ne radi o dravljanima drave primateljice ili u njoj nemaju stalno boravite, uiva imunitet jedino za djela izvrena u obavljanju svojih funkcija. Dunosti Sve osobe koje uivaju povlastice i imunitete, dune su potivati zakone i propise drave primateljice te su se dune uzdravati od mijeanja u unutarnje poslove drave primateljice. U sluaju prekraja tih dunosti drava primateljica moe zatraiti da bilo koji lan misije napusti njezino podruje i u tom pogledu moe mu odrediti razuman rok..

42. KONZULARNO PRAVO

Ustanova konzula nastala je u ranom srednjem vijeku u trgovakim gradovima Italije, panjolske i Francuske u interesu trgovine i plovidbe te radi zatite vlastitih graana u inozemstvu. Materija konzularnog prava kodificirana je Bekom konvencijom o konzularnim odnosima iz 1963. (stupila na snagu 1967.).

121

www.nasciturus.com PRAVO NA KONZULARNE ODNOSE Jednako kao i glede diplomatskih odnosa, sve suverene drave imaju pravo na uzajmano odravanje konzularnih odnosa. Isto tako, drave nemaju dunost uspostavljanja i odravanja konzularnih odnosa s drugim zemljama. Uspostavljanje tih odnosa vri se temeljem uzajamnog pristanka. Ako drukije nije odreeno, pristanak na uspostavljanje diplomatskih odnosa ukljuuje i pristanak na ustanovljenje konzularnih odnosa. Ali prekid diplomatskih odnosa ipso facto ne povlai prekid i konzularnih odnosa. Konzularni ured moe se otvoriti na podruju drave primateljice samo uz njezin pristanak. Sjedite konzularnog ureda, njegovu vrstu i njegovo konzularno podruje odreuje drava iljateljica, ali to podlijee odobrenju drave primateljice. Konzularni ured drave iljateljice moe obavljati konzularne funkcije u dravi primateljici u ime neke tree drave, ako se tome ne protivi drava primateljica. KUMULACIJA U dravi u kojoj drava iljateljica nema

DIPLOMATSKIH I KONZULARNIH FUNKCIJA

diplomatske misije i u kojoj ju ne zastupa diplomatska misija neke tree drave, konzularni dunosnik moe, uz suglasnost drave primateljice, biti ovlaten da obavlja diplomatske radnje. Obavljanje tih radnji ne daje mu pravo na diplomatske privilegije i imunitete. KONZULARNE Konzul ne predstavlja dravu iljateljicu u ukupnosti njezinih

FUNKCIJE

meunarodnih odnosa s dravom primateljicom. U toj dravi on obavlja mnotvo nepolitikih i tehnikih funkcija, ali koje su od velike vanosti za dvostrane odnose drave iljateljice i drave primateljice. Konzularne funkcije sastoje se najprije u zatiti interesa drave iljateljice u dravi primateljici, a naroito interesa njezinih dravljana (fizikih i pravnih osoba), u granicama koje doputa meunarodno pravo. U tu su zatitu ukljueni morski rijeni brodovi koji imaju pripadnost drave iljateljice, te zrakoplovi registrirani u njoj. Konzularne funkcije, nadalje se sastoje u promicanju razvoja trgovakih, ekonomskih, kulturnih i znanstvenih odnosa izmeu drave iljateljice i drave primateljice. Te funkcije se sastoje i u prikupljanju podataka svim raspoloivim sredstvima o uvjetima i razvoju trgovakog, ekonomskog, kulturnog i znanstvenog ivota drave primateljice, izvjetavanju o tome vlade iljateljice i obavjetavanju o tome zainteresiranih osoba. Konzularne funkcije obuhvaaju i izdavanje viza i odgovarajuih isprava osobama koje ele putovati u dravu iljateljicu. Najire su konzularne funkcije u zatiti raznovrsnih interesa vlastith dravljana u dravi primateljici, bilo da oni u njoj imaju stalno ili privremeno boravite ili su na proputovanju 122

www.nasciturus.com (iseljenici, radnici na privremenom radu, turisti, osobe u prolasku preko podruja drave primateljice i sl.). Te funkcije obuhvaaju i zatitu pravnih osoba iz drave iljateljice. Konzularne funkcije, nadalje obuhvaaju zatitu interesa vlastith graana u sluaju nasljeivanja na podruju drave primateljice u skladu s njezinim propisima; u zatiti maloljetnih i drugih osoba s umanjenom uraunljivou, naroitio ako je tim osobama potrebno postaviti tutora ili kuratora; u zastupanju vlastitih graana (fizikih i pravnih osoba) pred sudovima i drugim tijelima drave primateljice u skladu s njenim propisima; u prosljeivanju sudskih i izvansudskih akata ili dostavljanju zamolnica u skladu s meunarodnim sporazumima ili na drugi nain koji nije suprotan propisima drave primateljice. Konzularne funkcije obuhvaaju i pravo nadzora i inspekcije nad morskim i rijenim brodovima koji imaju pripadnost drave iljateljice, nad zrakoplomiva u njoj registriranima, te nad njihovim posadama. KONZULARNO je podruje u dravi primateljici odreeno konzularnom uredu za

PODRUJE

obavljanje konzularnih funkcija. Ako na cjelokupnom teritoriju drave primateljice postoji samo jedan konzularni ured (ili ako te funkcije obavlja samo konzularni ured diplomatske misije), konzularno podruje poklapa se s cjelokupnim teritorijem drave primateljice. EF (FUNKCIONERI) Prema oijanom

KONZULARNOG UREDA I DRUGI KONZULARNI DUNOSNICI

meunarodnom pravu potvrenom Bekom konvencijom iz 1963., efovi konzularnih ureda dijele se u 4 razreda (klase), i to: a) generalni konzuli, b) konzuli, c) vicekonzuli i d) konzularni agenti.

Prema razredu efa, i konzularni uredi nose nazive: generalni konzulat, konzulat, vicekonzulat i konzularna agencija. Danas se naziv generalnog konzulata daje konzularnim uredima u gradovima i na podruju od osobitog znaaja za obavljanje konzularnih funkcija. Imenovanje efa konzularnog ureda vri drava iljateljica, ali ono kao i u sluaju efa diplomatskih misija, ovisi o odobrenju drave primateljice. Drava iljateljica izdaje efu konzulanrog ureda patentno (ili provizorno) pismo, u kojem potvruje njegovo svojstvo efa konzularnog ureda, te navodi njegovo ime i prezime, njegovu kategoriju i razred, njegovo konzularno podruje i sjedite konzularnog ureda.

123

www.nasciturus.com Po primitku patentnog pisma drava primateljica izdaje egzekvaturu, tj. odobrenje imenovanom efu konzularnog ureda da obavlja svoje funkcije. Od trenutka kada se izda egzekvatura, drava primateljica je duna notificirati svojim nadlenim organima na odnosnom konzularnom podruju da je dotinoj osobi odobrila obavljanje konzularnih funkcija. Svi efovi konzularnog ureda u jednom gradu ine konzularni zbor (konzularni kor) kojeg predvodi doyen (duajen) prilikom ceremonijalnih funkcija. Doyen konzularnog zbora je ef konzularnog ureda u najviem razredu u tom mjestu koji je najdulje neprekinuto obavljao tu dunost. Funkcije efa konzularnog ureda, konzularnih dunosnika i ostalih lanova konzularnog ureda prestaju: a) nofifikacijom drave iljateljice dravi primateljici da su funkcije osobe u pitanju prestale, b) povlaenjem egzekvature od strane drave primateljice, te c) notifikacijom drave primatejice dravi iljateljici da je dotinu osobu prestala smatrati lanom konzularnog osoblja. Drava primateljica moe u svako doba dravi iljateljici notificirati da je neki konzularni dunostnik persona non grata, ili da joj neki drugi lan konzulanrog ureda nije prihvatljiv. Drava iljateljica e u tom sluaju opozvati dotinu osobu ili e okonati njene funkcije u konzularnom uredu. Ako to odbije izvriti, ili ako u razumnom roku to ne izvri, drava primateljica moe povui egzekvaturu za dotinu osobu ili je prestati smatrati lanom konzularnog osoblja. ak i u sluaju oruanog sukoba ili prekida konzularnih odnosa, drava primateljica duna je odobriti lanovima konzularnog ureda i lanovima njihovih obitelji koji nisu njeni dravljani, potrebno vrijeme i olakice da bi napustili njeno podruje nakon prestanka njihovih funkcija. KONZULI Konzuli po zvanju, bilo da se radi o efu konzularnog

PO ZVANJU I POASNI KONZULI

ureda ili drugim konzularnim dunosnicima, su osobe kojima je to iskljuivo zanimanje. Njih drava iljateljca upuuje u dravu primateljicu da tamo obavljaju konzularne funkcije na odreeno vrijeme. To su prema klasinom konzularnom pravu consuli misi. U naelu oni trebaju biti dravljani drave iljateljce, dok dravljani drave primateljice ili treih drava mogu biti jedino uz suglasnost drave primateljice, koju ona moe u svako doba povui.

124

www.nasciturus.com Beka konvencija iz 1963. priznaje kategoriju poasnih konzula, ali joj s pravom pridaje fakultativni znaaj. Svaka drava slobodna je sama odluiti hoe li ili nee imenovati ili primati poasne konzule. Poasni konzularni dunosnik moe se imenovati za efa konzularnog ureda u bilo kojem od 4 razreda. On moe sve svoje funkcije obavljati potpuno sam, ili drava iljateljica moe u istom uredu imenovati jo jednog ili vie konzula po zvanju.Poasni konzularni dunosnici su preteito osobe slobodnih zanimanja. Obavljanje konzularnih funkcija njima nije glavno zanimanje, niti iskljuivi izvor prihoda. Za tu slubu ne moraju dobivati nikakvu naknadu od drave koja ih je imenovala. Poasni konzularni dunostnici uivaju manji opseg osobnih privilegija i imuniteta od konzula po zvanju. lanovi njihovih obitelji ne uivaju nikakve povlastice. KONZULARNE
PROSTORIJE, ARHIVE I DOKUMENTI

Konzularne prostorije nepovredive su. Organi

drave primateljice ne smiju ui u onaj dio konzularnih prostorija kojima se konzularni ured iskljuivo koristi za potrebe svog rada, osim uz pristanak efa konzularnog ureda, osobe koju on ovlasti ili efa diplomatske misije drave iljateljice. U sluaju poara ili druge nesree koja zahtijeva hitne mjere, pristanak efa konzularnog ureda se moe pretpostaviti. Konzularnik arhiv i dokumenti nepovredivi su u svako vrijeme i ma gdje se nalazili. Drava iljateljica ima pravo isticati svoju zastavu i grb na zgradu u kojoj se nalazi konzularni ured i na ulazna vrata konzularnih prostorija, potom na rezidenciju efa konzularnog ureda, te na njegovo prijevozno sredstvo, ali samo kada se njime koristi u slubene svrhe. SLOBODA Drava primateljica osigurava svim lanovima konzularnog ureda slobodu

OPENJA

putovanja i kretanja na svom podruju, uz rezervu svojih zakona i propisa u zonama u koje je prilaz zabranjen ili ogranien radi dravne sigurnosti. Drava primateljica doputa i titi slobodu saobraaja konzularnog ureda za sve slubene svrhe. Propisi glede slubenog dopisivanja konzularnog ureda, konzularne valize i konzularnog kurira jednaki su kao i glede diplomatske valize i kurira. Znaajna razlika je u tome da ukoliko nadleni organi drave primateljice imaju ozbiljnog razloga vjerovati da konzularna valiza sadri druge predmete osim dopisivanja, dokumenata i predmeta namijenjenih slubenoj upotrebi, oni mogu zahtijevati da valizu u njihovoj prisutnosti otvori ovlateni predstavnik drave iljateljice.

125

www.nasciturus.com Ako je neki strani graanin uhien, zatvoren, stavljen u pritvor ili zadran na bilo koji nain, nadleni organ e na njegov zahtjev bez odlaganja o tome obavijestiti nadleni konzularni ured njegove zemlje. Oni imaju pravo poduzimati sve potrebno za pravno zastupanje svojih graana. POVLASTICE Konzularni dunosnici uivaju znantno uu

I IMUNITETI KONZULARNIH DUNOSNIKA

zatitu i izuzea u odnosu na diplomatske agente. Drava primateljica prema Bekoj konvenciji iz 1963., ima openitu obvezu postupanja s konzularnim dunosnicima s dunim potovanjem, te obvezu poduzimanja svih odgovarajuih mjera radi sprjeavanja svakog napada na njihovu osobu, slobodu i dostojanstvo. Imuniteti konzularnog dunosnika od kaznene sudbenosti u dravi primateljici mnogo su ogranienjiji od onih diplomatskog agenta. Konzularni dunosnici i konzularni djelatnici ne podlijeu kaznenoj nadlenosti sudskih i upravnih organa drave primateljice za djela izvrena u obavljanju konzularnih funkcija. To se odnosi i na poasne konzule. Za sva ostala djela, konzularni dunosnik uz izvjesna ogranienja kazneno je odgovoran u dravi primateljici. On se moe uhititi ili pritvoriti samo u sluaju poinjenja tekog kaznenog djela, i to samo u provoenju odluke nadlene sudbene vlasti. Osim u sluajevima optubi za teka kaznena djela, konzularni dunosnik moe biti zatvoren ili podvrgnut bilo kojem drugom obliku ogranienja slobode jedino u izvrenju pravomone sudske odluke. To znai da se sudski postupak i za ostala kaznena djela moe protiv njega provoditi ali se pri tom on brani sa slobode, i to sve do izricanja konane presude. Osim za djela izvrena u obavljanju konzularnih funkcija glede kojih uiva imunitet, sva navedena ogranienja ne odnose se na poasnog konzula jer je on u veini sluajeva dravljanin drave primateljice. Konzularni dunosnici i konzularni djelatnici (slubenici), ukljuujui i poasne konzularne dunosnike, izuzeti su i od nadlenosti graanskih sudskih, te upravnih tijela za djela izvrena u obavljanju konzularnih funkcija. To izuzee, meutim, ne odnosi se u sluaju graanske tube pokrenute na temelju ugovora to ga je konzularni dunosnik ili djelatnik sklopio u vlastitom svojstvu (dakle ne kao opunomoenik drave iljateljice), te u sluaju kada trea osoba podnese graansku tubu za naknadu tete nastalu prometnom nesreom koju je u dravi primateljici prouzroilo neko vozilo, brod ili zrakoplom konzularnog ureda. lanovi konzularnog ureda mogu biti pozvani da svjedoe u sudskom i upravnom postupku. Oni nisu duni svjedoiti o injenicama koje se odnose na obavljanje njihovih funkcija, i nisu 126

www.nasciturus.com duni pokazati dokumente i slubeno dopisibanje koji se na to odnose. To se odnosi i na poasne konzularne dunosnike. Konzularni dunosnici po zvanju mogu odbiti svjedoiti i o drugim injenicama i zbog toga se protiv njih ne smije upotrijebiti nikakva prisilna mjera ili druga sankcija. Konzularni dunosnici po zvanju ne smiju u dravi primateljici obavljati nikakvu profesionalnu ili trgovaku djelatnost u svrhu stjecanja osobne zarade. To se ogranienje ne odnosi na konzularne djelatnike i posluno osoblje, te na lanove njihovih obitelji, ali im se glede tih djelatnosti ne priznaju nikakve povlastice i imuniteti. lanovi obitelji poasnih konzularnih dunosnika ne uivaju nikakve olakice, povlastice i imunitete.

B. NEKA POSEBNA PITANJA MEUNARODNOG PRAVA 43. IMUNITET DRAVA OD SUDBENOSTI I OD SREDSTAVA OBRANE
Iz naela suverenosti i jednakosti svih drava proizlazi vano, ali nedovoljno odreeno naelo: par in parem non habet judicio. To znai da u naelu niti jedna drava ne moe zahtijevati od druge da se podvrgne vlasti njezinih unutarnjih organa. Ali strana drava moe slobodnom voljom pristati na sudbenost u dravi foruma (dravi sudita). Dakle naelo imuniteta nalazi primjenu u postupku pred sudovima drave foruma. Po pravilu, tuena strana u parnici je strana drva ili ovlateno tijelo ili pojedinac, koji djeluje u njeno ime. Meutim, ponekad se moe postaviti pitanje imuniteta i glede imovine koja je predmet spora, a da drava koja je vlasnik te imovine (ili to tvrdi), neposredno ne bude tuena stranka. Tuitelj moe biti bilo koja fizika il pravna osoba, i to bilo iz drave foruma ili iz neke tree drave, ukljuivi tu i iz tuene drave.

127

www.nasciturus.com Imunitet se procjenjuje u odnosu sudbene vlasti drave foruma prema imovini, pravima i interesima strane drave koja se poziva na svoj imunitet. Sudovi drave foruma inae bi bi bili nadleni kada ne bi bilo imuniteta strane drave. Dakle, potrebno je da se imovina strane drave nalazi u dravi foruma, ili da bi po nekoj drugoj osnovi postojala sudbenost njezinih sudova glede prava, interesa ili djelatnosti strane drave. Sudbeni imunitet drava vjerojatno spada u najsloenija pitanja meunarodnog prava. Njegovo priznavanje ili nepriznavanje ovisi o unutarnjoj sudskoj praksi drava. Pravna osnova za imunitet drava moe se traiti u vie uenja. I premda se za svako od njih moe nai uporite u nekim od sudskih presuda, niti jedno ne daje potupuno, cjelovito i time sasvim prihvatljivo objanjenje. ** 1. IMUNITET OD SUDBENOSTI a) APSOLUTNI I OGRANIENI IMUNITET = Sve do konca 19. st. prevladavale su doktrina i praksa o apsolutnom imunitetu stranih drava. Prema tom gleditu strana drava je mogla u svakom trenutku sprijeiti domai sud da raspravlja o njezinim pravima. Sud je bio sprijeen da ulazi u predmet spora, a naroiti da se uvjeri u to ima li strana drava valjan naslov nad imovinom u pitanju. Bilo je dovoljno da ona spornu imovinu dri u posjedu ili pod svojom kontrolom. Od poetka 20. st. usvaja se doktrina o ogranienom imunitetu, koja se zasniva na razlikovanju izmeu akata javne dravne vlasti jure imperii koji su i dalje pokreiveni imunitetom, te akata jure gestionis gdje strana drava djeluje poput svake fizike ili pravne osobe. b) IMUNITET RATIONE PERSONAE = Da bi bio priznat, imunitet mora pripadati stranoj dravi. Ali svaka drava djeluje kroz mnotvo organa i posebnih tijela, a ponekad i teritorijalnih jedinica na nioj razini. U nekim se sluajevima i akti pojedinca mogu, ali i ne moraju, priznati za akte u ime njihove drave. Stoga sud ima iroku diskreciju u priznavanju ili nepriznavanju imuniteta. Nacrt pravila Komisije za meuanrodno pravo navodi u l. 2. da drava znai: (i) dravu i razliite organe vlade, (ii) konstitutivne cjeline neke federalne drave, (iii) politike jedinice drave koje su ovlatene donositi akte u vrenju suverene vlasti drave te (iv) drave organe i druga tijela u mjeri u kojoj su ovlateni donositi akte u vrenju suverene vlasti drave. Rezolucija Instituta za meunarodno pravo iz 1991. pri tom dodaje da nije odluujui slubeni

128

www.nasciturus.com naziv tih tijela i njihov ustavni poloaj, niti da li imaju zasebnu pravnu osobnost prema zakonu te drave. Sud nije duan priznati imunitet stranoj dravi ili stranoj vladi (i njihovim organima) koje drava foruma nije priznala. Da bi se u to uvjerio, sud e zatraiti stajalite ministarstva vanjskih poslova svoje zemlje. Sudovi SAD-a i veine drugih zemalja uzet e u obzir takav stav kao konaan. Ali u nekim se dravama moe dogoditi da sam sud ustanovi da se radi o de facto vlasti, neovisno o njezinu meunarodnom priznanju, te da odlui priznati imunitet imovini, pravima ili interesima te cjeline. Meutim, za to treba imati valjane i jake pravne razloge. c) IMUNITET RATIONE MATERIEA = Pitanje opsega sudbenog imuniteta ratione materiea veoma je osjetljivo. U osnovi je podjela izmeu akata javne dravne vlasti te akata javnog upravljanja, kada drava obavlja komericijalne transakcije poput fizike ili pravne osobe, Za te druge akte sudbeni imunitet u naelu ne bi postojao. Neki od izuzetaka od subenog imuniteta (kada se sud drave foruma proglaavao nadlenim), bili su priznati u praksi sudova Britanije i SAD-a jo dok je prevladavo njegov apsolutni koncept. To se odnosilo na upravljanje trustom ili slinim fondom u kojem je strana drava imala interese ili glede nekretnina na podruju drave foruma u vlasnitvu strane drave (osim kad se radilo o diplomatskim i konzularnim prostorijama. Ve se tada smatralo da imunitetom nije pokriven ni zajam koji je strana drava podigla u dravi foruma, osim ako je u ugovoru bilo drukije predvieno. Izuzetak se odnosio i na iskoritavanje trgovakog broda u dravnom vlasnitvu. Ti su se izuzeci potom definirali u zakonima drava o sudbenom imuntitetu, koji pokrivaju akte jure gestionis. d) POSTUPAK I NAINI ODRICANJA OD IMUNITETA = Moemo navesti neke propise kojih bi se drava foruma i njezini sudovi morali pridravati kada strana drava ima pravo na imunitet. Najpreciznija pravila sadri Nacrt pravila to ga je predloila Komisija za meunarodno pravo iz 1991., ali sve dok taj Nacrt pravila ne postane konvencija na snazi, makar za ui krug njezinih buduih stranaka, ti propisi mogu sudovima sluiti kao uputa kako postupati kada se uvjere da strana drava ima pravo na imunitet. U Nacrtu pravila navodi se obveza drave da dade uinak tom imunitetu uzdravajue se od vrenja sudbenosti u postupku pred svojim sudovima protiv strane drave. U tu svrhu drava e po svojoj vlastitioj inicijativi osigurati da njezini sudovi potuju taj imuntet. Sudski 129

www.nasciturus.com postupak protiv strane drave smatrat e se otpoetim ako je ta druga drava navedena kao stranka u parnici ili ako nije navedena u tom svojstvu, ali je parnica stvarno usmjerena glede imovine, prava, interesa ili djelatnosti te drave. Meutim, dunosti potivanja imuniteta stranih drava nije neka obveza imperativne naravi (jus cogens), koju bi trebalo potivati bez izuzetaka. Naime, strana je drava oduvijek imala mogunost odricanja od svog imuniteta i pristati na sudbenost stranog suda. Pristanak na sudbenost uvijek znai odricanje od imuniteta kojeg bi strana drava inae uivala. Nacrt pravila propisuje da se strana drava ne moe pozvati na svoj imunitet ako je izriito priznala sudbenost drave foruma u nekom meunarodnom ugovoru (kojeg je ona stranka) ili u pismenom kontraktu ili u izjavi datoj pred sudom ili u pismenom podnesku u nekoj parnici. Osim na izriit nain, pristanak na sudbenost moe se implicirati iz sudjelovanja u nekoj parnici. Strana drava ne moe se pozvati na imunitet od sudbenosti ako je sama otpoela postupak pred sudom drave foruma (tj. ako se u parnici pojavila kao tuitelj), ako intervenira u parnici ili poduzme bilo koji drugi korak pri odluivanju o meritumu spora. Pri tom, ako strana drava uvjeri sud da ne bi poduzela tu mjeru da je znala za inejnice koje bi joj davale pravo na imunitet, ona se temeljem tih injenica moe naknadno pozvati na svoj imunitet, ukoliko to uini to joj je mogue prije. Nadalje, nee se smatrati da je pristala na sudbenost ako strana drava intervenira u parnici s jednim ciljem: da se pozove na imunitet, ili ako istakne svoje pravo ili interes na imovinu koja je predmet spora. Takoer i pojavljivanje predstavnika strane drave u svojstvu svjedoka u parnici pred sudom drave foruma nee se tumaiti kao pristanak te drave na odricanje od imunteta. Nepojavljivanje strane drave u parnici pred sudovm drave foruma nee se tumaiti kao njezin pristanak na sudbenost. Ovdje dakle ne vrijedi pretpostavka qui tacet consentire videtur, tj. da utnja pretpostavlja pristanak.. U nekim sluajevima, odricanje od imuniteta, moe proizai i podizanjem protutube u parnici. ** 2. IMUNITET OD SREDSTAVA OVRHE Opseg imuniteta od sredstava ovrhe iri je od onog glede sudbenosti, i to upravo s obzirom na ozbiljnost mogue povrede suverenosti strane drave koja se eli izbjei. U takvim sluajevima, da bi se ovrha na temelju izreene presude provela, potrebno je odricanje od imuniteta. 130

www.nasciturus.com Ta posebno zatiena dravna imovina koja se nalazi u dravi foruma mora imati openitu znaajku da ne smije biti namijenjena za komercijalne tj. gospodarske svrhe. Potom se kumulativno mora raditi o nekoj od sljedeih vrsta imovine: imovina, ukljuujui bankovne raune koja se koristi ili je namijenjena za koritenje za potrebe diplomatske, konzularne ili specijalne misije drave iljateljice, odnosno u sline svrhe, imovina vojne naravi li upotrebljena ili namjeravana za upotrebu u vojne svrhe imovina centralne banke ili monetarnih vlasti strane drave koritena ili namjeravana za koritenje u te, a ne u komercijalne svhre imovina koja ini dio kulturne batine stranih drava ili je dio njezinih arhiva, a nije namijenjena prodaju (koja je dakle extea commercium) i imovina koja ini dio izlobe predmeta od znanstvenog, kulturnog ili povijesnog znaaja, a nije namijenjena prodaji. Navedene vrste imovine, dakle, ne mogu biti predmetom privremenog sekvestra, tj. zamrzavanja ili pljenidbe radi prisitlne prodaje (attachment, arrest, execution), osim ako je strana drava dala poseban pristanak na vlast suda drave foruma da izrie i takve mjere. Takav poseban pristank se moe dati u meunarodnom ugovoru, u arbitranom kompromisu ili u pismenom kontraktu li izjavom datom sudu ili u pismenom podnesku nakon to je nastao spor meu strankama.

44. ODGOVORNOST PO MEUNARODNOM PRAVU

Odgovornost drava i drugih subjekata, sredinje je pitanje meunarodnog prava ali i drugih grana prava. Ope je naelo prava da svako protupravno djelo povlai odgovornost po pravu i dunost poinitelja da ispravi (reparira) nastalu tetu. OSNOVA ODGOVORNOSTI U MEUNARODNOM PRAVU Svako protupravno djelo neke drave po meunarodnom pravu povlai meunarodnu odgovornost (l. 1. Nacrta pravila Komisije za mounarodno pravo). Svaka drava moe biti odgovorna za poinjenje takvog djela. Meunarodno protupravno djelo kumulativno ini: a) ponaanje, koje se sastoji u djelovanju (akciji) ili proputanju, a koje se po meunarodnom pravu pripisuje dravi, i b) to ponaanje ini povredu neke meunarodne obveze te drave. Djelo se smatra protupravnim samo po meunardnom pravu. Na tu kvalifikaciju ne utjee mogua dopustivost istog djela po unutarnjem pravu. Povreda meunarodne obveze nastupa

131

www.nasciturus.com kada jelo neke drave nije u skladu s onim to ta obveza zahtijeva. Povreda obveze ini neko djelo meuanrodno protupravnim bez obzira na porijeklo te obveze, bilo da je to porijeklo obiajno, ugovorno ili drugo. Meunarodna obveza u pitanju mora biti na snazi u trenutku njene povrede. U suprotnom se ne radi o povredi meunrodne obveze. * Bitan doprinos Nacrta pravila Komisije za meunarodno pravo
5

razvoju pozitivnog

meunarodnog prava je razlikovanje izmeu obinih meunarodnih delikata i meunarodnih zloina. Meunarodni delikt je akt neke drave koji ini povredu neke meunarodne obveze je meunarodno protupravno djelo bez obzira na predmet prekrene obveze. Meunarodni zloin je povreda meunarodne obveze od neke drave, koja je s jedne strane , bitna za zatitu temeljnih interesa meunarodne zajednice u njezinoj cjelini, te da je s druge strane itava ta zajednica takvu povredu priznala meunarodnim zloinom. To su npr. pravne obveze koje zabranjuju agresiju, kolonijalnu dominaciju, genocid, ropstvo, apartheid i sl. Nesumnjivo je da izmeu obinih meunarodnih delikata i meunarodnih zloina ne postoji samo razlika u stupnjevanju, negu i u naravi njihovih tetnih posljedica. Prva djela diraju u interese samo povrijeenih drava u pitanju, dok druga naruavaju interese jelokupne meunarodne zajednice drava, a veoma esto i pojedinaca. * Nacrt pravila potom definira razliite vrste meunarodnih obveza: a) one koje zahtijevaju posebno ponaanje, b) one koje trae postizanje nekog cilja, i c) one koje trae sprjeavanje nastupa (prevenciju) nekog dogaaja. a) Glede prvih, povreda obveze sastoji se u tome kada ponaanje drave u pitanju nije u skladu s onim to ta obveza iziskuje. b) Kada obveza u pitanju postavlja neki cilj kojeg treba ostvariti, drava u pitanju moe odabrati naine da bi ga postigla. Povreda obveze u tom sluaju nastupa kada drava ne ostvari taj cilj. c) Kada se radi o obvezi na prevenciju odreenog dogaaja, pri emu drava u pitanju takoer ima mogunost izbora naina da to postigne , povreda obveze nastupa jedino kada drava ponaanjem koje je odabrala ne osigura taj rezultat. U tom sluaju
5

nacrt pravila o Meuanrodnoj odovornosti drava za tetne posljedice djela koja nisu zabranjena meunarodnim pravom

132

www.nasciturus.com povreda meunarodne obveze nastupa u trenutku kada dogaaj koga je trebalo sprijeiti nastupi, i traje sve dok traje i taj dogaaj. ODGOVORNOST ZA MEUNARODNA PROTUPRAVNA DJELA I ODGOVORNST ZA RIZIK Nacrt pravila Komisije za meunarodno pravo, pod utjecajem njezina izvjestioca Roberta Agoa, svjesno naputa kao osnovu odgovornosti krivnju poinitelja, koja bi podrazumijevala i njegovu zlu namjeru. Tu zlu namjeru inae ne bi uvijek bilo lako ni dokazati. Osnova odgovornosti u meunarodnom pravu lei u samom poinjenju meunarodnog protupravnog djela kao objektivnoj injenici. U nekim meunarodnim instrumentima jo se poziva na dunu panju. Dalji korak u tom razvoju je da se glede njih, po posljedicama napose opasnih djelatnosti ugovara odgovornost za rizik. Kada se ta odgovornost izriito ugovori, drava (ili fizika ili pravna osoba) odgovora za posljedice ak i takvog ponaanja koje po sebi nije meunarodno protupravno djelo. Ta se odgovrnost posebno ugovara u oblastima lansiranja objekata u svemir, miroljubive upotrebe nuklearne energije te oneienje mora uljima i drugim tetnim tvarima. Neki pisci navode kako ve postoji ope naelo prava koje ukljuuje odgovornost za rizik. Unato tome, danas ona ne postoji ako nije izriito ugovorena. Ukoliko jest ugovorena, drava koja je preuzela tu obvezu (ili fizika ili pravna osoba iz te drave), duna je oteenim osobama nadoknaditi svu tetu koja je stvarno nastala, neovisno od njezine zle namjere ili nepanje, i neovisno od toga to njeno ponaanje inae nije bilo zabranjeno meunardnim ili unutarnjim pravom. OKOLNOSTI KOJE ISKLJUUJU PROTUPRAVNOST DJELA a) Pristanak - Valjano dat pristanak jedne drave na izvrenje odreenog akta od druge drave koji nije u skladu s nekom meunarodnom obvezom te druge drave prema prvoj, iskljuuje protupravnost tog akta, ali samo u mjeri u kojoj taj akt ostaje u granicama pristanka. Izriito je predvieno da se pristanak ne moe dati kaka je u pitanju obveza koja proizlazi iz imperativne norme opeg meunarodnog prava. Pristanak moe biti nitav, zbog istih razloga koji nite i neki meunarodni ugovor, a koji su takoer opa naela prava. Radi se o pristanku datom u bludnji, usljed prijevare, kao posljedica korupcije predstavnika drave koji ga je dao, ako je iznuen prisilom nad tim predstavnikom drave ili ako je iznuen prijetnjom ili upotrebom sile protiv te drave. 133

www.nasciturus.com b) Protumjere Protupravnost nekog akta drave koji nije u skladu s njezinom meunarodnom obvezom prema drugoj dravi iskljuena je ako taj akt po meunarodnom pravu predstavlja zakonitu mjeru protiv te druge drave a posljedica je meunarodnog protupravnog djela te druge drave. Protumjera je zakonita ukoliko se na krenje prava od neke drave odgovara krenjem nekih njezinih prava. Izrazi protumjere i mjere pokrivaju u Nacrtu pravila dvije vrste reakcija na meunarodno protupravno djelo neke drave. Prve su doputene represalije koje drava rtva tog djela poduzima temeljem opem meunarodnog prava. Takve se represalije ne smiju sastojati u upotrebi oruane sile, niti u drugim mjerama koje zabranjuje humanitarno pravo. Druga vrsta mjera su sankcije koje neka drava poduzima u izvrenju odluke meunarodne organizacije koja je po svom statusu ovlatena izricati takve mjere, i to takoer kao rekciju na meunarodno protupravno djelo neke drave.Takve odluke, obvezujue za sve drave lanice UN-a, donosi Vijee sigurnosti UN-a. Nacrt pravila predvia mogunost poduzimanja protumjera od povrijeene drave (dakle represalije) i odreuje njihove uvjete, kada god drava poinitelj nekog meunarodnog protupravnog djela ne izvri svoje obveze prema povrijeenoj dravi. Te obveze su: dunost prestanka protupravnog ponaanja, restitutio in integrum, nadoknada ili zadovoljtvina. c) Via sila ili nepredvieni dogaaj Protupravnost nekog akta drave koji nije u skladu s njezinom meunarodnom obvezom iskljuena je ako je taj akt nije poduzet uslijed neodoljive sile ili vanjskog nepredvienog dogaaja, izvan njezine kontrole, to nije uinilo materijalno moguim djelovanje te drave u skladu s tom obvezom, ili da bude svjesna toga da njezino ponaanje nije bilo u skladu s tom obvezom. Izuzetak predstavlja ako je drava u pitanju sama pridonijela nastanku stanja materijalne nemogunosti. d) Nesrea Protupravnost nekog akta drave koji nije u skladu s njezinom meunarodnom obvezom iskljuena je ako poinitelj ponaanja koje se sastoji u djelu te drave nije imao drugog naina, u stanju teke nesree, da suava svoj ivot ili ivote osoba koji su povjereni njegovoj skrbi. Radi se dakle, o prirodnim ili drugim nepogodama koje dovode u opasnost ivote ljudi. e) Stanje nude Drava se ne moe pozvati na stanje nude kao na uzrok koji iskljuuje protupravnost nekog svog akta koji nije u skladu s nekom od njezinih meunarodnih obveza, osim: 134

www.nasciturus.com kada je taj akt predstavljao jedini nain ouvanja njezina sutinskog interesa nasuprot tekoj i neposrednoj opasnosti i taj akt nije teko nakodio sutinskom interesu drave u odnosu na koju je obveza postojala. Ovi uvjeti moraju biti kumulativno ispunjeni. Dakle, mora postojati razmjer izmeu djela poinjenog u krajnjoj nudi i njegovih posljedica po bitne interese drave prema kojoj obveza postojati. Ta obveza moe postojati bilo po opem meunarodnom pravu ili temeljem nekog ugovora. Drava se ne moe pozvati na takvo stanje krajnje nude koje bi iskljuivalo protupravnost djela, u bilo kojoj od sljedee 3 situacije: ako meunarodna obveza drave s kojoj akt drave nije u skladu proizlazi iz neke imperativne norme opeg meunarodnog prava ako je meunarodna obveza u pitanju predviena ugovorom koji izrijekom ili implicitno iskljuuje mogunost prizivanja stanja nude ili ako je drava u pitanju sama pridonijela nastanku stanja nude. f) Samoobrana je ope naelo prava koju veina pravnih sustava drava predvia kao okolnost koja moe iskljuiti protupravnost nekog djela. Protupravnost nekog akta drave koji nije u skladu s njenom meunarodnom obvezom iskljuena je ako taj akt prestavlja zakonitu mjeru samoobrane poduzetu u skladu s Poveljom UN-a. POSLJEDICE MEUNARODNOG PROTUPRAVNOG DJELA Pravne posljedice meunarodne odovornosti prema povrijeenoj dravi (ili drugom povrijeenom subjektu), nameu dunost povreditelja da prekine proutpravno ponaanje (ukoliko se radi o produenom meunarodnom protupravnom djelu), da ispravi (reparira) poinjenu tetu, te ako je prikladno, da prui osiguranje ili jamstvo da to je djelo nee ponoviti. PRIPISIVOST MEUNARODNOG PROTUPRAVNOG DJELA Drava je odgovorna za meunarodna protupravna djela koja proizlaze iz djelatnosti svih njenih organa koji taj poloaj imaju prema njezom unutarnjem pravu, i kada u tom svojstvu djeluju. Drava odgovara i za djelovanje organa njezinih teritorijalnih cjelina (kada one obavljaju autonomne nadlenosti i kada se sredinja vlast u te nadlenosti nema prava mijeati). Nadalje, drava odgovara i za djelatnosti pravnih osoba ukoliko su po unutarnjem pravu one ovlatene vriti elemente dravne vlasti. To se odnosi i na sve osobe ili skupine

135

www.nasciturus.com osoba koje stvarno djeluju za raun drave i vre elemente dravne vlasti kada to prilike opravdavaju. Smatra se po meunarodnom pravu djelovanje njenih organa u svim navedenim situacijama, ak i kada takav organ prekorai svoje ovlasti po unutarnjem pravu, ili kada prekri upute o svojoj djelatnosti. Drava je u tim situacijama odgovorna zbog toga to takve zloupotrebe vlasti nije sprijeila, tj. zbog proputanja. Organi izvrne vlasti najee se susreu sa strancima i stoga su najee u mogunosti da angairaju odgovornsot svoje drave za meunarodna protupravna djela. U meunarodnoj arbitranoj praksi postoji niz odluka kojima su drave bile proglaene odgovornima zbog djelovanja njihovih izvrnih organa. Zakonodavna vlast moe prouzroiti odgovornst svoje drave ako ne donese potrebne zakone ili druge propise nune za izvrenje neke meunarodne obveze, ali jo ee ako iz primjene zakona koje je donijela a koji nisu u skladu s njezinim meunarodnim obvezama, prizau meunarodna protupravna djela. Sudbena vlast najee uzrokuje odgovornst svoje drave uskratom pravosua strancima, ali i svim drugim osobama. Danas posvuda u svijetu sve fizike i pravne osobe uivaju pravo da od sudova i drugih nadlenih tijela trae zatitu svojih prava. Njihovo sprjeavanje da se pojave pred sudom u svojstvu tuitelja ili u drugom svojstvu, znai uskratu pravosua i povlai odogornost drave. Uskratom pravosua smatra se i kada nadleno tijelo u primjerenom roku ne donese nikakvu odluku. * U naelu, drava odgovara za ponaanje svojih organa samo u obavljnju njihovih funkcija. Kada neka ovlatena osoba (ili skupina osoba) ne djeluje za raun svoje drave nego u osobnom ili drugom svojstvu, tada po meunarodnom pravu njezino ponaanje nije akt drave i drava za njega ne odogovara. U posebnom svjetlu javlja se pitanje odogovrnosti za meunarodna protupravna djela meunarodnih organizacija koje su priznati subjekti meunarodnog prava. Postoji stalna tenja da se djela neke organizacije pripie njezinim dravama lanicama ili makar nekima od njih. Ali osim rijetkih izuzetaka, i to u sluaju da je to predvieno u pravilima same organizacije ili da je unaprijed ugovoreno ope je pravilo da drave lanice nisu solidarno, a ni supsidijarno odgovorne za meunarodna protupravna djela njihove organizacije. Prema opem meunarodnom pravu, svaka organizacija njeno ime. 136 koja je meunarodna pravna osoba odgovorna je za meunarodna protupravna djela svojih organa i svojih agenta koji djeluju u

www.nasciturus.com

45. TETA I NAINI NJEZINA ISPRAVLJANJA

Poinjenje meunarodnog zloina ali i sustavna krenja nekih drugih temeljnih ljudskih prava koja nisu kvalificirana meunarodnim zloinom, predstavljaju krenje obveza erga omnes prema itavoj meunarodnoj zajednici drava. Razvoj meunarodnog prava usmjeren je k uvoenju actio popularis, tj. prava bilo koje drave ili drugog subjekta meunarodnog prava da trai da se za poinjenje takvog djela ustanovi odgovornost bilo koje druge drave. Kao to je to i u privatnom pravu, teta se dijeli na neposrednu (direktnu) i posrednu (indirektnu) tetu. Neposredna teta je ona koja nuno proizlazi iz meunarodnog protupravnog djela kao njegova neposredna posledica. Mora, dakle, postojati kauzalna (uzrona) veza izmeu protupravnog djela koje je poinjenjo i nastale tete. Ako se u lancu dogaaja koji slijede ta veza prekine, bilo zbog faktiknih dogaaja ili pravnih injenica (npr. zbog sklapanja ugovora o osiguranju tete), prestaje dunost poinitelja da tu tetu nadoknadi. Pri procjeni neposredne tete po pravilu se uzima u obzir stvarno nastala teta (domnum emergens) i izmakla dobit (lucrum cessans). Posredna teta ne moe sama za sebe povui meunarodnu odgovornost drave poinitelja. Ona je akcesorna i moe imati pravnog uinka tek ukoliko nastupi neposredna teta. Uz tetu materijalne naravi, dananje meunarodno pravo priznaje i pravo na ispravljanje nematerijalne, tj. moralne tete. Za nju se prua zadovoljtina (satisfakcija). OTEENA OSOBA U MEUNARODNOM PRAVU Meunarodno prutupravno djelo moe poiniti samo neki subjekt meunarodnog prava i to u praksi najee drava i meunarodna organizacija. Meunarodno odgovornost moe se iznimno pripisati dravi za incidente i tetu koju su poinili pojedinci na njezinu podruju koji djeluju u osobnom svojstvu, ukoliko ta drava nije uinila dovoljno da ih sprijei. Slino je i glede oteene osobe u meunarodnom pravu. U naelu oteena osoba mora biti subjekt meunarodnog prava, tj. drava ili meunarodna organizacija. Poinitelji meunarodnih zloina, kao i povrijeene stranke, mogu jo biti i ustanici i oslobodilaki pokreti, ali samo u odnosu na dravu koja ih je priznala. Nacrt pravila Komisije za meunarodno pravo opirno obrauje znaenje izraza povrijeena drava. Taj izraz znai bilo koju dravu ije je neko pravo druga drava povrijedila svojim

137

www.nasciturus.com aktom, ako taj akt predstavlja meunarodno protupravno djelo. Neki primjeri znaenja izraza povrijeena drava: ako pravo koje je aktom drave povrijeeno proizlazi iz dvostranog ugovora to je druga stranka tog ugovora, ako takvo pravo koje je aktom drava povrijeeno proizlazi iz presude ili druge obvezujue odluke u rjeavanju nekog spora, izreene po nekom meunarodnom sudu ili tribunalu to su druga ili druge drave stranke u sporu, ako pravo koje je aktom drave povrijeeno proizlazi iz mnogostranog ugovora to je bilo koja stranka tog ugovora ako se ustanovi da je to pravo u tom ugovoru bilo izriito predvieno radi zatite kolektivnih interesa svih drava stranaka. Pravilo je meunarodnog prava da se i teta nanijeta fizikim i pravnim osobama iz neke drave smatra tetom nanesenoj odnosnoj dravi ukoliko ona odlui da osobi u pitanju prui diplomatsku zatitu, ili da zbog njezina zahtijeva pokrene meunarodni arbitrani ili sudski postupak protiv drave poinitelja, kada mu ima mjesta. To naelo istaknuo je Stalni sud meunarodne pravde u presudi iz 1924., te je naglasio da je elementrarno naelo meunarodnog prava da je svaka drava ovlatena da titi svoje dravljane kada ih je neka druga drava povrijedila aktima suprotnim meunarodnom pravu, a od nje nisu mogli dobiti zadovoljtvinu uobiajenim putem. Preuzimajui sluaj nekog svog dravljanina i poduzimajui diplomatsku akciju ili otpoinjajui meunarodni sudski postupak, ta drava ustvari istie svoje pravo da se meunarodno pravo potuje u osobi njezina dravljanina. Za razliku od drave, meunarodna organizacija moe pruiti funkcionalnu zatitu samo svom agentu glede tete koju je pretrpio u njezinoj slubi. Takvoj osobi diplomatsku zatitu moe pruiti njezina drava. Meutim, drava moe pruiti diplomatsku zatitu samo svojem graaninu, a ne i strancu ili osobi bez dravljanstva. Da bi je njezina drava mogla zastupati, oteena osoba mora biti dravljaninom te drave najmanje u trenutku poinjenja protupravnog djela i u trenutku pokretanja meunarodnog zahtjeva. U sluaju dvostrukog dravljanstva oteene osobe, pravilo je da drava ne moe pruiti diplomatsku zatitu u korist svog graanina protiv druge drave koje je on takoer dravljanin. U praksi je ponekad mnogo tei problem utvrivanja dravljanstva neke pravne osobe. S obzirom da svaka drava ima pravo sama odreivati vezu dravljanstva, u praksi su mogua ak 3 kriterija za utvrivanje dravljanstva nekog drutva: 138

www.nasciturus.com kriterij sjedita drutva, kriterij mjesta upisa u registar drutva (inkorporacija), te kriterij kontrole zasnovan, bilo na dravljanstvu veinskih dioniara, ili osoba koje drutvom stvarno upravljaju. ISCRPLJENJE DOMAIH LJEKOVA Uvjet pruanja diplomatske zatite nekoj fizikoj ili pravnoj osobi, ili pokretanja suskog ili arbitranog postupka protiv drave poinitelja, jest da je ta povrijeena osoba prethodno duna iscrpiti sva pravna sredstva koja su joj otvorena u dravi poinitelju meunarodnog protupravnog djela. Taj uvjet nalae ope pravilo obiajnog meunarodnog prava, i on vai i kada se izriito ne ugovori. Meutim, povrijeena drava ima ga se pravo odrei, bilo svojim ponaanjem, ili temeljem ugovora, ili npr. sklapanjem sporazuma o arbitrai glede rjeavanja nekog ve postojeeg spora. l. 26. Europske konvencije za zatitu prava ovjeka i temeljnih sloboda odreuje da sud moe razmatrati predmet samo nakon to su iscrpljena sva raspoloiva domaa pravna sredstva, u skladu s opeprihvaenim pravilima meunarodnog prava i unutar razdoblja od 6 mjeseci od dana donoenja konane odluke. U izvrenju tog naela oeena fizika ili pravna osoba duna je obratiti se svim redovitim sudovima i drugim nadlenim tijelima koja imaju mogunost da im tetu isprave. To ukljuuje i priziv ustavnim sudovima u zemljama u kojima postoje i gdje su nadleni da o nekom konkretnom zahtjevu odlue. Ako povrijeena osoba propusti propisane rokove da istakne svoj zahtjev ili uloi albu viem tijelu, ona time nije uinila sve da ostvari pravdu. Osim ukoliko dokae posebne razloge za svoj propust, ona time moe izgubiti pravo da pokrene sudski postupak protiv drave poinitelja ako je na raspolaganju. Neobraanje domaim organima moe izuzetno biti opravdano ako je oito bez koristi ili nedjelotvorno. Mogue je da nadleni organ nije ovlaten dosuditi obveteenje, nego jedino ispitati injenice. Ako nadlean organ u primjerenom roku ne donose svoju odluku, to se smatra uskratom pravosua, i time se smatra da je osoba u pitanju zadovoljila uvjet iscrpljivanja lokalnih ljekova. U takvim sluajevima teret dokazivanja pada na stranku koja se poziva na neki od tih nedostataka. Neki privatni kontrakti izmeu fizikih i pravnih osoba, ili sklopljeni sa stranom dravom, sadre tzv. Calvo klauzulu. Njome se stranac unaprijed i izriito odrie od prava da u 139

www.nasciturus.com sluaju mogueg spora trai diplomatsku zatitu svoje drave, i ograniuje se na domae pravne ljekove. PRAVA POVRIJEENE DRAVE I DUNOSTI DRAVE POINITELJA MEUNARODNOG PROTUPRAVNOG DJELA Ponekad drava otklanja svoju odgovornsot za poinjeno djelo , ali pristaje da oteenoj dravi ili osobi isplati nedoknadu ex gratia. Povrijeena drava ima od drave poinitelja meunarodnog protupravnog djela pravo na njegovo potpupo ispravljanje (integralnu reparaciju). To ispravljanje moe imati razliite oblike i to: restitutio in integrum, novano obeteenje (indemnizaciju), zadovoljttinu (satisfakciju) te osiguranje ili jamstvo da se to djelo nee ponoviti. Pri odreivanju naina ispravljanja djela treba uzeti u obzir nemar (negligenciju) ili voljni akt ili proputanje, bilo povrijeene drave ili dravljanina u ime kojeg je drava istakla zahtjev, a koji su svojim ponaanjem pridonijeli teti. Drava poinitelj meunarodnog protupravnog djela ne moe se pozivati na propise svog unutarnjeg prava kao na izgovr da ne izvri njegovo potpuno ispravljanje. 1. Povrat u prijanje stanje (restitutio in integrum) Povrijeena drava ima od drave poinitelja me. prot. djela pravo ishoditi materijalnu restituciju, tj. ponovno uspostavljanje stanja kakvo je postojalo prije poetka protupravnog akta kad god je to mogue. Ali povrat u prijanje stanje postaje nezamisliv kada je pravni akt ve proizveo nepopravljive uinke, ili je protupravno ponaanje proizvelo nepopravljivu tetu. Materijalna restitucija mora se izvriti osim i u mjeri u kojoj je ona: materijalno nemogua ukljuivala bi povredu neke obveze koja proizlazi iz imperativne norme opeg meunarodnog prava nametnuna bi teret izvan svake srazmjere u odnosu na korist koju bi povrijeena drava ostvarila tom restitucijom umjesto obeteenja ili bi ozbiljno ugrozila politiku neovisnost ili gospodarsku stabilnost drave poinitelja meunarodnog protupravnog djela. 2. Obeteenje (indemnizacija) S obzirom na njegovu estu nemogunost, povrat u prijanje stanje nije est u meunarodnoj praksi, premda kao naelo ima prvenstvo. Ponekad i povrijeena drava daje prednost novanoj nadoknadi iz vlastitih interesa. Umjesto restitucije ispravljanje se vri putem obeteenja, najee novanog. Pored samostalne, moe se dosuditi i akcesorna nadoknada, da bi se u potpunosti otklonila nastala teta. 140

www.nasciturus.com Povrijeena drava ima od drave poinitelja me. prot. djela pravo dobiti obeteenje za tetu prouzroenu tim aktom, ako i u mjeri u kojoj je to potrebno, ispravljanje (reparacija) bude integralno. Obeteenje pokriva svu poinjenu tetu koju je pretrpjela povrijeena drava, a mogue ju je procijeniti ekonomskim mjerilima. Ono moe ukljuiti kamatu, te gdje je opravdano i izmaklu dobit. Po dosadanjoj meunarodnoj praksi, posredna teta se po pravilu ne uzima u obzir, ve samo stvarno poinjena teta (damnum emergens). Ali da bi se koliko je mogue uklonile posljedice protupravnog djela, ponekad se dosuuje i izmakla dobit (lucrum cessans). Ukoliko nije priznata izmakla dobit, moe se odrediti dakamata na dosueni iznos tete tee od vremena poinjena tete. U ostalim sluajevima kamata se dosuuje samo od vremena donoenja presude (ili postizanja sporazuma o obeteenju) do isplate nadoknade. 3. Zadovoljtina (satisfakcija) Za nanesenu nematerijalnu tetu i moralnu uvredu strane drave u prijanje je doba traenje zadovoljtine esto imalo za namjeru da se drava poinitelj me. prot. djela ponizi. Nacrt pravila Komisije za meunarodno pravo odreuje da povrijeena drava ima od drave poinitelja me. prot. djela pravo dobiti zadovoljtinu za tetu, naroito moralnu, prouzroenu tim aktom, ako bi i mjeri u kojoj je to potrebno, ispravljanje bilo integralno. Nadalje se predvia da zadovoljtina moe imati jedan ili vie sljedeih oblika: ispriku, simbolinu nadoknadu, u sluaju teke povrede prava povrijeene drave (materijalnu) nadoknadu koja odraava ozbiljnost povrede u sluaju da me. prot. djelo proizlazi iz tekih prijestupa agenata drave ili iz kriminalnih djela agenata drave ili privatnih osoba, disciplinske (stegovne) mjerre protiv odgovornih ili njihovo kanjavanje. 4. Osiguranja ili jamstva da se protupravno djelo nee ponoviti Ona bi trebala predstavljati progresivni razvoj meunarodnog prava. U Nacrtu se predvia da povrijeena drava ima pravo, kada tome ima mjesta, da od drave poinitelja me. prot. djela dobije osiguranja ili jamstva da se taj akt nee ponoviti. POSTUPAK PO ZAHTJEVIMA GLEDE ODGOVORNOSTI Povrijeena drava ima pravo neposredno istaknuti dravi poinitelju svoj zahtjev glede ispravljanja tete koju je ona sama pretrpjela. U sluaju da drava poinitelj ne prihvati

141

www.nasciturus.com opravdanost tog zahtjeva, time nastaje meudravni spor za ije su rjeavanje u naelu otvorena sva sredstva mirnog rjeavanja koja predvia meunarodno pravo. Stranke e taj svoj spor najprije pokuati rijetiti neposrednim pregovorima. Nisu rijetki sporovi te vrste koji su se nakon kraih ili duljih pregovora uspjeno rijeili. Rezultat uspjenih pregovora je sklapanje sporazuma izmeu stranaka u sporu. pri tom, naroito kada se radi o potraivanjima fizikih ili pravnih osoba, ugovoreno obeteenje moe biti globalno, i manje od stvarno poinjene tete i izmakle dobiti. Ako ti pregovori u primjerenom roku ne dovedu do rezultata, svaka od stranaka moe glede tog spora jednostrano pokrenuti postupak mirenja, arbitrae ili sudskog rjeavanja. PRAVO POVRIJEENE DRAVE NA PROTUMJERE Ako pregovori o zahtjevu proizalom iz meunarodnog prot. djela ne dovedu do sporazuma ili se taj meudravni spor konano ne rijei na drugi nain, svaka njegova stranka ima po opem meunarodnom pravu pravo pribjei dozvoljenim represalijama. Pod protumjerama se podrazumijevaju neki ini koje povrijeena drava poduzima protiv drave poinitelja nekog protupravnog djela, s ciljem da se ta drava navede da se podvrgne svojim obvezama prema povrijeenoj dravi, na nain da okona svoje protupravno ponaanje, da osigura povrat u prijanje stanje ili da joj da obeteenje ili zadovoljtinu, te da prui osiguranje ili jamstvo neponavljanja. Protumjere su opravdane sve dok se drava poinitelj ne podvrgne svojm obvezama. Prije nego to poduzme protumjere, povrijeena drava duna je dravi poinitelju ponuditi pregovore. Ali ta obveza ne dira u mogunost povrijeene drave da poduzme privremene mjere da bi ouvala svoja prava (npr. da zamrzne spornu imovinu u svojim bankama) Povrijeena drava mora se podvrgnuti svim svojim obvezama na mirno rjeavanje sporova, i to kako onima koje e predvidjeti budua konvencija o odgovornsti drava, tako i svim drugim odgovorarajuim obvezama na snazi izmeu povrijeene drave i drave poinitelja. Ope ogranienje je da protumjere koje povrijeena drava poduzme ne smiju biti izvan svake srazmjere sa stupnjem teine protupravnog djela i njegova uinka na povrijeenu dravu. Izriito se propisuju zabranjene protumjere kojima povrijeena drava ne smije pribjegavati. To su: 1. prijetnja ili upotreba sile zabranjene Poveljom UN-a, 2. ekstremna gospodarska ili politika prisila usmjerena na ugroavanje teritorijalne cjelovitosti ili politike neovisnosti drave poinitelja me. prot. djela, 142

www.nasciturus.com 3. svako ponaanje koje kri nepovredivost diplomatskih i konzularnih agenata, prostorija, arhiva ili dokumenata, 4. svako ponaanje kojim se derogiraju temeljna prava ovjeka ili 5. svako drugo ponaanje u krenju neke imperativne norme opeg me. prava.

46. ODGOVORNOST DRAVA ZA MEUNARODNE ZLOINE

Meunarodni zloin ini me. prot. djelo koje proizlazi iz povrede meunarodne obveze od strane neke drave , koja je toliko bitna za zatitu temeljnih interesa meunarodne zajednice da je njezina povreda priznata zloinom od te zajednice u njezinoj cjelini. Nacrt pravila nabraja neke meunarodne zloine, te odreuje da neki meunarodni zloin moe proizai: 1) iz teke povrede neke meunarodne obveze od bitne vanosti za odranje meunarodnog mira i sigurnosti, poput onih koje zabranjuju agresiju, 2) iz teke povrede neke meunarodne obveze od bitne vanosti za zatitu prava naroda na samoodreenje, poput onih koje zabranjuju ustanovljenje ili odravanje putem sile kolinijalne dominacije, 3) iz teke povrede u irokim razmjerima neke meuanrodne obveze od bitne vanosti za zatitu ljudske osobe, poput onih koje zabranjuju ropstvo, genocid i apartheid, 4) iz teke povrede neke meunarodne obveze od bitne vanosti za odranje i zatitu ljudskog okolia, poput onih koje zabranjuju masovno oneienje atmosfere i mora. Meunarodni zloin je stoga samo ono me. prot. djelo koje proizlazi iz krenja obveze erga omnes, a koje je toliko bitno za zatitu temeljnih interesa meunarodne zajednice da je ta zajednica tu povredu priznala meunarodnim zloinom. Meunarodni zloini razlikuju se od obinih delikata s obzirom na ozbiljnost posljedica krenja, te na brutalnost i prezir njihovih poinitelja prema ivotima i dostojanstvu ljudi. Meunarodni zloini naruavaju interese cjelokupne meunarodne zajednice drava, a gotovo redovito i prava pojedinaca. Poinjenje meunarodnih zloina povlai po meunarodnom pravu kaznenu odgovornost pojedinaca, koji u izvrenju nekih od njih veoma esto djeluju i kao agenti svoje drave. S druge strane, odreenja i kvalifikacije meunarodnih zloina u statutima tribunala nadlenih za kanjavanje pojedinaca (poput Statuta MKSJ-a), odnose se i na drave. Drava u pitanju takoer je odgovrna, bilo izravno za poinjenje tih djela, ili zbog toga to ih nije sprijeila. A i te kvalifikacije zloina su erga omnes, odnose se na sve drave svijeta.

143

www.nasciturus.com Kada se radi o specifinoj odgovornosti drava za meunarodne zloine, Nacrt pravila Komisije za me. pravo nije rijeio neke vane dileme. To je posljedica injenice to nikada nije postojao neki meunarodni kaznenei sud koji bi za takva djela sudio samim dravama. Svaka drava u svijetu u sluaju poinjenja meunarodnog zloina ima sljedee obveze: a) da ne prizna kao zakonito stanje koje je zloinom stvoreno, b) da ne prui pomo ili podrku dravi koja je zloin poinila u odranju stanja koje je time stvorila, c) da surauje s drugim dravama u sprovoenju gornjih obveza, te d) da surauje s drugim dravama u primjeni mjera u svrhu otklanjanja posljedica zloina.

47. PRAVNA PITANJA MEUNARODNE ZATITE OKOLIA

Pitanje zatite okolia ukljuuje irok krug pitanja a osobito oneienje zraka (atmosfere) ukljuujui posebno podizanje temperature na Zemlji s uinkom staklenika, te oteenje ozonskog omotaa oko nje. To nadalje ukljuuje oneienje mora, rijeka i drugih vodenih tokova, potom nuklearne i druge naroito opasne djelatnosti, kao i ugroavanje opstanka nekih vrsta ivih bia na Zemlji. Posljedice zagaenja poinjenog u granicama jedne drave veoma se rijetko ograniavaju samo na tu dravu. tetne posljedice ire se na podruja susjednih, ali ponekad i veoma udaljenih drava. U meunarodnim instrumentima spominje se koncept odrivog razvoja, koji je u jednom izvjeu neprecizno opisan kao razvoj koji izlazi u susret potrebama sadanjeg narataja a da ne kompromitira sposobnost buduih narataja u zadovoljavanju njihovih vlastitih potreba. Neki meunarodni instrumenti proklamiraju kao posebno, pravo svakog ovjeka da ivi u zdravom okoliu. Ali takvo proklamiranje nema svrhe ako se ne preciziraju dunosti a pogotovo financijske obveze onih subjekata koji bi ga trebali osigurati na itavom planetu.

144

www.nasciturus.com Izmeu brojnih pokuaja definiranja oneienja (tj. zagaenja), najsveobuhvatniji je onaj po kojem je zagaenje neposredno ili posredno unoenje po ovjeku u okoli tvari ili energije koje rezultira tetnim uincima tolike naravi da ugroava ljudsko zdravlje, oteuje ive izvore i ekosustav, te umanjuje ljepotu krajolika i druge zakonite upotrebe okolia. Ne postoji ni neka specijalizirana ustanova UN-a ili druga stalna i univerzalna meuanrodna organizacija koja bi se sustano bavila zatitom okolia. Uz brojne diplomatske konferencije o pojedinim pitanjima, 1972. i 1992. odrane su dvije konferencije UN-a o okoliu, prva u Stockholmu, a druga u Rio de Janeiru. Konferencija odrana u Stockholmu, utemeljila je Program UN-a o okoliu, s upravljakim vijeem i malim Tajnitvom koje koordinira sve planove UN-a prua savjete meunarodnim organizacijama, osigurava suradnju svjetskih znanstvenika i predlae srednjorone i dugorone planove akcije UN-a. Zakljuak je da danas postoji obilje meunarodnih instrumenata, ukljuivi i konvencije, koji na nesustavan nain pokuavaju regulirati sprjeavanje, kontrolu, umanjivanje ili otklanjanje posljedica zagaenja nekog prostora iz razliitih izvora. Neke vrste oneienja, poput podizanja temperature na Zemlji s uinkom staklenika i oteenja ozonskog omotaa, imaju globalne tetne posljedice.. Stoga se one nazivaju globalnih zagaenjima. Tu je nemogue utvrditi mjesto ili mjesta otkuda oneienje potie. To stvara nove probleme u pravilima o odgovornsti drava u meunarodnom pravu. Prvi cilj svih pravnih pravila u toj oblasti je prevencija oneienja, tj. njegovo sprjeavanje, ili makar stavljanje pod kontrolu i sprjeavanje daljeg uveavanja. Pitanje odgovornsti za oneienje okolia postavlja se u meunarodnim ugovorima i drugim instrumentima na dvjema razinama: meunarodna odgovornost drava te paralelno i kombinirano s njom tzv. graanska (graanskopravna) odgovornost. Ta druga odgovornost koja je u pravilu stroa od prve, moe biti predviena u zakonodavstvu neke drave, ili u zakonima donijetima u izvrenju meunarodnih obveza, ali moe biti i izravno odreena u meunarodnim ugovorima i drugim instrumentima. Graanska odgovornst nastupa zbog tetnih djelatnosti poduzetnika (operatora) tj. fizike ili pravne osobe. Trea razina odgovornosti koja se danas moe apstraktno razmatrati je ona kaznena. Kaznena odgovornst fizikih ili pravnih osoba za oneienje okolia moe se predvidjeti u nacionalnim zakonima drava, ali meunarodni instrumenti makar se danas izbjegava da ju se nametne kao obvezu dravama.

145

www.nasciturus.com MEUNARODNA ODGOVORNOST DRAVA U ZATITI OKOLIA Temeljna je dunost svih drava da svaka na svom podruju ne smije djelovati na nain da nanosi tetu drugim dravama. Kriterij dune panje je u tom pogledu standardno pravilo osim kada se drukije ne ugovori. l. 194. Konvencije UN-a o pravu mora iz 1982. odreuje da drave trebaju poduzeti potrebne mjere da bi se sprijeilo, umanjilo i kontroliralo oneienje okolia, upotrebljavajui u te svrhe najprikladnija sredstva kojima raspolau i u skladu sa svojim mogunostima. Objektivna odgovornost drava za rizik, koja ukljuuje dunost naknade za svu stvarno nastalu tetu oteenim osobama, za sada se ugovora samo glede nekih naroito opasnih djelatnosti.. Ope pozitivno pravo o odgovornosti drava u zatiti okolia kao uvjet nastanka meunarodne odgovornsti zahtijeva nastanak stvarne tete ili kodljivih posljedica. Uz to je nuno da je prekoraen izvjestan prag nastale tete, a koji se u nekim ugovorima oznauje time da poinjena teta mora imati ozbiljne posljedice. Meunarodna odgovornost drave moe nastupiti neposredno i za tetu na okolitu koju skrive fizike ili pravne osobe. Osim odgovornosti za tetu proizalu iz djelatnosti njenih dunosnika, odgovornost drave moe osobito proizai iz djelatnosti operatora tj. poduzentika na njezinu teritoriju. Mnogi ugovori nalau dunost drava njihovih stranaka da donose propise o zatiti okolia. Ako npr. neki ugovor zahtijeva ogranienje emisije tetnih plinova ili drugih tvari, drava e biti izravno odgovorna za prekoraenje tih ogranienja od strane fizikih i pravnih osoba na njezinu teritoriju.. Openita je dunost svih drava da uzajamno surauju u toj oblasti. Prva je dunost uzajamnog obavjetavanja o nastaloj nezgodi. Pravni reimi koji se odnose na zatitu okolia mogu predviati izmjene izmeu drava planova za sluajeve opasnosti, obvezu drava na pormatranje rizika ili posljedica oneienja okolia iz nekog izvora, na procjenu tetnih posljedica neke djelatnosti na okoli, te obvezu na uzajamnu razmjenu podataka. GRAANSKA ODGOVORNOST (CIVIL LIABILITY) PODUZETNIKA Ova odgovornost moe nastupiti ak i kada se nr radi o nekom me.. prot. djelu poduzetom u krenju me. prava. U pravnim reimima o okoliu objektivna odgovornost operatora za rizik trebala bi biti, a esto i jest, normalan standard. Ti reimi pri tom mogu predviati rauzmne izuzetke od odgovornosti.

146

www.nasciturus.com Dunost drava trebala bi biti da osigura da operatori imaju adekvatnu financijsku sposobnost da plaaju mogue obeteenje koje proizlazi iz te odgovornsti. Drava mogu u te svrhe ustavnovljavati nacionalne fondove za osiguranje od mogue tete. One mogu preuzeti i obvezu da plaaju naknadu oteenim osobama za tetu koju nije u stanju platiti sam operator. Objektivna odgovornst u tom pogledu predviena je najprije u nekim ugovorima o nuklearnim djelatnostima. Objektivna odgovornst predvia se i za tete nastale oneienjem mora uljima s brodova. Po Konvenciji o graanskoj odgovornsti za tetu nastalu usljed oneienja uljima iz 1969. odgovrnost brodovlasnika je objektivna za svu nastalu tetu uz tri izuzetka: 1.) ako teta nastane uslijed rata ili vie sile, 2.) ako je teta u cijelosti uzrokovana djelom ili propustom tree osobe s namjerom da poini tetu ili 3.) ako je teta u cijelosti uzrokovana nemarom ili drugim nedoputenim inom neke drave ili druge vlasti odgovorne za odranje svjetionika ili drugih navigacijskih pomagala. GRAANSKA ODGOVORNOST DRAVE Radi se o djelima koja nisu zabranje meunarodnim pravom a u sluaju kada sama drava ne djeluje kao operator, tj. poduzetnik (kada nastane teta).

C. MEUNARODNE ORGANIZACIJE 48. POJAM, PRAVO I PODJELA MEUANRODNIH ORGANIZACIJA

POJAM MEUNARODNE ORGANIZACIJE Meunarodne organizacije predstavljaju institucionaliziran i trajniji oblik suradnje njihovih drava lanica u izvrenju nekih zajedniki postavljenih ciljeva. Svaka organizacija ima jedan ili vie stalnih organa. Stalni administrativni organ djeluje kontinuirano, dok se politiki i drugi izvrni organi mogu sastojati od predstavnika drava lanica koji se povremeno sastaju. Svaka organizacija ima i jedan plenarni organ (skuptinu, konferenciju) u kojem su zastupljene sve njezine drave lanice, a koji se sastaje na redovita i, po potrebi, izvanredna zasjedanja. Svaka meunarodna vladina organizacija osnovana je meunarodnim ugovorom izmeu drava. Za razliku od ostalih meunarodnih ugovora, ti su ugovori u isto vrijeme i ustavni akti za odnosnu meunarodnu organizaciju. Za rad organizacije u pitanju i za njezine djelatnike taj ugovor je temeljni pravni akt. On izmeu ostalog propisuje ciljeve i nadlenosti organizacije, nadlenosti, meusobni odnos i

147

www.nasciturus.com ovlasti njezinih glavnih organa, nain donoenja odluka i njihov pravni domaaj u odnosu na samu organizaciju, u odnosu na drave lanice, a ponekad i u odnosu na tree drave tj. nelanice. Ti ugovori ustavi u isto vrijeme propisuju prava i dunosti drava lanica organizacije u pitanju i to: u njihovim meusobnim odnosima, u odnosima prema treim dravama, glede njihova sudjelovanja u radu organa organizacije i dr. PRAVO MEUNARODNIH ORGANIZACIJA Svaka meunarodna vladina organizacije djeluje u okviru odreenih pravnih pravila. Skup tih pravila ini pravo odnosne organizacije koje ima neka posebna obiljeja u odnosu na ope meunarodno pravo. To pravo je u osnovi pisano i ugovorno. Pravo neke organizacije ne svodi se jedino na njezin ugoovr ustav, mada je on najvaniji pravni akt. Ono obuhvaa i ugovore koje sama organizacija sklapa s dravama-lanicama, ponekad s nelanicama ili s drugim meunarodnim organizacijama s kojima stalno surauje. Nadalje, to pravo obuhvaa i neke pisane propise koji nisu ugovornog znaaja (poslovnici stalnih i povremenih organa koje najee oni sami usvajaju) i odluke nadlenih organa (o primanju novih drava u lanstvo organizacije, o utroku sredstava i sl.). Pored tih pisanih propisa, pravo svake organizacije dograuje se putem obiajnih pravnih pravila nastalih u praksi njezinih organa i drava lanica, ali u pravu meunarodnih organizacija obiajna pravila uvijek imaju supsidijarni znaaj. Pravo me. organizacija samo po sebi ne obvezuje drave nelanice, niti tree meunarodne organizacije ukoliko nemaju neke institucionalne ugovorne odnose s organizacijom u pitanju. Utjecaj ovog prava na razvoj i izmjene opeg meunarodnog prava moe biti znatan, osobito ako je organizacija u pitanju politiki veoma znaajna, a po prostoru djelovanja univerzalna. Danas je to Organizacija UN-a. POVIJESNI RAZVOJ MEUNARODNIH ORGANIZACIJA Broj meunarodnih organizacija i njihove raznovrsne djelatnosti najbolji su pokazatelj stupnja razvoja uzajamne suradnje drava u meunarodnih odnosima odreenog vremena. Prve stalne meunarodne organizacije nastale su u 19. st. To su najprije bile tzv. rijene komisije. U drugoj polovici 19. st. osnivaju se i tzv. administrativne unije (upravni savezi), iji su glavni organi bile periodine konferencije drava lanica na diplomatskoj razini. Nakon I. svjetskog rata na Versajskoj mirovnoj konferenciji 1919. usporedo su stvorene Liga naroda i Meunarodna organizacija rada Pri koncu II. svjetskog rata dolazi do osnivanja 148

www.nasciturus.com Organizacije UN-a. Neto prije toga, u oujku 1945, ustanovljena je Arapska liga. Danas djeluje vie razliitih meuvladinih organizacija nego to ima suverenih drava u svijetu. PODJELE MEUNARODNIH ORGANIZACIJA Te podjele mogue je izvriti temeljem 4 usporedna kriterija. 1. Sa stanovita meunarodnog prava najvanija je podjena na vladine (meudravne) i na nevladine meunarodne organizacije. Tzv. vladine organizacije osnivaju drave i one su im jedini pravi lanovi. Nevladine organizacije imaju prostor djelovanja iri od jedne drava, ali njih ne osnivaju, niti su u njih ulanjene drave. lanovi su im ili ljudi pojedinci iz vie drava, ili srodna tzv. nacionalne drutva ili udruge pojedinaca iz vie drava. Neke od nevladinih me. organizacija mogu biti od znatnog politikog znaaja. Meu njima su Interparlamentrarna unija, Svjetska sindikalna federacija, Meunarodna federacija bivih boraca i dr. Postoji niz meunarodnih udruga koje okupljaju uenjake i znanstvena drutva razliitih zemalja od kojih je najugledniji Institut za meunarodno pravo te po lanstvu masovnije, Svjetsko udruenje za meunarodno pravo. Samo vladine (meudravne) organizacije mogu biti subjekti meunarodnog prava, tj. mogu imati sposobnost da budu nosioci meunarodnih prava i dunosti. Od tog su moda izuzetak Meunarodni komitet Crvenog kria i Liga drutava Crvenog kria kojima su 4 enevske konvencije o zatiti rtava rata iz 1949, povjerili odreene zadatke i ovlasti u oruanim sukobima. Ostale nevladine organizacije nisu subjekti me. prava. 2. Po opsegu nadlenosti sve me. organizacije moemo podijeliti na ope i specijalizirane. Do danas nije stvorena ni jedna me. organizacija koja bi bila nadlena za sva mogua pitanja meunarodnih odnosa. Pod opim organizacijama nazivamo one koje se bave politikim, ekonomskim i socijalnim pitanjima, problemima mirnog rjeavanja sporova, i po potrebi drugim problemima. Ope su organizacije, dakle, sve one ija nadlenost nije usko specijalizirana. Prije II. svjetskog rata to je bila Liga naroda. Danas je najbolji primjer takve ope organizacije OUN, ali i neke regionalne organizacije poput Vijea Europe. Specijalizirane organizacije su sve one koje su svojim ugovorom-ustavom ovlatene da djeluju u nekoj uoj, specijaliziranoj oblasti. To su npr. Meunarodna organizacija rada, Me. organizacija za civilno zrakoplovstvo i dr. 3. Po prostornom vrenju djelatnosti i po lanstvu, postoje univerzalne i regionalne organizacije. Jo nijedna organizacije u svoje lanstvo nije okupila doslovno sve drave 149

www.nasciturus.com svijeta, ali se tome najvie pribliila OUN-a. Univerzalnim organizacijama nazivamo ustvari sve one koje imaju za cilj da okupe sve drave svijeta i koje su, dakle otvorene dravama iz svih dijelova svijeta. Izmeu ostalih u njih spadaju sve specijalizirane ustanove UN-a. Regionalne organizacije obuhvaaju ui krug drava. One su pod odreenim uvjetima otvorene na pristup zemljama iz odreenog regiona ili subregiona. Najtipinije regionalne organizacije su Organizacja amerikih drava i Organizacija afrikog jedinstva. Neki pisci razlikuju i treu skupinu organizacije posebno zainteresiranih drava. One su sve zatvorenog karatktera ali u svom lanstvu obuhvaaju drave iz razliith dijelova svijeta, tako da ne spadaju niti u univerzalne niti u regionalne organizacije. To su npr. Organizacija drava izvoznica petroleja (OPEC), te razne organizacije koje okupljaju najvee proizvoae i najvee potroae odreenih proizvoda, npr. Me. organizacija za kavu i dr. 4. S pravnog stajalita meu najvanijim je podjelama organziacija po stupnju ovlasti i domaaja odluka koje donose njihovi organi tzv. deliberativne organizacije, koje koordiniraju uzajamnu suradnju njihovih drava lanica. U njihovim se organima raspravljaju pitanja koja su na dnevnom redu, usaglaavaju gledita, i nakon toga se veinom glasova donose zakljuci najee u obliku pravno neobvezujuih preporuka (rezolucija). Supranacionalne (nadnacionalne) organizacije danas su iznimno rijetke. To je danas praktino jedino Europska unija nastala ujedinjavanjem triju zajednica: Europske zajednice za ugljen i elik, Europske ekonomske zajednice i Europske zajednice za atomsku energiju (Euratom). EU nije naddravna organizacija, jer bi tada predstavljala federaciju drava. Nazivamo je supranacionalnom, jer se u nekim crtama pribliaa klasinoj konfederaciji. Ipak, ne moemo je svrstati u konfederacije jer meu svojim nadlenostima nema zajedniku obranu drava lanica.

49. MEUNARODNE ORGANIZACIJE KAO SUBJEKTI MEUNARODNOG PRAVA

Subjekt meunarodnog prava je svatko tko u meunarodnom pravnom poretku ima pravnu i djelatnu sposobnost. U elji da bi doli do zakljuka da su me. organizacije ipak meunarodnopravni subjekti, neki su im pisci olako pridavali naddravne znaajke i onim organizacijama koje ih nisu imala. Opa skuptina UN-a je zatraila od Meunarodnog suda u Haagu savjetodavno miljenje o tome imaju li UN sposobnost isticanja meunarodnog zahtjeva za naknadu tete prema odgovornoj dravi, poinjene samoj Organizaciji i rtvama. U savjetodavnom miljenju iz

150

www.nasciturus.com 1949. o Naknadi tete pretrpljene u slubi UN.a, meunarodni sud je na to pitanje jednoglasno potvrdno odgovorio. Subjekti prava u nekom pravnom sustavu nisu neophodno identini glede njihove naravi ili irine njihovih prava. Razvoj me. prava doveo je u lipnju 1945. do stvaranja jedne meunarodne organizacije iji su ciljevi i naela izloeni u Povelji UN-a. Da bi se ti ciljevi postigli nuno je da Organizacija ima meunarodnu osobnost. Sud je doao do zakljuka da je OUN meunarodna osoba. To nije jednako tvrdnji da je ona drava, to nikako nije, ili da su njezina pravna osobnost, te prava i dunosti jednake onima koje ima drava. To znai da je OUN subjekt me. prava, da ima sposobnost biti nosilac meunarodnih prava i dunosti i da se ima sposobnost koristiti tim pravima istiui meunarodne zahtjeve. Iako su me. organizacije subjekti me. prava, one za razliku od drava ne raspolau s openitom nadlenou. Danas je openito prihvaeno da me. organizacije sklapaju punopravne me. ugovore s dravama izmeu sebe, a takvi se ugovori ni u emu ne razlikuju od ugovora kojih su stranke samo drave. Razvoj me. prava doveo je do stanja da su me. vladine organizacije u pravilu subjekti me. prava, i one u tom svojstvu djeluju prema dravama nelanicama i drugim organizacijama.

50. PRIVILEGIJI I IMUNITETI MEUNARODNIH ORGANIZACIJA I NJIHOVIH DJELATNIKA

Osnivanje UN-a i velikog broja drugih me. organizacija doveo je do brojnih propisa o njihovim privilegijama i imunitetima. Ti su propisi obuhvaeni: u ugovorima ustavima odgovarajuih organizacija, zatim u posebnim konvencijama koje organizacije sklapaju sa svojim dravama lanicama, te u ugovorima izmeu organizacije i drave domaina na podruju koje se zgrade i uredi organizacije nalaze. Povelja UN-a propisuje da Organizacija uiva na podruju svakog svog lana privilegije i imunitete potrebne za postizanje svojih ciljeva.Pored predstavnika lanova UN-a, i slubenici Organizacije uivaju takoer privilegije i imunitete potrebne za neovisno obavljanje svojih funkcija u vezi s Organizacijom. Tu se dakle, ne govori o diplomatskim privilegijama i imunitetima, nego jedino o onima za postizanje ciljeva Organizacije, odnosno za obavljanje funkcija u vezi s Organizacijom. Opa skuptina usvojila je 1946. Konvenciju o privilegijama i imunitetima UN-a, koja je otvorena dravama lanicama na pristup. Na isti nain, Opa je skuptina 1947. usvojila i

151

www.nasciturus.com Konvenciju o privilegijama i imunitetima specijaliziranih ustanova UN-a. UN su sklopili posebne sporazume o sjeditima svjetske organizacije s vladama SAD-a, vicarske (koja nije lanica UN-a) te Austrije. Tim se propisima izmeu ostalog odreuje podruje sjedita, sloboda pristupa sjeditu osoba koje putuju po problemima u vezi s Organizacijom, redarstvena zatita i nepovredivost prostora. Privilegiji i imuniteti svake od organizacija i njezinih djelatnika jo se uvijek temelje na ugovornim propisima za svaku dravu koja im je stranka. Privilegiji i imuniteti me. organizacija i njihovih djelatnika u osnovi se razlikuju od diplomatskih i konzularnih privilegija i imuniteta. Me. organizacije nisu suverene drave, niti vre teritorijalnu nadlenost. Ti se privilegiji i imuniteti ne mogu zatiti putem reciprociteta (prema kojem svaka povreda dovodi do recipronog ponaanja povrijeene drave). Stoga je nuno da su oni zatieni izriitim i preciznim ugovornim propisima s pojedinim dravama, kako bi svaka mogua povreda bila jasna.

IMUNITETI I PRIVILEGIJI KOJE UIVAJU MEUNARODNE ORGANIZACIJE Te povlastice moemo podijeliti na god imunitete od sudbenosti, nepovredivost prostorija i arhiva, fiskalne i valutne privilegije, slobodu openja, te pravo izdavanja putnih isprava.

Ugovornim propisima predvia se imunitet organizacija, njihove imovine i sredstava, gdje i kad god se nalazili, od svih vrsta sudskog postupka. Svi ugovori predviaju nepovredivost prostorija, te arhiva organizacije, ma gdje se nalazili. Pravo pruanja utoita (azila) odbjeglim osobama u prostorijama organizacijama u nekim se ugovorima izriito zabranjuje, a drugi ugovori o tome ute. Ali s obzirom da niti jedan od ugovora izriito ne doputa davanje utoita, ono se oenito moe smatrati zabranjenim (pravilo). Fondovi, zlato i devize organizacije izuzeti su od financijske kontrole drave. Imovina, prihodi i potraivanja organizacija osloboeni su od poreza i carina. Sloboda openja organizacija najee predvia zabranu cenzure slubenih poruka, pravo upotrebe kodova, ifre, kurira i i valize u istoj ili slinoj mjeri kao za diplomatske misije. 152

www.nasciturus.com Veini se organizacija izriito priznaje pravo da svojim djelatnicima i strunjacima koje alje u druge zemlje izdaju putne isprave. PRIVILEGIJI I IMUNITETI MEUNARODNIH DJELATNIKA Povelja UN-a propisuje da u obavljanju svojih dunosti glavni tajnik i osoblje te svjetske organizacije nee traiti ni primati upute od bilo koje vlade ili bilo koje druge vlasti izvan Organizacije. U osiguranju neovisnog poloaja me. djelatnika veoma je vano na njih sprijeiti utjecaj vlada njihovih vlastitih drava. Privilegiji i imuniteti me. slubenika openito su ogranieniji u odnosu na one koje uivaju diplomatski agenti drava. I tu su dole do izraaja posljedice funkcionalne teorije, tj. da se povlastice priznaju jedino koliko je potrebno za postizanje ciljeva organizacije i za neovisno obnaanje funkcija u njoj. Konvencija o privilegijama i imunitetima UN-a osigurava diplomatske imunitete jedino glavnom tajniku i njegovim pomonicima. Ostalim djelatnicima priznaje se imunitet od sudbenosti samo glede obavljanja poslova koje su izvrili u slubenom svojstvu. Meunarodni djelatnici, nadalje, oslobaaju se pristojbi i poreza na plae koje primaju za svoj rad u meunarodnoj organizaciji. Ali u nekim sluajevima drava domain ne priznaje ta izuzea glede me. slubenika koji su njezini vlastiti dravljani. Me. djelatnici se izuzimaju i od obveza graanskih (civilnih) dunosti, od propisa o useljavanju i formalnosti prijavljivanja stranaca i dr.. U sluaju meunarodnih kriza oni i lanovi njihovih obitelji uivaju iste olakice radi naputanja zemlje u pitanju, kao i diplomatski predstavnici.

51. PRETEE I OSNIVANJE UJEDINJENIH NARODA

Najstariji i do danas najvaniji cilj meunarodnog organiziranja bio je i ostao osigruanje trajnog mira meu dravama sudionicama. Prvi nacrti takvih organizacija nastali su u Europi u srednjem vijeku, a neki od tih nacrta bili su usmjereni i na suzbijanje ekspanzije neke strane sile ili religije. SVETA ALIJANSA

153

www.nasciturus.com Za stvaranje prvih organizacija drava s uzajamnim pravima i dunostima radi ouvanja datog status qua-a, i time osiguranja mira meu lanovima, presudni su bili dugotrajni i iscrpljujui ratovi u svjetskim razmjerama. Nakon Francuske revolucije 1789. i Napoleonovih osvajanja koje je trajalo etvrt stoljea, na Bekom kongresu 1815. ustanovljen je savez najveih europskih sila koji je djelovao pod imenom Svete alijanse. U poetku je taj savez obuhvaao Rusiju, Austriju, Prusku i Britaniju, a 1818. u svoje je redove primio i poraenu Francusku, koja je tada bila pod dinastijom Burbona. To je bio elitistiki savez europskih vladara koji je imao za cilj ouvanje njihovih dinastikih interesa, tj. socijalni status qou. LIGA NARODA (1920-1946) Izbijanjem I. svjet. rata sustav ravnotee snaga pretrpio je neuspjeh. U tijeku tog rata, za koga se u poetku pretpostavljalo da e kratko trajati, usporedno s porastom ljudskih rtava i materijalnih gubitaka, rasla je spoznaja o potrebi ustanovljenja trajnije svjetske organizacije sa stalnim organima u svrhu odranja trajnog mira. Na Versajskoj mirovnoj konferenciji 1919. dolazi do sklapanja Pakta Lige naroda, iji je tekst bio uklopljen u Versajski i druge mirovne ugovore s pobijeenim dravama. Liga naroda bila je prva moderna organizacija. Glavna joj je svrha bilo ouvanje mira u svijetu. Imala je 3 stalna organa. Skuptina se sastojala od predstavnika svih njezinih drava lanica. Vijee lige sastojalo se od predstavnika Glavnih saveznikih i udruenih sila iz I. svjetskog rata te od predstavnika etiriju drugih drava lanica Lige koje je birala Skuptina na rok koji je ona odreivala. Kasnije se broj nestalnih lanica poveao na 9. Liga je imala i stalno Tajnitvo sastavljeno od glavnog tajnika, drugih tajniak i ostalog potrebnog osoblja. Glavnog tajnika imenovalo je Vijee na prijedlog veine u Skuptini. Sjedite Lige bilo je u enevi. Uz propise o kolektivnoj sigurnosti, Pakt Lige sadravao je propise o razoruanju, mirnoj promjeni, o obvezatnoj registraciji i objavljivanju ugovora, o sustavu mandata, o poboljanju uvjeta rada, o poloaju ena i djece, suzbijanju trgovine drogama, te druge propise o pozitivnoj suradnji meu dravama. Umjesto da se ispune oekivanja u potivanju obveza preuzetih Paktom, Ligu su naputale stalne lanice njezina Vijea nakon to su poduzimale ine agresije (Japan, Italija) ili su se na njih pripremale (Njemaka).

154

www.nasciturus.com Liga je formalno bila dokinuta na svojoj posljednjoj Skuptini odranoj u enevi u travnju 1946. i to nakon to je Povelja UN-a ve stupila na snagu. Sva imovina Lige prenijeta je u vlasnitvo nove Organizacije UN-a. OSNIVANJE UN-A Izbijanje II. svjetskog rata napadom Njemake na Poljsku 1. rujna 1939. predstavljalo je neuspjeh Lige naroda. Osnivanje nove i djelotvornije svjetske organizacije Saveznike su sile kroz itavo vrijeme tog rata uzimale kao svoju prvenstvenu zadau. Tako su predstavnici Ujedinjenog Kraljevstva, SAD-a, Sovjetskog Saveza i Kine u Moskovskoj deklaraciji (01.11.1943.) priznali neophodnost ustanovljenja praktino u najskorije vrijeme meunarodne organizacije za odranje meunarodnog mira i sigurnosti. U izvrenju te Deklaracije predstavnici tih velesila sastali su se u Dumbarton Oaksu u SAD-u u kolovozu i rujnu 1944. gdje su skicirali osnove budue organizacije. Usvojeni prijedlog predviao je 5 glavnih organa. Opu skuptinu, Vijee sigurnosti, Meunarodni sud, Tajnitvo te Ekonomsko i socijalno vijee. Starateljsko vijee tada jo nije bilo predvieno. Na konferenciji Roosvelta, Churchila i Staljina na Jalti u veljai 1945. usvojena je jaltska formula glede glasovanja u Vijeu sigurnosti. Konferencija UN-a o meunarodnoj organizaciji odrana je potom u San Franciscu 1945. na kojoj su predstavnici 50 pozvanih drava osnivaa (iskonski lanovi), na temelju prijanjih zakljuaka izradili i usvojili cjelovit tekst Povelje UN-a. Meu dravama sudionicama bila je i Jugoslavija. Da bi se izjeglo loe iskustvo nesudjelovanja SAD-a u Ligi naroda, Povelja je predvidjela njezino stupanje na snagu tek nakon polaganja ratifikacija kod drave domaina svih 5 stalnih lanica budueg Vijea sigurnosti (Kine, Francuske, Sovjetskog Saveza, Ujedinjenjog Kraljevstva i SAD-a), te veine njezinih ostalih drava potpisnica. Povelja je stupila na snagu 24.10.1945. i taj se dan danas slavi kao Dan UN-a.

52. LANOVI UN-a I POLOAJ DRAVA NELANICA

ISKONSKE I NAKNADNO PRIMLJENE DRAVE LANICE Iskonske (prvotne) lanice UN-a su sve one drave koje su sudjelovale na osnivakoj konferenciji u San Franciscu i potom su ratificirale Povelju. Bilo ih je 51. Iskonske lanice su na temelju svoje suverenosti osnovale tu Organizaciju. One same nisu mogle biti podvrgnute postupku primanja ali su imale pravo odluivanja o primanju novih drava u lanstvo.

155

www.nasciturus.com lanovima UN-a mogu postati sve ostale miroljubive drave lanice koje prihvate obveze sadrane u Povelji i koje su po ocjeni Organizacije sposobne i voljne izvravati te obveze. U savjetodavnom miljenju iz 1948. o Uvjetima za primanje neke drave u lanstvo UN-a, Meunarodni sud je zakljuio da ima 5 predvienih uvjeta: 1.) treba biti drava, 2.) biti miroljubiva, 3.) prihvatiti obveze iz Povelje, 4.) biti sposobna izvravati te obveze, 5.) biti voljna to uiniti. Inae nema nikakve druge diskriminacije izmeu iskonskih i naknadno primljenih lanica. Sve drave lanice imaju prema Povelji jednaka prava i obveze, s tim da 5 stalnih lanica Vijea sigurnosti imaju i neka posebna prava u odluivanju. Svaka se drava prima u lanstvo UN-a Odlukom Ope skuptine na preporuku Vijea sigurnosti. U stvarnosti je Vijee sigurnosti organ koji odluuje o primanju u lanstvo, a Opa skuptina potom donosi konanu odluku koja je gotovo redovito potvrdna. Hrvatska, Slovenija i BiH zajedno su primljene u UN 22.5.1992. vicarska nikad nije zatraila primanje u lanstvo, premda brojni organi UN-a imaju sjedite u enevi. To nije zatraila ni Drava Vatikanskog Grada koja je u simbiozi sa Svetom Stolicom. Te su drave, meutim lanice nekih specijaliziranih ustanova UN-a i pozivaju se na konferencije pod okriljem UN-a.

PRAVA I DUNOSTI LANICA UN-A Sve drave lanice imaju pravo sudjelovati i glasovati na redovitim i izvanrednim zasjedanjima Ope skuptine o svim pitanjima koja su na dnevnom redu. One u njoj mogu birati i biti birane za lanice drugih organa koje ona imenuje. Radi se o nestalnim lanicama Vijea sigurnosti i o svim lanicama Ekonomskog i socijalnog vijea. U Opoj skuptini one takoer biraju lanove Meunarodnog suda u Haagu, glavnog tajnika UN-a, te lanove pomonih organa poput Komisije za meunarodno pravo. Priznanje nove drave ima deklaratoran, a ne konstitutivan uinak, i nova drava stvarno postoji ukoliko ima stanovnitvo, teritorij i suverenu vlast. Unato tome, svakoj je novoj dravi veoma vano da odmah po proglaenju svoje neovisnosti, uz priznanje od drugih drava, bude primljena i u lanstvo UN-a. Nova drava ne moe odravati normalne dvostrane odnose s dravom koja joj je uskratila priznanje, a prije primanja u lanstvo UN-a ona je praktino izolirana u mnogostranim odnosima u meunarodnoj zajednici. Drave lanice dune su potivati temeljna naela meunarodnog prava (koja su vrsta imperativnih normi opeg me. prava). Uz to, drave su preuzele i niz posebnih ugovornih 156

www.nasciturus.com obveza: djelovanje u sluaju prijetnje miru, naruenja mira ili ina agresije, izvravaju odluke koje Vijee sigurnosti u tim situacijama usvoji u skladu s Poveljom. Nita u Povelji ne ovlauje UN da se mijeaju u poslove koji po svojoj biti pripadaju pod unutarnju nadlenost drave, niti ne obvezuje drave lanice da takve poslove podnose na rjeavanje prema Povelji. Ugovorna je obveza drava lanica da snose svaka svoj dio trokova UN-a kako ih rasporedi Opa skuptina. POSEBNI POLOAJ U UN-U STALNIH LANICA VIJEA SIGURNOSTI U l. 23. Povelje izrijekom je propisano da su stalni lanovi Vijea sigurnosti Kina, Francuska Savez Sovjetskih Socijalistikih Drava (danas Ruska Federacija), Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske i SAD. Odluke VS-a o svim pitanjima, osima pitanja postupka, donose se potvrdnim glasovima devetorice lanova ukljuujui glasove svih stalnih lanova. To znai da se bez pristanka bilo kojeg stalnog lana ne moe usvojiti niti jedna odluka u tom organu koji je prvenstveno odgovoran za odravanje meunarodnog mira i sigurnosti. Tekst povelje, dakle, predvia jednoglasnost svih 5 stalnih lanova pri donoenju odluka i preporuka u VS-u. Nikakva se odluka ne moe donijeti ako je neka stalna lanica glasovala protiv nje, tj. ako je uloila veto. Putem tzv. dvosturukog veta stalna lanica moe sprijeiti donoenje ak i odluke koja spada u pitanja postupka. Ako ona postavi pitanje o tome je li neko pitanje proceduralno ili ne, odluka o tome donosi se kao da se radi o sutinskom (bitnom) pitanju. Meutim, predsjednik VS-a moe odluiti da je neko pitanje proceduralne naravi ukoliko tu njegovu predsjedniku odluku podri bilo kojih 9 lanova tog organa. Stalna lanica moe izbjei i dunost da se uzdri od glasovanja u sporovima kojih je stranka. Posebna prava stalnih lanova VS-a ne mogu se mijenjati ili dokidati bez njihova pristanka. Izmjene Povelje stupaju na snagu za sve lanove UN-a ka ih 2/3 lanova, ukljuujui sve stalne lanove VS-a, ratificiraju u skladu sa svojim ustavnim propisima. Stalna lanica praktino ne moe biti iskljuena iz Un-a jer za to treba prijedlog VS-a, kojeg ona tamo moe svojim vetom sprijeiti. SUSPENZIJA, ISKLJUENJE IZ LANSTVA I POVLAENJE IZ UN-A Povelja UN-a predvia propise o suspenziji lanskih prava u Organizaciji. lan UN-a koji je zaostao u plaanju svojih financijskih prinosa Organizaciji za protekle pune 2 godine, gubi pravo glasa u Opoj skuptini (ali ne i u drugim organima kojih je lan). Ipak, Opa mu skuptina moe dopustiti da glasuje ako je neplaanje uzrokovano okolnostima koje ne ovise 157

www.nasciturus.com o njegovoj volji. Radi se o tzv. maloj suspenziji, koja osim prava glasa ne liava odnosnu dravu da sudjeluje u raspravama u Opoj skuptini. Opa skuptina moe na preporuku VS-a suspendirati vrenje lanskih prava i povlastica lanu UN-a protiv kojeg je VS poduzelo preventivnu ili prisilnu akciju. Rije je o tzv. velikoj suspenziji. Vrenje tih prava moe ponovo uspostaviti samo VS nakon to obustavi takvu akciju. Opa skuptina moe na preporuku VS-a iskljuiti iz Organizacije lana UN-a koji uporno kri naela sadrana u Povelji. Povelja namjerno ne sadri propise o povlaenju iz lanstva UN-a, da se time ne bi potakla praksa koja je bila pogubna za Ligu naroda. Ali, povlaenje iz lanstva neke meunarodne organizacije, pravo je svake drave, osim ako je unaprijed podvrgnuto posebnim uvjetima propisanima u njenom ugovoru ustavu. Do sada se iz UN-a jedino povukla Indonezija 1965. ali se vratila sljedee godine. POLOAJ DRAVA NELANICA PREMA POVELJI UN-A Povelja predvia pravo drave koja nije lanic UN-a da upozori VS ili Opu skuptinu na svaki spor kojem je stranka ako za taj spor prihvati obveze o mirnom rjeavanju propisane u Povelji. Poput drava lanica, takva se drava poziva da sudjeluje bez prava glasa u raspravljanju tog spora pred VS-om. Iako je Statut Meunarodnog suda sastavni dio Povelje, Povelja doputa da neka drava nelanica moe postati strankom Statuta uz uvjete koje za svaki posebni sluaj odredi Opa skuptina na preporuku VS-a. Odluke vieja sigurnosti usvojene temeljem glave VII. Povelje (koja predvia djelovanje u sluaju prijetnje miru, naruenja mira ili ina agresije) pravno ne obvezuju drave nelanice UN-a. Organizacija osigurava da drave koje nisu lanice UN-a postupaju u skladu s propisanim naelima koliko je to potrebno za odravanje meunarodnog mira i sigurnosti.

53. ORGANI UN-a

Povelja predvia 6 glavnih organa UN-a i to: Opu skuptinu, Vijee sigurnosti, Ekonomsko i socijalno vijee, Starateljsko vijee, Meunarodni sud u Haagu i Tajnitvo. OPA je jedini plenarni i demokratski organ u kojem su sve drave lanice

SKUPTINA

zastupljene s najvie po 5 predstavnika. Svaka lanica ima jedan glas. Opa skuptina ima

158

www.nasciturus.com opu nadlenost. Ona moe raspravljati o svim pitanjima ili predmetima koji ulaze u okvir Povelje ili se odnose na ovlasti ili funkcije bilo kojeg drugog organa predvienog Poveljom. O svim tim pitanjima moe davati preporuke drava lanicama i drugim organima UN-a. Prima i razmatra izvjea ostalih organaUN-a. Ukoliko neko pitanje koje prema Povelji spada u nadlenost UN-a, nije izrijekom dato u nadlenost nekog drugog organa, za njegovo razmatranje nadlena je Opa skuptina (supsidijarna nadlenost). U vrenju te ope nadlenosti, Povelja predvia samo jedno ogranienje. Dok glede nekog spora ili situacije VS vri funkcije predviene Poveljom, Opa skuptina ne moe davati nikakve preporuke koje se odnose na taj spor ili situaciju, osim ako VS to od nje zatrai. Iako ima opu nadlenost o svim pitanjima Opa skuptina donosi rezolucije koje u naelu imaju domaaj pravno neobvezujuih preporuka. Od toga su izuzetak odluke o raspodjeli trokova UN-a koje su obvezujue za drave lanice. Neke rezolucije mogu imati neizravno obvezujui znaaj za sve drave svijeta ako potvruju naela opeg obiajnog prava ve na snazi, ili ako se naela potvrena u njima naknadno transformiraju u to pravo. U pravilu, te rezolucije nose naziv deklaracija. Odluke Ope skuptina o vanim pitanjima, donose se 2/3 veinom lanova koji su prisutni i glasuju. Uzdravanje od glasovanja i odsutnost predstavnika ne uzimaju se u obzir pri brojenju. Stoga ponekad 2/3 veina moe biti manjina u odnosu na ukupan broj drava lanica UN-a. Meu vana pitanja spadaju preporuke koje se odnose na odravanje meunarodnog mira i sigurnosti, izbor lanova drugih organa UN-a, primanje novih lanova u UN, suspenzija i iskljuenje lanova, te pitanja prorauna. Odluke o ostalim pitanjima donose se veinom lanova koji su prisutni i glasuju. Opa skuptina sastaje se u redovita, izvanredna i u hitna izvanredna zasjedanja. Redovita zasjedanja sazivaju se svake godine po pravilu u rujnu i po potrebi se produuju u sljedeu kalendarsku godinu. Izvanredna zasjedanja saziva glavni tajnik na zahtjev VS-a ili veine lanova UN-a. Sazivanje hitnih izvanrednih zasjedanja ne predvia Povelja nego rezolucija Ope skuptine Ujedinjeni za mir, usvojena 1950. Ukoliko uslijed nedostatka jednoglasnosti stalnih lanova, VS nije u stanju izvravati svoju odgovornost za odravanje meunarodnog mira i sigurnosti, Opa skuptina mora odmah razmotriti taj problem. U sluaju naruenja mira ili ina agresije ona moe dravama lanicama preporuiti i upotrebu oruanih snaga. Ukoliko u to vrijeme Opa skuptina ne zasjeda, moe se sazvati u roku od 24 sata u hitno izvanredno zasjedanje. Takav zahtjev moe postaviti VS veinom od bilo kojih 9 lanova ili veina lanova UN-a. 159

www.nasciturus.com Opa skuptina ustanovila je mnotvo svojih stalnih i ad hoc organa za raznovrsne djelatnosti. Ona ima 6 glavnih komiteta (odbora) i to: za razoruanje i meunarodnu sigurnost, za ekonomska i financijska pitanja, za socijalna, humanitarna i kulturna pitanja, za posebna politika pitanja i dekolonizaciju, administrativni i proraunski komitet, te pravni komitet.

Uz njih djeluju Opi komitet (nadlean za utvrivanje pitanja koja se stavljaju na dnevni red zasjedanja Ope skuptine), te Komitet za verifikaciju vjerodajnica predstavnika drava lanica. Opa skuptina je nadomjestak za svjetski parlament, ali s tim da ne moe donositi zakone. VIJEE ima specijaliziranu i ogranienu nadlenost. VS je neka vrsta izvrnog

SIGURNOSTI

organa UN-a koji ima ogranieni broj lanova. Uz 5 stalnih lanova, Opa skuptina bira na rok od 2 godine jo 10 njegovih nestalnih lanova. Da bi se osigurao kontinuitet u radu, svake se godine bira polovica od tog broja. VS ima dakle, ukupno 15 lanova. Ureeno je tako da moe neprestano djelovati i po potrebi se sastajati u svako doba. To danas nije problem jer sve drave lanice i nelanice imaju svoje stalne misije pri UN-u u New Yorku i enevi, a mnoge i u Beu. Stoga je gue sazivati i Opu skuptinu u hitna izvanredna zasjedanja u roku od 24 sata. Funkcija predsjednika VS mijenja se svakog mjeseca prema abecednom redu svih njegovih drava lanica. Glavna je nadlenost, i odgovornost, VS-a odravanje meunarodnog mira i sigurnosti. Ono moe donositi preporuke i obvezujue odluke za sve drave lanice. VS preporuuje Opoj skuptini primanje, suspenziju i iskljuenje drava i lanstva UN-a, te imenovanje glavnog tajnika. S Opom skuptinom sudjeluje u paralelnom postupku izbora sudaca Meunarodnog suda u Haagu. EKONOMSKO obavlja znatan dio poslova UN-a u irokom krugu ekonomskih i

I SOCIJALNO VIJEE

socijalnih pitanja na svjetskoj razini. Najvie je cijenjena njegova djelatnost unapreenja potivanja i odravanja ljudskih prava i temeljnih sloboda za sve. U oblastima svoje nadlenosti ono moe davati preporuke Opoj skuptini, dravama lanicama, te zainteresiranim specijaliziranim ustanovama UN-a.

160

www.nasciturus.com Ekonomsko i socijalno vijee je organ koji koordinira djelatnosti svih specijaliziranih ustanova UN-a. Preko njega te ustanove sudjeluju u radu UN-a. Sastoji se od 54 lana koje bira Opa skuptina na razdoblje od 3 godine. Odluke se donose veinom glasova lanova koji su pristuni i koji glasuju. Njegova zasjedanja odravaju 2 put godinje, u proljee i na jesen, u enevi. U vrenju njegovih irokih nadlenosti, Ekonomsko i socijalno vijee osniva stalne odbore, tzv. funkcionalne komisije (npr. Statistika komisija, Komisija za ljudska prava), te regionalne komisije. STARATELJSKO predvieno je Poveljom radi sprovoenja meunarodnog sustava

VIJEE

starateljstva iz njezine glave XII. Nakon to je posljednje starateljsko podruju Palau na Pacifiku steklo neovisnost 1994., Starateljsko vijee je mjesed dana kasnije suspendiralo svoje djelatnosti. Za oekivati je da e pri temeljitoj izmjeni teksta Povelje koja se oekuje, taj organ biti i formalno dokinut jer je izvrio sve svoje zadae. MEUNARODNI SUD U HAAGU je glavni sudski organ UN-a te ima sjedite u Palai mira u Haagu. Taj sud je nasljednik Stalnog suda meunarodne pravde kojeg je osnovala Liga naroda i to 1920. Meunarodni sud osnovan je Poveljom UN-a, a Statut suda sastavni je dio Povelje. TAJNITVO se sastoji od glavnog tajnika i ptrebnog osoblja. Glavnog tajnika imenuje Opa skuptina na prijedlog VS-a. On je najvii administrativni dunosnik UN-a ali obavlja i neke vane politike funkcije. Bit autoriteta glavnog tajnika lei u l. 99. Povelje, prema kojem on moe upozoriti VS na svaki predmet koji bi po njegovom miljenju mogao dovesti u opasnost odravanje meunarodnog mira i sigurnosti. Glavni tajnik djeluje u osobnom svojstvu na sastancima svih glavnih organa UN-a osim Meunarodnog suda. On podnosi opoj skuptini godinja izvjea o radu UN-a.

54. PREGLED SPECIJALIZIRANIH USTANOVA

Specijalizirane ustanove su meunarodne organizacije utemeljene ugovorima izmeu drava koje imaju iroke odgovornosti na ekonomskom, socijalnom, kulturnom i drugim poljima, a koje su uspostavile odnose s UN-om. Meutim, svaka od njih je poseban subjekt me. prava,a a po prostoru djelovanja i po lanstvu, sve su univerzalne me. organizacije.

161

www.nasciturus.com Odnosi s UN-om ustanovljuju se sporazumima koji obino predviaju slanje stalnih izvjea tih ustanova Ekonomskom i socijalnom vijeu, kao i izmjenu informacija. Predstavnici specijaliziranih ustanova sudjeluju bez prava glasa u raspravama Ekonomskog i socijalnog vijea i njegovih komisija. Specijalizirane ustanove ustanovljene su ugovorima koje su sklopile njihove izvorne drave lanice. Tim ugovorima ustavima propisane su nadlenosti, lanstvo i organi tih organizacija. Sustav glasovanja moe biti razliit. U veini specijaliziranih ustanova primjenjuje se naelo jednakog praa svih drava lanica u njihovom plenarnom organu. Financijske ustanove zasnivaju glasako pravo svake lanice prema visini kvote koju je uplatila u odnosne ustanove. Mogue je povlaenje iz lanstva svih tih ustanova jednostranim otkazom uz otkazni rok od 1 do 2 godine. Veina specijaliziranih ustanova ima jedan plenarni organ u kojem su zastupljene sve drave lanice. Taj organ bira svoje izvrno vijee s manjim brojem lanova. Pregled ustanova: 1. Meunarodna organizacija rada osnovana je na Versajskoj mirovnoj konferenciji 1919. usporedo s Ligom naroda, sa svrhom da meunarodnim sporazumima osigura bolje uvjete rada i poloaj radnika svuda u svijetu. Sjedite je u enevi. 2. Meunarodna organizacija za poljoprivredu i ishranu (FAO) 3. Organizacija UN-a za prosvjetu, znanost i kulturu (UNESCO) osnovana je 1946. u Londonu. Zadae UNESCO-a su pomaganje dravama lanica u razvitku politike obrazovanja na svim razinama, promicanje meunarodne suradnje u znanstvenim istraivanjima, poticanje slobodnog protoka ideja i unaprjeenje irenja kulture i znanja. Pri tom se zalae da narodi i drave ouvaju kulturne posebnosti i raznovrsnost. Sjedite je u Parizu 4. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO, OMS) takoer je osnovana 1946. Zadae su joj unaprjeenje zdravlja u svijetu putem meunarodne suradnje zdravstvenih uprava drava lanica i strunih organizacija, poticanje mjera za iskorjenjivanje epidemija i dr. Sjedite je u enevi. 5. Meunarodne financijske ustanove Svjetska banka za obnovu i razvoj i Meunarodni monetarni fond proizali su iz Konferencije odrane u Bretton Woodsu (SAD) 1944, s ciljem ohrabrivanja financijskih ulaganja, monetarne suradnje i stabilnosti drava lanica i trgovine. Obje su ustanove u funkcionalnoj vezi. Neka drava ne moe postati lanicom Banke ako 162

www.nasciturus.com nije lanica Fonda. Tu su jo i Meunarodno udruenje za razvoj i Meuanrodna financijska korporacija, a sjedite svih tih ustanova je u Washingtonu, D.C. 6. Svjetska trgovinska organizacija (WTO) proizala je iz Opeg sporazuma o tarifama i trgovini (GATT) 7. Meunarodna organizacija za civilno zrakoplovstvo (ICAO) 8. Meunarodna pomorska organizacija (IMO) 9. Svjetski potanski savez (UPU) 10. Meunarodni savez za telekomunikacije (ITU) 11. Svjetska meteoroloka organizacija (WMO) 12. Svjetska organizacija za intelektualno vlasnitvo (WIPO) 13. Meunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA).

55. REGIONALNE ORGANIZACIJE I SPORAZUMI I OSTALE MEUVLADINE ORGANIZACIJE

Glava VIII. Povelje UN-a regulira regioanalne sporazume. Prema Povelji regionalne ustanove obuhvaaju sustave mirnog rjeavanja sporova i kolektivnu oruanu akciju njihovih lanica u vrenju njihova prava na kolektivnu samoobranu. 1. Sjevernoatlantski savez (NATO North Atlantic Treaty Organization) utemeljen je 1949. sa svrhom suzbijanja moguih prijetnji s Istoka. U njegu su se udruili SAD i Kanada s 14 zemalja Zapadne Europe, ukljuivi i Grku i Tursku. Ugovorom su se stranke obvezale na konsultacije kada god teritorijalna cjelovitost, politika neovisnost ili sigurnost neke od njih budu ugroene. Savez se sastoji od Vijea NATO-a kao vrhovnog organa u kome su zastupljene sve drave lanice, te od mnotva civilnih i vojnih odbora koji pokrivaju sve aspekte sigurnosti.

163

www.nasciturus.com 1991. ustanovljeno je Vijee za suradnju Sjevernog Atlantica (NACC) u okviru kojeg je 1994. utemeljen program Partnerstva za mir. Partnerstvo za mir usmjereno je na praktina pitanja obrambene i vojne suradnje. 2. Zapadnoeuropska unija (WEU Western European Union, UEO) osnovana je Briselskim ugovorom iz 1948. o suradnji u ekonomskoj, socijalnoj i kulturnoj oblasti, te kolektivnoj samoobrani. Iskonske lanice bile su UK, Francuska, Nizozemska, Belgija i Luksemburg. Unija je prvobitno bila usmjerena protiv poraene Njemake, ali su nakon osnivanja NATO-a sljedee godine propisi o obrani uklopljeni u one NATO-a. 1954. Zapadna Njemaka i Italija pozvane su da pristupe Briselskom ugovoru i tada je stvorena WEU ija je svrha tada bila neka vrst kontrole naouranja Njemake. WEU je potom irila svoje lanstvo, ali u sjeni NATO-a do danas nije uspjela zadobiti neku znaajniju ulogu. U Maastrichtskom ugovoru iz 1992. priznata je kao sastavni dio Europske unije, a Deklaracija s Maastrichtskog sastanka navela je da e se ona razvijati kao komponenta obrane EU i kao nain uvrivanja stupa NATO-a. 3. Vijee Europe (Council of Europe) osnovano je 1949. sa irokom lepezom zadataka. Danas obuhvaa 40 drava lanica, meu kojima je i Hrvatska. Najvaniji su organi Odbor ministara svih drava lanica, te Parlamentarna skuptina koja se sastoji od predstavnika nacionalnih parlamenata drava lanica. Najznaajnija zadaa Vijea Europe je pripremanje i usvajanje konvencija i protokola koji se podnose dravama lanicama na ratifikaciju ili pristup. Do danas je usvojen veliki broj njih, ali su najvanije Europska konvencija za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda iz 1950. s protokolima te Europska socijalna povelja iz 1961. Sjedite Francuskoj. 4. Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD Organization for Economic Co-operation and Development) ustanovljena je 1960. Danas obuhvaa SAD, Kanadu, Japan i zemlje Zapadne Europe. Biva Jugoslavija u njoj je imala snaan poloaj pridruenog lana koji je njezinim raspadom okonan. OECD odrava i potie ekonomski razvoj svuda u svijetu, ali djeluje kao zatvoreni klub najrazvijenijih zemalja. Ugovor ustav izrijekom predvia da su ciljevi Organizacije unaprjeenje politika usmjerenih k dostizanju najveeg odrivog ekonomskog razvoja i zaposlenosti i k podizanju ivotnog standarda u dravama lanicama, ali i odranju financijske stabilnosti. 5. Europska unija (Europian Union) je nesumnjivo najznaajnija europska organizacija. Ona je najrazvijenija i najizgraenija regionalna organizacija stvorena do danas 164 VE je u Strasbourgu u

www.nasciturus.com u svijetu. Sastoji se ustvari od triju povezanih zajednica: Europske zajednice za ugljen i elik (ustanovljene 1951.), Europske ekonomske zajednice i Europske zajednice za atomsku energiju (obje ustanovljene 1957.). Ona u znatnoj mjeri djeluje kao supranacionalna organizacija. Temelj EU lei u daljoj ekonomskoj integraciji, te dugorono i u politikom povezivanju svih drava lanicua ukoliko to bude mogue. Cilj Unije je stvaranje jedinstvenog trita sa zajednikim vanjskim carinskim tarifama, te dokidanje unutarnjih tarifa i izvoznih kvota. Ona potie slobodan protok kapitala i radne snage. Ugovor o EU potpisan u Maastrichtu 7.2.1992. uveo je znaajne promjene. Ustanovljena je EU, koja se do tada nazivala Europska zajednica. Institucije EU su prije svega Europski parlament, Vijee ministara, Komisija i Sud. Europski parlament ustanovljen je 1957. a danas ima 626 zastupnika. Parlament ima brojne stalne odbore, a razmatra razliita politika, pravna, ekonomska, socijalna, poljoprivredna i regionalna pitanja. U mjesenim zasjedanjima sastaje se u Strasbourgu, a u izvanrednim zasjedanjima i u Bruxellsu. Vijee ministara sastoji se od 1 predstavnika svake drave lanice, i ono je uvar njihovih nacionalnih interesa. Ono je najvia politika vlast Unije i donosi konane odluke u veini zakonodavne djelatnosti, kao i u nekim drugim pitanjima. Komisija je organ podinjen Vijeu ministara, a pod nadzorom je Parlamenta. Danas broji 20 lanova koji se biraju na temelju strunosti, a djeluju neovisno od svojih drava. Ima sjedite u Bruxellesu, a odluuje veinom glasova. Komisija sastavlja godinji proraun, a djeluje i kao trgovaki pregovara u ime itave Unije. Ima izvjesne ovlasti u odluivanju, moe davati savjetodavna miljenja za drave lanice a ta su miljenja obvezujua za njihove graane i institucije. Sud Europskih zajednica sastoji se od 15 sudaca koji se imunuju na obnovljiv od 6 godina. Sudu u radu pomae 9 prisjednika ija je uloga da na nepristran nain formuliraju motivirane zakljuke o sporovima time da ne sudjeluju u odluivanju.Pravo koje primjenjuje Sud sastoji se od ugovora, pravilnika Komisije, prijanjih odluka tog Suda i opih naela prava zajednikih domaem pravu drava lanica. 6. Organizacija za europsku sigurnost i suradnju (OESS, the Organization for Security and Co-operation in Europe) nastala je provobitno kao Konferencija o europskoj sigurnosti i suradnji (KESS), na kojoj e 1975. u Helsinkiju potpisan Zavrni akt. Sudionice su joj sve drave iz Europe, ukljuivi sve drave sljednice biveg Sovjetskog Saveza, te SAD i Kanadu. 165

www.nasciturus.com Helsinki zavrni akt formulirao je seriju naela o uzajmnim odnosima izmeu drava sudionica. Uz naela UN-a, kao posebna naela istaknuta su jo: nepovredivost granica, teritorijalna cjelovitost drava te potivanje ljudskih prava i temeljnih sloboda ukljuujui slobodu misli, savjesti, vjere i uvjerenja. Iako Zavrni akt nije formalan ugovor nego je usvojen i potpisan kao politiki dokument, naela sadrana u njemu imaju pravno obvezujui znaaj. Ostale opsene odredbe Zavrnog akta (od kojih je veina sroena u obliku preporuka) politiari dijele u 3 korpe. Prvu korpu ine odredbe o sigurnosti u Europi, drugu one o srudanji drava sudionica u oblastima gospodarstva, znanosti tehnologije i okolia, a treu ona o humanitarnim pitanjima. 7. Zajednica neovisnih drava 8. Organizacija amerikih drava (Organization of American States) 9. Arapska liga (Liga arapskih drava, League of the Arab States) 10. Organizacija afrikog jedinstva (Organization of African Unity) 11. Udruenje drava jugoistone Azije (ASEAN, the Association of the South East Asian Nations) 12. Rasputene regionalne organizacije 13. Commonwealth nacija (Commonwealth of Nations) rezultat je osamostaljivanja teritorija nekadanjeg Britanskog kolonijalnog carstva. Ve su Westministreskim statutom iz 1931. samoupravni dominioni Kanada, Australija, Novi Zeland i Junoafrika Unija stekli punu neovisnost od UK-a ali su s njim ostali u mnogim vezama.

D. OVJEK U MEUNARODNOM PRAVU 56. OVJEK KAO SUBJEKT MEUNARODNOG PRAVA

Za razumijevanje meunarodnog prava u njegovoj cjelini vano je pitanje je li ovjek pojedinac u vlastitom svojstvu (a ne kao pripadnik neke drave ili nesamoupravne teritorijalne cjeline, ili ak kao pripadnik etnike ili vjerske skupine), izravni nositelj prava i obveza u meunarodnom pravnom poretku. Suverena drava je jo uvijek glavni subjekt me. prava. Meuvladine organizacije su tvorevine drava, pa su one u tom smislu izvedeni subjekti. Ustanici i oslobodilaki pokreti su prijelazni tj. privremeni subjekti. Cjelokupno pravo, dakle i meunarodno, svodi se na ureenje odnosa izmeu ljudi. ovjek je krajnji adresat svakog prava.

166

www.nasciturus.com Koncept imperativnih normi opeg meuanrodnog prava (jus cogens) Beke konvencije o pravu ugovora iz 1969., najveim se dijelom odnosi na potivanje i na zatitu ljudske osobe, kako u miru tako i u oruanom sukobu. Subjekti meunardnog prava ne smiju ih kriti, niti ih u uzajamnim sporazumima smiju derogirati. Teka krenja nekih temeljnih prava ovjeka i ljudskih skupina na opstanak, na tjelesni integritet, slobodu i dostojanstvo kako u miru tako i u oruanom sukobu meunarodna zajednica je proglasila meunarodnim zloinima. Poveljom UN-a iz 1945. i Opom deklaracijom o ljudskim pravima iz 1948. prihvaeni su instrumenti, kojima se potie razvoj pravila opeg meunarodnog prava, a odnosni ugovori predviaju za njihove drave stranke precizne pravne obveze, i tu uz neke mjere meunarodne kontrole izvrenja. Oni koji nastoje dokazati da ovjek pojedinac jest subjekt me. prava (ili je na putu da to postane), smatraju da se ta osobnost moe stupnjevati po intezitetu. Oni pojedinca usporeuju s drugim izvedenim subjektima i dolaze do zakljuka da je njegov subjektivitet ogranien i izveden iz subjektiviteta drave. Ope me. pravo razvija se u pravcu priznavanja pojedincu mnogih ljudskih prava, ali im se pri tom nameu i mnoge pravne obveze. Meunarodni zloin piratstva na otvorenom moru moe kazniti svaka drava pa i ona koja nije pretrpjela tetu. A pirati su uvijek pojedinci koji djeluju u vlastitom svojstvu. Po obiajnom me. pravu razvijenom temeljem ugovora, svaki pripadnik oruanih snaga podvrgnut je pravnim pravilima koja vrijede u oruanim sukobima a za njihovo krenje on je izravno odgovoran. Osim materijalnih prava u uem smislu, koja su predviena u njihovu korist, temeljem nekih ugovora pojedinci mogu sudjelovati kao stranke pred nekim meunarodnim tijelima protiv drave, ap i protiv onih kojih su dravljani. Mogue je zamisliti da bi, u dalekoj budunosti, ovjek mogao postati subjektom me. prava ukoliko bi itava meunarodna zajednica stekla neke odlike naddravne organizacije (tzv. superdrave) ili federacije drava u kojoj bi pojedinac dobio neka politika prava. Ali ako bi se to dogodilo, me. pravo bi izgubilo bitna obiljeja koja danas ima te bi postalo federalno pravo te svjetske superdrave.

57. DRAVLJANI I STRANCI

POJAM DRAVLJANSTVA

167

www.nasciturus.com Prema naelu teritorijalne suverenosti (vrhovnitva), pojedinac je pod vlau drava u kojoj boravi i ima dunost potivanja njenih propisa dok god se u njoj nalazi. Ali kad se nalazi izvan svoje drave, on je u isto vrijeme i pod vlau te svoje drave (personalna suverenost ili vrhovnitvo), i duan joj je na vjernost. Zauzvrat on u inozemstvu ima pravo traiti zatitu od svoje drave. Stoga kad se raspravlja o pitanjima pravnog poloaja pojedinaca bitno je utvrditi njegovo dravljanstvo. Dravljanstvo je pravna veza koja neku osobu vezuje za neku dravu. Opa deklaracija o ljudskim pravima iz 1948. proklamira da svatko ima pravo na dravljanstvo. Svaka drava u naelu ima pravo svojim ustavom i zakonima odrediti tko ima pravo na njezino dravljanstvo. Stoga se smatra da pitanja dravljanstva spadaju u unutarnju (iskljuivu) nadlenost drave. DRAVLJANSTVO STEENO ROENJEM Veina ljudi stjee neko dravljanstvo roenjem i ne mijenja ga do smrti. Dravljanstvo se roenjem stjee bilo: 1. roenjem na teritoriju neke drave (jus soli) ili 2. temeljem porijekla nekog od roditelja (jus sanguinis). DRAVLJANSTVO UDATE ENE Mnoge su drave u svojim zakonima o dravljanstvu predviale da strana dravljanka trenutkom udaje ipso facto tj. automatski, stjee dravljanstvo svog supruga i da gubi svoje prijanje dravljastvo. Nasuprot tome, druge su drave, slijedei politiku jednakosti spolova izriito predviale u svojim zakonima da samim inom udaje strana dravljanka ne stjee dravljanstvo supruga. U novije vrijeme mnoge su drave napustile propise o automatskom stjecanju dravljanstva ena inom udaje. Konvencija o ukidanju svih oblika diskriminacije ena iz 1979. predvia da e drave stranke te Konvencije priznati enama jednaka prava kao i mukarcima glede stjedanja, promjene ili ouvanja dravljanstva supruga. Zauzvrat, zakoni veine drava danas, predviaju ubrzan i olakan postupak naturalizacije (priroenja). Tako i Zakon o hrv. dravljanstvu predvia da stranac koji je u braku s hrvatskim dravljaninom i kojem je odobreno trajno nastanjenje na podruju Hrvatske moe stei dravljanstvo, iako ne udovoljava niti jednom predvienom uvjetu naturalizacije, osim uvjeta da se iz njegova ponaanja moe zakljuiti da potuje pravni poredak i obiaje u RH i da prihvaa hrvatsku kulturu.

168

www.nasciturus.com PRIROENJE (NATURALIZACIJA) I OTPUST IZ DRAVLJANSTVA (EKSPATRIJACIJA) Naturalizacija u uem smislu je postupak u kojem neka drava po svojoj diskreciji podjeljuje svoje dravljanstvo nekoj osobi na njezinu zamolbu. Po opem me. pravu stranac nema pravo na dravljanstvo putem naturalizacije. U naelu drava ima pravo odbiti tu molbu. Stoga naturalizacija spada u diskrecijsku vlast svake drave i moe predviati razliite uvjete za primanje u svoje dravljanstvo. Zakon o hrv. dravljanstvu, osim uvjeta potivanja pravnog poretka i obiaja RH, predvia da osoba koja je podnijela takav zahtjev mora imati navrenih 18 godina, da joj nije oduzeta poslovna sposobnost, da ima otpust iz stranog dravljanstva ili da podnese dokaz da e otpust dobiti ako bude primljena u hrv. dravljanstvo, da ima prijavljen boravak na teritoriju RH najmanje 5 godina te da poznaje hrv. jezik i latinino pismo. U me. pravu nije prihvaena doktrina o neraskidivoj privrenosti koja bi dravu sprjeavala da neku osobu otpusti iz svog dravljanstva suprotno njezinoj volji. Zakon o hrv. dravljastvu ne predvia otpust iz dravljanstva protiv volje pojedinaca. Kao jedinu zapreku za otpust iz dravljanstva, na Zakon navodi ako se protiv osobe u pitanju u Hrvatskoj vodi kazneni postupak zbog djela koje se goni po slubenoj dunosti ili ako je u Hrvatskoj osuena na kaznu zatvora dok tu kaznu ne izdri. OSOBE BEZ DRAVLJANSTVA I OSOBE S VIE DRAVLJANSTAVA (APATRIDI I POLIPATRIDI) Razlike u zakonima o dravljanstvu jo su tolike da stvaraju sluajeve apatridije i polipatridije. Neke drave s brojnim iseljenitvom ili sa svojim etnikim pripadnicima u susjednim dravama, svojim zakonima namjerno doputaju stjecanje vlastitog dravljanstva bez obveze otpusta iz prijanjeg dravljanstva. Ipak, tei je poloaj osoba bez dravljanstva (apatrida) od onih koji imaju 2 ili vie dravljanstava. Bez dravljanstva mogu ostati brojne osobe koje naputaju svoju domovinu iz politikih razloga. I druge teritorijalne promjene mogu stvarati apatride. Pripadnici neke etnike skupine ne ele primiti dravljanstvo na koje jedino imaju pravo, a drava u kojoj borave odbija im u postupku naturalizacije dati svoje dravljanstvo. Konvencija o sukobu zakona glede dravljastva iz 1930. predvia neka pravila glede poloaja osoba s vie dravljanstava. Ta se pravila danas mogu smatrati iskazom opeg obiajnog me. prava. Svaka od drava koje je ta osoba dravljanin moe je smatrati samo svojim dravljaninom. Drava ne moe toj osobi pruati diplomatsku zatitu u dravi iji je takoer dravljanin. U treoj dravi takva e se osoba tretirati kao da ima samo jedno dravljanstvo, i svojim zakonima

169

www.nasciturus.com to u pravilu dravljanstvo drave u kojoj uobiajeno ili uglavnom boravi, ili s kojom je najue vezana, uzimajui pri tom u obzir okolnosti sluaja. PRAVNI POLOAJ STRANACA. PRISTUP STRANACA U NEKU DRAVU Niti jedna drava nema obvezu da prima strance na svoje podruje. Drava moe zabraniti strancima pristup na svoj teritorij ili ga moe ograniiti uvjetima koje sama propie. S druge strane, danas gotovo da nema drave koja bi to svoje pravo sprovodila do kraja i u punoj strogosti, zbog naela reciprociteta. Mnoge drave doputaju dolazak turista ili studenata na krai rok (najee do 3 mjeseca) bez formalnosti pa ak i bez ulazne vize. Fiziki, moralno i socijalno nepodobne osobe najee se iskljuuju. Stranac koji namjerava putovati u drugu dravu mora imati putovnici izdanu od nadlenog organa svoje drave, i ako je potrebno, ulaznom vizom koju mu izdaje konzulat drave u koju putuje. Na temelju putovnice njegoa mu drava moe pruiti dipl. zatitu u dravi u kojoj se nalazi. IZGON STRANACA Poput prava da dopusti ili ne dopusti pristup, svaka drava ima pravo na svom podruju i ustratiti dalji boravak stranaca kojeg smatra nepoeljnim. Svaka drava moe svojim propisima predviati kriterije, tj. razloge izgona stranaca ali se to pravo u njegovoj primjeni ne smije zlouptrebljavati. Drava prognanog stranca, ili onog kojem je naloeno iseljenje, ima pravo traiti razloge za te mjere. U doba mira stranci mogu po pravilu biti izgnani iz razloga javnog poretka. U sluaju objavljenog rata svaka zaraena strana ima pravo prognati sa svog podruja sve graane druge zaraene strane. Uskrata daljeg boravka stranca nije mjera njegova kanjavanja, nego akt izvrne dravne vlasti. Izgon se ne bi smio vriti uz povredu dostojanstva izgnane osobe i s nepotrebnom brutalnou. Treba izbjegavati pritvaranje osobe kada ona to odbija uiniti ili nastoji izbjei nadzor dravnih organa. Osobi u pitanju daje se razumno vrijeme za naputanje drave i da sama izabere dravu u koju e otii. Stranac kojem se uskrati ulazak u neku dravu (na njezinoj granici, u zranoj luci ili u morskoj luci otvorenoj za me. promet), vraa se u zemlju svog posljednjeg boravita. Ali ako ga ta drava ne eli primiti, vraa se u svoju domovinu. PRAVA STRANACA 170

www.nasciturus.com Kada je stranac primljen na podruje neke drave s pravom neogranineog ili privremenog boravka, on u toj dravi uiva neka minimalna prava potrebna za privatni ivot. Me. pravo ne doputa niti jednoj dravi da strancima uskrati prava sklapanja graanskih ugovora (kontrakata), stjecanja osobnog vlasnitva, sklapanja braka i uivanja obiteljskih prava. Izvan tih temeljnih prava. drava moe ali i ne mora, strance podvrgnuti nekim ogranienjima radi zatite svoje nacionalne sigurnosti, javnog poretka ili prava svojih dravljana (npr. glede zapoljavanja). Neke drave uskrauju strancim ai pravo na stjecanje nekretnina ili to pravo uvjetuju reciprocitetom. Obino se strancima uskrauju politika prava, ukljuujui tu birako pravo, obnaanje javnih funkcija i vrenje politikih djelatnosti. Unato ogranienjima, osobna sigurnost, sloboda i prava stranca kojem je doputen neogranien ili privremen boravak, jednako su sveta kao i prava domaih dravljana. Drava je po me. pravu odgovorna za svaki propust dune panje (due diligence) u zatiti prava stranaca. Odgovorne osobe drava je duna uhititi i kazniti, a povrijeenom strancu duna je pruiti mogunost da u sudskom ili drugom postupku naplati tetu. Stranac ili osoba bez dravljanstva ima pravo da se kao ravnopravna stranka pojavi pred sudbenim i drugim nadlenim tijelima teritorijalne drave i da tamo dobije pravdu. Stranac ima pravo i traiti diplomatsku zatitu svoje drave glede svake tete koja je nanesena njegovoj osobi i imovini u dravi boravka, ali tek nakon to je iscrpio sva raspoloiva domaa pravna sredstva, a nije postigao pravdu.

EKSPROPRIJACIJA6 IMOVINE STRANACA Potivanje privatnog vlasnitva i steenih prava stranaca jedno je od naela me. prava. Privatna se imovina stranih fizikih i pravnih osoba moe eksproprirati samo uz ispunjenje nekih uvjeta propisanih me. pravom: eksproprijacija je doputena samo u javnom interesu, ne smije biti diskriminacije glede imovine koja je predmet eksproprijacije niti njezinih vlasnika (predmet eksproprijacije mora biti odreena vrst imovine bez obzira na vlasnika) za ekspropriranu imovinu mora se isplatiti nadoknada.

DUNOSTI STRANACA
6

ekprorijacija ili izvlatenje = oduzimanje stvari iz privatnog vlasnitva

171

www.nasciturus.com Stranac kojem je priznato pravo neogranienog ili povremenog boravka u nekoj dravi podvrgnut je, poput domaih graana, pravu te drave. On ne moe zahtijevati svoje izuzimanje od sudbenosti teritorijalne drave. Od stranca se moe zahtijevati da vre graanske dunosti radi zatite zajednice u kojoj ive, poput sudjelovanja u mjerama protiv epidemija, poara, prirodnih katastrofa i drugih opasnosti koje ne proizlaze iz rata. Stranci se ne smiju uplitati u politiku drave u kojoj borave. Takoer, osim osoba s diplomatskim poloajem, stranci ne mogu traiti izuzea od plaanja poreza i carina. Drava ima pravo naplaivati poreze na nekretnine i od stranaca bez prava na stalni boravak. Stranci sa stalnim ili duljim boravkom potpadaju pod obveze osiguranja i jamevina, poput domaih graana. UTOITE (AZIL) U vrenju svoje suverenosti, svaka drava ima u naelu pravu primiti u svoje podruje kojeg god eli stranca. Niti jedna drava po me. pravu nije duna odbiti prititi nekog stranca na svoje podruje, izruiti ga drugoj dravi ili ga izgnati sa svog teritorija, osim u sluaju nekih ogranienja ili u izvrenju obveza koje je sama preuzela. Teritorijalna suverenost (vrhovnitvo) drave uvijek ima prevagu nad njenom personalnom suverenou. Svaka drava moe podijeliti makar privremeni azil nekom strancu koji je izgnan ili je pobjegao iz svoje domovine, kao i osobi bez dravljanstva. Pruanje azila je pravo koje proizlazi iz teritorijalne suverenosti drave. Ono je mriroljubivo i humanitarno djelo koje druge drave ne bi smjele smatrati neprijaznim inom.. U naelu se obinim zloincima ne prua utoite. Pravo pruanja azila u praksi se sve vie ograniuje brojnim ugovorima o izruenju (ekstradiciji), te nekim pravilima utivosti. Pravo svake drave da prua utoite politikim bjeguncima, bilo da su stranci ili osobe bez dravljanstva, nije kao takvo nikad bilo pod sumnjom, niti se osporavalo. Meutim, samo meunarodno pravo ne garantira pojedincima nikakvo pravo na azil, tj. pravo da ga pod odreenim uvjetima uvijek dobiju ako ga zatrae. POLOAJ IZBJEGLICA I OSOBA BEZ DRAVLJANSTVA Izbjegliki problem, koji je postao masovan nakon I. svjet. rata, nakon II. svjet. rata postaje sve akutniji i dobija ogromne razmjere.

172

www.nasciturus.com U sklopu UN-a od poetka 1951. djeluje Ured visokog povjerenika (komesara) za izbjeglice (UNHCR) sa sjeditem u enevi. Danas je izmeu velikog broja drava, na snazi Konvencija o poloaju izbjeglica iz 1951. i Protokol koji se odnosi na poloaj izbjeglica iz 1967. Konvencija o poloaju osoba bez dravljanstva usvojena je 1954. Izbjeglica je svaka osoba koja se zbog utemeljenog straha od progona zbog svoje rase, vjeroispovjedi, nacionalne pripadnosti ili pripadnosti nekoj drutvenoj skupini ili zbog politikog miljenja, nae izvan zemlje ije ima dravljanstvo i koja ne eli, ili zbog tog straha, nee traiti zatitu te drave. Naprotiv, osoba bez dravljanstva (apatrid) je osoba koju primjenom svojih zakona niti jedna drava ne smatra svojim pripadnikom. Prema navedenim konvencijama, pravo na zatitu nemaju osobe koje su poinile zloine protiv mira, ratne zloine ili zloine protiv ovjenosti, one koje su izvan drave koja ih je primila prethodno poinile obine zloine teke naravi, te osobe krive za djelatnosti suprotne ciljevima i naelima UN-a. U dravi koja im je pruila privremeno ili stalno utoite, izbjeglice i apatridi imaju odgovarajua prava i dunosti. Njihova je dunost da potuju zakone i propise, kao i mjere za zatitu javnog poretka drave u kojoj se nalaze. Izbjeglicama i apatridima mora se pruiti jednaka zatita kao i vlastitim graanima glede industrijskog i intelektualnog vlasnitva, mejre racioniranog snabdjevanja namirnicama, onsovnog obrazovanja, javne pomoi, radnog i socijalnog zakonodavsta te poreznih tereta. Drava boravka duna im je osigurati makar jednak tretman s ostalim strancima glede stjecanja pokretne i nepokretne imovine, sklapanja ugovora o iznajmljivanju i dr. ugovora o vlasnitvu, prava bavljenja poljoprivredom, obrnitvom i trgovinom na vlastiti raun i dr. POJAM EKSTRADICIJE Pod pojmom ekstradicije podrazumijeva se formalno izruenje neke osobe od jedne drave drugoj koja ga je zatraila, radi suenja i kanjavanja. Ekstradicija bjegunca nikad nije postala obvezom drave po opem me. pravu. U praksi se veinom vri primjenom dvostranih ugovora kojih je sklopljen znatan broj. Openito se smatra prihvaenim da drava kojoj je odobren zahtjev za ekstradiciju ne smije, osim uz odobrenje drave koja je osobu izruila, suditi joj za druge zloine osim za one koje je izruena. To naelo specijalnosti predvia se u ugovorima o ekstradiciji ali se potuje ak i kada nije izriito propisano.

173

www.nasciturus.com OSOBE PODLONE EKSTRDICIJI I ZLOINI KOJI PODLIJEU IZRUENJU Ujednaena je praksa da drava kojoj je zahtjev za ekstradiciju upuen izruuje dravi koja tu ekstradiciju trai, graane te drave ili one treih drava. U mnogim dvostranim ugovorima koji su danas na snazi predvia se da ne izruuju vlastiti dravljani. Pri tom, ako drava ne izrui vlastitog dravljanina, ima mu obvezu suditi za zloin za koji je optuen, ukoliko se ispune neki predvieni uvjeti. Kao uvjet ekstradicije mnogi ugovori predviaju da djelo za koje je bjegunac optuen mora biti kazneno prema zakonima obiju drava tje. one koja trai izruenje i one u kojoj se bjegunac nalazi. Drava moe odbiti zahtjev za ekstradiciju osobe koja je zloin poinila u cjelosti ili djelomino na njezinu teritoriju. Ako se izruenje trai za neko djelo koje nije poinjeno na podruju drave koja ga trai, zahtjev za ekstradiciju se moe odbiti ako djelo u pitanju neije predvieno kao zloin u zakonu drave u kojoj se bjegunac nalazi. Ekstradicija se ne odobrava nakon to je u dravi u kojoj se bjegunac nalazi, za odnosno djelo ve izreena konana presuda. Radi se o proc. pravilu ne bis in idem, po kojem se niti jednoj osobi ne moe dva put suditi za isto djelo. Ono se moe smatrati opim naelom prava. Zahtjev za ekstradiciju upuuje se diplomatskim putem nadlenim vlastima drave u kojoj se bjegunac nalazi. U veini drava konanu odluku o ekstradiciji donisi sudbena vlast a ako se zahtjev odobri, izruenje obavlja izvrna vlast.

58. MEUNARODNA ZATITA OVJEKA

Zatita ljudskih prava prema obiajnom meunarodnom pravu Ovdje treba naglasiti da se svaka zamisao prirodnog i objektivnog prava, pa ak i one o temeljnim, neotuivim, i prirodnim pravima svakog ljudskog bia, mora na kraju potvrditi ili opovrgnuti u onome to u odreenom povijesnom razdoblju predstavlja pozitivno pravo. Takva pravila gotovo da i nemaju vrijednost ako se nisu transformirale u ono to nazivamo corpus juris gentium. Povelja UN-a iz 1945. ne predvia odreene obveze za njezine drave lanice o zatiti ljudskih prava, ali ona tu zatitu formulira meu ciljevima Organizacije. Povelja odreuje da je jedan oc ciljeva UN-a ostvariti meunarodnu suradnju razvijanjem i poticanjem potivanja ljudskih prava i temeljnih sloboda za sve bez razlike glede rase, spola, jezika ili vjeroispovjedi.

174

www.nasciturus.com Krajem 1994. ustanovljen je Ured Visokog povjerenika za ljudska prava koji djeluje uz podrku Centra UN-a za ljudska prava u enevi. 10.12.1948. Opa skuptina UN-a usvojila je Opu deklaraciju o ljudskim pravima u kojoj su uz graanska i politika prava, definirana i neka ekonomska, socijalna i kulturna prava. Ta povijesna rezolucija usvojena je jednoglasno uz 8 suzdranih glasova (socijalistike zemlje ukljuivi i Jugoslaviju, zatim Saudijska Arabija i Juna Afrika). Radi se o katalogu neotuivih prava svakog pojedinca i to: 1. prava na ivot, slobodu i sigurnost, 2. priznanje svakog kao osobe pred zakonom, 3. jednakost svih pred zakonom, 4. posebna jamstva u kaznenom postupku poput potenog i javnog suenja, pretpostavke nevinosti i zabrane kanjavanja primjenom ex post facto zakona 5. sloboda kretanja u dravi, njezino naputanje i vraanje u nju, 6. utoite (azil), 7. dravljanstvo, 8. pravo na vlasnitvo, 9. slobode misli, savjesti, vjeroispovjedi i izraavanja, mirnog okupljanja i udruivanja, 10. socijalno osiguranje, 11. rad uz pravine i povoljne uvjete, i udruivanje u sindikate radi zatite vlastitih interesa, 12. prikladan ivotni standard i obrazovanje i 13. pravo slobodnog sudjelovanja u kulturnom ivotu zajednice, uivanja u umjetnosti i sudjelovanja u znanstvenom napretku i njegovim koristima. Postupno je Opa deklaracija zadobila sveopu podrku kao instrument koji definira obiajna pravna pravila o ljudskim pravima, ili ona koja su na putu da to postanu. Nakon, Ope deklaracije, 1966. usvojena su 2 ugovorna instrumenta: Meunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, te Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima. Time su te deklaracije poticale razvoj opeg obiajnog prava, i to daje osnove za tvrdnju da prava formulirana u njima pravno obvezuju i drave koje ne postanu strankama odgovarajuih ugovora. Pravila jus cogens moemo svrstati u nekoliko skupina.

175

www.nasciturus.com 1. U prvu skupinu spadaju neka temeljna prava svakog ovjeka na ivot, tjelesni integritet, slobodu i dostojanstvo, ije je krenje itava meunarodna zajednica priznala me. zloinom. Za njih su odgovorne drave ali kaznenu odgovornost po me. pravu neposredno snose i pojednici. 2. Na drugom mjestu je sloboda od diskriminacije ljudi po bilo kakvoj osnovi koju zabranjuju odgovarajui me. instrumenti. Dunost je svake drave, ne samo da se sama uzdri od mjera diskriminacije i da ne donosi zakone s tim posljedicama, nego i da sprijei svoje organe, te neovlatene pojedince ili skupine ljudi da je vre. Diskriminacija uvijek ima nehumane i dalekosene posljedice te neizbjeno proizvodi masovna i sustavna krenja ljudskih prava. 3. U treu skupinu, meu pravilima jus cogens spadaju ona graanska i politika prava svakog pojedinca koja se prema konvencijama na snazi ni pok kojim okolnostima ne smiju derogirati. Sa stajalita opeg me. prava najvaniji je l. 4. Meunarodnog pakta o gra. i politikim pravima iz 1966., koji predvia da se u doba izvanredne javne opasnosti koja ugroava opstanak naroda ije je postojanje slubeno proglaeno mogu privremeno derogirati neke obveze iz Pakta. Meutim, ni tada se ne mogu derogirati pravo na ivot, iz izuzetak izricanja smrtne kazne za najtee zloine u sudskom postupku, zatim zabranjeno je muenje ili okrutnog ili neovjenog postupanja, ropstvo, trgovina robljem i ropstvo slinih oblika, uhienje jedino zbog neizvrenja ugovorne obveze, zatim pravo svakog na pravnu osobnost te sloboda misli, savjesti i vjeroispovjedi. 4. Uz ova prava i slobode pojedinaca u jus cogens u smislu l. 53., 64. i 71. Beke konvencije o pravu ugovora spadaju i jo neka. Ona se smiju derogirati u sluajevima izvanredne javne opasnosti poput rata, za kratko vrijeme dok ta opasnost traje i mjeri koju ona nalae. Ali njihovo teko, masovno i sustavno krenje od strane vlasti na dulji rok takoer predstavlja teko krenje meunarodnog prava. Tu prema Me. paktu o graanskim i politikim pravima treba uvrstiti i pravo svakog pojedinca na slobodu i osobnu sigurnost i slobodu od samovoljnog uhienja ili dranja u pritvoru, pravo osoba lienih slobode i na izdravnju kazne na ovjeno postupanje te jednakost svih pred sudovima, pravo na poteno i javno suenje i pretpostavka nevinosti. 5. U sljedeoj skupini su neka imperativna pravila o slobodama i pravima pojedinaca, koja sasvim ne odgovaraju odreenju jus cogens prema Bekoj konvenciji iz 1969. Te slobode i prava podlona su izvjesnim ogranienjima koja moe propisati dravna vlast i to zbog potivanja prava i ugleda drugih, za zatitu dravne sigurnosti ili javnog poretka ili javnog zdravlja ili morala.

176

www.nasciturus.com U tom smislu Me. pakt o gra. i pol. pravima meu ostalim proklamira slobodu kretanja na podruju vlastite drave, slobodu njezina naputanja i vraanja u nju, slobodu izraavanja vlastitih miljneja uz zakonska ogranienja koja dravna vlast moe propisati, slobodu od mijeanja u privatni ivot i slobodu stupanja u brak.. 6. U sljedeu skupinu spada veina ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava koja su u Me. paktima iz1966., te u drugim instrumentima te naravi, veinom formulirana kao neki daleki ciljevi kojima treba teiti. Mjera njihova potivanja i sudske zatite ne ovisi u prvom redu o volji dravne vlasti, nego o sposobnosti drave da ih ostvari. Meunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima proklamira pravo na rad, pravo svakog da uiva pravedne i povoljne uvjete rada, pravo svakog na socijalnu sigurnost, zatitu i pomo obitelji, pravo svakog da sudjeluje u kulturnom ivotu, da se koristi znanstvenim napretkom, autorskim pravima i sl. 7. Neki pisci raspravljaju i o tzv. ljudskim pravima tree generacije. Prema tom pristupu, graanska i politika prava spadaju u prava prve generacije, a ona ekonomska, socijalna i kulturna u prava druge generacije. U prava tree generacije spadala bi pravo na mir, pravo na ekonomski razvoj, pravo na zdrav okoli i sl. koja se kao takva spominju u nekim rezolucijama Ope skuptine UN-a i u drugim me. instrumentima.

Obveze drava iz meunarodnih konvencija o ljudskim pravima Kada se radi o ugovornim obvezama glede potivanja i zatite prava i sloboda ovjeka, za svaku je dravu vano pojedinano utvrditi sve konvencije kojih je ona stranka, s moguim rezervama koje je uloila. Temeljem tih konvencija svaka od tih drava stekla je odgovarajua prava, ali je i preuzela mnogobrojne ugovorne obveze. Meu tim obvezama moe biti podnoenje periodinih izvjea meunarodnim tijelima o izvrenju tih konvencija te priznanje prava pojedincima s njezina podruja da pod odreenim uvjetima podnose pritube neposredno me. tijelima kada smatraju da su im prava iz konvencija prekrena. Kronoloki pristup nekih meunarodnih ugovora o zatiti ljudskih prava kojima je Hrvatska stranka temeljem notifikacije o sukcesiji ili temeljem pristupa: a) Konvencija o sprjeavanju i kanjavanju zloina genocida iz 1948. b) Europska konvencija za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda iz 1950. 177

www.nasciturus.com c) Meunarodna konvencija o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije iz 1966. d) Konvencija o nezastarijevanju ratnih zloina i zloina pritiv ovjenosti iz 1968. e) Konvencija o ukidanju svih oblika diskriminacije prema enama iz 1979. f) Konvencija o sprjeavanju muenja ili neljudskog ili poniavajueg postupanja ili kanjavanja iz 1985. g) Konvencija o pravima djeteta iz 1989. Ustav Meunarodne organizacije rada, 1919. a potom i brojne konvencije, obvezuju njihove drave stranke da tijelima nepristranih strunjaka podnese periodina izvjea o mjerama koje su poduzele u potivanju prava zatienih osoba iz tih konvencija (mjere osiguranja izvrenja). U skladu s ugovornim obvezma Hrvatske, pojedinci mogu podnositi svoje pritube Europskom sudu za ljudska prava sa sjeditem u Strasbourgu, i Odboru za ljudska prava osnovanom temeljem Me. pakta o gra. i pol. pravima sa sjeditem u enevi Postupak pred Europskim sudom za ljudska prava tubu pred Europskim sudom moe podnijeti pojedinac koji smatra da je rtva povrede prava predvienih Konvencijom ili protokolima od neke drave stranke. Ta osoba moe biti dravljanin drave koju tui, ali takoer i stranac ili osoba bez dravljanstva pod uvjetom da u tuenoj dravi ne uiva diplomatski ili neki drugi imunitet. U svojstvu tuitelja mogu se pojaviti i nevladina organizacija (NGO) ili skupina graana. Tuba se podnosi Glavnom tajniku Vijea Europe u Strasbourgu obinim pismom za koje nisu predviene formalnosti niti bilo kakve pristojbe. Tuba mora biti sastavljena na jednom od slubenih jezika Suda francuskom ili engleskom. Dokumenti koji se prilau moraju biti snabjedeveni prijevodom na neki od tih jezika. Predsjednik Suda moe ovlastiti stranku ili njezina zastupnika da se slui i nekim drugim jezikom. Postupak pred Sudom je besplatan. Sud e usvojiti tubu ako se ispune sljedei strogi uvjeti: Navedenu povredu prava iz Europske konvencije ili protokola mora poiniti javna vlast tuene drave (a ne privatne osobe). Dogaaji koji ine povredu prava tuitelja moraju se zbiti nakon to Konvencija stupi na snagu za tuenu dravu. Stoga se i Hrvatsku moe tuiti Sudu samo za krenja prava koja Konvencija titi poevi od 5.11.1997. Tuba se mora odnositi na povredu nekog prava navedenog u Europskij konvenciji li u Protokolima br. 1, 4, 6 ili 7 te u granicama tih propisa. Tuitelj mora biti sam i osobno rtva povrede prava.

178

www.nasciturus.com Prije nego to uputi tubu Sudu, tuitelj mora iscrpiti sva raspoloiva pravna sredstva predviena pravom tuene drave, sve do konane presude ili odluke najvieg organa protiv koje nema priziva. Tuba Europskom sudu mora se podnijeti najkasnije 6 mjeseci po konanoj presudi ili odluci protiv koje nema priziva. Tuba ne smije biti anonimna. Ukoliko je tuba odbijena, ne moe se podnositi nova tuba o istom predmetu, osim ukloko sadri nove podatke. Tuba ne smije prethodno ve biti podnijeta nekom drugom meunarodnom postupku istrage ili rjeavanja (naelo zabrane litispendencije). Sud ima broj sudaca koji odgovara broju drava stranaka Konvencije, odluuje u odborima od 3 suca, u vijeima od 7 sudaca te u Velikom vijeu od 17 sudaca. Odbor od 3 suca prethodno ispituje dopustivost tube. Ako odbor proglasi tubu dopustivom, tuba se prosljeuje na razmatranje Vijeu od 7 sudaca. Vijee moe dubu proglasiti nedopustivom ili e se upustiti u istraivanje njenih navoda. Ako utvrdi prima facie krenje nekih propisa Europske konnvencije ili nekog protokola, ono e tubu razmotriti s predstavnicima tuitelja i tuene drave, pri emu se moe poduzeti dalja istraga. U sluaju da konano utvrdi krenje, Vijee e pokuati postii nagodbu izmeu tuitelja i tuene drave. Ako u tome ne uspije ili ako unutarnje pravo drave ne doputa potpuno obeteenje, Vijee u svojoj presudi moe odrediti iznos pravinog obeteenja tuitelja. Protiv presude Vijea svaka od stranaka moe u roku od 3 mjeseca podnijeti albu Velikom vijeu od 17 sudaca. albu prvo razmatra tijelo od 5 sudaca Velikog vijea. Ako odobri albu, Veliko vijee izrie konanu presudu. Pritube odboru za ljudska prava S obzirom da je Hrvatska 1995. pristupila Fakultativnom protokolu iz 1966. uz Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima iz iste godine, pojedinci pod jurisdikcijom Hrvatske imaju pravo da njihove pritube razmatra i Odbor za ljudska prava u enevi. Tuba se naslovljuje Tajnitvu UN-a (Odjel za ljudska prava) u enevi. Moe biti sastavljene na bilo kojem jeziku. Uvjeti za tubu Odboru za ljudska prava u osnovi su slini onima iz Europske konvencije. Dakle, tubu ne mora biti sastavjena u nekom strogom obliku i za nju nije potrebno plaanje nikakvih pristojbi. Tuba se mora odnositi na povredu nekog prava navedenog u tekstu Meunarodnog pakta o gra. i pol. pravima i u granicama njegoovog teksta. Prava iz Pakta

179

www.nasciturus.com slina su pravima iz Europske konvencije ali u pojedinostima i u domaaju propisa ima nekih razlika. Nuno je da je krenje nekog od tih prava prouzroio organ javne vlasti tuene drave. Tuitelj takoer ora osobno biti rtvom povrede tih prava. Prije nego to se obrati Odboru mora prethodno iscrpiti sva rasploiva pravna sredstva po pravu drave koju namjerava tuiti. Samo pojedinac pod jurisdikcijom tuene drave i kojem je osobno nanesena teta ima pavo obratiti se Odboru za prava ovjeka. Dakle, to pravo po Fakultativnom protokolu ne uivaju skupine ljudi, niti nevladine organizacije. Tuba se moe odnositi i na prijanje povrede a ne samo na one koje se nastale nakon stupanja Protokola na snagu. Rok za tubu nije izriito odreen. U svom godinjem izvjeu koje Odbor podnosi Opoj skuptini UN-a putem Ekonomskog i socijalnog vijea, moe ukljuiti podatak da je neka drava stranka Protokola odbila tuitelju ispraviti nepravdu nastalu krenjem njegova prava predvienog Meunarodnim paktom o gra. i pol. pravima. To je nain moralne osude takve drave i na taj nain s takvim krenjem i odbijanjem da se ispravi nepravda upoznaje meunarodnu javnost.

59. MEUNARODNA ZATITA MANJINA

Zanimanje za manjinsku zatitu u Europi veoma je naraslo tek u vremenu raspada socijalistikog sustava, kada je narasla tenja za emancipacijom bivih federalnih jedinica u Jugoslaviji, SSSR-u i eko-Slovakoj. Ta promjena stavova o vanosti manjinskog pitanja moe se najbolje pratiti u dokumentima KESS-a koji se od 1995. naziva OESS. Najopirniji dokument u kojem se definira sadraj manjinskih prava kao dio univerzalno priznatih ljudskih prava je Dokument sa sastanka u Kopenhagenu o ljudskoj dimnziji KESS-a iz lipnja 1990. KESS se nastavio sustavno baviti pitanjem zatite etnikih skupina te je 1994. u Europi ustanovljena dunost Visokog povjerenika za nacionalne manjine, prva te vrste u

180

www.nasciturus.com svijetu. Od Dokumenta iz Kopenhagena, za opi obiajni proces od veeg je znaaja Deklaracija o pravima osoba koje pripadaju nacionalnim ili etnikim, vjerskim i jezinim manjinama, koju je 1993. usvojila Opa skuptina UN-a. Pravila opeg i regionalnog meunarodnog prava o manjinskoj zatiti Postoji vie razliitih definicija manjina. Prema Capotortiju, manjina je skupina brojano manja od ostatka puanstva neke drave, u nedominantnom poloaju, pripadnici koje koji su graani te drave imaju etnike, vjerske ili jezine znaajke razliite od znaajki ostatka puanstva, i makar imlicitno iskazuju osjeaj (uzajamne) solidarnosti usmjeren k ouvanju svoje kulture, tradicije, vjere ili jezika. Cilje svake manjinske zatite morao bi najprije biti potpuna ravnopravnost pripadnika manjina u odnosu na ostatak puanstva, dakle njihova nediskriminacija, te potom posebna prava, institucije i druge pogodnosti potrebne za ouvanje njihovih posebnosti. Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima odreuje da se u dravama gdje postoje etnike, vjerske ili jezine manjine ne smije osobama koje pripadaju takvim manjinama uskratiti pravo da zajedno s ostalim lanovima svoje skupine, imaju vlastiti kulturni ivot, da ispovijedaju i odravaju svoju vlastitu vjeru ili da se slue svojim vlastitim jezikom. Od 1990. godine regionalni razvoj pravila o zatiti manjina u okviru europskih institucija neusporedivo je bri i djelotvorniji od onog na svjetskoj razini. U krilu Vijea Europe usvojena su 2 veoma vana ugovora o manjinskoj zatiti: Europska povelja o regionalnim ili manjinskim jezicima iz 1992. te Okvirna konvencija za zatitu nacionalnih manjina iz 1995. Hrvatska je kao europska drava preuzela ugovorne obveze iz Meunarodnog pakta o gra. i pol. pravima, kao i iz dvaju ugovora Vijea Europe. Uz to, Ustavni zakon o ljudskim pravima i slobodama i o pravima etnikih i nacionalnih zajednica ili manjina, uz manjinska prava koja sam razrauje, u l. 1 sadri obvezu na njihovo potivanje i zatitu u skladu, izmeu ostalog, Dokumentom s kopenhakog sastanka KESS-a. Mogu dalji razvoj pravila o manjinskoj zatiti Razvoj pravila o manjinskoj zatiti moe se oekivati u 21. stoljeu i to zasnovan na nekim prirodnim pravilima svih etnikih, vjerskih i jezinih skupina i osoba koje im pripadaju, iako taj razvoj mogu veoma usporiti neki novi svjetski sukobi. Neka manjinska prava koja su se ve afirmirala makar na normativnoj razini:

181

www.nasciturus.com 1. Prvo i najtemeljnije pravo svih skupina i njihovih pripadnika koji su graani odnosne drave, je njihovo pravo na opstanak, 2. pravo svih skupina i njihovih pripadnika na jednakost ravnopravnost pripadnika manjina u odnosu na ostatak puanstva postie se ako oni pod jednakim uvjetima uivaju sva ljudska prava prema me. pravu kao i sva ona prava koja predviaju ustav i zakoni drave iji su graani, 3. pravo na odgovarajuu zastupljnost svih skupina u politikom odluivanju, 4. pravo na slobodnu upotrebu jezika u privatne i javne svrhe u veini drava osigurava se da okrivljena osoba u kaznenom postupku moe koristiti svoj jezik ili jezik koji razumije. Na podrujima na kojima neka manjinska jezina skupina ini cjelokupno stanovnitvo ili veinu ili znaajni postotak, opravdano je da se uz dravni slubeni jezik, koristi i jezik te skupine u sudskom u upravnom postupku, te u toponimima takvih mjesta u zanivima ulica i javnih ustanova, 5. pravo na vlastite institucije da bi se odrale posebnosti pojedinih skupina.Posebno je vano da se za djecu pripadnika jezinih skupina, tamo gdje ih ima u dovoljnom broju osiguraju ustanove za prekolski odgoj, te potom osnovno obrazovanje na njihovom jeziku. Sve etnike, vjerske i jezine skupine, ovisno o njihovu broju i materijalnim mogunostima, trebale bi biti slobodne da na vlastiti troak osnivaju i odravaju svoje kulturne ustanove poput kazalita, folklornih drutava, radio stanica i dr.

60. KAZNENA ODGOVORNOST POJEDINCA

Ve je po klasinom me. pravu pojedinac izravno bio podvrgnut meunarodnom pravnom poretku i snosio je kaz. odgovornost za zloin piratstva na otvorenom moru. Za poinjenje me. zloina koje je takvima priznala itava me. zajednica drava (jer su bitni za zatitu temeljnih interesa te zajednice), uz dravu, odgovornsot snose i one fizike osobe koje su njihovi poinitelji.

182

www.nasciturus.com Drave mogu i putem ugovora predviati odgovornost pojedinaca za neke druge me. delikte koji e se moda u budunosti transformirati u me. zloine u tom smislu. ini se da su to danas meunarodni terorizam i nezakoniti promet opojnim drogama. Manji broj me. zloina pojedinac ini gotovo redovito u vlastitom interesu ili iz vlastitih pobuda, dakle u osobnom svojstvu a na kao agent neke drave. To su npr. zloini piratstva i ropstva, te neka druga kaznena djela poput nezakonitog prometa opojnim drogama. Neke druge, po posljedicama najtee me. zloine, pojedinac ili skupina mogu poiniti bilo u vlastitom svojstvu ili kao agenti svoje drave ili priznatih ustanika kao subjekta me. prava. To su npr. zloini genocida, apartheida, zloini protiv osoblja UN-a ili zloini protiv ovjenosti. Ima i me. zloina koje pojedinac moe izvriti jedino kao agent svoje drave. U tim sluajevima uz njegovu, uvijek je angairana i kaznena odgovornost drave u ije ime djeluje. To su npr. zloin agresije ili teka krenja enevskih konvencija iz 1949. Pojedinac moe poiniti i neke me. zloine u vrijeme mira i u vrijeme oruanog sukoba (npr. genocid). Drugi zloini vezani uz postojanje oruanog sukoba, koji moe imati meunarodno ili nemeunarodno svojstvo (zloini protiv ovjenosti, krenja zakona i obiaja rata). Neke od njih je mogue poiniti jedino u istinskom oruanom sukobu (teka krenja enevskih konvencija iz 1949.) Sve te razdiobe veoma utjeu na mogunosti djelotvornog suzbijanja me. zloina. Drave e redovito izvravati svoje me. obveze i njihovi e sudovi izricati presude poiniteljima me. zloina koje su poinili u osobnom svojstvu. Ali veina drava e izbjegavati vrenje sudbenosti ako iz zloina pojedinca moe proizai makar neizravna meunarodna odgovornost drave zbog toga to ta djela nisu sprijeile, a bile su dune to uiniti bez obzira to e time kriti preuzete obveze. * Odgovarajue meunarodne konvencije redovito propisuju sudbenost i dunost nacionalnih sudova drava stranaka da kanjavaju zloine i druge me. delikte koje one zabranjuju (npr. Konvencija o genocidu 1948. i Konvencija o apartheidu iz 1973.). Statuti me. kaznenih tribunala za bivu Jugoslaviju i za Ruandu predviaju primarnu nadlenost tih tribunala u odnosu na domae sudove. Za razliku od tih sluajeva, Rimski statu o Meunarodnom kaznenom sudu predvia komplementarnu nadlenost tog suda i sudova drava stranaka. Kao posljedica bezuvjetne kapitulacije Njemake na kraju II. svjet. rata, Me. vojni tribunal u Nurnbergu imao je iskljuivu nadlenost za kanjavanje glavnih optuenika, tzv. velikih ratnih zloinaca. Od 1971. tu su sudbenost preuzeli sudovi Savezne Republike Njemake. 183

www.nasciturus.com Nakon proteka odreenog vremena od okonanja II. svjetskog rata nametnulo se pitanje zastarjevanja meunarodnih zloina. Hrvatska. Sudbenost domaih sudova glede kanjavanja meunarodnih zloina i drugih delikata Da bi se neki domai sud proglasio nadlenim da sudi osobama okrivljenima za me. zloine, nije dovoljno da je odnosna drava postala strankom konvencije koja taj zloin zabranjuje. ak i u dravama u kojima je priznat primat me. prava nad unutarnjim, ili u kojima ustav propisuje prvenstvo ugovora nad domaim zakonima, neovisni sud se moe proglasiti nenadlenim ako djelo u pitanju nije izriito predvieno i u kaznenom zakonu te drave. Sudovi e strogo tumaiti ope naelo prava koje izriito i u konvencijama o ljudskim pravima, nullum crimen sine legem, nulla poena sine legem (naelo legaliteta). Da bi se te tekoe otklonile, odgovarajue konvencije propisuju obvezu drava njihovih stranaka da usklade svoje zakonodavstvo, ili da donesu nove zakone, potrebne za kanjavanje poinitelja zabranjenih djela u pitanju. KZ RH predvia kaznena djela protiv vrijednosti zatienih meunarodnim pravom, kao to su npr. genocid, agresivni rat, ratni zloin protvi civilnog puanstva, ratni zloin protiv ranjenika i bolesnika, ratni zloin protiv ratnih zarobljenika, protupravno ubijanje i ranjavanje neprijatelja, protupravno oduzimanje stvari od ubijenih i ranjenih na bojitu. Drava moe u svom kaznenom zakonu predviati djela zabranjena konvencijama kojih ona nije stranka, a osobito djela zabranjena opim obiajnim me. pravom Ukoliko se radi o djelima zabranjenima nekom konvencijom koje je odnosna drava stranka, sudac e uvijek usporeivati kvalifikaciju tog djela iz konvencije s onim iz kaznenog zakona. Hrvatski e sudac to initi i u svjetlu odredbe Ustava RH po kojoj su objavljeni ugovori po pravnoj snazi iznad zakona. Meunarodna kaznena sudbena tijela Meuanrodni vojni tribunal u Nurnbergu ustrojen je radi kanjavanja glavnih ratnih zloinaca iz nacistike Njemake. Sud je nadlean za 3 skupine zloina: zloine protiv mira ratne zloine Ta dilema okonana je usvajanjem Konvencije o nezastarivosti ratnih zloina i zloina protiv ovjenosti 1968. godine, a meu strankama je i

184

www.nasciturus.com zloine protiv ovjenosti (npr. ubojstvo, istrebljenje, porobljavanje deportacija i ostala neovjena djela poinjena prema bilo kojem civilnom puanstvu prije ili za vrijeme rata i dr.). Tribunal je zasjedao u Nurnbergu od 10.11.1945. do 30.8.1946. Statutom Tribunala bilo je predvieno da se slubeni poloaj okrivljenih, bilo kao glavara drave ili odgovornih dunosnika u dravnim tijelima, nee smatrati razlogom za osloboenje od odgovornosti ili za ublaavanje kazne. Stoga se pred Tribunalom nisu priznavali nikakvni imuniteti okrivljenih. Izreene presude bile su konane i bez priziva. Tribunal se u svojoj presudi uglavnom ograniio na kanjavanje okrivljenih za zloine koje su poinile u tijeku II. svjetskog rata ili u vezi s njim tj. od 1.9.1939. do njemake kapitulacije 1945. Meunarodni vojni tribunal za Daleki Istok u Tokiju ustanovljen je Posebnim proglasom vrhovnog komandanta saveznikih snaga generala Douglasa McArthura 19.1.1946. Bio je nadlean za iste zloine kao i Tribunal u Nurnbergu, ali za djela poinjena od 1.1.1928. do 2.9.1945. Meunarodni kazneni tribunal za bivu Jugoslaviju MKSJ osnovan je Rezolucijom Vijea sigurnost br. 827 koja sadri i statut Suda. Sjedite mu je u Haagu. Nadlean je za kanjavanje osoba odgovornih za teke povrede meunarodnog humanitarnog prava poinjenog na podruju bive Jugoslavije od 1.1.1991. 11 sudaca bira Opa skuptina sa liste izmeu 22 i 33 kandidata kuje predlae Vijee sigurnost. Suci se biraju na 4 godine s mogunou ponovnog izbora. Sud se sasdtoji od 2 vieja od po 3 lana koja presuuju u prvom stupnju te od albenog vijea od 5 sudaca. Tribunal je nadlean za kanjavanje 4 vrste me. zloina i to: teke povrede enevskih konvencija iz 1949.: namjerno ubojstvo, muenje i neljudsko postupanje, namjerno nanoenje teke patne ili ozbiljne ozljede tijela, opseno unitavanje i oduzimanje imovine, namjerno uskraivanje prava ratnim zarobljenicima ili civilima na poten i nepristran sudski postupak, nezakonito protjerivanje ili premjetanje civila ili njihovo nezakonito zatoenje, uzimanje civila kao talaca krenje zakona i obiaja rata: odgovornost obuhvaa upotrebu otrovnog ili drugog oruja, samovoljno unitavanje gradova i sela ili pustoenje koje nije opravdano vojnom potrebom, napad ili bombardiranje bilo kojim sredstvima zabranjenih gradova, sela, objekata ili zgrada, osvajanje, unitavanje ili namjerno oteenje vjerskih, odgojnih i dr. ustanova, povijesnih spomenika, umjetnina i znanstvenih djela 185

www.nasciturus.com genocid: je svako navedeno djelo uinjeno s nakanom da se u cijelosti ili djelomino uniti nacionalna, etnika, rasna ili vjerska skupina kao to je ubijanje pripadnika skupine, uzrokovanje teke tjelesne ozljede ili duevne boli pripadnicima skupine, namjerno nametanje takvih ivotnih uvjeta skupini kojima je cilj njezino potpuno ili djelomino unitenje, provoenje mjera s namjerom sprjeavanja poroaja u okviru skupine, prisilno premjetanje djece iz skupine u neku drugu skupinu. Kanjiva su sljedea djela genocid, udruivanje kojem je cilj genocied, izravno i javno poticanje na genocid pokuaj poinjena genocida i sudionitvo u genocidu. zloine protiv mira: ti su zloini najprije bili priznati u Statutu i pu presudi Nunberkog tribunala. Takva su djela na podruju Jugoslavije dobila oblik tzv. etnikog ienja kao i rasprostranjenog i sustavnog silovanja i drugih oblika seksualnog zlostavljanja, ukljuujui i prisilno prostituiranje. Zloini protiv ovjenosti su: ubojstvo, istrebljenje, porobljavanje, protjerivanje, zatoenje, muenje, silovanje, progoni na politikoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi i ostali neljudski postupci. Potvruje se naelo ne bis in idem i priznaje se prvenstvo Tribunala pred domaim sudom. Ipak osoba suena pred domaim sudom moe ponovno biit suena pred Tribunalom ako je djelo za koje je suena okvalificirano kao obino kazneno djelo ili ako postupak pred domaim sudom nije bio nepristran i neovisan, ako je bio usmjeren za zatitu optuenog ili ako sluaj nije bio propisno voen. Tribunal moe izrei samo vremenske kazne a njihova se visina odreuje prema opoj praksi glede kazne zatvora u sudovima beve Jugoslavije. Neki smatraju prazninom to nije izriito predviena mogunost suenja okrivljenim osobama u odsutnosti. Meunarodni kazneni tribunal za Ruandu - utemeljen je rezolucijom VS a nadlean je za kanjavanje me. zloina poinjenih na podruju Ruande i susjednih zemalja poinjenih od 1.1. do 31.12.1994. Stalni Meunarodni kazneni sud Komisija za me. pavo razmatrala je uz prekide pitnje osnivanja stalnog me. suda gotovo od poetka svog djelovanja. Na temelju njezina nacrta usvojenog 1994. na diplomatskoj konferenciji u Rimu, 17.7.1998. potpisan je Rimski statut Meunarodnog kaznenog suda sa sjeditem u Haagu. Sud e biti nadlean za kanjavanje pojedinaca zbog zloina protiv ovjenosti, ratnih zloina, genocida i agresije. 186

www.nasciturus.com Postupak pred Sudom moi e pokretati drave, samostalni tuitelj i VS UN-a. Sud e imati ovlast izdavanja naloga za uhienje i privoenje okrivljenih osoba. Sud e se sastojati od 18 sudaca izabranih na rok od 9 godina meu strunjacima kaznenog i meunarodnog prava. Radni jezici Suda e biti engleski i francuski. Da bi Statut stupio na snagu i Sud se ustanovio, potrebno je da ga ratificira 60 drava, koliko je potrebno i za stupanje na snagu Konvencije UN-a o pravu mora iz 1982. Ispunjenje tog uvjeta ne oekuje se brzo. Ali nakon to se Sud i ustanovi, jo nee imati univerzalnu sudbenost, to je inae svrha njegova postojanja.

IV. DIO: OBJEKTI U MEUNARODNOM PRAVU A. DRAVNO PODRUJE

187

www.nasciturus.com

61. PROSTOR DRAVNOG PODRUJA. TERITORIJALNA SUVERENOST DRAVE

Dravni teritorij tj. dravno podruje, je bitan kriterij za procjenu nastanka neke drave, i bitan element njezina postojanja. Dravno podruje obuhvaa kopnene prostore koji se nalaze u dravnim granicama, ukljuivi rijeke i jezera, te otoke. Podruje obalne drave obuhvaa jo i njene unutranje morske vode, arhipelake vode tzv. oceanskih arhipelakih drava, te njeno teritorijalno more. Dravno podruje ne obuhvaa samo povrinu kopna i mora ve i podzemlje, ukljuivi podzemlje morskog dna, kao i zrani prostor iznad cjelokupnog kopnenog i morskog podruja drave. Suverenost drave ne oituje se sasvim jednako na njenom kopnenom, morskom i uzranom prostoru. Sve drave se grubo mogu podijeliti na obalne i neobalne. Ali i neobalne drave imaju pravo pristupa moru preko susjednih drava. Neke obalne drave sastoje se iskljuivo do otoja i arhipelaga. To su npr. UK, Irska, Japan, Novi Zeland i dr., uz tzv. oceanske arhipelake drave od kojih su najznaajnije Indonezija i Filipini. U prolosti je bilo iznimaka kada su na nekom podruju vlast vrile dvije drave (koimperij ili kondominij). * Dravno podruje je prostor na kojem drava vri svoju vrhovnu vlast i do granica kojeg ta vlast dopire. Ono je objekt meunarodnog prava, jer svaka drava prema tom pravu uiva tzv. teritorijalnu suverenost. Pod teritorijalnom suverenou drave podrazumijeva se skup nadlenosti koje ona uz pomo svojih organa vri na svom dravnom podruju. Postoje dva spekta dravne suverenosti: punoa i iskljuivost. Punoa dravne vlasti znai da drava na svom podruju vri sve funkcije dravne vlasti. Na njemu se primjenjuje njezin ustavni poredak sa svim njegovim naknadnim izmjenama. Za to podruje drava donosi zakone i druge propise, organizira svoju upravnu sudbenu i lokalnu vlast. Drava ima pod svojom sudbenou (jurisdikcijom) sve fizike i pravne osobe koje se nalaze i koje djeluju na njezinu podruju. To se odnosi na njezine dravljane, na osobe bez dravljanstva, i uz neke izuzetka i na strance. Dakle, sve osobe i stvari koje se nalaze ili koje uu na podruje neke drave, ipso facto se podvrgavaju njenoj suverenosti.

188

www.nasciturus.com Ope meunarodno pravo ograniuje dravu u vrenju njezine iskljuive nadlenosti na njenom podruju, glede osoba koje po tom pravu uivaju privilegije i imunitete. Uz teritorijalnu, drava vri i tzv. personalnu suverenost (vrhovnitvo), ali samo nad svojim dravljanima kada se nalaze u drugoj dravi. Tu svoju personalnu suverenost nad svojim graanima smije vriti bez tete po teritorijalnu suverenost bilo koje druge drave. Naelo iskljuivosti znai da drava vri vlast na svom dravnom podruju uz iskljuenje vlasti svake druge drave. Naelo iskljuive teritorijalne iskljuivosti daje pravo svakoj dravi da se suprostavi djelatnostima drugih drava na njezinu podruju. Temeljem ugovora o vojnom savezu (npr. NATO), neka drava moe iz svoje sudbenosti iskljuiti pripadnike stranih oruanih snaga koje su stancionirane na njenom podruju uz njeno odobrenje. * Meudravne slunosti pod tim pojmom podrazumijevaju se posebna ogranienja teritorijalne slunosti neke drave nametnuta ugovorima. Slunosti su po pravilu uvijek vezane za odreeni dio podruja neke drave, a ne za itavo dravno podruje. Nema slunosti koje nisu vezane uz teritorij (in rem). Slunosti se najee sastoje u neinjenju ili trpljenju neeg na dijelu vlastitog podruja. Moe se npr. raditi o davanju susjednoj dravi prava da izgradi eljezniku prugu ili cestu preko dijela njenog podruja ili da koristi dio njezine obale, morske luke ili neku rijeku u odreene svrhe.

62. DRAVNE GRANICE

O MEUDRAVNIM GRANICAMA

189

www.nasciturus.com Kao to ni podruje drave ne ini samo povrina njenog kopnenog i morskog prostora, nego zahvaa njihovo podzemlje i zrani prostor, tako ni dravna granica nije jednodimenzionalna crta. S obzirom da se suputa u dubinu, te razgraniuje zrani prostor izmeu drava, ona ima i drugu dimenziju. Granica neke drave ini crtu koja je na kopnu dijeli od podruja njoj susjednih drava. Na moru je to vanjska crta teritorijalnog mora odnosne drave. Dravne granice se esto dijele na prirodne i vjetake. Prirodna se granica upire na neki prirodni oblik tla, poput rijeke ili planinskog masiva. Kad je rije o graninim rijekama moe se raditi o neplovnim i plovnim rijekama. Ako neka neplovna rijeka dijeli podruja dviju drava, njihova granica po pravilu slijedi crtu sredine izmeu obala te rijeke. Kod plovnih rijeka za graninu crtu moe se usvojiti thalweg. To je crta koja neprekinuto spaja najdublje toke u koritu te rijeke, odnosno u koritu njenog glavnog plovnog rukavca. Ukoliko dvije susjedne drave izgrade preko granine rijeke most, one svoju granicu najee odreuju na sredini tog mosta, i to neovisno od granice na samoj rijeci. Osobito je vano precizno utvrditi graninu crtu u ugovoru kada su dvije susjedne drave odijeljene planinskim masivom ili lancem planina. Ta crta moe povezivati vrhove planina, ili slijediti njihove grebene. Vjetake granice povlaile su se u doba kolonijalizma i u kasnijim razdobljima na neistraenim i slabo naseljenim pustinjskim i drugim podrujima. Vjetaka granica je imaginarna geometrijska ravna crta koja slijedi neki geografski meridijan ili paralelu, ili je to dugaka ravna crta povuena na drugi nain. Mogue je da granica izmeu dvije drave nije utvrena nikakvim pisanim ugovornim tekstom ili meunarodnom sudskom ili arbitranom presudom. Neke su granice nastale obiajnim putem, temeljem dugotrajne prakse, i njih ne osporava niti jedna od susjednih drava. NAELO UTI POSSIDETIS Na sluajeve teritorijalnih promjena koje stvaraju stanja sukcesije drava primjenjuje se naelo uti possidetis. To znai da ako izmeu novih drava sljednica nema drukijeg sporazuma, izmeu tih teritorijalnih cjelina koje su stekle neovisnost crta razgranienja unutar drave prethodnice, koja je bila na sazi na datum sukcesije drava, postaje njihova dravna granica prema me. pravu. Vijee Meunarodnog suda u Haagu rijeilo je presudom iz 1986. spor o granicama izmeu Burkine Faso i Malija prema graninoj crti tih dviju drava kakva je postojala u trenutku 190

www.nasciturus.com stjecanja njihove neovisnosti 1960. godine. Ta je presuda proglasila naelo uti possidetis naelom opeg meunarodnog prava. Naelo uti possidetis nema domaaj imperativne norme opeg me. prava (jus cogens). Nove susjedne drave koje proizdau iz dekolonizacije ili iz raspada drave prethodnice, mogu odreivati granice kakve god ele, pod uvjetom da o tome postignu obostran i slobodan sporazum. Meutim, to se naelo uvijek namee kao obvezatno ukoliko se ne postigne suprotan sporazum. Bilo je pokuaja dokazivanja da je naelo uti possidetis neprimjenljivo pri odreivanju morskih granica izmeu novih obalnih drava. To nije tono. Ako je sredinja vlast drave prethodnice sklopila sporazum o razgranienju morskih prostora sa susjednom dravom, ti sporazumi ostaju na snazi i obvezuju, kako obalnu dravu sljednicu, tako i tu treu dravu stranku tih sporazuma. Postupak utvrivanja granica Prva faza sastoji se u nastojanju postizanja ugovora o granicama. Radi se o politiko-pravnoj operaciji. Ako stranke nisu u stanju postii sporazum, one mogu povjeriti nekom meunarodnom arbitranom ili sudskom tijelu zadau da svojom obvezujuom presudom zacrta, bilo itavu granicu, ili samo njezine sporne dijelove. Druga faza sastoji se od demarkacije (zacrtavanja) granice na terenu. Taj se posao moe povjeriti paritetnoj komisiji strunjaka (pravnika, geodota, geografa i dr.). Komisija se moe ovlastiti na mala odstupanja od ugovorene crta da bi bi bolje postavila granicu na terenu, npr. da bi se izbjeglo da ona prolazi kroz neku kuu. Zavrna faza je podizanje trajnih graninih stupova. Stupovi se mogu obiljeiti s brojevima, time da se odravanje onih s neparnim brojevima povjeri jednoj od susjednih drava, a onih s parnim brojem drugoj. Hrvatska, Slovenija, Makedonija i BiH proglasile su svoju neovisnost u okviru njihovih dotadanjih republikih, odnosno dravnih granica prema treim zemljama, koje su potom jo u 2 navrate potvrdile kao konane. Iako se nije odrekla zahtjeva za kontinuitetom sa vivom SFRJ, Savezna Republika Jugoslavija je u Deklaraciji od 27.4.1992. istaknula da nema teritorijalnih aspiracija protiv bilo koga u svom susjedstvu. To znai da je i ona prihvatila kao konane svoje granice u nekadanjim granicama Crne Gore i Srbije (ukljuivi granice autonomnih pokrajina Vojvodine i Kosova).

191

www.nasciturus.com Moglo bi se openito rei da su sve te drave prihvatile naelo uti possidetis koje, osim u sluaju suprotnog sporazuma djeluje neovisno o njihovoj privoli. PRAVNI DOMAAJI UGOVORA O GRANICAMA Beka konvencija o sukcesiji drava iz 1978. potvrdila je pravilo pozitivnog me. prava da sukcesija drava kao takva ne utjee na granicu ustanovljenu ugovorom, na obveze i prava ustanovljena ugovorom koja se odnose na raim granica kao i na druge teritorijalne reime. Naelo nepovredivosti postojeih granica drava, kao jedna od osnova me. mira i sigurnosti u svijetu, potvreno je Bekom konvencijom o pravu ugovora iz 1969. Taj propis iskljuuje pozivanje neke stranke na bitnu promjenu okolnosti kao na uzrok prestanaka ili suspenzije ugovora ako se ugovorom ustanovljuje granica. Jedno od temeljnih pravila opeg me. prava iz Povelje UN-a, koje je danas imperativna norma opeg me. prava, zabranjuje svaku prijetnju silom ili upotrebu sile protiv teritorijalne cjelovitosti ili politike neovisnosti bilo koje drave.

63. STJECANJE PODRUJA

Kao i naini nastanka nove drave, naini stjecanja podruja po postojeim dravama mogu se podijeliti na originarne i derivativne. Originarni naini su oni kada u trenutku stjecanja podruje u pitanju nije pod vlau bilo koje druge drave (terra nullius). Glavni nain originarnog stjecanja podruja je okupacija. Da bi bili pravno valjani ostali naini stjecanja podruja moraju u pravilu biti derivativni. Glavni nain derivativnog stjecanja je ustup (cesija). 5 temeljnih naina stjecanja podruja su: ustup (cesija), okupacija niijeg podruja, uveanje dravnog podruja prirodnim zbivanjima ili na vjetaki nain, sila kao nain stjecanja podruja te zastara i historijski naslov. USTUP (CESIJA) je u praksi najvaniji nain stjecanja podruja. Do cesije dolazi kada neka postojea drava prethodnica ustupa dio svog podruja nekoj ve postojeoj dravi sljednici. Tim putem se na ustupljenom podruju prenosi suverenost jedne drave na drugu. Nemogue je dijelove mora ili zranog prostora ustupiti drugoj dravi bez ustupanja odgovarajuih dijelova kopnenog podruja. Ustup se u pravilu obavlja putem ugovora izmeu drave koja ustupa podruje u pitanju (drave predhodnice) i one koja ga stjee (drave sljednice). Ustup moe biti temeljen na nekoj protuinidbi ali do njega moe doi i bez naknade. Meutim, i drava koja stjee

192

www.nasciturus.com podruje bez protuinidbe u pravilu je duna preuzeti odgovarajui dio duga drave prethodnice, pri emu se uzimaju u obzir veliina i znaaj ustupljenog podruja. Ona naroito preuzima sve tzv. alocirane dugove koji su bili utroeni ili investirani na tom podruju. Neki mirovni ugovori uvjetovali su cesiju nekih podruja prethodnim plebiscitom. Do cesije je dolazilo tek ako bi veina lokalnog stanovnitva takvu promjenu suverenosti prihvatila. Ope meunarodno pravo ne namee plebiscit kao uvjet svake cesije. Plebiscit bi bio apsolutno neopravdan ako bi agresor prethodno izvrio etniko ienje privremeno zaposjednutog podruja. Od plebiscita treba razlikovati pravo pojedinaca (ili glavara obitelji) s ve ustupljenog podruja na opciju. Da bi se posljedice promjene suverenosti ublaile, ugovor o cesiji moe predvidjeti izvjestan rok u kojem stanovnici ustupljenog podruja imaju pravo izjasniti se da zadravaju svoje dotadanje dravljanstvo (dr. drave prethodnice). Ali u tom sluaju takva odluka moe imati za posljedicu da drava sljednica ima pravo traiti od tih osoba da se isele. Pravo opcije moe se priznati svim stanovnicima ustupljenog podruja i ne mora biti vezano za etniko porijeklo ili jezinu pripadnost pojedinaca. Lokalni stanovnici ustupljenog podruja koji su prihvatili dravljanstvo drave stjecateljice moraju biti izjednaeni u pravima sa svim njezinim ostalim graanima, te im priznati i odgovarajua manjinska prava ako se razlikuju od veinskog stanovnitva. OKUPACIJA NIIJEG PODRUJA Stjecanje suverenosti nad podrujem putem okupacije mora zadovoljiti 2 uvjeta: a) u razdoblju neposredno prije poduzimanja tog akta, podruje u pitanju ne smije pripadati niti jednog drugoj dravi (terra nullius, niije podruje), b) podruje u pitanju mora se zaposjesti na vidljiv i efektivan nain, preuzimanjem posjeda i uvoenjem administracije nad njime, u ime i u korist drave stjecateljice. Taj drugi uvjet ustvari ine 2 elementa: animus i corpus, tj. namjera i volja da se djeluje kao suveren i neko stvarno vrenje ili oitovanje te vlasti. Meutim, mogui su brojni sporovi glede ispunjenja ova 2 uvjeta za okupaciju. Kada su poetkom 20.st. poduzimana prva putovanja na Sjeverni i Juni pol, postavilo se pitanje okupacije polarnih predjela. Glede podruja Sjevernog pola (Arktika), ubrzo se otkrilo da se ono ne sastoji od kopna, nego od zaleene morske povrine gdje morske struje pokreu led, stoga se suverenost nad tim zaleenim dijelovima mora na kojima se led kree, ne moe stei okupacijom. Meutim otoke u prostoru Arktika, podijelile su, temeljem teorije kontinuiteta, susjedne obalne drave. Neke od tih zemalja razvile su teoriju sektora. Obiljeavale su 193

www.nasciturus.com meridijanima sve do Sjevernog pola prostore u kojima su si rezervirale pravo suverenosti nad svim ve otkrivenim otocima i onima koji e se tek otkriti. Ta teorija sektora potom je primijenjena na prostor Antarktika. Po me. pravu okupacija se prostire samo na efektivno zaposjednuto podruje. Stoga niti jedan od navedenih zahtjeva nije doveo do stvarnog stjecanja suverenosti, sve dok podruje u pitanju nije bilo efektivno zaposjednuto. Meunarodni poloaj Antarktika 1959. sklopljen je Ugovor o Antarktiku na 30 godina, a stupio je na snagu 1961. Tim ugovorom zabranjene su izmeu ostalih, sve mjere vojne naravi. Na Antarktiku su doputene samo djelatnosti u miroljubive svrhe. Proglaena je slobodna miroljubivih znanstvenih istraivanja. Ugovor o Antarktiku ostao je na snazi i nakon isteka roka od 30 godina 1991. Time i svi zahtjevi za suverenou nad njegovim dijelovima temeljem teorije sektora ostaju i dalje zaleeni. UVEANJE DRAVNOG PODRUJA PRIRODNIM ZBIVANJIMA ILI NA VJETAKI NAIN Prirodno uveanje podruja neke drave moe se zbiti na graninoj rijeci ili na morskoj obali neke drave. Tok vode i bujice mogu na graninoj rijeci otplaviti zemlju s jedne obale i naplaviti je na suprotnom. Ukoliko je taj proces postupan, time se pomie granina crta na rijeci u korist drave ija je obala tako uveana. Rijeni nanosi mogu uveati i morsku obalu drave na uu neke rijeke gdje ona stvara deltu. I morski valovi i morske struje mogu uveati ili umanjiti obalu neke drave. Novi otoci koji se pojave bilo na rijeci razgranienoj thalwegom, ili u unutranjim morskim vodama ili teritorijalnom moru neke drave, pripadaju drugoj dravi. Prema obiajnom pravnom pravilu, sva ova opisana uveanja podruja drave zbivaju se ipso facto. Drava u pitanju ne mora poduzimati nikakve akte u svrhu proirenja svoje suverenosti na uveanom podruju. Stoga i taj nain stjecanja podruja spada u originarne. Ukoliko bi se zbog prirodnih zbivanja (vulkanske erupcije, narastanja koraljnog grebena i sl), pojavio novi otok na otvorenom moru, on bi bio niije podruje (terra nullius). Svaka bi ga drava mogla prisvojiti putem okupacije. Obale neke drave moe se uveati i na vjetaki nain, tj. svjesno i ljudskim radom. Za podizanje brane na meunarodnoj rijeci nuan je pristanak druge drave. U tom sluaju sporazumom se ureuje nova dravna granica, ukoliko bi dolo do uveanja obale jedne ili duge drave. Svaka obalna drava ima slobodu podizanja brana i lukih graevina na svojoj morskoj obali. 194

www.nasciturus.com

SILA KAO NAIN STJECANJA PODRUJA Subjugacija (debelacija, upokorenje), kojoj je slijedila aneksija, bila je doputen nain stjecanja podruja druge drave sve dok je rat bio priznat kao suvereno pravo svake drave. Do subjugacije je meutim, dolazilo kada je pobjednika drava potpuno upokorila pobijeenu u kojoj je prestao svaki oruani otpor i potom je anektirala itavo njeno podruje. Kao nain stjecanja podruja, subjugacija je postala protupravnom usporedo s nastankom ugovornih i obiajnih pravnih pravila o zabrani agresivnog rata, te svake prijetnje silom ili upotrebe sile protiv teritorijalne cjelovitosti ili politike neovisnosti drava. Deklaracija o naelima me. prava i prijateljskim odnosima i suradnji izmeu drava u skladu s Poveljom UN-a iz 1970., odreuje da podruje neke drave ne moe biti predmetom stjecanja od strane neke druge drave, koje je posljedica prijetnje silom ili upotrebe sile. To je imperativna norma. ZASTARA I HISTORIJSKI NASLOVI U me. pravu razlikuju se dva aspekta zastare: njezin pozitivni aspekt tj. dosjelost (usucapio, acquisitive presciption) glede stjecanja naslova na nekom podruju i njezin negativni aspekt (extinctive prescription), koji se odnosi na gubitak nekog prava ili na odreknue zasnovano na podrazumijevanom prestanku (acquiscence). Neka drava moe ak i bez valjanog pravnog naslova, dakle krenjem opeg me. prava ili subjektivnih prava drugih stei izvjesna prava. Uvjet za to je da u duljem razdoblju i na miroljubiv nain vri vlast na nekom podruju ili na dijelu otvorenog mora, a da u tome ne naie na otpore i proteste bilo koje druge drave. U tim okolnostima protekom vremena pravilo ex facits jus oritur nadvladava njemu suprotno pravilo ex injuria je non oritur. U znanosti se naelo zastare uzima kao ope naelo prava svojstveno svim pravnim poretcima. Svaki protest onoga koji se ima pravo oduprijeti tom stanju (zakoniti vlasnik) prekida rok zastare. Efektivni protesti koji se ponavljaju, sprjeavaju stjecanje naslova putem zastare. Najvei je problem to ope me. pravo ne propisuje nikakve rokove za zastaru. Zastara ustvari nastupa tek onda kada se stvori ope uvjerenje o tome da je stvarno stanje u skladu s me. pravom, a u svrhu odranja stabilnosti i reda. Bitni uvjeti nastanka historijskog naslova nad nekim podrujem su:

195

www.nasciturus.com miroljubivo vrenje akata vlasti od posjednika bez valjanog pravnog naslova u vremenskom razdoblju koje ovisi o okolnostima svakog posebnog sluaja i podrazumijevani pristanak (acquiescence) svih zainteresiranih drava. Od posebnog je znaaja presuda Me. suda iz 1951. o Norvekom ribolovu (UK/Norveka). Britanija je pred sudom tvrdila da je norveko povlaenje ravnih polaznih crta uz sjevernu obalu te zemlje putem zakona i drugih akata suprotno pravilima opeg me. prava o zaljevima i o najveoj doputenoj tirini ter. mora. Sud je u presudi zakljuio da norveke ravne polazne crte nisu u suprotnosti s me. pravom. Svoje je zakljuak potkrijepio i injenicom da norveki dekreti o tim crtama iz 1869. i 18889. nisu naili na otpor ostalih drava. Dakle, norveke ravne polazne crte postale su suprostavljive u odnosu na Britaniju temeljem njezina podrazumijevanog pristanka.

64. MEUNARODNE RIJEKE I JEZERA

Sve rijeke, kanali (vjetaki prokopi) i jezera mogu se podijeliti na 2 velike skupine. Nacionalne (ili unutranje) rijeke su one koje od njihova izvora do ua u more ili u drugu veu rijeku protjeu u granicama jedne drave. Zajedno s kanalima i jezerima s istim obiljejem, one ine dio kopnenog podruja (teritorija) odnosne drave. Meunarodne rijeke su one koje razdvajaju podruja dviju drava (granine rijeke) ii sukcesivno prolaze kroz vie drava. Upotrebe meunarodnih rijeka moemo podijeliti u 2 velike skupine: plovidbu plovnim dijelom rijeke uzvodno od ua u more do toke do koje je ta plovidba mogua i koritenje vodneih tokova u druge (neplovidbene) svrhe, poglavito za proizvodnju energije i irigaciju. Pravo plovidbe meunarodnim rijekama Do Francuske revoluciej krajem 18. st. u nedostatku ugovora o suprotnom, svaka pribrena drava (drava koja ima obalu na nekoj rijeci) je mogla na svom dijelu meunarodne rijeke sprjeavati plovidbu ak i brodovima ostalih pribrenih drava ili je za tu plovidbu mogla po svojoj odluci naplaivati pristojbe. Tek je na Bekom kongresu 1815. proglaeno naelo slobodne plovidbe na meunarodnim rijeka u Europi za trgovake brodove svih, a ne samo pribrenih drava i to po ugledu na slobodu plovidbe otvorenim morem. Sljedea etapa u tim nastojanjima bilo je usvajanje, u okviru Lige naroda, Barcelonske konvencije o reimu plovnih putova od meunarodnog znaaja sa Statutom iz 1921. Ta

196

www.nasciturus.com Konvencija, koja je za njezine stranke i danas na snazi, postavlja vie pravnih naela koja se mogu svesti na etiri: 1. sloboda plovidbe i jednakost tretmana za brodove pod zastavom svih drava stranaka, 2. pristojbe se mogu naplaivati samo za stvarno pruene usluge i za odravanje ili poboljanje plovnosti rijeke, 3. predviaju se znatne obveze za svaku pribrenu dravu glede njezina sektora meunarodne rijeke, 4. Konvencija podrazumijeva razliite mogunosti upravljanja meunarodnim rijeka: pojedinano (svaka drava u svom sektoru), regionalno (sve pribrene drave u svom sektoru) ili meunarodno (pribrene i tree drave). *DUNAV* Osim u vrijeme ratova, na Dunavu je od 1856. bio na snazi poseban meunarodni reim. Na njegovom plovnom dijelu vrijedilo je naelo slobodne plovidbe za trgovake brodove svih drava svijeta. U upravljanju Dunavom, nadlenost je imala Europska dunavska komisija u kojoj su znatan utjecaj imale europske velesile. Za me. reim Dunava kakav je danas na snazi vane su odredbe mirovnih ugovora iz 1947. s Bugarskom, Rumunjskom i Maarskom u kojima je istim rijeima potvreno naelo slobodne plovidbe za dravljane, trgovake brodove i robu svih drava, ali s izuzetkom kabotae. U Beogradu je 1948. usvojena nova Konvencija o reimu plovidbe na Dunavu. Njezine izvorne stranke bile su pribrene podunavske drave: ehoslovaka, Maarska, Jugoslavija, Bugarska, Rumunjska, Sovjetski Savez i Ukrajina. Beogradska konvencija propisuje da e plovidba na Dunavu biti slobodna i otvorena dravljanima, trgovakim brodovima i robi svih drava na temelju ravnopravnosti glede lukih i plovidbenih taksa, kao i glede uvjeta trgovake plovidbe. Kabotaa (lokalni prijevoz izmeu luka u jednoj dravi) rezervirana je samo za tu dravu. Naelo slobodne plovidbe svih trgovakih brodova primjenjuje se na itavom plovnom dijelu Dunava od Ulma u Njemakoj do Crnog mora, o to kruz rukavac Sulina u Sulinskom kanalu. Reim slobodne plovidbe Dunavom ne protee se na kanale i na plovne dijelove rijeka koje utjeu u Dunav (te tako ni Drave ni Save). Drave stranke Konvencije preuzele su obveze glede odravanja i poboljanja plovnog dijela Dunava. Dunavska komisija, koja danas ima sjedite u Budimpeti, sastoji se od po 1 predstavnika podunavksih drava. Njezine nadlenosti preteito su savjetodavne, ali uz neke vane 197

www.nasciturus.com izuzetke. Ona skrbi o izvrenju Konvencije, izrauje opi plan velikih radova u interesu plovidbe, daje savjete glede izvrenja radova. Kordinira rad hidrometeorolokih slubi na Dunavu, izdaje jedinstveni hidrometeoroloki bilten i predvianja na dulju ili krai rok. Takse za plovidbu i luke takse, svaka pribrena drava naplauje od brodova ovisno o visini njezinih rashoda za osiguranje plovidbe u njenom sektoru. *RAJNA* - Za Rajnu se primjenjuje Konvencija iz Mannheima iz 1868. dopunjena najprije Versajskim mirovnim ugovorom iz 1919. te Konvencijom iz Strasbourga iz 1963. Na Rajni ustvari ne postoji potpuna sloboda plovidbe za brodove pod zastavama nepribrenih drava. Takvi su brodovi u prolosti morali imati ovlatenje za plovidbu neke od pribrenih drava, a danas od Sredinje komisije za plovidbu Rajnom. Kabotaa je rezervirana za dravljane pribrenih drava, te ostalih drava lanica EU. Koritenje meunarodnih vodenih tokova u neplovidbene svrhe Glede takvih upotreba vodenih tokova, meunarodna judikatura, praksa i znanost prihvaaju pojam iri od me. plovnih puteva, dovoljnog samo za svrhe plovidbe. Danas se u pravnom smislu govori o hidraulikom bazenu, kao o irem podruju s kojeg neke rijeka odvodi sve povrinske i podzemne vode. Sva sloena pitanja razumnog gospodarenja s nekom graninom rijekom ili s onom koja protjee kroz vie drava, poput iskoritavanja njenih potencijala za proizvodnju elektrine energije, isuivanja, nadvodnjavanja te u industrijske svrhe koje uvijek nosi rizik oneienja, ne mogu se rijeiti nekim apstraktnim pravilima opeg me. prava. ini se da postoji openiti sporazum o pravilu, potvrenom u praksi drava, da je upotreba voda me. rijeka podvrgnuta me. pravu. Tokovi voda me. graninih i drugih rijeka nisu u arbitrarnoj (samovoljnoj) vlasti neke od pribrenih drava. Pravilo je me. prava da niti jedna drava ne smije izmijeniti prirodne uvjete podruja susjedne drave. Stoga drava, ne samo da ne smije zaustaviti ili skrenuti tok vode, koji tee s njezina podruja na podruje susjedne drave, nego takoer ne smije koristiti vodu rijeke na nain da bi ugrozila susjednu dravu ili bi je onemoguila da se na prikladan nain koristi tim vodenim tokom na svom podruju. Ovo se naelo odnosi na pribrenu dravu koja lei uzvodno, prema pribrenoj dravi koja lei nizvodno na istom vodenom toku. Ali jo starije pravno pravilo odreuje da niti nizvodna drava ne smije podizati nikakve zapreke na vodenom toku koje bi izazvale poplave (kao i druge tete) na podruju drave koja lei uzvodno.

198

www.nasciturus.com Zajednice pribrenih drava svojim postojanjem nameu dunost potivanja zajednikih interesa prema izreci sic utere tuo ut alienum non laedes (koristi se svojim tako da ne smeta drugom), a na kojoj se zasniva i naelo zabrane zloupotrebe vlastith prava. Drugo naelo openite naravi lei u pojmu pravine raspodjele voda, koje bi trebalo biti ciljem pregovora zainteresiranih drava u svrhu postizanja pravinog rjeenja, ili takve odluke nekog arbitranog ili sudskog tijela. Meunarodna jezera Jezera potpuno okruena podrujem samo jedne drave dio su njezina dravnog teritorija. Ali poput jezera Lanoux koje se nalazi u Francuskoj, ona mogu biti dijelovima me. hidrografskog bazena, i tada su podlona me. ureenju. Granina jezera nalaze se na granicama dviju ili triju drava. Velika jezera, smjetena izmeu Kanade i SAD-a u plovnoj su vezi s Atlantskim oceanom preko kanala i rijeke St. Lawrence. Sve su pribrene drave do dana razgraniile povrinu svih graninih jezera, a ugovorima ureuju i druga pitanja poput napajanja i odvoenja vode iz jezera, odravanja ribljih vrsta te ouvanja okolia. Ouvanje okolia na vodenim tokovima Uz odlijevanje vode iz kanalizacije u urbanim sredinama, osobito je opasno isputanje iskoritenim voda, kemijskog otpada i motornih ulja iz tvornica, isputanje farmaceutskog otpada, te voda koja se hlade nuklearne elektrane. Po jednom miljenu, oneienje vodenog toga bilo bi svaka fizika, kemijska ili bioloka promjena sastava ili kakvoa voda koja je neposredno ili posredno posljedica ljudskog djelovanja, a kodi zakonitom koritenju tih voda i tako uzrokuje tetu.

65. ZRANI PROSTOR

Suverenost drava u zranom prostoru Pozornost znanosti me. prava glede pitanja suverenosti drava u zranom prostoru javila se tek pronalaskom aviona tj. letjelica teih od zraka.

199

www.nasciturus.com Glede pravnog poloaja zranog prostora iznad podruja svake drave, ukljuujui tu i njeno teritorijalno more, do pred I. svjetski rat bilo je nekoliko suprostavljenih gledita, a sva su bila pod utjecajem pravila iz prava mora. Neki su pisci zagovarali punu slobodu tog prostora po ugledu na slobodu otvorenog mora, dok su drugi zagovarali suverenost svake drave u njenom zranom prostoru. Izbijanje I. svjetskog rata razrijeilo je tu dvojbu, s obzirom da su se tada pokazale opasnosti od napada iz zraka. Ne samo sve zaraene strane, nego i neutralne drave, priklonile su se gleditu o suverenosti svake od njih u svom zranom prostoru, i to do neogranienih visina. Ta su naela na precizniji i na djelomino ui nain bila potvrena u ikakoj konvenciji o civilnom zrakoplovstvu iz 1944. prema kojoj drave ugovornice priznaju da svaka drava ima potpunu i iskljuivu suverenost u zranom prostoru iznad svog teritorija. Meutim ikaka konvencija ne predvia potpunu slobodu nekodljivog prelijetanja ak ni civilnih zrakoplova ostalih njenih drava stranaka. Predvia se da je Konvencija primjenljiva na civilne, ali ne i na dravne zrakoplove. Takoer, svaka drava stranka priznaje drugim strankama pravo sputanja ili pravo prelijetanja bez sputanja preko svog podruja bez prethodnog odobrenja. uz uvjet da teritorijalna drava ima pravo zatraiti prislilno sputanje. * Na temelju tih propisa razvilo se nekoliko temeljnih naela opeg me. prava iz te oblasti. Zrani prostor iznad otvorenog mora i kopnenog podruja koje ne potpada pod suverenost niti jedne drave, slobodan je za prelijetanje svih vrsta zrakoplova iz svih drava svijeta. Podrazumijeva se ista slbooda prelijetanja u zranom prostoru iznad gospodarskog pojasa onih drava koje su ga proglasile. Dakle, ta je sloboda jednaka slobodi plovidbe svih brodova otvorenim morem i gospodarskim pojasom drava. Meutim, u zranom prostoru iznad svog kopnengo podruja, unutranjih morskih voda i teritorijalnog mora svaka drava uiva potpunu i iskljuivu suverenost. Drava ima pravo zatvoriti svoj zrani prostor za pristup i prelijetanje iznad njihova podruja stranim zrakoplovima svih vrsta. Ali niti jedna drava, zbog njezinin vlastitih interesa, vie nije u stanju u mirno doba potpuno zatvoriti svoj zrani prostor za prelijetanje i svoje zrane luke za sputanje stranih civilnih zrakoplova. Vrste i nacionalna pripadnost zrakoplova Zrakoplov je svaki stroj koji moe se moe odravati u zraku zahvaljujui zranom potisku razliitom od zranog potiska na zemljinoj povrini. U zrakoplove stoga spadaju avioni, 200

www.nasciturus.com helihopteri i jedrilice, ali ne spadaju naprave koje se kreu povrinom zemlje ili mora uzdignute na zranom jastuku (hoverkrafti ili lebdjelice). Zrakoplov je stoga u pravnom smislu pojam iri od aviona i ta dva izraza ne treba uzimati kao sinonime. ikaka konvencija je izvrila temeljnu podjelu zrakoplova na civilne i na dravne. Meu ovim drugima ona navodi one koji se koriste u vojnoj, carinskoj i redarstvenoj slubi. Niti jedan dravni zrakoplov neke njezine stranke ne moe prelijetati podruje druge drave, ili na njega sletjeti, bez prethodnog odobrenja temeljenog na posebnom sporazumu ili na drugi nain, i prema uvjetima koji su tamo odreeni. Sami se civilni zrakoplovi u meunarodnom zranom prometu dijele na one koji su angairani u redovitom prometu, te na ostale. Svaki zrakoplov mora biti registriran u nekoj dravi po njenim uvjetima i propisima, i on nosi njenu pripadnost. Niti jedan zrakoplov ne smije istovremeno biti registriran u vie drava. U meunarodnoj zranoj plovidbi svaki zrakoplov mora imati: uvjerenje o njegovoj registraciji, uvjerenje o njegovoj plovidbenoj sposobnosti, dozvolu za svakog lana posade, putnu knjigu, dozvolu za rad radio postaje zrakoplova, poimenini popis putnika s oznakom mjesta njihova ukrcaja i iskrcaja, te manifestom i detaljnim popisom tereta.

Temeljna naela meunarodnog civilnog zranog prometa Meunarodni zrani promet ne obavlja se temeljem obiajnih pravila opeg me. prava, ve propisiama ugovornog karaktera. Ve su su na ikakoj konferenciji 1944. sukobili interesi SAD-a koje su si kroz slobodnu konkurenciju nastojale osigurati privilegiran poloaj u me. zranom prometu te interesi ostalih drava. Raspravljalo se o 5 sloboda tj. prava i to: 1. pravu prelijetanja preko podruja druge drave bez slijetanja, 2. pravu slijetanja na podruje druge drave, ali samo iz tehnikih, a ne iz komercijalnih razloga (opskrba gorivom, otklanjanje kvarova na zrakoplovu i sl)., 3. pravu iskrcaja putnika, pote i tereta iz drave kojoj zrakoplov pripada, 4. pravu ukrcaja putnika, pote i tereta u dravu kojoj zrakoplov pripada i 201

www.nasciturus.com 5. pravu iskrcavanja i iskrcavanja putnika, pote i tereta izmeu zranih luka bilo koje drave stranke Konvencije. Na konferenciji su izmeu ostalih usvojena 2 sporazuma Sporazum o meunarodnom zranom tranzitu (Sporazum o dvjema slobodama) i Sporazum o meunarodnom zranom transportu (prijevozu) (Sporazum o 5 sloboda, kojeg su zagovrarale SAD). Ali s obzirom na veoma malen broj njegovih stranaka, ubrzo su ga potom otkazale i same SAD. Otada se me. civilni zrani promet zasniva preteito na dvostranim ugovorima drava kojima, na temelju reciprociteta, svaka od njih vodi rauna o svojim posebnim interesima. 1984. ikaka konvencija dopunjena je na Skuptini ICAO-a na nain da se propisuje da se svaka drava mora suzdrati od upotrebe oruja protiv civilnih zrakoplova u letu. Sprjeavanje i kanjavanje zloina izvrenih u zrakoplovu Pitanje sudbenosti glede dijela poinjenih na zrakoplovu moe biti veoma sloeno. Teritorijalna drava iznad koje zrakoplov leti imat e tekoe za provedbu svoje sudbenosti ako zrakoplov samo prelijee njeno podruje i ne slijee u neku njenu zranu luku. Putnici i posada u zrakoplovu podrgnuti su do neke mejre i sudbenosti drave iji su graani. Zahtjev za sudbenou moe istaknuti i drava u kojoj je zrakoplov registriran. Pitanje je teko i stoga to je ekstradicija poinitelja kaznenih dijela sloen postupak, do kojeg u veini drava ne moe doi ako nema ugovora izmeu drava u pitanju. Oneienje atmosfere Zagaivanje zraka je najtei i najtee rjeiv problem za budunost ovjeanstva. Vrste i uzroke oneienja zraka moemo grubo podijeliti na: zagaivanje atmosfere iz nuklearnih izvora: to je podruje relativno dobro pokrivreno pravilima pozitivnog me. prava. U novije vrijeme je nastala i opasnost da nuklearne tvari dou u posjed terorista ili obinih kriminalaca. 1963. u Moskvi je potpisan Ugovor o zabrani pokusa nuklearnim orujem u zraku, u izvanzranom prostoru i pod vodom. zagaenja zraka ostalog porijekla: oneienje atmosfere iskutanjem nekih plinova ima tetnih posljedica po itav planet.

66. SVEMIR

202

www.nasciturus.com Do 1957. vladalo je ope uvjerenje da zrani prostor drava dopire do neogranienih visina. To se izmijenilo 4.10.1957., kada je bivi Sovjetski Savez lansirao u Zemljinu orbitu svoj prvi vjetaki satelit Sputnjik. Time je nastalo novo stanje u me. pravu. Zrani prostor iznad podruja drava postao je ogranien. Iznad njega vladala je sloboda lansiranja predmeta u Zemljinu orbitu i izvan nje, za sve koji su to bili u stanju uiniti. Te je djelatnosti potom trebalo pravno urediti i ograniiti, da ne bi predstavljale prijetnju sigurnosti drava na Zemlji. Obiajna pra ila svemirskog prava kodificirana su u Ugovoru o naelima koja ureuju djelatnosti drava na istraivanju i iskoritavanju svemira, ukljuujui Mjesec i druga nebeska tijela, usvojenom 1967. Istraivanje i iskoritavanje svemira mora se obavljati za dobrobit i u interesu svih zemalja i moraju biti dobro itavog ovjeanstva. Rije je o konceptu zajednike batine tj. opeg dobra ovjeanstva. Svemir (ukljuujui Mjesec i druga nebeska tijela) slobodan je za istraivanje i iskoritavanje (ukljuivi znanstveno istraivanje) od svih drava bez diskriminacije, u uvjetima jednakosti i u skladu s me. pravom. Drave se joj nisu usuglasile o tome na kojim visinama zrani prostor zavrava, i otkuda poinje svemir. U raspravama prijedlozi su da to bude izmeu 10 i 100 milja iznad Zemljine povrine. Poput otvorenog mora, svemir niej res nullius, nego je apstraktno govorei res communis omnium, i extra commercium. Drava stranka Ugovora iz 1967., u ijem je registru upisan objekt lansiran u svemir, zadrava sudbenost i nadzor nad tim objektom i njegovom posadom sve dok se nalazi u svemiru ili na nekom nebeskom tijelu. Takoer, propisuje se da svaka drava stranka Ugovora koja lansira ili omogui lansiranje nekog objekta u svemir ali i drava s ijeg je podruja ili ureaja objekt lansiran meunarodno je odgovorna za tetu koju takav objekt ili njegovi djelovi prouzroe drugoj dravi stranci ili njenim fizikim ili pravnim osobama i to kako na zemlji, tako i u zranom prostoru ili svemiru. Ustanovljen je i reim demilitarizacije svemira. Drave stranke su se obvezale da ne stavljaju nuklearno oruje ili bilo koju vrst oruja za masovno unitenje, u orbitu oko Zemlje ili na nebeska tijela, te da ih ne stacioniraju u svemiru na drugi nain. Zabranjuje se uspostavljanje vojnih baza, ureaja i utvrenja, obavljanje pokusa svim vrstama oruja, te izvoenje vojnih manevara na nebeskim tijelima.

67. MEUNARODNO PRAVO MORA U RAZVOJU

203

www.nasciturus.com More prekriva 71 % Zemljine povrine dok kopneni dio ini samo 29 %. Ono ini cjelinu iji su svi dijelovi meusobno povezani, dok s druge strane kopno ne ini cjelinu. ovjeanstvo e u budunosti sve vie ovisiti o morskim resursima. Razvoj prava mora do modernog doba U razvoju prava mora neprestano su se sukobljavale dvije oprene tedencije: jedna za osiguranje slobode mora za sve, i druga za proirenje vlasti drava nad morskim prostorima. U rimskom pravu more se izjednaavalo sa zrakom i vodom koja tee pa i s morskom obalom. Prema tome more kao in usu communis, nije moglo biti predmetom privatnog vlasnitva. Morem se nisu mogli koristiti jedino neprijatelji rimskog naroda koji su smatrani neprijateljima ovjeanstva. U doba feudalizma, od 9. st. poinje prevladavati gledite da su dijelovi mora pod vrhovnitvom pojedinih feudalnih vladara, ili uvjetno reeno, drava. Pod vlau drave, najee su bili dijelovi mora koji se danas smatraju unutranjim morskim vodama. Drave su smatrale da imaju i izvjesnu vlast nad mnogo irim dijelovima mora uz njihovu obalu i ta je vlast zaetak onoga to se kasnije nazvalo teritorijalnim morem. Meutim, sadraj te vlasti sve do 16. st. u razliitim je morima bio razliitim. Neke drave isticale su zahtjeve za vlau nad itavim morima. Venecija (Mleci) od 13. st. svojatala je Jadransko more iako nikad nije posjedovala sve njegove obale. Nisu doputali plovidbu Jadranom bez odobrenja i naplaene pristojbe. Poznat je bio obred vjenanja mletakog duda s Jadranskim morem, prigodom ega je u more bacan zlatan prsten. Nizozemski pravnik Hugo Grotius u poznatom spisu Mare liberum, objavljenom 1609., usprotivio se tim neumjerenim zahtjevima drava. Tek od druge polovice 18. st. drave su si ugovorima uzajamno priznavale vlast nad morem do dometa topa. Pravo mora do konca II. svjetskog rata Na prijelazu iz 19. u 20. st. pravo mora se prilino konsolidiralo. Na moru su postojala samo 3 openito priznata pravna reima. Unutranje morske vode obuhvaale su more do najnie crte oseke, potom luke, ua rijeka i zaljeve. Bila je sporna najvea doputena irina ulaza u zaljev. U naelu ona nije smjela biti vea od dvostruke irine teritorijalnog mora. Teritorijalno more inilo je morski prostor (ili pojas) uzdu obale svake drave, ija se polazna crta mjerila od najnie crte oseke ili od vanjskih granica drugih dijelova unutranjih 204

www.nasciturus.com voda. Nije postojala jedinstveno prihvaena irina teritorijalnog mora. Zahtjevi drava kretali su se izmeu 3, 4 i 6 morskih milja. Otvoreno more obuhvaalo je sva ostala morska prostranstva, izvan granica teritorijalnog mora obalnih drava. Ono je bilo otvoreno svima za plovidbu, za ribolov, za polaganje podmorskih kabela, a od poetka 20. st. i za prelijetanje. Nakon to je 1920. u SAD-u uvedena prohibicija alkohola, otpoeo je razvoj prava mora u drugom smijeru. irina teritorijalnog mora od samo 3 milje toj zemlji nije bila dovoljna za suzbijanje krijumarenja alkohola koje je postalo veoma unosno. Zakonom (Tarrif Act) iz 1922. propisano je pravo pretrage i mogunost konfiskacije krijumarskog broda sve do 12 milja od obale. Bio je to zaetan novog reima na moru koji e se kasnije u nas nazvati vanjskim morskim pojasom. Izmeu dva svjetska rata pod okriljem Lige naroda dolazi do prvog pokuaja kodifikacije prava mora. Na enevskoj kodifikacijskoj konferenciji 1930. trebalo je, izmeu ostalog, izraditi i usvojiti mnogostranu konvenciju o teritorijalnom moru na temelju prethodnog rada odbora strunajka i prikupljenih miljena drava. Konferencija je zavrila neuspjehom jer se drave sudionice nisu mogle usuglasiti na jedinstvenu irinu teritorijalnog mora. 1939. ministri vanjskih poslova amerikih republika usvajaju Panamsku deklaraciju, kojom je pojas u Atlantiku, odreen geografskim koordinatama, ali udaljen od amerike obale izmeu 200 i 300 milja proglaen pojasom neutralnosti. Prva i druga konferencija UN-a o pravu mora Komisija za meunarodno pravo Ope skuptine UN-a izradila je nacrt propisa koji je razmatran i usvojen na Prvoj konferenciji UN-a o pravu mora odravnoj u enevi 1958. Materija o pravu mora na toj je Konferenciji razdijeljena u 4 posebne konvencije. KONVENCIJA O TERITORIJALNOM MORU I VANJSKOM POJASU potvrdila je suverenost obalne drave u njenom teritorijalnom moru. Izmeu ostalog, ona je dopustila povlaenje ravnih polaznih crta za mjerenje irine teritorijalnog mora u krajevima u kojima je obalna crta duboko razvedena ili usjeena, ili ako se uzdu obale u njezinoj neposrednoj blizini nalazi se niz otoka. U propisima o zaljevima, odreena je izmeu ostalog, najvea doputena irina ulaza u zaljev od 24 morske milje. Glede vanjskog morskog pojasa ta je Konvencija predvidjela da je on dio otvorenog morga, u kojem obalna drava moe vriti nadzor da bi sprijeila povredu svojih carinskih, fiskalnih, useljenikih i zdravstvenih propisa na svojem dravnom podruju i u teritorijalnom moru. Utvrena je najvea doputena irina tog pojasa, i to do 12 morskih milja od polazne crte od 205

www.nasciturus.com koje se mjeri irina teritorijalnog mora. To znai da irina teritorijalnog mora i vanjskog pojasa u njegovu produetku ne smiju zajedno prijei udaljenost od 12 milja. Neuspjeh Prve konferecije iz 1958. bio je to se drave sudionice po drugi put nisu uspjele usuglasiti na jedinstvenu irinu teritorijalnog mora. KONVENCIJA
O EPIKONTINENTSKOM POJASU,

propisala je da obalna drava nad svojim

epikontinentskim pojasom suvrena prava (dakle ne potpunu suverenost poput one u teritorijalnom moru), radi njegova istraivanja i iskoritavanja njegovih prirodnih bogatstava. Po toj Konvenciji, more iznad tog pojasa inilo je dio otvorenog mora. Ova konvencija znaajna je zbog toga jer je ne samo priznala epikontinenski pojas kao novi institut opeg me. prava, nego je i propisala da svaka obalna drava ima epikont. pojas. Konvencija predvia dvostruki kriterij: dubinu i eksplotabilnost. Propisano je da taj pojas ini morsko dno i podzemlje podmorskih prostora uz obalu, ali izvan granica teritorijalnog mora do dubine od 200 metara, ili preko te granice do toke gdje dubina vode nad njime doputa iskoritavanje prirodnih bogatstava spomenutih prostora. KONVENCIJA
O OTVORENOM MORU

kodificirala je postojee pravo koje se stoljeima razvijalo

putem obiaja. U Konvenciji je navedeno da se otvorenim morem smatraju svi djelovi mora koji ne pripadaju teritorijalnom moru ili unutranjim morskim vodama. Otvoreno more je slobodno za sve narode. Slobode mora podrazumijevaju osobito za obalne i za neobalne drave, slobode plovidbe, ribolova, polaganja podmorskih kabela i cjevovoda i slobodu prelijetanja. Brodovi smiju ploviti otvorenim morem pod zastavom samo jedne drave. KONVENCIJA
O RIBOLOVU I OUVANJU BIOLOKIH BOGATSTAVA OTVORENOG MORA

imala je dvostruku

svrhu. S jedne strane ona je trebala ouvati pravo dravljana svih zemalja na ribolov u otvorenom moru, koje je potvreno i u Konvenciji o otvorenom moru. U isto vrijeme trebala je zatititi legitimne interese obalnih drava u dijelovima otvorenog mora u blizini njihove obale. * 1960. sazvana je Druga konferencija UN-a o pravu mora, takoer u enevi. Ona je trebala ponovo razmotriti irinu teritorijalnog mora i granice iskljuivog ribolova obalnih drava. Kompromisan prijedlog SAD-a i Kanade da jedinstvena irina teritorijalnog mora iznosi 6 milja, uz daljih 6 milja za ribolovnu zonu, nmije bio prihvaen jer mu je za to nedostajao samo 1 glas. Tako je ta Konferencija, poput one iz 1930., prola bez rezultata. Biva Jugoslavija bila je meu rijetkim zemljama koje su ratificirale sve 4 konvencije. RH notifikacijom sukcesije postala je strankom svih ovih osim one o ribolovu na otvorenom moru. 206

www.nasciturus.com Uz sve navedeno, te su konvencije izmeu njihovih stranaka i danas na snazi. One su to ostale i nakon to je Konvencija UN-a o pravu mora iz 1982. stupila na snagu 16.11.1994. Trea konferencija UN-a o pravu mora Trea koferencija UN-a o pravu mora otpoela je u New Yorku 1973. a dovrena je 1982. potpisivanjem u Montego Bayu na Jamajci nove Konvencije UN-a o pravu mora. Najvee pomorske sile pristale su da se Konvencijom dopusti irina teritorijalnog mora do 12 milja, ali su ishodile novi institut tranzitnog prolaska kroz sve tjesnace koji slue meunarodnoj plovidbi a u svom najuem dijelu nisu iri od 24 milje. Granica vanjskog morskog pojasa pomaknuta je na 24 milje od polazne crte. Za prostor dna i podzemlja oceana izvan novih i veoma proirenih granica nacionalne jurisdikcije Konvencija je usvojila naziv Zona (Area, la Zone). O meunarodnom reimu te Zone na Konferenciji se najvie pregovaralo. Mnogi su se tada zanosili nadama da e njeno gospodarsko iskoritavanje ubrzo otpoeti i da e donositi goleme dobiti, koje su se trebale na temelju solidarnosti raspodijeliti svim dravama svijeta obalnim i neobalnim. Osim pravnog ureenja Zone i propisa o razvoju njezina bogatstva, meunarodni reim propisan u njemu predvia ustanovljenje Vlasti koja bi u Zoni djelovala u ime itavog ovjeanstva. Ova Konvencija stupila je na snagu 16.11.1994. Konvencija iz 1982. i ope obiajno pravo mora Konvencija UN-a o pravu mora iz 1982. opsean je meunarodni instrument s 320 lanaka raspodijeljenih u 17 dijelova, uz 9 aneksa. Dijelovi te Konvencije koji potvruju istovjetna pravila s onima iz enevskih konvencija iz 1958., propisi su koji predstavljaju istu kodifikaciju obiajnog prava na sanzi. Mnogi propisi iz te Konvencije predstavljali su 1982. progresivni razvoj opeg obiajnog prava. Tu se radi o propisima koji ovlauju drave da proire svoje teritorijalno more do 12 milja, te vanjski morski pojas do 24 milje od polazne crte. To su i propisi koji potvruju vanjsku granicu epikont. pojasa do 200 milja od polazne crte za sve obalne drave bez progaenja. Odredbe o legislaciji prava mora, koje 1982. nisu potvrivale tada postojeu praksu drava, u Konvenciji iz 1982. su relativno malobrojne. Radi se o propisima o tranzitnom prolasku stranih brodova meunarodnim tjesnacima koji slue me. plovidbi. Zatim, tu su i odredbe koje doputaju nekim obalnim dravama da proire svoj epikont. pojas preko 200 milja, sve do vanjskog ruba kontinentalne orubine. Meu kontraktualnim propisima najvaniji su oni koji se odnose na Meunarodnu zonu. 207

www.nasciturus.com

Znaajke i pregled pravnih reima na moru prema dosadanjem pravu Konvencija iz 1982. podrazumijeva 8 razliitih pravnih reima u razliitim djelovima mora. Danas na cjelokupnom morskom prostoru ustvari postoji 10 razliith reima. Pravni reim nekog od tih prostora ovisi o pravima na izvjesne upotrebe mora u granicama odnosnog prostora. Od davnina su poznate upotrebe mora u svrhe plovidbe i ribolova. S obzirom na odnos iskljuivih prava obalne drave, te prava i sloboda svih drava, sve dijelove mora, morskog dna i podzemlja, te zranog prostora iznad mora, moemo podijeliti nu 3 velike skupine: 1. DIJELOVI
MORA, MORSKOG DNA I PODZEMLJA KOJI INE DRAVNO PODRUJE

U njih spadaju

unutranje morske vode, arhipelake vode arhipelakih drava i teritorijalno more. Prema obiajnom pravu mora potvrenog ugovornim propisima ukljuujui i Konvenciju iz 1982., nad tim djelovima mora, koji obuhvaaju i morsko dno i podzemlje, te zrani prostor iznad njih, protee se suverenost obalne drave. 2. DIJELOVI MORA, MORSKOG DNA I PODZEMLJA U KOJIMA OBALNA DRAVA UIVA SUVERENA ILI NEKA DRUGA
PRAVA

Tu spadaju vanjski morski pojas, gospodarski pojas (iskljuiva ekonomska zona) i

epikontinentski pojas. Ti morski prostori koji se preklapaju nisu dijelovi dravnog podruja obalne drave. U njima je vlast obalne drave znatno umanjena, naroito u korist slobode plovidbe za brodove i prelijetanja za zrakoplove svih drava.. Meutim, u tim prostorima sve tree drave uivaju slobodu plovidbe, prelijetanja i polaganja podmorskih kabela i cjevovoda, kao i na otvorenom moru. S druge strane, obalna je drava u tim prostorma stekla dalekosena gospodarska praa na ive i neive prirodne izvore. 3. DIJELOVI MORA, MORSKOG DNA I PODZEMLJA IZVAN GRANICA NACIONALNE JURISDIKCIJE DRAVA U njih spadaju otvoreno more i Meunarodna zona dna mora i oceana. U tim dijelovima niti jedna drava ne moe vriti iskljuivu vlast, osim nad brodovima koji plove pod njezinom zastavom, te u jo nekim posebnim sluajevima.

B. DIJELOVI MORA KOJI INE DIO PODRUJA OBALNE DRAVE 68. UNUTRANJE MORSKE VODE
Vanjske granice unutranjih voda

208

www.nasciturus.com Unutranje morske vode su oni dijelovi mora koji su s kopnom u najuoj vezi. U unutranje morske vode spada more do crte niske vode, zatim ua rijeka, zaljevi te more unutar ravnih polaznih crta. Dijelovi mora izmeu crte visoke vode i crte niske vode (izmeu crte plime i crte oseke), spadaju u unutranje morske vode. Vanjsku granicu unutranjih morskih voda u lukama ine crte koje spajaju najisturenije stalne luke graevine koje su sastavni dio lukog sustava i ine dio obale. Kod ua rijeka ukoliko se rijeka neposredno ulijeva u more, vanjska granica e biti pravac preko ua rijeke izmeu toaka na crti niske vode na obalama. Ako ue rijeke ini estuarij, tj. deltu, onda se u tom pogledu primjenjuju pravila koja vae za zaljev. Zaljev se smatra istaknutom uvalom koja zadire u kopno. Povrina mora u zaljevu mora biti jednaka ili vea od povrine polukruga kojem je promjer crta povuena preko ulaza u zaljev. Ulaz u zaljev ne smije biti iri od 24 morske milje. Gdje zbog postojanja otoka zaljev ima vie od jednog ulaza, zbroj tih ulaza ne smije prelaziti 24 milje. Ako tako odreen ulaz prelazi 24 milje, obalna drava moe u unutranjosti zaljeva povui ravne crte od 24 milje, tako da te duine zatvore najveu moguu povrinu vode. Sa stajalita me. prava ne postoje razlike izmeu zaljeva i tzv. unutranjih mora, tj. onih mora koja su okruana kopnom ali su u prirodnoj vezi s drugim morima. Tako je npr. Azovsko more inilo unutranje vode SSSR-a.. Naprotiv, Kaspijsko more, Aralsko more, Mrtvo more i dr. s gledita me. prava nisu ni mora ni zaljevi, nego jezera jer su sa svih strana okruena kopnom, a nemaju prirodnu vezu s drugim morima. Ovi propisi o zaljevima ne primjenjuju se na tzv. historijske zaljeve (historijska su prava steena dosjelou). Ipak, postoji dosta historijskih zaljeva s ulazom irim od 24 milje koji su stekli taj poloaj dosjelou. To je npr. Riki zaljev i Hudsonov zaljev. More unutar ravnih polaznih crta tekovina je novijeg razvoja. U krajevima gdje je obalna crta duboko razvedena (razuena) i usjeena, ili ako se uzdu obale u njezinoj neposrednoj blizini nalazi niz otoka, obalna drava moe povui ravne polazne crte koje spajaju prikladne vanjse toke. Tako povuene ravne polazne crte ne smiju se znatno udaljiti od opeg smijera obale, a morski prostori obuhvaeni unutar tih crta moraju biti dovoljno povezani s kopnenim podrujem da bi bili podvrgnuti reimu unutranjih morskih voda. Prilikom povlaenja ravnih polaznih crta obalna drava moe povesti rauna o posebnim gospodarskim interesima nekog kraja.

209

www.nasciturus.com Reim mora do crte niske vode, luka iskljuenih iz meunarodnog prometa, ua rijeka i zaljeva Ti dijelovi unutranjih voda potpadaju pod potpunu suverenost obalne drave. Ustvari jedino u tim dijelovima unutranjih voda vlast obalne drave potpuno je izjednaena s onom koju uiva u svom kopnenom prostoru. Ako obalna drava dopusti pristup stranim trgovakim, ratnim oo drugim brodovima u te dijelove svojih unutranjih morskih voda, njihov je poloaj jednak kao da se nalaze u nekoj luci otvorenoj za me. promet te drave. Uz to, obalna drava moe po svojoj volji mijenjati, suspendirati i ukidati te propise, jer se ne radi o obvezama po me. pravu. Prema opem obiajnom pravu obalna drava duna je dopustiti pristup u bilo koju svoju luku ili sidrite brodu koji se nalazi u nevolji zbog elementarnih nepogoda ili neke druge vie sile. Pravo pristupa u tim okolnostima uivaju svi brodovi. Reim luka otvorenih za meunarodni promet Svaka obalna drava odreuje svojim propisima vie svojih luka otvrenima za me. promet. Te luke moraju imati odgovarajue obale, lukobrane, ureajue i postrojenja za pristajanje, sidrenje i zatitu brodova, zatim za ukrcavanje i iskrcavanje putnika i robe. U tim lukama nalaze se policijski, carinski, sanitarni i drugi nadzorni organi obalne drave Glede pristupa i poloaja stranih trgovakih brodova na snazi je Opa konvenciaj o morskim lukama sklopljena 1923. u enevi (obvezuje i Hrvatsku).Pod uvjetom reciprociteta ona osigurava pristup i jednak poloaj trgovakih brodova drugih ugovornica u lukama otvorenima za me. promet svake njezine stranke. Ali izvan tog mnogostranog ugovornog odnosa veina obalnih drava sklopila je velik broj dvostranih ugovora o tom pitanju. Ako neka obalna drava iz politikih ili slinih razloga zatvori neke ili sve svoje luke brodovima neke druge drave, bilo da s njom ima ugovorne odnose ili ne, izlae se jednakim mjerama glede pristupa njenih brodova u luke te druge drave. Upravo stoga ta se pravila danas iroko i samo uz rijetke izuzetke potuju Neke od najveih svjetskih luka (London, Hamburg, Rotterdam i dr.) nisu smjetene na samoj morskoj obali nego se nalaze u unutranjosti kopna, a s morem su povezane rijekom, kanalom ili jezerom. Neke druge luke smjetene su u zaljevima i u unutranjim morima. Pravo pristupa tim lukama podrazumijeva i pravo prolaska kroz dio rijeke, kanala ili jezera, zatim kroz zaljeve i unutranja mora, koliko je to potrebno radi ulaska ili izlaska iz luke.

210

www.nasciturus.com Pravo pristupa stranim lukama otvorenima za me. promet ogranieno je samo na trgovake brodove, bilo da su u privatnom vlasnitvu ili dravnom vlasnitvu i to samo na one koji nisu na nuklearni pogon. Za sve druge brodove: ratne ,dravene brodove koji nemaju trgovaku namjenu, ribarske, te za sve brodove na nuklearni pogon, obalna drava ima pravo zabraniti pristup svojim lukama, uvjetovati ga prethodnom dozvolom ili makar prethodnom najavom. Ali ni pravo pristupa stranih nenuklearnih trgovakih brodova u luke neke drave nije apsolutno. Poloaj stranih brodova u lukama Strani trgovaki, ribarski ili drugi brod koji se ne moe pozvati na imunitet, dok se nalazi u luci u naelu je podloa vlasti obalne drave, ali se ona u nekim sluajevima uzdrava od vrenja svoje sudbenosti. Obalna drava uzdrava se od vrenja kaznene sudbenosti u stvarima unutranje discipline ili djela poinjenih meu lanovima posade na brodu, sve dok mir i red u luci nisu narueni, ili dok zapovjednik brodu ili konzul drave zastave ne pozove lokalne vlasti upomo. Obalna drava uzdrava se od vrenja svoje graanske sudbenosti u sporovima izmeu zapovjednika, asnika i posade broda. Ali kad su u pitanju prava putnika i drugih osoba koje nisu lanovi posade, obalna drava vri svoju graansku sudbenost. Obalna drava moe vriti svoju kaznenu i graansku sudbenost nad stranim brodom i za djela poinjena prije ulaska u njenu luku, u njezinom teritorijalnom moru, gospodarskom i epikont. pojasu, a kad se radi o zagaenjima velikih razmjera i u dijelu otvorenog mora u blizini obale. Ako obalna drava dopusti pristup u neku svoju luku stranom ratno brodu ili dravnom netrgovakom brodu, podrazumijeva se da je time pristala da e potivanjti njegov imunitet. Imunitet podrazumijema nevrenje kaznene sudbenosti za sva djela poinjena na brodu, ali i za djela izvrena u slubenoj dunosti u vezi s brodom i na kopnu. Ali kaznenna sudbenost se vri za djela koja lanovi posade poine na kopnu izvan slubene dunosti. Obalna drava ne vri gra. sudbenost nad ratnim i drugim dravnim netrgovakim brodovima glede sudara, spaavanja, pruanja pomoi, sporova o vlasnitvu nad brodom, kao i zbog zagaivanja. Gra. sudbenost obalne drave protee se na djela lanova posade izvrena izvan slubenih dunosti na kopnu, ali mjere izvrenja ne bi smjele prijeiti obavljanje njihovih vojnikih dunosti. Putnici koji po svom poloaju uivaju imunitet izuzeti su od sudbenosti obalne drave. 211

www.nasciturus.com

Reim mora naknadno zahvaenog ravnim polaznim crtama Prema enevskoj konvenciji iz 1958. izriito propisuje da, kada se odreivanjem ravne polazne crte u skladu s njenim odgovarajuim propisma kao unutranje morske vode obuhvate prostori koji su se prije toga smatrali za dio teritorijalnog ili otvorenog mora, u tim e vodama postojati pravo nekodljivog prolaska. Bit tog propisa potvrdila je i Konvencija iz 1982. (dodala i gospodarski pojas), koja za te djelove predvia jednak reim kao i u teritorijalnom moru.

69. ARHIPELAKE VODE ARHIPELAKIH DRAVA

Pravo na arhipelake vode Arhipelake vode su novi institut me. prava o kojima su propisi prvi put predvieni Konvencijom iz 1982.. Pravo na arhipelake vode priznaje se tzv. oceanskim arhipelakim dravama, tj. onima koje su u cijelosti sastavljene od jednog ili vie arhipelaga, te mogue i drugih otoka. Prema propisima Konvencije iz 1982. mali broj drava ima pravo na arhipelake vode. To su npr. Indonezija, Filipini, Bahami, Fidi, Mauricijus i dr. Arhipelake vode se pod navedenim uvjetima moraju izriito proglasiti. Ako ih neka arhipelaka drava ne proglasi, tada u njenim vodama izmeu otoka ostaje prijanji reim, tj. teritorijalno more i dijelovi otvorenog mora. Arhipelaka drava ima pravo povlaenja tzv. ravnih arhipelakih crta spajajui krajnje toke najudaljenijih vanjskih otoka i nadmorskih grebena u arhipelagu, s tim da su tim crtama obuhvaeni glavni otoci. S vanjske crte ravnih arhipelakih crta, arhipelaka drava ima pravo odrediti irinu svog teritorijalnog mora, zatim proglasiti gospodarski pojas, te mogue i epikontinentski pojas preko granice od 200 milja. More unutar ravnih arhipelakih crta potpada pod reim arhipelakih voda. U tom se izuzimaju samo luke, ua rijeka i zaljevi, koji ostaju pod reimom unutranjih morskih voda arhipelake drave. Prava i dunosti arhipelakih drava Arhipelaka drava uiva suverenost u njenim arhipelakim vodama, i to bez obzira na njihovu dubinu ili udaljenost od obale. Suverenost arhipelake drave protee se i na zrani prostor iznad arhipelakih voda, kao i na njihovo dno i podzemlje, ali uz neka ogranienja. To znai da su arhipelake vode, zajedno s unutranjim morskim vodama, teritorijalnim morem i

212

www.nasciturus.com kopnenim podrujem svih otoka, dijelovi ukupnog podruja arhipelake drave. Ipak, suverenost arhipelake drave u njenim arhipelakim vodama natno je ogranienija nego u pojedinim dijelovima unutranjim morskih voda. Prolazak i prelijetanje arhipelakih voda Najvaniji su propisi o pravu prolaska stranih brodova kroz arhipelake vode, te prelijetanja iznad njih. Kroz arhipelake vode Indonezije i Filipina prolaze vani morski putovi iz Indijskog u Tihi ocean. Brodovi bi morali ploviti dulje od 3000 milja da bi zaobili te vode. Iznad arhipelakih voda Indonezije nalaze se vane zrane ceste na putu iz Bankoka, preko Singaporea u Australiju. Uvjet pristanka ostalih drava sudionica na Treoj konferenciji o pravu mora na poseban reim arhipelakih voda bio je osiguranje nesmetane plovidbe i prelijetanja kroz i iznad tih voda. Openito, brodovi svih stranih drava uivaju pravo nekodljivog prolaska kroz arhipelake vode, po istim propisima iz Konvencije iz 1982. Arhipelaka drava moe iz razloga svoje sigurnosti privremeno obustaviti nekodljiv prolazak stranih brodova u tono naznaenim dijelovima svojih arhipelakih voda. Strani brodovi i zrakoplovi koji prolaze odnosno prelijeu arhipelake plovne putove, podvrgnuti su pravilima prolaska arhipelakim plovnim putovima, najveim dijelom indentinima s pravilima tranzitnog prolaska za prolazak i prelet morskim tjesnacima koji slue me. plovidbi. Najznaajnija dunost arhipelake drave je da nikad ne smije obustaviti prolazak i prelijetanje svojih arhipelakih voda.

70. TERITORIJALNO MORE

PROSTOR I REIM TERITORIJALNOG MORA Teritorijalno more je pojas mora uzdu itave obale, u kojem obalna drava uiva suverenost. Ta suverenost se protee i na zrani prostor iznad teritorijalnog mora, kao i na njegoov dno i podzemlje. Obalna drava ima iskljuivo pravo nad svim ivim i neivim prirodnim bogatstvima koja se nalaze u vodama njenog teritorijalnog mora, na njegovu dnu i u podzemlju. Ta bogatstva ona ne mora sa kim dijeliti.

213

www.nasciturus.com Obalna drava je duna trpjeti nekodljiv prolazak stranih borodova kroz svoje teritorijalno more, ali ne i prelijetanje zrakoplova iznad njega. Konvencija iz 1982. propisala je da svaka drava ima pravo odrediti irinu svog teritorijalnog mora do granice koja ne prelazi 12 morskih milja. Pomorski zakonik RH iz 1994. propisuje irinu teritorijalnog mora od 12 mm. irina teritorijalnog mora mjeri se od polaznih crta koje mogu biti crte niske vode, ili ravne polazne crte, ili ravne arhipelake crte. Kod zamrznutog mora irina teritorijalnog mora rauna se od kraja stalno zamrznute povrine. Vanjska granica teritorijalnog mora je crta kojoj je udaljenost svake toke od najblie toke polazne crte jednaka irini teritorijalnog mora. Svaka drava ima pravo na teritorijalno more oko svojih otoka, pa ak i oko stijena na kojima nije mogu ljudski ivot. Otok je prirodan dio kopna, okruen vodom, koji je suh za visoke vode. Kad se obale dviju drava nalaze suelice ili se dodiruju, ni jedna od tih drava nije ovlatena proiriti svoje teritorijalno more preko crte sredine (ekvidistance), kojoj je svaka toka jednako udaljena od najbliih toaka polaznih crta. NEKODLJIV PROLAZAK STRANIH BRODOVA Dunost trpljenja nekodljivog prolaska odnosi se na brodove svih drava, obalnih i neobalnih, kao i na sve vrste brodova. Prolazak je plovidba teritorijalnim morem bilo radi presijecanja, ili radi ulaska u unutranje morske vode, pristajanja uz sidrita ili uz luke ureaje, te izlaska iz njih. Prolazak treba obaviti neprekinuto i bez odgode. Zaustavljanje i sidrenje u prolasku opravdani su samo ako su to uzgredni dogaajk u redovitom tijeku plovidbe, ili ih namee via sila odnosno nevolja, ili su neophodni radi pruanja pomoi osobama, brodovima ili zrakoplovima u opasnosti odnosno nevolji. Prolazak je nekodljiv sve dok ne dira u mir, red ili sigurnost obalne drave.. To su najprije neke nasilne ili prikrivene vojne i obavjetajne djelatnosti stranog broda (prijetnja ili upotreba sile ili drugo ponaanje suprotno naelima iz Povelje UN-a, svaka vojna vjeba ili obuka s orujem, djelatnosti radi prikupljanja obavjetenja i svaka propagandna djelatnost radi nasrtanja na obranu ili sigurnost obalne drave i dr.) To su zatim carinski, fiskalne i zdravstveni prekraji o useljavanju. Nadalje svaki in hotiminog ili ozbiljnog zagaenja u teritorijalnom moru suprotnog Konvenciji, svaka ribolovna djelatnost te svaka druga djelatnost koja nije u izravnom odnosu s prolaskom broda.

214

www.nasciturus.com Znaajnu novost u Konvenciji iz 1982. ini i pravo obalne drave da u svom teritorijalnom moru propisuje plovne putove i sustave odijeljenog prometa, vodei izmeu ostalog rauna o preporukama Meunarodne pomorske organizacije. Konvencija u naelu priznaje ratnim brodovima svih drava pravo na nekodljiv prolazak teritorijalnim morem. U tom pogledu ona ne predvia odobrenje ili prethodnu najavu obalnoj dravi. Podmornice i druga podvodna prijevozna sredstva duna su u teritorijalnom moru ploviti povrinom i nositi svoju zastavu. Obalna drava duna je na propisan nain objavljivati svoje zakone i propise koji se odnose na nekodljiv prolazak. Ona mora na jasan nain oznaiti plovne putove i sustave odijeljenog prometa na kartama koje na propisan nain objavljuje. Na prikladan nain objavljuje svaku opasnost za plovidbu svojim teritorijalnim morem koja joj je poznata. Obalna drava ne smije od stranih brodova naplaivati nikakvu pristojbu samo zbog njihova prolaska teritorijalnim morem. Naknade se smiju ubirati samo za posebne usluge pruene brodu (npr. za pilotau, tegljenje i sl). Obalna drava ima pravo u svom teritorijalnom moru poduzimati mjere potrebne radi sprjeavanja prolaska koji nije nekodljiv. ZNANSTVENA ISTRAIVANJA I ZATITA OD ZAGAIVANJA Obalna drava u ostvarivanju svoje suverenosti, ima iskljuivo pravo da ureuje, odobrava i obavlja znanstvena istraivanja u svom teritorijalnom moru. Kada obalna drava ima ozbiljnog razloga vjerovati da je brod koji plovi u njenom teritorijalnom moru prekrio te propise, ona moe pregledati taj brod, i kada dokazi to opravdaju, moe povesti postupak, ukljuivi i zadravanje broda. Redarstvene ovlasti u tom postupku mogu vriti samo javni slubenici, ratni brodovi ili vojni zrakoplovi, ili drugi brodovi ili zrakoplovi koji nose oznake da su u vladinoj slubi. To pravo pregleda ne odnosi se na strane ratne brodove i zrakoplove, niti na druge brodove i zrakoplove koji pripadaju stranoj dravi ili ih ona u danom trenutiu koristi iskljuivo u vladine nekomercijalne svrhe. SUDBENOST OBALNE DRAVE U TERITORIJALNOM MORU Kada trgovaki brod prolazi teritorijalnim morem plovei iz unutranjih morskih voda obalne drave, ona moe nad tim brodom poduzimati sve mjere radi kanjavanja krenja njezina zakonodavstva poinjeno u luci i drugim dijelovima unutranjih morskih voda.

215

www.nasciturus.com Ako se trgovaki brod nalazi samo u prolasku kroz teritorijalno more bez zadravanja, u interesu me. plovidbe nalenost obalne drave tada je znatno manja. Ona tada ne bit trebala zaustavljati strani brod, niti ga skretati s puta radi vrenja graanske sudbenosti nad osobom koja se nalazi na brodu. Ona ne smije niti prema stranom brodu poduzimati mjere izvenja ili zadravanja zbog bilo kojeg graanskog postupka, osim zbog obvezez koje je taj brod sam preuzeo, ili zbog odgovornosti koje su zbog njega nastale u tijeku plovidbe ili zbog plovidbe vodama obalne drave. I kaznena sudbenost obalne drave nad trgovakim brodovima iskljuivo u prolasku znatno je suena. Ona ne bi trebala vriti tu sudbenost radi uhienja neke osobe ili istrane radnje zbog bilo kakvog kanjivog djela poinjenog na brodu za vrijeme prolaska, osim: ako se posljedice kanjivog djela proteu na obalnu dravu, ako kanjivo djelo remeti mir zemlje i red u teritorijalnom moru, ako su te mjere nune radi suzbijanja nedoputene trgovine opojnim drogama ili psihotropnim tvarima, te ako zapovjednik broda, ili diplomatski agent ili konzularni dunosnik drave zastave broda to trae. Strani radni brod uiva jednak imunitet u teritorijalnom moru obalne drave kao i u njezinoj luci. Graanska, kao ni kaznena sudbenost nad tim se brodovima i osobama na njima, ne moe vriti. Drave zastave snosi me. odgovorost za svaki gubitak ili tetu nanijetu obalnoj dravi u njenom ter. moru. Ukoliko ratni brod ne potuje zakone i propise obalne drave o prolasku ter. morem, obalna drava ga moe pozvati da im se pokori. Ako se ratni brod ne odazove tom pozivu, oblana drava moe jedino zahtijevati da odmah isplovi iz njenog ter. mora.

C. MORSKI PROSTORI U KOJIMA OBALNA DRAVA UIVA SUVERENA ILI NEKA DRUGA PRAVA 71. VANJSKI MORSKI POJAS
Vanjski morski pojas stekao je openito priznanje tek Konvencijom o teritorijalnom moru i vanjskom pojasu iz 1958., po kojoj irina tog pojasa, zajedno sa irinom teritorijalnog mora, nije smjela prelaziti 12 mm od polaznih crta.

216

www.nasciturus.com Po Konvenciji iz 1982. obalna drava moe svoj vanjski pojas protegnuti najvie od crte od 24 mm, raunajui od polaznih crta ok kojih se mjeri irina teritorijalnog mora. To znai da ako neka drava odredi punu mjeru irine teritorijalnog mora od 12 milja, ostaje jo najvie 12 milja za vanjski morski pojas, naravno, ako ukupna pirina mora u pitanju to doputa, tj. ukoliko to nije neki uski tjesnac ili zaljev. Ako obalna drava odredi irinu svog ter. mora manju od 12 milja, njen vanjski morski pojas moe biti iri, ali ukupne ne smije prelaziti crtu od 24 mm od polazne crte. Konvencija iz 1982. ne sadri nikakvu odredbu o razgranienju vanjskog pojasa, to otvara brojne probleme, osobito kada su u pitanju uski tjesnaci poput Otrantskih vrata. Najpravinije rjeenje u veini sluajeva bila bi crta sredine, pa bi u takvim tjesnacima bila najpovoljnija za slobodu plovidbe. Meutim nije iskljueno da e se neke drave u nepovoljnom geografskom poloaju pozivati na pravilo o razgranienju gospodarskom pojasa budui da se vanjski pojas s njim djelomino poklapa. Prema Konvenciji iz 1982. vanjski morski pojas ostat e dijelom otvorenog mora samo ako i dok obalna drava ne proglasi svoj gospodarski pojas, a ija najvea irina moe biti do 200 milja od polazne crte. Ako ga proglasi, onda e se reim vanjskog pojasa preklapati s reimom gospodarskom pojasa u granicama onog prvog. I ova Konvencija priznaje obalnoj dravi pravo vrenja nadzora koji je potreban da se sprijee povrede njenih carinskih, fiskalnih, zdravstvenih propisa, kao i propisa o useljenju, poinjene na njenom (kopnenom) podruju i u njenom ter. moru. Tim pravima nadzora u Konvenciji iz 1982. dodaje se i novo pravo suzbijanja prometa arheolokim i povijesnim predmetima naenima u moru. Obalna drava nema ipso facto pravo na vanjski morski pojas, nego ga, poput arhipelakih voda i gospodarskog pojasa mora izriito proglasiti. Ako se tim pravom ne poslui i ako ne proglasi gospodarski pojas, taj morski prostor ostaje i dalje dijelog otvorenog mora izvan nacionalne jurisdikcije bilo koje drave. Pomorki zakonik RH iz 1994. nema propisa o vanjskom morskom pojasu, ali ga temeljem opeg me. prava mora moe proglasiti bilo izmjenama tog Zakonika ili novim zakonom ili drugim aktom.

72. GOSPODARSKI POJAS (ISKLJUIVA EKONOMSKA ZONA)

Prostor i reim gospodarskog pojasa

217

www.nasciturus.com Gospodarski pojas tj. iskljuiva ekonomska zona je novi institut u pravu mora. Vanjska granica tog pojasa mjeri se od polaznih crta ili ravnih arhipelakih crta, od koji se mjeri irina teritorijalnog mora, do ukupne irine od 200 mm. To znai da ako obalna drava proiri svoje ter. more na 12 milja, njen gospodarski pojas e biti irok 188 milja, jer se on nastavlja na vanjsku granicu ter. mora. Obalna drava nema pravo na gospodarski pojas ipso facto. Da bi ga stekla, mora ga izriito proglasiti. Ako, ili dok ga ne proglasi, ona i dalje ima pravo na epikontinentski pojas koji obuhvaa samo morsko dno i podzemlje, s tim da vodeni stup i povrina nora iznad epikont. pojasa i dalje ostaju u tom sluaju pod reimom otvorenog mora. Za razliku od gospodarskog pojasa, vanjskog morskog pojasa i arhipelakih voda koje treba proglasiti, obalna drava ipso facto, dakle bez proglaenja, ima epikontinentski pojas. Meutim, kada obalna drava proglasi gospodarski pojas, ona u njega asimilira svoj epikont. pojas do irine od 200 milja. Mnoge su obalne drve iskoristile svoje pravo ili se to spremaju uiniti. Ali kad veina drava ili sve drave iskoriste to svoje pravo, mnogi prostori mora i oceana u kojima je neko vladala sloboda mora, doi e tako pod nacionalnu jursidkiciju obalnih drava, a u nekim podrujima nee vie uope imati prostora pod reimom otvorenog mora. Ova promjena pravnog poretka na morima i oceanima nije sluajno nastupla. Ona je posljedica naraslih potreba ovjeanstva za hranom, energijom i drugim sirovinama, koje e sve vie ovisiti o izvorima iz mora. Gospodarski pojas je pod posebnim pravnim reimom, tj. pod reimom sui generis. On nije dio teritorija obalne drave, ali ni dio otvorenog mora. Obalna drava u njemu ima znatno ogranieniju vlast nego u svom teritorijalnom moru, ali u tom pojasu ipak ima vana suverena prava i jurisdikciju i to u prvom redu glede tzv. resursnih prava. Prava treih drava u gospodarskom pojasu U tom pojasu znaajna prava i dalje imaju i sve tree drave. Sve drave, obalne i neobalne u gospodarskom pojasu svih drava i dalje uivaju, iz neke pravno doputene upotrebe mora, i osnovne slobode i to: slobode plovidbe, prelijetanja, te polaganja podmorskih kabela i cjevovoda. Kad se radi o ovim osnovnim slobodama treba voditi rauna o pravima obalne drave u tom pojasu. Konvencija naglaava da u ostvarivanju svojih prava, tree drave dolino potuju prava i dunosti obalne drave i dre se njenih zakona i drugih propisa koji su u skladu s Konvencijom i ostalim pravilima me. prava. Na slian nain, i obalna drava dolino potuje prava i dunosti drugih drava. 218

www.nasciturus.com

Suverena resursna i druga prava, te dunosti obalne drave Obalna drava u tom pojasu ima suverena prava radi istraivanja, iskoritavanja, ouvanja i gospodarenja ivim i neivim prirodnim bogatstvima nad morskim dnom i morskog dna i podzemlja mora. Meutim, ta prava nisu potpuno jednaka glede ivih i neivih, tj. mineralnim bogatstava. Obalna drava nije duna s nikim dijeliti neiva, tj. mineralna bogatstva u svom gospodarskom pojasu, koja se danas preteno iskoritavaju s njegova dna i podzemlja. Isto tako, obalna drava ima iskljuiva prava nad svim ivim biima koja pripadaju tzv. vrstama od dna. To su bia koja su u stadiju u kojem se mogu loviti, bilo nepomina na morskom dnu ili ispod njega, ili su nesposobna se pomicati ako nisu u stalnom fizikom dodiru s morskim dnom i podzemljem. To su pored morskih algi i drugih biljaka, spuve, koralji, koljke i razne vrste rakova (ali ne i jastozi). to se tie ostalih ivih izvora, u prvom redu morskih riba i sisavaca, stanje se znatno razlikuje. Tu su prava obalne drave donekle ograniena pravima neobalnih drava i drugih, od kojih su mnoge prije vrile eksploataciju tih dijelova mora. Obalna drava ima najvea prava glede iskoritavanja ivih bogatstava svog gospodarskog pojasa u odnosu na sve druge drave. Ona odreuje njhovu dopustivu lovinu i svoje vlastite mogunosti njihova lovljenja. Tek ako sama nema mogunosti za ulov cjelokupne lovine, ona e sporazumima ili drugim dogovorima dati drugim dravama pristup viku dopustive lovine. Pri tom e u prvom redu omoguiti takav ulov neobalnim dravama iz iste regije ili subregije, s tim da razvijene neobalne drave mogu loviti samo u gospodarskom pojasu razvijenih drava. Ovo omoguuje Hrvatskoj da ne dopusti pristup ribljim dravama koje joj se nalaze u zaleu, jer se radi o razvijenim dravama. Ipak, sama obalna drava odluuje o odobrenju pristupa ribarima i ribarskim brodovima drugih zemalja u svoj gospodarski pojas, i to izdavanjem dozvola, ukljuujui i naplatu naknada za dozvoljeni ribolov. Ona odreuje vrste, starost i veliinu ribe koja se moe loviti i utvruje kvote lovine. Nadalje, ona odreuje sezonu i podruje ribolova, te tipove, veliinu i bro ribarskih brodova, kao i ribarskog alata. U svom gospodarskom pojasu obalna drava jo ima i suverena prava glede drugih djelatnosti radi gospodarskog istraivanja i iskoritavanja te zone, poput proizvodnje energije koritenjem vode, struja i vjetrova. Jurisdikcija obalne drave glede umjetnih otoka i naprava 219

www.nasciturus.com Prva oblast odnosi se na podizanje i upotrebu u gospodarskom pojasu umjetnih otoka, te ureaja i naprava za iskoritavanje ivih i neivih prirodnih bogatstava, te za druge ekonomske svrhe. Obalna drava ima iskljuivo pravo sama graditi, ili doputati i regulirati izgradnju, rad i upotrebu tih ureaja. Oko tih otoka, ureaja i naprava obalna drava moe, kada je potrebno, ustanoviti zone sigurnosti plovidbe i sigurnosti samih tih ureaja. Svi brodovi moraju potivati takve zone sigurnosti, ali se takvi umjetni otoci, ureaji i naprave ne smiju postavljati tamo gdje mogu ometati upotrebu poznatih plovnih putova bitnih za meunarodnu plovidbu. Umjetni otoci, ureaji i naprave nemaju status otoka. Oni nemaju vlastitog teritorijalnog mora i njihovo postojanje ne utjee na odreivanje granice teritorijalnog mora, gospodarskog ili epikont. pojasa. Jurisdikcija glede znanstvenih istraivanja mora Druga glavna oblast jurisdikcije obalne drave u njenom gospodarskom pojasu, odnosi se na znanstvena istraivanja mora. Za razliku od njenih unutranjih morskih voda i ter. mora, ona u tom pojasu nema pravo da se jedina bavi tim istraivanjima. Obalna drava moe ne dopustiti znanstvena istraivanja u samom gospodarskom pojasu (ili epikont. pojasu), u svakom sluaju kad to istraivanje nije u miroljubive svrhe, zatim kada ono ima izravno znaenje za istraivanje i iskoritavanje ivih i neivih prirodnih bogatstava (nad kojima ona uiva suverena prava), kada ukljuuje buenje morskog dna upotrebom eksploziva ili unoenjem kodljivih tvari u morski okoli, ili izgradnju umjetnih otoka, ureaja i naprava. Druge drave i nadlene me. organizacije ne smiju vriti znanstvena istraivanja u gosp. pojasu neke drave ako ona za to nije dala odobrenje, a pristanak je potreban kad se radi o istraivanju u miroljubive svrhe. U svim sluajevima, kada je druga drava ili nadlena me. organizacija dobila odobrenje, ona je duna obalnoj dravi pruiti detaljan opis projekta, mora joj omoguiti sudjelovanje bez naknade u projektu i stalno je obavjetavati o svim rezultatima istraivanja. Jurisdikcija u sprjeavanju zagaivanja Obalna drava je duna tititi i uvati morski okoli. Ona je duna suraivati na opoj i regionalnoj razini u formuliranju i provedbi me. propisa i standarda, posebno imajui u vidu regionalne znaajke. 220

www.nasciturus.com Za svoj gospodarski pojas moe donositi vlastite zakone i druge propise radi sprjeavanja, smanjivanja i nadziranja zagaivanja, u naelu jedino ako su ti propisi usklaeni s opeprihvaenim me. pravilima i standardima.

73. EPIKONTINENTSKI POJAS

Konfiguracija dna mora i oceana Epikontinentski pojas je uz Zonu jedini prostor u moru koji obuhvaa samo morsko dno i njegovo podzemlje, koji se dakle ne prostire na vodeni stup iznad tog dna, niti na povrinu mora. Dno mora i oceana se najee blago sputa od ruba morske obale u dubinu od otprilike 200 metara dubine. Taj dio morskog dna nazivamo kontinentalnom ravninom (shelf, plateau ili platforma). Tamo se po jednom kriteriju zaustavljala granica epikont. pojasa prema Konveniciji iz 1958. Nakon te dubine morsko dno se sputa prosjeno pod mnogo jaim nagibom od veih dubina od 1500 do 3000 metara i taj dio dna nazivamo kontinentalnom strminom (slope, talus ili talud). Nakon toga se tlo opet neto polaganije sputa do dna dubokog mora od oko 4000 m dubine i taj njegov dio nazivamo kontinentalnom kosinom (rise, glacis ili pendiente). Sve te dijelove morskog tla zajedno, od obalnog ruba do dna dubokog mora od oko 4000 m dubine, obuhvaamo zajednikim nazivom kontinentalne orubine (margin, marge, margen). Kontinentalna orubina je geografski pojam, koji poinje od obalnog ruba. Da bi se oznaila pravna narav samo onog dijela morskog dna i njegova podzemlja koji poinje od vanjske granice teritorijalnog mora (od 12 milja od polaznih crta) u kojem obalna drava uiva izvjesna suverena prava razliita od njene suverenosti u ter. moru, u arhipelakim vodama i u njenim unutranjim morskim vodama, trebalo je pronai posebni naziv. Juraj Andrassy je u monografiji iz 1951. jo dok je taj institut bio u nastajanju predloio izraz epkont. pojas (u drugim zemljama to je conntinental shelf, plateau continental, platforma continental). Pravo obalne drave na epikontinentski pojas Konvencija o epikont. pojasu iz 1958. je ugovorni propis i danas na snazi, koji obvezuje ne vie od 53 dravu, meu kojima i Hrvatsku. Ta konvencija je propisala, a Konvencija iz 1982. preuzela, da svaka obalna drava ima pravo na svoj epokont. pojas nezavisno od bilo kakvog proglasa, te od stvarne ili fiktivne okupacije. Svaka obalna drava i dalje ima pravo na svoj epikont. pojas, ak i ako ne proglasi

221

www.nasciturus.com gospodarski pojas. Meutim, ukoliko ga proglasi, tada e se njen epikont. pojas do irine od 200 milja od polazne crte asimilirati u gospodarski pojas, jer on, pored mora, obuhvaa i morsko dno i podzemlje. Vanjska granica epikontinentskog pojasa Prema enevskoj konvenciji iz 1958. epikont. pojas se prostirao do dubine od 200 metara, ili preko te granice, do toke gdje dubina vode nad njim doputa iskoritavanje prirodnih bogatstava (granica eksplotabilnosti). Konvencija iz 1982. pomaknula je granicu epikont. pojasa, pa se ona protee do vanjskog ruba kontinentalne orubine ili do udaljenosti od 200 mm od polaznih crta tamo gdje vanjski rub kontinentalne orubine ne see do te udaljenosti. Drugi kriterij je odreeniji od prvog jer ne ovisi o dubini mora, nego se ustvari poklapa s dnom i podzemljem gospodarskog pojasa. Stoga e sve drave koje ne proglase taj pojas i po Konvenciji iz 1982. imati pravo smatrati da se njihov epikont. pojas ipso facto protee do udaljenosti od 200 milja. Vanjska granica epikont. pojasa prema prvom kriteriju see mnogo dalje.Vanjski rub kontinentalne orubine ne dosee do izobate od 200 metara, nego prosjeno do dubine oko 4000 metara. Konvencija iz 1982. odreuje krajnju granicu tog pojasa u sluaju drava ije se obale nalaze na rubu nekih kontinenata. Ona ne moe prelaziti 350 mm od polaznih crta, ili 100 mm raunajui od izobate od 2500 metara. Ovo golemo proirenje krajnje granice epikont. pojasa, ak izvan granice od 200 milja od polaznih crta, veoma ozbiljno ugroava budui reim i isplativost eksploatacije Zone tj. dna i podzemlja ispod otvorenog mora izvan granica nacionalne jursidikcije. Na te se prostore primjenjuje naelo zajednike batine (opeg dobra) ovjeanstva. Posebne dunosti obalne drave u epikontinentskom pojasu izvan 200 milja Konvencija iz 1982. propisuje da je obalna drava duna dati obavijesti o granicama svog epikontinentskog pojasa, kada prelazi 200 milja, posebnoj Komisiji za granice epikont. pojasa. Komisija daje preporuke, i ako obalna drava utvrdi granicu na temelju tih preporuka, one postaju konane i obvezuju. Obalna drava nee moi na temelju svoje slobodne ocjene uskratiti svoj pristanak na projekte znanstvenog istraivanja u njenom epikont. pojasu izvan 200 milja, a koja imaju znaenje za istraivanje i iskoritavanje ivih i neivih prirodnih bogatstava. Meutim, to vrijedi samo za ona podruja u kojima sama ne vri istraivanje i iskoritavanje. 222

www.nasciturus.com

Reim epikontinentskog pojasa Suverena prava obalne drave u njenom epikont. pojasu odnose se na istraivanje i iskoritavanje njegovih neivih (mineralnih) prirodnih izvora, a glede ivih bia, samo one koja pripadaju vrstama od dna. Prava obalne drave u epikont. pojasu ne driaju u pravni status voda iznad tog pojasa, koje su pod reimom otvorenog mora, te pravni status zranog prostora iznad tih voda. Sve druge drave imaju pravo polagati podmorske kabele i cjevovode u epikont. pojasu neke drave, ali za odreivanje njihovih pravaca moraju dobiti suglasnost obalne drave. Razgranienje epikontinentskog i gospodarskog pojasa Veina obalnih drava u svijetu ne moe odrediti punu irinu tih dijelova mora jer irina mora koja zapljuskuje njihove obale ne dostie 400 ili 700 mm. Meu njima je i Hrvatska. Stoga su se otprije javljale potrebe razgranienja epikont. pojasa drava ije obale lee suelice. U prakse se pokazao jo vei problem odreivanja lateralne (bone) granice epikont. pojasa izemeu susjednih drava na istoj obali. enevska konvencija o epikont. pojasu iz 1958. za obje je situacije propisala da se granica epikont. pojasa izmeu drava u pitanju odreuje sporazumom. Ako sporazuma nema i ako posebne okolnosti ne opravdavaju drugu granicu, granica je crta sredine (ekvidistanca), kojoj je svaka toka jednako udaljena od najbliih toaka polaznih crta, od kojih se mjeri irina ter. mora svake pojedine drave. Konvencija iz 1982. predvia jednak propis za razgranienje epikont. i gospodarskog pojasa. Izmeu ostalog takoer propisuje da kada izmeu zainteresiranih drava postoji sporazum koji je na snazi, razgranienje gospodarskog odnosno epikont. pojasa ureuje se u skladu s odredbama tog sporazuma. Biva SFRJ ragraniila je svoj epikont. pojas s Italijom sporazumom sklopljenim u Rimu 1968. a more u Transkom zaljevu Osimskim sporazumom iz 1975. Te crte razgranienja odnose se na i na Hrvatsku, SR Jugoslaviju i Sloveniju u odnosu na Italiju, nakon njihova stjecanja neovisnosti.

D. MORSKI PROSTORI IZVAN NACIONALNE JURISDIKCIJE DRAVA

223

www.nasciturus.com

74. OTVORENO MORE

Prostor otvorenog mora Prema Konvenciji o otvorenom moru iz 1958, pod otvorenim morem podrazumijevaju se svi dijelovi mora koji ne pripadaju teritorijalnom moru ili unutranjim morskim vodama. Nastankom novih pravnih instituta prava mora ta definicija postala je zastarjelom. Stoga Konvencija iz 1982. pod reimom otvorenog mora obuhvaa sve dijelove mora koji nisu ukljueni u gospodarski pojas, teritorijalno more ili unutranje morske vode neke drave, ili u arhipelake vode arhipelake drave. Po dananjem pravu mora otvoreno more obuhvaa samo vodeni stup iznad morskog dna, povrinu mora i zrani prostor iznad njega. Osim negativnog odreenja, otvoreno more moemo i pozitivno odrediti: u njega spadaju dijelovi mora i zrani prostor iznad njih, koji se nalaze izvan granica nacionalne jurisdikcije obalnih drava. Miroljubive upotrebe otvorenog mora Konvencija iz 1982. izriito proklamira da je otvoreno more rezervirano za miroljubive svrhe. Meu opim odredbama Konvencije nalazi se i jedna kontraktualnog znaenja, koja dakle obvezuje samo drave stranke. Ona odreuje da se u ostvarivanju svojih prava i u vrenju svojih dunosti prema Konvenciji drave stranke uzdravaju od svake prijetnje ili upotrebe sile protiv teritorijalne cjelovitosti ili politike neovistnosti bilo koje drave ili nekog drugog ponaanja u suprotnosti s naelima me. prava utvrenima u Povelji UN-a. Meutim, ovi propisi jo uvijek ne znae demilitarizaciju itavog prostora otvorenog mora, pa stoga te propise treba uzeti kao neki dugoroni cilj me. zajednice. Pregled sloboda otvorenog mora Konvencija iz 1982., izmeu ostalog nabraja 5 sloboda od kojih neka sadre ogranienja: 1. slobodu plovidbe 2. slobodu prelijetanja 3. slobodu polaganja morskih kabela i cjevovoda 4. slobodu podizanja umjetnih otoka i drugih ureaja 5. slobodu ribolova, te 6. slobodu znanstvenog istraivanja.

224

www.nasciturus.com Sve drave ostvaruju te slobode dolino potujui interese drugih drava prilikom njihova ostvarivanja slobode otvorenog mora i prava sadrana u Konvenciji iz 1982. s obzirom na djelatnost u Zoni. Ope je naelo da nijedna drava, obalna i neobalna, ne moe valjano podvrgnuti svojoj suverenosti bilo koji dio otvorenog mora. Prava neobalnih drava Otvoreno je more jednako slobodno za sve, kao i za obalne drave. Da bi neka neobalna drava mogla uivati sve navedene slobode otvorenog mora, a uz njih i zajedniku batinu ovjeanstva u Zoni, treba joj se osigurati slobodan pristup moru. Konvencija iz 1982. u svom posebnom dijelu ureuje pravo pristupa neobalnih drava moru i od mora, ukljuivi slobodu tranzita. U tom pogledu tranzitne su drave optereene nekim dunostima u korist neobalnih drava. Tranzitna drava je drava s morskom obalom ili bez nje, koja se nalazi izmeu neobalne drave i mora, preko ijeg se podruja obavlja promet u tranzitu. Tako je za neobalnu Maarsku tranzitna drava Hrvatska. Ali ako bi neobalna Slovaka eljela koristiti pristup nekoj jadranskoj luci, tranzitne drave za nju su, osim Hrvatske, i neobalne Maarska ili Austrija. Neobalne drave uivaju slobodu tranzita preko podruja tranzitne drave svim prijevoznim sredstvima. Prema Konvecniji o otvorenom moru iz 1958. tranzitna je drava bila duna osigurati neobalnoj dravi tranzit kroz svoje podruje na temelju uzajmanosti. Meutim po Konvenciji iz 1982. pravo tranzita za neobalnu dravu postaje apsolutno i vie nije podlono uvjetu reciprociteta. Poloaj brodova na moru Svaka drava, obalna ili neobalna, odreuje uvjete pod kojima podjeljuje brodovima svoju dravnu pripadnost, ukljuujui uvjete upisa u svoj upisnik (registar) brodova i pravo na isticanja njene zastave. Brodovi plove pod zastavom samo jedne drave. Brod ne smije za vrijeme putovanja ili ticanja neke luke mijenjati svoju zastavu, osim kada se radi o stvarnom prijenosu vlasnitva ili o izmjeni upisa u upisnik brodova. Brod koji plovi pod zastavama dviju ili vie drava, i kojima se slui po svojem nahoenju, nee se moi ni prema jednoj dravi pozvati ni na jednu od tih dravnih pripadnosti. On se moe izjednaiti s brodom bez dravne pripadnosti, i stoga ga na otvorenom moru moe pregledati ratni brod bilo koje drave.

225

www.nasciturus.com Brodovi takoer mogu ploviti pod zastavom UN-a, neke specijalizirane ustanove UN-a ili Meunarodne agencije za atomsku energiju, ako se nalaze u slubenoj upotrebineke od tih organizacija. Dunost svake drave je da djelotvorno vri jurisdikciju i nadzor nad brodovima vlastite zastave. Svaka drava vodi upisnik brodova s imenima i podacima o brodovima koji plove pod njenom zastavom. Danas se mnogi trgovaki brodovi upisuju u dravama tzv.otvorenog upisnika (open register), a da s dravom iju zastvau istiu ne odravaju nikakvu vezu, pa ak nikad ne uplove u svoju matinu luku. Takve drave (npr. Panama, Liberija, Bahami i dr.) uope ne raspolau ratnom flotom ili drugim brodovima u vladinoj slubi, da bi na otvorenom moru mogle stvarno vriti jurisdikciju nad mnogobrojnim brodovima koji plove pod njihovom zastavom. Na temelju starinskog obiaja, svaka drava ima vanu dunost da obvee zapovjednike brodova pod njenom zastavom da ukau pomo na moru, ako to zapovjednik moe uiniti bez ozbiljne opasnosti za svoj broj, posadu i putnike. Pomo se pod navedenim uvjetima mora ukazati svakoj osobi koja se nae u moru u opasnosti da bude izgubljena. Pravo progona Pravo progona (hot pursuit) na otvorenom moru je jedan od izuzetaka od pravila o iskljuivoj sudbenosti drave zastave nad njenim brodovima. Pravo progona nastaje ako je strani brod povrijedio one propise obalne drave u nekim dijelovima mora pod njenom jursidikcijom koje ona u njemu ima pravo provoditi i njihove povrede kanjavati. S obzirom da su suverenost, suverena prava, jurisdikcije i prava nadzora razliita u unutranjim vodama, arhipelakim vodama, u ter. moru, vanjskom pojasu, gospodarskom pojasu te u epikont. pojasu, pravo kanjavanja i pravo progona nastaju jedino ako je strani brod u nekom od tih dijelova mora povrijedio one propise koje obalna drava u njemu ima pravo provoditi. Pravo progona otpoinje nakon to je osumnjienom brodu dan vidni ili ujni znak za zaustavljanje, a o ne se ne odazove i nastoji pobjei. Progon mora biti kontinuiran. Moe se naizmjenino vriti s pomou vie zrakoplova ili brodova, ali se na otvorenom moru ne smije prekinuti. Pravo progona prestaje im progonjeni brod uplovi u teritorijalno more bilo svoje ili neke tree drave.

226

www.nasciturus.com Pravo pregleda ili pravo progona stranog broda na otvorenom moru, ali u dijelovima mora pod jurisdikcijom obalne drave, moe vriti samo ratni brod, vojni zrakoplov, ili propisno oznaeni i ovlateni brod ili zrakoplov u dravnoj slubi.

75. SLOBODE OTVORENOG MORA

SLOBODA PLOVIDBE Svaka drava, obalna i neobalna, ima pravo na to da otvorenim morem plove brodovi pod njenom zastavom. Na otvorenom moru ni jedna drava ne moe vriti iskljuivu vlast. Odsutnost iskljuive vlasti drava ne znai da na otvorenom moru postoji anarhija. Naprotiv, tamo vlada pravni poredak izravno po me. pravu, koji se stoljeima izgraivao putem obiajnih pravila. Na otvorenom moru svaka obalna ili neobalna drava vri u pravilu jurisdikciju samo nad brodovima koji plove pod njenom zastavom. Meutim brodovi pod zastavama drava tzv. otvorenog upisnika, kao i pod zastavama s malom ratnom flotom, dok se nalaze na otvorenom moru, stvarno nisu podvrgnuti jurisdikciji drave stave jer je ona gotovo nikad ne vri. Konvencija iz 1982. predvia 5 moguih sluajeva u kojima ratni brod neke drave moe pregledati strani brod, ako postoji ozbiljna sumnja: da se brod bavi piratstvom, da se brod bavi trgovinom roblja, da se brod bavi neovlatenim emitiranjem, da je brod bez dravne pripadnosti, ili 5. da je brod, iako vije stranu zastavu ili odbija istaknuti zastavu, ustvari brod iste drave pripadnosti kao i ratni brod. Zaustavljanje stranog broda i njegov pregled na otvorenom moru (ali i u gospodarskom pojasu neke drave), moe izvriti samo ratni brod ili vojni zrakoplov, ili propisno ovlaten i oznaen brod ili zrakoplov u dravnoj slubi, i to po posebnom postupku. U novije vrijeme promet narkoticima i psihotropnim tvarima postaje sve vee zlo u meunarodnim razmjerima. Svaka obalna drava ima pravo suzbijati takav promet. Svaka drava koja ima valjanog razloga vjerovati da se brod pod njenom zastavom bavit takvim nedoptenim prometom, moe, ako to eli, zatraiti suradnju drugih drava radi njegova suzbijanja. Ali u odsutnosti takvog zahtjeva, ratni brodovi drugih drava nemaju zbog tih razloga pravo pregleda sumnjivog broda ni njegova uzapenja.

227

www.nasciturus.com Nadlenost za sprjeavanje, smanjivanje i nadziranje zagaivanja otvorenog mora s brodova koje nema tetnih posljedica za obalnu dravu spada iskljuivo dravi zastave broda. Ali ako se posljedice zagaenja, ili opasnost od posljedica proteu na dijelove mora ili na obalu neke drave, tada ona na otvorenom moru moe poduzimati nune mjere da bi sprijeila, umanjila ili otklonila opasnost, osim kad su u pitanju ratni i dravni netrgovaki brodovi. SLOBODA PRELIJETANJA Slobodu prelijetanja iznad otvorenog mora izriito proklamiraju Konvecija o otvorenom moru iz 1958. te Konvencija iz 1982. Prelijetanje otvorenog mora civilnih i drugih zrakoplova, ukljuujui tu i zrani prostor gospodarskog pojasa, ureuje Vijee Meunarodne agencije za civilno zrakoplovstvo. Prilikom prelijetanja otvorenog mora svi zrakoplovi su podloni propisima prava mora o zabrani piratstva i o pravu progona. SLOBODA POLAGANJA PODMORSKIH KABELA I CJEVOVODA. Sve drave imaju pravo polagati svoje podmorske kabele i cjevovode na dno otvorenog mora izvan epikont. pojasa neke obalne drave. To pravo takoer vrijedi i u epikont. pojasu ali uz uvjet da odreivanje njihovih pravila podlijee suglasnosti obalne drave. Drave su dune donijeti propise da be osobe pod njihovom vlau koje su vlasnice kabela ili cjevovoda snosile trokove popravka, ako prilikom polaganja ili popravka svog kabela ili cjevovoda na dnu otvorenog mora uzrokuje prekid ili oteenje neijeg tueg kabela ili cjevovoda. Ti su vlasnici duni nadoknaditi tetu borodovlasniku koji je rtvovao sidro, mreu ili ribolovni alat kako ne bi otetio njihov kabel ili cjevovod. SLOBODA PODIZANJA UMJETNIH OTOKA I DRUGIH UREAJA Ta sloboda postoji za sve obalne i neobalne drave, ali jedino na dijelovima otvorenog mora koji se nalaze iznad epikont. pojasa neke obalne drave. Na dijelu otvorenog mora iznad epikont. pojasa, strane drave smiju postavljati samo one ureaje koji nisu uvreni za morsko dno. Umjetni otoci i drugi ureaji postavljeni na otvorenom moru, poput onih u gospodarskom pojasu, nemaju status otoka te prema tome nemaju ni vlastito teritorijalno more. SLOBODA RIBOLOVA

228

www.nasciturus.com Sloboda ribolova na otvorenom moru, poput slobode plovidbe, najprije se afirmirala putem obiajnog prava, da bi na openit nain bila potvrena Konvecnijom o otvorenom moru iz 1958, te Konvencijom iz 1982. Kao i sve druge slobode na otvorenom moru, nju uivaju sve drave i obalne i neobalne. Meutim, ta je sloboda podlona veim ogranienjima nego koja druga sloboda otvorenog mora. Ta ogranenja posljedica su porasta ribolovnih djelatnosti na moru i golemog porasta ulova morske ribe da bi se prehranilo naraslo stanovnitvo. Sve drave koje ostvaruju i uivaju slobodu ribolova na otvorenom moru podrvrgnute su ogranienjima vie vrsta. One su dune dolino potivati interese drugih drava prilikom njihova ostvarivanja te drugih sloboda otvorenog mora, kao i prava s obzirom na djelatnosti u Zoni. Svaka je drav, nadalje, duna pridravati se svojih posebnih ugovornih obveza koje je ugovorila glede ribolova na otvorenom moru. Pravo ribolova podvrgnuto je, nadalje, dunosti suradnje meusobno ili s obalnim dravama ili vie drava i u susjednom podruju otvorenog mora. Konvencija iz 1982. stavlja naglasak na dunost drava da meusobno surauju. Prilikom odreivanja dopustive lovine, drave usvajaju mjere kojima je svrha da se na temelju najboljih znanstvenih podataka odravaju i obnavljaju populacije lovljenih vrsta na razinama koje mogu osigurati njavie odrivi prinos. Osim ovom Konvencijom koja je openite naravi, drave su obveza dvostranim i viestranim ugovorima o ribolovu na otvorenom moru koji su stranke. Osim dvostranih ugovora, od 19.st. zainteresirane drave sklapaju i viestrane ugovore kako bi uredile ribolov u nekoj regiji ili subregiji otvorenog mora, sa slinim ciljevima koje imaju i stranke dvostranih ugovora. U cilju ouvanja nekih biolokih vrsta do potpunog istrebljenja, a posebno morskih sisavaca iji se broj u 20. st. drastino smanjuje, zainteresirane drave sklopile su posebne ugovore. Tim ugoovrima odreuje se godinji dopustivi ulov, sezona lovljenja, te izvjesna podruja zabranjena za lov. Takvi posebni ugovori postoje za foke i neke vrste kitova, zatim za ribe poput haringe, lososa i bakalara te za rakove. SLOBODA ZNANSTVENOG ISTRAIVANJA Istraivanja se moraju obavljati iskljuivo u miroljubive svrhe, te podesnim znanstvenim metodama i sredstvima u skladu s Konvencijom iz 1982. Takva istraivanja ne smiju neopravdano ometati druge pravno doputene upotrebe mora, pa prema tome ni slobode

229

www.nasciturus.com otvorenog mora. Ona se obavljaju uz potivanje svih odgovarajuih propisa donesenih u skladu s Konvencijom, a posebno onih o zatiti i ouvanju morskog okolia. ZLOUPOTREBE SLOBODA OTVORENOG MORA Nakon II. svjetskog rata, uslijed utrke o naoruanju i poveanja ratnih flota najjaih drava svijeta, dolazilo je do nekih zloupotreba sloboda otvorenog mora. Mogu se svrstati u 3 najvanije skupine: 1. Nukelarni pokusi u moru i u atmosferi 1963. sklopljen je Moskovski ugovor o zabrani nuklearnih pokusa u atmosferi, u svemiru i u vodi, kome je pristupilo vie od stotinu drava, ali ne i Francuska, Kina i neke druge. Danas se moe smatrati da su takvi pokusi zabranjeni temeljem opeg obiajnom me. prava. 2. Pokusi s raketama dugog dometa 3. Pomorski manevri irokih razmjera u prolosti su dvije najjae sile, SAD i SSSR, uz suradnju svojih saveznika na veim prostorima otvorenog mora obavljale pomorske manevre. Manevri su bili prilika za suprotnu silu da se njeni avioni i brodovi upliu u borbeni raspored, da prislukuju radiosignale, pa sve do opasnosti od sudara zbog niskih nadlijetanja i sumiliranih napada.

76. MEUNARODNA ZONA

Oblast Meunarodne zone Prema propisima Konvencije iz 1982., Zona obuhvaa dno i podzemlje otvorenog mora, ali umanjeno za epikontinentski pojas svih obalnih drava do najvee doputene irine. Naela pravnog ureenja Meunarodne zone Zona je pristupana radi upotrebe u miroljubive svrhe svim dravama, obalnim i neobalnim. Ope ponaanje drava u odnosu na Zonu treba biti u skladu s tom Konvencijom, naelima Povelje UN-a i drugim pravilima me. prava. Znanstvena istraivanja u Zoni, prema Konvenciji iz 1982., obavljaju se iskljuivo u miroljubive svrhe i radi dobrobiti ovjeanstva kao cjeline. Ta e istraivanja vriti Vlast i drave stranke Konvencije.

230

www.nasciturus.com Meutim, neka dobra koja se nalaze na morskom dnu u Zoni, a ne spadaju u prirodna bogatstva, podvrgnuta su posebnim propisima, a ne onima koji se odnose na otvoreno more. Tako, svi arheoloki i historijski predmeti koji se nau u Zoni, uvaju se i njima se raspolae u korist cijelog ovjeanstva, imajui posebno u vidu prednosti u pravima zemlje porijekla ili drave kulturnog porijekla, ili drave historijskog i arheolokog porijekla. Vlast i njeni organi Sve drave stranke Konvencije su ipso facto lanice Vlasti. Njeno sjedite i sjedite svih njenih organa, ukljuivti i Poduzee, je na Jamaici. Glavni organi Vlasti su Skuptina, Vijee i Tajnitvo. Skuptinu ine sve drave lanice Vlasti, tj. sve drave stranke Konvencije sa po jednim glasom. Sastanci Skuptine i drugih organa odravaju se samo onda kad je to stvarno nuno za obavljanje poslova. Vijee je izvrni organ Vlasti s mnogo veom nadlenou od Skuptine. Sastavljeno je od 36 lanova koje po posebnim kriterijima bira Skuptina na rok od 4 godine. Svaka od 4 skupine drava u Vijeu moe uloiti veto na odluke koje ono donosi. Organi Vijea su: Ekonomskoplanska, te Pravna i tehnika komisija. Tajnitvo Vlasti ine glavni tajnik i toliko drugog osoblja koliko je Vlasti potrebno. Poduzee je organ Vlasti, ali je prvobitno bilo predvieno da ono izravno istrauje i iskoritava mineralna bogatstva Zone, te obavlja transport, preradu i marketing ruda dobivenih iz Zone. Sporazum iz 1994. predvia da funkcije Poduzea privremeno obavlja Tajnitvo. Dananje stanje u Meunarodnoj zoni Neka privatna ili dravna poduzea dobivala su dozvole za istraivanje i obiljeavanje tih nalazita od organa drava koje do danas nisu postale strankama Konvencije iz 1982. Meu njima najznaajnije su SAD, koje su takve dozvole izdavale temeljem svog Zakona o dubokomorskom rudarstvu iz 1980. Pripremna komisija za ustanovljavanje Me. vlasti za morsko dno i Me. suda za pravo mora sa svoje je strane registrirala 7 tzv. pionirskih investitora, tj. drave ili njihova poduzea i to: 1987. Indiju, Francusku, Japan i bivi SSSR, 1991. Kinu i 1 istonoeurpski konzorcij, te 1994. Republiku Koreju. Sporazum iz 1994. 231

www.nasciturus.com Sporazum o primjeni dijela 11. Konvencije UN-a o pravu mora s Prilogom (Aneksom) usvojen je rezolucijom Ope skuptine UN-a 1994. Odredbe Sporazuma iz 1994. i dijela 11. Konvencije iz 1982. tumae se i primjenjuju kao jedinstven instrument, a u sluaju njhove nesuglasnosti odredbe Sporazuma imaju prednost. Iako preambula tog Sporazuma formalno potvruje da su morsko dno i podzemlje izvan nacionalne jurisdikcije (tj. Me. zona) ope dobro ovjeanstva, od to naela vie nije ostalo gotovo nita.

E. TJESNACI I MORSKI KANALI 77. POJAM I VRSTE TJESNACA

U geografskom smislu, tjesnaci su sueni dijelovi mora izmeu dvaju dijelova kopna, podrazumijevajui tu i otoke, kroz koje je mogu prolaz brodova, i to bez obzira na njihovo posebno ime. U nazivu nekih tjesnaca pojavljuju se izrazi kanal, vrata, prolaz, most ili tjesnac. Tjesnaci su tvorevine prirode. Vlast nad nekim tjesnacima i reim prolaska kroz njih izuzetno je vano pitanje me. odnosa. Sukobi drava zbog vanih tjesnaca ponekad su veoma opasni po mir u svijetu. Jendo od najvanijih pitanja 19. st. bilo je pitanje Bospora i Dardanela. Svi tjesnaci nisu podvrgnuti jednakom pravnom reimu. Njihov reim ovisi o njihovoj irini i geografskom poloaju. Pisani pravni propisi najprije su se donosili za neke tjesnace pojedinano u prvom redu za Bospor i Dardanel. U 19. st. afirmiralo se obiajno pravno pravilo da je prolazak kroz tjesnake koji spajaju 2 otvorena mora slobodan. Presuda Me. suda o Krfskom tjesnacu iz 1949. potvrdila je pravilo da nekodljiv prolazak kroz takve tjesnace u doba mira slobodan za sve brodove, ukljuivi i ratne. To obiajno pravilo kodificirala je i Konvencija o teritorijalnom moru i vanjskom pojasu iz 1958. Konvencija iz 1982. sadri detaljna i prilino sloena pravila o tjesnacima. Postoji samo 1 ope pravilo me. prava koje se odnosi na sve tjesnace, bez obzira na njihovu irinu i geografski poloaj. Za razliku od prolaska kroz meunarodne kanale, za prolazak kroz bilo koji tjesnac obalna drava ne smije naplaivati nikakve pristojbe, osim onih za posebno pruene usluge. U geografskom smislu sve tjesnace moemo podijeliti u 5 skupina:

232

www.nasciturus.com 1. Tjesnaci na ulazu u unutranje morske vode Ti tjesnaci ne slue meunarodnoj plovidbi, za razliku od ostalih. Radi se o ulazima u zaljeve ili unutranja mora, koji su po propisima me. prava u cjelini unutranje morske vode samo jedne drave. To su prije raspada SSSR-a bila Kerka vrata na ulazu iz Crnog u Azovsko more. To je i drugi ulaz u Boku Kotorsku (s obzirom da je rt Otra dio hrvatskog podruja). Ti tjesnaci slijede reim unutranjih morskih voda. Obalna drava moe sprijeiti prolazak kroz takve tjesnace svih brodova, ili ga doputati samo nekima po vlastitom izboru. Ako se u takvom zaljevu nalazi neka luka otvorena za me. promet, obalna drava pravno je obvezna dopustiti ulazak i izlazak iz te luke, kroz taj tjesnac, samo trgovakim nenuklearnim brodovima onih drava s kojima ima ugovorene odnose u tom pogledu. 2. Tjesnaci iri od 24 mm To su meu ostalim i Otrantska vrata na ulazu u Jadransko more koja su na svom najuem dijelu iroka samo 40 mm. Ukoliko obalne drave i proire svoje teritorijalno more do najvee doputene irine od 12 milja, one u tim tjesnacima ipak nemaju vlast da prolazak kroz njih suspendiraju ili zabrane. Kroz te tjesnace i dalje postoji prolaz otvrenim morem ili gospodarskim pojasom ili vanjskim pojasom obalnih drava, ako su ih sve one proglasile. 3. Tjesnaci pod reimom nekodljivog prolaska tu spadaju 2 vrste tjesnaca. Jedni su oni izmeu otoka obalne drave i njenog kontinentalnog podruja, ako pored njih postoji alternativni put otvorenim morem ili gospodarskim pojasom (npr. Krfski tjesnac). Drgui su tjesnaci izmeu diejla otvorenog mora ili gospodarskog pojasa teritorijalnog mora strane drave (npr. Tiranski prolaz na ulazu u zaljev Aquaba). Konvencija iz 1982. navodi da u tim tjesnacima vrijedi reim nekodljivog prolaska, koji se ne smije obustaviti. Pravo nekodljivog prolaska kroz njih ne ukljuuje i pravo prelijetanja iznad njih. 4. Tjesnaci pod reimom tranzitnog prolaska To su najvaniji tjesnaci za me. plovidbu. Oni slue me. plovidbi izmeu jednog dijela otvorenog mora ili gospodarskog pojasa i drugog dijela otvorenog mora ili gospodarskog pojasa. U njima se zbog irine manje od 24 milje preklapa ili se moe preklapati, teritorijalno more obalnih drava. Najvaniji tjesnaci s tim obiljejima su Gibraltar, Bonifacio, Bab el Mandeb, Singapur, Sunda, Lombok i Prolazi Northeast, Northwest, te Windward. Jakim pomorskim silama bilo je vano osigurati u Konvenciji iz 1982., ne samo prolazak kroz te tjesnace, koji obalne drave ne smiju nikad obustaviti, nego uz to i prelijetanje iznad njih. Pravo tranzitnog prolaska je ostvarivanje slobodne plovidbe i prelijetanja jedino radi neprekinutog i brzog tranzita tjesnacem. Brodovi i zrakoplovi pri tom su duni ploviti Hormouz, Malacca,

233

www.nasciturus.com odnosno prelijetati bez zadravanja. Oni se uzdravaju od svih drugih djelatnosti, osim ako ih nalae via sila ili nevolja. U interesu obalnih drava na takvim tjesnacima, Konvencija iz 1982. izriito u tom pogledu potvruje pravilo opeg me. prava da se brodovi i zrakoplovi, ostvarujui pravo tranzitnog prolaska, uzdravaju od svake priejtnje silom ili upotrebe sile protiv suverenosti, teritorijalne cijelovitosti ili politike neovisnosti obalnih drava na tjesnacu, ili nekog drugog ponaanja kojim se naruavaju naela me. prava sadrana u Povelji UN-a. 5. Tjesnaci pod posebnim ugovornim reimom a) Bospor i Dardaneli: ta 2 tjesnaca izmeu kojih se nalazi Mramorno more, povezuju Crno more sa Sredozemljem. Cjelokupno more u tim tjesnacima i u Mramornom moru ini unutranje more Turske. U doba mira ili u doba rata ako Turska nije zaraena strana, trgovaki brodovi svih zastava uivaju potpunu slobodu prolaska i plovidbe, i to danju i nou. U sluaju ako bi Turska smatrala da joj prijeti neposredna opasnost, moe ograniiti prolazak stranih trgovakih brodova samo danju i to pravcima koje ona odredi. U doba rata u kojem je Turska zaraena strana, prolazak trgovakih brodova drava koje su s njom u ratu postaje zabranjen. Propisi o prolasku brodova prilino su sloeni. U doba mira prolazak pomonih brodova za opskrbu gorivom ratnih mornarica svih zastava slobodan je bez ogranienja i bez najave. Laki povrinski, mali borbeni i pomoni brodovi mogu takoer prolaziti bez ogranienja, ali uz prethodnu najavu turskoj vladi diplomatskim putem 8 do 15 dana. Prolazak podmornica tjesnacima je u pravilu zabranjen. U doba rata, ako Turska nije zaraena strana, ratni brodovi neutralnih drava prolaze kroz tjesnace pod uvjetima kao u doba mira. Ratni brodovi zaraenih strana tada ne smiju prolaziti kroz tjesnace, osim ako Turska ukazuje pomo nekoj dravi rtvi agresije s kojom ima ugovor o uzajamnoj pomoi, ili po propisima iz Pakta Lige naroda. b) Gibraltarska vrata: taj tjesnac koji spaja Sredozemlje s Atlantskim oceanom irok je 14,6 km. Njegove obale su pod vlau Maroka, panjolske i Britanije. Prema Francusko-britanskoj deklaraciji iz 1904. prolazak Gibraltarom je slobodan, te zabranjuje utvrivanje njegovih obala. Isti propis potven je i Francusko-panjoskom konvencijom iz 1912. c) Magellanov prolaz: taj tjesnac na krajnjem jugu June Amerike spaja Atlantski s Tihim oceanom. Obale tog tjesnaca bile su predmetom dugogodinjem spora izmeu ilea i Argentine. Na inicijativu SAD-a taj je spr rijeen Ugovorom o granicama iz 1881. kojim se proglaavaju 3 naela slobodu prolaska osiguranu zastavama svih nacija, neutralizaciju u doba rata i neutvrivanje njegovih obala. 234

www.nasciturus.com

78. POSEBNI REIMI INTERNACIONALIZIRANIH MORSKIH KANALA

Morski kanali su vjetaki (umjetni) prokopi, to znai da su nastali djelom ljudi. Za prolazak morskim kanalima redovito se naplauje pristojba. U nedostatku ugovora o internacioanlizaciji nekog morskog kanala, on ostaje podvrgnut teritorijalnoj suverenosti obalne drave kroz ije je kopno prokopan. 3 morska kanala, iznimno znaajna za me. pomorski promet, internacionalizirana su posenim ugovornim propisima. 1. Sueski kanal spaja Sredozemlje s Crvenim morem, i preko njege s Indijskim oceanom. Skrauje brodovima obilazak afrikom kontinenta preko rta Dobre nade. Otvoren je 1869. i tada je bio dugaak 164 km, irok 44 m a dubok 8 m. Kasnije je u vie navrata proirivan i produbljivan, tado da je danas irok 190 m a dubok 19,5 do 20 m. Njime danas mogu ploviti i brodovi premo 150 000 tona. Carigradska konvencija iz 1888. o slobodnoj upotrebi Sueskog kanala, ustanovila je stalni reim namijenjen za sva vremena. Njome se taj kanal internacionalizira. Konvencija propisuje da je kanal uvijek slobodan i otvoren, u doba mira i u doba rata, i to svim trgovakim i ratnim brodovima bez razlika zastave, ak ako bi Otomansko Carstvo, ili bilo koja druga ugovornica bila zaraena strana. Propisima Carigradske konvencije kanal je izuzet od vrenja prava blokade, kao i svih drugih neprijateljskih akata u ratu. Prolazak ratnih brodova zaraenih strana mora se obaviti u najkraem roku i bez zaustavljanja, osim zbog potreba slube. Propisano je da mora protei razmak od 24 sata izmeu isplovljavanja iz kanala ratnih brodova zaraenih strana. U doba rata zaraene strane ne smiju u kanalu i u njegovim prilaznim lukama iskrcavati ni ukrcavati trupe, streljivo ni ratni materijal. 2. Panamski kanal povezuje Atlantski s Tihim oceanom, i time skrauje put broodvima koji bi se inae morao vriti oko June Amerike. Kanal je dugaak 83 km. Njegova minimalna irina iznosi 152,2 m, a dubina 12.8 m. Kanal se nalazi na 28 m iznad morske razine. Stoga se brodovi u prolasku kanalom na nekoliko mjesta izdiu i sputaju posebnim komorama, kao bi dostigli visinu jezera kroz koja djelomino plove. Gradnja Panamskog kanala otpoela je 1882. a za plovidbu je otvoren 1914. Panama i SAD sklopile su 7.9.1977. 2 ugovora koji su danas na snazi. Prvi je Ugovor o Panamskom kanalu, a drugi Ugovor o trajnoj neutralnosti i odravanju Panamskog kanala.

235

www.nasciturus.com Prema ovom novom poloaju dvije stranke zajedniki tite i brane kanal, i u doba mira i u doba rata on je proglaen trajno neutralnim. Panama se obvezala da e u doba mira i doba rata kanal drati slobodnim i otvorenim za mirloljubiv prolazak brodova svih drava bez diskriminacije, ukljuivi i brodove na nuklearni pogon. U kanalu su zabranjena neprijateljstva. Kanalom upravlja komisija sastavljena od 5 amerikih i 4 panamska lana. Komisija je registrirana kao pravna osoba u SAD-u i ravna se po pravu te zemlje. Panama u naelu vri suverenost nad podrujem kanala i u njegovim prilaznim lukama Cristobal i Blaboa. Svi ureaji,ak kao i sam kanal, prelaze u trajno vlasnitvo Paname 1999. 3.Kielski kanal povezuje Svjeverno s Baltikim morem. Njemaka ga je prokopala kroz svoje podruje izmeu 1887. i 1895. i to najprije iz stratekih razloga. Skrauje put izmeu dvaju mora, a njime se izbjegava i opasan put kroz Sund ili Veliki i Mali Belt oko Danske. Kanal je dugaak 98.7 km, irok je oko 40 m. Do kraja I. svjetskog rata Kielski kanal je bio unutranji plovni put Njemake. Versajskim mirovnim ugovorom iz 1919. Njemakoj je nametnuta iternacionalizacija Kielskog kanala, prema kojem e Kanal biti pod uvjetom jednakosti otvoren trgovakim i ratnim brodovima svih nacija koje su miru s Njemakom. Pristojbe za prolazak i za usluge moraju biti pravine i jednake za sve.

V. DIO: MIRNO RJEAVANJE SPOROVA I OSIGURANJE MIRA 79. NAINI MIRNOG RJEAVANJA SPOROVA

236

www.nasciturus.com OBVEZE DRAVA PO OPEM MEUNARODNOM PRAVU Cjelokupni odnosi izmeu dviju ili vie drava mogu se podijeliti na normalne odnose liene sukoba, meunarodne sporove i na oruane sukobe. Spor je neslaganje o nekoj toki prava ili injenica, proturjeje, suprostavljanje dvaju pravnih ili interesnih stavova izmeu dviju osoba. U ovom kontekstu pod osobama se podrazumijevaju meunarodnopravni subjekti. Da bi nastao spor dovoljno je da jedna drava postavi neki zahtjev, a druga da ga odbije. Obveze koje ope me. pravo namee dravama i njegovim drugim subjektima u rjeavanju sporova veoma su oskudne. 1. lanak 2. Povelje UN-a propisuje opu dunost rjeavanja svih meunarodnih sporova mirnim sredstvima na nain da se ne ugroze meunarodni mir i sigurnost, te pravda. 2. Ope meunarodno pravo namee naelo slobodnog i obostranog izbora prikladnih naina rjeavanja sporova. To je pravo svake strane u svakom sporu. Ali se strane mogu i unaprijed obvezati, putem ugovora ili jednostranim izjavama, da e neke vrste sporova podvrgnuti posebnim nainima rjeavanja. 3. Time ope me. pravo ne namee dravama nikakve posebne postupke rjeavanja sporova koji bi za njih bili obvezatni bez njihova pristanka, pa ak niti njihovu obvezu da svoje sporove konano rijee. Ali pri njihovu rjeavanju ni jedna od njih ne smije pribjei prijetnji silom ili upotrebi sile koje bi bile uperene protiv teritorijalne cjelovitosti ili politike neovisnosti bilo koje drave, ili su na bilo koji nain nespojive s ciljevima UN-a. 4. Drave mogu svoj spor rijeiti i na izvanpravnoj osnovi sklapanjem transakcije, i to na nain da se svaka od njih odrekne u korist druge nekih od svojih subjektivnih prava da bi se sklopila nagodba. Pri tom se moraju potivati imperativne norme opeg me. prava (jus cogens). TZV. PRAVNI I POLITIKI SPOROVI Mnogi prijanji me. ugovori o rjeavanju sporova implicirali su njihovu podjelu na tzv. pravne i na one politike. Neke ugovorne odredbe predviale su i neke objektivne kriterije da bi se prepoznali pravni sporovi a najstariji je onaj po koje su to u prvom redu sporovi o

237

www.nasciturus.com tumaenju ili primjeni nekog ugovora. Takoer se predvialo da su to oni sporovi u kojima se strane spore o nekom pravu. Najrazraeniji u tom pogledu je lanak 36. Statuta Hakog suda, koju su preuzimali i mnogi drugi ugovori, bilo da je uzimana kao sveobuhvatan kriterij svih pravnih sporova ili su njen sadraj navodili kao neke primjere te vrste sporova. Ti propisi nabrajaju 4 vrste takvih sporova koji se odnose na: tumaenje nekog ugovora svako pitanje me. prava postojanje svake injenice koja bi, ako se ustanovi tvorila povredu me. obveze prirodu ili opseg zadovoljenja koje valja dati za povredu me. obveze.

Politiki ili nepravni sporovi preteito su se odreivali po negativnom kriteriju. To su bili svi oni sporovi koji nisu pravne naravi. U vrijeme izmeu 2 svjetska rata bila je prihvaena i paralelna podjela izmeu presudivih i nepresudivih sporova. Prvi su bili oni koji se navodno mogu rijeiti primjenom pravila me. prava na snazi. Nepresudivi su bili sporovi o interesima, za rjeenje kojih navodno nema primjenljivih pravila zbog praznina u me. pravu. Dvostrani i mnogostrani ugovori o mirnom rjeavanju buduih sporova propisivali su obvezatne naine njihova rjeavanja. Za pravne i presudive budue sporove, takvi su ugovori propisivali, bilo obvezatnu arbitrau ili rjeavanje pred Stalnim sudom me. pravde. U oba sluaja spor se imao rijeiti konanom obvezujuom presudom na temelju me. prava. Za politike i navodne nepresudive sporove predvialo se mirenje, a ukoliko ono ne uspije, neki su ugovori za njih predviali obvezatnu arbitrau ili sudsko rjeavanje, ali ne po pravu nego ex aequo et bono. Po subjektivnom kriteriju spor pravne naravi je svaki onaj u kojem se njegove strane spore o primjeni ili o tumaenju postojeeg me. prava. Spor politike naravi je svaki onaj u kojem jedna ili obje strane zahtijevaju izmjenu postojeeg prava u svoju korist. PREGLED NAINA MIRNOG RJEAVANJA SPOROVA 1. Tzv. diplomatska sredstva su: izravni pregovori izmeu strana spora, dobre usluge i posredovanje (medijacija) nekog treeg. Prednost tih sredstava lei u fleksibilnosti postupka, i u tome to se postupak moe obaviti u potpunoj diskreciji i izvan pozornosti javnosti. U demokratskim drutvima unutarnje javno mnijenje moe natjerati vladu svoje zemlje da odbije neke koncesije (ustupke) suprotnoj

238

www.nasciturus.com strani, koje bi ova inae bila spremna pruiti da su ti naini rjeavanja ostali tajni do uspjenog rjeenja spora. Nedostaci toh naina su ponajprije u tome to nema garancija, tj. jamstva ravnopravnosti strana. 2. Institucionalizirana (formalizirana) sredstva koja ne moraju dovesti do konane odluke su: istraga (anketa) i mirenje (kocilijacija). Za razliku od diplomatskih sredstava njihova prednost lei u nepristranosti tijela koje rjeava spor. Redovito se radi o komisijama (povjerenstvima) strunjaka (a ne o predstavnicima treih drava ili organizacija), koje imenuju same strane meu osobama od svog povjerenja. 3. Sredstva koja dovode do obvezujue presude su: arbitraa i rjeavanje spora pred nekim stalnim me. sudskim tijelom. Njihove prednosti lee u nepristranom postupku i jednakosti obiju strana u tijeku itavog postupka. Spor se tim putem konano rjeava obvezujuom presudom.

80. IZRAVNI PREGOVORI, DOBRE USLUGE I POSREDOVANJE

Neposredni pregovori strana u sporu bez sudjelovanja treeg prethode svakom daljenm rjeavanju sporova ukoliko uslijedi. Njih kao takve predviaju i mnogi ugovori o mirnom rjeavanju sporova kao obvezatan postupak prije nego to se pribjegne ostalim nainima rjeavanja. Po opem me. pravu, dakle u nedostatku obveze iz nekog ugovora, sami pregovori nisu obvezatan nain rjeavanja. Jedna strana ih ne moe nametnuti drugoj. Ako u sluaju neuspjelih pregovora nisu u izgledu neki drugin naini rjeavanja, jaa strana moe nametnuti slabijoj svoj interes i diktirati joj uvjete rjeenja spora. Ipak, u praksi se daleko vei broj sporova, pa ak i onih opasnih po me. mir, rjeava diskretnim pregovorima, daleko od javnosti. Dobre usluge su nain rjeavanja nekog spora, pa i oruanog sukoba, u kojem trea drava ili vie njih, ili neko me. tijelo, nastoji navesti strane da poduzmu ili da produlje izravne pregovore ili da se suglase na neki drugi nain rjeavanja. Taj drugi nain moe biti postupak pred stalnim me. sudom, arbitraa, iznoenje spora pred neku me. organizaciju, a rjee mirenje, anketa ili posredovanje.

239

www.nasciturus.com Dobre usluge se ponekad u praksi ali i u znanosti, mijeaju s posredovanjem. Bitna je razlika to se tijelo koje prua dobre usluge ne bi smjelo mijeati u predmet spora, dok posrednik izravno pomae strane svojim savjetima kako da nau uzajamno prihvatljivo rjeenje. Prednost lei u odsutnosti bilo kakvih pravila postupka i odreenja predmeta spora. Mogu se obavljati diskretno i ostati u tajnosti. Trebale bi biti prihvatljive i onim dravama koje se odupiru tome to se netko trei mijea u predmet njihova spora. Pri posredovanju (medijaciji) trea se drava ili vie njih, ili neko me. tijelo, aktivno upliu u predmet spora i pomau stranama da pristanu na rjeenje koje bi im trebalo biti obostrano prihvatljivo. Do dobrih usluga ili do posredovanja moe doi ponudom treeg, a rjee zahtjevom jedne ili obiju strana u sporu ili u sukobu, upuenom treemu da obavi tu zadau. Nemogue ih je obaviti ako ih makar jedna strana otkloni. Ali i u tijeku obavljanja svoje zadae, tijelo koje pomae stranama mora stalno uivati njihovo povjerenje. * Kao zajedniku znaajku svih diplomatskih sredstava rjeavanja sporova, dakle pregovora, dobrih usluga i posredovanja, moe se navesti da se ne mora nuno raditi o rjeavanju sporova temeljem primjene postojeeg me. prava, nego prije o postupku stvaranja novog prava (zakonodavni proces) za strane. Taj ugovor je nova pravna osnova odnosa stranaka u pitanjima koja on ureuje (ako se na taj nain spor rijei).

81. ISTRAGA I MIRENJE

Istraga (anketa, istrano povjerenstvo) je nain rjeavanja sporova u kojem tijelo sastavljeno od strunjaka, imenovano od strana, ili po njihovu pristanku, na nepristran nain utvruje injenino stanje koje ini predmet spora. Izvjee povjerenstva o injenicama ne obvezuje strane, ali je namijenjeno da im pomogne u pronalaenju rjeenja u daljim pregovorima. Razlog rijetke primjene ovog postupka je njegova objektivnost. Izvjee komisije, iako neobvezatno, ograniuje dalju mogunost cjenkanja i nagodbe. Stoga mu drave pretpostavljaju izravne pregovore, ili ukoliko se odlue na objektivan postupak, pribjegavaju arbitrai ili sudskom rjeavanju. Mirenje (koncilijacija) se razlikuje od istrage u tome to se u tijeku postupka pred komisijom strunjaka imenovanih od strana u sporu nastoji izmiriti njihova suprotna gledita i postii

240

www.nasciturus.com uzajamno prihvatljivo rjeenje spora. Ukoliko se u tome ne uspije do kraja postupka, komisija potom sastavlja izvjee u kojem stranama predlae cjelovito rjeenje povjerenog joj spora i ostavlja im rok da ga obje prihvate ili odbace. Mnoge konvencije o ljudskim pravima, pa i Konvencija iz 1982, predvia mirenje kao obvezatan postupak u sluaju sporova o njihovu tumaenju i primjeni. Mirenje je time postala neka vrsta neuspjelog nadomjestka za arbitrau i sudsko rjeavanje, ali njije potaklo gotovo nikakvu me. praksu. * Istraga i mirenje imaju neikih zajednikih znaajki ali i bitnih razlika u odnosu na me. arbitrau. Slinosti se sastoje u tome to u sva tri sluaja strane u sporu sastavljaju tijelo strunjaka od njihova povjerenja. Strane odreuju predmet spora koji obvezuje komisiju. Postupak je u sva tri sluaja kontradiktoran i u biti je slian. Strane u postupku zastupljene su svaka s po jednim agentom, te sa odvjetnicima. Razlike u odnosu na arbitrau mnogo su znaajnije. Cilje istrage nije postizanje cjelovitog rjeenja, nego nepristrano utvrivanje injenica. Najbitnija razlika izmeu mirenja i arbitrae je da se arbitrani postupak okonava obvezujuom presudom, dok mirenje ima za cilj izmiriti gledita strana i navesti ih na obostrano prihvatljivo rjeenje spora.

82. ARBITRAA
Meunarodna arbitraa (izabrano sudovanje) je rjeavanje sporova izmeu drava i drugih me. subjekata odlukom arbitara koje su strane izabrale i koji izriu obveznu i u pravilu konanu presudu. Neki pisci smatraju da je arbitraa uvijek suenje na temelju potivanja prava. Juraj Andrassy, koji je u tom miljenju nastojao biti dosljedan, zbog toga je uveo pojam izravnanje za sporove u kojima tijelo imenovano od strana u sporu izrie obveznu presudu na izvanpravnoj osnovi, a kojom za njih propisuje novo pravno ureenje njihovih buduih odnosa. Arbitrana tijela Moderno arbitrano rjeavanje sporva poinje od britansko-amerikog ugovora (Jay Treaty) iz 1794. o rjeavanju sporova porizalih iz rata za ameriku neovisnost. Od poetka 19. st. ulogu arbitra vre sljedea tijela i pojedinci:

241

www.nasciturus.com 1. Jedinstveni arbitri to su bili vladari treih drava koje su imenovale strane. 2. Mjeovita vijea ta se vrsta arbitrae pojavila krajem 18. st. i to u obliku paritetnih diplomatskih vijea. svaka strana imenovala je po jednog predstavnika, i oni su teili nagodbi prije nego odluci zasnovanoj na pravu. Ako se nisu moguli nagoditi, spor su upuivali arbitru pojedincu. 3. Arbitrani tribunali sastavljeni su od neovisnih i nepristranih strunjaka te se redoviteo sastoje od neparnog broja lanova, 3 ili 5, a rjee vie. 4. Pokuaji organizirane arbitrae; Stalni arbitrani sud nije stalni sudbeni organ. Osnovan je Hakom konvencijom o mirnom rjeavanju sporova iz 1899. a danas djeluje po propisima istoimene Hake konvencije iz 1907. Stalni ured obavlja tehnike poslvoe a strane sastavljaju arbitrani zbor za svaki spor posebno. Arbitrana komisija Konferencije o bivoj Jugoslaviji ustanovljena je Deklaracijom o Jugoslaviji koju su usvojili ministra vanjskih poslova EZ 1991. Njeno osnivanje i nadlenost prihvatile su vlade jugoslavenske Federacije i svih republika bive Jugoslavije, odazivajui se pozivu da sudjeluju u radu Konferecije, koja je poela u Haagu u rujnu te godine. Njena se djelatnost svela na izricanje savjetodavnih miljenja na zahtjev supresjedatelja ili Vijea ministara Europske zajednice. Izrekla je 15 miljenja o razliitim pitanjima proizalim iz raspada bive Jugoslavije. Dokidanjem Me. konferecije o bivoj Jugoslaviji nakon sklapanja Daytonskog sprazuma krajem 1995., prestala je djelovati. Osnova arbitrae Meunarodna arbitraa zasniva se iskljuivo na dobrovoljnom pristanku strana na taj nain rjeavanja spora. Pristanak uvijek podrazumijeva preuzimanje obveze na izvrenje izreene presude u dobroj vjeri i u cijelosti. Pristanak na arbitrau moe se dati za ve postojei spro (prigodna ili izolirana arbitraa) ili glede sporova koji meu strankama ugovora mogu nastati u budunosti (institucionalna arbitraa). Taj drugi oblik se moe stipulirati u posebnim dvostranim ili mnogostranim ugovorima o rjeavanju buduih sporova, i pri tom ga, ovisno o vrsti spora, kombinirati s nekim drugim oblicima rjeavanja. Mogue je predvidjeti i vie uzastopnih postupaka rjeavanja za sve vrste sporova, npr. najprije pregovore, potom mirenje, te arbitrau kao konano sredstvo. Pristanak se moe dati i u obliku tzv. arbitrane klauzule u mnogostranim i

242

www.nasciturus.com dvostranim ugovorima o bilo kojem predmetu, prema kojoj e se sporovi o primjeni ili tumaenju tih ugovora rjeavati putem arbitrae. Pristanak na arbitrau za ve postojei spor izraava se arbitranim kompromisom (pristatnom pogodbom). Ali ni arbitrani kompromis nije nita drugo do meunarodni ugovor koji se ravna po naelima iz Beke konvencije iz 1969. Njime strane odreuju predmet spora i nain imenovanja arbitra ili arbitranog tribunala. Kompromis, nadalje, moe sadravati osnovu na temelju koje e arbitar presuditi spor, pravila postupka, rok za izricanje presude, jezik postupka i presude i dr. Odredbe kompromisa i ugovora o arbitrai obvezuju arbitre. Njihove nejasnoe i praznine arbitri popunjavaju posezanjem za opim naelima prava i obiajnim pravom izgraenim u praksi. Za pravovaljanost arbitrae odluujua je valjanost kompromisa ili ugovora o arbitrai (npr. da nije protupravno nametnut jednoj ili obima stranama u sporu, ili da nije istekla njegova vanost). Njegova nitavost ili prestanak vanosti moe uzrokovati nitavost arbitrae. Ipak, ako stranke zajedniki ustanove tribunal i sudjeluju u postupku, to se moe protumaiti da su dale svoj naknadni preutan pristanak na arbitrau (forum prorogatum), ak ako je kompromis i prestao vrijediti. Arbitar e se sam proglasiti nenadlenim ili e ograniiti svoju nadlenost kada za to nae opravdanje. Zloupotrebe u tom pogledu imale bi za posljedicu prekoraenje nadlenosti arbitra i nitavost abritrane presude. Mjerodavna pravila za odluivanje u sporu Kompromis moe propisati materijalna pravna pravila ad hoc, primjenom kojih e arbitar presuditi spor. Do tog dolazi rijetko. Kompromis moe uputiti arbitra na primjenu me. prava, to otklanja mogunost praznina u pravu koje treba primjeniti. Kompromis moe uputiti na naela pravinosti, naela pravinosti i prava, na apsolutnu pravinost, ili na odluivanje ex aequo et bono. Arbitar e pri odluivanju potivati imperativna pravila oeg me. prava (jus cogens) i steena prava treih drava, a ovisno o tumaenju domaaja svoje vlasti odluiti e u kojoj e mjeri u izricanju pravde odstupiti od subjektivnih steenih prava strana. Kompromis moe zatraiti od tribunala da propie budue pravno ureenje za odnose meu stranama (izravnanje). Tada e njegova vlast u sutitni biti ista kao kad odluuje ex aequo et bono. 243

www.nasciturus.com Ako kompromis ne predvia nikakve odredbe o osnovi odluivanja, to podrazumijeva da su ga strane ovlastile da njihov spor rijei na temelju opeg me. prava. Predmet spora Predmet spora odreuje se kompromisom i arbitar ga ne smije prekoraiti. O svim spornim tokama arbitar u presudi mora donijeti odluku. Postupak Ukoliko strane nisu propisale pravila postupka u kompromisu, one mogu arbitra uputiti na takva ve pripremljena pravila. Drei se propisa kompromisa ili ugovora o arbitrai, arbitar e sam nadopuniti sva pravila postupka koja mu propiu strane, ili e ih po odluci strana sam propisati prije poetka rasprave. Postupak se moe sastojati od pismenog i od usmenog dijela. U arbitrai pismeni dio postupka je obvezan, a usmeni samo po sporazumu strana ili ako arbitar odlui o njegovoj neophodnosti. Svaka strana pred tribunalom je zastupljena sa agentom. Agent je slubeni predstavnik svoje vlade i on prenosi poruke izmeu tribunala i vlade. Izjave agenta, ili po njegovu odobrenju izjave savjetnika i odvjetnika, obvezuju njegovu dravu. Osim agenta, svaka strana u sporu moe u postupku biti zastupljena s potrebnim brojem savjetnika i odvjetnika. U sluaju institucionalne arbitrae postupak se moe pokrenuti tubom koja se upuuje tribunalu nakon to ga strane ustanove, te suprotnoj strani. Strane u pismenom dijelu postupka dune su formulirati svoje zahtjeve i protuzahtjeve. Usmeni postupak, vodi presjednik ili nadarbitar. Taj se postupak u naelu vodi uz iskljuenje javnosti, osim ako tribunal uz pristanak strana ne odlui drukije. O tijeku usmenog postupka vodi se zapisnik kojeg potpisuju predsjednik i tajnik tribunala. U usmenom postupku agenti, savjetnici i odvjetnici obrazlau zahtjeve strana, a na zahtjev lanova tribunala daju potrebna objanjenja. Obavlja se i sasluanje svjedoka i vjetaka predloenih strana i onih koje je tribunal pozvao proprio motu. Izvode se i dokazi. Presuda Presuda se donosi veinom glasova lanova tribunala. Potpisuju je predsjednik i svi lanovi tribunala. Ako lanovi koji su glasovali protiv odbiju potpisati presudu, to se konstatira u

244

www.nasciturus.com njenom tekstu, ali ne utjee na njenu valjanost. Presuda mora sadravati obrazloenje na kojem je zasnovana. Presuda se izrie na javnoj sjednici u prisutnosti strana. Ako se to ne uini, slubeno se notificira stranama. Od trenutka izricanja ili notifikacije ona pravno obvezuje strane. Arbitrana presuda rjeava spor konano, osim ukoliko se strane nisu unaprijed dogovorile o mogunosti priziva nekom drugom tijelu, to se dogaa iznimno rijetko. Strane su na temelju pristanka datog za arbitrao rjeavanje due presudu izvriti u dobroj vjeri i u cijelosti. Presuda obvezju samo strane u sporu i za sluaj koji je rjeila (sententia jus facit inter partes). Sporedni (incidentni) postupci U tijeku arbitranog postupka ili po njeogu okonanju, tribunal moe uz pristanak strana doputati neke sporedne postupke. Uz pristanak strana tribunal bi mogao dopustiti, iako to nije duan uiniti, intervenciju treih drava u parnicu. U takvom sluaju presuda bi obvezivala i dravu interventa. Strane mogu unaprijed predvidjeti mogunost revizije presude na temelju naknadno utvrenih injenica koje strana koja se na njih poziva nije znala do izricanja presude, a neznanje se ne moe pripisati njenom nemaru. Nove injenice moraju biti takve naravi da bi utjecale na odluku tribunala. Takva strana duna je uputiti zahtjev za reviziju presude istom tribunala im je doznala za te injenice.

83. MEUNARODNI SUD U HAAGU I OSTALI STALNI SUDSKI ORGANI

PREGLED STALNIH MEUNARODNIH SUDBENIH TIJELA Sve meunarodne sudove, bive i sadanje, moemo svrstati u 2 iroke skupine. 1. U prvu skupinu spadaju sudovi osnovani za rjeavanje svih vrsta me. sporova koje drave pred njih iznesu. a) Prvi takav stalni sud u povijesti, Centralnoameriki sud, bio je regionalne naravi. Osnovan je Konvencijom iz 1907. na rok od 10 godina, koji se treba produivati. Stranke Konvencije i lanice Suda bile su sve drave Srednje Amerike osim Paname i to: Gvatamala, Honduras, Kostarika, Nikaragva i El Salvador.

245

www.nasciturus.com b) l. 14. Pakta Lige naroda predvidio je osnivanje Stalnog suda meunarodne pravde. Do njegova osnivanja dolo je 1920., usvajanjem Statuta Suda u Vijei i u Skuptini Lige. Formalno je dokinut 1946., kada je rasputena i Liga naroda. c) Meunarodni sud u Haagu osnovan je Poveljom UN-a, a Statut Suda sastavni je dio Povelje. 2. Nakon II. svjet. rata me. ugovorima osnovano je vie stalnih me. sudova sa specijaliziranom nadlenou. U pravilu, ta su sudbena tijela otvorena samo dravama strankama tih ugovora ili fizikim i pravnim osobama iz tih drava stranaka. a) Europski sud za ljudska prava sa sjeditem u Strasbourgu (Francuska), osnovan je Europskom konvencijom za zatitu ljudskih sloboda i temeljnih sloboda iz 1950. b) Meuameriki sud za ljudska prava sa sjeditem u San Joseu (Kalifornija), osnovan je Amerikom konvencijom za ljudska prava iz 1969. c) Sud Europskih zajednica, prvobitno je bio osnovan kao Sud Europske zajednice za ugljen i elik 1951.. Sjedite mu je u Luxemburgu. To je glavno sudbeno tijelo dananje EU. Ujedinjuje mnogobrojne sudbene funkcije u Uniji, a izmeu ostalih, moe rjeavati i sporove izmeu drava lanica Unije. d) Meunarodni tribunal za pravo mora sa sjeditem u Hamburgu predvien je Konvencijom UN-a o pravu mora iz 1982., a utemeljen je 1996. 3. U okviru me. organizacija, ili za vie njih zajedno, djeluju administrativni tribunali koji odluuju o radnopravnim sporovima izmeu organizacija i njihovih djelatnika ili osoba s kojima su sklopile ugovore o radu. Najvaniji su Administrativni tribunal UN-a, te Administrativni tribunal Meunarodne organizacije rada koji opsluuje i neke druge specijalizirane ustanove UN-a. 4. Od nabrojenih treba izdvojiti 2 me. kaznena tribunala, osnovana rezolucijom Vijea sigurnosti UN-a. Meunarodni kazneni tribunal za bivu Jugoslaviju, osnovan je rezolucijom 827. iz 1993, a Meunarodni kazneni tribunal za Ruandu rezolucijom 955. iz 1994. Pretee ovih sudova bili su meunarodni vojni tribunali u Nurnbergu i Tokiju. Rimski statut usvojen i potpisan 1998., predvia osnivanje stalnog Me. kazn. suda. MEUNARODNI SUD U HAAGU Sastav i funkcije Suda: To je glavni sudbeni organ UN-a. Sastoji se od 15 sudaca izabranih na rok od 9 godina u sloenom postupku izbora paralelno u Opoj skuptini i u Vijeu sigurnosti, s popisa kandidata.

246

www.nasciturus.com Kandidati za suce moraju imati preduvjete koji se trae za imenovanje na najvie sudake slube u zemlji koja ih predlae ili da uivaju ugled pravnika u polju meunarodnog prava. Svake tree godine obnavlja se treina sudakog zbora od po 5 sudaca. Po isteku mandata od 9 godina ista osoba moe ponovo biti birana za suca. Suci su do isteka njihova mandata nesmjenjivi, osim ako su po jednoglasnom miljenju ostalih sudaca prestali ispunjavati traen uvjete. Suci mogu dati i ostavku na svoj poloaj prije isteka mandata. U vrenju svoje slube suci uivaju diplomatske povlastice i izuzea. Oni ne mogu vriti nikakve politike, upravne ili sline funkcije, niti u bilo kojem sporu mogu djelovati kao agenti, savjetnici ili odvjetnici. Suci draljani svake od strana u sporu u kojem odluuje Sud zadravaju pravo sudjelovanja u odluivanju. Ako u svom zboru Sud nema dravljane jedne ili obiju strana u sporu, svaka takva drava moe imenovati suca ad hoc koji sudjeluje samo u toj parnici. Sud bira svog predsjednika i podpredsjednika izmeu svojih lanova na 3 godine. Oni se mogu ponovo izabrati. Sud imenuje svog tajnika i moe se pobrinuti za imenovanje drugih potrebnih djelatnika. U naelu Sud vri svoje djelatnosti u punom sastavu. Kvorum od devetorice dostaje za sastav Suda. Sud moe ustanovljavati vijea od najmanje 3 suca za rjeavanje odreenih vrsta predmeta. Na zahtjev obiju strana, Sud moe ustanoviti vijee za rjeavanje odreenog spora. Presuda koju je izreklo vijee vrijedi kao da ju je izrekao Sud. Svake godine Sud sastavlja vijee od 5 sudaca za tzv. sumarni (brzi) postupak, kada stranke to zahtijevaju. Do sada nije bilo takvih zahtjeva. Sjedite Suda je u Haagu (Nizozemska), ali moe zasjedati i vriti svoju djelatnost drugdje, kada to smatra poeljnim. Slubeni jezici Suda su francuski i engleski. Sud obavlja 2 funkcije. U parnicama izmeu drava izrie presude koje su obvezujue za strane. Izrie i savjetodavna miljenja o pravnim pitanjima koja mu moe postaviti neki organ ili ustanova me. organizacije koji su Poveljom ili u skladu s njenim propisima, ovlateni da ih trae. Parnini postupak: Strane u parnicama mogu bit samo drave. Bez pristanka strana, Sud nema nadlenost u sporovima izmeu drava stranaka njegova Statuta. S obzirom da je statut Suda sastavni dio Povelje, sve drave lanice UN-a u isto vrijeme su i stranke Statuta. Sud moe odluivati i u parnicama u kojima jedna ili obje drave nisu stranke Statuta. Takva drava duna je kod tajnika Suda deponirati pismenu izjeavu kojom prihvaa nedlenost Suda 247

www.nasciturus.com u skladu s Poveljom UN-a i pod uvjetima propisanima Statutom i Poslovnikom Suda. Ona se obvezuje da e u dobroj vjeri izvriti odluke Suda i da prihvaa sve obveze lana UN-a, te je duna snositi trokove parnice. Statut predvia i jednostrano prihvaanje nadlenosti Suda za budue sporove sa svakom drugom dravom koja je prihvatila istu obvezu. Rije je o tzv. fakultativnoj klauzuli, temeljem koje su u prolosti rjeavani brojni sporovi pred Sudom ili pred predratnim Stalnim sudom me. pravde. Temeljni propisi o parninom postupku predvieni su u Statutu Suda. Detaljni propisi sadrani su u Poslovniku kojeg donosi sam Sud. Posljedni Poslovnik koji je danas na snazi, Sud je usvojio 1978. Postupak pred Sudom moe se zapoeti notifikacijom Sudu kompromisa obiju strana (kada se radi o ve postojeem sporu), ili tubom. U tubi se mora naznaiti tuitelj, tuena strana, predmet spora, te koliko je mogue osnova nadlenosti Suda. Tajnik Suda e tubu odmah proslijediti tuenoj dravi. Svaka od strana mora imenovati svog agenta kojem Sud upuuje sve spise o sporu i koji pred Sudom zastupa odnosnu dravu u toj parnici. Agentu mogu pomagati savjetnici ili odvjetnici koje imenuje odnosna drava. Ako Sud ne zasjeda, odluke o parninim radnjama donosi predsjednik ili osoba koja vri tu dunost. Postupak se sastoji od pismenog i usmenog dijela. Incidentni postupci prije ili u tijeku pismenog postupka: Stranke mogu na samom poetku postupka postavljati neke zahtjeve Sudu u tzv. incidentnim postupcima. Svaka strana moe pisanim putem od Suda zahtjevati izricanje privremenih mjera. Te mjere mogu se traiti na samom poetku postupka, dok Sud jo nije utvrdio svoju nadlenost, ali se prema Poslovniku Suda, mogu podnositi tijekom itavog postupka. Ako Sud ne zasjeda, predsjednik Suda moe ga hitno sazvati ili ak sam predsjednik moe naloiti privremene mjere koje smatra potrebnima. O zahtjevo o privremenim mjerama u pravilu se saziva usmena rasprava. Sud moe naloiti privremene mjere po slubenoj dunosti, a moe naloiti i mjere koje odnosna strana nije zahtijevala. Sve do izricanja konane presude, svaka od strana moe zahtijevati od Suda ukidanje ili izmjenu privremenih mjera, ukoliko su se okolnosti izmijenile. Svaka od strana u sporu moe Sudu izloiti prethodne prigovore kojima osporava njegovu nadlenost ili opravdanost tube.Taj se postupak najprije afirmirao u praksi Suda. Danas je 248

www.nasciturus.com ogranen, samo na osporavanje nadlenosti Suda ili opravdanosti tube. U me. pravosuu taj je postupak je naroito vaan kako bi se sprijeilo da neka drava bude protiv svoje volje uvuena u parnicu temeljem naela forum prorogatum, kada prije toga nije prihvatila nadlenost Suda za spor u pitanju. Podnoenjem prethodnih prigovora suspendira se postupak o predmetu (meritumu) spora. Nakon to ih primi, Sud odreuje suprotnoj strani rok za podnoenje pismenih opservacija. U pravilu se, potom zakazuje usmena rasprava samo o tim prigovorima. Na koncu tog postupka Sud izrie presudu. Presudom Sud moe u cijelosti usovjiti prethodne prigovore i proglasiti se nenadlenim. U tom sluaju okonava se postupak o predmetu spora. Ako Sud u presudi odbaci sve ili neke prethodne prigovore, ili ako zakljui da oni u svojoj biti nisu prethodnog karaktera, utvrdit e rokove za nastavak pismenog postupka o meritumu spora. Intervencija u postupku: Statu Me. suda predvia intervenciju treih drava u nekoj parnici po dvjema razliitm osnovama: a) Ako koja drava smatra da je u toj parnici za nju u pitanju interes pravne naravi, moe uputiti Sudu zahtjev za intervenciju. O tom zahtjevu odluuje sud. Tu se dakle, ne radi o nikakvom pravu na intervenciju, nego tek o mogunosti da je se zatrai. U sluaju da se takav zahtjev usvoji, pitanje je u kojoj e mjeri i hoe li izreena presua obvezivati i interventa. Sud je, meutim, do sada odbijao sve zahtjeve za intervencijom po toj osnovi kojima su se obje parnine strane suprostavljale, a nije bilo druge osnove zajednike nadlenosti Suda. b) Kad god se radi o tumaenju ugovora kojeg su stranke i druge drave osim parninih strana, svaka od njih u parnici ima pravo intervenirati.Ukoliko se poslui tim pravom, tumaenje ugovora sadrano u presudi jednako je i za nju obvezatno.U ovom sluaju radi se, dakle, o pravu na intervenciju u parnici. Pismeni postupak: Taj dio postupka obuhvaa priopenje spomenice, odgovora, i prema potrebi, protuodgovora (replike i duplike), kao i svih dokaznih spisa i isprava Sudu i strankama. Sva priopenja dostavljaju se putem tajnika Suda suprotnoj strani. Svojim zakljucima Sud utvruje rokove za podnoenje svakog parninog pisma. U svakom trenutku Sud moe odluiti da spoji dvije ili vie parnica u jednu. To se dogaa kada dvije drave tue treu, a predmet spora je u biti isti. tada se vodi jedinstvena rasprava, a parnica se okonava jedinstvenom presudom. Tada oba tuitelja imenuju zajednikog suca ad hoc. 249

www.nasciturus.com Spomenica obuhvaa: izlaganje relevantnih injenica, izlaganje o primjenljivom pravu, te zakljuke. Odgovor na spomenicu obuhvaa: priznanje ili osporavanje inejnica izloenih u spomenici i u sluaju potrebe, izlaganje dopunskih injenica, opservacije na prikaz primjenljivog prava, te zakljuke. Ako ih Sud odobri, replika i duplika trebaju obrazloiti toke o kojima se strane jo nisu sloile. Usmeni postupak: U usmenom postupku Sud sasluava svjedoke i vjetake, te agente, savjetnike i odvjetnike strana. Raspravu vodi predsjednik ili ako je on sprijeen, potpredsjednik ili najstariji prisutni sudac. Za razliku od arbitranog postupka, rasprave su javne osim ako Sud odlui drukije ili obje strane zahtijevaju da se javnost iskljui. O svakoj se raspravi vodi zapisnik koji potpisuju tajnik i predsjednik. Sud moe ak i prije poetka usmene rasprave traiti od agenata strana da preloe svaku ispravu i da daju svako objanjenje. Svako odbijanje ustanovljuje se zapisniki. Prije otvaranja raprave svaka od strana priopuje tajniku Suda dokazna sredstva koja e predloiti Sudu, sa spiskom svjedoka i vjetaka. Kopija tog priopenja dostavlja se suprotnoj strani. Su moe svakog asa povjeriti istragu ili vjetaenje svakoj osobi, zboru, uredu ili komisiji ili tijelu po svom izboru. Pozvanim svjedocima i vjetacima pitanja mogu postavljati suci i zastupnici svake od strana. Sve do okonanja usmenog postupka strane izlau svoje teze. Na kraju posljednjeg izlaganja agent svake od strana izlae zakljuke svih izlaganja bez ponavljanja argumenata. U tijeku itave rasprave Sud moe naznaivati toke ili pitanja koja valja posebno razmotriti. Presuda: Po okonanju usmene rasprave Sud se povlai na tajno vijeanje da bi usvojio presudu. Presuda se donosi veinom glasova sudaca koji su sudjelovali u parnici. U sluaju podjele glasova odluuje glas predsjednika ili onog koji ga zamjenjuje. Presuda mora biti obrazloena. Presuda se izrie u javnoj sjednici, nakon to su agenti strana propisno obavjeteni. Potpisuju je predsjednik i tajnik Suda. Presuda je konana i bez priziva, ali je obvezatna samo za strane spora i za sluaj koji je rijeila. Svaki se lan UN-a, Poveljom povezao da e prihvatiti odluku Me. suda u svakom sporu u kojem je strana.

250

www.nasciturus.com Incidentni postupci nakon izricanja presude: a) Tumaenje presude u sluaju spora o znaenju i domaaju presude, Sudu pripada pravo da je tumai na zahtjev svake od strana. Zahtjev sudu moe uputiti svaka strana jednostrano, ili ga obje mogu podnijeti putem kompromisa. b) Revizija presude moe se zahtijevati samo na temelju naknadnog otkria neke injenica takve naravi da bi odluno djelovala u odluivanju Suda, a koji je prije izricanja presude bila nepozanta Sudu i stranci koja trai reviziju, a da pri tom ona to neznanje nije skrivila. Zahtjev mora sadravati pojedinosti o navedenim uvjetima na temelju kojih se trai revizija. Uz njega se po potrebi prilau dokumenti. Suprotna strana ima pravo izloiti svoj pisani komentar na taj zahtjev. Zahtjev za reviziju treba postaviti najkasnije u roku od 6 mjeseci nakon otkria nove injenice. Meutim, nikakav zahtjev se ne moe postaviti po isteku roka od 10 godina od izricanja presude. Ako Sud prihvati zahtjev za reviziju, odreuje rokove za dalji pismeni i usmeni postupak koga smatra potrebnim prije donoenja konane presude o reviziji prijanje presude. Savjetodavni postupak: Druga funkcija Me. suda je izricanje savjetodavnih miljenja. Ta miljena od Suda ne mogu traiti drave. Mogu ih zatraiti Opa skuptina i Vijee sigurnosti o svakom pravnom pitanju, te drugi organi ili specijalizirane ustanove UN-a koje Opa skuptina na to ovlasti, i to o pravnim pitanjima koja se pojave u okviru njihovih djelatnosti. Pisani podnesak mora precizirati pravno pitanje koje se postavlja Sudu. Upuuje se putem glavnog tajnika UN-a ili najvieg dunosnika u ustanovi koja ga je ovlatena uputiti. Tajnik Suda smjesta priopuje taj podnesak svim dravama koje imaju pravo pojaviti se pred Sudom kao strane, kao i svim me. organizacijama koje po miljenju Suda mogu dati obavjetenja o pitanju. U vrenju svoje savjetodavne funkcije Sud se vodi i propisima Statutua i njegova Poslovnika koji se primjenjuju u parnicama, u mjeri u kojoj Sud to smatra umjesnom. Sud pazi je li savjetodavno miljenje zatraeno glede nekog pravnog pitanja koje je predmet nerijeenog spora izmeu dviju ili vie drava. U takvom sluaju te drave moe na njihov zahtjev ovlastiti da imenuju suce ad hoc, kao kad se radi o parninom postupku.

251

www.nasciturus.com Nakon pismenog postupka Sud odluuje o umjesnosti usmene rasprave. Ako je zakae, predstavnici drava i organizacija koje su podnijele pisane podneske, mogu na njoj obrazloiti svoje stavove. Savjetodavna miljenja usvajaju se u tajnom vijeanju jednako kao i presude. Uz njih suci mogu prilagati svoja posebna i odvojena miljenja ili deklaracije. Kontroverzno je pitanje pravnog domaaja savjetodavnih miljenja koja izrie Sud i to samo na pravna pitanja. I dok bi strane u nekoj parnici mogle ovlastiti Sud da izrekne presudu ex aequo et bono, ne postoji mogunost da Sud izrie savjetodavna miljenja na pitanja koja nisu pravne naravi, ili da na njih daje izvanpravne odgovore. Sud ak moe odbiti dati miljenje na pitanja za koja on ocijeni da nisu pravne naravi ili da nisu u djelatnosti organa ili ustanove koja ga je zatraila. Ali takvu odluku mora obrazloiti pravnim argumentima.

84. RJEAVANJE SPOROVA U KRILU MEUNARODNIH ORGANIZACIJA

Pristup problemu U strukturi Pakta Lige naroda rjeavanje sporova i reguliranje upotrebe sile su bili dijelovi jedinstvenog sustava, a pribjegavanje ratu nije bilo apsolutno zabranjeno. lanice Lige su po prvi put bile ovlatene jednostrano iznositi svoje sporove s drugim lanicama pred Vijee Lige u svrhu mirenja. Povelja UN-a iz 1945. ima razliit pristup tom problemu u odnosu na onaj iz Pakte Lige naroda. Mirnom rjeavanju sporova posveena je glava VI. Povelje, prema kojoj se uloga Vijea sigurnosti praktino svodi na funkciju pruanja dobrih usluga, a izuzetno i mirenja izmeu drava strana nekog me. spora. Nije predviena ovlast VS-a da tim stranama diktira uvjete rjeavanja spora, pa ni da im nametne neki postupak rjeavanja kao njihovu pravnu obvezu. Naprotiv, ukoliko samo VS utvrdi da je negdje u svijetu dolo do prijetnje miru, naruenja mira ili ina agresije, tada prema glavi VII. Povelje ono dobiva ovlast da osim preporuka, donosi obvezujue odluke za sve drave lanice UN-a u svrhu odravanja ili uspostavljanja me. mira i sigurnosti. Ako to ocijeni potrebnim, ono u tu svrhu moe organizirati i oruanu akciju. Uz to, glava VIII. Povelje predvia postizanje rjeenje lokalnih sporova putem regionalnih sporazuma ili ustanova. Takoer je predvieno da VS upotrebljava, gdje je prikladno, te

252

www.nasciturus.com sporazume ili ustanove za provoenje prisilne akcije koju je ono odredilo, te se naglaava da se nikakva takva prisilna akcija ne poduzima bez ovlatenja VS-a. To razlikovanje ovlasti VS prema glavi VI. i prema glavi VII. Povelje, nije se moglo odrati u praksi UN-a. Poseban problem s kojima se me. zajednica neprestano suoava su unutarnji sukobi. U praksi UN-a gotovo od samog poetka djelovanja svjetske organizacije upuivane su brojne promatrake, a potom i mirovne misije sastavljene od oruanih snaga po ovlatenju VS-a. Za njih nema pokria u tekstu Povelje. Neke promatrake misije su nenaoruane, a neke su opskrbljene lakim osobnim orujem. Ali se sve takve misije upuuju na lice mjesta potujui 3 naela: prethodni postupak svih zaraenih strana (bilo u unutarnjem ili u me. sukobu), njihova nepristranost, te uzdravanje od primjene sile (osim u samoobrani, ukoliko su na to izriito ovlatene). Ugledni profesor me. prava iz Egipta Boutros Boutro-Ghali, nakon to je 1992. preuzeo dunost glavnog tajnika UN-a, sljedee godine je objavio opiran dokument pod naslovom An Agenda for Peace. U njemu je izmeu ostalog s profesorskom akribijom pokuao kategorizirati tipove akcija koje UN poduzima ili iz treba poduzeti. To su preventivna diplomacija (preventive diplomacy), stvaranje mira (peacemaking), odranje mira (peacekeaping), graenje mira (peace building) i uvrivanje mira (peace enforcement). UN je pretrpio pravi fijasko upravo u doba madata B. Boutros-Ghalija, mada ne iskljuivo njegovom krivnjom i to u BiH i u Somaliji. Tamo su bile poslane mirovne misije nedovoljne oruane snage s nedovoljno definiranim mandatom. Misije su trebale biti nepristrane prema svim stranama u sukobu. Na upotrebu sile bile su ovlatene samo u samoobrani, ali ne i da bi sprijeile zloine. Mirovne snage su 1995. napustile Somaliju preputajui njeno stanovnitvo daljem sukobu a mir u BiH je uspostavljen krajem te godine izvan UN-a. Oruane snagu koje su tamo bile upuene u sprovoenju Daytonskog sporazuma bile su pod vodstvom NATO-a (IFOR, te zatim SFOR), i to vie nisu bile snage UN-a. Vijee sigurnosti I kada se radi o mirnom rjeavanju sporova, prvi cilj UN-a ostaje odravanje me. mira i sigurnosti. Stoga prema propisima Povelje UN ne zanimaju bilo kakvi meudravni sporovi, nego samo oni koji bi mogli dovesti u opasnost me. mir i sigurnost. Strane takvih sporova moraju prije svega same traiti njihovo rjeenje pomou pregovora, istrage, posredovanja, mirenja, arbitrae, sudskog rjeavanja, obraanja regionalnim

253

www.nasciturus.com ustanovama ili sporazuma, ili pomou drugim mirnih sredstava prema vlastitom izboru. Ali ako se time ne postigne rjeenje, spor opasan za me. mir i sigurnost pred VS moe iznijeti: a) svaka drava lanica UN-a, bez obzira da li je strana u sporu, b) drava nelanica UN-a, ali samo onaj spor kojeg je strana i ako za taj spor prethodno prihvati obveze o mirnom rjeavanju propisane u Povelji, c) Opa skuptina moe upozoriti VS na situacije za koje se ini da bi mogle ugroziti me. mir i sigurnost, te d) glavni tajnik moe upozoriti VS na predmet koji ima ista ta obilljeja. Ako same strane ne uspiju same rijeiti svoj spor na neki od mirnih naina rjeavanja sporova, one imaju dunost da ga iznesu pred VS, a ako bi se druga strana obvezi suprostavila, svaka strana ima ga pravo iznijeti jednostrano. Sve strane mogu zajednikom odlukom zatraiti od VS-a da im da preporuke radi mirnog rjeenja njihova spora. U tom sluaju uloga VS-a nadilazi pruanje dobrih usluga i postaje posredovanje. Ono im, naravno ni tada ne moe diktirati rjeenje koje bi ih pravno obvezivalo. Za odluku da se neki izneseni spor uvrsti na dnevni red VS-a, potrebno je najmanje 9 bilo kojih glasova. Meutim, samo uvrtavanje u dnevni red i otvaranje rasprave ne jami nikakav dalji ishod, jer svaka od stalnih lanica VS-a moe svaku njegovu dalju akciju svojim vetom sprijeiti. Preuzme li VS razmatranje nekog spora, nitko ga drugi ne moe vie skinuti s njegovog dnevnog reda. Ono moe smo pristupiti utvrivanju injenica (obina anketa) ili tu zadau moe povjeriti nekom ad hoc tijelu, ili glavnom tajniku UN-a. Istraga je vana da bi se VS uvjerilo radi li se o sporu nastavljanje kojeg doista moe dovesti u opasnost odranje me. mira i sigurnosti, jer tada moe pristupiti svom posredovanju. Nakon utvrivanja injenca VS e pozvati strane da prihvate neki od naina mirnog rjeavanja spora. Vano je naglasiti da prema glavi VI. Povelje VS ima pravo drati pod svojom kontrolom sve sporove opasne za me. mir, ali njihovim stranama moe davati samo preporuke. Politiki uvjet za obavljanje funkcije VS-a, prema glavama VI. i VII. Povelje, je suradnja svih 5 njegovih stalnih lanica. Opa skuptina Premda prvenstvena odgovornost za odravanje me. mira i sigurnosti lei na VS-u, paralelnu (konkurentnu), ali i supsidijarnu nadlenost u rjeavanju sporova ima i Opa skuptina. 254

www.nasciturus.com Taj demokratski i plenarni organ UN-a ima opu nadlenost. Opa skuptina moe raspravljati i davati preporuke o svim predmetima i pitanjima koja ulaze u okvir Povelje. Opa skuptina, prvenstveno moe preporuiti mjere za mirno ureenje svake sitacije, bez obzira na njeno porijeklo, za koju dri da bi mogla tetiti opem blagostanju ili prijateljskim odnosima meu narodima. Sporove mogu pred nju iznijeti na razmatranje svaka drava lanica UN-a, drava nelanica ako je strana nekog spora i ako je prihvatila odgovarajue obveze iz Povelje te VS. Da bi se izbjegao neeljeni sukob nadlenosti, Povelja namee opoj skuptini u toj oblasti dva ogranienja: a) Dok glede nekog spora ili situacije VS vri funkcije koje su mu dodijeljene Poveljom, Opa skuptina ne moe davati nikakve preporuke, osim ako to ono od nje zatrai. b) Svako pitanje gdje je potrebna prisilna akcija, Opa skuptina upuuje VS-u prije ili poslije rasprave. Tekoe Ope skuptine u vrenju te nadlenosti lee u njenom ogromnom broju lanova. Po svom sastavu ona je prije forum i politika tribina nego organ podeen za rjeavanje sporova. Glavni tajnik UN-a Glavni tajnik moe upozoriti VS na svaki predmet koji bi po njegovu miljenju mogao dovesti u opasnost odravanje me. mira i sigurnosti. Dakle, on moe na vlastitu inicijativu pokrenuti akciju VS-a ako to ne uini niti jedna drava. Meutim, on se tom nadlenou ne koristi esto. U rjeavanju sporova glavni tajnik mnogo ee vri funkcije koje mu povjere VS ili Opa skuptina (moe poduzeti pregovore sa stranama, moe ovlastiti neku osobu ili skupinu neovisnih strunjaka ili predstavnika drava, a cilj im je pruanje dobirih usluga ili ak pokuaj posredovanja). Glavni tajnik ponekad i na svoju ruku poduzima akcije u cilju rjeavanja sporova opasnih za me. mir. Ponude dobrih usluga ili posredovanja stranama nekog spora moe davati diskretno, pa i u tajnosti. U nekim sluajevima djelovao je na molbu strana u sporu ili zajdno s odgovarajuim organom regionalne organizacije. Mirno rjeavanje sporova u krilu regionalnih i drugih meunarodnih organizacija Povelja UN-a ne propisuje jasnu hijerarhiju mehanizma, ni raspodjelu nadlenosti izmeu organa UN-a i regionalnih organizacija pri rjeavanju tzv. lokalnih sporova.

255

www.nasciturus.com Povelja predvia da lanovi UN-a koji sklapaju reg. sporazume ili osnivaju takve ustanove moraju uloiti sve svoje napore da postignu mirno rjeenje lokalnih sporova putem tih reg. sporazuma ili ustanova prije nego to ih iznesu pred VS. Ovu odredbu treba uzeti samo kao preporuku dravama lanica reg. organizacija da tim organizacijama povjere svoje lokalne sporove, kada se koriste svojim pravom na slobodan i obostran izbor prikladnih naina njihova rjeavanja. Pravo svake drave lane neke reg. organizacije je da po svojoj vlastitoj odluci jednostrano iznosi i svoje lokalne sporove pred VS ili Opu skuptinu, a to je pravo i bilo koje druge drave. S druge strane, VS ima pravo da na svoj dnevni red stavi provoenje istrage i davanje potrebnih preoruka glede bilo kojeg lokalnog spora, i to bilo da mu ga je predloila neka drava, ili to odlui po vlastitoj inicijativi. Takoer, njegovo je pravo da neki lokalno spor uputi na rjeavanje odgovarajuoj reg. organizaciji. Ali ako to i uini, takva odluka ne proizlazi iz njegove vlastite nenadlenosti u rjeavanju lokalnih sporova.

85. KOLEKTIVNE MJERE PREMA POVELJI I MIROVNE OPERACIJE

Sustav kolektivne sigurnosti UN-a ustanovljen je s namjerom da bude sveobuhvatan u svojim propisima i univerzalan u primjeni. Vijee sigurnosti a) Prvenstvena odgovornost za mir l. 24. Povelje drave lanice UN-a povjerile su VS-u prvenstvenu odgovornost za odravanje meunarodnog mira i sigurnost. Dok su zakljuci VS u rjeavanju sporova u pravilu preporuke, u sluajevima prijetnje miru, naruenja mira ili ina agresije ono prema glavi VII. moe, osim preporuka donositi i obvezujue odluke. b) Kvalifikacija nastalog stanja Prije nego usvoji mjere koje smatra potrebnima, VS mora samo utvrditi postojanje svake prijetnje miru, naruenja mira ili ina agresije. Na takvu ga situaciju moe upozoriti svaka lanica UN-a, Opa skuptina ili glavni tajnik UN-a, ali njezin nastanak ono moe i samo utvrditi. Nakon to utvrdi injenice, VS ih treba kvalificirati. Kvalifikacija stanja opasnog za me. mir ovisi o okolnostima sluaja, ali i o politikoj procjeni i odnosima izmeu stalnih lanica.

256

www.nasciturus.com Najira je kategorija prijetnje miru, s obzirom da ju je najtee objektivno definirati. Povelja je predvia i kao izlaz iz nude, kada se ini da ne postoje okolnosti naruenja mira ili ina agresije, ali se smatra da je akcija VS-a nuna kako bi se odrao me. mir. Primjenom objektivnih kriterija najlake bi bilo utvrditi in agresije u nekom oruanom sukobu. Opa skuptina je 1974. usvojila Definiciju agresije (rezolucija 3314). Ako neka drava prva upotrijebi oruanu silu krei Povelju, to predstavlja prima facie dokaz o inu agresije. Znakovito je da VS gotovo nikad nije u svojim rezolucijama oznavala neko stanje agresijom, niti je proglaavalo neku dravu agresorom, pa ni kada je nalagalo mjere prema glavi VII. Povelje. U vrijeme napada bive JNA na Hrvatsku u rezolucijama o bivoj Jugoslaviji, navodi se da produljenje i pogoranje te situacije ini prijetnju me. miru i sigurnosti. Ali bilo da VS okvalificira neku situaciju prijetnjom miru, naurenjem mira ili inom agresije, ono prema glavi VII. Povelje uvijek ima pravo propisati svojim odlukama mjere koje su pravno obvezujue za sve drave lanice UN-a. c) Privremene mjere I prije utvrivanja injenica i njihove kvalifikacije, VS moe odnosne strane pozvati da se pridravaju privremenih mejra koje ono smatra potrebnima i poeljnima. Svrha tih mjera je sprjeavanje pogoranja nastale situacije. Tu se radi o neobvezujuim preporukama koje jo ne sadre nikakvu osudu. Radi se o mjerama privremenog karaktera s namjerom da se atmosfera smiri i da se omogue pregovori ili neki drugi nain rjeavanja spora mirnim putem. d) Preporuke i odluke VS-a U situacijama opasnima za mir VS moe svojim rezolucijama davati preporuke dravama u pitanju ili svim lanicama UN-a. Ako bi se neka drava ogluila na preporuku koja joj je upuena, moe oekivati da e u sljedeim rezolucijama protiv nje biti propisane odluke, pa i sankcije. Kada se radi o odlukama, VS obino navodi da djeluje prema glavi VII. Povelje. Mjere koje VS poduzima svojim odlukama prema glavi VII. mogu se podijeliti na one koje ne ukljuuju upotrebu sile (najee ali ne iskljuivo ekonomske sankcije protiv napadaa), te na one koje ukljuuju oruanu silu. e) Mjere koje ne ukljuuju upotrebu oruane sile VS ima iroku slobodu izvora takvih mjera koje moe poduzeti da bi provelo svoje odluke. Ono moe naloiti svim dravama lanicama UN-a ili samo nekima od njih da primjene te mjere. One mogu biti ekonomske ili politike naravi i to: potpunbi ili djelomini prekid ekonomskih odnosa te eljeznikih,

257

www.nasciturus.com pomorskih, zranih, potanskih, telegrafskih, radio i drugih sredstava veza, kao i prekid diplomatskih odnosa. Rezolucijom 713. iz 1991. bio je nametnut opi i potpuni embargo na izvoz oruja u Jugoslaviju, koji je bio dokinut tek krajem 1995.. Ta neselektivna mjera ubrzo se pokazala kontraproduktivnom. Ona je pogodovala srpskoj strani u sukobu koja je prisvojila najvei dio oruja bive JNA, a pogaala njene rtve koje esto nisu imale nikakvih sredstava za obranu. Zato je taj emargo ustvari produljio sukob u Hrvatskoj, a naroito u BiH. Slabost ekonomskih i drugih nenasilnih mjera je to se pokazuju uinkovitima tek na dulji rok. Ali i tada one pogaaju samo civilno stanovnitvo u dravi u pitanju, ali ne i vlastodrce koji su odluni da produlje sa svojom agresivnom politikom. f) Oruana akcija Ako VS smatra da mjere koje ne ukljuuju upotrebu oruane sile ne bi odgovarale, ili ako se ve pokazalo da ne odgovaraju, ono moe pomou zranih, pomorskih ili kopnenih snaga poduzeti takvu akciju koju smatra potrebnom za odravanje ili uspostavljanje me. mira i sigurnosti. Ta akcija moe obuhvatiti demonstracije, blokadu i durge operacije zranih, pomorskih ili kopnenih snaga lanova UN-a Povelja predvia da svi lanovi UN-a sklope posebne sporazume s VS-om o stavljanju Vijeu na raspolaganje, na njegov poziv, oruanih snaga, pomoi i olakica, ukljuujui i pravo prolaska. Povelja predvia i osnivanje Odbora vojnog taba sastavljenog od naelnika tabova stalnih lanica VS ili njihovih zamjenika da ga savjetuje i pomae mu u svim pitanjima koja se tiu vojnih sredstava za odravanje me. mira i sigurnosti, upotrebe i zapovjednitva snaga stavljenih na njegovo raspolaganje, reugliranje oruanja i mogue razoruanja. Opa skuptina Povelja UN-a je OS namjenila supsidijarnu funkciju u odnosu na onu VS-a, ne samo u rjeavanju sporova nego i glede svih drugih mjera za odravanje me. mira i sigurnosti. Ona moe davati preporuke dravama lanica i/ili VS-u. 3. studenog 1950. OS usvojila je rezoluciju pod naslovom Ujedinjeni za mir. U njoj je predvieno da ako zbog nedostatka jednoglasnosti stalnih lanova VS nije u stanju izvravati svoju odgovornost za odravanje me. mira i sigurnosti, OS mora odmah razmotriti taj problem U sluaju naruenja mira ili ina agresije ona moe dravama lanicama proporuiti i upotrebu oruanih snaga. Ukoliko u to vrijeme OS ne zasjeda, moe se sazvati u roku od 24 sata u hitno izvanredno zasjedanje.

258

www.nasciturus.com Temeljem te rezolucije, u uvjetima naruenja mira ili agresije od neke drave, OS nikad nije preporuavala upotrebu oruanih snaga UN-a. Iz njezinih preporuka proizala je praksa upuivanja oruanih snaga UN-a u mirovne misije, mandat kojih je sasvim razliit od onog kako ga predvia glava VII. Povelje. Promatrake i mirovne misije UN-a Prva promatraka misija UN-a bila je odaslana 1947. u Grku koja je tada bila zahvaena graanskim ratom. Promatrai su na grkoj strani granice nadgledali da li iz susjednih zemalja (osobito iz Jugoslavije) pristie oruje i streljivo za ustanike. Misija je trajala do 1954. Vojna intervencija Britanije i Francuske u zoni Sueskog kanala u Egiptu te s njom usklaeno izraelsko zauzimanje Sinajskog poluotoka, izmeu listopada i prosinaca 1956., bili su povod za prvo hitno izvanredno zasjedanje Ope skujptine temeljem rezolucije Ujedinjeni za mir. OS je stranama u sukobu preporuila prekid neprijateljstava, to u toj situaciji nije bilo dovoljno, pa je uz pristanak zainteresiranih nacija, ustanovila Meunarodne snage UN-a za brzo djelvoanje. Time su roene prve plave kacige. Zadaa te naoruane formacije, sastavljene od kontingenata iz vie drava, bila je nadzirati prekid vatre, povlaenje izraelskih snaga sa Sinajskog poluotoka, te njeno smjetanje na egipatskoj strani granice s Izraelom da bi sprijeila oruane sukobi dviju strana. Snage su na zahtjev Egipta povuene 1967. Tim promatrakim i mirovnim misijama slijedile su mnoge druge u mnogim djelovima svijeta, pa i na prostoru bive Jugoslavije. Promatrake misije su relativno malobrojne i imaju za zadau promatranje i obavjetavanje. Neka prvobitno promatraka misija moe potom dobiti ovlasti mirovne misije, poput UNPROF-a na prostoru bive Jugoslavije. Osim razdvajanja sukobljenih snaga, mirovne misije imaju za cilj smirivanje napetosti na terenu. One mogu dobiti u mandat i razne druge zadae: da vre privremene upravne funkcije na nekom poduju, da nadgledaju izvrenje sproazuma o potivanju ljudskih prava i povratku izbjeglica, da nadziru provodenje izbora, da obuavaju lokalne policijske postrojbe, da provjeravaju provoenje sporazuma o miru itd. Osim drave domaina te snage trebaju uivati kontinuiranu podrku VS-a jer ni bez nje ne mogu djelvoati. Svaka promatraka i mirovna misija pomoni je organ bilo OS ili VS. Program njihova upuivaja na neko poduje sastavlja glavni tajnbik pod nadzorom VS ili OS. UN imenuje njihova zapovjednika.

259

www.nasciturus.com I drava na podruju koje te snage obavljaju misiju takoer sklapa sporazum s UN-om. Taj se sporazum kompletira s pravilnikom glavnog tajnika. 1990. glavni tajnik je izradio Uzorak sporazuma o poloaju snaga za mirovne operacije. Te odredbe izmeu ostalog predviaju da su snage UN-a dune potivati lokalne zakone i propise, a vlada drave domaina obvezuje se da e potivati iskljuivo meunarodnu narav mirovnih operacija. Uspjeh promatrakih i mirovnih misija ovisi o njihovom mandatu i o uvjetima koji vladaju na podruju na koje se upuuju. Ako neprijateljstva jo traju a zaraene snage nisu razdvojene, mirovne misije ne mogu nametnuti mir. One ne mogu sprijeiti nit zloine protiv civilnog puanstva, jer silu mogu upotrijebiti samo u samoobrani, a prema svim stranama moraju biti nepristrane i trebaju uivati povjerenje svih. Akcije VS na podruju bive Jugoslavije od 1991. do 1995.: U doba neskrivenog napada bive JNA u Hrvatskoj, VS je rezolucijom 713. je 1991.. nametnulo opi i potpuni embargo na izvoz oruja u Jugoslaviju, to je znailo u sve njezine dijelove. U izvrenju sarajevskog Sporazuma o prekidu vatre, u Hrvatskoj je 1992. VS rezolucijom ustanovilo Zatitne snage UN-a (UNPROFOR United Nation Protection Force). Te su snage zaposjele 4 zone u Hrvatskoj pod srpskom konotrolom, u kojima je prije toga bilo iroko obavljeno etniko ienje hrvatskog i ostalog nesrpskog puanstva. Mandatim UNPROFORa prostorno je proirivan. Dobio je zadau nadgledati podurja koja su jo uvijek pod kontrolom JNA u junoj Hrvatskoj a kasnije i da nadgleda povlaenje JNA kao i demilitarizaciju Prevlake. UNPROFOR se iz privremene promatrake misije pretvorio u mirovnu misiju ali nikad s dovoljnim mandatom. Praktino nikad nije imao ovalst upotrijebiti oruanu silu izvan samoobrane. Regionalne i multinacinalne snage Glede upotrebe oruanih snaga vojih saveza ili ad hoc koalicija u stranim zemljama, Povelja UN-a odreuje da VS upotrebljava gdje je prikladno, regionalne sporazume ili ustanove za provoenje prisilne akcije koju je ono odredilo. Ali nikakva prisilna akcija se ne poduzima bez ovlatenja VS-a. Bilo je vie takvih regionalnih organizacija s razliitim uspjehom. Arapska liga je 1976. u Libanonu uspostavila Arapske snage za odvraanje, tzv. zelene kacige. Te su se snage vrlo brzo svele na kontingent same Sirije, kojoj je to bio plat za uplitanje u libanonski sukob.

260

www.nasciturus.com

86. KONTROLA NAORUANJA I RAZORUANJE

Pojam razoruanja U obinom govoru razoruanje podrazumijeva vie razliitih stvari: a) ogranienje naouranja, to moe obuhvaati i njegovo uveanje za zemlju koja nije dosegla dogovorene limite; b) smanjenje naoruanja u odnosu na ono postojee, i to od strane svih drava stranaka nekog sporazuma; te c) ukidanje naoruanja. Premda se potpuno razoruanje do danas pokazalo utopijom, dolazilo je do sporazuma koji zabranjuju ne samo upotrebu, nego i posjedovanje i proizvodnju nekih vrsta oruja (biolokog, kemijskog, te protupjeakih mina). Od nastanka ovjeanstva ljudi su vjerovali da posjedovanje nekog oruja koje protivnik nema prua oitu prednost nad njim. Rije je o posjedovanju tzv. novih generacija oruja, pa se danas u tom smislu govori o nuklearnom oruju kao zasebnom u odnosu na ono klasino (konvencionalno). Meutim, jo ni jednoj dravi nije uspjelo ouvati apsolutni monopol u posjedovanju neke nove generacije oruja. Razoruanje u prethodno navedenom smislu, nije isto to i pravna zabrana odreenih vrsta oruja u neprijateljstvima, npr. onih koja nanose nepotrebne patnje neprijatelju ili otrvonih plinova ili bakteriolokih sredstava. Zabranu upotrebe morale bi slijediti mjere zaroruanja uz zabranu proizvodnje i posjedovanja, te pod meunarodnim nadzorom unitenja zabranjenog oruja. U sustavu UN-a Opa skuptina ima nadlenost razmatrati naela razoruanja, dok VS ima zadau da uz pomo svog Odbora Vojnog taba izradi planove koje se podnose lanovima UN-a, radi uspostavljanja sustava za reguliranje naoruanja. Rezultati su se postizali izvan ili u UN-u, ali tek nakon to su se o mjerama razoruanja sporazumjele dvije supersile: SAD i SSSR. Mjere ogranienja ili smanjenja naoruanja i mjere razoruanja postiu se sklapanjem mnogostranih konvencija. Mjere kontrole naouranja Ti sporazumi nisu mogui bez nekih mjera kontrole postojeeg naouranja. Prvi ugovori su bili sklopljeni tek nakon to je postalo mogue promatrati podruja drugih drava s vjetakih Zemljinih satelita (tj. uzajamna satelitska pijunaa).

261

www.nasciturus.com Ugovori univerzalne naravi 1. Moskovskim ugovorom od 5.8.1963., njegove stranke su se obvezale na zabranu pokusa nuklearnim orujem na njihovu podruju ili na podruju pod njihovom kontrolom, i to u atmosferi ukljuujui izandzrani prostor, pod vodom (ukljuivi teritorijalno more i otvoreno more), te u svakoj drugoj okolini ako bi eksplozija prouzrokovala otpatke koji bi se irili izvan njihova podruja. Dakle, tim ugovorom su ustvari zabranjeni svi nuklearni pokusi, osim onih pod zemljom. Francuska, Kina i neke druge zemlje jo uvijek odbijaju postati njegovim strankama. 2. Ugovor o neirenju nuklearnog oruja, potpisan istovremeno u Moskvi, Londonu i Washingtonu 1.7.1968., sloenije je naravi. On predvia razliite pravne obveze za njegove drave stranke koje su u posjedu nuklearnog oruja i za one koje to nisu. Drave stranke koje dre nuklearno oruje obvezale su se da drugim dravama nee prenositi to oruje niti druke eksplozivne nuklearne naprave. Stranke koje ne posjeduju to oruje obvezale su se da ga nee primati ni proizvoditi. Znaajno je da stranke sporazuma do danas nisu postale neke nuklearne sile (Kina, Indija, Pakistan), kao i neke za koje se pretpostavlja da razvijaju tu tehnologiju (Juna Afrika, Argentina, Brazil, Egipat, panjolska, Izrael, Koreja). 3. Konvencija o zabrani usavravanja, proizvodnje i uskladitenja bakteriolokog (biolokog) i toksinog oruja, te o njihovu unitavanju, potpisana je 10.4.1972. u Moskvi, Londonu i Washingtonu. Zabranjuje svako posjedovanje i proizvodnju tih oruja i nalae unitenje svih njenih zaliha u kratkom roku od 9 mjeseci od njena stupanja na snagu. 4. Konvencija o zabrani usavravanja, proizvodnje i uskladitenja kemijskog oruja i o njegovu unitavanju sklopljen je 13.1.1993., ali jo nije stupila na snagu. Predvia stvaranje Organizacije za zabranu kemijskog oruja sa sjeditem u Haagu. Postojee oruje treba se poeti unitavati 2 godine od stupanja Konvencije na snagu te se u potupunosti unititi najkasnije 10 godina od tog datuma. 5. Konvencija UN-a iz 1997. o zabrani uporabe, stvaranja zaliha, proizvodnje i prijenosa protupjeakih mina i njihovu unitenju, predstavlja velik korak u humanizaciji ratovanja, s obzirom da su rtve tih mina u prvom redu civili. * Nakon ovih ugovora mogu se spomenuti i oni o demilitarizaciji (razvojaenju) kojima se u nekom prostoru zabranjuje svaka vojna delatnost, te oni o denuklearizaciji kojima se zabranjuje prisutnost nuklearnog oruja. Demilitarizacija uvijek obuhvaa denuklearizaciju.

262

www.nasciturus.com 6. U svemirskom prostoru nuklearni su pokusi bili zabranjeni ve Moskovskim ugovorom iz 1963., a Ugovorom iz 1967. o naelima koja ureuju djelatnosti drava na istraivanju i iskoritavanju svemira, ukljuujui Mjesec i druga nebeska tijela, zabranjuje se dravama stavljanje u Zemljinu orbitu svakog nosaa nuklearnog oruja ili svake druge vrste oruja za masovno unitenje. 7. Ugovor o zabrani smjetanja nuklearnog i drugih vrsta oruja za masovno unitenje na morskom dnu i njegovom podzemlju izvan pojasa od 12 milja od polaznih crta obalnih drava, sklopljen je 1971. 8. enevskom konvencijom iz 1977. zabranjena je upotreba tehnika za promjenu okolia u neprijateljske svrhe. Ugovori regionalnog domaaja 1. Ugovor o Antarktiku, sklopljen u Washingtonu 1959., izmeu ostalog zabranjuje sve jere vojne naravi poput uspostavljanja baza, izgradnje utvrda, manevara kao i pokusa oruja svih vrsta, a izriito su zabranjene nukelarne eksplozije i odlaganje nukearnog otpada. 2. Od brojnih pokuaja denuklearizacije ostalih dijelova svijeta, do danas je potupuno uspio jedino onaj u Latinskom Americi. Ugovorom iz Tlatelolcoa u Meksiku iz 1967., drave Srednje i June Amerike obvezale su se na iskljuivo miroljubivu upotrebu nuklearnih materijala i postrojenja pod njihovom sudbenou, te da nee trpjeti prisutnost nuklearnog oruja na svom podruju. 3. Ugovor o Raratongau (Cookovo otoje), sklopilo je 14 drava 1985., s ciljem denuklearizacije podruja Pacifika. Njime je denukleariziran ogroman prostor od ekvatora do Antarktika. 4. Ogranienje klasinog oruja namee neke posebne probleme u odnosu na ono nuklearno, bioloko i kemijsko. Najvei dosadanji uspjeh je sklapanje Ugovora o konvencioanlnim oruanim snagama 1990. u Parizu, koji odreuje gornje granice u naoruanju svih europskih drava. Dravama strankama namee se dunost unitenja vikova pod me. nadzorom. Dvostrani ugovori Dvostrani ugovori izmeu SAD-a i biveg SSSR-a pokazali su se najznaajnijima za stvarno otklanjanje opasnosti od nuklearnog sukoba. Sporazumi SALT I (Strategis Arms Limitation Talks) iz 1972., koji vie nisu na snazi, ali se i dalje potuju, predvidjeli su ogranienje broja stratekih defenzivinih nuklearnih raketa 263

www.nasciturus.com (dugog dometa). Sporazumi SALT II iz 1979., odreuju gornje dosta visoke granice i ofenzivne vektore ofenzivnih raketa. Njihov cilj nije bio smanjivanje broja tih vrsta raketa nego usporavanje njhove modernizacije. Washingtonski sporazum iz 1987. o nuklearnim raketama srednjeg i kratkog dometa smjetenima u Europi, omoguio je Sporazum iz Jackson Holea iz 1989. o pokusnim mjerama za verifikaciju buduih smanjenja ofenzivnih stratekih raketa. Ugovor START (Strategis Arm's Reduction Talks) iz 1991. predvia uzajamno smanjivanje broja ofenzivnih raketa dugog dometa na 30 % do poetka 2003. Ope obiajno pravo u oblastima smanjivanja naoruanja i razoruanja Sloeno je pitanje da li su propisi iz navedenih konvencija mogli stvoriti pravila opeg obiajnog me. prava koja bi po toj osnovi obvezivala i drave koje im nisu stranke. Ako bi taj proces bio mogu, ogranienja i zabrane iz tih konvencija bila bi pravila jus cogens. Moe se smatrati da je zabrana biolokog i kemijskog oruja u neprijateljstvima ve postala jus cogens. Glede zabrane protupjeakih mina takav e razvoj biti mogu nakon to SAD i neke druge vane vojne sile postanu stranke Konvencije iz 1997. Uz to se moe smatrati da su pravila o demilitarizaciji Antarktika i Svemira te o denuklearizaciji morskog dna i podzemlja, kao i Latinske Amerike, takoer dio opeg me. prava.

87. SAMOPOMO: RETORZIJA I DOPUTENE REPRESALIJE

Razliiti oblici samopomoi u meunarodnom pravu U irem smislu pod mjerama samopomoi koje me. pravo doputa ubrajamo jednostrane akte neke drave protiv duge drave koja je povrijedila neka njena prava ili joj je nanijela tetu vrenjem svojih vlastitih prava. Pod mjerama samopomoi mogu se uzeti: neke jednostrane mjere odgovora na krenje vlastitih prava koje proizlaze iz opih naela prava, doputena (legitimna) samoobrana, retorzija i represalije.

264

www.nasciturus.com Primjenom naela inadimplendi non est adimplendum, stranka nekog ugovora imala bi pravo jednostrano suspednirati primjenu, pa i okonati ugovor kao posljedicu njegovog neprimjenjivanja od njegove druge strane. Retorzija Retorzija je uzvraanje na pravno doputeno, ali tetno i neprijazno ponaanje neke drave protumjerama iste ili sline naravi da bi se iznudila promjena njenog stava. Retorzija se moe definirati i kao pretjerano kruto koritenje vlastitim pravima kao protumjera na jednako ili slino ponaanje druge drave. Drava koja je dala povoda za tu vrstu protumjera nije prekrila nikakvo pravo. Ona nije poinila nikakvo protupravno djelo. I mjere retorzije ostaju u granicama me. prava, ali mogu imati tetne uinke po dravu koja je za njih dala povoda. Mjere retorzije mogu npr. biti: uskrata priznanja neke nove drave; povlaenje egzekvature konzularnom agentu druge drave; ogranienje kretanja stranih diplomatskih agenata ili njihov izgon iz zemlje ili prekid diplomatskih odnosa i sl. Nije uvijek lako odrediti prag dopustivosti mjera koje su dale povoda za retorziju, kao i mjera koje se kao retorzija poduzimaju. Poput doputenih represalija, poduzete mjere retorzije ne smiju biti izvan razmjera (proporcionalnosti) s razinom djela koja su im pruila povod. Ekonomski bogate drave i neke ekonomske organizacije poput EU mogu doputenim mjerama retorzije djelotvorno uzvratiti na ponaanje drave za koju smatraju da nije izvrila sve preuzete ugovorne obveze ili jednostrano data obeanja. Pojam represalija u meunarodnom pravu Represalije su djela koja su po sebi povreda meunarodnog prava, ali se izuzetno smatraju doputenima ako su protumjera na meunarodna protupravna djela drave koja je prva prekrila neko pravo drave koja ih poduzima. Uz legitimnu samoobranu, one su najvanije sredstvo samopomoi, tj. jednostrana mjera drave koja njome nastoji iznuditi od druge drave okonanje protupravnog ponaanja i ispravljanje tete koju je poinila. Da bi se sprijeile njihove najgore zloupotrebe pozitivno me. pravo je u 20.st. propisalo brojna ogranienja u vrenju represalija. Represalije se mogu podijeliti na one koje se poduzimaju u doba mira i na one koje se poduzimaju u oruanim sukobima.

265

www.nasciturus.com Znanost jo razlikuje tzv. pozitivne represalije, koje se sastoje u nekom injenju i negativne represalije, koje se sastoje u neizvrenju neke pravne obveze. Represalije u doba mira Komisija za me. pravo je u Nacrtu pravila o odgovornosti drava pokuala kodificirati pravila o dopustivosti protumjera, pod kojima se u obzir iskljuivo uzimaju represalije. Kao mjera represalija prema tom Nacrtu pravila, najprije je zabranjena prijetnja ili upotreba sile koje su zabranjene Poveljom UN-a. To je ogranienje danas nesporno, makar kada se odnosi na upotrebu fizike, tj. oruane sile. To je zato jer zakonite protumjera na upotrebu sile protiv teritorijalne cjelovitosti ili politike neovisnosti neke drave, nisu represalije nego mjere legitimne samoobrane. Nadalje, prema Nacrtu pravila zabranjena je ekstremna ekonomska ili politika prisila usmjerena na ugoroavanje teritorijalne cjelovitosti ili politike neovisnosti drave poinitelja me. protupravnog djela. Zabranjeno je svako ponaanje koje kri nepovredivost diplomatskih i konzularnih agenata, prostorija, arhiva ili dokumenata. Zabranjeno je i svako ponaanje kojim se derogiraju temeljna prava ovjeka. Ope me. pravo koje je danas na snazi kao mjere represalija apsolutno zabranjuje upotrebu vojne sile (osim u vrenju legitimne samoobrane), svako ponaanje kojim se derogiraju ljudska prava, svako drugo ponaanje koje bi po tom pravu inilo neki me. zloin, te neka druga djela poput npr. krenja nepovredivosti diplomatskih i konzularnih agenata, prostorija, arhiva ili dokumenata. Ukoliko neka drava namjerno i izvan sumnje otpone kriti neku svoju me. obvezu prema drugoj dravi, povrijeena drava ima pravo pribjei onim mjerama represalija koje nisu zabranjene opim me. pravom ali pod strogo odreenim drugim uvjetima. Prema opem me. pravu radilo bi se o ovim ogranienjima: 1. mora zaista postojati povreda nekog interesa zatienog me. pravom; 2. prije nego t pribjegne doputenim represalijama povrijeena drava, mora pokuati osigurati potivanje svojih prava mirnim putem te u tu svrhu dravi prekiteljici mora ponuditi pregovore. Ako krenje njenih prava dovodi do nepopravljivih posljedica, povrijeena drava trea izravno putem diplomatskih ili drugih raspoloivih kanala zatraiti hitan prestanak takvih povreda;

266

www.nasciturus.com 3. tek ako ostvarenje prava na ovaj nain ostane bezuspjeno, moe se pribjei doputenim mjerama represalija. Poduzete mjere ne smiju biti iznad svakog razmjera (proporcionalnosti) s protupravnim djelom koje im je posluilo kao povod; 4. poduzete mjere represalija trebale bi imati iskljuivo za cilj odvraanje drave prekriteljice od njenih protupravnih radnji, te njeno navoenje da pristane na mirno rjeenje spora, ukljuujui naknadu poinjene tete; 5. ukoliko drava kriteljica okona me. protupravno djelo, povrijeena drava duna je suspendirati mjere represalija za vrijeme dok se spor o naknadi mogue tete konano ne rijei. Represalije u oruanim sukobima Represalije u oruanim sukobima se najee provode primjenom oruane sile. Strana u sukobu koja im pribjegne smatra svoje mjere represalija sankcijom, kako bi sprijeila da neprijatelj dalje kri pravila ratnog prava. Represalije koje se poduzimaju u oruanim sukobma su opasan i malo djelotvoran nain postizanja potivanja prava. Pravila humanitarnog prava kodificirana etrima enevskim konvencijama iz 1949. na iscrpan nain i izriito zabranjuju mjere represalije zatienih osoba. Radi se o apsolutnoj zabrani mjera represalija usmjerene protiv ranjenika, bolesnika i brodolomaca, te osoblja, zgrada, brodova ili materijala koje te Konvencije tite. Represalije u oruanim sukobima su opasan i nesiguran nain zatite vlastitih prava, te uope ne mogu osigurati ispravljanje tete prije okonanja neprijateljstava. Uvjeti i ogranienja pribjegavanja doputenim represalijama u oruanim sukobima slini su onima koji vrijede u doba mira. Ta ogranienja su: 1. Mora se raditi o ozbiljnim, kontinuiranim i ponovljenim krenjima zakona i obiaja rata koja prekritelja stavljaju u oito povoljniji poloaj od njegova protivnika. Bilo kakva pvoreda pravila prava oruanih sukoba ne moe biti dovoljan razlog za represalije. 2. U ovim sluajevima kada je to mogue, prije pribjegavanja represalijama povrijeena strana e pokuati navesti suprotnu stranu da prestane s krenjem prava i da svoje ponaanje uskladi s pravnim pravilima. Situacijama kada krenje prava uzrokuje nepopravljivu tetu, oteena strana ima pravo pribjei doptenim represalijama bez odlaganja. 267

www.nasciturus.com 3. U izboru mjera represalija strana koja im ima pravo pribjei

obvezna je na potivanje svih ugovornih i obiajnih propisa o njihovim ogranienjima ili zabrani. Ni u kojem sluaju, ak kada se radi i o protumjerama na me. zloine, povrijeena strana nema pravo odgovoriti istim ili slinim mjerama koje su zabranjene kao represalije ili okvalificirane kao teke povrede enevskih konvencija. 4. povodom. 5. Represalije se po svojoj naravi privremene mjere. Njihovo se vrenje mora prekinuti odmah nakon to suprotna strana prekine sa svojim nedoputenim ponaanjem. 6. Pravo da naredi ili odobri represalije pripada vrhovnom zapovjedniku oruanih snaga zaraene strane, nakon to paljivo procjeni sve okolnosti. Zapovjednici niih, njemu podreenih postrojbi mogu narediti represalije samo u sluajevima krajnje nude, kada bi njihovo odlaganje zbog traenja odobrenja prouzroilo unitenje vojne jedinice u pitanju ili gubljenje pozicije odlune za ratovanje. Po svojim posljedicama poduzete mjere represalija moraju biti proporcionalne, tj. u razmjeru s nedoputenim djelima koja su im bila

268

www.nasciturus.com

VI. DIO: PRAVO ORUANIH SUKOBA A. OPENITE ZNAAJKE 88. IZVORI RATNOG I HUMANITARNOG PRAVA
Kodifikacija ratnog prava putem ugovora Polovicom 19. st. otpoeo je pokret za kodifikacijom me. ratnog prava putem pisanih ugovora, kojeg je potaknuo vicarac Henri Dunant. Njegova broura iz 1862. potakla je organiziranje nacionalnih drutava Crvenog kria, te usvajanje prve Konvencije o poboljanju sudbine ranjenika u vojskama na kopnu, potpisane u enevi 1864. Najvie se uinilo na dvjema Hakim mirovnim konvencijama 1899. i 1907. etvrta Haka konvencija iz 1907. i njen Haki pravilnik o ratovanju na kopnu, najvanija je od onih iji se propisi i danas primjenjuju. Trea Haka konferencija trebala se odrati 1915. ali ju je sprijeio I. svjet. rat. 1925. usvojen je enevski protokol o zabrani upotrebe zaguljivih, otrovnih ili slinih plinova i bakteriolokih sredstava u ratu. 12.8.1949. u enevi su usvojene i potpisane 4 konvencije iz oblasti me. humanitarnog prava i to: 1. (prva) Konvencija za poboljanje poloaja ranjenika i bolesnika u oruanim snagama u ratu, 2. (druga) Konvencija za poboljanje poloaja ranjenika, bolesnika i brodolomaca oruanih snaga na moru, 3. (trea) Konvencija o postupanju s ratnim zarobljenicima, 4. (etvrta) Konvencija o zatiti graanskih osoba u vrijeme rata. 8.6.1977. usvojena su 2 dopunska protokola za ove 4 enevske konvenije i to: 1. Protokol I., o zatiti rtava me. oruanih sukoba i 2. Protokol II., o zatiti rtava nemeunarodnih oruanih sukoba. Pokret kofifikacije ratnog prava imao je prvobitni cilj da po mogunosti sve drave svijeta postanu strankama tih konvencija u pisanom obliku i da one po ugovornoj osnovi obvezuju sve zaraene strane u svim buduim ratovima. Dalji je cilj bio da se preciziraju prava i

269

www.nasciturus.com dunosti strana u oruanom sukobu, da bi se sprijeilo da svatko za sebe, i za suprotnu stranu, proizvoljno tumai pravila ratnog prava ovisno o svojim trenutnim interesima. Humanizacija ratovanja ograniena vojnom potrebom U svim konvencijama iz te oblasti od poetka je bila veoma izraena elja za donoenjem novih pravila, ija je svrha daljnja humanizacija ratovanja. Ti se napori nikad nisu mogli podvrgnuti krutom pravnom pozitivizmu. Prema pozitivistikom uenju cjelokupno pravo je bez iznimke proizvod volje drava, i zato suverene drave navodno nisu podlone nikakvom viem pravu, koje bi im protiv njihove volje nalagalo kako da se ponaaju. Odbacivanje tog uskog pozitivistikog pristupa izraeno je u tzv. Martensovoj klauzuli iz uvoda u etvrtu haku konvenciju o zakonima i obiajima rata na kopnu iz 1907. Ta klauzula predvia izvjesnu hijerarhiju u prvenstvu primjene pravnih pravila o ratovanju, s ciljem da nikada ne doe do pravnih praznina: Najprije se primjenjuju pisane odredbe uglavljene u toj i u drugim konvencijama. U nedostatku takvih izriitih pisanih propisa, moraju se primijeniti naela me. prava kakva proizlaze iz obiaja ustanovljenih meu civiliziranim narodima. Ako nema ni takvih pravila, strane u sukobu ne smiju se ni tada ponaati samovoljno, pod izlikom da se smatra doputenim sve to izriitim ugovornim ili drugim propisima poz. me. prava nije zabranjeno. One moraju primjenjivati naela me. prava kakva proizlaze iz zakona ovjenosti i zahtjeva javne svijesti. Martensova klauzula predvia u svojoj cjelini i dinamini element u razvoju me. prava, s obzirom na nove naine ratovanja, nova sredstva razaranja i nova oruja. Zaraene strane se ni u tim situacijama ne smiju ponaati neodgovorno. Humanizacija ratovanja znai uklanjanje nepotrebnih okrutnosti i sprjeavanje najstranijih oblika ratovanja. Haki pravilnik iz 1907. u l. 22. propisao je da zaraene strane nemaju neogranieno pravo u izboru sredstava za nanoenje gubitka neprijatelju. Meutim, ni ta humanizacija putem propisivanja pravnih pravila ne moe ii preko neke mjere. Potpuna humanizacija znaila bi dokidanje rata. Stoga je mjera humanizacije ograniena svrhom rata koja trai upotrebu svih sredstava podesenih sa guenje neprijateljskog otpora. Ope obiajno pravo primjenljivo na oruane sukobe

270

www.nasciturus.com Danas je openito uvjerenje da materijalna pravila iz mnogih konvencija iz te oblasti sklopljenih prije II. svjet. rata, po obiajnoj osnovi obvezuju sve drave svijeta. Ti njihovi propisi ine cjelinu sa enevskim konvencijama iz 1949. i Dopunskim protokolom iz 1977. Druga znaajka simbioze pisanih ugovornih propisa i opeg obiajnog prava lei u tome to se danas openito smatra da veina ogranienja ratovanja propisanih u njima, a osobito glede zatienih osoba, predstavlja imperativne norme opeg obiajnog me. prava to ih je prihvatila i priznala itava me. zajednica drava. A jus cogens se namee svim, pa i novim dravama koje prije stjecanja dravnosti nisu imale mogunosti sudjelovati u pripremanju i donoenju odgovarajuih ugovora. Teke povrede enevskih konvencija iz 1949. u Protokola I. iz 1977., predstavljaju me. zloine, koji povlae me. odgovornost. Ostali izvori prava oruanih sukoba Pravo oruanih sukoba ima i neke druge izvore. Nurnberka presuda iz 1946. izmeu ostalog je istakla da neovisno o ugovorima, zakoni rata proizlaze iz prakse i obiaja koji se takvima postupno i openito priznaju u nauavanjima pravnika i praksi vojnih tribunala. To pravo nije nepromjenljivo, ono se neprestano prilagoava potrebama svijeta u promjenama. Dragocjen pomoni izvor ratnog prava inte tzv. vojni pravilnici pojedinih drava, a po potrebi i propisi njihovog kaznenog zakonodavstva koji se primjenju na zloine poinjene u oruanim sukobima.

89. RAT I DRUGE VRSTE ORUANIH SUKOBA

Pravedni i nepravedni ratovi Podjele ratova na pravedne i nepravedne i pokuaji stvaranje objektivnih kriterija za te podjele, bili su prva nastojanja da se poduzimanje ratova na neki nain ogranii pravnim pravilima (jus ad bellum), ili da se i njihovo voenje podvrgne pravu (jus in bello). Jo je rimsko pravo prihvatilo strogo formalistiku ideju o pravednim ratovima. Rat koji je imao pravedan uzrok i poduzimao se u skladu sa strogo propisanim postupkom ija su pravila imala sakralni karakter, smatran je pravednim (justum i pius). 4 su se uzroka smatrala pravednima za otpoinjanje rata: povreda rimskih posjeda, povreda poslanika, povreda ugovora i pomo koju u neprijatelju u doba rata ukazuje dotadanji prijatelj rimske drave. Uz ispunjenje nekog od tih uvjeta, rat je trebao biti i pravilno zapoet.

271

www.nasciturus.com Ciceron je od toga poao korak dalje i istaknuo je da je rat koji se otpone bez dovoljnog razloga nepravedan, dok je, naprotiv, opravdan ako se poduzme u cilju obrane od neprijatelja ili radi osvete za nanesenu nepravdu. Kransko uenje o pravednim i nepravednim ratovima, bilo je plod doprinosa teologa kroz vie stoljea. Sv. Augustin je naveo da se pravednim ratovima obino nazivaju oni koji osveuju nanesene nepravde, kada su nacija ili grad protiv kojih su neke neprijateljske akcije upravljene zanemarili kanjavanje nedjela poinjena od njihovih graana. Na vrhuncu tog uenja, u 16. st., ono je bilo zamiljeno kao neka vrsta sudskog postupka u kojem je povrijeena drava sama preuzimala izricanje pravde i kanjavanje krivca za nanijetu nepravdu. Prema tom uenju da bi bio pravedan, rat je morao ispuniti vie kumulativnih uvjeta: 1. pravedan naslov (titulus), 2. pravedan uzrok (justa causa), 3. nuda i 4. pravedan rat se morao voditi na pravedan nain, i to s umjerenou, da se ne poini vea teta od nune da bi se postigla pobjeda i pripremilo obnavljanje mira. U doba djelovanja Lige naroda nastala je nova podjela na doputene i nedoputene, tj. na legalne i nelegalne ratove. Doputenim se smatrao ak i napadaki rat ako se drava koja ga je poduzela prethodno podvrgla sustavu rjeavanja sporova i rokovima propisanim u Paktu Lige, a mirno rjeenje nije bilo postignuto. Nakon usvajanja Briand-Kelloggova pakta 1928., pozitivno me. pravo je konano osudilo i zabranilo sve agresivne ratove. Podrazumijevali su se izuzeci od te zabrane: ratovi poduzeti u samoobrani, u izvrenju me. obveza ili protiv drave koja se prije toga sama ogrijeila o tu zabranu rata. Sudionici u oruanim sukobima Jean-Jacques Rousseau u Drutvenom ugovoru iz 1762. zapisao je da rat nije odnos ovjeka prema ovjeku, nego odnos drave prema dravi u kojem su pojedinci samo sluajni neprijatelji, ali ne kao ljudi nego kao graani. Ratno pravo, kakvo se razvijalo od 19. st., zasniva se na jasnom razlikovanju izmeu oruanih snaga i civilnog puanstva, izmeu branjenih i nebranjenih mjesta, a u zranim napadima izmeu vojnih i nevojnih ciljeva. To prava u ratu priznaje razliku izmeu zaraenih drava s jedne strane i neutralnih drava i njihovih graana s druge. Neprijateljsko civilno stanovnitvo 272

www.nasciturus.com ne smije biti objektom napada, osim ako se ukljui u neprijateljstva. Neutralne drave, brodovi i osobe ne smiju biti predmetom intervencije i zahvata, osim onih koje predvia pravo neutralnosti u ratu. Meutim, oni taj imunitet gube ukoliko se angairaju u neprijateljstvima ili na drugi nain preke neutralnost. Ve I. svjetski rat dobiva odlike totalnog rata. To znai sudjelovanje cjelokupnog stanovnitva u ratnom naporu svake od zaraenih drava s ciljem da se porazi neprijatelj. U tom naporu, uz oruane snage na frontu, sudjeluju ratnici u tvornicama i seljaci na poljima u proizvodnji oruja, streljiva, sirovina i hrane. Da bi se postigla pobjeda, unitavale su se privreda i promet neprijatelja. Da bi se porazili moral naroda i volja za otporom, namjerno su se ruila gradska naselja uz ogromne civilne rtve. Podjele oruanih sukoba i primjenljiva pravna pravila Me. pravo na snazi do iza II. svjetskog rata dijelilo je na oruane sukobe u tri skupine: na rat, na upotrebu oruane sile koja ne dovodi do rata te na graanski rat. a) Za rat se smatralo da makar jedna od sukobljenih strana mora imati namjeru ratovanja (tzv. animus belligerendi). Otpoinjanje rata se nastojalo urediti obvezom formalne, bilo bezuvjetne ili uvjetne objave (ultimatum), adresirane protivnikoj dravi i svim treim dravama. Drava rtva neobjavljenog napada mogla je objaviti rat s dravom agresorom. U oba sluaja, izmeu zaraenih strana nastajalo je ratno stanje s brojnim pravnim posljedicama na njihove uzajamne odnose. b) Upotreba oruane sile od drava, tj. neprijateljstva koja nisu dovodila do rata i ratnog stanja, nisu dovodila niti do neutralnosti treih drava. Uz, od obiju strana, nepriznate ratove, tu su spadale i oruane represalije, akti samoobrane koji nisu dovodili do ratnog stanja, te druge vrste oruane intervencije poput mirne blokade dijela obale druge drave i sl. c) Graanski rat odlikovao se time to se vodio na podruju jedne drave. U pravilu se nije smio ticati stranih drava. Ova se trodioba sve tee mogla odravati nakon to je otpoinjanje rata podvrgnuto nekim pravilima iz Pakta Lige naroda, a potom je bilo potpuno zabranjeno Briand-Kelloggovim paktom iz 1928.. enevske konvencije iz 1949. i dva Protokola iz 1977. razlikuju tri mogue skupine sukoba i nastoje ih svojim pravilima definirati na objektivan nain.

273

www.nasciturus.com 1. Meunarodni oruani sukobi taj pojam je neto iri od samog rata, jer neki od tih sukoba ne dovode uvijek do priznatog ratnog stanja od svih drava njihovih sudionica. U te sukobe spadaju: a) svi sluajevi objavljenog rata kojih nakon 1945. vie nije bilo b) svaki drugi oruani sukob koji izbije izmeu dviju ili vie drava, stranaka enevskih konvencija, ak i ako jedan od njih nije priznala ratno stanje c) svi sluajevi okupacije itavog ili dijela podruja jedne drave, ak ako ta okuacija ne naie ni na kakav vojni otpor d) pod utjecajem razovja opeg me. prava nakon 1949. Protokol I. iz 1977., ukljuuje u me. oruane sukobe neke vrste koje su se prije smatrale graanskim ratovima. To su bili sukobi: u kojima se narodi bore protiv kolonijalne dominacije i strane okupacije i protiv rasistikih reima, koristei se pravom naroda na samoodreenje. 2. Nemeunarodni (unutarnji ili graanski) oruani sukobi su oni u kojima neprijateljstva izbijaju na podruju jedne drave (s izuzetkom onih u koritenju prava naroda na samoodreenje). Neprijateljstva u tim sukobima se odvijaju na teritoriju jedne drave izmeu njenih oruanih snaga i odmetnikih oruanih snaga ili drugih organiziranih naoruanih skupina koje, pod odgovornom komandom vre takvu kontrolu nad dijelom njenog teritorija koja im omoguuje da vode neprekidne i usmjerene vojne operacije. Kao posljedica uruenja sredinje dravne vlasti, razliite skupne u nekoj dravi mogu se meusobno boriti, a pravila iz Protokola II. e na taj sukob ipak biti primjenljiva. To se dogodilo u Somaliji 1992, te u BiH glede sukoba izmeu HVO-a i Armije BiH tijekom 1993. U tim unutarnjim ratnim sukobima primjenjuju se pravila humanitarnog prava iz zajednikog l. 3. enevskih konvencija te ona iz Protokola II. iz 1977. 3. Unutarnji nemiri i zategnutosti Protokol II. odreuje da se taj Protokol nee primjenjivati na situacije unutarnjih nemira i zategnutosti kao to su pobune, izolirani i sporadini akti nasilja i ostali akti sline naravi, jer to nisu oruani sukobi. Osim dravne vlasti tu nema druge strane u sukobu, jer se ona nije ili jo nije organizirala. Tu nema ni stvarnih neprijateljstava ni ratnog stanja a ni neutralnosti treih drava. Meutim, ako ih uhiti dravna vlast, sudionici i takvih nemira imaju pravo na potivanje svojih ljudskih prava te na osnovnu zatitu ovjekove linosti. 4. Uplitanje Vijea sigurnosti UN-a u meunarodni ili nemeunarodni oruani sukob pravila oruanih sukoba primjenjuju se na jednak nain, ak i u sukobu izmeu drave agresora i njene rtve ili izmeu drave agresora i Snaga UN-a.

274

www.nasciturus.com Dok VS jasno ne oznai agresora ili dok protiv njega ne poduzme akciju temeljem glave VII. Povelje UN-a, u oruanim sukobima izmeu drava mogue je da tree drave lanice UN-a proglase neutralnost. Neutralnost drava prestaje biti moguom nakon to VS usvoji mjere iz glave VII. Povelje i nametne dravama lanicama UN-a dunost sudjelovanja u njima protiv neke strane u sukobu, osim ako ser radi o trajno neutralnim dravama ili su na drugi nain izriito izuzete. ak i u akcijama protiv drave agresora, obje strane u sukobu uvijek moraju potivati ista pravna pravila i ogranienja. To vrijedi kako za meunarodne, tako i za nemeunarodne oruane sukobe. U nemeunarodnim oruanim sukobima sve e njihove strane primjenjivati pravila iz zajendikog l. 3. enevskih konvencija iz 1949. i iz Protokola II., te po potrebi i drugih pravila. Time su u dananjem me. pravu jus ad bellum i jus in bello, potpuno razdvojeni. Unutarnji nemiri ponekad brzo prerastaju u nemeunarodni, a ovaj zatim u meunarodni oruani sukob. To se dogodilo i u Hrvatskoj. Unutarnji nemiri (nazvani balvan revolucijom) zapoeli su 1990., kada su lokalne srpske naoruane skupine u blizini Knina podizale barikade i prekidale komunikacije. Potencijalno stanje nemeunarodnog oruanog sukoba, koji tada jo nije bio stvarno izbio, nastalo je nekoliko tjedana kasnije kada je odmetnuti Milan Marti uz prikrivenu podrku JNA ustrojio miliciju Srpske autonomne oblasti. Uz tu miliciju i JNA, na podruju Hrvatske djelovale su i hrvatske policijske snage iz kojih se u svibnju 1991. organizirao Zbor narodne garde. Taj sukob je evoluirao u meunarodni oruani sukob 8. 10. 1991. kada je Hrvatska konano prekinula sve veze sa SFRJ i kada je 15.1.1992. dobila me. priznanje od veina drava u svijetu. Mogu je i obrnuti proces. Zbog intervencije UN-a neki me. oruani sukob moe prerasti u nemeunarodni. Zatim, dolazak i prisutnost me. snaga po ovlatenju VS UN-a moe dovesti do potpune obustave neprijateljstva. Takav se razvoj dogodio u BiH nakon Daytonskih sporazuma krajem 1995.

90. OGRANIENJA RATOVANJA OBVEZATNA U SVIM ORUANIM SUKOBIMA

Radi se preteito o pravilima jus cogenst koja obvezuju sve strane u svim vrstama oruanih sukoba, ukljuujui i snage UN-a ili me.organizacije koja djeluje po ovlatenju VS.Ta

275

www.nasciturus.com ogranienja jednako obvezuju i sve oruane snage u unutarnjem sukobu, ak i ako nisu priznate.

1. Ratnici i civilno puanstvo Razlikovanje izmeu ratnika i civila ostalo je osnova prava oruanih sukoba. Izmeu pripadnika oruanih snaga sukobljenih strana ini se razlika izmeu boraca i neboraca. U svakom oruanom sukobu treba poduzeti sve mjere da se civilno puanstvo zatiti, osim ukoliko sudjeluje u neprijateljstvima. U svim prilikama treba potivati temeljna ljudska prava kako civila, tako i ratnika, koliko to uvjeti oruanog sukoba objektivno dopuaju. 2. Ogranienja s obzirom na metode i sredstva ratovanja i upotrebe oruja Dok propisi o ratnom pravu usvojine na Hakim koferencijama 1899. i 1907. govore samo o sredstvima (means) za nanoenje tete neprijatelju, propisi iz 1977. govore o metodama i sredstvima ratovanja (methods and means of warfare). a) Ratna lukavstva i perfidne metode i sredstva ratovanja Ratna lukavstva oduvijek su se u ratovima smatrala doputenima, time da ona nikad ne smiju prijei u perfidiju. Prema Protokolu I. ratna lukavstva nisu zabranjena. Takva lukavstva su radnje namijenjene da obmane protivnika ili da ga navedu da se ponaa neoprezno, ali koje ne kre niti jedno pravilo me. prava to se primjenjuje u oruanom sukobu. To su npr. koritenje kamuflae, lane operacije i pogrene informacije. Isti propis izrie i zabranu perfidije te odreuje da je zabranjeno ubijati, ranjavati ili zarobljavati protivnika pribjegavajui perfidiji. Akti kojima se ulijeva povjerenje protivnika, navodei ga da povjeruje u to da ima neko pravo ili neku obvezu glede zatite po me. pravu primjenljivom u oruanim sukobima, s namejerom da se to povjerenje izda, smatrat e se perfidijom. Taj propis potom navodi neke od primjera perfidije: pretvaranje da se ima namjera pregovarati pod parlamentarnom zastavom (koja je bijele boje) ili pretvaranje da se ima namjeru predati, pretvaranje nekoga da je nesposoban za borbu uslijed rana ili bolesti, preruavanje nekog civila da bi imao poloaj neborca, pretvaranje nekog da ima zatieni poloaj koristei znakove, ambleme ili odore UN-a il neutralnih ili drugih drava koje nisu stranke u sukobu.

276

www.nasciturus.com Zabranjeno je koristiti znakove, ambleme ili odore i protivnike strane, ali samo pri poduzimanju napada, ili da bi se prikrile, potakle, zatitile ili omele vojne operacije. U ratu na moru upotreba lane, pa i neprijateljske zastave smatra se ratnom varkom i nije zabranjena, ali se vlastita zastava mora istaknuti pred otpoinjanje napada. Zabranjena je zloupotreba tzv. priznatih amblema. To su amblemi Crvenog kria, Crvenog polumjeseca ili Crvenog lava i sunca (koji se koristio u Iranu) i dr. b) Meunarodni zloin predstavlja izdajniko ubijanje il ranjavanje neprijatelja ranjavanje ili ubijanje protivnika koji je poloio oruje nakon poziva da se preda, barbarski je in i nije doputeno ak ni kao protumjera na takve izdajnike akte protivnike strane. c) Izjava da se nee davati milost, tj. naredba da nee biti preivjelih (ako se prije ne predaju), te u tom smislu prijetiti protivniku i voditi neprijateljstva na toj osnovi, takoer je me. zloin, a jo je tei zloin provesti takvu naredbu u dijelo. d) Meunarodni zloin je unitenje, pljaka ili pljenidba imovine protivnika (bilo privatne ili javne), osim kada vojna potreba imperativno nalae njeno unitenje ili pljenidbu. Zloin je pljaka grada ili mjesta, ak i kada su osvojeni na juri. e) Precizne odredbe o postupanju s padobrancima usvojene su u pismenom obliku te 1977. Niti jedna osoba koja u nevolji iskae padobranom iz zrakoplova ne smije biti za vrijeme sputanja predmetom napada. Ako se spusti na teritorij koji kontrolira protivnika strana, osobi u nevolji treba pruiti mogunost da se preda prije nego to postane metom napada, osim kada je oito da se ukljuila u neprijatljski in. Tu zatitu i ogranienje ne uivaju zrano-desantne jedinice, to znai da se pripadnici tih jedinica pri samom poduzimanju desanta mogu gaati dok su u zraku, te po sputanju na zemlju. f) pijunaa po me. pravu nije zabranjena i ne predstavlja me. zloin. Ali pijun uhvaen na djelu nema poloaj ratnog zarobljenika i podlijee strogom kanjavanju. pijunom se moe smatrati samo ona osoba koja djelujui tajno ili lano se predstavljajui, pribavlja ili pokuava pribaviti obavijesti na podruju operacija neke zaraene strane, s namjerom njihova priopavanja protivnikoj strani. Sa pijunom koji se po izvrenju zadatka pridruio svojoj vojsci, ako potom padne pod vlast neprijatelja, postupa se kao s ratnim zarobljenikom. pijun uhvaen na djelu ne moe biti kanjen bez prethodnog pravinog i nepristranog suenja. Stoga je otkrivene pijune zabranjeno strijeljati po kratkom postupku i bez suenja. Prema Protokolu I.:

277

www.nasciturus.com Nee se smatrati angairanim u pijunai pripadnik oruanih snaga koji u svojoj vojnikoj odori prikuplja ili pokuava prikupiti obavijesti za svoju stranu na poduju koje kontrolira neprijatelj. Takoer se nee smatrati da se bavi pijunaom pripadnik oruanih snaga koji na podruju koje je okupirala protivnika strana prikuplja ili pokuava pribaviti obavijesti od vojnog znaaja, ako na tom podruju inae prebiva i ako to ne radi lano se predstavljajui ili oito potajno. U sluaju da ih neprijatelj zarobi ili uhiti, ove osobe imaju poloaj ratnih zarobljenika. g) Plaenici (merceneri) plaenik je stranac, i bez prebivalita u dravi za koju se bori, kojije unajmljen da se bori uglavnom iz elje za osobnom koristi. Materijalna naknada koju dobiva ili koja mu je obeana, znatno je vea od one koja se isplauje borcima slinog ranga ili funkcije u oruanim snagama te strane. Zbog tih obiljeja plaenici su skloniji pljaki privatne i javne imovine, te zloinima prvenstveno protiv civilnog puanstva, nego pripadnici oruanih snaga. Prema Protokolu I. plaenik nema pravo na poloaj borca ili ratnog zarobljenika. Plaenik kojeg protivnika strana zarobi ili uhiti odgovara u sudskom postupku za sve zloine koje je poinio, a koji su predvieni bilo po meunarodnom ili po domaem kaz. pravu. 3. Ogranienja ratovanja s obzirom na objekte Obiajna i ugovorna pravila me. prava propisala su neka ogranienja i zabrane, koja su takoer obvezujua sa sve strane u svim vrstama me. sukoba. a) Nebranjena mjesta i vojni cilj pravila o kopnenom ratovanju vre vano razlikovanje izmeu branjenih i nebranjenih mjesta. Zabranjeno je bilo kojim sredstvima napadati ili bomardirati nebranjene gradove, sela, naelja ili zgrade. Najicrpnija su neka pravila za koja se smatra da su primjenljiva u zranom ratu. Ona uvode i preciziraju pojam vojnog cilja. Radi se o Hakim pravilima o zranom ratu iz 1923. Zabranjeno je bombardiranje iz zraka u svrhu teroriziranja civilnog stanovnitva, razaranje ili oteenje privatne imovine koja nema vojni karakter ili nanoenje gubitka meu neborcima. Bombardiranje iz zraka zakonito je samo ako je upravljeno na vojni cilj. Vojni ciljevi su: vojne snage, vojne utvrde, vojne ustanove ili spremita, tvornice koje su vana i priznata sredita a koje se bave proizvodnjom oruja, streljiva ili izriito vojne opreme, komunikacijski ili prometni pravci koji se upotrebljavaju u vojne svrhe.

278

www.nasciturus.com Openito se uzima da nenamjeravano oteenje drugih objekata smjetenih u blizini vojnih ciljeva, pa i stradanje civila u njima, ne povlai nikakvu odgovornost jer se radi o tzv. kolateralnoj teti. b) Zatita kulturnih objekata i hramova staro je pravilo koje zabranjuje bombardiranje zgrada namijenjenih bogosluju, umjetnosti, znanosti i dobrotvornim svrhama, kao i povijesnih spomenika, bolnica i mjesta gdje su okupljeni bolesnici i ranjenici, pod uvjetom da nisu istodobno upotreljeni u vojne svrhe. 1954. u Haagu je sklopljena Konvencija za zatitu kulturnih dobara u sluaju oruanog sukoba. Ta konvencija, kojoj je stranka bila i biva SFRJ, nije sprijeila unitavanje i oteivanje kulturnih spomenika u Dubrovniku, Vukovaru i dr. mjestima u Hrvatskoj. c) Zatita objekata nunih da bi civilno stanovnitvo preivjelo zabranjeno je napasti, unititi, ukloniti ili uiniti nekorisnima u tu svrhu, objekte neophodne da bi civilno stanovnitvo preivjelo, kao to su namirnice, poljoprivredne oblasti za proizvodnju hrane, etva, iva stoka, instalacije za vodu za pie i rezerve i postrojenja za nadvodnjavanje. d) Zatita graevina i instalacija koje sadre opasne sile graevine i instalacije koje sadre opasne sile tj. brane, nasipi i nuklearne elektrine centrale ne smiju biti objektom napada, ak ni ako su vojni ciljevi, ako takav napad moe uzrokovati oslobaanje opasnih sila, pa prema tome i velike gubitke meu civilnim stanovnitvom. e) Zatita prirodnog okolia prirodni okoli se mora zatititi od opsenog, dugotrajnog i ozbiljnog oteenja a ta zatita obuhvaa i zabranu koritenja metoda ili sredstava ratovanja ija je svrha ili se moe oekivati da uzrokuju takvo oteenje prirodnog okolia. f) U ratu na moru od napada moraju biti zatieni i ne smiju se uzaptiti bolniki te kartelni brodovi koji prevoze ratne zarobljenike. Slian je poloaj brodova upotrebljenih u vjerske, znanstvene i dobrotvorne svrhe. Takoer se od uzapenja izuzimaju brodovi namijenjeni iskljuivo obalnom ribolovu il maloj lokalnoj plovidbi, osim ako sudjeluju u neprijateljstvima. 4. Zabranjene vrste oruja Zaraene strane nemaju neogranieno pravo izbora sredstava za nanoenje gubitka neprijatelju, pa je zabranjeno upotrebljavati oruje, projektile i materijal i metode ratovanja koji uzrokuju suvine ozljede i nepotrebne patnje. Zabranjeni su: a) naboji teine ispod 400 grama koji se rasprskavaju ili su napunjeni goruom ili zapaljivom tvari, 279

www.nasciturus.com b) naboji koji se u ljudskom tijelu lako raire ili spljosnu (dum-dum naboji), c) otrov i otrovno oruje, d) zabranjena je upotreba svakog oruja koje je namijenjeno da svojim fragmentima nanosi povrede koje se u ljudskom tijelu ne mogu otkriti rengenskim zrakama, e) zabranjena je ili ograniena upotreba odreenih vrsta mina, mina iznenaenja i nekih drugih sredstava u ratu na kopnu, f) napalm i druge vrste zapaljivog oruja i streljiva, g) zasljepljujue lasersko oruje, h) protupjeake (antipersonalne) mine, i) zabranjena je upotreba bakteriolokog (biolokog), toksinog i kemijskog oruja u svim vrstama sukoba, j) u pomorskom ratu openito su doputene samo usidrene mine, dok se druge smatraju zabranjenima. Vano je pitanje upotrebe nuklearnog oruja, ali jo nema odgovora na to pitanje. Naime, ni obiajno, ni ugovorno me. pravo ne ovlauju posebno na prijetnju ili upotrebu nuklearnog oruja, ali takoer i ne sadre cjelovitu i univerzalnu zabranu upotrebe takvog oruja.

91. PRAVILA HUMANITARNOG PRAVA PRIMJENLJIVA U NEMEUNARODNIM ORUANIM SUKOBIMA

Elementarni obziri ovjenosti (humanosti) Za sve sluajeve oruanih sukoba koji nemaju me. karakter, zajedniki l. 3. iz 4 enevske konvencije iz 1949. propisuje pravna pravila kojih se sve strane u svim prilikama i na svakom mjestu moraju pridravati. Ti elementarni obziri ovjenosti obvezuju sve strane u svim sukobima izvan svake ugovorne osnove. Radi se ponajprije o dunosti ovjenog postupanja kako prema civilima, tako i prema pripadnicima oruanih snaga koji vie ne sudjeluju u neprijateljstvima, i to bez ikakve diskriminacije tih zatienih osoba. U tom cilju, prema tim su osobama u svako doba i na svakom mjestu zabranjeni: nasilje protiv ivota i tijela, osobito sve vrste ubojstava, sakaenja, okrutnog postupanja i muenja, uzimanje talaca, povrede osobnog dostojanstva, osobito uvredljivi i poniavajui postupci,

280

www.nasciturus.com izricanje i izvravanje kazne bez prethodnog suenja pred redovno ustanovljenim sudom koji prua sva sudska jamstva priznata kao nuna od civiliziranih naroda.

Ratni zloini u kontekstu nemeunarodnih oruanih sukoba Rimski statut Me. kaznenog suda iz 1998. predstavlja u neku ruku kodifikaciju opih obiajnih pravila humanitarnog prava koja su danas na snazi i koja obvezuju sve strane u nemeunarodnim sukobima. Prema Statutu ostala teka krenja zakona i obiaja rata primjenljiva u oruanim sukobima koji nisu me. znaaja, u utemeljenim okvirima me. prava su: 1. namjerno usmjereni napadi protiv civilnog stanovnitva kao takvog ili protiv civila pojedinaca koji neposredno ne sudjeluju u neprijateljstvima, 2. namjerno usmjereni napadi protiv zgrada, materijala, medicinskih jedinica i transporta, te osoba koje koriste u skladu s me. pravom ambleme enevskih konvencija, 3. namjerno usmjereni napadi protiv osoblja, instalacija, materijala, jedinica ili vozila ukljuenih u humanitarnu pomo ili u mirovnu misiju u skladu s Poveljom UN-a, sve dok imaju pravo na zatitu predvienu za civile ili civilne objekte prema pravu oruanih sukoba. 4. poinjenje silovanja, seksualnog ropstva, nasilne prostitucije, nasilne trudnoe, nasilne sterilizacije, i bilo koji drugi oblik seksualnog nasilja, 5. novaenje djece mlae od 15 godina u oruane snage ili skupine, ili njihovo koritenje da aktivno sudjeluju u neprijateljstvima, 6. nareivanje premjetanja civilnog stanovnitva iz razloga vezanih za sukob, osim kada sigurnost tih civila ili imperativni vojni razlozi to nalau, 7. podvrgavanje osoba koje su u vlasti druge strane u sukobu, fizikom sakaenju ili medicinskim ili zdravstvenim pokusima bilo koje vrste. Zanimljivo je da meu ratne zloine jo nisu svrstani: iscrpljivanje stanovnitva glau, napadi na graevine ili instalacije koje sadre opasne sile te teka oteenja prirodnog okolia.

281

www.nasciturus.com

B. MEUNARODNI ORUANI SUKOBI 92. POETAK I SVRETAK MEUNARODNOG ORUANOG SUKOBA. PRAVNE POSLJEDICE RATNOG STANJA
Neprijateljstva i ratno stanje Ratno stanje (state of war) znai odsutnost miroljubivih odnosa izmeu zaraenih drava. Njegov se pristanak znatno odraava na njihove diplomatske odnose, na neke vrste ugovora, na trgovinu i na odnose izmeu njihovih fizikih i pravnih osoba. Ratno stanje nije uvijek sasvim identino sa stvarnim neprijateljstvima (hostilities) izmeu drava koje su se nale u sukobu. Neprijateljstva mogu prestati kapitulacijom pobijeene drave ili na drugi nain, ali se ratno stanje produuje do sklapanja i stupanja na snagu mirovnog ugovora ili dok neka pobjednika drava jednostrane ne okona ratno stanje. Poetak meunarodnog oruanog sukoba Prije 1919. godine nije bilo sasvim jasno je li sama objava rata drugoj dravi predstavljala pravnu obvezu ili ne. 1907. sklopljena je Trea haka konvencija o otpoinjanju neprijateljstava, kojoj njene stranke priznaju da se neprijateljstva izmeu njih ne smiju poeti bez prethodnog i nedvojbenog upozorenja koje e imati oblik, bilo obrazloene objave rata ili ultimatuma uz uvjetnu objavu rata. Predvianjem pravne obveze prethodne objave rata nastojalo se za ubudue utvrditi trenutak izbijanja svakog rata, tj. vrijeme nastanka ratnog stanja, te poloaj svih treih drava prema njemu. Time se nastojalo da objava rata prethodi stvarnim neprijateljstvima. Meutim, dunost objave rata i notifikacije ratnog stanja neutralnim dravama postoja je prema propisima Tree hake konvencije samo u odnosima izmeu njenih drava stranaka. Njeni propisi nikad nisu prerasli u pravila ope obiajnog prava. Nakon to je Briand-Kelloggovim paktom iz 1928. rat postao zabranjen meunarodnim pravom kao instrument nacionalne politike drava, a Nurnberki tribunal 1946. za zloin

282

www.nasciturus.com protiv mira osudio nacistike voe koji su prekrili taj Pakt, nakon II. svjet. rata vie nije bilo poznatih primjera objave rata jedne drave drugoj. Do meunarodnog oruanog sukoba dolazi: a) u svim sluajevima objavljenog rata, b) u drugim oruanim sukobima izmeu drava ako je makar jedna od njih priznala ratno stanje, c) u sluajevima strane okupacije dijela ili itavog podruja druge drave, ak ako ta okupacija ne naie na nikakav otpor, te d) u sukobima u kojma se narodi bore protiv kolonijalne dominacije i strane okupacije i protiv rasistikih reima, koristei se pravom naroda na samoodreenje. Pravne posljedice ratnog stanja ak ako se ne ispuni od uvjeta za postojanje me. oruanog sukoba, namjera ratovanja i postojanje ratnog stanja mogu i danas proizai iz nekih drugih akata zaraenih strana. a) Izbijanje rata po pravilu za posljedicu ima prekid diplomatskih odnosa izmeu zaraenih strana Beka konvencija o diplomatskim odnosima iz 1961., nalae dravi primateljici koja je zaraena strana dunost pruanja olakica da diplomatsko osoblje neprijateljske drave, u najkraem moguem roku s lanovima obitelji napusti njen teritorij. b) Izbijanje rata ima znaajne posljedice prvenstveno za neke dvostrane ugovoreizmeu zaraenih strana. To pitanje nije rijeeno Bekom konvencijom iz 1969. ali temeljem prijanje me. prakse moe se zakljuiti da: izbijanje rata ponitava dvostrane ugovore izmeu zaraenih drava o vojnom ili politikom savezu ili suradnji, za trajanja rata svaka od zaraenih strana slobodna je suspendirati izvravanje dvostranih ugovora o trgovini, prometu, ekstradiciji i drugim oblicima suradnje mnogostrani i dvostrani ugovori koji sami predviaju da e se izvravati u oruanim sukobima, tek se tada poinju stvarno primjenjivati. To su izmeu ostalih 4 enevske konvencije iz 1949. o humanitarnom pravu i Protokol I., oruani sukob nema uinka na vanost ugovora o grancama i onih koji ustanovljuju objektivne reime. c) Izbijanje neprijateljstaa ima u pravilu vane uinke na poloaj neprijateljskih dravljana koji ive ili se zateknu na podruju druge zaraene strane. Ako niti jedna strana upletena u neki oruani sukob ne tretira graane one druge drave kao 283

www.nasciturus.com neprijateljske dravljane, i ako oni ostaju pod zatitom svoje diplomatske misije koja je nastavila s djelovanjem, to je pouzdan test da izmeu tih drava ne postoji ratno stanje a time ni me. oruani sukob. d) Izbijanje neprijateljstava ima vanih posljedica na trgovinske i druge sline odnose izmeu zaraenih strana i njihovih pravnih i fizikih osoba. Iz zakonodavstva i prakse zaraenih strana u I. i II. svjet. ratu moe se zakljuiti da: svaka od zaraenih strana ovlatena je zabraniti svojim zakonima svu trgovinu izmeu njenih neprijateljskih poduzea, ukljuujui tu i dravna poduzea, primjenom tih zakona dokinuti su svi prije sklopljeni privatni kontrakti, dok su novi kontrakti bili nitavi, a njihovo sklapanje po sebi je bilo kazneno djelo, sve zaraene strane vrile su pljenidbu neprijateljske javne pokretne imovine na svom i na privremeno okupiranom neprijateljskom podruju. Ratnim plijenom su se smatrali: novac, zlato i druge dragocjenosti, oruje, streljivo, namirnice, te lokomotive i vagoni u vlasnitvu neprijateljskih dravnih eljeznica. Prestanak meunarodnog oruanog sukoba 1. Prosti prestanak neprijateljstava bez posebnog ugovora bilo je vie preutno okonanih ratova npr. izmeu Francuske i panjolske 1720., Rusije i Perzije 1801. i dr. Nedostatak tog naina je da ostavlja mnoga pitanja u sumnji, te nije pogodan za suvremene uvjete u kojima treba ugovoriti repatrijaciju ratnih zarobljenika, pitanja granica, sukcesije drava i dr. 2. Upokorenje (debelacija, subjugacija) radi se o osvojenju cjelokupnog teritorija druge zaraene strane kojima slijedi anekcija, pod uvjetom da prestane svaki otpor u zemlji i inozemstvu i da svaka vlast upokorene drave nestane, ak i u izbjeglitvu. Osvojena i anektirana drava time prestaje postojati kao subjekt me. prava. Upokorenjem prestaje rat, te time i potreba ureenja njegovih posljedica. Prema dosadanjem me. pravu upokorenje neke suverene drave u oruanom sukobu bilo bi pravno nevaljalo. Nikakvo stjecanje podruja ili posebne prednosti koje proizlaze iz agresije nisu i nee se priznati kao zakonite. 3. Mirovni ugovor se smatra normalnim nainom okonanja ratnog stanja, kojim se ureuju sva pitanja proizala iz rata i promjena u ratu, poput povlaenja postrojbi s okupiranog podruja, reatrijacije ratnih zaroljenika, novih granica itd.

284

www.nasciturus.com U mirovnom ugovoru primjenjuje se naelo postliminium. To znai da se ponovo uspostavljaju sva prava osoba koje su se zatekle bilo u neprijateljskoj dravi ili na okupiranom podruju, kakva su postojala prije rata. 4. Neki se rat moe okonati i ugovorom druge vrste, kao to je to bio Sporazum o okonanju rata i obnavljanju mira u Vijetnamu, iz 1973. 5. Sporazum o primirju najprije se sklapa s namjerom okonanja neprijateljstava u oekivanju konanog mirovnog ugovora. Ako se nakon toga mirovni ugovor ne sklopi, privremeno sklopljeni ugovor o primirju stvarno se primjenjuje kao ugovor o prestanku ratnog stanja. 6. Jednostranom izjavom neka pobjednika drava moe okonati ratno stanje s pobijeenom dravom ako sklapanje mirovnog ugovora iz politikih razloga nije na vidiku. Naelo postliminium U rimskom pravu taj se izraz odnosio na povrat poloaja osoba i vlasnitva nad imovinom na njihov statu prije nego to ga je neprijatelj osvojio. Danas to naelo treba dvoznano shvaati. Ono se moe odnositi samo na posljedice akata koje je okupant poduzeo bilo u prekoraenju ili u krenju svojih ovlasti. Meutim, zanimljivije je drugo znaenje naela. Drava koja je kroz krae razdoblje bila upokorena i anektirana od druge drave, nakon to se oslobodi i ponovo stekne neovisnost nastavlja sa svojim postojanjem kao da te aneksije nije bilo. Svi pravni odnosi ili veina njih, vraaju se na stanje uoi aneksije. Okonanje neprijateljstava a) Primirje obustavlja ratne operacije (neprijateljstva) uzajamnim sporazumom zaraenih strana. Ono moe biti lokalno ili ope. Lokalno primirje obustavlja ratne operacije samo izmeu odreenih dijelova zaraenih vojski i na odrenom podruju. Ope primirje obustavlja ratne operacije zaraenih strana svuda, dakle na svim frontovima i na svim podrujima. Sporazum o opem primirju ima politiki znaaj. Njega niej mogue valjano sklopiti bez pristanka najviih organa vanjskog zastupanja svih drava koje su njegove stranke. b) Opa bezuvjetna kapitulacija (unconditional surrender) je izum II. svjet. rata. To je jednostrani in poraene drave popraen sporazumom o predaji svih vojnih postrojbi i dokidanjem svih civilnih vlasti u njoj.

285

www.nasciturus.com c) Prekid neprijateljstava ili primirje po nalogu ili po preporuci Vijea sigurnosti UN. Namjeravani uinak takve odluke je apsolutni prestanak neprijateljstava za vrijem koje se odredi rezolucijom. U tom bi roku trebalo postii trajni politiki sporazum, redovito uz posredovanje organa UN-a. d) Ostale vrste ugovora o prekidu ili suspenziji neprijateljstava. Do takvih je ugovora dolazilo na diplomatskim konferencijama, posredovanjem treih drava ili organa UN.

93. TEMELJNA PRAVNA PRAVILA O RATOVANJU I NEPRIJATELJSTVIMA

Pod zakonima rata (laws of war) podrazumijevaju se ogranienja propisana meunarodnim pravom u okviru kojih se smije primijeniti sila potrebna da se savlada neprijatelj. Ta se ogranienja mogu podijeliti na one ratione loci, ratione instrumenti te ratione personae. Ogranienja ratovanja ratione loci U ratovima izmeu drava razlikuju se ratite (the region of war) od podruja ratnih operacija (vojnina prostorija, the theatre of war). Ratite je sav prostor u kojem zaraene strane mogu pripremati i vriti neprijateljstva. To su najprije kopneno podruje, unutranje vode i teritorijalno more zajedno sa zranim prostorom svake od tih drava. Ratite zahvaa i sve prostore otvorenog mora, jer se i u njima mogu vriti neprijateljstva. Ratie meutim, ne obuhvaa kopneno podruje, unutranje morske vode i teritorijalno more neutralnih drava. Ono takoer ne obuhvaa podruja koja su neutralizirana meunarodnim ugovorima i zrani prostor iznad njih. To su danas Sueski i Panamski kanal, Magellanov prolaz, norveki otoci Spitzbergen (Svalbard) na Arktiku, Aalandsko otoje koje je dio Finske te itav Antarktik. Od tih ogromnih prostora ratita treba razlikovati podruje ratnih operacija tj. prostore u kojima se neprijateljstva stvarno vode. Podruje ratnih operacija u unutarnjem sukobu ostaje podruje drave zahvaene graanskim ratom, ak ako u njemu protupravno interveniraju oruane snage treih drava. Ogranienja ratovanja ratione instrumenti Radi se o ogranienjima s obzirom na metode i sredstva ratovanja i upotrebe oruja, s obzirom na objekte, te o zabranjenim vrstama oruja. Ta ogranienja obvezuju sve strane u

286

www.nasciturus.com svim vrstama oruanih sukoba, ukljuivi i snage UN-a ili me. organizacije koja djeluje po ovlatenju VS-a. Ogranienja ratovanja ratione personae Temeljno razlikovanje izmeu ratnika i civilnog puanstva trebalo bi potivati u svim oruanim sukobima A) Zatita civila Glede zatite civilnog stanovnitva pravo me. oruanih sukoba predvia mnogo vei stupanj odgovornosti svih strana u svim vrstama me. oruanih sukoba nego to je to sluaj u unutarnjim sukobma. Civilno stanovnitvo i civilne osobe uivaju opu zatitu od opasnosti koje proistjeu iz vojnih operacija. Oni nee biti objektom napada. Pod izrazom napadi, podrazumijevaju se akti nasilja protiv protivnika, bilo da su ofenzivni ili defenzivni. Civili uivaju tu zatitu ako izravno ne sudjeluju u neprijateljstvima, odnosno za vrijeme dok izravno ne sudjeluju u neprijateljstvima. B) Borci su osobe koje sudjeluju u neprijateljstvima, a ako padnu pod vlast neprijatelja, imaju poloaj ratnih zarobljenika. Izvjesne civilne osobe koje ne sudjeluju u neprijateljstvima, ako padnu pod vlast neprijatelja, imaju poloaj ratnih zarobljenika. C) Regularni borci su pripadnici oruanih snaga svake od strana u sukobu, kao i pripadnici milicija i dobrovoljakih odreda koji ulaze u sastav tih oruanih snaga. Ukoliko padnu pod vlast neprijatelja, poloaj ratnih zarobljenika uivaju neki neborci, i to: osobe koje prate oruane lanove posada vojnih zrakoplova, ratni dopisnici, dobavljai, pripadnici radnih jedinica ili slubi zaduenih za skrb oruanih snaga, pod uvjetom da su za to dobile odobrenje od oruanih snaga koje prate i koje e im u tu svrhu izdati osobnu iskaznicu. D) Neregularni borci su borci koji nisu bili pripadnici neprijateljskih regularnih oruanih snaga. Trea enevska konvencija iz 1949. odreuje da pripadnici ostalih milicija i pripadnici ostalih dobrovoljakih odreda (koji ne ulaze u sastav regularnih oruanih snaga) ukljuujui i pripadnike organiziranih pokreta otpora, koji pripadaju nekoj strani u sukobu i koji djeluju izvan ili unutar njena podruja, ak i ako je ono okupirano, imaju poloaj ratnih zarobljenika ako kumulativno ispunjavaju 4 uvjeta: 287

www.nasciturus.com 1. da im na elu stoji osoba odgovorna za svoje podinjene, 2. da imaju odreen i na daljinu uoljiv znak raspoznavanja, 3. da otvoreno nose oruje i 4. da se u svojim operacijama pridravaju zakona i obiaja rata. E) Puki ustanak Stanovnitvo neokupiranog podruja koje se prilikom pribliavanja neprijatelja spontano lati oruja da bi se oduprlo postrojbama napadaa, ne imajui vremena organizirati se kao regularne oruane snage, ako otvoreno nose oruje i ako potuje zakone i obiaje rata, imat e status borca. Ako sudionici takvog pukog ustanka padnu pod vlast neprijatelja, imaju pravo na poloaj ratnih zarobljenika. F) Pripadnici vojnog ili civilnog sanitetskog i vjerskog osoblja strana u sukobu, ako padnu pod vlast neprijatelja ne smatraju se ratnim zarobljenicima. Oni imaju poseban i povlaten poloaj. Strane u sukobu dune su potivati i tititi taj poloaj. To osoblje moe izgubiti pravo na posebnu zatitu ako se ono ili jedinice sanitetskih slubi kojima pripadaju upotrijebe za vrenje tetnih akata za neprijatelja, a izvan svojih humanitarnih zadaa.

94. ZATITA RATNIH ZAROBLJENIKA, RANJENIKA, BOLESNIKA I BRODOLOMACA

Poloaj i uvjeti ratnih zarobljenika 1. STATUS
RATNIH ZAROBLJENIKA

sve osobe koje imaju pravo na poloaj ratnih

zarobljenika ili pravo da ga zahtijevaju, pod vlasti su neprijateljske sile, a ne pojedinaca ili vojnih jedinica koje su ih zarobile. Neprijateljska drava meunarodno je odgovorna za njihovu sudbinu. U svako doba i u svim okolnostima ratni zarobljenici imaju pravo na ovjean (human) postupak i na potivanje svoje osobe bez diskriminacije. Pri ispitivanju, ratni zarobljenici su duni navesti samo svoje ime i prezime, datum roenja i matini (registracijski) broj. Ne smije ih se prisiljavati da odaju druge podatke. Oni smiju zadrati sve stvari i predmete za osobnu upotrebu osim oruja, konja, vojne opreme i vojnih dokumenata. Novac i dragocjenosti im se mogu oduzeti samo uz priznanicu i moraju im se na kraju zarobljenitva vratiti.

288

www.nasciturus.com Ratni zarobljenici su podvrgnuti disciplini (stezi) i zakonima na snazi drave u vlasti koje se nalaze. Radi svoje vlastite sigurnosti ona im moe ograniiti slobodu, tj. moe ih internirati, ali ih ne smije drati u zatvoru osim kada preke kaznene i disciplinske propise. Prije svake osude imaju pravo da se brane. 2. UVJETI
ZAROBLJENITVA

Drava u ijoj su vlasti, duna im je besplatno osigurati

hranu, dostatnu odjeu i uvjete smjetaja koji ne smiju biti loiji od onih za vlastite postrojbe. Duna im je osigurati i medicinsku skrb. Osim asnika, ratni zarobljenici se mogu prisiliti na rad uz skromnu naknadu, uz uvjeteu najmanju ruku jednake onima vlastitih graana. Odmah po zarobljavanju mora im se omoguiti da poalju obavijest svojoj obitelji, te Sredinjoj agenciji za ratne zarobljenike Meunarodnog odbora Crvenog kria. Imaju pravo izmeu sebe izabrati povjerenike koji e ih zastupati pred vojnim vlastima. 3. REPATRIJACIJA Jo u vrijeme neprijateljstava treba u domovinu vratiti teko bolesne i teko ranjene ratne zarobljenike, ali ukoliko se oslobode oni se ne smiju zaposliti u aktivnu vojnu slubu. Po okonanju aktivnih neprijateljstava, a prije sklapanja mirovnog ugovora, ratne zarobljenike treba osloboditi i repatrirati bez odlaganja. Zbrinjavanje ranjenika, bolesnika i brodolomaca Njihova zatita ureena je Prvom enevskom konvencijom za poboljanje poloaja ranjenika i bolesnika u oruanim snagama u ratu, te Drugom enevskom konvencijom za poboljanje poloaja ranjenika, bolesnika i brodolomaca u oruanim snagama na moru. Uz to, Protokol I., proirio je pojam zatienih osoba i na civile ranjenike, bolesnike i brodolomce koji imaju potrebu za medicinskom pomoi, odnosno koje se nau u opasnosti na moru, ali pod uvjetom da su se suzdrali od neprijateljstava. Sve te osobe, moraju biti potovane i zatiene. U svakoj e se prilici s njima postupati ovjeno i navjeoj e moguoj mjeri i u najkraem moguem roku dobiti medicinsku skrb i pomo koju zahtjeva njihovo stanje. Zarobljeni neprijateljski borci koji su ranjeni, bolesni ili su brodolomci postaju ratni zarobljenici. Ali do njihova izljeenja, odnosno njihova spaavanja iz mora, korisnici su svih triju enevskih konvencija iz 1949. Dunost je svake zaraene strane pronai i prikupiti mrtva tijela neprijatelja i sprijeiti njihovu pljaku. Niti jedan mrtvac ne smije se zakopati prije nego to se utvrdi njegov identitet i prije nego to se utvrdi smrt po mogunosti lijenikim pregledom.

289

www.nasciturus.com

95. INVAZIJA I RATNA OKUPACIJA. ZATITA CIVILNOG PUANSTVA

Ratnu okupaciju (belligerent occupation) kao institut prava me. oruanih sukoba treba razlikovati od okupacije kao naina stjecanja niijeg podruja koja je jednostrani akt neke drave kojim ona moe stei nova prava. Temeljni propisi o ratnoj okupaciji dio su Pravilnika o zakonima i obiajima rata iz 1907., koji su u vanim pojedinostima upotpunjeni opirnom etvrtom enevskom konvenicijom iz 1949. o zatiti graanskih osoba u vrijeme rata. Ta je konvencija dopunjena propisima iz Protokola I. iz 1977. Prava i dunosti okupanata propisana su u Pravilniku iz 1907. Invazija i okupacija Jedan od glavnih ciljeva rata je osvajanje neprijateljskog podruja. Sve dok borbe traju, sama invazija jo ne stvara objektivno stanje ratne okupacije. Ratna okupacija je prijelazni korak izmeu invazije i mogueg stjecanja suverenosti nad osvojenim podrujem. Ratna okupacija je privremeno stanje u kojem se suverenost zaposjednutog podruja nije (ili jo nije ) promijenila. Okupantu je zabranjeno prisiljavati stanovnitvo okupiranog podruja da daje obavijesti o vosjsci druge zaraene strane i o njenim obrambenim sredstvima ili ih prisiljavati na vjernost neprijateljskoj sili. Okupant mora potivati obiteljsku ast, i prava: ivote pojedinaca, privatno vlasnitvo kao i vjerska uvjerenja i obavljanje vjerskih obreda. Privatno vlasnitvo se ne smije konfiscirati. Pljaka je strogo zabranjena. Okupant ima pravo namiriti trokove svoje urpave i potreba vojske koju dri na okupiranom podruju, ali uz vana ogranienja. On ne smije ubirati vea sredstva, namirnice ili ostale potreptine, koje bi mu posluile za njegov ratni napor na druim podrujima. Meutim, naelo nedodirljivosti privatnog vlasnitva na okupiranom podruju trpi vaan izuzetak. Sva sredstva na kopnu, moru ili u zraku namijenjena za prijenos vijesti, kao i ona za prijevoz ljudi ili stvari, zatim spremita oruja i uope sve vrste ratnog streljiva, mogu se zaplijeniti ak i ako pripadaju privatnicima.

290

www.nasciturus.com Vojska koja je okupirala neko podruje moe zaplijeniti samo gotovinu, dravne fondove i dospjele vrijednosne papire koji su iskljuivo u vlasnitvu drave, zatim spremita oruja, prometna sredstva i zalihe, te svu pokretnu dravnu imovinu koja se moe upotrijebiti za ratne operacije. Po ratnom pravu ta se dobra smatraju ratnim plijenom. Glede ostale nepokretne dravne imovine koja ne spada u navedene iznimke, okupacijska e se drava smatrati samo upraviteljem i plodouivaocem javnih zgrada, nekretnina, uma i poljoprivrednih dobara to pripadaju okupiranoj dravi, i to se nalaze u okupiranoj zemlji. etvrta enevska konvencija iz 1949. Odredbe te Konvencije primjenjuju se na sve civilne graane neprijateljske drave koji ne sudjeluju u neprijateljstvima, a ne uivaju zatitu Prve, Druge ili Tree enevske konvencije. Ona ne titi graane neutralne ili saveznike drave dok god strana u sukobu odrava redovite diplomatske odnose s takvom zemljom. a) Civilno stanovnitvo na okupiranom podruju mora, koliko je mogue, nastaviti ivjeti normalno. Okupant ima dunost odravanja javnog poretka. Okupacijska sila ne smije deportirati ili premjetati dio vlastitog stanovnitva na podruje koje je okupirala. Okupant se ima dunost skrbiti za djecu, odravati zdravstvene i higijenske slube, te prehrane stanovnitva. Okupant se ima pravo braniti od neprijateljskih ina protiv njegove uprave i protiv pripadnika njegovih oruanih snaga, uz znaajna ogranienja. b) Civili u neprijateljskoj dravi civilima bi trebalo omoguiti naputanje neprijateljske drave, bilo nakon izbijanja neprijateljstava ili u njihovu tijeku. Ako to oni ne uine ili ako su zadrani, njihov bi poloaj u naelu trebao biti jednak openitom poloaju stranaca u doba mira. Protokol I. iz 1977. Neki od propisa tog Protokola upotpunjuju propise o poloaju civila u vlasti strane u sukobu iz etvrte enevske konvencije, ili proiruju tu zatitu. Mjesta i zone pod posebnom zatitom etvrta enevska konvencija predvia mogunost ustanovljenja sanitetskih i sigurnosnih zona i mjesta, te neutraliziranih zona. Nadalje, Protokol I. predvia mogunost proglaenja nebranjenih mjesta i demilitariziranih zona. 1. Sanitetske i sigurnosne zone i mjesta njihovo ustanovljenje ostalo je teoretska mogunost bez primjene u praksi. Te zone i mjesta prvotno su 291

www.nasciturus.com zamiljena kao trajna, sa svrhom da se od posljedica rata zatite ranjenici i bolesnici, nemoni starci, djeca do 15 godina, trudnice i majke s djecom do 7 godina starosti. 2. Neutralizirane zone mogu se ustanoviti kao privremene na podruju na kojem se vode borbe s namjenom da se u njih smjeste ranjeni i bolesni borci i neborci obiju strana, kao i civilne osobe koje ne sudjeluju u neprijateljstvima i ne obavljaju nikakve poslove vojne naravi dok u njima borave. 3. Nebranjena mjesta praksa njihova jednostranog proglaenja je stara, ali tek opiran propis iz Protokola I. predvia precizne uvjete koje ona moraju ispuniti. Gubitkom tih uvjeta ona to svojstvo mogu naknadno izgubiti. Nebranjenim mjestom moe se proglasiti svako naseljeno mjesto blizu ili u zoni neprijateljstava, koje postaje protivnikoj strani otvoreno ako doe u priliku da ga bez otpora okupira. Uvjeti za to su: -svi borci, pokretno oruje i pokretna vojna oprema moraju biti iz tog mjesta evakuirani, - nepokretne se vojne instalacije ne smiju koristiti u neprijateljstvima, - vlasti i stanovnitvo ne smiju poduzimati nikakve neprijateljske ine ili akcije za podruku vojnim operacijama. 4. Demilitarizirane zone Protokol I. potvruje pravilo po kojem je stranama u sukobu zabranjeno proirivati vojne operacije na zone na koje su se sporazumom suglasile da imaju status demilitarizirane zone. Niti jedna strana ne smije koristitu tu zonu u svrhe vezane za voenje ratnih operacija.

292

www.nasciturus.com

C. RATOVANJE NA MORU 96. PRAVNA PRAVILA O NEPRIJATELJSTVIMA NA MORU

Izvori pomorskog ratnog prava Pravna pravila o pomorskom ratovanju najprije su bila obiajne naravi i razvijala su se u prvom redu u pomorskom ratovanju europskih pomorskih sila u 17. i 18. st. Polovicom 19. st. poela je njihova kodifikacija putem opih konvencija. Na Drugoj hakoj konferenciji iz 1907. usvojen je najvei broj tih konvencija za sluaj novog svjetskog sukoba. Jedan od primjera konvenija koja sadravaju obiajna pravila je Pariska pomorska deklaracija iz 1856. Brodovi u pomorskom ratovanju Temeljna razlika u ratovanju na moru je razlikovanje izmeu ratnih i trgovakih brodova. U pravu mora koje se primjenjuje u doba mira nema gotovo nikakvnih znaajnih razlika glede imuniteta ratnih i drugih javnih brodova kada se nalaze u luci ili u teritorijalnom moru strane drave. U doba me. oruanog sukoba postaje vana odlika ratnog broda, iako se i ostali brodovi, pa i trgovaki, mogu s njim izjednaiti s obzirom na tetu koju mogu poiniti. Ratni brod, prema opeusvojenoj definicij, mora ispunjavati vie uvjeta. On: 1. pripada oruanim snagama neke drave, 2. ima vanjske oznake prema kojima se raspoznaje brod te dravne pripadnosti (prema boji, zastavi ratnog broda, plamencu i komandnoj zastavi), 3. pod zapovjednitvom je asnika koji je u slubi vlade te drave i ije je prezime upisano u odgovarajuem popisu vojnih osoba ili u drugom dokumentu jednakog znaaja, i 4. ima posadu podvrgnutu disciplini (stezi) regularnih oruanih snaga. Pariskom pomorskom deklaracijom iz 1856. postalo je zabranjeno korsarstvo (ili gusarstvo) kao oblik ratovanja koji se stoljeima smatrao zakonitim. Niti jedan brod u isto vrijeme ne moe imati poloaj ratnog i trgovakog broda, ali svaka zaraena strana moe neki svoj trgovaki brod pretvoriti u ratni.

293

www.nasciturus.com Brodovi koji uivaju imunitet u oruanom sukobu a) To su prije svega vojni BOLNIKI BRODOVI, te potom bolniki brodovi koje upotrebljavaju slubeno priznata nacionalna drutva Crvenog kria bilo strana u sukobu ili neke neutralne drave. To su potom i MALA
PLOVILA ZA PRIOBALNE OPERACIJE SPAAVANJA.

Svi su

ti brodovi obojeni bijelom bojom, a na svakoj strani trupa i na vodoravnim povrinama naslikani su znakovi crvenog kria, kako bi bili uoljivi s mora i iz zraka. Bolniki brodovi se ne smiju ni u kakvim okolnostima napadati, niti uzaptiti. Duni su ukazivati pomo svim ranjenicima, bolesnicima i brodolomcima bez razlike na dravljanstvo, dakle i onima neprijateljske strane. b) Imunitet od uzapaenja nadalje uivaju
RIBARSTVU ILI MALOJ LOKALNOJ PLOVIDBI , ZNANSTVENI ILI HUMANITARNI ZADACI. BRODOVI NAMIJENJENI ISKLJUIVO OBALNOM VJERSKI,

potom brodovi kojima su povjereni

c) Imunitet takoer uivaju BROD-PARLAMENTAR (koji suprotnoj strani prevozi pregovaraa), te

KARTELNI BROD

koji na temelju prethodnog sporazuma prevozi suprotnoj strani ratne

zarobljenike u svrhu razmjene, ili obavlja evakuaciju civilnog stanovnitva. Takav brod u pravilu plovi pod bijelom zastavom i mora imati propusnicu (safe-conduct) izdanom od neprijateljske strane. d) Nepovredivo je i
POTANSKO DOPISIVANJE

neutralaca ili zaraenih strana, bilo da je javno

ili privatno, a koje se nae na uzapenom neutralnom ili neprijateljskom brodu. Poloaj neprijateljskog trgovakog broda 1. INDULT
ZA TRGOVAKE BRODOVE

esta haka konvencija iz 1907. preporuila je njenim

strankama da neprijateljskim trgovakim brodovima koji se u trenutku izbijanja neprijateljstava zateknu u njihovim lukama, te brodovima koji napuste polaznu luku prije poetka rata, a uplove u njihovu luku ne znajui da je nastupilo ratno stanje, dopuste da odmah ili u roku koji odrede slobodno isplove s ispravama za slobodan prolaz do luke odredita, ili do luke koja e im biti naznaena. Prema toj Konvenciji drava ne bi smjela uzaptiti niti neprijateljski trgovaki brod zateen na moru koji ne zna za izbijanje rata jer je iz posljednje luke isplovio prije njegova poetka. 2. NAORUAVANJE
TRGOVAKIH BRODOVA

Neprijateljska privatna imovina u ratu na moru

nije zatiena. Ako ga na otvorenom moru ili u vodama pod suverenou zaraenih strana susretne ratni brod, neprijateljski trgovaki brod i teret koji prevozi nije zatien od uzapaenja i od pljenidbe. 294

www.nasciturus.com To se izmijenilo uvoenjem podmornica u pomorskom ratovanju. Londonski protokol iz 1936. glede podmornica, potvrdio je pravilo koje inae obvezuje povrinske ratne brodove, prema kojem podmornica ne smije potopiti neprijateljski trgovaki brod ili ga uiniti nesposobnim za plovidbu ako prije toga nije zbrinula putnike, posadu i brodske isprave na sigurno. Od II. svjetskog rata openito se smatralo da se i trgovaki brodovi u ratu smiju naouravati. U idealnim uvjetima neprijateljski trgovaki brod, bilo da je naouran ili ne, i danas bi uivao imunitet od napada ako se odazove pozivu da stane radi pregleda i uzapaenja. Ako on prvi otvori vatru na neprijateljski ratni brod ili podmornicu, gubi pravo na taj imunitet i izlae se potapanju. Pucanje po brodolomcima u moru ili u amcima za spaavanje predstavlja me. zloin. Pitanje tzv. zabranjenih zona Britansko proglaenje zabranjene zone (TEZ Total Exclusion Zone), u Falklandskom ratu 1982., iroke 200 milja oko tih otoka, u kojoj je ta zemlja sve brodove i zrakoplove koji se u njoj nau bez izriitog odobrenja britanskog ministarstva obrane, smatrala neprijateljskim i predmetom britanskog napada, nije bio prvi sluaj te vrste. Proglaenje takve zone, pogotovo ako im je namjera da se u njima bez upozorenja napadaju neprijateljski, pa ak i neutralni trgovaki brodovi koji se u njima zateknu, treba smatrati protivnim me. pravu. Meutim, moglo bi se smatrati doputenim objaviti neke ratne zone u kojima bi trgovaki brodovi neutralnih drava bili izloeni veem ratnom riziku ako se u njima zateknu. To bi trebala biti izuzetna mjera i ne bi smjela obuhavatiti prostore otvorenog mora.

97. NEKA OGRANIENJA RATOVANJA NA MORU

Brodolomci, lanovi posade i putnici uzapenog trgovakog broda Prema starom obiajnom pravnom pravilu zapovjednik broda je i u doba mira duan pruiti pomo svakoj osobi koja se nae u moru u opasnosti da bude izgubljena, ako to moe uiniti bez opasnosti za svoj brod, posadu ili putnike. Brodolomci su vojne ili civilne osobe, koje se nalaze u opasnosti na moru ili u drugim vodama kao posljedica nesree koja je zadesila njih ili brod ili zrakoplov na kojem se nalaze, ali koje se uzdravaju od svakog neprijateljskog ina. Pod uvjetom da se i dalje uzdravaju od

295

www.nasciturus.com svakog neprijateljskog ina, te e se osobe smatrati brodolomcima i za vrijeme spaavanja, sve dok ne steknu neki drugi poloaj. lanovi posade uzapenog neprijateljskog trgovakog broda, ukljuujui njegovog zapovjednika te pilote i vjebenike trgovake mornarice, su kao i posada civilnog zrakoplovstva neprijateljske drave, ratni zarobljenici ako ne uivaju povoljniji postupak temeljem drugih propisa me. prava. Ogranienja s obzirom na metode i sredstva ratovanja i upotrebu oruja Meu perfidnim i stoga zabranjenim metodama pomorskog ratovanja spadaju sluajevi ako bi brod u svrhu navodne predaje obustavio vatru i spustio ratnu zastavu ili istaknuo bijelu zastavu, a zatim ponovo otvorio vatru, ili ako bi trgovaki brod odbio poziv da se zaustavi i odgovorio vatrom, potom dao znak da se predaje i onda ponovno otvorio vatru na ratni brod. U ratovanju na moru, perfidije kao ratna lukavstva su doputene. Ne smatra se zabranjenom upotreba od ratnog broda lane zastave ili preruavanje ratnog broda u neprijateljski ili neutralni trgovaki brod. Meutim, vlastita ratna zastava mora se uvijek istaknuti prije poetka napada. U svim je uvjetima zabranjeno zloupotrijebiti boju i oznake bolnikog broda i zatieni znak.. Ogranienja ratovanja s obzirom na objekte Zabranjeno je bombardirati po pomorskim snagama nebranjene luke, gradove, sela, naselja ili zgrada. Mjesto se smatra nebranjenim ak ako se ispred luke nalaze usidrene automatske kontaknte mine. Meutim, i u nebranjenim mjestima doputeno je bombardirati vojne utvrde, vojne ili mornarike ustanove, spremita oruja ili ratnog materijala, radionice ili ureaje koji mogu koristiti potrebama neprijateljske ratne mornarice ili vojske, te ratni brodovi koji se nalaze u luci. Osim ako vojna potreba zahtijeva neodgodivu akciju, zapovjednik ratnog broda duan je prije bombardiranja obavijestiti o tome mjesne vlasti i ostaviti im dovoljan rok za evakuaciju civilnog stanovnitva. Zabranjene vrste oruja I sve vrste oruja koje su zabranjene u ratovanju openito, zabranjene su i u pomorskom ratovanju poput otrova i otrovnog oruja, oruja koje je namijenjeno da svojim fragmentima nanosi povrede neprijatelju, napalma, zasljepljujueg laserskog oruja i dr. 296

www.nasciturus.com U sluaju neprijateljstva na moru najbitnije je urediti nain upotrebe mina i torpeda za unitavanje neprijateljskih brodova. U pomorskom ratovanju koriste se razliite vrste mina (kontaknte, dirigirane s obale, one poloene na morsko dno koj reagiraju na prisutnost broda, usidrene i plutajue). Osma haka kovnencija o polaganju podmorskih automatskih mina na kontakt iz 1907. u naelu ovlauje polaganje usidrenih mina, ali ne i onih na kojima je zaraena strana koja ih je poloila izgubila kontrolu. U tu svrhu zabranjeno je postavljati: neusidrene mine, osim ako su izraene tako da postaju nekodljive najvie jedan sat nakon to se nad njima izgubi kontrola, usidrene mine koje ne postaju nekodkljive nakon to se otkae sa sidra, te upotreba torpeda koji ne postaju nekodljivi (tj. ne potonu) nakon to promae cilj.

Osobito je zabranjeno postavljati automatske kontaktne mine ispred protivnikih obala i luka s jedinim ciljem sprjeavanja trgovake plovidbe.

98. POJAM NEUTRALNOSTI, NEZARAENOSTI I NEUTRALIZMA

Uvod Neutralnost postaje moguom kada nastane ratno stanje izmeu dviju ili vie zaraenih drava. To znai da formalne neutralnosti treih drava nema u unutarnjem, tj. nemeunarodnim oruanim sukobima (osim ukoliko tree drave priznaju ustanike), te u nepriznatim me. oruanim sukobima i u sluajevima strane okupacije podruja neke drave, a pogotovo ako ta okupacije ne naie na nikakav otpor. Klasina neutralnost u ratu Svaka drava mogla je objaviti rat drugoj strani i svaka se trea drava mogla prikljuiti nekoj od zaraenih strana, bilo na poetku neprijateljstava ili u nekom kasnijem trenutku. Ali sve dok to ne uine, tree su drave bile u pravnoj obvezi primjenjivati pravila o neutralnosti u njihovoj ukupnosti. Ta su pravila, poput samih pravila ratnog prava, bila preteito imperativne naravi. Ona nisu samo titila neutralne drave u ratu, nego su im nametala i znatne obveze i ogranienja u ponaanju. Od prava na rat bile su izuzetak trajno neutralne drave poput vicarske, a do 1914. jo i Belgije i Luxemburga. One su se putem ugovora obvezale da e u svim ratovima biti neutralne. Ostale drave stranke tih ugovora, koje su im zajamile trajno neutralnost, takoer

297

www.nasciturus.com su prihvatile obvezu da te drave nee napadati i da e njihovu neutralnost braniti od moguih napada. OPE DUNOSTI NEUTRALACA U ODNOSU NA SVE ZARAENE STRANE SU: a) Uzdravanje neutralna drava ne smije ukazivati pomo niti jednoj zaraenoj strani. Ona ih naroito ne smije pomagati oruanim postrojbama, davati ili garantirati im zajmove, ili na svom podruju pruati zaklon od neprijateljstava njihovim oruanim snagama i ratnim brodovima. b) Prevencija na svom podruju i u morskim prostorima pod svojom suverenou neutralna drava je duna sprijeiti djelatnosti zaraenih strana poput novaenja vojnika, obavljanja priprema za neprijateljstva ili ratnih djelatnosti. c) Trpljenje (acquiescence podrazumijevani pristanak) neutralna drava je duna priznati zakonitost akata zaraenih strana protiv trgovakih djelatnosti njenih fizikih i pravnih osoba, ukoliko su ti njihovi akti u skladu s ratnim pravom. DUNOSTI ZARENIH STRANA U ODNOSU NA NEUTRALNE DRAVE SU: a) Uzdravanje protivnike strane u sukobu dune su se uzdrati od bilo kakvih vojnih djelatnosti na teritoriju, u vodama i u zranom prostoru neutralne drave. b) Prevencija svaka zaraena strana duna je npr. sprijeiti krenje prava diplomatskih predstavnika i zlostavljanje graana neutralne drave na svom podruju, ali i na neprijateljskom podruju koje je okupirala. c) Trpljenje zaraena strana duna je trpjeti interniranje na neutralnom poduju neprijateljskih turpa koje su tamo dobile utoite do konca rata ukoliko su prethodno razoruane. Neutralna drava u naelu ima pravo na novanu naknadu ukoliko neka zaraena strana grubo prekri svoje dunosti prema neutralnoj dravi. Istu obvezu ima neutralna drava ako prekri svoje obveze prema nekom zaraenoj strani. Nezaraenost i nesvrstanost Nezaraenost: Na poetku II.svjet. rata i neke faistike sile proglaavle su nezaraenost u tom ratu, i osim to neko vrijeme nisu aktivno sudjelovale u neprijateljstvima, nisu se uzdravale od pomaganja svojim ideolokim istomiljenicima na svaki drugi nain. Izraz nezaraenost za stanje izmeu zaraenosti i neutralnosti prva je upotrijebila diplomacija fastike Italije. Neutralizam, nesvrstanost: ovi pojmovi nastali su u 50-im godinama 20.st. Tu se nije radilo o nikakvom pravno definiranom poloaju drava koje su slijedile takvu politiku u 298

www.nasciturus.com odnosu na oruane sukobe, a niti o njihovim ugovornim obvezama. Te su drave odbijale stupiti u neki od vojnih saveza, ime su odbijale sudjelovati u hladnom ratu, ali su o svakom pitanju zadravale slobodu donoenja neovisnih odluka. Neutralnost i sustav UN-a 1. Kolektivne akcije UN-a i drave lanice ukoliko VS u povodu nekog sukoba poduzme akciju na temelju glave VII. Povelje, neutralnost svih drava lanica UN-a postaje neodrivom. To proizlazi iz pravnih obveza koje su sve drave lanice unaprijed preuzele Poveljom a to su: a) Sve lanice daju Organizaciji punu pomo u svakoj akciji koju ona poduzima u skladu s Poveljom i uzdravaju se od pomaganja drave protiv koje UN poduzima preventivnu ili prisilnu akciju. b) lanovi UN-a su unaprijed suglasni da prihvate i izvravaju odluke VS-a u skladu s Poveljom. To znai da ako VS odlui o nekoj akciji, drave lanice nemaju izbora i tu odluku moraju provesti. U tim okolnostima one ne mogu biti neutralne. c) VS je ovlateno traiti suradnju od drava lanica, pa i pomo u kontigentima oruanih snaga. Sve su te obveze u oitoj suprotnosti s potivanjem pravila o klasinoj neutralnosti u ratu. Sudjelovanje u ratu s njihovim kontigentima oruanih snaga u prisilnoj akciji UN-a protiv drave agresora ne stvara po sebi ratno stanje izmeu lanica UN-a i drave napadaa. Stoga sudionici tih sukoba nisu zaraene strane i izmeu njih ne nastaje ratno stanje. Mjere koje VS poduzme svojim odlukama, u svakom pojedinom sluaju su lex specialis u odnosu na pravila klasinog ratnog prava. 2. Drave lanice u sukobima u kojima izostane kolektivna akcija UN-a me. praksa nakon II. svjet. rata ukazuje na to da se na drave lanice koje nisu strane u sukobu primjenjuju klasina pravila prava neutralnosti koja su istovjetna pravima i dunostima svih drava. Ipak, poloaj drava koje ne sudjeluju u ratu blii je nezaraenosti nego klasinoj neutralnosti. 3. Trajna neutralnost poloaj trajno neutralnih drava u tim sukobima je zanimljiv. U tome se razlikuje poloaj Austrije koja je postala lanicom UN-a nakon stjecanja tog poloaja, od poloaja vicarske koja se zbog svoje trajne neutralnsoti do danas nije eljela ulaniti u UN. vicarska kao nelanica UN-a nije u pravnoj obvezi provoditi odluke VS-a usvojene temeljem glaveVII. Povelje. Na nju se primjenjuju klasina pravila o neutralnosti.

299

www.nasciturus.com

99. DUNOSTI NEUTRALACA I ZARAENIH STRANA, NAPOSE NA PODRUJU NEUTRALNE DRAVE

Pod neutralnim vodama podrazumijevaju se unutranje morske vode i teritorijalno more neutralne drave, u dananje vrijeme i arhepelake vode arhipelake neutralne drave, te zrani prostor iznad njih. Dunosti neutralaca i zaraenih strana u kopnenom ratovanju Ti su propisi kodificirani Petom enevskom konvencijom o pravima i dunostima neutralnih sila i osoba u sluaju rata na kopnu iz 1907. a) Dunosti zaraenih strana: njihova je prva dunost potivanje nepovredivosti teritorija neutralne drave. Neutralna drava moe, ali nije duna, na svoje podruje primiti trupe zaraene strane koje nastoje izbjei zarobljavanje od neprijatelja. Ona e ih pri prijelazu granice iz vlastite sigurnosti razoruati i internirat e ih daleko od bojita koliko god je to mogue. Odbjegle ratne zarobljenike neutralna drava moe primiti i ostaviti na slobodi, ali im moe odrediti boravite. Neutralna drava moe, ali i ne mora, dopustiti prolazak preko svog podruja ranjenika i bolesnika zaraenih strana. b) Dunosti neutralnih drava: minimalna dunost im je da na svom podruju ne dopuste ustrojavane borakih odreda zaraenih strana, niti otvaranje ureda za njihovo novaenje (regrutiranje). Neutralna sila nije duna sprijeiti izvoz ili provoz (kroz svoje podurje), za raun jedne ili druge zaraene strane, oruja, streljiva te uope svega to moe koristiti vojsci ili nekoj ratnoj mornarici. c) Neutralni dravljani: koji borave na podruju zaraenih strana ne uivaju zatitu iz etvrte enevske konvencije iz 1949. sve dok se izmeu odnosnih drava odravaju diplomatski odnosi. Ali dok se oni tamo nalaze izloeni su ratnim rizicima poput svih ostalih civila. Neutralni dravljani s boravitem na okupiranom podruju izjednaeni su u pravima i dunostima sa svim ostalim osobama koje se tamo nalaze, i njih titi etvrta konvencija.

300

www.nasciturus.com Dunosti neutralaca i zaraenih strana u pomorskom ratu Njih obuhvaa Trinaesta haka konvencija o pravima i dunostima neutralnih sila u sluaju pomorskog rata iz 1907. a) Nepovredivost neutralnog teritorija i neutralnih voda: Zaraene strane dune su potivati suverenost neutralne drave i dune su se uzdravati na njenom poduju i u njenim vodama od svakog ina koji bi predstavljao povredu njene suverenosti. Svaki in neprijateljstva, ukljuujui uzapenje i vrenje prava pregleda, poinjen od strane ratnih brodova zaraenih strana u neutralnim vodama predstavlja povredu neutralnosti i strogo je zabranjen. Zaraene strane ne smiju na neutralnom podruju ili na svom brodu u neutralnim vodama osnivati svoje pljenovne sudove. U pomorskom ratu naroito je vano pitanje nekodljivog prolaska teritorijalnim morem, te tranzitnog prolaska tjesnacima koji slue me. plovidbi i prolaska arhipelakim plovnim putevima ratnih brodova zaraenih strana i od njih uzapenih brodova. Ukoliko se radi o teritorijalnom moru ili arhipelakim vodama neutralne drave, i ako su sve drave na nekom tjesnacu neutralne, taj je prolaz slobodan, uz sva ogranienja koja pravo mora propisuje i za doba mira. Trinaesta enevska konvencija napose predvia da neutralnost neke drave nije dovedena u pitanje uslijed nekodljivog prolaska bez zadravanja ratnih i od njih uzapenih brodova kroz njeno teritorijalno more. U svim tim sluajevima, prolazak treba obaviti neprekinuto i bez odgode i ne smije dirati u mir, red ili sigurnost obalne drave. Sve vojne djelatnosti ratnih brodova u prolasku, a napose njihova uzajamna neprijateljstva u tim morskim prostorima predstavljali bi povredu suverenosti neutralne obalne drave. Potivanje svih tih uvjeta osobito je vano radi sprjeavanja da teritorijalno more ili arhipelake vode neutralne drave ne bi posluili kao zakon ratnim brodovima jedne zaraene strane od neprijateljstava druge. Neutralna obalna drava moe, meutim, bez pravne i stvarne diskriminacije meu stranim brodovima, privremeno obustaviti, tj. suspendirati nekodljiv prolazak stranih brodova, ako je takvo obustavljanje bitno za zatitu njene sigurnosti. Nikad se ne smiju obustaviti tranzitni i nekodljiv prolazak kroz tjesnace na koje se ti reimi odnose.

301

www.nasciturus.com b) Dunosti neutralne drave: Trinaesta haka konvencija propisuje na openiti nain da neutralna drava mora prema obje zaraene strane jednako primjenjivati uvjete, ogranienja i zabrane to ih je donijela u ovoj oblasti. Neutralnoj dravi zabranjeno je opskrbljivati zaraenu stranu s ratnim brodovima, orujem ili bilo kojim ratnim materijalom. I u tom pogledu ona nije duna sprijeiti izvoz ili uvoz za raun neke zaraene strane oruja, streljiva i svega drugog to moe koristiti vojsci ili ratnoj mornarici. To znai da ono to se zabranjuje neutralnoj dravi, ne zabranjuje se njenim ili stranim fizikim i pravnim osobama. c) Ratni brodovi zaraenih strana u neutralnoj luci: tu se u naelu primjenjuje pravilo od 24 sata, kako bi se sprijeilo da neutralne luke i neutralne vode poslue ratnim brodovima neke od zaraenih strana kao zaklon od neprijateljstava. U posebnim okolnostima neutralna drava moe odstupiti od tog pravila i produljiti rok boravka. Ratni brod zaraene strane koji se zatekao u luci neutralne drave ili u njenim vodama u trenutku izbijanja rata duan je isploviti u roku od 24 sata, ili u roku propisanim pravom neutralne drave. Ako se u neturalnoj luci istodobno nau ratni borodovi protivnikih strana, mora proi najmanje 24 sata izmeu njihova isplovljavanja. Slino vrijedi ako se u neutralnoj luci istodobno nae trgovaki brod pod zastavom jedne zaraene strane i ratni brod druge. Tada ratni brod naputa luku u24 sata nakon to ju je napustio trgovaki brod. U neutralnim lukama mogu se obavljati samo prijeko potrebni popravci stranog broda nuni za sigurnost njegove plovidbe, ali nikako za uveanje nnjegove vojne moi. Gorivom se mogu snabdjeti koliko im je potrebno da stignu do najblie luke u svojoj dravi. * Trinaesta konvencija predvia posebne propise glede uzapenog broda. On se ne smije dovesti u neutralnu luku osim zbog nesposobnosti za plovidbu, nevremena, nedostatka goriva ili namirnica. On mora isploviti im taj razlog prestane. U suprotnom, neutralna drava moe osloboditi uzapeni brod zajedno s posadom, te internirati posadu koju je na brod postavio uazptitelj. Neutralna drava moe, ako tako odlui, dopustiti pristup u svoje luke uzapenim brodovima pod pratnjom ili bez nje.

302

www.nasciturus.com * Nenaoruani trgovaki brodovi zaraenih strana imaju slobodan pristup lukama neutralnih drava otvorenima za me. promet pod istim uvjetima kao i u doba mira. Slobodu pristupa i boravka u neutralnim lukama imaju i vojni te civilni bolniki brodovi zaraenih strana, te dravni i privatni brodovi kojima su povjereni vjerski, znanstveni ili humanitarni zadaci.

100. NEUTRALNI I NEPRIJATELJSKI TRGOVAKI BROD I ROBA U POMORSKOM RATOVANJU

Neutralni brodovi u prostoru ratita Ratite u pomorskom ratovanju obuhvaa, uz tzv. obalno more svih zaraenih strana (njihove unutranje vode, teritorijalno more te arhipelake vode arhipelakih drava), takoer i sve prostore otvorenog mora. Kada plove otvorenim morem, ratni i drugi javni brodovi koji plove pod zastavom neutralne drave uivaju imunitet od neprijateljstava sve dok se sami ne bi u njih upleli. Sama se neutralna drava mora uzdravati od pomaganja bilo kojoj od zaraenih strana, ali nema dunost sprjeavati fizike i pravne osobe da trguju, prodaju usluge pa i da ukazuju pomo zaraenim stranama. Ratni plijen i pomorski plijen (priza) U kopnennom ratovanju ratni plijen (booty) po pravilu je pokretna dravna imovina koja padne u ruke neprijatelja poput novca drugih dragocjenosti, oruja, streljiva, sredstava transporta i dr. U pomorskom ratovanju ratni plijen su pored toga neprijateljski ratni i javni brodovi koji ne slue u trgovake svrhe, uz vane iznimke poput bolnikih, ribarskih i drugih brodova. Ti objekti postaju dravnom imovinom samim inom osvajanja i bez daljeg postupka. Pomorski plijen (prize) su neprijateljsi trgovaki brodovi, te neprijateljska roba bilo da se prevozi na neprijateljskom ili neutralnom brodu ili na brodu pod vlastitom ili saveznikom zastavom. Pomorski plijen je i neutralna roba ako je kontrabanda. Za razliku od ratnog plijena ti brodovi i roba samim inom uzapenja jo ne postaju vlasnitvo neprijateljske drave. O pomorskom plijenu mora se provesti postupak pred domaim pljenovnim sudom i tek temeljem njegove presude ti se brodovi i roba kofisciraju.

303

www.nasciturus.com

Neprijateljski karakter broda i robe Nacionalnost trgovakog broda odreuje se zastavom pod kojom on zakonito plovi. Neutralni brod je dakle, onaj koji plovi pod zastavom neutralne drave. Ako neprijateljski trgovaki brod nezakonito istie neutralnu ili savezniku zastavu, tada se na njega primjenjuju pravila koji se utvruje njegova stvarna pripadnost. Protuneutralna pomo (unneutral service, assistance hostile) To je svaka upotreba neutralnog trgovakog broda i pruanje usluga za neprijateljsku dravu, koji su u suprotnosti s pravilima o neutralnosti u ratu, a koji se tehniki ne sastoje ni u probijanju blokade, ni u prijevozu kontrabande. Kontrabanda To je roba na neutralnom trgovakom brodu koja moe sluiti u ratne svrhe, zateena je na putu za neprijatelja a zaraena strana u pitanju je njen prijevoz zabranila. Starinska je praksa izdavanja navicerta. Konzularne vlasti zaraene strane mogu u neutralnoj luci ukrcaja pregledati teret i neutralnom brodu izdati dokumet da ne prevozi kontrabandu. Navicert nije obvezujui dokument ak ni za ratne brodove drave iji su ga organi izdali. Zapljeni podlijee i neutralni brod koji prevozi kontrabandu ako ona po vrijednosti, teini, zapremnini ili iznosu vozarine ini vie od polovice ukupnog tereta na brodu. Kontrabada se moe uzaptiti na otvorenom moru ili u vodama neke zaraene strane ali ne i u neturalnim vodama. Konvoji Neutralni trgovaki brod moe ploviti u konvoju pod zatitom ratnih brodova neke od zaraenih strana. U tom sluaju izjednauje se s brodom koji je pruio nasilan otpor pregledu i uzapenju od protivnike strane. On se izlae opasnosti da ga bez upozorenja napadnu i potope neprijateljske podmornice, zrakoplovi i drugi ratni brodovi, kao da je i sam ratni brod. Blokada Ratna blokada (blockade) je zabrana pomorskog prometa koja se postie zatvaranjem luke ili dijela obale s pomou ratnih brodova i zrakoplova. Blokiati se moe neprijateljska luka ili

304

www.nasciturus.com obala, vlastita ako je u vlasti neprijatelja, pa i neutralno podruje ako su na njega proirene ratne operacije. Da bi blokada bila valjana, nuno je ispuniti 3 uvjeta: 1. Efektivnost je propisana ve Pariskom pomorskom deklaracijom iz 1856. Blokada se stoga mora vriti s dovoljno ratnih brodova i zrakoplova da se pristup blokiranoj obali uini opasnim. 2. Deklaracijom se naznauje dan poetka blokade, granica blokiranog podruja, te rok koji se ostavlja neutralnim brodovima i zrakoplovima da to podruje napuste. 3. Notifikacija s prije navedenim sadrajem je jednostrani akt drave u pitanju koji se dostavlja svim neutralnim dravama, vlastima blokoranog podruja i brodovima koji se tom podruju pribliavaju a pretpostavlja se da ne znaju za blokadu. Pljenovno redarstvo Pljenovno redarstvo oznaava skup mjera koje neka zaraena strana moe u prostoru ratita poduzeti u skladu s me. pravom glede zaustavljanja, pregleda, sprovoenja i uzapenja bilo neprijateljskog ili neutralnog trgovakog broda. Zaustavljanje i pregled (visit and search) vri se kako bi se ustanovilo prevozi li neutralni brod kontrabandu, ili kada se god sumnja da se radi o trgovakom brodu neprijateljse pripadnosti. Uzapenje (seizure) se vri kada se ustanovi da se radi o neprijateljskom trgoakom brodu, kada se brod na bilo koji nain odupre zaustavljanju ili pregledu, kada se pregledom ustanovi da neutralni brod prevozi kontrabandu, te bez obzira na dravnu pripadnost kada se brod zatekne u obavljanju protuneutralne pomoi ili u pokuaju probijanja blokade. Pljenovno sudovanje Samim uzapenjem broda ili tereta jo se ne prenosi vlasnitvo na dravu uzaptitelja. Konfiskacija je valjana tek nakon provedenog postupka pred pljenovnim sudom drave uzaptiteljice, i ukoliko se utvrdi konanom presudom da je pljenidba zakonita (lawful prize). Pljenovni sudovi su unutarnji sudbeni ili upravni organi drave uzaptiteljice koji u odluivanju preteito primjenjuju me. pravo. Na presudu prvostupanjskog suda najee se predvia pravo albe vioj instanci. U kontradiktornom postupku u kojem je zastupljen vlasnik uzapenog broda ili druge osobe koje imaju interesa, odluuje se na temelju prava i injenica: 305

www.nasciturus.com o valjanosti uzapenja broda i pljenidbe robe, o moguim zahtjevima za naknadom tete usljed uzapenja te o primjenljivosti domaih sudskih odluka ili propisa donijetih kao mjera represalija. Konanom presudom moe se ustanoviti da je uzapenje nevaljalo i time se brod i/ili roba oslobaaju, ili se izvrava konfiskacija broda i robe u korist drave uzaptiteljice.

306

www.nasciturus.com

307

www.nasciturus.com

308